You are on page 1of 70
158 Bjornar Olsen ususretu izmedu razli¢itih tipova drustava, trebalo bi da mogu da stvore plodnu teorijsku perspektivu za arheoloska istrazivanja drus- Wwenih promena. ‘To naravno ne znaéi da se promene ,epizodnog” karaktera moraju dogoditi ukoliko se pojave dodiene tatke izmedu razlidt- {ih oblika drustava. Mnogiistorijski i etnografski primeri pokazu- ju kako su, na primer, sakupljadi i lovci sacuvali svoju sopstvenu. drustvenu strukturu uprkos bliskom kontaktu sa deugim drustvie ‘ma, Ono Sto Giddensova teorija moze da ponudi, jeste jedno moguée objasnjenje kad su se takve promene veé dogodile, Upe- kos onome Sta logicki pozitivisti i novi arheolozi twrde, moguée je odrzati jasnu razliku izmedu objasnjenja i predvidanja. Boe “a 5 Teorije 0 materijalnoj kulturi Atheologija je neraskidivo povezana sa prougavanjem materi ne kulture. Za razliku od istorigara, koji svoje iskaze 0 proslosti temelji na njenim pisanim potvrdama, arheolog kao svoju primarnu izvornu gradu ima materijalne ostatke ponaSanja iz proslosti. Te fi- aigke tragove Ijudskih delanja nazivamo materijalnom kulturom, a {aj pojam je uvela kulturnoistoriska arhcologija. Arhcologija je i u poznijim vremenima zadréala taj pojam, ali je pokusala da se distan- cira od mnogih teorijskih ogranigenja i ograniéenja u tumazenju Koja postoje u kulturnoistoniskoj arheclogiji. Materijalna kultura je pojam koji obuhvata sve osobine nage feitke okoline koje su stvori- {i Hjudi, ii na koje oni uticu. Kremene sekire, svemirski brodovi, ‘kuce, automobili, putevi, umetnost, ode¢a, smece i hrana; sve su t0 ‘primer onoga Sto nazivamo materijalnom kulturom. Fragmenti materijalne kulture koji su preziveli iz proslos mnogim sluéajevima Gine jedinu neposrednu vezu koju imamo, dalckim deustvima iz proslosti. Na osnovu tragova kao to su ostaci kuéa, oruda i grobovi, pokusavamo di tumaéenjem stignemo do predstave o tim drustvima. Proces tuma¢enja ima, medutim, vazan inuZan predusloy: ako Zelimo da korisiimo materijalou kulturu da bismo razumeli drusivene i kulturne procese iz proslosti, moramo ati nckakve opie peedstave ili teorije 0 tome kakvu ulogu mate- a :1 upravija oblikovanjem jedne zgrade ili nekog oruda? ZaSto su odredena oruda ukrasena, a druga nisu? Zasto dva 460 Byprnar Olsen susedna naroda prave sasvim razlititu keramiku? Sve su to pitanja 1na koja moZemo odgovoriti samo ako imamo neke teorije ii okvi- Fe tumagenja od kojih bismo posli Posto takve teorije obuhvataju odnos materijalne kulture pre- ma drustvu i hjudskom delanju, granica izmedu onoga sto sam u prosiom poglaviju nazvao teorijom 0 drustvu s jedne strane j raznih teorija 0 materijaino} kulturi s druge strane, prestaje da bude ostra (videti Schiffer 1988:469). Po pravilu ¢e teorije 0 ma. terijalnoj kulturi biti vedene iz neke teorije o drustvu i kulturi. To znati da se mi esto sluzimo teorijama koje nist razvijene s Poscbnom namerom da se pomoéu ajih tumadi materijalna kul ‘ura, ali koje se prilagodavaju i razvijaju za tu namenu. To ne vai posebno za arheologiju. Pojedine teorije i naéini analize koji su razvijeni za jedno podruéje i unutar jedne discipline, mogu se pokazati plodonosnim j unutar drugih nauénih grana. jedan od. primera je strukturalizam koji je prvobitno razvijen w okvirima lingvistike, ali se kasnije pokazao upotrebljivim u tumagenju niza drugih Ijudskih oblika izrazavanja U ovom poglaviju razmotricu neke od teorija koje su obele- 4ile natin na koji su arhcotozi shvatali materijalau kulturu. Usred- srediéu se na one teorije koje su bile aktuelne nakon 1960. godi- ‘ne, to jest potey od pojave procesne arhcologije. Ogranigenje je delom prouzrokovano time sto smo u tom periodu doziveli naj owvoreniju raspravu 0 ulozi materijalne kulture u drustvu, a de- Jom zato sto sam poimanje materijalne kulture uautar kulturn storijske arhcologije relativno opSirno iznco u prethodna dva poglavlja. Moze se primetiti i da je strukturalizam u ovom poglay- ju dobio nesto vise mesta nego druge teorije. To je prouzroko- vano time Sto osnova te teorije kulture nije ranije predstavijena ‘onako kako je to sluéaj sa teorijama kao sto su funkcionalizam, marksizam i teorija strukturiranja Materijalna kultura kao izvor znanja Nauke koje su davale ton u oblikovanju teorija 0 drugtvu i kulturi ~ sociologija, socijalna antropologija istorija — u malo} 04 predmeta do teksta 161 su se meri bavile materijalnom kulturom. U ajima je prednost davana govornoj reti, zapisima ili uogenom ponaéanju, posto su oni shvatani kao suvereni izvori za razumevanje kulture idrustva, Unutar antropologije je proutavanje materijalne kulture bilo iz- jednatavano sa starovremskom, muzeoloskom etnografijom. U tome je preéutno sadrzan stav da je materijalna kultura slab ili bar sekundaran izvor obaveStenja 0 drugim deustvima u poredenju ‘sa onim 310 se moze dobiti razgovarajuéi sa Ijudima. Poznati an- tropolog Edmund Leach zato tvrdi da arheologija, koja nema takay pristup Zivim ljudima, nikada ne moze razumeti simbolicke i kognitivne odlike Ijudske kulture (Leach 1973). Mada se danas ‘unutar antropologije i sociologije moze primetiti obnovijeno za- snimanje za prouéavanje materijalne kulture, nije nikakvo prete- sivanje twrditi da je to podrugje u relativno maloj meri ozbiljno shyatano u drustvenim naukama. Mada je neposredno prouéavanje materijalne kulture samo u ‘maloj meri ukljugeno u istrazivanja savremenih iistorijskih drus- tava kojima se bave nauénici u drustvenim naukama i istoriéari, ‘ono je bez sumnje podruéje koje nije iskijuéivo vezano za pra- istorijske zajednice. Prougavanje materijalne kulture moze dati vvazno j alternativno znanje i o naSem sopstvenom savremenom. drustvu, Jedan primer toga je projekat koji je rano tokom sedam- desetih zapoéeo, u Taksonu u Arizoni, arheolog William Rathje nezadlovoljan metodama koje su sociolozi i psiholozi koristili w svojim prouéavanjima ponasanja Ijudi. Njihovo proucavanje jew biti bilo zasnovano na interyjuima i upitnicima. Ali problem je esto u tome Sto judi kazu jedno, a gine drugo. Zato je Rathje zapoteo projekat sa namerom da upotrebi arheolosku metodu i teoriju za analizu savremenih obrazaca ponaSanja. Projekat je na- zraan ,projekat seve" jer je namera upravo bila da se analizira smece kako bi se, izmedu ostalog, steklo bolje razumevanje obra- zaca potrosnje kod stanovnistva Taksona (Rathje 1984).. Rathje je bio zainteresovan da ukrsti reaultate istrazivanja po- troSadkih navika judi dobijenih tehnikom interyjua sa onim 3to se faktitki moglo i8titati iz njthovog smeca. Jedna od stvari koja je istrazivana, bila je potroSnja alkohola. Savetza zdravstvo Takso- 162 Bjornar Olsen tna 1973. godine je interyjuisao izabran broj domacinstava u gra du 0 njihovoj potrosnji alkohola. Svi su odgovarali anonimno, a istrazivanje je sprovedeno koriSéenjem uobiéajenih sociolos- kih merila za izbor i vrednovanje. Rezultati su objavijeni i mno- ‘gi su ih shvatili kao dobru indikaciju poteosnje alkohola u ‘Tak Sonu. Rathje je to uporedio sa sopstvenim istrazivanjem kanti za smeée istih domainstava, Kante za smeée ne lazu na isti nadin, woéena je upadljiva razlika izmedu ajthovog sadréaja i rezultata intervjua, U jednom podrugju Taksona samo je 15 procenata domacinstava navelo da piju pivo, 2 nijedno domaéinswwo nije trodilo vide od osam flasa sedmiéno. Rathjcovo istrazivanje sme- é je pokazalo da preko 80 procenata domaéinstava iz tog pod- uéja ima fase od piva u smecu, a da 54 procenta baca u smeée vise od osam flaSa sedmiéno, Ispoljle su se i socijalne varijacije izmedu potroinje koju su sami naveli i onoga Sto je fakticki moglo da se utvrdi na osnovu smeéa. Tipiéne grupacije sa ni- skim primanjima esto su davale iskrivijenu sliku ti govorili da nikada ne piju pivo, dok su Amerikanci iz srednje Klase, koji su, istini za volju, priznavali sledno navodili manju potrosnju (Rathje & Hugs 1975, Rathje & McCarthy 1977) Rathjeoy ,projekat smece" pokazuje kako arheoloske analize modeme materijalne kulture mogu da se koriste za korekeiju podataka 0 nasem sopstvenom drustvu koje dobijamo uz pomoé dnustvenonauénih metoda, Kako €u pri kraju poglavija pokazat analize moderne materijalne kulture mogu da obezbede sazna- 1ja 0 dalcko dubljim okolnostima wu drustvu nego sto su to ishra na { potroSatke mavike. Mada o tome retko razmisljamo, mater jalna kultura je osnoyni sastojak nase sopstvene spoznaje sveta ~ Pripadnosti, ,wremena” i promena. Da uzmem trivijalan primer: promene materijalne kulture (automobili, odeéa, frizure) mozda nam viSe od drugih stvari omoguéavaju da iskusimo kako ,vreme tee", Dok je materijalna kultura ranije Cesto due trajala od po- jedinih Ijudi, ona danas ima sve bedi obrt. Zbog potrebe potro- Satkog drustva za stalnom zamenom komercijalnih proizvoda mi uogavamio (ili nas to nayodi da poverujemo) da vreme teée ,br- Re: Od predmeta do teksta 163 Ze". | naravno, iznenadimo se koliko komi€na starinski i dalek deluje svet na slikama iz sedamdesetih. Materijalna kultura: stil ili funkeija Shvatanje materijalne kulture kao nedovoljno pogodaog, vora za razumevanje dubljih strana drustva i kulture nije ogeani- eno samo na antropologiju ili druge drustvene nauke. Ono je u najve¢oj meri obelezavalo arheologiju i bilo je jedan od predu- slova za tipolosku i hronolosku maniju koja je muéila w nauku, Arheologiji iz devetnaestog i prve polovine dvadesetog stoleéa arheoloska grada je bila pre svega izvor za hronolosku i kulturnu Klasifikaciju razvoja i naroda. Promene u materijainoj kulturi su postale objektivno merilo razvoja i napretka, te razlikovanja medu ,kulturnih naroda" (onih koji se menjaju) roda* (onih koji to ne éine). Istina, kulturnoistorijska arhcologi- ja je shvatala materijalny kulturu kao izraz izvornih, duhovaih kultura, i koristila je u svojim esto spekulativnim traganjem za narodima, seobama i pradomovini. Ali dublja teorija o vezi izme- du materijalne kulture i drustva nikada nije formulisana. U posleratnom vremenu u sve veéoj meri se prosirilo nepo- verenje u to da se moze izvrsiti etni¢ka i kulturna identifikacija samo na osnovu materijalne kulture. Tokom pedesetih vidimo zato sve jaée usredsredivanje na tehnoloske i ckonomske strane ‘materijalne kulture. Mnogi su iskazivali i veoma pesimistitka mis Jjenja 0 tome Sta se moze zakljugiti samo na osnovu materijalne kulture (videti Tree poglavije). Engleski arheolog Christopher Hawkes twrdio je da arheolozi mogu samo da se nadaju da rekonstruisati materijalne strane Zivota i proslosti. On govori o slestvama zakljuéaka" na kojima su samo najnize pretke, tehnolo- iia | ckonomija, normaino dostupne asheolozima, Vise precke ra lestvicama, kao 5to je socijalna organizacija, moguée je doscé samo u sreénim sluéajevima, dok su najvile prezke, ideoloske i religijske predstave Ijudi, van dosega arheologa (Hawkes 1954) Drustveni i simboli¢ki Zivot Ijudi je bio uglavnom van onoga me su se arheolozi bavil. 164 Bjornar Olsen Procesna arheologija je na neki Cudan nagin tom shvatanju uputila izazoy, ali ga je i udvrstila. Ona ga je izazvala svojim ispo- lienim uverenjem da arhcoloska grada sadrZi informacije 0 svim aspektima druswa, tvednjom da niSta nije van podrugja delatno- sti arheologije (Binford 1962). Pa ipak, uéinjen je mali broj po- kusaja da se istraze najyise preéke Hawkesovih lestvi. Svojim eko- funkcionalisti¢kim pristupom, u kome se kultura prvenstveno sma- tra orudem u prilagodavanju prirodi, procesna arheologija je sta- vila u ZiZu tehnoloske i ckonomske aspekte materijalne kulture U svom guvenom élanku iz 1962. godine ,Archeology as an- thropology” Lewis Binford je, medutim, pokuSao da skicira nov program arheoloskog prougavanja materijaine kulture. U osnovi tog programa stoji shvatanje kulture kao funkcionalnog sistema sastavljenog od razligitih podsistema kao Sto su tehnoloski, soci- jalni i idcoloski podsistemi. Kulturnoistorijski arheotozi su, po Binfordu, u suvise maloj meri pokuSali da posmatraju materijal- nu kulturu kao funkcionalne delove takvih podsistema i, sled- stveno tome, nisu razdvajali razlifite funkcionalne kontekste éijt je ona deo. On zato predlaze da se arheoloski predmeti podele u tri kategorije prema tome kom podsistemu pripadaju: 1, ,Tebnomickt” predmeti su praktiéna oruda (tehnologija) koja su neposredno vezana za upotrebu u okolnoj sredini, na primer strele, strugadi { nozevi. Njih Gini apsolutno najveéi deo predme- ta koje svrstavamo u arheolosku geadu. 2, Soctotebnicki predmeti su predmeti koji imaju svoju najva- 2niju funkeiju u socijalnoj sferi drustva. Njihova praktitna kori- snost je mala, ali im je za uzwrat funkeija da pokazu drustveni status vlasnika. Primeri takvih starusnih simbola mogu biti kraljev- ska kruna, kreno od vizona ili veliki i lepo ukea’en bodez od Skriljca 3. tdeotebni¢ki predmeti funkcioni8u unutar duhowne ili ritu- alne sfere drustva. To su predmeti koji nemaju nikakvu praktiénu vrednost ine signaliziraju drustveni status. Preenstveno znagenje takvih predmeta potiva us njihovom verskom ili duhovaom sadr- Zaju. Tipiéni primeri su kumiri i Samanski bubnjevi

You might also like