UDIO SRPSKE CRKVE

U EKOM REFORMNOM POKRETU

Jedva ima u cijeloj povijesti crkvenoj vei i bri otpad od rimokatolike
vjere, nego to se je iza svjetskog rata zbio u ehoslovakoj. U kratko je
VTijeme otpalo od crkve rimske preko 1 milijun ljudi. T. zv. reformni pokret
zahvatio je poput vruice eki kler i eki puk, i onako natruen husitizmom,
pa je poput vihra harao ekim gradovima i selima. Iz reformnog pokreta
izrodio se pokret prema pravoslavlju. U tom je pokretu ivo sudjelovala i
srpska pravoslavna crkva.
Budui da se o tom kod nas nije dosta pisalo, a nije se radi naeg
poloaja u Jugoslaviji ni smjelo pisati, odluio sam, da prema oplstma sa
mih ekih sektarskih voda prikaem udio srpskog pravoslavlja u tom pro
tukatolikom radu, Kako je iza onih burnih i grozniavih dana proteklo ve
20 godina, mogu se tadanje prilike mirnije promatrati i tonije prosuivati

l. UZROCI REFORMNOG POKRETA

Kad je dogorio poar svjetskog rata, versaljskim je ugovorom pre

krojena Evropa. Na garitu propalih drava i oborenih prijestolja nikoe nove
dravne tvorevine. Medu ove spada ehoslovaka i Jugoslavija. Rat je izveo
stranu operaciju na tijelu prijanjih drava, Nove pak drave bile su sline
bolesniku iza operacije, u kojemu je svaka stanica gorjela vruicom promjena.
Uprava, vojska, kolstvo, radnitvo, obrt: sve se htjelo reformirati, sve je
htjelo u novoj dravi ivjeti nekim novim ivotom. Naalost taj je reformni
pokret u novim dravama zahvatio i crkvu, koja bi imala ostati ista i zdrava
kao kvasac evaneoski, podobna da se prilagodi i novim prilikama unosei
u njih stare i nepromjenljive spasonosne istine Kristove.
Crkveni reformni pokret najtee je zahvatio Cehoslovaku. Razlog je
tomu jasan. Sve do svretka svjetskog rata ivio je eki narod tek duev
no, netjelesno, bez tvarnog organizma, bez vlastite drave. Narodni duh i
narodna kultura podravala je eki narod stoljeima. Sad je nastalo novo
doba. Dua naroda imala se utjeloviti u novu dravu, koja je nastala od
etiri zemlje, izrezane iz nekadanje Austrougarske, eke, Moravske, leske i
Slovake. Tome konglomeratu pridoao je kasnije jo jedan, da sainjava
s njom jednu dravnu cjelinu: Potkarpafska Rusija.
Bojazan za opstanak nove drave diktirala je vodama mlade driave
geslo: Neemo s Austrijom, Odatle mrnja na prijanju monarhiju, mrnja

260
na sruenu austrijsku dinastiju.1 Ovo geslo nazivahu duevni vode naroda:
:.Odrakoutiti se. Svaki trag austrijantine ima se zatrti, novi duh ima da
proiP.e novu dravu. S politikog stanovita ovo je geslo shvatljivo. Ali s ovim
liU geslom spojili neki eki zAnesenjaci i drugo geslo: Nemo s Rimom!

{ ... Odfimstit se-),2 Valja znati, da je u ekoj, osobito medu inteligencijom

vazda tinjao proturimski duh, duh husitstva i eke brae. Oni su taj duh
smatrali onim posebnim ekim narodnim duhom1 koji treba da zadahne novu
dravu.
Tek to je ehoslovaka dne 28. listopada 1918. dobila svoj ustav.
dadoe se re.formni voe na posao, da oba gesla provedu u ivot.

2. CE$KO POSLANSTVO U RIMU

Aaitatori zapoee rad medu sveenstvom ve g. 1919. Zajednica ekog

sveenstva izradila je re-formni program, a da si nije bila jo ni svijesna svih
dih posljedica. Program je nosio naslov Obnova katolike crkve u eho-
8/ovakoj republici. Program je razaslao sveensb:t, da o njemu raspravlja na
svojim slubenim koronarna ljeti 1919. Kako se hvali Dr. Karel Farsky1 pro
gram je nakon tajnog glasovanja prihvaen sa 88% veinom. Obnova je traila:
1. katoliki ehoslovaki patrijarhat; 2. crkvenu autonomiju u dravi s upnim
opinama, diecezanskim vijeima i sredinjim crkvenim savjetom, dakle upravu
na irokoj demokratskoj osnovi; 3. uredenje patronatskog pitanja, popunji
vanje nadarhina bez patronata po sveenikom statusu, izbor upnika i biskupa
po diecezanskom vijeu s pravom imenovati patriajara, te ureenje sveenikih
beriva; 4, ehoslovaka liturgiju; 5. reformu sveenikog odgoja i naobrazbe;
6. uvede-nje dragovoljnog celibata; 7. reviziju redovnitva; 8. dozvolu spalji
vanja mrtvaca i konano novo uredenje asoslova.:r
Prvi ovaj reformni program jo uvijek hoe da se kree na tlu crkve
rimokatolike, pa trai spomenute promjene zakonitim putem. Zajednica ekog
&veenstva poslala je koncem lipnja 1919. u Rim izaslanstvo od 4 lana. U
izaslanstvu bijahu: Msgr. Marijan Blciha, generalni vikar iz Spia, prof. Dr.
Alojs KoHsek, lan Narodnog sabora, dekan Franjo Kroiher, lan T'iarodnog
nbora i sveu. prof. Dr. V. anda. Iza hladnog primitka po dravnom tajniku
Gaspard-u predala je deputacija dne 28. lipnja 1919. dravnom podtainiku
Tedeschiniu memorandum s gornjim prijedlozima u obliku molbe. Memorandum
je traio, da se svrgnu nepoudni ehoslov. biskupi Huyn. Skrben..ky, Klein,
Gross, Batthiany, Radnay i Balasz, te da se na njihova mjesta postave drugi u
suglasju s ekim sVeenstvom i u suglasju s mislima Obnove. Iza nekoliko da
na ekanja bila je deputacija konano primljena u audienciju kod Su. Oca dne

1 r. Jar. Motyka ,ll abs buk o v e, Rim a n ar o d e s ky, Vydala Volna

mylenka eskoslo"'enska. Praha 1921. Tu se veli (u prijevodu .!1 O::ekoga): Habsburgi su dnbili
voju odmazdu. Ostaje jo Rim . . l u srcima onih dosad pukih nastroja Rima rodit e s0
as suda, koji e biti pravedan, Ti e odsuditi Rim. Tako e i ovaj podstreka i glavni uzrok
,s,.ih nevolja naega naroda, primiti u ekoj zemlji istu odmazdu, k akovu su primili Hah7.
burah. (str. 32).
2 Sr. Dr. Kar. Farsk)": ,z p o d e j h a Praha HOJ. tr. 4, Tu se veli: <>Odrakou;t!ti
se puka je nega( i ja, koja ne dostaje, da se uzdrl:i novi sr.mosta}ni ivot. Nova krv mor"
kolati u iilama no,e nae drave, novi duh. A taj duh je: Neemo Rimal
;, Sr. Dr. Kar. Farsky: )Z p o d e j h ac, Praha 1920. str. 18.

261
4. srpnja 1919, Audiencija je trajala 35 minuta. Raspravljalo se samo o nekim
tokama memoranduma: o imenovanju ekog primasa (dakle ne o kakom patri
jarhatu). o ekom jeziku u bogosluju. Sv. je Otac obeao uporabu ivog
ekog jezika u poslanici i evanelju pjevane sv. Mise. O drugim se pitanjima
nije raspravljalo. Sv. Otac je rekao: Mi smo spremni udovoljiti svim za
konitim eljama narodai nezakonitim se eljama ne moe udovoljiti, Glede
dokinua celibata rekao je prema izjavi dekana Fr. Kroihera dravni tajnik
"Bissogna essere tranquillo, dok je sam Sv. Otac nadbiskupu Dr. Fr. Kordau,
saopio, da je deputaciji rekao: Indiscutabile, To znai: to je predmet, o kome
se uope ne moe raspravljati!"'
Medu dobrim katolicima nastala je velika reakcija proti reformnom
pokretu.Toj je reakciji stala na elo katolika tampa i puka stranka, od
pojedinaca navlastito bivi Redemptorist upnik Dr. Fr. Ks. NovAk, autor djela
,,pogledi u sveeniki ivot, Katolika je stranka priredila u vrijeme rimskog
boravka pomenute etvorice dne 30. lipnja i 1. srpnja 1919. velebnu sveanu
protestnu skuptinu u Pragu na ofinu. Iza povratka iz Rima izvijestio je
dekan Fr. Kroiher dne 7. srpnja glavnu skupUinu Sveenike Zajednice o rim
skom putovanju i o uspjesima, koji su zasada zadovoljili eko sveenstvo,
koje nije mislilo prijei granice legitimnosti. Kroiher je dapae bio izabran
za predsjednika Sveenike Zajednice, ma da se tomu opiralo radikalno krilo.
No ekstremisti se nisu smirili. Dne 15, kolovoza 1919. sastave se naj
radikalniji reformai u Narodnom domu na Smichovu u Pragu, pa stvorie
Klub reformnog sveenstva. To su oni, koji se ve iza Uskrsa te godine sa
birahu u t. zv. Ohnisku (Ognjitu). Taj si je klub uzeo za zadau, da pro
vodi traene reforme via facti. Te su se reforme ticale poglavito celibata i bre
vijara. Ti su se radikalni reformai stali tajno eniti, to im je bilo to lak.le,
jer je zakon od 22. svibnja 1919. priznavao sveeniki brak valjanim. Na taj
je nain vie sveenika pokualo sklopiti brak, koji je dravna vlast pri
zoavala, Medu ovima je bi i uveni pisac B. ZahradnikBrodsky, upnik u
Oubenicama. Neki su u drskosti ili i tako daleko, da su sklapali brak i javnol

3. REAKCIJA SVECEHICKE ZAJEDNICE

Sveenika je Zajednica u pravi as shvatila situaciju i veliku pogibelj,

u koju neki ekstre-misti gone svoje drugove i cijeli narod. Kad je Klub re
formnog sveenstva pozvao sveenstvo, da Boi g. 1919. svetk
, uje ekom li
turgijom, izdal. a je Sveenika Zajednica katolikomu sveenstvu i ekom na
rodu slijedei proglas:
Ceki se narod od ponajboljih svojih mislilaca smatra religioznim na
rodom. Dokazom je tomu cijela njegova povijest, u kojoj je bilo mnogo vjer
skih raspri, no nije bilo ravnodunosti prema vjeri, tomu osnovu kulture.
Posljednja desetljea uinie mnogo, da pozornost naroda bude odvraena
od udorednih vrednota, to ih ovjeanstvu Ponosi kranstvo uope, a ka
tolika vjera napose. Ceko je sveenstvo htijui biti narodu onim to mora
da bude, nastojalo ve prije, a osobito iza prevrata, da odstrani sve to lui
crkvu od naroda i to nije skrivila toliko crkva, koliko vie politiki sistem,

4 Ibid. St!". 18-19.

262
pa je htjelo uvesti reforme, koje bi bi1e na uhar crkvi i narodu podjednako.
Iznosei svoje reformne prijedloge i zahtjeve, koji ne sadrava!u nita, to
ve nije bilo u crkvi u suglasju i uz odobrenje Sv. Stolice, isticalo fe sve..
enstvo odluno, da jest i da eli ostati katolikim svenstvom i da svojim
reformama eli postii tek to, da puk opet uzljubi crkvu, kojoj u veini
pripada.
U svojim eljama ili smo jedinim pravim putem predloivi ih glavi
katolike crkve. Izuzev pitanje dobrovoljnog celibata s nama se blagohotno
raspravljalo o svim tokama, pa su nam neke koncesije za katoliku crkvu
U eko) doista i obeane, Mi smo ove koncesije primili sa zahvalnoU-t ali
smo izjavili iskreno u Rimu i u Pragu, da se dosadanjim koncesijama ne mo
emo zadovoljiti, ve da emo raditi i dalje o ostvarenju naih elja ostajui
vazda na polju zakona i katolike crkve. Ostvarenje reformi, obeanih nama
i naemu preuzvienomu nadbiskupu se odlagalo, to nas napunja alou, to
vie jer je dalo povod osnutku nove ehoslovake crkve.
Upozoravali smo na opasnost tako dalekosene i tako malo obrazloene
odluke. Kad neki sveenici nisu marili za nae opomene, pokazivali smo im
tetne posljedice kako po vjeru tako po narod i dravu. Sada pak smatramo
naom dunou proglasiti otvoreno, jasno i odreito, da mi organizirani ka
tc.liki sveenici, zabacujemo ovaj nain, koji je po naem mnijenju u izravnoj
opreci $ ozbiljnou i iskrenou, kako su nai predi rjeavali vjerska pi
tanja, Prema naemu uvjerenju nije mogue osnivati novu kransku crkvu,
i to iz katolikih redova, spominjati Husa, eku brau i Jana Komenskoga,
a zaboravljati pri tom ugaoni kamen kranske zgrade, Isusa Krista.
Proglas Sveenike Zajednice potpisae F, J. Kroiher, predsjednik, Josef
Kuka, potpredsjednik; Jan ia1a, prvi tajnik, Alois Tylinek, drugi tajnik, i
Fr. Polivka, blagajnik. Proglas je datiran 13. sijenja 1920."
Tim je proglasom eko sveenstvo spasilo svoju ast. U isputenom
dijelu Proglasa se veli, da je otpad od orkve odglasao tek mali postotak
ekih sveenika, dok su svi drugi ostali vjerni svojoj majci crkvi rimoka
tolikoj. Zajednica opominje eki puk, neka se ne dade zavesti od agitatora,
ve neka ostane vjeran svojoj vjeri i neka podupire Zajednicu u zakonitom
nastojanju oko obnove crkve.
Isti dan dne 13. sijenja 1920. rijeio je odbor Sveenike Zajednice, da se
Dr. K. Farsky, B. Zahradnik-Brodsky i ostali, koji su potpisali poziv za osnutak
ehoslovake crkve, iskljuuju iz Sveenike Zajednice, koja je Zajednica ka
tolikog sveenstva. Tim je sa strane samog ekog sveenstva rijeen bolni
problem mutnog reformatva, Sveenstvo je izjavilo, da osuduje heretike te
nje re[ormaa i da eli ostati rimokatolika.

4. CESKI EPISKOPAT PROTIV REFORMNOG POKRETA

Doskora je i eki episkopat uinio svoje. Dne 17. sijenja 1920. sasta
doe se ehoslovaki biskupi u Pragu na biskupske konferencije. Nakon ozbilj
nog vijeanja upravie ehoslovaki biskupi svomu sveenstvu i puku posla
nicu, u kojoj mu saopuju svoje zakljuke. Prvi je zakljuak bio dokinue

G I bid. str. 22-24.

263
sveenike Zajednice u dosadanjem obliku pod naslovom "'Jednota katolick6ho
duchov-enstva eskoslovenskeho. Organizacija je nastala iz plemenite svrhe, da
sveenstvo okupljeno oko svoga pastira u duhu crkve bude pomo biskupima
u upravi crkve, naroito u sadanjim tekim vremenima, No naalost Zajednica
je skrenula sa prave staze. Uplivom ekstremnih zanesenjaka nastojala je de
mokratizirati crkvu, umanjivala je autoritet biskupa, htjela preuzeti vladu kraj
njjb i nad njima, kritizirala imenovanje nadbiskupa prakoga ne tedei ugled
Sv, Stolice, tvrdokorno eljela provesti sve svoje reformne prijedloge, pa i
one, za koje je dobila autoritativni odgovor, da se ne mogu postii, kao to
je pitanje celibata, bodrila na provodenje reformi mimo crkve via facti, Ovaj
je rad konano urodio shizmom. S tih se razloga dokida Sveenika Zajed
nica u sadanjem obliktL
Biskupska poslanica doputa sveenstvu, da se organizira u biskupijskim
organizacijama, koje e biti u veem i srdanijem kontaktu sa svojim biskupom.
Svaka e takova organizacija imati svoja pravila, odobrena od svog Ordina
rija. No u pravila moraju ui ove ustanove:
L 1. Tono se ima oznaiti svrha i djelokrug Zajednice iskljuivi namah
iz njezina dielokruga predmete, koji spadaju u podruje vie svete vlasti, kao
to je: nauka crkve, udorede, crkvena disciplina i sveta liturgija, 2. Sva vije
anja i svi zakljuci imadu se vriti u duhu kanonske poslunosti Ordinariju.
3. U odboru imade biti vazda jedan izaslanik Ordinarija. 4. Poalje li Ordi
narij Zajednici {odboru ili skuptini) kakav prijedlog, imade se o njemu vijeati
prije svih ostalih predmeta, pa se zakljuak imade Ordinariju javiti pismeno,
5. Odborske sjednice imadu se Ordinarijatu najaviti 8 dana prije, a skuptine
14 dana prije uz naznaku dnevnog reda, 6, Osam dana iza odborske sjednice,
odnosno iza glavne skuptine ima se Ordinariju poslati prijepis zapisnika, pot
pisan od predsjednika, Zakljuci e dobiti vanost tek nakon potvrde Ordinarija.
8. Predstavke na svjetovne vlasti imadu se najprije predloiti na uvid Ordi
nariju. 9. Listina kandidata za predsjednika, potpredsjednka i tajnika ima se
predloiti Ordinariju na potvrdu. Izbor odbora ima vrijednost tek nakon po
tvrde Ordinarija.
Metropoliti e iz opravdanih razloga dozvoliti, da se zastupnici Sve
enikih Zajednica pojedinih biskupija za crkvene provincije sastanu na za#
jedniko vijeanje, ali zastupnike e odabrati Ordinaciji.
IL Protiv sveenika, koji su pokuali sklopiti brak, postupat e se po
crkvenim propisima. Ovakovi sveenici, kao i svi koji su ve otpali, oinski
se pozivajUt da se pokaju i vrate u crkvu i k svetom zvanju svome.
III. Zabrana reformnog glasila Pravo naroda ostaje na snazi, kako je
izreeno u kolovozu 1919.8
IV. Odgoj sveenstva usavrit e se. u znanstvenom i asketskom pogledu.
V. Obzirom na bogosluje episkopat je spreman moliti Sv. Stolicu, da
dozvoli parahu domaeg jezika u liturgiji, koliko je to najvie mogue. Isto

e ,pr a vo n a ro d u bio je list reformnog sveenstva. Taj je list bio zabranjen

ohufnicom biskupa sl republike, na elu s kardinalom L. bar. Skrbenskym od 16. kolovoza
1919. br. 14.123. Tu se u smislu Can, 1364, 1398 i 2344. zabranjuje sveenicima svjetovnog i
-o'fllog klera izna1i, itati, kupova li i propagirali taj Jist pod kaznom suspenzije ipso facto.

264
jt> tako episkopat .spreman moliti Sv. Stolicu, da u pojedinim vanijjm ekim
mjestima u stanovite dane dozvoli svetu Misu u staroslavenskom jeziku.
VI. Episkopat e zamoliti Sv. Stolicu, da primacijalnu vlast prakoi;!
metropolita protegne na cijelu ehoslovaka republiku.
VII. Epi.skopat zastupajui katolika naela o odnoaju crkve i drave,
preputa odluku u tim pitanjima Sv, Stolici.
VIII. U interesu vjersko-udorednog odgoja mladei trai epj.skopat, da
se zadri pouka u vjeronauku u svim kolama1 kako je bilo dosada, pa istie
pcava crkve na konfesionalne kole.
IX. Znajui dobro, kako je teka zadaa svetenika u dananje doba,
episkopat e uloiti sav svoj upliv, da .se popravi materijalno stanje sveenstva.
X. Prije imenovanja dekana i poddekana ne e se braniti dekanskom
s'\'eenstvu, da pi!mleno svome Ordinariju izrazi svoje elje.7
Tako je eto eki episkopat nakon tunog iskustva sa Sveenikom
Zajednicom poduzeo energine korake, da sprijei svako shizmatiko i here
tiko djelovanje. Svi su dobri elementi s radou primili ovu vanu poslanicu
ekog episkopata. Zaciali su samo oni pravi heretiki eki reformai, to
vie to su eki biskupi dostavljajui po.slanicu sveenstvu priklopili jo i
ovaj dopis, upravljen svakomu pojedinom sveeniku: >Dragomu sveenstvu!
Najnoviji tuni dogaaj, to je dio sveenstva otpao od crkve, daje Vam
.priliku, da priznate svoju vjeru i svoje osvjedoenje, to e zacijelo svaki
od Vas rado uiniti. S toga razloga nalaem ja, va diecezanski biskup, da
svaki od Vas imajui na pameti Boga, budueg svoga suca, umjesto prisege
\'la.storuno potpie ovu izjavu:
1. Hou da vjerno i do smrti ostanem u svojoj svetoj katolikoj crkvi
2. Obeajem nepokolebivu vjernost i stalnu poslunost rimskomu papi
kao Namjesniku Krista Gospodina, pa obna vljam svoj zavjet tovanja i poslu
nosti svojemu Ordinariju,

S. RASKOL l NJEGOVA OSUDA

Dok su se dobri katolici veselili odlunomu i jasnomu stavu episko

pata, koji je radio po svojoj svetoj dunosti, planue reformai zmijinim gnje
vom. Maglovito urlikanje shizmatikih i heretikih krugova za reformama mo
ralo se jedamput radikalno proistiti. Otrovna se rana morala otvoriti. Sad
je to uinjeno.
Dr. K. Farsky vidio- je u po-slanici ekog episkopata nastojanje, da se
sv&enstvo duevno 2:arobi i podjarmi, pa u jednoj svojoj knjizi klie: Iz
ovoga bijednog stanja mora narod svoje sveenstvo, dio svoga odgojiteljstva,
noje lanove, a prema tomu i dio sebe, osloboditi, ne e li da bude od
stoljea do stoljea ugroavan duevnim ropstvom. Tu valja nuno provesti
g..lo: Odfimtit sei (Neemo Rima!).'
Sve do sad nije se otvoreno govorilo o raskolu, ma da se ta rije
katkada izustila. Ve na skuptini sveenika, organizovanih u Narodnoj de
mokraciji dne 23. sijenja 1919. ula se rije Raskol, Ali vie kao opomena.

7 Sr. Dr. Kar. Farsky, op. cit. str. 26--30.

8 Sr. Dr. Kar. Farsky, op. dt. str. 31.

265
Rije je tada bila jo tako odvratna, da su se i sami vode reformaa odricali
raskola. Kad se 15. rujna 1919. osnivao Klub reformnog sveenstva od onih
najradikalnijih iz Sveenike Zajednice, a tih je bilo sakupljeno do 200, ula
se opet rije: Raskol, ali predsjednik je takove povike uutkao pokazujui
na idejnu nepripravnost sveenika i naroda za takav korak. Neki sveenici
htjeli su ve 28, listopada 1919. proglasiti ehoslovaku crkvu, dakle raskol,
ali to nije uinjeno, jer Vatikan nije jo priznao eke republike, a granice
prema Poljskoj nisu jo bile utvrdene,
Kad je Vatikan priznao republiku i kada su eki biskupi onemo
guili svako tovljenje u mutnom, t. j. da heretici ostaju na svojim mjestima
kao sveenici katolike crkve, jer se od svih traio toan i jasan odgovor,
nastalo je doba, da se otvoreno prijee u raskol.
To je uinjeno na skuptini Kluba reformnog sveenstva u Narodnom
domu na Smichovu u Pragu dne S. sijenja 1920. Predsjedao je profesor j
doktor teologije Karel Farsky iz Plznja, ovjek do dna due iskvaren he
retikim naziranjem, pun mrnje na crkvu i Rim, dok su potpredsjednici
bili tajno oenjeni upnik B. Zahradnik Brodsky iz Oubenica i upnik J. Holba
iz Letovica u Moravskoj. Iza dugog vijeanja, koje je trajalo cijeli dan, za
kljueno je izvesti raskol, te osnovati zasebnu ehoslovaku crkvu. Iza odlaska
mnogih pojedinaca i iza iskljuenja onih, koji nisu imali legitimacije, glasovalo
je 215 lanova Kluba. Od toga je bilo 140 glasova za, 66 proti, dok je 11
bilo nevaljanih. Osnutak ehoslovake crkve proglaen je manifestom u dnev
IJoj tampi i sa propovijedaonice crkve sv. Nikole- u Pragu dne ll. sijenja
1920. Manifest potpisae B. Zahradnik Brodsky, upnik u Oubenicama, a tada
ve odjelni savje-tnik kod ministarstva kolstva i narodne prosvjete, Dr. K.
Farsky, profesor religije u Plznju, G. Prochizka, upnik u Jeniovicama kod
Turnova i Ferd. Stibor, .upnik u Radvanicama u leskoj/1
Manifest je pun fraza o slobodi vjeroispovijedanja, o mistru Janu Husu,
ekoj brai, koji da su pravi osnivai ehoslovake crkve. Nova crkva pre
uzia privremeno dosadanji vjerski red rimokatolike crkve, ali obnovljen
u duhu demokracije i uz tu promjenu, to e se sve- bogosluje obavljati u
ekom jeziku. Privremenu upravu crkve vodit e crkveni odbor sveenika i
svjetovnjaka. Taj odbor ima zadau provesti organizaciju ehoslovake crkve,
urediti njen odnoaj prema dravi i prema rimokatolikoj crkvi. Manifest
istie kao osnovnu toku nove crkve slobodu savjesti i vjerskog osvjedo
enja, da se nikome ne smije nita od njegova osvjedoenja uzimati niti ga
na ita siliti<<, U manifestu se kae, da ne e biti slobodnog naroda eha
slovakog i da ne e biti slobodne republike ehoslovake, dok ne bude slo
bodne savjesti pojedinaca pred Bogom. Dakle princip potpune revolucije: svaki
neka vjeruje to hoe. Manifest zavrava pozivom, da je sada red na svakom,
da istupom iz rimske crkve i upisom u ehoslovaku crkvu dokae, da je
za slobodu savjesti, za udoredni popravak naroda, za demokratizaciju vjer
skog ivota.
*

Vijest o osnutku nove sekte u ehoslovakoj stigla je brzo u Rim. Ve

dne 15. sijenja 1920. bila je nova eka sekta slubeno u x-Acta Apostolicae

9 Sr. Dr. Kar. Farsky, op. cit. str. 39-41.

266
Sedis udarena anatemom: Kongregacija sv. Oficija izdala je pomenutog dana
ovaj dekret: :.>Javljeno je Sv. Stolici, da su neki sveenici ekog klera u
posljednje doba nezakonito sakupljeni stvorivi raskol proglasili otpad od
rimske crkve i zdruili se u t. zv. narodnu crkvu.- Ovako veliki zloin ova
. .

najvia Kongregacija sv. Oficija, kojoj je zadaa braniti vjeru_ i udoree, s ogor
enjem zabacuje i smatra za svoju dunost gore spomenutu crkvu ili raskol
niki zbor osuditi i izopiti, pa ju doista ovim dekretom u ime i mou sv. Oca
Benedikta XV. zabacuje, osuduje i izopuje proglaujui podje-dno, da su gore
spomenuti sveenici bez razlike stepena, slube i asti ve samim svojim i
ncm pali u ekskomunikaciju prema propisu kanona 2384, pridranu posebnim
nainom Apostolskoj Stolici. A ako bi moda (to ne dao Bog) u svojoj oporbi
ustrajali, madu biti udareni svim kaznama, odredenim u svetim kanonima.<<
Tako se eto rod.ila ehoslovaka narodna crkva.

6. USTAV CEHOSLOVACKE CRKVE

Voda nove ehoslovake crkve postao je Dr. Kare! Farsky, vjerouitelj

u Plznju, ovjek prevejan i skroz liberalnih, slobodoumnjakih, a moemo
rei i bezbonih naela. On je novoj cD:vi dao ustav, koji je u poetku imao
privremeni karakter. Ovdje emo ukratko rei znaajne toke ustava.
ehoslovaku crkvu tvore pristae kranskog vjerskog n.aziranja stojei
na principima slobode savjesti i vjerskog osvjedoenja svakog pojedinca i na
stojei oko produbljenja vjerskog ivota u duhu hratske ljubavi. Idejni osnov
tsl. crkve je evande-lje Kristovo. Mjerodavni tumai sv. evanelja iza apo
11tola jesu sv. Ciril i Metodije, mister Jan Hus i eka braa u smislu sa
danjih potreba duha. S obzirom na stoljetnu tradiciju prima ehoslovaka CTkva
privremeno vjerski red rimokatolike crkve uz odredene promjene. Litur
giki jezik je eki. Pristae nove crkve tvore crkvene opine u granicama
rimokatolikih upa.
Svaka vjerska opina bira u svojoS glavnoj skuptini veinom glasova
vijee na 3 godine. Broj vijenika varira prema veliini upe od 8 do 24.
Sveenik je po svojoj slubi lan vijea i njegov predsjednik. Broj sveenika
u vijeu ne smij e prekoraiti polovicu. Vijee bira izmedu sebe potpredsjednika,
koji mora vazda biti svjetovnjak, i blagajnika. Glavna skuptina svih vjernika
u crkvenoj opini saziva se jedamput na godinu, a pravo glasa imadu svi
punoljetni lanovi. Glavna skuptina bira duhovnog upravitelja i njegove po
monike, nadalje ona bira lanove upskog vijea i delegate za crkveni sabor.
Ona odobrava proraun crkvene opine, te dozvoljava izdatak do 1000 K.
Vrhovnu upravu crkve vodi vrhovno vijee starjeina od 12 lanova i 6
zamjenika, od toga treba da polovina budu sveenici, a polovina laici. Biskup
je lan vrhovnog vijea po svojoj slubi. Vrhovnu upravu bira na 3 godine
sabor delegata svih crkvenih opina, koje prema svojoj veliini alju l, 2 ili 3
zastupnika. Vrhovno vijee bira izmedu sebe predsjednika, potpredsjednika
i kancelara. Vrhovno vijee saziva sabor delegata jedamput na godinu.
Vrhovno se vijee brine za vjerska pitanja, ima nadzor nad radom po
jedinih crkvenih opina, upravlja sredinjom imovinom i odluuje o raspo
laganju crkvene imovine pojedinih opina. Crkveni sabor bira biskupa, od

267
nosno patrijara, propisuje osnovna pravila za nutarnji ivot crkve, bogo
sluje j upravu, rjeava sporna pitanja. ureduje odnoaj crkve prema dravi,
te provodi organizaciju crkve u cijeloj dravi.
Biskup ima izvrnu vlast i vrhovni nadzor nad vjerskim ivotom. Ako
se uprazni mjesto biskupa, povjerit e vrhovno vijee upravu crkve kojemu
sveeniku, no to stanje ne smije da t!'aje vie od godinu dana.10
To je eto ustav nove ehoslovake crkve, primljen dne 24. sijenja 1920.

7. BRZO SIRENJE RASKOLA U SLESKOJ, MORAVSKOJ l eESKOJ

U razvoju ehoslovake crkve najjai je bio prvi period, t. j. doba

od osnutka S. sijenja 1920. do 1. travnja 1922. U Moravskoj i Sleskoj je
taj razvoj bio ,jai nego u samoj ekoj. Prve se javie Radvanice u $leskoj,
gdje je djelovao veliki refonna F. Stibor. On je osnovao crkvene opine
u Michalkovicama, Rychvaldu, Dombrovi i Ratimovu. Istodobno s Radvani
cama osnovana je crkvena opina u Ugarskom Brodu u Moravskoj, Vaca
novicama kraj Olomuca i Vel. Tyncu na Hani.
Vode nove crkve spoznae brzo, da im valja osnovati crkvu u kojem
veem mjestu, gdje bi bilo sredite propagande i organizacije. U Moravskoj
je najvei grad Olomuc, sijelo moravskog nadbiskupa. I doista u svibnju 1920.
osnovae crkvenu opinu u samom Olomucu, gdje namjestie za upnika R.
Stejskala. Tu im najprije eka braa uzajmie Husovu kapelu. Kad je ta
postala premalena, dobie sklonou liberalne Gradske opine utoite u ka
peli uiteljskog zavoda (KomeDiJa). Ta je postala sredite agitacije za cijelu
Moravsku.
Nije potrajalo dugo, i osnovane su crkvene opine u Chudobinu, Li
tovlu, Cholinu, Kromefiu i u Zborovicama, gdje je postao upnikom Matija
Pavlik, koji je kasnije igrao veliku ulogu u cijeloj crkvi. Osnovana je crkvena
opina i u samom Brnu, gdje su duhovnu upravu preuzeli A. evik i T. Haban.
Radilo se ilavo, jer Judini nasljednici imadu uvjek energije. Radilo
se na vrat na nos, zato rad nije bio organizovan. Vjerske su opine ivjele
svaka za sebe, svaka je imala svoj znaaj i svoju povijest. U Pragu je do
due postojalo vrhovno vijee cijele crkve, no to se ni,je moglo brinuti i za
Moravsku niti provoditi u njoj svoju promibu. Zato moravski i leski otpadnici
sazvae dne 2. studenoga 1920. glavnu skuptinu svih vjerskih opina u Olomuc.
Dolo je 65 delegata. Za predsjednika bio je izabran Alb. Polesovsky, za pot
predsjednika prof. Jos. Bily, za tajnika redaktor J. Cekl i J. idek, a za
blagajnika A. Lneniek.
Ovo je moravsko zemaljsko vijee bilo mimo Farsky-jev ustav sastavljeno
kao trajna ustanova, pa ga moemo smatrati diecezanskim vijeem. Zasijedalo
je mjeseno u Prerovu, a pomagalo je organizacijski rad vrhovnog vijea u
Pragu. Broj je vjerskih opina rastao. Do t. IV. 1922. dosegao je broj otpad
Dika u Moravskoj i !Heskoj 100.000.
Istodobno je radilo i vrhovno vijee u Pragu, kome su inae na elu
bili Dr. K. Farsky i B. Zahradnik-Brodsky. Tu je uspjeh bio jo daleko vei.
Poznato je, da je Moravska duboko religiozna, a i sveenstvo stoji na visini.

10 Ibid. str. 2-56.

268
 Sam M. Pavlik morao je priznati: Rimokatolika sveenstvo (u Moravskoj i
Sleskoj) ostalo je u ogromnoj svojoj veini slijepo i gluho prema vjerskom
pokretU u ehoslovakom narodu, {lnfotmace st. 58). Mnogo je gore bilo u
samoj ekoj, gdje je liberalizam i husitizam davno rastoio sve slojeve na
rodne, pa i samo sveenstvo. Tu je broj otpalih ve u prve dvije godine do
segao ogromnu cifru od 900.000.11

8. REVOLUCIONARNI ZNACAI VIERSKOG POKRETA

Razumije se, da posao otpada nije tekao mirno. Priredivale se javne

skuptine. Govornici su bili otpali katoliki sveenici, koji su veinom radi
ene pogazili sve svoje zavjete i obeanja, slobodni mislioci, koji ne vjeruju
u Boga i duu, protestanski pastori i socialistiki agitatori, koji su upotrije
bili i OVljl zgodu, da nakode rimokatolikoj crkvi. Skuptinama su prisustvovali
u veini zavedeni socialistiki radnici, koji se nisu acali nasilja na katoli
cima. Fanatizirane mase pokuavale su silom osvojiti rimokatolike crkve.
Dol82ilo ,je - i za vrijeme samog bogosluja - do tvornih napadaja na
vjerne katolike. Mnogi su od sektaraca bili radi nasilja sueni po civilnom
sudu na teku tamnicu. Brojne primjere za to navodi poznati pisac Dr. Fr.
Ks. Novak.
Tako se posve neevandeoski irila ta idealna ehoslovaka crkva. Dr.
Fr. Ks. Novak mogao je javno upraviti na vode pokreta ove rijei: Ex fructi
bus.,. Po plodovima... Gospodine Farsky, gospodine Dlouhy-Pokorny, gospo
dine Doubravo, vi na svojim skuptinama sramotite Isusovce i katoHke uope.
Ali meni se ini, da niie daleko vrijeme, kad e se imena vaa, imena vaih
bezznaajnih pomagaa, uitelja i slobodnih mislilaca s prezirom spominjati
u ekim ustima. l s pravom! Takovu beskarakternu rabotu, s najsvetijim
dobrima naroda i dua, iz motiva tako niskih i sebinih, nije si dozvolio jote
nitko, ni kod nas ni drugdje, kao vi na vaim t. zv. apostolskim zborovima.1

9. KRIZA U CEHOSLOVACKOJ CRKVI

Kada je dne 8. SIJeCnJa 1920. zakljukom 140 sveenika zakljueno na

initi raskol i stvoriti novu narodnu crkVu, radilo se u jednom ogorenom fa
natizmu. S tim se fanatizmom poela crkva i iriti, i kako smo vidjeli, s ve
likim uspjehom. Unutarnjoj izgradnji crkve nije se posvetila nikakova panja.
Zakljueno je tek, da crkva ima biti narodna, da se ima potovati sloboda
savjesti (koja naravski otvara vrata svakoj moguoj zabludi), da se ima pri
vremeno zadrati rimokatoliki red, obnovljen u duhu demokracije i da u
crkvi imade laikat dobiti svoje mjesto. Tada nije nitko ni pomiljao na ono
Jtlavno u crkvi, a to je vjerska ili dogmatika sadrina. Ve se onda moglo
nagaati, da e u novoj crkvi doskora doi do krize, jer je maglovito-st pro
grama omoguivala ljudima najraznolikijih nazora, da stupe u tu crkvu i da
u njoj kuaju ostvariti svoje misli.

11 Sr. Got azd P avlik: l Vyvoj cirkve eskoslovcnske na Mor ave a ve Slezsku od 8. I.
1920. do 1. V. 1922. u djelu: .otazka koste lu a j ine asova otazky cirkvne
'p o l t t 1: e k e, Olomouc 1922. str, 176.-187.
1! Sr. Dr. Frant. Ksav. Novak: )Cirkev e skos l o venska. Ci s . 3 Olomouc
1921. - Sr. letak K a t o 1 i e i - p o zor l bez naznake mjesta i godine,

269
 I doista doskora je zapOCelo unutarnje vn)enje. Nastala su dva glavna
smjera radikalni i umjereni. Prvi smjer uzeo je za zadau, da stvori novo
kranslvo u dogmi, moralu i disciplini, te da provede reformaciju u duhu
moderne kulture. Taj je smjer zaao u negaciju svake dogme, pa i boanstva
Kristova i opstojnosti osobnoga Boga, Umjereniji smjer nije kanio zabaciti
starokransko vfrsku nauku, pa se zadovoljavao s novim ureenjem crkve
u disciplini i ustavu u duhu demokracije. Oba su smjera ila za tim, da nova
crkva to prije dobije posveene biskupe, svaki smjer sa svoga stanovita.
Radikali su htjeli imat biskupa iz razloga oportuniteta, da se tako mogu
lake odhrvati rimokatolikoj crkvi. Umjereni, jer su htjeli zadrati biskupski
red i pravo sveenitvo.
Kad je iza prve godine propagandnog rada bila dne 8. sijenja 1921.
sazvana prva glavna skuptina, stajala je jedna straka protiv druge, te je
prijetila opasnost pravog raskola. Sada izlazi na povrinu Matija Pavlik, koje
mu je uspjelo izvojtiti pobjedu kao zastupniku umjerene stranke.
Matija Pavlik je bio duhovnik zemaljske bolnice u Kromefiu, pa je kao
takav osnovao reformaki list Pravo Naroda, kojemu je bio i urednikom.
Kada se 8. sijenja 1920. stvarala ehoslovaka crkva, nije bio prisutan radi
bolesti oiju. Pol godine kasnije pristupio je novoj crkvi i preuzeo crkvenu
opinu u Zborovicama. S poetka je bio pristaa radikalne stranke, ali vi
dei kuda ta plovi, poeo se priklanjati umjerenima, kojima je postao vodom.
Da ne nastane u novoj crkvi raskol, podnesao je na skuptini,.S. I. 1921. kom
promisni prijedlog. On je naime predlagao, da se nova ehoslovaka crkva
sjedini s pravoslavnom crkvom na osnovi 7 ekumenskih sabora, a pokus da se
stvori novi sistem kranstva u saglasnosti s modernom kulturom neka se

odgodi z:a budunost, kada se svi problemi svestrano ispitaju uz zajamenu

slobodu teoloko-znanstvenog rada. Prijedlog .je, kako vidimo, lukavo sa
stavljen. Ovom prigodom usvojen je i memorandum, to ga je vrhovno vij
ehoslovake crkve ve dne 3. rujna 1920, poslalo srpskoj crkvi.13
Misao, da se ehoslovaka crkva spoji sa srpskom crkvom, nastala je
ve prije, polovicom god. 1920. Tada su za nju bila i dvojica glavnih voa
pokreta Dr. K. Farsky i B. Zahradnik-Brodsky. Dr. Farsky je ve g. 1920.
posjetio jugoslavenskog ministra Marinkovia, koji je onda boravio u jednom
eikom kupalitu.14

lS Sr. Gorazd Pavlik: o krizi v cirkvi cskoslovcnskc. Praba 1924. str. 7.-10.
14. Bohumil Zahradnik Brodsky je jedna od linosti, koja je vrlo akthno sudjelovah
D ekom rdormnom pokretu. la da se primicao ve 60. svojoj godini, dao se zawsti na stram
putice. Brodsky je znamenit eki pisac pripovjeda, iza Jiraseka najvie ljubljen i itan.
Rodio se g. 1861 u lloovu. Svrivi ma luru u ;..Jjem. Hrodu lupio je u sjemenite u llradcu
Kralove, ini se iz materijalnih razloga, radi siromatine. 2elio je otii iz sjcmeniHa, ali loga nik
uinio, jer nije imao sredsta,a za daljnje ?;kolovanje. Tako je poste.o sveenik. Iza trogodi
njeg kapehmovanja u Zrui postade upnikom u Cubenicama koli Votica, gdje je ostao kror.
SO godina, t. j. sve do prcvrata g. 1919. Dva puta je traio kanonikat u V:yegndu, dva puta
dekanat u Karl.tajnu mislei, da mu te asti pripadaju radi njegove spisateljske sla,c. Ali
('rkvene su vlasti mislile drukije. Odatle u njegovu srcu ogorenost na slubenu crkvu. Dok
je u poetku sveenikovanja pisao u katolike asopise, pie odsad samo u liberalne. Bio je
od Jlrevrata pobornik reformnog pokreta, On je od rijei preao na djela. VeC g. 1908. kao
katoliki upnik sklopio je tajni brak sa spisateljicom Anom l'leingcrovom. Vjenao ga je
tajno njegov prijatelj upnik A. Svojsik, Dne 18. sijenja 1919. sklopio je Brodsky gradjanski

270
 10. MEMORANDUM SRPSKOJ CRKVI

U Memorandumu od 3. rujna 1920. se moli, da ehoslovaka crkva hude

primljena u Zajednicu pravoslavne crkve srpske uz ove uvjete:
1. ehoslovaka crkva prihvaa nauku srpske pravolavne crkve, izra
enu u zakljucima sedam ekumenskih sabora s dodatkom uz zajamenje
slobode savjesti i slobodnog vjerskog razvoja, (Ovaj je dodatak s liberalnim
papcima dodan u gotov ve istopis memoranduma na prijedlog moravskih
tada jo radikalnih delegata Pavlika i Stejs. kala, a da nije poblie rastuma
en o. p.). 2. ehoslovaka crkva eli vriti bogosluje u ivom jeziku ekom,
ali nastojat e, da mlae sveenstvo, a naroito sveeniki narataj malo po
malo naui staroslavenski jezik barem toliko, da se od vremena do vremena
slui bogosluje i staroslavenski. 3. ehoslovaka crkva trai, da se obredi
vre doshdanjim nainom, t. j. zapadnim obredom, a tek tijekom vremena sa
stavit e se potrebne obredne knjige, koje e se pribliiti istonom obredu, u
koliko to ne bude oprena starim tradicijama i obiajima ekog naroda (tako
se htjelo prevariti narod o. p.); 4. sveenici i biskupi imadu hiti imenovani
u saglasnosti s narodom; S. sveenici, koji prelaze iz rimokatolike crkve, ne

smiju biti iznova reeni. 6. sveenicima se ima dozvoliti brak nesamo prije
posveenja _nego i poslije tella; 7. oenjenim kandidatima za biskupsku ast
ima se dati dispenzija, da mogu biti posveeni za biskupe. 8. srpska se crkva
umoljava, da u ehoslovaku izaalje svoga biskupa, i to episkopa nikoga
Dositeja, koji bi bio prvim ordinarijem ehoslovake crkve, dok se za nju
ne posvete drugi biskupi. 9. iza organizacije nove crkve imade srpska crkva
posvetiti u najkrae doba eke biskupe; 10. dok ehoslovaka crkva ne bude
sebi stvorila svoje bogoslovno sjemenite, ima srpska crkva primiti 15 ekih
pitomaca u svoje bogoslovska sjemenite; ll. lanovi upnih vijea smiju biti
j ene; 12, ehoslovaka se crkva nema zvati pravoslavna, jer to ime po<i
sjea na crkvene prilike u Rusiji prije rata, nego neka se naziva: eskoslo
venska pravdovjerna ili . eskoslovenska irilometodijska ili ehoslovaka
crkva.15
U memorandumu od 9. sijenja 1921. izraena je odluka, da ehoslovaka
crkva eli biti pravoslavna uz neke modifikacije nedogmatikog znaaja.
eki reformai opravdavali su svoje vezivanje s pravoslavljem frazama,
da je eki narod od poetka bio pravoslavan, jer da je bio pokrten od
pravoslavnih apostola Cirila i Metodija zatvarajui hotimice oi pred historijom.
U doba slavenskih apostola se zapravo tek stvaralo dananje raskolno pi-a
voslavlje, a u toj raboti je filozof Konstantin bio protivnik Focija, zaetnika
raskola. Nadalje su sv. braa u Rimu primili svete redove, vlast, hierarhiju i
potvrdu slavenske liturgije, te tako sjajno ispovjedili katolicitet Kristove crkve.

brak s istom osobom u praSkoj grarbkoj vijenici kao nadopunu tajnog prijanjeg braka. Na
taj je nain Brodsky bio potpuno kvalificiran za reformatora. Lien upnike slube bude
preuzet u dra,nu slubu, i to u ministarstvu kolstva, gdje je bio najprije odjelni, a kasnije
i pravi ministHski savjetnik. llohumi( Zahradnik Brodsky bio je lini p rija te lj ni.kog episko
pa Dositeja, te se od poetka zalagao za svezu sa srpskom crkvom. - :S_r. Kar. C\anbra:
,u 0 bu m i 1 Br o d s k y, j l h o vyz n a m, d i l o a i v o t, Praha 1923.

15 Potpun tekst memoranduma nalazi se u knjizi Dr, Fran t. Kovara; e i r k e 'l

pr a v o s l a v n a a rim s k a i'\ekolik kapitol k poznani obou cirkvi. Praha 1920. str. 36-39,

l
271
 --

Ali historike injenice ne vrijede za fanatike. Nadalje nastoje eki reforma!i

dokazati, da su i Husiti eljeli veze s pravoslavljeJJL Tako e eto refonnai
provesti i dovriti djelo sv. irila i Metodija, i djelo Jana Husa!
To je samo palijativ. Prave razloge istaknuo je Matija Pavlik u svojim
raspravama. Veza s pravoslavnom crkvom bila je za lukavije i razboritije r
formae jedini put, da sene izgube u kaosu, da ne izginu od slaboe i samo
tarstva i da ne prekinu posve s kranskom tradicijom.
Evo to pie sam Pavlik: Pokret ehoslovake crkve ne znai prosti
prelaz iz crkve u crkvu. Bio je to pokret revolucionaran, nastao u krilu ri
mokatolike crkve. Svaka revolucija niti stari autoritet, kida veze s tradicijom,
ima u sebi mnogo negacije, pa se nada neemu boljemu u budunosti. Ni naa
revolucija nije bila drukija. Prelazili smo u ehoslovaku crkvu i radi toga,
to smo bili nezadovoljni s crkvom, u kojoj smo ivjeli, i radi toga to smo
ieljeli istinitiji vjerski Zivot. (sicf}. Sami negativni razlozi t. j. nezadovoljstvo
s dosadanjom crkvom nisu mogli dostajati, da se stvori jedna organizacija.
A pozitivnih nije bilo . . . l Tu je bio veliki nedostatak, koji se ne da ispriati
pukim revolucionarnim znaajem pokreta, jer i revolucija, hoe li imati us
pjeha, mora imati neki pozitivni program, barem u glavnim crtama. To, to
smo htjeli, i to je u naim duama titralo, bilo je tako individualno razba
cano, da nije bilo mogue pronai za sve jednu formulaciju. Ova nestalnost
nije smjela trajati dugo, pa se moralo pomiljati na konsolidaciju i organi
zaciju. Nije pak mogue organizirati ono, to je iznutra nesreeno i nesigurno.-.:
Pavlik dakle priznaje da je pokret bio s poetka tek negativan i ruilaki, a
da nije imao sadrine, pa radi toga bio osuen na propast, kao i svaki
drugi bezglavi pokret.
Drugi razlog vezivanju s pravoslavljem bio je strah pred osamljenou.
Pavlik pie: Hoemo li, da uspjeh bude trajan, valja se uvati onog, to ;e
bilo osudno po husitski pokret, kome nije polo za rukom, da se u pravi as
prisloni uz veliku i jaku crkvu, pa je radi toga ostao u cijeloj Evropi sAm
i naputen u borbi s tako monim i bezobzirnim neprijateljem, kakav je rim
ska crkva. Husitski je pokret, uz koji mi svijesno i cijelom duom prianjamo .. .
iza dvjestagodinje borbe podlegao, a s njim i narod. Glavni uzrok ove nesree
bila j e osamljenost Ovoj opasnosti valja pod svaku cijenu umai. Rimska je
crkva i u sadanje doba vrlo opasan neprijatelj, svjetski organizovan, politiki
jak i jednako bezobziran, ma da se ne moe sluiti svim sredovjenim sred
stvima. Ima tisuljetnu tradiciju i bogato psiholoko iskustvo, znade u pravi
as utjeti i u pravi as raditi.
Trei razlog nalazi Pavlik u strahu pred radikalizmom, koji hoe pre
kinuti sa svim, to je bilo. On pie: Tko hoe da ide napred sigurno, stalno
i zdravo, ne smije prekinuti vezu s prolou, ne smije zabaciti tradiciju, ve
.mora u njoj gledati vrste osnove, na kojima e se moi dalje graditi. o: Pa
opet: Kad bismo kao crkva htjeli poi putem radikalizma i na njem ustrajati,
to bi znailo: za volju vjerskih pokusa, kojima dobar uspjeh nije niim za

jamen, rtvovati sam pokret, to bi ukljuivala u sebi odgovornost, koju mogu

na sebe uzeti samo psiholoki fantasti.
Iz ovih se priznanja vidi ovo: ehoslovaka je crkva trebala neku orien
taciju, da se ne raspadne u kaos i ateizam, trebala je oslona, da ne ostane
opet sama u borbi s rimokatolikom crkvom. Tu orijentaciju i taj oslon ili

272
je mogla potraiti u protestantskoj crkvi iH u pravoslavlju. Protestantizam
imadu esi kod kue u obliku evangelika, koji su potomci husitskog pokreta
ili t. .tv, e.ke brae. Tih je g. 1921. bilo u ehoslovakoj 220.000. No taj
oslon se vodama inio preslab, eki je narod imao tu brau ve stoljeima,
pa ipak se njihov broj nije poveao. Otpadnici su htjeli ipak zadrati svoju
tradiciju. Vode su politiki raunali, da e otpad biti mnogo vei, ako se nova
crkva pripoji srpskom, a po tom i velikom ruskom pravoslavlju, gdje e imati
mone zatite u borbi s Rimom. Razboritiji su vidjeli, da je pravoslavlje sa
uvalo dalko vie kranskih vrednota od protestantizma.H1
Tako je dobrim ahovskim prosudivanjem zakljueno potraiti vezu
s crkvom srpskom. To je uinjeno memorandumom od 3. rujna 1920. i 8./9.
sijenja 1921.

11. ODGOVOR SRPSKE CRKVE

Arhijerejski sinod srpske crkve odgovorio je dosta brzo. Izrazio je ra

dost, to se u sveenstvu i puku ehoslovakom spontano rodila elja pri
stupiti u pravoslavnu crkvu, kako je to bilo u 15. stoljeu u vrijeme Husovo,
kad su pregovori prekinuti padom Carigrada. to se tie pojedinih elja, na
vedenih u memorandumu odgovoreno je: 1.) doputa se uporaba ekoga je
zika u bogosluju, potrebno je tek, da najvia crkvena oblast odobri prijevod;
2.) doputa se, da ehoslovaka crkva vri obrede na dosadanji nain, po
trebno je tek, da se u liturgiju umetne ono, to je po mnijenju pravoslavne
crkve bitno {tu se radilo o epiklezi u misi i o formuli konsekracije): 3.) do
puta se, da puk bira sveenike, sveenici s pukom biskupe; 4.) uvjerava se,
da sveenici rimske crkve ne e biti iznova reeni; 5.) doputa se sveenstvu
jedna enidba, kako je to u pravoslavnoj crkvi; hoe li se dozvoliti ponovna
ienidba obudovjelim sveenicima, zavisit e o odluci, to e vrijediti i
za srpsku pravoslavnu crkvu. 6.) to se tie elje, da se oenjeni sveenici
pripuste biskupskom posveenju, ne daje se izraziti odgovor, nego se izrie
nada, da e ehoslovaka crkva imati dostatni broj obrazovanih i za biskupsku
ast po kanonima kvalificiranih lica, kao i ostale pravoslavne crkve; 7.) obe
taje se, da e srpska crkva izaslati u ehoslovku svoga delegata u osobi ni
koga biskupa Dositeja, da bude tumaem pravoslavne crkve i savjetnik u
pitanjima organizacije pravoslavne crkve; 8.) srpska crkva obeaje, da e e
hoslovaka crkva u najkraem roku postati autokefalna; 9.} udovoljit e se
fe]ji, da se ehoslovaki studenti prime u srpska bogoslovna uilitaj 10.) za
jamuje se, da e srpska crkva primiti ehoslovaku crkvu pod svoju juris
dikciju, a kad se to ostvari, da e se majinski brinuti za nju i poraditi, da
se izgradi posebna autokefalna pravoslavna eka crkva, koja e moi provesti
!voje unutranje uredenje u .smislu crkvenih kanona, kako e to najbolje od
govarati potrebama te crkve; 1 1.) doputa se, da se nova crkva naziva }>e
hoslovaka crkva pravoslavna sv. irila i MetodijaP
Srpska je crkva, kako se vidi, bila mudra, pa je dozvolila nebitne stvari,

16 Sr. Gorazd Pavlik: o e ir k v i e s k o s l o v e n s k e u djelu: I n t pr m a e e

o e; rk v i :e s ko s l o ve n s k e,, posveenom ameriCkim Cesima i Slovacima. Olomouc
1922. str. 7.-47.
17 Sr, Gorazd Pavlik: ,o krisi v cirk'i'i eskosl oTensket. Praha 1!124:.
tr. H ss.

273
livo! l'il42 18
dok se u bitnim drala kanona. udno je, esi su htjeli izbjei svim kano
nima, pa se dom-oi slobode savjesti, a sada ponovno dolaze pod kanone!
Odgovor srpske crkve bio je upuen sredinjem odboru ili vrhovnom
vijeu ehoslovake crkve u Pragu, Sve su se toke odgovora primale redom
na znanje, tek j e odgovor glede obudovjelih sveenika i oenjenih biskupa
izazvao jaku oporbu. Polovina lanova Sredinjeg odbora, koja je bila za
primitak srpskog odgovora u cijelosti, otila je sa sastanka.
Iza odlaska umje-renih nastavio je nepotpuni Sredinji odbor, naime
njegovo radikalno krilo zasjedanje, pa je biskupu Dositeju poslae novi me
morandum .:za arhijerejski sabor srpske crkve. Memorandum veli, da eki puk
jo ne moe prijei na pravoslavlje, jer da vrhovno vijee prema nekim
tokama srpskog odgovora ima svoje posebno mnijenje i stajalite. Na toku
1.) izrazuje se elja, da censurna komisija bogoslunih knjiga bude sastavljena
o lanova ehoslovake crkve. Na t. 2.) istie se elja, da se u misnom obredu
i u obredu sedam sakramenata imade zadrati bitno iz rimskog obreda. Na
3.} toku se kae, da srpska crkva ne smije imati nikakav upliv na izbor prvih
biskupa. Prima se na znanje 4. toka, da srpska crkva smatra valjanim redenje
i brak ehoslovakih sveenika. K toki 5. i 6., (drugi brak sveenika i enidba
biskupa) prima se stanovite pravoslavne crkve uz opasku, da se tu ne radi
o dogmi, nego o crkvenoj praksi. Pretpostavlja se, da e ove stvari biti ri
jeene na ekumenskom saboru najdulje u roku od jedne ,!!odine dana. Za
budue se eli, da bi ova pitanja spadala u sferu crkvene prakse same auto
kefalne crkve ehoslovake. Ostale se toke primaju U cijelosti. Trai se tek,
da biskupi budu posveeni u roku od 2 mjeseca, t. j. do 10. lipnja 1921., te
da se crkva u ekoj naziva kratko samo ehoslovaka crkva. Na koncu
se veli, da e ehoslovaka crkva do posveenja vlastitih biskupa i cl.o usta
nove vlastitog arhijerejskog sabora priznati jurisdikciju biskupa Dositeja.a
Kako vidimo, radikalna je stranka vrlo malo govorila o dogmatskim pi
tanjima. Za to se ona nije brinula. Njoj j e bilo glavno enidba sveenika i
biskupa. Naivno je bilo traiti, da srpska crkva u roku od j edne godine sa
zove ekumenski sabor, kada se znade, da pravoslavne crkve kroz hiljadu go
dina nisu bile podobne da sazovu takav sabor. Kako se vidi, i radikalna se
stranka bojala trgati sa tradicionalnim obredom mise i sakramenata. Valjda
zato, da se lake prevari narod, a onda i zato, da otpali latinski sveenici
pod starost ne moraju uiti slavensku liturgiju.

11. EPISKOP DOSITEJ U (ESKOJ

Iza ovih memoranduma poslala je srpska crkva u ehoslovaku nikoga

episkopa Dositeja kao svog delegata. On je obilazio pojedine crkvene opine,
dijelio sv. potvrdu, svetio nove sveenike. Kako se mogla omladina pripraviti
za sveeniko zvanje, to se nije pitalo. Buntovnici trebali su duobrinika za
nove crkvene opine. A tu je njegova Preosvetenost bila ire savjesti.
Episkop Dositej pohrlio je u eholovaku ve godinu dana prije, t. j.
u mjesecu kolovozu 1920., da otpadnikom pokretu ekog naroda kumuje
odmah u poetku. Prigodom prvog posjeta u ekoj mjeseca kolo-voza i rujna

18 Sr. Gorazd Pa\'lik, op. cit. str. 13 s.

274
g. 1920. DIJe dolazak Dositejev jo imao slubeni znaaj. o j e doao u eku.
-
da gleda i savjetuje, a onda da izvijesti arhijerejski sabor o prilik8ma u
ehoslovakoj i o izgledima za irenje pravoslavlja. Sa prvog posjeta donesaO
j e Dositej izravno arhijerejskom saboru memorandum od 3. rujna 1926. -

Drugi puta - u oujku 1921.- dolazi on ve kao delegat srpske pravoslavne

crkve. ehoslovaka ministarstvo vanjskih poslova izjavilo j e slubeno mini
starstvu vanjskih poslova kraljevine S H S (pismom od 19. Ill 1921. br. 8159. ) .
d a nema nita protiv toga, d a episkop Dositej kao delegat pravoslavne crkve
srpske pomae organizirati ehoslovaku crkvu.
Zanimljivo je, da pristae radikalnog smjera nisu rado gledali boravak
episkopa Dositeja u ehoslovakoj.
Brzo iza odaslanj a drugoga memoranduma srpskoj crkvi napisao j e Dr.
K. Farsky uvodnik u reformakom glasiht esky Zil.pas, u kom veli, da j e
poziv episkopa Dositeja u eku preuranjen i d a e s e pregovori s a srpskom
crkvom nastaviti na osnovu novih propozicija. ehoslovaka crkva ne e da
svoju mladu sudbinu vee s pravoslavljem, pa ne e primiti ni reenj e sve
enika i biskupa drukije nego iz pukog bratskog i kranskog prijateljstva
bez ikakovih obveza. Inae da eli sa srpskom crkvom i s cijelim pravoslavnim
svijetom ivjeti u najveem prijateljstvu. Ne bude li srpska crkva htjela oba
viti redenje biskupa, ehoslovaka e se crkva obratiti drugamo. Uostalom
javljaju se u ehoslovakoj crkvi vrlo znaajni glasovi, da se napusti episko
palni sistem, pa da se uvede prezbiterijalni sistem bez biskupa.111
Budui da je izmedu obih struja bilo jako trvenje, nije episkop Dositej
faktino vrio jurisdikciju u ehoslovakoj, jer ga Sredinji odbor ehoslo
vake crkve nije nikada zvao na svoje sjednice, pa j e i za njegova boravka
u ehoslovakoj radio bez njega. On je obilazio pojedine crkvene opine na
izriitu njihovu zamolbu, pa je i na njihovu zamolbu redio sveenike.0

U. POBJEDA UMJERENE STRANKE

Umjerena reformaka stranka, koja j e u glavnom vladala u Moravskoj

i leskoj , upotrijebila j e boravak episkopa Dositeja, da izvojti pobjedu svo
jemu stanovitu. Dne 21. travnja 1921. bio j e sazvan sastanak svih crkvenih
opina iz Moravske i Sleske u Olomuc. Tu je primljena resolucija, da eho
slovaka crkva u Moravskoj i Sleskoj prihvaa dogmatske nauke prvih 7 eku
menskih sabora i da eli stupiti u sklop pravoslavnih crkava.
To je djelovalo na liberalnu stranu, da je popustila. Umjerenoj strani
bijahu na elu Bohumil Zahnidnik-Brodsky u ekoj, te Josef 2idek iz Chu
dobina u Moravskoj. Radikalnu stranku vodio je Dr. Karel Farsky. Brzo iza
olomukog sastanka sazvao j e Sredinji odbor ehoslovake crkve fl Pragu
dne 7. svibnja 1921. sastanak, gdje j e bez obzira na ovaj drugi memorandum

19 Sr. C; e s k y z a p a S. Praha 1921. br. 14.

20 l.>todobno davao je episkop Dositej n i':ekom no,inst,u izjave, da srpska crkYa ne
trai od pristaa sl. crkve, da ost:;.,e s;oju vjersku zajednicu i prihvate pra,oslavljc. Itja\"
ljivao je, kako srpka crkva ne trai, da stupe u nju, \'e im doputa, da idu svojim putem,
koji Odgovara njihovu duhu i njihovoj povijesti. Dosta je, ako prihvate 7 prVih ekumenskih
sabora i nicejsko carigradski simbol. Na novu toga on je spreman rf!diti diakonc i svee
nike, !.to je i inio, Sr. Dr. Frant. Cinek: O r t h o d o x i d i s s i d e n t e s i n B o h e m i a
e t M o r a v i a. u A c t a Academ i a e V c l e b r a d e n s i s. Olomouc 1940. str . 2.<!7.

275
nepotpunog odbora 'bez ikakova protesta stvorio odluku: >ehoslovaka crkva
u smislu svog statuta i u smislu zakljuaka crkvenog sabora od 8. i 9. sijenja
1921.- stoji na idejnom osnovu prvih 7 ekumenskih sabora i nicejskocarigradske
vjeroispovijesti pridravaju ipak pri tom ime ehoslovaka crkva, dok e u
slubenom dopisivanju s pravoslavnim crkvama rabiti ime ehoslovaka crkva
pravoslavna. Kako je time prihvaen zajedniki idejni osnov apostolskih crkvi
istonih, molimo, da biskUpi, izabrani crkvenim opinama ehoslovakim, do
biju to prije posveenje u interesu vjerskog ivota,21
Ova je resolucija bila dne 29. kolovoza 1921. predloena skuptini de
lgata cijele ehoslovake crkve (crkvenom saboru). Skuptina je prihvatila re
soluciju glasovanjem u prisuu episkopa Dositeja, koji je pribivao kao gost,
Sada je trebalo predloiti srpskoj crkvi kandidate za biskupe u ehoslovakoj
crkvi, koja e imati tri biskupije: rlloravsko-lesku sa sjeditem u Olomucu,
zapadno-eku sa sjeditem u Pragu i istono-eku sa sjeditem u Kutnoj Gori.
Obavili su se izbori. Nakon sastanka Sredinjeg odbora od 7. _ rujna 1921. pred
loena su za pomenute biskupije tri kandidata : Matija Pavlik, Dr. Kare/ Farsky
J- Rudolf Pafik. Pavlikov je izbor bio jednoglasan, dok su protiv izbora Dr.
Farskoga i R. Pafika uloeni prosvjedi. Oboje je javljeno arhijerejskom sa
boru u Karlovcima, koji je resoluciju primio na znanje i pozvao jednoga od
trojice kandidata, iji je izbor bio jednoglasan, u Beograd na posveenje.

14. CESKA DEPUTACIJA U SRBIJI

Dne 18. rujna 1921. otputovala je deputacija ehoslovake crkve s Ma

lijom Pavlikom u Srbiju, da provede spoj sa srpskom crkvom i da dobije
prvog biskupa. Deputacija je brojila 25 lanova. U deputaciji bijahu: Matiia
Pav/ik, Josef Hrdlika, Alojs Knajbl, Josef Kostka, Kare! Koudelka, Adolf
Lneniek, Rudolf MazA, Antoin Minlif, Antonin P6ral, Antonin Peonk:a.
Albert Poleovsky, Bedrich Skladal, Frantiek Slavinger, Ferdinand Stibor i
Frantiek idek. Svi ovi bili su iz Moravske i leske. Njima se pridruie
Alois Tuhaek za ehe i nr. Kassijan Bogatvrec za Potkarpatsku Rusiju, te
dvije ene Josefa Hokova i Marija Vrbikova. Imena ta e spominjati povijest
s najveom sramotom, jer su ili izdavati vjeru, u kojoj su roeni i kojoj je
eki narod 1000 godina pripadao.
Ve u Novom Sadu doekalo je delegaciju srpsko poslanstvo na elu
s episkopom Dositeiem i metropolitom llariionom Radonjiem, koji su ih do
pratili do Srijemskih Karlovaca. Tu ih je ekalo sveenstvo s protojerejem Jo
vanom Jeremiem i prof. Nedelkoviem na elu. Bilo je i graanstva i slu
aa bogoslovije. Protojerej Jeremi zapoeo je svoj govor: Ponosna deco
dine eke i Moravske, ponosni sinovi veHkoga Jana Husa! Dobro nam
doli, jer dolazite u ime. Gospodnje, jer dolazite putevima velikih slavenskih
apostola sv. Cirila i Metodija l jer vas vodi duh muenika Jana Husa. Dobro
nam doli, jer dolazite sa istim srcem i sa zdravom duom probudene eke
narodne svesti. . . Mi vas doekujemo svesrdno, jer je veliko i bogougodno delo
vae, vaega prelaienja u pravoslavlje i sjedinjenja sa pravoslavljem, Visok i

21 Sr. GQrazd Pavlik: O k r i si v ei rkv i esko s l o ve n s k ec, Praha 19:44.

str. 16.

276
uzvien je znaaj toga dana, dana vaega, ma koliko da ga nastoie uniziti
mali ljudi i sitni dusi iz nizina svojih, otkud vida nema . . .n
U procesiji poli su eski reformai do rezidence srpskog patrijarha, gdje
su bili primljeni od patrijarha Dimitrija i cijelog arhierejskog sabora. Dne
20. rujna 1921. sastao se arhierejski sabor, da provede sjedinjenje ehoslovake
crkve sa srpskom. Prisutni su bili patrijarh Dimitrije, metropoliti Petar dabro
.
bosanski; Varnava skopski; Vasilije banjaluko-bihaki i llarion zvorniko
tuzlanski, te episkopi: Miron pakraki, Geori:ije temivarski, Kiril boko-kotor
ski, Dositej nii, Georgije budimski, Nikolaj ohridski, Irenej timoki, Je/rem
iki, Hihail prizrenski, Josif bitoljski, Sera/im zletovsko-strumiki, llarion
gornja-karlovaki i Maksimilijan dolnjo-karlovaki.23
Poto je sjednica sabora otvorena, podnesao je episkop Dositej opiran
izvjetaj o svome radu i istodobno zvanino saopio, da su stigli izaslanici
ehoslovake pravoslavne crkve zajedno s Matijom Pavlikom, svojim kandi
datom za episkopa. Po sasluanju izvjetaja uvedeni su u saborsku dvoranu
izaslanici. Izaslanik R. Maza nosio je zastavu sa crvenim kalee-m, dar crkvene
opine u Litovlu. Nakon pozdrava patrijarhu izloie izaslanici svoju vrstu
volju, da se vrate vjeri svojih praotaca i zamolie, da im srpska crkva
zare-di biskupa. Primajui do znanja elju izaslanika _pozvao je patrijarh
Dimitrije Pavlika, da poloi ispovijest vjere. Pavlik je izjavio, da ispovijeda
grki nicejskocarigradski simbol, sedam sv. sakramenata, sedam ekumenskih
sabora, sve kanone, kao i sveukupno uenje pravoslavne <::rkve odriui se
sviju novotarija, koje je uvela rimokatolika crkva.
Poslije toga je patrijarh, otpustio izaslanike, a zadrao samo Pavlika
stavljajui na nj jo neka pitanja, koja nisu unila u zapisnike. Nakon toga
poao je sabor u hram na saziv Duha Svetoga. Nastavivi sj ednicu bez izasla
nika izabere sabor Matiju Pavlika za biskupa moravsko-leske dieceze, Dr.
Karla Farskoga za biskupa zapadno-eke i Dr. Rudo-lfa Pafika za biskupa
istone eke dieceze. Za potonju dvojicu bio je postavljen uvjet, da se na
knadno imadu podvri kanonskom procesu. Poslije toga uveden je u dvoranu.
Pavlik, te mu je saope-n izbor, dok su druga dvojica odmah brzojavno oba
vijeteni o izboru, odnosno o potvrdi narodnog izbora.
Poslije toga trebalo je da se izvri in mo-nakog podstriga novoizabranog
biskupa. U tu svrhu obili su eki izaslanici frukogorske manastire, pa su
se zaustavili u Kruedolu. Dne 21. rujna zamonaie episkop Dositej i episkop
Maksimilijan u Kruevskom manastiru Matiju Pavlika. eki izvjetaji piu,
da je arhimandrit Dr. Anatolij Jankovi podstrigao Pavlika i dao mu ime
Gorazda na uspomenu Gorazda, uenika sv, Me-tadija, koji je iza uiteljeve
smrti bio prognan j koji je navodno doao do Beograda, gdje mu se zameo
trag. Sada Beograd vraa ekoj novoga Gorazda.
Iz Kruedola otputova poslanstvo u manastir Grgetek, gdje je na erhi
jerejskoj liturgiji ,.monah Gorazd proizvede-n za igumana manastira Grge-teka.
Sveani je in obavio arhimandrit Dr. Augustin Bonjakovi dne 22. rujna.

%2 St. Bof. D. Luki: M a n i f e s t a c i j a i r i l o - m e t o d i j e v s k e i d e j cc,

Beograd 1922. (otisak lanka u l V e s n i k u srps k e e r k v et, Beograd 1921,), str, 1&.
21 Sr. Bo!. D. LukiC, op, dt. str. 19.

277
Od ovud ilo je izaslanstvo u manastir Hopovo kod ]riga, gdje j e iguman
Gorazd uz inodejstvovanje g. episkopa Dositej a i azistencij u o. Alekseja,
duhovnika enskog manastira Hopova, Branka Avramovia i manastirskog da
kona o. Mateja proizveden u in arhimandrita Hopovskog uz aneosko pojanje
ruskog enskog monakog zbora,
Iguman i arhimandrit Gorazd, do juer katoliki sveeaik, od radosti
je i uzbuenja plakao! Srpski izvjetaj veli: Prisutan narod od oduevljenja
i mi slinosti sv. ina, razneen. vrlo lepim i stvarnim - govorom g. episkopa
Dositeja i svetakom poj avom smirenog Gorazda plakao je uz suze radosnice.
Kad je episkop pozdravio Gorazda na ekom j eziku, Gorazd ganut do suza
u drhtavici j e otpozdravio i zahvalio g. episkopu i narodu da tako uestvuju
u vrenju volje Boje nad njim i da je on malen za tako velianje od srpskog
vladike i naroda, koga on poziva sa molbom da se obrate Bogu za njega, da
mu Bog dozvoli, da on moe ispuniti elje starca Melodija slov. apostola, to
je pre 12 stoljea ostavio u amanet svome ueniku Gorazdu, ije j e ime on
Bojim promislom primio,21 Kolike zloporabe imena Bojega i imena sv. apo
-stola Metodija!
Dne 23. rujna otputovalo je eo poslanstvo zajedno s patrijarhom
Dimitrijem u Beora.J., gdje 1je na kolodvoru bio svean doek, prireen od
gradana, sveenstva, kulturnih drutava i beogradskih eha. Pozdravni je
govor izrekao beogradski protoprezbiter Nikola Boi. Iza pozdravnog govora
krenula j e povorka u grad, gdje su gosti bili smjeteni kod beogradskih
obitelji. Dne 24. rujna prije podne obavio se parastos za kralja Petra Ve-
likog Oslobodioca. inodejstvovao j e patrijarh Dimitri;e, sedam vladika,
ehoslovaki vladika Gorazd sa est pravoslavnih svetenika iz oblasti eke,
Moravske, leske i Potkarpatske Rusije, dvanaest svetenika i etiri dakona.
Poslije podne istoga dana obavilo se u sabornoj crkvi sv. Arhistratiga
Mihaila nareenje izabranog episkopa sa prethodnim inom tajne veere.
Usred hrama bio j e postavljen stol, na kojl je stavljeno vino i nekoliko hlje
bova (prosfora). Oko stola. sjedoe episkopi s patrijarom na elu. Jedan je
dakon proitao listinu, da je Matija Pavlik bio pozvan, da sjedne k stolu i
i da sa ostalima uzme hljeba i vina, pa je proitao nicejsko-carigradski simbol
i svoju odanost pravoslavnoj crkvi Iza toga se pristupilo bdenju, t. j . ve
ernji i julrenji zajedno. U prekidu je episkop Dositej govorio o vjerskom
pokretu u ekoj. Srpski izvj elaj navodi i ovaj ulomak iz govora episkopa
Dositeja: U svom govoru izneo je takoder ukratko rad sv, apostola Metodija,
koji je na smrti rekao, da ga u njegovu pozivu nasledi njegov najbolji uenik
Gorazd. Ali sticanjem prilika ta se elja Metodijeva nije sve do dananjeg
dana ispunila. Danas je palo u deo naoj crkvi, da bratskom ehoslovakom
narodu poalje natrag jednog novog Gorazda, koji e biti dostojan zamjenik
staroga Gorazda.25
Dne 25. rujna 1921. bio je Gorazd zareden za biskupa. Liturgiju je
vrio srpski patrijarh Dimitrije uz asistenciju kijevskog metropolita Antonija,
skopljanskog metropolita Varnave, nikog biskupa Dositeia i bitoljskog biskupa
Josifa. Prisutan je bio i F. Clington, sveenik anglikanske crkve iz Cantebury-a.

24 Sr. Bo. D. Luki, op. cit. str. 21.

" '' Bo. D. Luki, op. cit. str. 25.

27!1
 Po-to j e Pavlik primio znakove biskupske asti, u jveem uzbuden:ju
- kako veli srpski izvjetaj - zagrcnuo se u suzama novi vladika Gorazd II.
i prozborio govor, u kojemu je ocrtao povijest ekoga naroda, Istaknuo je
poglavito tenju ekog naroda za vjerskom slobodom, koja se ispoljila najvie
u husitskom pokretu. U pozivu slavenskih apostola, u istupu Jana Husa i u
sadanjem pokretu izbija i$ti duh i ista tenja. Sada se ostvaruje ono, to
je bilo uniteno iza smrti sv. Metodija i to nije uspjelo postii g. 1451-1452,
kad su Husisti poeli voditi pregovore s carigradskim patrijarhom. Cio govor
Pavlikov donio je "Vesnik srpske crkve (1921.),
Iza liturgije bio je svean ruak u patrijarkom dvoru, za kojega j e
novomu biskupu predan red Sv. Save I L stepena, dok mu je Dr. Mihael Pupin,
profesor sveuilita u Columbij i predao srebrno ezlo, Prisutan je bio mi
niStar /rfarinkovi kao i srpski generalitet. U veer je gra:d Beograd priredio
ekim gostima banket, pri kojem je naelnik grada Dobrivoj MitroVi predao
novomu biskupu kri od izbijanog srebra. Slijedei dan bio j e izlet u Topolu
u poast grobu kralja Petra.26
Vrlo dobro izmiljeno ime Gorazda davalo j e srpskim listovima obilje
gradiva za hvalospjeve. Tako je pisao Vesnik srpske crkve: l tako je u
beogradskoj sabornoj crkvi posveen za episkopa arhimandrit Gorazd, sin ple
menite moravske zemlje. Posvetio ga patrijarh vaskrsle srpske patrijarije sa
srpskim episkopatom. . . Ovaj akt je udna igra istorije. U ovom inu moe
videti uzvienu i mistinu lepotu samo onaj, ko zna za istorijsku pravdu i
ko veruje u vidovitost istorije. Ova je Gorazd drugi. Balkansko slovenstva zna
za jo j ednog Gorazda. Ko je bio ovaj Gorazd Prvi? I on je bio sin pie
menite morav-ske zemlje, Uenik svetoga Me-tadija, poslat sa ostalim ve-likim
uenicima velikog uitelja medju neznaboake Slavene na Balkan, da ove
krsti duhom i ozari svetlou vere Hristove. Na trista godina pre Svetoga
Save ovi moravski misioneri organizovali su i utvrdili crkvu pravoslavnu medu
Jugoslavenima; no - opet igra istorije - dok j e pravoslavlje utvrdeno na
Balkanu, ono je naputeno u domovini eke, Moravske i Slovake zemlje.
Ne-koliki titani, kao Jan Hus i Jeronim Praki pokuavali su, da ponovo
vaspostave pravoslavlje u svojoj zemlji, ali njihov herojski pokuaj nije do
veo odmah uspehu, no bio je kao seme koje tek sada, i u nae dane cveta
i donosi ploda. Milion eha i Moravana, koji su sada primili pravo
slavnu veru zajedno sa episkopom Gorazdom i izabranim episkopima Dr.
Farskym i Pafikom, pretstavljaju danas to cvee, koje je niklo iz pepela
svetoga Jana Husa i Jeronima i taj plod, za kojim su generacije i generacije
eznule. Gorazd Drugi dolazi da uzme za sebe i svoju brau ono, to je na
Balkan doneo Gorazd Prvi. On nije doao, da od nas neto pozajmi. Doao
j e po svoje,:n Tako je od radosti kliktala pravoslavna crkva srpska!
Nakon poluena cilja vratila se eka delegacija kui, dok je Pavlik
ostao jo neko vrijeme u Srbiji. U to je vrijeme posjetio sijelo episkopa
Dositeja, starodavni Ni, rodni grad cara Konstantina Velikoga. Josef Kostka

26 Cijelo putovanje eke delegacije u Srbiju opisao je za Cehe Jos. Kostka u l-lanku
z a j e z d d o S r b s k a, tampan u knjizi: O t a z k a k o s t e l u a jine asove
0 t a z k y e i r k v e n e p o l i t i e k e. Olomouc 1922. str. 188-197.
21 Sr. Bo. D. Luki: op. cit, str. 31.

279
pie, da je apostata Pavlik naao u Niu najtopliji prijem. Ako se brat
Gorazd svuda u Srbiji osjeao kao doma, inilo mu se, da je u Niu kao
kod svojih roditelja, jer su se roditelji g. episkopa Dositeja vladali prema.
njemu kao prema nom<1: dnu. Za vrijeme svog boravka u Niu pohodio j e
Pavlik manastir su. Panftlejmona.
Kad se vratio u Beograd, priredila mu je gdja Spasieva u svom salonu
veeru, gdje se naao na okupu i enski svijet. Tom zgodom darovae beograd
ske gospode episkopu Gorazdu naprsnu panagiju s napisom: Sestre Srpkinje
iz Beograda bratu ehu iz Morave - biskupu Gorazdu, dok mu je jedna
djevojaka kola predala dragocjen pokrov na kale. Iz Beograda poao j e
Pavlik jo jedamput u Fruku goru, gdje j e s g. Spiridionom Poznanoviem
pratio gdju Pai, suprugu ministarskog predsjednika na putu po Frukoj
Gori. Iza 5 dnevnog boravka u Frukoj Gori vratio se sav sretan u eku.
S njime je u eku poao i episkop niki ositej.

1S. LJ(HOST EPISKOPA DOSITEJA

Srbija je slavila slavlje jer je po njezinu mnijenju reenjem Gorazda

u pravoslavnog ekog episkopa pravoslavlje najedanput steklo milijun noVih
pravoslavaca. Ugled episkopa Dositeja nikog silno je porastao!
Nema sumnje, da episkop Dositej ima veliki udio u rastakanju rimo
katolike crkve u ehoslovakoj , pa ehoslovaka pravoslavna crkva u ve
likom stepenu duguje njemu svoju ekspanziju i svoju organizaciju. Arhijerejski
je sabor znao, koga alje u ehoslovaku.
Niki episkop Dositej zvao se prije Dragutin Vasi. Rodio se g. 1877.
u Beogradu od siromanih roditelja. U mjestu rodenja svrio j e osnovnu
kolu i 6 razreda gimnazije. God. 1895. stupio je u staru beogradsku bogo
sloviju. Kao bogoslov tree godine zamonaio se je u manastiru Manasiji i
dobio ime Dositej. Svrivi g. 1899. bogosloviju poao je u manastir, gdje
je proveo jednu godinu strogog monakog ivota. Nakon toga bude od arhi
jerejskog sabora kao pitomac zaklade mitropolita Mihaila poslan na vie bo
goslovska kolovanje u Rusiju. God. 1904. zavri to kolovanje u Kijevu ste
penom kandidat bogoslovlja. God, 1905. i 1906. studirao je na univ,erzitetima.
u Berlinu i Leipzigu bogoslovska i filozofske nauke. k. godine 1908/9. na
lazimo ga u Beogradu, gdje je bio nastavnik u bogosloviji sv. Save. Na toj
dunost i nije ostao dugo, jer je g. 1909/10. bio u Parizu sluajui predavanja
na Sorboni i u Ecole des hautes etudes sociales uei bogoslovska i so
cijalne nauke. Dvije godine pred rat (1911. i 1912) nalazimo ga na sveuilitu
u :!enevi. Vrativ se radi mobilizacije u domovinu postade opet nastavnik u
bogosloviji sv. Save. Kad se g. 1913. ponovno spremao u enevu, da preda
napisane disertacije za tamonje sveuilite, bude izabran za biskupa u
Niu. Za vrijeme svjetskog rata bio je od Bugara zarobljen. Poslije rata
vratio se u Ni. Na tom je mjestu ostao, dok nije postao metropolitom za
grebakim.28
Proavi skoro sve vanije univerzitete Zapada stekao je Dositej veliku
naobrazbu, upoznao je duh zapadnjaka. U njegovoj su se biblioteci nala djela

28 Sr. S.: o :"l" j, P. E p i sk o p N i ki Do si te J u koledaru S v. C a r K o U

ii t a n t i n. Ni 1928. &.tr, 65,

280
iz svih evropskih jezika. Naroito je marljivo pribirao sve, to se protivilo
Rimu. Husistvo, protestantizam, anglikanstvo, moderno reformatvo, sve je to
bilo zastupana obilno u njegovoj knjinici. Ekumenski pokret za ujedinjenjem
crkava mimo Rima naao je u njem pristau. Usto je episkop osobno bio slatko
rijek i dobar politiar.
Tako je episkop Dositej bio osposobljen, da u mladoj ehoslovakoj po
mae i podjaruje pokret protiv Rima.29 S tom je misijom bio poslan u Zagreb
na vrlo izloeno mjesto novo osnovane metropolije. U Zagrebu mu, kako
znademo, nisu cvale rue, jer se hrvatski reformni pokret oslonio na utrechtsku
uniju, a vjersko zdruenje sa Srbijom nije u Hrvatskoj radi politikih prilika
nailazilo na vee simpatije. Na pravoslavlje su kod nas i u Sloveniji otpadali
unato sistema propagande, tek pojedinci radi enidbe i radi karijere. Osnutkom
hrvatske samostalnosti g. 1941. nestalo je episkopa Dositeja iz Zagreba. Nje
gova je imovina bila zaplijenjena.

16. HLADNI PRIJEM GORAZDA U CESKOJ

Tek to se svrilo slavlje u Srbiji, kad eto nevolje. Doskora se nebo
naoblailo i iznenada zapoela oluja. Radost se pretvorila u alost i brigu
i za Gorazda i za Dositeja.
Novi episkop Gorazd vratio se' u Cehoslovaku prvih dana mjeseca stu
denoga 1921. Pratio ga je episkop Dositej. Reformai su oekivali, da e novi
eki pravoslavni biskup Gorazd doi u Prag praen od biskupa Dositeja i
biskupa Nik.olaja Velimirovia ohridskog, da obavi posveenje one druge dvo
jice biskupskih kandidata Dr. Karla Farskoga, koji je imao biti episkop pra
ki i podjedno eki patrijar, i Dr. Rudolfa Pafika. No do toga nije dolo,
a nije ni kasnije moglo doi, jer se Rudolf Patik odrekao izbora, a Dr. Karel

Farsky j e u svom radikalizmu zaao i preko granica kranstva uope. Za

sada je Dr-. Farsky oekivajui potvrdu arhijerejskog sabora srpskog jo hinio
kranstvo i laskao episkopu Dosih:ju.
eki reformai doekae novog episkopa u hramu sv. Nikole u Pragu.
Na ulazu hrama pozdravio je episkopa Dositeja i Gorazda sam Dr. Kare)
Farsky, izabrani episkop praki. Navest u iz ovog govora nekoliko oduljih
stavaka, jer se njima crta udio episkopa Dositeja u organizaciji eke pravosl.
crkve.
Vae Preosvetenstvo, preasni vladika episkopel Mili brate, episkope
GorazdePavlikul Brao i sestre! Ovo je drugi put, to imamo ast u pro
storijama ovoga starodrevnog hrama pozdraviti episkopa i punomonika brat
ske pravoslavne crkve srpske, vladiku Dositeja. Lani, prije 15 mjeseci, kada
je doao prvi put ovamo, danas, Tada se ehoslovaka crkva jo Zvala i to

211 Episkop Dositej umio je u Cehoslovakoj osvojiti srca, Imam jedan list Bohumila
Zahradnika Brodskog od 6. sijenja 1922. gdje pie: Kad se doba duhovnoga preporod:
tekog naroda, doba u kom sada ivimo zavri i zaokrui, i kad se neko bude pisala nje
i;tova povijest, nalazit e sc u njoj stranica, koja e se itati s osobitim ganuem i velikom
ljubavlju, stranica koja e govorili o apostolskom muu, o sinu bratskog naroda srpskog,
0 Vama, koji ste samim S'lojim krasnim primjerom i ivom rije-i probudili skriveno neko
uela u dugo mrtvim slojevima naroda. Vi ste postali historikom osobom u povijesti slaven
Uog bratstva na vjerskom polju. Ovu su posvetu na jednoj knjizi iza Brodskog potpisale jo5
Jnnoge druge osobe mukog i enskog spola.

281
s pravom, crkvica, jer je naih pristaa bilo tek oko 100.000, vjerskim je
opinama manjkala organizacija, unutra je zjala nespremnost, nejasnoa, ne
ptoraenost. Ali jedna j e elja iz redova puanstva izbijala to dalje to
Jace: da se to prije provede organizacija crkve i da se rijei pitanje biskup
skog posveenja. Apostolska crkva srpska izjavila se spremnom. da ovoj po
trebi naeg djela pomogne. Iz toga je razloga doao tada prvi put u Prag
ovdje nazoni dragi njezin punomonik, da pripremi sve potrebne pretpostavke
za budue bratimstvo obih crkvi.

Nije bilo lako izvriti ovu zadau i sretno je rijeiti . . , I gle! O emu
nas je uvjeravao episkop ve za prvog svog boravka u naoj metropoli go
vorei, da je srce bratskog naroda srpskog iroko i otvoreno naemu narodu
i naoj crkvi, ovo se danas posvjedoila inom: Starodrevnoj apostolskoj crkvi
srpskoj bilo je milije stei u naoj crkvi jednakopravnu posestrimu, slobodnu
i posve istopravnu, nego da iz nas ini nekake svoje podlonike, makar i naj-.
odanije. Braa Srbi ne dadoe se zavesti eljom, da osnuju ovdje sticajem
okolnosti svoju eparhiju, nego dadoe prednost tomu, da tu uz njihovu pomo
nikne naa crkva, potpuno nezavisna, punopravna i autonomna, koja e svojim
postojanjem, upravom i radom sluiti na ast pravoslavnoj crkvi srpskoj.

Promiljenim i nada sve plemenitim izvriteljem ovog velikog duha

srpske crkve bio je od poetka na mili gost, vladika episkop Dositej. On je
bio onaj, koji se odmah s poetka pobrinuo da naa crkva i u svijetu istonih
crkvi stee crkveno priznanje. Njegovom nam je zaslugom priznala pravoslavna
crkva srpska odmah od poetka pravo na crkvenu autonomiju. No zasluga je
brae Srba, a posebice dragoga vladike episkopa Dositeja, to naa crkva do
biva punu autonomiju tim. to je pravoslavna crkva srpska u svom arhijerej
skom saboru odluila dati kandidatima nae crkve eljeno posveenje inei
nas dionicima tradicije apostolske,

Iza ovih i drugih obilnih rijei u ast episkopa Dositeja obratio se Dr.
Farsky, ali vrlo kratko i na Gorazda: Da si nam zdravo i Ti, dragi brate
episkope Gorazde Pavliku. Pozdravljamo u Tebi nesamo prvog posveenog
biskupa ehoslovake crkve, nego pozdravljamo u Tebi prvu nau kulturu,
koje se na narod morao odrei prognav je u tudinu, Neka ovaj povjesni dan
tvog povratka iz jugoslavenskih zemalja bude na putu njegovog kulturnog raz
vitka ishodite k novomu, p.otpunijem i jasnijem ivotu kranskom u duhu
i pravdik30

Iz Praga se Pavlik vratio u Olomouc, gdje je 13. studenoga 1921. bio

sveano doekan i gdje je isti dan obavio prvo biskupsko bogosluje.

Iza beogradskih sveanosti posredovala je srpska pravoslavna crkva preko

jugoslavenske vlade, da ehoslovaka vlada prizna Gorazda za biskupa mo
ravsko-leskoga. No nadola je zapreka. Episkop je Gorazd bio izabran od
qkvenog sabora, koji je zasjedao dne 29. kolovoza 1921., a bio sastavljen od
delegata dravno jo ne odobrenih crkvenih opina. Zato vlada nije htjela.
odobriti Gorazdova izbora za moravsko-leskog biskupa, ve ga je priznala

so Sr. Vlad. Grigori: .p r a v o s l a v n a C i rkev v R e p u b l i e e C e s k o s l o

,. e n s k e . , Praha 1928. ll. izd. slr, lOS. s.

282
tek kao administratora dotle, dok se ne sastane skuptina delegata iz O<lo
brenih crkvenih opina. U istom su poloaju bila i druga dva biskupska kan
didata.
Naiav na ove zapreke ostavio je Dositei Prag, i otiao u Moravsku i
Potkarps.tsku Rusiju, da ondje potpiruje otpadniki pokret. Dne 18. sijenja
1922. ostavio je ehoslovaku, pa otputovao u enevu na meunarodno zbo
rovanje Crvenog Kria u pomo gladnoj Rusiji.

17. BORBA PROTIV PRAVOSLAVLJA

Odlazak episkopa Dosite_ja tumaio se u prakim reformakim krugo

vima vrlo nepovoljno. Govorili su, da srpska crkva time, to j e prvog po
svetila episkopa Gorazda, eli istisnuti iz Praga Dr. Farskoga i da na nj egovo
mjesto' za prakog metropoHta i budueg patrijarha eli postaviti Gor-azda. U
redovima ehoslovake crkve budio se dojam, kao da je pravoslavna orien
tacija ehoslovake crkve nekakvo privatno poduzee samoga Pavlika, koje on
br-ani poradi obaveza, uinjenih prigodom reenja. Praki krgovi nisu ni prije
bili skloni pravoslavlju. Praki reform.aki list esky Zapas nije uope htio
donesti zakljuak crkvenog sabora od 29. kolovoza 1921., kojim je ehoslovaka
.;rkva primila pravoslavnu vjersku nauku sedam prvih ekumenskih sabora i
na tom osnovu traila posveenje trojice biskupa. Sto vie isti je list do
nosio lanke protiv pravosiavlja.31
Videi pogibao odluio je Matiia Pavlik, da u samoj ekoj odri niz
predavanja u korist pravoslavlja, I zbilja je odrao predavanje u Pragu i
Beneovu. No radikali su to smatrali potvrdom miljenja, da on doista kani
istisnuti Farskoga iz Praga. Radikalna j e stranka poela otvorenije raditi
protiv pravoslavne orijentacije. Dolo j e do sablanjive borbe, u kojoj j e jedna
stranka nastojala drugu nadmudriti. Tako j e 4. sijenja 1922. na skuptini
sveenstva istono eke dieceze episkop Gorazd odrao predavanje u prilog
pravoslavlju, zauze protivno stajalite, pa stade donositi lanke protiv pra
Dr. Farsky i Pafik, prihvaena je pravoslavna orijentacija. Bilo je zakljueno,
pravoslavne orijentacije. Ma da su skuptini pribivala oba biskupska kandidata
da resoluciju u tom smislu donese list esky Z8.pas, no Dr. Farsky je to
sprijeio, kao i prije. Umjesto da Farskyjev list donese resoluciju u pribg
voslavlja. Agitacija protiv Gorazda uzimala j e sve ire dimenzije. Prigovaralo
mu se, da se iznevjerio zakljucima sabora, a naroito svojim vlastitim smjer
nicama od sijenja 1921., da izmedu ovih smjernica pravoslavlja postoji ne
premostivi bezdan itd.
Matija Pavlik se smatrao ponukanim da ptse i da dokae opravdanost
pravoslavne orijentacije. Najvie se upirao o svoje biskupsko reenje. Kad hi
se zabacila pravoslavna orijentacija, znailo bi, da su esi prosto htjeli pre
variti srpsku crkvu i cijelo pravoslavlje. Nastala je velika unutarnja zbrka i
borba obiju stranaka. Da se stvar raisti, sazvana j e u Pardubice skuptina
svih diecezanskih vijea, no ta radi nepripravnosti nije uinila nita. Sazvana
j e nova skuptina za 4. srpnja 1922., na kojoj bi bili kao referenti: za pravo-

11 Sr. Gorazd Pavlik: o k r i s i v e i r k " i e s ko sl o ve n s k e>. Praha 192-4..

str. 18. s.

283
slavlje Gorazd, protiv pravoslavlja sveenik Huta, Meutim Sre-dinji odbor
nije sazivao skuptine, dok je episkop Gorazd htio da otputuje u Ameriku,
gdje bi organizovao reformni pokret meu tamonjim iseljenicima, naroito
Slovacima.
Kad Sredinji odbor nije sazvao obeane skuptine do 23. srpnja 1922.,
sazvao j e sam Gorazd sveenstvo svoje biskupije u Prerov, gdje je odlueno
ustrajati kod zakljuka od 29. kolovoza 1921. i gdje j e hraena odanost Go
razdu. Osvaviv upravu svoje biskupije episkopu Dositeju otputovao je Gorazd
dne 23. srpnja 1922. u Ameriku.

18. POBJEDA RADIKALNE STRANKE

U Americi ostao je Gorazd do 27. prosinca 1922. Mislio je izazvati

veliki pokret za otpad od rimokatol. crkve. Ali mu se nade nisu ispunile.
Organizovao je tek 6 ehoslovakih upa. Djelovanju u Americi mnogo je
kodio razdor u ehoslovakoj, koji je podjedno gonio Gorazda kui.
Dok je Gorazd boravio u Americi, provela je radikalna stranka u ekoj
potpun raskol u redovima reformaa. Namah iza odlaska Gorazdova u Ameriku,
dne 25. srpnja 1922. sastade se u Pardubicama skuptina diecezanskih vijea.
Tu je utvreno, da primitak 7 ekumenskih sabota i nicejsko- carigradskog
simbola po crkvenom saboru od 29. kolovoza 1921. nije bio bezuvjetan, nego
uz: uvjet, da ehoslav, crkvi ne e biti hranjeno, da ostane vjerna svojim
osnovnim idejama. A te ideje j esu: stvoriti u ehoslovakoj opu crkvu
kransku, narodnu i modernu u biti i pogledu vjerskom, moralnom, liturgikom
i disciplinarnom: koja bi u vezi s pravoslavnom crkvom i ostalim kranskim
crkvama mogla primiti kanone sedam ekumenskih sabora i nicejsko-carigradski
simbol kao osnov i razvojno ishodite, da tako usavri v j ersku reformaciju
ekog naroda u duhu evanelja, sveope kranske predaje, narodne tra
dicije husitske i eko-bratske i utjecaja sadanjeg stanj a ljudske kulture.
Skuptina j e povjerila komisiji svih triju diecezanskih odbora, da dosadanje
pregovore sa srpskom crkvom privede kraju.32
U te je zakljuke eki liberalizam lukavo zamotao sve svoje elje i
tenje, naime biti potpuno slobodan od svih dogmi. Izaslaniku srpske crkve
budu zakljuci skuptine priopeni tek tri mjeseca kasnije, kad je raskol u
reformnoj crkvi bio ve proveden. Znaajno je, da je na skuptini sudjelovalo
i diec, vijee moravsko-leske dieceze, koja se gradila odanom episkopu
Gorazdu.

19. CEHOSLOY ACKI KATEKIZAM

Neko mjesec dana iza pardubike skuptine bude izdan zloglasni e

hos[ovaki katekizam, sastavljen od Dr. K. Farskoga i prof. F. Kalousa, te
odobren po diec. vijeu u Pragu dne 13. kolovoza 1922., a drugo izdanje i
po diec. vijeu istone eke od 3. listopada 1922. Ovaj je katekizam, kako
isticahu umjereni eki reformai, predstavljao unicum u kranskoj i nekran
skej literaturi ove vrsti.

l! Ibid s1r. 19.-20.

284
 Evo glavnog sadraja: Nema Boga u tri osobe, nego ivi zakon svijeta..c,
Nema Isusa Krista, Sina Bojega, Spasitelja i Otkupitelj a ljudskog roda, nego
je samo Isus, kojega su Josip i Marija uili biti zajedno s Bogom, koji je
najljepe poznao, izloio i predao svim ljudima zakon Boji, koji ui sjediniti
SE: s Bogom i postati Bojim pomonikom. Po ovom j e katekizmu Isus tek

najvei izmedu proroka u dugom nizu slavnih proroka ljudskih: Mojsij So

krata, Muhameda, Zaratustre, Bude, Konfucija, te narodnih proroka eha
slovakih irila i Melodija, Jana Huha, Jana Amosa Komenskoga, te narodnih
buditelja i osloboditelja. Nema boanske osobe Duha Svetoga, jer ga katekizam
definira kao boji zanos u ovjeku, Isus Krist primio je Duha Sve-toga tek
pri krtenju na Jordanu. Uenikom Isusovim postaje svaki onaj, tko shvati
poznat,u istinu. Isus se zove Spasitelj svijeta zato, to j e svladao slabost i
zlobu svijeta. Isus oslobaa svijet istinom od grijeha i pakla. Pakao j e ljud
ski ivot bez zakona Bojega (a ne mjesto vjene kazne}. Ma da je Isus
Krist najvei prorok, nije donesao punu istinu. Ljudski rod treba vazda no
vih proroka, budui da prijanji nisu objavili svu istinu Boju ili jer se njihovo
prorotvo nije sauvalo cijelo ili se iskvarilo.33
ehoslovaka crkva u svojoj dogmatskoj nauci najveu vanost polae
na slobodu savjesti i na sklad vjere sa znano-u. Drugim rijeima: svaki je
pojedinac sam izvor vjere. Budui pak da znanost ne zna nita o tajnama
kranskim, pa ni onim, koje su definirane u 7 prvih ekumenskih sabora
{Presveta Trojstvo, upuenje Sina Bojega, nauka o dvije naravi i jednoj osobi
u Kristu, istoni grijeh itd.) slijedi, da j e Dr. Farsky zanijekao sve objavljene
istine kranske, pa je bila doista najvea himba, da priznaje 7 prvih eku
menskih sabora i nicejskocarigradski simbol. On ne samo da ne vjeruje u
istine kranske nego ne v j eruje ni u osobnoga Boga. Pa ipak je eznuo, da
postane biskup metropolit1 dapae i patrijar ehoslovake pravoslavne crkve!

lO. BORBA OKO CE$KOG KATEKIZMA

Budui da je srpska pravoslavna crkva ve primila ehoslovaku crkvu

u svoju zajednicu, budui da je posvetila Pavlika za biskupa i budui da j e
naelno potvrdila izbor ostale dvojice, dakle i Dr. Farskoga, nala se sada
u nemiloj situaciji videi, da eko pravoslavlje svojim slubenim katekizmom
pada u potpuno bezvjerje. eki katekizam nosi naslov: ehoslovaki ka
tekizam, udbenik za mlade i vjernike ehoslovake crkve. Sastavili Dr.
Karel Farsky i prof. Frant. Kalous, sveenici ehoslovake crkve. Odobren
zakljukom diecezaskog odbora prakog od 13. kolovoza 1922. U Pribramu
1.922. Vlastita naklada<<.
Episkop Dositej boravio je u Potkarpatskoj Rusiji, pa nije znao, to se
iza njegovih leda u ekoj i Moravskoj zbiva. Kad je bio obavjeten o kate
kizmu, poslao je kao delegat srpske crkve autorima katekizma, i svim li
stovima ehoslovakog reformnog pokreta ))esky Z.ipas, Za pravdou i
Pasdt izjavu, u kojoj ustanovljuje, da katekizam stoji izvan tla svih kr
anskih konfesija i da se protivi zakljuku glavne skuptine od 29. kolovoza

3 Sr. Dr. Kar. Farsky a prof. Frant, Kalous: e e s k o slo ve nsky k a t e

ehism u s. Uebnice pro mlade a verici cirkve eskoIo,cnske. Schvalona usnescnim di('c,
rady praf.ske ze dne 13. srpna 1922. Pribram 1922.

285
1921. Nijedan od spomenutih listova ntJe donio izjave Dositejeve: ni praki
esky Zapas ni moravski "za pravdo-u ni leski Palcat. Znak da je ra
dika-lna bezvjerska stranka preuzela mah u svim ekim zemljama.
Tek tjedan dana kasnije donio je moravski list "za pravdou, valjda
na presiju Gorazdovu ovu izjavu Dositejevu: Smatram svojom dunou za
umireje svoje savjesti, kao pred Bogom tako i pred cijelom crkvom, kao i
u interesu mlade narodne i sestarske crkve ehoslovake, za koju sam ne
sebino i iz kranske ljubavi radio i radim, i kao odgovoran imbenik, da
konstatujem ovo: ehoslovaki katekizam, sastavljn od brae Dr. K. Farskoga
i prof. F. Kalousa, izdan u vlastitoj nakladi, no odobren diecezanskim od
borom prakim, protivi se svojim sadrajem zakljuku crkvenog sabora od
29. kolovoza 1921., p.rema kojemu ehoslovaka crkva stoji na osnovu 7 eku
menskih sabora i nicejsko-carigradske vjeroispovijesti. Time se sadraj kate
kizma stavlja u suprotnost nesamo prema glavnim istinama kranstva, irilo
metodskoj tradiciji, nego i uzvienoj nakani Mistra Jana Husa, posveenoj nje
govom muenikom smru t. j. povratku ekog naroda k prvobitno-j apostolskoj
vjeri. ini se, da katekizam Dr. Farsko-ga i prof. Kalousa sadrava tek privatno
njihovo miljenje, koje naravski stoji izvan tla svake kranske konfesije uope,
Molim svu crkvu ehoslovaku, svu brau i sestre, da ostanu vjerni istinama
apostolske crkve, i da ne ostavljaju tlo, na koje su postavili ehoslovaku crkvu
prvi njeni osnivai i prvi njezin sabor. - Delegat srpsko-pravoslavnog patrijara:
episkop naki Dositej.34 Zaudno je, kako j e uope mogla srpska crkva oe
kivati vjernost i vjeru od izdajica. Da su osnivai ove sekte imali savjesti
due, drali bi se ustanova crkve, u kojoj su se rodili i koja ih j e zaredilal
Moravski list Za pravdou donesao j e nastojanjem pokornog igumana i
episkopa Gorazda iz Amerike ovaj proglas: Diecezanski odbor ehoslovake
crkve u Olomucu zakljuio je na svojoj sjednici od 16. X. 1922. proglasiti, da
se pridruuje izjavi episkopa Dositeja u cijelosti, te proglauje, da sadraj
ehoslovakog katekizma, izdanog u Pragu i odobrenog od odbora zapadno
i istono eke dieceze, ne smatra vjerskom naukom cijele ehoslovake crkve,
nego tek za privatno bogoslovska mnijenje brae autora, i to iz ovih razloga:
1. ne odgovara . 1. ustava, potvrdenog od drave, prema kojemu ehoslovaka
crkva prihvaa- sedam prvih ekumenskih sabora i nicejsko-carigradski simbol;
2. protivi se zakljuku cijelog sabora ehoslovake crkve od 8. sijenja 1921.
u Pragu, gdje je bilo odlueno, da ehoslovaka crkva stupa kao autonomni
i ravnopravni lan u broj sestarskih pravoslavnih crkava istonih<<.35
Dok se Moravska pokorila, eka nije. Dr. Farsky j e na izjavu epi
skopa Dositeja odgovorio u svom glasilu esky Z<ipas estokim napadajem
na osobu samog nikog episkopa. On porie episkopu Dositeju kompetenciju,
da se mijea u unutarnj e crkvene poslove ehoslovake crkve. Porie mu pravo
pozivati se na zakljuak od 29. VIII. 1921. kao i na samoga Mistra Jana Husa.
Farsky drsko pie: Kada budete imali smionosti osloboditi se, dat e vam
se na raspolobu slubeni i neslubeni dokumenti Vi ete se nakon toga zgro
ziti, u kakovu e se svijetlu pojaviti u povijesti tok vae velike misije, To

!14 Tekst ove Dositcjcve izjave preveden je iz ekog lista ,z a p r a v d o u. Olo

lOUC br. 41. od 12. X. 1922,
31 Sr. z a p r a ,. d o u. Olomoue br .42. od 19. X .1922.

286
su strane rijei i velika popara beogradskog slavlja. Farsky j e dodao jo
ovo: Izvolite, brate episkope, uzeti do znanja, da mi ovdje u ekoj ne
emo i ne smijemo zavaravati naega puka. Zato su u katekizam stavljene
samo one i onakove izreke, koje moemo obraniti pred svakim, bio on tko
mu drago, bezvjerac ili ortodoksni starovjerac,36 Farsky j e u lanku napao i
Pavlika, da stvara raskol i da je svojim putovanjem u Ameriku htio izmai
odgovornosti.
U odsustvu episkopa Gorazda u Americi prodro je radikalni smjer i
u Moravsku. Tako j e diec. odbor u Olomucu objelodanio dne 9. studenoga 1922.
u asopisu ))Za pravdu br. 45 ovu izjavu: Brao i sestre! Ve od poetka
nae crkve nastojae i nastoje neki poj edinci u ekoj i Moravskoj cijeli
pokret, koji su neopravdano uzeli u svoJe ruke nekompetentni imbenici, svesti
u tranice crkovnjatva, na put dogmatikih sporova, pa su strastvenim pro
vodenjem svojih nazora prouzroili velik nesporazumak izmeu brae u ekoj
i Moravskoj. Oni su na koncu uvukli u ove sporove i zastupnika bratske crkve
srpske, g. episkopa Dositeja, koji j e postao cilj napadaja, do kojih nikada
nije smjelo doi. Nastala j e pogrjeka, koja se mora popraviti. Brao! Istupili
smo iz: rimske crkve zato, da moemo doista ivjeti vjerski po svojoj savjesti,
da moemo ivj eti pravom rijeju Bojom prema Pismu, pravom naukom
Kristovom, koja j e ideal svega ovjeanstva, a ne zato, da novi posrednici
ilemedu Boga i nas, obdareni svrhunaravskom vlau, ire u naim redovima
novo krivovjerje, da s nepogrjeive stolice prosuuju dij elei nas na krane
i nekrane, pa da uvode prebojadisani, ali ipak stari crkvenjaki sistem. Zato
naglasujemo, da emo vazda i protiv svakoga braniti vj ersku slobodu pl:'otiv
svake nepogrjeivosti. Podjedno prosvjedujemo protiv svih nastojanja, ma
s kojih strana dolazila, da se poremeti jedinstvo nae crkve<<. S pravom veli
na to Vladimir Grigori: Objava olomukog odbora, ma da brani episkopa
Dositeja, bestidna je navala na njega samoga, na njegov rad, koji se dosta
prozirno naziva irenjem novog krivovjerj a.31 Novo urednitvo olomukog re
formakog lista Za pravdou zaplovilo je posve radikalnim vodama, pa j e
u svem postalo ovisno o Pragu. A Prag j e radio marljivo i kod kue i u Mo
ravskoj. Prvo izdanje katekizma od 12.000 primjeraka bilo j e u nekoliko dana
razaslano, a u kolovozu 1922. izalo j e ve drugo izdanje. Praki Farsky-jev
esky Zipas udarao j e na Moravljane, na Gorazda, na Dositeja, kojega se
Hnatralo krivcem spremanog raskola. Spoitavalo se Moravljanima, da ele
sprijeiti imenovanj e Dr. Farskoga za biskupa i patrijarha ekoga, kao da j e
bezboac, dok j e Pavlik u poetku bio istih vj erskih i filozofskih nazora.

21. SRPSKI SIMOD PREKIDA S CEStMA

Nastojanjem Dr. Farskoga poslao j e Sredinji odbor ehoslovake crkve

u Pragu upit arhijerej skomu saboru u Srijemskim Karlovcima, da H odobrava
postupak episkopa Dositeja.
Arhijerejski sabor srpske crkve na svojoj sjednici dne 30. studenoga

37 Sr. V1a. Grigorif.: P r aYo sla vn a Ci rkev v Rep ub1 ie e Ces k o

., J o v e n s k e Praha 1928. str. 121.

287
1922, odobrio je postupak episkopa Dositeja1 pa je predmet ustupio na ispi
tanje sinodu srpske crkve. Taj je dne 13. veljae 1923. izjavio, da srpska
crkva ne moe posvetiti za biskupa autora ehoslovakog katekizma Dr. K
Farskoga, kao ni drugoga kandidata za biskupa, Rudolfa Patika jer j e pred
sjedao diecezanskom odboru istono-eke crkve, koji je odobrio pomenuti:
katekizam. Dne 26. veljae 1923. saopio j e Sinod srpske crkve svoju odluku
Sredinjemu odboru ehoslovake crkve. Tu se medu inim kae: Budui da
je utvreno, da ehoslovaki katekizam svojim sadrajem potpuno negira re
soluciju Sredinjega odbora ehoslovake crkve u Pragu od 7, svibnja 1921.1
koja je sluila kao osnov uzajamnih sestarskih odnoaja izmedu ehoslovake
i pravoslavne crkve, smatramo nunim saopiti da je u ovim prilikama svako
daljnje objanjavanje suvino. Kada se neto bratski zakljui i kada se za
kljuak bez ikakovih zasebnih promiljanja potpie, pa kada j edna od stra"
naka svoju rije ne dri, tada su jasne i posljedice ovakova postupka.3s Tako
je srpski sinod prekinuo vezu s ehoslovakom crkvom.

11. RESIGNACIIA GORAZDOVA

Pavlik je boravei u Americi bio obavjeten o dogaajima u domovini.

Dne 23. studenoga napisao j e on dva dopisa olomukom diec. odboru i glavno;
skuptini moravsko-leske dieceze1 gdje je pokuao predusresti raskol. Odbija
od sebe, kao da je pobjegao u Ameriku da se rijei odgovornosti. Priznaje,
da je iza rata proivio vjersku krizu, koja je u njemu uzdrmala i same te
melje kranstva da je dakle bio jednak Farskomu, ali da se osvijestio i
vratio tradicionalnom kranstvu, koje je naao ispravno u pravoslavlju, Osu
duje ehoslovaki katekizam, koji odbacuje svaku dogmu, a uvodi tek vjeru
etike. U jednom listu zakljuuje ovako: Svaka e crkva na osnovu ovoga
katekizma odbiti ordinaciju naih biskupa. A ako se ve u poetku mislilo for
n;;_ulirati nauku ehoslovake crkve ovako, kako j e to uinjeno u ovom kat
kizmu, tada je - mirno govorei - bila velika nedosljednost uvoditi epi
skopalni sistem u nau crkvu i pregovarati o posveti biskupa. Hoe li eho
slovaka crkva . . . izvriti svoju zadau, . , , hoe li stei priznanje i pro
testantskih crkvi, ne preostaje joj drugo, nego da zabaci ehoslovaki kate
kizam. Zato se i ja pridruujem izjavi brata episkopa Dositeja i bratskog diec.
odbora olomukog. Ve je skrajnje vrijeme proglasiti, da crkva ne e vi!e
trpjeti, da bude diktatorskim nainom opet i opet stavljena pred gotovu i
njenicu, Gorazd je i lukav, pa zna operirati sa psihologijom. Zato u drugom
listu iz Amerike dodaje: Nadam se, da se diecezanska skuptina ne e daH
zavesti nikakovim agitacijama i da ne e napustiti smjera, koji j e u suti
ni vjerski. No budui da j e naa crkva demokratika a nijedan pojedinac
nema prava odredivati, to crkva ima initi ili ne nije iskljuena mogunost,
da se veina brae i sestara ne e sloiti sa mnom u azorima o orijentaciji
crkve, Ako bi nastao ovaj sluaj, bilo bi nerazborito birati me za episkopa,
pa ja u tom sluaju ne bih ni pod koju cijenu primio izbora,311
Posljednje pismo proitano je na skuptini delegata moravske dieceze
dne 23. studenoga 1922., pa je imalo dobar uspjeh. Ma da su na skuptini

38 Sr. Gorazd Pavlik: 0 krisi v cirkvi eskoslovenskeq. Praha 1924. str. 25.-2&,
311 Sr. Vl11d, Gresori, op. cit. str. 125.-127.

288
bili prisutni Dr. Farsky i prof. Kalous, skuptina je izjavila, da stoji na je
dinstvu crkve, te odbija sve pokuaje stvoriti raskol. Skuptina je izabrala
Gorazda za episkopa moravske dieceze.
Kada se episkop Gorazd povratio iz Amerike, naao se u velikoj ne
prilici. Srpski sveti sinod proglasio je spoj ehoslovake crkve sa srpskom
prekinutim. Nakon povratka iz Amerike nije imao Gorazd ni u svojoj vlastitoj
diecezi saradnika, jer su mu radikalni refonnai polkopali tlo. Usto je ne
oekivano iznikla nova za njega vrlo neugodna stvar, jer su predstavnici
Pravoslavne vjerske opine u Pragu prekinuli vezu sa srpskom crkvom i pri
znali jurisdikciju samoga Carigrada, o emu emo doskora podrobnije govorili.
Sve je to djelovalo na episkopa Gorazda, da se odree svoje asti.
Nakon dugog promiljanja izvijestio je Gorazd dne 5. oujka 1923. na
sastankU diec. odbora moravske dieceze o svom putu u Ameriku, zauzeo je
stav prema dogaajima, to su se zbili u ehoslovakoj u vrijeme njegova
odsudstva, pa se odrekao svoje slube motiviraju svoj korak time, da ne
moe preuzeti odgovornost za ono, s imel se ne slae, jer da se tu radi
o samom postojanju nove crkve. Kod ove svoje odluke ostao ;e i na sastanku

istog odbora dne 12. oujka 1923. Isti je dan napisao u listu Za pravdou
(br. 11.) otvoreno pismo svojim vjernicima, od kojih se oprata. U pismu
zahvaljuje na povjerenju i pomoi, te moli za oprotenje, ako j e koga uvri
jedio. On da oprata svima, koji nisu vjerovali njegovu radu i koji su ga
sumnjiili, da ehoslovaku crkvu eli prodati Srbiji.

l3. VRHUNAC BORBE l RASKOL U (SL. CRKVI

Diec. odbor nije primio na znanje Gorazdovu resignaciju, pa je za

dan 28. oujka 1923. sazvao u Prerov skuptinu diec. delegata, na kojoj bi
Pavlik izloio razloge svoje resignacije. Na ureenu skuptinu dolo je 61
delegat iz :l3 od drave priznatih crkvenih opina, te 46 delegata iz ,ne
priznatih crkvenih opina, i 18 sveenika. Na skuptinu su doli za eke
dieceze Dr. Kare! Farsky i Rudolf Pafik sa prof Fr. Kalousom. Kao gost
je prisustvovao inspektor jugoslavenskih ratnih grobova srpski sveenik Mi
livoje Crvanin.
Skuptinu je otvorio otpali sveenik A. Sevik iz Brna, koji je pozdravio
zastupnike ekih dieceza te proitao dopis Sredinjeg odbora ehoslovake
crkve u Pragu od 24. oujka 1923., kojim se javlja da j e Sredinji odbor
primio na znanje resignaciju brata episkopa Gorazda i da elei diec. skup
tini uspjeno vijeanje i jednoglasnu odluku, mora ipak staviti joj u dunost,
da se prije svega brine za dobro cijele crkve, i naglasiti, da Sredinji odbor
eli sauvati organizacijsko jedinstvo i da ne e dozvoliti, da to jedinstvo
bude narueno((.
Skuptina je bila vrlo burna i prijetila j e raskolom. Pavlik je izjavio,
da je otpoetka bio nezadovoljan s osnutkom ehoslovake crkve. Radilo se,
kako je on rekao - povrno i diletantski. Radikalni voe iz eke nisu
imali smisla za organizaciju, pa su gradili crkvu bez temelja, bez ustava.
Brinuli su se samo za novu formulaciju kranske misli. Sredinji j e odbor elio
dobiti posvetu biskupa od srpske crkve, a napadao je sustavno pravoslavlje.

289
uZivol 1942 19
eki diletantizam postigao je vrhunac u svom katekizmu, koji doista stoji
izvan tla svake kranske crkve. Episkop Dositej bio je u pravu, kad je o
sudio taj katekizam. Ako je eka crkva molila i izmolila spojenje sa srpskom
crkvom, treba da dri uvjete, pod kojima je srpska crkva primila eku crkvu
za sestrinsku. Ti uvjeti su sedam ekumenskih sabora i nicejsko-carigradski
simbol. Te je uvjete sabor ehoslovake crkve primio. Prema tome se kod
toga mora ostati. Budui da se episkop Gorazd s krenjem obveza ne slae,
naputa svoje mjesto. On je spreman na elju nekih ostati samo uz uvjet, da
Moravska u okviru ehoslovake crkve tvori idejnu, vjerounu i udorednu
autonomnu cjelinu, koja bi tek organizacijski bila ovisna o Sredinjem odboru.
U ime svjetovnjaka govorio j e vrlo odreito i lokalno patriotiki neki
Brosman. On je Svoj govor zavrio ovako: Mi smo Moravl jani posve drukijeg
mentaliteta nego vi esi, i zato se mi ne emo nikada odueviti za tako du
boke reforme, koje su usmjerene k izgradnji vjere na samom razumu. Mi
imademo druge vjerske tradicije, koje nas vode k pravoslavnom Istoku. Brat
bislrup moe biti uvjeren, da na seljaki puk ne eli neku novu vjeru, ne
kakovo moderno kranstvo, nego vjeru sv. Cirila i Melodija. . . Mi imademo
puno povjerenje prema bratu episkopu, cijenimo nj egov portvovan i nese
bian rad, pa molimo usrdno, da nas ne ostavlja.
Sa strane radikalne stranke govorili su Dr. Kare! Farsky, RudolF Pafik,
i Fr. Kalous. Moravska j e stranka predloila resoluciju, koja zastupa pravo
slavnu orijentaciju, pa trai moravsku autonomiju u okviru ehoslovake crkve
kao i brisanje nekih lanaka ustava. Nastala je burna debata, koja se pro
duila i poslije podne. Zastupnici ekih dieceza ostavili su skuptinu. Iza
njihova odlaska primljena j e resolucija B. Skladala, na koju je pristao Gorazd.
Nakon toga povukao je Gorazd svoju resignaciju...o
Time je unutarnj a borba u ehoslovakoj crkvi stupila u svoju kulmi
naciju. Sredinji odbor u Pragu dne 12. travnj a 1923. zakljuio je, da se re

solucija skuptine u Prerovu ne uzima na znanje, pa je veinom glasova dao

biskupu Gorazdu mig, da - ako kani ustrajati pri svom smjeru pravoslavne
orijentacije - sa svojim sumiljenicima istupi iz ehoslovake crkve.

24. GORAZD POCIMA IZNOVA

Gorazd nije posluao mig, pa je prihvatio borbu i odluio ustrajati, dok

mu ne poe za rukom mimo Praga spojiti sve, koji zastupaju pravoslavnu
orijentaciju. Gorazd je vidio, da ne e za sobom povui mase. Glavno mu je
bilo da obrani svoju m.oravsku diecezu od radikalnih agitatora, Pomalo je
pregnuo, da stee neto pristaa i u samoj ekoj. Boj je trajao cijelu jednu
godinu dana.
Gorazdu nisu cvale rue niti u Moravskoj niti u ekoj. U Moravskoj
su mu ostale vjerne samo crkvene opine u 0/omucu i Chudobinu. Chudobinci
izjavie, da ostaju vjerni pravoslavlju, i da ne priznaju Sredinjeg odbora
ehoslovake crkve. Tako je Chudobin postao novo ishodite Gorazdova rada.
Dne 27. 1923. posveena je u Chudobinu prva pravoslavna crkva u
svibnja
ast sv. Cirilu i Melodiju. Sveanosti su pribivali niki episkop Dositej i Gorazd

o Ibid. str. 130-133.

290
kao svetitelji, nadalje lanovi jugoslavenskog poslanstva u Pragu Dr. Klui i
Dr. Beri sa srpskim sveenikom Milivojem Croaninom, gospode Marinkovi
i Jovanovi kao zastupnice srpskog drutva Kneginja Ljubica, te pristae pra
voslavnog smjera u ekoj J. Holeek, B. Zahradnik-Brodsky, Dr. L, Stehule
i F. Vacek.41 Tako se broj Gorazdovih pristaa stegnuo na minimum. San
beogradskih svetitelja o milij unskom prirastu novih pravoslavaca raspao se u
nita.

25. BORBE IZMEDU RADIKALNE l PRAVOSLAVNE STRANKE

Diljem g. 1923. i 1924. vodile su se otre borbe izmedu oba smjera u

ehoslovakoj crkvi. Radikalna je stranka odbacila sve dogme, pa eljela stvoriti
krastvo bez dogma, jer da su ba dogmatska pitanja razdijelila kranstvo i
izazvale fanatike bojeve. Pravoslavna je stranka tvrdila, da se kranstvo
bez dogmi ne da zamisliti, da bi ono bez dogmi postalo puka etika, dok je
religija, ma da ukljuuje etiku, ipak vie nego etika, jer su ba dogme njene
vrednote. Ako je radi dogmi dolo do fanatikih ratova, nije tome kriva vjer
ska nauka, nego kulturna pozadina vremena.

Nadalje se izmedu oba smjera raspravljalo o pojmu Boga, o KristoJogi;i,

o Sv. Pismu, o poimanju slobode savjesti, crkve i demokracije. Radikalna
stranka je slobodu savjesti shvaala kao unutarnje pitanje crkve, pa si je pred
stavljala stvar tako, da u crkvi ne smije nitko u pitanjima vjere drugome
nita nametati niti uzimati.. Vezanost ostaje tek na podruju organizacijske
discipline. Pravoslavna stranka shvaala je slobodu savjesti kao kulturno
politiko pitanje, da svaki graanin imade pravo ispovijedati svoje vjersko
osvjedoenje i pristajati uz onu vjersku organizaciju, koja je najblia njego-vim
nazorima. Crkva imade pravo propisivali izvjesne vjerske istine. Pojedinac
ima pravo, stupiti u crkvu ili ne stupiti, a nema pravo dirati u dogmatiku
crkve, Radikalni j e smjer zastupao puki subjektivizam, na kome se ne da iz
graditi crkva.
Radikalni j e smjer gledao u crkvi drutvo kao svako drugo lj udsko
drutvo. lanovi toga drutva imadu pravo odluivati u svim pitanjima vjere
i discipline, morala i liturgije. Pravoslavni smjer je naglaivao autoritativnost
crkve, slobodu lanova doputao je samo u okviru autoriteta Sv. Pisma, Krista
ekumenSkih sabora.

Kako se vidi pravoslavni je smjer siao na pol puta, dok je radikalni

smjer iao u dosljednosti do kraja. Ako su prvi otpadnici od rimokatolike
crkve svoj_ataJi slobodu, da si stvaraju vjeru po svom efu, ima se to pravo
priznati svima.

Jaz izmedu jedne i druge skupine bio je takav, da je svaki kompromis

bio iskljuen. Gorazd j e predlagao, neka se moravskoj grupi dopuste auto
nomija u okviru narodne crkve, pa j e predlagao suspenziju nekih lanaka
crkvenog ustava. Tomu se odluno oprla radikalna grupa. Prof. Spisar je
predlagao, neka jedna komisija izradi kompromisni nacrt vjerske nauke, koji
bi iao sredinom. Tomu se opet opro Gorazd.

41 Ibid. str. 134.

291
 -1JII!I

Radikalna je stranka kuala dokazati, da su one glavne skuptie, gdje

je prihvaeno pravoslavno stajalite na 7 ekumenskih sabora i nicejsko-cari
gradskom simbolu, nevaljane i nezakonite, jer su u njima odluivali dele
gati crkvenih opina, koje nisu bile od drave priznate. Pravoslavni j e smjer
branio zakonitost tih skuptina. Neki su radikali otvoreno pisali, da ehoslo
vaka crkva ne treba biskupa i sveenika, pa su se izjavljivali za protestantski
sistem, koji ne pozna svetoga reda, ve puk bira sebi propovjednike.
Kako se vidi, u ekoj je crkvi nastala potpuna zbrka, potpuni kaos,
koji je nuna posljedica neposluha otpalih katolikih sveenika od zakonitog
autoriteta !
Jedini izrazitiji zastupnik pravoslavnog smjera bio j e Gorazd, koji
je u Frukoj Gori i Beogradu preuzeo pozitivne obveze. Njemu se pomalo
prikljuio jedan od trojice kandidata za biskupa: Rudolf Pafik, administrator
istono-eke dieceze. Na ope zaprepatenje on se najprije (dne 27. svibnja
J923.) odrekao izbora za biskupa, a dne 5. studenoga 1923. opozvao je javno
svoj potpis potvrde ehoslovakog katehizma. Rekao je, da je radio kao funk
cionar istono-ekog odbora u pretpostavci, da mora izvriti zakljuak odbora.
lz borbe Pavlik-Farsky uvjerio se, da se ne radi o episkopalnom ili prezbite
rijalnom sustavu crkve na osnovi staroga kranstva, nego da se vodi boj
izmedu stare kranske nauke i potpunog bezvjerstva. Negacij a kranstva
bila bi propast narodne crkve eke! Tako se i u Pafiku probudila ispod
pepela duboko zapretana klica kranskog naziranja. Pafikov istup ojaao
je Gorazdovu stranku, ali nije dokrajio borbe. Diec. odbori u ekoj i leskoj
bili su jo uvijek posve u rukama radikala, dok je Moravska bila podijeljena.42

16. GORAZD ISTUPA I Z <:EHOSLOVAfKE CRKVE

U tim prilikama odluio se Gorazd Paolik na odluan korak. Dne 21.

srpnja 1924. istupio je javno iz ehoslovake crkve i resignirao je na slubi
biskupa iste crkve. Svoju resignaciju opravdao je u svom asopisu Za pravdou
ovako: )>Pristae radikalnog smjera davali su mi otvoreno znati, neka istupim
jz ehoslovake crkve u nadi, da e mojim odlaskom prestati u njoj sporovi.
Ja dakle odlazim, no odlazim s osjeajem neshvaene i prezrene ljubavi, ostav
ljujui dogadajjma slobodni razvoj, poto sam se uvjerio, da bi da1jnji napor
bio uzaludno tioenje energije.43 Lb Za pravd.ou, koji je do tada nosio
naslov: )>diecezanski list ehoslovake crkve za Moravsku izlazi od sada bez
toga naslova.
Korak biskupa Garazda bio j e in iste strategije, dobro proraunan i
dogovoren. Diec. odbor moravske dieceze popratio je u br. 30. lista Za pravdou
Gorazdov odlazak: Diec. odbor je uvjeren, da je biskup imao za svoj korak
vane razloge. Svi, koji su s biskupom Gorazd.om radili . . . primit e ovu vijest
s velikom alou. . .Diec. odbor je vrsto uvjeren, da je samo ona tvorevina
podobna ivjeti, koja gradi na kranskoj ljubavi i istini bez duhovnog nasilja.
Uvjereni smo, da se ne dijelimo za uvijek od ovog dragocjenog i portvovnog
mua i pouzdano oekujemo, da e nas kranske, narodne i slavenske misli
u najkrae vrijeme opet spojiti.

4.2 Ibid. str. 30-31.

292
 Glavni pristae pravoslavne orijentacije u Moravskoj , njih 17, dadoe
izjavu, da se slau s istupom episkopa Gorazda iz ehoslovake crkve, jer
ni oni ne mogu pristati uz radikalni smjer Dr. Farskog. Nadalje izjavie, da
episkop Gorazd posve s pravom radi za pravoslavnu crkvu u narodu ekom,
jer je i sama ehoslovaka crkva na svojim dosadanjim saborima izjavila, da
ieli biti pravoslavnom. Izjavie, da pozdravljaju misao, da se pravoslavna roo
ravska skupina spoji s ostalim pravoslavnim skupinama u ehoslovakoj, jer
medu njima nema vjerskih razlika, pa da s njima stvori jedinstvenu pravoslavnu
crkvu. Napokon izjavie, da j e ovo zdruenje ril.ogue samo onda, ako se
prizna jurisdikcija srpske crkve. Ne bude li ovo pitanje doskora rijeeno, pra
vo.Iavna moravska skupina prestat e biti sastavni dio ehoslovake crkve."'.t
Razumije se, da je ovo sve dogovoreno s Gorazdom. Za Gorazda se u
javnosti zauzeo i B. Zahradnik-Brodsky, koji je od poetka zastupao pra
voslavni smjer i koji je bio u neprestanoj vezi s episkopom Dositejem.
Gorazdova j e taktika urodila plodom, jer je dne tO. kolovoza 1924.
oa skuptini pouzdanika pravoslavnog smjera u Olomucu dolo do stvar,anja
nove zasebne pravoslavne crkve u ehoslovakoj, u koju su ule sve tri
pravoslavne skupine u ehoslovakoj: Prag, Olomouc, i Potkarpatska Rusija.
Gorazd je priznao vrhovnitvo prakog metropolita Savatija. e-hoslovaka crkva
Dr. K, Farskoga preputena je svomu razvoju, dok je pravoslavna crkva u no
vom hierarhikom sklopu zapoela svoj ivot, dakako ne vie sa milijun pri
staa, nego s neznatnim brojem pristaa.
Da razumijemo novu hierarhiku tvorevinu, potrebno je, da opiemo po
vijest organizirane pravoslavne crkve u samom Pragu, koja se razvijala mimo
reformaki pokret, j povijest pravoslavlja u Potkarpatskoj Rusiji.
U obje crkve imala je svoje prste srpska pravoslavna crkva, premda
s raznolikom sretom.
Dr. Kamilo Dokaf
(Naslavit < .J

43 !Z a p r a vd o u. Olomouc br. 30. od 24. srpnja 1924.

44 PZ a prav d o ur. Olomouc br. 31. od 31. srpnja 192-i.

293