07 Saric PDF

Povijesni prilozi 46., 223-256 (2014.
) 223
UDK 37.014(497.5 Dalmacija)17

39(497.5 Dalmacija)17
929 Obradovi, Dositej
Primljeno: 25. 6. 2013.
Prihvaeno: 4. 6. 2014.
Izvorni znanstveni rad
Dositejevo vienje Dalmacije i fenomen morlakizma:

prilog historijskoj imagologiji1*
Marko ari
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Ivana Luia 3
10000 Zagreb
Republika Hrvatska
E-adresa: marko.saric2@zg.t-com.hr
Polazei od teorijskih postavki historijske imagologije autor analizira predodbe

Dositeja Obradovia o Dalmaciji i njenom morlakom stanovnitvu u unutranjo-
sti. Kao sredinji problem postavlja se pitanje koliko su mentalni stavovi prosvje-
titeljske epohe i specifini sociokulturni konteksti prostora morlake Dalmacije,
posebno njene srpskopravoslavne sastavnice, utjecali na Dositejevo stvaranje i obli-
kovanje slika i predodbi o zemlji i narodu. U tom razmatranju postoje zapravo
dva Dositeja: mladi iz dalmatinskog razdoblja koji je jo uvijek pod utjecajem
crkvene tradicije, i zreli iz kasnijeg vremena, koji je ve usvojio ideje prosvjeti-
teljskog doba. Veina Dositejevih predodbi potjee iz zrelijeg razdoblja i u funkciji
su njegova tada ve potpuno izgraenog prosvjetiteljsko-racionalistikoga vrijed-
nosnog sustava. Vieslojnost njegovih pogleda na Dalmaciju ogleda se u kritici tri
vrste fenomena: kritici praznovjerja i obiaja morlakog puka, kritici religijske kul-
ture i vjerske nesnoljivosti meu Morlacima grkog i latinskog vjerozakona, te
u kritici uloge koju obiaji imaju u formiranju pojedinca i kulture uope. Dositej
ne slijedi u svemu knjievni diskurs morlakizma koji tada dominira u europskoj
prosvjetiteljskoj literaturi. U dalmatinskim Morlacima ne prepoznaje plemenite
divljake, nego plemenite priproste ljude, ne otkriva egzotian narod, ve vlastiti
*
1
Rad je izvorno nastao povodom odravanja hrvatsko-srpskog znanstvenog kolokvija Hrvati i Srbi
u Habsburkoj Monarhiji u 18. stoljeu: interkulturni aspekti prosvijeene modernizacije, odranom
u Zagrebu 11. i 12. studenog 2011.
224 Marko ari, Dositejevo vienje Dalmacije i fenomen morlakizma: prilog...
(slavenosrpski) narod koji eli poduiti i osvijestiti u prosvjetiteljskom duhu. Ono

to ga najvie vee uz morlakistiki diskurs jest umjerena idealizacija stanovnika
dalmatinske unutranjosti: to su pravdoljubivi i poteni ljudi, ali ih neprosvijeenost
i praznovjerje ini zaostalim u svakom pogledu. Prema Morlacima ima ambiva-
lentan odnos: o njima katkad pie s pozicije sunarodnjaka (Mi-odnos), a ponekad
kao o Drugima, drukijima od sebe (Oni-odnos), naroito u sluaju kritike obiaja
i praznovjerja. Kao poseban problem istie vjersku nesnoljivost, ali izvor tome vidi
u crkvenim krugovima, napose monatvu, a ne u narodu, to ga ini bliskim Fortisu
i Lovriu.
Kljune rijei: Dositej Obradovi, prosvjetiteljstvo, historijska imagologija, Mletaka

Dalmacija, Morlaci, morlakizam.
Boravak Dositeja Obradovia u Dalmaciji, odakle je poeo otkrivati Mediteran u

ijem je kulturnom miljeu stekao vrstu intelektualnu osnovicu, kako to rezimira
Radovan Kovaevi u svojoj popularno pisanoj monografiji o Dositeju Obradoviu
na Sredozemlju,2 vezan je ponajprije za morlaku srpskopravoslavnu sredinu Knin-
ske krajine i Tromee. Ta u XVIII. stoljeu zaostala i u svakom pogledu zaputena
sredina na paradoksalan je nain asocijativno djelovala na intelektualno sazrijeva-
nje mladoga odbjegloga hopovskog jeromonaha, ostavivi dubok trag u njegovim
djelima, od kojih su prva etiri (Bukvar, Iica, Hristoitija, Venac od alfavita) rezultat
upravo njegova dalmatinskog iskustva. Dalmacija je tako zauzela vano mjesto u nje-
govu ivotu, obiljeenom traganjem za jedinstvenim jezinim i nacionalnim susta-
vom koji nadilazi vjerske razlike te za drutvenim i individualnim usavravanjem
temeljenim na racionalistiko-prosvjetiteljskim osnovama. Sintetizirajui osnovne
ideje europskog prosvjetiteljstva i multikulturno nasljee clogo Ilirika pa tako i
Dalmacije Dositej je koncem XVIII. stoljea poloio temelje modernoj (svjetovnoj)
srpskoj kulturi. To u punom smislu potvruje i njegov knjievni rad, koji je najvaniji
primjer prosvjetiteljske knjievnosti u Srba, ali danas znai vie kulturno-povijesnu
nego knjievnu batinu.3
Razmatrajui temu Dositejeva vienja Dalmacije, u kojoj je s prekidima boravio ci-
jelo jedno desetljee (17611771), i njenog morlakog stanovnitvu u unutranjosti,
2
Radovan Kovaevi, Otkrivanje Mediterana. Dositej Obradovi na Sredozemlju 1761.1771, Beo-
grad: Prosveta, 2007, 307309.
3
U knjievnopovijesnoj literaturi esto se susree teza da prosvjetiteljstvo, svojim pedagokim ten-
dencijama i populariziranjem znanosti kako bi se postigla to vea prosvijeenost, nije mnogo po-
godovalo knjievnom razvoju.
Povijesni prilozi 46., 223-256 (2014.) 225
kao sredinji problem postavlja se zapravo pitanje koliko su mentalni stavovi jedne
epohe (to jest prosvjetiteljstva) i specifini sociokulturni konteksti jednoga prostora
(to jest morlake Dalmacije), utjecali na Dositejevo stvaranje i mijenjanje slika i
predodbi o drugima zemlji ili narodu ali i o samome sebi. Metodoloki reeno, u
takvu tipu istraivanja nuno je dotaknuti se imagologije, odnosno kretati se, da tako
kaemo, skliskim podrujem Dositejeve literarne uobrazilje.4 Drugim rijeima, po-
trebno je ustanoviti koliko u njegovim predodbama Dalmacije i morlakih gortaka
ima iskustvenoga, a koliko zamiljenoga, odnosno imaginarnoga i realnog sagleda-
vanja prostora i ljudi. Pri tome je posebno vano ispitati i mogue intertekstualne
aspekte takvih predodbi, posebno kad je rije o diskursu morlakizma kao onodobne
europske knjievne mode ili, jo i vie, u sluaju starog i novog shvaanja jezika i
narodnosne zajednice, drutva i tradicije u slavenosrpskoj i iroj ilirskoj prosvje-
titeljskoj literaturi XVIII. stoljea. Zapravo, problematiku Dositejvih predodbi, kao
uostalom i cjelokupno njegovo djelo, potrebno je promatrati u kontekstu srednjoeu-
ropskog prosvjetiteljstva (Aufklrung), to jest klasicizma i predromantizma, napose
njihovih epistemolokih i etnografskih aspekata, pri emu, dakako, ne treba izosta-
viti ni tek stasalu slavistiku znanost i njezine jezino-(proto)nacionalne koncepcije
i konstrukcije. Takvu bi analizu nadalje trebalo povezati i s povijesnim kontekstima,
to tim vie jer je srpsko graansko drutvo u usponu tijekom XVIII. stoljea iji je
vodei glasnogovornik bio upravo Dositej Obradovi otkrivalo sebe i svoju naci-
onalnu prolost ponajprije posredovanjem knjievnosti; knjievnom je djelu naime
bila dodijeljena uloga da rekapitulira ope istine o iskustvu naroda.5
Svaka je predodba u dobroj mjeri odreena poloajem promatraa spram proma-
tranog. Postavljaju se dakle pitanja tko govori, kome se govornik obraa, koje su
okolnosti utjecale na piev stav, i konano, o kojem je tekstu, odnosno anru rije.
Dositej, koji 1761. godine kao mladi kaluer dolazi u Dalmaciju, i Dositej, koji 1783.
kao zreli racionalistiki filozof i prosvjetiteljski reformator poinje objavljivati svoja
4
Imagologija se obino definira kao istraivaka grana komparativne knjievnosti koja se bavi pro-
uavanjem predodbi o stranim zemljama i narodima, ali i o vlastitoj zemlji i narodu, ponajprije u
knjievnosti, ali i na drugim podrujima, primjerice u publicistici, slikarstvu, filmu, historiografiji
itd. Openito o polazitima i ciljevima imagologije kao znanstvene discipline, njezinom predmetu
i metodama istraivanja, primjeni i rezultatima, vie pogledati u: Vladimir Gvozden, Polazita i
ciljevi imagolokog prouavanja knjievnosti. u: Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik. Vol.
49/br. 12, Novi Sad, 2001, 212224; Davor Duki, Predgovor: O imagologiji. u: Kako vidimo stra-
ne zemlje. Uvod u imagologiju. (priredili: Davor Duki, Zrinka Blaevi, Lahorka Pleji Poje, Ivana
Brkovi), Zagreb: Srednja Europa, 2009, 522.
5
Mirjana D. Stefanovi, emu istoriografija u 18. stoleu. u: Istraivanja 21 (2010): 126.
kapitalna djela, nije u duhovnom smislu sasvim ista osoba.6 Veina predodbi o Dal-
maciji i Morlacima potjee zapravo iz njegova zrelijeg razdoblja i u funkciji su njego-
va tada potpuno izgraenog prosvjetiteljsko-racionalistikoga vrijednosnog sustava.
Dositejev knjievni rad bio je pak namijenjen svakome koji razumeva na jezik bez
obzira na vjersku pripadnost. U tom smislu on se i stanovnitvu Dalmacije (obje vje-
roispovijesti) primarno obraao kao sunarodnjacima i istojezinicima, to ga ini
bitno razliitim od knjievnih mu suvremenika morlakista, ija je italaka publika
bila znatno ira, internacionalna i europska, i koji su se ponajmanje obraali glavnim
protagonistima Morlacima u Dalmaciji. Sutinu morlakistikog diskursa ini za-
pravo knjievna slika stranoga, odnosno nova, prosvjetiteljska interpretacija drugosti,
koja je istodobno bila u funkciji propitivanja i (re)interpretacije vlastita identiteta,
izraena starim jadranskim binarnim oprekama (metropola provincija; jadranski
grad dinarsko selo; maritimno priobalje pastoralno zalee) i novima, u duhu
prosvjetiteljske etike (civilizacija divljatvo, kultura priroda, napredan zaostao,
povijesno nepovijesno, Zapad Istok). U Dositejevim djelima takvih dihotomija
ili nema ili su iskazivane u sasvim drukijem kontekstu. Meutim, sa stajalita histo-
rijsko-imagolokog istraivanja interpretativna analiza Dositejevih predodbi u kon-
tekstu morlakizma ima punog smisla jer nam ukazuje na razliite pristupe i dvojake
odnose spram fenomena konstrukcije i reprezentacije identiteta unutar jednog istog
(prosvjetiteljskog) duhovnog strujanja. Korelacija Dositejeva dalmatinskog opusa i
morlakistikog diskursa tim je opravdanija, jer su podjednako bili u funkciji konstru-
iranja etnokulturnih stereotipa u Dalmaciji (i ire), a koji e imati nemali utjecaj u
nadolazeoj epohi modernizacije, naroito u sferi nacionalno-ideologijskih imagina-
rija. Postavlja se stoga pitanje o kojim sve kategorijama drugosti i razinama identiteta
6
Duhovni razvoj Dositeja Obradovia obino se promatra u okviru pet kronolokih etapa: prva (od
roenja do 1760. godine) koju karakterizira mladenaka tenja za stjecanjem znanja i elja da posta-
ne kaluer i ivi posveenim ivotom. Druga etapa (17611771) obuhvaa Dositejev boravak u Dal-
maciji i Sredozemlju (Crna Gora, Grka, Mala Azija, Albanija, Venecija). To je razdoblje stjecanja
klasinog obrazovanja, uenja jezika (latinski, talijanski, grki) te poetak kritikog preispitivanja.
Trea etapa (17711782) kljuna je za usvajanje racionalistikih i prosvjetiteljskih ideja koje Dositej,
uglavnom kao samouk, upoznaje i usvaja tijekom putovanja i kolovanja po Srednjoj Europi (Be,
Modra, Poun). etvrta etapa (17821806) razdoblje je Dositejeve umne i fizike zrelosti u kojem
nastupa kao racionalistiki filozof i prosvjetiteljski reformator. To razdoblje poinje njegovim dola-
skom u Halle na Saali, gdje skida sveeniku odedu i oblai grene svetske aljine, i obiljeeno
je snanim intelektualnim angamanom te objavljivanjem kapitalnih djela i, dakako, opet brojim
putovanjima po Europi (Pariz, London, Be, Trst, Venecija), a zavrava odlaskom u ustaniku Sr-
biju. Posljednja, peta etapa (18061811) vrijeme je Dositejeva praktinog politikog djelovanja u
Karaorevoj Srbiji, ponajprije prosvjetnoga i diplomatskog (postaje ravnatelj svih srpskih kola,
izabran za lana Praviteljstvujueg sovjeta, otvara Veliku kolu, odlazi u diplomatske misije). U tom
periodu nije pisao vanija djela, ve samo pjesme, prigodne govore i, konano, oporuku.
moemo govoriti u Dositejevoj knjievnoj konstrukciji i reprezentaciji dalmatinsko-

ga morlakog podneblja. injenica je naime da on o dalmatinskom stanovnitvu, a
tu se prije svega misli na njegovu kontinentalnu (morlaku) sastavnicu, pie s pozicije
sunarodnjaka (Mi-odnos), ali ponekad o njima pie i kao o Drugima, drugaijima od
sebe (Oni-odnos). Ponekad govori i pie s pozicija autopredodbi Morlaka, a pone-
kad pak sa suprotne promatrake pozicije, naroito kad je u pitanju kritika obiaja i
praznovjerja. Konano, putopisi i memoaristika toliko karakteristini za knjiev-
nost prosvjetiteljstva tipovi su teksta u kojima se najee pojavljuju predodbe
o narodima i zemljama odnosno stvaraju slike o Drugom i slike o Sebi, to u punom
smislu potvruje i Dositejev opus. U njegovu sluaju tu su jo i pisma, basne i eseji.
I.
U nepreglednoj bibliografiji o Dositeju Obradoviu u srpskoj historiografiji, kao i u
drugim znanstvenim disciplinama,7 o dalmatinskim kontekstima njegova ivota i dje-
la postoje oprena miljenja i vrednovanja.8 Najee se susree ocjena da boravak u
7
Iscrpni pregled svih relevantnih radova o Dositeju Obradoviu nalazi se u: Dositej Obradovi, Sa-
brana dela Dositeja Obradovia. (ur. Mirjana D. Stefanovi), Beograd: Zadubina Dositej Obrado-
vi, knjiga 6, 2008.
8
O dalmatinskom periodu ivota i rada Dositeja Obradovia kronolokim redoslijedom valja ista-
knuti sljedea historiografska, knjievnopovijesno, etnoloka, lingivistika, pa i vrednija publicisti-
ka djela: Duan Petranovi, Dositije Obradovi. Spomenica o posmrtnoj mu stogodinjici, Dubrovnik:
Mala biblioteka Matice srpske u Dubrovniku, 1911; Stojan Novakovi, Dositej Obradovi i srpska
kultura. u: Spomenica Dositeja Obradovia. Beograd: Srpska knjievna zadruga, Knjiga 134,1911,
537; Tihomir R. orevi,Dositej Obradovi i folklorno gradivo. u: Spomenica Dositeja Obrado-
via. Beograd: Srpska knjievna zadruga, Knjiga 134, 1911, 3852; Brankovo kolo. Beograd, 1911/
XII, XIII, XVI. (prilozi Vatroslava Jagia, Tihomira Ostojia, Radivoja Vrhovca, Milana Reetara,
Dimitrija Ruvarca, Frana Ileia, Milana Krestia, ure urmina, Milana evia, Vase Stajia i Iva-
na Prijatelja); Marko Car, Dositej i Tomazeo. u: Letopis Matice srpske 6 (1911); Svetozar Mati,
Dositejeve neobjavljene propovedi. u: Glasnik Istorijskog drutva u Novom Sadu. III/3, Novi Sad,
1930; Vladan Desnica, Jedan pogled na linost Dositeja Obradovia. u: Magazin severne Dalma-
cije. Split, 1934; Lujo Bakoti, Srbi u Dalmaciji od pada Mletake Republike do ujedinjenja. Beograd,
1938; Duan Beri, Boravak Dositeja Obradovia u Dalmaciji. u: Knjievni Jadran 5 (1951); Mita
Kosti, Dositej Obradovi u istorijskoj perspektivi XVIII. i XIX. veka. Beograd: SANU, 1952; Borivoj
Marinkovi, Tri priloga prouavanju Dositeja Obradovia: Dositej i Gerasim Zeli. u: Kovei.
III, Beograd, 1960; Duan Beri, Dositej Obradovi u Dalmaciji. u: Zadarska revija 6 (1961); A
Mladenovi, Grafijska i jezika ispitivanja rukopisa Dositeja Obradovia. u: Kovezi. IV, Beo-
grad, 1961, 135161; Jovan Skerli, Istorija srpske knjievnosti u XVIII. veku. Izabrana dela, knjiga
9, Beograd, 1966; Jovan Dereti, Dositej i njegovo doba. Beograd: Filoloki fakultet Beogradskog
univerziteta, 1969; Milorad Pavi, Istorija srpske knjievnosti baroknog doba. Beograd, 1970; Herta
Kuna, Jezike karakteristike knjievnih djela Dositeja Obradovia. Sarajevo: Djela ANUBiH, knjiga
XXXVI, Odjeljenja drutvenih nauka, knjiga 21, 1970; Miodrag V. Stojanovi, Dositej i antika. Be-
ograd, 1971; Kosta Milutinovi, Vojvodina i Dalmacija 1760.1914. Novi Sad: Institut za izuavanje
istorije Vojvodine, 1973 (Poglavlje I: Prve veze Vojvodine i Dalmacije, str. 116); Milorad Pavi,
ivot i prikljuenija ili roman u pismima. Predgovor u: Dositej Obradovi, Pisma Haralampiju,
Dalmaciji, gdje je poeo djelovati kao knjievnik, a na odreeni nain i kao reformator,
ini sudbonosnu prekretnicu u njegovu prosvjetiteljskom i nacionalnom usmjerenju.
Istraivai su se pritom pozivali na samog Dositeja koji u autobiografskim putopisima,
esejima i pismima navodi da je u Dalmaciji primio najljepe ivotne lekcije i poloio
temelj svojem svemu sljedujuem [] ivljenju.9 U tom smislu, prema veini istrai-
vaa, u toj su se pokrajini rodile i tri glavne poruke njegova djela: o vjerskoj toleranciji,
o odnosu vjere, jezika i roda, te o nunoj potrebi prosvjeivanja na narodnom jeziku.10
Meutim Dositejeva se aktivnost u Dalmaciji nerijetko i preuveliavala, pri emu nisu
nedostajala ni pretjerivanja, poput tvrdnje da je dalmatinska sredina na njega vie utje-
cala nego Diderot, Rousseau i Voltaire zajedno. Takve neumjerene ocjene najee su se
doticale teme o poecima njegova knjievnog rada na narodnom jeziku.11 Nita manje
problematinima djeluju i smjele tvrdnje o Dositeju kao inicijatoru prvih veza izmeu
ivot i prikluenija. Beograd, 1975; Milorad Pavi, Raanje nove srpske knjievnosti. Beograd, 1983;
Rajko Veselinovi, Srbi pod mletakom vlau. (Srbi u Dalmaciji). u: Istorija srpskog naroda. e-
tvrta knjiga, drugi tom. Srbi u XVIII. veku. Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1986, 766; Stan-
ko Kora, Dositej Obradovi ili put do miljenja. u: Zbornik radova o povijesti i kulturi srpskog
naroda u Socijalistikoj Republici Hrvatskoj 2 (1989): 750; Vaso Milievi, Dositejev primer. u:
Zbornik radova o povijesti i kulturi srpskog naroda u Socijalistikoj Republici Hrvatskoj 2. (1989):
5166; Milenko Peki, Dositej i Zadar. Novi Sad: Biblioteka Matice srpske, 1989; Pavle Ivi, Pregled
istorije srpskog jezika. Sremski Karlovc - Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, 1998;
Duan Ivani, Knjievnost Srpske Krajine. Beograd, 1998; Ivan Kovaevi, Istorija srpske etnologi-
je. I. Prosvetiteljstvo. Beograd: Etnoloka biblioteka, knjiga 1, 2001; Radovan Kovaevi, Otkrivanje
Mediterana. Dositej Obradovi na Sredozemlju 17611771. Beograd: Prosveta, 2007; Mirjana D.
Stefanovi, Leksikon srpskog prosvetiteljstva. Beograd: Slubeni glasnik, 2009; Milorad S. Kuraica,
Dositej u Dalmaciji. Subotica, 2011.
9
Tri godine po pogodbi mojem provedem s onim boijim ljudima, [to jest u Dalmaciji, op. a.] tri
mile godine koje vsegda s usladenijem srca spominjem i koje sam za osnovanije svemu sljedujue-
mu mojemu ivljenju poloio; zato sam u njima ne samo opitom poznao i nauio nego i u jestestvo
sebi pretvorio kako ovek u niskom sostojanju moe s malim zadovoljan, dobar i blagopoluan biti.
Dositej Obradovi, ivot i prikljuenija, Beograd: Nolit, 1989, 114.
10
Mirjana D. Stefanovi ovako saima Dositejeva iskustva iz Dalmacije i utjecaj te sredine na njegovo
sazrijevanje: [...] Dositej se rado sea tog boravka tokom kojeg je poeo da pie i prve bukvarske
knjige i hrianski prirunik o lepom vaspitanju i da belei narodne izreke. Tu je uio i matematiku,
iz manastirskih biblioteka uzimao knjige za itanje, upoznao srpsku kulturu na izvoru i u kasnijim
seanjima nostalgino se priseao lepih trenutaka. Valjda mu se tu, i meu nekim ve pounijaenim
Srbima, rodila ideja o toleranciji, o odnosu vere, jezika i roda i o nasunoj potrebi itanja i obra-
zovanja. Bez obzira na to to je Dalmacija najkasnije dobila svoje srpske kole, u njoj je iveo onaj
element srpstva koji Dositej nije tako istim video u Temivaru. Mogue je da je tu uo i mnoge na-
rodne pesme koje je kasnije navodio u svojim delima. Stefanovi, Leksikon srpskog prosvetiteljstva,
81.
11
Rije je o Dositejevu kratkom boravku u kui prote Avrama Simia u Orliu, gdje mu se, udovolja-
vajui elji protinoj najstarijoj keri Jeleni, rodila elja da pone pisati knjige prosto srpski: Ovo je
privi povod i uzrok da se u meni velika elja zane i rodi da mi samo dotle Bog daruje ivot dok to
srpski na tampu izdam i prekrasnim kerima i sinovom roda mojega sooptim. (Obradovi, ivot i
prikljuenija, 116). Taj poetak njegova knjievnog rada na narodnom jeziku razliito se tumai, pri
emu neki idu tako daleko da istiu kako je Avramova ki Jelena Simi na Dositeja vie uticala nego
Didro, Ruso i Volter skupa! (usp. Dragi Vitoevi, Do Evrope i natrag. I, Gornji Milanovac, 1987).
vojvoanskih i dalmatinskih Srba ili pak teza o prvom srpskom piscu iz Dalmacije.12
Nasuprot tome, u jednom manjem, ali ipak utjecajnom dijelu srpske historiografije,
Dositejeva se uloga u Dalmaciji i minorizirala.13 Takvo gledite nadasve se primjeuje
u krugu autora koji su svjetonazorski bliski stavovima konzervativnijeg dijela srpsko-
pravoslavne crkve, a koji Dositeju ne mogu oprostiti odvajanje i udaljavanje nacionalne
kulture od crkve, odnosno raskid sa svetosavskom tradicijom. Znakovita je u tom
smislu utnja episkopa Nikodima Milaa, glavnog autoriteta za povijest pravoslavlja,
a time i Srba u Dalmaciji na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee, koji u djelu Pravoslavna
Dalmacija (Novi Sad, 1901) Dositeja uope ne spominje, pa ak ni u poglavlju o pitanju
pravoslavnih kola u Dalmaciji XVIII. stoljea, gdje je uloga hopovskog didaskala
ipak bila nezaobilazna.
U hrvatskoj pak historiografiji o Dositejevu boravku u Dalmaciji jedva da uope ima
spomena. Osim sporadinih usputnih obavijesti ne postoji zapravo nijedan cjeloviti
rad ili osvrt na tu temu. Nezainteresiranost hrvatskih povjesniara za istraivanje
boravka utjecajne srpske povijesne linosti u jednoj od hrvatskih povijesnih pokra-
jina na pragu moderne epohe tek se djelomino moe objasniti etnocentristikim
mentalitetom, koji prosuuje prolost iskljuivo sa svoga nacionalnog stajalita i
nije sposoban za interkulturnu perspektivu i iru kontekstualizaciju vlastite povije-
sti. Bit e da je izostanak nacionalno motivirane polemike s dositejevskim idejama
za razliku od recimo vukovskih moda i glavni razlog takve nezainteresiranosti.
Mnogo bolje nije ni u drugim znanstvenim podrujima, pa se moe zakljuiti da je
Dositejev boravak u Dalmaciji danas iroj hrvatskoj kulturnoj javnosti gotovo nepo-
znata injenica.14
to se Dositejeva kulta u sjevernoj Dalmaciji tie, on u nejednakom intenzitetu traje
ve nepuna dva stoljea te se u razliitim oblicima iskazivao u graanskoj (intelektu-
alnoj) sredini i narodnoj predaji dalmatinskih Srba.15 U svakom sluaju, u nepomue-
12
Usp. Milutinovi, Vojvodina i Dalmacija 1760.1913., 3; Kora,. Dositej Obradovi ili put do mi-
ljenja., 23.
13
Usp. Marko Jaov, Venecija i Srbi u Dalmaciji u XVIII. veku. ibenik: Eparhija dalmatinska, 1987,
119.
14
Meu rijetkim iznimkama treba spomenuti hrvatskog filologa i povjesniara knjievnosti Vatro-
slava Jagia i uru urmina, koji su povodom stogodinjeg jubileja Dositejeve smrti 1911. napisali
vie prigodnih lanaka o njegovu boravku u Dalmaciji. urmin je u jednom od njih naglasio kako
je Dalmacija kolijevka Dositiju kao knjievniku kao i sljedee: On, prosvjetitelj i prvi uitelj Srba,
poe ba da knjievnikuje u Dalmaciji. Dalmaciji je sueno da vodi prvo kolo kod poinjanja i
preporaanja Hrvata i Srba. Obradovi joj sam zahvali za prve pobude pisanja narodnim jezikom.
Usp. uro urmin, Dositije Obradovi u Dalmaciji. u: Jug. 4 (1911); usp. i Milutinovi, Vojvodina
i Dalmacija 1760.1914., 10.
15
Stojan Novakovi iznosi 1911. godine zanimljivu primjedbu prema kojoj su prosvjeta i nova na-
nom kontinuitetu traje od 1911. godine, kada je i u Dalmaciji sveano obiljeena sto-
ta obljetnica njegove smrti. Izraeno tovanje Dositeja Obradovia u Dalmaciji zaelo
se jo u krugu pokretaa lista Srpsko-dalmatinskij magazin: ljubitelj prosvetenija, koji
je izlazio u Zadru od 1836. do 1848. Urednici toga lista, Boidar (Teodor) Petranovi
i ore Nikolajevi, mogu se nakon Gerasima Zelia, Jovana Bovana, a u odree-
nom smislu i Pavla Solaria16 smatrati drugom generacijom Dositejevih uenika i
sljedbenika u Dalmaciji.17 Meutim u drugoj polovici XIX. stoljea, kako su se (re)
afirmirali konfesionalni imbenici u formiranju nacionalnog identiteta dalmatinskih
Srba, uspomena na Dositejev prosvjetiteljski i knjievni rad pomalo je jenjavala. Po-
etak XX. stoljea donio je novu klimu suradnje u srpsko-hrvatskim odnosima u Dal-
maciji (Zadarska rezolucija) kao i slabljenje klerikalnih politikih pozicija na objema
stranama, to se na poseban nain odrazilo i na afirmaciju dositejevske ostavtine.18
Ona je buknula novom snagom upravo 1911. u okviru openarodne Dositejeve pro-
slave povodom stogodinjice njegove smrti, kada su se dalmatinski Srbi, kako to isti-
e Kosta Milutinovi, ponovo sjetili tog narodnog prosvjetitelja.19 Vanu ulogu u
promicanju Dositejeva kulta imali su tada pojedinci iz politikih i intelektualnih (pa
i crkvenih) krugova dalmatinskih Srba, poput politiara Luje Bakotia, knjievnika
Marka Cara ili svestranog Danila Petranovia, zaviajem Plavanjca i roaka prvog
Dositejevog branioca u Dalmaciji Boidara Petranovia, koji je povodom stogodi-
njega jubileja objavio knjigu o Dositejevom boravku i radu u Dalmaciji.20 Petrano-
rodna knjievnost koje je utemeljio Dositej znatno vie proniknuli u kulturnoj sredini Srbije negoli
meu preanskim Srbima u Monarhiji. U tom smislu je, prema njegovu miljenju, i Dositejev lik
postao popularniji, takorei svemoguan u Kraljevini Srbiji za razliku od preanskih krajeva
Novakovi,. Dositej Obradovi i srpska kultura., 36.
16
Pavle Solari (17791821) slovio je za najdraeg Dositejeva uenika, a prema Jovanu Skerliu bio je
posljednji meu glavnim piscima Dositejeve kole. Premda je roen u Velikoj Pisanici na Bilogori,
u vojnokrajikoj Hrvatskoj (Varadinski generalat), njegova dugogodinja knjievna, izdavaka i
prevodilaka djelatnost u Veneciji i Trstu posredno ga je povezivala i s dalmatinskim krugom srpske
sveenike i graanske inteligencije u nastajanju.
17
U tome se posebice isticao Boidar Petranovi koji je 1845. i 1846. vodio zanimljivu polemiku s
Niccolom Tommaseom o Dositejevim drutveno-politikim i moralno-filozofskim idejama (Milu-
tinovi, Vojvodina i Dalmacija 1760.1914., 1014.
18
Kosta Milutinovi u tom smislu zakljuuje: Vie jo, u formiranju i idejnom izgraivanju Narodne
stranke, prve zajednike politike grupacije Srba i Hrvata u primorskim zemljama, ima pozitivnih
komponenata dositejevskih tradicija: bratstvo junoslovenskih naroda bez obzira na verske razlike
i nacionalne specifinosti. Nosioci pravoslavnog klerikalizma na Jadranu bili su antipodi Dositeju.
Ali zato su se sastavljai Rijeke i Zadarske rezolucije i zaetnici politike novog kursa ponovo
obratili na dositejevske pozicije i aktivno uestovoali u ruenju Habsburke Monarhije i udaranju
prvih temelja buduoj junoslovenskoj zajednici izvan austrijskih okvira. (Milutinovi, Vojvodina i
Dalmacija 1760.1914., 16).
19
Milutinovi, Vojvodina i Dalmacija 1760.1914., 14.
20
Danilo Petranovi, Dositije Obradovi. Spomenica o posmrtnoj mu stogodinjici. Mala biblioteka Matice
srpske u Dubrovniku, Knjiga I., Dubrovnik: tampa Srpske dubrovake tamparije, 1911, 150.
vi je pritom s pravom ukazao kako je Dositej presudno utjecao na intelektualno

formiranje i razvoj srpskoga graanskog sloja u Dalmaciji.21 Dositejev kult posebno
je njegovan u mjestima Kninske krajine i Tromee u kojima je boravio kao uitelj i
propovjednik (Kninsko Polje, Golubi, Orli, Plavno). Njegov lik narodnog uitelja
i mudraca u pukoj je interpretaciji poprimio legendarno, gotovo svetako obiljeje,
a mjesta u kojima je boravio ili kuda je prolazio postala su svojevrsni loci memoriae,
izvorita lokalnog i nacionalnog identiteta sjevernodalmatinskih Srba.22
II.
Dositejev boravak u morlakoj Dalmaciji, koji je s prekidima trajao od 1761. do 1771,
dogodio se neposredno uoi famoznoga otkria Morlaka padovanskog opata Al-
berta Fortisa, to se itekako osjea i u njegovim djelima, autobiografsko-putopisnom
ivotu i prikljuenijima i Sovjetima zdravago razuma. Premda navedena djela nastaju
izmeu 1783. i 1788. godine, u vrijeme kada je literarna morlaka moda ve uve-
like osvojila europsku prosvjetiteljsku javnost, u njima nema traga konceptu ple-
menitog divljaka koji ini osnovu morlakistikog diskursa, niti se pojam Morlak
uope koristi. Dositej je svakako bio dobro upoznat s tim pomodarskim pokretom,
uostalom on je u Mezimcu (posthumno objavljenom 1818) i preporuivao srpskoj
junosti da ita Defoeov roman Robinson Crusoe, paradigmatsko djelo kad je rije
o spomenutom konceptu.23 Meutim injenica je isto tako da Dositej nije u svemu
slijedio rusoovske koncepcije. Premda su elementi rusoovskog kulta prirode prisutni
u nekim njegovim djelima, kao primjerice u naravoueniju jedne basne iz 1788.
21
Naroito onaj na srednji stale, koji je uz Dositija najvie bio pregao, i koji ga smatrae svojim
narodnim mudracem i uiteljem, stade po svima krajevima da osniva zadubine, potpomae srpsku
knjigu kao i razvitak narodne prosvjete. Njegovim potstrekom bez sumnje je i Jovan Bovan, osno-
valac srpske muke osnovne kole u ibeniku, ostavio ovu korisnu zadubinu svome narodu jo u
poetku XIX vijeka. U prilog ovome istie se sastajanje i openje Bovanovo u Skradinu, a po svoj
prilici i u Mlecima. (Isto, 4648)
22
Plavno, selo u srcu Tromee u sjevernoj Dalmaciji, posebno se istie takvim mjestima sjeanja na
svoga prvoga plavanjskog uitelja, kao to je Bratska kua, u kojoj je bila kola i u kojoj je Dositej
napisao svoju Iicu, ili Dositejev hrast, pod kojim je, prema jednoj varijanti seoske predaje, Dositej
ljeti poduavao djecu, a prema drugoj, koji je upravo on i zasadio. (Petranovi, Dositije Obradovi.
Spomenica o posmrtnoj mu stogodinjici., 3839; Danko Peri, Zdravo... buntovno mjesto; Plavno
u istoriografiji i literaturi. u: Plavno monografija. Beograd: Udruenje Srba iz Hrvatske, Zaviajni
klub Plavno, Srpsko kulturno drutvo Zora, Beograd, 2008, 100107.)
23
Dositej Obradovi, Dela Dositeja Obradovia. (ur. Jovan Skerli Milutin Dragutinovi Milo
Ivkovi), Beograd: Peto, dravno izdanje, 1911, 438; Robinson Crusoe Daniela Defoea preveden je
na slavenosrpski i 1799. godine objavljen u Budimu (M. Krsmanovi, Robinson u nas [Povodom
stopedesetogodinjice prvog srpskog prevoda]. u: Nastava jezika i knjievnosti u srednjoj koli. God.
I, sv. 12, (1950).
godine, gdje anticipira ono to bi danas nazvali zatitom prirode, u sluaju postanka
drutva i njegova razvoja Dositej se jasno distancirao od koncepcije prirodnog stanja
francuskog prosvjetitelja te je u tom pogledu bio znatno blii Hobbesovu shvaa-
nju prvobitnog barbarstva.24 U tom smislu ni kult prirode, u kontekstu diskursa o
prirodnom ovjeku neiskvarenom civilizacijom, koji se kao sredinji motiv javlja u
veini tadanjih djela koja tematiziraju morlaki ivot i obiaje, nije naao mjesto u
njegovu opusu. Dositeju je taj knjievni postupak bio jednostavno neprikladan jer u
dalmatinskim Morlacima, kao to emo vidjeti, nije gledao kulturnu drugost, a jo
manje egzotiku dalekih krajeva.25 U tom smislu nije upotrebljavao ni pojam Morlak
koji nikad nije bio prihvaen u puku. Rije je o talijanskom (mletakom) terminu koji
je postao povijesnom oznakom za one zajednice vlakog kulturno-povijesnog kruga
koje su ivjele pod Venecijom ili su s njom dolazile u blii kontakt.26
Problematizirajui temu Dositejeva vienja Dalmacije i njenoga morlakog stanov-
nitva u unutranjosti, potrebno je poeti od injenice da u tom razmatranju postoje
zapravo dva Dositeja: mladi Dositej iz dalmatinskog razdoblja (mladi i maleni
kaluer, kako je sam sebe jednom opisao) i zreli Dositej iz kasnijeg razdoblja koji
24
Milorad Pavi, Srpska knjievnost predromantizma. u: Istorija srpskog naroda. etvrta knjiga,
Drugi tom, Srbi u XVIII veku, Beograd: Srpska knjievna zadruga, , 1986., 230-232.; Kovaevi, Isto-
rija srpske etnologije. I. Prosvetiteljstvo., 60. O rusoizmu kod Dositeja Obradovia, Mirjana D.
Stefanovi biljei sljedee: Odjeci shvatanja Denija Didroa i Rusoa o tome kako je ovek po svojoj
prirodi dobar rasuti su po celokupnom Dositejevom opusu, ali na neto drukiji nain. Na pisac,
naime, ne uporeuje niti suprostavlja dobro i zlo u obiajima prirodnog i civilizovanog oveka. Uvek
je uveren u to da ovek postaje i mora da postane umniji, slobodniji i sreniji usavravajui se u sa-
mom drutvu, utiui reciprono i na svoje okruenje, a ne beei u prirodu. Iako filosof rusoovskog
pravca, ne neguje njegov anarhizam, to je izrazito vidljivo u Sobraniju, ne podlee kultu Rusoa, ve
ideju dobrog i slobodnog oveka zasnovanu na rusoovskom idealu preokree u lini izraz sree koja
se ostvaruje i u komunikaciji s Drugim, ostavljajui tako ideje koje e se razviti u srpskom predro-
mantizmu. Stefanovi, Leksikon srpskog prosvetiteljstva., 197198.
25
Pravi prodor knjievnosti o plemenitom divljaku u srpskoj sredini dogodit e se tek u prvoj polo-
vici XIX. stoljea i uglavnom je vezan uz kazalinu i prevodilaku djelatnost Jaokima Vujia. O tome
vie u: Kovaevi, Istorija srpske etnologije. I Prosvetiteljstvo., 225242.
26
Premda je rije o terminu koji je u dijakronijskoj perspektivi mijenjao svoje sadraje, spadajui u red
dinaminih, vieznanih i referencijalnih povijesnih pojmova (starobalkanski romanofoni etnik;
balkanski transhumantni stoar; pripadnik posebne drutvene skupine autonomnih stoara-seljaka;
pripadnik vojnokrajike milicije; pravoslavni kranin ili pak pripadnik kranske raje u osmanskoj
Bosni; dinarski gortak) radi se o prepoznatljivom entitetu koji u ranome novom vijeku na dinar-
skim prostorima, a nadasve u Dalmaciji XVIII. stoljea, nosi specifino povijesno obiljeje, te je od
suvremenika (naroito autsajderskih) percipiran i reprezentiran kao posebna etnokulturna gru-
pacija, zbog ega se u literaturi i uobiajilo oznaavati ga velikim poetnim slovom. U tom smislu
moe se kao najblii primjer povui odreena analogija izmeu dinarskih Morlaka (Vlaha) i
rusko-ukrajinskih Kozaka odnosno balkansko-anadolskih Juruka, kao specifinih kulturno-povije-
snih kategorija stanovnitva u ranome novovjekovlju. Usp. Marko ari, Planine i morlaki svijet
u Dalmaciji: ekohistorijski osvrt. u: Ekonomska i ekohistorija: asopis za gospodarsku povijest i
povijest okolia. 6/1 (2010): 5594.
je ve upio prosvjetiteljske ideje svoga vremena. Sluaj je htio da su njegova najranije

napisana djela, poznatija kao spisi iz Dalmacije, objavljena najkasnije, i to post-
humno: djela Hristoitija srije blagi obiaji i Venac od alfavita (dovrena u Skradinu
1770. i 1771) objavljena su u Budimu 1826. godine, Prvenac Iica ili Dositejeva
bukvica (dovrena u Plavnom 1770), objavljena je u Karlovcu 1830, dok je Dosite-
jev knjievni prvijenac, takozvana prva Bukvica, napisana jo 1765. godine u Or-
liu, kasnije izgubljena i nikad nije objavljena. Takva kronoloka inverzija uvjetuje
i retrospektivni pristup u istraivanju Dositejevih predodbi o Dalmaciji i njenom
stanovnitvu.
Piui svoje prve radove u Dalmaciji, Dositej je nedvojbeno jo uvijek bio kran-
ski teoloki pisac pod snanim utjecajem srpske pravoslavne tradicije.27 O njegovu
tadanjem svjetonazoru, izmeu ostalog, svjedoe i zapisi na knjigama pronaeni
u knjinici manastira Dragovia, od kojih se na jednoj po obiaju srednjovjekovnih
itatelja potpisao kao greni Dositej Hopovski.28 Taj se svjetonazorski sustav, da-
kako, odrazio i na njegov prvi doivljaj Dalmacije i morlakog srpskopravoslavnog
stanovnitva, koje primjerice u Iici, koristei teoloki pojam boji ljudi primarno
promatra kao duhovnu pastvu. Dositej e kasnije u ivotu i prikljuenijima uz tu sin-
tagmu koristiti i novu dobri ljudi u kojoj se ve oituju nove duhovne i knjievno-
stilske tendencije XVIII. stoljea: racionalistiko prosvjetiteljstvo i sentimentalizam.29
Vano je ipak naglasiti da je prilikom treeg boravka u Dalmaciji, od ljeta 1769. do
jeseni 1771, nakon povratka iz Smirne gdje je stekao klasino obrazovanje na anti-
kim (grko-rimskim) i bizantskokranskim izvorima, Dositej postao, rekli bismo, u
opservacijama Dalmacije profaniji i kritiniji. Naime tada zapaa i neke loe osobine
bojih odnosno dobrih ljudi, a na jednom mjestu gotovo rezignirano primjeuje:
Nita ti nejma da valja u ovoj naoj Dalmaciji.30 Ta postupna duhovna preobrazba
dogodila se pod utjecajem, kako kae, jelino-greeske nauke i naroito je izraena
u ideji poleznosti (korisnosti), koja e postati jednim od njegovih najvanijih ivotnih
27
Po formi i po idejama, kako je to utvrdio jo Jovan Dereti, ta djela predstavljaju nastavak crkvene
tradicije. Dositej tada jo nije bio upoznao i usvojio europsku prosvjetiteljsku misao koja e ga na-
dahnjivati u kasnijim djelima. Usp. Jovan Dereti, Dositej i njegovo doba, Beograd: Filoloki fakultet
Beogradskog univerziteta, 1969, 57.
28
Kovaevi, Otkrivanje Mediterana. Dositej Obradovi na Sredozemlju 17611771., 163.
29
Ali sam ja, i ne mislei tada o tom, od njih istih, a navlastitio od Novakovia, s kojim sam u kom-
iluku ivio i sve praznine dne u njegovom drutvu bio i provodio, nanjunije i najlepe u ivotu
lekcije primao, to jest lekcije nepritvornosti, istoserdenosti, ljubeznosti i blagonaravija. Kakovo
blaenstvo i raj na zemlji s onakovim svetim i dobrim ljudima iviti! Ono su pravi sveci, a niti znadu
niti misle da su. Obradovi, ivot i prikljuenija., 113.
30
Obradovi, Dela., 176.
naela. Valja podsjetiti da Dositej upravo po povratku iz Smirne otkriva u potpunosti

svoju tolerantnu prirodu, ne samo u religijskom ve i u irem, antropolokom smislu.
To je kranska snoljivost erazmovskoga tipa, samilost prema ljudskim nevoljama
i slabostima, u kojoj jo nema kritike crkvenih struktura. Iz Hristoitije izbija jasan
odnos prema Drugome: on je taj kojeg treba potovati i bez kojeg nije mogua ko-
munikacija meu ljudima ja i drugi u ravnopravnom su odnosu.31 U Vencu od
alfavita javljaju se i sredinji pojmovi njegova kasnijeg prosvjetiteljskog djelovanja:
sloboda, razum, i ve spomenuta poleznost.32 To mjesto otvara vano pitanje: otva-
ra li se Dositej prema prosvjetiteljstvu ve u Dalmaciji, nakon povratka iz Grke, i
poinje li na neki nain djelovati kao reformator ili je moda naknadno, u zrelijoj
fazi, prepravljao u prosvjetiteljskom duhu neke dijelove iz svojih ranijih dalmatinskih
spisa?33 U svakom sluaju, Dositej je postupno evoluirao u racionalistikog filozofa,
a godine provedene u Dalmaciji (i na Sredozemlju openito), vezuju se uz poetke
njegova intelektualnoga sazrijevanja i previranja te kritikog propitivanja, pa se mo-
emo naelno sloiti s tvrdnjom Stanka Koraa koji prepoznaje tri glavna izvorita
Dositejevih knjievnih poetaka u Dalmaciji teoloku misao u slikama i likovima,
grku pjesniku i filozofsku kulturu i tenju prema prosvijeenosti.34
U svakom sluaju, u dalmatinskom periodu kod Dositeja jo nema prekida s crkve-
nom tradicijom, njegov identitet kree se jo uvijek u okvirima tradicionalnoga srp-
skog etnokofesionalizma prema kojemu se narod, odnosno slaveno-serbskij narod
naego vostonago pravoslavlja, kako stoji u jednoj dalmatinskoj gramati iz 1751.
godine, poistovjeuje sa zajednicom jedne vjere i crkve (zakona).35 To poistovjei-
vanje etnije i konfesije srpstva i pravoslavlja posredovanjem svojevrsne evokacije
duhovnog i povijesnog naslijea srednjovjekovne srpske drave, moda je najjasnije
opisao zadarski nadbiskup Matej Karaman, koji u svom izvjeu iz 1750. primjeuje
31
Kora, Dositej Obradovi ili put do miljenja., 9.
32
Kako nije polezna sloboda bez razuma, zato mnogokrat u veliko zlo loveka uvali, tako i razum
bez slobode malo valja. Obradovi, Dela., 481.
33
Jovan Dereti istie da Dositej nije mnogo cijenio svoje knjievne uratke iz dalmatinskog razdoblja,
a nekih dijelova se ak i stidio. Dereti, Dositej i njegovo doba., 57.
34
Kora, Dositej Obradovi ili put do miljenja., 16.
35
Veselinovi, Srbi u Dalmaciji., 51. Usp. Nikodim Mila, Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad, 1901,
398399; O srpskom etnokonfesionalizmu u XVIII. stoljeu Sima irkovi ovako zakljuuje: U
XVIII. veku je u rei nacija odzvanjala srednjovekovna dimenzija posebnog pravnog poloaja. U
srpskom sluaju on je bio utemeljen u privilegijama datim Srpskoj pravoslavnoj crkvi, pa je izgle-
dalo da se narodnost ne moe odvojiti od veroispovesti. irkovi, Sima. Srbi meu evropskim naro-
dima. Beograd: Equilibrium, 2004, 212. O istom fenomenu na primjeru Like u XVIII. stoljeu, gdje
je situacija uvelike odgovarala onoj u Dalmaciji, vie pogledati u: Marko ari, Predmoderne etnije
u Lici i Krbavi prema popisu iz 1712./14. u: Identitet Like: korijeni i razvitak. Knjiga I. (ur. eljko
Holjevac), Zagreb-Gospi: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2009, 340343, 357359.
da se pripadnici jedne te iste slavenske ili ilirske narodnosti u Dalmaciji i irem bal-
kanskom zaleu nazivaju Srbima budui da su sljedbenici vjeroispovijesti koja je ne-
ko bila vladajua u Srbiji.36 Vezano s tim tradicionalnim obrascem konfesionalnog
identiteta zanimljivo je da Dositej za boravka u Dalmaciji gotovo nigdje poimence ne
spominje katolike. Njegov krug suradnika i poznanika inili su tada ponajprije pra-
voslavni sveenici parosi i kalueri te pojedinci iz morlake srpskopravoslavne,
ali i grke dalmatinske sredine.37 Katolici pak u pravilu ostaju anonimni, poput skra-
dinskoga biskupa koji mu kao stranom podaniku i jo k tomu inovjercu zabranjuje
propovijedanje u Skradinu, a kojega Dositej finim sarkazmom naziva tek blagorod-
nim Venecijaninom, 38 ili poput zadarskih plemia, graana i sveenika koji su dola-
zili sluati njegove zapaene propovijedi u zadarskoj pravoslavnoj crkvi Svetog Ilije. I
uz Dositejevu ve tada iskazivanu otvorenost za dijalog s latinskim svijetom,39 teko
se oduprijeti dojmu da bezimeni katolici u njegovim dalmatinskim spisima moda
predstavljaju posljednji odjek naslijeene duhovne klime nepovjerenja i zatvorenosti,
karakteristine za diskriminiranu srpskopravoslavnu manjinu u Mletakoj Dalmaci-
ji, a i ire.
Ukoliko se i ne sloimo s tom tezom, ostaje i dalje otvoreno pitanje njegove interkul-
turne komunikacije u Dalmaciji, posebice problematika moebitne recepcije dalma-
tinskih (franjevakih) knjievnojezinih zasada. U literaturi o tome postoje suprot-
stavljena miljenja. Naime svjedoenje Sime Milutinovia Sarajlije iz 1839. godine
otvorit e kasnije u strunoj javnosti veliku polemiku jesu li djela slavonskih i dalma-
tinskih katolikih pisaca iz XVIII. stoljea nadahnula i Dositeja da u Dalmaciji pone
36
[... ] eglino sono, o Bulgari, o Serviani, o Bosnesi, o Dalmatini, sovvertiti dai monaci del medesimo
rito; tutti Slavi ed Ililirici, perch tutti d`una stessa nazione slava, ed illirica, denominati Serviani,
perche seguaci del rito una volta dominante nella Servia. (Nikodim Mila,. Documenta spectantia
historiam orthodoxae Dalmatiae et Istriae a XV usque XIX saeculum. Vol. I, Jaderae, 1899, 274275)
37
Iguman manasitra Krupa Teodosije; pop Mauk iz Otona, pop Marko Bijedov, paroh u Paenima;
protopop Jovan Novakovi, paroh u Kninskom Polju; pop Avram Simi, paroh u Kosovu (Orli);
pop Krika, paroh drniki; jeromonah Spiridon Torbica iz manastira Dragovi; pop Lazar; pro-
tosinel Melentije; stari kapetan Rakovi iz Golubia; Trifun Sinobad iz Knina; Simo Stefanovi iz
Knina; Aim arkovi i Marko Paraskeva, trgovci iz Skradina; kapetan Jovo Grbljanin; slijepi guslar
Marko; Grci Danil Moraitski i Leonardo Vordon i drugi.
38
Rije je o Antoniju Trevisanu, roenom Venecijancu, koji je upravljao Skradinskom biskupijom od
1767. do 1799. godine.
39
Ti pamti dobro moje prebivanije u celoj Dalmaciji, gdi sam ja s amvona propovjedi govorio, ne
samo po seli i po manastiri, nego i po prvi gradovi, kako u Zadru celu godinu. Ovde su me dolazili
sluati poglaviti ueni od Talijanaca. Zna kako je drago bilo naim Srbljem oficirom i proim graa-
nom ujui da me latinski predikatori hvale. A sad, veruj mi, stidim se za neka ondanja govorenja.
A zato to? Eda li sam zakon moj i veru izmenio? Nisam, niti u dok sam god iv. No nauio sam
bolje i razumnije svrh mojega zakona i vere misliti i suditi. Obradovi, Sabrana dela., 319-320.
pisati prostonarodnim jezikom.40 Dok je primjerice Jovan Skerli Milutinovievo

svjedoanstvo smatrao vjerodostojnim i vrijednim panje, Mita Kosti je zastupao
suprotno miljenje, istiui da dalmatinski pisci pouzdano nisu utjecali na novu srp-
sku literaturu.41 Kako bilo, injenica je da se u katolikoj (franjevakoj) kulturi mor-
lake Dalmacije u XVIII. stoljeu zapaa jaka tendencija okretanja narodnom izvoru,
koja e se oitovati i u Dositeja tijekom boravka u toj pokrajini. To je knjievnojezi-
no usmjerenje vrhunac dosegnulo u Kaievoj pjesmarici. Njegov Razgovor ugodni
narodna slovinskog zbog svemorlakog karaktera i relativne tolerancije prema pra-
voslavnoj sastavnici slovinstva, naao je italaku publiku i u srpskopravoslavnoj
morlakoj sredini, a objavljen je samo pet godina prije nego to je Dositej stigao u
Dalmaciju.42 Imajui u vidu navedeno, moe se bez pretjerivanja konstatirati da su
mladom, znanja eljnom kalueru Dositeju poticaji dolazili s razliitih strana: iz pra-
voslavne crkve,43 od srpske obrazovane elite, iz katolikih knjievnojezinih krugova
u Dalmaciji i Slavoniji, kao i iz analfabetske morlake sredine.44 Naime odreenu
40
Sima Milutinovi Sarajlija prvi je, navodno prema kazivanju samog Dositeja, upozorio da Jelena
Simi, ki kosovskog prote Avrama Simia, nije bila jedina koja ga je potaknula na pisanje narodnim
jezikom, ve da su poticaji dolazili i iz katolikog susjedstva. O tome Milutinovi svjedoi: Bla-
ene pameti starac Dositije nije se stidio priznavati kadto i pred svimi i u drueskom razgovoru,
da je on itavi Satira Reljkovieva, i po Dalmaciji Kaia pjesmaricu i Adahu sedmoglavu i pro.
pomiljati ustao i prenuo se i sam o svojima prvom zgodom i prilikom, slovenskim slovima, barem,
ka i oni latinskima, svoji isti prostonarodni jezik pisati u knjige, koje bude nedge spisavao. [...] Ova
iskrenost istoga blaenoga starca primerna je i estita je i prilina u njegovoj ozbiljnoj znanosti i
uzvienosti [...]. Otziv na poziv 1839. god., Peta, 1839., 31.; usp. Milutinovi, Vojvodina i Dalmacija
17601914., 56.
41
Uzroka i primera da narodnim jezikom pie imao je, dakle, Dositej dosta, ali povod da to pone
dala mu je u Dalmaciji popovska ki Jelena Simieva [...]. Prema tome, mora se vie verovati samoj
Dositejevoj tampanoj rei nego Siminoj tvrdnji o Dositjejevoj prianoj rei. Kosti,. Dositej Obra-
dovi u istorijskoj perspektivi XVIII. i XIX. veka., 33).
42
O moguem utjecaju Kaieva djela na srpskopravoslavnu sredinu u Dalmaciji, i to u politikoj
dimenziji, Zrinka Blaevi primjeuje: S druge pak strane, postoje indicije da je emancipacijski
potencijal Kaieva ilirizma utjecao i na porast samosvijesti pravoslavnih dalmatinskih Slovinjana.
To bi se moglo zakljuiti prema sadraju i tonu konfesionalno-politikih zahtjeva slaveno-srpskog
naroda grkoga zakona, iji su svjetovni i crkveni predstavnici, usprkos proklamirano prolatinskoj
politici aktualnog duda Alvisa Contarinija (1757.1759.), obraaju 1759. mletakom Senatu s mol-
bom da im se odobri episkop njihova obreda sluei se pritom argumentacijom oito inspririranom
Kaievim djelima. (Zrinka Blaevi, Ilirski ideologem u djelima Andrije Kaia Mioia. u: Fra
Andrija Kai Mioi i kultura njegova doba. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
2007, 274. Pravoslavcima je Kaievo djelo moglo imponirati i po istaknutom simbolikom statusu
koji je sv. Sava imao u njegovim pjesmama (Blaevi, Ilirski ideologem, 270).
43
To se posebice odnosi na temivarskog vladiku Georgija Popovia, koji se zalagao za reformu unutar
crkve, te igumana hopovskog Todora Milutinovia, za koga Stojan Novakovi kae da je bio prost
ovek, ali racionalista po svome prirodnom zdravom razumu Novakovi, Dositej Obradovi i srp-
ska kultura., 21.
44
Tom nizu treba svakako pridodati i poticaje koje je Dositej od 1766. do 1768. dobivao u koli Jeroteja
Dendrina u Smirni, novoga greeskoga Sokrata. U tom smislu Milorad Ekmei istie: Ipak, ni
njegov jezik (Dositeja Obradovia, op. a.) nije bio sasvim jasan obinom itaocu jer je imao puno
ulogu svakako je morao imati i faktor bogate usmene epske kulture dalmatinskih
Morlaka, koja je izraajnom novotokavskom ijekavtinom, tim knjievnim jezi-
kom narodne epske poezije, Dositeju na specifian nain imponirala.45 On e tako u
Dalmaciji poeti biljeiti narodne izreke, a u svojim djelima esto spominje i slijepog
dalmatinskog guslara Marka, od kojeg je mogao uti mnoge narodne pjesme.46 U svoj
osobit i ne uvijek ist narodni jezik, ukljuit e i dosta ijekavskih oblika, u skladu s
osobinama sjevernodalmatinskih govora, inspirirajui nadolazee narataje u borbi
za narodni jezik (tokavtinu) kao mogui model knjievnojezinog standarda.47
Zreli Dositej nastupa 1782/83, to jest nakon kolovanja u Ugarskoj i Njemakoj, kada
poinje javno djelovati kao racionalistiki filozof i prosvjetiteljski reformator.48 Pi-
smo Haralampiju iz 1783. godine, ujedno i prvi tiskani Dositejev tekst, odmah je
ostataka staroslovenskog u sebi. Istraivai njegovog dela nisu postavili pitanje koliko je u ovome
on bio veran sledbenik svog grkog uitelja Koraisa, koji je ispovedao da se jezik stare crkvene knji-
evnosti mora uzeti za osnovu i obogaivati narodnim govorom (katarevus). (Milorad Ekmei,
Stvaranje Jugoslavije 17901918. 1. Beograd: Prosveta, 1989, 53).
45
Skerli je u vie navrata naglaavao znaaj Dositejeva boravka u Dalmaciji, istiui pritom i vanost
sredine u kojoj je djelovao: Tu, ivei u istoj narodnoj sredini, imao je prilike da izbliza pozna
narod, proui sve njegove potrebe, izmeri sve zlo koje dolazi od neznanja i bede. Tu je, uei decu,
poeo pisati bukvice, iicu, histoitiju, i to sve na narodnom jeziku, i to na jeziku jednog kraja gde
se vrlo lepo i isto srpski govori. U malome, njegova knjievna delatnost poinje od bavljenja u
Dalmaciji. (Skerli, Istorija srpske knjievnosti u XVIII. veku., 289).
46
Dositejev odnos prema usmenoj epskoj poeziji bio je u najmanju ruku sloen; negativno je
ocrtavao stereotipnost te motive nasilja (krvoprolitija) i banenja u narodnim junakim
pjesmama, ali je ponekad u njima pronalazio i vee vrijednosti, istiui njihovu moralnu
poruku i pouku. O Dositejevom odnosu prema narodnoj poeziji vie pogledati u: Dereti,
Dositej i njegovo doba., 26-32.
47
Dositej je poput drugih prosvjetitelja XVIII. stoljea u narodnom jeziku vidio najprikladnije sred-
stvo za prosvjeivanje puka (jezik ima svoju cenu od polze koju uzrokuje). Njegov jezik, koji je bio
specifina mjeavina gradanskog (slavenosrpski) i prostonarodnog, nije slijedio stav o tri stila
i dva jezika srpskih klasicista. Pavle Ivi u tom smislu zakljuuje:Dositej je prvi znaajniji srpski
knjievnik koji je pisao iskljuivo narodnim jezikom. Njegovom delatnou zapoinje pobedonosno
nastupanje tog jezika koje e se u Vukovo vreme zavriti potpunom pobedom. (Pavle Ivi, Pregled
istorije srpskog jezika. Celokupna dela Pavla Ivia, VIII, Sremski Karlovci Novi Sad: Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, 1998, 141). O Dositejevu jeziku i refleksu staroslavenskog jata
u njegovim djelima najvie je pisala Herta Kuna u opsenoj knjizi Jezike karakteristike knjievnih
djela Dositeja Obradovia. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1970.
48
Ve je Stojan Novakovi upozorio na injenicu da je Dositej oito promiljeno odabrao trenutak
kad e javno istupiti kao prosvjetiteljski reformator i objaviti svoja prva djela pisana u tom duhu,
vezujui ga uz jozefinske ideje i reforme, nadasve crkveno-politike mjere iz 1781 Patent o tole-
ranciji te odredbe o ukidanju crkvenih beneficija i kontemplativnih redova: Veza meu Josifovskim
pokretom i Dositejevim stupanjem u srpsku knjievnost vidi se iz prvih vrsta, koje su od Dositeja
sveta ugledale, iz Pisma Haralampiju, koje je tampano u prolee 1783. godine. U prvim vrstama
toga pisma Dositej peva itavu pesmu caru Josifu II, nabraja u njoj njegove reforme i uzviuje ih
do nebesa. [...] Naslanjajui se oevidno na reformni pokret cara Josipa II, i ako je time vrio svoje
davnanje elje i uverenja, Dositej je odmah u lakoj, gotovo belestristinoj formi istavio gotov plan,
u koje su osnovi nove srpske prosvete, one koja se, u to vremem, sa svih strana elela. Novakovi,
Dositej Obradovi i srpska kultura, 1617.
shvaeno kao prosvjetiteljski manifest koji programski najavljuje, rijeima Jovana

Skerlia, duhovno osloboenje srpskog naroda od srednjeg vijeka i Istoka i uvoenje
u moderno doba i u Zapad.49 Neka recentna knjievnopovijesna istraivanja meu-
tim poriu manifestni karakter Pisma Haralampiju te ga tumae kao oblik uobia-
jenog prosvjetiteljskog predgovora iskazanog u formi poetike proze s naglaenom
obrazovnom ulogom.50 Ostavljajui po strani knjievnopovijesne dvojbe, u naoj se
historiografskoj raspravi podrazumijeva da tadanji Dositejevi stavovi o Dalmaciji
i Morlacima proizlaze iz filozofije europskog prosvjetiteljstva i terezijansko-jozefin-
skih reformi, ali s jo ponekim tragovima pravoslavne skolastike.51 Usvajajui pro-
svjetiteljsku etiku koja je kljuna za konstrukciju drugosti, uvjetovanu dihotomijama
nazadan napredan, amoralan moralan, surovost plemenitost (ali ne i civiliza-
cija divljatvo), i prosvjetiteljski stav da narodni jezik treba biti i knjievni jezik te
racionalistiku filozofsku misao prema kojoj je nacija prirodna cjelina koju ini
zajednica jezika i porijekla, Dositej je naknadno u znatnoj mjeri reinterpretirao i pre-
formulirao svoja dalmatinska iskustva iz 1760-ih i s poetka 1770-ih.52 Vieslojnost
njegovih novih (preraenih) pogleda na Dalmaciju koje sustavno iznosi u ivotu
49
Dositej je, pie Jovan Skerli, inicijator kulturnog i naprednog zapadnjatva, vo u duhovnom
osloboenju srpskog naroda od Srednjeg Veka i Istoka i u uvoenju u moderno doba i u Zapad.
Skerli, Istorija srpske knjievnosti u XVIII. veku., 305.
50
Marija D. Stefanovi tako istie: Interesantan je primer Dositejevog Pisma Haralampiju, koje je u
nauci razumevano kao prosvetiteljski manifest ili privatno pismo s molbom za pretplatu, ili tek kao
puki adligat uz ivot i prikljuenija, koje li kobne naune greke!, a nikad nije itano u kljuu dela
koje najavljuje i iji sadraj opisuje; poreenjem iskaza u esejima koje najavljuje sa onima u Pismu,
tako je lako, jednostavno, nauno bezbolno i bez trzavica, s velikom mogunou pretpostaviti kako
je to bio planirani predgovor uz Sovete, pogotovo to je tampan kurzivom i bez paginacije, oznaa-
vajui stranice samo zvezdicama (uobiajeno za predgovore u XVIII. stoleu). Zanimljivost takvoj
poetikoj prii daju i autobiografski elementi iskazani u predgovoru, a direktan nain obraanja
pojedinanom itaocu uobiajenom retorikom formulom, u vidu toposa pozdravljanja, daje im
prisnost knjievne rei, to se lake pouno prihvatalo. Takvu paradigmu naglaene obrazovne uloge
imaju i prosvetiteljski predgovori Vida Doena, Matije Antuna Relkovia, Andrije Kaia Mioia,
to ukazuje na istu kulturnu klimu i isti sloj italake publike unutar Vojne granice. (Stefanovi,
Leksikon srpskog prosvetiteljstva., 172173.
51
Dositejevi stavovi o dalmatinskim Morlacima proizlaze zapravo iz strukture njegova shvaanja obi-
aja i tradicijske kulture openito. Usp. Kovaevi, Istorija srpske etnologije. I., 7291.
52
Dositej na vie mjesta u zrelim radovima spominje svoje prijanje stavove iz dalmatinskog razdoblja,
koje je u meuvremenu pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja promijenio. Ogledan primjer tome je
epizoda s neukim ali savjesnim i pronicljivim seoskim popom Maukom iz Otona koji je s Dositejom
poveo razgovor o karakteru sveenikog poziva: [...]Onda sam mu ja odgovorio, po mojemu tada-
njemu nainu miljenja, da svetenstvo, budui dar svetoga duha i vlast duhovna, zato ko ovo ima,
po tomu on je svetac. To ga je upokojilo, i ode. Sad obae ovako bih mu odgovorio: da svetenstvo,
kako god i ostala dostoinstva vojena i gradanska, neodlono iziskuje neke slube i dunosti, koje
ko ne ispolnjava, ne samo nije da se narie svetim ocem, nego i da se lii toga dostoinstva i zvanija.
A ko ih ispolnjava kako nadlei, on je pravi sveti otac i visokopoitanija dostoin, nosei popeenije
o onom to je svetjeje u loveeskom rodu, to jest blagonaravije, vseopta ljubov, mir, neporonost
i istota sovjesti. Obradovi, Sabrana dela, 643-644.
i prikljuenijima i Sovjetima ogleda se u kritici tri vrste fenomena: u kritici prazno-

vjerja, to jest nekranskih vjerovanja i obiaja koje je esto susretao i u Dalmaciji;53
u kritici religijske kulture i vjerske nesnoljivosti unutar crkvenih krugova (nadasve
u kritici monatva te crkvenih praznika i postova);54 i konano, u kritici uloge koju
obiaji imaju u formiranju individualnog ponaanja i kulture uope.55 Naime u cje-
lokupnom Dositejevu opusu razum i obiaji nepomirljive su suprotnosti.56 Razum
je za Dositeja bio element prirodnoga u ovjeku, dok je obiaj element kulturnog
naslijea. To je, kako tvrdi kulturni antropolog Ivan Kovaevi, dubinska struktura
Dositejeva shvaanja ovjeka.57 To je, mogli bismo rei, i jedini element drugosti kad
je u pitanju Dositejev odnos prema dalmatinskim Morlacima koji su snano privre-
ni (da ne kaemo da robuju) obiajima i praznovjerju.
Stigavi u Dalmaciju neposredno nakon progonstva vladike Simeona Konarevia,
Dositej je lako mogao na svim razinama drutvenog ivota osjetiti problem vjerske
nesnoljivosti koji e kasnije postati jednom od njegovih glavnih preokupacija.58
53
Ima sad vie od dvanaest stotina godina od kada su Srblji Davora i Kolede za svoje bogove imali;
pak i dananji dan ue od Dalmacije do Banata u usti gdikoje stare bake: Aj Davore, mili bogo!
A da je zapita ko je i ta je taj Davor, nikada do veke nee ti znati kazati. Obradovi, Sabrana dela,
315.
54
Zato, kako se to pone protiv starih plesnivih i zaratih obiaja initi, namah viu: Propadosmo!
Propade pravoslavje! Hoe li pravoslavje posrnuti ako narod ne bude drugih praznika krome ne-
delja, Hristovih i Bogorodiinih praznovati i u lenosti i neradeniju celu treu ast godine za toliko
mnoestvo svetkovina gubiti? Lenost i neradnja, nije li smrtni greh, tetan i poguban telu i dui? Za-
to da ne poznadu da u svetkovanju tolikih svetaca nijedna dlaka pravoslavja ne stoji? Zato da im se
ne kae da su ove stvari izmiljene na est i sedam stotina godina posle spasitelja Hrista i apostola?
(Stefanovi, Lekiskon srpskog prosvetiteljstva., 236.
55
Samo prostota i glupost zadovoljava se vsegda pri starinskom ostati. Zato je drugo Bog dao oveku
razum, rasudenije i slobodnu volju nego da moe rasuditi, raspoznati i izabrati ono to je bolje?
Obradovi, ivot i prikljuenija., 11.
56
Openito se dri da je Dositej etnografsku grau, obino u vidu opisa obiaja i raznih oblika usme-
nog stvaralatva od poslovica do epskih pjesama, unosio u svoja djela kako bi njima ukazao na po-
uku (naravouenije). Usporeujui etnoloke aspekte dviju kulturno-povijesnih epoha, prosvjeti-
teljstva i romantizma, a na primjeru djelovanja Dositeja Obradovia i Vuka Karadia, Ivan Kova-
evi u tom smislu naglaava: Ukratko: Dositej je uitelj narodni, Vuk je onaj koji narod prouava.
Dositeju je folklorno gradivo sredstvo za pouku, Vuku cilj naunog istraivanja. Dositej je narodski
(popularni) knjievnik, Vuk narodni prouavalac. Kovaevi, Ivan. Istorija srpske etnologije. I., 46.
Dodue, ve je Tihomir orevi upozorio da je Dositej osim ukazivanja na negativne primjere iz
primitivne narodne kulture (praznovjerje, osveta, rasipanje o slavi i blagdanima, vrada, nesloga
itd.) isticao i neke dobre strane tradicije i obiaja: milota na radu (moba), gostoljubivost (strano-
ljubije), osjeaj asti i potenja i slino. orevi, Dositej Obradovi i folklorno gradivo., 48, 49.
57
Kovaevi, Istorija srpske etnologije. I., 89.
58
O vjerskim prilikama u Dalmaciji i vanosti nieg klera u ivotu obinog puka, koji su silom prilika
djelovali izvan episkopske vlasti, Dositej je u ivotu i prikljuenijima zabiljeio: Greeske cerkve narod
u venecijanskoj Dalmaciji, ne imajui episkopa, oni od mirskih svetenika koji su poznati za svoje e-
sno vladanje, za dobrodjetelj i za prirodni zdravi razum, tu su ne samo u svojim parohijam no i u celoj
provinciji kako god patrijarsi i episkopi. Takovi su bili u vreme mojeg onde prebivanja. Joan Novakovi
kninjopoljksi, Avram Simi kosovski i Krika derniki. Obradovi, ivot i prikljuenija., 113.
Ta nesnoljivost ogledala se u sukobu nepomirljivih interesa katolike hijerarhije

u Dalmaciji, koja je teila za duhovnim monopolom i obnovom iskljuivih juris-
dikcijskih prava nad novom i najnovijom steevinom (katolikoobnoviteljski
prozelitizam), i predstavnika srpske crkve, koji su, naavi se u novim okvirima ka-
tolike drave, nastojali pod svaku cijenu ouvati svoj partikularni karakter, to jest
vlastito ureenje i institucionalnu autonomiju, konfesionalni identitet te duhovnu
povezanost sa sreditima srpskog pravoslavlja u Osmanskom Carstvu i Habsbur-
koj Monarhiji (pravoslavni etnofiletizam).59 U sutini, bio je to sukob dviju ra-
nonovovjekovnih vjersko-politikih koncepcija: zapadnjake (cuius regio eius reli-
gio), nastale tijekom vjerskih sukoba u Europi u XVI. i XVII. stoljeu, i istonjake
(sustav milleta), koja je seobom crkve i naroda prenesena s podruja Osmanskog
Carstva. Ta se nepomirljiva i potpuna oprenost iz crkvenih sfera prelijevala i u
nie puke slojeve, pa tako i u morlaku sredinu, gdje je naroito bila izraena u
vidu srpskopravoslavnog, rkakog, i rimotakolikog, bunjevakog, antagonizma.60
Rije je o vjerskim podjelama i suprotnostima koje se ne mogu sasvim objasniti
i razumjeti tek utjecajem crkvenih i dravnih struktura, bez uvida i u odreene
socio-psiholoke i kulturno-antropoloke fenomene (npr. narcizam malih razlika,
mentalne barijere i slino). Uostalom, potreba zajednica koje se nalaze u susjedstvu,
i koje su i u svakom drugom smislu bliske jedna drugoj, da se meusobno razlikuju
i uzajamno spore po mnogim kriterijima, pa tako i vjerskom, nije bila svojstvena
samo morlakoj sredini u Dalmaciji. Ono to je u tom kontekstu specifino, jest
da su vjerske razlike oblikovale i uvrivale etnika razgranienja, anticipirajui
moderne nacionalne srpsko-hrvatske identitete u Dalmaciji, a i ire. Na mnogim
mjestima lako se moe prepoznati to Dositejevo iskustvo iz sjeverne Dalmacije: u
pismu svojem literarnom sugovorniku, ocu Serafimu u Sovjetima, u kojem se zgra-
a zbog mrzosti na zakon koja vlada meu kranima razliitih provenijencija,
a nastaje najee zbog nekih sitnih razlika u vjerskoj slubi; 61u Basnama gdje do-
59
Otprilike u vrijeme Dositejeva boravka u Dalmaciji i na Sredozemlju ukinuta je 1766. godine Pe-
ka patrijarija. Inae, uoi Dositejeva dolaska u Dalmaciju, a prema izvjeu koji donosi generalni
providur Alviso Contarini 1758, u toj su provinciji u 52 parohijske crkve sluila 44 pravoslavna
sveenika s 19 akona i klerika, a u manastirima Krki, Krupi i Dragoviu ivjela su 52 kaluera i 21
poslunik Veselinovi, Srbi u Dalmaciji., 37.
60
O konfesionalno suprotstavljenim grupama Rkai Bunjevci unutar vlakih (morlakih) dru-
tava u Dalmaciji, ali i na irem dinarskom etnokulturnom prostoru, pogledati u: Marko ari,
Bunjevci u ranome novom vijeku: postanak i razvoj jedne predmoderne etnije. u: ivjeti na Kri-
vom Putu, svezak I. (ur. Milana erneli, Marijeta Rajkovi, Tihana Rubi), Zagreb: FF press, 2008,
1543.
61
[...] koliki poteni i istosrdeni narod u Dalmaciji, Horvatskoj i Slavoniji, jednoga naroda i jezika,
i koji u istoga Isusa spasitelja veruje, mrzi se, ukorava se, goni se i jedan drugom ljutu nepravdu ini!
nosi itav niz etnokonfesionalnih nadimaka kojima su se meusobno astili pra-

voslavci i katolici od Dalmacije do Banata.62 Meutim izvor vjerske nesnoljivosti
Dositej vidi u crkvenim krugovima, napose u monatvu, a ne u narodu, to ga ini
bliskim Fortisu, Lovriu i drugim prosvjetiteljima.63 Zadojen idejama o vjerskoj to-
leranciji Josipa II, Dositej je jasno iskazao antiklerikalno stajalite, iznosei kritiku
i grkih i latinskih crkvenih institucija koje su, umjesto da budu duhovna uje-
diniteljska veza, svojim eklezijalnim egoizmom davale glavni poticaj u uspostav-
ljanju sustava malih, ali gotovo nepremostivih razlika meu stanovnitvom koje je
u mnogo emu dijelilo zajedniku tradiciju, jezik i porijeklo.64 Pri tome Dositejeva
kritika nije dirala u temelje kranske vjere: razumna pobonost i prosvijeena vr-
lina ostali su njegovi ideali.65
III.
Ve je reeno da u Dositejevim djelima nema traga konceptu plemenitog divljaka,
niti se pojam Morlak uope koristi. Dositej nije morao otkrivati narod u prirod-
nom stanju poput Alberta Fortisa i drugih putnika iz zapadne Europe, inspiriranima
djelima Rousseaua i Voltairea, kojima je to bila kulturoloka potreba. Treba voditi
Zato? Za post: ko posti sredu, on je Rka, a ko subotu, on je Bunjevac. Obradovi, Sabrana dela,
333.
62
Gdi se god izmeu sebe u komiluku mrze, to po najveoj asti proishodi iz toga to su neki gre-
eskoga i neki rimskoga zakona, i nariu jedni druge s kojekakvi runi i prezritelni imenami; prvi
ftore zovu ili okci, ili Bunjevci ili Rimci ili Latini, a ovi one: Vlasi, Rkai i izmatici, a esno, sveto
i bratsko ime hristjani to svak samo za se dri, ili ako kad jedna strana drugu nazove Krani ili
Riani, to se za osobitu milost i utivost tvori i dri, i po nesrei vrlo retko biva. Obradovi, Sabrana
dela, 684-685.
63
Za razliku od parazitskih kaluera, Dositej je prema svjetovnom (mirskom) sveenstvu imao znat-
no vie simpatija, zalaui se za njihovo kulturno uzdizanje i veu ulogu u vjerskom i kulturnom ivotu
crkve i naroda. U tome stavu ne prepoznaju se samo jasni prosjevtiteljski (jozefinski) utjecaji ve i
protestantska tradicija s kojom se Dositej poblie upoznao tijekom svojih putovanja i kolovanja u
Srednjoj i Zapadnoj Europi, od Ugarske i Njemake do Engleske. Taj osjeaj naklonosti jasno dolazi
do izraaja i u njegovim sjeanjima na Dalmaciju: Takovi su bili u vreme mojeg onde prebivanja: Joan
Novakovi kninjopoljski, Avrm Simi kosovski i Krika derniki. Njima sovereno priliestvuje ono
slovo apostola Pavla da ko god dobro upravlja domom i familijom svojom, taj e i cerkovju, to jest s
cerkovnim optestvom blagorazumno upravljati. Bez nauke, jer je nisu imali gdi poluiti, ali (to to je
vano i veliko u ivotu) ne samo bez nikakove zlobe no i sa svakim naravnim esnim svojstvom ukra-
eni. [...] Kakovo blaenstvo i raj na zemlji s onakovim svetim i dobrim ljudima iviti! Ono su pravi
sveci, a niti znadu niti misle da su. (Obradovi, ivot i prikljuenija, 113).
64
Zato, o preesno optestvo loveeskoga roda, a navlastito serbskoga, za koga ja ovo piem, posluaj
ti glas eloveestva, sveti glas jestestva, a to e rei glas Boji! Ne razdeljujte se i ne mrzite se izmeu
sebe za crkve grku i latinsku. Cerkov je Hristova, a niti je grka ni latinska; nego samo gordost i
inat i zloba uvela su ova imena, razdelila i omrazila tolike potene i blaga srce ljude. (Obradovi,
Sabrana dela, 539).
65
irkovi, Srbi meu evropskim narodima, 178.
rauna da je fenomen morlakizma nastao unutar diskurzivne matrice venecijanskog

prosvjetiteljstva, pa ga je sukladno tome potrebno promatrati ponajprije u kontekstu
jadranske transkulturne povijesne problematike. Fortisovo otkrie Morlaka s vene-
cijanske toke gledita bilo je zapravo nova slika Morlaka, izraz novoga, prosvjeti-
teljskoga imaginacijskog konstrukta.66 Rije je o slici Morlaka kao kulturnog Drugog
u funkciji vlastite kulturne (i civilizacijske) retrospekcije, koja je imala dvije razine:
prva je podrazumijevala perspektivu Venecije kao imperijalnog sredita (Morlak kao
prekojadranski Drugi), a druga je ukljuivala provincijsku perspektivu priobalne (ko-
munalne) Dalmacije (Morlak kao dalmatinski Drugi).67 Dositej nije pripadao tome
prosvjetiteljskom krugu, niti je iskazivao interes za takvu vrstu knjievne obrade
morlakih motiva, ve je usvojio i u srpsku sredinu prenosio prvenstveno njemaku
varijantu prosvjetiteljstva u kojoj je, za razliku od onog talijanskog, francuskog ili
engleskog, morlakizam imao najslabiji odjek. To e promijeniti tek Herderov pre-
dromantizam kada posredovanjem ire (juno)slavenske tematike i morlaki motivi
snanije prodiru u srednjoeuropsku literaturu.68
66
Intelektualno otkrie Dalmacije poelo je zapravo 1758. godine kada je mletaki komediograf
Carlo Goldoni predstavio svoju novu komediju La Dalmatina u kojoj je oslikao Dalmatince kao
vjerne i sretne mletake podanike. Josip Vrandei, Dalmacija i Dubrovnik u ranome novom vijeku
[14201797]. u: Josip Vrandei i Miroslav Bertoa, Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom
vijeku. Zagreb: Leykam international, 2007, 71). Usp. Larry Wolff, Venice and the Slavs. The Dis-
covery of Dalmatia in the Age of Enlightement. Stanford: Stanford University Press, 2001, 2529. O
Goldonijevoj predodbi Dalmatinca kao dobrog vojnika nasuprot Gozzijeva modela zlog i nepo-
pravljivog divljaka koji je bio na tragu ranijih mletakih negativnih percepcija morlakog stanov-
nitva, vie pogledati u:, Nino Raspudi, Jadranski (polu)orijentalizam. Prikazi Hrvata u talijanskoj
knjievnosti. Zagreb: Naklada Juri, 2010, 155180.
67
Nino Raspudi primjeuje da u Italiji jo uvijek ne postoje studije koje bi sa stanovita postkoloni-
jalne teorije analizirale talijanski, pa tako i venecijanski diskurs o istonoj obali Jadrana. Isti autor,
polazei od postkolonijalne teorije Edwarda Saida i model balkanskog i istonojadranskog poluo-
rijentalizma Marije Todorove i Larryja Wolffa, pod pojmom (polu)orijentalizam imenuje diskurs
talijanske knjievnosti o Hrvatima. O tome konkretno kae: Teorijsko i metodoloko opravdanje
koritenja postkolonijalne kritike u ovom kontekstu lei u injenici da se tijekom veeg dijela povi-
jesti talijansko-hrvatski odnosi odvijaju kao odnosi nadreene i podreene kulture, a u nekim
povijesnim razdobljima i kao, najprije venecijanska, a kasnije i talijanska, izravna politika, vojna i
ekonomska dominacija nad dijelovima dananjeg hrvatskog teritorija. Ta asimetrinost hrvatsko-ta-
lijanskih odnosa se odraava i na uzajamne knjievne prikaze. Ona s jedne strane nuno ostavlja tra-
gove na knjievnom tekstu, no s druge strane i taj tekst dijelom sudjeluje u njezinom proizvoenju,
potvrivanju, opravdavanju i neprestanom obnavljanju. Raspudi, Jadranski (polu)orijentalizam, 6.
68
Knjievna obrada morlakih motiva u njemakoj sredini poinje s Hasanaginicom, potresnom
epskom baladom to ju navodi Forits u svom putopisu, a prevodi sm Goethe koji je njome bio
oduevljen. Hasanaginica je od samog poetka pobuivala interes u smislu novoga predromanti-
arskoga knjievnog osjeaja za autohtone arhaine kulture i genij narodnog stvaralatva, sasvim
razliitog od prosvjetiteljskog ukusa. Inae je ta pjesma ogledan primjer transkulturalnosti koja se
oblikovala na podruju imperijalne Tromee u ranome novom vijeku, a ujedno je i potvrda koliko je
narodna (puka) kultura na prostorima Tromee, za razliku od sfere visoke/elitne kulture, bila znat-
no vie obiljeena interkulturalizmom, odnosno gdje su se kulturne granice lake premoivale i
Jednako tako Dositeja teko moemo povezati i s fenomenom morlakizma na nain

kako ga shvaa Larry Wolff kao konstrukt venecijanskog prosvjetiteljsko-kolonijal-
nog diskursa, drugim rijeima, kao sredstvo mletake kulturne i politike dominacije
u Dalmaciji.69 Naime taj je ameriki povjesniar, polazei od postkolonijalne teorije
Edwarda Saida i mletake derivacije orijentalizma Paola Preta, povezao kulturne as-
pekte venecijanskog prosvjetiteljstva s imperijalnom ideologijom Serenissime, to je,
prema njegovu tumaenju, u konanici rezultiralo stvaranjem polukolonijalnog i po-
luorijentalnog diskursa (demi-Orijentalism) koji je Metropola razvijala prema svom
posljednjem vanijem prekomorskom posjedu u XVIII. stoljeu.70 Wolff zapravo ko-
rijene prosvjetiteljskog fenomena koji naziva otkriem Istone Europe (Inventing of
East Europe) nalazi upravo u fenomenu morlakizma, ime su Dalmacija i njeno mor-
lako stanovnitvo postali oglednim primjerom imaginarne konstrukcije koja tei
za unutarnjom orijentalizacijom Europe.71 Takvoj slici divlje i pomalo tajanstvene
Dalmacije na granici svjetova gdje se Zapad susree s Istokom, kakvu nam donose
putopisi prosvjetiteljske epohe pridonijela je, dakako, viestoljetna situacija imperi-
jalnog viegranija (mletako-osmansko-habsburkog) pri kojoj su dodir s Drugim,
ali jednako tako i proimanje, mijeanje i prepletanje s Drugim, postali prepoznatlji-
vim odlikama toga prostora, a time i pogodni za razliite binarne konceptualizacije i
esencijalistike konstrukcije imaginarne i simboline geografije koja nastaje u XVIII.
stoljeu.72 Smjetati Dositeja u takvu asimetriju pojmova Istok Zapad krajnje je ne-
nisu podlijegale strogim ogranienjima. Naime po svome postanku, znaajkama i opoj atmosferi
Hasanaginica je podjednako i turska i morlaka pjesma, dalmatinska i bosansko-hercegovaka;
hrvatska, srpska i bonjaka. Sam Fortis nije naveo kako je doao do teksta pjesme i tko je bio even-
tualni kaziva. Prouavajui Fortisovu korespondenciju, arko Muljai iznosi pretpostavku prema
kojoj je pjesmu saopila stanovita djevojka Stana iz sela Drvenjaka na obroncima Svilaje kod Drnia,
koja je Fortisu vodila domainstvo u raznim mjestima Italije, moda ve od 1771, a sasvim sigurno
od 1773. godine. arko Muljai, Fortisoloke studije, Split: Knjievni krug, 2011, 7686).
69
Larry Wolff u tom smislu Fortisov intelektualni angaman u Dalmaciji smatra neodvojivim od mle-
takoga imperijalnog konteksta. Wolff, Venice and the Slavs, 158, 319324.
70
Wolff, Venice and the Slavs, 17, 319331.
71
Prema Wolffu, Foritsovo djelo nije bilo samo kljuno za formiranje intelektualnoga orijentalistikog
diskursa o istonoj obali Jadrana i njegovu slavenskom stanovnitvu, ve i za Istonu Europu u ci-
jelosti, prikazujui ih kao prostore medijacije civilizacije i barbarstva (Zapada i Orijenta), odnosno
prostore unutarnje drugosti Europe. Wolff, Venice and the Slavs, 203204, 324328. Usp. Larry
Wolff, Inventing Eastern Europe: The Map of Civilization on the Mind of the Enlightenment. Stanford:
Stanford University Press, 1994.
72
Analizirajui poloaj Dalmacije u svjetlu tzv. filozofske geografije, u kojoj prosvjetitelji spoznaju
zaostalog dijela Europe podreuju filozofskim vrijednostima zapadne Civilizacije, Alen Tafra za-
kljuuje: Konano, mogue je s puno prava tvrditi kako ire podruje Dalmacije predstavlja privile-
girano podruje za imagoloku analizu razvoja eurocentrinog diskursa, a osobito tijekom posljed-
nja tri stoljea. To su, uostalom, stoljea kada sve bitne sastavnice nareenog diskursa okotavaju u
efikasan stav, a upravo tada Dalmacija predstavlja prostor triplex confinium-a na kojemu se latinski
zahvalno jer on pripada objema stranama te svojim porijeklom, ivotom i uvjerenjem

takvu vrstu dihotomije relativizira. U svakom sluaju, Dositeju se u odnosu spram
Morlaka ne moe pripisati osjeaj kulturne nadmoi koji se krije u pozadini svakog
orijentalistikog diskursa, pa tako i spomenutog prekojadranskog u Wolffovu smi-
slu rijei. Njegova kritika nekih morlakih obiaja (npr. praznovjerja) ne proizlazi iz
nadmone pozicije kulturne drugosti, ve iz pokuaja da reformira kulturnu sredinu
kojoj i sam pripada.
Stekavi viegodinje iskustvo ivota u morlakom podneblju, Dositej je dobro upo-
znao njihov oskudan i teak ivot, bogato narodno stvaralatvo, narjeje i obiaje
plemenitu jednostavnost njihove dinarske kulture.73 To iskustvo iz prve ruke
utjecalo je i na njegovu stereotipizaciju Morlaka i njihova kraja. U njegovim oima
oni nisu dobri i plemeniti divljaci, ve dobri i plemeniti priprosti ljudi i jo k tome
sunarodnjaci, koje eli poduiti u prosvjetiteljskom duhu.74 Dok u tom kontekstu pri-
mjerice padovanski prirodoslovac Alberto Fortis i francuski lijenik i botaniar u
habsburkoj slubi Balthazar Hacquet nastupaju kao autsajderi, splitski lijenik i
dalmatinski iluminat Julije Bajamonti kao unutranji autsajder, a domai Ivan Lo-
vri kao vanjski insajder, Dositej je stranac koji to nije. U Mletaku Dalmaciju do-
lazi, dodue, kao habsburki podanik, to jest kao politiki stranac ili prielac (doljak)
kako sam kae, a s obzirom na njegovo banatsko (junougarsko), varoko porijeklo,
stranac je bio i u odreenom sociokulturnom smislu.75 Meutim zajednika konfe-
Zapad neposredno dodiruje s Istokom, gdje je potonji meu sobom podijeljen na grko-pravoslavni
i onaj islamsko-orijentalni. Ujedno, rije je o Slavenima koji podjednako kompliciraju metegeo-
grafijsku konstrukciju Srednje Europe, Balkana, Istone Europe, konano, i Mediterana. Utoliko se
na naem terenu kategorije poput orijentalizma, balkanizma, mitteleuropejstva, okcidentalizma i
mediteranizma predstavljaju podjednako nesavrene pokuaje teorijskog i kritikog posredovanja
izmeu ideolokog esencijalizma i hibirdne stvarnosti. Alen Tafra, Dodir Mediterana i Istone
Europe u svjetlu filozofske geografije, Metodiki ogledi. 18/1 (2011): 75.
73
Iz Venecije preem s Danilom, drugom mojim, u Zadar, prvi i poglaviti grad u Dalmaciji. Meni
je poznato bilo da ovde ima dovoljno Serbov oficira i trgovaca i da sam se s kojim god od njih po-
znavao, moe biti da bi me tu zadrali. Ali ja, prirodno straiv i stidljiv, nikada nisam mogao sebe
preopruivati i u poznanstvo drugih utiskivati se i nametati. Zato ti ja pohitim u ona moja blaena
sela i polja gdi sam ja ve dobro poznat i gdi, bez najmanjih ni s jedne ni s druge strane ceremoni-
sanja, komplimentiranja i u milost preoporuivanja, jedva emo se doekati. Obradovi, ivot i
prikljuenija., 144.
74
itava Dositejeva djelatnost bila je usmjerena na to kako srpski narod izbaviti i osloboditi od tiran-
stva, gluposti i varvarstva i kako svet razuma ak do prostih pastirskih koliba rairiti. Oduevljenje
i neogranieno povjerenje u mo znanosti i obrazovanja najirih masa, te budunost prosvijeene na-
cije, Dositej posebno iskazuje u jednom naravoueniju u Basnama: Slavna slavenoserbska nacijo u
Serbiji, Bosni, Dalmaciji sa Hercegovinom, um kad s naukom prosveti i s prosvetenoju dobrodjete-
ljiju sojedini, izabranije nacije nad tobom nee biti na zemlji. Obradovi, Sabrana dela, 551.
75
Dositej je zapravo i po majci i po oevim precima bio seljakog porijekla, tako da mu seoski ambi-
jent nije bio sasvim stran (Ostaj mi zbogom, o predrago selo, mesto rodenija roditeljnice moje!).
sionalno-kulturna veza s lokalnim greeske cerkve narodom te zajedniki jezik i

njemu toliko draga gostoljubivost dalmatinskog puka u cjelini djeluju tako da ne do-
ivljava Dalmaciju i njeno stanovnitvo kao drugost (i samo ime Dalmacija poljubi
mi se).76 Dapae, prema njegovu vienju, iznesenom 1783. godine, itelji dalmati-
ski dio su iste, ire zajednice slavenoserpskog jezika i roda kojemu i sam pripada.77
Prema tome, dalmatinski Morlaci oba vjerozakona samo su est vee narodnosne
cjeline koja je prelazila granice politike, privilegijalne ili konfesionalne zajednice.78
Ipak, valja primijetiti da Dositej na srpski narod gleda kao na sloenu (heterogenu)
cjelinu, oito uvaavajui historijsko-geografske i socio-kulturne posebnosti jednoga
policentrinog prostora, od Adrijatieskoga mora do reke Dunava. Tako primjerice
ponekad koristi i pluralni oblik, govorei o svim slavenosrpskim narodima.79
Dositej tako u ivotu i prikljuenijima otvara povijest moderne srpske kulture, odra-
avajui svu sloenost njezina naslijea i najavljujui ujedno njezine suprotnosti,
proturjeja i iluzije. Kao pronicljiv promatra svoga vremena i drutva profilirao se
u glasnika ne samo graanske misli iznosei kritiku crkvene kao i dijela puke
tradicije ve i modernog odreenja srpske nacije, temeljenog na jezinom (tokav-
Mogue je da se ve u rodnom Banatu, ili neto kasnije u Srijemu, prvi put susreo s ljudima dinar-
skog podneblja, Dalmatincima-mletakim prebjezima i Lianima, koji su u sklopu vojnokrajike
kolonizacijske politike u XVIII. stoljeu naseljavani u te krajeve. Uostalom, duhovne veze i protok
ljudi i informacija izmeu srpskopravoslavnih manastira, usprkos politikim granicama, uvijek su
bili intenzivni i svakodnevni. Dositej tako spominje stanovitog proigumana Makarija iz manastira
Dragovi, koji je nekoliko redi svu Maarsku obigrao skupljajui milodare. Obradovi. Sabrana
dela, 549.
76
Obradovi, ivot i prikljuenija, 112.
77
Ja sam razline nacije elio i iskao poznati, a navlastito nau slavenoserpsku od Banata do Albanije.
U Serbiji, u Bosni, u Slavoniji, u Dalmaciji i Hercegovini, svuda je u seljani ovi kraljevstva harakter
voopte jednak, kao da su, kako i jesu, jedna familija. Obradovi. Sabrana dela, 684.
78
Dositej ve u Pismu Haralampiju na vie mjesta jasno iznosi svoju koncepciju srpske nacije koja je
nadilazila vjerske, dravne i pokrajinske podjele: (...) kai mu da to je god Srbalja, od Adrijatie-
skoga mora do reke Dunava, svi e ga pohvaliti Obradovi, ivot i prikljuenija, 10; Ko ne zna da
itelji rnogorski, dalmatski, hercegovski, bosanski, servijski, horvatski (kromje mua), slavonijski,
sremski, baki i banatski (osim Vlaha) jednim istim jezikom govore? Govorei za narode koji u
ovim kraljevstvam i provincijam ivu, razumevam koliko grke crkve, toliko i latinske sljedovatelje,
ne iskljuavajui ni same Turke Bonjake i Hercegovce, budui da zakon i vera moe se promeniti, a
rod i jezik nikada. Obradovi, ivot i prikljuenija, 11; Zato, dakle, ja u pisati za um, za srce i za
naravi loveeske, za brau Srblje, kojega su god oni zakona i vere. Obradovi, ivot i prikljuenija,
13; Tebi dakle, o ljubeznjeji i slaaji slavenosrpski narode, posvetavam koliko ovu toliko i one
koje e sledovati plode i ertve mojega pera. Vami, poelani itelji Serbije, Bosne, Hercegovine, rne
Gore, Dalmacije, Horvatske, Srema, Banata i Bake, vami i vaim poslednjim unukom, s goreim i
punim ljubavi srcem, ovi moj mali no usredni trud predajem! Obradovi, ivot i prikljuenija, 24.
79
A najpae, poznavajui muestveni harakter i poteno srce sviju slavenoserpskih naroda od rne
Gore do Banata, uzdam se da edu s ljuboviju primiti moja predstavljenija. Obradovi, ivot i pri-
kljuenija, 100.
skom) i sekularnom (transkonfesionalnom) naelu.80 Dodue, i dalje je otvoreno pi-

tanje koji su sve konkretni izvori vodili Dositeja prema artikulaciji srpske nacije kao
zajednice koja ivi u granicama tokavskog narjeja, u kojoj je to mjeri bilo njegovo
znanje pisane rijei i bogate erudicije, odnosno teorijske naobrazbe (ex libris),81 a u
kojoj mjeri njegovo iskustvo promatranja i iznimne pokretljivosti (ex nautra).82 Po-
vijesna znanost dakle tek treba utvrditi okolnosti pod kojima se u pojedinih erudita
XVIII. stoljea, pa tako i u Dositeja, prostor postulirane ilirske zajednice izjednau-
je sa srpskim (slavenosrpskim) imenom koje je do tada, nota bene, imalo ue povi-
jesne konotacije.83 Dositejev je panserbizam, dodue, kako to slikovito kae Milorad
80
Prema Jovanu Skerliu, Dositej Obradovi je 1793. godine prvi upotrijebio i rije nacionalist u
modernom politikom znaenju, kako ga tumai racionalistika filozofija i ideologija liberalnog gra-
anstva (Jovan Skerli, Istorijski pregled srpske tampe 17911911. Sabrana dela VIII, Beograd, 1960,
66). Milorad Pavi pak istie da je termin nacionalist prvi uveo Zaharija Orfelin. Milorad Pavi,.
Istorija srpske knjievnosti klasicizma i predromantizma. Klasicizam. Beograd: Nolit, 1979., 78.
81
Jo je 1765. povjesniar Pavle Julinac u svojoj knjizi Kratkoje vvedenije v istoriju proizhodenija slove-
no-serbskago naroda iznio racionalistiku definiciju srpske nacije kao zajednice jezika koja je pote-
kla od sibirskih Slavena. O jaanju srpske narodnosne (i jezine) samosvijesti u novim politikim
i kulturnim kontekstima druge polovice XVIII. stoljea, svjedoe i djela Jovana Rajia, Zaharije
Orfelina i Stefana Novakovia. Dositejevim tvrdnjama iz 1783. godine vremenski koincidiraju je-
zikoslovne rasprave Oca slavistike Josefa Dobrovskog iz 1782. i 1788. u kojima je neodreeno
ilirsko ime, koje se u literaturi XVIII. stoljea najvema odnosilo na tokavske zajednice svih triju
vjera u Habsburkoj Monarhiji i Osmanskom Carstvu, poistovjetio sa srpskim, ime je poloio te-
melj kontroverznoj teoriji o srpskom karakteru tokavtine. Moe se s razlogom pretpostaviti da je
politikoj sekularizaciji srpstva i izlasku srpskog imena iz etnokonfesionalnih okvira krajem XVIII.
stoljea, moda najvie pridonijela habsburka prosvjetiteljskoapsolutistika politika. Treba se samo
sjetiti koliko je austrijska drava svojom reformom kola utjecala na razvoj srpskog jezinog (gra-
anskog) idioma, to je takoer bio odmak od stare tradicije. Habsburka je drava na temelju srp-
skih privilegija s kraja XVII. stoljea, od 1745. konstituirala i ilirsku naciju kao zaseban politiki
narod, izuzet od ugarskog (i hrvatskog) politikog naroda. Ilirsko ime, dodue, nikada nee zaivjeti
meu Srbima, ali ta je epizoda takoer mogla pridonijeti politikoj sekularizaciji srpstva u Monar-
hiji, koja je do punog izraaja dola 1790. godine na Temivarskom saboru, na kojem se ve jasno
razluuje pripadnost vjerozakonu od pripadnosti narodu.
82
Ve je Jovan Skerli upozorio na brojna Dositejeva putovanja i ivot u mnogim srpskim krajevima
koji su kod njega stvorili oseanje velike narodne zajednice (Skerli, Srpska knjievnost u XVIII.
veku., 341. Na prostornu pokretljivost kao imbenik nacionalnog osvjeivanja srpstva u drugoj
polovici XVIII. stoljea upozorava i Drago Roksandi: Kada se ima u vidu razmjerno velika pokret-
ljivost pravoslavnoga sveenstva, sve brojnijeg uiteljstva (kao socijalnostatusno marginalnog sloja
u samoj srpskoj etnikoj zajednici, iji se pripadnici uestalo sele od mjesta do mjesta) razumljiva je
rana zrelost, prije svega u nacionalnoideologijskom smislu, procesa srpske nacionalne integracije
posvuda, pa i u hrvatskim zemljama, koja jasno dolazi do izraaja na Temivarskom saboru 1790.
godine. Drago Roksandi, Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljea do naih dana, Zagreb: Vjesnik posebno
izdanje, 1991, 66.
83
Na tragu stavova Dositeja Obradovia i Josefa Dobrovskog bio je tada i Vikentije Ljutina (roen
1761. u Metku u Lici), koji je u Beu 1794. godine objavio Gramatiku italijansku. Ljutina u pred-
govoru napominje da ne namjerava okrnjiti ugled crkvenoslavenskog jezika time to je njegova ta-
lijanska gramatika spisana optim nareijem ilirieskim, obiknoveno slavenoserbskim nazvatim.
Milorad Pavi, Knjievni tokovi srpskog predromantizma (http://www.rastko.org.yu/knjizevnost/
pavic/predromantizam/mpavic-predromantizam-1html), 16. 10. 2004.
Ekmei, dirnuo u osinjak nacionalnointegrativne problematike na junoslaven-

skom prostoru,84 ali je isto tako ve vrlo rano prepoznato da je ta koncepcija imala
i svoj drugi aspekt, koji ga je vezivao s jednim drugim integracijskim programom
junoslavenskim. Dositej je naime, pledirajui neumorno za vjersku snoljivost i
narodni jezik, pridonosio prevladavanju religijskih, kulturnih i povijesnih podjela
i nepovjerenja na junoslavenskom (ilirskom) prostoru te meusobnom otvara-
nju i razumijevanju razliitih konfesionalnih zajednica i kulturnih tradicija, a to je
djelovalo anticipacijski i u pogledu razvoja ideja o junoslavenskoj bliskosti i uzaja-
mnosti.85 Stoga ne treba uditi da je Dositej snano utjecao ne samo na krug (veliko)
srpskih nacionalnih pregalaca u politikom i kulturnom ivotu Srbije i June Ugarske
(Vojvodine) XIX. stoljea ve jednako tako i na hrvatske ilirce koji su u njemu gledali
jednog od pretea ilirizma, slavnog ilirskog Anaharsisa, odnosno ilirskog Sokrata,
kako ga se esto atributiralo u Gajevoj Danici.86
Budui da Dositej u dalmatinskim Morlacima gleda sunarodnjake, njemu bliske ljude,
teko da bi se ita u njegovim opisanijama moglo podvesti pod morlakizam. Pa ipak
Dositejev morlakizam je osebujan. Ono to ga najvie vee za morlakistiki diskurs
jest umjerena idealizacija stanovnika dalmatinske unutranjosti: to su pravdoljubivi
i poteni ljudi, ali ih neprosvijeenost i praznovjerje ine zaostalima i u duhovnim i
u svjetovnim stvarima. Dositej naime kao i drugi prosvjetitelji njegova vremena na
84
Milorad Ekmei, Stvaranje Jugoslavije 1790.1918. 1. Beograd: Prosveta, 1989, 53.
85
Ferdo ii naziva Dositeja prvim evangelistom ideje junoslavenskog narodnog jedinstva, po-
zivajui se pritom na Jovana Skerlia i njegovu ocjenu prema kojoj je Dositej prvi formulirao ide-
ju narodnog jedinstva bez obzira na vjersku podjelu, uzdiui nacionalizam nad konfesionalnim
shvaanjem. Ferdo ii, Junoslovenska misao. Istorija ideje jugoslovenskog narodnog ujedinjena i
osloboenja od 17901918. Beograd: Izdanje Balkanskog instituta, 1937, 1112.
86
O Dositeju kao jednom od pretea ilirizma i promicatelju ideje o kulturnom i narodnom jedinstvu
Junih Slavena mislio je, meu ostalima, i voa ilirskog pokreta Ljudevit Gaj. To stajalite dijelili su
i drugi njegovi suradnici, poput primjerice njegova emisara u Beogradu Pavla avlovia, urednika
lista Branislav. Usp. Josip Horvat, Ljudevit Gaj. Njegov ivot, njegovo dob,. Zagreb: Sveuilina nakla-
da Liber, 1970, 111; Jaroslav idak, Hrvatski narodni preporod. Ilirski pokret. Zagreb: kolska knjiga i
Stvarnost, 1990, 149151; Isti, O uredniku i znaenju ilirskog Branislava (184445). u: Historijski
zbornik. XIV, Zagreb, 1961, 7587. O utjecaju Dositejeva opusa u artikuliranju ideologije ilirizma
Drago Roksandi u kratkom eseju, jednom od rijetkih problemskih osvrta na temu Dositeja i srp-
sko-hrvatskih povijesnih relacija, istie: Mo Dositejeva opusa meu ilircima je bila u tome to je
on svoje spoznaje iskazivao krajnje sugestivno, lapidarno, nerijetko u formi maksima, tako da je bilo
mogue izravno ih uvoditi u ideologijski sistem. Dositejev deizam, njegova shvaanja o Crkvi Hristo-
voj, koja su u krajnjoj toleranciji prevladavala rimokatoliko-srpskopravoslavne opreke, njegov tako
naglaeni antropocentrizam, prije svega u neogranienoj vjeri u mogunost ljudskog usavravanja,
u svemo ljudskog odgoja, znanja i ovjekove volje, s njima inherentnim povijesnim optimizmom,
savreno su odgovarali potrebama iliraca u fazi uspona pokreta, do zabrane ilirskog imena 1843.
Drago Roksandi, Ilirski Sokrat. Dositej u hrvatskom narodnom preporodu (18351848). u: Dra-
go Roksandi, Srpska i hrvatska povijest i nova historija. Zagreb: Stvarnost, 1991, 127.
narod gleda racionalno, ne idealizira ga i ne udvara mu se, u njemu vidi istovremeno

i vrline i mane.87 U tom stilu opisuje i zemlju Dalmaciju gdi za kamenita mesta ne
imadu ljudi ni zemlje za oranje, gdje se po nekoliko mjeseci godinje gladuje, i s
kojekakvim korenjem ivi.88 Bukovica, Tromea, Podinarje i Zagora najsiromaniji
su predjeli kojima je Dositej prolazio na svojim putovanjima, podruja su to surova,
ali opet lijepa i zdrava (Plavno. Ti zna kako je ono lepo i zdravo mesto.), gdje su
ljudi navikli na siromanu i nesigurnu egzistenciju (U studenom Plavnu ne ima nita
van da bi pure od kukuruze ili pulente), a samo u gradu, navlastito pri moru, kao
to je Skradin, lepe se ivi.89
Nije potrebno nagaati jesu li se Fortis i Dositej makar i posredno susreli 1771. godi-
ne, iako im se opseg interesa u tom dijelu Dalmacije donekle podudarao.90 Zanimlji-
vo je da su ivoti te dvojice prosvjetitelja i europskih putnika,91 roenih gotovo iste
godine, u mnogoemu bili slini.92 Premda ne dijele u svemu morlakistiki diskurs,
87
Nita mi na svetu nije milije i ljubeznije od mojega roda, no koliko ga vie ljubim, toliko sam mu
vie duan pravdu i istinu predstavljati i govoriti. Obradovi, ivot i prikljuenija., 84) Ona naa
poslovica nita ne valja: Kakvi smo, da smo svoji smo. Namesto ove, ovu drugu valja da uvedeno:
Svoji smo, nek smo valjali. Obradovi, Sabrana dela., 341.
88
89
90
Fortis je prilikom svoga prvog putovanja po Dalmaciji u ljeto 1771. proao podrujem gdje je bora-
vio i Dositej. Od 15. do 31. kolovoza posjetio je Knin, manastir Krku, samostan na Visovcu, Skradin,
Pirovac (Zlosela), Vranu, Biograd i Zadar. arko Muljai, Putovanja Alberta Fortisa po Hrvatskoj i
Sloveniji (17651791)., Split: Knjievni krug, 1996., 4253. Dositej je drugu polovicu 1771. godine
proveo dijelom u Skradinu, a potom u Zadru, odakle je ujesen otputovao u Trst, naputajui zauvijek
Dalmaciju.
91
Povlaei paralele izmeu Dositejeva i Fortisova ivota i djela, Radovan Kovaevi osvre se i na
fenomen putovanja kao kljunog imbenika u artikulaciji njihovih prosvjetiteljskih stavova: I u
njemu [Fortisu, op. a.] se rano probudila strast za putovanjima. Ba kao i za naeg kaluera, Dositej
je putnik ili nije Dositej, i za Fortisa se moe rei da ne bi postao ono to jeste da se nije odluio za
odlazak u svet. Kovaevi, Otkrivanje Mediterana. Dositej Obradovi na Sredozemlju 17611771.,
147. O fenomenu putovanja u svrhu istraivanja i spoznavanja u epohi prosvjetiteljstva pogledati u:
Mari-Noel Burge, Istraiva. u: ovek u doba prosveenosti. (priredio Miel Vovel), Beograd: Klio,
2006, 266322.
92
Obojica su rano ostala bez oeva, a majke su im se preudale. Iste 1757. godine kada Dositej odlazi na
Fruku goru u manastir Hopovo, Fortis stupa u pustinjaki red Sv. Augustina; kod obojice mladih
monaha, gotovo u isto vrijeme, dolazi do razoaranja u redovniki ivot i crkvu openito, a obojica
e kasnije biti izloeni i snanoj kritici u vlastitim crkvenim krugovima. I Dositej i Fortis morali su
otii u inozemstvo jer im domaa sredina nije pruala dovoljno mogunosti i slobode za naobrazbu
i rad u prosvjetiteljskom duhu, proputovavi tako velik dio Europe. Radovan Kovaevi ipak op-
ravdano ukazuje i na neke meusobne razlike, nadasve karakterne prirode: Dodue, postojale su i
znatne razlike izmeu ova dva velikana, pre svega u shvatanju sopstvene misije. Dositej je u Dalma-
ciji, nemajui kome da se ali, tota podreivao pripremi za odlazak u svet i potrazi za novim, tek
nasluenim znanjima. A Fortis, posle neostvarene tenje za katedrom univerziteta u Padovi, razo-
aran i ojaen, i jo vie siromaan, odlazi na putovanja po Dalmaciji, da pronae morlakizam, svoj
virtuelni zlatni rudnik. Naroito u Dubrovniku, koji je suvie matovito opisivao kao Eden, mesto
venog blaenstva, Forits upada u spletke, podvale levantinskog miljea, pa i u ljubavne avanture, ka-
zajednika im je osnovna ambivalencija prema morlakoj sredini. Morlaki je svijet

za Fortisa arkadijska sredina plemenitih divljaka, ali istovremeno i svijet zaostalosti
i barbarstva. U dalmatinskim Morlacima pronaao je mitski svijet paralelan onom u
keltskoj mitologiji (tobonjega kotskog barda Ossiana) koja je, premda krivotvore-
na, sredinom XVIII. stoljea diljem Europe bila u velikoj modi.93 Osijanizam je tako
posredno rodio morlakizam.94 Fortis u svojem putopisu prikazuje Morlake kao pred-
stavnike najranije (herojske) faze drutvene evolucije, sa svim njihovim vrlinama
i manama, kao drutvo nepatvorenih pastira i ratnika, istih i istinskih nagona, koji
ive u skladu s prirodom i koje jo nije iskvarila civilizacija jednostavno, kao svijet
koji je unato tekim i primitivnim uvjetima ivota sposoban stvoriti vrijedne plodo-
ve duhovnoga ivota. Za Dositeja pak, kao to je ve napomenuto, sjevernodalmatin-
ski svijet ine poteni i dobri ljudi, koje meutim neprosvijeenost ini zaostalima u i
duhovnim i svjetovnim stvarima. Ta neprosvijeenost, oliena u neznanju (nevjee-
stvo) i praznovjerju (sujeverije), uzrok je mnogim tetnim pojavama u meuljud-
skim odnosima i drutvu kao cjelini: predrasudama (predrasudenije), mrnjama
(mrzost), neprijateljstvima (vraba) i svakovrsnim smutnjama (smutenije) i
podjelama (razdeljenije). Neogranieno vjerujui u mo razuma i prirodnu do-
brotu ovjekovu, Dositej i na primjeru neukih, ali bistrih dalmatinskih gortaka izlaz
iz duhovnoga, ali i materijalnoga uboestva vidi u odgoju, znanosti i prosvjeti. Taj
djelatan pristup dodatno povezuje Dositeja i Fortisa. Dok Dositej tei za opisme-
njavanjem dalmatinskog stanovnitva, Fortis u fiziokratskom duhu iznosi prijedloge
za ekonomski napredak Dalmacije.95 Obojici su pak korisnost (poleznost/utilit) za
narod ili za dravu bili vano idejno naelo i pokretaka snaga.
rakteristine za renesansno doba. To Dositej u Dalmaciji, ivei u spartanskim uslovima i u sasvim

razliitim etikim sferama, nikada nije sebi dozvolio. Kovaevi, Otkrivanje Mediterana., 148.
93
Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti. Svezak I. Raspeta domovina. Split: Mari-
jan tisak, 2004, 217218.
94
Poglavlje o Morlacima po elji Johna Stuarta trebalo je podrati i potkrijepiti jednu knjievnu
fikciju o kotskoj, za koju se Fortisov mecena s toliko gorljivosti zauzimao. Zato je Fortisova slika
nae zemlje, ponajprije brdovite dalmatinske unutranjosti jo donedavna pod vlau Turaka
postala prije svega uzorak za osebujna knjievna oitovanja potkraj 18. i u poetku 19. stoljea, uoi
evropskog romantizma. Osijanizam je tako posredno rodio morlakizam. Josip Bratuli, Alberto
Fortis i njegov put po Dalmaciji. Predgovor u: Alberto Fortis,. Put po Dalmaciji. (priredio Josip
Bratuli), Zagreb: Globus, 1984, XXIII.
95
Prema Larryju Wollfu, Fortisovo zanimanje za morlaki ivot i obiaje stoji u uskoj vezi s pitanjem
ekonomske iskoristivosti toga prekomorskog mletakog posjeda. Kod Fortisa se naime, tvrdi isti
autor, pojavila nova ideja imperijalnog patriotizma temeljena na otkriu i razvoju gospodarskih
resursa, ime je, izmeu ostalog, Dalmaciju promatrao ne samo u prirodoznanstvenom smislu, ve
i iz perspektive nacionalne ekonomije. Wollf, Venice and the Slavs. The Discovery of Dalmatia in the
Age of Enlightenment., 76125.
Iskustvo ivljenja s Morlacima ini Dositeja bliskim i s jo jednim dionikom mor-

lakizma Ivanom Lovriem. Taj roeni Sinjanin, porijeklom iz ugledne morlake
obitelji (dostojne kue Lovria, kako o njima pjeva fra Andrija Kai Mioi), u elji
da ispravi i nadopuni Fortisa, smatrajui njegovu sliku o Morlacima pretjeranom i
pomalo uvredljivom, pie uvene Biljeke (Ossservazioni, Venecija, 1776).96 Donosei
neka drukija zapaanja o Morlacima u odnosu na Foritsa, u osnovi je meutim dije-
lio s njim isti diskurs. Lovri je tako, rijeima Slobodana Prosperova Novaka, upao u
zamku Fortisove logike otklanjajui neke njegove pogreke te je i ne htijui napisao
dopunu knjizi s kojom je polemizirao.97 Na taj je nain nesvjesno pridonosio difuziji
morlakizma, posebno dodatkom o ivotu Stanislava (Stanka) Soivice, ozloglaena i
proslavljena hajduka s imperijalne Tromee. Lovriev odnos prema morlakim suna-
rodnjacima takoer je bio ambivalentna karaktera: oni su za njega nekad Mi, a kat-
kad Oni. Njegovo bogato, ali kratko ivotno iskustvo (umro je sa svega 23 godine),
nadasve kolovanje u Veneciji i Padovi, djelovalo je tako da je o neukim i priprostim
zemljacima ponekad govorio s pozicije njihovih autopredodbi, a ponekad opet kao
o Drugima, drukijima od sebe. To ga stavlja u poziciju slinu Dositeju u njegovu
zrelijem razdoblju. Obojica su pak na Morlake gledali kao na jedinstvenu cjelinu,
dodue u svojoj konfesionalnoj, grko-latinskoj dvojnosti, i imali jednaki prosvje-
titeljski kritiki odmak od sveenstva (kaluera i franjevaca), koji narodu pune glavu
praznovjerjem, dre ga u neznanju i ive mu na grbai.98
IV.
Dositej u Dalmaciji ni u kojem sluaju nije bio putnik u nepoznatome prostoru, nje-
gov boravak u toj pokrajini teko da bi se mogao opisati kao stranstvovanje. U njoj
je vidio udaljenu pokrajinu svoga razdijeljenog oteestva, u poetku samo kao pro-
stor pravoslavnih mu istovjernika, a kasnije i kao ire narodnosne, istojezine zajed-
96
O Ivanu Lovriu (17541777) vidi: Ivan Lovri i njegovo doba. Referati i saopenja sa znanstvenog
skupa. (ur. Stjepan Gunjaa i ostali), Sinj: Zbornik Cetinske krajine, knjiga I, , 1979.
97
Novak, Povijest hrvatske knjievnosti. Svezak I. Raspeta domovina., 219.
98
Navlastito u Dalmaciji, gdi za kamenita mesta ne imadu ljudi ni zemlje za oranje, gdi vie nego
polovina naroda po nekoliko meseci gladuje i s kojekakvim korenjem ivi: kad mu ono malo ita
dospe, navale ne samo domai nego i sa strana kalueri i fratri, i s guvna razgrabe mu hranu. Kad
se vuna strie, eto ti kaluera! Kad maslo i sir pastiri, i od svojih usta teeni, za zimu sabiraju, eto
ti njih! Kad se vinogradi beru i masline kupe, navale sa sve etiri strane! Kad ljudi po obiaju svoga
sveca slave i gtada sebe mlogi zatiru, vidi istom po opor kaluera, pak da hoedu samo da jedu i
piju kao i ostali ljudi, pak da idu svojim putem, neka bi! Ali oni tada zapisuju, nemilostivo i bestidno
itu salandare, proskompidije, pomenike, vola, kravu, a do siromaha ovcu, jare ili ako nita arape,
on mora to otkinuti, da mu nije zaludu put. Obradovi, Sabrana dela, 548.
nice. Ta je pokrajina bila samo jedna, ali vana stanica na njegovu putu otkrivanja
ovjeka i drutva, vlastita naroda kao i samoga sebe; ondje je poeo stjecati, kantovski
reeno, zrelost koja je odbacivala povijesno stvorene suprotnosti i vjersko-tradici-
onalne okvire ivota i vodila ga prema filozofskoj misli o slobodi miljenja, o potrebi
vjerske tolerancije, ljudske jednakosti i pravde, o zemaljskoj srei i ivotnom idealu
u radu i kreposti te, konano, o razumu kao najveem autoritetu. Dobronamjernim
i blagim nainom opisao je svoje dalmatinske, najvema morlake suvremenike, i
uspjeno ocrtao drutvene i kulturne prilike toga vremena i prostora. U prvi plan
uvijek je isticao neposredni ivot i potrebu da se podigne opa razina svijesti i obra-
zovanja. Upravo je tako u zaostaloj dalmatinskoj sredini i osjetio snanu potrebu da
pone aktivno djelovati na opte dobro i polzu narodu i pojedincu.99
99
Razmiljajui neprestano o ovima vetima (stvarima, op.a.), spomenem se jote u Dalmaciji zaeto-
ga elanija i namjerenija da je krajnje potrebe i nude delo na optem narodnjem jeziku to napisati
i izdati. Ja sam esto pred oima imao kakvu su buru i metavicu na sebe svi oni privlaili koji su se
usudili najpre i najpre podobna predstavljenija narodu initi. No mora se kadgod ko jednaput nai.
Ajde, u ime Boije, nek se pone! Obradovi, ivot i prikljuenija, 173.
IZVORI I LITERATURA
BLAEVI, Zrinka, Ilirski ideologem u djelima Andrije Kaia Mioia. u: Fra

Andrija Kai Mioi i kultura njegova doba. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti, 2007., 265-277.
IRKOVI, Sima, Srbi meu evropskim narodima. Beograd: Equilibrium, 2004.
DERETI, Jovan, Dositej i njegovo doba. Beograd: Filoloki fakutlet Beogradskog
univerziteta, 1969.
DUKI, Davor, Predgovor: O imagologiji. u: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u
imagologiju. (priredili: Davor Duki, Zrinka Blaevi, Lahorka Pleji Poje, Ivana
Brkovi), Zagreb: Srednja Europa, 2009.
OREVI, R. Tihomir, Dositej Obradovi i folklorno gradivo. u: Spomenica Do-
siteja Obradovia. Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1911., 38-52.
EKMEI, Milorad, Stvaranje Jugoslavije 1790-1918. 1. Beograd: Prosveta, 1989.
FORTIS, Alberto, Put po Dalmaciji. (priredio Josip Bratuli), Zagreb: Globus, 1984.
GVOZDEN, Vladimir, Polazita i ciljevi imagolokog prouavanja knjievnosti. u:
Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik. 49/ 1-2 (2001): 212.-224.
IVI, Pavle, Pregled istorije srpskog jezika. Sremski Karlovci-Novi Sad: Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, 1998.
KORA, Stanko, Dositej Obradovi ili put do miljenja. u: Zbornik radova o povi-
jesti i kulturi srpskog naroda u Socijalistikoj Republici Hrvatskoj. Knjiga 2. Zagreb,
1989., 7-50.
KOVAEVI, Ivan, Istorija srpske etnologije. I. Prosvetiteljstvo. Beograd: Etnoloka
biblioteka, 2001.
KOVAEVI, Radovan, Otkrivanje Mediterana. Dositej Obradovi na Sredozemlju
1761.-1771. Beograd: Prosveta, 2007.
KOSTI, Mita, Dositej Obradovi u istorijskoj perspektivi XVIII. i XIX. veka. Beograd:
SANU, 1952.
KUNA, Herta, Jezike karakteristike knjievnih djela Dositeja Obradovia. Sarajevo:
ANUBiH, 1970.
MILA. Nikodim, Pravoslavna Dalmacija. Istorijski pregled. Beograd: Sfairos, 1989.
MILUTINOVI, Kosta, Vojvodina i Dalmacija 1760.-1914. Novi Sad: Institut za izu-
avanje istorije Vojvodine, 1973.
MULJAI, arko, Putovanja Alberta Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji (1765-1791).,

Split: Knjievni krug, 1996.
MULJAI, arko, Fortisoloke studije. Split: Knjievni krug, 2011.
NOVAK PROSPEROV, Slobodan, Povijest hrvatske knjievnosti. Svezak I. Raspeta do-
movina. Split: Marijan tisak, 2004.
NOVAKOVI, Stojan, Dositej Obradovi i srpska kultura. u: Spomenica Dositeja
Obradovia. Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1911., 5-37.
OBRADOVI, Dositej, ,Sabrana dela. Beograd: Prosveta, 1961.
OBRADOVI, Dositej, ivot i prikljuenija. Beograd: Nolit, 1989.
OBRADOVI, Dositej, Sabrana dela Dositeja Obradovia. (ur. Mirjana D. Stefano-
vi), Beograd: Zadubina Dositej Obradovi, 2008.
PAVI, Milorad, Istorija srpske knjievnosti baroknog doba. Beograd, 1970.
PAVI, Milorad, ivot i prikljuenija ili roman u pismima. predgovor u: OBRA-
DOVI, Dositej. Pisma Haralampiju, ivot i prikluenija. Beograd, 1975.
PAVI, Milorad, Istorija srpske knjievnosti. Klasicizam. Beograd: Dosije i Nauna
knjiga, 1991.
PETRANOVI, Duan, Dositije Obradovi. Spomenica o posmrtnoj mu stogodinjici.
Dubrovnik: Mala biblioteka Matice srpske u Dubrovniku, 1911.
RASPUDI, Nino, Jadranski (polu)orijentalizam. Prikazi Hrvata u talijanskoj knji-
evnosti. Zagreb: Naklada Juri, 2010.
ROKSANDI, Drago, Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljea do naih dana. Zagreb: Vjesnik,
1991.
ROKSANDI, Drago, Srpska i hrvatska povijest i nova historija. Zagreb: Stvarnost,
1991.
SKERLI, Jovan, Istorijski pregled srpske tampe 1791-1911. Beograd, 1960.
SKERLI, Jovan, Istorija srpske knjievnosti u XVIII. veku. Beograd, 1966.
STEFANOVI, D. Mirjana. emu istoriografija u 18. stoleu. u: Istraivanja.. 21,
(2010): 125-131
STEFANOVI, D. Mirjana, Leksikon srpskog prosvetiteljstva. Slubeni glasnik, Beo-
grad, 2009.
ARI, Marko, Predmoderne etnije u Lici i Krbavi prema popisu iz 1712./14. u:
Identitet Like: korijeni i razvitak. Knjiga I.. (ur. eljko Holjevac), Zagreb-Gospi:
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2009., 325-384.

ARI, Marko, Planine i morlaki svijet u Dalmaciji: ekohistorijski osvrt. u: Eko-
nomska i ekohistorija: asopis za gospodarsku povijest i povijest okolia. 6/1 (2010):
55-94.
II, Ferdo, Junoslovenska misao. Istorija ideje jugoslovenskog narodnog ujedinjena
i osloboenja od 1790-1918. Beograd: Izdanje Balkanskog instituta, 1937.
TAFRA, Alen, Dodir Mediterana i Istone Europe u svjetlu filozofske geografije.
u: Metodiki ogledi 18/1 (2011): 67-82.
VESELINOVI, Rajko, Srbi pod mletakom vlau. (Srbi u Dalmaciji). u: Istorija
srpskog naroda. etvrta knjiga, drugi tom. Srbi u XVIII. veku. Beograd: Srpska
knjievna zadruga, 1986., 7-66..
WOLFF, Larry, Venice and the Slavs. The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlighte-
ment. Stanford: Stanford University Press, 2001.
Dositejs View of Dalmatia and the Phenomenon of Morlakism:

A Contribution to Historical Imagology
Marko ari
Department of History
Faculty of Humanitieas and Social Sciences
University of Zagreb
Ivana Luia 3
10000 Zagreb
Croatia
E-mail: marko.saric2@zg.t-com.hr
Summary
Starting from the theoretical premises of historical imagology, this paper analyzes
Dositej Obradovis image of Dalmatia and the Morlak inhabitants of its hinterland.
The central issue is the question to what extent the mental attitudes of the Enlighten-
ment epoch and the specific socio-cultural context of Morlak Dalmatia, especially
its Serbian Orthodox element, have influenced Dositejs writing and the formation
of his images and attitudes towards the region and its people. This study actually
postulates two Dositejs: the younger one from the Dalmatian period, who was still
under the influence of the ecclesiastical tradition, and the mature one from the la-
ter period, who has already appropriated the ideas of the Enlightenment era. For the
most part, Dositejs images originate from this mature period and function as a part
of his enlightened and rational value system, which he had already elaborated by that
time. His multilayered views on Dalmatia are mirrored in his critique of three diffe-
rent phenomena: the superstitions and customs of the Morlak people, the religious
culture and mutual intolerance between the Morlaks of Greek and Latin confes-
sions, and the role that folk customs played in creating the individual and culture as
a whole.
Dositej does not always resort to the Morlakist literary discourse, which prevailed
in the European literature of the Enlightenment. For him, the Dalmatian Morlaks
were not the noble savages, but rather noble simple people; he did not discover
an exotic tribe, but rather his own (Slavoserbian) people, whom he sought to edu-
cate and awaken in the spirit of Enlightenment. What links him more than anything
else to the Morlakist discourse is his moderate idealization of the inhabitants of the
Dalmatian hinterland: he describes them as justice-loving and honest people, albeit

backward in all respects owing to their lack of education and to their superstition. In
fact, he seems to have had an ambivalent attitude towards the Morlaks: sometimes he
writes about them from the position of their compatriot (the we-attitude), while at
other times they are the Others, different from him (the they-attitude), especially
when it comes to criticizing their folk customs and superstitions. As a special pro-
blem, Dositej mentions religious intolerance, but he sees its source in the ecclesia-
stical circles, especially the monastic orders, rather than the people as such, which
brings him close to Fortis and Lovri.
Keywords: Dositej Obradovi, Enlightenment, historical imagology, Venetian Dal-
matia, Morlaks, Morlakism

07 Saric PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

07 Saric PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Povijesni prilozi 46., 223-256 (2014.

UDK 37.014(497.5 Dalmacija)17

Dositejevo vienje Dalmacije i fenomen morlakizma:

Polazei od teorijskih postavki historijske imagologije autor analizira predodbe

(slavenosrpski) narod koji eli poduiti i osvijestiti u prosvjetiteljskom duhu. Ono

Kljune rijei: Dositej Obradovi, prosvjetiteljstvo, historijska imagologija, Mletaka

Boravak Dositeja Obradovia u Dalmaciji, odakle je poeo otkrivati Mediteran u

moemo govoriti u Dositejevoj knjievnoj konstrukciji i reprezentaciji dalmatinsko-

vi je pritom s pravom ukazao kako je Dositej presudno utjecao na intelektualno

je ve upio prosvjetiteljske ideje svoga vremena. Sluaj je htio da su njegova najranije

naela. Valja podsjetiti da Dositej upravo po povratku iz Smirne otkriva u potpunosti

pisati prostonarodnim jezikom.40 Dok je primjerice Jovan Skerli Milutinovievo

shvaeno kao prosvjetiteljski manifest koji programski najavljuje, rijeima Jovana

i prikljuenijima i Sovjetima ogleda se u kritici tri vrste fenomena: u kritici prazno-

Ta nesnoljivost ogledala se u sukobu nepomirljivih interesa katolike hijerarhije

nosi itav niz etnokonfesionalnih nadimaka kojima su se meusobno astili pra-

rauna da je fenomen morlakizma nastao unutar diskurzivne matrice venecijanskog

Jednako tako Dositeja teko moemo povezati i s fenomenom morlakizma na nain

zahvalno jer on pripada objema stranama te svojim porijeklom, ivotom i uvjerenjem

sionalno-kulturna veza s lokalnim greeske cerkve narodom te zajedniki jezik i

skom) i sekularnom (transkonfesionalnom) naelu.80 Dodue, i dalje je otvoreno pi-

Ekmei, dirnuo u osinjak nacionalnointegrativne problematike na junoslaven-

narod gleda racionalno, ne idealizira ga i ne udvara mu se, u njemu vidi istovremeno

zajednika im je osnovna ambivalencija prema morlakoj sredini. Morlaki je svijet

rakteristine za renesansno doba. To Dositej u Dalmaciji, ivei u spartanskim uslovima i u sasvim

Iskustvo ivljenja s Morlacima ini Dositeja bliskim i s jo jednim dionikom mor-

BLAEVI, Zrinka, Ilirski ideologem u djelima Andrije Kaia Mioia. u: Fra

MULJAI, arko, Putovanja Alberta Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji (1765-1791).,

Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2009., 325-384.

Dositejs View of Dalmatia and the Phenomenon of Morlakism:

Dalmatian hinterland: he describes them as justice-loving and honest people, albeit

You might also like