158 Bjornar Olsen
ususretu izmedu razli¢itih tipova drustava, trebalo bi da mogu da
stvore plodnu teorijsku perspektivu za arheoloska istrazivanja drus-
Wwenih promena.
‘To naravno ne znaéi da se promene ,epizodnog” karaktera
moraju dogoditi ukoliko se pojave dodiene tatke izmedu razlidt-
{ih oblika drustava. Mnogiistorijski i etnografski primeri pokazu-
ju kako su, na primer, sakupljadi i lovci sacuvali svoju sopstvenu.
drustvenu strukturu uprkos bliskom kontaktu sa deugim drustvie
‘ma, Ono Sto Giddensova teorija moze da ponudi, jeste jedno
moguée objasnjenje kad su se takve promene veé dogodile, Upe-
kos onome Sta logicki pozitivisti i novi arheolozi twrde, moguée
je odrzati jasnu razliku izmedu objasnjenja i predvidanja.
Boe
“a
5
Teorije 0 materijalnoj kulturi
Atheologija je neraskidivo povezana sa prougavanjem materi
ne kulture. Za razliku od istorigara, koji svoje iskaze 0 proslosti
temelji na njenim pisanim potvrdama, arheolog kao svoju primarnu
izvornu gradu ima materijalne ostatke ponaSanja iz proslosti. Te fi-
aigke tragove Ijudskih delanja nazivamo materijalnom kulturom, a
{aj pojam je uvela kulturnoistoriska arhcologija. Arhcologija je i u
poznijim vremenima zadréala taj pojam, ali je pokusala da se distan-
cira od mnogih teorijskih ogranigenja i ograniéenja u tumazenju
Koja postoje u kulturnoistoniskoj arheclogiji. Materijalna kultura je
pojam koji obuhvata sve osobine nage feitke okoline koje su stvori-
{i Hjudi, ii na koje oni uticu. Kremene sekire, svemirski brodovi,
‘kuce, automobili, putevi, umetnost, ode¢a, smece i hrana; sve su t0
‘primer onoga Sto nazivamo materijalnom kulturom.
Fragmenti materijalne kulture koji su preziveli iz proslos
mnogim sluéajevima Gine jedinu neposrednu vezu koju imamo,
dalckim deustvima iz proslosti. Na osnovu tragova kao to su ostaci
kuéa, oruda i grobovi, pokusavamo di tumaéenjem stignemo do
predstave o tim drustvima. Proces tuma¢enja ima, medutim, vazan
inuZan predusloy: ako Zelimo da korisiimo materijalou kulturu da
bismo razumeli drusivene i kulturne procese iz proslosti, moramo
ati nckakve opie peedstave ili teorije 0 tome kakvu ulogu mate-
a
:1 upravija oblikovanjem jedne zgrade ili nekog
oruda? ZaSto su odredena oruda ukrasena, a druga nisu? Zasto dva460 Byprnar Olsen
susedna naroda prave sasvim razlititu keramiku? Sve su to pitanja
1na koja moZemo odgovoriti samo ako imamo neke teorije ii okvi-
Fe tumagenja od kojih bismo posli
Posto takve teorije obuhvataju odnos materijalne kulture pre-
ma drustvu i hjudskom delanju, granica izmedu onoga sto sam u
prosiom poglaviju nazvao teorijom 0 drustvu s jedne strane j
raznih teorija 0 materijaino} kulturi s druge strane, prestaje da
bude ostra (videti Schiffer 1988:469). Po pravilu ¢e teorije 0 ma.
terijalnoj kulturi biti vedene iz neke teorije o drustvu i kulturi.
To znati da se mi esto sluzimo teorijama koje nist razvijene s
Poscbnom namerom da se pomoéu ajih tumadi materijalna kul
‘ura, ali koje se prilagodavaju i razvijaju za tu namenu. To ne vai
posebno za arheologiju. Pojedine teorije i naéini analize koji su
razvijeni za jedno podruéje i unutar jedne discipline, mogu se
pokazati plodonosnim j unutar drugih nauénih grana. jedan od.
primera je strukturalizam koji je prvobitno razvijen w okvirima
lingvistike, ali se kasnije pokazao upotrebljivim u tumagenju niza
drugih Ijudskih oblika izrazavanja
U ovom poglaviju razmotricu neke od teorija koje su obele-
4ile natin na koji su arhcotozi shvatali materijalau kulturu. Usred-
srediéu se na one teorije koje su bile aktuelne nakon 1960. godi-
‘ne, to jest potey od pojave procesne arhcologije. Ogranigenje je
delom prouzrokovano time sto smo u tom periodu doziveli naj
owvoreniju raspravu 0 ulozi materijalne kulture u drustvu, a de-
Jom zato sto sam poimanje materijalne kulture uautar kulturn
storijske arhcologije relativno opSirno iznco u prethodna dva
poglavlja. Moze se primetiti i da je strukturalizam u ovom poglay-
ju dobio nesto vise mesta nego druge teorije. To je prouzroko-
vano time Sto osnova te teorije kulture nije ranije predstavijena
‘onako kako je to sluéaj sa teorijama kao sto su funkcionalizam,
marksizam i teorija strukturiranja
Materijalna kultura kao izvor znanja
Nauke koje su davale ton u oblikovanju teorija 0 drugtvu i
kulturi ~ sociologija, socijalna antropologija
istorija — u malo}
04 predmeta do teksta 161
su se meri bavile materijalnom kulturom. U ajima je prednost
davana govornoj reti, zapisima ili uogenom ponaéanju, posto su
oni shvatani kao suvereni izvori za razumevanje kulture idrustva,
Unutar antropologije je proutavanje materijalne kulture bilo iz-
jednatavano sa starovremskom, muzeoloskom etnografijom. U
tome je preéutno sadrzan stav da je materijalna kultura slab ili bar
sekundaran izvor obaveStenja 0 drugim deustvima u poredenju
‘sa onim 310 se moze dobiti razgovarajuéi sa Ijudima. Poznati an-
tropolog Edmund Leach zato tvrdi da arheologija, koja nema
takay pristup Zivim ljudima, nikada ne moze razumeti simbolicke
i kognitivne odlike Ijudske kulture (Leach 1973). Mada se danas
‘unutar antropologije i sociologije moze primetiti obnovijeno za-
snimanje za prouéavanje materijalne kulture, nije nikakvo prete-
sivanje twrditi da je to podrugje u relativno maloj meri ozbiljno
shyatano u drustvenim naukama.
Mada je neposredno prouéavanje materijalne kulture samo u
‘maloj meri ukljugeno u istrazivanja savremenih iistorijskih drus-
tava kojima se bave nauénici u drustvenim naukama i istoriéari,
‘ono je bez sumnje podruéje koje nije iskijuéivo vezano za pra-
istorijske zajednice. Prougavanje materijalne kulture moze dati
vvazno j alternativno znanje i o naSem sopstvenom savremenom.
drustvu, Jedan primer toga je projekat koji je rano tokom sedam-
desetih zapoéeo, u Taksonu u Arizoni, arheolog William Rathje
nezadlovoljan metodama koje su sociolozi i psiholozi koristili w
svojim prouéavanjima ponasanja Ijudi. Njihovo proucavanje jew
biti bilo zasnovano na interyjuima i upitnicima. Ali problem je
esto u tome Sto judi kazu jedno, a gine drugo. Zato je Rathje
zapoteo projekat sa namerom da upotrebi arheolosku metodu i
teoriju za analizu savremenih obrazaca ponaSanja. Projekat je na-
zraan ,projekat seve" jer je namera upravo bila da se analizira
smece kako bi se, izmedu ostalog, steklo bolje razumevanje obra-
zaca potrosnje kod stanovnistva Taksona (Rathje 1984)..
Rathje je bio zainteresovan da ukrsti reaultate istrazivanja po-
troSadkih navika judi dobijenih tehnikom interyjua sa onim 3to
se faktitki moglo i8titati iz njthovog smeca. Jedna od stvari koja
je istrazivana, bila je potroSnja alkohola. Savetza zdravstvo Takso-162 Bjornar Olsen
tna 1973. godine je interyjuisao izabran broj domacinstava u gra
du 0 njihovoj potrosnji alkohola. Svi su odgovarali anonimno,
a istrazivanje je sprovedeno koriSéenjem uobiéajenih sociolos-
kih merila za izbor i vrednovanje. Rezultati su objavijeni i mno-
‘gi su ih shvatili kao dobru indikaciju poteosnje alkohola u ‘Tak
Sonu. Rathje je to uporedio sa sopstvenim istrazivanjem kanti za
smeée istih domainstava, Kante za smeée ne lazu na isti nadin,
woéena je upadljiva razlika izmedu ajthovog sadréaja i rezultata
intervjua, U jednom podrugju Taksona samo je 15 procenata
domacinstava navelo da piju pivo, 2 nijedno domaéinswwo nije
trodilo vide od osam flasa sedmiéno. Rathjcovo istrazivanje sme-
é je pokazalo da preko 80 procenata domaéinstava iz tog pod-
uéja ima fase od piva u smecu, a da 54 procenta baca u smeée
vise od osam flaSa sedmiéno, Ispoljle su se i socijalne varijacije
izmedu potroinje koju su sami naveli i onoga Sto je fakticki
moglo da se utvrdi na osnovu smeéa. Tipiéne grupacije sa ni-
skim primanjima esto su davale iskrivijenu sliku ti
govorili da nikada ne piju pivo, dok su Amerikanci iz srednje
Klase, koji su, istini za volju, priznavali
sledno navodili manju potrosnju (Rathje & Hugs 1975, Rathje
& McCarthy 1977)
Rathjeoy ,projekat smece" pokazuje kako arheoloske analize
modeme materijalne kulture mogu da se koriste za korekeiju
podataka 0 nasem sopstvenom drustvu koje dobijamo uz pomoé
dnustvenonauénih metoda, Kako €u pri kraju poglavija pokazat
analize moderne materijalne kulture mogu da obezbede sazna-
1ja 0 dalcko dubljim okolnostima wu drustvu nego sto su to ishra
na { potroSatke mavike. Mada o tome retko razmisljamo, mater
jalna kultura je osnoyni sastojak nase sopstvene spoznaje sveta ~
Pripadnosti, ,wremena” i promena. Da uzmem trivijalan primer:
promene materijalne kulture (automobili, odeéa, frizure) mozda
nam viSe od drugih stvari omoguéavaju da iskusimo kako ,vreme
tee", Dok je materijalna kultura ranije Cesto due trajala od po-
jedinih Ijudi, ona danas ima sve bedi obrt. Zbog potrebe potro-
Satkog drustva za stalnom zamenom komercijalnih proizvoda mi
uogavamio (ili nas to nayodi da poverujemo) da vreme teée ,br-
Re:
Od predmeta do teksta 163
Ze". | naravno, iznenadimo se koliko komi€na starinski i dalek
deluje svet na slikama iz sedamdesetih.
Materijalna kultura: stil ili funkeija
Shvatanje materijalne kulture kao nedovoljno pogodaog,
vora za razumevanje dubljih strana drustva i kulture nije ogeani-
eno samo na antropologiju ili druge drustvene nauke. Ono je u
najve¢oj meri obelezavalo arheologiju i bilo je jedan od predu-
slova za tipolosku i hronolosku maniju koja je muéila w nauku,
Arheologiji iz devetnaestog i prve polovine dvadesetog stoleéa
arheoloska grada je bila pre svega izvor za hronolosku i kulturnu
Klasifikaciju razvoja i naroda. Promene u materijainoj kulturi su
postale objektivno merilo razvoja i napretka, te razlikovanja
medu ,kulturnih naroda" (onih koji se menjaju)
roda* (onih koji to ne éine). Istina, kulturnoistorijska arhcologi-
ja je shvatala materijalny kulturu kao izraz izvornih, duhovaih
kultura, i koristila je u svojim esto spekulativnim traganjem za
narodima, seobama i pradomovini. Ali dublja teorija o vezi izme-
du materijalne kulture i drustva nikada nije formulisana.
U posleratnom vremenu u sve veéoj meri se prosirilo nepo-
verenje u to da se moze izvrsiti etni¢ka i kulturna identifikacija
samo na osnovu materijalne kulture. Tokom pedesetih vidimo
zato sve jaée usredsredivanje na tehnoloske i ckonomske strane
‘materijalne kulture. Mnogi su iskazivali i veoma pesimistitka mis
Jjenja 0 tome Sta se moze zakljugiti samo na osnovu materijalne
kulture (videti Tree poglavije). Engleski arheolog Christopher
Hawkes twrdio je da arheolozi mogu samo da se nadaju da
rekonstruisati materijalne strane Zivota i proslosti. On govori o
slestvama zakljuéaka" na kojima su samo najnize pretke, tehnolo-
iia | ckonomija, normaino dostupne asheolozima, Vise precke
ra lestvicama, kao 5to je socijalna organizacija, moguée je doscé
samo u sreénim sluéajevima, dok su najvile prezke, ideoloske i
religijske predstave Ijudi, van dosega arheologa (Hawkes 1954)
Drustveni i simboli¢ki Zivot Ijudi je bio uglavnom van onoga
me su se arheolozi bavil.164 Bjornar Olsen
Procesna arheologija je na neki Cudan nagin tom shvatanju
uputila izazoy, ali ga je i udvrstila. Ona ga je izazvala svojim ispo-
lienim uverenjem da arhcoloska grada sadrZi informacije 0 svim
aspektima druswa, tvednjom da niSta nije van podrugja delatno-
sti arheologije (Binford 1962). Pa ipak, uéinjen je mali broj po-
kusaja da se istraze najyise preéke Hawkesovih lestvi. Svojim eko-
funkcionalisti¢kim pristupom, u kome se kultura prvenstveno sma-
tra orudem u prilagodavanju prirodi, procesna arheologija je sta-
vila u ZiZu tehnoloske i ckonomske aspekte materijalne kulture
U svom guvenom élanku iz 1962. godine ,Archeology as an-
thropology” Lewis Binford je, medutim, pokuSao da skicira nov
program arheoloskog prougavanja materijaine kulture. U osnovi
tog programa stoji shvatanje kulture kao funkcionalnog sistema
sastavljenog od razligitih podsistema kao Sto su tehnoloski, soci-
jalni i idcoloski podsistemi. Kulturnoistorijski arheotozi su, po
Binfordu, u suvise maloj meri pokuSali da posmatraju materijal-
nu kulturu kao funkcionalne delove takvih podsistema i, sled-
stveno tome, nisu razdvajali razlifite funkcionalne kontekste éijt
je ona deo. On zato predlaze da se arheoloski predmeti podele u
tri kategorije prema tome kom podsistemu pripadaju:
1, ,Tebnomickt” predmeti su praktiéna oruda (tehnologija) koja
su neposredno vezana za upotrebu u okolnoj sredini, na primer
strele, strugadi { nozevi. Njih Gini apsolutno najveéi deo predme-
ta koje svrstavamo u arheolosku geadu.
2, Soctotebnicki predmeti su predmeti koji imaju svoju najva-
2niju funkeiju u socijalnoj sferi drustva. Njihova praktitna kori-
snost je mala, ali im je za uzwrat funkeija da pokazu drustveni
status vlasnika. Primeri takvih starusnih simbola mogu biti kraljev-
ska kruna, kreno od vizona ili veliki i lepo ukea’en bodez od
Skriljca
3. tdeotebni¢ki predmeti funkcioni8u unutar duhowne ili ritu-
alne sfere drustva. To su predmeti koji nemaju nikakvu praktiénu
vrednost ine signaliziraju drustveni status. Preenstveno znagenje
takvih predmeta potiva us njihovom verskom ili duhovaom sadr-
Zaju. Tipiéni primeri su kumiri i Samanski bubnjevi