Klub Brbljivica - Brzo I Glatko PDF

Obrada: Klub Brbljivica
Terra Blaine Brzo i glatko
Mojim kerima.
Hvala prekrasne moje to postojite i to ste uvijek tu za

mene!
Terra Blaine
Predgovor
Tama prekriva guste ume koje su se rairile du hladnih engleskih breuljaka.
Nepregledni borovi ostavljeni u miru stotinama godina zakrivaju od pogleda malu istinu u
podnoju jednog od najniih breuljaka. Nema ovdje vidljivoga puta, samo po koja zvijezda
iznad male livade uspijeva radoznalo zaviriti u dogaanja koja su noas zalutala ovamo.
Bljesne kremen i svjetlost baklje osvijetli ozbiljna lica desetorice gortaka. S orujem u
rukama, stoje sasvim mirno u polukrugu dok im hladni pogledi poivaju na dvoje djece koja
mrkih lica stoje ispred mladog sveenika. Ili barem onoga to je od njega ostalo; taj ovjek
vie ne moe sam stajati, ve ga sa svake strane pridrava jedan bradati kot. Njegova
drhtava ruka napokon zavri obred. Naini znak kria pred djeakom i djevojicom i tada
bespomono klone niz krvavu halju. Strijela mu viri iz prsa, a pored nje nezaustavljivo nadire
krv i slijeva se nosei sa sobom i posljednje snage mladoga tijela. Kako su mu noge
poputale sputao se sve nie sve dok, iscrpljen, nije kleknuo. Dvojica vojnika, ozbiljnih lica,
pridravala su ga i u tom poloaju.
- astan ste ovjek, MacKinlay. podigne oi prema najveem ratniku koji je stajao tik
ispred njega - Sam Bog vas je poslao. Sada odlazim smiren ..., vjerujem da ete odrati
obeanje. - umirui pogled poloi na lice djevojice i tada ga napusti sva snaga. Tijelo mu

klone i vojnici ga paljivo poloie na travu. Mukarac kojem su bile upuene posljednje
sveenikove rijei prie i sagne se do mrtvoga tijela.
- Orrock je nee dobiti, kunem ti se. Izjavi nepokolebljivim glasom i zaklopi rukom
sveenikove ugasle oi.
Glasan huk sove prolomi se s oblinjeg stabla. Sve se glave okrenue u tom smjeru.
Sablasno klepetanje njezinih krila dok je prelijetala zrakom uznemiri konje koji se ponu
nervozno glasati u mraku. Mukarac koji je bakljom osvjetljavao sveenikovo mrtvo tijelo
kriom se prekrii:
- Ovo nije dobar znamen. Vjenanje, aTo nije dobro, nije dobro.
MacKinlay ga oine pogledom. ovjek samo slegne ramenima i pogne glavu - Sova
navijeta smrt. - proape odlazei.
Poglavar baci posljednji pogled na sveenikovo mrtvo tijelo - Nemamo ga vremena
propisno pokopati, ne elim da nas iznenadi jo koja potjera dok smo na engleskom tlu.
Odnesite ga u umu i pokrijte da mu tijelo ne razvuku divlje ivotinje.
Vojnici su odmah krenuli izvriti zapovijed, a poglavarevu pozornost privue povik
djeaka koji se natezao s malenom djevojicom i odbijao njene pokuaje da ga se oslobodi.
- Miruj!- nestrpljivo je naredio djeak spazivi da ga otac gleda.
- Nisam li ti rekao da smiri to dijete? - razdraljivo e poglavar sinu.
- Ne znam to joj je? - glasno odvrati djeak ne skrivajui nezadovoljstvo.- Otima se i
rukama i nogama, ak me i ugrizla. Luda je! Moe li netko drugi paziti na nju, oe?- upita
djeak s nadom.
- Ime joj je Jane, ima tri godine i od sad je tvoja briga. Ti si odgovoran za nju.
- Ne misli valjda ozbiljno, oe?! Ta ja sam ratnik!- vatreno se pobuni djeak udarivi
nogom o tlo.

Otac ga samo pogleda i djeak spusti glavu.
- Djeae, moje naredbe se ne propitkuju. ree - To zapamti.
Djeak se pokunji, ali poslua oca.
- Zato ba ja?! mrmljao je odvlaei dijete za sobom prema konjima kojima e krenuti
dalje.
Njegov je otac nestrpljivo uzdahnuo te se okrenuo i pozvao mukarce na polazak.


Poglavlje 1.
No je. Debeli zidovi stoljetne kotske utvrde priguuju teko nevrijeme koje nad njima
gromovima i vodenom bujicom dokazuje svoju snagu. Naleti vjetra bacaju kiu po sivim
zidinama rugajui se njihovoj oronulosti i po kojem krezubom manjku kamena. Na zidinama
nema straara, u dvoritu ni jednoga sluge. Unutar zidina i izvan njih sve se ivo sklonilo
pred olujom kako je gdje moglo. Ne vidi se uokolo iva ovjeka. Podno zidina ukopana stoji
stara tamnica. Dugo vremena zaboravljena, ve godinama nije imala stanovnika iji bi se
krici mogli uti izvan njenog ledenog okrilja. Nema na njoj prozora, samo sivi zidovi uzdignuti
iz blata i zapeaeni tankim brljanovim granama koje su se uzverale uz nevidljive pukotine
u kamenu. Nema ulaza u tamnicu sa dvorine strane, nikome doli po kojem mlazu kinice
koji bi kroz uske procjepe pronaao svoj put unutra pa se nastavio tiho slijevati po
mahovinom obraslom kamenu tamnikih elija.
Na tankoj slamarici u kutu jedne elije lei djevojka. Crna joj glava poiva na poderanom
rukavu, a umjesto pokrivaa, omotala je oko sebe prljavu haljinu najbolje kako je umjela.
Hladno je. ak su i takori koji su do maloas bez straha trali uokolo sada umuknuli i
posakrivali se u svoje skrivene rupe. Povremeni tihi djevojin jecaj jedini je zvuk koji
naruava tiinu. Vrijeme u tamnici kao da stoji. asovi se vuku kao kraci neke zaostale
strahote ija prisutnost i dalje vreba u tmini i pritie joj duh.


Svitanje je na pomolu, ali oluja vani i dalje bjesni pa se ni zora ne usuuje pokazati
svoje lice. Jecaji su utihnuli i sablasna tiina zatvorena u kamenim zidinama djeluje
neprirodno. Kao jedini znak ivota uje se tiho kapanje vode iz male pukotine u zidu.
Odjednom, kao da se prenula od sna, djevojka se trgne i uspravi na slamarici. Naas se
zagleda uokolo oslukujui, ekajui. Ali nita se ne dogodi. Ponovno bezvoljno nasloni
glavu na hladnu stijenu i zaklopi oi. Tijelo joj je kamen poput onoga na koji je naslonila
glavu. Duboka bora na elu odaje teke brige zatoene iza blijedog lica. Sjedi tako dok
asovi prolaze, zamrznuta, tiha. Odjednom ju svijesti prizove hladan dodir vodenih kapljica
na promrzloj podlaktici. Prene se i podigne glavu uz slabaan zvuk paranja tkanine; crna joj
se kosa oslobodi tanke trake koja je zapela o neto otro na kamenu zida te se u dugom
slapu raspe oko nje. Ne obazirui se na to, djevojka spretno ustade sa svog leaja i pone
tragom kapljica rukama opipavati vlani zid. Konano pronae tanki mlaz vode pa uz uzdah
olakanja prisloni usne i otpije. Taj maleni gutljaj jedina je voda koju je okusila otkad je
ovdje. Njeni tamniari nisu se sjetili ostaviti joj vode za pie, a na hranu ili prekriva za koji je
prije koji sat molila vie ni ne pomilja. Napravi nekoliko koraka u maloj eliji i zadrhti od
hladnoe. Vjetar se u kotskoj osjeao i kroz zidove, ak i u suhoj odjei i pristojnoj sobi, ali
njoj hladnoa vie nije bila strana. Provela je ovdje vie od cijelog dana i dobar dio noi.
Nada u bijeg napustila ju je tek oko ponoi kad se, izranjavana od pokuaja, svalila na prljavi
slamnati leaj i dopustila sramotnim suzama da poteku.
Protegne ukoene udove i napravi nekoliko koraka, a oko nogu joj zauti skupa
tkanina. Taj joj se zvuk poput gore svali na prsa i prizove tjeskobu. Raskonu majinu
haljinu, jedini podsjetnik na enu koje se nije sjeala, bila je juer natjerana odjenuti kako bi
se pridruila slavlju svog ujaka i njegovih ljudi. injenica da su nasilno upali u njen dom i
iivljavali se na njenim ljudima bila je samo sporedna u sveopem meteu koji je nastao.

Raskona veera, uz litre i litre vina iz razbijene buradi koju su njegovi ljudi vukli direktno iz
podruma, popraena ujakovim udnim raspoloenjima, bijesnim ispadima i pokojim
udarcem, za nju je zavrila utamnienjem u vlanoj i smrdljivoj eliji vlastitog dvorca.
Gospodarica dvorca izgledala je sada kao lo prosjak, pomisli pogledavi oskudnu
odjeu u kojoj se nalazila. Jedan joj je rukav sasvim nedostajao, a skupa, rukom vezena
tamnozelena suknja, visjela je u komadima. Ipak, ne osjeti toliko aljenja za lijepom haljinom
koliko iskrenu elju za debelom vunenom seljakom suknjom i toplim krznenim kaputom koji
bi joj bili daleko korisniji od ove svilene poderotine. Sreom, na nogama je jo uvijek imala
vrste kone izme koje su se sada dobro vidjele ispod poderane suknje te zahvali Bogu na
njima. Rukom opipa bolni obraz i osjeti da je jo uvijek oteen. Nakvasi ruku u vodu i umije
se, a onda naas prisloni bolni obraz na hladnu stijenu. Dodir ledenog kamena godio je
oteenome obrazu. Dok je tako stajala, uini joj se da neto uje. Podigne glavu i osluhne,
ali zvuk se ne ponovi. Tamnica je bila tiha kao i do sada. U tom asu vani odjekne grom i
djevojka prestraeno poskoi. Zarije lice u dlanove bezglasno se nasmijavi svojoj slabosti
pa se poraeno spusti na slamnati leaj u kutu i zatvori oi. Nakon nekoliko trenutaka tiine,
ponovno se zauje slabano lupkanje. U nekoliko koraka djevojka se nae pored vrata male
elije. Osluhne. Jest, bili su koraci. Netko je tapkao u mraku. Cijelim tijelom se priljubi uz
reetke i upre pogled prema mranom hodniku i mjestu na kojemu su izali njeni tamniari
nakon to su je bacili u ovu pljesnivu rupu. Moda se vraaju, pomisli sa strahom i nadom.
Misli joj prekine teki uzdah i mrmljanje s desne strane hodnika, daleko od vrata u koja
je upirala pogled i svoje nade.
- Sveti Emigdije pomozi mi u ovoj tami jer ako jo jednom zalutam au! zauje se
tup udarac i djevojino srce zatitra. Lice sasvim priljubi uz hravu reetku svoje elije
oslukujui.

- Svi svetci! u blizini se zauje glasan uzvik i iz tame izroni poznato lice. Mravi
postariji sveenik duguljasta lica odjeven u crnu halju stajao je tik pred njenom elijom drei
u ruci malu lojanicu i stisnutih oiju pokuavao pogledom prodrijeti kroz gustu tminu ispred
sebe.
- Oe? proape djevojka pogleda uprta u dragu pojavu nalik smrti ispred sebe Oe!
klikne - Vi ste to!
Lojanica u ruci sveenika zatitra kada ugleda djevojku iza reetaka.
- Jane! gotovo se iznenaeno zagleda u nju. Djevojci zadrhte koljena i klizne niz vrata
na hladan kameni pod, rukama jo uvijek vrsto stiui reetke.
- Ah, konano sam te naao, djevojko. ree s olakanjem, a onda pouri zataknuti
lojanicu u zemlju dok je drugom rukom trljao elo koje je oigledno stradalo pri susretu s
kamenom izboinom maloprije.
Prui ruke kroz reetke i pomogne joj ustati. Djevojino je lice bilo prljavo, haljina
neuredna i na mjestima prilino poderana, ali uplakano lice mu se osmjehivalo.
- Jesi li jako ozlijeena, djevojko? zapita pogledom preletjevi njenu jadnu pojavu.
Ona odluno odmahne glavom i crni joj raspleteni pramenovi zaigraju oko lica. Guste
stareve obrve se trznu. Uhvati je rukom za bradu i okrene prema slaboj svjetlosti koja je
dolazila od male lojanice na podu.
- Dobro te je udario, prokleta mu dua u vjekove - promrmlja.
- Pustite, oe, dobro sam. umiri ga djevojka blagim glasom vidjevi zabrinutost u
krupnim oima Ali vidjeti vae lice ovdje To je udo, oe, Ah, tako mi je drago da vas
vidim! jecajui poljubi obje ruke koje je vrsto stiskala kroz reetke.
Starac uzdahne i pomiluje je rukom po obrazu - Hvala svetom Emigdiju to me doveo
do tebe, djevojko! usklikne suvie glasno pa se brzo ispravi i pogleda prema vrhu uskih

kamenih stepenica. Uvjerivi se da na ulazu u tamnicu nema nikoga, nesvjesno se prekrii,
kratko se lecnuvi kada je dotakao bolno elo.
- Nemamo puno vremena! podigne svijeu i stane ogledavati reetke njene elije.
Jane je pogledom pratila njegove kretnje dok su joj se suze nesvjesno kotrljale niz prljave
obraze.
- Kako ste znali gdje sam? zapita.
- Kako, pita me? otac Benedict odmahne glavom Pa kad se u ovom dvorcu koja
tajna uspjela odrati dulje od jednoga sata? - ponovno odloi svijeu i pone prekapati po
dubokim depovima svoje mantije.
- Ali kako ste mogli znati da sam upravo ovdje dolje? Jane otare oi onim jednim
rukavom koji joj je preostao - Nitko nije vidio kad su me zatvorili ovamo. ak su i sluge
potjerali s hodnika kada su me vodili u tamnicu.
Sveenik odmahne rukom izvrui objema rukama lijevi dep iz kojega je ispalo
nekoliko sitnih predmeta i rasulo se po podu.
- Jest, moram priznati da takvu okrutnost nisam oekivao ak ni od tvojega ujaka. -
promrmlja Ali nisi bila ovdje ni jedan sat, a ve su gotovo svi znali gdje se nalazi. I kovali
planove kako da te izvuku. slegne ramenima s osmjehom - Istina je da je tvoja sluinad
prilino odana eljad. Osobito gospoa MacFarland.
- Gospoa MacFarland? Jane sumnjiavo podigne pogled Kuharica?
- Ali, strana ena. Mora se priznati. - s uvaavanjem ispusti sveenik. - Ona i njeni
kuhinjski pomonici su se ratrkali poput mrava po dvorcu i pribavili mi sve to je trebalo.
- Svi oni znaju da sam ovdje?!
- Draga djevojko strpljivo e otac Benedict - dosada zasigurno ne postoji iv ovjek u
dvorcu koji ne zna da je Orrock, novi poglavar klana, bacio svoju neakinju u tamnicu.

spustio se na jedno koljeno i urno skupljao prosute stvari vraajui ih u dep - I to u njenoj
vlastitoj kui!
Jane dlanovima protrlja lice i uzdahne.
- Radije bih da se moji ljudi nisu mijeali u ovo.- zabrinuto e Jane.- Ako ujak sazna, dat
e ih bievati kako bi ih kaznio. Ili e smisliti neto jo gore od bievanja
- Ne razbijaj glavu time.- neuvjerljivo je pokua utjeiti sveenik. Onda doda sigurnije.-
Nisu njima glave ba toliko prazne. Snai e se.
- Ali ujak
- Tiho otac Benedict baci kratak pogled iza sebe i osluhne, ali nije se nita ulo pa
sada nastavi prekapati po maloj konoj torbi koja mu je bila prebaena oko vrata. Tiho
opsuje pokuavajui razvezati vezice torbe koje su se zapetljale u ovratnik ogrtaa.
- Recite mi barem kako ste me uspjeli pronai, oe? Odakle ste to doli? djevojka baci
pogled na tamu iza sveenikovih lea Zar je ondje jo kakav izlaz iz tamnice?
Otac Benedict baci kratak pogled iza sebe i odmahne glavom.
- Sve u ti rei, ali nemamo sada vremena za to.
Jane nasloni elo na reetku vrata pogledom pratei njegovu potragu.
- Ve sam mislila da u poludjeti ovdje. Tako je mrano i tiho da bi ovjek pomislio da je
ve mrtav A onda onda ste se nekim udom pojavili vi!
- Evo ga! konano je uspio pronai ono to je traio - Djevojko, nisam dolazio uzalud.
uzme lojanicu sa poda i tutne joj u ruku Hajde, pridri je ovdje uz bravu.
Svijea nije imala puno uinka na teku tamu oko njih te Jane nije vidjela to je to
sveenik izvukao iz depa.
- Nema koristi, oe. Ta se brava ne da razvaliti. njene je rijei popratio zvuk struganja
metala dok je sveenik pokuavao pronai kljuanicu - Dobro sam pregledala i nju i reetke

oko zida, nema naina da otvorimo vrata. Pokuala sam udarati kamenom po bravi, ali nije
popustila. Onda sam pokuala ostrugati zid pored reetki, ali su preduboko uzidane i buka
je suvie vrsta. Nisam uspjela odvaliti ni komadia. baci kratak pogled na raskrvavljene
prste - A vjerujte da sam pokuala.
Glasan kljocaj progutao je njene zadnje rijei i vrata su se uz neugodno kripanje
otvorila. Zadovoljno sveenikovo lice doekalo ju je na drugoj strani.
- Oe?! Vi ste doista udo! iznenaenje na njenom licu nestalo je kad mu se bacila u
zagrljaj.
- Polako, djevojko, polako - uzvrati joj zagrljaj jednom rukom dok je drugom uzimao
svijeu iz njene ruke. Zahvalit e mi kad izaemo odavde. - Sveenik je potapa jednom
rukom po glavi - Hajde, dosta suza, djevojko.
Ona obrie oi i nasmijei se Doista sam zahvalna Bogu to mi vas je dao.
Otac Benedict otare svoje blijedo elo i otpuhne.
- Oh, On me i doveo ovamo, to je istina. Provukao me pritom samim hodnicima pakla,
da. Ni sam sebi ne bih vjerovao kojim sam se putovima provukao da bih doao ovamo, ali
evo me, tu sam. - gurne vrata njene elije, tiho ih zatvori i ponovno zakljua.
- Hajdemo sada. uhvati je za ruku i povede niz mrani hodnik.
Mala lojanica u njegovoj ruci jedva je osvjetljavala put, a on bi s vremena na vrijeme
stao i opipavao neto po zidu te nastavljao lijevo ili desno. Jane nije poznavala put kojim su
ili. Do juer nikada nije ni kroila u tamnicu i svi su joj tajni putovi iz nje bili nepoznati.
Hodnik je zavijao as lijevo, as desno, a onda bi naas zastali kako bi otac Benedict
pronaao orijentir, poput uklesanog znaka kria koji je napipao na zidu pored ravanja tunela
te su se sljedei dio puta uspinjali skliskim stepenicama koje je oito oblikovala voda. Otac
Benedict teko je disao, ali nije posustajao, ak ni kada su na kraju puta bili primorani

sputati se pognutih lea gacajui kroz blato du napola sruenog podzemnog prolaza. Bilo
je teko procijeniti u kojem smjeru se kreu, ali nakon nekog vremena pod nogama je opet
osjetila vrsti kamen i onda su se napokon zaustavili.
- Ovdje smo apne otac Benedict opipavajui oznake na zidu i ogledajui po uskom
prostoru u kojemu su stajali. Jane zbunjeno pogleda u njega. Prolaz je zavravao tono
ispred njih. Naprijed vie nisu mogli, a prostor s lijeve i desne strane bio je takoer zatvoren
kamenim zidovima. No, sveenik kao da je tono znao gdje su. - Sada me dobro sluaj.
ree ozbiljno - Izai emo na stranje dvorite sa istone strane, odmah pored konjunica.
Zna li onaj dio zida koji se proljetos sruio?
Djevojka potvrdno kimne glavom.
- Kad su ga radnici popravljali, nisu previe obraali panju na stari dio zida pa im je
promakao jedan otvor. Iza brljana je ve godinama jedna rupa, nitko se vie ni ne sjea da
je ondje, ali je dovoljno velika da se kroz nju provue ovjek. Kada ti kaem, tri koliko te
noge nose i uspni se kroz tu rupu, a onda nastavi ravno prema rijeci. Jesi li me razumjela?
- Da, oe. Ali
- Dri se zaklona koliko god moe, ljudi tvoga ujaka su posvuda po dvorcu, a nisam
siguran koliko su uinka imale trave za uspavljivanje gospoe MacFarland. ree otirui
znojno elo ovratnikom svoga habita.
- Trave gospoe to? zaudi se Jane.
- Pusti sad to, vano je da napustimo dvorac. sveenik se sagne i dohvati s poda
drvenu polugu te je namjesti u uski utor u kamenim vratacima u stijeni koja Jane dosad nije
ni zamijetila.
- Oe! Jane ga uhvati za obje ruke i stane ispred njega Da bjeimo iz dvorca? Zar
emo bjeati iz vlastitog doma? Kao razbojnici?


- Pobogu, djevojko! Pa naravno da emo bjeati! to si ti mislila?!
Jane se zaprepateno zagleda u njega. Nekoliko trenutaka protegne se u nedogled, ali
onda ona polako odmahne glavom.
- Neu bjeati. uasnuto proape Ovo je moj dom.
Otac Benedict je pogleda sa aljenjem u oima.
- Jane, nita se drugo sada ne moe uiniti. Mora otii odavde. Ti ni ne sluti koliko je
tvoj ujak okrutan ovjek i kako daleko see njegova zloba.
- Moji ljudi su ovdje. uporno je odbijala. - Ne kanim bjeati poput tate.
- Urazumi se, djevojko!
- Ne, oe. Kako bih mogla zadrati ist obraz ako ih sada ostavim na milost i nemilost
ujakovim razbijaima? Ne, to jednostavno nije mogue.
- Boe moj, pomozi mi da ovo tvrdoglavo dijete prizovem svijesti! usklikne sveenik s
rukama u zraku.
Jane se namrti.
- Razgovarat u s ujakom. Ponudit u mu sve to eli da mene i moje ljude ostavi na
miru. Ionako vie nema to uzeti. Njegovi su ljudi unitili pola dvorca, ali neka nose i ono to
je ostalo.- glas joj zadrhti.- Sve u im dati, samo neka idu.
- Misli se pogaati s njim?! Blagi Boe!- sveenik vie nije mogao sakriti nestrpljivost.
- Mislim ga uvjeriti. Da.- Jane se nije obazirala na njegovo oito neslaganje.
- Protekla no ti je pala tee nego to sam oekivao.- uzdahne sveenik.- Taj te ovjek
zatoio u tamnicu i pretukao, Jane! zgrozi se Zar misli da e ga moi urazumiti blagim
rijeima i pregovorima?!
Jane je utjela pognute glave. Sveenik spusti svoje kotunjavo tijelo i sjedne pored nje
na vlaan kameni pod.


- Nadao sam se da ti ovo neu morati rei, dijete uzdahne - Ali neka bude.
Jane podigne pogled prema njegovom izmuenom glasu i osjeti grinju savjesti. Stari
sveenik bio je najblie ocu i majci to je ikada imala pa ju gorko oko srca zapee injenica
da mu se sada suprotstavljala. Posljednji dani bili su teki za njega, kao da je preko noi
ostario cijelo stoljee. Pogledom je slijedila tanke bore oko dragih oiju koje kao da su se
produbile dok je blagim glasom izgovarao strane rijei:
- Tvoj te ujak planira ubiti.
Iznenadni drhtaj hladnoe potrese djevojino tijelo, ali on nastavi smrknuta lica:
- Poao sam te sino potraiti nakon to su te izvukli iz velike dvorane, ali me nisu
pustili gore pa sam poao okolnim putem. uo sam nekoga u hodniku pa sam se brzo sakrio
u jednu od gornjih odaja. Kako je netko oito iao u mom smjeru, a ja vie nisam imao kamo,
zavukao sam se u kamin. Znao sam da me tamo nitko nee vidjeti ak i kada su ljudi uli u
prostoriju. vidio je da ga djevojka paljivo slua te je nastavio teko prikrivajui gorinu
Bili su to tvoj ujak i njegov pomonik, ona zmija, McMillan. Uli su mislei kako nema nikoga,
slobodno razgovarajui. Isprva nisam shvatio o kome govore i tko je ubijen, ali onda se sve
razjasnilo. otac Benedict rukom protrlja svoje umorno elo - Nisu oni govorili o nekome tko
jest ubijen, ve o nekome tko e to tek biti. pogleda je Jane, oni su govorili o tvojoj smrti i
najboljem nainu da te se rijee. Jane se promekolji Da, djevojko, dok si ti leala u onoj
prljavoj tamnici u podrumu, tvoj je ujak planirao tvoje ubojstvo i smiljao kako e ga
opravdati!
Te su rijei nekoliko trenutaka ostale zlokobno visjeti u zraku izmeu njih. Samo je mali
plamen lojanice i dalje drhturio u sveenikovoj ruci.
- Ali zato? proape Jane Djed je mrtav. Ujak je sada poglavar klana Orrock
zato bi to uinio? Ne razumijem, oe?


Otac Benedict uzdahne i provue obje ruke kroz svoju prorijeenu kosu.
- Zbog ovog imanja dijete. Nikad se njih dvojica nisu pomirila s tim da je pripalo tebi
uzdahne Tvoje je imanje veliko i bogato usprkos tome to su te godinama iskoritavali i
odnosili veinu dobra privrijeenu tvojim mukotrpnim radom i pameu. Govorio sam ti to,
sjeti se, ali nisi htjela vjerovati. Saznao sam da se Orrockovo bogatstvo s godinama
poprilino istopilo. Tvoj djed nije ni prvi ni zadnji poglavar koji je zapustio voenje poslova na
vlastitom posjedu, a bome nije ni jedini koji se odao piu i otimaini. Njegovo samoljublje i
elja za lagodnim ivotom uz prekomjernu pohlepu ravnala je njime ak i onda kad je postalo
jasno da mu se um poremetio. A bojim se da e stvari s novim poglavarom biti jo i gore.
Ako tebe zauvijek ukloni, on e naslijediti tvoje imanje i dvorac i sve ono to je u njemu. to
god da mu ponudi nee biti dovoljno jer samo tvojom smru on dobiva sve.
Jane je pognute glave razmiljala o njegovim rijeima.
- I zato, djevojko, vidi da nema drugog izbora. uhvati je za ledenu ruku i zagleda se u
njene prazne oi Nisi dovoljno jaka da mu se suprotstavi. Jednog dana, moda. Jednog
emo se dana vratiti, siguran sam. Ali sada moramo otii.
- Jednog dana izvue ruku iz njegove Mi nemamo drugog doma doli ovog, kamo
da bjeimo? ree s gorinom i ustane - Uostalom, ujak e kazniti moje ljude zbog tog
bijega. Vidjeli ste to je u stanju. Zar da svoje ljude dodatno izloim jo i njegovoj osveti? Ne
smijem ni pomisliti koliko bi ona bila okrutna.- zavri drhtavo.
- A kako e im pomoi ako ostane? Tvoj e te ujak ubiti! Ubiti, Jane! Samo je pitanje
vremena kada e se to dogoditi. zagleda se u njeno blijedo lice. eli li ovdje ekati da se
to dogodi?
Trenutak su se gledali u tiini, a onda sveenik nastavi tiim glasom:


- Tvoj je ivot jedino to im sada moe pomoi. Ako ostane na ivotu, postoji barem
neka mogunost da e se jednog dana vratiti i povratiti svoje imanje i svoje ljude. Ako
ostane zastane naas isto je kao da si sama stavila omu oko svog vrata. Tvoj e te
ujak ucjenjivati njihovim ivotima i njihovim glavama, sve dok ne odlui da se dovoljno
zabavljao i da je vrijeme da umre. Razumije li to ti govorim djevojko? U pravu sam i ti to
zna.
Jane poraeno kimne glavom.
- U redu, oe. proape slomljeno Bjeimo.
Oluja je vani i dalje bjesnila kada je otac Benedict odmakao teak kamen i pred njima se
ukazala blatnjava povrina stranjeg dvorita. Sa svih su se strana nalazile drvene pregrade
i odjeljci za konje, a podaleko na lijevoj strani pruao se kameni zid sa skrivenim malim
otvorom.
- ula si me, djevojko apne otac Benedict i gurne je van Tri!
Jane se odjednom nala pod otvorenim nebom i snanim pljuskom kroz koji je bilo teko
vidjeti na koju stranu ju je sveenik uputio. Potri prema sjeanju. Kia joj se slijevala u oi
dok je trala, a um kie i grmljavina zagluivali su svaki njen korak. Odjednom se svom
snagom zaleti u neto nevidljivo i tresne leima u blato.
- Tko je to?! zauje prijetei muki glas i osjeti ruke koje su je pograbile i uspravile na
noge. Vidi, vidi lice u kukuljici iz koje je virila samo mokra crna brada priblii se
njenom. Nije li to mlada gospodarica glavom i bradom? - ovjek je zaudarao na alkohol, ali
njegov stisak nije poputao. A kako si ti, golubice, izletjela iz one rupe? naceri se, a Jane
se strese osjetivi njegov pogled kojim ju je odmjerio oblizujui debelu usnu.


Jane se pone otimati i svom snagom ga opali nogom u potkoljenicu, ali njena vrsta
izma nije imala uinka. ovjek joj se samo posprdno nasmije i povue je za sobom prema
drugom kraju dvorita.
- Wille! vikne prema drvenom natkrivenom balkonu iznad konjunica Pijanico stara,
izlazi odatle! Pogledaj to si izgubio! Wille!
Jane nije vidjela kamo je vodi, ali i dalje se otimala, bez uinka. Dovukao ju je do
drvenih vrata iza kojih su se nalazile prostorije za konjuare. Konjunice su bile njeno
omiljeno mjesto u cijelom dvorcu, ali znala je, sada su ondje bili ljudi njenog ujaka. Vidjela ih
je juer kad su se smjestili ondje. Jo ju je proganjao pogled konjuareva sina kojega su,
samo u nonoj koulji, bievima istjerali iz kreveta i njegov strah dok se posrui ispriavao
njenom ujaku jer mu je pri padu zakrvavio izmu.
- Wille! Bitango lijena! glasni udarci po drvenim vratima izazvali su u njoj paniku.
Sagne se i zarije zube u prljavo meso straneve ruke. Njegov krik stopi se s odjekom groma,
ali ve sljedei tren iznenaen zastane i padne na zemlju kao mrtav. Jane malo zatetura za
njim, ali uspije izvui ruku iz njegova stiska prije nego se izvalio na tlo. Podigne pogled i
ugleda preneraenog oca Benedicta sa tekom drvenom kantom u ruci.
- Sveti Emigdije, oprosti mi za ovo. prekrii se i bacivi kantu povue Jane natrag
prema kamenom zidu. Zaas se oboje popnu i provuku kroz urueni dio pa nastave trati
prema rijeci. Kia ih je usporavala i noge su im propadale u blato, ali jo nitko nije zamijetio
njihov odlazak. Doavi do gustia pored rijeke, Jane ugleda malog djeaka koji je ekao
pored dva osedlana konja.
- Jupiter! djevojka potri prema snanom crnom konju i zarije lice u njegovu grivu.
Konj glasno puhne istjeravi paru kroz krupne nozdrve i pozdravi gospodaricu.

Kia i suze slijevali su joj se niz obraze. Usred sablasna tiine u praznoj dui poela joj
se kristalizirati gorka istina. Zajedno s njom nicalo je isto toliko veliko nezadovoljstvo, a sve
zajedno pridonijelo je tomu da joj se konano otvore oi, tek sad je u cijelosti spoznala svoj
nemili poloaj. U njoj plane ljutnja. Ve je dovoljno sramotno bilo to koliko je dopustila ujaku
da je ponizi, a sad jo i ovo ponienje. Ona je bila gospodarica ovog posjeda, a ne neki tat
koji se morao iskradati iz kue i bjeati. Jane se okrene prema sveeniku u nevjerici i dalje
gladei Jupitera.
Otac Benedict samo bez rijei kimne glavom. Slutio je, otprilike, borbu koja se odvijala u
njoj.
- Oe, sve sam pripremio kako ste rekli oglasi se djeak otravi u grmlje i donijevi
dva velika svenja. Iz jednoga izvadi debeli tamni ogrta i stidljivo ga prui Jane.
- Hvala ti ona ga pogladi po mokroj tamnoj kosi i zahvalno navue ogrta.
Sveenik je ve uzjahao drugog konja, najmirniju kobilu iz njihovih staja i nestrpljivo
ekao Jane. Ona privee sveanj na Jupitera i uspne se u sedlo.
- Gaz kod Cloch na Dunna je jo uvijek nizak. djeak pogleda starog sveenika
zaklonivi dlanom oi od kie Otac kae da prijeete ondje.
- Zahvali ocu, Simone odvrati sveenik I prenesi mu moju pohvalu. Bio si hrabar,
djeae.
Djeakovo lice se ozari, a sveenik ga blagoslovi i potjera konja. Jane se jo jednom
okrene prema svom domu i obuhvati ga pogledom. Zatim navue kapuljau, okrene Jupitera
i potjera ga u kas.

Poglavlje 2.
Kamene zidine sive utvrde opasuju brijeg poput obrua krune na kraljevskom elu.
Njihova debljina zastrauje izvanjske poglede i titi dvorac koji se ugnijezdio unutar njih.
etvrtasto zdanje s kamenim krunitima na vrhu poput raskonog centralnog dragulja gleda
na zidine po kojima koraaju otrooki straari. Njihove snane pojave obilaze cijelom
duinom zidina i sastaju se iznad velikih nadsvoenih vrata ispred kojih je sputen drveni
most koji sigurno premouje opkop oko cijele graevine. Teka drvena vrata danas su
otvorena. Debeli lanci namotani su na zupanom koloturu i zaglavljeni tako da sigurno dre
podignutu u zrak drugu sigurnosnu pregradu koja osigurava ulaz od nepoeljnih gostiju. Ova
je, za razliku od prvih, izraena od debelih eljeznih kopalja meusobno vrsto okovanih
eljeznim draima. Nadvijeni visoko iznad straarskih glava njihovi zailjeni vrhovi prijetei
ekaju zveket lanca i kripu zupanika koji e ih spustiti poput metalne zavjese i poput
neprobojne mree okovati ulaz. Oboja vrata zatvarala su se u potrebi za tili as no, etvorica
straara koji su se bavili time, znali su da tijekom ovog dana za tim nije bilo potrebe pa su
oputeno stajali u njihovu podnoju. Naslonjeni na debele trupce vratnica uivali su u toplini
poslijepodnevnog jesenjeg sunca i avrljali. Jednolinost im, tu i tamo, razbija tek pozdrav ili
rije razmijenjena s ponekim pripadnikom klana ili slukinjama iz dvorca koji se, svaki svojim
poslom, vrzmaju uokolo poput pela. Prostranim dvoritem odzvanjaju svakodnevni zvukovi
ivota tvrave i ne zahtijevaju od njih vie od uobiajenog opreza, sve dok jedan od straara

ne ugleda gdje su iza ugla dvorca izronile dvije krupne pojave. Njihova poznata lica bila su
znak da sva etvorica u urbi poskoe i zauzmu vojniki stav i bez upozorenja koje je
nepotrebno izletjelo jednom od njih.
- Stie poglavar.- upozori najstariji ostalu trojicu.
- Tek sad idu na poligon?- ispod glasa e njegov drug - Pitam se to je njih dvojicu
zadralo cijeli dan unutra?- zapita se svejednako stojei u stavu vojnika.
- Po tome kako su namrgoeni neto je veliko u pitanju.- zakljui prvi.
- Moe se kladiti u to.- dobaci trei vojnik.- Ne bi oni propustili vjebanje s vojnicima da
nije tako.- Poput jastreba vrebali su pogledima svaki pokret dvojice vrstih mukaraca koji su
bili predmetom njihovog razgovora.
Dugim koracima poglavar i njegov prijatelj gazili su za svojim izduenim sjenama prema
istonoj strani utvrde. Svakidanja uurbanost vladala je prostranim dvoritem, no zaposleni
ljudi i u urbi su ispod oka skriveno pratili kretanje svog poglavara i micali mu se s puta. Bio
je mrano raspoloen i to nije moglo proi neopaeno svakome tko ga je pogledao. Hladna
odlunost zategla mu je crte lica u kamenu masku. Ledeni izraz ukoene smirenosti na
njegovom licu bio je u suprotnosti s bijesom koji mu je sijao iz oiju. Patrick MacKinlay je bio
itekako bijesan. Bez rijei je sluao onoga do sebe, ali se na njegovom licu nije vidjelo koliko
mu se ne svia to to uje. Michael je svako toliko govorei okretao i glavu prema svom
poglavaru i to samo zato da bi ga pritom strijeljao mrkim pogledom. Koliko god bio naviknut
na to, ovog trenutka njegovoj ljutnji nimalo nije pomagao poglavarov mir i vraja leernost
kojom je uvijek drao kontrolu i red. Dovraga, zato si taj ovjek bar jednom ne dopusti
pokazati to osjea, kao svi ostali ljudi, pjenio se u sebi Michael? Njegov mladi poglavar kao
da nije primjeivao ili nije mario za prebacujui pogled kojim je prijatelj okrznuo njegovu
visoku pojavu. Nabori tartana omotanog mu oko tijela u struku su stegnuti i irokim

remenom privreni preko bijele lanene koulje dugih rukava s viestruko ovijenom
kragnom bijelim tankim alom vezanim pod vratom preciznim vorom. O lijevom mu boku
privren ma dodatno osiguran za noenje remenjem preko konog prsluka. Svakim
korakom pled prepoznatljivog MacKinlijevog uzorka mu se jednako energino gibao u
skladu s pokretima njegovih snanih bedara. Naizmjenino posloene dvije nijanse zelenih
kvadratia dobro su znane klanovima na cijelom visoju. Smea kosa pada mu preko
ramena i zaokruuje lice, ogrubjelo od vjetra i sunca. Visoko elo, debele guste obrve
nadvijene iznad otrog pogleda plavetnih oiju, iroki pravilan nos koji se sputa prema
punim usnama. Obrazi i vrsta etvrtasta brada obrasli su jednodnevnim ekinjama.
Natprosjeno visok i dobro razvijenih miia izgledom ne zaostaje za izgledom
zastraujueg Vikinkog ratnika. Lijeva ruka poivala mu je na drci maa.
Unato njegovom mrkom pogledu mladi je poglavar zadrao prividno miran izraz lica za
razliku od svog pobonika na ijem se licu bez greke ocrtavalo loe raspoloenje. Toliko
loe da ga nije mogao drati u sebi.
- Prokletstvo, ni danas nita! gotovo zaurla Michael i ispue zrak poput razjarenog
bika. - To je ve sedmi dan kako tapkamo na mjestu!
Guste mu se obrve skupie iznad sijevajueg pogleda tamnih oiju, a kosa posvijetlila
od sunca od bijesa mu se dizala pri pomisli da tamo neki neprijateljski vojnici njukaju bez
njegovog znanja po njihovoj teritoriji. Po zemlji njegovog poglavara, ovjeka s kojim je
odrastao i za kojeg bi bez razmiljanja dao ivot. Michael veliinom i snagom nije zaostajao
za svojim prijateljem i poglavarom, ali urednost njegove odjee zaostajala je itekako.
Nemarno razvezana pranjava koulja otkrivala mu je maljava prsa dok su mu njezini
ispasani krajevi visjeli preko pleda. Ljutilo ga je to taj isti Patrick, po njegovom miljenju, ne
pokazuje bijes koji je bez ikakve sumnje kolao u i njegovim venama. Za razliku od njega,

lako raspaljiva Michaelova narav nije mogla dugo podnijeti prividni mir. Mrani pogled i
vrsto stisnute eljusti njegovog prijatelja nisu po Michaelu bile dovoljan odgovor na
bezobrazni Orrockov prijestup. Kako dovraga moe biti tako miran? Michael divlje utne
nogom kamen ispred sebe. Doavola! On je imao potrebu kleti i udarati.
- Doavola, Michael! Jebeno sam svjestan da smo bez ikakvog traga?! - jednako grubo
otrese poglavar.
Doavola i Michael! Poglavar se nekoliko trenutaka prisilio ne izgovoriti nita, morao je
zadrati kontrolu. Ako dopusti da Michaelova nestrpljivost prijee i na njega, uskoro e
izgubiti zdrav razum i kontrolu nad situacijom. Morao se sabrati, sigurnost klana vanija je od
njegove elje za osvetom. Donekle mirnije se obratio prijatelju.
- Ruke su mi vezane. Ne mogu nita poduzeti dok gad ponovo ne pokua ili dok ne
otkrijemo to trai na mojoj zemlji.- Po reskom tonu i nainu na koji je skupio obrve Michael
je zakljuio kako i njegovog gospodara to izjeda kao i njega, moda jo i vie i da mu je
njegovo inae poznato strpljenje pri kraju.
Glasni pla djevojice, nedaleko od bunara, na kratko privue smrknute poglede
mukaraca. Pored velikog korita za napajanje konja debeljukasti djeak ju je snano
potezao za kosu dok je tene u njezinom naruju skialo jednako glasno kako ga je pritiskala
ne doputajui da joj ga druga dva djeaka otmu. Natezanje je prestalo im su djeca spazila
vlasnike surovih pogleda pred kojima se prikovae na mjestu od straha. Djevojica
umrljanog lica suzama iskoristi priliku i ne pogledavi nikoga otra s psiem.
- Tko se, dovraga, brine o toj djeci?- zagrmio je Patrick i zaokruio otrim pogledom po
dvoritu.
Nitko od onih koji su se nali u blizini i mogli uti njegovo pitanje gledajui ljutito lice
svog poglavara nije se usudio odgovoriti. Kad je i onih nekoliko ena koje su u nedoumici

oklijevale ipak na kraju pognulo glave i uklonilo se pred poglavarevim strogim pogledom
Patrick u nevjerici zakljui da nee dobiti odgovor, to je bilo van svake pameti. Nitko ne
ignorira poglavara?! To to je on poglavar tek tri mjeseca ne znai da se pravila smiju kriti!
Morat e se pozabaviti uspostavljanjem discipline. Samo, drugi put, sad nije imao vremena.
- Trkom kui!- Djeaci se poput poplaenih pilia razbjee pratei smjer mone
poglavarove ruke kojom im je potvrdio da su slobodni i da su izbjegli kaznu.
Michael ih isprati mranim pogledom.
- Treba im vrsta ruka, ako mene pita.- jo uvijek u mislima na Orrocka zlovoljno se
istrese Michael.
- Ti to mene poduava?- Hladno upita Patrick i pomisli, jo jedan kojeg treba podsjetiti
tko je ovdje gazda.
Michael ravnoduno slegne ramenima. - Klan te dri hladnim kad su djeca u pitanju. -
Nervozno popravi remen oko struka iako za tim nije bilo potrebe.
Patrick svrne k njemu ledeni pogled. Naravno da je to znao, slegne ramenima.
- Hladan nije isto to i okrutan. Premladi su da bi razumjeli za to ih se kanjava, koja
svrha onda?
- Nemam pojma, pita krivu osobu. Bavljenje djecom je enski posao.- potpuno
nezainteresirano Michael je izrekao tu injenicu ne skrivajui da mu se ivo fuka za tu
temu.
- O, oprosti, zaboravio sam!- zajedljivo uzvrati poglavar - Pravi mukarci istresaju se na
slabijima od sebe.
Michael ljutito frkne nosom na njegov posprdni ton.


- Nije mi do zajebancije, Patrick, ljut sam. Dovraga! - nervozno proe prstima kroz kosu,
a onda doda neto mirnije. - Ta balavurdija mi je prekinula misli o prokletniku, nisam se
mislio istresati na njih.
Patrick ga odmjeri skupljenih obrva.
- Morat e ti jo poraditi na tome, dobro je otac govorio. Strpljenje ti nije jaa strana.
Prelako plane, ovjee.
- Takav sam!- Michael se buntovno pljesne tekom rukom po bedru. - Ne mogu svi biti
hladne glave. Izazivaki je gledao u prijatelja mislei na njega, no on se kratko kimnuvi
naoko sloio. Njegove rijei govorile su neto drugo.
- Za tvoju informaciju, prijatelju, ni sam trenutno ne stojim drukije. Daleko sam ja sad
od hladne glave. Ali, to nita ne mijenja. - Pogledom je ispratio pranjavog glasnika koji je
na trenutak zastao nedaleko od njega, znaajno odmahnuo glavom i nakon to mu je
poglavar dao doputenje produio vodei konja prema pojilu.
- Srljajui neemo nikuda stii, Michael.- smireno nastavi poglavar.- I meni utroba gori
od elje da ga smlavim, kao i tebi. Bilo bi bezumno lutati po visoju i loviti duhove dok ne
saznamo koji mu je cilj.
Michael frustrirano uzdahne gledajui za glasnikom. - Opet nita! - Iskoio bi iz vlastite
koe od muke da je ikako mogao. - Sto puta bih radije po visoju lovio maglu, kako ti to
kae, nego ovako bespomono sjedio ovdje. Ovo ekanje me ubija. to mu je, dovraga,
toliko vrijedno da se usudio ovako riskirati?- Po tisuiti put zapita se Michael vapei
pogledom prema nebu.
Patrick glavom odvrati na bojaljiv pozdrav mlade slukinje u urbi izmeu ijih ruku viri
puna zadignuta pregaa poljskog cvijea koje je, kao i svaki dan, njegova majka iz nekog
samo njoj znanog razloga prije nego sluge iznesu jela neumorno svaku veer slagala po

dugakim stolovima. Bila je to uvrnuta navika, Patrick je nikada nije do kraja razumio. Po
njemu je svrha stolova bila neto posve jednostavno. Slukinje na njih postave hranu i pie.
Ljudi posjedaju okolo njih, napune eludce i odu. Cvijee tu nema nikakvu svrhu. Pitao se
zato to sluge i dalje rade kad majka ve sedam dana ne izlazi iz kreveta. Jedino
objanjenje kojeg se u tom trenu dosjetilo bilo je budalasto koliko i samo postavljanje cvijea
na stolove. eljeli su da sve izgleda onako kako je njihova draga gospodarica uvijek
zahtijevala, kao da je s njima. Koliko god to bilo uvrnuto bilo mu je drago to su sluge
njegovoj majci iskazivale toliku panju iako razumno gledajui to i nije bilo udno. Njegova
majka bila je omiljena u cijelom klanu. Usmjerio je misli natrag i nadovezao se na
Michaelove rijei.
- Jo ne znam to Orrock eli, ali jamim ti da u saznati. Jedno je sigurno s tim u vezi:
eli to pod svaku cijenu i pokuat e ponovo. Nisu se njegovi vojnici sluajno zatekli na
visoju. Patrick odgovori sigurnim glasom.
- Naravno da nisu, predaleko smo mi od njihovog ravniarskog dijela.- Michael kimne.
Bili su poslani tono k tebi i to s jasno odreenim ciljem. U pitanju je kraa, nema to drugo.
Po svemu sudei skupina koju ste sasjekli nije stigla uzeti ono po to je dola.- nije skrivao
zlobno zadovoljstvo zbog te injenice.
- Nije nala ono po to je poslana. - naglasi Patrick i krene prema kapiji. - Na mom su
terenu. Sa zadovoljstvom u mu to maznuti ispred nosa, bez obzira, makar bilo bezvrijedno.
Dovoljno mi je da ga Orrock nee dobiti.
Michael nestrpljivo odmahne glavom i nastavi uz njega.
- Otposlao si tolike vojnike irom naeg teritorija, a jo ni glasa od nijednog od njih.
Trebao sam ja ii s njima.- prepotentnom sigurnou aludirao je da bi u tom sluaju ve sve
bilo razjanjeno.

Patrick nestrpljivo odmahne glavom.- to oekuje? Orrock jest pohlepna nitarija, ali
sigurno nije toliko glup da sve svoje pse tragae poalje na isto mjesto. Moji tragai e ih
pronai, pitanje je vremena.
- Samo da i oni ne slijede va primjer kad ih nau!- Mrzovoljno e Michael. - Mogli ste
ostaviti bar jednog od tih takora zaista ivog?! Ovaj kojeg ste donijeli bio je ve onda vie
mrtav nego iv.
- to smo po tvom miljenju trebali?- Naceri se Patrick bez aljenja.- Nasrtali su na nas
kao bijesni psi.
- Znai obeana im je bogata nagrada? Za to, dovraga?!
- Trebali su neto vratiti. Mathias kae da su to bile posljednje rijei prokletnika koji je
ispustio duu prije nego mu je otkrio to.
- O, kad smo kod naeg iscjelitelja, eno ga kod Maude. Glumi nesretnika i utapa svoj
neuspjeh u pivu. Moroga to mu se nezahvalnik usudio umrijeti. I to nakon to ga je on krpao
cijeli dan.- naceri se Michael.
- Sere. - obrecne se Patrick.- Znao je da onom nema spasa im ga je vidio. Uiva kad
ga Maude tetoi.
Patricku je itekako bilo poznato da je njihova domaica bila rame za plakanje svima
koji su trebali utjehu ili samo nekoga tko ih je voljan sluati. Pravilo, da ako Maude neto nije
znala, nije se u dvorcu ni dogodilo. Odgonetnuo je to tek gledajui stvari oko sebe oima
odraslog mukarca. Kao djeca, Patrick, Michael i Alec vjerovali su da je vjetica jer, kako bi
u suprotnom znala da su se stvari dogodile i prije nego zaista jesu. Bila je to gotovo
svakodnevna pojava dok su bili djeca. Prljave i raupane, Stephen ih je svu trojicu dovlaio
pred nju, a ona bi objeruke udovoljavala njegovim vapajima za njezinom pomoi. Istina,
grdei ga cijelo vrijeme kako se kune da e ga zadaviti vlastitim rukama ukoliko se to ponovi.

Usprkos svim svojim poslovima i obavezama svaku je veer posljednji put svojim vjetim
rukama (nekada i grubim krpama) dovodila koliko toliko u red njihova lica, ruke i odjeu kako
ne bi za stolom sramotili majku. Njima pak nije bilo jasno u emu je razlika kako izgledaju i
kakvo je zlo u tome to su prljavi i neuredni. Takvi su se najbolje osjeali i zato su onda u
velikoj dvorani uvijek morali sjediti uredno utegnuti i isti. Michael to ni dan danas nije
prokljuvio, no valjda iz navike svaki put kad se sprema ui u veliku dvoranu ovla poravna i
zategne odjeu.
Prolazei pored straara obojica odvrate na pozdrav kimnuvi glavom, prou ispod
kamenom nadsvoenog prolaza i zastanu s vanjske strane.
- Dovedi mi Stephena. zapovijedi Patrick prijatelju promatrajui vidik koji se pruio
pred njima.
Ispod brijega, pri ijem je podnoju stajao pruala se livada. Daleko naprijed mijenjala je
svoj klizei, ravni oblik i zavravala prekrivajui nekoliko pitomih breuljaka koji su se
pretakali jedan u drugoga. Razbacana stada neostrienih ovaca i dugodlakih, upavih
goveda pasla su posljednje zalogaje jo uvijek svjee trave. Sputala se no i brini pastiri
ve su ih poeli skupljati. Uskoro e ih potjerati kui i spremiti u ograene torove i staje,
pomusti sve one koji su davali mlijeko i sve to prije veere. Livadsko raskono zelenilo u
daljini je zavravalo okrueno nepreglednom umom, a zamijenilo ga je leprava rapsodija
jesenjih boja lia visokih stabala.
Sokolov krik prolomi se visoko u zraku i Patrick skrene pogled prema njemu. Ptica se
obruila iz visine i vratolomnom brzinom strmoglavo se sputala prema slamnatim krovovima
iz ijih se dimnjaka uzdizao sivi dim. Ptica u letu zgrabi mia sa seoskog puta koji vijuga
izmeu drvenih kuica. U susret zalazeem suncu odleti preko ljudskih nastambi i s plijenom
nestane visoko u zraku. Tono iznad oblinjih korala s konjima. Iza njih livadu su naikali

stogovi sijena i raene slame sve do samog podnoja brdaca i kao kositreni vojnici stajali i
uvali ulaz na vrh brdaca ka onima koji su sad bili blagopoivajui u miru.
Vjetar donese primamljiv miris ovjeg gulaa koji obojici mukaraca zagolica njuh i
podsjeti da je vrijeme veere blizu. Sudei prema mirisu jela koje su vrijedne ene kuhale
svojim muevima u njihovim domovima, njegovi e vojnici, nakon cjelodnevnih dunosti i
vjebanja dobiti zasluenu veeru, zakljui Patrick i okrene glavu prema njima. Kako se
Michael nije ni pomaknuo s mjesta na njegov zahtjev suho mu ponovi.
- Jo danas, Michael, ako je mogue.
Michael se naceri prije nego se pokrenuo prema suprotnoj strani livade. Pratio ga je
Patrickov zadovoljni pogled koji se raspe preko dvjestotinjak vojnika. Njihov voa nije imao
zamjerke prelazei iskusnim okom preko skupina svojih vojnika. Gortaci su srani sami po
sebi, no ovako svaki dan vjebajui postajali su nesalomljivi. Jedni vjebaju gaanje
ispaljujui lukom strijele u udaljene slamnate mete, drugi usavravaju izravnu borbu
odmjeravajui meusobno snagu, prsa o prsa. U masi do pasa golih mukaraca, preznojenih
od napora, lete i izmjenjuju se udarci maeva, sudaraju koplja, motke i sjekire. Ratnici ne
tede svoje miie u elienju tijela i duha. Nitko ne miruje dok livadom odzvanja glasni
zveket oruja popraen glasnim povicima, stenjanjem i poklicima mukaraca ponesenih
arom borbe, jer svaka vjetina koju ovdje usavravaju dobrodola je u pravoj borbi. Tamo je
vrlo tanka linija izmeu ivota i smrti. Dovoljan je jedan krivi korak ili potez i ode glava. Svi su
oni svjesni da u svakom trenutku moraju biti spremni za bilo kakav poduhvat u koji ih voa
povede. Zato je trava pod njihovim izmama davno izgaena i nestala i samo njezini alosni
ostatci, mjestimice razbacani po pranjavoj zemlji podsjeaju da je tu nekada bila livada.
Sada je to poligon za vjebu na ijem se samom rubu okupila glasna skupina vojnika u
oveem krugu. Glasno navijaju, meusobno se nagurivaju i zadirkuju. Ne smeta im praina


koju podiu dvojica zadihana mladia u sredini i meusobno akama dokazuju snagu. Svaki
stoiki podneen udarac koji suborci nesmiljeno izmjenjuju izmami klicanje i pokoji saaljivi
uzdah onih oko njih. Nakon bezbrojnih udaraca dvojcu u okruenju kao da je dosadilo pa se,
uz glasno odobravanje svojih drugova, u iznenadnom stisku vrstih miica pograbie i kratko
se nagurivajui zavre na zemlji nastavljajui se hrvati i valjati u praini. Bodrenje i navijanje
se pojaa, iako se i dalje pitanje pobjednika nije naziralo. Izgledi su obojici podjednaki.
Smeokosi div grubog lica snano je pritisnuo plavokosog ljepotana na zemlju.
- Popravi mu malo lini opis, Peter!- doviknuo je onii upavi vojnik sa strane, zadiui i
namjetajui uzbueno remen oko svog irokog struka.
- Pokreni se, Alec! Ian e veeras izgledati primamljivije tvojim oboavateljkama nego
ti.- Trknuvi znaajno nacerenog druga do sebe visoki mravi gortak bodrio je mladog
ratnika na zemlji.
- S razbijenim nosom moda nee biti omiljen kod ena kao inae.- odbrusi Ian.- Ostat
e neto i za nas ostale. Crveni mu se debeli obrazi iznad guste brade veselo podigoe
kako se nacerio. Ianov komentar naie na veselo povlaivanje ostalih dok je podigao
pogled prema, za glavu viem, Stephenu.
Kutrava Stephenova glava potvrdno klimnu, a na lice mu se navue izraz veselog
gaenja.
- Da se koji put opere, Iane i da manje loe siguran sam da bi se nala neka dobra
enska dua koja bi ti se smilovala i dopustila da kod nje umoi svog pijevca.
- Ni za kakvu ensku ne bih se odrekao piva!- zgroeno uzvrati Ian.- I za tvoju
informaciju, drukane, ne prati mene nikakva sua oko tih stvari.- Hvalisavo se naceri
zadovoljno gladei debelim prstima neurednu bradu.


Stephen ga odmjeri saaljivim pogledom od glave do pete. Gusta brada inila je
kontrast rijetkim masnim uvojcima koji alosno vise preko njegovih uiju, prljave i razdrljene
odjee. Ian zaista nije bio prizor koji bi imponirao enskom rodu, no ono to bi ih sigurno
tjeralo od njega bio je kiseli miris koji se irio oko njega.
- Smrdi ko tvor, ovjee! Sumnjam da bi te ovakvog i jedna eljela dotaknuti tapom,
a kamo li dopustila da joj prie u krugu od deset metara. - naruga se prijateljski Stephen
koji je bio ista suprotnost.
Kao jednom od zapovjednika MacKinlayeve vojske ne samo da si nije mogao priutiti da
svojom neurednom pojavom (ne daj Boe) sramoti poglavara, nego je njegov izgled, prema
miljenju njegove ene, bio odraz njezine valjanosti kao supruge i to mu nije dala smetnuti s
uma otkad ju je uzeo za enu. Trebalo je dosta vremena da se navikne na njezine zahtjeve,
ali kako nije poputala, nije ni primijetio kad se, malo po malo, naviknuo i kad je poeo
pridavati panju svom izgledu. Nakon svojih odraenih dunosti s vojskom jo na samom
poligonu njegova je odjea ve bila uredno namjetena, a svaki remen postavljen i precizno
zategnut, taman toliko koliko treba. Tragovi praine bili su vidljivi i na njegovoj smeoj kosi,
podianoj na kratko.
- Misli da e njih dvojica nakon ovoga mirisati kao rue?- Ironino upita Ian i trgnu
glavom prema Peteru i Alecu.
Stephen zakoluta oima prema sve tamnijem obzoru na nebu. Ma, emu pokuavati?
Ian se ne da krstiti kad je u pitanju lokanje. Nije elio dalje navaljivati. Ian je i takav ipak bio
jedan od njegovih vojnika na koje se uvijek moe raunati. Brz na mau, hitar na konju, ali
glavno odlije bila je njegova nepogreiva sposobnost gaanja lukom i strijelom. Odustao je
od kritiziranja i pogledao u borce na zemlji koje mu je Ian pokazivao.


Ni jedan nije pokazivao znakove umora ili odustajanja. Borba na tlu nastavlja se iz
minute u minutu istim intenzitetom. Isprepliu se miiava tijela, snane ruke i ilave noge ne
bi li koji od njih prikovao onog drugog vrsto za tlo i zadrao ga tako. Alec zada gromovit
udarac protivniku u bradu to izazove glasno odobravanje publike.
- Dobar udarac, Alec!- vikne vatreno Ian.
Stephen na njegovo djetinjasto ponaanje odmahne glavom. Kako taj mulac od Iana
nikako da shvati? Alec je naprosto enama bio neodoljiv. Onako visok, vitak, umiljatog,
Apolonovog lica s crnim kovravim uvojcima do preko ramena i slatkorjeiv kakav jest,
smotao bi svaku enu samo jednim pogledom svojih bistrih crnih oiju. ene su se bacale na
njega, ali ni on nije bjeao od njih. Uzimao je ono to one nude, a pritom bi se svaka od njih
osjeala kao da je jedinstvena i posebna u to bi ih Alec uvjerio te noi. Idui dan bi je
zaboravio.
- Ako nisi primijetio, navija za Aleca, blento.- Dobaci netko sa strane Ianu. - Misli da
bi ti mogao udijeliti koji savjet?
- Moja udoviica se jo nije poalila na mene, koliko znam. Napuhano odvrati Ian
pratei borbu. Kad je Peter silovito tresnuo Aleca o zemlju, Ianu se isti as lice iskrivi u
suutnu grimasu.
- Zato to je prvo obloe pa se nijedno od vas niega poslije ne sjea.- naruga mu se
Stephen.
- I to je u tome loe, pitam ja tebe? Dobro njoj, jo bolje meni.- odgovori veselo Ian na
veselje ostalih koji prasnue u smijeh.
Patrick se nalazio predaleko od vesele skupine da bi mogao uti razloge njihovog
smijeha. No kako su straari uvijek bili upueni uglavnom u sve to se dogaalo u njihovom
vidokrugu potraio je objanjenje od njih.


- Nita posebno.- odgovori mu mlai vojnik i naceri se.- Peter poduava Aleca
izraavanju.
- Otkad to Alecu treba poduka?- Patrick podigne obrve.
- Otkad je Peterovu curu nazvao obinom nepoeljnom gnjavatoricom. - Peteru se to
nikako nije svidjelo.- Vojnik zatrese glavom.
- Ne udi me. Doda njegov stariji drug.- Bi li ti dozvolio da ti netko vrijea curu?
- Naravno da ne bih.- strastveno odbrusi vojnik.- Da netko tako nazove moju enu,
razbio bi mu zube isti as i natjerao ga da ih proguta.- mahnuo je stisnutom akom kako bi
mu poblie doarao zamisao.
- Imao bi pravo na to.- sloi se Patrick, na to mladi poskoi od radosti.
- uje?- tresne po ramenu onog do sebe.- Poglavar nije oenjen, a zna da enu smije
vrijeati samo njezin zakoniti mu. Takav je zakon, to znaju i ptice na grani, moj drukane.-
velevano zavri sav pun sebe.
- Aha. Vjerujem da e i onaj paun dolje konano nauiti lekciju.- stariji straar pokae
prema livadi.- Peter e ga nauiti akama.
- Ne bih se kladio- brbljavac je neodluno zastao, a zatim upitno pogledao u
poglavara.- Ni Alec nije maji kaalj?
Patrick odmahne glavom, nije se elio baviti time. I da je imao enu, a nije, kraj
problema s Orrockom sigurno ne bi razmiljao o tome kako se treba ponaati u braku i
kako e tko to nauiti. Bila je to samo jo jedna prijateljska razmjena miljenja, kako je
uobiajeno, vojnicima omiljen nain oputanja na kraju dana i nita vie. Patrick, kimne
straarima i nakon jo jednog pogleda na svoje zabavljene vojnike zaputi se natrag. Pogleda
prema glavnom ulazu i nije mu se svidjela ivost koja je tamo vladala. Slukinje su svojim
poslovima letjele gore dolje preko irokog stepenita. urile su udovoljiti zahtjevima svoje

gospodarice koja je, za razliku od onog kako je to uobiavala raditi svaki dan( u velikoj
dvorani diktirati naloge i nadzirati i najmanje sitnice u pripremama za veeru), iz nepoznatog
razloga nemono leala u krevetu. Nije bio raspoloen stati pred njezin beivotni pogled.
Gledajui je, jutros kad ju je zadnji put posjetio, bio je toliko obeshrabren njezinim stanjem
da je gotovo poelio ono njezino zanovijetanje koje mu je do neki dan ilo na ivce. Kad je
svaki njihov razgovor, na njegovo sve vee nezadovoljstvo, zavravao pitanjem njegove
enidbe. Znao je da e jednom morati udovoljiti toj njezinoj silnoj elji. Sad sigurno nije to
vrijeme. Ima vanijih stvari nego baviti se tim glupostima.
Doavola, napadnuti smo! Suton se nadvio nad dvorcem, ali Patrick to nije vidio. U
njemu je kljualo nezadovoljstvo i nestrpljenje pomijeano s ljutnjom. Prokletstvo! to eli?
Snano je nogom utnuo kamen koji mu se naao na putu. Jedna prokleta rije! Toliko je
falilo! Jebeni kilavac! Mogao je dovraga poivjeti jo toliko da izgovori jednu jebenu rije!
Nije se obazirao na zauene poglede dok je krupnim koracima prolazio dvoritem. Skrenuo
je prema istonom krilu dvorca. Zamiljeno je hodajui pratio debeli zid sve dok se nije
naao kako stoji s rukama prekrienim na leima i zuri u vrh istone kule. Obasjan suncem
inio je jo tamnijima njezine sive zidove. Tamnima, kakva joj je ve dugi niz godina bila i
svrha. Kula, u ijim su odajama nekada bile smjetene dvije male djevojice i njihove dadilje
zjapila je prazna mrtvakom tiinom. Nekada je odzvanjala djejom vikom i smijehom. U
njihovim odajama bilo je uvijek veselo. Nikad ne bi priznao koliko je uivao kad bi ih u
rijetkim prilikama odlazio vidjeti, ako bi danima padala kia pa ih majka nije izvodila u
dvorite i koliko mu je bilo ugodno. Zrak je bio ispunjen sladostrasnim mirisom kao nigdje
drugdje u dvorcu a jo i sad se sjeao mirisa crne kose na glavi malene Male Jane kako ju je
nazvao radi njezine sitne grae. Pamtio ju je kao Malu Jane, oku ugodnu patuljicu, no
napornu, brbljavu i uvijek u pokretu. Mirisala je na rue. Vrlo brzo nitko u dvorcu nije ju

spomenuo drugaije nego imenom koje joj je on nadjenuo, za sve njih bila je jednostavno
Mala Jane.
- Izgleda kao da nikad nije gorjela.- Iz misli ga prene Stephen, koji mu se zadihan
pridruio.
Znao je da ga njegov utljivi gospodar nije zvao zbog kule u koju je bio zagledan i da je
posve opravdano bio ljut. Stephen nije oekivao potvrdu svojih rijei, jednostavno je rekao
ono to je mislio. Nastavio je utei promatrati obnovljenu kulu stojei rame uz rame uz
mladia uz kojeg su ga vezale vazalska dunost i prisega.
- Gdje je Michael?- osvrne se poglavar.
- Dolje.- Stephen leerno mahne podignutim palcem preko ramena.- Mora se ispuhati.
- Ne prestaje se pjeniti to ga nisam pustio s vojnicima u potragu.- ree Patrick.
- Zna njega.- suho e Stephen.- Do sad se sigurno potukao s nekolicinom.
- Zabranio sam mu da ide jer nema smisla, ali ne? To naravno nikako ne dopire u
njegovu tvrdu tikvu- ljutito e Patrick.- Blesan i dalje pizdi! Misli da oklijevam?! Da imam
kakav trag, misli da bih bio tu?
Stephen se naceri.- Vraga. Ve bi gazio Orrockovu vojsku.
- Okolnosti zahtijevaju strpljivost.- nastavi poglavar.- I sam bih najradije zajahao i otiao
u potragu, vjeruj mi. Orrock se drznuo taknuti u moje. Po drugi put! to god on tu traio
pripada meni i budala je ako misli da ima ikakve izglede da to dobije. Ljuto se vara, ne
poznaje on mene, osjetit e to na vlastitoj koi.- Mrnja na mladievom licu i posljednje rijei
izreene kao obeanje bile su itekako blizu onoga to je osjeao i odani ratnik pored njega.
- Prokletnik! to sad gad hoe?- rasrdi se Stephen i s nevjericom odmahne glavom.
Mene ti jo kopa i ono od prije etrnaest godina. O, da! Prokleto me zanima kako je saznao

za Malu Jane? Vojnici koji su bili s nama zakleli su se na utnju, od njih nije. Dovraga, nije
vidovit! Tvoj otac nikada nije saznao tko mu je to dojavio.
- Nikakve koristi i da je. mirno e Patrick.- Taj nije stigao jo jednom udahnuti iza toga,
siguran sam. Svejedno je. Tada, ni s njim, ne bi mogao dokazati Orrockovu upletenost. Ovaj
put je drukije, njegovi vojnici bili su na naoj zemlji. Taj dokaz ni kralj ovaj put ne moe
porei!
- to ukoliko se to ipak dogodi? - Stephen nije bio radoznao, bio je zabrinut.- Ukoliko
kralj opet zabrani?
- Svejedno. Idem na Orrocka.- Patrickov odluan glas nije ostavljao mjesta sumnji. Nije
se ni pomaknuo iako je Stephen primijetio koliko je napet.
Stephen kimne. Slutio je da e dobiti takav odgovor. Iako se u sebi donekle nadao,
prema mrnji koja je popratila svaku njegovu rije i izobliila njegovo markantno lice znao je
da njegov poglavar nije ni mogao dati drukiji odgovor.
- Shvaam. Ne trebam ni pokuati, nema niega to bi te moglo sprijeiti, zar ne?-
Patrick kratko kimne, a Stephen nastavi.- Jednako, kao i ti, elim osvetu. U uspomenu na
tvoga oca, to je pitanje i moje asti. Unato tomu, dunost mi je upozoriti te da ne srlja. Nije
mudro ii protiv kralja.
Patrick zakripi zubima.
- Ve etrnaest godina Orrock mirno spava ba zbog te kraljeve odredbe i smije nam se
iz svog brloga.- ljutito je stisnuo pesnice, no glas mu je odisao ledenom otrinom kad je
izgovorio poput svojevrsnog obeanja.- To namjeravam promijeniti.
- Uz tebe sam.- sigurno ree Stephen i nastavi.- Jo ja nisam za odbaciti, da zna. Ne
elim umrijeti prije nego kopile plati. Ve me sad svrbe prsti da mu pustim krv.- Lice mu se
zajapurilo od ljutnje.

Patrick je vidio da odani ovjek kojeg je poznavao od djetinjstva i kao nekadanja oeva
desna ruka uvao i poduavao ozbiljno misli svaku rije koju je izrekao. Blago spusti ruku na
njegovo rame.
- Imat e uskoro svoju priliku, ali nemoj se zanositi da e mu suditi netko drugi. - Brzo
je povukao ruku i proistio grlo. Nije bio sklon otvorenom pokazivanju naklonosti i pokuao je
ispraviti dojam grubim glasom kojim je nastavio. - Orrock je moj. Ve bi bili na pola puta do
tog kurvinog sina da odgovor na pitanje kakav su zadatak njegovi vojnici imali na visoju nije
posljednji prokletnik od njih odnio sa sobom u grob.
Nakon toga je zautio i ponovo utonuo u misli. I da su htjeli ostaviti kojeg gada nisu
mogli. Napadali su poput zvijeri i padali pod njihovim maevima poput snoplja. Ve tada se
zapitao zato ba nitko od Orrockovih vojnika nije pokuao pobjei, bar onda kad je postalo
jasno da nemaju nikakvih ansi protiv njega i njegovih gortaka? Obini vojnici ne bi iz iste
lojalnosti gospodaru gotovo nasrtali u smrt, dakle, neto drugo je po srijedi. Nagrada?
Bogata nagrada bi u svakom sluaju bila jai motiv za takvo ponaanje. Dakle? Takvu
nagradu netko bi dao samo u sluaju da se radi o neemu to ima viestruku vrijednost, bio
je jedini logian zakljuak.
Kako je brzo planuo Stephen je isto tako brzo i povratio mir. Nije ga zavarao Patrickov
pokuaj. Poznavao je tog mladia i razumio je gnjev koji ga je razdirao. Znao je koliko mu je
potrebno snage da bi kontrolirao godinama potisnutu mrnju koju je nosio u sebi. Znao je da
je mladi rastrgan izmeu elje da odjuri ravno Orrocku i osveti mu se (nije bilo sumnje da
je sposoban srediti gada) i onoga to kao poglavar mora uraditi, staviti dobrobit klana ispred
svojih osobnih elja. Samo rijetki su to mogli, a Stephen je iz dna due vjerovao da je Patrick
jedan od tih, velikih. Gajio je prema njemu istinsku odanost kao i prema njegovom pokojnom
ocu. Pouzdano je znao da e ostati uz njega, poginuti uz njega ili za njega kao to bi to

uradio za svog vlastitog sina da mu ga je Bog ikada podario. Neka bude po Tvojoj volji,
pomoli se Stephen skrueno i podigne glavu prema zvjezdanom nebu. Pogled mu zapne za
vrh kule. Zavio ga je mrak. Nonu tminu probijala su svjetla goruih baklji razmjetenih
dvoritem. Stephen mahne rukom prema kuli.
- Nisu je smjeli potpaliti.- s gaenjem pljune - ubrad.
Patrick mrzovoljno kimne. Prekinut u svojim mislima gotovo preko volje prihvati
razgovor.
- Paravan. Da se neprimijeeno izvuku nosei etverogodinje dijete. Onakvu
tvrdoglavu, kakve je se ja sjeam, morali su je onesvijestiti da bi je smirili.
Stephen hitro pogleda lijevo desno i kad se uvjerio da ih nitko ne moe uti potiteno
ree.
- Zaboravi to, Patrick. Bilo je to davno.
Patrick nestrpljivo zakoluta oima prema nebu po kojem se mjestimino navlaila
mlijeno bijela maglica. Da zaboravi? Kako to itko moe traiti od njega. udio se kad je
shvatio da je ljutnja koja u njemu ui od jueranjeg sukoba s Orrockovim vojnicima svako
malo prerastala u neobuzdani bijes i koliko malo je trebalo da poklekne i postane isti kao
Michael. Stisnuo je zube. On je poglavar, podsjetio se, mora se suzdrati koliko god ga to
kotalo.
- Moj otac je dao rije! - protisnuo je bijesno.- Misli da je proteklih etrnaest godina
dosta da zaboravim kako je zbog onog kurvinog sina njegovo obeanje pogaeno? To to
je otac mrtav ne znai da e to ostati neosveeno. Ne dok je mene ivog. Nikada!
- Uzalud te to izjeda, mala je mrtva.- pokua Stephen jo jednom.- Koliko god ti
Orrockovih vojnika pobio to nee promijeniti tu injenicu. Tako je to, rekao sam ja odmah da
je sova lo znak. Bilo je odreeno da umre.


Na ove rijei Patrick trgne glavom i ledenim glasom ispravi Stephena.
- Krivo. Lako je za njezinu smrt okriviti lou sreu ili zlu sudbinu. Bilo bi lake da je tako,
ali ti i ja znamo da nije. eli li uti istinu? Pripadala je meni, bio sam odgovoran za nju.
Osim mene ti si jedini bio tamo, sjea se? Nisam izvrio svoju dunost. Nisam je zatitio.
Zato ju je ono lopovsko kopile uspjelo ukrasti i zato je pogaena MacKinlayeva rije dana
umiruem sveeniku. Ja snosim krivicu za sramotu koja je zbog toga zasjenila ast naeg
imena. Jedino osveta moe to izbrisati. Kad se toga sjetim uzavre mi krv, obuzme me bijes
da mislim kako e mi se utroba rasprsnuti od njega.
Stephen nakratko ustukne bez rijei. Na mladievu estinu je bio navikao, no zatekla ga
je gorina koju do sad kod njega nije uo. Brzo se povratio i nastavio.
- Zaboga, Patrick, nije tako. Onda si i sam bio dijete. to si ti mogao napraviti.
Patrick ne odgovori pa Stephen jo ee nastavi uvjeravati.
- Odgovor je nita, kao i sada. Mrtva je. Djed joj isto tako. Nema se kome osvetiti?
Gotovo je.
- Nije. Do sad je to bilo izmeu njega i mog oca, sad su se stvari promijenile. Sin mu nije
nita bolji, Orrock je. Ovo je izmeu mene i njega.
- Isti si otac!- raesti se Stephen.- I on je tako prokleto drao do asti. Poglavar Malcolm
je, tamo gore, sigurno ponosan na tebe. Ja sam obian ratnik i nisam obrazovan kao vi,
plemii, ali dopusti da kaem kako ja na to gledam. Kad je tvoj otac postao poglavarom
naeg klana bio sam nezreo mladac koji je zbog svoje neobuzdane naravi upadao iz nevolje
u nevolju. to da ti kaem, pao sam na samo dno. Tvoj otac dao mi je ansu da promijenim
ivot, primio me u svoju vojsku, dao mi priliku da se dokaem na pravim vrijednostima, da
povratim ugled i ponos. asno sam proivio ivot s svojom obitelji na njegovom posjedu
sluei mu kao poten ovjek. To je on meni dao. To nema cijene. Dao bih bez razmiljanja

ivot za njega ili nekoga od vas, ali ne zato to mi je to dunost nego zato to osjeam da
tako treba. Svaki pripadnik klana osjea i rei e ti manje- vie isto. U nekim stvarima si
jednako krut poput svog oca. Ne kaem da je to loe, samo nemoj dopustiti da te zaslijepi
mrnja i zavede osveta. Otac ti je bio velik ovjek, dao ti je snaan klan u naslijee, misli o
tome.
- I veliki.- mrko ga obavijesti mladi poglavar - Potrajat e dok ga cijelog proeljamo.-
Prikrio je koliko je poaen to je Stephen smatrao potrebnim ispriati mu neto tako
osobno. To je bilo neto to Stephen nije radio, on je u prvom redu bio i ostao vojnik.
- Nije to neki problem, nai vojnici ionako osiguravaju cijeli tvoj teritorij.- sloi se
Stephen.
- To je redovna zatita koju sam duan svojim vazalima, Stephen. Ovo je vie od toga.
Ovo je osobno. Uz to i vie sam nego prokleto svjestan pitanja je li u redu u to uvlaiti klan.
- Ne bojim se ja da e ti ugroziti klan.- sigurno e Stephen.- Isto kao to ne sumnjam
da ni Orrock ni itko drugi imaju anse protiv tebe. Moe se rei da si ti dvostruko sretniji od
oca, ima Michaela i Aleca. Tako mi Boga, kad vas trojica neto naumite ni sam avo ne
moe vas sprijeiti u tome. Klan vjeruje u tebe, njegova budunost je u tvojim rukama i
slijedit e te to god ti odluio.
Patrick kimne.- To je jedino to me trenutno sputava da ne odem i sravnim gada sa
zemljom.
- Ne mora troiti rijei, vidim da ne razmilja ni o emu drugom. Viri ti iz oiju.
- Nisam znao da si vidovit.- dobaci Patrick zlobno.
- Kad si ti u pitanju, mome, ne trebam ni biti. Poznajem te.- zajedljivo odbrusi Stephen.
- Bolje da krene dok ti nisam poeo dokazivati da nisi ni blizu toga.- mukom
bahatou iza koje je probijala djeaka privrenost otrese se Patrick.


Stephen se naceri, pretjerano duboko nakloni poglavaru, otrese, pa namjesti na glavu
kapu koja mu je pri tom bila pala na zemlju, okrene se i fiukajui djeju pjesmicu rugalicu za
tili as izgubi se u mraku.
Oduvijek nas je znao proitati. - Lupe, nikad nam to nee prestati raditi.-
dobronamjerno promrmlja Patrick i okrene se na peti, kako je to radio kao djeak. Za razliku
od toga, misli koje ga isti as nastave opsjedati pripadale su sadanjem vremenu. to trai?
Ili, moda koga?? Zaputi se prema ulazu s neizbjenim mislima na krajnje omraenog
Orrocka. Prvi put je to bila mala Engleskinja koju smo donijeli ovamo. Ta mala napast
spaena je istom igrom sluaja, podsjetio se.
Misli mu odlutae u doba kada je Mala Jane putovala s njima iz Engleske. S njom nije
dobio nita vie nego gomilu hodajuih problema. Poelo je tako da njegovo sudjelovanje u
bitci protiv njezinih progonitelja nije bilo, kako mu se tada inilo ni malo dostojno mukarca.
Dok su njegov otac i hrabri ratnici srano sasijecali Engleze on se borio s trogodinjom
djevojicom. Bio je pravi podvig zadrati tu malu napast na mjestu, iza grmlja gdje se na
svoju sramotu, a oevu naredbu morao sakriti s njom. Iz tog natezanja je na kraju iznio
pobjedu, dodue i nekoliko ogrebotina njezinih otrih zubia. Bio je ponosan na sebe jer je
time makar opravdao oevo povjerenje, ako nita drugo. Jo se vie napuhao od ponosa
kad ga je otac pred svima pohvalio, a ostali su cijenili njegovu ozbiljnost i odgovornost kojom
je izvrio naredbu poglavara. Nakon estokog natezanja u grmlju Jane je pokazala dvije
strane svog karaktera. Naravno, obje uvrnute, prema njegovom vienju. Hrabrost i sranost
kojom se nastojala osloboditi zatoenitva (iako mu je u tom trenutku zadavala puno posla)
bila je prva njezina pozitivna osobina koju je donekle i razumio. Druga stvar, vrag je odnio,
priskrbila joj je njegovu naklonost. Kad joj je postalo jasno da je on zbog toga to je bio vei i
jai pobijedio, zagledala se zaueno ravno u njegove oi. Polako, kao da mu eli pokazati

kolika je to vrijednost razvlaila je rumene usne u velianstveni osmjeh. Zatekla ga je
nespremnog, osjetio se kao da je stvarno osvojio neto vrijedno. Nakon toga udobno se
zavalila u njegovom krilu i na njegovo uenje zaspala. Iako je bio mlad prokleo je svoju
slabost kad je osjetio snanu elju da titi tu malu balavicu. Ta pobjeda, na njegovu nesreu,
donijela mu je apsolutnu naklonost te curice. Kad se probudila ponovo je bila nemirna i
ivahno se migoljila u njegovim rukama, ali bar ga vie nije grebala i grizla. Jo je gore bilo
kad ju je spustio na tlo. Nakon to je neko vrijeme, prema oevoj odredbi po kojoj je morao
paziti na nju( unato svim svojim prosvjedima) na sve strane trao za njom zakljuio je da je
jedini nain da je zadri uz sebe taj da je opet uzme na ruke. Na njegovu sreu ve je tada
bio fiziki znatno razvijeniji od svojih vrnjaka. I tako prisiljen jer je nije imao kome predati,
drei je s njezinim rukama oko svog vrata(kad ve nije imao izbora), sjeo u blizinu oca ne bi
li uo o emu priaju odrasli. Otac ga je s odobravanjem pogledao i kimnuo to je dodatno
napuhalo ponos u Patrickovim prsima. Cijelim putem stvarala je samo probleme, bila je
mirna samo kad je spavala. Za to vrijeme bio je slobodan, no izgledalo mu je da je to uvijek
bilo prekratko. A tu, kod kue? Za onu godinu dana koliko je provela kod njih? Svaki Boji
dan, njezinom krivicom, morao se tui s Michaelom i Alecom. to je drugo mogao, morao je?
Nije mogao dozvoliti toj dvojici budalaa da sline nad njom. Ona je pripadala njemu, otac je
tako rekao kad ga je jo tamo, na putu, pitao.
to emo sad s njom, oe? Nestrpljivo je uhvatio i spustio njezinu ruku kojom mu je
uvrtala uvojak kose. Njegov se otac nasmijao njezinom nezadovoljstvu vidjevi kako je
nabrala nosi.
Uzet emo je sa sobom, to drugo? Naa je dunost tititi je i brinuti se o njoj.
Znai li to da ona sad pripada naem klanu? Patrick je bio ozbiljno zabrinut nad tom
mogunosti.

Tono tako, sad je MacKinlayeva. Prema zakonu njezine zemlje zapravo pripada tebi,
mome.
Bio se nekoliko asaka utke zagledao u vrh svojih izama kao da razmilja o onome
to mu je upravo reeno. Nije se usudio dalje pitati. Od pomisli da je zauvijek osuen biti
dadilja toj maloj musavici skvrio mu se eludac. Bila je to dovoljno velika strahota i bez da
je bila izgovorena naglas. Bijesnim je pogledom poslao u pakao vojnike preletjevi preko
onih koji su se na njegovo nezadovoljstvo glasno smijali njegovoj reakciji. Otac je bio jedini
koji se nije nasmijao i Patrick mu je bio zahvalan zbog toga. Nije vidio to je ratnicima oko
njega bilo toliko smijeno?! Prokleta dadilja! Neoekivano i prisilno postao je upravo to. Bio
bi to i dan danas da je ostala.
Prokleto im sjeme! Zbog njih je mrtva, ubio ju je prokleti vlastiti djed! Njegovom sinu
naplatit u i za tu smrt kad ga se doepam! Zaokupljen mislima nije ni primijetio kad je uao
u prostrano predvorje iz kojeg se ravno kroz iroka vrata ulazilo u veliku dvoranu. Spiralnim
stepenitima sa svake njegove strane vodio je put na kat, a ispred njih zapoinjali su hodnici
koji su vodili u istono i zapadno krilo dvorca.
Stepenicama su odzvanjali urni koraci i Patrick ugleda zabrinuto lice postarije ene
koja se, brino zadignutih rubova haljine, ljuljajui sputala prema njemu. Njezino punano
tijelo zaas je sigurno svladalo spiralno stepenite, a na poznatom okruglom licu pojavi se
olakanje kad je ugledala Patricka. Prema nainu na koji je odmahivala glavom dok je hitala
prema njemu i prema nakrivljenim ustima kao da e istog asa zaplakati Patrick je bio
siguran da neto ne valja. Poznavajui njihovu domaicu tolike godine koje je provela kod
njih znao je da e Maude i bez njegovog pitanja posve direktno istresti to je mui.

- I dalje odbija ustati iz kreveta.- iz oiju su joj prijetile potei suze, no to je nije sprijeilo
da njima sijeva prema poglavaru.- Otjerala me od sebe kad sam joj rekla da to nije dobro za
nju. Patrik, poduzmi neto dok ne bude prekasno, preklinjem te.
Duboko uzdahnuvi Patrick se zapitao za to je tu mogla kriviti njega? Vrlo brzo je dobio
potvrdu da i uvijek sigurna i vrsta domaica, kao i svi ostali pripadnici klana, od kad je
postao poglavar za sve njega smatra odgovornim i oekuje od njega da rijei svaki problem.
Sljedee enine rijei bile su izreene poput otvorene optube iako joj je u glasu titrao oaj.
- Upozoravam te, Patrick. To e se dogoditi ako neto ne napravi.
- Jo uvijek je boli glava? Maude, valjda postoji neki lijek?- staloeno je upita. elio je
smiriti staricu, ali ona kao da se tek naljutila. Stisnute pesnice poloila je na bokove s kojih
su se sputali sve do cipela i irili bogati nabori suknje s kockastim uzorkom klana.
- Moda postoji, ali meni nije poznat.- estoko odmahne glavom.- Ni Mathias nije nita
vie od pomoi. Otjerala sam tog luaka, da zna.- ljutito je frktala i s nevjericom upita svog
poglavara. - to si on umilja? Moja gospa nije opsjednuta!
- Naravno da nije.- ozbiljno se sloi poglavar.- Lake malo, Maude. Smiri se. Moda
netko drugi moe pomoi?- upitno zagleda u njezino uplakano lice.- Bilo tko, Maude? Onaj
koga navede bit e tu prije jutra.- Nadu koju je polagao u njezin odgovor domaica je
utrnula odmahnuvi glavom.
- Bojim se da je kasno. Ne moe spasiti nekoga tko sam eli umrijeti.- zacvili ena
tunim glasom.- Da nisi dopustio vojnicima priati pred njom kako e nas onaj gad ponovo
napasti svega ovoga ne bi bilo. Zna da nikada nije prihvatila gubitak koji joj je nanio.
Sirotica moja, slomila se. Od tada ne prestaje plakati. Vratilo joj se sve ono od prije etrnaest
godina. Bojim se da e je ta alost ovaj put ubiti.- Rukavom je obrisala suze koje su joj
kliznule iz oiju dok je drugi drhtavi dlan spustila na mladievu podlakticu.


- Molim te, poduzmi neto.- moleivo ga je gledala.
Patricka je konula misao kako je usrdna nada koju je ova uvijek portvovna
zapovjednica posluge u dvorcu upravljala u njega jedino to im je svima preostalo.
- Ne vidi, enska glavo da nije da ne elim, nego ne znam to napraviti da joj
pomogne?
Osorno se otresao skrivajui pred njom ljutnju zbog nemoi u kojoj se nalazio. Ako je
ita mrzio, mrzio je osjeati se bespomonim. - Ne vidim to drugo mogu osim pustiti je da
se isplae. Smirit e se ona, nije ovo prvi put da je tako.
- Slaem se ja da nije prvi put.- neustraivo mu se suprotstavi domaica.- Samo, ovaj
put je drugaije. Ovaj put eli umrijeti, Patrick.- naglasi.
Patrick odmahne rukom kao da tjera dosadnu muhu. - Pria gluposti, Maude, od
alosti se ne umire. Ali zato, od maa da. Od mojega e zato umrijeti krivac za sve jebene
suze koje je isplakala. I to bolno i polako. Proklinjat e dan kad je taknuo u MacKinlayeve.
Mrzio je biti stjeran u kut, a u sluaju neobine boljke njegove majke bio je upravo to.
Bilo mu je lake ne misliti o tome kako nema naina na koji bi joj pomogao i zato je mislio o
onome to moe. Osveti. Ponukan zvukom odlunih mukih koraka koji krenue preko
kamenog poda hola Patrick kroz svijetlost baklji rasporeenih po zidovima, koja je zalelujala
pred naletom zraka kad su se teka vrata naglo otvorila i isto tako zatvorila, spazi Michaela
kako uri prema njima. Ponadao se nekoj vijesti, ali Michael se nije zaustavio pred njima
zbog njega. Zapiljio se u uplakanu Moude i nakon nekoliko trenutaka utnje sa zebnjom
pogleda u Patrickovo lice. Pokisli izraz poglavarovog lica na prvi pogled otkrio je mladom
gorostasu da ne sluti na dobro. Stislo ga je u prsima.
- Gospa Agnes?- protisne kroz stisnuto grlo.
Kad je Patrick otresao glavom da nema promjene Michael vidno odahne.


- Na trenutak su me prepale te vae objeene face. Pomislio sam da je ... ne daj Boe
... - brzo se prekrii.- Snana je ona, izvui e se.- Ustvrdi uvjeravajui u svoje rijei i sebe i
njih dvoje.
- Svi to elimo i molimo za njezino ozdravljenje. Bojim se da nam molitve nisu usliene.-
mrcala je stara domaica ije je dobroudno lice ve postalo crveno od plaa.
- Bit e! Moraju! Samo nastavite, nemojte posustati, Maude.- Michael obgrli nesretnu
enu i privue je k sebi. Glasno je cmoknuvi u blijedi obraz potapa je po ramenu.
- Hajde Maude, to e ljudi u dvorani pomisliti kad vide tu tvoju kiselu facu. Pokvarit e
im apetit. Ne eli valjda baciti svu onu finu hranu koju su kuharice pripremile? Osmjeh na
lice, djevojko, gomila poslova eka da je obavi. Najbolje da odmah krene.
Maude se neveselo nasmijei. Nakloni pred njima svoje gojazno tijelo na poklon i svojim
odlaskom ostavi njih dvojicu same u predvorju. Michael je utio sve dok domaica nije
nestala iza vrata velike dvorane. Tad nastavi tamo gdje je stao prije nego ju je otpravio.
- Kad se to dogodi, osobno u odvesti nau gospu u kapelicu i zahvalit u Gospodinu za
njezin ivot.
- Mi nemamo kapelicu.- odsutno ga ispravi Patrick.
Divio se Michaelovom spontanom nainu na koji je, za razliku od njega, taj lako zapaljivi
agresivac dijelio emocije i to na nain koji se ni u kom sluaju ne bi nazvao pokazivanjem
osjeaja ili slabou. Kod Michaela je uvijek tako, bilo da se radilo o ljutnji ili suuti. Nije bilo
pretvaranja, naprosto je reagirao onako kako se osjeao u tom trenutku. Patrick se uvijek
suzdravao i na neki nain oduvijek mu je zavidio na toj otvorenosti.
- Znam da je nemamo, tikvane. A zato, pitam ja tebe?- rukama oslonjenim o bokove
Michael se ratoborno postavio pred svog poglavara.- Majka je oduvijek eljela, a to smo mi
napravili? Uvijek smo to odgaali zbog kojeega. E, pa sad e je dobiti, makar je ja morao

sam sagraditi! I jo neto! Svojim vlastitim rukama okitit u joj oltar cvijeem, onako kako
ona voli!
Oi su mu bile sumnjivo vlane kad je, kao uvijek kad su Patrick, Alec i on bili sami,
gospodaricu nazvao majkom. Onako, kako ga je Patrick vidio samo jednom jedinom
prilikom. Bilo je to nakon ukopa Patrickovog oca, Malcolma. Michael se sa svojom tugom
nosio sam i kao i inae sakrio je od svih, ali Patrick ga je pronaao gdje se zavukao u neki
ugao i nastavio bez pitanja sjediti satima s njim. Nikada to nisu spominjali, ali Patrick je bio
siguran da je njegov prijatelj tada, jedini put od kad ga zna, plakao.
- Stiaj se, Michael. Tvoje deranje joj nee pomoi.- Patrick umorno rukom provue
kroz kosu.
- Kako joj je?- smirenije upita Michael. Isto to pitanje Michael mu je zabrinuto postavljao
svaku veer.
- Nisam bio gore od jutros.- ree Patrick.- Poslao sam po Meghan.
- Vrag me odnio, ako si ti normalan!- isti as Michael ponovo prasne.- Sestra ti treba
roditi svaki as, sad ba i nije za putovanje rekao bih? Vjerujem da joj je dosta njezinih briga.
Alec se zabavlja dolje, ni on sigurno isto nije stigao? Za ljubav Boju, Patrick majka e
pomisliti da smo odustali od nje.
- Maude je sve vrijeme bila s njom. Nisam je otpisao, glupane.- vikne Patrick.
Nije mogao priznati da mu teko pada gledati majku onako slabu i nemonu no nikada
ne bi digao ruke od nje. Pokuali su sve to su znali i mogli ne bi li joj vratili volju za ivotom
no nije bez rezultata. Stalno je plakala, mrcala i leala kao ivi mrtvac u prokletom krevetu.
Bilo bi mu mnogo drae i prihvatljivije da ga je nagovarala na enidbu premda su ti njihovi
razgovori u posljednje vrijeme uglavnom zavravali svaom, njezinim optubama da je bez
osjeaja, da joj namjerno uskrauje unuka, da ne brine o budunosti klana, nastavku


njihovog imena koje e se ugasiti zajedno s njim... Bio je umoran od tih i takvih optubi i
malo po malo sve ju je vie izbjegavao. Bio je on svjestan istinitosti nekih njezinih zahtijeva,
kao nastavak njihove loze. Itekako je elio imati nasljednika, vlastitog sina koji bi nosio
njegovo prezime, ako bi bilo sree naslijedio bi i njegovo oblije kao to je on naslijedio od
svog oca. Znao je i da e se morati jednom pobrinuti za to, no to je podrazumijevalo
enidbu. Samo po sebi to je znailo vjenanje, a to je znailo prihvatiti odgovornost za ivot i
sigurnost zakonite supruge. Problem je bio u ovom posljednjem. Sve je on to ve jednom
proao, kad je dobio Jane i zakazao na najvanijem. Nije zatitio onu koja mu je po nekom
uvrnutom engleskom zakonu glasila suprugom i koliko god to ludo zvualo pripadala njemu.
Zato je umrla. Znao je da nije kukavica, no sama pomisao da bi neku enu nazvao svojom
suprugom bila mu je vie nego odbojna i nije jo bio spreman. Igrom sudbine Mala Jane je
postala i bila jedina enska osoba o kojoj je posve prirodno mislio kao o svojoj. Za sada mu
je odgovaralo da na tome i ostane.
- Znam da je nisi otpisao, tupane, ali moda bi joj to s vremena na vrijeme mogao i
pokazati. ljutito e Michael, a onda e vie za sebe.- Kao da bi se normalan ovjek mogao
odrei majke? Idem ja k njoj.- urno poravna koulju, namjesti remenje oko sebe. Po
njegovom miljenju bio je ureen kako treba. Gospa Agnes e, ako bude u stanju, dakako,
kritizirati njegov izgled pa nije vidio svrhe posveivati tome veu panju.
Odluno se uputi stepenitem i uskoro je grabio po nekoliko stepenica odjednom.
Zaustavio se pred njezinim vratima i neko vrijeme u nedoumici zurio u debelo drvo.
ena koja je umirala s onu stranu vrata bila je jedina majka koju je poznavao. Ona koja
ga je rodila umrla je prije nego ga je stigla poljubiti. Izgubljenih deset godina majinske
njenosti nadoknadila je gospa Agnes obasipajui ga istom panjom i njenou kao i
vlastitu djecu. Meghan se dakako ne broji, ona je ensko. I prilii se da je ona dobila najvie

panje. Odjednom je bio nesiguran kao onaj desetogodinji djeak kakav je bio kad ga je
otac ostavio u ovoj kui.
Naslonio je elo na hladna vrata.
Kao trei sin, potomak svoga oca vlastelina Routliga kojeg su u ovom kraju nazivali
poglavarom, nije imao povlasticu biti njegovim nasljednikom. To je bilo pravo najstarijeg mu
brata i onog roenog izmeu njih dvojice, koji je ocu sluio kao rezerva. Prvoroeni sin
nasljeivao je i titulu i svu imovinu. Michael nije imao puno izbora. Nije ga privlaio lutalaki
ivot viteza najamnika koji bi se potucao po svijetu ekajui da netko uposli njegov ma pa je
molio oca koji mu je bio gospodar da mu dopusti prisegnuti i drugom gospodaru. Razlikovao
se po mnogoemu od svoje brae pa, kako im i nije bio omiljen, nikome nije teko palo kad
mu je to isto otac dopustio. Priznao je da mu je drago to je oev izbor pao na poglavara
MacKinlaya. I, tako, s nepunih deset godina stigao je u njegovu kuu i do dana dananjeg
nije poalio zbog toga. Zajedno s Patrickom prolazio je obuku i postao ratnikom kakav je
sada, a samo zbog njega trpio je sve ono predugo vrijeme u kojem je morao sluati sve one
dosadne uitelje i uiti. Nije ga to zanimalo i stalno je bilo pritubi na njega. Patrickov otac
ak je jednom rekao neka ga puste da sam odlui, Ako momak ne eli uiti, onda ne eli.
Gospa Agnes nije popustila. Taj e deko uiti s naom djecom, uzvratila je svom muu
vrsto poput vojskovoe, Kunem se ako nita drugo, a ono da mene usrei. Pomilovala ga
je tad svojom njenom rukom i poljubila u elo. Od tada vie nikada nije zaspao usred
poduke i nije bilo ni jednog prigovora na njega. Nije da se to njemu neto vie svialo nego
prije, nego nije elio razoarati gospodaricu.
Prenuo se iz misli i prije nego se stigne predomisliti zakuca na vrata. Nije ekao due od
dva udaha koliko je trebalo mladoj slukinji da ih otvori. Naklonila se pred njim i sklonila u

stranu putajui ga proi. Oteale noge jedva je prevukao preko praga u polutamnu sobu u
kojoj je jedva raspoznao veliki krevet. Uao je i zatvorio tiho vrata za sobom.
****
Patrick je za to vrijeme nervozno dugim koracima premjeravao predvorje. Kako
posljednjih godina nije provodio mnogo vremena druei se s majkom, nije se sjeao da je
ikada vidio u ovakvom stanju. Pamtio je kao vrsto prizemljenu i uvijek smirenu. Nije se
sjeao da je njegova, dotad uvijek disciplinirana, hrabra majka ikada odustala od neeg to
si je zacrtala. To je bilo neto novo, mora da joj je oeva smrt pala tee nego to je
pokazivala pred ostalima. Nije znao kako se postaviti u toj situaciji, kako joj pomoi.
Naoigled sviju venula je iz dana u dan. Duboko u sebi nadao se da nee izgubiti i nju tako
brzo nakon oca. Iz velike dvorane dopirao je veseli amor to je znailo da je stigla hrana.
Patrick je nemirno koraao predvorjem i ekao da Michael sie. Nakon pola sata odluio je
poi gore i vidjeti to se dogaa da se zadrao toliko dugo, no ugledao je obeshrabrenog
Michaela kako se, nogu pred nogu, sputa stepenitem.
- Ne eli umrijeti s mrnjom u srcu. - pokunjeno ga je obavijestio prijatelj. - eli
sveenika.- Na Patrickov zablenuti izraz koji mu je uputio pobunjeniki je dodao.- Obeao
sam joj dovesti jednog.
Na Patrickovom licu ugledao je izmijeane nevjericu, pitanje, zabrinutost, iznenaenje i
to ga ponuka snudeno dodati.
- Jo je bljea. Vrag me odnio ako sam juer mogao zamisliti da je to mogue.


- Gdje da joj naem sveenika? - Patrick se obeshrabreno spusti na kamenu klupu kraj
zida. - Stari otac Emanuel lani je preminuo, a koliko mi je poznato na visoju drugog
nemamo.
Michael sjedne do njega. Polet mu je malo splasnuo, no nije odustajao.
- Zauzvrat sam traio od nje obeanje. Svaki dan do mog povratka e neto pojesti.
- Ucijenio si umiruu enu?- zgroeno procijedi Patrick.- I jo si ponosan na to?- Nije to
oekivao od Michaela no bio je zadovoljan njegovim smjelim zahtjevom.
Michael pobjedonosno kimne.
- Pristala je od prve.- Samodopadno uzvrati prijatelju.- Odrat u obeanje makar morao
dovui jebenog sveenika iz same prijestolnice.- Ponesen sreom nad teko osvojenim,
premda tako malim, uspjehom posve ozbiljno se zarekao.
- ekaj malo?- Patrick nabra obrve.- Sjeam se da se prije nekoliko mjeseci spominjao
neki sveenik ovdje.- Protrljao je elo trudei se sjetiti detalja s tim u vezi.- Navodno je traio
da ga na susjed Melville primi.- dosjetio se.- Izgleda da ga je ovaj odbio. anse su male, no
nije iskljueno da on zna njegovo sadanje boravite.
- Moda nam se posrei.- s nadom se sloi mladi do njega.- Prvom zorom kreem k
njemu. Dalje u vidjeti. Ako ne uspijem s Melvillom raspitat u se kod nadstojnice u
samostanu. asna majka Margareta prijateljica je gospe Agnes, sigurno e pomoi ukoliko
neto zna.
Vrata se opet otvorie i na njima se ovaj put ukae snana Stephenova silueta.
Zaokruio je pogledom po predvorju i zatvorivi vrata krene prema onima koja su vodila k
veeri. Iznenada kao da se neega dosjetio zastane i okrene se k mladiima.
- A to je s vama dvojicom? Nemojte mi rei da vi niste gladni?- svoje pitanje Stephen je
popratio lukavim smijekom na to padoe dva istovremena odgovora.


- Ne tie te se.
- Naa stvar.
- He, he. Jasna stvar, vas dvojica ste u pravu. Da vidimo, to bi ovaj put moglo biti
uzrokom tog vaeg prozirnog dranja. Da pogodim? Smislili ste neku psinu ili ste neto
skrivili?- toboe se patio razmiljanjem.
- Bla, bla, bla! Morat e nai nekog drugog kome e popovati, Stephen. Mi smo
prestari za to.- naruga se Michael hladno.
- Aha. Vidim. ozbiljnim glasom uzvrati Stephen, no lice mu poprimi podsmijeljiv izraz.-
Cmizdrite jedan drugome kao i kad ste bili djeca. Ajde, mulci jedni, mene ne moete
prevariti. Ako ovaj starac moe biti od pomoi, trebate samo traiti. To je valjda jasno i
klipanima kao to ste vas dvojica.- Gledao ih je s neskrivenom simpatijom da mu nisu mogli
zamjeriti rijei kojima ih je upravo namjerno vrijeao.
- Da sam na tvom mjestu, Stephen, paljivije bih birao rijei kojima nazivam poglavara.-
Naceri se Michael.-
- uo je on od mene i gore, Micheal, ne izmotavaj se na taj raun.- odbije Stephen.- Ne
vidim da mu je neugodno?-
- to bi ti, da se crveni poput djevice?- grleno se nasmije Michel.
- Ta ti je dobra!- Stephen se smijui raspali po bedru.
Patricku ni nakon Stephenovog uplitanja i pokuaja da im podigne raspoloenje, nije
bilo do smijeha. Onaj golemi pritisak koji je do tada imao u prsima ipak je koliko toliko
popustio i mogao je lake disati.
- Proitao si nas, Stephene. Odlazi sad. Nemamo vremena za tvoje zaj... zavitlavanje. -
ispravi se poglavar.

U nizu iza svog oca Stephen je bio jedina osoba koju je potivao i ije mu je miljenje
bilo vrijedno. Koliko god on bio odrastao nije ga elio uvrijediti. U Patrickovim oima stari
ratnik njegovog oca je to svojim djelima viestruko zasluio.
Patrickove rijei samo su raspirile znatielju mukarca te on doeta do klupe i leerno
se spusti i sjedne pored njih. Patrick i Michael se s nevjericom kratko pogledae na to
Patrick slegne ramenima.
- Ne znam kako mu to uspijeva.- promrmlja Michael.
- Nita to bi tebe zanimalo, Stephene. Planiramo graditi.- pokua ga se otarasiti
Patrick.
- Bit e to najljepa kapelica koju si ikad vidio.- istim tonom nadovee se Michael.
- Vrag me odnio! Ne odustajete dok tu sirotu enu ne ubijete do kraja?- zaprepasti se
Stephen.
- Oduvijek uzdie da eli kapelicu kakvu je imala prije nego je pola za oca. Zato bi je
ubilo to to e je sada dobiti?- s nevjericom zapita Patrick.
Stephen saaljivo odmahne glavom prema njima.
- Vidi se da ne poznajete ene. Zbog svoje grinje savjesti petljate se gdje ne treba. Tu
kapelu trebao joj je dati tvoj otac, Patrick. To je bilo izmeu njih dvoje. Vas dvojica naite
neto drugo ime se mislite iskupljivati kod nje.
- Nema govora o nikakvom iskupljivanju.- plane Michael.
- Vraga nema. Ako mislite da e vam majka zamjeriti to ste je zanemarili onda ste vei
mulci nego to sam mislio. Nema toga to ona vama ne bi oprostila. Iz nekog ludog razloga
izgleda da vas voli, iako meni, iskreno nikako nije jasno zbog ega.- Stephen nije odolio, a
da im se ne naruga. Ba kao kad su bili djeaci, sve to se odnosilo na majku shvaali su


doslovno i smatrali zajednikom dunosti ispraviti sve to je bilo u njihovoj moi kako bi je
usreili.
- Nego, pitam se do kuda see ta vaa ludost? Bojim se i pogaati koji e biti sljedei
va korak.- Kako su oba mladia drala usta zatvorenima i svaki skrenuo pogled na drugu
stranu, Stephen prepredeno upita sladunjavim glasom. - Patrick stvari ne ostavlja zavrene
napola i sumnjam da e biti zadovoljan dok slika savrene kapelice, kako on smatra da
treba izgledati, ne bude potpuna. Dakle, to nedostaje? Sveenik, moda? On bi ba iao uz
najljepu kapelicu na visoju. nagaao je Stephen i ispod oka znalaki virne prema njemu.
Patrick posve ozbiljno kimne.
- Michael e se pobrinuti za to.
- Dragi Boe, sad je razumijem na to je mislila kad je rekla da je izluuje to vae
tetoenje. eni je stvarno dozlogrdilo, kad se odluila ovako vas se rijeiti. Kog e vam vraga
sveenik, niste valjda nasjeli na Mathisovu priu?
Oba mladia sigurno odmahnu glavama i to donekle ublai Stephenov glas.
- Glupan! - Stephen sono opsuje.- Najlake je tako. To to je on ne zna izlijeiti ne
znai da joj treba sveenik. to bi on mogao, pobogu, istjerivati iz njezine iste due? Nije
ona tamo neka pastirica koja je zalutala meu zloduhe pa su je opsjeli. Sveenici sami po
sebi donose samo probleme, kaem vam. Stephen srdito uzdahne i u nastaloj tiini odeta
ispraen srditom nevjericom na licima dvojice mladia.
Kad su se zaklopila debela vrata iza Stephenovih peta Michael u udu upita.
- Varam li se ja ili je ovo bila jo jedna od njegovih lekcija?
Patrick se malo zamislio prije nego je odgovorio. Nije to bilo samo to, Stephen je
aludirao na neto drugo inae ne bi spomenuo samo tako sveenika.
- Previe se drui s Maude.


- Ne znam za tebe- odmahne Michael - ali ja sam ogladnio od tolike mudrosti.
- Kod tebe mudrost ionako ulazi kroz eludac.- naali se Patrick i prijateljski ga gurne.-
Idemo saznati to se dogaa prije nego od gladi posve ne oglupi.-
Michael ga odgurne ramenom.


Poglavlje 3.
Zastraujua tiina vladala je mranom umom. Nije se uo cvrkut ptica iz golemih
kronji visokih stabala, ni um njihovog poputanja pod vjetrom kako je priliilo jesenjem
poslijepodnevu. Samo se kroz njih, tu i tamo, uz neugodnu svjeinu strujajueg zraka,
probijao po koji slabaan traak silazeeg sunca visoko, visoko iznad glave oca Benedicta.
Bijela kobila na kojoj je jahao osjetila je njegov nemir. Nervozno je strizala uima dok se
voena drhtavom sveenikovom rukom kretala izmeu debelih tamnih stabala. Sva su stabla
izgledala jednako prijetei i sveeniku izgledala po svemu ista. Kao da su osjeala njegov
strah, slijedila su ga ne doputajui mu da im pobjegne. Isto kao to su ga slijedili oni iza
njega, mislio je panino sveenik. U panici je poeo razgovarati s konjem.
- Znam ja da nas slijede, Ljepotice... Zbog njih sam te jadan negdje krivo skrenuo... nisi
ti kriva, ja sam. Volio bih ti rei da nije tako, ali bojim se da smo se izgubili... Oprosti ludom
starcu. - odmaknuo je rukom u stranu granu ispred lica i projahao pored nje.
Kad ju je pustio grana se, utei, ponovo nagnula tamo gdje je i bila.
- Ovo nije put na kojem bi trebali biti. Trebao sam bolje pratiti kuda idemo. Sveti moj
Emigdije, pomozi svom nesretnom sljedbeniku nai izlaz iz ove pustoi. Postit u ti u ast
svaki ponedjeljak do kraja godine, ako me spasi.
Molio je, naricao i pogaao se s svojim svetcem zatitnikom sve dok se nekim udom
pred njim ne ukaza svjetlost kroz sve rjee drvee. Uspio je?!

- Hvala ti, hvala, sveti moj Emigdije. Znao sam da na tebe uvijek mogu raunati! Do
neba ti hvala!- Potjerao je bre konja i uskoro se naao izvan ume. Glasno odahne od
olakanja. Nakon to se okrenuo i pogledao oko sebe veselje mu je splasnulo.
- Kud sad? - Nije imao pojma gdje se nalazi ni na koju stranu krenuti.
Livadu je sa svih strana okruivala ista takva uma iz kakve je izaao. Premda se
upravo vraao sa imanja onog negostoljubivog poglavara Melvilla s ovog mjesta nije znao
odrediti u kojem se smjeru ono nalazi. Neodluno je okretao glavom oko sebe pokuavajui
odgonetnuti kojim smjerom dalje. Nije bilo koristi. Ali ni doekati no u ovoj umi nije bila
prihvatljiva mogunost. Znao je da mora krenuti i prekriivi se zazvao jo jednom svog
zatitnika. Predao je svoju sudbinu u njegove sposobne ruke. Sveti Emigdije ga je izveo iz
ume i nije ga napustio, vodit e ga i dalje. Svako malo se okretao sa strahom oekujui da
e ugledati svoje progonitelje. Nakon to se to nijednom nije dogodilo s olakanjem je
odahnuo kad je donio odluku i popustio uzde. Neka Ljepotica odlui na koju stranu.
Lagano petama podbode konjske slabine. Kobila posluno krene i nakon svega nekoliko
koraka nervozno zafrke. Razlog njezinog nemira vrlo brzo ukazao se pred sveenikovim
oima. Kolona jahaa izranjala je, jedan za drugim, iz ume ravno prema njemu. Bilo je to
pet najveih ratnika koje je ikada vidio. Gortaci! Naas mu se grlo stisne od straha. Kako su
mukarci prilazili sve blie, odahnuo je kad je sa sigurnou na njihovim grubim licima uoio
miroljubivost. Na trenutak mu se uinilo da su ti divovi bili zadovoljni to su naili na njega,
ali pomislio je da se vara. To nije bilo mogue, to su bili nemilosrdni gortaki ratnici. Vrlo
brzo se ispostavilo da su ti ljudi imali istinski dobro srce kad im je ispriao kako se izgubio i
kako ga slijede nepoznati ljudi. Na njegovo uenje svi do jednoga spremno su se ponudili
odvesti ga do nekog njemu poznatog puta od kud e dalje znati sam. I, vrlo brzo jahao je kao
da ih svi avoli progone sve dok nisu naili na skupinu vojnika koja ih doeka glasnim

odobravanjem, a zatim, brzo ih stiavi voa njegovih spasioca im objasni situaciju i oni
spremno krenue doekati sveenikove progonitelje. Odahnuvi nad takvim obratom
situacije otac Benedict je nastavio put s petoricom gortaka radoznalih poput djece. Sada su
jahali mnogo sporije, na njegovu radost i satima je iza toga odgovarao na njihova pitanja ili
jednostavno sluao njihove razgovore. Prialo se o svemu i svaemu. Nije im mogao priznati
da je gotovo siguran iji ga vojnici slijede i zbog ega. O sebi im je rekao onoliko koliko je
smio, ali na njegovu radost oni nisu ni inzistirali na detaljima. Mladi grmalj kojeg su zvali
Michael i koji je po svemu sudei bio glavni, zaustavio je skupinu na jednoj istini u ijoj
blizini je veselo uborio potoi i odredio da e tu noiti. Kad mu je jedan od tih ljudi ljubazno
ponudio i, nakon to je on sav zbunjen pristao, odveo Ljepoticu na potok i pobrinuo se za nju
otac Benedict si je, na svoje golemo iznenaenje, priznao kako mu jahanje u njihovom
drutvu uope nije palo teko kako mu truckanje na konju inae je. Nakon skromne veere,
ukusnog sira i suhe govedine uz raeni kruh, praene veselim komentarima i meusobnim
zadirkivanjem meu vojnicima umorni je sveenik njihovo neskriveno zadovoljstvo to se
vraaju kui protumaio posve normalnim i razumljivim. Pun povjerenja u njihovu
dobrohotnost, namjestio se pod drvetom i usnuo bez straha. Jutro mu je svanulo bre nego
je trebalo, ako je suditi prema njegovim bolnim leima, no vidjevi da su njegovi domaini
ve spremni nije htio ispasti nezahvalan i aliti se. Jo jedan obrok prijao mu je iskljuivo
njihovom dobrotom, sam nije imao hrane sa sobom. Nastavili su sigurno dalje, u istom
prijateljskom okruju jahali su sve dok se sunce nije popelo visoko na nebu. Tada oca
Benedicta pone obilaziti sumnja i on posumnja u njihovu iskrenost. Do sad su trebali doi
do nekog poznatog mu puta, neto nije kako treba. Jane se sigurno opet brine zbog
njegovog kanjenja, do sad je ve trebao biti u samostanu. Preplavio ga je neobjanjiv
predosjeaj od kojeg ga je u mahu oblio hladan znoj. Oni ne idu u obeanom smjeru.

Zaboga, kakve su njihove namjere? Moda su u dosluhu s Orrockom? Nakon to je malo
bolje promozgao o toj mogunosti doao je do zakljuka da to ne bi bilo nimalo nevjerojatno.
Oito je da su poglavari ta dva klana mogla biti u dobrim odnosima. Tu ne bi bilo nita
neobino.
Moda po tome to je naglo zautio ili prema njegovom blijedom licu, Michael je
zakljuio da je sveenik shvatio njihovu varku i da je vrijeme da mu kae istinu.
- Nisam uo za tog svetca. - Zapone Michael. - Sveti Emigdije je, kaete, taj va
zatitnik?
- Slava mu i hvala. Jest.- sveenik se prekrii.
- Dobro vas je vodio, oe, kad vas je doveo do nas. Vidite, izgleda da je bila njegova
volja da ba vi prvi posvetite nau kapelicu.
- Nova kapela?- sveenikovo lice bljesnu ushitom.- Priznajem, to je velika stvar. Za
svaku pohvalu.
Istinska radost zbog jednog novog Bojeg hrama ozarila je njegovu duu da mu je pri
tom sjajilo lice i duboko usaene u onim dupljama zasuze mu starake oi. Posebna je
milost posvetiti svojom rukom i zazvati blagoslov na neto tako vrijedno. Oduvijek je
prieljkivao takvu ast i odgovornost. Nekoliko trenutaka prepustio se uivati u mislima
kakav bi osjeaj bio da je on zaista taj koji je odabran, no vrlo brzo odustao je od matanja i
prizemljio misli u realnost. Imao je obavezu prema Jane, koja je na prvom mjestu. Svojom je
svetom dunou smatrao spasiti njezin ivot kako se njezinoj umiruoj majci zavjetovao
uiniti. Sa alou se prisilo priznati si da nije sretnik kojeg ti ljudi trae. Odmahnuo je
glavom i obratio se Michaelu.
- Na alost, morat ete potraiti nekog drugog.- alosno ga obavijesti.- Istinski alim, ali
moram vam rei da ja nemam vremena.


- Ja istinski alim to vam moram rei da vi nemate izbora.- naglasi mladi i nasmije se.
- Prisilit ete me da idem s vama?- zgroeno uzvikne sveenik.- Ovo svijet nije vidio!
Oteti siromanog sveenika.
Oca Benedicta uzbunilo je do sri to to je uo. Gledajui ozbiljno kimanje ostalih oko
sebe shvatio je da su im namjere itekako ozbiljne. Jo e vie kasniti, Jane e poludjeti od
brige, bila mu je misao vodilja. Mora postojati nain da ih se rijei, zaboga.
- Smirite se, oe. Nee vam pasti dlaka s glave, jo ete biti nagraeni za va trud. -
objasni Michael.
- I to vie nego dobro.- nadopuni ga Ian.
- Poglavar MacKinlay se nikako ne moe nazvati krtim.- nadovee netko, ali sveenik
je ve bio smuen omraenim prezimenom koje je uo.
Mrak mu se navukao pred oi. Potvrdila se njegova najgora pretpostavka, u dosluhu su
s onim zlotvorom i sve vie steu krug oko Jane. vrsto je stisnuo eljusti da iz njega ne
prokuljaju kletve koje su se godinama gomilale u njemu. Uz ono malo prisebnosti koliko je
zadrao teko diui grevito se nastojao odrati u sedlu. Slabost koja ga je uhvatila pomalo
je poputala, magla ispred oiju postupno se povlaila i bio je sretan to je na prvu uspio
zadrati usta zatvorenima.
- Malcolm MacKinlay?! Taj krivokletnik!- izletjelo je iz njega im je popustio stisak zuba.
Pet ruku poletjelo je prema drkama svojih maeva i ukoilo se u sedlima otro
gledajui sveenika.
- Da niste sveenik, glava bi vam zbog ove uvrede ve letjela u ono grmlje tamo.-
prodera se Michael pokazujui neodreeno rukom oko njih.- Izustite tako neto jo samo
jedanput i nee vas spasiti ni ta sveenika halja ni dragi Bog.


Pet pronicljivih pogleda, od pet pari oiju uprtih u sveenika, zabiljeilo je njegovu
zgroenost MacKinlayevim imenom i uvredom kojom je oklevetao njihovog pokojnog
poglavara. Svaki od njih isti as bi se zakleo da to to su vidjeli nije bio strah. Bila je to
mrnja.
- Ooo, uvjeravam vas da e kralj uti za ovo!- Na sveope uenje prisutnih sveenikov
glas je drhtao od ljutnje.
- Da? A kako e doznati?- znaajno se naceri Ian na to ostali prasnu u smijeh.
- Patrick MacKinlay sad je poglavar. Poznavali ste njegovog oca?- sumnjiavo upita
Michael. Vladao je sobom iako se jo nije smirio.
- Mislio sam da ga poznajem.- prezrivo odvrati sveenik.
- Sumnjam.- Istim prezirom vrati mu Michael no ne ree naglas svoje miljenje do kraja.
- Neto tu ne tima.- Michael se ispod glas obrati Ianu tako da ga samo on uje. Ian, koji
je sjedio na svom konju tik do Michaelovog, zakima svojom masnom kosom i bez
razmiljanja se sloi. - Da je doista znao starog poglavara ne bi bilo mjesta ovakvom
ponaanju. Neto je drugo posrijedi.
I jedan i drugi netremice su gledali sveenika koji se pred njihovim pogledima poeo u
nelagodi mekoljiti u sedlu.
- Prepustit emo poglavaru da to razrijei. Na nama je da mu dovedemo sveenika.
Pustimo to, zasad. odlui Michael. Dotadanju mladievu toleranciju zamijenila je hladna
odlunost.
- Ovako emo, oe. Svoje prigovore ete uputiti poglavaru, do veeri ete stajati pred
njim. Na vama je da odaberete hoe li to biti silom ili idete s nama dobrovoljno. Svejedno je.
Michaelov glas sjekao je sigurno poput otrice maa i bio popraen odobravanjem mrkih
lica ostale etvorice.


Njegove rijei parale su sveenikovo srce. Zarobljen od strane tih krivokletnika! Kako je
mogao biti toliko naivan? Moda nikada vie ne vidi predrago lice svoje djevojice. Tko e
brinuti o njoj sad kad njega nesretnici pod svaku cijenu vode sa sobom? Tko e joj javiti da
joj se brat uskoro vraa? O, sveti Emigdije! Ako je ovo tvoje djelo, nadam se da ti zna zato
je to dobro, jer si mene potpuno smutio. Bit e po tvome, kad nema druge. Nije ovo prvi puta
da si mi zalupio vrata pred nosom, samo trenutno ne vidim da si mi zauzvrat otvorio ijedan
prozor. Vidjevi da nema izbora nesretni je sveenik slabim glasom prihvatio neizbjeno.
- Idem s vama. Ako do vae kapelice nije toliko daleko nakon to je posvetim moda jo
za dana stignem krenuti kui.- traak nade koja mu se pojavila uz te rijei ishlapio je s
Michaelovim odgovorom.
- To e biti malo tee. Nemogue, zapravo.
Otac Benedict se morao ohrabriti podsjetivi se da mu sigurno nee nauditi. Bio je
sretan zbog tog saznanja iako se to ne bi moglo zakljuiti sudei prema namrgoenom
Michaelovom licu koje je prijetei stajalo pred njim. Kako zapravo nije bio hrabar, sam se
iznenadio nad svojim smjelim rijeima.
- Zato, zaboga? Rekli ste da samo trebam posvetiti sveti objekt?
- Je, tono to trebate. - potvrdi Michael cerei se sebi u bradu.- Kad ga sagradimo.
- Svi svetci!- sveenik se brzo prekrii.- Nije vam palo na pamet potraiti me nakon to
kapela bude dovrena? Ne misli valjda, sinko, da u ja toliko dugo besposleno sjediti na
imanju tvog poglavara da bih to doekao?
Ian ga utjeno potapa po ramenu na to sveenik uvrijeeno frkne nosom. Iana to nije
sprijeilo da pone raspredati s prianjem.
- Ne brinite, nai graditelji su daleko sposobniji od onih engleskih koji sebe nazivaju
majstorima, a svaka druga katedrala im se urui prije nego je uope privedu zavretku.-

poee se po gustoj bradi kao da razmilja zato je to tako.- Izgleda da im ne ide s
izgradnjom onih kupola, a ni kamenoresci, ni zidari ne mogu odgonetnuti zato se im se one
uporno rue? Pria se da bi ova posljednja bila velianstvena da je ostala stajati. Ali, nije?-
naceri se prema sveeniku.
- Neete sjediti besposleni- prekine Michael njegovo brbljanje.- Nije to svrha zbog koje
idete s nama. Strpite se, saznat ete na vrijeme.- odreza Michael zapoeti razgovor.
Njegovo svojevrsno obeanje bile su zadnje izgovorene rijei sve dok se, nakon
nekoliko sveeniku predugih sati jahanja, u sumraku pred njima nisu ukazale poznate
konture MacKinlayeve tvrave. Kad su se za njima zatvorila njezina teka vrata otac
Benedict se stresao. Njegov um to je zabiljeio kao zatvaranje vrata tamnice u kojoj se on
potpuno neduan nalazio s unutranje strane. Utamnien ni krv ni duan, bila je to nepravda
koja je vapila do nebesa. Donekle ju je ublaio nain na koji je doekan u sreditu mrskog
klana. Nije oekivao toplu dobrodolicu i ohrabrujue smjekanje ba svakog pripadnika
klana koji se zatekao u dvoritu kad su sjahali s konja. Mukarac koji je prihvatio i odveo
njegovog konja, kao i ostali koji su se uas okupili oko njih bili su vie nego ljubazni prema
njemu, nije bilo ni traga neprihvaanju. Jedino neprijateljstvo ovdje gajio je on sam, prema
njihovom poglavaru. Zapekla ga je savjest zbog toga, ovi dragi ljudi nisu to od njega niim
zasluili. Njihov poglavar jest. Boe, daj mi snage da se uzmognem pretvarati da ga ne
poznajem, molio je u sebi. Zabrinuto se okretao lijevo desno dok ga je Michael, vrsto drei
za podlakticu, energino vukao uz stepenite pa prema ulaznim vratima koje je netko ve
drao otvorenima pred njima. Da moja muka prije pone, skeptino u sebi predbaci otac
Benedict nepoznatom susretljivcu. Vie trei nego hodajui uz Michalove duge korake sav
zdvojan zapitao kako sad izgleda onaj djeak od prije etrnaest godina, hoe li ga
prepoznati. U tom trenutku bili su nasred velike dvorane i bacivi pogled prema dvojici

mukaraca koji su ili prema njima dobio je odgovor. Nije bilo sumnje koji je do njih dvojice
Patrick, nalikovao je ocu kao jaje jajetu. Gledao je sveenika navla istim ispitivakim
pogledom ispod gustih trepavica pred kojim se osjeao kao da mu prodire u samu duu i
pred kojim se nita ne moe sakriti.
Michael i njegova druina razmetali su se bahatim zadovoljstvom punom dvoranom
pripadnika svog klana sve dok nisu sveenika postavili pred poglavara.
- Evo ga, poglavaru. Kao to vidi sveenik glavom i bradom.- Ponosno je upro prstom
u oca Benedicta.
- Vidim da nisi birao, Michael! odvrati vrsto poglavar.- Dovukao si mi engleskog
sveenika.
- Nije ba da sam imao neki izbor!- nestrpljivo odvrati Michael.- Otac Benedict se na
nau sreu bio izgubio, doslovno smo naletjeli na njega. Moram ti rei da nije bio najsretniji
to je morao poi s nama. Izgleda da ima neto protiv naeg klana. Kaem ti, odjednom se
sav izmijenio kad smo spomenuli tvoje ime. Ovo bi se moglo smatrati otmicom, Patrick.
Pokupili smo ga izvan naeg teritorija.- upozorio je ozbiljno Michael.
Patrick je znao je na to Michael misli. Poglavar je bio odgovoran za djela svojih
ratnika, tako je i on prihvatio odgovornost za Michaelov postupak. Otmica engleskog
sveenika bila je prijestup zbog kojeg bi u budunosti mogao imati problema. No Michael je
slijedio njegove upute, nije bilo nazad. Kratko je kimnuo prijatelju da je primio na znanje.
- Kvragu Patrick, to sam trebao?!- zavikne Michael ljutito.- Obeao sam dovesti
sveenika, doveo sam ga. Nisam ja kriv to visojem eu engleski popovi!
Patrick nije obraao panju na njegovu ljutnju. Usmjerio ju je na sveenika koji je
spustio svoj nemirni pogled prema drhtavim rukama.


- Pravo je pitanje, Micheal.- mirno je poeo.- to dovodi jednog takvog sveenika ak
ovamo i dri ga ovdje gore mjesecima? Otac Benedict bi nam mogao dati odgovore, slaete
li se oe? Pojasnite, nama gortacima, koji motiv moe potenog sveenika udaljiti iz
njegovog udobnog samostana i zadrati tako dugo u ovim nesigurnim krajevima?
- Vrag me odnio, ako ovaj meni nije odnekud poznat.- progovorio je Stephen, stojei do
Patricka, zagledavi se u mravo lice oca Benedicta. Sumnjiavo ga je odmjeravao,
pokuavajui se sjetiti gdje ga je to ve vidio.
- Stephen, pusti ovjeka da odgovori.- varljivo blago prekori Patrick Stephena. Ovaj je i
dalje nepovjerljivo odmahivao glavom i mrmljao.
- Zakleo bih se da sam to lice negdje vidio. Jesmo li se nas dvojica negdje sreli, oe?
Nakon pitanja kojim su se Stephen obratio otac Benedict otro udahne i pognute glave
neuvjerljivo procijedi kroz stisnute zube.
- Ne vjerujem.
Patrick podigne obrvu. Da nije vidio sveenikove vrsto stisnute ake koje je pokuao
sakriti izmeu nabora pranjave mantije, moda bi mu i povjerovao. Samo sveenikovo
ponaanje bilo je udno, pogotovo to se njegovo misteriozno pojavljivanje poklopilo s
dolaskom Orrockijevih vojnika. Je li to bila puka sluajnost ili su ti dogaaji nekako povezani,
razmiljao je poglavar. Iz nekog razloga sveenik lae, a kako laganje sveenicima nije
svojstveno mora postojati krupan razlog koji objanjava ovo ovdje.
- to imate protiv MacKinlayevih, oe Benedict?- razgovijetno je upitao ne skidajui
pogled modrih oiju sa sveenikovog lica.
U dvorani je sve utihnulo. Ljudi su u udu podizali glave i ukoeno gledali prema njemu.
Bilo je nepojmljivo da bi jedan sveenik njih krivio za bilo to. Tiina se mogla rezati noem.

ulo se samo sveenikovo ubrzano disanje, a onda se ispravio u svoj svojoj visini i isprsio
pred njima.
Onako mrav meu ogromnim ratnicima koji su ga okruivali djelovao je poput malo
debljeg tapa na koji je navuena sveenika halja. Prorijeena sijeda kosa pojaavala je
dojam oronulosti, no oi koje su bile i te kako ive plamtjele su poput dvije eravice kad je
svoj optuujui pogled podigao prema poglavaru. Otac Benedict nije bio posebno hrabar
ovjek. Nitko u prepunoj dvorani nije mogao naslutiti koliko je za njega ovo nesvojstveno
ponaanje. Bio je siguran kako e Bog cijeniti njegov herojski in jer za njega je ovaj nastup
bio upravo to.
- to sam ti rekao?- promrmlja Michael Patricku, a onda se strogo obrati sveeniku.
- Kad vam poglavar postavi pitanje bolje vam je da ne eka odgovor. Odgovarajte!-
dreknuo je na to se sveenik trznuo od straha.
Zadrati privid hrabrosti na due vrijeme bilo je izvan njegovih mogunosti. Istina je bila
da je bio smrtno uplaen. Uloivi silan napor, uspio je zadrati prisebnost. Ruke su mu se
tresle pa ih je vrsto sklopio ispred sebe skrivajui tako pred ostalima svoju slabost. Ono to
nikako nije uspijevao bilo je zadrati estinu i odvanost u glasu, to je prelazilo njegove
mogunosti.
- to tvoj poglavar oekuje da mu odgovorim? Oteli ste me poput drumskih razbojnika
nasred puta i to s njegovim blagoslovom, oito.- S olujnom burom u dui naizgled mirno
gledao je prema mladiu prema kojem je bio upuen njegov protest.
- Nikako se ne moete aliti na nas, ne fali vam ni dlaka s glave, koliko vidim.- mirno mu
odgovori poglavar.- Nisu vas moji ljudi doveli ovamo bez razloga ni bez mog odobrenja,
naravno. Dovedeni ste ovamo s razlogom, oe, no prije nego se ponete baviti zadaom
zbog koje ste sad tu moramo razjasniti neke stvari. Objasnit ete mi razlog vaeg dolaska

na visoje, vezu s Melvilleom iji ste posjed posjetili vie nego jednom i kakve su vae veze
s Orrockom.
Sveenik protrne, ovaj mladi vrag je bio dobro upuen u njegovo kretanje, straio ga je
odgovor na to koliko je dobro bio upuen? - Kad odgovorim na tvoja pitanja, hoe li me
pustiti da odem?- drhtavo upita sveenik.
- Izvjesno vrijeme vas ne mogu pustiti i da hou.- odvrati poglavar.- O vama i vaim
odgovorima ovisi hoete li do tada biti gost za mojim stolom ili u mojoj tamnici.
- Kad mora biti, ne mogu lagati, radije biram ovo prvo. odlui sveenik.- Koliko god mi
je teko priznati, vidim da nema svrhe tajiti, ionako sve zna. Volio bih kad bi izaao u susret
mojoj molbi da taj razgovor obavimo nasamo.- sveenikovo umorno lice opustilo se, a glas
mu se slomio kao ovjeku bez nade, koji jednostavno odustaje od svega.
- Bit e udovoljeno vaoj molbi- pristane Patrick na glasno negodovanje svojih vojnika
koje utihne isti as nakon to je energino podigao ruku.- Rijeit emo to nakon veere.
Sjednite oe i najprije se okrijepite.- prijazno ga ponuka poglavar.
Sveenik je ostao zateen naglim obrtom u njegovom ponaanju. Iako, poteno
govorei, Patrick nije ni bio grub prema njemu. No, to nita ne znai. MacKinlay je! Vuk
dlaku mijenja, ali ud nikada, podsjeti se Otac Benedict. Morat e biti vraki oprezan da mu
ne oda previe. Uz Boju pomo, mislio je starac, Jane e se morati snai bez njega dok
Liam ne stigne. Molit e se da to bude to prije.
Da je tijekom veere sveenik imao priliku uti razgovor izmeu onoga kojem je upravio
svoju molbu i odanog mu Michaela, znao bi da ne uiva nikakvo povjerenje kod njih. Da je
siroti sveenik imao hrabrosti podii svoju sjedokosu glavu i pogledati poglavara, vidio bi
kako ovaj izdaje kratke naredbe i kako Michael zadovoljno kima glavom i spremno ustaje te
kree prema njemu. Da je vidio Stephanovo ozareno lice kad se dosjetio na koga ga

sveenik podsjea i jednaku nevjericu na poglavarovom licu kad mu je to rekao. Da je on
sve to vidio bilo bi mu jasnije koliko je opravdan strah koji ga je sve vie obuzimao.
- Boe, molim te, daj mi snage - Dok se pokuavao ohrabriti, sveenik je postao bolno
svjestan tiine koja je nastupila u dvorani kad se grmalj zaustavio pored njega. Iako je muk
trajao samo nekoliko trenutaka, njemu se inilo kao da traje cijeli vijek.
Naravno da Patrick nije bio toliko naivan da povjeruje u sveenikovu iskrenost nakon to
je odjednom postao toliko susretljiv i obeao priznati svu istinu. Zaintrigiralo ga je to se
sveenik nije ogradio od niega to mu je spomenuo, to je moglo znaiti da je upravo kako
je Patrick i sumnjao sve imalo neku vezu. Zakljuio je da je sveenik upuen vie nego je na
prvi pogled izgledalo, mogao je on biti klju rjeenja oko zagonetke zvane Orrockova meta u
gorju. Nije ga elio prestraiti, no poslao je Michaela da ga izvede iz dvorane isto zato da
sveenik shvati da nema mjesta zafrkanciji. Michaelovo mrko lice zasigurno je bilo posve
dovoljno da to bilo tko shvati, a kako ne bi jedan ustraeni mi od sveenika. Sveenici su
obino plaha stvorenja koja se veinu ivota mole, a drugi dio provode popujui enama i
djeci. Ovaj ovdje izgledao je kao da e se svaki as sruiti sa stolca i ispustiti svoju pobonu
duu. Njegove rijei uope nisu bile plahe, ali strah je bio stvaran. to god ga je nagnalo na
ovakav izljev hrabrosti, mora da mu je prilino vano, zakljuio je zamiljeno Patrick.
- Nebesa, poglavar e ubiti sveenika! - glasni apat pripite ene upuen mukarcu koji
je sjedio pored nje potvrdio je sveenikove sumnje.
- Nee!- smijuljei se odgovorio je pripito mukarac.
- Lupeta, Ian.- Iako i sama polupijana glas joj je pokazivao neodlunost.- Kako moe
biti tako siguran?- uslijedilo je njezino nesigurno pitanje.
- Za razliku od tebe, ja poznajem naeg mladog poglavara, eto zato.- hvalisao se
ovjek.

- Ne vidim kakve to ima veze s ovim tamo.- pokazala je na sveenika i prijetvornom
ljubaznou mu se nasmijeila.
- Vidi se da si glupa. Ima veze.
- Michael ide k njemu.- ena nije shvatila.
- Izgleda da je tebi vino udarilo u glavu, eno!- smijao se mukarac i prignuvi se k njoj
kvrcnuo je prstom po elu.- Michael radi to mu Patrick kae, on nikad ne bi dozvolio da se
naudi Bojem slugi. Sveenik je siguran. Kraj.
Velevano se napuhao pred njom i posegnuo za vrem.
- Dobra odluka.- apne ena za sebe.- Ubiti sveenika u vrijeme kad se gradi kapelica
nikako ne bi bio dobar znamen. Ne, to nikako ne bi bio dobar znamen.- Slegla je ramenima i
uinila isto to i njezin mukarac. Primila se vra s vinom.
Sveenik se u sebi pomolio da je njezin ovjek u pravu. Brzo se prekriio i to je bilo sve
to je stigao prije nego to ga je snana ruka epala za ovratnik mantije i povukla od stola.
Nije se ni snaao, a ve je ponovo stajao pred najveim ratnikom kojeg je vidio u ivotu. I
najopakijim, zakljuio je prema kamenom izrazu njegovog lica. Otac Benedict je bio puno
nii od ogromnog ratnika i neusporedivo laki u odnosu na njega te takav nije predstavljao
teak teret dok ga je Michael drei za ovratnik vie nosio nego vukao sa sobom.
Bezizraajnog lica, Patrick je mirno sjedio za stolom sve dok se vrata za njima dvojicom
nisu zatvorila. ale na raun pijanaca nastavile su se vrtjeti izmeu pozvanika. Smijeh se
orio dvoranom u naletima, iza svake ale. Patrick je neujno ustao i ujednaenim korakom
napustio dvoranu.
****

U predvorju osvijetljenom bakljama gorostas je ispustio sveenika jednako naglo kao
to ga je bio i epao. Neoekivani prestanak potezanja uzrokovao je nesretniku gubitak
ravnotee. Mravo sveenikovo tijelo zateturalo je na nesigurnim nogama, ali se ipak uspio
odrati na njima. Povrativi stabilnost, u sebi se izmirio sa Stvoriteljem, a potom se ponovo
prekriio. Pomiren s injenicom da e umrijeti, usporenim se pokretima osuenika koji kroi
prema vjealima, okrenuo i stao pred svog muitelja. Pogledao ga je ravno u oi. Mukarac
je bez ijedne rijei stajao pred njim i promatrao ga. Nekoga ekamo, sinulo je kroz
sveenikovu svijest. Onaj kojega su ekali nedugo zatim izae iz dvorane. Ovla ih
okrznuvi pogledom, bez zaustavljanja produio je prema izlaznim vratima. Kao da je ekao
samo to, Michael je ponovo epao sveenika te ga povukao za gospodarom.
Kroz sjene mnogobrojnim luima obasjanog dvorita, dugim vrstim koracima prole su
siluete dvojice gorostasa. Mantija je leprala oko ovjeuljka koji je povlaen i potezan
teturao izmeu njih. Odmakli su daleko od kue kad su izali iz dvorita i proli pored sjenika
sa stajama. Iza njih se nalazila kovanica u koju uvukoe sveenika.
Stojei na drhtavim nogama na sredini nevelike prostorije sveenik je nakratko osjetio
olakanje zbog toga to je bio puten iz gruba gortakova stiska. Pokuavao je povratiti
dostojanstvo nespretno navlaei stranji dio halje koji mu je skoro bio navuen na glavu od
siline Michaelovog potezanja dok je gotovo trao za njim, a ovaj ga bezduno vukao za
sobom. Michael je oputeno odetao do kovakog ognja u sredini radionice i rukom dohvatio
dugaki teki ara koji je stajao uz njega. Sporim pokretima lijeno je razgrtao sjajnu
eravicu netremice gledajui u sveenika. Otac Benedict je od straha koji mu je ulijevao
pogled na njega teko progutao. Michael je nemarnim pokretom ubacio drvo na eravicu
koja je dogorijevala koje je isti as planulo te potaknulo vatru. Njezina treperava svjetlost
uskoro je rasvjetljivala dvojicu mrkih ratnika koji su prekrienih ruku na prsima, razmaknutih

nogu, vrsto stajali jedan uz drugoga i bez rijei zurili u sveenika. Strah koji se ocrtavao na
njegovom licu pokazao im je da je dovoljno prestraen da bi govorio istinu. Sveenik je
doslovno drhtao od straha, ali nije se predavao. Hrabro se zagledao u Patricka. Kroz
svjetlost veselo pucketajue vatre u crtama lica odraslog mukarca koji je stajao pred njim,
u magli sjeanja, nazirao je naznake lica djeaka kojeg je upoznao prije mnogo godina. Od
golemog olakanja crte lica dobrog sveenika vidno se opuste. Sada je svoj mnogo blai
pogled stoiki ukrstio sa zastraujuim pogledom poglavara i nije ustuknuo.
- Vrijeme je da obavimo onaj razgovor, kao to ste eljeli.- obrati mu se Patrick -
Michael vam ne treba smetati. Moete poeti.
Onako ogroman, irokih ramena i nehajno prekrienih ruku na prsima, Patrick je
djelovao zastraujue. Uvidio je da sveenik nije shvaao ozbiljnost situacije u kojoj se
nalazio. Strogim glasom koji nije trpio pogovora ponovio je.
- Sluam. Hou odgovore na moja pitanja.
- Dobit e ih tako mi Svevinjeg tek nakon to mi odgovori na pitanje koje etrnaest
dugih godina pritie moju duu.- neoekivano plane sveenik.- Zato niste zatitili dijete
koje sam vam povjerio? Tvoj otac mi je dao rije da je se Orrock nee doepati, a potom je
kukaviki pogazio. I sad si ponovo u dosluhu s njima? Zato je ne ostavite na miru?
Michael isue ma takvom brzinom da sveenik nije uspio ni trepnuti, a ve je njegova
otrica bila prislonjena ispod njegove brade.
- Pomolite se, oe, jer ete uskoro biti pred Stvoriteljem.- procijedio je kroz zube.
- Michael!- drekne poglavar.
No gortak se ne pomakne na upozorenje u njegovom glasu. Bezizraajnim glasom
odgovorio je netremice hladno gledajui sveenika u oi i svejednako drei ma na
sveenikovom grlu.

- Rekao sam mu da u ga ubiti ako ponovo oklevee poglavara.
- Poslije. Prvo hou odgovore. Pusti ga.- hladno e Patrick.
Michael kao da je jedan dugi trenutak razmiljao hoe li posluati ili ne, no onda polako
kimne i spusti ma. Prezrivo odgurne sveenika dalje od sebe. Vrati ma na mjesto i zauzme
poloaj uz Patricka, koji je imao prije nego su ga isprovocirale sveenikove rijei.
- Predaleko ste vi zastranili s tim svojim zakljukom.- Patrick se hladno obrati
sveeniku.- Ni ja, ni moj otac nikada nismo, niti emo biti u dobrim odnosima s Orrockom.
Ba obrnuto.
- Kako onda naziva to to je on sam Jane izruio prokletniku?- ljutito mu je i s oitim
predbacivanjem u glasu odvratio sveenik.
Do malo prije se tresao od straha, a sada se ponaao uvrijeeno kao da je Patrick bio
njemu kriv za neto iako je sve ukazivalo na suprotno. Kvragu, sveenik je njega vrijeao,
Patrik s nevjericom odmahe glavom. Ovome stvarno u glavi nisu sve daske na mjestu, no
ipak, znao je da je djevojica bila kod njih?
- Gad ju je ukrao, dovraga! Drukije sigurno ne bi nikada doao do nje. grubo je rekao
Patrik sijevajui k njemu ljutitim oima. Nije se pomaknuo kad je zastraujue strogo pitao.-
Od kud vi znate sve to?
- Poglavar Orrock mi je sam rekao!- podvikne sveenik, kad se s ulaza zauje bijesno:
- Lae kopile!- otac Benedickt se ustraeno okrene prema Stephenu koji je od ljutnje
jedva doao do glasa.
- Ovo objanjava ono to smo se tvoj otac i ja pitali svo ovo vrijeme: kako je pasji skot
saznao da je mala tu? Ipak ima pravde na ovom svijetu, dovela nam je izdajicu ravno u
ake!
Golemom akom pograbio je sveenika za mantiju na prsima i privukao ga pred sebe.


- Izrode izdajniki! Jesi li ti bio meu onima koji su je odnijeli s imanja ili onaj koji je
zapalio kulu?!- grmio je Stephen.
- Bog s tobom, ovjee!- dahtao je sveenik teko diui.- Nemam pojma o emu ti
pria. Kakva kula, kakva vatra? Do danas nisam ni znao gdje je MacKinlayev posjed!
Sveenik je otvorenim gnuanjem odmahivao glavom i odbacivao optube dok se onako
podignut od zemlje nogama koprcao po zraku.
Stephen ga iznenada pusti odgurnuvi ga s gaenjem.
Sveenik zatetura no zadri se na nogama i pone ih uvjeravati u svoju nedunost.
- Ono to znam je da sam nakon to sam nekim udom preivio i oporavio se otiao
prvo na Orrockovo imanje uvjeriti se da Jane nije tamo. No, to sam na svoj uas naao?
Godinu dana starija moja djevojica bila je itekako dobro uvana pod paskom svog opakog
djeda. Samo zahvaljujui injenici da imamo zajednikog prijatelja na vrlo visokom poloaju
dozvolio mi je da ostanem uz nju. Koliko god sam znao da je pokvaren nisam nita
posumnjao nakon to mi je ispriao da ste mu unuku donijeli i jednostavno ostavili.
- Da niste isti kao on, trebali ste posumnjati.- prijetei je rekao Patrick stisnuvi ake, ali
se nije pomaknuo s mjesta. Bilo je to previe ak i za jednog sveenika.
- Boe sauvaj da me usporeuje s tom pohlepnom svinjom.- sveenik se isti as
zgroeno stresao.- Da zna koliko je to dijete pretrpjelo zbog njega, da si to morao
godinama gledati kao ja i ne moi joj pomoi nikada me ne bi vrijeao na taj nain!
Otac Benedict sad je ve bio vidno uzrujan. Teko mu je polazilo za rukom povezivati
stvari u tolikom uzbuenju, no da je bio prevaren od strane starog poglavara Orrocka to mu
je bilo jasno. I zbog toga i zbog ovog ispitivanja, a najvie zbog brige za sigurnost svoje
ljubimice sve vie ga je obuzimala ljutnja.


- Uzalud se sad opravdavate i svaljujete krivnju na njega.- neumoljivo je nastavljao
mladi poglavar.- Za Jane nema povratka, ali ima pomoi za ono to ta svinja sad trai po
mom imanju. Siguran sam da ete mi rei to je to prije nego izaete odavde.
- Proklet bio MacKinlay! Zato me to pita kad je oito koga trai i tko je kriv za to.
Svega ovoga ne bi bilo da si doao po nju i zatitio je. Da te pamenje slui znao bi da ti je
to bila dunost!
- Ostavite se vi mog pamenja, s njim je sve u redu. Vi ste taj ija se pamet pomutila.
to vi znate o mojoj dunosti?
Grubost u mladievu glasu sveenik nije smatrao dovoljno ozbiljnom prijetnjom da ne bi
nastavio. - Ne bih rekao da si u pravu. Ja se, za razliku od tebe, sjeam da si sklopio sveti
zavjet!- viknuo je ljutito.
U kovanici nastade tajac. Kao da je zanjemila i vatra koja je do tada pucketala.
Patricku je trebalo nekoliko trenutaka da povrati kontrolu. Podsjetio se da ne moe
povrijediti ovjeka koji obnaa Boju slubu te se pod svaku cijenu mora odrei zadovoljstva
da ne zgrabi bezobraznika i zadavi ga vlastitim rukama. Kad je bio siguran da se moe
suzdrati, nastavio je.
- Tko vam je rekao da sam bio vjenan?- Njegov prijetei glas je zahtijevao.
- Nisi ti bio vjenan, ti jesi vjenan. Vara se i ti i svi drugi ako mislite da ona ne moe
bez vae pomoi. vra je ona nego vi svi mislite! - vatreno ga je ispravio zajapureni
sveenik.
Sveenikov um brkao je javu i matu, jedna se Patrickova gusta obrva upitno podigla.
Ta je njegova bahata kretnja jo vie razjarila sveenika i ponukala ga da jo ee nastavi.
- Pita se otkud znam? Ja sam vas, nesretnik, vezao!- s grozom je priznao.


Uas nad poinjenim inom natjerao ga je objema rukama uhvatiti se za glavu. Do sad
nije upoznao osvetniki osjeaj koji ga je iznenada obuzeo. U njemu je toliko snano kuljao
gnjev i zahtijevao osvetu da je poto-poto htio kazniti Patricka za sve okrutnosti koje je
njegov aneli morao pretrpjeti jer je on nije zatitio. Bilo je ve previe takvih situacija
kojima je i sam bespomono svjedoio, a nije se moglo izbrojiti kad bi se dodale i one za
koje nije znao. U tom trenutku sveenik se nije u brzini mogao odluiti za koju da ga prvo
optui. Krajikom uzavrelog uma prisjetio se da to god on njemu sad sasuo u lice nita
nee promijeniti prolost. S mukom je vrsto stisnuo usta i prisilio se na utnju napeto
ekajui mladievu reakciju. Po njegovom pak mrkom pogledu procijenio je da ni mladi vrag
nije bio dobre volje.
Patrick je glasno prokleo. Priao je blie starcu kako bi bolje mogao zagledati u njegovo
lice. Iz dogaaja koji je sveenik spominjao blijedo se sjeao mladog sveenika koji se teko
pogoen strijelom kroz lea skljokao na zemlju im je zavrio s nekakvim obredom. Iako je
jo bio djeak, imao je on predodbu kako izgledaju vjenanja i premda u obredu umirueg
sveenika nije vidio nita poznatog to bi govorilo tome u prilog, morao je vjerovati ocu koji
mu je kasnije rekao da je to bilo ba to. Vjenanje. To je bilo lako za povjerovati, ono drugo
bilo mu je previe. Prema oevoj tvrdnji bilo je to njegovo vjenanje i to s onom malom
napasti. Na to se slatko nasmijao mislei da ga otac zadirkuje, bila je to vraki dobra ala.
Ni ja jo nisam ni blizu etrnaest godina, a kamoli ona. Jo e ona dugo biti premlada
za udaju- Rekao je i razvukao lice u pobjedonosni osmijeh koji mu je nestao nakon
objanjenja koje je uslijedilo od oca.
Ovdje je drukije. Zbrkano ti je to. U naoj zemlji takvo vjenanje ne vrijedi ni koliko je
crno pod noktom. Neka te to ne optereuje, im prijeemo granicu slubeno si opet


slobodan, mladiu.- Pljesnuo ga je po slobodnom ramenu i zavrijedio namrten pogled
djevojice koja se privila uz djeaka spustivi crnokosu glavicu na njegovo drugo rame.
A, ona?- pokazao je Patrick na djevojicu na svojim rukama.
Ona nije te sree. Vezana je dok se brak slubeno ne poniti.
Kako sam ja onda slobodan ako ona nije?- sjetio se kako mu tada to nije bilo jasno. Ni
uz golemo naprezanje nije uspio dokuiti to, no neto mu nije timalo u toj prii. Malo jesu
vjenani, malo nisu. On malo je slobodan, malo nije. Ona nije nikako, tko bi to razumio?
Njegov je otac nestrpljivo uzdahnuo.
Premlad si da bi razumio.- Okrenuo se i s ostalim mukarcima posvetio umiruem.
Patrick je i onako zadubljen u pokuaju da smisleno posloi injenice u krajnje zapetljanoj
situaciji u kojoj se izgleda nalazio jasno uo je kad je otac rekao da za nesretnog sveenika
vie ne mogu uiniti nita i da se dobri Bog pobrinuo za njega.
Ovaj sveenik koji je stajao pred njim bio je itekako iv i ba nita na licu ovog
sveenika koji nije mu djelovalo poznato ili bi pokazivalo da bi on nekim sluajem mogao biti
isti onaj za kojeg je vjerovao da je ispustio duu na onoj livadi. Kako je onda, dovraga znao
za vjenanje? Nikako to nije mogao saznati od njihovih vojnika koji su ih tada pratili, a onaj
sveenik je zacijelo bio mrtav prije nego su u urbi nastavili, prisjeao se Patrick.
Taman su se zaustavili neto pojesti i posjedali su po tratini na jednom proplanku kad
ih je sustigao neobian jaha u silnoj urbi. Nemilice je kao u bunilu tjerao konja i nemalo su
se iznenadili vidjevi da sveenik pred sobom dri dijete. Kad su onako skoivi ostavili
skromni obrok i doekali stranca vidjeli su kako je ovome na leima strala strijela koja je
bila duboko zabijena u njemu. Skinue ga s konja i poloie ga ne bi li umro na miru.
Onako zadubljenom u mislima na neobian povratak iz Engleske nehotice se zagledao
u sveenikov habit. Jednostavna i prosta smea tkanina pred njim bila je samo prljava od

puta. Prije toliko godina u sjeanje mu se zabila slika jednog drugog habita na jednom
drugom sveeniku.
Oima desetogodinjaka tada je gledao sveeniku haljinu natopljenu krvlju koja se i
dalje slijevala niz nju. Prisjeao se kako je taj ovjek odbijao umrijeti prije nego mu uslie
njegovu neobinu molbu koju je usrdno ponavljao. Teturao je i padao pod teretom malenog
tijela koje je grevito stiskao u rukama. Ruio se pred njima i stenjui jedva uspijevao ustajati
cijelo vrijeme molei i preklinjui stenjao od bola dok mu je iz lea virio otri otkinuti vrh
strijele koji je njegov otac otkinuo. Otac se saalio nad njim premda nije bio siguran da je sve
razumio izmeu hropaca i napadaja kalja s kojima se sveenik svako malo borio. Patrick
nije uspio uti to je sveenik ispriao njegovom ocu u onih nekoliko sati koliko je sveenik
jo poivio meu njima. Ono to je uspio razumjeti bilo je da ga progone engleski vojnici. To
se vrlo brzo pokazalo istinitim. Deset je krvoednih jahaa upalo u stupicu koju im je njegov
otac postavio sa svojim ratnicima. Bila je to kratka borba u kojoj su gortaci izali kao
pobjednici. Dobro se sjeao njihovog veselja nakon toga. Sveenik je bio preslab i nakon to
je neto molio i posvetio znakom kria njegovo i njezino elo beivotno se sruio na zemlju i
nije se vie micao. Nakon nekog vremena pomaknula su ga dvojica njihovih vojnika i
premjestila u isto ono grmlje gdje se za vrijeme borbe skrivalo to dvoje djece.
Bilo bi kranski pokopati ga.- primijetio je jedan mukarac, na to je njegov voa
odmahnuo glavom.
Znam da bi, ne treba me podsjeati na to. Bog e razumjeti. Izgubili bi puno vremena
a ja ne elim riskirati izlaui nas novim napadima za koje mi nos govori da ih neemo moi
izbjei ukoliko jo jednu no provedemo na tuem tlu.- Zato im odmah valja krenuti dalje.
Glasan huk sove, ba kao i tada na onoj livadi, prolomi se nonom tminom preko
dvorita i trgne ga iz misli. Stephen se brzo prekrii s loim predosjeajem u dui. Isti takav

zloslutni znamen uo je kako prelijee iznad njihovih glava kada je pred njegovim oima
mladi sveenik izdahnuo duu, bar su tako mislili. Bio je siguran da pred njima stoji isti taj
sveenik i da se on i Patrick po drugi puta gledaju oi u oi.
Patrick bijesno oine pogledom oca Benedicta koji se, na njegovo uenje, usudio
negodujui otpuhivati i rezignirano odmahivati sijedom glavom.
- Prokletstvo.- procijedi poglavar.
Jo se vie namrgodio otvoreno zurei u njegovo ispijeno lice koje je zorno svjedoilo o
tome koliko je sveenik sad ve bio iscrpljen. Ako ga otjera nee saznati tko ga alje i s
kojim ciljem. Morat e se dakle strpjeti i nastaviti sluati izmiljotine tog luaka dok ne izvue
iz njega pravu istinu.
- Sveenik koji me vjenao izdahnuo je na onom mjestu.- osorno ga upozori Patrick.
- Nije bilo tako.- uvrijeeno odvrati sveenik i pone objanjavati.- Kao to vidi, Bog mi
se smilovao i ostavio me na ivotu. Ne znam koliko je prolo vremena od kad ste vi otili kad
sam se probudio iz obamrlosti. Pronala me neka dobra starica. Iz mog buncanja zakljuili
su to dobri ljudi koji me onako bez svijesti odnesoe k sebi. Njegovahu me i ostadoh kod njih
sve dok nisam ponovo mogao stajati na svojim nogama. Nisam se uspio ni zahvaliti toj
starici. Nisam je vie vidio, a seljaci su tvrdili da takva nikada nije postojala u njihovom kraju.
Bilo mi je to ve onda pomalo udno, no seljaci su uvjereni da je to bila neka vjetica koja je
bila u prolazu kroz njihov kraj.
Patrick dobaci pogled pun nevjerice Michaelu i ponovo pomisli kako ima posla s totalnim
luakom. Pitanjem koje je uslijedilo pokuao je vratiti sveenikovu pozornost na ono to je tu
jedino moglo imati nekakvu vanost.
- Tko to jo sumnja u nju, osim mene?- upita Patrick.


- Onaj nesretnik Melville!- gadljivo odvrati sveenik bez da je razmislio.- Bilo je za
oekivati od tog starog jarca da je uzme u zatitu kad mu se obratila. Ali ne! to je on
napravio? Otpravio ju je poput prosjakinje sa svog praga. Moe je sad traiti koliko eli, to ne
moe ispraviti kako si sad zamilja!
- Ne zanimaju me ni vae ni njegove matarije. to ste vi, tono, traili kod Melvillea?-
prekinuo ga je osorno Patrick.
- Moja stvar.- sveenik zakilji na jedno oko i potom ga protrlja rukom kao da mu je
neto upalo u njega.- Nema veze s tobom. Ni s tvojim klanom.
- Zateeni ste na mojoj zemlji, a sve to se nalazi na mojoj zemlji ima veze sa mnom.-
ispravi ga Patrick zanemarivi priznati sitnicu poput one da ga nisu zarobili na njegovoj
zemlji. Pustio je sveenika neka ostane u tom uvjerenju.
- Izgubio sam se.- skrueno prizna starac i umorno uzdahne. - Nisam znao da sam na
tvom posjedu. Bilo mi je jedino vano umaknuti onima iza mene. ak i da sam mogao znati
da prolazim tvojim teritorijem nastavio bih dalje, sve dok me oni koji su me slijedili ne bi
izgubili iz vida.
- Tko vas je slijedio?
- Nisam im vidio lica. Mogli su biti bilo iji.- odgovori sveenik uopeno.
- Prepustili smo ih naim straama- priapne potiho Michael poglavaru.- Mi smo
nastavili s njim ovamo.- pokae glavom na sveenika.
Patrick kimne. - Glupi svakako niste?- obrati se ponovo sveeniku.
Sveenik slegne ramenima kao da mu je svejedno to oni misle o njemu pa mladi
nastavi.
- U tom sluaju predlaem da prestanete sa svojim igricama prije nego izgubim
strpljenje s vama. Dosta je bilo okolianja i zavlaenja. Zato bi vas netko slijedio? Da su

vas eljeli ubiti mogli su to napraviti bez problema. Nisu vas ak ni zarobili, ni ranili, dakle
trebate im ivi. Zato? to ele od vas?
Sveenik je spustio glavu prije nego je odgovorio.
- U svakom sluaju bolje je da me na mjestu usmrte nego da moram jo jednom proi
onakvu agoniju kao tada kad me probola ona strijela .
- Zvui kao loe iskustvo.- Patrick kimne. - ivi ste, nije moglo biti tako strano.- doda-
Imaju li ovi koji su vas progonili veze s tom ranom koju spominjete?
- Bila je to gadna rana.- prisjeti se sveenik sam za sebe, a onda kao da se dosjeti da to
treba rei na glas nastavi glasno.- Toliko teka da mi ni dan danas nije jasno kako sam uspio
preivjeti. Ako to nije bilo pravo udo, ne znam to jest. U svakom sluaju, hvala Mu na
tome. Pruena mi je jo jedna prilika da ispunim svoje poslanje i krenuo sam im sam skupio
dovoljno snage da mogu zajahati na konja. Nije udno to me ne prepoznaje, to je
razumljivo. Za ovih petnaest godina mora da sam se jako promijenio.- usiljeno zavri.
- Ali ne toliko da bi to meni promaknulo.- pobjedonosno ga ispravi Stephen. - Crte lice
ostale su iste, one su vas izdale.
- Dosta gluposti!- Hladni Patrickov glas, britko je poput otrice maa sjekao zadimljeni
prostor izmeu njih. - Zato ste na visoju? Neete mrdnuti odavde dok mi ne otkrijete zato
vas je Orrock poslao. to eli?
- Nije mene nitko poslao ovamo gore. Najmanje on.- glasno se pobuni sveenik.- Ba
naprotiv, pobjegao sam mu i ovdje se skrivam od njega.
- Zato?
- Mojom zaslugom iskliznula mu je iz ruku koka koja nosi zlatna jaja.- naceri se sveenik
zadovoljno.
- Koko?! O emu taj trabunja?- zapita Michael upitno pogledavi poglavara.


- Nije koko, sinko.- grleno se nasmije sveenik i prijekorno zavrti glavom.- Nego
djevojka. Izvukao sam je iz tamnice u koju ju je bacio dok ne smisli kako e opravdati njezino
ubojstvo. Ako Bog da nikad je vie nee vidjeti.- ustvrdi sveenik samouvjereno.
- Drite li vi to nas budalama?- drekne Patrick.- Sjetite se da vaa sudbina ovisi o ovom
razgovoru.
- Moe me ovdje drati do sudnjeg odana, nita se nee promijeniti. Tako je kako sam
rekao. Dobro sam ja nju sakrio, a i Liam se uskoro vraa.- sveenik je uzvratio
samouvjereno.
Utroba mu se u isto vrijeme stezala od napetosti dok mu je um vapio prema nebesima
proklinjui svoj brzopleti odgovor. Nije mu smjelo pobjei to za Liama! Ovi tu to ne trebaju
znati. No, zakasnio je, ve su se zakvaili za njegovu izjavu i uslijedilo je neizbjeno.
- Mladi Melville? Kakve on ima veze s Orrockom?- Prijetnja u Patrickovom glasu
pokolebala je ionako klimavu sveenikovu hrabrost i premda mu se svijest bunila spremno je
odgovorio.
- Nema veze s vrajim Orrockom, zato ga stalno spominje? Zapravo ima. Liam e
pomoi Jane da od njega povrati svoje imanje.- Nema veze, njih se to ionako ne tie,
iznervirano zakljui sveenik.
- Vrag me odnio ako se vama nije sve pomijealo. Koja sad Jane? I kakvo jebeno
imanje namjerava vratiti?- zaurla Michael.
- Svoje, pobogu! Ono imanje koje joj je prokletnik oteo i s kojeg je morala pobjei.-
zdvojnim glasom objasni sveenik jo jedanput.
- Vrag me odnio Patrick ako ja njega ita razumijem?- zarea Michael.


- ovjee, o kome vi priate?- Stephen se zlokobno unese u lice sveenika kojeg je sve
vie obuzimala zlovolja zbog njihovog neshvaanja. Kako ne razumiju, ta sve im je, vie
nego jasno, ispriao?
- Tko joj je oteo imanje?- upita staloeno poglavar nastojei pojednostaviti sveenikove
nesuvisle navode.
Sveenikova pria sve vie je liila na zbrkanu hrpu rijei bez kraja i konca. Mladi je
poglavar brzo shvaao, no u ovom sluaju ni on nije mogao u potpunosti pratiti nit koju je
sveenik slijedio u svojoj prii.
Stephen se odmakne na korak od sveenika koji svrati svoju panju s njega na
poglavara koji mu je postavio pitanje.
- Pa, Orrock, naravno. Ona hulja od njezinog ujaka. Zaboga hoete li se vas trojica
usredotoiti na razgovor?- nestrpljivo se obrecnu sveenik.
- Da vidim jesam li dobro shvatio?- Patrick mu prui jo jednu ansu, dok se u sebi
zakleo da je to posljednja koju e mu dati.- Orrock je neakinji, imenom Jane, oteo imanje,
Jane eli povratiti imanje i mladi Melville e joj u tome pomoi?
- Tono tako.- Odluno kimne sveenik i odahne vidno zadovoljan jer je konano bar
Patrick ispravno shvatio kako stvari stoje.
- Kakva je vaa uloga u tome?
- Maloprije mi se uinilo da si shvatio, ali vidim da nije tako.- zakuka sveenik.- Da ivot
te djevojke nije u pitanju nema sile koja bi me natjerala da se povlaim po ovom vaem
kraju. Ozbiljno to mislim.- isprsi se.- Dok se Liam ne vrati nemam kome drugom povjeriti
njezinu sigurnost. Jednom sam pogrijeio, sjea se? Kad sam je dao vama. Neu napraviti
dvaput istu pogreku.


- Nita to vi govorite nema smisla.- Patrick se podsjeti da mora ostati strpljiv.- No,
dobro, nastavimo vau igru. Kad ste tako dobro upueni, recite vi meni koji je luak stavio tu
istu djevojicu na konja s kojeg je pala i poginula prije osam godina kako nas je izvijestio
njezin djed?- Patrick kratko zastane dajui sveeniku priliku da mu odgovori, ali kako iz
njega nije izalo ni glasa nastavio je.
- Uutjeli ste? Priznajete da smo vas uhvatili u lai ili titite prokletnika?
- Nita ja ne priznajem jer ni jedno od toga nije istina. Misli da sam skrenuo pameu?
Mrave ruke razmakle su grubu tkaninu mantije ispod vrata i svukle je s mravog
ramena tako da je sad bilo otkriveno mjesto gdje se na leima bijelio runi oiljak.- Pogledaj
i sam se uvjeri da govorim istinu. Ovo je uspomena koju nosim petnaest godina. Od one
strijele koja me gotovo ubila i zbog koje sam bio prisiljen predati ti Jane. Da sam imao
izbora, nikad ne bih pribjegao tome, ali nisam imao izbora.
- Koja neuvena drskost! Samo gubimo vrijeme? Daj da ja zavrim s ovim klevetnikom!
Zahtijevao je Michael divlje ibajui bijesom iz oiju po sveeniku. Nije se uspio
suzdrati iako je njegov prijatelj odmahnuo glavom. Svom estinom okomio se na
sveenika.
- Moj poglavar opet eka odgovor? To je neprihvatljivo- izderao se.
- Zato bih mu rekao gdje je? Kao da je njemu stalo? Dokazao je da ne mari ni koliko je
crno pod noktom.- odgovorio je sveenik odmahnuvi mravom rukom.
Patrick se po tko zna koji put morao podsjetiti da ne smije povrijediti sveenika i
podigavi ruku zaustavio je Michaela da ga ne dograbi i nastavi uvjeravati akama.
- Za kog vraga ja to ne marim? - zagrmio je Patrickov glas kroz kovanicu.
- Zna ti dobro za koga. I ne nazivaj tu dragu djevojku vragom! uzviknuo je otac
Benedict istegnuvi tijelom koliko je dugaak.


- Nek sam proklet ako znam o emu vi bulaznite. Kakva djevojka? - Patrick je takoer
iznervirano podigao glas.
- Jane Elizabeth Orrock MacKinlay! Ona koje si se samo tako odrekao i za koju si se
upravo neoprostivo odrekao brinuti! - sada se ve derao i sveenik.
Michael je zbunjeno pogledao u Patricka i jo se vie zaudio kad je primijetio kako je
na spomen toga imena nestala boja s prijateljeva lica. Patrick je glasno prokleo istovremeno
se pitajui kako ga je ovaj suhonjavi starac uspio dovesti do ruba strpljenja. Duboko je
udahnuo i podsjetio se kako je ovaj starac sveenik i kao takvom on mu ne smije nauditi.
- Patrick?- Nesigurno je poeo Michael, no prekinulo ga je ledeno Patrickovo pitanje
upueno sveeniku.
- Gdje je?
- Ti si zadnji kojem bih to povjerio.- odbrusio je sveenik. - Bilo bi neoprostivo od mene
da dva puta napravim istu pogreku.- s gaenjem je zavrio neustraivo gledajui u mladia.
- Neoprostivo?!- zaurlao je Patrick - Ja u vama rei to je neoprostivo! Napravili ste
neoprostivu greku spominjui dogaaj koji niste smjeli. Neoprostivo je i da niste ispitali
sudbinu djeteta o kojem se tako hrabro razmeete svojim izmiljotinama. Znali bi da me
bezono vrijeate bez razloga. A najvie je neoprostivo to blatite uspomenu na, kako ste je
vie puta nazivali, moju enu, jer je dotina ve godinama mrtva.
Patrickov borbeni izraz i blijedo lice svjedoilo je o ozbiljnosti onoga to je izrekao.
Sveenik je zbunjeno gledao u njega.
- Ja da vrijeam uspomenu na mrtve? Neuveno! Nije moja krivnja to se tebi ne svia
to to je djevojka iva.- vrsto je ustvrdio sveenik.


Bio je zateen samim Patrickovim rijeima, a jo vie se zbunio jer je u jednom trenutku
pomislio da ne govore o istoj djevojci. Ali to nije bilo mogue, sve drugo se u njegovom
sjeanju poklapalo i slagalo.
- Sad je previe!- rekao je Patrick tako odluno da je sveenik pourio s novim pitanjem
ne bi li odgodio neizbjeno. Znao je da e ga Patrick u najboljem sluaju, razbiti.
- Nije valjda da te zapekla savjest? Bilo je i vrijeme.- Gledao je u Patricka, ali umjesto da
se njegova srdba umanji vidio je da su je njegove rijei jo vie raspirile. Nije mogao
dokuiti vezu izmeu te dvije stvari. Nije razumio to je ovjeka moglo toliko naljutiti, nije
izrekao ni jednu neistinu.
Po prvi put u ivotu Patrick se nije uspio kontrolirati. Zaboravio je da pred njim stoji Boji
sluga.
- Ti laljivi... pokvareni... kurvin sine! Ona je mrtva! Pokopana... ve sedam godina!
Usudio si se izgovoriti njezino ime u svojim lopovskim namjerama da privue panju na
sebe! Dotakne li je samo jo jednom, kunem se, vlastitima u te rukama zadaviti!
Otac Benedict nije uspio vidjeti Patrickov pokret prije no to ga je zgrabio. Poput stiska
klijeta osjetio je stezanje njegovih ruku na svojim ramenima. Grubo je tresao njegovim
tijelom takvom estinom da se sveeniku inilo kako e uskoro na podu kovanice leati
njegovi dijelovi tijela. Poelo mu se mraiti pred oima od siline pokreta Patrickovih ruku, ali
djelomino i od rastueg gnjeva prema njegovoj odbojnoj reakciji na saznanje da je dobra
djevojka iva. Preko ovog njegovog fizikog djelovanja dobri bi sveenik lako preao i
oprostio mu, ali preko ovog drugog nije nikako bio u stanju. Sve se u njemu pobunilo protiv
toga i inae miroljubivi sveenik postajao je sve razjareniji.
Patrickov glas je orio kroz no. Vika u kovanici uznemirila je konje u susjednoj staji.
Uznemireno rzanje i nervozno lupanje kopita probudilo je konjuara. S maem ruci istrao je

kroz vrata praen ispadanjem ostataka sijena s odjee koje je svjedoilo njegovom
nedavnom boravitu. Zastao je da se uvjeri odakle prijeti opasnost. Pratei buku dotrao je
do kovanice i zapanjeno stao. Prizor ga je prikovao na mjestu.
- Gospodaru!- uzviknuo je.
Patrickove ruke nale su se prikljetene za leima kada je Michael skoio i odvukao ga
od sveenika koji se bespomoan stropotao u prainu.
Konjuar je u nedoumici stajao, nije znao to mu je initi. Trojac unutra se nije obazirao
na njega.
- Gospodaru?- pokuao je jo jednom.
- Odlazi!- izderao se Michael na njega, ali gortak se ni ne pomaknu.
Patrick i Michael su esto odmjeravali snage i to je uvijek bio prizor dostojan gledanja.
Kako se ve naspavao konjuar je odluio malo se zabaviti uivajui u gledanju njihove
borbe.
- Vjerujem da vani ima vie mjesta?- nacereno je primijetio prema Stephenu, koji kao da
je neutralno stajao sa strane, i vratio spretno ma u korice.
Naslonio se leerno na dovratak i skinuo suhu slamku koja mu se visei s neuredne
grive njihala pred nosom te je strpao meu zube.
- Ugodnije je ovdje!- zastenjao je Michael i svu svoju panju usmjerio na pomahnitalog
prijatelja koji se koprcao sapet njegovim rukama.- Gubi se!- samo je doviknuo.
Patrick se nije uspijevao smiriti. Disao je brzo i dahtao od napora pokuavajui se
osloboditi elinog Michaelovog stiska. Michael se zabrinuo. Ovakvog Patricka jo nije vidio.
Patrick, kojeg poznaje, nikada nije gubio kontrolu nad svojim postupcima i sasvim sigurno ne
bi naudio jednom sveeniku. Situacija je bila posve nova, odluio je ne riskirati. Nasreu bio
je dovoljno snaan da ga sprijei da ne napravi glupost, ali nije bio siguran hoe li ga moi

dovoljno dugo drati podalje od sveenika. Patrick je bio jak koliko i on sam, ali drat e ga
tako ako treba do jutra. Jednom se mora smiriti, mislio je. Nije vjerovao svojim uima, ali
sveenik je ustrajao sa svojom priom. Jo uvijek je leao na zemlji. Glas mu je drhtao od
ljutnje kad je nastavio.
- Moe ti mene ubiti, ali to nee nita promijeniti. Gospa Jane je iva. Vjenani ste kad
ste bili djeca, ali nitko se nije pobrinuo da to poniti. Svialo se tebi ili ne!- svaalaki je
nastavljao sveenik iz svog nimalo dostojanstvenog poloaja.
Usmjerio je svoju ljutnju na Patrickov propust iako je zapravo bio najvie od svega ljut
na sebe. Da je bolje pratio kuda ide i da nije zalutao u onoj umi svega ovoga ne bi bilo. Bio
bi uz Jane u miru ekao na Liamov povratak. u mu se razlijevala i bio je razjaren do
krajnjih granica, nije mogao prestati optuivati mladia.
- utite!- proderao se Michael na njega.
Patrick se i dalje otimao i Michael ga je ve tekom mukom obuzdavao. Sveenik je
prkosei zdravom razumu nesmiljeno nastavljao.
- Nikad nisi doao po nju!- vikao je prijekorno.
- Rekao je da mrtva!- izderao se Patrick i dalje se otimajui iz Michaelovih ruku
- Putaj me,Michael! - dreknuo je.
Ali Michael nije poputao. Pojaao je stisak i zadihano protisnuo kroz zube:
- Kad se smiri!
- Sravnit u te sa zemljom, kopilane!- bjesnio je Patrick.
- Samo izvoli!- glatko je odbrusio Michael.
Svom snagom Patrick se odgurnuo unatrag pogurnuvi Michaela tako da je ovaj
tresnuo o zid. Ipak, nije ga ispustio. Naguravali su se po kovanici tako da su na sve strane
letjele potkove, lanci, seljake alatke, kovaki alati porueni sa zidova i polica. Oblak iskri

poletio je iz vatre kada je u nju uletio nogom zakvaeni eki i razletio se zrakom. Hrvanje se
uskoro nastavilo na podu. Dahtanje i stenjanje pratili su zvukovi povremenog obijanja o zid
odgurnutih predmeta u aru borbe. Golema praina koju su podigli s zemlje mijeala se s
dimom tako da sveenik nije dobro vidio tko koga dri, davi ili mlati. Ne vodei rauna o
svojoj sigurnosti koja je ovisila o pobjedniku u sukobu njih dvojice, nastavljao je.
- Nije ti imao pravo rei neto tako! To nikad nije bila istina!- Vikao je otac Benedict da bi
nadglasao buku koju su stvarali.
Rairenih nogu sjedio na zemlji podupirui se rukom. U pranjavoj zguvanoj mantiji
zadignutoj iznad koljena bio je jadan prizor. Pljuvao je crnu prainu iz usta.
- Rekao je!- izderao se Patrick odustajui od borbe i usput bezvoljno skidajui ruke s
prijatelja.
- Mii svoje smrdljive ape s mene! - razdraeno je zareao na Michaela.
Vidljiva promjena njegovog ponaanja nije promakla Michaelu te ga je hitro pustio.
Patrick ga je odgurnuo od sebe kao da mu se gadi. Sjeo je na pranjavu zemlju oslonivi se
leima o zid. Vidio je da prijatelj slijedi njegov primjer. Uutio je na nekoliko trenutaka, dok
nije poeo mirnije disati. Mala Jane?! Ponovno je osjetio gotovo istu bol od uasnog
osjeaja nad spoznajom da nije izvrio dunost koja mu je povjerena. Iznevjerio je tu
djevojicu, iznevjerio oevo povjerenje kad mu je povjerio. Petnaest godina nije mogao
zaboraviti taj sramotni osjeaj da je ostao bez asti jer je nije zatitio kako je trebao. Ni tada
ni poslije nije pomoglo to to ga je otac uvjeravao da nije mogao uiniti nita drugo. Da to
to se dogodila tragedija i to je curica poginula on nije mogao sprijeiti. Osjeaj da mu je
nepravedno oteto neto to je bilo njegovo koji je osjeao sa svojih petnaest osjeao je
jednako snano i sad kao odrastao mukarac. Bezizraajnim tonom poeo je iznositi
dogaaje onako kako su njemu bili poznati.


- Ni kurvin sin popust Orrocka ne bi lagao o neem takvom. Bio je sav shrvan dok mi je
priao kako mu je unuka poginula. Neki je glupan postavio osmogodinju djevojicu na konja
i potjerao ga u trk - rekao je promuklo. - Bila je mrtva im je dotakla tlo. Slomila je vrat. Da je
ono smee od njezinog djeda nije uspjelo ukrasti s naeg imanja to se ne bi dogodilo. Nosila
je moje prezime i kao takva pripadala je mom klanu. Bila je moja.- muklo je protisnuo.
Nakratko je zautio kao da se prisjea, a potom je nastavio priati.
- Orrock je ve bio prekinuo i prijateljske i sve druge odnose s mojim ocem kad se
dogodila nesrea. Roak jednog naeg vojnika donio je vijest. Otac i ja otili smo tamo
usprkos poglavarovoj zabrani. Ve je bila pokopana. Gad, nije mi elio rei ime tog kurvinog
sina. Kunem se, da sam ga saznao, ni on ne bi ivio.
Iz plavih oiju sijevale su munje ocrtavajui mrnju i bijes koja se nakupila u njemu.
- Mislio si da je mrtva?! Zato znai nisi nikada doao po nju?- Sveenikovo se lice
namrgodilo nakon tih rijei. Dotadanja sveenikova ljutnja ieznula je istog trena i
zamijenilo ju je suosjeanje. Tuga koju je vidio u oima mladog ovjeka pred sobom bila je,
po njegovom miljenju, nepravedna kazna. I sam je bio nepravedan prema nijemu, sjetio se
pokajniki. Mislio je da se mladi odrekao svoje dunosti i da zbog toga nije nikada nita
poduzeo. Sad je shvaao da je i te kako bio u zabludi. Vidio je kako je Patrick potvrdno
kimnuo glavom.
- Valjda je tako moralo biti. Boja ruka sigurno ravna naim ivotima. Svako zlo za neto
dobro, valjda. Nikad neemo saznati to bi bilo da nije bilo te lai.- alosno zakima sveenik
u sebi zamjerajui okrutnoj sudbini po tko zna koji put.
Patrick je ustao okrenuvi im obojici lea. Zagledao se u no. Nisu mu mogli vidjeti izraz
lica kada je tiho rekao.
- Doao bih po nju.


Sveenik se zadovoljno sloio. Mladi nije bio nepoten, bio je prevaren. Vjerovao je da
bi doista napravio to to je rekao.
Nebesa, Michael je zabrinuto pogledao u iroka lea svog prijatelja. O emu se tu radi?
- Pripadala je meni.- promrlja je Patrik za sebe. Nije bio svjestan da je to izustio na glas.
- Gotovo da bi se moglo tako rei. - Samo spominjanje njegove miljenice obojilo je
toplinom sveenikov glas.
Patrik preko volje kimne glavom. Nije mu se svidjelo to ga je sveenik uo. On je bio
posljednja osoba s kojom bi razgovarao. Nije dolazilo u obzir priznati tom starcu koliko je
puta do sad uhvatio samoga sebe kako razmilja o nemoguem. Kako bi je sada zatitio od
bilo koga, to onda nije mogao. Kako bi bilo da je Mala Jane poivjela? Kako bi izgledala? Bi
li jo uvijek gajila privrenost prema njemu kao onda na putu u kotsku? Ne bi bilo dostojno
ratnika priati o takvim stvarima. Isto tako nije mogao nikome priznati zato je zazirao od
pogleda na malu djecu. Ispoetka je u svakom malom prljavom licu traio njen odraz. Kako
ni jedno nije bilo njezino,koliko god je mogao, izbjegavao je biti u njihovoj blizini. Nije mario
to su ga zbog toga proglasili hladnim. Patrick vie nije znao to bi mislio. Kao da se naao
pred visokim zidom koji ne moe preskoiti. Nesigurnost je za njega bila nov osjeaj. Bez
rijei je zurio u sveenika. U utrobi je osjeao gr kao da je dobio iznenadni udarac. Uinilo
mu se da bi mu noge mogle popustiti pa je pourio sjesti na isti onaj kamen s kojeg je malo
prije skoio.
Michael je gledao u blijedo lice svog najboljeg prijatelja. Po prvi put nije znao to da
poduzme. Nije ga poznavao takvog. Patrick je rukom nesvjesno pritiskao stranju stranu
vrata po emu je Michaelu bilo jasno da je pod velikim pritiskom.


- U jednom te moram ispraviti, Jane nije vie mala djevojica kakve je se ti sjea.
Unato svem zlu koje je prelo preko nje izrasla je u krasnu djevojku.- zauo se sveenikov
glas koji je odjekivao takvim ponosom kao da je on iskljuivo zasluan za to.
Patrick ga nije ni pogledao. Iz dvorca se zauo jo jedan nalet smijeha svjedoei da se
atmosfera zagrijavala i bez poglavareve prisutnosti, ali njega u tom trenutku to nije zanimalo.
- Bila je zaista krasno dijete. Onako malena i bucmastih obraia. - Sveenikove misli
su odlutale dok je zaneseno nastavljao. - Ve tako mala bila je srana i to se do dana
dananjeg nije promijenilo. Ostala je borac.
Patricka je odjednom preplavila nelagoda. Mii na licu mu zatitra kad je podigao kut
usana u neto to bi se u najboljem sluaju moglo nazvati naznakom bolnog osmijeha.
Nikome nije odavao svoje misli. Od ranog djetinjstva bilo je tako. Bio je blizak samo s
Stephenom i Michaelom, a kada je odrastao jedino je s Michaelom mogao razmjenjivati sve
ono to ih je titalo. Razumjeli su jedan drugoga i bez puno rijei svaki je znao to onaj
drugi misli. Ipak, ni s Michaelom nikada nije mogao priati o njoj. Sada je pred njim stajao
suhonjavi stari fratar koji ju je poznavao i koji kao da je posve jasno razumio vihor koji je
harao njegovom duom. To se nije dalo objasniti rijeima, bila je to nejasna povezanost
istkana tananim nitima sjeanja na dogaaj iz zajednike prolosti i lik djevojice koja se od
tada i jednom i drugom duboko zarezala u srcu. Neto se toplo razvezalo u Patrickovim
prsima i na svoje i Michaelovo uenje priznao je sa sjetnim smijekom da je u svojoj
desetoj godini bio dadilja najveoj maloj napasti na svijetu.
Michael nije vjerovao da bi si njegov prijatelj, za kojeg je mislio da ga dobro poznaje,
dopustio takvu slabost i tako otvoreno priznao svoju, tada svima oitu sklonost prema
trogodinjoj djevojici. Preneraeno je sluao kako ovaj radi ba to. Sjetio se da je te godine
koju je Mala Jane provela kod njih sve njihove tunjave zapoinjao Patrick. Bilo bi to

uglavnom svaki put kad bi njegova majka izvela Jane i njegovu sestru u etnju dvoritem.
Patrick nije ni njemu ni Alecu ostavljao ni najmanju priliku druite se s njih dvije, a ba zato
se to njima inilo jo poeljnijim. Meghan mu je bila sestra i bilo je pravo starijeg brata da je
titi, no posesivnost koju je pokazivao kad je u pitanju bila Jane bila je neto drugo. Smatrali
su da nije fer to im ne doputa biti u njezinom drutvu. Pogotovo to je to znailo provesti
neko vrijeme uz gospu Agnes koja je u tim prigodama uvijek morala igrati ulogu suca. Sjetio
se kako se jednom takvom prigodom, kad ga je majka ukorila zbog sebinog ponaanja,
Patrick ne ba primjereno otresao na nju rijeima da on ima pravo na to. Naravno, odmah je
poalio to je podigao glas na majku, ali to je bilo jedino zbog ega ga je ona tada ukorila,
sinulo je Michaelu. Nije osporila znaenje njegovih rijei. Patrick je, znai, znao da je po
njima nepoznatoj osnovi imao pravo postavljati se njezinim skrbnikom. Misli mu prekine
Patrickovo razgovijetno pitanje upueno sveeniku.
- Ako je iva kako tvrdite recite mi gdje se skriva. Ovog asa krenut u po nju i dovesti je
ovamo. Bit e pod mojim zatitom.
- Neu ti rei.- zvonko mu odgovori sveenik.
Na njemu se vie nije primjeivalo koliko je do malo prije bio uplaen. Iz njega je sad
zraila ista samouvjerenost i odlunost, no to nije pokolebalo poglavara da nastavi s
uvjeravanjem.
- Ako je iva, jo uvijek pripada meni. Gdje je?
Iako je izvana Patrick djelovao smireno u njemu je sve gorjelo od napete dvojbe glede
sveenikovih tvrdnji. Spoznaja da su te tlapnje samo plod sveenikove mate vodila je bitku
u njemu s suludom eljom da to bude istina. Patrick je proklinjao sam sebe i gotovo opipljivu
potrebu da sveenik dokae da je nekim udom Mala Jane preivjela. U isto vrijeme bio je
svjestan koliko je ta njegova nada nerealna i da nepotrebno produuje ovu ludost. Krajnje

nepotrebno, istina mu je odavno poznata. Mala Jane je poginula i na toj se injenici trebao
zaustaviti i prekinuti sav ovaj cirkus. Doavola, neto mu nije dalo da stane. Bilo bi dobro da
je iva, makar on morao ponovo biti dadilja. Uivao bi oteti je Orrocku ispred nosa.
Prokletstvo, u tom sluaju bilo bi nuno da ovaj starac pred njim pone suraivati.
Prokletstvo! Nastavio je redati psovke, ali u sebi jer veina nije bila za sveenikove ui.
- Tako mi Onoga koji je umro na ovom kriu, moe me ubiti na mjestu svejedno ti neu
rei. zauo se odluan sveenikov glas.
Ruka mu nije zadrhtala kada je podigao drveni kri koji je nosio objeen na vrpci oko
vrata i postavio ga pred sebe tako da ga je Patrick mogao vidjeti. Bio je prisiljen na to jer mu
vie nije preostao niti jedan drugi nain na koji bi mogao uvjeriti Patricka u istinitost svoje
tvrdnje. Usrdno je poljubio svoju svetinju i vratio je na prvobitno mjesto.
Svojom zakletvom sveenik mu je izbio sve adute iz ruku. Ovo se ne moe glumiti. Ne
bi nudio svoj ivot za tvrdnju satkanu na mati. Tekom mukom kroz svijest mu se probijala
nova spoznaja. Istina je? Mala Jane je iva... iva..., kako mi nije palo na pamet provjeriti...,
prevario nas je, koja sam ja budala..., je li ovo sad prava istina..., moe li biti... iva ?! Ovaj
puta Ni Orrock ni nitko drugi je se nee doepati! Tako mu svega, okrenut e nebo i zemlju
ako bude potrebno, ali pronai e je prije njega. Gad e crknuti od muke kad shvati da su mu
osnove s njom propale i ijom mu je zaslugom iskliznula iz ruku. Potisnuo je nalet neobine
radosti koja je naas bljesnula u grudima i odmah zatim nestala. Razum je prevagnuo. Ne
moe biti iva, za to bi bilo potrebno udo. A, uda se ne dogaaju. Namrgoeno je
pogledao starca koji je nastavio.
- ivot joj je u pitanju. Ni po cijenu vlastitog ivota neu ugroziti njezinu sigurnost. Ne
mogu drukije, valjda e jednom razumjeti. Nemam na svijetu nikoga osim nje.- tuno je
sveenik pokuavao objasniti dok su ga trojica mukaraca gledala poprekim pogledima.


- Radi se o jednom MacKinlayu!- Michael se svaalaki obrati svom poglavaru.- Zato
nee odati gdje je cura, da je ne uspijemo spasiti. Rekao sam vam da ovaj posveeni gad
ima neto protiv nas. Ubit u ga, Patrick, pa da zavrimo s tim. Da sam bio pametniji,
napravio bih to jo na onoj livadi gdje smo ga nali!
Patrick odluno odmahne glavom.
- Da si pametniji, ne bi davao brzopleta obeanja, Michael. - Na Patrickovom licu vladao
je prividan mir. - To bi u ovom sluaju bila teta, uvjeravam te. udni su putovi Gospodnji,
Michael. - Izjavi zagonetno Patrick, na to ga sveenik sumnjiavo pogleda.
Mladi poglavar samouvjereno prekrii ruke na prsima.
- Ne bi trebali izgledati tako zbunjeno, oe. Tako vi pouavate narod, nisam ja to
izmislio. Sad samo trebamo ustvrditi je li Boja ruka ta koja je upravljala vaim putem kad
vas je dovela k meni.- Zamiljeno se zapitao Patrik i jedan dugi trenutak je bez rijei zurio u
sveenika prije nego je odluio.
- Siguran sam da nijedna rije od ovoga to je ispriao nije istinita - obratio se Michaelu i
Stephenu. - Stoga emo to zaboraviti. Vodite ga mojoj majci, zbog nje i doao. I, Michael, do
daljnjega e ga se tretirati kao gosta. Jasno?
Michael zakripa zubima umjesto odgovora.
Patrick od njega nije ni oekivao drugo, osim da izvri zadatak kako mu je nareeno, a
svoje miljenje pred drugima zadri za sebe. Ne obraajui panju na njegovo preutno
neslaganje izdao je drugu zapovijed. Ovog puta ona se odnosila na drugog njegovog
prisutnog vojnika.
- Predaj ga Maude i dok ne kaem drukije nee se micati od njega. - Stephen
spremno potvrdi ne skrivajui da je zadovoljan mjerom predostronosti koju je njegov
poglavar postavio. Ona je govorila u prilog njegove zrelosti. Sveenikove namjere bile su i

dalje nepoznanica, njegovo ponaanje graniilo je s neprijateljstvom, no aljui ga majci
mladi mu je, osiguravi njezinu sigurnost, postavio lukavu zamku.
- He - he! - nasmije se Stephen. - Nakon toga bogme e moliti Boga da mu se smiluje.
Michael se zlobno naceri slaui se s njegovim predvianjem. - Pa-pa,oe. Ne bih se
volio nalaziti u vaoj koi.
Sveenik se najeio od neugode. Boe, to me to eka? Moe li biti gore od ovoga do
sad? Sudei prema zluradoj srei u Michaelovom zlokobnom glasu, moe.
Ovakav rasplet bio je zadnje to je Patrick mogao i zamisliti. Mala Jane da je iva? Ni u
najluim snovima nije pomiljao na tako neto. Nije pouzdano znao je li Jane iva no bio je
siguran da se neto dogaa na visoju i da nee mirovati dok ne sazna to. Dobro je da je
Michael, od svih sveenika na svijetu nabasao ba na oca Benedicta. Bio je to mig sudbine i
pun pogodak iz jo jednog razloga. Samo Michaelovo obeanje da e joj dovesti sveenika
dalo je podstreka njegovoj majci da ustane iz kreveta. Patricka je i dalje ljutilo to nije mogao
prokljuviti zato joj je sveenikova prisutnost toliko bitna, no to god to bilo, bilo je u redu sve
dok joj je to vraalo nadu u ivot. Prokleto je tvrdoglav, no nije ga se zbog toga isplatilo ubiti.
Odanost prema Jane bila je vea nego to mu je predstavljao vlastiti ivot i Patrick je, nakon
sveenikove zakletve pred kriem bio siguran da se ovaj ne bi prezao umrijeti. U normalnim
okolnostima bi to itekako cijenio kod njega, no u ovom trenutku to mu se nije nimalo svialo
ni odgovaralo. Njemu se urilo, a taj tupavac od sveenika nikako da to shvati. Ako je iva,
mala napast je sama i nezatiena tamo negdje, samo Bog zna gdje, dok je trai gomila
Orrockovih bjesomunih pasa tragaa. Pod hitno joj je trebao netko da je zatiti od njih. On.
No kako, kad nema pojma gdje da je trai? Ni u jednom izvjetaju njegove patrole nisu
iznosile da je igdje meu pripadnicima klana bila spominjana nepoznata cura. Da je koraala
njegovom zemljom on bi to bez sumnje ve doznao. Dakle, sveenik mu je po svemu sudei


za sada jedini trag koji je imao. Morat e ovo mudro odigrati, a da ne primijeni silu, zakljuio
je Patrick. Michael nee razumjeti, to je sigurno. On bi u svojoj naglosti ve razapeo
sveenikovo tijelo meu konje i potjerao ih tako da ga raetvore bez greke. Trebalo je to
nekako izvui iz njega, a da ne mora upotrijebiti silu. Ako je itko na svijetu bio sposoban za
to bila je to njegova majka. Nadao se da je u njoj ostalo dosta snage za to, volja e sigurno
biti tu. Velikoduno je, u mislima, sveeniku dao dva dana dok ne progovori. Kad se gospa
Agnes zainati nema toga tko e je sprijeiti da istjera na svoje, samo treba imati valjani
motiv. Pomest e suludog starca sa lica zemlje ako treba, ali prije toga e joj morati otkriti
gdje se nalazi djevojica za kojom tuguje tolike godine. Rizik je bio velik, no mogui ulov bio
je prevelik da bi Patrick odustao. Odluio je riskirati i pokuati. Neka im svima Bog pomogne
ako se ispostavi da su tvrdnje oca Benedicta skroz isprazne izmiljotine i neistine.


Poglavlje 4.
asna majka, nadstojnica samostana, ena pedesetih godina bijelog duguljastog lica
ispod redovnike marame mirno je podigla obrve i pogledala djevojku. Veselo hihotanje koje
je preraslo u zvonki smijeh promijenilo je zabrinuti izraz na licu stare nadstojnice u
posvemanju zbunjenost.
Usne joj se nehotice uvie u nesigurni smijeak potaknute djevojinim izljevom radosti.
- Oprostite, asna majko, ne smijem se vama, smijem se od velikog olakanja.
Oekivala sam neto daleko gore od toga. To mi nije strano, radila sam to ve. Mogu vam
rei da ta oprava nije neugodna kako izgleda, ak je daleko praktinija, pogotovo za jahanje.
Liam me tjerao da se naviknem na nju, za svaki sluaj rekao je. ak me jednom takvu vodio
u lov i nitko me nije prepoznao. Ooo! Da ste to vidjeli.- radosno je uzviknula djevojka.- Bilo je
zbilja uzbudljivo, iako je to ostao jedini pravi lov u kojem sam bila. Rastjerala sam im sve
ivotinje koje su eljeli ubiti. Na jednoj livadi uoili su velikog jelena i odluili su ga uloviti.
Progonili smo prekrasnu ivotinju kroz umu toliko dugo sve dok taj jadnik nije onako
iscrpljen stjeran u stupicu. Jelen je stajao zarobljen izmeu velike stijene s jedne strane i
lovaca s druge, nije imao izlaza osim pored nas. Ta je ivotinja imala tako plemenite oi i
gledala je prema nama tako tuno kao da zna da mu je doao kraj. Naravno da nisam mogla
dopustiti da ubiju tako bespomono bie, da ne spominjem kako to ne bih mogla gledati.
Nisam se u toj brzini mogla dosjetiti nita drugo nego kako sam pristizala posljednja vratila

Jupitera nazad, dublje u umu, i poela vritati iz sveg glasa. Liam i ostali sjurili su se k meni
zaboravivi na jelena jer su mislili da sam u opasnosti.- skrueno je priznala iako u njezinom
priznanju nije bilo ni malo kajanja zbog toga to je uinila.- Jelen je za to vrijeme iskoristio
priliku i pobjegao, a ja sam dobila takvu pridiku da nikad neu zaboraviti.- Njezino je
hihotanje pokazalo da ni malo ne ali ni zbog toga.- Moj brat i ostali koji su taj dan bili s
nama u lovu i dan - danas frku na mene kad god im se poslui zeji gula. To je bilo jedino
meso koje su tog dana jeli. Da sam mogla spasiti i te zeeve, ne bi dobili ni to. Od tada se
svaki lov u koji bi me vodili sastojao samo od gledanja i jahanja po okolnim umama. E to je
bilo praaavo zadovoljstvo i meni i Jupiteru.
Djevojka je prtala radou prepriavajui jednu od svojih sretnih uspomena.
- Jesam li vas jako razoarala svojim ponaanjem, asna majko? - upitala je radoznalo
stariju enu.
- Nisi me razoarala. Ti ne moe drukije nego braniti ono za to smatra da je
ispravno. Razoarala bi me da odustane od svojih stavova. - i na njezino jo vee uenje,
dodala je Zapravo sam ponosna na tebe. Malo bi se tko usudio napraviti neto takvo da bi
spasio ivot ivotinji i tako sam sebe rijeio dobre veere. Jer, koliko god to zvualo
bezosjeajno, Jane, njih je gospod stvorio da bi hranile ovjeka. Usprkos tome drago mi je
zbog tog jelena jer nije samo on imao sreu, usreio je i tebe. - blago je rekla nadstojnica
gledajui nasmijeenu djevojku koja je potvrdno kimala glavom na njezin zakljuak.
-nI ne znate koliko, bilo je to jedinstveno iskustvo. - likovala je Jane.
- Pitam se, dijete, ima li neto to ti ve nisi bila u prilici isprobati?- vrtjela je nadstojnica
glavom.- A ja se sirota bojala da e biti okirana mojim planom. Ne elim te straiti no nije
mi drago to ide sama. U ovom podruju nije drukije, nita sigurnije nego bilo gdje
drugdje. Opasnost vreba na svakom koraku, morat e biti jako oprezna. Nisu ti prijetnja

samo oni to te progone. ivot je teak, ljudi znaju biti jako nepravedni i grubi. uvaj se i
divljih ivotinja, vukova i veprova. Ima ih puno, koliko sam ula. Bila si u lovu, sigurno te brat
upozorio koliko su to krvolona stvorenja? - Prui prema djevojci zaveljaj s odjeom. -
Isprobaj ovo. Znam da nije ba neto. Svaka od tih stvari zaostala je za nekim od onih
putnika namjernika kojima zidine naeg samostana povremeno pruaju utoite. Ne bi se
moglo izbrojiti koliko je bilo takvih koji su, nakon to bi sigurno prenoili i odmorili umorne
kosti, ujutro nastavljali dalje svojim putem. Izabrala sam otprilike prema tvojoj veliini, nadam
se da e neto posluiti. Ne znam koliko je ta odjea udobna, ali pouzdano znam neto to
je nama dvjema itekako vano.
Djevojka je zainteresirano podigla glavu s odjee koju je pregledavala i pogledala prema
brinoj eni.
- Gledajte na to s vedrije strane, asna majko. Bar je isto!- veselo bubne Jane i
nasmije se irokim osmjehom. Njoj je ta pojedinost bila i te kako vana.
- Ba na to sam mislila. Drago mi je da te veseli tako sretna okolnost.- neveselo prihvati
nadstojnica naglasivi kako u svoj svojoj skromnosti to to je odjea oprana ne podie
mnogo njezinu vrijednost.
- Sigurna sam da e mi neto od ovoga odgovarati.- Jane je hitro uhvati za ruku i
utjeno stisne.
- ao mi je to ste zbog mene u ovakvoj situaciji. Ne elim da zbog mene imate
problema. Znam da ne volite nita skrivati pred ostalim sestrama i sama se osjeam loe
zbog toga. Sirote sestre prihvatile su me bez pitanja kad sam dola s toliko naklonosti da su
od mene zasluile bolje od ovoga. Ovdje sam imala osjeaj da negdje pripadam, a vjerujte
mi to je vie nego to sam veinom osjeala u vlastitom domu. Nema dovoljno rijei kojima
bi se mogla izrei moja zahvalnost za vrijeme provedeno ovdje, u sigurnom okrilju vaeg

doma. Ostat ete zauvijek pospremljene u mom srcu i to u pretincu dragocjenih uspomena.-
Iskrene rijei glatko su tekle iz djevojinih usta.
Nadstojnica je uzdahnula otirui suze, ganuta djevojinom ljubaznou. Kako je znala
da Jane ne moe zauvijek zadrati u samostanu i vjerovala da joj je sudbina ve zacrtala
njezinu budunost, nije joj preostalo nita drugo nego da se moli za nju. Prije toga pomoi e
joj jo jedanput pobjei pred neizbjenim.
- Bog e me sigurno kazniti to ovo doputam. I zasluujem.- uzdisala je ganuta ena.
Djevojka je brzo pokuala ublaiti nadstojniin jad iako sama nije svoje novo ruho
smatrala tako sablanjivim kao redovnica. - Bog e cijeniti vau namjeru da mi pomognete,
asna majko. Da je htio vidjeti me u raskonim haljinama, ne bi me doveo k vama. Ne
uzbuujte se zbog neeg tako nebitnog. Odijelo ionako nije ono to ovjeka ini ovjekom.-
filozofski je zakljuila Jane.
- Sigurno te ne trebam podsjeati da e ovo odijelo od tebe uiniti upravo to?-
usplahireno e nadstojnica.- Nainit e posve drugu osobu u oima onih koji te budu gledali
u njemu. ivot u ovim vremenima ne vrijedi mnogo i ljudi ga izgube i za najmanju sitnicu.
Mnogo ih je umrlo bez ikakvog razloga. Zatekli su se na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Zapamti, mnogi reagiraju prije nego razmisle, a onda je kasno. Mnogi uope nemaju potrebu
razmiljati ili nemaju s im, ima svakakvih ljudi. Sklanjaj se, naroito pred mukarcima, oni
ne moraju imati oruje da bi bili opasni.
- Osjetila sam to na vlastitoj koi. Hvala na brizi, ali ne brinite toliko, molim vas. Znam se
sama snalaziti. Morala sam nauiti ne bih li preivjela sve ove godine.- sloi se Jane hrabrije
nego to se zapravo osjeala, no redovnica je brinim glasom nastavila kao da je nije ula.
- Moglo bi upravo to odijelo postati glavnim razlogom zbog kojeg bi stradala.- nastavljala
je asna majka.

- Mogla bih oiati kosu, to mislite? gorljivo upita Jane ne obazirui se na eninu
zabrinutost.
Nadstojnica zgroeno uzdahne, ali prije nego je stigla izraziti svoje neslaganje djevojka
je nastavila naglas razmiljati.
- Pomoglo bi, bila bih manje uoljiva. Ne bi mi nedostajala.- Rukom je provukla preko
debele crne pletenice koja je dosezala do struka. - Ne pamtim kad je zadnji put iana?-
zamisli se djevojka i nedugo zatim uzdahne.- Kako izgleda ni s njom nisam tretirana kao
gospa niti sam bila zatiena. Opasnost mi je prijetila u vlastitoj kui, da ne spominjem
dalje. Sad jesam u bijegu, ali se osjeam slobodnija nego sam ikad bila. Vama e to sigurno
zvuati udno, no meni je to puno. Neto novo. Zapravo, osjeaj je jako dobar.- zadovoljno
zakljui Jane.
- Da je kojom sreom moj neak sad ovdje bilo bi mi drago uti da se tako osjea.-
ree nadstojnica.
- Zakljuili smo da moj brat sve i da se vratio nema od koga saznati da ga ekam.
zakljui blago djevojka i nakratko se zamisli.- Sad, kad je i otac Benedict nestao ree - jo
sam sklonija vjerovati da je Liamov stric odluio zatajiti mu moj dolazak. On ga je zadrao
silom, sigurna sam da me otac Benedict nikada ne bi napustio i nestao bez objanjenja.
- Jesmo, sve smo to nas dvije zakljuile, no to ne znai da jest tako.- uzdahne asna.-
Sve i da se ne skriva bez dokaza ne bi mogla nita poduzeti protiv Melvilla, a ako je to tako
on e se pobrinuti da ne ostavi traga koji bi ga mogli teretiti. Premda nerado priznajem da je
sve mogue ipak mislim da ni jedan gortak ne bi ubio sveenika, ve i zato to su i sami
vjernici. Kao to sam rekla, vremena su teka, nitko nije siguran. No, to je tu je. Sve ima
svoju svrhu. Tko zna, moda je sve ovo to ti se dogaa ipak za neko dobro? udni su
putovi Gospodnji. Upamti to Jane. - savjetovala je stara opatica. - Jacob e te ujutro ispratiti i

pokazati na koju e stranu. Nisam sigurna da je za moje srce dobro gledati kako odlazi
odavde i priznati da nemam pojma gdje si kad tvoj brat doe i pita za tebe. Zato emo se
nas dvije sada oprostiti.
****
- Dobro vam jutro, dobri moj Jacobe! - Previe veselo za njegov ukus sljedeeg jutra
pozdravi Jane starog domara.
Nala ga je upravo tamo gdje je znala da odlazi svakog jutra, u cik same zore. U
prostoru ograenom za perad koja se ve po navici okupila oko njegovih nogu. U ovom
samostanu svi su ustajali rano, pa ak i kokoi, patke i guske koje su asne uzgajale, a o
njima se najveim dijelom brinuo stari domar koji je kao i uvijek kad bi ga netko prekinuo u
poslu mrzovoljno otpuhnuo. Kako je ovoga puta to bila Jane nije imao srca obrecnuti se na
nju nego je preko volje odvratio.
- Ne vidim to je u njemu tako dobro.- mrzovoljno uzvrati starac. Zima je bila pred
vratima, a dolaskom hladnijeg vremena dolazile su i njegove kostobolje.
- Vidim da vas jo uvijek mui ta vaa boljka. - Djevojka ga suutno pogleda. - ovjek
se najbolje osjea nakon to se propisno naspava, nema nieg boljeg od toga. Sad jo
morate i mene otpratiti deo puta. Posve je razumljiva ta vaa mrzovolja.
Jacob je naoigled iznerviran njezinim rijeima ljutito pogleda, no uoivi to je odjenula
zapanjeno je odmjeri pogledom od glave do nonih prstiju, nakon ega zlovoljno podigne
pogled k nebu. Ne skrivajui negodovanje vrati pogled na jato kokoki.
- Otkud sad ta pretjerana ljubaznost i zanimanje za moje zdravlje? - sumnjiavo je
upitao. - Ne treba ti to sa mnom curo. Obeao sam nadstojnici da idem s tobom iako ne

odobravam to to odlazi, da zna. I za tvoju informaciju, nemam ja nikakvu boljku. Moje
kosti imaju neto protiv ovog dijela godine. Ne znam to ti ne valja ovdje? Nema potrebe da
ide, kaem ti.- starac je preskakao s teme na temu izgovarajui reenice onako kako su mu
padale na um.
Jane ga brzo ispravi. - Upravo suprotno, Jacobe. Nuno je. Pogotovo nakon jueranjeg
dogaaja.
Jacob je iznenaeno pogleda i zatrese glavom. - Ne mogu vjerovati da si se toliko
uplaila aice razbojnika koji su, uzgred reeno, otili praznih ruku od nadstojnice, bez
ikakvih informacijama o tebi. to se nae asne majke tie, kako ja to vidim, moe te ta
kopilad traiti do sudnjeg dana. Mogu slobodno nastaviti, samo negdje drugdje, zar ne?
- Nije ba tako jednostavno, Jacobe.- uzdahne djevojka i protrlja promrzle prste. - Ne
plae me toliko oni koliko injenica da se vrzmaju oko ovog mjesta. Razbojnici su to, moj
dragi prijatelju, nemaju asti ni due.
- Ta, to si znala od prije.- odbrusio je domar zagrabivi tedljivo akom u koaru po
novu zob. - Doite, lijepe moje, doite blie. Jacob vam je donio ukusnu hranu. Doite, sve
ih pokupite.
Starac je umilno vabio kokoke. Razbacivao je sjemenke oko sebe dozivajui kokoi
koje su se skupljale i hitro zobale dragocjena zrna. - Skloni se, tvoj kukaviluk plai moje
ljubimice.
Njegova je mrzovolja bila vie nego dobro poznata Jane, isto kao i to da je bila paravan
iza koje se krio dobroduan ovjek uvijek spreman pomoi. - Nisam kukavica, znate to,
Jacobe. Svojim odlaskom zatiti u sve vas ovdje. Bili ste vie nego dobri prema meni i ocu
Benedictu, ne bih podnijela da itko od vas strada zbog mene. Nikad si to ne bih oprostila i to

je osnovni razlog zbog kojeg odlazim. Pobjegla sam tim zvijerima jedanput, pobjei u im i
opet, ali to ne znai da sam slabi i kukavica.
Nije podizala glas iako su je stareve tvrdnje duboko povrijedile. Zaboga inila je to
zbog njihove sigurnosti. Ujakovi vojnici ne bi bez razloga obilazili samostan i usudili se ui na
posveeno tlo. Samostan je u nadlenosti Svete stolice i kao takav nedodirljiv. Nedopustivo
je bilo da bi se redovnice ili njegova imovina kompromitirale u bilo kojem pogledu, pogotovo
bez poglavariinog doputenja ili, ne daj Boe, protiv njezine volje. Kako su je zaboga tu
nanjuili, a bila je uvjerena da jesu, inae ne bi bili toliko drski da neoprostivo pozivaju na red
samu asnu majku Margaretu. Naravno da ih mora zatititi, ljutito je mislila djevojka. Kako to
Jacob ne vidi, umjesto to je nazva kukavicom?
- Dosad sam i sam vjerovao u to.- sa aljenjem izjavi domar.- Ovaj tvoj bijeg tjera me na
drugaiji zakljuak.
- Nebesa, nikuda ja ne bjeim.- nestrpljivo e Jane.- Odlazim, Jacobe, odlazim. Moram
pronai oca Benedicta, ili bar saznati to se dogodilo s njim. Trebao se vratiti prije dva
tjedana, nemate pojma koliko se brinem za njega.
Jane je gledala kako unutar gladnih kokojih kljunova nestaju i posljednja zrna koja je
Jacob netom bio bacio na pranjavo tlo.
Jacob prijekorno pogleda djevojku i podrugljivo upita. - A, ti ga, naravno, namjerava
izbaviti?
Djevojka odluno kimne. Dobro je, Jacob se popravlja. Konano je poeo shvaati
stvari, pomisli Jane s olakanjem. Da je u zabludi shvatila je im je Jacob slijedei put
progovorio.

- I da je imao sree i preivio u neijoj tamnici male su anse za tako neto. Neka vam
je dragi Bog na pomoi, bojim se i pomisliti to e biti kad ga ti krene spaavati.- uzdahne
domar i sam sebi dometne. Katastrofa, to bi drugo moglo biti?
- Moram pokuati. - odluno e Jane. - Dugujem mu to, on je mene spasio iz tamnice. -
Tiho je zastenjala od muke, sjetivi se toga.
Otac Benedict je za razliku od Jacoba uglavnom bio umjereniji u izricanju svog suda
premda su ponekad njegove rijei ibale gore od bia. Otac Benedict. Njezin dragi, odani,
privreni prijatelj. Bio je njezin ispovjednik i kao takav znao je sve njezine skrivene tajne,
elje i osjeaje koje mu je bez straha priznavala. Kad bi mu oko vrata bila pruena
sveenika stola ponaao se kao sveenik i jedino tako. Tek kad bi skinuo stolu dolazile bi
do izraaja njegove svjetovne misli i pokazivao bi karakteristike mudrog i obrazovanog
ovjeka due ispunjene vjerom u Boga, a srcem proetim blagonaklonom oinskom ljubavi
prema njoj. Jane je voljela to njegovo proturjeno ponaanje. to se mora- mora se, bio mu
je naizgled mueniki moto pod kojim je nosio breme ivota prije nego, u velikoj milosti
Njegovoj, ne pogleda nitavan u Njegovo bljetavo lice. Jane je znala da je dobrim dijelom
tog bremena dominirala briga za nju samu i njezinu dobrobit i zato mu je uzvraala
zahvalnou i istom sklonou. Nije bilo ni mjesto ni vrijeme za preputanje ganuu,
podsjetila se otro.
- Okrutni ste, Jacobe, kad mislite da bih ga napustila u nevolji, a znamo jako dobro da je
u nju upao zbog brige za mene. alosti me to vae miljenje o meni.
- Ma nemoj? - odvrati Jacob nemilosrdno.- A to misli, da e te izvan ovih zidina netko
tetoiti? Osvijesti se prije nego te zagnjurim u ono tamo bure s vodom. Moda ti se tad
otvore oi.

Mahnuo je razdraeno prema drvenom buretu u prostoru za svinje. ibom opletena
ograda dijelila ga je od prostora za perad. Jane je pogledom poratila kud je njegova ruka
pokazala da bi odmah zatim svrnula oi ponovo na njega.
- Moje su oi otvorene. gnjevno je prosiktala.- Ipak, hvala na vaoj brizi.- Jane se
uvrijeeno okrene od njega u namjeri da ode, no stala je kad je starac nastavio.
- S onakvim konjem bit e hodajua meta gdje god se pojavi. Dalje, konjska oprema?
- Moji su. to s njima?- djevojka ga pogleda pogledom uenja i ljutnje.
- Vidim da nema pojma kolika je cijena samo onakvog konja kao to je tvoj Jupiter,
recimo.- ree Jacob.
- Naravno da znam koliko moj konj vrijedi.- uvrijeeno e Jane.- Nudili su mi za njega
deset volova ili sto ovaca, kao za bilo kojeg dobrog bojnog konja danas. Jupiter nije na
prodaju, ne bih ga dala za sve blago ovog svijeta. Brat mi ga je darovao kad ga je jo kao
drijebe doveo sa sobom iz nekog rata. Zato to uope spominjete? - naivno zapita starca
na kraju.
- Glupava djevojko.- ustoboi se Jacob pred nju.- Zar misli da e ga pokuati kupiti od
tebe. Ukrast e ti ga prvom prilikom, s tobom u sedlu ili bez tebe! - tvrdoglavo je nastavljao.
- Zar vi mislite da u dopustiti da mi ga ukradu? uzviknu Jane s takvom nevjericom da
je siroti Jacob samo bespomono odmahnuo glavom.
Ova je djevojka toliko tvrdoglava da joj nikako nije mogao utjerati u glavu najosnovnije
ivotne injenice.
- Kao da e imati izbora. - suho je promrmljao.
Kako je bacio svu hranu koju je planirao, Jacob se okrenuo i krenuo prema dvorinim
prostorijama. Jane ga je u stopu slijedila sigurno gazei visokim izmama raskvaenu
zemlju. Prema njenom miljenju domar je svakako pretjerivao. Koliko god se stari domar

trudio predstavljati grubim i bezosjeajnim, zapravo je bio ista dobrota i gajio je zatitnike
osjeaje prema tienicama samostana vie nego je to bilo u opisu posla obinog
zaposlenika. Zapravo joj se sviao starac usprkos njegovu gunanju i prigovaranju koje je
svakodnevno obilato rasipao oko sebe. Vrijedilo je razmisliti o njegovim rijeima. ivio je
ovdje puno due od nje i sigurno je da je stekao dosta iskustva ivei s ovdanjim ljudima.
Prolazili su pored kapelice iz koje se irila pjesma redovnica. Bilo je vrijeme jutarnje
molitve. enski glas predvodio je zbor. Oboje se zaustavie kao po naredbi. Stajali su tako i
sluali sve dok nije zavrila pjesma.
- Nedostajat e mi tvoje pjevanje, curo.- tiho ree Jacob.- Nijedna druga redovnica nije
nikad tako pjevala.
- E, sad pretjerujete, Jacobe.- njegova pohvala zbuni djevojku.
Jacob vrlo polako odmahne glavom. - Svaki dan stojim ovdje i sluam dok unutra ne
zavri pjesma. Kad ti pjeva, smrt mi zvui skoro privlano. Kad zatvorim oi dok te sluam
ini mi se da sam u raju. - potreseno je priznao stari domar.
Nikako mu se nije svialo da djevojka ode iako je opasnost da je otkriju bila sve
izglednija. Sve je vodilo tome da je to samo pitanje vremena. Kako mu se nadanja nisu
ispunila, njezin brat se nije pojavio, a otac Benedict se nije vratio, nadstojnica, Jane i on
dugo su vijeali to napraviti. Na kraju, jednoglasno su se sloili da nee dopustiti onim
gadovima da ubiju djevojku. To je bio razlog zbog kojeg se inae mirna i razumna
nadstojnica onako raestila. Sjetio se kojim se arom zarekla kako im nee priutiti
zadovoljstvo da uhvate djevojku na njezinom tlu, a ni na odlasku iz njezinog samostana.
Nikad joj nitko nije odreivao koga e primati ili ugostiti u svom domu, a jo manje e
dopustiti da se njezine goste zarobljava na njezinom pragu. Ova e djevojka uz njezinu
pomo sigurno napustiti njezino okrilje, a onda neka joj dragi Bog bude na pomoi, rekla je

poglavarica. To se kosilo s onim to je obeala ocu Benedictu, ali okolnosti su se promijenile
i dobri sveenik e jednostavno morati razumjeti. Naravno da je to to su leinari i dalje
budno motrili njezina vrata odredilo da djevojka mora izai na bilo koji nain osim na
uobiajeni. Nuan. Oni nesretnici vani prisilili su je na to. U tom razmiljanju Jacob se prene
kad se pred njim ukau vrata staje. Nije ni primijetio koliko je vremena proveo zadubljen u
mislima.
- Hajde, pripremio sam ti konja. Ima u torbi hrane za dan- dva, dok ne vidi to e i
kuda e.- gotovo predbacujui joj ree Jacob i pokae torbu privrenu na njezinom sedlu.
- Hvala vam Jacobe.- Jane proisti grlo da je ne iznevjeri glas od ganua.- Za sve.
- Hajde krei ve jednom. eka me gomila posla kad se vratim, nemam ja vremena kao
ti curo.- grubo uzvrati Jacob i povede svog konja iz staje.
Uhvativi prekomjerno vlaan sjaj u njegovim ostarjelim oima Jane se i sama gotovo
rasplakala. Bilo joj je teko oko srca. to od starevog ganua, a to od tjeskobe jer naputa
sigurno sklonite. to je eka izvan samostanskih zidina? Teko proguta i podsjeti sama
sebe da e sve biti u redu, mora biti. Nai e, nekako, oca Benedicta i ako njihov povratak u
ovaj samostan ne bude predstavljao opasnost za ove drage asne koje u njemu ive, vratit
e se i ekati Liamov povratak. Da, tako e napraviti, ohrabri jo jednom samu sebe. Navue
ispranu crnu vunenu kapu na glavu i povede Jupitera za starcem.


Poglavlje 5.
- Molim te, sinko, ili me pusti da odem ili me ubij.- Oajna molba Oca Benedicta i duboki
patniki uzdah nakon nje popratili su sputanje njegovog suhonjavog tijela na stolac sa
strane mladog poglavara koji je sjedio na elu stola. Umorno lice mu se opustilo i izduilo od
umora, a oi su mu grozniavo svjetlucaju ispod podbuhlih crvenih kapaka. Tamni koluti oko
oiju odaju da u posljednje vrijeme nije oka sklopio. U skladu s izgledom njegovog lica
osjeao se ostatak njegovog tijela; slomljeno. Naslonio je glavu na zid iza sebe i jedan
blaeni trenutak sklopio oi.
Patrick ga ne udostoji pogleda nego nezainteresirano ree. - Smatrat u uvredom ako
mi zaspite tu, za stolom, oe Benedict.
Sveenik ni ne pokua podii vjea s oiju. - Bilo bi mi drae da si dopustio Michaelu
da me ubije nego ovo muenje. - iz grla mu se zauje patniki uzdah.
- to je, ne izgledate mi zadovoljni? - Patrick usmjeri svu svoju tobonju zabrinutost k
njemu. - Vi ste na gost. Ako vam neto nedostaje samo trebate rei, siguran sam da e se
moja majka pobrinuti za to.
Da je sveenik imao imalo vie snage pogodila bi ga ironija u mladievim rijeima. No,
nije. Osjeao se slabim poput lista na vjetru. - Tvoja majka.- umno uzdahne. - Molim te ne
spominji je.- zastenja moleivo starac. - Ta ena svojim e muenjem od mene napraviti
svetca prije nego me do kraja dotue.


- Ma to kaete?- Patrick se zaigrano okrene k njemu.- udno. Koliko ja znam moja
majka je olienje dobrote i milostivosti.- Zatrese Patrik glavom u nevjerici otvoreno se
rugajui. Mahne prstom prema prepunim stolovima za kojima su se slastili njegovi vojnici i
sluge.- Pitajte bilo koga u klanu ako mi ne vjerujete, svi e vam to potvrditi. Ona samo ne
podnosi nepravdu.- mrtvo ozbiljno objasni Patrick dok bi se najradije naglas nasmijao
gledajui sveenikov spontani protest.
Zanemarujui svoj, do malo prije, neopisivo veliki umor sveenik se tromo uspravi u
stolcu i gotovo vikne. - Nisam ja vidio nita od toga, mladiu. Njena i brina, da ne bi.?! to
sam joj ja jadan skrivio da me toliko mui? Zna li ti da ona i ona vaa domaica meni nisu
dopustile zaspati od kad sam doveden u ovaj dvorac? Trei tjedan tee od tog dana. Ima li
ti pojma koliko je to puno vremena? Da ti je znati to bih dao za mrvicu sna?- uzdisao je
smodeno.
Osjeao se poput iscijeene krpe, kao da bi zaista svaki tren od umora mogao ispustiti
duu.
- To je bar jednostavno rijeiti.- ljubazno e Patrick.- Udovoljite joj i spavajte do mile
volje.- prepredeno mu ponudi.
- Ne smijem. Ne mogu, kako to ne shvaate ni ti ni tvoja sirota majka?- zatuli sveenik
zdvojnim glasom.- Ne mogu izdati tu djevojku ne traite to od mene.- mucajui je
preklinjao.- Radije u sto puta ja umrijeti nego da nju ubiju.- Ustrajao je sveenik i
bespomono zario lice u dlanove ruku naslonjenih laktima na stol.
- Gdje je?- odrjeito poglavarovo pitanje pogodi sveenika usred njegove rane. Mili
Boe! Nemilosrdno pitanje koje mu je u protekla petnaest dana postavljeno bar tri tisue
puta natjera ga da skoi na noge. Pri tom mu se od umora zamrailo pred oima pa se isti

as bespomono stropotao nazad u sjedalo. Jedva je jasno uo mladia kako neumoljivo
nastavlja po svom.
- Vaa odanost prema toj djevojci govori u prilog vae estitosti, oe. Da malo razmislite
i sagledate injenice s drugog gledita shvatili bi da bi bilo mudrije i za nju korisnije kad bi mi
otkrili njezino boravite. Vidjeli ste kolikom i kakvom snanom vojskom raspolaem?
Dopustite mi da je dovedem ovamo. Nigdje nee biti sigurnija nego tu. Uvjeravam vas da u
je ja zatiti.- gorljivo ga je nagovarao Patrick.
Sveenik ga je zabezeknuto gledao irom otvorenim krvavim oima. Patrickov glas bio
je samo olienje potenja, a rijei kao da su mu izlazile iz samog srca. Djelovao je iskreno i
starac se nakratko pokoleba. Moda je taj mladac u pravu? to ako njegovo odbijanje
zapravo teti Jane? to ako je sueno da se ponovo sretnu? to ako... to...to...to?-
Sveenik se objema rukama uhvati za glavu. Ne smije se dati zavarati njegovim obeanjima.
- Ne znam. Nisam vie pametan .- zamucao je - Nita ti ne zna... I bolje je tako... Tako
mora biti...- da bi na kraju nesretno zatulio - Ne mogu vie misliti
Vrata velike dvorane irom se otvore i privuku panju poglavara. Kroz njih nahrupe
Patrickovi ratnici predvoeni Michaelom. Dok su se oni buno pozdravljali sa ostalim
vojnicima i uz puno buke smjetali se za stolove meu njih Michael je dugim koracima priao
poglavaru koji je sjedio na elu stola i leerno spustio svoje tijelo u stolac s njegove desne
strane, tono nasuprot sveeniku i sjeo. Odmah podbode sveenika.
- to je? Uspjeli ste pobjei Gospi Agnes? To nije lijepo od vas, oe
Ovaj mu uzvrati mrgodnim pogledom. - Ti si kriv za sve ovo. Gorjet e u paklu zbog
toga to si me zarobio.- ljutito mu obea iznervirani otac Benedict.
Michael se glasno nasmija. - Upoznali ste nau gospodaricu, ha? Znao sam da ete joj
se svidjeti, zato sam i izabrao ba vas.


Sveenik iznervirano sjevne oima.- Nisi ti mene izabrao, nego nisi imao nikog drugog!
Ooo! Idi doavola, Michael!- buntovno okrene glavu od njega.
Ovaj put ni Patrick se nije suzdravao, nasmijao se zajedno s Michaelom.
- Trebat e potei mnogo misnog vina dok otac Benedict ispere svoja grena usta. -
zakljui Michael, na to mu prijatelj veselo potvrdi glavom.
Onda se smilovahu i ostavie sveenika na miru, te u uobiajenom amoru vojnikih
pria i ala za veerom potiho zaponu razgovor meu sobom.
- Ima li kakve koristi od odlaska Melvillu.- upita Patrick.
- I ima i nema.- ree Michael.- Kako se uzme.- Dohvati vr sa stola. Kad ustanovi da je
prazan razoarano puhne i pone se ogledavati za kakvom slukinjom da mu ga napuni, ali
bezuspjeno. Ba ni jedne nije bilo na vidiku.
- to bi znailo?- potakne ga Patrick.
Michael se zavali u stolac i otvoreno se zagleda u lice svog prijatelja.
- Ukratko, nakon kraeg natezanja Melville se zakleo da ne zna kuda je djevojka otila.
Isto kao to nema pojma ni gdje je otac Benedict.- znaajno je zakimao glavom. - Svjestan si
to to govori?
Na Patrickovom se licu ne pomakne ni jedan mii i nita nije odavalo buru izmijeanih
osjeaja koji su nakon izgovorenih rijei njegovog prijatelja prohujali kroz njega. Sasvim
polako nasloni se na naslon stolca i lagano kimne prema Michaelu, a zatim pogleda usnulog
sveenika ija je sijeda glava sad ve poivala na stolu oslonjena na jednu ruku.
- Nek' sam proklet ako sam vjerovao da govori istinu.
Michael je slijedio prijateljev pogled i sa simpatijom kimne prema usnulom sveeniku, a
onda ponovo svrne pogled na Patricka i nastavi s izvjetajem.


- Gad kae da ali to joj nije pruio utoite kad je dola k njemu. Traila je Liama. Sad
bi postupio drukije, tvrdi da bi je primio pod svoje. Pokvareno ubre! Usudio se rei neka joj
to svakako prenesemo ako je naemo.- ogoreno ponovi Michael od rijei do rijei.
- Naravno da bi, kad je pitanje dana kad e mu neak osvanuti pred vratima. Jebe mi
se za njega, neka se opravdava kako hoe. Mi emo nai Jane prije njegovog nasljednika i
prije onog pasjeg skota. To nam je prvi zadatak.- samouvjereno odlui Patrick na oigledno
odobravanje svog sugovornika.
- Ima li ovdje kakvih novosti od kad sam otiao? - zapita Michael. - Orrock se pojavljivao
u meuvremenu ili kakav trag o tome gdje bi ta cura mogla biti?
Patrick odmahne preko volje.
- Da ti budem iskren do malo prije nisam ni raunao da bi je nali, sve je ilo u prilog
tome da sveenik najvjerojatnije izmilja. Sad kad znam da je iva i da se skriva ovdje
negdje jo me vie ljuti to je nijedna od tolikih naih patrola nije pronala.
- U vraju mater, to i je ono to me izluuje.- procijedi Michael. - Sve ovo vrijeme ljudi
eljaju imanje, ni takor im ne moe promaknuti. Gdje se skriva, dovraga? Poslao si
najiskusnije tragae po cijelom visoju kako je dovraga mogue da nitko nigdje nije ni uo
za nju, a ne da bi je vidio?- Zajapuri se ljutito Michael.
- I sam sam se to pitao.- zakima poglavar.- Da se skriva to je razumljivo, no nitko se ne
moe dugo toliko dobro skrivati? Ovdje glasine putuju bre od vjetra, neto nam je promaklo,
Michael.
- Kao da ne znam!- zarea Michael.- Pitanje je to?
- Negdje mora biti, u pizdu materinu!- Patrick raspali akom po stolu da su se vrevi
pred njima zatresli. Nekoliko se glava znatieljno podiglo prema njemu no isto tako i vratilo
svojim dotadanjim interesima za stolom.


Michael se sloi s Patrickovom pretpostavkom i trgne glavom prema sveeniku.
- Od njega nikakve koristi? Nema napretka?
- Nikakvog.- ree Patrick.- Uspjele su ga samo izludjeti, ali ne poputa. vrst je iako to
nitko ne bi za njega rekao.- saaljivo izjavi gledajui sveenikovu proelavu glavu.
- Je li siromah propjevao?- upita strogo Maude koja se od nekud stvorila pored njih.
Blaena bila, na Michaelovu radost drala je veliki vr u rukama gledajui sa
simpatijama kako sveenik spava snom pravednika.
- A-a.- odvrati joj Patrick.
- Nebesa Patrick, majka e ti poludjeti. Ne znam jel da je odmah probudim i da joj
kaem da ste ga pustili zaspati.- Izazivaki upita.- Misli da jo samo malo fali da ga slomi.-
domaica namrgoeno odmjeri pogledom jednog pa drugog.
Michael se lijeno ugne u stranu ne bi li napravio vie prostora njezinom gojaznom tijelu
koje se nagne pored njega prema stolu i sa smijekom mu sama napuni vr eljenom
tekuinom nakon to je najprije napunila vinom poglavarev vr.
- teta, prespavat e veeru.- Maude saalno mahne rukom prema sveeniku.
- Pusti ga. Ponedjeljak je, posti. Zavjetovao se tako, kae, onom svom zatitniku.-
objasni Patrick s odobravanjem.
- Aha. A to vas dvojica ekate? I vi ete gladovati u ast svetom Emigdiju?
Obojica zatresu glavama i Made se zadovoljno nasmija.- I mislila sam, da ne bi.-
Potapa majinski jednog pa drugog po ramenu i udalji se mrmljajui neto to je njima
dvojici zvualo najblie neemu kao da nisu mukarci krivi to ih Bog nije stvorio ustrajnima
kao ene. Bila je to Maude i od nje je bilo posve oekivano takvo miljenje. No, isto tako
jedino njoj nitko to nije zamjerao. Tako ni njih dvojica. Prihvate se jela kao da su taj as
postali svjesni da se pred njima nalazi bogata trpeza. Nisu gubili vrijeme birajui izmeu

raznovrsne hrane. Po njima je, kao i po bilo kojem drugom vojniku koji je po bojitima iskusio
glad i oskudicu, svrha hrane bila napuniti eludac. Kako nisu bili izbirljivi nije ih se dojmila
gomila miriljave, ukusno spremljene raznovrsne hrane vjeto postavljena na stolu ispred
njih izmeu svjeeg cvijea koje je irilo svoj vlastiti miris. Ruke im nisu posegle za utom,
afranom obojenom ( precijenjeno skupe) riom, ni za zobenom kaom zaslaenom medom,
varivo im nije bilo privlano dok se pred njima nalazila hrskava peena janjetina. Pikantne
poslastice dolazile su na red tek nakon to se napuni eludac, za njih je uvijek ostajalo
mjesta. Zagrabie po komad mesa i raenog kruha te nastave razgovor tamo gdje su stali
prije nego ih je domaica prekinula.
- E, kad smo kod vrstine- izgovori Michael izmeu dva zalogaja.- podsjetio si me da ti
ispriam neto to mi se uinilo zanimljivo. U selu s nae strane uz Melvilleovu granicu uo
sam slijedeu priu. ene su prale rublje na jezeru i zanijele se prianjem, kao to to inae
rade, tako da je najmlaa Marcusova ker izmakla materi ispod kontrole i zavrila u jezeru.
Ni jedna od tih nesretnica, nije znala plivati. ene k'o ene, stale su dozivati u pomo i
naricati no u blizini nije bilo ni jednog mukarca koji bi ih uo i pomogao djetetu. Kad je
izgledalo da za nesretnu djevojicu vie nema nikakve nade iz ume je izjahao neznanac i
pritekao u pomo. Zbacio je kaput sa sebe, na brzinu izuo izme, kau te ene i skoio u
vodu. Nisu ni trepnule okom, a dijete je ve bilo na suhom. Pretjeruju naravno. Sve do jedne,
ene su zadivljene njegovim pothvatom. U cijeloj toj prii, zanimljivo je to da sve opisuju
dekovu odjeu kao pohabanu, kapu koja mu pokriva pola lica olinjalom no unato tomu
pokuao je platiti, zamisli ovo, gotovim novcem hranu po koju je, kako im je rekao, krenuo u
selo. Naravno seljaci nisu htjeli uzeti njegov novac nego su mu iz zahvalnosti napunili torbu
hranom. Suhu odjeu koju su mu ponudili odbio je.


- Dobio sam izvjetaj.- ree Patrick.- Kau da je mladi neugledan, neuhranjen, sitan
kao da je i sam dijete i da nitko ne zna od kud dolazi ili kuda taj ide? Od tada ga nitko nije
vidio. Kad bi u opisu njegovog konja bilo samo pola istine od onoga to priaju seljaci ispada
da bi taj konj bio sam Pegaz.- Patrick se zamisli.
- Aha. Samo u crnom izdanju. Siguran sam da i u tome ima prilino pretjerivanja kao i u
svemu to se tie tog deka. Uglavnom, malom je ime Jamie, ako govori istinu. Izdao sam
upute naima da ga ukoliko se pojavi zadre pod svaku cijenu i obavijeste tebe.
- Naravno.- kimne Patrick.
- Izgleda da mu se prilino urilo, nije se dugo zadrao u selu.- nastavi Michael.-
Odjahao je na istu stranu od kud je doao. Prema velikom slapu.
Ne znajui vie Michael slegne ramenima i ispije podui gutljaj iz vra.
- Jo jedan neznanac na mojoj zemlji. I ba u ovo vrijeme?- zapita se Patrick.- Malo je
vjerojatno da se radi o sluajnoj podudarnosti s ostalim dogaajima. Sklon sam vjerovati da
je taj tip dio neke vee prie i da nije daleko odmaknuo. Neto mi govori da se dri moje
zemlje, a opet lako moe umaknuti Melvillu, samo treba zaobii slap.
- Preko kanjona ne moe, slaem se, nije ptica.- zakima Michael progutavi ovei
zalogaj.
- Sutra emo se nas dvojica pozabaviti time. odlui Patrick.
- Njega emo ispitati provjerenim metodama, nadam se. Za razliku od ovoga.- Michael
znaajno pogleda usnulog sveenika.- Izgleda da jadniku ne smeta to e ostati gladan.
Vrkom noa kojim se sluio za jelo pokae na sveenika i upitno pogleda prijatelja.
- udim se da odobrava ovo? Kakve su to vraje metode uvjeravanja? To su ista
enska sranja.- Glasno podrigne.
- uo si enu, Michael.- naceri se Patrick i slegne ramenima.


- Ne seri, Patrick. miroljubivo odbrusi Michael.- Zna da je Maude skroz na skroz pod
majinim utjecajem, kao uvijek uostalom. Da gospodarica kae da je sunce zeleno, Maude
bi se zaklela da je boje djeteline.
Patrick se naceri i potvrdi. Mlade!
Michael odmahne glavom ali opusti dranje.
- Gdje je Alec?
- Poslao sam ga u samostan asnih sestara da se kod nadstojnice raspita zna li togod
korisno o ocu Benedictu. Trebao bi se uskoro vratiti.- odgovori Patrick.
- Ima smisla.- Michael je dokono vrtio vr u rukama i razmiljao naglas.- Logino je da bi
asne dale sveeniku krov nad glavom.
Pogleda prema kraju dugog stola. Na suprotnom kraju netko je rekao neto smijeno,
zaorio je smijeh. Patrick odvrati pogled s veselih vojnika i potvrdi.
- asna majka Margareta poznaje Aleca. Siguran sam da mu nee zatajiti istinu o
pitanju djevojke, naravno, pod uvjetom da joj je poznata.
- Poznavajui Aleca, i njegov utjecaj na ene, nee trebati puno vremena da doe do
eljenih informacija. nasmije se Michael.- Sam avo je u njemu. Dosta je da zatrepe
oima i zatrese one svoje uvojke i ene ve padaju u nesvijest pred njim. Nekad sam na
tome zavidio tom kopiletu.- naceri se Michael i otpije iz vra. Podigne ga zatim u zrak i
nazdravi.
- Za Aleca! Sretno kopile.
Patrick odvrati podizanjem svog vra dok se u isto vrijeme zauje glasno nazdravljanje
kroz dvoranu. Vojnici kao da su jedva doekali podii svoje vreve.
- Za Aleca!- odzvoni mnogobrojno povika u glas.


Njihovi veseli komentari bili su toliko glasni da se sveenik uplaeno trgne i onako
polumrtav bunovno upita.
- to je bilo?
- Za oca Benedicta!- Uzvikne pijani muki glas i odmah bude prihvaen mnogobrojnim
podizanjem vreva i meusobnim kucanjem istima meu susjedima za stolovima.
- Kome ti ljudi toliko nazdravljaju?- bunovno propentra sveenik.
- Vama, oe. Odaju vam poast.- odvrati poglavar zabavljajui se.
Sveenik zatrepe i s vidljivim naporom pokua razluiti smisao poglavarovih rijei. Nije
mu se razbistrilo ni nakon to je nekoliko puta nakratko zatresao glavom.
- Zato bi to radili? Nita nisam napravio za njih.
- Ne budite skromni, vratili ste nam djevojku.- blagonaklono ga ispravi Patrick.
- Naao si je?- skoi sveenik uplaeno.
Patrick je vidio da sveenik nije u potpunosti priseban i odluio je to iskoristiti.
- Jesam.- blefirao je.
Upalilo je. Kao pokoen otac Benedict se obeshrabreno skljoka u stolac.
- A toliko sam joj puta rekao da ni u kom sluaju ne naputa samostan...- zakuka otac
Benedict- Margareta mi je obeala da joj nee dopustiti...
Nije ni dorekao svoju jadikovku, a Patrick i Michael kao po naredbi skoie tako da su
se njihovi stolci poruili iza njih i zagrabie prema vratima.
- Iane!- vikne Patrick u hodu.
- Stiem, gazda! Na konje, ljudi!
Ian i etvorica krnih vojnika iz Patrickove osobne pratnje ve je urilo za njima.
Do sveenikove svijesti nije doprlo znaenje naglog odlaska poglavara i nekolicine
vojnika, samo ih je ispratio praznim pogledom svojih mutnih oiju. Dogodilo se ono ega se

istinski bojao. Naivna kakva je, njegova je djevojica napustila sklonite i zasigurno krenula
u potragu za njim. Prenaivna i predobra, u svemu i svakome je traila ljepotu i dobrotu. Sad,
sama tamo negdje sama vani? Ne, nije mogla dobro proi.
U polusvijesti, kao u nekom bunilu, sjetio se kako je bogobojaznim apatom iskazivala
oduevljenje obinoj prirodnoj ljepoti tamo na putu u gorje, kad im se nebo konano
smilovalo i prestalo izlijevati kiu po njima. Samo je njezina ista i nevina dua mogla u
svemu vidjeti samo ljepotu i u svakom stvoru traiti samo dobrotu. Jahali su satima preko
livada po kojima je bezbrino pasla po koja krava ili omanje stado ovaca, preko polja
zasijanim jemom ili zobi sve dok nisu zali u gustu umu. Tu je prestajala prijanja pitomost
krajolika. Sada se priroda pokazivala u svoj svojoj veliini. Mukotrpno su se sputali niz
strme padine pratei planinske staze, prolazili kilometre i kilometre kanjonima izmeu otrih
klisura. Jahali su tako izmeu dviju gudura pratei uzvodno rijeku koja se lijeno kotrljala
svojim koritom prelijevajui vodu preko kamenja, pritom se uborei pjenila, pa nastavljala
dalje. Otro skrenuvi rijeka ih je dovela u jednu od malih kotlina okruenu visokim
stijenama. S one ispred njih ponirao je lijeno vodopad u jezerce iz kojeg je nastavljala rijeka.
umske cvatnice obrasle su livadicu oko jezera. Ljubiasti vrijesak u svom raskonom cvatu
nastanio na rubovima livade i po okolnim stijenama, gdje god je bio komadi zemlje,
otimajui se za nju s travom koja je obrasla na iskrzanim izboenjima kamenih gromada.
Jane je cijelim putem svesrdno upijala ljepotu svakog predjela kroz koji su prolazili i to ju je
na kraju izvuklo iz osjeaja beznaa i povratilo njen uroeni borbeni duh. Nakon jednog
takvog prizora u umi, koji je nadmaio sve do tad viene krajolike s njihovim ljepotama i
nedostatcima, povratilo joj se samopouzdanje i vjera. Nije vie bila ni jadna, ni neodluna a
ni nesigurna. Jedna posve nova Jane sjedila je na leima svog monog konja na istini i

upijala pogledom prizor pred sobom. Nije se micala, kao da se ne usudi svojom kretnjom
poremetiti taj svemirski spokoj. Dua joj se stopila s atmosferom potpunog mira.
Mislit ete da sam luda, oe. proaptala je kad je on s odreenom nelagodom naveo
svog konja da stane uz Jupitera.
Pitao ju je zato ape kad u blizini nema nikoga. Nastavila je aptati kad mu je
odgovorila pitajui ga ne osjea li se i on kao da stoje na mjestu na kojem ne bi smjeli i ne
ini li se i njemu da to arobno mjesto moda pripada jednom od onih mjesta na koja je
ljudima zabranjeno kroiti. Sluajte oe, upozorila je. Na njezinu alost shvatio je da ne uje
nita neobino i to joj je rekao na to ga je nestrpljivo optuila da se nije dosta usredotoio.
ujete li moda onaj tamo vodopad? Ni ja, a voda preko njega cijelo vrijeme pada.
Kad mu je skrenula panju na to i sam je isti tren doao do istog zakljuka i brzo se
prekriio.
Bog s tobom, dijete, ne misli valjda...
Jane je pobonim glasom pitala. Nije li neobina ova tiina? Kao da je vrijeme stalo na
ovom mjestu. Djeluje mistino. Upravo onako kako priaju da izgledaju mjesta na kojima
ive vile, a uvaju ih jednorozi.
Nesretno dijete, o njima se ne smije priati! osupnuto joj je poklopio rukom usta.
To ga je skoro stajalo pada s konja koliko se nagnuo prema Jane. Iako je bila
iznenaena njegovim potezom djevojka ga je uspjela zadrati i gurnuti prema nazad da je
uhvatio ravnoteu u sedlu. Nakon toga je opet bila u mogunosti priati i to je odmah
iskoristila.
Ne razumijem zato? Sve prie govore da su gorske vile redom sve mile ljepotice i
nadasve dobra i draga stvorenja. udila se Jane.


Sveenik se samo jo jedanput ustro prekriio i nije odgovorio nego s nelagodom u
dui potjerao konja s livadice.
Ovako ja otprilike zamiljam raj rekla je tada Jane. Sad shvaam, naravno da to ne
mogu s nikim podijeliti nitko mi ne bi vjerovao. Prije bi me proglasili ludom.
Oi su joj sjajile kao najljepi zeleni dijamanti na svijetu. Takva je nekad bila njegova
djevojica tuno je mislio sveenik. Gdje li je to nesretno dijete sada? Moda jo luta
visojem u potrazi za njim, moda ve njezino mrtvo tijelo obrasta trava u nekom jarku?
Stresao se na jezivu sliku koju mu je um odmah doarao i duboko uzdahnuo pokuavajui
izbrisati sliku mrtve djevojke ispred oiju. To jednostavno ne smije biti istina, ne bi bilo
poteno nakon svega to je proivjela u svom kratkom ivotu. Molim te, Boe, Ti koji sve
vidi i zna cijeniti dobrotu, budi joj milostiv. Zna kroz to je sve prola, ne svojom krivicom,
krivicom ljudske zlobe i pohlepe vlastite joj krvi, vlastitih roaka, krivicom grene poude
onoga koji je, kao otac, zae u utrobu majke. Molim te udijeli joj zraak svoje milosti, daj da
doivi malo sree koju u svojoj velikodunosti podaje i najslabijem crvu meu svojim
vjernim sljedbenicima. Kako su molitve apatom krenule preko tankih usana tako su suze
krenule tei iz usahlih oiju. Nije ih skrivao, nije mu bilo do toga, stalo mu je samo izmoliti
Janinu sigurnost i zatitu kod Stvoritelja. Nije vie bio svjestan amora u dvorani, ni svog
umora, kao ni razloga koji je tako naglo ispraznio stolce pored njega. Tako je predano molio
da mu se duh doslovno izdvojio iz tijela sve dok ga punana ruka, koja ga je prikravi se
neprimijeena, obgrlila oko ramena i njeno no odluno poela odvlaiti od stola tjerajui ga
da ustane. Iznenaeno i zbunjeno, kao da se iznenada probudio, zagledao se u
nasmijeeno okruglo lice jedne od svojih muiteljica. Ravnoduno, kao da nije on u pitanju,
pomislio je da je dola odvesti ga gospodarici koja e opet postavljati jedno te isto
pitanjeGdje je Jane, moliti i preklinjati odgovor, ucjenjivati ga svojom golemom tugom i


gorkim suzama koje je jadnica ne prestajui prolijevala svaki Boji dan. Sad i da je htio nije
joj mogao rei gdje je Jane jer ni sam nije imao pojma gdje bi mogla biti. Prepustio se ruci
domaice, njezinom vodstvu i sudbini kad je zauo suutno ljubazan glas ene pored sebe.
- Ne trebate vie strepiti zbog nje, oe. Sve e izai na dobro sad kad ste je prepustili u
ruke naeg poglavara. Vidjet ete. Sigurna sam da ste umorni, san e vam initi dobro. Kad
se ovjek dobro naspava i odmori razumnije gleda na stvari. Jutro je pametnije od veeri,
tako e biti i s vama.- brbljala je brino Maude pored njega.
Sveenik skine njezinu ruku s ramena i pogleda je u lice da se uvjeri kako se zaista radi
o domaici. Jest, nije enuo pameu, uvjeri sam sebe. Pored njega je doista stajala Maude i
poput nekog privienja blagonaklono mu se smjekala svojim punim usnicama. Niim
izazvana golema promjena u njezinom inae strogom i bezdunom ponaanju, po njegovom
iskustvu, nije imala smisla i na trenutak je pomislio da ipak umilja.
- Od sada e sve biti drugaije, uvjeravam vas.- srdano izjavi domaica.
Sveenik se jedva snalazio od zaprepatenja i nevjerice nad njezinim srdanim glasom
da je tako svime smuen jedva glasno iznio svoju sumnju. - Zato sad?
- Uinili ste udo.
- Ne huli, eno.- sveenik se zgroeno prekrii, no fiksirajui ga pogledom domaica
polako kimne glavom i uvjeri ga da misli to to je rekla.
- Jesam?- nesigurno ponovi sveenik ne znajui kako bi to bilo mogue.
Domaica ponovo potvrdi kimnuvi. Sveenik se poboja da je jedno od njih skrenulo
umom no za svaku sigurnost odlui provjeriti koji.
- Naravno, ti to zna jer sam...?
Ostavi nedovrenu reenicu visjeti u zraku koju Maude ozbiljno dovri.
- Vratili ste nau djevojicu tamo gdje pripada. MacKinlayevima.


Sveenik se irom otvorenih oiju zablenuo u enino lice i odjednom osjeti stranu
glavobolju. Rukama je pritisnuo i poeo masirati sljepoonice ne bi li je ublaio.
- I ti zna za to?- umorno je uzdahnuo i krenuo prema stepenitu koje je vodilo na kat.
Mislim da u doista odspavati.- dobacio je usput. Nije bio siguran je li domaica to ula,
a nije ni mario no znao je da joj nije promaknulo kad je doviknula za njim.
- Svakako to uinite, oe. Nitko vas nee smetati.
Nebesa, sveenik se nadao da nee iako je bio siguran da unato svemu nee stisnuti
oka od brige.

Poglavlje 6.
Desetorica krupnih mukaraca nahrupie kroz klimava vrata u krmu K vepru. Prema
njihovom zaputenom izgledu i potpuno neupuen bi pogodio da se dugo nisu posvetili sami
sebi, a jo manje svom izgledu i odjei. Da se isto toliko dugo ni jedan od njih okupao
svjedoio je kiselkasti miris mukog znoja pomijeanog s mirisom konja koji ih je dopratio u
neveliku prostoriju i zaas preplavio njezin ustajali miris alkohola koji je prevladavao u zraku.
Druina se buno smjestila oko stolova zauzimajui razmetljivo sve stolove. Pritom su ruili i
bacali u stranu suvine stolce. Visoki grmalj, upeatljive neuredne crne brade koji je uao
prvi na vrata oigledno je kao kolovoa odobravao njihovo divljako ponaanje jer je
prednjaio u tome.
- Gazda! Vuci svoju lijenu guzicu ovamo ili emo se morati posluiti sami!- Smijeh
njegovih pratioca poprati njegove rijei.
- Ta ti valja McMillan! Sami emo se, itekako, posluiti!- Grohotan, grubi smijeh ispuni
prostoriju.
- Strpljenja, gospodo.- zauje se kretavo s vrata susjedne prostorije.- Imam samo dvije
noge i dvije ruke. Stiem, ne mogu letjeti.- Stara ena, smeuranih prozirnih obraza zaguna
s otvora kuhinje briui ruke u hodu dok je vukui umorno noge prilazila k njima slabo
osvijetljenom prostorijom.
- Ja sam gazdarica. to gospoda ele?- bezizraajnim glasom upita ena.


- Ja i moji ljudi nismo navikli ekati!- goropadno zavikne MaMillan.- Ima li u ovoj jebenoj
rupi to za popiti i pojesti? Iznesi sve to ima. uje li stara!- samodopadno naredi.
Njegova predstava nije dirnula enu. Prebacila je preko ramena krpu u koju je do tad
brisala ruke i obratila im se svojim unjkavim glasom.
- Provela sam u ovoj krmi cijeli ivot no sluh mi je jo uvijek dobar. to je gospodi po
volji? Ovji gula, upravo sam ga skuhala, svjei raeni kruh od danas. Ako vam je gospodi
po volji mogu vam sloiti sira i suhe govedine, peena ovetina od juer, kruh i mlijeko,
zobena kaa za as moe biti gotova. Piva ima koliko hoete, rakije isto tako. Vino e vas
kotati, ne prodajem onaj bukuri koji zovu vinom, moje je pravo. Sve fino i ukusno, kaem
ti, za prste polizat. Sigurna sam da niste u ivotu kuali bolje. Pitanje je samo moete li vi to
platiti?
- Lajava babetino, dosta hvale. Donesi da probamo to ime se hvali. Ako je zbilja tako
dobro platit u ti. Za poetak daj nam piti dok sve to ne spremi.
ena usporeno kimne i okrene se da e krenuti nazad prema kuhinji. Snagator je epa
za ruku i zaustavi.
- Kai, nema ba neto gostiju ovdje?
- Osim onog malog koji mi donosi namirnice vi ste mi danas prvi gosti.- prizna gazdarica
monotonim glasom.
- A inae? Prolaze ljudi kroz ovaj tvoj umez?- Upita McMillan.
- Prolaze i ne prolaze. Tu i tamo netko svrati. Ovisi to te zanima?- lukavo zapita stara.
- Pametna si ti, tko bi to rekao.- naceri se bradati.- Traim curu. Crnokosa ljepotica,
otprilike tvoje visine i ima vranca koji se ne moe usporediti ni s jednim drugim. Ne moe ga
ne primijetiti.

- Aha. Ovih dana kao da svi trae isto, svi bi curu. A tko pita za mene, pitam je vas?
Nitko, a ja sam uvijek na raspolaganju i to svakom tko moe platiti malo zabave, moj
gospodine.-
- Malo zabave ne bi kodilo mojim momcima, no prvo mi odgovaraj na ono to mene
zanima.- naredi McMillan.
Ohrabrena njegovim obeanjem za brzu zaradu ena nastavi. - Niste vi prvi koji se za
nju raspituju, no na moju alost ne mogu rei da sam je vidjela iako bi mi nagrada za takvu
informaciju dobro dola.
- Moda je netko od posjetitelja spominjao?- Suzdravajui se nastavio se raspitivati
McMillan.
- A-a, znala bih to. Kao to vidi samo je jedna prostorija, uz kuhinju, a u nju ulazim
samo ja i ovaj mali. Ovdje ti nema tajni moj gospodine.
Sa zluradim osmjehom na neobrijanom licu drugi pridolica se pokrene kao da e ustati
sa stolca i upita. - Da priupitamo deka, gazda?
- Pustit e ga na miru ako eli jesti. - upozori ga gazdarica prijetei podboenih ruku o
iroke bokove.- Treba mi pomo u kuhinji. Nema ti od njega ionako koristi, ljepotane. Jadnik,
nijem je.
Stara ga raskalaeno lupne po ramenu i namigne mu na to od vojnika dobije udarac po
stranjici, a to odmah bude popraeno zasluenim raskalaenim smijehom ostalih.
- Idem ja vama donijeti neto za pie, da pokvasite ta svoja suha grla.- motivirano ih
obavijesti gazdarica. Druba zaglunim povicima veselja : bilo je i vrijeme, poprati njezin
odlazak u zadimljenu kuhinju.
Do samog ulaza u kuhinju, u najtamnijem kutu bio je postavljen mali stol, a za njim je
sjedio sitan mladi u neuglednoj odjei, lica gotovo skrivenog pod vunenom, prevelikom mu

kapetinom. Niim nije pokazivao zanimanje za pridolice. Mirno je, kao i prije njihovog
dolaska nastavio jesti drvenom licom iz zemljane zdjele iz koje se puio vrui gula i svojim
mirisom do malo prije poticao mu apetit koji je nestao kad je prepoznao kripavi glas voe
Orrockovih tragaa i djevojako srce zakucalo je strahom u grudima ispod prevelikog grubog
mukog kaputa.
Kad je prije nekih sat vremena odjevena u muku odjeu Jane ula u malu krmu nije
slutila da e je njezini ustrajni progonitelji zatei u njoj. Bila je potpuno nespremna na takav
rasplet situacije. Ponadala se u miru pojesti neto toplo i licom, po mogunosti. to joj nije
bilo dostupno ve predugo vremena. Kad je ula i izrazila tu svoju elju stara ju je gazdarica
dugo promotrila svojim mutnim oima i na kraju kimnula glavom i rekla. Ne znam koji je tvoj
problem i ne elim znati. Spremi konja u staju iza krme, a onda ti savjetujem da sjedne u
onaj kut i ne otvara usta, ovdje navraa svakakav svijet. Gula samo to nije gotov, pojedi
to prije i bjei prije nego netko drugi otkrije tvoju tajnu.- Istrgla joj je novac iz ruke koji joj je
ponudila i mrmljajui neto sebi u bradu odvukla se tekim koracima u kuhinju.
Uskoro se na stolu ispred Jane puila velika zdjela koja je djevojinim osjetilima
blaeno mirisala i veliki komad raenog kruha pri ijem odmjeravanju gazdarica nije tedjela.
Zahvalila je Gospodinu na darovima kojima je obasipa i sjela te poela jesti. Osjetila je koliko
je zapravo bila gladna, a gula od svjee ovetine je bio vrlo ukusan. Osim toga godilo joj je
to je bio jo topao, iako je ono to joj je stvarno godilo bilo to to je imao okus poput onoga
koji je spravljala gospoa MacFarland. Sjetno se u mislima vratila na svoje imanje, u vrijeme
kad je sudjelovala sa slugama u pripremama jedne gozbe. U nosnicama ju je golicao
raskoni miris, a umjesto gulaa koji je jela u ustima osjeala punou okusa svjee peenog
mesa. Sam od sebe nostalgini smijeak joj je izmamilo na lice sjeanje na taj dan i na to
koliko je uivala u drutvu ostalih ena dok su preostalo meso pripremali za suenje. To je

bio jedini nain da meso ostane jestivo na due vrijeme. Za to je morala rtvovati ak tri
ovce, nije alila ak ni djedov bijes koji je uslijedio zbog tog rasipnitva, kako je to viui
nazvao, bilo je to nuno iako se sad nije mogla prisjetiti prigode za koju je gozba spremljena.
To ih je usoljeno suho meso hranilo kad nije bilo vremena za spremanje obroka, tijekom
vremena poljoprivrednih radova, tijekom zime kada je svjeeg mesa bilo manje, tijekom
putovanja ili se jednostavno narezali i ponudilo po potrebi na stol uz sir i kruh. Nostalgija za
domom i dragim joj ljudima uvukla se u nju. Hvala Bogu i na ovome, ne smijem biti
nezahvalna, korila se Jane i slasno praila po gulau sve dok nije ula omraeni glas.
Sledila se. Svijest joj je govorila da mora ostati sabrana i mirna. U oima ovih mukaraca
mora zadrati izgled mukarca, bilo bi za nju pogubno da je otkriju. Prividnim mirom
nastavila je trpati gula u usta, a svaki je zalogaj prijetio da e je uguiti. Na svoju veliku
radost ula je kako je dobra starica vjeto skrenula panju mukaraca s nje i da je bila u
prilici taj as bi je poljubila zbog toga, no nije ni trepnula. Nastavila je jesti sve dok starica
nije donijela pie na stolove i posluila njime veselo drutvo koje vie nije obraalo panju na
nita drugo osim kako da to prije utae elju za alkoholom. Vraajui se u kuhinju starica u
prolazu dohvati ovratnik djevojina kaputa i povue je za sobom kroz vrata.
- Bjei.- apne Jane i gurne je prema stranjem izlazu.
- Hvala vam gospoo.- djevojka se okrene prema njoj.- Oduit u vam se za vau
dobrotu.
- Ne stoj tu, ludo, zar me nisi ula?- otresito je aptala ena.- Bjei i pazi da te netko od
onih tamo ne vidi.
Jane kimne, poljubi usahli obraz, okrene se i neujno mugne na stranja vrata. Izvela
je Jupitera koji je osedlan ekao u staji, zajahala i potjerala ga izokola, u irokom luku,

zaobilazei prednju stranu krme. No, nije raunala na mukarca koji je ostao uvati njihove
konje.
Deseti! Jedan nedostaje.- zakljui u panici djevojka. McMillanov opor uvijek je brojio
jedanaest krvoloka i dvanaesti je bio njen ujak kad je iao s njima. U brzini uspjela je zapaziti
da to nije vojnik kojeg su zbog njegovog izgleda zvali runi Willi, a koji je prema njezinom
brojanju nedostajao i unutra. No nije imala vremena dalje misliti, pustila je Jupitera u trk. Bez
obzira to ga nije poznala vojnik ju je uoio i odmah alarmirao svoju druinu. Uz
gromoglasne kletve poskakali su kao opareni, istrali iz krme, poskakali u sedla i
bjesomuno se dali u trk za Jane.
- O Boe! O Boe! O Boe! Bre Jupiter!- Jane je dahtala gotovo istim tempom kao i
zapjenjeni konj pod njom.
Svako toliko okretala bi glavu unatrag provjeravajui razdaljinu izmeu nje i progonitelja.
Na samom kraju ravnog puta jo se jednom okrenula i bacila posljednji pogled iza sebe. S
uasom je primijetila crni dim kako se die iznad krme. Zapalili su krmu! Ostalo je samo
ponadati se da su crni avoli potedjeli staru vlasnicu. Iza slijedeeg zavoja koji se ve
nazirao pred njom i u koji je Jupiter uletio ne smanjujui brzinu put je naglo skretao u umu a
ona se vrlo brzo nastavljala na teko prohodni kamenjar i jo tei kameni uspon sprijeda.
Sve je to ve upoznala kreui se tjednima ovim krajem. Jane je znala da za tako zahtijevan
uspon nema dovoljno vremena kad joj za vratom pue deset ljutih krvoloka koji se ele
doepati njezine glave pa skrene Jupitera s puta i nastavi preko plavetnog cvjetnog tepiha
koji se pruao sa strane. Vlasnik zasijanog lana na ovom polju, koji je Jupiter gazio nogama,
zasigurno nee biti sretan zbog njezine odluke da proe ba tuda, no izbor joj je bio prilino
suen. Ili to, pa ima kakve- takve anse pobjei, ili ...? Osjeajui njezin strah i slobodne
uzde Jupiter je letio tim plavetnilom dok su rascvjetane plave glavice otkinute pod naletima

njegovih snanih kopita letjele poput modrih leptira i ponovo se padajui stapale s ostatkom
nakon to je konj sa svojim jahaem prohujao kao vihor kroz njih. Jurei su projurili preko
ljetine nepoznatog seljaka i doskora doskoivi na livadu Jupiter zagrabi u smjeru poznatog
kanjona Velikog slapa. Jane se okrene i spazi svoje progonitelje kako kreu za njom u polje.
- Uspjet emo, Jupiteru! viknula je konju iako je time vie hrabrila sebe nego odanu
ivotinju.
Mora proi oko slapa i ako se uspije doepati prvog sela spaena je. To je
MacKinlayevo imanje a tamo je, koliko joj je bilo znano od seljana kojima je spasila
djevojicu, bila zabranjena zona za Orrockove vojnike. Tamo je poznaju, pritei e joj u
pomo ili je bar sakriti, ako se ovi akali eljni njezine krvi usprkos opasnosti usude doi za
njom.
Jedna livada je proletjela ispod nje.
Jo jedna, pa uspon, a onda uma, napeto je nabrajala u mislima. Okrenula je glavu i
vidjela da jo dri dobrodolu prednost pred progoniteljima. Njihovi povici koji su zahtijevali
da stane, prijetnje i kletve samo su ovla dopirali do njezinih uiju.
- Uspjet emo, Jupiteru!- dahtala je Jane.
Divljaki poklici odjeknuli su radou kad je horda izala iz polja na livadu.
Jo uzbrdica, pa uma, pa gaz na rijeci i spaeni smo! - Molim te Boe daj da Jupiter
izdri! Bezglasno je molila je u sebi.
Jupiter kao da je uo njezine molitve jo bre pojuri kad su se nali na posljednjoj livadi.
Njezin uspon ga donekle uspori i Jane se, jo jednom pogledavi unatrag, zabrine zbog tako
nastale smanjene udaljenosti izmeu nje i progonitelja. Dobro je! Jo uvijek je bila izvan
dometa njihovih strijela.


- Moe ti to, Jupiteru! - Gotovo u panici bodrila je konja.- Ni jedan konj se ne moe
mjeriti s tobom.
Ogromni konj bez muke je svladao uspon i nastavio poznatim putem kroz umu. Ubrzo
do njegove vlasnice dopre um obruavanja vode u slapu. Ponesen tim zvukom Jupiter
pojuri u tom smjeru i pred njima se ukaza rijeka koja se obruavala u velianstvenom slapu i
koja ih je dijelila od, kako je Jane mislila, spasa.
Samo ju je trebalo prijei i uspjela im je umaknuti sretno pomisli djevojka kad iz grmlja
pred Jupitera iskoi gipko plavokoso stvorenje i kako se Jupiter iznenaeno propeo na
stranje noge Jane bi sigurno ispala iz sedla da joj taj ljudski stvor nije svojim velikim
akama spretno istrgnuo uzde iz sleenih ruku i skoio vjeto poput akrobata iza nje u sedlo.
Nala se zarobljena unutar ne ba njenog stiska njegovih ruetina.
- ! Samo mirno, mome.- Umirujue je rekao golemi mukarac u sedlu iza nje.
Jane nije bila sigurna obraa li se njoj ili konju. Na njen uas smirio je Jupitera
potapavi ga nekoliko puta rukom, preko njezinog ramena a zatim ga potjerao preko rijeke.
Sve se odigralo takvom brzinom da se Jane nije ni snala a ve je ukoeno sjedei ispred
neznanca bila na svoj uas noena na Jupiterovim snanim leima preko livade s onu
stranu kanjona koja joj je do maloprije bila eljeni cilj. Nije primijetila kad su im se pridruila
jo dvojica ratnika, no jesu. Jahali su svaki s jedne strane Jupiterovih bokova a jedan je
drao uzde i sa sobom vodio jo jednog konja, bez jahaa u sedlu. Naravno kad je taj
neotesanac sjedio na njezinom konju. to, zaboga, ovo znai? to se to dogaa? Otmica?
Tko su ti ljudi? Zato su me zarobili? Bjee sa mnom, no to poslije? Kuda me vode? Boe
molim te daj mi snage da ostanem mirna. Otimanje u ovom trenutku nee pomoi. Morat u
se posluiti lukavou kad stanu, za sad je ve dosta dobro to sam izmaknula svojoj potjeri.
Ni ne znajui ovi su me spasili. Moram smisliti kako u sad njima utei, snovala je u sebi

Jane kad je iz grozniavog razmiljanja trgne glasan zviduk s njihove lijeve strane. Prije
nego je uspjela hitro preletjeti oima tom stranom poljane zaglui je isti takav snaan zviduk
koji iza nje zapara kraj samog njezinog uha. Jane pomisli kako nakon ovoga moe mirno
zaboraviti svoj savreni sluh. Prema onome koliko joj je snano zvonilo u uhu bit e ve
utjeno ako u budunosti bude ita ula na to uho. Osjetila je da se stisak mukih ruku oko
nje pojaao. Mukarac iza nje sigurno ju je zadrao vrsto ispred sebe kad je naglo skrenuo
Jupitera prema pridolicama. Jupiterova crna griva vijorila je zrakom ispred nje, dok su jurili
ususret isto tako urno prilazeoj skupini jahaa.
Sastali su se nasred livade. Naoruani vojnici s kojima su se sastali zaustavili su konje,
ali nisu naputali njihova sedla nego su nastavili sjediti u njima dok poglavar ne odlui
drugaije. Konji su bili zadihani od brzog tempa koji im je bio nametnut, no, ni ivotinje ni
njihovi jahai nisu pokazivali znakove iscrpljenosti. Nakon to ih je obuhvatila jednim
pogledom, Jane ih je pozdravila kratkim naklonom glave, kad su ve ba svi do jednoga
morali zuriti u nju. Ono to je vidjela bio je prikaz sirove snage i nepobjedivosti. Prilino
tono procijenila je zavidnu snagu sedmorice krupnih, miiavih mukaraca odjevenih u
zagasite ratne boje i snagu njihovih ratnih konja. ivotinje su, bez imalo sumnje, bile
izvrsne, to se vidjelo na prvi pogled. Ono to je zapazila bilo je isti uzorak i boje tartana
pridolih jahaa kao i na pledovima one dvojice koji su jahali uz nju i njezinog , moglo bi se
rei otmiara. Zelena je bila njezina omiljena boja pa joj taj sitni detalj nije mogao
promaknuti. Po prijateljskom doeku na licima i jednih i drugih i rijeima koje su meusobno
izmijenili, Jane odmah postane jasno da su iz istog klana. Prisili se ostati mirna i koliko toliko
ne pokazivati strah. Bila je uplaena, kako i ne bi? Uhvaena u stupicu izmeu jedne horde
divljaka za koje je pouzdano znala koliko su zli i nemilosrdni i ove druge skupine mukaraca
o kojima nije znala gotovo nita. Osim da su je zarobili.


- Zabavlja se Alec?- ozbiljno upita mladi ratnik u sredini skupine pribliivi svog konja
koji je jo uvijek poigravao pod njim.
- Kao to vidi, poglavaru.- naceri se Alec.
Smijehom koji se Jane jako dopao te gotovo zaali kad veseli neznanac skoi s
Jupitera istom spretnou kojom ga je i uzjahao, prebaci mu uzdama preko glave i dobaci ih
poglavaru koji ih vjeto uhvati.
- Srea mi se osmjehnula i dovela ravno u moje ruke neto vrlo traeno ovih dana.-
veselo e Alec.- Mislim da to pripada tebi.
Poglavar privue vraneve uzde i privede konja tik uz svojega. Rukom podigne bradu
pridolice i kratko se zagleda u polu skriveno lice. Kutovi usana mu zatitraju dok mu je srce u
grudima u oekivanju nabijalo kao ludo, no uspio je zadrati ozbiljan izraz.
- Moglo bi biti.- sloio se rasteui.
Jane je ljutitom kretnjom trgnula glavom unatrag i istrgla bradu iz ionako oputenog
Patrickovog stiska. Ogorena i ljuta u urbi da se to prije obrauna s Alecom poglavara je
samo presjekla bijesnim pogledom to je samo pojaalo modri sjaj u njegovim oima.
- Nikome ja ne pripadam!- Neoekivano se obruila rijeima na nespremnog Aleca sa
svog nemirnog vranca. - Nitko te nije traio da me spaava, ako se ne sjea? Ionako me
ne bi ulovili,njihovi konji ne mogu se mjeriti s mojim Jupiterom. Ne bjeim ja od njih od
danas, za tvoju informaciju i za sve bi bilo najbolje da se nisi umijeao.
Alecovo zadovoljni izraz koji je do tada titrao na njegovom licu zamijenilo je istinsko
zaprepatenje. S nevjericom se okrenuo prema poglavaru. Zatrese svojim plavim uvojcima
kako je odmahnuo glavom.
- Tko normalan daje ime konju?!
Patrick bespomono slegne ramenima.


- Kako se usuuje nazvati me nenormalnim nakon to si tamo dolje iskoio pred mene
i zarobio me poput krajnjeg divljaka?- viknula je Jane.
Vatrene optube sipale su po Alecu koji je u nedoumici i sumnjajui u svoj sluh jednako
kao i zdravu pamet balavca koji ga je bez razloga vrijeao otvorenih usta gledao u nju.
Patrick je doao do istog zakljuaka. Cura je ili previe hrabra, na svoju tetu kad se tako
obraa Alecu, ili preglupa pa ne shvaa ozbiljnost situacije u kojoj se zapravo nalazi.
Najradije bi joj svukao s glave tu runu kapetinu i zavirio joj u oi no nije bio trenutak za to.
Sad kad je ima u svojim rukama bit e vremena za to.
- Koje li nezahvalnosti?! Tako ti meni? Umjesto da mi zahvali to sam te spasio,
naziva me divljakom? Vraje pogreno ponaanje. - urlao je Alec i prijetei krenuo prema
njoj.
Patrick je odluio prekinuti napetu situaciju i skrenuti Alecovu panju s nje.
- Ne dii glas, Alec! Pripada meni, kao to si dobro rekao. Sam u se pozabaviti
pitanjem ponaanja mog zarobljenika. Kasnije.
Alec zakripa zubima i mrzovoljno kimne.
- to?! Ti ...- od silnog bijesa Jane je ostala bez glasa.- Nema ti nikakvog prava
raspravljati o mom ponaanju!- Obavijestila ga je vatreno kad je konano ponovo dola do
daha.
Da pogled moe ubiti on bi od njezinog ve leao mrtav, zakljui Patrick udei se u
sebi njezinoj ljutnji. Koji joj je vrag? Prema njegovoj procjeni nije imala ni jedan jedini
razuman razlog za tolikim uzbuivanjem. ene! Tko bi njih razumio?!
- To je sad nebitno, Alec. Osveta je na prvom mjestu.- umijea se Michael sa svog
konja. Pozorno je motrio Jane i na kraju se njegove usne razvukoe u neto to bi se moglo
nazvati zbunjeni osmijeh.


- Tono. Idemo u to uvjeriti one iza mene. - Alec spremno prihvati. Raspoloenje mu se
odmah promijenilo. Lice koje je do maloas prijetilo rigati vatru, ozareno se nacerilo. - Tako
su se silno eljeli doepati ovog momka da nisam mogao odoljeti, a da im ne pomutim
raunicu.- Njegov lijeni, otegnuti govor nije ostavljao mjesta sumnji hoe li biti sukoba ili ne i
s kojim ishodom. Ponovo je bio zadovoljan sam sa sobom.
- Znali ste da me ti ljudi progone?- promuca Jane u udu. Odmahivala je glavom u
nevjerici. Znai da su je namjerno spasili od njih, kad su znali? Ta je spoznaja toliko smuti da
zaboravi kako mora zadrati muki stav i nesvjesno sklopi ruke naslonivi ih na sedlo ispred
sebe poput svake stidljive djevojke. U glavi su joj se u nevjerojatnom brzinom rojila pitanja.
Zato bi netko tko joj nije nita riskirao i iao nju spaavati, bilo je kljuno pitanje, no na
njega , kao ni na sva ostala koja su joj se vrzmala glavom nije nalazila odgovore.
- Nisu to nikakvi ljudi.- ispravio je neznanac koji je zarobio i ona se trgne. Brzo odmakne
ruke i nakon to jedan trenutak nije znala kud bi s njima spusti ih, sa svake strane, na
bedra, pogrbi ramena prema naprijed i zauzme oputeni muki stav u sedlu. Glas mukarca
koji je do malo prije vikao na nju sad je bio gotovo njean kad je s enjom usluno izvijestio
poglavara.
- Deset bijesnih Orrockovih lupea ako me oko ne vara, Patrick.
- Do sad tvom vidu nije bilo zamjerke.- oda mu poglavar duno priznanje vragolasto se
nacerivi nakon to je nevoljko skrenuo ispitivaki pogled s djevojinog neobinog dranja.
Bojala se, bilo mu je to vie nego jasno. Na neki nain to ga zasmeta. Trebala je imati
povjerenja u njega i njegove ljude da e je zatititi, dovraga. Kako joj nije jasno da je sad
sigurna od one aice bijednika koja je progonila? Nije mogla znati, podsjetio se. Nije
poznavala nikoga od njih. Bila je to olakotna okolnost no izgleda da jo nije bila svjesna da
su je spasili u zadnji as.


- Za nagradu to sam ih ja prvi vidio dozvolit e mi da se vratim i porazgovaram s
njima.- samouvjereno zatrai plavokosi ljepotan koji se prema poglavaru ponaao vie
prijateljski nego vojniki podreen.
Izgleda da je i poglavar prema njemu bio jednako raspoloen. Mora da su bili prijatelji,
roaci moda, neodluno zakljui Jane. Za brau su zasigurno bili previe razliiti.
- Nema potrebe, oni dolaze k tebi.- Poglavar Alecu pokae prstom iza njega.- Prema
brzini kojom si bjeao pred njima oito su zakljuili da si se usrao od straha.- zadirkivao je no
Alec se ne trepnuvi samo zvonko nasmije na njegovu uvredu.
- Bilo bi mi drae da sam umjesto ovog lajavca naao malu napast.- dobaci znaajno
pogledavi prema Jane i jo uvijek s nevjericom odmahne glavom.
- I ovo e posluiti.- odvrati Patrick
- Sad kad je plijen koji ele na sigurnom, u tvojim rukama MacKinlay, moe se kladiti
da e se netko zasigurno usrati, no to neu biti ja.- Ustvrdi veselo mladi i ne ekajui
poglavarovo odobrenje okrene svog konja prema i dalje jednako bunoj skupini jahaa koji
su im se brzo pribliavali i od kojih ih je dijelilo parstotinjak metara kad su nevoljko zaustavili
svoje konje.
- Ostani tu i ne mii se.- vikne Patrick, no Jane ga dograbi za rukav na to se on
zaueno obazre k njoj i upitno je pogleda.
- Ne treba se bojati.- pokua je smiriti i kimne Alecu na to ovaj ispusti gromki pokli i
zajedno potjeraju konje u trk prema nepoeljnim posjetiocima.
- Onaj veliki u sredini, s bradom, njega se trebaju paziti!- Patrick je jedva uo njezine
rijei od gromoglasnih povika njegovih ratnika koji, u hipu, kao jedan isukae maeve i
jurnue za njima dvojicom. S svojim ustraenim upozorenjem, koje je dolo prekasno jer ga
nitko osim moda poglavara i njezinog konja vie nije mogao uti, Jane je s grozom u srcu

ispratila pogledom svoje zatitnike. Strepnja se uvlaila u nju. Poznavala je snagu i spretnost
Orrockovih vojnika, bili su vrhunski ratnici. Strepnja je prerasla u strah kad je vidjela da se
voa MacKinlayevih, im je iskliznuo iz sedla jo jureeg konja obruio direktno na ratnika
na kojega ga je malo prije pokuala upozoriti. Borba koja je uslijedila bila je gruba i bez
pravila, stravini ples smrti. Jedino pravilo bilo je ostati iv a to je znailo ubiti onoga
drugoga. Jane kukaviki spusti glavu i na svoj uas zakljui da se ponaa kao obian slabi
koji ni iz ove udaljenosti ne moe gledati borbu. Da je ona odluivala ne bi ni dolo do
sukoba, pobjegli bi i gotovo. Tako joj je do sad dobro ilo, nauila je na vrijeme izbjegavati
sukobe i tome moe zahvaliti to je poivjela toliko dugo sama u ovoj divljini. Kakva korist od
toga kad je okruena gomilom glupih miiavih mujaka eljnih dokazivanja, krvi i pobjede?
To su, izgleda danas osobine koje upravljaju svijetom. Jane je ta muka potreba za
dokazivanjem i sklonost ka nasilju bila krajnje nerazumna i neopisivo joj je ila na ivce.
Zbog toga je po jednom od njezinih miljenja na svijetu bilo toliko nesree i alosti. Da
upravo u prilog toj tvrdnji nisu svjedoili glasni udarci maeva sukobljenih, iz zabave,
mukaraca, moglo je to biti i zbog novca, imanja, pohlepe i zlobe kojom je ovo vrijeme, po
svemu sudei obilovalo. Ni manje ni vie nego i prijanja, znao ju je ispravljati otac Benedict.
Oduvijek je bilo da su jai uzimali od slabijih i nezatienih i tako e biti dok je ljudskog roda.
U dananje vrijeme jednostavnije je i lake doi do neega nego to kasnije zadrati, govorio
je glasom uitelja sigurnog u ono to pouava. MacKinlayevi nisu drukiji, sa aljenjem
zakljui Jane. Ni nakon tog alosnog zakljuka nije se mogla pretvarati da je ne zanima
ishod sukoba te podigne pogled prema uzavrelom popritu. S odreenim veseljem zakljui
da se omjer snaga promijenio u korist MacKinlayevih. Nepokretna tijela etvorice njihovih
neprijatelja leala su uokolo ispruena i zaboravljena u travi a na ostaloj etvorici, i iz ovakve
udaljenosti, Jane je primijetila znakove poputanja. Jo jedan je pokleknuo pod naletom


maa svog rivala i Jane se tuno zapita kako se moe radovati kad je jedan ljudski ivot
upravo ugaen? Ovdje nema drugog rjeenja, netko mora pasti. Bez aljenja si je priznala
da joj je drae da to ne budu oni koji su joj pritekli u pomo. Samo je smrt, koju su irili gdje
god bi se pojavili, dovoljno snana da zaustavi ujakove razbijae, nisu bolje ni zasluili.
Iznenadila je samu sebe kad je shvatila da se nada da e je i dobiti. Da joj je utroba malo
manje kljuala od neizvjesnosti i iekivanja sama bi svoje ponaanje proglasila previe
osvetnikim i barbarskim, a to je smatrala krajnje neprikladnim i nikada ga ne bi upotrijebila.
Dodue, nikada do sad nije ni osjetila ovakav poriv. Prvi put u ivotu nije osjetila saaljenje
prema drugom ljudskom biu, zgrozila se. Nije osjeala nikakvu suut za onoga koji se,
upravo sruen na tratinu i drei vlastita crijeva u rukama, kvrio u smrtnom hropcu niti je
osjetila olakanje kad se njegovo tijelo opustilo i ostalo, neprirodno skvreno nepokretno
leati u vlastitoj krvi. Jedan manje, registrirao je njezin um i to je bilo sve. Situacija se na
njezinu sve veu radost odvijala prema njezinom oekivanju. Petorica MacKinlayevih
vojnika superiorno je stajala meu pobijeenima, svi Orrockovi vojnici bili su na zemlji i
trajno izbaeni iz igre sudei po nainu na koji su ih lanovi pobjednike ekipe posloili
razbacane leati po tratini. Svi osim jednoga, voe sad ve bive skupine. McMillana. Mrki
Patrickov pogled nije se micao s gorostasa na kojeg mu je Jane skrenula panju. Alec se u
poetku namjerio na njega, no prepustio ga je odmah Patricku i zadovoljio se mlatei po
ostalima. Patrickovo pravo bilo je da kazni gada no izgleda da stvari nisu ile glatko. Sudei
prema vjetini i snazi kojom se div branio od njegovih nasrtaja bilo je jasno da je to sudar
dvaju titana. MacKinlayevi vojnici utke su stajali sa strane i promatrali dvoboj. Nisu sumnjali
u pobjedu svog poglavara, strpljivo su ekali da zavri s njim. Iako je Patrickovo vitko tijelo
bilo zavidne veliine ipak je zaostajalo za protivnikovom veliinom, no to nije znailo da je i
manje snano. Bio je jednako jak i izdrljiv, jednako dobro uvjeban i snalaljiv no za razliku

od McMillana bio je i mudar taktiar hladne glave. Zadrao je potpunu prisebnost u
presudnim trenutcima to se ne bi moglo rei za njegovog trenutnog protivnika koji je
sirovom snagom navalio na njega i jednim munjevitim Patrickovim manevrom zaradio otricu
maa u lijevo rame. Kriknuo je poput zvijeri i navalio jo jae, mladi poglavar mu je doputao
da ga potisne unatrag glumei da malaksava. Bila je to njegova tehnika poigravanja s
protivnikom, a njegovi se vojnici ponu znakovito pogledavati kao da se pitaju koliko e tom
njihovom poglavaru trebati dok se ne odlui i konano ne sredi gada? Njihovi mrgodni
pogledi nisu dirali ni jednog od suparnika. Jane je pogledom ispratila vjeti start kojim je
mladi poglavar izbjegao da mu McMillanov otrica ne raspori trbuh, a tada sagne glavu i
zamisli se. Taj zanimljivi gortak zapravo joj je predstavljao problem sad kad je u njegovim
rukama. Prisjetila se njegovog zadovoljnog cereka nakon Alecove tvrdnje da je doao do
neega to je elio. Do nje. Zato bi zaboga nju elio? Prema njezinim saznanjima nije
trebao ni znati da ona postoji. Instinkt joj je govorio da joj je sad prilika za bijeg, ali usprkos
svom nagonu za samoodranjem neto joj nije doputalo pokrenuti se i dralo je na mjestu.
elju da se vlastitim oima uvjeri u ishod borbe opravdavala si je time da e o pobjedniku
ovog sukoba ovisiti njezini daljnji koraci. Ukoliko se uvjeri da je McMillan pao od maa ovog
gortaka slobodna je. Moe mirno traiti oca Benedicta i kad ga nae, a nai e ga, vratiti se
bez brige u samostan i iza debelih zidina spokojno, zajedno s njim, ekati Liamov
povratak. Da su je ovi, koji su je privremeno drali svojim zarobljenikom htjeli ubiti ve bi to
uradili. Prema onome kako su to radili tamo dolje, ubijanje im nipoto nije bilo strano,
zapravo radili su to kao da im je to vrlo bliska aktivnost. Ne samo da je iva nego je nisu ni
taknuli, podsjeti se Jane. Ako pobijede Orrockove i nakon toga se pokae da ni oni nisu bolji
od ujakovih vojnika za nju e biti prekasno za bijeg. Priekat e jo samo malo i kad pitanje
pobjednika postane izgledno, onda e strugnuti u umu, odlui Jane. Na livadi ispod nje

zau se glasno klicanje i prekine njezine dileme. Ustremi se u sedlu da bolje vidi preko
konjske grive o emu se radi. Ispruen na leima McMillan je bespomono leao poraen na
zemlji i iroko opkoraen Patrickovim snanim nogama koji se pobjedniki nadvisio nad njim.
Objema rukama visoko je podigao krvavi ma, vrhom okrenut prema dolje i snano ga zabio
posred McMillanovih prsa. Jane zatomi krik vrsto stisnuvi usta i oi istovremeno. Koliko
god joj um govorio da je ovjek, koji je bio najvea prijetnja njezinoj glavi, mrtav, a to znai
bezopasan nije mogla gledati kako se njegovo tijelo na zemlji snano trznulo, a zatim se
polako opustilo. Patrick stane pored njega izvue krvavu otricu i visoko je podigne u zrak te
ispusti pobjedniki krik. Njegovi vojnici odmah prihvate i podre pobjedu istim oduevljenjem.
Jane preneraeno zadrhti, ne nad surovim zavretkom McMillanovog bijednog ivota nego
od neopisivog ushienja izazvanog pogledom na pobjednika. ovjek je bio savren. Njegov
glas je potvrdio njezino miljenje o njemu. Presavren da bi bio za nju, s odreenom alou
je pomislila. Odmah je odbacila tu misao. Ona nije traila mukarca! U nelagodi je potapala
svog konja po vratu. Sjajna dlaka presijavala se na njegovom velikom miiavom tijelu dok je
prednjom nogom nestrpljivo kopao zemlju snanim udarcima kopita. Nebesa, kako joj se taj
grubijan mogao toliko svidjeti? Kako i ne bi, oslobodio ju je ubivi McMillana. Bila je
slobodna. Gotovo je! Od uzbuenja koje ju je uhvatilo srce joj luaki zalupa. On to ne treba
znati. Toliko se usredotoila na taj osjeaj i na poglavarov pogled da joj u tom trenutku um
nije funkcionirao. Ni na kraj pameti joj nije palo pobjei dok jo moe. Kao da ju je prilijepio
na mjestu intenzivan Patrickov pogled kojim ju je gledao odozdo. Brzo je spustila glavu. Sva
srea bio je dovoljno daleko od nje da ne vidi izdajniko rumenilo na njezinim obrazima za
koje je bila sigurna da je tamo. Uvjerila ju je u to vruina koju je osjeala kako se penje iz
njezinog trbuha ravno tamo gdje je ne moe sakriti, na lice. Nije vidjela kako je poglavar

dugim koracima urno krenuo prema njoj i nije podigla glavu ni kad se zaustavio pred njom i
grubo naredio.
- Silazi!- Istrgnuo joj je uzde iz ruke.
Od iznenaenja, straha ili neeg treeg Jane se skamenila tako da ga tog trenutka, ni
uz najbolju volju, nikako nije mogla posluati. Usplahireno je pogledala u njega. Bio je prljav,
raspasane i razdrljene koulje iji je jedan rukav razderan u potpunosti visio od lakta na dolje
no to je bilo najuoljivije bila je krv kojom je bio poprskan. Bilo je posvuda po njemu. Od
lica, ruku, koulje, koja je bila gotovo natopljena krvlju, preko nabora kilta, pa sve preko golih
nogu ispod njega do vrhova izama. Ono to je uasnulo Jane bilo je to to nije mogla
odgonetnuti kome je sva to krv pripadala. Iz poloaja u kojem je bila nije mogla procijeniti je
li on to ranjen ili je na njemu neija tua krv. Ponadala se da je McMillanova i ukoila se od
pomisli to e biti ako se vara.
Vidjevi da se nije ni pomakla Patrick je zgrabi za ovratnik i ne ba njeno povue je
zajedno s grubom tkaninom. Dok si trepnuo ve je stajala pred njim. Lagano je udario
Jupitera po sapima i konj se posluno udalji.
- to ti zna o tom mukarcu?- bijesno je procijedio i kako mu je njezina glava dopirala
do brade prignuo se kako bi joj zagledao u lice.
uo je njezino upozorenje, sijevne joj umom. I umjesto da joj zahvali, naravno, dere se
na nju, zastenja u sebi Jane. ak i kad je tako morala mu je odgovoriti.
- To im je voa.- pokorno odgovori ne elei dalje raspirivati njegovu ljutnju.
- Orrock?!- Patrick se naglo ispravi.
- McMillan.- brzo ga ispravi Jane.- Predvodnik njegovih razbijaa. Sam Orrock ne bi
potegnuo toliko daleko ni zbog ega nego poalje ovu zvijer da mu obavlja prljave poslove.

odvrati Jane i uzdahne. Dokle god je iva nee zaboraviti svoje vlastito iskustvo s njim. U
svom vlastitom dvoritu, prije samo nekoliko mjeseci.
teta bi bilo sam' tak' je pustit'. Jane je ula pijani McMillanov glas koji je obilazio oko
nje i Liama odmjeravajui je pogledom. Mogli bi se malo zabaviti prije nego nas napusti.
Jedan od njegovih ortaka je na to spremno zgrabio njezinu pletenicu i povukao ju je tako da
je gledala ravno u njegovo nakeeno lice. Zapuhnuo ju je alkoholnim parama. Od
neugodnog mirisa uskoro joj je postalo muno i ba kad je pomislila kako e se uguiti bude
li u tom poloaju povraala ula je glas svog ujaka.
Putaj je, kopile jedno! Jane se nije usudila vjerovati u ono to je slijedilo. Ujak je
dojurio i odgurnuo ogavnog ovjeka od nje, a ona je pri tom sruena zavrila kraj Liama na
zemlji. Brzo je ustala i prihvatila uzde Liamovog konja. Zaudo nije ga uznemirila strka oko
njega, pomislila je zahvalno, a onda se skamenila. Poglavar je bez rijei ve izvueni ma
hladnokrvno gurnuo kroz prsa vojnika koji ju je do maloprije vukao za kosu i mirno se
odmaknuo ne bi li mu napravio mjesta da se hropui, ve gotovo mrtav, srui na zemlju.
teta. Od njega ne bih oekivao da e prekriti moju zapovijed. Pleo je jezikom trudei
se zvuati prijetei kad se obratio preostalima. Naredio sam da nju ne smijete dirati. Ima li
jo onih koji misle drukije?! Nakon to ih je podsjetio tko je glavni pogledom je zaokruio
preko vojnika i zamahnuo maem da je gotovo izgubio ravnoteu. Kako su svi pognuli glave
i utjeli, zakljuio je da se pokoravaju njegovoj vlasti.
I jesu, zato su sad leali razbacani i mrtvi po travi, podsjeti se Jane. - Pravo mu budi.
istakne nekim slavodobitnim ponosom kao da je ona imala osobnog udjela u tome. - Upravo
je ostao bez svoje najsposobnije jedanaestorice.
- Desetorice.- ispravi je mrko Patrick i okrene se Michaelu.- Naite gada.


- Na je. - Michael krene prema konju.- Sigurno ni taj nije daleko, skriva se negdje u
blizini.
- Nedostaje Runi Willi.- sigurno ih obavijesti djevojka.- Ne elim se mijeati, ali
sumnjam da ete ga nai.- ree ne gledajui nikoga posebno.
- Otkud ti to zna tako pouzdano? - Patrick je sumnjiavo upita. - eli ga zatiti?
Crna kapa odmahne lijevo desno. - Ve u krmi mi je upalo u oi da nije s njima. To me
prilino zaudilo s obzirom na to da Orrockova elitna skupina ne kree nikuda bez svog
najsposobnijeg strijelca.- Objasni Jane i zakljui kako im je dovoljno objanjavala. Neka rade
to hoe. Ona im je samo htjela utedjeti trud.
- Izgleda meni da ti prilino dobro poznaje Orrocka i njegov klan.- Prene je Patrickov
neugodan ton.- Moda su ti poznate i njihove namjere koje su ih dovele ovdje gore?
Kako je djevojka utjela Patrick zakljui da je pogodio i nemilosrdno nastavi.
- U dosluhu si s njima i ta tobonja jurnjava za tobom trebala je posluiti kao predstava
koja bi nas uvjerila u tvoju nedunost i na taj nain lako te ubacila kao pijuna meu nas?
- Nisam s njima! - uzvikne Jane.- Nije li oito da je sasvim suprotno?
- Je li?- podrugljivo e Patrick.- Reci mi to je to tebi tako oito, kad ba eli lagati.
Stvar je vie nego jasna, varka vam nije uspjela i to je to.
Njegove su je optube samo jo vie uzrujale. to se nje tie njoj je bilo jasno kako bi
takva osnova bila van svake pameti, no pitala se kako uvjeriti sumnjiavog diva ispred sebe
da je takva suradnja izmeu nje i ujakovih sljedbenika iskljuena iz vie nego valjanog
razloga. Pitanje njezinog ivota bilo je kljuno i njoj i njima, samo su se razlikovali to bi s
njim. Njoj nikako nije bila privlana ideja dopustiti da ispadne po njihovom, naime, nije jo
bila spremna umrijeti. Gledajui smrknuta lica oko sebe uinilo joj se kao da je samo stare
progonitelje zamijenila novima i da utrka za njezinu glavu nije zavrena, samo se produljila i

jo uvijek traje. Bio je to samo lagani dodir sumnje koji je okrznuo tek jednom pomisli i nije
mogla biti sigurna u njegovu istinitost pa je ipak prvo pokuala razbiti nepovjerenje zgodnog
stranca, a samim tim i njegovih pratioca. Nije mogla sakriti svoju gorinu kad mu se
buntovno suprotstavila.
- I slijepac bi vidio da nema nikakve varke! Govorim istinu, mora mi vjerovati!
- Zbilja?- naruga se Patrick. Dat u ti brzu poduku iz osnova ponaanja onoga koji me
eli uvjeriti u svoje potene namjere. Evo to bi poten ovjek napravio: prvo, predstavio bi
se, tko je i od kuda je, kojim poslom je na mom imanju i koje su mu namjere dok je tu.
Drugo, objasnio bi mi vezu s Orrockima i ako je zaista progonjen od njih morao bi mi rei
razlog zato je to tako. Tree ...
Jane zakoluta oima prema nebu, duboko uzdahne i prekine ga.
- Koliko toga jo ima? Poten ovjek umro bi od dosade sluajui tvoje nabrajanje.-
Naherene glave, ne usuujui se pogledati ga izravno, Jane je virila prema njemu.
Patrickove oi zasjae od iznenaenja. Bila je to ona, bez sumnje. Ne vie tako mala, ali
jednako drska, izgleda da ga se nekim udom i dalje ne boji. To ga donekle odobrovolji no
ne toliko da bi prestao s ispitivanjem.
- Srea tvoja da sam ja po prirodi strpljiv ovjek, no moram ti rei da ne volim ponavljati i
samo zato to sam sad jako dobre volje s tobom u napraviti izuzetak. Idemo od poetka.
Kako ti je ime?- obratio joj se kao da se obraa djetetu.
Jane pokunjeno spusti glavu. Patrick je na svoje uenje shvatio da ga sve to donekle
zabavlja i nastavi se poigravati s njom. Toboe alosno ustanovi.
- Moram ti priznati da mi se svia i da mi nije nimalo drago to u morati silom izvlaiti
odgovore iz tebe. Razumije li, to naalost nije nimalo ugodno? Kad bi mi lijepo odgovorio
na ono to me zanima mogli bi to na obostrano zadovoljstvo izbjei. Odluka je na tebi,


mome. Reci mi makar svoje ime da ga na sveenik zna preporuiti Bogu na tvom ukopu.-
Znaajno pogledom upozori ostale da se prestanu cerekati.
- Imate sveenika? - Grleni krik nade u njezinom glasu nagna Patricka da hitro okrene
glavu prema njoj i zastane kao ukopan.
Rukom je malo podigla kapu i zadigla je prema gore te tako donekle oslobodila bijelo
elo koje se stidljivo skrivalo ispod nje i bilo nedostupno pogledu.
Pogled mu se zalijepio za njezine oi i nepoznat osjeaj praen ugodnom toplinom
razlio mu se tijelom. Zaboga, shvatio je da bulji u nju i da ne moe objasniti bliskost koju je
taj tren osjetio s njom, a odmah zatim se sledio na iduu misao koja ga je vratila u stvarnost.
Jane je u mukoj odjei i ne pokazuje lice. Kako to izgleda u oima njegovih vojnika?
Odrastao mukarac, poput njega, sa zdravim navikama, kakve je imao ni bi smio ovako
reagirati. No ni mladi mukarci ne bi smjeli imati tako djeviansko lice kao ovaj pred njim i
tako ustreptalo gledati u njega, dosjetio se olakotne okolnosti. Bila je to njegova Mala Jane,
bez greke je zakljuio da to to je odrasla nije znailo da je izgubila sposobnost dovoditi ga
u neugodne situacije. Nita se nije promijenilo. to je, tu je! Bar je bila iva. I, naao ju je.
Prisilio se otkinuti oi s najljepeg zelenog pogleda koji mu je ikada bio upuen i
zlovoljno procijedio.
- Ne vidim zato bih ti rekao.
- A ja ne vidim zato ne bi?- izletjelo je njezino prkosno protupitanje.
Postavljeno jednako drsko kao i njegov prethodni odgovor i popraeno ratobornim
podizanjem njezine male brade to je Patrick protumaio kao prkoenje njemu osobno. To
mu se nimalo nije svidjelo, a pogotovo to to je to radila pred njegovim vojnicima. Tek tako
neto bilo je nedopustivo!
- Dosta je bilo igre.- Patrick je izgubio strpljenje. Ime?! Odmah!


elio je da mu potvrdi da je ona zaista ona prava Jane koju trae! Jane za koju je
vjerovao da je mrtva! Jane koju njegova majka oplakuje godinama! Morao je biti siguran u to,
dovraga!
Djevojku u mukoj odjei koja ga je prkosno gledala nije zanimalo to on eli ili joj se
fukalo za to. I dalje nije suraivala.
- Zar je bitno? Rekao si da mi ne vjeruje. Mogu ti rei bilo koje ime.- dobio je
ravnoduni odgovor zbog kojeg iezne i ono malo topline iz njegovih oiju.
Lice mu postane poput kamena. Izgledao je prilino ljut zapazila bi Jane da ga je malo
bolje poznavala.
- Dosta je zajebancije!- Rukom joj epa tanki vrat i zabaci joj glavu unazad. Pazio je da
je ne stisne isuvie, nije je ni u kom sluaju elio ozlijediti.
Jane postane svjesna da je ovjek izgubio strpljenje i da e umrijeti ako se njegova
ruka jo samo malo jae stisne oko njezinog grla. Sad kad je trenutna opasnost minula, kad
je McMillan mrtav, uguit e je ovaj divljak. Jedva je disala. Pokuala se odmaknuti, svojim
rukama osloboditi stiska, no nije uspjela.
- to Orrock hoe od tebe?- tvrdo upita Patrick.
- Moju glavu, glupane.- Protisne Jane. Kvragu! Ne mora biti pristojna prema njemu dok
on nju gui.
Upravo ga je uvrijedila, ali vidjevi kako se ukoila, pretpostavio je da ju je uplaio. No,
iz njezinih oiju i u ovako nepovoljnom poloaju sijevao je bijes i prkos, a ne strah. Usprkos
injenici da je jedva hvatala zrak nije se predavala. To to je bila borac podiglo joj je
vrijednost u oima okupljenih mukaraca, pa tako i kod Patricka. Odluio je ovaj puta prijei
preko te njezine uvrede, smatrao je to mudrijim s njegove strane ne bi li to bezbolnije po


nju dobio njezino priznanje. U skladu s tom odlukom popusti stisak na njezinom grlu prije
nego je grubo ponovio.
- Zato? Tko si ti?
Jane duboko udahne.- Jedan od njih, na moju nesreu.- Ubrzano daui hvatala je
zrak.
- Jedan prokleto blesav Orrock kad se ne boji stati pred mene.- hladno je odvratio
Patrick s takvim prijezirom na licu da mu je gotovo povjerovala da je uistinu tako. Patrick
zakripi zubima.
- Svi su oni takvi. To ti je ta njihova zla krv. - dobaci Ian sa strane.- Nema nijednog
pametnog ni potenog. Sve sam ljam.- naceri se na djevojin mrki pogled kojim ga je
poslala ravno u pakao.
- Pravo ti kae, Iane.- glasno se sloi Michael.- I ovaj njihov primjerak ovdje nije
drukiji. Ne bi me udilo da je ovaj ovdje uope svjestan pred kim stoji.- uplje se nasmije i
dobije isti ubilaki pogled vlasnice zelenih oiju koje su odmah zatim skrenute na poglavara.
- Moe me odmah ubiti, iako ne vidim povoda za to, ali me molim te nemoj vrijeati.-
Jane se ponosno uspravi pred njim. Za razliku od ponosnog stava glas joj je odisao
gorinom.
- Ti si poglavar MacKinlay, znam to. Isto kao to znam da je s mojom pameu sve u
redu i da sam neovlateno stranac koji prelazi preko tvoje zemlje. To, koliko znam, do sad
nije bilo kanjivo a nisam se ni nikako drugaije ogrijeio o tebe i ne znam zbog ega bih te
se trebao bojati. stenjala je Jane. - Znam da mi ne vjeruje, no uvjeravam te da sam
bezopasan i nemam nikakve loe namjere dokle god budem na tvom posjedu.
Nekoliko puta je morala proistiti grlo za vrijeme svog podueg govora. Umirila se i
ekala. Rekla je to je trebala, odluka je bila na njemu.


- Ne vjerujem ti. To si dobro rekao. Za tvoju informaciju, trebao bi se itekako bojati.
Pogledaj tamo.- Okrene joj glavu prema mjestu gdje se donedavno orio zvuk borbe.- Tako
e zavriti svaki Orrock na mojoj zemlji.- grubo se nacerio.
- Ja nisam poput njih.- Jane je osluhnula i na svoje uenje zauje da se ponovo uje
cvrkut ptica.
Posve beskoristan zakljuak pred smrt, sine joj kroz glavu. Gotovo se nasmijala na tu
apsurdnu misao no sprijeio ju pojaani stisak muke ruke u ijoj se vlasti nalazila. Ve je
hvatala lagana omaglica od nedostatka zraka. U prsima joj je rastao pritisak i ve je osjeala
bolove du rebara.
- Zato si tu?
Neumoljivi glas koji je iz daljine dopirao do njezine svijesti uinio joj se kao da dolazi iz
samog pakla. Grevito se borila da ne izgubi svijest. Uz njegov grubi stisak oko svoga vrata
zakljuila je da je to neizbjeno prije nego umre.
- T- traim nekoga- stiglo je piskutavo priznanje kad joj ruka oko grla dopusti odgovoriti
no ono jo vie naljuti Patricka pa ponovo pojaa stisak oko njezinog vrata.
- I ti? Previe vas kod mene neto trai.- Zarea bijesno poglavar.
Gotova sam, pomisli Jane i u sebi preporui svevinjem svoju duu. Poelo joj se
mraiti pred oima i da je nije drao rukom dovoljno vrsto da je zadri u tom poloaju
sruila bi se pod njegove noge.
Kao da mu nije bilo dosta to ona pred njim umire grubo joj drugom rukom strgne kapu
s glave i gotovo odskoi kad ispod nje isklizne preko prsa duga pletenica. Jane?! Povukao je
ruke kao opeen i bez rijei gledao u privienje pred sobom. Lice bi moglo biti njeno!
- Mala Jane?!- okirano uzvikne Alec.
- Nek' sam proklet! Mala napast?!- u isti as vikne Michael iz sveg glasa.

- Cura???- sedam iznenaenih usklika, to izgovorenih naglas a to ne, prostrujalo je
izmeu Patrickovih vojnika.
U situaciji i nezavidnom poloaju u kojem se nalazila Jane je njihovo uenje
protumaila kao zgraanje. to je te divljake briga je li ona djevojka ili deko! Ljutito je
iskoristila trenutak njihove utnje da se doepa svoje kape. Snano ju je istrgla iz
Patrickovog mlitavog stiska, natakla je na glavu i ve je zaguravala pletenicu pod nju. Bila je
toliko ljuta na mukarce oko sebe da nije osjeala nikakvu nelagodu zbog toga to su
njihove oi zainteresirano pratile svaki njezin pokret. Zakaljala se i kad je namjestila kapu,
kao da joj to moe neto olakati, prinijela svoju ruku na mjesto gdje je do malo prije stiskala
njegova.
- Ne treba ti sakrivati tako lijepu kosu, curo.- snaao se Ian i prvi progovorio.
- Trebala sam je odsjei kako sam i planirala!- odbrusi Jane.
- Bila bi to teta, kaem ti.- nije se dao smesti Ian. Zadivljeno je gledao u nju.
- Kog briga?- bijesno ga je pogledala.
Bilo joj je dosta svega. Pogledala je iskosa u poglavara koji ju je utke promatrao. U
odraslim crtama lica jasno se nazirao dobro mu upameni obris lica nekadanje djevojice.
Crveni otisci prstiju ostali su vidljivi na njezinom vratu i on brzo skrene pogled. Gospode,
gotovo ju je zadavio, zgroeno pomisli. Nakon ovoga e ga s pravom nazvati divljakom, nije
drugo ni zasluio nakon ovakve grubosti kojom joj se predstavio. Gomila proturjenih misli,
osjeaja i pitanja prola je kroz njega no kao i uvijek nije nalazio rijei kojima bi ih izrazio.
Prokletstvo, to je tu je. Michael bi ve s njom brbljao, sa zaviu se podsjetio, a on nije
uspijevao smisliti ni jedno suvislo pitanje.
Michael se prvi snaao.- Sveg mi svetog! Drago mi je to te vidim, curo!


Zgrabio ju je svojim velikim rukama oko struka, podigao sa zemlje i radosno zavrtio
nekoliko puta oko sebe. Zatim ju je njeno spustio na zemlju i utisnuo joj po jedan zvuni
poljubac u svaki obraz. Djevojka je toliko porumenjela da se nije mogao suzdrati. Nasmijao
se, na njezin uas.
- Dobro nam se vratila, sestrice.- progurao se pred njega nasmijeeni Alec.- U sretan
as smo te pronali.
Tako je vrsto zagrlio i privukao k sebi da je pomislila da e je uguiti. Uinio je to
brzinski, ali svejedno je odahnula od olakanja kad ju je, nakon to ju je isto tako brzinski
cmoknuo u obraze kao i Michael, isto tako nenadano i pustio iz ruku. Sva zbunjena zdvojno
je uzdahnula. to im je pobogu?
Patricku se ta njihova srdanost prema njoj nije nimalo svidjela i procijenio je da je
trajala predugo. Iako nije potrajalo vie od nekoliko otkucaja srca, Patrick ju je ocijenio kao:
Neprihvatljivo! Intimnost bilo kakve vrste i bilo kojeg mukarca, osim njega, kad se odnosila
na Jane spadala je u kategoriju: Zabranjeno!
- Miite se od nje!- proderao se na prijatelje. Oni se samo pogledae i prasnue u
smijeh.
- Izgleda da idemo ispoetka, Alec. ini se da se neke stvari nikad ne mijenjaju.-
zakljui Michael kroz smijeh i namigne Alecu.
Ovaj kao da je to jedva doekao. Zauzme prijetvorno alosni stav i saaljivo odmahne
glavom.
- Za sve je kriva ta njegova pretjerana posesivnost. Naroito kad je ta mala u pitanju.
Michael potvrdi alosno kimajui.- Ba tako prijatelju, ba tako. Svaki junak ima svoju
Ahilovu petu.

- Pouzdano tvrdim: naem prijatelju je to oduvijek bila Mala Jane.- filozofski zakljui
Alec.
Jane je gotovo unezvijereno gledala as jednog as drugog. Ovo to su oni priali nije
imalo smisla. Mora biti da je sluh vara. Znala je da e onaj zviduk ostaviti traga na njen sluh
no nije slutila da e posljedice biti ovakvih razmjera i to ovako brzo.
Michael se nasmijei njezinoj oitoj smuenosti i prestane se pretvarati.- Ne brini,
malena, nije to tvoja krivnja.
Jane zbunjeno kimne premda ni sama nije znala zato. Nije imala pojma ni o emu oni
priaju, a utjeha, da ona nije za to kriva, bila je van pameti. Okruena je luacima! Osjetila je
neopisivu potrebu vritati na sav glas no hrabro ju suzbila pomilju na to koliko bi joj se
rugali. Nee im priutiti to zadovoljstvo jer se nema namjeru sramotiti pred njima. vrsto je
stisla zube.
Patrick je navikao na njihove zezancije i sam je bezbroj puta sudjelovao u njima, no kad
se radilo o Jane nisu mu se svidjele. Pripadala je njemu i kao takva nedodirljiva za njih
dvojicu i sve ostale. On je bio njezin zatitnik i nema anse da to itko dovede u pitanje.
- Koga trai?- Grubo ju je pitao i u prolazu odgurnuo jednog i drugog te sam stao pred
nju. Razum mu je govorio da ostane priseban, ve je ionako bio previe grub prema njoj, no
crv sumnje i klica ljubomore koja se niotkuda pojavila u njemu bili su jai i prevagnuli su.
Jane se jo oporavljala od straha, no mogla je normalno disati iako ju je vrat bolio.
- Oca Benedicta. Mora me pustiti. Moram ga nai, razumije? Ne znam ni gdje je, ni je
li iv?-
Patrick je odahnuo i prokleo u sebi svoju preveliku posesivnost kad je ona u pitanju, njih
dvojica su u pravu. Dovraga, ta ista jo je upravljala njime jednako snano kao i kad je bio
djeak. Sad, kad je zvuala blago i moleivo ga gledala bila je olienje njegovih nemirnih

snova, no u stvarnosti nije elio gledati je kako moli. Imala je svoj ponos i drala je do njega.
Morao je priznati da mu se sviao vatreni nain na koji je to radila. Mala napast. Usne su mu
se bez njegove volje razvukle u neto poput osmijeha. Uzbuenje lovca iskrilo je u sjaju
plavih oiju koje su pratile svoj plijen. Boe, bila mu je prekrasna. Koji vrag se dogaa s
njim!? Do neki dan od ena nije traio vie od prilike za zadovoljavanje odreenih potreba, a
sada je pojavom ove male drznice bio opinjen kao kakav naivni balavac. Nije znao to mu
se vie svia na njoj: njezino primamljivo tijelo koje se nasluivalo ispod muke odjee ili
njezin duh. Njezino ponaanje dodue bilo je previe slobodno za enu, na tome e morati
puno raditi dok je ne dovede u red. Bila je i preponosna i predrska i previe ohola za enu.
Nije shvaala da je ovo svijet mukaraca. U ova teka vremena ivot je bezvrijedan,
pogotovo za one slabe. Nauit e cijeniti zatitu koju joj je on namjeravao pruiti. On sam
nije znao to e s njom nakon to stignu kui. Zapravo, znao je to bi volio raditi s njom, no
pitanje je bilo smije li on na nju polagati prava mua. Zbog svoje i njezine asti najprije mora
rijeiti upitnost onog udnog vjenanja. Shvatio je da mu je jako vano da ast njegove
supruge ostane neokaljana. Nije bilo nita novo kad je o Jane razmiljao kao o svojoj
supruzi. Ona je to za njega bila sve od svoje tree godine. Bio on previe posesivan ili ne
pripadala mu je. U jo jedno je postao siguran: svaki dan do kraja svog ivota elio ju je imati
kraj sebe. Poznavajui Malu Jane, s ovako odraslom sigurno je da tek nee biti lako. Morat
e biti strpljiv dok je ne stavi u prihvatljive okvire. Preoblikovat e on nju u dobru i poslunu
enu. Natjerat e je da mu vjeruje! Povjerenje je neto to mora postojati. On je volio
izazove, a ovaj mu je bio velianstven. Nagrada je bila Jane. Prilagodit e se ona koliko god
je puta morao izazvati. Odluio je uspjeti u toj namjeri makar mu trebao cijeli ivot za to. Nije
bilo nikakve anse da je pusti.


- Tvoje traganje ovdje zavrava Jane, nala si ga. Otac Benedict trenutno se nalazi u
mom dvorcu.- njeno je rekao.- Osim tebe, nita mu drugo ne fali.
- Nedostajem mu, naravno. Kao i on meni. sretno je potvrdila Jane.
Njezin glas njegovom je uhu zazvuao ugodno poput zvonjave njenih zvonii i ubora
pitomog potoia. No tada tu ljepotu oboji iznenadni strah. - Nazvao si me Jane? Otkud zna
moje ime?
- Jedna ptiica mi je apnula, curo.- Vragolasto joj je namignuo.
Pokuao je smiriti naznake panike koje je prepoznao u njezinom glasu. Njegov blagi
glas, uz to, postigao je svoju svrhu i njezina se napetost smanjila.
- Da? Ovaj, da. Jasno, otac Benedict. Previe pria.- zbunjeno se prisjetila.
- Otprilike isto sam i ja mislio. No, promijenio sam miljenje.- zasmijulji se Patrick.
- Onda se ne radi o mom ocu Benedictu. Onaj tko upozna njega i njegov dar govora
nikada se ne bi toliko zabunio.- zabrine se Jane.
- Samo je jedan takav. Rei u ti i da se svima u klanu ovjek svidio.
Jane nije bila tako uvjerena u njegovu tvrdnju pa je odluila provjeriti istinitost istih.
- Moj otac Benedict izriito tuje jednog svetca. Zagovara se njemu za pomo toliko
esto i to naglas da to barem jednom uje svaki pripadnik njegovog duhovnog stada.
Patrick se nasmije.- Dobro si to rekla. Za svetog Emigdija nismo ni uli, a sad je moja
majka, zahvaljujui tvom ocu Benedictu odluila da e naa kapelica biti posveena upravo
tom svetcu u ast.- napuhivao je sveenikovu vanost pred njom ne elei ni misliti to e
ona rei kad dozna sveenikovu istinu o boravku kod njih.
Jane se nasmijei. Odahnula je duom, nala je svog najiskrenijeg prijatelja. I to ivog,
a ako je vjerovati rijeima ovog ispred nje i prilino ivahnog. Povratak njezinoj kui, kako ga
je Michael nazvao protekao je mirno i u veselom ozraju za koje su uglavnom on i Alec bili

najzasluniji. Kraj utljivog Patricka s jedne strane, koji bi tu i tamo ubacio koju rije i gotovo
bi ga nazvala rjeitog Michaela s druge svoje strane, nije bilo teko izabrati sugovornika.
Priao joj je i objanjavao stvari i nazive predjela kroz koje su prolazili. Jane je sluala s
uitkom i svako malo bi zapitkivala ovo ili ono. Prema njegovoj ponosom izreenoj izjavi sve
je to pripadalo njegovom prijatelju Patricku i bilo je vie nego jednostavno za primijetiti koliko
je zadovoljan tom injenicom. Izbili su na jo jednu istinu i Jane se oduevi pogledom.
- Pripada li i ona savrena kua MacKinlayevom imanju? Prelijepa je. Michael, ako jo
oko nje ima cvijea, onda je to kua iz mojih snova.- oduevljeno je gledala prema kuici sa
slamnatim krovom koji se sputao gotovo do zemlje. Kao kapa na peurki krov se ovdje
naslanjao i sputao preko grubih zidova nainjenih na tradicionalan nain od drveta izmeu
kojeg su upljine ispunjene blatom i ilovaom napravljenim od okolne zemlje. Zidovi su bili
zauujee isti, za razliku od dotad vienih kua koje su mahom potvrivale uvrijeeno
pravilo kako zemljani zidovi moraju biti prljavi i zaputeni. Oko kue pruio se vrt u koji su
gledala odkrinuta vrata. Ono to je bilo uzgojeno u tom vrtu bilo je izvor prehrane tim
ljudima. Vrt je hranio svoje vlasnike povrem, a ono malo mesa koje su pojeli dobivali su
uglavnom od peradi koja je slobodno hodala dvoritem i od koje svinje koja bi preostala
nakon davanja nameta kojih su kao kmetovi morali plaati. To to se njihov gospodar ovdje
nazivao poglavarom nije mijenjalo injenicu da je bio njihov gospodar. Dragovoljno su mu
davali prisegu na vjernost, a on im je pruao zatitu. Dopustio bi im da ive na njegovoj
zemlji i obrauju dio koji im je dodijelio, naravno za odreenu naknadu. Nju su plaali prema
mogunostima, u robi ili u novcu, prema mogunostima. Ni jedno ni drugo nije bilo lako
izvui iz ove krte zemlje pa se ivjelo skromno.
Potaknut njezinim oduevljenjem, Michael se zagledao u ono to je i ona gledala.
Domaica je svakako zasluila komplimente za odravanje okunice. Michael je zabiljeio u


glavi da e prvom prilikom rei Lucasu neka supruzi prenese pohvale zbog radosti koju je
njezin dom donio ovoj djevojci pored njega. Gledao je, ali i dalje nije vidio nita neobino.
Ono to se koristilo kao nastamba za konja i jednu kozu koju je ovo domainstvo
posjedovalo bilo je sklepano od grbavih drvenih stupova na koje je naslagan a i jednom se
stranom naslanjalo na kuu. Razmak izmeu stupova teko se mogao nazvati zidom. Bio je
gusto isprepleten debelom ibom. Znao je Michael da su takve skromne nastambe koje su
graene u to vrijeme bila slaba, gotovo nikakva zatita od planinskog vjetra, pogotovo zimi
kada je bio nemilosrdan kao i od hladnoe uzrokovane takvim nemilosrdnim sputanjem
temperatura da je od studeni pucalo drvo. Ostatak godine pruale su solidnu zatitu za
skloniti dragocjene ivotinje preko noi ili za nevremena. Imati kozu za ovu obitelj znailo je
svaki dan imati svee mlijeko i sir koji se pravio od njega. Dva plasta sijena bila su sloena u
blizini kue za ishranu ivotinja preko zime kada nije bilo ispae kao sada. Okolo su se kako
i prilii seoskom domainstvu, prostirali vonjaci s razasutim stablima, uglavnom ljiva,
jabuka, mumula, dunja, ljenjaka, oraha ... U toj obradivim povrinama krtoj planinskoj
zemlji marljivi seljaci ovog imanja svojom su tvrdoglavom upornou i napornim radom,
svojim uljevitim rukama uspjeli od te nedareljive prirode otkinuti tri ovea komada zemljita
i pretvoriti ih u polja koja su ih, iako skromno, ipak uspijevala prehranjivati. Dok se na
jednom komadu zemlje jo nalazila ljetina drugi se ve pripremao za iduu sjetvu, dok se
trei odmarao. Tim nainom, koji su odnedavno koristili, prinosi su se pokazali boljima, jer se
zemlja stigla obnoviti i povratiti snagu. Jeam, zob, proso, grah, graak zasijavali su se u
izoranu zemlju. Lucas nije bio meu onima koji su si mogli priutiti najam pluga, znao je
Michael, i to mu sigurno nije olakavalo prehraniti petero male djece u kui. Teki plug je,
zbog svoje cijene koja je bila uvjetovana visokom cijenom eljeza i slabe dostupnosti, bio
nedostian obinim seljacima. Relativno mala izrada eljeza svrstavala ga je u sam vrh

dragocjenih kovina, gotovo je vrijedilo koliko i zlato jer je prvenstveno bilo namijenjeno za
izradu oruja. Od koliina koje bi ipak preostale vrijedni majstori kovai izraivali su
zanatlijske i poljoprivredne alatke. Tako skupo orue kao to je eljezni plug mogla su si
priutiti samo bogata vlastelinska imanja pa su ga onda vlastelini prema svojoj volji uz
naknadu iznajmljivali seljacima. Lucas se kao i veina seljaka koristio lakim plugom kojim je
morao vie puta unakrsno prelaziti zemlju i vie je grebao nego sjekao zemlju, to svakako
nije bio lak posao. On se nije razlikovao od drugih seljaka, sve ostalo se radilo vlastitim
rukama. Kopalo, plijevilo, kosilo kosama, skupljalo ili ubiralo. Prinosi su bili oskudni pa se
pazilo na svako zrno. U pogledu na sirotinjsku kuu, Michael nije vidio nita draesno.
Seoska kua k'o seoska kua. ene imaju bujniju matu pa je dopustio da je Jane u tome
vidjela vie od njega. Rekla je da je to kua iz njenih snova. Luda ena. Zar je mogla i
pomisliti da bi joj njegov prijatelj dozvolio ivjeti u tako neudobnoj kui. Je li mogue da je
toliko naivna? Zar je zaboravila da je ona plemkinja? Dama je bila malo aava! Michael je
utio i pustio je da uiva u svojim iluzijama.
- Ovoj e gazdarici zima biti prekratka da bi otkala sav ovaj lan. Pogledajte samo kako
je bogato urodio! nastavila je Jane.
Zadivljeno je pokazala prema polju prekrivenom morem plavih cvjetova. Michael je
zadovoljno kimnuo.
- Lucasu se ove godine izgleda posreilo. Konano se potvrdilo da lan voli ovakve
terene. Nee samo njegova ena imati puno posla s lanom. Lukas je taj koji e prije toga s
njom sve to morati poeti pa e ga, kad ga osue i operu, nakon toga on morati istui i
ieljati. Tada nastupa dunost njegove ene koja od njega pravi preu. Veliki dio e sama
istkati na tkalakom stroju. Lucas se po cijeloj okolici hvali njezinom spretnou na toj
spravi, tvrdi da nema veeg majstora u tom poslu od nje.- objanjavao je Michael.

- Vjerujem da jest. Vidi se ve i po vrtu da je ta ena vrijedna. Jo ako ima djece, pitam
se kako sve to stigne?
- O, po tom pitanju Lucas nije zakazao. Svake godine stigne mu po jedno dijete. Nisam
siguran do kojeg je broja stigao.- nasmije se Michael.
- Pet. esto je na putu.- Patrick ih iznenadi odgovorom. - Nedavno me upoznao da e
on i njegova ena oko Boia biti blagoslovljeni jo jednim potomkom.
- Tebi, kao gospodaru to odgovara.- zadovoljno ree Michael.- to si mu rekao?
- Dovraga Michael i ti i tvoja pitanja.- otresito e Patrick.- to se tu ima rei? Poelio
sam mu nek' im je sa sreom i da bude ivo i zdravo, kako i prilii.
Michael zadovoljno kimne dok Jane procijeni da Patrick nerado pria o djeci i ispod
glasa se obrati Michaelu.
- Nova radna snaga? Ne bi li tvoj gospodar trebao biti zadovoljan time?
- Mhm. Zadovoljan je on.- Tajanstvenim smijekom ustvrdi njezin sugovornik.
- Uz toliki posao oko njih - uzdahne suosjeajno djevojka nastavljajui razgovor-
kuhanje, pranje, ivanje i sve drugo to spada na enu, sigurna sam da ta jadna ena ne
stigne ni predahnuti, a kamoli poteno se naspavati.
- To je neto o emu nae ene ni ne razmiljaju. - Michael nije vidio nita neobino u
tome. - Snane su one, navikle su na teak ivot.
- to ih ne ubije, to ih samo ojaa, znam ja to.- alosno uzvrati Jane.- Ali jesu li sretne? I
magarac se privikne na svoj samar kad mu nema druge, no to ne znai da je sretan cijeli
ivot nositi ga.- gorko je rekla djevojka na to se Michael preneraeno pobunio.
- Svakome je nositi ono to mu je sueno, gospo.
- Oh, to je jedna od stvari koju ja jako dobro znam. Prati me kao sjena.

Nakratko je uutjela, a, kako Michael nije znao to bi odgovorio na toliku gorinu koju je
tako otvoreno iskazala, zautio je i on. Slegnuo je ramenima na Patrickov pogled koji je
jasno pitao: o em ona dovraga trabunja?
Nastavili su jahati u tiini.


Poglavlje 7.
Sunce je zagrijalo kamen na koji se Jane umorno spustila. Namjeravala je samo
nekoliko trenutaka predahnuti. Naslonila se leima na zid i prepustila ugodi. Kratkotrajni
osjeaj oputanja donio joj je neopisivo zadovoljstvo. Osjetila je kako se malo po malo u njoj
smanjuje napetost koja joj je do dolaska u MacKinlayevu tvravu postala vjerni pratilac.
Osjeala je kako joj se tijelo oputa pod toplinom sunevih zraka. Ba kako je dobra gospa
Agnes i predvidjela kad joj je savjetovala da izae na zrak. Sad joj je bila zahvalna na tome i
zadovoljna to je prihvatila njezin savjet. Neobino joj je godila mirisna svjeina zraka koja je
ispunjavala prostrano dvorite. Povjetarac joj je milovao lice prekrivajui ga povremeno
crnim pramenovima ispalih iz debele duge pletenice. Crna vrsta kosa inila je kontrast
bijelom, njenom licu. Nije micala zalutalu kosu s lica bojei se da e bilo kakvim pokretom
unititi kratkotrajnu aroliju blaenstva, samo je pred njom skupila guste duge trepavice kako
joj ne bi ulazila u oi. Zelena boja njenih oiju vie se nije vidjela kada su joj se oteali kapci
polako sklopili. Dopustila si je uivati u tom blaenstvu i uskoro ju je preuzeo lagani drijeme.
Bilo je ugodno ivjeti ovdje. Usne joj se neznatno razvuku u osmijeh dok se prisjeala prvog
jutra nakon to se probudila u ovom dvorcu i pogledala kroz prozor.
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se prisjeti gdje je kad se probudila u nepoznatoj
sobi. Umor koji je veer prije osjeala u potpunosti je nestao. Ustala je, odgrnula debelu
tapiseriju s prozora prije nego je duboko udahnula svjei jutarnji zrak. Jutra u visoju su joj

oduvijek bila najdrai dio dana. Njihov mir, otra, tako ugodna svjeina, miris vjetra, ume,
trave, glasovi prirode koji se bude s izlazeim suncem bude u njoj ivost, elju za ivotom,
za pripadanjem tom predivnom kraju. Svjei zrak razbudio joj je misli. Osjeaj je bio divan.
Osjeala se kao da je nakon dugog putovanja napokon stigla kui. Naalost, nije mogla tu i
ostati ma koliko silno to eljela. Nagnula se na prozor kako bi punim pluima udahnula svjei
zrak tako da nije ula kucanje na svojim vratima ni kako ih je Maude tiho otvorila i ula u
sobu. Domaica je rukom preko usta poklopila uplaeni krik pred prijeteim prizorom.
Vidjevi Jane kako se onako u tankoj nonoj koulji naginje kroz prozorsko okno zakljuila
je da se eli baciti kroz njega. Maude se brzo pribrala i pokrenula. Nimalo njeno uhvatila je
iznenaenu Jane za ruku i povukla je od prozora, dublje u sobu.
Gospo!? Za Boga miloga to vam pada na pamet?- uasnuto je rekla slukinja. Nakon
to se razjasnilo to je tko elio i mislio potrajalo je dok je Jane uspjela razuvjeriti enu da
nema namjeru skoiti, no u Maude je ostalo sjeme nepovjerenja. Prema njezinom dubokom
uvjerenju bilo je: ili to, ili je djevojka jedna od onih besramnica koja bi tako razgoliena izala
na prozor da bi se izlagala mukim pogledima. Jane joj nije izgledala kao takva, dakle
samoubojstvo je bilo jedina mogua opcija.
Ovo je bila jedna od rijetkih prilika kad je ta brina ena nije s oprezom drala na oku i u
svojoj bojazni za nju spremna zatititi je i od nje same ako zatreba. Za tim, dakako nije bilo
nikakve potrebe. Jane ne bi nikada poinila smrtni grijeh i sama digla ruku na sebe. Osim
toga voljela je ivot, pogotovo sad kad je iz dana u dan uivala u njemu. Kako je nakon
samo nekoliko dana provedenih ovdje mogla osjeati takav spokoj i biti toliko oputena?
Prisjetila se dana kad je s Patrickom i vojnicima projahala kroz ulazna vrata i suza
radosnica oca Benedicta dok ju je vrsto grlio ponavljajui jedno te isto Hvala Bogu. Kad se
stiao prvi ushit, nije mogla izbjei njegovo ribanje, naravno pred svima u dvoritu. Bio je

previe uzbuen da bi u urbi birao rijei, no strah za njen ivot ravnao je njegovim
prijekorima pa mu to nije mogla zamjeriti. Isto kao to nikome u ovom klanu nije mogla
zamjeriti ni jedan neljubazan pogled ili rije. Prihvatili su je kao da je njihova i ponaali se s
potovanjem prema njoj kakvo u ivotu nije imala prilike doivjeti. ene, mukarci, djeca, bez
razlike bili su dobroduni ali najtopliji doek i najsigurniju potporu dobila je u liku dviju ena.
Maude ju je odmah uzela pod svoje, a gospa Agnes? Ta draga, vesela, ponosna plemkinja
navela ju je svojom toplinom i nenametljivom ljubavlju da osjeti to znai imati majku. Krhkog
tijela i vidljivo oslabljenog zdravlja postala je njezina najjaa zatitnica i naizmjenino s
domaicom brinula se oko nje za svaki njezin trenutak. Osim u krevetu, kad je odlazila na
spavanje nikada je nisu ostavljale samu. Osim njih dvije i oca Benedicta nitko joj se nasamo
nije mogao pribliiti. Jedino je Stephenu bilo dozvoljeno i nareeno pratiti je gdje god
krenula. Michael i Alec bratski bi je zadirkivali i ugaali joj kad god bi uhvatili priliku. Navikla
se i na Patrickov smrknuti pogled koji bi joj ipak svaki put malo zasmetao kad god bi
pogledao prema njoj. Mora da mu iz nekog razloga nije bilo drago to je tu, zakljuila je po
onome to je ula neposredno nakon svog dolaska. Nije razumjela no tada je gospa Agnes s
takvim neskrivenim zadovoljstvom rekla Maude Da vidim sad to e napraviti moj bahati
sin? Maude se sretno nasmijala i odgovorila zbilja nema izlaza, gospo. Nije joj smetalo,
dapae gotovo je bila zahvalna to su se njih dvije pobrinule da nikad, ali ba nikad ne
ostane sama s njim. Uvijek bi je na neki nain izmakle ispred njega i njegovog
nezadovoljstva, kako je to vidjela Jane. Zavoljela je obje i premda nije dijelila njihovu
sigurnost u to da njihov poglavar nema izlaza i nije razumjela na temelju ega njih dvije tako
misle nije eljela ispasti nezahvalna i raspravljati s njima o tome. Ona je ostala realna, ali je
svoje miljenje zadrala za sebe. Rjeenje je sasvim jednostavno. Patrick je po svojoj volji, u
svako doba, moe otjerati iz dvorca isto kao i sa svog imanja. Ne bi joj to pasalo dok se Liam

ne vrati, no nije je ni previe zabrinjavalo. Nebesa, Jane je rukom prekrila usta da sakrije
izdajniko zijevanje. Ovdje je bila sigurna i zatiena, kao nikada do sada. Da je bar njoj i
njezinim ljudima kod kue bilo tako, ali nije. Do prije nekog vremena nije ni bilo vee potrebe
za tim. Djedovi vojnici nisu pod njegovim vodstvom radili zlodjela, dok ih nije pod svoje
preuzeo ujak. Nije dolazilo u obzir otii i ostaviti te vjerne ljude izloene i nadalje nemilosti
njezinog nemilosrdnog ujaka koji se, otkad se djed razbolio, poeo otvoreno iivljavati nad
svime to je pripadalo njezinom imanju, no nije imala izbora. Zato? To je bilo pitanje koje ju
je opsjedalo i na koje nikako nije smogla odgovor. Zato? Nita mu nije skrivila? Dovodio je
svoje krvolone razbijae koji su po cijeli dan znali maltretirati njezine kmetove. Tako su u
posljednjih nekoliko mjeseci ubili i dvojicu seljaka koji su se pokuali oduprijeti i sprijeiti ih u
silovanju jedne udovice. Sirota ena ubila se sama ispod svog muitelja. Zato? Ujak je u
pravilu dolazio mrtav pijan i nije bilo mogue s njim suvislo razgovarati, a kamoli doprijeti do
njegovog razuma. O bilo kakvoj njegovoj milosti nije trebalo ni sanjati. Nakon to su
zadovoljili svoje zloinake namjere odlazili bi i nisu se vraali neko vrijeme dok su za njima
ostajali strah, alost i nemoni bijes. Jane je svaki put prolazila s nekoliko modrica od
udaraca koje joj je ujak uredno dijelio, uglavnom kad god bi pokuala braniti nekoga od
svojih ljudi. Nju vojnici do sad nisu smjeli dirati, to je bilo iskljuivo pravo njihovog poglavara.
Vrhunac je njegove okrutnosti preivjela tri dana prije nego je morala onako sramotno
pobjei sa svog vlastitog imanja. Krenula je nakon doruka, kao i svako jutro, odnijeti hranu
eni koja je s petero djece iznenada ostala udovica, opet zahvaljujui mau jednog od
Orrockovih poslunika. Nije bila u stanju sama se brinuti i hraniti svoju malu obitelj pa je
Jane smatrala svojom dunosti brinuti se za njih dok ponovno ne stanu na svoje noge. Dan
je bio sunan i hodala je s koarom punom hrane prema jednom kuerku sa slamnatim
krovom nedaleko na livadi koja se pruala ispred njezine kamene kue. S lakoom je vedrim

koracima prola kroz stado ovaca koje su tu mirno pasle i samo nakratko podizale svoje
upave glave prema njoj, nakon ega su se nezainteresirano vratile svom poslu. Nasmijeila
se kad je vidjela da se dugodlake krave, na ijim su se upavim glavama prijetei pruali
debeli rogovi, nisu udostojile ni pogledati je. Ve je stigla do seljake nastambe kad je naas
paralizirao strah. Po zagluujuem topotu konja koji se pribliavao znala je da ne slijedi nita
dobro. Ujak je sa svojim vojnicima jurio prema njima. Prenula se i potrala viui iz sveg
glasa
Bjeite! Sakrijte se! Bjeite!
Njezina je vika pokrenula sve koji su izali da je pozdrave ili izmjene koju rije s njom te
su navrat nanos skupljali u trku djecu i bjeali s njima u umu. Kako su mukarci odavno
otili na rad u polja, u selu je ostala samo nejaad i nekoliko ena koja je panino pokuala
bijegom izbjei poglavarovoj okrutnosti. uma iza koliba bila je dovoljno blizu i dovoljno
neprohodna za jahae tako da su gotovo svi uspjeli utei se njezinom spasu. Svi osim
malenog Toma. Suze jurnue na djevojine oi. Dotrala je tada do njega i podigla ga u
svoje krilo gdje je onako zgnjeen pod kopitima ujakovog konja izdahnuo. Kleala je u travi s
krvavim, mrtvim djeaiem u krilu. Dua joj je bila prazna kad joj je na konju priao ujak. U
tom trenutku nije ga bila u stanju ni mrziti zbog toga to je napravio, samo je bez rijei tupo
gledala u njega. Zato? Vapio je njezin pogled i na jedan kratki trenutak kao da mu je bilo
neugodno Moda joj se to samo priinilo, no nestalo je jednako brzo kao to se i pojavilo. U
pijanom pogledu ponovo je gorjela okrutnost kad je poeo vikati.
Kopile jedno! Misli da ih moe sakriti od mene? Moji su i radit u s njima to hou! Ne
vrijedi nita vie nego bilo tko od njih pa onda, kad ih toliko voli, kako e podnijeti da si ti
kriva za ovo to im slijedi? Otjerala si ih u umu, tamo neka i ostanu! Sve zapalite!- Naredio
je svojim krvolocima.

Temeljito su obavili reeno. Uskoro je gorio svaki slamnati krov sirotinjskih koliba
odnosei sa sobom u plamenu i ono malo to su ubogi ljudi posjedovali. Gledajui plamene
buktinje s mrtvim djetetom u rukama Jane je tromim koracima krenula prema kui. Svakim
tekim korakom zaklinjala da e to djetece biti posljednja ujakova rtva koju e ona
dopustiti. Nakon palea divlja se horda izgubila uz pijane poklike isto tako brzo kako se i
pojavila ostavljajui za sobom pusto, pepeo i gusti crni dim koji je obavijao selo. Istom
takvom crninom bivala je obavijana i djevojina dua. Ne bi smjelo biti ovako! Zato? Ako je
odluila zatititi tu djecu i ljude svakako je to podrazumijevalo odlazak odavde. Mora nekako
skupiti vojsku i vratiti se. Kolibe bi se mogle napraviti iznova, rekli su ljudi nakon toga, ali
istina je bila da poglavar nee mirovati dok god svi ne budu mrtvi. Zato? Nitko nije znao.
Nije ih imao tko tititi, a bez zatite dalje nije ilo. Zato je pristala na nagovaranje oca
Benedicta da pobjegne. Da bi se mogla vratiti i izbaviti ih od daljnjih ujakovih okrutnosti. Po
tko zna koji put poeljela je da nije samo slabo ensko. Da je mukarac mogla bi uiniti
daleko vie. I za sebe i za svoje vazale. Morat e ekati dok se Liam ne vrati. On e znati to
i kako to izvesti. Sva srea to je tako jak i izdrljiv, da nije tako bila bi taj puta ostala bez
njega. Malo je nedostajalo to god Angus rekao. Tuno se prisjetila njegove prodike kad je
odluila teko ranjenog Liama utovariti na kola i poslati ga njegovom stricu.
Ne brini, curo. Kol'ko ja poznajem ovog momka, im se osvijesti skoit e na lea
svog konja. Treba mnogo vie od ovih nekol'ko modrica da bi se on prist'o vozat' k'o djeca.-
tjeio je Angus.
Iako je Jane potivala njegove godine i cijenila iskustvo kojim se esto hvalisao,
morala se pobuniti.

Nekoliko modrica!? Zaboga, Anguse, prebili su ga gore nego ivotinju.- negodovala je
na rubu suza, a ene, koje su izmiljele iz svojih sklonita kad su ujak i nemili im posjetitelji
otili, oko nje su ivahno kimale glavama i potvrivale njezino gledite.
Ha, prebili!- Starac je prezrivo frknuo grbavim nosom na sasuenom licu. K'o da je to
neto posebno za jednog kota. Pogledaj samo mene. Tuko sam se i dobio batina tol'ko
puta da ne znam ni izbrojit. I to mi fali?- samodopadno je postavio svoje mravo tijelo u
ponosni stav pred njom. Posluaj savjet iskusnog ratnika. Mora ovrsnut, curo! Slabiima
i mekucima nema dostojnog ivota. Ti si na poglavar. Kako misli zatitit ove ene i svu
ovu nejaad ak' bude cmizdrila nad svakom modricom?- Na svu sreu iskusni stari lisac
bio je u pravu. Liam je drugi dan na njezinu radost sjeo na konja i odjahao na visoje.
Istovremeno bila joj je to najtea odluka koju je u ivotu morala donijeti. Na neopisivo
nerazumijevanje i uz ogromno neslaganje Liam je otiao ljut na nju jer je odbila poi s njim.
Nije elio razumjeti da ne moe ostaviti svoj dom, svoj posjed, svoje ljude na milost i
nemilost onim zvijerima. Potpuno nezatiene!
I sad, kad se sjeti, najradije bi plakala i ridala od jada. Obrve joj se zabrinuto skupie i
bora na elu pojavi se izmeu njih. to ako joj Liam nije oprostio? Nije stigla dalje misliti jer
se u tom trenutku u punoj visini nad njom nadvila sjena snanog, miiavog mukarca
irokih ramena i otrih crta na licu izbrazdanom s nekoliko oiljaka presjekavi put sunevim
zrakama koje su milovale njezino lice. Gledao je s njenou kako bezbrino spava. Ta
stvarno, moe zaspati na svakom mjestu i u svakoj prilici! Bio je to dobar znak, zadovoljno
se osmjehnuo. Nije se bojala.
- Ustaj, curo! Nije vrijeme za ljenarenje!- Smijeak na licu mukarca pred njom kosio se
sa strogou njegovih rijei.


Za vrijeme treptaja srca u njega je bio uprt prestraeni pogled njezinih zelenih oiju. Isti
as je bila budna i skoila na noge.
- Nebesa! Zaspala sam.- priznala je uasnuto.
Nasmijao se kad je vidio kako se brzo ogledala oko sebe, a zatim hitrim pogledom
prela preko dvorita ne bi li se uvjerila nije li jo tko god vidio njezin sramotni trenutak
slabosti. Odahnula je. Osim Patricka, koji joj se svisoka smjekao i njezine sjene Stephena,
koji je uvijek bio par koraka do nje nitko drugi nije obraao panju na nju. Svi su gledali svoja
posla s olakanjem zakljui djevojka i jo pod dojmom nelagode zbog poloaja u kojem je
maloas bila zateena tek tada spazi da Patrick jednom rukom pridrava uzde njezinog i
svog konja. Za udo nije se mrtio, ustanovi. to e Jupiter tu, malo se zabrine. Mora da je
zakljuio kako je vie ne eli gledati u svojoj kui i sad e joj to rei? Nema se tome to
prigovoriti. Jednom ionako mora krenuti dalje, zato to ne bi bilo odmah danas? No jedno je
sigurno, ne ide bez oca Benedicta. Bez obzira na prigovore ovoga ovdje i cijelog njegovog
klana njezin prijatelj ide s njom. Nije znala to e poduzeti i kako e to izvesti ukoliko ovaj
zgodni branin odbije njezin zahtjev no tako joj svega pronai e ona neki nain. Istrgla je
Jupiterove uzde i konj joj privreno spusti glavu pred ruku. Pomiluje ga izmeu velikih oiju
koje su tako pametno i s povjerenjem gledale u nju da se, kao i mnogo puta prije, raznjeila i
spustila svoje elo na Jupiterovo. On je nikada nije iznevjerio.
- Vidim da si doveo mog konja?- pogleda u Patricka.
- Aha.
- Znai, idem? - otpuhne Jane.
Patrick kimne.

Jane se okrene i pozove Stephena.- Hoete li obavijestiti oca Benedicta da odlazimo?
Molim vas recite mu da pouri i da sam ja spremna. Pobrinut u se da Ljepotica bude
spremna za put dok ga ekam.
- Bojim se da nee, curo.- otegne Stephen.- Ne eli obeati ovjeku neto to ne
moe ispuniti, zar ne, Mala Jane?
Jane zbunjeno kimne.- Naravno.- promuca i u nevjerici okrene licem prema Patricku
prije nego je drhtavim glasom upitala.
- Ne misli mu valjda oduzeti njegovog konja?
- Ne.- kratko i jasno stigao je njegov odgovor. Tajanstveno se smijuljio i to je jo vie
zbuni.
- Pa to je onda?- smete se Jane no sjeti se to mu je morala rei.- Da, zna, ja ne
odlazim bez oca Benedicta. Nikako.- Dobro je to rekla, kimnula je glavom zadovoljna sama
sobom.
- Dobro je to znati. Iako, nita ne mijenja. S mojeg imanja moe otii jedino u mojoj
pratnji i nikako drugaije.- rekao je glasom koji nije ostavljao mjesta raspravi no Jane se nije
obazirala. Iritirala ju je ta njegova sigurnost i iskljuivost kojom joj se obraao.
- Ni u Stephenovoj pratnji?- pokuala se cjenjkati s njim.
- Uzalud se trudi.
Proitao ju je. O, kako je mrzila konanost koja je proizlazila iz njegove vrsto
zapeaene izjave. Osjeala se kao da je njome zapeaena i cijela njezina sudbina jer joj je
istovremeno oduzeta i posljednja prilika za kakvu takvu samostalnost. A do maloprije je
mislila da je tu sretna. Kako pogreno, kako neskromno. Ovo mi je zasluena kazna, jadno
zakljui.
- To zvui kao nikako.- trudila se zadrati glas smirenim no to je bilo jedva izvodivo.

Ako joj nije doputeno otii kad poeli, a po njemu je bilo ba tako, znailo je da je na
neki nain njegova zarobljenica. Tvrava u kojoj se tako dobro osjeala bila je zapravo
njezin zatvor. Od same pomisli na tu rije stegne joj se grlo i uhvati je lagana jeza.
Patrick je uoio kako joj je lice mijenja boju, kao da sva krv nestaje iz njega. to god da
joj se taj as vrtjelo po glavi mora da ju je jako uznemirilo, zakljuio je i pourio je umiriti.
- Nije tako. Ovo ti je dokaz. Zakljuio sam da previe vremena provodi u kui, dobro bi
ti dolo da malo projae.
Jane je u nevjerici zurila u njega.
- Sve ovo si napravio samo da bi me odveo me na jahanje?- sumnjiavo ga je pogledala
i odmah poalila.
Uznemirio ju je prvi pravi pogled na ovog ratnika koji moda ipak nije bio najvei na
svijetu, ali je sasvim sigurno bio najljepi. Sve je na njemu bilo golemo, ali tako skladno
posloeno. Bio je savren. Onako mlad, visok, miiav, zraio je muevnom snagom. Noge
su joj podrhtavale od uzbuenja koje je hvatalo pri pogledu u njegove plave oi. Plave poput
vedrog neba, zavrtjele bi pamet svakoj djevojci. To je zacijelo razlog to je i ona bila toliko
uzbuena njegovom pojavom. Osim onih koji su ivjeli na imanju i jedva neto malo na
pograninim igrama kamo je djed jednom bio poveo, nije do sad imala priliku vidjeti mnogo
mladia. Znala je da bi, kao djevojka, trebala spustiti pogled pred mukarcem, no za tako
neto naprosto nije imala snage istovremeno se u sebi molei da gorostas ne primijeti
izdajniko rumenilo na njezinim obrazima jer bila je sigurna da je ono upravo tamo. Na dugi
trenutak izgubila se u dubini modrog pogleda. Leptirii koji su joj plesali u trbuhu irili su
dodatnu vruinu du cijelog njezinog tijela. Kad je konano uspjela otkinuti pogled s njega,
zabrinuto se zapitala, to se to zaboga dogaa sa njom. Istovremeno se korila u sebi. to
e on misliti o meni, zurila sam u njega kao neka besramna glupaa. Naglo je duboko

udahnula, a onda polako ispuhala zrak. Polako, Jane, duboko dii. Mora se smiriti, u
mislima je ponavljala Liamove upute. Gotovo ritualno opetovanje poznatih joj rijei nije
rezultiralo oekivanim uinkom. Osjeala je kako joj srce i dalje uzbueno bubnja, a neka
neobina, ugodna napetost u prsima ne jenjava. Posramila se svog ponaanja. Ako vie ne
pogleda u njega moda se uspije smiriti, pomislila je i stidljivo spustila glavu. Odjednom joj je
puklo pred oima. U dogovoru je sa Stephenom. Mora da je to razlog to ju je Stephen
uvjeravao da nisu daleko od glavnog ulaza, gdje su se uglavnom zadravali i kako je
odredila gospa Agnes. Zato ju je, nogu pred nogu, neprimjetno dovabio svojim priama
skroz pred istonu kulu, a onda tako gorljivo nagovarao da je pogleda sa stranje strane.
Jane shvati da ju je na temelju povjerenja koje je imala u njega Stephen planirano doveo u
stupicu, ravno u ruke svog gospodara. Bilo je to prikladno mjesto da Patrick dovede konje, a
da to ne bude vidljivo iz glavne zgrade.
- Ne znam na to cilja? Samo sam doveo konje.- lijeno se sloi mladi.
Izgledao je kao olienje nevinosti to svakako nije bio sluaj s onim to mu je bilo na
pameti. Uinio bi on i mnogo vie da ostane nasamo s njom. Roena majka, koja ga je toliko
gnjavila da se oeni, sad mu je bila najvea prepreka za tako neto. Ona i ona njezina sjena,
Maude, nekim prokletim estim ulom predosjetile bi i osujetile svaki njegov pokuaj da
ostane s djevojkom nasamo. Ne samo da je to silno elio nego je i pokuavao u granicama
doputenog ponaanja prema plemkinji. Za veerom ju je njezina majka smjetala pored
sebe na drugi kraj dugakog glavnog stola. Razgovor izmeu njih bio bi obino nadvikivanje,
nije ilo. Nije joj doputala mrdnuti se od sebe, a kad bi joj on priao odmah su imale
neodgodivog posla i morale napustiti dvoranu pa je nakon nekoliko takvih pokuaja odustao.
Nije mu preostalo drugo nego ostati na odstojanju i samo je gledati. I to je bilo vie nego
nita. Uzalud mu to to je poglavar, mislio je, kad je u isto vrijeme sin svoje majke. to moe

i smije ovjek protiv roene majke? Ba nita, a da se to ne bi kosilo s manjkom dunog
potovanja koje i prema Bojim i prema ljudskim zakonima svaki ovjek duguje roditeljima.
Slaba utjeha bila mu je to majka nije ni Michaelu ni Alecu doputala nita vie. Te dvije
ene trebalo je angairati kao kraljevske pijune zakljuio je kad im ni nakon toliko vremena,
koliko je Jane bila u njegovoj kui, ni jedan jedini put nije promakla ni jedna situacija kojoj
one ne bi doskoile i onemoguile da je koji od njih bar nakratko zatekne samu. Pozvao je
majku na razgovor i prozvao je zbog toga. On je bio poglavar, nije mu to smjela raditi, izriito
joj je naglasio. Razgovor je zavrio tako da se njegova majka nije htjela odrei svoje nove
uloge samoprozvane zatitnice te sirote djevojke bez ikoga svoga tko bi skrbio o njoj,
kakvom ju je odmah proglasila. Tvrdila je da je djevojka jo zbunjena svim tim promjenama
koje su je zatekle, da joj treba vremena da upozna novu sredinu, njihov klan i slina sranja,
to je njemu sve liilo na sentimentalne gluposti bez imalo realnih vrijednosti. Vrhunac je bio
kad je rekla da e joj dati priliku da sama izabere za koga e se udati, na to se on nije uspio
suzdrati i sono opsovao pred njom to mu nije bio obiaj.
Vraga e ona birati! Pripada meni!- izderao se prije nego mu je dolo do svijesti da je
podigao glas. Udaljio se od nje i naslonio ramenom na kameni okvir velikog kamina ne bi li
se smirio. Odvratio je pokajniki pogled s njezinog ocvalog lica. Nije mogao gledati kako su
joj blijedi obrazi upali ispod naglaenih jagodinih kostiju koje su strale iznad njih. Upale oi
u kojima danima nije vidio ivotne radosti sad su sjajile starim, poznatim majinim arom.
Njihova modrina odudarala je od blijede nezdrave koe lica, koja je oputena alosno visjela
na njemu i jo vie naglaavala njegovu oronulost. Lice joj nije bilo smeurano zbog starosti,
bio je to peat bolesti koja je ostavila trag i na ostatku, nekada jedrog, tijela. Sada su jedino
te plave oi gorjele ivotom. To je bilo neto to je ulijevalo nadu, no Patrick se nije
zavaravao po pitanju toga hoe li tako i ostati, iako bi bio sretan da se oporavi. Povratak

davno izgubljene djevojice nakratko joj je udahnuo novu snagu. Zbog nje je oivjela,
povratila se meu ive. Koliko joj je to moralo biti vano?! Posramio se sebe i svog sebinog
ponaanja. Nije joj smio kvariti to malo radosti koja ju je snala kad joj je vratio Jane. Nije joj
preostalo mnogo vremena da bi joj smio kvariti sreu.
Nenavikla na nepotivanje, a napose njegovo, majka je iznenaujue vedrim
smijekom preutno prela tog njegovog nedopustivog ina. Kao da uope nije registrirala
ono to se smatralo nepotivanjem roditelja i bilo neprihvatljivo za jednog plemia. U
kranskom svijetu, prema ijem su se nauku gortaci vladali, smatrano je grijehom i pred
Bogom i pred ljudima. Naprotiv. Ponaala se kao da ju je zabavljalo to to ga je toliko
uspjela izbaciti iz takta da se zaboravio.
To emo jo vidjeti, dragi moj sine.- sladunjavo je odgovorila.
Pritom se toplo nasmijeila, ali ni to nije uvjerilo Patricka u njezinu iskrenost. Njezin je
odgovor u njegovoj glavi i dalje zvuao kao neto izmeu prijetnje i obeanja. Agnes je tako
hitro kimnula i pristala se podrediti njegovim odlukama da se u prvi tren nije snaao, ali
samo u prvi tren. Nepovjerljivo ju je pogledao. Prebrzo je pristala, bio sumnjiav. Kvragu!
Zato bi bilo jednostavno kad moe biti komplicirano, zajedljivo je pomislio. Taj moto bio je
zajedniki svim enama, izgleda da ni njegova majka nije bila iznimka od tog pravila.
Pokuao ju je uvjeriti u istinu onakvu kakva doista jest, onako kako je on vidi.
Vjenana je sa mnom i ti to dobro zna. Nee to valjda poricati? Neu to dopustiti ak
ni tebi. Ona je moja ena, prihvati to. Ovo natezanje s tobom oko nje mora prestati.
Je li? Poziva se na pravo koje ti ne pripada jer tebi tako odgovara. Sigurna sam da te
ne moram ja podsjeati kako to bijedno vjenanje u naoj zemlji nije legalno. Nevaee je.
Razumijem ja to je tu po srijedi i zato to radi. Previe je eli i zato ne bira sredstva da
doe do nje. Otprilike slino sam se i sama osjeala, znam kako ti je. Sad vidi kako

izgleda kad ti je neto to silno eli nadomak ruke, a ne moe ga dohvatiti? Sjeti se koliko
dugo se ja osjeam tako. Koliko puta sam te molila da mi ispuni najarkiju moju elju pod
suncem, da se oeni, da mi da unuke? Priznajem da se osjeam kao da sam se ponovo
rodila od kad je Mala Jane ponovo stigla k nama, priznajem da ste sueni jedno drugom i
neizmjerno sam sretna zbog toga. Ona je izuzetna osoba u svakom pogledu, no nije do sad
imala sree. Neu dopustiti da joj se ivot tako nastavi, kunem ti se da je nitko nee
povrijediti dok sam ja iva. Zato je zakriljena mojom panjom, od svih, pa i od tebe. Ako je
eli, koliko mislim, morat e to napraviti kako spada. Dostojno e je oeniti pred svijetom,
pred svojim klanom, s au kakva prilii djevojci njezinog porijekla. Duguje to i njoj i sebi.-
vatreno je objanjavala. Njezin glas nije sakrivao njezino uzbuenje. Kao da je njegovom
snagom namjeravala uvjeriti mladia u vanost onoga to govori. Uvjerila ga je samo da je
imao pravo kad je sumnjao u njezino ishitreno prikazivanje suradnje. Onih nekoliko dugih
minuta koliko je on nervozno koraao po nevelikoj prostoriji dalo je njegovoj majci dovoljno
vremena da se smiri prije nego je stao ispred nje.
Nikad je ne bih povrijedio.- Patrick je uhvatio obeshrabreni uzdah svoje majke koji je
pokuala zatajiti. Umorno se spustila na stolac ispred njegovog stola. Od tolike govorancije
izdala ju je snaga. Djelovala je kao netko tko se umorio od bitke i odluio prihvatiti ono to je
bilo nuno prihvatiti.
Vjerujem da ne bi. Bar ne namjerno. Patrick, ona ne zna nita o svojoj prolosti, o tebi,
meni. Nita, razumije? Mora najprije saznati istinu, to e, uvjeravam te, za nju biti veliki
udarac. Do sad je toliko toga izgubila. Oca, majku, imanje, prisiljena je napustiti dosadanji
ivot kojim je ivjela, na koji je navikla. Preostalo joj je jo samo dostojanstvo, legitimitet
pripadnosti klanu koji doivljava svojim, prezime koje tako ponosno nosi, nevinost kojom vidi
samo dobrotu i potenje u svima. Bojim se da e se slomiti ako joj sve to uzme odjedanput.

to e joj ostati, kako e dalje? Pitam se? Upozoravam te, ne napravimo li to kako treba
sami emo je unititi. eli li da se to dogodi?- Patrick je ovaj puta uhvatio iskrenost u
njezinom isprekidanom govoru. Glas joj je postajao sve tii i slabiji.
Bit u uz nju. Jednom mora saznati. Snanija je ona nego to ti zamilja.- Patrick je
zaobiao stol i sjeo suelice majke. Otvorenim pogledom zagledao se u majine oi.
Jednako modre poput njegovih i jednako tako odlune.
Morat e biti, kad tako kae. No to ako nisi u pravu?- zamiljeno se zapita gospa
Agnes i mravim prstima instinktivno zagladi rukom svoju savrenu frizuru. Za nju je
razgovor bio zavren.
Bit u uz nju.- tvrdoglavo je ponovio njezin sin. Sjetio se saaljivog pogleda svoje
majke prije nego je ustala i okrenula se od njega. Zar me tako malo poznaje? Nema
povjerenja u mene? Nije ustao i otiao joj otvoriti vrata, ostao je ukipljeno sjediti na svom
stolcu kao ukopan pored stola isprativi pogledom elegantno njihanje njezine bogato
upletene prosijede kose dok je odlazila.
Zamiljeno se zagledao u Jane. Kosa njegove ene sjajila je kao nono nebo po kojem
se presijavaju sjajni odsjaji nebrojenih zvijezda. Nije mogao skinuti pogleda s nje. Bila je
nesigurna, trzala se na svaku njegovu rije. Majka je bila u pravu, u svakom sluaju bolje je
od njega razumjela ensku osjetljivost, vraje enske njene osjeaje. Kvragu, o njima on
nije imao pojma no znao je i da se nalaze u pat poziciji. Netko je morao povui novi potez
inae e ovakva situacija potrajati do sudnjeg dana. Znao je i tko e to napraviti. On.
Doavola bilo je preteko svaki dan gledati u prelijepo lice vlastite ene, svaki dan eljeti je
dodirnuti a ne smjeti posegnuti za njom, svaku no matati kako vodi ljubav s njom. Zaboga,
on je bio ovjek od krvi i mesa. Ovo okrutno stanje postalo je neizdrljivo. Neodrivo,
ispravio se.

- A to ako kaem da ne elim na jahanje s tobom?- hrabro je upitala Jane i prekinula
ga u ionako nesreenim mislima.
- eli.- samouvjereno je odgovorio i gotovo se saalio kad je vidio kako je pokunjeno
spustila glavu.
- Znai nemam izbora.- zakljuila je tiho uzdahnuvi.
- Ne.- kratko se sloio a jedan kut usana mu je zatitrao od potisnutog smijeka.
Znao je da je na najboljem putu da je naljuti, to mu i je bila namjera. Tada joj nee pasti
na pamet samosaaljenje i ostale gluposti koje enski mozak moe u trenu smisliti, a da u
njima nema ni zrna razumskog, ili nastaviti smiljati izgovore da ne poe s njim. Kad se
ispravila pred njim i ukrstila pogled s njegovim znao je da je uspio. Oi su joj plamtjele
bijesom kao dva velika zelena dijamanta kroz koje se cakle odsjaji njihove unutarnje vatre.
- Previe ti sebi doputa, gospodine. Podsjetit u te ja tebi nisam prisegla na vjernost.
Ne pripadam ak ni tvom klanu.- Uzrujano je mahala rukom, a da nije bila ni svjesna.
- Pripada meni.- ispravio ju je no ona to nije ula.
Tek se zagrijala za svoju tiradu i uno je nastavljala ne obraajui panju na ono to je
on, s vremena na vrijeme uspio ubaciti.
- Nisi moj gospodar, nee to nikada ni biti. Ne moe samo tako doi i nareivati mi to
god ti se svidi. I kad ti se svidi.- svaalaki je nabrajala.
- Mogu.- odgovorio je Patrick no samo mu je Stephenov cerek potvrdio da ga je itko
uo.
Bespomono je slegnuo ramenima prema njemu i naiao na krajnje razumijevanje u
Stephenovoj mukoj solidarnosti, no ne i na njegovu pomo da urazumi raspameenu enu
pred sobom. Stephen mu se, s mukom se suspreui da ne prasne u glasan smijeh, nakloni,
zavjereniki namigne i, koje li bijedne kukavice, odeta prema stajama. Ostavio ga je na


cjedilu, zapanjeno zakljui Patrick. Poruka nije mogla biti jasnija. Moja ena, moja briga,
ovjek je u pravu, zakljui Patrick i nastavi sluati optube. Nakratko se bio iskljuio i nije
pratio njenu viku pa se zapitao to mu je sve do sad spoitnula, a da je propustio. Nije puno,
oito je ona imala jo i previe toga za rei jer je i dalje priala.
- ... i nee to tako bogme moi, moj gospodine.
Nasmijeio se kad je prkosno isturila bradom i jo prkosnije stisla rumene usne. Znao je
da e ovo potrajati u nedogled ako neto ne poduzme. Odluio je preuzeti stvar u svoje ruke.
epao ju je oko struka i jednim brzim pokretom smjestio u Jupiterovo sedlo. Gotovo je
ostala bez daha koliko ju je time iznenadio.
- Rado bih te pustio da i dalje vriti, no bojim se da bi mi dan proao u ekanju da
zavri. Zakljuio sam da sve te svoje prigovore moe isto tako sipati i s konjskih lea.-
Namigne joj i zajaha svog konja te ga lagano potjera. Preuzeo je kontrolu no nije je silio,
pustio je da sama odlui ide li s njim ili ostaje. Nadao se da je dobro postupio i da e krenuti
za njim.
Oekivala je da e pokrenuti i njezinog konja kad i svojega, no nije. Sjedila je zbunjeno
u sedlu. Dao joj je izbor. To je neobino obradova i donese prevagu u odluci kako da se
postavi. Nije vie bila neodluna. Potjera naglo Jupitera tako da je nekoliko pataka koje su
se gegale dvoritem u potrazi za hranom uspanieno gaui prhnulo krilima i razbjealo se
pred njegovim kopitima. Ljudi koji su se sklonili pred Patrickom s iekivanjem su jo uvijek
stajali na mjestu ekajui da se ona odlui. ene su je ispratile s osmjesima a mukarci sa
znaajnim kimanjem kad je konano prola pored svih njih. Bila je to tako otvorena gesta
odobravanja i prihvaanja s njihove strane da Jane obuze ganue. Ti siroti ljudi stvarno su je
prihvaali kao svoju iako ona to nije i nikada nee biti. Gotovo je poalila zbog toga no nije

imala vremena dalje misliti o tome jer je dostigla Patricka i bez da ga je pogledala nastavi
jahati uz njega. Ve su bili blizu glavne kapije kad vie nije mogla izdrati, a da ga ne bocne.
- Uinilo mi se da si i mene pozvao na jahanje?- Zaigranim glasom je pitala i virnula
prema njemu.
Istina je bila da bi vrlo rado otila s bilo kim na jahanje i da je bila spremna prijei preko
ove njihove male prepirke samo radi toga da osjeti onaj dobro poznati vjetar u kosi i osjeaj
slobode dok se noeni brzinom i snagom plemenite ivotinje konj i konjanik stapaju u jedno.
Nedostajao joj je taj osjeaj.
- Mora da mi se omaklo.- napuhano prizna Patrick i otrese glavom, na to se Jane od
srca nasmijala.
Patrick je cvao od zadovoljstva, sve u svemu nije ni bilo tako teko. Uspio ju je natjerati
da zatvori usta, da ga svojevoljno krene slijediti, uspio ju je na jo veu svoju radost natjerati
da se nasmije, uspjet e je natjerati da se uda za njega, i to svojom voljom. Sve drugo e
doi na red kasnije. Korak po korak.
Projurili su ispod oluka kapije i tada pustie konje u galop. Bezbrojni, uglavnom
odobravajui, pogledi vojnika koji su vjebali na livadi, ispratili su ih kad su projahali putem
pored njih i Jane posramljeno spusti glavu. Raspoloenje joj splasne. Nedolino je da jedna
gospa jai sama s mukarcem koji joj nije ni mu ni skrbnik. Ba me briga to e misliti o
meni! Neu zauvijek ostati tu, a neu se ni udavati pa je svejedno. Nitko nee imati pravo
pozivati me na red. Ve su ujahali u debelu hladovinu velikih stabala kojima je zapoinjala
uma kad joj se donekle smirenoj donesenim zakljucima donekle povrati raspoloenje.
Vjeto je upravljala Jupiterom da se Patrick, koji se do tada obazirao hoe li ga moi pratiti,
posve opustio kad je vidio s kojom ga lakoom prati i bez ustruavanja potjerao svog konja
znajui da je ona odmah iza njega. Preskoili su konjima preko umskog potoka i nastavili

uzvodno sve dok se pred njima nije ukazao kameni mlin s velikim, okruglim drvenim
kotaem. Na njezinu alost mlin nije radio, voljela je gledati kako voda pokree vodenino
kolo. Kod kue je s veseljem odlazila u mlin, uivala u mirisu svjee samljevenog raenog ili
zobenog brana. Gospoa MacFarland je s njim radila uda. Nitko joj nije bio ravan kad su u
pitanju bili kruh i kolai. Koliko ju je samo puta grdila da djevojka njezinog ranga ne bi smjela
izlaziti iz mlina posuta branom kao obina seljanica, nostalgino se prisjetila Jane. Tako bi
rado zavirila u mlin, ili zastala u selu iza njega, pomislila je, no nije se usudila traiti to od
Patricka. On se nije osvrtao na tu ljepotu, vjerojatno ne bi ni na njezinu elju kad bi je
izrazila. Uzdahnula je i stisnula usta. Mudrije je bilo ne dovoditi u pitanje njegovo
raspoloenje. Ipak joj se vie sviao ovakav i nikako ga nije eljela naljutiti. Oito je da je
imao svoj cilj, alosno je pomislila i nastavila za njim. Put je krivudao, povremeno ih vodei
kroz umu. Visoko drvee prualo je dobrodolu hladovinu nad njima dok su se kretali
neravnim umskim usjecima. Nisu imali problema ni pri prijelazu plitke rjeice koja je veselo
uborei tekla preko njihovog puta. Na sljedeem proplanku zastao joj je dah i osjeti se
jednako prikraenom zbog Patrickove neosjetljivosti na tu ljepotu. Pogled na arenu livadu
osutu svim bojama koje su potjecale od bezbrojnih vrsta divljeg cvijea prosutima po
zelenom sagu od niske trave . Njihovo talasanje u ritmu laganog vjetria stvaralo je dojam da
je proplanak iv. Jane je poeljela trati po toj livadi dok neizmogne, a zatim lei u tu mirisnu
postelju i tu zauvijek ostati. Bila je to velianstvena livada, najljepa koju je u ivotu vidjela!
Prebrzo su preli preko nje! Jane je znala da e zauvijek u svom pamenju zadrati sliku
koju je, prebrzo ga napustivi, ponijela s tog mjesta.
Razoarenje joj je poraslo kad su projahali pored velianstvenog jezera, a on nije osjetio
potrebu ni usporiti konja. Bar ni toliko da ona nakratko nasladi pogled na toj velianstvenoj
slici. Jezero koje je izronilo pred njih bilo je naprosto u savrenom skladu s bezbrojnim

kamenim kaskadama, obraslim zelenom mahovinom koja se prosijavala kroz bistru vodu
kada se ista mirno prelijevala preko njih i pjenuala kad bi dotakla kamenu povrinu. Tada
se ponovo obruavala i tako iznova, pa iznova, sve dok se ne spusti u jezero koje je svojom
mirnoom smirivalo njezinu zaigranost i s dobrodolicom je prihvaalo u svoje sigurno
okrilje. Od njezine prijanje ivahnosti, na povrini, ponad zelene utrobe brinoga uvara
sklada i savrenstva, ostajali su samo namrekani valii, povremeno potaknuti laganim
povjetarcem, no kad bi on stajao, stajali bi i oni. Drvee i raslinje priginjalo se i okruivalo
svu tu rasko, kao da ga ljubomorno eli zakloniti od svih i svega. Prekomjerna voda iz
jezera prelijevala se na njegovom suprotnom kraju i otjecala tko zna kud, no ova pored koje
je jo jahala, a pored koje je taj tupavac ispred nje mrtvo hladno prozujao konjem, svojom je
osvjeavajuom bistroom mamila da stane, sie s konja i zagrabi kroz nju rukama. Patrick
je, prednjaei pred njom, neumoljivo nastavljao dalje ostavljajui iza njih sve njezine
neizreene elje. Debelo drvee promicalo je pored njih. Jane je toliko uivala da nije znala
koliko su dugo jahali kad izbie na brdovitu istinu. Projahali su preko brda, pa u irokom
luku zaobili selo koje se Jane uinilo tako simpatino i pitomo da je poeljela zastati u
njemu, no kao i svaki prethodni put sve je ostalo ne eljama. Patrick nije imao takvih
namjera. Za obino jahanje ve su predaleko odmakli od dvorca, zakljuila je i zapitala se
kuda je zapravo Patrick vodi. Nije bila sigurna koliko su puta ulazili i izlazili iz ume, preko
koliko su potoka i proplanaka preletjeli. Poneki put kad bi zali u smrekovu ili borovu umu
jahanje preko debelih naslaga odbaenih iglica njihovog drvea bilo je krajnje ugodno.
Konjska kopita duboko su uranjala meu suhe debele naslage, utei ih razmicale i
rasprivale na sve strane svojim brzim kretanjem tako da su za sobom ostavljala vidljiv trag
kao da se nije radilo o samo dva konja nego kao da je preko tog tepiha bezglasno projurila

ovea skupina. U isto vrijeme sve to je protjecalo tiho i davalo aroban dojam njezinoj mati.
Jo samo da je Patrick htio malo stati!
Patrick se nije zaustavljao. Nastavljao je istim tempom dokle god je, neprimjetno je
pratei, vidio da je Jane odmah iza njega. Njega esto ni njegovim vojnicima nije bilo lako
pratiti kad ovako pusti konja, no ona je cijelo vrijeme drala korak s njim. Uhvati ga
neobjanjiv ponos. Previe pria, no spretna je, zadovoljno je pomislio. I srana, trebalo je
hrabrosti za ovakvu vratolomiju. Veina ena ne bi se ni usudila pokuati, a one rijetke koje
moda bi, davno bi bile zbaene u neko grmlje. Nebesa, i ona moe pasti i strgati vrat!
Glupane, prokune sam sebe i povue uzde. Sjetio se da je on odgovoran za njezinu
sigurnost. Tako je naglo usporio konja u lagani trk da je malo nedostajalo da Jupiter ne naleti
na njega.
- Zato smo stali?- nezadovoljno dovikne Jane.
- Nema nekog odreenog razloga. Ne uri mi se.- nehajno odgovori Patrick. Vidi, vidi.
Tko bi to rekao? Njegova krhka enica pokazivala je i pustolovni duh. To mu se svialo iako
je isti as odluio da e joj im stanu oitati lekciju o opasnosti takvog ponaanja i zabraniti
joj bilo kakvo izlaganje riziku.
Nastavili su put koji je postajao sve strmiji i zahtjevniji no ni jednom od njih ili njihovih
konja to nije predstavljalo problem. Sad su se ve nalazili visoko u gorju. A, planina!!! Sjetila
se svog ushita kada je prvi put ugledala. Izdizala se niotkud. Onako blistava kamena klisura
bila je velianstvena. Pogled na nju ostavio je Jane bez daha. Izgledala je kao nestvarno
djelo nadnaravnih sila. Nije djelovala nimalo surovo, premda je Jane sa strahopotovanjem
gledala tu ljepotu. Patrick joj je rekao neka ne dopusti da je zavede bezazlenost koju
pokazuje. Planina je planina, svaka krije svoje opasnosti. Mora joj prilaziti s potovanjem i
dunim oprezom i tada e te prihvatiti u svoje okrilje. Pruit e ti i zaklon i hranu. Isto tako e

te unititi isti as ako podcijeni njezinu snagu i pravu ud. Jane si je tada morala priznati
kako je precijenila svoje znanje. Nije znala mnogo o planinama i nije poznavala teren kojim
su se kretali, a jo manje je mogla znati koje sve zamke vrebaju u njima. Ovisila je o njemu
to i nije bilo tako loe. On neka vodi brigu o njihovoj sigurnosti, a ona e bez imalo grinje
savjesti uivati u ljepotama prirode kao i do sada.
Uskoro su prolazili kroz kamenolom u kojem su mukarci vadili i obraivali kamen.
Patrick je zastao i kratko porazgovarao s njima. Zadovoljan njihovim radom, objasnio joj je
da je sav kamen kojim grade kapelicu stigao odavde. Krenuli su dalje. Patrick je znao svaki
planinski put kojim ih je sigurno vodio. S jednog takvog na suprotnoj planini vidjela je rupu
kako zjapi u stijeni a oko nje neprirodna istina svojom golotinjom bola je u oi i tuno strala
visokim panjevima koji su ostali nakon sijee borova. Isto onakvih borova koji su neustraivo
obrasli ostatak planine i ponosno uzdiu k nebu zailjene vrhove svojih kronji, poput
naopako okrenutih lepeza stoljeima tako prkosei i vjetru i kii i suncu i snijegu. Zaustavila
je Jupitera i zaklonila rukom oi od sunca. Suzila je oi ne bi li izotrila pogled no ni tako s
ove udaljenosti nije mogla tono procijeniti to to tamo prijeko radi skupina ljudi. Izgledalo je
kao da obrauju drvo, no to joj nije izgledalo vjerojatno. Zato bi to radili ovdje gore? Patrick
je zaustavio konja im je primijetio da je ona stala i zaudo, kao da je bio zadovoljan
njezinim interesom kad mu je predoila to ju je zbunjivalo. S neskrivenim ponosom objasnio
joj je da proiruju rudnik i da je to jedan od manjih i rijetkih rudnika srebra. Donosio mu je
jednake prihode kao i onaj iz kojeg se iskopava metalna ruda od koje se proizvodi toliko
potrebno eljezo.
Naravno, visoje obiluje rudama. Trebala se to sama dosjetiti, a ne poput neuke
glupae ispitivati njega. Sad kad uzme u obzir i rudnike, uz nepregledno bogatstvo
prostranih uma koje uz toliko kvalitetno drvo obiluje i mnogobrojnim divljai, kako je ve uz

put mogla vidjeti, tolika jezera bogata ribom, livade i panjaci, obradive povrine, vonjaci i
ostalo ega se nije mogla sjetiti, nije ni udo to Mackinlayevi ne oskudijevaju u hrani. Ne
oskudijevaju, koliko je vidjela ni u vojsci, a ona gospodara dosta kota, treba je opremati,
hraniti i slino. Grade i kapelicu, to su si rijetki mogli priutiti. Kako god, ive daleko bolje
nego to je ona mogla priutiti svojim ljudima, na svom imanju. A toliko je to eljela, no koliko
god se trudila i privrijedila djed je uvjeravao da je malo. Kralj trai vie! Poela je mrziti
kralja zbog toga to su zbog njegovih prevelikih zahtijeva njezini ljudi, pa i ona sama,
nerijetko bili u takvoj oskudici da su jedva preivljavali. Kome je Bog dao oskudicu mora je
strpljivo podnositi, pouavao je otac Benedict, ali Jane se jedva slagala s tim. Prema
njezinom miljenju oskudica koju ti nametne sam dragi Bog je jedno, a oskudica nametnuta
nezasitnou zemaljskog gospodara, pa bio on i sam kralj, je neto sasvim drugo. To je
nepravda. Za razliku od nje Patrick oito nije imao problema ni s jednim od to dvoje,
zakljuila je jaui za njim.
Preli su preko jo jednog planinskog prijevoja i uspeli se na blago izdignutu zaobljenu
uzvisinu gotovo ravnog platoa planinskog vrha. Kamena gromada izgledala je kao da ne
pripada ovamo, kao da je sluajno pala s neba i zabila se ba usred tog vrha kao to
kuharica utisne orah usred medenjaka. Tik pred ogromnim kamenom Patrick zaustavi konja i
sjai. Jane je slijedila njegov primjer iako pred sobom, osim sivog kamena, nije vidjela nita
vrijednog to bi opravdalo dolazak ovamo. Skliznula je niz sedlo i upitno pogledala Patricka.
Mili Boe, on se usudio smjekati, a dovukao ju je na sam goli vrh planine?! Ona bi se
nasmijeila da se zaustavio na bilo kojem drugom mjestu do sada. Patrick je uhvatio za
ramena i okrenuo oko njezine osi. Ono radi ega ju je doveo ovamo gore sad je stajalo pred
njom, u nedogled izloeno njezinom pogledu. Promatrao je njezinu reakciju.


- Oh, Boe!- zavapila je ushieno i vrsto pritisnula prekriene dlanove na prsa. Prizor ju
je ostavio bez rijei. Bio je zadovoljan, put se isplatio. I sam je pogledao ispred sebe i
dopustio si uivati u pogledu.
- Kako je uope mogue ovako neto?- aptom se zapitala Jane, a onda, tiho i sa
strahopotovanjem sama sebi odgovorila- Kad je stvarao kotsku, Bog mora da je sve
ljepote svijeta utroio na nju.
S lica joj je nestalo napetosti. Oarana rajskim prizorom gorske ljepote prepustila se
trenutku potpune ispunjenosti. Nije osjeala spone opreza koje su je cijelo vrijeme pretile i iz
prikrajka upozoravale na opasnost, njezin ih je um trenutano odbacio kao da nisu potrebne
ili kao da trenutno nema vremena za njih i ne eli se sad baviti njima. Ni stvarnou, samo
uivanjem kojim se Jane utapala u polusvijetu nastalom izmeu njezine mate, osjeaja
satkanih od pogleda na besprijekorno posloeno savrenstvo koje se prualo pred njom
unedogled. Visoko podignute glave, zabaene unazad i sneno skupljenih oiju prepustila
se milovanju sunca i laganog vjetra, koji joj je mrsio kosu i dugaku suknju oko nje.
Nepomino je stajala i upijala u duu neponovljivi trenutak blaenstva. Slobodna! Ovdje i
sad. Upravo tako se osjeala. Nije bilo niega od svih onih mukotrpnih sukoba, trpljenja,
poniavanja, nepravde i zla koji su se u njezinom ivotu naizmjenino nizali jedan za drugim.
U kutku svijesti bljeskalo je upozorenje da je ovo samo privremeni predah koji e nestati
onog trenutka kad napusti MacKinlayevo imanje. Nije uope bilo upitno da e to napraviti,
makar morala ponovno pobjei i skrivati se. Veinu ivota provela je tako, gorko se prisjetila,
povlaei se pred djedom, pa zatim pred ujakom. Iako, morala je priznati da joj je bjeanje
za nijansu bilo zanimljivije od samog skrivanja. Ako se iskljue opasnosti po putovima i to
koliko je znalo biti naporno danima sjediti u sedlu, ili bjesomuno jahati ostajalo joj je sitno
zadovoljstvo od same injenice da se neto kree i da neto poduzima u ivotu. Ostajali su


trenutci, slini ovome. Zaustavljeni trenutak opinjenosti mjestima i ljudima koje je u prolazu
ovla upoznavala, poput one dobre starice u krmi. Ostajala je ljepota krajolika gledana
okom ponosnog orla dok je slobodno lebdei nad svime irom rastvorenih krila glatko parao
visinama koja se urezivala u isto srce napajajui ga iznova i iznova novom snagom i
tjerajui ga da nastavlja dalje. Obiljeena slobodom ostajala je i radosna pjesma uboreeg
potoka ija je bistra voda blagotvorno taila e potrebitih bojih stvorenja kojih je osim ljudi
bilo u izobilju po nepreglednim i esto neprohodnim umama u kojima su ivjeli i koje su im
pruale utoite. Tiina i mir, koji su ih pri tom obavijali jamili su sigurnost i spokoj i bili su
rijetko remeeni. Jedan od onih koji je glasno remetio blaenu tiinu nalazio se visoko u
planini i bio je od onih prizora koji kad stanete pred njega pomislite da sve ljepote koje ste do
tad vidjeli nisu nita u usporedbi s njim. Vii i od najvieg drvea koje postoji u umi
velianstveni slapovi sa svojim gromoglasnim praskanjem tvorenim od bezbrojnih
neprozirnih zavjesa vode koja se ne prestaje obruavati, a potom se pjeni u sudaru s
bljetavim kamenom koji je gura naprijed, ravno u modro zelenilo jezera u rajskom okruenju
sainjenog od bezbroja zelenila bilja i raznobojnog cvijea zakriljenog kamenim stijenama
kao da se sve to zateklo usred velikog zagrljaja nekog apstraktnog, svemirskih razmjera,
brinog diva. Duboko u duu usaena snaga oluje koja je lomila i savijala goleme kronje
stoljetnog drvea i koja izaziva strahopotovanje sitnih i nemonih i u usporedbi s njom
bogobojaznih primjerka ljudskog roda inila je kontrast idilinom ljuljanju trave poticane
ljetnim povjetarcem i naklanjanju veselih glavica divljeg cvijea koje se gotovo besramno
izlagalo rojevima pela koje su neumorno lijetale od jedne do druge skupljajui dragocjeni
materijal za najslai med na svijetu. Istom je oprenosti bila i s mirnom povrinom jezera
izloenoj srameljivoj mjeseevoj svjetlosti dok se u njoj ljeskaju i gube odsjaji beskonano
mnogo svjetlucavih sjajnih zvijezda remeeni ukanjem lia u kronjama povremeno


nadglasanih tugaljivom pjesmom usamljenog vuka u daljini ili hukanjem mudre sove u
nonom lovu. Nadnaravna snaga u misterioznom okruju velikog kamenja nekadanjih
ritualnih obreda poganskih prastanovnika, sva ta jezera i ume s ravnim gorama i pitomim
breuljcima i livadama, isto kao i nesavreni klifovi, otre, nepristupane gudure surovih
planina sa snjenim vrhovima na njihovom zavretku i kanjoni koji su ih proarali suhih korita
ili kroz koje su lijeno protjecale rijeke, iako su se inili nesavreni, inili su vrhunac
savrenosti ljudskom oku u boanskom poimanju snage i ljepote prirode opinjavale su
tisuljeima ljudski rod. Da bi pojaala taj dojam, ovdje se priroda pobrinula osigurati
nedoreenost svemu onome to se moglo zabiljeiti okom i uhvatiti uhom uredivi da bude
odreeno prepoznatljivim mirisima koji su obojili karakteristinim obiljejem svaku pojedinu
pojavu, godinje doba, ili doba dana i svaku drugu priliku. Drugim rijeima precizno i bez
greke bili su neponovljivi i tada je osjeaj bio potpun. Sve je to Jane nosila u sebi i
njegovala i najsitniji uhvaeni osjeaj ljubomorno ga uvajui od zaborava. Gdje god je ivot
odnese, to joj nitko ne moe oduzeti, tjeila se.
Otvorila je oi. Pred njom je pucao kilometrima i kilometrima dug pogled preko
nepreglednih planinskih vrhova, proaranih kanjonima, klisurama s draesnim malim
visoravnima, sjenama prekrivene glavice brda koje su se povremeno utisnule izmeu njih.
Sve se pretakalo jedno u drugo, jedno iz drugog, kao da je bilo jedno tijelo koje se giba i
namjeta preslagujui samo nijanse svojih bezbrojnih boja koje kao da je ruka majke prirode
bacala nasumce kistom po platnu i doputala im da se proizvoljno prolijevaju, onako kako
same ele. Ipak nita na toj slici nije bilo bez reda ili bez veze. Omaglica koja se uzdizala na
horizontu oznaavala je zavretak ovog velikog umjetnikog platna, a oblaak, kroz koji je
Jane doslovno nekoliko trenutaka gledala odozgo, patrolirao je poput vremenskog uvara iz
visine kao da nadzire sve ispod sebe. Jane duboko udahne i okrene se Patricku.

- Nema rijei kojom bi se ovo moglo opisati, zar ne? Hvala ti to si me doveo ovamo i
pokazao ovu ljepotu.- Toplo se nasmijeila.
Od pogleda na njezine nasmijeene rumene usne Patrick je naas zaboravio da bi joj
trebao neto odgovoriti. Shvatio je da zadrava dah, pred njim je konano stajala prava
Jane. Bez hladne maske iza koje se skrivala kao iza paravana i koju je navlaila na lice
svaki put kad bi pogledala u njegovom pravcu. Ovakvu ju je vidio u svojim snovima. Takva
mu je neopisivo godila. Nije bio spreman na ono kako je njegovo tijelo, bez njegove volje
reagiralo na blagu i draesnu djevojku pred njim. Njezin njeni, gotovo milujui glas dodatno
je pridonio ve i onako velikoj njegovoj udnji. Njegov je sluh njezin glas registrirao kao
neobino privlaan i ugodan. Panju mu skrene pokret njezine ruke. ekajui njegov
odgovor u nelagodi je zabacila zalutali pramen kose s oiju. Nain na koji je leerno zabacila
preko ramena bio je posve spontan i tako enstven da je kod njega izazvao trenutanu
reakciju. elio ju je. Srea da ona nije bila ni blizu svjesna onoga o emu je on razmiljao.
Naljutila ga je vlastita reakcija. Bilo je suludo toliko je eljeti nakon jednog pogleda na
njezino umiljato, lijepo lice. To je bilo prvi put, prolo mu je kroz glavu, da je poelio vidjeti
lice ene potaknut eljom one druge glave, smjetene ispod pojasa koju je na svoje
nezadovoljstvo ovog asa osjeao prilino ivom. Na njegovu sreu donje rublje se nije
nosilo, a da jest? Patrick bi s postojeom veliinom odgovora odreenog dijela tijela, sasvim
sigurno imao problem s naglim nedostatkom prostora u gaama. Iako,sve i da se jest nosilo,
Patrick je opet bio sretnik. Svaki kot koji dri do sebe smatrao bi svetogrem navui na
sebe neto ispod kilta, a on je bio ba jedan od takvih. Morao se pod hitno prisiliti razmiljati
o neem posve drugom, neemu to e mu skrenuti misli i ohladiti elju. Nedostatak kontrole
nad svojim strastima nije nikome sluilo na ast, s gaenjem je pomislio. Odrastao
mukarac, koji je uz to i vitez, ne doputa si da njime upravlja pouda. Patrick je znao na


kakve je sve nepromiljene i okrutne postupke pouda mogla natjerati slabie, manje
odlune mukarce od njega. Pitao se, je li to Jane znala. Po njezinom oputenom vladanju i
pogledu punom povjerenja kojim ga je gledala zakljuio je da nije. Ili je opravdano zakljuila
da mu moe vjerovati? Znala je da joj ne bi naudio i da joj uz njega ne prijeti nikakva
opasnost. Osjeaj sigurnosti putao joj je mati na volju. Kako bi inae u ovome to joj je
pokazao uspijevala gledati ljepotu potpuno zaboravljajui pomisliti na vrijednost vienoga,
zapitao se u sebi. Jedina ljepota koju je on vidio bila je ona u koju je bez rijei zurio, a stajala
je pred njim. Kvragu! Ovo mora da joj je ve postalo neugodno. Mora neto odgovoriti,
proistio je grlo. Kvragu, i opet! Jane ga je gledala sa sjajem u svojim zelenim oima i
zaboravio je to je htio rei.
Jane se uini glupo samo stajati i utjeti uz njega.
- kotska je tako lijepa. Oduevi me svaki njezin dio koji upoznam. Jednostavno se ne
moe odluiti koji je najljepi.- Njenim glasom pokuala ga je potaknuti na razgovor.
- Visoje je najbolje.- dobila je odgovor.
Progovorio je, poradova se Jane.
- Nisam zamiljala da je toliko prostrano. Ovo - irokim lukom zaokrui rukom
obuhvativi s jedne na drugu stranu sve ispred sebe - nadmauje ljepotom sve to sam do
sad vidjela.
Patrick je zadovoljno okrenuo glavom na jednu pa na drugu stranu.- Sve to vidi oko
sebe, na koju god se stranu okrene, pripada meni.
Jane je bilo drago to u njegovom glasu kad je to rekao, osim ponosa, nije bilo bahate
razmetljivosti koja je bila svojstvena poglavarima. Njezinom djedu i ujaku bila je to
neizostavna osobina u ophoenju s ljudima. Cijenila je to Patrick nije bio poput njih i to mu
je podiglo ugled u njezinim oima.


- Drago mi je zbog tebe.- toplo je rekla.- Ve i zbog toga to, zato to ti nisi siromaan,
ni tvoj klan ne oskudijeva pretjerano.
Njezina pohvala dola je ravno iz srca, osjetio je da je iskrena. Drao je do te njezine
iskrenosti, to mu je bilo vano. Nije znao puno o njoj, nije imao puno vremena za bolje je
upoznati, a kraj majke ba nije bilo ni prilika za tako neto. elio je upoznati, saznati kakva
je, kako razmilja, to joj je vano. Shvatio je da mu je i njezino miljenje itekako vano, no
ni uz najbolju volju nije si mogao protumaiti zato je to odjednom tako. Jane je samo jedna
obina ena, ne bi se trebao zamarati njezinim osjeajima, podsjetio se. Dobro, nije ba
obina, to je tono, a nije ni tamo neka ena, nego njegova. Odluio je provjeriti hoe li biti
tako iskrena i kad se radi o njemu.
- Primijetila si? Misli da se kao poglavar dobro brinem o njima?
- Rei u ti samo da na mom imanju, sve do kud see moje pamenje, nikad nije bilo ni
priblino toliko hrane na stolu. Da ne spominjem ostalo.
Patrick je s iskrenim zanimanjem traio njezino miljenje i ozbiljno je razmislio nakon
njezinih potitenih rijei.
- Mnogo bi poglavara moju velikodunost smatrali nepotrebnim rasipanjem novca da su
na mom mjestu. Ali ja ne. Valjda zbog toga to si ja to mogu priutiti. Kao to se prema
ovome moe zakljuiti- trznuo je glavom prema velianstvenom prostranstvu ispod njih-
posjedujem prilino veliko bogatstvo, slaem se.
- To ti je vano? To vidi kad pogleda odavde odozgo? Bogatstvo?- s nevjericom je
gledala u njega.
- to bih trebao vidjeti?- zakilji Patrick prema njoj.
- Ljepotu! Savrenost izvedbe Boje ruke. Zar ne osjea sav ovaj mir, ovaj spokoj koji
nas okruuje? Imam elju pasti na koljena i zahvaliti Stvoritelju to se udostojio istom rukom

kojom je stvorio ovo savrenstvo stvoriti i mene ovako malu i nitavnu. Malo vie poniznosti
ne bi ni tebi bilo na odmet.
Uhvatila ga je nespremnim. Dovraga, upravo je dobio poduku od jedne ene! Da ne
povjeruje! Otkud joj hrabrost da njemu soli pamet? Nije znao treba li se uvrijediti, a ni to bi
joj odgovorio. Vidio je to je vidio! to bi svatko zdrave pameti vidio na njegovom mjestu,
svoju imovinu. Ona je vidjela sve drugo samo ne ono to je bilo jedino ispravno. ene uvijek
sve iskrive kako njima pae, a onda su mukarci ti koji su glupi i slijepi kraj zdravih oiju!
Jane je bila tipian primjer da ne smije eni dati priliku da joj se mata rasplamsa. Znao je
on dobro o emu ona pria, no bio je navikao na tu neponovljivu i njemu blisku atmosferu
visoja, koju je ona izgleda upravo otkrila. Rodio se na visoju, cijeli ivot je takorei proveo
na visoju, to je bilo neto posve normalno. Neto o emu nije bilo potrebe govoriti. A to se
tie njegove poniznosti, posjedovao ju je, dakako. Ali samo i jedino pred Bogom. Ona to nije
vidjela, ne zato to bi ova izostajala, ve zbog toga to u njegovoj naravi nije bilo svojstveno
pokazivati svoju nutrinu. to se o tome imalo priati? Slegnuo je ramenima.
- Ne znam to oekuje da ti kaem?- donekle uvrijeeno je pitao.- Ja sam gortak. Mi
odrastamo i odgojeni smo da budemo mukarci, ratnici. Moramo biti vrsti, bez
sentimentalnih gluposti koje bi nas oslabile. Naa je zadaa tititi i braniti svoje.
Jane je buljila u njega kao da ga prvi put vidi. Nebesa, koji glupan! Zato joj to pria, pa i
ona je edo ove zemlje, sve joj je to poznato i sve to nema nikakve veze s onim to mu je
pokuala objasniti.
Patrick je, po tome kako ga je gledala bez glasa, zakljuio da se kaje to ga je uvrijedila
svojim neprihvatljivim poimanjem njegovog gledita stvari, koje je ujedno jedino bilo
ispravno, i istog asa se smekao.


- Jedina ljepota koju ja ovdje vidim je jedna raznjeena djevojka zelenih oiju.- znaajno
ju je pogledao. Jedan kut usana mu je popustio pred potiskivanim smijekom i savio se
prema gore. Eto, priao je o ljepoti kad je tako htjela! Kako drugaije, nego vienu s
njegovog stajalita.
- Ne razgovaramo o meni i ne mora lagati o mom izgledu.- Jane ga je optuila smijui
se.- Znam tono kako izgledam a ti namjerno skree s teme.
Patrick je prekriio ruke na leima i ushodao se poput uspaljenog tetrijeba ispred nje.
Jane se jo uvijek smjekala. ovjek je bio savren. Njegov glas je potvrdio njezino miljenje
o njemu. Presavren da bi bio za nju, no ona ionako nije traila mukarca, podsjetila se.
- Da vidimo. - poeo je nabrajati odgovore.- Da, razgovaramo o tebi. Ne, ne laem o
tvom izgledu. Ne, nema pojma kako izgleda i ne, ne mijenjam temu.- Odgovorio je
redoslijedom na njezine optube i stao ispred nje. - Odat u ti u emu je najvea ljepota.
Njeno joj kaiprstom podigao bradu. Gledali su se oi u oi kad je rekao.- U tome to
pripada meni.
Jane se naglo uozbiljila. Hitro se odmaknula od njega.
U dva koraka je bio uz nju i ve joj je jednom rukom epao oko struka.
- Ne!- vrisnula je Jane kad je shvatila njegovu namjeru.
- Da.- bio je njegov kratki odgovor.
Nije ni bio svjestan da je umno izdahnuo od zadovoljstva. Bila je prava ljepotica i bila
je njegova. Osjeao se kao da je upravo osvojio neprocjenjivu nagradu.
Jane se od iznenaenja prvo ukoila, a zatim se poela izvijati u pokuaju da se
oslobodi njegove ruke.
Patrickove ruke bez tekoe su odolijevale njezinim pokuajima da im izmakne. Sad
kad ju je imao u svojim rukama osjetio je takvo zadovoljstvo da nije bilo anse da je pusti.

- Ne razlikuje se od ostalih mukaraca! Grubijan si!- viknula mu je najgoru uvredu koje
se tog asa mogla sjetiti. Patrick se naceri, no ona je bila je zauzeta udaranjem nogom po
njegovoj potkoljenici da to nije primijetila. On kao da nije osjeao njezine udarce. I ovako
ljuta bila je svjesna da se njezina snaga ne moe mjeriti s njegovom i da se nalazi u
nezavidnoj situaciji. Sve to je mogla bilo je nastaviti ga vrijeati.
Njezin pokuaj da ga uvrijedi kod njega je doekan kao pohvala. Oarano je gledao u
njezino ljutito lice. Stojei pored njega glava joj je jedva dosezala do njegove brade pa ju je i
dalje drao malo odmaknutu od sebe. Tako je mogao jasno vidjeti vatrene plamenove bijesa
koji bukte u zelenim oima. Nasmijeio se jo ire. Da je mogla, sigurno bi ga zadavila istim
tim vlastitim rukama koje joj je on drao zarobljene, savijene na leima i pritisnute
njegovima.
- To nije bio kompliment!- ciknula je Jane.
- Meni je.- otvoreno joj se smijao.
- Bit u sretna kad te vie ne budem morala gledati!- zadihano je rekla djevojka.
- Nee, Jane. A zna li zato? Zato to ti neu dati priliku za to!
Privukao ju je k sebi i zarobio u svom zagrljaju. Uhvatio ju je rukom ispod brade i
podigao joj glavu. Izgubio se u silnoj potrebi da je poljubi. Koliko bi tek ta mala ljepotica bila
iznenaena da zna koliko je eli? Koliko uiva drati ruke na njezinom tijelu. Boe, bila je
tako krhka! Svojim dlanovima mogao je opasati njezin struk. Obuze ga neobina potreba da
je zauvijek zadri uz sebe. To je bilo prilino udno, nikad ranije nije osjetio takav nagon. Bit
e njegova, nita drugo nije dolazilo u obzir! Mrzio je silnu potrebu za njom koja ga je
obuzela, a u isto vrijeme je mrzio nju jer, takva kakva je bila, mogla mu je donijeti samo
probleme. Prevladala je pouda. Pitao se je li ta mala buntovnica imala pojma koliko je
napora morao uloiti da je ne baci na travu i ne uzme odmah sad i tu? Prema njezinom

hladnom dranju znao je da nije. Iznenadio je sam sebe njenou kojom je spustio svoje
usne na njezine. Jane se rukama odupirala o njegova prsa pokuavajui se osloboditi iz
neprilinog poloaja. Patrick je nije putao, nije mogao odoljeti ugodi koju mu je pruala dok
ju je drao u zagrljaju. elio je samo kuati njezin okus, samo e je jednom brzo poljubiti i
potom pustiti. Njeno je svojim usnama milovao njezine, bile su mekane poput svile. Nije
razumjela to radi. Stajala je ukoeno poput kamenog kipa u njegovom naruju. Patrick se
naas izgubio u vrtlogu strasti. Nije se puno ljubila do sad, bio je prezadovoljan s njom.
Zapravo, bila je neiskusna kao da se nikad nije ljubila, poput djevice. Sledio se. Nebesa,
toliko se zanio da je gotovo smetnuo s uma da je djevica! Kako mu je dovraga to uspjelo?
Nije se mogao prisiliti da se odvoji od nje. Njezin uzdah doveo ga je k svijesti. Morao je
odmah prestati. Bila mu je potrebna golema snaga volje da je paljivo odmakne od sebe.
Nebesa, usne su mu bile nevjerojatno tople! Odjednom nije vie osjeala hladnou
planinskog zraka. Upijala je poudno njihovu nevjerojatnu toplinu koja joj se ugodno irila
tijelom. Privuena toplinom koju je zrailo njegovo tijelo, privila se uz njega. Ruke su joj
imale svoju volju, ovile su se oko njegovog vrata. Morala se za to podii na vrhove prstiju.
Bilo je to posve novo iskustvo, neto to dosad nikad nije radila. Zadnja suvisla misao bila je
kako je udno da joj tako intiman dodir mukarca moe biti toliko ugodan. Onda vie nije bila
u stanju misliti, prepustila se uivanju. Njeno je milovao svojim usnama njezine. Topila se
od divote. Ljubio ju je dugo i njeno, nije eljela da prestane. Ubrzano je disala, srce joj je
lupalo kao ludo. Osjeala se kao da pripada upravo tu, u njegovo naruje. Odbacila je tu
misao da bi je druga otjerala u uas. Ovo to je radila bilo je toliko dobro da je moralo biti
grijeh. Sledila se. Ista je kao njezina majka! Zadrhtala je.
Patrick je u sebi likovao kad je osjetio kako drhti u njegovim rukama. Topila se pod
njegovim poljupcima, potpuno se predala pred njegovim njenim napadima. Mislio je kako

drhti od zadovoljstva, nije odolio da joj to i ne kae kad ga je iznenada poela panino
odgurivati od sebe. Nije bio siguran koji joj je odjednom vrag, ponovo je bila bijesna.
- Da me nikad vie nisi taknuo!- Jane je buknula neoekivanom estinom.
Rumenilo je naglo nestalo s njezinih obraza. Zamijenilo ga je mrtvako bljedilo. Tako je
vrsto stisnula usne da su bile potpuno bijele. Patrick je gotovo mogao osjetiti koliko je
grevito stiskala pesnice. Nije znao zbog ega no nije se isto tako dao ni smesti zbog toga.
- Svidjelo ti se, Jane! Svidjet e ti se opet jer nemam namjeru prestati.- smijuljio se.
- Ne laskaj si, nimalo mi se nije svidjelo. To se nee ponoviti!- odbrusila je.
Sad se ve tresla od ljutnje na sebe isto koliko i na njega. Ona nije kao njezina slabana
majka! Nee se nikad ponaati kao ona! Prema onome kako se maloprije ponaala ne bi se
to moglo rei, gorko je pomislila. Cijeli ivot se ponaala dolino! Sad je izgubila glavu zbog
jednog poljupca! to bi se tek dogodilo da mu dopusti da je ponovo poljubi? Katastrofa! Ovo
blaenstvo je moralo biti ono to je osjeala i njezina majka. Majka je bila slabija od nje pa je
popustila pred iskuenjem. Dodue, popustila je vie nego jednom! Sam Bog zna s koliko
mukaraca je to inila. Svi koji su poznavali njezinu majku govorili su joj da je ista ona. Jane
je nije poznavala. Bila je sigurna da je ovo greno uivanje posljedica majine grene krvi
koja tee u njezinim venama. Sad je saznala to je zapravo bilo ono protiv ega se cijelo
vrijeme borila, da ne postane neasna poput svoje majke. Jane se u sebi zaklela da je ona u
stanju oduprijeti se tom porivu. Pouda nikad od nje nee uiniti laku enu, nikad se nee
nikome podati! Ako mora otii s ovog svijeta otii e ista. Nee poput svoje majke biti niija
igraka a sigurno je da nikad nee biti niija prilenica. Osjeala je koliko joj je teko ostati
vrsta ve nakon ovog prvog izazova od maloprije kad je Patrick poljubio. Nee biti kao ona!
Nee popustiti!

- Nikad!- nije bila svjesna da je na glas izrekla svoje bojazni. Patrick je protumaio kako
odbija pomisao da je ponovo poljubi.
- O, hoe Jane. Obeavam ti da e se ponoviti!- na njen uas popratio je svoje rijei
lijenim osmijehom.
Prokleo je svoju nestrpljivost kad je osjetio koliko se trese. Pomislio je da ju je
prestraio, nije mogla drhtati od hladnoe, bilo je vie nego toplo. Drhtala je od straha. Toliko
se bio zanio ljubei je da je sasvim smetnuo s uma da je njoj sve to novo. Bilo mu je vie
nego jasno da se ljubila prvi put. Zadovoljan tom injenicom i u isto vrijeme nezadovoljan
sam sobom i svojom nestrpljivou kojom ju je sam uplaio odmaknuo je od sebe i skinuo
ruke s nje.
- Oboje smo uivali u poljupcu, ne treba se stidjeti priznati. Oboje isto tako znamo da
meu nama nee ostati na tome.- bez kajanja je rekao slegnuvi ramenima.
Uas koji je nakon toga vidio na njezinom licu nije mu dobro sjeo, no jo jednom ga je
protumaio kao strah. Ni uz najbolju volju nije mogao dokuiti zato bi se, zaboga, bojala
njega?! Svejedno, to god to bilo namjeravao je to odmah razrijeiti.
- Mene se ne smije bojati, Jane. Nikad te neu povrijediti. Najbolje je da to sad odmah
zapamti.
- I to je to? Samo tako oekuje da ti vjerujem? - sarkastino je upitala. Ne, ta djevojka
nije ni najmanje izgledala bojaljivo. Izgledala je kao lavica spremna na borbu.
Patrick je kimnuo. Pa upravo joj je to rekao? to joj tu nije jasno? Ponovno je
neodreeno slegnuo ramenima.
- Kako predvidivo! Jednostavno me u toj svojoj bahatosti uvrsti u svoju imovinu i ja bih
to trebala prihvatiti bez pogovora?
- Tako nekako. Tako to ide, Jane. Nema se tu to prigovarati.


Prezrivo je puhnula.- Tipino muko razmiljanje.
Stisla je ake tako vrsto da su joj zglobovi pobijelili. Nerazumni, bahati, muki
magarac!- poastila ga je u sebi. Okrenula mu je lea i krenula prema svom konju.
Patricku nije promakao gr na njezinom licu i odlui prijei preko njezine nepristojne
geste. Kad mu je okrenula lea pokazala je nepotovanje prema njemu kao mukarcu i kao
poglavaru. Znao je da bi je za tako neto trebao kazniti, no nekako mu se inilo da to nije
uradila u namjeri da ga uvrijedi. Samo je krajnje uzrujana ena bila u stanju uraditi neto
ovako nedopustivo. A Jane je bila itekako uzrujana. Njegova je dunost da je umiri no bojao
se ponovo je dotaknuti. Jo nije bio sasvim siguran da moe vladati svojom poudom, no
neto mora poduzeti. Odlunim koracima krenuo je za njom i kad je dostigao iz
predostronosti je uhvatio za ruku i nastavio bez stajanja. Osjetio je zadovoljstvo kad nije
istrgla svoju malu ruku iz njegove. Porivom neprikosnovenog voe tako ih je doveo do konja.
Skinuo je pokriva sa svog sedla i rairio ga na travu. Pomaknuo je konje dalje i vrativi se
do nje irokom kavalirskom gestom galantno joj je ponudio da sjedne.
- Moja gospo.- Ohrabrujue joj se nasmijeio i ekao.
Prvotno nemilo iznenaenje, kad je vidjela kako Patrick paljivo prostire pokriva,
zamijenila je ugoda.
Ponaao se kao plemi prema njoj. Zbunila se. Nije imala puno iskustva kako bi se sad
ona trebala ponaati, i to se od jedne plemkinje oekuje u takvoj prigodi. Jedino to je ona
poznavala bio je mukotrpni rad, briga za imanje, osjeaj odgovornosti za sve to treba i to
ne treba. Ona je bila prirodno nadarena, moglo bi se rei prilagodljiva, snai e se. Valjda!?
Pa nije toliko teko izigravati slabanu gospu! Tko zna, moda joj se i svidi? Propisno se
naklonila i stidljivo se spustila na koljena u najbliem kutu prostirke i sjela na vlastite pete.
Patrick se ponovo zaputio do konja i vratio s jednom torbom. Gusto istkana tkanina od

grubog materijala koju joj je pruio Jane je na prvi pogled procijenila kao prvoklasni tkalaki
rad. Osim to je zasigurno bila vrsta bila je i napunjena hranom, uvjerila se nedugo zatim.
Shvatila je da se od nje oekuje da isprazni njezin sadraj. Sa zanimanjem je zavirila unutra
i izvadila obrubljeno bijelo platno. Bilo je izvezeno uzorkom ljiva. ime bi drugim, nasmijei
se Jane. MacKinlayevim simbolima. Vidjela je dosta toga u dvorcu, bile su navezene na
svemu na emu se moglo vesti. Gospa Agnes ih je oboavala vesti, ve je i Jane na jednoj
od haljina dobila MacKinlayev peat, niz plavo vezenih ljiva na bijelom ovratniku i na
zaglavcima rukava. Onako kako su to izvele vjete ruke ena iz sela bila je to draesna
kombinacija. Nastavila je vaditi hranu sve dok sa samog dna torbe nije slavodobitno izvukla
dvije jabuke i postavila ih na ubrus. Pogled na primamljivu hranu podsjeti Jane da je
ogladnjela i da je vrlo paljivo od njega to je mislio na to. Ponukao ju je rukom da se
poslui i ona je spremno posluala.
Kao da je itao njezine misli Patrick pokae na hranu.
- Stephenova supruga je mislila da bi mogli ogladnjeti usput.- rekao je kao da se
opravdava i sam se hvatajui jela.
Jane se zagrcne i on brzo baci meso i kruh iz ruke i udari je dlanom nekoliko puta po
leima. im je dola do daha poela se smijati briui krajem rukava suze koje su joj navrle
dok se borila udahnuti zrak. Patrick je u nedoumici gledao kao da je poludjela.
- Potvrdile su se moje sumnje. Znala sam da je Stephen upleten u ovo danas samo
nisam znala na koji nain.
- Bilo je tako oito?- Toboe razoarano upita Patrick.
Jane veselo potvrdi glavom i vedro odvrati.
- Od poetka. Odmah ste mi bili sumnjivi vas dvojica. Hoe li biti ljubazan i rei mu da
zahvali supruzi na svim ovim ukusnim stvarima koje je spremila za nas?


- Zato mu to ne kae sama? Jo bolje, moe joj sama zahvaliti. Ako eli, naravno.
- Meni je zabranjeno izlaziti izvan glavne kapije. Ako si ti zaboravio?- pokunjeno ga
podsjeti djevojka.- Ja sam zarobljenik, sjea se?
Kog vraga ...? Od kud joj to? Patrick pouri progutati zalogaj iz usta.
- Nije ti palo na pamet da je to zbog tvoje sigurnosti? Uinilo mi se da si zadovoljna u
dvorcu?
- Jesam.- brzo odgovori Jane.
- Kako si onda doavola samo na temelju toga to ne smije izvan tvrave uspjela
zakljuiti da si zatoena unutra?- u glasu mu se osjealo nestrpljenje no i odreena
zabrinutost.
Jane je utjela.
- To to ne smije napustiti dvorac doivljava kao zatvor?
- Pa ...da.
Patrcik odustajui svrne oima prema nebu.
- Vidi, kad god je bilo tako bila sam u nekoj kazni.- pouri Jane objasniti.
Patric upitno podigne obrve - U kazni? Ti? Nije mogue?
Tako je uvjerljivo odglumio nevjericu da se Jane jo glasnije nasmije. Zadirkivao ju je.
Bio je to dobar osjeaj. Njezina oputenost uz to doprinijela je i oputenijoj atmosfera meu
njima.
Patrick je na svoje iznenaenje shvatio koliko ga veseli taj njezin smijeh. Nikada do sad
nije imao priliku vidjeti je ovako oputenu i vedru. Je li to njeno poimanje slobode? Ako je
ovo malo livade i hrane njoj bilo dovoljno da bude sretna, onda zbilja ne trai puno. Nadao
se da je i njegovo drutvo ilo u prilog cijeloj toj slici i priutio si jo koji trenutak uivati u
njezinom smijehu.

- Zbog ega si kanjavana?- Upitao je, onako, kao usput.
- O ne mogu se svega ni sjetiti. Zbog raznih gluposti.
- to je bilo posljednje? Tog se sigurno sjea? Intimnou, za koju je shvatio da mu
se neobino svia, nukao ju je na razgovor.
- Tamnica.
Jane istog trena napusti dobra volja i sagne glavu no isto je tako hitro i podigne da bi,
po njegovom miljenju prebrzo dodala.- Ne elim priati o tome.
Tamnica, jednako strah, tako je to kod nje stajalo, zakljui Patrick. Iskustvo s tim joj
svakako nije bilo ugodno iskustvo, pomisli, ne bez ljutnje. I za to e se osvetiti njezinom
ujaku!
Jane nije znala to on misli no vidjela je kako je kimnuo glavom.
- Neemo priati o tome, ostavit emo tamnicu za neki drugi put. Ima li neto prije
toga?
Jane kratko razmisli. Panino skianje neke ivotinje u umi natjera je da se iznenaeno
trgne.
- Zec.- mrtvo hladno obavijesti je Patrick.- Ne obaziri se.
Lako je to njemu rei, pomisli Jane. ivotinjica se oito borila za ivot, nastavila je
oslukivati. Kako vie nije bilo nikakvog novog zvuka zakljuila je da ubogo stvorenje nije
uspjelo, postalo je obrok nekom predatoru. Ovaj put lovac je pobijedio kako to uostalom
veinom i biva. Osjetila je saaljenje koje je podsjeti na jedan drugi dogaaj kada je ona bila
u ulozi lovca.
- Lov je okrutna stvar ako si onaj kojeg love.- snudeno je promrmljala ispod glasa.
- Slaem se. Biti lovac mnogo je zabavnije.- Patrick je pokua razvedriti. Zauzvrat je
dobio njezin prijekorni pogled.


- Ne bih se sloila. Bila sam jednom u toj poziciji. Zna nisam sa ba proslavila taj put.
Nisam se zapravo nikad proslavila u lovu.- Sva sretna dosjetila se to mu moe ispriati a da
nije tako bolno i da nema veze s ujakom. No ovo mu se nije nita vie svidjelo nego i prola
tema. Pogledao ju je poprijeko.
- Otac Benedict je ve neto spominjao da tebe ni u kom sluaju ne vodimo u lov,
mislio sam da se ali u vezi s tim.- Patrick je poeao bradu i robusno nabrao obrve.
Jane glasno proguta od neugode. to napraviti? Nastaviti s priom kad je ve poela ili
povui se i ne riskirati jo veu zlovolju koja se ve sad ocrtavala na njemu. Bilo je to glupo
razmiljanje, ohrabri se Jane. Kakve tete moe biti od obine dogodovtine iz lova? Odvai
se i nastavi s priom.
- Istina je. Ila sam ja vie nego jedanput u lov, ali samo je taj jedan bio pravi.
- eni nije mjesto u lovu. Koji kreten te vodio u lov?
Vidjevi kako mu se isti as lice smrailo Jane ga pouri razuvjeriti.
- Liam nije kreten. Uz njega nisam bila u opasnosti. Liam me voli, nikad ne bi dozvolio
da me netko povrijedi.- Glas joj je podrhtavao.
- Ubit u ga!- drekne Patrick i ponovo baci iz ruke onaj isti kruh koji je nastavio jesti
nakon to se ona prestala zagrcavati.
Jane sa strahom uvidje da ne samo da mu nije uspjela povratiti dobro raspoloenje
nego ga je jo vie razljutila. I to jako.
- Za ljubav Boju, ne moe ga ubiti. Imam samo njega i oca Benedicta.- zavapi
djevojka.
- Nema!- jo se vie raspali Patric.- Ovaj as e ga zaboraviti i nikad vie nee misliti
na njega. Jasno?! - Skoio je na noge i bijesno ju je gledao ne prestajui urlati na nju. - Od


sad ima samo mene i samo e o meni misliti. Oca Benedicta smije zadrati.- osornom
velikodunou naredio je na kraju.
U nevjerici Jane je ustuknula pred njegovim neoekivanim izljevom bijesa. Brzo je
ustala i povukla se nekoliko koraka unazad. Do sri se uplaila kad je pogledala u njegovo
bijesom iskrivljeno lice. Djelovao je poput razjarene zvijeri spremne na skok. Bila je sigurna
da je sposoban jednim pokretom vrsto stisnute ake poslati je ravno u zaborav, ali to nije
bilo dovoljno da bi je zaustavilo. Liam joj je bio previe vaan da bi odustala od njega.
- Liam mi je skrbnik! Neu ga se odrei zato to bi to tebi odgovaralo! Nikada ga se ne
bih mogla odrei. Ni zbog koga! Moe me odmah ubiti no neu te posluati.
Drhtala je dok su joj se oi punile suzama. Zatreptala je nekoliko puta ne bi li ih zadrala
da joj ne poteku pred njim.
On je to protumaio enskim trikom da ga smeka. Nije lud da povjeruje u takvu
izmiljotinu! Nee od njega praviti budalu!
- Ja sam ti skrbnik, ne on! Odrei e ga se i to odmah, a lijepo e ga zaboravit kad ga
ubijem. Uzalud ti tu meni trepe tim svojim lijepim oima, nee me prevariti. Zaboravit e
ga i toka.- derao se Patrick.
Jane je vidjela da je izgubio kontrolu nad sobom no nije smjela odustati. Oajno je
zavapila.
- Kakva bih ja bila sestra da se odreknem vlastitog brata?!
- Brata?! Daj Jane, mogla si smisliti neto bolje.- prezrivo je procijedio.- Nisam
malouman da povjerujem u to. On je Melville, odavde, s visoja, a ti si se, prije nego si
postala MacKinlay, rodila kao Orrockova unuka. U Engleskoj! Ne samo da ti nije brat nego
nemate nita zajedniko. Ne moe biti.


Dobio je neodoljivu potrebu neto zdrobiti, razbiti. Krenuo je prema stijeni ispred sebe
proklinjui u sebi to se potvrdilo ono ega se potajno pribojavao. Bila je prava unuka onog
svog prokletog djeda. Tresnuo je stisnutom pesnicom po kamenu, ali nije osjetio bol.
Dovraga! Udario je jo jednom. Zbog toga je nije mogao kriviti, koliko god mu to smetalo i
koliko god to elio. Poteno gledajui njezina najvea krivica bila je to to se
podrazumijevalo da je ista laljivica kao i on. Po tom pitanju morat e neto poduzeti da ga
promijeni ali po pitanju njezinog porijekla nije se moglo nita promijeniti, mislio je ljutito.
Jane se nije mogla zaustaviti iako se oba puta trznula na mukli zvuk kad je njegova
aka udarila po kamenu.
- Imamo mi itekako neto zajedniko.- ree glasno. - Naslijedili smo Orrockovu krv od
ene koja nas je oboje donijela na svijet.
- Melvillea je rodila tvoja majka?!- Brzo poput strijele okrenuo se k njoj.
Snana nevjerica u njegovom pitanju duboko je povrijedila djevojku. Uvrijeeno je
kimnula.
- To je bilo najbolje to je u ivotu napravila.
Preplavila ju je neopisiva tuga i vie nije marila to joj nije vjerovao. Nije zadravala
gorinu koja se skupila u njoj, naprosto je dopustila da izlazi iz nje.
- Ostavila mi je brata kojeg ti trai da se odreknem. Zna li to to znai? Zna li to
trai od mene? Moja majka nije bila dobra osoba, Patrick. Zaklela sam se da u se prije
ubiti nego postati poput nje. Da se odreknem vlastite krvi, to trai od mene? Jedine roene
koju imam? Ne bih bila nita drukija. Bila bih jednako tako loa. Ne elim biti pokvarena kao
ona. Ne mogu.
Neto se u njoj prelomilo. I on je bez ikakvog dokaza mislio da je loa, da nije vrijedna!
Kao ujak,uzdahnula je. Odluio je vjerovati najgore o njoj. Otkud njemu pravo banuti u njezin

ivot i samo tako je osuivati? Pa uope je ne poznaje! Otkud mu pomisao da se moe
otresati na nju kad god mu se prohtije i zahtijevati to mu se prohtije. to si on umilja? Ona
nije njegova imovina. I tako e se prema njoj i ponaati
Jecaji su potresali njezinim sitnim tijelom i Patrick je shvatio da ju je povrijedio. Rekla
mu je istinu. Nije se vie mogao ljutiti na nju, izgledala je slomljeno. Onako obeshrabreno
kako je stajala pred njim, pogurena i sputenih ramena izgledala mu je jo krhkije nego
inae. Lice joj je bilo blijedo kao da u njemu nema ni kapi krvi, a od tuge koju je vidio u
zelenim oima stislo ga je u prsima. Priao je k njoj i privukao je u naruje.
- Dosta je. Vjerujem ti.- no to nju vie nije bilo briga.
Privila se uz njega i naslonila glavu na njegovu nadlakticu. Nastavila je jecati i vrlo brzo
je, kroz promoeni rukav koulje, na koi osjetio njezine vrele suze. Nije znao kako da je
utjei, no znao je da je sam kriv za to to je ona u takvom stanju. Doavola, bio je
ljubomoran kad je spomenula Liama. Da bio je ljubomoran? Tresao se od ljubomore kad ga
je poela braniti. Naravno da je branila brata, samo to je on onako zaslijepljen ljubomorom
reagirao kao najobiniji glupan. To to ona ispata za neto to nije zasluila iskljuivo je
njegova zasluga na koju nimalo nije bio ponosan. Nije ni osjetio kad ju je obgrljenu svojim
rukama poeo njeno ljuljati. Lagano se zgrozio nad svojim ponaanje kad je shvatio to
radi. Kvragu, promijenio se! Nije se elio mijenjati no to se dogaalo svaki put kad je bila
pored njega. Ne smije joj dopustiti da vidi koliki utjecaj ima na njega. Bila je dovoljno
sposobna i tvrdoglava, mogla bi utjecati na njega. Nije bio siguran da bi uspio oduprijeti se.
Bio je opinjen njome od poetka. Da, morat e biti oprezan, ona ga moe oslabiti jednim
svojim osmijehom. Kvragu! Sigurno nije mogla ni sanjati koliko mono oruje protiv njega
ona dri u svojim rukama.
- . Sve e biti u redu, malena?- aptao je.


Nije odgovorila pa je pomislio da ga uope nije ni ula. Njeno ju je drao privijenu na
svoja prsa i postao svjestan svoje silne potrebe da je zatiti. Bio je to tako snaan osjeaj da
se sam sebi zaudio, bila je to potreba. Nikad nije osjetio nita slino, elio ju je zauvijek
ovako zadrati u svom zagrljaju. tititi je od svih i svega na svijetu. Bogme je plakala. Nije je
elio gledati nesretnu. Prevrsta stega koju si je nametnula morala je puknuti kad-tad.
Njezini jecaji i to kako se tresla u njegovim rukama trajali su jako dugo. Sve to radi, radi
krajnje temeljito, mislio je Patrick. Sad je plakala i to je radila prokleto dugo. Nije mu
preostalo nita drugo nego ekati da sama prestane. Dobro je da je tako, nadao se da e
isplakati tugu i bol koja se skupila u njoj. Sjetio se jedne druge prilike kad je isto ovako gorko
lila suze. Bilo je to zapravo jedini put, prije ovoga, da je vidio suze u njezinim oima. Tih
suza i tog dogaaja jo uvijek se ivo sjeao. Njihov uzrok je naalost bio on.
Sjediti s odraslima oko vatre i sluati njihove nadasve zanimljive razgovore bila je
privilegija koju je imao jedino na putovanjima. Taman je htio uti masni kraj prie jednog
ratnika o njegovom uspjehu kod izvjesne udovice, kad ga je Jane poela natezati za ruku i
pokazivati prema livadici iza njih. Glasno se izderao na nju i otresao je od sebe. Uvrijeena
otila je sama. Berui cvijee,(vie je to bilo gnjeenje njegovih glavica u njezinim akama),
zavritala je kad ju je ubola osa. Nije plakala. Stajala je vrsto stisnutih zuba i nije pokazivala
da je boli ni koliko je prestraena. Golemu grinju savjesti koju je osjetio gledajui kako joj
se dlan koji mu je bez rijei pruila zacrvenio i poeo naticati pokuao je uguiti tako to je
kleknuo pred nju i paljivo je zagrlio. Tada se rasplakala (ovaj put stvarno rasplakala).
inilo mu se da je trajalo predugo prije nego je jecajui zaspala na njegovom ramenu, a da
je izronila more suza svjedoio mu je potpuno vlaan ovratnik koulje na koji se naslanjala. I
dalje je bila je prava mala napast, ali nikada si vie nije dopustio podii glas na nju.

Napravio je istu prokletu pogreku radi koje se i sad tresla od plaa u njegovom naruju.
Kad je poela tucati, odluio je da se dosta muila i da je mora prekinuti. Isplakala je ve
suza dovoljno za cijeli potok.
- Dosta je bilo, Jane. Je li ti sad lake?- optimistino je upitao.
- Hvala, MacKinlay ne treba mi tvoje saaljenje.- njezina je zahvalnost izreena ravno u
njegov rukav gdje je njegova velika ruka njeno pritisnula njezinu glavu.
Iako se odlunim rijeima pobunila, nije se ni pomaknula kako bi neto promijenila.
Glava joj je i dalje poivala na njegovoj ruci dosegnuvi mu vrhom rame. U njegovim je
sklopljenim rukama oko sebe usprkos zdravom razumu i logici osjetila sigurno utoite. Na
svoj uas poeljela je nikada ga ne napustiti. To je naravno bilo krajnje ludo eljeti kad se
uzme u obzir o ijem se naruju radilo. Koliko god bio ugodan osjeaj njezinog tijela u
bliskom kontaktu s njegovim nije si mogla dalje doputati takvo nerazumno ponaanje. Nije
im bilo sueno ostati zajedno. Njoj nije bilo sueno ostati s njim. Bila bi glupa dalje se time
zanositi. Ona, koliko joj je bilo poznato nije bila luda. Odluno se oduprla rukama o njegova
iroka prsa i pokuala se odmaknuti. Njegove su se ruke samo vre stegnule oko nje sve
dok se na njezine ustrajne pokuaje da ga se oslobodi sam nije smilovao i odluio je pustiti.
Uhvatio ju je za ramena i malo odmaknuo od sebe. Njeno joj je obrisao suze s obraza a isto
takav njean osmijeh na njegovom licu natjerao je Jane u jo vee ogorenje. Procijenila je
kako se on dobro zabavlja na njezin raun, no ono to je uslijedilo poljuljalo je njezin
zakljuak.
- Ovo nije dobro, Jane. Izgleda da emo nas dvoje morati krenuti ispoetka. Samo
drukije ovaj put. S obostranim povjerenjem, da ne bude vie zabluda. Vjerovat u sve to
mi kae, ali i oekujem da sve to ti bude rekla bude istina. Moe?


- Ja ne laem. I meni je povjerenje vano. Zato me je i zapeklo kad mi nisi vjerovao.
Zato me strano boli tu- prinese ruku na srce- jer se bojim kad kae da e mi ubiti brata.
Vjerujem da to i misli.
- Prestani mi predbacivati. Bio sam ljut. On e mi u svakom sluaju odgovarati.
- Eto, vidi? Kako da ovako nastavimo dalje?- Glas joj je bio plaljiv, no lice joj je bilo
bez izraza.
Nije ga uspjela zavarati nevidljiva maska nedodirljivosti koju je postavila ispred sebe.
Odjednom mu je postalo jasno to radi. To je bio nain na koji je pred drugima skrivala svoju
ranjivost. Ispod tog tita nalazila se njena i nadasve osjeajna dua. Prividna mirnoa na
licu nije odgovarala onome to je stvarno osjeala, u njoj je bujala uznemirenost. Patrick je
bio ratnik i kao takav davno je nauio itati znakove na licima, kako neprijatelja, tako i
prijatelja. Nekog drugog bi lako zavarala, ali on je bio siguran da je nesigurna. U ovim
uvjetima mogla je to biti djevojaka srameljivost, nadao se tome. Nije elio da ga se boji.
Kad se onako uspravnih lea okrenula prema njemu, pokazala je koliko je sposobna
pregaziti osjeaje da bi sauvala svoj ponos. Ponos joj je bio vaan, zadovoljno je pomislio.
Ono to mu se nije svidjelo bila je injenica da se nije oputala, bila je i dalje napeta.
- Pustimo to. Ovako emo, mogla bi mi ispriati o tom svom lovu.- poveo ju je na
prostirku i posjeo. Vidjevi kako ga je i dalje nepovjerljivo gledala, doao je u iskuenje da je
uzme u naruje i poljubi. Ili bi se ponovo rasplakala ili bi se uvukla u svoju ljuturu i podigla
hladni zid izmeu njih a onda zbogom dobrom raspoloenju. Suzdrao se od primamljive
pomisli samo zahvaljujui injenici da je ne eli gledati potitenu. Nije mu odgovaralo ni da
se hladna i utljiva nastavi drati na distanci, nije jo ni progovorio ono radi ega ju je, moglo
bi se rei, oteo iz vlastitog dvorca.
- No, da ujem. Kako je to bilo?


Jane uzdahne i prisili se poeti s priom. Odluila ju je skratiti to je vie mogue.
- Ukratko, bili smo u lovu i stjerali smo prekrasnog jelena u stupicu. Nije bilo naina da
pobjegne. Ja sam ga spasila. Kraj. - Jane je vidjela kako trlja aku kojom si je maloprije
divljaki dao oduka udarajui njome o tvrdu stijenu.- Boli li jako?- bojaljivo upita.
Patrick odmahne. Godila mu je njezina briga.
- Ubila si ga. Ne mora te to gristi. Da nisi ti, ubio bi ga netko drugi.
- Ubila? Nisam uradila nita slino. Ma ne razumije. Kako bih ga mogla ubiti, za ime
svijeta?- Zgrozila se Jane.
Stresla se od same pomisli na tako neto.- Imao je tako tune oi. Morala sam.
- to si morala?- zabrinuto upita Patrick.
- Pa, spasiti ga, to drugo? Vratila sam Jupitera nazad u umu i zavritala. Svi su pojurili
spasiti mene, a jelen je dobio svoju priliku i pobjegao. Toliko su se naljutili na mene da sam
se ostatak lova drala podalje od lovaca. Uf, od Liama najdalje.
- Stvarno si trknuta.- Patrick s nevjericom odmahne glavom.- Ako je taj jelen bio tako
veliki zalogaj kako ti tvrdi pola tvog klana moglo je taj dan omastiti brkove ukusnim mesom.
Ti si ih osobno liila tog zadovoljstva. Nadam se samo da to onda nisi znala.
Djeaki osmjeh ozario mu je lice. Djelovao je mlae a osmjeh koji mu nije silazio s
usana uinio ga je u njezinim oima neodoljivim. Nesvjesno je obliznula usnice i zacrvenila
se od pomisli na njegove poljupce. Nebesa, kako je uivala ljubiti s njim.
- Znala sam.- stidljivo se osmjehne Jane.- Bila je dobra i zeetina za utjehu.
- Besramnice. Ne izgleda kao da se kaje?- zaigrano je zapitao Patrick podigavi
upitno obrve. Nije mu promaklo rumenilo na njezinim obrazima.
Jane je zahihotala i odmahnula glavom.


- Da si ga samo vidio Patrick.- nastavila je sa zanosom.- Do tad je ta prelijepa ponosna
ivotinja bila slobodna a odjednom se naao stjeran u kut i sav preplaen. Ne, ne kajem se
to sam ga spasila. Opet bih napravila isto.- Prkosno je podigla nos.
Patrick je s blagom nevjericom odmahnuo.
- Kako si bila kanjena?- znatieljno je pitao.
- Tjedan dana nisam smjela iz kue.- prezrivo otpuhne djevojka i nastavi vatrenije.- Ali,
bunila sam se. Uvjeravala sam Liama da zapravo nita nisam skrivila i da nije poteno da
me onda kanjava.
- I? Jel' tvoje uvjeravanje pomoglo?
- O, itekako mi je pomoglo! Dobila sam jo jedan tjedan zatvora!- nasmijala se Jane
posve spontano sjetivi se Liamovog oajnog glasa kad je njezino zanovijetanje prelilo vr
njegovog strpljenja.- To je bila najgora kazna koju sam ikada dobila od brata.
- Liam je ivio s tobom na imanju?
- Nije.- Uzdahnula je. - Na moju veliku alost.- Odmahnula je glavom i sjetno nastavila.-
Dolazio je povremeno i ostajao neko vrijeme. Koliko je bilo mogue. Zna, ne bi se moglo
rei da je, kod djeda, bio dobrodoao. Kod ujaka jo manje. Zapravo nimalo. No, svemu
usprkos, Liam me je svejedno obilazio. Posljednji put kad me posjetio skoro ga je kotalo
ivota. Nikad neu zaboraviti tu strahotu, dok god budem iva.
- Ispriaj mi.
Prije nego je njezina nesretna pria zavrila njegov je rukav bio ponovo natopljen
njezinim vrelim suzama.
- Trebala sam ga onda posluati i otii s njim kako je traio. Svejedno sam na kraju
otila, zar ne? Zavrila sam u vlastitoj tamnici. Nisam do tad imala pojma da takva postoji u
mom podrumu. Krajnje sramotno.


- Zato ti tako teko pada to ne smije iz kue?- zapitao je Patrick i odmahnuo glavom
kad je Jane potvrdila.
- Pa, to se da lako urediti.
- Da?
- Naravno. im postane moja ena bit e ti dozvoljeno ii po cijelom imanju, naravno
uz odgovarajuu pratnju. I naravno, napravit emo to kako treba ovaj put.- Toliko o
diplomaciji kojom ju je namjeravao obazrivo upoznati s istinom koja joj je do sad bila
uskraena.
Ne moe biti da je on rekao ono to je ona ula?!
- to emo, tono, to mi napraviti kako treba?- zaprepateno je provjerila izvlaei se iz
njegovog zagrljaja. Buno je mrcnula kad joj je to na kraju uspjelo.
- Vjenati se.- leerno je odgovorio Patrick i na njezino mahnito odmahivanje glavom
dodao. - Ne bi nam to bilo nita novo, ve smo to jednom proli. Praktiki, nisam siguran
stoji li to vjenanje kao valjano. Zato emo, za svaku sigurnost, nas dvoje ponoviti zavjete
pred sveenikom. elim biti siguran da si mi ena kad te uzmem.
Jane se trznula kao da ju je oamario. Bilo joj je dosta svega. Skoila je na noge istom
estinom kojom je planuo i gnjev u njoj. Nije joj se inilo potrebitim suzdravati se od
pokazivanja istoga.
- Nemogue! Valjda bih znala da sam se udala. Nije istina!- vikala je povlaei se
unatrake sve dok je nije zaustavio hladni kamen koji joj se isprijeio iza lea. Naslonila se
na njega.
- Istina je, Jane. - Patrick je bio napet poput strune na luku s koje se streliar sprema
ispaliti strijelu, no ona to nije smjela vidjeti. Naoko bez vidljivog uzbuenja vrtio je travku
izmeu prstiju i ekao da ona prihvati injenicu kako je ta stvar meu njima davno ureena.

Sve i da nije bilo tako ona ionako ne bi imala izbora kad je njegov izbor bila ona. Nastavio je
objanjavati sigurnou ovjeka koji sve konce dri u svojim rukama.
- Vjenali su nas dok smo bili djeca. Engleski zakon to doputa, zna. Ovdje taj zakon
ne vrijedi i mene nikako ne obvezuje na brak. Ti si po ocu Engleskinja i kao takvu tebe vee.
Moram priznati da si ti vie kotkinja nego Engleskinja, ali to ne mijenja na stvari. Dakle, ti
meni ve jesi zakonska supruga.
Jane je okirano zurila u njega i sluala to govori. U panici je poela estoko
odmahivati glavom.
- Ja nisam Engleskinja! To ne moe biti istina. Obeao si da mi nee lagati a sad mi
govori ovakve stvari?- uzviknula je sa strahom izmijeanim s tolikom nevjericom da se
Patrick jedva na vrijeme suzdrao da ponovo ne plane jer mu nije vjerovala. Bio je ovo jedan
od onih kljunih trenutaka u njegovom ivotu kad je nekim estim ulom jednostavno osjetio
da mora ostati strpljiv.
- Jane, po ocu si Engleskinja.- Patrick je zadrao smireni ton i kad je oprezno kimnula
pokroviteljski joj je ispriao sve o njezinom dolasku u kotsku, o tome kako je ivjela kod njih
na imanju i kako je dospjela k djedu. Kako joj je moglo pasti na pamet da pomisli da mu je
nepoznato njezino porijeklo ili je mislila da e je se odrei zbog toga to je njezin otac bio
Englez. Naravno da ni sam nije mogao rei da je sretan zbog te injenice, ali ona nije nita
mijenjala po pitanju njezinog pripadanja njemu.
Patrick je bio u zabludi! Obmanuli su ga! Mora biti to, ne bi joj lagao tako neto kad je
sam predloio da sve to jedno drugom kau bude istina pomislila je grozniavo djevojka.
Tek to je neznatno odahnula nakon to se uvjerila u njegovu iskrenost ukoila se od
spoznaje da je i ono to joj je ispriao morala biti istina. Udana?! Odjeknulo joj je glavom
poput udarca bata i nakratko joj zatamnilo svijest. Kao kroz maglu uuljala se jo jedna

spoznaja. Prevarena! Presavila se u struku, a i presavijene ruke tako je snano pritiskala
na trbuhu kao to bi radio netko tko trpi strahovitu bol. Zato?! Zato?! Oajno je u sebi
ponavljala svoje, kako joj se inilo, neizbjeno pitanje koje si je toliko puta do sad
postavljala. I kao i do sad nije bilo nikoga da joj pomogne u toj tami. Nikoga tko bi joj pruio
odgovore. Nije bilo svjetla u tom mrklom mraku neznanja, patnje i nepravde. Jad i bol bila je
neizdriva. Naglo je osjetila kako joj snaga naputa tijelo, u posljednji as klonulo se spustila
na koljena.
Patricku nisu promaknule njezine reakcije. Boe, kako se samo nadao da je nije
precijenio. Gledao je kako se bez glasa lomi pred njim i sa zebnjom je pomislio kako
predugo nije pustila ni glasa. Ovo se moralo jednom dogoditi, pa to bude. Jaka je ona,
moe se ona nositi s tim, uvjeravao se gledajui je u njezinoj boli. to, ukoliko ipak nije u
stanju podnijeti reenu istinu? to e biti ako je majka bolje procijenila njezinu snagu? Bio je
uz nju kako je rekao da hoe, no sad mu se uinilo da to nije dovoljno. Ta njegova bahata
muka samouvjerenost razbila mu se o glavu. Jake joj utjehe od toga. Jane nije pokazivala
da je svjesna kako sjedi tik do nje, ni koliko je zabrinut za nju. Sjedila je pored njega kao i
pored kamena iza sebe, a on nije bio siguran zato mu je to tako teko padalo. Nije imao
nikakvo smisleno objanjenje za to. Ako nita drugo bar je vjerovala da joj je rekao istinu po
pitanju vjenanja. Jako je dugo utjela, bar prema njegovom poimanju, prije nego je konano
tiho progovorila.
- Zna li otac Benedict?
Zaboga! Bila je postiena. To je bilo ravno ludilu, vie nego je njegov um mogao pojmiti.
Trebala bi biti ponosna to je njegova ena! Umjesto toga strahuje jer se stidi oca Benedicta
ako sazna?
- On je vodio obred, ali mora znati ...


- Je li Liam znao za to vjenanje?- Trgnuo se na gorinu kojom ga je prekinula.
Njegovo potvrdno kimanje i rijei kojima ga je popratio - Sudei prema tome da ti je
brat, morao je biti upuen. - potvrdilo je ispravnost goleme strepnje koja se poput zle slutnje
sve jae navlaila na njezinu duu. Liam ju je napustio! Po svemu sudei nije joj oprostio to
nije pola s njim. To je mogla nekako i razumjeti iako ju je unitavalo iznutra, ali nije bilo
opravdanja za to to joj je tajio neto to je imala pravo znati. Izdao ju je! Osjeala se
strahovito izdanom Liamovim skrivanjem tako velike i vane injenice od nje. Doivjela je
izdaju od roenog brata, od onoga od kojeg to ni u snu ne bi oekivala. Kako je to bilo
mogue, pitala se nemono. Njegova joj je izdaja je zadala daleko vei udarac nego sama
injenica da je vjenana.
- Ne smije mu to zamjeriti. titio te! Nije elio da se brine oko toga.- Zagovarao je
Patrick Liamov postupak.
- Nije elio da brinem?!- Uhvatio ju je isti osjeaj kao onda u onom mraku u tamnici.
Znala je da je na granici histerije koju ni sunce koje je bilo visoko iznad njihovih glava nije
moglo umanjiti. Tresla se, a u grlu je toliko stiskalo da je jedva izgovorila.- Zaboga, sakrio je
od mene sitnicu da sam udana. Kad mi je tajio to, pitam se to mi jo taji...
- E sad pretjeruje, Jane.- Patrick e neto otrije.- Osuuje ga bez da si ga sasluala i
dala mu priliku da se opravda. Nisi potena prema njemu.
Ona nije potena?! Poeljela je vritati. Ovo je prevrilo mjeru, bila je na rubu snage i
ivaca. Iz trena u tren stvari su postajale sve gore. Vie joj nije bilo vano to e slijediti, nije
mogla saznati vie od ove dvije strahote koje je ula. Liam ju je izdao. I bila je udana.
- Od kada to zna? - umorno je upitala Jane. Zadjenula je za uho pramen kose koji joj
se izvukao iz pletenice.

- Od poetka.- priznao je mladi zbunjeno.- od kad mi te otac Benedict stavio u ruke. - a
onda dodao sigurnije. - To nita ne mijenja, Jane. Ti pripada meni.- Brinulo ga je mrtvilo u
koje je upadala, vie bi volio da je nastavila vikati, ili da se jednostavno rasplakala. Veina
ena bi bez sumnje napravila upravo to.
- Trebao bi me mrziti. Onako, kako ve gortaci mrze Engleze.- bezlino je rekla.
- Ti se ba voli zamarati nebitnim sitnicama. Nisam li ti ve rekao da ti je to
nepotrebno? Tebe nitko nee mrziti. Nama gortacima moda treba malo vremena da
prihvatimo nekog, ali kad to napravimo to je zauvijek. Tko god te dvaput pogleda shvatit e
da u tebi nema nita engleskog. Ja sam se uvjerio.
- Nee me upoznati, Patrick.- Zagnjurila je lice u dlanove. Patrick nije elio navaljivati s
bezbrojnim pitanjima koja su se nametala nakon njezinih rijei. Strpljivo je ekao, dajui joj
vremena da se pribere. Negdje je zakukala kukavica. Glas ptice se razlijevao proplankom i
nestao nedugo nakon to je otpjevala svoj pjev. Tek nakon jo nekoliko dugih trenutaka iza
toga djevojine ruke skliznue s lica i nemono joj padoe u krilo.
- Njegova izdaja probala me posred srca, Patrick. Utjeno je to to nakon ovog danas to
vie nije vano. Uskoro e sva ova bol nestati. Liam e me ubiti, zakleo se da e to napraviti
ako postanem kao majka.
Njegovo glasno. - Nee te ni taknuti.- zvualo je kao zakletva. Nije zvualo kao da ga
brine moe li to izvesti. Odmahnula je bez nade.
- Smatrat e, kao i svi drugi uostalom, da sam ti se podala.
- Neu mu dopustiti da ti prie, ne brini.
Jane nije bila svjesna da je Patrick to rekao tako sigurno da nije bilo sumnje da e tako
i biti. alosno je odmahnula glavom. Nije razumio. Hladnoa se ponovo uvlaila u nju,
unato toplini sunevih zraka koje su padale po njima. Ponovno je zavladala tiina i nestalo

je bliskosti koja se kratko pojavila izmeu njih. Patrick je vidio promjenu na njoj. Ponovo se
zatvorila i postala daleka. Bili su opet na poetku, nije znao na koji nain doprijeti do nje.
Paljivo je promatrao njezine nateene oi, i crveni nos. Ni sam nije znao je li ga njezin
izmueni izgled ili beznadnost kojoj se prepustila ponukalo da joj prie no imao je neodoljivu
potrebu da je utjei. Njeno je nadlanicom brisao suze koje su ponovo poele kliziti niz
njene obraze.
- Ti i ja znamo da se ovdje nije dogodilo nita neprilino, no to nita ne mijenja. Svjesna
si da se sad zbog svog ugleda mora udati za mene?
- Hvala ti, Patrick.- rekla je to tako tiho da je jedva uo.
- Ne treba mi zahvaljivati. Ja sam nas doveo u ovu situaciju i kako elim biti iskren s
tobom priznajem da sam to napravio namjerno. elim da se uda za mene. Najmanje to
sam mogao uiniti je biti uz tebe. Je li ti sada lake? - briga u njegovom glasu bila je melem
njezinoj ranjenoj dui.
- Hvala ti i za to, ali nisam na to mislila. Hvala ti to si mi rekao ono to su svi skrivali od
mene. Nisu imali pravo kriti mi takvo to. Radi se o mom ivotu. Imala sam pravo znati! Ne
bih se osjeala ovako strano izdanom.- plaljivo je izgovarala izmeu tucanja.
- Nije tako kako misli. Liam te ni u kom sluaju nije izdao. Ne treba se tako osjeati.
- Osjeam kako osjeam, ne mogu protiv toga. Dohvatit u ja njega i rijeiti to jednom za
svagda. Jedva ekam da mi dopadne aka! - nemono je prijetila.
Ljutnja joj je pomogla da povrati snagu. Stiui pesnice otrgla se iz njenog stiska
njegovih ruku. U do maloprije uplakanim zelenim oima sada su bljeskale iskrice bijesa.
Patrick je zbog njihovog ljutitog sjaja osjetio olakanje.
- Ve sad alim Liama. Slutim u kakvoj e grdnoj nevolji biti kad se vrati.- smijuljio se
Patrick.

- Drago mi je da te to zabavlja jer meni nije ni malo smijeno! Da sam prije znala da
sam udana, mogla sam to rijeiti do sad. Tako ti ne bi imao problema s brakom koji su ti
dogovorili, a ja sad ne bih imala ovu brigu na vratu.
- Nemam ja nikakvih problema s tim brakom.- razuvjerio je Patrick s takvom sigurnou
da nije bilo mjesta sumnji. Odetao je do kamena i naslonio se leima na njega.
- Zapravo ti ne bi trebao imati problema.- nastavljala je Jane svoje misli, ne obazirui se
na ono to je on rekao.
Uzbueno je ustala i poela koraati ispred njega, na jednu pa na drugu stranu.- Ja
sam, kao Engleskinja?!- pokazala je na sebe.- Zbog toga imam mua.- mahnula je rukom
kao da mu pojanjava. Patrick je kimnuo. to je drugo mogao nego pustiti je neka pria sve
dok si u glavi tono ne posloi stvari? Nastavio je sa zanimanjem pratiti nain na koji je ona
glasno razmiljala.
- Naa zemlja ne priznaje taj zakon?- Patrick je ponovo bez rijei potvrdio.
Jane je trijumfalno prekriila ruke na prsima i pogledala ga. - Ti zapravo nema enu jer
si kot.
- Pogreno. Ti si moja ena.- Kako to dovraga ne moe zapamtiti? Nije mu preostalo
drugo nego zgroeno zakolutati oima prema nebu bez oblaka jer ne samo da ga nije ula
nego je nastavila sa svojim monologom kao da nije ni oekivala njegovo miljenje.
- Bit e to lako rijeiti.- zadovoljno je podboila ruke o bokove kao da je upravo rijeila
nerjeiv sluaj.- Brzo i glatko. Po mogunosti u tiini. Nitko nee ni znati.- pljesnula je
dlanovima ispred sebe i odluno potvrdila glavom. Bila je posve uvjerena u mogunost
provedbe svog briljantnog plana.
- Brzo i glatko?- narugao se Patrick. - Toliko ti je odbojna pomisao da bude u braku sa
mnom?

Jane je zapanjeno uvidjela da ga je uvrijedila. Nije znala kako je to uinila, pa upravo
mu je saopila savreno rjeenje za problem koji im je bio zajedniki.
- Da! - Kad je vidjela kako se njegovo lice naglo smrklo, brzo je dodala. - Ali ne iz
razloga na koji ti misli.
- Na to to ja mislim?- suho se raspitivao Patrik. Ljutito je zgnjeio travku u ruci i zavitlao
je u stranu.
- Pa, to ... Da mi se ne svia.- bez razmiljanja je izvalila i panino pritisnula donji dio
haljine opasno zaljuljan neto snanijim zamahom vjetra.
- Dakle sviam ti se?- odvratio je pitanjem.
Smirio se, to mu se ve svialo. Hitro je dohvatio za ruku i vjeto zaokrenuo da se prije
nego se snala ona nalazila leima naslonjena na kamen ograena sa svake strane
njegovom rukom sigurno oslonjenom na kamenu.
- Nisam rekla da mi se svia, nego da nije istina da mi se ne svia.- zapetljala se
Jane zajapurenog lica od nelagode.
Patrick se nasmijao njezinoj zbunjenosti. Zabavljalo ga je kako je proturjeila sama sebi.
- Nebesa, toliko si me zbunio da ne znam to sam htjela rei.- i sama se nasmijala na
svoj raun.
- Dobro je, ve sam pomislio da u morati nekoga ubiti.
- Zaboga, zato bi ubio nekog jadnika?
- Ne nekog, nego svakog koji ti je drai od mene. Alec mi prvi pada na pamet, kad ve
pita?- rekao je.
Zaudila se kad je u tom opreznom pitanju otkrila napetost. Nije mogue da on misli
kako bi gajila vie nego prijateljske osjeaje prema tom dragom mladiu?

- Ubio bi Aleca da mi se svia?- Jane nije mogla vjerovati kad je potvrdno kimnuo. - Ne
moe ga ubiti. Za ime svijeta Alec mi je drag, gotovo poput Liama i zahvalna sam mu to
me spasio. Zabavan je, kad god sam tuna razbije moje tmurno raspoloenje i to je sve.
Drago mi je to mislim da je i on mene prihvatio kao sestru, isto kao i Michael.
Patrick se opustio. Nasmijeio se.- Michael je drugo. On ne izgleda kao Alec?
- Jest, drugaiji je. Moda izvana ne izgleda tako privlano kao Alec, kako ti kae, no
ima veliko srce i iskrenu duu. Jesi li primijetio kako je s njim lako razgovarati. Odmah shvati
to osjea, a najbolje od svega je to ni sam ne skriva osjeaje. Sigurna sam ja da se pod
tom njegovom grubom krinkom krije jedna dobra i njena dua. I on mi je drag, ali ni njega
ne moe ubiti. Obojica me zovu mala Jane, to bi mi silno nedostajalo da ih ubije.
- Dobro, upravo si spasila njihove bijedne koe.- naceri se Patrick.- Drugo me ne
zanima.
- Sjetila sam se to sam htjela rei i to bi te trebalo zanimati. Htjela sam rei, da na
takozvani brak nema nikakvih ansi.- objasnila je na kraju.
- Zato?- Odmah je uslijedilo njegovo ozbiljno pitanje.
Zavodniki je gledao u nju. Istinski ga je zanimalo to e sad postaviti kao prepreku. to
god ona navela, nee ga navesti da promijeni miljenje. Ona je njegova. Pripada mu od
svoje tree godine i tako e ostati dok je on iv. Nitko osim njega nee uivati u tim njezinim
zelenim oima, nitko nee taiti e na tim usnicama, ni glad u tom divnom tijelu. Sve je to
samo njegovo.
- Za mene nema mogunosti za tako neto.- slegnula je ramenima. Patrick je uhvatio za
laktove i prisilo je da ga pogleda u oi.
- Zato, Jane?- nije molio, zahtijevao je od nje odgovor.


- Zato to...- poela je neodluno, a zatim se naljutila i istrgla mu se iz ruku.- Ma,
zaboravi na to. Tako je i gotovo!
Patrick se nije zadovoljio time. Nastavljao je obasipati pitanjima i zahtijevati odgovore
sve dok mu nije malo po malo ispriala veinu svojih problema, elja i namjera. Kad se
konano prestala opirati kao da se u njoj razvezao vor koji ju je sputavao. Kroz njezinu
djelomino povezanu priu dobio je kakav takav uvid u njezin ivot. Kad je jednom poela
priati uhvatila ju je potreba istresti iz sebe sve to je poput goleme stijene pritiskalo na srcu.
Ispriala mu je o ponienjima, udarcima i strahu kojima je bila okruena u vlastitom domu. O
strahotama koje je bila prisiljena gledati na svom imanju i nemoi da neto promijeni. Bio je
zadivljen njezinom hrabrou i ustrajnou kojom se nastojala brinuti za imanje i za svoje
ljude. Nju nije imao tko tititi. Nekoliko puta uetao se da prikrije koliko ga je razjarilo kroz to
je sve prolazila. Prokleti Liam! Gdje je on bio! Brat joj je, dunost mu je nalagala da je zatiti!
U vie navrata kripao je zubima kao da bi njima istog asa zaklao i rastrgao i njezinog
podlog djeda, i svirepu kukavicu od njezinog ujaka i onu prokletu gamad od one desetorice
ve pobijenih propalica. Osvetiti se Orrocku neoekivano je dobilo jedan novi smisao.
Presuda je glasila: Njezin ujak umrijet e od njegove ruke. Bolno i polako, za sve ono to je
Jane pretrpjela od svih njih.
- Zna, udno je to.- Za razliku od njega, na njegovo uenje, Jane se nije pretjerano
uzbuivala. Glas joj je bio smiren, no svako malo mahinalno bi rukom zatakla kosu iza uha.
- Nekako mi se ini da sam poela drukije razmiljati otkako sam dola ovamo gore.
Ne znam kako da to objasnim. Stvari mi se nekako ine drukijima kad ih sad sagledam
unazad. Obilaze me razliite sumnje a nemam s kim raspraviti o njima. Zapravo je dobro da
sam ti ispriala sve ovo, moda mi ti moe pomoi da ih rasvijetlim. Otac Benedict bi se
sigurno naljutio kad bih od njega to traila, on me cijelo vrijeme neizravno upozoravao na

djedovu upitnu iskrenost i potene namjere.- nervozno je rukama gladila haljinu.- Nisam se
obazirala na njega jer nisam mogla vjerovati da bi djed namjerno radio neto meni na tetu.
Sad vie nisam tako sigurna?
Nesigurno ga pogleda no odmah vrati pogled na haljinu i pone ispravljati nepostojei
nabor.
- Nametnuo mi je tolike dae da nam esto gotovo nije dostajalo hrane, ljudi su mi jedva
preivljavali. Stalno je zabrinuto ponavljao da nije dosta, bez obzira kakva bila godina i koliko
smo privrijedili na zemlji ili u stoci. Ljudi mi hodaju polugoli jer je sva vuna i lan odlazio kralju
kao namet. Grabio je i grabio i nikada nije bilo dosta. Kralj je svako toliko traio jo.-
Uzdahne.- Moje imanje nije veliko ni bogato kao tvoje, ali moe bez problema izdravati
samo sebe ako me naui kako ti to radi. Ne smijem se ni sjetiti koliko ti tek mora davati
kralju. Kako to uspijeva?
- Jane... poeo je oprezno Patrick no ona se toliko zagrijala za tu misao da mu nije
dopustila prekinuti je. ustro je nastavila, gorljivo i s puno ara.
- Kako uspije i tebi ostati neto nakon to podmiri sva davanja koja se od tebe trae?
Puno si sposobniji od mene. Molim te! Ja i moji seljaci znamo i hoemo raditi, znamo izvui
najvie mogue sa zemlje i svega ostaloga. Ispada da ja ne znam dobro upravljati.- Vidjela
je kako Patrick odmahuje glavom no nije mu bila spremna dopustiti da je odbije. Nastavila je
s jo veim arom i moleivo gledala u njega.
- Jane ...
- Ne moe biti nita drugo.- Njezin glas sad je ve zvuao jako moleivo.- Ne znam to
dobro rasporediti, zato nam nita ne preostaje. Molim te, nemoj me odbiti ...
- Jane!- Sad je Patrick odluno prekinuo. Kad je konano zatvorila usta i posvetila mu
svu svoju panju nastavio je obazrivo ali iskljuivo.- Kralj samo jednom godinje ubire porez.

ao mi je, duo, to ti moram rei, ali djed te sustavno pljakao tom lai o prevelikim
kraljevim potraivanjima.
Jane poraeno spusti ramena i nakratko se zagleda u vrsto isprepletene prste na
svojim rukama u krilu. Nije dugo razmiljala. Teko uzdahnuvi podigne glavu i kao da joj je
upravo spao teak teret s plea ispravi se.
Ono to je Patrick ugledao u njezinim oima kad ga je pogledala nije bila alost, nije bila
srdba kako je oekivao. Bilo je to isto olakanje.
- Hvala ti. Puno si mi pomogao. Nisam znala ovo za kralja i priznajem da mi je sad ao
to mi je na kraju postala mrska i pomisao na njega. Znam da je svetogre tako misliti o
kralju, no djed je zasluan za taj moj grijeh. On i ujak svojim laima su ga omrzli kod mene.-
Trebala joj je potvrda, trebala joj je njegova podrka. Nesvjesno ga je uhvatila za ruku.- To
puno govori, zar ne? Sad kad znam istinu mogu to promijeniti. Kad se vratim kui sve e biti
drugaije.
Patricku je godilo to joj je njoj godio njegov dodir, isto koliko i njezina mala drhtava ruka
u njegovoj. Obuhvatio je i drugu njezinu aku svojom.
- Nee vie kroiti nogom tamo. Ostaje ovdje.- obeao je sigurno Patrick i odluio
preuzeti kontrolu nad situacijom.
Osjetio je koliko je drhtala u njegovim rukama i odjednom je shvatio koliko je zapravo
lako ranjiva. Jednako toliko koliko je bila sitna i krhka. Crveni koluti od plakanja koje je imala
oko oiju svjedoili su da je iscrpljena i da joj nije potrebno dodatno troiti snagu na ovakve
razgovore. Prola je pakao, podsjetio se i usprkos tome uspjela je opstati. Prkosei djedu i
ujaku u tom nejakom tijelu zadrala je snaan, kotski duh i prkos. Ponos mu je ispunio prsa.
Takva je njegova Jane. Nek' sam proklet, ako je ikada vie itko takne, zarekao se Patrick u
sebi.

Osjetila je kako joj suze naviru na oi i olakanje kad je shvatila da joj je svejedno zbog
toga. Plakalo joj se i nije je bilo briga to je Patrick to gledao. Uostalom, ve je plakala pred
njim i nita se nee promijeniti ako to bude jedan put vie. Zapravo, inilo joj se da otkad su
doli na ovu planinu ona ni ne radi nita drugo nego plae.
- Eto, sad zna. Vjerujem da ti nije bilo lako proi sve to, ali sad je sve to iza tebe.
Najbolje je da to to prije zaboravi. Jane, ti pripada meni. Oduvijek sam mislio tako,
oduvijek je bilo tako i tako e i ostati. Dao bih svoj ivot da te zatitim, ali ne trai od mene
da ti dopustim otii od mene. Znam da ne moe izbrisati ono to si proivjela, ali to je
gotovo, pripada prolosti. iva si nakon svega, to je jedino vano. Zahvaljujem Bogu,
nebesima, sudbini i bilo emu drugom to mi te po drugi put vratilo nakon to sam mislio da
sam te izgubio. Srea mi se nasmijeila kad te vratila, dobili smo jo jednu ansu. Tako ja
gledam na to. ekat u da i tebi to postane jasno, curo.
Jane je zurila u njega.- I nee me pourivati, ili nagovarati? Neu se udati za tebe.
Neu pristati. to e biti kad izgubi strpljenje?- odgurnula se od njega i zabrinuto se
zagledala u njega. Patrick je polako odmahnuo glavom.
- To se nee dogoditi.- Patrickov glas je zvuao vie nego sigurno.- Nikad neu odustati,
ni izgubiti strpljenje kad si ti u pitanju. Odluka je iskljuivo na tebi. Dajem ti izbor koji toliko
eli, ako nisi primijetila. - nasmijeio se.
- Koje li ironije?- Jane mu ne uzvrati smijeak.
Nije joj bilo do toga i nije imala namjeru glumiti. Da situacija nije bila toliko ozbiljna bila
bi itekako zadovoljna ovakvom izjavom ovjeka za kojeg bi se trebala udati. Ovako, bila je
samo razoarana.
- Oduvijek sam eljela biti u prilici da imam pravo odluivati kad se radi o meni. Sad kad
je konano naizgled tako, opet nije.- poalila se.


- Zajedno emo donositi odluke koje su ti vane. Pokuat' u bit strpljiv mu i udovoljiti
tvojim eljama u skladu s mogunostima, osim kad je u pitanju tvoja sigurnost. To je moja
dunost i tu nema pogovora, o svemu drugom kad smo sami moe slobodno iznijeti svoje
miljenje.
- Kako velikoduno od tebe.- naruga se Jane.
Patrick se uvrijeeno uspravi. - to bi vie? Trudim se razumjeti i koliko je mogue
uvaiti tvoje miljenje, to jo hoe od mene? Ja se neu mijenjati niti e se promijeniti
nain ivota ovdje samo zato to bi to tebi odgovaralo. Navike i obiaji su toliko duboko
ukorijenjeni u ovom narodu da mu daju identitet i to je jedna od stvari koje mu pomau
opstati. Tako je to i u braku. Ne kaem da neke stvari ne treba mijenjati, ali to ne ide preko
noi. Za to treba mnogo vie vremena i strpljenja. Kao moja ena imat e svoju priliku za to,
ako bude eljela. Ovo je izmeu nas dvoje, moe biti sigurna da nema mnogo ena kojima
je doputena tolika sloboda.
- Sloboda? Kakva je to sloboda kad je ovo to si maloprije izrekao zvualo kao da smo
zaista u braku.- uzvikne poraeno Jane.
- Apsolutna sloboda ne postoji, Jane, osim moda u tvojoj mati.- nestrpljivo odvrati
Patrick.- A, to se tie ovog drugog? Nisi valjda mislila da u dopustiti da mi opet zbrie?
Naravno da emo se vjenati i to zato to e ti tako htjeti.
- Ma nemoj?- Jane se prkosno ispravi pred njim.- A zato bih ja to, kao, trebala?
- Zato to tvoji ljudi ovise o tebi i samim tim o mojoj zatiti.- mirno ju je ucijenio.
- A ti, koliko vidim, misli da u se ja rtvovati zbog njih?- procijeni Jane sumnjiavo ga
gledajui.
- Aha.- nehajno je potvrdio Patrick ni ne trepnuvi.


- Dat e mi svoju vojsku?!- usklikne Jane s toliko iznenaenja i nade u glasu da se
Patrick skoro zagrcnuo od smijeha koji mu je buknuo u prsima nakon tog pitanja. Dakle, to
to njegovoj eni moe pasti na pamet sigurno ne moe zamisliti mnogo enskih glava na
svijetu!
- Ne, neto mnogo bolje. Ja u to rijeiti.- uspio je koliko toliko zadrati ozbiljnost.
- Ti e vratiti moje imanje? A to u ja dotle raditi?- gledala ga je s iekivanjem.
- Ti nee raditi nita. Ti me samo treba zamoliti da to napravim.
- Stvarno to misli?- njezino iuavanje za sve to on kae polako ali sigurno poelo
ga je nervirati.
- Pamenje te ba i ne slui, rekao bih.- suho je upita.- Istina, sjea se to smo se
dogovorili? Jednom sam ve preao preko toga, uvjeravam te da je to i zadnji. Da se nisi
usudila jo jednom posumnjati u moje rijei.
- Oprosti, mora da nisam bila svjesna toga. Nee se ponoviti. Trebam li kleknuti dok te
molim.- zgroeno ga je pitala.
- Za ljubav Boju, ti sve krivo shvaa?! Ili to radi namjerno? Ne bi me zaudilo, kad se
uzme u obzir tko te je odgajao. Ne treba ni kleati ni moliti, Jane. Treba me samo zamoliti,
pitati, traiti, to to eli od mene.- nestrpljivo je zavrio.
- I ti e mi udovoljiti? Samo trebam traiti?- duboko je uzdahnula.- Sad mi to kae?
Patricku je to prilino liilo na optubu, no znajui da svejedno nee moi odgonetnuti
razloge zbog kojih bi ga mogla optuiti i da pokua, unaprijed je odustao. Ionako e ih ona
sama istresti, samo e je pustiti neka nastavi.
- Da sam to znala mogli smo se zaustaviti kod onog predivnog jezera kad smo ili
ovamo. Oh, da samo zna kako sam to eljela?


- Nisi nita rekla.- gotovo zbunjeno je odvratio. Po njemu to nije bio nikakav razlog da
mu spoitava.
- Bojala sam se da bi se naljutio.- glas joj je i dalje bio optuujui.- Prvi put si me gledao
bez mrtenja i moram priznati da mi se to svia, a i izgledalo mi je da smo u urbi. Kad ba
hoe istinu nisam se usudila.- prizna Jane i osmjehne se za ispriku.
- U pravu si, urilo mi se. Dovui te ovamo gore i obljubiti.- naruga se Patrick s sjajem u
oima.
Jane se opustila. Obrazi joj se zarumene nakon njegove izjave. Nije joj pokuavao
lagati, spremno je priznao svoju podmuklu namjeru i to je bilo ono to je presudilo u njegovu
korist. Sklopila je ruke u krilu i nakon nekoliko trenutaka sputene je glave tiho poela priati.
- Bojim se da sam postala obina kukavica. Moda je to zato to sam konano shvatila
da bjeanje nije rjeenje. Onaj koji bjei unaprijed je izgubio svaku bitku jer sam sebi
oduzima priliku pobijediti. Odluila sam iskoristiti drugu mogunost i boriti se, makar ona
zavrila samo na pokuaju. Ne mogu napraviti to to ti predlae, moram to rijeiti sama.
- Nita ti nee rjeavati. Ni Liam, ako rauna na to. To je moje pravo, moja dunost.
Nitko i nita me nee ovaj puta sprijeiti da te zatitim.
Patrick ovaj put nije prikrivao otrinu. Po pitanju ove teme nije bilo mjesta kompromisu i
to joj je jasno dao do znanja.
- Ja nisam tvoja imovina koju e tititi.
- Jesi. To se nee promijeniti. Pravno gledano ena jest mueva imovina.
- Briga me to kae zakon, nisam ti ena.- uzvikne Jane. Razljutila ju je ta njegova
tvrdoglavost.

- to prije to prihvati bit e ti lake.- nastavi Patrick prelazei preko njezine pobune.-
Kako si, za ime svijeta, dola na ideju da bih ti dao vojsku na raspolaganje? Nema pojma o
ratovanju.
- Nauit u. Nisam znala ni vesti pa sam nauila.- Ukoila se kad se sjetila tko ju je
nauio.- Nebesa, gospa Agnes!- lice joj problijedi.
Patrick je zaueno podigao obrve i mudro nastavio ekati da mu objasni kakve veze
ima njegova majka s njihovim razgovorom.
- Svisnut e od brige.- zajei Jane.- Naravno, za sve si ti kriv, nisam joj se stigla ni javiti.
Patrick MacKinlay ako zbog ovoga danas moju gospu izda srce alit e dok si iv.- gotovo
je izvikivala prigovore.
- Nakon ovakve prijetnje siguran sam da hou.- krajevi usana mu se uzdigoe.- to
planira, samo da se znam pripremiti.- toboe ozbiljno joj uzvrati.
- Ne znam jo - Uurbano je skupljala pokriva sa zemlje i nakon to ga je uredno
sloila pruila ga je nasmijeenom Patricku. - Mislim da u te zadaviti vlastitim rukama ili
neto slino? Neto bolno u svakom sluaju i nemoj rei da te nisam upozorila.
- Smatrat u se upozorenim, moja gospo.- naceri se Patrick uzimajui od nje pokriva.-
Zapravo pravi sam sretnik. Nije puno onih koji budu tako ljubazno upozoreni prije nego
neslavno skonaju sa ivotom.- Naklonio se pred njom i pruio joj ruku.
Hitro je izmakla ruku izbjegavi njegov dodir. Naklonila se kako se prilii pred plemiem.
Stajala je pred njim ponosno uspravljena i ravna poput svijee.
- Ne mogu vjerovati da se moe rugati mojoj brizi za tvoju majku.- uzbueno je
nastavila, a onda joj glas ispuni alost.- Tako je slaba, kopni naoigled. Svako jutro budim se
sa strahom da ju je Bog uzeo k sebi. Zahvaljujem Mu za svaki dan koji mi je ostavlja uz nju.
Znam da je tebi to teko razumjeti. Ja sam odrasla bez majke. Nisam matala o svojoj majci,

znala sam kakva je. Matala sam o ovakvoj, kakva je tvoja. Zna to je najbolje sad kad mi
se san ostvario? I ona je mene prihvatila. Otkrila sam u stvarnosti kolika je radost imati
dobru majku. Zna to je u svemu najgore? Za sve sam ja kriva, nisam trebala doi k vama.
Bila je dobro kad sam stigla. Slaba, ali dobro u odnosu na sad. Ne mogu ti opisati koliko
strepim jer je pitanje dana kad u je opet izgubiti. Nije poteno.- Oiju punim suza okrenula
se prema Jupiteru.
- Samo se ti nastavi uvjeriti u tu glupost.- predbaci Patrick.- Istina je naprosto suprotno.
Jane, moja majka je umirala prije nego si ti stigla. Tvoj dolazak ju je podigao na noge i vratio
nam je. Zahvalan sam na tome pa makar to bilo samo na kratko, kako ti tako sigurno
predvia. To ne znai da si sigurno i u pravu?
- Bojim se da se previe razumijem u te stvari da bih davala povrne prognoze, Patrick.
Njezin je trenutak blie nego to ja elim.
Patrick je i sam strepio od tog trenutka i mogao je u potpunosti razumjeti njezine
osjeaje. Da bi prikrio tugu, radio je ono to i inae. Usmjerio je panju na neto sigurnije,
neto to je iskljuivalo osjeaje. Gledao je s odobravanjem u njezinog konja. Na prvi
pogled njegov izgled i dranje odavali su da je to ratni konj i to grlo izvanredne kvalitete.
Sjetio se s koliko oduevljenja su ga opisali seljani koji su ga izvijestili o posjetu stranca
njihovom selu. Sasvim su bili u pravu to se tie konja, bio je savren no nita manje
uvjerljiva nije bila ni njihova tadanja procjena samog jahaa. Nisu pretjerivali u opisu
njegovog neuglednog i krhkog izgleda, zaista nije mogao proi kao ratnik. No pokazalo se da
izgled vara, bio je njihov junak nakon to je spasio dijete iz jezera. Prooe ga ledeni trnci
kad je zamislio Jane, tako sitnu i slabanu kako skae u jezero i kako se natee s paninim
djetetom. Spoznaja da se lako mogla utopiti i umrijeti tu, njemu nadomak, a on to ne bi ni
znao skvri mu eludac.


- Dobra ivotinja. Promuklo izgovori i mahne prema monom vrancu. Takva ivotinja
zasluivala je isto takvu snanu ruku koja bi upravljala njome i jahaa jednako izdrljivog i
temperamentnog poput nje same i tada tom dvojcu ne bi bilo ravnih.
- Moj je.- kimne Jane i te njeno pogladi konja po vratu.- Sama sam ga odgojila. - Nije
se hvalila, samo je rekla istinu.
Patrick je s nevjericom odmahnuo glavom. Prila je bez ustezanja konju koji je pored
nje izgledao ogroman. Uhvatila se za vrak sedla, zatakla nogu u stremen i vjeto se vinula
u sedlo poput spretnog momia. Nije bilo sumnje da nee jahati sa strane kako to rade
plemenite dame jer je sedlo bilo muko. Po leernom nainu na koji je sjedila u tom sedlu
Patricku se naprosto nametao zakljuak da se u njemu osjea kao ptica u svom gnijezdu.
Namjestila se udobno, a potom je poput prave dame paljivo namjetala suknju pazei da
svaki nabor padne ba kako treba. Posebnu panju usmjerila je osigurati se da joj glenjevi
budu smjerno prekriveni. Dugi vuneni plat kojim je spretno ogrnula oko sebe i koji joj je
dosezao do zemlje kad bi stajala, rairila je preko konjskih lea tako da su oboje bili
prekriveni njime.
Naravno, nije ekala da joj on pomogne u sedlo. Odmahnuo je glavom i krenuo do svog
konja.
Povratak u dvorac Jane se uinio mukotrpnijim nego odlazak iz njega i protekao je
manje vie u tiini. Jane je utonula u razmiljanje, a Patrick je, ve po obiaju, preuzeo
vodstvo vodei rauna da ga ona moe sigurno slijediti.


Poglavlje 8.
Olakanje putnika koji se sretno vratio kui obuze Jane kad je ujahala u dvorite dvorca.
Njezin i Patrickov dolazak prekinuo je poznatu, gotovo bi se moglo rei svakodnevnu
domau atmosferu. Sve je utihnulo. Ravnomjerni zvuk kovakog ekia kojim je kova neto
kovao na svom velikom nakovnju i koji se do tad irio dvoritem iznenada nestade. Smijeh i
amor djece koja su se naganjala u igri lovice, zanijemi. Slukinje i sluge stadoe kao
skamenjeni na mjestu na kojem su se zatekli. to je svim tim ljudima, nije valjda da se toliko
boje Patricka. Do sad kod njega nije ni ula ni vidjela naznaka koje bi ile u prilog tolikog
podanikog straha. Kao poglavar zasluivao je njihovo duno potovanje, kao voa
poslunost no koliko ga je ona upoznala nije bilo potrebe drhtati od straha pred njim. Neto
drugo tu nije kako treba, pomisli Jane. Glasno proguta ugledavi kako prema njima uri
Patrickova osobna garda predvoena Michaelom. Neobino?! Michael joj se nije
nasmijeio kao inae. Naprotiv, procijenila je da mu se izraz na licu smraio kad je pogledao
u nju. Nije imala vremena odgonetnuti zato je to tako jer je na njezino veliko iznenaenje
dohvate oko struka Patrickove ruke i skinu s konja. Zapanjeno je gledala u njega. Nju nikad
nitko nije skidao iz sedla! to on misli? Pa sposobna je sama sjahati, pobogu?! Jo joj se
usudio samodopadno smjekati u lice?! Vidjela je kako su se ljudi pokrenuli istog trenutka
kad ju je Patrick njeno postavio na noge ispred sebe. Vojnici ih okrue prije nego je smislila
uvredu kojom bi mu uzvratila. Nije joj se svidjelo ni njihovo blagonaklono odobravanje.


Patrick potapa Jupitera po vratu prije nego ga je prepustio konjuaru i pozvavi glavom
Michaela da ga slijedi udalji se nekoliko koraka ostavljajui je okruenu svojim vojnicima
poput lisice stjerane u stupicu. Jane se uspravi pred njima. Pa to ako su svi bili vei i
snaniji od nje? Nee im priutiti zadovoljstvo da pomisle kako ih se boji. Osim toga sve ih je
ve donekle poznavala i znala je da se ni jedan od njih ne bi usudio dotaknuti je. Sve to nije
joj ublailo nesigurnost. Zato su je tako okruili, to bi to trebalo znaiti? Zato, zaboga
Patrick to doputa? Stiskala je zube tako da ni jedno od pitanja koja su joj se nametala u
glavi nije uspjelo izai iz nje.
Ian se odlui probiti led i zapone razgovor.
- Otac Benedict e biti sretan to ste se vratili, gospo.- zakilji prema njoj.
Na spomen sveenikova imena Jane ljutito nabere obrve prije nego mu je odgovorila.
- Otac Benedict e morati objasniti mnogo toga.- Jane stisne ake uz haljinu.
Ian kimne.- Jako se uzrujao kad je uo da ste pobjegli s naim poglavarom.
Gledao je kako rumenilo oblijeva njezine obraze. To su oito primijetili i ostali jer su se
poeli znaajno pogledavati. Mislili su da se srami, kako bi to osjeala svaka druga edna
djevojka na njezinom mjestu. Istina je bila da su je samo uzrujali. Obratila se Ianu.
- Nisam ja pobjegla ni sa kim. Va poglavar me doslovno oteo. Pitajte Stephena, on mi
je svjedok. On mu je ak pomogao u tome.- Nain na koji je to uvrijeeno objasnila bio je
simpatian vojnicima iako su pourili razuvjeriti je u njegovu istinitost.
- Tu nema govora o otmici.- mirno je ispravi Ian, a njegovi drugovi hitro potvrde kimajui
glavama.- Poglavar moe uzeti koju god enu eli.
- Moete biti ponosni to je izabrao ba vas za enu.- dodao je Peter.
- Velika je ast za enu kad joj je mu poglavar.


Jane je zapanjeno okretala glavu prema svakom ozbiljnom mukom licu koje bi iznosilo
svoje vienje. Zbunjeno je odmahivala glavom. Vojnici se na to nisu obazirali. Nastavili su
govoriti kao da ona ne stoji izmeu njih, bez reda, kako se kome svidi.
- Jo vea, ako je momak i pristao poput naeg Patricka.
- Ne trebate se opravdavati pred nama gospodarice.
Jane je zatreptala i pokuala se pobuniti.- Nisam vaa gospodarica.
- Opet ona? Pokuajte paljivije misliti. Patrick je na gospodar. Vi ste njegova ena.
Dakle, to iz toga zakljuujete? Vi jeste naa gospodarica.- ozbiljno je uvjeravao Ian ije su
navode gortaci oko njega potvrivali estokim kimanjem u znak da je sve tono tako kako
je govorio.
- Osim toga, gospo, ratnik poput naeg voe ne bi nikad dopustio da mu ljepotica poput
vas isklizne iz ruku.- Jane nije vidjela tko je to rekao.
- Nisam riba pa da mu iskliznem kako vi kaete!- nezadovoljno je uzviknula.
- Naravski da niste riba. Moglo bi se rei da ste prije ptiica sklona otprhnut krilima i
utei.- brzo se ispravi vojnik iza nje.
- to je vama ljudi!? Nisam nikakva ptica.- iznervirano uzvikne Jane. Oh, ne, nestrpljivo
pomisli, nije izgledalo da e uskoro biti anse da ih prekine.
- uo sam da je otac Benedict naziva grlicom.- Ian se pljesnuo po elu kad se dosjetio
toga.
- A to je grlica nego ptica, pitam ja vas, gospo?
To je potaknulo novi niz objanjavanja.
- I to jedna od najljepih ptica.-
- Ne bi je otac Benedict tako zvao da nije lijepa.
- Tono! U tom sluaju nazvao bi je vrana.


Vie se nije znalo tko kome to govori tako da je Jane zdvojnim uzdahom odustala.
Ovome nije bilo ni kraja ni konca. Ima ona preih stvari od raspravljanja s vojnicima,
zakljuila je. Patrick joj je rekao neke stvari, no time je samo zagrebao vrh tajne skrivane od
nje. Previe je toga jo ostalo nepotvreno i ne objanjeno. Odluila je potraiti odgovore u
liku onoga za kojega je bila sigurna da ih ima. Oca Benedicta. Neka mu se Bog smiluje jer
ona nee.
Patrick je pogledao prema skupini u kojoj je stajala Jane, Bila je, blago reeno, ljuta,
zakljuio je. Nije joj se svidjelo kad ju je pred svima skinuo s konja. Zarekao se da e to
napraviti kad je onako samouvjereno uzjahala tamo gore ne ekajui kao svaka dobro
odgojena gospa da joj njezin mukarac pomogne. S druge strane time je pred cijelim
dvorcem pokazao da je on njezin gospodar. Zadovoljno je prekriio ruke na prsima. Michael
je slijedio njegov pogled i bez uzbuenja prokomentirao.
- Izgleda da se tvoja ena svaa s tvojim vojnicima?
- Izgleda.- lijeno potvrdi Patrick ne skidajui pogleda s nje.
- Dopustit e to?
- Aha.- Ponovo je nehajno potvrdio.
- Bogami, nisam mislio da u doekati da to od tebe ujem.- ispod glasa stiglo je
Michaelovo neskriveno priznanje.
- Nita joj se nee dogoditi.
- Smotala te, ha? I to poteno, rekao bih.- cerio se Michael.
Patrick kimne.- Ubit u te ako to nekome ponovi.- Znao je da je s Michaelom svaka
njegova tajna sigurna.
Michael kimne.- Nije bila uplakana kad si je odveo? S obzirom da se radi o tebi mogu
jedino zakljuiti da si joj rekao? Nije to najbolje primila.


Patrick kimne.
- Primijetit e da nije ni gospa Agnes. - mrgodno nastavi Michael.- A za tvoju
informaciju nita bolje ne oekuj ni od sveenika. Unutra je cijeli dan uzbuna koju su njih
dvoje napravili da se ne usudim ulaziti. Savjetujem ti da se pripremi. Tebe smatraju
odgovornim za curinu unitenu ast. Trait e da to ispravi. Zna to to znai? - pitao je
vie nego ozbiljno.
- Aha.- Patricku lagano zatreperi kut usana i izvije se navie.
- Ne izgleda da ti je mrska ta pomisao, rekao bih.- iroki osmijeh pomladi lice njegovog
prijatelja. Nije mogao kriti koliko mu je drago zbog toga.
- Aa-a. i dalje oputeno odvrati Patrick.- Oenit u je, ovako ili onako. im pristane.
- Nije pristala?- zgranuto e Michael piljei u poglavara.- To ba i nije dobro, osim ako ...
- Jo.- prekine ga odmjereno Patrick.- Pristat e. Treba joj vremena. Obeao sam joj da
e ovaj put biti prema pravilima.-
- Sluam te i ne vjerujem u ono to ujem. Dat e joj vremena? Za to joj dovraga
treba vremena? to se tu ima razmiljati? ast joj je ugroena, treba biti zahvalna to je
eli uzeti nakon svega.
- Da se nisi usudio dovoditi u pitanje ast moje ene. Ona je ionako ve na neki nain
moja ena. Nedostaje samo ova mala formalnost da ja postanem njezin mu i to je ono to
moram rijeiti. Ali najprije se moram pobrinuti za nju. Za njezin mir. Kako bi se ti dovraga
osjeao da ti netko kae da si cijeli ivot proveo u lai, kao to je ona danas doznala?
ovjee nisam siguran da bih ja to primio i toliko dobro kao ona. Samo to ja ne bih plakao,
to ti je poznato. Ne bi bilo dobro, kaem ti.
- Kako e onda biti? Odmah u ti rei da sveenik nee biti ni malo sretan dok ona bude
razmiljala.- zabrine se Michael.


- Ima on veih problema zbog kojih mora brinuti nego to misli. Jane mu je cijeli svoj
ivot slijepo vjerovala i u cijeloj prii sad je najvie ogorena na njega i brata to su joj tajili
istinu.- mirno odgovori Patrick.
- Brata? Gdje se taj skriva? Zato je nije zatitio, dovraga?!...- Ljutito pone Michael.
Patrick spazi kako se k njima u velikoj urbi pribliava otac Benedict. Jednom rukom
zadigao je halju da mu se ne plete izmeu gotovo treih koraka.
- Ispriat u ti. Mi o vuku ...- Trgne lagano glavom prema sveeniku.
Michael se kratko obazre u tom smjeru i pogleda ga pogledom rekao sam ti, no Patrick
je pratio kako se njegovi vojnici meusobno zgunjavaju gradei svojim tijelima neprobojni
zid izmeu zadihanog sveenika i Jane. Oito su namislili zakriliti je pred njegovim
sijevajuim oima.
- Gdje je ta nesretna djevojka.- zahtijevao je glasno sveenik istegnuvi suhonjavi vrat
ne bi li pogledao Patricka u oi. Ovaj je mirno stajao pred njim skrtenih ruku na prsima i
smireno ga upitao.
- Ne znam na koju nesretnicu mislite, oe.
- Ne pravi se glup mladiu, znam da to nisi. Mislim na Jane, na koju bih drugu mislio?
Onu koju si ti na prijevaru odveo iz utvrde, kad ba hoe.- krajnje uzbueno odbrusi
sveenik.
- I mislio sam da je tako- Patrick susretljivo kimne- no moram vam priznati da mi se nije
svidjelo kako ste je nazvali. Ako je bila nesretna bilo je to u vrijeme kad nije bila pod mojom
zatitom i moda ste je mogli tako zvati no to namjeravam promijeniti. I to od ovog asa. to
e vam moja ena, oe?- Patrick nije podizao glas.
Sveenik je zbunjeno zastao. Nije navikao da se netko postavlja izmeu njega i njegove
ljubimice.

- Kako to misli to e mi? Moram s njom raspraviti neke stvari, eto to.- nervozno se
poeo okretati traei djevojku.
- Raspravit ete to sa mnom.- nepopustljivo ga obavijesti Patrick. Otac Benedict svrne
osupnuti pogled na Michaela. Njegov vrsti pogled i to kako je sigurno kimnuo potvrdilo mu
je da se i on slae s Patrickovim stavom, tako i nikako drugaije.
Na njegovu radost zauje djevojin zvonki glas.- Putajte me.
Jane se progurala izmeu vojnika i ubrzo stala pred sveenika.
- Jane! Hvala Bogu, tu si.- dahne s prvotnim olakanjem a tada se dosjeti da joj duguje
podugaku prodiku zbog njezinog nesmotrenog bijega i uzbueno podigne glas.- Dakle
djevojko ...
- Nemojte vi meni djevojko!- presjee Jane.- Vidjet emo imate li vi pravo mene
osuivati za neto. Dugujete mi neke odgovore, oe i kunem se da u ih dobiti od vas. Sad
idem prvo posjetiti gospu Agnes, savjetujem vam da razmislite za to vrijeme jer im se
vratim elim uti objanjenja. Vi i ja emo, oe, imati jedan dugi razgovor.
Naklonila se pred Patrickom, okrenula i otila.
Otac Benedict je razjapljenih usta gledao za njom, Patrick je zadovoljno odvratio
kimanjem na njezin pozdrav, dok je Michael ispratio zadivljenim pogledom.
- Onda, oe? Imate mi neto za rei?- Patrickov glas trgne sveenika.
- Tebi? Ne, nemam nita.- zbunjeno odvrati starac i jo se jednom ogledne za
djevojkom, kao da ne vjeruje da je istina ono to se maloprije odigralo izmeu njih.
Prebirao je po mislima i priznao da je nikada nije vidio ovako odlunu. Na alost,
zakljuio je, nikada do sada nije se prema njemu postavila s toliko hladnoe i predbacivanja
u zelenim oima, kao maloprije. Shvatio je to se dogodilo. Patrick joj je ispriao istinu.

Onoliko istine koliko je i sam znao, od onoga to joj je u najboljoj namjeri on sam preutio
rei.
- Podsjetit u vas, htjeli ste neto raspraviti sa mnom u vezi s Jane.- potakne ga Patrick.
- Nisam. Nikako nisam ...Boe moj, znao sam da e jednom doi do ovoga. Jako je ljuta
na mene, nikad je nisam vidio ovakvu. Bog mi je svjedok, da sam sve to sam radio, radio u
njezinu korist.- Sveenik je traio razumijevanje kod poglavara.
- Morat ete u to uvjeriti Jane, oe, a ne mene. Mene zanima neto drugo.
Sveenik upitno pogleda u njega.
- Kako je Jane kraj onako pohlepnog djeda postala vlasnicom imanja? Nije mi vjerojatno
da bi joj on svojevoljno prepustio ita to pripada Orrocku? Pogotovo ne neto tako vrijedno
kao imanje. Informacija koju ja imam nije ba pouzdana no kae da ga ni odreeni barun
nikada nije posjedovao, znate na koga mislim? Kako je Jane dola do svog posjeda?
Sveenik teko proguta.- Moglo bi se rei da je Jane naslijedila imanje zbog toga to je
ker svoje majke. - okoliajui odgovori sveenik.
Patrick se namrgodi. To je imalo smisla. Naslijedila je imanje od majke, protiv toga ni
Orrock nije mogao nita. No, to nije bilo u redu s tom majkom da se Jane grozila same
uspomene na nju?
- Poznavali ste njezinu majku? - Vidio je kako je sveenik kimnuo.- Ona je bila
Orrockova ker, tono?
- Tono.- otpovrne sveenik tiho.
- Kakva je bila?- Upita Patrick sa zanimanjem.
- Janet?- Otac Benedict spusti glavu prema prsima.- Bila je aneo.


Patrick je jedva uhvatio znaenje rijei u njegovom prepuklom glasu. Bilo je oito da je
sveeniku bilo bolno razgovarati o ovoj temi. No brzo se pribrao. Podigne glavu i s
neobinom njenosti i ponosom naglasi.
- Jane je ista ona.
- Jane se ne bi sloila. - Patrickova izjava zgrozi sveenika. - Tvrdi da joj majka nije bila
dobra osoba.
- Svata, ni ne sjea je se.- osupnuto e sveenik.- Nesretnica, od kud bi tako mislila?
Ni ona ni Liam nikad je nisu spomenuli, nikad pitali za nju? Nesretna moja Janet, to si ti
doekala od svoje djece?- zavapio je prema nebu.- Za to sam ja kriv, ispravit u to, kunem ti
se makar ih morao vezati za stolac ut e istinu o tebi.- podigao je ruke uvis. - Nisu oni krivi,
onaj zloduh, oprosti mi na izrazu, od tvog oca to im je utuvio u glavu. Prokleta mu dua u
vjekove. Dabogda gorio u paklu.
Suze grunue na starake oi. alosno ih je obrisao smeim rukavom prije nego je
pogledao u poglavara.
- Nisam imao pojma.- odgovori vidno uzdrman.- Moj Boe, kakva zabluda. Majka im je
bila muenica.
- To to su njih dvoje ivjeli u zabludama glede vlastite majke najveim je dijelom vaa
zasluga. Na vama je da je ispravite.- mirno posavjetova poglavar.
Sveenik tuno odmahne na njegov savjet.
- Misli da ja to ne bih htio? Pogotovo sad. Vidio si kako me je Jane gledala. S
prijezirom. to god ja sad rekao nee mi vjerovati. Da je ta djevojka sposobna mrziti siguran
sam da sam ja taj prema kome bi usmjerila svu svoju mrnju.
- Glavu gore, oe.- Patrick e.- Vi i ja znamo da u njezinom srcu nema mjesta mrnji
kad ste vi u pitanju. Istina je da ste zasluili prigovore koje ete sigurno dobiti od nje. Recite

joj konano istinu onakvu kakva jest i pustite je neka se ispue. Ima pravo na to. Dobra je
ona osoba, siguran sam da e vam oprostiti.
- Kad ti tako kae zvui mogue, no nisam siguran, sinko ...


Poglavlje 9.
- Kako ste mi mogli to uraditi? Zato, oe? Vjerovala sam vam kao nikome drugome.-
Jane se jo sa stepenica ogoreno obruila pitanjima kad je ugledala oca Benedicta kako
obeshrabreno sjedi na kamenoj klupi u predvorju.
Laktovima se oslonio na koljena, a sputenu glavu pridravao rukama. Nije se ni
pomaknuo kad ga je djevojka oslovila. Steglo ga je u prsima kad je zauo gorinu u njenom
glasu. Bilo bi mu drae da je bila ljuta, ak bi lake podnio i da je vikala na njega. Ovako,
kako mu se sad obratila, obraala se ujaku nakon nekog od bezbrojnih zloina kojima je
svjedoila. Sad je u njemu vidjela isto takvog zlotvora. Istina je da jest zasluio njezin prezir
isto kao to je istina da se ogrijeio o nju. Njegove su dobre namjere tek sad bile prijetnja
njezinoj sigurnosti. Pravu istinu, kae Patrick? Tako mi Bog pomogao, nisam siguran je li to
u njezinom interesu? Ako joj zatajim dio opet nee ispasti na dobro. Neka bude. Poglavar je
rekao svoju, nadam se da nije pogrijeio jer vie ni sam nisam pametan to je bolje.
- Zato, oe?!- Jane se zaustavila pred njim i pitala povienim glasom vidjevi da je
sveenik odlutao mislima i da je ne slua.
Prenuo se iz misli, uspravio i nezadovoljno promrmljao.
- Ne mora vikati. uo sam te i prvi put.
- elim pravu istinu.- ovaj put jo odlunije ponovila je svoj zahtjev.
Kad se sveenik pokuao pobuniti odluno je podigla ruku zaustavivi njegov prosvjed.

- Jeste li mi lagali?
Sveenik otro uvue zrak u plua i zatim ga umno ispusti.
- Nisam, ne bih to mogao. - rekao je sigurno. - Priznajem da sam ti zatajio neke stvari
koje, sad vidim, nisam smio. Ne znam hoe li razumjeti, no mislio sam da je tako bolje.
Siroti je sveenik jo jedanput teko uzdahnuo, naslonio laktove na koljena i ponovo
zabio glavu meu dlanove. Ostao je tako neko vrijeme u tiini no to nije izazvalo njezino
saaljenje. Neumoljivo je nastavljala istom estinom.
- Dakle, ipak? Kako ste me mogli tolike godine iskreno gledati u oi a u srcu biti takva
izdajica. Niste imali pravo! Trebali ste mi rei ono to ispada da znaju svi osim mene. Ako
sam Engleskinja, kako ispada da jesam, to radim ovdje? Kako sam dospjela ovamo?
- Neka nam se dragi Bog smiluje.- rekao je kad je podigao pogled prema njoj.
- Bog je uvijek na strani pravednih, oe. Jane ustraje otro. - Zato vam savjetujem da
ponete s priom. Moete krenuti od samog poetka. Pitanje mog porijekla? Je li bar ono
ispravno?- a onda upita sa strepnjom.- Tko sam ja?
- To je djelomino tono. Majka ti je doista Janet Orrock i na to treba biti ponosna.-
muklo je odgovorio sveenik.
- Bar neto. Cijeli ivot sluam da moja majka nije bila dobra osoba, da je bila
raskalaena bludnica. Cijeli moj ivot trudim se ne postati poput nje, a vi mi sad kaete da se
trebam ponositi?- s gorkom osudom zapita djevojka.
Sveenik se trgnuo kao da ga je neim ubola i zagledao se u nju.
- Istinu ti govorim. Dolo mi je da se ubijem kad mi je maloprije Patrick otvorio oi tamo
u dvoritu. Trebao sam znati da neto ne valja, no slijepac kakav jesam nisam se sjetio
zapitati kako to da ni ti ni tvoj brat nikada ni jednom rijeju niste spominjali majku. Bilo bi to

prirodno, ona vas je oboje rodila. Tko god vam je rekao takvu la neka je proklet.- odgovori
sveenik jo uvijek nesretan.
- Oe, Liam i ja smo cijeli ivot odgajani u uvjerenju da nam je majka bila nedostojna i
neasna ena. Vi tvrdite posve suprotno. Oe, ja moram znati istinu.- zavapila je oajno
Jane hvatajui sveenika za ruku.
Stegnula je njegovu ruku tako snano da je mogao osjetiti silinu njezinog oaja i lagano
joj je uzvratio stiskom.
- Ima pravo, dijete. Ti i Liam imate pravo znati istinu o svojoj majci iako nisam siguran
ima li dovoljno snage za prihvatiti ono to u ti ispriati. Jane, to e pokvariti sliku o nekim
tebi dragim ljudima i baciti posve novo svjetlo na njih.- upozorio je blago sveenik. -
Jesi li sigurna da to moe podnijeti.
- to god, samo pourite. Ubija me ovo iekivanje.
- Tvoja majka nije bila tako nestrpljiva kao ti. Bila je to najstrpljivija osoba koju sam imao
ast upoznati. utke je trpjela i ivjela, utke je otila s ovog svijeta.- gotovo aptom zavrio
je posljednje rijei.
- Zato je trpjela, oe? Priajte. - bolno je proaptala Jane.
- Jer su je uvjerili da mora. Plaala je za grijehe koje nije uinila.- gorko je rekao
sveenik.
- Ipak je bila preljubnica?- oajno je pitala Jane.- Jasno, Liam i ja imamo razliite
oeve.- ogorano je rekla.
- Ne osuuj je prije nego uje istinu. Plaala je za ono to nije bila njezina krivica,
natjerali su je na to. Tako mi Bog pomogao ovo to e uti iva je istina i hou da to
zapamti. Janet Orrock bila je njena i posluna djevojka iji je najvei grijeh bio taj to se
nije znala zauzeti za sebe. Mladi Rob Melville ivio je tada na imanju njezinog oca. Vrag je

bio zgodan i naveo je neiskusnu djevojku da se iskrade iz kue jer joj ima neto vano za
rei. Naivna djevojka, iskoristio ju je bez njezine volje prije nego ih je tvoj djed otkrio. U
silnom bijesu njega gotovo ubije i onako ranjenog otjera od sebe, a nju kad je spoznala da
nosi njegovo kopile odvede u Englesku, na imanje svog prijatelja, tada barunovog jedinog
nasljednika. Nije mi poznato kako je dolo do takvog prijateljstva. Kad djevojka rodi, otac joj
uze djeaka i odvede ga sa sobom u kotsku. Sudbina tvog brata ti je dalje poznata. Tada
se nesretnoj Janet poee nizati problemi. Pouda obuze barunovog sina u tolikoj mjeri da
on, kako se prialo, dade udesiti da djevojku podvedu ivjeti u njegovom domu. Stari barun
nije blagonaklono gledao na to to se njegov sin istinski na kraju zaljubio u tvoju majku i
htjede je na oev uas oeniti te sklopi savez s njezinim pohlepnim ocem, tvojim djedom.
ekali su priliku i jedan dan mladi James doista ode u lov a Janet, koja je bila u blaenom
stanju, s tobom pod svojim srcem tvoj djed beutno odvede i prisili da se uda za onu
propalicu baruna Williamsa. Za pozamanu svotu, to je stari vojvoda uredio. Williams je u
svojoj bolesnoj pohlepi za poloajem i nagradom pristao oeniti Janet, no nije raunao na
dijete. Nije bila tajna da nije elio tue kopile. Tebe. To je vikao dovoljno glasno i dovoljno
esto da je prijetila mogunost da mladi vojvoda sazna gdje mu je nesuena ljubav i da ima
ker. Stari si barun nije mogao priutiti da ta tajna doe do njegovog sina, pogotovo stoga
to mu je on ugovorio vrlo koristan brak, naravno za svoj vlastiti interes. Moram priznati da je
mladi dugo odolijevao oevom pritisku. Kad ni nakon dvije godine nije uspio pronai svoju
ljubav popustio je ocu i oenio se kako je otac zahtijevao. Jo pamtim zluradost kojom je
barun Williams to saopio tvojoj majci mislei da e je to teko pogoditi, no prevario se.
Rekla mi je da je ona od onih ena kojima je sueno voljeti samo jednom u ivotu, a ona je
usprkos svemu tako voljela onoga koji joj na silu oduze nevinost, Melvillea. Liam je roen
izvan braka, ti si se tako rodila kao kopile, to je titilo Janet vie nego ita. Tvoja je majka

silno patila to si igosana za cijeli ivot. Bio sam jo mlad i neiskusan. Previe sam
vjerovao u Boansku ljubav i pravdu koju sam propovijedao putujui kao mali, skromni
sveenik iji je jedini ivotni cilj bio iriti Boju rije. Providnost je htjela da me tvoj otac,
James, jednom prilikom gotovo pregazio svojim konjem. Kad je uoio da sam sveenik bez
puno prie zaposlio me i tako sam zajedno s Janet, kao njezin ispovjednik otiao s njom na
imanje baruna Williamsa. Oprosti mi dijete, ali bit u iskren do kraja iako se bojim da se to ne
da oprostiti. Ja sam te upetljao s Patrickovim klanom. Moja je zamisao bila da te vjenaju s
mladim MacKinlayem. Kad se barun te veeri zvjerski napio odluio je da e te dati onim
lovcima lutalicama koji hvataju ljude i prodaju ih u roblje. Oprosti mi dijete, u tom trenutku
nisam znao drugaije. Nedaleko dvorca bila je seoska krma i vidio sam prije toga da su se
u njoj zaustavili neki kotski plemii koji su sa sobom imali zgodnog djeaka. Trao sam
tamo i molio Boga da nisu otili. Zatekao sam ih na odlasku i iznio svoju suludu molbu. Vidio
sam da me poglavar smatra ludim zbog moje grozniave urbe kojom sam iznosio svoj
neobini plan. Srea je bila na mojoj strani jer sam naiao na dobrog ovjeka iako je rekao
da se to njih ne tie i da se ne mogu mijeati u obiteljske stvari izmeu mua i ene. Kad
sam stigao nazad u dvorac doekao me straan prizor. Sam neastivi uao je u baruna.
Pobjesnio je tako da mu je pjena izlazila na usta. Tresao je na otvoru kule tijelom tvoje
majke sve dok je na kraju nije gurnuo kroz njega. Crna ptiurina krijetala je letei iznad nas.
Mislio sam da u i sam umrijeti s tvojom majkom prije nego je izdahnula na mojim rukama. -
Oe, spasite moju djevojicu.- bile su njezine posljednje rijei. Onako pijan barun je
doteturao i bezosjeajno pogledao tijelo svoje supruge, a onda zatraio od sluge da mu
donesu tebe. Iskoristio sam zbrku koja je nastala kada te sluge nisu mogle pronai i pokupio
te u umarku od jedne dobrostive slukinje koja mi je pristala pomoi i iskrala se s tobom iz
dvorca. Mora znati da je ta dobra ena puno riskirala tim inom. Da su je uhvatili kad te

iznijela ispod ogrtaa bila bi ubijena bez milosti. Bjeao sam s tobom sve dok me barunovi
vojnici nisu sustigli i ranili. Tada se umijeao poglavar MacKinlay koji je s svojom pratnjom
odbio moje progonitelje i samo njegovom saaljenju moemo zahvaliti to si iva. Nisam mu
naravno rekao ija si ker, samo je znao da si po ocu Engleskinja, ali kako si bila i unuka
poglavara Orrocka pristao te je zatititi. Ja sam na brzinu obavio obred vjenanja izmeu
tebe i njegovog sina. Postala si njihova i vie tvoj ouh nije imao nikakva prava nad tobom.
Donijeli su te ovamo i tu bi i ostala da tvoj djed nije otkrio kako moe dobro zaraditi na tebi.
Kako stari barun nakon to se James oenio nije vie imao potrebu plaati barunu Williamsu
za Janet i tebe, tvoj djed te odluio ukrasti od MacKinlayevih i izruiti te ocu. Naravno da je
raunao pritom dobro zaraditi. No Jamesu se ve bio rodio sin i nije bio voljan uzeti te. Ne
moe se rei da se ipak nije pobrinuo za tebe. Imanje na kojem si odrasla poklonio ti je otac.
Prikazao je to kao da si ga naslijedila od majke, zato je tvoje. Orrock se nije zadovoljio time.
Svake godine slao mu je izvjetaje o tebi, onako kako bi trebalo biti, a ne onako kako si
zaista ivjela i za to dobivao odreenu svotu novaca. Da stvar bude gora ja sam poslao
pismo tvom ocu u kojem ga molim da te izbavi iz ujakovih kandi. Ne smijem ni pomisliti to
e biti ako uslii moju molbu. Onaj mladi kojeg se ja sjeam mogao bi napraviti ba to. Sam
Bog zna koliko sam pogrijeio.
Za cijelo vrijeme svoje prie sveenik nije podizao pogled sa svojeg krila. Kad je zavrio
s priom sjedili su u tiini. Otac Benedict se prvi trgnuo iz bolnih sjeanja i zabrinuto
pogledao djevojku koja ga je jo uvijek drala za ruku. Shvatio je da ga niti jednom za
vrijeme tako duge prie nije prekinula. Oekivao je od nje osudu i gomilu pitanja, ali nije bilo
nieg slinog. Ukoenim je pogledom bez rijei gledala u njega. Osjetio je da joj je ruka
poprilino drhtala i po tom je zakljuio da nije ravnoduna prema onome to joj je ispriao.
Zato si bar jednom ne dopusti ponaati se kao ostale ene i ne zaplae, oajno se zapitao

sveenik. Njezine su oi bile suhe, ali iz njih je izbijala takva tuga da se starcu stezalo srce.
Iskreno je vjerovao da bi je suze mogle isprati. Strpljivo je ekao njezinu bilo kakvu reakciju i
inilo mu se da je potrajalo previe dugo prije nego je ona i uslijedila.
- Obeajte da ete sve ovo ispriati Liamu. Biti e mu drago uti istinu o majci.- rekla je
tiho.
Ubogo, nesebino dijete, zapazio je sveenik, prvo je mislila na brata. Znao je da sad
kad je rekao njoj i Liam ima pravo na isto. I on je zasluio da i u njegovim oima spere ljagu
s majinog imena. Napravit e to im mu se prui prilika, zarekne se u sebi sveenik.
Trenutno ga je brinulo kako se spram reenog osjea Jane.
- A tebi, grlice? Je li tebi drago?- pitao je blago.
- Ne mogu ovaj as priati o tome, previe mi je teko.- tiho je priznala.- Zar nisam i ja
prokleta kao i moja majka? Nije li dosta to smo moj brat i ja roeni kao kopilad, odrasli s
usaenom mrnjom u srcu prema onoj koja nas je donijela na ovaj surovi svijet. Kome smo
mi smetali, oe. Zato nam se lagalo cijeli ivot? Zato mi djed nije rekao istinu? Znao je
koliko patim radi majke. Zato nam vi niste rekli istinu? Imali ste vremena vie nego na
pretek?
- Osjeao sam svojom dunou odrati obeanje koje sam na samrti dao tvojoj majci i
ispuniti ga pod svaku cijenu, Jane. Cijena je bila novo obeanje i to ovoga puta tvome djedu.
Uvjet pod kojim mi je bilo doputeno ostati uz tebe bio je da ti nikad ne smijem otkriti istinu o
majci ili MacKinlayevoj ulozi u tvom ivotu. Kao to sam ti ve rekao, bio sam mladi engleski
sveenik, nikomu vaan. Mora shvatiti da bih tada uinio sve to je traeno od mene. I
jesam. Prisegao sam i ogrijeio se prema tebi, Liamu, tvojoj majci i miru svoje due. Ne
oekujem od vas dvoje da mi oprostite jer si ni sam ne mogu oprostiti. Zato nisam mogao
nita rei. Vjeruj mi ne znam koji je razlog vodio vaeg djeda da vam to napravi.

- Novac.- Nakon kratke utnje pojasnila je. U toj se jednoj rijei ocrtavala sva njezina
gorina.
- Oh, dijete, ako e ti to pomoi ima potpuno pravo kriviti mene za dio svoje nesree.-
skrueno je priznao sveenik.
Djevojka je pognula glavu i razmiljala neko vrijeme, a onda mu je odlunu stisnula ruku
koju je nije isputala cijelo vrijeme.
- Sad je prekasno za aljenje i okrivljavanje. Nita ne moe nadoknaditi proputeno
vrijeme. Nema druge prilike, oe. Nema rijei kojima bih vam mogla opisati koliko mi je
drago to je skinuta ljaga s imena moje majke makar to bilo samo pred njezinom djecom.
Pravda je spora, ali uvijek na kraju ispliva na povrinu.
- Tu svoju velikodunost naslijedila si od majke.- ganuto e sveenik.- I ona je svima
bezuvjetno opratala a gledaj kako je zavrila.
- Velika je razlika je izmeu velikodunosti i davanja oprosta, oe.- djevojka ga izravo
pogleda u oi.- U tom pogledu ja nisam naivna kao to je naalost moja majka bila. Vjerujem
da nisam ni slabana djeva poput nje da bi se dala tako lako podiniti. Znam to ete rei,
ljudski je grijeiti, a boanski opratati. Nisam sposobna lako opratati, pogotovo nepravdu,
znate to. Ali, isto tako ne mogu nikada zaboraviti dobrotu onima koji mi je nesebino
udijelie. Utjeno je da takvi u ovom posvemanje tekom vremenu nisu rijetki. Prvi meu
njima meni ste vi
- Ne priaj gluposti, dijete, nisam ja nikakav junak. Zapravo ne znam o emu pria,
nisam uinio nita posebno.- sveenik se s nelagodom vrpoljio na klupi.
Pitao se zato ga nije proklela nego ovako kovala u zvijezde.
- Niste uinili nita posebno?- tiho upita Jane.- Odrekli ste se svog ivotnog poziva.
Umjesto da postanete misionar i irite vjeru stotinama ljudi irom svijeta svojevoljno ste

zaglavili sa mnom. Umjesto da negdje mirno pouavate dobre ljude ve godinama se zbog
mene potucate u bijegu. ivot ste proveli posvetivi ga meni, a ja vam nemam ime zahvaliti.
Ne mogu vam obeati ni da ete sutra imati krevet na kojem ete spavati, ni krov nad
glavom, a kamo li vam osigurati zaslueni mir i sigurnost. Neete se sloiti sa mnom, ali ne
mogu misliti drugaije nego da ste, vi ste poslani biti mojim anelom uvarom.
- Pretjeruje, grlice. Ja sam ti obian ovjek.- protestirao je starac raznjeeno.
- Obian ovjek davno bi odustao od mene, oe.- uzdahne Jane s osmjehom.- Vi ste jo
tu. Zato si nemojte umiljati da ste obini, jer vi ste daleko od toga.
- Uvijek u za tebe biti tu.- obea i lagano joj stisne ruku.
- Moram razmisliti o ovome.- Jane sagne glavu.
- Nije mudro donositi odluke dok si ovako uzrujana.- blago e sveenik.- Prespavaj prvo,
onda odlui. Ne bi bilo mudro lutati okolo po ovom mrklom mraku.- savjetovao je zabrinuto
strahujui od pomisli kako e odmah traiti da krene s njom nazad na njezino imanje.
Znao je da bi bila u stanju sve riskirati samo da suoi ujaka s istinom koju je upravo
doznala.
- Ionako nemam nita pametnije za raditi nego razmiljati.- odgovorila je nehajno Jane.
- Mogla bi spavati, na primjer. Kao to radi sav poten svijet u to doba.- prigovorio je
sveenik.
- Mislite da ja to ne bih eljela? Nisam se naspavala od kad sam ula onog glasnika kad
je donio Patricku vijest o dobrom Jacobu. ivog ga zakopati?- strese se.- Ne smijem zatvoriti
oi, odmah ga vidim. Kad pomislim da ni asne majke Margarete vie nema, isto zbog
mene, poelim umrijeti od kajanja. S onom krmaricom koju su te zvijeri spalile ispada da su
tri dobre osobe umrle mojom krivnjom. I to u tako kratkom roku. Nevolja me prati kao da se
zalijepila za mene. Maude mi uporno stavlja pod jastuk vreice s listovima kadulje i vrijeska,

kae da e me to opustiti i pomoi da zaspim. Ne koristi! Kad osjetim miris vrijeska, samo se
sjetim...- rekla je Jane ravnoduno pomirena sa stvarnou.
Ipak nije mogla izbjei sjeanje na slike koje joj se u tim prilikama prikradaju. Leei u
mraku svoje sobe pred oima pojavi joj se zaigrano Patrickovo lice dok je zadirkuje, pojavi
se Liam i njegov utjeni zagrljaj u kojem osjeti istu onu sigurnost koju je kao i uvijek osjeala
u njemu, dobra asna majka Margareta i njezin topli smijeak, mrzovoljni dragi Jacob. I tada
joj se u glavi sve pone vraati unazad. U zemlju i vrijeme koji su za nju bili nepovratno
izgubljeni. Svaku je no proivljavala istu bol zbog toga.
- Njihova smrt nikako nije tvoja krivnja, prestani se gristi.- sveenik e moleivo.- Nee
moi jo dugo nastavi li se tako muiti, dijete. Zaboga, kad se samo sjetim da prije nije
postojalo mjesto na kojem nisi mogla zaspati.- podsjetio je sveenik.
Jane je njegove rijei popratila ravnodunim slijeganjem ramenima. to se nje ticalo, tu
se nita nije dalo promijeniti i nije bilo vrijedno daljnjeg razgovora na tu temu. Kao da je
sveeniku to bilo vidljivo promijenio je tijek razgovora.
- to e sada biti, Jane? Nadam se da si svjesna kako ovo to sam ti ispriao ne mijenja
nita dok si ovdje. Patrick i klan o tome ne znaju nita.
- Patrick treba znati, toliko mu dugujem. U svakom sluaju sigurna sam u neto drugo.
Odlazimo odavde. to prije.- proaptala je na njegov uas i odluno ga pogledala u oi.
Sveenik ukloni pogled. Dogodilo se ono ega se bojao. Neuvjerljivo je odmahnuo.
- Nisam siguran da je to dobro rjeenje.- promrmlja - Kuda dijete, sad kad nema asne
Margrete, laka joj zemlja.- prekriio se. Ne bi li bilo mudrije priekati dan- dva do Liamovog
povratka?- glas mu je bio bezizraajan ba kao i pogled kojim je zurio u vrhove svojih cipela
i strepei ekao njezin odgovor.


- Ne elim riskirati da Liam doe ovamo.- odluno odvrati Jane.- Patrick ga namjerava
ubiti. Pokuala sam ga odgovoriti, vjerujte mi, ali nisam uspjela. Ne elim bratovu smrt dodati
onima koji su ve izginuli zbog mene. Sigurna sam da ni vi ne mislite drugaije, oe, zar ne?
- Ne, grlice, ne mislim.- sveenik odmahne glavom - U ovoj prilici Liamova smrt bila bi
posve nepotreban gubitak.
- Njegova smrt bila bi golemi gubitak u bilo kojoj prilici, oe. nestrpljivo naglasi
djevojka.
Jane je to izrekla sasvim tiho. Drhtaj koji joj titrao u glasu bio je odraz jeze koju je
osjeala i zbog koje joj se najeila kosa na glavi. Zarila je lice u dlanove. Sveenik je pogladi
starakom rukom po kosi i ustane.
- Hajde, djevojko, nije sve tako crno.- ree utjeno- Ja sam za sve kriv, mislim da je na
meni da, uz Boju pomo, ispravim poinjenu tetu. Ako nita drugo bar u pokuati.
Jane je odmahnula glavom i dalje skrivajui lice meu rukama.- Ne moe se nita
ispraviti, oe.- Ispratio ga je njezin oajni glas.
- Imaj vjere, dijete. Imaj vjere.- Mrmljao je odlazei sebi u bradu, bodrei vie sebe nego
nju. Ona ga vie nije mogla uti.


Poglavlje 10.
Zadubljen u mislima Patrick je uao u radnu sobu. Odloio je ma na krinju i sjeo na
svoj stolac. Naslonio je ruke na veliki stol ispred sebe i zagledao se u otvorenu knjigu rauna
na drvenoj plohi. Nije vidio uredne brojke ni stupce na utim stranicama, misli mu je
zaokupljalo neto drugo. Vrtio je u glavi sve ono to je uo od Jane i od sveenika. Bilo je
previe praznina u njihovim priama. Instinkt ga je upozoravao da nedostaju neke karike.
Ustao je, prekriio ruke na leima i sputene glave polako krenuo po sobi. Koliko god bio
siguran da nedostaje neka bitna poveznica nije se mogao dosjetiti to bi to moglo biti. Bio je
siguran da je bila istina sve ono to je Jane ispriala. No pitanje je bilo zna li ona vie?
Moda mu je namjerno preutjela neto to bi moglo rasvijetliti ovu njegovu instinktivnu
nepovjerljivost. Ne, to sigurno nije. Bila je toliko iskrena, povrijeena, jadna, nije ona u stanju
glumiti tolike osjeaje, a da ih stvarno ne proivljava. Mora da mu neto drugo ne da mira?
Otac Benedict? On bi ve mogao biti sposoban za zatajiti neto? To svakako! Tolike godine
tajio je od Jane da je udata, sigurno se ne bi ustruavao tajiti jo neto. Zauje se kratko
kucanje na vratima i Patrick podigne glavu kad kroz njih nahrupi Michael. Bez pitanja srui
se na stolac. Ispitivaki se zagledao u lice svog poglavara, a onda kao da mu je sijevnulo
zato je ovaj zabrinut, isceri se od uha do uha.
- Nevolje u raju, prijatelju?
Patrick ga prostrijeli pogledom i sjedne njemu nasuprot.


- Je li ti poznato jesu li se Jane i otac Benedict pomirili?- upitno pogleda Michaela, no
ovaj kratko odmahne.
- Siguran si da e mu cura oprostiti? Da sam ja na njezinom mjestu ne preao preko
toga.
- Da je cijeli ivot bio uz tebe, poput oca, oprostio bi ti njemu i puno vie.
Michael ga ozbiljno pogleda i kimne.- Jo su razgovarali dolje kad sam se uspinjao
stepenitem. Mogu pogledati?
Patrick odmahne.- Razgovarat u s njim kad zavre.
- Oekivao bih da eli ostati nasamo s Malom Jane, a ti kani pozvati sveenika k
sebi.- blago se podsmjehne Michael gledajui izravno u mrko lice pred sobom.
- Ne zajebavaj se, Routledge. - hladno odbrusi poglavar.- Radi se o Jane. Stvar mi se
ini ozbiljna.
- Sve to ima veze s Jane tebi je itekako ozbiljno, prijatelju.- podsjeti ga veselo prijatelj.
- to bih trebao, po tvom miljenju?- Patrick u tom nije vidio nita smijeno.- Ostaviti je
neka se sama brine za sebe? To nee doivjeti, nisam ja jebeni Orrock!
Michael je iznenaeno rairio oi. Shvatio je da mu je prijatelj ozbiljno zabrinut. On to
nije radio bez valjanog razloga?
- Koji kurac se dogaa, Patrick?- otro je izbacio.
- Nisam siguran koji kurac se dogaa, ali sam siguran da e mi onaj prefrigani lukavac
od popa morati objasniti neke stvari.
Michael skoi na noge.- Idem po njega pa da zavrimo s tim.
U nekoliko koraka preao je prostoriju i zaustavio se kod vrata. U trenutku kad se
spremao otvoriti ih zauje se s druge strane oprezno kucanje. Michael se okrene prema
Patricku i upitno podigne obrve, a zatim hitro otvori vrata.


Na ulazu je stajao blijedi otac Benedict. Nabrao je nervozno obrve kao da mu nije
odgovaralo to je umjesto Patricka naletio na Michaela.
- Vidi, vidi.- dobronamjerno ga pogleda Michael.- to vas vodi poglavaru, oe?
Sveenik ga ni ne pogleda, gledao je u Patricka i kad ga ovaj pozove da ue ree mirno
koliko je mogao.
- Mislim da je kucnuo as da ja i ti porazgovaramo.
Patrick kimne.- Dobro je da ste konano progledali, oe. Moete smatrati da je to bilo u
zadnji as. Ide vam u prilog to to ste sami doli k meni.
Sveenik proguta i kimne.
- Ovo se ne proputa.- Michael zalupi vratima, neobino poletno pouri sjesti nazad na
stolac s kojeg je malo prije skoio i s neskrivenim zanimanjem zagleda se u sveenika.
Sveenik, pak upitno pogleda Patricka. Kad ovaj kratko kimne glavom slegne ramenima u
smislu kako hoe i ispali jasno i glasno.
- Hoe li oeniti Jane?
Patrick se zavali na naslon stolca.- Nita me nee sprijeiti. Rei u vam za utjehu da mi
je majka postavila isto to pitanje i dobila isti odgovor.
Sveenikovo ukoeno dranje se vidno opusti kao da mu je skinuo teak teret s lea.
Odahnuo je to nije znailo da i dalje nije bio zabrinut.
- U tom sluaju savjetujem ti da pripazi. Odluila je naime da nas dvoje odlazimo s tvog
posjeda.
Michael je glasno zazvidao, a onda se nasmijao.
- Ni manje ni vie? Svaka ast toj curi?! Njezina bi sranost zasluila priznanje da je ne
prati tolika naivnost. Nemojte mi rei, oe, da ona zbilja vjeruje kako moe pobjei iz ovog

dvorca?- Kako mu je sveenik potvrdio Michael se nasmijao i pogledao Ptricka. - Nisam u
ivotu uo nita lue.
- Nije smijeno, Michael. Prokleto se vara ako misli da je moe podcjenjivati.- Patrick
ustane i krene po sobi.- Vraki je sposobna pobjei. Sjeti se samo koliko je dugo izbjegavala
svim onim uhodama.- Nesvjesno je rukom masirao zatiljak.
Michael je po tome uvidio koliko ga je zasmetala sama pomisao da bi ga Jane mogla
ostaviti. Nije ni udo da se toliko uznemirio, mislio je mladi. Ve je gledao njegovu bol i
alost kad je mislio da ju je zauvijek izgubio. Isto kao to se radovao dijelei s njim prikrivenu
radost kad ju je ponovo naao. Bojao se da bi njegovom prijatelju bilo zaista previe kad bi
se to dogodilo jo jednom. U svoj svojoj visini postavio se pred Patricka.
- O, smijeno je. - uozbiljio se Michael zapiljivi se u prijateljevo lice.- Prvo, kako bi
uope mogla pobjei iz dvorca kad su i ona i dvorac toliko dobro uvani? A drugo? I kad bi
joj bilo slobodno otii sumnjam da bi ona to napravila. Pita me zato? Zato to nije
ravnoduna kad si ti u pitanju, prijatelju. Usudio bih se rei da je zaljubljena u tebe.
- Ma nemoj, Alec?! Od kad se ti tako dobro razumije u ljubavna pitanja?- Narugao mu
se prijatelj i ponovo sjeo pred sveenika kojeg je prodorno pogledao.
Vidio je kako mu se s oroenog ela, preko sljepooinice otkoturala kap znoja i kliznula
preko obraza sve do brade. Patrick se pitao koji je razlog tjerao sveenika na toliki strah
pred njim? Obratio mu se prijateljski.
- Siguran sam da nee otii dok ste vi tu. Ne moe vas ostaviti. Osim toga, neu to
dopustiti.
- To sam htio uti, sinko. Dobro, jo neto sam ti htio rei. Ako i nakon toga bude
siguran da se eli oeniti njome uinit u sve da ti pomognem. Sve!


Dva sata potrajalo je dok je sveenik njima dvojici ispriao ivotnu priu svoje ljubimice i
dok je odgovorio na sva pitanja koja su mu postavljena. Ovaj put nije imao zadrke rei im
istu istinu. Kad se iscrplo i posljednje pitanje umorno je sjedio na stolcu. Gotovo se
nasmijao kad je pomislio da nije on taj koji je trebao biti toliko iscrpljen nego Michael. Poput
lava je prehodao gotovo vei dio njegove prie i u nekoliko je navrata sveenik njegov izgled
nazvao izgledom razjarenog lava. Za razliku od njega Patrick nije naputao svoje mjesto, ali
je itekako estoko opsovao nekoliko puta. Olakane savjesti sveenik je sjedio i ekao
Patrickovu odluku. Nasrtljivo kucanje prekine tiinu. Odmah zatim u sobu uleti Stephen.
- Petorica Melvillovih je pred zadnjim brijegom. Kau da nose poruku koju ti alje njihov
poglavar.- izgovorio je u jednom dahu.
- Propusti ih.- odgovori Patrick svojom poznatom mirnoom.
- Zanima me to taj gad ima tebi za poruiti?!- Michael skoi i krene prema vratima.
Patrick dohvati ma i pone ga vjeto namjetati oko pasa. Onda, kao da je tek postao
svjestan da je sveenik prisutan, okrene se k njemu.
- Vama je zabranjeno nogom kroiti izvan dvorca.- rekao je mirno kao da mu je rekao u
koliko je sati veera.
Sveenik je tako spremno kimnuo da su ga sva trojica dva- tri trena nijemo gledala, no
onda, propustivi poglavara da izae prvi, odlunim koracima nestanu niz hodnik.
Otac Benedict sklopi ruke i baci skrueni pogled na drveno raspelo koje je visjelo na
zidu. S najveom poniznou koju je mogao iznjedriti iz due obrati se svom nebeskom
zatitniku.
- Sad je sve na tebi.



Poglavlje 11.
- Ali morate jesti, gospo.
Jane je zdvojnim glasom nutkala svoju zatitnicu da popije bar koji gutljaj toplog mlijeka.
Jo se puilo iz zdjelice koju je drala u ruci, sjedei pored nje na krevetu. Maude je otirui
suze rukavom stajala pored nje i jednako zabrinuto gledala svoju voljenu gazdaricu. Ni
ugodan miris mlijeka koji se irio pred njom nije bio dovoljan da bi potaknuo apetiti stare
gospodarice dvorca. Uz napor je okrenula glavu od Jane.
- Bar jedan gutljaj - nastavila je moliti djevojka umilnim glasom.- Kako mi inae mislite
ozdraviti ako ne budete jeli?- Njeno je uhvati za ruku.- Sjetite se to narod kae: Prazna
vrea ne stoji.- Pogledom zatrai pomo od domaice.
Okrugla glava hitro potvrdi njezine rijei.- Mala Jane ima pravo. Posluajte makar nju,
gospodarice.
- Niste pojeli nita cijeli dan.- Jane lagano stisne dragi dlan.- Za ljubav Boju, popijte bar
malo mlijeka, molim vas. Meni za ljubav.
Nemona ruka odvrati slabanim stiskom. Zastenjavi od napora iscrpljeno se lice vrati
prema Jane. I toliko mali napor iscrpio je previe snage iz mravog tijela. Drhtava prsa
ponu joj se bre nadimati. Disala je brzo i povrno. Jane se primakne jo blie k njoj.
Duboko upale u onim dupljama plave su oi svjetlucale natopljene neisplakanim suzama.
Vjee je uspjela tek napola podii i s mnogo topline pogleda prema djevojci.

- Malena moja.- tiho, poput molitve, izae iz njezinih usta.
Slukinja pored upaljenog kamina zajeca. Jane hitro okrene glavu prema njoj. Kroz
treperavu svjetlost svijea vidje djevojino obliveno lice. Osjeti kako se i njezine oi pune
suzama. Prui zdjelicu s mlijekom Maude, bilo je jasno da nema koristi od njega. Obuhvati
usahlu ruku svojim dlanovima i primakne je svom licu. Njeno je milovala svojim obrazom,
kad je iz usta gospe Agnes zaula tiho.- Obeaj mi.
Nakratko se ukoila od iznenaenja, a odmah zatim kimne i zagleda se u nju.
- Bilo to, moja gospo.- dahnula je.- to elite?
- Da se uda za mog sina.
Jane se ukruti. Nije oekivala da e ta dobra, draga ena traiti da joj obea tako neto.
To je bilo isto ono to je traio i njezin sin, samo na drugi nain. To je bilo previe. To je bilo
neto to nije eljela. Nije zamiljala udati se ni za koga. Kako da joj, zaboga, odbije ispuniti
posljednju elju. Ne moe joj tako vratiti za svu njezinu ljubav i brigu koju joj je poklonila. No
je li ona spremna na toliku rtvu, grozniavo se pitala Jane sve dok nije ula tiho Molim te-
I tad su popucale sve njezine ograde. Nije mogla dalje otezati odgovor, nije imala snage.
- Udat u se za vaeg sina ako me bude pitao.- tiho je odgovorila.
Maude pritisne rubac preko usta i prigui jecaje koji su joj tresli tijelom.
- Hvala ti.- ena zaklopi oi, a jedna joj suza klizne iz kuta trepavica.
Jane je brzo obrie. Bilo je preteko gledati njezine suze. Padale su teko, poput
majinih na djevojako srce. S vorom u grlu gledala je u drago usnulo lice. eludac joj se
zgrio od pitanja koje se samo nametalo. Je li gospi Agnes bilo sueno jo jednom otvoriti
svoje lijepe oi? Polako je vratila njezinu ruku i namjestila je pored nje. Popravila je pokriva
i premjestila se s kreveta na stolac pored njega.


- Gospa je zaspala. Moete ii, Maude.- monotono se obratila domaici.- Sigurno
imate puno posla. Nas dvije - pogleda prema mladoj slukinji - emo ostati bdjeti i moliti se.
Maude zahvalno stavi ruku na djevojino rame i pogleda je kroz suze.
- Poslat u nekoga da te zamjeni za vrijeme veere. I ti mora neto jesti.
- Ne mogu veeras, Maude.- odvrati brzo Jane i okrene glavu ispred njezinih prodornih
oiju.- Doi, djevojko.
Maude nezadovoljno odmahne glavom gledajui u nju. Nije joj se svialo to ni mlada
gospodarica nije u zadnje vrijeme imala zdrav apetit. Moda je to bilo od previe uzbuenja
koje je u zadnje vrijeme itekako pratilo? Jedva je neto tu i tamo pojela. Sirota mala, nije to
moglo dovesti na dobro. Morat e o tome obavijestiti Patricka. Njegova je dunost pobrinuti
se za nju. S tom odlukom tiho je zatvorila vrata za sobom.
****
Nakon tri dana Maude je smatrala svojom dunosti izvui Jane na zrak. Nakon to je tri
duga dana i noi gledala kako se Jane poput duha vue od bolesniine sobe u svoju i ujutro
se gotovo jednako iscrpljena vraa k njoj odluila je djelovati. Bilo je to neophodno ukoliko
ne eli dopustiti da poglavar ostane bez ene i prije nego mu to slubeno postane. Kako je
gospa Agnes preteno spavala Maude je dola u njezinu sobu i jednostavno uhvatila Jane
za ruku i podigla je sa stolca. Djevojka je irom otvorenih oiju od tolike enine smjelosti
gotovo zateturala za njom.
- Treba mi pomo djevojko.- strogo je rekla domaica.- Tvoja. Kuharice se ale. ele
danas napraviti slasnu pitu od jabuka i zato emo im nas dvije donijeti te jabuke.-

- Ne moe li to netko drugi, Maude?- zavapi Jane s nadom.- Nisam raspoloena ii po
jabuke.
- Naravno da nisi, ali svejedno ide.- Strogo je odgovorila domaica ne prestajui je
drati za ruku kako bi je prisilila da dri korak s njom.- Treba ti zraka. Moram li te vui ili ide
sama?
- Idem sama.- bezvoljno pristane Jane.
Maude kimne i bojaljivo joj ispusti ruku.
- Dobra djevojka. Nabrat emo punu koaru lijepih jabuka.- bodrila ju je vedrim glasom
silazei stepenicama ispred nje.
Ve su stigle u prazno predvorje i na Janeino iznenaenje Maude se prodere iz sveg
glasa.
- Stephen, mi izlazimo.- Uzela je koaru s kamene klupe.
Kao da je stajao iza ugla, isti tren pojavi se Stephenovo ozbiljno lice.
- Nema potrebe za tolikom drekom, Maude. Ja jo sasvim dobro ujem, hvala Bogu.
Moja gospo. - nakloni se Jane.
Onda zaviri u njezino blijedo lice. Bezvoljne oi okruivali su iroki podonjaci, kosa joj
je bila bez sjaja i vidljivo je smravila u ova posljednja tri dana, zgroeno zakljui ratnik.
Povjerljivo se prigne domaici i tiho joj priupita na uho. - to se njoj dogodilo?
Maude otpuhne ni malo enstveno. - Pusti.
Stephen zabrinuto zavrti glavom, okrene se i nestane istom brzinom kojom se bio i
pojavio.
Maude se okrene k Jane.- Bolje da krenemo po te jabuke, draga moja, ukoliko eli da
se nai momci veeras oslade pitom. Sigurna sam da e je znati cijeniti nakon toliko dana.

Ako se ne varam nisi vidjela na vonjak, zar ne. Morat emo malo hodati do tamo i nazad,
ali sigurna sam da e ti se svidjeti.
Pruenom rukom ponuka Jane da krene prema vratima. im su izale Maude se
zaustavi. Priekala je dok se svih desetak ratnika nije sjurilo s razliitih strana dvorita i
okupilo pred ulaznom kapijom.
- Mislim da sad moemo krenuti.- zakljui domaica i krene prema kapiji.
Jane nije vidjela kakve veze ima njihov odlazak s vojnicima no nije joj preostalo nita
drugo nego neodluno krenuti za njom. Zapravo nije imala volje za nita drugo koliko ni za
to. Domaica je krenula usporenim korakom dok je djevojka nije sustigla, a kad je uhvatila
korak s njom polako je pourila. Prije nego su stupile pod oluk ulaznih vrata Jane postane
svjesna da su je ti isti vojnici okruili, zajedno kao i Maude. Polako joj je doprlo do svijesti da
su oni njihovo osiguranje premda joj se to inilo suvinim. Stephen je hodao ispred njih.
Pomirila se s tim da je to njegova odluka, on je bio zaduen za sigurnost dvorca dok se
poglavar ne vrati. Tako su joj bar rekli. Patrick se nije udostojio ni pozdraviti ju prije odlaska
u lov. Kad je ustala toga dana, osim prihvatljivog broja vojnika koji su osiguravali tvravu,
njega i ostalih vojnika jednostavno nije bilo, nestali su preko noi. Lov? Kako mu je pobogu,
lov mogao biti na pameti, a majka mu umire? Samo krajnje hladnom i bezosjeajnom
ovjeku je takva glupost mogla pasti na pamet. Boe moj! Ona je obeala njegovoj majci da
e se udati za njega. Za takvog ovjeka?! Zebnja joj se uvukla u duu. Mogu li ja to, pitala se
u sebi dok je pognute glave utke pratila domaicu ije je okruglo tijelo inilo oiti kontrast u
odnosu na njezino tanano i mravo. Oblijetale su je te i sline misli i nije primijetila kad su
prije preli put kroz selo sve dok se nisu poeli sputati niz kosinu brijega. Nije bila svjesna
da je glasno uzdahnula, no Maude odmah ree.
- Gotovo smo stigli, gospo. Hoe li da predahnemo?


Jane odmahne glavom i nastave dalje. Kako su odmicali od dvorca Jane su se misli
malo po malo poele bistriti. Poela je razumnije razmiljati. Padne joj na pamet da je
domaica spominjala njihove momke.- Maude- zazva domaicu, ne zastajui i ova odmah
brino okrene pogled prema njoj.
- Jesam li dobro shvatila da se Patrick vraa?
- Vraa se.- zadovoljno potvrdi Maude.
- Nije trebao ni odlaziti.- Jane e nabusito.- Kog mu je bijesa trebao taj lov?
- To mora njega pitati.- Maude je mirno ignorirala njezino durenje.
- Ne pada mi napamet ita ga pitati. Ba me briga kuda ide i to radi. Ba kako ni njega
nije briga za jadnu gospu Agnes. Prea mu je zabava i vraji lov! Je li to problem samo s
njim ili sa svim mukarcima?- Jane je bila ljuta.
Maude nije znala bi li branila poglavara i rekla joj kako ga nepravedno optuuje ili bi se
radovala gledajui kako njezine zelene oi plamte bijesom. Kako nije bilo na njoj da djevojci
otkriva istinu o poglavarovim postupcima odluila se za ovo drugo. Sretna i ponosna na sebe
i svoj plan kojim je uspjela vratiti ivost u tijelo i duh te djevojke veselo je odgovorila.
- Mukarci su ti kao djeca, malena. Daj im slastan komad pite i sve e ti rei.
- Najradije bih ja njemu dala po turu. A, ne pitu.- mrmljala je Jane dovoljno glasno da bi
je uli svi oko nje.
Maude se jedva suzdrala da ne prasne u smijeh gledajui kako vojnici prijekorno
odmahuju glavama prema Jane. Kako su joj glomazna tijela vojnika zaklanjala pogled Jane
nije videla bezbrojna stabla voaka sve dok nisu zali meu njih. Velika stabla jabuka
prostirala su se svud oko nje. Grane oteale pod teretom plodova savijale su se pred njom
nudei neopisivi izazov da prui ruku i poasti se. Sjajne zelene jabuke bile su joj nadohvat
ruke. Jane popusti slatkom porivu, prui ruku i posegne za jabukom. Ovla ju je obrisala o

rukav haljine i zagrizla. Slatko kiselkasti osjeaj koji joj se razlio ustima bio je divan i izmami
joj tihi uzdah zadovoljstva. Jednom je rukom drala jabuku koju je jela, a drugom otkidala
jabuke s grane pred sobom i stavljala ih u koaru koju je Maude spustila na tlo kako bi i
sama mogla ubirati jabuke. Mukarci su bili nezainteresirani da im pomognu. Rairili su se u
oveem krugu oko njih i piljili u prazno, kako je to vidjela Jane.
- Imali ste pravo, Maude, svia mi se vonjak. Hvala vam to ste me poveli sa sobom.
Osvrnula se oko sebe gledajui oteale grane od plodova.- Dobar urod, rekla bih.
- Godina je bila dobra za jabuke.- odgovori Maude i zagrize u jednu.
- A za ostalo?- upita Jane.
- Ra je podbacila, koliko ujem, ali je zato lan dobro uspio.- odgovori Maude polako
kao da bira rijei.
- Tko zna kako je dolje, na mom imanju?- Zamiljeno se upita Jane.- Da otac Benedict
nije odjednom postao takva kukavica sad bi ve bili blizu kue.- mrmljala je za sebe.
Maude zahvali nebesima na svom dobrom sluhu.
- Trebala bi se stidjeti kako ga klevee.- prijekorno e.- To to on ne prelazi prag ne
znai da je postao vea kukavica no to je bio prije. Samo potuje naredbu poglavara.
Jane se zagrcne. Brzo je iskaljala zalogaj jabuke koji joj je zapeo u grlu.
- Tako znai? Ucijenio ga je.
Maude kimne.- Moe to tako nazvati, ako eli, iako mislim da nije tako. Nije mi
poznato iz kojeg bi razloga poglavar ucjenjivao sveenika. teko uzdahne.- Sam Bog zna
da e nam uskoro biti potreban. Nema pravo u ovome.
- Patrick ga je natjerao na to znajui da ja neu otii bez njega. Time to je naredio ocu
Benedictu zapravo je zarobio mene. Sad ni ja ne mogu nikud, vidite li?- zacvili Jane plaljivo.
Maude odmahne i strpljivo nastavi.


- To je u redu. Pripada naem klanu Mala Jane. Ne razumijem te, djevojko. Zato eli
otii od nas?
- Zato to donosim samo nesreu.- zacvili Jane.- Zato to su mrtvi svi koji su mi bili
dragi, svi koji su mi na bilo koji nain pomogli, eto zato.
- Glupost!- iznenaeno uzvikne Maude.- To to ti pria jednostavno nije tako. Nije
mogue.
- Nije glupost. plaljivo se usprotivi Jane.- Zar ne vidite gospu Agnes? I ona umire
zbog mene, samo zato to mi je draga i to mi je pomogla. Kao da me je netko prokleo. Ne
mogu to vie podnijeti. Ne i ona.- jecala je Jane.
Vojnici su se poeli u nelagodi okretati prema njima dvjema. Maude prie i vrsto je
zagrli. Uplakana Jane privinula se k njoj i nastavila lijevati suze po eninom ramenu.
- Veu glupost ja nisam skoro ula od ovoga, janje moje, a mogu ti rei da sam se
nasluala svakakvih ludorija u ivotu. Moude ju je njeno tapala po leima.- Trebala bi biti
sretna to si toj eni uljepala posljednje dane ivota. Nisam je vidjela tako sretnu jako, jako
dugo kao to je bila kad si se ti vratila. Da nije bilo toga moja bi uboga gospodarica ve
odavno napustila ovaj svijet. Nema tu nikakve kletve Mala Jane, gledaj na to kao na dar koji
si joj jedino ti svojim dolaskom mogla dati.
- Ali, nije tako.- mrcala je Jane.- Za Boga miloga, Maude, hodala je na svojim nogama
kad sam dola. Pogledajte je sad?!
- Umirala je ona, duo, puno prije nego si se ti vratila, vjeruj mi.
Svojim debelim rukama Maude je neko vrijeme utjeno ljuljala obgrljenu djevojku.
Obrisala je rukavom najprije svoje suze kad ju je pustila pa zatim njezine. Ohrabrujue se
nasmijeila i rekla.
- Bolje da naberemo te jabuke jo za dana.


Jane nije bila nita manje uvjerena u svoju kletvu nego i prije Maudinog uvjeravanja no
slabano kimne. Obje se prihvate posla i koara je za as bila ispunjena ukusnim plodovima.
Maude pozove Stephena koji zadui vojnike da ponesu teku koaru i upute se kui. Odmah
po dolasku u predvorje Jane izjavi kako ide pogledati bolesnicu i napusti domaicu koja je s
Stephenom ostala gledati za njom.
- Maude, Patrick nee biti zadovoljan kad mu kaem da ona i dalje snuje o odlasku?-
zabrinuto e Stephen.
- Ne budi slijep kraj zdravih oiju.- prekori ga pokunjena ena.- Ne vidi li da sirotica nije
u stanju ni o emu snovati, dobri ovjee. Sad se ve bojim i za nju, Stephen. Boe moj, to
se jo nee obruiti na ovu kuu? Ve je previe tuge ovdje u ovih posljednjih nekoliko
mjeseci.
- Glavu gore, Maude.- s jedva vidljivim optimizmom pozove je Stephen.- Svakako se ne
moe izbjei da sazna da smo joj lagali o Patrickovom odlasku u lov. Uostalom Patrick je taj
koji je tako naredio jer je ba zbog njezinog mira smatrao je da je tako bolje. Rekao bih da je
to prilino brina gesta s njegove strane i da bi je mala trebala cijeniti.
- Poglavar je ba paljiv prema njoj, nije li?- Moude se odmah razvedri.- Samo, ipak bi
mi bilo drae da joj je rekao istinu.
- Daj, Maude, mislio sam da si ti bar pametna ena?- Stephen joj dobaci podrugljivo.-
Od kad to mukarci polau raune enama kuda idu i s kim ratuju? Osim toga, vidjela si je?
Poludjela bi da joj je Patrick rekao kako ide u rat protiv Melvillovog klana.
- Poludjela bi ona vie zbog toga to je ona razlog zbog kojeg on ratuje.- sasvim
razgovjetno ispravi ga domaica s ve prijetei podboenim rukama na bokovima.
- Kvragu, ima pravo.- brzo se sloi Stephen.- Mala Jane nema. to je ovjek drugo
mogao nego odbiti drski zahtjev onog pasjeg skota i prihvatiti rat. Svakako mu nije trebao

predati tu curu kako je taj isti Melville traio. Da si vidjela Patrickov pogled kad je uo to ta
kopilad eli. Kao razjareni lav, kaem ti. Ona tenad posmrzavala su se samo od pogleda na
mog poglavara. Nisam mogao biti ponosniji. To je ratnik! Nee njemu nitko postavljati uvjete
u njegovom dvoritu.
- Sve je to istina i sve je to meni poznato. Malo je poglavara kao to je na, ne brinem ja
toliko za njega. Naravno da ne elim da mu se neto dogodi, ne daj Boe, ali trenutno me
strano brine enski dio njegove obitelji. I to sve tri.
- Sve tri?- Stephen gotovo poskoi od straha.- Boe, nije valjda da se trebamo
zabrinjavati i za Meghan?
Maude jadno potvrdi. Otare suzu koja je ve krenula niz obraz.
- Nikako da se oporavi od poroda. Predugo to traje. Bojim se i za nju.
Stephen joj stavi ruku na rame ne bi li je ohrabrio. Zagleda se u prazno stepenite kojim
se maloprije uspela Jane.
- Molim Te, ne dopusti da bude istina to to ta cura umilja.- apnuo je. Odgovora nije
bilo, samo je Maude apnula
- Amen!

Poglavlje 12.
Nakon hodanja do vonjaka i nazad Jane se osjeala ponovo ivom premda je prijanje
maloduje nije do kraja napustilo. Mogla je bistrije misliti. Ve se spustila no i kako Patricka
nije bilo na vidiku pomislila je kako se domaica prevarila u svojim procjenama vezanim za
njegov dolazak. Spremala se napustiti veliku dvoranu, u koju ju je Maude nagovorila da sie
i otii nastaviti bdjeti uz svoju besvjesnu dobroiniteljicu kad se zaula graja u dvoritu.
Uskoro se zaulo glasno komeanje u predvorju i vrata dvorane se irom otvore. Kroz njih
nahrupe vojnici. Prljavi, neuredni i glasni. Na nekima su visjeli komadi razderane odjee,
veina ih je bila okrvavljena. Boe, kakav je to morao biti krvoloan lov, sledi se Jane i skupi
ramena. Utone u stolac od neke nejasne strepnje. Nastavila je gledati na ulaz. Odahnula je
kad je ugledala Patrickova iroka ramena. Okretao se iza sebe i neto govorio ljudima koji
su nosili nekoga na nosilima. etvorica vojnika izgledala su prilino iscrpljeno pod svojim
teretom na ramenima no paljivo su slijedili Patrickove upute. Odjednom se uz njih odnekud
stvorio otac Benedict i navirivao se u nosila. Kako je bio podosta nii od etvorice gortaka
nije mu polazilo za rukom vidjeti tko je ranjenik sve dok ne spustie nosila na jedan stol.
Patrick ga je prije toga oistio jednim dugim pokretom ruke tako da je sve s njega zazvealo
na kamenom podu. Jane se od straha nije micala s mjesta. Samo se vrsto uhvatila rukama
za rukohvate na stolcu. Boe, molim te ne daj da jo jedan ovjek umre zbog mene, grevito
je ponavljala u sebi molitvu.


- Alec!- Zapomaui uzvikne sveenik.- Dragi Boe! to mu se dogodilo?- sklopljenih
ruku pogleda prema Patricku.
- Ne nariete poput kakve babe, oe, zabranjujem vam.- histerinim glasom prodere se
Alec s nosila.- Nita se meni nije dogodilo osim to putujem vaem efu!- uplji smijeh kojim
se nasmijao ispuni stravom utihlu dvoranu.
- To je od bunike.- opravda ga Patrick.
Sveenik saaljivo kimne.
- Tim bolje, nego da je poremetio umom od boli. Ta noga iz koje mu viri kost ne izgleda
dobro.
Okrenuo se prema Patricku ije umorno lice nije izgledao nita bolje od blijedog mladia
na stolu. Glas mu je odavao umor.
- Ne doputa da je odsijeku.- Patrick pone masirati zatiljak.
Sveenik se primakne ranjeniku. Zagledao mu je nogu iz vie kutova i na kraju se
zamiljeno poee po bradi.
- Sinko moj, isplati li se umrijeti zbog jedne noge?
- Nosite se, oe! Nosim ih obje sa sobom, jel' to jasno?!- zavrita Alec.
- Jasno.- alosno se sloi sveenik no nastavi promatrati njegovu ranu.
- Takav je od kad je ubio onoga koji ga je zasjekao maem.- progovori Patrick
objanjavajui sveeniku do sebe.
- Na gadnim si mukama, mora se priznati. Ne moe protiv njegove volje, a ne moe
ga ni pustiti da umre zbog te svoje tvrdoglave odluke.- znalaki je kimao sveenik.
Patrick kimne. Ni sam to ne bi bolje rekao, pomisli.
Sveenik podigne glavu i spazi Jane. Poeao se po glavi kao da razmilja, a onda joj
glasno dovikne preko dvorane.


- Ovo bi moglo biti neto za tebe, djevojko?
Njegov glas odjekne poput najglasnijeg zvona u njezinoj svijesti. Jane zatrese glavom.
Patrick je tek sad uoio da je i ona prisutna u dvorani i jo se vie namrgodi pogledavi
u nju.
- Nju ne mijeajte u ovo. Nije to za nju.- odluno zapovijedi sveeniku.
Zabrinjavao ga je Alec. Njegova je ozljeda bila ozbiljna. Izgubio je mnogo krvi prije
nego su uspjeli zaustaviti krvarenje. Po nainu na koji mu je slomljena kost probila sve pred
sobom i strala ispod koljena znao je da e ostati bez nje. Alec e radije umrijeti nego pristati
da mu odreu nogu, pomislio je alosno. Na njemu je da mu to ne dopusti i pobrinut e se da
se to ne dogodi. Iznenadilo ga je komeanje koje se pojavilo meu vojnicima. Nekolicina
Patrickovih vojnika istupila je i stala iza sveenika te tako preprijeila Mathiasu put do Aleca
- Gospodaru, pustite me da radim svoj posao. Uskoro e biti prekasno za njega.-
zahtijevao je Mathias.
Krupni ratnik bio je istovremeno i vidar MacKinlayevog klana. Michael se odmah
postavio izmeu suhonjavog staria u mantiji koji je prkosno stajao ispred Alecovih
zatitnika i ljutitog gorostasa koji je glasno grmio prema njima zahtijevajui da ga propuste.
- Kaem vam da se gospa Jane moe pobrinuti za to!- ustrajno je ponovio otac Benedict
sigurno zaklonjen iza Michaelovih irokih plea. Michael je odmahnuo glavom prema
Patricku. Bio je to znak da ne moe sam rijeiti problem i ujedno poziv da Patrick preuzme
inicijativu. Patrick je odvratio kimnuvi.
Mathias se vidljivim naporom nastojao kontrolirati i obraao se sveeniku strpljivo koliko
je u ovakvim mogunostima mogao. Potivao je stareve dobre namjere i njegove godine.
Alec na sreu vie nije bio svjestan to se dogaa oko njega. Onesvijestio se. Njemu je

jedinom kako se ini jasno k'o dan da se Alecove anse da preivi smanjuju svakim trenom
dok oni raspravljaju o tome, bijesno je zakljuio Mathias.
- to ovo znai?!- otro je upitao Patrick preuzimajui kontrolu. Ozbiljnog lica i
prekrienih ruku na leima zaustavio se na sredini izmeu zavaenih strana.
- Ako se gospa Jane moe pobrinuti za Aleca, treba joj dati da pokua prije nego mu
ovaj krvnik od Mathiasa odree nogu!- uzviknuo je netko od onih koji su prijeili prilaz
ranjenom drugu.
Patrick je upitno pogledao Michaela. Momak je bespomono slegnuo ramenima.
- Mathias?- Patrick se okrenuo prema svom ranarniku zahtijevajui od njega
objanjenje.
- Volio bih da postoji druga mogunost.- odmahnuo je glavom pokazujui da ne postoji.-
Ako eli da momak poivi, to mora biti odmah. Predugo smo odgaali.- vrsto je odgovorio
Mathias.
- Otac Benedict tvrdi da je gospa Jane rijeila istu takvu povredu!
Svaalaki nastrojen uzvik opet je stigao iz one iste skupine oko ranjenog.
- Vidio sam ovo previe puta, nema drugog naina osim ovog!- izderao se Mathias
uvrijeeno.
U sveeniku se probudila odlunost. Nije znao od kud crpi toliku hrabrost no usudio se
izai iza Michaelovih lea. Isprsio se borbeno pred Mathiasom i nastavljao po svom.
- Nema mjesta tvojoj sumnji, kaem ja. Kaem ti, sinko da sam vidio ovim svojim oima
kako ovjek jo uvijek hoda na svojim nogama. Obadvjema!- kako je podizao glas sve je
vie kretao. Ljutio se to mu ne vjeruju.
- Ovaj e mladac, jedino je sigurno, sutra zagnojiti zemlju na groblju zbog tvoje
tvrdoglavosti, stare. eli li to nositi na dui!?- uzvratio je Mathias nesmiljenom estinom.


- Kaem ti, pozovite tu curu! Nek ona kae svoje!- ponavljao je uvjereno sveenik.
Mukarci oko Aleca kimali su s odobravanjem nakon njegovih rijei. Njegova golema
vjera u iscjeliteljske sposobnosti njegove gospodarice ponijela je sve njih i dala im nadu.
- Ne zamjerite gospodaru, na vama je da prekinete ovu glupost. Samo gubimo
dragocjeno vrijeme.- Mathias se uvrijeeno obratio Patricku.
Patrick se naao u nedoumici. Starac se istinski trudio spasiti Aleca iako su i njegova
odlunost i ono to je tvrdio bili krajnje nevjerojatni.
- Teko je tu biti pametan.- rekao je Michael tiho priavi Patricku.- titio sam sveenika
iako iskreno dvojim u ispravnost njegove tvrdnje. Mathias se do sad uvijek pokazao znalcem
u svom poslu. Zvui mi prilino nemogue da bi obina djevojka mogla imati vie iskustva od
njega.- analiziranje situacije ispod glasa tako da ostali ne uju bilo je neto to su njih
dvojica esto radili.
- Michael? Bi li ti nju zaista nazvao obinom djevojkom? - zamiljeno je pitao Patrick
nesvjesno masirajui zatiljak. Michael je na trenutak razmiljao o tome, a onda kimnuo.
- Istina, ne bih.- priznao je.
Patrick kimne. I dalje je razmiljao.
- Pita se: to ako je istina to to starac kae?- zakljuio je Michael.
Patrick je potvrdio. Znao je da je ludo, ali nee propustiti priliku da Alecu spasi nogu.
Ukoliko ima i najmanje anse za tako neto, pokuat e je iskoristiti. Michael je namrteno
gledao u pravcu Jane.
- ak i da je tako, Alecu to nee pomoi. Pogledaj to je ostalo od nje od onoga kakva
je bila prije tri dana.- Zabrinuto mu skrene panju na njezin iscrpljeni izgled.
Patricku se njegove rijei uine kao da je time zapeatio dvojbu o Alecovim ansama.
- To je jo uvijek Jane.- odgovorio je uvjerljivo prijatelju.


- Svjestan si da to znatno mijenja situaciju, Patrick. Pretpostavit e sposobnosti jedne
ene pred Mathisovim. Kako e tvoji ratnici to primiti?- sumnja se mijeala sa zabrinutou u
Michaelovom pitanju.
- Moe i sam zakljuiti. Pogledaj ih, ve su i sad podijeljeni i to samo na temelju nade
sazdane na nesigurnim temeljima.
Patrick je znao da ne moe dovijeka odugovlaiti s donoenjem odluke. Vrijeme je
zahtijevalo bilo kakvo djelovanje kako bi se spasio Alecov ivot. Srea prati odvane
pomislio je Patrick i odluio pokuati.
- ekajte!
Krupnim se koracima uputio prema ukoenoj djevojci proklinjui u sebi sveenika.
Njegove su rijei ulijevale lanu nadu. Koliko god to bilo ludo morao se uvjeriti u njihovu
apsurdnost. Uas koji je vidio na njezinom licu svjedoio je da je smrtno uplaena.
- Jane?- stao je pred nju i dlanom prekrio njezinu ledenu ruku.
Nije reagirala. Patrickove ake gotovo su obgrlile sitna ramena kad ju je njeno podigao
na noge. Postavio ju je tik pred sebe. Lagano je prodrmao i ponovo zazvao, ovaj puta neto
glasnije.
- Jane?
Jane se ovaj puta pokrenula na njegov glas. Kao da se probudila iz dugog sna,
polagano je podigla glavu.
- Alec treba tvoju pomo.
Patrick se pomno zagledao u njezine oi. Nadao se u njima vidjeti je li do njezine
svijesti zaista doprlo to to joj je rekao. Zavjesa koja je blokirala njezin um poela se dizati.
elio joj je nekako olakati, uliti u nju svoju snagu. Kad je osjetio da se napokon opustila

njeno je poljubio u tjeme. I dalje je drei, odmaknuo ju je od sebe i zagledao se u nju.
Polako je ponovio.
- Alecu e odsjei nogu. Otac Benedict tvrdi da je ti moe spasiti. Moe li?
Bio je svjestan da su za to anse vrlo male, ako su uope postojale. Jane je nabrala
obrve. Traio je njezinu pomo?! Potvrdno je kimnula.
- Sad i on?- tiho je upitala izvlaei se iz njegovog zagrljaja.
Patrick nije razumio na to misli no nije bilo vremena da je ispituje.
- Ranjen je.- ukratko ju je izvijestio.
Kimnuvi usporenom kretnjom potvrdila je da je shvatila.
- Moe li Alecu spasiti nogu?- Patrick nije bio sretan to ju je pourivao, osjeao se kao
udovite zbog toga, ali dragocjeno vrijeme je neumoljivo izmicalo i bio je prisiljen na to. Ako
je za Aleca postojala ikakva nada, to je zahtijevalo da djevojka mora istog asa iskoiti iz
ovakvog svog duevnog stanja. Prema njezinim tromim reakcijama, to nije bilo vrlo izgledno.
I sama je trebala pomo, a ne da je bila u stanju pomoi nekom drugom. Zebnja mu se
uvukla u misli kad je shvatio da nema pojma kako bi joj pomogao. Gdje mu je bila pamet kad
je od nje takve doao traiti pomo za Aleca! Prokleti mulac, opsovao je u sebi samoga
sebe. Glup, kakvim se trenutno nazvao jer je dopustio da ga ponesu isprazna uvjerenja onog
aavog starca, sasvim sigurno nije joj olakao stanje traei od nje da se pobrine za
njegovog vojnika. Priznao je u sebi da je pogrijeio. U elji da pomogne Alecu nepromiljeno
je precijenio njezine mogunosti. Nije uzeo u obzir da tako malo i sitno tijelo poput njezinog
ne moe biti toliko snano. Mathias se moe latiti posla, pomislio je obeshrabreno odustavi
od glupog zanoenja da je moglo biti drukije.
Nije mogao znati da je sve to si je u sebi predbacivao, gledano s djevojinog gledita,
bilo isprazno i nepotrebno. Istina je da joj tijelo nije bilo prekaljeno i snano kao tijelo nekog

ratnika, no u njemu se krio nesalomljivi duh. Krasilo ju je dobro veliko srce i topla, empatina
dua. Patrick je u svakom sluaju donijevi svoju brzopletu odluku bio podsvjesno voen
njezinom uroenom potrebom da stavlja tue probleme ispred svojih. Isti taj njezin altruizam
i sad ju je pokrenuo iz mrtvila iako nijedno od njih nije toga bilo svjesno.
- Pokuat u. - tiho je rekla. - Kad otac Benedict kae da mogu, onda valjda mogu.
Teko uzdahnuvi ispravila je ramena i odluno se zaputila prema stolu na kojem je bilo
poloeno ranjenikovo tijelo.
- Poteno.- Patrick je pogledavao u nju ne vjerujui svojim oima dok je koraao uz nju
u pravcu Alecovog leaja. Njegova je nevolja u njoj potisnula njezinu i dala joj snage da mu
pokua pomoi. Kao da je to najnormalnije na svijetu, pomislio je. Zaudila ga je brzina
kojom se to dogodilo. Isto tako, bezuvjetno povjerenje u sveenikovu procjenu njezinih
sposobnosti pokazala je da joj je vano opravdati povjerenje koje joj je starac ukazao
ustrajui u svojoj vjeri u nju. Bilo joj je stalo ne iznevjeriti ga i u tome je Patrick je njezinoj
nesebinosti i portvovnosti dodao i jednu novu osobinu koju je proniknuo. Usamljenost. Ta
spoznaja prikazala je u novom svjetlu dotad mu nepoznato znaenje nekih njezinih gesti i
udnih poteza koje je zbog toga to ih nije razumio proglasio jednostavno drskim
ponaanjem. Kako je otkrivao jednu po jednu njezinu osobinu sve mu se vie sviala. Prije
nekog vremena uvjerio se u njezinu ljepotu, njezino tijelo bilo mu je privlano od samog
poetka. Sada je meutim poeo cijeniti njezin duh. Izvana je pokazivala vrstinu karaktera i
sranost koju je i dokazala. U nutrini se skrivala njena, iskrena i brina dua koja je,
premda to nikada ne bi priznala, oajniki vapila za prihvaanjem i pripadanjem. Ono to
takoer nije eljela priznati bilo je da je ve bila vie nego prihvaena i da je odreeno kome
je pripadala. Bila je njegova.


Poglavlje 13.
- Oprostite mi, gospo, nisam vjerovao da itko moe spasiti nogu tom momku. Takvo
umijee. Skidam kapu.- Mathias je susretljivo obigravao oko Jane.
Na ovako veliko Mathiasovo priznanje Patrick i Michael zapanjeno izmijenie pogled.
Nastavili su gledati kako Mathias i Jane peru okrvavljene ruke uprljane zbrinjavanjem
Alecove povrede. Nakon prvotnog uvrijeenog odbijanja, Mathias je pristao pomagati Jane.
Naravno, nakon to se uvjerio kako ena zna u to se uputa. Bio je to vrlo zahtijevan
pothvat. Uz njega i Maude, pomagalo joj je nekoliko pripadnika klana. Potroila je dosta
vremena i snage dok je uz njihovu pomo vraku kost savreno namjestila na njezino
mjesto. Bila je prokleto samouvjerena izdajui naredbe, ponosno je mislio Patrick. Nije
odustajala dok nije bila sigurna da je kost upravo na mjestu i u poloaju u kojem treba biti.
Srea je da je Alec bio dobrano uspavan, u protivnom koliko god hrabar bio ne bi izdrao
toliko ponovljenih pokuaja koje je Jane zahtijevala. Cura je bila vraki drska, nekoliko je
puta vikala na prisutne mukarce jer nisu radili kako je naredila. Ni jedan od njih nije joj to
zamjerio, svaki od njih elio bi za sebe istu takvu upornost i paljivost da se kojom nesreom
zatekne u slinom poloaju. Nisu zapravo imali priliku buniti se. Ona ja bila u daleko loijem
stanju od njih pa se nije bunila. Davala je sve od sebe ne bi li zajedniki uspjeli obaviti
zadatak i oni su to cijenili. Vraki je spretna. Ponos mu se jo vie razlio licem. S velikom
strpljivou paljivo je izbjegavala otetiti svaku krvnu ilu premda je Mathias nekoliko puta

izrekao svoju sumnju u to da e uspjeti. Nije se dala obeshrabriti i uporno je iznova
nastavljala. Mirnoa i sigurnost u ono to je samouvjereno radila isijavala je oko nje irila se
na njezine pomagae. Ljudi su se s neobino ivo bacali na svaki zadatak koji im je dala i
nastojali to bolje udovoljiti njezinim preciznim zahtjevima. Na Mathiasovu golemu radost
nisu se ostvarila njegova predvianja. Na kraju nije bio oteen ni komadi tkiva vie od
onoga to je oteeno otricom maa koja je nanijela ozljedu. Malo je bilo rei da Mathias
nije skrivao koliko je zadivljen njezinim umijeem. Gledao je u nju gotovo s oboavanjem.
- Sad se moemo samo nadati i moliti za njega. Prerano je za radovanje, jo uvijek
moe izgubiti i nogu i ivot.- odgovorila je djevojka ne pogledavi ga jer je potpuno
fokusirana revno ribala svoje, sad ve potpuno crvene ruke.
- Slaem se, gospo. Vidio sam puno slinih sluajeva u kojima je na kraju presudila
groznica.- sloio se iskusni Mathias sa aljenjem.
- Nadam se da i ovaj puta nee biti tako.- ozbiljno je rekla djevojka na prekidajui ljutito
trljati ruke. - Napravili smo najvie to smo mogli. Ostalo je u Bojim rukama.
- Smijem li vas pitati jo neto, gospo?- zadivljeno je pitao Mathias. Vidio je da je
kimnula, iako nije podigla glavu. Kako ste nauili ovako neto?
Jane je brzo pogledala u sveenika. Patricku nije promaklo kako su se bez rijei
sporazumjeli, ali to mu vie nije smetalo. Traila je njegovo doputenje. Kad je kimnuo,
odgovorila je Mathiasu.
- Na naem imanju neko vrijeme ivio je udan ovjek. Izgledao je pomalo smijeno.
Koa mu je bila uta, a oi su mu bile poloene nekako ukoso. Tvrdio je da moe namjestiti
svaku kost u tijelu i vrlo brzo se pokazao sposobnim u tom poslu. Svako toliko, nakon
svakog ujakovog pohoda na nae imanje, imao je pune ruke posla na naim seljacima i
svaki put se iskazao svojim znanjem i vjetinom. Najbolje od svega je bilo to to mi je


dopustio da mu pomaem i bio je voljan dijeliti svoje golemo znanje i iskustva. Smatrao je
svojim poslanjem upoznati to je mogue vie svijeta i nauiti jo vie. To je podrazumijevalo
da se na nijednom mjestu nije zadravao dugo. Voljela bih da je mogao ostati due, mnogo
sam nauila od njega.-
- ut?- Patrick je upitno podigao jednu obrvu.
- Ne bih znao, kau da je. - sveenik slegne ramenima.- U to vrijeme nisam bio na
imanju.
- Sad ste me podsjetili Mathias.- Jane podigne glavu.- Mislim da negdje imam jo neto
mjeavine koju mi je ostavio majstor Chao. Od mojega lijeka samo ne bi imao bolove.
Jane je pogledala prema mjestu gdje je leao Alec kad je glasno izgovorila misli koje su
joj se vrtjele glavom.
- Kud ete vie od tog?- u udu zapita Mathias.- Kamo sree da postoji neto protiv
bolova koje e taj momak uskoro iskusiti, ali ne postoji.
Jane odmahne glavom.- Majstor Chao nauio me spraviti prah od kojeg kad se napravi
napitak, jamio je nee osjeati bolove.
- Gospo, tu se radi o slomljenoj kosti, a ne o uganutom glenju.- blago je podsjeti
Mathias.- Taj bi va prah morao biti udotvoran da Alec izbjegne onu bol koja ga eka.
- Vidim da mi ne vjerujete.- odvrati nestrpljivo Jane.- I meni je trebalo prvo vidjeti kako
djeluje da bih se uvjerila u njegovu djelotvornost. U mojem pripravku naalost nema listova
sree koje majstor Chao stavlja u svoj pripravak. Ne mogu se nabaviti u naem kraju, zato
moja verzija samo uklanja bol dok se od njegove izvedbe lijeka ovjek osjea neobino
sretan sve dok je uzima. Ne znam pouzdano koliko se dugo napitak smije uzimati, ali
izgleda da ima jednu gadnu manu. Postane ovisan o njemu.
- to onda bude? Kad postane ovisan?- Upleo se Patrick.


Jane je bespomono podigla ruke i isto tako odmah ih i spustila.- Ne znam.
- Nisi to nikada vidjela?- upita Patrick.
Jane je odluno odmahnula glavom. - To se Alecu nee dogoditi. Ono to u mu dati
dostajat e za prvih deset dana. Nakon toga e morati bez iega.- odluila je i odluno
glavom potvrdila svoju odluku.
Nakon toga vie se nije obazirala na njih i nastavila je marljivo prati ruke. Nije bila
svjesna da to radi kako bi prikrila stranu nervozu koja je gotovo tresla.
- Imam ja jedno pitanje za vas, Mathias, ako dopustite.- rekla je ne diui glavu.
- Samo recite, gospo. - spremno pristane Mathias.
Zastala je s ribanjem prije nego se okrenula i pogledala ga. Tamni koluti oko njezinih
oiju govorili su sve o njezinom trenutnom stanju. Bila je krajnje iscrpljena.
- Kakav je to prokleti lov bio u kojem ste bili? Je li vrijedilo tolikih rtava?- Mathias se
zabezeknuto zagledao u nju.
- Ne gledajte me kao da sam sila s uma. Mislite da nisam primijetila da Alec nije jedini
koji se vratio ranjen. Moda je on najtee ranjen, no moda se ja i varam? Koliko je opak bio
taj va lov? Koliko je ivota kotao?
Kako je Mathias utio obuhvatila je pogledom po licima vojnika za stolovima. Manje vie
posakrivali su pogled pred njezinim, sputajui ili okreui glavu. Nastao je muk u dvorani i
na njezin uas Jane zakljui da je u pravu. Bilo je rtava.
- Jane!- opominjuim je glasom pozvao Patrick da prestane.
- to Jane? Neu prestati! Pa pogledaj ih. - obeshrabreno je pokazala rukom irom
dvorane.
Mukarci se odmah ponu uspravljati za stolovima, no to na nju ne ostavi dojam.
- Koliko njih nije imalo sreu vratiti se? - Zapiljila je bjesomuni pogled u poglavara.

- Prestani!- ledeno je upozori Patrick.
- Iscrpljena je jadnica.- zauje se glasno s jedne strane stola.
- Napravila je pravo udo s Alecom.- doletjelo je s drugog kraja.
- Sirotica, sigurno je da joj nije bilo lako.- zauo se odnekud iz dvorane trei muki glas.
Onda se zaulo mrmljanje i odobravanje. Patrick je pomislio kako nije dobro uo.
Njegovi surovi ratnici branili su pred njim neprihvatljivo ponaanje njegove ene. Dolo mu je
da se nasmije od jada. Oekivao je da e itekako osuivati njezinu tvrdoglavu nepokorivost
gospodaru. Pa to su bili tradicionalniji ljudi i pobornici reda nego to je bio on sam.
- Koliko Patrick?!- zavapila je Jane.
- Nekoliko.- nestrpljivo izbaci Patrick.- Jesi zadovoljna?! Moe biti sigurna da ja nisam!
- Ono u to sam ja sigurna, MacKinlay, je da mi ne govori istinu.- vikne Jane.- Samo bi
budala povjerovala da se ovdje radilo o odlasku u lov. Ja nisam budala i zanima me zato se
od mene skriva s kim ste ratovali i zato, dok me s druge strane uvjerava i ti i ostali kako
pripadam ovom klanu? Maude, jeste li vi znali kuda idu?- Okrenula se domaici koja odmah
spusti pogled.
- Nitko od tebe nita ne skriva, Jane. Ratovali smo protiv Melvillea.- ljutito odvrati
Patrick.
- Protiv Liamovog klana? Zato?
- Ne tie te se.- glasio je njegov odgovor.
- Je li moj brat doao po mene? Zato ratuje protiv njega?- Jane nije pokolebao njegov
glas koji nije trpio pogovora.
Patrick ljutito svrnu oima prema nebu pokazujui to misli o njezinom zakljuku.
- Brat ti se nije vratio. Kraj prie, Jane!- odrezao je otro Patrick.


- Djevojka ima dobro srce. Njezina brinost za druge je hvale vrijedna. - Otac Benedict
je po obiaju odmah ustao u njezinu obranu. Vrtio je prijekorno glavom prema Patricku.
- Tako je, oe! - dovikne Ian jedva doekavi priliku. - Bolje da mi nazdravimo! Ovakva
gnjavaa naprosto tjera ovjeka da se napije, zar ne?- Bio je edan, kao i uvijek.
- Da se nisi usudio tako vrijeati! Gospa Jane nikoga ne gnjevi.- drekne na njega
Mathias.- Naa gospa je uena. Uila je iz knjiga za tvoju informaciju drukane. Govori ak
pet jezika!- napuhao se ponosom na nju i na sebe zato to je to znao i mogao to sasuti pred
njih. Gospa mu je sama apnula da je proitala kako spraviti dobar melem za ranu.
- Mala Jane, ti zna itati?- iznenaeno upita Michael.
Posramljeno je spustila ramena i kimnula glavom dok se Mathias, shvativi da ju je
svojim brzopletim jezikom doveo u neugodu situaciju pred mukarcima, odluio odgovoriti
umjesto nje.
- Michael, mislio sam da si pametniji- saaljivo zavrti glavom.- To to nije neuka kao
ostale ene naoj gospi slui samo na ast.
- U ast gospe Jane koja je spasila Aleca! - Nazdravljao je Ian i svi ga podre podiui
svoje pune vreve.- U ast gospe Jane!- za as prazni vrevi jedan po jedan zazvekeu po
stolovima.
- Nisam rekao da ne slui. - bre, bolje istakne Michael.- Samo me zateklo kad je
priznala da zna itati. Nije uobiajeno da ena ui takvo to. - zakljuio je.
Na njegovo zadovoljstvo oni oko njega kimanjem su potvrdili istinitost njegovih rijei.
Patrick je pratio raspravu i sam se slaui s miljenjem svojih vojnika o tom pitanju kad se to
odnosilo na ostale ene openito. Jane se ni po tome nije uklapala u stereotipe o slabijem
spolu i Patrick je zakljuio da mu je drago zbog toga.


- Zna li moda i pisati- pitao je blago i kad je ona jo uvijek ljuta na njega ukoeno
potvrdila ponovo samo kimnuvi zazvao je imenom.
- Jane?- ekao je sve dok nije nakon nekog vremena podigla glavu, ispravila se prema
njemu.
Tada je rekao.- Ne treba se zbog toga sramiti.-
Jane je bez rijei gledala u njega. Izraz koji je imao na licu govorio je vie od samih rijei
koje je izrekao. Bila je to jasna poruka ja sam tu, uz tebe sam. Kao u nijemoj zakletvi,
polako je kimnuo gledajui je prodorno kao da joj eli proniknuti u duu. Jane se i ovaj put
izgubila u njegovim plavim oima prije nego je uspjela shvatiti to treba napraviti. Traio je
njezino povjerenje. Njezin je odgovor bio isto tako znaajno kimanje glavom i znaio je
vjerujem ti. Patrick je od olakanja ispustio zrak iz plua za koji nije ni bio svjestan da ga je
u iekivanju njezinog odgovora zadravao. Bio je zadovoljan njezinom odlukom.
- Nije ba da se time mogu hvaliti okolo.- promrmljala je Jane, ali nedovoljno tiho da je
znatieljnici oko nje ne bi uli.
- Zato ne? Vi ste naa gospodarica i moete se hvalisati s im god hoete!- viknuo je
netko od vojnika.
- Sasjei u svakoga tko vam se usudi narugat zbog toga!- odano je viknuo Mathias.
I ponovo pone nazdravljanje u njezinu ast. Jane pokunjeno spusti glavu. Bili su to
dragi ljudi.
- Nisam te htjela dovesti u neugodnu situaciju pred tvojim vojnicima svojim pitanjima.
- Ne brini, sad te zbog toga jo vie potuju.
Tako je nehajno preao preko njezine isprike da je djevojka ostala bez rijei.
- Je li ti ao to si bila gruba?- pitao je radoznalo.


- Vjerujem da bi ionako saznali da ja nikome olako ne progledam kroz prste kad me
izazove.- nije djelovala ni malo sretno zbog toga to je Patricka naprotiv natjeralo na smijeh.
- Istina. To ti je velika mana, curo.- zadirkivao ju je, ali ga je ona shvatila doslovno.
- Oh, misli da ja to ne znam? Jednostavno nekako uvijek uspijem prije odreagirati nego
se uspijem iskontrolirati. Oh, pokuavala sam se ja rijeiti toga, ali nije ilo. Svojom
brzopletou toliko sam izludila jadnog Liama da je gotovo digao ruke od mene.
- Onda te poeo poduavati?- pretpostavio je naglas Patrick.
Uinilo mu se to nekako loginim, ni sam nije znao zato.
- Aha, na svoju alost.- ne razmiljajui je potvrdila, a tek onda shvatila da on zna za to.
Naglo je okrenula glavu k njemu, a Patrick je na njezino neizgovoreno pitanje od kud mu
to odgovorio.
- Ja bih napravio isto.
Jane se nije usudila ni pomisliti to bi on to napravio isto, a jo manje je to eljela znati.
Slegnula je ramenima i nastavila.
- To je bilo jo gore, uope mi nije ilo. Jadnika sam tjerala u oaj od muke.
Patrick se smijuljio nainu na koji je ona vidjela Liamove muke i nadao se da ni za dlaku
nije pretjerivala.
- Stalno mi je prigovarao za tu moju brzopletost i sklonost ravnanju prema osjeajima. -
priznala je uzdahnuvi.
- Ne bih to kod tebe tako nazvao.- usprotivio se mladi.
- Nego kako?
- Rekao bih prije da si strastvena u svemu to radi. to se ovog drugog tie, ena i
treba biti takva. Njena i osjeajna.


- Da?! A onda me stari Angus nagrdi da sam slaba i da moram ovrsnuti ako mislim
preivjeti.- prasnula je Jane.
- Sad si pod mojom zatitom i moe mirno zaboraviti taj savjet. Moja je dunost brinuti
se za tebe.
- Ne slaem se da je to na bilo koji nain tvoja dunost. Osim toga dokazala sam da se
mogu sama brinuti o sebi.- prkosno je rekla.
- Ne, ne moe. Dokazala si da se moe vraki dobro brinuti za druge.
Prije nego mu se uspjela usprotiviti zaprijeio ju je novim pitanjem.
- Kako je dolo do toga da postane iscjeliteljica?
- Oh, Patrick, ne moe se mene nazvati ozbiljnom iscjeliteljicom. Znam poneto o tome
iz knjiga i od onih iscjelitelja koji su povremeno posjeivali nae imanje. Na posjed nije bio
toliko izoliran koliko ti misli. - odgovorila je nakon to se naglo namrgodio kad je spomenula
tolike strance u svojoj kui. - Samo, meni nije bilo doputeno druiti se s veinom njih. Otac
Benedict i Liam dosta puta pomagali su mi u tome i skrivali to pred djedom. Od stare Morg
dosta sam nauila o ljekovitim svojstvima trava i kako od njih napraviti lijek. Majstor Chao
nauio me puno o namjetanju kostiju i jo svata. Jedino se nisam okuala kao
vidovnjakinja, nemam dara za to.- zakljuila je Jane skromno.
- Za iscjeliteljicu ima vie nego dara. Ima neupitnu sklonost tome i neosporno veliko
znanje. Ne postoji bolja kombinacija.
Njegova pohvala neobino joj je godila. Promekoljila se i ipak priznala.
- Nisam sigurna da je ba tako.
- Dovraga, a zato?- nije skrivao svoje neslaganje.


Jane je brzo provjerila lijevo - desno i kad je vidjela da sveenika nema u blizini
povjerljivo je poela objanjavati. Priala je toliko tiho da se Patrick morao prignuti k njoj ne
bi li je uo.
- Morao bi znati da Crkva drukije gleda na to. Oni bolest tumae kao Boju kaznu i
osim molitve prema njima nema mjesta nikakvim drugim djelovanjima. Uenjaci, s druge
strane, tvrde da se mora lijeiti i tijelo, a ne samo dua. Koriste iskustva koja su narodi prije
nas skupljali stoljeima. Kau da je razlog za bolest neravnotea etiriju humora (tekuina).
Tako na primjer, ako sam dobro zapamtila, dovodei ponovno crnu ili utu u, krv ili sluz u
ravnoteu ispravit e se i sve ostale i doi e do ozdravljenja. Ili neto slino tome, nisam
posve sigurna. Samo jedanput sam uspjela proitati knjigu. Sad je za mene izgubljena. Ujak
ju je do sad sigurno spalio. Mrzi knjige.
Patrick je pomislio kako bi bilo primjerenije aliti za kuom i imanjem nego za jednom
knjigom, ali joj to nije rekao.
- Zanimljivo. to ti misli tko je u pravu?- zanimao se Patrick kako bi je naveo da nastavi
razgovarati.
Razmiljanja koja je imala bila su vrlo zanimljiva, a injenica da ih je htjela dijeliti s njim
pruala je priliku da je bolje upozna.
- Otkud bih ja to, jadna, mogla znati?- pobunila se Jane.
- Ne moe to znati, slaem se - priznao je - ali moje pitanje je glasilo: to ti misli o
svemu tome?
- Iskreno, nisam sigurna. Ne znam kako da ti to objasnim. Ja sam pobornik logike i s tim
u vezi mislim da su tijelo i dua, dok se nalazi u njemu, blisko povezani i da, ukoliko je jedno
od njih bolesno i drugo mora trpjeti nekakve posljedice zbog toga. S druge strane, smatram
da je na Bog dobar i milostiv.


- S tim se slaem. Ali kakve veze ima jedno s drugim?
- Znam da e ti zvuati smueno, ali ipak u pokuati objasniti kako ja to vidim. Uzmimo,
na primjer, Alecovu povredu. Misli li ti da bi Bog kad bi poelio kazniti Aleca u isto vrijeme
na isto mjesto doveo mene da mu pomognem? Mene kojoj je mnogo prije toga ukazao
milost poslavi mi majstora Chao da me podui kako u to uiniti? Oprosti, ali sklona sam
vjerovati da to nije bila kazna. Skup neobinih sluajnosti koje su se meusobno sretno
poklopile, to da. To vjerujem, isto kao to vjerujem da se nita na svijetu ne dogaa bez
nekog razloga. Eto, to mislim.- samozatajno je izustila na kraju.
- Dakle, eno ... Ti si pravo blago.- Patrick ju je zadivljeno gledao.
Jane je naravno zakljuila da joj se ruga i vrsto stisnula pesnice ispod stola.
- Morala bih otii do gospe Agnes, ako se slae. Predugo sam izbivala.- ustala je.
- Ne slaem se. Sjedni.
- Oh.- zateena njegovim odbijanjem odmah je posluala.
- Nisi jela.
Jane ga zapanjeno pogleda. Primijetio je? Nije joj to odgovaralo. Nije imala apetita, no
kako to nekom normalnom objasniti kad ni sama nije razumjela zato je odjednom postalo
tako.
- Maude mi kae da danima gotovo uope da ne jede, ne spava isto tako. Je li to
istina?
Kako je Jane od srama to ju je domaica tuila nastavila utke drati sputenu glavu
Patrick je to protumaio kao priznanje.
- Maude mi je rekla jo neto.- Rekao je Patrick i zastao ekajui bilo kakvu reakciju s
njezine strane. Nita. - Rekla mi je da si obeala mojoj majci da e se udati za
mene. Je li to tono?

Jane samo neznatno kimne. Patrick uzdahne. - Jane, umoran sam kao pas nije mi do
zaj..., do natezanja s tobom. Moe li mi jednostavno rei je li bilo tako ili nije?
- Nisam mogla odbiti njezinu molbu. Molim te pokuaj me razumjeti, to nita ne znai
sve dok me ti ne zamoli da se udam za tebe. Ne moramo to nikad napraviti. to se mene
tie ne treba mi mu.
- Obeala si. Hoe li odrati obeanje?
Patrick se nasloni rukom na stol i nagne k njoj. Znao je da ne igra poteno no bio je
odluan iskoristiti datu situaciju. Iznjedrivi od nje obeanje da se uda za njega majka mu je
otvorila put. Bio je to znak da se sloila s njim i nije bilo ni najmanje anse da propusti tako
sjajno posloenu priliku koja mu je naprosto pala u krilo. Napeto je ekao njezin odgovor.
- Ako budem morala.
Hvala nebesima, konano jedan dobar odgovor od nje. Nije je elio muiti vie no to
mora pa je odmah preao na bitno.
- Onda, Jane, hoe li se udati za mene?
- Nisi uo ni rijei od onoga to sam rekla!- optuila ga je sijevajui oima.
Bijesno je siktala- Vie bih voljela da se ne moram udati za nikoga. Nisi uope smio
postaviti to pitanje.- Na njezinu alost Patrick se nije ni najmanje osvrtao na njezine
prigovore.
- Dakle to smo rijeili.- Patrick zadovoljno kimne, okrene se i pretrai pogledom po
dvorani traei sveenikovo izdueno lice.
Spazio ga je u dnu dvorane kako maui rukama po zraku neto vrlo ivo raspravlja s
vojnicima.
- Oe Benedicte!- prodere se prema njemu.


Sveenik podigne glavu i hitro skoi na noge, poruivi vr s pivom ispred sebe. Jo
bre skupi rubove haljine i odskoi od stola kad je tekuina poela kliziti preko njegovog ruba
zatim se znatieljno zapilji kroz svjetlost svijea prema elu stola gdje je sjedio poglavar.
Pobojao se da je zbog neeg prozvan, iako mu nije bilo ni na kraj pameti to bi to moglo biti.
- Nisam ni jedanput prekoraio dogovor.- doviknuo je Patricku.
- Znam da niste, oe. Trebam jednu uslugu od vas ako biste bili ljubazni i dovukli se
ovamo?
- Naravno. Sve, kao to sam rekao.- glasno dovikne sveenik dok se neobinim elanom
ustro provlaio izmeu stolova i dok si udario dlanom o dlan stajao je pred poglavarom.
- to eli, sinko? - zadihano je upitao.
- Prvo elim uti kog ste bijesa radili sve ove dane, zato niste bolje pazili na nju? -
Pokae prstom na Jane. - Pogledajte je, doavola.
Sveenik proguta, to od njegove psovke a to od nelagode od pogleda na djevojino
mravo lice.
- Uglavnom sam se sakrivao pred njom da ne bih morao suvie toga objanjavati.-
iskreno prizna.- Kriv sam, ima pravo u svakom pogledu. Trebao sam vie misliti na nju.
- Ne morate se vie truditi, od sad je to moja briga i tako dolazimo do drugog razloga
zbog kojeg sam vas pozvao. elim da nas vjenate, prije nego mi se ena onesvijesti.
- Za ime Boje, ne misli to valjda ozbiljno?
Jane ga je tako zgranuto pogledala da joj se Patrick nesvjesno osmjehnuo i potvrdio.
Uhvatio je njezinu ruku i ovla je poljubio da bi je zatim bezobrazno zadrao u svojoj. Sjetio
se kako su joj ruke bile uljevite kad je tek bila dola. Primijetio je to odmah im je prvi put
uhvatio za ruku, a ona je hitro istrgnula. Bilo je oito da se nije sramila napornog rada kao

to se pred njim zasramila grubosti svojih dlanova. Nagnuo je glavu prema njoj i veselo
apnuo.
- Brzo i glatko! Tako ti rjeava stvari, koliko me pamenje slui. Da, ljubavi ba tako
emo napraviti. Brzo i glatko.-
- Pristaje li ona? Zna da mora pristati, mladiu?- zabrinuto zapita sveenik.
Patrick kimne i sveenik odahne.- U tom sluaju samo reci kad i bit e mi ast vjenati
vas.
- Sad.- mirno ga obavijesti Patrick.
- Sad?!- snebivajui se ponovi sveenik.
Patrick znaajno kimne i otac Benedict shvati da se poglavar ne ali.
- Do...dobro onda.- neobino brzo se sabrao - Dakle, odmah. Mislim da bi onda, za
poetak, bilo poeljno da vas dvoje mladenaca ustanete.
Patrick je mirno ispunio sveenikovu odredbu. Jane se zavrtjelo u glavi i noge su joj
odbijale poslunost. Tresle su se poput lista na vodi tako da je jedva stajala. Da je Patrick
nije pridravao za cijelo vrijeme obreda bila je sigurna kako bi se odmah na poetku
skljokala u loite velikog kamina ispred kojega su njih dvoje stajali. Kad je nasmijeeni otac
Benedict upitao uzima li Patricka za mua ona je bespomono gledala u njegov mravi vrat.
Da je imala samo malo vie snage, kao to je taj as imala elje, zadavila bi ga vlastitim
rukama. On je bio kriv za sve ovo, optuivala ga je u sebi, redajui sve razloge kojih se
mogla sjetiti, a zbog kojih se ona sada udavala. Sveeniku se uinilo da predugo eka njezin
odgovor. Osmjeh mu je nestao s lica dok joj je zabrinuto ponovio pitanje, a kad je uo
njezino tiho - Uzimam.- ponovo je obasjao njegovo lice. Ostatak je Jane protekao kao kroz
maglu. Bez ikakvog protesta dopustila je da joj Patrick natakne prsten i dok je njezin sluh
mutno hvatao sveenikov glas koji je nejasno uborio bez ikakvih osjeala zurila je u crveni

rubin na svom prstu. Njegov krvavi sjaj bio je svjedok nametnute joj stvarnosti. Tlo joj se
opasno zaljulja pod nogama. Bila je udana. Na sreu njezin je novopeeni mu bio potpuno
smiren i primijetio njezinu nesigurnost. Prihvatio ju je oko struka i sigurno usidrio pored sebe.
Nije je isputao do kraja obreda. Vrlo brzo sve je bilo gotovo. U roku od pola sata bili su
vjenani. Velikom dvoranom prolamale su se estitke, zdravice, zadirkivanja praeni
klicanjem i salvama smijeha na one koje su iskljuivo ile na raun mladoenje. Moralo mu
se priznati da je stoiki podnosio dobrohotne komentare svojih ve manje vie pijanih
podanika. Za razliku od njega Jane jedva da je bila svjesna klicanja u dvorani i zdravica
koje su uslijedile.
Patrick je postavio svoju suprugu pored sebe i pozvao vojnike da pristupe i da
prisegnu na vjernost svojoj novoj gospodarici.
Michael se prvi progurao i naklonio ispred Jane.
- Va suprug je od silne sree zaboravio da smo se mi ve zakleli da emo vas tititi i
braniti, ako treba i svojim ivotima. Razumljivo je to, toliko je oaran vama da je siromah
poeo zaboravljati.- lanom suutnou okrenuo se prema drugovima koji su se grohotom
smijali.
- S obzirom da se prvi puta eni, velikoduno emo prijei preko te njegove nove mane i
oprostiti mu.
Jane se isto nasmijala kad je vidjela smrknut pogled koji je Patrick dobacio svom
prijatelju. Michael se spustio na koljeno pred Jane i vrh maa spustio na kameni pod ispred
nje.
- alu na stranu, gospodarice. Kao to sam rekao prvi put kad sam vam se poklonio,
tako u rei i sada i ponoviti koliko god puta bude trebalo, a znait e uvijek isto. Ja i moj
ma sluit emo vam dok god ga ja budem mogao drati u ruci.


Vratio je ma u korice i priao joj te joj poljubio ruku prije nego je stao pred nju i
njezinog mua.
- Hvala ti Michael. Nadam se da ja nikada neu biti razlogom radi kojeg bi tvoja ruka
ispustila tvoj ma.
- Dati ivot za svoju gospodaricu je vie nego ast za svakog ratnika, gospo. To je
uzviena smrt.
Ratnici iza njega potvrdili su slono kimajui na njegovu tvrdnju. Jane ih je sumnjiavo
odmjerila prije nego je odgovorila.
- Nisam to do sada ula i ne bih znala suditi o tome. Po mom miljenju, smrt je smrt i
kakva god bila bolje je odgoditi je to dalje.
Stresla se od same pomisli da jo netko umre zbog nje.
Patrick je zakljuio kako su ratnici pogodili upravo njezinu najslabiju toku i odluio
prekinuti razgovor koji bi Jane odvukao jo dublje u njezino uvjerenje kako donosi zlu sreu.
Gipko ju je podigao na ruke i krenuo s njom put izlaza. Zatekao ju je nespremnu. Nije se
stigla poteno ni pobuniti, a ve je bila u njegovom naruju i uz glasno klicanje prisutnih na
njezino zgraanje iznosio ju iz dvorane. Svi njezini protesti bili su s njegove strane
jednostavno zanemareni.
Kamene kocke promicale su joj pred oima munjevitom brzinom dok ju je nosio uz
stepenice. Ponovo joj se zavrtjelo pred oima i ruke joj instinktivno dograbe prvo to su
stigle, Patrickovu koulju. Preli su preko otvorene galerije praeni glasnim odobravanjem i
na ope veselje nekoliko glasnih prigodnih praktinih savjeta poglavaru nekolicine veseljaka
iz dvorane. Kako je njihovo dobacivanje Jane bilo krajnje sramotno, a poloaj u kojem se
ona nalazila jo vie panino je zagnjurila lice ispod Patrickove brade. Patrick se teatralno
nakloni sa svojom enom u rukama i ispraen smijehom nastavi prema njezinoj sobi. Nije je

isputao iz ruku nego nogom tresne po vratima koja se pod silinom udarca strelovito otvore
udarivi od zid. Nije se potrudio zatvoriti ih i Jane pomisli s olakanjem da e otii im je
spusti. No, nakon to ju je njeno spustio na stolac pored kamina Patrick nije pokazivao
namjeru napustiti je. Jane je zabezeknuto gledala kako privlai drvenu krinju za odjeu koja
je stajala ispred kreveta i pitala se to kani s njom. Ne eli valjda gledati njezine haljine? Ili
je, ne daj Boe, odluio posluati one besramne savjete od maloprije? Ona ih ba i nije
razumjela no neki su spominjali njezinu odjeu, u to je bila sigurna. Uskoro se uvjerila da mu
nita od toga nije namjera. Privukao je krinju i sjeo na nju ispred zateene Jane. U nelagodi
spustila je ruke u krilo i na njezino olakanje uz buku koja je kroz irom otvorena vrata
dopirala iz dvorane uleti i Maude. Bog je blagoslovio, u pravi as, odahne Jane i srdano joj
se osmjehne. Onda se stvarno zbunila. Maude je u rukama drala pladanj pun hrane. Jane
se dvoumila bi li joj rekla da nije gladna ili da je veerala dolje no bojala se da je ne uvrijedi.
ena se potrudila donijeti joj veeru u sobu i nije zasluila od nje da to ni malo ne cijeni.
Patrick je rijeio stvar uzimajui pladanj iz njezinih ruku. Kimnuo joj je. Maude se mogla
zakleti da je ovo to je njezin poglavar radio bio odgovor na njezino pitanje. Mislite li neto
poduzeti u vezi s tim, gospodaru, zanimalo ju je nakon iscrpnog izvjetaja, koji mu je
predala, o mladoj gospodarici i strepnjama koje su je oblijetale u vezi s njom
Odloio je pladanj na krinju, otiao do vrata i pridravao ih rukom kad je kimnuo
domaici. Otpustio je Maude koja se bez rijei nakloni i izae a Patrick za njom zatvori vrata.
Jane je s grem u grlu pratila kako postavlja drveni zasun preko njih. Zasun kljocajui
uskoi u eljezne okvire. Bili su zakljuani! Samo to je Patrick bio s krive strane vrata s
grozom je pomislila Jane. On nee otii! Moj Boe, to sad? Do sad je bila zarobljena u
dvorcu i kao da njemu to nije bilo dovoljno sad ju je doslovno zatoio u sobu.

Patrick se vratio i sjeo ispred nje. Uzeo je pladanj i stavio ga na njezino krilo. Nije se
obazirao na njezin panini izraz kad je shvatila da je to sve napravio zbog nje. Nervozno
grizui donju usnu baci jo jedan uplaeni pogled prema zakraunatim vratima i kratko
uzdahne. Nije bilo anse za bijeg. Kako mu ne bi pokazala svoj strah odlui da je napad
najbolja obrana i uspravi se pred njim.
- Ovo nee ii, Patrick. Iskoristio si moju slabost prema tvojoj majci i namamio me u
brak. Podsjetit u te na tvoje vlastito obeanje kako e biti ako se to dogodi. Obeao si da
emo zajedno donositi odluke, a maloprije si me kao najzadnji divljak pograbio i bez pitanja
odnio s pira. Mog, svadbenog pira, ako se to tako moe nazvati.- ljutito ga je podsjetila.
- Radi se o tvojoj zatiti, to je moje podruje. Tako smo se dogovorili.- zaueno ju je
pogledao.
- Nisam toliko glupa da to povjerujem. Od koga bi mi zaboga, u onoj dvorani prijetila
opasnost?- nervozno je pitala.
- Od tvoje vlastite gluposti. Mora se odmoriti. Kad ti odbija misliti na svoje zdravlje,
moram ja. Mu sam ti i moja je dunost brinuti se za tebe. Sad emo lijepo ljubavi u miru
veerati, a onda ide u krevet.
- Nisam gladna.- pobunila se Jane.
- Jest' e. Makar te ja morao hraniti.- odluno je rekao njezin mu i ponudio je mesom.
Jane ga je tako zgroeno pogledala da se nije usudio nasmijati jer je sigurno da bi to
zaalio. U svojoj aavoj glavi ona bi to zacijelo protumaila kao da joj se ruga i uiva u
njezinoj muci. estitao je samom sebi to se uspio suzdrati i nastavio ozbiljno.
- S obzirom na tvoje sadanje stanje nau prvu branu no provest emo spavajui.
Savjetujem ti da prije toga napuni eludac. Vjeruj mi iz iskustva znam da se slabo spava
kad si gladan a ne elim da mi se cijelu no prevre u krevetu.


- Ti namjerava spavati ovdje? U mom krevetu?- panino je upitala Jane.
- Zato te to udi, mu sam ti? Gdje bih trebao spavati ako ne sa svojom enom?
- Ne spavam ba dobro u zadnje vrijeme, Patrick. Bojim se da se zbog mene ni ti nee
naspavati. Stvarno se puno prevrem po krevetu. Najbolje bi bilo kad bi ti spavao negdje
drugdje.- brzo je izgovorila sve prigovore kojih se tog trenutka mogla dosjetiti i sve u nadi ne
bi li ga uvjerila da promijeni odluku.
- Jane, ne treba me se bojati.- blago ju je smirivao.
- Ne bojim se ja tebe, samo ...
- Strahuje da u skoiti na tebe i silovati te.- neuvijeno je zavrio Patrick i vidio na
njezinom licu da je pogodio.
Gotovo ga je isti tren naljutila time to mu toliko malo vjeruje kad misli da bi on to doista
napravio,
- Ne mora sad misliti o tome. Koliko god ja to elio neu te uzeti prije nego se oboje
dobro ne odmorimo. elim da i ti mene eli. Sama e traiti da to napravim. -
samouvjereno je rekao na to ga je njegova ena poastila smijekom koji je jasno govorio
kako se to nee dogoditi. Ipak, odluila je vjerovati da e odrati rije.
- Toliko sam umoran da mi noas nee smetati ak ni ako hre dok spava.- nastavio
je Patrick sigurno.
- Ja ne hrem.- prosvjedovala je Jane.
- Kako bi ti to znala? Moe li netko to potvrditi?- promuklo je upitao.
Jane je poeljela odbrusiti mu u lice kako se njega to ne tie, ali je vidjela kako su mu
se napeli miii ispod koulje dok je napeto ekao njezin odgovor i zakljuila da je mudrije
ne izazivati ga. Ali, ona sad nije eljela biti mudra, bila je ljuta zbog njegove sumnje i nije to
mogla zanemariti, a da mu ne pokae.


- Kako se usuuje sumnjati u moju ast! Ja sam potena djevojka, nisam tamo neka
djevojura koja bi spavala s nekim bez branog blagoslova.
Njezin je mu zadovoljno kimnuo, nije ni sumnjao da je drukije no svejedno mu je
godilo kad je ona to potvrdila.
- Zbilja, Patrick! sad se ve ljutila Jane.- Da bih hrkala morala bih spavati, zar ne
misli? A, ne mogu.
- Noas e spavati.- smijuljio se Patrick.
- Oh, kako si ti bahat. Misli da mi takve stvari moe jednostavno narediti? Sjedni
Jane! Jedi, Jane! Spavaj, Jane! Ne mogu, kako ne razumije?- Bespomono je rairila ruke
pokazujui nemo.
Patrick se samo nasmijeio prigovorima svoje ene. Kad je malo kasnije bacio pogled
na nju u krevetu poalio je svoje brzopleto obeanje. Uzdahnuo je i ostavio dugu koulju na
sebi a zatim legao pored nje.
****
Smijeio se i idue jutro gledajui je kako spava glavom oslonjenom na njegovoj
nadlaktici. Duga pletenica pruila se preko bijele spavaice otkrivajui vitki vrat. Samo se
promekoljila kad je njeno izvukao svoju ruku i udobnije namjestila glavu na jastuk. Otac
Benedict joj je nadjenuo zbilja odgovarajui nadimak, pomislio je. Kad se prole noi, nakon
to ju je prisilio veerati s njim konano ispruio pored nje u krevetu i privukao je k sebi srce
joj je preplaeno lupalo ba kao u grlice. Trebalo je dosta vremena i isto toliko strpljenja s
njegove strane dok nisu prebrodili njezin sram, strah i stidljivost. Nakon to je odspavao
nekoliko sati postalo mu je sve samo ne lako drati je cijelu no posve nevino u zagrljaju dok

je njegovo tijelo reagiralo na svaki njezin dodir i vapilo za olakanjem. Nekoliko je puta bio u
takvom iskuenju da poalje sve do avola i da je strastveno uzme da se stiui zube
morao podsjeati kako se zarekao da je nee taknuti dok se ne oporavi pa makar umro od
muke. Potrajalo je dok se nije opustila i kad se ve pomirio s injenicom da je istina da ne
moe zaspati uo je njezino tiho jednomjerno disanje. Obuzet ponosom to je on zasluan
za to da se osjeala toliko oputeno i sigurno uz njega utonuo je u san. Prisjetio se kako se
u nekoliko navrata nemirno bacakala, jeala i budila sva u suzama i oblivena znojem. Svaki
bi je puta njeno ljuljao dok se ne bi opustila i nastavila spavati. Nije ni udo da nije eljela
spavati uz takve none more kakve je oito imala od kad se vratila. Zahvaljujui njezinom
nemirnom snu on je bio taj koji je doekao jutro neispavan. Tiho se odjenuo, spustio
poljubac na njezinu kosu i to je tie mogao zatvorio vrata za sobom dok je u cik zore
naputao njihovu odaju.
Na kraju hodnika naletio je na Michaela koji je oito odluio spavati na otvorenom
hodniku nedaleko njihove sobe. Skoio je na noge im je uo poglavara kako mu prilazi i
nacerio se od uha do uha kad ga je ugledao. Patrick nije bio naivan da ne bi znao smisao
tog osmjeha i svih onih koji e tog dana uslijediti praeni zadirkivanjem. To je bilo neto to
e danas morati izdrati, pomislio je s kiselim izrazom na licu, to se mora, mora se. Previe
se druim s ocem Benedictom, pomislio je i odmahnuo glavom te nastavio hodnikom
ignorirajui Michaela. Izbivao je tri dana, ekalo ga je mnogo posla. Prije nego ga zaspu
svakodnevnim problemima na imanju odluio se okupati, obii Aleca i neto pojesti. Kako je
uvijek svoje odluke provodio u djelo tako je i sad krenuo odraditi ih redom kojim je odredio.
No, nije bilo sueno. Jedan pogled na shrvanu Maude koja je ila prema njemu bio je
dovoljan da bude siguran kako je neto polo po zlu. Kad mu je prila po njezinom je licu
znao i to. Ukoio se. Michael se prestao smjekati. Ukipio se pored Patricka.

- Gospa Agnes, poglavaru.- jecala je ena.- Umrla je. Otac Benedict ispratio je njezinu
duu u raj.
Oba mukarca vrsto stisnue zube. Patrick kimne. Michael se okrene prema zidu i
pljesne dlanovima po kamenu da je sve odzvonilo mrtvom tiinom koja je vladala dvorcem.
Nastavio je estoko udarati rukom o tvrdi zid dok se drugom odupirao o njega. Imao je
potrebu razbiti cijeli prokleti kameni zid. Nije osjeao bol od udaranja u zid, duh mu je bio
ispunjen neizmjernim gubitkom. Nakon jo nekoliko snanih udaraca naslonio je elo na
hladni kamen i ostao tako neko vrijeme a onda se okrenuo prema Patricku. Na njegovom
okamenjenom licu poskakivao je mii iznad vrsto stisnute eljusti. Ono to je dodatno
zateklo Michaela bila je injenica da je Patrick drao u naruju odanu domaicu koja se
doslovno trzala jecajui. Patrick, za kojeg je pouzdano znao da nije u stanju pokazati
osjeaje a kamo li tjeiti nekog drugog? Mora da je i njega preteko pogodila majina smrt,
mislio je Michael i usprkos svojih dvadeset sedam godina osjeao se kao da je upravo
postao siroe. Bilo je to glupo, no gledajui u Patricka znao je da se i on osjea isto. Cijeli se
ivot potajice divio svom prijatelju na njegovoj smirenosti, na sposobnosti kojom je uspijevao
drati na uzdi i svoje osjeaje i zadrati kontrolu nad svojim reakcijama. Tako je bilo i sad.
Poznavajui ga dovoljno znao je, jednostavno je znao, koliko Patricka razdire bol iznutra i
koliko je njegova alost. Po tko zna koji put Michael se iskreno divio njegovoj snazi
samokontrole. Za razliku od njega, on sam, nije bio ni blizu tih mogunosti. Vidio je kako je
Patrick njeno odmaknuo od sebe uplakanu enu i ekao dok je ona brisala rukavom krupne
suze.
- Boja volja je to, Maude.
- Je gospodaru, pravo velite, Boja volja. Kako u sad to rei mladoj gospodarici?-
jecala je ena. - Sveta Bogorodice? Posve neopravdano za bolest moje dobre gospe ta je

djevojka krivila sebe i to samo zato to je tu, bojim se i misliti koliko e se okrivljavati za
njezinu smrt.
- Maude, pobrini se da ene pripreme pokojnicu kako prilii, ostalo nije tvoja briga.
Bdijenje e biti u kapelici, to to nema prozora nee smetati. Moja je dunost rei tu vijest
mojoj eni. Ne dirajte je dok sama ne ustane, onda me zovite, - naredio je.
Maude je kimnula.
- Michael, ti i ja pobrinut emo se za pokop, ali najprije idemo do majke. Tu je i Alec,
moramo i njega obii.
Patrick je vladao situacijom i u sve to se ticalo majke ukljuio je i Michaela, a kad se
sjetio i Aleca Michael osjeti bratsku privrenost kao da su zaista prava obitelj. Michael
ganuto kimne, nikad se u ivotu nije osjeao bliim Patricku. To jest bila njegova obitelj.
****
Jane hitro ustane i popravi pokriva na krevetu kada je njezin mu polako otvorio vrata
njezine sobe. U nedoumici je stajala pored uredno sloene postelje.
Patrick joj polako prie.- Dobro jutro.
Skamenila se kad ugleda njegovo ukoeno lice. Nije pitala, znala je to je. Noge joj
ponu poputati. Nesigurnom rukom napipa krevet iza sebe i spusti se na njega. Patrick
prie i sjedne pored nje. Staklastim oima Jane ga pogleda. Bio je u istoj odjei. Kosa mu
je bila uredno vezana na zatiljku. Nije bio ni priblino slian onom divljem ovjeku koji se
vratio iz rata, koji je donio ranjenog Aleca, koji je krio od nje istinu i vikao na nju. ovjeku koji
je takorekui natjerao i za kojeg je sad bila udana. Nije nalikovao ni onom njenom divu koji
je sino silio da jede, koji ju je cijelu no drao u naruju, koji je bio uz nju i rastjerao njezine

none more. ovjek koji je sjedio pored nje izgledao je usamljen kao i ona sama, trebao je
nekoga da ga voli, da mu prui njenost i uzvrati brigom i sigurnou kakvu je on dijelio na
sve oko sebe. Jane osjeti studen oko srca. Ona nije bila ta koja mu to moe dati, koliko god
bi eljela. Ona donosi smrt i najvie to mu moe dati je da se dri podalje od njega. U
protivnom e brzo zavriti kao i njegova majka. Sirota gospa Agnes bila bi iva da se ona
nije vratila, uvjeravala se Jane. Nitko u ovom dvorcu nije htio uti istinu, a toliko im je puta
pokuala rei, mislila je s tugom lomei prste u krilu.
Patrick kao da se prenuo iz misli. Uhvati je za ruku i poljubi joj prste. Jane istrgne ruku iz
njegove.
- Mogu li do nje? Moramo je urediti.- bezizraajno upita.
- ene je ve pripremaju, samo bi smetala.- dobila je njegov odgovor.- Moe okititi
kapelicu cvijeem, ako eli. Uskoro e ga donijeti. Do tad ide neto pojesti.
Jane otvori usta da se pobuni, no Patrick joj ne prui priliku.
- Napravit e kako sam rekao.
Uhvatio ju je za lakat i prisilio da ustane. Isto tako njegova je ruka poivala na njoj sve
dok nije sjela za stol do kojeg ju je doveo poput marionete kojom je on upravljao. Napravila
je kako je rekao. Automatski je stavljala u usta hranu s pladnja koji je Patrick gurnuo pred
nju. vakala je i gutala zalogaj za zalogajom premda nije osjeala ukus hrane. Da ju je netko
pitao to je pojela ne bi mu znala rei. Njezino je blijedo lice postala bezizraajna maska.
Stakleni pogled ukoenih zelenih oiju bio je lien suza koje nikako nisu htjele krenuti na
svjetlo dana. Jane nije osjeala nita. Dua joj je bila prazna, a um se pod golemim teretom
krivnje linijom manjeg otpora povukao i pritajio. U tom trenutku bilo je dobro ne moi misliti
nita, ne osjeati nita, izbrisati bol, alost i nemo pred neim tako sigurno konanim kao
smrt koja ju je pratila u stopu i ne muiti se. Bilo je to u svakom sluaju za nju lake. Jane

nije bila svjesna toga. Nije nita osjeala, osim ogromne hladnoe iako u dvorani nije bilo
hladnije nego inae. Potitenih lica sluge su hodale oko njih. Dolazili su Patricku, postavljali
pitanja i nakon to bi dobili odredbe isto tako tiho odlazili. Kao netko tko se naglo prene iz
sna Jane podigne glavu i pogleda oko sebe. Velika dvorana uini joj se sablasno tiha i
prazna. ak ni dva velika Patrickova psa nisu meusobno reala kao inae. Izvaljeni pored
velikog kamina spustili su glave na pod i s podozrenjem pratili dogaanja u dvorani. Vrata
su bila otvorena i mogli su slobodno izai no njih kao da to nije zanimalo. Psi iznenada
naulie dugake ui i odmah potom podigie glave. Muki koraci odjeknu predvorjem i
Stephen se pojavi na vratima. Tekim koracima prie, nakloni glavom poglavaru i sjedne
pored Jane. Proisti grlo i ree.
- Tako je moralo biti.
Patrick kimne.
- Svi emo mi za njom, prije ili kasnije.- Stephen se okrene prema Jane.- Sad ste vi
jedina gospodarica, gospo. Dozvolite jednom starcu, kao to sam ja, da vam zahvali to ste
usreili posljednje dane te dobre due. Otila je sretna i smirena zahvaljujui vama i nikada
vam neu moi izrei svoju zahvalnost zbog toga. Bila je draga i dobra, brina i topla ba
kao to ste i vi. Uvijek je brinula o svima i na kraju se pobrinula svom klanu ostaviti dostojnu
nasljednicu. Siguran sam da moete biti ponosni na to to je vas odabrala da bdijete nad
njezinim klanom. Isto kao to sam siguran da ete vi ispuniti njezina oekivanja.
Jane je samo zurila u njega. Kako je sve dalje govorio tako joj je svaka njegova rije
padala sve tee i misli joj se pokrenu. Stephen je bio u pravu. Ramena joj se objese pod
teretom dunosti koje je postala svjesna, a koja joj je ponovo natovarena na lea. Gotovo je
u posljednje vrijeme zaboravila kako je taj teret bilo teko nositi na njezinom vlastitom
imanju. Osjetila je kako joj nedostaje zraka. Dodue sad je sve bilo drugaije. Nije bilo djeda,

ni ujaka. Nije bilo svakodnevnog nasilja i prijetnji. Ovdje je imala Patricka. Sledila se. Patrick!
Bio je dobar prema njoj i zato je i on bio u opasnosti. Na njoj je da ga zatiti. Za njegovo
dobro mora otii odavde i to to prije. Prije nego i on zavri kao rtva njezinog prokletstva.
Ne bi to mogla podnijeti. im isprate gospu Agnes na vjeni poinak ona i otac Benedict
odlaze, najodlunije je donijela odluku. Osjetila je kako je netko uhvatio za ruku i podigne
glavu. Bio je to Patrick, koji ju je ispitivaki promatrao. On i Stephen su do tada neto priali
no ona, onako zadubljena u mislima, nije ula ni rijei od njihovog razgovora.
- Pitao sam eli li sad sa Stephenom otii do kapelice?- ponovio je Patrick svoje
pitanje.
Onako naglo trgnuta iz tekih misli naas je samo zurila u njega a onda do nje dopre
znaenje njegovog pitanja. Kimnula je. Patrick pogleda preko njezine glave.
- David je upravo ujahao u dvorite.- Obavijest je stigla iza nje.
Jane se hitro okrene. Michael je stajao iza njezinih lea. Kad je taj doao, nije ga ula?
Patrick ustane i upitno ga pogleda.- Meghan? - Michael samo lagano odmahne
Patrick se namrti.- Oito se moja sestra jo nije dovoljno oporavila da bi je poveo.-
zakljui.
- Ne razumijem se u te stvari, no ako mene pita ini se da to kod nje predugo traje.-
zabrinuto nadovee Michael.
- Nekim je enama potrebno due da se oporave od poroda od drugih. Pogotovo ako je
ena uska, a dijete krupno.- Jane utjeno stisne Patrickovu ruku.
Odvratio joj je laganim stiskom i Jane shvati da mu je godila njezina utjeha.
- Sve je to ve trebalo ostati iza nje. Kvragu, nita mi se to ne svia.- eksplodiralo je iz
Michela.
- Zavei Michael.- Patrick ga prijekorno pogleda i migne prema Jane.


Michael pogleda ukoeno lice svoje gospodarice i prokune svoju nepromiljenost. Lice
joj je bilo pepeljasto sivo. Gdje mu je dovraga bila pamet pred njom iznositi zle slutnje koje
obilaze njega kad se ona jedva nosila i sa svojima. Patrick ustane i povede Jane, a njih
dvojica odmah krenu za njima. Pratio ih je samo zvuk njihovih koraka sve dok nisu izali u
dvorite. Okruena njihovim ratnicima na dvoritu ih doeka utljiva skupina mukaraca u
kiltovima drukije boje od MacLeanovih. Iz sredine se izdvoji pristao miiavi ratnik i
prijateljski se pozdravi s Patrickom i Michaelom. Kimne Stephenu, pogleda Jane, a onda
podigne pogled prema, za polovicu glave viem, Patricku. Sad sam uo. Bila je to izuzetna
ena.
Patrick kimne. Predstavi mu svoju enu i ovjek se sa zanimanjem zagleda u nju.
- Mogu li tvojoj eni prenijeti poruku od tvoje sestre?- s uvaavanjem upita David
McKerrell. Patrick kimne.
- Moja ena zaduila me da vam prenesem njezinu zahvalnost za sve to ste uradili za
njezinu majku i brata i cijeli klan. Poruila je jo da je neizmjerno sretna to je uz posmrtnu
postelju njezine majke stajala bar jedna njezina ker. U alosti za majkom raduje se da e
ako je Bog poivi, kako je rekla, im prizdravi doi k vama i sama vam zahvaliti. Jo je rekla
da i kad ne bi bila va veliki dunik jedva eka da vas ponovo upozna.
- Ako joj elite dobro neete dopustiti da mi se priblii.- razgovijetno mu uzvrati Jane.
Smeokosa Davidova glava se ponosno uspravi, a zatim ukoeno kimne prema Jane.
Dobroduni izraz lica zamjeni mu hladna krutost. Okrenuo se i hladno pogledao Patricka, no
Jane ni ne trepne. I ona se okrenula prema Patricku i fatalistikim glasom ponovi.
- Ne elim tvoju sestru ni njezinog sina u svojoj blizini.
Patrick kimne. Lice joj se izobliilo i trojica mukaraca zurila su u nju kao da je
opsjednuta.

Stephen se brzo snaao i uhvati je za lakat.
- Mislim da u kapelici trebaju vau nazonost, gospo. Uskoro e iznijeti pokojnicu,
vjerujem da ete vi odluiti koje cvijee kuda staviti.
Jane se odmah pokrenula. - Plavo. Gospa Agnes oboava one plave zvonie.
Grozniavo ga je uhvatila za rukav.- Stephen jesu li donijeli zvonie?
- Nego to, nego su ih donijeli. Kako bi prolo bez njih? Ne brinite.- Stephen je utjeno
potae po ruci.
Uhvatio ju je za lakat i okrenuo prema poglavarima Jane ga zbunjeno pogleda. to sad
hoe, pa zar ne vidi koliko se njoj uri? Stephen se nakloni i ona shvati da mora uiniti isto.
Za Boga miloga kako se mogla okrenuti i otii, bez dunog potovanja prema onoj dvojici
koji joj odvratie naklonom glave.
Dok se Stephen udaljavao s njegovom enom Patrick se obrati sestrinom muu.
- Ne zamjeri joj, nije sva svoja u posljednje vrijeme. Previe toga joj se naredalo u
kratkom vremenu.
David kimne i otvoreno ga pogleda.
- Bez uvrede, izgleda rastreseno.- neuvijeno ree.- To se mene ne tie. Rei u ti samo
da mi ne pada na napamet rastuiti Meghan takvim odgovorom tvoje ene. Iskreno, da nije
pokopa tvoje majke odmah bih se okrenuo i otiao.- uvrijeeno zavri poglavar.
Koliko god bio uvrijeen David je previe potovao majku svoje ene da bi dopustio da
ga njegov povrijeeni ponos sprijei u njezinom posljednjem ispraaju.
- Neu te uvjeravati da nisi u pravu i cijenim tvoju odanost i prema mojoj sestri i prema
naoj majci. Dopusti da ti ukratko iznesem kako stoje stvari s Jane pa onda odlui.
Nakon kratkog razmiljanja David kimne i prekrii ruke.- Sluam.
- Nema u njoj zrna zloe, uvjerit e se sam.


Patrick takoer prekrii ruke na prsima i pogleda mimo njega. Gledao je u prazno dok je
njegov ogor usmjerio svu panju na ono to mu ovaj ima za rei.
-.Moja ena prola je pakao u zadnjih nekoliko mjeseci. Ukratko, Davide, moda e mi
trebati tvoja pomo. Nije ni mjesto ni vrijeme za razgovor, ega si svjestan kao i ja, no
vrijeme mi istie. Zato u iskoristiti to to si tu. Prema mojoj procijeni uskoro e mi pred
vratima stajati pola naih klanova, a vrlo vjerojatno i vojska odreenog Engleza. Svi e oni
imati isti zahtjev. Jane.
- Pitao sam se zato si je tako hitno oenio? Pravovaljano ste vjenani i time je stvar
rijeena. ena pripada muu. Ne vidim tu nikakav problem zbog kojeg bi netko imao pravo
prigovarati.
- Bojim se da me nisi razumio. Ne radi se o ulaganju prigovora. Svaki od njih eli Jane u
svojoj vlasti. Nek sam proklet ako to ikome dopustim. Nitko nee moju enu izvesti iz moje
kue dok sam ja iv.
- Jasna stvar. Ne preostaje ti drugo nego rat. I sam bih tako postupio. Zato, dovraga
svi oni ele tvoju enu?
- Stvari stoje ovako...
Patrick mu u kratkim crtama ispria o sukobu s Melvillovim i Orrockovim klanom. S
njima se moe sam nositi, no sad su im, kako to ve biva, podrku protiv njega dali njima
prijateljski klanovi od kojih su traili pomo, a to je ve previe i za njegovu vojsku. Sad je i
on prisiljen traiti pomo svojih saveznika a to e u konanici izrasti u nepotreban
meusoban sukob velikih razmjera koji bi i te kako za sve strane bilo korisno izbjei. Volio bi
da do njega ne doe no nema namjeru popustiti njihovom zahtjevu. Ispriao mu je ukratko
povijest Janeina ivota i skoranjih dogaanja vezanih za nju.


- Uvia li sad zato je onako reagirala? Ne kaem da je to dobro, no u toj svojoj
opsesiji ona najvie pati. Nametnula si je uvjerenje da je ona odgovorna za sve te smrti i da
titi one koje voli tako da se sklanja od njih. Ne bi me zaudilo da pokua pobjei. U tome je
prokleto dobra.
- Da, prilino zajebana situacija, moram priznati, - sloio se David.- Potrudit u se
osigurati nam podrku kod meni susjednih klanova. Mislim da sad ve mogu sa sigurnou
rei za nekoliko njih da e pristati uz nas. U najgorem sluaju moe raunati na mene,
roae.
- Nisam ni sumnjao u tebe, Davide. Dunik sam ti.- David odmahne.
- Obitelj se mora ispomagati. Nikad se ne zna kad ti meni moe zatrebati.
Patrick kimne i prui mu ruku. David je prihvati. vrsto stegnue jedan drugoga za
podlaktice.
****
Pokop je uz mnogo suza brzo zavrio. Proao je mirno i dostojanstveno kako i dolikuje.
Jane je dugo nakon to su svi napustili malo groblje ukoeno stajala i zurila u cvijee na vrhu
groba. Hladnoa koju je osjetila kad je poela odjekivati baena zemlja na drveni lijes u
nikako je nije naputala. Stajala je ukoeno kao da se ne moe pomaknuti s mjesta. Njezin
je mu strpljivo stajao iza nje. ekao je. Jane oito nije bila spremna oprostiti se i otii.
Njegova majka je mrtva, ali ivot ide dalje, bila je nepobitna injenica. Od njih dvoje se
oekivalo da se pojave u dvorani i nastave s svakodnevnim ivotom kao da je to
najnormalnija stvar u ivotu. Znao je da nikome od njih to nee biti lako, no najvie ga je
brinula Jane. Ona se jednostavno nije dobro nosila sa alou. Posljednjih mjeseci okretala

se s ljubavlju i povjerenjem prema njegovoj majci kao to suncokret okree svoju glavu za
sunevom svjetlosti. Nije ju elio pourivati, ekao je dok sama ne bude spremna otii.
Pogled mu zapne na zalazeem suncu. Izgleda nita od toga, zakljuio je. Na kraju je ipak
morao sam odvesti svoju enu prije nego se potpuno smrai jer se ona nije pokrenula.
Isto tako nije nita ni pojela za stolom i Patrick naredi Maude da je otprati u njezinu
sobu. Nadao se da e se isplakati prije nego joj se pridrui. Ni to se nije dogodilo. U sitne
sate uao je u sobu. Hladna i ukoena skvrila se ispod pokrivaa a od suza ni traga. Opet.
S dubokim uzdahom legao je u koulji pored svoje ene i prigrlio je.


Poglavlje 14.
Zora je svanula prije nego je stvarno usnuo, nezadovoljno je mrmljao Patrick
namjetajui pled na sebe. Utjeha mu je bila to je bar Jane spavala. Tiho je izaao i
zatvorio vrata. Doekao ga je novi dan i stari problemi za ije je rjeavanje jo previe toga
trebalo pripraviti razmiljao je putem prema bunaru u dvoritu. Nakanio je umiti se hladnom
vodom ne bi li razbistrio misli. Michael je oito razmiljao na isti nain, ve se uvelike prskao
ledenom vodom iz korita. Kad je spazio Patricka mrzovoljno kimne, Patrick odvrati i
nastavie se utke prati.
Michael nije dugo izdrao utnju.- to sad?
Patrick se uspravi i provue mokrim prstima kroz kosu. Nije mu dovoljno brzo odgovorio
i Michael nestrpljivo nastavi.
- Kladim se da nee potrajati dugo prije nego taj zalupa na tvoja vrata i zatrai svoju
sestru.
- Polusestru.- ispravi ga Patrick.- Moe je traiti do sudnjeg dana, nee je dobiti. -
nehajno je naveo. Bio je toliko siguran u to da je to zvualo poput gotove injenice.
To je smo potvrdilo Michaelovo miljenje, za njega to jest bila nepobitna injenica.
- Jasno da nee, nama je to znano. Pitam se je li njemu to poznato?
Michael upitno podigne obrve i zagleda se u slukinju koja je s kantom mlijeka u ruci
hitala prema kuhinji, a onda svrne pogled nazad na prijatelja.


- Bit e.- ravnoduno odgovori Patrick
- to planira napraviti s njim?
- Nisam jo naisto s tim. Moram priznati da sam u nekoliko navrata poelio zaokrenuti
mu vratom.- Patrick se brisao platnenim ubrusom.
- Podsjetit u te da nisi u situaciji priutiti si to zadovoljstvo. Jane ti to nikada ne bi
oprostila.
- Dovraga, svjestan sam toga. Padne mi mrak na oi svaki put kad se sjetim da sam u
rodu s jednim Melvlleom? Prokletstvo! Koja gnjavaa.
Michael se naceri. - O, da. Koliko se ja razumijem, prijatelju, za oekivati je da bude
obazriv prema roaku.- Nije se ni trudio sakriti koliko uiva u svom zadirkivanju.
- Tresnut u te.- zarea Patrick. Njemu to nije bilo ni malo smijeno.
Michael kimne.- Ne moram te podsjeati da brat tvoje ene iz jo jednog razloga nee
biti prijateljski raspoloen kad doe. Njegov stric e zasigurno iskoristiti to to ga nije bilo da
napue njegovu ljutnju protiv tebe.
- To je nebitno. Istina je da smo im izbacili iz stroja polovicu ratnika.- mirno ga podsjeti
Patrick.
- Samo zato to nam nisu bili dorasli, bila je to potena borba. Melville nije bio dorastao
ratu koji je sam izazvao i to je to. Mogu se kladiti da e neaku tvrditi suprotno. Nee ni
spomenuti svoju ulogu u svemu tome. Da ne spominjem njegove neasne, pohlepne
namjere spram Male Jane u koje smo sigurni da su ga vodile.
- Sve sam ja to ve uzeo u obzir, Michael. Vidjet emo kako e se stvari razvijati i kako
e se Liam postaviti. S moje strane nije nuno da njegov kraj bude u mom dvoritu. Bilo bi
mi drae izbjei da ga moram ubiti takoreku pred sestrinim oima ako bude mogue.
Odluka ovisi iskljuivo o njemu. O tome u misliti kad doe vrijeme. Ima vanijih stvari

kojima se sad moramo pozabaviti. Ti i Stephen doite k meni nakon doruka. Imamo mnogo
toga za razmotriti. Vano je da predvidimo svaku mogunost koja bi nas eventualno mogla
iznenaditi. Michael, Stephen ovo nee odobravati, ali ovaj put idem i protiv kralja ako bude
nuno. Ne mogu traiti ni od tebe ni od njega rizik da stanete uz mene prije nego vam to ne
bude jasno, razumije? Niti u vam zamjeriti ukoliko odbijete.
- Daj ne seri Patrick. Bljuje mi se od tog tvog tetoenja. to ti sebi zamilja luae? -
uvrijeeno se unio u lice prijatelju. Mahnu je rukom prema kapiji.- Da u podviti rep i
pobjei?-
Prezrivo je otpuhnuo i raspalio Patricka akom u bradu.
- Grdno se vara ako misli da bih propustio zadovoljstvo stajati uz tebe i gledati kako
ih sve alje u vraju mater? Ni u snu ti takva budalatina nije smjela pasti na pamet.
Razumije?
Patrick kimne trljajui bolnu bradu. Michael ga je jo uvijek bijesno gledao.
- Dobro! Sad kad smo to rijeili najzdravije je za nas obojicu da tu uvredu odmah
zaboravimo. Zapravo mislim da je bolje da odmah krenemo organizirati tu tvoju jebenu
odbranu prije nego te rastrgam na komadie. Ja da bih ostavio svoju obitelj na cjedilu?-
mrmljao je kroz stisnute zube, a onda s gnuanjem sono pljune u stranu.


Poglavlje 15.
Probudi se, duo. Doi, Mala Jane!- dozivao je poznati glas dok ju je bijela njegovana
ruka njeno drmala za rame. Jo uvijek u snu pokuala ju je dohvatiti svojom rukom, ali joj to
nije polazilo za rukom. Okrenula se vidjeti tko je uz nju. U bljetavom svjetlu ugledala je u
drago nasmijeeno lice. Sve e biti dobro, duice njeno ju je tjeila gospe Agnes. Bila je
tako iva da je Jane mogla vidjeti kako joj zjenice svjetlucaju na tom umirujuem svjetlu.
Jane je osjetila njezinu njenu ruku na svom obrazu. Nasmijeila se u snu. Bilo je tako
ugodno ponovo osjetiti dragost njezinog dodira. Iznenada se uz prasak sve smrailo i gospa
Agnes bolno zastenje grubo otrgnuta od nje. Jane je panino pruale ruke prema njoj elei
je dohvatiti i istrgnuti od tame u kojoj je brzo nestajala. Crna sila vukla ju je sve dalje, sve
dok je nije progutala. S njom nestane svjetlosti i Jane ogrne crni mrak. Sad je za rame zgrabi
gruba ruetina. Kraj uha zauje ivotinjsko reanje. Svom snagom pokuala je odgurnuti i
oteti se nemani koja ju je dohvatila no nije uspjela. I ti bi na svjetlu stranu? Za to mora biti
do kraja sigurna, a ti to nisi. Sigurna sam da ne elim s tobom! Putaj me! Patrick! Liam!
vritala je u sebi vrsto stisnutih usta. Smijeh koji je uslijedio sledio joj je krv u ilama.
Dolazio je ravno iz pakla kao i onaj koji joj demonskim glasom obratio nakon njega.Uzalud ti
je njih dozivati, oni ti ne mogu pomoi. Ide sa mnom.
- Neee...!

Odnekud se stvorila bijela svjetlost i zabljesnula iskeene onjake zvijeri pred njom.
Gospa Agnes zavitlala je blijeteim maem i odsjekla mu ogromnu apu kojom je drao
Jane. Jane je zavritala i istrgnuvi se iz njegovih kandi bacila se u stranu. Probudio ju je
vlastiti vrisak i pad s kreveta. Brzo se uspravila i sjela na pod ne prestajui panino mahati
rukama kao da se od nekoga brani. Preplaena slukinja koja je u velikoj urbi uletjela kroz
vrata u tom je poloaju zatekla svoju gospodaricu, preznojenu krupnim gracima znoja.
Slukinja pritri k njoj i pone je smirivati.
- Smirite se gospo, sad je sve dobro. Samo ste runo sanjali, to je sve.
Jo uvijek pod dojmom sna, Jane izmueno odmahne glavom i razaznavi lice djevojke
spusti drhtave ruke. Grlo joj je bilo stegnuto i nije mogla odgovoriti uplaenoj djevojci.
Djevojka uvidje da joj se gospodarica trese i pomisli kako je to od hladnoe. Dograbi jo
topao pokriva s kreveta i omota ga oko nje. U sobu utri Patrick s isukanim maem u ruci a
odmah iza njega i Michael. Bio je dovoljan jedan pogled po sobi da zakljue kako nema
nikakve opasnosti. Patrick zatakne ma i prie k Jane. Bacila mu se u naruje i poela
plakati kad je osjetila njegove sigurne ruke oko sebe.
- ...Prolo je ljubavi. Sigurna si.
Podigao ju je i s njom u krilu sjeo na krevet. Kako se grozniavo uhvatila oko njegovog
vrata i vrsto priljubila tijelom uz njega nije mogao drugaije i da je htio. Bespomono je
podigao pogled preko njezine glave i rekao Michaelu.
- Nai planovi e morati malo priekati. ekajte me dolje.
Michael nije skidao preneraeni pogled s crnokose glave dok je kimnuvi dao poglavaru
na znanje da ga je uo.
- Blagi Boe!- glasno je proaptao. A onda dodao glasnije.- Jel stalno tako? Siguran
sam da je cijelo visoje moglo uti njezino vritanje.


Patrick uzdahne i potvrdno zakima.
- U vraju mater! Poludjet e ako neto ne poduzme, ovjee.
- Ja u poludjeti ako ti ne izae iz sobe moje ene.- osorno ga upozori Patrick i na
njegovo zadovoljstvo Michael samo jo jednom zabrinuto pogleda Jane, odmahne glavom i
izae.
Malo - pomalo Patrickov sigurni zagrljaj napravio je svoje i Jane se smirila. Kad se
dovoljno pribrala i opustila Patrick ju je upitao eli li mu ispriati no ona se nije eljela
prisjeati strahote, samo je rekla.
- Tvoja majka me spasila. Molim te, dopusti mi da danas odem do njezinog groba,
moram joj zahvaliti.- molila je Jane kao da joj ivot ovisi o tome.
- Ako e ti tako biti lake, doputeno ti je.
- Hvala ti, Patrick.- stidljivo mu je zahvalila.- Moram prije toga razgovarati s ocem
Benedictom. On e znati ima li taj san neko znaenje.
- Zato to jednostavno ne zaboravi? Jane, to je samo san.- blago je posavjetova mu.
Jane zabrinuto zagrize usnicu i ne odgovori. Bilo mu je vie nego oito da ga nee
posluati, ve je vidio taj izraz na njezinom licu kad neto smilja. U isto vrijeme njezine su
mu usne bile tako blizu i naprosto mamile da sagne glavu i zarobi ih svojima. Bila je tako
topla, tako mekana, tako blizu i tako njegova. Nije odolio iskuenju i poljubio ju je. Uz veliku
dozu radosti shvati da se nije povukla. Oekivao je da e se njegova ena nakon prvotnog
iznenaenja poeti buniti, no to se nije dogodilo. Srce mu je poskakivalo od zadovoljstva dok
ju je njeno ljubio. Izgleda da ni njoj nije bilo mrsko ljubiti njega. Obgrlila ga je oko vrata i kao
da se cijela unijela u taj poljubac topila se nudei mu vrelinu svojih usta. Patrick je cvao od
zadovoljstva zbog nje istovremeno proklinjui spremnost koju je pokazivao ostatak njegovog
tijela. To se najvie odnosilo na jedan odreeni dio, koji je nadobudno pulsirao pod njezinom

stranjicom na njegovom krilu i vapio za rastereenjem. S ono malo ostataka zdravog
razuma koliko je u tom trenutka bio sposoban sabrati u suvislu misao zakljuio je da je
izabrao prokleto pogrean trenutak da ih oboje dovede u ovo stanje. Usporio je, dajui i njoj
priliku da se povrati. Jane je uzdahnula od uitka i Patrick je brzo odmakne od sebe. Morao
je poto-poto to hitnije povratiti kontrolu nad sobom. Jane je bila djevica, ne moe samo
tako skoiti na nju. Zavoenje svoje ene morat e odgoditi za kasnije. Zakleo se da e
napraviti sve da joj olaka prvi put i da e je navesti da uiva voditi ljubav s njim jednako
koliko je znao da e on uivati s njom. Bit e vremena, tjeio se iako mu ovo odricanje nije ni
malo bilo po volji. Koliko god mu to teko padalo sad se morao vratiti dolje i s Michaelom i
Stephenom nastaviti s pripremama neophodnim da je najprije uspije zadrati uz sebe. Uz
veliki napor odmaknuo je malo od sebe.
- Moram ii, duo, eka me gomila posla.- Poljubio ju je u elo i premjestio je na krevet.
Jane mu se pokajniki nasmijeila.- ao mi je to sam te odvukla od tvojih dunosti.
- Meni nije. Ovo zadnje mi je sve nadoknadilo.- znaajno ju je pogledao i Jane se
zarumeni.
Njezin mu je povratio sposobnost kritikog razmiljanja. Nije mu promaklo da Jane,
nakon to se smirila od none more, jutros izgleda i ponaa se drukije nego prethodnog
dana. Ponadao se da to znai napredak.
- eli li da ti donesu doruak ovamo?
- Ne, hvala ti. Mislim da u radije jesti u dvorani.
Patrick se nasmijei, kimne na pozdrav i zadovoljno je napusti.
****

Nakon to se okupala i odjenula Jane je sjedila i grickala doruak koji je Maude stavila
pred nju. U velikoj dvorani sve je bilo kao i inae. Psi su otili s Patrickom, slukinje su se
svojim poslovima vrzmale gore- dolje. Nekoliko ratnika gladno je gutalo svoj obrok. Mora da
su se odnekud vratili zakljui Jane prema njihovoj pranjavoj odjei. ivahno je mahnula
sveeniku kad se pojavio na vratima. Gotovo trei doao je do nje i zadihano izustio.
- Rekli su mi da me treba?
Jane se nasmije.
- Vi ste meni uvijek potrebni, oe.- nasmijei se djevojka iskreno.- Mislila sam da vam je
to do sad postalo jasno.
Ponudi ga da sjedne pored nje i natoi mu vr piva. - U vaim godinama nije mudro
pretjerivati. Ovlaite usta, mora da su vam se osuila od tolike jurnjave.
- Bog e ti platiti, dijete, to se brine za jednog obinog jadnog starca.- Jane zapazi da
je klonuo duhom, no nije imala vremena istraivati razloge zbog kojih je to tako.
- Vie ste vi meni, mnogo vie od obinog starca.- Jane mu stisne ruku.- Dok su svi
ostali imali oeve ja sam imala vas i zahvalna sam sudbini na tome.
Njezin je glas poprimio nekadanji prizvuk i njegovo uborenje naprosto je milovalo
sveenikova ula. Njezino milozvuno priznanje bilo je melem njegovom posrnulom duhu.
Oinska privrenost u srcu oca Benedicta prema njoj podsjetila ga je kako ne bi mogao vie
voljeti ni roeno dijete nego to voli nju. Brzo je rukavom otro izdajniku suzu koja se
neposluno uspjela skotrljati iz starakog oka prije nego je stigao sakriti. Do malo prije bio je
silno umoran i tako star. Osim to su mu po Bojem nauku svi ljudi bili braa i sestre, nije
imao nikoga od vlastite rodbine. elio je vriti Boju slubu dok bude mogao, a onda mirno
ekati susret sa Stvoriteljem. Sad mu to ova djevojka uskrauje tvrdei da je njoj potreban.
Prsa mu se ispunie nenadanom radou i ponosom. Njegova djevojica ga treba! Samo


Bog dragi zna kako e po nju sve ovo zavriti,mislio je sveenik sa zebnjom u srcu. Patrick
nije glup i kad on kae da je situacija ozbiljna onda sveenik vjeruje da je tako. Da bar nije
poslao ono nesretno pismo njezinom ocu kajui se iz dna due pomislio je po tko zna koji
put. Da mu Patrick nije zabranio to spominjati Jane bilo bi mu puno lake. Mogao bi s njom
izmijeniti svoje sumnje i strahovanja ovako mora to zadrati za sebe. Mirna starost morat e
priekati, sad nije bilo vrijeme za to. Proistio je grlo koje mu se od ganua stislo i nastojao
zvuati smireno kad joj se obratio.
- Dobro, dobro! Dosta sentimentalnosti, grlice.- Popravio je nestrpljivo kapicu.- Reci ti
meni lijepo zato sam ja morao trati k tebi?
Jane se odmah uozbiljila. Pogledala ga je kao da razmilja.- Sjeate se kad sam vam
rekla da odlazimo odavde? - Sveenik kimne.
- E, pa, oe. Mislim da je dolo vrijeme da rijei sprovedemo u djelo.
- Ne misli to valjda ozbiljno?- zgrozi se glasno sveenik.
Kad je Jane potvrdila da ba to misli nastavio je nezadovoljno. - Od kud takva nenadana
odluka?
- udi me to vae pitanje. Nije to nita to ve niste znali. Moglo bi se rei da je jedino
to vae nekanje u vezi s tim nenadano i nisam sigurna kako da ga protumaim?
Jane ga podozrivo pogleda ispod dugih trepavica.- Mislila sam da smo se sloili oko
toga, a sad vidim da ste se predomislili. Kao da ne elite ii sa mnom? Jesam li u pravu?
- Nisi u pravu.- nabusito odgovori sveenik.- Zar tebe ovjek vie ne smije nita pitati?-
svadljivo prigovori sveenik trudei se dobiti na vremenu.
Morao je nekako smisliti kako da je odgovori od pomisli na odlazak a da pri tom ne
prekri obeanje koje je dao Patricku.


- Mislio sam da si odustala sad kad si udana i logino je da me zanima to te je ba sad
navelo na tu brzopletu odluku.- nestrpljivo joj je objasnio svoje ponaanje.
Jane kimne. Ocu Benedictu je trebalo vremena da se snae, zakljuila je s dozom
kajanja. Iznenadila ga je iznijevi svoju odluku tako direktno, zato je bio zbunjen. Razumjela
je i njegovu nevoljkost da napusti ovaj dvorac, ovdje je bio prihvaan kao da je oduvijek tu.
Znala je kako je teko ostaviti takvu rijetkost, i sama se osjeala tako. Da je mogla smisliti
neki drugi izlaz sigurno je da ne bi od njega traila takvu rtvu. Drugog izlaza nije bilo. Morao
joj je vjerovati kao to je ona vjerovala njemu. Sagnula je glavu i zagledala se u svoje vrsto
isprepletene prste u krilu.
- Noas sam usnula ruan san, oe. Nee vam se svidjeti kad vam kaem da sam
gotovo umrla od straha.- tiho mu je priznala.
Sveenik uzdahne. Nije mu se svidjelo.
- Jo uvijek te mue? Nije za uditi uz ovolika dogaanja koja su prela preko tebe u
posljednje vrijeme. No to je sve ivot, dijete moje. I dobro i loe, sve je prolazno i ovjek se
naprosto mora nositi sa svim to ga snae. Nije uvijek lako, znam. Pogotovo kad postane
preteko. Zato sam te uvijek uio da se sa strahom mora suoiti hladne glave. Bjeanje nije
rjeenje, zna to i sama.- otro ju je podsjetio no odmah ublai glas. - Snovi su drugo, u
njima je sve mogue. Da ujem, to si sanjala da te je toliko uznemirilo?
Sluao je povremeno kimajui glavom i kad je Jane zavrila ostao je neko vrijeme u
razmiljanju. Jane nije mogla ekati da se on smisli neto rei pa je iznijela svoj zakljuak.
- Eto, vidite da sam ukleta. Cijelo vrijeme vam to govorim, a vi mi ne vjerujete. Spadam
na tamnu stranu, noas mi je to postalo jasno.- uvjeravala ga je Jane jo pod dojmom svoje
none more.

- Brblja besmislice. Ludo dijete, pitam se kako si netko sa zdravom pameti kao to si ti
dopusti pokleknuti i vjerovati u te gluposti. To ti je praznovjerje za sirotinju koja se mora
neim drati u strahu. Pusta naklapanja, Jane, nita drugo.
- Vidim da mi opet ne vjerujete. Kako ne razumijete da moram zatiti Patricka? Previe
mi je stalo do njega da to ne napravim.- Jane je pogledala u pravcu njegove radne sobe.
Sveenik je kimnuo premda ona to nije mogla vidjeti i obrisao oznojeno elo rukavom.
Ova napetost je bila previe za njegove tanke ivce, ali je hrabro nastavio.
- Ti si ta koja ne razumije i tjera po svom. Patrick nije slabi koji se boji babljih pria.
Nikad on tebe nee pustiti, da zna.- otro joj se suprotstavio jasno joj dajui do znanja da je
tako jedino ispravno.
- Tako znai, vidim da ni vi nemate nita protiv toga. Time to drite njegovu stranu ne
znai da ne radite protiv njega. Samo to ne elite vidjeti na nain na koji ja to vidim.
Jane nervozno zatakne kosu uza uha. Nije ga eljela gledati, zvjerala je pogledom po
galeriji i ispratila pogledom hitru slukinju koja je urei prela preko nje i nestala negdje
dalje u hodniku.
Oca Benedicta pomalo je naputalo strpljenje.
- Tono, ne elim. Zna li zato? Zato to ne razmilja tom svojom glavom? Kad je
trebalo bjeati s tvog imanja jedva sam te pokrenuo, a sad bjei pred svojim suludim
strahovima bre od vjetra.
- Hoete rei da sam luda?
Znaajno je podigla tamne obrve. Oi su joj svjetlucale bijesom.
- Ne prestane li uvjeravati samu sebe u te gluposti uskoro e biti luda, ako ve nisi.
Bjeat e i skrivati se od svoje sjene poput prave luakinje. To ti je istina kako je ja vidim!

Bio je umoran od njezine tvrdoglavosti. Nije se elio pretvarati da se slae s njom kad je
sve u njemu govorilo da to to ona namjerava nije za niije dobro, samo je njoj na tetu.
Suze bijesa i nemoi ispunile su njezine oi. Ljutito ih je otrla rukavom.
- Razoarali ste me, oe. Strano ste me razoarali. Mislila sam da ete me bar vi, od
svih ljudi, jedini razumjeti. Prevarila sam se.
Bez pozdrava je skoila sa stolca i gotovo istrala iz dvorane.
Sveenik je slomljeno zabio glavu meu dlanove. Sveti moj Emigdije, pomogni joj da
shvati, molila su njegova usta. Pomozi i svima nama da ne izgubimo strpljenje s njom.
Jane je istrala na dvorite i uputila se prema stajama. Morala je razmisliti. Za to joj je
trebalo sjesti na Jupitera, pustiti ga da poleti i osjetiti vjetar na obrazima. Konjuar ju je
sumnjiavo odmjerio kad je zatraila da joj osedla konja no nakon to ga je uvjerila da ima
poglavarovo doputenje udovoljio joj je bez rijei. Obradovala se kad je ustanovila da je
njezin ma jo uvijek jednako ostavljen privren na njezinom sedlu kako je uvijek bio.
Uzjahala je i krenula. Nakon kratkog natezanja sa straarima na kapiji i tu je uspjela proi
usprkos njihovom oitom nepovjerenju. Ipak nisu mogli gospodarici zabraniti izlazak kad je
rekla da se njezin mu sloio i da ide posjetiti grob svoje svekrve. Kad je dodala da je oni
mogu s ovog mjesta mogu bez problema pratiti popustili su. Potjerala je Jupitera u smjeru
groblja. Kao da je jedva doekao slobodu pojurio je poput munje. Putem je za njima letjelo
kokoje perje od sirote, strahom obezglavljene, peradi koja je leprala ispred njegovih
kopita. Zaustavila se pred niskom ogradom koja je dijelila groblje od livade i sjetila se da bi
bilo lijepo kad bi nabrala cvijee prije nego ode zahvaliti gospi to ju je titila u njezinim
snovima. Oko ogradice groblja nije vidjela nita to bi zadovoljilo njezinoj zamisli pa je,
eljela ili ne, bila prisiljena potraiti cvijee neto dalje. Nadala se da e straari koji su je
promatrali imati razumijevanja za to. Malo se zabrinula kad je pomislila kako Patrick

vjerojatno nee imati razumijevanja, ako sazna za njezin izlet bez pratnje, no ponadala se da
se to nee dogoditi. U protivnom bila je sigurna da je eka njegova estoka prodika. Nije
namjeravala ii daleko, skoknut e do ume, nabrati neto cvijea boljeg od ovog suhog uz
ogradu i vratiti se. Nitko nee ni primijetiti, bodrila se puna optimizma dok joj je vjetar mrsio
kosu. im je Jupiter zakoraio s druge strane breuljka spazi na rubu ume muku pojavu.
Povukla je uzde i dok se Jupiter zaustavljao nije skidala pogled s nepoznatog ovjeka.
Njegovo dranje joj se uini nekako poznatim i odlui prii blie. Uskoro je mogla u cijelosti
prepoznati lik koji je stajao pored konja i domahivao joj. Srce joj luaki zakuca i podbode
Jupitera. Nakon svega nekoliko trenutaka iskliznula je iz njegovog sedla pravo u bratov
zagrljaj.
- Doao si!- vrisnula je promuklo i bacila mu se u naruje.
Zastenjao je od jaine udara njezinog tijela. Jo se nije u potpunosti oporavio ni od onog
kako je bio prebijen od ujakovih vojnika, a u meuvremenu je u ratu iz kojeg se upravo bio
vratio primio nove, nebrojene udarce. Zbog njezinog mira nije joj elio pokazati koliko su mu
rebra ponovo bolna. Grevito se uhvatila rukama za njegov kaput i poela jecati. Liam je
pomislio da se slomila. Uvukao ju je dublje u umu a zatim privezao konje za jednu granu.
Zatitniki je obgrlio oko drhtavih ramena. Mora da je jedva preivjela sve to ju je
snalo nakon njegovog odlaska. Trebao je biti vri i ustrajniji u nastojanju da je nagovori
da poe s njim. Trebao ju je primorati, to bi vjerojatno na kraju i napravio da je bio u stanju,
po tko zna koji put optuivao se u sebi Liam. Kad je onako isprebijan napustio njezino imanje
ostala je potpuno nezatiena. elei je nekako utjeiti, njeno ju je svojom grubom rukom
gladio po glavi. Nakon svega to je proivjela u zadnje vrijeme itekako joj je bila potrebna
utjeha.
- Mislila si da neu doi?- Pitao je.


Jane se samo jo jae privila uz njega. Tu u njegovom naruju je jo kao mala otkrila
svoje sigurno sklonite. Nekoliko trenutaka inilo se da Jane nije u stanju progovoriti. Liam bi
volio da je imao vremena pustiti je da se isplae, ali znao je da e u dvorcu vrlo brzo oglasiti
uzbunu kad primijete da je nestala.
- Obeaj da me nikada vie nee ostaviti, Liame?- uo je njezin drhtavi glas.
- Koliko sam ja uo ti sad ima drugog zatitnika. Moram vidjeti kakvo je njegovo
miljenje po tom pitanju.- zadirkivao ju je ne bi li se prestala bojati dok je u njegovim rijeima
bilo i istine.
Nasmijeio se kad je vidio da se vraa poznata zaigranost na lice njegove sestre kakvu
je pamtio na njezinom licu u onim rijetkim trenutcima sree koliko su ih zajedno proveli.
Gotovo izazivaki, koliko se u tom raspoloenju mogla postaviti, okrenula se prema Liamu.
- Misli na Patricka?- pitala je plaljivo.
Stidljivi osmijeh narugao se njezinim suzama neoekivano izranjajui na njezino
uplakano lice.
Liam je toboe nezainteresirano slegnuo ramenima.
- Mislim na tvog mua. Onog koji te oenio bez mog pristanka i onog koji e mi
odgovarati za to. Dosta je da saznam radi li se doista o MacKinlayu, ne treba mi gurati
njegovo ime na nos.
- Liame Melvillu, zaboravlja da se sa mnom ne moe zavitlavati.- mrcajui je rekla.-
Kad zna da sam udana onda sigurna sam zna i za koga. Ti ne bi bio ti kad bi mirovao prije
nego sazna njegovo ime.
- Derite jedno, proitala si me.- naceri se njezin brat na to ona kratko bahato podigne
nos. Liam se nasmijei.
- Tvoj mu e uskoro krenuti u potragu za tobom, mora se vratiti.


- Ne idem bez tebe!- uzvikne odluno Jane i stisne se uz njega.
- Stiaj se, ludo. To emo jo vidjeti. Sluaj, morao sam doi vidjeti te i uvjeriti se da si
dobro. to se tie tvoje udaje imam samo jedno pitanje. Je li te MacKinlay prisilio na brak?
U glasu mu je prepoznala strepnju iako mu je lice pokazivalo hladnu odlunost.
- Ne ba, iako mi nije ostavio izbora.- Odgovori Jane nakon to je kratko odvagnula svoj
odgovor.- Od kad me prvi put sreo, tamo kad su me spasili od ujakovih vojnika, stalno je
ponavljao da mu pripadam. I da zna, jako sam se naljutila na tebe kad mi je ispriao
dogaaje iz mog djetinjstva koje ste ti i ostali tajili od mene. Patrick te ak branio, iako ne
razumijem zato. Rekao je da e te ubiti.
- Izgleda meni da tebi tvoj mu nije mrzak unato tome to ti, kako kae, nije dao
izbora?- nezadovoljno zafrke Liam.
- Oh, Liame. Mislim da ga volim i mislim da ga zato moram ostaviti.
- Ovo je najlua izjava koju sam uo. Moglo bi se rei da previe misli, sestrice. Skupi
si na okup u glavu previe razliitih misli odjednom, nije ni udno da ti se sve zbrka. Morat
e se odluiti za jedno od to dvoje.
Vidio je kako je njegova sestra nezadovoljno nabrala nos i uz sonu psovku koju je
ostala zarobljena u njemu bespomono je zakolutao oima prema nebu.
- Za poetak bi mi mogla objasniti to bi ti to trebalo znaiti? Je li okrutan prema tebe?
Jane odmahne glavom.- Ba naprotiv, njean je i paljiv.
- to je onda? Zanemaruje dunosti mua, ne tretira te kao suprugu, poniava te? to
radi dovraga, da ga eli napustiti?
Liam je ljutito praskao. Svojim licem izoblienim od bijesa unio joj se u lice.
- Nee mu to proi, unaprijed ti kaem. Ti si mu ena i nek sam proklet ako to nee i
ostati. Sam je tako odluio i napravio nikoga ne pitajui i tako mi svega ja u ga natjerati da

to sad i prihvati. Nikud ti ne ide! A, i ti?! Nimalo se ne cijeni! Kako si se usudila pomisliti da
bih dopustio da te netko tako iskoristi i odbaci?- bjesnio je Liam.
Bilo mu je prokleto suzdrati se da joj ne dobaci u lice kako bi time postala ista kao
njihova majka. Shvatio je da od utljive sestre koja je sa strahom stajala pred njim jo uvijek
nije uo pravi razlog zbog kojeg eli napustiti mua. Nije ni mogao izvui to iz nje kad se
uglavnom on derao, dosjetio se. Nije joj dao priliku i pokua se smiriti. Ublaio je glas.
- to je od toga? to ne valja Jane?
- Oh, to je duga pria, ne elim da se nepotrebno uzbuuje.
- Sumnjam da se mogu uzbuditi vie nego ve jesam. Da ujem, ega me to eli
potedjeti
Jane ga ishitreno pone razuvjeravati.
- Niega! Stvarno, Liame, nije vano. Sad kad si konano tu ne elim samo sluati tvoje
vikanje. Nemamo vremena za to.
eljela je da je prestane ispitivati, nekako je podsvjesno znala da on nee razumjeti
njezine strahove pa ga je podsjetila da nemaju puno vremena. Iako je bio svjestan toga Liam
nije odstupio.
- A, ne, najdraa moja sestro. Sad e odmah pronai vremena i sve mi potanko
ispriati.- Upro je po svom, tvrdoglavo kao magarac.
To Jane nije bilo nepoznato, odavno se nauila nositi s tim i svaki put bi izlazila kao
pobjednica.
- Ako me odvede do onog prekrasnog jezera s onim velianstvenim slapom tamo
negdje gore moda i pristanem.- izazivaki se cjenjkala gledajui ga ravno u oi.
- Ucjenjuje me?- Liam se zastraujue podboi rukama o bokove.
Jane potvrdno kimne bez imalo straha. Usudila se vragolasto jo i zaprijetiti mu.

- Ako treba prisilit u te orujem. Zna da sam sposobna to napraviti.- bahato se
razmetala.
- U idui rat vodim te sa sobom, curo!- Liam je neobino brzo kapitulirao.
Glasno se nasmijao. Tono je znao kakav e odgovor dobiti. Jane mu je isplazila jezik.
- Slobodno se ti samo rugaj, Liame Melvillu! Sigurna sam da bih ti bila na ponos.
uzvratila je najslaim glasom kojim je mogla.
Liam joj gurne Jupiterove uzde u ruku.- Penji se.
- Derite,- dobacio je u prolazu i da bi preduhitrio njezin odgovor, koji sigurno ne bi bio
laskav, sagnuo se k njoj i brzo spustio jo jedan poljubac na vrh njezine glave.

Poglavlje 16.
- Sto vam gromova!- Patrick tresne akom po stolu. - Kako vam je mogla nestati?!
Proderao se na straara koji je donio obavijest da je njegova ena jednostavno isparila
s groblja i ve je bio na nogama. Otvorio je irom vrata i viknuo na hodnik. - Smjesta mi
dovedite sveenika! - Sluge su se strale i kako je otac Benedict jo uvijek pogureno sjedio
za stolom i jadao se zabrinutoj Maude nije trebalo puno vremena da se ispuni poglavarova
zapovijed. Za tili as sveenik je pokunjeno, kao da su mu sve lae potonule, stajao pred
njim.
- Gdje mi je ena.- otrese se Patrick vrlo glasno.
- Otkud bih ja to znao?- zaprepasti se sveenik.- Malo prije smo razgovarali. Digla se i
izjurila iz dvorane, ne znam kud je otila.
- Otila! Dobro ste rekli! Pitanje je kuda?!- grmio je Patrickov glas.
- Nije mogue.- Zgrozio se starac.- Nije mogue...
Ramena mu se spustie, glava mu padne na prsa a iz oiju mu krenu suze. Patrick ga
ljutito odmjeri pogledom i okrene se od njega uvidjevi da sveenik zaista nema veze s
nestankom njegove ene.
- Izgleda da je ipak odluila otii bez vas. Pobjegla, da se jasnije izrazim.- neumoljivo ga
je obavijestio Patrick.

Nije imao vremena biti milostiv prema njemu dok mu se kosa dizala na glavi od straha
jer nije znao gdje je Jane.
Sveenik se poraeno okrenuo natrag prema svom sudcu. Patrick ga moe slobodno
okriviti za njezin bijeg, ali nije ga to brinulo. Mnogo vie od kazne koju bi mogao zaraditi
brinulo ga je to je prema njegovom miljenju djevojka pogreno izabrala. Jo vie, koliko je
to bilo mogue alostilo ga je to je otila bez njega.
- Na moju veliku alost ne znam ni gdje je niti kamo je krenula, ako me to pita. Bog mi
je svjedok da sam dao sve od sebe da je odgovorim od toga. Nisam je uspio uvjeriti da je
dobila priliku ivjeti normalnim ivotom. Izgledalo je kao da se sloila sa mnom, a onda je
izgleda iz nekog samo njoj poznatog razloga promijenila miljenje. Da je bar razgovarala sa
mnom, a ne ovako, samo netragom nestati. Nije trebalo biti tako!- alosno je uzdahnuo
sveenik i spustio se onemoalo na oblinji stolac.
Kao da nije bio svjestan Patrickove prisutnosti podboio se laktima o koljena i zabio
glavu meu dlanove. Oaj koji je osjeao izbijao mu je muklo izmeu prstiju.
- Nesretno dijete, nije se dosjetila da si ti njezin jedini mogui izlaz. Bez tebe, sama
tamo vani, ponovo izloena da sve krene iz poetka?
- O emu priate?
Patrick se spremao u hodu. Prebacio je kockasti tartan preko ramena i vezao ga
remenom-
- O bjeanju. Ako je ne vrati, nije li to ono to je eka? Pokuao sam joj to objasniti, ali
jednostavno nije sluala.
Patrick kimne glavom. Bila mu je poznata ta njezina osobina. Kad neto nije eljela uti
pravila se da nije ula.
- Pokuajte se sjetiti bilo kojeg mjesta na koje bi otila.- nukao je sveenika.


- Nigdje ona ne bi otila sama. Bar ne u onakvoj ljutnji. Nema potrebe da ti krijem, rastali
smo se u raskolu miljenja. Prije ili kasnije svejedno bi to jednom doznao.- sveenik je
rezignirano odgovorio.
Skinuo je redovniku kapicu s proelave sijede glave i njome obrisao oroene oi.
Ispriao mu je kako je moda bio preestok u njihovoj nedavnoj raspravi i presmion u svom
zahtjevu da se djevojka sloi s njim, te kako su se na kraju oboje ljuti rastali bez pozdrava.
Nije ba siguran da nije vikao kad ju je nazvao nezahvalnom balavicom, kao da bi on ikada
savjetovao da uradi neto to bi ilo na njezinu tetu. Ne sjea se tono to joj je jo sve
rekao, ali ni ona nije zaostajala. Jednakom mu je mjerom uzvraala. - Jo ne mogu doi k
sebi, to je to bilo. Kao da je sam neastivi uao u nas oboje.- Prekriio se.- Nikada do sad
nismo podigli glas jedno na drugo. Moe me odmah ubiti, ne znam gdje je.- jadno je
zavrio sveenik.
Patrick mu je povjerovao prije nego je napustio prostoriju.
- Luaci! Gomila nesposobnih mokljana, to ste vi, a ne straari! Ne moete drati na
oku jednu enu! Kreteni!- uzvikao se Michael na straare pratei s njima u stopu odlune
Patrickove korake. Za tili as skupina jahaa projezdila je ispod svoda kapije u smjeru
groblja.

Poglavlje 17.
iva je, bilo je prvo to je prohujalo njegovom glavom kad je stupivi na rub skrivene
livade oko jezera Patrick zaokruio pogledom preko nje. Prvo to je vidio bila je Jane.
Njegova je ena poput vodene nimfe sjedila uz jezero s buketom poljskog cvijea u krilu i na
njegovu veliko nezadovoljstvo neto veselo priala nepoznatom mukarcu koji se zabrinuto
uetao nedaleko nje. Jane se svako malo nasmijala, no mukarcu iji je pled Patrick
prepoznao kao Melvilleov, kao da nije bilo do smijeha. Ni Patricku nije bilo do smijeha.
Pozicija u kojoj su se sada nalazili bila je posljedica njegovog propusta. Liam Melville nije bio
maji kaalj, izgleda da ga je podcijenio jer je tako spretno iskoristio priliku i oteo Jane. Bolje
rei da je podcijenio smionu ludost svoje ene, za ovaj preuranjeni susret je ona kriva.
Patrick jo jednom skrene pogled prema Jane. Nakratko je sklopila oi i izloila lice
sunevim zrakama. Duga kosa bila joj je rasputena i izloena slobodnoj volji povjetarca koji
se igrao njome. Nogu podvijenih ispod sebe odavala je prizor krajnje oputenosti besramno
ne hajui za nita oko sebe to bi je moglo ugroziti. Patrick podigne ruku i njegovi se vojnici
zaustave iza njega. U tiini su sjahali kad je i on skoio s konja. U njemu je rasla ljutnja s
svakim odlunim korakom kojim se primicao k ono dvoje. Nije vidio ljepotu slapa. Nije vidio
vijugavu rjeicu koja je odvodila vodu, nije vidio visoke stijene koje su okruivale cijeli prostor
oko njega niti zakanjelo cvijee koje je jo cvalo na livadi. to ako to nije njezin brat?! Ta ga
je pomisao naljutila i pokrenula novu navalu bijesa. Odluno se zaputio ravno prema Jane

provjeravajui jo jednom sigurnost litica koje su ih okruivale. Nita nije ukazivalo na
prisutnost jo kojeg Melvilleovog vojnika. Olakanje kao nikada prije u ivotu koje je
maloprije osjetio kad ju je ugledao netragom je nestalo. Bio je ljut, ne bio je bijesan na svoju
enu. Ni sam nije bio naisto kako e reagirati kad je dohvati i to e uiniti. Dok se on
debelo brinuo za nju dama je bezbrino uivala na suncu. I to bez njega, to je po njemu bio
jednako veliki grijeh kao i to to je pobjegla iz sigurnosti svoje sobe u kojoj ju je ostavio.
Zaustavivi se pred njom tijelom joj je zaklonio sunce. Jane je zatreptala i zgrabila ma koji
je drala poloen u krilu tako da joj je njegova drka bila na dohvat ruci. Njezin mu nije
ustuknuo kad je vrh ubojite otrice munjevito poloila na njegova prsa. Mrvicu se smekao,
odobrovoljila ga je pomisao da je bar donekle bila na oprezu. Prezrivim pokretom odgurnuo
je njezin ma da joj je odletio iz ruke u stranu, sagnuo se i uhvatio je za bradu primoravi je
da ga gleda u oi. Potiskujui bijes koliko je mogao hrapavim glasom je zapitao.
- Jesi li dobro?
- Naravno da sam dobro. Rekla sam ti da sam sigurna uz mog brata, nisam li?- Jane se
nasmijei i ljupko nakrivi glavu gledajui ga iskosa.
Patrick je uhvati za ruku i ni malo njeno povue na noge.
- Ne bih znao, svata si ti rekla!- uvrijeenim bijesom odbrusio je.
- Gdje si toliko dugo?- na njegovo sveope iznenaenje upita ona.
Nije vjerovao da se usudila. Dovraga, svatko drugi bi pred njim ovako raspoloenim ve
cvokotao zubima od straha. Svatko drugi, ali ne i drznica od njegove ene. Usudila se jo ga
provocirati iako je morala primijetiti da je trenutno u stanju u kojem su bili veliki izgledi da
eksplodira do kraja. Prisilio se pomisliti da je to ili posljedica odgoja onog moralnog bogalja
od njezinog djeda ili je to tipina enska nesposobnost odreivanja granice mukog
strpljenja koje nikada ne smije pregaziti. Postojala je i trea mogunost koja mu je prozujala

kroz glavu. Moda je njegova ena bila samo budalasta. to god od toga bila istina nije se
imao vremena baviti time. Bila ona budalasta koliko joj dragao na njegovu veliku sreu bila je
iva i neozlijeena i to je za sada bilo jedino vano. Zakripao je zubima.
- S tobom u kasnije razgovarati!- Procijedio je jedva se suzdravajui da je ne zgrabi i
snano protrese. Nije bila pri sebi, ipak je pomislio. No, ono to je vidio na njezinom
buntovnom licu bilo je sve samo ne strah.
-Nisi se ba urio pronai me.- optuujuim pitanjem Jane se postavi pred njega.
Jo ga vie raspali ta neuvena drskost. Ona je njega optuivala, a on je gonio konje do
iznemoglosti ne bi li se to prije uvjerio da je iva dok je gospa mirno uivala na suncu
zafrkavajui se s bratom.
- Napravi mi ovako neto jo jednom i snosit e posljedice za ono to e slijediti.
Dovede li me ponovo u ovakvu situaciju, ne odgovaram za svoje postupke. Istui u te da
mjesec dana nee moi sjediti na tom svom slatkom dupetu.
- I meni je drago to tebe vidim.- nesigurno se nasmijeila njegova nemogua supruga.
Liam je prekrienih ruku sa zanimanjem pratio razgovor mirno stojei nedaleko od njih.
Nije bilo sumnje da je tom ovjeku stalo do njegove sestre. Prvo je priao ka njoj i pitao je li
dobro, nije se zaletio k njemu traei zadovoljtinu, zadovoljno je zakljuio Liam i to je u
njegovim oima presudilo u Patrickovu korist. Sklon je svojoj eni. Mala mudrica je to itekako
koristila, vrtjela ga je oko prsta isto kao i njega. Kad je njegova sestra poduila pristojnosti
svog mua, vie nije izdrao. Nasmijao se. Patrick ga pogledom poalje ravno u pakao. Jane
stavi ruku na njegovu miicu i umilno ree.
- Patrick, vjerujem da nisi upoznao mog brata.- pokazala je rukom prema nasmijanom
Liamu koji se nakloni glavom prema njima.


Jane ga upita istom toplinom.- Liame, ti isto tako, vjerujem nisi imao priliku upoznati
mog mua.- pokazala je na Patricka koji je sijevao ljutitim pogledom preko nje i nije mu
padalo na pamet odgovoriti Liamu na pozdrav.
Liam je registrirao u glavi njegov neprijateljski stav, no Jane to nije mogla zamijetiti jer je
stajala leima okrenuta ispred Patricka i gledala u brata. Odahnula je kao da je rijeila
ogroman, nerjeiv spor i zadovoljno je kimnula glavom.
- Dakle, gospodo, sad kad ste se upoznali napustit u vas da rijeite to morate rijeiti
izmeu sebe.
Istovremeno su podigli obrve i upitno se zagledali u nju. Jane odmahne glavom i upita
se to je sad krivo rekla. Zaueno je upitala mjerkajui pogledom od jednog do drugog
smrtno ozbiljnog lica.
- Nije li to ono to mukarci rade?- rairila je u nedoumici ruke, zamahnuvi pri tom
cvijeem po Patrickovom pledu.
Bio je to dovoljno snaan pokret da bi preko njega otresla veinu latica s cvjetnih stapki
koje se leprajui raspu preko kockaste podloge zelenih nijansi prije nego se lebdei rasue
po travi ispred njih dvoje. Patrick je uhvati za ruku u kojoj je drala cvijee i ukloni je ispred
sebe.
- Oh, oprosti, nije bilo namjerno- brzo mu se ispriala.
Vidjevi da je tek neznatno kimnuvi prihvatio njezinu ispriku hrabro je nastavila.
- Gospoa MacFarland me poduila da mukarci meusobne sporove rjeavaju
drukije od nas ena. Nije mi dodue rekla na koji nain no rekla je da to ukljuuje prepustiti
odluku njihovoj mati i to na nain da ih se ostavi same. Da mi kojim sluajem ne bi prebacili
da nisam napravila sve kako treba, dok vi budete razmjenjivali svoja miljenja ja u za to
vrijeme nabrati jo cvijea za gospu Agnes.- obavijestila ih je.


Kad nijedan od njih nije ispustio ni glasa okrenula se u namjeri da to i napravi.
Patrick je zgrabi za ruku i gurne iza sebe.- Nikuda ti ne ide.- zareao je. Jane se
naravno nije mogla sloiti s njim, te ga zaobie i stane pored njega.- Ali Patrick...
- Doavola Jane Elizabeth, posluaj mua.- drekne Liam s druge strane.
- Ne dii glas na moju enu, Melville!- Dreknuo je prijetei Patrcik prema njemu.
Jane mu stavi dlan na prsa kao da ga eli sprijeiti da krene na Liama, premda to nije
bilo vie od obine geste kojom bi ga smirila dok se buntovno obratila bratu.
- Zato moram stajati tu? Ti si obeao da mi nee ubiti mua!- u joj se dizala u grlo.
Patrick ga podsmjeljivo pogleda. Smatrao je to znakom slabosti.
Liam slegne ramenima i uzvrati mu pogled.
- Bilo je jednostavnije. Natezanje s njom kad ona zapne za neto zna biti prava
gnjavaa.
- Preciznije govorei, bio je to kukaviki in s tvoje strane.- dobaci mu posprdno Patrick.
- Neu se tui s tobom, MacKinlay. Moe ti vrijeati koliko hoe, nee me natjerati da
prekrim obeanje koje sam dao sestri. Nije da i ja tebe ne bih rado sasjekao zbog nekoliko
stvari, ali vie od toga elim da ona bude sretna. Nazovi to slabou ako eli. Izmeu
ostalog, iz razgovora s Jane shvatio sam da se uz tebe osjea sigurnom i zadovoljnom i
neu mrdnuti prstom da joj to uskratim. Da bi to potvrdio prekrii ruke na prsima.
Patrick kimne i ne pogledavi Jane upita Liama.- Izmeu ostalog? to ti je jo rekla
moja ena?
- To sad nije bitno, Liame. Ne mora odgovoriti mom muu!- usplahireno uzvikne Jane.
- ovjek je pitao, Jane. - Liam je zaueno pogleda.- Ima pravo znati o emu smo
priali. Nije to nikakva tajna, MacKinlay. Vjerujem da ti je to sve ve poznato. Moja te sestra
predamnom nahvalila na sva usta, kao najboljeg, najbrinijeg i najnjenijeg mua na svijetu.

- Nakon to je pobjegla s tobom. Blago meni.- Podsmjehne se Patrick.
- Ono radi ega sam obeao da se neu boriti s tobom je njezina izjava da te voli i eli
provesti svoj ivot s tobom. Nikada je ne bih rijeio te sree.
Liam rairi ruke i mirno ga izvijesti.- Moe me mirno probosti, neu se braniti.
Patrickov ruka bezvoljno spusti ma. Liam ga je u potpunosti razoruao izjavom da ga
Jane voli. Napustila ga je luaka elja da ga kazni za strah koji je proivio mislei u kakvoj
se opasnosti nalazi Jane, a za koji je krivio njega. Za uas, koji mu je ispunjavao duu dok ju
je zamiljao prerezanog vrata u nekom jarku ili silovanu i pretuenu kako bespomono lei
pored nekog puta. Stajala je pred njegovim oima iva i zdrava. To i to je priznala bratu da
voli njega ostavilo je Patricka bez rijei. Njemu je to bilo dovoljno da uvelike ublai srdbu i
ljubomoru koja je do malo prije tresla njime. Pogledao je u zajapureno lice svoje ene, nije
izgledala ni priblino mirno kao on. Bila je uasnuta bratovom dobrovoljnom ponudom za
smrt i odmah se uplela meu njih dvojicu.
- Nitko tu nikoga nee probosti! Liame, Patrick mi je obeao da mi nee ubiti brata!
Patrick je gledao u nju kao u udo. Znao je da joj nita slino nije obeao, no to vie nije
bilo ni vano. Nije joj elio ubiti jedinog brata. Ono to je bilo vano jest da e je natjerati da i
ona osjeti malo njegovog straha. Za kaznu e je drati jo malo u neizvjesnosti.
- Brka stvari. Ja nisam obeao da neu ubiti njega.- mirno je ispravio svoju enu na to
ona zaueno pogleda u njegovo ozbiljno lice.
- Ali jesi?! Nebesa, Patrick, kako bi tako neto mogao zaboraviti?- zebnja se uvlaila u
nju.
to ako je krivo protumaila njegove rijei. Kako je mogao tako mrtvo hladno prekriiti
ruke i stajati pretvarati se da ne zna to joj je obeao? Moda se to odnosilo samo na jezero

koje mu je spomenula, moda je to vrijedilo samo taj puta, dok je odveo na jahanje?- jadala
se u sebi.
- Nije bilo vrijedno pamenja, rekao bih.- prezrivo je odgovorio njezin mu.
Znao je da je mui i da mora prestati s tim, ali nije mogao odoljeti pogledu na njezino,
od ljutnje, rumeno lice. U njegovim oima bila je neodoljivo lijepa.
- Ne pravi se glup, oboje znamo da to nisi.- problijedi Jane i osjeti kako joj noge
podrhtavaju.
- Aa-a. Nee ti to proi, MacKinlay. Moja sestra te smatra jaaako pametnim.- veselo ga
obavijesti Liam i time nije nimalo pomogao Jane.
- Zaepi Liam!- vrisnula je Jane preko ramena i posvetila svu svoju panju Patricku.
Liam se na njezin uas nije dao uutkati.
- Nisam ja to izmislio, tako si rekla. Ne treba se sramiti svog miljenja, zar ne
MacKinlay?
Namjerno ju je ometao u navoenju vode na svoj mlin kako je naumila uvjeriti mua da
ga potedi. Bilo mu je itekako jasno da je u toj bitci ona ve pobijedila i da njezin mu samo
podgrijava njezinu ljutnju. Bila je to neprimjereno mala kazna za strah koji je naslutio u
njemu kad ju je maloprije ugledao, poteno je priznao Liam.
- Idi doavola, Liame! Hoe li uutjeti?
Jane je nakratko pogledala cvijee u ruci i procijenila da ne moe to baciti na njega pa
je odustala od elje da ga neim pogodi i spustila ruku.
Patrick jednom rukom privue enu k sebi i preko njezine glave dobaci njezinom bratu.
- Sloit e se da je tvoja sestra poznata po valjanim procjenama.
- Aha. Sve jedna loija od druge.- mirno uzvrati Liam mislei na njezinu opsesiju
osjeajem da nosi nesreu.


Ni nakon to je upotrijebio sve argumente kojih se mogao sjetiti da bi je razuvjerio toga
nije bio siguran je li uspio premda joj je na kraju razgovora pogled bio nepovjerljiv. Izgledalo
mu je da njegova sestra nije bila vie tako sigurna u ono u to je tako duboko vjerovala.
Vidio je da se koleba, no niti je potvrdila niti zanijekala svoj stav.
Jane vrsto sisne pesnice i izbroji u sebi. Pokazat e ona njima. Nee dopustiti da je
iznerviraju vie nego to ve jesu. Ulog je bio prevelik, morala je pod svaku cijenu sprijeiti
da se poubijaju meusobno. Izgledi za to postajali su sve manji. Ve je bila na rubu oaja.
- Patrick, sjea se kad si me odveo tamo gore, na onaj vrh?- Patrick kimne.
Jane odahne, bar joj je odgovorio. S nadom je nastavila.- Rekao si da samo trebam
traiti od tebe kad neto elim?
Patrick jo jednom potvrdi.
- E, pa muu, elim da mi ne ubije brata!- dahne Jane uzbueno.
- Dovraga. Ne ide to tako, eno.- zavlaio je njezin mu gledajui kako od nervoze
snano grize usnicu i zakljuio da e je raskrvariti ako uskoro ne prestane. To je i napravila,
ali samo da bi se posve iznervirano okomila na njega.
- Nebesa, Patrick, ne elim se naljutiti, ali ti e me stvarno natjerati na to! Ja nisam
imala pojma kako to ide s muem, ti si me tome nauio. Ne moe samo tako povui to si
rekao. Osim toga ako Liam ne eli ubiti tebe zato bi za ime svijeta ti elio ubiti mog brata?
Patrick je u nevjerici stresao glavom i pogledao Liama. Prokletnik se cerio.
- Vidi li da sam u pravu, muu?- oajno je upitala Jane, a kad se on nasmijeio
oduevljeno ga je pogledala. - Znala sam da e udovoljiti mojoj molbi?- Jane mu se baci
oko vrata.
- Kako si mogla biti tako sigurna?


Patrick je odmakne i podozrivo joj zaviri u oi. Zagolicala ga je snana znatielja koju je
prikrio smrknutim licem.
Jane neodluno pogleda prema bratu, podigne se na prste i apne.- Da nemam
povjerenja u tebe ne bih ni traila tako veliki ustupak s tvoje strane i nikad ti ne bih poklonila
svoje srce - rekla je iskreno. Patrickovo se lice opusti, a Jane zabrinuto i s nadom pouri
dodati.- Moemo li razgovarati o tome kad Liam ode?
Patrick je vidio crvenilo koje joj se ponovo penje u obraze. Znao je da joj je za ovo
priznanje trebalo puno hrabrosti. Koliko god mu sadanja situacija bila neprikladna bio je
sretan to se odvaila na taj korak. Privukao ju je i poljubio. Nije ga ni najmanje smetalo to
je to radio pred njezinim bratom, no nju itekako je. Kad ju je pustio nije znala kud bi
pogledala od srama. Patrick je zagrli oko ramena i leerno se okrene prema Liamu.
- Zakljuio sam da mi tvoja sestra u potpunosti odgovara, Mellvile.- razmetljivo i krajnje
muki bahato obavijestio je Liama.- Za tvoju informaciju odluio sam zadrati je to god ti i
tvoj pokvareni ujak mislili o tome.
- Ne mogu govoriti u njegovo ime, no nekako sam siguran da mu tvoja odluka nee biti
volji.- naceri se Liam.- Isto kao to sam siguran da ti za to haje koliko i za lanjski snijeg. Ali
zato ti mogu rei ono to ja mislim a to je, moram priznati, da nita manje ne bih ni prihvatio
od tebe.
- Tvom stricu trebalo je malo uvjeravanja da sam sposoban braniti ono to mi pripada,
nadam se da to s tobom nee biti sluaj?
- Iskreno govorei, odustao sam od toga. uo sam da ste ih dobro razvalili neki dan?
Patrick kimne i bez imalo kajanja pogleda ga u oi.- Opet u to napraviti bude li
potrebno.

Liam kimne.- Meni je odavno poznato da je moj stric jednaka nitarija kao i ujak i ne
nasjedam na njegove prie. Tako mu ni u tvom sluaju nisam povjerovao ni rijei, naroito
kad je u sve upleo Jane, ali morao sam se uvjeriti. On nema i nikada nije, a rekao bih da ni
nikada nee imati nikakva prava glede moje sestre. Ja sam njezin skrbnik, kad smo kod
toga.
- Bio si.- ispravi ga Patrick.
Liam zabrinuto zakima glavom.- E, vidi, to je pitanje jo uvijek otvoreno. Ja bih se rado
sloio s tobom da tu ne poinje i isto tako ne zavrava problem. Nee biti lako dokazati da
tebi zaista i pripada ono za to si se pokazao spremnim braniti kao svoje.
- Spreman sam to dokazati svakom tko se usudi sumnjati. Sa svojom vojskom i onima
koji su stali uz mene moe se bez pretjerivanja rei da mogu obraniti cijelo visoje, a ne
samo ono to namjeravam.
- Sve to stoji, samo bojim se da nisi dobro obavijeten, prijatelju.- Mirno ree Liam i
kimne glavom kako bi mu potvrdio da je zaista tako.
Patrick ga upitno pogleda. to god njegovi izvjetaji propustili prema Liamovom
ozbiljnom licu nije izgledalo bezazleno. Liam znaajno trgne glavom prema Jane i Patrick
kimne. Oito je Liam dobro poznavao sestrinu sklonost nepotrebnom zabrinjavanju kad ju je
elio udaljiti da ne uje to to mu je imao za rei?
- Michel!- Glasno se proderao i time iznenadio Jane da se ustraeno trgnula.
- Nisam znala da je i on ovdje?
Gledala je kako Michael pridrava drku maa i krupnim koracima trei grabi prema
njima. Bacio je ispitivaki pogled na Jane i zaustavio se pred Patrickom ekajui naredbu.
- Moja ena je izrazila elju nabrati cvijee za majin grob. Otprati je.- mirno naredi
Patrick.

Michael sumnjiavo pogleda zgnjeeno cvijee u njezinoj ruci. U svom tom uzbuenju ni
ne znajui cijelo to vrijeme stiskala ga je uz sebe.
Jane se usplahireno pobunila.
- Predomislila sam se, ne elim ii. Dosta je ovo to imam.
Lagano je podigla ruku s cvijeem koje je bilo vie nego u alosnom stanju.
Michael joj se priblii i pone toboe procjenjivati cvijee.
- Ne bih se sloio. Jedva se raspoznaje da je ikada bilo svjee.
- Bilo je krasno kad sam ga ubrala, Michael- zacvili Jane.- Patrick ga je unitio dok me
stisnuo uz sebe.
Michael se morao svojski potruditi da se nasmije njezinoj izjavi. Vjerojatno nije bila
svjesna to je rekla i pomislila bi da joj se ruga. Umjesto toga primaknuo je glavu k njoj i
glasno apnuo.
- Tvoj mu je jedan obini nespretni trol.
Naravno da mu je bila namjera da ga i Patrick uje.
- Majko moja!- zavapi potiho Jane i zatrepe od muke.- Danas ste svi poludjeli.-
iznervirano pone aptati Michaelu.- Nisi normalan, sva srea da te nije uo! Jedva sam
sprijeila da se njih dvojica ne pokolju - diskretno pokae rukom prema muu i bratu- samo
mi nedostaje da jo i tebe spaavam. Osim toga Michael, nisam sigurna da ti je mudro meni
tako govoriti o mome muu? Ja sam mu ena, moja je dunost braniti ga, nije li?
Izgledala je toliko zabrinuta zbog toga da je Micheal jedva jedvice zatomio smijeh u
prsima i zadrao koliko toliko ozbiljnu facu. Nije smio otvoriti usta da se ne pone smijati pa
je samo potvrdno kimnuo.
Jane uzdahne.- Nadam se da razumije, ne bih te eljela ozlijediti.- ispriavala se.-
Zna, bojim se da sam prokleto dobra s maem, Michael.


Oba mukarca zakolutaju oima prema nebu prije nego Patrick Michaelu potvrdi njezinu
tvrdnju.
Michael se zakalje da sprijei nalet smijeha. Smatrao je njeno hvalisanje
neosnovanim.
- U tom sluaju, malena, siguran sam da moemo bez straha otii po to cvijee.
Jane se usprtlja s povenulim cvijeem iz ruku, ne znajui to e s njim. Na kraju odlui
da je Patrick kriv to je ono u takvom stanju i red je da on to rijei. Gurnula mu je cvijee u
ruku, okrenula se i odluno se poela udaljavati. Patrickov zgroeni izraz koji je imao kad
mu je Jane tutnula cvijee jo je dugo uveseljavao Michaelove misli. Znao je da nikad nee
zaboraviti ni jednu jedinu preneraenu prijateljevu crtu lica. Izgledao je kao da mu je Jane u
ruke gurnula njezin nedovreni vez i sad uz gaenje koje prilii mukarcu u toj prilici ne zna
to da napravi s njim. Da se imao s kim okladiti kladio bi se da e ga iz sve snage zavitlati na
sred jezera im mu Jane okrene lea.
Izgubio bi okladu. Patrick je nakon to su on i Liam ostali sami mirno ponudio ogora da
sjednu na oblinji panj i stavio cvijee dobiveno na uvanje pored sebe.
- Taj ma njoj slui vie negoli samo ukras, kako sam do sad mislio. Stvarno ga je
sposobna upotrijebiti. Tvoja zasluga pretpostavljam?- pogleda Liama koji se smijuljio.
- Strpljivost joj nije uroena odlika, problem je bio navesti je na smirenost. Previe je
osjeajna, burno reagira. Potroeno je mnogo njenog vremena i vjebe dok se nije nauila
rijeiti te slabosti. Isto toliko i mog strpljenja usput. Trebale su godine vjebe da doe do
ovoga gdje je danas. Da misli glavom, a ne srcem. Kad postigne tu smirenost, postaje
dostojan protivnik.- ponosno odvrati Liam.


- Napravio si dobar posao s njom. Za nekoga tko u sebi zajedno nosi Melvilleovu i
Orrockovu krv ide ti u prilog uviavnost i briga za sestru. Bez uvrede, prije nego sam te sreo
bio sam uvjeren da je to loa kombinacija.
- Bez uvrede. Ako emo pravo i ja sam za tebe mislio da si pokvareno kopile. Maloprije
sam saznao da nas je djed sve skupa nasamario. Neka mi Bog oprosti, o mrtvima ne treba
runo priati, no nisam siguran da u tom pokvarenjaku ikada oprostiti. Jane mi je rekla da ti
je umrla majka?
- Bog ju je uzeo k sebi.- kimne Patrick i pogleda jezero.
Njegovu mirnu povrinu remetio je jedino namrekani trag koji je ostajao za malom ali
dostojanstvenom kolonom obitelji divlje patke. Majka patka plivala je na elu i pruala primjer
trojici paia. Izgledali su spokojno kao da klize svjetlucavom povrinom.
Liam je neko vrijeme i sam pratio idilino drutvo prije nego je njegov glas naruio tiinu.
- Jane jako ali za njom, ini se da ju je mala voljela. Nije za uditi, ako ju je prihvatila
kako ona tvrdi. Nikad prije nije imala majku. To je jo neto to nikad neu oprostiti
prokletniku. Lai o naoj majci uz koje je moja sestra morala odrasti. Ne moe ni zamisliti
kroz to je sve prolazila zbog toga.
Patrick je znao da je i njemu to jednako teko padalo no sebe nije spominjao kao da on
nije bio vaan.
- To je jedan od razloga zbog kojeg sam htio sprijeiti da se sretnete prije nego ti i ja
popriamo. Jane mi je rekla za tvoju zakletvu. Gotovo me izdalo srce kad sam pomislio da si
je odveo. Kad sam vas ugledao zajedno na ovoj livadi hvalio sam Bogu na snalaljivosti i
brbljavosti tvoje sestre i na tome to je zbog toga nisi ubio prije nego ti je uspjela sve
objasniti.

- Ovo to u ti sad rei nee mi sluiti na ast i ubit u te ako to kome ponovi. - Patrick
kimne.
- Sretan sam to nisam morao saznati jesam li to u stanju napraviti. Sve da je bilo i ono
najgore.
Pogledao je ravno u Patrickove oi. U njima je vidio da ga razumije. Patrick
odobravajui potvrdi. Nije elio razmiljati to bi on napravio u toj situaciji, u brzini si nije
mogao predoiti ni jedan razlog zbog kojeg bi on obeao uiniti tako neto nad Meghan. No,
on nije bio u toj situaciji, Liam jest. Mora da mu je to bila vie nego sjebana situacija, priznao
si je Patrick i vie nije stigao misliti o tome.
Liam je nastavio - Ne elim vie misliti o tome. Sad je tvoja. To jest, prvo moramo
kralja uvjeriti u to. Nema koristi od toga to ti die vojsku, bitke nee biti. Kralj dolazi s
njima.- potiteno zavri Liam.
- Kad?
- Za par dana, ako je vjerovati onome to mi je reeno. Juer sam stigao, nije me bilo
vie od pola godine. Anthony mi je jutros donio tu vijest, momak mi je odan, nemam razloga
sumnjati u istinitost iste.
- Prijei na stvar.- nestrpljivo ga potakne Patrick.
- Ukratko. Na proslavi dana svetog Andrewa s pratnjom daleko veom nego inae kralj
planira osvanuti u tvom dvoritu.
- I siguran sam da e se u njegovoj pratnji nalaziti Melville i Orrock.- ironino ga
nadopuni Patrick i pljune u stranu.
- Pogodio si.- turobno nastavi Liam.- S prvim nemam veze od mog zadnjeg posjeta
Jane, sad je tome prilino davno, a s drugim sam jutros raskinuo pogodbu. Tako da ti u tom
pogledu nita ne mogu pomoi. Ima neto drugo, tu moda mogu pomoi. Ako onaj Englez

ne dostigne kralja. - Patrick upitno podigne obrve, a Liam nastavi.- Dopusti da ti ja kaem
svoje vienje stvari. I sam zna to e moji vrli roaci zahtijevati od tebe? - Patrick kimne i
nastavi pozorno sluati. - I jedan i drugi vjerojatno e traiti od kralja da ih proglasi njezinim
skrbnikom. Orrock e pri tom nametati svoje pravo kao njezin ujak i muki starjeina obitelji,
a Melville na raun toga to Jane, kao moja sestra, samo se po sebi razumije, potpada pod
njegovu vlast.
- Ne znam je li ti Jane spomenula injenicu da smo se nas dvoje pravovaljano vjenali?
To svakako iskljuuje pitanje njezinog skrbnika. Otac Benedict to moe potvrditi.- sigurno mu
objasni Patrick.
- Rekla mi je, to i je ono. Stvari bi doista stajale prema tome da nisi zaboravio jednu
vanu sitnicu. Previdio si traiti kraljevo doputenje.
Patrick skoi i glasno prokune. Kleo je na sva usta. Liam ga je utke i s razumijevanjem
sluao. Taj mali propust sad e ga skupo kotati ukoliko ne uspije uvjeriti vladara da to nije
napravio namjerno. Radilo se o braku kojim su se pripajala dva klana i koji se, u sluaju da
ne odgovara kralju i ne odobri ga, proglaava nevaeim.
Patrick je neko vrijeme proveo koraajui poput ranjene zvijeri. Kad se primirio sjeo je
na isto mjesto s kojeg je malo prije skoio kao da ga je ugrizla zmija otrovnica.
Liam nije bio sretan to to jo nije sve. Morao mu je rei jo neto, po njemu, jednako
kakljivo pitanje.
- To nuno ne mora biti najvei problem. Plemi si, bogat, moan i utjecajan i kralj e to
sigurno uzeti u obzir. Uzmimo pod pretpostavkom da e se to dogoditi? Strica smo se rijeili
time to sam se odrekao biti njegovim nasljednikom i slijedom stvari on vie nema pravo
glasa kad je Jane u pitanju. Problem e biti dokazati da je mojoj sestri prijetila ivotna
opasnost od strane njezinog ujaka i da se zato utekla pod moju zatitu. Ako to uspijemo,

zakon mene prihvaa kao njezinog skrbnika i tad smo na konju. Dao sam ti svoju privolu da
je oeni i kraj prie. Tu je jedini problem kojeg se bojim, da budem iskren, taj Englez iako je
sve to komplicirano za obojicu. Koliko sam upuen polubrat, po ocu, dolazi po nju i ni malo
mi se ne svia to on ima prednost jer je sa mnom povezana preko majke. Zakon ne
umanjuje njegovo pravo zato to je njegova sestra kopile njihovog oca. Ne znam to
moemo protiv toga ako ustraje da je odvede ocu? To mi se u svemu ini najizglednija
prijetnja.
- Osim ovog s kraljem, manje vie sve mi je to poznato. Dakako, tvoje sudjelovanje nije
na odmet, cijenim i prihvaam tvoju ponudu. Ja sam svoju odluku donio i na nju svakako
moe raunati. Jane Elizabeth MacKinlay nee nogom kroiti s moje zemlje.
Liam mu bez rijei vrsto prui ruku. Patrick je isto tako odluno prihvati. Jane nije bila
prisutna i nije mogla vidjeti snaan stisak ruku njoj dvojice najdraih mukaraca i nekoliko
protresanja tijesno priljubljenih dlanova u mukom rukovanju koji su potvrdili prijateljski
savez kojem se usrdno nadala i molila za njega.
Kad su razdvojili ruke Liam se naceri.
- Neka ti Bog pomogne, MacKinlay. Uvidjet e da je s mojom sestrom uglavnom tako.
Sve samo ne jednostavno.
- Ne trebaju mi tvoji savjeti, nisi ti oenjen s njom. Dobro doao u obitelj, Melville.
- Jeste li vas dvojica rijeili to ste imali?- Pitala je Jane iz daleka nosei preko ruke
veliki zaveljaj cvijea.
Bila je bolje raspoloena i slavodobitni osmijeh joj zabljesne na licu kad obojica
mukaraca odgovore potvrdno.
- Nisam li rekla da e se njih dvojica na kraju sloiti?- Od mladia pored sebe zahtijevala
je priznanje nakon toliko uloenog truda i dobila ga je.


- Je, rekla je. - potvrdi Michael i kimne prema njima dvojici.
- Vas dvojica ste dananji dan uinili prekrasnim. Toliko da mi se ini da ga nita ne
moe pokvariti.- zacvrkuta radosno Jane.
Njezin mu je ispitivaki pogleda.- Ne bih bio tako siguran da sam na tvom mjestu?
- Oh, a zato ako smijem znati?- Njezino oduevljenje naglo splasne. Oprezno ga je
gledala i ekala objanjenje.
- Smije znati, dakako.- svisoka odgovori njezin mu.- Dapae uskoro e saznati, kad
se sama ne moe domisliti?
Jane zagrize usnu. Bio je ozbiljan, a ona se ni uz najbolju volju nije mogla dosjetiti emu
je imala zahvaliti za toliku promjenu u njegovom ponaanju. Pogledala je u Liama, nijemo
traei pomo, no on je suutno pogleda i skrene pogled u stranu. U neugodnoj tiini koja je
uslijedila Jane je nervozno popravljala latice zvonia poloenih preko njezine podlaktice sve
dok se Patrick nije smilovao i progovorio.
- Daj to cvijee Michaelu, on e ti ga priuvati dok ti i ja ne obavimo razgovor koji sam ti
obeao. Po povratku emo ga mi odnijeti na groblje.- naglasio je Patrick promatrajui je.
Posluno je premjestila cvijee na Michealovu ruku. Patrick je nastavio i dalje se
obraajui njoj.
- Tvoj brat ide s nama. ekat e dolje s mojim ljudima dok ne zavrim s tobom.- Zavrio
je strogo ne dajui joj priliku da ita kae.
Jane proguta i kimne. Bilo je to jedino to se usudila. Nije se usudila podii glavu i
pogledati ga. ula je urne korake u travi one dvojice sretnika kojima je bilo doputeno otii i
jednu patku kako klepee krilima po vodi nasred jezera. Iskreno je poeljela biti na njezinom
mjestu, a onda prekorila sama sebe. Ponaa se kao kukavica. Ona to nije! Nije prvi put
stajala pred namrgoenim Patrickom i uvijek je preivjela. Patrick je astan ovjek. Obeao

joj je da je nikada nee povrijediti i sad se vrsto uhvatila tog obeanja. To je ohrabri i odlui
da mu nee pokazati svoj strah.
- Smijem li sjesti dok budemo vodili taj razgovor ili e me jednostavno odmah baciti u
jezero pa da zavrimo s tim?- nevino je upitala i usudila se ukrstiti pogled s njegovim.
Nije mu se svidjela ta njezina oputenost.
- Nije mi do ale, Jane!- ljutito je odbrusio Patrick.- to bi se dogodilo da je umjesto
mene naiao netko drugi i naao te ovdje samu? Mogao je to biti bilo tko! Ima li ti pojma to
da bi se dogodilo?- Jo uvijek mu se krv ledila kad se toga sjeti.
Jane mu se posve iskreno nasmijeila, a potom paljivo podmotala haljinu oko nogu i
sjela. Tono je znala to bi se desilo, ve bi bila mrtva jer ne bi dopustila da je obeaste.
Znala je isto tako i da je ovo mjesto toliko zabaeno onkraj bilo kakvog puta i nepristupano
ljudskoj nozi da je vjerojatnost da bi je netko izvana zatekao tu bila gotovo zanemariva.
Ljupko je nagnula glavu u stranu i bez straha se obratila gorostasnom gortaku koji je i dalje
stajao pred njom i namrteno gledao u nju.
- Ljut si. u glasu joj se osjeala nevjerica i alost.
- Lude li ene! to si oekivala, da pohvalim tvoj smisao za dizanjem ovolike zbrke?
Ima li ti pojma koliko te ljudi trai u ovom trenutku. Kad te nisu pronali u dvorcu, enska
glavo, prisilila si me da podignem cijelu vojsku da te trae- uvrijeeno joj je predbacio.
- Zato si me traio?- blago je upitala Jane.
- Do sad ti je to trebalo postati jasno. Ti si moja.
Njegovo oito prebacivanje nije smelo njegovu enu. Jane se i dalje smjekala.
Patrick je jo jednom zaokruio pogledom prostor oko njih, pokupio njezin ma koji je
odbaen leao nedaleko njih i pruio joj ga sjedajui pred nju. Jane je vjeto vratila ma u
futrolu privrenu kaiem oko pojasa.


- Patrick MacKinlay, smatraj se upozorenim.- Ozbiljno je rekla i privreno ga pogledala.
- to e? Napasti me jo jednom?- podrugnuo se i pokazao glavom na ma privren
oko njezinog uskog struka.
Bio je na oprezu. Ovakva blaga i pokorna Jane bila mu je neprepoznatljiva, bilo je to
neto posve novo. Govorila je slatko i samo se smjekala. Nije znao to da oekuje od nje.
Doavola, gorilo mu je pod petama od urbe koja ga je pritiskala, a on je gubio dragocjeno
vrijeme na njezine igrarije. I nek je proklet ako nije uivao u tome. Njezino aneosko lice
sada je pred njim bilo olienje nevinosti i iskrenosti.
- Naravno da neu. Ne bih to napravila ni prvi put da me nisi iznenadio kad si mi se
prikrao. Kree se neujno poput make, ako nisi znao.- veselo je odgovorila njegova
supruga.
Prinijela je cvijetak koji je otkinula u blizini sebe i duboku udahnula njegov miris, a zatim
ga isto tako bezbrino gurnula njemu pod nos. Zaista je mirisalo, ali ne tako dobro kao ona,
pomislio je Patrick. Ona je oduvijek mirisala na rue.
- Ista si moja majka po pitanju cvijea- ustvrdi Patrick odmahujui glavom.- Da si mogla
vie nositi siguran sam da bi nas dvojica jo uvijek tu stajali i ekali na tebe. Zna li da si bila
takva jo onda, kad sam te prvi put dobio?
Jane odmahne i nasmije se. Rairila je bespomno ruke i veselo poela objanjavati.
- Ne znam od kud mi to. Jednostavno mi se svijet ini ljepim uz cvijee i osjeam se
bolje. Volim njegovu mekou, arenilo boja, oblika. Svaki je cvijet drugaiji na svoj nain.
Uvijek sam se pitala kako takve male i slabe biljke uspiju preivjeti i ege i oluje. Zamisli
kolika je njihova snaga i upornost, samo to se to na prvi pogled ne vidi.- razgovorljivost
njegove ene potaknula je njegovu znatielju, izmeu ostalog.


- Stavit u ono cvijee ga na grob tvojoj majci. Sirotica, nije joj bilo spasa od trenutka
kad je izgubila tvog oca. Vidi, to je dokaz da ljubav moe biti velika. Do kraja ivota.- rekla
je zaneseno.
- To je dokaz da je ljubav precijenjena. I koliko je ovjek u stanju raditi budalu od sebe
kad dopusti da ona ovlada njime.- poput uitelja ispravio je Patrick.
Jane je nastavila kao da on nije nita rekao.
- Kad odnesem cvijee i poloim ga na njezin grob poelim da je to grob moje majke do
kojeg ne mogu. Mislim na sve one nesretne ene koje su kao i ona bile rtve silnika i
nepravde i kojih se nema tko sjetiti. Bude mi nekako lake oko srca, to je cvijee za sve njih.
Znam da tebi to zvui ludo, ali meni ima smisla.- nasmijala se i slegnula nemono ramenima
kao da ne zna drugaije objasniti svoje osjeaje.
- Aha. Cvijee mi dakle nije prijetnja. Ako me ne kani njime napasti, na to bih se
trebao smatrati upozorenim?- pretvarajui se zabrinutim upitao je Patrick.
- Dokle god budem na ivotu, muu, ne postoji nain na koji bi me se mogao osloboditi.-
milozvuno je uslijedio njezin odgovor.
Odgovor, koji je Patrick duboko u sebi predugo elio uti, sad kad je neoekivano bio
izreen s njezinih usana na trenutak ga je zatekao nespremnog. Plave su se oi u nevjerici
irom otvorile i zadravi dah osjetio je u prsima snano nabijanje vlastitog srca. Oekivao je
od nje sve drugo samo ne ovakvo priznanje. Donijela je odluku. Rairio je ruke, a ona mu se
sretno bacila u naruje. vrsto je pritisnuo na svoja prsa kao da je ne namjerava nikada
pustiti. Ona to ionako nije eljela, bila je ba ondje gdje pripada. Ovila je svoje ruke oko
njegovog vrata i prislonila se prisno uz njega. Uivali su tako neko vrijeme u tiini a onda je
Patrick prozborio.

- Ovo je najbolja izjava koju sam uo od tebe. Priznajem da mi se svia. Zanima me od
kud takva nagla promjena, eno?
- Tebi se moda ini iznenadna, ali nije. Otac Benedict mi je danas dao lekciju o kojoj
sam morala dobro razmisliti. Uf! Gadno smo se posvaali. Nadam se da e ga ljutnja proi
dok se ja vratim, inae sam u gadnom sosu. Onda me Liam oprao svojim vienjem mojih
strahova, ni on nije bio nita blai, uvjeravam te. No nita od toga nije bilo presudno da
promijenim miljenje. Ne mogu to objasniti. Ba uz ovo prekrasno jezero, kao da su mi se
oi konano otvorile i progledala sam nakon dugog tapkanja u tami. U njemu sam napokon
pronala svoje odgovore. Zapravo u njegovom savrenom skladu i sama sam pronala mir.
Zavirila sam u svoju duu, bez gra kao do sad, bez straha i osjeaja krivnje i kajanja.
Otvorila mi se istina kakvu do sad nisam vidjela ili nisam eljela priznati. Kao da mi se
podigla magla s oiju i shvatila sam da sam se ponaala kao kukavica. Dopustila sam svom
strahu da me zavede. Strano mi je ao to sam povrijedila mnoge drage ljude oko mene jer
sam ivjela u svojoj zabludi. I tebe sam povrijedila, znam. Odavno ja elim biti jedino tvojom
enom, samo sad sam sigurna u to. Moe li mi oprostiti moju glupost, Patrick? Stvarno mi
je ao.- Njeno ga je pogladila po licu.
- Nije ba da si to iim pokazivala? Prilino si me namuila.- napomenuo je
spoitavajui uz osmjeh njezin mu.
Jane se na njegovo nezadovoljstvo odmaknula od njega i pokuao ju je ponovo zagrliti,
ali se ona odmahnuvi glavom izmakla jo dalje od njega. Patrick se namrgodio.
- Toliko o tvojoj iskrenosti, nije dugo trajala. Budala kakva jesam povjerovao sam ti, a ti
si samo prevrtljiva kao i inae.- gorko je zakljuio.
- Istina je to sam maloprije rekla, Patrick. Isto kao to je istina i da sam skrivala pred
tobom i drugima koliko si mi drag. Posljednji je mjesec dana bio jednako teak i meni, kao i

tebi. Moje je ponaanje prelazilo granice zdravog razuma, da ne spominjem pravila dobrog
odgoja i lijepog ponaanja. Molim te, pokuaj me razumjeti. Morala sam biti sigurna da
zaista eli mene, ovakvu kakva jesam prije nego ti priznam da te volim. Ovo danas
potvrdilo je moju vjeru u to da sam ti draga. Znala sam da e te obavijestiti o mom nestanku i
da e me vrlo brzo otkriti i doi do mene. Nisam ni malo strahovala od tvoje kazne,
strahujem od onoga to e biti nakon to ti kaem ono to sam sigurna da je vrijeme i da
mora znati. Bojim se hoe li me i tada htjeti.
- Takvom pitanju odavno nema mjesta, Jane. Ti pripada meni, zapamti to jedanput. To
se nee promijeniti. Prihvatio sam injenicu tko ti je otac, ako je to ono to mi eli rei i budi
sigurna da mi to nije bilo lako. Nakon toga sve ostalo je nebitno. Nema toga radi ega bih te
se odrekao. Prestani se brinuti.
Jane je alosno spustila glavu i Patrick je promijenio temu.
- Namjeravala si se vratiti?
- Naravno. to je tu udno?- preko volje je odgovorila.
- Palo mi je na pamet da eli pobjei kako si jutros prijetila ocu Benedictu.- nacerio se
Patrick.
- Kad bih to htjela sigurno je da nikud ne bih otila bez njega. Mora znati da ja nisam
tamo neka neuka glupaa, svata sam vidjela i prola u ivotu. Nisam ni naivna ni nevina po
nekim pitanjima.
- Znam,curo. Zbog toga i jesi tako jedinstvena. Ne mora mi to govoriti.
- Moram, to je upravo ono, Patrick. Ne elim vie tajne meu nama, to je ono to ti elim
rei. - zastenjala je Jane.
Patrick ju je njeno uhvatio za ramena i lagano protresao. Ozbiljan ton i kimanje glavom
kojom joj je potvrdio svoje rijei natjerae suze u njezine zelene oi. Njeno ju je namjestio

sjesti, obrisao svojom nadlanicom suze na njezinim obrazima, smjestio se pored nje i
nastavio.
- Jane, uskoro e nas posjetiti neki poglavari. Vie njih. Kad uredim s kraljem stvari po
pitanju tvog poloaja i kad odobri na brak tek tada e moi izai i slobodno hodati
dvoritem. Prije nee napustiti sobu makar nas to oboje ubilo.- ustvrdio je vrsto oekujui
da e se ona buniti.
Jane je u tom trenutku brinulo neto drugo.
- to e biti ukoliko kralj ne prizna na brak.- sa strahom je upitala mua i sasvim
prirodno uvukla mu se u zagrljaj.
Objeruke je to prihvatio i privukao je na svoja prsa. Naslonio je bradu na njezinu glavu.
- Priznat e, ne brini.
- Mogu podnijeti to to trai. Sve dok znam da ti nee odustati od mene.
- Nikad neu odustati od tebe. Ne bih mogao.
- Razmiljao si o tome? I o meni? - sretno je uzdahnula.- Kako?
Na sve mogue naine skoro je izletjelo iz Patricka. Suzdrao se, od veine njegovih
matanja njegova bi se nevina enica uplaila i pobjegla glavom bez obzira od srama.
- Razmiljam o tebi kao o svojoj eni i majci moje djece.
Ovo je bila istina izreena na nain koji je ona za sada mogla podnijeti. Osjetio je kako
je kimnula glavom.
- Jane, znam da do sad nisi imala blistavo miljenje o naem kralju. Ja te ne osuujem,
ena si mi i uvijek u te braniti, ali bolje je to ne spominjati. Neka to ostane meu nama. Kao
kraljev vazal prisegnuo sam mu na vjernost, a kao mojoj eni dunost ti je isto. Mjesto ti je
uz mene. Ima li mi to rei u vezi s tim?
- Nemam.- Bez razmiljanja ispali Jane.


Obrve mu se opasno naberu.
- Kako nema!? to ti od toga ne pae?- nestrpljivo je upitao.
Njezino je lice i dalje bilo zagnjureno u njegovu koulju pa ga nije mogao vidjeti.
- Sve je u redu dokle god sam ja ta koju e stajati uz tebe.- sretno se smijuljila Jane i
odmaknula se tek toliko da ga moe pogledati u oi. - Volim te Patrick MacKinlay i bit e mi
ast biti tvoja ena, majka tvoje djece i pokloniti se uz tebe naem vladaru. Imam samo
jedan uvjet da bih to mogla ispuniti. Mora me voljeti za cijeli ivot, Patrick.
Podigao joj je bradu i zagledao se u njezine zelene oi. Bile su potamnjele od osjeaja.
Lagano je kimnuo. Nije ni malo odugovlaio pristati na njezin zahtjev iako ono to je osjeao
prema njoj nije bio spreman nazvati ljubavlju. Kako god se nazivala ta njegova posesivnost
kad je ona u pitanju i elja da mu pripada, neobjanjivo silna potreba da je titi, da je tjei i
da se raduje s njom, vraje velika tjelesna pouda im joj se priblii, u jedno je bio siguran.
Za nju ne postoji nitko drugi, nikada nee ni postojati i znao je da je i ona svjesna toga. To
mu nije bilo dovoljno, iz neko ludog razloga, koji si ni sam nije mogao objasniti, elio je da
ona to doista i eli.
- Jednom i zauvijek.- zakleo se promuklo.
- Jednom i zauvijek. - proaptala je Jane i spremno doekala njegove usne.
- Reci mi jo jednom da me voli.- molila je Jane dok je jedva dola do zraka od vrelog
poljupca.
Oh, kako se voljela ljubiti s njim. Mogla bi se zakleti da im spusti usne na njezine nju
napusti razum. Svijet prestane postojati oko njih, ostaju samo njih dvoje i slador njegovog
daha dok se mijea s njezinim. Stavila je svoj hladni dlan na njegov obraz.
Patrick otro uvue zrak. Nije bilo pomoi, predao se. Bio je to poziv kojem nije mogao
odoljeti.

- Mislim da u napraviti neto bolje od toga, ako me zamoli.- njeno je rekao prislonivi
svoje elo uz njezino.
- Bolje? Jesi li siguran?- Zabrinuto se odmakne Jane.
Nije se mogla rijeiti odreene sumnje u glasu. Nije vjerovala da on vjeruje kako neto
moe biti bolje od ovoga to su radili. Nesigurno ga je gledala. U tom trenutku njezine
rumene usne, napuene na samo njoj svojstven nain, neizmjerno su zabavljale njezinog
mua.
- Aha. Pokazat u ti.- Njeno je poloio na travu i gladno krenuo ponovo prema njezinim
usnama.
Jane mu se bez ustezanja prepustila. Do njezinog razuma jedva je dopiralo znaenje
onoga to je on govorio.
- Mora me samo zamoliti.- promrljao je.
- Moram te moliti da me uini zaista tvojom enom?
Bilo je to poniavajue i krajnje neugodno za Jane.
- Mora. Rekao sam ti da te neu uzeti dok me ne bude molila da to uinim.- podsjetio
je njezin mu.
- Jesi, rekao si, ali nisam povjerovala da to ozbiljno misli. Stvarno e me poniziti da
kleim i molim?- Zgroeno je upitala pokuavajui se otkinuti iz njegovih ruku.
Patrick joj to nije namjeravao dopustiti. Umjesto toga samo ju je jae sputao svojim
rukama.
- Ne elim te u kleeem poloaju, ne jo.- zasmijuljio se.- Molim te. Dvije rijei, Jane
bit' e dovoljne. To ni moralna istunica poput tebe ne moe smatrati ponienjem. Osim toga
preda mnom se ne treba niega sramiti. Poznate su mi sve tvoje mane.
- Imam puno mana, je l' da?


Patrick zastenje.
- Trenutno me mui samo jedna. Tvrdoglavost. Priznaj da me eli isto kao i ja tebe.
Reci to, Jane. Moram to uti.
- elim ti pripasti. Je li to dosta da me prestane ovako muiti?- stenjala je Jane.
Bilo je dovoljno. Samo je kimnuo u prilog tome.
- Ne boj se, ljubavi.- Patrik je sa strau gledao u oi i usporenim pokretom sasvim
polako povlaio uzicu koja je oko vrata pridravala zatvorenim otvor njezine lagane donje
haljine. Uivao je u svakom milimetru koji ga je pribliavao njezinom skrivenom tijelu.
- Ne bojim se. Znam da me nee povrijediti.
Patrick se osmjehne. Cijenio je hrabrost kojom je potvrdila da mu vjeruje, no njezine
irom otvorene oi pokazivale su da se pomalo boji. Podsjetio se da je njoj sve ovo novo i
da, za razliku od njega, nema nikakvog iskustva. Na njemu je bilo da je opusti i to toliko da
zaboravi na strah.
Kao da se to samo po sebi podrazumijeva, usputno je blago rekao.
- Mhm. Ne treba se bojati.
Nije prestajao s poslom kojem je u tom trenutku bio potpuno predan. Patrick kao da je
bio potpuno zaokupljen irei glatku tkaninu koja je pod njegovim prstima glatko klizila i
otkrila njezin vrat. Nesputana niim osim njegovom voljom skliznula joj je na ramena. Jane je
zadrhtala od naleta svjeine zraka na svojoj koi kad joj je sasvim ogolio rame.
- Patrick? Sjetila sam se da ti jo neto moram rei.
Njezin je mu i dalje bio zaokupljen otkrivanjem njezinog tijela. Radio je to sistematski
komadi po komadi. Pomislio je da ju je uhvatila panika i nije se mogao ogluiti.
- Hm?
- Hou da ima na umu kako elim da naa djeca imaju plave oi.

Patrick se zagrcnuo od naleta smijeha, ali pogledavi u ozbiljan izraz na njezinom licu
shvatio je da ona zaista misli kako to ide tako pa se prisilio suzdrati da se ne nasmije na
sav glas i ne povrijedi njezine njene osjeaje. Morat e je puno toga nauiti nakon to
prevaziu ovaj, prvi put, zakljuio je iskreno zadovoljan. Ve se radovao tome. Za sada e je
ostaviti u njezinom naivnom uvjerenju.
- Od kud ti zna kako nastaju djeca?- prigueno se nasmijao.
- Zaboravlja da sam ja iscjeliteljica. Majstor Chao me poduio.- stenjala je Jane pod
drskim dodirima njegove ruke na svojoj dojci, trudei se da joj glas zvui ozbiljno.
Patrick se ukipio. Ovo mu se ni malo nije svidjelo. Brzina kojom je u njemu buknula
ljubomora bila je jednaka estini kojom ga je pogodila do same sri.
- Razgovarali si s njim o tome? Kako te on to poduio?
Glas mu je bio dovoljno hladan da zamrzne jezero iza njegovih lea no to kao da nije
upalo u oi njegovoj eni koja jedva doeka da mu objasni.
- Rekao je da se to dogodi kad poljubac izmeu mua i ene postane tako vru da ti u
trbuhu plamti vruina, kad ti zbog njega srce lupa kao da e izletjeti iz prsa, nestane ti daha
a razum ti se jednostavno izgubi i svijet stane na neko vrijeme. Ja se ba tako osjeam,
Patrick.
Patric se opusti. Mudar ovjek taj majstor. Ni sam to ne bi bolje opisao iako se upravo
velikim djelom osjeao tako. Odmah je otresao te misli, mora ostati sabran. Neka mu Bog
pomogne, prvi put je posumnjao u svoju sposobnost samokontrole. Ve sad se jedva
suzdravao porivu da ne zaroni meu njezine mekane nabore i snano se zarije u nju, a ona
mu svojim poudnim uzdasima i putenim migoljenjem svog prekrasnog tijela nije ni malo
olakavala. Poljupcima i milovanjem uspio ju je uspaliti, no jo nije bila spremna za njega.
Morao je navesti da potpuno izgubi kontrolu, da to bezbolnije prebrode njezin prvi odnos.

Koliko god ga kotalo navest e je da joj se to svidi. Nije dolazilo u obzir da ubudue njegova
prekrasna enica zazire od voenja ljubavi s njim.
- Dakle, plave oi, kae gospa.- lijeno je promrmljao radujui se nainu na koji e
pokuati izai u susret elji svoje ponesene strau ene.
- Dat u sve od sebe. Vaa elja je za mene zapovijed, moja gospo.
Haljina je skliznula sve do struka, Jane je otro uvukla zrak. Patric se pronaao
blaenim i spustio usne na njezine dok su njegove ogrubjele ruke precizno krenule istraivati
sunevoj svjetlosti izloen svaki i najmanji dio njene i podatne koe irom tijela njegove
supruge. Ne,Patrick se nije dao smesti. Drao je sve konce u svojim rukama. Sad kad ju je
imao znao je to eli, to oboje ele, i kako e ih dovesti do toga da to i dobiju. Ili e umrijeti
u tom pokuaju, mislio je teko kontrolirajui plamteu elju koja je u njemu sve vie rasla.
Ona ju je potaknula. Rastvorila se pod njim poput cvijeta koji rastvori svoje latice i svojom
mekoom i podatnou oko sebe slatkim mirisom neodoljivo mami i privlai povodljive
pranike svog mukog pripadnika vrste da prospu svoje sjeme i obiljee njime njezinu
utrobu. Njihove latice spontanom su se strau ispreplitale jedne s drugima i uskoro se nije
znalo gdje koji poinje a gdje zavrava. U ovom trenutku Patrick nije imao ba ni najmanje
zamjerke cvijeu. Znao je tono to mu je raditi sa ovim cvijetom koji je strastveno stenjao
pod njim. Osjeao je kako se njezino tijelo napinje k njemu i kako ga grevito rukama privlai
k sebi. Nije znala to trai no od njega je oekivala da joj to da. On joj je elio dati mnogo
vie. Dovesti je do vrhunca i priutiti joj da osjeti blaenstvo rastereenja kad je navede da
svri. Usprkos nedostatku vremena i cijelom svijetu, koje je u sebi sve poslao doavola,
Patrick nije urio. Ako je ona bila cvijet, on je bio leptir i stopili su se u jedno. S neizmjernom
njenou uivao je u njezinom sladostrasnom nektaru i to u svakom osvojenom milimetru
sa svakim novim ulaskom u njezinu vlanu nutrinu. Gotovo neprimjetno se trgnula i ukoila

od boli kad je savladao i posljednju prepreku liivi je djevianstva no to je nije zaustavilo.
Bila je nadomak cilja i Patrick si dopusti nekoliko puta do kraja uroniti u nju. Do eljenog cilja
stigao je tono kad i njegova ustreptala supruga viknuvi u ekstazi njegovo ime. Svijet se
rasprsnuo u vatrometu boja i nakratko nestao. Kad mu se disanje smirilo i razum povratio
Patrick je s neskrivenim ponosom gledao Jane. Bila je iscrpljena voenjem ljubavi s njim i
dolazila je k sebi kao da se budi iz transa. Bila je zadovoljna. Neopisiv ponos ispuni mu prsa.
On ju je doveo do toga. Tog je trenutka shvatio dvije stvari. Priznao si je da je voli i zakleo se
da nakon ovoga danas nema vie spavanja u koulji. Ispruio se pored nje i s
zadovoljstvom ovjeka koji uiva nakon neopisive pobjede koju je upravo izborio stavio ruke
pod glavu. Nije se mogao sjetiti da je ikada bio ovoliko oputen. Bio je vie nego zadovoljan.
Jane je mnogo sporije dolazila k sebi od svog mua. Leala je razgolienih prsa i
zadignute haljine sve do struka, no to nije dopiralo do njezine svijesti. Kad je bila sigurna da
e joj rijei uspjeti izai iz grla zgranuto je upitala.
- Nebesa, to si mi to napravio?
Nije se bila u stanju pomaknuti. Zurila je plavo nebo bez ijednog oblaka.
- Napravio sam te svojom enom u pravom smislu rijei.- naceri se zadovoljno Patrick ni
ne trepnuvi.
Jane kratko razmisli o njegovim rijeima i na kraju kimne.
- Hoe rei da sam ti pripala u biblijskom smislu? Nisam to tako zamiljala. Moram
priznati da uope nije loe.
- Ja bih to prije nazvao da smo vodili ljubav. Kako god ti to nazvala sad tek u potpunosti
razumijem Adamovu slabost spram Evi.
- Za ime svijeta ne smije tako bogohuliti.- usplahireno ga ukori Jane i podigne se u
sjedei poloaj.

Po njegovom zadivljenom pogledu svatko bi mogao zakljuiti da mu je time uinila
neopisivu uslugu, ali na njegovu alost njegovom pohotnom pogledu nije bilo sueno dugo
se naslaivati u njezinoj obnaenosti. Isti tren postane svjesna svog neprimjerenog izgleda i
zgroeno urno gurne haljinu preko koljena. U svojoj ednosti grozniavo pone navlaiti
gornji dio haljine. I zdvojno uzdahne. Svilena tkanina donje haljine neposluno se ljepila na
njezinoj mokroj koi. Lice joj je plamtjelo od srama, a silna urba da to prije pokrije svoju
golotinju vie joj je odmagala navui haljinu preko ramena nego pomogla. Hajde,
nesretnice!- glasnim aptom poticala je haljinu.
Patrick se smijuljio. Zabavljala ga je njezina ponovno pronaena stidljivost za koju je bio
siguran da se svega nekoliko minuta ranije nije bila u stanju ni dosjetiti da postoji.
- Ja bih na njegovom mjestu napravio isto. Uzeo bih jabuku iz tvoje ruke.- nastavio je
svoju teoriju.
Jane zastane u pola pokreta i zagleda se u njega.
- I riskirao prekriti Zapovijed? Adam je time pokazao svoju slabost, Bog ga ja za to
kaznio.- negodojui ga je pouila.
- Adam je pokazao da voli svoju enu, Jane.- Patrick ju je gledao u oi.
Jane je bila sigurna da se otac Benedict ne bi sloio s tim, no neto drugo natjeralo je
njezino srce bre zakucati. Patrick je svoje osjeaje pretoio u rijei i, koliko god to
nevjerojatno zvualo, odluio ih je glasno podijeliti s njom.
- Jesi li ti to meni upravo rekao da me voli?- s neskrivenom nevjericom zadrala je dah
ekajui odgovor svog mua.
Patrick dohvati njezinu ruku i poloi njezin njegovani dlan na svoj. Bio je daleko manji
od njegovog, a s njezinog srednjeg prsta prelamajui u sebi sunevu svjetlost namigivao mu
je veliki rubin. Majka bi bila sretna kad bi vidjela na ijoj se ruci nalazi. Bilo je upravo kako je

eljela kad ga je skinula sa svog tananog prsta i pruila mu ga s eljom da ga daruje svojoj
eni. Iako mu je prenijela svoju veliku nadu i elju da to bude Jane, u svojoj velikodunoj
ljubavi, rekla je da mu nee nimalo zamjeriti ako se stvari drugaije posloe. Jedino je bilo
vano da bude sretan sa enom koju uini svojom. Njeno je dlanom poklopio rubin i tako
svojim toplim dlanovima njeno zarobio eninu ruku.
- Do kad me misli tjerati da se ponavljam?- Pretjerano uzdahnuvi toboe oajno
nastavio je.- Nadao sam se da nema problema sa sluhom, sad nisam vie siguran.
Vidio je naznake uzmicanja na njezinom licu do tada ispunjenom nadom i iekivanjem.
Odmahnuo je glavom i nasmijeio se.
- Naravno da sam ti rekao da te volim kad je to istina. Mislio sam da bi to trebala znati...-
nije uspio dorei a Jane mu se radosno bacila u naruje -...eno.- Zastenjao je smijui se.
****
Nekoliko narednih dana koji su ih dijelili od proslave dana zatitnika zemlje proteklo je
uglavnom u znaku priprema za taj veliki godinji dogaaj. Ono to je Jane o tome znala
svodilo se na ono to bi ula i vidjela za vrijeme veere i to pod budnom paskom svog
supruga. Nije dopustio da je itko drugi dovede do njezinog mjesta za stolom isto kao ni da je
otprati nazad u njihovu sobu. To je pravo zadrao iskljuivo za sebe kao i odluivanje to
ona treba znati o nadolazeim dogaajima a to ne. Sam joj je priao o aktivnostima
vezanim za proslavu izbjegavajui svaki spomen na pitanje koje je nju najvie muilo. Nije
bilo anse od njega uti ni rijei o vojnim pripremama ili u kojem smjeru planira nastupiti pred
kraljem. Na ta i takva njezina pitanja Patrick bi odgovarao uvijek isto: to nisu tvoja posla ili ne
zamaraj glavu s tim. Nastavio bi joj priati o njoj trenutno nebitnim stvarima. Nisu se svi

pripremali jednako za slavlje, rekao bi. Sluge su imale zadatak urediti tvravu i davali su sve
od sebe kako bi ona zablistala prije nego to kralj stupi nogom u nju. Drugi su pak pomagali
kuharicama pospremiti hranu koja je svakodnevno pristizala u koliinama koje su se poele
gomilati, a kojom je Patrick kao kraljev vazal bio duan hraniti i njega i njegovu cjelokupnu
pratnju za vrijeme njihovog boravka na njegovom imanju. Na prilaznoj livadi oko tvrave sve
bre se poveavala i smjetala gomila pripadnika klana. Ova svetkovina je bila tradicionalna
prilika da se roaci i obitelji meusobno skupe i sretnu na jednom mjestu. Prednost je bila
to se to dogaalo svake godine za razliku od okupljanja koje je podrazumijevalo polaganje
zakletve na vjernost poglavaru svakog pojedinog pripadnika klana. S obzirom da je i njih
trebalo nahraniti Stephen je izdvojio vojnike koji su iz lova dovukli deset veprova i jo gomilu
sitnije divljai jer je trebalo nahraniti i cijelu onu vojsku koja je dola s Davidom i nastavljala
pristizati s ostalim poglavarima koji su u Patrickovom sluaju odluili stati uz njega. Trebalo
je i njih ugostiti dostojno njihovom poloaju. Djeca su plela vijence od cvijea i lia koji su
ve uvelike resili gotovo cijeli prostor. Dvorcem i tvravom u cijelosti, svima je upravljao rad
i uurbanost. To se nije moglo rei za Jane. ar iekivanja kod nje nije izazivao radost kao
kod tih neupuenih ljudi. Ona je dane provodila uglavnom zatvorena unutar zidova svoje
sobe kako je obeala Patricku. Noi nisu bile problem. Nije bilo ni nonih mora. Prespavala
bi no u njegovom sigurnom zagrljaju nakon to bi je njezin mu svaki put povukao u bezdan
strasti i uitka. Budila se sretna sve dok ne bi pomislila kako se za jo jedan pribliio
sudbonosni susret s kraljem. Bit e to prekretnica koja e odluiti o zajednikoj sudbini nje i
njezinog mua. Svaki put bi je uhvatila strava kad bi se sjetila da njihova zajednika
budunost moda ni ne postoji i tad bi kleknula pred raspelo na zidu njezine sobe i usrdno
molila, molei Boga, ako mu je po volji, da skrene kraljevu odluku u njihovu korist. Provela je
sate i sate izgovarajui molitve, sve dok joj koljena ne bi utrnula da ih je jedva osjeala. Kako

bi prikratila ostatak vremena uhvatila se veza, bar onog dijela i onoliko koliko ju je gospa
Agnes stigla nauiti. Zaudo, to ju je na neki nain smirivalo, no nije prestajala razbijati glavu
mislima o goruem problemu za koji je njezin mu uporno ponavljao da e on to rijeiti i da
se ne treba brinuti. Kao da bi mogla prestati brinuti i da je htjela. Neumorno se bacila na
izradu nedovrenih motiva ljiva na platnu koje je bila odbacila kao neto to je nadilazilo
njezine skromne sposobnosti. Nakon treeg dana otro oko Maude nije propustilo uoiti
njezin napredak. Tako ju je pohvalila, u jednom od svojih nekoliko pohoda dnevno kojima ju
je obilazila kad su joj to obaveze doputale, rekavi da njezin rad ako tako nastavi uskoro
nee zaostajati za radom njezine pokojne svekrve. Jane je to toliko obradovalo da je jedva
ekala da to kae Patricku. Znala je da za to moda nee biti prilike. Gotovo je bila sigurna u
to kad ni duboko u noi njezin mu nije doao u postelju. Iako joj je silno nedostajao nije ga
mogla osuivati radi toga. Znala je da negdje dolje s Michaelom, Liamom i ostalim
mukarcima kojima je vjerovao posljednji put prolazi konanu strategiju u predvianjima
dogaanja i djelovanja u sutranjem danu. Jane se nemirno okretala u krevetu. Obuzimala ju
je strepnja od onoga to e biti sutra, a u isto vrijeme osjeala je i olakanje to e konano
nestati ove neizdrive neizvjesnosti. Utonula je u san tek kad su se kroz tiinu noi oglasili
prvi jutarnji pijevci rastjerujui svojim zvonkim kukurikanjem zle sile mraka i navjeujui
poetak sudbonosnog dana.
U isto vrijeme njezin je mu u pratnji svojih pasa koraao preko dvorita. Ostavio je za
sobom u dvorani pouzdanu skupinu mukaraca s kojima je u razgovorima i planiranju proveo
dobar dio noi. Bliilo se jutro i s tim u vezi prema njegovom je iskustvu njegova ena
najvjerojatnije duboko spavala. Iskreno se nadao da je tako i nije je elio uznemirivati svojim
dolaskom. Neka se odmori kako treba, san e je okrijepiti. Sutra e joj itekako trebati sva
snaga i hrabrost koju e moi skupiti. Kad ve nije mogao k njoj odluio je izai na zrak, bilo

mu je ve dosta boravka u zatvorenome. Odzdravljao je napola sanjivim vojnicima
naikanim du podnoja zidova dvorca, kao i onima koji su stajali oko strateki isplaniranih i
dobro osiguranih vatri rasporeenih svako toliko. Svijetlei jezici zaigrano su se izdizali
iznad ljevkastih vrstih loita i osvjetljavali okolinu sve do tamo do kuda je na korak, dva
dopirala svjetlost idue vatre. Njegovi ljudi znali su koliko je vano da budu dobro odravane,
dok trepne okom mogu posluiti strijelcima za paljenje plamteih strijela. U ovakvom
stupnju pripravnosti, u kojem se tvrava nalazila nikad se ne moe znati u kojem e trenutku
to zatrebati. Za sluaj da iste takve strijele ulete k njima, premda su poduzeli sve mjere
predostronosti da iskljue i najmanju moguu prijetnju po tom planu, uklonjena je s dvorita
slama i suha trava koja je inae bila prosuta po njemu. Kroz nejasnu svjetlost koja je iz
dvorita dopirala do same ophodne etnice njih nije mu promakla budnost pojaane strae
na vrhovima bedemima. Brojno daleko poveani zauzeli su svoje straarske poloaje po
njihovoj cijeloj duini, kako je bilo uobiajeno i osmatrali trenutno mirnu prileeu livadu pred
sobom. Nejasna svjetlost iz dvorita dopirala je do njih, kretali su se slobodnom stranom
etnice jer je druga strana bila zakrena sredstvima potrebnim za obranu od onih koji bi se
moebitno pokuali uspeti uz zidine pa se tako tu svata nalo. Patrick se drao onoga to
ga je otac nauio o ratovanju i zadrao pravila o spremnosti dvorca, a to je znailo drati
bedeme spremnima. Tu je zadau Stephen preuze na sebe tako da je na njima i sad kao i u
svakom drugom trenutku bilo na dohvat ruke sve to moe zatrebati u sluaju napada,
velikog kamenja, titovi, maevi, lukovi i strijele, koloturi, lanci i jo svata. Kud god je svrnuo
pogled bilo je jasno da su njegove zapovijedi slijeene bez greke. Dvorac moe izdrati
opsadu i nekoliko mjeseci u sluaju da popusti prednja obrana a to e se dogoditi jedino u
sluaju da poklekne snani istureni dio sainjen od prekaljenih gortaka koji nisu uzmicali ni
pred im. Patrick je dobro znao da njih nitko nee pregaziti dok ijedan od njih bude iv. Nije

elio da se dogodi ijedno od toga, no odluka nije bila na njemu. Njegova je odluka davno
donesena, pa to bude. On svoju enu ne da nikome i ima pravo na to. Neznatnu nadu da
e uspjeti izbjei sukob pruila mu je vijest da s njegovim neprijateljima dolazi i kralj, koju je
prvi put uo od Liama, a potvrdio mu ju je kraljev glasnik koji ga je doekao po povratku kui.
Iako je to u isto vrijeme bio dvosjekli ma. Kralj, koliko ga je on poznavao, nije bio
romantina makica niti je posjedovao janjeu blagu ud. Ono to jest bio, trudio se biti
pravedan. Pitanje je bilo hoe li to biti i sutra? Ili e, u suprotnom, protivno svim zakonima i
obiajima njegov vazal krenuti vojskom protiv njega? Slavlje ili krvoprolie? Hoe li njegov
klan sutra radosno pozdravljati prvoga meu izabranima ili e oplakivati svoje mrtve, tek
poginule i one neroene zbog toga? Odgovornost je u oba sluaja leala na njemu. Na kraju
je ispalo ono to nikako nije elio. Uvukao je svoj klan u svoj osobni obraun i to je bilo
jedino to nikako nije bilo na mjestu. Ironija ga zapee u grlu kad je spazio cvjetne lance oko
okvira prozora. Ljudi smjeteni na velikoj livadi oko dvorca doli su proslaviti s njim dan
njihovog zatitnika u slavlju i veselju, kako prilii i kako se to radilo ve desetljeima. Kako
sada stvari stoje ova bi proslava mogla zavriti krvlju do koljena,s kajanjem pomisli Patrick i
produi polumranim dvoritem. Na svakom koraku ga je netko pozdravio, postavio neko
pitanje ili samo izrazio zakanjele estitke zbog nedavnog vjenanja. U svakoj drugoj
situaciji ne bi mu to smetalo no sad je imao potrebu neko vrijeme provesti sam. Pokupio je
sa jednog zida upaljenu baklju i kad se s njom konano doepao kapelice bez oklijevanja je
gurnuo drvena vrata i uao. Posljednji put kad je preao ovaj prag iznosio je s Michaelom,
Davidom i Stephenom lijes s majkom. Podigao je baklju i pogled mu prvo potrai mjesto na
sredini nevelikog prostora. Umjesto njezinog odra nedaleko kamenom izvedenog oltara na
kojem je svjetlila dopola sagorjela debela svijea, po sredini je bio postavljen prvi od
nekoliko redova drvenih klupa s niskim naslonima za lea. Patrick zaobie klupe i sa strane

proe sve do prvog reda. Zatakne baklju na zid i prie oltaru, uzme jednu tanku svijeu koje
su za tu svrhu tamo stajale, zapali je na onoj veoj i postavi je pored nje. Svjetlost svijee
lagano zadrhta kao da e se ugasiti i Patrick prieka. Svijea nastavi mirno gorjeti i on se
odmakne, te sjedne na usku sjedalicu klupe. Drvo lagano zakripi pod njegovim teretom i
nakon toga zaokrui ga mir i tiina koji su mu bili potrebni. Zagledao se u izrezbareni
zemaljski oblik sina Bojeg na drvenom raspelu koji se nalazio na zidu ispred njega, ravno u
razini oiju. Stidljiva treperava svjetlost svijea ispod njega davala je nestvaran dojam ivosti
kopljima izbodenom tijelu. On je zavrio na tom kriu samo zbog ljubavi. rtvovao je sebe da
bi spasio one koje je ljubio vie od ivota. Patrick je to jako dobro razumio. Trenutno se i
sam osjeao razapetim izmeu ljubavi prema eni i dunosti prema klanu. Na jednoj strani
vage stajala je ona, nasuprot cijelog klana na drugoj strani. Njezin ivot, nasuprot bezbrojnih
ivota ena, djece i staraca? Vidio je to i suvie puta i suvie puta njegov mu je um znao
predoiti slike takvih masakara koji su se trajno i duboko urezali u njega. Ratnike je
zanemario, njima je najsvetija smrt bila poginuti u borbi isto kao i njemu. Koliko god ga
muila savjest nije dovodio u pitanje kako e biti, vaga je pretegnula na stranu njegove ene.
Bilo bi lako dopustiti da i njega okuju, izbodu, ubiju, da mu rade to ele dok ga ne ubiju, kad
bi to spasilo Jane. Na njegovu alost, bilo mu je kristalno jasno, da njegova svojevoljna rtva
koju bi bez razmiljanja prihvatio nije bila rjeenje. To je bilo jednako iskljueno kao i
pomisao na Jane u smrdljivoj kraljevoj tamnici. Podboio je lakte na koljena i spustio lice u
dlanove. Boe moj, ne bih to podnio, promuklo je protisnuo.
Vrata se otvore i zatvore. Patrick hitro podigne glavu. Nije se iznenadio vidjevi tko mu
prilazi. Za tili as Michael je ve palio svijeu na oltaru, a odmah zatim namjestio se na klupu
pored prijatelja. Neko vrijeme promatrao je svijee kako gore i utio.
- Mirno je ovdje. I mislio sam da si tu.- obratio se Patricku prekinuvi podulju utnju.

- Trebalo mi je predaha.
- Ostavi te prie za svoju enu. Pred njom svi, ve ionako, ne govorimo pravu istinu.
Mene ne treba zavaravati. Ispravno si odluio i idemo do kraja pa to bude. To je gotova
stvar emu se jo grize?
- Tako je oito? - Patrick ga pogleda ispod oka.
Michael kimne.- I slijepac bi vidio.
- Morao sam jo jednom na miru promisliti.
- I to je iz toga ispalo? Ako si razmiljao o povlaenju, u to ne vjerujem, nemoj mi ni
spominjati. Ne elim to uti.
- Ne mislim se povui ni koraka.- odluno e Patrick. - Brine me jedino cijena koju e
klan platiti zbog toga. Jo uvijek ne nalazim nain na koji e ona biti to manja i to je ono to
mi izjeda savjest.
Michael kimne i s sramotnim olakanjem pomisli koliko je sretan to je roen kao tek
trei sin svome ocu. Ni malo nije zavidio Patricku na tekom bremenu odgovornosti koji je
leao na njegovim pleima.
Obojica zaute svaki u svojim mislima.
- Majka me cijelo vrijeme optuivala da u unititi budunost klana to se ne enim. Koje
li ironije? Ispada da u ga unititi ba zato to sam to napravio.
- Prije nekoliko dana leala je tu. Ba na ovom mjestu.- tiho se prisjeti Michael.- Vie je
nema. Koliko god mi alili. sjetno istakne mladi mislei na Patrickovu majku.- Na neke
stvari ovjek jednostavno ne moe utjecati, koliko god se trudio i bez obzira na cijenu.
Patrick je shvatio poruku.- To jo uvijek ne znai da se ne treba truditi, Michael.
- Ne, to jo uvijek ne znai da se ne treba truditi, Patrick.- Ponovi Michael i njegovo se
dranje promijeni.

Lice mu se naceri kad pogleda prema malom prozoru i prstom pokae Patricku na
njega.
- E, pa, prijatelju? Po mojoj procjeni reklo bi se da novi dan samo to nije svanuo. Ako
se slae vrijeme je da potvrdimo tu tvoju filozofiju. To jest, ako se nisi predomislio?
Patrick odmahne da nije i tresne ga po ramenu zbog te uvrede.
- Kad sve ovo zavri ispriat e mi kako je to biti luak cijelo vrijeme?
- Mislim da ti je to poznato koliko i meni. - nasmije se Michel i uzvrati mu udarac.
Patrick je ve krenuo prema izlazu kad je prijatelju preko ramena dobacio uvredu-
Udara kao baba, Michael.
- Ba sam ja to htio rei za tebe.- odgovori veselo Michael slijedei ga. Nije odolio
zadirkivati ga iza lea tiho se cerekajui usput.- alosno je kako ovjeka brak moe
omekati.- saaljivo se rugao.
- Ne trebam te podsjeati da ti moja ena nikada nee oprostiti ako danas pogine, ali
podsjetit u te da ti je ve samo zbog toga u interesu preivjeti? U protivnom imat e posla
sa mnom.- Uz prizvuk istine Patrick je to rekao kao u ali koju Michael itekako ivo prihvati i
nastavi.
- Lako je meni za tvoje prijetnje, prijatelju moj. Nisu ni do koljena onima tvoje ene. Ti
samo laje, a ne grize. Ona mi je ve i za puno manje prijetila orujem.- s lanim
udivljenjem pravdao se Micheal.
- to da ti kaem, to ti je moja ena.- Patrick toboe bespomono slegne ramenima.
- Prava MacKinlayica.- ponosno zakljui Michael na to se njegov prijatelj samo
nasmijeio. Sloio se s njim prije nego su jedan uz drugog stali na stepenicu ispred ulaza i
udahnuli svjei jutarnji zrak. Bili su spremni, bitka je mogla poeti.


Poglavlje 18.
Ako je dan suditi po jutru, ovaj zasigurno nije obeavao. Bacivi prvi pogled preko
prozorskog okna zakljui Jane pridravajui rukom odgurnutu teku tapiseriju. Nije izgledalo
ni malo veselije ni kad se primakla blie prozoru. Od one jueranje suneve svjetlosti nije
bilo ni traga, iako joj je slukinja rekla da je dan odavno svanuo. Kako prigodno,
obeshrabreno je uzdahnula. Sasvim u skladu s njezinim sumornim raspoloenjem nad
dvorcem su se nadvili debeli sivi oblaci. Jane se uini da s razlogom vise tako nisko i uskoro
e poklopiti i utopiti u svojoj mranoj utrobi i dvorac i sve oko njega. Zadrhtala je ali to nije
bilo od straha nego od hladnoe koja je nemilosrdno ulazila kroz odkrinuto prozorsko okno.
ivost, koju je kroz taj otvor vidjela u dvoritu i na livadi navede je da pomisli kako ne misle
svi tako. Ove ljude koje je vidjela dolje nije zabrinjavala prijetnja nadvijena nad njihovim
glavama, nisu se obazirali to je nad livadom bilo mrano kao da je stigao sudnji dan. Oni
su navikli ivjeti u skladu s prirodom i ravnati se prema danim im mogunostima u
izmjenama godinjih doba i tako su preivljavali. To ih je ovrsnulo da ih takve ovo malo
hirovitog loeg vremena nije moglo sprijeiti da rade ono radi ega su doli, da pokau i
doive zajedniku pripadnost svom klanu. Znala je kako to ide. Obitelji se dre na okupu i
paze jedni na druge, no istovremeno se mijeaju s drugim obiteljima, s roacima i
prijateljima. Razmjenjuje se hrana pripremana u kotlovima nad otvorenim vatrama koje su
naveliko veselo gorjele irom livade. Stvaraju se nova poznanstva i dogovaraju poslovi,

padne i po koja ljubav na prvi pogled i ako bude sree okruni se brakom. Jede se preko
mjere, pije se preko mjere no izgredi i razmirice orujem su zabranjeni. ake su prihvatljive,
bilo za zabavu ili kao natjecanje. Mukarci su uvijek i svuda bili skloni dokazivanju svoje
snage, pa ni ovakvi susreti nisu mogli proi kao iznimka. Razlika je bila u tome to se ovdje
to nije radilo sa zlim namjerama niti se rastajalo s neprijateljstvom. Jane donekle olakano
pomisli da je dobro to su bar ti ljudi sretni i poeli da tako i ostane. Dan je tek poeo, tko
zna to jo sve donosi. Nita neobino se za sada nije dogaalo na toj livadi. Padne joj na
um pitanje gdje je vojska? U dvoritu i na bedemima bio je zavidan broj vojnika, no to ni blizu
nije bio onoliki broj koliki je njezin mu spominjao. Nije mogla ni nagaati gdje ih je Patrick
rasporedio jer nije imala ni blagog pojma gdje bi to moglo biti. Trgne je kucanje na vratima.
Nije Patrick, on ne kuca, okreui se ispusti tapiseriju i ugleda na vratima Maude koja
paljivo ue. Paljivo je zaokrenula svojim okruglim tijelom da dragocjenim teretom na
ispruenim rukama koji je nosila ispred sebe ne zapne za vrata. Domaica je stala nasred
sobe i sva ozarena bez rijei je podigla svoje blago pokazujui ga Jane.
Jane se stisne eludac. Bila je to najljepa haljina koju je u ivotu vidjela, ali je prilika
zbog koje ju je morala obui bila najpogrenija koju je mogla zamisliti. Svrnula je pogled s
nje kao da je ne eli gledati. Osjeala se isto kao i onda kad je bila prisiljena obui onu
raskonu majinu haljinu u kojoj je na kraju zavrila u tamnici. Tko zna kako e zavriti u
ovoj?
- to ne valja, gospo?- Osupnuta njezinom nezainteresiranou upita domaica i brzo s
velikom panjom poloi haljinu na krevet. Zabrinuto se okrene i zagleda u Jane.
- Nije nita, Maude. Sve je u redu.- neuvjerljivo je uvjeravala Jane i prila krevetu.
Bojaljivo je povukla rukom preko lepravog bijelog materijala. Svila je bila glatka i
hladna.

- Dobro. - Maude odahne.- Na trenutak sam se prepala da ti se ne svia vjenani dar
moje dobre gospodarice.-
- Pogreno si mislila, Maude. Savrena je.- iskreno prizna Jane.
U svakoj drugoj prilici bila bi oduevljena njome i s veseljem bi je isprobala.
ena ozbiljno kimne. - Naravno da je. Gospa Agnes osobno je dala naputke
krojaicama za svaki, i najmanji, detalj na ovoj haljini da bi ti blistala u njoj. eljela je da svi u
klanu vide kakvu gospodaricu dobivaju. Trebao je to biti sretan dogaaj kad obue ovu
haljinu. I bio bi, da poglavar nije onoliko pourio s vaim vjenanjem. Juer je dovrena, na
sreu nije jo sve propalo. Sigurna sam da bi gospa bila sretna da se u njoj danas prikae
pred kraljem.- Maude je brbljala i otirala suze.
- Oh Maude. Nije meni stalo od epirenja pred nikim, a najmanje pred kraljem, vjeruj
mi.- uzdahna Jane.
- Znam ja da nije, duice, nitko to od tebe i ne oekuje. Na prvi pogled vidi se da nisi od
te vrste. Kralj e to isto odmah shvatiti im te vidi, ne brini.
- Oh, ni sama vie ne znam od kakve sam ja vrste. Nekad sama sebe ne prepoznajem.
- Od one- strogo e domaica- koja nee ustuknuti izvriti svoju dunost i koja e smoi
snage i podignute glave ponosno stati pored svog mua kad na poglavar predstavi vladaru
svoju suprugu. Ponosna sam to znam da je moja gospodarica sposobna sve to.-
- Stid me je priznati da je tvoja vjera u mene u ovom trenutku vea od moje. Strah me
je, Maude. Ne stid od tolikih ljudi nego pravi strah. Od onoga to e biti poslije dananjeg
dana. to e se dogoditi ako me kralj odlui vratiti ujaku? Maude zaueno podigne obrve.
- Ne gledaj me tako, nisam toliko glupa da ne mogu zbrojiti neke stvari premda vam je svima
nareeno da ih skrivate preda mnom. Znam da e on biti u dvorani kad siem, znam koliko

je sposoban lagati i varati jer ga poznajem. Zna biti jako uvjerljiv kad to eli, to e biti ako to
kralj ne prepozna? to e biti s Patrickom i ostalima, koji su uz njega?
- Ne bih ti znala odgovoriti osim da je to poglavarova briga. On e to rijeiti.- bez imalo
sumnje odgovori Maude i dohvati etku za kosu.
- Ne elim krvoprolie ni zbog kojeg razloga a najmanje zbog mene. Zna da Patrick
nee popustiti, to me najvie plai.
Maude zavrti glavom. - Ti bi trebala bi imati malo vie povjerenja u svog mua, to je ono
to znam. I trebala bi se poeti spremati.
- Ve?!- uzdahne Jane.
Domaica kimne i ponudi joj da sjedne na stolac.
- Poet emo s tvojom kosom. Mislila sam je uplesti i tono znam kako u to napraviti.
Izgledat e prekrasno.
Jane nestrpljivo odmahne. - Radi to hoe, svejedno mi je. Gdje je moj mu? Je li ve
izjahao pred kralja?
- O, poglavar je odavno dopratio kralja. Zna li da je ovaj odmah izrazio elju da ue?
Mora da ga od ovog vremena pati kostobolja, kao i mene.- uzdahne Maude pa nastavi
etkati pramen po pramen duge kose.- Oni ti se ve vie od jednog sata krijepe u dvorani.
Ne bi me udilo da vijeanje uskoro pone.
- Ne bi li ti trebala biti dolje i paziti da sve bude u redu?- zabrinuto je pogleda Jane i
okrene glavu.
Maude nezadovoljno frkne i povue je za kosu da vrati glavu u isti poloaj.
- Budi mirna. Dolje je sve u najboljem redu, nita ne brini.


- Svi mi stalno govorite da ne brinem. Nisam dijete.- nestrpljivo se obrecne Jane, a onda
shvati da Maude nije zasluila da se zbog toga istresa po njoj. elei ispraviti poinjeno
gotovo moleivo pone objanjavati.
- U ovom trenutku vie je nego poeljno da sve protekne u redu, mislim s obzirom kakvi
nam se gosti nalaze pod krovom. Ne bih eljela da kralj pomisli kako ga ne potujemo i da to
iskoristi kao izliku da se naljuti.
Maude je bila dovoljno iskusna da vidi kako je njezina gospodarica usplahirena i to je
djevojku u njezinim oima u potpunosti opravdalo. Naravno da je bila uvjerena kako je
njezina, uvijek draga i ljubazna, mlada gospodarica nikada ne bi namjerno poniavala i
optuila za nemar.
- Sad si me podsjetila.- promijenila je temu.- Zna, malo mi je to udno?- zamisli se
Maude.
- to ti je udno?- pourivala je Jane.
- Pa, to, kako su se rasporedili za stolom. Nai su pokazali zaista veliku dobrodolicu
onima koji su stigli u kraljevoj pratnji. Moram priznati da nisam tako neto oekivala.
- to?
- to bi ti mislila kad ti kaem da svaki od plemia, pristalica tvog mua, sjedi izmeu
dvojice kraljevih? Ne ini li se to tebi neobino? S obzirom da se u ovom sluaju radi o
suparnikim stranama i s obzirom na zategnutost meu njima kad je kod dolaska kralj od
tvog mua traio garanciju da im ne prijeti opasnost i da e biti tretirani kao gosti, a on sam
jamio da nitko od njih nee stvarati probleme. Moe li zamisliti da tvoj brat sjedi uz tvog
ujaka, a Michael uz poglavar Melvillea? Uvia li sad da nema mjesta tom tvom strahu.
Nee biti sukoba, izgleda da su rijeili to to su imali.
- Joj, vara se i to jako. Gore je nego sam mislila!- zacvili Jane.


- Zna to?! S tobom se danas ne moe razgovarati, sve vidi crno. Nita ti vie neu
rei. Morat e se sama uvjeriti da sam u pravu.
Maude se bacila na posao. Poela je plesti pletenicu i kao to je obeala narednih pola
sata nije progovorila ni rijei. Tek kad je privrstila i posljednji elji zadovoljno je uzdahnula
i odmaknula se jedan korak. Nije skrivala oduevljenje svojim radom. Frizura je djelovala
uredno i profinjeno ba kako je odgovaralo jednoj plemkinji i gospodarici. Preko razdjeljka na
sredini ovijala se debela pletenica savijena poput krune oko djevojine glave. Njezinu
sredinu je poput mreaste kapice ispunjavalo bezbroj tanjih, unakrsno prekrienih pletenica
izmeu kojih su se svjetlucali ukrasni dijelovi srebrenih eljeva.
- A sada haljina, moja gospo.- pozove je Maude.
Jane ustane i stane pred nju. Nakon to joj je pomogla razodjenuti se Maude uzme
haljinu i rairi je ispred Jane. Jane je sa strahopotovanjem zagledala u najraskoniju haljinu
koju je vidjela. Gotovo joj potekoe suze kad pomisli kako je njezina dobra svekrva dala
izraditi ovakvu ljepotu ba za nju. Mora da je najmanje deset vezilja radilo dan i no da bi
stigle cvijeem od zlatnog konca izvesti samo plitki etvrtasti otvor oko vrata i uskih rukava
bijele svile. Jednako uredno izvezen iroki svileni pojas sjajio je paljivo rairen na krevetu.
Jane se sjetila svoje vjetine vezenja i gotovo se nasmijala. Njezine ljive, koliko god je
Maude hvalila, ni u najveoj mati nisu se mogle usporediti s ovim vrhunskim radom.
Predala se u ruke vjete domaice i uskoro je stajala pred njom odjevena poput prave
princeze. Zlatni pojas kojim ju je Maude opasala oko struka visio je sve do poda, do kud je
dosezala i svilena haljina koja se ispod njega irila preko bokova i ocrtavala vitku liniju svoje
vlasnice. Preko uskih ramena Maude joj ogrne dugi ogrta u bojama njihovog klana i
privrsti ga vezicama ispod brade. Ogrta se rairio oko nje i Jane progura ruke kroz otvore.

Kad je zavrila s poslom Maude se odmakne i kritiki odmjeri svoje djelo. Jane se
instinktivno ispravi u svoj svojoj visini. Nije trebala pitati domaicu kako izgleda, njezino
zadovoljstvo i nain na koji je sva u udu sklopila ruke nasred prsa govorili su vie od bilo
kojih rijei. Jane je i sama bila ponesena ljepotom haljine i sad se u njoj osjeala nekako
uzvieno. Uhvatila je i zadigla prednji dio haljine i napravila nekoliko koraka po sobi.
- Nije predugaka. zadovoljno je izjavila.
- Nije.- odmah potvrdi Maude.- Svejedno e je morati pridravati dok hoda, no to nije
nita novo. Da ne proe kao sirota Janice, zahihoe domaica i brzo prekrije rukom usta.
Jane je znatieljno pogleda i ena nastavi zajedljivim glasom.- Nije da ona to nije zasluila. -
Onda nastavi uobiajenim tonom.- Mu joj je poglavar, dobar ovjek, i on je tu srest e ga
dolje. Doao je starom poglavaru nekim poslom i poveo je i nju da se upozna s naom
gospodaricom. Bilo je to tek to su se njih dvoje bili vjenali. Ta je ena toliko visoko podigla
nos kad je ulazila da je posve zaslueno stigla kazna za takvu oholost.
- to joj se dogodilo?
- Splela se na haljinu i ispruila se usred ove nae dvorane. Ne elim ti ni spominjati
kolika je to bruka i sramota bila. Njezin mu nije znao kuda bi pogledao od srama, no gospa
Agnes je to brzo rijeila. Glasno ju je utjeila rijeima da se i sama bezbroj puta spotaknula
na toj stepenici i da se tako neto moglo svakome dogoditi.
- Hvala to si me upozorila, Maude. Nisam do sad imala slinih problema no svejedno
u pripaziti dok budem silazila. Kakve sam sree ne bi udilo da se i meni dogodi ba to.
Noge mi se tresu od same pomisli da moram sii, najradije bih sjela. Tko zna koliko u dugo
jo ovako morati ekati?
- Ne moe.- odluno uzvikne domaica.- ekat e stojei, koliko god bude trebalo.

ekala je pola sata prije nego se zaulo kucanje na vratima. Ian je zavirio unutra i
kratko je izvijestio da je kralj zapoeo s vijeanjem i da je ekaju dolje. Ispravila se i
pogledala staru domaicu koja joj ohrabrujue ree.
- Glavu gore, djevojko. Moe ti to.
Jane kimne. Mogla - ne mogla, nije bilo druge nego krenuti za Ianom i okruena jo
trojicom vojnika sii u dvoranu. Zazvala je u sebi Boju pomo i zadigla rubove haljine te uz
golemu snagu volje natjerala noge da se pokrenu. Prola je galerijom iznad bune dvorane
koja je gromoglasno odzvanjala glasnim mukim nezadovoljstvom i svaalakim tonom. Bilo
je tu i prijetnji od kojih joj se krv ledila u ilama i nije se usudila ni pogledati dolje. Nije skidala
pogled s Ianovih lea sve dok nisu sili stepenicama i dok se on na samom ulazu u dvoranu
nije zaustavio i izmaknuo ispred nje. U dvorani zavlada muk kad su je spazili. Stajala je na
onoj istoj stepenici o kojoj je maloprije priala Maude dok je u nju bilo upereno nekoliko
desetaka mukih pogleda. Od ledene napetosti u dvorani tijelom joj prostrujie ledeni trnci.
Itekako bi bila rado spustila stidljivo glavu da si je to mogla priutiti. Nije imala vremena,
traila je pogledom visoku figuru svoga mua. Kako se ovdje nije isticao svojom visinom, jer
je stajao meu sebi slino razvijenim mukarcima odahnula je kad ga je ugledala. Ruku
prekrienih na leima stajao je na elu skupine s lijeve strane onoga za kojeg je odmah
znala da je kralj. Liam, Michael i David bili su odmah uz njega, lica ostalih redom nanizanih
mukaraca nisu joj bila poznata. Nasuprot njima s kraljeve desne strane naredala se jo
jedna skupina na ijem je elu stajao njezin ujak. Nije ni pogledala na tu stranu pogled je
zadrala na Patricku, to joj je davalo hrabrost. Gledao je prema njoj. I iz tolike udaljenosti
vidjela je da je napet. Ohrabrujue joj je kimnuo i ona produi praena odobravajuim
pogledima s lijeve strane i mrkih, osuujuih s druge strane sve dok se nije nala u sredini
izmeu tih dviju sukobljenih strana i na pristojnoj udaljenosti od kralja pred ijim se direktnim

pogledom nalazila. Drhtave noge su je jedva nosile i cijelim je putem u sebi molila da je ne
izdaju. Zaustavila se na svega nekoliko koraka pred vladarom i usprkos svoj svojoj tremi
graciozno se duboko naklonila. ekala je da joj se obrati. Po njegovom prilino nestrpljivom
tonu zakljuila je da joj kralj od samog poetka nije naklonjen. Kako i bi, njemu je sve ovo
morala biti nepotrebna gnjavaa. U prilog njezinom zakljuku tamnokosa glava na kojoj se
nataknuta iznad ela sjajila nekoliko centimetara iroka kruna zakima s odobravanjem, no
Jane zabrine to na njegovom grubom licu od istog tog odobravanja nije bilo ni traga isto kao
ni u njegovom hladnom glasu kojim se obratio njezinom ujaku.
- Orrock, nije mogue da je to tvoja odbjegla neakinja? Takva nakaza poput tebe ne
moe imati u rodu ovakvu krasoticu?
- Istina je, moj kralju, na moju veliku alost nesretnica nosi moju krv. Koliko god mi je
teko priznati pripada mom klanu i ja sam odgovoran za nju.- licemjerno se poali njezin
ujak.
Na njemu se vidjelo da je ve pripit.
- Pogreno, Orrock! Sad je moja ena i pripada meni!- odluno dobaci Patrick.
Mrnja koju je osjeao prema njemu mogla se proitati jednako i na njegovom licu kao i
u njegovom glasu.
- Nee biti MacKinlay.- isceri mu se Orrock zlurado.- Ni piljivog boba ne vrijedi to to
misli da si se oenio s njom. Nisi dobio kraljevo odobrenje, ako si zaboravio, ni odobrenje
njezinog skrbnika prije toga, a to sam ja.- znaajno se tresne po prsima. - Ja ne priznajem
taj takozvani brak, a siguran sam da nee ni kralj. to e sad pametnjakoviu? Tko sad nije
u pravu?- izderao se glasno.
Pristalice oko njega glasno zamrmljaju odobravanjem i on se jo vie vano napue.


- avolji okotu!- drekne Patrick na njega.- Odrekao si se prava biti njezinim skrbnikom
onog asa kad si je bacio u tamnicu i kad je morala bjeati da je ne ubije ti ili neki od onih
tvojih koljaa. Misli da mi nije ispriala cijelu istinu o ivotu pod vaom ugavom zatitom?
Misli da bih dopustio da joj se ikada vie priblii? Onda si gluplji nego to mislim!
Sad se zaulo odobravanje s druge strane, onih koji su podravali Patricka.
- O, vjerujem ja tebi, ta je nepokorna drznica u stanju svata nalagati. Sigurno ti je
napunila ui i priama kako sam je tukao i slino? Sve su to lai, prijatelju.- saaljivo
odmahne Orrock i pogleda kakav su njegove rijei imale uinak kod kralja.
Kralj je sumnjiavo gledao u Jane koja je postajala sve bljea. Okretala je glavu od
jednog do drugog govornika. Bivali su sve ljui, a to se odnosilo i na one poglavare oko njih.
- Nisam ja tebi prijatelj.- drekne ponovo Patrick.- Njezinu priu potvrdio je otac Benedict.
Hoe i za njega tvrditi da lae? Hoe li tvrditi da i njezin brat, Liam Melville ne govori istinu.
Za tvoju informaciju kad je pobjegla od tebe pribjegla se pod njegovu zatitu, on joj je i po
zakonu skrbnik. Dakle ispada da sam imao doputenje njezinog skrbnika kad sam je
vjenao, a otac Benedict je svjedok i potvrdit e da je brak zakonski sklopljen i kao takav
pravovaljan.
- Bog mi je svjedok da je sve to si rekao istina. I jo neto, ta djevojka ne lae, Orrock.
Istina je da si je tukao, kao i to da to nije bilo samo jedanput. Istina je da tako jadan ivot
kakav je imala na svom imanju moe zahvaliti tebi i tvom ocu.- iskoraio je otac Benedict i
glasno prosvjedovao.
- Melville je kopile, ne moe joj biti skrbnikom. A to vi? Vi bolje da se zavuete natrag u
svoju rupu iz koje ste se usudili izai i utite! Kukavica poput vas, oe, ne moe govoriti
drugaije. Jeste li joj konano otkrili istinu? Jeste li joj rekli da je obino kopile koje nitko nije
elio i da moe zahvaliti mojoj dobroti to je ivjela s nama kao da je najpotenija po


roenju. Mislite li svi vi da se ja elim baktati s njom?- mueniki se obratio se onima oko
Patricka elei izazvati njihovu podrku.- to mogu kad sam milostiv. Moram.
Jane je vidjela kako je kralj kimnuo i potvrdio njegovu izjavu. Osjetila je isti onaj strah od
ujaka kakav je osjeala kod kue kad bi dolazio na njezino imanje. Prijetvorni stvor, samo
to nije svojim laima smotao kralja. ula je Patrickove gromke prosvjede i okrenula glavu k
njemu.
- Vraga, iskoritavali ste je godinama i nije vam to bilo dosta. Morao si posegnuti za
njezinim ivotom, ivotinjo!- derao se Patrick.- E pa neu ti to dopustiti. Kunem ti se da moja
ena nee napustiti moju kuu!
Nakon ovih rijei neto se prelomi u njezinoj dui. Patrick e ispuniti svoje obeanje,
nee dopustiti da je odvedu. Ona e mu pomoi u tome. Samo je ona u ovoj dvorani
dovoljno dobro poznavala ujaka i njegovu narav i samo ga je ona mogla navesti da otkrije
svoje pravo lice pred kraljem. Pitanje je bilo to da poduzme. Grozniavo je razmiljala i
onda joj sine ideja. Njegova najvea slabost bila je gubitak kontrole kad ga se dovoljno
izazove. Za poetak pokuat e ga razbjesniti do te mjere da mu skine taj samozadovoljni
izraz s lica. Strah je nestao i zamijenila ga je odlunost. Uspravila se.
- Samo se ti pravi vaan, nije do tebe to e biti s njom. To e kralj odluiti, jel tako?-
zlurado se cerio poglavar Orrock.
Uvrede su letjele i padale s jedne strane na drugu, svi su se derali i prijetei mahali
rukama prema suprotnoj strani
Kralj se naao u procijepu. Nije se vie radilo samo o toj dvojici zapjenjenih plemia.
Gledao je kako zapoinje sukob izmeu onih njegovih zaprisegnutih vazala plemia koji su
se nalazili na suprotnim stranama, iza jednog i drugog. Ni jedna strana nije izgledala kao da
bi bila u stanju popustiti, a sukob meu njima bilo je zadnje to mu je u ovom trenutku

odgovaralo. Nije to elio dopustiti, a pitanje na koje jo nije znao odgovor bilo je kako ga
sprijeiti. S druge strane nije mogao dopustiti da Patrick pred svima njima gazi njegov
autoritet. On je dodue bio plemi, zakleo mu se na vjernost, no u ovakvom raskoraku u
kakvom se naao s njim bilo je teko biti siguran i raunati da e se mladi pokoriti. I to zbog
ega, ljutito pomisli kralj. Zbog zaluenosti enom. Bio je nezadovoljan i odnosom snaga u
dvorani, mladi vrag se dobro osigurao. Njegovih je pristaa bilo daleko vie, oito je
isplanirao sve da se zatiti u sluaju da u pitanje doe i nepokoravanje vladaru. Bila je to
realna prijetnja, kako su sada stvari stajale, no kralj nije elio saznati u kom smjeru bi ga to
odvelo. Odluio je zavriti s tim.
- Tiina!- zagrmio je i svi utihnue.- I jedan i drugi imali ste priliku da iznesete svoje
razloge i niste je iskoristili. I dalje nitko u ovoj dvorani nije siguran tko je od vas dvojice u
pravu. Zato zaveite te svoje gubice i posluajmo to cura ima za rei. Nakon toga u
donijeti presudu i zavrit emo s tim za svagda.
Strogo se obratio Jane.
- Vidi li to si napravila? Zbog tebe se svaa polovica plemia mog kraljevstva?
Jane se skamenila. Liam je to primijetio i pritekao joj u pomo ne bi li joj time kupio
vrijeme da se sabere.
- Moja sestra je samo eljela preivjeti, gospodaru.- iskorai Liam i pokae prstom na
njihovog ujaka.- Ova pohlepna svinja odgovorna je za ovo.
- Melville, to to trenutno ima moju naklonost ne znai da mi smije proturjeiti.-
opomene ga kralj otro.
- Taj nema pravo glasa, nije plemi.- dobaci netko s Orrockove strane.
- Curi je brat, ima pravo braniti je!- doleti sa suprotne strane i ponovo pone
nadglasavanje.

Kralj nestrpljivo podigne ruku i polako svi uute. Samo su mrki pogledi koji su letjeli s
jedne strane na drugu bezglasno nastavili prepirku. Mrko je odmjerio lijevo i desno i kad
nitko vie nije progovorio posvetio se ispitivanju Jane.
- Da ujem, to ti ima za rei? Tvoj ujak tvrdi jedno, MacKinlay tvrdi suprotno, koji je u
pravu?
- Istina je svaka rije to je moj mu rekao, gospodaru.- drhtavo odgovori Jane.
Orrock se grohotom nasmije. Kralj ga uutka mrkim pogledom i nastavi.
- Morate znati da je moj mu astan ovjek, gospodaru, nikad se ne bi sluio neistinom.
- Hvalevrijedna je ta tvoja odanost, no nisi ovdje zato da bi mi govorila kakav je
MacKinlay.- prekori kralj i Jane proguta shvativi da je bila brzopleta te se brzo ispria, pa
nastavi.
- Ne bih se ja nikad usudila pouavati vae velianstvo. Bilo mi je lake naglasiti vrline
mog mua nego nazvati laljivcem mog ujaka. Kad sam ve prisiljena moram rei da je on
vie od toga, on je hladnokrvni i okrutni ubojica. On i njegovi ljudi progone me od kad sam
pobjegla iz njegove tamnice, iako nikad nisam uspjela saznati zato. Cijelo to vrijeme to me
pitanje progoni premda sam im nekim udom uspjela izbjei.- Jane podigne pogled prema
kralju.
On se zagledao u njezine zelene oi traei u njima iskrenost. Djelovala je sigurno u
ono to je rekla isto kao to je bila sigurna u potenje svog mua. Ako je ta cura tvrdila istinu
onda neto drugo nije bilo kako mu je reeno. Nevoljko pogleda prema Orrocku kad se
izderao na djevojku pred njim.
- Uuti! Kako se usuuje ti laljiva kujo?!- Orrock je izgubio smireni izraz lica.
Bijes koji se sad nazirao na njegovom licu nije bio hinjen, bio je itekako stvaran, ali
nedovoljan u onoj mjeri koliko je bilo potrebno Jane.


- Upozoravam te Orrock, pusti djevojku da odgovara.- otro ga ukori kralj i mnogo blae
obrati se Jane.
Stajala je sama u sredini i izgledala poput kraljevne dok joj je u pogledu bio strah srne
stjerane u stupicu. Ne, takva osoba nije u stanju lagati, zakljui kralj i pomisli da e pomou
nje najprije zavriti ovaj sluaj.
- Ovo su ozbiljne optube, gospo. Morat ete nam poblie objasniti to pod tim mislite.
Za iju smrt ga okrivljujete?
- Oh, velianstvo, nije samo jedna neduna smrt u pitanju. Ubio je on i previe njih, ali
navest u one za koje znam. Njegova vlastita ker umrla je njegovom krivnjom. Bila je
djevojica i bojala se konja a on ju je postavio na jednoga i potjerao ga svom snagom. Jo
pamtim kako je moja sestrina leala na zemlji sa slomljenim vratom i izraz na licu njezine
majke koja se ubila nakon toga.- Okrenula se prema ujaku.- Nadam se da i tebe progoni ta
slika, ujae?
- Prokleta bila, to je bio nesretan sluaj!- krikne Orrock.
- Je li nesretan sluaj bio i sa svim onim silovanjima, muenjima i na kraju ubojstvima
mojih ljudi na mojem imanju, ujae? Reci ovim ljudima je li nesretan sluaj bio i ono kad ste
dobrog domara Jacoba zakopali ivog u zemlju i ostavili da umre. Reci nam na kraju koliko
je dobra asna majka Margareta istrpjela od te milosti kojom se hvali prije nego je
izdahnula u tvojim rukama? McMillan je bio krvoedni ubojica ali ak ni on se ne bi usudio
upasti u samostan. To si bio ti i runi Willi, odmah mi je bilo sumnjivo kad nije bio s ostatkom
tvojih razbijaa. Ti si naredio taj zloin. Jesi li je ti ubio ili si po obiaju prljanje ruku njezinom
krvi prepustio svom ovjeku?
Jane nije ni jedanput podigla glas znajui da e to dodatno raspaliti bijes njezinog ujaka.
Oduvijek ju je elio slomiti ali mu to nikada nije dozvolila. S hladnim mirom i snagom za koju

nije bila sigurna od kud je crpi zakljuila je da je uspjela izbaciti ujaka iz takta. Gledala je u
njegove izbuljene oi i zajapureno lice. I takvom, mrnja prema njoj bila mu je ispisana na
licu.
- Kuju je izdalo srce! Nisam je ni morao ubiti.- derao se bez kontrole.- Umrla je zbog
tebe, prokletnice. Nije htjela rei kud si otila. Ti si kriva!
- Prokletstvo!!! Ti si taj koji se usudio napasti samostan?!- iznenadi se kralj, a onda se
njegov bijes srui na Orrocka koji u svojoj rastrojenosti nije shvatio da se izdao. - Zna li ti
prokletnie koliko e me to kotati? Zna li koliko u se morati klanjati i opravdavati pred
Svetim ocem zbog tog tvog nedjela.- urlao je kralj.- Nije ti bilo dosta prekriti sporazum i
upasti na teritorij koji pripada Crkvi, jo si ubio i asnu sestru? Zasluio si da te odmah
objesim Orrock! Zahvali Bogu to je danas dan naeg zatitnika inae bi jo danas visio!
Ovako e to biti sutra! Vodite mi ga ispred oiju.- s gnuanjem je naredio svojim vojnicima.
A onda se sve odigralo brzo i bilo gotovo za svega nekoliko otkucaja srca. Prije nego su
ga kraljevi straari uspjeli epati Orrock zaurla i istrgne no iz pojasa. Zavitla ga i baci
ravno prema Jane. Iako su i Patrick i Liam ve bili pojurili prema njoj bilo je prekasno. Nitko
nije bio spreman na takvu osvetoljubivu reakciju i nitko nije takvo to oekivao. Nitko ga nije
ni poznavao, osim Jane. Bila je spremna isto toliko koliko nije imala izgleda. Kad je njegov
no poletio iz njegove ruke instinktivno je napravila jedino to je stigla. Zaokrenula je tijelom i
umjesto usred prsa no se zaustavio u njezinom lijevom ramenu. Jaina kojom ju je udarac
pogurao srui je na pod. Liam je ve bio uz nju i prije nego je paljivo podigao na svoje ruke
sudbina njihovog ujaka bila je zapeaena, a pitanje njegovog vjeanja bilo je izlino. Drei
se rukama za prerezani vrat skljokao se pred Patrickove noge. Patrick pljune na njega, u
okretu spremi ma za pojas i u dva koraka nalazio se pred oajnim Liamom sa sestrom u
rukama. Ogrta joj se razmaknuo i po bijeloj svili irila se crvena mrlja. Patrick se sledio od

strave gledajui u enino blijedo lice. Njeno ju je preuzeo od Liama nesvjestan da zadrava
dah. Lagano otvorene usnice bile su bijele kao da u njima nema kapi krvi i nisu ispustile ni
glasa preko sebe, a njezine irom otvorene oi ukoeno su ga gledale ispod gustih
trepavica.
- Patrick?!- zaprepateno je apnula.
Lagano se ugasila svjetlost u njezinim zelenim oima i kapci joj se lagano zaklope.
Glava joj klone na njegovo rame, a tijelo se opusti. Peklo ga je u grudima, a bol koja ga je
pritisla postane nepodnoljiva. Polako je ispustio zrak i umrtvljenim rukama je privukao k
sebi. Nije se mogao pomaknuti. Ne! Iznevjerio ju je po drugi put. Nije ni bilo razloga zbog
kojeg bi se pomaknuo, ona se nije micala. Ona se nee vie nikada pomaknuti i za to je on
kriv. Nije je ubio Orrock, on sam ju je ubio. Nije je zatitio. Pogledom izgubljenog ovjeka
praznim je pogledom preao ispred sebe, no njegov um nije zabiljeio nita. Svijet je nestao
i vrijeme je stalo. Postojala je samo njegova mrtva ena u njegovim rukama i potreba da je
nikada ne ispusti.
Mathias se progurao do njega i odluno ga povue za sobom.
- Najbolje da gospodaricu odnesemo gore.- predloio je, no Patrick to nije uo.
inilo mu se da je umro zajedno s njom. Mathias ga je vrsto povlaio za nadlakticu i
on ga je mahinalno slijedio. Noge kao da su mu bile odsjeene, tekom mukom ih je natjerao
da se pokrenu i vukao ih jednu za drugom ispod sebe. vrsto je prigrlio mlitavo tijelo svoje
ene i nije bio svjestan kako se uspeo stepenitem ni kad ga je Mathias uveo u njezinu
sobu. Nije bio svjestan ni kad ga je posjeo s njom u krilu u veliki stolac kraj kamina. Mathias
je ve izdavao naredbe slukinjama to da pripreme i svi su se rastrali posluati ga.
- Mislim da bi bilo potrebno pogledati to rame.- obratio se Patricku. Nita.


Nije ga uope doivio. Staklastog pogleda nastavio je privijati Jane uz sebe i tako ga je
zatekao Michael kad je uletio u sobu. Stao je kao ukopan i nakratko zurio u no koji je strao
iz Janeinog ramena.
Mathias je nastavio uvjeravati poglavara.
- Dovraga, poglavaru! Dopustit e da umre na tvojim rukama?
Nita.
- Je li iva?- Uzburkane due Michael je jedva turobno prevalio preko usana.
Mathias je kimnuo. - Ne svia mi se koliko krvari.- Zabrinuto je gledao kako se crvena
mrlja sve vie iri na bijeloj podlozi.
Michael se trgnuo i zavikao na njega. - Poduzmi neto, ovjee! Izvadi joj taj prokleti
no!
- Napravit u to im je ti uspije iupati od njega.- ljutito uzvrati Mathias.- Pogledaj ga!
Kao da je, Boe mi prosti, skrenuo umom. Ne puta je iz ruku.- gledao je u poglavara.
Michael je itekako razumio kroz kakvu je muku prolazio njegov prijatelj i vie nego
suosjeao s njim. Vidio je da Patrick zaista nije u stanju vladati ni sobom a jo manje pomoi
Jane. Bio je u najmanju ruku izbezumljen i Michael shvati da on mora preuzeti stvar u svoje
ruke. Priao je Patricku i rekao.
- Patrick, dopusti da uzmem Malu Jane.- Glas mu je bio gotovo moleiv. Nije postigao
nita.
Patrick nije reagirao. Michael ga grubo protrese za rame.
- Mathias joj mora izvaditi no i zaustaviti krvarenje, blesane.
- Odbij.- hrapavo odgovori Patrick.
Michael pogleda Mathiasa a ovaj nezadovoljno frkne. - Rekao sam ti.
Michael jo jednom pogleda Patricka i sono prokune provlaei ruku kroz kosu.

- Nee to tako moi. Oprosti mi prijatelju, ali ovaj put se nikako ne mogu sloiti s tobom.-
odluno promrmlja ispod glasa.
Zaao mu je mirno iza lea izvukao ma i tresnuo ga drkom po glavi taman toliko da se
poglavareva brada, onako bez svijesti, spustila na frizuru njegove ene. Mathias hitro
odmakne njegove oputene ruke i uzme Jane te je poloi na krevet. Maude mu pritekne u
pomo smjestiti gospodaricu. Navukla je prekriva preko njezina tijela sve do brade pazei
da ne dotie ni u blizinu ozlijeenog ramena. Prije nego se Patrick osvijestio Mathias je
uspio pregledati ranu i ve je nanosio debeli sloj masti na kou oko mjesta gdje je bio
zaboden no kad je na njegov uas Jane zastenjala. Kako joj se on jedini nalazio dostupan
u vidokrugu Jane je bez razumijevanja zurila u njega. Trebalo joj je vremena da joj se vid
razbistri, a um povrati. Pokuala je neto rei no jezik i usta se nisu htjeli pokrenuti.
Mathias odmah odmakne ruke s nje kao da se opekao.
- Zar niste mogli jo malo ostati u nesvijesti i zaas bi bili gotovi?- optuujui izlane prvo
to mu je palo na pamet.
Ne bi on tako mislio da je no bio vani, ovako nije bio nimalo sretan to je nee
potedjeti boli kad ga izvue.
Maude ga prijekorno pogleda i primakne se gospodarici.
- . Strpi se jo malo, janje moje. Za as e biti gotovo. Bila si tako prokleto jako
hrabra tamo dolje, Mala Jane. Moe ti podnijeti i ovo malo, duice.
Jane se panino zagledala u domaicu koja se nagnula k njoj i priala, priala sve dok
se Jane nije razbistrilo da je polako poela shvaati to joj govori.
Patrick je doao k sebi i polako podigne ruku i uhvati se za bolni zatiljak. Vraje je
boljelo, tog je bio svjestan, no ne i kako je dolo do toga. Polako je podigao glavu i
oamueno pogledao oko sebe. Michael je stajao ispred njega i kao kroz maglu Patrick je

vidio da ga zabrinuto gleda. Onda se sjetio svega. Jane! Pogledo je u smjeru njezinog
kreveta i vidio kako je nekoliko ljudi nagnuto nad njom. Jedan od njih bio je Mathias,
nepogreivo ga je prepoznao po irokim ramenima.
- Miite se od nje!- vikao je iako je iz njegovog grla izalo tek hrapavo upozorenje.
Krenuo je ustati , ali ga je Michaelova golema ruka prikovala na mjestu.
- Eeej, polako, prijatelju. Nisi jo spreman. iva je, Patrick. Sad joj je potrebna
Mathiasova pomo, ti si svoje napravio.
Patrick je buljio u njega. Protrljao je bolni zatiljak, a zatim elo. Uinilo mu se da je
Michael rekao da je Jane iva?! Blagi Boe, moe li to biti istina?! Michael je dovoljno lud da
mu lae kako bi ga smirio. Odgurnuo je njegovu ruku i ustao. Prostorija se vrtjela oko njega
no nesigurne noge ponijele su ga odmah prema postelji i koliko god se tlo pod njima ljuljalo i
izmicalo ispod njih uspjele su ga donijeti do Mathias koji mu je bio najblii i koji se isprijeio
izmeu njega i kreveta. Snano koliko je u tom trenutku mogao odgurnuo je Mathiasa i sa
stravom u grudima provukao se pored njega i stao uz krevet svoje ena. Nije disao dok je
pogledom traio njezino drago lice, a onda je uo svoje ime. Ispustio je zrak iz plua. Njezin
glas nije bio ujniji od proljetnog povjetarca no bio je njezin i jasno ga je uo. iva je i doziva
njega. Patrick?- blagoslovljene bile apnule su njezine usne.
Slabano pitanje bilo je upueno suzama oblivenom licu domaice na kojem se rairi
iroki osmijeh.
- Dobro je on, nita ti ne brini.
Jane glasno proguta slinu, zatrepe i s naporom nastavi neto glasnije.
- Je li jako ljut na mene?
- Ako malo okrene glavu moe sama provjeriti.- glasno apne Maude i Jane sa
strahom uini to joj je rekla.


Tik do njezinog, doeka je blijedo, iznureno lice njezinog mua. Na njemu nije bilo
osude ni ljutnje. Na njemu je bilo neto za to nije bila sigurna kako objasniti no najblie to
si je ona to uspjela predoiti bilo je olakanje. I sama je odahnula od olakanja i isti as
zajeala od boli. Na Patrickovom licu ukazao se gr kao da i sam doivljava istu bol iako mu
je srce luaki poskakivalo od silne radosti kad je uo njezin glas i kad se zagledao u njezine
oi. Sjajile su ivotnim sjajem u svojim zelenim dubinama. Jane je bila iva. Svijet je ponovo
postojao.
- Oh, Patrick, ao mi je to sam napravila toliku zbrku. Rekla sam ti da sam naprosto
nadarena za to. Hoe li mi ikada moi oprostiti?- nemono je aptala Jane.
Patrick je samo gledao u nju, to je jedino mogao. Nije mogao smisliti ni jednu
odgovarajuu rije koja bi bila dostojna velianstvene spoznaje da ju je, jo jednom zauvijek
izgubljenu, dobio natrag. Nije odgovorio. Grlo mu je bilo toliko stegnuto da nije ni pokuao
izvui glasa iz njega, bio bi to ionako bezuspjean pokuaj. Trgnuo se gledajui kako
njegova jedina ljubav nervozno grize usnu i shvatio da strepi od njegovog odgovora. O, kako
je njegova slatka enica njega slabo poznavala. Nema toga to on njoj u ovom trenutku ne bi
mogao oprostiti. Istina je bila da nije imala razloga za brigu iz jo jednog razloga a taj je bio
da joj nije imao to oprostiti. On je nju trebao moliti za oprost. Njegovom nepanjom bila je
ranjena, njegovom nepanjom gotovo je bila usmrena, postane bolno svjestan prijetee
otrice koja je jo uvijek stajala zabodena u nju. Lice mu se smrai i brzo se odmakne te
obiavi krevet odmakne Maude i zauzme njezino mjesto. Povratio mu se dar rasuivanja i,
samo donekle, njegova poznata smirenost. Njeno je uhvatio suprugu za ruku, prignuo se k
njoj i rijei su same krenule dok joj je smireno aptao.


- Sluaj me dobro, ljubavi. Uinila si me najponosnijim ovjekom na svijetu svojim
nastupom u onoj dvorani. Hou da jo malo zadri tu hrabrost dok Mathias ne izvadi taj
bode. Vjerujem da ti to moe, curo.-
aputao joj je tako njeno da se Jane gotovo rasplakala od sree. Onako rastrojena nije
zamijetila kako uvijek sigurna ruka njezinog mua opasno podrhtava. Vidjela je u njegovim
oima toplinu i njenost i to je njoj bilo dovoljno. Sve ostalo nije bilo vano.
Oprezno je, tek neznatno kimnula i tiho upitala.
- Hoe li biti uz mene?
- Nema toga to bi me moglo sprijeiti.- sigurno je rekao Patrick i ovla je poljubio.
- Zauvijek?- uprla je u njega svoje zelene oi i napeto ekala odgovor od kojeg je ovisila
sva njezina srea.
Patrick se nasmijei, opet ga je navodila da se ponavlja, no ovoga puta kao i nikada
prije nije joj zamjerio. Sasvim ozbiljno, naprotiv, shvatio je njezinu bojaljivost koju je skrivala
ta jedna rije te je isto tako sigurno i iskreno obeao - Zauvijek.- to je ozarilo njezino
usplahireno lice. Vjerovala mu je.
- Mislim da sam onda spremna. Mathias moe poeti.- apnula je.
Srce mu se steglo kad je u njezinom drhtavom glasu osjetio natruhu straha koji je
hrabro pokuala prikriti pred njim. Proklinjao je u sebi to to joj se dogodilo, proklinjao sebe,
MacKaya, no naizgled staloeno je kimnuo Mathiasu, koji je strpljivo ekao s druge strane
kreveta, da moe poeti vaditi no. Ranarnik se odmah prihvati zadatka.
Jane je bolno zastenjala im je dotaknuo njegovu drku i poela ubrzano disati od boli.
vrsto je stisla zube i trpjela sve dok Mathias nije poeo izvlaiti zlokobni vrh iz kosti, tad se
onesvijestila.

- Hvala nebesima. Ovo mi je puno drae. Bit e joj lake.- promrmlja Mathias vidno
odahnuvi.
Jane je zaista laknulo, ali tek kad je nakon to je no bio uspjeno uklonjen ponovo
dola k sebi kad se po drugi put osvijestila. Bila je iscrpljena i jedva je drala oi otvorenima.
Rana joj je bila zavijena, leala je udobno uukana ispod pokrivaa a kad su joj se ula
dovoljno povratila kroz jedva otvorene oi ispod neopisivo tekih kapaka ustanovila je da
Patrick i Liam stoje pored njezinog kreveta, svaki sa svoje strane. Srce joj nakratko bre
zakuca no ni to nije smanjilo slabost koju je osjeala. Pokuala je pomaknuti ruku, ali ova je
jednostavno nije sluala. Mrzila je tu nepoznatu nemo koja ju je obuzela a imala je toliko
toga za rijeiti s njima dvojicom. Toliko pitanja je vrilo u njoj a nije imala snage istjerati ih
van. Frustrirano je uzdahnula i koliko god je to bilo tiho bilo je dovoljno da skrene njihovu
pozornost. Patrick se odmah prignuo i uhvatio je za zdravu ruku. Polizala je suhe usne i na
svoje veliko zadovoljstvo uspjela je preko njih protisnuti.
- Kralj? Kakva je presuda?
Na njen uas Patrick se okrenuo i otiao. Potraila je oima Liama, smjekao se.
- Vraki si nas uplaila, malena.
- Oprosti- oblikovale su njezine suhe usne.
Razumjela je bratovu zabrinutost no u ovom trenutku bilo joj je vanije saznati to se
dogodilo u dvorani nakon to je ona bila izgubila svijest. Njezin se brat toboe prijetei
nadvije nad nju, ali glas mu je bio blag kad joj se obratio.
- Gotovo je, Jane, i sad e to sve jednostavno poslati u vraju mater i zaboraviti.
Jedino na to treba misliti je da se to prije oporavi. Jesam li bio dovoljno jasan?
- Ne bih raunao na to, Melville.


Odgovorio je umjesto nje Patrick dok je njeno podizao glavu svoje ene i paljivo joj
ustima prinio vr s vodom po koji je otiao mislei da je edna. Zadovoljno je gledao kako
Jane halapljivo pije, bila je edna.
- Tvoja sestra ima gadnu naviku da joj se uvijek mora sve ponavljati.- rekao je aljivo.
Jane se zagrcne, nije to nalazila smijenim.
- Polako, ljubavi.
Patrick je opomene kao da govori djetetu. Odmah je odmaknuo vr i zabrinuto je
pogledao. Na sreu samo je jednom zakaljucala i umorno sklopila oi.
Liam je gledao kako tone u san i privreno rekao.
- Da, puna je mana ta moja sestra. to se mene tie uvijek mi je moe vratiti.-
nestano se nacerio znajui kakav e odgovor dobiti na svoju provokaciju.
Patrick ga pogleda kao da je siao s uma.
- Samo ti sanjaj. Ni u ludilu ti je ne bih prepustio.
Liam kimne, drugo nije ni oekivao. Obojica se zagledaju u nju. Po njezinom
ravnomjernom disanju moglo se vidjeti da spava.
Patrick nije mogao odlijepiti oi s njezinog lica.
- Mislio sam da sam je izgubio.- izustio je hrapavo.
Liam je znao koliko mu je to bilo teko izgovoriti, a jo vie proivjeti prije toga i zato je
vie nego cijenio njegovu iskrenost s njim. Obojica su je voljeli, svaki na svoj nain, no bilo
im je to zajedniko. Liam proisti grlo ne bi li potisnuo emocije koje su i njega pritisle prije
nego je progovorio.
- Rekao bih da nije puno falilo. Jo ne dolazim k sebi od uenja. Stajala je tamo dolje i
izgledala mi je kao da e se svaki as rasplakati, a kad tamo? Ona je drala sve konce u
rukama. Ne znam je li to to je znala kako e dovesti ujaka do toga da pokae svoje pravo

lice bilo na sreu ili na nesreu, ali sam siguran da je srea to je za to vrijeme uspjela ostati
toliko sabrana da se sjetila onoga to sam je poduavao. ovjee, da se nije okrenula na
vrijeme taj bi bode vadili ravno iz njezinog srca.- turobnim glasom zavrio je Liam.
Patrick je i sam bio svjestan te strane injenice, a to to ju je Liam glasno izgovorilo
nije umanjilo njezinu strahotu. Ba naprotiv.
- Ovo to u ti rei, Melville, nee mi sluiti na ast i ubit u te ako ikome ponovi. -
ponovio je istim rijeima kojima se Liam jednom obratio njemu.
Liam kimne.
- Sretan sam to nisam morao saznati jesam li u stanju podnijeti da ona umre.
U sebi je znao odgovor, a vidio je da je to isto zakljuio i brat njegove ene. Obojica su
znali da to ne bi podnio i obojica su znali da nema potrebe to izgovoriti. Nakratko su obojica
zautjeli i gotovo s olakanjem doekali otvaranje vrata. Maude tiho ue i zatvori ih za
sobom te sa strahom pogleda u djevojku.
- Spava. Sirotica, zasluila je da se odmori. Janje moje, to je samo pretrpjela.- Maude
je od olakanja brbljala. Onda se dosjetila zato je dola okrenula se poglavaru.
- Sva sam smetena, ne znam to mi je. Kralj je po meni poruio vama dvojici neka
uzmete vremena koliko god treba, on e biti dolje. Sad kad je sve rijeeno odluio je ostati
na proslavi.
- Nita jo nije rijeeno. Tek je poelo.- prijetei naglasi Patrick izmjenivi na kratko
pogled s drugim mukarcem, to njoj nije promaklo. Nezainteresirano je slegnula ramenima i
frknula nosom.
- Tako je rekao.
Okrenula se zatim svojoj gospodarica kao da njih dvojica vie ne postoje.


- Ti - Patrick se obratio domaici priguenim glasom od kojeg su joj strahom zaklecala
koljena.- Ne mii se od moje ene dok se ne vratim.
Maude hitro potvrdi glavom i Patric se obrati Liamu.
- Ti i ja idemo zavriti s kraljem to to treba zavriti i bit e to na moj nain.
Laim ga zgrabi za nadlakticu i prisili da stane. Surov izraz na njegovom licu zabrine
Liama isto koliko i prijetnja u njegovim rijeima prije toga. Markantno lice njegovog ogora
odisalo je hladniom odlunou.
- Samo as, Patrick. Prije nego siemo dolje elim da saslua to u ti rei, a onda
odlui. Bit u uz tebe u svakom sluaju. Koliko god se to teko inilo priznati kraljeva jedina
pogreka bila je to je doveo mog ujaka u tvoju kuu, ali vidio si koliko je taj gad bio uvjerljiv?
Zapravo je to ispalo dobro jer si natjerao tu svinju da plati za sve zlo koje je nanio mojoj
sestri i svima ostalima. Nikad se nee izvui iz pakla u koji si ga ti poslao, a Jane je iva.
Kad se oporavi hoe li se morati skrivati pred svijetom kao ena ovjeka koji je pod svojim
krovom ubio vlastitog kralja? eli li za nju takvu budunost?- pokazao je prema krevetu.-
Moe li radi nje prijei preko ovoga to se danas odigralo i ostaviti se osvete koja bi vas
oboje unitila?
Patrick je gledao u njega kao da vidi duha i na kraju pogleda prema eni. Zadrao je
pogled na njenom usnulom licu i razmiljao o Liamovim rijeima. Umorno proe rukom kroz
kosu i lecne se kad je dotaknuo bolni zatiljak to ga podsjeti da ne zna tko ga je bio mlatnuo
po glavi. Ljut na samog sebe i posramljen to je toliko izgubio prisebnost shvatio je da je
Liam u pravu. Bila mu je dunost nadalje potedjeti svoju enu koliko god je mogue i
osigurati joj siguran ivot. To je znailo progutati ponos, odrei se osvete i rijeiti se bijesa, a
to mu nije izgledalo ni malo lako. Ako e to vratiti osmijeh na njezino lice, ako e se zbog

toga svako jutro buditi kraj nje, drei je u svom naruju tako mu svih svetaca na nebu
napravit e to. Okrenuo se Liamu.
- Neu izvui ma ukoliko me ne prisili to ti jedino mogu obeati. Ostalo ovisi o njemu.
Liam kimne. To ba i nje bilo ono emu se nadao, no bilo je vie nego nita i morao se
zadovoljiti i s toliko. S nadom da e imati priliku bar pokuati sam izgladiti poljuljani odnos
izmeu njih dvojice ukoliko doe do toga Liam je krenuo za svojim ogorom. Vrlo brzo zatim
uspostavilo se da nema potrebe za tim osim onih prvih nekoliko napetih trenutaka nakon to
su njih dvojica rame uz rame zakoraili u dvoranu. Nastao je neugodni tajac koji je glasno da
ga svi mogu uti prekinuo sam kralj.
- MacKinlay, elim ti rei dvije stvari. Prvo, elim rei da mi je drago to ti je supruga
iva i poeljeti joj brz oporavak. A drugo, elim da zna da iskreno alim to me usprkos svoj
mojoj mudrosti onaj podlac prevario i to sam te prisilio da ga pusti pod svoj krov.
Patrick nije mogao prijei preko tako neoekivanog obrata. Bila je to jedinstvena i
nesvakidanja pojava da bi kralj naao za shodno ispriati se i svakako se nije mogla
zanemariti. Bila je to vie nego iznimna ast. Nakon kratkog razmiljanja Patrick kimne i
dvoranom se prolomi glasno odobravanje.
Liam odahne. Rijeeno.


Poglavlje 19.
Jane nije imala priliku odahnuti. Probudila se nakon to je njezin mu ustao i sve je bilo
u redu dok nije progovorio. Gledala je kako se odijeva, potaknuo je vatru u kaminu, priao joj
i poljubio je, a onda su se posvaali. Svatko je od njih imao svoje planove o tome kako e
ona provesti dan i bili su toliko razliiti da su bili nespojivi. Na njezino nemalo nezadovoljstvo
njegovo je bahato zapovijedanje poelo ispoetka. Ne brini, Jane! Jedi, Jane! Odmaraj!
Spavaj! Jane je htjela iskoiti iz koe, pa rekla mu je da se osjea dovoljno dobro. Nije imala
ni najmanju namjeru dan provesti u krevetu i to mu je vie nego jasno naglasila, no njezin
mu nije popustio. Napustio ju s osmjehom, a ona je za njim bijesno zavitlala jastuk i to ju je
kotalo. Rame ju je strahovito zapeklo nakon tog napora i jedino to je mogla bilo je ostati
leati u tom krevetu i umirati od dosade. Nakratko ju je doao obii otac Benedict i dodatno
je rastuio obavijestivi je da odlazi s Orrockovima ispratiti i pokopati tijelo njihovog
poglavara. Jane se sloila s njim kad je rekao da to to mu je um bio poremeen, a to
pouzdano znaju, ne znai da mu je dua nuno bila crna. Oprostio se s obeanjem da e se
vratiti im zavri s tim poslom i otiao.
Nakon nekog vremena Patrick je nakratko prekinuo u drijemanju dovevi joj Liama.
Odmah se razvedrila i podigla u sjedei poloaj i brzo rukom zagladila kosu. Nije joj se inilo
primjerenim razgovarati s bratom iz leeeg poloaja. Njezina dobra volja imala je priliku
potrajati veoma kratko. Dobro raspoloenje nestalo je s prvom Patrickovom reenicom.


- Brat ti se doao oprostiti.
Jane protrne i ukoi se. Oborila je pogled da ne vide suze koju su joj navrle na oi.
- Ve odlazi? Na koliko dugo ovaj put, Liame?
Liam ih je prepoznao u njezinom glasu, od njega nita nije mogla sakriti.
- Ovaj put je drukije, sestrice, ne idem daleko. Uvjeravam te da e me esto viati,
ee nego to misli.
- Bojao sam se da e to rei. Blago meni.- naglaeno uzdahne Patrick.
Jo uvijek ljuta na mua Jane jedva doeka prijekorno ga pogledati no panju joj odmah
skrene bratov glasni smijeh. Zbunjeno ga je pogledala.
- Ne obaziri se njegovo moroganje, tvoj mu je pristao. Nisam ga ak morao puno ni
uvjeravati.
Jane upitno pogleda mua. Leerno je slegnuo ramenima i bez imalo ustezanja priznao.
- Tvoj brat me ucijenio.
- Liame?!- zgroeno uzvikne Jane.- Kako si mogao mom muu napraviti neto tako
podlo?
Liam se i dalje zabavljao.- Bilo je posve jednostavno.
Jane je ekala objanjenje no on se samo cerekao dok joj nije prekipjelo.
- Onda? Hoe li se, do vraga, prestati tako budalasto cerekati i biti toliko ljubazan da mi
kae ime si to uspio ucijeniti moga mua?
Opasno je podigla glas na brata no nije to smatrala grijehom. Sad se Patrick nasmijao.
- Sudei po ovom, Melville, to to si sada i slubeno plemi kod tvoje sestre ne igra
nikakvu ulogu.
Jane krikne od sree i brzo pokrije usta.


- Kralj te proglasio plemiem? Kad? Kako je bilo? Ispriaj mi, molim te.- Oi su joj sjajile
od uzbuenja. Jane je poeljela poletjeti od sree, ali rana na ramenu je podsjetila da se ne
smije ni pomaknuti.
- To ga nije nita kotalo, - prigovori Patrick, a onda nadoda- Moe se rei da se to
podrazumijevalo samo od sebe s obzirom da su mu oba roditelja bili plemike krvi.
Liam se sloio no dodao je da je kralj ovaj put bio vie nego dareljiv u svojoj nagradi
za ono to je za njega obavljao u proteklih pola godine. Darovao mu je Orrockovo imanje i
ono to mu je jednako vano priznao je gospu Jane njegovom sestrom i samim tim postavio
ga za njezinog skrbnika.
- Ispada da e se ti na kraju morati pobrinuti za imanje moje sestre. Sad pripada tebi. -
rekao je Liam Patricku. - Ispada i da je ono daleko vee no to smo ona i ja mislili. Kralj mi je
to maloprije rekao i zna to ja mislim. Bila je to posljednja Orrockova la. Tvoja ena je
slobodna.
Slobodnaslobodnaslobodna- pjevalo joj je u prsima.
Jane je mislila je da sanja i da ne moe biti bolje od ovoga sve dok nije ula kako njezin
brat govori Patricku da odlazi popodne s kraljevom pratnjom, ispratiti kralja s visoja, a zatim
na svoje imanje. Tko zna to ga tamo eka.
Na brzinu je priao k njoj.- Vidimo se uskoro, derite.- utisnuo joj poljubac u kosu i
nestao kroz vrata prije nego se Jane uspjela snai i zaustaviti ga.
Patrick je tiho zatvorio vrata za njim i okrenuo se svojoj eni. Znao je tono to slijedi,
priao je i sjeo na krevet pored nje. Suze su se ve slijevale niz njezine obraze kad ju je
privukao k sebi. Pustio ju je neka se isplae.
Sutradan se situacija ponovila samo je ovaj put Patrick doveo Michaela da se oprosti
od nje.

Michael je odlazio na njezino imanje gdje ga je Patrick postavio za upravitelja. Jane se
glasno bunila, nagovarala njih dvojicu da promijene tu glupu odluku, protivila se
Michaelovom odlasku, ali nita nije pomoglo. I njega je izgubila. I jednako kao i Liama, dan
ranije, gorko oplakala u Patrickovom naruju. Na kraju je tucajui upitala kako je Alecu, je li
mu noga jo u drvenim udlagama kako ju je ona postavila. Kad je Patrick zaueno potvrdio
i pitao zato je to zanima ozbiljno ga je pogledala i jo ozbiljnije njega optuila za sve.
- Za sve si ti kriv, svi su mi otili. Ako mi sutra dovede njega da se oprosti kunem ti se
da nee biti dobro.
I da nije usput nekoliko puta tucnula i na kraju mrcnula Patrick ionako ne bi njezinu
prijetnju shvatio ozbiljno. Znao je da je glavni razlog njezine tuge taj to su joj nedostajali
ljudi koje je voljela i kojima je ona bila draga. Nije joj vie kanio dovesti ni Aleca ni nikog
drugog, nije bilo potrebe. Sve je bilo ba kako treba. Osim, naravno, to je trebalo ekati da
se Jane oporavi od ozlijede, a za to je trebalo proi jo podosta vremena. Previe, ako se
uzme u obzir da se za to vrijeme bojao taknuti je. Iako se zakleo da nee, opet je spavao
pored nje u jebenoj koulji.


Poglavlje 20.
Proljee je stiglo prije nego je Jane oekivala. Priroda se budila i svaki je novi dan bio
obiljeen pomakom u pokazivanju njezine ljepote. Drvee i biljke stidljivo su listale, prve
proljetnice pokazivale su svoje glavice da bi za nekoliko dana procvjetale i pokazale se u
svoj svojoj raskoi. Jane je voljela proljee i ivot koji se na zemlji budio s njim. Snaga
prirode i njezina sposobnost da se svake godine iznova i iznova probudi i pokrene iz zimske
uljuljanosti ponijela bi i nju. Spustila je tapiseriju na prozoru kroz koji bi svako jutro prvo
provirila van. Danas nije imala vremena diviti se prirodi. Okrenula se prema Maude i
nasmijeila se.
- Mislim da moramo pouriti. eka nas mnogo posla.
ena joj uzvrati osmjehom.
- Nita zbog ega bi se ti trebala brinuti, duice. Sve je spremno.- Jane se glasno
nasmijala.
- Oh, Maude. Pitam se hou li ja ikada od tebe uti neto drugo osim da ne trebam
brinuti?
- Ne treba brinuti. - tvrdoglavo ustvrdi domaica pomaui joj odjenuti haljinu.
Nije joj bilo jasno to je tu bilo neobino njezinoj gospodarici. Naravno da se ona
pobrinula da dvorac funkcionira kao i inae. To to e imati nekoliko gostiju nije nita
mijenjalo. to toj maloj pada na pamet? Ne misli valjda da e ona, koliko god stara bila,

valjda dopustiti da njezina gospa mora zasukati rukave i neto raditi? Nastavila je marljivo
vezati uzice koje su stezale rukav oko ruke njezine miljenice. A, ne! Nismo jo dotle doli,
Mala Jane. Jo e se ti naekati da to doivi, duice.
- Daj, Maude, sigurno ima neto to ja mogu napraviti, a da se nikome ne mijeam u
posao?- upita Jane i prui joj drugu ruku.
- Naravno da ima, mora se brinuti za sebe. Moram li te ba svaki dan podsjeati na to?
- Joj, ista si kao i moj mu! Dosta mi je tog vaeg zatitnikog ponaanja, stvarno ste
pretjerali. Nisam ja tamo neka krhka djeva koja ne smije nita taknuti jer bi se mogla
povrijediti. Mislim da je dolo vrijeme da prihvatite da sam sad posve zdrava. Nebesa
prestanite me tretirati kao dijete!
- Rijei ti to sa svojim muem, ja znam to mi je dunost.- mirno odvrati domaica.
Jane je ljutito pogleda i Maude odmahne glavom. Mala Jane, tvrdoglava kao i uvijek.
- Kad ve toliko eli raditi rei u ti da te tvoj posao eka. Da budem iskrena, ne znam
kud e s onom hrpom cvijea koja je stigla dolje no to je kao i uvijek tvoja briga, zar ne? U
to ti se, budi sigurna, nitko ne usudi mijeati.
Uskoro je zavrila i ve po navici Jane se ne pokrene prije nego ona kritiki ne odmjeri
svoje djelo. Jane je vidjela da je zadovoljna njezinim izgledom i pouri prema izlazu.
Prolo je podne kad je Patrick u dvoranu uveo svoju sestru i njezinog mua s djeakom
u rukama. Jane im pouri u susret i zastane nekoliko koraka pred mladom enom. Od silnog
iznenaenja rukom prikrije slabaan krik koji joj se oteo iz prsa. ena se nasmijei i veselo
upita.
- Nije ti valjda pogled na mene toliko straan, Mala Jane?
Jane joj uzvrati osmijeh.
- Oprosti, zateklo me koliko nalikuje majci. Ista si gospa Agnes, nije li to udesno?

- Ne daj da te to zavara, ni ud mi nije drukija. Moj mu tvrdi da sam opasna kao i
ona.- vedro odvrati njezina goa.
- Oh, sigurna sam da bi i tvoj brat to rekao za mene.
Jane joj je polako prila sasvim blizu i zavjereniki proaputala nagnuvi se k njoj.
- I zna to, Meghan, ostavit emo ih u tim njihovim zabludama.
- Mislim da se u potpunosti slaem s tobom.- uzvratila je Meghan sjajnih oiju.
Kao po nekoj nevidljivoj zapovijedi bacile su se u zagrljaj jedna drugoj. Nakon toga Jane
se nakloni i pozdravi Davida te povede za ruku svoju prijateljicu za sobom. Smjestile su se
na klupu pored zida i kao da su oduvijek bile zajedno poele razgovarati zanemarivi
injenicu da su njihovi muevi zbunjeni takvim naputanjem ostali stajati na ulazu.
- Izgleda da emo se nas trojica morati snai sami. - zakljui Patrick i odvede ih do
stolaca kraj velikog kamina gdje ponudi Davidu stolac, a sam sjedne na drugi.
Slukinja im odmah donese vreve s vinom i kako je prvo prema redu ponudila Davida
on je leerno ubacio svog sina Patricku u ruke i slobodnih ruku jednom dohvatio vr. Nacerio
se kad je vidio da je Patrick odmahnuo slukinji i odbio pie iako je izgledao da bi mu ono u
tom trenutku itekako trebalo. Drao je osmomjeseno dijete s izrazom kao da dri jegulju u
rukama za koju se boji da bi mu mogla svaki as izmigoljiti iz ruku. Mali je Malcolm neko
vrijeme mirno sjedio u njegovom krilu i gledao u oca, a onda se na uas svog ujaka niim
izazvan okrenuo i poeo nespretno pentrati uz njegov grubi kratki kaput. Kad mu to ni nakon
nekoliko pokuaja nije uspjelo zadovoljio se natezanjem vora ujakovog uskog ala oko
vrata. Drei to nemirno klupko Patrick je prevaziao samog sebe i svoju nekadanju
odbojnost prema maloj djeci. S neskrivenim zanimanjem gledao je u okruglasto lice djeaka i
osjetio toplinu oko srca. Sviao mu se sin njegove sestre.
- Izgleda da se svia mom sinu.- naceri se David i otpije iz vra.


Patrick mu dobaci zavidan pogled koji odmah vrati na njegovog sina.
- Svia mu se moja marama, nisam siguran kako ja stojim. Sigurno je meutim da se
ovaj vragolan meni jako svidio bez obzira to slii na tebe.
- Naravno da moj sin slii na mene, ne moe biti drugaije.- bahato ree David.
Patrick kimne. Bio je oaran djetetom u svojim rukama i kao da je to osjetio djeak mu
se nasmijao otkrivajui dva bijela zubia. Patrick mu nesvjesno uzvrati osmijeh.
- Zna li ti maleni da ima osmjeh svoje majke?- Djeak je slinio iz usta i neto frfljao no
to ni njegov otac ni ujak nisu mogli razumjeti pa ga pustie neka se zabavlja ujakovom
odjeom.
David je bio pogledao prema njihovim enama i obeshrabreno uzdahne pa pogleda
Patricka.
- Moe li ti meni objasniti za kog vraga njih dvije sad plau? Malo prije su brisale suze
od smijeha?
- Ni uz najbolju volju, prijatelju. Kod moje ene to ne udi u zadnje vrijeme, raspoloenje
joj se mijenja bre nego vrijeme. Mislio sam da je moja sestra drukija a vidim da je i s njom
isto.- odvrati Patrick.
David sagne glavu da sakrije osmijeh. Ispio je podugaki gutljaj iz vra i nastavio je
gledati u njih dvije. Neto su ivo raspravljale i svako malo bi jedna drugoj povlaivale
glavom.
- Ako nita drugo bar u tome se slau.- Patrick zadovoljno zakljui.
- Otkad je Meghan stala na svoje noge, ne prestaje priati o ovome. Moram ti se
zahvaliti to si privolio svoju enu da nas primi iako priznajem da sam donekle strahovao
nakon onog njezinog odbijanja na sahrani tvoje majke.
- Zaboravi to, vidi i sam da je prihvatila Meghan. Ne progone je vie one utvare.

David je vrtio vr u rukama i zagledao se u njega kao da se unutra nalazi neto
neobino vrijedno. Lagana sjeta osjeala se u njegovom glasu dok je bezizraajno govorio
sputene glave kao da govori vru.
- Drago mi je zbog nje. Jesam li ti rekao da je majka mog sina iva zahvaljujui lijeku
koji mi je onda dala tvoja ena da joj ponesem. Davao sam joj ga osobno onako kako mi je
objasnila. Zbog toga sam sad mogao ispuniti obeanje koje sam dao svojoj eni i dovesti je
ovamo. I zbog toga to dijete u tvom krilu ima majku.- znakovito je naglasio i mirno se susreo
se s Patrickovim pogledom.
- Razumljivo, treba mu majka. Mlad je.- odvrati Patrick kao da se to samo po sebi
razumije.
- Ma, to ja tu tebi objanjavam?- obeshrabreno puhne David i pogleda ga kao da je
ljut. uo je vie nego jedanput kako je Patrick izjavio da se uda ne dogaaju. Kako da
objasni tom nevjernom Tomi da se njemu i njegovj eni dogodilo upravo udo. Ozdravila je
kad vie nitko nije mislio da je to mogue.
- Znat e to sam mislio kad i sam dobije dijete.- rekao je tek da neto kae.
Patrick ga zateeno pogleda i u nedoumici kimne. Nije imao pojma o emu ovjek,
dovraga, trabunja no svakako je to odluio zadrati za sebe. Dijete se poelo mekoljiti i on
ga posjedne u krilo tako da je mogao pratiti ljude u dvorani. Patrick je osjetio ponos kad je
ustanovio da njegov neak nije ni malo straljiv. Sa zanimanjem je razgledao amo- tamo po
dvorani, a sve vei broj onih koji bi se zaustavili i pozdravili svog poglavara gledao je s
neskrivenim djejim zanimanjem i izazivao njihove simpatije pokazivanjem svoja dva zubia
kad bi se smijeio. Tako prekidani Patrick i David nastavili su razgovarati o uobiajenim
temama sve dok se pred Patrickom nije naglo zaustavio Stephen. Pozdravio je Davida i
onda se uz osmijeh od uha do uha okrenuo svom poglavaru. Patrick je znao da se to


moralo dogoditi prije ili kasnije. Ne bi bilo slino Stephenu da mu promakne tako jedinstvena
prilika da mu se naruga i ni malo nije dvojio da e je ovaj ispustiti iz ruku. Oduvijek mu je
gurao pod nos njegovo zaziranje od djece da bi ga sad zatekao s jednim takvim u krilu. Da
stvar bude udnija Patrick je shvatio koliko uiva drei svog nejakog neaka i uope to nije
krio. Zato nije imao potrebu braniti se pred Stephenom kako je uobiajeno radio kad je ovaj
progovorio. Ispostavilo se da se ovaj put obratio svojim blagim glasom djeaku koji ga je
dobroduno promatrao.
- Odat u ti tajnu, mladiu, radi koje u najmanja u ruku zasluuje moje priznanje. Zna
li ti sinko da si upravo razbio najveu manu svog ujaka to ja nisam uspio sve ove puste
godine. A, moram ti priznati da sam se svojski trudio.
- Stephen, mislim da e te zanimati, ovo je Malcolm. Sin moje sestre i poglavara Davida
i zamolit u te da mi ne zbunjuje neaka. Nas dvojica se ba dobro slaemo.
- Neustraiv momak. - Stephen Davidu pohvali sina.
- I snaan. - pohvali se njegov ujak ponosno.
- Aha! Krv nije voda, to je ono to objanjava nenadanu ulogu dadilje tvog ujaka. Mislio
sam da su u pitanju te tvoje lijepe okice? Iste majine.- Stephen je i dalje priao djeaku.
- Meghan i ja imamo iste oi.- pobuni se Patrick.
- Mo mislit'! Njezine su sto puta ljepe. Ne misli valjda da bih tog krasnog djeaka one
dobre djevojke usporeivao s tobom? Morat e se pobrinuti za vlastitog sina ako to eli
doekati.
Namignuo je Davidu koji je progutao smijeh vidjevi kako Patrick kripi zubima.
- Meghan e biti drago vidjeti te Stephen.- leerno je mahnuo prstom povrh vra u
smjeru mjesta gdje je njegova ena toplo se smijeei neto objanjavala svojoj prijateljici
drei u krilu njezine ruke obgrljene svojima.


Jane je izgledala toliko iznenaena onim to joj je ova priala da se David jedva
suzdrao da to ne podijeli s Ptrickom. Tono je znao o emu su priale. U isto vrijeme vidio
je da Patrick nema pojma i zakljuio kako nije na njemu da mu to kae. Ni njemu nitko nije
olakao i nije smatrao shodnim petljati se. Njegova ena- njegova stvar, mudro je zakljuio i
nazdravio ogoru podigavi vr prema njemu.
Na ulazu se zauje vesela graja i glave im polete u tom smjeru. Patrickovo se lice blago
razvedrilo kad je ugledao vesele pridolice. Ali u isto vrijeme ugledali su ih i njih dvije i bile
su bre. I Jane i Meghan u nekoliko su koraka uz glasne povike oduevljenja bile u zagrljaju
dvojice mukaraca. Liam je vrsto zagrlio Jane koja se privila uz njega prije nego je blago
odmaknuo od sebe i zagledao joj u lice.
- Izgleda sretno, sestrice.
- To je zato, veliki moj brate, to jesam sretna. Prije samo nekoliko trenutaka mislila sam
da ne mogu biti sretnija, ali tvoj dolazak pokazao mi je da sam u krivu. Neizmjerno si me
usreio to si doao i to ba danas.
- Nema tu nita udno. Dojurio sam kako je tvoj mu zahtijevao u svojoj poruci.
- Patrick ti je poslao poruku da doe?
- Aha. Prilino drsko napisao je neka pokupim usput Michaela na tvom imanju i neka to
prije dovuemo svoje guzice ovamo jer obiteljsko okupljanje, kako ga je matovito nazvao,
nee biti obiteljsko bez nas dvojice. U povjerenju u ti rei; mislim da je to napravio samo da
ne mora prihvatiti tvog drugog polubrata. Nije da meni to nije drago, no nizato na svijetu ne
elim propustiti njegov izraz kad shvati da ne moe izbaciti engleske roake koji e mu
uskoro zakucati na vrata. To ti je cijela pria.
- Oh, ne moe mu to zamjeriti, Liame, ak i da je tako. Sigurna sam da je tebe pozvao
iz drugog razloga, elio me razveseliti. Nisam vas dvojicu vidjela od kad ste otili. Ne

zamjeram ja tebi, Patrick me uvjerava da vas je obojicu zateklo mnogo posla i da moram biti
strpljiva. Vjerujem ja da je sve to tako i strpljiva sam koliko mogu. Nije da se alim, samo,
ipak bih te voljela ee vidjeti.
- Mu ti je rekao pravu istinu, sestro. Mislim da je dosta da ti kaem da su oba naa
imanja dovedena na rub propasti i da je stvar ozbiljna. Ostalo e ti mu objasniti. Idem ga
pozdraviti.
Jane kimne i ukloni se ispred njega oslobodivi mu prolaz.
Za to vrijeme Michael nije bio toliko suzdrljiv, podigao je Meghan u zrak i nekoliko je
puta okrenuo oko sebe prije nego je srdano poljubio u elo.
- Mii ruke s moje ene, Routledge.- glasno dovikne David ne pomaknuvi se sa stolca.
Michael se naceri prema njemu i neto apne Meghan na uho na to se ona glasno
nasmijala i pogledala prema muu. Michal se okrene i potrai Jane. I nju je poljubio jednako
kao i Meghan i odmaknuo od sebe da je bolje pogleda.
- Dobrodoao kui, Michael.- rekla je Jane gledajui ga sjajnim oima.
- Izgleda da stvarno jesi ozdravila? Moram priznati da sam dosta dugo sumnjao u
Patrickove kratke obavijesti kad je tvrdio da ti je bolje. Sad kad sam se sam uvjerio stidim se
priznati da sam mislio kako me tvoj mu samo lano tjei.
- Drago mi je da si sad siguran. Vjerujem da eli pozdraviti poglavara, a onda bi mi
mogao ispriati kako je na mom imanju. elim sve uti.
- Nisam siguran da bi se ti time trebala zamarati.- odvrati Michael.
- Oh, ne poinji i ti s tim. Nisam dijete, ako nisi primijetio.- nasmijala se Jane.
Michael je poljubi u tjeme.
- Primijetio sam da nisi dijete, Mala Jane. Vidjet u s Patrickom. Neka on odlui.- obea
i napusti je.

Jane se nasmijei. Koliko god je ljutilo to njihovo pretjerano zatitniko ponaanje kad je
ona u pitanju znala je da ga se oni nikada nee odrei i da uvijek moe raunati na njih. S
ljubavlju je gledala trojicu mukaraca kako se prijateljski pozdravljaju. Michael je uzeo
maliana od Patricka i neto mu ivo govorio dok su Liam i Patrick izmijenili vrsti stisak
ruku.
Jane uhvati Meghan za ruku.
- Mislim da je vrijeme da se pridruimo svojim muevima prije nego pomisle da smo ih
zanemarile.
- Ako na to tako gleda, prijateljice, mislim da smo zakasnile.- Meghan se zvonko
nasmije.- David se mrti od kad je Michael uao.
- Oh, molim te nemoj mi rei da tvoj mu ne voli Michaela.- Jane zabrinuto pogleda
prema skupini kraj kamina.
- Nije uope tako kako se ini.- odmah je utjei Meghan.- To je neka njihova aava
zabava. Vidjela sam da se i prema tebi Michael odnosi pokroviteljski kao i sa mnom. On je
naprosto takav i u poetku to David nije mogao razumjeti. Tek kad se uvjerio da na odnos
ne prelazi granicu odnosa brata i sestre i da mi je Michael odan kao prema roenoj sestri,
tek tada ga je prihvatio. Mogu ti rei da mi jedno vrijeme nije bilo lako gledati na kakve su
sve spake Patrick, Michael i Alec radili Davidu prije nego su se uvjerili da me zaista voli. Od
tada ga smatraju dijelom obitelji. Do sad si upoznala ovu trojicu i zna to to znai? Isto je i
mojim muem. Bez razmiljanja je stao rame uz rame uz njih makar je to znailo stati protiv
samog kralja.
- Ne podsjeaj me na to, molim te. Danas sam toliko sretna da ne elim niim kvariti tu
sreu.
- Oh, oprosti mi, nisam razmiljala. Za tebe je to bilo bolno.


- Jest, bilo je bolno.- prizna Jane - Ali zna to?- slegne ramenima i optimistino ree.-
Nije me ubilo. I, prolo je.
Dvorana se brzo punila veselim vojnicima i ostalima koji su imali ast biti pozvani za
poglavarovu bogatu trpezu i uskoro su gotovo sva mjesta za stolovima bila popunjena. Jane
povede Meghan prema kaminu i stane pored Patricka. Meghan uzme svog sina od Michaela
i stane pored svog mua, no odmah se pojavi Moude i s puno entuzijazma preuzme ga od
nje. Ozareno je gledala u dijete.
- Idemo mi, janje moje, prije nego te ovi tvoji ujaci ne iskvare.
Djeak se nije bunio. Panju mu je privukla ipka na njezinoj kapici i ruka mu spremno
krene prema gore. Pobjedonosno gurne osvojeni plijen u usta.
- Ne, ne, janje moje. To nije za jelo. Sigurno si gladan.- bez ljutnje mu je tepala stara
ena.- Ne brini, zlato, mislila sam ja na tebe. Sad e tebi tvoja Maude dati papati. ekaj
samo, vidjet e to sam ti sve finoga spremila. Mmm, za prste polizat.
Onako debela neobino je poletno za svoje godine odnjihala s djetetom u rukama
preko dvorane u pravcu kuhinje. Meghan se raznjeeno nasmijei Jane.
- Draga, vjerna Maude. Izvana uvijek stroga i nepopustljiva, a u dui nema bolje i
pouzdanije osobe.
- Mislim da smo po pitanje njezine privrenosti nas dvije dobile konkurenciju. Jane se
nasmije.- Tvoj sin ju je osvojio na prvi pogled i to toliko da ga je odmah proglasila svojim
janjetom. Do sad smo tu rijetku privilegiju imala samo ti i ja.
- armantan je na oca.- ubaci David.
- Ba?! Samo se to zanosi McKerrell. Taj mali je ve sad osvojio vie enskih srca nego
to e ti cijelog ivota.- nadoveza se Michael veselo. David se naceri.


- Vidim ja da sam dobio dostojnu konkurenciju.- javi se Alec tako ozbiljnim glasom da
oko njega prasne smijeh.
Patrick iskosa pogleda svoju enu i obrati se Davidu.
- Ne znam, Davide, to ti misli? Jesu li nae ene zasluile da ih povedemo za stol?
- Misli nakon to se cijeli dan nisu sjetile da postojimo? Ne znam to bih ti rekao,
prijatelju. Nisam pametan.- alosno zakima David.
- I sam ne stojim drukije.- toboe zabrinuto odvrati Patrick ekajui se po bradi.-
Moda pomogne ako nam kau to ih je navelo da nam se na kraju ipak milostivo pridrue?
- Glad.- ubaci Michael i svi ponovo prasnue u smijeh.
- U tom sluaju bolje da ih to prije nahranimo, Davide.- smijui se izgovori Patrick i
povede Jane.
Ostali objeruke prihvatie njegov prijedlog slijedei njihov primjer. Za stolom se
nastavilo veselo raspoloenje i Jane je cvala od zadovoljstva. Nikada jo ni jedna veera
koje se sjeala nije bila ovako savrena, razmiljala je gledajui vesela lica oko sebe. Nikada
jo Patricka nije vidjela tako oputena u drutvu. Zagrcnula se od smijeha kad je pogledala
za stol preko puta njihovog. Otac Benedict glasno je nazdravljao s Ianom. Pie im se
razlijevalo iz vreva dok su njima udarali izmeu sebe. Grohotom se smijao neemu to je
Ian rekao a lice mu je plamtjelo crvenilom. Jane se mogla zakleti da e ujutro proklinjati pie
i cijeli dan mrzovoljno kukati zbog glavobolje, no to je i zasluio. Mogao je znati da se s
Ianom ne moe mjeriti u piu, nitko nije mogao popiti kao on i izai na vlastitim nogama, a
kamoli siroti otac Benedict koji nije navknuo na pie. Pogled joj padne na Michaela preko
puta nje. Kao i prije sjedio je na prvom mjestu do ela stola na kojem je kao i uvijek sjedio
Patrick. Prepriavao je Liamu kako je Patrick trikom izvukao od sveenika njezino boravite i
kako su je nali. Nije joj se dopalo to opet to prepriavaju, no nije ih mogla sprijeiti. Ve se

uvjerila da je to Michaelu i Alecu bila jedna od najdraih pria i priali su je kad god bi imali
priliku. Jane je znala to slijedi. I jedan i drugi ponavljali su se od rijei do rijei, a ona bi
postajala nervozna svaki put kad bi onaj koji bi priao stigao do tog dijela prie. Nesvjesno je
poela grickati donju usnu. Ni na kraj pameti joj nije bilo da bi to Patrick, koji je mirno sluao
priu, mogao primijetiti. Primijetio je. Samo to je ovoga puta odluio saznati razlog njezine
nervoze s tim u vezi. Zagledao se u nju dok je Michael ponesen arom prie nastavljao.
- Nije ptica, kaem ja, pa da ga preleti. Kunem se da nema tog konja i tog jahaa koji bi
mogao preskoiti taj kanjon. Zato je, prema mom miljenju morala ii okolo. Tamo moramo
traiti, kaem ja.
- Michael.- prekine ga Patrick budno motrei Jane.
Nije na vrijeme sakrila ruke. Prije nego ih je sklonila u krilo vidio je kako nervozno lomi
prste.
- Rekao bih da moja ena ima prigovor na tvoju priu?
Jane ga usplahireno pogleda.
- Kakav vraji prigovor bi ona mogla imati?- nestrpljivo se obrecne Michael.
Nije mu se svidjelo to su ga prekinuli i sad je mrgodno preko stola ekao od Jane
objanjenje.
- Slaem se i mene zanima to isto. - nadvee se Alec.- ovjek je ispriao tono tako
kako je bilo.- Optuio je Jane i pokazao prstom svog prijatelja koji na njegovu podrku
osorno kimne glavom.
- Mogue je da se tebi neto pomijealo u glavi, Mala Jane. Bila si jako uplaena.-
velikoduno joj ipak ponudi Michael.
- Jane?- potakne je Patrick i ona odmahne pognute glave.
- Nije mi pomijealo, ne radi se o tome.


- Nego? O emu se radi?- strpljivo upita njezin mu.
- O tome da se Michael krivo zaklinje, eto o tome.-nesretno odvrati ona.
- Na to se on to tono krivo zaklinje, Jane?- oprezno upita Patrick i primakne se blie k
njoj.
- Konj s jahaem zapravo moe preskoiti kanjon, Patrick.
Patrickovo lice postane za nijansu bljee i to su mogli vidjeti svi osim njegove ene koja
je zabila bradu na prsa i nije se usudila pogledati ni lijevo ni desno.
Patricka obuzme nemila slutnja i dograbi njezinu ruku.
- Koji konj i s kojim jahaem, Jane?- procijedio je kroz zube.
Znao je da mu se odgovor koji je slutio ne svia i prije nego ga je ona izgovorila.
Nesvjesno njegova ruke stisne njezinu
- Jupiter moe.- zajeala je i pokuala izvui ruku iz njegove.- Boli me.
Patrick je nije isputao samo je neznatno olabavio stisak i zurio u Jane. Pred oima mu
je letjela slika od koje mu se krv ledila u ilama. Slika nje kako na konjskim leima prelijee
preko onog ponora. Svi mukarci oko nje su s nevjericom zurili u nju, svjesni kakvoj se silnoj
opasnosti izvrgla.
Samo je Meghan, pouena njezinim optimizmom od nekoliko sati ranije, veselo
prekinula neugodnu ukoenost i uroenom vedrinom izjavila.
- Nitko tebe ne okrivljuje. Bilo pa prolo, najvanije je da si ti nama preivjela. Moram
priznati da nisam mislila da si toliko ilava.- zadivljeno je priznala Meghan i potapala je po
ruci u krilu.
- Pitam se jesam li dovoljno ilava da preivim kad me tvoj brat odlui zadaviti? -
zastenje Jane s kiselim izrazom lica.


Meghan joj rukom podigne bradu i natjera je da je pogleda. Nasmijeila se njezinom
nesretnom izrazu, kao da su joj sve lae potonule, koji je upadao u oi na njezinom blijedom
licu.
- Glavu gore, duo? Zar si zaboravila o emu smo danas priale na onoj klupi?- njeno
je podsjetila i znaajno podigla obrve.
Jane se vidljivo razvedri i spremno kimne. Okrene se hrabro svome muu i obavijesti
ga kako joj je ao to mu to mora rei, ali koliko god on to elio ne moe je kazniti.
Patrick je bez rijei upitno podigao obrve i nastavio je gledati kao da jo uvijek ne moe
vjerovati ono to je malo prije uo, a onda prasne na nju.
- Koji te je vrag tjerao da to napravi? Ne mogu vjerovati! Gospi se jedan dan svidjelo
sjesti i jednostavno odluiti kako bi taj dan mogla slomiti vrat?! I naravno, preskakanje
kanjona joj se uinilo ba prikladnim!
- Nije bilo tako, Patrick.- osupnuto odmahne Jane i stavi svoj dlan preko njegovog elei
ga smiriti.
Ta njezina gesta podsjeti ga da je sve dobro zavrilo i da je uz njega, no nije mogla
izbrisati injenicu da je mogla poginuti. I to njemu na dohvat ruke, a on to ak ne bi ni znao.
Vjeto je u svojoj velikoj aci zarobio i drugu njezinu ruku.
- Nego? Kako je bilo?- nepopustljivo je pitao.- Reci mi, jer ja nisam sposoban smisliti
razlog zbog kojeg si tako glupo riskirala ivot!
- Ne mora vikati.
Jane ukrsti svoj blagi pogled s elinim pogledom njezinog mua i nije poniknula njime
sve dok nije izgovorila do kraja ono to je smatrala dovoljnim objanjenjem.


- Bilo je ili to ili pod MacMillanov no. Drae mi je bilo survati se niz litice i poginuti, nego
da njegovo lice bude zadnje to u vidjeti. Opet bih izabrala isto. Molim te pokuaj me
razumjeti.
Patricku je trebalo nekoliko dugih trenutaka prije nego je kimnuo dok je Jane
povrijeeno pomislila kako mu je trebalo previe vremena da joj povjeruje. Kad se to
konano dogodilo Patrick jo nije bio gotov s njom emu se nadala.
- Sad e mi odmah obeati da tako neto, ni nita slino, nikada vie nee pokuati.
- Ali, Patrick, rekla sam ti
- Obeaj Jane ili iz ovih stopa idem i ubit u tog konja.
- Obeajem!- panino obea Jane.
Razljutila se.- Ne mogu vjerovati da bi kaznio tu nevinu ivotinju samo zato to mi je
toliko vjeran da je napravio to sam traila od njega. Radije kazni mene.-
Gledala ga je tako izazivaki da je Patrick na trenutak razmislio o toj mogunosti no
odmah je odbacio. Mogao je samo uivati u izgledu svoje ene koja je sjajnih oiju i
uarenog lica od ljutnje neustraivo stajala pred njim i nije bilo toga to bi je natjeralo da
ustukne. Iako joj je jo uvijek drao ruke zarobljene, nije ga se bojala i uzrok tome pronaao
je u injenici da se osjeala sigurno pod njegovim okriljem. To saznanje donekle mu povrati
snagu samokontrole i izgledao je gotovo smireno kad je s dozom poruge u glasu odgovorio
supruzi.
- Malo prije si bila prokleto sigurna da tebe ne smijem kazniti. Nemam pojma od kud ti
to, meni je poznato sasvim suprotno?
- Naravno da ti je poznato, znam ja da si ti jako dobro upuen. Nisam toliko glupa da ne
znam i sama kako te stvari idu. Ovog trena brine me jedino je li ti poznato i to da se trudne
ene ne kanjavaju?

Patrick je problijedio i Jane se uplaila da je pretjerala. Tako ju je naglo povukao da je
zateturala za njim. Koraao je prebrzo za nju vukui je za ruku prema izlazu. Saplela se u
haljinu i izbezumljeno istrgla ruku i stala kao ukopana na mjestu. A onda se, neka joj Bog
oprosti, izderala na mua.
- Uspori malo! Mislim da ne elim trati za tobom!
Suze su joj ve punile oi kad ju je iznenaeno pogledao. Jedini njegov odgovor je bio
taj da se vratio do nje podigao je na ruke i nastavio. Jane je brinula njegova utnja, nije
izgovorio ni rijei sve dok je nije u sobi njeno poloio na krevet i legao pored nje. Namjestio
se na bok prema njoj i rukom podboio glavu. Drugu je ruku paljivo poloio na njezin trbuh,
a onda je posesivno poeo pomicati preko njega. I dalje je utio no vidjela je da mu je jedan
kut usana zadrhtao i Jane ne izdri.
- ao mi je da tebe ne veseli to to emo dobiti dijete. E, pa mene itekako raduje, tek
toliko da zna. Nebesa, Patrick nisi me trebao uope dirati ako nisi elio dijete! Rekla sam ti
da e tako biti, da emo prema mom iskustvu imati puno djece, nisam li? Zna kako se meni
cijelo tijelo razbudi svaki put kad me dotakne, a u utroba mi se usija od elje za tobom
Patrick se konano nasmijeio.
- Od svih blesavih ena na svijetu ti si, eno moja, po svemu sudei najblesavija.- rekao
je s oboavanjem koje Jane od oka to je vrijea nije uspjela uti. irom rastvorenih oiju
zurila je u njega. Nije bila u stanju progovoriti, ali su zato suze bile vie spremne navirati u
zelene oi.
Patrick joj nadlanicom njeno prijee preko obraza i zaustavi se na njezinoj bradi.
- Kad bi ti samo znala koliko ja tebe volim, ludice, ne bi ti nikada palo na pamet pomisliti
da bih mogao ne eljeti ijedno nae dijete. Jo manje bi mogla misliti da ne elim ovog mog
prvoroenog sina kojeg upravo nosi ispod pojasa.


- Moda je djevojica.- prekine ga Jane i nasmije se kroz suze. Patrick je toboe strogo
pogleda.
- Kako sam upravo rekao moj sin.- ponovio je i znaajno je pogledao. Jane se zasmijulji
i spremno kimne.
Kaiprstom joj je kruio preko usana a zatim se polako spustio niz vrat. Gledao ju je u
oi dok je rukom potezao vezicu njezine donje haljine.
- to bi ti rekla, ljubavi, kad bih ti rekao da prije tebe nisam ni slutio to znai biti
potpuno sretan, ti si me uinila sretnim.- Rastvorio je haljinu oko vrata.- to bi rekla, jedina
moja, kad bih ti priznao da mi treba kao zrak, kao hrana? Da nisam u stanju misliti im te
vidim, a kad dotaknem tu tvoju svilenkastu kou napusti me i ono malo zdravog razuma koji
mi je preostao? Ruka mu je ve bila na njezinoj dojci. Da ti ne spominjem koliko je to
sramotno za jednog gortaka.
Jane privue njegovu glavu i natjera ga da pogleda u njezine blistave oi. Ovije svoje
ruke oko njegovog vrata prije nego je potresena njegovim priznanjem odgovorila.
- Rekla bih, muu moj, da sam ja najsretnija ena na svijetu.
Sasvim polako kutovi njezinih usana poeli su se savijati navie. Prije nego su njezine
rumene usnice na njezinom licu oblikovale savren osmijeh Patrick je bio siguran da na
cijelom svijetu nema nagrade koju bi radije osvojio od ove koju je upravo drao u svojim
rukama.
Kraj

Klub Brbljivica - Brzo I Glatko PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Klub Brbljivica - Brzo I Glatko PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Obrada: Klub Brbljivica

Terra Blaine Brzo i glatko

Hvala prekrasne moje to postojite i to ste uvijek tu za

Terra Blaine Brzo i glatko

Tama prekriva guste ume koje su se rairile du hladnih engleskih breuljaka.

pridravala su ga i u tom poloaju.

Terra Blaine Brzo i glatko

sveenikove rijei prie i sagne se do mrtvoga tijela.

sveenikove ugasle oi.

navijeta smrt. - proape odlazei.

Poglavar baci posljednji pogled na sveenikovo mrtvo tijelo - Nemamo ga vremena

Odnesite ga u umu i pokrijte da mu tijelo ne razvuku divlje ivotinje.

Vojnici su odmah krenuli izvriti zapovijed, a poglavarevu pozornost privue povik

djeaka koji se natezao s malenom djevojicom i odbijao njene pokuaje da ga se oslobodi.

- Miruj!- nestrpljivo je naredio djeak spazivi da ga otac gleda.

- Nisam li ti rekao da smiri to dijete? - razdraljivo e poglavar sinu.

- Ne znam to joj je? - glasno odvrati djeak ne skrivajui nezadovoljstvo.- Otima se i

Terra Blaine Brzo i glatko

- Djeae, moje naredbe se ne propitkuju. ree - To zapamti.

Djeak se pokunji, ali poslua oca.

Njegov je otac nestrpljivo uzdahnuo te se okrenuo i pozvao mukarce na polazak.

Terra Blaine Brzo i glatko

zidinama rugajui se njihovoj oronulosti i po kojem krezubom manjku kamena. Na zidinama

iz blata i zapeaeni tankim brljanovim granama koje su se uzverale uz nevidljive pukotine

mahovinom obraslom kamenu tamnikih elija.

strahote ija prisutnost i dalje vreba u tmini i pritie joj duh.

Terra Blaine Brzo i glatko

Odjednom, kao da se prenula od sna, djevojka se trgne i uspravi na slamarici. Naas se

slamnati leaj i dopustila sramotnim suzama da poteku.

Terra Blaine Brzo i glatko

podruma, popraena ujakovim udnim raspoloenjima, bijesnim ispadima i pokojim

udarcem, za nju je zavrila utamnienjem u vlanoj i smrdljivoj eliji vlastitog dvorca.

Gospodarica dvorca izgledala je sada kao lo prosjak, pomisli pogledavi oskudnu

je upirala pogled i svoje nade.

Terra Blaine Brzo i glatko

klikne - Vi ste to!

Lojanica u ruci sveenika zatitra kada ugleda djevojku iza reetaka.

na hladan kameni pod, rukama jo uvijek vrsto stiui reetke.

kamenom izboinom maloprije.

neuredna i na mjestima prilino poderana, ali uplakano lice mu se osmjehivalo.

dolazila od male lojanice na podu.

- Dobro te je udario, prokleta mu dua u vjekove - promrmlja.

Starac uzdahne i pomiluje je rukom po obrazu - Hvala svetom Emigdiju to me doveo

Terra Blaine Brzo i glatko

kratko se lecnuvi kada je dotakao bolno elo.

- Kako ste znali gdje sam? zapita.

dubokim depovima svoje mantije.

potjerali s hodnika kada su me vodili u tamnicu.

nekoliko sitnih predmeta i rasulo se po podu.

- Jest, moram priznati da takvu okrutnost nisam oekivao ak ni od tvojega ujaka. -

planove kako da te izvuku. slegne ramenima s osmjehom - Istina je da je tvoja sluinad

prilino odana eljad. Osobito gospoa MacFarland.

- Gospoa MacFarland? Jane sumnjiavo podigne pogled Kuharica?

kuhinjski pomonici su se ratrkali poput mrava po dvorcu i pribavili mi sve to je trebalo.

- Svi oni znaju da sam ovdje?!

- Draga djevojko strpljivo e otac Benedict - dosada zasigurno ne postoji iv ovjek u

Terra Blaine Brzo i glatko

Jane dlanovima protrlja lice i uzdahne.

e ih bievati kako bi ih kaznio. Ili e smisliti neto jo gore od bievanja

Nisu njima glave ba toliko prazne. Snai e se.

opsuje pokuavajui razvezati vezice torbe koje su se zapetljale u ovratnik ogrtaa.

Otac Benedict baci kratak pogled iza sebe i odmahne glavom.

- Sve u ti rei, ali nemamo sada vremena za to.