Professional Documents
Culture Documents
Not Knowing
Ali, ja ne mogu da vidim da je moja prava potraga paralisana onim ime je motivisana.
Traim nain da ne budem ograniena uslovljavanjem mojih misli, moje memorije, onim
to ja verujem da znam. U potrazi sam za onim iznad toga. Ja pokuavam: inim napore
da radim, da budem prisutna. Ali sam u tome zarobljena ja sam zarobljena itavo
vreme, tokom celog trajanja mog pokuaja. Prva misao koja me spreava je Ja radim.
Ja ne vidim ko radi, ja ne vidim da je um smetnja, prepreka. Upotrebljavam re ili ideju
na ono to traim i na taj nain projektujem predstavu i pokuavam da poveem emocije
koje bi mi pomogle da ostvarim svoj cilj. Verujem da je potrebno da znam ta traim.
Mentalna predstava postaje vanija od potrage za istinom.
Zato je to tako da moj um nikad ne otkriva neto novo? Ja sam zarobljenik svih utisaka
koji su pohranjeni u meni. Uslovljena sam mojom uskladitenom memorijom, koja je
isklesana unutar mene pod uticajima koji su me dotakli. To je sve ime ja raspolaem kao
odgovor tokom ivota. Korak po korak, bez da sam svesna, ja prihvatam to stanje
uslovljenosti, gde se energija mog uma izopauje. Moj um je iscrpljen te gubi ivotnu
snagu i vitalnost. On jednostavno sakuplja sve vie i vie podataka. Ja mogu da ga
disciplinujem, usavravanjem mog znanja. On ak moe postati briljantan. Ali ja i dalje
ostajem u podruju onog to je poznato. Na koji nain ja mogu prevazii ovakav nain
razmiljanja kako bi se ukazalo neto novo?
Kroz budnost i meditaciju, priroda misli i nain kako ona deluje mi se moe razotkriti.
Ako uvidim sa celim mojim biem da Ne Znam, vie se ne oslanjam na moju memoriju
kako bih pronala odgovor. U tom trenutku, i samo u njemu, ja postajem slobodna mog
uslovljavanja, osloboena zatvora moje memorije, i mogu imati potpuno opaanje onoga
to je izvan toga. Ja sada znam ulogu misli kao faktor za pamenje (skladitenje), samo
faktora za priseanje.
But I do not see that my very search is paralyzed by what motivates it. I am seeking a
way not to be confined by the conditioning of my thought, of my memory, of what I
believe I know. I seek to go beyond it. I try: I make efforts to work, to be
present. But in this I am takenI am taken all along, during the entire course of
my effort. The first thought that impedes me is that I work. I do not see who is
working, I do not see that the mind is an obstacle. I put a word or idea on what I am
seeking, and so I project an image and set out from a feeling of lack to go toward
the objective. I believe it is necessary to know what I am looking for. The
representation becomes more important than the search for the truth.
My relation with my thinking mind must change. I have to see its conditioning
and lose all illusion of its capacity to perceive directly what is beyond its
functioning. Truth simply cannot be thought. It cannot be looked for by the thinking
alone, or by the wish to acquire or to become. Truth does not become it is. I need to
see that my thought is held back by the stubbornness of an idea or the attachment
to a form. In the very moment I see this, the mind is freed from the idea or form, and
a new perception can take place. To have a direct perception would mean to
discover something entirely new, something unknown that my mind can never bring.
Why is it that my mind never discovers anything new? I am a prisoner of all the
impressions deposited in me. I am conditioned by the reservoir of mymemory, the result
engraved in me of the influences that have touched me. It is all that I have to answer with
in life. Little by little, I unconsciously accept this state of conditioning, and the energy of
my mind deteriorates. My mind is sapped in its vitality and strength. It simply
accumulates more and more information. I can discipline my mind, polish my
knowledge. It can even become brilliant. But I remain in the realm of the known.
How could I go beyond this way of thinking so that something new could appear?