ZALUTALO SRCE

Katarina Mich

Liam je vjerovao da ne moe voljeti, a koliko se prevario, shvatio je kada je

upoznao Angelinu Morgan. Sve njegovo opiranje postalo je uzaludno.
 Zalutalo srce

A
ngelina je oprezno vozila. Zavoji pred njom bili su toliko otri da je
morala svu svoju pozornost usmjeriti prema cesti. Dok joj je srce skakalo
u grudima, moda ak i vie od njezina automobila koji je iao
neravnom cestom, osmijeh joj nije silazio s lica. Ila je u posjet baki. Nakon
toliko mjeseci napokon je uhvatila malo slobodnog vremena i odluila je
iskupiti se svojoj baki za sve ono vrijeme to joj nije mogla dolaziti u posjet. Taj
posjet ujedno, e iskoristiti i za posao. Pogledala je u svoj skupocjeni fotoaparat.
Za njega je dala gotovo cijelo bogatstvo, ali se nikada zbog toga nije pokajala.
Bavila se fotografijom iz hobija, ali je nekoliko fotografija uspjela prodati po
izuzetno dobroj cijeni. Nije bila niiji stalni zaposlenik, ali je ipak bilo onih koji
su traili njezine usluge. To ju je iznimno veselilo. Njezin otac bio je poznati
fotograf i od njega je nauila sve to ju je zanimalo. Boljeg uitelja od njega nije
mogla pronai ni imati.
Kad je dola na uzvisinu, pronala je mjesto pored puta koje je bilo
dovoljno iroko da se parkira pa se zaustavila. Uzela je fotoaparat i na trenutak
zastala. Uzvik oduevljenja oteo joj se s usana. Pred njom je stajala nepregledna
nizina. Bila je omeena planinama i ona je jednostavno imala dojam kao da je
planine uvaju, kao da tite taj svoj dragocjeni biser. Napravila je nekoliko
slika. To je trebalo ovjekovjeiti, pomislila je. Mada... ta e ljepota ostati vjeno i
mijenjat e se tek neznatno. Samo ljudi odlaze, samo se oni mijenjaju, a to je
prirodno pravilo koje je oduvijek postojalo. Kad se vratila u automobil, osmijeh
joj je postao jo iri. Tek nekoliko minuta vonje bit e potrebno da vidi baku.
Toliko se radovala tom susretu da je srea obuhvatila cijelo njezino bie. Spojit
e ugodno s korisnim, lijepo e se druiti s bakom i sve preostalo vrijeme traiti
posebnosti koje je mogla ovjekovjeiti na fotografiji.
Kad je zaustavila automobil ispred kue, baka je izila. Imala je
sedamdeset godina i jo je uvijek izgledala kao da joj je barem dvadeset manje.
-Angelina! - uzvik oduevljenja popratila je istim izrazom lica.
-Oekivala sam te kasnije - priekala je da izie te ju je vrsto privinula
u zagrljaj.
-Pourila sam se - Angelina ju je poljubila. Osjetila je kako miris prirode
golica njezine nosnice. Sve to je ikada eljela nalazilo se na tom mjestu. No,

2
ovdje nije mogla ivjeti. Imala je oca i majku, morala se kolovati, a i posao nije
mogla obavljati s tog mjesta. Jednom e pronai onaj koji e je zauvijek vezati
za grad i, kao i sada, posjeti baki bit e tek privremeni.
-Drago mi je to te vidim - baka je rekla. -Doista mi je drago -
odmaknula se od Angeline i pozorno je promotrila.
-Izgleda... - oi su joj zasjale. -Izgleda onako kako sam ja izgledala u
tvojim godinama. udno je sve to - baka je proaputala.
-To mi i majka govori - Angelina se izvukla iz njezina zagrljaja.
-Idem po kofere - rekla je.
Doista je bila umorna. Iza nje je bilo nekoliko sati vonje, a to ju je doista
iscrpilo.
-Koliko ostaje? - baka joj je pomogla.
-Tjedan, dva, nekoliko... ne znam Angelina je slegnula ramenima.
-Lijepo - baka je uzela dio njezinih stvari.
-Nadam se da e ipak ostati nekoliko tjedana - nije gubila nadu.
-Zna... - pogledala je Angelinu u oi. -Usamljena sam. Nikada nisam
mislila da u se ovako osjeati. Nekako imam dojam kao da ivot prolazi pored
mene i u ovoj pustoi jedino mi uspomene prave drutvo. Da nije Liama...
-Koga? - Angelina je zastala u pola pokreta.
-Imanje do naega prodano je jo prije dvije godine. Nikada ti to nisam
rekla. Dugo nisam ni znala. Dvorac je preureen i sve se obnovilo. Doista bi ga
trebala vidjeti. Nije ni nalik na onu nekadanju ruevinu.
-Ne zanima me - Angelina je rekla. Ni sama nije znala zato je bila toliko
gruba. I te kako ju je to zanimalo. Njezina baka spominjala je Liama, a tko je
on? Moda neki sredovjeni gospodin njezinih godina, moda njegove namjere
i nisu bile toliko asne koliko je njezina baka mislila, a moda... Pokuala je
zamisliti tu osobu, ali joj nije polazilo za rukom. Baka je mogla biti oduevljena
koliko god je htjela, ali nitko nju nee zavarati. Znala je to je posrijedi.
Usamljenost ne bira drutvo, a baka je oito pala pod utjecaj te usamljenosti.
Ona ipak nije pa moe biti mnogo realnija od nje.
-Mogla bih ga zamoliti da fotografira dvorac...
-Ne - Angelina ju je odbila.

Katarina Mich
 Zalutalo srce

-Ne treba. Ionako imam dovoljno materijala za snimanje i bez toga. Ne

treba nikoga moliti ni traiti usluge zbog mene..
Baka joj se samo zagonetno nasmijeila.
-Ne bih mogla podnijeti prigovaranja nekog starca. Oprosti, ali upravo
tako se moram izraziti. U nekim godinama ovjek postane pravo gunalo, ne
mislim na tebe - odmah se ispravila.
-Mislim na sve one ljude koji su bili toliko nezadovoljni da su se povukli
u samou.
-Da, da - baka se zagonetno smijeila.
-Ta odjea nije nimalo enstvena - upozorila je Angelinu.
-I ne bi trebala biti. Udobna je. To je ono to mi je najvanije.
-Kada sam bila mlada, pazila sam na svaku sitnicu...
-Bako - Angelina je ula u kuu. -To su bila neka drugaija vremena.
Zar da vozim sreena kao da idem na modnu pistu? Ne, to nikako. Zar da se
verem planinama u odjei koja je basnoslovno skupa? To bi me nagnalo da se
ozbiljno upitam je li sa mnom sve u redu. Udobnost iznad svega - Angelina je
naglasila.
-Da, svakako - baka joj se nije usprotivila. Znala je da je izmeu njih
veliki generacijski jaz. No, to nije bila nikakva prepreka njihovoj ljubavi kao ni
razgovorima koji su ponekad znali trajati satima. Angelina je oboavala ovo
mjesto. Bilo je tako posebno i potpuno razliito od svih mjesta na kojima je bila.
Nigdje nije vidjela toliko ljepote na jednom mjestu, toliko suprotnosti koje su se
savreno uklapale. Kad je odnijela kofere u sobu, baka ju je saekala na terasi.
Skuhala je aj i donijela nekoliko razliitih vrsta kolaa.
-Ruak e biti gotov za sat vremena - rekla joj je brino.
Promatrala je njezinu vitku figuru. Angelina je znala da baka misli da je
premrava, ali ona tako nije mislila. Bila je vitka i ni u emu nije pretjerivala.
Nekad su kilogrami znaili zdravlje i plodnost, a vremena su se drastino
promijenila. Tempo ivota postao je potpuno drugaiji, kao i sve drugo.
-Nisam gladna. Zaustavila sam se i ruala -Angelina je rekla.
Sjela je. Zatvorila je oi. Licem joj se razlio osmijeh. Sluala je prirodu,
sve one zvukove koji su ovdje bih uobiajeni, a koje u gradu nije imala priliku

4
uti. Pjev ptica, cvrci, orao koji je svoju prisutnost nagovijestio odnekud s
visine, ak je imala osjeaj kao da Ue neto apue.
-Ovdje je tako lijepo i mirno - okrenula se prema baki.
-Ponekad poelim zauvijek ostati ovdje, ali... -napravila je grimasu.
-Ja nigdje drugdje ne bih mogla ivjeti. Ovo je mjesto koje volim od
samog roenja. Kad bih se nalazila na drugom mjestu, mislim da bih uvenula
od tuge.
-Razumijem te - Angelina je rekla. -Doista te shvaam - proaputala je.
Lako se bilo naviknuti na ovu ljepotu, na sunce koje je bilo sjajnije nego na
drugim mjestima, na nebo koje je bilo toliko plavo da je od njegove ljepote
ostajala bez daha. Angelina je imala osjeaj kao da se nalazi na mjestu koji je
daleke od svega. Na neki nain to je i bila istina. Od majke je naslijedila ljubav
prema tom mjestu, od oca elju za pustolovinama, i spoj tih osobina jako je
vjerno karakterizirao sve ono to je ona bila.
-to je s tobom? - baka ju je upitala.
-Na to misli? - Angelina je jako dobro znala kakva pitanja slijede.
Njezinu baku zanimalo je sve u svezi s njezinim ivotom, ali joj ona nije
imala to rei.
-Zaljubljena si? - baka joj je postavila oekivano pitanje.
-Ne - Angelina joj se iroko osmjehnula. -Nisam i nikamo mi se ne uri -
znala je kakvi e reakciju izazvati njezine rijei.
-Ima dvadeset pet godina...
-I? - Angelina ju je prekinula. -Zar bih se trebala na silu udati? Jo
uvijek nisam naila na nekog koga bih poeljela uz sebe zauvijek. Mislim da je
to teko doivjeti.
Nekako imam dojam da samo trebam strpljivo ekati. Nadu ne smijem
gubiti. Ne bi bilo nimalo lijepo da ostanem samo jedna od mnogih djevojaka
bez obitelji...
- Angelina - baka ju je upozorila. -Shvaam tvoju alu. To nije nimalo
lijepo od tebe. Zna li koliko eljno oekujem da se to dogodi...
-Znam - Angelina je iskoristila njezinu utnju da bi joj odgovorila.
-Ali bako, ljubav ne dolazi kada mi elimo. Ona doe spontano. Ni na to

Katarina Mich
 Zalutalo srce

je ne treba siliti. Ona to ne podnosi.

-Kada sam bila mlada, ja sam razmiljala na sasvim drugaiji nain.
Moda biste ti i Liam...
-to? Angelina je ustuknula.
-Ja i Liam? prasnula je u smijeh.
-Toliko oajna nisam. Bolje reeno, nisam nimalo. Ne treba mi nekakav
usamljeni sredovjeni gospodin. Ja imam oca, a mislim da to ne bi trebala
smetnuti s uma. Meni treba netko poput mene - nastavila je govoriti vatreno.
-Da, sredovjeni gospodin - baka je zagonetno rekla.
-Nije vano - odmahnula je rukom. Angelina se nikako nije mogla oteti
dojmu da joj baka neto krije. Tko god da je bio Liam i to god da je znaio
njezinoj baki, njoj nije nita. Otkud joj ideja da bi njih dvoje mogli biti zajedno?
O emu je ona razmiljala i na koji nain? Imala je dojam kao da svoju baku ne
poznaje onoliko koliko je mislila. to je u pitanju? Je li mogue da je starost
uzimala svoj danak? Sve je bilo mogue. Za njezino ponaanje neto je trebala
okriviti, ali to i koga? Pokuala je zamisliti Liama. Proelav, s velikim trbuhom
i lisijeg lica, u njezinim je mislima imao sve odlike prevaranta. A on je to oito
i bio. Znao je kako zavesti staricu, natjerati je da razmilja na nain na koji je
on inio. Angelina je poznavala takvu vrstu ljudi. Ako se povukao u osamu,
onda je sigurno i imao razloga za to. Imao je poprilian dosje, barem je ona
mislila da je to tako. Bjeao je od zakona, ljudi ih od samog sebe? to god da je
bila istina, Angelina je znala da je on osoba koja ne bi trebala njezinoj baki
prekraivati dane usamljenosti.
-Idem se posvetiti jelu - baka je ustala i otila prema kuhinji.
Angelina je ostala sjediti na istom mjestu. Razmiljala je o baki. Nekad joj se
inilo da je razumna iznad svega, a sada je imala potpuno drugaiji dojam. Je li
mogue da je tako malo poznavala ljude? Bojala se da je to istina. No je poela
padati. Angelina se stresla od hladnoe. Otar planinski zrak kao da je prodirao
do same sri njezina bia. Ustala je i ula u kuhinju.
-Sve je spremno - baka je ponosno rekla. -Pozvala bih Liama, ali e on
biti odsutan nekoliko dana. Na alost, vrijeme bez njega nekako mi sporo
prolazi. Doista bih voljela da se upoznate. On je poseban mukarac...

6
 -Potedi me svojih savjeta - Angelina je znala da je pomalo gruba, ali joj
je ilo na ivce uporno nastojanje njezine bake da sve bude onako kako je ona
zamislila.
-U redu - baka je bila razoarana. Ostatak veeri Angelina je provela u
ugodnom razgovoru s njom. Nisu spominjali Liama, a to je bilo doista veliko
olakanje za nju. Angelina joj je govorila o svojim planovima, o karijeri
fotografa koju je eljela, ali i o stanu koji je namjeravala kupiti u gradu.
-to e ti stan? - baka nije shvaala.
-Ne bi li ga trebala imati svaka djevojka? - Angelina ju je upitala.
-emu? - baka je i dalje nije shvaala. -To i jest problem svih dananjih
djevojaka. One misle da su dovoljne same sebi. Kad se naviknete na
samostalnost, to ne elite izgubiti. Karijera i samo karijera pa nemate vremena
za ono za to biste trebale imati. Kamo ide ovaj svijet? - baka je uzdahnula.
Angelina je otila u svoju sobu. Okrenula se oko sebe. Da, ovdje je bilo
sve tako jednostavno, potpuno drugaije nego to je bilo u gradu. ak i
skroman namjetaj koji je bio podsjetnik na neka druga vremena nije djelovao
kao da ovamo ne pripada, jer je svakako pripadao. Veliki starinski ormar koji se
tako razlikovao od dananjih ormara, krevet koji je zauzimao najvei dio sobe,
noni ormari i bogato ukraena psiha, sve je to bilo jednostavno, ali i
zadivljujue lijepo. Na drvenom podu nalazio se jednostavan sag i kad je
napravila nekoliko koraka, osjetila je kako daske kripe pod njezinom teinom.
Krenula je prema kupaonici. Napunila je kadu vodom i uronila u nju. Tu se
generacijama nita nije mijenjalo i vrijeme je ovdje imalo sasvim drugaije
znaenje. Nije bilo ni udno to je baka eljela bilo kakvo drutvo. ak i ono
loe bilo je bolje od nikakvog, zakljuila je. im je zaronila u mekan krevet,
zaspala je.
Idue jutro probudile su je ptice. Istog je trenutka ustala. Osmijeh joj se
pojavio na licu. Nakon to se spremila, uzela je fotoaparat i izila. Raanje
sunca nigdje nije imalo tako lijepe boje. Purpurnocrvena mijeala se sa utom,
a sav ivot po umama kao da je nagovjetavao raanje novog dana. Sve je
vrvjelo od ivota i Angelina se trudila pronai neto zanimljivo i posebno.
Lagano je koraala prema susjednom imanju. Baka joj je rekla da je Liam

Katarina Mich
 Zalutalo srce

odsutan, a to je mogla iskoristiti da bi snimila dvorac iz neposredne blizine.

ivo ju je zanimalo kako on izgleda u tom trenutku. Nakon desetak minuta
hoda pribliila mu se i zadivljeno zastala. Krov je bio obnovljen, ali je zadrao
onaj daak nekadanjeg vremena. Na njemu nije bilo nita moderno, nita to bi
kvarilo dojam. Sve je bilo napravljeno tako vjeto kao da ljudska ruka nita nije
taknula jo od vremena kada je dvorac napravljen. Napravila je nekoliko slika.
ak je i okolica bila kultivirana. Angelina se sjetila kakav je dvorac bio prije
samo nekoliko godina. To se ni na koji nain nije moglo usporediti. Tako je to
kada netko ima novca, pomislila je. Ipak je bila zadivljena onim to je vidjela.
Kakav god da je taj ovjek bio, on nije dopustio da se narui izgled dvorca.
Kleknula je da bi napravila jo jednu sliku.
-Nalazite se na privatnom posjedu - ula je hladan glas iza svojih lea.
Angelina je zastala. Ugrizla se za usnu. Oklijevala je i nije se odmah okrenula
prema tom glasu. Razmiljala je samo nekoliko djelia sekunde. Znala je da nije
imala pravo tu biti, ali je bila. To se nije moglo promijeniti i ona nije mogla
jednostavno nestati s tog mjesta, iako je to eljela vie od iega. Polagano je
ustala. Aparat je drala u jednoj ruci. Okrenula se. Oi su joj se rairile od
iznenaenja. Htjela je neto rei, ali joj to nije polazilo za rukom. Pred njom je
stajao mukarac koji je bio jednako lijep kao priroda koja ju je okruivala, kao
dvorac koji je ponosno odolijevao vremenu. Jedva je uspjela zatvoriti usta.
Znala je da izgleda poput idiota. Tko je on? Liam? Ako jest, onda je shvatila
znaenje bakinih udnih pogleda i zagonetnog osmijeha.
-Oprostite - Angelina je skrueno rekla. -Kriva sam. Zanijela sam se -
priznala mu je.
-To nije nikakvo opravdanje - stranac je rekao.
-Nije, ali... - Angelina nije znala kako da nastavi svoju reenicu. -Te
slike... - pokazao je na njezin fotoaparat. -elim da ih izbriete - naredio joj je.
-I to odmah - njegov glas nije trpio nikakve prigovore.
Angelina je kimnula glavom. Gledao je dok ih je brisala. Bila je tako
ljutita, ali to nije smjela pokazati. On je imao potpuno pravo. Slikala je ono to
nije smjela, nalazila se na mjestu koje nije bilo njezino i za to nije imala
nikakvog opravdanja. Ljutito je izbrisala onih nekoliko slika.

8
 -Ne podnosim paparazze napomenuo joj je.
-I ne volim ljude koji ruju po tuim ivotima.
-Odlazite grubo je rekao.
-Sa zadovoljstvom Angelina je rekla hladno.
-teta to ovako lijep dvorac ima stanovnika poput vas nije se mogla
suzdrati.
Jednostavno tome nije mogla odoljeti. Hladne oi kojima ju je promatrao,
izraz lica koji je bio lien svih osjeaja, sve to ju je natjeralo da se najei.
-Ovo je moje imanje njegov glas postao je jo hladniji, ako je to bilo
mogue.
-Bez mog doputenja nitko nema pristup na njega nastavio je istim
tonom.
-Oprostite Angelina je jo jednom rekla.
-Slike sam izbrisala, s ovog mjesta odlazim, i to s neizricivim
zadovoljstvom, ispriala sam se za svoje ponaanje, to jo elite? Jeza me hvata
od vaeg pogleda koraknula je unatrag.
-Tako hladne oi jo nikada nisam susrela. Nadam se da se nikada vie
neemo sresti Angleina je rekla.
- I ja ula je kako stranac govori.
Angelina je brzim korakom napustila to mjesto. eljela je to prije
pobjei. Tako mranu osobu nikada nije susrela. Je li to bio Liam? Ako jest, to
je njezina baka vidjela u njemu? Oito je da nisu imale isti ukus. Nikada vie
nee imati elju snimiti dvorac. Dovoljno e biti sjetiti se njegova lica pa da joj i
najsmjeliji izazov postane nitavan. Ona nije imala potrebu zadirati u neiji
ivot. No, sjetila se koliko je vremena kao dijete provela pored tog dvorca.
Onamo je voljela odlaziti. To je bilo mjesto na kojem je sanjala. Kao djevojici
dvorac joj je bio izvor bajki i oko njega je ispreplela mnogo svojih matanja. A
sada joj je sve to postalo nedostupno. Napravila je grimasu. Bila je previe
ljutita da bi bilo to snimila. Odmah je pola prema bakinoj kui. Vidjela je
kako se iz dimnjaka uzdie dim i kako nestaje stapajui se sa zrakom. ak je ni
to nije moglo nimalo razveseliti. Bijes u njoj izmicao je kontroli. Taj stranac...
Bio je tako okrutan. Postojao je i drugaiji nain na koji joj je mogao objasniti

Katarina Mich
 Zalutalo srce

da grijei, ali ne. On ju je natjerao da se osjea poput lopova. Njegovo je

ponaanje bilo nedopustivo i hladno te je oito mislio da je ona novinarka. to
je to bilo toliko zanimljivo u njegovu ivotu? Odluila je da e to istraiti im
ode u grad. Kakav god njegov ivot bio, mogao je pobjei od ljudi, od svih
novinara, ali od onog to je bio, to je uinio, kao i od svoje savjesti, to nikako
nije mogao. Otvorila je vrata i ula u kuhinju.
-to je? - baka ju je upitala. -Izgleda kao da si vidjela duha - bila je
preplaena.
-I jesam - Angelina je rekla.
-Kako izgleda taj Liam? - upitala je baku.
-O! - baka je odmah sjela. Pokazala joj je na sjedalicu koja se nalazila
nasuprot njezinoj.
-Znai... susrela si sredovjenog gospodina -nije se prestajala smijeiti. -
Nije li predivan? - baka ju je pogledala udnim pogledom.
-Jest, isto onoliko koliko je divan i mrki medvjed kada ga susretne
samog u umi. Nikada nisam vidjela hladniju osobu - Angelina je rekla.
-to on krije? Je li kriminalac? Tko je on? -bombardirala je baku
pitanjima.
-Ne krije nita - baka se nimalo nije uzbuivala.
-Potjerao me je sa svojeg imanja. Natjerao me je da izbriem sve slike na
kojima se nalazio njegov dvorac. Neka ide do vraga - Angelina je vatreno rekla.
-udno - baka ju je pogledala kao da joj ne vjeruje.
-Upoznala si Liama kakav meni nije poznat. On je tako blag...
-Onda ne govorimo o istoj osobi - Angelina je rekla.
-Ako je izgledao kao privienje, ako je jednako toliko lijep i ako ima
prekrasne plave oi, onda si i ti upoznala istu osobu koju ja poznajem. Znai,
vratio se. Pozvat u ga na veeru - baka je rekla.
Angelina se trgnula.
-Nemoj - nagnula se prema baki.
-Ako to uini, ja u otii u svoju sobu. To je jedini izbor koji imam. ao
mi je, ali ne bih mogla podnijeti da bude u mojoj blizini.
-Zato? - baka ju je upitala. -On nije znao tko si. Samo titi svoju privat-

10
nost. Na alost, to je nuno u njegovu sluaju.
-to ti zna, a ne eli mi rei? - Angelina ju je upitala.
-Ako bude potrebno, on e ti sam objasniti. Ja ne prenosim traeve -
baka se ponosno ispravila.
-On je imao toliko povjerenja u mene da mi se povjerio.
-A ti to isto povjerenje prema meni ne gaji? -Angelina ju je optuila.
-Nije to u pitanju - baka se nagnula prema njoj. -Neke tajne samo jedna
osoba moe odati. Ja imam stavove kojih se pridravam i ni zbog koga ih ne
krim. Tako sam ivjela cijeli ivot. Ponosna sam na sve tajne koje sam uspjela
sauvati. Na taj se nain stjee povjerenje, a ja njegovo nikako ne elim
izgubiti. Koliko god ti to udno i neobjanjivo zvualo, to je istina. Pozvat u ga
na veeru. Kad shvati tko si, nadam se da e promijeniti ponaanje - baka je
pokazala zavidnu razinu nade, ali ne i Angelina.
-Ne elim ga vidjeti - Angelina je rekla. -Svoje miljenje neu
promijeniti - naglasila je svoje rijei.
-U ovoj kui uvijek su se potovala neka pravila. I sama si upoznata s
njima. Liam e biti na gost i ponaat e se premt njemu kao to si se prema
svima ponaala.

I I.

K
oliko god da se ona ljutila na svoju baku, ipak je znala da ona ima
pravo. Svoje navike zbog nje nije trebala mijenjati. Ona joj je
dola u posjet, a ne da bi je uvjeravala da grijei. Samo je trebala
smjekati se i kada i sama uvidi da je pristojno, ustat e od stola, ispriati se i
poi u svoju sobu. To i ne bi trebalo biti toliko nepodnoljivo. Pokuala je na sve
mogue naine utjeiti samu sebe, ali sama pomisao da e sjediti sa strancem za

Katarina Mich
 Zalutalo srce

istim stolom ispunjavala ju je bijesom. On je nju potjerao sa svojeg imanja, a

ona bi ga trebala doekati sa svim poastima. To joj nije imalo smisla, ali se nije
eljela svaati s bakom. Ona joj je bila previe dragocjena da bi dopustila da
jedan stranac napravi razdor izmeu njih i to se nikako ne smije dogoditi,
uvjeravala je samu sebe. Promatrala je baku dok je pripremala jelo. Bila je
uzbuena kao nekakva djevojica. Je li je mogla razumjeti? Sumnjala je u to.
Trudila se, ali joj to nije polazilo za rukom. Samoa ne bira prijatelje, pomislila
je, a baka je bila oito dokaz da je to istina.
-Idem u etnju - Angelina je rekla kada je baka odbila njezinu pomo.
-Samo ti poi - baka je odmahnula rukom. Bila je toliko zadubljena u
jelo da moda nee ni primijetiti da je nema. Ona e to vrijeme iskoristiti da bi
napravila jo poneku sliku. Nadala se da e neke od njih biti uistinu posebne.
Doista se trudila uhvatiti svaki trenutak koji bi je oarao, svaku pojavu koja je
kod nje izazvala oduevljenje. Uspjela je napraviti nekoliko fotografija koje su
je ispunile ponosom. Kad se vratila, no je poela padati. Stol je bio postavljen, a
baka je upravo privodila kraju posljednje pripreme.
-Nije li prerano za veeru? - Angelina ju je upitala.
-Ne - baka je odmahnula glavom. -Ovdje vrijeme ne predstavlja ono to
predstavlja osobama u gradu. Rano se smrai i rano se ide lei. Isto se tako rano
i ustaje.
-Da - Angelina je kimnula glavom.
-Spremi se - baka joj je rekla. -Ne elim da izgleda kao da si dola iz
polja. Te traperice... - napravila je grimasu. Angelina ju je poeljela odbiti, ali
se predomislila nakon nekoliko trenutaka. Nekako je i ona sama eljela
izgledati nestvarno. eljela je da Liam poali to ju je potjerao s imanja.
Osmjehnula se baki.
-Neto smjera? - baka ju je upitala. -Poznajem taj tvoj pogled - rekla je
s udnim izrazom lica.
-Idem se urediti - Angelina je izila. Kad je dola u sobu, pogledala je
prema koferima koje jo uvijek nije raspakirala. Izvadila je odjeu i izabrala
ono to joj najbolje pristaje. Nije u pitanju bilo nita spektakularno, ali e
svakako zadovoljiti bakin ukus. Nije ponijela nijednu haljinu i nije smatrala da

12
za to ima potrebe. to e joj haljina u ovoj pustoi? Ipak, bila je toliko pametna
da je uzela nekoliko odjevnih predmeta za koje je mislila da joj nee trebati, ali
nisu bili naodmet. Da je pravilno razmiljala, shvatila je u tom trenutku. Kad je
sila, baka ju je s ponosom pogledala.
-Savreno - rekla je mirno. Na licu joj se jasno vidio ponos koji ona nije
ni pokuavala skriti.
-Ponosna sam na tebe. Mislim da e Liam biti iznenaen - opet je
odmjerila njezinu figuru.
-On me ne zanima - Angelina je uzvratila. -Nikada ni nee -
promrmljala je sebi u bradu.
-Koliko nam ivot priredi iznenaenja, to ponekad ne moemo ni
pojmiti. To bi trebala imati na umu prije svake donesene odluke.
-Poznajem sebe - Angelina je rekla.
-Evo, stigao je. ujem zvuk automobila - baka je bila uzbuena poput
djevojke kojoj dolazi prosac.
Angelina se ukipila. Susresti se s njim ponovno... nije to bilo neto emu
bi se veselila. Kad je ula njegov glas, zadrhtala je. Nije bio ni nalik na glas
kojim joj se tog dana obratio. Bio je topao i to ju je strano naljutilo. Jednu
stranu svojega karaktera pokazivao je pred njom, a drugu pred bakom. Kakav
prevarant, pomislila je. Ne vidi li njezina baka s kime ima posla? On je bio sve
ono to bi svaka ljudska osoba trebala izbjegavati. Oslijepe li ljudi s vremenom
ih izgube mo procjene ljudi?
-Ui, Liame - ula je bakin glas.
-Rekla sam ti da e doi moja unuka, i dola je juer.
Angelina je shvatila da je ona dovoljno lukava da mu ne otkrije da su se
ve sreli. Nije mogla, a ni smjela podcijeniti svoju baku. Onog trenutka kada to
uini, mogla bi se iznenaditi onom to bi joj ona mogla prirediti. Svakako je bila
svjesna da se njezina baka koristila efektom iznenaenja. Liam sigurno ne
oekuje da e vidjeti nju. Ako je toliko poznavao njezinu baku, trebao je vidjeti
i slinost izmeu njih dvije.
-Liame - obratila mu se s ponosom. -Ovo je Angelina - predstavila ju je.
-Sreli smo se - Angelina je hladno rekla. -I to danas. Ne mogu rei da

Katarina Mich
 Zalutalo srce

smo se upoznali, ali mogu rei da je na susret bio dovoljan da ja stvorim

odreeno miljenje o njemu - Angelina je nastavila istim tonom.
-O! - baka je vjeto odglumila iznenaenje. -Lijepo - nastavila je
govoriti. Angelina je uspjela vidjeti iznenaenje u Liamovim oima. Njegove oi
vie nisu bile tako hladne kao jutros, ali nisu ni plivale u moru topline. Pokuao
joj se osmjehnuti, ali mu to nije polo za rukom. Puku grimasu u koju su se
razvukle njegove usne nije nikako mogla nazvati osmijehom. Angelina ga je
nastavila promatrati. Bio je lijep, a to je ve jutros primijetila. Ali to je bio samo
okvir svega onog to je ona trebala izbjegavati. ovjek koji izgleda kao da je
doao s trona bogova nije se bez razloga skrivao u toj pustopoljini. to god da je
bilo u pitanju, oito nije bilo maleno, zakljuila je.
-Izvolite - pokazala mu je kako se treba ponaati prema ljudima.
Bila je sve ono to on tog jutra nije bio. -Drago mi je to vas vidim na
imanju svoje bake - rekla je ljubazno, ali podrugljivo.
-Hvala - Liam je bio zateen.
-Moda bi moja baka eljela da ovjekovjeim vae druenje, ali... -
pogledala ga je u oi. -Neki bi se mogli preplaiti da bi paparazzo poput mene
mogao ovo iskoristiti da bi javnosti dao sliku za kojom ona vapi. Ja i ne znam
tko ste - prila mu je jo blie. -A i ne elim znati - rekla je tiho. Znala je da je
baka ne moe uti.
-Idem ja po hranu - baka ih je oito eljela ostaviti same.
-Uzaludan pokuaj - Angelina je rekla. -Trai mi mua, nije li to tako
oito? - Angelina se ponaala kao da je cijela situacija zabavlja, ali je bila toliko
napeta da je imala osjeaj kako e prsnuti.
Liam je sjeo. Nije ju ak ni pogledao. I Angelina je to isto uinila.
Namjerno je sjela nasuprot njemu da bi mogla pratiti svaki njegov pokret.
Ljutito ga je odmjeravala.
-Oprostite to sam vas onako otjerao s imanja -Liam je skrueno rekao.
-Imate pravo to ste to uinili. Bila sam na vaem imanju. Nalazila sam se
na mjestu na kojem nisam trebala biti. ao mi je jedino slika - Anelina je sa
aljenjem rekla.
Doista joj je bilo ao onih fotografija. Neke od njih bile su savrene. Ako

14
je znao cijeniti ljepotu dvorca, nije elio tu ljepotu ni s kim podijeliti. Trebala je
potovati te njegove elje.
-Pa... - Liam je oklijevao.
-Imat ete priliku snimiti nove - na taj nain kao da je elio ispraviti ono
to je uinio, ali je Angelina odmahnula glavom.
-Ne, hvala - rekla je odluno.
-Ne bih onamo pola ak ni da mi ivot o tome ovisi. Jasno mi je gdje je
moje mjesto. Iako me za dvorac veu lijepe uspomene, ne elim ih kvariti
onima koje bih svakako silno eljela zaboraviti.
-Veera! - baka je stigla. Za vrijeme jela Angelina nije sudjelovala u raz-
govoru. Bila je naprosto okirana nainom na koji se Liam odnosi prema
njezinoj baki. Bio je paljiv, armantan i razgovarali su doslovno o svemu.
-Angelina - baka joj se obratila. -Trebala bi vidjeti kakav je dvorac
iznutra -napomenula je svoje rijei. Prizvuk koji joj se osjetio u glasu nije trpio
nikakvo odbijanje. Angelina je traila nain na koji bi to mogla odbiti.
-Vidjela sam dovoljno - pokuala joj je objasniti.
-Nisi - baka nije skrivala svoje oduevljenje. -Zar ne, Liame? - okrenula
se prema Liamu. -Hoe li joj pokazati ono to si napravio? To je udo, i to je
doslovno istina. Sav taj namjetaj. .. - osmjehnula se kao da je samo ona znala
to smjera, a znali su svi za stolom. -Liam ti nita nije rekao o sebi. Kada to
uini, nadam se da e ga shvatiti - njezin ljubazni ton skrivao je njezine misli,
barem je ona mislila da je to tako.
-Ne treba mi nita rei. Ne elim to. Tajne neka zadri u sebi - Angelina
je rekla.
-Ne budi nepristojna. Sutra bi ti mogao pokazati dvorac. Liame? -
okrenula se prema njoj pa je opet pogledala u Liama.
-Naravno - njegovo iznueno obeanje nije joj se nimalo svialo. -
Napravit u kako elite.
-Angelina je kao malena mnogo vremena provodila u tom dvorcu.
-Bako - Angelina ju je opomenula. Nije eljela da se baka ponaa kao da
ona nije ovdje. Cilj koji je imala nikada nee postii. To joj je trebalo biti jasno.
Ako je mislila da e neto time postii, prevarila se. Bilo je tako oito to

Katarina Mich
 Zalutalo srce

pokuava. Angelina je znala da je Liam posljednji mukarac s kojim bi poeljela

biti. Nije imala nikakve primjedbe na njegov izgled, ali na sve ostalo jest.
Grubost, hladnoa, sve to ju je toliko odvraalo od njega da je samo imala
nagon za bjeanjem.
-Pokazat u joj dvorac, svakako - Liam je rekao. Osmjehivao se. Bilo je
oito da shvaa to se s njom dogaa. Uhvaena je u klopku, ali nije imala
namjeru ostati u njoj.
-Za sutra sam imala sasvim drugaije planove. Mislila sam otii na
planinu...
-Pobogu - baka je prinijela ruke usnama. -Ne smije ii onamo sama. Ne
smije. Planina krije mnoge opasnosti.
-Ja u joj se pridruiti - Liam se ponudio.
-A moda bih mogla slikati samo ovo to se nalazi oko naeg imanja.
Samo elim da si mirna - Angelina je na sve mogue naine pokuavala izbjei
njegovu prisutnost.
-Ne ponaaj se kao dijete - baka ju je ukorila. -Idem spremiti posue i
donijeti desert - rekla je blago.
-Nema potrebe da se nudi praviti mi drutvo. Ja ga elim izbjei pod
svaku cijenu - Angelina se nagnula prema njemu.
-Shvatio sam. Samo ne elim da vaa baka bude uznemirena. I meni
nedostaje drutvo mlaih osoba...
-Da vam nedostaje, vratili biste se u grad, a ne se skrivali ovdje -
Angelina je rekla. -Gdje je baka? Imam osjeaj kao da pee kolae, a ne samo
da je otila po njih. Namjerno odugovlai. ivcira me njezino ponaanje.
-Ona misli da svaka ena treba zatitu - Liam se oito zabavljao na
njezin raun. -ivite u starom dvorcu, ali niste stari koliko i on. Prema tome,
vaa pria ne dri vodu, kao to ne dri i ona moje bake. ene nisu bespomona
bia. Nikada to nisu ni bile. Mukarci su nas napravili takvima samo da bi
dominirali. To je vrijeme prolo. Prema tome, pronaite nain i maknite se od
mene. Ne elim vas vidjeti u svojoj blizini. Nakon svega, to je najmanje to
moete za mene uiniti. Moja jedina pogreka bila je to sam dola na vae
imanje. Jo u se jednom ispriati zbog toga. Isprika bi trebala biti dovoljna. Ne

16
trebate me kanjavati zbog pogreke koju sam poinila. A najgora bi mi kazna
bilo vaa prisutnost - napomenula je. Liam se samo nasmijeio. Da, bio je to
iskren osmijeh koji je izraavao divljenje. Krhko i vitko tijelo, a toliko je ara
bilo u njemu. Nikada se nijednoj eni nije divio kao njoj, ali i njezinoj baki. Bilo
je oito od koga je naslijedila tu svoju tvrdoglavost. Znao je da ona nee
popustiti, ali ni on nije imao namjeru.
-Vaa baka nee odustati. To vam je valjda jasno kao to je i meni.
Pokazat u vam dvorac i to je to. Nita vam naao neu uiniti. Imate moju rije
- Liam ju je pokuao nagovoriti na ono to je i sam smatrao suvinim.
-Koliko vaa rije vrijedi? - upitala ga je.
-Mnogo. Ako vam kaem da je nikada nisam prekrio, to bi vam trebalo
biti dovoljno. Ljudi su ovdje usamljeni. Tko zna na koji nain prevladavaju tu
usamljenost. Moda se vaa baka nada da bi izmeu nas dvoje...
-Ni u ludilu mi to ne bi palo na um - Angelina ga je prekinula.
-Zato se ne bismo zabavili umjesto da tjeramo inat jedno drugom? Nae
druenje i ne mora biti tako tragino.
-Evo kolaa. Vidim da ugodno avrljate - baka je ula.
-Vrijeme je da poem. Sutra u doi po vas obratio se Angelini.
-Nisam zaboravio na dano obeanje.
-A desert? - upitala gaje baka.
-Ne mogu, hvala. Dolazim u deset doveo je Angelinu pred gotov in i
ona nije imala nikakvog izbora.
Kad je otiao, Angelina je osjetila kako sve u njoj vriti od bijesa.
-Rekla sam ti da ete se dobro slagati - baka ju je znaajno pogledala.
-On nije osoba poput veine mukaraca. U sebi krije pravi rudnik koji
vrijedi istraiti - rekla je ponosno.
-Zna... - nagnula se prema njoj. -Uvijek sam eljela imati sina, ali ga
nisam imala. Da jesam, voljela bih da nalikuje na Liama. Tako je poseban,
uzbudljiv i jednostavno je prokleto privlaan.
-Bako! - Angelina ju je upozorila.
-Samo govorim istinu. Ako sam stara, to ne znai da ne vidim. Nikada mi
nee biti jasno kako to da ga nijedna ena nije uspjela odvesti pred oltar. Za

Katarina Mich
 Zalutalo srce

mene je to enigma koju nikako ne mogu shvatiti. Da barem ima obitelj, ovdje bi
mu bilo mnogo lake.
-Ne mijeajte me u va odnos - Angelina ju je upozorila.
-Namee mu svoje miljenje. Dovodi ga pred gotov in. On ne eli biti
u mojem drutvu, a ti se ponaa kao da to ne primjeuje - ljutila se na baku.
-Kao to sam rekla, stara jesam, ali slijepa nisam - baka je uzela kola i
poela ga jesti. -Ni tebi ne bi nakodio - ponudila joj je. -Nekoliko kilograma
idealno bi ti pristajalo. Nadam se da se ne ljuti na mene - pogledala ju je s
toliko ljubavi da je sva Angelinina ljutnja naprosto nestala.
-Ne - izrekla je to tiho.
-Kada upozna Liama, onda e ga i razumjeti, I meni je trebalo dugo
vremena dok ga nisam u potpunosti shvatila. On je bio toliko povrijeen daje
izabrao samou. Iza hladnoe krije se topao ovjek, pun razumijevanja i
nadasve inteligentan. Ti uope ne zna ni tko je on? -baka ju je upitala.
-Ne znam - Angelina je zagrizla kola.
-A to i ne elim znati. Sumnjam da su ga ene povrijedile...
-Jesu, ali jedna, i to njegova majka, Angelina. Zbog svojeg ljubavnika
smjestila ga je u dom. -Nije li to ve trebao preboljeti? - Angelina ju je upitala.
-Neke rane nikada ne zacijele. Promijenio je mnogo udomiteljskih
obitelji, ali ga nijedna nije voljela. To razara samopouzdanje. Tek kada je uspio,
sve se promijenilo. Njemu treba ljubav, netko tko bi ga razumio. Nemoj me
odati i nemoj mu rei da sam ti ovo rekla.
-Neu - Angelina joj je obeala. -Majka predstavlja izvor ljubavi. Majka
je sve ono to je sveto, a njemu ona nita nije pruila.
-Ne mogu ja ispravljati pogreke njegove majke. Nisam ja ona -
Angelina je ustala. -Ne oekujem to od tebe, ali bi mogla biti barem onakva
kakva doista jesi.
-Da, svakako. On je pronaao mjesto na kojem moe do beskraja
saalijevati samog sebe. Onako kako se on ponaa prema sebi, ponaat e se i
drugi. To je neko nepisano pravilo koje bi on trebao poznavati.
-Razmisli o mojim rijeima - baka ju je zamolila.
-Hou - Angelina je rekla samo da je umiri. Naravno da nije imala

18
namjeru to uiniti. Nije joj bilo ni na kraj pameti. Liam je mogao biti
najranjivija osoba na svijetu, ali njoj to nita nije predstavljalo. Neki djetinjstvo
koriste da bi opravdah svoje postupke. inilo joj se da i on spada u tu skupinu.
elio je pobjei od ljudi da ne bude opet povrijeen? Sumnjala je da je to istina.
Moda je samo zazirao od njih, a na tome mu doista nije zamjerala. Koliko ljudi
znaju biti okrutni, to je svima poznato, ali to nikako nije razlog za bijeg. Od
koga je bjeao? Svi ljudi koji su ga povrijedili, svi su ostali u prolosti. Trebao je
sagraditi nov ivot i poeti iz poetka. Zato to nije uinio, nego se povukao
poput ranjene zvijeri da sam vida svoje rane? Koliko god se trudila razumjeti
ga, to joj nije polazilo za rukom. ivot nije predvidljiv. Nekad nas povrijede
ljudi, nekad mi njih, ali oprost je bio lijek za sve, a ne bijeg. Kad je dola u sobu,
stala je ispred ogledala. Ono to je vidjela u njemu samo joj se djelomino
svialo. Za nju su govorili da je prelijepa, ali ona kod sebe nije vidjela nita to
je posebno. Imala je drugaiju ljestvicu po kojoj je mjerila ljudsku vrijednost, a
ljepota joj nikada nije igrala nikakvu ulogu. Dobrotu je uzdizala, ali ona nije
ivjela prema svim tim pravilima, barem posljednji sati to nisu dokazivali.
Prema Liamu je pokazala veliku dozu nepravednosti. Bila je ljutita to ju je
otjerao s imanja, a na to je imao potpuno pravo. Bila je ondje gdje nije trebala
biti, na mjestu koje joj ni po emu nije pripadalo. Ako je imala sjeanja koja su
bila povezana s dvorcem, ta su sjeanja bila prolost, kao to je bilo i mnogo
toga. On ne samo da je branio svoje srce, branio je i imanje, a na to je imao
potpuno pravo. Nitko mu to nije mogao osporiti. ak ga je i razumjela, i to
mnogo vie nego to je samoj sebi bila spremna priznati Nastavila je promatrati
sebe. Njezina tamna kosa u bogatim joj je uvojcima padala niz lea. Zelene oi
inile su kontrast tamnoj kosi, ali i njezinoj tamnoj puti. Lice joj je bilo
harmonino i s njegovim crtama bila je doista zadovoljna. No, nije bila lijepa
onoliko koliko je Liam bio. On je doista imao posebnu ljepota. Na alost, to nije
mogla rei i za njegovu nutrinu. Trgnula se kada je ula kucanje na vratima.
Kad ih je otvorila, baka je stajala nasmijeena ispred nje.
-Nije li prerano za odlazak na spavanje? -upitala ju je.
-Donijela sam ti aj - nije zaboravila svoj obiaj koji je primjenjivala
cijelo njezino djetinjstvo.

Katarina Mich
 Zalutalo srce

-Hvala ti - Angelina je rekla.

-I... - baka je neto namjeravala rei, ali je odustala.
-Nije vano - odmahnula je rukom.
-to je u pitanju? - Angelina ju je uhvatila za slobodnu ruku.
-Samo sam ti htjela poeljeti mirnu no - rekla je uz zagonetan osmijeh.
-I ja tebi, bako - Angelina ju je poljubila. Kad je otila, Angelina je sjela.
Naslonila se na krevet. Neko vrijeme samo je promatrala sve ono to ju je
okruivalo. Od njezina djetinjstva ovdje se nita nije promijenilo. Jo se uvijek u
toj prostoriji nalazilo nekoliko fotografija koje je kao dijete snimila. Bili su to
njezini prvi pokuaji i koliko god se nekad ponosila tim svojim umijeem, s
vremenom je spoznala koliko je ono bilo malo. Lijepo je od bake bilo to se nije
rjeavala uspomena. Na ovom mjestu one su je i odravale. Koliko god da je
voljela ovo imanje, ne bi nikada mogla ivjeti cijelu godini odvojena od ljudi.
Dio bi podnijela, ali vie od toga nikako. Ona je bila drutvena, voljela je
izlaziti. Prijatelje je ostavila u gradu i odmak od te sredine samo ju je naveo da
pomisli koliko joj sve to nedostaje. Jednolian ivot nije bio za nju, barem ne u
ovim godinama. Nikada ne bi mogla ivjeti kao Liam. Jedino drutvo koje je
imao bila je njegova baka. Nije ju eljela podcjenjivati, ali on na ovom mjesta
nikada nee pronai ono to njemu treba. Tek u tom trenutku shvatila je kakav
je odnos izmeu njih dvoje. On je u njezinoj baki vidio majku kakvu nikada
nije imao. Dirljiva je bila i njezina panja prema njemu. Ona kao da se trudila
nadoknaditi mu sve propuste iz prolosti, dati mu sve ono to mu je
nedostajalo, ali za veinu stvari bilo je prekasno.
Kako da se sutra ponaa prema njemu? Trebala je biti dostojanstvena i
daleka. Nekako e preivjeti i to druenje, a onda e ga izbjegavati koliko god
je to mogue. I on je oito dobro poznavao njezinu baku. Znao je da ona nikada
nee odustati od svojeg nauma i zbog toga je odmah elio udobrovoljiti
njezinim zahtjevima. Koliko to god suludo zvualo, Angelina je jedva ekala da
ode s ovog mjesta. A tako se radovala kada je dolazila. Njezinoj srei nije bilo
kraja. Da nije bilo Liama, te osjeaje bi i zadrala, ali je smatrala da je to
nemogue pored njega. Kako da ode u etnju s milju da bi mogla naii na
njega? Nee to biti nimalo lijepo, ali e preivjeti. Koliko god bude mogla,

20
skratit e svoj posjet. Jednostavno se nije osjeala ugodno pored njega. Moda
bi sve bile drugaije da njihov prvi susret nije bio onakav kakav jest. I pored
svega toga, nije se eljela uhvatiti u zamku. Kad ovjek nema drutvo, onda
prihvati ono koje je jedino mogue, a ona doista nije imala izbora, no s njim se
nije eljeli druiti.

I I I.

I dueg dana kada je Liam doao po nju, Angelina je bila spremna. Osjeala
se kao da ide na stratite, a ne u dvorac koji joj je nekad bio omiljen.
-Nisi ponijela fotoaparat? - Liam je primijetio.
-Nisam - Angelina ga je prostrijelila pogledom.
-Samo elim da se to to prije zavri i to je sve. Nemam namjeru nita
slikati i nemam lijepa iskustva po tom pitanju.
-Angelina - Liam ju je prvi put zovnuo po imenu.
-Nisam te poznavao - pravdao se.
-Ni ja vas, ali...
-Liam - ispravio ju je. -Ne treba nam ta formalna utogljenost - bilo je
oito da eli ispraviti pogreku, ali Angelina na to nije bila spremna. to god da
joj je on predloio, to je smatrala neprihvatljivim. Kad je vidjela njegov pogled i
sjetila se rijei koje joj je baka rekla, promijenila je miljenje.
Uvidjela je da nema smisla produbljivati neprijateljstvo. Bilo je oito da
ga on nije elio i da je htio samo razgovarati s nekim tko mu je po godinama
mnogo blii od njezine bake. Ako je toliko udio za tim, nije li trebao otii do
grada?
-U redu - pristala je. -Obavimo to - predloila mu je. Sjela je u njegov
automobil. Ni sama nije znala zato je doao njime. Ako je njezina baka imala
povjerenja u njega, trebala ga je imati i ona. Sumnjiavo ga je odmjeravala.
-Zato si tako neprijateljski raspoloena prema meni? - Liam ju je

Katarina Mich
 Zalutalo srce

upitao.
-A kako bih se trebala ponaati? - upitala ga je. -Nisam zaboravila na
koji si me nain otjerao -rekla je suho.
-To je bila pogreka, a svi mi grijeimo. Iako sam znao da e doi, nisam
oekivao nekog poput tebe. ao mi je - rijei su mu bile razgovijetne, a prvi
dojam koji je stekla o njemu teko e promijeniti.
ak da je to i eljela, nekako joj se to usjeklo u um i protiv toga je bila
nemona. Uvijek smo spremni vjerovati tom prvom dojmu, a pogotovo ako
nam odgovara.
-U redu je - Angelina je tiho rekla. -Nita se ne moe promijeniti.
Zajedno smo da bismo udovoljili mojoj baki. Meni je jako stalo do nje...
-I meni - Liam je pokrenuo automobil. Vozio je izuzetno polako, kao da
joj je dao vremena da sve razgleda bez ikakve urbe. Nije se razbacivao
rijeima. Za njega su one trebale imati znaenje, a dok je Angelina bila
spremna na svau, nije imalo smisla truditi se neto promijeniti. Nadao se da e
se i to promijeniti. Bio je iskreno sretan to je pored njega.
-Kakav je va odnos? - Angelina ga je upitala.
Kad ju je pogledao, Liam je bio zaprepaten.
-Onakav kakav bi i trebao biti. Nita manje ni vie od toga - ljutito je
rekao.
-Ma to misli, Angelina? Da ja elim ovo imanje? Da elim neto od
nje? Ovo posljednje pitanje trai i odgovor. elim nekog tko je dovoljno
pametan i inteligentan da me moe shvatiti, nekog tko u sebi posjeduje ljudske
osjeaje.
-Ne znam to bih rekla na to. Sve je ovo neoekivano - Angelina je
uzdahnula.
-Dvorac je predragocjen da bi ga se pustilo da propada. Mnogo novca
uloio sam u njega. Ovdje sam vei dio godine, onoliko koliko mi posao
dozvoljava, a ostali dio... - napravio je grimasu koja je sve objanjavala.
-Moe ti se ne sviati moja prisutnost, ali ja njome nikoga nisam otetio.
Na svojem sam, a ako ne eli da dolazim, ispunit u ti elju. Jednostavno u
otii do grada dok si ti ovdje tako da moje ponaanje ne izazove ljutnju tvoje

22
bake.
-Nema potrebe - Angelina je rekla.
Zato bi se on ravnao prema njezinim eljama? Nije im nikako bilo
pretijesno. On je bio na svojem imanju, ona na bakinu i nisu se trebali susretati.
-To bi bilo nepravedno prema tebi - nastavila je.
Liam se nije ni okrenuo prema njoj. Kad su stigli, pomogao joj je izii iz
automobila. Lice mu je bilo kao isklesano iz kamena.
-Moemo li sklopiti primirje? - upitao ju je. -Ovo mi ne odgovara - glas
mu je bio tih, jedva ujan.
Kad ga je pogledala u oi, Angelina je ustuknula. Nije mogla nita rei,
samo je potvrdno. kimnula glavom. Taj pogled zauvijek e je pratiti. U njemu se
nalazilo toliko tuge da se to nije moglo opisati rijeima. Trebala je imati kamen
umjesto srca da bi ostala ravnoduna u tom trenutku. A ona ga nije imala. Na
to je bila ponosna.
-Ne elim da se na odnos uruava - krenuo je prema dvorcu.
Angelina je zastala. Licem joj se razlio osmijeh.
-Ovo je velianstveno i neusporedivo s dvorcem koji sam nekada gledala.
-Da. To je istina. Nekako mi se ovdje svia i ni prema jednom mjestu
nisam osjetio ono to sam osjetio kada sam ovo vidio. Ne znam gdje su moji
korijeni, ali osjeam da ovamo pripadam. Koliko god to udno zvualo, to je
istina.
Angelina je osjetila kako joj se oi pune suzama. Ne, nije se smjela
nastaviti ponaati tako hladno. Liam nije bio ono to je ona mislila da jest. Da je
ona bila na njegovu mjestu, ne bi se nimalo bolje ponijela. Ovaj dvorac bio je
njegovo utoite koje je on ljubomorno uvao. Jo uvijek nije znala tko je on.
Moda e joj se povjeriti onako kako se povjerio njezinoj baki. Nije oekivala
da e se dogoditi udo, ali je ipak vjerovala da e se sve osjetno pomaknuti na
bolje. Nekako je imala dojam da pred njom stoji djeak, onaj koji jo uvijek
traga za ljubavlju koju nikada nije imao.
-Ui - Liam joj se nasmijeio. -Tek kada ue... - nije dovrio reenicu jer
joj nije htio kvariti dojam koji e stei.
Angelina je uzdahnula. Nasmijeila mu se. Bio je to prvi iskreni osmijeh

Katarina Mich
 Zalutalo srce

koji mu je uputila. Pokuala ga je razumjeti, pokuala je sagledati njegovu

situaciju iz neke drugaije perspektive. On nikako nije zasluivao saaljenje, a
ona ga prema njemu nije ni osjeala. Prije bi se moglo rei da mu se divila, i to
divljenje nije ni eljela skriti. Samo se eljela opustiti i svoj boravak uiniti to
ugodnijim.
Doista, kada je ula, jedva je suspregnula krik. Nekad je taj dvorac bio
ruevina, a sada je pred njom stajao u punom sjaju. Namjetaj je bio obnovljen,
a velik dio kupljen je tko zna gdje. Slike koje su se nalazile na zidu, sagovi i
bogati lusteri, kamini, stube koje su vijugale i za koje je imala osjeaj kao da
vode do samog neba, sve je to bilo savreno usklaeno i nije odudaralo od
vremena u kojem je dvorac nastao.
-Ovo je prelijepo - Angelina je bila oduevljena.
-Mora da si se osjeao posebno kada si ovo ureivao - nije nikako mogla
skriti uzbuenje koje ju je zahvatilo.
-Sada mi je ao to nemam fotoaparat. Ovo doista treba ovjekovjeiti -
izvjebanim pogledom promatrala je svaku sitnicu, svaki izrezbareni dio na
namjetaju.
-Ovo je fascinantno. Nikada nisam vidjela nita ljepe - priznala mu je.
-Ni ja. Strunjaci i restauratori doista su se potrudili. Neke sam komade
traio po cijeloj zemlji. A sada... - nasmijeio joj se. -Uivam u svakom trenutku
koji ovdje provodim. Samou sam izabrao kao nain ivota. Nikada nisam imao
povjerenja u ljude, a najmanje u ene. Samo mi je ao to neu imati djecu.
Otrov koji je moja majka usadila u mene jo prejako djeluje da bih bilo to
promijenio.
-Liam - Angelina je stala ispred njega. -Ponekad doivimo razoaranje...
-Ja ih doivljavam cijeli ivot. Nauio sam nikomu ne vjerovati. Ne znam kako
ti ovo zvui, ali ovo je istina. Jedino vjerujem tvojoj baki. Ona je najtoplija, ali i
najiskrenija osoba koju sam upoznao. Ne znam, ali cijeli ivot imam osjeaj kao
da me netko promatra na nain na koji ne bi trebao. Iskoritavali su me dok
sam bio dijete, ali je tome sada kraj. Ne alim za prolou, nego sam samo iz
nje izvukao pouku. Ona me je natjerala da promijenim budunost.
-Tko si ti? - Angelina ga je upitala.

24
 -Liame, tko si ti? - ponovila je tie.
-Samo ovjek koji trai samog sebe - iskreno joj je priznao.
Angelina je zastala. Nije znala to je oekivala da e joj rei, ali ovo
sigurno ne. Pokuala mu se nasmijeiti, ali je to bio samo gr koji nimalo nije
odraavao ono to je proivljavala u sebi. Pokuala se pribrati. Divila mu se. Bio
je jedina osoba koja je to divljenje i zasluila. On se s dna popeo na sam vrh.
Dobro je znao to eli. Njegova samoa bila je njegov izbor. Povukao se samo
zbog toga to nije imao povjerenja u ljude. Koliko je rana imao na srcu? Je li
ona uope mogla pojmiti snagu tih rana? Kada se mukarac poput njega odlui
na takav nain ivota, onda je sigurno da ga je netko gotovo unitio, i to ne
samo jednom.
-Ne inimo li mi svi to? - upitala ga je.
Tiina je bila teka i pomalo neugodna. Angelina je krenula prema stolu
koji je doista bio poseban.
-Ovo je pravo djelo jednog majstora. Ovoliko ljepote moe se samo
stvoriti ljudskom rukom i ovjek je jedina osoba koja moe barem donekle
parirati prirodi. Najvei majstori i uili su od nje. Nisam li u pravu? - nastojala
je promijeniti temu.
-Da - Liam je kratko odgovorio.
-Ja uope nisam dobar domain nasmijeio se.
-Spremio sam nam vonu salatu i kavu. Moda bi bilo najbolje da
sjednemo na kat koji je iznad ovoga. Zastaklio sam dio koji je skriven ljudskom
oku. Na taj nain taj sam dio uinio iznad svega ugodnim. Dan je vedar i uivat
emo u svakom trenutku koji provedemo gore. Nadam se da hoemo - ispravio
se.
-I ja. Pomoi u ti - Angelina se ponudila. Dok je ila s njim u kuhinju,
promatrala je sve ono to je bilo dostupno njezinu pogledu. Nije mogla skriti
divljenje. Obnova je trajala dvije godine i doista je dvorac zasjao. Sigurno ni u
svojim najboljim vremenima nije izgledao tako velianstveno. Uzela je
posluavnik s kavom i pola za njim. Tek kada se popela i odloila kavu, prila
je prozoru koji je zauzimao velik dio zida. Bio je skriven od pogleda kupolom
koja ga je zaklanjala tako da se nita nije moglo vidjeti izvana. Ali je zato

Katarina Mich
 Zalutalo srce

pogled bio velianstven. Nikada nije vidjela neto ljepe u ivotu. Kako mu je to
samo polo za rukom? ija je to bila ideja? Svakako je bila savrena.
-Nemam rijei - Angelina je proaputala. -Doista nemam - okrenula se
prema njemu. On je sjedio i promatrao ju je. Osjeala je njegov pogled na sebi.
Lice mu je izgledalo potpuno drugaije, ak bi ga mogla opisati mirnim.
Nekako je shvatila da je on osoba puna iznenaenja. Oito se borio sam sa
sobom. Koliko god da je nastojao skriti svoje osjeaje, dio njih povremeno bi
isplivao na povrinu i postajao vidljiv. Tek je u tom trenutku shvatila to je
njezina baka mislila i zato ga je toliko branila. Njemu nije trebala obrana u
tjelesnom smislu, njemu je samo trebalo ljubavi, a budui da je nije pronaao
do tog trenutka, sigurno je vjerovao da nikada i nee i da e zauvijek ostati
sam. Koliko ovjek treba biti odluan i priseban da bi to shvatio i da bi se
svjesno odrekao ljubavi? To to je nikada nije imao nije znailo i da je ne
zasluuje. Zato je ivot bio toliko nepravedan? To nikada nije mogla pojmiti.
Neke je ljude milovao, druge je ibao, a tree je unitavao. Ugrizla se za usnu.
Bila je ljutita i to nije ni eljela skriti.
-Zato se odrie ljubavi? - okrenula se prema njemu.
Promatrala je iznenaenje u njegovim oima.
-Ne vjerujem nijednoj eni - rekao je hladno. -Ne postoji ona koja bi
zasluila moje povjerenje. ene... - napravio je grimasu.
-A to ako se vara? - Angelina ga je upitala. Krenula je prema njemu i
sjela mu nasuprot.
Osjeala je kako joj sunce grije lea i bilo je tako ugodno prepustiti se toj
toplini. No, njoj je ona bila posljednja na umu.
-Koji to ovjek svjesno bjei od ljubavi? - nastavila je s pitanjima.
-Jo si mlada i neke stvari ne shvaa. Ako je izbjegavanje ljubavi nain
da se zatitim od bol, onda u je izbjegavati. Doista mislim da nisam sposoban
voljeti. Znam da je to istina. Ne bih nijednoj eni mogao dati srce, a bilo to
manje od toga bila bi samo prijevara. Ja ne elim da netko pati pored mene, kao
to ne elim ni da ja patim pored nekog, ovako je najbolje - rekao je
jednostavno, kao da govori o vremenskoj prognozi, a ne o osjeajima koji su
bili izuzetno vani u ivotu svakog ovjeka.

26
 -Jesam mlada i moda je istina to to si rekao, ali ja se nikada ne bih
odrekla svojih snova -priznala mu je.
-ak ni moja baka to ne ini - napomenula je. Te njezine rijei izazvale
su osmijeh kod njega.
-Ne sanja li ona da nas dvoje budemo zajedno? -naalio se. Angelina se
trgnula.
-Kao to si i sam rekao, nema mi to ponuditi.
- I to to nudi nije bog zna to. Ja nikako nisam osoba koja bi se
zadovoljila malim. Mislim da ti je jasno na to mislim. Isto tako... - nagnula se
prema njemu.
-Koliko god ti pokazivao dobrodolicu, ja dobro znam kako sam
doekana na ovom imanjun - naglasila je svoju reenicu.
-Ispriao sam ti se - Liam je hladno rekao. Angelina je uzela alicu s
kavom, ustala i ponovno prila prozoru. Dok je ona promatrala okoli iz sasvim
drugaije perspektive na koju je navikla, Liam je promatrao nju. Bila je tako
lijepa i kao da je bila dio dvorca. Ako je postojala ena u koju bi se mogao
zaljubiti, bila je to ona, ali... On sebe nije precjenjivao, kao ni ono to je mogao
dati. Znao je da bi uz njega bila nesretna. Nekako bi imao osjeaj kao da ju je
zatoio, a to bi i bila istina. Pticu ne treba zatvarati u krletku jer e uvenuti od
tuge. Ptici treba sloboda, pa tako i Angelini. Iako je bila odrasla djevojka,
ponekad ju je ponaanje odavalo. Jo je uvijek bila djevojica, ona koja je
voljela prirodu, miris bakine hrane i toplinu koju je bakina kua davala. To ga
nije udilo. Ona je imala obitelj i toplinu, a ta toplina imala je maginu mo.
Imala je sve ono to je njemu nedostajalo. Onaj tko je dobio ljubav zna je i
pruiti, a onaj tko nije, ne zna. Nije bilo mjesta zavaravanju. To je bila istina, a
on je to odavno spoznao. Bio je nepovjerljiv prema ljudima. Davao je mrvice i
dobivao jo i manje. Nitko ga nikada nije pomilovao po glavi i pohvalio. Nitko
se prema njemu nije ponaao kao da ga voli. On je na svojem srcu imao
preteak teret i nije ga elio dijeliti ni s kim. Bio je samo njegov, a to je odavno
shvatio. Vjerovao je samo sebi i nikomu vie. On samog sebe nikada nee izdati,
a svi ostali jesu. Radio je sumanuto i postigao uspjeh. Bio je pisac s milijunskom

Katarina Mich
 Zalutalo srce

nakladom, ali je svoj ivot ljubomorno uvao za sebe. Koliko god su nastojali
saznati bilo to o njemu, znali su onoliko koliko je on elio da znaju i ni slova
vie od toga. Pobjegao je od svijeta u mir u kojem je mogao nesmetano stvarati.
I doista je bio ljut kada je vidio Angelinu kako fotoaparatom pokuava uslikati
dvorac. Potpuno je izgubio kontrolu nad sobom. Ni sam nije znao kako se uspio
toliko kontrolirati da joj ne razbije fotoaparat. Na sreu, nije to uinio. Imao je
osjeaj da mu ona to nikada ne bi oprostila. Nije ju dobro ni pogledao, ne
onako kako je trebao. Da jest, vidio bi lice njezine bake, ali u mnogo mlaem
izdanju. Nije ni udo to mu je trebalo toliko da dopre do nje. Samo mu je
djelomino uspjelo. Opustila se, ali malo, tek neznatno. Bilo mu je vano da ne
vidi ono neprijateljstvo u njezinim oima. Ona mu je mogla uveseliti jedan dio
ivota, i to onaj koji je bio dragocjen. Nekako je imao osjeaj kao da slii zraci
sunca, onoj koja e ugrijati njegovo srce.
Kad se okrenula, izgledala je poput privienja. Nestvarna, lijepa i jedva
da je odolio nagonu da je dodirne. Nikada se tako nije osjeao u drutvu enske
osobe. Za njega su one predstavljale sve zlo ovoga svijeta. Ne, on ih nije mogao
voljeti. Uvjerio se u to. Bezbroj se puta uvjerio. Uzimao je od njih uitak, isto to
im je davao i dalje od toga nije mogao ii.
-to ta isprika znai? - Angelina ga je upitala. -Je li bila iskrena? -
nastavila je s pitanjima.
-Da - Liam je rekao. -Bila je iskrena. Iskrenija nije mogla biti. Doista sam
mislio da si jedna od onih koji su me salijetale. Ovo elim sauvati daleko od
svih. -Razumijem - Angelina je rekla. -To mi je shvatljivo. Oprosti ako sam te
uznemirila.
-Nije vano - i Liam je ustao. -Nisi mogla znati, a ni ja nisam mogao
pretpostaviti da si ti unuka gospoe Linde. Da nisi imala fotoaparat, nekako bih
to mogao i povezati, ali me je bijes sprijeio u tome. Izgubio sam kontrolu. Ovaj
dio ivota samo je moj i ja u birati s kim u ga dijeliti, a ne drugi.
-Da - Angelina je rekla. -Vrijeme je da odem - pogledala je na sat.
Vrijeme joj ovdje nita nije znailo.
-Nisam ti pokazao ostatak dvorca. Samo sam htio da se opusti. I meni je
trebalo ovo oputanje. Bio sam napet jer nisam znao kako e se sve ovo

28
razvijati.
Laknulo mi je - priznao joj je. Angelina je kod njega ostala jo sat
vremena. Liam se doista potrudio pokazati joj svaku pojedinost. Bilo je oito
koliko je ponosan na ono to je uinio. I ona bi bila da je na njegovu mjestu.
Nekako je shvatila koliko je on drugaiji od svih. Kad joj je baka to govorila,
nije tome pridavala toliko pozornosti. Zar je trebala doi do te spoznaje na
ovakav nain? Bilo je oito da jest. Tako je malo bilo potrebno da ona promijeni
miljenje, tek otvaranje djelia njegove due. To to joj se djelomino povjerio
trebala je cijeniti iznad svega. On oito nikomu nije doputao da mu se priblii,
a njoj je ipak otvorio malena vrata na koja je ona ula. Osmjehnula mu se. Da,
bio je doista poseban, toliko poseban da je ona ostala naprosto zadivljena.
Shvaala je zato se povukao, zato je izabrao samou, ali nije trebao tako
postupiti. Trebao se boriti za ljubav, traiti je i na taj nain mogao bi ispraviti
barem djeli prolosti, a on je odustao. To je bilo jedino to nije mogla shvatiti.
Znatielja u njoj kao da je rasla. Kad su krenuli prema njegovu automobilu,
okrenula se prema njemu.
-Proetat u do bakine kue - rekla je s oklijevanjem.
-I ja u s tobom - Liam se ponudio.
To je bila prilika da mu postavi pitanja koja su je muila. U prvih
nekoliko trenutaka samo su utjeli.
-Zato si se odrekao ljubavi? Nije li to prerano? - upitala ga je.
-Nije - Liam joj je odmah odgovorio. -Dovoljno poznajem sebe. Znam da
nemam to ponuditi. Iz prazne se ae ne moe utaiti e, tako je i sa mnom -
rekao je bez imalo gorine.
Angelina se trgnula. Doista je imala dojam da on zavarava samog sebe.
Sve to je rekao, sve to je elio, sve se kosilo sa svim pravilima zdravog
razuma. Njega bi bilo doista lako voljeti. Trebalo je samo pronai nain na koji
bi se njegova ljubav probudila. On je mislio da je nema, ali je ona bila uvjerena
da je cijelo njegovo srce ispunjeno istom ljubavlju, onom kojom je mogao
usreiti jednu enu. Nije imala namjeru odustati. To joj nije bilo ni na kraj
pameti. Sve to je eljela bilo je uvjeriti ga da grijei. Znala je da to nee biti
nimalo lako, ali je ona smatrala da ima dovoljno vremena za to.

Katarina Mich
 Zalutalo srce

-to ako grijei? - upitala ga je.

- Angelina - Liam je zastao. -Ja ne grijeim - odluno je rekao. -Nikada
po tom pitanju nisam grijeio i nisam se zavaravao. To je jednostavno injenica
od koje ne bjeim i nema smisla da to inim. Postoji li osoba koja me poznaje
bolje od mene samoga? Ne, ne postoji. Ja najbolje znam to se sa mnom dogaa
i na to sam sve sposoban. Ne mogu voljeti i to je sve - nije joj ak doputao da
ima malo nade i nije to ni elio. Angelina je slegnula ramenima. Uvjeravati ga
da grijei bilo je nemogue. uda su bila tako rijetka u ivotu i koliko god da je
ona eljela vjerovati u njih, on joj to nije dozvoljavao. Promatrala ga je
kradomice. Znala je da je svjestan njezina pogleda.
-Moja unutranjost nije dvorac koji se moe dotjerati uz malo truda. Za
neke stvari ne postoje popravci i ne bi pomogla nikakva restauracija. Ako sam i
nesretan, bit u sam. Ne mogu biti toliko okrutan pa jo jedno ivo bie osuditi
na tu nesreu. elio sam i ja biti voljen, ali... - grimasa na njegovu licu bila je
dovoljno rjeita.
Angelina je zautjela. Promatrala je dobro poznat joj okoli. Sve je bilo
isto kao nekad, ali je ona imala drugaiji pogled na sve. Ni sama nije znala
zato ga je eljela uvjeriti da je sposoban voljeti. Nije li to bio uzaludan trud?
Promijeniti tok rijeke bilo je nemogue, a tako je bilo i s njim. Sve dok on sam
ne promijeni miljenje, ona je mogla govoriti godinama. Njezine rijei nikada
nee doprijeti do njega. Poraavajua je to bila spoznaja. On nije elio niiju
pomo, a nije htio ni pomoi samom sebi. Uzalud se rasipala rijeima. One za
njega nisu imale nikakvo znaenje. Trudila se promijeniti ga, uvjeriti ga da
grijei, ali... Bila je spremna priznati trenutani poraz, ali nikako nije eljela
odustati. Divila mu se. Bio je jedan od rijetkih kojima je polo za rukom
upoznati samog sebe, barem veim dijelom. Ipak, jedan dio njegove nutrine
ostao mu je nepoznat. Samo to je trebao shvatiti. Za ljubav je u sebi trebao imati
samo jednu klicu te ljubavi. Ta bi klica mogla izrasti u preljep, ali i dugotrajan
cvijet. Kad to samom sebi prizna, sve e biti drugaije. On je svjesno srei
okretao lea. Zakopao se u pustoi u kojoj nije bilo nikakvih iznenaenja.
Namjerno je to radio. Nije samo bjeao od svijeta, bjeao je i od samog sebe.

30
 Kad su stigli do bakine kue, Liam je uao pozdraviti je.
-I? - baka se okrenula prema njima. Njezin je osmijeh dovoljno govorio.
Vidjela je da je neprijateljstvo izmeu njih prestalo, a to joj je i bio cilj. Znala je
da e njezina unuka shvatiti ono to je i ona shvatila. ovjeku ne treba mnogo
da prepozna tugu. Neprijateljstvo je netragom nestalo i ona je doista imala
dojam da e se njih dvoje izvrsno slagati.
-Samo sam vas doao pozdraviti - Liam se osmjehnuo njezinoj baki.
-Moram ii raditi - ispriao se i otiao. Kad su se vrata zatvorila za njim,
baka je znaajno pogledala u Angelinu.
to je? - Angelina joj se osmjehnula. -Nije li divan? - baka se ponaala
kao da sanja otvorenih oiju.
-Ne toliko koliko ti misli - Angelina nije eljela da je ona uvue u
razgovor koji joj u tom trenutku nije odgovarao.
-Idem u prirodu - uzela je fotoaparat i izila. Traila je posebna mjesta
koja bi mogla ovjekovjeiti, posebne situacije kojih je priroda imala u izobilju.
Neprestano je razmiljala dok je pazila i na najmanju sitnicu u prirodi.
Liam ju je iznenadio. Ona je doista rijetko mijenjala miljenja kada su u
pitanju bile strane osobe. Koliko god je bila uvjerena da je prvi dojam
presudan, to pravilo na njega nije mogla primijeniti. On joj je samo pokazao
masku koju je imao na licu, a ona je trebala zaviriti ispod te maske. Bilo je
naprosto fascinantno otkriti koliko se emocija krije ispod povrine. Bjeao je od
ljubavi. A ona je znala i zato to ini. Nije elio da ga opet netko povrijedi, a
kada volimo i pokaemo osjeaje, postajemo ranjivi. Trudio se to ne biti. Iz sebe
je izvlaio zadivljujuu snagu koju nije mogao ni s kim podijeliti. Vea je
hrabrost bila odrei se ljubavi nego joj se prepustiti. Pouen prethodnim
iskustvima, on to jednostavno nije elio. Kako bi ona postupila da je bila na
njegovu mjestu? Bilo je to teko pitanje na koje je mogla odgovoriti na nekoliko
naina. ak je poela razmiljati kao i on. Sjela je na uzvisinu. Licem joj je
prola sjena. Ona nije za sebe mislila da je sposobna mijenjati svijet. To su bile
matarije primjerenije djeci, a ne odraslim ljudima. Nije joj preostalo nita
drugo nego potovati njegovo miljenje i kloniti ga se barem na neko vrijeme.

Katarina Mich
 Zalutalo srce

Ako ga svojim rijeima nije ponukala da razmisli o svojoj odluci, ali i da

je preispita, onda mu jednostavno nije bilo pomoi. Sam je trebao shvatiti da
grijei, a sam je trebao i sve poduzeti da tu pogreku i ispravi. udno je to
zvualo, a jo je udnije bilo to je ona odustala. Bila je poznata po svojoj tvrdo-
glavosti, a i tvrdoglave osobe ponekad shvate da nemaju izbora, kao to je i ona
shvatila u tom trenutku.
Sjetila se njegova lica. Zadrhtala je od uzbuenja. to se s njom dogaa? Nije
osjetila toliku navalu emocija jo od djetinjstva. Je li mogue da je prema Liamu
poela osjeati neto to nije smjela? Bojala se toga, da, doista se bojala. Ipak,
shvatila je da je teko staviti osjeaje pod kontrolu. Oni kao da su se razmiljeli
po njezinu srcu. Uzdahnula je. Dogaalo joj se ono za to je mislila da je
nemogue. Biti uz Liama za nju je bilo opasno. Zaljubiti se u njega znailo je da
e biti osuena na vjeitu patnju. Ne, ona ga nije voljela. Tko zna kakve je
osjeaje gajila prema njemu? Saaljenje? Ne, to je bilo posljednje to je on
zasluio. A o ljubavi je bilo prerano govoriti. Upozorio ju je, jasno joj je dao do
znanja da nije sposoban nita dati, a ona? Imala je osjeaj kao da ju je na taj
nain privukao k sebi, a bila je sigurna da to nije elio ni on, ali ni ona.
Kad se vratila kui, ruala je. Bila je djelomino odsutna. Baka je vidjela
njezino neraspoloenje, ali nita nije rekla. Umjesto da joj bilo to kae, ona ju
je prepustila njezinim mislima. Njezino iskustvo i taj je put pobijedilo radozna-
lost, a ako ga je ikada podcijenila, shvatila je da je grijeila.

I V.

A ngelina je ostala jo dva tjedna kod bake. To je bilo dovoljno da shvati da

mora otii. Naprosto je to morala. Liam joj se sviao, a to je bila samo
blaga rije kojom je opisivala sve ono to se s njom dogaalo. Voljela ga je. Da,
tim je rijeima mogla opisati svoje osjeaje. Nikada ni prema jednom mukarcu
nije osjetila takvo neto. No, on je ostao i dalje hladan, pribran i nijednoj
emociji nije dozvoljavao da zavlada njime. Druili se jesu, ali su se oboje trudili

32
da sve to vrijeme ne dotiu temu koja je za Angelinu bila bolna, a za Liama
potpuno besmislena.
-Sutra se vraam u grad - Angelina mu je rekla. Liam je pognuo glavu.
Na licu mu nije vidjela nikakvu promjenu. To joj je bilo dovoljno da shvati da je
on govorio istinu. Ne moe voljeti i s tim se napokon trebala pomiriti.
Koliko god da je to bilo teko, ona jednostavno nije imala izbora. Trudila se da
razum prevlada jer nije eljela raditi budalu od sebe i nije eljela biti jedna od
onih djevojaka koje su nastojale zanositi se bez ikakvog razloga.
-Ve? - Liam se okrenuo prema njoj. Promatrao ju je. Bilo mu je ao to
odlazi. Nekako se navikao na njezinu prisutnost i ona mu je doista godila.
Trudio se ne naviknuti na nju, ali... Ipak mu se uvukla pod kou, u misli i
koliko god da je on bjeao od te spoznaje, shvatio je da se boji ostati sam. Ona
je razbila monotoniju njegova sumornog ivota. Pokazala mu je ljepotu za koju
nije ni znao da postoji. Uvijek je mislio da su meuljudski odnosi previe
sloeni, a ona mu je pokazala da mogu biti i jednostavni.
-Vrijeme je da se trgnem. Odmoru je doao kraj - Angelina nije imala
snage pogledati ga uoi.
-Ako doe u grad, javi mi se - Angelina je s oklijevanjem rekla.
-Hou - Liam joj je obeao. Znao je da to nee uiniti. Kako bi i mogao?
Koliko god mu je bilo ao to odlazi, ipak je osjeao i olakanje. Bila je posebna
i dokazala mu je da ne moe sve ljude mjeriti istim mjerilima. Ponekad je imao
dojam da pred sobom ima djevojicu, onu koja je jo uvijek otkrivala svijet.
Nita joj nije mogao dati i upravo ga je ta misao udaljavala od nje, iako se sve u
njemu tome protivilo.
-Bilo je ovo lijepo i pouno vrijeme. Drago mi je to sam te upoznao.
- Idem - Liam je ustao. Pogledao ju je s tugom u oima. elio ju je
zagrliti, oprostiti se od nje na sasvim drugaiji nain, ali za to nije imao
hrabrosti. Samo ju je trebao pustiti, samo to, uvjeravao je samog sebe. Ona e
otii i sve e opet biti kao nekad. Prepustit e se samoi, radu, povremenom
druenju s njezinom bakom i sve e biti isto kao nekad. Volio je misliti da je to
istina.

Katarina Mich
 Zalutalo srce

-I meni - Angelina je jedva uspjela proaputati. -Kada e se vratiti? -

nije odolio a da je ne upita.
-Ne znam. Moda idue godine, a moda... - slegnula je ramenima.
-Onda... - pruio joj je ruku.
-Bilo mi je zadovoljstvo upoznati te slubeno je rekao.
Angelina je ustala. Pruila mu je ruku. Je li ovo oekivala? Nije. Mislila je da e
njihov rastanak biti drugaiji, barem malo, ali se samo zavaravala. On joj je
pruio ruku kao to bi je pruio poslovnom partneru nakon dobro sklopljenog
posla. Trebala se pomiriti s time.
-I meni - trudila se biti hladna.
-Zbogom - Liam joj je okrenuo lea i otiao. Angelina je osjetila suze u
oima. Bojala se ovog trenutka, ali nije trebala.
Bila je hrabra, nije dopustila da on primijeti ono to se s njom dogaalo.
Ponaala se onako kako se i on ponaao prema njoj. Drugog izbora nije ni
imala. Ljutito je krenula prema bakinoj kui. Dogodilo se ono ega se cijelo
vrijeme bojala. Dala je srce, a dobila dodir ruke. Da, bila je zaljubljena. Liama je
bilo tako lako voljeti. A ona nije bila poput njega, nije bila liena emocija.
Njezino je srce eznulo za ljubavlju, njezino je lice trailo voljenu osobu. Ona
nije zavaravala samu sebe kao to je Liam to inio. Moda doista nije bio
sposoban voljeti? Kakav god bio odgovor na njezino pitanje, ona je znala da e
morati otii i sa sobom ponijeti svu ljubav koju je prema njemu osjeala, ali i
snove koji su iz trenutka u trenutak rash, sve dok ih on na samom kraju nije
unitio.
Za to vrijeme Liam je iao prema dvorcu. elio se vratiti, elio je mnogo
toga, ali je samog sebe upozoravao na svoje ponaanje. Angelinu je morao
pustiti. Znao je da ona nije ravnoduna prema njemu, a to se s njim dogaalo?
Mislio je da nikoga ne moe voljeti i estoko se opirao svojim osjeajima. Gubio
je bitku i znao je da e vrijeme koje je bilo pred njim izgledati kao da
proivljava dio prolosti. Samo je elio biti poteen razoaranja, ali nitko nije
imao nikakvu garanciju za to. Nije bio spreman za rizik i nije nita napravio da
bi riskirao. Pustio ju je. Bilo mu je teko to uiniti, ali ju je morao pustiti. To je
jednostavno tako trebalo biti. Otii e, jednog e se dana vratiti, a on se nadao

34
da e do tada svi njegovi osjeaji pasti u zaborav. Neto se kod njih pokrenulo,
kako kod njega, tako i kod nje. Vidio je na koji ga nain promatra. Vidio je da se
i ona bori sama sa sobom. A odnijela je pobjedu, kako ona, tako i on, ih su oboje
priznali poraz. Nije znao kako bi okarakterizirao njihovo ponaanje. Kad je
Angelina otputovala, Liam je osjetio koliko je doista velika njegova usamljenost.
Nedostajala mu je. Njezina prisutnost bila je neprocjenjiva, uveseljavala ga je i
promijenila. Koliko god mu je to bilo teko priznati, to je bila istina. Koliko je
teko voditi bitku protiv sebe samoga, spoznao je to po tko zna koji put. Ali ovaj
put ta je bitka bila potpuno drugaija, okrutnija i sve je mijenjala. Ve je
nekoliko dana prolo. Liam je osjeao kako mu sve izmie kontroli. Nije mogao
raditi, nije mogao pronai nijedan djeli mira. On kao da je otiao zajedno s
Angelinom. Spremao se na veeru k njezinoj baki. Da je ona bila ondje, on bi se
mnogo vie radovao, ali nije. Sve se vrtjelo oko Angeline, njegove misli, njegov
ivot, ah i njegovi osjeaji. Mogao je to negirati, mogao se ljutiti na samog sebe,
ali je bio svjestan svega to mu se dogaalo, i to onoga za to je mislio da nikada
nee.
-Angelina vam se javila? - upitao je baku nakon veere.
-Da - baka ga je pronicavo pogledala. -Javila se - promatrala je njegove
oi.
-Tebi nije? - njezino ga je pitanje zateklo.
-Ne - kratko je odgovorio.
-udno - slegnula je ramenima. -Sve oko vas je udno. Kako je mogue
da dvoje odraslih ljudi ne vidi ono to je tako oito? Volim svoju unuku. To je
sasvim logino. Njezina mi je srea vanija od bilo ega, ali njezin bijeg
povezan je s tobom. Znam da je to istina. Isto tako znam kako izgleda djevojka
koja je zaljubljena, a ona u tebe jest.
-Ja... - Liam je bio zateen. Nije oekivao ovako otvorene rijei. Mislio je
da je samo preuveliavao ono to je vidio. Ali nije. Njezine su joj rijei govorile
da to nije isti na. Bojao se da je kod nje u pitanju samo prolazan zanos i... Je li
mogue da je samo traio izgovore da ne uini ono to bi svaki mukarac na
njegovu mjestu uinio? Prema njemu nije bila ravnoduna, a nije ni on bio
prema njoj. Trebao je neto poduzeti, ah se bojao razoaranja. Za sebe nikada

Katarina Mich
 Zalutalo srce

nije mislio da je kukavica, ali se u posljednje vrijeme ponaao kao da jest Je li

bilo lake nita ne poduzeti nego se suoit s mogunou poraza?
-Nisi je trebao pustiti - baka je odluno rekla.
-Morao sam - Liam je proaputao. -Koliko god to udno zvualo, morao
sam. Jednostavno jesam. to ako su osjeaji kod nje prolazni? - upitao ju je.
-A to ako nisu? - Linda mu se unijela u lice. -Ja samo vidim ono to je
vama promaknulo. Poznajem svoju unuku, a vjerovala sam i da tebe poznajem.
Kakve su to prie da joj nema to dati? Ti nisi stvar, ti si osjeajna osoba koju je
ivot samo nauio da bude oprezna. Ljudi ne odbacuju niiju ljubav i svi mogu
voljeti.
-Ja... ne elim je razoarati - Liam je zamuckivao. Nikada se nije osjeao
nesigurnije.
-Ve jesi. Razoarao si je. Vidjela sam to u njezinu pogledu. to je vama?
Ponaate se kao da ste sljepi, a niste. Srei nikada ne smijemo okretati lea, jer
postoji mogunost da nas on zauvijek napusti. Koliko god to udno zvualo to
je istina. Nije te nazvala, ali ni ti nju nisi.
-Nisam - Liam se sloio.
-ena ne mora napraviti prvi korak. One su ponekad nesigurne. To su
oduvijek inili mukarci. Vremena su se promijenila, ali neke
se stvari nikada ne mijenjaju.
-Nita joj ne mogu dati...
-Ne bi li ona o tome trebala odluiti? - prvi put vidio je baku ljutu.
Kad je doao u dvorac, Liam je razmiljao. Sve je vie uviao da Linda ima
pravo. Prokleto je bila u pravu i svaka njezina rije bila je istinita Mogao je
imati iskustva koliko je elio, ali osjeaji su za njega bili neto od ega je bjeao
a ona ih je htjela prigrliti. Je li on to mogao uiniti? Na koji bi nain trebao
postupiti? Da se njega pitalo, on nikada ne bi Angelini dopustio da ode, ali je to
uinio. Bojao se sree. Bojao se da se poljupci ne bi pretvorili u razoaranje.
Kad je malo bolje razmislio, zbog straha se i skrivao pred ljudima. Nisu svi
imali zadatak njega povrijediti. Napokon se trebao suoiti s prolou i
osloboditi se njezinih okova da bi mogao krenuti dalje.

36
 Nekoliko dana nije ni izlazio iz dvorca. Uzimao je mobitel i odlagao ga.
Htio je nazvati Angelinu, ali ni za to nije imao hrabrosti. Slamao se u sebi.
Vodio je bespotednu borbu. Bilo je trenutaka kada ju je gubio, ali i onih u
kojima je imao dojam da pobjeuje samog sebe. Ipak... Morao ju je nazvati,
morao je uti njezin glas. Utipkao je njezin broj i zatvorio oi. Prislonio je
slualicu na uho.
-Halo? - kada joj je uo glas, zadrhtao je.
-Angelina -izgovorio je njezino ime nakon nekoliko trenutaka utnje.
-Liam bila je iznenaena njegovim pozivom.
-Kako si? - Liam se trudio da ona ne primijeti to se s njim dogaa.
Nikada nije bio toliko uzbuen, ne na taj nain.
-Dobro - Angelina je rekla nakon kraeg oklijevanja.
-Sutra dolazim u grad pa... volio bih te vidjeti - Liam je samom sebi
prigovarao zbog zamuckivanja, nesigurnosti, ali i oklijevanja koje se jasno
moglo uoiti u njegovu glasu.
-Naravno da bih te htjela vidjeti - Angelina je uzbueno rekla.
-Javi mi se kada stigne - naglasila je svoje rijei.
-Naravno. Zbog toga sam te i zvao - Liam je doao u iskuenje da samog
sebe pljusne. Bio je nepopravljivo nervozan, uzbuen i odluku da ode u grad
donio je u trenutku kada je uo njezin glas. Nedostajala mu je. Silno mu je
nedostajala.
-Bit e mi drago vidjeti te - Angelina je rekla. Kad ga je pozdravila,
osjetila je kako joj srce uzbueno tue. eljela je ponovno otii k baki, no to bi
bilo oito. Shvatio bi zato je to uinila. Sve je prepustila vremenu i nije imala
nikakve nade. Uzalud bi bilo nadati se neem nerealnom. Kao to je i sam
rekao, nije joj imao to dati, barem je on tako mislio. Varao se, a koliko e mu
vremena trebati da to shvati? Moda cijeli ivot, a ona e sve to vrijeme patiti u
tiini i moliti se da se dogodi udo. Kad ju je idue jutro nazvao, Angelina je
bila potpuno spremna.
-Gdje si? - upitala ga je.
-Ispred tvoje zgrade - rekao je jednostavno.

Katarina Mich
 Zalutalo srce

-Ui - otvorila mu je vrata. Od uzbuenja nije znala kako bi se ponaala

ni kamo bi pogledala. Sve to je eljela bio je on. Imala je dovoljno vremena za
razmiljanje, a to je vrijeme i iskoristila da bi upoznala sebe i sve ono to se u
njoj nalazilo. Shvatila je da ga voli. Bilo je to njezino prokletstvo. Bit e jedna od
onih koje e upoznati ljubav, njezino znaenje, ali ne i sreu zbog te ljubavi.
Kad je pozvonio na vrata, Angelina je pokuala popraviti kosu. Bio je to pokret
koji je samo odavao koliko je nervozna. Otvorila je vrata i pogledala ga u oi.
Vidjela je promjene kod njega, ah se nije eljela zanositi.
-Baka mi je dala tvoju adresu ... - rekao je umjesto pozdrava.
-Nisam ni sumnjala - Angelina je rekla. Pozvala ga je da ue. Vidjela je
kako to ini s oklijevanjem. emu toliki oprez? Moda ga je taj oprez i natjerao
da se tako ponaa, ah ga nikako nije sprijeio od razoaranja. Shvaala je
njegov strah moda bolje nego ikada.
-Moemo otii na ruak... - njegova nervoza bila je naglaenija od
njezine.
-Da - Angelina je proaputala. Nije znala kako da se ponaa, to da kae
ni koji bi pokret mogla napraviti. Nikada se nije nala u situaciji poput ove u
kojoj se nalazila. Srce joj je uzbueno lupalo. Koliko god je nastojala skriti sve
ono to se u njoj dogaalo, to joj nije polazilo za rukom. Imala je osjeaj da on
sve vidi, da mu nita ne moe promaknuti, a ni on nije bio nita manje zbunjen
od nje. Oekivala je drugaiju reakciju od jednog mukarca, a kada se uzme u
obzir njegova odluka i sve ono to je proao, normalno je bilo da je zateen.
-Angelina...
-Liam... - izgovorili su imena u isti trenutak.
-Doao sam... morao sam doi - Liam je rekao.
-Ne razumijem - Angelina je proaputala.
-Ni ja. Prvi put u ivotu slijedio sam osjeaje, srce, to li ve, i to me je
dovelo k tebi. Kad si otila, shvatio sam da ti to nisam smio dopustiti - rekao je
tiho. Glas mu je drhtao, a oi su mu bile irom otvorene. Angelina je gotovo
prestala disati. Promatrala ga je s nevjericom. Je li joj se samo uinilo ili je
doista ula ono to joj je on govorio? Muio se s izgovorenim rijeima i oito
mu nije bilo nimalo lako. Cijenila je taj njegov pokuaj iznad svega. Znala je

38
kakav je njegov stav i koliko mu je hrabrosti trebalo da bi izgovorio ono to jest.
Pokuala mu se osmjehnuti, ali joj to nije polo za rukom. Nikada nije ostala
bez rijei kao to je ostala u tom trenutku. eljela je biti pribrana, ali je znala
da se to nee dogoditi. U njoj je vladala oluja, u srcu se raala neka nova nada i
koliko god da se u posljednje vrijeme trudila tu nadu staviti pod kontrolu, teko
joj je polazilo za rukom. to se ona vie trudila, imala je osjeaj da sve vie misli
na njega. Koja djevojka to ne bi uinila na njezinu mjestu? Bio je previe lijep
da bi ostao nezamijeen, previe osjeajan da ne bi pokuala poruiti zidove
koje je sagradio oko sebe i svojeg srca te previe dragocjen da bi ga izgubila.
Iako je otila, njezino srce ostalo je uz njega. Toga je i te kako postala svjesna
kada se suoila sa samoom i stvarnou koja bez njega nije bila nimalo lijepa.
ak bi pristala i na njegove mrvice. udno je to bilo. Ljubav nas je mijenjala,
oblikovala, ak i tjerala da radimo ustupke za koje smo mislili da nikada
neemo.
-Kako da to shvatim? - Angelina ga je bojaljivo upitala.
-Onako kako sam i ja shvatio. Mnogo mi znai, ali mi treba vremena da
se opustim i sve ove osjeaje prepoznam u sebi. Molim te, hoe li mi dati
priliku? - pogledao ju je pogledom kojem ona nije mogla odoljeti.
-Ovo me samo uvjerava da sam pogrijeio, a da nema tebe, to nikada ne
bih shvatio.
-Naravno da u imati strpljenja - Angelina je i dalje stajala na istom
mjestu.
On je zasluio njezino divljenje. Ono u to je cijeli ivot uvjeravao samog
sebe i sva uvjerenja koja je stekao, svega se odricao zbog nje. Ako to nije bila
ljubav, to jest? On joj nije obeavao udo, ali je ona osjeala da se to udo
dogodilo. Nije joj obeao svoje srce, ali joj ga je dao. Znala je to proitati iz
njegovih rijei, iz pogleda, ali i njegova ponaanja.
-Ti si zasluio sve strpljenje ovoga svijeta -pokuala mu se nasmijeiti. -
Hvala ti - Liam je ustao.
Uzeo ju je za ruku. Lice mu je bilo mirno, samo bi se povremena sjena
ukazala na njemu. Gubio je borbu koju je vodio u sebi. Jo uvijek nije bio
naisto sa svojim osjeajima. Nagla promjena zaudila je ne samo nju nego i

Katarina Mich
 Zalutalo srce

njega. To je bilo oito i nije nita htjela preuveliavati. Vjesnik ljubavi raao se
u njegovu srcu. Ona je svjedoila toj promjeni i bila je sretna kao nikada do tog
trenutka.
Uhvatio ju je za ruku. Gledao je u njezine oi, uronio je u zelenilo koje ga
je podsjetilo na ono koje je ostavio oko dvorca. Ona je pripadala onamo,
pripadala je njemu i sve e uiniti da se to i dogodi.
-Znam da ti ne mogu dati odmah ono to oekuje, ali i ova promjena
ravna je udu. Mislio sam da se ona kod mene nikada nee dogoditi - priznao
joj je.
-Tako si lijepa - zaljubljeno ju je pogledao. Angelina je spustila pogled.
Znala je da je voli. Svi znakovi kod njega bih su oiti. No, njegova borba jo je
uvijek trajala. Njegovo je srce jo uvijek lutalo i eljelo je otii iz prolosti te
pronai put k sretnijoj budunosti. Proces koji je nastajao u njemu godinama
nije mogao nestati preko noi. Traio je sebe, ali je ipak izabrao put na kojem
e se pronai. To ju je izuzetno veselilo.
-I ti si - Angelina je rekla s olakanjem.
-Idemo dok ne napravim neku glupost - glas mu se potpuno promijenio,
postao je dubok, nabijen emocijama i tako je lijepo pristajao njegovoj prelijepoj
figuri. Dok su ili prema restoranu, oboje su utjeli. Bilo je oito da su
zaokupljeni svojim mislima i da one zauzimaju svu njihovu pozornost. Da mu
je samo mogla proniknuti u misli, znala je da bi sve bilo mnogo drugaije, ali
nije. Jednom e ih otkrivati pred njom, i to uskoro, nadala se. Dok je bila u
gradu, proitala je dvije njegove knjige. One su joj i te kako pomogle da ga
bolje upozna. ovjek bez osjeaja ne bi mogao pisati o osjeajima na tako lijep
nain. Te napisane rijei bile su odraz njegove osobnosti, duha, srca, ali i misli.
Mogao se skriti od svijeta, ali rijei je tom istom svijetu dao na itanje. Bio je to
poseban dar koji je prepoznat, a s obzirom na nain na koji je pisao, to je
nimalo nije udilo.
-Proitala sam tvoje knjige - Angelina se okrenula prema njemu.
-Bila sam zadivljena. Jo sam uvijek pod dojmom onog to sam proitala
- priznala mu je.
-Knjige su samo plod mate - Liam je rekao. -Ali i preslika naih

40
osjeaja. Znala sam da se nisi odrekao ljubavi. Bilo je to samo zavaravanje
samog sebe.
Kad si shvatio to se s tobom dogaa? - zanimalo ju je.
-Odmah nakon to si otila, a moda i prije -Liam je otvoreno priznao.
-Tvoj odlazak u meni je ostavio prazninu koju nita nije moglo popuniti.
To je jedina istina s kojom sam se morao suoiti nakon toliko negiranja
svega onog to je bilo povezano s osjeajima. Ponekad se svjesno odriemo
sree, a ona uporno kuca na naa vrata. Nisam mogao ne otvoriti ih - priznao
joj je.
Uhvatio ju je za ruku. Bio je to poseban dodir, onaj koji je budio sve
skrivene osjeaje, kako kod nje, tako i kod njega.
-Ti si jedina zbog koje sam spreman riskirati - priznao joj je.
-I jedina zbog koje to inim - osmijeh mu je postajao sve iri i iri.
Angelina je zatvorila oi. Nikada nije mogla ni slutiti da e je ivot
odvesti na tu stazu. Sanjala je o ljubavi, ali nije mogla ni pretpostaviti da e je
doivjeti upravo na mjestu koje je obiljeilo njezino djetinjstvo. Onako kako ju
je pokuao otjerati kada ju je prvi put vidio, tako ju je sada elio drati uz sebe.
-Ah... Nisi li rekao da ne vjeruje u ljubav? -izazivala ga je.
-Da. Rekao sam. To sam i mislio. Nekako sam cijeli ivot imao osjeaj kao
da me ta ljubav mimoilazi, kao da je ne zasluujem. Koliko god da sam se
trudio zadobiti je, samo sam nailazio na razoaranja. Nije bilo nimalo lako
donijeti takvu odluku, ali je bilo jedino to mi je preostalo. Na sreu, odluke i
postoje da bi se promijenile. Ne mijenjaju se one olako. Meni je to poznato. U
ivot treba ui posebna osoba poput tebe da bi se ovjek suoio sa svim onim u
emu je grijeio. Samo pogled na tebe bio je dovoljan da to shvatim, ali i
vrijeme da uoim kada se ta promjena poela dogaati. Zateen sam. Ne
snalazim se. Ne znam voljeti, bolje reeno, bojim se tih osjeaja. Mislio sam da
e moje srce zauvijek ostati samo moje i da nitko nee ni poeljeti uzeti ga.
Prevario sam se i sretan sam zbog toga. Angelina je spustila pogled, promatrala
je njegove ruke. On nije bio poput ostalih mukaraca. Ranjeno srce pazit e i na
tue. Nee ranjavati, nego e ljubiti. On nije nasrtao i nije ju pourivao.
Njegova je ljubav bila tiha, ali velika. Naoruao se strpljenjem, i to je bio

Katarina Mich
 Zalutalo srce

najsigurniji put koji je mogao odabrati. Cijenila je to iznad svega. Dao joj je
vremena da se pribere. Oboje je to trebalo. Iao je laganim, ali sigurnim
koracima naprijed. Divila mu se onoliko koliko ga je i voljela. Njezina e baka
biti sretna, moda jednako onoliko koliko i oni.
-Kad budem imao svoje dijete... - rukom je proao kroz kosu.
-Nikada nisam mislio da u ovo izgovoriti. Kada ga budem imao, to
dijete imat e sve ono to ja nisam imao. Nije vano bogatstvo, vana je ljubav,
vani su poljubac i zagrljaj, potpora i sigurnost.
-Da - Angelina je kimnula glavom.
-To je istina. Kad dobije ljubav, zna je i uzvratiti - rekla je tiho.
A ja to tek trebam nauiti - Liam je proaputao.
-I nauit e. Moda e ti prvi korak biti teak, ali svi e ostali biti laki.
Kad neto dobije, lako je uzvratiti. Nadam se da u ja biti ta koja e svjedoiti
toj promjeni.
-A tko bi drugi mogao biti? Naravno da e ti biti, barem se nadam da
hoe - Liam je osjetio uzbuenje kakvo se nije moglo opisati rijeima.
Otili su na ruak. Liam se nije razbacivao rijeima. To nije ni bilo
karakteristino za njega, ali joj je na sve mogue naine pokazivao koliko mu je
stalo do nje. Pogledi su govorili ono to rijei nisu, pokreti su samo potvrivali
njegovu ljubav. Angelina je osjetila kako je preplavljuje srea i kako naprosto
lebdi zbog nje. Sve ono o emu je sanjala, sve je proivljavala. Nasmijeila se
kada se sjetila odbojnosti koju je u poetku osjeala prema njemu. To je bio tit
kojim se ona eljela ograditi da ne bi podlegla ljepoti koju je on posjedovao.
Dovoljno je bilo da ga upozna pa da taj tit nestane i kao da nikada nije ni
postojao. Znala je da nee biti lako doekati da joj se on u potpunosti prepusti,
ali je on svakako bio vrijedan svakog ekanja.
-I ja se nadam - Angelina je uzvratila njegov stisak.
Bila je sretna. Plovila je na krilima sree i ljubavi. Njezin let nee biti
poput leta usamljene ptice, jer e ona imati drutvo, osobu koja e biti uz nju, i
to zauvijek, nadala se iskreno. Cijelo poslijepodne proveli su zajedno. Sve je bilo
nekako drugaije. Grad kao daje imao nekakva drugaija pravila, ah njima to
nije nimalo smetalo. Otkriveni osjeaji bujali su i oboje su bih sretni to su

42
otkrili dragocjenost koja je za sve ljude imala posebno znaenje. Liam je ni na
to nije pourivao. Znala je da e tako biti, ali isto tako nije se ustruavao poka-
zati joj svoje osjeaje. Kakva razlika, Angelina je pomislila u sebi. Prije kratkog
vremena bio je uvjeren da nije sposoban voljeti, a sada je tu ljubav pokazivao
na sve mogue naine. Ipak, jo je uvijek bio oprezan. Imala je dojam kao da se
boji te novootkrivene sree. Moda se bojao da ga ona ne povrijedi, ali to njoj
nije bilo ni na kraj pameti, samo ga je eljela voljeti, biti njegova, i to zauvijek.
Oito ona nije sama razmiljala na taj nain. I Liam je to inio.
Dok su etali, proli su pored zlatarnice. Liam se zaustavio. udno ju je
pogledao.
-Da bih ostvario ono to imam na umu, trebao bih tvoj pristanak -
muio se dok je izgovarao te rijei.
-Ne misli valjda... - Angelina je zastala u pola pokreta.
-Mislim, Angelina. elim da bude moja, ne danas, ne sutra, nego
zauvijek.
-Volim te -proaputao je.
Angelina je uzdahnula. Licem joj se razlio osmijeh.
-Tako naglo, tako brzo... - bilo je sve to je uspjela proaputati.
-Ako eli da ekam... - vidjela je koliko je razoaran.
-Ne elim. Naravno da to ne elim. Samo hou da bude siguran u svoje
osjeaje, da ne brza s njima...
-Pobogu - Liam je rukom proao kroz kosu. -Nikada ni u to nisam bio
sigurniji. Da se mene pita i kada bi se moje elje odmah ostvarile, mi bismo ve
bili vjenani. Ti si posebna, a ja imam dovoljno iskustva da to i prepoznam. I
moje te je srce prepoznalo, isto ono srce koje nikada nikoga nije voljelo kao to
tebe voli. Mislio sam da nikada ovo neu izgovoriti, bio sam siguran da neu, a
neizmjerno sam sretan to sam se prevario.
I? - pogledao ju je u oi.
-Hoe li se udati za mene? - upitao ju je u jednom dahu.
-Mislim da zna odgovor na moje pitanje -Angelina je rekla.
-elim ga uti od tebe - Liam je bio napet od iekivanja.
-Naravno da hou - obeala mu je tim rijeima sve ono to se u ljubavi

Katarina Mich
 Zalutalo srce

moe obeati. Zagrlio ju je. Spustio je usne na njezine. Bio je to poljubac koji je
izazvao oluju u njihovim srcima, onaj koji je potvrdio da su oboje imali pravo i
koji ih je uvjerio da su prepoznali ljubav. Drati voljenu osobu u zagrljaju
neizmjerna je srea. Napustiti samou i zagrliti ljubav bilo je ostvarenje svega
onog to su njih dvoje mogli sanjati, a oni su proivljavali ljubav, veliku i
iskrenu.
-Moje e srce napokon prestati s lutanjem. Pronalo je utoite u ljubavi.
Doista te volim kao nikoga dosad. I to je najudnije, ne osjeam strah od te
ljubavi - priznao joj je.
-Ni ja - Angelina mu je uzvraala poljupce. Ako joj ostatak ivota bude
lijep kao to su bili ti trenutci, onda u njoj nije trebala postojati nikakva dilema,
a nije ni postojala. Samo je voljela i prepustila se ljubavi. udan poetak nije
dao ni naslutiti da je to samo uvod u nestvarnu ljepotu. Osjeaji su pobijedili
sve strahove i ona je osjetila kako se Liam u potpunosti opustio.
-Nadoknadit u ti sve ono vrijeme koje si proveo bez ljubavi. Bit e
najvoljenija osoba na ovome svijetu - Angelina je rekla.
Zagrljaj mu je postao vri, gotovo oajniki. Kad je vidjela kako su se
suze pojavile u njegovim oima, ustuknula je.
-Sretan sam. Postoje i suze koje su vjesnici sree.
-Nadam se da drugaije neu vidjeti u tvojim oima.
Ljubav nije garancija za sreu, ah je dobar putokaz do potpune sree. A
oni e taj putokaz slijediti zauvijek jer je njihova ljubav bila toliko jaka i
posebna da to nitko i nita nije moglo promijeniti.

KRAJ

By glorij@

44