OSNOVE ZNANOSTI

I TEHNOLOGIJE
GRAEVINSKIH
MATERIJALA
(Predavanja iz predmeta Struktura i svojstva
materijala i Inenjerski materijali)

LITERATURA
[1] Ashby M F, Jones D R H: Engineering Materials 1, Butterworth Heinemann 1996.
[2] Ashby M F, Jones D R H: Engineering Materials 2, Butterworth Heinemann 1998.
[3] Besla J: Materijali u arhitekturi i graevinarstvu, kolska knjiga Zagreb, 1989.
[4] Illston J M, Domone P L J (ed.): Construction materials their nature and behaviour, E &
FN SPON Chapman & Hall, 1994.
[5] Muravljov M: Graevinski materijali, Graevinska knjiga Beograd, 2000.
[6] Ukrainczyk V: Beton struktura, svojstva, tehnologija, Alcor, Zagreb, 1994.
[7] Ukrainczyk V: Poznavanje gradiva, Institut graevinarstva Hrvatske, Alcor, Zagreb, 2001.
[8] Young J, Mindess S, Gray RJ, Bentura: The Science and Technology of Civil Engineering
Materials, Prentice Hall, 1998.
 ---------- I Dio ----------
OSNOVE ZNANOSTI O
MATERIJALIMA

2
 1
Inenjerski materijali i njihova primjena

Uvod
Tvrdi se da postoji vie od 50000 materijala koji su dostupni inenjerima. Kako e inenjer, u
projektiranju konstrukcija ili strojeva, odabrati materijal koji e najbolje odgovarati svrsi?
Pogreke mogu izazvati nesree. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, neki trgovaki brodovi,
iji su limovi spojeni zavarivanjem, pretrpjeli su teka oteenja, ali ne zbog neprijateljskih
napada. Brodovi bi se ponekad prepolovili na moru zbog niske ilavosti elika, a posebno
varova. U novije vrijeme su se javljale potekoe kod izrade zranih letjelica, jer je vrstoa
materijala kod zamora bila manja od projektirane (npr. okviri prozora). Sami ste se uvjerili u
loe projektirane ureaje od plastike jer projektant nije uzeo u obzir niski modul polimera.
Ova svojstva materijala zajedno sa ostalim svojstvima koja projektant mora uzeti u obzir
prilikom odabira materijala su navedena u tablici 1.1.

Tablica 1.1. Svojstva materijala

3
 SHEMATSKI PRIKAZ KRHKOG I DUKTILNOG SLOMA MATERIJALA

Mnoga od ovih svojstava su vam nepoznata pa e stoga biti objanjena kroz primjere u ovom
poglavlju.

U tablici 1.2. su navedene vrste materijala. Mnogi dijelovi inenjerskih konstrukcija su

napravljeni od metala ili legura. Danas polimeri sve vie zamjenjuju metal zbog njihovih
svojstava koja su prihvatljivija projektantima. Ako ste itali novine mogli ste uoiti da se
pojavila nova vrsta matrijala, keramika, koja se jo razvija, i koja omoguava izradu
efikasnijih toplinskih strojeva, otrijih noeva, i leajeva sa manjim trenjem. Inenjer moe
kombinirati najbolja svojstva ovih matrijala da bi napravio kompozitne materijale (npr.
polimer ojaan staklenim vlaknima - fiberglas) koji imaju posebna svojstva. I na kraju ne
treba zanemariti prirodne materijale kao drvo i kou.

4
Tablica 1.2. Vrste materijala

5
CARBON NANOTUBE

6
Odvija sa plastinom drkom
Tipini odvija ima tijelo napravljeno od visoko-vrijednog elika, dakle metala. Odabran je
elik zbog njegovog visokog modula. Modul predstavlja mjeru otpornosti materijala prema
elastinim deformacijama. Da je tijelo odvijaa napravljeno od polimera kao to je polietilen
ono bi se znatno uvinulo. Visoki modul je jedan od kriterija pri izboru materijala za njegovu
primjenu. Ali nije i jedini. Tijelo odvijaa mora imati visoku granicu (vrstou) teenja. Ako
to nije ispunjeno, ono e se saviti ili uvinuti ako odvijanje ide teko. Vrh tijela odvijaa mora
imati visoku tvrdou, u protivnom bit e oteen od glave vijka. Konano, tijelo odvijaa ne
mora zadovoljiti samo ova svojstva, ono mora biti otporno i na slom - staklo, na primjer, ima
visoki modul, granicu teenja i tvrdou, ali ono nee biti dobar izbor u ovom sluaju jer je
krhko. Preciznije reeno, ima vrlo nisku ilavost. elik je jako ilav materijal i treba znatna
sila da se slomi.

Ruka odvijaa je napravljena od plastike i ima puno vei presjek od njegovog tijela, pa njeno
uvijanje, a onda i modul nisu toliko vani. Meutim, ne moete napraviti ruku od mekane
gume zbog njenog jako niskog modula, iako tanki sloj gume moe biti koristan zbog njenog
visokog koeficijenta trenja, to omoguava lake okretanje odvijaa. Tradicionalno, ruke
alata su napravljene od prirodnog polimera - drva - i ako procjenjujete vanost mjerei
godinju potronju, onda drvo spada u najvanije polimere dostupne inenjeru. Drvo je
zamijenjeno sa plastikom jer postaje mekana na povienoj temperaturi to omoguava da se
ona brzo i lagano oblikuje u konani oblik. Plastika se upotrebljava takoer i zbog lijepog
izgleda i teksture; njena gustoa je niska pa odvijai nisu teki. Konano, plastika nije skupa
pa proizvodi od plastike imaju razumnu cijenu.

Na slijedeem primjeru e se vidjeti kao se mijenjala tehnologija izradbe turbomlaznog

propulzora mlaznih zrakoplova. Lopatice turbomlaznog propulzora su u poetku bile
napravljene od legure titana, dakle metala. Ovaj materijal ima zadovoljavajui modul, granicu
teenja i ilavost. Ali metal mora biti otporan na zamor (zbog oscilirajuih optereenja),
habanje (od udara vodenih kapi do velikih ptica) i koroziju (vano kod prelijetanja iznad mora
jer sitne kapi morske vode ulaze u motor). Konano, gustoa materijala je jako vana zbog
oiglednog razloga: tei zrakoplov e moi nosti manje tereta. U namjeri da se smanji teina,
pokualo se napraviti lopatice od kompozitnog materijala - polimer ojaan ugljikovim
vlaknima - ija je gustoa manja od polovice gustoe titana. Meutim, ovaj kompozit nije bio
dovoljno ilav za lopatice propulzora - udar ptice razori lopaticu. Ovaj problem se moe
rijeiti oblaganjem sa metalom.

Materijal za lopatice turbine (one u najtoplijem dijelu motora) mora zadovoljiti jo vee
zahtjeve. Zbog ekonominosti, gorivo mora izgarati na to veoj temperaturi. Temperatura
prvog reda lopatica je oko 950 C to zahtjeva otpornost na puzanje i oksidaciju. Za ovako
visoke zahtjeve se koriste legure na bazi nikla; one spadaju u sam vrh napredne tehnologije
materijala.

Primjer gdje se trae neto drugaija svojstva materijala su svjeice u motorima sa unutarnjim
sagorjevanjem. Elektrode svijeica moraju biti otporne na termiki zamor (od jako
promijenjivih temperatura), habanje (uzrokovano erozijom iskrenja) i oksidaciju i koroziju
zbog vruih plinova u gornjem dijelu cilindra koji sadre prljave spojeve sumpora i olova (od
anti-detonacijskih aditiva). Za izradbu elektroda se koriste legure volframa, jer imaju traena
svojstva. Kao izolator oko elektroda koristi se nemetal - u ovom sluaju porculan, dakle

7
keramika. On je odabran jer je elektrini izolator i prilino je otporan na termiki zamor, kao i
na koroziju i oksidaciju (ve je oksid).
Na slijedeem primjeru, jahte, e se pokazati kako polimeri i kompozitni materijali
zamjenjuju "tradicionalne" materijale kao to su elik, drvo i pamuk. Trup tipine jahte je
napravljen od polimera ojaan staklenim vlaknima. Ovaj kompozit ima lijep izgled i za
razliku od elika i drva, ne ra i ne nagrizaju ga crvi. Jarbol je napravljen od legure aluminija,
koja je laka od drva. Jedra su u poetku izraivana od prirodnog materijala, pamuka, a danas
od polimera, najlona; pamuni konopci su takoer zamijenjeni sa polimernim. Konano,
mnogi dijelovi na jahti su napravljeni od polimera kao to je PVC.

Do sada su razmatrana mehanika i fizikalna svojstva inenjerskih materijala kao kriterij pri
izboru materijala. Meutim, ima i drugih vanih kriterija kao to su cijene i dostupnost.

Razina informacije
Prikladno je prouavanje materijala podijeliti na tri razine:
Inenjerska ili makro razina
Razina strukture materijala ili mezo razina
Molekulska ili mikro razina

TRI RAZINE STRUKTURE BETONA: MAKRO, MEZO i MIKRO

Na inenjerskoj razini materijal se promatra kao kontinuum, a prosjena svojstva

pretpostavljaju se za cijeli volumen. Minimala mjera, koja omoguava da se materijal
ispravno promatra na taj nain, odreena je veliinom reprezentativne elije, koja moe
znatno varirati, od npr. milimetra za metale do 100 milimetara za beton. Reprezentativna
elija je minimalni volumen materijala koji predstavlja ukupni materijalni sistem, ukljuujui
podruja nehomogenosti. Inenjerska razina promatranja potjee od tradicionalnog pristupa
kakav se podrazumijeva kod otpornosti materijala. Sastoji se od odreivanja mehanikih
svojstava, posebno vrstoe velikih uzoraka i pod uvjetima to slinijim onima u kojima se
materijal nalazi u konstrukcijama. Podaci o parametrima materijala prikazuju se u obliku
empirijskih jednadbi ili dijagrama. Ove su informacije zadovoljavajue samo u podruju
provedenih ispitivanaja, ali je obino nemogue s pouzdanou prognozirati rezultate izvan
tog podruja i tako poopiti empirijske jednadbe.

Primjer: Feretova empirijska formula za prognoziranje vrstoe betona.

8
 2
Vc
f cc = K
Vc + Vv + V z
fcc - vrstoa betona ; K - koeficijent koji se odreuje eksperimentom ; Vc, Vv, Vz - volumeni
cementa, vode i zraka u betonu.

Na razini strukture materijala, reprezentativna elija je veliine od tisuinke milimetra do

jednog milimetra. Materijal se promatra kao kompozit razliitih faza. Veliina estica
pojedinih faza moe se jako razlikovati (npr. zrno agregata u betonu je do 30 mm, a
najuestalije zrnce cementa je oko 20 m). Znaenje promatranja materijala na razini
strukture jest u mogunosti da se razviju openitija razmatranja od onih na inenjerskoj razini.
Mogue je izraziti utjecaj konstituenata pojedine faze na svojstva ukupnog materijala. Odatle i
mogunost da se predvide svojstva izvan raspona eksperimentalnih opaanja s odreenim
stupnjem pouzdanosti.

Na mikro razini promatra se materijal na razini estica veliine molekule. Postupci

promatranja i mjerenja su kompliciraniji, kao na primjer elektronski mikroskop, rentgen. Za
modeliranje svojstava koriste se modeli atoma i molekula spojeni ionskim, metalnim,
kovalentnim ili van der Waalsovim vezama. Objanjenja pojava dobivena na mikro razini su
najbolja.

9
 2
Moduli elastinosti

Uvod
Modul elastinosti je mjera otpornosti materijala prema elastinim deformacijama. Ako se
ipke od razliitog materijala, a istog presjeka, postave na znatno razmaknute oslonce, i na
njih objesi isti uteg, one e se razliito elastino saviti ovisno o materijalu od kojeg su
napravljene: drvo ili plastika e se saviti vie od elika ili stakla. Materijali niskog modula
elastinosti se znatno deformiraju pod optereenjem. Naravno, ovo je ponekad i poeljno:
opruge, jastuci, motke za skok uvis. Meutim u veini sluajeva deformacije su nepoeljne,
pa inenjeri uzimaju materijal visokog modula elastinosti. O modulu elastinosti ovisi
takoer i frekvencija vlastitih vibracija konstrukcije. Greda niskog modula ima niu vlastitu
frekvenciju od grede visokog modula elastinosti (iako i gustoa ima utjecaja). Vibracije i
deformacije su vrlo vane u proraunu konstrukcija.

Definicija naprezanja
Zamislimo blok materijala na koji djeluje sila F (sl. 2.1a). Sila se prenosi kroz blok i

Slika 2.1. Definicija vlanog, , i posminog naprezanja, .

uravnoteena je sa silom jednakog iznosa ali suprotnog smjera, kojom baza djeluje na blok
(da to nije tako, blok bi se gibao). Baza se moe zamijeniti sa suprotnom silom sili F, koja
djeluje na sve presjeke kroz blok, paralelne sa vanjskom povrinom; kae se da je cijeli blok u

10
stanju naprezanja. Iznos naprezanja se izrauna tako da se iznos sile F podijeli sa povrinom
presjeka bloka, A:

F
= (2.1)
A

Ako sila djeluje okomito na povrinu i razvlai materijal, u tom sluaju imamo vlano
naprezanje.

Pretpostavimo sada da sila djeluje pod nekim kutom na plohu (sl. 2.1b). Sila se moe rastaviti
na dvije komponente: okomitu na plohu, Ft, i paralelnu sa njom, Fs. Okomita komponenta
izaziva vlana naprezanja u bloku. Iznos naprezanja se odreuje kao i prije, Ft / A. Druga
komponenta, Fs, takoer djeluje na blok i izaziva posmik. Posmino naprezanje, , u bloku
paralelno sa smjerom Fs, je dano sa

Fs
= (2.2)
A

Dakle, iznos naprezanja je uvijek jednak iznosu sile podijeljenim sa povrinom plohe na koju
djeluje. Sila se mjeri u njutnima, pa je jedinica za naprezanje njutn po kvadratnom metru (Nm-
2
). Za veinu inenjerskih prorauna to je jako mala jedinica, pa se kao jedinica uzima mega
(106) njutna po kvadratnom metru ili mega paskal (MNm-2 ili MPa).

Uglavnom razlikujemo etiri stanja naprezanja (sl. 2.2). Najjednostavnije stanje naprezanja je
jednostavan vlak ili tlak. Drugi esti sluaj naprezanja je dvoosno vlano naprezanje. Ako je
sferna ljuska (poput balona) pod tlakom iznutra, tada je povrina ljuske optereena u dva
smjera. Ovo stanje naprezanja se zove dvoosno vlano naprezanje. Trei esti sluaj
naprezanja je hidrostatski tlak. Ovo naprezanje se pojavljuje duboko u zemljinoj kori ili u
dubini mora, gdje se vrsto tijelo nalazi pod jednakim tlakom sa svih strana. Po dogovoru,
vlana naprezanja su pozitivna. Meutim, ako tlak izaziva kompresiju on je po dogovoru
pozitivan, pa se iznos tlaka razlikuje od iznosa drugih naprezanja u predznaku. etvrti esti
sluaj naprezanja je isti posmik. Ako pokuate uvinuti tanku cijev, tada e njeni elementi biti
podvrgnuti istom posmiku. Ovo posmino naprezanje je jednako posminoj sili podijeljenoj
sa povrinom plohe na koju djeluje. Na kraju treba spomenuti; ako se zna naprezanje u tijelu,
tada je sila koja djeluje na neku njegovu plohu jednaka umnoku povrine te plohe i
naprezanja

Deformacija
Odgovor materijala na deformaciju je naprezanje. Kod danog naprezanja, kruti materijal (kao
elik) se neznatno deformira; popustljiv materijal (kao polietilen) se znatno deformira. Za
ovakvo ponaanje materijala je odgovoran modul elastinosti.

11
Slika 2.2. Najea stanja naprezanja: vlak, tlak, hidrostatski tlak i posmik.

12
Vlano naprezanje izaziva vlane deformacije. Ako kocku brida l, prikazanu na slici 2.3a
rastegnemo za neki iznos u paralelno sa vlanim naprezanjem, tada je inenjerska vlana
deformacija definirana sa:

u
n = . (2.3)
l

Kad se kocka deformira na ovaj nain ona se obino suzi. Mjera ovog suavanja je dana sa
Poissonovim koeficijentom , koji se definira na slijedei nain:

= - poprena deformacija / uzduna deformacija.

Posmino naprezanje izaziva posmine deformacije. Ako se kocka posmino deformira za

neki iznos w tada je posmina deformacija definirana sa:

w
= = tan (2.4)
l

gdje je kut posmika a l duljina brida kocke (sl. 2.3b). Kako su elastine deformacije
uglavnom vrlo male, moe se napraviti slijedea aproksimacija:

= .

Konano, hidrostatski tlak izaziva volumne promjene nazvane volumna dilatacija (sl. 2.3c).
Ako volumnu promjenu oznaimo sa V a volumen kocke sa V, onda se volumna dilatacija
definira sa:

V
= . (2.5)
V

Kako su deformacije definirana kao omjer dviju duina ili dvaju volumena, one su
bezdimenzijske veliine.

Hookeov zakon
Sada se mogu definirati moduli elastinosti. Oni se definiraju preko Hookeovog zakona, koji
ustvari predstavlja opis eksperimentalnih opaanja da je kod malih deformacija naprezanje
srazmjerno deformaciji; drugim rijeima, postoji linearna ovisnost izmeu deformacije i
naprezanja. Na primjer, ukupna vlana deformacija je srazmjerna vlanom naprezanju; za
jednostavan vlak

= En (2.6)

gdje je E Youngov modul. Naravno, ista relacija izmeu deformacije i naprezanja vrijedi i kod
jednostavnog tlaka. Na isti nain je posmina deformacija povezana sa posminim
naprezanjem, tj.:

13
 Slika 2.3. Definicija vlane deformacije, n, posmine deformacije, ,
i volumne dilatacije, .

= G (2.7)

gdje je G modul posmika.

Konano, negativna vrijednost volumne dilatacije je srazmjerna sa tlakom (jer pozitivan tlak
izaziva smanjenje volumena) tako da je

p = - K (2.8)

gdje je K modul stiljivosti.

14
Kako je deformacija bezdimenzijska veliina, moduli imaju istu dimenziju kao i naprezanje:
sila po jedinici povrine (Nm-2). Ova jedinica je mala pa se esto koristi vea jedinica GPa.

Ova linearna veza izmeu naprezanja i deformacije je veoma pogodna za raunanje odgovora
vrstog tijela na naprezanje, ali treba imati na umu da je veina vrstih tijela elastina samo za
vrlo male deformacije: do priblino 0.001. Iza te granice kod nekih materijala dolazi do
sloma, a neki postaju plastini - o ovome e biti govora kasnije. Neki vrsti materijali kao
guma su elastini i kod vrlo velikih deformacija (4 ili 5), ali oni prestaju biti linearno elastini
( tj. naprezanje nije vie srazmjerno deformaciji) nakon deformacije od priblino 0.01.

Ranije je definiran Poissonov koeficijent kao negativan omjer poprene i uzdune

deformacije. Ova veliina, Poissonov koeficijent, je takoer elastina konstanta, tako da
postoje etiri elastine konstante E, G, K i . Kada se zadaju podaci o elastinim konstantama
uglavnom se navode oni za E. Korisno je znati da za mnoge materijale vrijede slijedee
relacije:

3
K E, G E i 0.33 (2.9)
8
iako izmeu pojedinih konstanti relacije mogu biti vrlo sloene.

Mjerenje Youngovog modula

Kako izmjeriti Youngov modul? Jedan nain je da se materijal stlai poznatom silom i zatim
izmjeri deformacija. U tom sluaju je Youngov modul jednak E = /n. Meutim, ovo nije
openito dobar nain mjerenja modula. U jednom sluaju, ako je modul jako velik, pomak u
je tako mali to oteava njegovo precizno mjerenje. U drugom sluaju, neke pojave kao na
primjer puzanje (o puzanju e biti govora u slijedeim poglavljima) mogu doprinijeti iznosu
deformacije kao i otkloni u samom ureaju za ispitivanje, a to sve skupa utjee na tonost
modula E.

Bolji nain mjerenja modula E je mjerenje vlastite frekvencije vibracije okrugle ipke nekog
materijala objeene na njenim krajevima (sl. 2.4) i optereene tekim utegom mase M u
sredini (tako da se moe zanemariti masa ipke).

Slika 2.4. Vibrirajua ipka sa sredinjom masom, M.

Frekvencija oscilacija ipke, f titraja u sekundi (ili herc), je dana sa:

15
 1
1 3Ed 4 2
f = (2.10)
2 4l 3 M

gdje je l udaljenost izmeu oslonaca a d promjer ipke. Iz (2.10) slijedi:

16Ml 3 f 2
E= . (2.11)
3d 4

Najbolja od svih metoda mjerenja modula E je mjerenje brzine zvuka u materijalu. Brzina
uzdunih valova, vl, ovisi o Youngovom modulu i gustoi materijala, :

1
E 2
vl = . (2.12)

Brzina vl se mjeri ultrazvunim ureajem. Najee se moduli elastinosti mjere jednom od

ove dvije zadnje metode.

Vrijednosti Youngovog modula

U tablici 2.1 su poredane po veliini vrijednosti Youngovog modula za velik broj materijala.
Dijamant je na prvom mjestu sa modulom 1000 GPa; meka guma i pjenasti polimeri su na
dnu liste sa modulom oko 0.001GPa. Naravno, mogu se napraviti i posebni materijali sa niim
modulima - ele, na primjer, ima modul oko 10-6GPa. Moduli inenjerskih materijala koji se
najee koriste u praksi su u intervalu od 10-3 do 103 GPa - interval 106. Ilustrativna
usporedba modula je prikazana na slici 2.5.

Keramiki materijali i metali - ak najpodatniji od njih, kao olovo - se nalaze na samom vrhu
liste. Polimeri i elastomeri su znatno popustljiviji (polietilen, PVC i polipropilen) i nalaze se
nekoliko redova nie. Kompoziti se nalaze izmeu polimera i keramikih materijala. Da bi se
razumilo porijeklo modula, zato ba ima tu vrijednost, zato je krutost polimera manja od
metala, mora se istraiti struktura materijala, i priroda sila koje dre atome zajedno.

16
Tablica 2.1. Vrijednosti Youngovog modula, E.

17
Slika 2.5. Usporedba vrijednosti Youngovog modula, E.

18
 3
Veze meu atomima

Uvod
Da bi se razumjelo porijeklo svojstava materijala kao to je na primjer Youngov modul,
moramo promatrati materijal na razini atoma. Dva su bitna faktora koji utjeu na modul:

Sile koje dre atome zajedno (meuatomske veze) i koje djeluju poput malih opruga
povezujui atome sa njegovim susjedom tvorei vrsto tijelo (sl. 3.1).

Slika. 3.1. Prikaz veze izmeu dva atoma.

Nain na koji se atomi pakiraju (slau), jer to odreuje koliko malih opruga ima po jedinici
povrine i pod kojim se kutem privlae (sl. 3.2)

Slika. 3.2. Slaganje atoma i kut izmeu veza.

Veze meu atomima se mogu podijeliti na:

Primarne veze - ionska, kovalentna i metalna veza, koje su jake veze (talite spojeva je
izmeu 1000 i 4000 K), i
Sekundarne veze - Van der Waalsova (molekulska) i vodikova veza, koje su relativno
slabe veze (talite spojeva je izmeu 100 i 500 K).

Ovdje treba napomenuti da su atomi u velikom broju spojeva vezani mjeanim vezama.

19
Primarne veze
Atomi u keramici i metalima su povezani primarnim vezama - ionskom i kovalentnom u
keramici, a metalnom i kovalentnom u metalima. Posljedica ovih jakih, krutih veza su visoki
moduli.

Ionska veza proizlazi iz elektrostatskog privlaenja izmeu pozitivnih i negativnih iona koji
nastaju gubljenjem i dobijanjem elektrona. Tipian predstavnik vrstih tijela sa ionskom
vezom je natrijev klorid, NaCl. Atomi u ostalim alkalnim halogenidima ( LiCl, LiBr, NaBr,
...), oksidima (magnezij, aluminij) i konstituentima ovrsle cementne paste su potpuno ili
djelomino udrueni u ionsku vezu.

Ponimo sa atomom natrija. Jezgra Na se sastoji od 11 pozitivno nabijenih protona (i 12

neutrona bez naboja) okruena sa 11 negativno nabijenih elektrona (sl. 3.3).

Slika. 3.3. Shematski prikaz nastanka ionske veze - u ovom sluaju izmeu atoma natrija i
klora, tvorei natrijev klorid.

Elektroni i jezgra atoma se privlae elektrostatskim silama i zato je njihova potencijalna

energija negativna. Ali svi elektroni nemaju istu potencijalnu energiju. Oni najudaljeniji od
jezgre imaju najviu (najmanje negativnu) potencijalnu energiju. Elektron u vanjskoj ljusci
atoma natrija se moe najlake odvojiti: on se moe odvojiti uz utroak od 5.14 eV energije.
Ovaj elektron popunjava prazninu u atomu klora uz povrat energije od 4.02 eV. Dakle, da bi
se stvorili izolirani ioni Na+ i Cl- treba uloiti rad Ui = 5.14 eV - 4.02 eV = 1.12 eV.

U ova dva stupnja stvaranja ionske veze morala se uloiti energija: to ba ne izgleda dobro za
poetak. Meutim, + i - naboji se privlae, pa se u konanom stupnju, meudjelovanjem
nastalih iona nadoknauje utroena energija. Ova sila elektrostatskog privlaenja jednaka je
onoj izmeu dva tokasta naboja suprotnih predznaka:

q2
F = (3.1)
4 0 r 2

gdje je q naboj iona, 0 permitivnost vakuuma, a r udaljenost izmeu iona. Ukupan rad koji
treba utroiti da se ioni priblie iz beskonanosti na udaljenost r je:

20
 q2

U = Fdr = . (3.2)
r
4 0 r

Na slici 3.4. je prikazana ovisnost energije ionskog para o njihovoj meusobnoj udaljenosti r.
Za r 1 nm, kod tipine ionske veze, izraunato je da treba utroiti 1.12 eV za formiranje Na+
i Cl-, a za r < 1 nm (1 nm = 10-9 m) ta energija se vraa i ionska veza postaje sve stabilnija.

Slika. 3.4. Energijski prikaz stvaranje ionske veze.

Postavlja se pitanje, zato ne dolazi do fuzije dva iona smanjivanjem njihove meusobne
udaljenosti, iako je prema (3.2) ionska veza sve stabilnija? Ta injenica se moe objasniti na
ovaj nain: zbliavanje iona dovodi do preklapanja elektronskih omotaa i pri tome otro rastu
sile odbijanja i potencijalna energija to je prikazano na slici 3.4. Dakle, ionska veza je
najstabilnija kod minimuma potencijalne energije U(r), koja je dobro aproksimirana
slijedeim izrazom:

q2 B
U (r ) = U i + (3.3)
4 0 r rn


 ODBOJNI
PRIVLACNI DIO
DIO

gdje je n obino oko 12.

Natrij-klorid je kruta vrsta tvar. Razlog lei u elektrostatskim coulombskim silama

uzrokovanim nabojima na dvjema vrstama iona. Te sile djeluju u svim smjerovima, jer ionske
veze nisu usmjerene, pa je energijski povoljno da se drugi ioni okupe oko prvog para, a zatim
daljnji ioni oko njih. Obian oblik natrij-klorida je zato golemi agregat pozitivnih i negativnih
iona koji se dre zajedno meusobnim elektrostatskim privlaenjem. Kristalna reetka je
trodimenzijski uredni raspored iona. Visoka vrstoa ionskih kristalnih reetaka uzrokovana je
jainom elektrostatskih meudjelovanja iona i tek kad se kristal zagrije do visoke temperature

21
(801 C u sluaju NaCl) ioni titraju dovoljno jako da se elektrostatske sile mogu nadvladati i
da se kristal rastali u tekuinu.

isti oblik kovalentne veze se pojavljuje u vrstim tvarima poput dijamanta, silicija i
germanija - to su sve materijali visokih modula (dijamant ima najvii poznati modul).
Kovalentna veza je dominantan tip veze kod silikatnih keramika i stakla (stijene, keramika,
opeka, obina stakla i sastojci cementa) i doprinosi visokom talitu kod slijedeih metala
(volfram, molibden, tantal, itd.). Kovalentan veza se takoer pojavljuje i u polimerima
povezujui atome ugljika u dugake lance; ali kako se u polimerima pojavljuju i druge,
mnogo slabije veze, polimeri su materijali niskih modula.

Najjednostavniji primjer kovalentne veze je molekula vodika H2, koja sadri samo dva
elektrona. Kovalentne veze se stvaraju kad dva atoma dijele (zajedniki posjeduju) par
elektrona. Svaki atom sudjeluje s po jednim elektronom u vezi, ali umjesto potpunog prijelaza
(kao u ionskoj vezi), atomi dijele par. Na taj nain oba atoma postiu konfiguraciju popunjene
ljuske, ali bez utroka energije potrebnog za potpuni prijelaz elektrona s jednog atoma na
drugi. Prikaz nastanka kovalentne veze u sluaju molekule vodika je dan na slici 3.5. Kako se
elektronski par nalazi izmeu dvije pozitivno nabijene jezgre, on privlai obje i djeluje kao
neka vrsta "elektrostatskog ljepila". To je osnovni razlog jakosti kovalentnih veza: kada se
elektronski parovi dijele, oni lee izmeu jezgara, privlae obje i meusobno ih povezuju.
Raspodjela elektronske gustoe snizuje energiju, to vodi stabilnosti veze (sl. 3.6).

Slika. 3.5. Stvaranje kovalentne veze - u ovom sluaju izmeu dva vodikova atoma, tvorei
molekulu vodika.

Energija kovalentne veze je dobro opisana empirijskom jednadbom:

22
 A B
U = + (m < n) (3.4)
rm

rn


PRIVLACNI ODBOJNI
DIO DIO

Neke grude materije pojedinane su goleme molekule. U njima su atomi povezani u goleme
kovalentno vezane strukture. Poznati primjer je dijamant, gdje svaki atom ugljika tvori vezu
sa svakim od etiri susjeda u vrhovima tetraedra (sl. 3.7a). Slika 3.7b prikazuje svojstvo
usmjerenosti kovalentne veze to ima utjecaja na slaganje atoma u kristalu.

Slika. 3.6. Energijski prikaz stvaranja kovalentne veze.

Slika. 3.7. Struktura dijamanta.

23
 Eight allotropes of carbon: a) Diamond, b) Graphite, c) Lonsdaleite, d) C60
(Buckminsterfullerene or buckyball), e) C540, f) C70, g) Amorphous carbon, and h) single-
walled carbon nanotube or buckytube.

OSAM ALOTROPSKIH MODIFIKACIJA UGLJIKA

Lonsdaleite is a hexagonal allotrope of the carbon allotrope diamond, believed to form from graphite present in
meteorites upon their impact to Earth. The great heat and stress of the impact transforms the graphite into
diamond, but retains graphite's hexagonal crystal lattice.

The buckminsterfullerenes, or usually just fullerenes for short, were discovered in 1985 by a team of scientists
from Rice University and the University of Sussex, three of whom were awarded the 1996 Nobel Prize in
Chemistry. They are named for the resemblance of their alliotropic structure to the geodesic structures devised
by the scientist and architect Richard Buckminster "Bucky" Fuller. Fullerenes are molecules of varying sizes
composed entirely of carbon, which take the form of a hollow sphere, ellipsoid, or tube.

Ta struktura se ponavlja kroz cijeli kristal. Kako je teko prekinuti jake C - C veze i kako je
struktura slina elinom kosturu velike zgrade, kristal dijamanta je tvrd i krut, pa se koristi
kod izrade alata za buenje stijena i betona, reznih alata, drobilica i za precizne leajeve.

Metalna veza, kako joj samo ime kae, je dominantna (iako ne i jedina) veza u metalima i
njihovim legurama. Atomi metala posjeduju u vanjskoj elektronskoj ljusci elektrone koji su
slabo vezani u atomu. Kad ima vie atoma metala zajedno, onda se iz svakog atoma oslobodi
po jedan ili dva elektrona, formirajui "more" elektrona, koji postaju zajednika svojina svih
prisutnih atoma (sl. 3.8). Stabilnost takve grupe atoma posljedica je upravo injenice to se
svaki elektron moe nai u blizini svakog atoma, pa je meudjelovanje izmeu atoma
posljedica izmjene elektrona. Krivulja energije meudjelovanja je slina onoj kod kovalentne
veze (sl.3.6) i dobro je definirana jednadbom (3.4).

24
 Slika. 3.8. Metalna veza.

Slika 3.8. prikazuje da veze nemaju svojstvo usmjerenosti kao u kovalentnim vrstim tvarima
poput dijamanta, tako da "more" elektrona doputa skupinama iona zauzimanje novih
prostornih rasporeda. Razlika izmeu usmjerenosti kovalentne veze i neusmjerenosti metalne
veze je razlog zato je mnogo lake savinuti komad metala nego savinuti kristal dijamanta ili
kvarca. Skupine iona mogu se pomaknuti u "moru" elektrona na vie naina, kao npr.
kovanjem, valjanjem, istezanjem i savijanjem. Dakle, metali posjeduju svojstvo duktilnosti
(rastezljivosti, lakoe izvlaenja). Prisutnost "mora" pokretnih elektrona takoer objanjava
tipina svojstva metala: njihovu elektrinu i toplinsku vodljivost. Neusmjerenost metalne veze
omoguava da se ioni pakiraju u jednostavne guste strukture.

Sekundarne veze
Iako su mnogo slabije od primarnih, sekundarne veze su vrlo vane. One omoguavaju vezu
izmeu molekula polimera u polietilenu (i ostalim polimerima). Bez njih bi voda kljuala na -
80C, i ivot na Zemlji onakav kakav poznajemo ne bi bio mogu.

Postoje privlana meudjelovanja i meu nepolarnim (nenabijenim) esticama (atomima i

molekulama) kad su one dovoljno blizu. Porijeklo tih Van der Waalsovih veza su trenutni
elektrini dipoli koji su prisutni u svakom sistemu. Naime, elektroni se neprestano gibaju oko
atomskih jezgri, i u nekom trenutku elektronski oblak je vie na jednoj strani atoma nago na
drugoj. U tom trenutku sredite pozitivnog i negativnog naboja nisu na istom mjestu, pa atom
ili molekula predstavljaju elektrini dipol. Sama injenica to se elektroni gibaju oko
atomskih jezgara ini da molekule u svakom trenutku posjeduju elektrini dipol; dipol se
neprestano mijenja po iznosu i smjeru. Ako je elektrini dipol u blizini neke molekule ili
atoma, onda on u toj molekuli ili atomu utjeu na raspodjelu naboja (sl. 3.9). Inducirani dipol
u susjednom atomu takvog je smjera da postoji privlaenje izmeu dipola prvog atoma i
induciranog dipola drugog atoma.

25
 Slika. 3.9. Van der Waalsova veza; atomi se dre zajedno dipol - dipol silama.

Potencijalna energija dipol - dipol meudjelovanja je dana slijedeim izrazom:

A B
U = + (n 12) (3.5)
r6

rn


PRIVLACNI ODBOJNI
DIO DIO

Dobar primjer je tekui duik, koji se ukapljuje kod atmosferskog tlaka na -198C, i gdje se
kovalentno vezane molekule N2 dre zajedno Van der Waalsovim silama. Vrelita i talita
Van der Waalsovih tvari su niska (u usporedbi sa ionskim tvarima) jer je ve i umjereno
termiko gibanje dovoljno da nadvlada meudjelovanja. Ali bez ovih meudjelovanja mnogi
plinovi se ne bi mogli ukapiti.

U vodikovoj vezi atom vodika povezuje dva susjedna atoma. Najee su to atomi kisika,
fluora, duika ili klora. Ako se vodik vee npr. s kisikom i nastaje voda, elektron koji donosi
vodikov atom provodi vei dio vremena izmeu dva atoma. takva veza djeluje kao dipol sa
vodikom koji postaje virtualno pozitivno nabijeni ion. Kako vodikova jezgra nije zaklonjena
niti jednom drugom elektronskom ljuskom, ona moe na sebe privui druge dipole s
negativnim krajevima, a rezultat je vodikova veza. Ona je znatno jaa (oko 10 puta) od drugih
Van der Waalsovih veza, ali je mnogo slabija (oko 10 - 20 puta) od bilo koje primarne veze.
Ova relativno slaba veza je uzrok visokoj toi taljenja leda odnosno kljuanja vode. Na slici
3.10. je prikazana struktura leda gdje se molekule vode vodikovom vezom dre zajedno.
Meutim, vodikova veza dri molekule vode u ledu na prilinoj udaljenosti, a posljedica toga
je manja gustoa leda od vode.

MOLEKULA VODE

26
 Slika. 3.10. Struktura leda.

Kondenzirano stanje tvari

Primarne i sekundarne veze omoguuju da tvar iz plinovitog stanja prijee u tekue ili vrsto
stanje. Obzirom na strukturu i jakost meudjelovanja razlikujemo pet kondenziranih stanja
tvari (Tab. 3.1).

Tablica 3.1. Kondenzirano stanje tvari.

Sile meudjelovanja u obinim tekuinama su oslabljene zbog termikog gibanja atoma

(taljenje), pa se one ne opiru posminim naprezanjima, to znai da im je modul posmika G
jednak nuli. Meutim, modul stiljivosti tekuina, K, je velik u odnosu na plinove, jer su
atomi u kontaktu, i pruaju veliki otpor prilikom komprimiranja. Ostala stanja tvari navedena
u tablici 3.1. se razlikuju po jakosti meudjelovanja (rastaljen ili vrst) i strukturi (kristal ili
amorfna tvar). Ove razlike se reflektiraju u relativnim iznosima njihovih modula stiljivosti i
posminih modula - to je materijal sliniji tekuini, manji je omjer G/K.

27
SNIENJE TEMPERATURE UZORKA PLINA (a) DOVODI DO KONDENZACIJE U TEKUINU (b)
KOJA OVRUJE U VRSTU TVAR (c) U KOJOJ NEMA VIBRACIJA NA APSOLUTNOJ NULI (d)

Sile meu atomima

Poznavajui razliite vrste veza meu atomima, kao i oblike krivulja njihovih potencijalnih
energija meudjelovanja mogue je odrediti sile izmeu atoma. Sila veze F za bilo koji
razmak atoma, r, se odreuje pomou slijedee relacije:

dU
F= . (3.6)
dr

Na slici 3.11 je prikazana ovisnost sile izmeu atoma u ovisnosti o njihovoj meusobnoj
udaljenosti koja se dobije pomou tipine krivulje potencijalne energije meudjelovanja kao
funkcije udaljenosti izmeu atoma. Treba uoiti slijedee injenice:

1) F je jednako nuli u ravnotenoj toki r = r0; meutim, ako se povea udaljenost izmeu
atoma za (r - r0) pojavljuje se sila koja nastoji vratiti atome u ravnoteni poloaj. Za mali (r
- r0) ta je sila srazmjerna sa (r - r0) za sve materijale, bilo da se radi o tlaku ili vlaku.
2) Krutost, S, veze je dana sa:

dF d 2U
S= = . (3.7)
dr dr 2

Za male deformacije krutost, S, je konstantna i jednaka je:

d 2U
S 0 = 2 , (3.8)
dr r =r0

tj. radi se o linearno elastinom ponaanju meuatomskih veza - ovo je fizikalna podloga
Hookeovog zakona.

28
Slika. 3.11. Tipine krivulje potencijalne energije (gore) i sile (sredina) kao funkcije
udaljenosti izmeu atoma.

Toplinska svojstva vrstih tijela

Nekoliko svojstava vrstih tijela se izravno mogu odrediti pomou njihovih krivulja
potencijalnih energija. Samo na 0 K (-273 C) atomi se nalaze na ravnotenoj udaljenosti, dok
kod viih temperatura oni osciliraju oko ravnotenog poloaja r0 kao to je prikazano na slici
3.12a. Energija vibracije, kao i sve ostale vrste energije koje se odnose na atome i molekule,
je kvantizirana, a to znai da se mogu postii samo diskretni energijski nivoi. Kvant energije
vibracije se naziva fonon, kao to je foton kvant svjetlosne energije. (Kvant je najmanja

29
koliina energije koja se moe emitirati odreenom frekvencijom) Fononi se dakle mogu
smatrati valovima unutar reetke, koji se toplinski pobuuju: to je via temperatura atomi
zaposjedaju vie nivoe vibracijske energije sve dok ne doe do taljenja vrste tvari. Prema
tome vrelite je srazmjerno dubinom potencijalne jame ( tj. visoko vrelite ukazuje da postoje
jake kohezijske sile u vrstoj tvari).

Kao to se vidi na slici 3.12a, ako vibracije atoma rastu tada srednja udaljenost izmeu atoma
takoer raste od r0 do r0 , jer potencijalana jama nije simetrina u odnosu na r0. Razlika
izmeu r0 i r0 kao funkcija temperature (tj. nagib r0 T krivulje) je srazmjerna sa
koeficijentom toplinskog irenja (). Kako je duboka potencijalna jama ujedno i znatno ua,
koeficijent toplinskog irenja je priblino srazmjeran sa 1/Umin, a to znai da se vrsta tijela sa
jakim kohezijskim silama manje ire pod utjecajem topline. Zbog asimetrinosti krivulja
potencijalnih energija, nagib r0 T krivulje se mijenja sa porastom temperature, pa je
konstantno samo u ogranienom temperaturnom intervalu. Porastom r0, kristalne slagaline
atoma, iona ili molekula postaju nestabilne te dolazi do fazne promjene: promijeni se kristalna
forma slaganja (polimorfizam) ili se kristal rastali. Prema tome i talite ovisi o Umin.

Slika 3.12. Utjecaj temperature na udaljenost izmeu atoma: (a) plitka potencijalna
jama; (b) duboka potencijalna jama.

30
Ostala toplinska svojstva materijala takoer ovise o njihovoj temeljnoj strukturi. Toplinski
kapacitet vrste tvari odgovara energiji koja je potrebna da se pobude fononi (tj. poveava se
energija osciliranja). Specifini toplinski kapacitet svih monoatomskih kristalnih vrstih tvari
(ionski kristali i metali) iznosi na sobnoj temperaturi priblino 3R (R je molarna plinska
konstanta) odnosno 25 Jmol-1K-1. vrste tvari koje se sastoje od vieatomnih molekula ili
iona imaju vei toplinski kapacitet zbog moguih dodatnih naina osciliranja atoma oko
srednjeg poloaja. Kod tekuina je jo ukljuena i rotacijska energija molekula pa je njihov
toplinski kapacitet znatno vei (vidi tablicu 3.2)

Tablica 3.2. Doprinosi specifinom toplinskom kapacitetu.

Koeficijent toplinske vodljivosti, k, materijala je koliina topline prenesena kroz sloj

materijala jedinine povrine, debljine 1 m, u jedinici vremena, pri razlici temperature 1K:

dT
q = k (3.9)
dx

Ttoplo Thladno
q Q / At

Q - toplina
A povrina
t vrijeme
Q/t toplinski tok
q Q/At - gustoa toplinskog toka

PRIJENOS TOPLINE

gdje je q gustoa toplinskog toka, a k je koeficijent toplinske vodljivosti. Toplinski tok ovisi o
gradijentu temperature, a ne o razlici temperature. Dakle, toplinski kapacitet materijala utjee
na koeficijent temperaturne vodljivosti = k / ( c p ) , gdje je k koeficijent toplinske
vodljivosti, gustoa, a c p specifini toplinski kapacitet materijala. Proces prijenosa topline
je analogan kinetikoj teoriji idealnog plina. U plinu se molekule gibaju srazmjerno
temperaturi: molekule ugrijane na jednom kraju valjka postupno e prenositi dio njihove
kinetike energije na ostale molekule sve dok se temperatura ne izjednai. U vrstim tvarima
se odvija analogan proces tako da se fononi toplinski pobude i onda oni postupno predaju dio
svoje energije sluajnom interakcijom sa fononima u drugom dijelu materijala. Toplinska
vodljivost materijala, prema tome, jako ovisi o primjesama i nepravilnostima u kristalnoj
reetci. Amorfna vrsta tijela imaju vrlo mali koeficijent toplinske vodljivosti. Usporedba
toplinskih svojstava nekih materijala je dana u tablici 1.6.

31
Tablica 3.3. Usporedba toplinskih svojstava materijala.a

32
 4
Struktura vrstih tijela

Uvod
U prethodnom poglavlju, kao prvi korak u razumijevanju krutosti vrstih tijela, analizirali
smo krutost veza koje dre atome zajedno. Meutim, analiza krutosti veza u potpunosti ne
objanjava krutost vrstih tijela, jer se mora uzeti u obzir i kako su atomi sloeni u vrstom
tijelu. U ovom poglavlju emo opisati kako su atomi sloeni u nekim tipinim inenjerskim
materijalima.

Kristalna struktura
Mnogi inenjerski materijali (gotovo svi metali i keramiki materijali) su izgraeni od malih
kristala ili zrna u kojima su atomi pravilno sloeni, ponavljajui trodimenzijsku strukturu.
Razumijevanje strukture pojedinanih kristala e nam biti olakano ako atome smatramo kao
tvrde kuglice, to je zapravo znaajno pojednostavljenje. Da stvar jo pojednostavimo,
uzmimo da je materijal ist kuglice su iste veliine i da veze izmeu atoma nisu
usmjerene, tako da je slaganje kuglica definirano samo geometrijskim ogranienjima. isti
bakar je dobar primjer ovakvog materijala.
Da bi se izgradila trodimenzijska slagalina, konceptualno je najlake poeti sa:

(i) slaganjem atoma dvodimenzijski u atomske ravnine,

(ii) slaganjem ovih ravnina jednu na drugu tako da se dobije kristal.

MALI KRISTALI ILI ZRNA

Guste slagaline i energija kristala

Na slici 4.1 je dan primjer kako se mogu atomi sloiti u ravnini. Kuglice su sloene u obliku
trokuta tako da zauzimaju najmanji mogui prostor. Ovako sloene kuglice u ravnini
nazivamo ravninskom gustom slagalinom, koja ima tri gusto sloena smjera. To su smjerovi
du kojih se kuglice dodiruju. Ovdje je vano da uoimo nain na koji su kuglice sloene u
pravilnu dvodimenzijsku slagalinu koja se ponavlja.

33
Kako bismo sada mogli dodati drugi sloj atoma na ovako gusto sloene atome u ravnini? Kao
to se vidi na slici 4.1, udubine u prvom sloju su idealna mjesta za slaganje atoma u
slijedeem sloju i na taj nain moemo generirati drugu ravninsku gustu slagalinu ija
struktura jednaka prvoj. Na taj nain moemo dodati trei sloj, pa etvrti sloj i tako dalje sve
dok se ne dobije znaajan komad kristala koji je zapravo pravilna slagalina atoma u tri
dimenzije koja se ponavlja. Struktura koju smo ovakvim slaganjem dobili zauzima najmanji
volumen, pa se stoga naziva i gustom strukturom. Na taj nain su sloeni atomi u mnogim
vrstim metalima.

Slika 4.1. Gusta slagalina atoma u obliku tvrdih kuglica. Slaganje slojeva ABC daje plono
centriranu kubinu strukturu (fcc prema engleskom: face centred cubic ).

Meutim postoje dva naina smjetanja gusto sloenih ravnina jednu na drugu. Ako
smjetamo ravnine kao na slici 4.1, u etvrtoj se ravnini atomi nalaze tono iznad poloaja
atoma u poetnoj ravnini i takva se struktura oznaava sa ABCABC... (A je oznaka za prvi, B
za drugi, a C za trei sloj). Alternativno smjetanje atomskih ravnina je prikazano na slici 4.2,
gdje se atomi treeg sloja sada nalaze iznad atoma prvog sloja i takva se struktura oznaava sa
ABAB... Ova dva razliita smjetanja atomskih ravnina daje dvije razliite trodimenzijske
slagaline: ABCABC... struktura se naziva plono centrirana kubina slagalina (fcc prema
engleskom: face centred cubic ), a ABAB... struktura se naziva heksagonska gusta slagalina
(hcp - prema engleskom: hexagonal close packing). Mnogi metali (kao npr. Al, Cu i Ni) imaju
fcc strukturu, a mnogi drugi (kao npr. Mg, Zn i Ti) imaju hcp strukturu.

34
Zato Al ima fcc strukturu, a Mg hcp? Odgovor je: zato to je energija kristala aluminija
najniu ako su atomi sloeni u fcc strukturu, a energija kristala magnezija je najmanja ako su
atomi sloeni u hcp strukturu. Openito govorei materijal bira takvu strukturu koja daje
minimum energije, premda takva struktura ne mora nuno biti gusta ili geometrijski
jednostavna. Meutim da bi takvu strukturu nazvali kristalom, ona se mora ponavljati u tri
dimenzije.

Razlika u energiji izmeu alternativnih struktura je esto neznatna. Prema tome, ako neka
kristalna struktura ima minimum energije kod neke temperature, ne znai da e imati
minimum i kod neke druge temperature. Na primjer, ako se kositar znatno ohladi on e
promijeniti svoju kristalnu strukturu i postaje znatno krtiji (zbog toga su Napoleonovi vojnici,
za vrijeme otre ruske zime, izgubili svoju dugmad napravljenu od legure kositra, a Scottova
ekspedicija na Juni pol je ostala bez nafte jer je iscurila iz zalemljenih kanti). Kobalt mijenja
svoju strukturu na temperaturi od 450C, transformirajui se iz hcp strukture kod niih
temperatura u fcc strukturu kod viih temperatura. isto eljezo se zagrijavanjem, kod
temperature od 911C, transformira iz prostorno centrirane kubine strukture (bcc prema
engleskom: body centred cubic i koja e biti kasnije opisana), u fcc strukturu, to je vano
znati u procesu toplinske obrade elika.

Slika 4.2. Gusta slagalina atoma u obliku tvrdih kuglica. Smjetanje slojeva daje alternativnu
slagalinu - heksagonsku gustu slagalinu (hcp - prema engleskom: hexagonal close packing).

Kristalografija
Da bismo objasnili zato ABCABC... slaganje slojeva nazivamo fcc strukturom, ili ABAB...
slaganje slojeva hcp strukturom i koje su geometrijske razlike izmeu njih, potreban nam je
odgovarajui jezik za opisivanje. Takav jezik pomou kojeg na vrlo jednostavan nain
moemo opisati kristalne strukture omoguuju nam kristalografske metode.

Prikaimo kristalografski pristup u sluaju fcc kristalne strukture. Na slici 4.3 je prikazano da
su kod fcc strukture sredita atoma smjetena u vrhovima kocke i u sreditima njenih ploha.
Naravno, kocka nema neki fizikalni znaaj, ve nam slui samo kao pomo pri izgradnji
strukture, a nazivamo je jedininom (elementarnom) elijom. Pogled koji dobivamo gledajui
du dijagonale kocke je prikazan na slici 4.3, gore u sredini: uz mali napor moe se uoiti da
on predstavlja dio ravninskih gustih slagalina koje su smjetene jedna na drugu slijedom
ABCABC. Ovakva vizualizacija poloaja atoma pomou jednine elije je potpuno

35
ekvivalentna naem ranijem pristupu temeljenom na smijetanju ravninskih gustih slagalina
jednu na drugu, meutim ona je slikovitija. Na primjer, moe se vidjeti kao se itav fcc kristal
moe izgraditi dodavajui ostale jedinine elije poetnoj (poput slaganja djeijih kocaka)
tako da se ispuni prostor bez praznina. Analizom jedinine elije moe se otkriti da postoje i
ravnine u kojima atomi nisu gusto sloeni (slika 4.3 dolje). Oigledno je da se svojstva
materijala, kao to je na primjer modul posmika, mogu znaajno razlikovati za gusto sloene
ravnine i one koje nisu tako sloene, jer je broj veza po jedinice povrine takvih ravnina
razliit.
Pogledajmo sada jedininu eliju hcp strukture prikazane na slici 4.4. Pogled du okomite osi
otkriva nam da su gusto sloene ravnine smjetene jedna na drugu slijedom ABA.
Dodavanjem heksagonskih blokova poetnom bloku moemo izgraditi itav hcp kristal
takoer bez praznina.

Slika 4.3. Plono centrirana kubina struktura (fcc)

36
 Slika 4.4. Heksagonska gusta struktura (hcp)

Ostale jednostavne, vane, kristalne strukture

Na slici 4.5 je prikazana jedna nova i takoer vana kristalna struktura: to je prostorno
centrirana kubina (bcc) struktura. Metali kao to su volfram, krom, eljezo i mnogi elici
imaju takvu strukturu. Atomi du dijagonale kocke se dodiruju, a to znai da su u tom smjeru
gusto sloeni. Meutim, takva struktura ne posjeduje ravninsku gustu slagalinu, a rezultat toga
je da su fcc i hcp strukture gue sloene od bcc strukture. Za materijale sa usmjerenim
vezama moemo rei: usmjerenost naruava strukturu tako da sprjeava da se atomi sloe u
jednu od opisanih gusto sloenih struktura.

Kod spojeva na primjer natrij klorid postoje dvije (ponekad i vie) vrsta atoma koji su
zajedno sloeni u kristalnu strukturu koja je takoer jednostavna. Na slici 4.6(a) je prikazano
da na primjer NaCl, KCl i MgO (keramiki materijali) takoer formiraju kubinu strukturu.
Prirodno je, da kada omjer polumjera dvije vrste atoma nije 1:1, kao u sluaju nuklearnog
goriva UO2 (takoer keramiki materijal), tada struktura nije vie tako jednostavna (slika
4.6(b)), iako je jedinina elija oblika kocke.

37
 Slika 4.5. Prostorno centrirana kubina struktura

Slika 4.6. (a) Slaganje iona nejednakih veliina (Na+ i Cl-) u fcc strukturu; KCl i MgO imaju
istu strukturu. (b) Slaganje iona u uranovom dioksidu; ovo je kompliciranija struktura od
NaCl strukture, jer omjer polumjera U i O nije 1:1.

38
Struktura polimera
Kao to smo vidjeli u prvom poglavlju, polimeri su postali vani inenjerski materijali.
Struktura polimera je znatno kompleksnija od strukture metala i zbog toga oni imaju vrlo
specifina mehanika svojstva. Primjer za to su: jako velika istezljivost gumene trake i lakoa
oblikovanja polietilena.

Polimeri se sastoje od linearnih ili razgranatih ili umreenih makromolekula u kojima su

meusobno povezane strukturne jedinice, tzv. meri (slika 4.7). U makromolekuli moe biti do

a)

b)

c)

Slika 4.7. Opi izgled makromolekule nekih homopolimera: (a) linearna, (b) razgranata,
(c) umreena

nekoliko stotina tisua mera, ali je tipova mera relativno malo. Ako se makromolekula sastoji
od mera u jednom nizu tzv. linearna makromolekula, podsjea na lanac u kojem je mer kao
karika tog lanca. Atomi u okosnici lanca (a to su uglavnom atomi ugljika) su vezani
kovalentnim vezama. (Meutim, mogue je sintetizirati i odreeni broj polimernih materijala
tzv. silikona iju okosnicu lanca ine atomi silicija.) Polietilen, koji se dobiva polimerizacijom
etilena (lijevo u donjoj formuli), je tipian polimer ija makromolekula ima veliku
molekulsku masu:

Na slian nain se polimerizacijom stirena (lijevo u donjoj formuli) dobiva polistiren,

rtvujui dvostruku vezu kao i u sluaju etilena, da bi se dovila veza za stvaranje lanca:

39
Polimeri kojima su makromolekule izgraene od samo jednog tipa mera nazivaju se
homopolimeri, a ako su igraeni od razliitih tipova mera onda se nazivaju kopolimeri.
Razliiti tipovi mera mogu se u makromolekuli pojavljivati sluajnim redom (statistiki
kopolimeri) ili nekim definiranim redoslijedom (regularni kopolimeri). Ako meri svakog tipa
ine dovoljno dugi neprekinuti dio lanca u makromolekuli, polimeri se nazivaju blok
kopolimeri. Ako se na lanac od jednog tipa mera kemijski vee lanac od drugog tipa, polimer
se naziva cijepljeni kopolimer (slika 4.8)

Slika 4.8. Opi izgled makromolekula nekih kopolimera: (a) statistiki; (b) regularni; (c)
blok; (d) cijepljeni.

Na slici 4.9 je prikazan mali dio makromolekule polietilena koja izgleda poput pageta.

Slika 4.9. Trodimenzijski prikaz malog dijela makromolekule polietilena.

40
Slika 4.10 prikazuje naine kao se makromolekule pakiraju u polimernom materijalu.
Makromolekule se organiziraju u globule, vlakna i neke druge strukturne oblike zasnovane na
snopovima makromolekula. U polimeru se mogu pojaviti kristalno sreena podruja i takvi
polimeri se nazivaju kristalininim, meutim vjerojatnije je sluajno slaganje lanaca
makromolekula i tada govorimo o amorfnim polimerima.

Slika 4.10. Nain pakiranja molekula u polimerima.

Trenutno postoje tisue razliitih polimernih materijala i svi imaju razliita svojstva, a mnogi
se jo istrauju. Ovo ba ne zvui dobro, meutim mi koristimo samo nekoliko polimernih
materijala: oko 95% dananje proizvodnje otpada na samo est baznih polimera.

41
Struktura neorganskog stakla
Neorganska stakla su mjeavine oksida u kojima je gotovo uvijek prisutan SiO2, kao glavni
sastojak. Stakla su amorfni materijali, jer su atomi sluajno rasporeeni u njihovoj strukturi,
dakle, bez neke trodimenzijske kristalne sreenosti. Na slici 4.11(a) je shematski prikazana
struktura silikatnog stakla, koje se, zbog jakih kovalentnih veza izmeu atoma Si i O, nalazi u
vrstom stanju znatno iznad 1000C. Dodavanjem natrijevog oksida (Na2O) u silikatno staklo
razbija se njegova struktura i na taj nain se sniava temperatura omekanja na oko 600C
(slika 4.11(b)).Prozorska okna su od natrijevog stakla. Dodavanjem borovog oksida (B2O3)
nastaje borosilikatno staklo (npr. pyreks) koje je vatrostalnije od obinog prozorskog stakla.

Slika 4.11. (a) Struktura amorfnog silicijevog dioksida. (b) Dodavanjem natrija se kidaju veze
u amorfnom silicijevom dioksidu i tako nastaje natrijevo staklo.

Gustoa vrstih tijela

U tablici 4.1 i slici 4.12 su dane gustoe inenjerskih materijala koji su najee u upotrebi.
Gustoa materijala ovisi o masi i veliini atoma od kojih su izgraeni, te o nainu kako ti
atomi popunjavaju prostor. Veina metala ima visoke gustoe, jer su atomi teki i tvore gustu
slagalinu. Gustoa polimera je znatno manje od gustoe metala, jer su atomi (C, H, O) od
kojih su izgraeni polimeri lagani, i openito ne tvore gustu slagalinu. Keramiki materijali
(ak i oni iji su atomi gusto sloeni), u prosjeku, takoer imaju manju gustou od metala, jer
je veina tih materijala izgraena od lakih atoma kao to su O, N i C. Gustoa kompozita je
jednostavno jednaka prosjeku gustoe materijala od kojih su napravljeni.

42
Tablica 4.1. Gustoe materijala,

43
Slika 4.12. Usporedba gustoa pojedinih vrsta materijala.

44
 5
Fizikalne osnove Youngovog modula

Uvod
Za poetak pogledajmo sliku 2.5 na kojoj je prikazana usporedba modula razliitih materijala.
Podsjetimo se, da se vrijednosti modula veine keramikih materijala i metala nalaze u
razmjerno uskom podruju: 30 - 300 GNm-2. Cement i beton (45 GNm-2) su sasvim na dnu
ove ljestvice. Aluminij (69 GNm-2) ima neto vii modul a elik (200 GNm-2) je pri samom
vrhu ove ljestvice. Posebni materijali su izvan ovog podruja - dijamant i volfram su iznad, a
led i olovo su malo ispod granica ovog podruja - moduli veine kristalnih materijala se
nalaze u tom prilino uskom podruju. Polimeri su sasvim drugaiji: svi imaju nie module, a
neki i za nekoliko redova veliine. Zato je to tako? to odreuje visinu modula vrstih
materijala? Da li je mogue proizvesti krute polimere?

Moduli kristala
Kako je ve reeno u prolom poglavlju, atomi u kristalu se dre zajedno vezama koje se
ponaaju poput malih opruga. Krutost jedne od tih veza definirana je kao:

d 2U
S 0 = 2 , (5.1)
dr r =r0

Za male deformacije, krutost S0 je konstantna (to je ustvari konstanta opruge). To znai da je

sila izmeu dva atoma, koji su razmaknuti na udaljenost r (r r0) jednaka:

F = S0(r - r0). (5.2)

Zamislimo sada da su izmeu dviju ravnina unutar vrstog tijela atomi povezani takvim
malim oprugama, kao to je prikazano na slici 5.1.

Zbog jednostavnosti stavit emo atome u vrhove kocke stranice r0. Naravno ako se eli
ispravno postupiti, trebalo bi postaviti atome u poloaj koji je odreen strukturom pojedinog
materijala, ali nee se puno pogrijeiti u proraunu ako se uzme u obzir ovo pojednostavljenje
- ovo omoguava lake predoavanje fizikalne situacije.

Ako se dvije plohe u materijalu razmaknu za (r - r0), ukupna sila koja djeluje na jedininoj
povrini definira se kao naprezanje , na slijedei nain:

= NS0(r - r0). (5.3)

45
 Slika. 5.1. Metoda izraunavanja Youngovog modula na temelju krutosti pojedine veze.

N je broj veza po jedinici povrine i jednak je 1 / r02 (jer je r02 prosjena povrina po atomu).
Dijeljenjem pomaka (r - r0) sa poetnim razmakom r0 dobije se nova veliina koje se naziva
deformacija n, tako da je sada:

S
= 0 n . (5.4)
r0

Prema tome Youngov modul je jednak:

S0
E= = . (5.5)
n r0

S0 se moe izraunati pomou teorijski izvedene funkcije U(r). To je posao za one koji se
bave fizikom vrstog stanja i kvantnom kemijom, a mi emo razmatrati samo jedan primjer:
ionsku vezu, ija je potencijalna energija meudjelovanja U(r) dana sa jed. (3.3). Ako se taj
izraz jednom derivira po r dobije se sila izmeu atoma, koja, naravno, mora biti jednaka nuli
za r = r0 (minimum potencijalne energije). Sada se moe odrediti konstanta B u jednadbi
(3.3):

q 2 r0n 1
B= (5.6)
4n 0

gdje je q naboj elektrona, a 0 permitivnost vakuuma. Uvrtavanjem B u jed. (5.1) dobije se

izraz za S0:

q 2
S0 = (5.7)
4 0 r03

gdje je = (n - 1). Meutim, coulombsko privlaenje spada u meudjelovanje dugog dosega

(srazmjerno je sa 1/r; primjer meudjelovanja kratkog dosega je ono koje je srazmjerno sa

46
1/r10). Zbog toga ne postoji meudjelovanje (privlano) samo izmeu danog iona Na+ i
njegovih est susjeda iona Cl, ve i izmeu tog iona natrija i 12 neto udaljenijih iona natrija
(odbojno), zatim sa 8 iona klora koji su iza ovih iona natrija, pa onda sa 6 iona natrija koji
tvore ljusku iza ovih iona klora, itd. Da bi se tono izraunala krutost S0, mora se sumirati po
svim meudjelovanjima (privlanim i odbojnim). Rezultat je isti kao i jed. (5.7) za = 0.58.

Uvrtavajui vrijednosti za q, 0 i r0 (oko 2.51010m) dobije se vrijednost za S0:

. 10 19 ) 2
0.58(16
S0 = 12 10
= 8.54 Nm 1 .
4 8.85 10 (2.5 10 )

Krutosti za ostale vrste veza se raunaju na slian nain (openito, nije potrebno sumirati kao
to je gore opisano jer su interakcije kratkog dosega). Lista krutosti pojedinih veza je dana u
tablici 5.1.

Tablica 5.1

Usporedba predvienih vrijednosti za E sa izmjerenim vrijednostima prikazanim na slici 2.5

pokazuje da se te vrijednosti u sluaju metala i keramikih materijala dosta dobro poklapaju.
Moemo biti sretni to moemo objasniti krutost ovih vrsta materijala. Meutim ostaje
paradoks: postoji cijeli niz polimera i guma iji su moduli - ak i do dva reda veliine - nii od
najniih izraunatih vrijednosti. Zato je to tako? to odreuje veliinu modula ovih polimera
ako to nisu "opruge" izmeu atoma?

Gume i temperatura prelaska staklastog stanja

Vrijednosti modula svih polimera bi trebale biti iznad najnie izraunatih -oko 2 GNm-2 - jer
se estice u njima dre zajedno, djelomino Van der Waalsovim, a djelomino kovalentnim
vezama. Ako se uzme obina gumena cijev i ohladi, potapanjem u tekui duik, ona postaje
kruta - njen modul naglo poraste od oko 10-2 GNm-2 do "ispravne" vrijednosti od 4 GNm-2.
Meutim, ako se ponovo ugrije, vrijednost njenog modula padne na 10-2 GNm-2.

Razlog ovome je taj to je guma, kao i mnogi polimeri, sastavljena od meusobno

isprepletenih, dugakih (poput pageta) lanaca atoma ugljika. U sluaju gume postoji takoer
i slaba poprena (umreena) povezanost lanaca, kao to je prikazano na slici 4.10.

Kovalentne veze spajaju atome u lancu i u sluaju poprene povezanosti lanaca. One su vrlo
krute, ali neznatno doprinose modulu elastinosti. U sluaju optereenog polimera, relativno
slabe, van der Waalsove, veze spajaju rastegnute lance i to je ono to odreuje iznos modula.

47
Velike promjene koje se javljaju u ponaanju polimera koji je izloen naprezanju na
temperaturama ispod nule pa do 200C od velikog su praktinog znaaja i ukazuju na ulogu
strukture polimera na njihovo reagiranje pod utjecajem mehanikih naprezanja. Promjena
modula elastinosti sa temperaturom za polistiren je prikazana na slici 5.2.

Slika. 5.2. Modul elastinosti polistirena u ovisnosti o temperaturi.

Ova krivulja je tipina za polimere uope. U staklastom podruju (do 80C za polistiren)
polimer je tvrd i krhki. U ovom podruju naprezanje se javlja rastezanjem meuatomskih veza
unutar i izmeu molekulskih lanaca. Ponaanje polimera u njegovom staklastom podruju
podsjea na deformaciju opruge. U koastom podruju, gdje moduli naglo opadaju sa
porastom temperature, reverzibilno klizanje postaje mogue u kratkim segmentima lanca. U
ovom podruju se javlja prijelaz izmeu elastinog i viskoelastinog ponaanja. Gumasto
podruje je karakteristino po viskoelastinom ponaanju polimera. Sa porastom temperature
iznad temperature prijelaza staklastog stanja segmenti molekula klize reverzibilno, prolaze
jedan pored drugog i tee da se isprave. U podruju gumastog teenja kao i kod tekuina, u
procesu deformiranja dominira stalno molekulsko klizanje. Sa porastom temperature
viskoznost opada i prividni modul znatnije opada, jer je polimer na visokoj temperaturi
ustvari tekuina.

48
Temperatura prijelaza staklastog stanja, Tg, oznaava toku iznad koje se molekule mogu
gibati, a ispod koje im je gibanje ogranieno. Priblino je jednaka temperaturi ispod koje je
polimer krhki materijal, a iznad koje se ponaa kao koa ili guma. Obino se prijelaz
staklastog stanja dogaa na temperaturi izmeu jedne polovine i dvije treine temperature
taljenja.

Kompoziti
Da li je mogue napraviti polimer ija je krutost vea od onih u kojim se lanci dre zajedno
van der Waalsovim vezama. Odgovor je: da - ako se u polimer umjea drugi, krui materijal.
Primjeri za tako ojaane materijale su:

a) Polimer ojaan staklenim vlaknima (fiberglas) - ojaanje je postignuto tako da je polimer

armiran dugakim lancima od natrijevog stakla;
b) Polimer ojaan ugljikovim lancima - ojaanje (armatura) je postignuto sa grafitnim
lancima;
c) Polimeri sa dodatkom punila - kao punilo se koristi stakleni prah ili azbestno brano;
d) Drvo - prirodni kompozit u kojem su celulozna vlakna povezana ligninom (amorfni
polimer).

Moduli kompozita mogu biti znatno vii nego moduli njihovih matrica (sl. 2.5). Kompoziti
pokazuju veliku anizotropnost, tj. moduli u nekim smjerovima su vii nego u drugim. Primjer
za to je drvo: modul drva mjeren paralelno sa vlaknima je oko 10 GNm-2, a mjeren okomito
na vlakna je manji od 1GNm-2.

Modul kompozita ojaanog vlaknima se moe procijeniti na jednostavan nain. Pretpostavimo

da je kompozit, u kojem je volumni udjel vlakana jednak Vf, optereen paralelno sa vlaknima
(vidi sl. 5.3(a)). U ovako optereenom kompozitu, deformacija n jednaka je u vlaknima kao i
u matrici. Naprezanje u kompozitu je:

= V f f + (1 V f ) m

gdje se indeks f odnosi na vlakno, a indeks m na matricu. Zbog = En, moe se pisati:

= E f V f n + E m (1 V f ) n .

Kako je Ekompozita = /n, slijedi:

Ekompozita = Vf Ef + (1 Vf) Em. (5.8)

Izraz (5.8) predstavlja gornju granicu procjene modula kompozita ojaanog vlaknima. Modul
ne moe biti vei od ovog izraza, jer deformacija u krutim vlaknima ne moe biti vea od one
u matrici.

U kojem sluaju e modul biti manji? Pretpostavimo sada da je kompozit optereen okomito
na vlakna (kao na sl. 5.3(b)). Razumljivo je u ovom sluaju pretpostaviti da su naprezanja, a
ne deformacije, jednaka u objim komponentama. Ako je to tako, onda je ukupna deformacija
n jednaka zbroju pojedinih deformacija pomnoenih teinskim faktorom:

49
Slika. 5.3. Kompozit ojaan vlaknima optereen u smjeru u kojem je modul (a) maksimalan,
(b) minimalan.

n = Vfnf + (1 Vf)nm.

Koristei izraz n = /E dobije se:

Vf 1Vf
n = +
Ef Em

Kako je modul jednak /n slijedi:

1
E kompozita = . (5.9)
V f (1 V f
+
E f E m

50
Premda nije oigledno, izraz (5.9) predstavlja donju granicu modula - modul ne moe biti
manji od ovog izraza.

Na slici 5.4 je dan grafiki prikaz izraza (5.8) i (5.9) i tu se dobro uoava zato su kompoziti
ojaani vlaknima, kao drvo i fiberglas, kruti u smjeru vlakana (gornja granica) i podatni
okomito na smjer vlakana (donja granica). To objanjava njihovu anizotropiju. Anizotropija je
ponekad poeljna - motka za skok u vis, a ponekad nije - karoserija automobila formule 1. U
sluaju kada ne elimo anizotropni armirani kompozit, vlakna se postavljaju krino.

Slika. 5.4. Ovisnost modula kompozitnog materijala o volumnom udjelu ojaivaa.

Svi kompoziti ne sadre vlakna. Materijali se mogu ojaati i pomou estica. Teorija je
mnogo sloenija od one za kompozite ojaane vlaknima i neemo je ovom prilikom
razmatrati. Meutim, korisno je znati da vrijednosti modula ovih estinih kompozita lee
izmeu vrijednosti odreenih izrazima (5.8) i (5.9), i blie su donjoj granci kao to se vidi na
slici 5.4. Osim toga, jeftinije je umijeati pijesak u polimer nego paljivo ugraivanje
staklenih vlakana u taj isti polimer. Dakle, i ovo malo poveanje krutosti kompozita
dodavanjem estica je ekonomski isplativo. Za razliku od kompozita ojaanog vlaknima, koji
je anizotropan, kompozit ojaan esticama je izotropan, to moe biti i prednost. Ovi polimeri
sa dodatkom punila se lako oblikuju i ugrauju (za razliku od veine armiranih kompozita) to
pojeftinjuje proizvodnju. Mnogi polimeri koje susreemo u svakodnevnom ivotu - dijelovi
automobila, kuanski aparati itd. - su ustvari polimeri sa dodatkom punila.

Saetak
Moduli metala, keramike, i staklastih polimera ispod Tg su posljedica krutosti meuatomskih
veza. Stakla i staklasti polimeri iznad Tg se ponaaju kao koe, gume ili viskozne tekuine i
imaju znatno nie module. Kompozitni materijali imaju module koji su jednaki ponderiranom
prosjeku modula njihovih komponenata.

51
 6
Svojstva povrine
DEFINICIJE
POVRINA GRANICA IZMEU DVIJE FAZE
FAZA FIZIKALNO RAZLIITA PODRUJA MATERIJE
Povrinska energija i napetost povrine
Molekule koje se nalaze u povrinskom sloju tekuine imaju viu energiju od molekula u
unutranjosti tekuine. Naime, molekula u unutranjosti tekuine je okruena sa Z najbliih
molekula (Z 11), a u povrinskom sloju ima samo Z/2 susjeda (sl. 6.1). Promatrana
molekula ini sa svakim susjedom privlanu, negativnu interakciju, pa je jasno da je energija
molekule u unutranjosti nia od energije na povrini.

Slika 6.1. Sile na estice u unutranjosti i na povrini tekuine

Na temperaturama bliskim temperaturi taljenja, energija meudjelovanja izmeu dvije

susjedne molekule je E1 U 0 , gdje je U0 dubina potencijalne jame molekula. Ova energija
je posljedica meusobnog djelovanja molekula silama kratkog dosega iji intezitet opada sa 7.
odnosno 13. potencijom udaljenosti izmeu molekula. Ako se radi o molekuli u unutranjosti
tekuine, onda je ukupna energija jedne molekule

E1unutr = ZE1 = ZU 0

a ako je molekula na povrini onda je ukupna energija jedne molekule

ZE1 ZU 0
E1povr = =
2 2

to znai da je

E1povr > E1unutr

i to za

52
 1
E1 = E1povr E1unutr = ZU 0
2

Ovaj viak energije molekula tekuine u povrinskom sloju ukazuje da se one nalaze na
veoj udaljenosti nego molekule u unutranjosti tekuine. To znai da je struktura
povrinskog sloja tekuine rijea od strukture unutarnjeg dijela.

Ako je koncentracija molekula tekuine u njenom povrinskom sloju n, tada je

viakenergije povrinskog sloja, povrine S, koji sadri N = nS molekula,

E povr = NE1 = nSE1

odnosno

1
E povr = ZU 0 nS
2

ili po jedininoj povrini

E povr 1
= = ZU 0 n (6.1)
S 2

Veliina je specifina povrinska energija tekuine.

Svaki sistem preputen sam sebi nastoji zauzeti stanje koje odgovara minimumu potencijalne
energije. Minimum potencijalne energije na povrini znai najmanji broj molekula na
povrini. Tome je udovoljeno, s jedne strane, time to su molekule na povrini rijee nego u
unutranjosti, a s druge strane time to tekuina nastoji zauzeti takav oblik da ima najmanju
povrinu. Zato voda u posudi ima ravnu povrinu, a izvan posude zauzima kuglaste oblike
(kaplja). Posljedica je tendencije tekuine da smanjuje svoju povrinu pojava sile koja djeluje
tangencijalno na povrinu. To je sila napetosti povrine. Napetost povrine, T, definira se kao
sila po jedinici duine i koja je, kao to e biti kasnije pokazano, brojano jednaka specifinoj
povrinskoj energiji .

Napetost povrine je po prvi put eksperimentalno odreena na tankom sloju sapunice.

Razmotrimo tanki sloj sapunice koji se nalazi u ianom okviru iji je jedan kraj pokretan (sl.
6.2). Ako elimo poveati povrinu sloja sapunice u ianom okviru, na njegov pokretan kraj
moramo djelovati vanjskom silom F, iji je iznos kod jednolikog pomicanja jednak sili
2 T l , gdje je T napetost povrine (sila po jedinici duine), a l duina ice. Faktor 2 dolazi
zbog injenice da sloj sapunice ima dvije povrine. Iznos povrinske napetosti moemo
odrediti iz izraza za sauvanje energije kada se ica pomakne za dx. Uloena energija je
jednaka

2 T l dx .

Kako se pri ovom gibanju ice poveala povrina, poveala se i povrinska energija za iznos

2 l dx

53
Na temelju zakona o sauvanju energije slijedi

2 T l dx = 2 l dx (6.2)

T = (6.3)

Jedinica za T je ista kao i za , Jm-2 ili Nm-1. Razne metode su razvijene za mjerenje sile ili
energije koja je potrebna za poveanje povrine tekuine.

F 2Tl

Slika 6.2. Eksperiment sa tankim slojem sapunice.

Kapilarne pojave
Molekule na granici tekuine s posudom takoer imaju razliita svojstva od molekula u
unutranjosti tekuine. Interakcije izmeu molekula tekuine i molekula vrste tvari mogu biti
jae ili slabije od interakcija meu molekulama tekuine. O odnosu tih interakcija ovisi hoe
li se tekuina penjati uz stijenke ili e se spustiti uz rub. Ako su jae interakcije izmeu
molekula tekuine i stijenke (adhezija), tekuina e moiti stijenku posude, jer e nastojati
imati to vei broj molekula u kontaktu sa stijenkom; takvo stanje izaziva snienje energije
sistema. Obrnuto, jae interakcije izmeu molekula tekuine (kohezija) izazivaju snienje
razine tekuine uz rub posude. U oba primjera povrina u blizini stijenke je zakrivljena.

Zamislimo kapilarnu cjevicu uronjenu u tekuinu koja moi stijenke cjevice (sl. 6.3). Uz
rub cjevice djeluju sile napetosti povrine tangencijalno na povrinu, dakle pod kutom s
obzirom na stijenku. Na mali element duljine l dodirne linije izmeu povrine i cjevice
djeluje sila napetosti povrine F = l. Na isti takav element dodirne linije na drugoj strani
cjevice djeluje sila jednaka po iznosu ali drugog smjera. Uoimo da se horizontalne
komponente tih sila ponitavaju, a vertikalne komponente iznosa (F)y = Fcos djeluju u
istom smjeru. itavu dodirnu liniju povrine s cjevicom mogli bismo u mislima rastaviti na
niz malenih elemenata duljine l i promatrati djelovanje sila napetosti povrine na njih. Sve
horizontalne komponente meusobno se ponitavaju, a rezultantna sila prema gore jest

54
 Fy = ( Fy ) = cos (l )i
i
i i

Slika 6.3. Kapilarna elevacija; prikaz sila napetosti povrine.

ili za kapilaru polumjera r (unutranjeg opsega 2r)

Fy = 2r cos (6.4)

Ta rezultantna sila prema gore podignut e tekuinu u kapilari nastaje kapilarna elevacija.
Tekuina e se podizati sve dok se ta sila ne izjednai sa teinom stupca tekuine podignute
iznad razine u posudi izvan kapilare

2r cos = gh r 2 ,

gh je hidrostatski tlak u toki P stupca tekuine gustoe i visine h, a r2 povrina presjeka

kapilarne cijevice. Odatle slijedi

2 cos
h=
gr

Dakle, pomou kapilarnih pojava objanjavamo podizanje tekuine u poroznim materijalima.

Dobar primjer za to je beton, u ijim porama se moe podii razina vode znatno iznad razine
dodira betona sa vodom. (U sluaju vode u betonu cos 1, 72 mJm-2, a r je obino od 1
10 m. U tom sluaju h poprima vrijednosti od 1.5 do 15 m.)

Tlak ispod zakrivljene slobodne povrine

Pri dodiru tekuine sa vrstim tijelom postoji mogunost da tekuina moi ili ne moi tijelo.
Tako naprimjer iva moi iste povrine metala, a ne moi staklo; voda moi isto staklo, a ne
moi zamaene povrine, itd.

Slobodna povrina tekuine na granici sa vrstim tijelom se zakrivljuje, ovisno o karakteru

moenja stvarajui udubljen (konkavan) ili ispupen (konveksan) meniskus. Tekuine koje
moe tijelo tvore udubljen meniskus, a tekuine koje ne moe tijelo tvore ispupen meniskus.

55
Kut izmeu dodirne povrine vrstog tijela i tangente na meniskus u toki koja se nalazi na
graninoj crti naziva se kut moenja (sl. 6.4).

Granina crta

(a) udubljen meniskus (b) ispupen meniskus

Slika 6.4. Slobodna povrina tekuine na granici sa vrstim tijelom.

Naravno, ako tekuina moi povrinu vrstog tijela, onda je kut moenja otar, tj
0 < / 2 , a ako tekuina ne moi povrinu vrstog tijela, onda je kut moenja tupi,
/ 2 < . Pri idealnom moenju = 0, a pri idealnom nemoenju = .

Veliina kuta moenja ovisi o kemijskim svojstvima vrstog tijela i tekuine, kao i o
kemijskim svojstvima plina koji okruuje njihovu dodirnu povrinu. Zakrivljenost slobodne
povrine tekuine izaziva poveani tlak u njoj kada je meniskus ispupen, a snien tlak kada
je on udubljen. Svaki mali dio proizvoljne zakrivljene povrine ima u meusobno okomitim
pravcima dva razliita polumjera zakrivljenosti (predznak polumjera konkavne zakrivljenosti
je negativan, a predznak polumjera konveksne zakrivljenosti je pozitivan). Ako ove
polumjere, koji se nazivaju glavnim polumjerima zakrivljenosti, oznaimo sa r1 i r2, opi izraz
za razliku tlaka p je dan Laplaceovom jednadbom

1 1
p = + . (6.5)
r1 r2

Polumjeri zakrivljenosti u sluaju sfere su jednaki u bilo koja dva okomita smjera, r1 = r2 = r,
pa je razlika tlaka u sluaju sferne zakrivljenosti jednaka

2
p = .
r

56
 po

pi
Projekcija
R mjehura

A = R 2

Kuglasti mjehur od sapunice

pi unutarnji tlak
po vanjski tlak Sile zbog razlike
R polumjer kugle tlaka zraka unutar i
Sile zbog povrinske
izvan mjehura
napetosti

FL = 2 2 R FD = ( pi po ) R 2

Mjehur ima dvije sferne opne, pa je

mnoitelj 2
(Kod kapljice je mnoitelj 1, jer kapljica ima
samo jednu sfernu opnu)

U ravnotei imamo:

4
FL = FD ili 2 2 R = ( pi po ) R 2 iz ega slijedi da je p ( pi po ) =
R

RAVNOTEA POLOVICE MJEHURA OD SAPUNICE

Adsorpcija

Adsorpcija je pojava da se na graninoj povrini izmeu dviju faza (povrini vrstog tijela
okruenog tekuinom ili plinom) nakuplja neka tvar u koncentraciji veoj nego to vlada u
unutranjosti susjednih faza. Tvar na kojoj se vri adsorpcija naziva se adsorbens. Za dobre
adsorbense karakteristino je da imaju vrlo veliku povrinu.

Adsorpcija atoma ili molekula iz pare smanjuje povrinsku energiju poveanjem energije
vezanja povrinskih atoma. Fizikalna adsorpcija (fizisorpcija) nastaje van der Waalsovim
privlaenjem izmeu atoma pare i atoma vrstog tijela.

Ovisnost o relativnom tlaku para je prikazana na sl. 6.5a; na primjer adsorpcija kisika na
srebru snizi od 1200 mJm-2 na 400 mJm-2. Dakle, prije prouavanja adsorpcijskih
karakteristika, nuno je da se sa povrine, u vakuumu, u potpunosti odstrane sve adsorbirane
neistoe. Ako su neistoe na povrini vezane jakim ionskim ili kovalentnim vezama

57
(kemisorpcija) u tom sluaju se neistoe nee moi odstraniti. Povrina aluminija je uvijek
pokrivena tankim slojem oksida (kemisorpcija kisika) koji titi aluminij od ubrzane korozije.

Najjednostavniji oblik fizisorpcije je takav da molekule na povrini formiraju jedan sloj

(monosloj). Ovo se moe opisati Langmuirovom jednadbom:

aPr
f = (6.6)
1 + aPr

gdje je a konstanta, f dio pokrivene povrine, a Pr relativni tlak para, P/P0. Granina
vrijednost, koja se moe odrediti mjerenjem, za f je 1, i odgovara monosloju (sl.6.5b). Ako se
pozna povrina pokrivena jednom molekulom tada se u principu moe odrediti ukupna
povrina prekrivena monoslojem. Langmuirova izoterma se ne moe primijeniti u sluaju
vieslojne adsorpcije (koja je najea) ali se ipak moe primijeniti u onim situacijama kada je
interakcija izmeu prvog sloja i povrine mnogo jae nego u ostalim slojevima. Openito,
adsorpcijska izoterma neprekidno raste sa poveanjem relativnog tlaka para (sl. 6.5b),
ukazujui na vieslojnu adsorpciju, i za openitiji sluaj se moe opisati BET (Brunauer
Emmett Teller) jednadbom:

Pr 1 (C 1) Pr
= + , (6.7)
W (1 Pr ) CVm CVm

gdje je Pr relativni tlak para, P/P0, W je teina adsorbirane pare, Vm koliina pare za
formiranje monosloja, a C je konstanta. Ova se jednadba esto koristi za odreivanje
povrine vrstih tijela pomou adsorpcije.

Adsorpcija molekula na povrinu vrstog tijela se moe odvijati i u otopini kada je interakcija
nekih specifinih molekula sa povrinom jaa od interakcije sa povrinom brojnijih molekula
otapala (koje e se naravno fizikalno adsorbirati). Adsorpcija iz otopine obino ukljuuje
slabu kemisorpciju i moe se opisati Langmuirovom izotermom. Dobar primjer za ovakvo
ponaanje su povrinski aktivne tvari (surfaktanti).

Adhezija

Adhezija je meusobno privlaenje razliitih tvari s obje strane suelja faza. Tvari koje
koristimo za meusobno spajanje povrina nazivamo adhezivi (ljepila).

Za poveanje adhezije izmeu dvije povrine vrstog tijela vanu ulogu imaju tanki
povrinski slojevi. Kada se izmeu povrina nalazi tanki sloj tekuine tada kapilarne sile
djeluju tako da ih nastoje pribliiti. Na primjer, da bi se razdvojile dvije staklene ploe izmeu
kojih se nalazi tanki vodeni sloj debljine 1 m potrebno je naprezanje od 288 kN/m2.
Meutim zbog male posmine vrstoe vodenog sloja te ploe se mogu lagano odvojiti
klizanjem. Kapilarne sile vodenog filma izmeu sitnih estica dre te estice zajedno (npr.
sitni pijesak djelomino zasien vodom). Kao adhezivi obino se koriste polimeri jer oni
imaju veu posminu vrstou (zbog isprepletenosti polimernih lanaca nakon isparavanja
otapala ili pojave polimerizacije).

58
Slika 6.5 Adsorpcija plina na povrinu vrstog tijela u ovisnosti o relativnom tlaku
para: (a) utjecaj na povrinsku energiju; (b) koliina adsorbirane pare na povrini
vrstog tijela.

A droplet on a hydrophilic A droplet on a rough

rough surface seems to hydrophobic surface sitting
sink into the gaps on the spikes

LOTUS EFEKT

59
Zadaci

1. Razmatrajui meudjelovanje dvaju atoma na udaljenostima koje su mnogo vee od

linearnih dimenzija atoma, odrediti uzajamnu potencijalnu energiju.

Rjeenje:

Kretanjem elektrona u prvom atomu pomie se teite negativnog naboja. Ono se ne poklapa s

teitem pozitivnog naboja, pa se u atomu stvara fluktuirajui dipolni moment p1 . Na
 
udaljenosti r , dipol p1 proizvodi potencijal

p1r
V1 = (1)
4 0 r 3

Potencijalu V1 pridrueno je elektrino polje:

3r ( pr ) r 2 p1
   
F1 = V1 = . (2)
4 0 r 5
 
Za procjenu odabrat e se da su vektori p1 i r paralelni:

p1r = p1r , (3)

pa se dobije

p1
F1 = (4)
2 0 r 3

Djelovanjem polja F1 inducira se u drugom atomu dipolni moment

 
p2 = 0 F1 , (5)

gdje je polarizabilnost.
 
Potencijalna energija dipola p2 u polju F1 jest

 
E p = p2 F1 = 0 F12 . (6)

Ako se izraz (4) uvrsti u izraz (6), dobije se

p12
Ep = . (7)
4 2 0 r 6

60
Negativan predznak u prethodnom izrazu pokazuje da se atomi privlae. Valja uoiti takoer
da je potencijalna energija obrnuto srazmjerna sa estom potencijom meuatomske
udaljenosti.

2. Zadan je izraz za energiju meudjelovanja dvaju atoma:

a b
E p (r ) = m
+ n . (1)
r r

Ispitati uvjet stabilnosti sustava.

Rjeenje:

Da bi sustav bio stabilan, mora potencijalna energija na konanoj udaljenosti r0 biti

minimalna:

dE p
= 0 (2)
dr r =r0

d2Ep
> 0. (3)
dr 2
r =r0

Uvrtavanjem izraza (1) u uvjete (2) i (3), slijedi

am bn bn
m +1
n+1 = 0 r0nm = (4)
r0 r0 am

am(m + 1) bn(n + 1) bn(n + 1)

m+ 2
+ n+2
> 0 r0nm < (5)
r0 r0 am(m + 1)

Usporedbom izraza (4) i (5), dobije se

n > m. (6)

3. Neka je unutranja energija sustava

r
A
U (r ) = n
+ Be a , (1)
r

gdje su A, B i a parametri, a r je prosjena udaljenost susjednih estica. Odrediti energiju

sustava u ravnotenom stanju.

61
Rjeenje:

Oznaimo sa r0 prosjenu udaljenost estica u ravnotenom stanju. Ona je odreena uvjetom

da je energija sustava minimalna. Iz uvjeta ekstrema

dU
=0 (2)
dr r =r0

slijedi jednadba za ravnotenu udaljenost:

r0
Aan
Be a
= . (3)
r0n+1

Uvrtavanjem izraza (3) u izraz (1) dobije se energija ravnotenog stanja:

A a
U (r0 ) = 1 n .
n
(4)
r0 r0

4. Zadan je izraz za energiju meudjelovanja dvaju atoma

A B
U (r ) = + , m = 2, n = 10 .
rm rn

Atomi formiraju stabilnu molekulu ako su meusobno udaljeni 0.3 nm, pri emu je energija
meudjelovanja jednaka 4 eV. Izraunati konstante A i B. Takoer izraunati potrebnu silu
za razdvajanje atoma kao i kritinu udaljenost na kojoj se atomi razdvajaju.

Rjeenje:

A B
U (r ) = +
r 2 r 10

A B
4 1.6 10 19 = 2
+ 10
0 .3 0 .3

dU 2 A 10 B
= 3 11 = 0 Za minimum U(r) ; r = r0
dr r = r0 r0 r0

2 A 10 B 0.38 A
= B=
0.33 0.311 5

A 0.38 A
+ = 6.4 10 19 A = 7.2 10 20 Jnm 2
0.32 5 0.310

62
Slika 1. Krivulje potencijalne energije (gore) i sile (sredina) kao funkcije udaljenosti izmeu
atoma

0.38 7.2 10 20
B= = 9.4 10 25 Jnm10
5

Sila izmeu atoma se dobije pomou slijedee relacije:

63
 dU 2 A 10 B
F= = 3 11
dr r r
Izjednaavanjem druge derivacije potencijalne energije sa nulom dobije se udaljenost izmeu
atoma kod koje je sila maksimalna, a to je ujedno i kritina udaljenost na kojoj se atomi
razdvajaju, rD:

d 2U 6 A 110 B 110 B
2 = 4 + 12 = 0 rD8 =
dr r =rD rD rD 6A

Uvrtavanjem vrijednosti za A i B dobije se vrijednost za rD:

rD = 0.352 nm.

Sila razdvajanja atoma je:

2 7.2 10 20 10 9.4 10 25
F= = 2.39 10 9 N
0.352 3 0.35211

5. Prosjena udaljenost dva dvovalentna iona suprotnih naboja u ravnotenom stanju je r0 =

0.24 nm. Izraunati potrebnu energiju za razdvajanje iona, ako je energija meudjelovanja
dana sa slijedeim izrazom:

Z1Z 2 q 2 B
U (r ) = +
4 0 r r 9

gdje je 0 permitivnost vakuuma, Z1 i Z2 su brojevi naboja iona, a q je naboj elektrona.

0 = 8.854 10 12 CV -1m -1 ; Z1 = 2, Z 2 = +2 ; q = 1.6 10 19 C

Rjeenje:

dU Z Z q 2 9B r 8q 2
= 1 2 2 10 = 0 B = 0
dr r =r0 4 0 r0 r0 9 0

Energija koja je potrebna za razdvajanje iona jednaka je razlici potencijalne energije kad se
ioni nalaze na beskonano velikoj udaljenosti U i potencijalne energije iona u ravnotenom
stanju Umin:

4q 2 r 8q 2 8q 2
U U min = 0 + 0 9 = = 34.110 19 J
4 r
0 0 9 r
0 0 9 r
0 0

6. Pokazati da se krutost veze, S0, moe odrediti pomou slijedeeg izraza:

64
 d 2U (r )
S 0 = 2
.
dr r = r0

gdje je U potencijalna energija meudjelovanja, a r0 prosjena udaljenost dviju estica u

ravnotenom stanju.

Rjeenje:

Za male pomake r r0 funkciju U(r) razviti u Taylorov red u okolini toke r = r0.

dU 1 d 2U
U (r ) = U (r0 ) + ( r r ) + (r r0 ) 2 + 
2 dr 2
0
dr r =r0 r =r0

dU (r )
Kako je = 0 za r = r0 (minimum potencijalne energije meudjelovanja) slijedi:
dr

1 d 2U (r )
U (r ) = U (r0 ) + 2
(r r0 ) 2 + 
 2 dr r =r
KONSTANTA
 0
KONSTANTA

Sila izmeu dviju estica se moe odrediti pomou slijedee relacije:

dU (r ) d 2U (r )
F (r ) = = 2
(r r0 )
dr dr r =r0

Za male deformacije, krutost S0 je konstantna (to je ustvari konstanta opruge). To znai da je

sila izmeu dviju estica, koje su razmaknute na udaljenost r (r r0) jednaka:

F = S0(r - r0).

pa je krutost veze S0 jednaka

d 2U (r )
S 0 = 2
.
dr r =r0

7. Pokazati da se Youngov modul E kristala moe izraunati pomou slijedeeg izraza:

S 0 1 d 2U
E= = .
r0 r0 dr 2 r =r
0

65
 d 2U
gdje je r0 prosjena udaljenost dviju estica u ravnotenom stanju, S 0 = 2 je krutost
dr r =r0
meuatomske veze, a U je potencijalna energija meudjelovanja.

Rjeenje:

F = S0(r - r0).

Zamislimo sada da su izmeu dviju ravnina unutar vrstog tijela estice povezane takvim
malim oprugama, kao to je prikazano na slici 2.

Slika. 2. Metoda izraunavanja Youngovog modula na temelju krutosti pojedine veze.

Zbog jednostavnosti stavit emo estice u vrhove kocke stranice r0. Naravno ako se eli
ispravno postupiti, trebalo bi postaviti estice u poloaj koji je odreen strukturom pojedinog
materijala, ali nee se puno pogrijeiti u proraunu ako se uzme u obzir ovo pojednostavljenje
- ovo omoguava lake predoavanje fizikalne situacije.

Ako se dvije plohe u materijalu razmaknu za (r - r0), ukupna sila koja djeluje na jedininoj
povrini definira se kao naprezanje , na slijedei nain:

= NS0(r - r0). (3)

N je broj veza po jedinici povrine i jednak je 1 / r02 (jer je r02 prosjena povrina po estici).
Dijeljenjem pomaka (r - r0) sa poetnim razmakom r0 dobije se nova veliina koje se naziva
deformacija n, tako da je sada:

S
= 0 n . (4)
r0

Prema tome Youngov modul je jednak:

66
 S0
E= = . (5)
n r0

8. Potencijalna energija jednog para atoma u vrstom tijelu se moe napisati na slijedei
nain:

A B
U (r ) = + ,
rm rn

gdje je r udaljenost izmeu atoma, A, B, m i n su pozitivne konstante.

Jedinina elija kristalne strukture materijala je kocka, sa atomima smjetenim u vrhovima

kocke. Pokazati da je Youngov modul E, u sluaju istezanja materijala paralelno sa jednim
bridom kocke, jednak

mnkTM
E=

gdje je srednji volumen atoma, k Boltzmanova konstanta, a TM temperatura taljenja vrstog

tijela. Moe se uzeti da je U(r0) = -kTM, gdje je r0 ravnotena udaljenost atoma.

Rjeenje:

Modul elastinosti E se moe izraunati pomou slijedeeg izraza:

S0 1 d 2U
E= = 2 .
r0 r0 dr r =r0

S0 je krutost meuatomske veze.

A B
U (r ) = + ,
rm rn

dU A B
= m m+1 n n+1
dr r r

d 2U A B
2
= m(m + 1) m+2 + n(n + 1) n+2
dr r r

dU mA nB
= 0 m+1 n+1 = 0
dr r =r0 r0 r0

Iz prethodnog izraza slijedi da je:

67
 n mn
A= Br0
m

Kako je U(r0) = -kTM moe se napisati slijedea jednadba:

A B n Br0mn B
kTM = m + n , odnosno, ako se uvrsti izraz za A kTM = + n
r0 r0 m r0m r0

Sreivanjem zadnje jednadbe dobije se:

kTM r0n nkTM r0m

B= , odnosno A =
n
1 n
m 1
m m

Prema tome Youngov modul E je jednak:

1 A B 3
E= m(m + 1) m+2 + n(n + 1) n+2 ; r0 =
r0 r0 r0

Uvrtavanjem izraza za A i B u prethodnu jednadbu dobije se konaana relacija za modul

elastinosti:

mnkTM
E= .

9. Polumjer iona fluora (F-) iznosi 0.133 nm. Koliki je polumjer najmanjeg pozitivnog iona
koji moe biti u koordinaciji sa est susjednih iona fluora?

Rjeenje:

Iz slike 3, kao graninog sluaja oktaedarskog rasporeda u kojem se anioni "dodiruju", slijedi:

Slika 3. Oktaedarski raspored estica

2( r + R ) 2 = ( 2 R ) 2 ;

68
 r = 0.414R

a kako je RF- = 0.133 nm r = 0.055 nm

10. Energija svake C C veze u dijamantu iznosi 358 kJ/6.021023. Kolika je potrebna
energija za isparavanje 0.01 g dijamanta?

Rjeenje:

Svakom atomu ugljika u dijamantu pridruujemo pola od svake veze, a drugu polovicu
susjednom atomu. Prema tome, imamo 4/2 veza po jednom atomu.

0.01 g
Broj atoma ugljika = (6.02 10 23 atoma/mol) .
12.01 g/mol

Potrebna energija = 2 broj atoma 358 103 / 6.02 10 23

= 2 0.00083 358 103
= 594.3 J.

11. Ravnotena udaljenost izmeu Mg2+ i O2- iona u MgO iznosi 0.21 nm.

a) Kolika je privlana sila izmeu Mg2+ iona i susjednog O2- iona na ovoj ravnotenoj
udaljenosti? Kolika je odbojna sila na ovoj ravnotenoj udaljenosti?
b) Kao usporedbu izraunati vrijednosti za NaCl ako je polumjer Na+ 0.098 nm, a
polumjer Cl- 0.181 nm?

Rjeenje:

Privlana sila izmeu dva iona je dana slijedeim izrazom:

Z1Z 2 q 2
Fc =
4 0 r02

gdje je 0 permitivnost vakuuma, Z1 i Z2 su brojevi naboja iona, q je naboj elektrona, a r0

ravnotena udaljenost izmeu iona.

a)
0 = 8.854 10 12 CV -1m -1 ; Z1 = 2, Z 2 = +2 ; q = 1.6 10 19 C

(2)(+2)(1.6 1019 ) 2
Fc =
4 8.854 10 12 (0.2110 9 ) 2

Fc = 2.1 10 8 N

69
 (1)(+1)(1.6 1019 ) 2
b) Fc =
4 8.854 1012 (0.279 109 ) 2

Fc = 0.3 10 8 N

12. Kolika je energija veze, izmeu Ca2+ iona iji je polumjer 0.106 nm i jednog od njegovih
susjednih O2- iona iji je polumjer 0.132 nm, u CaO, ako je eksponent u odbojnom dijelu
izraza za energiju veze n = 9?

Rjeenje:

Energija meudjelovanja dana sa slijedeim izrazom:

Z1Z 2 q 2 B
U (r ) = +
4 0 r r 9

gdje je 0 permitivnost vakuuma, Z1 i Z2 su brojevi naboja iona, q je naboj elektrona, r je

udaljenost izmeu iona, a B je konstanta.

0 = 8.854 10 12 CV -1m -1 ; Z1 = 2, Z 2 = +2 ; q = 1.6 10 19 C ,

dU Z1 Z 2 q 2 9 B r08 q 2
= =0 B=
dr r =r0 4 0 r02 r010 9 0

r0 = 0.238 nm je ravnotena udaljenost izmeu iona

Z1Z 2 q 2 1 r08 q 2 q 2 Z1Z 2 1

U (r0 ) = + = +
4 0 r0 r09 9 0 0 r0 4 9

U (r0 ) = 34.4 10 19 J .

13. Ako je za isparavanje jedne molekule vode, kod 25C, potrebno 7.310-20 J, koliko je
energije potrebno za isparavanje 1 litre vode?

Rjeenje:

Energija za isparavanje 1 litre vode iznosi

1000 g
E = (7.3 10 20 J/molekula) (6.02 10 23 molekula/mol) = 2441 kJ .
18 g/mol

14. Silicij ima istu kristalnu strukturu kao dijamant (sl. 4) a duljina veze 2R = 0.2351 nm gdje
je R polumjer atoma. Procijeniti gustou () silicija.

70
Rjeenje:

(a) (b)

Slika 4. Kristalna struktura silicija

Brojevi na slici 4(b) oznaavaju visinu atoma silicija iznad osnovice elementarne (jedinine)
elije kao dio duljine brida (a) te elije. Prema tome moemo pisati

2
a
3 = (2 R) 2
4
a = 4(0.2351 10 9 ) / 3
a = 0.543 nm

Na slici 4(a) se vidi da se 4 atoma u cijelosti nalaze unutar elementarne elije, 6/2 atoma se
nalaze na 6 stranica elije, 8/8 atoma na 8 vrhova elije ili 8 atoma po elementarnoj eliji

masa elementarne elije

=
volumen elementarne elije
(8 atoma/elementarna elija)(28.09 g/mol)/(6.02 10 23 atoma/mol)
=
(0.543 10-9 m)3 / elementarna elija
8 28.09 10 4
= = 2333056 g/m 3 = 2333 kg/m 3
6.02 0.16

Napomena: Eksperimentalno dobivena gustoa iznosi 2400 kg/m3.

15. Gustoa aluminija je 2.699 g/cm3 a njegova kristalna reetka je plono centrirana kubina
(fcc). Izraunati duljinu brida elementarne elije, (a) i udaljenost izmeu atoma (2R).

71
Rjeenje:

Na slici 5 je prikazan raspored atoma u plono centriranoj kubinoj reetki (fcc)

Slika 5. Raspored atoma u plono centriranoj kubinoj reetki (fcc)

U elementarnoj eliji plono centrirane kubine reetke se nalazi 4 atoma (6/2 atoma na 6
stranica elije i 8/8 atoma u 8 vrhova elije).

masa elementarne elije

=
volumen elementarne elije
(4 atoma/elementarna elija)(26.982 g/mol)/(6.02 10 23 atoma/mol)
2.699 g/cm 3 =
volumen elementarne elije
4 26.982
volumen elementarne elije = = 66425 10-27 cm 3
2.699 6.02 10 23

a3 = 6642510-27 cm3

a = 0.405 nm

Na slici 5 se vidi da je

a 2 = 4R
a 2 0.405 1.41
2R = =
2 2
2 R = 0.286 nm

16. Dimenzije elementarne elije kositra su 0.582 nm0.582 nm0.318 nm. Koliko je atoma
kositra u toj eliji, ako je njegova gustoa = 7.3 g/cm3?

Rjeenje:

Relativna atomska masa kositra je 118.71.

Masa elementarne elije = (7.3106 g/m3)(0.58210-9 0.58210-9 m2) (0.31810-9 m)

72
 n 118.71 g/ mol
= 7.86 10 -22 g =
6.02 10 23 atoma/mol
n = 4 atoma

17. Izraunati za koliko se postotaka promijenio volumen eljeza pri prijelazu iz plono
centrirane kubine reetke (fcc) u prostorno centriranu kubinu reetku (bcc), ako je polumjer
atoma u fcc reetki Rfcc = 0.127 nm, a u bcc reetki Rbcc = 0.1241 nm (kod temperature od
20C).

Rjeenje:

(a) (b)

Slika 6. Raspored atoma u: (a) plono centriranoj kubinoj reetki (fcc) i (b) u prostorno
centriranoj kubinoj reetki (bcc)

4 atoma = 1 elementarna fcc elija = 2 elementarne bcc elije

Duljina brida elementarne fcc reetke prema slici 6(a) je:

4 R fcc 4 0.127
a fcc = = = 0.3592 nm,
2 2

a duljina brida elementarne bcc reetke prema slici 6(b) je:

4 Rbcc 4 0.1241
abcc = = = 0.2866 nm.
3 3

Volumen elementarne fcc reetke je: V fcc = 0.35923 = 0.0463 nm3, a volumen elementarne bcc
reetke je: Vbcc = 2 0.28663 = 0.0471 nm3.
Promjena volumena iznosi

V 0.0471 0.0463
= = 0.017 ili 1.7%.
V 0.0463

73
18. Plastina posuda je napunjena vodom do visine h = 1 m. Na njenom dnu je izbuena
rupica polumjera 0.1 mm. Da li e sva voda iscuriti iz posude? Svojstvo povrine plastike je
takvo da je voda ne moi. (Povrinska napetost vode = 0.072 N/m.)

Rjeenje:

Kako voda ne moi povrinu plastike, najvei polumjer vodene kapljice koja se formira na
izlazu iz posude iznosi 0.1 mm. Da bi se izguralo kapljicu ovog polumjera iz rupice potreban
je tlak od

2 2 0.072 N/m
P = = = 1440 Pa
R 10 4 m

Kako je hidrostatski tlak jednak

P = gh

slijedi da je visina vode koja odgovara tom tlaku jednaka

2 2 0.072 N/m
h= = = 0.147 m
Rg 100 10 m 9.81 m/s 2 1000 kg/m 3
6

Dakle, voda e istjecati iz posude do visine od 14.7 cm iznad dna.

19. Hidrofilna kuglica polumjera RP = 5 m stoji na ravnoj hidrofilnoj plohi (slika 7). Voda iz
okoline se kondenzira u prostoru izmeu kugle i ravne plohe. Odrediti polumjer, r,
zakrivljenosti meniskusa vode. Nacrtati krivulju ovisnosti polumjera zakrivljenosti x o
relativnoj vlanosti H. (Temperatura je 25C)

Slika 7. Hidrofilna kuglica na hidrofilnoj ravnoj plohi.

Rjeenje:

Kelvinova jednadba glasi:

1 1 1 1 V Vm
RT ln H = Vm + = Vm m r =
R1 R2 x r r RT ln H

74
gdje je povrinska napetost vode, a Vm molarni volumen vode. Vrijedi priblina relacija (vidi
sliku 7)

RP2 + ( x + r ) 2 = ( RP + 2r ) 2 RP2 + x 2 + 2rx + r 2 = RP2 + 4rRP + 4r 2 x 2 + 2rx = 4rRP + 3r 2

x 2 4rRP
Uvrstimo izraz za r pa dobivamo

4 0.072 mN 18 10 6 mol 5 10 6 m
3
4Vm RP m
1
x= = = 0.103 m
RT ln H 8.31 molK 298K lnH
J
ln H

500

a
400

300
x(nm)

200

100

0
0 0.2 0.4 0.6 0.8 1
Relativna vlanost

Slika 8. Ovisnosti polumjera zakrivljenosti x o relativnoj vlanosti H.

20. Odredite kolika treba biti relativna vlanost, pri temperaturi od 25C, u okolini valjkaste
pore promjera 4 nm da bi voda koja se nalazi u njoj isparila. (Povrinska napetost vode =
0.072 N/m.)

Rjeenje:

Pomou Kelvinove jednadbe izraunamo ravnotenu relativnu vlanost iznad pore promjera
4 nm. Ako je relativna vlanost okoline manja od ravnotene tada e voda iz pore isparavati.

2 Vm 20.07218106
2Vm
8.31298109
ln H = H =e RT r
=e = 0.593 ili 59.3%
RT r

75