Sadraj

1. Uvod ..................................................................................................................................................... 1
2. Uzroci rata ............................................................................................................................................ 2
2.1. SAD prije rata .................................................................................................................................... 2
2.2. Razlike izmeu sjevera i juga ............................................................................................................ 3
2.3. Pitanje ropstva................................................................................................................................... 3
3. Predsjednik Abraham Lincoln ................................................................................................................... 5
4. Proglaenje Konfederacije ........................................................................................................................ 7
4.1. Ratna zbivanja ................................................................................................................................... 8
4.2. Bull run First Manassas ............................................................................................................... 8
4.3. Bitka kod Antietama .......................................................................................................................... 9
4.4. Prva oklopna pomorska bitka ............................................................................................................ 9
4.5. Bitka kod Gettysburga - najkrvavija bitka u Amerikom graanskom ratu..................................... 10
4.6. Bitka kod Five Forksa ....................................................................................................................... 11
5.Pobjeda Unije .......................................................................................................................................... 11
6. Posljedice rata ........................................................................................................................................ 13
7. Zakljuak ................................................................................................................................................. 15
 1. Uvod

Ameriki graanski rat (1861-1865), bio je rat izmeu sjevernih saveznih drava (Unija
ili Sjever) i junih robovlasnikih drava (tada novoosnovana Konfederacija, ili Jug pod
vodstvom Jeffersona Davisa). Unija se sastojala od svih drava u kojima je bilo zabranjeno
robovlasnitvo (takozvane slobodne drave), kao i od pet drava koje su dozvoljavale dranje
robova, i bila je pod vodstvom Abrahama Lincolna i Republikanske stranke. Sama
Republikanska stranka je osporavala irenje ropstva na teritoriju SAD, a njihova pobjeda na
izborima 1860. godine bila je uzrok toga da je sedam junih drava proglasilo odcjepljenje od
Unije jo prije nego je Lincoln preuzeo predsjedniki mandat. Unija je odbila priznati
odcjepljenje, karakterizirajui ga kao pobunu.
Neprijateljstva su poela 12. travnja 1861. godine napadom trupa Konfederacije na
utvrdu Fort Sumter u Junoj Karolini. Lincoln je reagirao na ovo tako to je pozvao dobrovoljce
u vojsku Unije, da bi poslije tog ina jo etiri june drave proglasile odcjepljenje. Prve godine
Unija je uspostavila kontrolu nad pograninim dravama, kao i pomorsku blokadu
Konfederacije. U 1862. godini ve je dolo do veih bitaka i gubitaka u ljudstvu sa obe strane, do
tada nezabiljeenih u povijesti SAD-a (Bitka kod Schiloha, Bitka kod Antietema). U rujnu 1862.
Lincoln je odredio ukidanje ropstva kao glavni cilj rata.
Rat se pokazao kao najsmrtonosniji u povijesti SAD-a, izazvavi smrt oko 620.000
vojnika i neutvren broj civilnih rtava. Druge njegove posljedice su ukidanje ropstva, jaanje
uloge centralne vlasti, kao i porast socijalnih, politikih, rasnih i ekonomskih napetosti , to jo
uvijek ima utjecaj na suvremeno ameriko drutvo.

1
 2. Uzroci rata

Korijeni Amerikog graanskog rata lee daleko prije 1861. godine i povijesnog napada
na Fort Sumter. Od neovisnosti 1776. sjeverne i june drave neprestano su se razilazile.
Postojale su kulturne razlike, ekonomski konflikti i razlike u miljenju s obzirom na oblik vlasti
(uplitanje drave ili ne). No za razdor se ponajprije pobrinulo ropstvo.
Za razliku od industrijski razvijenih sjevernih drava SAD-a sa slobodnim kapitalistikim
odnosima, u junim dravama u prvoj polovini XIX. stoljea jo su postojali robovlasniki
odnosi. Crnci su pali u ropstvo na jugu SAD-a jo u kolonijalno doba. Sjeverne drave SAD-a
su, za razliku od junih, ukinule ropstvo.1

2.1. SAD prije rata

Teritorijalno proirenje SAD-a poinje odmah posle stjecanja neovisnosti (1783).

Povezano je sa naglim porastom stanovnitva, do kojeg je dolo prirodnim putem i useljavanjem
velike mase kolonizatora iz Europe i drugih krajeva svijeta.
Godine 1803. amerika vlada je kupila od Napoleona Bonapartea ogromnu francusku
koloniju Louisianu za 60 milijuna dolara. Tako su cijeli slijev Mississippija i velika prostranstva
Srednjeg zapada dospjeli u posjed SAD-a. Do sredine tridesetih godina Amerikanci su ovladali
itavim Srednjim zapadom, a kasnije i dalekim Zapadom. U ekonomskom pogledu, rezultati
kolonizacije zapada bili su raznovrsni i veoma znaajni. Ogromna prirodna bogatstva davala su
neizmjerne koliine raznovrsnih sirovina za mladu ameriku industriju. To su istovremeno bila i
prostrana trita za produkte industrijske proizvodnje starih i novih amerikih gospodarskih
centara. Sve je to dovelo do burnog razvitka i napretka amerikog gospodarstva u cjelini.
Industrijska revolucija u Americi praktino je zavrena tridesetih godina XIX. stoljea.
Razvili su se mnogi veliki centri metalne, tekstilne, prehrambene, preraivake (kone) i druge
industrije (Buffalo, Chicago, Detroit, Cleveland, New York, Rochester, New Orleans). Godine
1860. ve je bilo izgraeno oko 50 000 km eljeznikih pruga. Krajem tridesetih godina poela
je i postupna mehanizacija poljoprivrede.
U sedamnaestom i osamnaestom stoljeu trgovina robljem u Americi je predstavljala
slavinu koja nikada nije presuila. U toj trgovini su predvodili Englezi, Nizozemci, Portugalci i
Francuzi. Na trgovini robljem su masovno zaraivali.

1
Internet; http://www.znanje.org/i/i21/01iv04/01iv0409/web%20prezentacija.htm#Uzroci%20rata, 30.03.2017. 2
 U istonom dijelu Amerike neprestano je rasla poljoprivreda. Kolonizatorima je trebala
jeftina radna snaga.
Jeftinije i jednostavnije od regrutiranja na obalama Zapadne Afrike nije bilo mogue
stotine tisua Afrikanaca dovedeno je na obalu i u stravinim uvjetima transportirano u
prekomorske zemlje. Prvi robovi su stigli 1619. godine.2

2.2. Razlike izmeu sjevera i juga

Razmirice izmeu Sjevera i Juga vrtoglavo su se kretale prema najtraginijem moguem

ishodu oruanom sukobu.
Sjever je bio moni gigant koji polako podreuje, globalizira i ini slinima sebi sve
dijelove SAD-a. Srednji Zapad, u kojem je moderna mehanizirana poljoprivreda kapitalistiko-
agrarnog tipa ve sasvim uzela maha, oduvijek je bio vie povezan s Jugom, to zbog razvoja
eljeznice to zbog zajednikih interesa. Jug je uvijek bio izoliraniji, pa je pitanje pripadnosti
podruja oduzetih Meksiku prijetilo preoblikovanjem te izoliranosti u neku vrstu samice.3
Na Jugu se pored rie, duhana, kukuruza i indiga u malim koliinama poeo uzgajati i
pamuk, koji je predstavljao sirovinu za odjeu. Nakon tekog rada robovi nisu bili u stanju
izdvojiti od sjemenki neku veliku koliinu pamuka. Kupovina i odravanje robova nije se mogla
nositi s poljoprivrednim prinosima. Tako je ropstvo i na jugu opadalo.
Godine 1793. Eli Whitney izmislio je stroj za brzo branje pamuka. Taj stroj (cotton gin)
je u nekoliko minuta iz sjemenki izvadio toliko pamuka za koliko je robovskim rukama trebalo
nekoliko sati. Oronulo trite pamuka odjednom je postalo zlatni rudnik. Cijena robova se
udvostruila.Jug je, ukljuivi nove drave Mississippi, Alabamu i Louisianu, 1860. godine
brojio 4 milijuna robova. Unato ovom blagostanju, preteno poljoprivredni Jug nije bio u stanju
uzdravati samog sebe: infrastruktura je bila nerazvijena, a u izvozu robe i uvozu potreptina i
sirovina Jug je i dalje ostao ovisan o Sjeveru. Tvornice i ljevaonice eljeza bile su na Sjeveru.
Jug je i dalje ovisio o sjevernjakom bankovnom sustavu i sve se vie zaduivao.4

2.3. Pitanje ropstva

Za veinu junjakih voa, ouvanje ropstva bio je politiki imperativ. Neki Junjaci
slagali su se sa Robertom E. Leejem koji je (poput Jeffersona) ustvrdio, "ropstvo kao institucija

2
Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7, str.5
3
Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg lista, str. 583
4
Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7, str.5 3
je moralno i politiko zlo." Kao osnovu gospodarskih odnosa i izvorite junjakog bogatstva,
bio je temeljni gospodarski interes Juga unutar Unije. Sjevernjaci su se opirali ropstvu na
moralnoj te politikoj osnovi. Sjevernjaki voe poput Lincolna, Sewarda, Chasea te Greeleya,
upozoravali su kako oligarhija junjakih plantaera, "Mo ropstva", dominira junjakom
politikom, i korumpira te kontrolira nacionalnu politiku u cijelosti.
Kompromis iz 1850. ukljuivao je i nov, stroi zakon o bjeguncima robovima, koji su prezreli
proturobovlasniki elementi Sjevera. On je omoguio saveznim agentima uhienje te povrat
odbjeglih robova iz ne-robovskih sjevernjakih drava.
Sjevernjaci, osobito koji su se informirali iz abolicionistikih novina poput "Osloboditelj"
ili pak itali popularne romane poput uspjenice ia Tomina koliba, imali su moralni prigovor
ciljevima koje postavlja zakon o bjeguncima robovima.
Zakon o Kansas-Nebraski iz 1854. odbacio je kompromis iz 1820. koji je zabranio
ropstvo na teritoriju sjeverno od Missourija, te utjecao na formiranje nove protu-
robovlasnike Republikanske stranke. Odluka Vrhovnoga Suca Dreda Scotta iz 1857. zaotrila je
kontroverze. Odluka suca Rogera Taneya govorila je kako robovi "nemaju niti jedno pravo koje
bijelci moraju potivati", te kako se robovi mogu odvoditi i u nerobovske drave i teritorije.
Lincoln je upozorio kako "jo jedna odluka poput one Dred Scotta" moe zaprijetiti prijenosom
ropstva i na sjevernjake drave. Postojala je oevidna veza meu brojem plantaa u pojedinom
podruju i podrki za odcjepljenje. Drave daleko na jugu, imale su veliku koncentraciju
plantaa i najprije su se otcjepile. Drave blie Sjeveru poput Virginije, Sjeverne
Karoline, Arkansasa te Tennesseeja imale su razmjerno manje plantaa te su odbacivale
mogunost otcjepljenja sve dok ih kriza sa Fort Sumtera nije natjerala na odabir strane. Neke od
pograninih drava su imale znatno manje plantae te su ostale u Uniji. Jedina je iznimka
pogranina drava Maryland koja bi se vjerojatno otcijepila da Savezna vlada nije uputila trupe,
obustavila primjenu habeas corpus te dala uhititi sve pristae Konfederacije. Vrhovni Sud, na
ijem je elu jo uvijek bio Roger Taney, bio je na stanovitu kako je Ustav ovim prekren.
Sve u svemu, iako je ropstvo bilo je jedna od kljunih razlika, ne moe se okarakterizirati
kao glavni uzrok rata. Razlike izmeu sjevera i juga su prevelike i u kulturnom smislu, a Sjever i
Jug su stvarno predstavljali dvije razliite nacije u jednoj zemlji, a jedna od njih, ona Juna
odluila se odvojiti u trenutku kad je mislila da joj je pravo na privatnost ugroeno potezima
republikanaca sa sjevera. Zadiranje oko pitanja ropstva veina Junjaka gledao kao mijeanje u
vlastite dravne organizacije od kojih bi trebalo biti odlueno od strane svake drave

4
pojedinano i bez jake sredinje vlasti. Na kraju pokuaja jugu do vlastitog samoodreenja
postaje uzrok rata, jer je Lincoln nee dopustiti odvajanje jednog dijela zemlje.5

3. Predsjednik Abraham Lincoln

Abraham Lincoln (12.02.1809. 15.04.1865.) roen je u Hardin Countyju, Kentucky.

Bio je drugo dijete Thomasa i Nancy Lincoln. Kada je imao devet godina preminula mu je
majka. O njemu je se brinula starija sestra, Sarah, dok se otac nije ponovno oenio.
Nova ena Thomasa Lincolna bila je udovica Sarah Bush Johnston, majka troje djece.
Lincoln je postao vrlo blizak sa pomajkom. Kao djeak Abraham nije bio previe vrijedan u
kuanskim poslovima te su ga komije i prijatelji smatrali lijenim. Kasnije kao mladi, radio je
sve poslove u kui koji su se oekivali od njega i bio sposoban radnik sa sjekirom u poslovima
izrade ograda. Nakon to je pobijedio vou lokalne bande u hrvanju, stekao je ugled zbog svoje
snage i smjelosti. Lincoln je prihvatio i tada uobiajenu obavezu sina da svom ocu daje svu
zaradu od rada izvan kue do dobi od 21 godine. U kasnijim godinama Lincoln je posuivao ocu
novac u nekoliko navrata. S vremenom se udaljio od oca, djelomino zbog oeve
neobrazovanosti. Edukacija mladog Lincolna sastojala se od godine dana formalnog kolovanja,
te samouenja i itanja dostupnih knjiga.6
Godine 1832., u dobi od 23 godine Lincoln je sa partnerom na pozajmicu kupio malu
prodavaonicu u New Salemu. Iako je ekonomija u podruju bujala, posao nije iao najbolje te je
Lincoln prodao svoj udio. Tog oujka zapoeo je svoju politiku karijeru i prvu predizbornu
utrku za opu skuptinu savezne drave Illinois. Prije izbora Lincoln je sluio u naoruanim
jedinicama drave Illinois tokom rata sa Black Hawkom. Na izborima 6. augusta nije izabran.
Radio je u poti te odluio postati pravnik. Na drugoj izbornoj utrci 1834. bio je uspjean te je
izabran u skuptinu, kao predstavnik stranke Whig. Godine 1836. primljen je u Pravnu komoru,
preselio je u grad Springfield i poeo je raditi kao pravnik u uredu Johna T. Stuarta, roaka Mary
Todd. Stekao je reputaciju uspjenog odvjetnika. Od 1841. do 1844. bio je partner sa Stephenom
T. Loganom, a kasnije sa Williamom Herndonom. Odradio je etiri uzastopna mandata u niem
domu skuptine Illinoisa, kao predstavnik okruga Sangamon.
Tokom zasjedanja 1835-36. glasao je za pravo glasa svim bijelim mukarcima bez obzira
bili vlasnici zemlje ili ne. Zalagao se za ukidanje ropstva.

5
Internet; https://hr.wikipedia.org/wiki/Ameri%C4%8Dki_gra%C4%91anski_rat#Ropstvo_i_proturopstvo, 05. 04.
2017.
6
Internet; https://bs.wikipedia.org/wiki/Abraham_Lincoln, 01.04.2017. 5
 Dana 6. studenog 1860. Lincoln je izabran kao 16. predsjednik SAD-a. Stekao je vjenu
slavu zbog ukidanja ropstva i ouvanja Unije. To ga je uinilo daleko najpopularnijim i
najslavnijim predsjednikom Amerikanaca svih vremena.

Slika 1. Abraham Llincoln

Lincoln je shvatio da je federalna ovlast za ukidanje ropstva ograniena Ustavom, koji je

do 1865. odluku o ropstvu prenio na savezne drave. Prije i tokom izbora isticao je da bi
eventualno ukidanje ropstva sprijeilo irenje ropstva na nove amerike teritorije. Na poetku
rata poticao je savezne drave da prihvate tzv. kompenziranu emancipaciju (osoba koja ukine
ropstvo dobivala je od drave monetarnu ili neku drugu kompenzaciju). Lincoln je vjerovao da
na taj nain moe izbrisati ropstvo. Dana 19. lipnja 1862. Kogres je donio zakon (koji je Lincoln
podupro) kojime je zabranjeno ropstvo na svim federalnim teritorijima.
Proglas o emancipaciji izdan 22. rujna 1862., sa aktivacijom od 1. sijenja 1863.
proglasio je slobodnim sve robove u 10 junih saveznih drava van kontrole Unije, uz izuzetak u
podrujima pod kontrolom Unije u dvije drave. Sljedeih 100 dana Lincoln je pripremao vojsku
i naciju za emancipaciju, dok su demokrati okupljali glasae i upozoravali ih na prijetnju koju
predstavljaju slobodni robovi za bijelu populaciju na sjeveru. Nakon to je ukidanje ropstva
postalo vojni cilj, vojske Unije su tokom napredovanja prema jugu oslobaale sve vie robova,
sve dok njih tri miliona u svim dravama Konfederacije nisu osloboeni.
John Wilkes Booth bio je dobro poznati glumac i pijun Konfederacije iz Marylanda.
Iako nikada nije stupio u Vojsku Konfederacije imao je kontakte sa tajnom slubom
Konfederacije. Nakon to je sluao Lincolnov govor o planovima da robovima da pravo glasa,
odluio je ubiti predsjednika. Kada je saznao da predsjednik, njegova supruga Mary i komandant
vojske Ulysses S. Grant namjeravaju posjetiti Fordovo kazalite, Booth i saradnici su smislili
plan ubiti potpredsjednika Andrewa Johnsona, dravnog sekretara Williama H. Sewarda i
generala Granta. Dana 14. travnja, bez glavnog tjelohranitelja, Warda Hilla Lamona, Lincoln je
krenuo u kazalite na predstavu "Our American Cousin". Booth se Lincolnu priuljao s lea i
ispalio jedan metak smrtno ga ranivi. Nakon to je bio u komi devet sati, Lincoln je preminuo u
07:22 15. travnja 1865.
6
4. Proglaenje Konfederacije

Izbor republikanskoga kandidata A. Lincolna za predsjednika SAD-a bio je povod za

secesiju dijela junih drava. Premda je Lincoln bio spreman na kompromisno rjeenje koje je
ukljuivalo i odravanje ropstva u robovlasnikim dravama (Crittendenov kompromis;
Cowinov amandman), Juna Karolina napustila je Uniju ve 20. prosinca. 1860., a slijedili su je
Mississippi, Florida, Alabama, Georgia, Louisiana i Texas, koji su 4. veljae. 1861. u
Montgomeryju (Alabama) proglasili Konfederaciju Sjedinjenih Drava Amerike. Ubrzo su joj
pristupili Virginia, Arkansas, Tennessee i Sjeverna Karolina. Glavni grad Konfederacije bio je
Richmond (Virginia).
Jug je Uniju smatrao pluralistikom ligom suverenih politikih jedinica, od kojih je svaka
samostalno ratificirala Ustav prenosei dio ovlasti na sredinju vladu. Napade na robovlasniki
sustav drali su krenjem suverenosti. Sjeveru je Unija bila nacionalna drava sa svim
pripadajuim pravima. Ouvanje zajednice, ukidanje ropstva i jamenje politikih i graanskih
prava, osnovni su ratni ciljevi unionista.
U Montgomeryu, prijestolnici Alabame, uoblien je 7. veljae 1861. godine provizorni
ustav Konfederacije Amerikih Drava. Za predsjednika je 9. veljae izabran senator Jefferson
Davis iz Mississippija, a za podpredsjednika Alexander Stephens iz Georgije. Jug je odluio
igrati na kartu neovisnosti.
Jefferson Davis je 18. veljae 1861. godine izgovorio sveanu prisegu i odrao govor
kao privremeni predsjednik Konfederacije Amerikih Drava. Davis je bio postojan, jake volje,
sposoban, a njegovo vojniko iskustvo bit e mu iznimno korisno u sukobu koji se neizbjeno
spremao. Za razliku od mnogih junjakih politiara, Davis nije se ni najmanje zavaravao. Sjever
nikad nee prihvatiti odcjepljenje, pa Jug mora biti spreman braniti vlastitu neovisnostg na
bojnom polju. Zato je prihvatio odcjepljenje s velikom zabrinutou, iako je bio uvjeren da vie
nema drugog izbora. Zbog toga je htio da teret predsjednike odgovornosti padne na neija druga
lea. Ipak, odan osjeaju dunosti, prihvatio ga je bez raspravljanja.7
Zadaa koja se nalazila pred njim bila je zastraujua. Jugu je nedostajalo gotovo sve.
Nije imao ni etvrtinu slobodnih ljudi u usporedbi s onim to je imao Sjever. Industrijska oprema
bila je zastarjela i potpuno podreena poljoprivredi. Junjake manufakture nisu predstavljale ni
16%amerike industrijske proizvodnje, dok su one na Sjeveru predstavljale ak 84%. Sjever je
posjedovao 81% bankovnih depozita, 72,3% eljeznike mree i 67% priuva zlata. Osim toga,
Jug nije imao ni kopnenu vojsku ni mornaricu.Nasuprot 5539 812 tona sjevernjakih trgovakih

7
Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg lista, str. 616 7
brodova, Jug je imao 500 000. to se tie ratne mornarice, Konfederacija nije imala niti jedan
jedini ratni brod. Neprijatelj je od poetka bio gospodar mora.8
Jefferson Davis se suoio s tim traginim stanjem bez straha. Organizirao je vladu i poeo
skupljati oruje koje se moglo nai, prihvaati dragovoljce koje su Konfederaciji nudile drave,
kupovati drvo za oruje i slati ljude u Europu i na Sjever (s kojim su jo bili u mirnodopskim
odnosima) kako bi nabavili ratni i sanitetski materijal. Iako se nije zavaravao, namjeravao se
posluiti svim raspoloivim sredstvima kako bi osigurao miran suivot sa sjeverom.9

4.1. Ratna zbivanja

Rat je zapoeo napadom junjakoga topnitva na federalnu utvrdu Fort Sumter u

Charlestonu u travnju 1861. Neuspjehom sjevernjakog udara na glavni grad Konfederacije
Richmond 21. srpnja 1861. kraj Bull Runa, postalo je jasno da su se pravila vojevanja
promijenila. Junjaki general R. E. Lee namjeravao je, prenoenjem sukoba na prostor Sjevera,
pokazati da je skupo i nemogue prisiliti Konfederaciju na ostanak u Uniji.
Nakon prve borbe kod Fort Sumtera bez krvoprolia ope oekivanje na obje strane bilo
je da e konflikt brzo zavriti. No neprijateljstva su se ubrzo pretvorila u krvavi bratoubilaki rat
na tri fronte na zemlji i na moru.
Vojska Juga na ijem je elu stajao general Lee prva je napala i imala je u poetku vie
uspjeha, ali nakon dvije godine generali Grant i Sherman dugim nizom protuudara prisilili su
Junjake na povlaenje, a poslije i na predaju. Meu mnogim bitkama odvijala se i jedna
pomorska u Hampton Roadsu u kojoj su sudjelovale dvije oklopnjae: oklopnjaa Monitor za
Sjever i Virginija za Jug. Pobijedila je oklopnjaa Monitor. Oklopnjaa u najirem smislu
oznaava svaki ratni brod koji na sebi ima eljezni oklop u svrhu zatite od neprijateljske
brodske ili obalne artiljerije.

4.2. Bull run First Manassas

Prvi vojni sukob izmeu Unije i Konfederacije nakon uvertire kod Fort Sumtera dogodio
se 21. srpnja 1861, kod rjeice Bull Run, na sjeveru Virginie, uz granicu Marylanda. Sjevernjaci
su ovu bitku nazvali prema oblinjoj rjeici, a Junjaci prema mjestu pod nazivom First
Manassas, prema krianju eljeznikih pruga Manassas Junction.

8
Navedeno djelo, str. 617
9
Nav. dj., str. 617 8
 Ovo je bila tek prva bitka jer trinaest mjeseci kasnije vojske su se ponovno susrele.
Izmeu 28. i 30. kolovoza 1862. brigadni generali Jackson i Pope vodili su drugu bitku kod Bull
Runa, na elu 54 000 Junjaka i 73 000 sjevernjaka. U oba je sluaja posljedica bila sramotni
poraz Unije.10

Slika 2. Bitka kod Fort Sumtera

4.3. Bitka kod Antietama

Bitka na Antietamu (poznata i kao bitka kod Sharpsburga), je voena 17. rujna 1862,
blizu Sharpsburga, Maryland, rukavca Antietam. Kao dio Maryland kampanje, bila je prva vea
bitka Amerikog graanskog rata. To je bila najkrvavija jednodnevna borba u Amerikoj
povijesti, sa oko 23 000 rtava.
General vojske Unije, George B. McClellan lansirao je napade na Leeovu vojsku. U zoru
17. rujna jedinice generala Joseph Hookerove su zadale jak udarac Leeovom lijevom krilu.
Napadi Unije na Sunken Road su probili centar Konfederacijskih trupa. U poslijepodnevnim
satima, general Unije Ambrose Burnside i jedinice kreu u akciju, i zauzimaju kameni most
preko Antietam rukavca i napreduju desno prema Konfederaciji. U kljunom trenutku,
Konfederacijski general A. P. Hill i njegova jedinica stiu sa Harpers Ferry i lansiraju
iznenaujui protunapad, tjerajui Burnsidea na povlaenje i zavravajui bitku. Tijekom noi,
obje vojske su zgusnule svoje linije. Uprkos teko povrijeenim vojnicima, Lee nastavlja borbu
sa McClellanom do 18. rujna, dok istovremeno pomjera svoju iscrpljenu vojsku juno niz rijeku.
Iako je imao prednost u brojnosti, McClellanovi napadi su propali, dozvoljavajui Leeu
da uzvrati prebacujui jedinice unutar sredinjih crta. Leeova invazija na Maryland je bila
gotova, i bio je spreman da povue vojsku nazad u Virginiu bez straha od napada McClellana.

4.4. Prva oklopna pomorska bitka

Bitka koju su izvela dva kolosa Merrimack (kasnije je dobio ima Virginia) i Monitor
1862. godine kod Hampton Roadsa zauvijek je promijenila povijest mornarice. Po prvi put u

10
Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7, str.10
9
vojnoj povijesti u rat na vodi umijeali su se oklopni brodovi. Borba eljeznih udovita protiv
tradicionalnih drvenih brodova mogla se usporediti s onom tenka protiv konja s kolima.
Tajnom izgradnjom oklopljenog broda Jug je elio u ruke dobiti oruje kojim e se
suprostaviti zatvaranju luka brodovima US Navy-ja. Kada je Sjever uo da se drveni ratni brod
Merrimack oblae tekim metalom zapoeo je graditi svoj brod, Monitor.11
Obje su mornarice bile sklone inovacijama i eksperimentiranju, iako je u njihovom
sluaju to bio prvenstveno rezultat ratnih potreba, a ne pomno razraenog planskog rada.
Konfederacija je trebala sredstvo za razbijanje pomorske blokade, a Unija, nakon saznanja o
poetku gradnje Virginie, protusredstvo. Iako je Amerika ratna mornarica (USN) u razdoblju
prije rata (djelomino) implementirala dostignua poput parnog stroja, vijka, lijebljenih topova,
koninih projektila itd., nije se previe razmiljalo o uvoenju novih klasa brodova poput
britanskih i francuskih parnih oklopnjaa. Ukoliko su, rijeima Benjamina Disraelija, oklopnjae
usidrene meu drvenim brodovima izgledale poput zmija meu zeevima, tada su brodovi
kojima su u poetkom rata raspolagale Unija i Konfederacija bili glodavci.
Zaraene su strane bile svjesne vanosti trgovakih kontakata sa Europom za ratne napore i obje
su znale da bi ona koja prva u borbu uvede oklopnjae mogla izvojevati odluujuu pobjedu u
tom, izuzetno vanom, segmentu rata. Igrom sluaja, obje su mornarice bacile svoje adute na stol
istovremeno, 8.-9. oujka 1862., na sidritu Hampton Roads.

4.5. Bitka kod Gettysburga - najkrvavija bitka u Amerikom graanskom ratu

Bitka kod Gettysburga, jedna od najznaajnijih u povijesti SAD-a, zapoela je 1. srpnja

1863. godine. Radilo se o razdoblju Amerikog graanskog rata, koji je u to vrijeme bio ve u
treoj godini svoga trajanja. Bitka kod Gettysburga predstavljala je svojevrsnu prekretnu toku u
ratu, u kojoj je junjaki general Robert E. Lee prvi put doivio velik poraz. Taj je general
prethodno izvrio invaziju Sjevera (Unije), a da je pobijedio kod Gettysburga, upitno je kako bi
izgledao nastavak Amerikog graanskog rata.
Bitka je dobila ime po gradiu Gettysburgu u amerikoj saveznoj dravi Pennsylvaniji,
koja je u to vrijeme bila u sastavu Sjevera. Prisutnost Leejevih junjakih snaga na tom podruju
predstavljala je strateku opasnost za Sjevernjake, jer se Gettysburg nalazio u dubini
sjevernjakog teritorija, ak oko 100 kilometara sjeverno od njihovog glavnog grada
Washingtona. Generalu Leeju kod Gettysburga se suprotstavio sjevernjaki general George G.

11
Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7, str.16 10
Meade, s oko 100.000 vojnika. Leejeve snage bile su neto malobrojnije, sa 70.000 do 75.000
vojnika.
Bitka je trajala od 1. do 3. srpnja i proizvela je vei broj rtava od bilo koje druge bitke iz
Amerikog graanskog rata. Bojno polje kod Gettysburga zbog tolikog je broja poginulih kasnije
postalo nacionalnim spomen podrujem, veim od bilo kojeg slinog bojita u SAD-u. Na tom je
podruju postavljeno nevjerojatnih vie od 1.300 spomenika i spomenikih oznaka, u rasponu od
monumentalnih skulptura do spomen ploa (oznaeno je ak i mjesto na kojem je ispaljen prvi
hitac u toj bitki). Ameriki predsjednik Abraham Lincoln odrao je pri inauguraciji tamonjeg
spomenikog groblja znameniti govor, jedan od najslavnijih govora u amerikoj povijesti
uope.12

4.6. Bitka kod Five Forksa

Bitka kod Five Forksa bila je jedna od najveih bitaka posljednjih mjeseci amerikog
graanskog rata. Voena je u travnju 1865. jugozapadno do Petersburga u Virginiji. U bitci,
ponegdje poznatoj kao "Waterloo Konfederacije", su se sukobile unionistike snage pod
zapovjednitvom general bojnika Philipa H. Sheridana, protiv konfederalnih snaga pod
zapovjednitvom Georgea E. Picketta, koje su bile dio Vojske Sjeverne Virginije pod
zapovjednitvom Roberta Edwarda Leeja. Pickettov poraz kod Five Forksa natjerao je Leeja da
napusti rovove oko Petersburga i zapone povlaenje koje e zavriti njegovom predajom
kod Appomattoxa 9. travnja 1865. god.

5.Pobjeda Unije

Popis stanovnitva iz 1860. godine pokazuje situaciju prije rata. Sjever je imao dvostruki
broj stanovnika od Juga: 18,5 milijuna prema 9 milijuna, od ega je jo 3,5 milijuna bilo robova.
Sjever je imao 100 000 tvornica, a Jug 20 600. Jug je imao jednu ljevaonicu metala prve klase,
dok ih je Unija imala na desetke.
Odcijepljene drave su se dvije godine srano borile protiv nadmonijeg neprijatelja, no
nakon razoarenja kod Gettysburga i pada Vicksburga na zapadnoj fronti, jedan dan kasnije
njihova smrtna presuda je potpisana. Konfederacija se ipak nije predavala. Dva posljednja velika

12
Internet; http://povijest.hr/nadanasnjidan/najkrvavija-bitka-u-americkom-gradanskom-ratu-1863/, 05. 04. 2017. 11
sukoba, od 19. do 20. rujna 1863. kod Chickamauga (Georgija) i od 23. do 25. studenog kod
Chattanooga, Tennesee, jo jednom nisu dovele do konane odluke.
Tek nakon oujka 1864., s vrhovnim zapovjednitvom u rukama Ulyssesa S. Granta,
Unija je uspjela uhvatiti Jug u smrtni stisak. Grant je nareivao neprekidne napade na svim
frontama kako bi izmorio neprijatelja. U svibnju je sam navalio s 119 000 ljudi na Richmond
oekujui da e prijei preko loe opremljene vojske od 64 000 ljudi Roberta Leeja.
U sukobima kod Wildernessa (Virginia) i Spotsylvania Court Housea (Virginia) Leeju je
uspjelo ostvariti premo. Unato golemim gubicima na sjevernjakoj strani (ukupno 64 000
rtava u odnosu na 20 000 kod junjaka) Grant nije posustao. Jugoistono od Richmonda u
smjeru Petersburga Unija je zapoela opsadu koja e potrajati sve do kraja rata. Polako irei
svoje linije prema jugu i zapadu prisilio je i Junjake da rastegnu svoje defanzivne linije sve do
toke pucanja.
Nakon pada Atlante general Sherman je naredio da cijelo civilno stanovnitvo bude
iseljeno iz grada kojeg e on dati spaliti i poravnati sa zemljom. Zatim je sa 68 000 ljudi i 65
topova krenuo preko Georgije prema atlantskoj obali.
U isto vrijeme na zapadu je Sherman napao Army of Tennesse generala Josepha E.
Johnstona i u razornom pohodu opustoio drave Alabamu, Tennessee i Georgiju, sve dok se u
prosincu Konfederacija nije sastojala samo jo od Sjeverne i June Karoline i junog dijela
Virginije.
Konfederalisti nisu vie imali snage za otpor. General Hood u oajnikom pokuaju da
primora Sherimana da promijeni pravce nadiranja ulazi u Tennessee, prijetei njegovoj
prijestolnici, Nashvilleu. U Richmondu je odlueno da se robovima ponudi mogunost borbe za
konfederaciju u zamjenu za slobodu. Odluka je bila mudra, ali je stigla prekasno.
Tijekom svog napredovanja Sherman je nemilosrdno uniatavao sve na svom putu:
gradove, sela, trgovita, osamljene kuice su spaljivane, rueni su mostovi, telegrafski vodovi,
unitavana polja, ubijala se ili odvodila stoka, pljakale kue. Boiji gnjev svali se tada na obje
Karoline, gdje je zapaljen grad Columbia. Bila je to Boja kazna koju su fanatici sa Sjevera
toliko dugo prieljkivali.
Situacija na Jugu bila je prvih mjeseci 1865. Godine situacija neposredne opasnosti.
Predsjednik Davis je ponovno pozvao starog Johnstona da zapovijeda ostatkom konfederacijskih
snaga koje su se jo mogle suprotstaviti Sherimanu. Meutim, on je, gotovo bez postrojbi,
mogao uiniti jako malo. Snage Sjedinjenih Drava ule su 3.travnja u Richmond, kojeg su veliki
poari i eksplozije doslovce progutali.
Grant je bio Leeju za petama. Nasluujui njegov plan poslao je jedan dio svoje vojske da
presjee put Junjacima, dok ih je drugi dio pritiskao iza lea. Ostaci vojske sjeverne Virginije 12
morali su 9. travnja 1865. godine kapitulirati pred Grantom. Predaja Johnstona Shermanu
uslijedit e ubrzo nakon toga. Jug praktiki vie nije postojao: radilo se o golemom prostranstvu
prekrivenom ruevinama, na kojem je stanovnitvo umiralo od gladi. Oko 300 000 njegovih ljudi
je poginulo i to od populacije koja je brojila tek neto vie od pet milijuna stanovnika.13
U proljee 1865. Shermanova i Grantova vojska sastale su se u Virginiji. 2. travnja
Richmond je pao u ruke Unije, a predsjednik Jefferson Davis morao je pobjei. 9. travnja 1865.
godine uslijedila je predaja Roberta E. Leeja u Appomattox Court Houseu (Virginia).14

6. Posljedice rata

Kraj rata nije sam po sebi znaio kraj politike nestabilnosti u SAD. Nedugo nakon
proglaenja pobjede Lincoln je umro kao rtva atentata, a naslijedio ga je potpredsjednik Andrew
Johnson, junjaki demokrat vjeran Uniji.
Unija je upotpunila uspjeh na kontinentu, prisiljavajui Francuze na evakuaciju iz
Meksika, gdje su intervenirali poetkom ezdesetih godina 19. stoljea zajedno sa drugim
europskim silama, iskoritavajui slabost SAD-a koje je razdirao Graanski rat. Godine 1867.
SAD je kupio i Aljasku od Rusije.
Unutarnja se situacija nije jo sasvim stabilizirala. U okviru institucija otvorio se sukob
izmeu veine u Kongresu, koji su inili radikalni republikanci, pristae kaznenog postupanja
prema Jugu, i predsjednika Andrewa Johnsona koji je namjeravao voditi pomirljivu politiku
prema Jugu. Unato njegovu vetu, Kongres je prihvatio prvi od zakona o rekonstrukciji
(1867.), vrlo strogih prema bivim konfederacijskim dravama. Sukob izmeu predsjednika i
Kongresa dosegnuo je vrhunac kada je Johnskon otpustio ministra rata spornom procedurom:
optuen je za ilegalnost, sudio mu je Senat, a osloboen je zahvaljujui prevazi jednoga
jedinog glasa.
Izglasani su amandmani na Ustav kako bi se u potpunosti ukinulo ropstvo, crncima dalo
dravljanstvo i sauvalo njihovo pravo glasa. Jug je ostao pod vojnom okupacijom sve do 1877.
Godine i mnogim su njegovim bijelim predstavnicima oduzeta politika prava budui da se
radilo o bivim pobunjenicima. Tijekom razdoblja tzv. rekonstrukcije u junim su dravama

13
Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg lista, str. 665-
666
14
Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7, str.30 13
formirane vlade sastavljene od elemenata s malo politikog iskustva, esto crnaca, ili od
politikanata koji su stigli sa Sjevera traei sreu.15
Sjedinjene Amerike drave su, to je najvanije, nakon graanskog rata ostale cjelovite.
1865. godine, odmah nakon zavretka rata, kongres je zabranio ropstvo. Ne samo da je ukinuto
ropstvo, nego je crno stanovnitvo u pravima izjednaeno s bijelim stanovnitvom. Meutim,
nerijeeni problem ostala je imovina. Crnci nisu dobili nikakve posjede i ostali su najsiromaniji
sloj u SAD-u.
Bijelci nisu eljeli da crnci idu u kole i crkve u koje su oni ili pa su se poele
pojavljivati rasistike organizacije koje su premlaivale i ubijale crnce. Tada je nastala i najvea
amerika rasistika organizacija Ku Klux Klan. Rasisti su se rairili i sprjeavali crnce da koriste
svoja graanska prava.
Sjedinjene Amerike Drave su nakon graanskog rata divovskim koracima krenule
naprijed. Oko 1885. godine ve su bile jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta. Veliki doprinos
tome dalo je unutarnje trite. SAD su postale najvei izvoznik svih vrsta roba u svijetu. Potpuno
su industrijalizirale tvorniku proizvodnju i poljoprivredu tako da su postale i najvei izvoznik
hrane u svijetu. Europu je preplavila amerika penica. Sve to prati jaka koncentracija kapitala.
Koncentracija kapitala se u Europi izvodi gospodarskim sredstvima, meutim, ameriki
poduzetnici su poeli unajmljivati naoruane bande da likvidiraju konkurenciju ili su je
prisiljavali da im se pridrui.

15
Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg lista, str. 664
14
7. Zakljuak

Ameriki graanski rat bio je prvi moderni oruani sukob iznimno velikog utjecaja
tehnologije, odnosno njenog napretka, te masovnom i rasprostranjenom (barem u sluaju Unije)
koritenju tehnikih naprava za prevladavanje geografskih barijera, kao i ogranienosti ljudske,
zaprene i snage prirodnih elemenata.
S jedne strane rat je ojaao drave Sjevera, koje su polako proirile proces
industrijalizacije i na june drave, a s druge strane oznaio je kraj ropstvu i osnaio
demokratska naela koja su bila temelj amerike nezavisnosti (1776). Meutim, predsjednik
Lincoln platio je vlastitim ivotom svoj ideal slobode. Ameriki graanski rat precrtao je jednu
od najtunijih i najsramotnijih stranica ljudske povijesti, ali je stvorio, iako nehotice, jednu drugu
pojavu: rasizam. Iako po zakonu svaki ameriki graanin ima ista prava, neovisno o boji koe,
bilo je teko iz glava ljudi otkloniti rasne predrasude. I poslije ukidanja ropstva nastavljeni su
progoni crnaca. Takva netrpeljivost postoji i danas, ne samo u SAD ve i u mnogim drugim
dijelovima svijeta.
Postoje pisani tragovi da je bilo i hrvata koji su sudjelovali u Amerikom graanskom
ratu. Navest u jedan od tih zapisa:
George Petrovich doao je u SAD iz Hrvatske puno prije poetka rata izmeu Sjevera i
Juga Amerikog graanskog rata. Pridruio se svojim zemljacima koji su u velikom broju
naselili dolinu Mississippija. Korijene je pustio u najveem gradu Juga New Orleansu. Nova
zemlja pruila mu je veliku priliku za brzo drutveno napredovanje. Naalost, njegova je srea
bila kratkog maha. U travnju 1861., nakon sukoba kod Fort Sumtera, i u New Orleansu su se
poele osnivati vojne postrojbe.
Prvi hrvatski imigranti, veinom iz Dalmacije i Istre, prije 200-tinjak godina doli su u
Louisianu, Missisipi, Alabamu i Texas. Na Jugu su se uglavnom bili ribari, mornari, ali i
poslovni ljudi. Ameriki popis stanovnitva iz 1850-ih i 1860-ih otkriva da su u Mississippiju i
Alabami ivjele stotine Hrvata koji su drali salone, trgovine, restorane. Mnogi od njih su
poetkom Amerikog graanskog rata stali na stranu Juga i Konfederacije. Na Gettysburgu se
danas spominju jo neka hrvatska prezimena Jelanovich i Danilovich proglaeni su nestalima u
akciji. Steffano Vidovich sluio je u 'Italian Guards' bataljunu, Pietro Vukalovich u 'European
Brigade', a S. Vuskovich u 21. konjikoj brigadi Alabame. Petrovich se u vojsku Konfederacije
prijavio 22. lipnja 1861. godine u Camp Mooreu u Louisiani. Bio je prekaljen vojnik 16

16
Internet, http://croexpress.eu/vijest.php?vijest=1568, 28.4,2017, 15
Literatura:

1. Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7
2. Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg lista
3. Internet; http://www.znanje.org/i/i21/01iv04/01iv0409/web%20prezentacija.htm#Uzroci%20rata,
30.03.2017.
https://bs.wikipedia.org/wiki/Abraham_Lincoln, 01.04.2017.
http://povijest.hr/nadanasnjidan/najkrvavija-bitka-u-americkom-gradanskom-ratu-1863/,
05. 04. 2017.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ameri%C4%8Dki_gra%C4%91anski_rat#Ropstvo_i_proturopstvo,
05. 04. 2017.

16