Tomislav Marasovi}
Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici
Kad bi se u svekolikoj hrvatskoj umjetnosti od ranoga sred-
njega vijeka do suvremenog stvarala{tva tra`ila ona vrsta
namje{taja koja najvi{e odra`ava likovno-stilske oznake
odre|enog razdoblja, izbor bi bez sumnje pao na oltarnu
ogradu iz predromani~kog doba.
Taj tip kamenog (mramornog) liturgijskog namje{taja naj-
znakovitiji je dio unutra{njosti predromani~kih crkava u nas
i u Europi op}enito. Od 320 ranosrednjovjekovnih crkava u
Dalmaciji, sagra|enih izme|u 7. i 11. stolje}a, koje sam pro-
u~avao izra|uju}i korpus arhitekture starohrvatskog doba1,
~ak 256 (ili 80%) sa~uvalo je tragove ili ostatke oltarne
ograde. Me|u znatnim brojem prou~enih crkava, {tovi{e, di-
jelovi oltarne ograde ~ine najva`nije ostatke jer je njihova
arhitektura ostala skromno sa~uvana kao u crkvi Sv. Mihaj-
la na Kolo~epu (tabla I, B) ili je sasvim nepoznata, pa su fra-
gmenti namje{taja katkada i jedini dokazi o postojanju rano-
srednjovjekovne crkve. Do sli~nog }e se zaklju~ka, vjeru-
jem, do}i kad se izradi korpus ranosrednjovjekovne crkvene
arhitekture i u Istri.
Sasvim sa~uvana oltarna ograda in situ u crkvici Sv. Marti-
na u Splitu iznimna je pojava (tabla I, A), pa se poznavanje
tog namje{taja zasniva najvi{e na bezbrojnim dijelovima i
ulomcima te idejnim ili muzejskim rekonstrukcijama ograde
poput one iz bazilike u Koljanima kod Vrlike u Muzeju HAS
(tabla I, C) ili one iz Sv. Mihajla na Kolo~epu2 (tabla I, B).
U pojedinim restauriranim ranosrednjovjekovnim crkvama
poput Sv. Jure na rtu Marjana (tabla II, A) ili Sv. Mikule u
Velom Varo{u u Splitu (tabla II, B) postavljene su na izvor-
nom mjestu replike oltarnih ograda, izra|ene prema auten-
ti~nim dijelovima i ulomcima.
I u prou~avanju ranosrednjovjekovne skulpture statisti~ki bi
se moglo dokazati da daleko najve}i broj sa~uvanih ostataka
predromani~ke i ranoromani~ke plastike pripada upravo ol-
tarnim ogradama. Iako, na`alost, jo{ uvijek nemamo sustav-
no objavljeni korpus predromani~kog kiparstva u Hrvatskoj,
iz dosada prou~ene i objelodanjene gra|e mo`e se zaklju~i-
ti da daleko najve}i dio kiparskih djela toga doba (po mojoj
procjeni oko 90%), pripada upravo oltarnim ogradama.
Razumljivo je, stoga, da su oltarne ograde privukle najvi{e
pa`nje istra`iva~a koji su se do sada bavili pitanjem njihova
porijekla i oblika (Karaman3, Rapani}4), izgra|ivali na nji-
ma kronolo{ku osnovu razvitka svekolike umjetnosti tog
razdoblja (Petricioli5), identificirali klesarske radionice (Pe-
tricioli6, Jak{i}7, Buri}8, Jurkovi}9) ili sastavili korpus rano-
srednjovjekovne epigrafike (Delonga10).
Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici pru`a zaista mo-
gu}nost istra`ivanja s razli~itih polazi{ta, a za ovu priliku
ukratko }u raspraviti pitanja: naziva, tipova odnosno oblika
cjeline i sastavnih dijelova, ukrasa i razvitka, s kojima sam
se u posljednjem desetlje}u i osobno bavio prou~avaju}i ra-
nosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji.
Naziv
U hrvatskoj povijesnoumjetni~koj terminologiji za liturgij-
ski namje{taj koji dijeli sveti{te od prostora za vjernike uvri-
je`ili su se nazivi: oltarna ograda ili oltarna pregrada. Kako
se pojmom pregrada u hrvatskoj arhitektonskoj terminologi-
ji ozna~ava obi~no zid koji sasvim dijeli (pregra|uje) dva
prostora, to se za ovaj slu~aj ~ini primjerenijim naziv ogra-
da, kojim se prezbiterij ogra|uje od ostatka crkvenog prosto-
ra, pogotovo kad se ima na umu da ograda (za razliku od
pregrade) ne prekida vizualni spoj dvaju susjednih prostora.
Iz starohrvatske ba{tine, me|utim, potje~e spomenik koji
nedvojbeno svjedo~i o izvornom nazivu tog dijela liturgij-
skog namje{taja u ranom srednjem vijeku. Iz stare crkve Sv.
Petra na Lu~cu u Splitu iz 11. stolje}a, poru{ene u 16. stolje-
}u, sa~uvan je zabat s karakteristi~nom ukrasnom kompozi-
cijom na prednjoj strani.11 (tabla III, A, B) Na pole|ini je
natpis:
+ EGO PETRVS NEPVTVS FECIT CANCELLV(m), da-
kle, s imenom umjetnika (Petrus Neputus)12 i s izvornim na-
zivom za oltarnu ogradu, a to je cancellum, {to na latinskom
zna~i ograda.
Polo`aj
U europskom, pa i u hrvatskom starokr{}anskom i ranosred-
njovjekovnom razdoblju javljaju se polo`ajem i oblikom ra-
zli~iti tipovi oltarnih ograda (tabla III, C)13.
S obzirom na polo`aj u crkvi, u ranom srednjem vijeku pre-
vladava tip cancelluma, koji je u ravnoj crti dijelio prezbite-
101
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja
rij od vjerni~kog prostora. U ranosrednjovjekovnim crkva-
ma u Dalmaciji iznimna je pojava korske ograde, koja je
ogra|ivala prostor beme (schola cantorum), isturen u sred-
njem brodu prema vjerni~kom prostoru, poput one u ranoro-
mani~koj bazilici Sv. Petra u Drazi na Rabu.14 Najpoznatija
dobro sa~uvana bema iz karolin{kog doba nalazi se u staro-
kr{}anskoj crkvi Sv. Sabine na Aventinu u Rimu.15 Rano-
srednjovjekovna bema mo`e se naslutiti i u ve}im dalmatin-
skim crkvama prete`ito starokr{}anskog podrijetla koje su
imale i svoj predromani~ki kontinuitet kako to pokazuju plu-
teji iz splitske i zadarske katedrale. Ograda niskog tipa dije-
lila je prezbiterij od vjerni~koga prostora u crkvi Sv. Jure na
rtu Marjana u Splitu, gdje je in situ prona|en samo ostatak
lijevog pluteja. Po tim ostacima izra|ena je rekonstruirana
replika cjelovite oltarne ograde i postavljena prigodom ob-
nove crkve.16 (tabla II, A)
U najve}em broju centralnih polikonhnih gra|evina oltarna
ograda nalazila se po sredini crkve, primjerice u crkvi Sv.
Trojice u Splitu, u kojoj su sve tri konhe na isto~noj strani
bile u funkciji apsida i pripadale prezbiteriju, a sve tri zapad-
ne konhe pripadale su prostoru za vjernike.17 Do sli~nih za-
klju~aka do{lo se istra`ivanjem drugih gra|evina istog {este-
rokonhnog tipa (crkve Sv. Mihovila u Brnazama kod Sinja i
u Pridrazi, crkva u Ka{i}u, Sv. Marija u Trogiru).18
Upravo svojim polo`ajem izme|u prostora za vjernike i
prezbiterija ranosrednjovjekovne oltarne ograde imaju tako
istaknuto zna~enje u crkvenom interijeru. Zato su one bile i
najpogodnije mjesto na kojem su se u natpisima davali
osnovni podaci o crkvi, titularu, naru~itelju i organizatoru
izgradnje a katkada, vrlo rijetko dodu{e, o samom majstoru.
Oblici
U ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji daleko najve}i broj oltar-
nih ograda pripadao je tzv. visokom tipu s trabeacijom, ali je
kod stanovitog broja crkava, naro~ito onih ranije datiranih,
odnosno onih kojima je u ranom srednjem vijeku izra|en
novi namje{taj, ustanovljena i pojava cancelluma niskog
tipa, koji je prevladavao u starokr{}anskom razdoblju.
Ograde niskog tipa
Ograde bez trabeacije me|u muzejskom gra|om mogu se
prepoznati po pilastru, koji ne nosi stupi}, ve} pokazuje po-
sebni ukrasni zavr{etak poput polukugle kao {to je bio slu-
~aj u katedrali Sv. Pelagija u Novigradu u Istri19 (tabla II, C).
U manjim jednobrodnim crkvama pluteji su bili postavljeni
i bez bo~nih pilastara, ali je u tom slu~aju ukras rubnog di-
jela slijedio uobi~ajeni ukras pilastara.
U ogradama {irih i vi{ebrodnih crkava pluteji su bili interpo-
lirani pilastrima.
102
Ograde visokog tipa
U golemoj ve}ini ranosrednjovjekovnih crkava u Dalmaciji
i Istri prezbiterij je od vjerni~kog prostora dijelila, kako je
ve} nagla{eno, ograda visokog tipa s gredama i sa zabatom
ili sa lukom (tabla IV). Starokr{}anski tip visoke oltarne
ograde s trabeacijom bez zabata ili luka (tabla III, C2) nije
uobi~ajen na tlu Hrvatske u ranom srednjem vijeku.
U jednobrodnim crkvama primijenjen je jednostavniji tip
cancelluma s jednim zabatom iznad sredi{njeg ulaza (tabla
IV, A); u trobrodnim crkvama (ili troapsidnim gra|evinama
centralnoga tipa) obi~no su tri ulaza, od kojih je svaki nat-
kriven zabatom (ili lukom). Izvorni izgled slo`ene troulazne
oltarne ograde u ranoromani~koj trobrodnoj bazilici Sv. Pe-
tra i Mojsija u Solinu svojedobno je bio predlo`io E.
Dyggve20 (tabla IV, D), a troulaznu oltarnu ogradu crkvi Sv.
Petra u Dubrovniku, bazilici s upisanim transeptom, prika-
zao je @. Pekovi}21 (tabla IV, C). Na jednom i drugom spo-
menutom primjeru ulazi su bili nadvi{eni trokutastim zaba-
tima. U crkvama centralnog tipa poput Sv. Trojice u Splitu
ulaze su nadvisivala tri polukru`na luka.22 Ponegdje je samo
sredi{nji ulaz bio nadvi{en trokutnim zabatom, dok su se nad
ulazima u bo~ne brodove nalazili lukovi, kako to predla`e
Jak{i} za ranosrednjovjekovnu crkvu Sv. Marte u Bija}i-
ma.23
Dijelovi oltarne ograde
Gra|a u hrvatskim muzejima pru`a obilje podataka o osnov-
nim dijelovima predromani~ke oltarne ograde, {to ih ~ine
baze, pluteji, pilastri i stupi}i s kapitelima, grede, zabati ili
lukovi te kri` na samom vrhu.
Podno`ja (baze)
U mnogim ranosrednjovjekovnim crkvama u Dalmaciji u
kojima oltarna ograda nije sa~uvana ili su od nje ostali samo
poneki ulomci njezino izvorno postojanje kao i polo`aj do-
kazuje sa~uvana baza (podno`je). U najve}em broju prou~e-
nih crkava tu podlogu ~ini stepenica koja dijeli ni`i prostor
za vjernike (quadratum populi) od povi{ene razine prezbite-
rija. Da je stepenica zaista bila u funkciji podno`ja oltarne
ograde prepoznaje se po udubinama, koje u mnogim slu~a-
jevima pokazuju polo`aj pluteja i pilastra, odnosno raspon
ulaza u prezbiterij.
Pluteji
Kao monolitne plo~e, pluteji iz predromani~kog razdoblja u
Dalmaciji kao i drugdje u Europi ukra{eni su pleternim
ukrasom kao univerzalnim likovnim govorom tog doba,
obi~no profilirani s istaknutom letvom pri vrhu.
Pluteji su, kao i svi dijelovi ograde, u pravilu likovno obra-
|eni samo s vanjske strane prezbiterija, okrenute prema vjer-
nicima. Iznimna je pojava tranzene iz crkve Sv. Marije u Bi-
skupiji, koja je perforirana i obra|ena s vanjske i unutra{nje

strane, tj. prema prostoru za vjernike i prema sveti{tu (tabla
XII, B). Ostaje, me|utim, otvorenim pitanjem je li ta tranze-
na pripadala nekoj vrsti niske prezbiterijske ograde ili je pak
to prozorska tranzena, kao {to se s razlogom danas pretpo-
stavlja24. Tranzena je pravokutna oblika, letvom podijeljena
u dva dijela; u ve}em, gornjem dijelu lik je Bogorodice unu-
tar romba, izvan kojeg kutne prostore ispunjaju likovni sim-
boli ~etiriju evan|elista. Ni`i donji dio ispunjala su tri lika,
od kojih je jedan predstavljao ratnika s ma~em, a drugi, ko-
jem je sa~uvana samo glava, mo`da donatora crkve. Primjer
perforiranog pluteja pokazuje i crkva Sv. Pelagija u Novi-
gradu25.
U ranoj i zreloj fazi pleterne plastike javljaju se karakteri-
sti~ni nacrti {to ih oblikuju prete`ito troprute pletenice
umre`enih dijagonalnih traka, uzlova ili krugova, katkada
ispunjenih stiliziranim pticama i cvjetovima, naj~e{}e ljilja-
na (tabla I, C, II, C, X, G, H). ^esto se ponavljaju iste kom-
pozicije kri`eva s palmetama pod arkadama, motivi tzv. ko-
{arastog dna, koncentri~nih krugova i dijagonala (tabla I, B).
U prijelaznom stupnju razvitka prema ranoj romanici javit
}e se na plutejima 11. stolje}a i ljudski likovi, najpotpunije
predstavljeni u zadarske crkvi Sv. Nedjeljice u prikazu sce-
na iz Novog Zavjeta (tabla XI, A, B), a poznati jo{ iz zadar-
ske crkve Sv. Lovre, splitske Krstionice, ulomaka iz Zvoni-
mirove krunidbene bazilike i iz drugih polo`aja.
Pilastri, stupovi i kapiteli
Na oltarnim ogradama vi{ebrodnih crkava pilastri su spojni
elementi me|u plutejima, a na ogradama jednobrodnih crka-
va rubni elementi na ulazu u prezbiterij. S obzirom na izdu-
`ene proporcije pilastara, pleterni ukras na njima koncipiran
je u vertikalnom nizu uobi~ajenih motiva umre`enih traka i
isprepletenih kru`nica. Pilastri nose stupove kru`nog ili po-
ligonalnog presjeka koji su u ve}ini slu~ajeva monolitno
isklesani, obi~no zajedno s kapitelima iz jedinstvenog kame-
nog (ili mramornog) bloka. U crkvici Sv. Martina nad Sje-
vernim vratima Dioklecijanove pala~e u Splitu iz istog mo-
nolitnog komada kamena isklesane su letve pluteja, pilastri
stupovi i kapiteli (tabla I, A). To je jedinstveni primjer u ko-
jem su kamenu povr{inu pluteja zamjenjivale vjerojatno
neke tkanine.
Kapiteli oltarnih ograda slijede uobi~ajene tipske obrasce
predromani~kih odnosno ranoromani~kih plo{no obra|enih
kapitela i u smislu dekorativnog koncepta u su{tini se ne ra-
zlikuju od kapitela konstrukcijskih kolonada, oltara, ciborija
ili otvora.
U oltarnim ogradama niskog tipa pilastri nisu nosili stupove.
Gornji zavr{etak pilastra nagla{avala je polukugla kao u ve}
spomenutoj crkvi Sv. Pelagija u Novigradu (tabla II, C), ili,
pak, sama ukrasna kompozicija s kri`em pri vrhu kao u slu-
~aju pluteja iz splitskog Arheolo{kog muzeja koji potje~u iz
katedrale i iz crkve Sv. Lovre na Pazdigradu u Splitu.26
T. Marasovi}, Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici
Grede (arhitravi)
Na oltarnim ogradama visokog tipa grede su zahva}ale cije-
lu {irinu crkve izme|u jednog i drugog bo~nog zida, a bile
su poduprte stupovima u sredini (tabla I).
Ukrasno polje greda obi~no ~ine tri zone koje se nastavljaju
i na sredi{njem zabatu (ili luku) (tabla I, B, C). Gornju ispu-
njavaju kuke zavijenih ili spiralnih glava te jednodijelnog ili
vi{edijelnog trupa (VI, B), po sredini je istaknuti kimatij,
obi~no ukra{en arkadicama ili pleteni~nim ~vorovima, dok
donje ispunjava natpis (rje|e pletenica). Ista se trodijelna
podjela nastavlja i na sredi{njem zabatu ili luku. Ponegdje,
primjerice na Gaduinu natpisu u Splitu, natpisno polje za-
hva}a i donju plohu grede.27
Zabati i lukovi
U sredi{tu trabeacije nalazio se u najve}em broju dosad po-
znatih oltarnih ograda trokutni zabat s polukru`nim lukom
na donjoj stranici trokuta. U znatno manjem broju crkvenih
interijera ulaz je umjesto zabata nadvisivao polukru`ni luk,
i to prete`ito u crkvama centralnog tipa. Pojava luka umje-
sto trokutnog zabata obja{njava se te`njom za uskla|enjem
tog najvi{e nagla{enog dijela liturgijskog namje{taja sa sve-
kolikim kru`nim naglaskom crkvenog interijera28. Lukovi
umjesto zabata znakoviti su za ranije predromani~ko razdo-
blje, a nastavljaju tradiciju starokr{}anskih cancelluma tog
tipa, kako to pokazuje ograda iz kapele Prosdocimo u crkvi
S. Giustine u Padovi, koja se datira u 5. stolje}e29 (tabla VI,
A). I u nekim drugim regijama ranosrednjovjekovne Europe
javljaju se polukru`ni lukovi ograda, kao {to je slu~aj u {pa-
njolskoj pokrajini Asturiji iz karolin{kog doba (primjerice S.
Cristina de Lena30).
U Dalmaciji je taj tip trabeacije svojstven prije svega {este-
rokonhnim crkvama (Sv. Trojice u Splitu, Sv. Mihovila u Br-
nazama, u Trogiru), ali je, kao i u Istri, ustanovljen i u crkva-
ma longitudinalnih tipova. Dalmatinski i istarski primjeri
tog tipa cancelluma datiraju u karolin{ko razdoblje od druge
polovice 8. do kraja 9. stolje}a, pa je njihova pojava svoj-
stvena ranijem razdoblju predromanike.
Dosada poznati primjeri lukova oltarnih ograda na podru~ju
Dalmacije potje~u iz crkava Sv. Trojice u Splitu,31 (tabla VI,
D) Sv. Marije na Poljudu,32 nepoznate crkve u Ka{tel Su}ur-
cu33 (tabla V, A), Sv. Marte (Sv. Ivana) u Bija}ima34 (tabla
VI, G), Sv. Mihovila od Iverni}a u Malom Polju kraj Trogi-
ra35 (tabla VI, E), Sv. Mavra na ^iovu kod Trogira,36 Sv. Mi-
hovila u Brnazama kod Sinja37, Sv. Lovre u Donjem Polju
kod [ibenika38, Sv. Donata (Sv. Trojstva) u Zadru39 (tabla
VI, C), Sv. Marije u Pe|enima,40 Sv. Martina u Lepurima41
(tabla VI, H), crkvine u Galovcu.42 Istarski su primjeri can-
celluma s lukom iz crkava Sv. Elizeja u Fa`ani43 i Sv. Lovre
u [ijani (danas u Arheolo{kom muzeju u Puli, tabla VI, B).44
U nekim istarskim primjerima (iz Sv. Sofije u Dvigradu ili
na izlo{ku iz Arheolo{kog muzeja (tabla V, C) i zapa`aju se
tendencije prijelaza polukru`nog luka u trokutni zabat.45
103
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja
Valja ipak naglasiti da u morfologiji ranosrednjovjekovnog
liturgijskog namje{taja u Europi i osobito u Hrvatskoj pre-
vladava tip oltarne ograde s trokutnim zabatima kojima obli-
ci variraju od jednakostrani~nih trokuta ili ~ak nekih primje-
ra tupog kuta do primjera izrazito o{trih kutova. Usporedna
analiza sa~uvanih zabata pokazuje da su tupokutni, istostra-
ni~ni ili tek malo {iljati trokuti svojstveni karolin{kom raz-
doblju do kraja 9. stolje}a (tabla VII), a da zabati izrazito o{-
trog kuta pripadaju 11. stolje}u (tabla VIII).
Prate}i, naime, trokutne zabate oltarnih ograda iz karolin-
{kog razdoblja u Hrvatskoj po stupnjevima za{iljenosti nji-
hovih vrhova, do{ao sam do zaklju~ka kako se s odmica-
njem karolin{kog doba od ranije prema kasnoj fazi postupno
zao{travaju kutovi tih vrhova. Zabat iz crkve Sv. Sofije u
Dvigradu, (tabla VII, A), premda sa~uvan samo kao ulomak
sredi{njeg dijela, pokazuje izraziti tupi kut (118), a datira se
u kraj 8. ili po~etak 9. stolje}a.46 Slijede zabati poput onoga
iz crkve Sv. Marije Velike kraj Bala (85), kojemu ranu da-
taciju s kraja 8. stolje}a potvr|uje i primjena astragala iz jo{
uvijek prisutnog anti~kog ukrasnog repertoara. Dodu{e i dva
zabata iz [opota (tabla V, B) i @drapnja (tabla VII, E), dati-
ranih u zadnju ~etvrtinu 9. stolje}a pokazuje pribli`no iste
kutove (oko 85) u oblikovanju vrha zabatnog trokuta.47
Znatno tuplji od kutova jednakostrani~nog trokuta su i zaba-
ti skupine reljefa, kojoj pripada ograda trogirske katedrale
(tabla VII, B, 82), zabat u Muzeju grada Trogira (tabla VII,
C, 82), u Biskupiji (80), u Sv. Marte u Bija}ima (78), u
Otresu (76) u Bolu na Bra~u (75), a uglavnom se datiraju
u po~etak 9. stolje}a.48 Pojedini zabati koji su natpisima s
imenima hrvatskih vladara datirani u kraj IX. stolje}a (ne ra-
~unaju}i ve} spomenute primjere iz [opota i @drapnja), po-
put drugog zabata iz [opota (75) ili iz crkve Sv. Cecilije u
Biskupiji, (tabla VII, F, 66) ve} se pribli`avaju kutu karak-
teristi~nom za jednakostrani~ne trokute. Iz samog kraja 9.
stolje}a ili na po~etku 10. stolje}a, kako to nedvojbeno do-
kazuje natpis kneza Muncimira, potje~e zabat, kojemu stra-
nice to~no odgovaraju jednakostrani~nom trokutu, a kut na
vrhu zabata iznosi 60.49
Ako navedene zabate iz karolin{kog doba usporedimo sa za-
batima postkarolin{kog vremena 11. stolje}a i osobito s oni-
ma iz kraja stolje}a, koji su pripadali ranoromani~kim cr-
kvama, uvjerit }emo se kako se s razvojem predromanike i
daljnjom evolucijom istog oblika u ranoromani~kom razdo-
blju osjetno zao{travaju kutovi trokutnih zabata. Dakako da
u tom razdoblju ima iznimaka jer oblikovanje zabata s ve-
}om ili manjom o{trinom kutova ovisi i o individualnoj
sklonosti majstora klesara. Tako zabat iz splitske crkve Sv.
Teodora (Gospe od Zvonika), datiran oko kraja predzadnjeg
desetlje}a 11. stolje}a50 imenom splitskog priora Furmina
(Firmina), pokazuje na vrhu trokuta jo{ uvijek relativno bla-
`i kut od 75, ali zabat iz Kolo~epa koji je pripisan istoj ra-
dionici51 pokazuje ve} izrazito o{tri kut (55, tabla II, B,
VIII, C) znakovit za kraj 11. stolje}a. I drugi datirani zabati
iz istog doba pripadaju skupini spomenika s vrhovima troku-
ta koje obilje`ava o{tri kut izme|u 67 i 45. To su zabat ol-
tarne ograde Zvonimirove krunidbene bazilike u Solinu iz
kraja tre}e ~etvrtine 11. stolje}a52 (tabla VIII, A, 67), zabat
s likom Bogorodice iz Crkvine u Biskupiji, datiran u tre}u
104
~etvrtinu 11. stolje}a53 (tabla VIII, B, 60), zabat s likom
Krista iz Sustipana iz kraja 11. stolje}a54 (tabla VIII, E, 56),
zabat iz crkve Sv. Mikule u Velom Varo{u, vjerojatno iz sa-
mog kraja 11. ili ~ak po~etka 12. stolje}a55 (tabla VIII, F,
55) i zabat iz crkve Sv. Duha u Splitu (danas u lapidariju
Muzeja HAS u Splitu, tako|er iz kraja 11. stolje}a; tabla IX,
B, 45).
Okolnost da su raniji datirani zabati oblikovani s bla`im ku-
tom na vrhu trokuta, a oni kasniji s o{trijim nipo{to ne mo`e
biti slu~ajnost, pa bih tu pojavu protuma~io stanovitom te-
`njom k vertikalizaciji do koje dolazi sazrijevanjem stila od
kasne antike preko ranije predromanike na po~etku ranog
srednjeg vijeka prema romanici na njegovu kraju. Dokazuju
to i dva kasnoanti~ka primjera oblikovanja zabata s lukom
na tlu Hrvatske. Jedan je Protiron na Peristilu Dioklecijano-
ve pala~e u Splitu (na samom po~etku 4. stolje}a) s izrazito
tupim kutom vrha trokuta od 130 (tabla IX, A). Lik Dobrog
pastira na solinskom sarkofagu (danas u splitskom Arheo-
lo{kom muzeju), tako|er s po~etka 4. stolje}a,56 uokviren je
lukom nadvi{enim zabatom tek malo o{trijeg kuta (120).
Na po~etku ranog srednjeg vijeka javljaju se ne{to o{triji ku-
tovi vrha trokuta, kako to pokazuju ne samo spomenuti za-
bati oltarnih ograda karolin{kog doba u Hrvatskoj nego i
oblikovanje zabata ciborija. Uz karakteristi~ni tip predroma-
ni~kih ciborija, oblikovanih s ravnim stranicama, nadvi{eni-
ma piramidnim krovom, bio se u ranom srednjem vijeku ra-
zvio i drugi tip ciborija sa zabatom, od kojeg je najpoznatiji
primjer iz crkve Sv. Vincenta iz Cortone, datiran natpisom iz
doba Karla Velikog.57 (105)
Sa sazrijevanjem predromani~kog sloga i nagovje{tajima
rane romanike dolazi do vertikalizacije koja se na zabatima
odra`ava u oblikovanju trokutastih likova o{trijih kutova.
Ponovno se za usporedbu sa zabatima iz 11. stolje}a na tlu
Hrvatske mogu navesti primjeri ciborija sa zabatima iz Itali-
je na kojima su ve} znatno zao{treni kutovi zabata, me|u ko-
jima je najpoznatiji primjer ciborija iz milanske crkve S.
Ambroggio, na kojem je kut vrha trokuta ve} znatno zao{-
tren (93) u odnosu na karolin{ki primjer.
Hrvatski primjeri vrlo jasno, dakle, pokazuju proces vertika-
lizacije, koji se mo`e pratiti od kasnoanti~kog Protirona Di-
oklecijanove pala~e iz po~etka 4. stolje}a do zabata iz crkve
Sv. Duha u Splitu s kraja 11. stolje}a, kojim se vr{ni kut tro-
kuta reducirao za ~ak 85.
Navedene usporedbe s anti~kim primjerima bit }e potrebne
i pri razmatranju porijekla zabata s lukom kao arhitekton-
skog motiva. Ve} je ]. Truhelka upozorio na Protiron Dio-
klecijanove pala~e u Splitu kao uzor u oblikovanju starohr-
vatskih zabata,58 a njegovo je mi{ljenje prihvatio i Karaman
uz stanovite rezerve, kojima se anti~ko porijeklo tog motiva
ne svodi samo na Dioklecijanovu pala~u u Splitu nego i na
{iri prostor razvitka anti~ke arhitekture carskog doba, koju
obilje`ava pojava tzv. sirijskog zabata.59 Va`nost split-
skog primjera po mojem mi{ljenju jest upravo u ~injenici da
zabat s lukom na Protironu obilje`ava ulaz u carev stan, na
isti na~in na koji je taj motiv u ranom srednjem vijeku obi-
lje`avao ulaz u sveti{te Bo`jega hrama. Spomenuta oltarna
ograda s lukom iz crkve Sv. Giustine u Padovi (tabla VI, A)

oblikovana je ba{ kao i splitski Protiron s trabeacijom na ~e-
tiri stupa, dodu{e samo s lukom bez trokutnog okvira, ali }e
s razvitkom predromanike, pa i rane romanike, osobito na
tlu Hrvatske, oblik luka pod trokutnim zabatom postati pre-
vladavaju}i oblik oltarnih ograda.
Trokutna povr{ina zabata ostavlja mjesta i za sredi{nji ukras,
koji u najve}em broju oltarnih ograda izme|u 9. i 11. stolje-
}a ispunjava motiv kri`a s dvjema pticama ili grifonima (ta-
bla VII). Iznimno su rijetki primjeri drugih pleternih motiva
kao {to je slu~aj s ve} spomenutim primjerom iz crkve Sv.
Petra u Kuli Atlagi}a, gdje se javljaju kru`nice s rozetama60.
Tek s pojavom ljudskog lika u prijelaznom razdoblju prema
ranoj romanici 11. stolje}a javljaju se na zabatima sveta~ki
likovi, Bogorodica na Crkvini u Biskupiji (tabla VIII, B),
Sv. Mihovila (tabla I, B, VIII, C) na Kolo~epu, Krista me|u
an|elima na Sustipanu u Splitu61 (tabla VIII, E).
S pojavom zrele romanike visoki }e tip oltarne ograde ustu-
piti mjesto niskom kancelumu. Oltarna ograda u crkvi Sv.
Mikule u Velom Varo{u, postavljena u drugoj fazi razvitka te
crkve oko po~etka 12. stolje}a jedan je od posljednjih pri-
mjera u kojem je zadr`an karakteristi~ni oblik visoke ogra-
de sa zabatom, ali je ve} tamo pleterni ukras sasvim zamije-
njen romani~kom profilacijom, svojstvenom novomu likov-
nom govoru visokog srednjeg vijeka62 (tabla II, B, X, E).
Kri`
Na rijetkim ogradama sa~uvan je iznad zabata kri` kao za-
vr{ni simboli~ki element u svekolikom izgledu cancelluma.
Izme|u ostaloga nadvisivao je kancelum u Sv. Sofiji u Dvi-
gradu, u Spasiteljevoj crkvi u Plavnome kod Knina, u Sv.
Mihovila u Brnazama kod Sinja, a najljep{i primjer rano-
srednjovjekovnog kamenog raspela prona|en je u ulomcima
u katedrali Sv. Marije u Biskupiji,63 za koji nema dokaza da
se nalazio na vrhu zabata oltarne ograde, ali ne bi trebalo is-
klju~iti ni takvu mogu}nost.
Majstori i kiparsko-klesarske radionice
Oltarne ograde u hrvatskoj umjetnosti ranog srednjeg vijeka
najpogodnija su mjesta za pra}enje razvitka predromani~kog
i ranoromani~kog kiparstva, odnosno prvih pojava individu-
aliziranih kiparsko-klesarskih radionica.
Imena majstora rijetko su zabilje`ena na oltarnim ogradama,
pa su sa~uvani primjeri zaista dragocjeni u prou~avanju naj-
starijih poznatih umjetnika ranog srednjeg vijeka na tlu Hr-
vatske kao {to je ve} spomenuti Petrus Neputus, koji je ra-
dio cancellum u splitskoj crkvi Sv. Petra (tabla III, B). Jedan
drugi splitski primjer koji tako|er potje~e iz oltarne ograde
va`an je zato {to osim imena majstora bilje`i njegovo umi-
je}e. Nepoznatoj splitskoj crkvi, naime, pripadao je arhitrav
oltarne ograde koju je dao podi}i ve} spomenuti gra|anin
Gadua, a izradio ga je majstor Dominicus marmurarius.64
Hrvatski jezik nema primjerenog termina za oznaku marmu-
rarius, pa bi se pod tom oznakom moglo razumjeti majstora
kiparskog i klesarskog umije}a u mramoru.
T. Marasovi}, Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici
Ranosrednjovjekovni ulomak, ugra|en u jednoj osorskoj
ku}i, s tekstom: Mengausus me fecit (izradio me je Men-
gaus)65, koji je vjerojatno tako|er pripadao dijelu oltarne
ograde, jedini je dosad poznati natpis iz ranosrednjovjekov-
ne Dalmacije, koji slijedi poznatu formulu (me fecit), ina~e
uobi~ajenu kad se radi o potpisu nekog od europskih majsto-
ra u ranom srednjem vijeku.
Za razliku od imena majstora koja su iznimno rijetka, prepo-
znate su mnoge majstorske radionice koje su kroz pet rano-
srednjovjekovnih stolje}a (od sedmog do jedanaestog) proi-
zvodile oltarne ograde (i druge arhitektonske i ukrasne dije-
love) predromani~kih crkava.
Najraniji primjeri pripadaju prijelaznom razdoblju od staro-
kr{}anskog k predromani~kom likovnom govoru pretkaro-
lin{kog doba. Pokazuju ih proizvodi radionice stare Salone,
koja je u zadnjim desetlje}ima `ivota anti~ke metropole
ostavila svoje tragove i na okolnom prostoru: Bija}ima, ^i-
ovu kod Trogira, Gali kod Trilja66 (tabla X, A, B, C).
U drugom stupnju razvitka ukrasa u karolin{kom razdoblju
prepoznate su osebujne radionice zahvaljuju}i najvi{e oltar-
nim ogradama. Tako je reljefe iz sada potopljenog lokaliteta
u Koljanima Jak{i} pripisao majstoru Koljanskog pluteja, a
njegov rad usporedio sa sli~nim plereternim kompozicijama
na Apeninskom poluotoku67 (tabla I, C). Pribli`no u isto
doba ostavila je kvalitetna ostvarenja jedna druga kiparsko-
klesarska radionica, koja je djelovala u Pa|enima i u Golu-
bi}u kod Knina, u Brnazima kod Sinja, u Kljacima kod Dr-
ni{a i u Morinju kod [ibenika, ali je zapa`ena po reljefima
iz Trogira, pa je nazvana trogirskom klesarskom radioni-
com68. Prepoznata je po u~estalim ponavljanjima motiva kri-
`a pod troprutim arkadama i po kompozicijama ko{arastog
dna. Vrlo srodni reljefi, datirani po~etkom 9. stolje}a, iz
Grada, Akvileje, Murana, Pore~a, Pule, Dvigrada i Novigra-
da u Istri, ali i iz nekih nalazi{ta u Panoniji, omogu}ili su
Jak{i}u da svoja zapa`anja zaokru`i prihvatljivom hipote-
zom prema kojoj su majstori trogirske radionice sjevernoja-
dranskog porijekla.
Pojava jedne opet razli~ite klesarske radionice naslu}uje se
u zabatima oltarne ograde iz crkve Sv. Marte u Bija}ima i s
njima se povezuje zabat iz Bola na Bra~u69 (tabla VII, D).
Sredinom 9. stolje}a, u doba hrvatskog kneza Trpimira, dje-
lovala je klesarska radionica za koju je znakovita osebujna
obrada zabata, pluteja i kapitela oltarnih ograda u Ri`inica-
ma ispod Klisa i u drugim sredi{tima hrvatske kne`evine70
(tabla X, D, E, F).
U zadnjoj ~etvrtini 9. stolje}a djelovala je dvorska radionica
iz doba kneza Branimira na {irim hrvatskim prostorima oko
Nina, Mu}a, Biskupije, Lepura, Benkovca, a zahva}ala je i
dalmatinske gradove Zadar i Split, kojoj su nositelji, prema
uvjerljivim Jak{i}evim zaklju~cima bili benediktinci. Oni su
svojim skulpturama opremali liturgijski namje{taj i nekih
gradskih crkava, pa je ta skupina majstora nazvana Benedik-
tinskom klesarskom radionicom iz doba kneza Branimira71.
U nekim drugim, pak, starohrvatskim lokalitetima u Dalma-
ciji (od Benkovca, Knina, Cetine do Livna) djelovala je u
105
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja
isto, Branimirovo, doba druga radionica, koja je zbog pove-
zanosti sa sredi{tima onodobne hrvatske kne`evine nazvana
Dvorskom klesarskom radionicom72 (tabla X, G, H).
Rad spomenutih radionica i karakteristi~nih pleternih moti-
va nastavlja se i u 10. stolje}e, kako se mo`e zaklju~iti po ri-
jetkim datiranim spomenicima tog doba.
U razdoblju od sredine 10. pa do kraja 11. stolje}a drugi kle-
sarski atelijeri locirani su na razli~itim isto~nojadranskim
prostorima. [iru skupina ju`nojadranskih reljefa ujedna~e-
nog ukrasnog repertoara prou~avao je Jurkovi}73, dok je Bu-
ri} definirao trogirsko-splitsku radionicu tako|er po vrlo
osebujnim motivima, znakovitim za kasnu fazu pleterne pla-
stike.74
Ipak, najvi{e inovacija u skulptorskoj obradi povr{ina oltar-
nih ograda unijele su dvije radionice koje su djelovale u dru-
goj i tre}oj ~etvrtini 11. stolje}a, a uo~io ih je Petricioli pri-
je vi{e od ~etiri desetlje}a, nazvav{i ih zadarsko-splitskom i
zadarsko-kninskom, po karakteristi~nim ostvarenjima,
me|u ostalim i na oltarnim ogradama. Prva se prepoznaje po
karakteristi~nim vrlo plo{nim stiliziranim ljudskim likovima
s pluteja u Zadru, Splitu i Solinu (tabla XI, A, B, C), druga
po tek ne{to plasti~nijim modelacijama ljudskih figura na re-
ljefima iz crkve Sv. Lovre u Zadru i iz crkve Sv. Marije u Bi-
skupiji75 (tabla XII, A, B). Petricioli je uvjerljivo dokazao
stilsku povezanost ukrasa na oltarnoj ogradi iz crkve Gospe
od Zvonika u Splitu, koja nosi natpis splitskog priora Firmi-
na s oltarnom ogradom iz crkve Sv. Mihajla u Kolo~epu, na
kojoj natpis spominje jednu sestru i kraljicu, {to nedvoj-
beno upu}uje na djelovanje iste radionice.76
***
U prilogu, kojem je osnovna svrha bila sa`eto raspraviti u
svjetlu novijih rezultata na{e historiografije umjetnosti oltar-
nu ogradu kao najznakovitiji dio liturgijskog namje{taja u
hrvatskoj predromanici, ograni~eni prostor ne dopu{ta de-
taljniji osvrt na radionice i podrobniju raspravu o njihovoj
kronologiji, o ~emu je upravo u posljednjim desetlje}ima
do{lo do va`nih zaklju~aka. Namjera je bila naglasiti kako
bismo bez poznavanja ranosrednjovjekovnih oltarnih ograda
bili uskra}eni nekih temeljnih znanja o pojavi i razvitku
umjetnosti u doba prve hrvatske dr`ave na ovim prostorima.
Iznesena gra|a upu}uje i na potrebu detaljnije obrade iste
teme, u kojoj bi se podrobnije raspravilo ono {to nije bilo
mogu}e zahvatiti ovim prilogom, po mogu}nosti s katalo-
gom svih obra|enih spomenika.
106
Bilje{ke
1
TOMISLAV MARASOVI], Dalmatia praeromanica. Ranosred-
njovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji, knjiga predana za tisak
2005. (zajedni~ko izdanje Muzeja hrvatskih arheolo{kih spomeni-
ka u Splitu, Arhitektonskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu i Split-
skog knji`evnog kruga)
2
@ELJKO PEKOVI], DOROTI BRAJNOV, DU[KO VIOLI], Ol-
tarna ograda crkve Sv. Mihajla s otoka Kolo~epa, u: Prostor, Za-
greb, 2005., 1-9.
3
LJUBO KARAMAN, O porijeklu pregradnih zabata starohrvatskih
crkava, u: Peristil 3 (1960.), 97-103.
4
@ELJKO RAPANI], Predromani~ko doba u Dalmaciji, Split,
1987.
5
IVO PETRICIOLI, Oko datiranja umjetni~kih spomenika ranog
srednjeg vijeka, u: Gunja~in zbornik, Zagreb, 1980.
6
IVO PETRICIOLI, Pojava romani~ke skulpture u Dalmaciji, Za-
greb, 1960.
7
NIKOLA JAK[I], Srednjovjekovni zabati oltarnih pregrada u
Dalmaciji od Zrmanje do Cetine. Stilsko-tipolo{ka analiza, magi-
starski rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Zagreb, 1980.; Isti:
Majstor koljanskog pluteja, u: Izdanja Hrvatskog arheolo{kog
dru{tva, sv. 8, Split, 1984., 243-252.; Isti: Kiparsko klesarske radi-
onice u Dalmaciji od 9. do 12. stolje}a, doktorska disertacija na Fi-
lozofskom fakultetu u Zadru, Zadar, 1986.; Isti: Klesarska radioni-
ca iz vremena kneza Branimira, u: Starohrvatska prosvjeta (dalje:
SHP) III/22, Split, 1995., 141-150.; Isti: Skulptura Branimirova
doba u Hrvatskoj, u: Hrvatska u doba kneza Branimira, Zadar,
2002., 111-121.; Isti: Reljefi Trogirske klesarske radionice iz crkve
Sv. Marte u Bija}ima, SHP, III/26, 2004., 265-287.
8
TON^I BURI], Jedna splitska ranoromani~ka radionica iz tre}e
~etvrtine 11. st., u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 32, Pri-
jateljev zbornik I, (1992.) 207-219; Isti: Posljednji salonitanski kle-
sari geneza predromani~ke skulpture splitsko-trogirskog predro-
mani~kog kruga, u: Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
(dalje VAHD), 85 (Starohrvatski Solin), Split, 1993., 177-197.
9
MILJENKO JURKOVI], Prilog odre|ivanju ju`nodalmatinske
grupe predromani~ke skulpture, u: Starohrvatska prosvjeta (dalje
SHP), III, 15 (1985.), 183 i d.
10
VEDRANA DELONGA, Latinski epigrafi~ki spomenici u rano-
srednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996.
11
@ELJKO RAPANI], Kamena plastika ranog srednjeg vijeka u Ar-
heolo{kom muzeju u Splitu, u: VAHD, 60 (1957.), Split, 1963., 98-
124; Isti: Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita, u:VAHD,
65-67 (1963.-1965.), Split, 1971., 271-314.
12
U tuma~enju natpisa @. Rapani} dr`i da je Petrus Neputus puno
ime klesara, dok N. Jak{i} (bilj. 7, 1986.) smatra da je samo Petrus
ime, a Neputus oznaka srodstva majstora prema donatorima.
 T. Marasovi}, Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici

13 30
@ELJKO RAPANI] (bilj. 4) XAVIER BARRAL I ALTET, The Early Middle Ages, Kln,
1997., 206-207.
14
MILJENKO DOMIJAN, Rab grad umjetnosti, Zagreb, 2001; Isti: 31
Rab u srednjem vijeku, Split, 2004.; NIKOLA JAK[I], Tipologija JERKO MARASOVI], TOMISLAV MARASOVI], MIRJANA
kapitela 11. stolje}a u Dalmaciji, u: SHP, III/13, Split, 1983., 203- MARASOVI] (bilj. 16)
215.
32
15 DANIELA MATETI], Pleterni ulomci iz predromani~ke crkve sv.
CARLO LUDOVICO RAGGJIANTI, Larte in Italia, II, 474. Marije na Poljudu, u: Zbornik Tomislava Marasovi}a, Split, 2002.,
269-286. Crkva potje~e iz prve ~etvrtine 11. stolje}a, pa bi oltarna
16
ograda s polukru`nim lukom, ukoliko pripada toj crkvi, bila najka-
JERKO MARASOVI], TOMISLAV MARASOVI], MIRJANA
sniji datirani primjer tog tipa u hrvatskoj predromanici. Izra`eno je
MARASOVI], Crkva sv. Jurja u Splitu, Split, 1996.
me|utim i mi{ljenje da ulomci iz te crkve potje~u iz obli`nje crkve
17 Sv. Trojice; usp. NIKOLA JAK[I] (bilj. 7, SHP III/26.), 278-282.
JERKO MARASOVI], TOMISLAV MARASOVI], MIRJANA
33
MARASOVI], Crkva sv. Trojice u Splitu, Split, 1971.
Izra`eno je mi{ljenje da je luk izvorno pripadao splitskoj katedrali
18 odakle je dospio u Ka{tel Su}urac; usp.: HiK, II, 133.
TOMISLAV MARASOVI], Graditeljstvo starohrvatskog doba u
34
Dalmaciji, Split, 1994.
TOMISLAV [EPAROVI], Katalog ranosrednjovjekovne skulptu-
19 re iz crkve sv. Marte u Bija}ima kod Trogira, u: SHP, III/26, Split,
MILJENKO JURKOVI], Novigrad, katedrala sv. Pelagija, u: Hr- 1999., 169.
vati i Karolinzi, (dalje HiK) I, Split, 2000., 42-54.
35
20 HiK, II, 146; NIKOLA JAK[I] (bilj. 32) taj luk vezuje uz trogir-
EJNAR DYGGVE, Oltarna pregrada u krunidbenoj crkvi kralja sku crkvu Sv. Marije.
Zvonimira, u: Antidoron Mihovil Abrami}, u: VAHD, 1954.-1957.,
36
Split, 1957., 238. U dijelu literature osporena je Dyggveova rekon-
HiK, II, 170-171.
strukcija oltarne ograde u Zvonimirovoj krunidbenoj bazilici u So-
linu zbog prijedloga da se pluteji ograde (danas u splitskoj krstio- 37
nici) pripi{u liturgijskom namje{taju splitske katedrale. Usp.: TO- VEDRANA DELONGA (bilj. 10.), 50-52.
MISLAV MARASOVI], O krsnom bazenu splitske krstionice, u:
38
SHP, III/ 24, Split, 1997., 7-56.
Ibid., 147.
21
39
@ELJKO PEKOVI], Crkva sv. Petra u Dubrovniku, Starohrvatska
PAVU[A VE@I], Sveti Donat rotonda Sv. Trojstva u Zadru,
spomeni~ka ba{tina, u: Ra|anje prvog hrvatskog kulturnog pejza-
Split, 2002.
`a, Znanstveni skup i okrugli stol, Zagreb, 1996., 267-277.
40
22
VEDRANA DELONGA (bilj. 10), 219-222.
JERKO MARASOVI], TOMISLAV MARASOVI], MIRJANA
MARASOVI] (bilj. 17) 41
HiK, II, 288.
23
NIKOLA JAK[I], Reljefi Trogirske klesarske radionice iz crkve 42
sv. Marte u Bija}ima, SHP, III/26, (1999.), 265-287. VEDRANA DELONGA (bilj. 10), 184.
24 43
Tuma~enje tranzene u funkciji prozora zastupa A. MILO[EVI], HiK, II, 38-39.
Dvori hrvatskih vladara na Crkvini u Biskupiji kraj Knina, u: Zbor-
44
nik Tomislava Marasovi}a, Split, 2002., 199-207.
HiK, II, 72.
25
45
MILJENKO JURKOVI] (bilj. 19), 49.
BRANKO MARU[I], Kompleks bazilike Sv. Sofije u Dvigradu,
26 u: Histria archeologica, Pula, 2 (1971.); GIUSEPPE CAPRIN,
M. P. FLECHE-MORGUES, P. CHEVALIER, A. PITE[A, Catalo- LIstria nobilissima, Trieste, 1905.
gue des sculptures des haut Moyen-Age du Muse Archologique
46
de Split, VAHD, 85/1992. (1993.), 207-305.
BRANKO MARU[I], Kompleks bazilike Sv. Sofije u Dvigradu,
27 u: Histria archaeologica, Pula, 2 (1971.)
@ELJKO RAPANI] (bilj. 11, 1971), 271-314.
47
28 VEDRANA DELONGA (bilj. 10), 166, 252.
TOMISLAV MARASOVI] (bilj. 18)
48
29 Datiranje zasnovano na Karolin{kom katalogu (HiK, II) i na kata-
CARLO LUDOVICO RAGGJIANTI (bilj. 15), 79. logu koji je objavila VEDRANA DELONGA (bilj. 10)

107
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja

49 68
VEDRANA DELONGA (bilj. 10). Iznimku u tom smislu predstav- NIKOLA JAK[I] (bilj. 7, 2004.)
lja zabat iz Kule Atlagi}a, koji je izvorno pripadao ranosrednjovje- 69
kovnoj crkvi u selu Tihli}u. Zabat iz te crkve, na kojem se ime Bu- Ibid.
dimerius identificira s imenom dvorskog `upana, odnosno `upana
kneginje iz doba kneza Muncimira, pokazuje izrazito o{tri kut na 70
vrhu (55) {to je ina~e zna~ajka kasnih zabata iz kraja 11. stolje}a. NIKOLA JAK[I] (bilj. 7, 2000.)

50 71
JO[KO BELAMARI], Gospa od zvonika u Splitu, u: Monumenta NIKOLA JAK[I] (bilj. 7, 2002.)
Croatica I, Zagreb, 1991.; @ELJKO RAPANI], Oltarna ograda 72
splitskog priora Furmina, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Ibid.
Dalmaciji, Petriciolijev zbornik I., 35/1995. (1997), 327-344. 73
51 MILJENKO JURKOVI] (bilj. 9)
IVO PETRICIOLI, Na tragu klesarske radionice iz 11. stolje}a, u: 74
VAHD, 86/93, Split, 1994., 287-292. TON^I BURI] (bilj. 8)
52 75
Zabat iz [upje crkve. IVO PETRICIOLI (bilj. 6)
53 76
VEDRANA DELONGA (bilj. 10), 64. IVO PETRICIOLI, Na tragu klesarske radionice iz 11. stolje}a, u:
VAHD, 86/93, Split, 1994., 287-292.
54
NIKOLA JAK[I] (bilj. 10, 1986.) iznio je pretpostavku prema ko-
joj bi zabat izvorno potjecao iz Knina, naknadno prenesen na Su-
stipan. Summary
55
TOMISLAV MARASOVI] (bilj. 18), 210-216. Tomislav Marasovi}
56
NENAD CAMBI, Antika, Zagreb, 2002., 256. The Altar Railing in Croatian Pre-Romanesque
57 Architecture
Corpus della scultura altomedievale, IX: La diocesi di Arezzo,
Spoleto, 1977., 114-116. The altar railing is the most characteristic part of liturgical
furniture in Croatian pre-Romanesque churches. A vast
58 majority of preserved fragments belonging to the early
]IRO TRUHELKA, Starokr{}anska arheologija, Zagreb, 1931.,
medieval pleter (wickerwork) type of ornamentation con-
201.
sists precisely of altar railings. Therefore, this segment of
59 liturgical furniture cannot be ignored in the historiography
LJUBO KARAMAN (bilj. 3), 101-102. of art, but there is still no exhaustive study on the early
60 medieval cancellum.
VEDRANA DELONGA (bilj. 10), 192-193. In this article, the author discusses the following issues:
61 1. The authentic medieval term for that segment of church
IVO PETRICIOLI (bilj. 6) furniture;
62 2. Various forms of pre-Romanesque altar railing, whereby
TOMISLAV MARASOVI] (bilj. 18), 215-217. the following types are distinguished:
63 a. The low type with no trabeation
VEDRANA DELONGA (bilj 10), 71.
b. The far more numerous high type with trabeation;
64
3. In the analysis of individual pieces, special attention is
@ELJKO RAPANI], Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Spli-
dedicated to the central element of the high type, whereby
ta, u: VAHD, 65-67, Split, 1971., 289.
two further types are distinguished:
65
a. The type with a semicircular arch
@ELJKO RAPANI] (bilj. 64), 179.
b. The far more numerous type with a triangular tegurium;
66
TON^I BURI] (bilj. 8, 1993); A. MILO[EVI], Prva ranosrednjo- 4. Ornamentation of early medieval cancellum;
vjekovna skulptura iz crkve sv. Marte u Bija}ima kod Trogira, u: 5. On the basis of the presented material, the author has
SHP, III/26 (1999), 237-262. reached conclusions on the development of forms and orna-
67 mentation, taking into account the available data on the pre-
NIKOLA JAK[I] (bilj. 7, 1980., 1984.) Romanesque altar railings in other regions of Europe.
108
 T. Marasovi}, Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici

I, A. Crkva Sv. Martina u Splitu I, B. Oltarna ograda iz crkve Sv. Mihajla na Kolo~epu (rekonstruk-
cija @. Pekovi})

I, C. Oltarna ograda iz crkve u Koljanima u Muzeju hrvatskih arheolo{kih spomenika (Hrvati i Karolinzi, dalje HiK, II, 270)

109
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja

II, A. Replika oltarne ograde u crkvi Sv. Jure na rtu Marjana u Spli- II, B. Replika oltarne ograde u crkvi Sv. Mikule u Velom Varo{u u
tu (foto: Z. Alajbeg) Splitu (foto: T. Marasovi})

II, C. Plutej i pilastar oltarne ograde iz katedrale Sv. Pelagija u Novigradu (HiK, II, 48)
110
 T. Marasovi}, Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici

III, A, B. Prednja i stra`nja strana zabata oltarne ograde iz stare crkve Sv. Petra na Lu~cu u Splitu (foto: Z. Alajbeg)

III, C. Oblici oltarne ograde (prema Rapani}u), C1 niski tip, C2 visoki tip bez zabata, C3 visoki tip sa zabatom, C4 visoki tip s lukom

111
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja

IV, A, B. Idejna rekonstrukcija crkve Sv. Mihajla na Kolo~epu s oltarnom ogradom (prema @. Pekovi}u)

IV, C. Idejna rekonstrukcija crkve Sv. Petra u Dubrovniku s oltarnom ogra-

dom (prema @. Pekovi}u)

IV, D. Idejna rekonstrukcija oltarne ograde u Zvonimirovoj krunidbenoj bazilici u Solinu (prema E. Dyggveu)

112
 T. Marasovi}, Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici

V, A. Luk iz Ka{tel Su}urca (HiK, II, 133)

V, B. Zabat iz [opota (HiK, II, 347) V, C. Zaobljeni zabat iz Arheolo{kog muzeja Istre u Puli (HiK, II,
66)

113
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja

VI, B. Crkva Sv. Lovre u [ijani (HiK, II, 72)

VI, A. Kapela S. Prosdocima u crkvi S.

Giustine u Padovi (Raghianti, II, 79)

VI, C. Crkva Sv. Donata u Zadru (Ve- VI, D. Crkva Sv. Trojice u Splitu (J. T. M. Maraso- VI, E. Crkva Sv. Mihovila od
`i}) vi}) Iverni}a u Malom Polju kraj Tro-
gira (HiK, II, 146)

VI, F. Crkva Sv. Mavra u @ednom na VI, G. Crkva Sv. Marte (Sv. Ivana) u Bija- VI, H. Crkva Sv. Martina
^iovu (HiK, II, 171) }ima (HiK, II, 185) u Lepurima (HiK, II, 280)

114
 T. Marasovi}, Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici

VII, A. Crkva Sv. Sofije u Dvigradu (HiK, II, 37) VII, B. Katedrala Sv. Lovre u Trogiru (HiK, II, 144)

VII, C. Crkva Sv. Sebastijana (Muzej grada Trogira) (HiK, II, 145) VII, D. Crkva Sv. Ivana Krstitelja u Bolu (HiK, II, 244)

VII, E. Crkva Sv. Bartula u @drapnju (HiK, II, 356) VII, F. Crkva Sv. Cecilije u Biskupiji (HiK, II, 242)

115
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja

VIII, A. Crkva Sv. Petra i Mojsija u Solinu VIII, B. Crkva Sv. Marije u Biskupiji

VIII, C. Crkva Sv. Mihajla na Kolo~epu VIII, D. Crkva Sv. Teodora (Gospe od Zvonika) u Splitu (Rapani})

VIII, E. Sustipan u Splitu (foto: I. Prani~evi}-Borovac) VIII, F. Crkva Sv. Mikule u Splitu

116
 T. Marasovi}, Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici

IX, A. Dioklecijanova pala~a u Splitu, Protiron na ulazu u Dioklecijanov stan

IX, B. Zabat iz crkve Sv. Duha u Splitu (Muzej HAS Split, foto: Z. Alajbeg)

117
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja

X, A, B, C. Pluteji iz crkava Sv. Marte (Sv. Ivana) u Bija}ima, Sv. Andrije na ^iovu i
Sv. Gala u Gali kod Trilja

X, D, E, F. Zabati radionice iz doba kneza Trpimira iz crkava u Ri`inicama, Lopu{koj glavici u Biskupiji i u Vrpolju

X, G, H. Pluteji dvorske radionice iz crkava u @drapnju i Biovi~inu selu

118
 T. Marasovi}, Oltarna ograda u hrvatskoj predromanici

XI, A, B. Pluteji iz crkve Sv. Nedjeljice (Sv. Ivana) u Zadru

X, C. Plo~a s likom hrvatskog vladara iz splitske Krstionice

119
Novi doprinosi i otkri}a, studije i istra`ivanja

XII, A. Plutej iz crkve Sv. Lovre u Zadru

XII, B. Tranzena iz crkve Sv. Marije u Biskupiji

120