Politika

HUDELIST ISTRAUJE: ZATO JE SIMBOL POKRTAVANJA HRVATA POSTAO PREDMET VELIKE (POLITIKE) SVAE (1. DIO)

AFERA
VIESLAV

Hrvatski prijevod
latinskog natpisa
na Krstionici kneza
Vieslava u Ninu, koja
je izraena poetkom
9. stoljea

Jesu li u Vieslavovoj krstionici

u Ninu krteni Hrvati? NISU
tvrdi profesor Jaki. JESU!
pokazuju fascinantni nalazi
pokojnoga arheologa Beloevia
koje smo otkrili u njegovoj
netaknutoj ostavtini u Zadru...
PIE DARKO HUDELIST | SNIMIO JURE MIKOVI/HANZA MEDIA
32 29|07|2016 29|07|2016 33
Politika
I
ntervju zadarskoga arheologa i
povjesniara umjetnosti dr. Ni-
kole Jakia Slobodnoj Dalmaciji
od 4. srpnja 2016., pod naslovom
Knez Vieslav vjerojatno nije
bio Hrvat, a njegova krstionica
sigurno nije pokrtavala Hrvate, naiao je
na vrlo burne reakcije u srednjodalmatin-
skom gradu Ninu, ali i u ostatku Hrvatske
- osobito meu onim ljudima, poglavito
intelektualcima, koji su neto jae senzi-
bilizirani za hrvatsku nacionalnu povijest
i kulturu.
Popularni mjetanin Nina Josip Piaca, koji
nosi nadimak Jole, rekao mi je da je to to je
dr. Jaki u svom intervjuu izjavio, a prije
toga i napisao u poglavljima knjige Klesar-
stvo u slubi evangelizacije, iji je nedavni
izlazak iz tiska Jakiu posluio kao povod
intervjuu SD-u - uvreda za nas Ninjane, ali
i za cijelu Hrvatsku.
KLJUNI SIMBOL S druge strane, pred-
sjednica Turistike zajednice Nina dr. Ma-
rija Dejanovi (koja se o promidbi grada
Nina sustavno brine ve 16 godina) ovako
gleda na najnovije Jakieve istupe u znan-
stvenoj, intelektualnoj, ali i iroj javnosti:
- Jaki samouvjereno tvrdi da Vieslavova
krstionica nikada nije bila u Ninu, nego da
je napravljena u Veneciji, odakle je u Hr-
vatsku donesena tek za vrijeme Drugoga
svjetskog rata. Krstionica kneza Vieslava,
meutim, nije bilo kakav predmet, nego
simbol pokrtavanja hrvatskoga naroda u
prvim stoljeima njegova bivstvovanja na
ovome tlu. Ona je, dakle, jedan od klju-
nih hrvatskih nacionalnih simbola. I ako
se sada u to dira, pogotovo ovako estoko
kao to to Jaki ini, mi to ne moemo do-
ivjeti drugaije nego kao udar na hrvatski
nacionalni identitet.
Marija Dejanovi tome jo dodaje:
- Uza sve ostalo, Jaki negira 7. i 8. sto-
ljee u povijesti hrvatskoga naroda, iz
ega neumitno proizlazi zakljuak da su
svi dosadanji znanstvenici pogrijeili i da
sada treba pisati novu povijest. Pitam se:
emu toliko iscrpljivanje, pa i muenje do
bola hrvatskoga naroda i hrvatskoga nacio-
nalnog bia upravo na pitanju Vieslavove
krstionice i njezina (ne)postojanja u Ninu
kroz stoljea, a toliko je toga jo neistrae-
no u srednjovjekovnoj povijesti Hrvata?
Na kraju nam ne preostaje drugo nego da
Jaki samouvjereno tvrdi da Vieslavova krstionica
nikada nije bila u Ninu, nego da je iz Venecije donesena
tek za vrijeme II. svjetskog rata. Tu tvrdnju
doivljavam kao udar na hrvatski nacionalni
identitet, kae dr. Marija Dejanovi
34
se upitamo: a tko smo mi uope?
TKO JE DR. JAKI? Za poetak, neko-
liko najosnovnijih podataka o profesoru
Jakiu.
Roen je u Beogradu 1949. Njegova majka
bila je ki slavnoga ruskog bizantologa Ge-
orgija Ostrogorskog (1902.-1976.). Njegov
pak otac Zlatan (1924.-2007.) smatra se jed-
nim od najistaknutijih akavskih pjesnika
druge polovice 20. stoljea, a podrijetlom
je iz Selca na otoku Brau. U nekim slube-
nim biografijama Nikole Jakia (primjerice
onoj objavljenoj u Hrvatskoj likovnoj en-
ciklopediji iz 2005., to ju je uredio arko
Domljan) pie da je i on sam roen na Bra-
u, to, meutim, nije tono.
U vrlo pouzdanom Hrvatskom leksikonu
iz 1996. (gl. ur. Antun Vuji) kao mjesto i
datum Jakieva roenja navode se Beo-
grad i 19. svibnja 1949. Isti se podaci nalaze
i u ivotopisu dr. Jakia objavljenom na
internetu (tj. na mrenim stranicama Sve-
uilita u Zadru).
Nikola Jaki dugogodinji je profesor
(danas profesor emeritus) na Odjelu za
povijest umjetnosti Sveuilitu u Zadru
i strunjak za hrvatsku srednjovjekovnu
umjetnost. Knjiga (zapravo zbirka lanaka)
Klesarstvo u slubi evangelizacije, to ju
je objavio 2015., smatra se njegovim ivot-
nim djelom.
Dr. Jaki je, uza sve ostalo, i jedan od
utemeljitelja HDZ-a u Zadru, a u razdoblju
1992.-1994. obnaao je dunost doministra
za kulturu u Ministarstvu prosvjete, kultu-
re i sporta RH (ministrica je tada bila Vesna
Girardi-Jurki). Neki se Jakia iz toga raz-
doblja sjeaju kao politikog monika.
Moj sugovornik iz Nina Josip Pijaca rekao
mi je o profesoru Jakiu:
- On je mene ulanio u HDZ 26. rujna
1989.! Bio je prvoborac HDZ-a i jedan od
njegovih prvih efova. U toj su prvobora-
koj skupini jo bili Zlatko Begonja, Vice
Profaca, Davor Aras... Meu njima je Jaki
imao glavnu i zadnju rije, svi su ti profe-
sori kruili oko njega. Jakiev je nadimak
glasio Fant. Uvijek je htio biti bundija,
uvijek je htio biti glavni. (Usput reeno,
s dr. Jakiem sam se sastao 23. srpnja u
Zadru, nakon to sam napisao ovaj lanak,
pa u sadraj toga naega razgovora ukrat-
ko prepriati u drugom dijelu ove teme, u
iduem broju Globusa.)
Prije odlaska na mjesto zloina, tj. u
Zadar i Nin, posavjetovao sam se s dvoje
povjesniara s Filozofskog fakulteta u Za-
grebu, koji se odlino razumiju u hrvatski
srednji vijek: s dr. Tomislavom Galoviem
i s dr. Mirjanom Matijevi-Sokol.
Galovi je neko bio student dr. Matijevi-
Sokol (kod nje je i doktorirao), a danas je
profesor hrvatske srednjovjekovne povije-
sti i pomonih povijesnih znanosti na za-
grebakom Filozofskom fakultetu. On me,
meu ostalim, upoznao s kratkom povije-
u (tj. kronologijom) Jakieva ratovanja
s krstionicom kneza Vieslava, i to od samih
poetaka, tj. od 90-ih pa sve do danas.
Nulta je godina u ovoj kronologiji knjii-
ca pod naslovom Nin - prva hrvatska bi-
skupija. Bio je to, zapravo, vodi kroz grad
Nin, to ga je 1997. objavio Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika u Splitu (onaj na
splitskim Mejama). Poanta je u tome to je
to bio prvi vodi kroz Nin ili prva knjiga o
Ninu en general u kojoj Vieslavova krsti-
onica uope nije bila spomenuta. Kao da
nikada nije ni postojala.
JAKI IMA PRAVO! Paradoks je u to-
me da je u ustanovi koja je tu knjiicu obja-
vila - u arheolokom Muzeju na Mejama
- pohranjen original Vieslavove krstionice,
koji je u Hrvatsku 1942. dospio iz Venecije.
Osim samoga Jakia kao autora, valja
spomenuti jo dvojicu strunjaka za hr-
vatsku srednjovjekovnu povijest koji su
omoguili izdavanje vodia za Nin u koje-
mu nema ni slova o Vieslavovoj krstionici.
To su ravnatelj Muzeja na Mejama Ante
Miloevi (kao glavni urednik) i povjesniar
eljko Rapani (kao struni urednik). ne dokae da je Vieslavova krstionica bila
Nazvao sam, iz Nina, eljka Rapania
(s kojim se poznajem otprije) i upitao ga
zato je tako glatko odobrio objavljivanje
Jakieva vodia kroz Nin bez, pa makar i
usputnog, spominjanja Vieslavove krstio-
nice. Odgovorio mi je:
- Kao struni urednik svih tih edicija, u
izdanju Muzeja hrvatskih arheolokih spo-
menika u Splitu, nikada nisam ulazio u me-
ritum stvari, nego sam reagirao samo onda
kada je bila objavljena neka glupost. Ali Vi-
eslavova krstionica doista nikada nije bila
u Ninu, i to je Jaki sada dokazao. Nisam,
dodue, jo imao u rukama njegovu knjigu,
proitao sam samo intervju u SD-u. Jaki
je, po meni, apsolutno u pravu. Dok netko
29|07|2016
LUKA GERLANC HANZA MEDIA
kuava oboriti opeprihvaenu tvrdnju (ne
u Ninu, svaka je rasprava o tome suvina.
Nekoliko godina nakon to je izdao kr-
nji vodi kroz grad Nin, Jaki je, 2001.
na 2002., objavio kontroverzan lanak O
porijeklu krstionice s imenom kneza Vie-
slava, to je bio drugi in njegova - na-
zovimo to tako - obrauna s Vieslavovom
O
krstionicom.
dgovorila mu je, 2007.,
povjesniarka Mirja-
na Matijevi-Sokol, u
svom lanku Krsni
zdenac Hrvata. Pale-
ografsko-epigrafska
ralamba natpisa s krstionice kneza Vi-
eslava, objavljenom u asopisu Croatica
Christiana periodica (to ga je bio pokre-
nuo akademik Franjo anjek).
A onda je, punih osam godina poslije,
tj. 2015., Nikola Jaki odgovorio Mirjani
Matijevi-Sokol - u lanku pod naslovom
Ponovno o krstionici sveenika Ivana
nazvanoj i Vieslavovom, koji je, jednako
kao i onaj prvi, uvrten u njegovu aktualnu
knjigu Klesarstvo u slubi evangelizacije.
I time je on cijelu tu stvar oko Vieslavove
krstionice doveo do usijanja.
ini se, meutim, da argumentacijski
postupak profesora Jakia, kojim on po-
29|07|2016
Ovako, to Jakievo otkrie samo potvr-
uje kronologiju za koju smo i prije znali.
Jaki je morao pronai dokument koji je
nastao prije 1946., da bi imao ime mahati!
BRANIMIROV GRAD Ponedjeljak, 18.
srpnja 2016. Nalazim se u Uredu gradona-
elnika Nina Emila urka, u zgradi ninske
Gradske uprave na trgu znakovitog imena
- Vieslavov trg 1. Naem se razgovoru pri-
kljuuje i gradonaelnikova via struna
savjetnica za kulturu, diplom. arheologinja
Dr. Nikola Jaki, i povjesniarka kulture Marijana Ramov. A
dugogodinji neto kasnije u Ured je navratio i voditelj
profesor na Muzeja ninskih starina u Ninu Mate Rado-
Odjelu za povi- vi (u tom je Muzeju pohranjena replika
jest umjetnosti
Filozofskog
Vieslavove krstionice, umanjena za jednu
fakulteta u treinu u odnosu na original koji se uva u
Zadru, strunjak Muzeju na splitskim Mejama).
za hrvatsku Emil urko, koji Ninom rukovodi u kon-
srednjovjekovnu tinuitetu ve 11-12 godina, govori mi o na-
umjetnost,
knjigu Klesar- porima svojim i svojih suradnika da se Nin
stvo u slubi ponovno (barem djelomice), po vanosti,
evangelizacije, uzdigne do onoga stupnja na kojemu je bio
u kojoj tvrdi da u ranom srednjem vijeku. U 9. stoljeu,
Vieslavova
krstionica nije
za kneza Branimira, Nin je bio glavni grad
bila u Ninu te samostalne hrvatske drave, a u njemu se
da Vieslav nalazilo i sjedite prve hrvatske biskupije.
vjerojatno nije Razmjenom pak pisama izmeu kneza
bio Hrvat, smatra Branimira i tadanjega pape Ivana VIII. u
svojim ivotnim
djelom. Dio svibnju i lipnju 879. Hrvatska je dola do
znanstvene za- prvoga meunarodnog priznanja u svojoj
jednice smatra povijesti (po onodobnim kriterijima, na-
je pak velikom ravno), s time da su uvena tri pisma pape
provokacijom
i nijekanjem
Ivana VIII. u kojima se o tome govori stigla
povijesnih u Nin, u prijestolnicu hrvatskoga kneza
injenica Branimira, potkraj lipnja 879.
Na to slavno, po mnogo emu i najslavni-
je razdoblje u povijesti Hrvatske i Hrvata
samo kod veine povjesniara nego i ire) podsjea nas spomenik knezu Branimiru,
da se krstionica kneza Vieslava nalazila tono ispred mostia na ulazu u Nin - spo-
u Ninu od 9. pa sve do 18 stoljea, pati od menik to ga je Gradska uprava, na elu s
jednog ozbiljnog nedostatka, o emu mi je Emilom urkom, podigla u srpnju 2007.
dr. Tomislav Galovi rekao: - Mi se jako trudimo da Ninu barem di-
- Mi pretpostavljamo da je Vieslavov kr- jelom vratimo njegov stari sjaj - govori mi
sni zdenac bio u Ninu sve do 1746. Nalazio Emil urko - ali u tome ne nailazimo na
se u baptisteriju sagraenom neposredno razumijevanje drave, i to neovisno o tome
uz sjeverni zid ninske stolne crkve sv. An- koja je politika garnitura na vlasti. Mislio
selma. A onda je, nakon njegova ruenja, sam, na poetku svog mandata, da e se
prenesen u Veneciju - najvjerojatnije zbog dravne vlasti brinuti o gradu u kojem je
svoje umjetnike vrijednosti i veliine. Nin prvi put priznata ova drava, ali takvo to,
je tada bio podruje kojim je upravljala i nad naalost, jo nismo doivjeli.
kojim je svu vlast imala Mletaka Repu- - Na dan 7. lipnja - dometnula je na to ur-
blika, tako da su Mleci s tom krstionicom kova savjetnica za kulturu Marijana Ramov
mogli initi to su god htjeli. Meutim, to - kada je papa Ivan VIII. odaslao svoja pisma
Nikola Jaki sada radi? On je pronaao jed- knezu Branimiru, a koji je dan u suvreme-
no pismo tiskano u Padovi 1749., iji autor, noj hrvatskoj dravi, tj. u Hrvatskom sabo-
friulanski erudit Federico Altan, opisuje ka- ru, verificiran kao Dan hrvatske diploma-
ko se krstionica o kojoj je rije u to vrijeme,
tj. 1749., nalazila u jednome samostanu u
cije, mi, meu ostalima, pozovemo u Nin
predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarovi.
Veneciji. I iz toga Jaki izvlai teorije da
ona nikada nije ni izila iz Venecije. Ali mi
A ona, umjesto da doe i svojom nazono-
u uzvelia taj dan, poalje u Nin svojega
se pitamo - to je bilo prije? To jest, prije
1746. To to je krsni zdenac vien u Veneciji
izaslanika, zadarskoga upana Stipu Zrilia.
Pa Zrilia smo mogli i sami pozvati, kao to
1749. ne znai da on nije bio u Ninu prije
1746. Izmeu 1746. i 1749. tri su godine
ga i pozivamo!
- I onda vam se - zakljuio je taj dio ra-
razlike. Da je knjiga F. Altana izila 10-ak
godina ranije, mi ne bismo imali to priati.
sprave ninski gradonaenik urko - dogodi
jedan Jaki, koji svojim osobnim stavo- R
35
Politika
vima dovodi u pitanje i Vieslavovu krstio-
nicu i samoga Vieslava!
TO JE OTKRIO BELOEVI Utvrdio sam
sa svojim domainima svoj ratni plan, ije
sam konture dijelom ve imao nabaene na
papir i prije dolaska u Nin. U Zagrebu mi je
dr. Mirjana Matijevi-Sokol ispriala da je
zadnje relevantno arheoloko (sondano)
istraivanje Vieslavove krstionice u Ninu
poduzeo jo 2001. zadarski arheolog Janko
Beloevi (prethodno su na istome mjestu
kopali don Luka Jeli 1910. i Mate Sui, za-
jedno s M. Periniem, poetkom 60-ih),
koji je tom prigodom doao do nekih vrlo
vanih otkria, ali koja iz nekih neobjanji-
vih razloga jo nisu izila na vidjelo.
Beloevi je iskopao rupu (sondu) tono
na onome mjestu na kojemu se, pokraj
ninske katedrale sv. Anselma, i to s njezine
sjeveroistone strane, u ondanjem bapti-
steriju, nalazio (pretpostavljeni) Viesla-
vov krsni zdenac i otkrio - barem se tako
pria - njegove temelje. Odnosno, njegovo
postolje. A onda je, umjesto da s tim moda
i epohalnim otkriem upozna javnost, za-
utio, i o tome je utio sve do svoje smrti, u
oujku ove godine.
- To nije objavljeno iz kukaviluka! - upo-
zorila me, prije nego to sam se zaputio u
Nin, prof. Matijevi-Sokol.
Ona mi je ujedno kazala da se cjelolupna
ostavtina Janka Beloevia danas nalazi
kod njegova uenika i nasljednika na mje-
stu predstojnika Odjela za arheologiju Sve-
uilita u Zadru dr. Ante Ugleia, koji je u
meuvremenu bio i rektor toga Sveuilita,
i to u dva mandata.
- Vi naprosto morate doi do dotinoga
Ugleia - tim me rijeima otpravila u Nin
Matijevi-Sokol - jer je on kljuan u cijeloj
ovoj prii! On je bio prvi suradnik pokojno-
ga profesora Beloevia te je zajedno s njim
direktno radio na sondanim istraivanji-
ma u Ninu 2001., kad je naeno postolje
Vieslavove krstionice!
Zadarski znanstvenik Janko Beloevi bio
je jedan od (naj)istaknutijih autoriteta na
podruju arheologije u Hrvatskoj (umro
je prije nekoliko mjeseci, u 87. godini), a o
njegovu sondanom istraivanju Vieslavo-
ve krstionice u Ninu 2001. meu bolje upu-
enim Ninjanima i danas krue legende.
Evo, primjerice, to mi je ispriala direk-
torica Turistike zajednice Nin dr. Marija
Dejanovi (ona je, inae, 2014. doktorirala
na temi Drutveni i ekonomski razvoj gra-
da Nina i okolice u 20. stoljeu):
- Beloevi mi je, na mjestu gdje se kopa-
la sonda, pokazivao iskopine uz crkvu sv.
Anselma u kojima sam ja kao laik vidjela
ostatke zidina. A onda mi je rekao: Ovdje
je bila krstionica kneza Vieslava. Na ovome
mjestu morate postaviti interpretacijsku
plou, da svi znaju gdje se ta krstionica na-
lazila! Tome je jo dodao: Ovo bi trebalo
ne zatrpati nego prekriti zatitnim prozir-
nim pokrovom da svi vide!
36
S druge pak strane, Josip Pijaca, zvan Jole,
ija je supruga Svjetlana punih 25 godina
radila za prof. Beloevia, pa je bila na licu
mjesta i 2001., kad se istraivao Vieslavov oni doista postoje) napokon mogli iznijeti
krsni zdenac, otkrio mi je da je Beloevi
bio toliko sretan i ushien zbog svog ot-
kria da je predloio da se tono na onome
mjestu gdje se neko nalazila Vieslavova
krstionica napravi aneks postojeoj crkvi
sv. Anselma, u kojemu bi se javnosti pre-
zentiralo pronaeno postolje krstionice i u
kojemu bi se obavljali crkveni obredi.
Beloevi je, naime, u svom zanosu gurao
ideju da se na postolje (temelje) Vieslavove
krstionice, to ga je otkrio u rupi koju je
iskopao, postavi replika originala Vieslavo-
va krsnog zdenca iz splitskoga Muzeja, koja
bi se isklesala od identinog mramora od
kojega je isklesan i sam original. Tu je ide-
ju prihvatio i tadanji gradonaelnik Nina
Jakov alov - ali od svega toga, kao to kod
nas obino biva, nije bilo nita. Navodno je
T
ponestalo novca.
reba jo istaknuti da je u
svemu ovome vrlo vaan
bio i motiv koji je gurao
arheologa Janka Beloe-
via da se tako samoprije-
gorno bavi istraivanjima
Vieslavove krstionice. Po rijeima kusto-
sa Muzeja ninskih starina Mate Radovia,
poticaj njegovim istraivanjima bile su
upravo teze Nikole Jakia da Vieslavova
krstionica u Ninu zapravo nikada nije ni
postojala. Njih su dvojica, dakle, jo od 90-
ih bili izravni konkurenti i protivnici.
Najprije je Jaki 1997. objavio vodi kroz
grad Nin u kojemu je Vieslavova krstioni-
ca bila preuena, onda je Beloevi 2000. nost da je Vieslavov krsni zdenac ukopan
na 2001. pokraj ninske katedrale iskopao
rupu u kojoj je pronaao temelje Vieslavo-
va krsnog zdenca, zatim je Jaki 2001. na
2002. objavio prvi od svoja dva heretina
lanka, O porijeklu krstionice s imenom
kneza Vieslava, s tezom da ta krstionica
s gradom Ninom nema nikakve veze itd.
- Sukob Beloevi - Jaki - objasnio mi je
Radovi - postojao je od samoga poetka
kao sukob dviju katedri na Sveuilitu u Za-
dru, tj. izmeu Odjela za arheologiju i Odje-
la za povijest umjetnosti. Na elu Odjela za
povijest umjetnosti bio je nekada Ivo Petri-
cioli, iji je nasljednik i uenik danas Nikola
Jaki. S druge strane, Janko Beloevi je,
kao predstojnik Odjela za arheologiju, iz-
njedrio svog uenika i sljedbenika Antu
Ugleia, kod kojega su danas svi Beloevi-
evi papiri, pa tako i oni vezani za njegovo
ninsko istraivanje iz 2001.
U ponedjeljak 18. srpnja prije podne, gra-
donaenik Nina Emil urko, njegova sa-
vjetnica Marijana Ramov i ja zaputili smo
se u Zadar, ravno na Filozofski fakultet, s
namjerom, iliti s misijom, da nagovorimo
profesora Antu Ugleia da nam pokae
autentinu dokumentaciju arheolokog
istraivanja Janka Beloevia iz 2001., kako
bismo danas, desetljee i pol nakon njegova
iskapanja, podatke o postojanju podloge ili
temelja Vieslavove krstionice u Ninu (ako
u javnost.
VRSTI DOKAZI Dr. Uglei ljubazno nas
je primio u svom kabinetu. Prve vijesti koje
nam je priopio bile su vrlo ohrabrujue,
iako ne i idealne.
Dobra vijest bila je da ima kod sebe cr-
tee to ih je, uz pomo Joline supruge
Svjetlane, napravio (nacrtao) sam Beloe-
vi, nakon to je 2001. priveo kraju svoje
sondano istraivanje na prostoru pokraj
ninske katedrale, tamo gdje se nekada
(najvjerojatnije) nalazio Vieslavov krsni
zdenac. Te mu je crtee dala Beloevieva
supruga Olga (nakon profesorove smrti), i
on ih sada uva u svojoj kui u Petranima,
nedaleko od Nina.
A loe su vijesti bile to da se negdje na
Fakultetu zagubio Beloeviev Radni dnev-
nik, to ga je vodio tijekom iskapanja, dok
se fotodokumentacija o tom istraivanju
Ninski gradonaelnik
i dalje nalazi kod Beloevieve udovice (u Emil urko: Nin je grad u
meuvremenu, dok sam radio na ovome kojem je prvi put priznata
tekstu, ga Olga Beloevi i taj je dio doku- ova drava, sjedite prve
mentacije svojega pokojnog supruga preda- hrvatske biskupije, a onda
nam se dogodi jedan
la njegovu ueniku i nasljedniku profesoru Jaki, koji svojim osobnim
Anti Ugleiu). stavovima dovodi u pitanje
Dr. Uglei ujedno nam je rekao: i Vieslavovu krstionicu i
- To je Beloevievo istraivanje, iz svibnja samoga Vieslava!
i lipnja 2001., jedini pravi dokument koji
dokazuje da je Vieslavova krstionica bila u Jaki negira 7. i 8. stoljee u povijesti Hrvata! Pitam se emu toliko muenje
Ninu. Oni raniji povjesniari nisu utvrdili naeg nacionalnog bia, kae dr. Marija Dejanovi (dolje lijevo); dr. Ante Uglei s
postojanje krstionice kao prostora, a ova originalnim strunim crteima profesora Beloevia koji nikad nisu objavljeni (dolje
desno); arheologinja Marijana Ramov (desno) pomogla je u nalaenju autentinih
su, Beloevieva, istraivanja dokazala i Beloevievih radova o Krstionici
postojanje krstionice, kao i veliku vjerojat-
u taj prostor.
Ovome je Uglei jo dodao:
- Kad je zavrio svoje istraivanje, prof.
Beloevi radosno je uskliknuo: Svaki bi
narod bio sretan da ima ovakvo to!
Ono to nam je obeao profesor Uglei
je i ispunio. U srijedu 20. srpnja, tono u
13.45, pojavio se u Uredu gradonaelnika
Emila urka, zajedno s originalnim Be-
loevievim papirima (i jo nekim doku-
mentima), to ih je odnio iz svoje kue u
Petranima.
I Emil urko i Marijana Ramov i ja bili
smo vrlo uzbueni. Ono to je 15 godina
bilo zakljuano u ladicama - najprije Be- R
Zadarski arheolog Beloevi obavio je 2001. opseno
sondano istraivanje u Ninu tono na onome mjestu
na kojemu se nalazio (pretpostavljeni)
Vieslavov krsni zdenac, pokraj katedrale
sv. Anselma, i otkrio njegovo postolje
29|07|2016 29|07|2016 37
Politika
loevievim, a zatim Ugleievim - sada je
bilo pred naim oima.
Uglei je rasprostro Beloevieve crtee
na gradonaelnikovu radnom stolu, meu
kojima je najvaniji bio onaj pod nazivom
Nin 2001. - upna crkva sv. Anselma, sta-
rokranska pastoforija - Generalni situaci-
oni plan. Bio je to tlocrt krstionice (prosto-
rije za krtenje) kneza Vieslava, na kojemu
je bio tono oznaen onaj dio u kojemu je
bio ukopan Vieslavov krsni zdenac.
Sve to je dr. Uglei tom prigodom iz-
govorio, ja sam zapisivao u svoj notebook,
pa na kraju ovoga lanka donosim saetak
svega napisanog.
TKO JE BIO VIESLAV Prvo, Beloevi je
u svom istraivanju ustvrdio da je u Ninu
najprije postojala ranokranska crkva (iz 6.
stoljea), pokraj koje je sagraena i ranokr-
anska krstionica, s pravokutnim krsnim
zdencem koji se nalazio nasuprot ulazu.
Taj je krsni zdenac, po Ugleievim rijei-
ma, bio sruen u ranom srednjem vijeku, u
7. ili 8. stoljeu, prigodom dolaska Hrvata
na ove prostore.
Drugo, obnova krstionice uslijedila je
tijekom ranoga srednjeg vijeka. U toj, ra-
nosrednjovjekovnoj obnovi napravljen je
otvor (rupa) u koji je bio ukopan novi (Vi-
eslavov) krsni zdenac.
Taj se, dakle drugi, Vieslavov krsni zde-
nac nalazio na istome mjestu gdje je bio
Beloevievo istraivanje iz 2001. jedini je pravi
dokument koji dokazuje da je Vieslavova krstionica,
kao prostor, bila u Ninu i koji pokazuje da je
krsni zdenac, vrlo vjerojatno, bio ukopan u taj
prostor, kae dr. Ante Uglei
38
Ninski gradonaelnik sa suradnicima koji
su za potrebe Globusova snimanja iznijeli
repliku Vieslavove krstionice iz Muzeja
u Ninu i postavili je na mjesto na kojem je,
po nalazima arheologa Beloevia, u 9.
stoljeu stajao original
i onaj prvi, ranokranski. Za razliku od
prvog, ranokranskog zdenca, koji je bio
pravokutan, ovaj novi, Vieslavov, bio je
T
esterostranian (heksagonalan).
ree, u ranosrednjovje-
kovnoj obnovi prijanjoj
je konstrukciji dodano 6
pilona (nosaa) - zbog po-
lukrunoga svoda novoga
krsnoga zdenca. Izmeu
tih 6 pilona nalazile su se 4 nie, to sa-
vreno odgovara opisu iz izvora Anonim
Filippi iz 18. stoljea o postojanju Viesla-
vove krstionice u Ninu. I piloni i nie zorno
se vide na Beloevievu tlocrtu.
etvrto, na samome krsnom (Vieslavo-
vu) zdencu - u njegovu donjem dijelu - vid-
ljivo je da je bio ukopan u otvor koji je i prije
postojao. Na njemu se nalaze i ostaci buke.
Pri postavljanju na mjesto gdje je bio
ukopan, djelomice mu je otklesana stra-
nja strana, koja nije bila vidljiva, jer je bila
naslonjena na zid. I to je, najvjerojatnije,
uinjeno zbog toga da bi taj novi zdenac
mogao dobro nalei u spomenuti prostor.
Peto - ovo je dr. Uglei posebno nagla-
sio - treba se sloiti s miljenjem profesora
Jakia (ali i brojnih ostalih povjesniara)
da se ne zna tko je bio Vieslav. On, kae
Uglei, vjerojatno i nije bio hrvatski knez
nego knez neke od slavenskih kneevina.
esto, Vieslavov krsni zdenac nije izvor-
no napravljen za krstionicu (baptisterij)
ninske stolne crkve, nego je u nju odnekle
dopremljen. A mogao je biti dopremljen u
doba kneza Branimira (879.-892.), koji je
bio poznat kao veliki obnovitelj i graditelj,
a ija je prijestolnica bila upravo u Ninu.
KEMIJSKA ANALIZA Sedmo, Vieslavov
je krsni zdenac, po Ugleievu miljenju,
najvjerojatnije izraen u Veneciji, za ne-
kog Vieslava, i to na poetku 9. stoljea.
To znai da je cijelo 9. stoljee (odnosno
vei dio toga stoljea) proboravio negdje
drugdje, a ne u Ninu.
Mogue su dvije opcije.
Prva, manje vjerojatna, jest da je cijelo to
vrijeme - sve dok nije prenesen u Nin - bio
u Veneciji. Druga, vjerojatnija, jest da ga je
netko naruio i da je onda donesen na pro-
stor kojim je vladao knez Vieslav.
Knez Branimir je, za svoje vladavine,
mogao svojim podanicima rei: Nabavite
mi krsni zdenac! I oni su taj, Vieslavov,
negdje nali i dopremili ga u obnovljeni bap-
tisterij obnovljene ninske katedrale.
Na kraju svojega ekspozea, sagnut i
koncentriran u svojim mislima nad crtei-
ma i skicama svojega velikog uitelja Janka
Beloevia (inae podrijetlom Zagorca; ro-
en je u okolici Krapine), Uglei je ista-
knuo:
- Vieslavova krstionica ima na sebi ostat-
ke buke i, da bismo mi dodatno potvrdili
da ona potjee iz Nina, trebalo bi kemijski
analizirati buku s krsnoga zdenca, pohra-
njenog u splitskome Muzeju, i prostora,
ovdje u Ninu, u koji je bio ukopan. Prije est
mjeseci bio sam na Mejama i ispitao stvar.
Ti su ostaci buke na Vieslavovu krsnom
zdencu kalcificirani, odnosno okamenjeni
- tj. toliko su srasli i sjedinili se s mramorom
da su postali jedno!
Na moje pitanje gdje bi se mogla obaviti
kemijska analiza dr. Uglei je odgovorio:
- Mislim da se to moe napraviti u IGH u
Splitu. Ili u Padovi - tamo jako dobro rade.
Ili, moda, u Mannheimu, u Njemakoj. Taj
postupak dugo traje, ali nije skup. To vam je
kompjutorska tehnologija.
U iduem broju: to profesor Nikola Jaki
kae o dokazima Janka Beloevia; zato
Jaki nijee Vieslavu hrvatsko podrijetlo; to o
njegovim kontroverznim tvrdnjama misle naji-
staknutiji strunjaci za hrvatsku srednjovjekov-
nu povijest)
29|07|2016