You are on page 1of 6

Sokratov doprinos filozofiji obrazovanja

Sokrat (470-399 pne; Atina), starogrki filozof, osniva etike, Platonov uitelj, prvi je mislilac
ije ideje imaju sasvim odreen znaaj i jo uvek prisutan uticaj na filozofiju obrazovanja. Bio
je sin, Sofroniksua, kameoresca, i Fenerete, babice. Sluio je kao pripadnik teke peadije u
atinskoj vojsci tokom Peloponeskog rata sa Spartom, kojom prilikom se istakao hrabrou i
fizikom izdrljivou. iveo je asketski esto je hodao bosonog, i nosio je isti tanki ogrta
leti i zimi. Premda se uglavnom klonio neposrednog uea u politikom ivotu, kao lan
narodne skuptine usprotivio se vladavini Trideset tirana, u periodu nakon atinskog poraza od
Sparte. U starosti, optuen je i osuen na smrt za nepotovanje dravnih bogova i tetan uticaj
na omladinu. Umro je u tamnici, izvrivi samoubistvo trovanjem, nakon to je odbio da
ponudu svojih uenika da pobegne iz zatoenitva i napusti rodnu Atinu. Sam Sokrat nije
ostavio pisana dela. Njegova filozofska delatnost se sastojala od razgovora koje je vodio sa
sugraanima. O njegovoj linosti, ivotu i filozofiji najvie saznajemo iz Platonovih dijaloga.
Najznaajniji Sokratovi doprinosi filozofiji obrazovanja su sokratovski metod pouavanja i
shvatanje obrazovanja kao moralnog usavravanja linosti.

1. Uspon obrazovanja i nastanak moralnog problema

Predmet prouavanja Sokratovih prethodnika, filozofa kosmolokog perioda, bila je


priroda, shvaena kao sve to postoji i kao ono to je zajedniko svemu to postoji. Za razliku
od njih, Sokrat u sredite saznajnog interesa stavlja oveka i probleme koje donosi ivot u
zajednici. Istorijski gledajui, ovo pomeranje odraava duboke promene koje je Atina
doivela posle pobedonosnih ratova sa Persijom. Re je o naglom razvoju u svim oblastima
drutvenog ivota koji svoj sutinski izraz dobija u preobraaju politikog poretka od
plemikog ka demokratskom. Uporedo sa ovim promenama dolazi do uspona drutvenog
znaaja obrazovanosti. Znanje, a ne vie samo porodino poreklo ili klasna pripadnost, postaje
sila koja odluujue utie na ovekov poloaj i uspeh u zajednici. Neposredna posledica
uspona obrazovanosti je kraj vladavine predanja, obiaja i, uopte, zateenih pravila
ponaanja koji su do tada ureivala ivot. Naime, sa irenjem i produbljivanjem obrazovanja
meu Atinjane je prodrla svest o tome da su pravila po kojima se ive ljudsko a ne boije
delo. Shodno tome, ona svoje vaenje, znaenje i svrhu imaju tek u odnosu na ljudska
miljenja i interese. Moralni problem koji nastaje usponom obrazovanosti ogleda se u

1
nestanku vrstog uporita na koje bi se mogao osoviti ivot u zajednici nakon to je
opravdanost nasleenih ivotnih obrazaca trajno podrivena. U nedostatku takvog uporita,
mo znanja da u pitanje stavi ak i ono to se do jue smatralo neupitnim dovodi do stanja
moralne i saznajne proizvoljnosti u kom pojedinana miljenja i interesi postaju jedina mera
istine i ljudskog ivota.

Filozofski oblik ovog duha relativnosti je sofistika. Sofisti su bili putujui uitelji
mudrosti, koji su za novanu nadoknadu prenosili znanja o drutvu i prirodi, sa posebnim
naglaskom na vetinu govora i raspravljanja. Oni nisu zastupali neku odreenu teoriju, ili
skup nekih osnovnih metafiziki zasnovnih pogleda na celokupnu stvarnost, ve su nastojali
da svoje sluaoce naue kako da sagledaju predmet ispitivanja iz razliitih uglova, kako da
pronau protivrenosti u sagovornikovim stavovima, i kako da argumentuju u prilog vlastitom
stanovitu po datom pitanju. Moglo bi se, dakle, rei da su sofisti bili prvi prosvetitelji,
utoliko to su kod ljudi poticali kritiki odnos prema postojeim uverenjima svog vremena,
istiui pri tome da su potonja proizvod samog drutva (koji se stoga moe prema potrebi i
menjati), a ne zauvek date i nesporne istine o tome kako bi trebalo iveti. Ipak, oni nisu ili
dalje od toga to su stavljali vrednost pojedinanog miljenja iznad kolektivnih svatonazora.

Najpoznatiji stav vodeeg sofiste Protagore ovek je mera svih stvari, onih koje jesu
da jesu a onih koje nisu da nisu izriito postavlja moralni i saznajni problem koji e Sokrat
nastojati da rei. Jer, ako moralnosti nekog postupka, ili istinitosti nekog stava, zavisi samo i
iskljuivo od pojedinane procene, onda o moralnosti i istinitosti ne moe biti rei. S obzirom
na to da ljudska miljenja, pogotovo o etikim i politikim pitanjima, mogu biti i jesu veoma
razliita, iz sofistike pretpostavke o neprikosnovenosti pojedinanog suda proizilazilo bi da
svako ima pravo na svoju linu istinu i svoj lini moral, koliko god drugima bilo oigledno da
je taj u krivu. Stoga, da bi spasao Atinu od propasti usled pojave nesputane slobode pojedinca
da ivi ne vodei rauna o zajednici, Sokrat je da morao odgovori na temeljno pitanje svog
vremena: postoji li i jednako vai za sve ljude, to bi moglo da poslui kao temelj ?

2. Obrazovanje kao reenje moralnog problema

Sokrat reenje moralnog problema vidi u znanju. To znai da on, ustajui protiv
moralnog i saznajnog relativizma sofista, na mesto uruenih predakih pravila stavlja znanje
kao novo uporite moralnog ivota. Budui da izjednaava moralnu vrlinu i znanje o njoj,

2
Sokratovo stanovite naziva se etikim intelektualizmom. Prema ovom shvatanju morala i
njegove prirode, ovekova dobrobit i srea, kojoj svaki pojedinac tei, zavisi od njegovog
znanja o tome ta je ispravno a ta ne, te svako ko postupa nemoralno to ini zbog neznanja.
Niko, naime, nee namerno i svesno sebe unesreiti, a onaj koji postupa suprotno vrlini ini
upravo to.

Sokratovo pokretako uverenje je stav da se ispod povrine razliitih pojedinanih


miljenja o tome kako treba iveti krije ono to je zajedniko svim ljudima, a to je istina.
Utoliko to svako ima mogunost da razmiljajui dopre do nje, istina o tome ta je dobro, a
sa njom i moralna vrlina, nalazi se u svakom oveku. Ne sporei pravo pojedinca na slobodno
miljenje, Sokrat tvrdi da samo ivot rukovoen istinom moe biti moralan i srean, jer je
istina ono opte to svi pojedinici, kada je otkriju, zajedniki prihvataju. Samo znanje o
onome to mu je zajedniko sa drugim ljudima moe osloboditi oveka od prirodnih sklonosti
i sebinih interesa koji su zaposeli moralni prostor otvoren slomom tradicije. A ako je u
svakom pojedinanom pogledu na ivot ve posaena klica istine, onda zadatak pojedinaca
koji tei moralnom i srenom ivotu mora biti da u sebi pronae i razvije tu klicu. Iz stava o
istini kao osnovi dobrog ivota Sokrat izvodi veliku ideju je o moralnom smislu obrazovanja.
Kljunu vezu sainjava tvrdnja da je obazovanje postupak pronalaenja i razvoja istine u
oveku. Budui da je istina ono zajedniko svim ljudima, obrazovanje je zajednika potrage
za istinom poduzeta u cilju moralnog usavravanja pojedinca.

3. Paradoks obrazovanja

Zamisao obrazovanja kao zajednike potrage za istinom stavlja pred Sokrata problem
naina na koji potraga treba da se vodi. Problem izvire iz samog pojma istine. Sa jedne strane,
ako se istina nalazi u pojedincu, onda: a) potraga za istinom mora da se sastoji od ispitivanja
pojedinanih miljenja; b) pojedinac mora samostalno da traga za istinom jer samo on moe
saznati istinu o sebi; i c) istina se moe saoptiti samo kao pojedinano miljenje. Sa druge
strane, ba zato to predstavlja ono to je zajedniko svim pojedincima, istina ne moe biti
samo istina o pojedincu, ne moe biti samostalno postignue pojedinca i ne moe biti samo
pojedinano miljenje. Napetost izmeu pojedinanog oblika i zajednike sadrine pojma
istine raa paradoks obrazovanja. Paradoks se sastoji u tome to je obazovanje zajedniki
poduhvat iji cilj je da spolja utie na pojedinca tako da on samostalno sazna istinu o sebi.

3
Odreenije, paradoks je u tome to obrazovanje shvaeno kao zajedniki ostvaren spoljni
uticaj iskljuuje pojedinanu samostalnosti, i obrnuto, u tome to pojedinana samostalnost
iskljuuje kao obrazovanja kao zajedniki ostvarenog spoljnog uticaja. Tako se napetost
izmeu pojedinanog oblika i zajednike sadrine istine preliva u napetost izmeu
pojedinanog sadraja i zajednikog oblika obrazovanja.

4. Sokratov metod obrazovanja

Sokratovo drugi veliki doprinos filozofiji obrazovanja je njegovo reenje paradoksa


obrazovanja. Prema Sokratu, jedni nain obrazovanja primeren saznanju istine jeste razgovor
zato to je zajednika potraga za istinom mogua samo kroz razmenu, sueljavanje i
meusobnu kritiku pojedinanih miljenja. Razgovor razreava paradoks obrazovanja jer
podrazumeva zajedniko delovanje unutar kog pojedinac slobodno iskazuje sopstveno
miljenje o istini. Obrazovanje kroz razgovor jeste Sokratov metod.
Najverniji prikaz Sokratovog metoda nalazimo u Platonovim ranim dijalozima. Prvi deo
metoda ini ironija. Sokrat je poricao da zna istinu upravo zato da bi naveo sagovornike da
istinu trae iskazujui sopstvena miljenja. Zato se njegov metod sastojao od postavljanja
pitanja a ne od davanja odgovora. Sokrat je poinjao razgovor postavljanjem pitanja koja su
imala oblik ta je X?. Tematski krug poetnog pitanja inili su osnovni pojmovi moralnog
ivota kao to su pravednost, hrabrost, vrlina, znanje itd. Sokratovi sagovornici su smatrali da
znaju odgovore na ova pitanja jer su ranije spontano usvojili neka od iroko rasprostranjenih i
duboko ukorenjenih uverenja. Nakon to bi sagovornik saoptio ta misli, na red je dolazio
deduktivni deo ironijskog postupka. Tokom ovog dela razgovor se kretao od optih stavova ka
pojedinanim zakljucima o predmetu razgovra. To znai da je Sokrat nastavljao propitivanje
vodei sagovornika od poetne tvrdnje prema njenim loginim posledicama u obliku stavova
koji na jasniji i konkretniji nain objanjavaju znaenje izvornog odgovora. Kada bi
sagovornik prihvatio odgovornost za dalja odreenja poetne tvrdnje, Sokrat je izvodio
negativan zakljuak u pogledu njene istinitosti. On je ukazivao sagovorniku na protivrenost
izmeu posledica koje ta tvrdnja povlai i drugih uverenja do kojih je sagovornik vrsto
drao. Na kraju ovog dela razgovora sagovornik bi priznao da ne zna ono to je verovao da
zna. To je cilj ironije: omoguiti sagovorniku da se samostalno oslobodi zabluda tako to e
uvideti neistinitost svog poetnog uverenja. Kada bi prepoznao sopstveno neznanje,
sagovornik je bio spreman da nastavi traganje za istinom.
Drugi deo Sokratovog metoda je majeutika, odnosno babiki postupak. Za razliku od
ironije, ovaj postupak je induktivan i pozitivan. Induktivan zato to je razgovor tekao od

4
pojedinanih ka optim odreenjima predmeta. Pozitivan zato to se Sokrat se nije
zadovoljavao negativnim ishodom ironije ve je teio saznanju istine. Ali ni sada nije nudio
sagovorniku gotov odgovor na pitanje ta je X?, ve je postavljao pitanja kao i ranije.
Takvo postupanje je u skladu sa njegovim osnovnim uverenjem da je istina ve u oveku te da
mu samo treba pomoi da je porodi iz sebe. Za polazite daljeg razgovora je uzimao
primere iz svakodnevnog ivota i miljenja koji stoje u vezi sa temom. Zatim je navodio
sagovornika da uoi slinosti izmeu razliitih dogaaja i stvari. Kljuan deo razgovora je bio
onaj u kom je Sokrat pomagao sagovorniku da u tim slinostima prepozna zajednika bitna
svojstva naoko razliitih pojava. Na taj nain je od pojedinanih miljenja nastajalo ono
zajedniko to ini pojam ili istinu o X.

5. Zakljuak

Savremenost Sokratovog uvida u prirodu obrazovanja ponajpre lei u njegovoj kritikoj


plodnosti. U sreditu Sokratovog shvatanje obrazovanja kao moralnog usavravanja linosti
nalazi se otpor prema nekritikom preuzimanju tueg miljenja. Shodno tome, sokratovski
uvid koji danas ima posebnu teinu je to da cilj obrazovanja nije puko usvajanje novih
podataka, gotovih saznanja ili sticanje korisnih vetina. Prevashodni zadatak obrazovanja
mora biti to da se uenik osposobi za samostalno razmiljanje.
Savremenost Sokratovog metoda ogleda se u injenica da je i danas pouavanje kroz
razgovor jedan od prihvaenih oblika nastave. Kritika vrednost vodee ideje Sokratovog
metod je u tome to stoji u neposrednoj suprotnosti sa idejom o obrazovanju u ijem sreditu
je uitelj. Sokratov metod se protivi obrazovnoj praksi zasnovanoj na predstavi o uitelju kao
neprikosnovenom autoritetu koji poseduje konane odgovore na sva pitanja. Umesto na
uitelja, Sokratov metod naglasak stavlja na ulogu uenika u obrazovnom procesu. Utoliko on
stoji u tesnoj vezi sa temeljnim sokratovskim stavom da je podsticanje autonomije linosti
sutinska moralna crta obrazovanja.

Literatura:

Platon (2008), Odbrana Sokratova, Beograd: Dereta

5
Savi, Ceki, Cvetkovi (2001), Filozofija za srednju kolu, Beograd: Zavod za udbenike i
nastavna sredstva

You might also like