Prema Ronald Scott Usheru (1993) prouavani su parametri slobodnog zamaha

poetnika/novaka. Dvanaest lijevorukih subjekta koji plivaju minimalno est mjeseci je

odabrano za ovo istraivanje, te oni nisu uli u Pacific Asociation, a za prouavanje su
odabrani i vremenski standardi. Odabrano je 5 enskih i 7 mukih subjekta izmeu 11 i 14
godina. Predmeti istraivanja su izveli 15 metarski sprint i jedan ciklus povlaenja lijevom
rukom koji je sniman s dvije podvodne kamere.

Uzorci povlaenja u simetrinim, forntalnim i transverzalnim ravninama su pokazani za

sve predmete istraivanja. Ubrzanje srednjeg prsta na longitudalnoj osi (X) i
anterposteriorne osi (Y) i transverzalne osi (Z) i rezutirajueg vektora (R) preneseni su na
graf, zajedno s ubrzanjem kuka u X smjeru. Subjekti su pokazali jako puno propulsivnih
uzoraka i uzoraka ubrzanja. Pomak i ubrzanje srednjeg prsta, lakta, ramena i udara desne
ruke su dati u ovom istraivanju. Srednji prst je imao navei pomak za vrijeme kretanja ka
dolje. Ubrzanje u srednjem prstu je bilo najvee na ulaznoj toki i za vrijeme uzdizanja
svakog subjekta. Grafovi ubrzanja srednjeg prsta svakog subjekta otkrili su da je subjekt
koristio jako puno brzine povlaenja. Veina subjekata je poela s velikom

Visoko rezultirajuom brzinom, smanjenom brzinom za vrijeme izvlaenja, te bi zavravali

s visokim ubrzanjem. Grafovi ubrzanja kuka svakog subjekta u X smjeru takoer su
prikazani, te je ovdje postojalo jako puno uzoraka. Veina subjekata je imala najvee
ubrzanje na kraju izvlaenja. Ruke subjekta su s 50% vremena nalazile pod vodom za
vrijeme uranjanja. Vrijeme provlaenja kroz vodu i izvlaenja iz vode bilo je otprilike
jednako. Kutni pomak i ubrzanje zgloba, lakta i zglobova ramena dati su za svaki primjer.
Izraunata je razlika rangiranja korelacije poreenjem parametara zamaha s ubrzanjem
kuka u X smjeru. Pojavila je umjerena korelacija s najboljih 50 metara koji su subjekti
preli za vrijeme plivanja, u slobodnom stilu, rezultirajui pomak ramena za vrijeme
izranjanja, pomak kuka u Z smjeru za vrijeme izviranja iz vode i za vrijeme izranjanja u X
smjeru. Veina parametara je imala niske ili nikakve korelacije s ubrzanjem plivanja
subjekta.

Prema Hlavatyju (2010) mjerenja istraivanja su odrana slovakim zimskih i ljetnim

prlivakim prvenstvima 2008/2009. U istraivanju je sudjelovalo 20 najboljih mukih
plivaa slobodnog stila u slovakim nacionalnim prvenstvima na 50 metara (dob 22,3
godina), ukljuujui i L. Kriko koji je kasnije postao Slovaki prvak na 50 metara
slobodno. Kinematike karakteristike svakog plivaa duina zamaha mjerena je od
uestalosti zamaha dobivenog iz video analize izvan vode. Antropometrijske karakteristike
plivaa: - visina plivaa, povrina ruku, duina ruku, duina gornjeg dijela tijela, duina
nogu, i povrina nogu uraunate su iz mjerenja 10 antropometrijskih toki (tjeme,
acromiale, radiale, stylion, dactylion, iliospinale, tibiale, sphyrion, acropodion, pternion)
po antropometru. Performanse plivaa, izraene u vremenu u sekundama na 50 metara
slobodno mjerene su omega elektronikim sustavom mjerenja.
Pronaeni su statistiki znaajni uinci dviju morfolokih karakteristika na izvedbu
plivanja. To su bili: visina plivaa i duljina ruku ije su vrijednosti iznad statistike
znaajnosti. Zbog vrlo slinih apsolutnih vrijednosti odabranih antropometrijskih
karakteristika plivaa, spominju se znaajni uinci ove dvije karakteristike izabranih
najboljih plivaa po izvedbi plivanja na 50 metara slobodno. Jedina izmjerena
karakteristika zamaha duina zamaha je imala statistiki znaajan utjecaj (r = -0,5301) na
plivako vrijeme kod ispitivanih predmetima na 50 metara slobodno. Znaenje toga je jo
vanije, jer je razina uinkovitost plivanje svih odabranih ispitanika visoka. to se tie
odnosa u antropometrijskim karakteristikama i karakteristikama zamaha javila su se dva
znaajna odnosa analiziranih morfolokih karakteristika odabranih ispitanika na duljinu
zamaha.

Uinak visine plivaa (r = 0,5136) i duljine ruku (r = 5013) bili su znaajno kao to je i
oekivano. U sluaju duljine nogu otkrivena je negativna korelacija (r = -0,2693). Razina
snage ispitivanih subjekata nije mjerena, no postojala je pretpostavka da e, kao i kod
antropometrijskih karakteristika, parametri vrstoe biti slini. Stoga su u obzir uzete
injenice negativne korelacije koja je uzrokovana nedostatkom osjeaja za
vodonepropusnost nekih drugih ispitanika. S druge strane, ovo bi mogao biti pokazatelj
nekih problema u tehnici zamaha ak i na ovoj razini Slovakog plivanja.
Pretpostavlja se da je prouavanje kinematikih karakteristika, kao izraz tehnika plivanja,
vrlo vano. Druge studije u budunosti trebaju dokazati da je tehnika zamaha koja je
izraena kinematikim karakteristika pokreta plivaa, temelj izvedbe plivanja. Dobiveni
rezultati ne znae da vrijednosti antropometrijskih karakteristika plivaa ne utjeu na
izvedbu plivanja, ali najbolji plivai imaju te antropometrijskih karakteristika na slinoj, to
znai visokoj razini.
Prema istraivanju Prins, Tanner, Murata and Allnutt (2012), ukupno 18 plivaa, svi
lanovi meukolegijalnog plivakog tima Sveuilita na Havajima, sudjelovali su u
istraivanju. Predmeti istraivanja su bili u dobi izmeu 17 i 22 godina. Za prikupljanje
podataka, dvije digitalne kamere velike brzine (Bassler Model 602) montirane su na krutim
okvirima i postavljene na dubini od 0,3 metra, svaka pod pravim kutom meusobno za
prednje i bono gledanje. Dvostruko kabliranje omoguilo je kontrolu kamere i
sinkronizaciju okvira. Identificirani su rotacijski zajedniki dijelovi koritenjem niza
svjetleih dioda (LED), smjetenih u vodootporna kuita i aktiviranih preko kabliranja na
baterije. Dvodimenzionalna (2D) kalibracija provedena je pomou okvira s 4 toke (1m x
1m). Stopa okvira postavljena je na 100 slika/sekundi.

Svaki pliva snimljen je za 3 pokusa svakog od etiri uzoraka kako slijedi: (1) Odravanje
"normalnog" prevoja lakta, koji se tradicionalno preporuuje da bude blizu 90 stupnjeva
fleksije lakta tijekom srednje treine podvodnog povlaenja; (2) Dranje lakat u potpuno
ispruenom poloaju, tj zamah ravne ruke u fazi podvodnog povlaenja; (3) Svjesno
doputajui laktu da prethodi podlaktici i ruci tijekom faze podvodnog povlaenja, defekt
plivakog zamaha pod nazivom "baeni lakat" (4) Svjesno praenje putanje ruku kako bi se
inkorporirala pretjerani sporedni izlet u pokuaju pronalaska puta koji izgleda kao
dvodimenzionalni oblik "S."

Ispitanici su opremljeni Tempo Trainerom (Finis, Livermore, CA), koju su privreni za

naoale plivaa, blizu uha. Ureaj stvara zvuni signal koji je postavljen na razmacima od
jedne sekunde. Ispitanici su morali odravati ritam jednog zamaha ruke u sekundi, za sve
pokuse. Nastale video snimke su digitalizirane i obraene pomou Multi 2-D opcije
ukljuene u analizu kretanja softvera (Vicon Motus, Denver, CO). Ponovljena mjerenja
ANOVA s LSD post hoc testom koritena su za prepoznavanje razlika meu etiri uzoraka
povlaenja. Znaajnost je odreena na razini od 0,05.
REZULTATI: Linearna brzina kuka (LHV) u uzdunoj ravnini gibanja izmjerena je za
svaki pokus. Svaki od 3 uzorka povlaenja, koji su subjekti morali svjesno simulirati,
usporeeni su s tradicionalnim povlaenjem savijene ruke (bent-arm pull).
Bent arm vs Straight-arm: Najvee sagibanje lakta kada su subjekti izvodili bent-arm
povlaenje u prosjeku je iznosilo 126 20 stupnjeva. Slino tome, kod povlaenja s
"ravnom rukom, maksimalno savijanje lakta u prosjeku je 151 18 stupnjeva. Nema
statistiki znaajne razlike izmeu ove dvije pozicije ruku kada je ispitan njihov uinak na
LHV (1,54 0,23 u odnosu na 1,47 0,17 m / s).
Bent arm vs "Dropping Elbow": Mjerene su kutne promjene u stupnju savijanja lakta
gledane iz bone perspektive. LHV vrijednosti su usporeene izmeu tradicionalnog bent-
arma i "dropping elbow". Srednje maksimalno savijanje lakta za uzorak dropping elbow,
kada se gleda lateralno, bilo je 113 21 stupnjeva. LHV je bila vea kod uzorka savijene
ruke (1,54 0,23 m / s) nego s padajuim laktom (1,34 0,13 m / s).
Bent arm vs "S pull": Boni izleti ruke tijekom "S povlaenja" su odreeni ispitivanjem
udaljenosti pokreta rukom u frontalnoj ravnini prilikom gledanja predmeta istraivanja
sprijeda. Te su promjene usporeene s maksimalnim raspona krila i iskazane kao postotak
maksimalog raspona krila/ruku. Prosjeni postotak raspona krila bio je 54,6% u rasponu od
38,2% do 79,9%. Nije bilo razlika u LHV izmeu savijene ruke i S povlaenja (1,54 0,23
u odnosu na 1,43 0,26 m / s).

Prema McCabe, Psycharakis and Sanders (2011), svrha ovog istraivanja bila je koristiti
trodimenzionalne metode kako bi se utvrdilo da li postoje razliite kinematike razlike
izmeu plivaa sprinta i plivaa prednjeg kraula na daljinu kada privaju u sprint tempu.
Sedam sprint i osam strunjaka na udaljenost izveli su etiri 25-m sprinta kroz 6,75-m3
kalibriranei prostor sniman pomou est gen-zakljuanih kamera. Varijable interesa su:
prosjena brzina plivanja, duina zamaha, frekvencija zamaha, pomak gornjih ekstremiteta
i stopala, kut lakta, ramena i kutovi kukova, trajanje faze zamaha, i vrijeme koje odgovara
odreenim dogaajima unutar ciklusa zamaha u odnosu na ulaz ruke. Razlike izmeu
sprint plivaa i plivaa na udaljenost ocjenjivane su s nezavisnim t-testom za svaku
varijablu, kao dodatak izraunu veliine. Razlike izmeu sprintera i kraul plivaa
uglavnom su bile male i nisu znaajne kada plivaju sprint tempom. Razlike su bile
ograniene na vremenske aspekte ciklusa zamaha. Ovi rezultati sugeriraju da treneri ne bi
trebali trenirati i jedne i druge plivae razliito u smislu razvoja tehnike.

Na temelju nalaza istraivanja, inilo se da se razlike tehnika izmeu sprintera i plivaa

kraula javljaju uglavnom zbog tempa utrke nego specijalizacije daljine plivaa. Krae
trajanje faze povlaenje sprint strunjaka moe biti povezano sa sposobnou pomicanja
ruke kroz ovu fazu pri brzini u usporedbi s kraul plivaima. U smislu razvoja tehnika,
nema dokaza iz ove studije da se tehnika sprinta i plivaa kraula na udaljenost treba
razliito razvijati kroz alternativne treninge.
Prema McCabe, Psycharakis and Sanders (2012), ovo istraivanje je pokazalo da je
prosjena brzina plivanja bila jedina varijabla koja pravi razlike kod plivaa sprinta i
plivaa na udaljenost, gdje ova druga skupina ima veu prosjenu brzinu plivanja nego
sprinteri. Iako je brzina plivanja proizvod duljine zaamaha i uestalosti zamaha, niti jedna
od tih varijabli se ne razlikuje izmeu skupina koje sugeriraju da kombinacija tih
parametara kod plivaa i skupina je previe promjenjiva kako bi pokazala znaajne razlike.
Odravanje vee brzine plivaa na udaljenost u odnosu na sprintere mora biti zbog: (1)
vea generacije propulzivnih impulsa tijekom ciklusa zamaha, ili (2) sposobnost da se
minimiziraju otporne sile koje djeluju na plivae kroz bolji moderniji oblik tijela ili
poravnanje. Budui da je ova studija ispitivala samo kinematike aspekte ciklusa zamaha
prednjeg kraula, nije mogue procijeniti propulzivnosti i otporne sile koje djeluju na
plivae tijekom 400 m.

Prema Callawayu (2015), s institucionalnim etikim odobrenjem, ispitivanje je provedeno

vie puta. Plivai su regrutirani iz lokalnog plivaki klub i volontirali su za testiranje.
Trener momadi povukao je sve nepodobne plivae prije testiranja. Formulari za pristanak
su zavreni za pojedince i bili su pod nadzorom trenera plivaa. Sesije su provedena u
unutarnjim baznima od 25 metara s kontroliranom temperaturom. Podaci za sustav
generiranni su od strane dvanaest plivaa na nacionalnoj razini, koji se sastoje od est
mukaraca (19 2 godine, 179,8 13,23 cm, 70,75 15,5 kg) i est enskih plivaa (17
0,8 godine, 165,5 7,04 cm, 54,4 7,9 kg), svi bez bilo kakvih ozlijeda, zavrili su
protokol testiranja nakon zavretka informiranog pristanka, te su potpisani od strane
mentora, kao njihovih skrbnika. Natjecatelji su plivali 4 25 m (100 m) pri maksimalnom
naporu, 8 25 m (200 m) maksimalni napore da potakne umor (generiranje varijacije
unutar podataka) koja nije mjerena, i konanih 4 25 m (100 m) pri maksimalnom naporu,
slijedei slinan postupak onomu u Alberty, Sidney, Pelayo i Toussaint.

Njegov sustav pokazuje mogunosti sustava s vie senzora za obradu vie varijabli
istovremeno. Postoje sloene koordinacijske strukture u plivanju, a sa sustavima kao to je
ovaj, postoji velika mogunost pronalaenja, snimanje i razvijanje metoda vizualizacije za
njihovu demonstraciju. Razvijeni algoritam koristi prozor pretraivanja u odnosu na tijelo,
ali zahtijeva malo prilagodbe. etiri plivaa zahtijevala su individualnu prilagodbu temelju
raunskog postupka faze modani udar. To treba prilagoditi neke dijelove algoritma
pokazuje za metodu raunanja faze zamaha. Ova potreba prilagodbe odreenih dijelova
algoritma pokazuje kako senzori s jednim sustavom nee biti u mogunosti odrediti ili
zakljuiti faze zamaha s dovoljnom tonou. Viestruki sustavi senzora e biti budunost
nadzora u sportu i zahtijevaju daljnji razvoj u smislu upotrebljivosti, vizualizacije izlaznih
podataka i jednostavnosti sinkronizacije.

Prema urovi, Bereti, Dopsaj, Pei and Okii (2012), rezultati ovog istraivanja
pokazali su da u odnosu na vrijeme na 100 m slobodno, u natjecateljskom plivanju postoje
razliite tehnike karakteristike koje odreuju najuspjenije plivae u odnosu na one manje
uspjene:

Duljina zamaha tijekom 100 m slobodno, s posebnim naglaskom na poveanje

razlike u etvrtom, odnosno zadnjih 25 m utrke, u odnosu na manje i srednje
uspjene plivae.
Indeks zamaha kao mjera specifine uinkovitosti zamaha, s posebnim naglaskom
na poveanje razlike u treoj, odnosno 25 m utrke, u odnosu na manje i srednje
uspjene plivae.
Duljina poetnog ronjenja u odnosu na manje i srednje uspjene plivae.
Brzina poetnog urona u odnosu na manje i srednje uspjene plivae.

Openito govorei, rezultati ovog istraivanja definirali su strategiju konkurentnog nastupa

na 100 slobodno kod mukih plivaa na najvioj razini, koji se mogu definirati
maksimalnom uporabom duljine poetak ronjenja (preko 12 m); uz maksimalnu brzinu
poetak ronjenja (preko 3,4 m / s); superiorna razina tehnike spremnosti u smislu
uinkovitosti zamaha i duljine zamaha.

Prema Hellard, Dekerle, Avalos, Caudal, Knopp and Hausswirth (2009), svrha ovog rada
bila je prouiti varijabilnost stopu zamaha kod elitnim enskih plivaa (dogaaji na 200 m,
sve etiri tehnike) usporeujui polufinaliste OI Atena 2004. (grupe O, N = 64) i
francuskog Nacionalnog prvenstva 2004 polufinalisti (skupina N, N = 64). S obzirom da je
brzina plivanja (V) proizvod stope zamaha (SR) i duine zamaha (SL), te tri varijable i
koeficijent varijacije brzine zamaha (CVSR) prvih i drugih 100 metara su odreene (V1,
V2; SR1, SR2, SL1, SL2, CVSR1, CVSR2) i razlike izmeu dvaju dijelova dogaaja
izraunate su (V, SR; SL, CVSR).
Kad su rezultati za etiri dogaaja od 200 m analizirani zajedno, SR1, SR2, SL1 i SL2 bili
su vei (= 0,05, p <0,001), a V, SR, CVSR bile su nii (p <0,01) u skupini O nego u
skupini N. Plivai odlimpijskog standarda pokazali su bre utrke lenog plivanja i due za
slobodni kraul (p <0,05). CV SR1 i CVSR2 bile su nie za slobodne i lenoe utrke u skupini
O nego u skupini N (p <0,001). Pojavljuje se varijabilnost stope zamaha koja ovisi o
interakciji izmeu biomehanikih rekvizita zadatka (tehnika) i standarda prakse.

Bre plivanje koje se promatra kod Olimpijskih polufinalista je povezano s razlikama u

stopama zamaha, duina zamaha i varijabilnost stopa zamaha. Te razlike su ovisne o
interakciji izmeu biomehanikih rekvizita zadatka (tehnike plivanja) i individualnih
vjetina. Varijabilnost stope zamaha bila je najvea za prsno sa slobodnim stilom, leno,
leptir u opadajuem redoslijedu. enski Olimpijski plivai karakterizirane su veom
stopom zamaha leno, duljim zamahom kod slobodnog stila, a s manjom varijabilnosti
stope zamaha.

Za leno, prsno i slobodno, manja varijabilnost stope zamaha tijekom drugog dijela od sto
metara je povezana sa smanjenom brzinom i stopom zamaha. Nalazi ove istraivake studij
otvorili su perspektivu eksperimentalne i potvrdne analize varijabilnosti stope zamaha
nametanjem fiksne stope zamaha i duljine zamaha. To bi omoguilo bolje razumijevanje
uinaka dobrovoljne modulacije stope zamaha ili amplitude kako bi se prilagodila izvedba
natjecatelja ili umor tijekom utrke.

Prema Lpez, Gutirrez and Arellano (2002), neke studije su razvijene u pokuaju
odreivanja na koji nain tijelo utjee na vunu putanju, utjecaj akcije na mehaniku
zamaha i kako je tijelo modificirano pomou razliitih kraul vjebi disanja. Cilj ovog
istraivanja bio je utvrditi razlike u kinematici pokreta ruke tijekom razliitih uzoraka
disanja i odabranih vjebi zamaha u prednjem/frontalnom kraulu. Osam panjolski
nacionalno rangiranih plivai dobne skupine su sudjelovali u istraivanju. Video zapisi su
digitalizirani u 50 Hz i 3D koordinatama gornjeg ekstremiteta dobivenog pomou
algoritma DLT. Bilo da je u pitanju zadravanje zraka ili disanje, plivai ne mijenjaju svoje
amplitude pokreta u dubini zamaha, irini i duini. Kada je pliva obavlja vjebu zamaha
jednorunog kraula s rukom koja se odmara ispruenom naprijed, diui na strania na kojoj
se kree, dubina zamaha je smanjena zbog nedostatka rotacije tijela.
Prema Karsai (2011), poveanjem frekvencije pokreta, provedba e biti sve tea i tea.
Stoga je trebalo ispitati utjecaj rastue frekvencije o drugim parametrima pomou
postupnog testa podizanja frekvencije.

U ranijim studijama se stopa prosjene sile i prosjene vrme snage koristila za analizu
rezultata ispitivanja fiksnih pozicija plivanja. Ova metoda ne razlikuje izvedbu dviju
gornjih krakova. Meutim, poeljno je odrediti i odvojeno promatrati funkcioniranje
dominantnih i nedominantnih strana.

Kako bi se opisala struktura pokretna bilo je potrebno postaviti i odrediti daljnje

mehanike parametare, primjerice maksimalnu brzinu razvoja sile (RFDmax), prisiliti
proizvodni maksimum po ciklusu (Fmax) i impuls sile (ImpF50%). Ovi parametri morali
su biti ukljueni u analizu.

d Osim kinetikih podataka paralelno je poeljno snimiti kinematike podatake o kretanju.

Vano je bilo da se utvrdi odnos izmeu promatranih kinetikih i relevantnih kinematikih
podataka, a takoer je bilo vano da se vidi da li postoji razlika izmeu dviju strana u vezi
uoenih parametara.

e, Cilj ove studije je bio utvrditi uinkovitost faktora za pokrete plivanja primjenom
pojednostavljene "kvazi stalne" metode.
F: multiple regresijske analize koritene su kako bi se utvrdilo koji parametri utjeu
znaajno na brzinu sprinta, faktor uinkovitosti, i strukturu pokreta na dominantnim i
nedominantnim stranama.

U plivakom natjecanjujecanja, start staza je vaan dio utrke.

Prema Carradori, Burkhardt, Sinistaj, and Lorenzetti (2015), cilj ovog istraivanja bio je
procijeniti i usporediti relativnu poziciju dominantne noge u preverencijalnog start stazi za
slobodno plivanje. Podaci su prikupljeni pomou (Kistler) sustava za izvoenje analize za
plivanje (PAS-a) koji sadri sustav za mjerenje snage i analiza kretanja. Rezultati zapaeni
kod 15 konkurentnih plivaa visoke razine pokazali su da je 67,7% ispitanika prirodno
pozicioniralo svoju dominantnu nogu ispred. Poevi s dominantnom nogom ispred (6,67
0,24) bila je znaajno (p <0,001) bre nego u stranjem poloaju (7,25 0,23). Meutim
plivai su imali bre startove kada koriste svoju preferencijalnu startnu traku. Detaljna
analiza starta plivanja i noge omoguuje trenerima i sportaima da treniraju tehnike breg
starta.

Svrha istraivanja Lpez-Plaza, Alacid, Lpez-Miarro and Muyor (2012) bila je utvrditi
utjecaj razliitih veliina runih mjenjaa na kinematikim parametrima tijekom 100
metarskog plivanja slobodnim stilom kod elitnih plivaa. Devet elitnih plivaa (19,1 1,9
godina) zavrili su tri testa od 100 m bez zamaha, s malim paddle (271,27 cm2) i sa
velikim zamaha (332,67 cm2), respektivno. Jedna video kamera je koritena za snimanje
izvedbe tijekom tri pokusa. Srednja brzina plivanja, brzina zamaha/udara i duljina zamah
izmjerene su u sredinjih 10 metara od svakih 50 m duine.

Rezultati su pokazali da je duina zamaha sklona znatnom poveanju kada se nosi runa
lopatica (p <0,05) i u prvih i u drugih 50 m sekcije, dok se poveanje brzine plivanja
dogodilo tek na drugih 50 m (p <0,05). Nasuprot tome, stopa zamaha biljei lagani trend
smanjenja s poveanjem veliine lopatice. Tijekom 100 m slobodnog plivanja, kinematika
zamaha znaajno se promijenila kao rezultat poveanja pogona veliine povrine, kada su
nosili rune lopatice.

Prema Spigelmanu (2009), Plivai elitne razine i novaci prikazuje razliite tehnike zamaha
kada plivaju u vodi. Elitni plivai mogu se razlikovati po sposobnosti koordinacije i
odravanje poveane duljine zamaha, stope zamaha i okretnja tijela u usporedbi s
novacima. Teoretiari kontrole motorike rekli su kako elitni plivai imaju bolje osjetilno-
motorike sustave koji im omoguuju fino podeavanje njihovog slobodno zamaha tijekom
utrke, dok poetnici plivai nisu u mogunosti to uiniti. Treneri nastoje pomoi plivaima
da poveaju svoju brzinu u vodi kroz pruanje povratne. Meutim, veina trenera
procijenjuje tehniku zamaha izvan bazena jer nije praktino da trener bude u vodi.
Nedavno su razvijene nove tehnologije za ocjenjivanje biomehanike plivanja, podvodni 3D
kinematiki video sa softverom za analize, no oni su skupi i zahtijevaju opsenu obuku.

Oni ne nude pragmatiano rjeenje za trenere plivanja koji treba pruiti neposredne
povratne informacije za poboljanje tehnike zamaha plivaa za poboljanje brzine i
sprijeavanje ozljede. To bi omoguilo trenerima da bolje procijene gdje se nalazi ciklus
zamaha slobodnog plivanja koji pliva treba unaprijediti i osigurati sredstva pomou kojih
e pliva vidjeti dali radi odgovarajue ispravke zamaha. Prethodna istraivanja podupiru
koritenje klupe odnosno poluge za plivanje i kondicione treninge pogotovo ako se izvodi
u posebnom pokretu plivanja, no swimbench je kritiziran zbog ne replicira stvarnu putanju
kao to se vidi u vodi.

Svrha ovog istraivanja bila je trostruka, prvo, kako bi se utvrdilo je li sustav senzorne
motorike kod elitnih plivaa bio nadreen nad novacima kad se mijenjaju okolina
ogranienja, drugo da se odredi da li kinematika slobodnog stila moe biti razlikovana
izmeu elitnih plivaa i poetnika, i tree, ocijeniti prostorno-vremenske karakteristike
elitnih i novih kupaa na rotacijsku klupu za plivanje u odnosu na prijavljene podatke u
vodi. Sljedei hipoteze su predloene: 1) elitni plivai i novaci e biti istaknuti na
rotacijskom swimbenchu s razlikama u njihovom Indeks koordinacije.

Elite plivai prelaze u superpozicije koordinacije, dok poetnici plivai ostaju u sustizanju
koordinacije tijekom etiri pokusa kod slobodnog plivanje; 2) elitni plivai su pokazali
vei pomak ruku i lakta od novih plivaa; 3) elitni plivai imaju vee kolutanje tijela od
novajlija plivaa; 4) elitni plivai imaju vie simetrian uzorak zamaha nego novajlije
plivai 5) elitni plivai pokazuju duljine zamaha i stope zamaha. Kinematika analiza 30
fakultetski plivaa i profesionalnih plivaa na okretnoj plivakoj poluzi je izvedena
(Novaci n = 14; Elitni n = 16).
Mjerene su zavisne varijable i ukljuena koordinacija, kinematika i prostorno-vremenska
obiljeja. Odvojena analiza za lijevo i desno provedena je na svakoj zavisnoj varijabli
pomou dvosmjernog mjeovtogi model ANOVA-e. Simetrije varijable analizirane su
pomou dvosmjernog mjeovitog model ANOVA-e. Post hoc analiza je provedena pomou
Bonferroni testova (p = 0,05). Rezultati su pokazali kako se elitni plivai i poetnici nisu
mogli razlikovati sljedei etiri pokusa slobodnog plivanja na rotacijskoj plivakoj poluzi.

Prema McCabe, Psycharakis i Sanders (2015), svrha ovog istraivanja bila je utvrditi je li
akcija disanja u kraul (FC) sprintu plivanja utjee na kinematiku ipsilateralnih gornjih
udova u odnosu na ciklus zamaha kod nedisanja (SC). Deset mukih natjecateljskih plivai
iizveli su dva kraul sprinta na 25 m: kod jednog su disali na eljene strane (Br) i jedan gdje
se ne die (NBR). Oba ispitivanja ovog plivanja su provedena kroz 6,75 m3 kalibrirani
prostor i snimljeni su sa est gen-zakljuanih JVC KY32 CCD kamera. Upareni t-test je
koriten za procjenu statistike razlike izmeu pokusa, s razinom pouzdanosti od p <0,05
koja je prihvaena kao znaajna.

Plivai su sporiji (3%) pri disanju. U fazi unosa, plivai su imali sporije COM horizontalne
brzina (3,3%), manje savijanje ramena (8%), abdukciju (33%) i okretaje (4%) pri disanju.
Faza povlaenja je due trajala (14%) plivai su imali pliu putanju ruke (11%), manju
abdukciju ramena (11%), sporije vertikalno ubrzanje ruku (30%) i sporiji centar mase
(COM) horizontalna brzina ( 3%) pri disanju. U fazi pritiska, plivai su imali manji raspon
pokreta lakta (ROM) (38%), bru brzinu bacanja ruku unatrag (25%) i bre vertikalno
ubrzanje ruku (33%) pri disanju. Ova studija potvruje da plivki nastupi budu ugroeni
uzimanjem daha kod plivanja kraul sprinta. Predloeno je da plivai usmjere svkne
ipsilateralno rame u bolju poziciju istezanjem i valjanjm ramena jo u fazi ulaska dok
pripremaju uzeti dah. Plivai se trebaju usredotoiti na produljenje faze potiska veim
produenjem lakta i ne ubrzavanjem ruku prebrzo gore kod pripreme udisaja.

Prema Erdmannu (2009), plivanje je istraeno u skladu s tjelesnom graom plivaa,

tehnika kretanja slobodnog plivanja, odnosno poloaja dijelova tijela, duine zamaha,
stope, brzine i indeksa, tehnika starta i okretaja, poboljanje pogona, smanjenja otpora
snaga, strukture cijele udaljenosti podijeljene startni dio, slobodno plivanje, segment
okretaja, segment zavretka. Naalost, postoji nedostatak istraivanja o taktici plivanja,
uzimajui u obzir cijelu udaljenost. Cilj ovog istraivanja bio je dobiti znanja o taktici
daljinskog plivanju na visokoj profesionalnoj razini, kako bi se kvalificirali za olimpijski
tim. Osam ljudi - finalisti na 1500 m slobodnog stila plivanja bili si predmeti ovog
istraivanja. Sudjelovali su u probama US Olimpijskog tima iz 2008 kako bi ili na
Olimpijske igre Peking 2008.

Podaci itavog razdoblja plivanja i podijeljena vremena za svakih 50 m dobiveni su iz

posluitelja OMEGA. Predstavljena je raspodjela brzine plivanja za cijelu udaljenost.
Otkriveno je da su pobjednik, a takoer i plivai koji su oborili svjetske i amerike rekorde
(odvojeni podatak) imali distribuciju plivanja i sa vrlo malom razlikom izmeu
segmentalnog ubrzanja i onoga koje se mjerilo na itavoj duljini. Kako bi se pristupilo
sportskim performansama uz odgovarajue taktike sportae treba poduiti kako postii
dobar raspored brzine kretanja du cijele udaljenosti plivanja.