PRIKAZI

etnoloka tribina 34 vol. 41, 2011. str. 171-197

Gayatri Chakravorty Spivak, Nacionalizam i imaginacija i
drugi eseji, Fraktura, Zagreb 2011., 197. str.

Esejom koji je podario naslov prvoj na hrvatski prevedenoj knjizi Gayatri Cha-
kravorty Spivak zapoinje ova knjiga triju komplementarnih tekstova, u kojoj se
itanje kardinalnog teksta feministike postkolonijalne kritike raspisuje i ostra-
uje tumaenjima (post)kolonijalnih procesa izvoenja nacionalne, politike i
ekonomske suverenosti u vrijeme liberalnog kapitalizma i globalne nancijali-
zacije. Spivak se u pothvat zazivanja uloge humanistikih znanosti u razboritu
miljenju svijeta otisnula putem kritike novih nacionalizama kao oudnih poli-
tika otpora ija se logika samo-ljublja ogluuje o nove (nancijalizirane) politike
imperijalizma. Razvrstani oko sredinjeg eseja Mogu li podinjeni [subaltern] go-
voriti? uvodni esej Nacionalizam i imaginacija kao i zavrni esej Novo promiljanje
komparativizma okriljuju sredinji tekst ove zbirke koji je izgraen po osi raita-
vanja vlastite misli o konceptualizaciji subalternosti indijskog potkontinenta, pa
onda rodne aspektiranosti kao i klasne usidrenosti konstatacije o podinjenom,
bezglasnom, utianom lokalnom svjedoku informacija (native informant) i ne-
moi uprizorenja u globalnom diskursu.
Prvi esej u zbirci naslovljen Nacionalizam i imaginacija itamo kao ispisano
obraanje autorice publici Centra za napredne studije u Soji koje je svoju pit-
kost i jezgrovitost djelomino temeljilo i injenicom da je miljeno kao govor.
Prostor materinjeg jezika oko kojeg se gradi pria subalternosti (podinjenosti),
nacionalne stvari i nacionalizma kao uvstvenog mobiliziranja drutveno is-
kljuenih (str. 28) opservira se kao objekt nacionalne emancipacije ili nacional-
ne re-konstrukcije. Uplitanje knjievnosti i komparativistike u nacionalnu priu
Spivak podvlai primjerom enske usmene kulture u izvedbi formulainih na-
pjeva u kojem se imaginacija pribliava i udaljava problemu osvijetena prvog
jezika, i njegova drutvena i kulturna imaginarija, koji stoji naspram krovne
univerzalije hinduskog ili jo krovnije upotrebe engleskog jezika. Otpor jezikom,
anti-imperijalni protuudar tradicionalno konceptualiziranoj komparativistici,
u kojoj se obnavlja reljefni [jezini] zemljovid svijeta jezine mnogostrukosti,
ulazak u koje trai napor ovladavanja jezinom barijerom neujnosti i nepodatlji-
vosti u biti subalternih domorodnih jezika, za Spivak je oblik uspostave ekviva-
lencije, one iste koju nudi Baudrillard u znaenju reprezentacije/predstavljanja
kao punine odnosa znaka i stvarnosti; ovdje jezika/pisma i njihovih subalternih
nositelja. Problem prikrivanja realnosti subalternih (podinjenih ili bezglasnih)
jezinom politikom azijske knjievnosti na engleskom jeziku Spivak oditava kao
igru globalnog i nacionalnog te gubitak regionalne subalterne jezine utopije. Re-
vidirani esej Mogu li potinjeni [subaltern] govoriti? nastavlja se na prvotno razmi-
ljanje usredotoenjem na enski lik iji in-govor-utnja odgovaraju zahtjevima
oblikovanja post-kolonijalne Indije kao nacije-drave. Zagonetka, kako je tumai
Spivak, ispletena oko sudbine-metafore Rani Gulari/Bhubaneswari Bhaduri tu-
maena dvojenjem nad uinkovitou teorije Subjekta posredstvom razgovora
M. Foucaulta i G. Deleuzea postaje sredstvom kritike opservacije djelotvornosti
programatskog tumaenja iznoenja ivotne prie u ime povijesti (str. 69). Spi-

193
 PRIKAZI
etnoloka tribina 34 vol. 41, 2011. str. 171-197

vak se i ovdje usmjerava na ideju nacionalnog, ali i na varljivu ideju nacionalizma

kao osloboenja, posebice kad se ono spusti u domenu subjekta kao subalternog
nositelja ideje koju nacionalno i nacionalizam ispunjavaju znaenjem u progra-
mu realizacije kolektivne emancipacije. Subjekt koji postaje ili se imenuje native
informant u ne odve sretnom prijevodu lokalni subjekt informacija, pri emu
je jasna prevoditeljska nakana zaustavljanja u domeni subjekta, ali je nejasnom
ini upravo ne-ekvivalencija i nerezonantnost spram Spivakiiine odluke da ovaj
subjektivitet naziva native informant, ili u hrvatskoj antropologiji pristalo preve-
deno domorodni kaziva, to bi pak opet upuivalo upravo na umjetenost i
prijenos lokalne prie o kojem Spivak govori kad inzistira na subalternosti kao
neujnosti, i ne-mogunosti pristupa/ulaska u jezik dominacije jamac je mo-
gunosti otpora epistemikom nasilju. Upravo zato to na mjestu nacionalizma
koje je namiljeno kao strateka post-kolonijalna emancipacija ili novi red stvari,
zapravo ne stoji nita od subalternog oekivanja i samo-realizacije, te u redu-za
ulazak u polje nacionalnog-poslije-kolonijalizma stoje subjekti koje se ovim po-
retkom ne mogu zahvatiti jer je isti odvie unicirajui, univerzalizirajui za
sadrajne realnosti subalternog. Otud imenovanje prie o subjektu kao nomina-
listike katakreze koja ne implicira subalternog kao ni subalternost u njegovu/
njezinu partikularizmu ili empirizmu ponad ideoloke superstrukture Subjekta.
Subjekt kao ideoloka univerzalija prijei tako da se ostvari subjekt kao heteroge-
no lokalno i domorodako. Ovaj tekst zapravo namee niz pitanja. Kako se,
dakle, ideja da se pria o rtvovanju indijskih udovica uprizoruje mizanscenski
kroz odnose zadanih ideolokih subjekata u kojima ena kao subalterni postaje
predmetom rasprave o akterima historiograje nacionalizma u Indiji? Zato Spi-
vak inzistira da Subjekt o kojem pie nije nepovratno heterogen?
Pribliavajui misao Ranajit Guhe koji uprizoruje tri mizanscenski relevantna
aktera historiograje indijskog nacionalizma dominantne kolonijalne struktu-
re, dominantne lokalne nacionalne elite te narod i bezglasne Spivak pokazuje
kako predloena tipologija aktera pomae ali i odmae da se artikulira subalter-
nost kao epistemika bezdomnost u jo jednoj ideolokoj konceptualizaciji su-
bjekata, te apelira za devijaciju u tumaenju u kojoj kao subalteran emancipira
enski subjekt koji poremeuje utnju iz neoekivanosti mjesta elitnog. Problemu
pogrebne prakse satija Spivak tako prilazi kao lanom pokazatelju slobod(n)e
volje oznaitelju elje ene, odnosno, ukazuje na varljivost deniranja satija
reformskim rjenikom kao zloina nazadne zajednice nad enskim subjektom.
Sati time za Spivak ne treba tumaiti niti kao nagradu, ili ispunjenje, ali ni kao
kaznu sustava, traei objanjenje i za svojedobnu revitalizaciju satija u okviru
sumnjivih nostalginih izbora ishodita nacionalnog samodeniranja u pro-
tuhegemonijskoj antikolonijalistikoj borbi Indije, ve nam skree panju na
spolnost kao nosivu karakteristiku obiljeavanja subjekta subalternosti.
Posljednji u trodijelnoj kompoziciji zbirke, esej naslovljen Novo promiljanje
komparativizma, vraa nas estetikom obrazovanju u doba globalizacije, njego-
voj naravi i promiljanju cilja, kojeg Spivak nalazi u itanju usporednog karak-
tera komparativnih studija, kao mehanike izvedbe usporedbe nasuprot nakani
predloena nova komparativizma koja se ogleda u propitivanju istinske sumjer-
ljivosti komparativistikih izbora. Prikrivena hijerarhinost naivno sagledane

194
 PRIKAZI

etnoloka tribina 34 vol. 41, 2011. str. 171-197

usporedbe kao epistemikog sredstva za Spivak je kljuno mjesto u revidiranju
ideje komparativizma. Povijesna zalihost jezika uskladitena u procesu pojezi-
enja u materinji jezik, procesu kojeg Spivak dri i svojevrsnim ovladavanjem
jezine memorije, tek je jedan od naina da se usporednost i usporedivost kao od-
lika komparativistika prijegora promakne u pokuaj dubinskog nehijerahina
ulaska u drugi jezik nositelja komparativnog sadraja koji bi se ostvarivao kroz
pokuaj ekvivalencije kao osvjetavanja jednakosti kao nune odlike u pristupu
zanemarenim jezicima i zanemarenom u jeziku drugog u okviru komparativnog
pregnua. Oblikovana kao cilj, ekvivalencija u kontekstu velika je gesta novog
komparativizma koja se ogleda u iitavanju politikog i etikog, nacionalnog i
odgovornog promiljanja razlike.
Knjiga Gayatri Chakravorty Spivak Nacionalizam i imaginacija i drugi eseji svo-
jim hrvatskim ujezienjem postaje dio one iste jezine memorije na koju upozo-
rava Spivak kao na formativnu za svako postajanje u jeziku i presudnu za svako
komparativistiko okretanje drugim estetikim tradicijama, u kojoj rastu neki
novi ljudi, koji se sada mogu osloniti na hrvatski prijevod (ponekad neobian u
dijelovima koji se odnose na antropoloku terminologiju). Razorna u opservaciji
nacionalizma i feministiki paljiva spram svake univerzalije pa tako i globalne
feministike zajednice, Spivak nam je ponudila zbirku vlastitih razgovora s post-
strukturalizmom i dekonstrukcijom te neo-marksizmom, s jedne strane, ali i na-
dahnute trenutke promiljanja zakonitosti nacionalizma, politike emancipacije
u eri suptilno jezino zakrivenog liberalno-kapitalistikog imperijalizma.
Sanja Potkonjak

Paul Stoller, The Power of the Between, An Anthropologi-

cal Odyssey, University of Chicago Press, Chicago, London
2009., 201. str.

Situacija bivanja izmeu stvari, pojava, jezika, kultura, iskustava etnograje i pro-
fesionalne zajednice, zdravlja i bolesti, promatranja drugih i samopromatranja
mentalna je i konceptualna poveznica memoaristike proze kojom nas ameriki
antropolog Paul Stoller uvlai u vlastitu ivotnu dramu etnografa i ovjeka suo-
enog s pitanjima zagledavanja unatrag na ivot u etnografskom terenu i teren u
etnografovu vlastitu ivotu. Prologom i epilogom zaokruena 24 poglavlja ove
opsegom nevelike knjige sjeanja, ispisala su neka od temeljnih metodolokih
pitanja etnografskog suoavanja s terenom i njegova tekstualnog strukturiranja
sagledana u profesionalnoj etnografskoj autobiograji. Kako se postaje etnogra-
fom? Sluajem? Kako se postaje terenskim etnografom? Ptijim omenom? to s
teorijskim aparatom koji etnograju ivot ovruje teorijskom strukturom?
Kako se etnografov ivot ispisuje u etnograji? Kako etnografski postupci rastu,
sazrijevaju, rastau se pod utjecajem ivotnih drama etnografa, izvan iskustva
svjedoenja drugoga, odnosno, kao pismo svjedoenja sebe u etnografski posre-

195