You are on page 1of 624

Orhan Pamuk

UDAN OSEAJ U MENI


Pria o ivotu bozadije Mevluta Karataa,
njegovim doivljajima, sanjarijama i prijateljima

Slika istanbulskog ivota izmeu 1969. i


2012. godine viena oima mnogih lica

2
Posveeno Asli

udan oseaj u meni, da nisam za to vreme, ni


za takvo mesto.
Vilijam Vordsvort, Prelid[1]

Prvi, koji je ogradivi zemljite rekao: Ovo je


moje, i naiao na dovoljno glupe ljude da u to
poveruju, bio je istinski osniva civilizacije.
an-ak Ruso,
O poreklu i osnovama nejednakosti
meu ljudima[2]

Dubina razlike izmeu linih i zvaninih stavova


naih graana dokaz je snage nae drave.
Delal Salik, Spisi

3
Sadraj:
I DEO
II DEO
III DEO
IV DEO
V DEO
VI DEO
VII DEO

4
I DEO
(etvrtak, 17. jun 1982)

Nije ba obiaj udati mlau sestru dok starija


eka neudata.
Sinasi, Venanje pesnika

U ustima ne opstaje la koja treba da se izrekne,


u damarima krv koja bi da porekne, u konaku
devojka koja bi da utekne.
Narodna izreka iz Bejehira
(Oblast Imrenler)

5
MEVLUT I RAJIHA
TEKO JE OTETI DEVOJKU
Ovo je pria o ivotu i sanjarijama Mevluta Karataa,
bozadije i prodavca kiselog mleka. Mevlut je roen 1957.
godine, negde na krajnjem zapadu Azije, u siromanom
selu srednje Anadolije to izdaleka gleda na jezero u magli.
Sa dvanaest godina stigao je u Istanbul i od tada ivi tu, u
prestonici sveta. Kada mu je bilo dvadeset pet godina, oteo
je devojku iz svog sela; to je bila udnovatost koja mu je
odredila itav ivot. Vratio se u Istanbul, oenio se i dobio
dve keri. Bez predaha se bavio svakojakim poslovima,
prodavao je kiselo mleko, sladoled, pilav, radio kao
konobar. Ali nikada nije prekidao da sveeri prodaje bozu
po istanbulskim sokacima ni da se preputa neobinim
matarijama.
Na junak Mevlut bio je visok, vrste ali fine grae, i
dobro je izgledao. Imao je detinje lice koje je u enama
budilo nenost, svetlokestenjastu kosu, mirne i pametne
oi. Da bi se razumela naa pria, s vremena na vreme u
podseati itaoce na Mevlutove glavne osobine da je imao
detinje lice, ne samo u mladosti ve i posle etrdesete, i da
su ga ene smatrale lepim. Nee biti posebne potrebe da
podseam da je Mevlut uvek bio optimista i dobronameran,
po nekima prostoduan, jer ete to i vi uvideti. Da su moji
itaoci poznavali Mevluta poput mene, dali bi za pravo
enama koje su ga smatrale naoitim i naivnim i sloili bi se
da ne preterujem tek da prii dodam na ivosti. elim da
naglasim da u ovoj knjizi, koja se u celini zasniva na

6
stvarnim dogaajima, nita neu preuveliavati, i da u se
zadovoljiti time da neka neobina zbivanja, koja su ionako
bila pa prola, poream tako da mojim itaocima budu od
pomoi u boljem praenju i razumevanju romana.
Da bih mogao valjanije da opiem ivot i fantazije naeg
junaka, poeu negde iz sredine njegove prie i najpre u
ispriati kako je Mevlut u junu 1982. godine oteo devojku
iz susednog sela Gumudere (koje pripada srezu Bejehir u
pokrajini Konja). Mevlut je devojku koja je pristala da
pobegne s njim prvi put video na jednoj svadbi u Istanbulu
etiri godine ranije. Bila je to svadba Korkuta, njegovog
starijeg brata od strica, u Medidijekoju 1978. godine. Kad
su im se na svadbi u Istanbulu pogledi susreli, Mevlut nije
mogao da poveruje da se dopao prelepoj devojci u jo
dejem uzrastu (imala je trinaest godina). Bila je sestra
ene njegovog brata od strica Korkuta i Istanbul, u koji je
dola na proslavu venanja svoje starije sestre, videla je
prvi put. Mevlut joj je tri godine pisao ljubavna pisma.
Devojka na pisma nije odgovarala, ali mu je Korkutov
mlai brat Sulejman, koji joj je dostavljao pisma, stalno
ulivao nadu i podsticao ga da ih alje i dalje.
U samoj otmici devojke, Mevlutu je opet pomagao brat
od strica Sulejman. On se kamionetom marke ford s
Mevlutom odvezao iz Istanbula na selo u kojem je proveo
detinjstvo. Dvojica brae kriom su napravila plan otmice.
Po tom planu, trebalo je da Sulejman saeka Mevluta i
devojku, koju e ovaj oteti, na nekom mestu udaljenom sat
vonje od sela Gumudere, da ih odveze na sever, dok svi
budu verovali da se dvoje zaljubljenih uputilo u pravcu
Bejehira, da potom pree planinu i ostavi ih na eleznikoj
stanici u Akehiru.
Mevlut je etiri-pet puta razmotrio plan i prethodno
potajno dvaput obiao vana mesta: esmu s hladnom

7
vodom, uzani potok, breg s drveem, stranje dvorite
devojine kue. Pre pola sata je izaao iz kamioneta koji je
vozio Sulejman, stupio na seosko groblje kraj puta,
pogledao grobne ploe, oitao molitvu i zamolio Alaha da
sve protekne u redu. Ni samom sebi nije eleo da prizna,
ali prema Sulejmanu je oseao izvesno nepoverenje. ta
ako Sulejman ne doe kolima do esme kako je rekao,
pomislio je. Zabranio je sebi da osea taj strah, da ga ne
zbuni.
Mevlut je na sebi imao nenoene tofane pantalone koje
je kupio u jednom duanu na Bejogluu, i koje su mu ostale
jo iz srednjokolskih godina kada je s ocem prodavao
kiselo mleko, plavu koulju i na nogama cipele koje je
kupio u Sumerbanci pre nego to je otiao u vojsku.
Netom poto se smrklo, Mevlut se primakao
razruenom zidu. Stranji prozor bele kue devojinog oca
Krivovratog Abdurahmana bio je u mraku. Stigao je deset
minuta ranije. Bio je van sebe od sree dok je netremice
gledao u mrani prozor. Na pamet su mu padali oni koji su
prilikom otmica devojaka u stara vremena upadali u zamku
krvne osvete i bivali ustreljeni ili bi pak trei po mraku
zalutali i bili uhvaeni. Setio se i onih osramoenih poto bi
devojka u poslednjem trenutku odustala i nestrpljivo se
ispravio. Rekao je u sebi da e ga Bog uvati.
Psi su zalajali. Prozor se na trenutak osvetlio pa
zamraio. Mevlutovo srce je poelo ubrzano da tue.
Krenuo je prema kui. uo je neki um izmeu stabala
devojka je apatom izgovorila njegovo ime:
Mev-lut!
Bio je to saoseajan glas nekoga ko je proitao pisma
koja je pisao iz vojske i ko mu veruje. Mevlut se prisetio
kako je s ljubavlju i eljom napisao na stotine pisama, kako
je celo svoje bie posvetio tome da nagovori tu lepu

8
devojku, setio se svojih snova o srei. Nita nije mogao da
vidi, ali je poput meseara iao prema glasu u maginoj
noi.
Nali su se u mraku. Spontano su se uhvatili za ruke i
potrali. Ali kada su posle deset koraka za njima zalajali
psi, Mevlut se zbunio i izgubio put. Instinktivno je pokuao
da produi, ali je bio pometen. Drvee je u noi bilo nalik
betonskim zidovima koji su se as pojavljivali as gubili dok
su oni prolazili mimo stabala ne sudarajui se s njima, ba
kao u snu.
Poto se zavrila kozja staza, Mevlut je, kao to je ranije
isplanirao, krenuo ka uzbrdici koja je vodila na suprotnu
stranu. Uski put koji je izmeu stenja vijugao ka kosinama
odjednom je postao strm kao da vodi do crnog oblanog
neba. Peli su se blizu pola sata i ili rubom kosine sve
vreme drei se za ruke. Odatle su se videla svetla
Gumuderea, a jo dalje pozadi Denetpinar, mesto u kome
se Mevlut rodio i gde je odrastao. Mevlut je instinktivno
iao u suprotnom smeru, protivno ak tajnom
Sulejmanovom planu da ih ne odveze u njegovo selo ako
neko bude poao za njima.
Psi su i dalje lajali kao mahniti. Mevlut je shvatio da je
u selu stranac i da ga nijedan pas ne poznaje. Malo potom
zauo se pucanj iz pravca sela Gumudere. Uhvatili su
jedno drugo ne promenivi brzinu hoda. Ali kada su psi,
koji su se na trenutak umirili, iznova zalajali, potrali su niz
padinu. Lie i granje im je doticalo lica, a za nogavice im
se kailo trnje. Mevlut nije mogao da vidi u mraku i
pomiljao je da e se svakog trena spotai o kamen i pasti,
no to se nije deavalo. Plaio se pasa, ali je shvatio da njega
i Rajihu uva Alah i da e u Istanbulu iveti vrlo sreno.
Stigli su zadihani do puta za Akehir i Mevlut je bio
siguran da nisu zakasnili. Ako i Sulejman doe s

9
kamionetom, vie niko nee moi da mu iz ruku uzme
Rajihu. Svaki put dok bi poinjao pismo Mevlut je mislio na
devojino lepo lice i nezaboravne oi i uzbueno i briljivo
na poetku stranice ispisivao njeno lepo ime Rajiha.
Setivi se svega toga, ubrzao je korak, jer nije uspevao da
stoji u mestu od radosti.
Sada u mraku nije mogao da vidi devojku koju je oteo.
Krenuo bi da je barem dodirne i poljubi, ali bi ga Rajiha
blago odgurnula zaveljajem koji je nosila. Mevlutu se to
dopalo. Bio je reen da ne dotakne osobu s kojom e
provesti ivot pre nego to se oeni njome.
Drali su se za ruke i preli mosti preko reice Sarp.
Rajihina ruka je bila laka i nena poput ptieta. Uzburkana
reica odisala je mirisom lovora i majine duice.
No je bila obasjana ljubiastom svetlou, a onda je
zagrmelo. Mevlut se uplaio da e ih uhvatiti kia pre nego
to zaponu dugo putovanje vozom, ali nije ubrzao korak.
Posle deset minuta ugledali su stop-svetla Sulejmanovog
kamioneta pored kaljucave esme. Mevlutu se inilo da e
se uguiti od sree. Optuivao je sebe to je posumnjao u
Sulejmana. Utom je poela kia. Radosno su potrali, ali su
oboje bili umorni, a svetla kamioneta dalja nego to su
mislili. Dobro su pokisli na pljusku dok nisu stigli do vozila.
Rajiha je sa zaveljajem sela u mrani zadnji deo
kamiona. Mevlut i Sulejman su predvideli da e se saznati
da je Rajiha pobegla i da e andarmerija vriti pretres na
putevima i da Rajiha ne treba da vidi i prepozna
Sulejmana.
Mevlut je sedajui na prednje sedite rekao:
Sulejmane, ovo prijateljstvo, ovo bratstvo ti neu
zaboraviti u ivotu! Ne mogavi da se suzdri, svom
snagom je zagrlio brata od strica.
To to Sulejman nije pokazao isto uzbuenje pripisao je

10
tome to mu je slomio srce svojim nepoverenjem.
Zakuni se da nikome nee rei da sam ti pomogao,
ree Sulejman.
Mevlut se zakleo.
Devojka nije umela da zatvori zadnja vrata, primeti
Sulejman. Mevlut je izaao i krenuo ka zadnjem delu
kamioneta u mraku. Dok je preko devojke zatvarao gepek,
sevnula je munja i sve nebo, planine, stenje, drvee, sva su
mesta na trenutak bila osvetljena poput dalekih uspomena.
Mevlut je po prvi put izbliza video lice devojke s kojom e
provesti itav ivot.
esto e se u ivotu seati tog trenutka, tog udnovatog
oseanja.
Poto je kamionet krenuo, Sulejman je izvadio iz kasete
komad tkanine i pruio ga Mevlutu rekavi: Uzmi ovo i
izbrii se. Mevlut je pomirisao krpu, zakljuio je da nije
prljava pa se ispruio kroz otvor prema gepeku kamioneta i
dao je devojci pozadi.
Kasnije, Sulejman mu je rekao: Ti se nisi osuio. Drugu
krpu nemam.
Kia je dobovala po krovu vozila, brisai su udno
stenjali, ali je Mevlut znao da se kreu ka dubokoj tiini. U
umi koju su osvetljavala bledonarandasta svetla
automobila bio je mrkli mrak. Sluao je o tome da se
vukovi, akali i medvedi posle ponoi sastaju s duhovima iz
podzemlja i esto se na istanbulskim sokacima obno sretao
sa senkama mitskih bia i avola. Bio je to mrak
podzemnog sveta u koji su repati dini, divovi s ogromnim
nogama i kiklopi s rogovima sputali zabludele i nesrene
grenike kad bi ih uhvatili.
uti k zaliven, zadirkivao je Sulejman Mevluta.
Mevlut je shvatio da e neobina tiina u koju je ulazio
trajati godinama.

11
Upinjao se da shvati kako je upao u klopku koju mu je
ivot postavio; razmiljao je logino: Tako se zbilo jer su
psi lajali i jer sam u mraku zalutao, ali je, uprkos tome to
je odlino znao da je ta logika pogrena, nevoljno u nju
verovao, jer je predstavljala nekakvu utehu.
Je li neto ravo? upita Sulejman.
Nije.
Sto su svetla kamiona koji je usporio u krivinama uskog
blatnjavog puta jasnije pokazivala stene, utvare drveta,
nejasne senke i tajnovitosti, to je Mevlut s veom panjom
gledao sva ta udesa, s panjom nekoga ko zna da ih nee
zaboraviti do kraja ivota. Peli su se tesnim puteljkom to
je gde vijugao pa potom silazili i poput lopova neujno
prolazili kroz mrak nekog sela izgubljenog u blatu. Po
selima su lajali psi, a potom bi nastupila tako duboka tiina
da Mevlut nije mogao da pojmi da li je sva ta udnovatost u
njegovoj svesti, ili u spoljnom svetu. U mraku je video
senke mitolokih ptica. Video je neobjanjiva slova
napravljena od udnih linija, ostatke avoljih ordija koje su
pre vie vekova projezdile kroz te zabaene krajeve. Video
je skamenjene senke onih to su sagreili.
Nemoj da se kaje, progovori Sulejman. Nema ega
da se plai. Niko te ne juri. Vrlo verovatno da svi osim oca,
Krivovratog, znaju da je devojka odbegla. I pazi da nikome
ne kae za mene. Onda e biti lako ubediti krivovratog
Abdurahmana. Za mesec-dva e vam oboma oprostiti. I pre
nego to proe leto, doi e s bratovljevom enom da mu
celiva ruku.
Dok su na velikom usponu pravili otru krivinu, zadnji
tokovi kamioneta su poeli da lajfuju. Mevlut je na tren
zamislio da je svemu kraj i da se Rajiha bez incidenata
vratila u svoje selo, a on svojoj kui u Istanbulu.
Ali kamionet je nastavio put.

12
Posle sata vonje farovi su osvetlili retke kue i uske
uliice kasabe Akehir. Stanica je bila na drugom kraju,
izvan grada.
Ne razdvajajte se, rekao je Sulejman dok ih je
ostavljao na eleznikoj stanici u Akehiru. Bacio je pogled
na devojku koja je ekala u mraku sa zaveljajem u ruci.
Da ne izlazim iz auta da me ne vide. I ja sam napokon
odgovoran za ovo. Sigurno e usreiti Rajihu, je li tako,
Mevlute? Ona je sada tvoja ena, strela je odapeta. Malo se
prikrijte u Istanbulu.
Mevlut i Rajiha su gledali za njim sve dok se crvena
stop-svetla Sulejmanovog kamioneta nisu izgubila u tmini.
Uli su u staru zgradu akehirske eleznike stanice ne
drei se za ruke.
Unutra je sve blistalo od fluorescentne svetlosti. Mevlut
je po drugi put, sada s punom panjom i iz blizine, na
trenutak pogledao lice devojke koju je oteo i sklonio pogled
siguran u ono to je ugledao dok je zatvarao zadnja vrata
kamioneta i u ta nikako nije mogao da poveruje.
To nije bila devojka koju je video na svadbi starijeg
brata od strica Korkuta, ve njena starija sestra koja je bila
pored nje. Mevlutu su na svadbi pokazali lepu devojku, a
umesto nje su mu poslali njenu stariju sestru. Shvatio je da
je prevaren i oseao stid nemoan da pogleda lice devojke
za koju nije mogao da bude siguran ak ni da se zove
Rajiha.
Ko i kako mu je namestio ovu igru? Dok je iao prema
alteru za prodaju karata u staninoj zgradi, oslukivao je
odjek svojih koraka inilo mu se da dolaze iz daljine kao
da su tui. Stare eleznike stanice e Mevluta do kraja
ivota podseati na tih nekoliko minuta.
Kupio je dve karte za Istanbul poput nekoga ko ih
kupuje u snu.

13
Sad e doi, rekao je slubenik. Ali voz nije doao.
Usta nisu otvorili i jedno drugome ni re nisu rekli dok su
sedeli na kraju klupe u maloj ekaonici dupke punoj korpi,
denjaka, kofera i umorne mase sveta.
Mevlut se priseao da je Rajiha njena starija sestra, ili
lepa devojka koja se zvala Rajiha. Ime ove devojke bilo
je, naime, Rajiha. Maloas je Sulejman o njoj tako govorio.
I Mevlut joj je pisao ljubavna pisma nazivajui je Rajiha, ali
u mislima mu je bila neka druga, u najmanju ruku neko
drugo lice. Pomislio je da nije ni znao ime lepe devojke na
koju je mislio. Nije pravo mogao da pojmi kako je bio
prevaren, nije to mogao ak ni da nasluti, a i to je bio deo
klopke u koju je upao i do koje je dovela zabuna u njegovoj
glavi.
Dok su sedeli na klupi, gledao je jedino u Rajihinu
ruku. Jo maloas je to bila ruka koju je drao s ljubavlju;
pisao je ljubavna pisma u kojima je izjavljivao da misli da
dri tu ruku; bila je to lepa, skladna, fino oblikovana ruka.
Mirno je stajala u njenom krilu i povremeno paljivo
popravljala rubove njenog zaveljaja ili suknje.
Mevlut je ustao s mesta i u bifeu na staninom platou
kupio dva bajata evreka. Vraajui se na mesto, jo
jednom je izdalje pogledao Rajihinu pokrivenu glavu i lice.
To nije bilo lepo lice koje je video na Korkutovoj svadbi na
kojoj se obreo ne posluavi pokojnog oca. Mevlut je jo
jednom bio siguran da prvi put u ivotu vidi ili primeuje
Rajihu. Ali kako je moglo da se desi tako neto? Da li je
Rajiha bila svesna da joj Mevlut pie pisma mislei na
njenu mlau sestru?
Hoe li evrek?
Rajiha je graciozno pruila ruku i uzela evrek. Mevlut
je na devojinom licu video izraz zahvalnosti, a ne
uzbuenje ljubavnika u bekstvu.

14
Dok je Rajiha lagano i oprezno grickala svoj evrek, kao
kakav krivac, Mevlut je seo pored nje. Krajikom oka
posmatrao je njene pokrete. Nije bio gladan, ali kako nije
tano znao ta da radi, pojeo je bajati evrek koji je imao u
ruci.
Sedeli su nita ne govorei. Poput nekog deteta, Mevlut
je osetio da vreme ne prolazi i da se kola nikada nee
zavriti. Svest mu je spontano i bez prestanka istraivala
greke iz prolosti koje su dovele do ove naopake situacije.
Na pameti mu je neprekidno bila svadba na kojoj je
video lepu mlau sestru kojoj je pisao pisma. Njegov otac,
pokojni Mustafa-efendija, nikako nije eleo da on ode na tu
svadbu, ali Mevlut bee pobegao iz sela i otiao je u
Istanbul. Da li je ovo trebalo da bude posledica te njegove
greke? Mevlutov introspektivni pogled sada je, ba kao i
svetla Sulejmanovog kamioneta, tragao za neim to e u
polumranim uspomenama i senkama njegovog
dvadesetpetogodinjeg ivota osvetliti sadanje stanje.
Voz nije dolazio. Mevlut je ustao i ponovo otiao do
bifea, ali je bife bio zatvoren. Sa strane su ekala dvoja
zaprena kola da putnike koji izau iz voza odvezu u grad.
Jedan od rabadija je puio. Na platou je vladala
bezgranina tiina. Odmah do stare stanine zgrade spazio
je dinovsko stablo platana i priao mu.
Ispod drveta bila je postavljena ploa osvetljena bledom
svetlou koja je dopirala od stanine zgrade.

Ispod ovog stogodinjeg platana


osniva nae republike
Mustafa Kemal Ataturk
popio je kafu kada je 1922. godine
doao u Akehir

15
Na asovima istorije u koli, Akehir se pominjao
nekoliko puta i Mevlut je shvatio znaaj ove susedne
kasabe u turskoj istoriji, ali sada nije mogao da se seti tog
znanja iz knjiga. Krivio je sebe zbog nedovoljne
obavetenosti. Ni u koli se nije dovoljno trudio da bude
onakav uenik kao to su to eleli nastavnici. Moda mu je
to bila mana. Imao je dvadeset pet godina i optimistino je
pomislio da e biti kadar da nadomesti ono to mu
nedostaje.
Dok se vraao nazad i sedao pored Rajihe, jo jednom ju
je pogledao. Ne, nije se seao da ju je video pre etiri
godine ak ni iz daljine.
Pronali su prazan vagon u zaralom vozu koji je uz
jeku stigao s etiri sata zakanjenja. U kupeu nije bilo
nikoga, ali Mevlut nije seo preko puta Rajihe nego pored
nje. Kad god bi se voz za Istanbul zanjihao na skretnicama i
dotrajalim mestima na pruzi, ruka i rame bi im se
dodirnuli. Mevlut je i to smatrao udnim.
Otiao je u toalet i, kao u detinjstvu, sluao zvuke
ravnomernog kloparanja koji su dopirali kroz metalni otvor
nunika. Kada se vratio, devojka bee zaspala. Kako je
mogla spokojno da spava u noi u kojoj je pobegla od kue?
Rajiha, Rajiha! tiho ju je pozvao Mevlut. I devojka se
probudila prirodno, kako bi to uinila ona kojoj je zaista
ime Rajiha. Slatko se nasmeila. Mevlut je utke seo do nje.
Gledali su u tiini kroz prozor vagona poput branih
parova koji posle dugogodinjeg braka nisu imali vie o
emu da razgovaraju. Povremeno bi ugledali ulina svetla
neke kasabice, svetla nekog vozila koje se kretalo nekim
zabaenim putem, zelene i crvene signale na pruzi, ali
napolju je uglavnom sve bilo u mrklom mraku i staklo nije
odraavalo nita osim njihovih odraza.

16
Dok se posle dva sata razdanjivalo, Mevlut je opazio da
Rajihi niz lice teku suze. U kupeu nije bilo nikoga i voz je
buno iao napred kroz ljubiasti pejza uokviren
provalijama.

eli li da se vrati kui? upitao ju je Mevlut. Kaje li


se?
Rajiha je zaplakala jo jae. Mevlut joj je nespretno
stavio ruku na rame. Nije uspeo da joj olaka i povukao je
ruku. Rajiha je dugo i bolno plakala. Mevlut je oseao
krivicu i kajanje.
Ti mene ne voli, rekla je Rajiha mnogo kasnije.
Zato?
Pisma su ti bila puna ljubavi, prevario si me. Jesi li ti
stvarno napisao ta pisma?
Ja sam napisao sva pisma, odgovorio je Mevlut.
Ali Rajiha je nastavila da plae.
Posle sat vremena, Mevlut je na stanici u
Afjonkarahisaru istrao iz vagona i u bifeu kupio hleb, tri
trouglaste kutije sira i pakovanje biskvita. Dok je voz iao
du reice Aksu, dorukovali su pijui aj koji im je prodalo
neko dete nosei ga na posluavniku. Mevlut je zadovoljno
posmatrao kako Rajiha kroz prozor vagona gleda gradove,
stabla topole, traktore, zaprena kola, decu koja igraju
fudbal, reke koje protiu ispod drvenih mostova. Ceo svet,
sve je bilo zanimljivo.
Dok se voz nalazio izmeu stanica Alajurt i Ulukoj,
Rajiha je utonula u san i glava joj se naslonila na Mevlutovo
rame. Nije mogao da od sebe sakrije da zbog toga osea i
nekakvu odgovornost, ali i izvesnu radost. U kupe je uao
starac s dvojicom andarma i seo. Mevlut je elektrine
stubove, kamione na asfaltiranim putevima, nove betonske

17
mostove video kao pokazatelje da zemlja postaje bogatija i
da se razvija. Dopadale su mu se politike parole ispisane
na zidovima fabrika i siromanih naselja.
Mevlut je zaspao udei se to ona spava.
Probudili su se istovremeno kada je voz stao u
Eskiehiru, na trenutak usplahireni od pomisli da je malo
nedostajalo da ih uhvate andarmi, da bi se potom opustili i
nasmeili jedno drugom.

Rajiha je na licu imala iskren smeak. ovek ne bi


mogao da pomisli da neto krije ili radi u potaji. Lice joj je
bilo vedro, uredno i svetio. Mevlut je po svojoj logici
shvatao da se udruila s onima koji su ga prevarili, ali kada
bi pogledao devojino lice, nije mogao da ne pomisli da je
neduna.
Dok se voz pribliavao Istanbulu, poveli su razgovor o
velikim fabrikama naikanim du puta, plamenu koji je
kuljao iz visokog dimnjaka rafinerije nafte u Izmitu, o tome
koliko su veliki teretni brodovi i ko zna na koji kraj sveta
e otii. Rajiha je kao i starija i mlaa sestra zavrila
osnovnu kolu. Bez prevelikog napora uspevala je da
nabroji nazive dalekih zemalja na obali mora. Mevlut je bio
ponosan na nju.
Rajiha je jednom dolazila u Istanbul, na svadbu svoje
starije sestre, pre etiri godine. Ali skromno je opet pitala:
Je li ovo Istanbul?
Kartal, ali ve se smatra delom Istanbula, odgovorio
je Mevlut samouvereno kao neko ko zna stvari. Ali ima
jo. Pokazao je Rajihi na ostrva naspram nje. Jednog dana
e svakako otii da obiu Prinevska ostrva.
Ali tokom Rajihinog kratkog ivota nijednom to nisu
uspeli da uine.

18
19
II DEO
(Sreda, 30. mart 1994)

Kod Azijata je, znate, obiaj da pozivaju na


svadbu, na koga se god namere. Pa kako oni
slave svadbu? Pa obino jedu, piju buzu[3], a
zatim dolazi digitovka[4]
Ljermontov, Junak naeg doba[5]

20
MEVLUT SVAKE ZIMSKE
VEERI VE DVADESET PET
GODINA
PUSTITE BOZADIJU NA MIRU
Dok je jedne tamne noi, marta 1994, dvanaest godina od
kako je pobegao s Rajihom i doao u Istanbul, Mevlut
prodavao bozu, ugledao je korpu koja se brzo ali tiho
spustila odozgo.
Bozadijo, bozadijo, dve boze, oglasio se neki deji
glas.
Korpa je u mraku kliznula pred njega poput anela.
Moda se Mevlut toliko zaudio jer je bila ve zaboravljena
navika Istanbulaca da kroz prozor na kanapu spuste korpu
i pazare od ulinog prodavca. Setio se dana kada je pre
dvadeset pet godina kao srednjokolac s ocem prodavao
kiselo mleko i bozu. U emajlirani sud u pletenoj korpi nalio
je ne dve ae nego takorei pun litar boze, mnogo vie
nego to su traila deca koja su dovikivala odozgo. I bilo
mu je lepo, kao da je dotakao anela. Poslednjih godina
Mevlutove misli i vizije bile su s vremena na vreme
zaokupljene religijskim temama.
Da odmah radi potpunog razumevanja nae prie
kaem, najpre itaocima u svetu, koji ne znaju ta je boza i
turskim itaocima budue generacije za koju
pretpostavljam da e je kroz dvadeset-trideset godina
zaboraviti, to je teta, da je to blago alkoholno
tradicionalno azijsko pie koje se dobija od fermentisanog

21
kukuruza, da je vrlo gusto i da ima tamnoukastu boju,
tako da se naa pria, ionako puna udnovatih dogaaja, ne
smatra sasvim udnovatom.
U negdanjem Istanbulu, u osmanska vremena, boza se
prodavala zimi, u duanima, jer bi na toploti brzo prokisla.
Godine 1923. kada je osnovana Republika, bozadijske
radnje u Istanbulu odavno behu pozatvarane pred naletom
nemakih pivnica. Ali nikada nije manjkalo ulinih
prodavaca koji su poput Mevluta prodavali taj tradicionalni
napitak. Boza je od pedesetih godina dvadesetog veka bila
posao jedino prodavaca koji su uzvikujui bozaaa izveeri
ili sirotinjskim i zaputenim kaldrmisanim ulicama i koji
su nas podseali na prohujale vekove i izgubljene lepe
dane.
Mevlut je osetio nestrpljenje dece na prozoru petog
sprata, te je u dep stavio papirnu novanicu koja je bila u
korpi i sitan kusur ostavio pored emajliranog suda. Lagano
je povukao korpu nanie i pustivi je dao znak onima gore,
kao u vreme kad je u detinjstvu radio s ocem kao ulini
prodavac.
Pletena korpa se podigla u trenu. Vitlala je levo-desno
na hladnom vetru, lagano udarala o okapnice prozora i
oluke na donjim spratovima i muila decu koja su odozgo
vukla kanap. Kada je stigla na peti sprat, korpa je na
trenutak zastala u vazduhu nalik na srenog galeba koji je
naao povoljan vetar. Zatim se najednom izgubila u mraku,
poput kakve tajnovite i zabranjene stvari i Mevlut je
nastavio put.
Booo-zaaaa! povikao je u polumranu uliicu pred
sobom Dobraaa boo-zaaa
Kupovina s korpom bila je manir starih vremena kada u
stambenim zgradama nije bilo liftova i interfona i kada su
se u Istanbulu retko pravile zgrade vie od pet-est

22
spratova. Kada je 1969. Mevlut poeo da radi s ocem kao
prodava, u poetku su domaice koje su elele da kupe ne
samo bozu nego tokom dana i kiselo mleko, pa ak i da
obave kupovinu preko bakalskog egrta, a nevoljne da
silaze na ulicu, kaile ispod svojih korpi koje bi sputale na
plonik i jedno omanje zvonce kako bi iz svojih stanova, u
kojima nije bilo telefona, obavestile bakalina ili prodavca
na ulici da gore ima muteriju. Prodavac bi zatresao
korpom zvono da stavi do znanja da je na odgovarajui
nain smestio kiselo mleko ili bozu. Mevlut je uvek s
uivanjem posmatrao kako se te korpe podiu dok ih vuku
navie: neke bi na vetru udarale levo i desno, u prozore,
grane drvea, elektrine i telefonske ice, konopce za ve
razvuene izmeu zgrada, a zvonce pod njima bi
ujednaeno zvonilo. Neke stalne muterije bi u svoje korpe
stavljale svesku dugovanja i Mevlut bi, pre nego to povue
konopac, u svesku unosio koliko je kilograma kiselog mleka
prodao tog dana. Njegov otac, koji je bio nepismen i koji je
pre nego to mu je sin doao sa sela, crticama oznaavao
potraivanja u svesci dugovanja (jedna crta kilogram,
pola crte pola kilograma), s ponosom je gledao kako
njegov sin u svesku upisuje cifre i pravi beleke za pojedine
kupce (od neobranog mleka; ponedeljak-petak).
Ali sve su to bile uspomene iz davnih vremena. Istanbul
se za ovih dvadeset pet godina toliko promenio da su se
sada Mevlutu te prve uspomene inile bajkovitim. Ulice,
koje su skoro sve bile prekrivene kamenom kockom kada
je prvi put stigao u grad, sada su asfaltirane. Bila je sruena
veina trospratnica s dvoritima koje su inile veliki deo
grada, a umesto njih podignute su visoke zgrade u kojima
oni koji su iveli na gornjim spratovima ne mogu uti glas
prodavca koji prolazi ulicom. Mesto radio-aparata preuzeli
su televizori koji su uvee stalno bili ukljueni i koji su

23
svojom bukom zagluivali bozadijin glas. Nestali su s ulica
tihi i bojaljivi ljudi u sivoj i izbledeloj odei i umesto njih
su dole bune, ivahne i samouverene mase. Kako je
Mevlut sa svakim danom pomalo doivljavao razmere tog
velikog preobraaja, nije ga u trenutku opaao i nije kao
drugi alio to se Istanbul menja.
Ali uvek je eleo da dri korak s tom grandioznom
promenom i odlazio u kvartove u kojima e ga lepo primiti
i voleti.
Na primer, Bejoglu, koji je bio njegovoj kui najblia i
najmnogoljudnija mahala! Mevlut je pre petnaest godina,
krajem sedamdesetih, do ponoi mogao tu da prodaje dok
su po sporednim ulicama jo bili otvoreni daani kazino-
klubovi s muzikom, noni klubovi i polutajni bordeli. ene
koje su radile kao pevaice i barske dame u podrumima
koji su se grejali peima i nonim klubovima, njihovi
oboavaoci, umorni sredoveni brkati mukarci koji su
dolazili iz Anadolije i posle obavljene kupovine naruivali
pie barskim damama po nonim klubovima, poslednji
jadnici u Istanbulu koji su smatrali velikom zabavom da
sede blizu tih ena za barskim stolovima ili arapski i
pakistanski turisti, ljudi iz obezbeenja, vratari kupovali
bi od Mevluta bozu ak i u pono. Ali arobnim dodirom
demona promene u poslednjih deset godina izgubilo se sve
to tkivo, ti ljudi su otili, zatvorena su mesta za zabavu u
kojima su pevane domae alaturka i strane alafranga
pesme, u osmanlijskom i evropskom stilu, a umesto njih
otvoreni buni lokali u kojima se jeo op-i i Adana-evap i
pila rakija. Mevlut ak vie nije uvee ni svraao u okolinu
Ulice Istiklal, jer boza nije zanimala mase mladih koji su se
zabavljali igrajui trbuni ples.
Dvadeset pet godina je svake zimske veeri, oko pola
devet, dok se zavravao veernji televizijski dnevnik,

24
poinjao pripreme da izae iz svoje iznajmljene kue na
Tarlabaiju, oblaio smei demper koji mu je ena isplela,
na glavu navlaio vunenu kapu, pripasivao plavu kecelju
koja je ostavljala utisak na muterije, uzimao u ruke krag
napunjen bozom koju su ena ili keri zasladile i zainile
posebnim zainima i ovlano ga odmeravao (Malo ste
stavile, veeras je hladno, govorio bi ponekad), oblaio
crni kaput i opratao se s ukuanima. Ranije je okreui se
dvema erkicama govorio: Ne ekajte me, vi spavajte. A
sada bi Mevlut rekao samo Neu kasniti, dok bi one
gledale televiziju.
Napolju bi najpre po hladnom vremenu na ramena i iza
vrata stavljao istu obramicu od hrastovog drveta koju je
nosio ve dvadeset pet godina, na dva kraja zajedno s
kukama vezivao plastine kanistere napunjene bozom,
poput vojnika koji pre nego to krene na bojno poprite
poslednji put pogleda da li su mu meci na mestu,
proveravao kesice s leblebijama i cimetom koje je stavljao
u pojas i unutranje depove (nekad bi ena, nekad
nestrpljive keri, a nekad bi i sam Mevlut stavljao leblebije
i cimet u plastine vreice veliine prsta), i otpoinjao svoj
beskrajni pohod.
Doobraaa booozaaa
Odmah bi stigao do gornjih mahala, pa bi skrenuo na
Taksimu i ubrzavao korak u pravcu u kome bi toga dana
iao. Neprekidno bi prodavao osim polusatne pauze u kojoj
bi u nekoj kafani popuio cigaretu.
Bilo je pola deset kada se poput anela s neba pred
njim spustila korpa za pazar; Mevlut je bio na Pangaltiju.
Dok je, u pola jedanaest, prolazio zabaenim ulicama
Gumusujua, u jednoj mranoj uliici koja vodi do male
damije primetio je opor pasa koji mu je pre nekoliko
nedelja privukao panju. Mevlut se sve doskora nije plaio

25
ulinih pasa, jer nisu uznemiravali uline prodavce. Ali
usplahirio se kada mu je srce nekako udno nagonski
ubrzalo. Znao je da ulini psi nanjue strah i napadnu im
se neko uplai. eleo je da misli na neto drugo.
Trudio se da misli na gledanje televizije s kerima i
zajednike ale, emprese na grobljima, na to da e se, jo
malo, vratiti kui i razgovarati sa enom, o tome da je
Efendija rekao Drite srca istim, na anela koga je
nedavno sanjao. Ali nije mogao da iz sebe istisne strah od
pasa.
Jedan pas mu se primakao lajui.
Jedan drugi mu se takoe lagano pribliavao iza lea.
Bilo je teko raspoznati ih u mraku; bili su boje blata. U
daljini je Mevlut ugledao jo jednog crnog psa.
Svi psi, ukljuujui i etvrtog kojeg nije mogao da vidi,
zalajali su u isti mah. Mevluta je obuzeo strah kakav je
osetio samo jednom ili dva puta u detinjstvu za sve vreme
otkako je bio prodavac. Nisu mu na pamet padali ajeti i
molitve koje bi trebalo oitati protiv pasa. Nije mogao da se
pomeri s mesta. A oni su nastavljali da laju.
Mevlut je sada pogledom traio otvorena vrata na koja
bi pobegao ili prag na kome bi se sklonio. Da li bi mogao da
skine drvenu obramicu s lea i iskoristi je kao tap?
Otvorio se neki prozor. ibe! povikao je neko. Pustite
bozadiju na miru ibe ibe
Psi su se na trenutak trgli, zatim uutali i tiho udaljili.
Mevlut je osetio zahvalnost prema oveku s prozora na
treem spratu.
Ne treba da se plai, bozadijo, ree ovek na
prozoru. Ovi psi su podli, odmah znaju ko ih se boji.
Razume?
Hvala, ree Mevlut. Hteo je da nastavi put.
Doi ovamo da kupim od tebe malo boze. Mevlutu se

26
nije dopao nadmen stav tog oveka, ali je krenuo ka
vratima.
Vrata zgrade otvorio je interfon zzzzz. Unutra je
mirisalo na gas, preno ulje i masnu farbu. Mevlut se ne
urei popeo stepenicama na trei sprat. Gore ga nisu
ostavili da stoji na vratima, ve su se ponaali poput dobrih
ljudi iz starih vremena: Ui unutra, bozadijo, sigurno si se
smrzao.
Ispred vrata su bili redovi obue. Dok se saginjao i
razvezivao pertle, sinulo mu je: njegov stari prijatelj Ferhat
jednom je prilikom rekao: Zgrade u Istanbulu dele se na
tri grupe: 1. Kue pobonih u kojima se pred vratima
izuvaju cipele i u kojima se klanja. 2. Kue evropejskih
bogataa u koje moe da ue u cipelama. 3. Nove visoke
zgrade u kojima zajedno ive porodice oba tipa.
Ova stambena zgrada bila je u bogatakom kraju, tu
nije bilo nikoga ko izuva cipele i ostavlja ih na vratima. Ali
Mevlutu se inilo da je u jednoj od novih, velikih zgrada u
kojoj ive obe vrste porodica, pobone ili evropeizovane.
Bila to srednje imuna ili bogataka kua, Mevlut je uvek s
potovanjem izuvao cipele pred vratima stana. Ne bi sluao
ukuane kad kau: Bozadijo, nema potrebe da se izuva!
Stan u koji je Mevlut uao intenzivno je mirisao na
rakiju. uo je veselo uorenje raspoloenih ljudi koji su
bili nacvrcani jo pre kraja noi. Za stolom za ruavanje
koji je zauzimao gotovo itav mali salon sedelo je estoro-
sedmoro mukaraca i ena, koji su gledajui u ukljuen
televizor pojaanog tona, kao to je bilo u svakoj kui, pili,
smejali se i razgovarali.
Kad je Mevlut uao u kuhinju, za stolom je zavladala
tiina.
U kuhinji je jedan dobrano pijan ovek rekao:
Bozadijo, hajde daj nam malo boze. To nije bio onaj

27
ovek s prozora. Ima li leblebije, cimet?
Imam!
Mevlut je tako znao da ga nee pitati koliko litara.
Koliko vas je?
Koliko vas je? upita ovek podrugljivo one u salonu
koji se sada iz kuhinje nisu videli. Potrajalo je dok su se
ljudi za stolom uz smeh, raspravu i alu prebrajali.
Bozadijo, ako je mnogo kisela, ja neu, doviknula je
jedna ena koju nije video.
Moja boza je slatka, uzvratio joj je Mevlut.
Onda meni nemoj da sipa, ree jedan muki glas.
Dobra boza kisi.
Poeli su da raspravljaju.
Doi ovamo, bozadijo, ree drugi pijani glas.
Mevlut je preao iz kuhinje u salon i osetio se
drugaijim i siromanim. Na trenutak su nastali tajac i
utanje. Svi za trpezarijskim stolom su ga gledali sa
smekom i znatieljom. Bila je to u isto vreme znatielja
prema neemu iz starih vremena emu je moda prola.
Mevlut je poslednjih godina esto viao taj pogled.
Bozadijo, da li vie prija kisela ili slatka boza? upitao
je brkati mukarac.
Tri ene su imale plavu farbanu kosu. Mevlut je video
da ovek koji je maloas otvorio prozor i spasao ga pasa
sedi na kraju stola preko puta dve plavue. Boza prija i
kisela i slatka, odgovori. Bio je to odgovor koji daje ve
dvadeset pet godina.
Bozadijo, moe li da zaradi od toga?
Zaraujem, hvala bogu.
Znai, ima para od toga Koliko godina se bavi tim
poslom?
Dvadeset pet godina se bavim prodajom boze. Nekada
sam izjutra prodavao i kiselo mleko.

28
Ako se time bavi dvadeset pet godina i zarauje,
mora da si bogat. Je li tako?
Na nesreu, nisam uspeo da se obogatim, uzvrati
Mevlut.
Zato?
Moji roaci s kojima sam zajedno doao sa sela sada su
svi bogatai, ali meni to nije bilo sueno.
A zato nije?
Zato to sam ja poten, odgovori Mevlut. Ja ne laem
da bih stekao kuu i erki napravio valjanu svadbu, ne
prodajem lou robu, ne jedem zabranjenu hranu
Jesi li vernik?
Mevlut je bio svestan da to pitanje sada ve ima
politiki smisao u bogatakim kuama. Na optinskim
izborima odranim tri dana ranije, pobedila je klerikalna
partija za koju su najvie glasali siromani. I Mevlut je
glasao za kandidata koji je neoekivano izabran za
gradonaelnika Istanbula jer je bio poboan i jer je uio u
koli Pijale-paa na Kasimpai u koju idu njegove keri.
Ja sam prodavac, ree Mevlut lukavo. Moe li jedan
prodavac uopte da bude vernik?
A zato ne bi mogao?
Ja stalno radim. Ako si od jutra do mraka na ulicama,
kako e pet puta da klanja
ta radi ujutru?
Sve sam radio Prodavao pilav sa slanutkom, radio
kao konobar, prodavao sladoled, bio upravnik Sve mi
polazi za rukom.
Gde si bio upravnik?
Bife Binbom. Bio je na Bejogluu, ali je zatvoren. Znate
za njega?
A ta sada radi jutrom? zanimalo je oveka s prozora.
Trenutno sam slobodan.

29
Zar nema enu, porodicu? upitala je plava ena
prijatnog lica.
Imam. Hvala bogu, imamo dve keri lepe poput
anela.
Poslae ih u kolu, zar ne? Hoe li im narediti da
pokriju glave kada porastu?
Mi smo siromani seljaci koji su doli iz ravniarskog
mesta, ree Mevlut. Privreni smo svojim obiajima.
I zato prodaje bozu?
Veina naih ljudi koja je iz sela dola u Istanbul dola
je da prodaje kiselo mleko i bozu, ali ako pogleda sutinu,
mi u naem selu nismo znali ni za bozu ni za kiselo mleko.
Znai, bozu si najpre video u gradu?
Da.
Svaka ast, ba lepo, ima glas kao dobar mujezin.
Ono to prodaje bozu je dirljiv glas prodavca, rekao je
Mevlut.
Bozadijo, zar te nije strah nou po mranim ulicama?
Zar ti nije nelagodno?
Bog pomae jadnom bozadiji. Uvek su mi lepe stvari
na pameti.
I kada nou po mranim zabaenim uliicama vidi
groblja, pse, dine, vile?
Mevlut je zautao.
Kako se zove?
Mevlut Karata.
Hajde Mevlut-efendijo, pokai nam kako ti to kae
bo-zaa.
Mevlut je viao mnogo stolova s pijancima poput ovog.
U godinama kada je tek bio poeo da se bavi ulinom
prodajom esto je pijance sluao kako mu postavljaju
pitanja tipa: Ima li struje u vaem selu? (Nije je bilo kad
je tek stigao u Istanbul, ali sada, 1994. u njegovom selu

30
ima struje), Jesi li iao u kolu?, a zatim: ta si osetio
kada si se prvi put vozio liftom, kada si prvi put otiao u
bioskop? Mevlut je tih godina davao odgovore kojima e
se muterije koje su ga primale u salone smejati, ne bi li im
se dopao, nije se ustruavao da se pokae prostodunijim
nego to je bio, s manje gradskog iskustva i pameti. Pred
redovnim i prijateljski nastrojenim kupcima oponaao je
kako na ulici uzvikuje Boozaaa, a da nije trebalo mnogo
da navaljuju.
Ali to su bila stara vremena. Mevlut je, meutim, sada
osetio neki bes iji uzrok nije znao. Da nije oseao
zahvalnost prema oveku koji ga je spasao pasa, prekinuo
bi razgovor, prodao bozu i otiao.
Koliko lica eli bozu? upitao je.
Aaa, zar nisi ostavio bozu u kuhinji? Mislili smo da
dolazi iz kuhinje.
Odakle ti kupuje ovu bozu?
Sam je pravim.
Ma hajde Sve bozadije kupuju u bozadijskoj radnji
Vefa.
Ve pet godina postoji jedna radionica i u Eskiehiru,
ree Mevlut. Ali ja kupujem sirovu bozu u bozadijskoj
radnji Vefa koja je najstarija i najbolja, onda je doradim,
dodam svoj materijal i pripravim je da moe da se pije.
Znai, kod kue dodaje eer?
Prirodno je da boza bude i slatka i nakisela.
Hajde, ovee, zar je to mogue! Boza je kisela. Ono
to joj daje nakiselost je fermentacija, kao i vinu, alkohol u
njoj.
Ima li alkohola u bozi? upita jedna od ena diui
obrve.
Duo, ti ni o emu nema pojma! ree jedan od
mukaraca. Boza je bila pie Osmanlija, jer su alkohol i

31
vino bili zabranjeni. Murat IV je nou preruen iao i
zatvarao ne samo vinarije i kafane nego i bozadinice.
Zato bi zatvarao kafane?
Meu pijanima je poela rasprava kakve je Mevlut
esto viao po krmama i za stolovima negdanjih veernjih
pijanaca. Na trenutak su zaboravili na njega.
Bozadijo, ima li u bozi alkohola, ti kai.
U bozi nema alkohola, odgovorio je Mevlut znajui da
to nije tano. I otac je, kad bi se o tome povela re, uvek
bio tako ubedljiv.
Kako nema, bozadijo U bozi ima alkohola, ali vrlo
malo. Poboni koji su u osmanska vremena eleli da kupe
alkohol i da se napiju upravo su zato govorili U bozi nema
alkohola, dragi moj! i spokojno ispijali deset aa boze i
opijali se. Ali spravljanje boze, koje je izgubilo smisao kada
je Ataturk u republikansko doba odobrio rakiju i vino,
zamrlo je pre sedamdeset godina.
Moda e ponovo doi islamske zabrane i boza
umeao se pijani ovek tankog nosa koji je izazivaki
pogledao Mevluta. Sta kae na rezultate izbora?
Ne, odgovori Mevlut smireno. U bozi nema alkohola.
Da ima, ja je ne bih prodavao.
Jesi li video, ovek nije kao ti, on je privren svojoj
veri, ree jedan od mukaraca drugom.
Ti govori za sebe. Ja sam privren i svojoj veri, a pijem
i svoju rakiju, ree onaj s tankim nosem. Ti, bozadijo,
kae da u bozi nema alkohola, zato to se plai?
Nikoga se ja ne bojim do Alaha, ree Mevlut.
Aaah! Jesi li dobio odgovor.
Zar se ne boji pasa i razbojnika na ulicama, nou?
Niko nee nita siromanom bozadiji, ree Mevlut
smeei se. I to je bio odgovor koji je esto davao. Ni
hajduci, ni razbojnici, a ni lopovi, nee nita bozadiji.

32
Dvadeset pet godina sam u ovom poslu. Nijednom nisam
bio opljakan. Bozadiju svi potuju.
Zato?
Zato to je boza neto to nam je ostalo od davnina, od
naih predaka. Noas na istanbulskim ulicama nema ni
etrdeset prodavaca boze. Vrlo malo ljudi kupuje bozu
poput vas. Veina uje bozadijin glas, zamisli stara
vremena i dobro se osea. To je ono to bozadiju odrava i
ini srenim.
Jesi li ti vernik?
Da, ja se bojim Alaha, odgovori Mevlut, svestan da e
ih ta izjava zaplaiti.
Voli li i Ataturka?
Maral Gazi Mustafa Kemal-paa doao je 1922. tamo
kod nas u Akehir, izneo je Mevlut podatak. Onda u
Ankari osniva Republiku i na kraju jednog dana dolazi u
Istanbul i odseda na Taksimu u hotelu Park Jednog dana,
staje on kod prozora svoje sobe, a neega nema nema
radosti, zvuka Istanbula. Pita autanta. Vaa ekselencijo,
gazijo, toga u Evropi nema, zabranili smo da ulini prodavci
ulaze u grad, jer ete se vi ljutiti, kae. A Ataturk se u
stvari najvie na to ljutio. Ulini prodavci su slavuji na
ulicama, oni su veselost i ivot Istanbula, kae. Njih ni
sluajno neete zabraniti. Od tog dana je u Istanbulu
slobodna ulina prodaja.
Ziveo Ataturk, rekla je jedna od ena.
Neki za stolom su ponovili iveo Ataturk. I Mevlut im
se pridruio.
Dobro, ako na vlast dou islamisti, zar Turska nee biti
kao Iran?
Ma pusti to, vojska nee dozvoliti tim teokratama.
Napravie udar, zabraniti partije i sve strpati u zatvore. Zar
nije tako, bozadijo?

33
Ja sam bozadija, ree Mevlut. Ne petljam se u
visoku politiku. Politika je stvar vas velikih.
Bili su pijani, ali su shvatili da ih Mevlut folira.
Bozadijo, ja sam isti kao i ti. Plaim se samo Alaha i
tate.
Ima li ti tatu, bozadijo,?
Naalost, nisam uspeo da je upoznam, odgovori
Mevlut.
Kako si se oenio?
Zavoleli smo se i pobegli. To ne moe svako.
Kako ste se upoznali?
Gledali smo se iz daljine na jednoj roakoj svadbi i
zaljubili se jedno u drugo. Tri godine sam joj pisao pisma.
Alal vera, bozadijo. Lisac si ti.
Sta ti sada ena radi?
Radi runi rad kod kue. I ono to ona radi ne moe
svako.
Hoemo li se napiti ako popijemo tvoju bozu,
bozadijo?
Moja boza ne opija, ree Mevlut. Vas je osmoro,
dajem vam dva litra.
Vratio se u kuhinju, ali je prodaja i naplata boze,
leblebija i cimeta potrajala. Mevlut je obuo cipele s
odlunou iz vremena kad su muterije ekale u redu, a on
bio primoran da pouri.
Napolju je bljuzgavica, vodi rauna, bozadijo,
doviknuli su za njim iz stana. Da te ne napadnu lopovi i ne
rastrgnu psi!
Mevlut je odlino znao da nee traiti jo boze, i da ga
ne zovu zbog toga, nego da mu uju glas kao razonodu dok
piju. Sada mu je prijala hladnoa napolju.
Booozaaa.
Za dvadeset pet godina video je mnogo stanova poput

34
ovog, mnogo ljudi, mnogo porodica, hiljadama puta je uo
ista pitanja i ve je bio naviknut na sve to. Krajem
sedamdesetih je po mranim sporednim uliicama Bejoglua
i Dolapderea, meu posetiocima nonih klubova,
kockarima, siledijama, svodnicima i prostitutkama,
nailazio na mnoge pijanice okupljene oko stolova kao to je
ovaj. Snalazio se s njima ne kaei se s pijandurama, ne
privlaei niiju panju, kako bi rekli oprezni u vojsci,
znajui vrlo dobro kako da ponovo izae na ulicu, a da ne
gubi vreme.
Godinama ve retko ga pozivaju u kue, u porodice. Pre
dvadeset pet godina skoro svi su ga pozivali da ue, mnogi
bi ga zapitali u kuhinji: Je li ti hladno, ide li ujutru u
kolu, hoe li aj?, neki su ga primali u salonu, pa bi ga
ak i poseli za sto. Kako je u ta lepa vremena imao mnogo
posla i odgovarao na porudbine stalnih muterija, urno bi
odlazio ne stigavi da uiva u tom goenju i saoseanju.
Mevlutu je bilo jasno da je slabost pokazao jer se po prvi
put neko toliko, i tako dugo, zainteresovao i bio paljiv
prema njemu. Povrh toga, bila je to udna skupina; ranije,
u porodinim kuama s kuhinjom nije bilo mnogo takvih
muko-enskih pijanih eretanja uz rakiju. Zato bi svet
pio tvoju bozu od tri stepena, kada porodino pije
Tekelovu rakiju od etrdeset pet stepeni, s tim je gotovo,
Mevlute, pusti se toga, zaboga! zadirkivao ga je drugar
Ferhat, pola u ali, a pola u zbilji. Ovom narodu vie ne
treba tvoja boza da bi se opio.
Uao je u bone ulice koje se sputaju na Findikli i brzo
ostavio pola litra jednoj stalnoj muteriji. Izlazei iz zgrade
ugledao je sumnjivu senku na vratima jedne stambene
zgrade. Ako se bude zainteresovao za osobe koje smatra
sumnjivim (ba kao u snu), sumnjivi koji shvate ta o
njima misli bi mogli da uine Mevlutu neko zlo. Ali dve

35
senke su mu se uvrtele u glavu.
Instinktivno se okrenuo da vidi je li mu pas za leima, i
na trenutak je bio siguran da ga senke prate. Ali nije u to
mogao sasvim da poveruje. Dva puta je snano i dva puta
lagano, ali usplahireno, pretresao zvonce u ruci. Boo-zaa,
povikao je. Odluio je da se brzo spusti stepenicama u
udolinu i da se ne penje na Taksim, da ponovo stepenicama
izae na Dihangir i najkraim putem ode kui.
Dok je silazio niz stepenice, oglasila se jedna od senki
iza njega.
Bozadijo, bozadijo, saekaj.
Mevlut se pretvarao da nije uo. Paljivo se treim
korakom spustio nekoliko stepenika nosei obramicu na
leima. Bio je, meutim, prinuen da uspori u jednom uglu
neosvetljenom ulinim svetlom.
Bozadijo, pa rekosmo li ti da stane, zar smo ti mi
neprijatelji, hoemo bozu.
Mevlut je zastao postien svojom plaljivou. To
odmorite na kome se stepenite irilo bilo je mrano, jer je
stablo smokve zaklanjalo svetlost uline svetiljke. To je bilo
mesto gde je sveeri parkirao svoj sladoledijski tricikl dok
je prodavao sladoled onog leta kada je oteo Rajihu.
Poto ti je boza? upita neotesano jedan od onih to su
silazili niz stepenice.
Sada su ih bila trojica u mraku ispod smokvinog drveta.
Onaj kome je do boze pitao bi za cenu, ali bi to uinio
utivo, zbunjeno i tihim glasom, a ne agresivno. Mevlut je
postao sumnjiav. Rekao je polovinu uobiajene cene.
Skupo, ovee, ree krupni ovek. Daj nam dve ae.
Kakve ti pare zarauje.
Mevlut je spustio posude s bozom i iz depa kecelje
izvadio veliku plastinu au. Napunio ju je. Dao ju je
sitnijem i mlaem oveku.

36
Izvolite.
Hvala ti.
Dok je nalivao drugu au, gotovo da je oseao krivicu
zbog udne tiine u vazduhu. I krupni ovek je to osetio.
Stalno tri, bozadijo, ima li mnogo posla?
Nee, odgovori Mevlut. Nema posla. Prodaja boze je
stala, nema vie starih poslova. Niko ne kupuje bozu.
Danas u stvari nisam hteo da izlazim, ali imamo bolesnika
u kui, ekaju novac za orbu.
Koliko zarauje dnevno?
Kau da se ena ne pita koliko joj je godina ni
mukarac kolika mu je plata, odgovori Mevlut. Ali pitali
ste, pa da kaem. Dao je bozu i au krupnoj senci. Kada
ima prodaje, tog dana nam je stomak pun. Kad je nema,
kao danas, gladan se vraam kui.
Ne lii ba na nekoga ko je gladan. Odakle si?
Iz Bejehira.
Iz Bejehira? Gde je to?
Mevlut nije odgovorio.
Koliko godina si u Istanbulu?
Ima dvadeset pet godina.
Ovde si dvadeset pet godina i jo kae da si iz
Bejehira?
Ne Vi ste pitali.
Sigurno si dosta zaradio ovde za toliko vreme.
Ma kakvi Eto, radim u pola noi. Odakle ste vi?
Kada ljudi ne odgovorie, Mevlut se prepade. Hoete li
cimet? upitao je.
Daj. Poto cimet?
Mevlut je iz kecelje izvadio mesinganu posudu za cimet.
Dok ga je posipao, rekao je: Ne, cimet i leblebije su
besplatni za nae muterije. Iz depa je izvadio dve kesice
leblebija. Kao i uvek, umesto da kesice s leblebijama da

37
muteriji u ruke, on ih je otvorio i paljivo, poput kakvog
kelnera, posuo preko aa ljudi u mraku.
Boza najbolje ide s leblebijama, ree on.
Ljudi su se pogledali i iskapili bozu.
Bar ti budi neko ko radi za nas na ovako ravom
danu, ree krupni i stariji ovek kada je zavrio sa svojom
bozom.
Shvativi kuda razgovor vodi, Mevlut ga je prekinuo.
Ako nemate para, uzeu drugi put, zemljae, ako se mi
muenici neemo pomagati u teka vremena u ovom
velikom gradu, ta emo onda. Nek vam to bude od mene,
kako god vam drago. Stavljao je motku na ramena da
nastavi put.
Stani, bozadijo, ree stasiti ovek. Rekli smo da ti
bude neko ko je radio danas za nas Daj pare koje ima
kod sebe.
Nemam ja nikakvih para kod sebe, zemljae,
odgovori Mevlut. Novac za dve boze koji sam dobio od
jedne-dve muterije. A i to je novac za lekove za bolesnika
u kui, a osim
Sitni ovek je iz depa u trenutku izvadio no na
sklapanje. Pipnuo je dugme i no se u tiini otvorio uz
jedno tak. Otricu noa prislonio je na Mevlutov trbuh.
Krupni ovek je u isti mah stao Mevlutu iza lea i vrsto ga
uhvatio za ruke. Mevlut je utao.
Dok je sitni ovek drao no na Mevlutovom stomaku,
drugom rukom je istovremeno urno i paljivo pretresao
depie kecelje i svaki deo aketa. Hitro je stavljao u dep
sve to je naao, sitan papirni i metalni novac. Mevlut je
video da je veoma mlad i ruan.
Kada je pogledao pravo u lice deaka, krupni i snani
ovek iza njega ga je opomenuo: Gledaj ispred sebe,
bozadijo. Vidi, maala, ima dosta para. Nisi tek tako

38
beao od nas.
Dosta vie, ree Mevlut oslobodivi se.
Je li dosta? upita onaj iza njegovih lea. A ne! Nije,
jo. Ti si doao pre dvajes pet godina, nagrabio si se, a
kada doe red na nas ti e da kae: Dosta, boe, hvala ti.
ta smo mi krivi to smo zakasnili?
Niko nije nita kriv, ree Mevlut. Taman posla.
ta ima u Istanbulu? Kuu, zgradu?
Boga mi, nemam ni posaeno drvo, slaga Mevlut.
Nemam nita.
Zato? Glup si?
Nije bilo tako sueno.
Sluaj, ko god da je pre dvadeset pet godina doao u
Istanbul napravio je sebi neku straaru. Danas se na
njihovim placevima diu stambene zgrade.
Mevlut se nervozno pomakao, ali to nije dalo nikakav
drugi rezultat osim to je no grubo pritisnut o njegov
stomak (Jao meni, zajeao je Mevlut) i to je jo jednom
paljivo pretresen.
Govori, jesi li ti budala ili prevarant koji izigrava
naivinu?
Mevlut je utao. ovek iza njega veto mu je i iskusno
savio levu ruku i zavrnuo je iza leda. O, maala, vidi ti
ovo.
Ti ne ulae pare u kuu i imanje, nego u runi sat,
bratac moj iz Bejehira. Sad je jasno.
U trenutku mu je s ruke otiao vajcarski sat koji je pre
dvanaest godina stavio kao svadbeni poklon.
Zar se bozadija moe opljakati? upita Mevlut.
Svemu ima prvi put, ree ovek koji mu je drao
ruke. Ne progovaraj i ne gledaj pozadi.
Dok su se dvojica kradljivaca, jedan stariji, a drugi
mlai, udaljavali, Mevlut je bez glasa pogledao za njima.

39
Ali u istom trenutku je shvatio da su otac i sin. Bie da je
onaj koji ga je drao za ruke otac, a onaj to mu je prislonio
no na trbuh sin. On sa svojim ocem ne bi mogao da izvede
takvu vrstu zloina. Njegov pokojni otac nikada nije bio sa
drug u zloinu, ve uvek neko koga je Mevlut krivio. Tiho
se spustio niz stepenice. Doao je do jedne od bonih ulica
koje izlaze na uzbrdicu Kazandi. Sve je bilo tiho, nikog
ivog tu nije bilo. ta e mu kod kue rei Rajiha? Da li bi
mogao da izdri, a da ni s kim ne podeli ta mu se desilo?
Razmiljao je da je pljaka bila san i da je sve kao
nekada. Nee ispriati Rajihi da je opljakan. Zato to to
nije bio. Sposobnost da na nekoliko sekundi poveruje u tu
obmanu umanjila mu je bol. Zatresao je zvoncetom.
Booozaaa, povikao je po navici i u isti mah osetio da
mu glas ne izlazi iz grla, kao u snu.
U stara dobra vremena, kada bi se zbog neega na ulici
rastuio, bio ponien ili bi mu srce bilo slomljeno, Rajiha bi
ga kod kue tako lepo teila.
Mevlut se prvi put u svom dvadesetpetogodinjem
bozadijskom ivotu brzo vraao kui ne uzvikujui Boo-
zaa, iako mu krazi nisu bili prazni.
im je uao u jednosobni stan, po tiini koja je vladala
shvatio je da dve keri koje idu u osnovnu kolu spavaju.
Rajiha je, sedei na ivici kreveta, kao i svake noi,
radila runi rad povremeno bacajui pogled na utiani
televizor i ekala Mevluta.
Naputam konano bozadiluk, ree Mevlut.
Otkud to? upita Rajiha. Ti ne moe da ostavi
bozadijski posao. Ali u pravu si; pod uslovom da radi
neto drugo. Moj miraz nije dovoljan.
Ostavio sam bozu, kaem.
Ferhat kae da zarauje mnogo u upravi elektrine
centrale, ree Rajiha. Pozovi ga da ti nae posao.

40
Neu zvati Ferhata makar ne bio iv, uzvrati Mevlut.

41
III DEO
(septembar 1968. jun 1982)

Moj me je otac mrzeo, jo od kolevke.


Stendal, Crveno i crno

42
1. DOK JE MEVLUT BIO NA SELU
TA LI BI REKAO OVAJ SVET, KAD BI
PROGOVORIO?
Vratimo se sada u Mevlutovo detinjstvo da objasnimo
njegovu odluku, privrenost Rajihi i strah od pasa. Mevlut
se rodio 1957. godine u selu Denetpinar, u kadiluku
Bejehir kod Konje. Do dvanaeste godine nije naputao
selo. Poto je uspeno zavrio osnovnu kolu, mislio je da e
kao ostala deca koja su bila u njegovoj situaciji otii u
Istanbul kod oca da ui i radi, ali poto otac nije eleo da
on doe, u jesen 1968. ostao je u selu kao obanin. Mevlut
e do kraja svog ivota razmiljati zato ga je otac te godine
tvrdoglavo drao u selu i nee moi da na to pitanje nae
zadovoljavajui odgovor. Mevlut je bio usamljen i potiten,
jer su mu drugovi i braa od strieva Korkut i Sulejman te
zime otili u Istanbul. uvao je stoku i izvodio sedam-osam
grla na pau du potoka. Dan mu je prolazio u gledanju na
bezbojno jezero u daljini, autobuse u prolazu, kamione i
ptice, stabla topole.
Ponekad bi paljivo oslukivao podrhtavanje lia topole
na vetru i oseao da mu drvo daje neki znak. Neki listovi su
Mevlutu pokazivali svoju tamniju, a neki svoju ukastu
stranu, da bi utom dunuo vetar neodreenog pravca i
ukazala se poutela strana tamnog i tamna strana poutelog
lia.
Najvea zabava bila mu je da sakupi suve grane, osui
ih, napravi od njih gomilu i zapali je. Kada bi se drvo
razgorelo i dobrano razbuktalo, njegov pas Kamil

43
zadovoljno bi obilazio oko vatre, a kada bi Mevlut seo i
poeo da greje ruke, pas bi seo malo dalje i kao i Mevlut
nepomian dugo gledao plamen.
Svi psi u selu poznavali su Mevluta i kada bi izaao
izvan sela usred najtie i najcrnje noi nijedan ne bi lanuo
na njega. Zato se Mevlut oseao da pripada selu. Seoski psi
lajali su samo na one koji dolaze izvan sela, na one opasne i
nepoznate. Ako bi neki pas zalajao na nekoga iz sela, na
primer na Mevlutovog najboljeg druga i brata od strica
Sulejmana, drugi bi ga zadirkivali: Ej, Sulejmane, pomislio
si na neto ravo, na neki nestaluk!

Sulejman: Psi u stvari nikada nisu u selu lajali na mene. Mi


smo se sada preselili u Istanbul i ao mi je to je Mevlut
ostao u selu, nedostaje mi Ali ponaanje pasa u selu
prema meni nije bilo drukije od ponaanja prema
Mevlutu. To sam hteo da kaem.
Mevlut i njegov pas Kamil su katkad ostavljali dole
stoku na ispai i peli se na brda. Dok je s popriline visine
gledao prostran pejza, u njemu su se budile elje da ivi,
bude srean, da zauzima vano mesto u svetu. Ponekad je
zamiljao da e mu otac autobusom doi iz Istanbula i
odvesti ga. Ravnica na kojoj su pasle ivotinje koje je
ostavio dole prekidana je stenama koje su se uzdizale na
mestu na kome je potoi pravio krivinu. Na drugom kraju
ravnice ponekad bi video dim upaljene vatre. Znao je da su
je zapalili obanii iz susednog sela Gumudere koja kao i
on nisu mogla da idu u Istanbul da se koluju. Kada je
vreme bilo vedro i vetrovito, a naroito izjutra, s brega na
koji bi se ispeli Mevlut i njegov pas Kamil videle su se
kuice sela Gumudere, ljupka bela damija i njen vitki
minaret.

44
Abdurahman-efendija. Imam smelost da se odmah
umeam, jer ivim u tom selu, u Gumudereu: veina nas
koji smo pedesetih godina iveli u Gumudereu,
Denetpinaru i druga tri oblinja sela, bili smo izuzetno
siromani. Zimi bismo se zaduivali u prodavnici i teko
doekivali prolee. S prolea bi neki od nas mukaraca
odlazili u Istanbul da radimo na gradilitima. Kako neki
medu nama nisu imali para, oravi bakalin bi nam
kupovao autobusku kartu za Istanbul i upisivao nas u vrhu
sveske dugovanja. Najpre je u Istanbulu kao duner radio
gorostasni, visoki, pleati Jusuf koji je iz naeg sela
Gumuderea otiao u Istanbul 1954. godine. A onda je
sluajno postao prodavac kiselog mleka i zaradio mnogo
para prodajui ga po ulicama. Najpre je sebi u Istanbul
pozvao brau i brau od strica smestili bi se po
momakim kuama i radili. Mi iz Gumuderea se do tada
nismo razumeli u kiselo mleko. Ali veina nas je otila u
Istanbul i tamo ga prodavala. Ja sam otiao u Istanbul posle
prvog vojnog roka s dvadeset i dve godine. (Poto sam
povremeno bio nedisciplinovan, beao i bivao uhvaen,
zbog ega sam dobijao dobre batine i leao u zatvoru, sluio
sam vojsku etiri godine, ali nek se ne shvati pogreno, ja
vie od svih volim nau vojsku i nae uvaene
komandante.) Nai vojnici tada jo ne behu obesili
premijera Menderesa; a on je od jutra do veeri svojim
kadilakom partao Istanbulom, nareivao da se porue sve
stare kue i konaci koji bi mu se ispreili na putu i traio da
se proseku iroki bulevari. U Istanbulu je bilo mnogo posla
za prodavce koji su etali ulicama medu ruinama, ali meni
prodavanje kiselog mleka nije ilo. Na ovdanji ovek je
snaan, jak, vrstih kostiju i irokih ramena. A ja, muenik,
jednog dana ete i svojim oima videti kad se ako bog da
sretnemo, tanuan sam kao slamka. Od jutra do mraka sam

45
se muio ispod motke na kojoj su visile tepsije s dvadeset-
trideset kilograma kiselog mleka na oba kraja. A uz to sam,
kao i veina prodavaca, uvee izlazio da prodajem bozu ne
bih li jo malo zaradio. Obramica, ma ta da ispod nje
stavi, pravi ulj na ramenu i potiljku nevetog mlekadije.
Ja nisam imao ulj i premda sam se isprva obradovao, jer
mi je koa kao somot, kasnije sam primetio da mi je
prokleta motka napravila gore, da mi je iskrivila kimu
zbog ega sam otiao u bolnicu. Poto sam mesec dana
ekao u bolnikim redovima, doktor mi je rekao da smesta
prestanem da nosim obramicu. Naravno, da bih zaradio
novac nisam ostavio obramicu nego doktora. Tako je vrat
poeo da mi se krivi, pa mi je nadimak meu prijateljima
od Kiz Abdu postao Krivovrati Abdurahman, to mi je
slamalo srce. Drao sam se podalje od naih seljaka u
Istanbulu, ali sam viao Mevlutovog ivanog oca Mustafu i
njegovog strica Hasana kako na ulicama prodaju kiselo
mleko. Tih dana sam se navikao na rakiju koju sam pio da
zaboravim na bol u vratu. Posle nekog vremena sam sasvim
odustao od sna da u Istanbulu steknem kuu, bespravno
podignutu, imetak, pare, i malo sam se razonodio. S
novcem koji sam doneo iz Istanbula kupio sam neto zemlje
i oenio se devojkom bez igde ikoga, najsiromanijom u
Gumudereu. Lekcija koju sam nauio u Istanbulu jeste da
ovek, na bi li se tamo odrao, treba da ima najmanje tri
sina koja e iz sela dovesti sa sobom kao vojnike i uposliti
ih kao radnike. Razmiljao sam da imam trojicu snanih
sinova pa da s njima odem u Istanbul i na prvom brdu van
grada napravim svoju kuu i tada ga osvojim. Ali u selu mi
se nisu rodila trojica sinova nego tri keri. Tako sam se pre
dve godine definitivno vratio u selo i mnogo zavoleo svoje
devojke. Da vam ih odmah predstavim:

46
Vediha. Zeleo sam da mi prvi junaki sin bude ozbiljan i
vredan i da se zove Vedi. Na nesreu, bila je devojica.
Umesto Vedi dao sam joj ime Vediha.

Rajiha. Mnogo voli da skoi ocu u krilo i mnogo lepo


mirie.

Samiha. Kao avolak je, stalno se ali i plae, jo joj nisu ni


tri godine, a trupka po kui.
U selu Denetpinaru Mevlut bi ponekad uvee sedeo
kod kue s majkom Atije i svoje dve starije sestre koje ga
oboavaju, pisao pisma ocu Mustafa-efendiji u Istanbul i
traio da donese neto od stvari cipele, baterije, plastine
tipaljke, sapun. Kako njegov otac nije umeo da ita i pie,
vrlo je retko odgovarao na Mevlutova pisma i nije ni
donosio veinu stvari koje je poruivao govorei da ima
jeftinije u selu kod oravog bakalina. S vremena na vreme
bi Mevlutova majka gunala po kui: Mi te stvari
naruujemo ne zato to ih nema kod naeg oravog
bakalina, nego zato to ih nema u naoj kui, Mustafa!
Pisma koja je pisao ocu duboko su usadila u Mevlutovu
duu ideju da neto od nekoga trai napismeno. TRAITI
PISMOM NETO OD NEKOGA KO JE DALEKO delilo se
na tri vrste:

1. Neto to ovek zaista eli, a to ni sam ne zna ta je.


2. Neto to ovek zvanino reima iskazuje pri emu
pomalo shvata ta je to to eli.
3. Pismo koje je magini tekst koji se hrani duhom onoga
pod (1) ili pod (2) ali koji ima sasvim drugi smisao.

Mustafa-efendija. Krajem maja sam se vratio iz Istanbula.

47
Kerima sam doneo tofove za haljine s ljubiastim i
zelenim cvetiima, njihovoj majci zatvorene papue kako je
Mevlut poruio u pismu i kolonjsku vodu PRJ, Mevlutu sam
doneo igraku koju je traio. Bio sam kivan na Mevluta to
je zahvalio s pola usta kada je video poklon. eleo je
pitolj na vodu, ali onakav kakav ima muhtarov[6] sin
rekla je majka dok su se njegove sestre kikotale. Sutradan
sam s Mevlutom otiao kod oravog bakalina i pregledao
zapisane dugove. Kakva je ovo vakaa guma amlida?
pobesneo sam, ali je Mevlut gledao preda se, jer je on uzeo
svesku i to rekao da se upie. Nee mu drugi put dati
vakau gumu! rekao sam oravom bakalinu. Nek
sledee zime Mevlut ode u Istanbul da se koluje! rekao je
pametni oravko. Maala, ima kliker za raun, za
matematiku. Nek neko i iz naeg sela jednom ode na
studije.
Vest da se Mevlutov otac poslednje zime u Istanbulu
sporekao sa stricem Hasanom brzo se proirila selom
Stric Hasan i njegova dva sina, Korkut i Sulejman,
najhladnijih dana prolog decembra u Istanbulu, izali su iz
kue na Kultepeu, u kojoj su iveli s Mevlutovim ocem i,
ostavivi njega samog, preselili se u drugu kuu na Dutepeu
koju su zajedno napravili. Za njima je iz sela u grad odmah
otila ena strica Hasana, Safije, koja je Mevlutu bila i
tetka i strina, i dola u tu novu kuu da brine o njima. Taj
razvoj dogaaja znaio je da e Mustafa-efendija na jesen
moi da kod sebe primi Mevluta, kako ne bi ostao sam u
Istanbulu.

Sulejman. Moj otac i stric Mustafa su braa, ali su nam


prezimena razliita. U danima kada je cela nacija uzela
prezimena po Ataturkovom nareenju, matiar koji je iz

48
Bejehira doao u selo na magarcu nosei ogroman registar,
poslednjeg dana je upisivao prezimena koja je svako po
naosob birao. Red je doao na naeg dedu, vrlo pobonog i
potovanog oveka koji u ivotu nije iao dalje od Bejehira.
I on je mislio i mislio i rekao Akta. Dvojica sinova su se
kao i uvek posvaala pred naim dedom. Mene upiite kao
Karata, rekao je iz inata moj stric Mustafa, koji je tada
bio deai. Ali ni deda ni slubenik ga nisu sluali.
Tvrdoglavi i zadrti ika Mustafa je posle vie godina, pre
nego to se Mevlut upisao u srednju kolu, najpre otiao u
Bejehir i u sudu traio da mu promene prezime, te smo
tako mi ostali Akta, a Mevlutovi postali Karata. Moj brat
od strica Mevlut Karata oduevljen je to e ove jeseni doi
u Istanbul u kolu. Ali niko od dece koja su iz naeg i
okolnih sela dovedena u Istanbul da se koluju do sada nije
uspeo da zavri gimnaziju. Iz blizu stotine sela i optina u
naem kraju ima samo jedno seosko dete kome je polo za
rukom da se upie na fakultet. Taj mi, koji je kasnije
stavio naoare, otiao je u Ameriku i od njega vie nije bilo
ni traga ni glasa. Posle mnogo godina su videli njegovu
sliku u nekim novinama, ali nisu mogli tano da dokue da
li je to onaj na mi s naoarima ili nije, jer je promenio
ime. Ako mene pitate, taj izrod je odavno postao hrianin.
Jednog predveerja potkraj leta otac je izvadio zaralu
testeru koju je Mevlut pamtio jo iz detinjstva. Dovukao je
sina pod stari hrast. Strpljivo i polako su sekli granu
debljine runog zgloba. Bila je to lako povijena i vrlo duga
grana. Njegov otac je isekao i ogulio grane motke najpre uz
pomo noa za hleb, a zatim neke akije.
Ovo e biti tvoja obramica! ree. Uzeo je iz kuhinje
ibicu i rekao Mevlutu da naloi vatru. Dok je na vatri
polako dimio i palio vorove, suio je motku usukujui je.
Nee moi ovaj put. Do kraja leta e je ostaviti na suncu i

49
vrteti je iznad vatre da je osui. Bie tvrda kao kamen, a u
isto vreme meka kao somot. Da vidimo, lei li ti na
ramenu?
Mevlut je stavio obramicu na rame. Na potiljku i
ramenima osetio je jeei se kako je tvrda i topla.
Na izmaku leta kada su odlazili u Istanbul, poneli su sa
sobom dai osuene tarane, kese pune suene crvene
paprike, bulgura i kora za pitu, kao i pune korpe oraha.
Njegov otac je poklanjao bulgur i orahe portirima u vanim
zgradama ne bi li se prema njemu dobro ophodili i dozvolili
mu da koristi lift. Kod sebe su imali runi fenjer koji je
trebalo da se popravi u Istanbulu, ajnik koji je njegov otac
naroito voleo i koji je doneo kada se vratio u selo, asuru da
je prostru na zemljani pod u kui i mnoge druge sitnice.
Prepune plastine kese i korpe su ispadale iz okova u
kojima su ih nabijali tokom putovanja vozom koje je trajalo
dan i po. Dok je Mevlut zamiljeno posmatrao svet kroz
prozor voza i mislio na majku i sestre koje su mu ve
nedostajale, trao je za kuvanim jajima koja su se kotrljala
posred vagona.
U svetu koji se video kroz prozor voza bilo je viestruko
vie ljudi, peninih polja, topola, volova, mostova,
magaraca, kua, planina, damija, traktora, natpisa, slova,
zvezda i elektrinih stubova nego to je on video za svog
dvanaestogodinjeg ivota. Ponekad bi se Mevlutu tako
zavrtelo u glavi od elektrinih stubova koji su nailazili, da
bi zaspao glave naslonjene na oevo rame; kada bi se
probudio, primetio bi da nema utih njiva, osunanih
gomila penice i da se sve pretvorilo u ljubiasto stenje, a
potom bi sanjao Istanbul kao grad napravljen od tih
ljubiastih stena.
Utom bi ugledao neki zeleni potok i zeleno drvee i
osetio da mu je duh promenio boju. ta li bi rekao ovaj

50
svet, kad bi progovorio? Mevlutu se ponekad inilo da voz
uopte ne ide i da kroz prozor prolazi itav jedan svet
porean u redove. Na svakoj eleznikoj stanici itao je
nazive mesta uzvikujui ocu uzbueno: Hamam
Ihsanije Doger Izlazio je kada bi mu se oi ovlaile od
gustog plavog dima cigareta to su se puile u kupeu, iao u
toalet ljuljajui poput pijanca, teko otvarao bravu i
posmatrao ine i ljunak to su se videli kroz metalni otvor
nunika. Kroz taj otvor u toaletu snano se ulo kloparanje
tokova. Mevlut je voleo da u povratku ode do poslednjeg
vagona i da gleda u kupeima zaspale ene, uplakanu decu,
ljude koji igraju karte, one koji jedu suduk od koga itav
vagon mirie na beli luk, ljude to klanjaju, zbijenu masu.
Ali dugo te nema, ta radi u tom klozetu? upitao ga
je otac. Ima li vode?
Nema.
U nekim gradovima u voz bi ulazila deca prodavci, a
Mevlut bi paljivo gledao suvo groe, leblebije, biskvit,
hleb, sir, badem i vakae gume koje su prodavili od
stanice do stanice. Potom bi jeo gozleme[7] koje mu je
majka briljivo stavila u torbu. S vremena na vreme bi
video obanie kako sa svojim psima jure niz padine brega
kad ugledaju voz iz velike daljine, sluao kako deca pastiri
naglas nude novnee za zavijanje cigareta od
krijumarenog duvana. Mevlut je oseao neki neobian
ponos zbog toga to voz brzo prolazi pokraj njih. Ponekad
bi se voz zaustavio usred stepe, i Mevlut bi osetio koliko je
svet tiho mesto. inilo mu se u toj tiini da e stajanje
trajati beskonano, gledao je neke ene kako skupljaju
krompir u batici neke seoske kue koja se videla kroz
prozor vagona, kokoke pored ina, dva magarca to se
eu jedan o drugog pored elektrine pumpe za vodu, a

51
malo podalje bradatog oveka usnulog na travi.
Kada emo krenuti? upitao je za vreme jednog od tih
beskrajnih stajanja voza.
Strpljenja, sinko, Istanbul nee pobei.
Aaa, kreemo.
Ne idemo mi nego voz pored nas, nasmejao se njegov
otac.
Mevlut se celim putem trudio da zamisli gde su tog
trenutka na karti Ataturkove Turske sa zastavom koja je
ve pet godina stajala za leima uitelja u seoskoj koli.
Zaspao je pre nego to je voz uao u Izmit i nije otvorio oi
sve dok voz nije stigao u Hajdarpau.
Trebao im je itav sat da siu niz stepenice eleznike
stanice Hajdarpaa i da se ukrcaju na parobrod za Karakoj
zbog sveg tereta koji su imali na sebi i teine kesa i korpi.
Mevlut je tu prvi put u ivotu, u veernjem mraku, video
more. Bilo je crno i duboko poput snova. Na hladnom vetru
oseao se slatki miris mahovine. Evropska strana je bila sva
u svedu. Mevlutu su se za ceo ivot urezala ta svetla, a ne
to kako je prvi put video more. Kada su potom stigli na
suprotnu stranu, etiri sata su peaili do kue ak iza
Zindirlikujua, jer oca i sina nisu primili u gradski autobus
sa kesama i tolikim prtljagom.

2. KUA
BRDA NA MESTU GDE PRESTAJE GRAD
Kua je u stvari bila uderica. Njegov otac je tu re koristio
kada je bio ljut na primitivizam i bedu tog mesta, a kada
nije to je bilo vrlo retko ponekad ju je nazivao

52
kuom s nekom nenou koju je i Mevlut oseao. Ta
nenost je Mevlutu stvarala iluziju da je neto vie od
besmrtne kue koju e tu jednog dana imati na ovom svetu.
Uderica se sastojala od povee sobe. Uz nju je bio i klozet
s rupom u sredini. Kroz klozetski prozori bez stakla ule
bi se borbe i zavijanje pasa iz udaljenih mahala.
Kada su te prve noi u mraku uli u kuu, Mevlut je
pomislio da je to tua kua, jer su u njoj bili neki mukarac
i ena. Kasnije je saznao da su to bile kirajdije, koje je
njegov otac tu smestio tokom leta. Otac se najpre s njima
raspravljao, zatim u mraku prostro krevet u jednom uglu
gde su njih dvojica zajedno spavali.
Kada se Mevlut sutradan pred podne probudio, u kui
nije bilo nikoga. U njoj behu zajedno iveli njegov otac,
stric i strievi sinovi koji su im se bili pridruili poslednjih
godina. Seajui se onoga to su mu leti priali Korkut i
Sulejman, Mevlut je pokuavao da ih zamisli dok su iveli u
toj sobi, ali mesto je bilo poput naputene kue duhova.
Stari sto, etiri stolice, dva kreveta, jedan s madracem,
drugi bez njega, dva ormana, dva prozora i pe. Toliko
stvari je njegov otac posedovao u gradu u koji je est godina
iao na rad. Prole godine su se stric i njegovi sinovi
posvaali s njegovim ocem i odneli svoje krevete, stvari i
sve svoje i preli u posebnu kuu. Mevlut u kui nije mogao
da nae nijednu njihovu stvar. Prijalo mu je da vidi
nekoliko predmeta koje je njegov otac doneo iz sela,
vunene arape koje je majka isplela za njega i njegove
dugake gae, makaze koje je u selu video u rukama svojih
starijih sestara iako su sada bile zarale.
Pod u kui bio je zemljani. Mevlut je video da je ujutru,
pre nego to je izaao, otac prostro po podu asuru koju je
doneo iz sela. Verovatno su stric i strievii prole godine
poneli staru asuru izlazei iz kue.

53
Sto na kojem je otac ujutru ostavljao sve hleb bio je
star i bezbojan, napravljen od daske i perploe. Da se ne
bi ljuljao, Mevlut je ispod jednog kraeg nogara stavljao
praznu kutiju ibica ili daice, ali svaki as bi sto poinjao
ponovo da se klati i da se po njemu prosipaju orba i aj,
zbog ega se njegov otac nervirao. On se nervirao zbog
mnogo toga. Iako je toliko puta tokom godina koje su od
1969. zajedno proveli u toj kui govorio popraviu taj sto,
nije to uinio.
Mevlut je bio srean kad bi zajedno s ocem uvee seo za
sto i obedovao pa makar i na brzinu, a naroito u prvim
godinama svog boravka u Istanbulu. Ali te veere nisu bile
zabavne poput onih u selu sa sestrama i majkom kada su se
za stolom smejali i zadirkivali, zato to je ili otac bio sam ili
su obojica zajedno uvee izlazili da prodaju bozu. Mevlut je
u oevim pokretima uvek viao uznemirenost da to pre
krene u prodaju. im bi poslednji zalogaj stavio u usta,
Mustafa-efendija bi zapalio cigaretu i pre nego to bi je
dopola popuio govorio je Hajde.
Poto bi se uvee vratio iz kole, Mevlut je voleo da pre
nego to pou zajedno da prodaju bozu skuva orbu na
pei, a ako pe jo nije grejala, na malom poretu ajgaz. U
provrelu vodu u erpi stavljao bi kaiku ulja sana, oljutio i
ubacio ta je ostalo u ormanu argarepu, celer, krompir,
po tome posuo dve ake paprike i bulgura donetih iz sela i
sluajui klokotanje posmatrao pakleno kretanje u orbi.
Komadii krompira i argarepe vrte se kao ludi u orbi
poput stvorenja to gore u ognju pakla, a iz erpe kao da su
se uli njihovi krici i vapaji. Ponekad nastaju neoekivani
skokovi, kao iz vulkanskog grotla, pa se argarepa i celer
podignu i primaknu Mevlutovom nosu. On je voleo da po
smatra kako krompir uti to se vie kuva, kako argarepa
orbi daje boju, kako se menja zvuk klokotanja, pratio je

54
bukanje u erpi i mislio kako je istovetno okretanju
nebeskih tela o kojima se predaje na asovima geografije u
mukoj gimnaziji Ataturk u koju je krenuo, razmiljao o
tome kako se i sam neprestano vrti u svetu nalik tim sitnim
komadiima. Bilo je lepo ogrejati se toplom i miriljavom
parom koja je dopirala iz erpe.
Maala, orba je odlina, ruke ti se pozlatile! govorio
bi njegov otac svaki put. ta kae da te damo nekom
kuvaru za egrta? Ako uvee ne bi iao s ocem da prodaje
bozu nego bi ostajao kod kue da ui, Mevlut bi odmah po
oevom odlasku sredio sto, odluno poinjao da ui
napamet nazive svih gradova i drava iz udbenika
geografije i pospano sanjario gledajui u slike Ajfelove kule
i budistikih hramova u Kini. Ako je iao u kolu i posle
podne prodavao kiselo mleko nosei s ocem teke tepsije,
uao bi u kuu i poto bi neto pojeo, pao u krevet i zaspao.
Otac bi ga probudio izlazei iz kue.
Obuci pidamu i pokrij se jorganom pa tako spavaj,
sine. Sledie se kada se kasnije pe ugasi.
Idem i ja, stani, ne idi, oe, govorio bi kroz san
Mevlut, i nastavljao da spava.
Kada je ostajao nou sam kod kue, ma koliko da se
naprezao, nikako nije mogao da zaboravi huanje vetra
koje je dolazilo kroz prozor, beskonano ukanje mieva ili
dina, bat koraka napolju i cviljenje pasa i da se prepusti
udbeniku iz geografije. Gradski psi su bili uznemireniji i
uasniji od seoskih. esto je nestajalo struje i Mevlut nije
mogao da ui; plamen i umovi u pei bili su jo jai u
mraku i tada je bio siguran da ga neko oko paljivo
posmatra iz senki u uglu. Ako bi pogled udaljio od
udbenika geografije, onaj ije je to oko bi video da ga je
Mevlut primetio i odmah se bacio na njega, pa Mevlut
ponekad nije uspevao ni da ustane od stola i ode da legne,

55
nego je sputao glavu na knjigu i tako bi zaspao.
Zato ne ugasi pe i ne legne da spava, sine? pitao
bi otac kada bi se u pola noi vratio umoran i nervozan
kui.
Otac mu je bio zadovoljan, jer je kua bila dobro
zagrejana poto se dobro smrzao na ulici, ali nije eleo ni
da se do to doba troe drva. Kako to nije mogao da kae,
najvie to bi rekao bilo je: Ugasi pe ako hoe da
spava.
Drvo koje su ubacivali u pe otac je ponekad kupovao
iscepano u maloj piljari strica Hasana, a ponekad bi sam
sekirom cepao grub balvan koji bi kupovao od komije. Jo
pre nego to je stigla zima otac je Mevlutu pokazao kako se
sitnim suvim granjem i listovima novina potpaljuje pe na
drva, gde da na oblinjim brdima nae suve grane, stare
novine i komade hartije. Prvih meseci kad su doli u grad,
poto bi se vratio sa svog posla prodavanja kiselog mleka,
otac bi izvodio Mevluta iznad brda Kultepe gde su
stanovali.
Kua se nalazila na mestu gde je prestajao grad, na
niem delu napola golog i blatnjavog brda na kom je rastao
dud i poneka smokva. Donji deo brda ocrtavao je uzan, ne
preterano izdaan potok, koji se vijugajui izmeu drugih
brda ulivao u Bosfor u Ortakoju. ene iz porodica koje su
se sredinom pedesetih godina prve doselile na ta brda iz
siromanih sela Ordua, Gumuhane, Kastamonua i
Erzindana uz potok su gajile kukuruz i prale ve, ba kao
to su radile u selima iz kojih su dole. Deca su se leti
kupala u plitkoj vodi. Tih dana je u upotrebi bio naziv
potoka iz osmanskog doba Buzludere[8], ali se taj naziv za
kratko vreme preinaio u Boklukdere[9] usled svakovrsne,
manje i vee industrijske prljavtine i vie od osamdeset

56
hiljada stanovnika koji su za petnaest godina doli iz
Anadolije i nastanili se na okolnim brdima. A u danima
kada je Mevlut stigao u Istanbul, niko se nije seao ni
Buzluderea ni Boklukderea, jer su svi bili zaboravili na
gradski potok koji je bio prekriven betonom od izvora do
ua.
Na najvioj taki Kultepea na koju je Mevluta otac
izvodio nalazili su se ostaci pei za spaljivanje otpada i
pepeo po kome je brdo dobilo ime.[10] Odatle su se videla
druga brda koja su brzo prekrivana udericama (Dutepe,
Kutepe, Esentepe, Gultepe, Elarmantepe, Sejrantepe,
Oktepe itd.), najvee gradsko groblje (Zindirlikuju),
mnoge manje i vee fabrike, automehaniarske radnje,
radionice, skladita, fabrike lekova i sijalica i avetinjska
senka grada u daljini, njegove visoke zgrade i minareti.
Sam grad, kvartovi u kojima je izjutra s ocem prodavao
kiselo mleko, a uvee bozu i u kojima je iao u kolu u
daljini su liili na tajanstvene mrlje.
Jo dalje su bila plava brda na azijskoj strani. Bosfor je
bio izmeu njih i nije se video, to je teta, ali Mevlut je
prvih meseci po dolasku u grad bio ubeen da kad god ode
onamo, s vrhova Kultepea na trenutak vidi plavo more
izmeu plavih visova. Na svakom brdu prema moru bili su
postavljeni ogromni elektrini stubovi koji su nosili jedan
od glavnih vodova to su gradu davali struju. Na tim
dinovskim gvozdenim stubovima vetar je proizvodio udne
zvuke, a u vlanim danima elektrine ice su cvrale, to je
plailo Mevluta i njegove drugove. Na bodljikavoj ici to je
obavijala stubove nalazila se mecima izreetana ploa na
kojoj je pisalo OPASNO PO IVOT, s mrtvakom glavom.
Dok je prvih godina skupljao suve grane i hartiju, Mevlut je
pri svakom pogledu na krajolik pomiljao da smrtna

57
opasnost dolazi ne od struje nego od samog grada. esto se
govorilo da je opasno i zlokobno primicati se dinovskim
stubovima, ali veina naselja je dobijala struju od ilegalnih
prikljuaka veto prikopanih na glavni vod.

Mustafa-efendija. Objasnio sam sinu da ni na jednom brdu


osim Kultepea i naspramnog Dutepea zvanino nema
struje, da shvati kako nam je ivot ovde teak. Rekao sam
mu da pre est godina, kada sam s njegovim stricem tek
doao ovamo nigde nije bilo struje, vodovoda i kanalizacije.
Ukazujui mu prstom na druga brda, pokazao sam sinu
zaravan na kojoj su lovili osmanski sultani i vojnici vebali
gaanje, staklene bate u kojima su Arnauti gajili jagode i
cvee, baiju koju su drali stanovnici Kjaithane, belo
groblje na kome su sahranjena i kreom posuta tela
stradalih vojnika za vreme epidemije tifusa koja je izbila
tokom Balkanskog rata 1912. godine da se ne zavarava
veselim i ivahnim ivotom Istanbula i da ne misli da je
ivot lak. A da se ne demoralie i ne napusti ga elan,
pokazao sam Mevlutu muku gimnaziju Ataturk u koju
emo ga upisati, zemljani teren za fudbalski klub Dutepe,
bioskop Derja s bledim projektorom, koji je letos
proradio izmeu stabala duda i gradilita damije Dutepe
to se ve etiri godine gradi uz podrku pekara i
preduzimaa iz Rizea, Hadi Hamita Vurala, i njegovih
ljudi, koji su svi liili imali su iste vilice. U donjem delu
padine, s desne strane damije, pokazao sam mu i kuu
koju su zavrili prole godine, na placu koju smo njegov
stric Hasan i ja pre etiri godine uokvirili belo okreenim
kamenjem. Sva ta brda su bila potpuno prazna kada smo
tvoj stric i ja ovamo doli pre est godina! rekao sam mu.
Objasnio sam mu da je muenicima koji su doli iz daljine i
tu se nastanili stalo da u gradu nau posao i tu ive i da

58
zato svi grade kue na mestima najbliim putu, u podnoju
brda, kako bi ujutru pre svih pohitali u grad i kako se na
taj nain brda uveavaju skoro vidljivom brzinom i odozdo
nagore.

3. PREDUZIMLJIV OVEK KOJI


GRADI KUU NA PRAZNOM
ZEMLJITU
AH SINE, TI SI SE UPLAIO ISTANBULA
Mevlut je prvih meseci u Istanbulu noima leao u postelji i
oslukivao gradsku buku koja je dopirala izdaleka.
Ponekad bi se u strahu probudio i, kad bi u tiini zauo
lave pasa iz velike daljine, znao je da se otac vratio kui te
bi glavu zario pod jorgan i pokuavao da zaspi. Kako je
Mevluta nou hvatao strah od pasa, otac ga je tih dana
odveo nekom ejhu koji je iveo u jednoj drvenoj kui na
Kasimpai da mu oita molitvu i baje. Mevlut e se toga
setiti posle mnogo godina.
Jedne noi u snu je otkrio da lice Skeleta, pomonika
direktora muke gimnazije Ataturk, lii na onu lobanju
na elektrinom stubu na kojoj je ispisano smrt. Sa
Skeletom se upoznao poto mu je otac iz sela doneo
diplomu osnovne kole za upis. Mevlut nije dizao glavu s
matematike, jer nikako nije eleo da izbliza ugleda
Demona za koga je mislio da motri na njega s mranog
prozora.
Mevlut je uz Sulejmanovu pomo upoznao mahale na
Kultepeu, Dutepeu i drugim brdima, koje je on za godinu

59
dana vrlo dobro savladao. Video je mnoge uderice od kojih
su nekima temelji tek postavljeni, nekima zidovi podignuti
dopola, pa ak i neke koje su se privodile kraju. U veini su
iveli samo mukarci. Poslednjih pet godina veina doljaka
na Kultepe i Dutepe iz Konje, Kastamonua, Gumuhane
behu ili ostavili u selu svoje ene i decu poput Mevlutovog
oca ili su bili neoenjeni mukarci bez posla i imetka koji se
u selu ne bi mogli oeniti. Kroz otvorena vrata Mevlut bi u
nekim jednosobnim kuama ugledao estoricu-sedmoricu
mukaraca na krevetima kako kao mrtvi lee i odmaraju
se, a u okolini bi naslutio prisustvo ljutih pasa. Sigurno je
da su psi nanjuili intenzivan zadah i miris znoja i sna koji
se irio iz tih kua. Budui da su bili svadljivi, bezobrazni i
bezoseajni, Mevlut se veinom pribojavao neoenjenih
mukaraca.
Nie, u ariji Dutepe, na glavnoj ulici, na mestu gde e
kasnije biti postavljena poslednja autobuska stanica, bio je
jedan piljar koga je njegov otac zvao gulikoa, jedna
trgovina s vreama sa cementom, starim gvozdenim
kapijama, starim crepom, unkovima za pei, komadima
lima i plastinim pokrivaima i jedna daara, kafana u
kojoj su do mraka dremali mukarci koji tog jutra nisu
uspeli da nau posao u gradu. Na sredini puta koji je vodio
na brdo i stric Hasan bee otvorio malu bakalnicu. Mevlut
je u slobodno vreme odlazio onamo i s braom od strica
Korkutom i Sulejmanom presavijao stare novina i pravio
papirne fieke.

Sulejman. Mevlut je bio razred iza mene u mukoj


gimnaziji Ataturk, jer je jednu godinu nepotrebno izgubio
u selu zbog naprasitosti mog strica Mustafe. Prilazio bih mu
kada bih ga ugledao samog u dvoritu za vreme kolskog
odmora i druio se s tim svojim bratom od strica koji je bio

60
doljak u Istanbulu. Mi mnogo volimo Mevluta i pravimo
razliku izmeu njega i njegovog oca. Jedne noi, pre nego
to je poela kola, stric Mustafa je s njim doao naoj kui
na Dutepeu. im je ugledao moju majku, Mevlut ju je
zagrlio s enjom koju je oseao prema svojoj majci i
sestrama.
Ti si se, sinko, uplaio Istanbula, rekla je moja majka
grlei ga. Ne boj se, vidi, mi smo uvek tu. Poljubila je
Mevluta u kosu kao to bi uinila njegova majka. Kai mi,
hou li ti sada u Istanbulu biti strina Safije ili tetka Safije?
Moja majka je Mevlutu i ena njegovog strica, dakle,
strina, a istovremeno je starija sestra njegove majke, znai
tetka. Leti je Mevlut, kad je pod uticajem beskonanih
svaa izmeu svog i mog oca, zove strina, a dok je stric
Mustafa zimi u Istanbulu, zove je tetka, s toplinom koju
osea prema svojoj majci i starijim sestrama.
Ti si mi uvek tetka, kazao je Mevlut iskreno mojoj
majci.
Nek ti se otac posle ne ljuti! ree ona.
Aman, Safije, budi mu ti majka, rekao je na to ika
Mustafa. Ovde je siroe, noima plae.
Mevlut se postideo.
Upisujem ga u kolu, nastavio je ika Mustafa. Ali
knjige, sveske, sve je mnogo skupo. I jo mu je potreban i
kolski blejzer.
Koji ti je kolski broj? upitao je moj stariji brat
Korkut. 1019.
Otiao je u susednu sobu, potraio u sanduku i izvadio
stari kolski kaputi koji smo nosili nas dvojica. Lupnuo je
po njemu i istresao prainu, ispravio izguvana mesta i s
briljivou kakvog krojaa pomogao Mevlutu da obue
blejzer.
Ba ti lepo stoji ovaj 1019, ree Korkut.

61
Da, maala, nema potrebe da kupujemo novi, dodade
ika Mustafa.
Malo je komotan, ali jo bolje, nastavi Korkut. Tesan
kaputi pravi nevolje u tui.
A ne, Mevlut ne ide u kolu da se bije, ree ika
Mustafa.
Naravno, ako uspe bez tue, ree Korkut. Ponekad
ludi profesori magareeg lika imaju pik na nekoga pa ovek
ne moe da se uzdri.

Korkut. Uznemirilo me je to to je ika Mustafa rekao da


se Mevlut ni s kim nee tui. Osetio sam da time cilja na
mene. Pre tri godine, dok su ika Mustafa i moj otac
stanovali u kui na Kultepeu koju su zajedno pravili (to je
mesto gde sada Mevlut stanuje s ocem), ja sam napustio
kolu. Poslednjih dana u koli sam pred celim razredom
dva puta oamario nadobudnog hemiara Fevzija to lii na
magarca i tri puta ga udario pesnicom i tako mu oitao
zasluenu lekciju da mi vie nikad nije palo na pamet da se
vratim u kolu. Odavno je zasluivao te batine, jer me je
mentalno potcenio kada me je prethodne godine pitao ta
je Pb2SO4 i estoko mi se podsmevao kada sam rekao
papua i to me je bez potrebe oborio. Ja vie nemam
potovanja nek se zove Ataturk koliko hoe prema
gimnaziji u kojoj na asu moe propisno da istue svog
profesora.

Sulejman. U postavi levog depa je rupa, ali nemoj da je


uiva, rekoh zbunjenom Mevlutu. Na ispitima e tu da
sakrije pukice. Mi smo u stvari videli vajde od tog
kolskog kaputia ne u koli, nego uvee dok smo prodavali
bozu. Niko ne moe da odoli detetu koje u po noi prodaje
na ulicama u kolskoj uniformi. Sinko, ide li u kolu?

62
pitaju te i u dep ti trpaju okolade, vunene arape, novac.
A kada doe kui, izvrne dep i uzme ono to je unutra.
Pazi, nemoj da kae da si napustio kolu. Rei e da e u
budunosti biti lekar.
Mevlut i nee napustiti kolu! ree njegov otac.
Mevlut e zaista da postane doktor. Zar ne?
Mevlutu je bilo jasno da je saoseanje koje su pokazivali
prema njemu pomeano sa saaljenjem, te nije mogao da se
razveseli. Ova kua u kojoj su se stric i njegovi zajedno
preselili prole godine i koju su uz pomo Mevlutovog oca
podigli na Dutepeu naspram Kultepea bila je mnogo istija
i svetlija od uderice u kojoj je iveo s ocem. Stric i strina,
koji su u selu obedovali na podu, sada su sedeli za stolom
koji su zastirali plastinom muemom na cvetie. Pod nije
bio zemljani nego kameni. Kua je mirisala na kolonjsku
vodu, iste ispeglane zavese budile su u Mevlutu elju da
pripada tom mestu. Kua njegovog strica je sada imala tri
sobe i Mevlut je sasvim dobro video da e Aktaevi koji
su sve isprodavali, ukljuujui stoku, malu batu i kuu kad
su se porodino odselili sa sela ovde iveti sreno. Oseao
je gnev prema ocu koji to jo nije uspeo, odnosno koji se
nije ponaao kao da ima nameru da uspe, i stideo se.

Mustafa-efendija. Znam, kriom od mene ide kod strica,


ide u bakalnicu strica Hasana i presavija novine, sedi za
njihovim stolom i ruava, igra se sa Sulejmanom, ali ne
zaboravi, oni su nas prevarili. Tim reima sam upozoravao
Mevluta. Kako je tuno kada sin ne stoji uz svog oca nego
je s prevarantima koji ga obmanjuju i hoe da mu pred
oima uzmu zalogaj! Ne savijaj kimu zato to su ti dali
onaj kaputi. On ti pripada! Ne izbijaj sebi iz glave da te
nee potovati ako bude toliko blizak s onima koji su
naoigled svih tvom ocu iz ruku oteli zemljite koje su

63
zajedno s njim ogradili, jesi li razumeo, Mevlute?
Pre est godina, tri godine posle vojnog udara 27. maja
1960, dok je Mevlut u selu uio da ita i pie, njegov otac i
stric Hasan doli su u Istanbul da nau posao i zarade
novac, i najpre se uselili u jednu iznajmljenu kuu na
Dutepeu. U toj kui su ostali zajedno dve godine, a kada je
kirija porasla, iselili su se i svojim rukama nosei cigle,
cement, lim podigli kuu, u kojoj sada Mevlut ivi s ocem,
na brdu preko puta Kultepea, koje se jo popunjava. Prvih
dana u Istanbulu odnosi izmeu njegovog oca i strica
Hasana bili su veoma dobri. Zajedno su nauili finese
prodaje kiselog mleka i u poetku su dvojica velikih ljudi
kao to su kasnije priali uz smeli krenuli zajedno na
ulice da ga prodaju. Docnije su u prodaju ili u razliite
mahale, ali su sastavljali dnevni pazar kako ne bi izbila
zavist na to ko je vie zaradio. Razlog za tu prirodnu
bliskost bio je u tome to su se u selu oenili dvema
sestrama. Mevlut se uvek, smeei se, seao kako se u selu
radovao s majkom kada bi iz pote dobili tetkinu uputnicu.
Tih godina su njegov otac i stric Hasan nedeljom zajedno
ubijali vreme sedei i dremajui u istanbulskim parkovima,
na morskoj obali, u ajdinicama, dva puta nedeljno se
ujutru brijali istim brijaem i iletom i pri povratku u selo
poetkom leta donosili iste poklone enama i deci.
Godine 1965. kada su se preselili u udericu koju su
podigli na Kultepeu, dva brata su uz pomo starijeg sina
strica Hasana, Korkuta, koji je doao iz sela i pridruio im
se, uredili dva placa, jedan na Kultepeu, a drugi na
naspramnom Dutepeu. U duhu tolerancije pred izbore
1965. i pod uticajem pria da e posle izbora Partija
pravde doneti legalizaciju gradnje, upustili su se u gradnju
kue na placu na Dutepeu.
Tada na Dutepeu niko nije posedovao tapiju na plac,

64
kao to je to bilo i na Kultepeu. Onaj ko bi se poduhvatio
izgradnje kue na praznom placu, poto bi oko kue
zasadio neku topolu i vrbu i postavio prve kamenove za zid
kojim e obeleiti granice, odlazio bi muhtaru, platio i
dobio potvrdu da je sam podigao kuu i drvee na tom
zemljitu. Na potvrdama je kao i na pravim tapijama koje
izdaje katastarska uprava bila primitivna skica koju bi
muhtar nacrtao svojom rukom koristei lenjir. Muhtar bi uz
skicu dejim rukopisom upisivao napomene, da se uz to
mesto nalazi plac toga i toga, da je ispod kua toga i toga,
esma, zid (najee su umesto zida bila jedan do dva
kamena), stablo topole, a ako mu da vie, dodavao bi rei
kojima bi uveavao zamiljene granice placa, i u dnu bi
stavljao peat.
Ali te potvrde dobijane od muhtara nita nisu
garantovale, jer je zemljite bilo javna ili svojina umske
uprave. Kuu napravljenu na zemljitu bez tapije drava je
mogla da srui u svakom trenutku. Oni koji bi proveli prve
noi u svojim kuama koje su izgradili svojim rukama
sanjali bi tu nesreu. Znaaj muhtarevih potvrda bi se
uvideo ako bi jednog dana drava, kao to ini jednom u
deset godina, za izbore, izda tapije na bespravno podignute
kue. Tapije su se naime delile i na osnovu muhtarskih
potvrda. Osim toga, onaj ko dobije dokument da je neko
graevinsko zemljite njegovo vlasnitvo, mogao bi da ga
proda drugom licu. U razdobljima kada su svakodnevno iz
Anadolije intenzivno u grad dolazili ljudi bez posla i kue,
cena tih muhtarskih potvrda odmah bi skoila, poskupeli
placevi bi se delili i brzo parcelisali, a politika mo
muhtara bi rasla prema dinamici doseljavanja.
Uprkos svoj toj intenzivnoj aktivnosti, ako bi dravnim
monicima tako naspelo i ako bi nali da je to u skladu s
dnevnom politikom, mogli bi da dou sa andarmerijom,

65
predaju sudu vlasnika bespravno podignute kue i srue je.
Vano je bilo to pre zavriti kuu, useliti se u nju i u njoj
iveti. Za ruenje kue u kojoj se ivelo bilo je potrebno
sudsko reenje, a to je oduzimalo dosta vremena. Svako ko
bi na bilo kom brdu neki plac pretvorio u svoj, trebalo bi,
ako je bio pametan, da prvom prilikom za jednu no uz
pomo porodice i prijatelja podigne etiri zida, odmah se tu
useli i pone da ivi kako sutradan ruitelji ne bi takli
njegovu kuu. Mevlut je sa zanimanjem sluao prie majki i
dece to su se uselili u nepokrivene kue bez krovova pa
ak i poludovrenih zidova i bez prozora, gde su im zvezde
bile jorgan, a nebo krov, i tu, prvi put prespavali u svojim
kuama u Istanbulu. Po predanju, prvi koji je u istoriji
upotrebio re uderica bio je jedan majstor zidar iz
Erzindana koji je za no podigao zidove dvanaest kua i
doveo ih u useljivo stanje. Hiljade ljudi dole su na groblje
Dutepe da se pomole za njega kad je umro od starosti.
Izgradnja kue Mevlutovog oca i strica, zapoeta u
tolerantnoj predizbornoj atmosferi, ostala je nedovrena,
jer su kao posledica iste atmosfere odjednom skoile cene
graevinskog materijala i starog gvozda. Na osnovu glasina
da e posle izbora doi do legalizacije gradnje, otpoela je
intenzivna nelegalna graditeljska aktivnost na javnim
povrinama i zemljitu umske uprave. ak i oni koji
nikada nisu pomiljali da bespravno podignu graevinu,
odlazili bi na brda na obodima grada, kupovali plac od
muhtara koji su kontrolisali ta mesta i njihovih ortaka, od
kojih su neki bili s mougom u ruci, neki naoruani, a neki
iz politike organizacije, i pravili kue na
najnepristupanijim, najzabaenijim, najneverovatnijim
mestima. Na mnogim stambenim zgradama u centru grada
osvanuo bi novi bespravno podignut sprat. A prazno
zemljite po kome se irio Istanbul pretvorilo se u veliko

66
gradilite. Novine koje su se obraale domaoj buroaziji
alile su se na neplansku urbanizaciju, ali je i grad bio
obuzet arom i radou zbog nelegalne gradnje. Male
fabrike su do mraka pravile kalupe i proizvodile blokove
slabog kvaliteta koji su se koristili za prekono podignute
kue, do mraka su radile i radnje koje su prodavale cement
i graevinski materijal, a zaprena kola, kamioneti,
minibusevi natovareni ciglom, cementom, peskom,
drvetom, gvodem, staklom, veselo su uz zvonjavu zvona i
svirkanje sirena po pranjavim putevima i besputnim
brdima obilazili kvart po kvart. Ja sam danima s ekiem
u ruci radio za kuu strica Hasana, govorio je Mevlutov
otac, dok su o praznicima ili s Kultepea na Dutepe u
posetu. Kaem to da zna. Naravno, ne treba da bude
neprijatelj stricu i njegovim sinovima.

Sulejman. Nije tano: Mevlut zna da je ta gradnja ostala


nedovrena, jer stric Mustafa novac koji je tu zaradio nije
ostavio u Istanbulu ve ga je odneo u selo. A prole godine,
dok smo moj stariji brat i ja pravili kuu, arko smo eleli
da stric Mustafa bude s nama, ali ocu se s pravom smuila
njegova teka narav, neprestano zametanje kavge i ljutnja
na nas, ravo ponaanje ak i prema nama, njegovim
bratancima.
Mevlut se najvie uznemiravao kada bi mu otac za
strica i strievie Korkuta i Sulejmana govorio: Oni e te
jednog dana prodati! Za praznike, u naroitim danima, na
primer dok je fudbalski klub Dutepe igrao prvu utakmicu,
dok su svi skupljali Vuralove za gradnju damije, nije se
ba mogao radovati to s Kultepea ide s ocem kod
Aktaovih. arko je eleo da ide, znajui da e mu tetka
Salije tutnuti u ruke kolaie, da e videti Sulejmana i iz
daljine Korkuta, i da e uivati u spokoju i zadovoljstvima

67
iste i odravane kue. Ali i nije eleo da ide, jer su ga
podbadanja izmeu njegovog oca i strica Hasana inila
usamljenim i nesrenim.
Kada su prvi put otili kod Aktaovih, otac je neko
vreme paljivo gledao prozore i vrata trosobne kue na
Dutepeu kako Mevlut nikada ne bi zaboravio koja su mu
prava iz prolosti, i dobacivao, da svi uju, Ovo ovde treba
okreiti u zeleno, boni zid treba omalterisati, ne bi li svi
shvatili da Mustafa-efendija i njegov sin Mevlut imaju svoja
prava u toj kui.
Kasnije je Mevlut sluao oca kako govori stricu Hasanu:
Ako dode do para, odmah e uloiti u neki blatnjavi
plac! Je li ovo kaljuga, pitao bi stric Hasan. Ve sada
nude sto pedeset posto vie, ali ne prodajem. Najee bi
se diskusija jo vie razbuktala, umesto da se mirno zavri.
Otac bi ustajao na kraju obeda i, pre nego to bi Mevlut
pojeo kompot i pomorandu, uzimao sina za ruku i
saoptavao: Ustaj, sine, da idemo! A kada bi izali u
mrak, podseao bi ga: Zar ti nisam od poetka govorio da
ne idemo? Vie neemo dolaziti.
Kada bi iz kue strica Hasana na Dutepeu, krenuli
svojoj kui na Kultepeu, preko puta, Mevlut bi iz daljine
uoavao treperava svetla grada, plianu no, istanbulske
neonske svetiljke. Ponekad bi mu na zagasitoplavom nebu
panju privukla jedna jedina zvezda, pa bi, dok bi mu ruka
mirovala u ogromnoj aci njegovog oca koji je stalno
gunao, matao da idu ka toj zvezdi. Ponekad se grad
uopte ne bi video, ali bi slaba narandasta svetla u
desetinama hiljada malih kua na oblinjim brdima, svet
koji je ve poznavao prikazivala jo svetlucavijim nego to
je bio. A ponekad bi se svetla bliskog brda gubila u
sumaglici, te bi u sve guoj magli uo lave pasa.

68
4. MEVLUT POINJE DA RADI
KAO PRODAVAC
NIJE TVOJE DA SE PRAVI VELIKI
Brijem se, dete, u tvoju ast, jer poinje da radi, rekao
je otac Mevlutu kad se probudio jednog jutra. Prva lekcija:
ako prodaje kiselo mleko, a naroito ako prodaje bozu,
treba da bude uredan. Neke muterije e gledati tvoje
ruke, nokte. Neki e gledati koulju, pantalone, cipele na
tebi. Ako ulazi u neku kuu, odmah da izuje cipele, a
arape da ti ne budu s rupom i da ne smrde. Ali moj
junaki sin, moj sin aneoske due mirie kao rua, nije li
tako?
Mevlut je neveto imitirajui oca brzo nauio da tepsije
s kiselim mlekom okai jednu na levi, a drugu na desni kraj
obramice i napravi ravnoteu, da izmeu tepsija kao i otac
stavi drvene daice i da preko svega stavi drveni poklopac.
Isprva nije primetio kolika je teina kiselog mleka koju
mu je otac olakao, ali dok je iao zemljanim putem koji
povezuje Kultepe s gradom, shvatio je da je prodaja kiselog
mleka pravo grbaenje. Ili su pola sata pranjavim
drumom punim kamiona, konjske zaprege i autobusa. Kad
bi izbio na asfaltiran drum, paljivo bi itao reklame,
novine okaene u izlozima piljara, oglase sunetlija i
privatnih kola i zabavljao se time. Potom bi, uavi u grad,
gledao velike drvene konake koji tada jo ne behu izgoreli,
osmanlijske vojne kasarne, etvrtaste dolmue nagnute na
levu ili desnu stranu, putnike minibuseve to su prolazili
dodajui dimu prainu i trubei neku veselu melodiju,
mnotvo vojnika u kolonama, decu kako igraju fudbal u

69
kockom kaldrmisanim ulicama, majke s dejim kolicima u
prolazu, izloge pune raznobojnih cipela i izama i
saobraajce s ogromnim belim rukavicama kako
usmeravaju vozila dok ljutito duvaju u pitaljku.
Neki automobili s velikim i okruglim svetlima (dod,
1956), liili su na starce razrogaenih oiju; neki s
reetkom napred na haubi (plimut, 1957) na mukarce s
debelom gornjom usnom i ekinjastim brkovima; neki na
nezgodne ene kojima se vidi bezbroj sitnih zuba dok im se
usta koe u zluradom smehu (opel rekord, 1961). Mevlutu
su kamioni s dugim prednjim trapom liili na ogromne
vujake, a brektavi gradski autobusi marke koda na
medvede koji idu etvoronoke.
Dok bi mu se s dinovskih reklama koje su prekrivale
cele fasade velikih stambenih zgrada od est-sedam
spratova (tameks keap, luks sapuni) smeile nezabraene i
lepe ene nalik na crne iz njegovih kolskih udbenika,
njegov bi otac na trgu skrenuo desno, ulazio u neku
senovitu ulicu i vikao Prodavac kiselog mleka! Mevlutu
bi se u uskoj uliici inilo da ih svi gledaju. Otac bi se jo
jednom oglasio ne usporavajui i zvonio klatei zvonom
(nije se okretao i gledao sina, ali je Mevlut po odlunom
izrazu na njegovom licu oseao da otac misli na njega), da
bi se malo potom otvorio prozor na gornjem spratu.
Mlekadijo, doi gore, doviknuo bi neki ovek ili
zabraena tetka. Otac i sin bi ulazili u zgradu, peli se
stepenicama u kojima se oseao ustajali miris prenog ulja i
stajali na vratima.
Mevlut je paljivo sluao graju domaica, tetki, dece,
baka, deda, penzionera, posluge, usvojene dece, siroadi,
istanbulskih kuhinja u koje e u svom ivotu prodavca
desetinama hiljada puta ui:
Dobro doao, efendi Mustafa, izmeri pola kilograma na

70
ovaj tanjir. Ooo, efendi Mustafa, ueleli smo te se, nema
te ovog leta iz sela. Mlekadijo, tvoje kiselo mleko nije
kiselo, zar ne? Stavi malo u ovaj tanjir. Vaga ti je tana, je
li tako? Mustafa-efendijo, ko je ovo lepo dete, je li to tvoj
sin, maala? Aaa, mlekadijo, bespotrebno su te gore
zvali, kupili su u piljari, u friideru ima puna asa. Nema
nikoga kod kue, zapii koliko dugujemo. Efendi
Mustafa, naa deca ne vole, ne stavljaj kajmak. Brate
Mustafa, da poraste moja erkica pa da je udam za tvoga
sina. Mlekadijo, gde si se to zadrao, pola sata ne moe
da se popne dva sprata. Mlekadijo, hoe li da naspe u
ovaj sud ili da ti dam ovaj tanjir? Mlekadijo, proli put
je kilogram bio jeftiniji Mlekadijo, upravitelj zgrade je
zabranio da prodavci koriste lift. Razume li? Odakle ti je
kiselo mleko? Mustafa-efendijo, kad bude izlazio, dobro
zatvori vrata, pobegao nam je portir. Efendi Mustafa,
nemoj da voda to dete sa sobom po ulicama kao nosaa,
treba da ga upie u kolu. Inae, ne kupujem kiselo mleko
od tebe. Mlekadijo, svaki drugi dan e nam ostavljati
pola kilograma. Dovoljno je da deko doe gore. Dete, ne
boj se, ne boj se, pas ne ujeda. Samo te njui, vidi, svia
mu se. Sedite, brate Mustafa, malo, nisu mi tu ena,
deca, nikoga nema, ima pilava s paradajzom, hoete li jesti
da podgrejem? Mlekadijo, svirao je radio, jedva smo ti
uli glas, sledei put kad prolazi vikni jae, vai? Ove
cipele su mom siniu ve male. Obuj ih ti, dete, da vidim.
Efendi Mustafa, ne ostavljaj dete kao siroe, nek mu doe
majka iz sela da vodi rauna o vama.

Mustafa-efendija. Bog bio zadovoljan s vama, gospoo,


govorio bih izlazei iz kue, klanjajui se do zemlje. Alah
ti sve pozlatio, snajka, govorio bih da Mevlut vidi od oca
da se hleb iz eljusti lava uzima odozdo, da treba da savije

71
iju, ako hoe da bude bogat. Hvala, gospodine, govorio
bih, prenaglaeno se savijajui i pozdravljajui. Mevlut e
ove rukavice nositi ele zime, Bog bio zadovoljan s vama.
Poljubi gospodinu ruku Ali Mevlut nije celivao ruku ve
je gledao ispred sebe. Kad bismo izali na ulicu, govorio bih
sinu: Sine, nemoj biti gord, nee prezirati iniju orbe,
par arapa. To je naknada za uslugu koju mi njima
pruamo. Na noge im donosimo najbolje kiselo mleko na
svetu.
I oni nam daju neto zauzvrat. Upamti. Proao bi
potom mesec dana, najpre se mrtio na gospou koja mu je
jedne veeri dala vunenu kapu, a onda se uplaio mene i
htede da je poljubi u ruku, ali nije mogao. Sluaj ti, nije
tvoje da se pravi veliki, govorio sam mu. Kad ja kaem
da poljubi ruku, poljubie muteriju u ruku. I, konano,
ona i nije muterija nego jedna dobra teta. Jesu li svi kao
ona? Koliko ima nitkova u ovom gradu koji ti kau da stavi
na raun kiselo mleko znajui da e se odseliti, a onda
pobegnu i nestanu. Ako se bude oholo ponaao prema
oveku koji ti ukazuje milost, nikada nee biti bogat. Vidi
kako se tvoj stric ulizuje Hadi Hamitu Vuralu. Ako se
stidi to su oni bogati, nemoj nikada tako da razmilja.
Oni koje naziva bogataima doli su u Istanbul pre nas i
zaradili pre nas. Tolika je razlika meu nama.
Mevlut je preko nedelje svako jutro izmeu osam i pet i
pola dva bio u mukoj gimnaziji Ataturk.
Posle poslednjeg zvona izlazio je trei kroz masu
prodavaca na dvorinim vratima i onih koji su van kole
poskidali sakoe i potukli se, jer na asu nisu uspeli da se
razraunaju, i iao da se nae s ocem koji je prodavao
kiselo mleko. Sastajalite im je bio jedan restoran. Poto bi
ostavio kolsku torbu punu knjiga i svezaka u restoranu
Fidan, Mevlut bi prodavao kiselo mleko do smrkavanja.

72
Njegov otac je u raznim etvrtima u gradu imao
restorane meu njima i restoran Fidan koji su mu bili
stalne muterije i kojima je dva-tri puta nedeljno nosio
kiselo mleko. esto se svaao s njihovim vlasnicima, jer su
se pogaali, ponekad ih naputao i dogovarao se s novim
restoranima. Otac nije mogao da odustane od tih stalnih
muterija iako su mu donosili malu zaradu za veliki trud,
jer je njihove kuhinje, velike friidere, balkone ili stranja
dvorita koristio kao skladite i ostavljao im na uvanje
tepsije s kiselim mlekom i krage s bozom. Vlasnici i glavni
konobari tih restorana u kojima se nije pilo i koji su
esnaflijama nudili domau hranu, doner-evap, kompot,
bili su prijatelji njegovog oca. Ponekad bi posadili oca i sina
za sto u zadnjem delu restorana, donosili im u tanjiru
kutlau nekog jela s mesom ili pilav s leblebijama, etvrt
hleba i kiselo mleko i razgovarali s njima.
Mevlut je voleo te razgovore uz jelo: spominjali su se
prodavac loto-listia koji prodaje marlboro po stolovima,
penzionisani policajac koji odlino zna ta se sve deava na
ulicama Bejoglua, ili bi tema bila to to egrt fotografa iz
susedstva sedi besposlen, da cene neprestano rastu,
sportska prognoza, racije meu prodavcima vercovanih
cigareta ili stranih pia, najnovija politika deavanja u
Ankari, policijska i komunalna kontrola na istanbulskim
ulicama. Dok je sluao prie tih brkajlija to su svi odreda
puili, Mevlut je oseao da upoznaje tajne ulinog ivota u
Istanbulu. Jedno krilo nekog kurdskog plemena iz Agrija
polako se nastanjivalo u stolarskoj mahali iza Tarlabaija.
Optina je pokuavala da protera putujue knjiare koji su
opkolili Trg Taksim zbog veza s leviarskim organizacijama.
Grupa reketaa, koja je u donjim ulicama zaraivala na
parkiranim automobilima, izazvala je na megdan s
motkama i lancima grupu reketaa s Crnog mora na

73
Tarlabaiju radi prevlasti na ulici.
Kada bi naili na ulinu tuu, u saobraajnim
nesreama, u situacijama poput deparenja ili silovanja
ena, njegov bi se otac hitro udaljavao s mesta dogaaja
dok bi se uli krici, pretnje, psovke i potezali noevi.

Mustafa-efendija. Odmah upisuju svedoke, ali oprez,


govorio sam Mevlutu. Ako te jednom drava zabelei, gotov
si. Ako da adresu, jo i gore. Odmah stie poziv iz suda.
Ako ne ode, dolazi ti policija na vrata. A policajac koji ti
doe na vrata ne pita samo zato nisi doao na sud, nego
ime se u ivotu bavi, plaa li porez, gde si upisan u
matinu knjigu, koliko zarauje, kao i jesi li leviar ili
desniar.
Mevlut nije uvek znao zato bi njegov otac odjednom
skrenuo u neku bonu ulicu; zato bi iznenada utonuo u
dugo utanje dok je inae iz sve snage vikao Prodavac
kiselog mleka!; zato se pravio da ne uje muteriju koji bi
otvorio prozor i dovikivao Mlekadijo, mlekadijo, tebi
govorim!; zato je o Erzurumcima, s kojima se grlio i
ljubio, kasnije govorio kao o uasnim ljudima; zato je
jednom kupcu dao dva kilograma kiselog mleka upola
cene. A ponekad bi njegov otac, iako je bilo jo muterija
kod kojih je trebalo svratiti i jo kua koje su ih oekivale,
ostavljao obramicu i tovar s kiselim mlekom na vratima
nekog kafea pored koga su ba prolazili, ulazio unutra,
sedao za sto poput samrtnika, naruivao aj i sedeo
nepomino. Mevlut je to razumeo.

Mustafa-efendija. Dan prodavca kiselog mleka prolazi u


hodanju. S tepsijama kiselog mleka ne primaju ni u
gradske ni u privatne autobuse, a za taksi mlekadija nema
dovoljno para. Svaki dan hoda trideset kilometara sa

74
etrdeset pet kilograma tereta. Na posao je veinom
noenje na leima.
Mevlutov otac je dva-tri puta nedeljno peaio od
Dutepea do Eminonua. To traje dva sata. Na prazan plato u
blizini eleznike stanice Sirkedi dolazio je iz neke
mlekare u Trakiji jedan kamionet pun kiselog mleka. Kao
kada pisnu sirene parobroda i voza ili zabruji autobus,
istovarivanje kamioneta, guranje izmeu prodavaa jogurta
i gostioniara koji ekaju, plaanje, vraanje praznih
aluminijumskih tepsija izmeu kaica za masline i sir
(Mevlut je mnogo voleo taj miris) u skladitu malo dalje,
razraunavanje, sve se zavravalo kao na mostu Galata u
jednom trenutku i u beskonanom haosu i panici. Otac je u
toj zbrci traio od Mevluta da vodi tefter kupoprodaje. To
je bio toliko jednostavan posao da je Mevlut mislio da ga
njegov nepismeni otac u stvari onamo vodi da ga uvede u
posao i pokae ljudima.
im bi se primopredaja zavrila, otac bi s naroitom
odlunou uprtio na lea tovar od blizu ezdeset kilograma
kiselog mleka, bez zaustavljanja etrdeset minuta iao
obliven znojem, deo tereta ostavljao u jednom restoranu iza
Bejoglua, a drugi deo u drugom restoranu na Pangalti ju,
zatim se ponovo vraao na Sirkedi, tovario na lea istu
koliinu kiselog mleka i ponovo ga istovarivao u istim
restoranima ili na nekoj treoj taki. Zatim bi polazei od
tih taaka distribuirao to kiselo mleko po raznim
mahalama, sokacima koje je podrobno znao i kuama.
Mustafa-efendi ja je poetkom oktobra, kada je odjednom
zahladnelo, poeo da radi istu stvar dva puta nedeljno i s
bozom. Vezivao je za obramicu krage sirove boze koje je
punio u bozadinici Vefa, u pogodno vreme ih ostavljao u
restoranima s kojima je bio u prijateljskim odnosima,
potom je nosio bozu kui, gde ju je zaslaivao prah eerom

75
i dodavao zaine i, svake veeri u sedam sati, opet izlazio
na ulice da je prodaje. Ocu je ponekad pomagao Mevlut.
Zaslaivao je sirovu bozu i dodavao druge zaine u prahu u
kuhinjama prijateljskih gostionica i njihovim stranjim
dvoritima i tako dobijao na vremenu. Mevlut je oseao
divljenje prema oevoj sposobnosti da u glavi dri gde je
sve na tim razliitim mestima ostavio prazne, poluprazne i
pune tepsije kiselog mleka i krage boze, njihov promet, i
to je, ako nita drugo, nasluivao i pronalazio logiku
isporuke koja e ostvariti najveu prodaju u hodu.
Mustafa-efendija se mnogim svojim muterijama
obraao po imenu i pamtio svaiji ukus za kiselo mleko (s
kajmakom, bez kajmaka) i pamtio je ko kakvu bozu vie
voli (nakiselu, sveu). Mevlut se udio to njegov otac
poznaje i sina i vlasnika memljive ajdinice u koju uzgred
svrate kada pljusne kia; to se grli i ljubi sa starinarom koji
prolazi zaprenim kolima dok on zamiljeno ide ulicom i to
moe da bude tako prisan s optinskim policajcem za koga
e kasnije rei da je obina vucibatina. Kako je otac
drao u glavi pojedinosti ulica u koje su ulazili, stambenih
zgrada, vrata svake kue ponaosob, zvona na vratima,
batenskih vrata, stepenita koja su neobino zavijala,
detalje upotrebe, otvaranja i zatvaranja, pritiskanja
dugmadi, navlaenja reze na liftovima? Mustafa-efendija je
sina neprestano uio poneem. U ovoj banci radi kao
posluitelj jedan iz sela Gumudere, dobar je ovek, da
zna. Ako pree na suprotnu stranu, ne ovde, nego na
mestu gde prestaju ine, saobraaj je manje opasan, a i
manje e ekati!
Pogledaj sada ta ima ovde, govorio mu je otac na
stepeninom odmoritu jedne mrane i memljive stambene
zgrade dok su skoro napipavali put. Ha, otvori sada taj
poklopac. Mevlut je u polumraku otvarao vrata ianog

76
ormana koji je ugledao uz vrata jednog stana, paljivo kao
da podie poklopac Aladinove arobne lampe. U njemu je u
senovitom mraku video iniju i sa strane papir. Proitaj ta
pie na papiru! Mevlut je list iscepan iz kolske sveske
paljivo drao na bledoj svetlosti na stepenitu kao da je
mapa zakopanog blaga i apatom itao: Pola kilograma s
kajmakom!
Kada bi primetio da ga sin gleda kao mudraca koji s
gradom razgovara nekim posebnim jezikom, nestrpljiv da
sazna njegove tajne, otac bi osetio ponos i ubrzavao korak.
Polako, i ti e sve nauiti. Sve e videti i postati ujedno i
nevidljiv ovek. Sve e uti i ujedno se pretvarati da nisi
uo Dnevno e peaiti deset sati, ali e se oseati kao
da uopte nisi hodao. Jesi li se umorio, sine, da sednemo?
Hajde da sednemo.
Mevlut se umorio jo pre nego to su prola i puna dva
meseca od kako su doli u grad. Zahladilo je, a oni su uvee
izlazili da prodaju bozu. Poto bi ujutru otiao u kolu, a
popodne etiri sata s ocem prodavao kiselo mleko i peaio
po petnaest kilometara, Mevlut je im bi se vratio kui
legao da spava. Ponekad bi, dok bi sedeo i odmarao se u
gostionicama i ajdinicama, sputao glavu na sto i malo
odremao ali otac ga je budio znajui da se taj nemio prizor
koji prilii kafanama u kojima se sedi do jutra nee dopasti
gazdi.
Otac je dizao Mevluta pre nego to bi uvee izali da
prodaju bozu. (Tata, sutra imam kontrolni iz istorije,
moram da uim, govorio bi Mevlut.) Jedno-dva jutra
Mevlut je ne mogavi nikako da se probudi rekao: Tata,
danas nema kole, a otac je bio srean to e taj dan
zajedno prodavati kiselo mleko i vie zaraditi. Ponekad je
ocu bilo ao da ga budi, pa je na sebe tovario krage s
bozom i tiho zatvorivi vrata odlazio. Kada bi se kasnije

77
Mevlut probudio u kui sam, uo bi da kroz mrani prozor
opet dopire isti um i oseao kajanje ne samo to se plaio
nego i to mu je nedostajalo oevo drugarstvo, ono to je
oseao kada bi stavio svoju ruku u njegovu. Tada bi krivio
sebe to je zaspao i bio nesposoban da dobro ui dok mu je
glava bila zauzeta svim tim, zbog ega je oseao jo veu
krivicu.

5. MUKA GIMNAZIJA
ATATURK
DOBRO OBRAZOVANJE BRIE RAZLIKU
IZMEU BOGATOG I SIROMAHA
Muka gimnazija Ataturk bila je tako smetena na niskoj
zaravni na poetku puta koji povezuje Dutepe i druga brda
iza njega s Istanbulom da su majke to su kaile ve u
svojim batama, tetke to su oklagijom razvijale testo i
besposleni mukarci, to su igrali domine i karte u
ajdinica ma u mahalama poreanim du Boklukderea i
po drugim brdima ubrzano prekrivanim bespravnim
kuama, mogli da s velike udaljenosti vide narandastu
zgradu kole, Ataturkovu bistu i kao raznobojne pokretne
takice uenike (s plastinim cipelama na nogama, u
pantalonama i kouljama na sebi) kako u velikom dvoritu
rade gimnastiku i to stalno rade gimnastiku pod nadzorom
verouitelja oravog Kerima. Na svakih etrdeset pet
minuta zazvonilo bi zvono koje se nije ulo s udaljenih brda
i stotine uenika bi se u isti mah razmilele po dvoritu,
zatim bi zazvonilo drugo zvono koje se nije ulo i svi bi u

78
trenutku nestali. Ali Mar nezavisnosti koji je hiljadu dve
stotine uenika okupljenih oko Ataturkove biste svakog
ponedeljka ujutru zajedno pevalo, snano bi odzvanjao
izmeu brda i uo se u hiljadama kua u okolini.
Pre nego to bi se otpevao Mar nezavisnosti,
gospodin Fazil, direktor gimnazije, koji bi se popeo na
stepenite na ulazu u zgradu, odrao bi govor o ljubavi
prema otadbini, naciji, starim nezaboravnim vojnim
pobedama (voleo je one krvave i osvajake poput Mohake
bitke) i zatraio od uenika da budu poput Ataturka. Poto
bi stariji, defetistiki nastrojeni aci, dobacivali rei poruge
koje u masi Mevlut prvih godina nije mogao da razume, a
neki nevaspitani isputali udne pa ak i rune glasove,
pomonik direktora Skelet, koji je stajao pored njega,
paljivo je kao policajac motrio na svakog uenika
ponaosob. Zbog te preterane kontrole Mevlut e tek posle
godinu i po dana, u danima kada je s etrnaest godina
posumnjao u utvreni kolski sistem, uspeti da se upozna s
jednim uenikom opozicionog duha prema kome su i
desniarski nastrojeni i poboni, a i leviarski i
nacionalistiki orijentisani aci (svi desniarski nastrojeni
aci su bili poboni, a svi leviari nacionalisti) oseali
potovanje i divljenje i koji je, kad god bi hteo, mogao da
prdne na masovnim skupovima.
Kada je re o budunosti kole i Turske, direktoru je
najtee padalo to to hiljadu i dve stotine uenika ne
uspeva slono da otpeva Mar nezavisnosti. Naroito ga
je izluivalo to to su uenici, svaki za sebe i kako ume, po
svom, pevali Mar nezavisnosti, a i to to neki
degenerisani divljaci ak nisu ni pevali. Ponekad se
dogaalo da kada aci u jednom delu kolskog dvorita
zavre himnu, oni u drugom kraju dou do polovine, da bi
direktor, u elji da se himna otpeva uglas, ne marei

79
pada li kia ili sneg, iznova primoravao hiljadu dve stotine
uenika da pevaju. Neki aci bi zbog malodunosti i iz
inata kvarili harmoniju, to bi dovodilo do smeha i tua
izmeu smrznutih uenika patriota i podrugljivih defetista
bez nade.
Mevlut bi iz daljine pratio te tue i grizao se za obraz da
ga ne uhvati Skelet dok se smeje tosovima bezobraznika.
Ali malo potom, dok bi se polako na jarbol podizala zastava
s mesecom i zvezdom, oi bi mu se ovlaile uz oseanje
krivice i on bi iskreno zapevao himnu. I do kraja ivota, ma
gde da vidi tursku zastavu koja se podie ak i na filmu
Mevlut bi redovno zasuzio.
Mevlut je silno eleo da bude poput Ataturka koji je
sve uinio za otadbinu, kao to je direktor traio. Za to je
trebalo da zavri trogodinju srednju kolu i trogodinju
gimnaziju. Kako to jo nikome ni u porodici, a ni u selu nije
polo za rukom, taj cilj je jo od prvih dana u koli u
Mevlutovoj glavi ostao kao neto sveto, poput zastave,
domovine, Ataturka, o emu je bilo lepo matati, a to se
teko moglo dostii. Veina uenika koji su dolazili u kolu
iz divljih naselja radila je ili uz oeve koji su se bavili
ulinom prodajom ili uz zanatlije. Oni su znali da e
napustiti kolu kada jo malo porastu. Veina je ekala red
da postanu egrti u pekari, autolimarskoj ili zavarivakoj
radnji.
Najvea briga direktora gospodina Fazila bila je da
obezbedi sklad i red izmeu dece iz dobrih porodica koja
su sedela u prvom redu i mase siromanih uenika i da u
koli uspostavi disciplinu. Zato je razvio filozofiju koju je
lakonski iskazivao na ceremoniji podizanja zastave: Dobro
obrazovanje brie razliku izmeu bogatog i siromaha! Da
li je gospodin Fazil time hteo da kae siromanoj deci: Ako
budete dobro uili i zavrili kolu, i vi ete biti bogati ili je

80
eleo da kae: Ako budete dobro uili, nee se videti
koliko ste siromani Mevlut nije mogao da pojmi.
Da bi celoj Turskoj dokazao da je obrazovanje u mukoj
gimnaziji Ataturk kvalitetno, eleo je da gimnazijski tim
dovede na nivo da uestvuje u Meugimnazijskom kvizu
znanja Radio Istanbula. Da bi ostvario taj cilj, najvie
vremena provodio je terajui tim koji je sastavio od dece iz
dobrih porodica iz mahale (kolski tim je meu zlobnicima
i lenjivcima bio poznat kao bubalice) da napamet naui
datume roenja i smrti osmanskih sultana. Na
ceremonijama podizanja zastave govorio je o bivim acima
koji su napustili kolu da bi bili egrti automehaniara i
zavarivaa kao da proklinje slabie koji su izdali
prosvetljenost i nauku; grdio je one koji idu u kolu i
ujedno, kao Mevlut, posle podne prodaju kiselo mleko; da
bi na pravi put privukao uenike kojima je bilo stalo da
zarade novac, vikao je: Tursku nee spasiti pilavdije,
trgovci, doner-evabdije, nego nauka! I Ajntajn je bio
siromah, ak je pao iz fizike, ali nikada nije napustio kolu
da bi zaradio koju paru, a zaradili su i on i njegov narod.

Skelet. Naa muka gimnazija Ataturk na Dutepeu u


stvari je osnovana da deca slubenika, advokata i lekara
koji stanuju u modernim i evropejskim stambenim
blokovima u Medidijekoju i gornjim mahalama u okolini
steknu dobro nacionalno obrazovanje. Ali kada je, na
nesreu, poslednjih deset godina pretrpela invaziju hordi
siromane anadolske dece iz divljih naselja to se
bespravno ire po praznim brdima na periferiji, upravljati
tom lepom gimnazijom postalo je gotovo nemogue.
Odeljenja su nam prepuna, iako je mnogo uenika koji rade
kao prodavci i ne dolaze u kolu, ili onih koji su krenuli na
posao pa se ispisali ili onih koji su izbaeni zbog poinjenih

81
prestupa poput krae, tue, pretnji i uznemiravanja
nastavnika. U modernim uionicama napravljenim za
tridesetoro uenika na asu naalost sedi po pedeset i
petoro, u klupama za dvoje sedi po troje uenika koji se
guraju laktovima, na odmorima se neprestano sudaraju
poput automobila oni to tre, hodaj i i igraju se. U zbornici
saalivi se dajemo kolonjsku vodu prignjeenim,
pogaenim i onesveenim nejakim uenicima koji bi
nastradali u guvi kada zazvoni, izbije tua i nastane
panika. U jednom tako mnogoljudnom okruenju
delotvorniji je metod predavanja primoravati uenike da
ue napamet, a ne objanjavati lekcije. Zato to uenje
napamet em razvija memoriju deteta em ga ui da potuje
starije.
Prvu godinu i prvo polugodite druge godine, godinu i
po kolskih dana, Mevlut je proveo duboko neodluan gde
e sedeti u uionici. Ulagao je napor da rei taj problem i
zapadao u krize poput drevnih filozofa u potrazi za
odgovorom na pitanje ta u ivotu treba raditi. Prvog
meseca od kako je poao u kolu shvatio je da ako, kao to
kae direktor, hoe da bude ovek od znanja kojim bi se
Ataturk ponosio treba da ima uredne sveske, kravate i
domae zadatke i da se drui s decom iz dobrih porodica iz
gornje mahale koja je u redu. Mevlut jo ne bee naiao na
uenika koji kao i on stanuje u bespravno podignutoj kui
(dve treine uenika) i koji je istovremeno veoma uspean
u uenju. U dvoritu se sreo s nekoliko zbunjenih aka koji
su ozbiljno shvatali kolu iako su iveli u divljem naselju,
jer su za njih, kao i za njega, govorili to je mnogo pametno
dete, neka ide u kolu. Nije, meutim, uspeo da u optoj
pometnji u gimnaziji uspostavi komunikaciju s tim
usamljenim duhovima koji su bili u drugim odeljenjima i
koje su omalovaavali nazivajui ih treberima. Jedan od

82
razloga bio je taj to su treberi sumnjiavo gledali
Mevluta samo zato to je kao i oni iveo u uderici.
Druenje i sedenje pored dece iz dobrih kua koja sede
u prvim klupama i redovno rade zadatke omoguavalo je
Mevlutu da se bolje osea. Da bi mogao da pree napred,
trebalo je da neprestano gleda nastavnicima u oi, da im
hvata zapoete ali nekom pedagokom logikom nedovrene
reenice i naglas ih dovrava. Kada je profesor postavljao
neko pitanje, Mevlut je, i ako ne bi znao odgovor, stalno
optimistiki podizao dva prsta kao da zna.
Ali i deca iz stambenih zgrada u gornjoj mahali, meu
koje se trudio da ude, bila su udna i u svako doba su
mogla oveku da slome srce. U prvom razredu srednje
kole Damat, pored koga je Mevlut stekao privilegiju da
sedi u prvom redu, otklonio je opasnost da bude u trenu
zgaen u guvi koja je jednog snenog dana, u punoj sali, za
veliki odmor igrala fudbal (loptom od starih novina
stisnutih kanapom, jer je bilo zabranjeno unositi fudbalsku
loptu u kolu), besomuno trala, vikala, tukla se,
meusobno se lemala gurajui se u praini i tapkala (sliice
fudbalera, majune olovke i komade cigareta podeljenih na
tri dela). Damat, koji je u jednom trenutku bio obuzet
gnevom, okrenuo se Mevlutu i rekao: Seljaci su ispunili
ovu kolu. Otac e me ispisati i ja u se premestiti u drugu
kolu.

Damat. Prvog meseca kole nadenuli su mi ime Damat[11],


jer sam polagao isuvie panje na eleganciju kravate i
sakoa i zato to sam poneko jutro dolazio u uionicu obilno
namirisan losionom posle brijanja moga oca koji je
ginekolog. U uinioci koja je smrdela na prljavtinu, zadah
i znoj, miris je svakog uveseljavao i, onih dana kada nisam

83
nanosio losion, pitali bi me: Damate, danas nema
svadbe? Nisam mekuac kao to neki misle. Jednom sam
stekao potovanje kabadahija iz zadnjih klupa tako to sam
jednim otrim udarcem pesnicom u vilicu oborio nekog
pajaca koji je iz zavitlancije primakao nos mome vratu pod
izgovorom da bolje oseti miris losiona posle brijanja, kao da
sam neki peder. Tu sam zbog toga to moj otac, cicija, ne da
novac za privatnu kolu.
Jednog dana smo se jedan drugom jadali u vezi sa svim
tim, kada je profesorka biologije Velika Melahat rekla:
1019, Mevlut Karata, mnogo pria, idi pozadi!
Profesorka, uopte nismo priali! rekao sam, ne zato
to sam kavaljerskog duha kao to je Mevlut mislio, nego
zato to sam znao da Melahat nikada nee proterati u
zadnji red dete iz dobre porodice kao to sam ja.
Ali Mevlut nije mnogo patio to je baen u zadnje
klupe. I ranije su ga premetali pozadi, ali je zahvaljujui
svojoj mirnoi, naivnom i detinjem licu i stalnom dizanju
ruke nalazio nain i uspevao da se probije napred. Ponekad
je neki nastavnik razmetao celo odeljenje kao preventivu
protiv velike larme u uionici. U takvim prilikama je
Mevlutu, koji je imao prijatan lik, polazilo za rukom da
gledajui profesoru u oi s odve velikom eljom i
poslunou sedne u prvi red, ali je kasnije zla srea
dovodila do toga da ponovo bude baen pozadi.
Drugom zgodom se Damat hrabro suprotstavio odluci
Melahat, prsate profesorke biologije, da Mevluta ponovo
poalje pozadi. Profesorka, neka sedi napred, ipak on
mnogo voli va predmet.
Zar ne vidi da ima vrat poput motke, rekla je surova
Melahat. Oni iza njega zbog toga ne mogu da vide tablu.
Budui da ga je otac bez ikakvog razloga drao u selu
poto je zavrio osnovnu kolu, Mevlut je bio stariji od

84
proseka u odeljenju. Stideo bi se kada bi se iz prvog vraao
u zadnji red. Glava mu je uspostavljala udnu vezu izmeu
sklonosti ka masturbaciji na koju se bee privikao i
ogromnog tela. Oni iz zadnjih redova su Mevlutov povratak
doekivali aplauzima i parolama Dobro doao kui,
Mevlute!
Zadnji redovi bili su mesto razbojnika, lenjivaca,
praznoglavaca, beznadenih kojima se vrtelo u glavi od
padanja na ispitima, korpulentnih kabadahija, preraslih i
onih koji e uskoro biti izbaeni iz kole. Meu
proterivanim u zadnje redove bilo je mnogo onih koji su
nalazili neki posao i naputali kolu, ali su i neki uenici iz
zadnjih klupa prerastali, nikako ne uspevajui da nau
posao van kole. Neki su i sami od prvog dana spontano
odlazili i sedali u zadnji red znajui da su ionako krivi,
glupi, starijeg uzrasta ili odve krupni. A neki drugi, poput
Mevluta, nikako nisu mogli da prihvate da su zadnji redovi
loa sudbina za njih. Poput nekih siromaha koji su potkraj
ivota uspeli da shvate da nikada nee moi da budu
bogati, uvideli bi gorku istinu posle dugotrajnih napora i
razoaranja. Mnogi profesori, na elu s profesorom istorije
Ramzesom (stvarno je liio na mumiju) iz iskustva su znali
da je uzaludan trud da se aci iz zadnjih redova neemu
naue. A neki (na primer, gospoa Nazli, mlada i bojaljiva
profesorka engleskog, zbog koje je Mevlut bio mnogo
srean kad bi iz prvog reda uhvatio njen pogled, i u koju se
nesvesno zaljubio), nisu skoro nikada ni gledali u tom
pravcu u strahu od sukoba sa zadnjim redovima i rasprave
bilo s kojim uenikom.
Nijedan nastavnik nije eleo da ue u direktan sukob sa
zadnjim redovima, pa ak ni direktor koji je ponekad umeo
da u istom trenutku uplai hiljadu i dve stotine mukaraca.
Zato to su te napetosti brzo mogle da se pretvore u krvavi

85
obraun i da u napad na tog nastavnika poe itav razred,
a ne samo oni u zadnjim redovima. Osetljivo pitanje koje je
dovodilo do besa ceo razred bilo je to su nastavnici zbijali
alu s njihovim narejem, tipovima, neznanjem i jarko-
crvenim bubuljicama koje su se svakodnevno, poput
hortenzija, rascvetavale na licima uenika koji su poticali iz
bespravno podignutih mahala. Nastavnici su teili da
udaranjem uenika lenjirom i omalovaavanjem unite
njihov ugled i uutkaju ih, jer su pojedini na asovima
priali prie zanimljivije od onoga to su oni predavali i
neprekidno zbijali ale. Jedno vreme je nastavnik hemije
Fevzi Naduvenko, koga su svi mrzeli, bio meta komadia
mesinga koji su izletali poput metaka iz cevica za duvanje
napravljenih od ispranjenih cevica hemijskih olovaka
kada bi se god okrenuo tabli da napie formulu olovo
oksida. Jer je terao egu s govorom i odeom jednog
uenika s Istoka (u to vreme niko nije koristio re Kurd)
koga je eleo da uniti.
Siledije iz zadnjih redova ponekad su samo iz uitka da
uplae nastavnika koga su smatrali slabim, a ponekad samo
to bi im tako dolo, prekidale nastavnika:
Dosta je, profesore, dosta si davio, smorili smo se,
priajte nam malo o vaem putovanju po Evropi!
Profesore, jesi li zaista sam stigao vozom ak do
panije?
Oni pozadi su neprekidno glasno razgovarali o onome
to se deava na asu, priali prie i tako se svi zajedno na
sav glas smejali poput ljudi koji leti neprestano razgovaraju
o filmu na platnu letnjih bioskopa, da ponekad profesor
koji je na tabli ispitivao i uenik koji je odgovarao iz prvog
reda jedan drugog nisu mogli da uju. Mevlut je s mukom
pratio ta profesor govori pred tablom kada god bi bio
proteran u zadnje redove. Ali da se ne shvati pogreno, za

86
Mevluta je najsavrenija kolska srea bila u tome da moe
da se smeje tosovima koje prave oni pozadi i da ujedno
moe da slua profesorku Nazli.

6. SREDNJA KOLA I POLITIKA


SUTRA NEMA KOLE
Mustafa-efendija. U drugom razredu srednje Mevlut se
stideo to i dalje po ulicama uzvikuje Kiselo mleko!, ali
ve se bio navikao da na lea stavlja obramicu i nosi tepsije
kiselog mleka i krage boze. Popodne bi sam nosio prazne
tepsije od mesta do mesta, kao to sam mu napominjao, na
primer iz jedne gostionice u sporednim uliicama Bejoglua
do skladita na Sirkediju; pune tepsije s kiselim mlekom
koje je uzimao iz skladita ili krage nezainjene boze koje
je uzimao kod Vefe ostavljao bi na Bejogluu kod Rasima,
gde je mirisalo na preni luk, i vraao se na Kultepe. Ako
bih uvee kod kue zatekao Mevluta kako jo ui sam za
stolom, govorio bih mu: Maala, ako ovako nastavi, bie
prvi profesor koji je potekao iz naeg sela. Ako bi dobro
nauio, pitao bi Tata, hoe da me preslia?, oi bi
prikovao za tavanicu i poinjao naglas da se presliava. Ako
bi negde zapeo, pogled bi s tavanice okretao ka meni. Ne
nadaj se pomoi od svog nepismenog oca, sinko, meni na
licu ne pie ono to ti ui, govorio bih mu. U drugom
razredu srednje kole nije se bio ohladio ni od kole ni od
prodavanja. Nekih veeri bi govorio: Ii u i ja s tobom da
prodajemo bozu, sutra nema kole! Nisam mogao rei da
izustim. A nekih dana bi govorio: Sutra imam asove, iz
kole idem pravo kui.

87
Poput veine uenika Muke gimnazije Ataturk i
Mevlut je svoj ivot van kole drao u tajnosti ne
poveravajui ak ni onima koji su kao i on radili kao
prodavci ta radi kad izae posle poslednjeg asa. Ponekad
bi na ulici ugledao nekog aka kako s ocem prodaje kiselo
mleko, ali bi se pravio da ga ne vidi i sutradan bi se, kada
se sretnu u uinioci, ponaao kao i obino. Ali, paljivo je
motrio kako to dete ui, da li se na asovima vidi da je
prodavac ili ne, i pitao se ta e od njega biti ubudue i ta
e u ivotu raditi. Mevlut je obratio panju kada se na
Tarlabaiju krajem godine sreo s uenikom iz Hojuka koji
je drei amove, zajedno s ocem na konjskoj zaprezi
skupljao stare novine, prazne flae i hrpe lima po ulicama.
Jednom je zapazio da etiri meseca od poetka drugog
razreda srednje nema deka sanjarskog izraza lica koji je
na asovima stalno gledao kroz prozor, da vie uopte i ne
svraa u kolu i da niko nijedanput nije pomenuo ni njega
ni to to ga nema. U isti mah je shvatio da e mu za kratko
vreme i on zauvek izbledeti iz seanja kao i svi njegovi
drugovi koji su napustili kolu i zaposlili se kao egrti ili
nali neki drugi posao.
Mlada profesorka engleskog jezika zvala se gospoda
Nazli; belog tena, krupnih zelenih oiju uvek je bila u
uniformi sa zelenim liem. Mevlut je znao da ona potie iz
nekog drugog sveta i prieljkivao da postane predsednik
razredne zajednice ne bi li bio u njenoj blizini. Predsednici
razreda su mogli da udarcem, amarom ili pretnjom
savladaju izgrednike na koje tokom asa nastavnik nije
mogao da utie i od kojih je zazirao da e mu uzvratiti
istom merom ako ih udari rukom ili lenjirom. Bilo je mnogo
kandidata iz zadnjih klupa za tu dunost, za kojom su
oseale potrebu profesorke nemone pred nedisciplinom i
bukom, poput profesorke Nazli; neki su na asovima

88
spontano ustajali sa svojih mesta da pomognu
nastavnicama, lupali bi akom u potiljak i povukli za ui
vake to remete mir na asu i dovodili ih u red. Da bi
profesorka Nazli primetila uslugu koju joj ine, ti
dobrovoljci su pre nego to bi pesnicom snano lupili u leda
nevaljalca vikali: Sluaj na asu! ili Potuj profesoricu!
Ako bi primetio da je profesorka Nazli zadovoljna tim
uslugama makar i ne pogledala na zadnje klupe, Mevluta
bi obuzeli bes i zavist. Kad bi profesorka Nazli njega
izabrala za predsednika razredne zajednice, on ne bi
koristio grubu silu da uutka divljake, lenjivci i dripci bi
sluali Mevluta samo zato to je jedan bedni doo iz
divljeg naselja. Na nesreu, vankolski politiki dogaaji
unitili su te Mevlutove politike snove unutar kole.
U martu 1971. godine izvren je vojni udar i
dugogodinji premijer Demirel se povukao jedva spasavi
ivu glavu. Revolucionarne organizacije su pljakale banke,
kidnapovale diplomate i uzimale ih za taoce, drava je
svaki as objavljivala vanredno stanje i policijski as,
vojnici i policajci su neprekidno pretresali kue. Zidovi u
gradu bili su oblepljeni slikama osumnjienih i lica za
kojima se tragalo, a bile su zabranjene knjiarske tezge na
plonicima. To nije bila dobra vest za uline prodavce.
Mevlutov otac je proklinjao one koji su izazvali ovu
anarhiju. Ali za uline prodavce i one koji rade
neregularno situacija se nije popravila ni poto je na hiljade
ljudi baeno u tamnice i podvrgnuto muenju.
Vojnici su grad pretvorili u kasarnu, kreei u belo sve
plonike u Istanbulu, svako mesto koje su smatrali prljavim
i neurednim (ceo grad je u stvari bio takav), stabla velikih
platana i zidove preostale iz osmanskih vremena. Bilo je
zabranjeno da dolmui staju gde god su hteli i primaju
putnike, da prodavci ulaze na velike trgove i bulevare,

89
elegantne parkove s fontanama, na brodove i vozove. U
saradnji s policijskim novinskim izvetaima preduzimane
su racije po polutajnim kockarnicama kojima su upravljali
ozloglaeni banditi, javnim kuama i vercerskim
skladitima u kojima su prodavane vercovane cigarete i
pia iz Evrope.
Skelet je posle vojnog udara udaljio profesore leviare s
administrativnih funkcija, i vie nije bilo verovatno da e
profesorka Nazli izabrati Mevluta za predsednika razredne
zajednice. Ponekad nije ni dolazila na asove i prialo se da
je mu trai. Svi su bili pod utiskom krupnih rei o poretku,
disciplini i istoi s radija i televizije. Sve je bilo prefarbano
politike parole ispisane po batenskim zidovima, vratima
toaleta, zabaenim mestima, skaredni izrazi, razne
bezobrazne prie napisane o nastavnicima i crtei (na
jednoj slici bili su nacrtani Skelet i Velika Melahat kako se
sparuju). Ukroeni su svi koji su se bunili protiv profesora,
podrivai, rasputena deca koja su svaki as izbacivala
neku politiku parolu i svako predavanje pretvarala u
politiku diskusiju i propagandu. Direktor i Skelet su na
ceremonijama podizanja zastave stavljali po jedan zvunik
pored statue Ataturka, koji se inae stavljaju na minarete,
ne bi li svi u isti mah mogli da otpevaju Mar
nezavisnosti, ali to nije donelo drugi rezultat do dodavanja
nekog metalnog zvuka horu neusklaenih glasova. Povrh
toga, poto je glas iz zvunika potiskivao sve druge glasove,
broj onih koji su pevali Mar nezavisnosti se smanjio.
Istoriar Ramzes je sada na asovima istorije jo ivlje
govorio o krvavim pobedama, o tome da boja zastave potie
od krvi, da je krv Turaka drugaija od krvi drugih nacija.

Mohini. Pravo ime mi je Ali Jalniz. Mohini je ime lepog

90
slona kojeg je predsednik Indije, Pandit Nehru,[12]
poklonio turskoj deci 1950. godine. Da bi se u istanbulskim
gimnazijama steklo pravo na nadimak Mohini, nije
dovoljno biti ogroman kao slon, star od roenja i sporo
hodati ljuljajui se poput mene. Potrebno je osim toga biti
siromaan i oseajan. Kao to je rekao prorok Ibrahim,
slonovi su vrlo osetljive ivotinje. Najtea politika
posledica vojnog pua iz 1971. u naoj koli jeste
skraivanje naih dugih kosa koje smo veinom putali
herojski se borei protiv Skeleta i drugih nastavnika. To je
tragedija koja je izazvala mnogo prolivenih suza ne samo
meu doktorskom i inovnikom decom koja su volela pop-
muziku nego i meu gimnazijalcima s lepom kosom iz
divljih naselja. Direktor i Skelet su prilikom sveanog
podizanja zastave ponedeljkom govorili i esto pretili
uenicima da mukarcima nikako ne prilii da kao ene
putaju dugu kosu pod uticajem nastranih pevaa iz
Evrope, ali je skraivanje kose uspelo tek s dolaskom
vojske u kolu posle vojnog udara. Po nekima, kapetan koji
je iskoio iz vojnog dipa doao je u kolu da organizuje
pomo stradalima u zemljotresu na istoku. Ali je Skelet,
uluivi priliku, odmah u kolu doveo najvetijeg frizera na
Dutepeu. Na nesreu i ja sam se, obuzet strahom kada sam
video vojnike, oiao. Kada sam se oiao, izgledao sam jo
runije. Vie od toga, gnuao sam se samog sebe to sam u
strahu od vojske pognuo glavu pred autoritetom, sitnim
korakom se uputio do frizera i seo na njegovu stolicu.
Skelet, koji je naslutio da Mevlut sanja o tome da
postane predsednik razreda, dao je tom mirnom ueniku za
primer zadatak da na velikom odmoru pomae Mohiniju.
Mevlut se obradovao, jer je to bila prilika da se za vreme
asova izae u hodnik i bude drugaiji od svih ostalih.

91
Svakog dana su Mevlut i Mohini pre velikog odmora u
11.10 izlazili iz uionice, prolazili mranim i vlanim
hodnicima i stepenicama silazili u suteren. Tu je Mohini
najpre svraao u aki toalet koji se nalazio uz skladite
uglja i u ija je vrata Mevlut gledao sa strahom, moljakao
za etvrtinu cigarete na tom smrdljivom mestu
obuhvaenom gustom plaviastom zavesom duvanskog
dima, potom je pripaljivao i, ako bi naao nekog ko bi se
smilovao, puio i drsko govorio Mevlutu koji ga je strpljivo
ekao na vratima: Naao sam lek za ivce. Poto bi dugo
ekao u redu u kuhinji, Mohini bi uprtio na lea krag koji
je bio skoro iste veliine kao i on, peo se stepenicama i
paljivo ga stavljao na pe u uionici.
U velikom grubom kragu bilo je smrdljivo mleko
napravljeno u kuhinji koja je zaudarala, od mleka u prahu
koje je UNICEF besplatno delio kolama u siromanim
zemljama. Dok je na odmoru Mohini s panjom kakve
domaice sipao mleko u raznobojne i raznovrsne plastine
ae koje su dai donosili od kue, deurni nastavnik je
briljivo, kao da im deli dragulje, iz jedne plave kutije delio
acima pilule ribljeg ulja koje su svi mrzeli i koje je opet
UNICEF davao besplatno, pa je kao policajac kruio
izmeu redova da bude siguran da su progutali te smrdljive
stvari. Veina uenika je pilule bacala kroz prozor ili u ugao
dvorita gde se tapkalo ili ih je bacala na pod i gazila iz
uivanja da uionica zasmrdi. Neki su kroz ispranjene
cevice hemijskih olovaka duvali loptice ribljeg ulja ka
tabli. Table u mukoj gimnaziji Ataturk na Dutepeu imale
su klizalite od bombardovanja bezbrojnim pilulama ribljeg
ulja i neprijatan miris koji je ljudima sa strane bio
odvratan. Jednom je pogoena Ataturkova slika u uionici
9-C na gornjem spratu, Skelet se usplahirio i zatraio da se
poalje inspektor iz Uprave bezbebnosti i Uprave za

92
nacionalno obrazovanje za Istanbul i da se pokrene istraga,
ali je iskusni i dobronamerni naelnik za nacionalno
obrazovanje objasnio komandantima s ovlaenjima za
delovanje u vanrednoj situaciji da niko nije imao nameru
da vrea ni osnivaa Republike niti bilo kog velikana
drave i zakljuio sluaj. Trud da se ispolitizuju ceremonije
s mlekom u prahu i ribljim uljem tih je godina pretrpeo
neuspeh, ali e se posle vie godina i islamisti i nacionalisti
i leviari vajkati da su kao deca pod pritiskom zapadnih sila
bili primoravani da gutaju otrovne i smrdljive pilule. Na tu
temu e, tavie, pisati knjige i memoare.
Mevlut je bio srean kad je na asovima knjievnosti
itao stihove Jahje Kemala, koji su doaravali oseanje
radosti osmanskih jurinika koji su sa sabljama u rukama
osvajali balkanske zemlje. Dok su svi zajedno pevali ne bi li
ubili vreme na asovima koje su gubili, ponekad su se ak i
najnemirniji uenici iz zadnjih klupa zaogrtali u aneosku
nevinost. Dok je napolju padala kia (pomiljao je na
trenutak na oca kako prodaje kiselo mleko) mislio je da je
kadar da beskrajno sedi pevajui pesme u toploj uinioci i
da je gradski ivot mnogo lepi od onog u selu, iako su mu
majka i sestre bile daleko.
Kao posledica vanrednog stanja, zabrane izlaska na
ulicu i pretresa stanova, nekoliko nedelja posle vojnog
udara uhapeno je na desetine hiljada ljudi, ali su nedugo
zatim, kao i uvek, zabrane popustile pa su prodavci
slobodnije poeli da izlaze na istanbulske ulice, a du zida
muke gimnazije Ataturk stali su se reati prodavci
leblebija, evreka, vakaih guma, lisnate alve. Mevlut,
koji je potovao restrikcije, na trenutak je obratio panju na
jednog deka svojih godina meu onima koji su u toplim
prolenim danima krili zabranu trgovanja. U ruci deteta
poznatog lika bila je kartonska kutija na kojoj je ogromnim

93
slovima bilo ispisano SUDBINA. Mevlut je u kutiji video
privlane poklone plastine vojnike, vakae gume,
eljeve, sliice fudbalera, runa ogledala, klikere i veliku
plastinu fudbalsku loptu.
Zar ne zna da je zabranjeno kupovati od prodavaca?
upitao ga je trudei se da izgleda odluno. ta to
prodaje?
Neke ljude Alah voli mnogo vie od drugih. Oni na
kraju postanu bogati. Neke voli manje. I oni ostanu
siromani. Vrhom igle izgrebe jedan od ovih obojenih
kruia i ispod njih se vidi ta je tvoj poklon i ima li sree
ili nema.
Jesi li ti smislio tu igru? upitao je Mevlut. Odakle
dobija poklone?
Prodaju u paketu gotovu celu igru zajedno s
poklonima. Za tebe je sve trideset dve lire. Ako eta
ulicama i za ezdeset kurua proda, i da da grebu jedan
od sto kruia, dobije ezdeset lira. Vikendom je u
parkovima dobra para. Hoe li odmah da vidi da li e
biti bogata ili siromaan i prezren? Ogrebi i proitaj
odgovor. Za tebe je dabe.
Ja neu biti siromaan, videe. Mevlut se ispruio
bez oklevanja i uzeo u ruku iglu s kuglicom koju mu je
deak prodavac veto utrapio. Na kartonu je bilo vie
neizgrebanih krugova. Briljivo je odabrao jedan i ogrebao.
Zla srea! Nita, ree mlaani prodavac.
Daj onu, ree Mevlut iznerviran. Ispod obojenog
aluminijuma koji je izgrebao nije bilo ni rei ni poklona. I
ta e sada biti?
Ovo dajemo onome ko nita ne dobije, ree deak i
dade Mevlutu jedan keks veliine kutije ibice. Da,
stvarno nema sree, ali ko gubi na kartama ima sree u
ljubavi. Stvar je da zarauje dok gubi. Jesi li razumeo?

94
Jesam, odgovori Mevlut. Kako se zove, koji si broj?
375 Ferhat Jilmaz. Hoe li me prijaviti Skeletu?
Mevlut je odmahnuo rukom u smislu: taman posla, a i
Ferhat je napravio izraz taman posla, te su odmah
shvatili da e postati veoma dobri drugovi.
Mevlut je isprva bio impresioniran time to Ferhat,
premda istih godina kao i on, zna jezik ulice, gde se nalaze
duani u gradu i tajne ljudi. Ferhat mu je priao da je
kolski kolektiv leglo hohtaplera, da je istoriar Ramzes
jedna budala i da su profesori veinom uasni ljudi koji ne
misle ni na ta drugo do da neopaeno izau s asa i dobiju
platu.
Jednog hladnog dana Skelet je organizovao prepad na
prodavce poreane du zida. Potegao je omanju armiju
koju je paljivo i ve due vreme sastavljao od posluitelja,
istaa, onih to su u kuhinji kuvali mleko u prahu i uvara
skladita uglja. Mevlut je zajedno s drugim uenicima
stojei uza zid posmatrao rat. Svi su bili na strani
prodavaca, ali drava i kola su bile jae. Skelet je pretio
da e pozvati policiju i telefonirati komandi vanrednog
stanja. Sve to e se u vidu nezaboravnih slika opteg stava
drave i kolske uprave prema trgovakoj populaciji
smestiti u dubine Mevlutovog seanja.
Saznanje da je profesorka Nazli napustila kolu bilo je
za Mevluta nepodnoljivo. Osetio je da je u praznom
prostoru. Zapravo, shvatio je koliko esto na nju misli. Tri
dana nije iao u kolu, a svakome ko bi ga pitao, odgovarao
je da mu se otac razboleo. Mevlutu su se sviale Ferhatove
dosetke, njegova snalaljivost i optimizam. Iao je s njim na
ulice da prodaju Sudbinu, zajedno su beali iz kole i
odlazili na Beikta i park Maka. Mevlut je od Ferhata
nauio mnoge dosetke, ale i izreke s namerom i
sudbinom koje mu mogu posluiti na vratima kupaca

95
kiselog mleka i boze kojima je bio simpatian. Ne moe
znati kakva ti je SUDBINA dok ne pokae kakva ti je
namera, govorio bi, na primer, uvee, kupcima boze.
Drugi Ferhatov uspeh kome se divio bila je njegova
vetina da se dopisuje s mladim Evropljankama. Devojke su
bi le stvarne, ak je njihove fotografije Ferhat imao u
depu. Uzimao je njihove adrese iz rubrike mladi ele
da se dopisuju iz omladinskog asopisa Milijet Hej koji je
Damat donosio u kolu. Hej, koji se hvalio da je prvi turski
omladinski asopis, objavljivao je samo adrese devojaka iz
Evrope, ne i turskih devojaka da ne bi naljutio
konzervativne porodice. Ferhat je davao nekom drugom da
mu pie pisma, ne govorei ko je to, a od devojaka je krio
da je ulini prodavac. Mevlut je mnogo razmiljao o tome
ta bi pisao ako bi sam poslao pismo nekoj devojci iz
Evrope i nije uspevao da smisli. Neki njegovi drugovi
zaljubljivali su se u te mlade Evropljanke samo na osnovu
fotografija koje su stizale od njih, neki su pokuavali da
dokau da one nisu stvarne, a neki drugi pakosnici
unakazivali su fotografije docrtavajui ih i prosipajui
mastilo po njima.
Jedan asopis koji je tih dana itao u kolskoj biblioteci
bio je presudan za njegov ivot prodavca. U mukoj
gimnaziji Ataturk vodili su u biblioteku uenike da ne
prave haos kad neki profesor ne bi doao i kad bi gubili
nastavu. Bibliotekarka Ajsel je uenicima dovedenim za
vreme izgubljenih asova davala stare asopise koje su koli
poklanjali penzionisani lekari i advokati iz gornje mahale.
Prilikom Mevlutove poslednje posete biblioteci, Ajsel je
uenicima paljivo podelila poutele i dvadesetak godina
stare brojeve asopisa Lepi Ataturk, Arheologija i umetnost,
Duh i materija, Naa Turska, Svet medicine, Riznica znanja
i druge i to jedan broj na dvojicu. Kada se uverila da su

96
asopisi podeljeni, odrala je uveni kratki govor o itanju
koji je Mevlut paljivo sasluao.
Prva uvena reenica tog govora koju e podsmevai
esto imitirati bila je DOK SE ITA KNJIGA, NE GOVORI
SE. Ono to itate itaete u sebi, u tiini. Inae neete
uspeti da upamtite sadraj. Kada doete do dna strane koju
itate, nemojte odmah okretati list, saekajte dok ne
budete sigurni da je tu stranu i va drug u celini proitao.
Zatim okrenite stranu bez pljuvanja u prste i guvanja
hartije. Ne piite po stranicama. Ne vrljajte, nemojte
docrtavati na slikama brkove, naoare, brade. Ne gledaju
se samo slike u nekom asopisu, treba proitati i tekstove.
Najpre na svakoj strani proitajte lanke, a tek onda ete
razgledati slike. Ako od poetka do kraja proitate asopis,
u tiini dignite ruku i ja u videti i doi da vam ga
zamenim. Ali ionako nemate vremena da proitate itav
asopis. Bibliotekarka Ajsel je na trenutak zautala trudei
se da na licima Mevlutovili drugova iz razreda vidi efekat
svojih rei. Stavila je ruke u depove kecelje koju je sama
saila i izgovorila poslednje rei poput nekog turskog
sultana koji svojim nestrpljivim vojnicima zapoveda da
krenu u napad i pljaku:
Sad moete itati.
Nastala je huka i buka; ulo se utanje poutelih
stranica okretanih s uzbuenjem i zanimanjem. Mevlutu i
Mohiniju koji je sedeo pored njega pripao je broj prvog
turskog parapsiholokog asopisa Duh i materija, star
dvadeset godina (iz juna 1952). Dok su se pomno okretale
stranice bez pljuvanja u prste, zastali su kada im se pred
oima pojavila slika psa.
DA LI PSI MOGU DA LJUDIMA ITAJU MISLI? bio je
naslov teksta. Mevlut ga je proitao, isprva ne
razumevajui mnogo tota, ali udno ustreptalog srca.

97
Zatim je od Mohinija zatraio dozvolu da tekst jo jednom
proita pre nego to okrenu stranu. Mevlut e se posle vie
godina seati vie onoga to je oseao dok je itao lanak
nego ideja i pojmova u njemu. Osetio je da je na svetu sve
meusobno povezano. itajui tekst shvatio je da ga nou s
grobalja i praznih graevinskih placeva psi mnogo vie
posmatraju nego to je mislio. Moda je toliko bio pod
utiskom jer na slici na toj strani nije bila plemenita
evropska pudlica, kao to biva u takvim asopisima, nego
jedan od pasa boje blata s istanbulskih ulica.
U prvoj nedelji juna delile su se knjiice. Mevlut je pao
na popravni ispit iz engleskog.
Nemoj da kae ocu, ubie te, upozorio ga je Ferhat.
I Mevlut je tako mislio, ali je takoe zna da e otac
traiti da svojim oima vidi diplomu srednje kole.
uo je da e profesorka Nazli, koja je bila u jednoj
drugoj koli u Istanbulu, moda doi kao komisija na
popravni ispit. Mevlut je celo leto u selu uio engleski da bi
mogao da zavri srednju kolu. U osnovnoj koli u selu
Denetpinar nije bilo englesko-turskog renika, niti ikoga
ko bi mu mogao pomoi. U julu je poeo da uzima asove
od sina nekog turskog gastarbajtera u Nemakoj koji je
ford-taunusom doao u susedno selo Gumudere i doneo
televizor. Mevlut je svaki put morao da peai tri sata, tamo
i natrag, da bi mogao da s knjigom u ruci sat vremena
posedi ispod jednog drveta s dekom koji je iao u nemaku
srednju kolu i koji je turski i engleski govorio s nemakim
akcentom.

Abdurahman-efendija. Da vam i ja, s vaim doputenjem,


na brzinu ispriam, ne oduzimajui vam vreme, ta je nas
zlosrenike snalo poto je srenik Mevlut, to je uzimao
asove engleskog od sina naeg radnika u Nemakoj, opet

98
svratio u nae skromno selo Gumudere. Kako sam, boe,
bio srean 1968. godine kada sam prvi put imao s vama
ast, s moje tri lepe keri i njihovom tihom majkom
aneoske due! Posle moje tree keri, lepe Samihe,
prodao sam duu avolu. Opet me je obuzela elja za
mukim detetom, te nismo mogli rei ne etvrtom
potomku. Upravo tako, dobio sam muko dete kome sam
dao ime Murat im se rodilo. No Svevinji je Alah sat
vremena od poroaja k sebi pozvao i njega i njegovu majku
svu u krvi, pa su i moj Murat i moja saputnica u trenu otili
gore anelima, ja sam ostao udovac, a moje tri keri
sirotice, isprva su uvee moje tri erke legale pored mene u
krevet svoje pokojne majke, mirisale dah pokojnice i
plakale do jutra. Tako sam se i ja prema kerima jo dok su
bile bebe ponaao dobro kao da su keri kineskog cara.
Donosio sam im haljine iz Bejehira i Istanbula. Hou da
kaem cicijama koji mi govore da troim novac kao pijanac,
da su tri lepe keri svaka vrednije od blaga zaloga za
budunost nekoga ko je ostao krivog vrata prodajui poput
mene kiselo mleko po ulicama. Moje e anelice bolje
opisati sebe nego to ja to inim. Najstarija Vediha ima
deset, a najmlaa Samiha est godina.

Vediha. Zato uitelj na asovima najvie od svih gleda u


mene? Zato nikome ne smem da kaem da elim da idem
u Istanbul i gledam more i brodove. Zato najpre ja treba
da ponem da sreujem sto, nametam krevete i sluim
oca? Zato se nerviram kada vidim kako moje mlae sestre
razgovaraju i smeju se?

Rajiha. U ivotu nikada nisam videla more. Neki oblaci lie


na neto drugo. elim da to pre doem u majine godine i
da se udam. Zamiljam kako nas posmatraju moj pokojni

99
mlai brat Murat i majka. Svia mi se da zaspim plaui.
Zato mi svi tepaju govorei mi pametna moja keri? Dok
dvojica starijih momaka ispod drveta gledaju u knjigu,
Samiha i ja ih gledamo iz daljine.

Samiha. Ispod bora su dvojica ljudi. Ruka mi je u Rajihinoj


ruci. Uopte je nisam isputala. Onda smo se vratile kui.
Mevlut i njegov otac su se vratili u Istanbul ranije nego
ikada, da bi stigli na popravni ispit krajem avgusta. Kua
na Kultepeu je krajem leta mirisala na vlagu i zemlju, kao i
pre tri godine kada je Mevlut tu prvi put kroio.
Profesorka Nazli nije dola kao kontrolor na ispit, na
koji je Mevlut izaao posle tri dana, u najveoj uionici
muke gimnazije Ataturk. Mevlutu je srce bilo slomljeno.
Ali ipak se potrudio i uspeno odgovorio na pitanja. Za dve
nedelje, kada je poao u gimnaziju, otiao je u Skeletovu
kancelariju da uzme diplomu srednje kole.
Bravo 1019, evo tvoje diplome! rekao je Skelet.
Mevlut je uvee ocu pokazao diplomu koju je celog
dana vadio iz tane i posmatrao.
Sad moe da bude policajac ili straar, rekao je
otac.
Mevlut se do kraja ivota s enjom seao godina
provedenih u srednjoj koli. U njoj je nauio da je najbolja
stvar na svetu biti Turin i da je gradski ivot mnogo lepi
od seoskog. Ponekad bi se s osmehom priseao aneoskog
izraza koji bi se pojavio na licima ak i najnevaljalijih i
najdrskijih uenika, dok bi razred posle svih tua i pretnji
slono pevao pesme.

7. BIOSKOP ELJAZAR
100
PITANJE IVOTA I SMRTI
Jedne nedelje ujutru, novembra 1972. godine, dok su
prelazili rutu distribucije kiselog mleka koju e te sedmice
slediti, Mevlut je shvatio da vie uopte nee s ocem
prodavati na ulicama. Firme koje su proizvodile kiselo
mleko i koje su sve vie rasle, sada su mogle kamionetima
da dovoze tepsije kiselog mleka do Taksima i ilija
prodavcima na noge.
Vetina u prodaji kiselog mleka vie nije bila da se teret
od pedeset-ezdeset kilograma nosi od Eminonuja do
Bejoglua i ilija o ramenu, poput nosaa, nego u
preuzimanju na mestu gde su ga ostavili kamioneti i umeu
da se odmah podeli po ulicama i kuama. Otac i sin su
uvideli da e im se ukupni prihodi poveati ako sebi
odaberu odvojene trase. Dva puta nedeljno su kod kue
eerom zaslaivali bozu koju bi doneo jedan od njih, ali su
je sada sveeri prodavali u razliitim ulicama.
Ta nova situacija pruila je Mevlutu oseanje slobode,
ali je za kratko vreme spoznao da je to varka. Negovanje
dobrih odnosa s vlasnicima restorana i sve zahtevnijim
domaicama, vratarima, mestima gde je na uvanje
ostavljao tepsije kiselog mleka i krage boze, uzimalo mu je
mnogo vie vremena nego to je mislio i zbog toga je esto
izostajao iz kole.
Dopadalo mu se u stvari da se cenjka oko kilograma
kiselog mleka dok je uz oca vodio knjigu, dok je na terazije
stavljao teg i razgovarao s ika Torulu Tahirom, koga i sada
zove ikom; oseao se mnogo vanijim nego to je bio dok
je gledao u tablu nita ne shvatajui na asu hemije.
Umena i mona braa Beton iz oblinjeg sela Imrenler
osvojila su kao jedinstveno trite sve restorane i bifee u
susedstvu Bejoglua i Taksima. Mevlut je na ulicama koje je

101
preuzeo od oca, na Ferikoju i Harbiji, sniavao cene da ne
izgubi stare muterije i uspostavljao nova prijateljstva.
Jedan deko iz Erzindana koga je poznavao s Dutepea i iz
srednje kole poeo je da radi na Pangaltiju kod jednog
uftedije koji je troio mnogo jogurta. I Ferhat je poznavao
vlasnike bakalnice nalazila se odmah do njega koji su
bili Kurdi aleviti iz Maraa. Mevlut je ve oseao kako raste
u gradu.
U koli je napredovao do toaleta u podrumu u koji su
ili oni to pue, a da bi tu to pre naiao na prihvatanje
poeo je da nosi paklicu cigareta bafra. Poto se znalo da
zarauje i da je novajlija koji je tek odskora propuio, od
njega se oekivalo da kupi paklicu i dri je za gotovane.
Mevlut je u prvoj godini gimnazije zakljuio da je u
srednjoj koli isuvie veliao masu hvalisavaca ponavljaa u
toaletu, iako nije imala drugih poslova osim da dolazi u
kolu, koja nije zaraivala i koja je neprestano ogovarala.
Svet na ulicama bio je mnogo vei i stvarniji od onoga u
koli.
Novac od prodaje i dalje je kao to se valja vadio iz
depa i davao ocu. Ali troio je i na stvari kao to su
cigarete, bioskop, sportska prognoza, lutrija. Nije se stideo
to je te trokove prikrivao od oca, ali oseao je krivicu to
je iao u bioskop Eljazar.
Zgrada bioskopa Eljazar, u jednoj od glavnih ulica
izmeu Galatasaraja i Tunela, napravljena je za jednu
jermensku pozorinu trupu 1909. godine u slobodarskom
ambijentu posle svrgavanja sultana Abdulhamida (prvo ime
mu je bilo Odeon). Posle proglaenja Republike nastavio je
da bude bioskop (Maestik) u koji su vie ili Grci i turske
porodice iz viih slojeva, a u poslednje dve godine, poto je
dobio ime Eljazar, poeo je da prikazuje pornofilmove
poput svih bioskopa na Bejogluu. Dok je nastojao da shvati

102
temu filma koja uopte i nije bila vana, Mevlut je, krijui
se i od samog sebe, sedeo zgren na krajnjem seditu
udaljenom od svih, neprimetan u mraku za besposliare iz
donjih mahala, stare i ucveljene mukarce i nesrene
usamljenike (u sali se oseao udan zadah i miris
eukaliptusa).
U Eljazaru se nisu prikazivali prvi turski pornofilmovi,
pornografski dodaci domaim filmovima, u kojima su
turski glumci (neke su svi poznavali) igrali u gaama, to su
u nezgodnu situaciju dovodili polupoznate aktere koji su
iveli u okolini. Veina filmova bila je uvezena. Mevlutu se
nije dopadalo to je u italijanskim filmovima
sinhronizovanim na turski seksepilna ena prikazana kao
naivna i glupa.
(Izrujavao se to su likovi u nemakim filmovima stalno
terali egu sa seksi scenama kao da tu ima neto smeno,
a to je on iekivao uzimajui ih toliko ozbiljno. A u
francuskim filmovima se udio enama koje su odmah
legale u krevet, a da nisu smiljale nikakav izgovor, tavie
nervirao se. Ponekad se Mevlutu inilo da gleda jedan te
isti film, jer su sve te ene i mukarci koji su jurili za njima
govorili turskim jezikom istih glumaca-sinhronizatora. Te
scene koje su gledaoce dovodile u bioskop uvek bi kasnile.
Tako je Mevlut s petnaest godina shvatio da je seksualni
odnos udo do koga se dolazi samo dugim ekanjem.
Masa mukaraca koja je, pre nego to bi poela seksi
scena ekala na ulazu puei, buno bi ulazila u salu. Dok
bi se bliila vana scena u filmu, redari bi, uzvikujui
Poinje!, opominjali one koji su nestrpljivo ekali
napolju. Me vlut se udio injenici da te mukarce nije stid
da se pogledaju u oi. On nikako ne bi dizao glavu
neprestano gledajui u cipele (jesu li mi vezane pertle?)
dok je prolazio kroz tu guvu nakon to bi mu otcepili

103
kartu.
Kada bi se na platnu pojavile erotske scene, itav
bioskop bi utonuo u tiinu. Mevlut bi primeivao da mu
srce bre lupa, da mu se lako vrti u glavi i da se brzo znoji,
pa se trudio da se savlada. Kako su te direktne scene
isecane iz drugih filmova i nasumice lepljene na drugi, znao
je da izmeu stresnih stvari koje je video i filma iju je
temu malopre pokuavao da dokui nema veze. Ali glava
mu je ipak uspostavljala vezu izmeu seksi scena i filma s
obinom temom. Pomisao, na trenutak, da su ene
otvorenih usta i golih grudi i zadnjica koje rade bezobrazne
stvari iste one ene iz nepornografskih filmova jo vie je
raspaljivala Mevluta koji se grbio postien zbog spreda
nabreklih pantalona. Mevlut ni jedan jedini put nije u
bioskopu Eljazar, u koji je u gimnazijskim godinama sam
odlazio desetinama puta, stavio ruku u dep i igrao se
svojim okom. Prialo se da stari pederi, koji u bioskope i
dolaze samo s tim ciljem, u mraku napadaju alatke onih
to u toku filma otkopaju pantalone i masturbiraju. Bilo je
i ika koji su eleli da mu se priblie govorei Koliko ti je
godina, sine?, Jo si dete, ali Mevlut se ponaao kao da
je gluv i pravio se da ih uopte ne uje. Nije mu bilo lako
da izae iz bioskopa, jer je u Eljazaru bilo mogue celog
dana sedeti s jednom kartom i vie puta gledati i dva filma
koja se ponavljaju.

Ferhat. Mevlut je poeo da zajedno sa mnom prodaje


Sudbinu vikendima, kada su se u prolee otvorili luna-
parkovi, bate kafea i napunile ajdinice na Bosforu, deja
igralita, mostovi i trotoari. Radili smo taj posao s velikom
ozbiljnou dve godine i dosta zaradili. Odlazili smo
zajedno na Mahmutpau da uzmemo gotove kutije i dok
smo jo silazili nizbrdicom poinjali da prodajemo deci koja

104
su izala s roditeljima u kupovinu. Kada bismo preli
Egipatsku ariju, trg Eminonu i most i stigli do Karakoja,
ponekad bismo s radou videli da smo prodali skoro
polovinu krugova iz naih kutija.
Mevlut bi jo iz daljine, dok je sedeo za stolom u
ajdinici, po pogledu mogao da prepozna zainteresovanog
kupca i ne pridajui znaaja je li star ili mlad optimistino
mu prilazio umean da kae neku novu uvodnu reenicu
koja bi uvek zbunjivala. Zna li zato treba da okua
sreu? Zato to su ti arape iste boje kao i ealj koji
dajemo na poklon, govorio bi zbunjenom detetu koje nije
znalo koje boje su mu arape. Pogledaj, na Ferhatovom
kartonu je na broju dvadeset sedam bilo OGLEDALO, a moj
broj dvadeset sedam jo nije ogreban, zapoinjao bi
razgovor s lukavim dekom s naoarima koji je prozreo igru
i bio neodluan. Nekih prolenih dana bismo na
pristanitima, brodovima i parkovima obavili toliko posla
da smo se vraali na Kultepe, jer su nam kutije bile gotove.
Poto smo tokom tri sunana popodneva napravili odlian
posao, uz obrazloenje zabranjeno za prodavce, vie nas
nisu primali na most preko Bosfora, koji nakon otvaranja
1973. jo nije bio zatvoren za peake zbog brojnih
samoubica koji su skakali s njega. Mnogo puta su nas
udaljavali iz damijskih dvorita bradonje koji su govorili
To nije igra na sreu nego kocka!, s vrata bioskopa
govorei nam da smo jo mali, mada smo u njih inae
ulazili i udobno gledali erotske filmove, i iz gostionica i
kazina uz zabrane tipa Zabranjeno za prodavce.
Prve nedelje juna, kada su podeljene knjiice, Mevlut je
shvatio da e ponavljati prvi razred gimnazije. U delu
knjiice od utog kartona na kome je stajala ocena,
rukom je bilo napisano Ponavlja. Mevlut je deset puta
proitao tu reenicu. asove nije pohaao u dovoljnoj meri,

105
na mnoge ispite nije izlazio, propustio je ak i da pridobije
srca profesora koji bi se saalili na njega kao na ubogog,
siromanog prodavca kiselog mleka i dali mu prelaznu
ocenu. Poto je iz tri predmeta dobio slabe ocene, vie nije
bilo potrebe da ui u toku leta. Mevlut je bio tuan i to je
Ferhat zavrio razred, a da ak nije pao ni na popravni, ali
je matao da ostane preko leta u Istanbulu i radi tako
mnogo toga, da i nije bio odve nesrean. Kada mu je uvee
otac saznao za vest, upitao ga je: A pui, je li tako?
Ne, tata, ne puim, odgovorio je Mevlut, dok mu je u
depu bila paklica bafre.
Sluaj ti, ne samo da pui, i stalno drka kao vojnici,
nego jo i lae oca.
Ne laem.
Bog te ubio, dreknu otac i udari Mevlutu amar.
Potom zalupi vratima i ode.
Mevlut se baci na krevet.
Dugo nije bio kadar da ustane s kreveta od tuge. Ali
nije ni plakao. Ono to mu je teko padalo nije bilo ni to to
je pao na godinu ni to mu je otac lupio amar. Srce mu je
slomilo to to je njegov otac mogao da mu tako otvoreno u
oi kae da masturbira, da leerno govori o onome to je
njegova velika tajnu i to to mu ne veruje i ponaa se
prema njemu kao prema laovu. Mevlut je mislio da niko
ne zna da on radi tako neto. Ta duboka povreenost u
njemu je izazvala takav bes da je odluio da preko leta
uopte ne ode u selo. Spoznao je da e jedino sam
oblikovati svoj ivot. Jednog e dana napraviti velike stvari
pa e i otac i svi drugi shvatiti da je Mevlut linost mnogo
posebnija nego to misle.
Poetkom jula otac je sam otiao na selo. Mevlut mu je
jo jednom objasnio da ne eli da izgubi stalne muterije na
Pangaltiju i Ferikoju. Nastavljao je da ocu daje sve to

106
zaradi. Mustafa-efendija je govorio da taj novac tedi za
kuu koju planira da napravi u selu. Mevlut je ranije
ukratko referisao ocu od kog dana je prihod koji mu je
predavao. Sada mu vie nije polagao raun, samo mu je u
odreenim razmacima predavao novac kao da plaa porez.
A ni otac vie nije govorio da je taj novac namenjen za kuu
koju e napraviti u selu. Mevlut je uviao da je otac
prihvatio da se on vie nee vraati u selo i da e preostali
ivot provesti u Istanbulu poput Korkuta i Sulejmana. U
trenucima u kojima se oseao najusamljenijim u ivotu, bio
je kivan na oca koji nikako nije uspevao da se obogati u
gradu i koji i sebi izbijao iz glave misao da se vrati u selo.
Da li je moda njegov otac nasluivao ta oseanja?
Leto 1973. godine bilo je jedno od najsrenijih u
Mevlutovom ivotu. On i Ferhat su tokom popodneva i
sveeri zaradili dobre pare prodajui Sudbinu na gradskim
ulicama. Mevlut je od dela te sume kupio nemake marke
u apoenima od po dvadeset od jednog kujundije na Harbiji
kod koga ga je Ferhat odveo. Sakrio ih je ispod madraca.
To je bio prvi korak u prikrivanju zaraenog novca od oca.
Veinom ujutru nije naputao Kultepe i nije izlazio iz
kue koju vie ni s kim nije delio. esto je masturbirao
govorei da je to poslednji put. Oseao je krivicu to se sam
sa sobom igra kod kue, ali kako nije imao devojku ili enu
s kojom bi mogao da vodi ljubav, to se nije pretvorilo u bol i
oseanje da mu neto nedostaje, kao to e biti narednih
godina. Niko ne bi mogao da zameri esnaestogodinjem
gimnazijalcu to nema ljubavnicu s kojom bi mogao da se
voli. Osim toga, Mevlut i nije tano znao ta bi radio s
devojkom ak i kada bi ga u tom asu oenili.

Sulejman. Jednog vrelog dana poetkom jula reio sam da


svratim kod Mevluta. Lupao sam i lupao na vrata, ali niko

107
nije otvarao. Nee biti da je u deset sati ujutru otiao da
prodaje kiselo mleko! Obiao sam oko kue udarajui u
prozore. Kucnuo sam u staklo kamenom koji sam uzeo sa
zemlje. Pranjavo dvorite je bilo zaputeno, a kua popu
ruine.
Potrao sam kada su se vrata otvorila. ta je bilo? Gde
si?
Zaspao sam! odgovorio je Mevlut, mada je izgledao
umorno, kao da uopte nije spavao.
Na trenutak sam pomislio da nekog ima unutra pa me
je obuzela neka udna zavist. Uao sam. Jedina prostorija
je bila zaguljiva i zaudarala je na znoj. Kako je to bilo
malo! Sto, krevet tri-etiri stvari
Mevlute, zove nas moj otac u radnju, rekao sam. Ima
neki posao i rekao mi je da dovedem i tebe.
A kakav to posao?
Sigurno nita teko, ne brini. Hajdemo.
Ali Mevlut se nije pomerao. Moda se zatvorio u sebe
poto je pao na godinu. Naljutio sam se na njega shvativi
da nee poi sa mnom. I, nemoj mnogo da drka,
pokvarie ti se oi, memorija e ti oslabiti. U redu? rekao
sam.
Mevlut je okrenuo lea, tresnuo vratima i uao u kuu.
Dugo nije dolazio na Dutepe. Posle majinog upornog
navaljivanja, na kraju sam morao da ga naem i dovedem.
Oni probisveti iz zadnjih klupa muke gimnazije Ataturk
na Dutepeu imaju obiaj da vreaju i zastrauju klince:
Vidi, opet su ti podonjaci plavi, vidi ruke ti drhte, maala,
ima manje bubuljica, drka li ti, bezbonie. Umeju i da
im za lepe i koji amar. Zna li uopte Mevlut da neki
radnici po bespravno napravljenim bearskim kuama na
Dutepeu, u koje je Hadi Hamit Vural smestio svoje
radnike i ljude, ne mogu da dolaze na posao zbog

108
masturbiranja i da ih u punoj snazi vraaju natrag u sela,
da je to pitanje ivota i smrti? Zar mu ne govori njegov
drugar Ferhat da je onanija zabranjena ak i u alevizmu?
[13] Za sledbenike malikitske versko-pravne kole
masturbacija nije dozvoljena ni pod kakvim uslovima. Za
nas hanefije postoji doputenje da se masturbira samo da se
ne bi poinio neki vei greh, dakle u odnosu na opasnost od
preljube. Islam nije religija kazne, ve religija tolerancije i
logike. Ako umire od gladi, u naoj veri postoji dozvola ak
i da se jede svinjsko meso. Ako se ona nie radi uitka,
onda je to zabranjeno, ali to Mevlutu nikada nisam rekao,
jer mi se podsmevao govorei Izvini, Sulejmane, a kako da
se to radi, a da se ne uiva? i zato to sam siguran da e se
opet prepustiti grehu. Da li vi mislite da neko poput
Mevluta, ko tako lako moe da posrne, moe da uspe u
Istanbulu?

8. VISINA DAMIJE NA
DUTEPEU
IVE LI TAMO LJUDI?
Mevlut se mnogo bolje oseao dok je s Ferhatom po
ulicama prodavao Sudbinu nego uz Sulejmana u kui
Aktaovih Ferhatu je mogao da kae to god mu padne na
pamet, bez okolianja, a i Ferhat bi njemu odgovorio na isti
nain, pa bi se zajedno smejali. A za veerom kod
Aktaovih, kad bi letnjih veeri onamo odlazio u strahu od
samoe, nije mu se dalo usta da otvori, jer je znao da e
Sulejman ili Korkut sve to izusti doekati zajedljivim

109
recima, s omalovaavanjem. Tetka Safije je esto govorila:
Pustite vi, lupei jedni, mog Mevluta, ostavite ga na
miru. On je sve vreme krajikom svesti znao da treba da
bude u dobrim odnosima sa stricem Hasanom, i
Sulejmanom i Korkutom ako hoe da opstane u gradu.
Posle etiri godine koje je proveo u Istanbulu, Mevlut je
kovao planove kako da ostvari svoju ideju da zapone
sopstveni posao, a da ne optereuje roake niti bilo koga
drugog. I to je hteo da napravi s Ferhatom.
Da tebe nije bilo, meni nikad ne bi polo za rukom da
doguram dovde, rekao je jednog popodneva dok je Ferhat
brojao novac. Otili su vozom sa Sirkedija do hipodroma
Veliefendi (prodajui i u vagonima i sklanjajui se od
kontrole) i za dva sata ispraznili kutije koje su imali i koje
su nudei sreu na greb-greb izazvale veliko interesovanje
mukaraca sklonih klaenju i ljubitelja konjskih trka. Tako
su se closetili da idu na fudbalske stadione, na sveana
otvaranja sezone fudbalskih klubova, letnje turneje,
koarkake utakmice u Sportskoj dvorani i izlobe. Kada bi
zaradili na novoj ideji, matali bi o poslu koji bi zajedno
zapoeli u budunosti. Omiljena vizija bila im je da jednoga
dana postanu vlasnici restorana ili makar bifea na
Bejogluu. Mevlut bi izneo nove ideje kako da zarade novac,
a Ferhat bi onda govorio: I ti ima moan kapitalistiki
um! Mevlut nije smatrao da je to neto pozitivno, ali je bio
ispunjen ponosom.
U leto 1973. na Dutepeu je otvorena nova bioskopska
bata. Film se prikazivao na bonom zidu neke stare
bespravno podignute dvospratnice. Mevlut, koji je nekih
veeri tu dolazio s kutijom sudbina, viao je na tom
mestu Sulejmana ili Ferhata. Svako je traio neki nain da
se provue, a da ne plati kartu. Mevlut je spoetka kupovao
kartu i ulazio s kutijom sudbina. U isti mah je gledao

110
filmove s Turkan oraj i pravio dobar posao. Kasnije se
ohladio. Svi su ga u kvartu poznavali. Dok je govorio o
sudbini i srei, niko se nije ni pretvarao da ga se to tie.
Poto su u novembru otvorena vrata damije Dutepe i
po njoj prostrti mainski tepisi, Mevlut je prestao da prolazi
tuda sa svojom kutijom, budui da su stariji dobacivali
Kocka! Penzioneri i starci s Dutepea i Kultepea radi
molitvi izali su iz svojih kua i malog jednosobnog
mesdida napravljenog od jedne straare i pet puta dnevno,
s velikim entuzijazmom, krenuli u novu damiju. Molitve
petkom obavljane su u prisustvu zbijene i eljne mase.
Poetkom 1974. godine u jutro Kurban-bajrama
upriliena je neka vrsta zvaninog otvaranja damije
Dutepe. Mevlut, koji se uvee okupao, pripremio istu
odeu i ispeglao belu kolsku koulju, rano je ustao s ocem.
Damija i njen natkriveni deo za vernike bili su pola sata
unapred toliko puni da je hiljadama mukaraca koji su doli
s oblinjih breuljaka bilo teko da uu. Uspeli su, ipak, da
zauzmu mesta u prvim klupama zahvaljujui ocu koji se u
elji da bude svedok tom istorijskom danu i zauzme mesto
napred laktao i gurao govorei: Izvini, zemljae, nosim
neko saoptenje.

Mustafa-efendija. Dok smo mi klanjali u prvoj liniji, dva


reda ispred nas bio je osniva damije, Hadi Hamit Vural.
Tog jutra sam zahvaljivao tom oveku koji je pravio
svakakva razbojnitva s ljudima koje je doveo iz sela i
govorio Bog bio zadovoljan s tobom. U trenutku su me
um mase koja je ispunila damiju i uzbuenje onih koji su
govorili apatom uinili srenim. Toliko su mi prijali
molitva u zajednikom zanosu i postojanje te tihe ali
dostojanstvene vojske vernika koja je izala i dola iz
mraka da sam se oseao kao da sam nedeljama itao Kuran

111
asni. S poniznosu i u razliitim tonalitetima uzvikivao
sam Alahu Ekbeeer i Alahu Ekber. Ganulo me je
obraanje hode efendije i propoved Boe, uvaj ovaj
narod, ovu zajednicu, one koji sada rade ne gledajui je li
sneg ili zima, jutro ili vee. Boe, uvaj one to su hleba
radi doli ovamo iz udaljenih sela nae Anadolije i rade kao
prodavci, rekao je, pomozi im u poslu, oprosti im grehe.
Oi su mi se ovlaile. Iako, kad god je propovednik rekao
Boe, daj naoj dravi mo, vojsci snagu, policiji
strpljenje, i ja sam, uzbuen, zajedno sa svima govorio
Amin! Kada je hutba zavrena, i kada je demat poeo da
se ljubi i meusobno estita praznik uz smeh i alu, ubacio
sam deset lira u kutiju odbora za izgradnju damije.
Uhvatio sam Mevluta za ruku i odveo ga u onu stranu da
poljubi ruku Hadi Hamitu Vuralu. I stric Hasan i Korkut i
Sulejman su bili u redu da poljube ruku. Mevlut se najpre
izljubio s braom od strica, a zatim je poljubio ruku stricu
Hasanu i dobio baki od pedeset lira. Oko Hadi Hamita
Vurala su se tako sjatili njegovi ljudi i oni koji su hteli da
mu celivaju ruku da smo mi stigli na red tek posle pola
sata. Tako smo zakasnili kod moje snahe Safije koja je kod
kue na Dutepeu pripremila burek. Nisam mogao da se
savladam, pa sam jednom rekao:
U ovoj kui pravo nemam samo ja, nego i Mevlut, ali
se Hasan napravio da ne uje. Momci koji su pojeli burek
pomislili su da e njihovi oevi i strievi opet zapodenuti
svau oko imovine, pa su pobegli u dvorite, ali mi se tog
bajrama nismo posvaali.

Hadi Hamit Vural. Damija je na kraju krajeva svakog


usreila. Koliko god da je bilo usamljenika i jadnika na
Dutepeu i Kultepeu (jo bi bilo bolje da su i aleviti doli),
napravili su red na ovaj blagosloveni dan i poljubili me u

112
ruku. Svakom sam dao po jednu ukavu novanicu od sto
lira koje smo u svenjevima uzeli iz banke za praznik. Sa
suzama u oima sam zahvalio Svevinjem Alahu to mi je
podario ovaj dan. Tridesetih godina je moj pokojni otac iao
sa svojim magarcem od sela do sela po planinama Rizea,
bavio se torbarenjem i prodavao sitnice koje je kupovao u
gradu. Taman to sam hteo da preuzmem posao od oca,
izbio je Drugi svetski rat i mene su mobilisali. Odveli su me
pa anakale. Nismo uli u rat, ali smo etiri godine uvali
Bosfor i poloaje. Moj komandant-intendant, rodom iz
Sarmuna, rekao mi je: Hamite, ti si vrlo pametan, ne
vraaj se u selo, teta bi bila za tebe. Doi u Istanbul da ti
naem posao. Poivao u miru. Zahvaljujui njemu postao
sam posle rata egrt kod jednog piljara na Ferikoju. Tada
nije bilo ni piljarskih pomonika ni kune dostave, pa sam
uzimao hleb iz pekare i delio ga iz korpe idui na magarcu;
shvatio sam da bih i ja mogao to da radim. Na Kasimpai
sam otvorio bakalnicu u blizini osnovne kole Pijale-paa i
utom smo pa praznim i jeftinim placevima gradili po
sistemu napravi i prodaj. Na Kjaithani sam otvorio i jednu
malu pekaru. U to vreme je u gradu bilo dosta ljudi koji su
hteli da rade, ali svi su bili neotesani. ovek zapravo ne
moe da se pouzda u seljaka-tuinca.
Najpre sam poeo da dovodim roake iz naeg sela.
Tada su na Dutepeu bile barake u koje smo smestili
pristigle mladie svi su mi ljubili ruku i potovali me
uzeli smo nove placeve i, bogu hvala, poslovi su dobro ili.
Toliko neo enjenih mukaraca kako e klanjati, kako e
zahvaljivati Alahu da bi se dobro oseali i valjano radili?
Kada sam prvi put otiao na hadiluk, pomolio sam se i
Alahu i proroku Muhamedu i pomislio da sazidam damiju.
Deo novca zaraenog od pekare i gradnje stavio sam na
stranu i kupio gvoe i cement. Otiao sam kod valije i

113
zatraio parcelu, otiao kod naih bogataa i iskao novac.
Neki su, Bog bio zadovoljan s njima, dali, neki su se udili i
pitali zar na Dutepeu ive ljudi. Rekao sam tada sebi da u
podii takvu damiju da e kad pogleda iz valijinog
konaka na Niantau, s vrha zgrade na Taksimu videti da li
neko ivi na Dutepeu, Kultepeu, Gultepeu, Harmantepeu.
Poto sam postavio temelj damije i ovla ga prekrio, za
svaku molitvu petkom stajao sam na vratima s kutijom u
ruci i prikupljao novac. Neki jadnik kae Nek daju
bogati, a bogati da iz njegovog duana uzimam cement, pa
ne bi davao. I ja sam davao iz svog depa. Ako na nekom
gradilitu imam trojicu radnika bez posla, ako negde
imamo viak gvozda, ja to sve uputim na damiju. Zlobnici
su govorili: Ej, Hadi Hamite, mnogo ti je velika kupola,
mnogo je razmetljiva, kada se izvuku drveni kalupi, Alah
e ti je sruiti na glavu pa e uvideti koliko si gord. Kada
su skidane oplate stajao sam ispod kubeta. Nije se sruilo.
Zahvalio sam Alahu. Popeo sam se na vrh kupole i
zaplakao. Onda mi se zavrtelo u glavi. Poput komarca na
fudbalskoj lopti; na vrhu kubeta najpre e ugledati jedan
venac, a onda e primetiti ceo svet ispod njega. Dok gleda
sa samog vrha, nee moi da vidi donji deo kupole, kao
da se brie razlika izmeu smrti i sveta, pa e te uhvatiti
strah. Ipak su dvolinjaci iz grada rekli: Gde je, ne vidimo
tvoju kupolu? Tada sam ojaao minaret. Prole su tri
godine, pa su me pitali: Jesi li ti sultan da pravi minaret s
tri erefe? Svaki put sam se s naim majstorom peo sve
vie uskim stepenitem minareta. Na vrhu mi se vrtelo u
glavi i crnelo pred oima. Onda su pametovali: Dutepe je
selo, da li prilii da na seoskoj damiji budu dva minareta s
tri erefe?
Ja sam odgovarao: Ako je Dutepe selo, onda nek
damija Hadi Hamita Vurala bude najvea seoska damija

114
u Turskoj. Nisu ak ni odgovorili na to. Prola je godina,
pa su tada rekli: Dutepe nije selo, to je Istanbul, napravili
smo od vas optinu, prepustite igru sada nama. Pre izbora
su svi doli, popili moju kafu i stali da govore molei za
glas: Damija je, maala, tako lepa. Hadi Hamite, kai
svojim ljudima da glasaju za nas. Da, to su moji ljudi,
tano je. Zato vam nita ne veruju, glasae za oveka koga
ja hou, rekao sam ja njima

9. NERIMAN
ONO TO GRAD INI GRADOM
Poto je jednog predveerja, marta 1974. godine, ostavio
kiselo mleko kod jednog prijatelja, ispod stepenita, Mevlut
je iao s Pangaltija prema iliju kada je ugledao donekle
poznato lice jedne privlane ene ispred bioskopa Site. Pre
nego to je i postao svestan ta tano radi, okrenuo se i
poeo da je prati. Mevlut je znao da neki njegovi drugovi iz
razreda, vrnjaci s Dutepea, iz nekakve mladalake zabave,
iz daljine prate ene koje sreu na ulici i koje uopte ne
poznaju. Prie koje su kasnije priali ti pratioci Mevlut nije
odobravao, za neke je mislio da su rune, dok neke nije
uzimao za ozbiljno nalazei da su preterano hvalisanje
(Gleda me ena i prosto me zove da poem za njom.) Ali
uzimao je za ozbiljno ono to su oseali dok bi enu pratili.
Dopadalo mu se to to radi, i strahovao je da bi bio kadar
da to ponovi.
ena je ula u jednu stambenu zgradu iza Osmanbeja.
Mevlut se seao da je nekoliko puta uao u tu zgradu i
prodavao kiselo mleko, sigurno joj je tada video lice, ali tu

115
nije imao stalnu muteriju. Nije se potrudio da sazna na
kom je spratu i na kom broju ta ena. Ali kad god je imao
priliku iao je na mesto gde ju je prvi put sreo. Jedan drugi
put, kada je imao manji teret kiselog mleka i kada je
jednog dana u podne iz daljine spazio enu, pratio ju je s
obramicom na leima i video da je ula u kancelariju
engleske avio-kompanije na Elmadagu.
ena je tu radila. Mevlut joj je nadenuo ime Neriman.
Ne riman, koju je video u nekom filmu na televiziji, bila je
odvana ena koja je dala ivot za svoju ast.
Neriman, naravno, nije bila Engleskinja. Ali je nalazila
klijente u Turskoj za englesku avio-kompaniju. Ponekad je
sedela za stolom u suterenu kancelarije i prodavala karte
ljudima koji su ulazili. Mevlut je voleo to ona ozbiljno
prilazi svom poslu. Ponekad se tamo uopte i nije videla.
Mevlutu je bilo ao kada ne bi mogao da je vidi u
kancelariji, a uopte nije voleo da eka. Ponekad je oseao
kao da meu njima postoji neki poseban greh, nekakva
tajna. Brzo je otkrio da ga oseanje krivice vezuje za nju.
Neriman je bila prilino visoka. Mevlut je bio kadar da
njenu smeekestenjastu kosu raspozna iz velike daljine,
kao mrlju meu mnogim drugim glavama. Neriman nije
hodala odve brzo, ali je bila dinamina i odluna poput
mlade gimnazijalke. Mevlut je pretpostavljao da je deset
godina starija od njega. ak i dok je ila vrlo daleko od
njega procenjivao je ta joj sve prolazi kroz glavu. Sad e
da skrene desno, govorio je samom sebi, i Neriman je
odista skretala desno i ila kui u jednoj zabitoj ulici na
Osmanbeju. Mevlutu je neku udnu mo davala injenica
da zna gde joj je kua, koji posao radi, da je u jednom bifeu
kupila upalja (znai, puila je), da svaki dan u stvari ne
nosi crne cipele koje ima na nogama, da usporava korak
kad god proe pored bioskopa As ne bi li pogledala plakate

116
filmova i fotografije.
Tri meseca od njihovog prvog susreta, poeo je da
prieljkuje da Neriman sazna da je on prati i koliko toga
zna o njoj. Za ta tri meseca Mevlut je samo sedam puta
pratio Ne riman na ulici. To nije bio veliki broj, ali ako bi
Neriman to saznala sigurno je da ne bi bila zadovoljna, ak
bi mogla pomisliti da je perverznjak. Mevlut se slagao da ta
reakcija na prvi pogled ne bi bila nepravedna. Da neko
prati njegove starije sestre u selu kao to on prati Neriman,
poeleo bi da prebije tog kukinog sina.
Ali Istanbul nije bio selo. Moglo bi da se ispostavi da je
osoba za koju misli da u gradu prati neku enu koju ne
poznaje u stvari neko ko na umu ima znaajne ideje i ko e
u budunosti postii velike uspehe poput Mevluta. ovek bi
mogao biti usamljen u gradskoj guvi, ali ono to grad ini
gradom bila je zapravo mogunost da u masi sakrije udan
oseaj koji je nosio u sebi.
Dok je Neriman hodala meu mnogobrojnim svetom,
Mevlut je s vremena na vreme usporavao uivajui iz dva
razloga u dobranom poveanju rastojanja:

1. Ma koliko bila daleko u gradskoj guvi, to to je znao


da je Neriman ona mala kestenjasta mrlja i na koji
nain e se kretati u Mevlutu je budilo utisak kao da
meu njima postoji neka vrlo posebna duhovna
bliskost.
2. inilo mu se da su sve zgrade, radnje, izlozi, ljudi,
reklame, bioskopski afii koji su uli izmeu njih
delovi ivota koje je delio s Neriman. Kao da se
uveavao broj zajednikih uspomena to se uveavao
broj koraka izmeu njih.

Ponekad bi zamiljao kako je neko uznemirava, kako

117
deparoi pokuavaju da joj otmu ljubiastu tanu ili da je
iz ruke ispustila maramicu: odmah bi stigao na lice mesta,
spasao Neriman ili joj paljivo dao isputenu maramicu.
Dok mu Neriman bude zahvaljivala, ljudi oko njih e
govoriti kako se taj mladi gospodski poneo i Neriman e
primetiti zanimanje koje Mevlut osea prema njoj.
Jednom prilikom je jedan od momaka koji su
prolaznicima na ulici pokuavali da prodaju amerike
cigarete (veinom su bili iz Adane) odvie navalio na
Neriman. Ona se okrenula prema njemu i neto rekla.
(Mevlut je zamiljao da je rekla Pusti me!) Ali nasrtljivi
deko je nastavio da ide za njom. Mevlut je u istom trenu
ubrzao korake. Neriman se odjednom okrenula i dok je u
momentu davala momku papirnu novanicu, istom brzinom
je uzela crveni marlboro i ubacila ga u dep.
Mevlut je zamiljao da kae neto tipa Drugi put pazi,
u redu? kada doe do momka to prodaje vercovane
cigarete i da se ponaa kao da je Nerimanin zatitnik. Ali to
nije vredelo za tako bezobrazne ljude. Povrh toga, nije mu
se dopalo to je Neriman na ulici kupila vercovane
cigarete.
Mevlut mesecima nije mogao da zaboravi jedno drugo
iskustvo koje je doiveo dok je poetkom leta, u danima
kada je konano zavrio prvi razred gimnazije, pratio
Neriman. Dvojica ljudi su na trotoaru na Osmanbeju najpre
dobacivali Neriman. Kada je nastavila put, pretvarajui se
da ih nije ula, oni su joj doli iza lea. Mevlut se trei
pribliavao kad ono Neriman je stala, okrenula se prema
ljudima, prepoznala ih i nasmeila se. Oduevljeno je
razgovarala s njima cupkajui nogama i maui rukama u
uzbuenju nekoga ko je video stare prijatelje. Dok su
dvojica ljudi koja su se odvojila od Neriman prolazila pored
njega razgovarajui i smejui se, Mevlut je oslukivao

118
njihov razgovor, ali nije uo da su rekli neto ravo o njoj.
uo je da su rekli neto poput Tee je u drugom periodu,
ali nije mogao da bude siguran ni da je dobro uo, ni da su
govorili o Neriman. Ko su bila ta dvojica ljudi? Dok je
prolazio pored njih dolo mu je bilo da im kae: Gospodo,
ja bolje od vas poznajem tu damu.
A ponekad bi se ljutio na Neriman to se due vreme
uopte nisu sretali i traio druge Neriman meu enama u
prolazu. Nekoliko puta je naao takve kandidatkinje dok
mu na leima nije bila obramica i iao za njima do njihovih
kua. Jednom je uskoio u autobus na stanici Omer Hajam
i iao ak do Lalelija. Svialo mu se to ga te nove ene
odvlae u druge mahale i to je o njima neto nauio i
matao, ali nije mogao da se za njih vee. Vizije koje je
imao bile su u sutini od iste vrste kakve su priali drugi
njegovi kolski drugovi i skitnice. Mevlut ni jedan jedini
put nije masturbirao mislei na Neriman. istota onoga to
je oseao prema Neriman bila je temelj njegove
privrenosti i potovanja.
Te godine je retko iao u kolu. Nijedan profesor nije
eleo da da keca ueniku koji po drugi put ide u isti razred,
osim ako nije agresivan toliko da postane nasilan prema
profesorima i tako stekne neprijatelje. Takav uenik bi bio
izbaen iz kole. Poto je u to verovao, Mevlut je udeavao
da ne bude upisan u dnevnik uopte se ne zanimajui za
kolu. Kada je na kraju godine poloio razred, odluio je da
preko leta prodaje sudbinu zajedno s Ferhatom. Jo vie
ga je ushiivalo to to e iveti sam u kui poto mu otac
ode u selo. A pride je dobro zaraivao s Ferhatom.
Jednog jutra Sulejman je pokucao na vrata, ali je
Mevlut tom prilikom odmah otvorio. Izbio je rat, sinak,
ree brat od strica, osvajamo Kipar. Mevlut je s njim
otiao na Dutepe, u strievu kuu. Svi su bili ispred

119
televizora. Svirali su se vojniki marevi, prikazivale slike
tenkova i aviona, a Korkut je odmah skakao i navodio
tipove C-l60, M47. Potom se ponavljala ista Edevitova
slika i izjava: Neka Bog da dobra naem narodu, svim
Kipranima i celom oveanstvu. Korkut mu je oprostio
nazvavi Edevita komunistom. Psovao je kada su se na
ekranu pojavili Makarios ili grki generali i svi su se
zajedno smejali. Izali su na stanici Dutepe i svratili u
kafane. Svako mesto je bilo ispunjeno masom srenih i
uzbuenih ljudi koji su gledali iste prizore, letove aviona,
tenkove, zastave, Ataturka i turske generale. U pravilnim
razmacima na televiziji se saoptavalo da oni koji
izbegavaju vojsku treba smesta da se jave svojim odsecima,
na ta je Korkut svaki put govorio: Ja sam ionako hteo sam
da odem.
U dravi je zapravo kao i uvek bilo vanredno stanje. Uz
to je sada proglaeno zamraivanje u Istanbulu u toku noi.
Mevlut je sa Sulejmanom pomagao stricu Hasanu koji je u
strahu od straara i kazne zamraivao svetiljke u radnji,
isecajui komade jeftine i grube plave hartije veliine ae
briljivo su ih navlaili oko golih sijalica poput kape. Vidi
li se spolja?, Navuci zavesu, Ovo ne moe da vidi grki
avion, ali straar hoe, razgovarali su i smejuljili se. Te
noi Mevlut je osetio da pripada onim Turcima koji su doli
iz srednje Azije o kojima se govori u kolskim udbenicima.
Ali im je doao na Kultepe, svojoj kui, stupio je u
neko drukije duhovno stanje. Nee nas napasti Grka
koja je mnogo manja od Turske, ako napadne, nee
bombardovati Kultepe, rezonovao je i razmiljao o svom
mestu na svetu. Nije upalio svetio u kui. Ba kao i prvih
dana kada je doao u Istanbul, nije mogao da vidi masu
ljudi koji su iveli na drugim brdima, ali ih je u mraku
oseao. Brda od kojih je polovina pre pet godina bila

120
prazna sada su ispunjena kuama, a ak i na jo daljim
golim uzvienjima podignuti su elektrini stubovi i
minareti. Poto su sada sva ta mesta zajedno s Istanbulom
bila u mraku, Mevlut je mogao da vidi zvezde na julskom
nebu. Optuio se na zemlji, dugo dugo posmatrao zvezde i
mislio na Neriman. Da li je i ona napravila zamraivanje u
kui kao Mevlut? Slutio je da e ga noge ee odvoditi na
ulice kojima Neriman hodi.

10. ISHOD POSTAVLJANJA


KOMUNISTIKIH PLAKATA NA
DAMIJSKI ZID
BOG UVAO TURINA
Mevlut je uviao da raste napetost izmeu Dutepea i
Kultepea, bio je svedok kavgama koje se pretvaraju u
krvave obraune, ali nije mogao ni da nasluti da se blii
krvavi obraun izmeu dva brda, kao u filmu. Izmeu onih
koji su iveli na ova dva naspramna brda na prvi pogled
nije bilo dubokih nesuglasica koje bi mogle dovesti do
krvavog sukoba:

1. Prve bespravne kue na oba brda napravljene su


sredinom pedesetih godina od meavine blokova,
blata i lima. U te kue smestili su se doseljenici iz
siromanih anadolskih sela.
2. Polovina mukaraca na oba brda oblaila je pidamu s
plavim prugama dok je spavala nou (iako ima razlika
u debljini pruga); druga polovina uopte nije oblaila

121
pidamu, ve se prema godinjem dobu snalazila s
kouljom, prslukom ili demperom preko stare
atletske majice s rukavima ili bez njih.
3. Devedeset sedam procenata ena koje ive na oba
brda pokrivalo je glavu kada su izlazile na ulicu, kao
to su inile njihove majke u selu. Sve su takoe
roene u selu, ali otkrivale su da je ono to sada u
gradu nazivaju ulicom neto sasvim drugo. ak i
kada su leti izlazile na ulicu oblaile su komotan
ogrta izbledele tamnoteget ili izbledele tamnosmee
boje.
4. Veina na oba brda videla je svoje kue ne kao mesto
u kome e iveti do kraja ivota, nego ili kao sklonite
u kojem e skloniti glave pre nego to se obogate i
vrate u svoje selo ili kao mesto u kome ostaju ekajui
potrebnu priliku da se presele u neki od stanova u
gradu.
5. Oni koji ive i na Kultepeu i na Dutepeu u svojim
snovima u pravilnim razmacima i sa zapanjujuom
slinou sanjali su iste linosti:

Muka deca: Uiteljicu u osnovnoj koli


enska deca: Ataturka
Zreli mukarci: Proroka Muhameda
Zrele ene: Zvezdu nekog zapadnjakog filma, visokog
stasa i neodreenog imena
Stari mukarci: Anela koji pije mleko
Stare ene: Mladog potara koji donosi dobre vesti
Oseaju ponos posle tih snova, jer su primili neku
poruku i uviaju da su posebni, mada retko s drugima dele
ono to su sanjali.

Na Kultepe i Dutepe su tano istih dana stigli struja

122
1966, tekua voda 1970. i prvi asfaltni put 1973.
godine i zato nije bilo zavisti izmeu dva brda zbog
razlike u vremenu.
I na Kultepeu i na Dutepeu je sredinom sedamdesetih
u svakoj drugoj kui postojao jedan televizor koji nije
prikazivao jasnu crnobelu sliku (oevi i sinovi su se
svaki drugi dan muili da podese antene koje su sami
pravili), a za vreme vanih emisija poput fudbalske
utakmice, Pesme Evrovizije, turskog filma, oni koji
nisu imali televizor ili su u goste kod onih koji su ga
imali i na oba brda su ene u kuama nudile aj
brojnim gostima.
Oba brda su potrebe za hlebom zadovoljavala iz
pekare Hadi Hamita Vurala.
Na oba brda su se najvie troile ove namirnice i to
sledeim redom: 1. hleb smanjene gramae, 2.
paradajz (leti i u jesen), 3. krompir, 4. luk i 5.
pomorande.

Po nekima pak, ova statistika je bila pogrena, poput


gramae Hadi Hamitovog hleba. Jer, vane stvari koje
odreuju ivot drutava ne izviru iz onoga to je ljudima
zajedniko, ve iz onoga to je meu njima razliito. Za
dvadeset godina stvorile su se i neke temeljne razlike
izmeu Dutepea i Kultepea:

Damija koju je napravio Hadi Hamit Vural


dominirala je najprivlanijom lokacijom na Dutepeu.
Unutra je bilo prijatno i svee za toplih letnjih dana
dok je u nju prodirala svetlost kroz elegantne gornje
prozore, da bi ovek poeleo da zahvali Alahu to je
stvorio ovaj svet i tako savladavao buntovnika
oseanja u sebi. A mestom s najlepim pogledom na

123
Kultepeu dominirao je divovski zarali elektrini stub
koji je Mevlut ugledao prvog dana kada je doao u
Istanbul i mrtvaka glava na njemu.
Devedeset posto itelja Dutepea i Kultepea zvanino
je postilo za Ramazan. No onih koji su zaista drali
ramazanski post na Kultepeu nije bilo vie od
sedamdeset odsto. Razlog je to to su na Kultepeu
iveli i aleviti pristigli krajem ezdesetih godina iz
okoline Bingola, Dersima, Sivasa, Erzindana. Aleviti s
Kultepea nisu ni ili na molitvu u damiju Dutepe.
Na Kultepeu je bilo vie Kurda nego na Dutepeu, ali
kako se nikome nije dopadalo da nepromiljeno koristi
tu re, ukljuujui i Kurde, ta injenica je za sada
dremala u nekom kutku svesti ljudi na oba brda, kao
neki lini stav, poput jezika koji se samo u kui govori.
Za jednim od stolova pozadi u kafani Memleket na
ulazu u Dutepe okupljali su se mladii koji su sebe
nazivali nacionalistima-idealistima. Njihov ideal bio je
osloboenje Turaka srednje Azije koji su se nalazili u
ropstvu komunistikih drava Rusije i Kine
(Samarkand, Takent, Buhara, Sindan). Za to su bili
spremni da rizikuju sve, pa ak i da ubiju.
Za jednim od stolova pozadi u kafani Jurt na ulazu u
Kultepe sedeli su mladii koji su sebe nazivali
leviarima-socijalistima. Njihov ideal bio je stvaranje
slobodnog drutva poput onog u Rusiji i Kini. Za to su
bili spremni da rizikuju sve, pa ak i da ubiju.

Kada je, na jedvite jade i posle izgubljene jedne godine,


zavrio drugi razred gimnazije, Mevlut je konano sasvim
prestao da pohaa nastavu. U kolu nije iao ak ni u dane
ispita. Otac je bio svestan situacije. A ni Mevlut se vie nije
pretvarao da ui za ispit koji treba da polae sledeeg

124
dana!
Jedne veeri mu se pripuilo. U trenutku je izaao iz
kue i uputio se Ferhatu. Neki nepoznati mladi pored
njega je u stranjem dvoritu neto sipao u neko vedro i
meao.
Ovo je kaustina soda, rekao je Ferhat, postaje
lepljiva ako se u nju ubaci malo brana. Idemo da lepimo
plakate. Doi i ti ako hoe. Okrenuo se drugom momku.
Mevlut je dobar deko, na je. Ali. Mevlut.
Mevlut se rukovao s visokim Alijem. Ali je drao
cigaretu, bila je to bafra. Mevlut im se pridruio. Verovao
je da rade taj opasan posao jer su hrabri.
Polako su ili mranim poprenim sokacima da ih niko
ne vidi. Kada bi ugledao zgodno mesto, Ferhat bi odmah
zastao, stavio kofu koju je drao u ruci na zemlju i etkom
nanosio lepljivu smesu s kiselinom po nekoj ravnoj podlozi
ili zidu. U istom momentu Ali je vadio jedan plakat koje je
nosio pod mikom i veto ga i hitro otvorivi lepio na vlanu
podlogu. Dok je Alijeva ruka lepila plakat irei ga po zidu,
etka u Ferhatovoj ruci je brzo prelazila po naliju plakata,
naroito po uglovima.
Mevlut je straario. Svi su zadrali dah dok su prolazili
neki roditelji u povratku iz televizijskog gostovanja u
donjim mahalama Dutepea sa sinom koji je govorio Ja
neu da spavam! (skoro da su se sudarili s plakatdijama,
ali ih nisu videli).
Lepljenje plakata liilo je na nono prodavanje. Kod
kue bi meao neke tenosti i prakove poput maioniara i
izlazio na mrane ulice. Ali dok prodavac pravi buku i
uzvikuje zvonei zvonom, plakatdija mora da bude tih
poput noi.
Produili su put da ne prou pored kafana, arije i
Hadi Mamitove pekare koje su bile dole nie. Kada su

125
stigli na Dutepe, Ferhat je poeo da govori apatom, dok se
Mevlut oseao poput gerilca koji se uvukao na
neprijateljsku teritoriju. Ferhat je preuzeo zadatak
straara, a Mevlut je nosio kofu i etkom nanosio lepak na
zidove. Poela je kia, ulice su opustele i osetio je neki
udan zadah smrti.
Odnekud iz daljine izmeu brda su odjeknuli pucnji.
Sva trojica su stala i zgledala se. Mevlut je po prvi put,
ozbiljno razmiljajui o emu se radi, proitao ono to pie
na plakatu koji su lepili po zidovima: UBICE HUSEINA
ALKANA E ODGOVARATI TMLKHP-MHC. Ispod u
donjem uglu nalazila se neka vrsta ukrasa napravljena od
srpa, ekia i crvenih zastava. Mevlut nije znao ko je bio
Husein Alkan, ali je shvatao da je i on alevit poput Ferhata
i Alija i da ele da se nazivaju leviarima. A poto sam nije
bio alevit, oseao se i krivim i nadmonim u isti mah.
Kia se pojaala, ulice su se utiale i psi su prestali da
laju. Kada su se sklonili ispod jedne strehe, Ferhat je
objasnio apui: Huseina Alkana su ubili idealisti s
Dutepea dok se pre dve nedelje vraao iz kafane.
Uli su u uliicu njegovog strica. Okom srditog leviara
koji lepi plakate na trenutak je pogledao kuu u koju je
stotinama puta uao otkako je doao u Istanbul i u kojoj je
proveo srene asove sa Sulejmanom, Korkutom i tetkom
i dao za pravo oevom gnevu. Naoigled svih, tu kuu, koju
su zajedno napravili, oteli su im stric i njegovi sinovi i svi
Aktaovi.
Nikoga nije bilo na vidiku. Mevlut je etkom obilno
naneo lepak na najupadljivije mesto na zadnjem zidu kue
Ali je zalepio dva plakata. Pas u dvoritu je mahao repom
poto je nanjuio i prepoznao Mevluta, te se nije oglaavao.
Zalepili su plakate na zadnji i bone zidove.
Dosta je, videe, apnuo je Ferhat. Bee prepadnut

126
Mevlutovom srdbom. Mevlutu se zavrtelo u glavi od
oseanja slobode koje prua injenje neeg zabranjenog.
Gusta kiselina kaustine sode palila mu je vrhove prstiju i
nadlanicu, kisnuo je na kii, ali nije mario. Popeli su se do
vrha brda lepei plakate po pustim ulicama.
Na zidu damije Hadi Hamita Vurala, koji je gledao na
trg, ogromnim slovima je pisalo Zabranjeno lepiti
plakate.
Preko tog natpisa bile su izlepljene reklame za sapun i
deterdent, afii Bog uvao Turke nacionalistikih i
idealistikih udruenja kao i obavetenja o teajevima
Kurana. Mevlut je preko svih tih papira s uivanjem naneo
lepak, tako da su za kratko vreme ceo zid oblepili svojim
plakatima. Ni u dvoritu nije bilo ive due, pa su plakate
postavili i na dvorini zid iznutra.
Odnekud se zaula buka. Bila su to vrata koja su
tresnula na vetru, ali u prvi mah su pomislili da je pucanj i
razbeali se. Mevlut je oseao da mu se tenost iz kofe
prosipa po odei, ali je ipak trao. Udaljili su se od
Dutepea, ali su radili na drugim brdima sve dok im nije
ponestalo plakata. Stideli su se svog straha. Na kraju noi
mestimino okrvavljene ruke gorele su im od kiseline.

Sulejman. Kao to kae moj stariji brat: Aleviti kojima je


odzvonilo lepe komunistike plakate po zidu damije.
Aleviti su u stvari tihi, vredni ljudi koji nikome ne nanose
tetu. Samo neki avanturisti s Kultepea ele da uz pomo
komunistikih para unesu razdor meu nas. U glavama tih
marksista-lenjinista bilo je elje da za komunistiku i
sindikalnu stvar pridobiju neoenjene sugraane koje su
prvi Vuralovi doveli iz Rizea. Naravno, neoenjeni radnici
iz Rizea ne dolaze u Istanbul da se glupiraju poput njih, ve
da zarade; nemaju nameru da budu zarobljenici u radnim

127
logorima u Sibiru i Manduriji. Tako su oprezne Rizelije
odbile te alevitske komuniste. Vuralovi su prijavili policiji
alevite komuniste s Kultepea. U kafane su poeli da dolaze
policajci u civilu i lanovi Nacionalne obavetajne slube i
da puei (kao i svi inovnici puili su jeni harman) gledaju
televiziju. U pozadini su Vuralovi postajali vlasnici starih
placeva na kojima su gradili, a koje su pre vie godina
zauzeli Kurdi aleviti na Dutepeu. One stare parcele na
Dutepeu i placevi na kojima su podigli kue na Kultepeu su
njihovi! Je li tako? Ako nema tapiju, brajko, onako je kako
kae muhtar, u redu? Muhtar Riza iz Rizea je uz nas.
Zapravo, ako si u pravu, dua ti je radosna, ako ti je dua
radosna, svakako ne bi u po noi ulazio u nae ulice, kaio
komunistike propagadne letke i veao bezbonike objave
po zidovima damija.

Korkut. Kada sam ja pre dvanaest godina doao iz sela kod


oca, polovina Dutepea i skoro sva ostala brda su bila
prazna. Tada su ne samo beskunici poput nas i oni koji
nisu imali ak ni gde da prespavaju u Istanbulu, nego i oni
koji su imali posao u centru grada, razgrabili parcele na tim
brdima. Poto su za radnike koji treba da rade za male
pare u fabrikama lekova i sijalica, na glavnom putu i
radionicama koje su otvarane svaki dan, bile potrebne kue
u kojima bi se smestili i spavali, niko nije reagovao na to
to su svi prisvajali prazne dravne placeve na koje bi
naili. Tako se smesta irila vest da je plac koji si oznaio
tvoj, tako da su mnogi dovitljivi inovnici, uitelji pa ak i
vlasnici radnji u centru grada uzimali placeve na naim
brdima uvereni da e im se jednog dana isplatiti. Ako nisi
imao zvaninu tapiju, kako e biti vlasnik sopstvenog
placa? Ili e jedne noi, kada drava zamuri, na njemu
napraviti kuu i u njoj iveti ili e straariti pored nje s

128
pitoljem u ruci. Ili e platiti nekim naoruanim ljudima
da ti uvaju parcelu. A ni to nee biti dovoljno,
sprijateljie se s naoruanim ovekom, deliti s njim i jelo i
pie i druiti se s njim ne bi li ti svim srcem uvao mesto,
tako da ti jednog dana kada budu izdavali tapiju niko ne
kae Slubenice, ovo ovde mesto je u stvari moje, imam i
svedoke. To je najbolje uradio na moni Hadi Hamit
Vural iz Rizea. On je na svojim graevinama i u pekarama
zaposlio momke koje je doveo iz sela i dao im hleb (oni su
zapravo i pekli hleb) i ujedno ih koristio kao vojnike da mu
uvaju placeve i gradilita. U stvari nije lako tako odmah
korisiti kao vojsku u gradu razne Rize dospele iz sela u
okolini Rizea. Da bismo obrazovali drugove sa sela, mi smo
ih odmah besplatno ulanili u udruenje i karate i tekvondo
klub da naue ta je to turski svet, gde je srednja Azija, ko
je Brus Li, ta znai plavi pojas. Da ti momci koji rade i
prolivaju znoj u pekarama i na graevinama ne bi postali
plen prostitutki u bordelima Bejoglua i proruskih
elemenata u leviarskim organizacijama, mi smo ih dovodili
u nae udruenje na Medidijekoju i prikazivali im
prigodne porodine filmove. Ja sam upisivao u udruenje
momke vrste grae koji su verovali u nau stvar i kojima
bi oi za suzile kada pogledaju kartu srednjoazijskih Turaka
u ropstvu. Ishod tih naih pregnua bio je da je naa
idealistika tvorevina na Medidijekoju, naa
nacionalistika armija, narasla i u vojnom i u
intelektualnom smislu i prirodno se proirila i na druga
brda. Komunisti su odve dockan shvatili da su izgubili
vlast na naem brdu. Prvi koji je to pojmio bio je otac onog
lukavog Ferhata s kojim Mevlut voli da se drui. Taj
pohlepni i srebroljubivi ovek je tu odmah sebi napravio
kuu kako bi postao vlasnik parcela koje je zauzeo i s
Karakoja se preselio ovamo s porodicom. Onda je pozvao k

129
sebi iz sela druge svoje drugare Kurde-alevite kako bi
mogli da zadre svoje parcele na Kultepeu. Ubijeni Husein
Alkan je iz njihovog sela, ali nemam pojma ko ga je ubio.
Kada ubiju nekog komunistu koji pravi probleme, njegovi
drugovi najpre naprave miting, uzvikuju parole, lepe
plakate i posle sahrane napadaju sve redom i lome sve pred
sobom (Oni u stvari oboavaju sahrane, koje zadovoljavaju
njihovu potrebu za ruenjem.) Ali kasnije shvate da se red i
njima primie i urazume se; ili se izvuku ili se odreknu
komunizma, tako da ti slobodno iri svoje ideje.

Ferhat. Na pali borac, brat Husein, bio je veoma dobar


ovek. Moj otac ga je doveo iz sela na Kultepe i smestio u
jednu od kua koje smo napravili. Naravno da je jedan od
ljudi koje hrane Vuralovi bio taj koji ga je u pola noi
pogodio u potiljak. Povrh toga, policija je na kraju
sasluanja optuila nas. Znam da e faisti, koji uivaju
podrku Vuralovih, uskoro napasti Kultepe i da e sve nas
ponaosob poistiti, ali ni Mevlutu (jer e otii i iz
prostodunosti ispriati Vuralovima) ni naima to nisam
uspevao da objasnim. Kako polovinu mladih alevita
leviara ine pristalice Moskve, a drugu polovinu pristalice
Mao Ce Tunga, nema svrhe da im kaem da e zbog estih
meusobnih utiranja, amaranja i pesnienja zbog tih
razlika u stavovima izgubiti Kultepe. Na nesreu, ja ne
verujem u stvar u koju bi u sutini trebalo da verujem. Na
umu mi je da se ubudue upustim u trgovaki ivot i
zaponem neki posao. Uz to arko elim da se upiem na
univerzitet. Ali sam leviar kao i veina alevita, ateista sam
i uopte mi se ne sviaju idealisti i kontragerilci koji nas
ubijaju. I kada ubiju nekog naeg i ja odlazim na sahranu
znajui da emo na kraju izgubiti, uzvikujem parole i
maem pesnicom. Moj otac, budui svestan tih opasnosti,

130
pita: A da prodamo kuu i odemo s Kultepea?, ali ni to
nije kadar da uini, jer je on sve tu doveo.

Korkut. Po tome to je toliko plakata polepljeno po zidu


nae kue, zakljuio sam da to nije uinila organizacija ve
neko ko nas poznaje. Postao sam sumnjiav kada je posle
dva dana kod nas doao stric Mustafa i rekao da se Mevlut
uopte ne skraava u kui, da nestaje pogotovo nou i da ni
u kolu estito ne ide. Stric Mustafa je ispipavao Sulejmana
da li zajedno skitaju. Ali ja sam slutio da je pas zvani
Ferhat povukao Mevluta na rav put. Rekao sam
Sulejmanu da kroz dve veeri nagovori Mevluta da doe da
veeramo zajedno. Spremamo kokoku.

Tetka Safije. Moji momci, naroito Sulejman, ele da se


drue s Mevlutom, ali ne mogu da prestanu da ga kinje.
Mevlutov otac nije uspevao ni da zaradi potene pare i
uljudi kuu u selu niti da proiri jednosobnu kuu na
Kultepeu. Katkad pomislim da odem na Kultepe, da enska
ruka dotakne tu kuu nalik na talu u kojoj godinama otac i
sin ive momakim ivotom, ali se i pribojavam da e mi
dua presvisnuti. Kada mu se otac zainatio i porodicu
ostavio u selu, moje edo Mevlut je itav ivot posle
osnovne kole proveo sam u Istanbulu kao neko siroe.
Dolazio bi k meni prvih godina po dolasku u Istanbul, kada
bi ga obuzela enja za majkom. Uzimala bih ga u krilo,
milovala i mazila, ljubila, govorila mu kako je pametan.
Korkut i Sulejman su bili ljubomorni, ali nisam marila za
to. Sada mu je na licu isti nevin izraz, doe mi da ga
uzmem u krilo i poljubim, znam da i on to eli, ali ve je
velik mazgov, lice mu je puno bubuljica i stid ga je Korkuta
i Sulejmana. Vie ga i ne pitam za kolu, jer vidim po
njemu da mu je u glavi sve pobrkano. im je uao u kuu,

131
odvela sam ga u kuhinju i poljubila ga u obraz da ne vide
Korkut i Sulejman. Maala, kao motka si, ali ne stidi se
visine, stoj pravo, rekla sam mu. Tetka, zgrbio sam se
ovako mlad ne od visine, nego od obramice za prodaju
kiselog mleka. Ionako u to da napustim, govorio je
Tako je za veerom jeo koko da mi se srce cepalo. Mevlut
je utao dok je Korkut objanjavao da e komunisti hteti da
slatkim reima privuku dobronamerne slojeve. Sluajte vi
mene, akali, zato zastraujete jadno siroe, zapretila sam
Korkutu i Sulejmanu u kuhinji.
Mati, mi sumnjamo u njega, ne meaj se! odgovorio je
Korkut.
Ma hajde, nali ste nevinog U ta bi ovek
posumnjao kod mog milog Mevluta. On nikakve nikakve
veze nema s tim zlotvorima.
Veeras Mevlut ide s nama da pie parole, pa neka
nam tako dokae da ne sarauje s maoistima, rekao je
Korkut vrativi se za sto. Vai, Mevlute?
Opet su ih bila trojica, opet je kod jednog u ruci bila
povelika kofa, s tim to je bila puna crne boje, a ne lepka.
Kada su doli do povoljne take, Korkut je poeo da etkom
u ruci ispisuje parolu na mestu koje mu se uinilo
pogodnim. Dok mu je Mevlut pridravao kofu i boju
istovremeno je pokuavao da pretpostavi ta je parola
napisana na zidu. BOG UVAO TURINA je bila elja koja
se Mevlutu najvie dopala i koju je odmah nauio. Video ju
je na mnogim mestima u gradu. Sviala mu se, jer ga je
podseala na ono to je uio na asovima istorije i to je
pripadnik svetske zajednice Turaka, kao i zato to je to bila
dobronamerna elja. U nekim drugim parolama, meutim,
bilo je neeg preteeg. Dok je Korkut ispisivao DUTEPE E
BITI GROB KOMUNISTIMA, Mevlut je slutio da se tu cilja
na Ferhata i njegove drugove, nadajui se da te izjave nee

132
otii dalje od razmetanja.
Iz jedne reenice koju je izgovorio Sulejman na strai
(Maina je kod mog starijeg brata) Mevlut je razumeo da
kod sebe imaju oruje. Ako bi mesto na zidu bilo veliko,
Korkut bi ponekad pre rei komunista napisao
BEZBONIK. Poto veinom nije mogao da valjano podesi
broj rei i slova, neka slova je pisao mala i nakrivljena.
Mevluta je taj nesklad zaokupljao vie od svega drugog.
(Verovao je da prodavac koji na izlogu svojih prodajnih
kolica ili na kutiji za evrek ispie naziv robe koju prodaje
krivim slovima nema nikakvu budunost.) Jednom nije
mogao da se savlada i upozorio je Korkuta da je napisao
mnogo veliko K. Uzmi ti pa pii, da vidimo! uzvratio je
Korkut i tutnuo etku Mevlutu u ruke. to se ulazilo dublje
u no, on je sve vie pisao Bog uvao Turina! preko
oglasa za obrezivanje, zidova na kojima je stajalo Onaj ko
baca ubre je magarac! i maoistikih plakata koje je lepio
pre etiri dana.
Stupili su meu bespravno ozidane kue, zidove, bate,
radnje i sumnjiave pse kao da ulaze u mranu i gustu
umu. Kad god bi napisao Bog uvao Turina, Mevlut bi
osetio dubinu noi i ujedno neki znaku osnovi natpisa,
postavljen u beskrajnu no, nekakav potpis koji menja celu
mahalu. Te noi je primetio mnoge stvari, ne samo na
Dutepeu nego i na Kultepeu i drugim brdima koje su mu
promicale dok je nou vrljao s Ferhatom i Sulejmanom:
Svaki kutak esmi u mahali bio je prekriven parolama i
plakatima; ljudi koji su ekali puei ispred kafana bili su
zapravo straari s pitoljima; porodice, ljudi, beali su nou
s ulica i kao da su se sklanjali u svoj unutranji svet; u toj
poput starih bajki istoj i beskonanoj noi, biti Turin bilo
je mnogo bolje oseanje nego biti siromah.

133
11. RAT DUTEPE-KULTEPE
MI SMO NEUTRALNI
Jedne noi, krajem aprila, na ljude koji su u kafani Jurt na
ulazu u naselje Kultepe igrali karte i gledali televiziju
otvorena je vatra iz automatske puke iz taksija koji se
primicao kafani. Pet stotina metara dalje, na drugom kraju
brda, Mevlut i njegov otac su kaikama jeli orbu od soiva
u drugarskoj atmosferi kakvu su retko doivljavali. Zgledali
su se i priekali da se utia odluni prasak automatske
puke. Kada se Mevlut primakao prozoru, otac je povikao:
Skloni se! Nedugo zatim zauli su metalni zvuk oruja iz
jo vee daljine i nastavili da jedu svoju orbu.
Vide li ti? upita otac s lanom upuenou, kao da je
to bio dokaz neega o emu je govorio.
Pretraene su dve kafane u koje su ili leviari i aleviti s
Kultepea i Oktepea. Na Kultepeu su bila dva, a u kafani na
Oktepeu jedan mrtav i blizu dvadeset ranjenih. Sutradan
su se na noge digle grupe marksista koje su sebe nazivale
oruanom prethodnicom i roaci izginulih alevita. I Mevlut
se s Ferhatom nalazio u masi, povremeno uzvikivao parole i
uestvovao u maru u mahali makar i ne bio u prvom redu.
Nije mogao da sa arom stee pesnice poput sveta u masi,
nije umeo da peva mareve ije rei nije u potpunosti znao,
ali je bio gnevan U okolini nije bilo ni policajaca u civilu
ni ljudi Hadi Hamita Vurala. Zato su ulice i svi zidovi ne
samo na Kultepeu, ve i na Dutepeu za dva dana bili
prekriveni marksistikim i maoistikim parolama. Pojavili
su se novi plakati koji su se netom tampali u gradu u aru
pobune kao i nove parole prikladne otporu.
Treeg dana se iz plavih autobusa iskrcala armija

134
brkatih policajaca s crnim pendrecima. Sve vie se
poveavala masa novinara i fotoreportera kojima su deca
upuivala udne gestove viui Slikaj i mene! Poto je
posmrtna povorka stigla na Dutepe, deo mase, mladi i
gnevni su kao to se i oekivalo preli u protestni juri.
Mevlut im se ovaj put nije pridruio. Stric Hasan,
Korkut i Sulejman su zajedno s momcima Vuralovih s
prozora kue koja je gledala na trg oko damije puei
posmatrali guvu. Mevlut se od njih nije ustruavao, nije se
pribojavao njihove kazne i odbacivanja. Ali nalazio je da je
stiskanje pesnice i uzvikivanje parola udno i izvetaeno
dok oni gledaju. U preterivanju u politici bilo je neeg
vetakog.
Nastalo je guranje kada je policija ispred damije
napravila prepreku posmrtnoj povorci koja je prerasla u
protest. Neki mladii iz mase bacili su kamenice i razbili
izlog jedne radnje na kojoj su bili okaeni idealistiki
plakati. Za kratko vreme su demolirani preduzee Fatih
Emlak, koje je vodila porodica Hadi Hamita, i mali
preduzimaki biro pored njega. Na tim mestima gde je
idealistika omladina koja je vladala Dutepeom gledala
televiziju, puila i ubijala vreme, nije bilo vrednih stvari
osim stolova, pisae maine i televizora. Ali usled napada
pred oima itave mahale rasplamsao se sukob idealisti-
marksisti ili desnica-levica ili Konjani-Bingolci.
Prve otre i krvave sukobe koji su trajali vie od tri
dana Mevlut je posmatrao iz daljine zajedno sa znatieljnim
svetom. Video je kako policajci s kacigama izvlae
pendreke i kreu na masu uzvikujui Alah, Alah! poput
janiara. Gledao je neokvaen kako vodeni topovi nalik na
tenkove izbacuju vodu na masu. U meuvremenu je
odlazio u grad da odnese kiselo mleko dobrim i redovnim
muterijama na Siliju i Ferikoju, a uvee je iao da prodaje

135
bozu. Jedne veeri je opazio da je policija formirala
bezbednosni zid izmeu Dutepea i Kultepea, ali je sakrio
gimnazijsku legitimaciju. Policajac koji je po odei video da
je ubogi prodavac nije ga ak nita ni pitao.
Uao je u uionicu s oseanjem besa i solidarnosti. Za tri
dana atmosfera u koli se odve ispolitizovala. Uenici
leviari su dizali ruku, drsko prekidali as i drali politike
govore. Mevlutu se dopadalo to oseanje slobode, ali sam se
nikada nije oglaavao.
Skelet je naredio svim nastavnicima da uutkuju
uenike koji na asovima podiu ruku i dre govore protiv
kapitalizma i amerikog imperijalizma poinjui s Jue je
ubijen jedan na drug, umesto da govore o osmanskim
osvajanjima i Ataturkovim revolucijama, i da im uzmu
brojeve. Ali oni nisu eleli da se izlau nevoljama i nisu se
mnogo meali. ak se Velika Melahat, profesorka biologije
s pincetom u ruci, najskromnije ponaala prema acima
koji su je prekidali, alili se na kolonijalni poredak i
optuivali je da predajui o mladuncima abe u osnovi slui
prikrivanju klasnih injenica. Mevlut je s tugom sluao
kako nastavnica Melahat objanjava da je ivot veoma
teak, da i sama radi trideset dve godine i da u sutini
jedva eka penziju, elei u sebi da je bundije ostave na
miru. Prestareli i krupni uenici iz zadnjih klupa su
politiku krizu videli kao priliku za razbojnitvo; savladani
su bili pametnjakovii, lepo vaspitani, ulizice i bubalice iz
prvih klupa, utihnuli su dai desniari i nacionalisti, a neki
su sve ree dolazili u kolu. Ponekad bi iz mahala u kojima
su aci iveli stizale vesti o novom sukobu, policijskom
upadu i muenju, da bi militanti odmah uz uzvikivanje
parola (Dole faizam, Nezavisna Turska, Slobodno
obrazovanje) od vrha do dna obilazili muku gimnaziju
Ataturk, hodnik po hodnik i sprat po sprat, i potom

136
uzimali iz ruku predsednika odeljenja kontrolni list i
zapalili ga na svojim cigaretama i prikljuivali se ili kavzi
na Dutepeu i Kultepeu ili odlazili u bioskop ako bi u
depovima imali para ili ako bi imali koga poznatog na
vratima.
Ali sve to slobodarsko i pobunjeniko raspoloenje
trajalo je samo nedelju dana. Fiziar Fehmi, profesor koga
nisu voleli, pre dva meseca je pred Mevlutovim tunim i
srditim oima omalovaavao jednog uenika iz Dijarbakira
imitirajui njegov neobini turski jezik. Posle upada aka u
uionicu sa zahtevom da se izvini i objave nekih uenika da
e bojkotovati nastavu kao na univerzitetima, Skelet i
direktor su pozvali policiju u kolu. Policajci u plavim
uniformama i novopridoli policajci u civilu, koji su deurali
na gornjoj i donjoj kapiji, poeli su da na vratima vre
kontrolu isto kao i na fakultetima. Mevlut je oseao
atmosferu koja prati dane elementarne nepogode posle
poara ili zemljotresa, ne mogavi da od sebe sakrije da
uiva u tome.
Nedelju dana posle dolaska policije u kolu, jedan
uenik Gimnazije 3, koji je stanovao u ulici Aktaovih,
presreo je Mevluta i rekao mu da ga te noi eka Korkut.
Mevlut je u strievoj kui, u koju su ile razliite
desniarske i leviarske politike ekipe pokazujui
straarima i policajcima legitimacije u mraku i dajui im da
ih pretresu, video jednog od civilnih uenika u koli kako
za stolom, za kojim je on pre dva meseca jeo peenu koko,
jede suvu boraniju s mesom. Zvao se Tarik. Mevlut je
odmah shvatio da se ne svia, tetki Salije, ali da mu Korkut
veruje i da mu je vaan. Korkut je rekao Mevlutu da se dri
dalje od Ferhata i drugih komunista. Rusi, koji kao i uvek
tee da se spuste na topla mora, ele da izazovu sukob
izmeu sunita i alevita, Turaka i Kurda, bogatih i

137
siromanih, ne bi li oslabili Tursku koja je prepreka
njihovim imperijalistikim nadanjima, zbog ega su
podbunjivali nae graane Kurde i alevite koji nemaju ak
ni svoju kuu. S tog stanovita je bilo od strateke vanosti
da se Kurdi i aleviti iz Bingola i Tundelija udalje s
Kultepea i svih tih brda.
Pozdravi strica Mustafu, rekao je Korkut, poput
Ataturka koji prouava karte pre poslednjeg juria. U
etvrtak ne izlazite iz kue. Na nesreu, bie kolateralne
tete. Sulejman, koji je opazio Mevlutov upitni pogled,
objasnio je? ponosit na to to je upuen u dogaaje pre
nego to e se desiti: Bie akcije.
Te noi Mevlut je s mukom zaspao izmeu rafala.
Sutradan je shvatio da se tra proirio i da srednje kole
pa ak i Mohini znaju da e se u etvrtak desiti uasne
stvari. Prethodne veeri se ponovo dogodio napad na
kafane na Kultepeu i brdima, gde je alevita bilo u velikom
broju, u kojem su smrtno pogoene dve osobe. Veina
kafea i duana bee spustila epenke, a neki se uopte nisu
ni otvarali. Mevlut je uo i da se pria da e nou staviti
znak X na kue alevita na koje e biti izvren prepad
tokom operacija. eleo je da bude daleko od toga, da ode u
bioskop, ostane sam i onanie, ali i da ujedno bude svedok
dogaaja.
Dok su u etvrtak leviarske organizacije obavljale
sahrane uz uzvikivanje parola, masa je napala pekaru
Vuralovih. Kako se policija uopte nije meala, pekarski
radnici iz Rizea su se malo branili palicama i pekarskim
lopatama da bi potom ostavili mirisni svei hleb i pobegli
na stranja vrata. Mevlut je uvee uo prie tipa da su
aleviti napali damije, da su bombardovani tabovi idealista
na Mediijekoju, da se po damijama pije, ali ih je
smatrao preteranim i nije im verovao.

138
Hajdemo mi veeras da prodajemo nau bozu u
gradu, predloio je njegov otac. Ionako niko nee nita
jednom sirotom bozadiji i njegovom sinu. Mi smo
neutralni.
Uzeli su obramice i krage. Izali su iz kue, ali je
mahalu opasala policija i nikoga nisu putali. Mevlutu je
srce zalupalo kada je u daljini ugledao policijske
automobile s upaljenim plavim svetlima, ambulantna kola i
vatrogasna vozila. Kao i svi u naselju, osetio se vanim i
ponosnim. Da je pre pet godina u mahali nastao haos ne bi
doli ni novinari ni policija, ni vatrogasci. Kada su se vratili
u kuu uzalud su pratili crno-beli program na televiziji.
Svakako nije bilo vesti o njima. Televizor, za koji nisu alili
pare i koji su na kraju smogli snage da kupe, emitovao je
debatnu emisiju o oajanju Istanbula. Mevlutov otac je, kao
i uvek to je inio, psovao anarhiste to izazivaju incidente
i uzimaju hleb iz ruku sirotim prodavcima ne pravei
razliku izmeu levice i desnice.
Usred noi oca i sina su iz sna probudili krici ljudi koji
su trali po ulicama i njihovi povici. Nisu znali ko su ti to
tre. Otac je proverio rezu na vratima i na njih gurnuo
klimavi sto za kojim je Mevlut uvee uio. Ugledali su
poar na drugoj strani Kultepea. Kada je svetlost plamena
udarila u niske i tamne oblake, nebo je postalo neobino
svetlo. Svetlost koja se reflektovala na ulice podrhtavala je
poput plamena na vetru, a u isto vreme kao da je i svet
podrhtavao zajedno sa senkama. Zauli su pucnje. Mevlut
je primetio i drugi poar. Ne primii se tako prozoru!
Kau da stavljaju znak na kue koje treba poistiti,
tata, da pogledamo? ree Mevlut.
Ma mi nismo aleviti!
Mogu da oznae pogreno, nastavi Mevlut pomislivi
da se odvie eksponirao u mahali s Ferhatom i drugim

139
leviarima. Ali sakrio je od oca tu svoju bojazan.
U jednom intervalu kada ulica bee utihnula, a vapaji
umanjili, otvorili su vrata i pogledali: nije bilo nikakve
oznake. Mevlut je eleo da pogleda i zid kue i da bude
siguran. Ulazi unutra! povika otac. Bela straara u kojoj
su zajedno proveli godine izgledala je usred noi poput
avetinjske kue narandaste boje. Otac i sin su zatvorili
vrata i ostali budni do pred jutro kada su pucnji prestali.

Korkut. Iskreno reeno, ni ja nisam poverovao da su aleviti


postavili bombu u damiji, ali la se odmah rairi. Kako je,
meutim, strpljiva, tiha i pobona masa Dutepea svojim
oima videla komunistike afie polepljene po damijskim
zidovima, pa ak i u najudaljenijim mahalama, njihov gnev
je bio silan. Ti e stanovati na Karakoju, ak i ne u
Istanbulu, nego u Sivasu i Bingolu i istovremeno e postati
vlasnik zemljita onih koji ive na Dutepeu! Sino je
postalo jasno ko je stvarni vlasnik svoje kue, ko zaista ivi
u njoj. Vrlo je teko zaustaviti mladog nacionalistu kome
rue njegovu veru. Mnoge kue su razorene. Sami su
zapravo zapalili jednu kuu u donjoj mahali da naduvaju
dogaaj kako bi novine napisale Nacionalisti ubijaju
alevite i umeala se leviarska policija POL-DER. Podelili
su i tursku policiju kao to su uinili i s uiteljima. Oni sami
pale svoje kue, ak sami sebe pale kao to se ranije
dogaalo u zatvoru ne bi li imali izgovor da okrive nau
dravu.

Ferhat. Policija se ni u ta nije meala, da jeste, pomogla bi


napade. Lica behu sakrili alovima i doli u grupama, te su
poeli da napadaju kue, da udaraju i lome, pljakaju
alevitske radnje. Tri kue, etiri duana, bakalnica
Dersimlijevih sve je to izgorelo. Kada su i nai izali na

140
krovove i zapucali, povukli su se tokom noi. Ali mislimo da
e ponovo doi kada se razdani.
Hajdemo mi u grad, rekao je ujutru otac Mevlutu. Ja
u da ostanem, odgovorio je Mevlut.
Sine, njihova kavga se nikada nee zavriti, njima nee
biti dosta meusobnog ubijanja i krvi, politika je izgovor
Hajde da mi prodajemo svoje kiselo mleko i bozu. Ti se ni u
ta ne meaj. Dri se dalje od alevita, leviara, Kurda, od
onog Ferhata. Da ne budemo i mi izbaeni iz svoje kue
dok njih budu odavde isterivali.
Mevlut je dao asnu re da nee kroiti napolje. Trebalo
je da ostane tu i uva kuu, ali nikako nije mogao da ostane
unutra poto mu je otac otiao. Depove je napunio
semenkama bundeve. Sa sobom je poneo mali kuhinjski
no i sa znatieljom potrao u gornje mahale poput deteta
koje tri u bioskop.
Ulice su bile pune sveta. Video je neke ljude s motkama
u rukama. Video je mlade devojke koje su vakale vakae
gume vraajui se iz piljarnica s hlebom u rukama kao da
nita nije bilo i ene koje su prale rublje u svojim
dvoritima. Brojni poboni svet koji je pristigao iz Konje,
Giresuna i Tokata nije drao stranu alevitima, ali se s njima
nije ni sukobljavao.
Brate, ne prolazi ovuda, reklo je neko dete
zamiljenom Mevlutu. Mogu da pucaju s Dutepea, rekao
je njegov drug.
Mevlut je u skoku, kao da se uva zamiljene kie,
preao na drugu stranu ulice preraunavajui prostor po
kome e padati meci. Deca su s ozbiljnou posmatrala
njegove pokrete i ujedno se smejala.
Zar niste otili u kolu? upita ih Mevlut.
Nema kole! kazali su deaci radosno.
Video je neku enu koja je plakala na vratima izgorele

141
kue; iznosila je napolje pletenu korpu nalik na onu u
njihovoj kui i vlaan madrac. Dok se peo strmom
uzviicom, Mevluta su zaustavila dvojica mladia, jedan
visok, a drugi demekast. Kada je, meutim, neki trei
rekao da je s Kultepea, mogao je da proe.
Vii delovi Kultepea koji gledaju na Dutepe behu
pretvoreni u vojne poloaje. Zidovi s pukarnicama
napravljeni od komada betona, gvozdenih kapija, limenih
saksija ispunjenih zemljom, kamenja, cigle i blokova,
ponekad su se zarivali u neku kuu i pruali se ravajui se
na drugoj strani. Kurumi su prolazili kroz zidove starih
kua koje su prve napravljene na Kultepeu. Ali Mevlut je
spazio da se ak i iz tih kua puca na brdo preko puta.
Municija je bila skupa, pa se nije mnogo pucalo. esto
je nastajala dugotrajna tiina. U tim obostranim prekidima
vatre Mevlut je poput ostalih prelazio s jednog mesta na
drugo na brdu. Pronaao je Ferhata gore pred podne, na
krovu jedne novosagraene betonske zgrade, tik uz stub to
gradu daje struju.
Uskoro e doi s policijom, rekao je Ferhat. Nema
anse da pobedimo. Faisti i policija em imaju vie oruja,
em ih je od nas vie. A i tampa je uz njih.
Bilo je to Ferhatovo lino vienje. A pred drugima je
govorio: Nikada neemo pustiti ovamo te kukine sinove!
i ponaao se kao da e odmah da pripuca, iako nije imao
oruje.
Sutra novine nee pisati Pokolj alevita na Kultepeu
rekao je Ferhat. Napisae da je uguena organizovana
pobuna i da su se komunisti sami spalili i poubijali kako bi
nastalo zlo.
Ako e kraj biti rav, zato se onda borimo? upita
Mevlut.
Zar da pognemo glave i predamo se ne uinivi nita?

142
Mevlut je bio zbunjen. Video je da su obronci Dutepea i
Kultepea puni kua, ulica, zidova, da su za ovih osam
godina koje je proveo u Istanbulu podignuti spratovi na
mnogim bespravno ozidanim kuama, da su neke
napravljene od blata sruene i iznova napravljene od
blokova pa ak i od betona, da su kue i radnje okreene,
bate zasaene zelenilom, da je drvee poraslo i da su oba
grebena prekrivena reklamama za cigarete, koka-kolu i
sapun. Neke od tih reklama su nou bivale osvetljene.
Nek siu voa leviara i voa desniara dole na
megdan, kod pekare Vuralovih, pa nek se junaki potuku,
ree Mevlut napola u ali. Nek u ratu odnese pobedu onaj
ko dobije bitku.
U odbrambenim zidovima na dva naspramna brda,
nalik na tvrave, i u iekivanju ratnika bilo je neeg kao u
bajci.
Kada bi bilo takvog boja, iju bi ti pobedu eleo,
Mevlute?
Ja navijam za socijaliste, odgovori on. Ja sam protiv
kapitalizma.
Ali zar i mi neemo da otvorimo radnju i postanemo
kapitalisti u budunosti? upita Ferhat sa smekom.
Ja volim u stvari to to komunisti tite sirotinju, ree
Mevlut. Ali zato ne veruju u Alaha?
Kada je ponovo doao uti helikopter to je od deset sati
ujutru kruio nad Kultepeom i Dutepeom, mnogobrojno
ljudstvo na oba brda koje je otvorilo front jedno na drugo
uutalo se. Svi uaneni na brdima su videli da je vojnik u
providnoj kabini helikoptera stavio slualice i posmatrali su
ga. Ferhata i Mevluta je kao i svakoga na dva brda
ispunjavalo ponosom to to je poslat taj helikopter. Izgled
Kultepea iz daljine, sa uto-crvenim zastavama sa srpom i
ekiem, platnenim transparentima razvuenim izmeu

143
kua, mnogobrojnim mladiima koji su alovima sakrili lica
i uzvikivali parole na helikopter u letu bio je kao na
slikama terora i pobuna u novinama.
Obostrana paljba trajala je celog dana. Niko nije
poginuo, nekoliko lica je ranjeno i to je sve. Pre nego to se
smrklo, policija je metalnim glasom kroz megafon saoptila
da se na oba brda proglaava zabrana izlaska na ulicu.
Kasnije je objavljeno da e se po kuama na Kultepeu
pretraivati oruje. Neki naoruani junaci su ostali na
poloajima da bi se sukobili s policijom, ali goloruki Mevlut
i Ferhat su se vratili svojim kuama.
Mevlut se zaudio kada mu se otac iv i zdrav uvee
vratio kui, poto je ceo dan prodavao kiselo mleko. Otac i
sin su seli za sto i uz razgovor pojeli orbu od soiva.
Kasno nou na Kultepeu je nestalo struje i tenkovi sa
snanim svetlima su uli u mrane mahale poput zluradih
glomaznih rakova. Za njima su se treim korakom popeli
uz uzviice policajci s pendrecima poput janiara u pratnji
bojnih kola i upali u mahale. Jedno vreme su se uli
intenzivni rafali da bi kasnije sve utonulo u iritirajuu
tiinu. Mevlut je u sitne sate u mrklom mraku pogledao
kroz prozor napolje, i video maskirane dounike kako
policajcima u civilu i vojnicima pokazuju kue u koje treba
izvriti upad.
Ujutru je neko zakucao na vrata. Dvojica vojnika s
nosevima nalik na krompir traila su oruje. Mevlutov otac
je rekao da je to kua prodavca kiselog mleka i da nemaju
veze s politikom. Pozvao ih je unutra klanjajui im se iz
potovanja, poseo ih za sto i ponudio ajem. Vojnici su imali
noseve nalik na krompir, ali nisu bili u srodstvu. Jedan je
bio iz Kajserija, drugi iz Tokata. Posedeli su pola sata
govorei da e u tim munim deavanjima stradati i nevini i
da e Kajserispor ove godine moi da ue u prvu ligu.

144
Mustafa-efendija ih je pitao koliko im je jo meseci ostalo,
jesu li im komandiri dobri ili ih tuku i kad ima i kad nema
potrebe.
Dok su oni pili aj, pokupljeni su sve oruje, leviarska
literatura, posteri i plakati na Kultepeu. Pritvorena je
velika veina studenata i razjarenih ljudi umeanih u
dogaaje. Ta masa sveta, koja je veinom bila budna, posle
nemilosrdnog batinanja zapoetog u autobusima
podvrgnuta je muenju batinama po tabanima,
magnetoelektrinim i elektro-okovima. Kada su im rane
zarasle, oiani su i fotografisani zajedno s orujem,
posterima i knjigama i te fotografije su predate novinama.
Godinama su trajali procesi pokrenuti sa zahtevima da se
neki od njih kazne smrtnom kaznom, a neki doivotnom
robijom. Neki su robijali deset, neki pet godina, nekolicina
je pobegla iz zatvora, a neki su osloboeni. Pojedini su
oslepeli i ostali invalidi usled pobuna i trajkova glau u
kojima su uestovovali u tamnicama.
Zatvorena je i muka gimnazija Ataturk. Otvaranje
kole odloeno je zbog napete atmosfere i politikih zloina
injenih svuda po Istanbulu koji su intenzivirani kada je
trideset pet leviara izgubilo ivot na trgu Taksim za 1.
maj. Mevlut se jo vie udaljio od nastave. Do kasnih sati je
prodavao kiselo mleko po ulicama prekrivenim politikim
parolama i uvee ocu predavao vei deo zarade. Kada je
kola otvorena, njemu se uopte nije ilo na nastavu. Sada
je bio najstariji ne samo u odeljenju nego i meu onima iz
zadnjih klupa.
Juna 1977. godine, kada su deljene knjiice, Mevlut se
suoio s tim da nee zavriti gimnaziju. Leto je proveo u
strahu, neodluan i usamljen, pre svega zbog toga to su se
Ferhat i njegova porodica spremali da odu s Kultepea s jo
nekim alevitskim porodicama. On i Ferhat su pre zimskih

145
politikih dogaaja planirali da od jula smisle neki
zajedniki posao da rade kao prodavci. Ferhat, meutim,
zauzet pripremama za selidbu i okrenut svojim alevitskim
roacima, nije imao volje. Mevlut se sredinom jula vratio u
selo. Proveo je mnogo vremena s majkom, ali nije sluao
kada je govorila da e da ga eni. Nije odsluio vojsku i bio
je bez para; enidba bi znaila povratak u selo.
Potkraj leta, pre poetka nove kolske godine, otiao je
do gimnazije. Toplog avgustovskog jutra stara kolska
zgrada je bila mrana i hladna. Rekao je Skeletu da eli da
mu se upis zamrzne na godinu dana.
Skelet je ve imao potovanja prema ueniku koga je
poznavao itavih osam godina. Zato odlae, stisni zube
godinu dana i zavri kolu, rekao je sa zapanjujuim
saoseanjem. Svi e ti pomoi, ti si najstariji uenik u
naoj gimnaziji
Idue godine nameravam da idem na pripreme za
prijemni ispit za upis na fakultet, odgovorio je Mevlut.
Ove godine u raditi da skupim pare za pripreme.
Dogodine u zavriti i gimnaziju. itav taj scenario, od rei
do rei, smislio je u vozu za Istanbulu. To je mogue.
Mogue je, ali tada e imati dvadeset dve godine,
rekao je Skelet, birokrata bez srca. U istoriji ove gimnazije
nema nikoga ko je maturirao s dvadeset dve godine.
Opazio je izraz Mevlutovog lica. Dobro Zamrzavam ti
upis na godinu dana. Samo mora da donese potvrdu iz
regionalnog doma zdravlja.
Mevlut nije ak ni pitao kakva je to potvrda. Jo dok je
bio u kolskom dvoritu u srcu je pojmio da je to poslednji
dolazak u zgradu gimnazije u koju je prvi put uao pre
osam godina. Ali pamet ga je savetovala da nikada ne
podlegne mirisu Unicefovog mleka koji i dalje dopire iz
kuhinje, spremita za ugalj koje se vie ne koristi i

146
podrumskog toaleta kroz ija vrata je sa strahom gledao
dok je bio u srednjoj koli i u kojem je dabalebario i puio
s brojnim uenicima dok je bio u gimnaziji. Spustio se niz
stepenice uopte se ne okrenuvi i ne pogledavi vrata
zbornice i biblioteke. Prilikom poslednjih dolazaka svaki
put je razmiljao: ta uopte dolazim kada ionako neu
moi da zavrim! Dok je poslednji put prolazio pored
Ataturkove biste, rekao je u sebi: Maturirao bih da sam to
arko eleo.
Krio je od oca da ne ide u kolu. I od sebe je to krio.
Kako nije otiao i uzeo potrebno uverenje zdravstvene
slube da bi mogao da poveruje u verovatnou da e
nastaviti kolu, i njegov lini stav o koli pretvarao se u
nekakav zvanini stav koji je sebi govorio. Ponekad bi
iskreno poverovao da skuplja novac za pripremni kurs za
upis na fakultet.
A katkad bi posle isporuke kiselog mleka stalnim
muterijama, kojih je postepeno bivalo sve manje, ostavljao
obramicu, terazije i tepsije za kiselo mleko kod nekog
poznanika i trao ka mestima kuda bi ga noge odvele na
gradskim ulicama.
Voleo je grad kao mesto u kome su se u istom trenutku
deavale mnoge stvari koje su bile sve jedna od druge
zabavnije za gledanje. Najvie se dogaalo u okolini ilija,
Harbije, Taksima i Bejoglua. Ujutru bi uskakao u autobus i
iao u te kvartove dokle je mogao stii, a da ne kupi kartu i
ne bude uhvaen, potom bi slobodno, bez ikakvog tereta
ulazio u ulice u koje ne bi mogao ui s tovarom kiselog
mleka. Oboavao je da se izgubi u gradskoj gunguli i vrevi i
da posmatra izloge. Svialo mu se da gleda lutke, da
promatra izloene majke u dugim suknjama sa srenom
decom u odelima. S panjom bi pogledao odseene noge
lutaka u izlozima prodavnica arapa. Tada bi ga obuzelo

147
neko uobraenje koje bi u tom trenutku stvorio u svojoj
glavi, pa bi deset minuta sledio neku smeokosu enu koja
je prolazila trotoarom preko puta, zatim bi iznenada
odluio da ue u neki restoran na koji bi nabasao i
postavljao pitanje da li je tu neko koga bi nazvao imenom
nekog svog druga iz gimnazije koji bi mu sluajno pao na
pamet. Ponekad bi ga zaustavljali odsenim glasom Ne
traimo peraa sudova! jo i pre nego to bi Mevlut mogao
ita da pita. Kada bi se vratio na ulicu, na trenutak bi mu
na um pala Neriman, mada bi se u skladu s nekom novom
vizijom koja bi mu naila uputio u sasvim suprotnom
pravcu, na primer prema prostoru iza Tunela, ili bi se
zabavljao gledajui plakate i fotografije u uskom lobiju
bioskopa Ruja s milju da moda Ferhatov dalji roak
cepa karte na vratima.
Spokoj i lepota koje ivot prua javljali su se jedino dok
je snevao druge svetove daleke od svog ivota. Dok bi
kupovao kartu, gledao film i sanjario, negde bi u dui, kao
to je bivalo, oseao krivicu poput iganja. Oseao je
krivicu to uzalud gubi vreme, to ne ita titlove, to mu se
panja vezuje za neobine pojedinosti i privlane ene, ono
to film ne iziskuje. Kada bi mu oka skoio dok gleda film
ponekad iz razumljivih, a ponekad bez ikakvih razloga,
sklupao bi se na seditu i uvukao u sebe, raunajui da e
bez ikakve panike komotno masturbirati ako se vrati kui
dva sata pre oca.
Nekad ne bi iao u bioskop, nego bi iao da vidi
Mohinija koji je radio kao berberski egrt u jednoj radnji na
Tarlabaiju. Ili bi svraao u neku kafanu u koju dolaze
aleviti i oferi leviari. Tu bi malo popriao s momkom za
ankom s kojim ga je Ferhat upoznao, posmatrao ljude to
igraju domine za jednim stolom i ujedno krajikom oka
gledao televiziju. Shvatao je da ubija vreme, da u stvari

148
nita ne radi, da mu ivot nije na pravom putu jer ne
pohaa nastavu u gimnaziji, ali ta istina mu je zadavala bol
toliko da se teio drugim vizijama: Ferhat i ortak bi mogli
da zaponu neki novi posao, najpre je zamiljao posao
ulinog prodavca na drugaiji nain (kola s tokovima u
koja bi se smetale tepsije za kiselo mleko i koja idu na
guranje i zvone u pokretu); ili bi mogli da na nekom mestu
otvore duan za prodaju duvana, poput onog praznog koji
je maloas video, ak bakalnicu na mestu gde se nalazi
radnja za pranje i tirkanje koulja koja nita ne radi.
Zaradio bi toliko para da bi se svako zaudio.
No svojim se oima uverio da je sve tee zaraditi novac
ulinom prodajom kiselog mleka i da su se porodice brzo
navikle da u piljarama kupuju kiselo mleko u staklenim
posudama i stavljaju ga tako na sto.
Bogami, Mevlute sine, kupujemo seosko kiselo mleko
samo da bismo tebe videli, rekla mu je jedna od
dobronamernih starijih ena. Vie ga niko nije ni pitao
kada e zavriti gimnaziju.

Mustafa-efendija. Bilo bi lako da je ostalo na staklenim


posudama koje su se pojavile ezdesetih godina dvadesetog
veka. Te prve ase za kiselo mleko, koje su liile na
zemljane sudove, bile su debele i teke, kaucija za njih je
bila visoka, sa svih strana po ivicama su se lomile, pucale,
piljar ti ne bi vraao novac za prazne. Domaice su prazne
staklene posude koristile u svakom poslu: kao iniju za
maju hranu, pepeljaru, teglu za uvanje upotrebljenog
ulja, iniju za zahvatanje vode u kupatilu ili posudu za
sapun. Koristile bi ih za svaku vrstu prljavih kuhinjskih i
kunih poslova, i ako im jednog dana dune, vraale bi ih
piljaru za kauciju. Tako bi se kanta za smee celog sveta,
balava psea posuda, ovla oprala vodom iz creva u nekoj

149
radionici na Kjaithani, da bi se stavila na lepu i radosnu
sofru neke druge istanbulske porodice kao posuda za
najistije i najzdravije svee kiselo mleko. Ponekad ne bih
mogao da se suzdrim ako bi muterija na jedan tas vage
stavila neku od tih asa umesto, kao i uvek, istog praznog
tanjira da bih u njega stavio kiselo mleko koje treba da
izmerim: Sestro, neovek sam ako kaem to zbog sebe,
poinjao bih. Ali ima onih koji te ase koriste kao posude
za mokrau na klinikama apa i kao boce za lajm
tuberkuloznih bolesnika u sanatorijumu na Hejbeli Adi
Kasnije su na trite izbacili lake i jeftine staklene
posude. Nije bilo vraanja prodavcu, nije bilo depozita,
opere stakleni sud i dobije au, zvali su to poklonom
domaicama. Njihovu cenu su, naravno, krili u ceni kiselog
mleka. Hajdete moja ramena, hajde pravo silivrijsko kiselo
mleko!
I s tim smo se nadmetali. Ovaj put su firme zalepile na
staklenu posudu neku ukraenu etiketu s kravom, krupnim
slovima napisale naziv kiselog mleka i dale da se reklamira
na televiziji. Onda su Fordovi kamioni s kiselim mlekom na
kojima je bila ista krava poeli da ulaze u uske izlokane
uliice, da obilaze piljare i uzimaju nam hleb iz ruke. Bogu
hvala, nou prodajemo bozu pa jo preivljavamo. Kad
Mevlut ne bi skitao i kad bi malo vie radio i ocu davao sve
to zaradi, poslali bismo neto novca u selo za zimu.

12. UZIMANJE DEVOJKE SA


SELA
MOJA KI NIJE NA PRODAJU

150
Korkut. Posle prologodinjeg rata i poara veina alevita
je za est meseci napustila mahalu. Neki su otili na druga
udaljena brda, na Oktepe, neki drugi van grada u Gazi
Mahalu. Nek im je srean put. Dae bog da tamo ne mue
policiju i andarmeriju nae drave. Ako se moderni
meunarodni autoput primie tvom kokoinjcu i bespravnoj
kui bez tapije brzinom od osamdeset kilometara na sat,
onda samo sebe moe da zavara reima Jedini put je
revolucija!
Kada je otila odavde razularena leviarska banda,
smesta je porasla cena dokumenata koje su muhtari
izdavali. Pojavili su se preduzimljivi koji su eleli da ograde
nove placeve i naoruane grupe. Oni koji se nisu maili za
dep kada je stari Hamit Vural rekao da kupimo tepih za
damiju, oni koji su ga iza lea olajavali govorei Pustio je
alevite iz Bingola i Elaziga da pobegnu, konfiskovao je
placeve, neka onda, odmah su prikupili parcele i
dokumentaciju prema novim planovima gradnje. Tako se i
gospodin Hamit upustio u nove graevinske poduhvate na
Kultepeu. Otvorio je jo jednu novu pekaru za hleb na
Harmantepeu i za mladie koje je doveo iz sela ne beei ni
od kakvog troka dao da se napravi internat s televizorom,
malom damijom i salom za karate. Po povratku iz armije
postao sam ekonom gradnje tog internata i ef nabavke u
radnji graevinskog materijala. Subotom je Hadi Hamit
zajedno s nacionalistiki orijentisanim momcima u menzi
internata ruavao pilav s mesom, jogurtom i salatom. Ovde
mu zahvaljujem i to mi je velikoduno pomogao da se
oenim.

Abdurahman-efendija. Mnogo se trudim ne bih li starijoj


keri Vedihi, koja je napunila esnaest godina, naao nekog
odgovarajueg. Naravno da je najprikladnije da to obave

151
ene dok peru ve, u hamamu, na pijaci, u gostima, ali
kako moje sirotice nemaju majku, tetku po majci i po ocu,
stvar je pripala ovom robu. ujem da su oni koji znaju da
sam samo s tim ciljem seo u autobus i otiao u Istanbul
odmah poeli da priaju da tragam za bogatim muem za
moju lepu Vedihicu, da u napuniti dep mladoenjinom
nevestninom i da u ga potroiti na rakiju. Razlog zbog
kojeg zavide i ogovaraju bogalja kao to sam ja jeste to to
sam jedan blaen ovek koji, uprkos tome to je krivog
vrata, ume da bude srean sa svojim kerima, koji uiva u
ivotu i ume da potegne au. Lau oni koji kau da sam
pio i tukao svoju enu i da sam doao u Istanbul da na
Bejogluu opeljeim ene ne gledajui na svoj krivi vrat.
Otiao sam u kafane u koje su ujutru svraali prodavci
kiselog mleka u Istanbulu. ovek, prirodno, ne moe da
kae Traim mua za svoju ker! Najpre pita za zdravlje,
a ako uvee, nakon to se malo sprijateljimo, odemo u
krmu, re po re, flaa po flaa i razgovor otpone. Tokom
tih razgovora mogu da hvalei se u pijanstvu izvadim iz
depa i pokaem sliku moje Vedihice koju smo napravili u
Akehiru u fotografskoj radnji Kristal.

Stric Hasan. Vadio sam iz depa i s vremena na vreme


gledao fotografiju devojke iz Gumuderea. Lepo devoje.
Jednog dana sam je u kuhinji pokazao Safiji. ta kae,
Safije? upitao sam je. Prilii li ova devojka Korkutu? Ki
naeg Krivovratog Abdurahmana. Otac joj je doao u
Istanbul ak do moje piljare. Malo je posedeo. Nekad je bio
vredan ovek, ali snaga ga je izdala; povio se pod
obramicom za prodaju kiselog mleka i vratio se u selo.
Oito je da je sada i bez para. Abdurahman-efendija je
pravi lisac.

152
Tetka Safije. Moje dete Korkut je mnogo izmaltretirano
te gradilite, te internat, te auto, te vonja, te karate, ali,
maala, on je mnogo vrst i uz to je ba ponosan. Kad bih
mu rekla Napunio si dvadeset est godina, da odem u selo
i pogledam ti devojku, rekao bi ne, ja u je sam nai u
gradu. A da kaem Dobro, nai ti u Istanbulu devojku
kojom e se oeniti, on e rei da eli urednu i poslunu
devojku, a takve u gradu nema. Tako sam ja u jednom uglu
radija uglavila sliku lepe keri Krivovratog Abdurahmana.
Kada doe kui, moje dete Korkut od umora uopte ne
odvaja oi od televizora, a na radiju samo slua prenos
konjskih trka.

Korkut. Niko ne zna, ukljuujui i moju majku, da se


kladim na konje. Kladim se ne radi kocke, nego iz
zadovoljstva. Pre etiri godine za jednu no smo dozidali
jednu sobu. Tu sedim sam i sluam prenos konjskih trka.
Dok sam jednom tako gledao u tavanicu, kao da se na ivicu
radija spustila neka svetlost. Osetio sam da ta devojka s
fotografije gleda u mene i da e mi taj pogled u ivotu uvek
pruati utehu. Dua mi se bee ispunila oseanjem dobra.
Kasnije sam u razgovoru pitao majku: Majko, ko je ta
devojka na radiju? Rekla je: Iz naeg je kraja, iz
Gumuderea! Kao aneo je, zar ne? Da ti je uzmem? Ne
elim devojku iz sela, odgovorio sam. A pogotovo mi ne
znai jedna od onih koje na sve strane dele svoje slike.
Uopte nije takva, rekla je majka. Njen krivovrati otac
nikome ne pokazuje njenu sliku, ljubomoran je na nju,
kae da s vrata vraa prosce. Tvoj otac mu je s mukom uzeo
iz ruke fotografiju znajui koliko je lepa ta stidljiva
devojica.
Poverovao sam u tu la. Moda i vi pouzdano znate da
je la i smejete se to se tako lako dam prevariti. Da vam

153
stoga kaem sledee: Oni koji se svemu podsmevaju ne
mogu istinski ni da se zaljube niti istinski veruju u Alaha.
Previe su gordi. Biti zaljubljen i voleti Alaha je takvo
boansko oseanje da ovek ostaje bez ijedne druge
opsesije izuzev same devojke.
Zove se Vediha. Posle nedelju dana sam rekao majci:
Ja tu devojku ne mogu da zaboravim. Hajdemo u selo da
razgovaramo u potaji s njenim ocem pre nego to je vidim.

Abdurahman-efendija. Kandidat za zeta je nervozan deko.


Odveo me je u gostionicu. Nisam rekao da je ona moja ki,
moja mezimica, oni to ne razumeju, doli su do malo para u
Istanbulu i razmazili se. Vrea mi samopotovanje to to
jedan skorojevi karatista, koji ima novca, jer se dodvorava
Hadi Hamit-begu iz Rizea i vozi ford, misli da e novcem
zasluiti ruku moje keri. MOJA KI NIJE NA PRODAJU
rekao sam nekoliko puta. uli su i za susednim stolom,
namrtili su se i pogledali, a zatim nasmejali kao da je to
neka ala.

Vediha. esnaest mi je godina, vie nisam dete i znam kao i


svi da otac eli da me uda, ali se pravim da ne znam.
Ponekad sanjam da me neki zao mukarac prati sa zlim
namerama Pre tri godine sam zavrila osnovnu kolu u
Gumudereu. Da sam otila u Istanbul, ove godine bih
zavrila gimnaziju, ali u naem selu jo nema ni srednje
kole ni devojke koja ju je zavrila.

Samiha. Imam dvanaest godina i idem u zavirni razred


osnovne kole. S vremena na vreme moja starija sestra
Vediha dolazi po mene u kolu. Kada smo se jednog dana
vraale kui, neki ovek se zalepio za nas. Dok smo zajedno
ile nita ne progovarajui, ni ja se kao ni moja starija

154
sestra nisam okretala i gledala za sobom. Umesto da idemo
pravo kui, krenule smo ka piljari, ali nismo ule u nju.
Prole smo kroz onu mranu ulicu, pored ove orave kue i
ispod smrznutog platana i kroz zabaenu mahalu dole
kui. ovek je stalno iao za nama. Moja sestra se uopte
nije smejala. Glupak! rekla sam ljutito ulazei u kui.
Mukarci su glupai.

Rajiha. Meni je trinaest godina. Prole godine sam zavrila


kolu. Vediha ima mnogo prosaca. Ovaj put je iz Istanbula.
Tako kau, ali je u stvari sin prodavca kiselog mleka iz
Denetpinara. Vediha oboava da ide u Istanbul, ali ja
nikako ne elim da joj se on dopadne, da se uda i ode.
Kada se ona uda, doi e red na mene. Imam jo tri godine,
ali kada budem Vedihinih godina, nee trati za mnom kao
za njom, i da tre, molim, ne elim nijednog. Kako si ti
pametna, Ra jiha, govore mi. Kroz prozor smo gledali kako
se Vediha i Samiha vraaju iz kole s mojim krivovratim
ocem.

Korkut. Ponizno sam gledao kako se moja ljubljena vraa iz


kole s mlaom sestrom. Srce mi se ispunilo jo jaom
ljubavlju kada sam je sada prvi put video uivo, a ne na
fotografiji. Figura, stas, duge ruke su joj bile kako treba,
zahvaljivao sam Svivenjem Alahu na tome. Shvatio sam da
u biti nesrean ako se ne oenim njome. Nervirao sam se
mislei da e se lukavi krivovrati cenkati i uiniti da mi
ljubav na nos izae.

Abdurahman-efendija. Mladoenja je navalio pa smo se jo


jednom sastali u Bejehiru. Nisam rekao da se nee
cenkati ako si zaljubljen. Idui u restoran sav sam se tresao
od pomisli da su dobra i loa srea moje Vedihice i drugih

155
mojih keri u mojim rukama. Seo sam i, pre nego to sam
popio prvu au, jo jednom sam ponovio: Izvini, mladiu,
ja te odlino razumem, ali moja lepa KI NIPOTO NIJE
NA PRODAJU.

Korkut. Tvrdoglavi Abdurahman-efendija je nabrojao ta


sve trai pre nego to je iskapio prvu au. Da se ja, otac,
Sulejman, da se svi potrudimo, zaduimo, prodamo kuu na
Dutepeu i plac koji smo ogradili na Kultepeu, opet ne
bismo mogli sve da damo.

Sulejman. Moj stariji brat je u Istanbulu reio da e za


njegove ljubavne jade lek biti samo novac i mo Hadi
Hamit-bega, te smo mu prilikom prve posete internatu
upriliili jednu karate predstavu. Obrijani, potpuno isti i
jednoobrazno obueni radnici su se dobro borili. Gospodin
Hamit je za rukom stavio mene i mog starijeg brata da
sedimo s njegove leve i desne strane. Kad god bih pogledao
belu bradu tog prosvetljenog oveka, koji je dva puta iao
na hadiluk, koji ima toliko zemlje, imovine i radnika i koji
je osniva nae damije, bio sam srean to sam mu toliko
blizu. A on se prema nama ponaao kao da smo mu sinovi.
Pitao nas je za oca. (Zato nema Hasana? pitao je setivi
mu se imena.) Raspitivao se za stanje nae kue, za sobu
koju smo poslednju napravili, polusprat na koji smo izali i
spoljne stepenice, pa ak i za mesto prazne parcele koju su
moj otac i stric Mustafa zajedno obeleili i za koju su
zajedno od muhtara uzeli potvrdu. On je u stvari znao gde
su ti placevi, iji su placevi pored i unakrst svakog od njih,
kue koje su tu napravljene i nedovrene, kod kojih je
dolo do svae meu ortacima, ko je sve za godinu dana
podigao koje zgrade i radnje, pratio ih je do zida i
dimnjaka, dokle je doao elektrini vod, do koje ulice na

156
brdu je stigla voda i kuda e proi kruni put, sve je to
znao.

Hadi Hamit Vural. Mladiu, zaljubio si se, mnogo te


mue ljubavni jadi, je li tako? pitao sam ga dok je on
stidljivo krio pogled. Stideo se ne zbog toga to se zaljubio
do uiju nego zato to su drugovi saznali za njegovu
ljubavnu enju i to sam ne moe to da rei. Okrenuo sam
se njegovom debelom bratu: Dae bog da naemo lek za
patnje tvog starijeg brata. Ali on je napravio jednu greku,
a ti je nee napraviti. Kako se zove? Sulejmane, sine, ako
hoe neku devojku da voli svim srcem kao tvoj stariji
brat, volee je posle enidbe. Hajde, uri ti se, posle
veridbe, ne posle dogovora o sklapanju braka U
najmanju ruku poto se ugovori otkupnina. Ali ako se kao
tvoj brat zaljubi pre toga i onda sedne s devojinim ocem
da se pogaa, prevejani oevi e ti traiti kule i gradove. U
naem svetu postoje dve vrste ljubavi. Prva je kada se
zaljubi u nekoga, a da ga uopte ne poznaje. Veina
parova se nikada ne bi zaljubila jedno u drugo da su se
pomalo poznavali pre venanja. Zato Prorok nije smatrao
da se zbliavaju pre nego to se uzmu. A ima onih koji se
zaljube, jer su posle venanja proveli zajedniki ivot, a i to
je rezultat braka pre koga se nisu poznavali.

Sulejman. Ja ne mogu da se zaljubim u devojku koju ne


poznajem, gospodine, rekao sam. Jesi li rekao devojku
koju poznajem ili koju ne poznajem? upitao je prosvetljeni
Hadi Hamit-beg. Najbolja ljubav je u stvari ona koja se
osea ak ne prema onoj osobi koju poznaje, ve prema
onoj koju nikada nisi video. Slepci se, na primer, duboko
zaljubljuju. Gospodin Hamit se glasno nasmejao. I njegovi
radnici su se prikljuili smehu bez razumevanja. Dok smo

157
brat i ja polazili, s potovanjem smo poljubili blagoslovenu
ruku Hadi Hamit-bega. Kada smo ostali sami, moj stariji
brat me je snano udario pesnicom po ramenu: Videemo
s kakvom devojkom u gradu e se ti upoznati i oeniti.

13. MEVLUTOVI BRKOVI


VLASNIK PLACA BEZ TAPIJE
Da se Korkut umalo nije oenio jednom devojkom iz
susednog sela Gumudere, Mevlut je saznao vrlo kasno
itajui pismo koje je njegova najstarija sestra napisala ocu
u Istanbul u maju 1978. godine. Ona je ve petnaest godina
pisala ocu pisma u Istanbul, katkad u pravilnim
razmacima, a katkad kad joj dune. Mevlut je ocu itao
pismo paljivim i ozbiljnim glasom kakav je imao dok mu je
itao novine. Kada su saznali da je devojka iz Gumuderea
razlog Korkutove posete, obojica su osetili neku udnu
zavist, pa ak i bes. Zato im Korkut nije javio? Kada su
posle dva dana otac i sin otili na Dutepe i od Aktaovih
saznali drugu stranu prie, Mevlut je razmiljao da bi mu
ivot u Istanbulu bio mnogo laki kada bi i sam imao
monog gazdu, zatitnika poput Hadi Hamita Vurala.

Mustafa-efendija. Prole su dve nedelje otkako smo otili


kod Aktaovih i saznali da e se Korkut oeniti uz Hadi
Hamitovu podrku, kada se moj stariji brat, dok smo u
njegovoj bakalnici avrljali, odjednom uozbiljio i na brzinu
mi, ispriao da e novi kruni put proi kroz Kultepe, da u
tom delu brda katastar nije navraao, a i da doe, koliko
god da podmiti slubenike katastra, to zemljite e

158
neizbeno biti upisano kao put, znai na tim grebenima
niko nema tapiju i nee je imati, zbog ega drava dok
bude prosecala put s po tri trake u jednom i u drugom
smeru nee isplatiti ni pare za eksproprijaciju.
Shvatio sam da e nam plac na Kultepeu otii badava,
ree on, pa sam ga prodao Hadi Hamitu Vuralu koji je
skupljao hartije za placeve na tom vencu. Bog bio
zadovoljan njime, ovek je iroke ruke, dobro ga je platio!
ta! Prodao si moj plac, a da me nisi pitao?
Nije to tvoj plac, Mustafa. Zajedniki je. Ja sam ga
ograivao, ti si mi pomogao. I muhtar je ispravno uinio, uz
datum i potpis na dokumentu koji je izdao napisao je imena
obojice, kao i na drugim papirima. I dokument je dao meni.
A ti nita nisi rekao na to to je dao meni. Ali kroz godinu
dana taj papir ne bi nita vredeo. Kao to zna, vie niko ne
die nove bespravne kue, ni kamen ne postavlja, jer e se
ruiti. Ni ekser niko ne zabada.
Poto si prodao?
Smiri se malo. Ne vii dok razgovara sa starijim
bratom govorio je kada je u duan ula neka ena i
zatraila pirina. Hasan je gurao plastinu lopaticu u dak s
pirinem i punio papirnu kesu kada sam ja u besu izleteo
napolje. Vratio sam se kui. ovek moe da postane ubica.
Ja na ovom svetu nemam nita drugo osim polovine tog
placa i ove uderice! Nikome nisam rekao. Ni Mevlutu.
Sutradan sam ponovo otiao u bakalnicu. Hasan je
presavijao stare novine i od njih pravio fieke. Poto si
prodao? Opet nije mogao da mi kae. Nou nisam mogao
da spavam. Jednog jutra posle nedelju dana bakalnica je
bila prazna, pa je najednom izbrbljao po kojoj ceni je
prodao plac. ta? Kae da e mi dati polovinu. Bio je toliko
podao da sam samo ovo mogao da kaem: JA NE MOGU
DA PRIHVATIM TAJ IZNOS. Ionako nemam kod sebe

159
toliko, uzvratio je moj stariji brat Hasan. enimo
Korkuta, nadajui se najboljem! Kako? Znai, ti eni
sina novcem od mog placa! Jadniak Korkut se ba
zaljubio, pa priali smo ti! rekao je on. Ne ljuti se, doi e
red i na tvog sina, erka Krivovratog ima dve mlae sestre.
Da jednu udamo za Mevluta. Sta e biti s njim? Ne meaj
se ti oko Mevluta, odgovorio sam. On e jo da zavri
gimnaziju i onda da odslui vojsku. Da je bilo prikladne
cure ti bi je ionako odmah uzeo za svog Sulejmana.
Mevlut je od Sulejmana saznao da je prodat plac bez
tapije koji su njegov otac i stric ogradili pre trinaest godina.
Po Sulejmanovom miljenju ionako nije moglo da postoji
neto to se zove vlasnik placa bez tapije. Kako niko na
toj parceli nije imao kuu pa ak ni posaeno drvo, bilo je
nemogue da se papirom dobijenim pre toliko godina
zaustavi dravni put sa est traka. Kada je o tome uo od
oca pre dve nedelje, pretvarao se da za to prvi put uje.
Pridruio se oevom gnevu i ljutio se to su Aktaovi bez
pitanja prodali papire za zajedniki plac. Kada na to doda
injenicu da su oni uspeniji i bogatiji u Istanbulu, oseao je
gnev i besneo to mu je priinjena lina nepravda. Ali
shvatao je da ne moe da prebrie i odbaci strica i njegove
sinove i da bi bez njih u gradu ostao sam-samcit.
Sluaj ti mene, ako jo jednom ode kod strica bez
moje dozvole, ako se bude viao s Korkutom i
Sulejmanom, bie to samo preko mene mrtvog, zapretio
mu je otac, u redu?
U redu, uzvratio je Mevlut. Kunem se.
Za kratko vreme se pokajao to se zakleo, jer je ostao
sam daleko od strieve kue i Sulejmanovog drugarstva.
Vie nije bilo ni Ferhata, koji je prole godine zavrio
gimnaziju i s porodicom napustio Kultepe. Posle oevog
odlaska u selo u junu, jedno vreme je sam s kutijom

160
sudbina etao po ajdinicama i parkovima u koje su ile
porodice s decom, ali je novac koji bi zaradio samo
premaivao ono to svakog dana potroi, ne mogavi da
sakupi ni etvrtinu onoga to je zaraivao radei isti posao s
Ferhatom.
Poetkom jula 1978. Mevlut se autobusom vratio u selo.
Prvih dana bio je srean s majkom, starijim sestrama i
ocem. Ali celo selo se spremalo za Korkutovu svadbu i to ga
je uznemiravalo. Peaio je brdima sa starim prijateljem,
ostarelim psom Kamilom. Prisetio se mirisa osuene trave,
hrastovih stabala, hladne vode to tee izmeu stena. Ali
nikako nije mogao da iz sebe odagna oseanje da se u
Istanbulu neto deava i da sam proputa ta zbivanja i
priliku da zaradi i obogati se.
Jednog popodneva je uzeo dve papirne novanice koje
je uvao u jednom kutku debla platana u bati. Saoptio je
majci da odlazi u Istanbul. Nije se osvrtao na njene rei
Da ti se otac ne ljuti! Ima mnogo posla! odgovorio je.
Popodne je uspeo da se bez pozdrava s ocem ukrca u
autobus koji je doao iz Bejehira. Dok je u kasabi ekao
autobus za Istanbul, pojeo je patlidan s mlevenim mesom
u narodnoj kuhinji preko puta damije Erefoglu. Te noi u
autobusu oseao je da je najzad iskljuivi gospodar svog
ivota i sudbine, da je jedan stasao mukarac, i uzbuen
razmiljao o neogranienim mogunostima ivota pred
sobom.
Kada se vratio u Istanbul, uvideo je da je za mesec dana
ostao bez nekih muterija. To se ranije nije dogaalo. Da,
neke porodice bi navukle zavese i nestale, neke bi otile u
vikendice. (Bilo je prodavaca kiselog mleka koji su ili za
svojim kupcima u letnja naselja na Prinevska ostrva,
Erenkoj, Suadije.) Ali prodaja leti u sutini ne bi ovoliko
pala, jer su bifei uzimali jogurt i kiselo mleko. Mevlut je u

161
leto 1978. spoznao da ulina prodaja kiselog mleka nema
budunost duu od nekoliko godina. Na ulicama je sve
manje viao vredne prodavce s keceljom iz oeve
generacije ili mlade ambiciozne mlekadije koji trae druge
poslove iz sledee generacije kao to je i on bio.
Ali injenica da je prodaja kiselog mleka postala tea
nije Mevluta uinila srditim i svadljivim poput njegovog
oca. Nikada nije izgubio nasmeeni izraz lica koji je ak i u
njegovim pesimistinim i usamljenikim danima
uveseljavao muterije. Dopadalo mu se da mu tetke na
ulazima novih visokih stambenih zgrada na ijim vratima
pie Zabranjeno za prodavce, portirke, stare vetice koje
vole da kau Lift zabranjen za prodavce, im ugledaju
Mevlutovo lice do detalja objanjavaju kako e da otvori
vrata lifta i kako se pritiska koje dugme. Na kuhinjskim
vratima, na stepeninim odmoritima, po ulazima zgrada
viao je mnoge mlade sluavke i portirke koje su ga gledale
s divljenjem. Ali nije znao ak ni kako bi razgovarao s
njima. To neznanje krio je i od samog sebe u elji da bude
vaspitan. U stranim filmovima je gledao mlade mukarce
koji su bili kadri da oputeno razgovaraju s devojkama svog
uzrasta i eleo je da bude poput njih. Ali nije mnogo voleo
strane filmove u kojima nije bilo jasno ko je dobar, a ko lo.
Dok je masturbirao zamiljao je mnogo vie strankinje koje
je viao u stranim filmovima i domaim asopisima. Voleo
je da onanie bez preterane strasti dok mu je jutarnje sunce
grejalo krevet i polunago telo i istovremeno razmilja o
svojim fantazijama.
Dopadalo mu se da bude sam kod kue. Bio je sopstveni
gospodar makar dok mu otac ne doe. Menjao je mesto
stola s jednim kraim nogarom koji se ljuljao, peo se na
stolicu i na garnini popravljao zavesu koja je visila u
jednom uglu, reao u orman kuhinjske potreptine i

162
posue. Mnogo vie je brisao i istio kuu nego to je to
inio u vreme kada je iveo zajedno s ocem. Ali nije
uspevao da iz sebe odagna oseanje da je to mesto s
jednom sobom smrdljivije i rasturenije nego ikada. Voleo je
svoju samou, svoj miris miris prljavtine i u svojoj krvi
takoe oseao ono to je njegovog oca oteralo u samou i
mrzovolju. Ve je imao dvadeset jednu godinu.
Svraao je u kafane Kultepea i Dutepea. Nekoliko
jutara je odlazio na oblinju radniku pijacu, jer je voleo da
se prikljui svojim vrnjacima iz mahale koje je poznavao i
momcima koji su dremali gledajui televiziju u kafani.
Svako jutro u osam sati je otvarana radnika pijaca na
praznoj parceli na ulazu u Medidijekoj. Tu su dolazili
nekvalifikovani radnici koji su po dolasku iz sela jedno
vreme bili zaposleni u nekoj radionici, no ubrzo su ostali
bez posla, jer nisu eleli da im plaaju osiguranje, dolazili
su i oni koji su prihvatali da rade bilo ta i utoite nalazili
u kuama svojih roaka na nekom od brda. Mladii koji su
se stideli to su bez posla, mrzovoljni i neumeni koji nisu
uspevali da redovno rade na nekom poslu, ujutru bi dolazili
na tu parcelu i puei ekali poslodavce koji su
kamionetima dolazili iz svih delova grada. Meu momcima
koji su ubijali vreme u kafanama bilo je onih koji su zbog
celodnevnih poslova odlazili u udaljene krajeve grada i koji
su zaraivali novac kojim su se hvalili, ali je Mevlut
prodajui kiselo mleko za pola dana prikupljao novac blizu
onog koji bi oni zaradili za dan.
Po isteku jednog od dana u kojima se oseao
usamljenim i bespomonim, otiao je da nae Ferhata poto
je tepsije, obramicu i pribor ostavio u nekom restoranu.
Dva sata je iao do Gaziosmanpae na kraju grada, crvenim
autobusom gradskog saobraajnog preduzea koji je
zaudarao na znoj i bio pun upakovane ribe. Iz radoznalosti

163
je pogledao friidere koje su piljari koristili kao izlog i
shvatio da su firme koje proizvode kiselo mleko preuzele i
ta mesta. A u sporednim ulicama u izlogu nekog friidera
mogla se videti tepsija kiselog mleka koje se prodavalo na
kilogram.
Smrkavalo se kada je minibusom stigao do mahale Gazi
koja se nalazila van grada. Iao je peke do damije, na
drugi kraj naselja koje se prostiralo na okomitoj uzbrdici.
uma iza brda bila je neka vrsta prirodne i zelene granice
kojom se Istanbul zavravao, ali bilo je oito da su
doseljenici u grad s krajeva i uglova kraduckali umsko
zemljite uprkos bodljikavoj ici. Mevlutu se uinilo da je
mahala sa zidovima prekrivenim revolucionarnim
parolama, slikama sa srpom i ekiem i crvenom
petokrakom jo siromanija od Kultepea i Dutepea. Poput
pijanca je tumarao ulicama u strahu od neeg neodreenog
s milju da e meu alevitima proteranim s Kultepea naii
na neko poznato lice i ulazio u kafee gde je bila najvea
guva. Ali uprkos tome to je traio raspitujui se po imenu,
nije mogao da doe do vesti o Ferhatu niti je sreo koga
poznatog. Poto se dobrano smrklo, mahala Gazi koja ak
nije imala ni ulino osvetljenje ispunila ga je jo veom
setom od neke zabaene anadolske kasabe.
Kod kue je onanisao do jutra. Uradio je to jednom i
nakon to se ispraznio i rasteretio, razmiljao je sa stidom i
krivicom da to vie nee raditi. Samom sebi se kleo u to.
Plaio se da posle izvesnog vremena nee vie moi da se
dri zakletve i da e upasti u greh. Najbolji nain da u to
bude siguran bio je da odmah jo jednom izdrka i da tu lou
naviku zaboravi do kraja ivota. Tako je posle dva sata jo
jednom masturbirao, poslednji put.
Ponekad ga je glava navodila da misli o onome o emu
u sutini uopte nije eleo da misli. Preispitivao se da li

164
Alah postoji, ili su mu na umu bile najbezobraznije rei, ili
mu je pred oima bilo kako se itav svet u jednom prasku
raspada na delove kao u filmovima. Je li o tome sam
mislio?
Retko se brijao poto nije iao u kolu. Oseao je da
mrak u njegovoj dui koristi svaku priliku da izae napolje.
Dve nedelje se uopte nije obrijao. Kada je njegov
neobrijan izgled poeo da plai dobre muterije kojima je
bilo stalo do kiselog mleka s kajmakom i istoe, reio je da
se obrije. Kua vie nije bila mrana kao ranije. (Nije se
seao zato je ranije bila mrana.) Ipak je ogledalo za
brijanje izvadio napolje kao to je inio njegov otac. Poto
je obrijao bradu, prihvatio je ono to mu je od samog
poetka prebivalo u nekom kutku svesti. Obrisao je penu
na licu i vratu. I pogledao u ogledalo: Sada je imao brkove.
Mevlutu se nije dopalo kako izgleda s brkovima. Nije se
sebi inio lepim. Nestalo je onog deteta bebeeg lica koje
su svi smatrali ljupkim i postao je jedan od miliona
mukaraca koje je viao na ulici. Da li bi se takav dopao
muterijama koje ga doivljavaju prisnim, tetkama koje ga
pitaju da li studira, zabraenim devojkama sluavkama
koje ga znaajno gledaju u oi? Iako ih uopte nije dotakao
iletom, imao je oblik brkova kao i svi drugi. Vie nije bio
neko koga bi tetka uzela u krilo i poljubila; to mu je
slamalo srce, shvatao je da je na poetku neega posle ega
nema nazad, ali je u isti mah oseao da mu to novo izdanje
uliva snagu.
Sada je, za nevolju, otvoreno i esto mislio na ono na ta
je posredno mislio dok je onanisao i o emu je u osnovi sebi
uvek zabranjivao da razmilja: imao je dvadeset jednu
godinu i u ivotu nije spavao ni s jednom enom. Lepa,
zabraena devojka besprekornog morala kojom bi eleo da
se oeni, ne bi s njim spavala pre udaje. A ni on zapravo ne

165
bi eleo da se oeni devojkom koja bi s njim legla pre
braka.
Ali prva tema nije bio brak, nego zagrliti dobru enu,
poljubiti je, biti kadar voditi s njom ljubav. Mevlut je tu
elju i brak video kao odvojene stvari, ali nije mogao da
ima polni odnos bez braka. Mogao bi da se ozbiljno drui s
nekom od devojaka koje ga gledaju sa zanimanjem (mogli
bi da idu u park, u bioskop, da negde popiju pie), da kod
nje stvori iluziju da e se oeniti njome (to je verovatno bio
najtei deo) i da potom spava s njom. Ali takvu
neodgovornost mogli bi da urade samo sebini mukarci zle
due, a ne Mevlut. Nadasve bi posle toga starija braa i
otac uplakane devojke mogli da ubiju Mevluta. Jedino su
devojke koje se nisu pokrivale mogle da spavaju s
mukarcima, a da od toga ne prave problem i da to njihova
porodica ne primeti. Mevlut je znao da se nijedna devojka
roena i odrasla u gradu nikada ne bi zanimala za njega
(koliko god da mu brkovi lepo stoje). Poslednji nain bio je
da ode u javnu kuu na Karakoju. Tamo nikada nije iao.
Krajem leta, u pola noi, poto je proao pored vrata
bakalnice strica Hasana, neko je pokucao na njegova vrata.
Kada je ugledao Sulejmana, Mevlutova dua se ispunila
radou. I dok je iskreno grlio brata od strica, video je da je
i Sulejman pustio brkove.

Sulejman. Ti si moj brat, rekao mi je Mevlut i tako me


zagrlio da su mi oi zasuzile. Nasmejalo nas je to to smo u
isto vreme pustili brkove, a da to nismo znali.
Ali pustio si ih u leviarskom fazonu! rekao sam ja.
Kako?
Pusti foliranje, leviari putaju brkove tako da su im
krajevi obrijani u obliku trougla. Jesi li se ugledao na
Ferhata?

166
Ni pa koga se nisam ugledao. Oblikovao sam ih onako
kako mi je dolo Onda si ih i ti potkresao kao idealisti.
Pogledali smo jedan drugom brkove uzevi ogledalo s
police.
Ne dolazi na svadbu u selu, rekoh mu, ali e doi na
Korkutovu svadbu koja e biti za dve nedelje u Sali za
svadbe Vrh na Medidijekoju. Ne upravljaj se prema
stricu Mustafi, ne budi prgav, ne svaaj se s nama i ne deli
porodicu. Vidi kako su Kurdi i aleviti meusobno solidarni.
Najpre svi zajedno prave kuu za jednog, pa onda za
drugog, pa na kraju za treeg. Ako neko nae negde neki
posao, odmah zove k sebi ostale iz sela i plemena.
I mi smo ovamo tako doli iz sela, pa ta! primeti
Mevlut. Vi Aktaovi ste, maala, zaradili, ali mom ocu i
meni, iako toliko radimo, nikako ne poe za rukom da
iskoristimo blagodeti Istanbula. I plac nam je odleteo.
Nismo zaboravili da ima pravo na plac, Mevlute.
Hadi Hamit Vural je vrlo pravedan ovek koji mnogo voli
da pomogne. Da njega nije bilo, moj stariji brat Korkut ne
bi mogao da nae novac da se oeni. Krivovrati
Abdurahman-efendija ima jo dve lepe keri. Hajde da
tebe oenimo starijom, kau da je mnogo lepa. Ko e te
oeniti, pruiti ti dom, ko e te tititi? ovek ne moe da
izdri samou u gradu.
Ja u sam nai devojku i oeniti se, ne treba mi niija
pomo, uzvratio je Mevlut tvrdoglavo.

14. MEVLUT SE ZALJUBLJUJE


DO TAKVOG SUSRETA DOLAZI SAMO AKO
ALAH HOE

167
Mevlut je otiao na Korkutovu i Vedihinu svadbu krajem
avgusta. Bilo mu je teko da samom sebi objasni kako je
promenio odluku. U svadbeno jutro je obukao sako koji je
kupio na snienju od jednog krojaa koga je njegov otac
poznavao. Stavio je i svetloplavu kravatu koju je njegov
otac nosio o praznicima i kada je iao u dravne slube.
Novcem koji je ostavio na stranu kupio je dvadeset maraka
od jednog kujundije na iliju.
Sala za svadbe Vrh bila je na strmom putu izmeu
Dutepea i Medidijekoja. Tokom onih leta kada je radio
kao prodavac s Ferhatom, Mevlut se s drugom uvukao dva-
tri puta u tu salu na kraju sveanosti suneenja koje su
prireivali optina i radniki sindikati i majstorskih i
radnikih svadbi koje su podravale gazde. Tu je popio
besplatnu limunadu, pojeo biskvit, ali to mesto pored kojeg
je esto prolazio nije ostavilo traga u njegovom seanju.
Kada je siao niz stepenice i uao u salu, na trenutak nije
mogao da udahne od buke zbijene mase i malog orkestra
kao i vruine u sali pod zemljom i nedostatka vazduha u
njoj.

Sulejman. Ja, moj stariji brat, svi mi smo se mnogo


obradovali kada smo na svadbi ugledali Mevluta. Moj brat
bee obukao krembelo odelo i ljubiastu koulju. Vrlo
dobro se ophodio prema Mevlutu, sa svima ga je upoznao,
doveo ga za na sto za kojim su sedeli mladi mukarci. Ne
osvrite se na njegovo bebi-lice, gospodo, rekao je. Ovo je
najstameniji ovek u naoj porodici.
Mevlute, poto si pustio brkove, ne prilii ti da pije
vie istu limunadu, rekao sam ja. Pokazao sam mu flau
ispod stola, uzeo njegovu au i nalio je votkom. Jesi li
ikada pio pravu rusku komunistiku votku? Ja u ivotu
nisam popio ni tursku votku, odgovorio je Mevlut. Da se

168
ne napijem ako je i ta rakija jaka. Nee se napiti,
naprotiv, opustie se, dii e glavu i moda nai hrabrosti
da pogleda oko sebe. Gledam oko sebe! rekao je
Mevlut. Ali nije gledao. im mu je limunada s votkom
dotakla jezik, trgao se kao da je pojeo biber, ali se pribrao.
Ja u staviti na Korkuta dvadeset maraka, ali ustruavam
se da ne pomisli da je malo. Odakle ti te marke, ovee,
da te uhvati policija i zatvori, plaio sam Mevluta. Ne, svi
ih uzimaju. Ako dri novac u turskoj valuti, onda si ovca,
svaki dan inflacija pojede polovinu, uzvratio je on.
Okrenuo sam se ljudima za stolom. Ne dajte da vas zavara
Mevlutovo ovako naivno lice, rekao sam im. Taj ovek je
najdovitljiviji i najkrtiji prodavac na svetu. Da jedna cicija
kao to si ti da dvadeset maraka to je velika stvar Digni
ruke najzad od tog prodavanja kiselog mleka, Mevlute.
Svima su nam oevi bili mlekadije, ali mi ve sada imamo
svoje poslove. Ne brinite, i ja u jednog dana zapoeti
sopstveni posao. Tada ete se zapitati zato vi to niste
uspeli da smislite. ta e da bude tvoj posao, reci,
Mevlute. Mevlute, hajde budi mi ortak! rekao je Bokser
Hidajet. (Dobio je taj nadimak, jer mu je nos bio kao u
boksera, a o koncu je visilo da bude izbrisan iz kolske
evidencije jer je, ba kao i moj brat, jednim udarcem
pesnicom nokautirao hemiara Fevzija Naduvenka.)
Nisam ja kao ovi otvorio bakalnicu ili radnju za prodaju
doner-evapa. Ja imam ozbiljnu radnju za prodaju
graevinskog materijala, rekao je Hidajet. To nije tvoj,
nego duan tvog zeta, rekoh, i mi imamo toliko.
Gospodo, devojke gledaju. Gde? One za stolom za
kojim ti sedi snaha. Hej, ne gledajte svi zajedno, rekoh
ja. Oni su sada moja porodica. Mi i ne gledamo u stvari,
ree Bokser Hidajet, nastavljajui da gleda. Govee, ove
devojke su ba mlade. Mi nismo osnovci. Panja, stigao je

169
Hadi Hamit, gospodo. I ta da radimo? Da ustanemo i
otpevamo himnu? Sakrijte flau, nemojte piti ak ni iz
ae za limunadu. On je vrlo pribran, odmah e primetiti.
Mnogo se ljuti na takve stvari i odmah sledi kazna.
Kada je Hadi Hamit Vural uao sa svojim ljudima,
Mevlut je gledao devojke koje su sedele daleko, za
mladinim stolom. Sve glave se behu okrenule ka Hadi
Hamitu koji je im je uao bio okruen svetom koji mu je
ljubio ruku.
I Mevlut bi eleo da kada napuni dvadeset pet godina
bude u mogunosti da se oeni lepom devojkom poput
Vedihe. A i to se moglo, naravno, samo ako se zaradi novac
i dobije zatita ljudi poput Hadi Hamita. Shvatao je da je
za to potrebno da odslui vojsku, da neprekidno radi, da
napusti mlekadijstvo i da ima neki posao, radnju.
Na kraju je poeo da gleda pravo u sto za kojim je
mlada sedela. U njegovoj ohrabrenosti bilo je udela koliko
pia, toliko naraslog amora brojnog sveta i kretanja u sali.
Ali oseao je i da e ga Alah tititi i da mu je sudbina
naklonjena.
Mevlut e se ak i posle mnogo godina, kao da gleda
film, seati tih trenutaka i kretnji za stolom lepih devojaka,
koje je ponekad teko mogao da vidi zbog onih koji su mu
zaklanjali vidik. Ali bio je to film ije rei i slike nisu uvek
bile jasne.
Devojke u stvari i nisu toliko mlade, rekao je jedan
glas za stolom. Sve su stasale za udaju.
I ona s plavom maramom? Gospodo, ne gledajte
toliko direktno, molim vas, rekao je Sulejman. Polovina
tih devojaka e se vratiti u selo, a polovina e ostati u
gradu. Gde u gradu stanuju, brate? Ima onih koje
stanuju na Gultepeu, ima i onih koje stanuju na Kutepeu.
Odvee nas tamo Kojoj biste od ovih cura eleli da

170
napiete pismo? Nijednoj, rekao je jedan poten mladi
koga Mevlut nije poznavao. Toliko su daleko da ih ak i na
razaznajem. Pa napii pismo ako su ti daleko.
U krtenici nae snahe Vedihe stoji da joj je esnaest
godina, ali joj je u stvari sedamnaest, veli Sulejman. A
sestre joj imaju petnaest i esnaest godina. Krivovrati Abdu
rahmanefendija je uinio da upiu da su mu keri mlae da
bi sedele s ocem kod kue i ugaale mu.
Kako se zove najmlaa?
Ona je najlepa, da.
Starija nije nita.
Jedna je Samiha, druga Rajiha, ree Sulejman.
Mevlut se zaudio to mu je srce poskoilo i uzbudio se.
I druge tri devojke su iz njihovog sela Dobra je i
ona s plavom maramom Nijednoj od tih devojaka nije
manje od etrnaest godina. To su deca, umea se Bokser.
Da sam im ja otac, jo im ne bih dao da se pokriju.
U naem selu devojke povezuju maramu kada zavre
osnovnu kolu, ree Mevlut ne mogavi da savlada
uzbuenje.
Najmlaa je ove godine zavrila osmoletku.
Koja je ta, ona s maramom? upita Mevlut.
Ona lepa, mlada.
Iskreno reeno, ja se neu eniti devojkom sa sela,
ree Bokser Hidajet.
Ni devojka iz grada se nee udati za tebe.
Zato? Hidajet e uvreeno. Ti znai poznaje mnogo
devo jaka iz grada?
Mnooogo.
Ne raunaju se devojke koje ti dolaze u radnju kao
muterije, sinak, ne zavaravaj se uzalud.
Mevlut je zajedno sa slatkim biskvitima popio jo jednu
limunadu s votkom koja je mirisala slino naftalinu. Kada

171
je stao u red da preda poklon mladi i mladoenji i stavi dar
u nakitu, mogao je da dugo posmatra zapanjujuu lepotu
snahe Vedihe kojom se Korkut oenio. Njena mlada sestra
Rajiha, koja je sedela za devojakim stolom bila je lepa
poput starije sestre. to je Mevlut vie gledao u pravcu
stola s mladim devojkama i to je vie video Rajihu, u sebi
je otkrivao elju snanu koliko je snana elja da ivi i u isti
mah se stideo plaei se neuspeha u ivotu.
Dok je na Korkutov rever zabadao dvadeset maraka
iglom s kukicom koju mu je Sulejman dao, nije bio kadar
da pogleda lepo lice svoje snahe i postideo se svog stida.
U povratku ka svom stolu, uradio je neto to uopte
nije planirao: priao je da estita Abdurahman-efendiji koji
je sedeo zajedno sa svojim seljacima iz Gumuderea. Bio je
vrlo blizu devojakog stola, ali tamo uopte nije gledao.
Abdurahman-efendija je bio vrlo elegantan; bee obukao
belu koulju s visokom kragnom koja je skrivala njegov
krivi vrat i otmen sako. Bio je naviknut na neobino
ponaanje mladih mukaraca prodavaca i mlekadija
kojima se u glavi vrtelo od devojaka. Pruio je ruku
Mevlutu poput nekog age i Mevlut ju je poljubio. Da li je to
videla njegova lepa ki?
Mevlut za trenutak nije uspeo da se suzdri te je bacio
pogled ka stolu s devojkama. Srce mu je zakucalo kao ludo;
osetio je i strah i radost. Ali je u isti mah osetio i
razoaranje. Za stolom dve stolice behu prazne. Mevlut
zapravo nije iz daljine mogao da vidi nijednu od devojaka
oko stola. Zato je koraao gledajui ka stolu ne bi li dokuio
koja je ta koja nedostaje
Samo to se nisu sudarili. Bila je najlepa meu
devojkama. Verovatno i najmlaa. Izgledala je kao dete.
Mevlut i ona su se na tren pogledali u oi. Imala je
sasvim estit, iskren pogled, detinje crne oi. Uputila se ka

172
oevom stolu i otila.
Bio je zbunjen, ali je odmah shvatio da je to njegova
ivotna sudbina. Do takvog susreta dolazi samo ako Alah
hoe, prosuivao je. Muio se da se pribere, gledao je
prema stolu njenog krivovratog oca, ne bi li ponovo ugledao
de vojku, ali nije mogao da je vidi od guve. Sada je bila
mnogo daleko. S druge strane, i da joj ne vidi lice, u dui je
oseao kretnje devojke u daljini i poigravanje plave
marame poput mrlje. Dolazilo mu je da svakom govori o toj
lepoj devojci, o tom neverovatnom susretu, o pogledu
njenih crnih oiju.
Pre nego to je svadba zavrena, Sulejman je saoptio
da su Abdurahman-efendija i njegove keri Samiha i
Rajiha kod nas jo nedelju dana pre nego to se vrate u
selo.
Mevlut je narednih dana neprestano mislio na crnooku
devojku detinjeg lica i na ovu reenicu. Zato mu je to
Sulejman rekao? ta bi bilo ako bi bez povoda tek onako
otiao kod Aktaovih kao to je nekada esto radio? Da li bi
jo jednom mogao da vidi tu devojku? Da li je ona primetila
Mevluta? Ali sada je trebalo nai dobar izgovor za odlazak,
jer bi Sulejman odmah shvatio da je doao da vidi lepu
devojku i moda bi je sakrio od Mevluta. A moda bi terao
egu, pa ak sve upropastio izvlaei se na to to je ona
suvie mlada. Ako bi rekao da se zaljubio u nju, velika je
verovatnoa da bi i Sulejman rekao da je zaljubljen u nju,
pa ak da se prvo on zaljubio tako da ne bi dozvolio da joj
se Mevlut priblii. On je nedelju dana neprestano prodavao
kiselo mleko i traio uverljiv razlog da ode Aktaovima, ali
nije uspeo da ga nae.
Rode su se vratile, avgust je proao, prole su prve dve
nedelje septembra, a Mevlut niti je svratio u gimnaziju, niti
je zamenio marke skrivene u madracu i upisao se na

173
pripreme za upis na univerzitet, kao to je zamiljao pre
godinu dana. Nije uzeo ni uverenje od okrunog doma
zdravlja koje je Skelet traio prole godine da bi mu
zamrznuo status. Sve to je znailo da njegov kolski ivot,
koji je ionako praktino okonan ve dve godine, nee moi
da se nastavi ak ni u viziji. Uskoro bi u selo mogli da dou
andarmi iz vojnog odseka.
Mevlut je mislio da njegov otac nee lagati andarme
kako bi mu odloio vojsku i da e rei Nek ide u armiju i
posle se oeni! Osim toga, otac, koji bi to rekao, nije imao
novca da ga eni. A Mevlut je pak eleo da se to pre oeni
tom devojkom. Imena mladih sestara rimovala su se s
imenom Vediha. Pogreio je, ponaao se kao slabi, nije
mogao da smisli neki izgovor i ode kod Aktaovih. Obuzelo
bi ga kajanje, a onda se smirivao izvesnom logikom: da je
otiao kod Aktaovih i video Rajihu, moda devojka ne bi
pokazala naklonost prema njemu, i zbog toga bi mogao da
doivi veliko razoaranje. Ipak, dok je iao ulicama s
mlekarskom obramicom na leima, bilo mu je dovoljno da
pomisli na Rajihu pa da mu teret bude laki.

Sulejman. Moj stariji brat me je pre tri meseca ugurao u


firmu za graevinski materijal Hadi Hamita Vurala. Sada
ja vozim firmin kamionet marke ford. Jue, oko deset sati
ujutru, iao sam iz radnje na Medidijekoju nekog bakalina
iz Malatije od koga sam kupio cigarete (ne kupujem ih u
naoj bakalnici jer moj otac ne odobrava to puim) kad mi
neko kuca u desno staklo: Mevlut! E alosti, jadniak moj,
natovario obramicu na lea i ide u grad da prodaje kiselo
mleko. Uskai! rekoh. Odmah je obramicu i tepsije stavio
pozadi i uao. Pruio sam mu cigaretu i pripalio mu je
automatskim upaljaem. Mevlut me je prvi put video za
volanom, ne moe da veruje. Ulicom po kojoj on nosi

174
trideset kilograma kiselog mleka brzinom od etiri
kilometra na sat mi kao da klizimo izrovanim putevima
brzinom od ezdeset kilometara na sat Mevlut je gledao u
brojanik. Priali smo o svemu i svaemu, ali on je bio
snebivljiv, na umu mu je bilo neto drugo. Na kraju je pitao
za Abdurahman-efendiju i njegove keri.
Vratili su se u selo, naravno, rekoh.
Kako se bee zovu Vedihine sestre?
Zato pita?
Onako
Ne ljuti se na mene, Mevlute, Vediha je sada moja
snaha. I devojke su svastike mog starijeg brata One su
sada u porodici
Zar ja nisam lan porodice?
Naravno Zato e mi sve rei.
Hou, svakako Ali i ti se zakuni da nikome nee
rei.
Kunem se u Alaha, u svoj narod, u svoju zastavu da u
uvati tvoju tajnu.
Ja sam se zaljubio u Rajihu, ree Mevlut. Najmlaa,
s crnim oima je Rajiha, je li tako? Sreli smo se dok sam
iao prema stolu njenog oca. Jesi li i ti video, zamalo da se
sudarimo. Izbliza sam je pogledao u oi. Najpre sam mislio
da u je zaboraviti. A onda nisam mogao.
ta nisi mogao da zaboravi?
Njene oi Kako me je gledala Jesi li video da su
nam se na svadbi putevi ukrstili?
Video sam.
Je li to po tvom miljenju bila sluajnost ili ne?
Ti si se zaljubio u Rajihu, sinko. Zar ja to da ne znam?
Mnogo lepa devojka, zar ne? Hoe li da joj preda
ako joj napiem pismo?
Ali oni vie nisu na Dutepeu. Pa rekao sam ti da su se

175
vratili u selo Mevlut se tako sneveslio da sam rekao:
Uiniu neto za tebe. Samo, ta ako nas uhvate? Njegov
moleivi pogled me je dirnuo. U redu, videemo, rekao
sam.
Uzeo je obramicu i tepsije preko puta kasarne na
Harbiji i radosno izaao iz kamioneta. Verujte da me dua
boli zbog toga to u naoj porodici ima jo neko ko po
ulicama prodaje kiselo mleko.

15. MEVLUT NAPUTA KUU


DA JE SUTRA VIDI NA ULICI, DA LI BI
MOGAO
DA JE PREPOZNA?
Mustafa-efendija. Nisam mogao da verujem kada sam
saznao da je Mevlut iao na Korkutovu svadbu u Istanbulu.
Sav sam se bio preznojio od muke. Sada sam na putu za
Istanbul, kad god se autobus zaljulja glava mi svaki as
udara u hladno staklo: Kamo sree da nikada nisam otiao
u Istanbul, mislim se, da nikada nisam kroio van sela.
Kada je Mevlut uao u kuu, jedne veeri poetkom
1978. godine, malo pre nego to je vreme zahladnelo i
poela sezona boze, zatekao je oca kako sedi u mraku.
Mislio je da je kua prazna, jer su u mnogim domovima
gorela svetla. Zato je u prvi mah pomislio da se uplaio i da
je u kui neki lopov. Ali srce, koje mu je jako lupalo,
podsetilo ga je da strah potie otuda to otac zna da je iao
na svadbu. Nije bilo mogue da neto tako ostane skriveno
od njega, poto su svi koji su doli na svadbu u sutini
celo selo bili jedni drugima rod. Vrlo je verovatno da mu

176
je otac sada bio jo ljui, jer je znao da Mevlut zna za tu
drugu okolnost to je otiao na svadbu znajui da e mu
otac saznati za vest.
Dva meseca se ne behu videli. Tako duge rastavljenosti
oca i sina nije bilo od kako je pre devet godina Mevlut
doao u Istanbul. Mevlut je znao da su drugovi i saputnici
uprkos svim oevim dandrljivostima i beskrajnim
meusobnim natezanjima ili ba zbog toga. Ali video je i
da je ocu dosta utanja koje kanjava i nastupa besa.
Doi ovamo!
Mevlut je otiao. Ali otac mu nije udario amar kao to
je Mevlut oekivao. Pokazao je na povrinu stola. Mevlut je
u polumraku samo video svenjeve novanica od po
dvadeset nemakih maraka. Kako ih je otac naao u
madracu?
Ko ti je ovo dao?
Ja sam zaradio.
Kako si zaradio ovoliko para? Njegov otac je ostavljao
u banku uteeni novac, koji je gubio vrednost, jer je
banka davala kamatu od trideset tri posto dok je inflacija
bila osamdeset posto. Ali on tvrdoglavo nije prihvatao da
mu uteevina propada. Nije eleo da naui kako se
kupuju devize.
Nije to mnogo para, ree Mevlut. Hiljadu est stotina
osamdeset maraka. Ima i od prole godine. Skupio sam
prodajui kiselo mleko.
I novac si sakrio od mene. Lae li ti mene? Jesi li
ikada krao?
iv mi ti
Zakleo si se da nee ii na svadbu govorei: iv mi ti.
Mevlut je gledao preda se osetivi da mu od oca dolazi
amar. Ne udaraj me vie, imam dvadeset jednu godinu.
I ta s tim? upita otac i udari Mevlutu amar.

177
amar mu nije stigao do lica nego do ruke i lakta, poto
je podigao laktove da se zatiti. Njegov otac, kome je
dozlogrdilo, bee pobesneo. Dva puta zaredom je pesnicom
snano i odluno udario Mevluta po ramenima. Gubi se iz
moje kue, dangubo! povikao je.
Mevlut se od siline druge pesnice i zaprepaenja
povukao dva koraka unazad. Sruio se na krevet na lea.
Sklupao se na krevetu kao to je radio u detinjstvu. Lako
je podhrtavao lea okrenutih ocu. Ovaj je pomislio da
plae. Mevlut ga nije pobedio.
eleo je da odmah uzme svoje stvari i ode (zamiljajui
to raunao je da e ga otac zadrati kajui se), a
istovremeno je strahovao da e se otisnuti na put bez
povratka. Ako hoe da ide iz te kue, trebalo bi da ode
ujutru hladne glave, a ne sada u besu. Ono to mu je sada
jedino davalo nadu bila je Rajiha. Treba da negde ostane
sam i smisli pismo koje e joj napisati.
Mevlut se nije pomerio s mesta na kom je leao.
Raunao je da e se ako ustane ponovo moda sukobiti s
ocem. Ako bi dolo do takvog sukoba i ako bi dobio novi
amar ili bubotku, bilo bi nemogue da ostane u kui.
Sa mesta na kom je leao uo je kako njegov otac hoda
gore-dole po jedinoj prostoriji u kui, kako sebi naliva au
vode i au rakije i kako pali cigaretu. Tokom devet godina
koje je proveo u toj kui naroito dok je iao u srednju
kolu ti umovi koje je otac pravio u kui dok je on bio
napola budan, gunanje sebi u bradu, disanje, kaalj koji
nikada nije prestajao u zimskim danima kada je prodavao
bozu, pa ak i nono hrkanje, ulivali su Mevlutu sigurnost i
mir. Ali sada nije uspevao da oseti iste emocije prema ocu.
Zaspao je u odei. Voleo je da zaspi u odei onda kada
bi ga otac u detinjstvu istukao i naveo na pla, ili kada bi
prodavao po ulicama i estoko se umorio i potom uio.

178
Kada se ujutru probudio, oca nije bilo kod kue. U mali
kofer koji je odnosio i donosio iz sela stavio je arape,
koulje, pribor za brijanje, pidamu, prsluk i papue. Poto
je uzeo sve to je hteo, zaudio se to je kofer i dalje
poluprazan. U jedne stare novine uvio je svenjeve maraka
koje su stajale na stolu, smestio ih u plastinu kesu na kojoj
je pisalo IVOT i stavio je u kofer. Dok je izlazio iz kue u
srcu mu je bilo samo oseanje slobode, a ne strah i krivica.
Otiao je pravo kod Ferhata, u mahalu Gazi. Za razliku
od prvog dolaska jedne veeri pre godinu dana, dve osobe
je pitao za kuu Ferhatovih i pronaao je bez po muke.
Nekoliko meseci od masakra alevita, Ferhat i njegovi
roditelji su uspeli da svoju kuu prodaju jednom od ljudi
Hadi Hamita Vurala, a da ne budu mnogo zakinuti.
Nastanili su se u mahali Gazi u koju su se doselili aleviti i
Kurdi iz svih delova grada i zemlje.

Ferhat. Mevlut nije mogao, ali ja sam na sreu na kraju


zavrio gimnaziju. Nisam uspeo da dobijem dobru ocenu na
prijemnom ispitu za fakultet. Poto smo doli ovamo, jedno
vreme sam stajao na parkingu fabrike okolada i bombona
u kojoj su nai radili u raunovodstvu, ali se jedan
razbojnik iz Ordua tu loe poneo prema meni. Na neko
vreme sam s drugovima iz naselja pristupio jednoj
organizaciji. Zato kaem organizacija poput novina koje
ne piu ime partije da ne bi bila reklama: zvala se
TMLKHP-MLC. Nije bila za mene. Iako sam shvatio da nisu
za mene, oseam krivicu to sam i dalje uz njih iz straha i
potovanja prema njima. Dobro je to je Mevlut doao s
izvesnim kapitalom. Obojica smo shvatali da nam ni
mahala Gazi ba kao ni Kultepe nee biti od koristi.
Paljenje i pljakanje alevitskih mahala u Kahramanmarau
u decembru 1978. i pokolj alevita pokrenuo je mahalu Gazi

179
i ujedno doneo nove snage i politiko organizovanje. Ako
bismo se pre nego to odemo u vojsku smestili u centru
grada, negde oko Karakoja ili Takima, mislili smo da
bismo mogli vie da radimo i vie da zaradimo i da bismo
vreme provodili zaraujui novac u masi ljudi na
plonicima, a ne na putevima i u autobusima.
Restoran Karliova bio je negdanja mala grka krma
na Tarlabaiju na Bejogluu, iza ulice Nevizade. Kadri
Karliovali, konobar iz Bingola, koji je restoran preuzeo od
vlasnika koji je napustio grad zajedno s Grcima proteranim
za jednu no 1964. godine od premijera Ismet-pae, doao
je na ivicu bankrota poto je petnaest godina vodio restoran
tako to je u podne davao kuvana jela oblinjim krojaima,
kujundijama, sitnim zanatlijama na Bejogluu, a uvee
sluio rakiju i meze redovnim veernjim pijancima srednjeg
stalea koji su ili na pie i u bioskop. Opasnost od
zatvaranja nije dolazila samo od pornografskih filmova u
bioskopima koji su s Bejoglua udaljavali mase srednjeg
sloja, i politikog terora na ulicama. Naprasiti i krti gazda
hteo je da izbaci s posla jednog peraa sudova dejeg
uzrasta za koga je verovao da je ukrao neto iz kuhinje i
sredovenog konobara koji je podigao glas da ga zatiti, na
ta su etvorica zaposlenih, nezadovoljnih svojim poslom, iz
solidarnosti raskrstila s njim i otila. Kako je vlasnik
restorana koji je od Mevlutovog oca kupovao kiselo mleko
bio Kurd alevit i poznanik Ferhatove porodice, dvojica
drugova su odluila da do odlaska u armiju srede restoran
ostarelog i umornog gazde. To bi za njih mogla biti dobra
prilika.
Preselili su se u stari stan u koji je vlasnik restorana
smetao perae sudova dejeg uzrasta, potrkala dejeg
uzrasta i mlade kelnere, i koji je zbog otputenih s posla bio
takorei potpuno prazan. Ta trospratna grka zgrada na

180
Tarlabai ju bila je u stvari projektovana pre osamdeset
godina za jednu porodicu. Ali posle paljenja pravoslavnih
crkava u blizini u dogaajima 6-7. septembra 1955. godine
i pohare jevrejskih, grkih i jermenskih radnji, srozala se
zajedno s mahalom i gipsanim zidovima podelila na male
stanove. Umesto pravog vlasnika s tapijom koji je sada
iveo u Atini i koji nije mogao lako da doe u Istanbul,
kiriju za stanove je uzimao neki ovek iz Surmene koga
Mevlut nijednom nije video.
U jednoj sobi s leajem u stanu boravila su dvojica
deaka, svrenih osnovaca iz Mardina, koji su u restoranu
prali sudove, jedan od etrnaest, drugi od esnaest godina.
Mevlut i Ferhat su izbacili leajeve po drugim sobama i po
sopstvenom nahoenju opremili po jednu sobu onim to su
nali na raznim stranama. To e biti prva Mevlutova soba u
kojoj e, em iveti odvojeno od porodice, em e iveti sam.
Od jednog starinara na ukurdumi kupio je jedan
rashodovani tronoac i s gazdinom dozvolom preneo iz
restorana jednu stolicu. Poto se restoran uvee zatvori oko
ponoi, ponekad bi prireivali zakusku s peraima sudova
(sir, koka-kola, leblebije, led, mnogo cigareta) i s njima
dva-tri sata pili i zajedno se smejali. Od njih su saznali da
se stara svaa u restoranu zapodela ne zbog lopovluka
peraa sudova, nego otuda to je na videlo izbila veza
izmeu deka peraa i gazde i to su se konobari koji imaju
leajeve u stanu estoko naljutili i suprotstavili. Traili su
da im tu priu ispriaju jo koji put. To je bio dobar poetak
da osete pritajenu mrnju prema svom vremenom gazdi iz
Bingola.
San dvojice deaka iz Mardina bio je da se bave
prodajom punjenih dagnji. Svi prodavci punjenih dagnji u
Istanbulu i Turskoj bili su iz Mardina. Stalno su ponavljali
da su posao punjenja dagnji uili od svih, iako Mardin ne

181
izlazi na more, i to su objanjavali time to su Mardinci
dovitljivi i bistri.
Ipak, sinko, svi prodavci evreka u Istanbulu su iz
Tokata, ali jo nisam video nekoga da to objanjava kao
dokaz umenosti Tokaana! rekao je Ferhat kada mu je
bilo dosadno od cvrkutavog mardinskog lokalpatriotizma
tih deaka. Punjena dagnja i evrek nisu isto odgovarala
su deca. Svi pekari su iz Rizea i ponose se time, davao je
drugi primer Mevlut. Na njega su imale uticaja nepouzdane
prie i traevi koje su ti momci, od njega mlai sedam-
osam godina koji su zavrili osnovnu kolu i doli u
Istanbul, neprestano priali o gazdi i drugim konobarima,
njihovo buno i nemirno ponaanje, najee je verovao u
ono to je od njih sluao o ulicama, Istanbulu i Turskoj:
U pozadini tako otrih kritika drave novinara Delala
Salika je ameriko-ruski rat i to to je gazda lista Milijet
Jevrejin. Debeli ovek koji u uglu Aga damije prodaje
balone od pene na duvanje koga svi Istanbulci poznaju po
tome kako kae letei balon, naravno, bio je policajac u
civilu. Ali njegov osnovni zadatak bio je da prikrije dvojicu
policajaca u civilu u suprotnom uglu ulice, od kojih je jedan
ista cipela, a drugi Arnautin, prodavac iznutrica. Ostaci
pilava s kokoijim mesom i kokoije supe, koje konobari u
mlenom restoranu Hunkjar tik do bioskopa Saraj
vrate u kuhinju, nisu se bacali u smee, nego su se u
alumini jumskim lavorima provlaili kroz toplu vodu i
ispirali, da bi se od njih ponovo pravili dodaci pilavu ili
specijaliteta od pileih grudi i sluili gostu. U pozadini toga
to je horda ljudi iz Surmene, koji su zavladali kuama
negdanjih Grka s tapijama koji su izbegli u Atinu, izdavala
veinu tih kua menaderima bordela, leali su odlini
odnosi izmeu njihovih vlasnika i policijske stanice Bejoglu.
Uskoro e CIA specijalnim avionom poslati u Teheran

182
ajatolaha Homeinija da smiri narodni ustanak koji je ovih
dana poeo. Uskoro e doi do vojnog udara i general Tajar,
komandant Prve armije, bie proglaen za predsednika.
Ama laete, rekao je jednom Ferhat.
Ma kakvi, brate. Kada je komandant prve armije
dolazio u javnu kuu u ulici Siraselviler br. 66, tamo je bio
jedan na zemljak iz Mardina. Odatle znam.
Na veliki general Tajar je postao komandant
istanbulske armije, zato bi on iao u bordel? Svodnici bi
mu doveli na vrata najdivniju enu koju poeli.
Brate, paa se verovatno plai svoje ene, na drug iz
Mardina ga je svojim oima video na broju 66 Ti ne
veruje, nipodatava Mardince, ali da jednom doe u
Mardin, udahne tamonji vazduh, popije vodu, bude na
gost, vie ne bi poeleo da ode iz Mardina.
Ferhat, koji bi se ponekad razbesneo, pitao bi: Kada je
Mardin tako sjajno mesto, zato ste ga napustili i doli ak
do Istanbula?, na ta su se momci perai sudova smejali
kao da je to neka ala.
Mi smo iz sela. Doli smo u Istanbul, a da nismo ni
svratili u Mardin, rekao je ozbiljno jedan od njih te veeri.
U Istanbulu nema nikoga ko bi nam pomogao osim
Mardinaca Mi im tako eto zahvaljujemo.
Ponekad bi Ferhat prekorevao te simpatine deake
perae sudova i grdio ih govorei: Em ste Kurdi, em vam
je drutvena svest ravna nuli. Hajde u sobu i lezite, i oni bi
otili.

Ferhat. Ako paljivo pratite ovu priu, sigurno ste shvatili


da se ovek ne moe lako da naljuti na Mevluta, ali ja
jesam. Jednog dana mu je otac doao u restoran, a njega
nije bilo; kada sam ga pitao gde je, Mustafa-efendija mi je
ispriao da je Mevlut otiao na Korkutovu svadbu. Kada

183
sam uo da se Mevlut opet spetljao s Vuralovima, kojima su
ruke uprljane krvlju tolikih mladia, pomislio sam da to
vie neu moi lako da svarim. Otrao sam kui pre nego
to je doao da se ne bih svaao u restoranu pred
konobarima i gostima. Kada sam kod kue na Mevlutovom
licu ugledao nevin izraz, prola me je polovina besa. Na
svadbi si Korkutu dao pare, rekao sam.
Shvatio sam, moj otac je dolazio u restoran, rekao je
Mevlut diui glavu sa smese za bozu koju je pripremao za
vee. Je li bio oaloen, moj otac? ta misli, zato je tebe
obavestio da sam iao na svadbu?
Mislim da je ostao sam. eli da se vrati kui.
eli da se posvaam s tobom i da ostanem u Istanbulu
sam, bez prijatelja, kao on. Da idem?
Ne idi.
Kada doe do politike, na kraju sam uvek ja kriv,
ree Mevlut. Ne razumem sada sve to. Zaljubio sam se.
Stalno mislim na nju.
Na koga?
Mevlut je najpre utao, a zatim progovorio: Veeras u
ti ispriati.
Ali pre nego to se kasno uvee naao s Ferhatom u
spavaonici konobara i peraa sudova i seo da popria uz
rakiju, Mevlut je morao da radi ceo dan. U jednom
obinom danu u zimu 1979. godine, Mevlut je najpre iao
na Tepebai i kupovao sirovu bozu iz kamioneta boza
dijske radnje Vefa koja ve dve godine ostavlja bozu u
mahalama prodavaca, zatim se vraao kui i pripremao
bozu koju e uvee prodavati dodajui u nju eer i stalno
mislei na pismo koje e da napie Rajihi, a od dvanaest do
tri sata je iao u restoran Karliova i radio kao konobar.
Izmeu tri i est sati je starim muterijama i trima
restoranima slinim Karliovi ostavljao kiselo mleko s

184
kajmakom, a potom iao kui i malo spavao mislei na
pismo koje e napisati Rajihi. U sedam sati je ponovo iao u
restoran Karliova.
Poto bi tri sata tu radio, znai taman kada bi poinjale
svae izmeu pijanih, srditih, nestrpljivih i dangrizavih
ljudi, Mevlut bi skidao kecelju i izlazio na hladne i mrane
ulice da prodaje bozu. Nije se alio na taj rad na kraju
dana, jer su ga ekale muterije ljubitelji boze, jer je voleo
da nou sam hoda ulicama i zbog toga to je od prodaje
boze zaraivao vie nego od kelnerisanja i prodaje mleka
zajedno.
Uz to je oduevljenje veernjom kupovinom boze od
ulinog prodavca nasuprot stagniranju prodaje kiselog
mleka bilo sve rasprostranjenije. U tome je bilo uticaja
oruanih nacionalistiko-komunistikih sukoba po ulicama.
Porodicama koje su ve strahovale da subotom izau na
ulicu mnogo se vie svialo da s prozora gledaju bozadiju
na trotoaru i da, iekujui ga, sluajui njegov dirljiv glas i
pijui njegovu bozu zamiljaju stara dobra vremena. Iako je
prodaja kiselog mleka postala tea, stari prodavci iz
Bejehira su zahvaljujui bozi jo dobro zaraivali. Mevlut
je u samoj bozadinici Vefa uo da ima mnogo prodavaca
i u mahalama u koje su ranije bozadije retko svraale,
poput Balata, Kasimpae, Gaziosmanpae. Grad je nou
ostajao naoruanim bandama s plakatima, psima,
skupljaima kojima je posao bio da preturaju po kantama
za smee, a Mevlut se posle buke u restoranu i guve na
Bejogluu, silazei niz jednu mranu i tihu nizbrdicu iza
Ferikoja, oseao kao u svojoj kui, u svom svetu. Ponekad
bi se grane nekog golog drveta, premda nije bilo nikakvog
vetra, same od sebe pomakle, uinila bi mu se poznatom
politika parola ispisana na nekoj presahloj esmi na kojoj
je mermer, slavina, sve bilo izlomljeno, dok bi sova koja bi

185
se oglasila s malenog groblja pozadi damije izazivala u
njemu jezu. Tada bi Me vlut viknuo Bozaaa ka
beskonanim starim vremenima. Katkad bi ovla pogledao
kroz razmaknute zavese neke omanje kue i zamiljao kako
e u budunosti i sam iveti s Rajihom u jednoj takvoj kui,
snevajui o predstojeim lepim vremenima.

Ferhat. Ako je devojka Rajiha bee, je li tako? odista u


etrnaestoj godini, jo je vrlo mlada, rekao sam.
Ali neemo se smesta venati, odgovorio je Mevlut.
Ja u najpre da idem u vojsku Kada se vratim, ona e
stasati za udaju.
Zato bi jedna devojka, i to mnogo lepa, koju ti uopte
ne poznaje, ekala da se vrati iz vojske?
Razmiljao sam o tome i, imam dva odgovora, ree
Mevlut. Prvo, ne mislim da je to to smo su nam se na
svadbi sreli pogledi bila samo sudbina. Morala je to biti i
njena namera. Zato je otila od svog stola prema ocu, ba
kada sam ja bio tamo? Ako je i to sluajnost, po mom
miljenju, i Rajiha je sigurno kao i ja pomislila da taj susret,
taj uhvaeni pogled, ima neko naroito znaenje.
Kako su vam se to susreli pogledi?
Pogleda nekoga u oi i oseti da e s njim provesti
itav ivot
Eto, pii o tom oseanju, rekao je Ferhat. Kako te je
pogledala?
Nije pogledala preda se, kao krivac, kako bi uinile sve
devojke kad sretnu mukarca Pogledala me je
dostojanstveno, pravo u oi.
A kako si ti pogledao nju? Pokai, kako si je
pogledao?
Mevlut me je pogledao tako oseajno i tako iskrenog
izraza, kao da je pred njim bila Rajiha, a ne ja, da me je to

186
dirnulo.
Ferhate, bolje e ti napisati to pismo od mene. Tvoja
pisma su imala uticaja ak i na devojke iz Evrope.
Dobro, ali mora mi rei najpre ta si naao u toj
devojci. ta ti se kod nje svia?
Nemoj da Rajihu naziva tom devojkom. Volim sve kod
nje.
U redu, reci neto od toga
Crne oi Pogledali smo se iz velike blizine.
To u napisati Drugo Zna li jo neto?
Ne znam nita vie nismo se jo venali Mevlut je
uzvratio sa smekom.
Da je sretne na ulici, da li bi mogao da je prepozna?
Iz daljine ne bih. Ali odmah bih je prepoznao po
oima. Svi zapravo znaju koliko je ona lepa.
Ako svi znaju koliko je ta devojka lepa nee je
prepustiti tebi, htedoh da kaem, ali rekoh samo ima
teak posao.
Uiniu sve za nju.
Ali ja piem pismo.
Hoe li da napie to pismo, a da me ne vrea?
Hou. Ali nee moi s jednim pismom, to zna.
Da donesem olovku i papir?
Stani da najpre porazgovaramo i razmislimo ta emo
da napiemo.
Nedugo zatim razgovor nam je ostao nedovren, jer su
na vrata ula deca perai sudova iz Mardina.

16. KAKO SE PIE LJUBAVNO


PISMO

187
AROBNE STRELE KOJE IZLEU IZ TVOJIH
OIJU
Bilo im je potrebno mnogo vremena da sastave prvo pismo
Rajihi. Kada su napisali to prvo pismo, februara 1979.
godine, na ulici na Niantau ubijen je Delal Salik, uveni
kolumnista lista Milijet, a u Teheran je avionom stigao
ajatolah Homeini poto je iranski ah napustio zemlju. Deca
perai sudova iz Mardina, koja su ove dogaaje
pretpostavila jo pre nego to su se desili, pridruivala su se
Mevlutovim i Ferhatovim nonim razgovorima s hrabrou
koju su stekla od svojih predvianja i davala ideje na temu
ljubavnog pisma.
Ono to je razmenu ideja inilo otvorenom za svakoga
bio je Mevlutov beskrajni optimizam. Nije se ljutio kada su
terali egu s njegovom ljubavlju, smekao se. Kupi joj
ueerenu jabuku na poklon, ili Nemoj da joj napie da
si kelner, nego da radi u prehrambenoj industriji, ili
Napii da je tvoj stric preuzeo va plac. Kod takvih
upadica Mevlut nikada nije bio neodluan, ve je, poto se
iskreno nasmeje, ozbiljno nastavljao da raspravlja o temi.
Posle viemesenih diskusija, prosudili su da pisma
treba da se zasnivaju na onome to Mevlut zna o Rajihi, a
ne na njegovim fantazijama o enama. Kako su oi bile
jedino to je on o njoj znao, bilo je najloginije obraivati tu
temu u pismima.
Dok nou idem mranim ulicama, odjednom pred
sobom vidim te oi, rekao je jedne veeri Mevlut. Tvoje
oi zapisao je u konceptu pisma Ferhat, kome se ta
reenica mnogo dopala. Ferhat je u stvari rekao da ne treba
da pominje hodanje po mranim ulicama da je ne bi
podsetio na prodavanje boze, ali Mevlut nije posluao.
Rajiha e jednog dana ionako saznati da je Mevlut

188
bozadija.
arobne strele koje izleu iz tvojih oiju zabadaju mi
se u srce i porobljavaju me, napisao je Ferhat kao drugu
reenicu posle beskonane neodlunosti. Magine je bila
odvie knjika re, ali jedan od deaka iz Mardina joj je dao
legitimitet rekavi: Kod nas se koristi ta re. Dve nedelje
su im bile potrebne da se odlue na te dve reenice. Mevlut
je nou, prodajui bozu, napamet ponavljao u sebi te dve
reenice i gubio strpljenje razmiljajui kakva treba da
bude trea.
Postao sam tvoj zarobljenik, otkako mi se tvoj pogled
zario u srce prestao sam da mislim na bilo ta drugo osim
na tebe. Bila je to reenica oko koje su se i Mevlut i Ferhat
odmah sporazumeli; trebalo je da Rajiha shvati zato je
susret njihovih pogleda uinio Mevluta zarobljenikom.
Jedne od noi u kojoj su pisali tu treu reenicu, onaj
oputeniji i vedriji od peraa sudova iz Mardina je postavio
pitanje: Brate, ti stvarno po ceo dan misli na tu devojku?
Mevlut je na trenutak ostao nem, pa je pitanje obrazloio
gotovo izvinjavajui se: Na kraju krajeva, o emu bi mislio
kad si devojku video samo na tren?
Pa to i piemo, glupane! ree Ferhat s nepotrebnom
ljutnjom koja je titila Mevluta. Misli na njene oi
Ma ne, brate, nemoj me pogreno shvatiti, ja
odobravam ljubav brata Mevluta, potujem je, ali izvini to
sam izneo ovu ideju, ini mi se da je ovek jo zaljubljeniji
ako devojku poznaje.
Kako to? upita Ferhat.
Imamo jednog druga iz Mardina, radi gore u fabrici
lekova Edzadibai. Svaki dan na pakerskom odeljenju
via jednu devojku svojih godina. Ona kao i druge devojke
u pakeraju nosi plavu kecelju. Na Mardinac i ta devojka
svakodnevno rade osam sati jedno naspram drugog i uz to

189
razgovaraju o onome to posao nalae. Na drugar isprva
gaji udna oseanja, hemija mu se kvari, odlazi u stacionar.
Dakle, najpre i ne shvata da je zaljubljen u tu devojku. Ne
moe to da prihvati ni kao pomisao. Devojka nema lepe ni
oi niti bilo ta. Ali se strahovito zaljubio samo to je
devojku viao i druio se s njom svaki dan. Je li to
mogue?
I ta je posle bilo? upita Mevlut.
Dali su je drugom. A on se ubio kada se vratio u
Mardin.
Mevlut se na trenutak preplaio da e doiveti istu
sudbinu. U kojoj meri je Rajiha nameravala da im se
pogledi susretnu? U noima u kojima nije pio rakiju Mevlut
je iskreno priznavao sluajnu prirodu njihovog susreta. Ali
kada bi osetio ljubav iz dubine due, govorio bi da je tako
uzvieno oseanje mogue samo ako Alah to hoe. A Ferhat
je arko eleo da Mevlut kae da je u pogledu na tren bilo
neke Rajihine namere. Tako su napisali reenicu:
Pomislih, da nisi imala okrutnu nameru, ne bi mi
znaajnim pogledom mogla presei put i ukrasti mi srce
poput razbojnika.
U reenici je bilo lako rei Rajihi ti, dok na poetku
pisma nikako nisu mogli da odlue kako e joj se Mevlut
obraati. Jedne noi Ferhat je doao s knjigom Najlepa
ljubavna pisma i primeri pisama. Povienim glasom je itao
naine oslovljavanja koje je odabrao sa stranica knjige ne bi
li ga uzeo za ozbiljno, ali se Mevlut stalno protivio. Nije
mogao da se obraa Rajihi s Gospoo. A i Potovana
gospodo, Mlada gospoice je bilo isto tako udno. (Ipak
je re mlada bila na mestu.) Draga moja, Lepotice
moja, Prijatelju moj, Anele moj, Jedina moja
takve stvari je Mevlut smatrao prisnim. (Knjiga je bila puna
opomena da prva pisma ne budu familijarna.) Te veeri je

190
uzeo knjigu od Ferhata i poeo paljivo da je ita. Iako su
se Mevlu tu dopali uvodi kao to su Ti, sanjiva pogleda,
Ti, vragolastog pogleda, Ti, tajanstvenog pogleda,
pribojavao se da bi mogli biti pogreno shvaeni. Tek su
posle vie nedelja, kada su napisali devetnaest reenica i
zavrili pismo, odluili da je najbolje obraanje s Ti,
enjiva pogleda.
Videvi da je knjiga koju je doneo inspirisala Mevluta,
Ferhat je potraio nove. Poto je obiao pranjave magaci
ne starih knjiara u ulici Babiali, koje su u provinciju slale
knjige na omiljene teme kao to su narodna poezija, prie o
pelivanima, islam i seks, ta treba da radimo prve brane
noi, Lejla i Mednun, islamsko tumaenje snova, pronaao
je est pisanih vodia za pisanje ljubavnih pisama i doneo
ih svom drugu. Mevlut je dugo dugo gledao slike na
papirnim koricama starih knjiga, poze plavookih,
smeokosih, bledolikih ena noktiju i usana obojenih u
crveno i mukaraca s kravatama, nalik na one u amerikim
filmovima, briljivo kuhinjskim noem sekao mirisne
poutele strane i kada je imao vremena, znai ako bi
mogao da ostane sam ili ujutru pre nego to ode da prodaje
kiselo mleko, ili uvee poto se vrati iz prodaje boze,
paljivo itao primere pisama i savete autora zaljubljenima.
Knjige koje su veoma mnogo liile jedna na drugu imale
su zajedniku strukturu: pisma su bila poreana prema
situacijama u kojima bi se zaljubljeni mogli nai poput
prvog susreta, pogleda, vienja, sastanka, sree, enje,
rasprave. Mevlut je itajui poslednje stranice tih knjiga,
kako bi u pismima mogao da pronae izraze i fraze koje
moe da upotrebi, saznao da svaka ljubavna pria
neminovno mora da proe kroz razliite faze. On i Rajiha
su jo bili na poetku. U nekim knjigama su zajedno s
pismima koja e napisati zaljubljeni mukarac bili i

191
devojini odgovori na njih. U Mevlutovoj mati oivljavali
su razliiti ljudi koji su preivljavali ljubavnu patnju, uitak
u koketiranju, razoaranje. Dok je otkrivao tue ivote kao
da ita roman, poredio je svoju situaciju s ljudskim
oseanjima tih linosti.
Druga tema koja mu je privlaila panju bile su ljubavi
koje su se zavrile krahom, rastankom. Mevlut je iz tih
knjiga nauio da na kraju ljubavnih avantura koje se ne
zavre brakom strane mogu traiti nazad ljubavna pisma
koja su jedna drugoj pisale.
Sauvaj boe, ako bi stvari krenule ravo i Rajiha
zatrai natrag pisma koja bi meni pisala, dao bih joj, rekao
je jedne veeri posle druge ae rakije. Ali ja nikada neu
traiti nazad ono to u joj napisati, to moe da ostane kod
Rajihe do sudnjeg dana.
Na koricama jednog vodia bio je naslikan jedan filmski
par iz Evrope sa svenjem pisama uvezanih ruiastom
trakom na stolu tik ispred njih dok je vodio emotivnu i u
isti mah estoku ljubavnu raspravu. Mevlut je odluio da se
prihvati pisanja Rajihi onoliko pisama koliko ih je bilo u
tom debelom svenju, u najmanju ruku sto pedeset
dvesta. Shvatio je da hartija, miris, koverat i, naravno,
poklon koji e uz njih poslati treba da zavedu Rajihu.
Raspravljali su do jutra. Na primer, tokom itave tune
jeseni do zore su istraivali gde da kupe i koji e miris ako
ga nanesu biti bolji i isprobavali neke jeftine parfeme.
U danima kada su doneli odluku da e najsmisleniji
poklon uz pismo biti inuva u obliku pravog oka, Mevluta
je uspaniilo jedno drugo pismo. Kada mu je jedne veeri
Sulejman uruio pismo od grube slamnate hartije stavljeno
u dravni koverat koje je ilo iz ruke u ruku, njegov sadraj
je bio poznat mnogima. Zbog odsluenja vojnog roka,
drava je u selu potraila Mevluta koji je bio prekinuo vezu

192
s gimnazijom Ataturk.
U danima kada je Mevlut iao s Ferhatom u
Sultanhamam i Kapali ariju da odabere inuvu i
maramicu koje e poslati Rajihi, iz policijske stanice
Bejoglu u restoran su dola dvojica policajaca u civilu i
raspitivala se za njega. Iako nisu bili spremni, zaposleni u
restoranu su rekli: A, on? Vratio se u selo!, kao to u
takvim situacijama svi postupaju u Istanbulu.
Trebae im dva meseca da sada poalju andarme u
selo i ustanove da nije ni tamo, rekao je Kurd Kadri. Oni
tvojih godina to bee od vojske su ili uglaeni bogataki
sinovi koji ne uspevaju da izdre pritisak ili oni koji su se s
dvadeset godina posluili lukavstvom i poeli da zarauju
novac, pa ne mogu da ispuste dizgine punei bisage. Koliko
ti je godina, Mevlute?
Dvadeset dve.
Kao mazga si. Idi u vojsku. Gotovo je s ovim
restoranom. I ono to zaraujete nisu pare. Plai li se
armije, batina? Ne boj se, dobijae pomalo batine, ali
vojska je pravedna. Ako si posluan, nee mnogo tui
momka istog lika kao to si ti.
Mevlut je odluio da odmah ode u vojsku. Siao je do
vojnog odseka Bejoglu u kvartu Dolmabahe i, dok je
pokazivao pismo tamonjem komandantu, drugi
komandant, iji in nije mogao da utvrdi, blago ga je
prekorio to se pojavio na pogrenom mestu. Mevlut se
uplaio, ali ga nije obuzeo uas. Kada je izaao na ulicu,
osetio je da e se i posle vojske vratiti normalnom ivotu.
Pomislio je da e mu otac s radou doekati tu njegovu
odluku. Otiao je na Kultepe i video ga. Izljubili su se i
izmirili. Prazna kua izgledala mu je jo setnije i tunije.
Mevlut je tada spoznao koliko voli tu sobu u kojoj je proveo
deset godina ivota. Otvorio je kuhinjski orman; stara kriva

193
erpa na polici, zarali svenjak i tupi no i viljuka su ga
duboko dirnuli. Sasueni git na prozoru to gleda na
Dutepe mirisao je u vlanoj noi poput stare uspomene. Ali
prepao se da e no provesti tu s ocem.
Ide li kod strica? upitao ga je otac.
Ne, uopte ih ne viam, odgovorio je Mevlut znajui
da otac zna da to nije tano. Da je to ranije bilo, ne bi
odmah mogao da izgovori jednu tako smelu la o nekoj
tako osetljivoj temi i pronaao bi odgovor koji bi oca malo
rastuio, ali koji ne bi bio laan. Na vratima je uinio ono
to je radio od praznika do praznika: poljubio je iz
potovanja oca u ruku.
U vojsci e napokon postati ovek! rekao je Mustafa-
efendija ispraajui sina.
Zato je otac u poslednjem trenutku izrekao tu reenicu
koja je trebalo da ga omalovai i slomi mu srce? Dok je iao
s Kultepea prema autobuskoj stanici, Mevlutu su oi bile
vlane kako zbog toga tako i zbog dima lignita.
Kada je posle tri nedelje otiao u vojni odsek na
Beiktau, saznao je da e obuku imati u Burduru. Na
trenutak je zaboravio gde je Burdur i savladala ga je
panika.
Brate, nita ne brini, iz Harema svake veeri polaze
etiri autobusa za Burdur, rekao je neupadljiviji od
momia iz Mardina i nabrojao nazive firmi. Najbolji je
Gazanfer Bilge, ree i nastavi: Kako je to lepo. Ide u
vojsku, a u srcu ti je ime tvoje drage i u mislima njene oi.
Ako ima voljenu kojoj pie pisma, vojska e ti vrlo lako
proi, brate Otkud znam? Jedan na drug iz Mardina

17. MEVLUTOVI VOJNIKI DANI


194
JE LI OVO OVDE TVOJA KUA?
Mevlut je sluei vojni rok koji je trajao blizu dve godine
nauio tako mnogo stvari o provincijskim gradovima, vojsci,
o tome kako prebivati, a ne skretati panju meu drugim
mukarcima i u masi da je davao za pravo izreci da se ne
moe biti ovek dok se ne ode u vojsku. ak je poeo da
istu tu misao iskazuje na malo drukiji nain: Ne moe se
postati ovek, a da se ne ode u vojsku. U sutini, u vojsci
je tek otkrio bit i krhkost ponajvie sopstvenog tela i
mukosti.
Mevlut ranije, dakle pre nego to je postao ovek, nije
pravio razliku izmeu svog tela, duha i misli, nazivajui sve
to svojim ja. A u vojsci je jo kod prvog pregleda shvatio
da nee moi u potpunosti da poseduje svoje telo, i da e
ak i ako ga prepusti komandantima, barem moi da spasi
duh i da e zahvaljujui tome moi da ima sopstvene misli i
vizije. Kod uvenog prvog pregleda na kome e vojske biti
osloboeni jadnici koji su bolesni, a toga nisu svesni
(tuberkulozni prodavci, kratkovidi radnici, gluve
jorgandije) i bogati dovitljivci koji u stvari nisu bolesni, ali
podmiuju doktore i tako izbegavaju vojsku, jedan stari
lekar je videvi da se Mevlut stidi, rekao: Skini odeu,
sinko, ovo je vojna jedinica, svi smo mukarci.
Mevlut je imao poverenja u tog slatkoreivog doktora i
svukao se, mislei da e odmah biti pregledan. Ugurali su
ga, meutim, u red s drugim besposlenim i siromanim
mukarcima koji su na sebi imali samo gae kao i on. Nisu
dozvoljavali nikome da negde sa strane ostavi atletsku
majicu i pantalone zbog krae. Poput vernika to ulaze u
damiju, ljudi u redu su uzeli u ruke svoje cipele sastavivi
ih on o on i ekali drei na rukama presavijene komade
odee na ijem vrhu je bio stavljen izvetaj s pregleda koji

195
e lekari koji ga obavljaju potpisati i zapeatiti.
Poto je dva sata ekao u hladnom hodniku u redu koji
uopte nije napredovao, Mevlut je saznao da u ordinaciji
nema vie doktora. Nije bilo ni jasno kakav je to pregled;
neki su govorili da je pregled vida, da e oni koji se veto
pretvaraju da su kratkovidi biti spaseni vojske, a neki su
pretei kazivali da kada doktor doe nee nam pregledati
oi nego dupeta, a pederi e biti izdvojeni bez mogunosti
da slue vojsku. Mevlut se tako prepao opasnosti da drugi
bace pogled pa ak i upere prst na njegovo najintimnije
mesto ili da bude izdvojen u stranu kao peder (ovaj drugi
strah e mu se tokom itavog vojnog roka povremeno
vraati), da je zaboravio stid od svoje nagote i poeo da
pria s drugim golim mukarcima u redu. Saznao je da je
veina dola sa sela kao i on, da ivi u bespravno
podignutim naseljima i da svi, ak i najjadniji i najgluplji
imaju neku vezu kojom se ponosito hvale. I sam se setio
gospodina Hadi Hamita koji nije ni imao pojma da je on
otiao u vojsku i saoptio hvalei se da ima vrlo vrstu vezu
koja treba da obezbedi da mu bude ugodno u vojsci.
Tako je od prvog dana pojmio da e ga stalno
pominjanje da ima vezu zatititi od agresivnosti i
podrugljivosti drugih redova. Jednom je brkajliji poput
sebe u redu (dobro da sam pustio brkove, mislio je Mevlut)
objanjavao da Hadi Hamita Vurala svi poznaju, da je
veoma pravedan i da je ovek koji voli da pomogne i ini
dobra dela, da je komandant povikao: Tiina! Svi su
zautali tresui se. Ne priajte kao ene u hamamu. Ne
smejte se. Budite dostojanstveni. Ovo je vojska. Ne kikoite
se kao cure.
Mevlut se polubudan u autobusu za Burdur stalno pri
seao tog trenutka u bolnici. Neki su kada je komandant
doao pokrili golotinju odeom i cipelama, neki drugi su se

196
pravili da su ga se strano uplaili i jo vie smejali im je
otiao. Mevlut je znao da e moi da se slae s ta dva tipa
ljudi, ali je strahovao da e se u vojsci oseati vrlo otuenim
i usamljenim ako su svi takvi.
Ali sve do zavretka obuke i polaganja zakletve nije
uspeo da nae vremena ni da se osea usamljenim ni
otuenim. Svaki dan je dva-tri sata trao pevajui zajedno s
etom, preskakao prepone, pravio gimnastike pokrete
nalik na one na koje ih je terao oravi Kerim u gimnaziji i
uio posao stotinama puta salutirajui stvarnim ili
zamiljenim vojnicima.
Batine od komandanta, koje je vie puta u strahu
prizivao pre nego to je otiao u vojsku, tri dana otkako je
stupio u garnizon pretvorile su se u neto obino, to se
esto ponavljalo pred Mevlutovim oima. Uprkos tolikim
opomenama starijeg vodnika, jedan glupan je pogreno
drao kapu i dobijao zbog toga amare; jedan drugi tupan
je krivio prste prilikom salutiranja, pa je dobijao pljusku;
drugi je tokom obuke po hiljaditi put meao levu i desnu
stranu, zbog ega je sluao komandantove omalovaavajue
psovke i ujedno izazivao smeh cele desetine dok je leao na
zemlji i sto puta radio trbunjake.
Dok su uvee pili aj, Emre amaz iz Antalije je
primetio: Brate, da mi je neko priao ne bih verovao
koliko u ovoj zemlji ima glupih i neukih ljudi. Imao je
radnju za prodaju rezervnih delova za automobile i, kako je
bio ozbiljan, Mevlut je prema njemu oseao potovanje. I
dalje ne mogu da shvatim kako su neki toliko tupavi. Oni
se ni batinama ne mogu opametiti.
Brate, dobijaju li oni toliko batina to su toliko glupi ili
su toliko glupi od toga to dobijaju toliko batina, to je prava
tema o kojoj treba da raspravljamo, odbrusio je Ahmet iz
Ankare. I on je imao galanterijski duan. Mevlut je

197
razumeo da treba da bude vlasnik najmanje jedne radnje
da bi mogao da d generalni sud o glupacima. U sutini mu
nije prijalo mudrovanje tih odabranih s kojima je bio
sluajno u istoj desetini. aknuti komandir etvrte ete je
jednog vojnika iz Dijarbakira koga je nervirao (u vojsci su
bile zabranjene rei Kurd i alevit) toliko muio da se jadni
soldat dok je izdravao kaznu u eliji obesio kaiem.
Mevlut se naljutio na sopstvenike malih duana jer ih nije
raalostilo to samoubistvo kao njega i to su vojnika koji je
komandira uzimao za ozbiljno i ubio se nazvali aavim.
Kao i veina redova, i sam je povremeno pomiljao na
samoubistvo, da bi potom, kao i svi, uspevao da napravi
neki vic i sve zaboravi. Kada su istih dana u podne dvojica
duandija, Emre i Ahmet, veselo izlazili iz kantine,
naleteli su na majora kome u tom momentu nisu bile sve
koze na broju. Mevlut je utke i s uivanjem gledao kako
dobijaju po dva amara od pretpostavljenog po svojim
dobro izbrijanim obrazima zbog toga to su im nepropisno
stajale kape.
Kada odsluim vojsku, nai u onog pedera majora i
oterati ga u mesto roenja, rekao je Ahmet iz Ankare dok
su uvee pili aj.
Ma mene ba briga, brate, zar u vojsci ima logike,
dodao je Emre iz Antalije.
Mevlut je osetio respekt prema politikoj dovitljivosti i
zrelosti Antalijca koji je brzo zaboravio amar. Ali U vojsci
nema logike nije bila njegova nego komandirska parola. U
situacijama kada su postavljali pitanje logike nareenja
koja su izdavali, komandanti bi se razbesneli: Ako treba,
dva vikenda u da vas kanjavam, a da nema nikakvog
razloga i logike, sve u da vas nateram da se vuete po
blatu, ivot u da vam unitim, vikali su i sprovodili u delo
to to su govorili.

198
Posle nekoliko dana Mevlut je dobio svoj prvi amar i
odmah prosudio da batine nisu toliko opasna stvar koliko je
on to u svojoj uobrazilji preuveliavao. Kako nita nije
imalo da se radi, desetina upuena da isti krug skupila je
sve to je bilo baenih ibica, opuaka i suvog lia. Svi su
se bili ratrkali i u nekom oku puili, kada se pred njima
stvorio jedan komandir, kao din, koji je povikao: ta je
bre ovo? (Mevlut jo nije uspevao da prepozna in po
prugama na epoletama.) Postrojio je desetinu i svojom
ruerdom svakom od deset vojnika udario po jedan amar.
Mevluta je strano zabolelo, ali je bio zadovoljan, jer je ne
pravei od toga problem prebrodio ono ega se toliko plaio
svoje prve batine. Visoki Nazmi iz Nazilija, koji je bio
ispred desetine, od siline udarca je poleteo i izgledalo je da
e ubiti oveka od besa. Mevlut je poeleo da ga utei:
Pusti, brate, rekao mu je, vidi, marim li ja, bilo pa
prolo.
Pa tebe i nije udario jako kao mene, ree Nazilijac
ljutito. Ima lepo lice kao ena, eto zato je to.
Mevlut je pomislio da bi to moglo biti tano.
Bilo ono lepo, runo, zgodno, neobino, vojska ne pravi
razliku. Svakoga dovede u red, rekao je drugi.
Oni s istoka, crnomanjasti, mranog pogleda, vie
dobijaju batine, gospodo, ne zavaravajte se.
Mevlut se nije ukljuivao u diskusiju o batinama.
Ubedio je sebe da amar koji je dobio nije neto to bi mu
vrealo ponos, jer nije proistekao iz njegove greke.
Ali posle dva dana, u jednoj nedisciplinovanoj
situaciji, dok je iao zamiljen (koliko li je prolo otkako je
Sulejman dostavio Rajihi pismo?) i raskopane uniforme,
zaustavio ga je jedan potporunik. Dlanom i nadlanicom je
udario Mevlutu dva brza amara. I jo je rekao glupane.
Je li ovo ovde tvoja kua, iz koje si ete? Nastavio je i ne

199
sasluavi Mevlutov odgovor.
Lako je za dvadeset meseci vojnog roka dobio jo batina
i amara, to je Mevlutu najvie slomilo srce. Smatrao je da
je potporunik u pravu. Da, tada nije obratio panju ni na
kapu, ni na pozdrav ni na nain hoda, jer je mislio na
Rajihu.
Te noi Mevlut je pre svih otiao na spavanje, pokrio se
jorganom do glave i s tugom razmiljao o svom ivotu. Sada
je svakako eleo da bude u stanu na Tarlabaiju zajedno s
Ferhatom i deacima iz Mardina, ali ni to nije u stvari bila
njegova kua. Potporunik je, izgleda, na to ciljao kada je
pitao Je li ovo ovde tvoja kua. Jedino to mu je kao kua
padalo na pamet bila je uderica na Kultepeu u kojoj je
zamiljao da njegov otac sada drema gledajui sam
televiziju, a ni na to jo nije imao tapiju.
Ujutru je nasumice otvarao neki od vodia za pisanje
pisama koje je krio ispod dempera na dnu ormana, minut
-dva itao jednu stranicu koja e mu tokom dana
angaovati matu i s onim to mu je ostalo u glavi tokom
nesnosne obuke i beskonanih tranja smiljao rei pisama
koje e pisati Rajihi. Uio je napamet lepe rei koje je
smiljao poput politikih osuenika koji u zatvoru piu
pesme bez papira i olovke, da bi ih vikendima kada izae u
grad briljivo pisao i slao potom na Dutepe.
Bila je velika srea da uopte ne svraajui u kafee i
bioskope u koje su ili svi vojnici sedne za sto u jednom
uglu meugradske autobuske stanice i da Rajihi pie pisma.
Mevlut se ponekad oseao kao pesnik.
Kada je zavrio etvoromesenu obuku, nauio je da
koristi peadijsku puku G3, da raportira (malo bolje od
svih), salutira, ne skree na sebe panju, da se povinuje
nareenjima (koliko i svi), da se snalazi i da slae i bude
dvolian gde treba (malo manje od svih).

200
Nije mogao da prosudi da li mu ne polazi za rukom da
neke stvari uradi dobro zbog neumenosti ili zbog
sopstvenih moralnih problema. Gledajte u mene, ja sada
idem i vratiu se za pola sata, a eta e nastaviti da veba
bez pauze, govorio je komandir. U redu?
Razumem! vikala je ela eta.
Ali im bi se komandir izgubio iza ugla ute zgrade
taba, polovina ete bi odmah legla ne zemlju i poinjala da
pui i ereta. Polovina preostale polovine je nastavljala s
vebanjem sve dok se ne uveri da se komandir nee
iznenada vratiti, a druga polovina se pravila da nastavlja
(Mevlut je bio jedan od ovih poslednjih). Poto su terali
egu s onima koji su verujui u obuku iskreno nastavljali,
pa ak i zbog toga to su ih uz komeanje i pitanje Jesi li
lud? gurali, na kraju niko nije izvravao komandirovo
nareenje. Zato je sve to bilo potrebno?
Dok su jedne veeri pili aj, treeg meseca vojnog roka,
Mevlut je skupio hrabrost i postavio to filozofsko-etiko
pitanje vlasnicima duana.
Ti si stvarno mnogo naivan, Mevlute, rekao je
Antalijac.
Ili si folirant koji se vema pravi naivan, dodao je
Ankaranin.
Da sam kao oni imao makar malu radnju, ja bih
sigurno zavrio gimnaziju i fakultet i sluio vojsku kao
oficir, razmiljao je Mevlut. Uviao je da i ako bi se
izdvojio od ovih duandija prema kojima nije oseao
potovanje, opet bi mu meu drugim drugovima koje bi
naao pripala samo uloga glupog deka dobrog lica koga
alju da donese aj. Opet bi svojom kapom drao posude
za aj sa slomljenom drkom.
rebom je izvukao tenkovsku brigadu u Karsu. Bilo je i
srenika koji su izvukli zapad, pa ak i Istanbul. Prialo se i

201
da je to izvlaenje nameteno. Ali Mevlut nije osetio ni
zavist ni bes, niti se sekirao to e provesti esnaest meseci
na istoku, u najhladnijem i najsiromanijem gradu Turske
na ruskoj granici.
U jednom danu je otiao u Kars promenivi autobus u
Ankari i ne svraajui ak ni u Istanbul. U julu 1980.
godine Kars je bio krajnje bedan grad s pedeset hiljada
stanovnika. Dok je s koferom u ruci iao s autobuske
stanice u garnizon u samom centru grada, opazio je da su
ulice prekrivene leviarskim politikim parolama i setio se
da je potpise ispod nekih viao na zidovima na Kultepeu.
Vojni garnizon se Mevlutu uinio mirnim i spokojnim.
Vojnici u gradu, izuzev onih u slubi nacionalne
bezbednosti, bili su van politikih borbi. Ponekad je
andarmerija pravila racije u stoarskim selima i farmama
proizvoaa sira da bi uhvatili militantne leviare, ali ti
andarmerijski odredi su bili daleko.
Na pitanje komandira tokom jutarnje smotre u prvom
mesecu od dolaska u grad rekao je da je u civilistvu radio
kao konobar. Tako je poeo da radi u restoranu Doma
armije. To ga je dralo podalje od uvanja strae na
hladnoi i nasuminih i nesuvislih nareenja dosadnih
komandira u eti. Imao je napokon vremena da dok niko
ne gleda za malim stolom u spavaonici i za stolovima
restorana Doma armije pie Rajihi pisma. Sluao je na
radiju anadolske narodne pesme i melodiju tipa nihavend
Erola Sajana koju je pevala Emel Sajin Onaj prvi pogled
koji ispuni srce ne zaboravlja se i punio stranice. Veina
vojnika koji su ostajali u komandi i spavaonicama kao
pisari, bojadije, mehaniari i koji su izgledali kao da
neto rade, imali su u skrivenom depu mali tranzistor.
Mevlut je nadahnut narodnim pesmama Anadolije,
kombinovanim sa muzikim ukusom koji se te godine

202
razvio, napisao mnogo pisama svojoj dragani poinjui ih s
koketna pogleda, oka poput srne, koja gleda
enjivo, crnooka, enjiva pogleda, draesna
pogleda, prodorna pogleda, magina pogleda.
to ih je vie pisao, sve vie mu se inilo da Rajihu
poznaje jo od detinjstva i da imaju zajedniku duhovnu
prolost. Kao da je u svakom pismu re po re i reenicu po
reenicu uspostavljao bliskost izmeu sebe i nje i oseao da
e u buduem ivotu doiveti to o emu je matao.
Potkraj leta, dok se u kuhinji raspravljao s jednim
kuvarem zbog nekog tanjira s jelom od patlidana i mesa,
to je naljutilo kapetana, jer je bilo hladno, neko ga je
uhvatio za ruku i povukao. Bio je to neko ogroman kao din
pa se Mevlut u trenutku prestravio.
Majko moja, pa to si ti, Mohini, rekao je potom.
Dva drugara su se zagrlila i izljubila.
Narod oslabi u vojsci i postane kost i koa, a ti si se
ugojio.
Radim kao konobar u Domu armije, uzvratio je
Mevlut. Udebljao sam se u kuhinji kao maka u mesari.
A ja radim u frizerskom salonu u Domu armije.
Mohini bee doao u Kars pre dve nedelje. Nije uspeo
da zavri gimnaziju, pa ga je otac dao za egrta u jednu
ensku frizernicu, tako da je bilo izvesno da e postati
frizer. Naravno da je bilo lako u Domu armije farbati kosu
u plavo oficirskim enama. Ali kada bi on i Mevlut dobijali
izlaz u grad i gledali fudbalsku utakmicu u ajdinici preko
puta hotela Azija, Mohini je poeo da se ali.

Mohini. Moj posao u frizernici Doma armije u sutini nije


bio teak. Jedini problem predstavljale su finese u
ukazivanju panje svakoj eni prema inu njenog mua:
napraviti najlepu frizuru i rei najprijatnije reci

203
kratkonogoj eni komandanta naeg garnizona generala
Turguta, a malo manje suvonjavoj eni generala ispod
njega, potroiti manje vremena i truda na ene majora
vodei rauna o rangu majora sve to me je uinilo
nervnim bolesnikom. Ispriao sam Mevlutu kako sam
jednog dana onako malo eleo da pohvalim tamnosmeu
kosu lepe ene jednog mladog oficira, na ta su me sve,
poev od ene generala Turguta, strahovito ponizile i
smodile.
Paljiva supruga naeg majora bi rekla: Kako si
napravio boju kose eni generala Turguta, e nek moja boja
bude svetlija. Znao bih ko gde igra karte, ko kog dana
prima goste, gde se zajedniki gleda koja serija i iz koje
pekare e se poruiti kakve gurabije. Pevao sam na
roendanima dece nekih od njih, bivao maioniar, iao u
kupovinu za gospoe kojima nije prijalo da izlaze van
zidova garnizona, pomagao kod zadataka iz matematike
keri jedne druge.
A ta se ti, kao, razume u matematiku, ovee,
Mohini? rekao je neotesano Mevlut koji me je prekinuo u
pola rei. Ili tuca generalovu erku?
Sram te bilo, Mevlute U vojsci su ti se iskrvarili i
jezik i duh. Svi vojnici koji izau iz taba i u Domu armije
nau neki lagodan posao, koji trpe grdnje i omalovaavanja
dok rade kao posluga u generalskim kuama uvee u eti
da bi spasili ponos govore: Veeras u da jebem
generalovu erku. Veruje li ti tim izmiljotinama? Osim
toga, general Turgut je pravedan vojnik koji uopte ne
zasluuje te rune reci. On me uvek titi od zla i
razmaenosti svoje ene. U redu?
To su bile najpotenije reci koje je uo od nekog vojnika
za vreme odsluenja vojnog roka. Mevlut se postideo.
General jeste u sutini dobar ovek, rekao je. Izvini.

204
Doi da te poljubim i ne ljuti se.
im je to izgovorio, shvatio je ono to je i od samog sebe
krio: od poslednjeg puta kada ga je video u gimnaziji do
tada, Mohini je postao feminiziran, ispostavilo se da je
pritajeni homoseksualac. Da li je on toga bio svestan? Da li
je trebalo da Mevlut pokae da je primetio? Na trenutak su
se ukipljeni i bez rei pogledali u oi.
General Turgut je brzo saznao da su vojnik frizer
njegove ene i vojnik konobar u restoranu kolski drugovi.
Tako je Mevlut poeo da odlazi u generalovu kuu zbog
specijalnih zadataka. Ponekad bi farbao kuhinjski orman,
ponekad se s decom igrao zaprenih kola i vozara (u Karsu
su umesto taksija postojala zaprena kola). Komandiru ete
i upravniku Doma armije dato je na znanje da e Mevlut
nekih dana ii generalovoj kui radi priprema za prijem
koji e prirediti, to je za kratko vreme uzdiglo Mevluta na
nivo generalovog tienika, to je u svaijim oima bio
najvii stupanj. On je uivao gledajui kako se ogovaranjem
taj novi i potovani status brzo proirio, najpre u eti, a
potom i u celom garnizonu. Oni koji su kada bi ga videli
govorili ta ima novo, ti s bebi-facom?, koji bi ga iz ista
mira saleteli i vreali kao da je peder, najpre su prestali sa
svojim poalicama. Potporunici su poeli da se prema
Mevlutu ponaaju paljivo kao prema bogatakom sinu koji
je grekom dopao Karsa. A neki su ga molili da od
generalove ene izvue tajni datum manevara koji e se
odrati na ruskoj granici. Od tada ni vrgu nisu udarili
Mevlutu.

18. VOJNI UDAR

205
GROBLJE U INDUSTRIJSKOJ ZONI
Manevri, iji je tajni datum izazivao znatielju, nisu mogli
da budu izvedeni, jer je u noi 12. septembra izbio jo
jedan vojni pu. Da je neto vanredno posredi Mevlut je
shvatio po potpuno praznim gradskim ulicama, iza zidova.
Vojska je objavila vanredno stanje u itavoj Turskoj i
zabranu izlaska na ulice. Tokom dana je pratio televizijska
saoptenja naciji generala Evrena. inilo mu se da je to to
su ulice, koje su bile pune seljaka, zanatlija, nezaposlenih,
uplaenih graana i policajaca u civilu, sada bile prazne,
komar u njegovoj glavi. Uvee je general Turgut okupio
ceo garnizon i saoptio da su nepromiljeni politiari koji se
staraju samo za svoje interese i glasove doveli zemlju na
rub provalije, ali da su ravi dani proli, da oruane snage
koje su jedini i stvarni gospodari zemlje nee dozvoliti da
Turska potone i da e biti kanjeni svi teroristi i politiari
separatisti. Dugo je govorio o zastavi, o krvi palili boraca
kojom je obojena i Ataturku.
Kada je posle nedelju dana saoptenjem emitovanim
preko televizije objavljeno da je general Turgut predsednik
optine Kars, Mevlut i Mohini su poli u zgradu optine
koja je bila udaljena deset minuta od garnizona. General je
izjutra ostajao u garnizonu i komandovao operacijama
izvoenim protiv komunista u svetlu informacija koje su
stizale od dostavljaa i nacionalne obavetajne slube, a pre
ruka je svojim dipom prelazio u optinu smetenu u
jednu staru rusku zgradu. Ponekad je taj put prelazio
zajedno s obezbeenjem, radosno sluao rei zahvalnosti
vlasnika radnji koji su izlazili preda nj u uverenju koliko je
dobar dravni udar, davao eljnima da mu poljube ruku i
sam itao pisma koja su mu davana im bi stigao u tab.
Vaan posao generala, kao predsednika optine i

206
komandanta vanrednog stanja u oblasti i garnizona, bio je
da poto malo preispita dojave o zloupotrebama i korupciji
preda osumnjiene vojnom tuiocu. A tuilac je s lakoom
pokretao postupak, jer je, kao i general, postupao po logici
da e biti osloboeni optube, ako su nevini, i pretio
hapsei odmah sve protiv kojih je pokrenut postupak.
Vojnici nisu mnogo maltretirali bogatae koji su inili
zloupotrebe. A politiki prestupnici, komunisti koje su
najee zvali teroristima mueni su batinanjem po
tabanima. Krici koje su isputali mladii, koje je policija
izvodila iz sklepanih kuica po kojima je vrila racije, dok
su podvrgavani muenju na sasluanju, uli su se u
garnizonu ako bi vetar duvao s te strane, a Mevlut, koji je
utke iao ka Domu armije bi s oseanjem krivice gledao u
zemlju.
Posle Nove godine na jednoj jutarnjoj smotri, novi
potporunik je pomenuo Mevlutovo ime.
Mevlut Karata, Konja, na zapovest, komandiru, ustao
je i povikao Mevlut. Salutirao je i stao mirno.
Konjanine, doi do mene, naredio je potporunik.
Ovaj nije uo da sam ja generalov tienik, pomislio je
Mevlut. Iako u ivotu nikada nije otiao u Konju, kako je
Bejehir administrativno pripadao Konji, svaki dan su mu
govorili Konjanine te Konjanine. To je Mevlutu ilo na
ivce, ali nikada nije pokazivao.
Konjanine, primi moje sauee, otac ti je umro u
Istanbulu, rekao je novi potporunik. Idi u etu, nek ti
kapetan da odsustvo.
Mevlutu su dali nedelju dana odsustva. Dok je na
stanici ekao da krene autobus za Istanbul, popio je au
rakije. U autobusu koji se truckao oni kapci su mu
spontano padali s nekom udnom teinom. Padao je u san u
kojem je uo oeve prekore to nije uspeo da stigne na

207
sahranu i zbog drugih krivica u ivotu.
Otac mu bee umro u snu. Komije su ule i nale ga
mrtvog posle dva dana. Prazan krevet bio je sav u neredu,
kao da je otac na brzinu izaao iz kue. Kua je za
Mevlutove vojnike oi izgledala neuredna i jadna. Ali
osetio je onaj jedinstveni miris kakav nigde nije osetio: bio
je to miris njegovog oca, Mevlutovog sopstvenog tela,
njihovog daha, praine, poreta, orbi koje su se na njemu
kuvale tokom dvadeset godina, prljavog vea, starih stvari,
njihovih ivota. Mevlut je mislio da e ostati satima u sobi,
seati se oca i plakati, ali tuga ga je tako teko pritisla da je
izleteo napolje.
Sahrana Mustafa-efendije obavljena je dva sata posle
Mevlutovog dolaska na Kultepe, za vreme popodnevne
molitve u damiji Hadi Hamita Vurala na Dutepeu.
Mevlut bee sa sobom poneo civilno odelo, ali ga nije
obukao. Oni koji su ga tuno gledali nasmeili su se videvi
ga u vojnikoj uniformi za izlazak u grad ne bi li ga uteili.
Mevlut je na leima nosio tabut do grobnog mesta.
Nabacao je lopate zemlje preko oevog tela. U momentu je
pomislio da e zaplakati, ali se okliznuo i samo to nije pao
u raku. Na sahrani je bilo etrdesetak ljudi. Sulejman je
zagrlio Mevluta. Seli su na jedan drugi grob. Po grobnim
ploama Mevlut je video da je groblje u Industrijskoj zoni
pealbarsko groblje. itajui rasejano natpise, shvatio je da
na groblju na kome su sahranjeni pokojnici sa svih brda i
koje se zato brzo uveavalo, nije bilo nijedne osobe roene
u Istanbulu. Veina ovde sahranjenih bila je roena u
Sivasu, Erzindanu, Erzurumu i Gumuhaneu.
Sa majstorom za nadgrobne spomenike na izlazu
dogovorio se bez pogaanja da se napravi spomenik srednje
visine. Inspirisan natpisima koje je netom itao, napisao je
na papiru i dao kamenorescu: Mustafa Karata (1927-

208
1981). Denetpinar, Bejehir. Mlekadija/Bozadija. Fatiha
njegovoj dui.[14]
Bio je svestan da ga vojnika uniforma ini simpatinim
i ujedno vrednim potovanja. Kada su se vratili u mahalu,
izali su u ariju Dutepe i uputili se u kafane i duane.
Mevlut je osetio koliko je vezan za sve te ljude koji su ga
grlili i koji su se vrsto drali Kultepea i Dutepea. Ali je sa
zapre paenjem spoznao da mu u srcu obitava i gnev
blizak mrnji prema njima, pa ak i prema stricu i
njegovim sinovima. Teko se savladavao da im iz ista mira
ne opsuje sve po spisku kao svi u vojsci.
Za veerom je tetka svima za stolom priala koliko
Mevlutu lepo stoji vojnika uniforma. teta to mu majka
nije mogla da doe iz sela i vidi sina kako izgleda. Iako je
toliko bio znatieljan, Mevlut nije pitao za Rajihu za tri-
etiri minuta u kojima je ostao u kuhinji nasamo sa
Sulejmanom. Zajedno sa ostalima gledao je televiziju i
utke jeo piletinu s krompirom.
Zamiljao je da uvee napie Rajihi pismo na klimavom
stolu. Ali kada se vratio na Kultepe i uao u kuu, to trono
mesto u koje njegov otac vie nee kroiti uinilo mu se
toliko alosnim da je legao na krevet i zaplakao. Dugo,
dugo je plakao ne mogavi da dokui da li plae za ocem ili
zbog svoje usamljenosti u ivotu. Zaspao je u vojnikom
odelu.
Ujutru je svukao uniformu i obukao civilnu odeu koju
je stavio u kofer skoro pre godinu dana. Otiao je na
Bejoglu, u restoran Karliova. Ali atmosfera tamo nije bila
prijateljska. I Ferhat je posle njega otiao u vojsku, veina
kelnera se promenila; stari su bili zauzeti podnevnim
gostima. Tako je Mevlut izaao ne uspevi da doivi
Povratak u Karliovu o emu je matao dok je u vojsci bio

209
na strai i ubijao vreme.
Krenuo je ka bioskopu Eljazar, udaljenom deset minuta.
Ulazei unutra, ovaj put se uopte nije postideo mukaraca
u predvorju. Proao je kroz masu mukog sveta drei
glavu uspravno i gledajui mnoge u oi.
Spustio se na sedite, zadovoljan to se oslobodio
pogleda drugih, i to e u mraku ostati sam s nevaljalim
enama na platnu, to e biti samo oko koje netremice
gleda. Odmah je osetio da su mu razgovori puni psovki
mukaraca u vojsci i beda njihovih dua promenili nain
gledanja na ene na filmskom platnu. Sada se oseao
grubljim, ali normalnijim. Neko je glasno napravio neku
neukusnu alu u vezi s filmom i odgovorio dvosmisleno na
rei jednog glumca, i on je konano mogao da prsne u smeh
zajedno s masom. Izmeu dva filma upalila su se svetla i
Mevlut je, osmotrivi, video da su oko njega mukarci koje
je i ranije esto viao, kratko oiani kao i on, vojnici na
odsustvu kao i on. Gledao je tri filma u bioskopu od
poetka do kraja. Izaao je dok je trajala nova erotska
scena, s jedenjem groa, u nemakom filmu koji je poeo
da gleda od sredine. Vratio se kui i masturbirao do veeri.
Uvee je bio umoran od oseanja krivice i usamljenosti,
pa je otiao na Dutepe strievoj kui.
Ne brini, sve je u redu, rekao mu je Sulejman kada su
ostali sami. Rajiha s ushienjem ita tvoja pisma. Kako si
nauio da pie tako lepa pisma? Hoe li jednog dana da
ih pie i za mene?
Hoe li mi Rajiha odgovoriti?
eli, ali ne pie Otac joj se mnogo ljuti na tako neto.
Kada su poslednji put doli bilo je to pre vojnog udara
video sam izbliza koliko keri vole oca. Primili smo ih u
ovoj naoj novoj sobi.
Sulejman je otvorio vrata sobe u kojoj su nedelju dana

210
boravili Krivovrati Abdurahman i njegove dve keri kad su
doli iz sela. Upalio je svetio i pokazao sobu poput kustosa
u muzeju. Mevlut je ugledao dva kreveta u sobi.
Sulejman je razumeo ta Mevluta brine. Otac mi je
spavao u ovom, a devojke prvu no zajedno u ovom
krevetu, ali nisu mogle da stanu. Za Rajihu smo uvee
prostirali postelju na podu.
Mevlut je na trenutak postieno pogledao mesto gde je
bio prostrt Rajihin krevet. Na podu u kui Sulejmanovih su
bile ploice i tepih.
I Vediha je saznala za pisma i obradovala se tome. Ona
nije bila prisna s Mevlutom da bi s njim podelila to da zna
za pisma i da bude potonoa, ali se prijatno osmehivala
kada bi ga god videla. Mevlut je iz toga zakljuivao da je
Vediha na njegovoj strani i mnogo se radovao.
Uz to, snaha Vediha je bila zaista veoma lepa. Mevlut se
malo poigrao s njenim prvim sinom Bozkurtom, koji je
roen u danima kada je radio u restoranu Karliova, i
drugim sinom Turanom, koji se rodio dok je bio u vojsci.
Vediha se jo vie prolepala posle roenja drugog sina i
postala zrela i privlana. Na Mevluta je uticala ljubav koju
je pokazivala prema sinovima i oseao slinu nenost, u
najmanju ruku panju starije sestre koju mu je ukazivala,
to mu se dopadalo. Povrh toga, razmiljao je da je Rajiha
lepa bar koliko Vediha, pa ak i lepa od nje.
Veinu vremena u Istanbulu proveo je piui Rajihi
nova pisma. Posle vojnog udara, Istanbul se promenio.
Opet su izbrisani i oieni svi politiki natpisi na zidovima,
udaljeni putujui prodavci s glavnih ulica i trgova,
zatvorene javne kue na Bejogluu, s ulica poieni
prevaranti koji prodaju vercovani viski i amerike
cigarete. I saobraaj je bio bolji. Vie niko nije mogao da
staje gde je hteo. Mevlut je neke od tih promena smatrao

211
pozitivnim, ali se na neki udan nain oseao tuincem u
gradu. Moda je to zbog toga to nemam posao, mislio je.
Zamoliu te neto, ali nemoj me pogreno shvatiti,
rekao je sutradan uvee Sulejmanu. Otac mu vie nije bio
tu i svake veeri je komotno odlazio strievoj kui.
Ja tebe nikada nisam pogreno razumeo, Mevlute,
odvratio je Sulejman. Ali ti si uvek pogreno shvatao to
kako sam ja tebe dobro razumeo.
Moe li da mi nae jednu njenu sliku?
Rajihinu? Ne mogu.
Zato?
Ona je mlaa sestra moje snahe.
Da imam sliku pisao bih joj jo lepa pisma.
Veruj mi, Mevlute, ovek ne moe napisati bolja od
ovih tvojih.
Sa Sulejmanovom pomoi izdao je kuu na Kultepeu
jednom bliskom roaku Vuralovih. Mevlut je odustao od
pravljenja ugovora poto je Sulejman rekao: ovek je
poznat, zar e da plaa porez, nema potrebe! Ionako nije
bio jedini naslednik kue koja nije imala ak ni tapiju, nego
su to bile njegova majka i sestre. Nije hteo da aka ta
pitanja.
Pre nego to je izdao kuu, skupio je oeva odela i
koulje iji mu je miris dopro do nozdrva dok ih je smetao
u kofer. Legao je sklupan na krevet, ali nije plakao.
Oseao je neku ozlojeenost prema svetu, nekakav gnev.
Shvatio je da se nee vraati na Kultepe i u tu kuu kada
odslui vojsku. Ali kada je dolo vreme da krene u Kars,
pobunio se s nekim trzajem koji je doao iz dubine. Nije
eleo ni da obue uniformu ni da odslui preostali vojni
rok. Gnuao se i komandanata i svih onih hvalisavaca. Sa
strahom je spoznao kako su neki od njih postali dezerteri.
Obukao je vojniku uniformu i krenuo na put.

212
Za svojih poslednjih meseci u Karsu napisao je Rajihi
etrdeset sedam pisama. Imao je na pretek vremena: uao
je u odred vojnika koji je komandant uzeo k sebi u optinu.
Kontrolisao je kantinu kojom je rukovodila optina i malu
ajdinicu i ujedno bio lini konobar generala Turguta u
optini. To je bio lak posao, poto se general nije tu hranio
zbog odsustva bezbednosti i preterane pedantnosti. Mevlut
je sam kuvao generalov aj, sam kuvao kafu s jednom
kockom eera, ostavljajui je da dva puta izbije pena,
svojom rukom mu je davao gazirano pie. General je
jednom najpre pred Mevluta stavio zemiku koju je kupio u
pekari, a drugi put gurabije koje su stigle iz optine i
nauio ga na ta treba da obrati panju.
Probaj prvo ti malo ovo Da nas ne otruju ovi u
optini.
eleo je da pie Rajihi ta sve doivljava u vojsci, ali
svaki put se toga pribojavao i sastavljao joj poetinije
reenice s jo pogleda otrog poput noa, jo maginih
oiju. Mevlut je do poslednjeg dana svoga vojnog roka, koji
nikako nije dolazio, a i kada je doao nikako nije prolazio,
pisao ta pisma.

19. MEVLUT I RAJIHA


TEKO JE OTETI DEVOJKU
Mevlut, koji je zavrio vojni rok 17. marta 1982. godine,
stigao je u Istanbul prvim autobusom iz Karsa. Iznajmio je
drugi sprat jedne stare grke kue na Tarlabaiju, dve ulice
ispod spavaonice restorana Karliova. Poeo je da radi kao
konobar u jednom obinom restoranu. Na buvljaku u Ulici

213
ukurduma kupio je jedan sto (nije se klimao), od
starinara koje je obilazio od vrata do vrata, etiri stolice od
kojih su dve bile iste i, s naroitim trudom, veliki krevet s
drvenim uzglavljem. Na drvenom uzglavlju starog
pohabanog kreveta bile su izrezbarene ptice i cvee. Poeo
je da nameta sobu obloenu linoleumom, sanjajui sreno
gnezdo u kome e jednoga dana iveti spokojno s Rajihom.
Jedne veeri, poetkom aprila, Mevlut je u strievoj
kui video Abdurahman-efendiju. U isti mah se sedei u
elu stola sa salvetom oko vrata nalivao rakijom i veselo
igrao s unucima Bozkurtom i Turanom. Mevlutu je bilo
jasno da je doao sam iz sela, bez keri. Kod kue opet nije
bio stric Hasan koji je poslednjih godina svake veeri
izlazio iz kue pod izgovorom da ide na molitvu i koji je
odlazio u bakalnicu i ekao kupce gledajui sam televiziju.
S potovanjem je pozdravio budueg tasta, a i
Abdurahman-efendija njega; ali Mevluta nije ak ni
primetio.
Korkut i Abdurahman-efendija su uno zapodeli
razgovor o bankarima. Mevlut je meu mnogim uo imena
bankara Hadija, bankara Iba. Ako nee da ti novac pri
inflaciji od sto posto bude obezvreen, treba da ga povue
iz banke koja daje vrlo nisku kamatu i da ga uloi kod tih
bankara to lie na piljare koji su tek pristigli sa sela. Svi su
davali vrlo visoke kamate, ali koliko im je verovati?
Abdurahman-efendija je ve tada iskapio treu au i
pripovedao da je svaka njegova ki svetska lepotica i da ih
on veoma dobro koluje u selu. Kada je Vediha povela
sinove da ih stavi da spavaju rekavi Aman, oe, dosta je,
i on je krenuo za njima.
Ti idi i ekaj me u kafani, rekao je Sulejman kada su
ostali sami za stolom.
ta opet mutite? upitala je tetka Safije. Ne petljajte

214
se u politiku pa inite kakve hoete gluposti. Treba vas
eniti.
Mevlut je preko televizije, u kafeu, saznao da su
zaratile Argentina i Engleska. Zadivljeno je gledao engleski
nosa aviona i ratne brodove kad ga je naao Sulejman.
Abdurahman-efendija je uzeo novac od jednog
bankara i doao u Istanbul da ga uloi kod jednog jo goreg
bankara. Ne moemo da dokuimo ima li novca, da li je to
tano. A uz to kae da ima jedan dobar posao!
Kakav dobar posao?
Ima navodno neki ovek koji prosi Rajihu, odgovorio
je Sulejman. Jedan od seoskih bankara. ovek je ranije
bio prodavac aja. Stvar je ozbiljna. Pohlepni Krivovrati
oas e dati ker bankaru. On ti ne slua nita. Mora da
otme svoju Rajihu, Mevlute.
Stvarno? Svega ti, Sulejmane, pomozi mi da otmem
Rajihu.
Misli da je lako oteti devojku? upitao je Sulejman.
Napravie greku, neko e biti ubijen, doi e do krvne
osvete, narod e se godinama meusobno ubijati i uz to se
hvaliti au. Moe li da preuzme odgovornost za to?
Ja sam primoran, uzvratio je Mevlut.
Da, primoran si, potvrdio je Sulejman. Ali da niko ne
pomisli da si cicija. ta e da da za jednu devojku za koju
bi toliki bogatai dali bogatstvo osim maramice?
Posle pet dana nali su se na istom mestu, Sulejman je
preko televizije gledao Engleze koji su preuzeli Foklandska
ostrva, a Mevlut je izvadio papir iz depa i stavio ga na sto.
Uzmi i pogledaj, rekao je ponosno. Nek bude tvoje.
ta je to? upita Sulejman. Aha, potvrda od muhtara
za tvoju kuu. Daj da vidim. U stvari, na njoj je i ime mog
oca. Zajedno su ogradili plac. Zato si je doneo? Nemoj se
igrati ovim papirom samo da se pravi vaan. Ako jednog

215
dana budu davali tapije za tu padinu, dobie je na osnovu
njega.
Daj to Krivovratom Abdurahmanu ree Mevlut.
Reci njenom ocu da njegovu erku niko ne voli koliko ja.
Rei u mu, ali stavi to u dep, posavetova ga
Sulejman.
Nisam ovo doneo da se pravim vaan, nego zbilja,
nastavi Mevlut.
Kada se sutradan ujutru Mevlut otreznio, najpre je
pogledao u dep sakoa. Nije mogao da bude pametan da li
da bude zadovoljan ili tuan to je kod njega ostao
dokument koji su njegov otac i stric Hasan dobili od
muhtara pre petnaest godina.
Zahvali snahi Vedihi i nama, vai? rekao je Sulejman
posle deset dana. Zbog tebe je otila ak u selo. Da vidimo
da li e sve biti kao to ti eli. Porui mi jednu rakiju.
Vediha bee odvela u selo svoja dva sina, trogodinjeg
Bozkurta i dvogodinjeg Turana. Mevlut je smatrao da e
deci biti dosadno u blatnjavom selu bez tekue vode, u koje
su otili prvi put i u kome svaki as nestaje struje i da e se
odmah vratiti, ali desilo se upravo suprotno. Mevlut je dva
puta sedmino nestrpljivo odlazio na Dutepe nosei se
milju da se snaha Vediha konano vratila iz sela, ali tamo
nije zaticao nikoga osim polumrane tihe kue i tetke
Salije.
Oito da je snajka radost ove kue, ali nismo toga
svesni, rekla je tetka Safije Mevlutu, koji je jednom
prilikom svratio kasno uvee. Otkako je Vediha otila, ni
Korkut ne dolazi nekih veeri. Ni Sulejmana nema kod
kue. Ima orbe od soiva, da ti je podgrejem? Gledaemo
televiziju. Vidi li ti, Kateli je pobegao i svi bankari su
propali. Ima li novca kod nekog bankara?
Otkud meni pare, tetka Safije?

216
Ne sekiraj se Nikada u ivotu ne brini za novac,
jednog dana e, kako-tako, zaraditi koliko eli. Srea ne
ide s parama. Vidi koliko Korkut zarauje, ali su on i
Vediha svaki dan kao pas i maka ao mi je vala
Bozkurta i Turana koji ne vide nita drugo osim svae. ta
emo Dae bog da to tvoje bude dobro.
ta to moje? upita Mevlut. Okrenuo je glavu od
televizora, srce mu se ubrzalo, ali tetka Safije nita nije
prozborila.
Posle tri dana, Sulejman mu je saoptio da ima lepe
vesti. Snaja Vediha se vratila iz sela. Rajiha je veoma
zaljubljena u tebe, dragi moje Mevlute. Zahvaljujui tvojim
pismima. Uopte nee onog bankara za koga otac eli da je
uda. Bankar je formalno propao, ali je novcem svojih
klijenata kupio dolare i zlato koje je negde zakopao. Kada
se ta oluja stia i novine zaborave temu, on e izvaditi
novac iz dvorita u kome ga je zakopao i iveti s Rajihom
kao kralj dok se pohlepni tikvani budu baktali po
sudovima. Ponudio je Krivovratom dak para. Ako dobije
dozvolu od njenog oca, odmah e napraviti zvanino
venanje i ostati u Nemakoj s Rajihom dok se bura ne
stia. Propali podli bankar, nekadanji prodavac aja, sad
ui nemaki negde gde se krije i trai od Rajihe da naui
nemaki toliko da u Nemakoj kupuje u mesari koja ne
prodaje svinjsko meso.
Nitkov, podlac, ree Mevlut. Ako ne uspem da
otmem Rajihu, ubiu ga.
Nema potrebe da ikoga ubije. Ja u da uzmem svoj
kamionet, otii emo u selo i oteti Rajihu, uzvratio je
Sulejman. Ja u za tebe sve da sredim.
Mevlut je zagrlio i poljubio brata od strica. Tokom noi
nije mogao da spava od uzbuenja.
Kada su se ponovo sastali, Sulejman je sve bio udesio: u

217
etvrtak posle veernjeg ezana, Rajiha e sa zaveljajem
doi u dvorite iza kue.
Hajdemo odmah na put, ree Mevlut.
Sedi na stolicu, sinko. Naim kamionetom put traje
samo jedan dan.
Moe da pada kia, vreme je poplava A osim toga,
treba da izvrimo i pripreme u Bejehiru.
Nema potrebe za pripremama. Dok se bude
smrkavalo, nai e devojku koja te eka u stranjem
dvoritu njenog Krivovratog oca. Ja u vas kamionetom
odvesti u Akehir i ostaviti na eleznikoj stanici. Vas dvoje,
ti i Rajiha, doi ete vozom, ja u se vratiti sam, da njen
otac ne posumnja u mene.
ak i to to je Sulejman rekao ti i Rajiha bilo je
dovoljno da Mevluta opije od sree. Jo ranije je uzeo
odsustvo tamo gde je radio i produio ga za nedelju dana
zbog jednog porodinog problema. Gazda je gunao kada
je tree nedelje zatraio neplaeno odsustvo. Mevlut je na
to rekao: Onda me otpusti!
Posao u obinom restoranu kao to je bio taj, mogao je
da nae kad poeli. Imao je na umu i posao sa sladoledom.
Upoznao je bio jednog prodavca voljnog da mu poev od
meseca ramazana iznajmi tricikl i opremu za sladoled.
Sredio je stan; trudei se da se stavi na Rajihino mesto,
zamislio je kakvu e videti kuu i na ta e obratiti panju
kada ue na vrata. Da li da kupi neki prekriva za krevet
ili je o tome trebalo Rajiha da odlui? Kad god bi u kui
pomislio na Rajihu, razmiljao je da e ga videti u gaama,
atletskoj majici i koulji, a tu bliskost je prieljkivao i
ujedno je se stideo.

Sulejman. Sve sam sredio mog starijeg brata, Vedihu,


majku. Uzeo sam kamionet i rekao im da me nee biti dan-

218
dva. Uvee poslednjeg dana povukao sam ustranu naeg
gospodina mladoenju koji je leteo od sree.
Mevlute, mome, sad s tobom razgovaram kao neko s
devojine strane, a ne kao tvoj najbolji prijatelj i brat od
strica. Dobro me sluaj. Rajihi jo nije osamnaest godina.
Ako joj se otac mnogo razbesni i kae Neu oprostiti
otmiaru svoje keri i ako za tobom poalje andarme, ti
e se sakriti dok ona ne napuni osamnaest godina, ali
nee moi da se vena njome. Ali daj mi re da e na
kraju, pre ili kasnije sklopiti s Rajihom graanski brak.
asna re, izusti Mevlut. Venau se s njom i pred
imamom.
Dok su ujutru putovali kamionetom, Mevlut je bio vrlo
raspoloen, zbijao je ale, znatieljno gledao svaku fabriku i
most koje bi ugledao i govorio Stisni gas, bre. Priao je i
priao. Posle nekog vremena glas mu je utihnuo.
ta je bilo, mali, plai li se to e oteti curu? Ulazim
u Afjon. Ako noas budemo spavali u kamionetu, policija e
posumnjati i odvee nas u stanicu. Video sam ovde jedan
jeftin hotel, ja ti plaam, vai?
Ispod hotela Nezahat bio je restoran u kojem se sluilo
pie. Sedeli smo u toku noi, ja sam dovravao drugu au,
kad gle, Mevlut opet pria o muenju u vojsci. Nisam
mogao da se suzdrim.
Sluaj, ja sam Turin, ne dam re da se kae za moju
armiju, u redu? rekao sam. Da, moe biti da se preteralo
u muenju, batinanju, hapenjima sto hiljada ljudi, ali ja
sam zadovoljan vojnim udarom. Vidi, nije samo Istanbul,
cela zemlja se stiala, zidovi su potpuno isti, nema vie
levice i desnice, zloina, najzad se saobraaj u Istanbulu
odvija nesmetano, zatvoreni su bordeli, s ulica su poieni
prostitutke, komunisti, prodavci marlbora, crnoberzijanci,
mafijai, krijumari, makroi, prodavci. Nemoj sad da se

219
uvredi, prihvati da ulina prodaja u ovoj zemlji nema
budunost, dragi moj Mevlute. ovek je na najlepem i
najskupljem mestu u gradu platio kiriju, trudio se i otvorio
lepu piljaru, a ti e da se namesti na plonik ispred
njegovih vrata i prodaje krompir i paradajz koje si doneo
iz sela Je li to pravedno? Vojska je u sve to uvela red i
disciplinu. Da je Ataturk poiveo, posle fesa i kapice
zabranio bi ulino prodavanje u celoj Turskoj poev od
Istanbula. Toga nema u Evropi.
Upravo suprotno, uzvrati Mevlut. Kada je jednom
doao iz Ankare, Ataturku su se istanbulske ulice uinile
isuvie tihim i
Povrh toga, ako mu naa armija skine toljagu s lea,
ovaj narod biva zaveden ili komunistima ili tri verskim
fanaticima. Tu su i Kurdi koji hoe da kroje kartu. A ta
tvoj Ferhat radi, vidi li ti?
Ne znam.
Taj Ferhat je stvarno nitkov.
On mi je prijatelj.
Ako je tako, dragi Mevlute, ne vozim te u Bejehir, pa
da vidimo kako e da ugrabi curu.
Nemoj, Sulejmane, ustuknuo je Mevlut.
Momak, pazi, ja tebi sreujem da bez po muke doe
do devojke lepe kao rua, lepotice nad lepoticama. eka te
sa zaveljajem u ruci u bati kao to eli. I to nije sve,
vozim te kao sluga kamionetom specijalno sedam stotina
kilometara ak do devojinog sela da je otme. Ja plaam
benzin. Ja sam platio hotel u kom si veeras i rakiju koju
pije. A ti, ni jedan jedini put, ak ni iz ale ne kae U
pravu si, Sulejmane, Ferhat je zao. Ti si ispravan,
Sulejmane to nikako ne kae. Ako si toliko pametan i
iznad mene kao kad smo bili deca, zato dolazi i moli da
ti pomognem?

220
Oprosti, Sulejmane, molio je Mevlut.
Kai jo jednom.
Sulejmane, oprosti.
Oprostiu, ali moram da ujem opravdanje.
Moje jedino opravdanje jeste da se bojim.
Sluaj, nema ega da se plai. Kada se ispostavi da je
Rajiha pobegla oni e, naravno, potrati prema naem
selu. A vi ete se popeti na planinu. Moda e tek da bi se
reklo opaliti iz puke. Ne boj se, ja u vas s druge strane
planine ekati u kamionetu. Rajiha e sesti pozadi da me
ne vidi i ne prepozna. Jednom se u Istanbulu vozila u
njemu, ali devojka je, one ne prave razliku meu vozilima.
Naravno, o meni nema razgovora. Ti misli ta e da radi
kada posle bekstva i povratka u Istanbul ostane sam u sobi
s devojkom i toga se plai. U ivotu nisi spavao ni s jednom
enom, zar ne, Mevlute, a?
Ne, Sulejmane, ne plaim se ja toga, nego da e
devojka odustati i da nee doi.
Sutradan ujutru najpre smo pogledali elezniku stanicu
u Akehiru. Odatle smo za tri sata kroz blatnjave planinske
puteve doprli do naeg sela. lako je eleo da vidi majku,
Mevlut nije eleo da privlai panju, plaei se da se stvar
ne upropasti, tako da ak nismo ni svratili. Poizdalje smo se
primakli selu Gumudere i privukli kui Krivovratog
Abdurahman-efendije i njegovom dvoritu sa sruenim
zidom. Vratili smo se nazad. Malo sam odvezao kamionet i
povukao se ukraj puta.
Malo ima do veernje molitve i smrkavanja, rekao
sam. Nema ega da se pribojava. Sreno, Mevlute.
Bog bio zadovoljan tobom, Sulejmane, rekao mi je on.
Moli se za mene.
Izaao sam s njim iz kamioneta. Zagrlili smo se Umalo
da mi poteku stie. S ljubavlju sam gledao za njim dok je

221
zemljanim putem iao prema selu, elei da do kraja ivota
bude srean. Nedugo zatim e svakako saznati da mu je
sudbina drugaija. Odvezao sam kamionet na mesto gde
emo se sastati mislei ta e da uradi. Da sam Mevlutu
eleo zlo, da sam mu podvaljivao kao to neki od vas misle,
ja mu ne bih vratio dokument za kuu na Kultepeu koji mi
je dao kada je u Istanbulu jedne noi pijan traio da mu
sredim za Rajihu, zar ne? Ta kua za koju sam naao
kirajdiju je sve Mevlutovo bogatstvo. Ne raunam njegovu
majku i starije sestre u selu. I one su u stvari naslednice
pokojnog strica Mustafe, ali ja se ne meam.
Dok je Mevlut bio u srednjoj koli, pre izlaska na vaan
ispit oseao bi na elu i licu da mu srce bije kao vatra. Dok
je sada iao ka selu Gumudere, takvo mnogo intenzivnije
oseanje mu je obuhvatilo itavo telo.
Na bregu odmah izvan sela naiao je na groblje. Zaao
je medu spomenike i seo na ivicu jednog groba. Gledajui
stari, mahovinom obrasli, ali kitnjasti i tajanstveni
spomenik, pomislio je na svoj ivot. Boe, nek Rajiha
doe, molim te da doe, ponavljao je. eleo je da moli
itajui molitvu, ali nijedna od molitvi koje je znao nije mu
estito padala na pamet. Ako Rajiha doe, nauiu
napamet Kuran asni i postati hafiz. Sve molitve u da
itam kao vodu, rekao je samom sebi. Istrajno i snano se
molio oseajui se malim i jadnim Alahovim robom. Bee
uo da vredi biti istrajan u molitvi.
Nedugo posle smrkavanja Mevlut se primakao
sruenom zidu. Stranji prozor bele kue Abdurahman-
efendije bio je mraan. Stigao je deset minuta ranije. Dok
je ekao da se upali lampa kao znak, osetio se kao da je na
poetku svog ivota, ba kao prvog dana kada je pre
trinaest godina doao iz sela s ocem u Istanbul.
Onda su zalajali psi i prozor na kui se jednom osvetlio i

222
jednom zacrnio.

223
IV DEO
(jun 1982. mart 1994)

Bivao je potresen kada je u spoljnom svetu


nalazio tragove onoga to je do tada mislio da je
obina i samosvojna bolest njegove glave.
Dejms Dojs, Portret umetnika u mladosti[15]

224
1. VENANJE MEVLUTA I
RAJIHE
SAMO NAS SMRT MOE RASTAVITI
Sulejman. ta mislite, kada je Mevlut shvatio da devojka
koju je oteo nije lepa Samiha, s ijim se pogledom jednom
susreo na venanju moga starijeg brata, nego njena starija
sestra Rajiha koja nije bila lepa? im se u mraku u bati na
selu sreo s Rajihom? Ili kada joj je ugledao lice dok su
zajedno trali po brdima i dolinama? Da li je to spoznao
kada je seo do mene u kamionet? Pitao sam ga u
kamionetu Je li neto ravo i uti ko zaliven da bih to
dokuio. Ali Mevlut nije odavao glasa.
Dok je siavi iz voza prelazio brodom zajedno s
mnogobrojnim svetom od Hajdarpae do Karakoja, u
Mevlutovoj glavi nisu bili brak i venanje nego to to e na
kraju on i Rajiha ostati sami u jednoj sobi. Smatrao je
detinjastim to to Rajiha obraa panju na kretanje preko
mosta Galata, na beli brodski dim, a iz glave nikako nije
mogao da izbaci da e malo kasnije ui u kuu i tamo ostati
nasamo.
Kada je kljuem koji je uvao u depu poput dragulja
otvorio vrata stana na Tarlabaiju, Mevlut je osetio da se za
tri dana u kojima je otiao u selo i vratio se stan pretvorio u
neko drugo mesto: stan koji je bio takorei prohladan
poetkom juna sada je na letnjoj ezi bio preterano
zagrejan, stari linoleum na podu odavao je meavinu mirisa
jeftine plastike, voska i kanapa. Spolja je dopirala vreva

225
sveta i saobraaja na Bejogluu i Tarlabaiju koju je Mevlut
uvek voleo.

Rajiha. Imamo divnu kuu, rekla sam. Ali treba je malo


provetriti. Kada nisam uspela da okrenem zasun i otvorim
prozor, Mevlut je dotrao i pokazao mi kako radi gvozdena
zapinjaa. Odmah sam uvidela da e se stan ako se dobro
opere prakom i vodom i oisti pauina iistiti od nesanice,
strahova i avola u Mevlutovoj mati. im smo izali na
ulicu da kupimo arapski sapun, plastinu kofu i otira za
noge, oslobodili smo se napetosti to emo ostati sami u
kui i opustili se. Predvee smo etali od zabaenih ulica
Tarlabaija do Riblje pijace i ujedno razgledali izloge,
ulazili u radnje, gledali rafove i kupovali. Kupili smo
sunere za kuhinju, icu, etke i deterdente i im smo se
vratili kui odmah se dali u veliko spremanje. Toliko smo se
predali poslu da smo zaboravili na stid koji smo oseali od
ostajanja nasamo u stanu.
Predvee sam bila sva u znoju. Mevlut mi je pokazao
kako da ibicom upalim bojler, kako se otvara plinska boca,
koja slavina se odvre za toplu vodu. Popeli smo se na
stolicu da bismo zavukli upaljenu ibicu kroz mrani otvor
bojlera. Mevlut me je posavetovao da dok se kupam malo
odkrinem prozori s mat staklom koji gleda na mrani
prostor stambene zgrade.
Ako ovoliko otvori, em e zatrovani vazduh izai
napolje, em tebe nee niko videti rekao je apatom. Ja
izlazim na ulicu na sat vremena.
Mevlutu je bilo jasno da Rajiha, koja je jo bila u odei
u kojoj je pobegla iz sela, nee moi da se svue i okupa
dok je on kod kue. Uao je u jednu od kafana to izlaze na
Ulicu Istiklal. To mesto bi za zimskih veeri bilo puno
portira, igraa tombole, ofera i umornih prodavaca, a sada

226
je bilo prazno. Mevlut je gledajui aj ispred sebe mislio na
Rajihu koja se kupa. Odakle je zakljuio da ima beo ten?
Dok je gledao Rajihin vrat! Zato je polazei rekao sat
vremena? Vreme je vrlo sporo prolazilo. Na dnu ae
Mevlut je ugledao deli listia za aj.
Popio je jedno pivo ne elei da se vrati kui pre jednog
sata i produio put po sporednim ulicama Tarlabaija.
Mevlut je oseao zadovoljstvo to je deo tih ulica u kojima
deca igraju fudbal i psuju, majke sede s tepsijama u krilima
na ulazima malih trospratnih kua i trebe pirina i u kojima
svako svakog poznaje.
Na jednoj parceli se pogaao s prodavcem koji je
prodavao lubenice ispod jednog ardaka i zastora od crnog
platna. Kucnuo je mnoge lubenice i pokuavao da utvrdi
koliko su zrele. Preko jedne lubenice mileo je mrav. Mevlut
bi okrenuo lubenicu u rukama, a mrav bi ostajao dole, ali
ne bi padao, ubrzao bi i ponovo izlazio na gornji deo
lubenice. Traio je da mu prodavac izmeri lubenicu ne
putajui da mrav padne, uao tiho u kuu i ostavio je u
kuhinji.

Rajiha. Izala sam iz kupatila, obukla novu istu odeu,


okrenula lea vratima, ispruila se na krevet nepokrivene
glave i zaspala.
Mevlut je tiho priao. Dugo dugo je gledao kako Rajiha
lei na krevetu znajui da taj trenutak nikada nee moi da
zaboravi. Telo i noge u odei su joj bili graciozni i lepi.
Ramena i ruka su joj se lako pomerali pri svakom udahu.
Mevlut je u jednom asu osetio da se pretvara da spava. U
odelu za grad tiho i paljivo se opruio na drugoj strani
branog kreveta.
Srce mu je brzo udaralo. Ako sada ponu da vode ljubav
to nije bio siguran kako e izvesti zloupotrebio bi

227
Rajihino poverenje.
Rajiha je verovala Mevlutu, predala mu je itav svoj
ivot i iako se jo nisu venali, pa ak ni vodili ljubav,
razvezala je maramu i pokazala mu svoju dugu lepu kosu.
Dok je gledao njenu dugu kovrdavu kosu, samo zbog tog
poverenja i predavanja osetio je da e se vezati za nju i da
e je mnogo zavoleti. Nije bio sam na svetu. Dok je
posmatrao Rajihino disanje bio je van sebe od sree. Uz to
je Rajiha itala Mevlutova pisma i ona su joj se dopala.
Zaspali su u odei. U po noi u mraku su se zagrlili, ali
nisu vodili ljubav. Mevlut je shvatao da bi polni odnos
mogao lake da se dogodi u nonom mraku. Ali eleo je da
prvi put vodi ljubav s Rajihom na svetlosti dana, gledajui
je u oi. A kada su se ujutru izbliza pogledali u oi, oni su
se postideli i smiljali sebi druge poslove.

Rajiha. Sutradan ujutru sam ponovo poslala Mevluta u


kupovinu. Ja sam izabrala plastini prekriva za sto slian
muemi, jorgansku navlaku s plavim cvetovima, plastinu
korpicu za hleb od imitacije prua kao i plastini cedilnik
za limun. Mevluta je umorilo to to sam sa zanimanjem
gledala papue, olje, tegle, slanike, to sam mogla da
gledam iz zadovoljstva, a da nita ne kupim. Vratili smo se
kui. Seli na ivicu kreveta.
Niko ne zna da smo ovde, zar ne? upitala sam ga.
Na to me je Mevlut tako pogledao svojim detinjim licem
da sam rekla U poretu je jelo i otrala u kuhinju.
Umorila sam se i opruila na krevet kada je sunce popodne
zagrejalo majuni stan.
Kada je i Mevlut legao pored nje, po prvi put su se
zagrlili i poljubili. Kada je na Rajihinom inteligentnom licu
spazio izraz malog deteta koje je neto skrivilo, poeleo ju
je jo vie. Ali kad god bi im se javila elja koja je rasla,

228
oboje bi se postideli i uspaniili. Mevlut je zavukao ruku
pod njenu haljinu i na trenutak uhvatio Rajihinu levu
dojku. Okrenuo je glavu.
Rajiha ga je odgurnula. Mevlut se uvredio i ustao s
kreveta.
Ne brini, nisam se naljutio! rekao je odluno izlazei
na ulazna vrata. Sad u doi.
U jednoj od uliica iza Aga damije bio je jedan Kurd
skuplja starih stvari koji je zavrio kolu za imame i pro
povednike u Ankari. On je za etiri-pet kurua na brzinu
venavao one koji su sklopili graanski brak, ali su za svaki
sluaj eleli i verski brak, nesrenike koji su se zaljubili u
Istanbulu iako su u selu imali drugu enu, konzervativne
mladie i devojke koji su se sastajali krijui se od roditelja i
starije brae i koji nisu mogli da se suzdre dok su se
druili, pa su otili predaleko i guili se od oseanja krivice.
Govorio je da je hanefija, jer je samo neko ko pripada
hanefitskoj versko-pravnoj koli mogao da vena mlade koji
nisu mogli da dobiju doputenje od svojih roditelja.
Mevlut je oveka naao dok je dremao glave uronjene u
novine Akam koje je drao u rukama u zadnjem delu
mranog duana punog rebara starih radijatora, poklopaca
pei, delova zaralih motora.
Hoda-efendijo, elim da se oenim po pravilima nae
vere.
Razumem, ali emu panika? upitao je hoda. Za
drugu enu si em siromaan em suvie mlad.
Oteo sam devojku! odgovorio je Mevlut.
Naravno uz devojin pristanak?
Zaljubljeni smo jedno u drugo.
Ima mnogo nasilnika bez asti koji na silu otmu
devojku, a govore o ljubavi. Ti podlaci koji su s devojkom
na silu prevare devojinu bespomonu porodicu i na kraju

229
se i oene
Kakve to veze ima? uzvratio je Mevlut. Mi emo se
po sopstvenoj volji i ako bog da iz ljubavi venati.
Ljubav je bolest, rekao je hoda. Hitan lek je, u
pravu si, brak. Ali nakon to temperatura izazvana tifusom
padne, ovek se istog asa pokaje to treba itavog ivota
da uzima bljutav lek, kao da uzima kinin.
Ja se neu pokajati, odgovorio je Mevlut.
A zato onda uri? Jo nisi proveo prvu branu no s
devojkom?
To emo posle venanja po propisu, rekao je Mevlut.
Ili devojka nije lepa, ili si ti neki mnogo naivan ovek.
Kako se zove? Lep si deko, popij aj.
Mevlut je popio aj koji je doneo egrt ubledelog lica i
ogromnih zelenih oiju. eleo je da skrati priu, ali je
hoda kao deo cenkanja poeo da pria kako sve ide ravo.
Za nevolju, sve je manje mladih koji sklapaju verski brak,
jer se ljube i dre za ruke i koji za obedom u kuama, u
koje se uvee vraaju odvojeno, kriju od majki i oeva da
su se tog jutra venali.
Ja nemam mnogo novca! saoptio je Mevlut.
Jesi li zato oteo devojku? Pokvarenjaci lepi poput tebe
odbace devojku reju slobodna si poto se naslade njome.
Koliko znam devojaka koje su poput rue, ali bez pameti,
koje su se ili ubile zbog takvih kao to si ti ili su dopale
fabrike.
Kada napuni osamnaest godina obaviemo i graansko
venanje, rekao je Mevlut s oseanjem krivice.
Dobro. Sutra u vas venati, sevap je. Gde da doem?
Zar ne bi moglo da to ovde uradimo, a da ne dovodim
devojku? upitao je Mevlut prelazei oima po pranjavoj
starinarnici.
Neu uzimati naknadu za sebe, ali hou za salu, rekao

230
je starinar.

Rajiha. Izala sam iz kue poto je Mevlut otiao i od


jednog ulinog prodavca koga sam sluajno nala kupila
dva kilograma smekanih ali jeftinih jagoda i u piljari uzela
eer u prahu. Oistila sam jagode pre nego to se Mevlut
vratio i skuvala dem. Kada je stigao kui, radosno je
pomirisao paru od jagoda sa eerom, ali nije ni pokuao da
mi se priblii.
Predvee me je Mevlut odveo u bioskop Lale koji je
prikazivao dva domaa filma. Malo sam otplakala kada mi
je u pauzi imeu dva filma s Huljom Kojigit i Turkan
Soraj, u sali koja je od vlage bila skoro sasvim mokra, rekao
da emo se sutra venati. Ali i drugi film sam paljivo
odgledala. Bila sam mnogo srena.
Hajde da odmah obavimo bar versko venanje dok ne
dobije dozvolu od oca ili dok ne napuni osamnaest godina
da niko ne pokua da nas rastavi predloio je Mevlut
kada se film zavrio. Imam jednog poznanika starinara.
Venanje emo obaviti u njegovoj radnji. Pitao sam, uopte
nema potrebe da ti dolazi Rei e da si nekog ovlastila i
to je to.
Ne, elim da doem na venanje, rekla sam ja mrtei
se. Nasmeila sam se potom da se Mevlut ne prepadne.
Kada su se Mevlut i Rajiha vratili kui, skinuli su odeu
ne pokazujui se jedno drugom, poput dvoje stranaca
primoranih da dele istu hotelsku sobu u nekom
provincijskom hotelu i obukli spavaicu i pidamu. Ugasili
su lampu ne gledajui se u oi i legli jedno pored drugog na
krevet, Rajiha opet okrenuta leima ostavljajui paljivo
prazninu izmeu njih. Mevlut je oseao neto izmeu
radosti i straha. Zaspao je malo poto je pomislio da do
jutra nee moi da zaspi od uzbuenja.

231
Kada se probudio usred noi bio je uronjen u miris
guste pare od jagoda koja je dopirala iz Rajihine koe i
dejeg biskvita koji je dolazio od njenog vrata. Behu se
oznojili na vruini i postali plen prodrljivih komaraca. Tela
su im se spontano privila jedno uz drugo. Mevlut koji je
gledao napolju tamnoplavo nebo i neonske svetiljke
pomislio je na trenutak da lete negde izvan sveta, da su se
u nekoj praznini bez sile zemljine tee vratili u svoje
detinjstvo, kad ga je Rajiha odgurnula i rekla:
Jo se nismo venali.
Od jednog starog konobara, koga je poznavao iz
restorana Karliova, Mevlut je uo da se Ferhat vratio iz
vojske. Ujutru ga je uz pomo jednog od peraa sudova iz
Mardina pronaao u jednoj siromanoj bearskoj spavaonici
na Tarlabai. Tu je boravio s kelnerima deset godina
mlaim od sebe, momcima iz Tunelija i Bingola koji su
ili u srednju kolu i prali sudove i koji su veinom bili
Kurdi i aleviti. Mevlut nije mogao da tu smrdljivu i
zaguljivu kuu dovede u vezu s Ferhatom, bilo mu ga je
ao, ali laknulo mu je kada je saznao da odlazi kui svojih
roditelja. Mevlut je naslutio da je tu napravio neku vrstu
smetaja za drugare, da su u pozadini toga posao sa
vercovanim cigaretama koji je otean posle vojnog udara,
trgovina drogom koju su zvali trava, a pomalo i politiki
gnev i solidarnost, ali nije mnogo postavljao pitanja. Ferhat
bee toliko pod uticajem onoga to je video i doiveo u
vojsci kao i pria svojih poznanika koji su dospeli u zatvor u
Dijarbakiru i bili mueni, da se dao u politiku.
Treba da se oeni, rekao mu je Mevlut.
Treba da upoznam u gradu neku devojku, da je
upecam, odgovorio je Ferhat, ili da je otmem iz sela.
Nemam para za enidbu.
Ja sam je oteo, nastavio je Mevlut. Otmi i ti. Pa da

232
posle radimo zajedno, postanemo duandije i obogatimo
se.
Mevlut mu je ulepano i izmenjeno ispriao kako su
Rajiha i on pobegli. U njegovoj prii nije bilo ni Sulejmana
ni njegovog kamioneta. Rekao je da je sa svojom ljubljenom
tokom celog jednog dana, dok ih je devojin otac jurio, s
rukom u ruci iao po blatu sve do eleznike stanice u
Akehiru.
Je li Rajiha lepa kao to smo pisali u pismima? upitao
je Ferhat uzbueno.
Jo je lepa i pametnija odgovorio je Mevlut. Ali
devojina strana, Vuralovi, Korkut, Sulejman, su nam za
petama ak i u Istanbulu.
Podli faisti, rekao je Ferhat i smesta prihvatio da
bude svedok na venanju.

Rajiha. Obukla sam dugu cicanu haljinu na cvetie i iste


pantalone od pamunog tofa. Stavila sam ljubiastu
maramu koju sam kupila u zabitim sokacima Bejoglua.
Nali smo se s Ferhatom u bifeu Crno more u Ulici
Istiklal. Bio je to visok utiv ovek irokog ela. Poruio
nam je po jednu au soka od vianja. estitam, snajka,
dobro si izabrala mua, rekao je on. udan je ovek, ali
ima zlatno srce.
Starinar u ijoj radnji smo se okupili pronaao je jo
jednog svedoka iz susedne bakalnice. Iz fioke je izvadio
pohabanu svesku s natpisom ispisanim starim pismom na
koricama. Otvorio ju je i sve pitao za ime i ime oca to je
sve jedno po jedno polako zapisao. Svi smo znali da nema
nikakvu zvaninu teinu, ali ovek je na sve nas ostavio
utisak ozbiljnou kojom je ispisivao arapska slova.
Koliko si dao za otkupninu neveste? Koliko e dati
ako se razvede? pitao je starinar.

233
Kakvu otkupninu? upita Ferhat. Pa devojku je
oteo.
Ako se razvede koliko e joj dati?
Nas samo smrt moe rastaviti, odgovorio je Mevlut.
Za prvo e napisati deset Reat zlatnika, a za drugo
sedam republikanskih zlatnika[16], rekao je drugi svedok.
To je previe, umeao se Ferhat.
Izgleda da ja neu moi da sklopim brak u skladu sa
erijatom, rekao je starinar i preao u ulazni deo radnje za
vagu. Svako zbliavanje je blud ako brak nije u skladu s
verom. A i devojka je isuvie mlada.
Ja nisam mlada, imam sedamnaest godina! rekla sam
ja i pokazala krtenicu koju sam ukrala iz oevog ormana.
Ferhat je povukao starinara u jedan ugao i u dep mu
stavio novanicu.
Ponavljajte za mnom, rekao je starinar.
Mevlut i ja smo gledajui se u oi dugo dugo ponavljali
arapske rei.
Boe! Blagoslovi ovaj brak! uzviknuo je starinar dok
je zavravao ceremoniju. Podari razumevanje, slogu,
ljubav izmeu ova tvoja dva uboga roba i istrajnost u
njihovom braku. Sauvaj, Gospoe, Mevluta i Rajihu od
mrnje, nesloge i rastave!

2. MEVLUT KAO PRODAVA


SLADOLEDA
NAJSRENIJI DANI NJEGOVOG IVOTA
im su uli u kuu legli su u krevet i vodili ljubav. Oboma

234
je laknulo, jer je ono to su mnogo eleli i zbog ega su
brinuli, a to nikako nisu mogli da urade, sada posle
venanja bilo dunost koju su drugi od njih oekivali. Oboje
su se stideli kad su ugledali nago telo jedno drugog (ne
svako mesto) i kad su jedno drugom dodirivali ruke, grudi,
delove tela koji su goreli poput vatre, ali je oseanje da je
to neminovnost ublaavalo i stid. Da, ba izaziva stid,
govorili su im pogledi. Ali, za nevolju, moramo to uiniti.

Rajiha. Bar da je soba bila zamraena! Nije mi se dopadala


smetenost koju sam osetila kada su nam se pogledi sreli.
Izbledele zavese nisu bile dovoljne da zaklone jako letnje
popodnevno sunce. Jednom-dvaput sam odgurnula
Mevluta, jer je u nekim trenucima bio isuvie poudan i
grub. S druge strane, meni se i dopadalo Mevlutovo
odluno ponaanje pa sam se preputala. Dva puta sam
videla onu Mevlutovu stvar i malo sam se uplaila. Zagrlila
sam moga Mevluta oko lepog i nevinog vrata kao da grlim
bebu, da mi oi ne bi zastajele na gromadi dole.
I Mevlut i Rajiha su iz verske nastave koju su pohaali
u selu znali da nasuprot onome to su uli od prijatelja,
izmeu mua i ene ne moe biti nieg nedolinog, ali su se
ipak sramili kad su im se pogledi susreli. Shvatili su ubrzo
da e se taj sram smanjiti, da e prihvatiti polni in kao
neto ljudsko, da e to, tavie, smatrati zrelou.
Mnogo sam oedneo, rekao je Mevlut kao da se gui
neko vreme.
Kao da su se znojili ela kua, zidovi, prozori, tavanice.
Pored bokala je aa, rekla je Rajiha dobrano se
skrivajui pod aravom.
Mevlut je iz Rajihinog pogleda osetio kao da na svet ne
gleda iz svog tela nego izvan njega. I sam je punei au na
stolu osetio da je samo duh, da je izaao iz sopstvenog tela.

235
Kao to je polni akt neto vrlo skaredno i bestidno, tako je
dajui svojoj eni au vode shvatio da moe imati i neto
posve religiozno i duhovno. Pod izgovorom pijenja vode,
gledali su jedno drugom obnaena tela s oseanjem
preputanja. Stidei se i ujedno udei se ivotu.
Mevlutu se inilo da se od Rajihine blistavo bele koe
sobom iri neka svetlost. Razmiljao je da je mogue da je
on napravio ruiaste i bledoljubiaste mrlje na njenoj koi.
Ponovo su se pokrili aravom, zagrlili se uz olakanje
spoznaje da je sve u redu. Iz Mevlutovih usta, same od
sebe, izlazile su umilne rei koje prethodno uopte nije
pripremio.
Duo moja, rekao je Rajihi. Jedina moja, mnogo si
slatka
Te rei je izgovarao apatom, kao da odaje tajnu, i
verujui u njih, a ne glasno kao to su joj ih govorile majka
i starije sestre dok je bila mala. Kao da su dozivale Rajihu u
panici nekoga ko se izgubio u umi. Voleli su se do jutra
uopte ne palei svetiljke, spavajui, budei se, ustajui u
mraku i pijui vodu. Najdivnije u braku je bilo to to je
ovek mogao da vodi ljubav kada eli i koliko eli.
Kada su izjutra na aravima videli mrlje boje vinje,
Mevlut i Rajiha su se postideli i ujedno obradovali, a da
jedno drugome nisu pokazali ta oseaju, jer je to bio
oekivani znak da je Rajiha bila nevina. O tome nikada
nisu razgovarali, ali se Mevlut uvek seao na ta podsea ta
boja dok je zajedno s Rajihom ujutru pripremao sladoled od
vinje koji e uvee prodavati tokom leta.

Rajiha. Mi postimo za svaki Ramazan Mevlut od godine


kada je zavrio osnovnu kolu i ostao u selu, a ja od kada
sam bila jo mlada, od moje desete godine. Jednom
prilikom dok smo bile deca, Samiha i ja smo zadremale

236
ekajui iftar, a mojoj starijoj sestri Vedihi se toliko
zacrnelo pred oima od gladi da se sruila na zemlju
zajedno s tepsijom u ruci poput minareta u zemljotresu. Od
tada smo nauile da se im nam se smrai pred oima od
posta spustimo i sednemo na pod. Ponekad bismo se radi
zabave malo ljuljale kao da se svet vrti, iako nam se ne bi
smrailo, i bacale na zemlju i smejale. Svako ko posti, pa
ak i deca, zna da se parovi preko dana ne primiu jedno
drugom. Ali kada je Ramazan poeo, tri dana otkako smo
se venali, Mevlut i ja smo posumnjali u ono to znamo.
Hoda efendijo, da li je celivanje ruke krenje posta?
Nije! A poljubac u rame? To svakako nije prekraj. U vrat
venane ene? Poljubac u njen obraz? Vera tolerie
ljubljenje s potovanjem, ako ne ide dalje od toga. ak ni
poljubac u usta ako nije vlaan nije prekraj u vreme posta,
rekao nam je starinar koji sklapa verske brakove. Mevlut
njemu najvie veruje, budui da nas je on venao, govorio
je, samo je on nadlean, i niko drugi. U naoj religiji postoji
nain da se sve iskrivi. Vediha mi je priala da deaci koji
poste i koji se u dugim toplim letnjim danima nekud
izgube, u umu, u korito reice, i malo se bezobrazno igraju
sami sa sobom, rezonuju na sledei nain: Imam efendija
kae ne prilazite svojoj eni, a ne kae ne prilazite sebi
A moda u knjizi uopte nema zabrane voenja ljubavi za
Ramazan.
Sigurno ste ve shvatili: Mevlut i ja nismo mogli da u
dugim i toplim ramazanskim danima vladamo svojom
duom i prepustili smo se ljubavi. Ako je to greh,
prihvatam, ja mnogo volim mog lepog milog Mevluta.
Nikome ne inimo nita naao! Htela bih da pitam sve koji
za nas kau da smo grenici; ta mislite, ta u vreme posta
koji oveka oamuuje, kod svojih kua rade desetine
hiljada mladih koje na brzinu venaju neposredno pre

237
Ramazana i koji prvi put u ivotu vode ljubav?
Mevlut je od Hizira, koji se za Ramazan vratio u svoje
selo u Sivasu, uzeo sladoledijska kolica na tri toka, kaike
s dugim drkama i drveno bure. Poput mnogih ulinih
prodavaca koji su odlazili u selo i vraali se, ali nisu eleli
da izgube redovne muterije, i Hizir je svakog leta
odreivao drugog prodavca kome e prepustiti kolica i
svoje kupce.
Kako je verovao u Mevlutovo potenje i urednost, Hizir
je od njega traio vrlo malo za najam. Pozvao je Mevluta
svojoj kui u jednoj zabaenoj uliici iza Dolapderea i
zajedno sa svojom siunom i okruglom enicom iz
Gumuhane s kojom se Rajiha oas sprijateljila objasnio mu
kako prave sladoled, kako treba neprestano i sa skladom
koji iz due dolazi okretati kofu da bi se dobila prava
gustina, kako se u limunov sok moe ubaciti malo limunske
kiseline i malo boje u sok od vinje. Po Hizirovom
miljenju, sladoled su volela deca i odrasli koji su i dalje
sebe smatrali decom. Osetljiva taka posla bila je koliko u
ukusu sladoleda toliko u prodavevoj veselosti i dosetkama.
Seo je za sto i na karti koju je paljivo nacrtao objasnio
Mevlutu stavljajui mu znake na koje e ulice izai, u koje
vreme i u kojim uglovima ulica je guva, kada e biti dobro
da stane i prodaje. Dok je Mevlut svake veeri gurajui
sladoledijska kolica prelazio od gornjeg dela Tarlabaija ka
Ulici Istiklal i Siraselviler, imao je pred oima tu kartu koju
je znao napamet.
Na malim sladoledijskim kolima ofarbanim u belo
pisalo je istim crvenim slovima

HIZIROV SLADOLED
Jagoda, Vinja, Limun, okolada, lag

238
Ponekad, kada bi se Mevlut prilino ueleo Rajihe, a
neke od ovih vrsta potkraj veeri nestalo, pa bi neki kupac
mudrovao Mevlutu koji bi rekao Nema od vinje Zato
onda pie vinja? Mevlut ne bi rekao Nema, ve bi eleo
da kae Ja i nisam napisao, ali ne bi nita odgovorio,
mislio bi na Rajihu i oseao se srenim. Kod kue je
ostavljao staro zvono koje mu je ostalo od oca i mahao
veselijim i bunijim zvonom koje mu je dao Hizir i to onako
kako ga je nauio tresui ga poput maramice zahvaene
olujom dok je okaena na konopac za ve i vikao Krem
sladoled! u melodiji kojoj ga je Hizir poduio. Ali deca
koja bi krenula za njim im bi ula zvono vikala bi:
Sladoledijo, ti nisi Hizir.
Ja sam njegov brat, Hizir je otiao u selo na svadbu,
govorio bi deci koja su iskakala poput dina iza uglova
ulica, prozora kua, s drvea, damijskih dvorita u kojima
su se igrala murke i iz mraka.
Kako Mevlut nije bio voljan da kolica ostavlja sama i
nije mogao da lako ulazi u kue i kuhinje, porodice koje su
kupovale sladoled su uglavnom slale nekoga dole. Mevlut
je odmah spoznao koliko je delikatan i teak posao na
svetlosti ulinih svetiljki s panjom kakvog apotekara koji
pravi lek pripremiti meani sladoled od vie vrsta napisan
pojedinano na papiru za brojnu porodicu koja je po
sluavci poslala sedam-osam praznih aa za aj vitkih u
struku na velikim posluavnicima optoenim srebrom ili
sedefom ili u korpama koje vise na kanapu. Ponekad bi se,
dok se ne zavri jedna porudbina, iz ulice pojavljivale
jedna do dve nove muterije, a deca okupljena oko Mevluta
poput muva zalepljenih za tanjir pekmeza koja su
neprestano govorila bi gubila strpljenje i postajala nemirna.
A ponekad, kao za vreme none molitve tokom Ramazana,
niko iv ne bi ostao ne samo oko njegovih sladoledijskih

239
kolica nego i na ulici; sva deca, strievi koji gledaju fudbal
na televiziji, veseli gosti, brbljive tetke, razmaene
devojice i naposletku stidljiva i nervozna muka deca neke
brojne porodice koja je po sluavci slala dole tepsiju bi s
hrabrou koja je zapanji vala Mevluta celom svetu na sav
glas s petog sprata obznanjivali koliko u sladoledu koji ele
treba da bude od vinje, koliko sa lagom, koja vrsta treba
da se stavi na dno, a koji na vrh korneta. Ponekad bi ga
uporno pozivali gore gde bi bio svedok radosti dece koja su
skakala oko mnogoljudne porodine trpeze, na vratima
bogatake kuhinje u neredu, na tepisima. U nekim kuama
su po zvonjavi zvona kojim je Mevlut mahao odmah
zakljuivali da je taj dole Hizir, pa bi tetke i ike gledajui
u Mevlutove oi s jednog sprata iznad otpoinjali razgovor:
Hizirefendija, kako si, maala odlino izgleda. A Mevlut
to ne bi kvario ve bi odgovarao da im se dopadne: Bogu
hvala, doli smo sa svadbe u selu ovaj Ramazan je ba
blagodatan da bi se odmah posle toga osetio krivim.
Sutinsko oseanje krivice koje ga je muilo za vreme
Ramazana donelo je svakako to to je u vreme posta
podlegao neastivom i vodio ljubav s Rajihom. Nasluivao
je da to oseanje ima dublji izvor, jer su i on i Rajiha bili
pametni da shvate da preivljavaju najsrenije dane svog
ivota i da su odrasli toliko da nikakva gria savesti ne bi
mogla da sakrije njihovu sreu: oseao se kao neko ko je
grekom primljen u Raj iako to nije zasluivao.
Pre nego to bi bilo pola jedanaest i pre nego to bi
doao do polovine oznaenog puta na Hizirovoj karti, osetio
bi iz dubine due da mu Rajiha nedostaje. ta li je u tom
trenutku radila kod kue? Posle druge nedelje Ramazana,
u vreme koje im je ostajalo od pravljenja sladoleda i
voenja ljubavi, dva puta su posle podne ili u bioskope u
sporednim ulicama na Bejogluu koji su po ceni jednog

240
velikog sladoleda prikazivali tri zabavna filma s Kemalom
Sunalom i Fatmom Girik. Moda se Rajiha ne bi dosaivala
kod kue ekajui ga ako bi Mevlut kupio neki dobar
polovni televizor.
Svake noi je na samom kraju dolazio do jednog
stepeninog odmorita koje je gledalo na desetine hiljada
osvetljenih prozora u Istanbulu. Sa tog mesta na kome e
otac i sin posle dvanaest godina biti pokradeni od
razbojnika, kao to je ispriano na poetku nae knjige,
Mevlut je gledajui na tankere to u mraku prolaze kroz
Bosfor i svetlee natpise razvuene izmeu minareta,
razmiljao koliko je srean to ima dom u Istanbulu i to ga
u tom domu eka slatka devojka poput Rajihe. Kako bi
zavrio sa sladoledom na dnu kante, oima bi izabrao
najdovitljivije meu decom koja su dola za njim poput
gladnih galebova to prate ribarski amac i pitao ih: Izvadi
da vidim ta ima u depu? I da sitnina nekoliko maliana
poput njega nije bila dovoljna, uzeo bi je i kada bi im
tutnuo u ake po jedan povei sladoled, polazio bi natrag.
Mevlut nije poputao deci koja uopte nisu imala novca,
koja su govorila ika Hizire, daj barem prazan kornet!,
koja su molila i terala s njim egu imitirajui ga. Znao je da
ako bi nekome dao besplatan sladoled, sutradan nikome ne
bi mogao da ga proda.

Rajiha. ula bih da se Mevlut vratio dok bi vukao kolica u


stranje dvorite i odmah sila. Dok bi on lancem vezivao
prednji toak za bademovo drvo, ja bih iznosila gore kofu
za sladoled (svaki put bih rekla Maala, potpuno je
prazna!), krpe za pranje i kaike za sladoled. im bi uao
u kuu, Mevlut bio hitro skidao kecelju i bacao je na pod.
Dopadalo mi se to je Mevlut bio nestrpljiv da se vrati
radosti naeg doma i to je kecelju s depom punim para

241
bacao na pod, jer se neki ljudi s potovanjem odnose prema
novcu koji su sami stekli, ba kao prema paretu hartije na
kojem je napisano ime naeg proroka i podiu ga na povie
mesto kao pare hleba koje je palo na zemlju. Poljubila bih
ga.
Dok je Mevlut u letnjim jutrima izlazio na ulice da
potrai jagode, vinje, dinje i kupi materijal za sladoled kod
piljara Arnautina, ili ako tu nema onda na Ribljoj pijaci, ja
sam obuvala cipele i povezivala maramu. Hajde i ti!
pozivao bi me Mevlut pravei se da je samo njegova odluka
da me izvede na ulicu. Posle Ramazana Mevlut je poeo da
prodaje sladoled i popodne.
Ako bih opazila da se Mevlut stidi i snebiva zbog mene
na ulicama, ja bih ostajala malo iza dok bi se on sretao i
askao s prijateljima na vratima berbernica, stolarskih
radionica i autolimarskih radnji. Ponekad bi mi rekao Ti se
malo strpi i stani ovde i ulazio u neki duan i ostavljao me
da ekam. Ja bih gledala one to rade u radionici za izradu
plastinih lavora koje bih videla kroz otvorena vrata i
zabavljala se. to je bio dalje od kue, Mevlut bi bio
oputeniji i pokazivao mi loe bioskope u zabitim uliicama,
neki drugi restoran u kojem je radio s Ferhatom,
objanjavao mi, ali bi se unezverio kada bi naiao na neko
poznato lice na Taksimu ili Galatasaraju. Da li zbog toga to
smo bili rav ovek koji je oteo devojku i glupa devojka
koju je obrlatio? Hajde da se vratimo najzad, govorio bi
Mevlut ljutito idui ispred mene, dok bih se ja trudila da ga
stignem otpozadi i dokuim zato se za sitnicu toliko
odjednom iznervirao. (itav ivot proao mi je u nastojanju
da shvatim zato se Mevlut odjednom iznervira.) Kada
ponemo da zajedno istimo voe, peremo ga i gnjeimo,
Mevlut se brzo smeka, ljubi mi vrat i obraze i tera me i na
stid i na smeh govorei da su najslae vinje i jagode na

242
drugom mestu. Pravili bismo se da je soba koja se uopte
ne zamrauje iako se trudimo i trudimo da navuemo
zavese mrana i da uopte ne moemo da vidimo jedno
drugo i VODILI LJUBAV.

3. MEVLUTOVA I RAJIHINA
SVADBA
BEDNI MLEKADIJA POSTAJE BOZADIJA
Abdurahman-efendija. Teko je ocu kome je ki oteta.
Odmah treba da vie na sav glas, puca u mrak da ne kau
alapae Otac je u stvari znao. Bilo je to pre etiri godine,
tri naoruana razbojnika su usred bela dana otela jednu
lepu devojku iz sela Pinarbai dok je radila na njivi. Otac
joj je otiao kod tuioca, od njega zatraio nalog da
andarmerija krene u poteru, danima prolivao suze mislei
ko zna ta su njegovoj keri na silu uradili i opet nije uspeo
da se spasi opanjkavanja otac joj je u stvari znao. esto
sam pitao Samihu ko je taj to je oteo Rajihu i rekao, ako
mi pukne film prebiu ga, naravno ne bih im udario ni
ljagu, nisu mi verovali i nisam uspeo da dobijem odgovor.
Siao sam u Bejehir da ne bude pria po selu i otiao
kod tuioca. Nema ak ni erkinu krtenicu, ovee,
rekao je tuilac. Oito je svojevoljno pobegla. Ako hoe,
pokrenuu postupak, jedino zbog toga to je mlaa od
osamnaest godina. Poslau andarme za njom. Ali posle e
smekati, poelee da oprosti zetu prieljkujui da se bar
venaju, a postupak e biti u toku. Idi ti sad lepo u kafanu,
sedi i malo razmisli, pa ako si vrsto reio, ja sam tu.

243
Idui u kafanu, uao sam u narodnu kuhinju Slomljena
kutlaa i pojeo orbu od soiva. Oslunuo sam razgovor za
susednim stolom i shvatio da se priprema borba petlova u
Udruenju ljubitelja ivotinja, pa sam krenuo za njima.
Tako sam se vratio u selo, a da tog dana nisam mogao da
donesem odluku. Prolo je mesec dana i netom posle
Ramazana stigla je vest od Vedihe: Rajiha je u Istanbulu,
dobro je, trudna je, odbegla je Mevlutu, bratu od strica
Vedihinog mua Korkuta. Taj glupavi Mevlut nema ni
prebijene pare, Vediha ga je videla. Iako sam rekao Nikad
joj neu oprostiti, Vediha je odmah znala da u joj
oprostiti.

Vediha. Jednog popodneva posle eer-bajrama Rajiha je


dola kod nas na Dutepe, a da se Mevlutu nije javila. Rekla
je da je mnogo srena s Mevlutom i da je ostala trudna.
Zagrlila me je i zaplakala. Ispriala mi je da je mnogo
usamljena, da se svega boji, da eli da ivi kao u selu s
mlaim sestrama, brojnom porodicom, medu drveem i
kokokama, dakle u nekoj kui s batom na naem
Dutepeu, a ne u majunom stanu u stambenoj zgradi u
kome se sve raspada. Ono to je moja mila Rajihica stvarno
elela bilo je da na otac ne kae Nema svadbe za
pobegulju, da joj oprosti, da dozvoli da se obavi graansko
venanje i napravi svadba. Da li bih ja to mogla sve lepo da
sredim pre nego to joj dete u stomaku ne poraste suvie i
to tako da stiam Korkuta i mog svekra Hasana, a da
nikako ne uvredim oca? Videemo, odgovorila sam. Ali
molim te, opet se zakuni i ti da nikada ni ocu niti ikom
drugom nee rei da smo ti Sulejman i ja donosili
Mevlutova pisma. Odmah se zaklela optimistina Rajiha.
U stvari, svi su sreni to sam pobegla i udala se, rekla je.
Sada je red na Samihu.

244
Korkut. Otiao sam u Gumudere i posle kratkog
pogaanja ubedio mog krivovratog tasta koji je poeo da
plae da oprosti Rajihi. Iako me je njegovo ponaanje kao
da sam ja umean u Rajihino bekstvo najpre iznerviralo
(kasnije sam po dranju Krivovratog zakljuio da moja ena
Vediha i moj brat Sulejman imaju s tim veze), moj tast je u
stvari bio zadovoljan Rajihinom udajom, samo je bio
pomalo uzrujan to je dozvolio da Mevlut uzme devojku
badava. Da bi se sve lepo zavrilo dao sam re da u mu
pomoi da popravi srueni batenski zid i, naravno, da u
poslati u selo Mevluta i Rajihu da zatrae oprotaj i poljube
ga u ruku. Kasnije sam mu po Vedihi poslao hiljadu lira.
im je saznao da je Krivovrati Abdurahman-efendija
postavio uslov da doe u selo s Rajihom i da mu celivaju
ruku da bi mu oprostio, Mevluta je obuzeo nemir. Tokom te
posete e mu se pogled sigurno sresti s pogledom lepe
Samihe kojoj je pisma i namenio, pocrvenee kao rua i
nee uspeti da sakrije stid. Mevlut je u autobusu Istanbul-
Bejehir toliko razmiljao o tom stidu koji se primicao da
nije okom trenuo dok je Rajiha tokom putovanja koje je
trajalo etrnaest sati spavala kao top. Jo tee mu je bilo da
sakrije svoju uznemirenost od Rajihe koja je letela od sree
to se sve lepo zavrilo i to e videti oca i mlau sestru.
Strahovao je da e Rajiha spoznati istinu ak i ako o tome
bude razmiljao. Ba zato mu je ta stvar u glavi postajala
jo vea, ba kao strah od pasa. Rajiha bee primetila da joj
je mu uznemiren. Usred noi, dok su pili aj kada je
autobus pravio pauzu na pumpi i odmoritu Dagbai,
konano je pitala mua: ta je, zaboga reci! Ima neki
udan oseaj u meni, odgovorio je Mevlut. Sto god da
uradim, oseam se samim samcitim na ovom svetu. Dok
sam ja uz tebe, vie se nikada nee tako oseati, rekla je
Rajiha majinski. Mevlut je video da se Rajihin odraz koji

245
se odraavao na staklima ajdinice neno privio uz njega i
shvatio da taj trenutak nee nikada moi da zaboravi.
Najpre su otili u Mevlutovo selo Denetpinar i tu ostali
dva dana. Njegova majka je Rajihi spremila najlepi krevet
i izvadila suduk od oraha koji Mevlut najvie voli. Svaki
as je ljubila snahu, hvatala je za aku, ruku, jednom ak i
za uvo, pokazivala Mevlutu i pitala: Kako je lepa, zar ne?
Mevlutu se dopadala ta majinska nenost u kojoj nije
mogao da uiva otkako je s dvanaest godina otiao u
Istanbul, ali je ujedno oseao neki bes, ak omalovaavanje
kojima nije znao uzrok.

Rajiha. Toliko sam se za pedeset dana uelela moga sela,


kue, bate, pa ak i stare seoske kole, drvea, mojih
kokoaka da sam u jednom trenutku nestala iz vida. Mevlut
je zatraio oprost od moga oca poput simpatinog deteta u
onoj sobi u kojoj sam palila i gasila svetiljku da mu dam
znak one veeri kada sam mu odbegla. Nain na koji je
poljubio ruku mom tatici me je toliko usreio da nikada
neu moi da zaboravim. Kasnije sam ula s posluavnikom
u ruci i posluila kafu poput neudate devojke koja se
poletno smei gostima koji su doli kao provodadije. Kada
je Mevlut od napetosti popio toplu kafu duvajui u nju i ne
ekajui da se ohladi kao da pije limunadu, iz oiju su mu
potekle suze. Sneveselio se kada je dok su razgovarali o
svemu i svaemu shvatio da u do svadbe ostati u selu kod
oca i Samihe i da u doi u Istanbul kasnije s njima za
svadbu, kao prava mlada.
Mevlut je bio kivan to je Rajiha do tog trenutka krila
od njega da e sada ostati u selu. Bio je u stvari vrlo
zadovoljan to Samihu uopte nije video u kui dok je
srdito iao ka svom selu posle posete koju je instinktivno
skratio. Radovao se to se za sada spasao stida ali se i

246
sekirao zato to ta stvar nije reena nego samo odloena do
svadbe u Istanbulu. Da li je to to nikako nije uspeo da je
vidi u kui znailo da je i Samiha pobegla od stida i da je
elela da se ta tema zaboravi? Rajiha je pomenula ime
svoje mlae sestre, ali ona se iz nekog razloga nije pojavila.
Mevlut je sutradan u povratku u Istanbul mirno spavao
u autobusu koji je iao cimajui se u mraku poput starog
svemirskog broda. Probudio se kada je stao na istoj taki
Dagbai. Kada je seo za sto istog restorana kod koga su u
dolasku stali i u kome su popili aj, shvatio je koliko mnogo
voli Rajihu. Pedeset dana je bilo dovoljno da Mevlut spozna
da je toliko zaljubljen u Rajihu koliko nije video ni u
jednom filmu niti uo u bilo kojoj bajci.

Samiha. Sve nas je obradovalo to to je moja starija sestra


Rajiha nala potenog mua koji je zaljubljen u nju i lep
poput deteta. Dola sam s ocem i Rajihom u Istanbul na
svadbu. I tokom ovog drugog mog dolaska ostali smo kod
nae sestre Vedihe. Nas tri sestre smo se tako zabavljale
meu ostalim enama u noi kane da su nam suze tekle iz
oiju od smeha. Rajiha je imitirala kako otac svakoga
prekoreva; Vediha kako se Korkut nervira i psuje u
saobraaju dok vozi. Ja sam imitirala kako prosci koji su
dolazili kui da me prose nisu znali gde bi stavili pakovanje
bombona i bocu kolonjske vode koju su kupili kod trgovca
tekstilom Afana preko puta damije Erefoglu u Bejehiru.
To to red za udaju posle Rajihe dolazi na mene otealo mi
je ivot: smeta mi to mi otac stoji nad glavom poput
straara i to nas kad god se otvore vrata sobe u kojoj smo
pravili vee kane posmatra dvadeset radoznalih oiju.
Svia mi se to kandidati za mladoenju znaajno gledaju iz
daljine kao da su do smrti zaljubljeni u mene (neki dok to
rade dodiruju brkove vrhovima prstiju), a zatim se prave

247
kao da uopte ne gledaju, ali mi idu na ivce oni koji misle
da je pree da ostave utisak na mog oca, a ne na mene.

Rajiha. Sedela sam na stolici usred mnotva bunih ena.


Na sebi sam imala ruiastu haljinu koju smo Mevlut i ja
kupili na Aksaraju i po kojoj su moje sestre izvezle cvee i
ipku, na glavi veo koji mi je stavila Vediha, pred oima
poluprovidni zar, tako da sam kroz otvore u muslinu mogla
da gledam vesele devojke koje su pevale i igrale. Iako su
sve devojke i ene pokuavale da me rastue govorei Ah,
jadna Rajiha, iz roditeljskog doma odlazi u nepoznato, nisi
vie dete, postaje odrasla ena, ah jadna! i za to vreme mi
stavljale kanu, preko glave prelazile tanjirom sa sitnim
novcem i upaljenim sveama ja uopte nisam mogla da
zaplaem. Mislila sam da u prsnuti u smeh dok su Vediha i
Samiha dolazile, sklanjale mi veo i gledale jesu li mi u
oima suze. Brinula sam se vie da e one zavidne povesti
re o mom nabreklom trbuhu, jer, kad god moje sestre
obznane Ne plae, druge ene u krugu oko mene dobace
Maala, ne misli na prolost, sva je oduevljena. Mnogo
sam se trudila da zaplaem; setila sam se majine smrti,
kako smo ili na groblje, ali nisam mogla da prolijem suzu.

Ferhat. Kada me je Mevlut pozvao na svadbu, pocepao sam


pozivnicu i bacio rekavi Pusti to! Mevlutu je zbog toga
bilo ao. Ali eleo sam da jo jednom vidim salu za svadbe
Vrh. Uestovovao sam na mnogo leviarskih sastanaka na
tom prostranom mestu u suterenu. Tue na kongresima i
generalnim odborima koji su poinjali pesmama
socijalistikih partija i udruenja i Internacionalom, a
zavravali se pesnienjem i ratom stolicama, nisu izazivali
nacionalisti koji su upadali na sastanke s toljagama u
rukama nego razliite skupine, pristalice Sovjeta ili Kine u

248
okviru leviarskih organizacija kojima nije bilo dosta
meusobnog bespotednog prebijanja. Kada su posle ratnog
okraja 1977. godine leviari s Kultepea pretrpeli poraz, i
sva ta mesta uz podrku drave prela u ruke desniara, mi
smo izgubili tlo pod nogama.
Mevlut je sakrio od Ferhata da salu za venanja Vrh
vodi jedan ovek blizak Vuralovima i da je zahvaljujui
njima moglo da se organizuje to vee.
Ti se dobro snalazi i s leviarima i s desniarima, opet
ga je podbadao Ferhat. Sa tim sposobnostima e biti
dobar zanatlija.
Ja elim da budem vlasnik radnje, rekao je Mevlut.
Jedno vreme je sedeo do Ferhata. Ispod stola ga je posluio
votkom najpre s limunadom, a onda bez nje. Nas dvojica
emo jednog dana otvoriti najlepu radnju u Turskoj,
rekao je svom prijatelju grlei ga i ljubei.
Dok je pred optinskim slubenikom koji je obavljao
graansko venanje izricao Da, Mevlut je osetio da s
poverenjem moe prepustiti itav svoj ivot Rajihinim
rukama i inteligenciji. Shvatao je da e i to to je tokom
svadbe cupkao za enom ne alei se ni na ta kao to e
biti tokom celog njihovog braka olakati njegov ivot i
ujedno uiniti srenim dete u njemu (ne ono u Rajihinom
stomaku nego ono u Mevlutovoj dui). Posle pola sata,
meutim, poto se sa svima izljubio, poljubio je ruku Hadi
Hamitu Vuralu, koji je bio smeten za jedan sto sa svojim
ljudima kao neki politiar s obezbeenjem, i svim
mukarcima koji su bili za istim tim stolom.
Dok je sedeo s Rajihom na crvenoj plianoj fotelji sa
zvezdicama, postavljenoj na sredini sale za mladu i
mladoenju, Mevlut je u delu u kojem je bilo vie od
polovine mukaraca video mnoga poznata lica: veina su
bili stari prodavci kiselog mleka iz oeve generacije s

249
ramenima sputenim od noenja obramice i pogrbljenim
leima. Poto je bilo gotovo s prodavanjem kiselog mleka,
najsiromaniji i najneuspeniji su ujutru radili na drugim
poslovima, a uvee prodavali bozu kao Mevlut. Neki su
napravili uderice (ponekad bi se ruile i ponovo pravile),
pa im je laknulo, jer su ta mesta sada dobila na vrednosti,
te su otili u penziju ili se vratili u selo. Neki su posedovali i
kue u selu koje su s velike udaljenosti gledale na
Bejehirsko jezero i kue u starim divljim naseljima. Oni su
puili marlboro. Novac onih koji su se dali zavesti
reklamama u novinama, kockanjem s Poslovnom bankom,
predavanjima u osnovnoj koli i koji su ono to su svakog
dana zaraivali, paru po paru, ulagali u banku, u trenutku
je nestao u poslednjoj inflaciji. A i novac onih koji su novac
ulagali kod privatnih bankara da se to ne bi desilo, takoe
je ispario. Sinovi nekih od njih, ba kao Mevlut, jo uvek su
radili kao prodavci, mada je Mevlut bio svestan da su meu
tim brojnim mukarcima mnogi koji su se istroili posle
etvrt veka rada kao prodavci, a da nita nisu utedeli i da
ak ni u selu nisu stekli nekakvu kuu ili batu. I njegova
majka je sedela za istim stolom s tim ostarelim umornim
enama prodavaca koje ive na selu. Mevlutu je bilo teko
da ih gleda.
Zasvirala je muzika i Mevlut se prikljuio masi
mukaraca koji su igrali u sredini. Dok je poskakivao i
cupkao, krajikom oka je pratio kretanje Rajihine
ljubiaste marame; Rajiha se u enskom delu sale ljubila
izmeu stolova sa zabraenim devojkama, strinama i
tetkama. Traei Rajihu, primetio je Mohinija koji je u
poslednjem trenutku stigao iz vojske na svadbu. Nedugo
posle poetka ceremonije predaje poklona, u dobrano
zagrejanoj sali je nastalo komeanje. Kao da je opijena od
limunade, buke i zaguljivosti vlane sale, u masi je nestalo

250
reda. Ako ne bih pio i svaki as gledao u Vuralov sto, ne
bih mogao da podnesem ovoliko faista, rekao je Ferhat
koji je ispod stola pruio Mevlutu votku s limunadom.
Mevlut je popio jednu au, a da to ni ko nije primetio. U
jednom trenutku je pomislio da je izgubio Rajihu. Potom ju
je ugledao i potrao ka njoj. Izlazila je na vrata koja su
vodila ka toaletima s dve devojke koje su imale marame u
istoj boji kao i ona:
Bata Mevlute, toliko se radujem za vas oboje kad god
vidim koliko je Rajiha srena rekla je jedna od
devojaka. Izvini, nisam mogla da estitam u selu.
Moja mlaa sestra Samiha, zar je nisi prepoznao?
upitala je Rajiha kada su ponovo seli u crvene fotelje. Ono
to je stvarno lepo to su njene oi. Sada je mnogo srena u
Istanbulu. Ima toliko prosaca, prima toliko pisama da su
Vediha i otac u udu ta da rade.

Sulejman. Isprva sam pomislio da Mevlutu majstorski


polazi za rukom da bude miran. Ne, Mevlut nije prepoznao
lepu Samihu kojoj je napisao toliko pisama.

Mohini. Mevlut i Rajiha su traili da na ceremoniji


uruivanja poklona budem i zapisniar i voditelj. Kada god
objavim s mikrofonom u ruci Preduzima iz Rizea, na
biznismen i veliki dobrotvor, graditelj damije na Dutepeu,
gospodin Hadi Hamit Vural, stavlja mladoenji vajcarski
runi sat (u stvari je kineska proizvodnja)! masa gostiju na
svadbi koja puca od muke s cigaretom u ruci i limunadom u
rukama se uskomea i razveseli, pone da ogovara i da se
smeje, a cicije, koje su mislile da mogu da se provuku tako
to e dati na poklon neto malo para, shvate da e se
obrukati pa pripremaju veu papirnu novanicu.

251
Sulejman. Nisam mogao da verujem svojim oima kada
sam u guvi video Ferhata. Da smo znali da e dovesti tog
bednika s izgovorom On mi je prijatelj, konano je
smekao!, oveka koji je pre pet godina s novcem iz
Moskve kovao planove kako da sa svojim etnim
drugovima u nekom oku pritisnu i poiste moju stariju
brau, zar bismo nosili Mevlutova pisma, sredili mu ovaj
brak i napravili svadbu?
Drug Ferhat je vrlo pokunjen, tako izgleda. Ne moe da
kao ranije pogleda oveku pravo u oi okreui brojanice u
ruci poput svenja kljueva u razbojnikoj pozi komuniste
tek izalog iz zatvora i govorei razmetljivo, ja sve znam
najbolje. Posle vojnog udara od pre dve godine veina tih
komunistikih drugova je ili strpana u zatvor ili obogaljena
muenjem. Snalaljivi koji nisu eleli da budu mueni su
otperjali u Evropu. Na drug Ferhat, koji osim kurdskog ne
govori nijedan drugi jezik, umekao je stavove, jer ne bi
mogao da se ulizuje borcima za ljudska prava i opstane u
Evropi, pa je ostao ovde. Uostalom, kao to kae moj stariji
brat: pametan komunista im se oeni zaboravi na ideje i
zarauje pare; a glupi, poto zbog tih glupih ideja nikako
ne mogu da zarade pare, oni kao Ferhat nau one bez
prebijene pare poput Mevluta i posao im je da ih ue
pameti.
I jo ovo mislim. Mi mukarci na primer tek tako
osudimo oveka: za bogatog oveka koji doe u posetu
konaku da prosi lepu devojku u koju je zaljubljen, ali koji
kada ue na vrata vidi da ta devojka ima jo lepu i mlau
sestru i odmah na istom mestu zaprosi od oca ne prvu nego
tu drugu devojku koja sa strane igra kolice, kaemo da je
pravi nitkov; ali bar oveka moemo da razumemo. Dobro,
kako da shvatimo one poput Mevluta koji kada vide da
devojka koju su oteli u nonoj tmini, posle niza godina

252
pisanja suzama natopljenih ljubavnih pisama, nije lepa
devojka u koju su se zaljubili nego njena starija sestra i koji
ne kau ni re?
Druga stvar koja je Mevluta inila srenim bila je
Rajihina nepomuena detinja radost. Ona se nije kao mlade
koje je viao na drugim svadbama izvetaeno divila
novanicama koje su stavljane na nju, ve se iskreno
radovala. Dok je Mohini objavljivao svaku paru, zlatnik i
nakit stavljane na mladu i mladoenju trudei se da bude
zabavan (Od najmlaeg dede meu mlekadijama pedeset
amerikih dolara!), deo mase je kao to se radilo na svim
svadbama pljeskao napola podrugljivo, a napola iz
utivosti.
Dok su neko vreme svi gledali ka neemu drugom,
Mevlut je ispod oka odmerio Rajihu. Uinili su mu se lepim
ne samo njene ake, ruke, ui, nego i nos, usta, lice. Njena
jedina mana bila je to je sada bila mnogo umorna, ali joj je
dobronamerno dranje savreno pristajalo. Rajiha nije
mogla nikome da poveri na uvanje plastinu kesu punu
poklona, koverata i paketa, ve ju je stavila na ivicu fotelje
na kojoj je sedela. Mala i prefinjena ruka sada joj se
odmarala u krilu. Mevlut se setio kako je tu ruku drao dok
su zajedno beali po planini i kako ju je prvi put paljivo
pogledao na eleznikoj stanici u Akehiru. Sada mu se
inilo kao da je dan kada je oteo Rajihu bio pre mnogo
godina. Za tri meseca su se toliko mnogo voleli, toliko
mnogo zbliili i toliko razgovarali i zajedno se smejali da je
Mevlut sa zaprepaenjem spoznao da nikoga ne poznaje
kao Rajihu. Mukarci koji su igrajui pravili upadljive
pokrete prema devojkama izgledali su mu kao deca koja ne
poznaju ivot. Osim to je oseao kao da je godinama
poznaje, Mevlutu je od sada s vremena na vreme prolazilo
kroz glavu da je zapravo pisao pisma nekome poput nje,

253
tavie da ih je pisao njoj.

4. PILAV S LEBLEBIJAMA
OSTACI JELA SU UKUSNIJI
Mevlut i Rajiha su kod kue videli da su mnogi koverti koji
su na svadbi razmetljivo ubacivani u kesu za poklone bili
prazni, ali se tome nisu zaudili. Mevlut, koji nije mogao da
veruje ni bankama ni bankarima, kupio je Rajihi zlatnu
narukvicu od najveeg dela novca. Uz to je dao pare i za
jedan ouvan crno-beli televizor koji je kupio na
Dolapdereu da se ona ne dosauje dok ga uvee eka kod
kue. Mu i ena su se ponekad drali za ruke dok su
zajedno gledali televiziju. Mevlut je poeo ranije da se
vraa kui, jer nije bilo nikoga ko bi kupovao sladoled na
ulici subotom uvee kada se prikazivala Mala kua i
nedeljom kada je na programu bila serija Dalas.
Poto se poetkom oktobra Hizir vratio iz sela i uzeo
svoja sladoledijska kolica, Mevlut je neko vreme etao
besposlen. Ferhat posle svadbe bee nestao. Vie nije
donosio Mevlutu vesti o novom poslu za koji je govorio
Bie dobra para za koji niko nije znao, kao to je nekada
radio kada bi se sreli u kafanama na Tarlabaiju. Mevlut je
kucao na vrata restorana na Bejogluu u kojima je nekada
radio, svraao kod glavnih konobara i gazda restorana koji
su popodne sreivali raune s olovkom i papirom u ruci,
itali novine u nekom uglu i popunjavali sportsku
prognozu, ali nije mogao da dobije novu ponudu za dobro
plaen posao kakav je prieljkivao.
U gradu su otvarani novi i skupi restorani, nije da nisu,

254
ali u njih su primani oni koji su uili u turistikim kolama i
znali toliko engleski da pojme razliku izmeu yes i no, a ne
oni koji su obuavani da rade odmalena i dolazili iz sela da
rade bilo kakav posao. Poetkom novembra, posle dve
nedelje rada u jednom restoranu, Mevlut je svojevoljno
napustio posao. Obrecnuo se na jednog gosta s kravatom
koji je mudrovao da ljuta pasta nije bila dovoljno ljuta i
potom kajui se skinuo i bacio kecelju. Ali to nije bila
emotivna reakcija nekoga ko je bio nesrean i sit svega.
Proivljavao je najsrenije dane svog ivota, uskoro je
trebalo da postane otac i s kapitalom koji je napravio od
nakita sa svadbe imao je novu investiciju u pilav s
leblebijama koji je trebalo da obezbedi budunost njegovog
sina.
Jedan kelner bee upoznao Mevluta s jednim
prodavcem iz Mua koji se logirao posle viegodinjeg
prodavanja pilava s leblebijama i ostao nesposoban da stoji
na nogama. Bolesni Mulija je eleo da proda kako svoja
kolica tako i pravo da stoji s njima i prodaje iza pristanita
za trajekte Kabata za koje je tvrdio da je konano njegovo
pravo. Mevlut je iz iskustva znao da je pravo na
parkiranje, na kome su insistirali svi prodavci koji su
ustupali svoja kolica, preterano. Svaki prodavac, koji je
uspeo da nekoliko dana parkira svoja kolica u nekom oku
tako to bi to izmolio od optinske policije i neto malo dao,
iskreno bi poeo da veruje da je taj oak njegova
uknjiena svojina, a ne narodna ili dravna. Uprkos tome,
posle viegodinjeg bavljenja prodajom idui ulicama s
obramicom na leima, Mevlut je bio obuzet vizijama o
posedovanju odreenog mesta u gradu poput nekog
vlasnika duana i iskreno je verovao u budunost posla. Bio
je svestan da je malo nasamaren, ali nije mogao da se vie
pogaa sa starim Mulijom. Otiao je dva puta s Rajihom u

255
straaru iza Ortakoja u kojoj je ovek stanovao pod kiriju
zajedno s bubavabama, mievima, eks pres-loncima i
sinom koji je mucao i nauio posao. Jednog dana je Mevlut
dogurao kolica do kue. Od jednog trgovca na veliko na
Sirkediju kupio je dak pirina i dak leblebija i nagurao
ih izmeu kuhinje i televizora.

Rajiha. Ja sam pre nego to uvee legnem lepo potapala


leblebije u vodu, budila se ujutru uz pomo budilnika u tri
sata i videvi da su leblebije smekale stavljala ih u erpu
na tihu vatru. Onda smo ih poklapali i Mevlut i ja bismo
ponovo spavali zagrljeni spokojno sluajui itanje erpe
koja se ohladila. Ujutru sam pirina najpre malo prila na
ulju, kao to nas je Mulija nauio, a onda ga parila na jakoj
vatri. Kada Mevlut ujutru izae u kupovinu, ja sam malo
barila kokoije meso u kljualoj vodi, a zatim ga okretala
na ulju. Onda sam noktima i vrhovima prstiju paljivo
skidala kosti i kou s nekih kokoaka i onako kako mi doe
prila majinu duicu i biber, ponekad kada imam
inspiraciju jedno-dva ena belog luka, a poneku glavicu
sam delila na etiri dela i stavljala na ivicu pilava.
Kada bi se Mevlut ujutru vratio iz kupovine s torbama
voa i paradajza, dugo bi udisao miomiris koji je Rajiha
napravila u kui i milovao ruku, lea i nabrekao enin
trbuh koji je sve vie rastao. Mevlutove muterije, inovnici
s kravatama ili u suknjama koji su radili u bankama i
poslovnicama na Findikliju, buni aci i studenti u blizini,
graevinski radnici u okolini i vozai i putnici koji su eleli
da ubiju vreme ekajui u redu za parobrod ili trajekt
nisu se alili na Rajihinu piletinu. Mevlut se trudio da
razgovara s redovnim kupcima koje je za kratko vreme
stekao, na primer s crnookim momkom koji je radio kao
bezbednjak na ulazu u Akbanku i ije je telo podsealo na

256
kasu, s gospodinom Nedimom u beloj uniformi koji je na
pristanitu prodavao brodske karte ili sa slubenicima koji
su ga uvek gledali sa smekom kao da s njim teraju egu,
otpoinjao razgovor o poslednjim dogaajima poput penala
koji na poslednjoj utakmici nije dosuen Fenerbaheu i
slepoj devojci koja je znala sve odgovore u jueranjem
kvizu. Besplatnim obrocima s dosta pileeg mesa i svojom
slatkoreivou uinio je da ga prihvate i optinski policajci.
Kao iskusni prodavac koji je znao da je razgovor s
muterijama deo posla, Mevlut se nikada nije uputao u
politike teme. Ono to ga je inilo srenim mnogo vie od
zarade, to je uvek oseao u vreme kada je prodavao kiselo
mleko i bozu, jeste kada neka muterija ponovo doe po
pilav s piletinom koju je pojela pre nekoliko dana (to je bilo
vrlo retko) i to mu dobronamerno saopti (to je bilo jo
ree).
Imao je oseanje da velika veina njegovih kupaca
dolazi kod njega jer je jeftin, a i blizu je, a neki su mu to i
otvoreno govorili. Ako bi s vremena na vreme neka
muterija dobrog srca rekla Pilavdijo, maala, jo oseam
ukus u ustima, Mevlut bi bio tako srean da bi nekoliko
dana zaboravljao da se zamisli nad injenicom da u stvari
uopte nita ne zarauje od prodaje pilava, to je
pokuavao da prikrije, koliko od Rajihe toliko i od sebe.
Slutio je da nema nikakve korist i da to to je Mulija osam
godina stajao na istom mestu i umro vorc i bolestan nije
plod njegove nesposobnosti.

Rajiha. Mevlut je u veini dana donosio uvee kui


polovinu leblebija, pileih bataka i pilava koje sam kuvala
ujutru. Ta pobelela krilca, male pilee polutke, delove koe
kojima je masnoa promenila boju ja sam iznova kuvala
zajedno s hranom koju sam pripremala za sutradan. I pilav

257
sam ponovo parila. Pilav koji bih po drugi put kuvala na
tihoj vatri bio bi jo ukusniji. Mevlut to to radim ne bi
nazivao ponovnim kuvanjem nego vaspitavanjem kao
to su govorile voe u eliji i bogati osuenici koji su traili
da se ravo jelo iz zatvorske kuhinje ponovo skuva s
dobrim maslinovim uljem, zainima i biberom iz tajnog
skrovita. To je nauio od jednog bogatog Kurda iz Dizrea
koji je izaao iz zatvora i sada vodi auto-parking. Mevlut je
voleo da dok ja kuvam u kuhinji istakne injenicu koja je
bila vrlo poznata meu istanbulskim svetom koji je punio
stomak kod ulinih prodavaca, a to je da su ostaci jela
ukusniji. Ali ja bih se na to ljutila i govorila: To to se neko
jelo ponovo kuva, jer nije pojedeno, ne znai da je za
otpad. Kupci vie vole dva-tri puta preprenu pileu
koicu, leblebije smekane dugim barenjem, pa ak i
nekoliko puta prene i na vatri okretane pilee iznutrice od
sveih i istih komada; posipaju ih senfom i keapom i
sliste samo tako.
Od oktobra je poeo i da svake veeri prodaje bozu.
Kako je neprestano peaio dok ju je prodavao, pred
oima su mu promicale lepe slike i neobine misli: Tih dana
je otkrio da se u nekim mahalama mrdaju senke drvea
iako se nijedan list ne mie, da su opori pasa hrabriji i
agresivniji u naseljima sa skrenim ili ugaenim ulinim
svetiljkama i da se rimuju poslednji slogovi oglasa za
obrezivanje i privatne asove zalepljenih na elektrine
stubove i vrata. Oslukivanje ta mu grad govori nou i
tumaenje jezika ulica ispunjavali su Mevluta ponosom.
Mo imaginacije mu je pak slabila dok je ujutru ekao
nepomino na hladnoi s rukama u depovima iza kolica s
pilavom; shvatao je da je svet prazan i besmislen i,
pribojavajui se duboke praznine koja je u njemu rasla,
prieljkivao da se smesta vrati Rajihi. Moda je Rajiha u

258
tom trenutku kod kue trpela rane poroajne bolove. Ali
Mevlut bi rekao u sebi Da se jo malo strpim i, ne
mogavi da se uzdri, iao oko zastakljenih kolica za pilav s
ogromnim tokovima pravei krugove; onda bi stao i dok bi
ekao prebacivao bi teinu s leve na desnu nogu i ponovo
gledao u vajcarski sat na ruci.

Rajiha. Taj sat ti je stavio da mu sve ide kao po loju,


govorila bih kada bih ugledala da je Mevlut opet okupiran
poklonom Hadi Hamita Vurala. Naravno, da bi ne samo
tebe nego i tvog strica i njegove sinove naterao da se
oseate dunim prema njemu. Kada bi se popodne vratio
kui, kuvala bih Mevlutu aj od lipe ije sam cvetove
skupljala s drvea u dvoritu jermenske crkve. On bi video
da sam pripremila bozu sa svim to treba, odmah
ukljuivao televizor, pio obilno zaslaen aj od lipe
gledajui as geometrije za gimnazije, to je bilo jedino na
programu, i spavao neprekidno kaljui sve do veere.
Tokom sedam godina u kojima je prodavao pilav, ja sam
kuvala leblebije i pirina, kupovala piletinu, barila, istila,
prila; i bozu koju e uvee prodavati ja sam eerila dok
ne dobije gustinu, ja sam tokom dana prala kaike, krage,
tanjire, sve posude. Oslukivala sam dete u stomaku, pazila
da ne povratim u pilav od smrada dok sam prila piletinu i
brinula o kutku s kolevkom i jastukom koji sam napravila
za dete. Mevlut je kod nekog starinara pronaao jednu
staru knjigu pod naslovom Islamska imena za vae dete. Pre
veere bi u pauzama za reklame na televiziji okretao njene
stranice, glasno itao Nurulah, Abdulah, Sadulah, Fazlalah
i gledao u mene da bi dobio odobravanje, a ja nikako nisam
mogla da mu kaem da e nae dete biti devojica, da mu
ne bih slomila srce.
Vediha, Samiha i ja smo to saznale u Dejoj bolnici na

259
iliju kuda smo otile sve tri. Samiha, koja je videla da se
sekiram, rekla je kada smo izale na ulicu: Ba te briga,
zaboga. Ionako je dovoljno mukaraca na ulicama ovog
grada.

5. MEVLUT POSTAJE OTAC


NE IZLAZI IZ KAMIONETA
Samiha. Dola sam s ocem iz sela u Istanbul na Rajihinu
svadbu, ali se nismo vratili nazad. Opet smo otac i ja u istoj
sobi kod moje starije sestre Vedihe. Svako jutro kada se
probudim, utonem u misli gledajui u senke bokala i boce
kolonjske vode na stolu: toliko sam u selu imala prosaca da
je otac pomislio da u biti bolje sree ako ostanemo u
Istanbulu Ali osim Sulejmana, u Istanbulu do sada nisam
nikoga drugog videla Ne znam ta je otac uzeo od
Sulejmana i Korkuta, ta su mu obeali. Ali oni su mu
platili vetake zube. Pre nego to zaspi, stavlja ih u jednu
au; doe mi da dok ekam da se probudi otvorim prozor i
izbacim ih napolje. Ujutru pomaem Vedihi u kunim
poslovima, pletem za zimu i popodne gledamo televiziju
kada pone program. Otac se ujutru igra s Bozkurtom i
Turanom, ali nastaje svaa s unucima kad ga vuku za
bradu i kosu. Vediha, otac, Sulejman i ja, svi zajedno smo
jednom ili na Bosfor i jednom na Bejoglu u bioskop i na
puding.
Jutros se Sulejman igrajui se kljuevima kamioneta
ford kao brojanicama stvorio preda mnom i rekao mi da e
oko podne ii preko puta na Uskudar da uzme est kesa
cementa i gvoda, da e prei most preko Bosfora i da ako

260
hou mogu i ja da idem. Pitala sam sestru Vedihu. Kako
hoe, rekla je. Molim te pazi! ta je htela da kae?
Poto otac i Vediha nisu nita prozborili kada je Sulejman
seo tik do mene dok smo gledali film u bioskopu araj,
da li se njegova ruka svesno zavlaila uz moju nogu poput
opreznog raka, obratila sam panju, da li je to bilo sluajno
i nita nisam mogla da zakljuim. Ali sada, dok prelazimo
most preko Bosfora na podnevnom suncu u ledenohladnom
i blistavom zimskom danu Sulejman se prema meni ponaa
odve gospodski i fino i kae mi: Samiha, ako hoe da
preemo u desnu traku da bolje vidi dole. Tako primie
kamionet ford uz krajnju desnu stranu mosta da pomiljaj
da emo u trenutku pasti pravo na ruski brod s crvenom
zastavom koji prolazi ispod.
Poto smo preli bosforski most, idui dalje uasnim
izrovanim putem iza Uskudara, nije vie bilo ni lepote ni
velelepnih turistikih mesta. Videla sam fabrike od betona
ograene bodljikavom icom, radionice s razbijenim
prozorima, kue runije i oronulije od onih u selu i na
desetine hiljada kanti koje oveka navode da se zapita
padaju li zarale kante s neba.
Zaustavili smo se na beskrajnoj ravnici prekrivenoj
udericama. Svako mesto je mnogo liilo na Dutepe (znai
bilo je bedno) i ujedno je bilo novije i runije. Ovde je
ogranak graevinske firme Aktaovih koju smo ortaki
osnovali s Vuralovima, rekao mi je Sulejman; izaao je iz
auta i taman kada se zaputio ka runoj zgradi, okrenuo se i
doviknuo mi kao da preti: Ni sluajno ne izlazi iz
kamioneta! To je, naravno, u meni probudilo snanu elju
da izaem iz vozila. Ali unaokolo nije bilo nijedne ene, pa
sam nepomino ekala na svom mestu na prednjem seditu
kamiona.
Kao to u povratku zbog saobraaja nije bilo vremena za

261
ruak, tako me Sulejman nije mogao dovesti do kue.
Doavi na poetak Dutepea, ugledao je drugove i zaustavio
kamionet u mestu. Stigli smo u mahalu, sada e lako da
se popne uz nau uzbrdicu, rekao mi je. Evo ti novac da
mojoj majci kupi hleb u pekari!
Dok sam se s hlebom u ruci lagano pela ka bespravno
napravljenoj kui Aktaovih, koja je ve liila na betonsku
kuu, mislila sam na to to kau da ono to je teko kod
braka sklopljenog provodadisanjem nije to to se devojka
udaje za nekoga koga i ne poznaje, nego to tog koga
uopte ne poznaje mora da voli Ali u stvari trebalo bi da
bude lake da se devojka uda za nekoga koga uopte ne
poznaje, jer, verujte, to vie poznajete mukarce tee ih je
voleti.

Rajiha. Bezimeno ensko dete u mom stomaku je postalo


ogromno i oteava mi ak i sedenje. Prekinula sam Mevluta
jednog predveerja dok je itao stranice knjige u ruci:
Hamdulah onaj koji hvali; Ubejdulah Alahov rob;
Sejfulah Alahov ma, vojnik. Mevlute, duo, zar ta
knjiga nema deo sa enskim imenima? Aaa, tano, ima,
odgovorio je Mevlut poput mukarca koji je prvi put
primetio da u restoranu u koji ide godinama postoji
porodini salon na gornjem spratu namenjen enama.
Kao god to bi kroz odkrinuta vrata bacio uran i
srameljiv pogled na enski deo, tako je ovla pogledao
zadnje stranice knjige i nezainteresovan se ponovo vratio
mukim stranicama. Zato mi je moja sestra Vediha, iva
bila, kupila jo dve knjige u jednoj elegantnoj knjiari-
prodavnici igraaka na iliju: u knjizi s nacionalistikim
imenima koja potiu iz srednje Azije poput Kurtdebe,
Alparslan, Atabek, devojice i deaci su opet odvojeni
stranicama po sistemu harem-selamluk. A u Savremenom

262
vodiu kroz imena deaci i devojice su sedeli pomeani kao
na bogatakim evropejskim svetkovinama i privatnim
gimnazijama, ali je Mevlut itao i smejui se odbacivao
imena poput Simge, Suzan, Mine, Irem i jedino ozbiljno
uzimao muka imena kao to su Tolga, Hakan, Kili.
Ali nipoto iz svega ovoga i ne pomiljajte da je Mevlut
bio razoaran kad nam se u aprilu rodila ki, kojoj smo dali
ime Fatma, i da se prema meni ravo odnosio to mu nisam
rodila sina. Bilo je upravo suprotno. Mevlut se toliko
radovao bebi, da je poeo da na sav glas i sasvim iskreno
svima pria da je zapravo od poetka eleo devojicu.
Pozvao je akira, koji je fotografisao pijance u krmama na
Bejogluu i u trku razvijao i izraivao fotografije u starinskoj
laboratoriji u naoj ulici, da doe kod nas i da ga fotografie
dok se smeje pokazujui sve zube i dri Fatmu kao kakav
din. Mnogim muterijama je podelio besplatan pilav
pokazujui sliku koju je zalepio na staklo kolica govorei
Dobio sam devojicu. Svake veeri, im doe kui,
uzimao bi Fatmu u krilo, poput asovniara oima primicao
njenu levu ruicu, dugo gledao kako su joj savreni prstii i
govorio: Ima i nokte. Dok bi poredio svoje i moje prste s
prstima bebe, nikako ne bi mogao da poveruje u Alahovo
udo i ljubio bi nas obe sa suzama u oima.
Mevlut je bio mnogo srean, ali u dui je oseao neto
udno ega Rajiha nije bila svesna. Od nekih muterija koje
su videle Fatmine fotografije zamagljene parom na staklu
pilavdijskih kolica i govorile Maala, kako lepa beba
krio je da je dete ensko. Ali bilo je potrebno dosta
vremena da bude kadar da prizna da je osnovni uzrok
njegove uznemirenosti ljubomora koju je oseao prema
bebi. Na samom poetku je pomiljao da ga obuzima
neopravdan bes kad se budio dok je Rajiha nou ustajala i
dojila Fatmu. Tokom leta se esto prepirao s Rajihom to

263
nikako nisu uspevali da spree komarce koji su prodirali
kroz mreu i ujedali bebu. Mevlut je kasnije spoznao da ga
obuzima udno oseanje dok Rajiha naslanja svoju
ogromnu dojku na bebina usta i s njom umilno razgovara.
Uzrujavalo ga je kada Rajiha pogleda dete s nenou,
tavie s divljenjem, jer je eleo da Rajiha tako gleda samo
njega. Bio je kivan na nju, a nije mogao da joj to kae.
Rajiha i beba su sada bile jedno bie. Mevlut se oseao
beznaajnim.
A on je, meutim, imao potrebu da u kui stalno uje od
svoje ene koliko je znaajan. Otkako se Fatma rodila,
Rajiha vie uopte nije govorila: Mevlute, maala, danas si
napravio dobar pazar; Mevlute, kako si pametno smislio
da ostatak pekmeza stavi u bozu umesto eera;
Mevlute, dobro si upecao optinske slubenike, bravo!
Mevlut je za Ramazan bio po ceo dan u kui. eleo je da
zaboravi ljubomoru neprekidno ujutru vodei ljubav, ali je
postajao napet, jer je Rajiha sve radila pred detetom.
Prolog leta si se plaila da ne vidi Alah, ovog leta se plai
da ne vidi dete! viknuo je Mevlut jednom. Ustani i
promeaj sladoled. Mevlutu se mnogo svialo da gleda
kako Rajiha opijena sreom zbog deteta i ljubavi posluno
ustaje iz kreveta i mea sladoled obema rukama drei
dugaku kaiku i kako vena na lepom vratu njegove ene
iskae od napora. U isti mah je povremeno ljuljao kolevku
koja mu je stajala uz uzglavlje.

Samiha. Dosta je prolo od kako smo doli u Istanbul. Jo


smo kod moje sestre na Dutepeu. Moj otac nou mnogo
hre tako da ne mogu da spavam. Sestra kae da e ve
poeti da nas ogovaraju ako ne napravimo veridbu.
Sulejman mi je kupio zlatnu narukvicu. Prihvatila sam
poklon.

264
Rajiha. Mevlut je toliko bio ljubomoran na to to dojim
Fatmu da sam najpre izgubila volju, a potom i mleko. Poto
sam prestala da je dojim, poetkom novembra sam ostala
trudna. ta u sad da radim? Nikako ne mogu da kaem
Mevlutu dok ne saznam da mi je dete u stomaku muko. A
ta ako nije muko? Nisam mogla da budem sama kod
kue, mislila sam da odem kod sestre Vedihe i da popriam
i sa Samihom. Prepala sam se kada sam telefonirala iz
pote na Taksimu i saznala za vest, te sam se vratila kui.

6. SAMIHINO BEKSTVO
ZA TA U IVOTU OVEK IVI
Vediha. Samiha se popodne iznenada pojavila na vratima
nae sobe s maramom na glavi i koferom u ruci. Drhtala je
kao prut. ta je bilo? upitala sam.
Sestro, ja sam se zaljubila u drugog, beim s njim,
stigao je taksi.
ta? Jesi li luda? Pazi ta radi!
Zaplakala je, ali je bila vrlo odluna. Ko je on? Otkud
sad taj ovek? Gledaj, Sulejman je mnogo zaljubljen u tebe,
nemoj mene i oca dovoditi u teku situaciju, rekla sam joj.
I ta znai to to bei taksijem?
Moja sestra, zaslepljena ljubavlju od uzbuenja, nije
mogla da govori. Uhvatila me je za ruku i odvela u sobu u
kojoj je boravila s ocem. Na sto je paljivo ostavila
narukvicu koju joj je dao Sulejman i marame s ljubiastim
cvetovima i gazelama. Kao nema mi je pokazala rukom.
Samiha, otac e se oduzeti kada se vrati kui, rekla
sam. Uzeo je od Sulejmana poklone i novac za vetake

265
zube i za mnoge druge stvari, to zna. Hoe li to da uradi
naem tatici? Nije odgovorila, gledala je preda se. Otac i
ja emo do kraja ivota iveti sa stidom, rekla sam.
I Rajiha je pobegla, ali se na kraju sve lepo zavrilo.
Ali nije bilo nikoga ko je hteo Rajihu, ko je napravio
dogovor o braku, nastavila sam. A ti nisi kao Rajiha, ti si
vrlo lepa. Otac nikome nije dao re za Rajihu i uzeo novac.
Ovde e pasti krv.
Ja nemam pojma o dogovoru, rekla je ona. Zato
otac daje re, a da ne pita mene, zato uzima pare?
Odozdo se zaula sirena taksija. Ila je ka vratima.
Samiha, ti zna, zar ne, da e me Korkut nedeljama tui
to si ti pobegla. Ruke i noge e mi biti sve u modricama, to
zna, zar ne, Samiha?

Samiha. Zagrlile smo se i zaplakale Toliko mi je bilo ao


sestre i toliko sam se plaila

Vediha. Vraaj se u selo s ocem! rekla sam. A onda e


da bei! Sada e ovde svu krivicu da pripiu meni, mislie
da sam ja to udesila. Ovi e me ubiti, ti to zna, Samiha. Ko
je taj ovek?

Samiha. Dala sam sestri za pravo. Stani da otkaem


taksi, rekla sam. Ali dok sam izlazila iz kue, ponovo sam
uzela kofer u ruke. Vediha, koja je s prozora videla kofer u
mojoj ruci dok sam ila prema kapiji preklinjala me je
plaui: Ne idi, Samiha, mila moja sestro, ne idi! Kada
sam izala kroz dvorina vrata i uvukla se u taksi, nisam
znala ta da radim i ta da kaem. Razmiljala sam da
kaem Odustala sam, moja sestra plae, ali su se vrata
taksija otvorila i povukli su me unutra. Nisam uspela ni da
se okrenem niti da poslednjim put pogledam svoju stariju

266
seju.

Vediha. Samihu su na silu uvukli u kola. Videla sam s


prozora svojim oima. Upomo, povikala sam. Stignite je,
mene e okriviti! Razbojnici otimaju moju mlau sestru,
upomo!

Sulejman. Ja sam budei se iz popodnevnog sna u kui


video da kod stranjih vrata eka neki auto Bozkurt i
Turan su se igrali u dvoritu uo sam da Vediha vie i tri
u dvorite.

Vediha. Ta koliko mogu da trim u papuama na nogama


Zaustavite taksi, vikala sam. Samiha, izai, duo, izai iz
tog auta!

Sulejman. Potrao sam za njima. Nisam uspeo da ih


stignem! Umreu od besa. Vratio sam se, uskoio u
kamionet, upalio i nagazio gas. Kada sam siao niz padinu i
stigao pred na duan, crni auto je okrenuo i otiao ak
prema Medidijekoju. Ali jo nije bilo gotovo. Samiha je
asna devojka, ona e malo potom da iskoi iz taksija. Jo
nije pobegla, nije oteta. Vratie se ona. Nemojte pogreno
da shvatite. Molim vas ne piite i NE PREUVELIAVAJTE
PISANJEM, pomislio sam. Ne kaljajte estitu devojku. Iz
daljine sam video da je crni auto otiao, ali nisam uspeo da
ga stignem. Ispruio sam se ka ladici, izvadio pitolj
kirikkale i dva puta pucao u vazduh. Ne piite, jer nije
tano da je pobegla. Pogreno e se shvatiti!

Samiha. Ne, dobro oni razumeju. Pobegla sam. I to svojom


voljom. Tano je sve to ste uli. Ni ja ne mogu da verujem.
Zaljubila sam se! Ljubav me je na ovo naterala. Dobro sam

267
se oseala kada je zapucalo. Da li zbog toga to je strela
konano odapeta? I nai su dva puta opalili u vazduh, to
znai da i mi imamo pitolj, ali kada smo stigli u
Medidijekoj, oruje je sakriveno. Sulejman je izgleda bio
onda u kui, krenuo je kamionetom za nama, plaim se, ali
znam, vie nee moi da nas pronae u saobraajnoj guvi.
Sada sam presrena. Videli ste: mene niko ne moe da
kupi Na sve sam mnogo ljuta!

Sulejman. Prilino sam pritisnuo gas kada sam se naao na


otvorenom putu. Prokletstvo, kada se odjednom pojavio
kamion, savio sam volan udesno i, neizbeno, udario sam u
zid! Malo sam se oamutio. Gde smo? Ne pomerajui se
nastojao sam da shvatim. Udario sam se u glavu. Tu smo!
Samiha je pobegla. Radoznala deca su odmah iz zabave
dolazila do kamioneta Udario sam glavom u ogledalo, s
ela mi lije krv, ali ubacio sam u rikverc, nagazio gas i
krenuo za njima.

Vediha. Kada su ula pucnje, deca su radosno pohrlila u


batu kao da je ispaljen praznini vatromet. Bozkurte,
Turane, vikala sam za njima, ulazite u kuu, zatvorite
vrata. Nisu sluali, jednog sam oamarila, drugog sam na
silu uhvatila za ruku i uvela u kuu. Pitala sam se da li da
zovem policiju. Ali Sulejman je pucao; je li ispravno zvati
policiju. ta gledate, prokleti bili, zovite oca! naredila
sam. U stvari, zabranila sam im da bez dozvole pipaju
slualicu, da se ne igraju svaki as telefonom. Bozkurt je
okrenuo broj i obavestio Korkuta: Tata, tetka Samiha je
pobegla drugom!
I ja sam plakala, ali nije da nisam mislila da je Samiha
dobro uinila to nek ostane meu nama. Da, jadni
Sulejman se strano zaljubio u nju. Ali Sulejman nije ni

268
najpametniji ni najzgodniji mukarac na svetu. Ve sada je
pomalo debeljuan. Samiha je smatrala da su njegove duge
zavrnute trepavice, koje e se nekim devojkama mnogo
dopasti, glupe i enskaste. Osnovna muka bila je ta to je
Sulejman, iako je toliko bio zaljubljen u nju, za inat inio
sve ono to bi Samihu razbesnelo. Zato se mukarci loe
ponaaju prema devojci u koju su se zaljubili? Samiha nije
mogla da podnese onu Sulejmanovu nadmenost, kada se
svaki as pravi vaan, jer ima para i mudruje. Nije se
predala oveku koga nije mogla da voli, bravo za moju
mlau sestru, ali da vidimo da li je mukarac kome je
odbegla razuman? Sumnjam: oteti devojku taksijem usred
grada nije stvar inteligencije. emu u Istanbulu kolima
navaliti na vrata kao u selu!

Samiha. Dok se auto kretao po Istanbulu, meni je sve


izgledalo lepo: gradska guva, ljudi koji su trei tamo-
ovamo prolazili izmeu autobusa, devojke koje su slobodno
nosile suknje, konjska zaprega, parkovi i stare velike
stambene zgrade; sve mi se svia. Iako je znao da uivam
da se vozim po Istanbulu njegovim kamionetom, Sulejman
me je vrlo retko izvodio nekud u grad (a to sam mnogo
elela), a znate li zato? eleo je da bude blizak sa mnom,
ali je razlog bio i to to bi mu se potovanje prema devojci
koja bi se pre udaje isuvie zbliila s nekim mukarcem
umanjilo. Ja u se udati za oveka u koga sam se zaljubila,
u koga u se zaljubiti, u redu? Nisam marila za novac,
posluala sam glas srca i do kraja u snositi posledice onoga
to sam uinila.

Sulejman. Pre nego to je moj kamionet stigao u


Medidijekoj, preli su ak na ili. Vratio sam se kui,
parkirao kamionet trudei se da budem miran. Jo nisam

269
verovao onome to vidim, jer nisam smatrao verovatnim da
e se neko usuditi da usred Istanbula, usred bela dana,
otme moju verenicu. Poto bi takvom smrt bila kraj, niko u
sutini ne moe da uradi neto tako suludo.

Samiha. Niti je Dutepe usred Istanbula niti sam se ja


obeala Sulejmanu, kao to znate. Ali, da, tano, kraj mu
moe biti smrt, ali kraj svaijeg ivota e biti takav i, poto
i mi to znamo, pogledajte koliko daleko beimo. Istanbul
nema kraja. Zametnuli smo tragove, stojimo u nekom bifeu
i pijemo jogurt iz tetrapaka. Brkovi mog dragog su beli od
jogurta. Ne trudite se uzalud, neu rei kako se zove i
nikada vam nee poi za rukom da nas pronaete.

Sulejman. Vratio sam se kui i Vediha je gazom pritisla


ranu na mom elu. Potom sam izaao u stranje dvorite i
ispalio dva metka u deblo duda. Onda je nastupila ona
udna tiina. Neprestano sam mislio da e se Samiha vratiti
s tanom u ruci, kao da se nita nije desilo. Uvee su svi bili
kod kue. Neko je iskljuio televizor, kao za pogreb, i ja
sam shvatio da je ono to me boli upravo ta tiina. Moj
stariji brat je neprekidno puio. Krivovrati Abdurahman-
efendija je bio pijan, Vediha je plakala. Izaao sam u no i,
gledajui niz Dutepe, na svetlosti Istanbula zaklinjao se
Alahu da u se osvetiti za ovo. Tamo negde, meu
milionima svetala, iza nekog prozora je Samiha. Toliko me
boli sama pomisao da me ne voli, da pomiljam da je na
silu oteta i poelim da smesta pobijem te podlace. Nai
preci su prestupnike podvrgavali muenju pre nego to ih
ubiju u ovakvim trenucima ovek bolje poima znaaj
tradicije.

Abdurahman-efendija. Kako je to biti otac keri koje stalno

270
bee? Malo me je stid, ali oseam i ponos. One se odvano
udaju za mukarce koje su odabrale same, a ne za one koje
su im birali drugi. Da su imale majku, one bi rekle ta ih
mui i izabrale bi najpogodnijeg bez potrebe da bee Kao
to svi znaju, za udaju je vanije poverenje nego ljubav.
Plaim se ta e uraditi sirotoj Vedihi kad se ja vratim u
selo. Moja najstarija ki je visprena, mada to ne pokazuje,
pa e se moda izvui od kazne.

Sulejman. Jo vie sam zaljubljen u Samihu otkako je


pobegla. Bio sam zaljubljen u nju pre bekstva, jer je lepa i
pametna i to se svakome svia. To je bilo normalno. A
sada sam zaljubljen to me je ostavila i pobegla. I to je,
naravno, jo normalnije, mada ja ne mogu da izdrim bol.
Ujutru odlazim u duan i zamiljam da se Samiha vratila
kui, da u je zatei ako sada potrim i odem tamo i da
emo se venati uz veliku svadbu.

Korkut. Jednom-dva puta sam nabacio da je teko oteti


devojku ako mu neko iz kue ne pomogne, ali se Vediha
pravila luda. Ona je samo plakala i govorila: Otkud ja
znam, velik je ovo grad. Jednom sam ostao nasamo s
Abdurahman-efendijom. Neki oevi najpre od nekoga
uzmu novac, pograbe ga, a onda kada se pojavi bogatija
prilika prodaju ker bogatome pa se prave da je ona
pobegla. Nemojte me nikako pogreno razumeti,
Abdurahman-efendijo, vi ste potovan ovek, ali zar na to
Samiha uopte nije pomislila dok je beala? pitao sam ga.
Prvo u je ja pitati da mi za to poloi raun, odgovorio je.
Potom se naljutio na mene i prestao da svraa na veeru.
Tada sam rekao Vedihi: Ko joj je od vas pomogao ne znam,
ali ti zabranjujem da izlazi iz kue sve dok ne saznam
kome je i gde Samiha pobegla. E pa ionako mi ne

271
dozvoljava da izaem iz mahale, a sada vie nema ni
izlaska iz kue, rekla je. Mogu li da izlazim u dvorite?

Sulejman. Jedne veeri sam stavio u kamionet


Abdurahman-efendiju, saoptio mu da ima neto o emu
treba da razgovaramo i okrenuo volan ka Bosforu. Otili
smo na Sarijer, u riblji restoran Tarator i seli u jedan ugao
daleko od akvarijuma. Abdurahman-efendijo, poeo sam
mu dok smo pili po au rakije, jo pre nego to su stigle
prene dagnje, stariji ste od mene, vi to znate. Za ta u
ivotu ovek ivi? Poto je jo u putu primetio da razgovor
moe otii u ravom pravcu, Abdurahman-efendija je dugo
traio najbezazleniji odgovor. Za ljubav, dete! odgovorio
je. I jo? Za prijateljstvo, razmislio je i nastavio. I
jo? Za sreu, dete moje. Za Alaha Za otadbinu,
narod Prekinuo sam ga: ovek ivi za ast, tatice!

Abdurahman-efendija. Nisam rekao da ja u stvari ivim za


svoje keri. Bio sam blag prema tom ljutitom momku, jer
sam mu donekle davao za pravo, a jo vie ga alio. Toliko
smo pili da su mi uspomene koje sam zaboravio plutale
poput podmornica u dalekom akvarijumu. Na izmaku noi
sam se osmelio i rekao: Sulejmane sine, mnogo si
povreen, ljut si, razumem te. I ja sam tuan i ljut, jer je i
mene Samiha ostavila u tekoj situaciji. Ali ovde nema
govora o asti, o ponosu koji treba osvetlati! Tvoja ast ni
na koji nain nije ukaljana. Samiha nije bila ni tvoja ena, a
ni tvoja verenica. Da, kamo sree da ste se venali, a da se
uopte niste upoznali. Siguran sam kao u svoje ime da biste
tada bili sreni. Ali nije ispravno da sada postavlja pitanje
ponosa. Kao to svako zna, rei poput pitanja asti u osnovi
su izgovori smiljeni da se ljudi lagodno meusobno ubijaju.
Hoe li ti da mi ubije ker?

272
Izvinite, tata, usprotivio se Sulejman. Zar ja nemam
prava ni da jednog dana uhvatim tog podlaca koji je oteo
Samihu i zatraim da mi poloi raun? Zar taj tip mene nije
ponizio? Nemoj pogreno da shvati, sine. Imam li ili
nemam pravo? Smiri se, dete. Zaista je teko biti
smiren pred onima koji nas varaju koristei sistem koji smo
mi doavi iz sela svojom krvlju i ivotom uspostavili u
ovom odvratnom gradu. Sinko, da mogu, ja bih Samihu
uhvatio za uvo i doveo kui. I ona sigurno zna da je uinila
neto pogreno. ak je moda veeras dok mi ovde pijemo
docupkala nazad s tanom u ruci. Da vidimo da li emo je
ja i moj stariji brat primiti. Zar je neete primiti ako se
moja erka vrati? Ja imam ast. Ako je niko nije
taknuo
Pili smo dok se mehana nije zatvorila u toku noi. Ne
znam kako je bilo, Sulejman je stojei na nogama neko vre
me traio od mene oprotaj, ljubio mi ruku iz potovanja, a
ja sam obeavao da e ovaj razgovor ostati meu nama.
ak sam rekao i da neu rei Samihi. Sulejman je malo
plakao. Nain na koji se mrtim, pokreti mojih ruku mnogo
lie na Samihine. Oevi lie na svoje keri, rekao sam
ponosno.
Mnogo sam greio, mnogo sam se pravio vaan, nisam
uspeo da budem prijatelj s njom, rekao je Sulejman. A i
ona je bila mnogo otrog jezika. Niko nam nije otkrio tajnu
tog tekog posla kako se razgovara s devojkama. Ja sam s
njom razgovarao kao s nekim mukarcem samo bez
psovanja. Nije ilo.
Pre polaska na put, Sulejman je otiao da se umije.
Kada se vratio, bio je zaista trezan. U povratku, saobraajci
su nas opkolili na Istinji i izvukli dobar baki.

273
7. DRUGA KI
KAO DA JE IVOT BIO NETO TO SE
DRUGOME DOGAA
Mevlut je dugo bio izvan ivota i svih tih vesti. Jo ne bee
izgubio oduevljenje za posao. Bio je optimista poput
investitora koji veruju u ideju, omiljenih junaka knjiga
tipa Uspeni poslovni ovek. Verovao je da e vie
zaraivati ako u izlog kolica na tri toka stavi jau svetiljku,
ako se dogovori s prodavcima jogurta, aja, kole, koji su se
as skupljali as nestajali oko njega, ako bude uspeo da s
muterijama povede neposrednije, iskrenije razgovore.
Mevlut se mnogo trudio da nae redovne kupce u okolini
Kabataa i Findiklija. Nije se mnogo nervirao zbog
nepravde kada mu velike poslovnice u kojima su mnogi
zaposleni ruavali s nogu nisu ukazivale panju, ali se ljutio
kada su mali poslovni prostori traili raun. Nastojao je da
uspostavi prijateljske odnose s raunovoama i
upravnicima preko portira, posluitelja, ljudi iz
obezbeenja i prodavaca aja. Ra jiha je jedne veeri
saoptila Mevlutu da je ponovo trudna i da e dete opet biti
ensko.
Gde si saznala da je ensko? Opet ste vas tri ile u
bolnicu?
Nismo nas tri, nije bila Samiha. Ona je pobegla
drugom, da se ne bi udala za Sulejmana.
ta?
Rajiha mu je ispriala to je znala.
Mevlut je te iste noi krstario Ferikojem uzvikujui
bozaaa kao da hoda u snu, kada su ga noge spontano
odvukle na groblje. Bila je meseina; empresi i spomenici

274
su katkad sijali poput srebra, a katkad bili crni kao zift.
Negde na sredini groblja stupio je na neku betonsku stazu,
oseajui kao da je u snu krenuo nekim putem. Ali onaj
koji je iao po groblju nije bio on nego neko drugi; kao da
je ivot bio neto to se drugome dogaa.
Sto je vie iao to se nizbrdica na groblju sve vie
odvijala poput tepiha, i Mevlut je silazio strminom koja je
postajala sve otrija. Ko li je bio ovek kome je Samiha
pobegla? Da li e Samiha tom oveku rei jednoga dana:
Mevlut se oenio mojom starijom sestrom poto mi je
godinama pisao ljubavna pisma mislei na moje oi. Da li
je to Samiha znala?

Rajiha. Proli put si preao sva muka imena i na kraju je


dete bilo devojica, rekla sam Mevlutu dajui mu knjigu s
islamskim imenima. Ako ovaj put pree preko svakog
enskog imena ponaosob, moda e biti deak. Ima li
ensko ime koje sadri re Alah, to e da pogleda!
Nema ensko ime s reju Alah! odgovorio je Mevlut.
Prema knjizi, devojice su najvie mogle da dobijaju imena
ena proroka Muhameda. Ako svake veeri budemo jeli
pilav, moda emo jednog dana postati Kinezi, dobacila
sam Mevlutu. Oboje smo se nasmejali, a on je uzeo dete u
naruje i poljubio u obraze. Tek kada sam ga na to
upozorila, primetio je da Fatmu bockaju njegovi brkovi i da
se sprema da zaplae.

Abdurahman-efendija. Fevzije je ime pokojne majke mojih


keri. Ja sam ga predloio Rajihi za njihovu drugu erku.
Ne gledajte na to da su joj sada tri keri u Istanbulu i da su
se dve pobunile i pobegle od kue i ne pomiljajte ni
sluajno ko zna kakve je sve avanture Fevzije doivela,
poivala u miru. Ona se s petnaest godina udala za mene

275
koji sam bio prvi mukarac koji ju je zaprosio i spokojno
ivela do svoje dvadeset tree godine, a da nije kroila
izvan naeg sela Gumuderea. Dok sada, vraajui se nazad
u selo, sa suzama u oima jo jednom vidim da ni ja nisam
uspeo da naem utoite u Istanbulu, tuno gledam kroz
prozor autobusa i kaem kamo sree da se kao ni Fevzije ni
ja nikada nisam makao iz sela.

Vediha. Korkut retko razgovara sa mnom, slabo svraa


kui, duri se na sve to kaem. Korkut i Sulejman su svojim
utanjem i aluzijama tako zastraili mog oca da je jadniak
spakovao kofer i vratio se u selo. Potajno sam mnogo
plakala. Tako je za mesec dana ostala prazna soba u kojoj
su bili otac i Samiha. Ponekad uem unutra i gledam u
jednom uglu oev, a u drugom Samihin krevet i u isti mah
se stidim i lijem suze. Kada god pogledam kroz prozor na
grad, zamiljam kuda je Samiha pobegla i s kim je. Bravo,
dobro da si pobegla, Samiha.

Sulejman. Proao je pedeset jedan dan otkako je Samiha


pobegla; jo nema nikakvih vesti. U tom proteklom periodu
sam neprestano pio rakiju. Ali ne za veerom da mi se brat
ne ljuti, nego ili tiho u svojoj sobi kao da uzimam lek ili na
Bejogluu. Ponekad sednem u kamionet, pritisnem gas i
pokuavam da sve zaboravim.
Ponekad idem na pijacu etvrtkom da za radnju kupim
eksere, farbe, gips. Kada kamionet ue u tamonji
duandijski promet i reku ljudi, potrebni su mi sati da
izaem. A povremeno na nekom brdu iza Uskudara
skrenem volan prema nekoj ulici: kue napravljene od
blokova; betonski zidovi; neka damija; neka fabrika; neki
trg; nastavljam put; neka banka, neki restoran; neko
autobusko stajalite; ali nema Samihe. Ali u meni narasta

276
oseanje da bi mogla biti tu negde i vozei kamionet
oseam se kao da brzo vrtim upravlja u sopstvenom snu.
Mevlutova i Rajihina druga ki Fevzije rodila se lako u
avgustu 1984. godine bez potrebe za dopunskim bolnikim
trokovima. Mevlut je bio toliko srean da je na kolica za
prodaju pilava napisao PILAV DVEJU DEVOJICA. Nije se
alio ni na ta drugo osim na buku svojih keri koje su nou
zajedno plakale, nedostatak sna i Vedihino meanje u sve,
jer je pod izgovorom nove bebe esto dolazila u kuu.
Ostavi taj posao s pilavom, pridrui se naima pa da
Rajiha napokon dobro ivi, gospodine zete, rekla je
jednom prilikom Vediha.
Nai poslovi, hvala bogu, idu veoma dobro, odgovorio
je Mevlut. Naljutio se i na Rajihu koja je uputila pogled
koji je govorio To nije tano i posle Vedihinog odlaska
gunao ta se ona mea u nau intimu?, poeleo da
zabrani da Rajiha ide na Dutepe i via sestru, Sulejmana i
Korkuta, mada nije mnogo insistirao, znajui da tu nije u
pravu.

8. KAPITALIZAM I TRADICIJA
MEVLUTOV SRENI PORODINI DOM
Krajem februara 1985. na kraju jednog dugog i hladnog
dana u kojem je dolo do zastoja u poslu, taman to je
Mevlut skupio tanjire za pilav i ae i hteo da se s Kabataa
vrati kui, Sulejman je priao kamionetom. Svi su dali
poklon za novu erku, stavili joj inuvu protiv uroka,
samo sam ja to zanemario, rekao je Sulejman. Doi u
auto da malo proaskamo. Kako su poslovi? Zar ti nije

277
hladno napolju?
im je seo u prednji deo kamioneta, Mevlut se setio da
je Samiha esto sedela na tom prednjem seditu pre nego
to je pre godinu dana pobegla i nestala i da su Sulejman i
lepooka Samiha tim kamionetom zajedno esto tumarali po
Istanbulu.
Dve godine prodajem pilav i nikada nisam seo u
muterijin auto, rekao je. ovde je mnogo visoko, vrti mi
se u glavi, da izaem ja.
Sedi, imamo neto da popriamo! uzvratio je
Sulejman. Uhvatio je Mevlutovu ruku koja se ispruila ka
ruici vrata. Uperio je pogled u oi svog prijatelja iz
detinjstva s oseanjem poraza i nesree u ljubavi.
Mevlut je po pogledu svog brata od strica shvatio da mu
kae: Na kraju smo kvit! Bilo mu ga je ao i odmah je
spoznao istinu koju je dve i po godine nastojao da od njega
sakrije: svakako da je bilo igre koju je Sulejman na neki
nain njemu priredio u tome to je mislio da se lepooka
devojka ne zove Samiha nego Rajiha. Da je Sulejman
mogao da se oeni Samihom, kao to je planirao, i Mevlut i
Sulejman bi se pretvarali da takve prevare nije bilo, da
niko ne bi ispatao
Maala, dragi moj Sulejmane, poslovi s bratom ti
odlino idu, a mi nikako ne uspevamo da se olako
obogatimo. Pola Vuralovih novih zgrada je prodato jo dok
ni temelj nije zavren.
Hvala bogu, mi zaraujemo novac, odgovorio je
Sulejman. Ali elimo da i ti zaradi. I brat tako misli.
A koji je to posao? Da kuvam aj u Vuralovoj
kancelariji?
Hoe li da kuva aj?
Stie muterija, ree Mevlut i izae iz automobila.
Napolju nije bilo nijedne muterije. Ali Mevlut se okrenut

278
leima Sulejmanovom kamionetu malo bavio kao da
priprema tanjir za kupca. Na jedan tanjir je kaikom stavio
pilav, pogladio ga odozgo drugom stranom kaike i
smekao. Bio je zadovoljan kada je osetio da dok je gasio
plinsku bocu u kolicima na tri toka Sulejman izlazi iz
kamioneta i dolazi za njim.
Ako ne eli, nemojmo uopte razgovarati, ali bih da
lino dam bebi ovaj poklon, rekao je Sulejman. I da je
tako vidim.
Ako ne zna put do moje kue, sledi me, uzvratio je
Mevlut i gurnuo kolica.
Da natovarimo kolica pozadi u kamionet? upitao je
Sulejman.
Nemoj da potcenjuje ovaj restoran na tri toka. I
kuhinja i poret su veoma osetljivi, a uz to jo i mnogo
teki.
Dok je duvajui gurao kolica uzviicom Kazandi prema
Taksimu, kao to je bilo svakog popodneva izmeu etiri i
pet sati u povratku kui (svakog dana bi to iznosilo
dvadeset minuta), Sulejman mu je kamionetom priao s
lea:
Mevlute, da ih veem za branik pa da te polako
vuem.
Bilo je to iskreno i prijateljski, ali Mevlut je iao dalje
kao da ga uopte ne uje. Posle nekoliko koraka parkirao je
svoj restoran na tokovima uz ivicu trotoara i povukao
konicu. Ti idi na Taksim i ekaj me kod autobuske stanice
Tarlabai.
Sulejman je pritisnuo gas kamioneta, popeo se
uzviicom i izgubio u trenutku. Mevlut se sekirao mislei da
e Sulejman videti kako mu je kua bedna. U stvari, dopalo
mu se to to je Sulejman bio snishodljiv. Krajikom svesti
mu je prolazila misao da e zahvaljujui njemu uspeti da se

279
priblii Vuralovima i da e moda tada moi da ivi
lagodnije s Rajihom i decom.
Zavezao je kolica lancem za drvo u dvoritu iza kue.
Blago je prekoreo Rajihu koja je zakasnila da mu pomogne
rekavi: Gde si ti! Naao ju je gore u kuhinji s opremom
za pilav u rukama. Dolazi Sulejman s poklonom za dete!
Aman, sredi kuu da lepo izgleda! rekao joj je Mevlut.
Pa ta! odgovorila je Rajiha. Neka vidi onako kako
nam je.
Dobro nam je, prihvatio je Mevlut. Oraspoloio se
kada je video svoje erke i nasmejao. Ma da nas ne
ogovara. Da provetrimo, smrdljivo je.
Ne otvaraj prozor. Devojice e se prehladiti, rekla je
Rajiha. Hou li da se stidim naeg mirisa? Zar njihova
kua na Dutepeu ne smrdi isto ovako?
Ne smrdi. Oni stanuju u kui s ogromnom batom na
Dutepeu, sa strujom, vodom, gde je sve cakum-pakum. Ali
mi smo ovde mnogo sreniji. Jesi li pripremila bozu? Bar
skloni te pelene.
Izvini, s dvoje dece ne mogu da postignem i bozu i
pilav i piletinu i sudove i ve i sve redom.
Korkut i Sulejman hoe izgleda da mi ponude posao?
Kakav to posao?
Biemo ortaci. Vodiemo bife za aj kod Vuralovih.
Po mom miljenju, takve ponude i nema, a Sulejman
hoe da nas ispita kome je Samiha pobegla. Ako te toliko
oboavaju zato taj posao nisu smislili ranije?

Sulejman. Ja sam u stvari bio svedok kako Mevlut na


Kabatau na vetru zamiljeno eka muterije i nikako
nisam eleo da ga rastuim. Kako nisam mogao da se
parkiram na Taksimu, skrenuo sam kamionet u sporednu
ulicu i s tugom iz daljine posmatrao kako se Mevlut

280
gurajui kolica za pilav polako penje, nemoan da se uspne
uz uzbrdicu.
Malo sam provrljao mahalom Tarlabai. Posle vojnog
udara 1980. godine, na general koji je bio gradonaelnik
izgubio je ivce i proterao van grada stolarske i
autolimarske radionice. Zatvorio je kao legla zaraze i
samake stanove u kojima su bili smeteni perai sudova po
restoranima na Bejogluu. Tako su i ove ulice ostale prazne.
Tada su Vuralovi tu traili jeftine lokacije koje treba da se
zatvore i na kojima e se ubudue graditi, ali su odustali,
jer su tapije na kue bile u rukama Grka koji su za jednu
no 1964. godine poslati u Atinu. Ovdanja mafija je jo
monija i svirepija od razbojnika na Dutepeu. Za pet
godina ova mesta je popunila banda bez kue i kuita, tu
se tako nastanila sirotinja koja je iz Anadolije dola u
Istanbul, Kurdi, Cigani, doseljenici, da su ulice postale jo
gore nego to je na Dutepe bio pre petnaest godina. Da bi
se ovo ovde dobro poistilo potreban je jo jedan vojni udar.
U kui sam poklon (lutku-bebu) predao Rajihi. Jedina
soba bila je u tolikom haosu da mi se zavrtelo u glavi:
pelene, tanjiri, noe, ve, dakovi leblebija, pakovanja
eera, plinska boca, kutije deje hrane, flae deterdenta
za ve, sudovi, boce mleka, plastine kante, kreveti,
jorgani, sve je bilo tako izmeano da je poprimilo jednu
boju poput stvari koje se okreu u ve-maini.
Mevlute dragi, priala mi je snaha Vediha, ali joj nisam
verovao. Sada vidim svojim oima; ti, mlada i deca imate tu
divnu porodinu sreu to je ono to me je danas najvie
usreilo.
Zato nisi verovao kada ti je Vediha priala? upitao je
Mevlut.
Kada vidim ovu vau porodinu sreu pomiljam da se
to pre i ja oenim.

281
Zato nisi verovao, Sulejmane?
Rajiha je posluila aj i nabacila: Sulejmane, brate,
teko je tebe navesti da ti se devojka dopadne. Daj sedi.
Ja se u stvari devojkama nikako ne sviam, rekao
sam ne sedajui.
Moja sestra Vediha kae: Sve lepe devojke su
zaljubljene u Sulejmana, ali Sulejmanu se ni jedna ne
svia.
Vediha mi, maala, pomae, a posle stalno ovako
pria? Koja je ta lepa devojka koja se zaljubila u mene?
Sestra Vediha je vrlo dobronamerna.
Znam ja to, ta devojka nije bila za nas; navijala je za
Fenerbahe, odjednom sam izgovorio. Smejao sam se
zajedno s njima udei se svojoj dosetljivosti.
Dobro, bila je i jedna visoka.
Ti ba sve zna, maala Ona je bila mnogo moderna,
Rajiha, nije bila za mene.
Sulejmane, brate, zar se ti ne bi oenio nekom
valjanom, lepom devojkom koja ti se svia, ako joj je glava
nepokrivena?
Mevlut se oglasio s drugog kraja sobe: Rajiha, odakle
vadi sada te teme? Gledao je gustinu boze. Je li s
televizije?
Rajiha, nemoj sada da me prikazuje kao uobraenka
kome se ne sviaju devojke. Skoro da sam rekao da
Kasimovoj keri iz Kastamonua koja je spremaica.
Rajiha se namrtila: I ja mogu da radim kao
spremaica, rekla je ponosno. Je li greh ako ovek
poteno radi?
E da vidimo da li u ja da dozvolim? dodao je Mevlut.
Ja u stvari kod kue radim i kao spremaica, i kao
sluavka, i kao kuvarica restorana na tri toka i kao majstor
za bozu, uzvratila je Rajiha smeei se. Okrenula se

282
Mevlutu: Daj mi neki dokument u prisustvu notara ili u
da stupim u trajk. Toga ima u zakonu.
Kakve veze ima i da je po zakonu i da nije. Drava se
ne moe meati u nau kuu! bio je odvaan Mevlut.
Maala, Rajiha, ti toliko mnogo zna, zna i ta mene
interesuje, rekao sam paljivo.
Sulejmane, braco, nemamo mi pojma ni gde je ni s kim
je Samiha pobegla. Ne ispipavaj nas uzalud. Posebno se
brat Korkut ravo poneo prema mom jadnom ocu mislei
da on zna
Hajde, Mevlute, da malo posedimo i popriamo u
gostionici ardak na uglu, predloio je Sulejman. Ali
pazi da Mevlut ne pije mnogo, vai? napomenula je
Rajiha. Posle jedne ae on sve ispria. On nije kao ja.
Ja odlino znam koliko u da pijem! rekao je Mevlut.
Bee uznemiren to mu je ena odvie prisna sa
Sulejmanom i pomirljiva prema njemu i to nije propisno
pokrila glavu. Oito da je Rajiha mnogo ee odlazila na
Dutepe nego to mu je govorila i zbliavala se sa srenim
ivotom tamo. Veeras nemoj da potapa leblebije, rekao
je Mevlut autoritativno, izlazei na vrata.
Ionako je pilav koji sam ti jutros dala doao kakav je i
bio, uzvratila je Rajiha tvrdoglavo.
Sulejman isprva napolju nije mogao da nae mesto gde
je parkirao kamionet. Lice mu je sinulo kada ga je posle
dva koraka ugledao.
Ne parkiraj ovde, deca e ti ukrasti ogledalo, upozorio
ga je Mevlut. upaju oznaku ford Gore to prodaju
prodavcima rezervnih delova, kae ih oko vrata kao ukras.
Da je bio mercedes, ne bi ga propustili, zdipili bi amblem.
Mercedes svakako nije ulazio u ovu mahalu u njenoj
istoriji.
Nemoj ti da mnogo potcenjuje ovu mahalu. Nekada

283
su ovde iveli najinteligentniji, najvetiji majstori Grci,
Asirci. Esnaf koji je oiveo Istanbul.
Gostionica ardak, koja je bila stari grki restoran,
bila je tri ulice iznad prema Bejogluu, ali Mevlut i Rajiha
nijedanput tu nisu seli i ruali. Kako je bilo rano, restoran
je bio prazan. Seli su za jedan sto.
Sulejman je poruio po jednu duplu rakiju (Mevluta
nije ak ni pitao) i meze (beli sir, prene dagnje) i odmah
preao na stvar:
Hajde da najzad zaboravimo svae naih oeva oko
imovine. Prenosim ti pozdrav mog starijeg brata Korkuta
elimo da s tobom ozbiljno razgovaramo o poslu.
O kakvom poslu?
Umesto odgovora, Sulejman je podigao au rekavi
iveli. I Mevlut je uinio isto, ali je popio gutljaj i au
vratio na sto.
ta je Zar nee da pije?
Pijan se ne izlazi pred muteriju. Malo kasnije e
poeti da me iekuju moji kupci boze.
A uz to mi i ne veruje, misli da u ti izvui re iz usta
ako bude pio, zar nije tako? upitao je Sulejman. Vidi,
zar sam ja ikome odao tvoju veliku tajnu?
Mevlutovo srce je zakucalo. A ta je ta moja velika
tajna?
Ti, Mevlute, toliko ima poverenja u mene da si stvar
ak i zaboravio. Veruj mi, i ja sam zaboravio i nikome
nisam ispriao. Ali da te podsetim na neke druge stvari da
bi mi verovao: jesam li te ja savetovao i pomogao ti kada si
se zaljubio na Korkutovoj svadbi ili nisam?
Jesi, naravno
Doao sam svojim kamionetom ak iz Istanbula u
Akehir da bi ti oteo devojku, je li tako?
Bog bio zadovoljan s tobom, Sulejmane Zahvaljujui

284
tebi sam sada izuzetno srean.
Jesi li stvarno srean? Nekad ovek neemu tei, ali
ne bude to, nego neto drugo A ovek ipak kae da je
srean.
A zato bi ovek koji nije srean rekao da jeste
Zato to ga je stid Zato to bi bio jo nesreniji da to
prihvati. Ali to ne vai za tebe. Ti si vrlo zadovoljan svojim
ivotom s Rajihom Ali sada e ti meni da pomogne radi
moje sree.
Pomoi u ti na isti nain.
Gde je Samiha? ta misli, hoe li mi se vratiti?
Kai mi istinu, Mevlute.
Izbij tu devojku iz glave, odgovorio je Mevlut posle
izvesnog utanja.
Kad kae izbij je iz glave, da li neto izlazi iz ovekove
glave? Naprotiv, jo vie se lepi. Moj stariji brat i ti ste se
oenili starijim sestrama, vama je lako. Ja nisam uspeo da
upecam treu sestru. Kada sad kaem sebi da je zaboravim,
jo vie mislim na Samihu. Nikako mi iz pameti ne izlaze
njene oi, dranje, njena lepota. ta da radim? Nema u
stvari nita drugo osim tog oveka koji me je ponizio
Kog oveka?
Tog kukinog sina koji mi je oteo Samihu. Ko je on?
Reci mi istinu, Mevlute. Ja u se osvetiti tom tipu. Poto je
Sulejman podigao au pokretom kao da sklapa mir,
Mevlut je hteo ne hteo iskapio au.
Ohh bre ba je dobra, rekao je Sulejman. Zar nije
tako?
Da veeras ne idem na posao, pio bih vala uzvratio
je Mevlut.
Mevlute, godinama si me zvao nacionalistom, faistom,
ali vidi, ti si taj koji se plai rakije kao istinskog greha. ta
je bilo s onim tvojim drugom komunistom koji te je

285
navukao na vino? Kako se bee zvao onaj Kurd?
Sulejmane, ostavi te stare prie, priaj mi o tom naem
novom poslu.
Na kakvom bi ti poslu eleo da radi?
Nema tu nikakvog posla, zar ne Doao si ovamo da
izvue ko je oteo Samihu.
Arelik ima tricikle, one motocikle na tri toka, s tim
treba da radi posao s pilavom, rekao je Sulejman
bezduno. Prodaju ih na mesene rate. Mevlute, da ima
kapital, gde bi i kakav bi duan otvorio?
Mevlut je znao da to pitanje ne treba da uzima za
ozbiljno, ali nije mogao da se suzdri. Otvorio bih radnju
za prodaju boze na Bejogluu.
Ima li tolike tranje za bozom?
Znam da ako se dobro napravi i ponudi, onaj ko je
jednom popije pie je ponovo, rekao je Mevlut s
entuzijazmom. Da ti kaem kao kapitalista Boza ima
veliku budunost.
Da li ti te kapitalistike savete daje drug Ferhat?
To to se danas boza malo pije uopte ne znai da se
sutra nee piti. uo si istorijsku priu o dvojici kapitalista
prodavaca cipela koji su ili u Indiju? Jedan je rekao Ovde
narod ide bosonog, oni nee kupovati cipele i vratio se
nazad.
Zar tamo nema kapitalista?
Drugi je rekao Ovde ima pola milijarde bosih ljudi,
znai postoji veliko trite. Izdrao je i obogatio se. Tako ja
ono to izgubim ujutru na pilavu s leblebijama, uvee
uzmem i vie na bozi
Postao si dobar kapitalista, rekao je Sulejman. Ali da
te podsetim da je boza u vreme Osmanlija zamenjivala
alkohol i da se zato mnogo pila. Boza nisu cipele Indusa
kojih nema Vie nema potrebe da sebe obmanjujemo da

286
u bozi nema alkohola. Alkohol je ionako dozvoljen.
Ne, pijenje boze apsolutno nije samozavaravanje. Svi
je mnogo vole, rekao je Mevlut uzbuen. Ako je prodaje
u modernoj, istoj radnji Koji posao predlae tvoj brat?
Korkut ne moe da odlui da li da radi sa svojim starim
drugovima idealistima ili da kandidati budu iz ANAP-a,
[17] odgovorio je Sulejman. Zato si mi malopre rekao
Izbij Samihu iz glave, to mi reci.
Pa eto pobegla je nekome promrmljao je Mevlut.
Ljubavni jad je veliki jad, dodao je iskreno.
Ti mi ne pomae, ali ima ko mi pomae. Pogledaj
ovo. Iz depa sakoa Sulejman je izvadio staru zguvanu
crnobelu fotografiju i dao je Mevlutu.
Na njoj je bila preterano naminkana ena umorna od
ivota koja je pevala pred mikrofonom s crnim kolutovima
oko oiju. Bila je pokrivena. Nije bila lepa.
Sulejmane, ova dama je od nas starija najmanje
petnaest godina!
Ne, od nas je starija samo tri-etiri godine. Da je
poznaje, ne bi joj dao vie od dvadeset pet. Mnogo je
dobar, razuman ovek. Viam je dva-tri puta nedeljno.
Naravno, nee rei Rajihi i Vedihi, a ni do Korkutovih
uiju svakako ne treba da stigne. Ti i ja imamo zajednikih
tajni po mnogim pitanjima, zar ne?
Zar ti nisi eleo da se oeni devojkom koja ti prilii?
Zar s Vedihom ne trai pristojnu devojku kojom bi se
oenio? Otkud ti sad ta pevaica?
Jo sam neoenjen, nisam uspeo da se oenim. A ti ne
budi ljubomoran.
Na ta da budem ljubomoran? upitao je Mevlut.
Ustao je. Vreme je za bozu. Napokon je shvatio da nee
zapoeti posao s Korkutom i da je Sulejman doao da ispita

287
ta zna o Samihi, kao to je Rajiha pretpostavila.
Hajde sedi, makar jo minut-dva. ta misli, koliko e
aa veeras prodati?
Veeras u da izaem s dva kraga dopola puna.
Siguran sam da u sve prodati.
Onda ti ja plaam ceo jedan krag. Koliko je to aa?
Svakako, malo e spustiti cenu.
Zato ti kupuje?
Sedi, drui se sa mnom, dajem ti pare da se ne
smrzava po ulicama.
Ne treba mi tvoja milostinja.
Ali meni mnogo treba tvoje drugarstvo.
Onda e mi dati treinu novca za krag, rekao je
Mevlut i seo. Od tebe neu da uzimam zaradu. To je cena.
Ni ti nee rei Rajihi da sam sedeo s tobom i pio. ta e s
bozom?
ta u? zapitao se Sulejman zamiljeno. ta znam
Dau je nekome ili u je prosuti.
Gde?
Gde? Pa zar nije moja, bratac? U nunik.
Sram te bilo, Sulejmane
Pa ta? Zar ti nisi kapitalista? Ja tebi dajem tvoje
pare.
Dabogda nemao nikakve koristi od svih para koje si
zaradio u ovom Istanbulu, Sulejmane.
Kao da je boza neto sveto.
Da, boza je neto sveto.
Nosi se ti, boza je alkoholno pie izmiljeno da bi
muslimani pili alkohol i prilagoeno njima kao to svi
znaju.
Ne, usprotivio se Mevlut dok mu je srce sve jae
tuklo. U bozi nema alkohola. Osetio je da mu se na licu
pojavljuje specifian hladnokrvni izraz i laknulo mu je.

288
ali se?
Tu la Mevlut je za esnaest godina koliko prodaje bozu
saoptavao dvema vrstama ljudi:

1. Konzervativcima koji su eleli kako da piju bozu tako i


da veruju da ne ine greh. Inteligentni meu njima
znali su da je boza u stvari s alkoholom, ali su se
ponaali kao da je ono to Mevlut prodaje, poput
koka-kole bez eera, neki naroit pronalazak, kao da
e greh, ako u njoj ima alkohola, biti pripisan
laljivom Mevlutu.
2. Ateistima i evropejcima kojima je elja bila i da piju
bozu i da prosvetle glupog seljakog prodavca.
Inteligentni meu njima su znali da Mevlut u sutini
zna da u bozi ima alkohola, ali su eleli da postide
pobonog i lukavog seljaka koji je lagao da bi zaradio
pare.

Nee, uopte se ne alim. Boza je sveta, rekao je


Mevlut.
Ja sam musliman, rekao je Sulejman. Ono to je
sveto treba da bude u skladu s mojom verom.
Nije sveto samo ono to je islamsko nego i sve ono
drevno to nam je ostalo od naih predaka, nastavio je
Mevlut. U nekim noima u polumraku u nekoj pustoj ulici
naiem na neki stari zid ije je kamenje obraslo
mahovinom. Duu mi obuzme neka dobrota, razdraganost.
Uem u groblje, ne znam da itam stara arapska slova na
spomenicima, ali oseam se dobro kao da sam se pomolio.
Ma hajde, Mevlute, ti se plai pasa na groblju.
Ja se ne plaim opora pasa. Oni znaju ko sam. ta je
moj pokojni otac govorio onima koji su tvrdili da u bozi ima
alkohola?

289
ta je govorio?
Mevlut je svesrdno imitirao oca: Da u njoj ima
alkohola, ja je ne bih prodavao, gospodine govorio je otac.
Oni nisu znali da je boza alkoholno pie, uzvratio je
Sulejman. Da je boza blagoslovena kao sveta voza iz Zem-
zema,[18] narod bi je pio au za aom, a ti bi danas bio
bogata.
Ne treba da je svi piju da bi bila sveta. Mnogo malo
ljudi u sutini ita Kuran asni. Ali u golemom Istanbulu
ipak uvek ima jedna osoba koja ga ita, a milioni ljudi se
oseaju dobro zamiljajui toga kako ga ita. Dovoljno je da
ljudi shvataju da je boza pie njihovih predaka. Bozadijin
glas ih na to podseti i osete se dobro.
Zato se osete dobro?
Ne znam, odgovorio je Mevlut. Ali, hvala bogu to
zahvaljujui tome piju bozu.
Maala, Mevlute, ti si znai poznat.
Jeste, tako je, rekao je Mevlut ponosno.
Ali, na kraju slae se da mi bozu proda po ceni
kotanja. Samo se protivi da se prospe u nunik. U pravu
si, u naoj religiji greh je bacati, podeliemo je sirotinji, ali
ne znam hoe li narod piti neto zabranjeno u emu ima
alkohola.
Ako e da mi vrea bozu poto si mi godinama
pridikovao o nacionalizmu i izigravao faistu, na pogrenom
si putu, Sulejmane
Da, im se obogati odmah ti zavidijivci kau da si na
pogrenom putu.
Ne, ja ti ne zavidim. Ti si s potpuno pogrenom enom,
Sulejmane
Ti odlino zna da nema veze koja je prava, a koja je
kriva.

290
Ja sam se oenio. Hvala bogu, vrlo sam srean, rekao
je Mevlut ustajui. A ti nai valjanu devojku i oeni se to
pre. Hajde zdravo.
Neu se eniti dok ne ubijem hulju koja je otela
Samihu, doviknuo je Sulejman za njim. Reci to onom
Kurdu.
Mevlut je iao kao mesear. Rajiha bese spustila dole
krage boze. Uzeo je obramicu, zavezao krage i mogao da
izae na ulice. Ali otiao je gore u kuu.
Rajiha je dojila Fevzije. Je li te naterao da pije?
pitala je apatom da ne preplai dete.
Mevlut je u glavi oseao mo rakije.
Uopte nisam pio. Stalno je pitao kome i gde je Samiha
pobegla. Ko je taj koga naziva Kurdom?
ta si ti rekao?
ta da kaem, ja nita ne znam.
Samiha je pobegla Ferhatu! rekla je Rajiha.
ta? Zato si to od mene krila?
Sulejman je poludeo, odgovorila je Rajiha. Da samo
uje ta sve pria kod kue na Dutepeu Ubie onoga ko
je oteo Rajihu ako ga nae.
Ma ne On to samo pria, rekao je Mevlut.
Hvalisavi Sulejman nikoga ne bi mogao da ubije.
Zato si tako ljut i uzbuen?
Nisam ni uzbuen ni ljut, povikao je Mevlut. Tresnuo
je vratima i izaao. Iza leda je uo bebin pla.
Mevlut je bio potpuno svestan da mu je potrebno da
noima hoda mranim ulicama da bi mogao da svari ono to
je malopre saznao. Iako te noi na tim mestima nije bilo
muterija, iao je od sporednih uliica Ferikoja do
Kasimpae. U jednom momentu se izgubio, siao
nizbrdicama, da bi se pred njim izmeu dve drvene kue
ukazalo majuno groblje. Seo je izmeu spomenika i

291
popuio cigaretu. Spomenik s velikim turbanom jo iz
osmanskog doba ispunio ga je poniznou. Morao je da
zaboravi na Samihu i Ferhata. Hodajui dugo te veeri,
ubedio je sebe da nee patiti zbog novosti. Ionako bi
zaboravljao na sve muke u ivotu kad bi doao kui, zagrlio
Rajihu i zaspao. A i ono zbog ega je patio na ovome svetu
bilo je to posve udno oseanje u njemu. Tako su se i psi na
groblju prijateljski ponaali prema Mevlutu.

9. MAHALA GAZI
OVDE EMO SE SAKRITI
Samiha. Da, istina je da sam pobegla za Ferhata. utim ve
dve godine da ne otkrijem gde se nalazimo. A zapravo
imam mnogo toga da ispriam.
Sulejman je bio strano zaljubljen u mene. Tano je da
zaljubljenost za mnoge mukarce znai zaglupljenost.
Sulejman je tako postao udan naroito u danima koji su
prethodili mom bekstvu da su mu se usta suila od
uzbuenja dok je razgovarao sa mnom. Ali nikako nije
umeo da izgovori prijatne rei koje bi me usreile iako je to
toliko eleo. Pravio je glupave ale koje bi kakav huligan
zbijao s mlaim bratom; iako je voleo da izlazi sa mnom, on
bi kada god sednem u kamionet naklapao u stilu: Aman,
samo da nas ne vide, Otilo je mnogo benzina.
Kod kue sam ostavila poklone koje sam od njega
dobila. Moj otac sigurno nema nameru da vrati zube koje je
on dao da se naprave. Dobio je i druge darove i pomo I
to je razlog zbog kojeg se otac naljutio na mene to sam
pobegla. Ali i ja sam, iskreno reeno, ljuta to su svi mislili
da sam prilika za Sulejmana, a da mene nijednom nisu

292
pitali.
Ferhat me je prvi put video iz daljine na Rajihinoj i
Mevlutovoj svadbi; ja njega ak uopte nisam ni primetila. I
nije mogao da me zaboravi. Tako je rekao jednog dana
kada je doao na Dutepe, presreo me i izjavio mi u lice da
je zaljubljen u mene i da e se oeniti mnome.
Iako je bilo toliko mukaraca koji su hteli da sklope
brak sa mnom, ali koji se nisu usuivali ni da mi priu,
meni se dopalo njegovo tako hrabro dranje. Rekao je da
studira, ali da radi u restoranu, s tim to nije rekao da je
konobar. Odnekud je naao broj i telefonirao kui na
Dutepe. Kad bi ga Sulejman i Korkut uhvatili, usta i nos bi
mu bili krvavi, kosti bi mu polomili, ali Ferhat nije mario,
opet je zvao u elji da se sastane sa mnom. Ako je Vediha
bila kod kue, ja se ne bih javljala. Alo Alo? Alo, alo!
govorila bi moja sestra Vediha gledajui jednim okom u
mene. Ne odgovara Sigurno je onaj isti tip. Pazi,
Samiha, grad je pun probisveta eljnih avanture. Ja nisam
odgovarala. I Vediha je znala i razumela da ja vie volim
probisveta avanturistu nego priglupog i debelog bogataa.
Ako Vediha i otac ne bi bili kod kue, ja bih se javljala
na telefon poto je Bozkurtu i Turanu bilo zabranjeno da ga
diraju. Ferhat je kratko razgovarao telefonom. Postojalo je
jedno mesto iza stadiona Ali Sami Jen, gde me je ekao
ispod jednog duda. Tu su bile stare konjske tale i u njima
su boravili beskunici. Postojala je jedna bakalnica u kojoj
mi je Ferhat kupovao flaicu soka od pomorande. Ispod
poklopca bismo gledali da li smo dobili nagradu. Nikada
nisam pitala koliko zarauje od posla u restoranu, ima li
uteevinu, gde emo stanovati. Ja se tako zaljubljujem.
Kada sam sela u taksi s Ferhatom i njegovim drugom,
nismo odmah otili u mahalu Gazi. Najpre smo se obrnuli
oko bunog Trga Taksim da zavaramo trag ako bi nam

293
Sulejman s kamionetom jo bio za petama, zatim smo se
spustili na Kabata. Dopalo mi se plavetnilo mora.
Uzbueno sam gledala brodove, putnike, vozila dok smo
prelazili most na Karakoju. U isti mah sam strahovala to
sam prekinula vezu s ocem i sestrama i otila u nepoznato i
elela da plaem, i u srcu vrlo jasno oseala da je itav grad
moj i da u iveti veoma sreno.
Hoe li me izvoditi u grad, Ferhate, hoemo li izlaziti
zajedno? upitala sam ga.
Koliko ti bude elela, lepotice moje, odgovorio je
Ferhat. Ali sada idemo svojoj kui.
Sestro, veruj mi, napravila si odlinu stvar, rekao je
njegov drug koji je vozio taksi. Nisi se uplaila kada je
pucano, zar ne?
Ona se ne plai! odgovorio mu je Ferhat.
Preli smo u Gaziosmanpau koji se nekada zvao
Talitarla. Dok smo se peli pranjavim zemljanim putem,
osetila sam kao da svet kuu po kuu, dimnjak po dimnjak,
drvo po drvo postaje stariji. Videla sam jednospratne kue
koje su izgledale staro jo dok su pravljene, prazne i
alosne parcele, zidove napravljene od blokova, lima,
komada drveta i pse koji su lajali na prolaznike. Putevi su
bili zemljani, ba te prostrane, kue retke; to mesto je bilo
nalik na selo s tim to su, za razliku od sela, vrata, prozori,
svaka stvar bili odbaeni, iupani i doneti iz starih kua u
Istanbulu. I ljudi su bili uurbani kao da su tu doli
privremeno pre nego to odu u svoje prave kue koje e
jednoga dana kupiti u Istanbulu. Videla sam ene koje su
nosile i izbledele teget pantalone poput mene i one koje su
nosile suknje. Videla sam stare tetke u alvarama i s vrsto
povezanim maramama; videla sam pantalone poput cevi,
duge suknje, kapute.
Kua s etiri zida i dva prozora koju je Ferhat iznajmio

294
bila je na sredini uzvisine. Kroz prozor pozadi video se plac
u daljini koji je Ferhat ogradio kamenjem. Ako bi za letnjih
noi izaao krupan mesec, primetili bismo s mesta na kome
smo leali da se plac svetluca poput fosforne aveti budui
da je Ferhat bio prekreio kamenje. aputao bi: Zove nas
plac i priao mi o kui koju emo tu napraviti kada
prikupimo dosta para. Pitao bi me koliko treba da ima
soba, da li kuhinja treba da gleda nadole ili nagore, a ja
sam razmiljala i odgovarala.
Prve veeri kad sam pobegla za njega, Ferhat i ja smo
spavali ne skinuvi odeu i nismo vodili ljubav. Poteno
delim ove intimne stvari s vama, itaocima romana, jer
elim da italac izvue ljudsku pouku iz moje prie. Dopalo
mi se to to me je Ferhat milovao po kosi dok sam ja nou
plakala. Nedelju dana smo spavali u odei, a da se uopte
nismo voleli. Jedne noi na prozoru se pojavio galeb. Poto
je more bilo veoma daleko, iz toga sam zakljuila da e
nam Alah oprostiti. Iz Ferhatovog pogleda sam osetila da je
shvatio da u mu se dati.
Moju ljubav i potovanje prema njemu uveavalo je to
to me nikada nije prisiljavao. Ali ipak sam mu rekla: Ako
ne sklopi sa mnom graanski brak kada napunim
osamnaest godina, ubiu te.
Pitoljem ili otrovom?
To ja znam, odgovorila sam.
Poljubio me je kao na filmu. Zbunila sam se jer sam se
prvi put u ivotu poljubila u usta s nekim mukarcem i
nisam mogla da nastavim da govorim.
Koliko jo ima do osamnaestog roendana?
Ponosno sam izvadila krtenicu iz kofera i rekla da
imam jo sedam meseci i dvanaest dana.
Ako se sa sedamnaest godina jo nisi udala, znai da si
ostala usedelica, rekao je Ferhat. Ako budemo vodili

295
ljubav, Alah e se saaliti na nekog kao to si ti i nee ti to
upisati kao greh.
Ne znam hoe li ili nee Ali ako nam Alah prata to
se ovde krijemo, oprostie nam jer nemamo nikoga izuzev
jedno drugo.
Neee, uzvratio je Ferhat. Na ovom brdu imam
mnogo roaka, rodbine, poznanika. Nismo sami. im je on
rekao sami, ja sam briznula u pla.
Ferhat me je teio milujui mi kosu kao to je moj otac
radio dok sam bila dete. Ne znam zato, to me je jo vie
rasplakalo.
Nisam uopte tako elela, ali srameljivo smo vodili
ljubav. Bila sam malo rasejana, ali sam se brzo privikla na
novi ivot. Pitala sam se ta kau moje sestre i otac. Ferhat
je pred podne izlazio iz kue i odlazio starim pranjavim
minibusom nalik na onaj u naem selu da radi kao konobar
u modernom restoranu Velikodunost u kome se sluilo
pie na Gaziosmanpai. Ujutru je kod kue preko televizije
pratio nastavu na fakultetu. Dok je Ferhat pratio
predavanje, ja sam takoe gledala profesora na ekranu.
Nemoj da sedi pored mene dok sluam predavanje, ne
mogu da se koncentriem, govorio je Ferhat. Ali i da ne
sednem do njega, on bi brinuo tada u kom sam uglu jedine
prostorije, jesam li otila levo ili sam otila desno, dajem li
kokokama napolju u kokoinjcu sredinu hleba, i nikako ne
bi mogao da se usredsredi na predavanje.
Kako smo se voleli, ta sam sve radila da ne ostanem
trudna pre braka, to vam neu priati, ali sam priala
Rajihi kada sam ne javljajui se Ferhatu ila Rajihinoj i
Mevlutovoj kui na Tarlabaiju. Mevlut nije bio kod kue,
jer je izlazio da sa svojim kolicima prodaje pilav. Nekoliko
puta je tamo dolazila i moja starija sestra Vediha. Dok bi
Rajiha pripremala bozu i prila piletinu, mi bismo se igrale

296
s decom, gledale televiziju i sluale savete koje je Vediha
davala svojim mladim sestrama.
Nikada ne verujte mukarcima, upadala bi svaki put
u re moja starija sestra Vediha. Ve je puila. Samiha,
pazi da ne ostane trudna s Ferhatom pre nego to se
venate u optini. Ako se ne vena s tobom u optini kada
napuni osamnaest, ne ostaj ni minuta uz kukinog sina
Ferhata. Tvoja soba na Dutepeu ti je spremna. Rajiha, i ti
pazi da ne kae ni Mevlutu ni Sulejmanu da se ovde
sastaju i uz smeh provode tri sestre. Hoete li cigaretu,
odagnava nervozu i bes. Sulejman je i dalje ljut kao ris. Ne
moemo da mu naemo prikladnu devojku, nijedna mu se
ne svia, jo ne moe da te zaboravi, razrdraeno govori da
e ubiti Ferhata, sauvaj boe.
Vediha, Samiha, uvajte vi malene da ja izaem na
pola sata, govorila bi Rajiha. Tri dana iz kue nisam
izala.
U prvo vreme kada god bih se vratila nazad, mahala
Gazi bi mi se inila kao neko drugo mesto. Na primer,
primetila sam mladu enu koja nosi farmerke kao ja;
pobegla je s drugim da se ne bi udala za oveka koga ne
eli i koja je kao ja stavljala oputeno maramu. Bila je
jedna kurdska ena koja je uivala da pria da je iz
Malatije i da su joj policija i andarmerija za petama. Dok
smo ile s esme s kantama punim vode u rukama, priala
mi je o bolovima u bubrezima, korpijama u skladitu drva
i o tome da se ak i u snu penje uzbrdo.
Mahala Gazi je bila strma uzviica na kojoj je bilo ljudi
iz svih gradova, svih krajeva, svih profesija (veina je bila
bez posla), svih plemena, bratstava, svih jezika. Iza brda je
bila jedna uma, ispod nje brana i zeleno jezero koje je
gradu davalo vodu. Poto se brzo proirila vest da niija
kua nee lako biti sruena ako si u dobrim odnosima s

297
alevitima, Kurdima i fanatinom Tarikijskom zajednicom,
koja je kasnije dola, na toj uzviici su iveli svakakvi ljudi i
ene. Ali niko nije olako govorio odakle je. I ja sam
posluala Ferhatov savet i onima koji bi me pitali nekad
govorila da sam iz jednog, a nekad iz drugog kraja.
Ferhat je iao do Gaziosmanpae i u Istanbul nikada
nije silazio u strahu od Sulejmana (nije uopte znao da ja
silazim meu nama budi reeno), govorio je da tedi
zaraeni novac, ali nije imao ni raun u banci. Kada on
ode, ja sam istila kuu sa zemljanim podom (na kraju
prvog meseca otkrila sam da tavanica u kui postaje via
to se pod vie brie), menjala mesto crepova i limova na
krovu koji je prokinjavao ak i kada kia nije padala i
doekivala vee pokuavajui da zaustavim vetar koji je
duvao kroz rupe izmeu izlomljenih blokova, kamenova i
plaljivih gutera ak i u tihim danima bez oblaka kada si
ni list nije micao. U nekim noima kroz otvore je umesto
vetra dopiralo zavijanje vukova, a s krova umesto vode
tekla blatnjava tenost puna zaralih eksera. Kada u
zimskim veerima krici galebova, to se spuste na unak
pei i greju narandaste noge i zadnjice, nadjaaju glasove
amerikih gangstera i policajaca na crno-belom televizoru,
mene samu u kui uhvate strah i tuga dok razmiljam o ocu
koji se vratio u selo.

Abdurahman-efendija. Drago moje dete, lepa moja Samiha.


Osetio sam da mi tvoj glas zvoni u uima dok sam dremao
za stolom ak u seoskoj kafani i gledao televiziju i shvatio
da si dobro i zdravo i da se ne ali na onog kukinog sina
koji te je oteo. Srean sam, dete moje. Proklete pare. Udaj
se za koga eli, edo, neka bude alevit ako hoe, dovoljno
je da doe u selo s muem i poljubite mi ruku. Ko zna gde
si Ne znam da li dopiru do tebe moja oseanja i rei?

298
Ferhat. Kada sam video da Samihu samu kod kue
obuzima strah dok ja do kasno radim kao konobar u
modernom restoranu Velikodunost, dozvolio sam joj da
uvee ide kod naih komija iz Sivasa Hajdara i Zelihe i da
s njima gleda televiziju. Hajdar je bio alevit, radio je kao
portir u jednoj novosagraenoj zgradi na Gaziosmanpai, a
ena mu je pet puta nedeljno prala stepenite u zgradi i
pomagala eni jednog pekara gore na spratu u kuhinji i oko
sudova. Na Samihu je ostavljalo utisak to to su Hajdar i
Zeliha ujutru zajedno izlazili iz kue i odlazili na posao, to
su se uvee vraali istim autobusom i itav dan razgovarali
jedno s drugim i druili se. Jedne veeri, dok smo se peli
naom uzviicom i dok su nam se kosti tresle od kao metak
hladnog vetra koji je duvao s Crnog mora, Samiha mi je
rekla da u zgradi u kojoj radi Hajdareva ena trae i druge
ene za dnevne poslove.
Kod kue sam stavio taku na tu temu. Bolje da
ostanemo gladni nego da ti radi kao spremaica! rekao
sam joj.
U ruci mi je bio stari zarali banda toka. Ostavio sam
ga meu delovima starih vrata, gvodem, icama, metalnim
kantama, ciglama i glatkim kamenjem, u oku u kome
sam skupljao materijal za kuu koju u jednog dana
napraviti na placu oivienom fosfornim kamenjem.
Svi su prikupljali ko vrata, ko dimnjak, da uz pomo
stanovnika mahale, blok po blok, zidaju svoje kue kada su
pre est godina tu preovladali leviari, aleviti i Kurdi. Pre
njih mahala Gazi je bila pod vlau Laza[19] Nazmija. Laz
Nazmi je 1972. godine s dvojicom ljudi iz Rizea, odakle je i
sam bio, otvorio jednu radnju na ovom praznom brdu
prekrivenom trnjem i ikarom. Prodavao je po visokim
cenama ciglu, blokove, cement i drugi graevinski

299
materijal beskunicima koji su doli iz Anadolije i eleli da
na dravnoj zemlji sagrade kuerak. Poto se sa svojim
gostima druio i savetovao ih, njegov je duan, u kojem je
sluio aj (kasnije e pored njega otvoriti i ajdinicu), u
poetku bio sastajalite doseljenika u Istanbul iz svih
delova Anadolije, naroito iz Sivasa, Karsa i Tokata, eljnih
da podignu udericu za sebe kao sklonite koje ine etiri
zida i krov.
Oko njegovih radnji i ajdinice bili su izloeni drvena
vrata, stubii balustrada, prozori, izlomljeni mermer, delovi
patosa, gvozdene balkonske ograde, stari crep, sve to je
Laz Nazmi skupljao od ljudi koji su ruili graevine u
Istanbulu koje je obilazio svojim uvenim zaprenim
kolima s gumenim tokovima. Za te stvari stare sto sto
pedeset godina, od kojih su neke bile zarale, a neke trule,
Laz Nazmi je drao visoke cene ba kao i za cement i ciglu
u svom duanu. Nazmi i njegovi ljudi motrili su na
zemljite koje bi ogradili oni koji bi taj novac dali, koji bi
iznajmili njegova zaprena kola i prevozili materijal, kao i
na udericu koju bi podigli.
Uderice cicija i pronicljivih koji nisu davali novac za
ograivanje koji je traio i koji su govorili Nai u sam
jeftiniji graevinski materijal bile bi sruene ili jedne noi
kada u okolini nije bilo ive due ili uz pomo policajaca iz
policijske stanice Gaziosmanpaa. Nekoliko dana poto bi
otili ruitelji i policajci, Laz Nazmi bi posetio
nepromiljenog sunarodnika koji bi plakao na razvalinama
kue i priao mu koliko mu je ao: on je drug s glavnim
komesarom stanice Gaziosmanpaa, uvee u kafani igraju
karte, da je ranije znao, spreio bi ruenje kue.
Vane veze Laza Nazmija poveale su broj posetilaca
njegove ajdinice budui da su dosezale do policije i
nacionalistike partije na vlasti. Usled poveanja zaevica

300
gde je tvoj plac gde poinje moj meu onima koji
su od njega kupovali graevinski materijal i podizali
objekte na dravnoj zemlji, Laz Nazmi je poeo da vodi
protokol poput upravnika katastra u svojoj kancelariji, koju
je posle 1978. godine zvao ofisom. Onima koji su od
njega kupovali dozvolu da ograde plac izdavao je po jedan
dokument koji je liio na dravne tapije. Da bi uveao
vanost dokumenata, stavljao bi na njih fotografiju vlasnika
kao to je na dravnim tapijama (otvorio je i malu
ekspresnu fotografsku radnju), paljivo upisivao ime starog
vlasnika (tu je ponosno stavljao svoje ime), povrinu
zemljita i mesto i udarao peat crvenim mastilom koji je
dao da mu izradi jedan prodavac kancelarijskog materijala
na Gaziosmanpai.
Kada drava jednog dana bude ovde delila tapije,
gledae u moje zapise i tapije, govorio bi ponekad Nazmi s
ponosom. Objanjavao bi drei govore besposlenima koji
su u njegovoj ajdinici igrali domine, da je na usluzi
graaninu koji je bez igde iega doao u Istanbul iz
najsiromanijeg sela u oblasti Sivas i koliko je srean zbog
toga to ga u jednom trenutku moe uiniti vlasnikom placa
i tapije. Onima koji ga pitaju Kada e doi struja, brate
Nazmi? odgovarao bi da su radovi u toku i stvarao utisak
da e biti kandidat vladajue partije na izborima, ako
mahala Gazi postane optina.
Jednoga dana, iza mahale, na praznim bregovima koje
Nazmi jo ne bee isparcelisao, pojavio se visok, bledunjav
ovek sanjalakog pogleda. Zvao se Ali. Nije svraao u
radnju i kafanu Laza Nazmija, nije se meao ni u ta, ni u
traeve po naselju, ali je iveo sam na udaljenom zemljitu
gde je prestajao grad, na kome se polako irio s blokovima,
erpama, svetiljkama na gas i krevetima. Dvojica nervoznih
brkatih ljudi Laza Nazmija eleli su da ga podsete da sva ta

301
mesta imaju vlasnika.
Vlasnik zemlje nije ni Laz Nazmi, ni Turin Hamdi, ni
Kurd Kadir, ni drava, rekao im je Ali. Alah je vlasnik
svega i celog sveta i ove drave. A mi smo samo njegovi
smrtni robovi na ovom prolaznom svetu!
Ljudi Laza Nazmija su jedne noi podsetili nerazboritog
Alija da mu je poslednja reenica istinita tako to su mu
ispalili metak u glavu. Pedantno su zakopali njegovo telo
malo podalje od akumulacionog jezera kako ne bi bilo
materijala za gradske novine koje oboavaju da obrauju
temu da oni koji ive u udericama zagauju lepo zeleno
jezero koje podmiruje potrebe Istanbula za vodom. Ali telo
su pronali kangalski psi[20] iz mahale koji su ratovali s
gladnim vukovima to su se u zimskim danima uvlaili u
mahalu. Tako je policija stavila apu na sluaj i uhapsila ne
brkate ljude Laza Nazmija nego Sivaslije koji su stanovali u
kui najblioj jezeru i podvrgla ih muenju. Policija se nije
obazirala na nepotpisane dojave itelja mahale da iza svega
moe biti Laz Nazmi; po iskustvu i navici odvodila je u
stanicu one koji stanuju u kuama u blizini zelenog jezera i
najpre ih batinala po tabanima, a zatim nastavila da ih
mui prostim elektrinim napravama.
Kada je jedan Kurd iz Bingola tokom muenja preminuo
od srane kapi, stanovnitvo mahale se pobunilo i napalo
ajdinicu Laza Nazmija. Nazmi se provodio na nekoj
svadbi u svom selu u Rizeu. Njegovi naoruani ljudi su se
uspaniili ne znajui ta da rade. Razbeali su se nemoni
da uine bilo ta drugo do da ispale kurum u vazduh. Za
dogaaje u mahali Gazi uli su mladii leviari, marksisti i
maoisti iz razliitih istanbulskih etvrti i s univerziteta i
doli da predvode spontani pokret naroda.

302
Ferhat. Za dva dana okupirana je kancelarija Laza
Nazmija; studenti su zaplenili njegove zemljine knjige, a
mogunost da svako ko ode u mahalu Gazi i kae Ja sam
siromaan leviar (nacionalistika tampa je pisala svako
ko kae Ja sam bezbonik) bude vlasnik zemlje, brzo se
raula u celoj Turskoj, naroito meu Kurdima i alevitima.
Ja sam tako tada pre est godina oiviio fosfornim
kamenjem svoj plac. Ipak, poto sam bio ubeen kao i svi
drugi da e Laz Nazmi uz podrku drave jednoga dana
doi, osvetiti se i preuzeti svoje placeve, nisam se tamo
nastanio. Ionako je Bejoglu, gde sam s Mevlutom radio kao
konobar, bio toliko daleko od mahale Gazi da je put
autobusom do tamo i natrag trajao pola dana.
I dalje smo strahovali od Sulejmanovog gneva. Niko
nam nije pomagao da se pomirimo s Aktaovima (zbog tog
pitanja sam se ljutio na Mevluta, Rajihu i Vedihu). Tako
smo se Samiha i ja tiho venali uz sirotinjsku svadbu u
mahali Gazi. Naravno, za razliku od Mevlutove i Rajihine
svadbe, nama na naoj nisu stavljali zlato i stotinarke
dolara. Nisam mogao da pozovem Mevluta i alio sam to
mi najbolji prijatelj nije doao na svadbu, a, sem toga, on se
dobrano primakao Aktaovima. Ljutio sam se na njega to
se iz interesa slizao sa faistima.

10. BRISANJE GRADSKE


PRAINE
OTKUDA, BOE, OVA PRLJAVTINA?
Samiha. Ferhat izbegava najlepe delove nae prie kao

303
intimne, jer misli na to ta e drugi rei. Svadba nam je bila
siromana, ali je lepo prola. Za mene smo iznajmili belu
venanicu u prodavnici odee Bela sultanska venanica
na drugom spratu plave zgrade na Gaziosmanpai. Kao to
tokom itave svadbe nisam nita pogreila, tako nisam ni
sluala dosaivanje umornih, runih i pakosnih ena koje
su mi direktno govorile Ah, edo, koliko si lepa devojka,
teta za tebe! ili koje su upuivale upitne poglede poto
tako neto nisu mogle da dobace: Toliko si lepa da nam
uopte nije jasno zato se udaje za jednog siromanog
kelnera. Pogledajte me: Ja nisam niiji rob, harem,
zarobljenik Pogledajte me: Shvatite ta znai biti
slobodan. Ja sam na kraju pokupila Ferhata kada se napio
kao majka pijui rakiju ispod stola. Uzdigla sam glavu i
bacila dostojanstven pogled na zavidne ene i masu
oaranih mukaraca (meu njima su bili besposliari i
dangube koji su doli na besplatnu limunadu i suve kolae).
Kada su posle dva meseca doli kod nas Hajdar i
njegova ena Zeliha i navalili na mene, zaposlila sam se
kao spremaica u zgradi na Gaziosmanpai. Ferhat je
povremeno pio s Hajdarom, mu i ena su nam doli i na
svadbu. Znai, za nae dobro su eleli da ja radim. Ferhat
se najpre opirao, jer se stideo da bude mu koji je dva
meseca od venanja naterao devojku koju je oteo da radi
kao spremaica. Ali jednog kinog jutra svi zajedno smo seli
u minibus za Gaziosmanpau. I Ferhat je zajedno s nama
doao u portirski stan u zgradi Lepotica u kojoj su radili
Zeliha, njena porodica i roaci. Nas tri ene i tri mukarca
puili smo i pili aj u portirskom stanu u podrumu koji je
bio manji i od naeg jednosobnog kuerka i koji nije imao
nijedan prozor. Onda me je Zeliha odvela do broja 5 da
radim. Penjui se uza stepenice stidela sam se to u ui u
nepoznat stan i plaila se to se rastajem od Ferhata.

304
Otkako sam pobegla za njega, bili smo kao prilepljeni jedno
za drugo. Prvih dana kada sam se zaposlila, Ferhat je svako
jutro dolazio sa mnom i ekao me predvee puei u
portirskom stanu. U etiri sata bih izala iz broja 5 i sila u
zaguljivi podrum, a on bi me odatle ili odvodio do
minibusa ili predavao Zelihi i Hajdaru. Poto bi bio siguran
da sam ula u minibus, trao bi u restoran Velikodunost.
Ali posle tri nedelje, najpre ujutru, a pred zimu i uvee, ve
sam izlazila i vraala se sama.

Ferhat. Upadam na minut da ne steknete pogreno


miljenje o meni. Ja sam vredan i astan mukarac koji zna
svoje odgovornosti i nikada neu zamuriti pred tim da mi
ena u sutini radi van kue. Ali Samiha je esto govorila
da se kod kue dosauje i da eli da radi; ona to krije od
vas, ali mnogo je plakala. Uz to smo postali kao porodica s
Hajdarom i Zelihom, a i oni su sa stanarima u zgradi
Lepotica kao rod, tavie kao braa. Poto je Samiha
rekla Ja sada idem, ti gledaj predavanje na televiziji!,
pustio sam je da ide sama na posao. I to je, naravno,
pojaalo oseanje krivice koje sam imao kada mi u glavu
nikako nije ulazila lekcija iz raunovodstva na televiziji i
kada nisam stigao da potom poaljem domae zadatke u
Ankaru. I sada brinem, jer mi je teko da u glavi drim sve
brojke koje na asu matematike na tabli ispisuje profesor
kome iz ogromnog nosa i uiju izbijaju bele dlake to se
vide ak i na televiziji. Sve te muke podnosim, jer Samiha i
od mene vie veruje da e sve biti drugaije ako jednoga
dana steknem univerzitetsku diplomu i naem slubu u
nekoj dravnoj ustanovi.

Samiha. Moja prva poslodavka iz broja 5 s kojom me je


Zeliha upoznala bila je jedna tuna i nervozna ena.

305
Uopte ne liite rekla je gledajui sumnjiavo mene i
Zelihu. Kao to smo ranije odluile, ja sam joj rekla da sam
Zelihina roaka s oeve strane, kako bi imala poverenja u
mene. Gospoa Nalan je odmah poverovala u moju dobru
nameru, samo to nikako nije u poetku mogla da veruje da
u uspeti da tako pouzdano obriem prainu. Do pre etiri
godine sama je brisala prainu, jer zapravo nije ni imala
novca. Kada joj je pre etiri godine stariji sin umro od raka
kao srednjokolac, gospoa Nalan je objavila bespotedni
rat praini i mikrobima.
Jesi li obrisala ispod friidera, unutar bele lampe?
pitala bi me iako je videla da sam prainu na tim mestima
malopre oistila. Kako smo bili u strahu da e i drugi sin
dobiti karcinom od praine, hvatala bi me panika kada bi
se primicalo vreme detetovog dolaska iz kole, pa bih jo
ustrije radila, povremeno trala na prozor i na ulicu
istresala krpe za prainu s gnevom onih koji kamenuju
avola. Bravo, bravo, Samiha! govorila bi gospoa Nalan
da me obodri. Imala je obiaj da razgovara telefonom i da
istovremeno vrhom prsta pokazuje estice praine koje su
mi promakle. Otkud, boe, ova praina, ova prljavtina!
govorila bi bespomono. Tada bih oseala krivicu kao da je
praina moje delo ili da potie iz divljeg naselja, jer je
prstom mahala prema meni, ali sam je ipak volela.
Poto sam stekla njeno poverenje, gospoda Nalan me je
posle drugog meseca pozivala tri dana nedeljno. Konano
me je ostavljala kod kue s deterdentima, kofama i
krpama i odlazila u kupovinu ili na kartanje s drugaricama
s kojima je neprestano razgovarala telefonom. Ponekad bi
se tiho vraala kui pod izgovorom da je neto zaboravila,
radovala se videvi da nastavljam da vredno uklanjam
prainu i govorila: Bravo, Alah bio zadovoljan s tobom!
Ponekad bi poinjala da plae, dok bi dugom krpom za

306
prainu trljala srebrni ram za fotografiju svog pokojnog sina
koja je stajala na televizoru tik do porcelanske figurice psa,
te bih ja ostavljala krpu koja mi je bila u ruci i teila je.
Jednoga dana, malo poto je gospoda Nalan izala,
Zeliha je dola da me poseti. Kada je videla da radim bez
prestanka, pitala me je Jesi li ti luda, pustila televizor i
sela ispred njega. Ja sam pak nastavila da radim. Posle toga
je Zeliha dolazila kod mene kad god njena gospoda izae u
grad (ponekad su njena gospoa i moja gospoa Nalan ile
zajedno). Prepriavala bi ono to je gledala na televiziji
meni koja sam brisala brainu, preturala po friideru i
neto ubacivala u usta i govorila da je spana na
maslinovom ulju dobro skuvan, ali da se kiselo mleko
ukiselilo (stizalo je iz bakalnice u staklenoj tegli). Kada bi
Zeliha preturala po ormanima gospoe Nalan i poinjala da
pria o njenim gaama, brushalterima, maramicama,
stvarima za koje nismo tano mogle pojmiti ta su, ja bih
dolazila do nje, sluala je i veoma se zabavljala. Sasvim
pozadi u jednoj od fioka gospoe Nalan, meu maramama i
earpama nalazila se jedna amajlija ispisana svraijim
rukopisom koja se itala i u koju se duvalo. U jednom
drugom skrivenom kutku, meu starim krtenicama,
poreskim reenjima i fotografijama nale smo izrezbarenu
drvenu kutiju koja je iznutra vrlo prijatno mirisala, a za
koju nismo mogle biti sigurne kakve je vrste. U nahtkasni
uz uzglavlje kreveta Zeliha je meu kutijama lekova mua
gospoe Nalan i boica sirupa za kaalj pronala neku
udnu tenost boje duvana. Obema nam se najvie dopao
miris iz te ruiaste boce na kojoj je bila slika Arapkinje
ogromnih usana (moda je bio lek, a moda i otrov kao to
je Zeliha rekla), ali ga u strahu nismo nanele na ruke. Dok
sam posle mesec dana sama preturala po uglovima kue
(volela sam da gledam slike umrlog sina gospoe Nalan i

307
njegove stare kolske zadatke), opazila sam da boca nije na
mestu.
Jednoga dana, dve nedelje kasnije gospoa Nalan me je
povukla u jedan oak. Saoptila mi je da je Zeliha po elji
njenog mua (ja nisam u stvari mogla da dokuim ijeg
mua) prestala da radi i da, iako pouzdano zna da sam
neduna, u toj situaciji, na nesreu, ni ja neu moi da
nastavim s poslom. Ja nisam tano mogla da shvatim
situaciju, ali poto je ona zaplakala, zaplakala sam i ja.
edo, ne plai, smislili smo neto lepo za tepe! rekla
je s optimizmom Ciganke koja gata i govori Vidim ti svetlu
budunost! Jedna vrlo uglaena i bogata kua je traila
enu vrednu, potenu i pouzdanu poput mene. Gospoa
Nalan je htela da me poalje i trebalo je da ja odmah odem
bez rei.
Ferhat se protivio mom novom radnom mestu, jer je
bilo mnogo daleko, a ne ja. Sada sam jo ranije ustajala
ujutru i stizala na prvi minibus koji je iao na
Gaziosmanpau pre nego to se razdani. Tu bih posle pola
sata ekanja sedala u autobus za Taksim. Tukli smo se i
gurali laktovima na vratima da bismo uspeli da naemo
mesto za sedenje tokom tog putovanja dugog vie od sat
vremena autobusom koji je uglavnom bio dupke pun.
Volela sam da kroz prozor gledam ljude koji idu na posao,
prodavce koji odlaze u svoje mahale gurajui runa kolica,
amce na Zlatnom rogu, a najvie decu koja idu u kolu.
Paljivo sam itala krupna slova na novinama okaenim po
izlozima piljara, zidne oglase i ogromne reklamne panoe.
Rasejano bih u glavi ponavljala izraajne poruke ispisane
na automobilima i kamionima, oseala da grad sa mnom
razgovara. Dopadalo mi se da razmiljam o tome da je
Ferhat proveo detinjstvo na Karakoju, u samom sreditu
grada i traila od njega kod kue da mi pria o tim

308
vremenima. Poto je uvee dolazio kasno, sve smo se manje
viali.
Na Taksimu bih pre nego to sednem u novi autobus
kupovala evrek od prodavaca ispred pote i jela ga ili u
autobusu dok gledam kroz prozor ili ga uvala u plastinoj
torbi da ga pojedem uz aj skuvan u kui u koju sam ila.
Dorukuj ako nisi, govorila bi ponekad gazdarica. Iz
friidera bih vadila malo sira i maslina. Ponekad nita ne bi
rekla. Dok bih u podne prila utipke od mesa za gospou,
ona bi mi govorila: Stavi sebi tri komada, Samiha. Sebi bi
odvajala pet komada od kojih bi etiri pojela. Kada bih ja u
kuhinji pojela komad koji je ostao u tanjiru, obe bismo
pojele po etiri.
Ali Gospoa (tako sam je zvala ne obraajui joj se
imenom) nije obedovala sa mnom za istim stolom i, dok bi
ona jela, meni to nije bilo doputeno. S trpezarijskih vrata
bih posmatrala dok rua, jer je elela da budem na
udaljenosti s koje bih ula kada kae Gde je so, biber;
uzmi i donesi to, ali ne bi razgovarala sa mnom. S
vremena na vreme bi postavljala isto pitanje, Odakle si? i
odmah zaboravljala odgovor. Ja bih rekla Iz Bejehira, a
ona bi pitala Gde je to, nikada nisam bila tamo, pa bih
naposletku odgovarala da sam iz Konje. Aaa da, i ja u
jednoga dana ii u Konju, posetiu Mevlanu[21], govorila
bi. Kasnije su i u druge dve kue na iliju i Niantau
pitali za Mevlanu kada bih po menula Konju, ali nikako
nisu eleli da klanjam. Zeliha mi bese dala savet da
odgovorim odrino ako me pitaju Klanja li?
U tim kuama, u koje sam otila, jer me je Gospoa
preporuila, nisu eleli da koriste isti toalet sa mnom. U
svim tim starim kuama bio je mali toalet za poslugu koji
sam ponekad delila s makom, a ponekad sa psom. U

309
njemu sam ostavljala svoju plastinu runu tanu i kaput.
Katkad sam, kada ostanem sama u kui, tukla maku koja
nije silazila iz Gospoinog krila i koja je iz kuhinje krala
hranu to sam uvee Ferhatu prepriavala.
Jedno vreme sam uvee ostajala kod nje na Siliju, jer
se razbolela, a i zato to bi sigurno nala neku drugu ako ne
bih stalno bila uz nju. Imala sam malu i istu, bez suneve
svetlosti, sobu koja je gledala izmeu dve zgrade i mirisnu
posteljinu, to mi se dopadalo. Kasnije sam se na to navikla.
Poto mi je bilo potrebno etiri-pet sati da odem na ili i
vratim se, nekih veeri bih ostajala kod Gospoe, ujutru joj
sluila doruak i potom odlazila na posao u drugu kuu. Ali
u sutini sam prieljkivala da se to pre vratim u Gazi, kod
Ferhata, za jedan dan bih se uelela nae kue i stvari.
Volela sam da popodne rano napravim pauzu i etam po
gradu, a da ne sedam odmah u autobus ili da ne promenim
autobus na Taksimu. Ipak, pribojavala sam se da e me
videti na ulicama neko s Dutepea i javiti Sulejmanu.
Kada bi me ostavili samu kod kue, ponekad bi mi
govorili: Samiha, vrati se kui kada zavri posao, ne gubi
vreme u klanjanju i s televizijom. Katkad bih radila sa
silnom eljom da uklonim svu prainu celog grada, da bi mi
se potom misao neim zaokupila pa bih usporila. Iza
najnie fioke u ormanu u kojem su stajale Gospodinove
koulje i atletske majice videla sam strano bezobrazne
slike mukaraca i ena u jednom asopisu na stranom
jeziku i to takve da sam se postidela pred sobom to sam ih
uopte videla. Ispod elja u neobinoj kutiji koja je
mirisala na badem u levom uglu Gospoinog ormana za
lekove bila je jedna strana novanica. Volela sam da
gledam porodine albume, stare fotografije sa svadbe, iz
kole, s letnjeg raspusta nagurane u neku fioku i otkrivam
mladalako izdanje ukuana kod kojih sam radila.

310
U svakoj kui, u nekom kutku u praini, bilo je gomila
baenih i zaboravljenih starih novina, praznih flaa, nikada
neotvorenih kutija, za koje su govorili da ih ne diram kao
da je re o neem religioznom i svetom. U svakoj kui je
bilo takvih okova kojima ne bi trebalo prilaziti i dirati ih.
Gledala sam ih iz radoznalosti kada nikoga nije bilo, ali
nisam dodirivala utave papirne novanice, republikanske
zlatnike, sapune udnog mirisa i kutije s bubama koje su
stavljali da me iskuaju. Gospodin sin je skupljao male
plastine vojnike, rasporeivao ih u redove na svom
krevetu i tepihu i oduevljeno im komandovao da ratuju.
Volela sam kada se dete prepusti igri i zaboravi na sve, a
kada bih ostala sama i ja bih se igrala vojnicima. Mnoge
porodice su kupovale novine zbog kupona i jednom
nedeljno traile od mene da ih isecam. Neki su me jednom
meseno slali s iseenim kuponima u novinarnicu na uglu i
traili da ekam pola dana u redu da bi dobili poklon poput
emajliranog ajnika, ilustrovanog kuvara, jastunice s
cvetovima, sprave za ceenje limuna, hemijske olovke koja
peva. U ormanu koji je mirisao na naftalin u kojem je
Gospoa, koja je ceo dan provodila ogovarajui preko
telefona, uvala vunene stvari, nalazio se neki elektrini
kuhinjski ureaj, koji se poput ovih besplatnih poklona nije
vadio niti koristio ve se briljivo uvao budui da je bio
evropske proizvodnje, ma koji gost da je bio. Ponekad bih,
kao da neto traim i samo to ga nisam nala, gledala
priznanice koje su ispadale iz koverata koje sam
pronalazila u dnu ormana, vesti iseene iz novina, oglase,
devojake haljine, donji ve, zapise u sveskama. Ponekad
mi se inilo kao da su ta pisma i beleke meni napisani, da
se na fotografijama i ja nalazim. Ili sam oseala kao da sam
ja odgovorna za to to je Gospoin sin ukrao majin crveni
ru i stavio ga u svoju fioku i oseala vezanost i ujedno i

311
gnev prema tim ljudima koji su mi otkrivali svoju intimu.
A ponekad bi mi usred dana nedostajao Ferhat, naa
kua, izgled fosfornog placa iz kreveta u kome smo zajedno
leali. Dve godine otkako sam se zaposlila kao bedinerka,
onih dana kad sam, sve ee, ostajala da prenoim, ljutila
sam se na Ferhata to nikako ne uspeva da me izvue iz
ivota porodica u koje sam se sve vie uplitala, od njihovih
okrutnih sinova i razmaenih keri, piljarskih egrta i
mladih portira koji me odmah spopadnu viui lepa moja,
majunih soba za poslugu u kojima sam se budila u znoju
kada radi grejanje.

Ferhat. Poev od prve godine poeo sam da sedim za


pisarskim stolom u restoranu Velikodunost na
Gaziosmanpai. U tome je bilo uticaja onoga emu je i
Samiha mnogo pridavala znaaja, to studiram na
univerzitetu pa makar dopisno i preko televizije. Ali dok bi
restoran uvee prijatno mirisao na rakiju i orbu i bio
buan i natrpan, gazdin brat bi sedao za sto i svime sm
upravljao dodajui tome kasu i sopstveni dep Prema
nareenju gazde koji je imao drugi restoran na Aksaraju
(mi smo bili ispostava) i koje je jednom meseno
ponavljano kako majstorima u kuhinji i peraima sudova,
tako i nama konobarima i njihovim pomonicima, nijedan
tanjir prenog krompira, oban-salate, prenih mesnih
valjuaka, pilava s piletinom, nijedna aa rakije, malo
pivo, orba od soiva, nijedan tanjir pasulja, praziluka s
mesom, nije se smeo staviti na sto gosta dok ga pisar
smesta ne zabelei. Nije bilo lako pridravati se tog
gazdinog propisa, jer je restoran Velikodunost bio
uhodana institucija s etiri prozora koji su gledali na
Bulevar Ataturk (na svakom su bile razmaknute zavese od
tila) s brojnim oduevljenim gostima (u podne zanatlijama

312
koje su ruavale kuvano jelo, a da nisu pili pie, a uvee
masom mukaraca koja je umereno pila rakiju) Kada sam
ja sedeo za zapisniarskim stolom, znai oko podne, nastala
bi takva uurbanost da ponekad nisam uspevao da stignem
da zapiem za koji broj stola ruke konobara odnose tanjire
s kokojim mesom i povrem, celerom na maslinovom ulju,
pireom od boba, peenom polandom. Tada bi konobari po
gazdinom nareenju napravili red ispred mog stola i ekali
da upiu porudbine (nestrpljivi gosti bi vikali: Jelo se
hladi!) ili bi za minut odlagali gazdino pravilo i sputali na
sto tanjire i videvi da mi je tako lake, podseali me u
prolazu: Ferhate, brate, za sedamnaest punjena paprika i
cigara-burek, za esnaest dva puta puding od belog pileeg
mesa, mleka i pirinanog brana. Tako se problem reda ne
bi reavao, ve bi se samo odloio, dakle konobari bi ono
to su sputali na stolove ovoga puta po redu, ali u stvari u
istom trenutku i u isti glas diktirali: Salata za esticu,
salata od krastavca i kiselog mleka za osmicu. Ponekad
zapisniar ne bi uspeo da stigne sve to mu se kae, jer
neki tre s rukama punim tanjira, ponekad bi pogreno
zapamtio, ponekad bi izmislio, kao to ja radim, a ponekad
bi ga bilo ba briga kao mene za predavanja na televiziji
koja ne razumem. Ako bi raun bio manji, konobari se
nikada ne bi alili to su neke porcije zaboravljene, jer su
znali da dobijaju vei baki. A gazda je traio da se
njegovo pravilo potuje ne zbog toga to je izgubio novac
nego da se ne bake s pijanim gostima koji bi govorili
Doneli ste nam jednu porciju prenih dagnji umesto dve.
Kako sam za veeru radio ne kao zapisniar nego kao
konobar, znao sam sve trikove koje bi mogao napraviti
zlonamerni kelner, na ta bih obraao panju dok sam u
podne bio zapisniar. Najlaki vid snalaljivosti kojoj sam i
ja uvee povremeno pribegavao bio je da gostu dam jednu i

313
po porciju, znai est valjuki od mesa, da na raun stavim
jednu porciju i to u poverenju prijateljskim tonom kaem
gostu i izvuem vei baki. Sav baki u restoranu
Velikodunost skupljao se u jednoj kutiji i toboe delio na
ravne asti (najpre bi gazda uzimao deo), ali niko od
konobara ne bi u tu kutiju ubacivao sav baki koji dobije,
nego bi dobijeni deo bakia krili u drugom depu
pantalona ili belih kecelja. Ali to pitanje nije dovodilo do
optuivanja i svaa. Nijedan kelner ne bi trpao nos u dep
kolege, jer bi onaj koga uhvate bio izbaen s posla, a i zato
to su to svi radili.
Ja sam uvee motrio na stolove na ulazu, a drugi posao
mi je bio da pomaem gazdi koji je sedeo za zapisniarskim
stolom.
To nije bila dunost glavnog kelnera nego neka vrsta
glavnog kontrolora u gazdino ime: Pogledaj da li je gotov
uve za sto broj etiri, mnogo gunaju, govorio bi gazda,
a ja bih ulazio u kuhinju iako je konobar za sto broj etiri
bio Hadi iz Gumuhane i, saznavi da je majstor koji stoji u
dimu masnog mesa na rotilju ozbiljno shvatio posao,
vraao se za sto broj etiri i sa simpatinim izrazom lica
smejui se objanjavao da uve samo to nije stigao. Ako
bih mogao da pitam, pitao bih da li da bude manje zapeen
ili da jo saekaju, da li da bude s belim lukom ili bez
njega. Ako to nije mogue, saznao bih koji klub vole i
prikljuio se razgovoru o fudbalu za stolom i priao da se
postavljaju zamke naem timu, da su sudije potkupljene i
da nam u nedelju nije dosuen penal.
Kada bi glupi Hadi, kao i uvek, pogrenim i zakasnelim
porcijama doveo do pobune gostiju za stolom, ja bih stizao i
ne marei za stvarnog poruioca uzimao iz kuhinje pun
tanjir prenog krompira ili velikog morskog raka u uveu
koji je klokotao u ulju i stavljao ih pred njih na raun kue.

314
Ponekad bih paljivo i ceremonijalno (govorei posebno
Konano stie meso na rotilju) ostavljao na sto nekih
pijanaca veliku porciju meanog mesa na aru koja je ostala
bez naruioca, iako je oni nisu naruili, i stavljao je na
raun. Pijanci zauzeti razgovorom o fudbalu, politici i
skupoi protiv toga se nikada ne bi bunili. U kasne sate bih
razdvajao zavaene, smirivao one koji su pravili buku u
restoranu pevajui uglas, reavao svae Otvori prozor, ne,
ukljui televiziju, iskljui je, grdio konobarske pomonike
koji nisu istresli pune pepeljare na stolovima (Mome, vidi
dvanaesticu, hajde, hajde), nalazio konobare i perae
sudova koji skriveni pue u kuhinji, po hodnicima, na
vratima, u skladitu pozadi i pogledom ih slao na svoje
mesto.
Povremeno bi gazde susednih advokatskih kancelarija i
arhitektonskih biroa svojim zaposlenima zajedno sa enama
poruivali ruak ili bi neka zabraena majka elela da
svoje nestane sinove nahrani valjucima od mesa i napoji
jogurtom, Njih bih stavljao da sede za stolovima odmah do
vrata koje smo rezervisali za porodice. Velika ambicija
naeg gazde, koji je na zidove okaio tri Ataturkove slike
od kojih se na jednoj smei, a na druge dve ima strog
pogled i civilno odelo, bila je da u Velikodunost dolaze
ene kao gosti. U gazdinim oima je vrlo veliki dogadaj
predstavljalo to kada bi za veerom uz rakiju neka ena
mogla mirno da sedi s mukarcima i kada bi bila zadovoljna
tom noi u kojoj nije bilo dobacivanja i svae i ponovo
dola. Ali, na nesreu, ovo drugo se nikada nije desilo u
diskutabilnoj istoriji Velikodunosti. Sutradan posle
posete neke goe gazda bi nesrean i ljut imitirao kako su
je gledali drugi mukarci u restoranu poput vola koji bulji
u voz, i traio od nas konobara da se ne usplahirimo kada
ponovo doe neka takva ena, da se ne sjatimo oko nje, da

315
se ponaamo kao da je to neto sasvim normalno, da utivo
opomenemo mukarce koji za drugim stolovima
razgovaraju uz psovke i povike i da zatitimo enu od
uznemirujuih volovskih pogleda. Ovu poslednju zapovest
je bilo najtee sprovesti.
Kada u kasnim nonim satima poslednji pijani gosti
nikako ne bi umeli da ustanu i odu, gazda bi mi govorio:
Hajde, ti idi, dug ti je put. U povratku sam mislio na
Samihu s enjom i oseanjem krivice i zakljuivao da je
greka to radi kao spremaica. Kajao bih se to sam joj
dozvolio da radi kada bih ponekad ujutru kada ustanem
video da je odavno otila na posao, patio bih i proklinjao to
to nemam para. Dok bi poslepodne perai sudova i
konobarski pomonici od kojih su trojica delila jedan
samaki stan trebili pasulj i ljutili krompir uz smeh i
brbljanje, ja bih sedao za sto u uglu, ukljuivao televizor
pred sobom i sav se pretvarao u uvo u nastojanju da
razumem program Turske radio-televizije
RAUNOVODSTVO NA DALJINU. Ponekad bih shvatao
lekciju, mada nikako nisam mogao da odluim kako da
popunim prazna mesta u testu koji sam dobijao pismom, pa
bih ustajao od stola, izlazio iz Velikodunosti kao mesear
i, dok bih bespomoan i besan iao ulicama Talitarle,
zamiljao bih da kao na filmu silom oruja otimam taksi i
pronalazim Samihu ma gde da se na iliju nalazila kua u
kojoj radi i da je odvodim u nau novu kuu u nekoj drugoj
zabaenoj mahali u gradu. Ta nova kua mi se u glavi
meala s vizijama kue s etvora vrata i dvanaest soba koju
u da napravim na mom fosfornom placu koji vidimo kroz
stranji prozor, od novca koji sam tedeo. Ili bih u pet sati
uvee, pre nego to bih obukao elegantno konobarsko odelo
i poeo da sluim, dok bi se svi zaposleni u restoranu
Velikodunost, od peraa sudova do glavnog konobara

316
okupili oko erpe postavljene na sredinu dugog stola u
samom dnu sale i jeli orbu od povra, krompira i mesa sa
sveirn hlebom, oseao al i kajanje to se iscrpljujem na
tom dalekom mestu, kada u centru grada mogu da
zaponem sopstveni posao.
Gazda, koji bi video da sam nestrpljiv da izaem iz
Velikodunosti kada se Samiha vraala uvee kui, govorio
bi: Hajde, skidaj kecelju i idi kui, gospodine mladoenjo.
Oseao bih zahvalnost za njegovu dobrotu. Drugi konobari,
njihovi pomonici, perai sudova, svi behu videli Samihinu
lepotu kada je nekoliko puta dola u restoran. Bilo mi je
jasno da su mi zavideli na srei dok su mi se obraali s
mladoenjo i smejali mi se, a ja bih, ekajui uvee autobus
za Gazi, koji nikako nije stizao (behu organizovane prve
autobuske ture ka naoj mahali), patio to nisam mogao da
ostvarim tu sreu i postajao jo nestrpljiviji. Pomiljao bih
da sam uinio neto pogreno i hvatao bi me strah.
Autobus koji je iao do etvrti Gazi kretao se toliko
sporo, toliko je gnjavio na stanicama da sam klatio nogama
na seditu. Kada bi na nekoj od poslednjih stanica neko ko
nije eleo da propusti autobus povikao oferu, oferu,
stani, ofer bi zapalio cigaretu, autobus bi ekao, a ja ne
bih uspevao da ostanem na mestu nego sam ustajao.
Uzbrdicu od poslednje stanice do kue prelazio bih treim
korakom zaboravivi na umor. Tiina crne noi, blede
svetiljke kueraka u daljini, smrdljivi dim lignita koji se
puio iz nekolikih dimnjaka, sve se pretvorilo u znakove da
me Samiha kod kue eka. Poto je danas sreda, sigurno je
bila kod kue. Moda je od umora legla i zaspala kao to je
uglavnom bivalo. Mislio sam na to kako je lepa dok spava.
A moda me je ekala sa skuvanim ajem od lipe i
ukljuenim televizorom kao to je ponekad inila. Pred
oima bi mi bilo njeno pametno i drugarsko ponaanje pa

317
bih poinjao da trim. Bio bih ubeen da e Samiha
neizostavno biti kod kue ako potrim.
Ako ne bi bila, odmah bih popio rakiju da smirim bes i
bol koje oseam i okrivio sebe. Dok bih se sutradan uvee
vraao kui iz restorana iz koga sam uspeo da izaem
ranije, ponovo bih preiveo isto nestrpljenje.
Izvini, govorila bi Samiha videvi to. Jue je Gospoda
imala gou Mnogo je navaljivala da ostanem da spavam i
dala mi je ovo! Ja bih stavljao ustranu novanice koje mi
je pruila i govorio uzbuen: Vie nee ii na posao, vie
nikada nee izai iz ove kue. Hajde da nikada ne
izaemo iz ove kue do sudnjeg dana.
U prvim mesecima Samiha bi me pitala: A ta bismo
onda jeli? Kasnije je smejui se odgovarala: U redu, vie
neu ii na posao. Naravno, ujutru je odlazila da radi.

11. DEVOJKE KOJE NE IZLAZE


PRED PROVODADIJE
SVRATILI SMO U PROLAZU
Sulejman. Sino sam bio kod ika Asima u Umraniji. ika
Asim je prijatelj mojih roditelja, stari prodavac kiselog
mleka. Promuuran je. Znao je da na vreme ostavi posao i
otvori bakalnicu. Sada je u penziji. Uvee mi je pokazao
stabla topole koje je posadio u bati svoje kue u Umraniji i
orahovo drvo koje je sada ogromno dok je pre dvadeset
godina kada je ogradio taj plac bilo mali izdanak. Buka
oblinje fabrike cevi i njena svetla dopiru do bate i sve
ine neobinim i prijatnim. Obojica smo se u noi prilino

318
napili. Njegova ena bee zaspala u kui.
ika Asim mi je pokazao batu i rekao: Daju mnogo za
zemljite, ali dae jo i vie, jeftino sam prodao jedan deo i
sada se kajem. Njegova bakalnica je pre petnaest godina
bila na Tophani, a stan koji je iznajmljivao na uzviici
Kazandi. Tri puta mi je ispriao da je bio pametan, jer e
jednoga dana uknjiiti taj plac i da e vredeti, pa je doao
iz grada i ogradio ga. Tri puta je takoe rekao da su mu
erke hvala bogu udate i da su mu zetovi dobri ljudi iako
ne kao ja. Te rei su, naravno, znaile Nemam ker da je
udam za tebe, sine, zato si veeras tako napreac doao
ak s Dutepea?
A i to, kao i sve drugo, podsetilo me je na Samihu.
Prole su dve godine otkako je pobegla od mene. Jednog
dana, nai u ja naposletku tipa koji ju je oteo, onog
nitkova Ferhata, i debelo e mi platiti to me je ponizio i
osramotio pred svima, to je drugo. ak i sada s vremena na
vreme zamiljam kako mi se Samiha vraa s koferom u
ruci, ali mi drugi glas u meni govori da to nije mogue i
uzdravam se. Od te muke spasile su me Melahat i Vediha.
Vediha je, hvala joj, krenula u akciju da me oeni.

Vediha. Cela porodica je odluila da je enidba najbolji


nain da Sulejman zaboravi na patnju zbog Samihe. Jedne
veeri je bio kod kue pijan. Sulejmane, rekla sam, vidi,
izlazili ste zajedno ti i Samiha, a da se niste venali, malo
ste se druili, ali na kraju nije ilo. Moda je ispravnije da
se oeni nekom koju uopte ne zna, devojkom koju e
jednom videti na brzinu Ljubav dolazi posle braka.
Tano je, vala, ima li neka nova devojka; koja je? rekao je
najpre radosno. A potom se odmah usprotivio: Ja se
zasigurno neu eniti erkom nekog drugog mlekadije iz
naeg sela, snajka. Tvoj stariji brat Korkut i brat od strica

319
Mevlut oenili su se kerima mlekadija. ta fali nama
mlekadijskim erkama? Ne, snajka, ja vas tri sestre
uopte ne gledam tako. A kako nas gleda? Nemoj
pogreno shvatiti Ne shvatam te pogreno, Sulejmane.
Ali otkud ti to da emo ti uzeti devojku sa sela? upitala
sam ga prekorno. Sulejman voli i prieljkuje da ga jaka
ena malo izgrdi.
Za mene vie nema devojke koja je napunila
osamnaest godina i zavrila gimnaziju u Istanbulu. Takvoj
se ne svia nita to ja kaem, za sve kae nije tako nego
ovako Onda ista devojka kae hajde zajedno da izaemo,
da odemo u bioskop kao da nas nisu upoznale provodadije
nego kao da smo se sami upoznali na fakultetu i ujedno
kae jao da ne vide moji roditelji, ne moe tako, ne moe
ovako Nije meni lako.
Objasnila sam Sulejmanu da uopte ne brine i da
Istanbul vrvi od devojaka eljnih da se udaju za zgodne,
uspene, bistre momke kao to je on.
Gde su? upitao je iskreno.
One su kod svojih kua, Sulejmane, kod svojih majki,
malo izlaze na ulicu. Ako me bude sluao, ja u otii i nai
ti najslau i najlepu i pokazati ti je, pa emo ti uzeti onu
koja ti se najvie svia, onu koja je najlepa.
Vediha, mnogo si dobra, ali ako hoe pravo, ja ne
mogu da se zagrejem za poslune devojke koje sede uz
majku kao jagnjad.
A ba takvu si voleo, zato nisi Samihi rekao dve slatke
rei, zato je nisi pridobio?
Nisam mogao, eto ! rekao je poteno. to sam se ja
vie trudio, Samiha me je sve vie ismevala svojim otrim
jezikom.
Sulejmane, prevrnuu nebo i zemlju da ti naem
devojku kakvu eli. Ako ti se dopadne, ovaj put e se

320
savreno ponaati prema njoj, vai?
Vai, ali ta ako se devojka razmazi?

Sulejman. Veiha i ja smo kamionetom koji sam ja vozio ili


da gledamo devojke. Oni koji se u to razumeju rekli su mi
da bi dolazak moje majke dao teinu naoj delegaciji, ali ja
to nisam eleo. Moja bi majka svojim ponaanjem i odeom
isuvie podseala na selo. Vediha je nosila plave farmerke
ispod suknje koju uvek oblai i tamnoteget dugi laki kaput
u kome je nikad dotad nisam video. Kada na glavu stavi
maramu potpuno iste boje, ovek bi mogao pomisliti da je
neka doktorka koja je povezala maramu ili ena sudija.
Vediha je toliko volela da izlazi iz kue da je kada sam
pritisnuo gas krenuvi na put i malo pojurio kamionetom po
istanbulskim ulicama zaboravila zato i kuda smo poli.
Gledala je svaki kutak grada u elji da zadovolji eljne oi,
neprestano priala i zasmejavala me.
Sestro Vediha, ovo nije gradski nego privatni autobus,
zato su mu vrata uvek otvorena, govorio sam dok sam
polako iao i trudio se da zaobiem s leve strane autobus
ispred nas u koji su uskakali putnici. Aman, pazi, da ne
udarimo nekoga, ovo su ludaci, govorila bi smejui se.
Kada bi videla da sam se uutao dok smo prilazili mahali u
koju smo hteli da idemo, govorila bi: Ne brini, Sulejmane.
Valjana je cura, meni se dopala. Ali ako se tebi ne bude
svidela, odmah emo izai i gotovo. U povratku e malo
provozati svoju seju.
Vediha bi najpre pronalazila devojke s kojima je
uspostavljala prijateljske odnose svojom neposrednou i
dobro dunou, pa bismo posle zajedno odlazili u njihove
etvrti. Devojke su veinom, kao i ja, u selu ile u osnovnu
kolu i dole u Istanbul ili su uile negde u nekom divljem
naselju gorem i od sela. Bilo je i onih koje su marljivou

321
nastavljale gimnaziju i onih koje nisu bile dovoljno
pismene. Ali zapravo veina nije bila u uzrastu da zavri
gimnaziju, a i kada dou u taj uzrast nijedna nije elela da i
dalje stanuje s roditeljima u tim hladnim, sirotinjskim
kuicama s peima. Dopadalo mi se to to mi je Vediha
govorila da se devojke u stvari ale na roditelje i da ele da
pobegnu od kue, ali sam ponekad slutio da to ne vai za
sve njih.

Vediha. Nisam mu govorila Sulejmaniu, valjane devojke


nisu svojeglave, a svojeglave nisu valjane. Nisam mu
govorila da ako trai devojku koja ima linost poput
Samihe, nee je nai kako eka mua pored majke. I da
ima svoj svet prema sebi, svoju linost i da slua sve to ti
kae ni toga nema, Sulejmane, nisam mu govorila.
Nisam mu rekla ni Sulejmane, uopte nema ni takve koja
je nevina i koja bi se ujedno povinovala tvojim poudnim
prohtevima (ja sam se udala za starijeg brata tog
Sulejmana, ne zaboravite). Nisi svestan, ali tebi je u sutini
potrebna devojka otkrivene glave, ali, naravno, ti ni nju
nee, ni to nisam govorila i to osetljivo pitanje nikada
nisam pokretala. Korkut mi je najlake davao dozvolu da
izaem na ulicu kako bih Sulejmanu pronala devojku.
Posle nekog vremena i Sulejman se privikao na raskorak
izmeu svojih elja i stvarnosti.
Kada ele da udaju ili oene svoje keri i sinove,
porodice najpre gledaju po svojim selima, meu svojim
roacima, po svojim ulicama i mahalama. Devojka, koja
zbog neke svoje mane, za koju znaju svi u naselju, ne moe
da nae mua u svojoj ulici, kae da e se udati za nekoga
u gradu koga uopte ne poznaje. Neke to prikrivaju
razmetljivo govorei o slobodi. Zato sam malko pazila na te
devojke koje su priale o slobodi, pitajui se kakvu li to

322
manu imaju. Naravno, i devojka i njena porodica su nas
zbog istih sumnji i razloga (zato to smo i mi ili u druge
ulice) odmeravali i pokuavali da dokue koji su nedostaci
koje mi krijemo. Upozoravala sam Sulejmana da su one
kojima ne polazi za rukom da nau mua meu svojim
poznanicima, ako nemaju mane, isuvie ambiciozne.

Sulejman. Bila je jedna devojka koja je ila u gimnaziju i


stanovala na drugom spratu novosagraene zgrade u jednoj
sporednoj ulici na Aksaraju. Ne samo da nas je doekala u
kolskoj odei (pokrivene glave) nego je tokom nae posete
sela za sto na kojem je drala otvoren udbenik iz
matematike i svesku i reavala matematiki zadatak. Mi
smo zauzeli pozu daljih roaka koji su svratili u prolazu, a
ona fine devojke koja ukazuje panju gostima iako ima
mnogo da ui.
Behide, koja stanuje iza Bakirkoja, tokom nae
kratkotrajne posete pet puta je ustala sa stolice, razmicala
zavese od tila i dugo kroz prozor gledala decu koja su na
ulici igrala fudbal. Behide voli da gleda kroz prozor,
rekla je njena majka zvaninim tonom kao to mnoge
majke ine, nagovetavajui da je ta njena sklonost siguran
dokaz koliko e biti fantastina mlada.
U kui koja gleda na damiju Pijale-paa na Kasimpai
nijedna od dveju sestara, koje su se tokom nae
kratkotrajne posete neprestano kikotale, ujedale za usne da
se ne bi jo vie smejale i koje su nas gledale i saaptavale
se, nije bila kandidatkinja za mladu. Prava devojka koju
smo doli da vidimo, kao to mi je Vediha rekla poto smo
izali iz kue, bila je najstarija sestra sraslih obrva, koja je,
dok smo mi pili aj i jeli gurabije s bademom, ula na vrata
i prola pored nas tako tiho, poput kakvog duha, da ja ne
da nisam primetio da li je lepa ili runa potencijalna mlada

323
kojom treba da se oenim nego nisam bio svestan ni da je
prola na korak od mene. ovek ne treba da se eni
devojkom koju nije primetio, rekla je kasnije Vediha dok
smo se vraali kui vozikajui se kolima. Ja sam u stvari
pogreila, ona tebi ne odgovara.

Vediha. U krvi nekih ena, kao Boji dar, od roenja je


sposobnost da provodadiu i usree druge. Ja uopte nisam
bila takva. Ali nauila sam taj posao kada je Samiha
pobegla poto je otac uzeo novac od Korkuta i Sulejmana,
jer sam se plaila da e me kazniti, a i bilo mi je ao glupog
Sulejmana. A nadasve sam volela da izlazim iz kue i
vozikam se Sulejmanovim kamionetom.
Zapoinjala sam temu govorei da moj mu ima mlaeg
brata i da je odsluio vojsku. S najveom ozbiljnou i
veliajui ga do neba priala bih da je Sulejman mnogo
pametan, tako zgodan, tako gospodstven i koliko samo
vredan.
Poto je Sulejman rekao Tako kai, ja sam govorila i
poboni su to ljudi. To se svialo oevima, ali nisam
sigurna da je to bila reklama i za devojke. Objanjavala
sam: Obogatili su se u gradu i ne ele da se ene nekom iz
sela. Ponekad sam govorila Imaju neprijatelje u selu, ali
je to plailo neke porodice. Svakoga na koga bih naila
pitala bih: Traim devojku, znate li neku? Nisam nailazila
na mnogo ljudi, jer me je Korkut vrlo retko izvodio iz kue.
Svako je na kraju tako nalazio svoju enu ili mua, ali se
polovina ponaala kao da je venanje uz pomo
provodadija bilo neto strano sramotno.
Ono to sam najee sluala bilo je da postoji devojka
ba onakva kakvu traim, ali da ona, za nevolju, nikada
nee prihvatiti da izae pred provodadije i da se uda
preko njih. Za kratko vreme smo shvatili da je najbolji

324
metod da odemo da vidimo devojku bez ikakve najave, s
logikom svratili smo u prolazu. Trebalo je da kaemo da je
Sulejman imao nekog posla za graevinsku firmu u kojoj je
direktor Ili je taj i taj na zajedniki prijatelj rekao da
nema govora da ne svratimo, ako dolazimo na Aksaraj
Lako reenje je moglo da bude i da se u kui u koju smo
otili ponaamo kao da smo gosti nekog treeg, pa smo
svratili u prolazu kada je taj svratio. Taj poslednji metod
koji sam navela, dakle pomo jednog provodadije drugom,
liio je na pomo jednog oglaivaa drugom radi
iznajmljivanja stana. Pre nego to bi drugi provodadija,
koji je uvek bio pun poleta i oduevljenja, smislio i rekao u
skladu s trenutnim oseanjem za lepo pod kojim smo
izgovorom zajedno s njim, objasnio bi uz preterivanje svima
u kui u koju smo otili da vidimo devojku ko smo mi. U
svim tim malim, oronulim kuama uvek je bilo mnotvo
radoznalih ena koje su inile majke, tetke, roake, sestre,
prijateljice i bake. Provodadija bi govorio da smo iz
porodice Akta koja je medu najuglednijim porodicama u
Konji, da smo vrlo uspeni u graevinskom poslu, da smo
svratili u prolazu, da Sulejman vodi mnoge poslove. A
Sulejman, koji je samo bio glavni za volanom kamioneta,
pomalo bi verovao u te lai.
Svi su znali da je la, ali niko nas nije pitao: Kad ste
ve svratili u prolazu, zato se Sulejman obrijao, naneo
sladunjavi muki parfem, obukao praznini sako i stavio
kravatu ? A ni mi nismo njih pitali: Kada ve niste znali
da emo doi, zato ste ovako lepo sredili kuu i izvadili
najvredniji gostinski servis i nove navlake za fotelje? To su
bile lai izgovarane za sveanosti. To to govorimo neistinu
ne bi znailo da nismo iskreni. Imali smo razumevanja za
one line i potovanja za one zvanine. Ionako su sve te
prazne prie bile radi glavne ceremonije do koje e malo

325
potom doi. Uskoro e se devojka i mladi sresti. Da vidimo
da li e se dopasti jedno drugome? Ono to je jo vanije,
da li e sav taj svet presuditi da odgovaraju jedno
drugome? Naravno, svako se seao da je u ivotu doiveo
neto slino.
Nedugo potom dola bi devojka obuena u lepu odeu,
poneka s najlepom maramom i snebivljivo sedala sa strane
u masi trudei se da ne privue panju. Ponekad bi se tu
nalo toliko radoznalo ensko dete istog uzrasta da su nam
iskusne majke i tetke na odgovarajui nain stavljale do
znanja da je razlog nae posete ulazak postiene devojke
da nam oko ne bi ostalo prikovano za pogrenu.
Duo, jesi li uila, gde si bila, vidi imamo goste.
Tokom tih kunih poseta koje su trajale etiri-pet
godina uz neodlunost i razoaranja, Sulejmanu se nikako
nije svialo kada kau devojka koja ui, jer su ga od pet
gimnazijalki koje su ga zanimale dve odbile navodei kolu
kao izgovor (teta, naa erka eli da zavri gimnaziju.)
Ponekad bi izlazile devojke koje bi postidele majke koje
kau Vidi, stigli su nam gosti! govorei: Znamo, mama,
jo od jutros pravi pripreme! I meni kao i Sulejmanu
dopadalo se njihovo ljutito i poteno ponaanje, ali sam po
tome to ih je Sulejman zaboravljao posle izvesnog
vremena shvatala da se pribojava njihovih otrih jezika.
Od nekih devojaka smo krili razlog posete, jer su
odluno odbijale da izau pred provodadije. Jednom je
jedna vrlo gruba i nesimpatina devojka pomislila da smo
zaista ostavili poklon njenom ocu (bio je konobar), i nije se
ak ni zainteresovala. Za drugu smo bili prijatelji lekara
njene majke. Jednog prolenog dana otili smo u jednu
staru drvenu kuu na Edirnekapiju blizu zidina. Devojka,
koja nije imala pojma da joj je majka ugostila provodadiku
i potencijalnog mladoenju, igrala je s drutvom na ulici

326
izmeu dve vatre. Devojina tetka, koja je izala na prozor,
do viknula joj je: Doi, duo, donela sam ti kifle sa
susamom! i pozvala je gore kod nas. Ona je odmah dola.
Bila je magine lepote. Ali uopte nije obratila panju na
nas. Taman to je htela da izae iz sobe da nastavi
nedovrenu igru na ulici poto je gledajui televiziju na
brzinu ubacila dve kifle u stomak, majka joj je saoptila:
Stani, vidi, imamo goste, sedi malo.
Devojka je na trenutak sela bez razmiljanja. Zatim je
bacila pogled na mene i Sulejmana s kravatom i ljutito po
vikala: Opet su doli da me gledaju. Majko, zar ti nisam
rekla da ne elim provodadije?
Ne vii tako na majku
Ovo su provodadije, zar ne? Ko je ovaj ovek?
Pokai potovanje Videli su te, dopada im se, doli
su s drugog kraja grada da razgovaraju. Zna kakav je
saobraaj. Ostani i sedi.
O emu u da razgovaram s njima? Treba da se
udam za ovog debeljka?
Tresnula je vratima i izala.
Poslednja od naih sve reih poseta bila je ova u prolee
1989. godine. Sulejman je u stvari s vremena na vreme
opet dolazio k meni i nastavljao da govori Snajka, oeni
me. Svi smo ve znali za Mahinur Merjem i nisam
verovala u njegovu iskrenost. A i ljutila sam se na njega to
je jo govorio o osveti Samihi i Ferhatu.

Mahinur Merjem. Iako oni koji odlaze u kazina i mesta za


zabavu s muzikom uopte ne pamte moje ime, mogue je
da su ga jednom uli. Ja sam ki jednog skromnog
inovnika, potenog, vrednog ali srditog oca. Kada je naa
grupa na Meugimnazijskom takmienju u pop-muzici lista
Milijet ula u finale, u vreme kada sam bila dobra uenica

327
enske gimnazije na Taksimu, ime mi je pomenuto u
novinama. Delal Salik je u Milijetu za mene napisao Ona
ima barunast glas jedne zvezde. To je neto najvie to je
o meni reeno u mom muzikom ivotu. Zahvaljujem
pokojnom gospodinu Delalu i onima koji su omoguili da
sa svojim umetnikim imenom zauzmem mesto u ovoj
knjizi.
Pravo ime mi je Melahat. Na nesreu, iako sam toliko
elela, moja muzika karijera posle gimnazije nije tekla na
isti nain. Kako moj otac nije razumeo te moje tenje i
eleo da me uda videvi da nisam uspela da se upiem na
fakultet i kako me je esto tukao, ja sam s devetnaest
godina pobegla od kue i udala se za onoga za koga sam
sama elela. Prvi mu mi je bio kao ja: otac mu je bio sluga
u optini ili, ali je i on bio zainteresovan za muziku.
Naalost, i taj moj prvi i drugi brak i potonje veze bili su
neuspeni zbog strasti prema muzici, besparice i mukaraca
koji stalno obeavaju, a ne uspevaju nijedno obeanje da
odre. Mogla bih da napiem roman o svim tim
mukarcima koje sam upoznala, ali bi me odmah optuili
da vream turski narod. I Sulejmanu sam vrlo malo
ispriala. Ne bih ni vama da oduzimam vreme.
Pre dve godine sam insistirala da pevam tursku pop-
muziku na jednom ozloglaenom mestu u zabaenoj uliici
na Bejogluu, ali niko nije dolazio i bila sam poslednja na
spisku. Promenila sam lokaciju verujui gazdi jednog
drugog malog kazina koji mi je rekao da u biti vrlo
uspena ako preem na tursku umetniku ili narodnu
muziku, ali iskreno reeno opet sam bila na zaelju. Tu sam
upoznala Sulejmana, u nonom klubu Pariz kao jednog
od upornih mukaraca koji su izmeu pesama eleli da se
upoznaju sa mnom. U Pariz dolaze mukarci razoarani u
ljubav, oni koji ne mogu da prihvate nesreu koja ih je

328
snala, a vole alaturka muziku uprkos nazivu kluba.
Naravno da ga isprva nisam blagonaklono gledala. Ali
pogaalo me je to to je sam, to dolazi svako vee, to mi
alje bukete cvea, to je uporan i bezazlen.
Sulejman plaa stanarinu za stan na etvrtom spratu
zgrade u ulici Dihangir Sormagir. Poto uvee popije dve
ae, Sulejman mi kae: Hajde doi, da te provozam
kamionetom. On ne shvata da kamionet nije romantian,
ali ne marim. Pre godinu dana sam napustila pevanje
umetnike muzike i posao pevaice u malim nonim
klubovima. Ako me Sulejman podri, elela bih da se
ponovo vratim lakoj turskoj muzici. A nije ni mnogo vano.
Mnogo volim da se nou vozim po gradu Sulejmanovim
kamionetom. I ja kao i on iskapim dve ae i, kada se na
cvrcamo, nas dvoje postanemo dobri drugari i priamo ta
nam padne na pamet. Kada se udalji od porodice i straha
od starijeg brata, Sulejman postane simpatian i zabavan.
On me vozi strmim padinama koje se sputaju na
Bosfor, provlai kroz uske uliice, skree kamionet levo i
desno.
Nemoj, Sulejmane, zaustavie nas policija jednog
dana! kaem ja.
Ne brini ti, svi su oni nai ljudi, kae on.
Ponekad kaem kao to on eli: Aj, nemoj, Sulejmane,
paemo i poginuti. Jedno vreme smo svako vee
ponavljali taj razgovor.
Zato se plai, Melahat, misli da emo odista sleteti s
puta?
Sulejmane, kau da jo prave novi most preko Bosfora.
Moe li da veruje?
A ta je tu za neverovati? Kada smo doli iz sela,
govorili su, ovi nee nita uraditi, bedne mlekadije, bio je
uzbuen Sulejman. A sada isti ti ljudi nas mole brate,

329
prodaj mi onaj plac i ubacuju uticajne posrednike da pitaju
ima li posla. Da ti ispriam kako sam postao siguran da e i
ovaj drugi most kao i prvi na kraju biti napravljen i puten
u rad?
Ispriaj, Sulejmane.
Poto su pokupovali sve parcele na Kultepeu i
Dutepeu, Vuralovi sada kupuju placeve na krunom putu
oko mosta, odatle znam Jo nije ni poela konfiskacija
zemljita za kruni put. Ali su parcele Vuralovih iza
Umranije i u mahalama Saraj i akmak ve sada
desetostruko skuplje. Sada u da pojurim nizbrdicom. Ne
boj se, Melahat, vai?
Ja sam pomogla da Sulejman zaboravi mlekadijsku
ker u koju se bio zaljubio. Kada smo se upoznali, nije
uspevao da misli ni na ta drugo sem na nju. Priao mi je
bez trunke stida kako je sa snahom Vedihom obilazio
mahalu po mahalu u gradu i kako su traili devojku da se
oeni njome, a ja sam ga sluala smejui se, isprva stoga to
su mu se moji prijatelji podsmevali i mislila neka se samo
oeni da ga se kurtaliem. A sada bi mi, iskreno govorei,
bilo ao da se Sulejman oenio. Uprkos tome, uopte ne
marim to on ide da gleda devojke. Jedne noi, kada je bio
treten pijan, Sulejman mi je sam priznao da nema anse
da oseti poudu prema zabraenim devojkama.
Ne sekiraj se, to je stanje koje se esto via, naroito
kod oenjenih mukaraca, teila sam ga. To je,
Sulejmane, bolest koja se sve vie iri pod uticajem
fotografija stranih ena na televiziji, u novinama i
asopisima, nemoj to da preuveliava kao linu opsesiju.
On nije shvatao moju opsesiju. Sulejmane, ne svia mi
se to razgovara sa mnom kao da mi nareuje, govorila
sam ponekad.
A ja sam mislio da ti se svia odgovarao bi

330
Sulejman.
Dopada mi se kada se igra orujem, ali ne kada sa
mnom razgovara tako grubo i bezoseajno.
Jesam li ja grub? Jesam li bezoseajan, Melahat?
Ima ti oseanja, ali kao i svi turski mukarci, ne ume
da ih izrazi, Sulejmane. Na primer, ne ume da kae ono
to najvie elim da ujem.
Da se uda za mene? Odobrava li noenje marame?
Ne, to sada nije tema. Reci to drugo to nikako ne
uspeva.
Ha, shvatio sam!
Ako si shvatio, reci onda, Sulejmane Nije to tajna
koju niko ne zna Vidi, svi su ve uli Sulejmane, i ja
znam da ti mene u stvari mnogo voli.
A to pita ako zna?
Nita ja ne pitam. elim da mi to jo jednom kae, i to
je sve Zato ne moe da izgovori, Melahat, ja tebe
mnogo volim? Nema jezik? Hoe li upasti u dugove?
Melahat, to ti vie tako radi, ja, eto, jo vie to ne
mogu da izgovorim.

12. NA TARLABAIJU
NAJSRENIJI OVEK NA SVETU
Mevlut, Rajiha i njihove dve keri Fatma i Fevzije nou su
spavali zajedno u istom krevetu. Kua je bila hladna, a
ispod jorgana prijatno toplo. Ponekad bi devojice pospale
jo dok je Mevlut uvee izlazio da prodaje bozu. Kada bi se
kasno uvee vratio, naao bi dve erkice kako i dalje
spavaju u istom poloaju. Rajiha bi gledala televiziju sedei

331
na ivici kreveta pokrivena dopola, jer je bila ugasila pe.
Pored prozora su bila dva odvojena kreveca za decu, ali
im bi ih tu stavili, dve devojice bi zaplakale u strahu od
samoe. Mevlut je imao veliko potovanje prema njihovim
protestima i govorio Rajihi: U ovom uzrastu se plae
samoe, vidi li ti? Deca se behu navikla, im bi zaspala u
velikom krevetu ne bi se probudila ni da topovi pucaju. Ali
u svojim krevetiima bi se uznemireno budile na najmanji
um i poinjale da plau, budile Mevluta i Rajihu i ne bi
uutale ako ih ne stave u veliki krevet. I Mevlut i Rajiha su
posle izvesnog vremena uvideli da je za sve bolje da
spavaju zajedno.
Mevlut bee kupio staru Arelikovu pe na gas. Ona bi
u stvari mogla da zagreje sobu kao hamam, ali ako bi
mnogo gorela pravila bi veliki troak za gas. (Rajiha bi na
pe stavljala erpu s jelom kad bi htela da ga podgreje.)
Kupovala je gas tri ulice nie, u duanu jednog Kurda na
Dolapdereu. U godinama u kojima se rasplamsao rat na
istoku, Mevlut je video kako kurdske izbeglice, porodica za
porodicom, ulicu za ulicom, pune Tarlabai. To su bili
surovi ljudi, nipoto umereni poput Ferhata. U ratu su im
spaljena sela opustela. Mevlut je od tada manje odlazio u te
mahale, jer ti novi siromani ljudi nikada nisu uzimali bozu.
Kasnije se udaljio od njih i zbog toga to su se na te ulice
bili navadili prodavci haia, pilula i droge, deca beskunici
koja su umrkivala razreiva.
Otkako je Ferhat poetkom 1984. taksijem oteo
Samihu, Mevlut ga nije video godinama. To je bilo udno
posle intenzivnog druenja u detinjstvu i mladosti: Mevlut
je povremeno mrmljao neto to je Rajihi objanjavalo tu
situaciju i govorio Oni su otili veoma daleko. Mevlut je
vrlo retko jasno razmiljao o tome da su pisma koja je pisao
mislei na Ferhatovu enu Samihu stvarni razlog za

332
udaljenost.
Povrh toga, bilo je tano i da se izmeu njih ispreio i
Istanbul koji se irio ne znajui da stane. Pola dana bi
trajalo da sednu u autobus, vide jedan drugoga i vrate se
nazad. Mevlut je eznuo za Ferhatom dok se osnovni razlog
zbog kojeg je bio ljut na njega neprestano menjao. Zato mi
se Ferhat ne javlja, pitao se. I to je bio dokaz da je i te kako
kriv. Kada je saznao da je srean u mahali Gazi u kojoj ive
tek venani, tavie da Ferhat radi kao konobar u jednom
restoranu na Gaziosmanpai, Mevluta je obuzela zavist.
Poto bi nekih veeri dva sata prodavao bozu, Mevlut bi
zamiljao sreu koja ga eka u kui ne bi li jo malo izdrao
da radi na pustim ulicama. Kada bi samo pomislio na miris
kreveta i sobe, glasove koje su keri Fatma i Fevzije
isputale ispod jorgana, dodire izmeu njega i Rajihe dok
one spavaju, meusobno dodirivanje njihove koe koje je
peklo kao opraj, oseao bi da su mu oi gotove da zasuze
od sree. Kada bi se vratio kui, poeleo bi da to pre obue
pidamu i legne u veliki topli krevet. Dok bi zajedno
gledali televiziju, priali bi o tome koliko je uradio, o
atmosferi na ulicama, o svemu na ta je naiao u domovima
u kojima je prodao bozu. Nikada ne bi vee doveo do kraja
a da ne poloi Rajihi raun za taj dan i ne prepusti se
njenom saoseajnom i paljivom pogledu.
Dok bi gledali televiziju, Mevlut bi tiho rekao Kau da
je previe eera, ciljajui na bozu za taj dan. Ee, ta da
radim, boza od jue je bila mnogo kisela, odgovarala bi
Rajiha kao i uvek i branila smesu koju je sama pripremila.
Ili bi Mevlut rekao da ga je zbunilo to su ga pitali u nekom
stanu u koji su ga pozvali ak u kuhinju. Jesi li ti ovo
kupio? rekla je jedne noi neka starija gospoa pokazujui
na njegovu kecelju. Na ta je mislila? Na boju kecelje? Ili
na to da je to enski odevni predmet?

333
Poput gradskih senki koje je nou viao na ulicama,
poput zabaenih ulica nalik na divlje stenje, Mevlut je
posle jedan sat po ponoi viao da se ceo svet pretvorio u
neko tajanstveno mesto sainjeno od senki: ti automobili
to na televiziji jure jedan drugoga bili su udni koliko i
mrane zabite ulice; u kom li su delu sveta bile te daleke i
crne planine u levom uglu ekrana; zato je taj pas trao,
zato je na televiziji pas koji tri, zato je usamljena ena tu
plakala sama?

Rajiha. Ponekad bi usred noi Mevlut ustajao iz kreveta,


uzimao i pripaljivao cigaretu sa stola u kraju sobe, razmicao
zavese i puio posmatrajui ulicu. Ja bih ga s mesta na
kome sam leala videla na svetlosti uline svetiljke, pitala
se o emu razmilja i prieljkivala da se vrati u krevet. Ako
bi Mevlut utonuo u misli i ne bi se vraao u krevet, ustajala
bih s mesta, pila au vode i pokrivala devojice. Tada mi
se Mevlut vraao u krevet kao da se postideo svojih misli.
Nije nita, govorio bi katkad. Tako, razmiljam.
Za letnjih veeri, Mevlut je bio zadovoljan ivotom, jer
je s nama. Ali, on to ne govori, pa da kaem ja: Leti smo
manje zaraivali nego zimi. Mevlut je kod kue po itav
dan drao otvorene prozore ne marei za muve, buku
(Napolju je tie, govorio je) i prainu od ruenja koje se
preduzimalo zbog bulevara koji se prosecao iznad nas;
istovremeno je sluao televiziju i uorenje devojica koje
su se igrale u dvoritu iza kue, na ulici, na drvetu. Umeao
bi se odozgo kada bi se meu njima rasplamsala svaa. Ako
bi se nekih veeri napreac rasrdio i iznervirao, izlazio bi
tresnuvi vratima (devojice su se na to ve bile navikle, ali
su se ipak svaki put pomalo plaile), odlazio u kafanu da
igra karte ili sedao na uske stepenice od tri basamaka to
se od ulinih vrata sputaju na plonik i puio. Ponekad bih

334
i ja silazila za njim i sedala do njega. Nekad bismo zajedno
s decom silazili na ulicu. Dok bi se one igrale na ulici ili u
dvoritu s drugovima koji su se u trenutku stvorili odasvud,
ja bih sedela na stepenitu i na svetlosti uline svetiljke
tano iznad nas istila pirina za pilav koji e Mevlut
prodavati na Kabatau.
Tako smo sedei na stepenicama razvili prijateljski
odnos s kominicom Rejhan koja ivi nie u ulici dve kue
preko puta nas. Jedne noi je Rejhan Abla[22] pomolila
glavu kroz istureni prozor i rekavi A, vaa ulina lampa je
jaa od nae u kui! uzela runi rad, sila na ulicu i sela
pored mene na stepenite. Rejhan Abla je govorila Ja sam
s istoka, ali nisam Kurtkinja, ali je krila odakle je tano
kao to je krila godine. Bila je od mene starija najmanje
deset-petnaest godina. Ponekad bi zadivljeno gledala moje
ruke koje su istile pirina i govorila: Rajiha, ima ruke
poput deteta, nema nijednu boru, maala. I jo se brzo
kreu poput krila goluba Kada bi radila runi rad, veruj
mi, zaradila bi vie nego ja danas i tvoj aneoski mu. A
moj je inae tako kivan to ja od ovog runog rada zaradim
vie od njegove policijske plate
Kad joj je bilo petnaest godina, otac ju je ne pitavi
nikoga u jednom danu dao nekom trgovcu valjane vune. Sa
zaveljajem u ruci nastanili su se u Malatiji, a ona vie
nikada nije videla roditelje i porodicu. Ljutila se na njih to
su je tako na brzinu prodali i nije prihvatala izgovor da su
bili izuzetno siromana porodica sa sedmoro dece, tako da
je jo raspravljala s njima kao da su tu pred njom: Kako
ima dobrih roditelja koji ni jedan jedini put ni iz daljine ne
pokazuju svoje keri, a kamoli da ih daju za one koje ne
ele, Rajiha, govorila bi klimajui glavom, ali ne
odvajajui oi od prefinjenog posla u rukama. Ljutila se na

335
oca i to nije postavio uslov graanskog venanja kada ju je
prodavao prvom muu. Drugom muu, za koga je pobegla i
udala se za njega, sama je postavila taj uslov i uspela.
Kamo sree da sam ga uslovila i batinama, govorila je
ponekad smejui se. Znaj koliko ti Mevlut vredi.
Rejhan Abla bi se ponekad pravila da ne moe da
veruje da uopte postoji mukarac koji nikada ne podie
ruku poput Mevluta. Ponovo je traila da joj ispriam kako
sam nala svog aneoskog mua kako smo se ugledali
jednom iz daljine na nekoj svadbi i dopali jedno drugome,
kako mi je Mevlut iz vojske preko posrednika slao pisma.
Poto ju je njen drugi mu tukao uvek poto bi popio
rakiju, ona bi uvee, dok bi on sedeo i pio, ekala da iskapi
prvu au. Kada bi krenule rune rei, uspomene na
sasluanja iz policijske slube, optube za nerazumevanje,
to su bili prvi nagovetaji batina, ona bi ustajala od stola,
uzimala runi rad i dolazila kod mene. Katkad bih ja bila
gore i, po reima njenog mua (brat Nedati), koji bi utivo
govorio Rejhan, ljubavi, molim te doi kui, obeavam da
neu piti, zakljuivala da Rejhan Abla sedi dole na
stepenitu. A nekad bih i ja uzimala devojice i silazila do
nje na stepenice. Aman, dobro da si dola, hajde da
sedimo zajedno, onaj moj e jo malo da se napije i zaspi,
govorila bi Rejhan Abla. A u zimskim veerima, kada je
Mevlut prodavao bozu, sedela bi s devojicama ispred
televizora i do kasnih sati ih zabavljala i zasmejavala jedui
semenke i priajui im prie. Svaki put bi se nasmeila
Mevlutu, kada bi doao kasno govorei Maala, ne bilo
uroka vaoj porodinoj srei!
Mevlut je ponekad nasluivao da proivljava najsrenije
godine svog ivota, ali je to saznanje drao samo u jednom
krajiku svesti. Ako bi mislio da je srean, mogao bi to da
izgubi. Ionako je u ivotu bilo toliko mnogo stvari zbog koje

336
bi se ovek razbesneo i gunao i koje bi uinile da zaboravi
svoju trenutnu sreu. Ilo mu je na ivce to to Rejhan Abla
sedi do kasno i u sve zabada nos. Nerviralo ga je to Fatma
i Fevzije zaponu svau dok gledaju televiziju i najpre
stanu da viu, a potom da plau. Ljutio se na nitkove koji
kau Sutra uvee imamo goste, oekujemo devet-deset
aa boze, a sutradan uvee se vrata i zidovi zaodenu
tiinom, a oni mu i ni vrata ne otvore dok na hladnoi zvoni
zvoncetom. Besneo je kada je na televiziji video majku
deaka iz Kutahije ubijenog u napadu kurdskih militanata
na vojne kamionete u Hakariju koja je plakala grcajui.
ivcirali su ga plaljivci koji su se ustezali da kupe pilav i
piju bozu na istanbulskim ulicama, jer je u Sovjetskoj
Ukrajini eksplodirao ernobil pa je vetar doneo kancerozne
oblake iznad grada. Nervirao se kada je video da su
devojice plastinoj lutki ponovo iupale ruku koju je
popravio tankom bakarnom icom izvuenom iz plastinog
omotaa elektrinog kabla. Imao je strpljenja kada se na
ekranu pojavi sneg, jer se antena pomera na vetru, ali je
gubio ivce kada bi slika na ekranu imala senku i bila sva
pobrkana. Ljutio se kad iznenada u mahali nestane struje,
ba dok se peva pesma. Nerviralo ga je kada pone
reklama za kiselo mleko ivot usred vesti o atentatu na
premijera Ozala, dok se atentator na koga je policija
ispalila metke drhtei i odskakujui uvija na zemlji (tu
scenu je Mevlut video najmanje dvadeset puta); tada bi
govorio Rajihi koja je sedela pored njega: Ovi podlaci su
svojim kiselim mlekom s pesticidima unitili prodavce na
ulici.
Ako bi Rajiha rekla: Uzmi devojice sutra ujutru,
izvedi ih u grad da ja na miru poistim kuu, Mevlut bi
zaboravio sve te nevolje. Oseao se najsrenijim ovekom
na svetu dok je iao ulicama s Fevzije u naruju i Fatminom

337
ruicom u svojoj uljevitoj ruci. Mevluta bi ushiivalo da
zadrema sluajui razgovor dece poto se vrati iz prodaje
pilava, da se zatim probudi i igra s devojicama (pogodi ija
je ovo ruka, uge) ili da ga dok razmilja o tim radostima
nou na ulici zaustavi neka potpuno nova muterija i kae
Bozadijo, daj jednu au!
Tih godina, kad je sa zahvalnou i bez ikakvog
preispitivanja prihvatao blagodeti koje mu je ivot
spontano pruao, Mevlut je samo nejasno primeivao kao
to primeuje da godinja doba prolaze i da lie uti i
opada kako vreme lagano protie, kako se neka stabla
sue, kako iznenada nestaju neke drvene graevine, da su
na praznim parcelama, na kojima su deca igrala fudbal, a
prodavci i nezaposleni spavali u podne, podignute zgrade
sa est-sedam spratova, da su na ulicama okaeni jo vei
reklamni panoi i plakati. Kao to je tek u poslednjem
trenutku uvideo da se opet zavrila sezona boze ili
fudbalska liga ili je poslednje sedmice u nedelju uvee
shvatio da e Antalijaspor ispasti iz lige 1987. godine. Ili,
kao to je spoznao kada jednog dana nikako nije mogao da
pree s jedne strane ulice Hala Skargazi na drugu, da se
posle vojnog udara 1980. godine na ulicama u gradu polako
pravi mnogo nadzemnih prelaza i da se na tim prelazima
postavljaju gvozdene ograde na ivicama plonika za
usmeravanje graana na te prelaze. Mevlut je iz kafanskih
razgovora i televizijskih diskusija uo da e gradonaelnik
otvoriti iroki bulevar od Taksima do Tepebaija i da e taj
bulevar povezati Taksim i ihane tako to e proi pet
ulica iznad njihove ulice, du Tarlabaija, ali nije mislio o
tome kao o neemu stvarnom. Ionako je veinu
informacija, koje je Rajiha donosila od starosedelaca
mahale i glagoljivih ena, Mevlut znao s ulica, iz onoga o
emu se razgovaralo u kafani, od starih Grkinja koje su

338
ivele u stogodinjim memljivim i mranim zgradama
izmeu Cvetnog pasaa, Riblje pijace i Engleskog
konzulata.
Niko nije eleo da se sea i pria o tome, ali nekada je
Tarlabai bila grko-jermensko-jevrejska i sirijaka mahala.
Pre ezdeset godina, poetkom dvadesetih godina
dvadesetog veka, na grebenu Ferikoj, u ulici Kurtulu, koja
predstavlja drugu stranu doline to se sputa na Zlatni rog
iza Taksima i kojom protie potok s drugim nazivom u
svakoj etvrti (Dolapdere, Biledikdere, Papazkopru,
Kasimpaa Deresi[23]), koji je zaboravljen zajedno sa svim
tim nazivima, jer je prekriven betonom, iveli su samo Grci
i Jermeni. Prvi udarac nemuslimanima s Bejoglua posle
proglaenja Republike zadat je porezom na imovinu 1942.
godine. Vlada, koja je u Drugom svetskom ratu bila
dobrano otvorena za nemaki uticaj, razrezala je veini
hrianskog stanovnitva Tarlabaija previsoke poreze, te je
mukarce Jermene, Grke, Asirce i Jevreje koji nisu uspeli
da ih plate pohapsila i poslala u radne logore u Akaleu.
Mevlut je esto sluao prie apotekara, majstora za izradu
nametaja, Grka ije su porodice tu stoleima ivele, a koji
su preputali duan egrtu Turinu ne mogavi da plate
porez i odlazili u logor ili pak mesecima nisu izlazili iz kue
da ih ne bi uhapsili u ulinim racijama. Veina Grka je
otila u Grku posle pohare i ruenja crkava i radnji,
proterivanja svetenika i silovanja ena od masa sa
tapovima i zastavama u rukama 6. i 7. septembra 1955.
godine za vreme spora izmeu Grke i Kipra.
A i oni koji nisu tada otili bili su prinueni da odlukom
vlade 1964. godine za dvadeset etiri sata napuste svoje
domove i zemlju.
Te prie su priali apatom stari stanovnici mahale,

339
poto se u krmi u kasne sate dobro napiju, ili oni koji su se
alili na ljude useljene u prazne kue. Mevlut bee uo rei
da su negdanji Grci bili bolji od Kurda. Poto je vlada
gledala skrtenih ruku, sada su na Tarlabai dolazili
Afrikanci i siromasi, pa emo videti ta e jo biti.
Ali kada bi neki od Grka poslatih u Grku doli u
Istanbul, na Tarlabai, da obiu svoje kue za koje su jo
imali tapije, ne bi bili posebno dobro doekani. Niko nije
eleo da im kae: U vau kuu su se uselili siromasi iz
Bitlisa, iz Adane koji su se doselili iz Anadolije!, tako da su
ak i oni najdobronamerniji sa stidom beali od svojih
starih znanaca. Bilo je onih koji su besneli to e pokuati
da im naplate kiriju, koji su zauzimali neprijateljski stav, ali
i onih koji su se meusobno grlili u kafani i sa suzama se
priseali starih dobrih vremena koja su zajedno proiveli.
Ali ti emotivni trenuci su bili kratki. Mevlut je viao kako
raznorazne razbojnike bande, koje zajedno s dravom i
policijom organizuju provale i useljavanje u prazne kue
Grka i njihovo iznajmljivanje siromasima iz Anadolije,
nametaju da deca na ulici zvide i bacaju kamenje na
Grke koji poseuju svoje nekadanje domove. U takvim
situacijama Mevlutu je najpre, kao i svakome, dolazilo da
kae: Stanite, deco, ne inite to, sramota je. Ali bi se
smeo setivi se da njegove rei nee uspeti da dopru do
dece, kao i da je iza onih koji ih hukaju i njegov gazda.
Mislei na nepravdu za koju nije znao ta je tano poput A
i Grci su inae zauzeli Kipar, udaljio bi se s lica mesta
napola postien, a napola gnevan.
Ruenja su obznanjivana upotrebom izraza koji su se
odnosili na istou i modernost to svima zvue prijatno.
Trebalo je da budu poieni razbojnici, Kurdi, Cigani,
lopovi useljeni u kue bez vlasnika, sruena legla droga i
opi jata, vercerska skladita, javne kue, samake sobe,

340
ruine koje su prikrivale nezakonite poslove, i da se umesto
njih napravi ulica sa est traka kojom e za pet minuta
stii od Tepebaija do Taksima.
Nisu se odve glasno uli glasovi advokata Grka koji su
se parnicama opirali odlukama o konfiskaciji, studenata
nekoliko univerziteta koji su se borili za zatitu stogodinjih
zgrada i udruenja arhitekata. Gradonaelnik, koji je sa
sobom poveo i novinare, seo je za volan jednog vozila za
ruenje i uz aplauze poeo da buldoerom na kome je bila
okaena turska zastava rui jednu od starih graevina za
koju je sudska odluka o ruenju zakasnela. Za vreme
uklanjanja zgrada stvarala se praina koja je ulazila ak i
kroz zatvorene prozore Mevlutove kue koja je bila pet
ulica nie. Oko buldoera nije manjkalo radoznale mase
sveta koju su inili besposleni, prodavci za tezgama,
posmatrai u prolazu, deca i prodavci koji su im nudili
jogurt, evrek, kukuruz.
Mevlut je eleo da svoja kolica za pilav dri dalje od
praine. Tokom godina ruenja nikada nije svratio na buna
mesta s mnogo ljudi. Njega je najvie pogodilo unitenje
velikih stambenih zgrada, starih ezdeset-sedamdeset
godina, koje su se nalazile na delu ka Taksimu u bulevaru
sa est traka koji se otvarao. Kada je tek bio doao u
Istanbul, na dinovskoj reklami na fasadi tih zgrada koje su
gledale na Taksim, s visine od est-sedam spratova neka
beloputa ena svetlokestenjaste kose i dobrog srca nudila je
Mevlutu keap tamek i luks sapun. Mevlut je voleo
kako mu se ena osmehuje s tihom ali istrajnom nenou i
dopadalo mu se da im se pogledi sretnu kad god izae na
Trg Taksim.
Osetio je tugu i to je zajedno sa zgradom koja je nosila
enu svetlosmede kose sruen i bife Kristal ispod nje,
uven po svojim sendviima. Kristal je bio bife u kome se

341
prodavalo najvie jogurta u Istanbulu. Mevlut je dva puta
(jednom je bio poaen) pojeo hamburgere sa zaljuenim
mesom i sosom od paradajza koji su bili njegov pronalazak i
uz njih popio i jogurt. Kiselo mleko za pravljenje jogurta
davala su dvojica krupne brae s nadimkom Beton iz
Imrenlera, susednog sela Denetpinaru. Braa Abdulah i
Nurulah Beton nisu za sebe vezala samo bife Kristal,
nego niz velikih restorana i bifea na Taksimu, Osmanbeju i
Bejogluu koji su kupovali velike koliine kiselog mleka, i
ve do sredine sedamdesetih zaradili mnogo novca, pre
nego to su firme za proizvodnju kiselog mleka poele da
ga razvoze kamionima u staklenim posudama i drvenim
gajbama. Ogradili su placeve na Kultepeu, Dutepeu i
azijskoj strani Istanbula, da bi potom za dve godine bili
poieni s trita i ulica zajedno s ulinim prodavcima
kiselog mleka. Po tome to je ruenje bifea Kristal video
kao kaznu kojom su kanjeni, Mevlut je shvatio da je bio
ljubomoran na brau Beton koji su bili mnogo sposobniji od
njega, veti i bogati toliko da nisu ni imali potrebe da nou
prodaju bozu.
Mevlut je ve dvadeset godina bio u Istanbulu. alio je
kad god bi video kako je s novim putevima, ruenjima,
zgradama, velikim reklamama, radnjama, podzemnim i
nadzemnim prelazima za tih dvadeset godina nestalo staro
lice grada koje je poznavao i na koje je navikao, ali se jo
vie radovao oseajui da je u tom gradu za njega neto
napravljeno. Nije doivljavao grad kao mesto napravljeno
pre njega u koje je doao izvana. Svialo mu se da zamilja
Istanbul kao mesto stvoreno dok je on u njemu iveo i jo
lepe, istije i modernije u budunosti. Voleo je one koji su
stanovali u negdanjim zgradama starim pola veka,
napravljenim dok je bio u selu ili jo pre nego to se rodio, s
liftom, radijatorima i visokim tavanicama i nikada nije

342
zaboravljao da su se ti ljudi bolje ophodili prema njemu. Ali
seao se da je u tim starim istanbulskim graevinama jo
bio stranac u gradu. Strahovao je da e napraviti neto
pogreno, jer su se portiri starih stambenih zgrada, iako ne
svesno, ponaali prema njemu s veim potcenjivanjem od
svih. S druge strane, voleo je staro: atmosferu na grobljima
koja je otkrivao prodajui bozu u perifernim etvrtima,
damijske zidove obrasle mahovinom, nerazumljive natpise
na osmanskom jeziku na presahlim esmama sa
zaepljenim mesinganim slavinama.
Ponekad bi mu na pamet padalo da dok svi koji su doli
u grad postaju bogati i stiu imovinu, kuu, plac, on iako
toliko radi, moe samo da preivljava i da od prodaje pilava
u sutini ne moe da zaradi novac. Tada je razmiljao da bi
to to nije zadovoljan sreom koju mu je Alah podario
predstavljalo nezahvalnost. Nekada je, to je bilo retko, po
preletu roda shvatao da se smenjuju godinja doba i da je
zima prola i oseao da polako stari.

13. SULEJMAN PRAVI NEVOLJE


JE LI TAKO NETO BILO ILI NIJE?
Rajiha. Vie ne mogu da svoje devojice Eatmu i Fevzije
stavim u autobus (jedna karta za obe) i odvedem ih na
Dutepe da vide tetku Vedihu, da na ulici i u bati jedu dud,
tre i igraju se. Kada sam poslednji put otila, bilo je to pre
dva meseca, Sulejman me je u jednom trenutku sabio u
oak i najpre pitao za Mevluta. Ja sam mu rekla da je
dobro. A onda je kao i uvek alei se poveo re o Ferhatu i
Samihi.

343
Ni mi ih ne viamo od kada su pobegli, veruj mi
Sulejmane, slagala sam kao uvek.
Ja u stvari verujem da ih ne via, uzvratio je
Sulejman. Ni Mevlut vie ne eli da vidi Ferhata i Samihu.
A zna li zato?
Zato?
I ti to zna, Rajiha. Mevlut je ona pisma iz vojske pisao
zapravo Samihi.
Kako?
Dok sam ih davao Vedihi da ih tebi da, nekoliko
pisama mi je zapalo za oko pa sam ih proitao. Oi koje je
Mevlut tu opisivao nisu tvoje oi, Rajiha.
Dok je to govorio, cerio se kao da se zajedno zabavljamo
na na ustaljeni nain. I ja sam prsnula u smeh, kao da je to
bila ala. ak mi je i Alah pomogao pa nisam ostala bez
rei, te sam rekla: Ako je Mevlut Samihi pisao pisma,
zato si ih ti donosio meni?

Sulejman. Ja u stvari nisam eleo da unesreim Rajihu. Ali


naposletku vanije od svega je znati istinu, zar ne? Rajiha
toga dana sa mnom vie nije razgovarala, pozdravila se s
Vedihom, povela svoje keri i otila. Kada dou kod nas, ja
ih ponekad stavim u kamionet i urno odvezem do
autobuske stanice Medidijekoj da ne zakasne i da Mevlut
ne zametne svau to kod kue nikoga nema. Ali toga dana
Rajiha mi ak nije rekla ni zbogom. Uopte ne mislim da
e, kada stigne kui, pitati Mevluta Jesi li ti ona pisma u
stvari pisao Samihi? Najpre e malo plakati. Ali ako
potom malo razmisli, doi e do zakljuka da je tano ono
to je od mene saznala.

Rajiha. Dok smo se vraale kui autobusom Medidijekoj-


Taksim, Fevzije mi je sedela u krilu, a Fatma pored mene. I

344
da nita ne kaem, devojice odmah vide da im je mati
nesrena i uznemirena. Namrtila sam se i rekla im idui
ka kui: Nemojte tati rei da smo ile kod tetke Vedihe,
vai? A moda, pomislila sam, Mevlut ne eli da idem na
Dutepe da bi me drao dalje od Sulejmanovih lai. Ali im
sam kod kue ugledala Mevlutovo dobro detinje lice
shvatila sam da Sulejman lae. Kada su sutradan ujutru
devojice izale u dvorite da se igraju, na um mi je palo
kako me je Mevlut pogledao na eleznikoj stanici u
Akehiru i uznemirila sam se Sulejman je tog dana vozio
kamionet.
Ali laknulo mi je kada sam izvadila pisma iz kutka u
kome sam ih uvala i krenula da itam: moj mili Mevlut
razgovara sa mnom kada ostanemo sami u naoj kui ba
onako kako je u tim pismima pisao. Osetila sam se krivom
to sam poverovala u Sulejmanovu izmiljotinu. Ali sam se
opet zbunila kada mi je na pamet palo da mi je Sulejman
donosio pisma i da me je on preko Vedihe ubedio da
pobegnem. Ni ja vie nikada neu da idem na Dutepe,
rekla sam u sebi.

Vediha. Jednog dana u podne, nedugo poto je Mevlut


izaao da prodaje pilav, izala sam iz kue nikome ne
govorei, sela u autobus i otrala na Tarlabai kod Rajihe.
Kada me je videla, moja sestra se tako obradovala da su joj
suze krenule. Prila je piletinu obavijena dimom i mirisom,
glave zavijene poput kuvara, s ogromnom viljukom u ruci.
U isti mah je vikala na keri koje su pravile nered. Poslala
ih je u batu poto sam ih poljubila i pomazila. Deca su
jedna za drugom bile bolesne, pa zato nismo mogle da
doemo, rekla je. Mevlut nema pojma o naim
posetama.
E, Rajiha, ni Korkut me uopte ne puta iz kue,

345
pogotovo ne na Bejoglu. Kako emo se viati?
Tvoji deaci, Bozkurt i Turan, jednom su mnogo
maltretirali moje devojice, rekla je Rajiha. Kada su
Fatmu vezali za drvo, gaali je strelom i rasekli joj obrvu
One se sada ve plae tvojih sinova.
Ne brini vie, Rajiha; ja sam ih dobro istukla i naterala
ih da se zakunu da nee pipnuti tvoje devojice. Ionako su
Bozkurt i Turan sada u koli do etiri po podne. Reci mi
istinu, Rajiha, da li zato ne dolazi kod nas ili te Mevlut ne
puta?
Mevlut nije nita kriv. Vidi ti u stvari one Sulejmanove
smutnje i spletke. Toboe je Mevlut pisao iz vojske pisma
Samihi, a ne meni.
Draga moja Rajiha, pusti te Sulejmanove gluposti
Rajiha je s dna pletene korpe za ivenje u jednom
potezu izvadila sveanj pisama i nasumino otvorila jedan
pouteli koverat: Mila duo, jedina moja, lepooka Rajiha,
itala je i zaplakala.

Sulejman. Razbolim se kada Mahinur prigovara najvie


mojoj porodici i kae da smo svi koliko jue iveli na selu.
Kao da sama nije erka slubenika, barska dama, nego
painska ki i gospoa doktor. Posle dve ae mi upadne u
re: Jesi li ti bio obanin u selu? i strano ozbiljno podie
obrve kao da je zanima. Opet si preterala s piem, kaem
ja.
Ja? Ti pije mnogo vie od mene, kada popije ne
uspeva da vlada rukama. Ako se jo jednom napije,
prebiu te.
Vratio sam se kui. Majka i Vediha su preko televizije
gledale kako se ljube Gorbaov i Bu. Korkuta nije bilo, pa
sam razmiljao da popijem poslednju au kad me je
Vediha priepila u kuhinji.

346
Sluaj ti, Sulejmane, poela je. Ako Rajihu odagna
iz ove kue, neu ti oprostiti. Jadnica veruje tvojim laima i
glupavim alama i plae.
Dobro, Vediha. Neu vie razgovarati s Rajihom. Ali da
se pre svega setimo ta je tano bilo, pa da posle laemo da
niije srce ne bi bilo slomljeno.
Sulejmane, pretpostavimo da je Mevlut zaista video
Samihu, zaljubio se u nju, ali je u zaglavlju pisma pisao
Rajiha, jer je pogreno mislio da se zove Rajiha.
Da, tano tako
Ne, velika je verovatnoa da si ga ti svesno doveo u
zabludu
Ja sam samo pomogao da se Mevlut oeni.
I ko ima koristi od seanja na sve to sada? Osim
rastuivanja jadne Rajihe?
Vediha, toliko si se trudila da mi nae odgovarajuu
devojku. Prihvati i sada istinu.
Nita nije bilo od onoga to ti kae, rekla je Vediha
sa strogim izrazom lica. Rei u to i tvom starijem bratu.
Ova stvar se ovde zavrava. U redu?
Kao to primeujete, kada Vediha hoe da me zaplai,
pominje mua, ne kao Korkuta, nego kao tvog starijeg
brata.

Rajiha. Negde usred dana, na primer dok pripremam toplu


oblogu, jer e prijati Fatmi koju boli uvo, odjednom
zaboravim na ono to radim, otrim do kutije za ivenje,
izvuem jedno pismo iz svenja i itam kako je Mevlut za
moje oi rekao setne poput planina u Karsu. Nekih noi
ekam da se Mevlut vrati kui i dok jednim uvom sluam
to pria Rejhan Abla i oslukujem kako devojice u
krevetu diu uz krkljanje i kaljanje, odjednom, kao da
sanjam, ustajem s mesta i itam kako je Mevlut za mene

347
napisao Ne elim vie druge oi, ne elim vie drugo
sunce. Dok ujutru na Ribljoj pijaci s Fatmom i Fevzije
posmatram kako prodavac kokoijeg mesa Hamdi kolje
kokoke, erupa im perje i prlji im kou u smradu, bude mi
lake kada se selim da je Mevlut za mene rekao mirisna
poput rue i mousa, mirisna poput svoga imena.[24] Ako u
danima u kojima juni vetar ceo grad obavije mirisom
kanalizacije i mahovine, a nebo dobije boju pokvarenog
jajeta, postanem potitena, itam ta je Mevlut napisao za
moje oi tamne poput tajanstvenih noi i bistre poput
izvora.

Abdurahman-efendija. Kako je ivot u selu postao isprazan


otkako sam poudavao keri, odlazim u Istanbul u pogodno
vreme. Onako polubudan, u autobusima koji se tresu i
zveckaju poput amca, s tugom razmiljam idem li ja to
tamo gde me ne ele. U Istanbulu boravim kod Vedihe i
trudim se da koliko je mogue budem daleko od smrknutog
Korkuta i njegovog oca bakalina Hasana, koji to vie stari
sve vie lii na duha. Ja sam umorni starac bez prebijene
pare, u ivotu nisam odseo u hotelu. Smatram neumesnim
da ovek plati da bi se jedne noi sklupao negde sa strane
i prespavao.
Nije tano da su mi Sulejman i Korkut dali poklone i
novac u naknadu da se moja ki Samiha uda za Sulejmana i
da sam im podvalio kada je Samiha pobegla. Da, Korkut je
dao pare za moje zube, ali ja sam tu velikodunost shvatio
kao poklon mua moje erke Vedihe, a ne kao otkupninu
za moju lepu ker. Drskost je i pomisliti da bi otkupnina za
lepoticu kao to je Samiha mogla biti zubna proteza.
Pri ulasku i izlasku iz kue Aktaovih, vodio sam mnogo
rauna da izbegnem Sulejmana, kome jo nije bilo dosta tih

348
tema, kad me je jedne noi uhvatio u kuhinji dok sam neto
prezalogajivao. Iz nekog razloga smo se zagrlili i poljubili
poput oca i sina. Poto mu je otac odavno bio zaspao,
radosno smo u oku u kome ju je krio, iza limenog
sanduka za krompir pronali pola flae rakije. U jednom
trenutku, ne seam se kako je bilo, malo pre jutarnjeg
ezana, primetio sam da Sulejman neprestano ponavlja isti
refren. Tatice, ti si astan ovek, kai poteno, je li tako
neto bilo ili nije? Mevlut je u stvari Samihi pisao ljubavna
pisma.
Sulejmane, dete moje, nije vano ko se u koga u
poetku zaljubio. Ono to je vano u braku jeste biti srean
posle venanja. Zato je na prorok zabranio da se devojka i
momak upoznaju i uzalud vode ljubav i troe svoju strast
pre nego to se venaju, a i Kuran asni je zabranio da
odrasle devojke idu otkrivene glave
Sasvim tano, potvrdio je Sulejman. Po mom
miljenju, ne zbog toga to mi je davao za pravo nego zato
to nikada nije uspevao da se suprotstavi recima u kojima
se pominje Prorok i Kuran asni.
A uz to u naem svetu, nastavio sam, nema znaaja
kome je isprva napisano ljubavno pismo, jer se pre
venanja devojka i mladi nisu poznavali. Pismo je forma, a
srce je ono to je sutinski vano.
Znai, Mevlut je pisao pisma ciljajui na Samihu, a
sudbina je htela da to bude Rajiha, to nema veze?
Nema.
Kod Alaha, vrlo je vana namera njegovog roba, rekao
je Sulejman mrtei se. Alah prihvata post nekoga ko je
ostao gladan jer je imao NAMERU da posti, a ne zato to
nije mogao da nade hleb. Prvo je NAMERAVAO, a drugo
nije.
U Alahovim oima Mevlut i Rajiha su dobri robovi. Ne

349
brini, rekao sam. Zadovoljan je njima. Alah voli
skromnog roba koji je srean i zna da se zadovolji malim.
Zapravo su sreni to ih voli, zar nije tako? Ako su sreni,
nije vie na nama da neto kaemo, zar ne, Sulejmane,
sine?

Sulejman. Ako Rajiha veruje da su ona pisma odista njoj


pisana, zato nije traila od Mevluta da je isprosi od oca?
Odmah bi se venali, bez ikakve potrebe da bude oteta. Jer
i nije imala drugih prosaca. Uprkos tome, pria se da bi
Krivovrati Abdurahman traio mnogo novca A onda bi
Rajiha ostala neudata i on ne bi mogao da proda mlau
ker Samihu, koja je u stvari lepa. Toliko je prosto.
(Kasnije se zapravo ispostavilo da ni najmlaa ki nee
doneti pare, ali to je drugo pitanje.)

Abdurahman-efendija. Posle nekog vremena otiao sam


kod najmlae keri, na sasvim drugi kraj graa, u mahalu
Gazi. Poto se Sulejman i dalje drao toga kao pijan plota,
sakrio sam da idem kod Samihe i Ferhata i napravio se kao
da se stvarno vraam u selo. Sa Vedihom sam se zagrlio i
izljubio kao da u moda umreti u selu i preseliti se na
drugi svet. Sa torbom u ruci uao sam u autobus za Taksim
na Medidijekoju. Kad god bi se vozilo nalo u zastoju,
putnici stenjeni i oamueni u dupke punom autobusu su
vikali Majstore, otvori vrata, ali voza nije otvarao
govorei Nismo na stanici. Posmatrao sam te este svae
bez ikakvog meanja. U autobusu u koji sam kasnije uao
bili smo tako zgnjeeni poput sardina u konzervi da sam
bio tanak kao flis-papir kada sam izaao na Gaziosmanpai.
Odatle sam plavim minibusom stigao do mahale Gazi u
vreme smrkavanja.
Kao da je ovaj kraj grada bio hladniji i mraniji, a oblaci

350
nii i straniji. Popeo sam se uz uzviicu kao da trim, inae
je cela mahala bila jedno uzvienje. ive due nije bilo i
oseao se miris ume i jezera koji su se nalazili na mestu na
kojem prestaje grad. Izmeu kua poput aveti vladala je
tiina golih planina.
Zagrlio sam svoju lepu ker koja je otvorila vrata i, ne
znam zato, zaplakali smo. Odmah mi je bilo jasno da moja
ki Samiha plae, jer je nesrena i sama. ak i te veeri
njen mu Ferhat je mogao da doe kui tek u pono i
stropotao se kao mrtvac i zaspao. Mu i ena toliko mnogo
rade da im na kraju ne preostaje ni snage ni srca da sednu
u autobus i sastanu se u toj kui na vrhu planine. Ferhat je
naposletku dopisno zavrio fakultet i izvadio i pokazao mi
diplomu Univerziteta Anadolija. Dae bog da posle toga
budu sreni. Ali ve prve veeri sam ostao bez sna. Taj
Ferhat nee umeti da usrei moju jadnu Samihicu, moju
lepu pametnu erku. Nemojte me pogreno razumeti,
krivim tog oveka ne zbog toga to mi je oteo ker, nego
zato to je primorava da radi kao sluavka.
Ali Samiha nije prihvatala da je posao spremaice
razlog njenoj nesrei. inilo se da je veoma zadovoljna
svojim ivotom, poto bi joj mu ujutru otiao da radi
(kakav god da je imao posao). Zbog mene je uzela slobodan
dan. Isprila mi je jaja u tiganju. Sa stranjeg prozora
pokazala mi je fosforni plac koji je njen mu ogradio. Izali
smo u baticu kuerka na vrh brda; okolina je bila
uokvirena brdima ispunjenim na brzinu napravljenim
kuama nalik na bele kutije. Sasvim u daljini, u magli i
fabrikim dimovima, samo su se nazirale linije grada, poput
stvorenja koje se nejasno vidi, jer lei u blatu. Tu su ona
brda preko puta, oe, rekla je Samiha i pokazala na
mnotvo straara u okolini. Drhtala je; bilo joj je hladno.
Kada smo pre pet godina doli ovamo, tatice, sva ta brda

351
bila su potpuno prazna. Samiha je zaplakala.

Rajiha. Rei ete uvee ocu da su deda Abdurahman i


tetka Vediha dolazili ovamo da vas vide, ali neete rei da
je dolazila tetka Samiha, vai? upitala sam keri. Zato?
zapitala je Fatma izigravajui kao i uvek mudricu.
Namrtila sam se i lagano odmahivala glavom levo-desno,
kao i inae kada mi prekipi pa ih unem, i Fatma i Fevzije
su uutale.
Kada su doli otac i Samiha, jedna se popela dedi na
grudi, a druga sela tetki u krilo. Otac je seo i poeo da se
igra s Fatmom igara s prstiima: Devojka je pobegla, Ko
je svinja, ko je pop?, izvadio iz depa ogledalo, sat s
lancem, upalja koji ne pali i poeo da joj postavlja
zagonetke. A Samiha je tako snano zagrlila Fevzije i toliko
ju je ljubila da je bilo sasvim jasno da je mojoj mlaoj sestri
neophodno da ivi u kui s mnogo eljadi i da rodi troje-
etvoro dece, da bi mogla da ublai patnju zbog
usamljenosti. Ona je ljubila moje devojice i ujedno
povremeno priala O, kakvu samo ruicu ima, vidi ovde
ima mlade!, a ja sam svaki put brinula i gledala Fevzijinu
ruku i mlade na Fatminom vratu.

Vediha. Hajde, neka vam tetka Samiha pokae drvo koje


govori, pozadi, i neka vas odvede u dvorite sirijake
crkve, rekla sam i one su otile. Taman to sam htela da
kaem Rajihi da se vie ne plai Sulejmana, da su se
Bozkurt i Turan smirili i da doe kod nas sa devojicama,
otac je pokrenuo sasvim drugu temu, a ja sam se strano
naljutila na njega.

Abdurahman-efendija. Ne razumem zato se ljute na mene.


ta moe biti prirodnije od toga da jedan otac ne misli ni na

352
ta drugo do na sreu svojih keri? Samiha je s devojicama
izala u dvorite, i tada sam sam Rajihi i Vedihi sa optio da
posle pet dana boravka tamo vie nisam mogao da
podnesem nesreu njihove potpuno same sestre ak na
drugom kraju grada, ni to to u njihovu jednosobnu
udericu ne ulazi nita drugo osim hladnoe, tuge i utvara i
da sam odluio da se vratim u selo.
Nek ne bude da sam to ja rekao, ali vaoj sestri je
potreban istinski mu koji e je usreiti.

Rajiha. Ne znam kako se desilo te sam se toliko naljutila da


su mi najednom izletele rei koje e slomiti srce mog tatice,
i sama sam se zaudila. Oe, ne kvari keri brak, rekla
sam. NIJEDNA OD NAS NIJE NA PRODAJU, rekla sam.
Shvatila sam i da je otac u sutini u pravu, da jadna
Samiha ak nema snage da sakrije svoju nesreu. Glava mi
je sama za sebe mislila, a da ja to nisam htela: Da li je to
to je Samiha, kojoj su u itavom naem detinjstvu i
mladosti svi govorili najlepa od vas, najvea srcolomka,
najlepa devojka na svetu, sada bez novca, deteta,
nesrena i to to smo Mevlut i ja, za razliku od nje, sada
sreni, neki ispit koji je Gospod upriliio da iskua nau
veru ili je to njegova pravda na ovome svetu?

Abdurahman-efendija. Vediha je ak uzviknula KAKAV SI


TI TO OTAC. Zar e ijedan otac da uniti gnezdo da bi
prodao ker i uzeo nevestninu? Tako su mi teko pale te
rei da sam pomislio da je najbolje da se napravim da ih
nisam uo, ali nisam mogao. Sram te bilo, rekao sam joj.
Patnja koju sam godinama podnosio, ponienje koje sam
doiveo nisu bili da bih vas prodao i zaradio, nego da bih
vam naao dobre mueve koji e vam omoguiti da ivite
dobro. Otac koji trai novac od oveka koji eli da se oeni

353
njegovom keri, trai jedino da naplati trokove koje je
imao da tu ker odgaji, poalje je u kolu, odene je i
obezbedi da bude dobra majka. Kao to pokazuje koliko
kandidat za zeta vrednuje mladu, taj iznos je jedini novac
koji se u drutvu odvaja za obrazovanje enske dece. Svi
oevi u ovoj zemlji, ak i najmoderniji, zariu se da imaju
muko, a ne ensko dete, idu ejhovima i trae da im
vraaju, obilaze damije i mole se Alahu. Ali zar se ja nisam
veselio, za razliku od tih mukaraca zle due, kada mi se
svaka ki raala? Jesam li makar ijednom udario ljagu bilo
kojoj od vas? ta vie, jesam li jednom viknuo na vas,
jednom rekao neto to bi vas povredilo, jesam li ikada
povisio glas da ostavi oiljak na vaoj koi nenoj poput
rue? Zar vi sada ne volite svog oca? Ako je tako, neka
umrem!

Rajiha. U bati su moje devojice pokazivale tetki Samihi


maginu kantu za ubre, slomljenu saksiju kroz koju
prolazi voz u obliju kine gliste, limeni dvorac uplakane
limene princeze koja odgovara ako je jednom udari tako
to dva puta zadrhti i zaplae. Da sam ja rav ovek koji
je keri zatvorio u kavez i sakrio ih, zar bi mogle da se pred
mojim nosem dopisuju s nekim probisvetom, a da to ak ni
moja dua ne oseti? upitao je otac.

Abdurahman-efendija. Sve te rune rei su svakako teko


padale jednom asnom ocu kao to sam ja. Zatraio sam
rakiju jo dok se nije zauo ni ezan u rano popodne. Rajiha
je ustavi i otvorivi vrata friidera rekla Mevlut ne pije
rakiju, tatice i zadrala vrata. Ako hoe, da odem da ti
kupim flau Nove rakije? Zatvorila je friider.
U tvom friideru nema niega ega bi trebalo da se
stidi Samihin friider je jo prazniji.

354
Veina hrane u naem friideru su vikovi pilava s
leblebijama i piletinom koje Mevlut nije uspeo da proda,
rekla je Rajiha. I bozu odskora stavljamo nou u friider,
jer se brzo kvari.
Oamuen, bacio sam se u fotelju sa strane kao da sam
obnevideo, kao da mi je svest zaokupljena nekom udnom
uspomenom. Neko vreme sam spavao i dok sam u snu na
belom konju prolazio kroz stado ovaca, shvatao sam da su
ovce u stvari oblaci. U trenutku mi je nos poeo bolno da
narasta, poput nozdrva konja koga sam jahao i probudio
sam se. Fatma se bee zalepila za moj nos i vukla ga.
ta radite! povikala je Rajiha.
Tatice, hajde da odemo u bakalnicu i kupimo ti flau
rakije, rekla je moja draga erka Vediha.
Neka idu i Fatma i Fevzije s nama i pokau dedi put
do prodavnice.

Samiha. Rajiha i ja smo s lea gledale dok je moj


pogrbljeni otac koji se bee smanjio iao u bakalnicu drei
devojice za ruke. Taman kada su hteli da skrenu uzbrdo
na uglu uzane uliice, u momentu su osetili da smo na
prozoru, okrenuli se i mahnuli nam. Kada su otili, Rajiha i
ja smo zajedno sele, kao to smo radile u detinjstvu, ne
govorei nita, ali oseajui da se razumemo. U detinjstvu
smo ponekad terale egu i ljutile Vedihu pa bismo uutale
kada bi nas izgrdila i sporazumevale se namigujui jedna
drugoj, ali sada sam shvatila da to neemo moi i da su ta
vremena iza nas.

Rajiha. Samiha je prvi put u ivotu zapalila cigaretu preda


mnom. Rekla je da tu naviku nije primila od Ferhata nego
iz bogatakih kua u kojima je radila. Ne brini za
Ferhata, rekla je. Ima fakultetsku diplomu, ima

355
poznanike i rodbinu u slubi za naplatu struje u optini,
poeo je da radi, uskoro e nam biti lake, nemoj nita da
brine za nas. I pazi da se otac ne vrati kod Sulejmana. Ja
sam dobro. To je to.
Zna li ta mi je nedavno rekao onaj ludi Sulejman?
upitala sam je. Iz kutije za ivenje izvadila sam sveanj
koverata obmotan trakom. To su pisma, koja mi je Mevlut
slao iz vojske Navodno, Mevlut ih nije slao meni nego
Samihi.
Pre nego to je ita mogla da prozbori, pootvarala sam
koverte koje sam izvukla iz svenja i nasumice itala listove
koje sam iz njih izvadila. Dok sam bila u selu i kada otac
nije bio kod kue, itala sam Samihi reenicu-dve iz tih
pisama. Smekale smo se jedna drugoj. Ali poto sam malo
proitala, shvatila sam da ni ja, ni Samiha ne uspevamo ni
da se smeimo. Ba naprotiv, dok sam itala da su oba
moja crna oka po jedno sunce tuge pomislila sam da u u
trenutku zaplakati, steglo me je u grlu i istog asa sam
uvidela da sam pogreila rekavi Samihi za la koju je
Sulejman irio.
Samiha je govorila: Ne govori gluposti, Rajiha, kako je
to uopte mogue?, ali me je u isti mah gledala kao da bi
to to kaem moglo biti istina. Dok sam ja itala pisma,
Samiha je oseala ponos kao da Mevlut govori o njoj,
osetila sam ja to. I prekinula sam itanje. Nedostajao mi je
moj Mevlut. Shvatila sam da je Samiha iz te daleke mahale
ljuta na sve nas, ak i na mene. Zapodenula sam razgovor
na sasvim drugu temu, jer je trebalo da se Mevlut uskoro
vrati kui.

Samiha. To to je Rajiha priala o muu i rekla da e


uskoro doi I to to me je Vediha pogledala i rekla A mi
ionako sada idemo s tatom Sve to me je najpre

356
povredilo, a zatim uinilo nesrenom Sada sedim kraj
prozora u autobusu za Gaziosmanpau i tuna sam.
Obrisala sam suzne oi krajem marame. Iskreno reeno,
osetila sam da su elele da odem pre nego to Mevlut doe.
Mevlut je ona pisma meni u stvari pisao! to sam ja kriva?
Da sve to kaem, rekle bi u horu Zaboga! i s iskrenom
brigom. Kako pomilja na takve stvari, Samiha, mi tebe
mnogo volimo! rekle bi. Tu moju preosetljivost bi,
naravno, povezale s tim to Ferhat nikako ne uspeva da
zaradi neto novca, to ja radim kao bedinerka i to
nemamo dece. Ne marim ja u stvari, sve ih volim. Ipak sam
nekoliko puta pomislila da bi moglo biti da je Mevlut meni
zaista pisao pisma. ak sam rekla u sebi Nemoj, Samiha,
ne misli, sramota je. Ali pomislila sam vie od nekoliko
puta. Misli jedne ene, kao i njeni snovi, nisu neto ime bi
ona mogla da vlada; moje misli tre jedna tamo jedna
ovamo poput uspanienog lopova koji je u mraku uao u
kuu.
Nou u maloj sobi za poslugu bogatake kue na iliju,
dok golubovi to nepomino sede u mranom svetlarniku
stambene zgrade uzdiu, razmiljala sam ta bi rekao
Ferhat ako sazna. Prolazilo mi je kroz glavu da je to moda
moja draga Rajiha rekla da bih se ja dobro oseala. Kada
sam se jedne noi kasno vratila kui mrtva umorna isto
tako umornim autobusima i zatekla Ferhata kako sedi kao
le ispred televizora, poelela sam na trenutak da ga
protresem i probudim pre nego to zaspi.
Zna li ta mi je skoro Rajiha rekla? upitala sam ga.
Zna ona pisma koja je Mevlut slao Rajihi Ta pisma je
Mevlut pisao mislei na mene u stvari.
Od samog poetka? oglasio se Ferhat i skrenuo pogled
s televizora ka meni.
Da, od samog poetka.

357
Prva pisma Rajihi sam napisao ja, a ne Mevlut.
ta?
ta zna Mevlut o pisanju ljubavnih pisama. Doao je
kod mene pre nego to je otiao u vojsku i rekao da se
zaljubio, tako da sam ja napisao ta pisma.
Jesi li ih pisao meni?
Ne. Mevlut je, naravno, traio da ih piem Rajihi,
odgovorio je Ferhat. Dugo mi je priao daje zaljubljen u
nju.

14. MEVLUT NA DRUGOM UGLU


SUTRA UJUTRU U RANO DA IH UZMEM
NATRAG
Mevlut je u zimu 1989, sedme godine svoga bavljenja
pilavom, poeo ee da uvia da mlada generacija zazire
od njega. Tim ljudima je ponekad govorio: Da vam vratim
pare ako vam se moj pilav nije dopao. Ali meu tim
mladim zaposlenima nije bilo onih koji su eleli novac
natrag. Jo siromanije, smelije i gnevnije muterije,
usamljenici koji se ni od koga nisu stideli, traili su upola
cene za tanjir koji su ostavili nepojeden, emu se i Mevlut
povinovao. Deo netaknutog i nepojedenog pilava kao i iste
komade kokoijeg mesa jednim je pokretom vraao na
svoje mesto u vitrini ne dozvoljavajui da to iko, pa ak ni
on sam vidi, dok bi zagaene, doticane komade skupljao u
jednoj kutiji i davao makama ili ih bacao u kantu za
otpatke pre nego to se vrati kui. Uvee kod kue eni ne
bi govorio da je neke dopola pojedene porcije vratio.
Mevlut je smatrao da u njoj ne lei krivica, jer je Rajiha ve

358
est godina s istom panjom i briljivou kuvala pilav i
piletinu. Trudio se da shvati zato ti novi ljudi ne jedu
oduevljeno njegov pilav kao oni stari. Na um su mu padali
mnogobrojni razlozi:
Pogreno uverenje o tome da su ulini prodavci
prljavi brzo se na nesreu irilo na nove generacije preko
televizije i tampe. U reklamama se toliko esto ponavljalo
da je roba firmi za proizvodnju mleka, kiselog mleka,
umaka, suduka i konzervi pravljena u mainama bez
dodirivanja rukama i da je apsolutno ista da je Mevlut
nekih veeri u kui vikao u televizor: Ma nosi se!, to je
plailo Fatmu i Fevzije, jer je ostavljalo utisak da je
televizor neto ivo. Neke muterije bi pre nego to bi
kupile pilav oima proveravale jesu li tanjiri, ae, viljuke
i noevi isti. Mevlut je znao da te sumnjiave muterije
istunci koji su ga tako vreali, sasvim lagodno jedu iz
jednog velikog tanjira na sredini stola kad su meu
poznanicima i roacima. S ljudima s kojima su bili intimni i
bliski moglo je i bez higijene.
Mevlut je za poslednje dve godine shvatio da je pilav s
nogu u vreme ruka imao u sebi neto delikatno, poput
odavanja sirotinjskog utiska. Povrh toga, ako je pilav s
leblebijama bio glavno jelo, a nije bilo ni evreka ili
zemike da se povremeno ubaci u usta, to i nije bio jelo
koje bi zasitilo. Pilav s leblebijama nema ni neobian,
egzotian ukus poput punjenih dagnji sa suvim groem i
cimetom, na primer. lako su do pre dve godine punjene
dagnje bile skupo jelo koje se nalazilo samo u nekim
posebnim gostionicama i lokalima s mezetlukom i koje
Mevluta nije zanimalo ni da ga proba, zahvaljujui
Mardincima pretvorilo se u jeftinu ulinu hranu koju su svi
konzumirali. A prole su i godine u kojima su poslovni
prostori pravili porudbine od ulinog prodavca. Zlatne

359
godine ulinih prodavaca koji su prodavali specijalitete iz
osmanskog doba, kao to je arnautska digerica, peena
jagnjea glava, ili ufte na ranju, ostale su u prolosti zbog
tih novih slubenika koji naroito vole plastini pribor za
jelo koji se upotrebi i baci. Iako se deavalo da ranije ulini
prodavac ufti na ulazu u neku veliku poslovnicu,
naposletku postane vlasnik uftedinice u koju bi na ruak
dolazile njegove dugogodinje muterije.
Mevlut je svake godine dok bi vreme postajalo hladnije,
a pre nego to otpone sezona boze, od trgovaca na veliko
na Sirkediju kupovao dak leblebija dovoljno veliki za
celu godinu. Ove godine nije imao dovoljno kapitala da
kupi taj veliki dak. Moda se prihod od pilava nije
smanjivao, ali nije mogao da pokrije trokove za ishranu i
odeu devojica. Postepeno su se uveavali izdaci koje je
Mevlut pravio katkad s iskrenim uzbuenjem, a katkad s
oseanjima krivice i nedovoljnosti za tipitip vakae gume,
okolade golden, super sladoled u kutiji zbog kojih bi se
Mevlut smesta iznervirao kada bi na televiziji uo njihove
udne evropske nazive bombone u obliku cveta,
medvedie na baterije koji su se dobijali isecanjem kupona
iz novina, raznobojne nalice za kosu, satove igrake i
ogledala. Da nije bilo onoga to je uvee zaraivao u sezoni
boze, prihoda od kirije koja je stizala od kue njegovog
pokojnog oca na Kultepeu, i uteevine koju su
obezbeivale Rajiha i Rejhan Abla radei runi rad za
prodavnice veza, bilo bi im teko da plate stanarinu za svoj
stan i kupe lo-ulje za pe koju su punili kantom i levkom.
Guva na Kabatau je bivala rea posle ruka. Mevlut je
poeo da za sebe trai drugo mesto na kome bi prodavao od
dva do pet sati. Otkako je proseen bulevar na Tarlabaiju,
stan u kojem su stanovali kao da se udaljio umesto da bude
blii Ulici Istiklal i Bejogluu i status mu je opao. Ulice koje

360
su ostale u gornjem delu novog puta u mahalama na
Tarlabaiju u jednom su se trenutku napunile nonim
klubovima, barovima, lokalima u kojima se svirala muzika i
pio alkohol; porodice i sirotinja behu se odatle udaljili, a te
ulice u kojima su porasle cene nekretnina postale su deo
najveeg centra zabave u Istanbulu. Ulice dole nie nisu
uspele da dobiju deo tog kolaa. Naprotiv, gvozdene ograde
postavljene na ivice plonika i sredinom ulice kako peaci
ne bi prelazili saobraajnicom sa est traka i betonski zidovi
gurnuli su mahalu u kojoj su stanovali Mevlutovi jo nie,
ka Kasimpai i sirotinjskim radnikim etvrtima meu
poslednjim ostacima starog brodogradilita.
Kako Mevlut dok bi se u predveerje vraao kui nije
mogao da s kolicima pree betonske zidove nad ulicom od
est traka i gvozdene ograde niti da se popne na nadzemne
prelaze i s njih side, vie nije mogao da ide preicom kroz
guvu u Ulici Istiklal, ve je put produavao prema
Talimhani. Zatvaranje Istiklala za vozila (pripreme se
nikako nisu zavravale i ulica je bila sva u rupama), izuzev
za tramvaj koga su nazivali nostalginim (Mevlut nije
voleo tu re) i otvaranje prodavnica velikih stranih robnih
marki uinili su da je prodavcima bilo tee da tu izau.
andarmi optine Bejoglu u plavim uniformama i s crnim
naoarima nisu dali iva mira prodavcima evreka, kaseta,
dagnji, ufti, badema, majstorima za popravku upaljaa,
prodavcima hleba sa suukom i sendvia i to ne samo u
glavnoj ulici nego i u bonim sokacima. Jedan prodavac
arnautske digerice, koji nije krio svoje veze s policijskom
stanicom Bejoglu, bee jednom prilikom rekao Mevlutu da
su svi ulini prodavci koji su uspeli da se odre u okolini
Ulice Istiklal ili stalni policajci u civilu ili policijski dounici
koji svakodnevno redovno dostavljaju informacije.
Nezaustavljive mase na Bejogluu, koje su odluno tekle

361
ulicama poput rukavaca kakve nepresune reke, ponovo su
promenile svoje puteve, pravce i brzinu, kao to je vrlo
esto bivalo, i ljudi su poeli da se skupljaju na drugim
uglovima i raskrsnicama, kao u rukavcima reke koja je
promenila korito. Na nova mesta sabiranja najpre bi
dolazili putujui prodavci, i dok bi njih jurila policija,
otvarali bi se bifei sa sendviima i evapima, za njima
radnje s doner-evapom, kiosci za prodaju cigareta i
novina, bakalnice u sporednim ulicama bi krenule da
ispred vrata prodaju doner i sladoled, piljare bi nou poele
s prodajom, a na pojedinim mestima bi stala neprestano da
svira domaa pop-muzika. Mevlut je primeivao da su sve
te manje i vee promene stvorile vrlo zgodne kutke na
ulicama na koje ranije nikada nije obraao panju.
U jednoj uliici na Talimhani, izmeu neke naputene
stare grke kue i ugla na kome su se gomilale daske s
nekog gradilita, pronaao je jedno izolovano mesto gde bi
parkirao svoja kolica. Neko vreme je poslepodne dovlaio
svoja kolica za pilav do te zabiti i stao da iekuje. Graani
koji su stajali u redu na vratima zgrade Elektrodistribucije
preko puta da bi platili raun, ponovo ukljuili iskljuenu
struju i traili da se postavi strujomer, za kratko vreme su
otkrili prodavca pilava. Taman to je Mevlut pomislio da e
u poslepodnevnim satima moi da ostvari mnogo veu
prodaju ako od tada bude stajao tu, a ne na Kabatau,
uvar gradilita koji se prvih dana besplatno hranio u
zamenu za utanje, udaljio ga je rekavi da to njegove
gazde ne ele.
Preao je dve stotine metara dalje, u jedan prolaz tik uz
ostatke pozorita an koje je izgorelo pre dve godine.
Dok je jedne hladne zimske noi 1987. godine gorela
zgrada teatra stogodinjeg drvenog bioskopa San, koja je
pripadala nekoj jermenskoj zadubini, Mevlut je prodajui

362
bozu s Taksima ugledao plamen i, kao i itav grad, doao
da posmatra poar. Mnogo se govorkalo, ali se nije moglo i
dokazati, da je pompezna zgrada u kojoj su se nekada
odravali koncerti evropske muzike zapaljena, jer je na
scenu bila postavljena neka predstava u kojoj su ismevani
religijski poklonici. Mevlut tada po prvi put bee uo za re
religijski poklonik. Predstava koja je hulila na islamsku
veru svakako nije smela da bude tolerisana, ali se paljenje
grandiozne stare zgrade tada uinilo Mevlutu preteranim.
Dok je ekao muterije, smrzavajui se na hladnoi,
ponekad su mu padale na pamet zlosrene prie o duhu
uvara koji je unutra izgoreo, o tome da e svako ko je bio
srean u tom starom pozoritu prerano skonati, i razborito
prihvatao injenicu da niko nee doi u to neupadljivo
skriveno oe da bi pojeo pilav s piletinom. Strpeo se pet
dana. Potom je odluio da potrai drugo oe u kome e
parkirati svoja bela kolica.
Dugo je na Talimhani, iza Elmadaga, u sokacima to se
sputaju do Dolapderea, u okolini Harbije gledao jedan
zabit kutak za svoj restoran na tokovima. To su jo uvek
bile ulice u kojima je nou bilo stalnih kupaca boze, ali su
se danju Mevlutu inile kao neka sasvim druga mesta.
Ponekad je kolica ostavljao na uvanje frizeru pored
izgorelog teatra ne bi li lake prolazio izmeu radnji s auto-
delovima, bakalnicama, malim javnih kuhinjama,
trgovcima nekretninama, tapetarima, elektriarskim
radnjama. I na Kabatau ih je ostavljao prijatelju koji je
prodavao dagnje ili nekom poznaniku kada je eleo da ode
u klozet ili proeta dva koraka, ali bi se hitro vraao da ne
izgubi muteriju. Ovde se, meutim, Mevlut trkom
udaljavao od kolica kao da bei. Taj utisak je poticao iz
njegovih snova. Uz oseanje krivice, imao je elju da
zaboravi kolica.

363
Jednog dana je na Harbiji, na ploniku ispred sebe
ugledao Neriman. Srce mu je ponovo zalupalo emu se
zaudio. To je bilo zbunjujue oseanje kao da se ovek na
ulici sree sa sopstvenom mladou. Povrh toga, kada se
ena na trenutak okrenula ka izlogu i pogledala, Mevlut je
iz cuga shvatio da to nije Neriman nego neka druga.
Istovremeno je, pre neki dan, ba kad je prolazio preko
puta turistikih agencija na Harbiji, spoznao da mu je
Neriman u nekom kutku svesti i u magnovenju uspomena
na neko vreme su mu pred oima oivele slike dana od pre
petnaest godina u kojima jo ne bee izgubio viziju da e
stei gimnazijsku diplomu: istanbulske ulice koje su tada
bile mnogo praznije; zadovoljstvo koje je oseao dok je sam
kod kue masturbirao; oseanje dubine koje je imao
zahvaljujui tome to mu je srce bilo krcato samoom; ulice
u jesen ispunjene opalim liem sa stabala kestena i
platana; one stare muterije koje su se saoseajno ponaale
prema Mevlutu, dobronamernom detetu prodavcu kiselog
mleka Iskreno je pomislio koliko je pre petnaest godina
bio srean, jer se sada uopte nije seao usamljenosti i tuge
koje je oseao u srcu i stomaku dok je sve to preivljavao.
Osetio je neko udno kajanje, kao da je straio ivot. A bio
je tako srean s Rajihom.
Kada se vratio do izgorelog pozorita, kolica s pilavom
nisu bila na mestu. Mevlut nije mogao da veruje svojim
oima. U oblanom kinom danu smrkavalo se ranije nego
ikad. Uao je u frizernicu u kojoj su svetla ve gorela.
Kolica su ti odvezli andarmi, rekao je berberin. Iako
sam rekao da e odmah doi, nisu me sluali.
Mevlutu se to prvi put dogaalo u njegovoj karijeri
prodavca.

Ferhat. U danima kada je Mevlut dozvolio optinarima da

364
mu tamo kod nas uzmu kolica za pilav, ja sam poeo da kao
inkasant odlazim u zgradu Elektrodistribucije na Taksimu
koja je bila nalik na hotel Hilton. Ali nikako se nismo
sretali. Da li bih ga zvao da sam znao da parkira kolica u
ulicama u naoj okolini? Ne znam. Iznoenje ak i same
tvrdnje da je Mevlut svoja ljubavna pisma u stvari pisao
mojoj, a ne svojoj eni odmah me je nagnalo da osetim da
treba da razjasnim svoje line i slubene ideje kad je o
tome re.
Kako znam da je Mevlut na Korkutovoj svadbi samo
jednom nasumice iz daljine video druge keri
Abdurahman-efendije, za mene nema nikakvog znaaja na
koga je Mevlut ciljao u svojim ljubavnim pismima. Nisam
znao da je matao o Samihi dok je otimao Rajihu. Postideo
se i to od mene sakrio. Dakle, lino mislim da nemam zbog
ega da se sekiram. Ali sa stanovita slubenog stava,
obojica smo u suvie tekoj situaciji da bismo se druili:
Mevlut zbog toga to je pisao ljubavna pisma devojci koja
e kasnije postati moja ena. Ja, to sam nagovorio i oteo
devojku u koju se Mevlut zaljubio i koju nije mogao da
osvoji. Kakvi god da su im lini stavovi, u naoj zemlji
dvojici mukarca u toj slubenoj situaciji teko je da se ne
potuku im se sretnu na ulici, a kamoli da se rukuju i
drue.
Mevlut se onog dana kada mu je optinska policija
odnela pilavdijska kolica vratio uvee kui na vreme.
Rajiha isprva nije primetila da nije dovezao kolica i
privezao ih za bademovo drvo u dvoritu iza kue. Ali kada
je videla muevljevo lice odmah je shvatila da ih je zadesila
nesrea.
Nije nita, rekao je Mevlut, ujutru u ih uzeti
natrag.
Devojicama, koje nisu razumele nita od onoga to se

365
govorilo, ali koje su sve primeivale, a da im se i ne kae,
objasnio je da je kolica ostavio kod jednog drugara majstora
u donjoj mahali, jer je ispao zavrtanj iz toka. Dao im je po
jednu vakau gumu sa sliicom. Tako su se za veeru do
mile volje najeli taze pilava i piletine koju je Rajiha prila
za sutradan.
Da bar ovo sauvamo za muterije za prekosutra,
rekla je Rajiha. Nepojedeno kokoije meso paljivo je
stavila u erpu i vratila u friider.
Jedan redovan stari kupac, kome je te veeri dao bozu,
na kuhinjskim vratima je rekao: Veeras se, vala, pila
rakija, nismo uopte hteli da uzimamo bozu, Mevlut-
efendija, ali glas ti je bio tako tuan, tako dirljiv, da nismo
mogli da odolimo.
Ono to prodaje bozu jeste glas prodavca, odgovorio je
Mevlut ponavljajui reenicu koju je hiljadama puta
izrekao svojim kupcima.
Jesi li dobro? Koja od erki treba da poe u kolu?
Hvala bogu, odlino smo. Starija e na jesen da krene
u osnovnu kolu.
Bravo. Nee ih udavati dok ne zavre gimnaziju, zar
ne? upitala je starija enska muterija dok je lagano
zatvarala vrata.
Obe keri u da poaljem na studije, odgovorio je
Mevlut u pravcu vrata koja su se polako zatvarala.
Ali ni ti prijatni razgovori ni druge stare muterije koje
su se sluajno te veeri ljubazno ponaale prema njemu ni
na trenutak nisu uspeli da mu pomognu da zaboravi na bol
zbog oduzimanja kolica. Pitao se gde su i razmiljao da e
ih razdrndati, da e moda ostati na kii i da e neko
ukrasti plinski reo. Nije mogao da zamisli svoja kolica, a
da ne budu pored njega.
Sutradan se zaputio u policijsku upravu optine Bejoglu.

366
U staroj drvenoj i dotrajaloj ali velelepnoj zgradi iz
osmanskog doba nalazilo se nekoliko prodavaca kojima su,
kao i njemu, zaplenjena kolica ili stoliica. Jedan starinar
koga je jednom ili dvaput sreo na ulicama Tarlabaija
zaudio se to su Mevlutu oduzeli kolica. Nisu se lako
plenila kolica i rotilji prodavaca koji su imali modernu
vitrinu i koristili plinsku bocu ili rotilj na umur poput
prodavaca pilava, ufti, kukuruza, kestena, jer su oni, ba
kao i Mevlut, i mogli da stoje onde gde su ionako stalno
stajali, zahvaljujui poklonima koje su davali policajcima i
besplatnoj hrani.
Toga dana ni Mevlut, a ni drugi prodavci nisu mogli da
preuzmu svoja zaplenjena kolica i stoliice. Oni su ih
rasturili u delove, rekao je jedan ostareli prodavac
lahmaduna i time izrazio verovatnou o kojoj Mevlut nije
eleo ni da razmilja.
Poto optinski propisi zasnovani na zdravstvenim
razlozima i novane kazne koje u inflaciji nisu vie imale
nikakvog znaaja, nikako nisu bili dovoljni da odvrate
uline prodavce, optine su za nauk drugima rasparavale
oduzete tezge neposlunih prodavaca i unitavali robu koju
su prodavali kao nezdravu. Zato su ponekad izbijale tue,
pesnienja pa ak i potezanje noeva; pojedini prodavci su
pribegavali samospaljivanju i trajku glau pred optinom,
ali to je bilo retko. Zaplenjene tezge prodavaca vraane su
samo pred izbore da se ne bi gubili glasovi ili zahvaljujui
linim vezama. Naputajui optinu prvog dana, iskusni
prodavac lahmaduna je rekao da e sutradan dobiti novu
kutiju.
Mevlut je bio kivan na onog prodavca koji nije mogao
da pronae nekog poznatog i koji je smesta realistino
prihvatio da nee moi da dobije natrag svoju robu. Sam
nije imao novca da kupi nova kolica na tri toka i u njih

367
smesti plinski tednjak. ak i da obezbedi pare, nije
verovao da e mu posao donositi dobit. Ali iz nekog razloga
je mislio da bi mogao da se vrati svom starom ivotu ako bi
uspeo da povrati kolica, ne mogavi nikako da prihvati da
bi njegova bela kolica mogla biti rashodovana poput
nesrenih ena koje nikako nisu verovale da su im muevi
koji se ne vraaju iz rata u stvari odavno izginuli. Naprotiv,
zamisao da ga kolica ekaju u nekom optinskom skladitu,
na nekom betonskom prostoru ograenom icom bila mu je
iva pred oima poput neke fotografije.
I sledeeg dana je otiao u optinu Bejoglu. Kada je
slubenik koji je pitao Gde su ti uzeli kolica? rekao da
izgorelo pozorite ne pripada optini Bejoglu nego optini
ili, Mevlutovo srce je ispunila nada. U optini ili bi uz
pomo Korkuta i Vuralovih mogao da nade nekog poznatog.
Te noi sanjao je kolica.

15. UVAENI EFENDIJA


UINJENA MI JE GOLEMA NEPRAVDA
Rajiha. Prole su dve nedelje, a da o kolicima za prodaju
pilava nikakvu vest nismo uspeli da dobijemo. Mevlut je do
posle ponoi prodavao bozu, ujutru se rano budio i leao u
krevetu i do podne se u pidami igrao murke i uge s
Fatmom i Fevzije. estogodinja Fatma i petogodinja
Fevzije su bile svesne neeg ravog, jer se u kui vie nisu
kuvali ni pilav s leblebijama niti prila piletina i nije bilo i
deci omiljenih belih kolica na tri toka vezivanih svake
veeri za stablo badema. I one su se dobrano predavale igri
kao da bi i od sebe prikrile injenicu da im je otac bez

368
posla; vikala sam na Mevluta kada bi u kui nastali jae
vritanje i vikanje:
Odvedi ih makar do Kasimpae u park da malo uzmu
vazduh.
Daj pozovi Vedihu, govorio je Mevlut tiho. Moda
ima neto novo.
Nek Mevlut ode u optinu ili, rekao je jedne veeri
Korkut. Tamo na drugom spratu ima jedan Vuralov ovek
iz Rizea i on e mu pomoi.
Mevlut te noi nije mogao da spava od radosti. Ujutru je
rano ustao, obrijao se, obukao isto praznino odelo i peice
otiao na ili. Kada se domogne svojih belih kolica, on e
ih ofarbati, ukrasiti i vie se nikada od njih nee odvojiti i
ostaviti ih bez vlasnika.
Rizelija s drugog sprata optinske zgrade bio je vaan
veito zauzet ovek i galamio je na graane to su stajali u
redu. Poto ga je ostavio da prieka pola sata, pozvao je
Mevluta dajui mu znak prstom. Sili su mranim
stepenitem, Rizelija napred, a Mevlut pozadi. Izali su u
neko dvorite proavi kroz uske hodnike to su mirisali na
dezinfekciono sredstvo za ienje, zaguljive sale pune
inovnika koji su itali novine i kantinu od koje je itav
suteren zaudarao na zagorelo ulje i sudove.
Mevlut se uzbudio videvi prodajna kolica u jednom
uglu mranog dvorita izmeu mranih zgrada. Idui na tu
stranu, video je da su dvojica optinskih slubenika u
drugom uglu sekirom rastavljala jedna kolica, a da je drugi
slagao tokove, drvene delove, reo ili vitrinu.
ta je bilo, jesi li izabrao? upitao je Rizelija koji mu je
priao.
Ovde nema mojih kolica, odgovorio je Mevlut.
Zar tvoja kolica nisu uzeli pre mesec dana? Ovde ih
sutradan rasklapamo u delove. I tvoja su, ne zameri,

369
rasturena. Ovo su kolica koja su policajci jue kamionom
pokupili s ulica. Da ih svakog dana skuplja, u gradu bi
izbila pobuna. Da ih uopte ne skuplja, cela Anadolija bi
dola na lakim da prodaje krompir. Ne bi ostalo ni
Bejoglua, niti ijedne iste ulice. Kada bismo svakome vratili
kolica, on bi sutradan ponovo izbio nasred Taksima Ti
uzmi odavde neka kolica koja ti se dopadaju pre nego to
se rasklope
Mevlut je pogledao oima kupca. Jedna su poput
njegovih imala vitrinu, debele vrste tokove i bila su od
dobrog drveta. Nisu imala plinski reo, sigurno je ukraden.
Ali ta kolica su bila novija i bolje odravana od njegovih.
Na trenutak se osetio krivim.
Ja elim svoja kolica.
Zemljae, radio si kao prodavac bez dozvole na
zabranjenom mestu. Kolica su ti oduzeta i na nesreu
rasturena u delove. Sada ti dajemo besplatno druga, jer
ima vezu. Uzmi ih da zaradi za hleb, da ti deca ne ostanu
gladna.
Ne elim, odgovorio je Mevlut.
Vlasnik lepo odravanih kolica je pored razglednica s
turskom zastavom i Ataturkom u ugao vitrine zaglavio sliku
poznate igraice Seher Seniz. Mevlutu se ovo poslednje nije
dopalo.
Jesi li siguran da ne eli? upitao je Rizelija.
Siguran sam, potvrdio je Mevlut vraajui se nazad.
udan si ti ovek Otkud poznaje Hadi Hamita
Vurala?
Znamo se, rekao je Mevlut trudei se da izgleda
tajanstveno.
E pa ako su blizak s Hadi Hamitom, ako si njegov
tienik, mani se uline prodaje, idi i od njega trai posao.
Da si ef nekog dela na jednom gradilitu tog oveka

370
zaradio bi za mesec dana ono to ne bi kao prodavac mogao
za godinu.
Napolju, na trgu, ivot se odvijao sa svom svojom
uobiajenou. Mevlut je video bune autobuse, ene u
kupovini, ljude koji su punili upaljae, prodavce lutrije,
uenike u jednoobraznim blejzerima koji su se gurkali i
smejali, jednog prodavca koji je na trotokau prodavao aj
i sendvie, policajce, gospodu s kravatama. Osetio je bes
prema tom svetu poput nekoga ko posle smrti devojke koju
je voleo nikako nije kadar da podnese da ivot za druge
ljude protie u svoj svojoj obinosti. I slubenik iz Rizea je
prema njemu pokazao nepotovanje i govorio s visine.
etao je ulicama besciljno i ozlojeeno, kao u
gimnazijskim godinama. Kada se smrzao u jednom
nepoznatom kvartu na Kurtuluu, uao je u jedan kafe i
sedeo tri sata gledajui televiziju. Kupio je bio paklicu
cigareta maltepe, neprestano puio i raunao. Trebalo je da
obodri Rajihu da radi runi rad.
Kui je krenuo kasnije nego ikada. I Rajiha i erke su
po Mevlutovom licu shvatile da kolica nisu vraena, da ih
nema vie da su pokojna. Mevlut im nita nije rekao.
Stan je bio u alosti. Rajiha je napravila pilav i piletinu
mislei da e sutra ii da prodaje, pa su to utke jeli.
Kamo sree da sam uzeo ona ouvana kolica koja su mi
davali daba! pomislio je Mevlut. Sigurno je i njihov
vlasnik sada negde u gradu bio ophrvan sumornim mislima.
Dua mu se stisla. Oseao je da mu se blii neizbean
talas nekog velikog mraka i da e ga progutati. Pre nego to
se sasvim smrklo i pre nego to je bio uhvaen u taj mrani
talas, uzeo je obramicu i krage s bozom i izaao na ulicu:
hodanje ga je razveseljavalo, a i to bi bre iao i glasnije
vikao u mrak Boozaa!, bolje se oseao.
Zapravo, otkako su mu zaplenjena kolica, izlazio je na

371
ulice mnogo pre veernjih televizijskih vesti. Sputao se
pravo tek proseenom ulicom do mosta Ataturk, traio
nove kvartove na drugoj strani Zlatnog roga ne bi li uveao
prihode, ubrzavao korak katkad usplahireno, katkad
poletno, katkad srdito.
To su bile ulice kojima je iao s ocem prvih godina od
dolaska u Istanbul dok su izjutra kupovali bozu u
bozadinici Vefa. Tada nisu zalazili u zabaene uliice, a
nou nikada nisu ni svraali u te mahale. Zavese u
dvospratnim drvenim kuama bez boje s doksatom vrsto
se navlae, svetiijke se rano gase, niko ne pije bozu, a ulice
posle deset sati potpadaju pod vlast opora pasa koji od
davnina, jo od osmanskih vremena vladaju tim mahalama.
Poto pree most Ataturk, izlazio je na Zejrek i brzo
iao zabaenim ulicama ka okolini Fatiha, arambe, Kara-
umruka. Dobro se oseao kad god bi viknuo Boozaaa.
Veine starih drvenih kua od pre dvadeset pet godina nije
bilo, a umesto njih su napravljene betonske stambene
zgrade od etiri-pet spratova poput onih na Ferikoju,
Kasimpai i Dolapdereu. U tim zgradama bi se razmicale
zavese i otvarali prozori, mada ne ba esto, i Mevlut bi bio
doekivan sa zanimanjem kao neki neobini glasnik iz
prolosti.
Bozadinica Vefa nam je tako blizu, ali nikad nam ne
padne na pamet da svratimo i kupimo bozu. Ali kada smo
uli tvoj dirljivi glas, nismo mogli da odolimo, bozadijo.
Poto ti je aa? Odakle si?
Iako su prazne parcele ispunjavane zgradama od betona
i groblja nestajala na neki udan nain, iako su i u
najzabaenijim etvrtima velike kante zauzimale mesto
gomilica smea koje su bacane po uglovima ulica i
postepeno rasle u visinu, Mevlut je opaao da opori pasa i
dalje nou gospodare tim ulicama.

372
Ali nije mogao da pojmi da u nekim mranim sokacima
opori pasa zauzimaju odbojan, tavie neprijateljski stav
prema njemu. Ako bi dremali u nekom oku ili preturali
po smeu, psi bi se uspravili kada bi zauli Mevlutove
uzvike boza i bat njegovih koraka, zbili redove poput
vojnika neke armije koja prelazi u borbeni stroj, osmatrali
Mevluta i ponekad reei pokazivali zube. On je to njihovo
nervozno dranje povezivao s tim to tim ulicama bozadije
nikada ne prolaze.
Jedne veeri setio se da je negde u tim etvrtima bila
kua s linoleumom na podu nekog ejha kod koga ga je
otac vodio da mu baje kada je Mevluta obuzimao strah od
pasa, u vreme kada su zajedno prodavali bozu dok je bio
dete. Otac ga je odveo starom ejhu kao da ga pokazuje
lekaru. Mevlut bee sasluao savete starog ejha, koji bi
morao biti odavno pokojni, najeio se dok mu je itao i
duvao i zahvaljujui tom oveku s ogromnom bradom ije
kue i mahale sada nije mogao da se seti, oslobodio se
straha od pasa koji mu je bio u srcu.
Shvatao je da treba da nedeljno odvoji jednu-dve veeri
samo za drugu obalu Zlatnog roga, da bi mogao da ube di
te porodice u tim starim etvrtima koje su se pogaale, jer
im je boza skupa, postavljale nepotrebna pitanja da li je s
alkoholom i koje su gledale Mevluta kao neko sumnjivo
stvorenje ne bi li kupili vie boze.
Slika njegovih belih kolica esto mu je bila pred oima.
Bila su skladnija i osobenija od drugih prodajnih kolica koja
je viao na ulicama. Nije mogao da veruje da su bezuno
razvaljena sekirama. A moda su se saalili na kolica kao
to su se saalili na njega i dali ih drugom prodavcu pilava
koji je imao vezu. Taj gotovan bi mogao biti neki iz Rizea;
Rizelije su titile jedan drugog.
Te veeri niko nije kupio bozu, niko ga nije pozvao.

373
Grad je u tom kraju bio nalik na uspomenu: drvene kue,
ulice zamagljene dimom pei, razrueni zidovi. Mevlut nije
mogao da se seti kako je tu doao ni gde se tano nalazi.
Otvorio se prozor neke trospratnice i na njemu se
pojavio jedan mlad mukarac. Bozadijo, bozadijo Doi
gore.
Gore su ga primili u stan. Dok je izuvao cipele, osetio je
da je unutra guva. Bilo je neke ute svetlosti, to je bilo
lepo. Ali izgledalo je poput dravnog stana: Mevlut je video
est-sedam osoba koje su sedele za dva stola.
Bili su vrlo zauzeti tekstom pred sobom, ali su bili
srdani. Okrenuli su se i pogledali u Mevluta i nasmejali se
poput veine ljudi koji dugo nisu videli bozadiju.
Ba smo se obradovali kada smo ugledali naeg brata
bozadiju, rekao je jedan stariji ovek srebrne kose i
dobroudnog lica, smeei se Mevlutu.
Drugi kao da su mu bili studenti. Puni potovanja,
ozbiljni, ali veseli. ovek srebrne kose je sa svojim
studentima sedeo za istim stolom. Ima nas sedmoro,
rekao je. Svima po au.
Jedan od njih je poveo Mevluta u kuhinjicu. On je
briljivo napunio sedam aa. Ima li nekoga ko ne eli
cimet i leblebije? upitao je one unutra.
U friideru koji je student otvorio i zatvorio nije bilo
alkoholnog pia. Mevlut je shvatio da u kui nema ene ili
porodice. ovek srebrne kose je doao u kuhinju. Koliko
smo duni? upitao je i ne saekavi Mevlutov odgovor
izbliza ga pogledao u oi. Bozadijo, glas ti je bio mnogo
alostan, dirnuo nas je.
Uinjena mi je golema nepravda, odgovorio je Mevlut
u elji za iskrenim razgovorom. Uzeli su mi kolica za pilav,
moda su ih demontirali, moda su ih dali nekom drugom.
Jedan inovnik iz Rizea u optini Sili je bio neutiv prema

374
meni, ali da vas ne uznemiravam svojim mukama veeras.
Ispriaj, ispriaj, rekao je ovek srebrne kose. Njegov
iskren pogled govorio mu je: ao mi je zbog tebe i sa
zanimanjem te sluam. Mevlut je rekao da su njegova
jadna kolica tuna u nekim tuim rukama u gradu. I da ne
pomene da kuburi s novcem, shvatio je da je to ovek
razumeo. Meutim, ono vanije to ga je muilo bilo je to
ga je optinski slubenik iz Rizea, to su ga vani ljudi
(ovek srebrne kose ih je podrugljivo nazvao tovani
ljudi) potcenjivali, to se nisu stavili na njegovo mesto. Seli
su na dve stoliice u kuhinji jedan preko puta drugog.
ovek je najuzvieniji plod drveta vaseljene, rekao je
starac srebrne kose sluajui Mevluta paljivo. Nije govorio
sebi u bradu kao da se moli poput starih pobonih ljudi.
Mevlutu se dopalo to razgovara ueno s njim poput nekog
naunika i to ga ujedno gleda u oi kao stari prijatelj.
ovek je najplemenitije bie. Niko ne moe da uniti
dragulj koji ima u srcu. S doputenjem Svevinjeg, nai e
ti i svoja kolica Nai e ih, ako Bog da.
Mevlut je bio ponosan to mu jedan tako mudar i vaan
ovek poklanja vreme i to ga unutra ekaju studenti, ali je
s druge strane oseao da ta panja moda potie iz
saaljenja, pa je postajao uznemiren.
Studenti vas ekaju, profesore, rekao je. Da vam ne
oduzimam jo vremena.
Neka ekaju, odgovorio je starac srebrne kose.
Izgovorio je jo nekoliko rei koje su se urezale Mevlutu u
duu: Nerazreivi vorovi razvezali bi se voljom Svevinjeg.
Svaka tekoa reila bi se njegovom moi. Moda je hteo da
kae i lepe rei, ali kada je opazio da se Mevlut vrpolji kao
da je na iglama (odmah se pokajao to je pravio te
nervozne pokrete), ustao je i zavukao ruku u dep.
Profesore, ne mogu da uzmem novac od vas.

375
A ne, Bog nee biti zadovoljan, a ni ja to ne
prihvatam.
Navaljivali su jedan na drugog poput gospode koja na
vratima kau Posle vas, a ne, posle vas. Bozadijo, primi
molim te ovaj novac sada, rekao je ovek. Kada sledei
put doe, obeavam, neu ti nuditi novac. Mi razgovaramo
svakog etvrtka uvee.
Bog bio zadovoljan s vama, zahvalio je Mevlut
pomislivi da to nije pravi odgovor. Mevlut je u nadahnuu
poljubio ogromnu smeuranu ruku dobrodunog oveka.
Na njoj su bile krupne pege.
Kada se kasno vratio kui, bilo mu je jasno da taj susret
nee moi da opie Rajihi. U narednim danima poeleo je
da joj kae da mu nikako ne izlaze iz glave rei tog
dobroudnog oveka i da zahvaljujui njemu uspeva da
istrpi al za kolicima, ali se uzdrao. Rajiha bi mogla da mu
slomi srce rekavi neto podrugljivo.
Mevlutu je stalno na umu bila uta svetlost koju je
video u stanu srebrnokosog oveka na arambi. ta jo
bee tamo video? Na zidovima su bili lepi stari natpisi.
Dopalo mu se i to to su studenti koji su sedeli ozbiljni oko
jednog stola bili puni potovanja.
Naredne nedelje su mu se jo ee priviala njegova
bela kolica dok je nou prodavao bozu na istanbulskim
ulicama. Jednom je na jednoj vijugavoj uzbrdici Tepebaija
potrao kada je primetio da neki Rizelija gura bela kolica,
ali je i pre nego to je stigao do njega shvatio da se
prevario: njegova bela kolica nisu bila prosta i zdepasta kao
ova, bila su mnogo elegantnija.
U etvrtak uvee je odmah otiao gore kada su ga
pozvali dok je prolazio pored kue na arambi iza Fatiha i
vikao Boo-zaa. U kratkotrajnoj poseti nauio je sledee:
Studenti su starog oveka srebrne kose oslovljavali s

376
Profesore, dok su drugi koji su dolazili i odlazili iz stana
govorili Uvaeni efendijo; studenti su na stolu tranim
perima i mastilom iz mastionice ogromnim slovima
ispisivali tekst kao da slikaju. Bila su to arapska slova
kojima je zapisan Kuran asni. U stanu je bilo i drugi starih
i svetih stvari koje su se Mevlutu dopale: starinski pribor za
kafu; na zidovima rukopisne ploe nalik na slova i rei koje
su iscrtavali na stolu; sedefom optoen iviluk za pokrivala
za glavu; hamamski asovnik s velikom kutijom koji je
svojim kuckanjem nadjaavao svaki apat; uramljene
fotografije Ataturka i nekih poput njega vrlo ozbiljnih,
namrtenih, ali bradatih znaajnih linosti.
Za istim stolom u kuhinji, Mevlut je u kratkotrajnom
razgovoru na pitanje Starog gospodina rekao da nije uspeo
da nae kolica, da ih i dalje ozbiljno trai i da trenutno jo
nema jutarnjeg posla. (Prekratio je tu priu da ne pomisli
da tu trai posao i da eli pomo.) Od mnogih tema o
kojima je petnaest dana razmiljao da ih pokrene i pita,
uspeo je da nae vremena da pokrene samo jednu: Dugo
hodanje ulicama svake veeri postalo je ve vie potreba,
nego profesionalna navika. Glava, mo imaginacije, ideje,
slabije su funkcionisale ako uvee ne bi izaao na ulice i
dugo dugo etao.
Uvaeni efendija je podsetio da je rad bogosluenje.
elja Mevlutove due da hoda do sudnjeg dana bila je znak
i ishod toga da e na svetu samo od Alaha stii pomo, da
se ona samo od Njega moe traiti. Mevlut e to
protumaiti u smislu da od Njega potiu udne misli koje
mu u hodu prolaze kroz glavu, zbog ega e postati
nespokojan.
Kada je Uvaeni efendija posegnuo rukom ka depu da
mu da novac, Mevlut ga je podsetio da je boza ast od
njega kao to su se ranije bili dogovorili.

377
Kako se zove? upitao je Uvaeni efendija zahvalno.
Mevlut.
Kakvo blaeno ime! Ili su iz kuhinje prema vratima
stana. Jeste li Mevlidhan?[25] upitao je Uvaeni efendija
tako da ga uju studenti.
Mevlut je napravio izraz koji pokazuje da naalost ne
moe da odgovori na pitanje, jer ne zna ta to znai. aci
za stolom su se nasmejali njegovom prostosrdanom
potenju.
Uvaeni efendija je rekao da svi znaju da je Mevlid
naziv dugih pesama koje slave roenje Proroka. A
Mevlidhan je malo poznato i predivno ime koje se daje
onima koji izvode muziku za te pesme mesnevije. Ako
jednoga dana kada mu se rodi sin, Mevlut njemu da ime
Mevlidhan, sudbina e tom detetu biti naklonjena. A
nadasve, svakog etvrtka uvee neizostavno su iekivali
Mevluta, te vie nije bilo potrebe da s ulice uzvikuje
boza.

Sulejman. Vediha mi je ispriala da Mevlut, koji je izgubio


kolica i nije uspeo da iskoristi protekciju Vuralovih, trai
poveanje kirije od zakupca koga sam ja smestio u njegovu
jednosobnu kuu na Kultepeu i da, ako nita drugo,
zahteva malo para unapred. Kasnije me je pozvao
telefonom.
Sluaj, poeh ja, tvoj stanar je jedan jadnik iz Rizea,
Vuralov ovek, smatra se i naim, kad kaemo da izae, on
e izai bez rei, i ti to zna. Mnogo se plai gospodina
Hamita. A ni stanarina mu nije niska, svakog meseca ti
daje, aljemo ti je po Vedihi, nema poreza, ne izvrdava.
Misli da e nai boljeg?
Trenutno nemam poverenja u Rizelije, Sulejmane, ne

378
zameri, nek izae.
ovee, kako si ti bezduan, ovek se oenio, dobio
dete, hoemo li sad da ga izbacimo na ulicu?
Je li se iko u Istanbulu saalio na mene? zapitao je
Mevlut. Nemoj shvatiti pogreno. Dobro, u redu, nemoj
nikoga sada izbacivati na ulicu.
Naravno, nama je uvek bilo ao tebe i voleli smo te,
rekao sam ja paljivo.
Mesena stanarina koju je Vediha donosila od
Sulejmana bila je dovoljna najvie za nedeljne kune
trokove Mevlutove porodice. Kirija za mart, i rano dospele
kirije za april i maj, koje je Vediha donela posle telefonskog
razgovora izmeu Mevluta i Sulejmana, bila je via nego
to je bilo potrebno. Mevlut se nije mnogo obazirao na
poveanje stanarine koje je izvedeno s lakoom dakle na
pomo Aktaovih, Sulejmana i Korkuta. Tim novcem je
kupio polovna ali dobra sladoledijska kolica, bure za led,
gvozdenu kolu i mainu za meanje sladoleda i odluio da
leto 1989. godine provede prodajui sladoled.
I Fatma i Fevzije su ile zajedno s Mevlutom u donju
mahalu da kupe sladoledijska kolica; dovezli su ih kui uz
smeh i igru. I Rejhan Abla koja je bila svedok njihovog
veselja je izala na prozor i niko je nije razuverio kada je
demonstrirala preteranu radost kao da su pronaena kolica
za prodaju pilava. Dok je Mevlut u dvoritu pozadi farbao i
popravljao kolica zajedno s kerima, televizija je uvee
prikazivala pobunjenike koji su ispunili Trg Tjenanmen u
Pekingu. Mevlut je oseao divljenje prema hrabrosti
prodavca koji je poetkom juna sam prepreio put i
zaustavio tenkove na trgu. ta li je prodavao taj prodava
koji je zaustavio tenkove dok je u svakoj ruci imao po jednu
kesu? Vrlo verovatno pilav kao ja pomislio je Mevlut.
Ali Kinezi su pripremali pirina na sasvim drugaiji nain,

379
kao to je Mevlut video na televiziji, tako to su ga dugo
parili, ne stavljajui u njega leblebije i piletinu kao Rajiha.
Rekao je pobunjenicima Svaka ast!, ali je i dodao da ne
treba mnogo kontrirati dravi; da nema drave, naroito u
siromanim zemljama, niko ne bi titio siromaha i
prodavca. ivot sirotinje i prodavaca u Kini je bio dobar,
njihov jedini problem su bili komunisti koji nisu znali za
Boga.
Za sedam godina koje su protekle otkako je Mevlut
utekao i oenio se Rajihom, velike kompanije koje
proizvode mleko, okoladu i eer, konkuriui jedna
drugoj, dale su besplatne zamrzivae svim bakalnicama,
poslastiarnicama, bifeima sa sendviima i cigaretama i to
prvo u Istanbulu. Od maja meseca, vlasnici su te rashladne
ureaje iznosili pred duane, tako da niko nije kupovao od
ulinog prodavca sladoleda. Optinski slubenici, koji su
oduzimali i rasturali kolica, jer je zauzeo plonik ako bi
stajao pet minuta na istom uglu, nisu govorili ni re za te
friidere velikih firmi koji su oteavali kretanje na
trotoarima. Na televiziji su kao da nikada nee stati
reklamirane vrste sladoleda udnih naziva tih firmi. Dok je
prolazio sporednim ulicama gurajui kolica, deca su
zapitkivala Mevluta: Sladoledijo, ima li flintu? Ima li
raketu?
Kada bi bio dobre volje, Mevlut bi odgovarao: Ovaj
sladoled bolje leti od svih vaih raketa. Zahvaljujui tom
odgovoru polazilo mu je za rukom da neto i proda. Ali
veinom se rano uvee neraspoloen vraao kui,
prekorevao Rajihu koja je silazila da mu pomogne kao pre
sedam godina pitajui je Zato se devojice jo uvek bez
nadzora igraju na ulici u ovo doba?, ostavljao tako
sladoledijska kolica dok bi se Rajiha dala u potragu za
njima, peo se gore i s tugom gledao televiziju pre nego to

380
zaspi. U jednom od tih depresivnih momenata, bee video
na televiziji kako se polako pomiu dinovski talasi nekog
mora napravljenog od njegovih mranih vizija. Hvatala ga
je panika pri pomisli da vie nee moi da nade novac da
deci kupi knjige, sveske, odeu, hranu za kuu i lo ulje za
pe ako mu na jesen ne poe za rukom da nae dobar
posao.

16. BIFE BINBOM


PAZI DA TE NE PREVARE
Krajem avgusta Rajiha je saoptila muu da jedan stari
ugostitelj iz Trabzona, blizak Vuralovima, trai da zaposli
nekoga poput Mevluta. On je postien shvatio da su
njihove novane nevolje opet bile tema za stolom
Aktaovih.

Rajiha. Rekla sam Mevlutu: Trae nekoga ko se razume u


restorane i hranu i ko je uz to poten, u dananje vreme
nije im lako da nau nekog takvog u Istanbulu. Pazi da te
ne prevare dok bude pregovarao o plati. Vidi, i ove
devojke trae svoje, opomenula sam ga to je u danima
kada je poeo da radi kao upravnik Fatma pola u osnovnu
kolu. Ila sam s njim na sveani prijem. Poredali su nas
ukraj dvorinog zida osnovne kole Pijale-paa na
Kasimpai. Direktor je ispriao da je ta kolska zgrada bila
konak pae koji je jo pre etiri stotine pedeset godina od
Francuza i Italija na osvojio ostrva u Sredozemnom moru,
da je sam napao neprijateljski brod i izgubio se iz vida i
kako ga je sam zauzeo dok su svi mislili da je zarobljen. Ali

381
aci ga nisu sluali, priali su meu sobom ili su se privijali
uz roditelje u strahu od svega to e ih snai. Fatma se
uplaila dok je ulazila u kolu, s drugim acima drei se za
ruke i zaplakala. Mahali smo za njom dok se nije izgubila u
zgradi. Bio je oblaan, hladan dan. Dok smo se vraali, na
uzviici sam u Mevlutovim oima opazila suze i olovne
oblake. Ne svrativi kui otiao je pravo u bife da radi kao
upravnik. Samo sam tog dana pred podne ponovo sila na
Kasimpau, pokupila Fatmu na kolskim vratima i dovela je
kui. Bila je opsednuta uiteljevim brkovima i prozorom u
uionice. Narednih dana je ila u kolu i vraala se zajedno
s drugim devojicama iz kvarta.
Re upravnik koju je Rajiha rekla napola saoseajno,
a napola podsmeljivo najpre je upotrebio gazda Tahsin,
Trabzonac, vlasnik lokala, a ne Mevlut. U stvari, kao to je
sam trojicu radnika koji su radili u njegovom majunom
bifeu nazivao personalom, traio je da ga i personal
oslovljava kao kapetana, kao to bi pristajalo nekome ko
je s Crnog mora, a ne kao gazdu. Ali taj zahtev nije
urodio drugim plodom do time da su ga zaposleni u bifeu
jo ee zvali gazda.
Mevlut je za kratko vreme spoznao da ponuda za posao
koja mu je data potie iz nepoverenja koje je gazda oseao
prema svom personalu. Gazda Tahsin je svake veeri
dolazio u radnju poto bi kod kue veerao s porodicom i
traio da preuzme kasu od lica koje je zvao upravnik.
Poslednja dva sata je sam brinuo o kasi i sam zatvarao
radnju. Za razliku od dinaminih bifea s mnogo sveta koji
su bili otvoreni dvadeset etiri sata u Ulici Istiklal, pored
Binbom bifea koji se nalazio unutar bone uliice posle
veernjih sati prolazili su samo zalutali, pijanci i oni koji su
traili cigarete i alkohol.
Mevlutov posao bio je da svako jutro u deset sati doe u

382
radnju, sedne za kasu, da do pola osam osam sati uvee
uva novac i raune i nadgleda da li je u radnji sve u redu.
Iako je bio tesan, mali duan udaljen od glavne ulice,
Binbom bife nije loe poslovao. Njegovi gosti bili su
zaposleni u lokalima, fotografskim radnjama i reklamnim
firmama, nonim klubovima s muzikom i jeftinim
restoranima po poprenim ulicama, kao i oni koji su
svraali u prolazu. Ali sumnjiavi gazda je podozrevao da
ga njegov personal na neki nain vara.
Mevlut je za kratko vreme osetio da u gazdinoj
uznemirenosti postoji neto opipljivije od toga to bogatai
misle da im sirotinja koja im slui neprestano podvaljuje.
Najrasprostranjeniji oblik podvale na koju je gazda
upozorio Mevluta bila je ta to su zaposleni pravili mnogo
vei broj sendvia od iste koliine hleba, kakavalja,
mlevenog mesa, turije, kobasice i sosa od paradajza nego
to je optina dozvolila i gazda predvideo i to su razliku
trpali u dep. Kapetan Tahsin je protiv te prevare razvio
jednu meru koju je ponosno objasnio Mevlutu. Vlasnik
pekare Tajfun, koji je bio iz Rizea i koji je Binbomu
prodavao hleb za sendvie i hamburgere, svakoga dana je
telefonirao kapetanu i saoptavao brojke za taj dan. Na taj
nain se spreavalo da zaposleni naprave vie tosta kradui
kakavalj i vie hamburgera kradui mleveno meso.
Personal je mogao da isto uradi i sa stvarima poput soka od
pomorande, nara ili jabuke, ali poto tu nije bilo prijatelja
pekara koji bi utvrdio broj aa, trebalo je da upravnik
Mevlut otvori etvore oi.
Ono na ta je Mevlut trebalo naroito da pazi bilo je da
se nita ne proda, a da se ne otkuca na kasi, koja se koristi
u celom gradu otkako je pet godina ranije postala velika
novina. Koliko god da ukradu kakavalja i koliko god da u
sok od pomorande ispod tezge stave zaeerene vode,

383
kapetan je smatrao da nikada nee moi da ga prevare, sve
dok naposletku dobije raun iz kase. Kao preventivnu meru
protiv kupovine bez rauna, Kapetan je povremeno u
radnju slao jednog prijatelja koga niko nije poznavao. Poto
bi tajni inspektor bifea neto pojeo, traio bi popust na kasi
govorei da ne trai raun, kao to su svi u Istanbulu
stalno radili. Ako upravnik za kasom ne bi dao raun,
videlo bi se da je novac stavio u dep i odmah bi bio
izbaen s posla kao to je bilo s prethodnim upravnikom.
Mevlut nije gledao na personal kao na prepredenjake
koji bi prevarili gazdu Trabzonca kada bi nali naina.
Video ih je kao dobronamerne radnike na brodu koji ih je
hranio i kojim su zajedniki kormilarili. Uvek se smeio i
uivao da drugovima oda priznanje za uspeh govorei
iskreno: Ispekao si tost kao na suncu, bravo, ili Doner je
ba hrskav. Poput vojnika koji raportira kapetanu, Mevlut
je bio iskreno ponosan dok je uvee polagao raun gazdi
ako bi duan dobro radio tog dana i napravio obrt.
Svake veeri je, poto gazdi preda radnju, trei iao
kui i kaikom jeo iniju orbe od soiva ili tarane koju je
Rajiha stavljala pred njega gledajui krajikom oka
televiziju koju je celog dana gledao takoe krajikom oka.
Mevlut se kui nije vraao gladan, u bifeu je kao i svi
mogao da jede tost i doner u lepinji koliko je hteo, te mu
kuno jelo nije bilo posebno vano. Jedui orbu, s velikim
zadovoljstvom je itao Fatmine udbenike, slova, brojeve i
reenice koje je ispisivala u sveske s belim listovima (kada
je Mevlut iao u kolu sveske su bile od utog slamnatog
papira) svojim sitnim ali predivnim rukopisom. Opet je,
kao i uvek, izlazio iz kue svake veeri posle zavrenih
vesti i do jedanaest pola dvanaest na ulicama prodavao
bozu.
Poto je imao prihode kao upravnik, nije se muio da

384
proda jo vie boze niti je ulazio u zabaene ulice u kojima
su mu psi pokazivali zube i reali na njega da bi naao nove
muterije u starim etvrtima na drugoj strani Zlatnog roga.
Jedne letnje veeri je sa sladoledijskim kolicima posetio
Starog gospodina i njegove uenike. Zvonio je na njihova
vrata kada god je oseao potrebu za razgovorom, poto bi iz
sladoledijskih kolica stavio sladoled u vitke ae za aj na
posluavniku koji je dobio od njih. Kada su nastupile
zimske hladnoe, nastavio je s posetama izgovarajui se
bozom. Naterao ih je da prihvate da im nee uzimati novac
za sladoled ili bozu kod svake tree posete ne bi li naglasio
da tu dolazi radi razgovora, a ne zbog trgovine. Jedan drugi
posetilac je to okarakterisao kao poklon tekiji. Razgovori
sa Starim gospodinom zvali su se prijateljskim
askanjem.
Mevlut je posle gotovo godinu dana od svoje prve
posete spoznao da je stan u kome je Uvaeni efendija
davao privatne asove kako bi studente nauio starom
pismu i kaligrafiji u isto vreme mala tekija u kojoj se
okuplja mnotvo vernika oaranih njime. Razlog zbog kojeg
je to tako kasno saznao bio je koliko tajnovitost i utljivost
ljudi koji su dolazili u tekiju stan u stambenoj zgradi
toliko i odsustvo njegove elje da to sazna. Bio je toliko
zadovoljan to je Uvaeni efendija svakog etvrtka odvajao
makar pet-est minuta za njega, sluao njegove muke i s
njim razgovarao, da se klonio svega to bi moglo da pomuti
tu sreu. Mevlut je dobio poziv od jednog posetioca za
Razgovore utorkom kada je Uvaeni efendija razgovarao
sa svakim ko bi pokucao na njegova vrata i kojima je
redovno prisustvovalo dvadeset pet trideset lica, ali nije
otiao.
Kada bi ga obuzeo strah da ima posla s neim
nezakonitim, ponekad bi se umirivao pomislivi: Da su to

385
zli ljudi koji rade neto ravo, zar bi na zid stavljali veliku
sliku Ataturka! Ali za kratko vreme je shvatio da je slika
Ataturka na zidu okaena da bi, ako jednog dana upadne
policija, mogli da kau: Posredi je greka, mi mnogo
cenimo Ataturka! kao to je bilo s fotografijom Ataturka s
kalpakom na ulazu u komunistiku eliju u koju je neko
vreme u godinama provedenim u gimnaziji na Kultepeu
ulazio s Ferhatom. Jedina razlika bila je u tome to su
komunisti neprestano vreali Ataturka (Mevlutu se nikako
nisu sviale te rune rei), premda su do kraja verovali u
njega, dok poboni nikada nisu govorili protiv Ataturka
iako uopte nisu verovali u njega. Mevlut je vie voleo ovo
drugo i nije se dao zavesti reima nekih grubijana i
ekscentrinih studenata u smislu da je Ataturk kao
imitator Zapada alfabetskom revolucijom uinio kraj naoj
lepoj umetnosti kaligrafije staroj pet stotina godina.
Mevlut nije smatrao dovoljno ozbiljnim studente koji su
se na svaki nain ulagivali Uvaenom efendiji ne bi li
privukli njegovu panju i dopali mu se, a koji su im bi
izali iz sobe poinjali da ogovaraju i priaju o televizijskom
programu. To to ni u jednoj sobi koje je mogao da vidi u
tekiji nije bilo televizora video je kao dokaz da se tu rade
opasne stvari koje dravi nisu po volji i ponekad zbog toga
oseao strah. Kada jednog dana ponovo doe do vojnog
udara, dok se budu hapsili komunisti, Kurdi i pobornici
religije, ljudi koji dolaze u tekiju bi mogli da zapadnu u
nevolju. S druge strane, Uvaeni efendija ni jedan jedini
put mu nije rekao nita to bi se moglo smatrati politikom
propagandom ili poukom.

Rajiha. Kada je Mevlut poeo da radi kao upravnik, a


Fatma pola u osnovnu kolu, imala sam vie vremena koje
sam odvajala za runi rad. Sada sam ve radila runi rad,

386
ne u panici kako da sastavim kraj s krajem, nego zato to
mi se radilo i to mi se svialo da zaradim koju paru.
Ponekad je stranica nekog asopisa koja mi je pokazivala
ta da izvezeni i u kom uglu zavese stvarala sliku A
ponekad su samo govorili Kako hoete. Ako je do mene,
ponekad mi nita nije padalo na pamet pitajui se ta da
radim, ta da vezem, pa bih prazno gledala u ugao zavese.
Katkad bi mi na um padale are, znaci, cvee, srne to bee
s polja sa estougaonim oblacima: vezla bih ih na svemu to
naem, na zavesi, jastunici, navlaci za jorgan, stolnjaku,
salveti.
Stani, Rajiha, udahni, opet si se zanela, govorila bi
ponekad Rejhan Abla.
Rajiha je dva-tri puta nedeljno poslepodne, oko dva-tri
sata uzimala Fatmu i Fevzije za ruke i vodila ih u bife gde
im je tata radio kao upravnik. Keri tokom dana skoro da
uopte nisu viale Mevluta izuzev redovnog vremena kada
je svraao kui da pojede orbu za veeru. Kada bi Fatma
otila u kolu, Mevlut se jo ne bi probudio, a kada bi se
uvee u pola jedanaest dvanaest vratio kui, devojice bi
spavale. U stvari, i Fatma i Fevzije su elele jo ee da
idu u bife, ali je njihov otac odluno zabranio da same
dolaze i postavio uslov da ni za trenutak ne putaju majinu
ruku dok dolaze s njom. I Rajihi je bilo zabranjeno da izlazi
na Bejoglu, pogotovo na Ulicu Istiklal. Dok su trei
prelazile s jedne na drugu stranu Istiklala, i Rajiha i
devojice su oseale da bee koliko od saobraaja toliko i
od brojnog mukog sveta na Bejogluu.

Rajiha. Da kaem kada je dolo na red: tokom pet godina


koliko je radio kao upravnik bifea Mevlutu nisam uvee
davala samo orbu. esto sam mu spremala menemen[26] s

387
dosta majoneza i bibera, pren krompir, cigara-burek,
boraniju sa argarepom. I vi znate da Mevlut voli krompir s
piletinom iz rerne. Poto vie ne prodaje pilav, jednom bih
meseno za Mevluta i devojice kupovala piletinu od
Hamdija, prodavca ivinskog mesa, koji nam ga je davao po
snienoj ceni.
Pravi razlog zbog koga je Rajiha s kerima dva-tri puta
nedeljno dolazila popodne u bife Binbom, o kome se u
porodici vrlo retko govorilo, bio je tost s kakavaljem i
kobasicom, doner u lepinji, koje su tu jele, kao i jogurt i sok
od pomorande koje su tu pile.
U prvim mesecima Mevlutovog rada na mestu
upravnika Rajiha je oseala potrebu da kae: Svratile smo
u prolazu! Dobro ste uradile, govorio bi ponekad neko
od zaposlenih u bifeu. Posle prve posete su ne pitajui
devojice grejali, pripremali i stavljali pred njih ono to su
volele. Rajiha nikada nita nije jela, a kada su joj zaposleni
bez pitanja pripremali i sluili je neim poput donera u
lepinji i tosta s kakavaljem ljubazno se smeei, ona je
uvek odbijala govorei da je upravo ruala kod kue.
Mevlut je oseao ponos zbog tog principijelnog stava svoje
supruge i nije imao obiaj da kae Pojedi, duo, jedno
pare, kao to je personal od njega oekivao.
U danima u kojima je poeo da otkriva da je personal
bifea Binbom u potonjim mesecima varao i podvaljivao
gazdi, kapetanu Tahsinu iz Trabzona, doner u lepinji koji su
devojice besplatno jele poeo je da mui Mevlutovu
savest.

17. ZAVERA PERSONALA

388
TI SE NI U TA NE MEAJ
Uprkos svim strogim merama gazde Tranbzonca, Mevlut je
posle nove 1990. godine poeo da otkriva da su zaposleni u
Binbomu do tanina razvili prevaru koja se zasnivala na
vrlo jednostavnoj logici: Svaki dan su iz budeta koji su
meu sobom formirali dakle svojim novcem kupovali
hleb iz druge pekare, briljivo ga punili materijalom
kupljenim u drugim radnjama i tako pravili svoje proizvode
i sami ih prodavali, a da to gazda ne primeti. Ti hamburgeri
i sendvii s donerom su se svakog dana u podne u paketima
u tajnosti slali lokalima u okolini, kao da se alje droga.
Novac se nije davao u kasu na koju je Mevlut pazio, ve bi
ga kasnije skupljao Vahit koji je obilazio ponaosob te lokale
sa sveskom u ruci i beleio predloge koje se tiu jela. Taj
tajni sistem koji je besprekorno funkcionisao iziskivao je
mnogo panje da bi ga Mevlut primetio. Bilo je potrebno da
proe jedna duga zima da bi personal shvatio da je Mevlut
primetio sve te podvale, ali da nastavlja da sedi bez da ih
prijavi gazdi.
Mevlut je prvih meseci mislio da, ako se kuje zavera, to
najlake moe da izvede Mikrob (to mu je bio nadimak,
pravo ime niko nije koristio), kapetanov najmlai radnik.
Mikrob, koji se tek bio vratio iz vojske, vodio je kuhinju-
skladite bifea ispod zemlje. U toj prljavoj i zastraujuoj
peini od dva i po s dva metra on je spremao hambrgere,
sos, jogurt i ostalo, prio krompir, a takoe, iako ne ba
paljivo, prao aluminijumske tanjire i staklene ae
tanije bi bilo rei da ih je provlaio kroz vodu i
istovremeno stizao da pomogne kada se gore napravi guva
i radio sve poslove od stavljanja tosta u toster do sluenja
jogurta muteriji kojoj se urilo. Mevlut je viak hleba koji
je stizao iz druge pekare prvi put primetio u Mikrobovoj

389
kuhinji punoj mieva i bubavaba.
Mevlut nije voleo Vahita i nije mu se dopadalo to pilji u
svaku doteranu enu. Ali meu njima se uspostavljala neka
spona koja ih je vezivala i koja je uznemiravala Mevluta
time to je postajala sve dublja to je vreme vie prolazilo.
Zbliilo ih je to to su obojica gledala televiziju da ubiju
vreme kada nije bilo muterija i to su im se u emotivnim
sekvencama slike (bivalo je to pet-est puta dnevno) na
trenutak susreli pogledi. Mevlutu se ubrzo inilo da Vahita
poznaje godinama. Postajao je uznemiren zbog te bliskosti
koja je proisticala iz toga to su delili iste emocije koje su
dolazile s televizije, jer je Vahit bio raunovoa
prevarantskog sistema. Ponekad je mislio da prevarant
Vahit nee moi da pojmi ta prefinjena oseanja. A
ponekad mu je, razmiljajui kao upravnik, kroz glavu
prolazilo da mu se moda greni radnik ulizuje koristei tu
televizijsku saoseajnost.
Mevlut je u danima kada je primetio prve naznake
prevare poeo da opaa da se njegovo sopstveno oko (na
neki udan nain ne dva oka), koje je motrilo na Vahita i
druge zaposlene, odvaja od nega samog i posmatra ga
(Mevluta) nezavisno, po sopstvenoj volji. Ponekad bi se
oseao kao neko isuvie stisnut medu ljudima u tom bifeu.
Oko bi tada pratilo Mevluta. Ponekad bi sebe smatrao
izvetaenim. Neke muterije Binbom-a jele su svoje
sendvie s donerom gledajui se u ogledalu.
Moda se dok je prodavao pilav vajkao na hladnou,
stajanje na nogama po vasceli dan, na nemo da postigne
dovoljno dok je prodavao sladoled, ali je bio slobodan.
Mogao je da fantazira o emu je hteo, da se ljuti na svet
kada je hteo, kao da su mu oseanja vladala telom. A sada
kao da je bio vezan lancima za taj duan. U trenucima
neraspoloenja tokom dana, kada bi oi odvajao od

390
televizora i trudio se da neto zamisli, teio bi se time to e
uvee videti svoje keri i prodavati bozu. Uz to bilo je
muterija, svih ljudi u gradu koje je voleo da via svake
veeri. Mevlut je shvatao da slike koje postanu ive u
njegovoj glavi u hodu, oive i u glavama ljudi u gradu kad
povie Boozaaa i da ga zbog toga zovu gore i kupuju bozu
od njega.
U godinama upravnikovanja Mevlut se uvee pretvarao
u jo strastvenijeg i jo agilnijeg prodavca boze. Dok je ka
polumranim ulicama uzvikivao Boo-zaa, oseao je da se
ne oglaava samo prozorima s navuenim zavesama,
neomalterisanim i neokreenim zidovima, avolskim psima
za koje je slutio da se kriju po okovima i porodicama iza
prozora, nego svetu u svojoj glavi. Uzvikujui Boo-zaa
bilo mu je kao da mu raznobojne slike u glavi izlaze na usta
poput balona to uokviruju rei u stripovima i roje se na
umornim ulicama. Jer, rei su bile stvari, a svaka
pojedinana stvar jedna slika. Dok je nou prodavao bozu,
nasluivao je da su ulica kojom je koraao i svet u njegovoj
glavi napokon jedna celina. Ponekad mu se to stresno
saznanje inilo kao sopstveno otkrovenje ili kao naroita
svetlost koju je Alah samo Mevlutu podario, kao neko
ozarenje. U veerima kada bi smeten izlazio iz bifea,
Mevlut je u hodu prodajui bozu u senkama grada otkrivao
svet svoje due.
Jedne je noi, posle jednog od obinih dana u kojima
nije bio kadar da prelomi ta treba da uini protiv zavere u
Binbomu, vikao Boozaa, kad se u mraku otvorio prozor i
razlila prijatna narandasta svetlost. Jedna krupna crna
senka mu je rekla da doe gore.
Bila je to jedna stara grka zgrada iza Ferikoja. Mevlut
se setio da je jednog popodneva dok je s ocem prodavao
kiselo mleko, u danima kada je tek bio doao u Istanbul,

391
uao u tu zgradu (zgrade i ploe s nazivima na njima imale
su mesto u njegovom seanju kao i kod mnogih prodavaca).
Zgrada se zvala SAVANORA. U njoj je bila ista praina,
miris vlage i prenog ulja. Kroz vrata otvorena na drugom
spratu stupio je u jednu prostranu, vrlo svetlu sobu. Stari
stan je sada bio pretvoren u krojaku radionicu. Video je
deset-dvanaest devojaka kako sede za mainama. Bilo ih je
jo u dejem uzrastu, ali je veina bila Rajihinih godina.
Mevlutu je sve izgledalo zastraujue poznato od labavog
povezivanja marama na glavama do odsutnog i ozbiljnog
izraza koji im se pojavljivao na licu dok su radile.
Dobroudni ovek koji se ukazao na prozoru bio im je
gazda: Bozadijo, ove vredne devojke su moja deca; radie
junaki sve dok ih ujutru minibus ne odveze kuama da bi
postigle da urade porudbinu za Englesku, rekao je on.
Dae im najbolju bozu, najsveije leblebije, zar ne?
Odakle si, da ujem? Iako je paljivo pogledao gipsani
reljef, veliko ogledalo s pozlaenim ramom i luster od
vetakog kristala, to su ostali od grkih porodica koje su
tu nekada ivele, Mevlut e pomisliti, kada god se kasnije
posle mnogo godina bude setio te sobe, da luster i
ogledalo u stvari nije video i da ga seanje vara. Seae se
devojaka koje su radile za ivaim mainama kroz lica
njegovih keri Fatme i Fevzije u potonjim godinama.
Fatma i Fevzije su ve svako jutro kao starija i mlaa
sestra oblaile zajedno crne ake kecelje, pozadi
zakopavale dugmetom bele kragne od meavine pola
sintetike i pola pamuka koje su uvek stajale kao da su tek
utirkane, tako to su dolazile jedna drugoj iza lea,
uzimale kolske torbe koje je Mevlut kupio na snienju u
jednoj radnji na Sultan-hamamu (koju je upoznao u vreme
kada se u gimnaziji bavio sudbinom zajedno s Ferhatom),
stavljale nale u kosu i izlazile iz kue u sedam i etrdeset

392
pet, kada je Mevlut u pidami ustajao iz kreveta.
Poto devojice odu u kolu, Mevlut i Rajiha su dugo i
do mile volje vodili ljubav. Kao i u prvoj godini braka, oni
gotovo da i nisu ostajali nasamo u svojoj sobi i voleli se
otkako im je druga erka Fevzije malo porasla. Da bi mogli
da ostanu sami u stanu trebalo je da devojice odu kod ne
ke kominice, na primer Rejhan Able, ili da ih Vediha ili
Samiha neko jutro rano povedu u etnju. U letnjim danima
se moglo desiti da satima nema devojica zabavljenih igrom
s drugaricama u nekoj od komijskih bati. Kada bi im se s
prolea ili leti ukazala takva prilika, oni bi se na trenutak
pogledali, Mevlut bi pitao Gde su?, Rajiha bi odgovarala
Zanele su se u igru u susednoj bati, na ta bi Mevlut
rekao Videe, sad e jedna da iskoi, te ne bi uspeli da
se opet vrate u poetne srene dane svog braka.
Jedino pogodno vreme kada su Mevlut i Rajiha mogli
redovno da vode ljubav u svom jednosobnom stanu, ve
est godina bili su noni titi kada su devojice bile u
najdubljem snu u svojim krevetima u drugom uglu sobe.
Ako bi Rajiha jo ekala Mevluta kada se uvee kasno vrati
iz bozadiluka i ako mu kae neto milo umesto da gleda
televiziju, Mevlut bi to shvatio kao poziv da vode ljubav pa
bi paljivo gasio sve sijalice poto se uveri da devojice
zbilja spavaju. Mu i ena su se tiho, paljivo i ne duei
mnogo jer je Mevlut stvarno bivao umoran voleli. A
neki put bi se posle nekoliko sati sna spontano grevito
uhvatili jedno za drugo u spavaici i pidami i tiho vodili
ljubav ne idui do kraja, ali s iskrenom dubinom. Sve su
manje imali seksualne odnose zbog tih tekoa, ali su i to
smatrali prirodnom posledicom braka.
Poto su sada imali vremena, a i Mevlut je bio manje
umoran zahvaljujui poslu upravnika, vodili su ljubav sa
strau iz prvih dana braka. Bili su oputeniji, jer su se

393
poznavali i jedno drugom verovali, a i zato to su se manje
stideli jedno drugog. Zbliavalo ih je to to su sami u stanu;
iznova ih je obuzelo ono jedinstveno poverenje, oseanje
koliko je velika srea to su u ivotu nali jedno drugo.
Ta srea je u Rajihinim oima dobrano umanjila tra
koji je Sulejman irio, premda ga nije mogla potpuno
eliminisati. I dalje ju je povremeno obuzimala sumnja i
tada je vadila sveanj pisama i itala jedno-dva, pa bi joj
bilo lake verujui snazi Mevlutovih lepih rei.
Ta srea koju je proivljavao brani par poto bi
devojice otile u kolu, sve sa vremenom u kojem bi popili
kafu ili aj za jedinim stolom u sobi (Mevlut je za doruak
jeo tost s kakavaljem i paradajzom u Binbomu) ne bi
premaivala sat i po, jer je trebalo da Mevlut u deset sati
ujutru bude tamo. Tako je u tim asovima radosti i
prijateljstva poeo da pria Rajihi za skovanu zaveru u
bifeu.

Rajiha. Najpre sam mu rekla: Ti se ni u ta ne meaj. Vidi


sve, ali pravi se da nita ne vidi, ta te briga. Ali Mevlut
je s pravom govorio: Ali gazda me je tamo stavio da vidim
i da mu sve to kaem. I gazda je ovek Vuralovih Da mi
ne kau da nisam mogao da vidim lopovluk pred nosom?
Vidi, Mevlute, svi su oni ortaci. Ako nekoga prijavi
gazdi, svi e uglas rei da je Mevlut pravi prevarant i gazda
e odmah poverovati. I tada e te izbaciti s posla. I
Vuralove e osramotiti. Kada sam god to rekla, videla
sam da se Mevlut plai i bilo mi ga je ao.

18. POSLEDNJI DANI U

394
BINBOMU
DVADESET HILJADA OVACA
U noi 14. novembra 1991. godine na najuem delu
Bosfora pred Anadoluhisarom sudario se jedan libanski
brod koji je iao na jug s filipinskim brodom koji je s
tovarom kukuruza izlazio na Crno more i potonuo. Pet
mornara se utopilo. Prema onome to je Mevlut sutradan, u
petak ujutru, saznao s televizije koju je gledao zajedno s
personalom bifea Binbom, jeste to da se na potonulom
libanskom brodu nalazilo dvadeset hiljada ovaca.
Istanbulci su bili obaveteni o nesrei zahvaljujui
ovcama koje su udarile u bosforska pristanita,
Rumelihisar. Kandili, vojnu gimnaziju Kuleli, obale
Bebeka, Vanikoja, Arnavutkoja. Neke su ovice dospele
ive do obale, ule u prostor za dranje amaca u starim
vilama to jo nisu bile izgorele, u marine modernih
restorana otvorenih na mestima ribarskih kafana i bate uz
vile na obali u koje su amci izvlaeni da prezime, da bi
odatle prele u gradske ulice. Bile su iznurene i besne. Na
blatnjavoj koi krem boje nekih od njih bile su
tamnozelene mrlje od nafte, na umornim i tankim nogama
koje su se s mukom micale boja re i neka tenost gustine
boze, a u oima duboka patnja. Mevlut je na trenutak
oaran pogledao u oi ovce koje su zauzele skoro itav
televizijski ekran u bifeu Binbom i u svojoj dui takoe
osetio patnju.
Neke ovce su spasli graani Istanbula koji su posle
ponoi saznali za nesreu, posedali u amce i potrali u
pomo; premda su neke dobile vlasnika u tim novim
domovima, veina je uginula ne doekavi jutro. Putevi,

395
molovi pored vila, bate, ajdinice na obali Bosfora bili su
puni utopljenih ovaca koje su u mnogim Istanbulcima
poput Mevluta budile elju da pritre u pomo.
Mevlut je uo prie i vesti da su neke od ovaca koje su
uspele da stignu do gradskih ulica na neki glup nain
napadale ljude, da su uginule na nogama, da su ulazile u
damijska dvorita, svetilita, groblja, da su nagovestile
strani sud koji e stii 2000. godine, da su se obistinila
predskazanja pokojnog kolumniste Delala Salika koji je
pogoen metkom zbog svojih napisa. Mevlut se esto seao
sudbine ovaca dok je gledao televiziju tokom godina
provedenih u Binbomu. Poput ribara koji su svakog dana
pronalazili novi le zakaen za mree i koji su u tim
stvorenjima koja su dostizala dinovske dimenzije,
naduvavajui se kao balon u vodi, to je vreme vie
odmicalo otkrivali nagovetaj nesree, i Mevlut je smatrao
ovce znakom neeg dubljeg.
Ono to je stvar naduvavalo, to se uvlailo u snove
celog grada bila je tvrdnja da je veina od dvadeset hiljada
ovaca ostala zatvorena u ambarima potopljenog broda, da
je jo iva i da eka pomo. Mevlut je paljivo pratio
intervjue napravljene s roniocima koji su uranjali u brod,
ali nikako nije mogao da stvori sliku kako ovce stoje u
utrobi broda, na tom mranom mestu. Da li je tamo bilo
mrano, da li je smrdelo, ili je tamo bio neki svet nalik na
san? Stanje ovaca podsealo ga je na proroka Junusa u
utrobi ribe. Jesu li ovce koje su otile u to mrano mesto
bile grene? Da li je bilo blie Raju ili Paklu? Svevinji je
poslao ovcu proroku Ibrahimu da ne rtvuje sina. Dobro, a
zato je u Istanbul poslao dvadeset hiljada ovaca?
U dom Mevlutovih retko je ulazilo i junee i jagnjee
meso. Mevlut jedno vreme nije jeo doner u lepinji. Ali ta
netrpeljivost prema mesu ostala je u njemu kao tajna, a da

396
nije dospela na nivo morala i bila potpuno zaboravljena
jednog dana kada se hrskavi doner u Binbomu nije potroio
i kada ga je personal podelio.
Oseao je da vreme brzo protie, da je ostario trudei se
da prati zavere u bifeu Binbom i da se polako pretvorio u
nekog drugog. Tree godine otkako je poeo da radi kao
upravnik, u zimu 1993. Mevlut je konano shvatio da nee
moi da prijavi zaposlene gazdi zbog njihovih podvala.
Jednom ili dva puta je pokuao da ispria Uvaenom
efendiji svoju moralnu odgovornost u vezi s tim, ali nije
uspeo da od njega dobije odgovor koji bi ga umirio.
Mevluta je zbunilo i to to su neki radnici otili
izgovarajui se razlozima poput vojske, drugog bifea koji
daje bolju platu, loih odnosa. U stvari, uprkos tim
promenama, prevarantski sistem se nastavljao otvarajui
rane u Mevlutovoj savesti s istom odlunou i odvanou.
Osoba koju je Mevlut trebalo da prijavi gazdi,
organizator i izvrilac prevare, bio je Muharem, poznat
personalu kao Debeli. Debeli je u stvari bio izlog i lice,
simbol bifea Binbom, izdanje junaka koga su zajedniki
stvorili i razvili bifei za prodaju doner-evapa i sendvia na
Taksimu i Ulici Istiklal, samo jadnije i primenjeno na
sporednu ulicu. On je upravljao malim doner-evapom u
izlogu (znai okretao ga kada je gotov, pazio da ne izgori i
rezao ga) i pravio teatralne pokrete dugim noem za
seenje donera, kao to rade prodavci sladoleda iz Maraa,
ne bi li privukao panju prolaznika, a naroito turista na
ulici. A uz to, nijedan turista nije svraao u tu bonu
uliicu.
Mevlut je ponekad povezivao njegov trud za tako mali
prihod s potrebom da od njega i od svih sakrije da je voa
bande. Ali kako se u svom ivotu prodavca sreo s veoma
malo ljudi koje bi muila savest poto bi napravili prevaru,

397
neki put je mislio i sasvim suprotno. Znai, debeli
Muharem je majstorski podvaljivao gazdi, a da to nikome
nije dao da vidi, ali nije smatrao da je to neki moralni
prestup, pa ak ni neto sramno. U danima bremenitim
politikom kada je bombom ubijen novinar Ugur Mumdu,
Debeli je, saznavi da je Mevlut svestan situacije, rekao da
on taj mehanizam vidi kao zatitu svojih prava bez ikakvog
uznemiravanja gazde radnika bifea koji nisu dovoljno
plaeni i koji se okrutno dre na poslu bez osiguranja. Na
Mevluta je taj snani leviarski politiki govor ostavio takav
utisak da je osetio potovanje prema Debelom. I da jeste
prevarant, Mevlut ne bi mogao da ga prijavi gazdi, policiji,
dravi.
Kada su u julu u Sivasu verski fanatici napali alevite i
ubili trideset pet lica u hotelu Madimak meu kojima su
bili pisci i pesnici, Mevlut je opet osetio enju prema svom
drugu iz mladosti i poeleo da s njim razgovara o politici i
psuje zle ljude kao to su radili u gimnazijskim danima. Od
Rajihe je uo da je Ferhat uao u optinu, da je radio na
naplati elektrine energije, da je istupio iz optinskog kadra
kada je posao sa strujom privatizovan uspevi da se zaposli
u privatnoj firmi i da je poeo da zarauje dosta para. S
jedne strane nije eleo da veruje da Ferhat mnogo
zarauje, a onda, kada je u to sa zaviu poverovao,
potcenjivao je Ferhata znajui da se mnogo novca zaradi
odjednom jedino nepotenjem (kao u Binbomu) i
prevarom. Mevlut bee video mnogo ljudi koji su se u
mladosti zanosili komunizmom, a postali kapitalisti kada se
oene. Veina njih je bila pametnija od komunista.
U jesen je Vahit poeo da se pribliava Mevlutu i da mu
pria mnoge stvari, napola se alei, a napola pretei. Sam
on je bio neduan. Mevlut ne bi trebalo njega da prijavi
gazdi. Ako to uini, i Vahit bi prijavio njega. Poto je to

398
poslednje izjavio, pogledao je Mevluta kao da kae Takav
je ivot!, kao to je inio u najdirljivijem trenutku scena
ruenja mosta u Mostaru u Bosni, koje je televizija tih dana
neprestano emitovala. Vahit je eleo da se oeni i bio mu je
potreban novac. A uz to, nije ga tlaio samo gazda iz
Trabzona, nego i Debeli i ostali. Zato to je iz
prevarantskog sistema malo dobijao. Stavie, Debeli, koji je
bio pravi gazda, bio je jo gori ovek od kapetana iz
Trabzona. Ako ne budu dali Vahitu to mu pripada, on e
otii gazdi i ispriati mu za zaveru koju je Debeli skovao.
Mevlut se zaudio tim novim saznanjima. Vahit je u
stvari pretio Mevlutu onde gde je bio najslabiji, preko
Vuralovih. Preterivanje kome je gazda pribegavao ne bi li
zaplaio personal i naterao ih da osete da je novi upravnik
Mevlut nepotkupljiv ovek, sada se okrenulo i koristilo
protiv Mevluta. Gazda je nekih veeri primajui kasu hvalio
Mevluta drugim zaposlenima: Mevlut iz Konje je poten,
moralan, veoma astan ovek. U njemu ima istote i
autentinosti anadolskog oveka. Gazda je o tome govorio
kao da je on prvi u Istanbulu otkrio oveka Anadolije. Kad
te Anadolac jednom zavoli i poveruje ti, ivot bi za tebe
dao.
I Vuralovi su bili vrlo asni ljudi. Objanjavao je tako da
Mevlut ba zato, dakle zato to je ovek Vuralovih, nikada
nee uraditi neto pogreno i da e onoga ko tako bude
radio zajedno s Vuralovima vrlo strogo kazniti. Iz naina na
koji je govorio, videlo se da Vahit veruje da su pravi
vlasnici bifea Binbom Vuralovi s Crnog mora i da su njihovo
orue ne samo Mevlut, nego i gazda Trabzonac. Mevlut nije
nalazio da je taj stav udan, jer je tokom ivota koji je
proveo kao prodavac video da velika veina od desetina
hiljada ljudi s kojima se susretao u Istanbulu veruje da iza
svakog posla i svake arke stoji neki drugi pokrovitelj.

399
Jednog hladnog jutra u februaru, Mevlut koji se
uspavao poto su devojice otile u kolu, otiao je na posao
dvadeset minuta kasnije nego obino. Video je da su vrata
Binbom-a zatvorena. I brava na vratima je bila
promenjena, pa nije mogao ni da ue. Prodavac suenog
voa, koji je bio dva duana nie, ispriao mu je da je u
noi u radnji izbila tua i da su doli policajci iz stanice
Bejoglu. Zaposleni u lokalu su se potukli s ljudima koje je
doveo gazda Trabzonac i zavrili su u stanici. Tu su se
kasno u toku noi pod pritiskom policije izmirili, a
Trabzonac je doao s bravarom, odakle god da ga je naao,
promenio bravu i na izlog okaio natpis ZATVORENO
ZBOG RENOVIRANJA.
To je zvanina verzija, pomislio je Mevlut. Deo svesti
mu je bio zauzet milju da je izbaen s mesta upravnika jer
je tog jutra zakasnio. Vrlo je verovatno da je gazda primetio
tajni sistem zaposlenih, ali i to je mogla biti pogrena ideja.
eleo je da odmah ode kui i sve ispria Raji hi, da podeli
muku ako je opet ostao bez posla, ali nije to uinio.
Tokom jutra je besciljno tumarao, sedeo u kafeima za
koje uopte nije znao, preraunavao se. U njemu je bilo
nesree i krivice, ali i radosti koju posle izvesnog vremena
od sebe nije mogao da sakrije. Oseao je slobodu i gnev
koje je oseao kada bi kao gimnazijalac pobegao iz kole.
Ve dugo nije u podne besposlen etao gradom. Spustio se
na Kabata lak kao pero. Na mestu na kome je godinama
prodavao pilav bila su sada tua kolica s pilavom i
leblebijama. Video je prodavca kod velike stare esme, ali
nije eleo da se pribliava. U trenutku je osetio da iz
daljine posmatra sopstveni ivot. Da li je ovek zaraivao
novac? Bio je fin poput njega.
Konano bee zavren i otvoren park pozadi. Mevlut je
seo na jednu klupu i osetio koliko je njegovo stanje teko.

400
Pogled mu se zadravao na maglovitoj senci dvorca
Topkapi u daljini, grandioznim olovnim utvarama damija,
velikim limenim i gvozdenim brodovima to se tiho gube,
galebovima to se stalno oko neega raspravljaju i krete.
Oseao je da mu se lagano, s nezadrivom odlunou
primie tuga poput onih dinovskih talasa u okeanu koje je
gledao na televiziji. Samo bi Rajiha mogla da ga utei.
Mevlut ne bi mogao da ivi bez Rajihe.
Posle dvadeset minuta bio je kod kue na Tarlabaiju.
Rajiha ga ak nije ni pitala ta radi kod kue u to doba.
Mevlut se ponaao kao da je pod nekim izgovorom pobegao
iz bifea i doao kui da vode ljubav. (Nekoliko puta je to
uradio.) etrdeset minuta su zaboravili na ceo svet, ak i
na decu.
Jo pre nego to je uspeo da pokrene temu, Mevlut je
video da je Rajiha ula za vesti od Vedihe koje je svratila
tog jutra. Poto je natuknula Jo nemate telefon, Vediha
je ispriala da je neko od zaposlenih u radnji prijavio gazdi
da mu je prireeno veliko pokvarenjatvo. Kapetan Tahsin
je skupio svoje ljude i prijatelje iz Trabzona, upao u duan i
zatitio svoju robu. Tua je izbila izmeu Debelog i gazde
Tahsina za vreme upada zbog neke zadevice. Zato su
odvedeni u policijsku stanicu, ali su se naposletku izmirili.
Dounik je izneo da je Mevlut bio svestan podvala tih
pokvarenjaka koji su varali gazdu, ali da je naplaivao
svoje utanje. Tahsin Trabzonac je u to poverovao i poalio
se Hadi Hamitu Vuralu na Mevluta.
Korkut i Sulejman su, naravno, objasnili sinovima Hadi
Hamita da je Mevlut poten ovek koji se nikada ne bi
spustio na takav nivo i odbacili tu prljavu optubu koja bi
okaljala porodicu. Ali Aktaovi su se naljutili na Mevluta
zbog te stvari koja bi mogla da im pokvari odnose s Hadi
Hamitom. A Mevlut se sada ljutio na Rajihu koja je priala

401
te loe vesti bez ikakvog ublaavanja, ak kao da im daje
za pravo.
Rajiha je to odmah primetila. Ne sekiraj se, snai emo
se, rekla je. Mnogi prodavci zavesa i devojake spreme
trae vez.
Mevlutu je najvie bilo ao to Fatma i Fevzije nee
moi da popodne u bifeu jedu tost sa sudukom i
kakavaljem i sendvi s doner-evapom. I zaposleni su ih
mnogo voleli i upuivali im lepe rei. Debeli je svaki put
izvodio imitacije zasmejavajui ih dugim noem za seenje
donera. Sledee nedelje Mevlut je od torokala uo da su
Debeli i Vahit na njega strano kivni, da o njemu govore i
kao o nekome ko je neto uiario i kao o prevejancu koji je
zaposlene prijavio gazdi, ali je ostao nem pred tim
klevetama.
Nekoliko puta je uhvatio sebe kako mata o druenju s
Ferhatom. Mevlut bi neto pitao, a Ferhat bi davao
objanjenje pa makar ga njime rastuio. Ferhat bi ga
najbolje posavetovao kako da se zatiti od igara varalica u
bifeu. Ali to je bila isuvie optimistina jadikovka na temu
drugarstva. Mevluta su posle njegove tridesete godine ulice
nauile da je mukarac u ivotu vuk samotnjak. Ako bi
imao sree, imao bi i vuicu po imenu Rajiha. Pravi lek za
usamljenost koju su stvarale ulice bile su, naravno, opet
ulice. Mevlut je postao melanholian, jer je za pet godina
koje je proveo u bifeu Binbom bio daleko od gradskih ulica.
Vodio je ljubav s Rajihom poto bi ujutru keri poslao u
kolu, zatim je svraao po ajdinicama traei posao, a
uvee rano izlazio da prodaje bozu. Dva puta je svratio u
tekiju na arambi. Uvaeni efendija je za tih proteklih pet
godina ostario i poeo manje da sedi na svom mestu za
stolom, a vie u fotelji uz ivicu prozora. Na rubu fotelje
nalazilo se dugme koje je automatski otvaralo vrata s ulice.

402
Na zid trospratne zgrade bilo je zarafljeno ogromno
kamionsko bono ogledalo kako bi Uvaeni efendija mogao
da ne ustajui iz fotelje vidi ko je na ulinim vratima. Jo
pre nego to je Mevlut u obe posete viknuo Boo-zaa,
video ga je u ogledalu i otvarao vrata. Bilo je novih
studenata i posetilaca. Nisu mogli o mnogo emu da
razgovaraju. Mevlut oba puta nije uzeo novac, to niko pa
ni Uvaeni efendija nije primetio, i nikome nije rekao da je
napustio posao upravnika.
Zato je nekih noi eleo da ulazi u zabaena groblja u
mahalama na periferiji i sedi ispod stabala platana na
meseini? Zato ga je ponekad jurio veliki crni talas slian
onome koji je video na televiziji i zato se guio u tuzi nalik
na dinovski talas od koga najee nije uspevao da
utekne? opori malih pasa su mu sada pokazivali zube,
reali na njega i lajali ne samo u kvartovima na drugoj
strani Zlatnog roga nego i na Kurtuluu, iliju, Dihangiru.
Zato je Mevlut poeo da se pribojava pasa, i zato su oni to
naslutili i zareali na njega? Ili zato su najpre psi zareali
na Mevluta, a on poeo da se plai primetivi da je reanje
sve glasnije?
Opet su bili izbori; grad je sav bio okien zastavama,
kolone automobila s megafonima iz kojih su se ule pesme i
himna, koji su svojom bukom svima dosaivali, izazivali su
zastoje u saobraaju. Dok je bio na Kultepeu, glasao je za
onu partiju koja e u mahalu dovesti put, struju, vodu,
autobus. Odluku o tome koja je to partija donosio je Hadi
Hamit Vural koji se pogaao za te poslove za itelje
mahale.
Mevlut se drao podalje od izbora pod utiskom pria da
u kue onih koji se upiu u dravni registar da bi glasali
dolaze poreznici. Zapravo, kao to nije mrzeo nijednu
partiju, tako ni od jedne partije nije imao nikakvih zahteva

403
osim da treba da se Dobro postupa prema ulinim
prodavcima. Ali poto je pre dvaju izbora vojska na vlasti
objavila policijski as i popisala celu zemlju kuu po kuu i
sobu po sobu i kako je pretila da e biti uhapeni oni koji
ne glasaju, Rajiha je uzela krtenice i oboje ih upisala u
biraki spisak.
Poto su na optinskim izborima u martu 1994. godine
birake kutije za njihov kvart bile u osnovnoj koli Pijale-
paa u koju su ile devojice, Mevlut je radosno otiao na
glasanje i poveo Rajihu, Fatmu i Fevzije. U Fatminoj
uionici se nalazila kutija i solidna masa sveta. A Fevzijina
uionica je bila prazna. Njih etvoro su uli i seli u klupe.
Smejali su se tome kako je Fevzije imitirala uiteljicu i
zadivljeno gledali crte koji je napravila na asu i koji se
uiteljici dopao pa ga je okaila u uglu NA DOM: Fevzije
je nacrtala dva dimnjaka na crvenom krovu kue i tursku
zastavu, a u bati stablo badema i izgubljena kolica za
prodaju pilava. Na slici nije bilo lanaca kojima su kolica
vezivana za drvo.
Kada su sutradan novine napisale da su u Istanbulu
izbore dobile teokrate, Mevlut je pomislio jednom ili dva
puta: Ako su teokrate, uklonie stolove s pijancima to se
ire po plonicima Bejoglua i prodavci e lako prolaziti i
narod e kupovati bozu. Dok je posle dva dana jedne noi
prodavao bozu, Mevlut je doneo odluku da napusti
bozadiluk zato to su ga prvo napali psi, a potom su ga
opljakali i oteli mu novac i vajcarski sat.

404
V DEO
(mart 1994. septembar 2002)

U raju je isto ta smera srce i ta smera jezik.


Ibn Zerhani, Mudrosti izgubljenih tajni

405
1. BOZA DVA PAENOGA
ASNA NACIONALNA STVAR
itaocima savetujem da ponovo proitaju II deo naeg
romana zato to je pria sada dospela do iste take.
Mevluta je potreslo to to je u sredu u no 30. marta 1994.
godine doiveo i napad pasa i to je opljakan ostao bez
sata koji mu je pre dvanaest godina dao Hadi Hamit Vural
kao svadbeni dar. Sutradan ujutru, poto su Fatma i Fevzije
otile u kolu, jo jednom je u razgovoru s Rajihom pomislio
da je umesna odluka da prestane da se bavi prodajom boze.
Ne bi mogao da se kree mranim ulicama dok mu je u
srcu strah od pasa.
S druge strane, pitao se da li je sluajnost to to je iste
noi i opljakan i to su ga napali psi. Da je najpre bio
pokraden, a potom izloen napadu pasa, mogao bi da
razmilja logikom da se uplaio, pa su onda psi osetili
njegov strah i napali ga. Prvo su ga, meutim, napali psi, a
opljakan je dva sata posle toga. to se vie trudio da
uspostavi vezu izmeu ta dva dogaaja, Mevlut se sve vie
priseao lanka koji je kao srednjokolac proitao u
kolskoj biblioteci. Tekst u starom asopisu Duh i materija
odnosio se na to da psi itaju ljudima misli. Ali Mevlut je
setivi se njega brzo shvatio da e mu biti vrlo teko da se
okane te teme.

Rajiha. Kada je Mevlut prestao da prodaje bozu u strahu


od pasa, prvom prilikom sam otila kod Vedihe na Dutepe.
Ovi nai su posle dogaaja s bifeom ljuti na Mevluta,

406
vie mu nee nalaziti posao i nee biti dobri prema njemu,
rekla je Vediha.
Mevlut je ljut na njih, rekla sam ja. Uostalom, na
umu mi nisu vai nego Ferhat. On izgleda dosta zarauje u
Elektrodistribuciji. On e Mevlutu da nae posao. Ali sve
dok se ne ohladi i ne pozove Mevluta, on mu nikada nee
otii na noge.
A zato to?
Zna ti zato
Vediha ju je pogledala kao da kae da razume.
Aman, Vediha, ti e najbolje da pripremi i Samihu i
Ferhata, rekla sam. Ferhat i Mevlut su bili mnogo dobri
drugovi. A koliko Ferhat zarauje toliko eli i da to pokae,
pa neka pomogne starom drugu.
Nekada ste Samiha i ti zajedno bile protiv mene,
podsetila je Vediha. Ali sada je na meni da budem izmeu
vas dve.
Izmeu mene i Samihe nema niega, uzvratila sam.
Problem je u mukoj sujeti.
Oni to ne nazivaju sujetom nego au, rekla je
Vediha. I odmah se pokvare.
Rajiha je posle nedelju dana saoptila muu da su
pozvani da u nedelju zajedno s kerima odu kod Samihe i
Ferhata i da e Samiha napraviti bejehirski evap.
Ono to ti zove bejehirskim evapom je lepinja s
mesom i orasima, primetio je Mevlut. Poslednji put sam
to jeo pre dvadeset godina. Otkuda sad to?
Pa i Ferhata si poslednji put video pre deset godina!
odgovorila je Rajiha.
Mevlut je bio bez posla. Otkako je opljakan u njega se
uvukla neka ozlojeenost, postao je osetljiviji. Uvee nije
izlazio da prodaje bozu. Ujutru je traio za sebe
odgovarajui posao u restoranima i bifeima na Tarlabaiju i

407
Bejogluu, ali je to inio nehajno i srdito.
Jednog sunanog nedeljnog jutra u praznom gradskom
autobusu u koji su uli na Taksimu, nije bilo vie od troje-
etvoro ljudi koji su kao i oni ili u posetu zemljacima na
drugom kraju grada. Rajihi je laknulo kada je ula da
Mevlut objanjava Fatmi i Fevzije koliko je smean ika
Ferhat, njegov drug iz detinjstva.
Trenutak susreta sa Samihom i Ferhatom, koji je Mevlut
izbegavao ve deset godina, prebrodili su bez ikakvog stida
zahvaljujui Fatmi i Fevzije. Poto su se dva drugara
zagrlila, Ferhat je uzeo Fevzije u naruje i svi zajedno su
izali iz kue i otili na plac koji je Ferhat pre petnaest
godina oiviio belim kamenovima, kao da su doli u posetu
da vide plac na kome e se praviti kua.
Male devojice su bile srene zbog ume na kraju grada,
obrisa udaljenog Istanbula u izmaglici, bati u kojima su
kokodakale kokoke, etali pilii i psi; neprestano su trale
na sve strane. Mevlut je pomislio da Fatma i Fevzije koje su
roene i odrasle na Tarlabaiju u ivotu nikada nisu videle
njivu to smrdi na ubrivo, seosku kuu, pa ak ni vonjak.
Bio je srean to njegove erke zadivljeno gledaju sve
drvee, ekrk na bunaru, crevo za navodnjavanje, pa ak i
umornog i starog magarca ili limove, ak i kitnjaste
gvozdene ograde izvuene iz starih istanbulskih kua koje
su se koristili za batenske zidove.
Shvatao je da je pravi razlog njegove sree taj to moe
da bez povreenog ponosa nastavi da se drui s Ferhatom i
to je mogao tu da doe, a da ne rastui Rajihu. Ljutio se na
sebe zato to se godinama bespotrebno sekirao i
preuveliavao tu stvar ko je kome pisao pisma. Samo je
pazio da ne ostane nasamo sa Samihom.
Dok je Samiha donosila na sofru bejehirski evap,
Mevlut je seo u najadaljeniji ugao stola. Oseao je radost

408
koja je ublaavala muke zbog besposlenosti i besparice. Sve
mu je bivalo lake to je vie pio rakiju koju mu je Ferhat
sipao u au uz smeh i zbijanje ala. Ipak, bio je oprezan:
malo je govorio zato to e plaio da ne kae neto
pogreno.
Uspaniio se kada mu se zavrtelo u glavi od pia i reio
da nita ne pria. Samo je sluao razgovor za stolom
(prialo se o kvizu na televiziji koju su devojice ukljuile) i
zadovoljavao potrebu za brbljanjem time to je u sebi
razgovarao sam sa sobom.
U jednom momentu je pomislio: Da, ja sam sve Samihi
pisao pisma, naravno bio sam opinjen njenim oima! Nije
gledao na tu stranu, ali, da, Samiha je bila prelepa; i oi su
joj bile toliko lepe da daju za pravo svim Mevlutovim
pismima.
Ali dobro je to ga je Sulejman prevario i u zaglavlju
Mevlutovih pisama stavljao Rajiha, iako je on tako mislio
na Samihu. Mevlut je samo s Rajihom mogao biti srean.
Bog ih je stvorio jedno za drugo. Mnogo ju je voleo; Mevlut
bi umro da nije Rajihe. Lepe devojke poput Samihe
komplikovane su i zahtevne, one iz nepojmljivih razloga
mogu oveka da unesree. Lepe devojke se smire samo ako
se udaju za bogatog mukarca. No, dobra devojka kao to
je Rajiha volela je svog mua i ako nije bio bogat. Samihi je
sada, posle godina rada kao spremaica bilo lake kada je
Ferhat uao u posao naplate struje i osetio paru.
A ta bi bilo da sam pisma naslovio na Samihu, a ne na
Rajihu? pitao se Mevlut. Da li bi Samiha pobegla s njim?
Priznao je sebi u pijanom stanju, trezveno i sa zaviu da
Samiha ne bi odbegla za njega.
Dosta je, nemoj vie piti, rekla je Rajiha tiho Mevlutu
na uvo.
Ne pijem, apnuo je iznerviran.

409
Samiha i Ferhat bi mogli pogreno da shvate to to
Rajiha izgovara tako nepotrebne rei.
Pusti, Rajiha, nek pije kako hoe, rekao je Ferhat
Ostavio je bozadiluk, pa proslavlja
Sad ve ima ljudi koji robe bozadije na ulici, oglasio
se Mevlut. Nisam u sutini zadovoljan to sam prestao.
pretpostavljao je da im je Rajiha neto priala o njegovoj
situaciji i da su tu doli da za njega nau posao i oseao se
postienim. eleo bih da mogu da do kraja ivota
prodajem bozu.
U redu, Mevlute, hajde da do kraja naeg ivota
prodajemo bozu! prihvatio je Ferhat. Ima jedan duani
u Ulici Imam Adnan. Mislio sam da prodajem doner-evap.
Bolja je ideja da otvorimo radnju za prodaju boze. Duan je
ostao slobodan kada vlasnik nije uspeo da izmiri dug.
Mevlut odlino vodi bife, rekla je Rajiha. Sad ve
ima i iskustva.
Mevlutu se nije dopala Rajihina komunikativnost kojom
je muu udeavala posao. Ali u tom trenutku nije imao
snage da u drugima nalazi krivicu i bude neraspoloen.
Nita nije izustio. Oseao je da su Rajiha, Samiha i Ferhat
izmeu sebe unapred neto odluili. U stvari je bio
zadovoljan tom situacijom. Ponovo e biti upravnik. Bilo
mu je jasno da ne treba da sada pijane glave pita kako to
da je Ferhat toliko novca zaradio da moe da otvori radnju
na Bejogluu.

Ferhat. im sam dobio diplomu, zaposlio sam se u upravi


Elektrodistribucije uz jednog roaka alevita iz Bingola.
Kada je zakonom donetim 1991. godine dolo do
privatizacije firmi za distribuciju elektrine energije,
preokrenula se srea vrednih i komunikativnih. Neki od
nas su odmah prihvatili uslove za penzionisanje. Uzeli su

410
svoj novac i otili. A drugi su ostali kao starinski inovnici i
odmah bili izbaeni s posla. A entuzijasti poput mene su se
savesno ponaali.
Drava je godinama dovlaila elektrine vodove u svaki
deo Istanbula, u najzabaeniju straarsku mahalu, ak u
jazbine pod kontrolom najokorelijih razbojnika. A graanin
je godinama koristio struju i na svaki nain podvaljivao da
je ne bi plaao. Kako drava nije uspevala da od graanina
prevaranta naplati struju, prodaja je privatizovana i dugove
koje nije mogla da naplati prenela je na privatnu firmu u
kojoj sam bio slubenik. Uz to su doneli zakon koji je
predvideo visoku mesenu kamatu za neplaene dugove za
struju kako bi pripazili i izmirili dugove oni koji se ne plae
blagajnika kao to sam ja, bezobraznici koji ak s njima
zbijaju ale. Samsunac koji je u svom duanu u Ulici Imam
Adnan prodavao novine, cigarete i sendvie, bio je dovitljiv,
ali ne i talentovan prevarant. Duan je u stvari pripadao
jednom starom Grku koga su poslali u Atinu. Samsunac koji
je uao u naputeno mesto nije imao ni tapiju ni ugovor za
kiriju, ali je sredio s nekim u optini i postavio brojilo.
Onda je razvukao ilegalni vod van brojila i povezao ga s
tosterom i dve ogromne elektrine pei koje su grejale
duan kao hamam. Kada sam ga uhvatio, trebalo je da
proda stan na Kasimpai ako je hteo da plati kaznu za
nelegalno korienje i nakupljene dugove zajedno s
kamatom zbog inflacije kao to je zapreeno novim
zakonom. Umesto toga, bifedija iz Samsuna je sve
napustio i otiao.
Prazan duan bio je manji ak od polovine Binbom-a, s
mestom za dve muterije koje bi sedele za stolom i pile
bozu. Rajiha je opet kao nekada u kui eerila bozu poto
devojice poalje u kolu, prala krage i ila u kupovinu za
radnju o kojoj se starala. Mevlut je svako jutro odlazio u

411
jedanaest sati, otvarao radnju, sreivao okolo poto u to
doba izjutra niko nije pio bozu i s uivanjem na stalak
reao ae, staklene bokale, posude za cimet koje je kupio
po ugledu na bozadinicu Vefa.
Kada su odluili da duan pretvore u bozadinicu,
sezona boze se zavravala, ali je vreme jo dugo bilo
hladno, pa je interesovanje bilo veliko kada su posle pet
dana na brzinu otvorili. Posle tog poetnog trgovakog
uspeha, Fer hat je uloio u duan, obnovio friider koji su
koristili kao izlog, dao da se ofarbaju spoljna fasada i vrata
(u boju boze na Mevlutovo insistiranje), stavio jednu
svetiljku tano iznad vrata koja bi nou privukla panju
muterija i od kue doneo jedno ogledalo.
Setili su se da radnja treba da ima i naziv. to se
Mevluta ticalo, bilo je dovoljno da se iznad nje velikim
slovima napie BOZADINICA. Ali im je pametni
firmopisac koji je opsluivao moderne lokale na Bejogluu
objasnio da takav naziv nee imati komercijalnog uspeha.
Upitao je dvojicu drugova za prolost, i kada je poveo
razgovor i saznao da su se oenili dvema sestrama, odmah
je dao ime radnji:

BOZA DVA PAENOGA

S vremenom taj naziv se promenio u Paenozi. Kao


to su se dogovorili za dugim rukom uz rakiju u mahali
Gazi, Ferhat je ulagao kapital (prazan duan na Bejogluu
bez izdataka za struju i kiriju), a Mevlut kapital za
poslovanje (bozu, eer, leblebije, cimet, koje je dva puta
nedeljno kupovao) i svoj i Rajihin rad. Zarada je trebalo da
se deli na ravne asti izmeu dvojice starih prijatelja.

Samiha. Posle tolikih godina u kojima sam radila kao

412
bedinerka, Ferhat nije eleo ni sada da radim u Mevlutovoj
radnji. Ma pusti to, boza u radnji ne ide, govorio bi
ponekad i to mi je slamalo srce. Ali u prvim mesecima se
mnogih veeri brinuo za radnju, iao da pomogne Mevlutu i
uvee se kasno vraao kui. I ja sam brinula, pa sam ila
tajei to od Ferhata. Ali niko nije hteo da kupuje od dveju
zabraenih ena. Tako smo i mi za kratko vreme postali
jedan od hiljada bifea u Istanbulu u kojima su se mukarci
za tezgom na pred starali o muterijama, uzimali i vraali
novac, a u pozadini ene s maramama bile zauzete
poretom i sudovima. Ali mi smo prodavali bozu.
Deset dana od otvaranja Paenoga konano smo
napustili mahalu Gazi i preselili se u jedan stan s grejanjem
koji je Ferhat iznajmio u Ulici ukurduma. U okolini su
bili starinari, tapetari, bolnica i apoteke. Kada pogledam s
prozora, videla bih deo Ulice Siraselviler i masu sveta koja
izlazi na Taksim i dolazi otuda. Popodne bih se dosaivala
u stanu i odlazila u Paenoge. Tano u pet sati, Rajiha bi
ila kui, da joj erke ne budu same u kui kad se smrkne,
a i zato da pripremi veeru, a i ja bih izlazila da ne ostajem
sama s Mevlutom. Nekoliko puta sam ostala u duanu posle
Rajihe, ali mi je Mevlut okrenuo lea. Samo je povremeno
pogledao u ogledalo. I ja sam gledala u nae ogledalo i nita
nisam govorila s njim. Kasnije bi dolazio Ferhat, koji je
znao da sam tu; posle nekog vremena se bee privikao da
odlazim u radnju. Meni se mnogo dopadalo da Ferhat i ja
budemo sami u lokalu i da se zajedno trudimo da usluimo
muterije. Prvi put smo radili zajedno kao mu i ena.
Ferhat je komentarisao svakog gosta koji je doao i pio au
boze: onaj glupak je duvao u au mislei da je boza neto
to se pije toplo kao salep. Prethodni je bio glavni u jednog
prodavnici cipela u ulici; Ferhat im je povezao struju.
Treeg je izazvao da pria poto mu je dao besplatno jo

413
jednu au samo zato to je s uivanjem ispio bozu i
naturao ga da pria uspomene iz vojske.
Dva meseca posle otvaranja Paenoga svi su spoznali
da posao nee biti profitabilan, ali to meu sobom nisu
pominjali. U jednom danu u bozadinici Paenozi
prodavalo se najvie tri puta vie od onoga to je u hladnim
zimskim veerima prodavao Mevlut u svojini starim dobrim
vremenima. Ta zarada je mogla biti samo polovina
mesenih prihoda jedne porodice bez dece. Uz to, to je bio
posao za koji nisu plaali kiriju, a i kojim je Ferhat vezama
koje je u okruenju uspostavio zatvorio vrata mita i
korupcije poput optine i finansijskih slubi. Jednu uliicu
ispod Ulice Istiklal, na tako prometnom mestu ovek bi
mogao da proda to god da stavi na tezgu.
Mevlut nikada nije gubio nadu. Mnogi koji su u prolazu
ulicom videli tablu zastali su i popili jednu au, a veina
mu je u lice govorila koliko je dobro postupio to je otvorio
jednu takvu radnju. Mevlut je uivao da razgovara sa svim
vrstama muterija od majki koje prvi put daju deci da
probaju bozu do pijanaca, od pametnjakovia koji daju
asove do manijaka koji u sve sumnjaju.
Boza se pije uvee, bozadijo, ta radite izjutra ovde?
Pravite li ovo kod kue? Cena vam je visoka, ae su
male, treba da stavite jo leblebija. (Mevlut je brzo nauio
da vlasnika duana ne zaobilazi kritika koje je poteen
ulini bozadija.) Svaka ast, radite jednu asnu, tavie
nacionalnu stvar. Ja sam sada spustio u stomak malu klub
rakiju. ta e biti ako ovo popijem, a ta ako ne popijem,
bozadijo? Izvinite, da li treba da popijem bozu pre jela
ili posle kao desert? Bozadijo brate, zna li da re boza
dolazi od engleske rei booze? Imate li kunu dostavu?
Zar ti nisi sin mlekadije Mustafa-efendije? Pomagao si
ocu. Bravo! U naoj mahali je bio jedan ulini bozadija,

414
ali je prestao da navraa. Sluaj, ako se boza prodaje u
radnji, ta da radi ulini prodava? Bozadijo, vikni
ovako, boo-zaa da deca uju i naue.
Ako bi mu bilo sve potaman, Mevlut ne bi izneverio
znatieljnu muteriju, naroito porodicu s decom, te bi
smejui se vikao Boo-zaa. Veina muterija koje su
izjavljivale Radite veliki posao i drale junake govore o
tradiciji i Osmanlijama nije ponovo dolazila. Mevluta je
zapanjivao broj sumnjiavih koji su svojim oima eleli da
se uvere da li je aa dobro oprana i agresivnih koji su
pitali da li je sastav dobar za zdravlje. Nije se udio onome
koji je rekao da prvi put u ivotu pije bozu i posle prvog
gutljaja kae uuuh, a ni onima koji su ostavljali au
nepopijenu rekavi mnogo kiselo ili preslatko. Nekima
se nije dopadala, pa su komentarisali Ona koju sam sino
kupio od ulinog prodavca je prava. Pojedini su ostavljali
au ne dovrivi je do kraja govorei Mislio sam da se to
pije toplo.
Mesec dana od otvaranje Ferhat je svakog drugog dana
predvee svraao u duan i malo nadgledao poslove. Selo
njegovog oca je ostalo pusto tokom borbi izmeu vojske i
kurdskih gerilaca na istoku, tako da mu je baba po ocu koja
ne zna turski dola u Istanbul. Ferhat je priao Mevlutu
kako s njom natuca kurdski. Kurdi koji su se posle
spaljivanja njihovog sela doselili u Istanbul nastanjivali su
se polako u nekim ulicama i osnivali odrede. Prialo se da
e novi islamistiki gradonaelnik zatvoriti gostionice koje
su postavljale stolove na trotoare i lokale s alkoholnim
piima. Leto se pribliavalo, poeli su da prodaju i sladoled.

Rajiha. I mi smo kao Ferhat i Samiha iz kue doneli jedno


ogledalo u radnju. Primetila sam da tokom nekih
popodneva Mevlut ne gleda iz radnje na ulicu nego u nae

415
ogledalo pored prozora. Obuzela me je sumnja. Dok je on
bio na ulici, ja sam otila do mesta gde je stalno sedeo i
kada sam kao Mevlut pogledala u ogledalo, videla sam
Samihino lice i oi tano iza mojih leda. Zamislila sam da se
njih dvoje uz pomo ogledala gledaju u oi ne dajui da ja
to primetim i osetila ljubomoru.
Moda greim, ali to mi se vrzmalo po glavi. Osim toga,
nema nikakve potrebe da Samiha popodne dolazi u radnju
dok ja radim s Mevlutom. Zar su im sada potrebne pare
dok Ferhat eta sa svenjevima novanica u depu koje
uzima od kradljivaca struje da se Samiha toliko zanima
za duan? Dok ja predvee izlazim da stignem kui i
devojicama, za mnom odmah stie Samiha, ali ponekad je
toliko zaneta poslom da zaboravlja: etiri puta je u radnji
ostala sama s Mevlutom poto sam ja otila.
U stvari, Samihi je na umu stan koji su tek iznajmili na
Dihangiru, a ne duan. Jednog predveerja sam povela
keri i pomislila da svratim. Samihe nije bilo u stanu; nisam
mogla da se uzdrim pa sam s devojicama otila u lokal.
Tamo je bio Mevlut, ali ne i Samiha. On me je pitao: Zato
si dola ovamo u ovo doba? Rekao sam ti da ne dovodi
ovamo decu? Kazao je to ne kao moj stari aneoski
Mevlut, nego kao neki zlikovac. Mnogo me je to povredilo i
tri dana nisam otila u duan. Naravno, poto mene nije
bilo, ni Samiha nije mogla da ode onamo, tako da je odmah
dola kui da me obie. ta se desilo, sestro, zabrinula
sam se, rekla je. Bila je vrlo iskrena. Postidela sam se zbog
svoje ljubomore i odgovorila: Bolesna sam. Znam da ti
nije nita. I Ferhat je neprijatan prema meni, rekla je ne
zato to eli da mi izvue rei nego zato to je moja
pametna sestra odavno shvatila da onima poput nas nevolja
uvek dolazi od mueva. Kamo sree da nema tog duana i
da budem sama s Mevlutom kao nekada.

416
Sredinom oktobra ponovo su poeli da prodaju bozu.
Mevlut je rekao da bi bilo bolje da prodaju samo bozu,
cimet i leblebije, a da sklone sa anka sitnice kao to su
sendvii, pecivo, okolada. Ali, kao i uvek, on je meu
njima imao najvie optimizma i nisu ga posluali. Mevlut je
jednom-dva puta nedeljno uvee preputao radnju Ferhatu
i odnosio bozu starim redovnim muterijama. Po isteku rata
na istoku, tu i tamo po Istanbulu su se deavale eksplozije,
protestne etnje, nou su na redakcije novina bacane
bombe, ali Bejoglu je i dalje bio pun sveta.
Prvi je poboni bravar preko puta njih rekao da je
krajem novembra objavljen jedan tekst o njihovoj radnji u
listu Irad. Mevlut je otrao do kioska za novine u ulici
Istiklal. U duanu je s Rajihom od poetka do kraja
pregledao novine.
U kolumni pod naslovom Tri nova duana najpre je
hvaljen lokal Boza dva paenoga, zatim su predstavljene
radnja za prodaju durumduja otvorena na Niantau i
radnja koja je trebalo da na Karakoju prodaje samo gula i
auru.[27] Podseanje na nae negdanje navike koje smo
zaboravili imitirajui Zapad i seanje na nae pretke bio je
sveti zadatak. Ako kao civilizacija elimo da ostanemo
privreni svom nacionalnom biu, idealima i veri, trebalo bi
da najpre ostanemo verni svojim jelima i piima.
im je predvee Ferhat kroio u lokal, Mevlut mu je
radosno stavio novine pred oi. Izneo je miljenje da posle
tog teksta stie mnogo novih muterija.
Pusti to, rekao je Ferhat. U radnju ne dolazi niko ko
ita Irad. Nemamo ni adresu. Postali smo orue ogavnih
islamistikih novina.
Mevlut nije primetio da je Irad islamistika novina niti
da je u tekstu na delu bila propaganda.

417
Ferhat je primetio da ga prijatelj nije razumeo i
iznervirao se. Uzeo je u ruke novine. Pogledaj ove
naslove, ovee: Hamza i rat na Uhudu Namera, Sudbina
i Volja u islamu Zato je hadiluk obavezan
Jesu li to bile tetne teme? Uvaeni efendija je veoma
lepo govorio o tim temama i Mevlut je voleo njegove rei.
Dobro da je sakrio od Ferhata da je viao Uvaenog
efendiju. Moda bi i za Mevluta rekao ogavni islamista.
ta je uradio Fahretin-paa perverznom pijunu
Lorensu? Masoni, CIA i Crveni Englez borac za ljudska
prava je ispao Jevrejin! nastavio je Ferhat da besno ita
stranice Irada.
Dobro da Mevlut nije rekao Uvaenom efendiji da mu
je ortak u poslu alevit. Uvaeni gospodin je mislio da je
Mevlutov ortak sunitski Turin; ako bi se razgovor makar
malo pribliio temama kao to su aleviti, iiti u Iranu, halifa
Alija, Mevlut bi odmah skretao razgovor na drugu stranu
da Uvaeni efendija ne bi o njima rekao neto ravo.
Uz Iraci za samo trideset kupona Tumaenje Kurana
asnog u pet boja s plastificiranim koricama, itao je
Ferhat. Sinko moj, da ovi dou na vlast prvo e da
zabrane uline prodavce kao u Iranu. Jednog-dvojicu poput
tebe e obesiti.
Nee, odgovorio je Mevlut tvrdoglavo. U bozi ima
alkohola, ali imaju li neto protiv?
Alkohol u bozi nema znaaja, zato je to, rekao je
Ferhat.
Da, pored tvoje Klub rakije ne mari to u bozi ima
neeg verom zabranjenog, nastavio je Mevlut.
ta je, alkohol te mui? Ako je alkohol greh, svejedno
je koji je stepen. Moraemo i mi da zatvorimo ovaj duan.
Mevlut je osetio pretnju. Ta radnja je otvorena
zahvaljujui Ferhatovom novcu.

418
Ti si moda glasao za ove islamiste?
Ne, nisam, slagao je Mevlut.
Glasaj za koga hoe, rekao je Ferhat potcenjivaki u
maniru gazde.
Obojica su izgubila volju. Ferhat neko vreme uvee nije
svraao u lokal. Zato Mevlut nije mogao da napusti prodaju
boze i uvee je doprema starim redovnim muterijama.
Dosaivao se u radnji onda kada nou niko nije svraao.
Meutim, Mevlutu nije bilo dosadno u noima u kojima je
prodavao bozu, pa ak i u sasvim pustoj ulici u kojoj se
nijedan prozor nije otvarao i niko nije uzimao bozu. Mo
mate mu je radila i hodu i podseala ga da su damijski
zidovi, drvene kue koje se rue, groblja na ovom svetu
neka druga skrivena vaseljena.
U listu Irad bee objavljena jedna slika te vaseljene u
Mevlutovoj glavi. Naravno, ta slika je tampana u
novinama s drugim ciljem, radi dekoracije serije lanaka
pod naslovom Drugi svet. Mevlut je onda kada je nou
ostajao sam u radnji otvarao novine koje su donele vest o
Paenozima i gledao tu sliku na jednoj drugoj stranici.

419
Zato su spomenici stajali nakrivljeni? ta je bio smisao
toga to je svaki nadgrobni kamen bio drukiji, a neki
tuno iskrivljen? ta je bilo ono belo to se odozgo sputalo
poput svetlosti? Zato su empresi i starine budili u
Mevlutu lepa oseanja?

420
2. SA DVE ENE U MAJUNOM
DUANU
DRUGA BROJILA, DRUGE PORODICE
Rajiha. Samiha je i dan-danas mnogo lepa. Neki
bezobraznici dok ujutru uzimaju kusur hoe da joj dotaknu
prste. Zato im novac ne stavljamo u ruke nego u pljosnatu
staklenu posudu. Uglavnom ja spremam jogurt kao to
pripremam bozu i vodim rauna o anku. Meni ne
dosauju. Ponekad ujutru niko ne doe. Katkad doe neka
starija ena, seda primaknuta uz elektrinu pe i poruuje
aj. Tako smo i mi poeli da sluimo aj. Jedno vreme je
dolazila neka prijatna ena koja je svaki dan ila na Bejoglu
u kupovinu i uz smeak nas pitala: Vi ste sestre, zar ne?
Liite; iji je mu dobar, a iji rav?
Jednom je doao neki mangup i u rano jutro s cigaretom
u ruci zatraio bozu. Poto je popio tri ae, poeo je da
dosauje neprestano gledajui Samihu: Ima li u bozi
alkohola ili se meni iz drugog razloga vrti u glavi? Da,
teko je voditi duan bez mukarca. Ali niti je to Samiha
rekla Ferhatu niti ja Mevlutu.
Ponekad bi Samiha usred dana govorila: Ja idem,
Rajiha, ti e da se pobrine o eni za stolom i pokupi
prazne ae. Kao da je ona gazdarica, a ja kelnerica Da
li je bila svesna da imitira bogataice iz kua u kojima je
nekada radila? Ponekad sam ila njihovoj kui na Firuzagi.
Ferhat bi uvek rano izlazio, pa je Samiha predlagala da
idemo u bioskop. Nekad smo gledale televiziju, a nekad bi
Samiha se dala za toaletni sto s ogledalom koji je tek bila
kupila, pa bi se za njim minkala, a ja je posmatrala. Doi

421
i naminkaj se i ti, Rajiha, govorila bi gledajui me iz
ogledala uz smeh. Ne brini, neu rei Mevlutu. ta je
time htela da kae? Da razgovara s Mevlutom dok mene
nema u radnji, tavie da o meni priaju? Sve sam uzimala
za zlo, na sve sam bila ljubomorna i prolivala suze.

Sulejman. Predvee sam silazio niz Ulicu Imam Adnan


kada mi se pogled prikovao za duan s leve strane. Nisam
mogao da poverujem svojim oima.
Ferhat je nekih veeri pio i svraao u radnju. Govorio je
tada Mevlutu: Kakvi smo mi bili nekada, drukane, zar
nije tako? Kakve smo plakate lepili zajedno, kako smo se
tukli! Mevlut je to smatrao preterivanjem; voleo je da se
sea prodavanja sudbine, a ne tua zbog politike. Ali nije
ispravljao Ferhata. Ispunjavalo ga je veim ponosom to to
je zauzimao vano mesto u uspomenama iz mladosti svog
druga koji ih je ve sada pretvarao u legendu nego da
bude okrivljen pitanjem Jesi li ti, Mevlute, glasao za
islamiste?
esto je bivalo da satima truaju o islamistima koji su
otili da ratuju u Bosni, o premijerki Tansu iler, bombi
koja je eksplodirala pored boine jelke u poslastiarnici
hotela Marmara (policija jedan dan optuivala islamiste,
a sutradan Kurde). Ponekad, kada se nijedna muterija ne
bi pojavila pola sata etrdeset minuta u najprometnijem
delu veeri, znali su da satima diskutuju i zabavljaju se
nekom besmislenom temom o kojoj nita nisu znali (da li
spikeri na televiziji sve govore iz glave ili na plejbek kao
pevai koji otvaraju usta dok u pozadini svira ploa) ili
nekom tvrdnjom (da li je bilo municije u pitoljima za
pojasevima policajaca koji su nasrnuli na demonstrante na
Trgu Taksim, ili su pitolji bili za ukras?).
Mevlut je uramio i okaio tekst o radnji koji je izaao u

422
novinama (a i sliku Drugi svet iz istih novina), kao to su
radili i dragi bifei na Bejogluu. (Poput bifea koji prodaju
doner-evap na glavnoj ulici, zamiljao je da urami strane
novanice koje bi dobio od turista i da njima ukrasi zidove,
ali, na nesreu, jo nijedan turista ne bee doao.) Ferhat je
video da je na zid okaen tekst iz lista Irad. Da li bi moglo
biti da Ferhat retko dolazi u duan zato to mu nije pravo
to je lanak okaen? Bilo mu je jasno da Ferhata
doivljava kao gazdu i bio je kivan na sebe i sopstvenu
slabost.
Ponekad je razmiljao da je Ferhat otvorio radnju da bi
njemu uinio. U trenucima slabosti govorio je sebi: Ferhat
je otvorio taj lokal s oseanjem krivice zato to je oteo
devojku kojom sam ja eleo da se oenim. Ali kada bi se
razbesneo na njega, govorio bi: Ma kakva dobrota! Postao
je kapitalista, ima kapital. Od mene je nauio da je boza
dobra investicija.
Tokom dve snene vetrovite nedelje krajem januara
1995. godine Ferhat nijednom nije doao u radnju. Jedne
veeri svratio je u prolazu. Nije ak ni sasluao Mevlutove
rei da prodaja trenutno dobro ide. Mevlute dragi, nekih
veeri nikako ne mogu da svratim, ti to zna. Nemoj da
kae svastiki da retko dolazim. Razume ti
Kako? Ma daj sedi, ovee.
Nemam vremena. Najbolje da nita ne kae ni
Rajihi Sestre ne kriju tajne jedna od druge Ferhat je
uzeo tanu koju je koristio za naplatu struje i izaao iz
duana.
Kako zapovedate, povikao je Mevlut za njim. Ferhat
nije imao vremena ni da sedne i proaska sa starim
drugom. Nije ak ni primetio podrugljivost u reima kako
zapovedate koje su Mevlutu izletele. Te rei je Mevlutov
otac upuivao samo najuglednijim i najimunijim

423
muterijama. Ali Mevlut u ivotu nijednom svom kupcu
nije rekao Kako zapovedate. Nije mislio da Ferhat od
druenja s prevarantima i mafijaima i jurnjave za enama
ima vremena da misli o tim finesama.
Kada se vratio kui i video Rajihu kako gleda televiziju
utianog tona i keri kako spavaju slatkim snom, Mevlut je
shvatio zbog ega se najvie ljutio na Ferhata: zato to je
nou ko zna kuda sve iao dok je kod kue imao moralnu i
lepu enu. Kao to je rekao Uvaeni efendija, sigurno je u
tome bilo uticaja rakije i vina. Istanbul je bio stecite
Ukrajinki koje su se bavile vercom, migranata iz Afrike,
svakovrsnih udaka koji su oveku pili krv, nemorala i
korupcije, to je vlast samo nemo posmatrala.
Tako je Mevlut u jednom trenutku spoznao zato je
Samiha tuna iako joj je mu naglo zaradio toliki novac.
Motrio je iz ogledala na Samihu, a da to nije primeivala i
video koliko je potitena.

Ferhat. Moda Mevlut, italac Irada, misli da jurim enske


dok kod kue imam enu lepoticu i mudricu poput Samihe,
da sam, dakle, nemoralan i upljoglav. Ali to nije tano.
Zato to ne jurim za enama.
Samo sam se zaljubio. A ena u koju sam se zaljubio je
nestala. Svakako u je jednog dana nai u Istanbulu. Ali da
najpre opiem poslove i prilike koje su se pojavile pred
blagajnicima posle privatizacije elektrodistribucije, kako bi
se moj izbor i ljubavna pria bolje razumeli.

Sulejman. I dalje esto izlazim na Bejoglu, ali ne da pijem i


rasteram brige, nego radi posla. Ljubavni jadi su me
odavno proli. Dobro sam, odavno sam zaboravio mladu
sluavku; sreno sam zaljubljen u zrelu enu koja je
umetnica i pevaica.

424
Ferhat. Kada je naplata struje poverena privatnim firmama
i inkasantima, ja nisam bio za petama muenicima koji su
bespravno koristili struju. Naprotiv, cilj su mi bili drski
bogatai. Drao sam se podalje od bespravnih naselja
koliko je to bilo mogue. Izbegavao sam skrajnute uliice u
kojima je ivela sirotinja koja bi se smrzla i pomrla u
zimskim noima, kada ne bi imala struju, zabaenih i
oronulih mesta; kada sam spoznao da je nelegalno
povezana elektrina pe jedino to greje ivot i dom nekog
jadnika bez posla i njegove ene s troje dece koji ive na
hlebu i vodi, nauio sam da okrenem glavu na drugu
stranu.
Ali isekao sam struju onome ko nije plaao raun iako je
iveo u kui s osam soba koja gleda na Bosfor, sa sve
poslugom, kuvarima i vozaima. Ali uopte nisam oprostio
krau oveku koji je u stanu u zgradi staroj osamdeset
godina u kojoj je nekada iveo bogat svet nabije kao
sardine ezdeset siromanih mladih devojaka i do jutra ih
dri da priivaju rasjferluse. Ruka mi nije zadrhtala kada
sam video da se krade struja za pekaru luksuznog restorana
koji gleda na ceo Istanbul; za tekstilne maine jedne
fabrike tkanine za zavese koja ima rekordni izvoz i za
napajanje krana jednog preduzimaa s Crnog mora koji je
doao sa sela i hvali se kako sada podie zgradu od
etrnaest spratova. Isekao sam im struju i uzeo im novac. U
firmi Jeditepe Elektrik T. A. . je bilo mnogo mladih
inkasanata idealista spremnih da uzimaju od bogatih i da
zamure kada struju kradu siromasi. Od njih sam mnogo
nauio.

Sulejman. Razgovaram s nonim klubovima koji muziku


shvataju ozbiljno da bi Mahinurin talenat doao do izraaja.
Najbolji je noni klub Sunce. Ponekad ne mogu da se

425
uzdrim i proem pored radnje naih prijatelja bozadija.
Nemojte da me pogreno shvatite, ne da bih plakao zbog
ljubavnih jada, nego, naravno, da bih se smejao

Ferhat. Razmaeni bogata zanemari da plati raun ili zbog


nebrige ili mu raun ponekad ne stigne potom ili se
zagubi. Dug narasta i narasta zajedno s kamatom
uveanom za stopu inflacije. Najkrai put da se takvi naue
pameti jeste da im se pozvoni na vrata i bez ikakvog
upozorenja cak iskljui struja. Dok je posao sa strujom i
naplatom bio u rukama drave, bogati i moni ak nisu ni
odgovarali na pretnju Bie vam iseena struja niti na nju
obraali panju. Kada bi neki poteni inkasant s velikim
trudom na kraju uspeo da im isee struju, makar to bilo
jednom u hiljadu sluajeva, prvo to bi ti gadovi uradili ne
bi bilo da dou u zgradu na Taksimu i izmire svoje dugove,
nego da smesta telefoniraju politiarima koje poznaju i
zatrae da se blagajnik izbaci s posla. Posle privatizacije su
shvatili da e njihova dugovanja naplatiti surovi kapitalista,
poput njihovih starih, a ne drava, pa su poeli da nas se
pribojavaju. Zato to se nae gazde iz Kajserija ne osvru na
finou razmaenih bogataa iz Istanbula i njihove suze. Pre
tog novog zakona o privatizaciji, inkasanti ak nisu ni imali
ovlaenje da iskljue struju. Ja ga sada imam. Najlake je
da se svima koji ne plate raun stavi do znanja gde im je
mesto tako da im se struja iskljui u petak predvee, pred
vikend. Dva dana neka ostanu bez streje, i nauie ta su
red i zakon i da treba da sluaju. Prole godine, kad smo
imali spojenih deset dana odmora za Novu godinu i
Kurban-bajram, odluio sam da se razraunam s jednim od
takvih.
U etiri sata sam otiao u suteren bogatake zgrade u
ulici Gumusuju. U najmranijem uglu uzanog i pranjavog

426
hodnika zaralo elektrino brojilo stana broj dvanaest
radilo je caka-caka poput starih maina za ve. Da li je
neko iz stana broj jedanaest tu? upitao sam portira.
Gospoa je kod kue odgovorio je portir. Brate, ta
radi, nee valjda da im iskljui struju!
Nisam ga sluao. Da izvadim rafciger, kleta i specijalni
klju iz torbe s alatom i iseem vam struju treba mi manje
od sto sekundi. Strujomer stana broj jedanaest je stao.
Za deset minuta e otii gore, rekao sam portiru.
Rei e da sam jo u kvartu i da ako hoe mogu da me
nau i dovedu. Ja sam u kafeu na poetku uzviice.
Posle petnaest minuta, u kafe je uao portir i rekao da
je gospodi vrlo ao i da me eka u stanu. Rekao sam mu da
kae da sam zauzet drugim brojilima i drugim porodicama
i da u pokuati da doem ako naem vremena. Pitao sam
se da li da saekam dok ne padne mrak. Kada se u
zimskom danu rano smrkne, mogu da zamisle ta znai
deset dana ostati bez struje u mraku. Neki odu u hotel. Kad
bih vam ispriao, da li biste sasluali smenu priu o ciciji,
njegovoj eni sa eirom i etvoro dece koji su mesecima
ostali u hotelu Hilton uporno traei vezu?
Brate, Gospoa se veoma uznemirila. Veeras ima
prijem.
Svi kojima se iskljui struja se uzbude, ene zovu
mueve; neki postanu agresivni, neki se pokunje, neki bez
okolienja nude mito, neki i ne znaju da ga daju.
Gospodine slubenie, kae veina, ne znajui da smo
morali da damo ostavku na poloaj slubenika posle
privatizacije, ako vam sada u gotovini platim kaznu, da li
biste nam pustili struju? U naoj zemlji ak i najgluplji
graanin na kraju naui da daje mito. Ako ne prihvati
mito, neki poveaju iznos; drugi ponu da prete govorei
Zna li ti ko sam ja! Veina se zbuni i ne zna ta da radi.

427
Kazna gospoe iz stana broj jedanaest uveana dvadeset
puta sa stopom inflacije je bila visoka. Toliko novca nije
spremno u kui. Ako me ne ubedi u tih sat vremena, ostae
s muem i decom bez struje u deset najhladnijih zimskih
dana.
Ako su tane prie koje se priaju, pojedine ene u
nekim divljim perifernim mahalama na kraju odu u krevet
s inkasantima koji im zvone na vrata i hoe da im iskljue
struju. Ali to nikada nije bilo i ne verujte u te izmiljotine.
Naplatioca odmah prepoznaju po tani i hodu
pranjavim ulicama u sirotinjskim etvrtima. Najpre mu
poalju decu koja krenu za strancima i lopovima. Deca koja
viu Odlazi! i bacaju na njega kamenje ga malo zastrae.
Utom mu ludak iz mahale zapleti smru. Neki drugi,
pijanac isprei se pred inkasanta i kae: ta trai ovde?
Ako krene prema nelegalnim icama razvuenim do visokih
elektrinim vodova, razbojnici i oblinji psi mu preseku put
i naue ga pameti. Bande politikih aktivista odre govor i
oamute ga; i itelji mahale se naviknu na njega pratei ga
u stopu. Na koncu, ako blagajnik uspe da ostane nasamo sa
siromanom enom koja ne moe da plati dug, ni bata, a ni
kuna vrata nikada nisu zatvorena. Ionako su deca koja o
svemu stignu da u trenutku jave kafani u mahali u bati.
udo je da inkasant izae iv iz mahale ako je zatvorio
kuna vrata i ostao sam sa enom.
Ispriao sam sve ovo da vi koji ste spremni da ujete
jednu ljubavnu priu nemate pogrena oekivanja. Ovde
kod nas ljubav je najee jednostrana. Gospoa koja ivi u
stanu s pogledom na Bosfor u ulici Gumusuju nekada nije
primeivala inkasanta elektrine struje. A sada e ga
primetiti ako joj iskljui.
Izaao sam iz kafea i doao. Uao sam u lift s drvenim
vratima. Uzbudio sam se dok se izanali lift nalik na zlatni

428
kavez uz stenjanje peo ka broju jedanaest.

Sulejman. Jednog ledenog popodneva krajem februara


konano sam svratio kod Paenoga kao obina muterija.
Bozadijo, je li ti boza kisela ili slatka?
Mevlut me je odmah prepoznao i povikao. Eh,
Sulejmane! Ulazi.
Srean rad, devojke, rekao sam oputeno poput starog
prijatelja koji je svratio u prolazu. Samiha je stavila
maramu s roze listovima.
Dobro doao, Sulejmane, rekla je Rajiha uplaena da
ne napravim incident.
Samiha, estitam, udala si se, nek je sa sreom.
Hvala, braco Sulejmane.
Prolo je deset godina, sinko, umeao se Mevlut titei
Samihu. Sada ti je palo na pamet da estita?
Mevlut-efendija je bio srean s dve ene u majunom
duanu. Aman, pazi, uvaj radnju da ne propadne i zatvori
se kao Binborn, samo to nisam rekao, ali sam se uzdrao
i ponaao staloeno.
Pre deset godina svi smo bili mladii, rekao sam.
ovek sebi dok je mladi uvrti neto u glavu, a posle deset
godina ne moe da se seti zato i kako je to uvrteo. U stvari
sam eleo da doem s poklonom i estitam, ali mi Vediha
nije dala vau adresu. Rekla mi je da stanujete strano
daleko, u mahali Gazi.
Napokon su se preselili na Dihangir, rekao je
priglupi Mevlut. Nisam rekao da to nije Dihangir, sinak; to
je sirotinjski kvart ukurduma. Bie jasno da sam naterao
nae klince da prate Ferhata. Ruke vam se pozlatile, boza
vam je zaista izvrsna, rekao sam probajui au koju su
stavili preda me. Da ponesem malo i drugarima. Traio
sam da mi naspu litar u jednu veliku flau. Tako sam ovom

429
posetom pokazao tim prikanima da sam se najzad otarasio
stare opsesivne ljubavi, ak sam to pokazao i samoj mojoj
uveloj ljubavi. A pravi cilj mi je bio da upozorim Mevluta.
Kada je izaao napolje da me isprati, zagrlio sam ga i
poljubio. Reci onome da pripazi, poruio sam njegovom
omiljenom drugu.
Kako?
Zna on.

3. FERHATOVA LJUBAV PREMA


STRUJI
HAJDE DA POBEGNEMO ODAVDE
Korkut. Pokojni stric Mustafa je na placu koji je davne
1965. godine ogradio zajedno s mojim ocem uspeo da
napravi samo jednu jednosobnu kuu. Iako je Mevlut doao
iz sela da pomogne ocu, nisu uspeli da mnogo uznapreduju.
Ponestalo im je daha. A mi smo na placu na Dutepeu
najpre napravili dvosobnu kuu. Otac je u bati zasadio
topole kao one u selu, sada bi ih skoro video ako pogleda
sa ilija. Kada se i majka doselila iz sela na Dutepe 1969.
godine, za jednu no smo dodali kui jednu lepu sobu, a
kasnije jo jednu u kojoj sam sluao prenos konjskih trka na
radiju. Kada sam se oenio Vedihom 1978. dodali smo
jednu veliku sobu s kupatilom kao i gostinsku sobu, tako da
je kua stalnim irenjem postala nalik na dvorac. U naoj
dvorskoj bati sama su nikla dva stabla duda i jedna
smokva. Povisili smo i batenski zid. Napravili smo
gvozdenu kapiju.

430
Pre est godina pogledasmo, a poslovi nam, bogu hvala,
idu kako treba. Na ovim brdima svi tako rade, pa smo se i
mi uzdajui se u tapiju (konano smo imali i tapiju) nad
celom kuom nadgradili jo jedan sprat. Napravili smo
spoljne stepenice na tom drugom spratu da se majka od
jutra do mraka ne sekira kuda Vediha ide, da li su se deca
vratila kui. Otac, majka i Sulejman su se najpre
oduevljeno preselili na gornji sprat, jer je nov i ima lep
pogled. Ali moji roditelji su se vratili dole govorei da su im
stepenice teke, da je tu mnogo prostrano, prazno, hladno i
da su mnogo usamljeni, ja sam gore stavio najnovije i
najskuplje kupatilo kao to je Vediha elela i postavio plave
ploice, ali nisam mogao da se spasem njenog naklapanja
Hajde da se preselimo u grad. Koliko god da sam govorio
I ovo ovde je ve grad, i ovo ovde je Istanbul, Vediha nije
sluala. Neka bogataka kopilad u gimnaziji na iliju su
terala egu s Bozkurtom i Turanom zato to stanuju u
bespravno podignutoj kui. Rekao sam joj: Moji roditelji
nee doi na ili. Ne mogu da ostave svoju batu u kojoj
vetar arlija, svoju bakalnicu, kokoke, drvee. Hoemo li
da ih ovde ostavimo same?
Vediha u meuvremeno prigovara da stalno kui kasno
dolazim, da ponekad uopte i ne dolazim, da po deset dana
zbog posla odem i ne vratim se, preuveliava tlapnje, tipa
razroka ena ofarbana u plavo u kancelariji na iliju.
Da, s vremena na vreme me nema deset dana, dve
nedelje, ali ne jurim za graevinskim poslovima: bili smo u
Azerbejdanu. Tarik i drugi nacionalisti iz starog pokreta,
drugovi turske patriote su mi rekli: Drava nam je
poverila ovaj sveti zadatak, ali para nema. Ankara je rekla
da pomo potrae od privatnog sektora. Zar je trebalo da
odbijem kada su turske patriote od mene zatraile pomo?
U Rusiji je komunizam bio gotov, ali je predsednik drave

431
Alijev bio iz KGB-a i lan Politbiroa Komunistike partije
Sovjetskog Saveza. Toboe je Turin, ali nastoji da i dalje
Turke kai Rusima za rep. U Bakuu smo imali tajne
sastanke s ratnim poglavicama. Elibej, prvi demokratski
predsednik Azerbejdana koji je dobio veinu glasova
azerbejdanskog naroda (oni su svi u osnovi Turci, ali su se
meu njih umeali Rusi i Iranci), svrgnut je puem po
modelu KGB-a i ne mogavi da obavlja svoju dunost vratio
se u svoje selo. Uplaio se izdajnika i nesposobnjakovia
koji su neprijatelju prodali rat s Jermenijom i ruskih
agenata koji su izveli pu i svrgnuli ga. Nije eleo da
razgovara s nama smatrajui nas ruskim agentima, tako da
sam ubijao vreme s Tarikom po hotelima i barovima u
Bakuu. Pre nego to sam uspeo da odem u Elibejevo selo,
poljubim u ruku blago slovenog oveka i kaem I Amerika
nam prua podrku, budunost Azerbejdana je na
Zapadu, stigla je vest da je propao na alaturka udar. Neki
iz Ankare su se uplaili i Alijevu javili da smo doli da
napravimo pu. Saznali smo da Elibej ne samo da nee
uestvovati u naem puu nego da ne moe da izae ni u
batu ispred kue. Odjurili smo pravo na aerodrom i vratili
se u Istanbul.
Ta avantura me je nauila sledeem: Da, ceo svet je
neprijatelj Turcima, ali Turci su sami sebi najvei
neprijatelji. Devojke iz Bakua su u stvari od Rusa koje
preziru nauile svaku vrstu slobodnog ponaanja. Ali na
kraju e prednost dati Azerbejdancima. Ako je tako,
gospoo, nema smisla da se zbog tebe izlaem opasnosti.
Jednom reju, to to sam odmah dobrovoljno uao u ovu
stvar zapravo mi je olakalo poslove u vladi i partiji. A
Sulejman se izmotava s prilikom koju od toga ima.

Tetka Safije. Kada ni ja ni Vediha nismo uspele da mu

432
naemo prikladnu devojku, Sulejman ju je sam naao. Vie
ne svraa kui. Mnogo nas je stid i ujedno strah da e se
dogoditi neto pogreno.

Rajiha. I Ferhat je dolazio dok je duan radio u hladna


zimska predveerja. A ja sam sa Samihom uzimala
devojice i odlazila kod njih. One su oboavale kako
njihova tetka brblja i poznaje sve zvezde s televizije pa im
pria ko je s kim pobegao, o odei i filmovima, kako
ponekad jednoj kae oeljaj se ovako, a drugoj stavi nalu
onako, i katkad im kae A, radila sam u kui ovog oveka,
ena mu je stalno plakala. Kod kue su je imitirale i
podraavale tetkin govor da sam se jednom tako iznervirala
da umalo nisam rekla Nemojte da budete kao tetka, ali
sam se uzdrala da me ne savlada ljubomora. Imala sam
elju da pitam Da li se Samiha i Mevlut gledaju kada u
radnji ostanu sami ili se pretvaraju da su se sluajno
pogledali u ogledalu? ali nikako nisam mogla. Tako kad
god ljubomora pone da mi truje duu, ja otvorim pisma
koja mi je Mevlut pisao iz vojske i ponem da ih itam.
Jue me je obuzela podmukla sumnja, pitala sam se da
li se Mevlut milo nasmeio meni ili mojoj sestri izlazei iz
bozadinice, pa sam kod kue bre-bolje uzela i proitala
jedno Mevlutovo pismo: Nema drugog oka koje bih
pogledao, lica kome bih uputio osmeh, vrata pred kojima
bih molio osim tvojih! Tako mi je pisao Mevlut. Tvoj
pogled me je privukao tebi poput magneta, postao sam tvoj
rob, Rajiha, moje oi ne vide drugo osim tebe, pisao je
takoe. Jedan tvoj pogled me je uinio robom koji ne
prihvata da bude puten na slobodu.
Poput gazde koji u bifeu dovikuje egrtima, Mevlut
ponekad kae jednoj od nas: Uzmite te prljave ae. Ako
kae meni, ljutim se zato kae meni i ne daje taj muni

433
posao Samihi; ako kae Samihi, nerviram se zato mu prvo
ona pada na pamet.
Mevlut je bio svestan moje ljubomore. Zato je i vodio
rauna da ne ostaje nasamo sa Samihom u radnji, da za nju
ne pokazuje bilo kakvo interesovanje. A i to me je opet
navodilo na sumnju, jer znai da ima neeg na ta treba
paziti i to treba sakriti! Jednog dana Samiha je ula u
prodavnicu igraaka i devojicama kupila vodeni pitolj kao
da su deaci. Kada je Mevlut uvee doao kui, poeo je da
se igra s njima. Sutradan ujutru poto su devojice otile u
kolu, a Mevlut u duan, htela sam da taj pitolj na vodu
bacim u ubre (i mene su mnogo prskali), ali nisam mogla
da ga naem, oito ga je Fatma stavila u torbu i odnela u
kolu. Uzela sam ga otuda sledei noi dok je spavala i
sakrila ga u jedan oak. Sledei put Samiha je dola u
kuu s lutkom koja peva i otvara i zatvara oi. Fatma je
punila trinaest godina, zar e jo da se igra lutkama? Nisam
to rekla. Decu nije zanimala pa je lutka ionako nestala.
Ali ono to mi je najvie zadavalo bol, znajui ak i da
nije tana, jeste pomisao Da li su sada Mevlut i Samiha
sami u radnji? Nikako nisam mogla da izbijem sebi iz
glave tu pogrenu misao, zato to je Sulejman, znalac
traeva s Bejoglua, ispriao Vedihi da Ferhat uvee dolazi
kui kasno i da pije i razbacuje novac kao mukarci na
filmu koji pate zbog ljubavi.

Ferhat. Stari lift s ogledalom nalik na zlatni kavez se


zaustavio. Bilo je to mnogo davno, kao u snovima, ali ljubav
se uvek ini oveku kao da se jue dogodila. Prija mi da
pokucam na vrata tak-tak-tak kao musketari u istorijskim
filmovima koji dolaze da ubiju umesto da pozvonim na
vrata stanova kojima sam iskljuio struju.
Sluavka je otvorila vrata. Rekla je da gospodina ki

434
ima temperaturu (to je najrasprostranjenija la) i da
gospoa ubrzo stie. Seo sam na stolicu koju mi je sluavka
pokazala i pogledao na Bosfor. Taman da pomislim da je
razlog za dirnutost i ozarenje koje sam u dui najednom
osetio taj dinamini i setni prizor, kada je pravi razlog uao
u sobu poput svetlosti: imala je crne teksas pantalone i belu
koulju.
Izvolite, gospodine slubenice, portir Erdan mi je
rekao da elite da razgovaramo, rekla je.
Mi vie nismo slubenici, rekao sam ja.
Zar ne dolazite iz Elektrodistribucije?
Posao sa strujom je privatizovan, gospoo
Razumem
Ni mi nismo eleli da bude tako rekao sam usiljeno.
Ali iskljuio sam vam struju. Imali ste neplaen raun.
Ruke vam se pozlatile. Ne sekirajte se, molim vas. To
nije vaa greka. Bilo da je gazda drava ili privatna
kompanija, vi ste tu da sluate.
Nisam mogao da odgovorim na taj otrovan i taan
komentar. Zato to sam se esto zaljubljivao do uiju
istovremeno esto mislei da sam zaljubljen do uiju.
Prikupio sam svu snagu i slagao: Naalost, zapeatio sam
brojilo dole Da sam znao da vam je ki bolesna, nikada
vam ne bih isekao struju.
ta da radimo, desilo se, gospodine slubenie
uzvratila je. Imala je ozbiljan i nepopustljiv izraz lica poput
ena sudija u turskim filmovima. Ne brinite, radite svoj
posao.
Na trenutak smo zautali. Kako nije rekla nijednu od
rei za koje sam vozei se liftom mislio da u ih uti u
stanu, nijedan od odgovora koje bih napamet izgovorio mi
nije padao na pamet. Pogledao sam u sat. Desetodnevni
raspust e za dvadeset minuta zvanino poeti.

435
Gospodine slubenie, rekla je tvrdoglavo, ja na
nesreu u ivotu niti sam mogla da dam mito niti sam
mogla da toleriem one koji ga daju. ivim da budem
primer svojoj keri.
Ipak, gospoo, odgovorio sam, vano je da svi vi
spoznate koliko su asni ljudi koje potcenjujete nazivajui
ih slubenicima.
Dok sam se kretao prema vratima besneo sam znajui
da ena u koju sam se zaljubio nipoto nee rei Stanite.
Napravila je dva koraka ka meni. Osetio sam da je
meu nama sve mogue. Ali jo u tom trenutku sam znao
da je to nemogua ljubav.
Ipak, ono to ljubav dri u ivotu jeste to to je
nemogua.
Gospodine slubenie, pogledajte te ljude, rekla je i
rukom kroz prozor pokazala na grad. Ono to ovih deset
miliona ljudi u Istanbulu dri na okupu jeste novac za hleb,
interes, raun, kamata, vi to znate bolje od mene. Ali
postoji samo jedna stvar koja oveka dri na nogama u toj
vrevi a to je ljubav.
Okrenula je lea i otila ne pruivi mi priliku da
odgovorim. Za prodavce i inkasante zabranjeno je da se
voze starinskim liftom nanie u starim stambenim
zgradama. Razmiljao sam dok nisam stepenicama siao.
Spustio sam se do zaguljivog podruma i otiao do kraja
hodnika. Ruka mi se ispruila da zapeati strujomer do
koga je struja bila iskljuena. Ali moji veti prsti su
napravili sasvim suprotno i u trenutku su vrsto povezali
iseene kablove, te je brojilo stana broj dvanaest proradilo.
Brate, dobro si uradio to si im dao struju, rekao je
portir Erdan.
Zato?
Gospoin gospodin, Sami iz Surmene, vrlo je uticajan

436
na Bejogluu. Svuda ima poznanika On bi te prisilio. Ti s
Crnog mora su svi mafijai.
Nema, naravno, ni bolesne devojice, zar ne?
Ma kakve devojice, moj brate Jo se nisu ni
venali Surmenac u selu ima i enu i odrasle sinove s
njom. I oni znaju za Gospou, ali nita ne kau.

Rajiha. Dok smo jedne veeri devojice, njihova tetka


Samiha i ja posle veere gledale televiziju, uao je Ferhat i
mnogo se obradovao ugledavi nas zajedno. Rajiha, tvoje
keri svakog meseca rastu da se golim okom vidi, Fatma, ti
si ve postala mlada devojka, rekao je. Kada sam se ja
oglasila rekavi Idemo, devojke, zadrale smo se, hajdemo
kui, on je uzvratio Stani, Rajiha, sedi jo. Mevlut ostaje
do kasno u duanu, jer e moda dva-tri pijanca svratiti i
kupiti bozu.
Nisam volela da tera egu s Mevlutom pred mojim
erkama. U pravu si, Ferhate, na hleb je postao drugima
zabava. Hajde, cure, idemo kui.
Mevlut je bio ljut poto smo kasnile. Nema izlaska na
Istiklal, za devojice je zabranjeno, rekao je. A ni ti nee
izlaziti na ulicu poto padne mrak.
Devojice kod tetke jedu ufte, nicle, peenu piletinu,
zna li ti to? izletelo mi je. Ja sam se plaila Mevlutovog
besa i tako neto u sutini ne bih rekla, ali Bog me je
naterao da kaem.
Mevlut se naljutio i tri dana nije sa mnom razgovarao. A
ni mi predvee nismo ile kod tetke Samihe nego smo
sedele kod kue. U vreme kada sam oseala ljubomoru,
stavljala sam na platna za devojaku spremu okrutne
poglede koji porobljavaju u trenu, oi koje presreu poput
razbojnika, koje sam stalnim itanjem Mevlutovih pisama
nauila napamet, a ne ptice izrezane iz stranica asopisa.

437
Oi su visile na drveu poput krupnih plodova i izmeu njih
su letele ljubomorne ptice. Na grane sam stavljala
snudene crne oi poput narcisa. Na jednom velikom
jorganu izvezla sam mitoloko drvo na kome je iza svakog
lista procvetalo na stotine oiju nalik na inuve. Izmeu
lia mog srca sam napravila putanje. Izvezla sam oi poput
sunca: trag crne svetlosti to izlee kao strela iz svake
trepavice. Rukom sam na hrpama platna navezla putanju
kojom vijuga izmeu isprepletanih grana smokava. Ali nita
od toga nije moglo da ublai moj gnev!
Mevlut nas ne puta da doemo vaoj kui, Samiha
Doi ti kod nas dok je on u duanu, rekla sam jedne
veeri.
Tako je moja mlada sestra poela da nam dolazi s
paketima ufti i lahmaduna. A posle nekog vremena
umiljala sam da Samiha ovoga puta ne dolazi samo da vidi
moje keri nego i Mevluta.

Ferhat. Samopouzdanje mi se poljuljalo kada sam izaao na


ulicu. Za dvadeset minuta sam se zaljubio i ujedno bio
prevaren. Pokajao sam se zato to gospoi nisam iskljuio
struju. Selvihan. Tako ju je portir zvao; na raunu nije
stajalo ime.
esto zam zamiljao da je Selvihan u rukama nekog
okorelog razbojnika u mafijakom stilu. Trebalo je da je
zatitim. Da bi neko poput Sulejmana mogao da se zaljubi
treba najpre da vidi sliku ene u rubrici za zagorele u
asopisu Pazar, i da potom uz pomo novca nekoliko puta
spava s njom i vee se. Mevlutu uopte ne treba da devojku
poznaje, treba samo da je uzgred vidi toliko da o njoj moe
da mata. A da bi se oni poput mene zaljubili u neku enu
potrebno je da sednu i s njom odigraju partiju aha. Bio
sam nevet u poetnim potezima. A trebalo je da priredim

438
Selvihan igru, da je ulovim. Uz pomo jednog iskusnog
drugara ljubitelja rakije i razgovora u odeljenju
raunovdstva i evidencije poeo sam da pregledam
poslednje kartice, bankarske uplate i zapise u arhivu.
Seam se da sam tokom mnogih veeri kod kue gledao
Samihu koja je bila prava lepotica i pitao se Zato neko ko
ima takvu enu stalno misli na metresu u stambenoj zgradi
s pogledom. Dok smo nekih noi zajedno kod kue pili,
podseao sam Samihu da smo oboje mnogo propatili ali da
smo se na kraju vratili u centar grada kao to smo eleli.
Sada imamo i novac, govorio sam. Moemo ta
poelimo. ta da radimo?
Hajde da pobegnemo odavde, odgovarala bi Samiha.
Hajdemo negde gde nas niko nee moi da pronae, gde
nas niko ne poznaje.
Iz tih rei sam dokuio da je Samiha bila srena zato to
smo bili sami samciti u naim prvim mesecima u mahali
Gazi. U gradu sam imao drugove stare leviare, umorne
poput nas, od kojih su neki bili maoisti, a neki rusofili. Ako
su posle dugotrajnih stradanja pronali nain i zaradili koju
paru, govorili su: Jo malo emo da pritedimo, pa emo
da pobegnemo iz Istanbula na jug. Matali su o seoskom
imanju meu maslinjacima, vinogradima i vrtovima u
nekom okrugu na Sredozemlju u koji kao ni ja u ivotu
nikada nisu otili. I mi smo snevali da bi Samiha konano
zatrudnela i da bismo dobili dete ako bismo imali imanje
na jugu.
Strpljivo, strpljivo, zaraujemo, jo malo da stisnemo
zube i napunimo bisage. Kupiemo veliko imanje na jugu,
govorio sam ja izjutra.
Dosadno mi je uvee kod kue, prigovarala je Samiha.
Izvedi me jedno vee u bioskop.
Jedne veeri mi je bilo dosta prie s Mevlutom u radnji.

439
Bio sam pripit i otiao sam u zgradu u ulici Gumusuju.
Najpre sam zvonio u portirov stan poput policajca koji
pravi raciju.
ta se desilo, mislio sam da je bozadija, je li neto
kako ne treba? pitao je portir Erdan koji je video da
gledam strujomere. Aa, brate, oni iz broja jedanaest su
otili.
Strujomer stana broj jedanaest se nije pomerao. Na tren
sam se osetio kao da je svet stao.
Otiao sam kod iskusnog raunovoe ljubitelja rakije u
zgradi na Taksimu. Upoznao me je s dvojicom starih
inovnika koji su brinuli o arhivama kompanije koja je
osamdeset godina distribuirala struju u Istanbulu i starim
registrima popunjavanim rukom. Uzeli su svoje otpremnine
i otili u penziju jedan sa sedamdeset dve, drugi sa
ezdeset pet godina ova dvojica mudrih slubenika su se
posebnim ugovorom vratili u svoje davnanje kancelarije i
prihvatili ideju da novoj generaciji blagajnika objasne
trikove koje su Istanbulci za osamdeset godina razvili s
velikom kreativnou ne bi li obmanuli Elektrodistribuciju i
blagajnike. Kako sam bio vredan mlad inkasant sa
zadovoljstvom su mi dugo priali sve to znaju. Seali su se
raznih pria, mahala, ena, pa ak i ljubavnih traeva u
pozadini svakog trika. Naravno, trebalo je da radim i s
najnovijim registrima, a ne samo u arhivu. Znao sam da u
jednog dana u nekoj kui u Istanbulu, iza nekih vrata nai

Selvihan. Zato to svako u tom gradu ima jedno srce i


jedno elektrino brojilo.

Rajiha. Opet sam trudna, nemam pojma ta da radim. U


ovim godinama me je strano stid pred kerima.

440
4. DETE JE NETO SVETO
DA JA UMREM, PA SE TI OENI SAMIHOM
Mevlut nikada nije zaboravio priu koju mu je Ferhat
ispriao jedne noi u vreme kada su vodili Bozu dva
paenoga:
U najgorim danima vojnog udara dok su Dijarbakirci
bili zastraeni kricima usled muenja u zatvoru, iz Ankare
je u grad doao neki ovek u uniformi inspektora.
Tajanstveni posetilac je upitao taksistu Kurda, koji ga je
vozio od aerodroma do hotela, kakav je ivot u Dijarbakiru.
A voza je navodno rekao da su svi Kurdi vrlo zadovoljni
novim vojnim reimom, da ne veruju u drugu do u tursku
zastavu i da je gradski ivalj presrean posle hapenja
separatista terorista. Ja sam advokat, rekao je posetilac iz
Ankare. Doao sam da branim one koji su mueni u
zatvoru i koje su dali da ih rastrgnu psi zato to su govorili
kurdski. Na to je voza preuzeo suprotnu poziciju u odnosu
na poetnu izjavu. Ispriao je potanko o mukama na koje
se stavljaju Kurdi u zatvorima, o onima koje ive bacaju u
lagume i tuku do smrti. Ne mogavi da se savlada, advokat
iz Ankare je prekinuo taksistu. Ali malopre si sasvim
suprotno govorio, primetio je. Taksista iz Dijarbakira je na
to odgovorio: Gospodine advokatu, u pravu ste. Ono to
sam prvo rekao je moje formalno miljenje. A ono drugo je
moj lini stav. Mevlut je jedne veeri, kada su zajedno
opsluivali muterije, poeleo da s Ferhatom prodiskutuje
tu priu koja mu je bila smena kad god je se seti kao da je
prvi put uje. Ali on je uvek bio zauzet i pamet mu je bila
negde drugde. Moda je Ferhat manje svraao u duan zato
to ga je nerviralo Mevlutovo moralisanje. Mevlutu s

441
vremena na vreme izlete rei koje se Ferhatu ne sviaju o
rakiji i vinu, o jurenju ena, o odgovornostima oenjenog
oveka, na ta mu Ferhat dobaci: ta je, je li to pie
Irad? Mevlut mu je nekoliko puta rekao da te novine
uopte ne ita, da ih je kupio samo zato to je u njima
izaao lep tekst o radnji, ali ga Ferhat nije sluao nego je
samo potcenjivaki klimao glavom. Jednom prilikom Ferhat
se narugao slici Drugi svet s empresima, nadgrobnim
spomenicima i svetlou koju je Mevlut okaio na zid. Zato
je Mevlut toliko voleo teme omiljene starcima, groblja i
starine?
Uviao je da su mnogi leviari i aleviti poput Ferhata
uznemireni, pa ak i zaplaeni, to je vie rastao broj
glasova i pristalica partija koje su vodile proislamistiku
politiku. Na koncu e najpre zabraniti alkohol, a to e
izneti na videlo znaaj boze, rezonovao je napola u ali, a
napola u zbilji. Nije se uputao u diskusiju s onima koji su
ajdinicama pokretali tu temu, a ako bi bio primoran,
izgovarao je te rei koje su izazivale bes kod uspanienih
pristalica Ataturka.
Mevlut bee poeo da misli da su pisma koja je pisao iz
vojske takoe razlog iz koga Ferhat ne dolazi u duan. U
sebi je razmiljao: Kada bi neko tri godine iz vojske mojoj
eni pisao ljubavna pisma, ni ja tog oveka ne bih eleo
svakodnevno da viam. U veerima kada bi shvatio da
Ferhat konano nee doi u lokal, podseao bi se da ne
svraa ak ni u njegov stan. Zato je Samiha, koja je ostajala
sama kod kue, dolazila kod Mevlutovih da se drui s
Rajihom i devojicama.
Kada mu je jedne veeri bilo jasno da Ferhat opet nee
doi, pa makar i kasno, Mevlut se iznervirao i postavi
nestrpljiv rano zatvorio duan i vratio se kui. Samiha se
malo pre nego to je Mevlut stigao vratila u svoj stan. Ona

442
je, izgleda, stavljala neki parfem, ili su tako mirisali pokloni
deci, to je Mevlutu dolo do nosa.
Kada ga je Rajiha rano pred sobom ugledala, nije se
obradovala kao to je Mevlut zamiljao. Naprotiv, savladala
ju je ljubomora. Dva puta je pitala mua zato je rano
doao kui. Mevlut ni sam nije mogao da odgonetne zato
se iz ista mira rano vratio. Smatrao je neloginim da
Rajiha bude ljubomorna. Bio je veoma paljiv da njima
troma (znai i Samihi) u Paenozima ne pokvari
raspoloenje. U radnji je vodio rauna da ne ostane sam sa
Samihom, dok je posla radi s Rajihom razgovarao toplo i
blisko, sa Samihom je uvek razgovarao zvanino i na
distanci kao s personalom u Binbomu. Ali ispostavilo se
da te mere nisu bile dovoljne. Mevlut je sada uviao da je
upao u orsokak: ako se ponaa kao da nema niega, na ta
bi trebalo da bude ljubomorna, dolazio bi u situaciju kao da
neto krije i radi ispod ita, a to je njegovu enu inilo jo
ljubomornijom. Ako bi se pravio kao da Rajiha ima pravo
to je ljubomorna, Mevlut bi prihvatao krivicu koja ne
postoji. Rajiha se uzdrala poto devojice u kui nisu
spavale i uspela je da to zabauri, a da ne nastane jo vea
svaa te veeri kada se Mevlut rano vratio.

Rajiha. Jednog podneva dok sam radila porudbine za


devojaku spremu zajedno s kominicom Rejhan Ablom,
otkrila sam joj donekle, mada srameljivo, da sam
ljubomorna. Dala mi je za pravo. Rekla mi je da bi svaka
ena bila ljubomorna ako je pored njenog mua lepa ena
poput Samihe i da nije krivica u meni. Naravno, te rei su
me uinile jo ljubomornijom. Rejhan Abla me je
savetovala da ne treba da svoju ljubomoru drim u sebi i da
se grim, nego da je jasno predoim Mevlutu i podsetim ga
da treba da pripazi. I ja sam reila da tu temu pokrenem

443
pred Mevlutom poto devojice odu u kolu. Meutim,
posvaali smo se.
ta ti je? upitao je on. Zar ne mogu da doem svojoj
kui kada hou?
Ja u stvari ne verujem svemu to ujem od Rejhan Able,
naravno da mislei na svoju dragu sestru Samihu ne mislim
da su lepe ene bez dece opasnost za ceo svet. Rejhan Abla
mi bee rekla da Samiha u sutini ublaava bol zato to ne
moe da ima decu i ujedno uiva i trpi bol zbog ljubomore
dok se igra s Fatmom i Fevzije i dok im pria prie.
Pribojavaj se jalovih ena, Rajiha, zato to je u pozadini
njihovog utanja veliki gnev, rekla mi je. Nije ona tako
naivna kad tvojim kerima kupuje ufte u prodavnici.
Neto od toga emu me je Rejhan nauila ja sam u besu
rekla Mevlutu povienim glasom. A on je uzvratio: Nije u
redu da tako govori o svojoj mlaoj sestri.
Znai, Samiha je odmah upecala mog blentavog
Mevluta i on joj odmah dri stranu, je li tako? Ja sam jo
jae vikala: Ona je NEPLODNA! Ako si ti na njenoj strani,
onda ti tako kaem. Mevlut je rukom napravio pokret kao
da kae Odvratna si, pih!, napravio zgaen izraz lica kao
da sam buba.
Manijak koji je njoj pisao pisma, a posle se mnome
oenio! Ne, nisam to rekla. Ne znam kako se desilo, dok
sam urlala, gaala sam ga u glavu kutijom aja filiz koja je
stajala sa strane. Povikala sam DA JA UMREM PA SE TI
OENI SAMIHOM, VAI? Ali ja neu ostaviti svoje keri
maehi. I ja kao i vi vidim da Samiha poklonima, priama,
svojom lepotom i novcem ve sada zavodi moje erke, ali
da to kaem, odmah e svi, na elu s vama, uglas rei: Aa,
otkud ti to, Rajiha? Zar devojice ne mogu da se malo
smeju i igraju sa svojom tetkom?
Utom je Mevlut pokuao da me nadvie: DOSTA JE

444
BILO, URAZUMI SE MALO!
Poto sam razumna, ja od sada vie ne dolazim u
duan. Tamo smrdi.
Gde?
Boza dva paenoga SMRDI. Muka mi je tamo.
Od boze ti je muka?
Smuila mi se tvoja boza
Na Mevlutovom licu se pojavio tako grozan izraz da sam
se prepala i odjednom prozborila JA SAM TRUDNA. Nisam
to u stvari uopte htela da mu kaem, htela sam da se sama
oslobodim toga u sebi kao Vediha, ali re mi je prela preko
usana pa sam nastavila.
Dete mi je u stomaku, Mevlute, stid me je od Fatme i
Fevzije u ovim godinama. A i ti uopte nisi pazio, krivila
sam ga. Pokajala sam se jo dok sam to izgovarala, ali
dopalo mi se da vidim da je Mevlut smekao.
Aaa, Mevlut-efendijo, u duanu sanjari o svastici,
pravi se vaan smejuljei se glupo, a sad e se videti ta
radi sa enom kod kue poto ujutru deca odu u kolu. Svi
e rei Mevlut ne dangubi, maala! Samiha koja nikako
ne moe da zatrudni e biti ljubomorna na treu bebu u
mom stomaku.
Mevlut je seo kraj mene na ivicu kreveta, ruku stavio
na moje rame i privukao me k sebi. A je li muko ili
ensko? Nemoj da trudna dolazi u radnju, rekao je slatko
i neno. Ni ja neu ii u taj lokal. Vidi, zbog njega se
svaamo. Lepe je i unosnije uvee na ulicama prodavati
bozu, Rajiha.
Jedno vreme smo razgovarali Ne, ti idi, idi ti, ja neu,
ti nemoj, ii e ti. Razgovarali smo neto tipa Ti si me
zapravo pogreno shvatio, niko nije nita kriv.
Samiha se u stvari pogreno ponaa, rekao je Mevlut.
Nek vie ne dolazi u duan. Ferhat i ona vie nisu kao mi,

445
vidi taj miris koji Samiha stavlja
Kakav miris?
Ostavila je miris u celoj kui kada sam sino doao, to
god da je stavila, rekao je i nasmejao se.
Znai, jue si doao ranije da oseti njen miris!
uzvratila sam i zaplakala.

Vediha. Jadna Rajiha je ostala bremenita. Jedno jutro je


dola na Dutepe i rekla: Joj, sestro, stidimo se dece,
pomagaj smesta i odvedi me u bolnicu.
Keri su ti u uzrastu za udaju, Rajiha. Ti se primie
tridesetoj, Mevlut etrdesetoj. ta vam je, mila moja? Jo
niste nauili ta se radin, a ta se ne radi?
Rajiha je ispriala niz poverljivih stvari koje do sada
nije ni smatrala vrednim pomena. Dotakla se Samihe i
poalila na nju. Tada sam zakljuila da se to dete u stvari
nije pojavilo kao posledica Mevlutove nepanje nego
Rajihinih trikova, ali joj to, naravno, nisam rekla.
Draga moja Rajiha, dete je radost u porodici, uteha
eni, najvea srea u ivotu, molim te, rodi i to, molila sam
je. Ponekad se mnogo ljutim na Bozkurtove i Puranove
bezobrazluke. Vidi ta su sve radili tvojim kerima. Veruj
da sam umorna od toga to godinama sinovima lupam
amare ne li se malo urazumilil, ali oni su mi jedini ivotni
motiv, moja duevna hrana. Sauvaj boe, umrla bih da im
se neto desi. Sada se briju, kopkaju po bubuljicama, vie
majci ne dozvoljavaju da ih dodirne, ak ni da ih poljubi,
jer su postali ljudi Da sam jo dvoje rodila, danas bih
maliane uzela u krilo, mazila ih i milovala i bila jo
srenija pa ne bih obraala panju na Korkutovu zlou.
Sada se kajem zato to sam godinama radila one kiretae
Mnogo je ena koje su se pokajale i zaalile zbog kiretae,
ali u svetskoj istoriji nema ene koja se pokajala zato to

446
ima dete. Rajiha, kaje li se to si rodila Fatmu? Kaje li se
to si rodila Fevzije?
Rajiha je zaplakala. Rekla je da Mevlut nije sposoban
da zaradi novac, da nije uspeo kao upravnik, da je sada
prestravljen da ni bozadinica nee imati uspeha, da ne bi
mogli da sastave kraj s krajem da nije runog rada koji radi
za prodavnice devojake spreme na Bejogluu, da nee
roditi dete uzdajui se da e mu Bog dati sredstva za ivot i
da je odluna u tome. Ionako u jednosobnom stanu u kojem
njih etvoro ive stisnuti od jutra do mraka nema apsolutno
mesta za novog lana.
Mila moja Rajihice, kazala sam, u tekim vremenima
tvoja sestra Vediha e ti sigurno pruiti svaku pomo koju
bude traila. Ali dete je neto sveto, postoji odgovornost za
to. Idi i jo jednom razmisli kod kue. Idue nedelje u
pozvati i Samihu da porazgovaramo.
Nemoj da zove Samihu, sestro, ona me ionako
nervira. Nek ne zna da nosim dete. Ona je jalova i bie
ljubomorna. Odluka je moja. Nemam o emu ponovo da
razmiljam.
Ispriala sam Rajihi da je general Kenan Evren tri
godine posle vojnog udara iz 1980. godine uinio jednu
dobru stvar i priznao neudatim enama pravo da u
bolnicama izvre abortus pre nego to proe deset nedelja.
To pravo je najvie ilo u prilog hrabrim gradskim
momcima koji su mogli da vode ljubav pre braka. Da bi
udate ene iskoristile to pravo bilo je potrebno da ubede
svoje mueve i dobiju potpis koji dokazuje da su saglasni da
se prekine trudnoa. Muevi mnogih ena na Dutepeu nisu
davali potpis govorei emu to, grehota je, dete e nas
gledati u budunosti, tako da su ene posle dugotrajnih
svaa s muevima raale etvrto i peto dete. Neke ene su
pobacivale uz pomo primitivnih metoda koje su nauile

447
jedna od druge. Ako Mevlut ne potpie papir, nemoj
sluajno da poveruje enama u mahali i uradi tako neto,
vai li? Kasnije e zaaliti, rekla sam mlaoj sestri.
Uz to, ima i mukaraca kao to je Korkut kojima uopte
ne smeta da potpiu taj pristanak, i to sam ispriala Rajihi.
Mnogi mukarci ostavljaju ene trudnim smatrajui da
Ionako postoji kiretaa! zato to je mnogo jednostavnije
potpisati nego se zatititi. Korkut me je posle donoenja
novog zakona tri puta bespotrebno ostavio u drugom
stanju. Tri puta sam imala kiretau u dejoj bolnici i,
naravno, pokajala sam se kada smo doli do malo para.
Tako sam nauila ta treba rei lekaru u bolnici i potom od
koga uzeti koji papir.
Rajiha, najpre emo da odemo kod muhtara i uzmemo
ti potvrdu da si u braku s Mevlutom, onda emo da odemo
u bolnicu i uzmemo potvrdu s potpisima dva lekara da si
trudna i jedan prazan formular koji emo da odnesemo i
damo Mevlutu da potpie, u redu?
Tako je nastavljena svaa izmeu Mevluta i Rajihe s
istom emotivnou i besom, ali o tome da li da Rajiha rodi,
ili ne rodi bebu, iscrtavajui putanju jo nejasniju od
ljubomore. Kako ni u duanu niti pored devojica nisu
mogli da razgovaraju, imali su mogunost da raspravljaju o
tome jedino ujutru poto deca odu u kolu. To bi se pre
moglo nazvati sporazumevanjem znakovima nego
raspravom: od rei su veu teinu imali mrgoenje,
pravljenje kiselog lica, grimase, namrtenost i zbog toga su
oboje mnogo vie pazili na lica nego na rei jedno drugog.
Nedugo zatim Mevlut je sa aljenjem spoznao da je Rajiha
koja je sve vie postajala nestrpljiva i udljiva njegovu
neodlunost izmeu dva pola shvatila kao zamajavanje.
Mevlut je s druge strane bio uzbuen milju da beba
moe biti muko i sanjario. Zvae se Mevlidhan. Setio se da

448
je Babur Han osvojio Indiju zato to je imao trojicu sinova
lavovskog srca i da je Dingiskan postao vladar koji je
ulivao najvei strah na svetu zahvaljujui etvorici vernih
sinova. Stotinama puta je ponovio Rajihi da njegov otac nije
imao uspeha u svojim prvim godinama u Istanbulu, jer nije
imao muko dete i da je bilo prekasno kada je Mevlut
stigao iz sela da mu pomogne. Ali re prekasno podseala
je Rajihu samo na prvih deset nedelja u kojima je kiretaa
bila legalna.
Nekada su vodili ljubav i bili presreni u onim
trenucima jutra poto im keri odu u kolu. A sada su se
neprestano raspravljali i svaali. Jedino ako bi Rajiha
plakala, Mevluta bi obuzimalo oseanje krivice, pa bi grlio i
teio enu govorei Za sve e se nai reenje, a zbunjena
Rajiha je govorila da e moda biti najbolje da rodi bebu,
da bi se odmah potom pokajala zato to je to rekla.
Mevlut je smatrao da je u pozadini Rajihine tolike
odlunosti da abortira nekakva reakcija na njegovu
besparicu i neuspenost u ivotu, pa ak neka vrsta kazne i
to ga je povreivalo. Kao da bi se videlo da u njihovim
ivotima nita ne nedostaje ako bi je ubedio da rodi dete.
ak e se ispostaviti da su sreniji od Aktaovih. Zato to
Korkut i Vediha imaju samo dvoje dece. Jadna Samiha
nikako nije imala dece. Onaj ko je srean bi imao mnogo
dece. Nesreni bogatai, ba kao Evropljani koji govore da
Turska treba da vri kontrolu raanja, zavide siromasima
na deci.
Ipak, jednog jutra Mevlut nije mogao da otrpi Rajihino
navaljivanje i suze i zaputio se mahalskom muhtaru da
uzme potvrdu da su venani. U kancelariji nije bilo
muhtara iji je pravi posao bio da posreduje u prometu
nekretnina. Poto nije eleo da se praznih ruku odmah
vrati kui i Rajihi, Mevlut je besciljno proetao ulicama

449
Tarlabaija: oi su mu po navici steenoj u vreme kada je
bio bez posla traile neka prodajna kolica na prodaju,
prijatelja duandiju koji bi radio kraj njih ili stvari koje bi
jeftino pazario. U poslednjih deset godina ulice Tarlabaija
su se napunile prodajnim kolicima od kojih je polovina
danju bila vezana lancima i stajala neuposlena. Kako nou
nije izlazio da prodaje bozu, Mevlutov duh je postao
nekako skuen. Pomalo je izgubio poriv da oseti hemiju
ulica.
Dok je ispijao aj koji mu je posluio starinar Kurd koji
je pre trinaest godina venao njega i Rajihu i koji mu je
davao savete o voenju ljubavi za vreme Ramazana,
porazgovarao je s njim o verskim stvarima i novom
gradonaelniku. Bee povean broj gostionica koje su
postavile stolove na ulice Bejoglua. Pokrenuo je i pitanje
kiretae pred starinarem. Ima toga u Kuranu, kiretaa je
veliki greh, priao je dugo starinar, ali ga Mevlut nije
uzimao mnogo za ozbiljno. Da je tako veliki greh, zar bi
toliko sveta radilo kiretau?
Ipak mu se neto o emu je starinar govorio vrzmalo po
glavi: uznemiravalo ga je to to due dece koja su pre
roenja izvaena iz majine utrobe nestrpljivo skau s
jedne na drugu granu po drveu poput sirotih ptica i
uzbueno skakuu i menjaju mesta kao mali vrapii. Ali to
nikada nije progovorio pred Rajihom, zato to je njegova
ena mogla da ne poveruje da muhtar odista nije ovek na
mestu.
Kada je posle etiri dana otiao drugi put, muhtar je
objasnio da krtenica njegove supruge vie nije vaea i da
Rajiha, ako od drave oekuje neku uslugu (Mevlut mu nije
rekao da je kiretaa ta usluga), treba da kao i svi izvadi
novu krtenicu. Te stvari su plaile Mevluta. Najvei savet
njegovog pokojnog oca bio je da se dri dalje od dravne

450
evidencije. Mevlut nikada dravi nije platio porez. A oni su
mu zaplenili bela kolica i rasturili ih u delove.
Rajiha koja je bila ubeena da e Mevlut naposletku
dati potpis potreban za kiretau, brinula je to joj je mu
sam u duanu te je poetkom aprila stala da dolazi u
Paenoge. Jednog popodneva svratila je u radnji i to
pokuala da sakrije od Mevluta, ali bez uspeha. Mevlut je
obrisao tragove eninog povraanja, a da niko od muterija
nije primetio. A ni Rajiha u tim poslednjim danima svog
ivota vie nijednom nije dola u lokal.
Mu i ena su medu sobom zakljuili da e biti dobro da
Fatma i Fevzije, koje se posle podneva vraaju iz kole
malo svrate u Paenoge ne bi li oprale ae i pospremile.
Rajihina muka bila je kako da kerima objasni da ne
uspeva da ide u duan i pomogne njihovom ocu.
Rajiha je oseala da e se utoliko lake reiti trudnoe
ukoliko ih manje zna za nju, u prvom redu njene erke.
Mevlut je u radnji uposlio keri kao kuvarice i
bolniarke koje iz pozadine pruaju podrku frontu. Jedan
dan je dolazila Fatma, a drugi Fevzije. On im je davao da
peru ae, sreuju nered, ali ih je iz oinske ljubomore
drao dalje od sluenja muterija, naplate pa ak i
razgovora s njima. Druio se s njima i dugo razgovarao o
tome ta su radile u koli, koje komiare imitatore i
lakrdijae na televiziji vole, koje serije i filmove gledaju i
koje scene im se dopadaju.
Fatma je bila pametnija, ozbiljnija i tia. Umela je da
misli na one to ulaze i izlaze iz Paenoga, stanje na ulici,
prosjaka na uglu, portira koji prodaje vercovane stvari, pa
ak i na budunost duana i majku kod kue, a prema ocu
je oseala zatitniku nenost koju je Mevlut duboko ose
ao. Ako bi jednog dana imao uspenu radnju (naravno, da
je Fatma muko) mogao bi pouzdano da je prepusti

451
dvanaestogodinjoj keri, kao to je kod kue s ponosom
govorio Rajihi.
A jedanaestogodinja Fevzije je jo bila dete: nije joj se
sviao nijedan posao koji je iziskivao bilo kakvo muenje,
poput ienja, pranja, suenja, volela je da zabuava i
nalazila nain da sve uradi olako i povrno. Mevlut je uvek
eleo da je prekori, ali je znao da nee sluati, jer bi
prasnuo u smeh umesto da se iznervira. Uivao je da s
Fevzije razgovara o muterijama koje svraaju u duan.
Ponekad bi dolazila neka muterija i boza joj se ne bi
dopala. Ostavljala bi je posle dva gutljaja, izgovarala grube
rei, pokuavala manje da plati, a Mevlut bi o tom sitnom
incidentu dva-tri dana razgovarao sa svojim devojicama.
Nekad bi paljivo sluali dva mukarca koji razgovaraju o
tome ta da rade gadu koji im je poslao nenaplativ ek;
nekad dvojicu drugara koji se klade u kladionici za konjske
trke dve ulice dalje, a nekad trojicu prijatelja koji su uli u
radnju, jer napolju pada kia i govore o filmu. Ono to je
Mevlut najvie voleo bilo je da keri, koja god da je u
lokalu, da novine koje je neka od muterija zaboravila i da
im da da mu ih itaju nasumice, kao da im je otac
nepismen (kao deda Mustafa koga nikada nisu videle) i da
slua gledajui kroz prozor. Ponekad bi ih prekidao u
itanju i skretao im panju na neku taku govorei Vidi
li i preko novina im drao mala predavanja o ivotu,
moralu, odgovornosti.
Katkad bi neka od devojica snebivljivo ocu otkrivala
neku svoju muku (da profesor geografije ima pik na nju, da
eli da kupi nove cipele umesto starih koje su zinule sa
strane), a Mevlut bi, shvativi da nee biti kadar da rei
problem, govorio: Nita se ne sekiraj, i to e biti jednog
dana i Ako dri isto srce, ionako e se sve to eli na
kraju i dogoditi i tom maksimom zavravao. Jedne veeri

452
je shvatio da njegove erke uglas teraju egu s tim reima,
ali umesto da se naljuti zato to je doao u situaciju da bude
otac s kim se egae, samo se nasmejao srean to se jo
jednom osvedoio da su mu keri pametne i duhovite.
Mevlut je svako vee pre smrkavanja rizikovao da
duan ostavi prazan na pet-est minuta; uzimao je za ruku
ker koja je tog dana dola i iz jednog trka je prevodio od
ulice Istiklal do Tarlabaija. Poto joj kae Ti e sada da
ide, a da se ne zamajava, gledao bi za njom dok se ne
izgubi iz vida i potom se trei vraao u Paenoge.
Kada se jedne veeri vratio u duan poto je ispratio
Fatmu, zatekao je Ferhata kako unutra pui. Oni koji su
nam dali ovaj grki duan preli su na stranu preko puta,
rekao je. Cena, kirija za ovo ovde raste, dragi moj
Mevlute. U ovoj radnji to god da prodaje arape, doner,
gae, jabuke, cipele zaradi se deset puta vie nego to mi
zaradimo.
Mi zapravo nita i ne zaraujemo
Tako je. Diem ruke od duana.
Ali kako?
Moramo da zatvorimo.
A ta ako ja ostanem? upitao je Mevlut stidljivo.
Jednog dana e doi banda koja iznajmljuje grku
imovinu. I razrezae ti kiriju kako im drago Ako ne da,
unitiete
Zato tebi nisu upisali?
Zato to sam im ja radio poslove sa strujom, povezivao
na mreu naputene kue i procenjivao ove prazne i stare
lokale, Ako odmah ispraznite lokal, roba e biti spasena.
Najpre sve iznesite, prodajte, radite ta znate.
Mevlut je odmah zatvorio radnju, u bakalnici kupio
malu flau rakije i veerao s Rajihom i erkama. Ve
godinama njih etvoro nisu zajedno seli za sto i veerali.

453
Mevlut je gledao televiziju i alio se smejui se i kao da
donosi dobru vest radosno im saoptio da je odluio da se
vrati veernjoj ulinoj prodaji boze, da su on i Ferhat
zatvorili lokal, da veeras ne rade i da zbog toga pije rakiju.
Da Rajiha nije rekla Samo da se sve dobro svri, niko ne
bi imao oseaj da je uo neto loe. Mevlut je zbog toga bio
kivan na svoju enu.
Ne meaj Alaha dok pijem rakiju rekao je. Sve
nam je u redu.
Sutradan ujutru je uz Fatminu i Fevzijinu pomo kui
preselio kuhinjske stvari. Mevlut se naljutio kada je neki
starinar ukurdume dao sasvim malo novca za ank, sto i
stolice, te je naao jednog poznanika stolara, ali su te
izanale stvari bile jeftinije i od cene drveta. Malo ogledalo
je doneo kui. A teko ogledalo s ramom obojenim
srebrnom bojom koje je Ferhat kupio i koje su Fatma i
Fevzije drale s dve strane poslao je kui njihove tetke.
Vest iseenu iz lista Irad i stavljenu u ram i prizor groblja
sa spomenicima, empresima i svetlou okaio je na zid u
kui, jednu do druge odmah iza televizora. Pogled na sliku
Drugi svet inio je Mevluta srenim.

5. MEVLUT UVAR PARKINGA


NAPOLA KRIV NAPOLA UNEZVEREN
Mevlut je znao da posle neuspeha u Binbomu nee moi
da od Aktaovih trai novi posao. Bio je ljut na Ferhata. To
oseanje je u stvari mogao brzo da zaboravi, mogao je da
od njega trai novi posao koristei oseanje krivice koje je
Ferhat imao zato to je zatvorio duan, ali ni to nije mogao

454
da uradi zbog Rajihe. Ona je u Ferhatu nalazila krivca za
zatvaranje radnje i kod kue neprestano ponavljala da je on
lo ovek.
Mevlut je uvee prodavao bozu, ujutru etao ulicama,
svraao kod poznanika i traio posao. Pretvarao se da
uzima za ozbiljno i procenjuje ponude da bude glavni
konobar, zapisniar, koje su mu davali efovi konobara i
vlasnici restorana, ali to je trebalo da bude posao oko koga
e se manje truditi (kao Ferhat), a lake zaraivati novac i
koji e mu ostavljati vreme i snagu da uvee prodaje bozu.
Mohini, koji je iskreno traio Mevlutu posao posle
zatvaranja Paenoga, rekao mu je sredinom aprila da ga
njihov drug iz srednje kole Damat eka u svojoj kancelariji
u reklamnoj kompaniji na Pangaltiju.
Dvojica starih kolskih drugova se nisu izljubila i
zagrlila u kancelariji u koju je Mevlut otiao u prazninom
sakou, jer je Damat prilikom rukovanja bio zvanian i na
distanci. Ali je lepoj sekretarici koja je gledala smeei se
(Sigurno mu je ljubavnica, pomislio je Mevlut) rekao da
je osim toga to je vrlo pametan, veoma dobar i poseban
ovek uz to i njegov odlian prijatelj. A sekretarica se
smejala kao da je ala da te dve osobe koje po svemu lie
na dva neuspena siromaha budu dobri prijatelji s
bogatim burujskim gazdom. Kako je instinktivno eleo da
se dri dalje od Damata, a nevoljan da slui ljude s
kravatama koji rade u kancelariji, Mevlut je iz cuga odbio
da vodi malu ajdinicu ispod stepenita na etvrtom
spratu. Sa istom brzinom je prihvatio da vodi parking u
stranjem dvoritu koji mu je Damat pokazao kroz prozor
kancelarije.
Posao mu je bio da uva parking u dvoritu koje je
izlazilo na sporednu ulicu i pripadalo zgradi od onih koji
parkiraju bez dozvole i bandi koju vlasnici privatnih

455
automobila nazivaju parking mafijom.
Parking-bande koje su se naroito u poslednjih petnaest
godina naikale u gradu bile su sastavljene od
polumafijakih-polurazbojnikih zemljako-drugarskih
timova od po pet-est ljudi s vezom u policiji. Tim je
fizikom snagom, noevima i pitoljima prisvajao neku
ulicu, ugao, prazno zemljite u centru Istanbula gde nije
bilo zabranjeno parkiranje kao da je njegova uknjiena
svojina, traio novac za parking od privatnih vozila koja su
se tu parkirala; na automobilu onih koji ne bi dali novac
razbijano je leptir-staklo ih su buene gume ili su grebana
bona vrata novog i skupog vozila uvezenog iz Evrope. Za
est nedelja koliko je radio kao uvar auto-parkinga,
Mevlut je bio svedok mnogih rasprava, razmena psovki i
pesnienja zato to su neki vlasnici privatnih automobila
odbijali da daju novac, jer je cena parkinga bila visoka,
drugi postavljajui pitanje Zato da tebi platini da se
parkiram ispred svoje kue u kojoj ivim sto godina, ko si
ti, otkud ti, a trei pod izgovorom A gde je raun? Ali sa
zrelom diplomatinou i skromnou, od samog poetka,
nije se upetljao ni u jednu svau, jer je uspeo da podvue
crtu izmeu stranjeg dvorita reklamne kompanije i ulice
u kojoj je parking-banda razrezala reket.
Uprkos upotrebi sile, razbojnitvu i drskosti i vidnom
oteivanju vozila, bezbrojne parking-bande u Istanbulu su
pruale vane usluge gradskim bogataima koji nisu
priznavali pravila. Na mestima gde doe do zastoja u
saobraaju i gde je vrlo teko nai mesto za parkiranje,
privatna vozila preuzima pripadnik bande zvani ehaja,
bilo da su ostavljena na ploniku ili nasred ulice, priuva
ih, a ako da koju paru vie, on za vreme parkiranja opere
stakla i ak uglanca auto. Neki mladi i drski lanovi bande
svesno su ostavljali automobile za ije parkiranje su uzeli

456
novac u dvorite kompanije pod Mevlutovom kontrolom, ali
kako je Damat rekao Neu da se svaam, Mevlut se nije
uputao u raspravu s njima. U tom pogledu posao mu nije
bio teak. Dok su Damat ili druge reklamdije iz firme koje
su imale auto ujutru dolazili na posao, a uvee odlazili s
posla, Mevlut je sa samopouzdanjem saobraajnog policajca
zaustavljao saobraaj u sporednoj ulici i pedantno
pokazivao put govorei Doi, doi, doi, levo, levo, levo,
drao vrata vanim linostima dok izlaze iz vozila (sa
Damatom je to uvek bilo drugarski) i odgovarao na pitanja
pojedinaca da li je taj i taj gospodin doao ili otiao. Na
Damatovu intervenciju stavljena je jedna stolica na mestu
gde se ukrtaju trotoar i dvorite-parking neki su to
nazivali dvorinom kapijom, ali kapije nije bilo. Mevlut je
najvei deo vremena provodio sedei na toj daanoj stolici
pratei redak saobraaj u sporednoj ulici, gledajui dvojicu
vratara koji ispred svojih vrata posmatraju ulicu, jednog
prosjaka koji svaki as izlazi na glavnu ulicu i pokazuje
sakatu nogu, egrta nekog bakalina iz Samsuna koji stalno
odlazi i dolazi, prolaznike na trotoaru, prozore zgrada,
make i pse i razgovarajui s najmlaim pripadnikom
parking-bande (potcenjivaki su ga zvali nadglednikom).
Ono to je bilo najarobnije kod nadglednika Kemala iz
Zonguldaka bilo je to to je Mevlut smatrao zanimljivim sve
to je priao, iako nije bio mnogo pametan i iako je
neprestano govorio. Tajna je bila u tome to bi mladi s
lakoom svakome na koga bi naiao oas ispriao
najintimnije stvari iz svoga ivota od seksualnih navika
do jaja sa sudukom koje je sino veerao, od naina na
koji njegova majka u selu pere ve ili od tua s ocem do
onoga to je oseao dok je sino gledao ljubavnu scenu na
televiziji. Te line i emotivne prie pratile bi velike
fantazije o firmi, dravi i politici: polovina mukaraca koji

457
rade u reklamnoj kompaniji su pederi, a polovina ena su
lezbijke; nekada je ceo Pangalti bio u vlasnitvu Jermena i
jednog dana e ga traiti preko Amerike; gradonaelnik
Istanbula je tajni ortak firme koja je proizvela nove
autobuse s mehom (narod ih je zvao gusenice) kupljene u
Maarskoj.
Onda kada je mladi nadglednik opisivao umee
parking-bande koju je pominjao govorei mi, Mevlut je
oseao i neto pretee: ako bi poeleli unitili bi auto
bogatog pedera koji svoj skupi mercedes parkira na
ploniku koji oni uvaju i koji jadniku koji eka pored ne
da ni novac za orbu i niko ne bi nita mogao da kae. Da li
su cicije koje kau Je li ovo ovde vae? Pozvau policiju!
da ne bi platili naknadu za parkiranje koja nije vea od
cene paklice marlboroa znale da polovina novca koji daju
ide policiji? Neki dosadni tipovi su se pravili pametni i
znali da nagrde nadglednika, ali nisu ni sanjali da im je za
tri sata promenjen novi akumulator, skupi menja i klima
novog novcijatog BMW-a koga su predali s kljuevima.
Jedna parking-banda iz Unjea koja radi s jednim
polutajnim automehaniarem na Dolapdereu je za pola
dana tako brzo i besprekorno zamenila motor mercedesa iz
1995. godine koji je predat s kljuevima da je vlasnik
vozila uvee ehaji dao povei baki rekavi Odlino ste
mi oprali auto. Ali Mevlut nije trebalo da brine, banda nije
imala nameru da uini ita ravo tu parkiranim
automobilima. Mevlut ne bi nita rekao na to to mladi
Kemal dovede nekoliko automobila i parkira ih ako je
parking reklamne kompanije prazan, ali bi u
meuvremenu referisao gore Damatu pojedinosti.
Katkad bi dvorite, parking, plonici, pusta ulica utonuli
u duboki mir i tiinu (koliko je to u Istanbulu mogue), da
bi Mevlut poimao da je ono to u ivotu najvie voli posle

458
bliskosti s Rajihom i kerima bilo da gleda prolaznike na
ulici (kao kada gleda televiziju), da sanjari o onome to vidi
i da o tome s nekim razgovara. Damat mu nije davao
mnogo novca, ali nije smeo da se ali, jer mu posao nije bio
u kancelariji, nego u blizini ulice. Nadasve je mogao da se
vrati kui poto se u est sati biro zatvori i vozila odu
(parking je uvee ostajao bandi) i nae vremena da uvee
prodaje bozu.
Jednog podneva, mesec dana otkako je poeo da radi
kao uvar parkinga, dok je posmatrao istaa koji je
obilazio kapiju po kapiju u praznoj ulici i istio cipele koje
su mu slali s gornjih spratova, Mevlut se odjednom setio da
je prolo potrebnih zvaninih deset nedelja da bi Rajiha
mogla da uradi kiretau. Iskreno je mislio da je razlog to u
tome nisu mogli da ostvare napredak bilo koliko odsustvo
elje kod njega, toliko i zbunjenost njegove ene. ak i da
se uradi u dravnoj bolnici kiretaa je bila opasna stvar. A
dete koje e se roditi e biti radost u kui i istovremeno e
porodicu jo vre povezati. Rajiha jo ne bee rekla Fatmi
i Fevzije da je trudna. Ako im bude rekla, videe da e
njihove odrasle keri radosno prihvatiti bebu.
lako je Mevlut dugo razmiljao o svojoj eni koja je bila
kod kue. Skoro da se sa suzama setio koliko je vezan za
Rajihu i koliko je silno voli. Bilo je tek dva sata, devojice
se jo nisu vratile kui iz kole. Mevlut se osetio slobodnim
kao u gimnazijskim danima; prepustio je parking
mlaanom Kemalu iz Zonguldaka i brzo kao da bi potrao
vratio se kui na Tarlabai. udeo je da s Rajihom bude
sam kod kue, da se vrati u stara lepa vremena iz prvih
godina braka kada se uopte nisu svaali. U srcu mu je
prebivala nekakva krivica kao da je zaboravio neto mnogo
vano. Moda je i zato urio.
Kada je uao na vrata, shvatio je da ga je Bog naterao u

459
trk da hitro doe kui. Rajiha se na primitivan nain
usudila da sama sebi izazove pobaaj, desilo se neto ravo,
bila je u polusvesnom stanju od gubitka krvi i bola.
Mevlut je podigao enu, uzeo je u naruje i treim
korakom je uneo u taksi. Dok je to radio znao je da nijedan
od tih trenutaka nee zaboraviti do kraja ivota. Iz sve
snage se molio da ne nestane njihov uobiajeni sreni ivot
i da Rajiha ne trpi strane bolove. Milovao je eninu kosu
natopljenu znojem; uplailo ga je njeno lice belo kao papir.
Dok su ili u hitnu pomo koja je bila udaljena pet minuta,
na Rajihinom licu je bio napola kriv, napola unezveren
pogled koji je ugledao one veeri kada ju je oteo.
Dok su ulazili kroz vrata bolnice, Rajiha je preminula
od gubitka krvi. Imala je trideset godina.

6. POSLE RAJIHE
AKO PLAE, NIKO NE MOE DA SE LJUTI
NA TEBE
Abdurahman-efendija. Konano u naem selu u gostionici
postoji telefon. Rekli su mi Tri, ki te zove iz Istanbula!
Jedva sam stigao: bila je Vediha, kae da je moja mila
Rajiha imala pobaaj i da je mnogo bolesna. U srcu sam
predosetio nesreu kada sam na gladan stomak popio dve
ae pre nego to sam seo u autobus u Bejehiru i pomislio
sam da u se uguiti od tuge. Tako je bilo i s majkom mojih
sirotica. Kada plae oveku bol umine.

Vediha. Moja draga aneoska sestra Rajiha, poivala u raju,


dva puta je slagala mene i Mevluta, sada sam shvatila.

460
Meni je rekla da eli da abortira Mevlutovu bebu, a to
izgleda nije bilo tano. Mevlutu je rekla da e beba biti
ensko, a ni to, naravno, jo nije bilo izvesno. Ali bol nam je
tako veliki da mislim da niko nije u stanju da govori i o
neemu pria.

Sulejman. Strahovao sam da e Mevlut kad me ugleda


pomisliti da ne alim dovoljno. Ali bilo je upravo suprotno,
zaplakao sam videvi Mevluta pometenog i utuenog. Kada
sam ja poeo da plaem, zaplakali su i Mevlut i moja
majka. A onda sam plakao ne zato to je Rajiha umrla nego
zato to su svi plakali. Kad smo bili mali, Korkut bi
svakome ko plae govorio Ne plai kao ena, ali sada
nikome nita nije mogao da kae. Gledao sam sam
televiziju u gostinskoj sobi kada je uao Korkut. ovee, ti
toliko plae, ali videe, na Mevlut e na kraju opet nai
nain da bude srean.

Korkut. Sulejman i ja smo preuzeli Rajihino telo iz hitne


pomoi. Rekli su nam: Najbolje kupaju pokojnice u
Istanbulu u kupaonici damije Barbaros na Beiktau
sunerom, sapunjavom vodom, s najboljim pokrovom,
pekirom i ruinom vodom. Tako smo i uradili i dok smo
obojica puili u dvoritu, ekali smo da Rajiha bude
okupana. I Mevlut je doao u upravu groblja Sanaji.
Zaboravio je krtenicu pa smo se sva trojica vratili na
Tarlabai. Mevlut nije mogao da u kui nae krtenicu,
potom se sruio na krevet i zaplakao, onda je ustao,
potraio i naao dokument. Vratili smo se. Bila je guva u
saobraaju.

Tetka Safije. Suze su mi kapale u posudu dok sam


pripremala alvu. Gledala sam kako se svaka gubi u

461
komadima alve: kao da sam i ja neto zaboravljala kada
suza nestane.
Hoe li nestati gasa? Da sam stavila malo vie mesa u
jelo s povrem? Umorni od plakanja dolazili su u kuhinju,
podizali poklopce i utke dugo gledali u erpe. Nekako je
izgledalo da ako dugo plae, ima pravo da ue u kuhinju
i nad poretom gleda ta ima u erpi.

Samiha. Jadne Fatma i Fevzije su preko noi ostale kod


mene. Dola je i Vediha i rekla: Dovedi ih kod nas. Tako
sam se prvi put vratila kui Aktaovih na Dutepeu iz koje
sam pobegla i napustila je pre jedanaest godina da se ne
bih udala za Sulejmana. Ferhat je rekao Pazi na
Sulejmana! ali ga nije bilo tu. Pre jedanaest godina, svi su
mislili da u se udati za njega, pa ak i ja! Iz radoznalosti
sam gledala oko sebe: soba u kojoj sam tada bila s ocem,
kao da se smanjila, ali je jednako mirisala na vosak.
Dozidali su dva sprata. Moja je situacija bila teka, ali svi
smo mislili na Rajihu. Opet sam zaplakala. Ako plae niko
ne moe da se ljuti na tebe, a ni da ti postavlja pitanja.

Tetka Safije. Najpre su se od plakanja umorile Mevlutove


erke Fatma i Fevzije, a zatim Vediha, pa su dole u
kuhinju i dugo gledale u erpe i friider kao da gledaju
televiziju. Potom je dola i Samiha. Uvek sam je volela.
Nisam ljuta na tu devojku koja je isprva Sulejmana
oduevila, opila svojom lepotom i ostavila.

Vediha. Hvala bogu, enama je zabranjeno da idu na


sahranu. Ja to ne bih izdrala. Kada su mukarci otili u
damiju, mi ene smo ostale kod kue i Mevlutove keri
sve zajedno smo lile suze. Ponekad plae jedan deo sobe i
utom uuti, da bi zaplakao drugi deo. Nisam ekala one to

462
se vraaju sa sahrane, pa ak ni vee, ve sam otila u
kuhinju i svima posluila alvu. Kada je ona stigla, pla je
prestao. Dok sam s Fatmom i Fevzije jedui alvu gledala
kroz prozor dole, videla sam Turanovu i Bozkurtovu
crnobelu fudbalsku loptu. Poto je alva pojedena, ponovo je
poeo pla, ali ovek se na kraju umori neprestano plaui.

Hadi Hamit Vural. Nevesti neaka Aktaovih je mladoj


doao sudnji as. Dvorite damije je bilo prepuno ostarelih
mlekadija iz Konje. Veina njih mi je prodala placeve koje
su ogradili ezdesetih i sedamdesetih. Kasnije su se svi
pokajali i kau kamo sree da sam kasnije prodao i uzeo
vie para. Kau Hadi Hamit jeftino uzeo moju zemlju. A
niko ne kae da je Hadi Hamit, hvala mu, dao dakove
para za narodno zemljite koje smo ogradili na tamo nekoj
uki koje nije imalo ni tapiju. Da su jedan procenat tog
novca dali udruenju za zatitu damije i vrata kole za
uenje Kurana, ne bi trebalo ja da dajem pare, ali ve sam
se navikao na ove ljude, svima se saoseajno smeim,
pruam ruku onima koji ele da je poljube. Mu pokojnice
je bio skrhan bolom; pitao sam ta je taj Mevlut radio posle
mlekadijskog ivota; ispriali su mi i bilo mi je ao. Pet
prstiju nisu jedan. Neki postane bogat; neki mudar; neki je
dostojan pakla; neki raja. Pre vie godina sam im doao na
svadbu i poklonio mladoenji sat, podsetili su me i setio
sam se. Po ivici stepenita koje izlaze na damijsko dvorite
nagomilali su prazne pakete i kutije; Je li damija vae
skladite? upitao sam; sklonie ih. Doao je imam, masa se
okupila. Na Prorok je rekao Najlepe je na pogrebnoj
molitvi stajati u poslednjem redu. Odista volim da
posmatram dok vernici pozdravljaju nadesno, pa nalevo, i
zato ne proputam molitvu na sahrani. Molio sam Alaha da
tu enu poalje u raj ako je bila dobar ovek, a ako je

463
grenica da joj oprosti, kako se zvala, a sad je rekao imam-
efendija. Pokojna gospoa Rajiha je bila siuna, sasvim
laka, i ja sam na trenutak poneo na leima njen koveg, bio
je kao pero.

Sulejman. Bio sam stalno uz Mevluta, jer mi je Korkut


rekao da budem na oprezu. Dok se u grob lopatama bacala
zemlja, zamalo to nije pao u njega, pa sam ga pridrao s
lea. U tom asu mu je ponestalo snage i nije mogao da
stoji na nogama. Stavio sam ga da sedne na ivicu jednog
drugog groba. Mevlut nije ustao s mesta dok nisu poloili
Rajihin koveg i dok se masa nije razila.
Mevlut je u stvari eleo da ostane na groblju, na mestu
gde ga je Sulejman posadio da sedi. Oseao je da Rajiha
oekuje od njega nekakvu pomo. Ako bi ostao sam, mogao
bi da kao vodu oita molitve koje mu zbog guve nikako
nisu dolazile u pamet i pomogne joj. Mevlut je znao da e
itanje molitve olakati pokojniku dok mu se telo zatrpava
zemljom i duh uzdie iz groba. Povrh toga, dok je sedeo na
groblju, raznovrsni nadgrobni spomenici, empresi u
pozadini, drugo drvee i trava, svetlost, bili su sasvim nalik
na sliku koju je video u listu Irad i koju je zajedno s
Rajihom izrezao i okaio na zid Paenoga. To je u
Mevlutu probudilo doivljaj ve vienog. Dok je nou
prodavao bozu ponekad je bio zanet tom iluzijom i
prihvatao ju je kao igru koju njegov um igra s njim i uivao
u njoj.
Mevlutova svest je pokazivala tri osnovne reakcije na
Rajihinu smrt koje je nekad doivljavao kao snovienje, a
nekad kao stvarnost:
Prva i najdugotrajnija reakcija bila je neprihvatanje da
je Rajiha umrla. Iako mu je ena preminula na rukama,
njegov um je esto fantazirao da se tako neto nije

464
dogodilo: Rajiha je bila u sobi, upravo je neto rekla i
Mevlut je nije uo; malo potom e ui; ivot je tekao kao i
uvek.
Druga reakcija bila je to je Mevlut bio ljut na sve i
svakoga. Ljutio se na taksistu koji je Rajihu prekasno
odvezao u bolnicu, na inovnike koji nikako nisu izdavali
nove krtenice, na muhtara, doktore, one koji su je ostavili
samu, one to su podizali cene, teroriste i politiare.
Ponajvie je bio kivan na Rajihu: to ga je ostavila samog.
to nije rodila muko dete Mevlidhana i to je izbegla da
bude majka.
A trea reakcija u njegovoj glavi bila je da pomogne
Rajihi na njenom putovanju posle smrti. eleo je da je
barem na onom svetu dotakne neko dobro od njega. Rajiha
je sada u grobu bila mnogo usamljena. Ako bi Mevlut
poveo keri i ako odu na groblje i oitaju Fatihu, Rajihine
muke bi se umanjile. Neko vreme poto je pored groba
poeo da ita Fatihu, Mevlut je brkao rei ije znaenje
ionako nije tano znao, neke je izbacivao i umirivao se
milju da je namera da se moli ono to je bitno.
Prvih meseci Mevlut je sa svoje dve keri posle posete
Rajihi na groblju Sanajii odlazio Aktaovima na Dutepe.
Tetka Safije i Vediha su iznosile jelo devojicama koje su
ostale sirotice, davale im okoladu i biskvite kojih tih dana
nije nedostajalo u kui, putale televiziju i sve etiri
zajedno gledale filmove.
Za vreme tih kunih poseta posle groblja dva puta se
sreo sa Samihom. Mevlut je uviao smisao Samihinog
ponovnog dolaenja u kuu koju je pre toliko godina
napustila pobegavi za Ferhata: Samiha je tu tekou
podnosila kako bi viala svoje sestriine, teila ih i bila im
uteha.
Prilikom jedne od poseta Dutepeu, Vediha je rekla da

465
e se pridruiti Mevlutu i devojicama ako u toku leta budu
ili u Bejehir. Objasnila je da je stara kola u Denetpinaru
pretvorena u konaite putnika i da je Korkut pomogao
seoskom odboru. To je bio prvi put da je Mevlut uo za
odbor koji e se ubudue razviti. Mislio je da u selu nee
mnogo troiti novac.
Dok je s Fatmom i Fevzije sedao u autobus za Bejehir,
Mevlut je pomislio da bi moglo da se desi da se do kraja
ivota vie nikada ne vrati u Istanbul. Ali posle prva tri
dana mu je bilo jasno da je ostanak u selu nestvarna iluzija
satkana od bola za Rajihom. Tu nije bilo hleba i sve u
svemu mogli su da budu privremeni gosti. eleo je da se
vrati u Istanbul. Sve je bilo u Istanbulu centar gravitacije
njegovog ivota, njegov bes, srea, Rajiha.

Keri su na prvi pogled makar malo zaboravile na al za


majkom uz panju babe po ocu i tetke, ali su se zasitile
brzo seoskog ivota i njegove zabave. Selo je i dalje bilo
siromano. Fatmi i Fevzije se nisu dopadale ale i
interesovanje muke dece njihovih godina. Uvee su
spavali u istoj sobi s babom, razgovarale s njom i sluale
seoske legende, stare svae, ko je s kim u zavadi, ko je
kome dumanin; malo su se razonodile, a malo i plaile i
seale da su bez majke. Mevlut je u selu jasno uvideo da je
u dubini due bio ljut na svoju majku to nije dola u
Istanbul i to ga je tako ostavila tamo samog s ocem. Da su
mu se majka i starije sestre preselile u Istanbul, moda
Rajiha ne bi dola u bezizlaznu situaciju da sama pobaci
dete.
Mevlutu je donekle uivao u tome da ga majka ljubi i
mazi poput deteta i govori mu Ah, Mevlute moj. Posle tih
emotivnih trenutaka, eleo je da se sakrije u neki oak, da

466
pobegne daleko, ali se ipak s nekim poslednjim izgovorom
vraao majci. Kao da je u majinoj nenosti bila ne samo
Rajihina smrt nego i tuga skopana s tim to Mevlut nije
kadar da uspe u Istanbulu i to i dalje osea potrebu za
podrkom brae od strieva. Za razliku od oca, Mevlut za
dvadeset pet godina nikada nije poslao novac majci u selo i
zbog toga se stideo.
Mevlut je u seoskim danima vie uivao u druenju s
tastom Abduralmanom u Gumudereu gde je tri puta
nedeljno peke iao s kerkama nego s majkom i sestrama.
Abdurahman-efendija je svaki put kriom od Fatme i
Fevzije za rukom sluio Mevlutu rakiju u nelomljivim
staklenim aama i dok su se unuke zabavljale u seoskim
vrtovima pripovedao dvosmislene alegorine prie: Obojici
su ene umrle mlade pre nego to su rodile sledee dete
(muko dete). Obojica e ostatak svojih ivota posvetiti
kerima. Obojica e se kad god pogledaju bilo koju od keri
s tugom seati njihove majke.
Mevlut je poslednjih dana u selu jo ee odvodio
devojice u selo njihove majke. Sve troje su voleli da
hodajui stazama meu drveem i golim breuljcima
zastanu i gledaju prizor u podnoju, senke seoceta u daljini,
vitke minarete damija. Dok su gledali male zelene
povrine na stenovitoj zemlji, jarkoute njive koje je sunce
obasjavalo kroz oblake, jezero koje se iz daljine videlo kao
jedna crta i groblja s empresima, meu njima je nastajao
tajac. Iz daljine bi lajali psi. Mevlut je u povratku u
autobusu shvatio da e ga seoski prizori uvek podseati na
Rajihu.

7. PAMTIVEK POTRONJE
467
STRUJE
SULEJMAN U NEVOLJI
Ferhat. Leto 1995. godine proveo sam na ulicama i
arhivama Elektrodistribucije Jeditepe tragajui za svojom
ljubavi na struju Selvihan. Popuio sam nebrojeno mnogo
cigareta i ispio isto toliko aja s dvojicom penzionisanih
arhivskih pisara kompanije meu fasciklama s kartonskim
koricama, metalnim icama i gvozdenim bravama
poreanim po policama, sveskama i utim kovertama iz
kojih su ispadali pranjavi svenjevi hartije stari
sedamdeset-osamdeset godina. Pranjavi arhiv
Elektrodistribucije Jeditepe, iako je nekoliko puta menjala
naziv, predstavljao je celokupni pamtivek proizvodnje i
prodaje struje koja je poela s fabrikom Silahtar 1914.
godine. Po miljenju starih slubenika uzaludan je bio
napor da se u gradu naplati struja, a da se nema taj
pamtivek i bez da se naue trikovi koje su Istanbulci razvili
u poslednjih osamdeset godina, da bi preuzeli taj pamtivek
i obmanuli dravu, a da se ne razume graaninov duh
potronje i plaanja struje.
Sredinom leta smo saznali da nove gazde
Elektrodistribucije Jeditepe iz Anadolije moda nee deliti
isto miljenje. eleli su da arhiv prodaju starinarima po
ceni papira na kilogram, pa ak i da ga spale. Stariji od
dvojice pisara je na to reagovao recima: Nek i nas onda
spale! Drugi je rekao da kapitalizam nije najstranija stvar
ve skorojevii iz provincije koji su doli u Istanbul
prekinuvi vezu s Anadolijom. Kasnije su promenili stil: Ja
bih moda objasnio gazdama iz Kajserija koliko je arhiv
potreban i neizbean za elektronsku naplatu tako da bi se

468
ta velika humana i tehnika riznica spasila.
Tako smo otpoeli posao od najstarijih, nekih na
osmanskom, a nekih na francuskom jeziku rukom pisanih
miriljavih registara od debele bele hartije od pre osnivanja
Republike i alfabetske revolucije. Nastavili su, ukazujui
poput istoriara, u koje etvrti se elektrina struja u
Istanbulu proirila 1930-ih i gde se najvie troila kao i da
je u to vreme Istanbul jo bio pun nemuslimana.
Pokazujui poutele stranice svezaka od po stotinu, pet
stotina i devet stotina stranica, objasnili su mi da je po
sistemu uvedenom 1950-ih svaki blagajnik iao u odreeno
podruje, u niz kvartova poput osmanskih poreznika, tako
da su tu kao policajci poznavali sve sugraane i beleili sve
pojedinosti i prevare.
Od izguvanih i uflekanih listova beli su pripadali
stambenim objektima, ljubiasti radnjama, a crveni
industrijskim preduzeima. Prave velike prevare pravili su
ljubiasti i crveni pretplatnici, ali ako mladi blagajnik
gospodin Ferhat paljivo proita delove napomene i prati
herojske napore slubenika, video bi da su posle
sedamdesetih godina dvadesetog veka bespravna naselja,
Zejtinburnu, Talitarla, Dutepe i okolina bili raj za krau
struje. U delu napomene, koji je na kasnije tampanim
listiima dobio naziv komentar, slubenici
elektrodistribucije su plavim olovkama koje su pisale jedino
ako pljune u njih i ovlai ih i hemijskim olovkama i
svojim sitnim ili krupnim vrakopisom upisivali svoje misli
o potroaima, brojilima i trikovima za krau struje. Oseao
sam da me sva ta saznanja pribliavaju Selvihan.
Napomene tipa kupili su friider, imaju drugu
elektrinu pe pisane su da se slubenik koji oitava
strujomer podseti i obrauna priblinu potronju struje u
objektu. Po miljenju pisara, arhiv nam je davao vrlo jasnu

469
evidenciju o tome kada je i u koju kuu u Istanbulu uao
friider, pegla, maina za pranje vea, elektrina pe i
mnoge druge naprave. Vratili su se u selo, Nema ih
dva meseca zbog svadbe, Otili su u vikendicu,
Imaju dva gosta iz zaviaja i takve zabeleke i kretanje
u gradu su utvrivani sa stanovita potronje struje.
Ponekad sam nailazio na listie za brojilo nonog kluba,
evabdinice i bara amija iz Surmene i koncentrisao se na
njih zaboravljajui napomene. Tada bi stari pisari stavljali
preda me jo zabavnije i pounije primedbe: Listi e biti
zakaen za ekser na kvaci vrata, Ii du zida pored
esme u mahali i nai brojilo iza smokvinog drveta,
Visoki ovek s naoarima je lud. Ne razgovaraj s njim, U
dvoritu je pas. Zove se Kont. Ako se pozove, ne napada,
Vodovi svetiljki na gornjem spratu nonog kluba su i sa
spoljne i s unutranje strane.
Po miljenju starih pisara, slubenik koji je napisao
poslednju zabeleku je bio hrabar i revnostan junak. Veina
blagajnika kada otkrije veliku i umetniki izvedenu
prevaru na mestima kao to su noni klub ili tajna
kockarnica (uo sam da Surmenelija Sami ima i
kockarnice) nije beleila taj podatak i tako nije bila
prinuena da bilo s kim deli mito koje su primali da bi
prikrili krau. Kada bih naiao na takvo saznanje, napravio
bih prepad na strujomere ije sam brojeve uzeo, bifee,
restorane i none klubove, zamiljajui kako samo to
nisam zadao udarac Surmeneliji Samiju koji dri Selvihan u
ropstvu i ponovo pronaao svoju dragu.

Mahinur Merjem. Dok mi se bliila etrdeseta, ostala sam


trudna. Sama ena mojih godina mora sama da misli o
svom ivotu i budunosti. Sulejman i ja smo ve deset
godina zajedno. I da naivno verujem u Sulejmanove

470
izmiljotine i zamajavanja, moje telo bolje od mene zna ta
treba raditi.
Nisam imala nikakvu sumnju da e Sulejman loe
primiti tu vest. Najpre je pomislio da opet pretim laima ne
bih li uspela da se udam za njega. A potom to smo kod
kue na Dihangiru vie pili i obostrano povisivali glas,
lagano mu je bilo sve jasnije da u utrobi zaista nosim
njegovo dete i prepao se. Mnogo je popio, napravio lom u
kui, srce mi je slomio. Ali videla sam i da se obradovao.
Kada je god doao meu nama je nastala svaa, s tim to
sam se je ponaala pomirljivo. On bi umnoavao pretnje i
poveavao koliine rakije. Rekao je da e prestati da mi
prua podrku da pevam tursku pop muziku.
Sulejmane, umreu zbog svoje bebe, a ne zato to u
ostaviti muziku, govorila sam povremeno.
Tada bi postao saoseajan i mek. Ali i da nije
smekavao, vodili smo ljubav posle svake svae.
Zar je tako lako voditi ljubav s jednom enom i onda je
ostaviti na cedilu? pitala sam ga.
Sulejman je postien gledao ispred sebe. Ponekad je
izlazei iz stana govorio da je to poslednji put da ga vidim
ako tako nastavim.
Onda zbogom, Sulejmane, odgovarala bih i zatvarala
vrata dok su mi iz oiju tekle suze. Sada je ve dolazio
svakog dana u nedelji i beba u mom stomaku je polako
rasla. Nekoliko puta je krenuo da me udari.
Udri, Sulejmane, udri, rekla sam mu. Moda ete me
se lako resiti, kao Rajihe.
A ponekad bi ga savladala takva bespomonost da mi je
bilo ao Sulejmana. Dok bismo ipak utke i gospodski
sedeli grei se poput trgovca kome je brod potonuo na
Crnom moru, ja bih mu priala da emo biti mnogo sreni
zajedno, da vidim dragulj u njegovoj dui i da u ivotu nije

471
lako nai tu bliskost i drugarstvo koji postoje meu nama.
Stariji brat te je zgazio, kad bi se drao dalje od njega,
veruj mi, bio bi sasvim drugi ovek, Sulejmane. Nema
potrebe da se bilo koga plai.
Tako se polako otvorila tema mog noenja marame.
Uiniu sve to je u mojoj moi u vezi s tim, govorila bih.
Ali postoji neto to u moi i to neu moi da uradim.
Kao i ja, rekao bi jadni Sulejman. Reci ta je to to
e moi.
Neke ene zahtevaju versko venanje osim graanskog
samo da dobronamerni ovek za koga se udaju ne bi patio.
I ja to mogu da uinim. Ali najpre vai treba da odu u kuu
na Uskudaru i zvanino me isprose od mojih roditelja.
Mevlut je nastavio da radi kao uvar na parkingu
Damatove reklamne firme poto se u jesen 1995. godine s
erkama vratio u Istanbul. Damat je kao prirodno prihvatio
da njegov stari kolski drug ode u selo, jer mu je ena
umrla, te je na njega ponovo preneo zadatke koje je u
Mevlutovom odsustvu poverio portiru. Mevlut je primetio
da je u proteklom periodu Kemal iz Zonguldaka proirio
parking-prostor bande, s dve saksije i nekoliko kamenih
kocki pomerio graninu liniju i, to je jo gore, za tri
meseca usvojio jo grublji stil razgovora s njim (Govee,
rekli smo da pomerite onaj BMW!), ali nije pravio pitanje.
Posle Rajihine smrti je pod svakim izgovorom bio kivan na
sve i svakoga, ali iz nekog razloga nije mogao da se ljuti na
Zonguldakliju koji je sada na sebi imao novi teget sako.
Uvee je opet prodavao bozu, a ostatak vremena
posveivao kerima. Ali njegova panja nije ila dalje od
pitanja koja nisu zalazili u dubinu, tipa Jesi li napisala
zadatak?, Jesi li sita?, Jesi li dobro? Isuvie je bio
svestan da njegove erke posle smrti majke jo ee odlaze
kod tetke Samihe, ali da njemu ne ele da govore o tim

472
posetama. Zato, kada je jednog jutra neko pokucao na
vrata poto su Fatma i Fevzije otile u kolu i ugledao
Ferhata, pomislio je da se radi o njegovim kerima.
Vie se u ovaj kvart ne ulazi bez oruja, rekao je
Ferhat. Droga, prostitutke, otpadnici, sve vrste bandi Da
potraimo stan za tebe i devojice na drugom mestu
Mi smo zadovoljni, ovo je ovde Rajihin dom.
Ferhat je rekao da je tema koju e da pokrene vrlo
ozbiljna i poveo Mevluta u jednu od novih kafeterija koje
gledaju na Trg Taksim. Dugo su razgovarali zurei u masu
koja je tekla ka Bejogluu. Mevlut je odlino razumeo da mu
drug predlae da bude neka vrsta blagajnikog pomonika.
Dobro, kakvo je tvoje lino vienje celog tog posla?
Po tom pitanju su mi lino i slubeno miljenje
istovetni, odgovorio je Ferhat. Taj posao e usreiti i tebe
i devojice i Rajihu koja se s one strane brine za vas.
Zaradie dobre pare.
U sutini, suma novca koji e Mevlut zvanino dobijati
od Elektrodistribucije Jeditepe nije bila tako visoka. Ako
pone da uteruje dugove za struju u zvanju Ferhatovog
pomonika, zaradie mnogo vie od onoga to zarauje kao
uvar Damatovog parkinga. Ali slutio je da e mnogo
para o kojima je Ferhat govorio biti mogue samo tako to
e deo isplata pretplatnika stavljati u dep kao baki.
I gazde iz Kajserija znaju da kome kaika upadne u
med on je polie, nastavio je Ferhat. Poee da radi tri
dana poto donese diplomu srednje kole, prijavu boravka
i linu kartu i est fotografija za dokumenta. U poetku
emo zajedno ii na posao, ja u te svemu nauiti. Mevlute,
nama je odve stalo do tebe, jer si poten i dobar za ovaj
posao i jer nikoga nee otetiti.
Bog bio zadovoljan s tobom, rekao je Mevlut i
pomislio idui ka parkingu da ak ni Ferhat nije primetio

473
neto podrugljivo u tim recima. Posle tri dana je pozvao
broj koji mu je dao.
Prvi put si doneo sasvim ispravnu odluku, rekao je
Ferhat.
Kroz dva dana sastali su se na autobuskoj stanici
Kurtulu. Mevlut je na sebi imao dobar sako i neuflekane
pantalone. Ferhat je poneo jednu od tani koje su stari
pisari nosili u godinama svoje mladosti. I tebi u da sredim
jednu staru blagajniku tanu, obeao je. Od njih se
pretplatnici plae.
Uli su u jednu ulicu iza Kurtulua. Mevlut je ponekad
nou i dalje dolazio u taj kvart da prodaje bozu. Ulica je
nou izgledala modernije zahvaljujui neonskim
svetiljkama i svetlima televizora, ali tog jutra je u svojoj
skromnosti bila kao pre dvadeset pet godina, u godinama
kada je Mevlut iao u srednju kolu. Do podneva su u toj
mahali pregledali blizu dve stotine pedeset brojila koji se
nalaze u istom registru.
Ulazili su u stambene zgrade i najpre pregledali
strujomere kod portirskog stana. Broj sedam ima veliki
nagomilan dug, za poslednjih pet meseci su izdate dve
opomene i jo nije platio, a vidi brojilo radi kao sat, rekao
je Ferhat kao neki uitelj. Okretao je bele stranice sveske
koju je izvadio iz tane i itao neke brojeve zakiljivi
oima, Broj est je prole godine uloio prigovor na dva
velika rauna od tada. Mi mu nismo iskljuili struju, ali
vidi, brojilo se i ne mrda s mesta. Da pogledamo.
Stepenicama to miriu na memlu, luk i preno ulje,
najpre su se popeli na trei sprat, do broja sedam i
pozvonili. Elektrodistribucija! uzviknuo je Ferhat glasom
koji objanjava, ali i okrivljuje poput tuioca sigurnog u
sebe.
Ukuani su se uspaniili, jer je na vratima inkasant za

474
struju. Naroito je u modernom i autoritarnom tonu koji je
Ferhat imao govorei Elektrodistribucija! bilo neega to
je prevazilazilo i ujedno pretilo porodinoj intimi. U
danima u kojima je iao od vrata do vrata i prodavao kiselo
mleko, Mevlut je esto doivljavao i nauio te finese. Sada
je mislio da Ferhat od njega oekuje pomo koliko zbog
toga to ga je smatrao potenim toliko i zbog tog iskustva
koje je imao kada se radi o kui i intimi, dakle iskustva
koje mu omoguava da na adekvatan nain razgovara sa
enama, a da ih ne uznemirava.
Vrata stana koji je imao dugovanja ponekad su se
otvarala, ponekad nisu. Ako nisu, Mevlut je ba kao i
Ferhat uljio ui ka umovima koji dopiru iz stana. Ako bi
se bat koraka koji se primicao posle kucanja na vrata i re
Elektrodistribucija! odmah prekidao, to je zasigurno
znailo da je neko unutra, ali da ne otvara znajui da ima
dug za struju. Ali najee bi se vrata otvarala i na pragu bi
se pojavila neka domaica, majka ili tetka povezane glave;
ili ena s detetom u naruju; stari deda nalik na utvaru;
ljutit i dokon ovek; ena s ruiastim rukavicama za
pranje sudova; ili baka koja ne vidi dobro.
Ferhat bi na otvorena vrata ponovio
Elektrodistribucija! u stilu dravnog inovnika. Imate
neplaen raun!
Neki bi odmah rekli neto tipa Majstore, doi sutra,
nemam sitno, ili Danas nemamo kod sebe novca! Neki
bi govorili: Dete, kakav raun, mi svakog meseca
izmirujemo dug u banci. Bilo je mnogo onih koji su
govorili Ma jo jue smo uplatili ili Na poetku svakog
meseca dajemo portiru novac zajedno s raunom.
Vala u ovoj svesci stoji da imate neizmiren raun,
odgovarao bi Ferhat. Sada sve izlazi automatski iz
kompjutera. Naa je obaveza da vam iskljuimo struju zato

475
to je niste platili.
Bacio je pogled ka Mevlutu koliko s ponosom to
demonstrira da je vlast toliko i s uitkom to mu predaje
lekciju i nagovetava neograniene mogunosti posla. Ako
tajanstveno ode nita ne govorei, oni koje su ostavili na
vratima okrenuli bi se ka Mevlutu. A on je jo od prvih
asova poeo da prepoznaje uspaniene poglede koji kau
ta e sada biti, hoe li nam iskljuiti struju?
Ferhat je uglavnom sam saoptavao pozitivnu odluku
potroau koji je stajao na vratima. Ne iskljuujem do
sledeeg puta, ali struja je privatizovana, trei put nee
moi! Ako iskljuim, posle ete platiti i ukljuenje, dobro
razmislite. Ili je odgovarao Poto je u kui trudnica, ovaj
put ne diram, ali ovo je poslednji put! Ili je govorio Ako
ne moete da platiti, onda ete paljivo koristiti struju!, a
lice na vratima koje je to shvatilo kao da struja nee biti
iseena je odgovaralo Bog bio zadovoljan s tobom! A
ponekad bi
Ferhat ukazivao na slinavo dete koje stoji na vratima i
govorio Zbog njega neu iskljuiti, ali sledei put neu
voditi rauna ni o detetu ni o suzama, da znate.
Nekoliko puta je deak koji je otvorio vrata rekao da
nikoga nema kod kue. Neka deca se previe uzbude dok
to izgovaraju, a neka govore kao odrasli koji su zakljuili da
je laganje neka vrsta razboritosti. Ferhat bi znao da dete
lae, po tome to su unutra oslukivali glasove pre nego to
je pozvonio, ali ga nije dovodio u nepriliku i nije ga vreao.
Dobro, sinko, govorio bi kao neki srdani ika.
Dovee reci roditeljima da imate dug za struju, je 1 vai?
Kako se zove?
Talat!
Bravo, Talate! Zatvori vrata da ne dou vuci da te
pojedu.

476
Ali to je bila poza koju je Ferhat zauzeo prvog dana da
bi Mevlutu pokazao da je posao lak i oputen. Nije odreito
odgovarao pijancima koji bi govorili Elektriaru, ne
dugujemo mi nikome nita osim Bogu!, besnima koji su
vikali Drava je postala gulikoa, ne moemo da vam se
nadajemo para, nitkovi!, starcima s vetakim vilicama
koji bi im pred nosom zalupili vrata s reima Goreete u
paklu zbog mita, besposlenim pametnjakoviima koji su
pitali Otkud znam da si slubenik Distribucije? Isprva
nije dovodio u nezgodnu situaciju one koji su ga lagali
gledajui ga u oi i one koji su govorili Majka mi je unutra
na samrti, Otac nam je u vojsci!, Mi smo novi zakupci,
to je dug starog kirajdije. Dok su izlazili iz zgrade, Ferhat
je paljivo objanjavao Mevlutu ta je tano od tih
podataka: ovek koji kae Ne moemo da vam se
nadajemo para! je svaki put lagao da je podmitio drugu
ekipu iz Elektrodistribucije. Deda s vetakim zubima u
stvari nije poboan, Ferhat ga je esto viao u krmi na
trgu Kurtulu.
Cilj nije tiranisati te ljude, nego uzeti im pare za struju
koju su koristili, rekao je Ferhat kasnije dok su sedeli u
jednom kafeu. Nema logike u iskljuivanju struje i
kanjavanju siromanog oveka, ene, dece ako ne mogu
da daju novac. Ko stvarno ne moe da plati, ko malo ne
moe da plati, ko u stvari moe da plati, a lae, ko je
prevarant, ko je iskren, to je na tebi da ustanovi u ovom
poslu. Gazde su mi dale ovlaenje da izvrim procenu kao
neki sudija, moj posao je procena. Tj. i tvoj posao
Razume li me?
Razumem, odgovorio je Mevlut.
Mevlute dragi, u ovom poslu postoje dve velike
zabrane: Nikad nee da lupi broj brojila koje nisi otiao
da vidi i da napie kao da si ga video. Ako to saznaju,

477
gotov si. Uz to, tebi ne treba da govorim, ali ne dosauj
enama, ne gledaj ih, ne elim ni najmanji prigovor. To je
stvar potenja firme, nee se osvrtati na tvoje suze Da te
odvedem veeras u klub Bahar[28] u ime poetka naeg
posla?
Veeras prodajem bozu.
I veeras? Ali od sada e dosta zaraivati.
Svako vee u ii u bozu, odgovorio je Mevlut.
Ferhat se nasmejao naginjui telo napred pokretom koji
je znaio razumem.

8. MEVLUT U NAJUDALJENIJIM
MAHALAMA
PSI LAJU NA ONE KOJI NISU NAI
Stric Hasan. Nita nisam rekao kada sam uo da je neka
pevaica starija od Sulejmana ostala trudna s njim i da e
se njome oeniti. Mnogo nam je bilo ao Mevluta. Kad god
vidim te nesree kaem Safije da sam dobro uradio to se
nisam vie pomuio zbog te bakalnice. Volim ak da svakog
dana u svom duanu presavijam novine i pravim papirne
kese.
Vediha. Pomislila sam da je to ak i dobro za
Sulejmana. Jer se ovako idui ne bi oenio. Samo smo
Korkut i ja otili zajedno sa Sulejmanom u kuu na
Uskudaru da prosimo gospou Melahat od njenog oca.
Sulejman je obukao odelo i stavio kravatu. Nije se toliko
trudio ni zbog jedne devojke koju smo ili da vidimo i to me
je dirnulo. I ruku svog tasta koji je inovnik u penziji

478
poljubio je s velikim potovanjem. Oito da Sulejman voli
tu Melahat. Nije mi jasno zato i ba me zanima. Na kraju
je i ona izala i dola u sobu. Bila je dostojanstvena,
elegantna i negovana. etrdesetogodinja ena nam je
posluila kafu poput nekog petnaestogodinjeg devojurka
koji je izaao pred provodadije. Dopalo mi se to stvar nije
okretala na alu i to je bila odmerena i puna potovanja.
Zatim je i sama uzela kafu. Izvadila je paklicu samsuna.
Dala je jednu cigaretu ocu s kojim se tek bila pomirila i
onda zapalila jednu i sebi i oduvala dim na sredinu omanje
sobe. U tom trenutku smo svi uutali. Tada sam osetila da
Sulejman ne samo to se ne stidi to ju je ostavio u drugom
stanju i bio primoran da je uzme za enu, nego se ponosi
to se eni tom enom. Dok se dim cigarete gospoe
Melahat izvijao po sobi poput plaviaste magle, osetila sam
da se Sulejman uzoholio kao da sam uspeva da dim njene
cigarete dune Korkutu u lice i bila sam zbunjena.

Korkut. Nisu imali naroitih zahteva, niti su zanovetali da


hoe te ovo te ono. Skromni, dobronamerni, siromani
ljudi. Oito da nisu stekli nikakvo versko obrazovanje.
Narod Dutepea je sklon ogovaranju. Odluili smo da
svadbu ne pravimo na Medidijekoju, nego negde daleko
od svih, pa smo Sulejman i ja udesili jednu malu ali
kvalitetnu salu za svadbe na Aksaraju. Potom sam rekao
Sulejmanu: Hajde da kao braa i mukarci popijemo jednu
podnevnu au rakije. Seli smo u jednu gostionicu na
Kumkapiju. Sulejmane, poeo sam posle druge ae, kao
stariji brat ti postavljam jedno sasvim ozbiljno pitanje:
nama se ova dama mnogo svidela. Ali ast jednog mukarca
je vanija od svega. Hoe li gospoa Melahat biti u skladu s
naim nainom ivota, jesi li ti u to siguran?
Ne brini ti, bratac, rekao je prvo. ta hoe da kae

479
kad pominje ast? upitao je zatim.

Ferhat. Dok su oni enili Sulejmana, ja sam kao obian


gost otiao u noni klub Gune[29] i ispitao teren. Dobra
strana blagajnikog posla: ispije dve ae i ujedno zuri
okolo i tako malo upoznaje kako se krade struja, mogue
naine prevare i samozaljubljene gazde koje e uskoro da
kinji.
I ene su zauzimale svoja mesta u uglovima. Te veeri
sam tu dugo posedeo. Za naim stolom su bili brat Demir iz
Dersima, dvojica preduzimaa, jedan stari leviar i jedan
mlad i vredan blagajnik poput mene.
Svaki takav noni klub ima sebi svojstven miris prenog
mesa, rakije, bui, parfema i daha i koji postane slatkast
kao vino, jer se nijedan prozor godinama ne otvara uvlaei
se u tepihe i zavese. Posle izvesnog vremena se privikne
na taj miris, pati za njim i ako ga posle dueg perioda
oseti itajui program za to vee, srce ti poskoi kao da si
zaljubljen. Te veeri smo s respektom sluali Muhterema
Mavija, barunasti glas turske umetnike muzike. Gledali
smo poslednje reklame zabavnog para Alija i Velija i
njihove imitacije politiara i orijentalnu plesaicu Mesrure
koja je poznata i u Evropi. U klubu Gune je bilo mnogo
pevaa turske umetnike muzike i mnogo tuge, a u
pozadini rei i muzike uvek je bila Selvihan.
Posle dva dana u podne sastao sam se s Mevlutom radi
obuke, ovaj put iza Beiktaa. Danas e nam prvi as biti
teorijski, rekao sam mu. Jednom sam ulazio u ovaj
restoran, doi da sednemo. Ne brini, neemo piti, na poslu
smo. Tako se ni tvoji drugari iz lista Irad nee ljutiti na
tebe.
Kada smo seli u poluprazan restoran, Mevlut je rekao:

480
Ne itam Irad, samo sam isekao vest o Paenozima i
jednu sliku.
Mevlute, sad me sluaj, rekao sam ja nervirajui se iz
nekog razloga zbog prostodunosti svog druga. U ovoj
profesiji prva osobina je dobro poznavati ljude Uvek e
biti na oprezu i nikada nee nasesti. Ima ljudi koji kada
me ugledaju na vratima zapomau Tako ti svega,
elektriaru Svi se oni prenemau i iskuavaju me To
e uvideti. Ako treba, uzdrae se i izigravati blagog
oveka. A ako zatreba, rasrdie se i kvrc isei struju
siromanoj udovici Po potrebi e se ponaati kao astan
slubenik turske drave koji ne prima mito. Ne obaziri se
na to to to tako kaem Ja nisam slubenik i ni ti to nee
biti. Novac koji dobije nije mito, to je tvoje i pravo
Elektrodistribucije Jeditepe. Jo u ti ispriati osetljiva
mesta u poslu. ovek ima milione koje je dao u banku s
kamatom, pod jastukom ima dolare, a kada pred sobom
vidi bednog inkasanta, poinje da cmizdri. Posle nekog
vremena i sam poveruje da je bez para i tako iskreno plae
da, veruj mi, ti nisi sigurno toliko plakao za Rajihom. I
naposletku ubede oveka i dosade mu. Dok se ti trudi da
im proita iz oiju i da po licima dece dokui istinu, oni ti
po dranju i ponaanju proniu u duu, vagaju da li da
odmah daju pare i koliko da daju ako e da daju, koju la
da smisle ako nee da daju. U zgradama s dva-tri sprata u
ovim zabaenim ulicama gde ive sitni inovnici, putujui
prodavci, konobari, prodavci i studenti nema portira kao u
velikim zgradama. U njima je najee obustavljen sistem
centralnog grejanja, jer su kuevlasnici i zakupci veinom u
svai oko trokova za mazut ili ugalj i koliko e kaloriferi
sagoreti. Svako sam za sebe gleda da nae reenje za
grejanje i veina nastoji da nelegalno doe do struje za
korienje elektrine pei ili neeg slinog. Najpre e

481
prikupiti te informacije i shvatiti sutinu problema.
A onda to nee pokazati onom pred tobom. Ako po
tvom detinjem licu shvate da si milosrdan i da ima meko
srce i da im nikada nee iskljuiti struju, nee ti nita dati.
Ili razmiljaju, da na ovoj inflaciji uloim pare uz kamatu i
to kasnije isplatim dug, to mi je vei ar. Nije dobro ako
pomisle da si neki razmetljivac i bogata koji za pet kurua
koje ti stara baka tutne u ruke kae da nisu pare, a ni da
pomisli da si gramziv na sitni, da prima svako mito, da
koristi svaku priliku. Razume li? Reci mi kako se greje
ovaj restoran?
Dobro se greje, odgovorio je Mevlut.
Razumeli smo to. Ali ime se greje? Ima pe ili
centralno grejanje?
Ima centralno grejanje!
Da vidimo da li je tako rekao sam.
Mevlut je prineo ruku rebrima radijatora koji je bio tik
do njega i shvatio da nije dovoljno topao. Znai da postoji
neka pe rekao je.
Gde je pe? Moe li da vidi? Ne moe. Zato to
postoje elektrine pei. Poto su napravili nelegalni
prikljuak, ne stavljaju je na sredinu. A i radijatori tek
malo greju, da se odmah ne primeti ta je potedi. Na ulazu
sam bacio pogled strujomeri se polako okreu. Siguran sam
da druge prostorije unutra, poreti, friideri rade na
ukradenu struju.
ta emo da radimo? upitao je Mevlut uspanien
poput deteta koje je svedok pljake.
Pronaao sam broj strujomera tog restorana na
ljubiastim stranama i pokazao Mevlutu. Proitaj
komentar.
Brojilo je pored vrata proitao je Mevlut.
Prikljuak za mainu za sladoled

482
Znai da se leti ovde prodaje sladoled. Vie od
polovine maina koje leti u Istanbulu prave sladoled rade
na ukradenu struju. Vidi, poteni slubenik je posumnjao,
ali tehnike ekipe nisu mogle da utvrde krau. Ili su moda
nali, ali im je rmpalija koji sedi za kasom stavio u dep po
jednu hiljadarku. Na nekim mestima ilegalno povezuju
struju na tako nepojamnom i tako skrovitom mestu da
misle da nikada nee biti uhvaeni pa nikome ne daju ni
filera, ak ni baki dobrodolice. Konobar, sinko, hoe li
doi? Radijator ne greje dobro, hladno nam je.
Da pitam gazdu, odgovorio je konobar.
Konobar zna za prevaru, a moe biti i da ne zna,
objasnio sam Mevlutu. Stavi se na mesto gazde. Ako
konobar zna za krau, moe da prijavi. Ne moe ga lako
izbaciti s posla, ne moe mu u lice rei da je lenj i da u
dep stavlja baki svojih kolega. Najbolje je itav sistem u
restoranu ili u fabrici predati jedne noi dok nikog nema
strunjaku za bespravne elektrine instalacije. Oni tako
umeno sakriju bespravno prikljuenje, da oseti
potovanje prema ljudima. Na posao je neka vrsta igre
aha s njima. Oni kriju, ti pronalazi.
Ne brinite, ukljuio sam grejae, rekao je debeli
gazda koji je doao iz unutranjih prostorija.
Jesi li video, proaputao je Mevlut, nije ak ni
pomenuo grejanje. ta emo? Hoemo li da mu iskljuimo
struju?
A ne, sinko. Druga lekcija: Ako si ustanovio krau, za
pisae je negde u glavi. Ali e ekati najpogodnije vreme
da uzme svoje pare. Ovde nam se danas ne uri.
Ferhate, postao si vuk.
Ali mi je potrebno jagnje kao to si ti, tvoja odmerenost
i potenje. Tim reima sam oduevio Mevluta. Za firmu,
za svet, tvoja iskrenost i istota su najvee blago.

483
Da, ali ja ne umem da se nosim s tim velikim gazdama
i prevarantima, rekao je Mevlut. Da ja vie idem po
kuercima i sirotinjskim etvrtima?
Mevlut je u zimu i prolee 1996. godine svesku za
sveskom, mahalu za mahalom uzimao asove naplate struje
od Ferhata i istovremeno dva-tri dana nedeljno uzimao
registre strujomera po starim bespravnim naseljima ili
sirotinjskim sokacima u centru grada i sam se dao u
potragu za kradljivcima struje. Centar grada je propadao:
stare ruine bez vlasnika u kojima je dok je pre dvadeset
godina radio kao kelner na Bejogluu nalazio utoite,
postale su raj za krau struje. Ferhat je savetovao Mevlutu
da se dri daleko od tih mesta kako bi ga zatitio, a i
znajui da on nee uspeti da uzme novac koji je od tih
mesta trebalo iskamiti. Tako je Mevlut iao na Kurtulu,
Ferikoj, Beikta, Sili. Medidijekoj, ponekad na drugu
stranu Zlatnog roga, u etvrti Uvaenog efendije, Ulice
arambe, Karagumruka, Edirne kapija i skupljao novac od
domaica poput uljudnih starinskih slubenika.
Dok je prodavao bozu imao je zapravo naviku da uzme
najvie neki poklon, par vunenih arapa ili baki, pa ak
novac koji mu daju govorei Zadri kusur! ne pravei od
toga problem savesti i ponosa. Baki koji su mu davali to
im nije iskljuio struju smatrao je naknadom za uslugu i
nije mu bilo teko da ga stavi u dep. Poznavao je te
mahale i te ljude. (Ali oni nisu poznavali Mevluta, nisu
mogli da prepoznaju da su bozadija, koji u zimskoj noi
prolazi ulicama jednom nedeljno ili jednom u petnaest
dana, i inkasant elektrine energije, koji zvoni na vratima
ako ne plaa dug, ista linost. Moda i zbog toga to su
dobri ljudi to nou kupuju bozu sasvim drugaiji od ravih
ljudi koji kradu struju.) U tim mahalama blizu centra grada
Mevlut je osetio da psi ree na njega. Sada je ve neto

484
krae prodavao bozu nou.
Svakako nije mogao da ide na Kultepe i Dutepe kao
blagajnik. Tamo su ga poznavali, ali je uzimao registre
strujomera i odlazio na druga brda, Kutepe, Harmantepe,
Gultepe, Oktepe i stara bespravno podignuta naselja koja
su imala slian razvoj. Vie se ta mesta ne bi mogla nazvati
bespravnim. Za dvadeset pet godina sruene su sve prve
zgrade, jednospratne graevine sazidane od blokova i ta
mesta su postala deo grada poput Zejtinburnua,
Gaziosmanpae, Umranije. I poetna stanica prvih redovnih
autobuskih linija koje su pre dvadeset pet godina ile do
grada je uz pomo jedne damije, podignute Ataturkove
biste i blatnjavog parka postala centar mahale. Tu je
poinjala glavna ulica koja je vodila do kraja sveta. Obe
njene strane bile su prekrivene mranim betonskim
stambenim zgradama s pet-est spratova. Na njihovim
ulazima su bile evabdinice, bakalnice, banke. Ponaanje
porodica, majki, dece, deda i piljara lakomih da kradu
struju se tu nije razlikovalo od osrednjih mesta u centru.
Sline prevare, sline lai, slina naivnost Moda su se tu
vie plaili Mevluta, ali su se vie i iskrenije zanimali za
njega.
Na tim mestima nije bilo starih grobalja nalik na ona u
negdanjim mahalama punih tajanstvenih i izgledom
udnovatih ruiniranih nadgrobnih spomenika s razliitim
balucima i turbanima. Nova, moderna groblja bez
empresa i drvea, oiviena visokim betonskim zidovima
poput velikih fabrika, vojnih kasarni, bolnica bila su izvan
svih tih etvrti. Psi koji su ujutru na ulicama podmuklo
pratili inkasanta Mevluta, spavali su nou u blatnjavom
parku naspram Ataturkove biste u tim mahalama bez
groblja.
Psi su postajali agresivni najee u novim favelama u

485
gradu u koje je Mevlut iao s dobrim namerama. Proveo je
nesrene sate na ulicama u kojima su brojila bila tek
povezana i registri tek stavljeni u fascikle. Prvi put je uo
nazive veine tih mesta do kojih se iz centra grada za dva
sata stizalo autobisima koji su prolazili ispod petlji krunog
puta. Kada je izaao iz autobusa, Mevlut se sa dobrim
namerama pravio da ne vidi naoigled povuene vodove
od meugradskih visokih elektrinih kablova ili one
amaterske koje je razvukao prodavac donera preko puta
autobuske stanice. Oseao je da ti kvartovi imaju neke
gazde, neke efove i da je pod prismotrom. Mevlut je
svojom odlunom, urednom i principijelnom pojavom eleo
da im porui Ja se bavim samo slubenim brojilima.
Nemate zbog ega da se od mene plaite. Ali psi su ga
napali i Mevlut se prepao.
Te nove kue s batama na periferiji grada bile su
napravljene od boljeg, novog materijala u odnosu na
straare iz Mevlutovog detinjstva. Umesto blokova
koriena je cigla, umesto lima plastika, za oluke i cevi
koristio se novi materijal. Kako su te kue, poput starih,
napravljenih preko noi, neprestano rasle s dozidanim
sobama, brojila su stalno ostajala unutra u nekoj prostoriji,
tako da je trebalo zvoniti na vrata da se pogleda ili iskljui
struja. Razjareni psi su u toj taki savladavali blagajnika. U
nekim novim mahalama struja je povezivana na neki stub
na malom trgu, na neku betonsku kutiju, neki zid, pa ak i
visok platan, tako da su se strujomeri povezivali na tu
taku, a ne na kue. Ti centri elektrine energije koji
podseaju na osmanske esme koje su dovodile vodu u
mahalu bili su pod kontrolom opora od po dva-tri psa.
Jednom je u predvorju jedne kue s dvoritem jedan
crni pas napao Mevluta. On je pogledao napomenu koju je
na listiu napisao prethodni inkasant i izgovorio ime psa, ali

486
Karaba nije sluao. Lajui ga je naterao da se vrati nazad.
Mesec dana kasnije, u poslednjem se trenutku spasao
opasnog psa uvara kome lanac nije bio dovoljno dug. U
tim napadima na um mu je padala Rajiha. Sve se to
deavalo, jer nje nema.
Dok je u istoj toj mahali pre nego to e sesti u autobus
s tanom u krilu traio mesto za sedenje u parku, Mevlutu
se pribliio pas lajui. S lea su mu se primicali i drugi i
trei pas. Bili su boje blata. Mevlut je u daljini ugledao jo
jednog crnog psa nejasnog poput uspomene. Svi su zalajali
u isti mah. Da li bi mogao da ih odvrati blagajnikom
tanom? Nije se toliko uplaio nijednog opora pasa.
Mevlut je jednog utorka uvee otiao u tekiju na
arambi. U kuhinji je ostavio bozu. Uvaeni efendija je
bio zaudo ivahan i oko njega nije bilo one nametljive
mase. Kada je video da se odmara, ukratko mu je ispriao
kako ga je pre dvadeset sedam godina obuzeo strah od
pasa. U prvim danima u kojima je 1969. godine poeo da
radi kao prodavac, otac ga je zbog njegovog straha od pasa
odveo u jednu drvenu kuu iza Kasimpae, nekom ejhu.
Taj prvi ejh s belom bradom i velikim stomakom, bio je
mnogo vie staro-vremenski od Uvaenog efendije, seljak.
Dao je Mevlutu neku bombonu i rekao mu da su psi gluva,
nema i slepa stvorenja. Potom je rairio ruke kao da se moli
i rekao i Mevlutu da ih rairi i da u majunoj sobi s pei
devet puta ponovi rei koje on izgovara: SUMMUN,
BUKMUN, UMYUN, FE HUM L YERCIUN.
Ako ga psi napadnu, Mevlut je trebalo da odmah
zaboravi na strah i tri puta ponovi ovaj ajet. Onaj ko se
plai pasa, ba kao onaj ko se plai avola i demona trebalo
je da najpre to izbije iz glave. Kada je otac onih dana u
kojima su zajedno prodavali bozu primetio da mu je sin u
mranoj uliici video senke pasa i prestravio se, isprva je

487
govorio: Ne boj se, ne boj se, pravi se da ih nisi video, ne
boj se. Zatim je aputao: Oitaj ajet, brzo! Mevlut je s
prekomernom panjom pokuavao da uradi to otac kae,
ali nije mogao da se seti ajeta. Otac mu se srdio i grdio
Mevluta.
Poto je ispriao Uvaenom efendiji te uspomene,
Mevlut ga je paljivo upitao: Da li je bilo mogue da ovek
koristei svoju volju izbije iz glave neki strah, neku misao?
Ve je iz iskustva znao da koliko se vie trudio da neto
zaboravi, to mu je utoliko ee ta stvar padala na pamet.
(Recimo, koliko god da je u mladosti eleo da zaboravi
Neriman, toliko je eleo da je prati; naravno o njoj nije
priao Uvaenom gospodinu.) U tom sluaju, elja da se
neto zaboravi, NAMERA DA SE ZABORAVI, nisu bile
dobar nain. tavie, ono to je ovek imao nameru da
zaboravi jo vie mu se vrzmalo po glavi. Bio je srean to
je ta pitanja, koja nije mogao da postavi ejhu na
Kasimpai, hrabro uspeo da postavi Uvaenom efendiji
tekije na arambi, koji je bio moderniji ejh.
Zaborav zavisi od ISTOTE SRCA vernika, od
ISKRENOSTI NJEGOVE NAMERE I VOLJE, rekao je
Uvaeni efendija. Dopalo mu se Mevlutovo pitanje i dao
znaajan odgovor dostojan razgovora.
Mevlut se okuraio pa je s oseanjem krivice ispriao
kako je jedan opor pasa u snenoj noi punog meseca, dok
su ulice bile blistavo bele poput filmskog platna, u trenutku
prignjeio maku ispod jednog automobila. Mevlut i njegov
pokojni otac su utke peke proli, pravei se da to nisu
videli; napravili su se da nisu uli ni samrtni ropac make.
U godinama koje su potom prole grad se moda deset puta
uveao. Iako je zaboravio potrebnu molitvu i ajete, psi
dvadeset pet godina nikada nisu uplaili Mevluta. Ali u
poslednje dve godine poeo je ponovo da ih se pribojava. I

488
oni su to primeivali, lajali na Mevluta i opsedali ga. ta li
je trebalo da radi?
NIJE STVAR U MOLITVI, AJETU, NEGO U
NAMERI, rekao je Uvaeni efendija. Bozadijo, jesi li u
poslednje vreme uinio neto to je obespokojilo narod?
Nisam, odgovorio je Mevlut. Nije rekao da se upetljao
u posao naplate struje.
Moda jesi, a nisi svestan, nastavio je Uvaeni
efendija. Psi naslute onoga ko nije na. Ta vrlina kod njih
je Alahov dar. Zato se oni koji ude da imitiraju Evropljane
plae pasa. Sultan Mahmut II koji je likvidirajui janiare,
stoer Osmanske imperije, pustio da nas Zapadnjaci zgaze,
pobio je i pse, a one koje nije mogao proterao je na
Hajirsizadu Istanbulci su meu sobom potpisali peticiju i
traili da se psi vrate na ulice. Dok je u godinama primirja
Istanbul bio pod okupacijom, psi su opet pobijeni da
Englezi i Francuzi budu spokojni. Divno stanovnitvo
Istanbula ponovo je trailo pse natrag. Sa svim tim
iskustvom, psi duboko oseaju ko im je prijatelj, a ko
dumanin.

9. RASTURANJE NONOG
KLUBA
DA LI JE U REDU?
Ferhat. Posle est meseci, u zimu 1997. godine, Mevlut se
navikao da radi kao blagajnik, ne sekirajte se za njega.
Zaraivao je i novac. Koliko? Sigurno ni sam ne zna. Ali
kao to je ocu svako vee polagao raune za kiselo mleko

489
koje je prodavao u detinjstvu, tako je i meni redovno
polagao raun. Uvee je prodavao bozu i nije radio nita
zbog ega bi pocrveneo u licu.
Ja sam bio taj koji je bio blizu stvari od kojih ovek
pocrveni. Sve ono to sam uo sa svih strana potvrivalo je
da je Selvihan zaista jo sa Samijem Surmenelijom. U to
nisam mogao da verujem. I ta moja neverica inila je
fantaziju o Selvihan jo daljom i nedostinijom. Traio sam
je i u arhivu i u gradu, kui sam se vraao veoma kasno, ali
sam ipak na izmaku noi dok se razdanjivalo bio kod kue.
Jedne veeri doao je za sto za kojim sam sedeo s
drugarima u klubu Mehtap[30] jedan od vlasnika lokala.
Poto se u barovima i nonim klubovima s muzikom troile
velike koliine struje, gazde su teile da budu u drugarskim
odnosima s inkasantima. U klubovima su za nae stolove
pravili posebne popuste, iz kuhinje su nas aavali
tanjirima predjela, voa i morskih rakova. Ono to se
oekuje od ovakvog gotovansko-birokratsko-banditskog
stola, kakvi su se povremeno viali u svakom luksuznom
nonom klubu, jeste da za njim sede gosti, a da ne
privlae panju, da ne alju cvee levo i desno i naruuju
pesme, ali na je sto te veeri privukao dosta panje.
Gospodin Brka (nad irokom gornjom usnom imao je
sasvim tanke brkove), za koga se prialo da je gazdina
desna ruka, pozivao je, naime, pevaice za na sto i eleo
da naruujemo pesme.
Jednog jutra sam se naao s gospodinom Brkom u
jednom kafeu na Taksimu. Mislio sam da e traiti neto
obino, da se zataka ilegalno povezivanje na mreu u
klubu Mehtap i nekoliko manjih nedozvoljenih stvari. On
je, meutim, pokrenuo dublje i krupnije pitanje: eleo je da
uniti klub Gune.

490
Rasturanje barova, nonih klubova, pa ak i luksuznih
restorana bio je novi metod razbojnikih bandi. Stanje u
Istanbulu koje je nastalo s privatizacijom elektroprivrede
nakon osamdesetogodinje navike da se krade struja i
visokom inflacijom udvostruene kazne poivali su na
zloupotrebama. Na primer, vlasnik jednog od dva
konkuretnska nona kluba se dogovarao s blagajnicima
privatne firme za distribuciju struje i u isti mah traio da se
njegovom konkurentu iskljui struja i da mu se pripiu
veliki dugovi i kazne. Klub koji je dve nedelje zatvoren i
koji ne moe da plati velike dugove i penale je bankrotirao
i nestajao s trita. uo sam da su za poslednjih est meseci
uniteni neki barovi i noni klubovi na Bejogluu, dva hotela
na Aksaraju i Taksimu (mali hoteli su raj za krau struje) i
veliki doner bife u Ulici Istiklal.
Znao sam da je nemogue da velike lokale unite samo
kazne za struju, jer su imali bliske veze s policijom,
tuiocima i zatitnikim mafijakim bandama. ak i da
inkasanti kao pojedinci poteno ponaosob ukau na sve
krae i neplaene dugove, iseku struju i zapeate
strujomer, gazde koje imaju podrku mafije ne bi hajale,
nego bi svojeruno povezale struju i nastavile posao.
Naravno, kasnije bi mogli da u po noi presretnu hrabre
inkasante i organizuju da ih pretuku. Zato oni koji
organizuju operacije unitenja su zajedniki radili s
tuilatvom, policijom (barem jednim delom) i nekom
mafijakom bandom tako da se posle prepada noni klub
vie ne uspravi. Gospodin Brka mi je otvoreno rekao da su
Kurdi iz Dizrea, koji kontroliu klub Mehtap, elei da
unite klub Gune objavili rat i Surmeneliji Samiju.
Upitao sam zato mene smatraju pogodnim za taj opasni
posao.
Drugari su iz razgovora za stolom shvatili da te nervira

491
Surmenelija Sami, rekao je gospodin Brka. Uz to kau da
su videli da si iao u klub Gune i pokuao da rei neke
osetljive take instalacije
Maala, Dezmi iz Dizrea ima svuda oi, uzvratio
sam. Ali to je opasna stvar. Da malo ispitamo i
razmislimo.
Za poslednjih deset godina nisu se civilizovali samo
politiari nego i bande na Bejogluu. Vie niko nikoga ne
ubija na ulici ako ne misli kao on, ne brini.

Samiha. Ovo vie nee ii ovako, rekla sam nedavno


Ferhatu. Svake noi dolazi pred zoru, tu zaspi. Ako
ovako nastavi, ja u te napustiti.
Samo probaj! Ja u umreti bez tebe! Samo za tebe
ivim, rekao je. S tobom sam posle svega dospeo do
kraja. Sada sam u poslednjem velikom poslu, da i to
naplatim, pa emo na jugu da kupimo ne jedno nego dva
imanja.
Ponovo sam mu donekle poverovala i malo se
pretvarale da mu verujem. Kako su brzo prole dve godine
od Rajihine smrti. Sada sam godinu dana starija od nje.
Nemam ni dete niti estitog mua. Jednog dana, nisam
mogla da izdrim i ispriala sam Vedihi.
Ferhat je dobar mu, Samiha, da ti to prvo kaem!
rekla je ona. Veina mukaraca je nezgodna, naprasita i
mora da bude po njihovom. Ferhat nije takav. Veina
mukaraca, naroito ako su njihove ene u pitanju, postanu
cicije. Ja svuda u ovom tvom lepom stanu vidim hrpe
novanica. Veina mukaraca su batinai. Ne kae da
Ferhat radi i tako neto. On te voli, ja znam. Pazi da ne
uradi neto pogreno. Ferhat je u osnovi dobar ovek.
Kua, mu ne naputaju se tako lako. Flajde da zajedno
odemo u bioskop.

492
A i da ostavi Ferhata, gde e?
Moja starija sestra sve razume, a ne moe da razume
zato je ovek svojeglav.
Jedno vee sam opet pripretila Ferhatu. Taj put sam
rekla da u zaista otii. Zavravamo s imperijom
Surmenelije Samija, a ta ti pria! namrgodio se na mene.
Ali ono to mi je slamalo srce i to me je stvarno
ohladilo od stana na ukurdumi bilo je Mevlutovo
prebacivanje Fatmi i Fevzije Zato toliko esto idete kod
tetke? Koja od devojica me je prijavila tati, neu rei. Ali
znam da je Me vlut uznemiren to mu keri u tetkinoj kui
ue da se minkaju, stavljaju ru i oblae kako treba.
Uh, sram bilo tog Mevluta! rekla je moja starija sestra
Vediha. Jo misli na stvari kao to su ko je kome pisao
pisma. Ti idi i ali se na njega Ferhatu. Ferhat je sada
Mevlutov ef, zar ne?
Nita nisam rekla Ferhatu. Poto sam donela odluku jo
sto puta sam o svemu dobro razmislila i stala da ekam
najpogodniji dan.

Ferhat. Postoje dva naina da se uniti neki veliki noni


klub, neki luksuzni restoran, omanji hotel: 1. Sprijatelji se
s ustanovom, sazna gde su ilegalni prikljuci i posavetuje
ih kako da razvuku nove i pametnije ilegalne vodove. Onda
se dogovori sa suprotnom stranom i sprovede prepad. 2.
Nae stare majstore za bespravno povezivanje koji
sarauju s ustanovom i nasue ih. A oni ti ispriaju sve koji
vod ide kroz koji zid, koji je vod pravi, a koji je razvuen da
prevari dravu, koji je zvanini. Naravno, to je opasan put,
jer, ti si ovek koji je nauio ustanovu svim tim nezakonitim
nainima (veina su u stvari dravni slubenici) nee lako
otkriti svoje tajne. Naprotiv, on e gazdama da pusti vest da
se neki mi mnogo zanima za nelegalnosti te i te fabrike,

493
tog i tog nonog kluba. Jeste li znali da je struja sirovina za
porcelan i cement? Tamo gde je mnogo novca, proliva se
mnogo krvi.
Stari pisari u arhivu Elektrodistribucije Jeditepe su me
tako upozorili na opasnosti. Rekao sam im da je noni klub
Gune posle privatizacije nastavio sa starim ilegalnim
navikama. Registar s listiima tog nonog kluba i nekih
kua, bifea i lokala u okolini bio je kod jednog slubenika
iz stare generacije koga su zvali Vojnik zbog njegove
strogosti Vojnik, koji se jo vie provrednio posle novih
kaznenih mera, odmah je privukao panju starih ata.
Jednog vikenda sam se sastao s njima u arhivu. Sadanji
listi kluba Gune koji je vodio Vojnik dobili su u
kancelariji blagajnika. Start slubenici su pokuali da
procene naine nelegalnog korienja struje u prastarom
klubu Gune koristei se starim fasciklama iz arhiva. U
kom delu bi mogao biti skriveni vod; broj bajpasova
napravljenih na glavnom vodu; napregnuto sam sluao dok
su oni razgovarali o neemu poput pouzdanosti starih
inkasanata ije smo beleke itali.
Ovo ovde e, sauvaj boe, gadno da nagrabusi, rekao
je jedan. Nisu se trudili da doznaju zbog ega. Behu
zaboravili na mene. Konkurencija izmeu klubova je bila
najsuroviji posao: im bi nekada vlasnici kazina i bande
jedni drugima objavili rat, otimali bi pevaice i trbune
plesaice jedni drugih, zadravali ih, pa bi ih potom
kanjavali pod nekim izgovorom i ranjavali u nogu.
Ponekad bi jedna banda upadala u klub protivnike bande,
izazivala tuu, a njihove junoe bi lomile sve pred sobom.
Rasprostranjen nain bio je ui kao obian graanin,
naruiti pesmu i izazvati tunjavu zbog ega se ta pesma ne
peva. Ako vesti o tui i zloinu uz pomo nekog prijatelja
dospeju u novine, gosti tih mesta se odmah razbee, pa

494
ljudi tog kluba ovoga puta iz osvete upadnu u drugi klub.
Progovore pitolji i ponovo se prolije krv. Voleo sam da
sluam ostarele ate.
Ponovo sam se video s vlasnicima kluba Mehtap,
poto sam radio jo nedelju dana. Rekao sam im da im
mogu ponuditi potrebnu tehniku mapu, pribline zone i
prikljuke.
O ovome ne razgovaraj ni s kim kao to razgovara s
nama, rekao je gospodin Brka. Imamo i mi jedan plan.
Gde ti stanuje? Da dou kod tebe u stan nai momci i
objasne ti. Nee na kraju nita biti, ali bolje je razgovarati
po kuama.
Kada je rekao po kuama, pomislio sam na Samihu, a
ne na Selvihan. Te veeri sam trei otiao kui u elji da
joj objasnim da smo na kraju naeg dugog putovanja. Hteo
sam da otrim u stan i kaem Pravimo haos klubu
Gune.
A Samiha e se tome obradovati, jer emo se naposletku
obogatiti i oitati dobru lekciju tim usranim glavonjama.
Stigao sam kui, makar i kasno, ali sam samo oamuen
zaspao na divanu u salonu. Kada sam se narednog jutra
probudio, Samiha je bila napustila stan.
Uvaeni efendija nije nauio Mevluta maginoj molitvi
koja kada se izgovori treba da rastera pse kao sprej muve
Da li je bilo ispravno objanjenje da ljudi koje psi ne vole i
na koje laju ne pripadaju ovom mestu, ovoj zemlji? Ako je
to razlog za lave pasa, onda ne bi lajali na Mevluta, zato
to se i u najudaljenijim novim kvartovima uopte nije
oseao strancem meu zgradama od betona, bakalnicama,
okaenim veom, oglasima za privatne asove i banke,
autobuskim stajalitima, dedama koji su eleli da odloe
dug i nevaljaloj slinavoj deurliji. Povrh toga, posle
poslednje posete Uvaenom efendiji u februaru 1997.

495
reanje pasa se proredilo. Mevlut je oseao da postoje dva
razloga za taj povoljan razvoj dogaaja.
Prvi je bio taj to je mo opora pasa u tim udaljenim
mahalama bila manja. Kako tu nije bilo starinskih grobalja
iju je sliku Mevlut isekao iz lista Irad, psi nisu mogli da
pronau mesto gde bi se naroito danju spokojno sklonili i
ekali no i nisu mogli da se okupe u oporima. Uz to
optine su u tim etvrtima smestile velike i teke vagone za
smee, vrste poput tvrave, nalik na metalne vagone s
tokovima. Psi nisu mogli da prevrnu ta metalna i velika
vozila i zasite svoje trbuhe.
Drugi razlog zbog koga se Mevlut sada manje
pribojavao pasa bila je tolerancija koju je pokazivao prema
jadnicima koji u sirotinjskim mahalama nisu uspevali da
izmire dug. On nije trao za svim prestupnicima poput
pohlepnih i zubatih inkasanata na periferiji. Ako je u nekoj
kui van grada postojala nelegalna ica povuena direktno
s visokog napona u blizini, Mevlut je penzionisanom dedi u
kui, kurdskoj tetki izbegloj iz rata, nezaposlenom i
nervoznom ocu, ljutitoj majci pogledom (ponekad ak i
pitanjima) otvoreno pokazivao da je to video. Ali se kasnije
ponaao kao da su zvanine izjave koje su poricale vod u
kui bile sasvim tane. Zato su ukuani, mislei da su
mnogo pametni, poricali i druge nelegalnosti koje je Mevlut
video. Za izjave o tome da na primer nema kratkog voda
izmeu strujomera i kue; nije napravljen ilegalni
prikljuak ubacivanjem trake u brojilo; oni koji ive u kui
nisu ti koji su pokuali da igrajui se brojevima prikau
potronju manjom Mevlut je otvoreno pokazivao da im ne
veruje. Tim metodom je mogao da se zavlai u
najzabaenije, najodvratnije uliice, a da pri tom ne navue
gnev itelja i pasa koji slute stranca dumanina i oznaava i
zapisuje drske prestupnike i ujedno isplati vie novca

496
Ferhatu kada se nau da mu podnese raun.
Mevlute, ti si prevaziao razliku izmeu linog i
slubenog stava, rekao je Ferhat jednom prilikom dok je
Mevlut priao da mu se popravio odnos s psima.
Odgonetnuo si tajnu ovog naroda. A sada u te zamoliti
neto to nema veze s mojim slubenim nego linim
ivotom.
Ferhat mu je rekao da mu je ena napustila kuu i otila
na Dutepe, u dom Aktaovih, kod Vedihe i da se nije
vratila. Mevlut je znao i druge stvari; Krivovrati
Abdurahman-efendija, koji je obojici tast, im je uo vest
da je Samiha napustila mua odmah je, s radou koju nije
mogao da sakrije, seo u autobus, doao iz sela kod erke i
Smestio se na Dutepe da joj bude podrka. Mevlut to nije
rekao Ferhatu.
Ima i mojih greaka, priznao je Ferhat. Neu ih vie
praviti, vodiu je u bioskop. Nek se vrati kui. Ne ide da ti
ode i direktno razgovara sa Samihom. Nek Vediha
razgovara s njom.
Mevlut e u narednim danima esto razmiljati o tome
zato ne bi bilo u redu da on razgovara sa Samihom. Ali
nije pokazao bilo kakvu sumnju.
Vediha je pametna ena, nastavio je Ferhat. Vediha
je najpametnija meu Aktaovima i Karataovima. Ona
moe da ubedi Samihu. Idi i reci joj da
Ferhat je dugo priao Mevlutu da radi na velikom poslu.
Iz predostronosti nije otkrivao mesto, bandu i imena, ali je
traio da to to je rekao Mevlut kae Vedihi, a Vediha
Samihi. Tano je bilo da je zbog posla zapostavio enu.
I Samiha se zbog toga alila, je li tano? upitao je
Ferhat. Ni ti izgleda nisi eleo da Fatma i Fevzije popodne
dolaze u na stan i da se drue s tetkom Samihom.
To je apsolutna la, slagao je Mevlut.

497
Kako god, recite joj da ja bez Samihe ne mogu da
ivim, rekao je Ferhat s visine.
Mevlut ove reci svog prijatelja nije smatrao uverljivim i
sa aljenjem je pomislio da su u razgovoru tog dana jedan
drugom iznosili samo formalne stavove. Meutim, ono na
emu je poivalo njihovo druenje jo otkako su pre
dvadeset est godina prodavali sudbinu bila je
blagotvorna uverenost da jedan drugome mogu poveriti sve
to lino misle.
Dva druga su se rastala poput dvojice blagajnika koji su
obavili neki obian posao. Bio je to njihov poslednji susret.

Vediha. Da li je u redu da samo ja budem okrivljena za sve


manjkavosti i nesree, uprkos tolikim mojim naporima da
izgladim arke, prikrijem mane, zapuim pukotine u toj
porodici u koju sam kao snaha ula pre dvadeset godina?
Da li je u redu da ja budem kriva, posle tolikog truda da
pomirim Samihu i Ferhata i saveta koje sam joj dala
govorei Ne ostavljaj kuu i mua, Samiha zato to je
moja sestra dola s koferom da ivi s nama na Dutepeu? Da
li je u redu da se posle truda da za etiri godine prevrnem i
nebo i zemlju da Sulejmanu naem dobru i ispravnu
devojku ja smatram odgovornom to se Sulejman eni
pevaicom od sebe starijom? Da li je u redu da se moj
svekar i Korkut neprestano mrte na mene zato to je moj
jadni tatica koji je doao u Istanbul da vidi svoje keri ostao
vie od mesec dana na treem spratu? Da li je u redu to
Sulejman uopte ne dolazi na Dutepe i to mene i moju
sirotu sestru ostavlja u tekoj situaciji govorei Tamo je
Samiha, kao izgovor to ne via ni oca ni majku? Da li je u
redu to se Sulejman s novom snajkom nastanio na iliju
kao da meni tera inat poto sam ja godinama govorila
Imamo para, hajde da se preselimo na ili, a Korkut ni

498
da uje? Da li je u redu to Sulejman i njegova ena
nijedan jedini put nisu pozvali mene i Korkuta svojoj kui?
Da li je u redu to je Melahat potcenjivaki gunala to
ulice na Dutepeu nisu asfaltirane nego pranjave i to u
naoj mahali nema frizera? Da li je u redu to mi je
Melahat, dok mi je gatala, onako mudrijaki nabacila
Naravno, ti mukarci su te smorili i satrli Da li je u
redu da novopeena majka tri sata brblja s gostima, jer ima
sluavku, da se napije i pokua da peva, a da potpuno
zaboravi na edo u sobi? Da li je u redu da mi se ne
dozvoljava da s mojom sirotom sestrom Samihom odem i u
bioskop na ili? Da li je u redu to mi je Korkut silom
zabranio da izaem na ulicu, dobro izala sam, da preem
granicu Dutepea? Da li je u redu to ve dvadeset godina
svakog podneva samo ja nosim ruak svekru iz kue do
piljare? Bilo da odnesem pasulj s mesom koji voli, bilo neko
jelo s bamijama koje sam briljivo pripremila ne bi li bilo
neto novo i to odnesem vrue u piljaru, moj svekar uvek
samo prokomentarie Opet ovo? ili A ta je ovo? Da li
je u redu da Korkut zabranjuje i nareuje Samihi kao da
mu je ona ena samo zato to ivi zajedno s nama? Da li je
u redu da me Korkut grdi pred ocem i majkom? Da li je u
redu da potcenjivaki govori o meni kada su tu deca? Da li
je u redu da me svaki as za sve pita i da mi ujedno kae
Opet nisi razumela!? Da li je u redu to mi nikada ne da
daljinski upravlja dok uvee zajedno gledamo televiziju?
Da Ii je u redu to se Bozkurt i Turan ugledajui se na oca
odnose prema meni bez potovanja? Da li je u redu to
pred majkom izgovaraju najbezobraznije psovke? Da li je u
redu to ih je otac toliko razmazio? Da li je u redu to dok
gledamo zajedno televiziju svaki as kau Majko, aj!, a
da me ni ne pogledaju u lice? Da li je u redu to ne zahvale
majci za sve usluge koje im prua?

499
Da li je u redu da na sve odgovaraju Dobro, majko, u
redu! ili Jesi li ti luda?? Da li je u redu da u svojim
sobama dre one bezobrazne asopise? Da li je u redu da
im otac svako drugo vee dolazi kasno kui? Da li je u redu
to je njihov otac zaposlio neku suvonjavu i svadljivu
ofarbanu plavuu kao Vanu za prodaju! i to je toliko
ceni? Da li je u redu to deca prave grimase na svako jelo
koje napravim? Da li je u redu da svaki dan trae preni
krompir, iako su toliko bubuljiavi? Da li je u redu da
istovremeno gledaju televiziju i ue? Da li je u redu da
pojedu mantije koje im briljivo napravim zato to ih toliko
volim i da mi u isti mah kau Bilo je malo mesa? Da li je
u redu da dedi koji je zaspao gledajui televiziju u uvo
naspu koka-kolu? Da li je u redu da za svakoga ko im se ne
svia kau da je ili peder ili Jevrejin kao njihov otac?
Da li je u redu da svaki put izmeu njih nastane svaa
neka kupi Turan, neka kupi Bozkurt kada kaem Kupite
hleb u dedinoj bakalnici? Da li je u redu da kau Imam
da uim kada traim da neto urade, iako uopte ne ue?
Da li je u redu da na svaki moj prekor kau ta je, ovo je
moja soba! Da li je u redu da kada nam se jednom u sto
godina ide nekuda porodino kolima oni kau Ima
utakmica u naselju? Da li je u redu da im stalno govore
rune rei, iako su toliko oduevljeni Mevlutovim kerima?
Da li je u redu da ponavljaju oeve rei kada razgovoraju sa
mnom Od jutra do mraka dri dijetu, a ceo dan jede taj
burek? Da li je u redu da nipodatavaju enske serije
poput oca koje ja gledam posle podne? Da li je u redu da
kau Idemo na asove za upis na fakultet, a da idu u
bioskop? Da li je u redu da kada ponavljaju razred
profesora nazivaju manijakom, umesto da u sebi pronau
greku? Da li je u redu da uzimaju kola, iako nemaju
vozake dozvole? Da li je u redu da odmah prijave ocu ako

500
na Siliju vide samu tetku Samihu? Da li je u redu to mi
Korkut pred njima kae ik uradi to! Da li je u redu da
mi Korkut stisne zglob ake toliko da me zaboli i pomodri?
Da li je u redu da vazdunom pukom gaaju golubove i
galebove? Da li je u redu to mi nijednom nisu pomogli da
raspremim sto? Da li je u redu da dok ja prosipam toliko
rei ne bi li oni uili, njihov otac jo jednom prepriava
kako je u koli pred celim razredom istukao hemiara s
magareim licem? Da li je u redu da spremaju pukice
umesto da rade na ispitima? Da li je u redu da mi svekrva
Salije uvek kae I ti si kriva, Vediha! kada joj se malo
poalim na sve ovo? Da li je posle tolikih rei o Bogu,
otadbini, moralu u redu da toliko misle samo da zarade
novac?

10. MEVLUT U POLICIJI


CEO IVOT MI JE PROAO NA OVIM
ULICAMA
Ferhat. Poput mnogih restorana, bifea, hotela koji kradu
struju, i noni klub Gune je imao svoje zvanine
neregularnosti. To su bili mali nelegalni prikljuci koji nisu
kotali, postavljeni da ih inkasanti pronau prilikom
iznenadnih upada (veinom su bili nameteni). Ali
zahvaljujui njima je prikrivan pravi veliki nelegalni vod.
Gospodin Brka, koji je opazio da matam o tome da siem
iza kulisa, u podzemne hodnike u kojima utoite nalaze
pevaice i dame, kako bismo tokom naih radova pronali
stvarne nezakonitosti, upozoravao me je da nije teko
pretpostaviti da e Surmenelija Sami preduzeti odlune

501
akcije da spase svoju ast ak i da se pridobiju tuioci i
policija i da operacija ruenja kluba bude uspena. Tada bi
nekoliko ljudi moglo biti ubijeno, krv bi mogla pasti. Nije
bilo ispravno da se toliko pojavljujem i da mi se lice
prepozna. Trebalo je da pazim na iskusnog blagajnika
Vojnika. Kod njega je bio registar kluba Gune i on je,
naravno, igrao dvostruku igru.
Tako sam prestao da idem u klub Gune. Ali sam iao
u druge klubove zato to vie nije bilo Samihe koja me je
ekala kod kue i zato to nisam mogao da se odviknem od
klupskog mirisa. Tako sam se jedne veeri sreo s Vojnikom
u nonom klubu Tan.[31] Dali su nam jedan od posebnih
stolova. Taj lokal sa svojom avetinjskom dekoracijom,
toaletima koji su proizvodili neobine zvuke i uvarima
zlokobnog pogleda je istinski zastraivao, ali vremeni
blagajnik Vojnik se poneo vrlo srdano i drugarski prema
meni, svom mladom kolegi. Pokrenuo je temu na nain koji
uopte nisam oekivao govorei o Suremeneliji amiju i o
tome koliko je on u osnovi dobar i odvaan ovek.
Da poznaje Surmeneliju, da zna njegov porodini
ivot, ta misli o Bejogluu i zemlji, ne bi verovao traevima
o njemu i ne bi o njemu pomislio nita ravo, rekao je
Vojnik.
Ja ni o gospodinu amiju niti o bilo kome ne mislim
nita ravo, odgovorio sam.
Osetio sam da e to to sam rekao na neki nain doi do
Selvihan. Mnogo sam pio, jer su mi rei Surmenelijin
porodini ivot stvorile pometnju. Zato je Samiha izgubila
veru u na porodini ivot? Da li je dobila poruku vrati se
kui koju sam joj uputio po Mevlutu? Vojnik je rekao:
GREKA je da ovek dozvoli da se oseti ta u ivotu smera.
NE MEAJ SE U RATOVE IZMEU KLUBOVA I BANDI I

502
PODRIVAKE AKCIJE. Pomislio sam da se Mevlut ni u ta
ne mea. On mi je veoma dobar prijatelj, zato Samiha ne
dolazi kui o takvim stvarima sam razgovarao sam sa
sobom I pogledam, kad blagajnik Vojnik, maala, odlino
poznaje konobare kluba Tan. Neto su se saaptavali.
DUBINA GRADSKOG IVOTA POTIE OD DUBINE
ONOGA TO KRIJEMO. Rodio sam se u ovom gradu, ceo
ivot mi je proao na ovim ulicama.
U jednom momentu sam pogledao, a blagajnik Vojnik je
izgleda otiao. Jesmo li se s njim svaali oko toga zato ove
godine Fenerbahe nee moi da bude ampion? Doi e
jedan sat, klub e ostati prazan; odnekug u pozadini e
svirati kaseta. Oseae se jednom od nekoliko osoba koje u
gradu od deset miliona stanovnika ne spavaju i koje se die
svojom samoom. Na izlazu e se prilepiti za nekog sebi
slinog i rei da treba jo malo da porazgovaramo, imam
mnogo toga da ti priam. Ima li temperaturu, brate?
Izvoli, zapali i ti jednu. Zato ne pui samsun? Ja ne puim
amerike cigarete, teraju me na kaalj, kancerozne su. Iao
sam sada pustim ulicama s tim ovekom mislei da ga ne
bih mogao prepoznati u svanue. Ujutru je prostor ispred
ovih duana, bifea, restorana pun flaa koje svi mi
razbijemo, smea i druge prljavtine da nas psuju ankeri
koji iste plonike. Brate, sve to elimo je malo iskrenog
razgovora, je li to u redu, prijatelj s kim u poteno
razgovarati, kome u moi sve da kaem. Razume Ii me?
Ja sam se u stvari mnogo u ivotu trudio, mnogo radio, ali
na nesreu, nisam vodio rauna o domu. ta si rekao?
Kaem DOM. To je vano. Da najpre ja ispriam U pravu
si, brate, u ovo doba ak ni ovde nije preostalo mesto u
kome slue pie. Tamo je zatvoreno, ali ako emo ti slomiti
srce, u redu, pogleda emo neto. Nou je grad lepi, zna li
to? Ljudi noi govore istinu. Ha? Ne boj se, nee psi nita.

503
Ti si iz Istanbula, zar ne? Rekao si Selvihan? Ne, nikada
nisam uo naziv tog lokala; sigurno je to poslednji bar s
narodnom muzikom pre jutarnjeg ezana. Da uemo, ako
eli, naruiemo da nam pevaju narodne pesme. Odakle si
ti? Jesi li video, i ovde je zatvoreno. Ja sam ivot straio na
ovim ulicama. Posle ovoliko sati vie ni na Dihangiru
nema mesta gde bi dobio pie. Jo e odavde izbaciti sve
kupleraje i travestite. Ne, i tamo je zatvoreno. Ponekad
ovaj tip vrlo runo gleda: da ga vide kolege, pitali bi
Ferhate, gde nalazi ove tipove, sinko. Izvinite, jeste li
oenjeni? Nemoj me pogreno shvatiti, brate Svako ima
privatni ivot za sebe Kae da si s Crnog mora, ima li
bar brodove? Posle sat vremena, sve poinju s izvinite,
nemojte pogreno shvatiti. Onda zato stalno govori neto
pogreno? Zato umesto naeg lepog samsuna pui
amerike cigarete? Doli smo u na skromni dom, drugi
sprat. Moja ena me je napustila. Ja spavam na sofi sve dok
se ona ne vrati kui. Da popijemo jo po jednu au iz
poslednje flae rakije u friideru i da onda okonamo no:
Sutra rano, zna li, ja u opet da sednem sa starim atama i
da svakog od vas pogledam u duu. Nemoj pogreno
shvatiti, srean sam na kraju krajeva. ivot mi je proao u
ovom gradu i jo od njega nisam mogao dii ruke.
Mevlut, koji je konano uspeo da sa svojim prihodima
sastavi kraj s krajem, izlazio je iz kue mnogo posle
televizijskog dnevnika i vraao se pre jedanaest.
Zahvaljujui novcu koji mu je u depu ostajao radei kao
blagajnik po prvi put se donekle oslobodio egzistencijalnog
straha koji je oseao dvadeset pet godina. Smanjio se bio i
broj starih muterija kojima je dva-tri puta nedeljno
redovno ostavljao bozu. Mevlut je uz alu i gledanje
televizije obedovao ono to su njegove keri skuvale za
veeru, nekih veeri je stizao kui pre nego to one zaspe i

504
nastavljao s njima da gleda televiziju.
Ferhatu je polagao raun do poslednje pare koju je
skupio. Ferhat, koji se u poslednje vreme s podsmehom
odnosio prema njemu, jednom prilikom ga je pitao sledee:
Mevlute, kada bi dobio premiju na lotou, ta bi
uradio?
Sedeo bih kod kue s kerima, gledao televiziju i ne
bih radio nita drugo! odgovorio je Mevlut smeei se.
Ferhat ga je pogledao s napola zauenim napola
potcenjivakim izrazom na licu koji je govorio Kako si
samo naivan, Mevlute! Sa tim izrazom su ga tokom itavog
ivota gledali prevejanci, hohtapleri, oni koji su sebe
smatrali pametnim. Ali Ferhat nije bio jedan od njih; on je
razumeo Mevluta. Srce mu je slomio sada taj pogled koji
mu je uputio Ferhat prema ijem potenju je Mevlut
godinama iskreno oseao respekt.
Razmiljao je nekih veeri o Ferhatu dok je po
zabaenim ulicama prodavao bozu i slutio da i on smatra da
je to to i dalje prodaje bozu pukotina u glavi. Verovatno
je i Samiha tako mislila. Ali naposletku je napustila
Ferhata. Mevluta nijedna ena nije ostavila.
Kada je poetkom novembra jedne veeri dok se
primicao kui na ulici ugledao policijsko vozilo, Mevlut je
pomislio na Ferhata. Ni na kraj pameti mu nije bilo da su
policajci doli u ulicu zbog njega. Kada je uao u kuu i
video policiju na stepenitu, otvorena vrata i prestraena
lica svojih devojica, odmah je osetio da nije on u pitanju
ve neto to ima veze s Ferhatovim blagajnikim
podvalama. Fatma i Fevzije su bile uzrujane.
Uzeemo veeras izjavu vaeg oca, to je sve, rekao je
policijski slubenik, ne bi li umirio devojice koje su na
vratima sa suzama doekale oca.
Mevlut je znao da su slubenikove rei varljive bilo da

505
se radi o drogi, politici, obinom kriminalu. Ponekad se
neko koga bi odveli da da izjavu godinama ne bi vratio
kui. Ionako za jednu izjavu ne bi slali vozilo iz stanice
udaljene pet minuta.
Dok je policijski auto iao po nonom mraku, Mevlut je
u sebi vie puta ponovio da ni za ta nije kriv. Ali, naravno,
Ferhat bi mogao biti kriv. A on je saraivao s njim. I to bi
ga moglo dovesti u poloaj krivca. U najmanju ruku, u
nameri. U njemu je narastalo oseanje krivice, poput bola u
trbuhu.
U slubi bezbednosti je shvatio da mu nee odmah uzeti
izjavu. I sam je pretpostavio da e tako biti, ali se ipak
razoarao. Mevluta su ugurali u jednu poiru eliju. U nju
je dopirala svetlost blede svetiljke spolja, ali je pozadina
elije bila mrana. Pretpostavio je da su tu dve osobe.
Jedna je spavala. Drugi ovek je bio pijan i sasvim tiho je
nekome neto mrmljao. Mevlut je poput prvog oveka
legao na hladan pod u jednom uglu elije i naslonio uvo na
rame da ne uje glas drugog.
Rastuio se kada mu je pred oima oivela slika kako su
ga Fatma i Fevzije sa strahom gledale dok je naputao kuu
i kako su plakale. Najbolje je bilo zaspati tugujui u sebi
kao kada je bio dete. Kada bi Rajiha sada videla mua u
takvom stanju ta bi rekla? Rekla bi Zar te nisam
upozorila da se dri dalje od Ferhata? Zamislio je kako
Rajiha popravlja frizuru kao neka malena devojica, njenih
ljutnji i smeha s vragolastim pogledom kada god u kuhinji
umeno smisli sitne olakice. Kako su se ponekad lepo
zajedno alili i smejali. Da je Rajiha iva, Mevlut bi se sada
manje plaio onoga to e ga snai. Ujutru e ga na
sasluanju sigurno tui, moda batinati po tabanima i
davati mu elektrookove. Ferhat bese esto priao Mevlutu
o nepodoptinama policije. Eto sada je bio u rukama te

506
policije. Nee nita biti! umirivao je sebe. Strano se
plaio batina pre nego to je otiao u vojsku, ali na kraju se
snaao. Cele noi nije mogao da spava. Kada je uo jutarnji
ezan, shvatio je koliko je velika blagodet moi izai na ulice
i uestvovati u gradskom ivotu.
Kada su ga odveli u prostoriju za sasluanja, stomak ga
je boleo od nesanice i brige. ta je trebalo da radi ako ga
budu tukli i batinali po tabanima da mu iznude re?
Mevlut od svojih drugova leviara bee sluao prie o
mnogim asnim ljudima koji su umrli junaki se opirui
muenju. eleo bi da bude poput njih, ali ta je bilo to to
bi sakrio? Bio je ubeen da je Ferhat pravio njemu
nepoznate gluposti koristei njegovo ime. Napravio je
veliku greku to je ulazio u blagajniki posao.
ovek u civilu mu je rekao: Je li ovo ovde tvoja kua!
Ne sedaj pre nego to ti se kae da sedne.
Izvini Nemojte me pogreno razumeti.
Mi sve ovde dobro razumemo, da vidimo da li e ti
sve tano rei?
Rei u, odgovorio je Mevlut hrabro i iskreno. Opazio
je da su te rei ostavile na njih utisak.
Pitali su ga ta je radio pre dve noi. Mevlut je rekao da
je to vee, kao i svako vee izaao da prodaje bozu, ispriao
u koje mahale i ulice je ulazio, oko koliko sati je svratio u
koje zgrade.
Ispitivanje se neko vreme bee usporilo. Mevlut je kroz
otvorena vrata video da je hodnikom proao Sulejman s
jednim policajcem koji ga je drao pod ruku. ta je on radio
ovde? Pre nego to je uspeo da se pribere, Mevlut je od
policajaca saznao da je pre dve noi Ferhat ubijen u svom
stanu. Policajci su paljivo osmotrili izraz koji se pojavio na
Mevlutovom licu. Pitali su ga za Ferhatove inkasantske
poslove. Mevlut je poput pijanca ispriao sve to zna. Nije

507
rekao nita to bi bacalo krivicu ni na Ferhata ni na
Sulejmana. Prijatelj mu je mrtav.
Bilo je neprijateljstva izmeu Sulejmana i Ferhata?
pitali su uporno. Mevlut je odgovorio da su to stare prie,
da se Sulejman tek oenio, da ima dete i da je srean i da
tako neto nikada ne bi uradio. Podsetili su ga da je
Ferhata napustila ena i sklonila se u Sulejmanovoj kui.
Mevlut je rekao da u tome nema Sulejmanove krivice i da
on ionako vie u tu kuu uopte ne svraa. To je bio uo od
Vedihe. Nije odustao od odbrane nevinosti svojih drugova.
Ko bi mogao da ubije Ferhata? Da li je bilo nekoga na koga
je sumnjao? Nije. Da li je Mevlut oseao bilo kakvu
netrpeljivost prema Ferhatu? Da li je izmeu njih bilo
problema oko novca, ena, devojaka? Nije. Da li je
oekivao da bude ubijen? Nije oekivao.
Policajci su ponekad zaboravljali na njega, razgovarali o
drugim stvarima, dobacivali neto nekom ko je otvarao
vrata, meusobno zbijali ale o fudbalu. Mevlut je po tome
zakljuivao da njegova situacija i nije toliko loa.
U jednom trenutku je pomislio da je uo ovakve rei:
Sva trojica su bila zaljubljena u istu devojku. Potom su se
smejali izmeu sebe kao da on nije bio predmet razgovora.
Da li bi moglo biti da je Sulejman policiji ispriao priu o
pismima? Mevluta je obuzelo beznae.
Kada je posle sasluanja ponovo upuen u sobu s
nadzorom, oseanje krivice u njemu se pretvorilo u paniku;
sada e batinama da ga nateraju da ispria priu o pismima
i o tome kako ga je Sulejman prevario. To se na trenutak
Mevlutu uinilo toliko postiujuim da je poeleo da umre.
Ali kasnije je uvideo da su mu ti strahovi preterani. Da, sva
trojica su se zaljubila u Samihu, to je bilo tano. Mevlut je
shvatio da policija nee smatrati vanim ako kae Ja sam
u stvari Rajihi pisao pisma.

508
Dok se pripremao da poloi te raune, Mevluta su
popodne oslobodili. Na ulici je alio za Ferhatom. Kao da je
izbrisan i izbaen jedan vaan deo njegovog ivota i
uspomena. Ali elja da otri kui i zagrli svoje keri bila je
toliko silna da je uzbuen seo u autobus za Taksim.
Keri mu nisu bile tu, a prazna kua je odve izazivala
tugu. Fatma i Fevzije behu izale, a da nisu oprale sudove.
Tridesetogodinji pribor za spravljanje boze, Rajihina
saksija s bosiljkom na prozoru, ogromne bubavabe koje su
se za dva dana odvaile i bez straha krenule da ekaju
naokolo ulivali su Mevlutu tugu, pa ak i neki neobian
strah. Kao da se u jednom danu soba pretvorila u neko
drugo mesto i stvari lagano promenile oblik.
Trei je izaao na ulicu: uopte nije sumnjao da su mu
keri na Dutepeu s tetkama. Sada e na Dutepeu svi kriviti
Mevluta zato to je bio blizak s Ferhatom. ta je trebalo da
kae prilikom izjave sauea Samihi zbog njegove
pogibije? O tome je razmiljao dok je gledao kroz prozor
autobusa za Medidijekoj.
Na Dutepeu kod Aktaovih je bila guva kao posle
bajramske molitve. I Sulejmana su pustili istovremeno kad
i njega. Mevlut se zatekao kako neko vreme sedi zajedno s
Melahat. Gledali su televiziju nita ne govorei. Pomislio je
da su svi nepravedni prema toj bezazlenoj eni. Sada je
udeo da pokupi keri i to pre se vrati kui na Tarlabai
pre nego to i sam bude okrivljen i nagren. ak je i radost
to je Sulejman puten na slobodu poimao kao optubu
uperenu protiv sebe. Hvala bogu, kua je konano imala
etiri sprata i tri televizora koji su neprestano bili
ukljueni. Mevlut se nije odvajao od ulaznog nivoa; tako
nije mogao da vidi uplakanu Samihu i da joj izjavi
sauee. Ona je sada ostala udovica. Moda je shvatila ta
e se desiti Ferhatu i mudro pobegla od njega.

509
Samiha nije dola na Ferhatovu sahranu kojoj su
prisustvovali njegovi roaci aleviti, kolege blagajnici i
nekolicina starih prijatelja s Bejoglua. Na izlazu iz groblja
Mevlut i Mohini nisu znali ta da rade. Nad Istanbulom je
bilo pepeljasto nebo. Obojici se u stvari nije svialo da piju.
Mevlut je otiao s Mohinijem u bioskop. Potom je otrao
kui i ekao erke.
Kerima ni re nije rekao o sahrani mua njihove tetke.
Fatma i Fevzije su se ponaale kao da su poverovale da je
zabavni tea Ferhat uradio neto ravo i da je zbog toga
ubijen, te o tome nisu postavljale pitanja. ta li je Samiha
priala njegovim kerima, ta im je savetovala? Kad god ih
je video, Mevlut je bio uspanien za njihovu budunost
elei da o Ferhatu misle ono to Aktaovi misle o njemu.
Znao je da se ta njegova elja nee dopasti pokojniku i
stideo se. Ali njegovo lino miljenje o tome nije uopte bilo
vano kada se pomisli na budunost njegovih keri.
Shvatao je da posle Ferhatove smrti u ratu za opstanak u
gradu nema druge podrke osim Korkuta i Sulejmana.
Mevlut je jo od prvog dana rekao Korkutu ono to je
rekao policiji: Ferhat stvarno nije imao pojma o obmanama
sa strujom. Nadasve, taj posao nije bio za njega i hteo je
odmah da ga napusti. Imao je i uteevinu. Kada je otiao u
veliku zgradu Elektrodistribucije Jeditepe na Taksimu, da
saopti tu odluku, video je da mu je raun blokiran.
Ustruavao se od kritika novih vlasnika firmi zbog pljake
posle privatizacije i govorkanja o zloupotrebama. Mevlut je
sa aljenjem uo da blagajnici koje je poznavao ve sada o
Ferhatu govore kao oveku koji je ukaljao profesiju. A isti
ljudi bi ponekad govorili o nekom inkasantu koji je trei
za kradljivcima struje ubijen ili prebijen iz slinih razloga
kao o junaku profesije svetlog lika.
Mesecima se nije pouzdano saznalo zato i kako je

510
Ferhat ubijen. Na samom poetku policija je posumnjala na
zloin iz homoseksualnih pobuda. Na tu tvrdnju su se
naljutili ak i Korkut i Sulejman. Razlog za tu sumnju leao
je u tome to je ubica uao u kuu bez upotrebe sile, to je
bio neko koga je Ferhat oigledno poznavao, tavie s njim
u kui popio rakiju. Uzeli su i Samihinu izjavu, prihvatili da
je bila u svai s muem i ivela kod starije sestre i zeta i
nita nisu posumnjali. Odveli su je kui i specifikovali
ukradenu robu. Policija je pritvorila dvojicu deurnih
lopova na ukurdumi i Dihangiru i propustila ih kroz
ake. Mevlut je te pojedinosti koje su se svaki dan menjale
saznavao od Korkuta koji je informacije dobijao
zahvaljujui svojim politikim vezama.
Kako je Istanbul imao devet miliona stanovnika, novine
vie nisu objavljivale vesti o zloinima iz obine ljubomore,
pijanstva i gneva ako nije bilo fotografije polugole ili
poznate ene. Ferhatovo ubistvo ak i nije bilo vest za
novine. I vlasnici velikih listova koji su prigrabili neto ara
u privatizaciji elektroprivrede nisu dozvoljavali da se o tim
temama objavljuju negativni napisi. Posle est meseci je
jedan leviarski opozicioni mesenik, za koji su pisali
Ferhatovi stari prijatelji u jednom tekstu o zloupotrebama
oko struje koji niko nije itao, meu mnogim imenima
naveo i ime Ferhata Jilmaza. Prema autoru, Ferhat Jilmaz
je bio dobronamerni inkasant koji je postao rtva rata za
deobu profita izmeu mafijakih bandi.
Te novine, iji naziv Mevlut nije uo, doneo mu je
Sulejman dva meseca od objavljivanja. Video je da Mevlut
ita vest, ali uopte o tome nije poveo razgovor. Sulejman je
dobio drugog sina, graevinski poslovi su dobro ili i bio je
zadovoljan svojim ivotom.
Zna koliko te mi volimo, zar ne? upitao je Sulejman.
Od Fatme i Fevzije saznajemo da ne uspeva da nae

511
posao kakav zasluuje.
Mi smo zadovoljni, hvala bogu, uzvratio je Mevlut
Zato se moje keri ale, nisam razumeo.
Za osam meseci proteklih od Ferhatove smrti, njegovo
nasledstvo je podeljeno. Samiha je uz pomo advokata koga
su Aktaovi pronali postala vlasnica dva mala stana u
blizini ukurdume i Tophane, koje je na brzinu ali jeftino
kupila novcem koji je njen mu zaradio u godinama kada je
radio kao inkasant. Stari mali zaputeni stanovi su kreeni i
renovirani od ljudi iz graevinske firme Vuralovih i potom
su davani u zakup. Mevlut je od Fatme i Fevzije koje su
svakog vikenda ili kod tetaka i tamo ostajale subotom
uvee saznavao sve detalje iz ivota na Dutepeu, od jela
koja su jeli do bioskopa u koje su ile, od igara koje su
igrale s tetkama do svaa izmeu Korkuta i Vedihe. Fatma
i Fevzije bi se vraale kui na Tarlabaiju s novim
demperima, farmerkama, tanama i drugim poklonima i
te stvari uzbueno pokazivale ocu. Tetka Samiha je davala
novac za kolu koja je ve sada pripremala Fatmu za
prijemni ispit na univerzitetu i stavljala joj u depove
isuvie novca. Fatma je elela da studira turizam. Kada god
bi video tu odlunost svoje keri, Mevlutu su oi suzile.
Zna Korkutov afinitet prema politici, rekao je
Sulejman. I ja istinski verujem da e moj stariji brat
jednog dana dobiti satisfkakciju za sve to je uinio za
zemlju. Mi smo se odvojili od sela, ali osnivamo novo
zaviajno udruenje kako bismo dobili podrku Bejehirlija
koji ive u Istanbulu, naih ljudi odande. Tu su i drugi
bogatai s Dutepea, Kultepea, Nohuta i Jorena.
Ja se uopte ne razumem u politiku, odgovorio je
Mevlut.
Ve nam se blii etrdeseta, Mevlute, u sve se mi
razumemo, nastavio je Sulejman. Nema nieg politikog

512
u poslu. Organizovaemo veeri; etnje, rukovi se ionako
spremaju. Sada e biti i lokal. Ceo dan e da sprema aj i
drui se sa zemljacima kao da vodi bife. Skupili smo
novac, iznajmili jedan stan na Medidijekoju. Ti e da ga
otvara i zatvara. Novac koji e primati bie tri puta vei
od onog koji bi zaradio kao ulini prodavac u najmanju
ruku. Korkut je garant. Uvee u est e naputati posao i
nou prodavati svoju bozu. I to smo sredili.
Da razmislim dva dana.
Ne, odluih odmah sada, rekao je Sulejman, ali nije
navaljivao videvi da je Mevlut zamiljen.
Mevlut je u stvari prieljkivao neki posao blii ulicama,
masama, Bejogluu. aliti se s muterijama, zvoniti na vrata,
hodati beskrajnim trotoarima uzbrdo i nizbrdo to su bile
stvari koje je znao i koje je voleo, a ne neki kancelarijski
posao. Ali konano je odve bio svestan da mu itav ivot
zavisi od Sulejmanove i Korkutove podrke. Uviao je i da
je kraj bakiima koje je dobijao od naplate struje. Bilo je i
kupaca boze koje je izgubio zato to je sveeri manje radio
u vreme kada je bio inkasant. Nekih noi mu se inilo da se
nijedna zavesa nee razgrnuti i da mu nijedna muterija
nee doviknuti. Nou je oseao beton, vrstinu, uas grada.
Psi vie nisu pretili. Metalni vagoni za smee s tokovima
koji su bili na periferiji stigli su i u centar grada, do
Mevlutovog omiljenog mesta Bejoglua, ilija, Dihangira,
svuda. Stvorili su novi stale siromaha koji preturaju po
njima. Ulice koje je Mevlut pretvorio u deo svoga duha
partajui po njima dvadeset devet godina sada su se
ubrzano menjale. Bilo je mnogo vie natpisa, mnogo vie
ljudi, mnogo vie buke. Mevlut je video da raste zanimanje
za prolost, ali je oseao da bozi to nee ii naruku. Na
ulicama se pojavio novi vri i benji narataj prodavaca.
Ljudi koji odmah hoe da varaju, koji viu, koji stalno

513
sniavaju cene Ti novi ljudi su bili gramzivi, ali eprtlje.
Stari sloj prodavaca se gubio u gradskoj gunguli
Tako se Mevlut zagrejao za ideju da se drui sa
zemljacima. A mogao je i uvee do mile volje da prodaje
bozu. Prihvatio je posao. Mali stan je bio na ulaznom nivou.
Ispred njega je stajao jedan prodavac kestena. Mevlut je
prvih meseci gledao kroz prozor i nauio finese prodaje
kestena, ali je sam za sebe otkrio ovekove nedostake.
Ponekad je izlazio i s nekim izgovorom razgovarao s njim
(Ima li ovde portira?, Gde je najblii staklorezac?)
Nekoliko puta je dozvolio da ovek unese u zgradu stoi s
kestenom (to je trebalo da zabrane) kada su zajedno otili
na molitvu petkom.

11. NAMERA SRCA I NAMERA


JEZIKA
FATMA JO IDE U KOLU
Mevlut je naao ravnoteu koja mu se dopadala izmeu
upravljanja udruenjem, to uopte nije bilo naporno, i
prodaje boze. Najee je pre est sati preputao lokal
onima koji e te veeri organizovati aktivnosti. Jo kod
sedam-osam osoba se nalazio klju udruenja. Ponekad je
celo stanovnitvo nekog sela poput Gouka ili Nohuta
zatvaralo udruenje za jednu no, a Mevlut trao kui
(sledeeg jutra bi stan i kuhinju nalazio u haosu i
prljavtini). Oseao bi se dobro kada bi izaao na ulice da
prodaje bozu poto bi kod kue s kerima rano veerao i
uverio se da Fatma, koja je ila u drugi razred gimnazije,

514
zaista mnogo ui da bi mogla da se upie na fakultet (da,
apsolutno se nije pretvarala).
U jesen 1998. godine Mevlut je vie puta svratio kod
Uvaenog efendije. U tekiji je bila nova, eljna i uporna
masa sveta. Nisu mu se sviali, a oseao je da se ni on ne
svia njima i da se preesto pojavljuje. Na Mevluta nije
dolazio red od sve veeg broja bradatih vernika, ljudi s
periferije bez kravata, oboavalaca i sledbenika. Zbog
bolesti Uvaenog efendije, koje nikako nisu prolazile, i
iscrpljenosti, vie se nisu odravali asovi kaligraflje, tako
da nisu dolazili traeri, ali barem ivahni i veseli uenici.
Dok je Uvaeni efendija sedeo u svojoj fotelji kraj prozora,
veina u masi koja je ekala zabrinuto je klimala glavom
kao da neto ali (njegovu bolest? Poslednje politike
dogaaje? Neto to Mevlut nije znao?) I on je kada je god
ulazio u tekiju imao isti tuan izraz i kao i svi govorio
apatom. Meutim, kada je tu na poetku dolazio svako ga
je dobronamerno zadirkivao govorei mu Ooo, doao je
bozadije deakog lica, Upravnik Mevlut!, barem neko
je govorio koliko mu je glas dirljiv dok prolazi ulicom. A
sada je bilo ak i onih koji su pili bozu kojom ih je aavao
ne primeujui da je Mevlut bozadija.
Ali, jedne veeri je napokon uspeo da privue panju
Uvaenog efendije i doiveo sreu da s njim moe da
porazgovara deset minuta. U stvari, im je izaao iz tekije,
Mevlut je spoznao da to nije bio srean razgovor. Ali toliko
je snano oseao da ga svi gledaju sa zaviu i pakou dok
je razgovarao s njim da je bio preplavljen radou.
Razgovor te veeri bio je najdublji od svih koje je Mevlut
imao s Uvaenim efendijom i ujedno onaj koji ga je najvie
povredio.
Taman kada je zakljuio da nee biti rezultata njegove
posete tekiji te veeri, Uvaeni efendija, koji je tada

515
neprestano tihim glasom razgovarao s onima oko sebe,
odjednom se okrenuo guvi u prostranoj sobi i postavio
pitanje poput uitelja koji pita razred: iji kai runog sata
je od koe, a iji od plastike? Uvaeni efendija je voleo da
postavlja pitanja, iznosi verske pouke, zagonetke. Dok su
opet svi redom i disciplinovano odgovarali, na kraju je
primetio Mevluta:
Ooo, doao je na bozadija blagoslovenog imena!
Odmah je ljubazno pozvao Mevluta k sebi. Dok je on
ljubio efendijinu ruku koja je pri svakom susretu bila
prekrivena jo brojnijim i veim pegama, gospodin koji je
sedeo pored njega je ustao i ustupio mu mesto. Uvaeni
efendija je starinskim reima pitao Mevluta za zdravlje
gledajui mu u oi iz tolike blizine da to ni u snu nije
oekivao. Rei su mu bile lepe poput kaligrafskih tabli na
zidovima.
Samiha je odmah Mevlutu bila navrh jezika, a dok su
svi gledali u njega, on se ljutio na avola koji ga zbunjuje.
esto je razmiljao da na prikladan nain otkrije Uvaenom
efendiji da je pisma pisao Rajihi, a mislio u stvari na
Samihu. Koliko je mnogo o tome razmiljao shvatio je po
tome to se u tom trenutku sa svim pojedinostima odmah
setio logike koju je godinama suptilno razvijao. Mevlut je
najpre hteo da povede razgovor s Uvaenim efendijom o
znaenju namere u naoj religiji. A potom je hteo da
postavi pitanje fine razlike izmeu ovekove line i
formalne namere. Tako je trebalo da ono to je bilo
temeljno udo u njegovom ivotu sagleda oima tog
dobrodunog oveka, ko zna, moda e se zahvaljujui
tome to bude uo osloboditi patnje u dui.
Ali razgovor je poprimio sasvim drugi tok. Jo pre nego
to je Mevlut mogao neto da kae, Uvaeni efendija mu je
postavio i drugo pitanje.

516
Molite li se?
Uvaeni efendija je to pitanje postavljao sirovim
osobama radim da se pokau, onima koji neprestano
govore, neznalicama. Mevlutu nikada nije postavio. Moda
zato to je znao da je siromani bozadija.
Mevlut je esto bio svedok kako se na to pitanje daje
ispravan odgovor: gost u tekiji je trebalo da iskreno objasni
koliko je puta tih dana klanjao i dao milostinju i da s
oseanjem krivice prihvati da nije bio ustrajan u verskim
obavezama. Uvaeni efendija ne bi pravio problem od toga
i oputao bi oveka pred sobom reima Namera vam je
iskrena. Ali Mevlut je mucao zato to ga je neastivi
naterao ili zato to e potpuno iskren odgovor biti loe
primljen. Potom je rekao da je ono to je vano u Alahovim
oima namera koja je u srcu. Uvaeni efendija je esto
koristio te rei Mevlut je sada u isti mah primetio da zvue
neumesno kada ih on izgovori.
Ono to je bitno jeste sluba boja, a ne sluiti u srcu,
rekao je Uvaeni efendija. Rekao je to blagim glasom, ali
oni koji ga poznaju odmah su shvatili da mu time kae gde
mu je mesto.
Mevlutovo lepo lice se zacrvenelo.
Svakako, sud se daje prema tome emu se tei u nekoj
stvari, nastavio je Uvaeni efendija. U UGOVORIMA SU
VANI CILJEVI I SMISAO.
Mevlut je nepomian gledao preda se. SUTINA NIJE
FORMA NEGO SRCE, rekao je Uvaeni efendija. Da li je
terao egu s tim to Mevlut stoji nepomian? Jedna-dve
osobe su se nasmejale.
Mevlut je rekao da je te nedelje svaki dan iao na
podnevnu molitvu. To nije bilo tano. Osetio je da su svi
shvatili da nije bilo tano.
Uvaeni efendija je promenio temu, moda i zato to je

517
uvideo da se Mevlut stidi. Povukao ga je u vie sfere.
Postoje dve vrste namera, rekao je. Mevlut to bee vrlo
jasno uo, u trenutku je zabeleio u svom pamenju.
NAMERA SRCA I NAMERA JEZIKA. Namera srca je bila
sutina. To je temelj cele islamske kulture. Uvaeni
efendija je to ionako stalno govorio. (Znai, ako je namera
srca sutina, da li bi sutinu predstavljalo to to je Mevlut
pisao pisma Samihi?) Ali, sveto predanje kae da i jezik
ima svoje namere. Znai, na Prorok je jezikom saoptavao
svoje namere. Dok je u hanefitskoj versko-pravnoj koli
namera srca dovoljna, u gradskom ivotu NAMERA
JEZIKA I NAMERA SRCA SU JEDNO, kao to je isticao
Ibn Zerhani (mogue da je Mevlut to ime pogreno
zapamtio).
Ili je uvaeni Ibn Zerhani rekao Treba da su jedno?
Mevlut to nije mogao da pojmi. Zato to je u istom trenutku
zatrubila sirena nekog automobila na ulici. I Uvaeni
efendija je prekinuo razgovor. Potom je na tren pogledao u
Mevluta i prozreo u njegovoj dui: shvatio je da se Mevlut
stidi, da osea veliko potovanje prema njemu i da eli da
to pre ode. KOME NIJE DO NEEGA, NE MARI NI ZA
SITNICE, rekao je. Rekao je to u sredinu, bez mrtenja i
opet se nekoliko osoba nasmejalo.
Mevlut e, skrhan, narednih dana esto razmiljati o tim
reima: na koga se misli kada se kae kome nije do
neega? Na Mevluta koji ne klanja dovoljno i lae? Na
bogataa koji usred noi trubi i pravi buku? Ili na rave i
slabe linosti koji uopte u ivotu rade suprotno od onoga
to im je namera? Kome su se smejali u sobi?
Mevluta su zaokupljale namera srca i namera jezika. Ta
podvojenost je bila identina Ferhatovom razlikovanju
linog i formalnog vienja, ali re namera je bila
ljudskija. Mevlut je dvojstvo srce i jezik smatrao

518
smislenijim od dvojstva lino i formalno. Moda zato to je
bilo ozbiljnije.
Sudbina, bee rekao jedan od starih i imunih
prodavaca kiselog mleka koji je doao u udruenje dok je
jednog podneva razgovarao o svemu i svaemu s Mevlutom
i s njim zajedno posmatrao prodavca kestena napolju. Tako
se ta re neko vreme vrzmala Mevlutu po glavi poput nekih
reklamnih poruka na zidu.
SUDBINA, koju je gurnuo u udaljene kutke seanja
zajedno s uspomenom na Ferhata, pratila je Mevluta u
njegovim nonim etnjama. Lie na drveu se micalo
izgovarajui rei. SUDBINA je svakako bila most izmeu
namere srca i namere jezika: ovek bi mogao neto da
smera, da iskae neto drugo, a sudbina je mogla da to
dvoje sastavi. ak i taj galeb koji pokuava da sleti na
ubrite je najpre neto namerio i grakui to za sebe
izgovorio, ali se namera njegovog srca i namera jezika
ostvarivala zahvaljujui stvarima koje zavise od SUDBINE,
poput vetra, sluaja, vremena. Srea s Rajihom bila je
veliki dar SUDBINE u njegovom ivotu i trebalo je da to
potuje. Bio je pomalo ljut na Uvaenog efendiju; ali bilo je
dobro to je otiao u tekiju.
Naredne dve godine Mevlut se brinuo oko zavretka
gimnazije starije keri i slabe mogunosti da upie fakultet.
Fatmi nije mogao da pomogne u uenju, niti da kontrolie
da li dobro ui ili ne. Ali srcem je pratio svoju ker i, u
Fatminoj utljivosti, nevoljnom otvaranju svezaka i uenju
smrknutog lica, gnevnom raspoloenju i gledanju kroz
prozor bez rei video svoje izdanje i uznemirenost dok je
bio gimnazijalac. erka mu je ipak bila vie s asfalta.
Smatrao ju je i inteligentnom i lepom.
Voleo je da kada joj nije bila tu mlada sestra zajedno s
Fatnom kupuje sveske i knjige, da sedi s njom i da skupa

519
jedu puding od pileih grudi u uvenoj poslastiarnici
Komik na iliju, da u guvi razgovara s njom. Fatma nije
poput drugih devojaka bila prgava, neodgovorna ili bez
potovanja prema ocu. Mevlut nju nije mogao lako da
izgrdi, ali nije ni radila nita to bi bilo za grdnju. Ponekad
je u Fatminoj odlunosti i samopouzdanju opaao neki bes.
Mevlut se alio s njom, zadirkivao je to kilji oima dok
ita, pere ruke i kad treba i kad ne treba i bez reda sve
ubacuje u tanu, ali dalje od toga nije iao. Oseao je
iskreno potovanje prema njoj.
Kada bi bacio oko na tu ispreturanu tanu, shvatao bi
da je uspostavila dublju i redovniju vezu s gradom, ljudima,
ustanovama nego to je on uspeo, da je o mnogo emu
razgovarala s mnogim ljudima koje je on poznavao samo
kao prodavac. Koliko je u tani bilo vizitkarti, koliko
papira, ukosnica, tanica, knjiga, svezaka, ulaznica, paketa,
vakaih guma, okolada. Ponekad je iz tane izbijao miris
kakav Mevlut nikada ranije nije osetio. Taj miris nije
poticao od knjiga koje je on pred erkom mirisao napola u
ali, a napola u zbilji; ali bio je knjiki. Taj miris biskvita,
vakae gume koju je vakala dok joj otac nije bio tu i koji
je podseao na vetaki miris vanile, iji izvor nije mogao
da nae, budio je kod Mevluta oseanje da e njegova ki
biti kadra da s lakoom pree u drugi ivot. Mevlut je silno
eleo da Fatma zavri gimnaziju i ode na fakultet, ali je
katkad hvatao sebe kako razmilja za koga li e se udati.
Nije mu se sviala ta tema; slutio je da e mu ki odleprati
iz kue i poeleti da zaboravi ivot kojim je tu ivela.
Poetkom 1999 godine je predloio keri: Da te
pokupim na ulazu privatne kole. Nekad se vreme kada je
Fatma izlazila iz pripremne kole za upis na univerzitet na
iliju i vreme kada se Mevlut vraao kui iz udruenja na
Medidi podudaralo; ali Fatma to nije elela. Ne, nije kasno

520
dolazila kui, Mevlut je znao kada s kog asa dolazi. Svako
vee su Fatma i Fevzije spremale Mevlutu veeru s
posudama i erpama koje je njihova majka godinama
koristila.
Te godine su Fatma i Fevzije uporno traile od oca da za
kuu kupi telefon. Cene su bile sniene; ve su svi uvodili
liniju u kuu i tri meseca od zahteva su bili povezani.
Mevlut, koji se plaio trokova i celodnevnih telefoniranja
svojih keri, oteavao je temu. Najvie se ustezao od
Samihe, njenog pozivanja od jutra do mraka i upravljanja
njegovim erkama. Znao je da Fatma i Fevzije kau Idemo
na Dutepe, a da nekih dana idu samo na Sili i da provode
vreme s tetkom Samihom u bioskopima, poslastiarnicama
i trnim centrima. Ponekad im se pridruivala i tetka
Vediha, ne prijavljujui to Korkutu.
Mevlut u leto 1999 godine nije prodavao sladoled.
Starinski prodavac sladoleda s kolicima na tri toka vie
nije ni mogao da eta ilijem, kamoli da radi. Ta vrsta
sladoledija je mogla samo malo da prodaje deci koja su leti
posle podne igrala fudbal u starim kvartovima i ulicama, ali
Mevlutovo radno vreme u udruenju koje se postepeno
poveavalo nije bilo pogodno za to.
Jedne veeri, poto je u junu Fatma uspeno zavrila
Gimnaziju 2, Sulejman je sam doao u udruenje. Odveo je
Mevluta na jedno novootvoreno mesto na Osmanbeju i
zatraio neto to je veoma obespokojilo naeg junaka.

Sulejman. Bozkurt je s mukom uspeo da zavri gimnaziju i


to tek s devetnaest godina. A i to je bilo tako to je Korkut
izbrojao pare i upisao ga u privatnu gimnaziju u kojoj da
novac i dobije diplomu. Kada ni prole, a ni ove godine
nije uspeo nigde da se upie, postao je jo vei alabajzer.
Dva puta je slupao auto, dva puta se umeao u svau

521
pijanaca i zavrio u stanici. Otac mu je odluio da ga s
dvadeset godina poalje u vojsku. Deko je poeo da se
ponaa samovoljno i istovremeno upao u krizu bez da ita
jede i pije. Bozkurt je sam otiao kod majke i rekao joj da
se zaljubio u Fatmu. Kae da nije traio da mu je isprosimo.
Kada su u prolee Fatma i Fevzije dole na Dutepe, ponovo
je izbila svaa izmeu Bozkurta i Turana. I devojke su se
naljutile i vie nisu dolazile. (Mevlut o tome nije imao
pojma.) Nemogunost da vidi Fatmu za Bozkurta je znaila
patnju i enju. Korkut je rekao: Da se venaju pa da ga
poaljem u vojsku, inae e u Istanbulu biti izgubljen.
Samo je Vedihu ubedio, od Samihe smo ovo sakrili. I ja i
njegov otac smo razgovarali s Bozkurtom. Ja u se njome
oeniti, rekao je skrivajui pogled. A meni je pripalo da
posredujem.
Fatma jo ide u kolu, rekao je Mevlut. A da vidimo
da li je i moja ki za to? Hoe li posluati moju re?
Ja sam jednom u ivotu dobio batine od policije,
Mevlute, rekao sam. I to zahvaljujui tebi. Nita drugo
nisam rekao.
Mevlut je bio dirnut time to Sulejman nije pomenuo
pomo koju su mu Aktaovi godinama pruali. Umesto
toga, pomenuo je batine koje je dobio na sasluanju posle
ubistva Ferhata. Iz nekog razloga policija je na tom
sasluanju tukla Sulejmana, a Mevluta nije pipnula. Mevlut
bi se smeio kada bi se god toga setio. Korkutova veza nije
spreila da Sulejman dobije batine.
Koliko je dugovao Aktaovima? Podsetio se i starih
pitanja placa i tapije. Pred Fatmom dugo nije pokretao
temu. Ali je dugo dugo razmiljao: udio se da mu je ki
stasala za udaju i da su Korkut i Sulejman mogli da to
predloe. Njihovi otac i stric su se oenili dvema sestrama,
braa od strica su u potonjoj generaciji uradili isto, i oni se

522
behu oenili dvema sestrama. Ako sada i trei narataj
pone da se meusobno venava, deca e biti ili razroka, ili
e mucati ili biti glupa.
Jo krupnija tema bila je samoa koja mu se primicala.
Mevlut je, posle sati gledanja televizije s kerima, za letnjih
veeri ponekad izlazio u grad i dugo dugo etao. Senke
lia na svetlosti ulinih svetiljki, beskrajni duvari, izlozi s
neonskim sijalicama i rei na reklamama razgovarali su s
Mevlutom.
Jedne veeri, kada je Fevzije otila u piljaru i dok su on
i Fatma gledali televiziju, tema je spontano dospela do kue
na Dutepeu. Zato vie ne idete kod tetke? pitao ju je
Mevlut.
Viamo mi obe tetke, odgovorila je Fatma, ali vrlo
retko idemo na Dutepe. Kada tamo nisu Bozkurt i Turan.
Ne mogu da ih smislim.
ta su ti rekli?
Neke detinjaste stvari Tupavi Bozkurt.
Bozkurtu je, kau, mnogo ao zato to ste se svaali.
Nita ne jede i ne pije, kae da e
Tata, on je manijak, rekla je Fatma, paljivo
prekidajui oca da ne dui.
Mevlut je na erkinom licu ugledao gnev. Onda ni ti
nemoj nikada da ide na Dutepe, rekao je erki radostan
to moe da je zatiti.
Vie se o tome nije razgovaralo. Budui da nije znao
kako da zvanino odbije, a da nikoga ne povredi, Mevlut
nije pozvao Sulejmana. Ali Sulejman je doao jednog vrelog
predveerja sredinom avgusta, dok je on trojici ljudi iz sela
Imrenler, koji su u udruenju raspravljali o organizaciji
krstarenja Bosforom sluio fabriki sladoled koji je kupio u
piljari.
Fatma se uopte ne slae, ne eli, rekao je Mevlut

523
kada su ostali nasamo. U jednom trenutku je poeleo da i
Sulejmanu i Korkutu natrlja nos. Devojka osim toga hoe
da studira, zar da je ja izvedem iz kole? Ona bolje ui od
Bozkurta.
Pa rekli smo da Bozkurt ionako ide u vojsku
odgovorio je Sulejman. Kako bilo Da si bar dao neki
odgovor. Da nisam doao i pitao, ti nita ne bi rekao.
ekao sam strpljivo mislei da e se Fatma moda
predomisliti.
Mevlut je primetio da Sulejmana nije naljutio negativan
odgovor, da ga je ak smatrao opravdanim. Sekirao se zbog
toga ta e Korkut rei. I sam se neko vreme jeo zbog toga,
ali nije eleo da se Fatma uda pre nego to zavri fakultet.
Pred ocem i erkom je bilo jo najmanje pet-est divnih
godina u kojima e se druiti kod kue. Dok je razgovarao s
Fatmom, Mevlut se oseao uverenim da razgovara s nekim
pametnim, kao to je oseao dok se druio s Rajihom.
Posle pet dana iz sna ga je posle ponoi probudilo
ljuljanje kreveta, sobe, svega. Iz podzemlja su dopirali
strani zvuci, ule su se ae koje se lome, pepeljare, tresak
komijskog razbijenog prozora i krici. Obe keri su u isti
mah dole u njegov krevet i privile se uz oca. Zemljotres je
trajao mnogo due nego to je Mevlut oekivao. Kada je
stao, nestalo je struje i Fevzije je plakala.
Obucite neto da izaemo napolje, rekao je Mevlut.
Svi se behu probudili i izali na mrane ulice. Ceo
Tarlabai je u mraku govorio uglas. Pijanci su mrmljali,
neki plakali, besni vikali. Mevlut i njegove keri su bili
obueni; ali bilo je mnogo porodica koje su dok je
zemljotres trajao potrale i izale na ulicu u gaama,
kouljama, bosonoge i u papuama. Kada su neki od njih
uli u zgrade da se obuku, ponesu novac i zakljuaju vrata
poinjao je novi naknadni potres, te su uz vrisku ponovo

524
izletali napolje.
Mevlut i njegove erke su po bunoj i gusto zbijenoj
masi sveta nakupljenoj po plonicima i ulicama shvatili
koliko se ljudi sklonilo u nekim od dvospratnih i trospratnih
zgrada na Tarlabaiju. Sat vremena su etali mahalom
izmeu deda u pidamama, tetaka u dugim suknjama,
decom u gaama, kupaim gaama i papuama doivevi
uznemirenje zbog zemljotresa. Kada su pred jutro shvatili
da naknadni potresi koji su izgubili snagu i postali rei ne
mogu da srue njihove kue, uli su unutra i zaspali. Posle
nedelju dana, kada su svi televizijski kanali i uta tampa
obznanili gradskom ivlju da e ceo grad biti sruen u
novom zemljotresu, mnogi su ponovo doekali jutro na
Taksimu, po ulicama i parkovima. Mevlut je sa kerima
izaao na ulice da posmatraju te ljude ispunjene strahom i
sklone avanturi, ali su se u kasne sate vratili u stan i slatko
zaspali.

Sulejman. Mi smo bili na sedmom spratu u naoj novoj


zgradi na iliju kada se dogodio zemljotres. Mnogo smo se
ljuljali. Kompletan kuhinjski orman je pao sa zida. Ja sam
pokupio Melahat i decu, te smo sa ibicom u ruci po mraku
sili niz stepenice. Sa decom u naruju sat vremena smo
peaili do nae kue na Dutepeu.

Korkut. Kua se uvila levo i desno poput gume. Posle


zemljotresa po mraku je uao Bozkurt i izneo napolje sve
krevete i madrace. Ko je hteo, u bati je razvlaio krevet
gde je hteo i spavao kad eto ti Sulejmana sa enom i
decom. Nova zgrada od betona na iliju je mnogo vra
od nae tridesetogodinje kue podignute na temeljima
negdanje uderice. Zato ste ovamo doli? upitao sam.
Ne znam, odgovorio je Sulejman. Ujutru pogledasmo, a

525
naa se kua naherila i trei i etvrti sprat se nagnuli ka
ulici poput starih drvenih kua s isturenim balkonom.

Vediha. Bilo je to dva dana posle zemljotresa; taman sam


sluila veeru, kada je sto ponovo poeo da se ljulja i deca
da vrite Zemljotres! Sjurila sam se niz stepenice i smesta
izala napolje. Onda sam pogledala, nita od zemljotresa:
Bozkurt i Turan su se naalili i sami odozdo zaljuljali sto.
Smejali su mi se s prozora. I ja sam se smejala. Popela sam
se gore. Sluajte vi, ako jo jednom napravite ovakvu alu,
istui u vas kao to otac radi bez obzira na to koliki ste,
zapretila sam. Tri dana kasnije Bozkurt se jo jednom
naalio. Opet sam nasela, ali sam ga kasnije oamarila.
Sada ne govori s majkom. Dete mi pati zbog ljubavi, otii
e i u vojsku, sekiram se za njega.

Samiha. Kada je u noi kada se desio zemljotres Sulejman


pred zoru doao kui sa enom i decom, shvatila sam da ga
nasmrt mrzim. Popela sam se u svoju sobu na treem
uzdrmanom spratu i nisam odatle ni silazila sve dok se
Sulejman i njegova buna porodica nisu vratili u svoj stan
na Siliju. Sulejmanovi su se vratili na ili poto su ostali
dve noi i spavali u dvoritu pravei stranu galamu. Nisam
silazila s treeg sprata narednih dana kada je cela porodica
dolazila, jer e Veeras opet biti zemljotres! i u
septembarskim noima sam spavala u dvoritu.
Konano sam se naljutila na Sulejmana kada sam
saznala da je obrlatio Korkuta i traio Fatmu za Bozkurta.
Sakrili su to od mene, jer bih bila prepreka. Glupost ne
moe biti izgovor za zlo. Shvatila sam da su napravili takvu
glupost po tome to Fatma i Fevzije dolaze na Dutepe samo
kada Bozkurt nije tu. A Vediha posle izvesnog vremena nije
uspevala da sakrije ta se deava. Naravno, ispunjavalo me

526
je ponosom to to je Fatma rekla ne. Vediha i ja smo svake
subote i nedelje devojke najpre ostavljale u privatnoj koli,
a predvee ih vodile u bioskop.
Te zime sam se mnogo upinjala ne bi li Fatma poloila
prijemni ispit na fakultetu. Vediha je htela ne htela bila
ljuta na Fatmu zato to je odbila njenog sina koji je iao u
armiju, ali to se vie trudila da se to ne primeti, jo vie se
primeivalo. Ja sam se sastajala s devojkama u
poslastiarnicama, McDonald restoranima. Vodila sam ih u
trne centre. Neko vreme bismo utke gledale u izloge
svakovrsnih radnji nita ne kupujui i dok bismo ile pod
svetlima obuzimalo bi nas oseanje kao da e nam se neto
novo desiti u ivotu. Kada bismo se umorile, govorile
bismo: Da pro etamo jo jednim spratom, pa da onda
siemo i pojedemo doner.
Za novogodinju no 2000. godine Fatma i Fevzije su se
dele kod kue, gledale televiziju i ekale oca koji je
prodavao bozu. Mevlut se vratio kui u jedanaest sati.
Gledao je televiziju s njima i veerali su piletinu s
krompirom. One mi nikada nisu priale o tati, ali Fatma te
noi jeste.
Poetkom juna je izala na prijemni ispit na fakultetu
na Takili. Ja sam ekala pred vratima. Preko puta ulaza
sa stubovima stare zgrade na dve strane se protezao nizak
zid na kome su sedele sve majke, oevi, starija braa.
Popuila sam cigaretu gledajui ka Dolmabaheu. Fatma je
izala s ispita umorna zajedno sa svima; ali je imala vie
optimizma od svih.
Mevlut je bio ponosan to je njegova ki zavrila
gimnaziju bez padanja na popravni kao i zato to je poloila
prijemni ispit za studije turizma. Neki oevi su kaili
fotografije svoje dece s dodele diploma na oglasnu tablu
udruenja. I Mevlut je o tome sanjao. Ali, naravno, nijedan

527
otac nije stavljao fotografiju s dodele diploma u enskoj
gimnaziji na oglasnu tablu. Ipak, uspeh Mevlutove keri se
prouo meu starim mlekadijama i zemljacima koji su
dolazili u udruenje. Sulejman je specijalno doao i estitao
Mevlutu, rekavi da je obrazovano potomstvo najvee
bogatstvo u gradu.
Prvog dana nastave krajem septembra Mevlut je svoju
erku doveo do samih vrata fakulteta. Bila je to prva visoka
dravna turistika kola u Istanbulu. Predavali su koliko
oblast kelnerisanja, toliko menadment i ekonomiju u
turizmu. Zgrada jednog starog hana na Laleliju pretvorena
je u kolu pri Istanbulskom univerzitetu. Mevlut je
zamiljao da prodaje bozu u tim lepim starim etvrtima.
Dok se jedne veeri vraao od Uvaenog efendije peke je
iao sat vremena od arambe do kole svoje keri. Ta
mesta su jo bila tiha.
U januaru 2001, etiri meseca od kako je Fatma
krenula na studije, ispriala je tati o mladiu koga via. Bio
je u istoj koli, dve godine ispred nje. Bio je vrlo ozbiljan. Iz
Izmira. (Mevlutovo srce je tu poskoilo.) Oboma je cilj u
ivotu bio da zavre fakultet i postanu turizmolozi.
Mevlut je bio zapanjen da je njegova ki tako brzo
dospela u tu fazu. S druge strane, Fatma e biti devojka
koja se najkasnije udala u porodici. Tvoja majka i tetke su
imale dvoje dece u tvojim godinama, ti si mnogo okasnila!
zadirkivao je Mevlut erku s tugom.
Zato u se i ja odmah udati, rekla je Fatma. Mevlut je
u njenoj snalaljivosti spoznao reenost da se to pre udalji
od kue.
U februaru su iz Izmira doli da prose Fatmu. Mevlut je
za veridbu obezbedio slobodno vee u zgradi udruenja i
pozajmio stolice iz kafea preko puta. Na veridbu su doli
poznanici s Dutepea izuzev Korkuta i njegovih sinova.

528
Mevlut je znao da niko, ukljuujui i Samihu, nee doi na
svadbu koja e biti napravljena u Izmiru. Bio je to prvi put
da je Samihu video u udruenju. Njena marama i laki
kaput nisu bili izbledeli ili sivi kao kod drugih ena ve,
novi, teget boje i oputeni. Verovatno da vie i nije elela
da nosi maramu, pomislio je Mevlut. Fatma je bila
primorana da na ulazu na fakultet skine maramu koju je
nekad nosila, a nekad nije. Mevlut nije mogao da dokui da
li mu je ki zbog toga bila srena ili nesrena. To je bila
tema koju je Fatma preivljavala vie sa svojim prijateljima
s fakulteta nego s Mevlutom.
U porodici iz Izmira niko nije nosio maramu. U danima
oko veridbe Mevlut je opazio koliko mu je ki oduevljena
to ulazi u tu porodicu. Fatma je povremeno grlila tatu kod
kue, ljubila ga, prolivala suze zato to e napustiti
porodino gnezdo, ali Mevlut ju je posle pet minuta hvatao
kako uzbueno sneva pojedinosti ivota koje e uskoro
iveti sa svojim muem. Tako je saznao da su mu ki i zet
traili direktan prelaz na odsek turizma na univerzitetu u
Izmiru. Posle dva meseca je stigla vest iz Izmira da su
primljeni. Tako je za tri meseca postalo izvesno da e
Fatma i Burhan (eto to je bilo ne tako lepo ime njegovog
zeta bezizraajnog lica, visokog kao da je progutao motku)
posle svadbe poetkom leta ostati u Izmiru, nastaniti se u
stanu koji poseduje porodica zeta i postati Izmirci.
Na Fatminu svadbu u Izmir su iz porodice iz Istanbula
otili samo Mevlut i Fevzije. Njemu se Izmir dopao kao
neka vrsta malog, toplijeg Istanbula s palmama. I uderice
su bile izmeu dve obale, tano na sredini. Dok je Fatma
na svadbi kao na filmu igrala privijajui se uz mua, Mevlut
je osetio postienost i ujedno zasuzio. U povratku u
Istanbul Mevlut i Fevzije u autobusu nita nisu progovarali.
inili su ga srenim to to mu mlaa ki, usnula u noi na

529
autobuskom seditu, naslanja glavu na rame i prijatan miris
njene raspletene kose. Starija ki nad kojom je godinama
drhtao i zamiljao da e do smrti biti u njegovoj blizini
tokom est meseci se potpuno udaljila od oca.

12. FEVZIJE BEI


NEK MI OBOJE POLJUBE RUKU
Mevlut je s Fevzije vie puta na televiziji gledao kako
avioni udaraju u kule u Americi 11. septembra i kako se
zgrade rue u plamenu i dimu kao na filmu. Nita nisu
govorili o dogaaju izuzev rei koje je Mevlut izgovorio ne
podiui glas: Sada e se Amerika svetiti za ovo!
Meutim, poto se Fatma udala i otila, oni su postali
dobri drugari. Fevzije je volela da pria, da zbija ale, pravi
imitacije, smilja besmislene prie i zasmejava oca. Imala je
sposobnost koju je nasledila od majke da u svemu otkrije
neto neobino, zabavno, bezbrino. Fevzije je odlino
imitirala kako neki komija u kvartu uka kroz prednje
zube dok govori, kako se vrata otvaraju uz kripu, kako se
njen tata ljulja dok se penje stepenicama stenjui ah, uh,
puf; u snu bi se sklupala u krevetu nalik na slovo S, ba
kao i njena majka.
Kada se Mevlut pet dana od ruenja Kula bliznakinja
jedne veeri iz udruenja vratio kui, video je da televizor
nije ukljuen, sto nije postavljen i da Fevzije nije kod kue.
Kako isprva nije smatrao verovatnim da mu je ki pobegla,
nervirao se to sedamnaestogodinja Fevzije lunja ulicama
posle smrkavanja. Ona je na zavretku gimnazije trebalo da
polae popravni ispit iz matematike i engleskog, ali je

530
Mevlut tokom leta nijednom nije video da je sela za sto i
uila. Gledajui kroz prozor mranu ulicu u iekivanju
keri, Mevlutova ljutnja se polako pretvorila u paniku.
S uasom je primetio da Fevzijina tana, mnoge njene
stvari i odea nisu na mestu. Razmiljao je da ode na
Dutepe kod Aktaovih, kad je neko pozvonio na vrata i
ponadao se da je Fevzije.
Ali, bio je to Sulejman. Odmah mu je rekao da je
Fevzije pobegla kod nekog deka, da je deko pogodan,
da je porodica dobra i da otac tog deka ima tri taksija
kojima upravlja. Popodne je otac deka zvao telefonom i
Sulejman je otiao. Da je Mevlut imao telefon, moda bi
prvo njega potraili. Fevzije je bila dobro.
Ako je dobro, zato je onda pobegla? upitao je
Mevlut. Da postidi oca i obruka sebe?
A zato si ti oteo Rajihu? podsetio ga je Sulejman. Da
si je zaprosio, Krivovrati Abdurahman bi ti dao erku.
Mevlut je iz tih rei osetio da je Fevzije pobegla imitirajui
njih. I njegova ki je eto postupila kao i otac i majka Ne bi
mi Krivovrati Abdurahman dao ker, rekao je priseajui
se s ponosom kako je oteo Rajihu. Ni ja nisam zadovoljan
tim taksistom koji mi je oteo ker. A Fevzije mi je obeala
da e zavriti gimnaziju i otii na fakultet.
Nijedan popravni ispit nije uspela da poloi, rekao je
Sulejman. Fevzije je ponavljala. Sigurno iz straha nije
smela to da ti kae. Ali i Vediha zna da si sigurno
navaljivao na devojku govorei joj da joj nee oprostiti ako
ne zavri gimnaziju i da treba da ide na fakultet kao starija
sestra.
Mevlut se razbesneo osetivi da je intima izmeu oca i
keri postala tema za stolom ne samo Aktaovih nego i
razgovora nekog taksiste koga uopte ne poznaje i njegove
porodice i da se prouo kao ivani i strogi otac.

531
Ja u stvari nemam ker koja se zove Fevzije,
prekratio je. Odmah potom se pokajao to je to rekao. Zato
to je jo pre nego to je Sulejman otiao poeo da osea
bespomonost koju doivi svaki otac kome ki pobegne.
Ako joj odmah ne oprosti i ne napravi se da voli i prihvata
zeta (Neki ofer? To nikada nije pomislio!), vest da mu je
ki pobegla i da ivi s nekim neudata bi se odmah rairila i
Mevlutova ast bi bila ukaljana. Ne, ako odmah oprosti
neodgovornom kukinom sinu koji je oteo njegovu lepu
devojicu, onda bi svi pomislili ili da Mevlut ima neto s tim
ili da je dobio gomilu para da pristane na erkinu udaju.
Ako Mevlut ne eli da u ivotu bude usamljen i naopak
ovek poput njegovog oca, shvatio je da treba da to pre
odabere drugi put.
Sulejmane, ja ne mogu da ivim bez mojih keri.
Oprostiu Fevzije. Ali neka povede oveka kao svog mua i
doe kod mene. Nek mi oboje poljube ruku. Ja sam posle
otmice Rajihe bar otiao iz potovanja u selo do kue
Krivovratog Abdurahmana i poljubio mu ruku.
Siguran sam da e zet ofer imati potovanja prema
tebi koliko i ti prema Krivovratom, rekao je Sulejman
smejui se naglas.
Mevlut nije uspeo da shvati da je to Sulejman rekao
rugajui mu se. Bio je zbunjen, plaio se usamljenosti, imao
je potrebu za utehom. Nekada je bilo potovanja, izletelo
mu je, a Sulejman se i na to nasmejao.
Drugi zet se zvao Erhan. Kada ga je sledeeg dana
video, Mevlutu uopte nije bilo jasno to je njegova ki
poput cveta nad kojom je godinama trepereo i snevao
snove za budunost nala u tom oveku prosenog izgleda
(nizak, uskog ela). Sigurno je vrlo lukav, vrlo dovitljiv,
pomislio je i naljutio se na ker bez pameti.
Ali dopalo mu se to mu je Erhan poljubio ruku kao da

532
trai oprotaj savijajui se do zemlje.
Nek Fevzije zavri gimnaziju i da nipoto ne naputa
kolu, rekao je Mevlut. Onda joj ne bih oprostio.
I mi tako mislimo, odgovorio je Erhan. Ali poto su
malo porazgovarali, odmah je postalo oito da je nemogue
da Fevzije nastavi kolu krijui da se udala.
Ali Mevlut je bio svestan da je uznemiren ne zato to
mu ki nee moi da zavri gimnaziju ili da ode na
univerzitet, nego zato to e on ostati sam u kui i u ivotu.
Pravi bol u njegovoj dui bio je bol zato to e biti ostavljen,
a ne bol to ker nije umeo dobro da odgoji.
Kada su u jednom trenutku ostali sami, prekoreo je
erku: Ta zato si pobegla? Kao da bih ja rekao, ne da su
civilizovano doli i prosili te?
Fevzije je tako izbegla da oca pogleda u oi da je
Mevlut razumeo da ona misli Da, naravno da ne bi
dozvolio!
Kako smo lepo iveli kao otac i ki, rekao je Mevlut.
Sad sam ostao sam u ivotu.
Fevzije ga je zagrlila. Teko su uzdravao da ne zaplae.
Sada vie nee biti nikoga kod kue ko bi ga ekao kada se
uvee vrati kui posle prodaje boze. Kada se u snu probudi
oznojen dok ga u umi empresa jure psi, nee moi da
nae utehu sluajui kako mu u sobi die usnula ki.
Mevlut je napravio dobar pazar iz straha od
usamljenosti. U jednom trenutku oduevljenja, naterao je
oveka koji e mu biti zet da se zakune au da Fevzije
nee zavriti samo gimnaziju nego i fakultet. I Fevzije je te
veeri ostala kod kue s Mevlutom. Obradovao se to mu se
erka urazumila i nije stvar preuveliavala, ali joj je ipak te
veeri nekoliko puta saoptio da ga je povredila zato to je
pobegla.
I ti si se oenio tako to si oteo moju majku! odbrusila

533
je Fevzije.
Tvoja majka nikada ne bi uradila ono to si ti danas
uradila, odgovorio je Mevlut.
Ne, uradila bi, rekla je Fevzije.
Mevlut je osetio ponos zbog tvrdoglavog odgovora svoje
keri koji je odavao jaku linost, ali je u isti mah jo jednom
zakljuio da je pobegla kako bi oponaala svoju majku. O
praznicima je iao s Fevzije, ili s Fatmom i njenim mravim
muem kada bi doli iz Izmira, na Rajihin grob. Ako bi te
posete prole s mnogo tuge, on bi u povratku kui dugo i s
ulepavanjem priao kako je oteo Rajihu, kako su celu tu
otmicu isplanirali do najsitnijih detalja, kako su se prvi put
sreli na svadbi i pogledali u oi i kako nikada nije mogao da
zaboravi nain na koji ga je njihova majka pogledala.
Sutradan je ofer Erhan zajedno s ocem penzionisanim
oferom doneo natrag Fevzijin kofer. Mevlut je im je
ugledao oveka deset godina starijeg od sebe shvatio da e
mu se umesto zeta dopasti gospodin Sadulah. I on je bio
udovac, ena mu je pre tri godine preminula od sranog
udara. (Da bi mogao da ubedljivo prepria taj trenutak,
gospodin Sadulah je realistino doarao as smrti
imitirajui kako je njegova ena sedei za jedinim stolom u
kui odjednom ispustila kaiku, dok je jela orbu i kako je
glavu poloila na sto.)
Gospodin Sadulah je bio iz Duzdea; otac mu je doao u
Istanbul za vreme Drugog svetskog rata i postao najpre
egrt, a zatim i ortak jednom, jermenskom obuaru na
uzviici Gedikpaa. Kada je gazda Jermenin svoju
obuarsku radnju opljakanu u dogaajima 67. septembra
1995. godine prepustio ortaku i napustio Istanbul, njegov
otac je nastavio da je sam vodi. Ali njegov sin skitnikog
duha i lentina se opirao oevim navaljivanjima i batinama
i postao najbolji voza u Istanbulu, a ne majstor obuar.

534
Dok je priao da je tada, u vreme dok su taksi vozila i
dolmui u Istanbulu bili ameriki automobili, oferski posao
bio vrlo neobian i prestian, gospodin Sadulah je Mevlutu
u ali namignuo, a ovaj je shvatio da je elavi i lukavi sin
niskog rasta koji mu je oteo ker od oca nasledio oseaj za
uivanje.
Radi razgovora o detaljima svadbe Mevlut se zaputio u
trospratnu kamenu kuu na Kadirgi; za kratko vreme je
uspostavio prijateljstvo s gospodinom Sadulahom, koje e
posle svadbe postati jo intenzivnije, i posle svoje
etrdesete godine nauio da uiva uz rakijicu i razgovor,
ak i da sam ne pije.
Gospodin Sadulah je imao tri taksi vozila koja je
predavao estorici vozaa koji su radili po dvanaest sati
svaki dan. Vie je voleo da govori o stalno poviavanoj ceni
za taksi tablice koje su se u ogranienom broju dodeljivale
u Istanbulu nego o starosti i marki automobila (dva murata,
jedan model iz devedeset este, a drugi iz devedeset osme i
dod iz pedeset osme koji je gospodin Sadulah povremeno
vozio iz svog zadovoljstva i koji je briljivo negovao). I sin
Erhan je vozio jedan od taksija, a posebno je u oevo ime
vodio raun gledajui preenu kilometrau i taksimetre
drugih vozaa. Gospodin Sadulah je smeei se govorio da
neki od tih ofera, koje njegov sin kome je poverio taksije
nije dovoljno strogo kontrolisao, lopovi (kradu deo zarade),
neki baksuzi (stalno prave udese), neki drski (kasne, daju
loe odgovore), a neki dibiduz glupaci. Ali nije se svaao s
njima i kvario raspoloenje ne bi li zaradio vie, nego je
sinu preputao te poslove. Mevlut je video stan u potkrovlju
u kome e iveti Erhan i Fevzije kada se venaju sve do
novih ormana u njemu, devojake spreme, velikog kreveta
(gospodin Sadulah je zadobio Mevlutovo rekavi Erhan
ovamo nije dolazio one veeri kada je tvoja ki kod nas

535
ostala u gostima) i iskazao svoje zadovoljstvo.
Mevlut je oboavao da mu gospodin Sadulah pokazuje
kutke u kojima je proveo itav ivot, da mu prijatnim
jezikom, koji ako se ne prekida postane sve slai,
prepriava uspomene i prie. Odmah je saznao gde se
nalazi kola ukur na Dankurtaranu (mnogo starija
zgrada iz osmanskog doba od muke gimnazije Ataturk
na Kultepeu) u kojoj su razbojnici iz internata tukli uenike
koji su kao i on samo preko dana bili u koli, obuarska
radnja koju je njegov otac za deset godina doveo do
bankrota (tu je sada jedan bife slian Binbomu) i
simpatina ajdinica preko puta parka. Nije mogao da
veruje da je pre tri veka na mestu parka bilo more i da je
tu na stotine osmanskih galija ekalo dan da krene u boj.
(Na zidovima ajdinice bile su okaene slike tih galija.) Ali
Mevlut je osetio da bi i on i njegove keri postali sasvim
drugaiji ljudi da je on detinjstvo i mladost proveo meu
starim tronim esmama i hamamima koji se ne koriste,
zgradama tekija punim praine, prljavtine, utvara i
paukova, a koje su dali da se naprave osmanske pae i
bradati ljudi s turbanima, znai da mu otac iz Denetpinara
nije doao na Kultepe, nego, kao to su uinili mnogi drugi
srenici koji su se u grad doselili iz Anadolije, pravo u ove
kvartove, na drugu obalu Zlatnog roka, u stari Istanbul.
ak je osetio i neko kajanje kao da je bila njegova odluka
da se nastane na Kultepeu. Ali nije bilo nikog ivog koga
poznaje, a ko je 60-ih i 70-ih godina doao ovamo iz sela
Denetpinar u tu se nastanio. Mevlut je prvi put tada
pomislio da je Istanbul postao bogatiji i da e moi da
proda vie bozu u sporednim ulicama tih starih etvrti.
Istih dana gospodin Sadulah je jo jednom pozvao
Mevluta na veeru. Da bi napravio prostor za druenje u
Mevlutovom zgusnutom rasporedu izmeu zaviajnog

536
udruenja i veernje prodaje boze, predloio je da ga
svojim dodom pokupi iz udruenja, da obramicu i krage
stavi u gepek i ostavi ga na ulicama na kojima e prodavati
bozu posle veere. Tako su se mladin i mladoenjin otac
sprijateljili i dugo razgovarali o pripremama za svadbu.
Trokove svadbe je svakako snosila muka strana. Zato
se Mevlut nije protivio kada je saznao da se svadba nee
praviti u sali za svadbe nego u salonu u suterenu nekog
hotela na Aksaraju. Ali se uznemirio kada je uo da e se
zvanicama sluiti pie. Nije eleo da to bude neka svadba
na kojoj e se stanovnici Dutepea, a naroito Aktaovi
oseati strancima.
Gospodin Sadulah ga je umirio; flae rakije koje e
doneti od kue e stajati u kuhinji, a kelneri e onima koji
ih budu zvali i pojedinano traili, spremati rakiju s ledom
na gornjem spratu i diskretno je donositi. Drugovi vozai
njegovog sina, itelji mahale, fudbalski klub Galija i
uprava, svi ti ljudi se sigurno nee buniti ako uz jelo ne
bude rakije; ali e je piti ako je bude i biti veseliji. Ionako
je veina iz Narodne partije.
I ja sam takav, rekao je Mevlut solidarno, ali ne
verujui mnogo u ono to je rekao.
Hotel na Aksaraju je bio nova zgrada. Kako su se
prilikom kopanja temelja pojavili ostaci vizantijske crkvice,
i poto bi to zaustavilo sve, preduzima je optini dao
povei mito, a da ostatke niko nije primetio, a tetu zbog
toga pokrio silaskom za jo jedan sprat vie pod zemlju. U
vee svadbe u sali koja je za kratko vreme ispunjena do
poslednjeg mesta i prekrivena gustim plavim dimom, jer su
svi puili, Mevlut je izbrojao dvadeset dva stola. Za est
stolova su sedeli samo mukarci. Taj deo sale je bio
ispunjen mladoenjinim drugovima iz kraja i oferima.
Veina tih mladih vozaa je bila neoenjena. Ali i oni

537
oenjeni su jo na poetku svadbe svoje ene i decu ostavili
na strani s porodinim stolovima i preli za bearske
muke, jer su stolovi za kojima su sedeli samo neoenjeni
mukarci bili zabavniji. Mevlut je po brojnosti konobara
koji su hitro dolazili do tih stolova s posluavnicima u
rukama ne mogavi da stignu da poslue ae rakije s
ledom uviao da se za tim stolovima ve tada mnogo pilo.
Ali i za porodinim stolovima za kojima su izmeani sedeli
ene i mukarci bilo je onih koji su otvoreno pili, pa ak i
onih koji su se ljutili na konobara koji nikako nije donosio
rakiju i koji su se, kao to je ak uradio jedan stariji i besni
gost, nestrpljivo popeli sprat vie, u kuhinju i sami nalili
svoju au.
Mevlut je s Fevzije do tanina proraunavao kako e
Aktaovi moi da dou na svadbu. Bozkurt je bio u vojsci,
zato se na svadbi niko ne bi napio i napravio incident. Ali,
poto mu je sin odbijen, Korkut bi mogao da ne doe pod
nekim izgovorom, ili bi mogao da kae neto, tipa Mnogo
se pilo, nije mi dobro i da pokvari svadbu. Ali Fevzije, koja
je preko tetke Samihe dobijala vesti o Aktaovima,
smatrala je da na Dutepeu i nije bilo tako negativne
atmosfere. tavie, prava opasnost nisu bili Bozkurt ili
Korkut, nego sama Samiha koja je bila ljuta na Korkuta i
Sulejmana.
Hvala bogu, na svadbu je iz sela doao Krivovrati
Abdurahman-efendija i iz Izmira Fatma i njen mu koji kao
da je progutao motku. Fevzije je sredila da oni dou istim
taksijem sa Samihom. Mevlut se na poetku svadbe mnogo
brinuo da ni taj taksi niti Aktaovi nikako nee doi. Svi
drugi poznanici s Dutepea su doli s poklonima. Svih pet
velikih stolova odvojenih za devojaku stranu (Rejhan Abla
i njen mu su bili vrlo elegantni) osim jednog bili su puni.
Mevlut je otiao gore u kuhinju, popio au rakije da niko

538
ne vidi i majao se na ulazu u hotel; bio je strano zabrinut
pitajui se gde su ostali.
Kada se vratio u salu, ugledao je da je i peti sto bio
popunjen. Kada su uli? Poto je seo na svoje mesto do
gospodina Sadulaha za mladoenjinim stolom, Mevlut je
dugo gledao u sto Aktaovih. Sulejman je doveo i svoja dva
sina, od kojih je jedan imao pet a drugi tri godine; Melahat
je bila vrlo otmena; Krivovrati Abdurahman-efendija je s
kravatom izdaleka izgledao kao ugledan i uredan inovnik
u penziji. Kada su Mevlutove oi zastale na ljubiastoj mrlji
na sredini stola, iznutra ga je podila jeza; izbegavao je da
gleda.

Samiha. Dok je moja mila Fevzijica u svojoj divnoj


venanici sedela na sredini sale s muem, ja sam u srcu
oseala koliko je uzbuena i srena i samo sam u tom
pravcu gledala. Kako je lepo kad je ovek mlad i ujedno i
srean. Osim toga, bila sam ushiena da ujem da su moja
Fatmica koja sedi pored mene i njen mu sreni u Izmiru,
da ih zetovljeva porodica podrava, da oboma ide dobro u
turistikoj koli, da za letnji raspust zajedno stairaju u
jednom hotelu na Kuadasiju, da im je engleski sve bolji i
da vidim kako se neprestano osmehuju. Kada je moja
Rajihica umrla, ja sam danima plakala, ne samo zato to
sam izgubila dragu stariju sestru nego i zato to su te dve
slatke devojice u dejem uzrastu ostale sirotice. Posle toga
sam se bavila svim njihovim stvarima kao da su moje
roene keri od toga ta jedu do uenja, od oblaenja do
drugarica iz kraja; iz daljine sam postala majka tim
nesrenicama. Vrealo me je to me bojaljivi Mevlut nije
hteo da vidi u svojoj kui u strahu da e se priati i Ferhat
pogreno razumeti, pa mi je ponestalo volje, ali se nisam
uplaila. A onda kada sam se opet okrenula ka Fevzije i

539
kada mi je Fatma rekla Tetkice, ljubiasta haljina ti je
prekrasna! pomislila sam da u se rasplakati. Ustala sam s
mesta i, naravno, krenula ne prema stolu za kojim je
Mevlut sedeo, nego gore, sasvim na drugu stranu. Kada
sam na kuhinjskim vratima rekla jednom od konobara Moj
otac eka rakiju, odmah su mi tutnuli u ruku au rakije s
ledom. Povukla sam se do prozora, digla au i iskapila je,
brzo sila dole i sela na svoje mesto za stolom, pored oca.

Abdurahman-efendija: U jednom momentu za sto je dola


Vediha i uhvatila pod ruku svekra, bakalina Hasana, koji ni
re nije progovarao, rekavi mu: Tatice, vama je dosadno,
i odvela ga za sto njegovih sinova. Nemojte pogreno
shvatiti, jedino to mi slama srce je to to moja Vedihica
pored roenog oca svaki as zove Tatice tog bezbojnog i
utljivog oveka, samo zato to se udala za njegovog
zloduhog sina. Onda sam seo za domainov sto. ta je
zajedniko gospodinu Sadulahu, gospodinu Mevlutu i ovom
robu? postavio sam zagonetku njima za stolom. Odgovarali
su te prodaja kiselog mleka, te mladost, te ljubav prema
rakiji Ja sam na to rekao: Saputnice sve nas trojice su
mlade umrle i ostavile nas same i ne mogavi da se
savladam poeo da plaem.

Samiha. Dok su Vediha i Sulejman dovodili oca za na sto


drei ga s obe strane podruku, Mevlut je samo zurio. Zato
nije mogao da uhvati podruku oca svoje pokojne ene.
zato mu nije rekao dve tople rei? Strahovao je da bi ga
ogovarali ako bi doao do mog stola, setili bi se i rekli da je
ona pisma u stvari meni pisao. Tada sam ga pogledala
onako kako sam ga pogledala pre dvadeset tri godine kada
smo se sreli na Korkutovoj svadbi i kao to je pisao u
pismima kao da hou da ga zarobim svojim arobnim

540
oima. Pogledom sam elela da mu poput razbojnika
prepreim put i ukradem srce, da ga pogledom usreim.
A potom da u susretu naih pogleda vidi sebe u ogledalu
moga srca.
Draga moja Samiha, uzalud onamo gleda, rekao je
moj otac, poto je bio malo popio. Mukarac koji je jednoj
devojci pisao pisma, a oenio se drugom, ni za jednu nee
biti dobar.
Ja ionako ne gledam na tu stranu, odgovorila sam, ali
sam iz inata nastavila da gledam i videla da je i Mevlut do
kraja svadbe povremeno gledao u mene.

13. MEVLUT SAM


DVOJE LJUDI TOLIKO ODGOVARAJU
JEDNO DRUGOM
Mevlut je ostao sam u kui u kojoj je godinama iveo sa
enom i kerima, neraspoloen poput bolesnika i teko mu
je padalo ak i da ujutru ustane iz kreveta. Umeo je da i u
svom najgorem danu ponekad pomisli da su optimizam,
koji su neki smatrali naivnou, i sposobnost da u svemu
vidi ono lako i jednostavno, njegova najvea mo u ivotu.
Zato je svoje neraspoloenje doivljavao kao naznaku
neega jo goreg, pa se pribojavao smrti, iako je imao tek
etrdeset pet godina.
Strah od usamljenosti ga nije obuzimao dok je izjutra
bio u udruenju ili dok je s nekim poznanicima priao u
kafani u kraju. (Otkako je ostao sam u kui, razgovarao je
sa svakim na koga bi naiao jo ljubaznije i finije.) Ali
strahovao je dok se nou kretao ulicama.

541
Kao da su istanbulske ulice posle Rajihine smrti i udaje
njegovih erki postale due i pretvorile se u beskrajne
mrane bunare. Dok bi ponekad u nekoj udaljenoj mahali,
u kasne sate iao zvonei zvonom i uzvikujui Boza,
prisetio bi se da u tu mahalu nikada ranije nije dolazio, a ta
senzacija bi vodila ka nekoj udnoj, zastraujuoj
uspomeni, oseanju koje je imao kada bi u detinjstvu i
mladosti stupio na neko zabranjeno mesto (dok bi psi lajali)
da e netom biti uhvaen i kanjen, dakle da je lo ovek.
Nekih veeri, grad se pretvarao u jo misterioznije i
stranije mesto da Mevlut nije mogao da bude pametan da
li da taj doivljaj vee za injenicu da u tom asu nema
nikoga ko ga eka kod kue ili da ga objasni time to te
nove ulice odista vrve njemu potpuno nepoznatim znacima.
utanje novih betonskih zidova, upornost bezbrojnih
udnih plakata koji su se neprestano menjali, neka
neobina uliica za koju je pomislio da e mu biti kraj, a
koji se, gotovo mu se podsmevajui, produavao lagano
pravei krivinu kao da se nikada nee zavriti uveavali su
strahove koje je oseao. Dok bi iao nekom tihom uliicom
u kojoj se nijedna zavesa nije pomicala i nijedan prozor
otvarao, uprkos tome to je po svojoj logici znao da prvi put
tuda prolazi, katkad je oseao da je proao tom ulicom u
neka pradavna bajkovita vremena i uivao u tome to
doivljava taj trenutak kao uspomenu; dok je uzvikivao
Boozaa, oseao je u stvari da priziva sopstvene
uspomene. Ponekad bi podstaknut snagom mate ili
laveom nekog stvarnog psa na rubu damijskog zida u
njemu oiveo strah od pasa i namah bi pojmio da je
konano potpuno sam na svetu. (U tim trenucima mu je
prijalo da zamisli Samihu i njenu ljubiastu haljinu.) Nekad
je zbunjen primeivao da dve osobe (dva niska debela
mukarca u crnim odelima) koje prolaze uskom uliicom u

542
nekoj sasvim drugoj mahali izgovaraju iste rei (brava,
klju, odgovoran) kao dvojica visokih usukanih ljudi koji su
dve veeri ranije proli pustom ulicom ne obrativi nikakvu
panju na njega, za koje je on slutio da nose znake nekog
njemu upuenog saoptenja.
U gradu kao da su izgoreli, porueni i istroeni stari
zidovi obrasli mahovinom, stare esme ispisane lepim
slovima, drvene kue koje se trule i naherene naslanjaju
jedna na drugu, a umesto njih napravljene nove ulice, kue
od betona, duani s neonskim svetiljkama i stambene
zgrade, izgraeni kao jo starija, jo stranija i jo
nedokuivija mesta. Kao da je grad prestao da bude
prostrani dom i mesto koje poznaje i pretvorio se u
bezboniko tlo kome je svako na koga je nailazio dodavao
neogranieno mnogo betona, uliica, avlija, bedema,
kaldrme i duana.
Mevlut je imao veu potrebu za Bogom to je bilo ishod
injenice da se grad uveavanjem udaljavao od njega i da
na kraju mranih ulica nije bilo nikoga ko ga je ekao kod
kue. Ne samo da je iao na molitvu petkom nego je
klanjao i podnevni namaz i drugim danima kada bi mu bilo
do toga u damiji ili pre nego to ode u udruenje,
produivi put u damiji Dutepe ili u bilo kojoj drugoj
damiji. Uivao je u tiini damija, u tome to se gradska
vreva samo provlai unutra poput svetlosti nalik na ipku
to se prosipa s oboda kupole i to pola sata deli isti tihi
prostor sa starcima koji su se povukli iz ivota i
mukarcima koji su kao i on ostali sami i oseao da je naao
lek za svoju usamljenost, Sa istim oseanjem je ulazio u
prazna damijska dvorita, u koja nou u stara srena
vremena ne bi poeleo da kroi, i groblja unutar njih, sedao
na ivicu spomenika i puio. itao je natpise na
spomenicima umrlih ljudi i oseao se poniznim gledajui

543
stare grobove s arapskim slovima i turbanima. Jo ee je
u sebi mrmljao re Alah i molio ga da ga izbavi
usamljenikog ivota.
Ponekad mu je na pamet padalo da su se neki drugi
mukarci, koji su poput njega s etrdeset pet godina ostali
usamljeni udovci, ponovo oenili uz pomo svojih porodica i
prijatelja. Kada su ena i sin jedinac Vahapa iz sela
Imrenler, vlasnika vodoinstalaterske radnje na iliju
koga je upoznao u udruenju, poginuli u autobuskoj nesrei
dok su ili u selo na svadbu, njega su roaci odmah oenili
drugom enom iz istog sela. Poto mu je ena preminula na
poroaju s prvim detetom, Hamdi iz Gumuderea je
tugovao toliko da je i sam hteo da umre, ali su ga stric i
roaci oenili vedrom i govorljivom enom koja ga je vratila
u ivot.
Ali nije bilo nikoga ko je Mevlutu prilazio
nagovetavajui takvu pomo, pa ak ni nekoga ko je onako
u razgovoru pominjao prikladnu enu koja je kao i on
ostala mlada udovica (trebalo je da bude i bez dece). Zato
to je cela porodica smatrala da je Samiha odgovarajua
supruga za Mevluta. I ona je sama kao i ti, bee jednom
rekao Korkut. Ili je sam Mevlut, kao to je ponekad uviao,
mislio da svi tako misle. I on je prihvatao da je Samiha
najpogodniji izbor, esto se predavao matarijama seajui
se kako ga je na Fevzijinoj svadbi iz daljine namerno
gledala u oi, ali je u jednom trenutku sebi zabranio ak i
da misli o ponovnoj enidbi. Mevlutu se inilo da bi ak i
sam pokuaj da uhvati njen pogled kao na svadbi svoje
keri, i da se s njom zblii, bilo golemo nepotovanje prema
Rajihi, a kamoli da se njome oeni. Poto su katkad i svi
drugi to smatrali nepotovanjem, oseao je da je ljudima
neprijatno i teko dok mu govore o Samihi.
Jedno vreme je mislio da e biti najbolje da izbije iz

544
glave Samihu (Ionako mi esto pada na um, govorio je
sebi) i da zamilja neku drugu enu. Osniva udruenja,
upravitelji i Korkut behu zabranili igranje domina i karata
kako se naposletku, poput mnogih zaviajnih klubova,
udruenje ne bi pretvorilo u obian kafe u koji ne mogu da
navrate ene ak ni sa svojim muevima. Nain da se ene i
porodice privuku u udruenje bio je da se organizuju veeri
mantija. Na te veeri dolazile su ene koje su u timovima
kod kue spremale mantije zajedno sa svojim muevima,
starijom braom i decom. Za vreme nekih veera Mevlut je
bio zauzetiji u ajnoj kuhinji nego ikada. Bila je jedna
udovica iz sela Erenler i bese dola na vee mantija zajedno
sa starijom sestrom i zetom. Bila je visoka, zdrava i prava
kao svea. Mevlut ju je nekoliko puta paljivo pogledao iz
ajne kuhinje. Njegovu panju privukla je i
tridesetogodinja ki jedne porodice iz sela Imrenler, koja
se razvela od mua u Nemakoj i vratila u Istanbul: ispod
marame joj se videla gusta crna kosa. Uzimajui aj,
pogledala je Mevluta pravo u oi svojim kao ugljen crnim
oima. Je li u Nemakoj nauila da tako gleda? ene su
gledale Mevlutovo lepo detinje lice mnogo oputenije i
direktnije nego to ga je Samiha pogledala pre mnogo
godina na Korkutovoj ili nedavno na Fevzijinoj svadbi.
Jedna punaka, vesela udovica iz sela Gumudere je
koketno razgovarala s Mevlutom i za vreme veeri mantija
i na pikniku dok je uzimala od njega aj. Mevlutu se dopao
njen samostalni, zapovedniki manir i to to je na kraju
piknika koji je organizovalo udruenje stajala sa strane
osmehujui se dok su mnoge igrale trbuni ples.
Iako nije bilo onih koji su ispod stola pili rakiju, na
kraju veeri mantija i na piknicima masu je obuzimala
neka vrsta opijenosti; svirale su se pesme iz Bejehira koje
su svi voleli i uvek je bilo mukaraca i ena koji su igrali

545
trbuni ples. Po Sulejmanovom miljenju, Korkut zbog toga
nije eleo da Vediha dolazi na te prijeme. Poto Vediha nije
dolazila, nije mogla, naravno, da doe ni Samiha koja joj je
pravila drutvo na Dutepeu.
Teme kao to su ei dolasci ena i porodica u
udruenje, koga pevaa pozvati, kartanje besposlenih
mukaraca, organizovanje veeri itanja Kurana, dodela
stipendija sjajnim uenicima iz okolnih sela koji su uspeli
da se upiu na fakultete polako su delile udruenje izmeu
pristalica Narodne partije i konzervativaca. Politika
trvenja i razmena ala ponekad su trajali posle sastanaka,
fudbalskih utakmica, ekskurzija, a neki mukarci skloni
raspravi odlazili su na pie u gostionicu u blizini udruenja.
Sulejman, koji se jedne veeri pojavio u masi koja se
razilazila, prebacio je ruku preko Mevlutovog ramena.
Hajde da idemo i mi, rekao je.
Mevlut je video da je krma na Medidijekoju mesto u
kome je pre vie godina sedeo i pio Krivovrati
Abdurahman-efendija sa Sulejmanom koji je patio zbog
ljubavi. Dok su jeli beli sir, dinju i prene iznutrice i pili
rakiju, najpre su zajedno razgovarali o udruenju i
poznanicima iz sela. (Taj i taj uopte nije izlazio iz kue; taj
i taj se predao kocki; priali su da se neki trei potuca po
bolnicama zbog sina invalida.)
Potom se razgovaralo o politici. Ti ljubitelji rakije su
mogli da optue Mevluta da je potajni islamist, ili da se to
uopte ne vidi, i sasvim suprotno, da mu prebace rekavi
Niko te ne via na molitvama petkom. Mevlut se nikada
nije uputao u politike teme. Sulejmanovu najavu da e u
udruenje doi narodni poslanici i kandidati doekao je
oduevljeno, ali nije poput ostalih pitao ko su i iz koje su
partije. U svakom sluaju, diskusija je dospela do toga da
e islamisti, koji dobijaju sve vie glasova, preuzeti zemlju i

546
da nema zbog ega da se brine. Pojavio se i neko ko je
rekao da e vojska izvesti udar i svrgnuti tu vladu. To su
bile teme o kojima se neprestano govorilo na televiziji.
Dok je zavravao jelo, Mevlutove misli behu odlutale na
drugu stranu. Sulejman, koji je sedeo preko puta njega,
preao je na upranjeno mesto pored Mevluta i poeo da
mu pria apatom o svojim sinovima tako da drugi ne uju.
estogodinji stariji sin Hasan je ove godine poao u
osnovnu kolu. Drugi, Kjazim, kome su etiri godine, uz
pomo starijeg brata nauio je kod kue da ita i itao je
Talinog Toma. Ali uznemiravalo ga je to to Sulejman
razgovara s njim iskljuujui druge, kao da odaje tajnu. Da,
Sulejman je aputao da ouva intimu porodine sree; ali u
svesti mnogih jo nije bilo rasvetljeno ko u stvari stoji iza
Ferhatove smrti. Iako je prolo pet godina od tada, i Mevlut
je znao da s tom temom nije gotovo. Ako dvojica roaka
apucu dok svi gledaju, moglo bi se pomisliti da su Mevlut i
Sulejman sauesnici u zloinu.
Pokrenuu za tebe jednu vanu temu. Ali nee me
prekidati, poeo je Sulejman.
Vai.
Video sam mnoge ene koje su ostale same poto im je
mu mlad poginuo u tui ili u saobraajnoj nesrei i koje su
se posle udale. Ako te ene nemaju dece, ako su jo lepe i
mlade, imaju mnogo prosaca. Eto, ja znam jednu tako lepu,
pametnu i mladu enu, nije potrebno da kaem kako se
zove. Uz to je ozbiljna ena koja ima linost. A poto ima
zapravo nekog na umu, ne vidi nijednog od kandidata.
Mevlutu se dopalo to to ga Samiha eka ako nita
Sulejmanova pria. Obojica su najzad bili sami i Mevlut je
naruio jo jednu au rakije.
A i ovek koga ena ima na umu ostao je mlad udovac
na isti nesrean nain, nastavio je Sulejman. To je jedan

547
poten, pouzdan ovek estitog lica i dobre naravi.
(Mevlutu su se dopale pohvale.) Ima dve keri iz prvog
braka, ali ovek je ostao sam, jer su se i one udale i
odleprale iz gnezda.
Mevlut je rekao Shvatio sam, govori o meni i
Samihi!, ne uspevajui da odgonetne kada treba da
prekine Sulejmana, to je on koristio. Nadasve, ovek je
zaljubljen u tu enu. U stvari, godinama joj je pisao
pisma
I zato se onda nisu venali? upitao je Mevlut.
To nije bitno Desio se nesporazum. Ali sada posle
dvadeset godina odgovaraju jedno drugom.
E, a zato se sada ne venaju? pitao je Mevlut
tvrdoglavo.
Da, svi tako misle Kada se ve godinama poznaju;
kada je ve ovek devojci s ljubavlju napisao toliko
pisama
Da ja tebi kaem istinu, a ti shvati zato se nisu
venali rekao je Mevlut. ovek nije pisao ljubavna
pisma eni o kojoj govori nego njenoj starijoj sestri. Potom
je lepo oteo stariju sestru, oenio se njome i bili su sreni.
Zato tako radi, pobogu Mevlute?
ta radim?
Svi ve u porodici, na Dutepeu znaju da si ta pisma
pisao Samihi, a ne Rajihi.
Puuh, nastavi Mevlut kao da odista pljuje. Godinama
si irio tu neistinu da bi mi pokvario odnos s Ferhatom i
Rajihu je ta la unesreila. Poverovala je jadna Rajiha
A ta je istina?
Istina Mevlut se na trenutak vratio u 1978. godinu i
na Korkutovu svadbu. Istina je sledea: Ja sam na svadbi
video tu devojku. Zaljubio se u njene oi. Tri godine sam joj
pisao pisma. Svaki put sam na poetku pisma stavljao njeno

548
ime.
Da, video si devojku s lepim oima Ali jo joj ni ime
nisi znao uzvratio je Sulejman nervozno. A ja sam ti
pogreno rekao kako se zove.
Ti si moj brat od strica, moj si drug Ta zato bi mi
uinio neto tako zlo?
Nisam uopte mislio da je zlo. Ionako smo u mladosti
magarili jedan drugog
Znai samo si napravio neslanu alu
Ne, odgovori Sulejman. Da budem poten: Verovao
sam da bi samo Rajiha za tebe bila prikladna supruga i da
bi te ona vie usreila.
Zapravo, ako se druga ne uda, treu ker nikome ne
daju, rekao je Mevlut. Bacio si oko na Samihu.
Da, prevario sam te, priznao je Sulejman. ao mi je.
Ali, vidi, Mevlute, drue, prolo je dvadeset godina, sada
ispravljam greku.
A zato da ti sada verujem?
Ne, odgovorio je Sulejman kao da je doiveo
nepravdu. Ovaj put nema neslanih ala, lai i tako toga.
Zato da ti verujem?
Zato? Zato to si mi besplatno davao muhtarsku
potvrdu u vrednosti tapije na kuu na Kultepeu da ti
sredim tu curu, a ja je nisam uzeo. Sea li se?
Seam se, odgovorio je Mevlut.
Moda mene okrivljuje za ono to se dogodilo
Ferhatu. (Nije mogao da izgovori smrt.) Ali, vara se.
Ljutio sam se na Ferhata, mnogo Ali to je sve. Jedno je
eleti neiju smrt, imati to u srcu; ali stvarno ga ubiti,
naruiti da ga ubiju je drugo.
ta je po tebi tei zloin? upitao je Mevlut. Da li e
nam na dan stranog suda Svevinji suditi za ono to smo
nameravali ili za ono to smo uradili?

549
Za oboje izbegao je odgovor Sulejman najpre. Ali
kada je ugledao ozbiljan izraz Mevlutovog lica, prozborio
je: Moe biti da sam neto loe mislio, ali u ivotu nisam
uinio nita to je imalo lo ishod. Mnogi ljudi s dobrim
namerama ine zlo drugima. Ali nadam se da si svestan
moje dobre namere veeras. Ja sam srean s Melahat.
elim da i ti bude srean sa Samihom. Ako si srean, eli
da i drugi budu sreni. A ima u tome jo i neto drugo.
Dvoje ljudi toliko odgovaraju jedno drugom. Da neko iz
daljine vidi tebe i Samihu, rekao bi: uj, ovo je iva teta,
nek ih neko sastavi! Razmisli, poznaje dvoje ljudi, ako ih
spoji, veno e biti sreni. Grehota je ne sastaviti ih. Sevap
je ovo to inim.
Ja sam ona pisma pisao Rajihi, rekao je Mevlut
odluno.
Kako hoe, uzvratio je Sulejman.

14. NOVE MAHALE, STARI


ZNANCI
DA LI JE OVO ISTO?
Od dana kada se Fevzije udala do danas, gospodin Sadulah
je jednom nedeljno svojim taksijem marke dod vozio
Mevluta u neki od novih udaljenih kvartova Istanbula koji
se razvijao i obojici privlaio panju. Tu bi Mevlut vadio iz
gepeka svoju obramicu i krage i dok bi prodavao bozu na
ulicama u kojima nikada u ivotu nije radio kao prodavac,
gospodin Sadulah bi malo proetao po naselju i ekao
Mevluta puei u nekom kafeu i ubijajui vreme. Ponekad

550
bi pokupio Mevluta od kue na Tarlabaiju ili od zgrade
udruenja na Medidijekoju da kod kue na Kadirgi sa
sinom i snahom zajedno veeraju ono to je Fevzije
pripremila. (I Mevlut je ve povremeno ispijao neku au
rakije.) Pred kraj Dnevnika, Mevlut je izlazio da prodaje
bozu u starom Istanbulu u okolini Kadirge, Sultanahmeta,
Kumkapija, Aksaraja. Gospodin Sadulah ga nije vozio samo
izvan zidina, ve ga je nekoliko puta odvodio u stare
istanbulske kvartove kao to su Edirnekapi, Balat, Fatih,
Karagumruk. Tokom tri takve veeri Mevlut je otiao u
tekiju na arambi, ostavio besplatno bozu, ali kada bi
shvatio da nee uspeti da se zblii s Uvaenim efendijom,
na brzinu bi izaao, naao gospodina Sadulaha u kafani, ali
mu nije pominjao Uvaenog efendiju i tekiju.
Gospodin Sadulah je bio rakija koji je najmanje dva-tri
puta sedmino traio da se postavi sofra s mezetlukom; nije
imao nita protiv starih svetinja i vere, ali ako bi mu
Mevlut rekao da odlazi u neku tekiju i redovno via njenog
ejha, mogao bi da pone da ga izbegava kao islamistu, a
jo gore da pone da ga se plai. Osim toga, uprkos
njihovom prijateljstvu koje je brzo napredovalo i tome to
polako razgovaraju o svemu, gospodin Sadulah bi mogao da
se uvredi, ba kao i Ferhat, kada bi video da Mevlut ima
potrebu za nekom drugom linou da bi otvorio vrata svog
intimnog sveta i razgovarao o svojim duevnim jadima.
Mevlut je uviao da njegovo prijateljstvo s gospodinom
Sadulahom lii na ono s Ferhatom u mladosti. Uivao je da
s njim pretresa ono emu je tokom dana bio svedok u
udruenju, vesti, sve ono to je video na televiziji. Bio je
svestan i da u tome to ga je uvee, kada je odlazio kod
njega na veeru, odmah potom vozio dodom u daleke
mahale, gospodin Sadulah nije imao nikakav drugi cilj do
da se s njim drui, da brine za njega i bude mu od pomoi.

551
Sve te mahale izvan zidina, za koje se govorilo da su
van grada kada je Mevlut tek bio doao u Istanbul, sada
su, posle trideset tri godine, liile jedna na drugu: loe
visoke stambene zgrade od devet-deset spratova s
ogromnim prozorima, napravljene sasvim blizu jedna
drugoj, krivudave uliice, gradilita, dinovske reklame
vee od onih u gradu, kafane pune mukaraca koji gledaju
televiziju, gvozdeni kontejneri nalik na vagone voza koji su
inili da svaki deo grada lii jedan na drugi i do kojih psi
nisu mogli da dopru, nadzemni prelazi s gvozdenim
ogradama, trgovi bez drvea, groblja, glavne ulice koje su u
svakoj mahali bile iste i u kojima niko nije uzimao bozu. U
svakom naselju je bila bista Ataturka koja je gledala na trg,
jedna damija, na glavnoj ulici uvek se nalazila Akbanka,
Poslovna banka, jedna dve prodavnice gotovih odela, jedna
prodavnica Arelik, jedna prodavnica suvog voa, jedna
samousluga Migros, jedna prodavnica nametaja, jedna
poslastiarnica, jedna apoteka, jedna novinarnica, jedan
restoran i jedan pasa u kome su bili kujundija,
staklorezac, prodavnica kancelarijskog pribora, arapa,
grudnjaka, menjanica, fotokopirnica i drugo. Mevlut je
voleo da otkriva bie tih novih etvrti oima gospodina
Sadulaha. Ovo ovde je krcato Sivaslijama i Elaziglijama,
govorio bi gospodin Sadulah u povratku u automobilu.
Kruni put je pregazio ovo jadno mesto, nemojmo vie
dolaziti. Jesi li video veliki platan u zabaenoj ulici i
ajdinicu preko puta, ba su lepi. Mladii su me presreli i
pitali me ko sam, da ne dolazimo vie, priao je. Od stare
seoske kue su napravili evabdinicu. Ovde od automobila
nema mesta za ljude. Ovo ovde je dolo u ruke neke
religiozne zajednice, ali ne znam koje, jesu li kupili bozu?
Nisu mnogo kupovali bozu. ak i da jesu, ljudi u tim
novim naseljima izvan grada pozivali su ga, zaprepaeni

552
to postoji prodavac neega o emu nikada nisu uli ili su
samo izdaleka nauli, zato to su deca bila radoznala i
traila da probaju. Ne bi ga zvali ponovo kada bi posle
nedelju dana prolazio istom ulicom. Ali grad se toliko brzo
uveavao, s takvom odlunou se irio i bogatio da je ak i
toliko bilo dovoljno za Mevluta koji je sada imao
jednolanu porodicu.
Jedno vee je gospodin Sadulah na Mevlutov predlog
vozio u mahalu Gazi. Mevlut je otiao u stan u kome su
Ferhat i Samiha iveli u prvih deset godina braka i koju je
Rajiha s kerima jednom posetila pre osam godina. Plac
pozadi, koji je Ferhat oiviio kamenjem, i dalje je bio
prazan. Posle njegove smrti ta mesta su postala Samihino
vlasnitvo. Okolina je bila tiha. Mevlut nije povikao
Boozaa. Tu bozu niko ne bi kupovao.
Jedne veeri, kada su otili u drugu daleku mahalu, do
viknuli su mu s donjih spratova vrlo visoke zgrade
(etrnaest spratova!) i pozvali ga da doe gore. Mu i ena
i dva muka deteta s naoarima paljivo su ispitivala
Mevluta dok im je on u kuhinji davao etiri ae boze.
Posmatrali su kako u njih dodaje leblebije i cimet. Deca su
odmah probala bozu. Taman kada je Mevlut izlazio,
domaica je otvorila friider i izvadila jednu plastinu flau.
Da li je ovo isto? upitala je.
Tako je Mevlut prvi put u ivotu video da je neka firma
prodavala bozu u plastinoj flai. Pre est meseci mu je
jedan ostareli prodavac koji se penzionisao rekao da je
neka fabrika biskvita kupila jednu od starih bozadijskih
radionica na rubu propasti i da je nameravala da flaira
bozu i distribuira je po bakalnicama, ali Mevlut to nije
smatrao verovatnim. Niko nee kupovati bozu u
bakalnici, rekao je poput oca koji je pre trideset godina uz
smeh govorio Niko nee kupovati kiselo mleko u

553
bakalnici i za kratko vreme izgubio posao. Nije mogao da
savlada znatielju: Mogu li da probam?
Majka je u jednu au nasula dva prsta beliaste boze.
Dok mu je ela porodica gledala u lice, Mevlut je probao
bozu iz flae i napravio kiselo lice. Ba je nikakva, rekao
je potom smeei se. Ve se ukiselila i pokvarila. Nemojte
je kupovati.
Ali napravljena je mainski, bez dodira rukama, reklo
je starije dete s naoarima. Pravi li ti tvoju bozu kod kue
svojim rukama?
Mevlut nije odgovorio. Ali se sneveselio i o tome nije ni
zapoeo razgovor s gospodinom Sadulahom u povratku.
ta je bilo, majstore? upitao je gospodin Sadulah.
Nazivao je Mevluta majstorom ponekad iz tosa (Mevlut je
to primeivao), a ponekad iz potovanja koje je oseao
prema njegovoj upornosti i vetini u bozadijskom poslu
(Mevlut se pravio da to nije primeivao).
Ma pusti, to su sirovi ljudi, ionako e i sutra pasti
kia, promenio je temu Mevlut. Gospodin Sadulah je ak i
o meteorologiji umeo da govori prijatno i pouno. Dok je
sedeo na prednjem seditu doda, Mevlut je voleo da ga
slua i sanjari gledajui u noi svetla stotina i hiljada
automobila i prozora, dubinu mrane, barunaste
istanbulske noi, minarete neonske boje. Eto, sada su
prolazili ulicama kojima je nekada iao muei se na kii i
blatu. I ivot oveka je proticao tako dobijajui ubrzanje na
stazi vremena.
Mevlut je znao da su sati koje je provodio u kui
gospodina Sadulaha njegovi najsreniji sati u nedelji. Nije
eleo da nedostatke i mane ivota izvan nje prenosi u kuu
na Kadirgi. Iz nedelje u nedelju je bio svedok kako posle
svadbe dete u Fevzijinom stomaku raste, kao to je bio
svedok rasta beba u Rajihinom stomaku. Ba se zaudio

554
kada se rodilo muko dete; iako se to zahvaljujui
ultrazvuku zna unapred, bio je siguran da e mu unue biti
ensko i razmiljao je da li bi bilo umesno da detetu daju
ime Rajiha. Poto se dete rodilo, esto se igrao s Ibrahimom
(dali su mu ime po dedi obuaru) u maju i junu 2002.
godine; pomagao je Fevzije koja mu je menjala pelene
(Mevlut je s ponosom gledao piicu svog unuka) i
pripremala deju hranu.
Jo vie je voleo da vidi da mu je srena ki za koju je
ponekad nalazio da lii na Rajihu. Mevluta je uznemiravalo
to to se od njegove keri koja je tek rodila muko dete
trai da priprema posluenje uz rakiju i to to je posluivala
bez ikakvog protivljenja, sa zadovoljstvom i s jednim uvom
kod bebe u sobi. Ali i Rajiha je kod kue tako radila i sve
obavljala kako treba. Konano, Fevzije je napustila
Mevlutov dom, smestila se u kui gospodina Sadulaha i tu
radila iste stvari. Ali to je bila i Mevlutova kua, zapravo,
gospodin Sadulah je to stalno govorio.
Kada su jednog dana ostali sami dok je Fevzije
zamiljeno gledala u stablo ljive u stranjem dvoritu
susedne kue, Mevlut ju je upitao: Ovo su dobri ljudi
Jesi li srena, keri?
Kucao je stari zidni sat. Fevzije se samo nasmeila kao
da to nije bilo pitanje, nego potvrda.
Kada je sledei put otiao u kuu na Kadirgi, Mevlut je
na trenutak opet osetio istu iskrenu bliskost. Taman da
upita Fevzije jo neto u vezi sa sreom, kada su mu izletele
sasvim druge rei.
Ja sam strano usamljen, strano, rekao je Mevlut.
I tetka Samiha je isto tako sama, odgovorila je
Fevzije.
Mevlut je prepriao erki Sulejmanovu posetu i dugi
razgovor koji su vodili. Nije otvoreno govorio o pismima (o

555
tome da li su pisana majci ili tetki), ali nije imao nikakvu
sumnju da je Samiha tu priu ispriala obema devojkama.
(ta li su erke pomislile kada su saznale da je njihov otac
u stvari imao na umu njihovu tetku?) Laknulo mu je poto
Fevzije nije insistirala na pojedinostima oko toga kako je
Sulejman pre toliko godina prevario njenog tatu. Mevlutu
je trebalo dosta vremena da sve kae poto je Fevzije
povremeno odlazila u susednu sobu i bila zauzeta bebom.
I ta si na kraju rekao Sulejmanu? upitala je Fevzije.
Rekao sam da sam ona pisma pisao Rajihi, odgovorio
je Mevlut. Ali onda sam pomislio da li sam time povredio
tetka Samihu?
Ne, tata, tetka se nikada nee naljutiti na tebe to
govori istinu. Ona te razume.
Ako je vidi, opet joj to reci, nastavio je Mevlut.
Kai, mom tati je ao.
Rei u joj odgovorila je Fevzije pogledom koji je
govorio da nije stvar samo u izvinjenju.
Samiha bee oprostila Fevziji to je pobegla s nekim, a
da se s njom nije posavetovala. Mevlut je znao da ona
povremeno dolazi na Kadirgu da vidi bebu. O ovome se
vie nije razgovaralo ni tog dana niti za vreme Mevlutove
posete tri dana posle. On je polagao nade u Fevzijinu
spretnost i fleksibilnost u posredovanju i nije eleo da
navaljuje i napravi neto pogreno.
Bio je zadovoljan ivotom u udruenju. Poveao se broj
onih koji su traili lokal na dan ili sat za aktivnosti poput
veeri kane, male veridbe (stan u zgradi je bio isuvie mali
za svadbe), veeri mantija, veeri itanja Kurana, iftar.[32]
Otkako su u prvi plan izbili bogatai iz sela Gouk, sva sela
iz optine redovnije su plaala lanarinu udruenju. I ljudi
iz siromanijih sela (Nohut, Joren, iftekavaklar), sedam-

556
osam kilometara udaljenih od Denetpinara ija je imena
retko sluao, ve su dolazili u udruenje, s entuzijazmom
pravili oglasnu tablu za svoja sela i uz Mevlutovu potvrdu
je kaili na odgovarajuem mestu. Mevlut je na tim
tablama ureivao objave autobuskih prevoznika,
obavetenja o suneenju, svadbama i seoske fotografije i
uivao u susretima u udruenju s mlekadijama i
prodavcima iz svoje generacije kao i sa kolskim
drugovima.
Najbogatiji su bila legendarna braa iz sela Imrenler
Beton, Abdulah i Nurulah. Retko su dolazili u udruenje,
ali su davali dobre pare. Korkut bee rekao da su poslali
sinove na studije u Ameriku. Prialo se da sada imaju
dakove para, jer su veinu onoga to su zaradili kao jedini
dobavljai kiselog mleka za velike restorane i bifee na
Bejoghiu izdvojili za kupovinu graevinskog zemljita.
Dve porodice iz iftekavaka, koje pripadaju onima koji
su zaraeno prodajom kiselog mleka ulagali u placeve,
sami su zidajui svoje kue i diui spratove na njima
nauile graevinarstvo i obogatile se tako to su za
poznanike sa sela radili objekte na placevima koje su
ogradili na Dutepeu, Kultepeu i drugim brdima. Bilo je
mnogo ljudi koji su doli u Istanbul iz susednih sela i
zaposlili se kao radnici na gradilitima i postali majstori
zidari, kalfe, vratari, uvari. Neki od onih koji su u
Mevlutovom detinjstvu odjednom nestali iz razreda zato to
su se zaposlili kao egrti postali su mehaniari, limari,
gvoari. Nisu bili bogati, ali su bili boljeg stanja nego
Mevlut. Brinuli su da dobro ikoluju decu.
Vie od polovine sveta iz godina detinjstva nikada nije
svraala u udruenje zato to se s Dutepea preselila u druge
udaljene mahale, ali su nalazili nekog poznatog s autom i
ponekad dolazili na fudbalske utakmice ili piknike. Njegov

557
vrnjak koga je Mevlut u detinjstvu viao na ulicama
zajedno s ocem starinarom i zaprenim kolima bio je iz sela
Hojuk i dalje je bio izuzetno siromaan. Mevlut mu i dalje
nije znao ime. Za proteklih trideset pet godina neki su se
toliko promenili, tako to su prerano oronuli, raskrupnjali
se, rairili se, pogrbili se, ostali bez kose i dobili drugaiji
izraz lica (postali nalik na kruku, oi im se smanjile, a
nosevi i ui porasli) da Mevlut nije mogao da ih prepozna,
te su mu se oni skromno predstavljali. Uviao je da veina
te mase nije bila bogatija od njega, ali je oseao da su svi
sreniji, jer su im ene bile ive. Ako bi se ponovo oenio,
Mevlut bi mogao da bude ak i sreniji od njih.
Kada je naredni put otiao na Kadirgu, odmah je po licu
svoje erke shvatio da ima novih vesti. Fevzije bee videla
tetku. Samiha nije imala pojma o Sulejmanovoj poseti
Mevlutu pre tri nedelje. Zato, kada joj je Fevzije rekla da
njen otac moli za oprotaj, tetka nije razumela ta je
posredi. Kada je shvatila, naljutila se i na Mevluta i na
Fevzije. Kao to nikada ne bi traila pomo od Sulejmana,
Samiha o takvom neemu nijednom nije ni razmiljala.
Mevlut je gledao paljiv, zabrinut pogled svoje keri
koja je bila u ulozi posrednika. Pogreili smo, rekao je
alosno.
Da, sloila se ki.
Tema dugo nije pokretana izmeu oca i erke. Dok se
trudio da pojmi ta treba da uini posle toga, Mevlut je
priznao sebi da postoji i problem kue. Koliko je bio
usamljen u stanu na Tarlabaiju, toliko se oseao stranim i
u mahali. Uviao je da je neizbeno da se te ulice na
kojima je iveo dvadeset etiri godine uskoro pretvore u
neku drugaiju oblast i znao je da na Tarlabaiju u
budunosti za njega nee biti mesta.
Mevlut je prvi put uo za istoriju Tarlabaija, etvrti

558
deformisanih uskih uliica i stogodinjih kua od cigle koje
se rue i o tome da to moe da postane vredna lokacija
tokom osamdesetih godina prilikom otvaranja bulevara
Tarlabai, ali nije u to poverovao. Tada je to govorila samo
nekolicina arhitekata leviara i studenata koji su se
usprotivili otvaranju bulevara sa est traka. A kasnije su
politiari i graevinci govorili da je Tarlabai izuzetno
vredan dragulj i da ga treba zatititi. Bilo je mnogo pria, te
da e se napraviti hoteli, te trni centri, te mesta za zabavu,
da e se podii oblakoderi.
Mevlut u stvari nikada nije oseao da je to njegovo
mesto, ali su se poslednjih godina i ulice mnogo izmenile, a
i to oseanje ojaalo. Posle udaje erki, otuio se od novosti
o enskom svetu u mahali. Stari majstori stolari, gvodari,
mehaniari koje su obuavali Jermeni i Grci, vlasnici
duana, porodice koje su radile svaki posao ne bi li se
odrale u gradu i, na koncu, Asirci behu se udaljili, a
njihova mesta zauzeli prodavci droge, doseljenici smeteni
u naputene kue, beskunici, razbojnici, podvodai. Oni
su u gornjim mahalama, prema Bejogluu, govorio bi
Mevlut onima koji bi ga na nekom drugom mestu u gradu
pitali kako i dalje moe da ivi na tim ulicama. Jedne
veeri je jedan uredno odeven mladi uzrujano presekao
Mevlutu put i uporno ga pitao iko, ima li eera? eer
je bio svima poznati drugi naziv za hai. Mevlut je ak i u
nonoj tmini na prvi pogled prepoznavao torbare koji su
za vreme policijskih racija dolazili ak gore do njegove
ulice, prodavce koji su krili pakete u prostorima za rezervni
toak u parkiranim automobilima, kao to je prepoznavao
krupne transvestite s perikom koji su radili u javnim
kuama blizu Bejoglua.
Na Tarlabaiju i na Bejogluu je uvek bilo bandi koje su
titile te vrste mranih i unosnih poslova, s tim to su sada

559
Mardinci na ulicama vodili oruane borbe s Dijarbakircima
radi udela na tritu. Mevlut je mislio da je Ferhat bio rtva
jednog takvog obrauna. Jednom prilikom je video kako
Dezmi iz Dizrea, najozloglaeniji od svih tih razbojnika i
nasilnika, prolazi kroz kvart zajedno sa svojim junoama i
bunom zadivljenom masom dece, poput vesele povorke.
Ti novi ljudi, koji su razapinjali trik od kue do kue i
veali svoje gae i koulje i pretvorili ulice u mahali u
veliku perionicu, ulivali su Mevlutu oseanje da tu vie ne
pripada. Nekada na Tarlabaiju nije bilo toliko prodajnih
kolica. Nisu mu se dopadali ti novi prodavci. Oseao je da
bi se polumafijai koje je zvao domaima (oni su se
menjali jednom u pet-est godina) u poslednje dve godine
odjednom mogli povui, prepustiti kue trgovcima
nekretninama, pekulantima, preduzimaima koji hoe da
naprave hotele i drugim bandama i otii. Ili je shvatao da
vie ne mogu da plaaju rastuu kiriju. Mahala koju
godinama niko nije primeivao, odjednom je postala
stecite nespokoja i duboke elje za ruenjem u gradu. Dve
zgrade nie je bila jedna porodica iz Irana smetena na
drugom spratu jedne kue; iznajmili su tu kuu kao
privremeno mesto u kome e prebivati u Istanbulu pre
nego to se isele u Ameriku dok iz konzulata ne dobiju
vizu. Kada su pre tri godine u noi zemljotresa svi u strahu
izleteli iz svojih stanova na ulice, Mevlut je sa
zaprepaenjem video da u majunom stanu Iranaca boravi
blizu dvadeset ljudi. Konano se privikavao na ideju da je
Tarlabai privremeno stanite u kome se boravi idui iz
jednog mesta u drugo.
Kuda bi posle toga otiao? O tome je mnogo razmiljao,
katkad jasno i logino, katkad u slikama i zamislima. Ako
bi uao u neki iznajmljeni stan na Kadirgi, u mahali
gospodina Sadulaha, bio bi blizu Fevzije i ne bi se oseao

560
usamljenim. Ali da li bi Samiha elela da stanuje na nekom
takvom mestu? Uz to su stanarine ak i tamo bile visoke;
nije bilo ni nekoga ko ga je zvao, a bilo je daleko od
udruenja na Medidijekoju gde mu je bio posao.
Trebalo je da nae neko mesto u okolini Medidijekoja
kako bi bio blizu udruenja. Naravno, najbolja je bila kua
na Kultepeu u kojoj je s ocem proveo detinjstvo. Mevlut je
isprva tako pomislio da bi uz Sulejmanovu pomo mogao da
izbaci tamonjeg zakupca i da se smesti u svojoj kui.
Nekoliko puta je zamislio sebe i Samihu u kui na
Kultepeu.
Mevluta je tih dana veoma usreilo neto to je doiveo
na meuseoskoj fudbalskoj utakmici na koju je otiao i koju
je organizovalo udruenje i to ga je okurailo da ponovo
potrai Samihu.
Mevlut nije igrao fudbal u selu u detinjstvu zato to u
njemu nije uivao i nije imao talenta. Zapravo, lopta koju je
utirao retko je ila tamo gde je eleo, tako da ga nisu
uzimali u tim. A u Istanbulu se nije prikljuivao onima koji
su igrali na praznim parcelama izmeu ulica zato to prvih
godina nije imao vremena, volje i drugi par cipela. Fudbal
je gledao na televiziji zato to se ga svi gledali. Na
poslednje utakmice turnira u organizaciji udruenja, emu
je Korkut pridavao veliki znaaj, jer spaja sela, Mevlut je
otiao zato to su svi bili tamo.
Kada se naao u guvi, primetio je da su tribine s dve
strane sportskog terena ograenog icom. Osetio je
uzbuenje poput nekoga ko je uspeo da stigne na sveanost
kojoj su prisustvovali svi koje poznaje. Ipak, tiho je seo u
ugao i gledao.
Igrali su Gumudere i iftekavaklar. Momci iz
iftekavaklara su me shvatili ozbiljno i mada su neki bili u
pantalonama, obukli su dresove iste boje. A veina

561
Gumuderelija su bili odrasli koji su doli u kunoj
garderobi. Mevlut se priseao jednog pogrbljenog oca
oputenog trbuha, prodavca kiselog mleka u penziji iz
generacije njegovog oca (polovina tribina mu je aplaudirala
smejui se kada bi god utnuo loptu) i sina koji je sada vrlo
vodio rauna o tome da se pokae, kako s ulica po kojima
su prodavali kiselo mleko, tako i s Dutepea i svadbi (sa
Korkutove, Sulejmanove i svadbi mnogih drugih i njihovih
unuka). Sin, koji je kao i on doao u Istanbul pre trideset
pet godina da se bavi prodajom kiselog mleka i da ui kolu
(zavrio je gimnaziju) imao je sada dva mala kamioneta
kojima je bakalnicama distribuirao masline i sir, dva sina
koji su aplaudirali ocu, dve keri i enu s maramom i plavo
ofarbanom kosom koja je nasred utakmice ustala s mesta i
dala muu maramicu da obrie znoj (i, kao to e Mevlut
kasnije videti, poslednji model automobila murat u koji je
moglo da stane njih sve estoro).
Mevlut je za kratko vreme shvatio zato se svuda
uurbano ire tereni prekriveni vetakom travom koji su
uvee osvetljavani gutajui sve prazne povrine, parking
prostore, zemljite bez vlasnika: svi su se smejali pomalo
usiljeno, ali fudbal odraslih u mahali je bio vrlo zabavan.
Gledaoci su bili najsreniji imitirajui fudbalske utakmice
na televiziji. Masa je traila da se igrai kazne ili da se
dosudi penal kao na televiziji, viui stalno sudiji Izbaci
ga, izbaci ga. Kada bi pao gol, svi su vritali i vikali, ljubili
se, igrai koji su postigli pogodak su se dugo grlili,
neprestano su odjekivale parole navijaa, a jedan deo mase
je uzvicima Ovamo, ovamo pozivao na tribine
omiljenog igraa.
Mevlut je neko vreme bio dobrano predan utakmici
kada je zauo svoje ime i nije mogao da poveruje: cela
masa sveta je primetila upravnika i ajdiju udruenja i svi

562
su pljeskali i vikali uglas: Ovamo, Mevlute Mevlut
Mevlut On je ustao i posle jednog-dva neveta pokreta u
znak pozdrava, odjednom ih pozdravio lako se naginjui
poput pravih fudbalera na televiziji. iveo, vikali su. Jo
malo su potrajale ovacije Mevlut. Prolomio se veliki
aplauz. Mevlut je zbunjen seo na mesto. Zamalo da mu oi
zasuze.

15. MEVLUT I SAMIHA


TEBI SAM PISAO PISMA
Mevlut je bio ispunjen radou i optimizmom videvi na
turniru udruenja da ga svi vole. Kada je naredni put otiao
da vidi Fevzije, traio je njenu podrku i pokazao joj svoju
reenost.
Da odem na Dutepe i da popriam s tvojom tetkom, da
joj se izvinim, ako sam je uvredio zbog Sulejmanove
gluposti? Ali tvoji strievi ne smeju biti kod kue. Izlazi li
uopte iz kue tvoja tetka Samiha?
Fevzije mu je rekla da tetka Samiha silazi nekih dana u
podne u ariju Dutepe.
Je li ispravno ovo to radimo? upitao je Mevlut. Da
odem i porazgovaram s tetkom, eli li to?
Idi, bie dobro.
Ne pokazujemo nepotovanje prema tvojoj pokojnoj
majci, zar ne?
Tata, ti nee moi sam, odgovorila je Fevzije.
Mevlut je poeo da odlazi na Dutepe i da klanja
podnevnu molitvu u damiji Hadi Hamita Vurala. U
damiji je bilo vrlo malo mladih izuzev petkom. Masa

563
penzionisanih prodavaca, graevinskih majstora,
mehaniara iz oevog narataja dolazila je u damiju
mnogo pre vremena za molitvu, da bi se posle nje lagano i
razgovarajui meusobno zajedno uputila ka kafeu u
pasau ispod damije. Neki su imali bradu, zelenu kapicu
na glavi i tap. Kako Mevlut nije od sebe mogao da sakrije
da ide na molitvu kako bi se u stvari u ariji sreo sa
Samihom, neprestano se bavio aputanjima staraca, tiinom
damije, time da su tepisi ve postareli; kao da nije mogao
da bude iskren dok se molio. ta je znailo to to jedan
vernik, premda toliko veruje u Alahovu mo i milost,
uprkos potrebi da u Njemu nade utoite, ne uspeva da se
iskreno moli u damiji? ta je trebalo da uini ovek ako u
Bojem prisustvu ne moe da bude ono to jeste i pored
istote svoga srca i iskrenosti svoje namere? Zamislio je da
ta pitanja postavlja Uvaenom efendiji; zamislio je ak ta
bi on odgovorio.
Bog zna ono to vam je u dui, rekao bi Uvaeni
efendija dok ga svi sluaju. I vi prieljkujete da vaa
unutranjost i vaa spoljanjost budu jedno, jer znate da On
to zna.
Posle izlaska iz damije, ubijao je vreme na trgu na
kome su pre trideset godina otvorene prve kafane,
antikvarijat, prva bakalnica i autobuska stanica na
Dutepeu. To mesto se vie nije razlikovalo od ostalih delova
Istanbula. Svuda beton, reklame, banke, evabdinice.
Iako je tri puta iao na Dutepe, Mevlut se nije sreo sa
Samihom. Razmiljao je da to nee moi da kae Fevzije,
kad je jednog dana ugledao Samihu ispred pekare
Vuralovih.
Stao je, promenio smer i uao u pasa ispod damije.
Ne, prevario se. Ta ena nije bila za njega.
Mevlut ude u kafe u dnu pasaa; svi su gledali

564
televiziju. Istom brzinom je izleteo napolje. Ako izae na
gornji sprat i ode proavi kroz stranja vrata i damijsko
dvorite, mogao bi da stigne u udruenje, a da ga Samiha
ne vidi.
Osetio je da mu se duom brzo iri intenzivno kajanje.
Da li e itav preostali ivot provesti sam? Ali nije eleo da
se vrati nazad. Popeo se stepenitem na drugi sprat da bi se
vratio.
Kada je uao u dvorite damije Hadi Hamita Vurala,
naleteo je na Samihu. Na tren su se pogledali s razdaljine
od dva koraka, ba kao na Korkutovoj svadbi. Sigurno su to
bile oi koje je Mevlut tada video. Zbog tih crnih oiju je
pisao pisma, zbog tih oiju je koristio prirunike i renike.
Zato je prema Samihi oseao intelektualnu bliskost, ali mu
je kao osoba bila strana.
Brate Mevlute, dolazi ovamo, a niti svraa gore kod
nas niti nam se javlja, prozborila je Samiha hrabro.
Dobro, doi u, uzvratio je Mevlut. Ali ima neto
drugo. Hajde ti doi sutra u dvanaest u poslastiarnicu
Konak.
Zato?
Kada bismo sada razgovarali pred svima Bilo bi
traeva. Razume li?
Razumem.
Nespretno su se pozdravili s distance i razili, ali na
licima oboje oitovalo se zadovoljstvo to im je polo za
rukom da udese taj susret. Mevlut je video mnoge brane
parove koji askaju dok u Konaku pune stomake. I njih
bi smatrali muem i enom. Znai, nije bilo niega za brigu.
Ali Mevlut cele noi nije mogao da zaspi. Da, iako je
imala trideset est godina, Samiha je jo bila veoma lepa,
mada je on oseao da je ne poznaje. Izuzev nekoliko
gostovanja, pogleda u oi u ogledalu u danima provedenim

565
u Paenozima, svadbi i prazninih dana, Mevlut je inae
vrlo retko viao Samihu i znao je da do kraja svog ivota ni
s kim nee moi toliko da bude blizak kao to je bio s
Rajihom. Rajiha i on su petnaest godina iveli jedno uz
drugo. Bili su zajedno ak i onda kada tokom dana nisu bili
jedno uz drugo. Takva bliskost bila je mogua samo u
mladosti i ljubavi. Zato je onda iao na sutranji sastanak?
Ujutru se paljivo obrijao. Obukao je najnoviju belu
koulju i najbolji sako. U petnaest do dvanaest je uao u po
slastiarnicu. Konak je bio velika poslastiarnica na Trgu
Sili, malo dalje od stajalita autobusa i minibusa, kod
damije, optine ili i suda. Osim specijaliteta od pileih
grudi, poslastica, doruka, jaja na oko, tu su pravili orbu
od soiva, burek sa sirom, pilav s paradajzom i doner-
evap, kao najvaniji od svega. Stanovnitvo Kultepea,
Dutepea i drugih brda je volelo da dok menja autobus ili
minibus i obavlja poslove na iliju svrati na to mesto gde
je bilo i mukaraca i ena i dece i da razgovara gledajui u
Ataturkovu sliku i ogledala na zidu. Poto nije pristizala
podnevna masa sveta, Mevlut je, kao to se nadao,
pronaao jedan ugao daleko i od oiju i od buke. S mesta
na kome je sedeo s uivanjem je posmatrao uurbanu ivost
u poslastiarnici, kretanje konobara, hitre pokrete
zapisniara i uzbueno zamiljao Samihu kako mu se
pribliava, kad malo kasnije ue na vrata.
Odjednom ju je ugledao pred sobom. Zacrveneo se i
postao trapav, oborio plastinu flau s vodom, ali poto se
prolilo malo vode, sredio je stvar. Nasmejali su se. Naruili
su po jedan doner-evap.
Nikada nisu tako sedeli ozbiljno i jedno preko puta
drugog. Mevlut je prvi put izbliza dugo gledao u Samihine
crne oi. Ona je iz tane izvadila cigaretu i zapalila je
upaljaem, a dim oduvala desno od Mevluta. Mogao je da

566
pretpostavi da sama u svojoj sobi pui, ak i da ispija pie,
ali initi to dok sedi s mukarcem u nekom krcatom
restoranu bilo je neto sasvim drugo. Mevlut se malo
zbunio i ujedno namah pomislio neto to bi moglo da
zatruje odnos: Rajiha tako nikada ne bi radila.
Mevlut je govorio o Sulejmanovoj poseti i reima koje
joj je prenela Fevzije i izvinio se zbog nesporazuma.
Sulejman je glupou koju je preuzeo na sebe kao obavezu
opet napravio zbrku
Ne, nije ba tako, rekla je Samiha. Rekla je neto o
Sulejmanovoj ravoj nameri i blentavosti; oduila je,
govorila je ak i o ubistvu Ferhata. Mevlut je rekao da u
njoj vidi neku mrnju prema Sulejmanu koja najzad treba
da ostane u prolosti.
Samihu je ta Mevlutova misao dobrano iznervirala. Dok
je jela pilav s donerom, povremeno je sputala viljuku sa
strane i pripaljivala jo jednu cigaretu. Mevlut nikada nije
zamiljao da je ona toliko nervozna i uznemirena. Shvatio
je da e Samiha biti srenija ako planove da budu zajedno
doive kao neto uinjeno protiv Sulejmana.
Stvarno me nisi prepoznao na kraju tvoje i Rajihine
svadbe, ili si se pretvarao? upitala je ona.
Pravio sam se da te nisam prepoznao da se Rajiha ne
bi rastuila, odgovorio je Mevlut seajui se svadbe pre
dvadeset godina. Nije mogao da prozre da li je Samiha
poverovala u njegovu la ili nije. Neko vreme su utali i
obedovali sluajui vrevu u poslastiarnici u kojoj je bila
vea guva. Potom je Samiha upitala: Jesi li pisma pisao
meni ili mojoj starijoj sestri?
Tebi sam pisao pisma, odgovorio je Mevlut.
Na trenutak kao da je na Samihinom licu ugledao izraz
zadovoljstva. Dugo nisu razgovarali. Samiha je jo bila
napeta, ali je Mevlut oseao da je za prvi susret ovoliko

567
dovoljno. Razgovarali su o svemu: uvijeno je poveo
razgovor o starenju, usamljenosti, vanosti ivotnog druga.
Dok ga je paljivo sluala, Samiha je iznenada prekinula
Mevluta. Meni si pisao pisma, ali si godinama svima priao
da si ih pisao Rajihi. Iako su znali da si ih meni pisao, svi su
se pravili da ti veruju. I sada e se praviti da veruju da si
rekao da si ih pisao meni.
Istina je da sam pisao tebi, rekao je Mevlut. Na
Korkutovoj svadbi smo se pogledali u oi. Tri godine sam
pisao pisma o tvojim oima. Sulejman me je prevario, na
pisma sam stavljao Rajihino, a ne tvoje ime. A onda sam
bio srean s Rajihom, ti to zna. Sada bih mogao biti srean
s tobom. Ne zanima me ta drugi kau Ali elim da mi
poslednji put jo iskrenije kae da si pisma meni pisao,
izustila je Samiha. Inae se neu udati za tebe.
S ljubavlju sam ti pisao pisma, rekao je Mevlut. I jo
dok je to izgovarao shvatio je koliko je oveku teko i da
kae istinu i da bude iskren.

16. KUA
PONAALI SMO SE VRLO PALJIVO
Samiha. Kua je bila stara atrlja. Od onih godina kada je
Mevlut s ocem tu iveo naovamo, nita joj novo nije bilo
prizidano. O tome mi je Mevlut dugo priao prilikom naeg
drugog susreta u Konaku. Govorei o toj kui koju ja jo
nisam bila videla, razneeno je upotrebljavao re dom,
kao i njegov otac.
Tokom tog naeg drugog sastanka u Konaku odluili
smo da se venamo i ivimo u kui na Kultepeu. Bilo bi

568
teko da izbacim zakupce moje kue na ukurdumi, a u
isto vreme nam je ta kirija bila potrebna. Sve je izgledalo
kao stambeno pitanje. Mevlut mi je povremeno upuivao
slatke rei, ali nema potrebe da vi to znate. I mi smo
mnogo voleli Rajihu. Ponaali smo se vrlo paljivo i sve je
polako napredovalo.
Ako ne bismo plaali nikakvu kiriju, mogli bismo da
ivimo sasvim dobro od stanarine za dva stana koja su mi
ostala od Ferhata na ukurdumi. I Mevlut je imao svoje
prihode. I o tome smo razgovarali na drugom sastanku dok
smo tada jeli pilav s piletinom. Mevlut je bio oputen,
neposredan, a povremeno i bojaljiv. Nisam omalovaavala
njegovu bojaljivost, naprotiv, sviala mi se.
Fevzije je bila obavetena pre nego to smo se sastali.
Njen mu i gospodin Sadulah su jo ranije od Aktaovih
saznali da smo zajedno. Mevlut, Fevzije s Ibrahimom u
naruju i ja otili smo automobilom gospodina Sadulaha u
etnju oko Bosfora. Mevlut, koji je sedeo napred, u
povratku je onima koji su pomislili da smo taksi na
zadatku, davali nam znake s trotoara i naletali na nas
radosno vikao smejui se Zar ne vidi, taksi je pun!
eleo je odmah da pozove Sulejmana da izbaci stanara
iz kue na Kultepeu, ali sam ga zadrala zato to sam htela
da prva ja saoptim vest svima na Dutepeu. Vediha ju je
vrlo dobro primila, moja draga sestra me je zagrlila i
poljubila. Ali me je odmah zatim uzrujala rekavi da su svi
to prieljkivali. Ja bih elela da se udam za Mevluta ne zato
to su to svi eleli, nego zato to nisu.
Mevlut je u stvari hteo da ode kod Aktaovih i sam
obavesti Sulejmana i Korkuta. Ali, upozorila sam ga: ako
pretera i tu posetu pretvori u neku ceremoniju, Sulejman i
Korkut bi mogli da pomisle da od njih traimo dozvolu za
brak, a to bi me kinjilo.

569
Kakve veze ima, rekao je Mevlut kada je uo te moje
bojazni. Nek misle ta hoe. Hajde da mi gledamo svoja
posla.
Mevlut je telefonom obavestio Sulejmana, ali on ionako
ve sve bee uo od Vedihe. Dugogodinji kirajdija iz
Rizea u Mevlutovoj kui je odbio da odmah izae. Advokat
s kojim je Sulejman razgovarao je podsetio da bi mogle biti
potrebne godine da se preko suda istera zakupac
neuknjiene kue bez ugovora. Jedan siledija, poznat sa
svoje strogosti i bezdunosti, koga je poslao stariji Vuralov
sin, razgovarao je s kirajijom Rizelijom i uspeo da dobije
notarsku potvrdu od njega da e izai iz kue za tri meseca.
Mevlut je postao nestrpljiv kada je venanje odloeno za tri
meseca, a ujedno mu je laknulo. Sve se veoma brzo
odvijalo. Oseao je da e na kraju desiti neto ega e se
stideti, ponekad je zamiljao da svi koji uju da e se
oeniti Samihom govore Ah, jadna Rajiha i da ga
osuuju. Naravno, traeri nee ostati samo na osudi, nego
e nakititi priu o oveku koji je zajedno s Rajihinom smru
ve poeo da pada u zaborav i koji je u stvari pisao
mlaoj, a kasnije se oenio starijom i ponovo njime ispirati
usta.
Po tome to je Samiha odmah pokrenula pitanje braka,
po njenom loginom i odlunom dranju Mevlut je istog
asa shvatio da pre nego to se venaju nee moi da
zajedno idu u kafee, bioskope, pa ak ni na ruak u
odgovarajue restorane. Bio je razoaran zbog toga i postao
je svestan da je negde u glavi kovao takve planove. S druge
strane, Mevluta su toliko zamarala brana pogaanja, trud
da se vide, a izbegnu ogovaranje, neznanje ta je utivost
koju treba da pokae, koliki treba da je iznos novca koji
treba da potroi i kakva je prikladna la koju treba da kae
da je poeo da misli kako je lagodno sklopiti brak uz pomo

570
provodadija.
Sa Samihom je mogao da se via samo jednom u dve
nedelje kada je popodne dolazio kod gospodina Sadulaha.
Nisu o mnogo toga razgovarali. I pored svih Fevzijinih
napora da zblii oca i tetku, Mevlut je uviao da pre nego
to se venaju nee uspeti da postane drug sa Samihom.
Septembra 2002. godine iselio se podstanar iz kue na
Kultepeu, Mevlut se obradovao, jer je naao posao koji e
pripremiti milje da unapredi drugarstvo sa Samihom.
Samiha je s Dutepea dola na Kultepe, vijugajui uskim
puteljcima i peaei uzbrdo. Zajedno su posetili Mevlutovu
kuu iz detinjstva.
Mevlutova kua iz detinjstva o kojoj je Samihi dugo i
poletno pripovedao na sastancima u poslastiarnici Konak
bila je uderica od jedne sobe, takorei ruina. Pod joj je bio
zemljani kao i pre trideset tri godine. Uz jedinu sobu se
nalazio toalet s rupom u sredini. Kroz prozori toaleta
dopirala je buka kamiona koji su nou prolazili krunim
putem. Pored iste pei na drva bee postavljena i elektrina
pe. Mevlut nije uspeo da pronae ilegalni vod za struju, ali
je iz iskustva znao da u jednom naselju poput Kultepea
niko ne bi kupovao elektrinu pe, a da nije imao ilegalni
prikljuak. Na svom mestu je bio i sto s jednim kraim
nogarom koji se klatio i za kojim je uvee sedeo i uio
plaei se demona kao i krevet s madracem. Mevlut je
video erpe u kojima je kuvao orbu pre trideset tri godine,
pa ak i dezvu u kojoj su kuvali kafu. Ni zakupci
godinama nisu kupili nita novo za kuu ba kao ni on ni
njegov otac.
Okolina se, meutim, bee sasvim promenila. Napola
golo blatnjavo brdo bilo je prekriveno kuama od betona od
tri-etiri sprata. Svi zemljani putevi od kojih su neki 1969.
godine bili tek otvoreni sada su bili asfaltirani. Neke stare

571
straare u okolini pretvorene su u advokatske,
arhitektonske i raunovodstvene biroe s po tri-etiri sprata.
Satelitske antene i reklame postavljene na svim krovovima
behu potpuno izmenile pejza koji je Mevlut gledao kroz
prozor kada je u godinama u kojima je iao u srednju kolu
podizao glavu dok je uio. Ipak, minareti damije Hadi
Hamita i stabla topole bili su istovetni.
Mevlut je poslednjim uteenim novcem dao da se
obloi pod uderice (sada je i sam upotrebljavao tu re),
popravi krov, renovira toalet i okree zidovi. Jednom-dva
puta je dolazio kamion iz Sulejmanove graevinske firme,
ali Mevlut o toj podrci nikada nije govorio Samihi. Upinjao
se da sa svima bude u dobrim odnosima u elji da niko ne
potceni njegov brak.
Postao je sumnjiav zato to mu se ki u Izmiru tokom
leta nije oglaavala i ak nijednom nije dola u Istanbul;
odagnavao je to iz glave. Ali dok se razgovaralo o detaljima
svadbe, Fevzije vie nije mogla da od oca prikriva istinu:
Fatma je posle majine smrti bila protiv oeve enidbe
njenom tetkom. Nije htela da doe u Istanbul na svadbu.
Odbijala je ak i da telefonom razgovara s ocem i tetkom
Samihom.
Za toplih letnjih dana u Istanbul je doao Krivovrati
Abdurahman-efendija. Mevlut je otiao na Dutepe, na
treem spratu koji se u zemljotresu naherio zvanino od
njega zaprosio Samihu i poljubio mu ruku kao to je uinio
pre dvadeset godina dok je u seoskoj kui prosio Rajihu. Da
li bi Krivovrati Abdurahman-efendija i Samiha mogli da
kao otac i erka odu u Izmir i ubede Fatmu da doe na
svadbu? Poto ni vrata nije otvorila za tu posetu, Mevlut je
hteo da se naljuti na Fatmu i da je zaboravi. Fatma bee
okrenula lea porodici.
Ali Mevlut nije mogao da se naljuti na svoju ker. Zato

572
to joj je negde u glavi davao za pravo. Video je da i
Samiha ima isto oseanje krivice. Samihi, koja se toliko
upinjala da se Fatma upie na fakultet i koja se naroito
njome bavila posle smrti njene majke, teko je padalo da
prihvati stav svoje sestriine koliko i Mevlutu. Ali kada je
on rekao da svadbu napravimo daleko od oiju, Samiha
je predloila upravo suprotno.
Hajde da napravimo svadbu blizu Dutepea, nek svi
dou i vide i nek nas ogovaraju rekla je ona. Tako e
stvar bre proi.
Mevlut je bio zadivljen tom Samihinom odlukom i
hrabrou da istakne da je s trideset est godina mlada u
beloj venanici. Za mesto odravanja svadbe izabrali su
udruenje zato to je besplatno i blizu Dutepeu. Kako
prostorije udruenja nisu bile mnogo velike, gosti na svadbi
su ispijali limunadu (i rakiju za koju je Mevlut sredio da se
slui ispod stola), davali poklone i odlazili ne sedei mnogo
u toplom i vlanom prostoru s mnogo sveta.
Samiha je od svog novca s Vedihom iznajmila venanicu
u jednoj radnji na iliju. Mevlutu se Samiha tokom svadbe
inila prelepom: Svaki mukarac koji bi na trenutak susreo
pogled takve lepotice bi joj, naravno, tri godine pisao
ljubavna pisma.
Sulejman je konano bio svestan da je njegovo prisustvo
uznemirava. Ni on, a ni drugi Aktaovi nisu dali da se na
svadbi isuvie oseti da su tu. Sulejman je izlazei sa svadbe
bio pijan. Povukao je Mevluta ustranu.
Ne zaboravi, drue, ja sam ti sredio oba braka, rekao
je. Ali ne mogu da dokuim jesam li dobro uinio.
Odlino si uinio, odgovorio je Mevlut.
Posle svadbe su mlada i mladoenja, Fevzije i njen mu
i Krivovrati Abdurahman-efendija otili dodom gospodina
Sadulaha na Bujukdere u neki restoran u kome se sluio

573
alkohol. Ni Mevlut ni Samiha, koja je uivala u svojoj
venanici, nisu nita pili. Vratili su se kui, legli u krevet,
pogasili sva svetla i vodili ljubav. Mevlut je od samog
poetka osetio da taj deo braka sa Samihom nee biti neto
problematino i muno. Oboje su bili sreniji nego to su
sanjali.
Sledeih meseci, dok mu je ena unutra spavala, Mevlut
se s mukom prisiljavao da ne misli na Rajihu koja mu je
bila na pameti dok je kroz prozor uderice-doma
zamiljeno gledao na Dutepe, Hadi Hamitovu damiju,
druga brda prekrivena stambenim zgradama. I nekoliko
puta u prvim mesecima braka je imao to oseanje da je
trenutak koji doivljava ve ranije doiveo. Nije mogao da
odgonetne da li je to bila samoobmana, zato to se ponovo
oenio posle vie godina ili zato to se vratio u dom svog
detinjstva.

574
VI DEO
(sreda, 15. april 2009)

Pogaanje u porodici ne daje pozitivan rezultat u


kinom danu.
Biron-paa, Izvinjenje i ironija

575
ZGRADA SA DVANAEST
SPRATOVA
IMA PRAVO NA GRADSKU RENTU
Zakleo si se, nikada nee spustiti ispod ezdeset dva
posto, rekla je Samiha na vratima pratei mua. Ne plai
ih se i ne savijaj glavu.
ega bih se plaio, uzvratio je Mevlut.
Ne veruj u Sulejmanove gluposti i ne nerviraj se. Jesi li
uzeo tapiju?
Imam kod sebe muhtarsku potvrdu, odgovorio je
Mevlut dok je silazio niz padinu. Na nebu su bili olovni
kini oblaci. Trebalo je da se svi sastanu na Dutepeu u
bakalnici strica Hasana, da razmotre situaciju i pogode se
poslednji put. Vural gradnja, velika graevinska
kompanija Vuralovih, gradila je na Dutepeu i Kultepeu
esnaest visokih stambenih zgrada koristei se zakonom o
urbanoj transformaciji. Prema planovima, i na placu
jednosobne kue koja mu je ostala od oca i u kojoj su
Mevlut i Samiha iveli ve sedam godina bie napravljena
zgrada s dvanaest spratova. Za to je i Mevlut, kao i mnogi,
trebalo da se dogovori s Vuralovima. Ali Korkut i Sulejman
su bili kivni na njega zato to je odugovlaio cenkanje i
skanjerao se.
Mevlut jo ne bee potpisao ugovor; nastavljao je da ivi
sa Samihom u kui u kojoj je proveo detinjstvo, ali ve sada
su bili prodati neki stanovi dvanaestospratnice koja e na
tom mestu jednog dana biti napravljena. Mevlut je

576
ponekad izlazio u dvorite ispred kue, pokazivao nebo
tano iznad nje i udio se i izrugivao bogataima koji ve
sada daju novac Vuralovima za stanove iji e vlasnici biti
negde tamo. Ali Samiha se uopte nije smejala tim alama.
On je oseao potovanje prema realistinosti svoje druge
ene.
Maketa stambene zgrade, koja je tek trebalo da se
gradi, bila je izloena u galeriji Vural gradnje u Ulici
arija izmeu Dutepea i Kultepea. Plavokosa slubenica u
cipelama na tiklu je pokazujui posetiocima vrste stanova,
primerke opreme koja e biti koriena u kupatilima i
kuhinjama na trenutak zastajala i govorila da e se od
estog sprata s june strane videti Bosfor. Mevlutu se vrtelo
u glavi od same ideje da e se Bosfor videti ako se popne
est spratova iznad bate njegove etrdesetogodinje kue.
Produio je put da jo jednom baci pogled na maketu pre
nego to se pogodi s Aktaovima.
Kada se 2006. godine prvi put proula vest da drava
podstie da se Dutepe i Kultepe zajedno s jo mnogim
drugim mahalama u Istanbulu proglase za specijalne zone
urbane transformacije i da se podiu visoke stambene
zgrade, mnogi njihovi itelji su bili izuzetno zadovoljni.
Nekada je na tim brdima postojala dozvola za gradnju
zgrada od najvie tri-etiri sprata. Sada se na Dutepeu i
Kultepeu davala dozvola za dvanaest spratova. Bilo je to
kao da je svakome stavljen novac u dep. Svi su znali da
porodica Hadi Hamita Vurala, veoma bliska partiji na
vlasti Partiji pravde i razvoja, koja je posedovala mnoge
graevinske parcele na Dutepeu i Kultepeu, stajala iza
odluke donete uz odobrenje Ankare. Zato je ionako visok
procenat glasova partije na vlasti jo vie skoio u okolini
Dutepea i Kultepea na optinskim izborima odranim
prolog meseca. Glasovi paniara koji se na sve ale u

577
poetku se uopte nisu ni uli.
Kasnije su prve albe stigle od zakupaca. Kada su u
trenutku porasle cene graevinskog zemljita i stanarine
posle odluke o gradnji dvanaest spratova, oni koji su s
mukom sastavljali kraj s krajem poput Mevlutovog starog
kirajdije iz Rizea, polako su naputali brda. Kod tih starih
podstanara je postojalo oseanje koje je Mevlut imao dok je
naputao Tarlabai: oseanje da tu za njih nema
budunosti, da e u pompeznim zgradama koje e se tu
podii iveti neki drugi bogatiji ljudi
Da bi mogla da se napravi zgrada od dvanaest spratova,
po novom zakonu je trebalo da se graevinsko zemljite
blizu ezdeset vlasnika kueraka sakupi na jednom
ostrvu. Optina je za godinu dana oznaila i proglasila ta
ostrva koja su delila Dutepe i Kultepe na zone. Tako su
komije iz uderica saznavi da e jednoga dana iveti u
istoj visokoj stambenoj zgradi poeli su da se okupljaju u
kuama jedni drugih, da diskutuju uz aj i cigaretu, biraju
sebi predstavnike (bilo je oduevljenih) koji e veto voditi
njihove poslove s dravom i preduzimakim firmama i da
prave sitne arke. Mevlut je pod Samihinim pritiskom tri
puta otiao na te sastanke. Zajedno sa svim ostalim
mukarcima odmah je nauio smisao rei renta i poeo da
je koristi. Jednom je podigao ruku i ispriao koliko je
njegov pokojni otac uloio truda da napravi tu kuu i koliko
je propatio. Ali ga je inilo mnogo srenijim da uvee
prodaje bozu po pustim ulicama nego da diskutuje o
procentima i udelu to i nije uspevao mnogo da prati.
Po novom zakonu, da bi vlasnici malih parcela mogli da
budu vlasnici stana u visokoj zgradi, trebalo je da svoje
deonice najpre prodaju preduzimau koji e praviti zgrade.
I druge poznate graevinske kompanije u Turskoj su elele
da dobiju te poslove, ali je firma Hadi Hamita Vurala, koji

578
je imao odline veze i s Ankarom i u lokalu, bila
najmonija. Tako su vlasnici starih straara na Dutepeu i
Kultepeu odlazili u ofis u Ulici arija da razgledaju
maketu u izlogu kancelarije Vural gradnje, da vide kako
mogu da postanu vlasnici stambene zgrade i pogode se s
mladim sinom Hadi Hamita Vurala.
Podela izmeu preduzimaa i vlasnika starih uderica
uglavnom je bila pola-pola kao i kod drugih visokih zgrada
koje su pravljene na mnogim mestima u Istanbulu. Neki
vlasnici tapija koji su sebi nali dobrog predstavnika i koji
su delali udrueno ponekad bi pogaanjem mogli da taj
odnos podignu na pedeset, pa ak i na ezdeset procenata.
Ali to im najee nije uspevalo; izmeu onih koji e biti
komije u zgradi su, premda su bili komije u sklepanim
kuercima, nastajali nesporazumi i svae oko pitanja poput
eljenog procenta ili datuma predaje. Mevlut bese uo od
Sulejmana, koji je te prie priao smeei se, da neki
predstavnici mahale primaju mito od preduzimaa. Korkut
i Sulejman su se, i kao stari vlasnici graevinskog zemljita
s Dutepea i kao ortaci u graevinskoj firmi Hadi Hamita
Vurala, nalazili u svim tim traevima, svaama i
nagodbama.
Oni koji su posedovali stare uderice koje su veinom
pretvorene u trospratne ili etvorospratne kue su, ukoliko
su imali zvanine tapije, mogli da prave vrste pogodbe s
dravom i graevinskom firmom. Ali oni koji su poput
Mevluta imali samo muhtarsku potvrdu staru etrdeset
godina i kuu od samo jedne prostorije (takvih je bilo vie
na Kultepeu) samo su se povlaili uplaeni pretnjom
graevinskog preduzimaa: Nek ti drava pronae nain
da ti ne konfiskuje plac.
Druga tema za diskusiju bila je kirija za privremeni
smetaj. Preduzimai su tokom gradnje visokih stambenih

579
zgrada pravljenih po posebnim zakonima plaali najam
stanova u kojima e boraviti vlasnici parcela na kojima su
sruili njihove uderice. U nekim mestima taj period je u
sporazumu odreen na dve godine, ali kako preduzimai
nisu na vreme uspevali da zavre gradnju, kuevlasnici su
ostajali na ulici. Poto su se te prie brzo proirile
Istanbulom, veina vlasnika placeva koji treba da se usele
u visoku zgradu je zakljuila da je pouzdanije da se posle
svih drugih sporazumeju s preduzimaem. Neki vlasnici
placeva su odugovlaili i odlagali gradnju, znajui da e
cenkanje biti isplativije poto graevinska firma sa svima
postigne dogovor.
Korkut se strano ljutio na te kuevlasnike koje je zvao
epovima. Govorio je da su to nepoteni kalkulanti koji
ele da dobiju vei deo i vie stanova, jer su stekli pravo
kvarei drugima posao. I Mevlut je uo prie o tome da su
neki najvetiji dobili est pa ak i sedam stanova u
zgradama od esnaest-sedamnaest spratova u kojima su svi
drugi mogli da dobiju dva omanja stana. Ti uspeni
cenjkatori dolazili su uglavnom od onih koji su planirali da
prodaju nove i skupe stanove u zgradama i da se presele u
druga naselja. Na te koji su odugovlaili gradnju
viespratnica ljutili su se i pritiskali ih ne samo drava i
preduzimai nego i stare komije i prijatelji koji nikako
nisu uspevali da dou do svojih novih domova. Mevlut je
uo da su u nekim visokim zgradama na Oktepeu,
Zejtinburnuu i Fikirtepeu izbile tue izmeu novih i
starosedelaca koje su se zavrile pesnienjem, potezanjem
noeva i dospele u novine. Prialo se da su te tue u stvari
potajno podstrekavali preduzimai u elji da podele
vlasnike parcele. Mevlut je dobro znao sve te prie, jer mu
je kod poslednjeg pogaanja Korkut rekao Ni ti se,
Mevlute, vie uopte ne razlikuje od tih kalkulanata!

580
Kancelarija Vural gradnje u Ulici arija bila je
prazna Mevlut je tu prisustvovao mnogim sastancima za
prezentaciju koje su odvojeno organizovali vlasnici kua i
preduzimai i sa Samihom razgledao bele makete s
pompeznim i neobinim balkonima, nastojei da shvati
kakav e biti stani okrenut severu koji mu pripada. U
kancelariji su bile fotografije drugih visokih zgrada koje su
Vuralovi napravili u Istanbulu i one napravljene u vreme
dok je mladi bakalin Hadi Hamit podizao prve graevine s
lopatom u ruci. Sada u podne nije bilo nikoga na trotoarima
na kojima su automobile parkirali kupci iz dobrih naselja u
gradu. Poto se malo zamajavao u ariji i pogledao izloge
duana ispod damije Hadi Hamita Vurala, Mevlut je
poeo da se penje uskim vijugavim ulicama Dutepea ne bi
li stigao na sastanak u bakalnici.
U njegovom detinjstvu su na zaravni posle prvih kua
na poetku te uzviice bile smrdljive drvene barake u
kojima je Hadi Hamit smetao svoje ljude. Mevlut je
ponekad kroz otvorena vrata viao mlade i umorne radnike
koji su spavali kao zaklani na drvenim leajevima u
mranim i vlanim sohama. Posle odlaska zakupaca u
poslednje tri godine, poveao se broj kua koje su ostale
prazne. Niko vie tu nije eleo da iznajmi kuu, jer e u
svakom sluaju celo naselje biti srueno, tako da su te ruine
inile da Dutepe izgleda ofucano i runo. Pred njim je bilo
mrano nebo; Mevlut je bio potiten. Penjui se uzviicom
inilo mu se da ide ka nebu.
Zato nije uspevao da kae ne na Samihino insistiranje
na ezdeset dva posto! Sa tim procentom je bilo teko
dogovoriti se s Aktaovima. U poslednjem pogaanju s
Korkutom Mevlut je traio pedeset pet posto, a Korkut je
ak i to smatrao visokim, s tim to su odluili da jo jednom
porazgovaraju. Korkut i Sulejman su doli u lokal radi tog

581
sastanka i potom ga dugo nisu pozvali. Mevlut je brinuo, a
ujedno uivao u tome to ga Korkut smatra vetim
kalkulantom, slutei da e zahvaljujui tome dobiti najvii
udeo.
Ali kada su pre mesec dana Dutepe i Kultepe proglaeni
za trusno podruje, Mevlut je to poput veine Kultepeli ja
video kao poslednji udarac Vuralovih. Taj zakon donet je
posle zemljotresa 1999. godine kako bi se dvotreinskom
veinom vlasnika u jednoj staroj i tronoj zgradi mogla
doneti odluka o ruenju. Ali vlada i graevinski
preduzimai su zakon koristili da bi mogli da iskljue
vlasnike kuica koji su spreavali gradnju velikih i visokih
stambenih zgrada. Kako je posle te odluke bilo tee
pregovarati, Mevlut je razmiljao kako da Korkutu kae da
je re o ezdeset dva procenta na emu je Samiha
insistirala dok je izlazio na vrata.
Bili su ve sedam godina u braku i Mevlut je sa
Samihom bio srean. Postali su dobri drugovi. Ali to nije
bilo kreativno drugarstvo usredsreeno na zabavne i vesele
strane ivota, nego druenje usmereno na posao,
prevazilaenje tekoa i prihvatanje obine ivotne
svakodnevice. Kada ju je malo bolje upoznao, Mevlut je u
Samihi video tvrdoglavu, odlunu enu eljnu dobrog ivota
i to mu se dopalo.
Ali Samiha nije znala ta da radi s tom svojom snagom i
moda se zato meala Mevlutu i vie nego to je elela, i ne
samo da se meala nego i njime upravljala.
Mevlut je sada odavno bio saglasan da se s Vuralovima
dogovori za pedeset pet posto. Sa tim udelom postao bi
vlasnik tri stana bez pogleda na donjim spratovima
dvanaestospratnice. Kako su njegova majka i starije sestre
u selu bile zvanine naslednice njegovog oca, Mevlutu bi
pripalo manje od jednog stana. Razliku potrebnu da

582
postanu vlasnici jednog stana isplatila bi Samiha za pet
godina od stanarine koju dobija za stanove koji su joj ostali
od Ferhata na ukurdumi (ako bude uspeo da ih natera
da prihvate ezdeset dva posto, to bi se svelo na tri godine).
Oboje bi bili suvlasnici stana. Celu tu raunicu su on i
Samiha mesecima pretresali. Budui da nipoto nije eleo
da izgubi nadu u to da e posle etrdeset godina od dolaska
u Istanbul postati vlasnik stana u zgradi (polovine u stvari),
Mevlut je skoro sa strahom uao u arenu bakalnicu strica
Hasana s kutijama, novinama, flaama u izlogu.
Duan je bio u polumraku i Mevlut na trenutak nije
mogao da navikne oi.
Mevlute, razgovaraj ti s mojim ocem, rekao je
Sulejman. Nas izluuje, moda e tebe sasluati.
Stric Hasan je sedeo za tezgom kao to radi poslednjih
trideset pet godina. Mevlut se setio koliko mu stric u sutini
lii na oca; to u detinjstvu nije mogao da primeti. Zagrlio ga
je i poljubio u obraz prekriven pegama i retkom bradom.
Ono zbog ega ga je Sulejman zadirkivao, a Korkut mu
se smejao bilo je to to je njihov otac muterijama i dalje
davao potreptine u fieku napravljenom od novinskog
papira (papir za kese nazivao ga je stric Hasan). Sam je u
slobodno vreme pravio kese presavijajui novinsku hartiju
koju je donosio od kue ili skupljao na sve strane, kao to
su pedesetih i ezdesetih godina radili svi istanbulski piljari
i tu naviku branio pred sinom govorei ja nikome ne
nanosim tetu. Kao to je inio kad god ue u duan,
Mevlut je seo na stolicu naspram strica Hasana i poeo da
presavija novine.
Sulejman je rekao ocu da se mahala brzo menja, da
kupci vie nee dolaziti u market koji daje kese
napravljene od korienih i prljavih novina.
Nek ne dolaze, rekao je stric Hasan. Ovo ionako nije

583
market, nego piljara. Okrenuo se i namignuo Mevlutu.
Sulejman je tvrdio da njegov otac u stvari radi neto
bespotrebno, tavie tetno. Kilogram gotovih plastinih
kesa bio je jeftiniji od kilograma starih novina. Mevlut je
bio zadovoljan to se rasprava oduila. Kako zbog toga to
se pribojavao diskusije o udelu u zgradi, tako i to se
spontano stvorila pukotina na frontu Aktaovih. Zato ga je
Mevlut podrao kada je stric Hasan rekao Sine, nisu sve
pare u ivotu! i potvrdio da nije koristan svaki posao koji
donosi novac.
Mevlut se i dalje trudi da prodaje bozu, tata, ree
Sulejman. Mi ga veoma potujemo, ali ne moemo da
trgujemo s njegovom pameu.
Mevlut ima vie potovanja prema svom stricu nego
vi, uzvrati stric Hasan. I to, vidi, ne sedi besposlen kao vi,
pravi papirne kese.
Kada nam sad Mevlut saopti svoju poslednju odluku,
videemo koliko nas potuje, ree Korkut. ta si smislio,
Mevlute?
Mevluta je uhvatila panika, ali su svi uutali, jer je u
duan ulo neko muko dete i reklo: Hleb, ika Hasane.
Stric Hasan koji je imao vie od osamdeset godina je iz
drvenog ormana za hleb izvadio jedan somun i stavio ga na
tezgu. Desetogodinjem detetu se taj hleb nije dopao, jer
nije bio hrskav. Biraj oima, a ne rukama, dete, rekao je
stric Hasan, otiao i izvadio peeniji hleb.
Mevlut je izaao na ulicu; na pamet mu je palo reenje.
U depu je imao mobilni telefon koji mu je Samiha
poklonila pre est meseci. Na taj mobilni je jedino Samiha
zvala mua, Mevlut ga nikada nije koristio. Sada je pozivao
enu da joj kae da je ezdeset dva posto suvie, da treba
da spuste nie, inae e izbiti svaa.
Ali Samiha se nije javljala. Dok je poinjala kia,

584
Mevlut, koji je ugledao da je dete konano izalo iz piljare s
hlebom, uao je unutra, seo pored strica Hasana i s
ozbiljnou nastavio da presavija novine. Sulejman i Korkut
su priali ocu sve sa svim pojedinostima, potcenjivaki se
alili na ljude to u poslednjem trenutku stvaraju tekoe
iako je sporazum postignut, na prevejance koji ele da se
ponovo pogaaju, nitkove koji od preduzimaa potajno
trae novac da ubede komiju i nateraju ga da potpie
ugovor. Mevlut je slutio da e iza njegovih lea i o njemu
govoriti na isti nain. Po pitanjima koja je postavljao
sinovima sa zaprepaenjem je video da stric Hasan prati
sva ta pogaanja i graevinske poslove i da pokuava da iz
piljare jo upravlja sinovima. Mevlut je, meutim, mislio da
stric Hasan nema pojma ni o emu osim o bakalnici koju
vodi sad ve iz zabave.
Mevlutov pogled zastao je na jednom poznatom licu u
starim novinama koje je presavijao. Naslov pored njega je
glasio: SMRT MAJSTORA KALIGRAFIJE. Mevlut se
sneveselio shvativi da je umro Uvaeni efendija. U dui ga
je trecnulo i rastuio se. Ispod fotografije iz mladosti behu
napisali. Neka dela naeg poslednjeg velikog majstora
kaligralije nalaze se u evropskim muzejima. Mevlut
poslednji put bese svratio u tekiju pre est meseci. Uvaeni
gospodin je bio na nedostinoj udaljenosti, tako daleko u
masi oboavalaca da vie nije bilo mogue uti i razumeti
ta govori. Okolina njegove kue i ulice na arambi su u
poslednjih deset godina bile pune ljudi iz raznoraznih
dervikih redova u raznobojnoj odei. Nosili su stare
religiozne odore kao u Iranu i Arabiji. Mevlut se prepao
njihove politike religioznosti i vie nije otiao u te
kvartove. Sada se kajao to nije jo jednom poslednji put
video Uvaenog gospodina. Sakrio se iza starih novina koje
je drao u ruci da bi mislio na njega.

585
Mevlute, kasnije e s tatom savijati novine, rekao je
Korkut. Ali, hajde da najzad napravimo taj ugovor kao to
smo odluili. Imamo mi i druga posla. Svi pitaju Zato va
brat od strica jo nije potpisao? Dali smo sve to ste ti i
Samiha traili.
Ne elimo da budemo u Hadi Hmitovoj spavaonici
poto nam se srui kua.
U redu. Da stavimo u ugovor hiljadu dve stotine
pedeset lira meseno na tri godine. Biete gde elite.
To je bila odlina suma. Mevlut se osmelio: Pored toga
elimo udeo od ezdeset dva posto, izustio je.
Otkud ezdeset dva posto? (Koliko je samo Mevlut u
tom asu eleo da kae Samiha insistira!) Poslednji put
smo za pedeset pet posto rekli da je mnogo!
Mi smatramo da nam tako odgovara, rekao je s
takvim samopouzdanjem da se i sam zapanjio.
Onda ne moe, odgovorio je Korkut. I mi imamo
dostojanstvo. Ne moe nas prevariti na nae oi. Sram te
bilo! Mevlute, zna ta radi, zar ne? Tata, vidi li ti kakav
je ovek ovaj na Mevlut?
Smiri se, sine, rekao je stric Hasan. Mevlut je
razborit.
Onda bi spustio ispod pedeset pet procenata i stvar bi
se tu odmah okonala. Naravno, ako Mevlut ne potpie
ugovor, priae se okolo da Aktaovi jo ni sopstvenog brata
od strica nisu uspeli da nagovore. Svako vee se skupljaju
po kuama i ogovaraju kako da se pogaaju. Sada nas
prevejani gospodin Mevlut ucenjuje koristei te strahove.
Je li to tvoja poslednja re, Mevlute?
To je moja poslednja re! odgovorio je Mevlut.
Dobro. Doi da idemo mi, Sulejmane.
Stani, brate, zausti Sulejman. Mevlute dragi, razmisli
ovako: im preduzima prikupi dve treine deonica posle

586
odluke da je ovo trusno podruje, niko se ne osvre ni na
ije suze. Izbacuju te iz kue. Daju ti za plac onoliko koliko
si pokazao dravi u tapiji i poreskoj upravi. Ti u stvari i
nema tapiju. Ima muhtarsku potvrdu. Sigurno zna da je
u dnu te muhtarske potvrde, koju si jedne veeri dok si
pisao Rajihi ljubavno pismo u piu hteo meni da da,
zajedno s imenom strica Mustafe i ime mog oca. Ako ovo
doe do suda, za deset godina ti nee u ruke doi ni
polovina od onoga to ti mi sada predlaemo. Da li i dalje
institira?
Ni s kim se tako ne razgovara, sine, umea se stric
Hasan.
Insistiram, odgovori Mevlut.
Hajde idemo, Sulejmane, ree Korkut. Stariji brat
napred, mlai pozadi, srdito su izali iz bakalnice i trkom
se udaljili na kii.
Preli su pedesetu, ali nai momci su jo pohlepni i
besni, ree stric Hasan. Ali takva kavga nama ne prilii.
Jo malo e se oni vratiti. A i ti malo dole
Mevlut nije mogao da izgovori Spustiu. U stvari, bio
je spreman da se odmah dogovori s njima za pedeset pet
posto ako Korkut i Sulejman budu malo skromniji. Samiha
se uhvatila za ezdeset dva procenta iz inata. Mevluta je
sada uzrujavala i pomisao na mogunost da posle
desetogodinjeg suenja ne bude u mogunosti da postane
vlasnik bilo ega. Vratio se starim novinama koje je drao u
ruci.
Vest o smrti Uvaenog efendije bee objavljena pre
etiri meseca. Mevlut jo jednom proita kratku vest. U
novinama nije bilo ni pomena o tekiji koja je u ivotu
majstora bila vana koliko i kaligrafija i o tome da je bio
njen stareina.
ta je Mevlut sad trebalo da radi? Ako ode, posao bi se

587
pokvario i posle bi bilo tee da se vrati i pomiri se. Moda
je ono to je Korkut eleo bilo ovo: Rei e na sudu I ime
naeg oca je na muhtarskoj potvrdi i on ima pravo na plac.
(Sakrie, naravno, da su pre mnogo godina prisvojili plac
na Dutepeu i prodali onaj na Kultepeu.) Tako e na kraju
uzeti Mevlutu sve iz ruku. Nije znao kako da ode kui i to
objasni Samihi; utke je savijao novine. U radnju su ulazile
i izlazile ene koje su kupovale pirina, sapun, biskvit i
deca su birala vakae gume i okolade.
Stric Hasan je jo vodio svesku dugovanja za neke
muterije. Poto nije dobro video, traio je da muterije
svojom rukom upiu ta su kupile. Iza lea jedne od njih
okrenuo se ka Mevlutu i zatraio da pogleda da li je tano
upisano u svesci. Postalo mu je jasno da se njegovi sinovi
nee vratiti da lepo zavre pogaanje, i obratio se Mevlutu
utenim recima: Kako smo tvoj pokojni otac i ja bili dva
dobra brata, dva dobra druga. Zajedno smo ogradili
placeve na Kultepeu i Dutepeu, kue smo svojim rukama
zajedno napravili. Traili smo od muhtara da u dnu potvrda
stavi oba imena da se nikada ne razdvojimo. Tada sam s
tvojim ocem zajedno prodavao kiselo mleko, zajedno
obedovao, zajedno iao na molitvu petkom, zajedno sedeo u
parku i puio Je li muhtarska potvrda kod tebe?
Mevlut stavi na tezgu etrdesetogodinji vlani,
izguvani papir.
Ali na kraju smo se opet razili. Zato? Zato to on nije
doveo u Istanbul tvoju majku i sestre. Ti i tvoj pokojni otac
ste radili udarniki. Ti najvie ima prava na te spratove.
Tvoje starije sestre nisu dole u Istanbul i radile kao ti.
Pravo je da ta tri sprata koja e preduzima dati budu
tvoja. Ja imam kod sebe prazne te stare muhtarske
potvrde. Muhtar je bio moj drug, ima i peat. Ostavio sam
ih sa strane pre trideset pet godina. Doi da pocepamo tu

588
staru potvrdu i napravimo novu slinu. Da upiemo tvoje
ime i lepo udarimo i peat. Ti i Samiha ete imati sprat, a
bez potrebe da Vuralovima dajete jo para.
Mevlut je to shvatio kao umanjivanje udela njegove
majke i sestara koje su u selu i uveanje njegovog udela i
rekao Ne.
Nemoj odmah govoriti ne. Ti si taj koji je u Istanbulu
prolivao znoj. Ti ima pravo na rentu u gradu.
Kada mu je zazvonio telefon u depu, Mevlut je na
trenutak izaao napolje na kiu. Zvao si, ta je? upita
Samiha. Ne ide dobro, odgovori Mevlut. Pazi, ne sluaj
ih ree Samiha.
Mevlut je besan prekinuo i uao u bakalnicu. Idem ja,
strie Hasane!
Kako hoe, dete moje, ree stric Hasan presavijajui
novine. Sve e na kraju doi tamo gde Gospod zapoveda.
Mevlut je, meutim, prieljkivao da stric kae: Sedi jo
malo, momci e sada smekati. Bio je kivan i na njega i na
Samihu koja ga je gurnula dotle. Bio je besan na Korkuta i
Sulejmana kao i na Vuralove, ali je najvie bio ljut na sebe.
Da je maloas stric Hasan rekao Da, mogao bi da na
kraju dobije stan koji je zasluio. Sada ni u ta nije bio
siguran.
Dok je silazio vijugavim asfaltnim putem (nekada je bio
od blatnjave zemlje), pored marketa Gida (nekada je bila
starinarnica) i sputao se stepenicama (nekada ih nije bilo)
i iao na kii irokom ulicom koja je izlazila na Kultepe,
setio se Rajihe, kao to je svakodnevno vie puta inio. U to
vreme ju je ee i sanjao. Bili su to bolni, teki snovi.
Izmeu Rajihe i Mevluta uvek su bili nabujali potoci,
poari, mrak. Potom su se te mrane stvari pretvarale u
neku vrstu divljeg zabrana istovetnog runim zgradama to
se uzdiu s njegove desne strane. Mevlut je znao da su

589
medu stablima te ume psi, i da je tu Rajihin grob i dok je
iao prema njoj uprkos strahu od pasa, uviao je radosno
da je njegova voljena na sasvim suprotnoj strani, da ga
posmatra otpozadi, da je iva i budio se srean s nekim
udnim bolom.
Da je Rajiha bila kod kue, na ovaj ili onaj nain rekla
bi neto neno i smirila uznemirenog Mevluta. A Samiha je
imala obiaj da sebi neto uvrti u glavu i da u ivotu vidi
samo ono to eli, to je uveavalo Mevlutov nemir. Mogao
je da bude ono to jeste jedino uvee, dok bi prodavao
bozu.
U dvoritima nekih praznih kua behu postavljeni oglasi
Ovo zemljite pripada Vural gradnji. Te padine preko
kojih je prolazila glavna uzviica koja vodi na Kultepe bile
su prazne kada je Mevlut tek doao. Otac ga je tu slao da
prikupi hartiju, drvo i suvo granje za potpalu. Sada su se s
obe strane puta izdizale grozne sklepane zgrade od est-
sedam spratova. Sve one su isprva imale dva-tri sprata.
Kasnije je na te graevine slabih temelja bespravno
nadograene toliko spratova da vie nije bilo isplativo sve
ih sruiti i umesto njih podii nove visoke zgrade. Zato se
graevinske firme nisu trudile da se sporazumeju s
vlasnicima zgrada, kao to vlasnici stanova u tim zgradama
nisu eleli da iskoriste dozvolu za gradnju dvanaest
spratova. Korkut je jednom prilikom objasnio da te uasne
zgrade na kojima je svaki sprat napravljen u drugom stilu
rue Dutepe i Kultepe, da sniavaju cenu novih graevina i
kvare opti utisak o naselju i rekao da je jedino reenje da
se sve to srui i nestane u narednom velikom zemljotresu.
Posle zemljotresa 1999. godine i Mevlut je poput svih
itelja Istanbula ponekad hvatao sebe kako razmilja o
pravom velikom zemljotresu za koji su naunici rekli da se
primie i da e sruiti grad. Tada je oseao koliko su

590
prolazni grad u kome ivi etrdeset godina, na ije je
hiljade i desetine hiljada vrata ulazio i upoznavao kue
iznutra, njegov ivot koji tu ivi i uspomene koje ima.
Shvatao je da e generacija visokih zgrada podignutih
umesto uderica koje je napravila njegova generacija
jednoga dana nestati zajedno s ljudima koji u njima ive.
Taj dan u kom nestaju svi ljudi i graevine ponekad je
postajao iv pred Mevlutovim oima, poput sna; tada nita
nije eleo da radi i nije nita oekivao ni od ivota.
Ipak, u godinama u kojima je bio oenjen Rajihom i bio
srean mislio je da se grad nikada nee promeniti, da e
radei i trudei se na ulicama zadobiti u njemu neko mesto
i da e se uskladiti s njim. Tako je u stvari i bilo. Ali za
poslednjih etrdeset godina s njim je u grad dolo jo deset
miliona ljudi i kada su kao i on navalili na grad s jednog
kraja, Istanbul je postao sasvim drugaije mesto. Prialo se
da grad, koji je imao tri miliona stanovnika kada je Mevlut
doao, sada ima trinaest miliona.
S potiljka su mu se slivale kapi kie pod odeu. Mevlut
potrai mesto da se skloni ne elei da sa svoje pedeset dve
godine odve ubrzava rad srca. Nije imao problema sa
srcem, ali je u to vreme mnogo puio. Napred, s desne
strane, bio je prazan plac na kome je nekada bioskop
Derja nekoliko leta prikazivao filmove i gde su odravane
svadbe i sveanosti obrezivanja; behu ga pretvorili u teren
za mini fudbal, ograen icom, s vetakom zelenom
travom. Mevlut je tu organizovao utakmice udruenja.
Sklonio se pod nadstrenicu upravne zgrade. Zapalio je
cigaretu gledajui kapi kie to su padale na zeleni travnati
teren.
ivot mu je prolazio u panici koja je sve vie rasla.
eleo je, ipak, da u tim godinama konano moe da se
malo isprui, ali u njemu nije bilo takvog spokojstva.

591
Oseanje oskudice i nedovoljnosti koje je nosio u srcu kada
je tek doao u grad naraslo je posle Rajihine smrti, naroito
poslednjih pet godina. ta je sada trebalo da kae Samihi?
eleo je da napokon ima dom u kome e mu biti udobno do
kraja ivota i za koji e biti siguran da iz njega nee biti
izbaen. Trebalo je u stvari da ga Samiha utei, jer to nee
moi da ima, ali Mevlut je znao da njegova ena kod kue
ima potrebu za pravom utehom. Odluio je da Samihi
saopti samo pozitivnu stranu nagodbe. Ako nita drugo,
tako je trebalo da zapone temu.
Nije bilo dovoljno kanalizacionih cevi na Kultepeu, pa
nisu mogle da prime vodu koja je tekla niz okomite padine.
Mevlut je po automobilskim sirenama u zaguenom
saobraaju shvatio da se voda nakupila dole u Ulici arija.
Bio je mokar kao mi kada je stigao kui. Uznemirio ga
je Samihin pogled, pa je rekao preuveliavajui: Sve je u
redu. Daju nam svakog meseca hiljadu dve stotine pedeset
lira kirije da boravimo gde elimo.
Mevlute, zato lae, posao je propao, rekla je
Samiha.
Vediha ju je pozvala mobilnim telefonom i rekla da je
Korkut mnogo uvreen i mnogo ljut, da je sada stvar gotova
i da su Mevluta izbrisali.
ta si ti rekla? Jesi li rekla da si me na izlazu iz kue
na terala da se zakunem da neu spustiti ispod ezdeset
dva posto?
Kaje li se? upita Samiha podiui obrvu podrugljivo.
Misli li da bi se Korkut i Sulejman bolje ponaali prema
meni da sam bila skromna?
Ja sam se itavog svog ivota snishodljivo ponaao
prema njima, uzvrati Mevlut. Okuraio se kada je Samiha
uutala. Ako sada budem tvrdoglav i taj stan moe da ode.
Preuzima li odgovornost za to? Pozovi ponovo sestru, lepo

592
izgladi stvar, ja sam ih se uplaio, kajem se.
Neu to da uradim.
Onda u ja da pozovem Vedihu, ree Mevlut, ali se
nije rukom maio za telefon u depu. Osetio je da je sam.
Znao je i da bez Samihine podrke tog dana nikakvu vrstu
odluku nee moi da donese. Promenio je mokru odeu
gledajui prizor koji je gledao dok je uio u srednjoj koli.
Pored stare narandaste zgrade muke gimnazije
Ataturk, u njenom velikom dvoritu, u kome je uivao da
tri i imao asove gimnastike, napravili su tako veliku
graevinu da je Mevlut svaki put kada je pogleda pomiljao
da je njegova stara kola postala bolnica.
Samiha se javila na telefon i rekla Tu smo. Okrenula
se Mevlutu. Dolazi Vediha, ree ona. A ti nikuda nee
ii, nego e je lepo saekati.
Samiha je verovala da Vediha dolazi da kae da je
Mevlut pogreio, i da treba malo da spusti, i savetovala mu
da ne saginje glavu.
Vediha je mnogo dobar ovek. Ona ne bi dola s
predlogom koji bi mogao biti lo po nas, rekao je on.
Ne veruj toliko mojoj sestri, rekla je Samiha. Ona e
pre tititi Sulejmana nego tebe. Zar nije uvek tako radila?
Da li je to bilo peckanje na temu pisama? Ako je tako,
Mevlut je prvi put bivao svedok da tokom njihovog
sedmogodinjeg braka Samiha ozlojeeno podsea na
pisma. utali su oslukujui kiu.
Neko je lupao na vrata, izgledalo je da udara pesnicom.
Ula je Vediha mrmljajui Sva sam mokra, mada je imala
ogroman ljubiasti kiobran te su joj se ukvasile samo noge.
Samiha je starijoj sestri donela svoje iste arape i papue,
potom je Vediha na sto stavila neki papir.
Mevlute, potpii ovo najzad, da se stavi taka na to.
Traio si mnogo vie nego to ima pravo, mnogo sam se

593
trudila da se sve zavri na zadovoljavajui nain
Mevlut bee i kod drugih video isti tip ugovora, znao je
gde da pogleda: Veoma se obradovao ugledavi ezdeset
dva posto, ali se uzdrao. Neu potpisati ako to nije moje
pravo, rekao je.
U gradu ne postoji pravo nego zarada, zar to jo nisi
uspeo da naui, Mevlute? upita Vediha smeei se. Ono
to si dobio, za deset godina pripae tebi. Potpii to. Dobio
si sve to si traio, ne prenemai se.
Ne moe da se potpie pre nego to se proita,
umeala se Samiha, ali je i njoj laknulo kada je videla
ezdeset dva posto, to je Mevlut pokazivao. ta se
desilo? upitala je sestru.
Mevlut je uzeo olovku i potpisao ugovor. Vediha je
mobilnim telefonom javila vest Korkutu. Potom je pruila
Samihi pakovanje bureka koji je donela sa sobom i priala s
uivanjem pijui aj koji je Samiha iznela i ekajui da kia
stane: Korkut i Sulejman su u stvari bili veoma ljuti na
Mevluta. Uprkos svim Vedihinim preklinjanjima, stvar je
ila ka tome da se zavri na sudu i da Mevlut na kraju sve
izgubi, ali je utom stari Hadi Hamit Vural, koji je bio
obaveten ta se deava, sam telefonom pozvao Korkuta.
Hadi Hamit sanja o mnogo veoj zgradi, velikoj kuli
na Dutepeu, tamo gde je naa kua, rekla je Vediha. Zato
je, kae, rekao Dajte to god da trai va brat od strica.
Nee pristupiti ugovaranju te kule pre nego to se zavri
ova dvanaestospratnica.
Samo da ne bude tu neto sporno, rekla je Samiha.
Ona je kasnije pokazala ugovor nekom advokatu i
saznala da nema nikakvog lukavstva. Uselili su se u jedan
stan u zgradi na Medidijekoju, blizu Mevlutovog
udruenja. Ali njegove misli su ostale na Kultepeu, u domu
koji je sada napustio. Nekoliko puta je otiao u svoju

594
praznu kuu da pogleda da li su se uselili beskunici ili
lopovi, ali nije bilo niega to bi moglo da se ukrade.
Prodao je sve to je vredelo, od ruki na vratima do slavine.
Potkraj leta, buldoeri Vural gradnje poeli su da rue
kue na Kultepeu, a Mevlut je svaki dan odlazio da
posmatra. Prvog dana upriliena je provladina sveanost na
koju su pozvani novinari i na kojoj je gradonaelnik odrao
govor. Dok mu se kua ruila u praini u potonjim toplim
letnjim danima, niko nije aplaudirao kao na sveanosti (pa
ak ni oni koji su napravili najunosnije ugovore s Vural
gradnjom). Dok su se kue ruile, Mevlut je video ljude
koji su plakali, smejali se, koji nisu mogli da gledaju i koji
su pod nekim izgovorom zametali kavge. Kada je red doao
na njegovu jednosobnu kuu, Mevlutu je prepuklo srce.
Jednim zamahom eljusti buldoera u trenutku su se
rasprili i iezli njegovo detinjstvo, jela koja je jeo, lekcije
koje je uio, mirisi koje je udisao, glas oca koji je hrkao u
snu, stotine hiljada uspomena. Oi su mu se ovlaile.

595
VII DEO
(etvrtak, 25. oktobar 2012)

Staroga Pariza nema (oblik grada Menja se, vaj!


bre nego srce ljudi).[33]
Bodler, Labud

Mogu da razmiljam samo dok hodam. Kad


stanem, prestanem da mislim, um mi radi samo s
nogama.
an-ak Ruso, Ispovesti

596
IZGLED I UD JEDNOG GRADA
MOGU DA RAZMILJAM SAMO DOK
HODAM
Sada su svi iveli u istoj stambenoj zgradi iznad Kultepea s
istih dvanaest spratova i sedamdeset-osamdeset stanova.
Na severnoj strani, s koje se nije pruao lep pogled, nalazio
se jedino Mevlutov i Samihin stan. Bili su na prvom spratu.
Stric Hasan i tetka Safije u nivou ulaza; Korkut i Vediha su
bili na devetom spratu; Sulejman i Melahat na najviem
spratu. Nekad su se sretali na ulazu gde bi portir s veitom
cigaretom u ustima grdio decu koja igraju fudbal, nekad u
liftu; smejali su se i zbijali ale. Delovalo je da je sasvim
prirodno da zajedno ive u zgradi s dvanaest spratova, ali u
sutini nisu mogli da se priviknu na svoju novu situaciju.
Premda je bio srean, najtee je bilo Sulejmanu da se
privikne. Prieljkivao je stan s pogledom na Istanbul na
jednom od najviih etaa kule od trideset spratova koju je
Hadi Hamit Vural u poslednjim godinama svog ivota
savesno napravio preko puta, na Dutepeu, a ne u tom
Bloku D od dvanaest spratova. Posle iznenadne smrti pre
dve godine (na sahranu je doao ministar za javne radove i
naseljavanje) devedesetogodinjeg Hadi Hamita, koji to
bee primio kao razumno i rekao da i stariji brat i otac
dou u njegovu kulu, rukovodioci Vural gradnje su
promenili stav i iskljuili Korkuta i Sulejmana iz te zgrade.
Sulejman je time bio vrlo pogoen i posle razmatranja tog
pitanja s Korkutom tokom cele 2010. godine, uspeli su da
nau dva uzroka: prvi je bio taj to je Korkut dok se vajkao

597
na odve veliki mito davan za graevinsku dozvolu na
jednom sastanku na kraju godine upitao Zar zaista toliko
mnogo uzimaju? Hadi Hamitovi sinovi su to primili lino,
jer su osetili aluziju U stvari, ne dajete mito ministrima
nego novac stavljate u dep. Korkut, meutim, nije
napravio tu aluziju. A drugi razlog koga su se kasnije
prisetili bio je taj to je Korkutu prikaeno da je vojni
prevratnik zbog neuspelog poduhvata u Bakuu. Ta
kvalifikacija, koju su nacionalistike konzervativne vlasti
uvek tolerantno primale, izazivala je najnoviju vlast.
No pravi razlog, koji e kasnije saznati, bila je izjava
njihovog oca Vural gradnji: Ako emo svi stanovati u
jednoj zgradi, ja neu dati potpis. Korkut i Sulejman su se
mnogo pomuili da nagovore strica Hasana i tetku Safije da
izau iz svoje etrdesetogodinje etvorospratne kue i da
ive u stanu u zgradi; na to je uticala injenica da su se
najvii spratovi nakrivili u zemljotresu.
U jutro Kurban-bajrama 2012, u masi vernika na
molitvi u damiji Hadi Hamita Vurala, Mevlut nije mogao
da vidi ni Sulejmana, ni Korkuta ni njihove sinove. U stara
vremena, meutim, kada su stanovali na razliitim brdima i
mahalama, svakako bi se nalazili pre bajramskih molitvi,
zajedno bi klanjali, a zatim bi se zajedno kretali po
tepisima laktajui se u guvi i zajedno ljubili u ruku Hadi
Hamita.
Sada su svi imali po jedan mobilni telefon, ali Mevluta
niko nije zvao. Osetio se strahovito usamljenim dok se
molio u nevienoj masi mukaraca koja je iz damijskog
dvorita tekla ka ulicama i trgu, kao to je bivalo poslednjih
nekoliko godina. Susreo se i pozdravio s nekoliko poznatih
lica s Dutepea i Kultepea koja je upoznao u
srednjokolskim i gimnazijskim danima i nekoliko
mukaraca vlasnika duana i automobila s kojima je bio u

598
dobrim komijskim odnosima u Bloku D, ali su uurbanost,
grubost i nestrpljivost mase sveta budili u njemu oseanje
da se molio u mahali kojoj ne pripada. Koliko li je osoba u
masi mladih ljudi znalo da je Hadi Hamit Vural, ije je
ime propovednik pomenuo nabrajajui one koji su nam
svojim radom podarili ovu lepu zemlju i ivot posle etiri-
pet imena iza Ataturka, pre mnogo godina doao na
Rajihinu i Mevlutovu svadbu i poklonio mu runi sat?
Samiha nije bila kod kue kada se Mevlut vratio iz
damije. Zakljuio je da je otila u broj devet kod Vedihe.
Krivovrati Abdurahman je za praznik doao na Kultepe i
ve nedelju dana boravio u broju devet. Taj stan je imao
mnogo soba koje su gledale na onu stranu koja nije imala
lep pogled. Korkut i njegov tast su dobro pazili da ne nalete
jedan na drugog, Vediha i Samiha su veinu dana provodile
gledajui televiziju s ocem. A Sulejman je sigurno rano
ujutru stavio porodicu u kola i otiao u prazninu posetu
tastu na Uskudar. Mevlut je do tog zakljuka doao, jer na
parkingu nije bilo Sulejmanovog forda mondeo.
Mevlutov stan na prvom spratu gledao je na parking
dvanaestospratne zgrade odakle je izvodio mnoge zakljuke
o ivotu penzionisanih parova u zgradi, mladih buruja koji
su preglasno govorili, branih parova za koje nije znao ime
se bave, unuka starih prodavaca kiselog mleka koji su
zavrili fakultete, dece svih uzrasta koja su na parkingu
neprestano igrala fudbal. Sulejmanovi sinovi,
esnaestogodinji Hasan i etrnaestogodinji Kjazim, bili su
najbuniji meu tim fudbalerima. Kada bi lopta pobegla s
parkinga i otila nizbrdicom, ti mladi i lenji fudbaleri ne bi
trali za njom, nego bi svi zajedno larmali Lopta, lopta,
lopta, ne bi li je neko ko dolazi odozdo doneo gore, to je
ilo na ivce Mevlutu koji je itavog ivota zaraivao idui
peice.

599
Ipak, Mevlut nijednom nije otvorio prozor u tom stanu
u kojem je proveo ve osam meseci, kako bi pokuao da
prekori i uutka decu koja su igrala fudbal. est dana u
nedelji on je izlazio iz kue u pola jedanaest ujutru i iao u
zaviajno udruenje na Medidijekoju. Od sredine oktobra
do sredine aprila uvee je redovno prodavao bozu. Zbog
toga je iao u kvartove u kojima su bile stare i bogate
zgrade od etiri-pet spratova poput ilija, Niantaa i
Gumusujua.
Potpuno je bio prekinuo vezu s Tarlabaijem, svojom
starom mahalom u kojoj je veina stogodinjih grkih kua
bila ispranjena i koja je obuhvaena urbanom
transformacijom da bi se u njoj napravili mali otmeni
hoteli, veliki oping centri i turistiki objekti.
Dok je ujutru pripremao sebi aj, Mevlut bi najpre
posmatrao ljude koji su na parkingu klali rtvenu ivotinju
(nije mogao da vidi i Sulejmanove ovnove), zatim bi
prelistao knjigu Uvaenog efendije pod naslovom
Razgovori. Pre est meseci je u izlogu neke bakalnice,
meu okaenim novinama, u Irsadu video da je izalo
takvo izdanje, paljivo sakupio dvadeset kupona i kupio
knjigu na ijoj je zadnjoj korici bila lepa slika iz mladosti
Uvaenog efendije. Mevlut je mislio da ima i njegovog
udela u poglavlju pod naslovom Namera srca i jezika.
Ponekad je otvarao te stranice i s panjom ih itao.
Nekada su posle bajramske molitve on, njegov otac,
stric i strievii zajedno uz smeh i razgovor ili na Dutepe i
za doruak uz aj jeli burek koji je tetka Safije pravila za
brojnu porodicu. Poto su sada svi iveli odvojeno, vie nije
bilo mesta gde su svi navraali i gde su mogli da se viaju.
Tetka Safije bee pozvala celu porodicu na ruak ne bi li
odrala u ivotu taj stari duh, ali budui da su Sulejmanovi
otili kod Melahatine porodice, a deci su baba i deda bili

600
dosadni poto bi od njih dobili pare za bajram, njih nije bilo
tu.
Kada za taj praznik ni Korkut nije doao odmah ujutru,
tetka Safije je osula paljbu na srebroljubive preduzimae i
politiare koji su zaveli njene sinie i koje je videla kao
vinovnike svih tih zala. Koliko puta sam rekla, sine, sruite
nau kuu poto pomremo, pa ete umesto nje napraviti
kulu visoku koliko hoete, ali nisam mogla da ih nateram
da me posluaju. Gnjavili su me govorei, majko, ova kua
e se ionako sruiti u zemljotresu, bie vam mnogo
udobnije u zgradi. Nikada se nisam prevarila. Ali ovek ne
eli da stane na put stremljenjima svojih sinova. Zakleli su
se, rekli su imaete ispred sebe batu, bie drvea, kada
prui ruku kroz prozor, majko, s grana e brati ljive i
dudove. Kakve ljive, kakve dudove; ni pileta ni koke; ni
zemlje ni bate. Mi bez trave i buba ne moemo da ivimo,
dete moje. Tako se tvoj stric Hasan razboleo. Posle gradnje
ovde vie ne nailaze ni maka ni pas. Niko da pozvoni na
vrata, da doe na ruak osim dece koja dou da dobiju
poklon za praznik. Moja lepa kua na brdu preko puta, u
kojoj sam ivela etrdeset godina, sruena je, a na njenom
mestu su napravili onu golemu kulu, a ja je odavde gledam
plaui, Mevlute moj dragi. Za tebe sam napravila ovu
kokoku, uzmi jo krompira, ti voli krompir.
Ni Samiha nije proputala priliku da ispria priu o
tome koliko su rune viespratnice u staroj mahali, na
brdima sa sklepanim kuercima, unesreile one koji u
njima ive. Bilo je svakako i uivanja u tome da gledajui u
lice njihove majke, ocrni Korkuta i Sulejmana, koji su s
Vuralovima oduevljeno uli u TOKI[34] poslove s visokim
zgradama. Priala je o mukama porodica poput Aktaovih
to su posle trideset-etrdeset godina ivota u kuicama s

601
baticama, koje su svojim rukama sazidale, bile primorane
da se presele u nove visoke stambene zgrade, neke zbog
novca, neke jer su im nedostajale tapije, a neke to su bile
u oblasti pogoenoj zemljotresom o domaicama koje su
upale u krizu i poele da se lee kod lekara, o onima koji su
ostali na ulici zbog toga to im zgrade nisu bile zavrene, o
onima koji nisu mogli da plate dugovanja preduzimau, o
onima koji su izvukli lo stan, pa se pokajali, o onima koji
su eznuli za svojim drvetom i vrtom. alila se na ruenje
stare fabrike likera koja je bila odmah s druge strane
uzviice, fudbalskog stadiona, optinskih zgrada koje su
nekada bile konjunice, na seenje svih stabala duda. (Ali
nikome nije ispriala da se pre trideset godina tajei od
svih sastajala s Ferhatom ispod tih dudova.)
Vediha je branila mua i Sulejmana govorei: Ali,
Samihice, sirotinja sada vie ne eli da ivi u blatnjavim
ledenim udericama s peima, nego na istom, modernom i
udobnom mestu! Mevlut se tome nije udio: starija i
mlaa sestra su se svaki dan najmanje dva puta sastajale u
jednom od stanova i mlatile praznu slamu, a Vediha je
esto govorila svojoj sestri koliko je zadovoljna to se
preselila u Blok D. Posle preseljenja u odvojen stan s
muem, Vediha se izbavila od kuvanja za celu porodicu,
prinoenja aja, od toga da bude odgovorna za svaije
poderotine, uivanje, stvari koje im nedostaju, lekove, od
toga da bude svima slukinja kao to je ponekad govorila
u ljutnji. (Po Mevlutovom miljenju, Vediha se zbog toga
poslednjih godina brzo ugojila.) Vediha je ponekad patila
zbog usamljenosti, jer je oenila obojicu sinova, a Korkut se
uvee kasno vraao kui, ali nije se alila na ivot u
stambenoj zgradi. Ako nije truala sa Samihom, odlazila je
na ili da vidi unuke. Posle dugotrajnih napora,
istraivanja i neuspenih pokuaja, oenila je Bozkurta

602
erkom s diplomom srednje kole jednog majstora
vodoinstalatera koji je doao u Istanbul iz Gumuderea.
Snaha je volela da se drui i ulaguje se, pa je dve keri koje
je odmah rodila jednu za drugom ostavljala kod babe po
ocu kada je izlazila u grad. A ponekad bi se okupljali u
Turanovoj kui na iliju; njemu se prvo dete rodilo pre
godinu dana. Ponekad bi se i Samiha pridruivala Vedihi
koja je ila na Sili da vidi svoje unuke.
Mevlut je bio ljubomoran na prisnost izmeu
Krivovratog tasta i njegove dve keri. Da li zato to je bio
ljubomoran na njihovo prijateljstvo i bliskost? Zato to je
Samiha smejui se priala muu zajedljive komentare koje
je Krivovrati Abdurahman-efendija o njemu blebetao onako
pijan? (Za mene je enigma to to se u celom Istanbulu nije
naao niko da se dopadne mojim kerima osim Mevluta,
bee jednom prilikom rekao.) Ili to je neizbeni
osamdesetogodinji tast, koji je ve uz ruak poinjao s
rakijom, posle Samihe i Vedihu polako navikao na rakiju?
Tetka Safije je za praznini ruak za unuke napravila
prene krompirie pored veitog bureka s mesom, ali oni
nisu doli, tako da je Vediha sve sama jela. Mevlut je skoro
bio siguran da je Abdurahman-efendija odavno popio svoju
podnevnu rakiju gore u stanu broj devet pre nego to je
siao na ruak i da se Samiha pridruila ocu s jednom
aom. Sada je razmiljao o tome da je i Vediha moda
popila. Kada je popodne otiao u udruenje da estita
praznik, zamislio je da je Samiha u broju devet nastavila s
ocem da pije. Dok se u udruenju pozdravljao sa
zemljacima i terao decu koja su zvonila i traila novac
govorei im Ovo je udruenje! zamiljao je da ga Samiha
eka kod kue pijuckajui rakiju.
Poev od druge godine braka, Mevlut i Samiha su
izmeu sebe razvili jednu igru. To je istovremeno bio nain

603
da se mu i ena suoe s pitanjem koje im je odredilo itav
ivot Kome su pisana pisma? Po tom pitanju su
razgovarajui na poetku braka zapravo brzo doli do
sporazuma: Mevlut je od prvog susreta u poslastiarnici
Konak prihvatao da je pisma u stvari pisao Samihi.
Formalni i lini stav u vezi s tim je bio jednostavan. Sreo se
sa Samihom na Korkutovoj svadbi i zaljubio u njene oi. Ali
onda su neki prevarili Mevluta i on se oenio Rajihom.
Mevlut se zbog toga nikada nije pokajao, bio je izuzetno
srean s Rajihom. Nije mogao da ne potuje srene godine
koje je proiveo s Rajihom i uspomenu na nju. I Samiha je
to prihvatala.
Ono oko ega nisu mogli da se dogovore izbijalo je na
videlo kada bi Samiha popila au rakije, otvorila jedno od
pisama i pitala Mevluta na ta je mislio kada je njene oi
poredio s razbojnikom koji presree. Po Samihinom
miljenju, takva vrsta pitanja nije naruavala duh
sporazuma meu njima, uostalom, te je rei Mevlut njoj
napisao i mogao bi da ih objasni. On se s tim slagao, ali je
odbijao da se vraa na duhovno stanje u kome je pisao
pisma.
Ne mora da ulazi u isto duevno stanje, ali mi, molim
te, reci ta si oseao dok si mi to pisao, govorila je Samiha.
Mevlut se, ispijajui rakiju, trudio da svojoj eni iskreno
kae sve to je oseao dok je s dvadeset tri godine pisao to
pismo, ali posle nekog vremena nije uspevao da nastavi.
Danas ne moe da ponovi ono to si nekada prema meni
oseao, jednom je rekla Samiha kada ju je ba naljutila
Mevlutova uzdranost.
Nisam ja vie ista ona osoba koja je napisala ta pisma,
odgovorio je na to Mevlut.
Nastao je tajac i tada je postalo jasno da ono to je
Mevluta uinilo drugom osobom nisu bile samo godine koje

604
su u meuvremenu protekle i njegova seda kosa, nego
ljubav koju je oseao prema Rajihi. Tako je Samiha
spoznala da silom nee moi da uje nene rei od Mevluta.
Mevlut je uvideo da je njegova ena prihvatila to to je
spoznala i zbog toga se osetio krivim. Posle bi poeli da se
ale, i ta igra koja se meu njima pretvorila u neku vrstu
prijateljskog rituala. Nije vie samo Samiha u pogodan as
vadila poutela pisma stara trideset i vie godina, inili su
to oboje, itali bi nekoliko reenica, a onda je Mevlut
objanjavao zato i kako je napisao te redove.
Opasnost je bila u tome da Mevlut ne postane isuvie
sentimentalan dok tumai svoje rei i da pone da govori
kao da je neko drugi, a ne mladi koji je pisao ta pisma.
Tako se nije naruavao respekt prema Rajihi, a ujedno se
donekle govorilo o onome to je laskalo Samihinoj sujeti i o
tome kako se Mevlut zaljubio u nju u mladosti. On nije
postajao uznemiren zbog toga to je u aljivom i
poleminom duhu itao reenice iz svojih starih pisama, jer
je nauio nove stvari o njihovoj zajednikoj prolosti i, zbog
toga to su ona imala mesto u presudnim danima njegovog
ivota.
Kada se u vreme smrkavanja vratio kui, Mevlut je
video Samihu kako pije aj sedei za trpezarijskim stolom.
Pred njom je bilo jedno od pisama koje je Mevlut pisao iz
vojske. Shvatio je da se vratila na aj, jer je popila previe
rakije i bio zadovoljan zbog toga.
Zato je Mevlut u jednom od pisama koja je slao iz
garnizona u Karsu naao da Samihine oi lie na narcis?
Priznao joj je da je dok je bio pod zatitom generala
Turguta dobijao saznanja i pomo kada je re o oima od
jednog gimnazijskog profesora knjievnosti koji je bio na
odsluenju vojnog roka. Narcis je u staroj knjievnosti
izraavao oko: Tada su ene bile vie pokrivene i kako su

605
mukarci mogli da vide samo njihove oi, itava divanska i
narodna knjievnost zasnivala se na oku. Mevlut je dugo, u
jednom trenutku se uzbudivi, iznosio svojoj eni ta je
nauio od profesora i druge prefinjene misli koje su mu
tada pale na pamet. Kada oveka privue neko takvo oko,
neko lepo lice, bivao je van sebe i nije znao ak ni ta radi.
Ja tada nisam bio ja, rekao je Mevlut.
Ali u pismu nema toga o emu govori, primetila je
Samiha.
Mevluta obuze ar uspomena iz mladosti i seti se koliko
mu je bilo vano to pismo koje je napisao u vojsci. Sada se
nije samo seao sebe kao strasnog mladia koji pie pisma,
ve mu je to je vie priao sve vie pred oi dolazila lepa
devojka kojoj ih je pisao. Dok je iz vojske pisao pisma pred
oima mu je samo nejasno oivljavalo Samihino lice. A
sada, kada god se seao prolosti, pred Mevlutovim oima
se pojavljivala odreena mlada devojka dejeg uzrasta, ali
slatkog lica. Ali ta devojka od ije je slike Mevlutovo srce
bre kucalo nije bila Samiha, nego Rajiha.
Kada se uznemirio pomislivi da e njegova ena
primetiti da se setio Rajihe, Mevlut je neobavezno govorio
o jeziku srca, o NAMERI i SUDBINI u ivotu. Ponekad,
dok je Samiha itala tajanstvene poglede, oi koje
porobljavaju u tim pismima, Mevlutu bi na pamet padale
are koje je Rajiha inspirisana njima vezla na zavesama za
devojaku spremu. A ponekad se i Samiha, koja je znala za
Mevlutove razgovore s pokojnim Uvaenim efendijom,
uputala u objanjavanje da njen susret s Mevlutom nije bio
samo sudbina nego i neto nameravano. To je bila pria
koju je Samiha esto priala u igri pismima. Dok se
smrkavalo ovog bajramskog predveerja Samiha joj je
dodala ubedljiv i nov zavretak.
Po njenom miljenju, ona i Mevlut su se prvi put sreli

606
ne na Korkutovoj svadbi u leto 1978. godine nego tano
est godina pre nje, u leto 1972. kada je Mevlut na kraju
srednje kole pao na popravni iz engleskog (Mevlut joj
nikada nije priao o profesorki Nazli). Tog leta je svaki dan
peice dolazio iz Denetpinara u Gumudere da uzima
asove engleskog jezika od sina nekog turskog
gastarbajtera u Nemakoj. Dok su Mevlut i sin tog
gastarbajtera, dva deaka, sedeli u letnjim danima ispod
platana i gledali u udbenik engleskog jezika, Rajiha i
Samiha su ih posmatrale iz daljine, jer je u selu bilo udo
da neko ita knjigu. Jo tada je Samiha otkrila da se njena
starija sestra zanima za Mevluta koji je itao ispod platana.
Kada je posle vie godina od Vedihe saznala da je Mevlut
pisao ljubavna pisma naslovljena na njenu stariju sestru,
nije rekla Rajihi da su pisma u stvari pisana njenim oima.
Zato Rajihi nisi rekla istinu? upitao je Mevlut
paljivo.
To je bila pria koja je Mevluta uznemiravala kada god
bi uo da je Samiha od samog poetka znala da je Mevlut
njoj zapravo pisao pisma. Postajao je toliko uznemiren zbog
te prie jer je verovao da to moe da bude tano. Ta pria
je govorila da je Mevlut njoj napisao pisma (tanije, da je
na poetku pisama stavljao njeno ime), Samiha ne bi ni
odgovorila Mevlutu, jer joj uopte nije bilo stalo do njega.
Samiha ga je podseala na tu priu koja je Mevlutu slamala
srce kada bi osetila da je mu voli manje od Rajihe. Tim
podseanjem je Samiha govorila: Ako me ti sada manje
voli, i ja sam tebe onda manje volela. utanje izmeu
suprunika je dugo trajalo.
A zato joj nisam rekla? upita Samiha naposletku.
Zato to sam i ja kao i svi drugi iskreno elela da se moja
starija sestra uda za tebe i bude srena.
Onda si dobro uinila, odgovori Mevlut. Rajiha je

607
odista imala srean brak sa mnom.
Mu i ena su zautali, jer je tema dospela do
uznemirujue take, ali nisu ustali od stola. Dok je padao
mrak mogli su da vide i uju vozila koja su dolazila i
odlazila s parkinga, decu koja su u jednom uglu igrala
fudbal pored gvozdenih kontejnera za ubre.
Bie bolje na ukurdumi, prozbori Samiha.
Dae Bog, odgovori Mevlut.
Brani par bese odluio da se preseli na ukurumu, u
jedan od stanova koji su Samihi ostali od Ferhata i da
napuste Blok D i Kultepe, ali to jo nikome ne behu rekli.
Kirija koju su dobijali za te stanove otila je na rate za stan
u kome sada stanuju. Poto su isplatili te dugove i oboje
postali vlasnici, Samiha je poelela da izae iz Bloka D.
Mevlut je znao da Samiha to eli vie da bude daleko od
Aktaovih nego zato to u stanu nije bilo atmosfere i
radosti.
Mevlut je raunao da nee biti teko stanovati na
ukurdumi. Bilo je konano sasvim lako ii novim
metroom s Taksima na Medidijekoj. Uz to je uvee i dalje
mogao da prodaje bozu na ulicama Dihangira. Oni koji tu
stanuju u starim zgradama mogli su da uju bozadiju koji
prolazi ulicom i da ga pozovu gore.
Kada se dobrano smrklo, Mevlut je po svetlima
prepoznao Sulejmanov auto koji je uao na parking. Mu i
ena su bez rei gledali kako Melahat, dva sina i Sulejman
izlaze iz automobila razgovarajui i raspravljajui se
meusobno i kako ulaze u zgradu s paketima u rukama.
Nema Mevluta i Samihe, rekao je Sulejman dok je
ulazio u zgradu i pogledao u njihove mrane prozore.
Doi e, ne brini, rekla je Melahat.
Sulejman je uvee pozvao porodicu gore na veeru.
Samiha isprva nije htela da ide, ali je Mevlut ubeio enu

608
da doe rekavi Ionako odlazimo odavde, pa da ne
povredimo nikoga. Svakog dana je sve vie pazio da
njegova ena ne poremeti njegov odnos s Aktaovima,
Fevzije i gospodinom Sadulahom. to je bivao stariji, sve se
vie bojao da e u gradu ostati sam.
Mevlut je u Istanbulu iveo ve etrdeset tri godine.
Svaka od prvih trideset pet godina provedenih u ovom
gradu samo ga je jo jae vezivala za Istanbul. No, s
vremenom, poslednjih je godina sve snanije oseao da je
Istanbulu postao tu. Da li zbog miliona pridolica koji su u
grad nadirali poput nezaustavljive bujice, ili zbog njihovih
novih kua, visokih zgrada, trnih centara? Mevlut je
gledao kako se rue kue podignute u vreme kada je doao
u grad, ezdeset devete, i to ne samo uderice nego i
stambene zgrade na Taksimu i iliju, stare etrdesetak
godina. Kao da je ljudima koji su iveli u starim kuama
isteklo vreme koje im je grad dao. Zajedno s graevinama,
nestajali su i njihovi negdanji stanari koji su ih zidali, a u
visoke betonske zgrade na njihovom mestu, pomalo
zastraujue i sa sve vie betona, useljavali su se novi ljudi.
Svaki put kad bi pogledao te nove zgrade od po trideset-
etrdeset spratova, Mevlut bi osetio da on ne pripada svetu
tih novih stanovnika.
S druge strane, uivao je da s udaljenih uzvienja, ali i
sa svake druge take u Istanbulu, posmatra kule to su
nicale poput peuraka. Kad bi po prvi put ugledao neku
novu kulu, nije se mrtio s gaenjem kao da gleda trulo
voe poput nekih njegovih bogatih muterija koje su
negodovale i vajkale se zbog svega. Naprotiv, bio je
zadivljen i znatieljan. Kako li izgleda svet s vrha tog
nebodera? Mevlut je bio nestrpljiv da to pre ode na
Sulejmanov prijem, ne bi li odatle mogao jo malo da gleda
velianstveni prizor.

609
No, kako je Samiha odugovlaila, oni su tek posle svih
ostalih stigli na najvii sprat. Sa svog mesta za stolom
Mevlut, meutim, nije imao lep vidik nego je gledao na
Melahatin bife s ogledalom, to je pre tri meseca istovaren
iz jednog kamioneta koji se parkirao na parkingu ispred
zgrade. Deca behu odavno zavrila s veerom i otila. Osim
Korkuta i Vedihe, te Sulejmana i Melahat, za stolom je bio i
Abdurahman-efendija koji je sedeo u tiini. Tetka Salije
nije dola, pravdajui se slabou strica Hasana. Korkut i
Sulejman su s ocem ili od lekara do lekara, koji nisu
uspevali da ustanove od ega tano boluje i neprestano su
traili nove i nove analize. Stricu Hasanu doktori behu
dojadili, pa je poeo da odbija da naputa svoju sobu i
postelju. A i kada bi izaao iz dvanaestospratnice, koja mu
se nikada nije sviala i za koju bi vie voleo da nije ni
sagraena, umesto po bolnicama radije bi iao u svoju
bakalnicu na koju je stalno mislio i za koju je brinuo.
Mevlut je ve bio izraunao da bi se na velikom placu iza
bakalnice, koja je sauvala svoj izgled od pre etrdeset
godina, mogla napraviti osmospratnica sa po pet stanova na
svakom spratu (stric Hasan je pre etrdeset pet godina tu
parcelu sam ogradio).
Veerali su bez rei, gledajui dnevnik na televiziji
(predsednik Republike je obavio bajramsku molitvu u
Istanbulu, u damiji Sulejmaniji). Iako je tu bio stric
Hasan, na sto nije izneta boca rakije. Korkut i Sulejman su
povremeno ustajali i ili u kuhinju da sebi doliju pie.
I Mevlut je traio da pije. Nije on bio od onih to s
godinama sve ee idu u damiju i sve vie piju rakiju. Pio
je pomalo. Ali ono to je maloas izgovorila Samiha dok su
sedeli dole u mraku slomilo mu je srce i znao je da e mu
biti lake ako malo popije.
Za Mevlutom je u kuhinju dola uvek zamiljena

610
Melahat. Rakija je u friideru, rekla je. Potom je ula i
Samiha, malo postiena. I meni rekla je smejui se.
Ne, ne moe ta aa, uzmite ove, hoete li jo leda?
pitala je Melahat, ije su utivost i prefinjenost kao i uvek
zadivile Mevluta. U zelenoj plastinoj posudi na sredini
otvorenog friidera ugledao je crvene komade mesa.
Sulejman je, hvala mu, danas dao da se zakolju dva
ovna, rekla je. Melahat. Podelili smo sirotinji, ali ima jo.
Ne moe da stane u friider. Ostavili smo po jedan sud u
friider kod Vedihinih tasta i tate, ali opet je preostalo. Na
balkonu ima puna posuda, moe li da malo stane kod vas u
friider?
Sulejman je tri nedelje ranije bio dovezao dva ovna,
privezao ih ukraj parkinga u jedan ugao blizu Mevlutovog
stana. Spoetka se brinuo o ivotinjama i prostirao im
slamu, ali je poslednjih dana zaboravio na njih, kao i
Mevlut. Ponekad bi deca u igri utnula fudbal i lopta bi
udarila jednu od ivotinja, pa bi se konopcem vezani glupi
ovnovi uznemirili i usplahireno udarali glavama naokolo.
Podigla bi se praina, a deca su se smejala. Mevlut je
jednom siao na parking i pogledao u oi jednog od ovnova
to su sada bili u plastinim posudama u etiri friidera, i
razdeljeni siromasima, i rastuio se pomislivi na dvadeset
hiljada ovaca u dubinama Bosfora.
Naravno, moe ih ostaviti u naem friideru, rekla je
Samiha. Bila je malo smekala od rakije, ali Mevlut joj je
po licu video da nimalo nije oduevljena tom idejom.
Svee meso jezivo smrdi, rekla je Melahat. Sulejman
e dati da se podeli u firmi ima li neko da poznaje neke
siromahe?
Mevlut se iskreno zamislio: na drugoj padini Kultepea,
na drugim brdima, ima starih uderica koje su zvrjale
prazne, jer su se u jagmi oko visokih zgrada deoniari

611
parniili bilo zbog muhtarskih potvrda ili su se sporili s
dravom behu se tu uselili novi neobini ljudi. Ali masa
novih siromaha sada je ivela sasvim izvan grada, u
najudaljenijim naseljima izvan drugog krunog puta. Oni
to su vukui za sobom platnena runa kolica krstarili
gradom i preturali po kantama za smee, bili su iz naselja u
koja ni Mevlut nikada ne bee kroio. Grad se toliko
uveao, toliko se proirio, da maltene za dan nisi mogao ni
automobilom da ode u te kvartove i da se iz njih vrati, a
kamoli da otpeai onamo. Ono emu se Mevlut jo vie
udio, bile su neobine visoke zgrade koje su tu nikle i koje
su poput utvara mogle da se vide ak sa druge strane
Istanbula. Mevlut je mnogo voleo da ih posmatra iz daljine.
No, nije uspeo da se nauiva u pogledu iz trpezarije, jer
je bio prinuen da se zainteresuje za priu koju je priao
Sulejman: kada su pre dva meseca prodati stanovi koji su
pripali Mevlutovim starijim sestrama i majci, njegove dve
sestre i njihovi ezdesetogodinji muevi, koji su vrlo retko
naputali selo, doli su u Istanbul i pet dana ostali na
ulaznom spratu tetke Safije, koja im je bila i tetka i strina.
Sulejman ih je svojim fordom provozao po gradu i do u
detalje prepriavao anegdote kojima se podsmevao njihovoj
zadivljenosti istanbulskim oblakoderima, mostovima,
starim damijama i oping molovima. Vrhunac tih pria bio
je to to se zetovi ni na as nisu odvajali od svojih tani,
poto su novac uzeli u dolarima u keu, a ne preko banke,
izbegavajui tako da plate porez, kao i svi drugi. Sulejman
je ustao od stola i imitirao ostarele zetove kako pogrbljeni i
s tekim torbama punim para u rukama idu na autobus za
povratak. Kada je zatim rekao Eh, Mevlute, kakav si ti
ovek! svi su se okrenuli ka njemu i nasmejali se. Mevlut
se pak oneraspoloio.
U njihovim osmesima bilo je neeg to je govorilo da je i

612
Mevlut naivan i detinjast kao i ti ostareli zetovi. Ali razlog
za to nije bio to to su Mevluta jo drali za seljaka, nego to
to je poteno odbio da postane vlasnik tih stanova iako je u
sutini jednim formalnim trikom mogao to postati. Njegovi
zetovi su bili paljivi (behu doneli tapiju na udeo u maloj
zemljinoj parceli u selu koji mu je ostao od oca); nisu
olako bili nepravini prema njemu. Ali, da je pre tri godine
izmenio muhtarsku potvrdu kao to je stric Hasan smatrao
podesnim, sada bi bio vlasnik vie deonica i ne bi vie bilo
potrebe da radi posle pedesete godine, setio se toga i
postajao uznemiren.
Mevlut se snudio. Trudio se da ubedi sebe da ne treba
da uzima za ozbiljno Samihu koja ga je povredila: u
poreenju s ostarelim, ugojenim i umornim enama drugih
ljudi, njegova je bila jo lepa, ivahna i veoma pametna. Uz
to e sutra svi zajedno otii na Kadirgu i videti unuke.
Mevlut se pomirio i s Fatmom. Imao je bolji ivot od svih.
Trebalo je da bude srean. I bio je zapravo, zar ne? Kada je
Melahat donela baklavu s pistaima, Mevlut je iznenada
ustao. Odmakao je stolicu rekavi da eli malo da pogleda
panoramu.
Naravno, ako ita moe da vidi osim kule, rekao je
Korkut.
Ah, boe, smestili smo te da sedi na pogrenom
mestu, izvinjavao se Sulejman.
Mevlut je uzeo stolicu, izaao na terasu i seo. Na
trenutak mu se zavrtelo u glavi od visine i irine pogleda.
Kula koju je Korkut pomenuo bila je zgrada s trideset
spratova kojom se Hadi Hamit Vural od jutra do mraka
bavio poslednjih pet godina ivota, kao i damijom na
Dutepeu, a zbog koje je imao dodatne rashode u elji da
bude to via. Na njegovu alost, nije mu uspelo da to bude
jedan od najviih nebodera u Istanbulu kako je

613
prieljkivao. Ali, kao i na veini oblakodera u Istanbulu (u
kojima nije bilo ni Engleza ni Amerikanaca) i na njoj je
ogromnim slovima pisalo Tower.
To je bio trei Mevlutov izlazak u Sulejmanov stan i
pogled na panoramu. U prethodna dva puta nije primetio
da HADI HAMIT VURAL TOWER toliko zaklanja
Sulejmanu vidik. Vural gradnja je najpre prodala stanove
u zgradama dvanaestospratnicama na Kultepeu, a zatim
napravila Hadi Hamitovu kulu na Dutepeu koja im je
zaklonila vidik.
Mevlut se prisetio da je ugao iz koga sada gleda grad
ugao gledanja s vrha na koji ga je otac izveo u danima kada
su doli na Kultepe. Odatle su se pre etrdeset godina
videla druga brda koja su odozgo nadole brzo prekrivana
kuercima i fabrike. Sada je Mevlut video samo more
zgrada razliitih visina. Brda koja su se nekada pojedinano
raspoznavala zahvaljujui velikim elektrinim stubovima na
njima sada su ostala izgubljena ispod hiljada stambenih
zgrada i kula, ba kao stari gradski potoci koji su pali u
zaborav zajedno sa svojim nazivima kada su odozgo
pokriveni betonom i ulicama. Mevlut je mogao jedino da ih
nasluti razmiljajui i istraujui: Ovo ovde mora da je
Oktepe, ovo su minareti damije na Harmantepeu.
Ispred Mevluta je sada bila neka vrsta zidnog tkiva
stvorenog od prozora. Mo grada, njegova zastraujua
realnost, divljina i dalje su Mevlutu odavale utisak vrstog
zida. Svaki od desetina i stotina hiljada prozora na tom zidu
po smatrao je Mevluta poput oka. Izjutra crne oi tokom
dana su menjale boju; sveeri su bivale osvetljene nekom
svetlou koja je no nad gradom pretvarala u neku vrstu
obdanice, emu je Mevlut sada bio svedok. U detinjstvu je
voleo da iz daljine gleda svetla grada. U tome je bilo neeg
maginog. Ali nikada nije gledao Istanbul s tolike visine. To

614
je bilo i zastraujue i lepo. Mevlut se pribojavao grada i
ujedno, iako je sada imao pedeset pet godina, eleo da
skoi i ude u umu zgrada koja je vrvela od oiju.
Ali osoba koja bi poizdalje gledala panoramu grada
malo potom bi primeivala pokret ispod zgrada, svojevrsno
micanje na brdima. Fabrike lekova i sijalica od pre
etrdeset godina i druge radionice behu sruene i na
njihovim mestima napravljene raznorazne zastraujue
kule s trnim centrima ispod njih. Posle te svojevrsne
betonske zavese koju su inile sve te nove i visoke
graevine, nasluivala se silueta starog Istanbula koja je
postojala kada je Mevlut tu tek doao. Tu i tamo iz te
siluete izbijale su bele kule. Ali ono to je ostavljalo najjai
utisak na Mevluta bilo je more nebodera, kula, visokih
zgrada to su se brzo uzdizali iza i tih zgrada. Pojedini su
bili toliko daleko da Mevlut nije bio kadar da razabere da li
su na azijskoj obali ili na ovoj strani.
Svetlost rasuta oko tih visokih zgrada koje su sve do
jedne bile osvetljene poput damije Sulejmanije, nou je
nad gradom stvarala oreol katkad svetloute katkad boje
meda. Kada bi niske oblake, to se nekih noi skupe nad
gradom, odozdo osvetlila kao limun uta svetlost, izgledali
su poput udnih svetiljki koje na grad bacaju svetlost
odozgo. U celom tom klupku svetlosti Bosfor je mogao da
se raspozna jedino kada se na trenutak pojave i izgube
farovi nekog broda u velikoj daljini. Mevlutu se inilo da
svetlost i tama u njegovoj glavi lie na nonu panoramu
grada. Moda je i zato, koliko god to novca donosilo, ve
etrdeset godina nou izlazio na gradske ulice da prodaje
bozu.
Mevlut je sada jasno spoznao istinu koju je znao
etrdeset godina, ali koje nije bio svestan: etnje gradskim
ulicama nou izazivale su u njemu oseanje da hoda po

615
svojoj svesti. Zato mu se inilo da je razgovor sa zidovima,
reklamama, senkama, udnim i tajanstvenim stvarima koje
nije mogao da razabere u mraku bio kao da razgovara sam
sa sobom.
ta je bilo, ta gleda tako? upitao je Sulejman
izaavi na balkon. Trai neto?
Nita, gledam onako.
Lepo je, zar ne? Ali ujem da nas ostavlja i ide na
ukurdumu.
Mevlut je uao, video je da Samiha je uhvatila oca pod
ruku i vodila ga prema vratima. Njegov tast, koji je
poslednjih godina prilino posenilio, nije mnogo govorio i
posle dve ae rakije u tiini je sedeo pored erki poput
mirnog deteta. Mevlut se udio kako je mogao da sedne u
autobus i doe u Istanbul iz sela.
Ocu nije dobro, idemo mi, rekla je Samiha.
Dolazim i ja, rekao je Mevlut.
ena i Krivovrati tast behu ak izali na vrata.
ta je, Mevlute, naputa nas? upita Korkut.
U hladno bajramsko vee svako e eleti da kupi
bozu, odgovori Mevlut.
Ne, ne mislim veeras. Kau da ete napustiti ovo
mesto i preseliti se na ukurdumu. Kada Mevlut ne
odgovori, Korkut ree: Ne moe nas napustiti i otii
nekuda.
E pa idem, ree Mevlut.
Mevluta je u liftu u kome je stalno svirala muzika
rastuila iznemoglost, umor i utanje njegovog tasta. Ali bio
je ljut na Samihu; dole u njihovom stanu uzeo je opremu za
bozu i nita ne rekavi eni radosno i eljno izaao na ulicu.
Posle pola sata bio je iza Ferikoja i s vedrinom slutio da
e te veeri ulice veoma dobro razgovarati s njim. Srce mu
je bilo slomljeno, jer ga je Samiha podsetila da ga nekada

616
nije volela. U tim trenucima povreenosti i onda kada se u
njemu, poput krivice, uzdizalo oseanje praznine i
nedovoljnosti, svest ga je spontano podseala na Rajihu.
Boo-zaa, povikao je Mevlut ka praznim ulicama.
U poslednje vreme kada je sanjao Rajihu, uvek se
suoavao s istim problemom: Rajiha je ekala Mevluta u
nekom starom drvenom konaku poput dvora, ali iako je on
proao mnoge ulice, otvorio mnoga vrata nikako nije
uspevao da ue na vrata konaka u kome je Rajiha ivela,
nego je stalno kruio istim ulicama. Utom je shvatao da su
se promenile i ulice kojima je netom proao i da treba da
ide i tim novim ulicama da bi proao kroz kapiju, te je
nastavljao svoj beskrajni hod. Dok je u nekim noima
prodavao bozu po zabaenim sokacima, Mevlut nije mogao
tano da razabere da li ivi deo tog sna ili odista ide tom
ulicom.
Boo-zaa.
U detinjstvu i prvoj mladosti Mevlut je verovao da
tajanstvene stvari na koje je obraao panju i viao idui
ulicama potiu iz njegove glave. Ali tada je sam o njima
svesno matao. U potonjim godinama osetio je da mu je
neka druga sila stavila u glavu te misli i vizije. A poslednjih
godina Mevlut nije video razliku izmeu snovienja u
svojoj glavi i onoga to je nou video na ulici. Kao da je sve
to bilo od istog materijala. aa rakije koju je popio kod
Sulejmanovih sada je potpomagala to slatko oseanje.
Znai, to to Rajiha eka Mevluta u nekom drvenom
konaku na tim ulicama moglo je da bude njegova
uobrazilja, a moglo je da bude i istina. Ili oko koje ga
odozgo posma tra dok ve etrdeset godina nou peai
zabaenim sokacima bi moglo da postoji, a i da bude
fantazija koju je Mevlut u trenutku stvorio i godinama u
nju verovao. Slinost izmeu nebodera u daljini koje je

617
posmatrao sa Sulejmanovog balkona i nadgrobnih
spomenika na slici u listu Irad mogla bi da bude njegova
fantazija. Kao to je nakon to je dvojici pljakaa ocu i sinu
pre osamnaest godina dozvolio da mu otmu sat pomislio da
vreme bre tee
Dok je vikao Boo-zaa Mevlut je znao da je istina da
oseanja koja proivljava prelaze na one koji stanuju u
kuama i da je to ujedno slatko uobraenje. Moe biti da je
ovaj svet samo neki drugi svet sakriven u njemu i da e
hodajui i razmiljajui u hodu dospeti do sveta u svojoj
mati jedino ako uspe da istisne drugu linost skrivenu u
sebi. Mevlut je sada odbijao da napravi izbor izmeu tih
svetova. Formalno vienje je bilo ispravno, a i lino; bila je
u pravu i namera srca, a i namera jezika To je znailo da
bi mogle biti istinite stvari koje su Mevlutu godinama
govorile rei iz reklama, plakata, novina okaenih u izloge
bakalnice i natpisa na zidovima. Grad mu je etrdeset
godina upuivao te znakove i rei. Kao to je radio u
detinjstvu, Mevlut je u sebi oseao poriv da odgovori na
ono to mu je grad govorio. Kao da je sada na njega doao
red da govori. ta bi Mevlut eleo da saopti gradu?
Mevlut nije mogao da pojmi ta bi trebalo da je stav koji
e obznaniti gradu poput pisca politikih parola. Moda je
gledite koje bi napisao na zidovima, kao to je radio u
mladosti, trebalo da bude lino, a ne formalno. Ili su rei
trebalo da budu neto najdublje to potvruje i jedno i
drugo.
Boo-zaa
Bozadijo, bozadijo, daj stani
Otvorio se jedan prozor i Mevlut se nasmeio u udu:
pred njim se u mraku sputala starovremska korpa za
kupovinu.
Bozadijo, ume li da stavi u korpu?

618
Naravno.
Mevlut je zaas stavio bozu u staklenu iniju u korpi,
uzeo novac i dok je sa zadovoljstvom nastavljao put, trudio
se da smisli ta treba da bude njegova misao koju e rei
gradu.
Tih poslednjih godina Mevlut se pribojavao starosti,
smrti, zaborava i nestanka. Nikome nije uinio zlo, uvek se
trudio da bude dobar ovek; verovao je da e otii u raj ako
do kraja ivota izdri da ne pokae neku slabost. Ali strah
da e uzalud proiveti ivot i biti zaboravljen, koji mu u
mladosti nikada nije padao na pamet iako je imao pred
sobom mnogo godina koje e doiveti sa Samihom poeo je
poslednjih godina da mu izjeda duu.
Iao je du zidova groblja na Ferikoju. Uprkos tome to
se ranije toliko plaio mrtvaca i grobova, ulazio bi u to
groblje po nalogu tog udnog oseaja koji ga je obuzimao.
Sada je manje strahovao od grobova i mrtvakih glava, ali
poto su ga ovaj put podseali na njegovu sopstvenu smrt,
ustruavao se da ue ak i u lepa stara groblja. Ipak je
nekim detinjim impulsom s niskog dela zida pogledao
unutranjost mranog groblja i prepao se videvi da se
neto mie stvarajui um.
Bio je to neki crni pas, u jednom trenutku se i drugi
pokrenuo s njim, da bi se izgubili u pravcu unutranjosti
groblja. I Mevlut se vratio i urno krenuo u suprotnom
smeru. Nije bilo niega ega se trebalo plaiti. Na ulicama
u praznino vee bili su dobro odeveni, dobronamerni ljudi
koji su mu se smeili. Mevlut je nalio dva litra boze u bokal
koji mu je dole spustio jedan ovek njegovih godina koji je
otvorio prozor i doviknuo mu odozgo i oraspoloen
zaboravio na pse.
Ali posle deset minuta dve ulice nie Mevluta su pojurili
psi. Kada ih je primetio, ve su mu dva psa iz opora bila za

619
leima i shvatio je da nee uspeti da se vrati i utekne im.
Kada mu je srce bre zakucalo, nije se setio ni molitvi
kojima ga je poduio ejh kome ga je otac odveo niti saveta
koje mu je dao Uvaeni efendija.
Ali, dok je Mevlut u strahu prolazio pored njih, psi nisu
reali pokazujui zube niti su izgledali pretee. Nijedan ga
nije ni onjuio. Veina se ak nije ni zainteresovala za
njega. Mevlutu je u dubini due laknulo; znao je da je to
znak neega veoma dobrog. Osetio je elju da s nekim
razgovara, da se drui. Psi su ga voleli.
Posle tri ulice, jedne mahale i mnogih eljnih
raspoloenih muterija dobrog srca, video je zapanjeno da
je boza u kragu odve rano bila pri kraju, kada se otvorio
prozor na treem spratu neke zgrade i zauo muki glas:
Bozadijo, doi gore.
Mevlut je za dva minuta bio s kragom na treem
spratu te stare zgrade bez lifta. Uveli su ga unutra. Mevluta
je u intenzivnom vonju vlage, koji je ostao iz vremena kada
su ljudi retko otvarali prozore, a pei i radijatori slabo
grejali, zapahnuo teak miris rakije. Ali unutra nije bio sto
s pijancima koji se raspravljaju nego porodino bajramsko
veselje. Video je saoseajne tetke, razborite oeve, brbljive
majke, dede, bake i nebrojeno mnogo dece. Dok su roditelji
razgovarali za stolom, deca su jurcala okolo, krila se ispod
stola i drala se na sav glas. Mevlut je osetio radost zbog
njihove sree. Ljudi su stvoreni da budu sreni, poteni,
otvoreni. Mevlut je u narandastoj svetlosti koja je dopirala
iz salona video tu toplinu. Dok su ga mnoga deca radoznalo
gledala, Mevlut je u ae nasuo pet litara najlepe boze.
Utom je iz guve u salonu u kuhinju stigla jedna uglaena
dama njegovih godina. Usne su joj bile namazane, glava
nepokrivena, crne oi ogromne.
Bozadijo, dobro da si doao gore, rekla je. Prijalo mi

620
je da ti ujem glas s ulice. Urezao mi se u duu. Dobro je
to prodaje bozu. Dobro da ne kae Ko e da je kupi.
Mevlut je bio na vratima. Izlazio je, ali je malo usporio.
Zar se tako kae, ree. Prodajem bozu zato to mi se
tako hoe.
Nemoj nikad da odustane, bozadijo. Nemoj se pitati
ko e da kupi bozu meu ovim kulama i u ovom betonu.
Uvek prolazi ulicama.
Prodavau bozu do sudnjega dana, odgovorio je
Mevlut.
ena je dala mnogo vie novca nego to je vredelo pet
litara. Napravila je pokret koji je znaio da nee uzeti
kusur i da je to baki za praznik. Mevlut je tiho izaao na
vrata, siao niz stepenice, pred ulaznim vratima stavio
obramicu na rame i zakaio krage.
Boo-zaa, viknuo je izaavi na ulicu. Dok je iao niz
uliicu koja se u beskraj sputala ka Zlatnom rogu, pred
oima mu je oiveo prizor koji je video sa Sulejmanovog
balkona. Tako mu je u pamet dolo ono to je eleo da kae
gradu i napie na zidovima. To je bilo i formalno i lino
gledite; i namera srca i namera jezika:
Na ovom svetu ja sam najvie voleo Rajihu, rekao je
Mevlut samom sebi.
2008-2014.

621
Notes:
[1] Eng.: a strangeness in the mind, A feeling that I was
not for that hour, Nor for that place. Prim. prev.
[2] Prevod prema: Jean-Jacques Rousseau, Rasprava o
porijeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima; preveo
Dalibor Foreti, kolska knjiga, Zagreb, 1978, 36.
[3] Tur.: boza. Prim. prev.
[4] Akrobacije na konju. Prim. prev.
[5] Ljermontov, Junak naeg doba, prema prevodu
Milana Bogdanovia. Prim. prev.
[6] Muhtar seoski stareina, naelnik, ef mesne
kancelarije. Prim. prev.
[7] Tanko peeno testo obino sa nadevom Prim.
prev.
[8] Ledeni potok Prim. prev.
[9] ubrite potok Prim. prev.
[10] Kultepe Brdo od pepela Prim. prev.
[11] Mladoenja Prim. prev.
[12] Davaharlal Nehru Prim. prev.
[13] Versko uenje sledbenika Alije, zeta proroka
Muhameda Prim. prev.
[14] Prva sura Kurana Prim. prev.
[15] Prema: James Joyce; s engleskog preveo Leo Dri,
Zagreb : Alfa, 1999 Prim. prev.
[16] Reat zlatnik je kovan u vreme sultana Mehmeda
V Reata (1909-1918), ije je ime stajalo na njemu, a
zlatnik na kome je stajalo Republika od proglaenja
Republike Turske 1923. godine Prim. prev.
[17] ANAP Anavatan Partisi Otadbinska partija

622
koju je 1983. godine osnovao Turgut Ozal Prim. prev.
[18] Izvor svete vode u islamu Prim. prev.
[19] Naziv za stanovnike crnomorske oblasti u Turskoj
Prim. prev.
[20] Turski kangal ili kangalski pas je pastirski pas
impozantne veliine, nacionalni pas Turske. Prim. prev.
[21] Mevlana Delaludin Rumi, veliki islamski pesnik i
mislilac 13. veka, iji se mauzolej nalazi u Konji Prim.
prev.
[22] Abla sestra, nain oslovljavanja starije ene
Prim. prev.
[23] Tur.: dere potok, kopru most, uprija Prim.
prev.
[24] Rajiha (arapski) miris Prim. prev.
[25] Poetsko delo verskog pesnika Sulejmana elebija
iz 15. veka u slavu roenja Proroka Muhameda Prim.
prev.
[26] Jelo od paradajza i jaja Prim. prev.
[27] Durumdu (tur. drmc) urolana tanka lepinja
sa doner-evapom ili drugim nadevom, gula (tur. glla)
slatki od oblandi sa orasima i ruinom vodom, aure (tur.
a ure) poslastica od semenja i voa Prim. prev.
[28] Prolee Prim. prev.
[29] Sunce Prim. prev.
[30] Meseina Prim. prev.
[31] Zvezda Prim. prev.
[32] Veera kojom se za vreme Ramazana prekida
dnevni post Prim. prev.
[33] U originalu: Le vieux Paris nest plus (la forme
dune ville Change plus vite, hlas! que le coeur dun
mortel), ovde u prevodu Nikole Bertolina. Prim. prev.
[34] Uprava stambenih blokova Vlade Republike
Turske Prim. prev.

623
624

You might also like