Jane Feather - Gotovo Dama PDF

Book as passion & BD
1
JANE FEATHER
GOTOVO
DAMA
Prevela: Vesna Valeni

Scan i obrada : Book as passion & BD
2
Prvo poglavlje
Dvije su ene hodale rukom pod ruku obalom u

Folkestoneu i privlaile zadivljene poglede prolaznika. Fiziki
upadljivo razliite, jedna visoka i lijepo graena, svijetle puti,
tamne kose i krupnih zlatno-smeih oiju, a druga niska i sitna,
blijede koe s pjegicama koje se esto vide uz crvenu kosu i
zelene oi.
Meg Barratt je zastala, izvukla ruku iz prijateljiine i
zagledala se preko morskog tjesnaca Doverska vrata. Oslonila se
na zid i lice izloila slankastim kapljicama. Povjetarac je
razbaruio crvene uvojke oko njezina trokutasta lica. Nasmijala
se i rukom pritisnula moderni slamnati eiri.
- ini se da se sprema oluja, Bella - primijeti.
Prijateljica se zaustavila kraj nje i pomirisala vjetar. - Ne
sluti na oluju. Nebo je plavo, more je plavo, nema oblaka na
vidiku.
- Pogledaj onamo. - Meg pokae obzor. Jedva su se nazirali
tamni oblaci.
Vojvotkinja od St. Julesa aljivo odmahne glavom. - Uvijek
si se smatrala meteorolokim strunjakom.
3
- To je moj seoski odgoj, curo - Meg ree uspjeno

oponaajui provincijski naglasak. - Takoer znam kad e
plima.
- ak i ja to znam - odbrusi njezina prijateljica gledajui
valove kako zapljuskuju pijesak ispod zida.
- Osim toga, samo treba pogledati luku.
Meg pogleda luku Folkestonea i fotu brodova na sidritu.
ak se i iz daljine vidjela uurbanost. Mornari i nosai jurcali su
ovamo i onamo, skakali na sve strane pripremajui se za
isplovljavanje. Bilo je privatnih jahti i trgovakih brodica, a
ispred ulaza u luku nalazila su se dva ratna broda, oba lijepe
fregate.
Pogled joj je privukao brik usidren odmah unutar luke. Na
popodnevnom je suncu blistao red topova na palubi. Tu su se
takoer vidjele uurbane pripreme. Uz brik se zaustavio amac i
jedan se ovjek uhvatio za jakovljice1 objeene s broda. Meg se
divila agilnoj brzini i gracioznosti kojom se penjao do palube.
Gledala je kako se popeo na krmenu palubu, sitan u daljini, ali
ga je Megina mata iz nekog razloga smatrala vanim.
Slegnula je ramenima na tu neobinost i okrenula se od zida,
spremna nastaviti etnju. - Gdje je Jack danas popodne?
- Kocka se s princem od Walesa - kratko e njezina
prijateljica. - Prinny e izgubiti i koulju, naravno. No nada
uvijek pobjeuje iskustvo, pa on uporno igra s Jackom, uvjeren
1 Jakovljice - dugake uske ljestve od konopa, mornarske ljestve
4
da e ovoga puta imati sree. - Nasmijala se i uhvatila

prijateljicu pod ruku da nastave etnju.
- Mislim da mi je dosta Folkestonea, Meg. to ti misli?
- Mislim da je meni vrijeme za povratak kui. Majina
pisma ve zvue tugaljivo - odgovori Meg.
- Sirotica, silno se trudi prikriti koliko je mui to to nemam
mua, ali zapravo je oajna. Toliko sam vremena provela s tobom
i Jackom u Londonu, a prosca nema na vidiku. - Podrugljivo
odmahne glavom. - Oito sam izgubljen sluaj.
Arabella je iskosa pogleda. - Ako smijem rei, Meg, ne radi
se o nedostatku udvaraa, ali nema pravoga - ustvrdi. - ini se
da te privlae samo oni kojima brak ne pada na pamet.
Meg uzdahne, mada su joj zelene oi vragolasto sjale. -
Posve si u pravu, draga moja. Iz nekog me razloga privlae samo
loi mukarci. Oni su jedini donekle zabavni.
Arabella se nasmijei. - Moram se sloiti. Jack ba nije uzor
dolinosti. Da jest, ne bi bio tako zabavan.
- No dijete je djelovalo na njega - zamiljeno e Meg. -
Otkako se Charles rodio, postao je vie... -Traila je rije. - Ne
ba ugledan, za to je preveliki kockar, ali promiljen u svojemu
ponaanju.
Arabella kimne, osmjehnuvi se pri pomisli na mua i sina. -
Kad ve govorimo o Charlesu, moram se vratiti. Zamolila sam
dadilju neka u etiri bude spreman za etnju.Meg opet pogleda
prema obzoru. Gomila se oblaka pribliila, a more ispod njih bilo
je tamno-sivo i nemirno. - Ne vjerujem da e danas popodne
moi s njim u etnju.
5
Arabella je slijedila njezin pogled. - Moda ima pravo.

- Samo ti idi kui. elim svratiti u knjinicu.
Gospoa Carson rekla je da e mi uvati primjerak romana
The Italian gospoe Radclif, ali samo jedan dan.
- Dobro, neka lakaj ide s tobom. Kua je blizu pa mogu
sama.
- Ne - odluno e Meg. - Vojvotkinji treba dolina pratnja. S
druge strane, ja sam navikla hodati naokolo bez pratnje. Osim
toga, knjinica je odmah uzbrdo. - Pokazala je usku strmu
uliicu od obale do glavne ulice.
Arabella se nije prepirala. Njezinoj je prijateljici katkad
potrebna samoa. U ovom primorskom gradiu nitko nee
prigovoriti ako odavna punoljetna ena ee bez pratnje. ak i
kad bi prigovorili, Meg bi to bilo svejedno. - Onda emo se
vidjeti kasnije.
Mahnula je i otila, a Meg je skrenula u kamenom
poploanu uliicu, tako usku da su srednjovjekovne kue s obje
strane gotovo formirale krov. Nagnute jedne prema drugima,
stvarale su duboke sjenke preko vlanih i skliskih kamenih ploa
koje nikad ne osjete sunevu toplinu.
im se maknula sa sunca, travanjsko je poslijepodne postalo
prohladno. Osjeaj hladnoe pojaavao je sve jai vjetar koji je
fijukao kroz uliicu. Meg je oko sebe vre stisnula al od
kamira, poalivi to nije ponijela krznom obrubljen
ogrta. Njezina je haljina od batista boje lavande posljednji krik
mode, ali je previe tanka za trenutne vremenske prilike.
6
Opet je stigla na sunce kad se uliica spojila s glavnom

ulicom. No vjetar je i dalje bio hladan pa joj je laknulo kad je
stigla u knjinicu.
- Dobar dan, gospoo - toplo ju je pozdravila ena za
pultom. - Imam za vas knjigu gospoe Radclif. - Stavila je
knjigu na pult. - Druge je dame ekaju.
- Brzo u je proitati - obea Meg i vrhovima prstiju
pomiluje knjigu. - Ako je imalo slina romanu The Mysteries of
Udolpho, neu je moi spustiti.
- Mislim da je ak bolja - ree ena. Malo je spustila glas i
zavjereniki pogledala po gotovo praznoj knjinici.
Meg nasmijeeno kimne. - Samo u malo proi naokolo,
gospoo Carson, da vidim hoe li me jo neto zanimati. -
Zaputila se do polica uza stranji zid knjinice.
Uzela je tragediju Williama Wordswortha The Borderers
koja ju je brzo zaokupila, kao obino. okirano je shvatila da je
proao gotovo cijeli sat. Nije imala razloga osjeati se krivom, ali
se ipak tako osjeala kad se vratila do pulta. - Vrijeme mi je
zaas prolo... posudit u i ovu, gospoo Carson. - Pruila joj je
iling.
- Bolje da pourite kui, gospoice Barratt - ree joj ena
umatajui knjige u smei papir. - Vani se posve smrailo.
Meg pogleda prema prozoru. Sunce je nestalo i bilo je
mrano kao u sumrak. - Sprema se oluja. -Gurnula je knjige pod
ruku i urno izila.
Malobrojni ljudi vani brzo su se kretali, sagnutih glava,
nastojei se skloniti prije kie. ula se potmula grmljavina. Meg
7
je podigla skute i brzo krenula do uliice kojom e se vratiti do

obale. Kad stigne onamo, do unajmljene kue Fortescuovih ima
manje od dvjesto metara. Krupne kapi kie udarale su po tlu kad
je skrenula u sad mranu uliicu. Barem e je donekle zatititi
krovovi kua. Pogledala je niz uliicu i na pola puta vidjela
zaustavljenu koiju. Namrtila se. U uskoj e se uliici jedva
provui kraj koije.
Zastala je i vre ugurala knjige ispod ala ba kad je opet
zagrmjelo i kia se pojaala. Zapravo je pljutala, iznenaujue
hladna, te ju je za nekoliko sekundi posve smoila. Nije bilo vea
da se sakrije jer su se kue otvarale ravno na uliicu. Pomirivi
se sa situacijom, Meg se zaputila prema moru na drugom kraju.
Kia je napravila bujicu u jarku nasred poploene uliice koja se
strmo slijevala do mora, a kamene su ploe bile jo skliskije od
blata i otpadaka. Meg se dvaput poskliznula i jedva uspostavila
ravnoteu. Koija se jo nije maknula te se pitala zato je tako
veliko vozilo uope ulo u uski prolaz. Nije vidjela konje
okrenute moru, ali mora ih biti najmanje etiri. Ovdje je njima
nemogue manevrirati.
ustro je odmahnula glavom na tu zagonetku i opreznije
nastavila hodati. Kia joj se cijedila niz vrat i lea. Skuti haljine
posve su joj se smoili, rub se zaprljao, sandale unitile, al
zapleo, a eiri se pretvorio u hrpu mokre slame.
Kad se pribliila koiji, vrata su se otvorila kao u pozivu.
Meg se namrtila i srce joj je bre zakucalo od strepnje.
Apsurdno, naravno. Nema se ega bojati u ovom pospanom
primorskom gradiu, ali otvorena su joj vrata prijeila prolaz.
8
Jo je teko odravala ravnoteu na skliskim kamenim ploama,

a ovo ju je samo dodatno zabrinulo.
Oprezno je prila i doviknula:
- Hoete li, molim vas, zatvoriti vrata? Moram proi. - Nije
dobila odgovor. Zabrinutost se povukla pred razdraenou.
Moda je nisu uli zbog kie, ali kako onima u koiji nije palo na
pamet da netko moda eli proi? I zato, dovraga, usred oluje
stoje ondje s otvorenim vratima?
Pokuala je proi kraj koije s druge strane, rukom se
oslonivi na vozilo dok ga je oprezno zaobilazila. Koija se
odjednom trznula naprijed. Meg se poskliznula i pala natrake u
bujicu jarka. U djeliu je sekunde shvatila opasnost... bujica
e je odnijeti ispod koije do mora. Onda vie nita nije znala.
Otvorila je oi u udnom i drukijem svijetu. Svijetu koji se

njihao i poskakivao. Bila je ispruena na leaju koji je vie
podsjeao na kutiju nego na krevet. Kad se taj svijet posebno
silovito podigao, vidjela je spoj drvenih stijenki. Bilo je mrano i
ma kako se trudila pogledom proniknuti tminu, nije uspijevala
razabrati nita smisleno. Glava ju je boljela, vrtjelo joj se i
eludac joj se dizao. inilo se najlakim opet zatvoriti oi, pa je
to uinila.
Kad se sljedei put probudila, ugledala je svijet ispunjen
svjetlou i osjetila lagano njihanje. Neki je glas blebetao:
- Probudi se... probudi se.
9
Meg je oprezno okrenula glavu, svjesna mekoe negdje iza

svoga tjemena.
Velika crvena ptica s veoma dugim perjem na repu sjedila je
na motki i promatrala je blistavim oima.
- Probudi se -ponovila je i graktavo se nasmijala.
Meg se pitala je li umrla, a ovo je zagrobni ivot gdje
obitavaju brbljave crvene ptice i temelji se neprestano njiu.
- uti malo - rekla je ptici koja je i dalje ponavljala isto i
manijakalno se smijala. Zaudila se kad je uutjela.
Oprezno je podigla glavu i opipala bolno mjesto. Nala je
kvrgu odmah iza desnog uha. To ju je umirilo. Kvrge su dio
stvarnoga svijeta i neizbjene su pri padu na tvrde kamene
ploe. Bila je posve mokra i voda iz jarka nosila ju je pod kotae
koije...
Nesrea joj uope nije utjecala na pamenje. Svaka
pojedinost tih trenutaka bila je jasna kao dan. Ali to se kasnije
dogodilo? Podigla je pokriva i pogledala svoje tijelo. Zapanjeno
je vidjela da na sebi ima otmjenu spavaicu.
- Dobar dan... dobar dan... - oglasila se ptica. Nakrivila je
glavu i gledala je blistavim okom.
- Dobar dan - ree Meg i sjedne na leaju. Kroz prozore je
vidjela lagano uzbibano i suncem obasjano more. Dakle, nalazi
se na brodu... to je lako zakljuila. Ali kako, i zato ? Pogledala
je kompaktni prostor okruen drvenom oplatom. Doimao
se iznenaujue udobnim. Na podu sag koji je izgledao kao
Aubusson, klupe s jastucima ispod prozora, stol i dvije stolice u
10
sredini, privreni za pod, vrataca ormaria ugraenih u

drvenu oplatu. I jedna vrata koja oito nekamo vode.
Srce joj je poskoilo kad je netko lagano pokucao na ta
vrata. Progutala je slinu, ali je ptica bila bra i graknula:
- Naprijed... naprijed.
Vrata su se otvorila i neki je ovjek uao zatvorivi ih za
sobom. Ptica se podigla na motki i zaleprala krilima. ovjek je
odmah ispruio ruku i ptica je s motke poletjela na njegovo
zapee, poput sokola.
Meg je zurila u njega. - Tko ste vi, dovraga? - otro upita.
Bijeli su zubi bljesnuli na preplanulu licu kad se nasmijeio.
Naslonio se na vrata i znatieljno je promatrao. - udno, ali i ja
sam vas to kanio pitati.
Meg je odmahnula glavom kao da je eli razbistriti. -
Oekivala bih da ete znati ime osobe koju ste oteli - ustvrdi.
- Ah, pa, vidite, mada razumijem da ete to teko
povjerovati, ali vi niste oteti. - Priao je motki i vratio pticu na
njezino mjesto.
Nezadovoljno je graknula i zaleprala krilima gunajui: -
Siroti Gus... siroti Gus.
Meg je smueno gledala pticu. Nije mogue da se ovo
dogaa. - Gus? - ponovi.
- Siroti Gus - ispravi je ptica.
- Gus je crveno-modra ara - ree ovjek ekajui papiginu
glavu. - Prilino je brbljav.
11
- Opazila sam - suho e Meg. Zaboga, zato raspravljaju o

papigi? Nastojala je nai nekakav smisao u razgovoru. - Ako
nisam oteta, kako sam dospjela ovamo?
Njezin domain, ako se ovjek tako moe opisati, sjeo je na
kut stola. Jedna mu je noga bila na podu, a druga se nehajno
njihala. Neto u leernoj gradoznosti njegovih pokreta inilo joj
se poznatim. Tada je Meg odjednom znala tko je on.
ovjek kojeg je promatrala kako se penje na jedrenjak.
- Ovo je va brod? - retoriki upita.
- Mary Rose - odgovori. - Jeste li gladni... elite li
doruak?
Meg je shvatila da jest gladna, jako gladna. Kad je zadnji
put jela? - Koliko sam dugo ovdje?
- Pokupili smo vas kasno juer popodne. Sad je sredina
jutra. - Dohvatio je zvonce iza sebe i pozvonio. Sunce mu je
obasjalo glavu pa je u kestenjastim uvojcima opazila bakreni
sjaj. Sa svojim izrazito crvenim kovrama, Meg je uvijek
svakome zavidjela na toj suptilnoj boji.
Naslonila se na pregradu i prouavala ga stisnutim oima.
Uope se nije bojala, to joj se inilo luakom reakcijom u
danim okolnostima, ali ovjek se trenutno nije doimao
prijeteim.
Bucmast je ovjek otvorio vrata i uao u kabinu. Nije ak ni
pogledao enu na leaju. - Da, kapetane?
- Donesi doruak, Biggins - ree ovjek. - I kavu... ili biste
radije aj, gospo? - Uljudno se nasmijeio Meg. Imao je oi plave
poput udaljena obzora.
12
- Kavu, hvala - rekla je s entuzijazmom to ga nije uspjela

obuzdati.
- Dovienja... dovienja... - oglasila se ara s motke kad je
Biggins iziao.
- Zna li mnogo rijei? - automatski upita Meg.
- Poprilino - odgovori kapetan Mary Rose. Bakrene su mu
se obrve lagano skupile. - Rekli su mi da ste ozlijedili glavu.
Kako je?
Dotaknula je kvrgu. - Malo me boli, ali nita ozbiljno. Gdje
je moja odjea?
- Neete je eljeti ponovno odjenuti. Unitili su je blato i
voda. - Odmahnuo je rukom na pitanje njezine odjee i pokazao
ugraeni ormari. - Ondje ete nai dovoljno iste odjee.
- Shvaam - ree Meg, mada nije shvaala. - A ovo to sad
imam na sebi...?
- Ne znam - ree kapetan. - to imate na sebi? - Zvuao je
istinski znatieljno.
Meg je opet zbunjeno zatvorila oi. Moda e iz ovoga
zbrkanoga razgovora ipak proizii nekakav smisao. - Spavaicu
- ree. - Veoma modernu i elegantnu, koliko sam vidjela.
Kimnuo je, nimalo iznenaeno. - Odnijeli su vas u brodsku
bolnicu. Zacijelo vam je kirurg skinuo mokru odjeu dok vam je
zbrinjavao ranu na glavi.
Pa, rijeena je barem jedna zagonetka. Lijenikovim se
postupcima nema to prigovoriti. Brod se odjednom naglo
okrenuo ulijevo. Meg se uhvatila za rub leaja kad je iznad sebe
13
ula zvuk pucketanja. Njezin zagonetni domain kao da nije ni

opazio promjenu kretanja.
- to je to bilo? - upita Meg.
- Skreemo lijevo - ree i klizne sa stola kad su se otvorila
vrata. Punani je mornar donio krcat pladanj. Za njim je uao
djeak od otprilike sedam godina koji je nosio vr kave.
Meg se nije maknula sa svoga mjesta dok su postavljali stol.
Djeak joj je dobacio znatieljan pogled prije nego je urno
iziao, ali je Biggins pozornost zadrao samo na svom zadatku.
Kad je iziao, praen brojnim Gusovim pozdravima, odmaknula
je pokriva i izvukla se iz kutije. Pod se njihao pod njom pa se
uhvatila za naslon stolice.
- Naviknut ete se - mirno e kapetan. Odmjerio ju je
pogledom dok je stajala kraj stola. - Da, veoma elegantno -
primijeti. - Srea da vam tako dobro pristaje... Nadam se da
volite jaja i slaninu.
Naviknut e se? Meg je trenutak zurila u njega, a potom
zakljuila da e joj hrana omoguiti kontrolu nad ovom aavom
situacijom. Glad je sigurno kriva za njezinu smuenu slabost.
utke je sjela i posvetila se punom tanjuru.
Njezin domain nije razgovarao sve dok komadiem
jemenoga kruha nije obrisala tanjur i popila posljednji gutljaj
kave. Meg je odloila alicu i smeteno pomislila da se doimala
lakomom uz kapetanovo pristojnije ponaanje za stolom. S
druge strane, nita nije jela od lagana ruka u podne
prethodnoga dana. To ju je podsjetilo na koiju otvorenih vrata
koja joj je preprijeila put i njezine je smetenosti nestalo.
14
Dakle, kako je mogue da ova otmica zapravo nije otmica?

- upita varavo blagim tonom.
Izgubim svijest i satima kasnije naem se negdje gdje
nikako ne elim biti... zatoena na brodu, nita manje. Meni se
to ini kao savren opis otmice.
- No kako ste ve rekli, zasigurno bih znao ime osobe koju
sam oteo - ree ovjek i opet se nasmijei. Sitne bore smijeha
oko njegovih oiju bile su mnogo svjetlije od ostatka njegova
lica.
- Tko me doveo ovamo?
- Moji ljudi.
- Res ipsa loquitur - trijumfalno je ustvrdila.
Nije oekivala da e obian moreplovac razumjeti pravni
izraz, ali je on odmahnuo glavom i rekao:
- Ne u ovom sluaju. Moji su ljudi imali dojam da ste vi
osoba po koju su poslani. Osoba koja je dola svojom voljom. Kad
ste se poskliznuli dok ste pokuavali ui u koiju...
- Zaobii koiju - prekine ga Meg. - Otvorena su mi vrata
preprijeila put.
- Bila su otvorena s razlogom - strpljivo je objasnio. - Da bi
se olakalo Ani... dami koju su moji ljudi trebali pokupiti.
Meg je zurila u njega. - Pa, gdje je ona... ta Ana?
Lice mu se smrknuto i sjenka je preletjela njegovim oima.
Promatrao ju je na nain koji se doimao neugodno prisnim prije
nego je otresito rekao: - Volio bih znati.
Pogledala je svilene nabore spavaice. - Ovo pripada njoj?
15
Kimnuo je. - Savreno vam pristaje. Vidite, draga gospo,

greka mojih ljudi posve je razumljiva. Nikad nisu osobno vidjeli
putnicu, ali su dobili opis koji u bitnim pojedinostima
odgovara vama. Doveli su vas ovamo u dobroj vjeri.
- Pa, zato me jednostavno niste vratili natrag? - uzviknula
je i uzrujano ustala zavrtjevi skute oko sebe. Stajala je s jednom
rukom na naslonu stolice, sad bistra uma i oiju punih gnjeva.
Jednostavno je rekao: - Nisam mogao.
- Kako to mislite, niste mogli? - Prezirom je prikrila strah
koji je dosad potiskivala. Iz nekog joj razloga nije palo na pamet
da se ova situacija ne moe popraviti.
- Sjednite - mirno je rekao, ali je Meg shvatila da je to
naredba. Trenutak je oklijevala i potom sjela.
- Bila je plima kad su vas donijeli na brod zamotanu u plat.
Nije mi palo na pamet da identificiram enu za koju sam mislio
da je poznajem. Kad su mi rekli da ste pali i izgubili svijest,
rekao sam neka vas odnesu u brodsku bolnicu. Nakon toga, uz
oluju koja je nailazila, nisam imao vremena. Morao sam isploviti
iz luke i proi kroz oluju. - Govorio je mirnim autoritetom pa joj
se, protivno zdravu razumu, inilo da sve ima smisla.
- Kad je opet sve bilo pod kontrolom, raspitao sam se za vas.
Brodski mi je lijenik rekao da je najgore to se dogodilo
mogui potres mozga. Ostavili su vas da odspavate u mojoj
kabini. - Slegnuo je ramenima. - Vie nisam o tome razmiljao...
sve dok malo prije zore nisam siao i shvatio katastrofu.
- Katastrofu - ree Meg. - Ja sam katastrofa?
16
Prstima je proao kroz valovitu kestenjastu kosu, malo dulju

no to trenutna moda iziskuje... Meg je to tek usput opazila.
- Malo je teko objasniti - neodreeno je rekao. - Dama koja
je trebala stii umjesto vas svojevoljno se ukljuila u podvig od
vitalne vanosti. To to nje nema, i vi ste ovdje protiv svoje volje,
doista je katastrofalno.
Meg je zgranuto zurila u njega. - Tko ste vi?
- Imena bi svakako olakala situaciju - rekao je i nakrivio
glavu. - Koga su zapravo moji ljudi juer popodne izvukli iz
jarka?
- Zovem se Meg Barratt - rekla je i ta joj je tvrdnja konano
otvorila oi na groznu situaciju u kojoj se nala. Pomislila je na
svoje roditelje, te na Arabellu i Jacka. Poludjet e od brige. -
Ako me smjesta ne vratite u Folkestone, ne mogu zamisliti to e
se dogoditi. Moram ii kui. - Oajniki je gledala prozore...
neprestano kretanje mora iza krme broda koji je nosi bogzna
kamo.
- Ne mogu - rekao je, a u glasu mu se gotovo osjealo
aljenje. - ak i da plima nije protiv nas, vrijeme jest. Moja se
misija moe ispuniti u odreenom trenutku. Ne smijem
propustiti priliku.
Meg je polako shvatila da je doista u klopci. Ona ne moe
ovaj brod okrenuti natrag. Ako to nee napraviti njegov
gospodar, onda nema izbora. - Tko ste vi? - opet upita.
- Zovem se Cosimo. - Naklonio se kao da je to formalno
upoznavanje.
17
- De Medici? - pitala je s neskrivenim sarkazmom. Takvo

ime savreno se uklapa u sve ove besmislice o misijama i
podvizima od vitalne vanosti.
Samo se nasmijao. - Moja je majka kombinirala ljubav za
talijansku povijest s pomalo matovitim temperamentom.
- Ako nije De Medici, to jest? - Prezirno je izvila usnu.
- Samo Cosimo - rekao je, ne obazirui se na njezin prezir. -
Dovoljno je da me poznajete samo po tom imenu.
- Uope vas ne elim poznavati. - Okrenula se i prila
prozorima. Kleknula je na klupu ispod njih i zurila u more
pokuavajui obuzdati suze koje su navrle.
- Kad se poelite odjenuti, nai ete odjeu u ormariu.
Siguran sam da e vam savreno pristajati, ba kao spavaica. -
Tiho je govorio iza nje. - Doite na krmenu palubu kad vas bude
volja. - ula je otvaranje i zatvaranje vrata.
- Dovienja... dovienja... siroti Gus... siroti Gus - gunala je
ara.
- O, uti - obrecnula se Meg kroza suze koje su je guile.
- Siroti Gus - promrmljala je ptica i zavukla glavu pod krilo.
18
Drugo poglavlje
Cosimo se popeo na palubu. Spokojan izraz njegova lica bio

je u suprotnosti s kaotinim mislima. Kormilar mu je ponudio
kormilo kad je stigao na krmenu palubu, ali je odmahnuo
glavom. - Kasnije u ga preuzeti, Mike, kad budemo blie luci.
- Da, kapetane. Stijene oko otoka opasne su kao i ostale na
obali Bretanje - ustvrdi kormilar.
Cosimo se nasmijao i potapao ovjeka po ramenu. - Ne
elim rei da nisi dorastao zadatku, Mike. Ali i ja volim izazov.
ovjek se nasmijeio. - I nema boljega za to, gospodine.
Cosimo pogleda jedra koja su se jedva micala na povjetarcu.
- Trebat e nam sati da po ovom vjetru stignemo do kopna.
- Znate kako kau da nakon kie dolazi sunce - primijeti
Mike i mudro kimne. Nagne se ustranu i pljune preko ograde. -
More je mirno kao ulje.
Cosimo kimne i prie krmenoj ogradi. Naslonio se na gornju
preku i zagledao u jedva vidljivo kopno na obzoru. Kanalski
otoci, tik ispred obale Bretanje. Uz dobar bi vjetar za manje od
etiri sata manevrirala izmeu stijena do luke na otoku
Sark. Ovako e ih uhvatiti no pa e morati prenoiti na puini.
Samo bi budala pokuala pristati po mrklome mraku. Premda su
19
ga zabrinutost i hitna narav misije inili nestrpljivim, Cosimo

nije budala.
to se dogodilo Ani? Zadrao ju je jednostavan problem pa
je zakasnila? Ili neto opasnije?
Primorao se da razmisli o drugome. Ako je Ana izdana
Francuzima, ako je sad u rukama njihovih vjetih ispitivaa, oni
e uskoro saznati sve to ih zanima, ako ve ne znaju. Ona je
snana ena, iskusna obavjetajka koja ne trpi neuspjeh, ali
Cosimo nije imao iluzija. Ni sam ne bi dugo izdrao
takvo ispitivanje, pa to ni od Ane ne moe oekivati.
Jednostavan problem? Nije osobito vjerojatno. Ana nita ne
preputa sluaju. Ali moda je pala, moda je izgubila svijest i
propustila sastanak. Ako se takva nesrea mogla dogoditi
njegovoj putnici, zato ne i Ani? No znao je da mora
pretpostaviti najgore. Ako je Ana izdana, onda nije u opasnosti
samo sadanja misija. Ana zna previe tajni, previe identiteta.
Zacijelo ni njegov ivot sad ne vrijedi mnogo.
No moda e ga u mornarikoj bazi na Sarku ekati poruka.
Ana zna da je morao isploviti bez nje. Da je propustio plimu,
moda u Toulon ne bi stigao na vrijeme da uhvati Napoleona.
Ukoliko zbog nezgode nije dola na sastanak, poslala bi
mu poruku po golubu pismonoi, svjesna da e svratiti onamo.
Moda ve i sama putuje u Francusku. Ima i drugih prijelaza,
drugih ruta.
Odmahnuo je glavom. Besmisleno je nagaati dok ne stigne
na Sark.
20
Jedra su zaleprala i on se okrenuo da ih pogleda. Mlohavo

su visjela kad se smirio i posljednji lahor. Podnevno je sunce
prilo, vrue za sredinu travnja, i svjetlost je poigravala po
mirnome moru.
- Uope ne napredujemo, gospodine - dovikne Mike.
- Ne, vidim. Smotajte jedra pa emo ekati. Moramo se
nadati da e predveer biti vjetra. - Cosimo se odgurnuo od
ograde. - Fisher? - doviknuo je ovjeku koji se s potovanjem
drao podalje.
- Gospodine? - Mladi mu je mukarac hitro priao.
- Reci ljudima neka siu. Mogu dva sata spavati, kuhati,
raditi to god ele. Neko vrijeme nikamo ne idemo.
- Dobro, gospodine. - Mornar se sjurio stubama na glavnu
palubu, akama okruio usta i vikao.
Cosimo se osmjehnuo. Takva se razularena neformalnost ne
bi tolerirala na brodu Britanske mornarice. Brik Mary Rose
samo je labavo povezan s mornaricom i kapetan broda prua
usluge kruni u skladu s vlastitim eljama. Vie voli
slobodu gusara od rigidne hijerarhije u mornarici. Zato to se
vie puta pokazao nezamjenjivim, Britanska je mornarica
trpjela njegovu osebujnost.
Smijeak je brzo nestao kad je pomisao na gospoicu Meg
Barratt rastjerala druge brige. Pozvao ju je da doe na palubu,
ali nije se pojavila. Nije bila presretna kad se nala na Mary
Rose, to joj ne moe zamjeriti, ali mogao bi je iskrcati
na Sarku. Jedan od ribarskih brodia vratio bi je u Folkestone,
za naknadu.
21
Mogao bi je iskrcati ili e je iskrcati?

Cosimo je znao kako njegov um funkcionira. inilo se da
radi na dvije razine. Dok svjesna razina bezbrino obavlja svoj
posao, nesvjesna je marljiva poput pele, a rezultati te
aktivnosti pojavljuju se u pravom trenutku. Gospoica
Meg Barratt nevjerojatno je slina Ani. Sitna graa, crvena
kosa. Anina je malo manje upadljiva od kose gospoice Barratt,
ali ne toliko da bi to opazio onaj koji tek povrno poznaje Anu.
Pjegice... one se mogu sakriti. Crte lica... svakako drukije,
ali Napoleon je sreo Anu samo dva puta, zadnji put prije vie od
godinu dana. Ne bi se sjeao detalja, ali slinost bi bila dovoljna.
Opet se okrenuo ogradi i tiho pjevuio dok mu je um radio.
Na prvi pogled, to je apsurdan plan. No atentator je navikao na
prilagoavanje i koritenje alata koji mu doe pod ruku. Moda
gospoicu Barratt nee iskrcati na otoku Sark. Ali nita se ne
moe dok ne otkrije to se dogodilo Ani.
Meg je konano skrenula opinjen pogled s mirna i bljetava

mora iza prozora, odluno zaustavila suze te opet pogledala oko
sebe. Vidjela je stol i ostatke doruka. Gus se jo durio i sjedio na
motki okrenuvi joj lea. Velika se krletka otvorenih vrataca
njihala s kuke na stropu. Pogled joj je pao na dvije knjige na
polici ispod prozora na desnoj strani. The Italian gospoe
Radclif i Wordsworthov The Borderers. Netko se potrudio
22
spasiti njezine posuene knjige iz bujice u jarku. Zbunjujue

obzirno.
Zurila je u vrata koja vode u ono to se nalazi izvan kabine.
eli li izii? ak i da eli, ne moe ii u spavaici.
Kliznula je s klupe i prila ormariu na lijevoj strani. Ondje
je nala nekoliko haljina, plat s kapuljaom, alove te nekoliko
ladica u kojima su bile arape, potkoulje i podsuknje. Dva para
konih izama na gumbe upotpunjavala su ponudu. Udobne su
izme oit izbor za skliske palube, pomislila je Meg i cinino se
nasmijeila, to ju je donekle umirilo. U ovoj preobrazbi iz
stvarnosti u opasnu bajku nije posve izgubila samosvijest i
osjeaj humora.
Meutim, srce joj je ubrzalo kad se ulo kucanje na vratima
pa je jedva smirila glas dovoljno da dovikne:
- Naprijed. - No Gus je bio prvi i njegov se glasan poziv
nastavio dok se polako okretala k vratima. ovjek koji je uao
nije bio Cosimo. Nije bila sigurna je li joj laknulo ili ju je
neznanac prestraio.
- David... David... - graktao je Gus, opet ivahan domain.
Skoio je s motke na stol i kretao se izmeu posua kooperei
se kao uliarka na uglu.
Megin je posjetitelj bio mukarac ugodna lica i prosijede
kose odjeven u crni kaputi i hlae. Nosio je konu torbu. S
ispriavanjem joj se nasmijeio dok je ekao Gusovu glavu i
odgovarao na pozdrav. Gus mu je poletio na rame i ondje
trijumfalno sjedio, a Meg bi se zaklela da ju je mrko pogledao.
- Dobar dan, gospo - ree ovjek po imenu David.
23
- Dobar dan - odgovorila je i tiho zatvorila vrata ormaria

iza sebe.
Spustio je torbu na leaj i nasmijeeno rekao: - Oprostite, ne
znam kako bih vam se trebao obraati, gospo. Ja sam brodski
kirurg. Sino sam se pobrinuo za vas.
- Onda sam vam zahvalna, gospodine - Meg ree s iskrenim
i prijateljskim smijekom. Prila mu je i ispruila ruku. - Zovem
se Meg Barratt.
- David Porter vama na usluzi, gospoice Barratt. - Lijenik
joj je stisnuo ruku i pitao: - Kako se osjeate? Nadam se da nema
glavobolje?
- Ne, nema. Samo me ovo malo boli. - Meg je dotaknula
mjesto iza uha.
- To se moglo oekivati. Pomoi e malo hamamelisa. -
Podigao je ruku i maknuo s ramena nezadovoljna Gusa, vrativi
ga na stol. Papiga je, oito se oraspoloivi, kljucala mrvice s
daske za kruh. David je otvorio torbu. - Sjeate li se to se
dogodilo?
- Svakako - ree Meg. - Sve do trenutka kad sam poela
kliziti ispod koije.
- Dobro... dobro. Potres mozga zna zakomplicirati stvari -
ree. - Ako biste sjeli... - Nesigurno je pokazao stolicu.
Meg je umirilo njegovo uljudno oklijevanje. Sjela je i
sagnula glavu da bi joj vjeto i njeno opipao oteklinu. Na ranu
je stavio hladan oblog pa je osjetila kako se oputa. - Dr. Porter,
znate li kamo plovimo?
24
- To se zapravo mene ne tie, gospo - bez oklijevanja je

rekao. - Trebali biste pitati Cosima.
- O... razumijem. - Trenutak je oklijevala i tada pitala: - Zar
samo on zna kamo plovimo?
Na to su se lijenikove usne trznule u osmijeh. - Svi mislimo
da znamo kamo idemo, gospoice Barratt, ali samo je Cosimo
svjestan stvari koje bi to mogle promijeniti.
Meg je naglo okrenula glavu i oblog s hamamelisom pao je
na pod. - Svi na ovom brodu zadovoljno plove kamo odlui jedan
ovjek. Do odredita koje bi se odjednom moglo promijeniti?
- Zapravo da, gospoice Barratt - ree lijenik s istim
spokojnim smijekom. - Oteklina bi trebala splasnuti za dan ili
dva. Dotad obuzdajte svoju energiju...
- Energiju! - uzvikne Meg. - Kakvu energiju u ovoj
skuenoj kabini?
David Porter se namrti. - Nisam stekao dojam da ste ovdje
zatoeni, gospoice Barratt. Nisam to savjetovao.
Doite na krmenu palubu kad vas bude volja. Meg je ula
Cosimov tihi poziv i shvatila da ga nije kanila prihvatiti.
- Radije ostajem sama, doktore - ukoeno ree. - Ovdje sam
protiv svoje volje... ma kako je do toga dolo... ali ne kanim
izlaziti iz ove kabine sve do povratka kui.
Smrknuo se. - Shvaam. Ipak preporuujem svjei zrak i
malo kretanja... etnja palubom, na primjer. Nije dobro dulje
boraviti u zatvorenom prostoru.
25
- Dulje? - Meg je gotovo ula danje u vlastitu glasu. -

Koliko dulje?
- Kao to rekoh, trebate pitati Cosima. - David je svoj pribor
vratio u konu torbu. Trenutak ju je zamiljeno promatrao. -
Naravno, morate postupiti onako kako smatrate ispravnim.
Razumijem da je vaa situadja prilino uznemirujua. Ali na
ovom se brodu nemate ega bojati, gospoice Barratt.
Gus mu je poletio na rame kad se okrenuo vratima.
- Dovienja... dovienja... - graktao je kad je iziao s
lijenikom te su Meg ostavili samu.
Nemam se ega bojati? Meg je sjela na klupu ispod prozora.
Gusov odlazak bio je poput melema na ranu. Zavladala je
velianstvena tiina. Tada je shvatila da se kretanje broda
promijenilo. Sad se lagano njihao i kad je pogledala van, more
nije klizilo ispod pramca. Nisu se micali.
Pa, zakljuila je, ovo nije situacija s kojom se moe nositi u
spavaici. Vratila se do ormaria te izabrala donje rublje, haljinu
od bronanog muslina i areni al. Nelagodno je pogledala
vrata bojei se razodjenuti. Kao da potvruje pomanjkanje
privatnosti, zaulo se ustro kucanje.
- Molim doputenje da odnesem posue, gospoice Barratt.
Omotala se alom i rekla: - Uite.
Punani je Biggins uao, kratko se naklonio i hitro sloio
posue na pladanj. - Donijet u vruu vodu, gospo - rekao je i
iziao. Ostavio je odkrinuta vrata i za nekoliko minuta donio
dva vra vrue vode. - Stavit u ih u kapetanov zahod, gospo -
26
rekao je i zakoraio preko uskoga praga u prostor ugraen u

pregradu broda to ga Meg ranije nije opazila.
Znatieljno ga je slijedila. U siunom je prostoru vidjela
dasku s rupom na sredini, slino obinom zahodu samo to je
ispod rupe bilo more. Ondje je takoer bila plitka porculanska
udubina s jo jednim otvorom prema moru koji se zatvara epom
na lancu. Oito se radilo o improviziranoj kadi. - Kako zgodno -
primijeti Meg, nesvjesno uzviknuvi od iznenaenja.
- Trudimo se, gospo - ree Biggins i spusti vreve. - Trebate
li jo neto?
- Ne... ne, hvala - brzo e Meg. Ve je sat vremena neugodno
svjesna koliko joj trebaju pogodnosti to ih je razotkrio. ekala
je da se za njim zatvore vrata kabine i zatim jurnula onamo da
ih pregleda. Vidjela je kljuanicu, ali ne i klju. Nije se eljela
skinuti do gola ili koristiti zahod iza nezakljuanih vrata. Obje
su stolice privrene za pod pa njima ne moe osigurati vrata.
Preputena je na milost i nemilost svakome tko odlui ui.
Toliko o lijenikovim rijeima da se na ovom brodu nema ega
bojati. U to se ne moe vjerovati.
No njezina je potreba sad prevelika da bi se time
optereivala. Barem je dio pregrade odvajao zahod od ostatka
kabine. No ne moe se dopustiti da takva situacija potraje.
Obavila je najhitnije potrebe, oprala ruke i lice, te se opet
pozabavila vratima.
inilo se da postoji samo jedno rjeenje. Uzela je izabranu
odjeu i postavila se leima uz vrata. Hitro je skinula spavaicu
te navukla potkoulju, podsuknju, arape i haljinu. Nije joj ba
27
savreno pristajala. Nepoznata je Ana oito bila malo via

i obdarenija u podruju grudi.
Zastala je u procesu vezivanja pojasa ispod grudi i trenutak
se zagledala u prazno. Tko je ona, ta Ana? Je li sama izabrala
odjeu ili ju je netko drugi ovamo stavio? Ako je Cosimovi ljudi
nikad nisu vidjeli, logino je zakljuiti da prije nije bila na
Mary Rose. Netko je za nju pripremio garderobu. Netko tko je
zacijelo znao to e joj odgovarati. To ukazuje na prisnost veu
od uobiajene. Oito je trebala dijeliti kapetanovu kabinu... je li
Ana Cosimova ljubavnica?
Meg je odmahnula glavom i vezala pojas. Za nju i njezinu
situaciju nije vano je li odsutna Ana neija ljubavnica. Spustila
je ruke. Kakav je to vaan podvig to su ga osmislili Ana i
Cosimo? Neto tako ovisno o vremenu da se brod nije mogao
vratiti u Folkestone da iskrca sluajnu putnicu.
Ni to nije vano, zakljuila je Meg. Nema ba nikakve veze s
njom. Zanima je jedino iskrcavanje s ovoga broda. Dok to ne
bude izvedivo, ostat e u kabini i gledati svoja posla. Ne eli
imati apsolutno nikakve veze s kapetanom. Donijevi tu odluku,
ignorirala je izme i odustala od ala jer je u kabini ugodno
toplo. Opet je sjela na klupu ispod prozora i otvorila vodom
neznatno oteen roman The Italian gospoe Radclif.
28
Cosimovo je razmiljanje prekinuo lepet krila kad mu je Gus

sletio na rame. Cosimo se okrenuo Davidu Porteru. - Kako je
naa putnica, Davide?
- Nema loih posljedica, osim kvrge - ree David i nasloni se
na ogradu kraj njega. - Ona je snana ena... jaki ivci, rekao
bih.
- Zato to kae? - Cosimo je leernim tonom prikrio svoje
zanimanje, ali prijatelja nije zavarao.
David se nasmijei. - ene njezine dobi i odgoja uglavnom bi
dobile histerian napad kad bi se nale u ovoj situaciji. ini se da
gospoica Barratt to smatra samo velikom smetnjom.
Cosimo polako kimne. - Opazio sam stupanj ilavosti...
antagonizma, sigurno.
- Moe li joj to zamjeriti?
- Ne - sloio se Cosimo. Naslonio se na ogradu i pogledao
galeba koji je kruio iznad broda. - Ti nikad nisi upoznao Anu,
zar ne?
- Zna da nisam. - David se lagano mrtio gledajui
kapetana.
- Postoji nevjerojatna slinost izmeu nje i gospoice
Barratt. - Pogledom je i dalje pratio pticu.
David se jae namrtio. - Ne znam koji je cilj ove nae
plovidbe, Cosimo, ali pretpostavljam da je Ana s tim imala veze.
- U rijeima se osjealo pitanje.
29
- Tono - odgovori Cosimo.

- Iz nekog je razloga vana slinost izmeu nje i sluajne
putnice?
- Koristimo ono to nam se nae pri ruci, Davide.
David je utio. Ve gotovo pet godina esto putuje s
Cosimom i smatra ga prijateljem. Zna to je on, mada o tome
nikad ne govore. Cosimo ne povjerava pojedinosti svojih misija
onima koji s njim plove. No David nije gajio nikakve
iluzije, premda mu itekako odgovara da nita ne zna. Njegov je
prijatelj gusar, u slubi svoje domovine, i ubojica kad je to
potrebno. No premda to zna, osjetio je marce na taj Cosimov
hladni pragmatizam.
Na koncu ree: - Ne moe iskoristiti posve nepoznatu
enu... onu koja ti se sluajno nala na putu, samo zato to ti to
odgovara, Cosimo. - To je bilo najblie prijekoru to bi ijedan od
njih dvojice dopustio.
Cosimo rjeito rairi ruke. - Ako je orue voljno i moe ga se
izotriti, daj mi jedan dobar razlog zato ga ne treba koristiti.
David odmahne glavom. - Ti si hladni gad, Cosimo.
- To ne osporavam.
- Zna li to se dogodilo Ani? - David je postavio pitanje
svjestan da e mu Cosimo odgovoriti ako to smatra prikladnim.
Cosimovo se lice smrknulo i naglo se okrenuo.
- Ne znam. I ne elim nagaati. - David ga je jedva uo kad
je tiho dodao: - Ali sad joj nikako ne mogu pomoi.
30
David se lecnuo. Osjeao je prijateljevu tjeskobu kao gotovo

opipljivu struju. - Moda ipak nisi tako hladni gad - promrmlja.
Cosimo se okrene i dobaci mu podrugljiv osmijeh. - Nemoj
odati tu malu tajnu, prijatelju.
- Nikad - ree David.
Gus je zaleprao krilima kao da e poletjeti preko mirna
mora. Gledali su kako je preletio nekoliko metara, sletio na
konop i ondje se istio.
- Je li inteligentan kako se ini, istinski svjestan gdje mu je
dobro, ili je samo navikao na zatoenitvo? - zamiljeno e
David.
- I jedno i drugo - odgovori Cosimo. - Svodi se na isto.
- Da - sloi se David i odgurne se od ograde.
- Pitam se kako bi se analogija primijenila na gospoicu
Barratt. - Udaljio se, razmijenio par rijei s kormilarom i siao
na glavnu palubu.
Cosimo je kratko razmiljao i zatim takoer siao. Zastao je
pred kabinom prije nego je pokucao. Nije imao pojma kako e
dalje. Oito je prvi korak zbliiti se s putnicom, navesti je da se u
njegovoj nazonosti osjea ugodno.
Kad je pokucao, nadao se da je to izveo diskretno i
prijateljski, ali odluno.
Megino je srce opet poskoilo, ali je mirnim glasom
doviknula: - Uite. - Nije se maknula s klupe ispod prozora, ve
je samo zatvorila knjigu preko prsta te hladno i upitno gledala
kapetana.
31
Cosimo ju je prouavao. - Ne stoji vam loe - primijeti. -

Boja vam svakako odgovara. - Drao je vrata otvorena za Gusa
koji je preskoio prag i poletio na motku. Ondje je nakrivio
glavu i takoer prouavao Meg.
Meg je zakljuila da je u danim okolnostima primjedba
previe osobna pa ju je ignorirala. Samo ga je u tiini
promatrala.
- Lijepo je popodne - pokua Cosimo. Zatvori vrata, ali ne
korakne naprijed. Neto u zelenim oima nije mu to doputalo. -
teta je provesti ga ovdje.
- Zadovoljna sam koliko je to mogue u ovim okolnostima,
gospodine - hladno e Meg.
Naslonio se na vrata i skrueno nasmijeio. - Hajde,
gospoice Barratt, zar ne moemo sklopiti primirje? Doista
nisam kriv za vau nazonost na brodu.
- Tko je kriv, molim lijepo?
Kratko je razmislio o tome i potom ree: - Pa, meni se ini
da ste vi krivi. Vi ste kliznuli pod kotae moje koije i ugrozili
vlastiti ivot. Moji su vas ljudi zapravo spasili.
Meg je posve zatvorila knjigu, spustila je na klupu i ustala. -
Nikad nisam ula tako podmuklo sumnjivo rezoniranje,
kapetane Cosimo.
Podigao je ruke u nasmijanoj gesti poraza. - Primirje,
gospoice Barratt - ree. - Ovo nas nikamo ne vodi. Sad mi
recite to mogu uiniti za vas da se situacija meu nama malo
popravi.
32
Kako je on vraki privlaan mukarac, pomisli Meg, bijesna

na irelevantnost misli koju nije mogla osporiti. Posjeduje
okretnu gracioznost to ju je opazila kad se u luci penjao na
Mary Rose. Njegove svijetloplave oi blistaju kao suncem
obasjano more ispod prozora. Sviaju joj se i njegova usta,
iroka i puna kad se smijei, ali kad nema smijeka, doimaju se
odluno i autoritativno, to je neobino umirujue. No nije bila
spremna opustiti se samo zato to bi njezin otmiar, mada
nenamjerni, zacijelo uspio armirati i stranje noge magarca
kad bi tako odluio.
- Trenutno od vas trebam samo dvije stvari, kapetane
Cosimo...
Podigao je ruku. - Molim vas, Meg, zovem se Cosimo.
Budui da dijelimo ovu kabinu, valjda moemo zanemariti
formalnosti. - Odjednom se namrtio, ali je vidjela da glumi. -
Nadam se da nemate nita protiv da vas zovem Meg.
- Zar bi neto znailo kad bih imala? - Izazov je bljesnuo u
njezinim oima kad je istodobno podigla bradu i obrve boje
pijeska. Nije joj se svialo ono o dijeljenju kabine.
- Vjerojatno ne bi - ljubazno se sloio. - Dakle, koje su to
dvije stvari?
Meg je prekriila ruke. - Prvo, eljela bih znati kamo
plovimo da razmislim kako u odande stii kui.
- Ah. - Cosimo je gladio bradu i zamiljeno se mrtio. - Pa,
trenutno nikamo ne plovimo. Moda ste opazili da smo ostali bez
vjetra.
33
- Ne vjerujem da e vjetar trajno odbijati suradnju - Meg

ree s ledenim bljeskom u oima i opasnim tonom glasa.
- Koliko mi je poznato, to se nikad nije dogodilo - sloio se. -
Dakle, kad opet budemo imali vjetra, nastavit emo plovidbu do
otoka Sark. Je li vam moda poznat?
- To je jedan od Kanalskih otoka - ree Meg. Dio se gnjeva
povukao iz njezinih oiju i glasa. Sark nije tako daleko od
engleske obale, a francuska je obala veoma blizu. Naravno,
Francuska sad ba ne bi priredila dobrodolicu engleskoj
putnici, ali bi se povratak kui zacijelo relativno lako
organizirao.
- Tono - kimnuo je. - Ondje imam nekog posla.
- Vjerojatno imate veze s ribarima... mjetanima... nekim
tko bi me mogao odvesti natrag?
- Nije nemogue - ree Cosimo.
Megin se gnjev opet razbuktao. - Zar ba morate tako
okoliati? - prasne.
- Oprostite... zar okoliam? Samo sam rekao istinu. Nije
nemogue. - Osmjehnuo se. - Toliko o prvom pitanju... a
drugo...?
- Treba mi klju ovih vrata - ustvrdila je, i dalje vrsto
prekrienih ruku.
ustro je odmahnuo glavom. - Bojim se da to nije mogue.
- Kako to mislite, nije mogue? - Koraknula je prema
njemu. - Tu je kljuanica, pa mora postojati i klju.
- Da, negdje zacijelo jest. Nikad mi nije trebao.
34
- Pa, gospodine, meni treba. - Odluno ga je gledala u oi. -

Treba mi skrovitost.
- Da, naravno, to razumijem - spremno je rekao. - Mogu
vam obeati da ete je imati. Ovamo nitko nee ui bez vaega
doputenja... no moram dodati da u mojem sluaju to doputenje
ne smijete nerazumno uskraivati. - Gestom isprike obuhvatio
je kabinu. - Sve su moje stvari ovdje... i, naravno, moje karte. Ne
mogu ploviti ako mi nisu dostupne.
Meg je nesvjesno slijedila njegov pogled do uske police
privrene na pregradi. Ondje je vidjela zemljopisne karte i
navigadjske instrumente. Ukoeno je rekla: - Ne razumijem
zato bi vam smetalo ako zakljuam vrata. Jasno, otvorit u ih
na va zahtjev.
- Ne, alim to ova vrata stalno moraju biti otkljuana - tiho
je rekao.
Meg je koraknula naprijed, zelene su joj od plamtjele,
prstom je upirala u njegova prsa. - Sad me sluajte...
Zgrabio joj je prst. - Ne, vi sluajte mene, gospoo. Ovo je
moj brod i na mojem je brodu moja rije zadnja. Imajte to na
umu pa emo se savreno slagati.
Meg je istrgnula prst. U tom joj se trenutku nije sviao
Cosimov izgled. Izraz lica alarmantno mu se promijenio i njezin
se eludac uskomeao.
- Jesmo li se razumjeli? - veoma je tiho pitao. - Nitko nee
ui bez vaega doputenja, ali vrata e stalno biti otkljuana.
35
Nije uspijevala skrenuti pogled sa sad hladnih plavih odju.

Pokuala je, ali ju je nekako opunio. Na koncu je kimnula
priznavi poraz.
Njegovo se lice opet promijenilo. Nasmijeio se i oi su mu
opet podsjeale na ljetno nebo, ne na ledeni sjaj gleera. - Bio
sam siguran da emo se sporazumjeti - ree. - Opasno je
zakljuavati vrata na moru. Ako upadnemo u nevolje, moda
oluju, ili ak neprijateljski brod, trebat e mi pristup kabini.
Vama e trebati mogunost izlaska bez odgaanja.
- Neprijateljski brod? - Meg je zurila u njega.
- Draga moja Meg, mi smo u ratu s Francuskom. Zar ste to
zaboravili? - U glasu mu se osjeala nevjerica i Meg je proklela
svoju glupost. Sjetila se dva ratna broda usidrena ispred
Folkestonea. Sjetila se i niza topova koji su blistali na
gornjoj palubi ovoga brika u kojemu se ona nalazi.
- Moda nakratko jesam - prizna. - Imala sam o mnogoemu
razmiljati kad sam se osvijestila.
- Da, naravno - ozbiljno se sloio. - Tko zna kako je onaj
udarac u glavu utjecao na vae pamenje.
To je bilo apsurdno i Meg se nasmijala. - Dobro znate da
uope nije utjecao. Previe sam se koncentrirala na vlastite
probleme pa sam zaboravila na svjetske.
- Primirje? - opet je pitao i uzdigao obrve.
- Valjda - ree Meg. - Ne vidim to bih dobila otvorenim
neprijateljstvom.
36
- Onda doite na palubu uivati na suncu. - Otvorio joj je

vrata kabine. - Znam da imamo izvrsnoga kruha, sira i salame,
te osobito fina burgunca. Nema se to raditi dok nemamo vjetra,
osim jesti, piti i bolje se upoznati.
Meg nije imala namjeru bolje upoznati tog ovjeka. Previe
je privlaan, a ona je previe slaba na privlane mukarce u
nekonvencionalnim situacijama. Svi su joj instinkti govorili da
bi ovdje bilo opasno zaboraviti na oprez.
- Posve sam zadovoljna itanjem, hvala - ree i pokae
knjigu na klupi. - Nemam esto priliku dugo neometano itati.
Cosimo ju je namrteno gledao. - Jeste li uvijek tako
tvrdoglavi?
Meg je porumenjela od razdraenosti. - Ne shvaam to je
tvrdoglavo u tome da vie volim vlastito drutvo od vaega,
gospodine.
Njegove su se lijepo oblikovane obrve uzdigle na taj cinizam.
- Budui da niste provodili vrijeme u mojemu drutvu, ne znam
kako moete biti sigurni da vam nee odgovarati.
Meg je jae porumenjela. Natjerao ju je da se osjea kao
neposluno dijete, a ona je samo posve razumno zatraila da je
ostavi na miru. - Ovo je besmislen razgovor - ree okrenuvi se
prozoru i svojoj knjizi. - Ako u kabini imate nekog posla, obavite
ga, molim vas. Ako nemate, zamolit u vas da odete.
Slegnuo je ramenima. - Kako elite. Rei u Bigginsu da
vam donese ruak.
- Dovienja... dovienja... - ponavljao je Gus dok su se za
kapetanom zatvarala vrata. Skoio je s motke do klupe ispod
37
prozora. Sletio je na jastuk kraj Meg i poeo se dotjerivati,

usput nerazumljivo gunajui.
- Nemoj misliti da mi tvoje drutvo godi - ree mu Meg.
Podigao je glavu i mogla bi prisegnuti da joj je namignuo.
38
Tree poglavlje
Cosimo se ljutio i ta je injenica pojaala njegovu

razdraenost. Rijetko ga je kad netko izbacio iz takta, ali to je
uspjelo gospoici Meg Barratt. Zaputio se u brodsku kuhinju jer
je znao da e ondje nai Bigginsa. Mirisala je kava, a kuhar
je rezao veliki komad govedine za gula. Biggins je sjedio za
stolom, pio kavu i rezbario komad bjelokosti. Oba su mukarca
prekinula s radom kad se kapetan pojavio na uskim vratima.
- Mogu li vam neto donijeti, gospodine? - upita Biggins
udei se zato inae smiren kapetan ima tako namrgoeno lice.
- Da, odnesi malo kruha i sira u moju kabinu za gospoicu
Barratt, molim te, a zatim donesi i meni na palubu. I bocu
burgunca. - Okrenuo se da ode i kiselo rekao preko ramena:
- Svakako glasno pokucaj i ekaj damino doputenje prije
nego otvori vrata. Prilino je osjetljiva po pitanju privatnosti.
- Nije zvuao osobito zadovoljno, je li? - minutu kasnije
primijeti kuhar uzimajui kolut sira s police. - Neto ga je
uzrujalo.
- Kladio bih se da je to ona gospoica Barratt -ree Biggins
punei stolnu bocu cmim vinom iz bavice. - Tu neto nije u
redu.
Oekivali smo putnicu - ree kuhar.
39
Vjeto je narezao sir i potom trucu jemenoga kruha.

- Da, ali ne ovu - ustvrdi Biggins i znaajno kimne. - Sino
sam uo razgovor kapetana i lijenika. To je prava zagonetka,
Silas.
- Ako mene pita, sve je zagonetka kad plovi s kapetanom -
ree Silas. - Ima li pojma kamo ovoga puta idemo?
Biggins odmahne glavom. - Ne, naravno. Nitko nema. Ba
kao uvijek.
- Pa, on dobro plaa - ree Silas i slegne ramenima.
Cosimo se vratio na palubu gdje i dalje nije bilo vjetra, a

udaljena se obala jedva nazirala. Naslonio se na ogradu i
zagledao u mimo more. Zbunjivalo ga je vlastito raspoloenje.
Ne moe se pored da mu se Meg Barratt nekako zavukla pod
kou. Definitivno ga iritira njezino tvrdoglavo odbijanje da
reagira na ono to on smatra armantnim pokuajima stjecanja
njezina povjerenja. to je neobino. Obino se ne obazire na
takve manje pogrene procjene. Samo se vrati u napad s novim
streljivom i novim taktikama.
Odluno se okrenuo od ograde. Nema niega posebnoga kod
gospoice Barratt da je ovom ili onom tehnikom ne bi mogao
pridobiti. Opet e pokuati. Pourio je natrag u brodsku kuhinju
gdje je Biggins upravo stavljao rumenu jabuku na pladanj s
kruhom i sirom.
40
- Ja u to odnijeti - ree Cosimo i podigne pladanj sa stola.

Potom se namrti. - Vino - ree. -aa burgunca.
- Da, gospodine. - Biggins uzdigne obrvu prema kuharu i
urno napuni au iz boce to ju je ve stavio na pladanj. - Jo
neto, kapetane?
- Bilo je salame - ree Cosimo. - Veoma ukusne, koliko se
sjeam. Odrei nekoliko kriki, Silas, moe?
- Da, gospodine. - Silas uzme debelu kobasicu s kuke iznad
glave. - Jako je slasna, to je istina, gospodine. Oni Francuzi
znaju to rade kad je rije o salami.
- I jo kojeemu - primijeti Cosimo mislei na njihov
spektakularni ratni uspjeh proteklih godina. Austrija, Rim,
vicarska... Napoleon je sve osvojio. Ono to je malenom
Korzikancu nedostajalo po pitanju plave francuske krvi, sigurno
je nadomjestio svojim ambicijama za Francusku, kao i za
sebe. Time su njegove misli zatvorile krug. Napoleon je cilj
ovoga putovanja te ako misli prilagoditi uniten plan koji se
inio gotovo savrenim, onda ovaj pladanj mora odnijeti
gospoici Meg Barratt. Nosio je pladanj na dlanu poput iskusna
konobara i zaputio se do svoje kabine. Tri je puta glasno
pokucao. Gus je graknuo poziv, a Meg je rekla: - O, umukni
vie, naporna ptico.
Sama je otvorila vrata i utke mu pokazala neka ue. - Kao
to sam obeao, donio sam vam ruak - vedro je rekao. - I dalje
mislim da bi vam vie prijao na palubi, ali vi odluujete.
- To je lijepo znati - ree Meg. - Voljela bih da to netko kae
ovoj ptici.
41
- O, Gusu se nita ne moe rei - ustvrdi Cosimo spustivi

pladanj na stol. - udi me da ga ne smatrate srodnom duom.
Meg je zapanjila takva drskost, a zatim se nasmijala. Ovaj ju
je grozni ovjek nasmijao. To malo kome uspijeva. O, ima
nezgodan obiaj katkad pronalaziti smijene stvari, ali veoma
malo ljudi moe aktivirati njezin smisao za alu. To je osobina
koju ona i Arabella dijele i potiu jedna u drugoj.
- Imate veoma zarazan smijeh, to su vam sigurno ve mnogi
rekli - primijeti Cosimo osjeajui kako mu se vraa dobro
raspoloenje.
Smijeh je nestao iz njezinih oiju i zamro joj na usnama. -
Hvala na ruku, kapetane - rekla je suhim i neutralnim tonom.
Cosimo je samog sebe opsovao. Ova dama nije od onih koje
reagiraju na nepromiljene komplimente. Ona vidi drskost gdje
druge ene vide koketiranje. Ili moda nije tako? Zamiljeno ju
je promatrao. - to mislite o koketiranju, gospoice Barratt?
Pitanje ju je tako iznenadilo da trenutak nije odgovorila.
Tada otresito ree: - Nemam nita protiv toga na pravome
mjestu i u pravo vrijeme. Ali trapavost mi se ne svia. - Tada je
sjela i poela rezati jabuku kao da on vie nije ondje.
Cosimo je shvatio da je pobijedila i kieno se naklonio. -
Prihvaam otpust, gospo. - Iziao je iz kabine, ali nije uspio
odoljeti porivu da tresne vratima.
Meg se osmjehnula i potom shvatila da razmilja o buduim
takvim susretima s kapetanom Cosimom te koliko e je to
zabavljati. Ve je odluila da nee biti nikakvih iskuenja u ovoj
42
udnoj munoj situaciji, ma kako privlanih. Njezina

se odlunost nakratko pokolebala.
Pijuckala je vino i kriku jabuke rastreseno dodala Gusu koji
je s iekivanjem sjedio kraj njezina tanjura.
- Hvala... hvala - rekao je, bacio voe u zrak i uh vario ga u
kljun.
- Postaje udno simpatian - primijeti Meg i ponudi mu jo
jednu kriku. Pitala se vrijedi li to i za papigina vlasnika te se u
mislima udarila po prstima. Problem je u tome to previe uiva
u igri oijukanja. Proteklih je mjeseci u Londonu imala obilje
prilika za koketiranje s nizom posve neprikladnih, ali veoma
simpatinih mukaraca. Kao ni nju, ni njih nije zanimala
ozbiljna veza. Sad se nala u klopci na brodu s mukarcem koji
bi se mogao pokazati najsimpatinijim od svih prijanjih
udvaraa, ali i najmanje prikladnim.
to je on? Nije obian brodski kapetan, to je oito. Kapetan
je brika, to je ratni brod, a takva plovila ne bave se bezazlenim
poslovima. Sigurno ne u vrijeme rata. Ali nije ni mornariki
kapetan i ovo nije brod Britanske mornarice. Za poetak, nitko
ne nosi odoru. Ovo je privatni brod. Kapetan glumi armera s
oaravajuim smijekom i bljeskom u oima. Ali ona je, tijekom
prepirke oko kljua, ispod povrine vidjela mnogo tvrdu
jezgru. Tada u njegovu dranju i licu nije bilo niega
armantnog, zavodnikog ili ak samo ljubaznog. Ne, uope nije
sumnjala da je taj Cosimo ovjek kojeg ne treba isputati iz vida.
I ma to radio... on i njegov brod... daleko je kompliciranije od
obina putovanja.
43
Popila je gutljaj vina i ustala. Znatieljno je prila stolu s

kartama. Nije imala iskustva s pomorskim kartama pa joj nita
nisu razotkrile. Vidjela je Kanalske otoke i francusku obalu. Na
papiru kraj karata upisano je nekoliko biljeki, ali njoj
nisu imale smisla. Zacijelo joj je rekao istinu da idu na Sark. Ali
kakva bi posla brik imao na tako siunom nevanom otoku?
Sad ve izrazito radoznala, Meg je poela istraivati kabinu.
Prouavala je knjige na policama. Uglavnom o pomorstvu i
mornarikoj povijesti, ali je bilo i nekoliko knjiga o omitologiji.
Kapetana Mary Rose oito zanimaju ptice. Romani ga ne
zanimaju, to ju nije iznenadilo. Meutim, vidjela je latinski
rjenik, to ju jest iznenadilo jer nije bilo klasinih knjiga. Jo je
vidjela Bibliju i rjenik Samuela Johnsona. Uzela je rjenik da
ga prelista. Na mnogim su marginama uz odreene stavke
bile udne oznake.
Poskoila je od krivnje kad se na vratima zaulo glasno
kucanje. Prepoznala je Cosimovo kucanje jer je ve navikla na
njegov poseban ritam. Vratila je knjigu na policu i otvorila
vrata. To to ih je sama otvarala, nekako je stvaralo iluziju da
ima kontrolu.
- Nadam se da vam je ruak prijao - rekao je i uao u
kabinu.
- Da, hvala - jednako je formalno odgovorila.
- Morat ete me ispriati, ali elim promijeniti koulju. -
Otvorio je ladicu u pregradi i poeo prekopavati po sadraju.
Meg se vratila na klupu ispod prozora i uzela knjigu.
44
Gus je proteklih pola sata zacijelo spavao, a sad je izvukao

glavu ispod krila i odletio na svoju motku. - Lijep dan - ree
Cosimo. Meg je zurila u knjigu nastojei ignorirati mukarca
koji se nasred kabine mirno razodjenuo do struka.
Meutim, nije bila osobito uspjena. Pogled joj je kliznuo s
tiskane stranice. Bio joj je okrenut leima dok je skidao koulju.
Duga, gipka, miiava lea lagano posuta crvenkastim
dlaicama. Vitak struk.
Ne, ovo nije razumna aktivnost. Silom je vratila pogled na
stranicu. Arabella je jednom sasvim objektivno rekla da je
Megino ponaanje prema mukarcima prilino muevno.
Promatra ih slino kao to oni promatraju ene, poevi od
besramne procjene njihovih fizikih atributa. Meg je
morala priznati da u tome ima istine. Ona, koja je
svoje djevianstvo entuzijastino dala venecijanskom
gondolijeru koji je sliio Michelangelovu Davidu, sklona je
potiskivanju razmiljanja o mudrosti zadovoljavanja poude. No
to je bilo u situacijama kad je imala kontrolu. Ovdje, mada se
niega ne boji, nema nikakvu kontrolu. Osim nad vlastitim
reakcijama. Glasno je okrenula stranicu.
- Biggins je trebao zamijeniti vodu u vrevima - Cosimo
ree iz zahoda tonom nekoga tko komentira manjak nosiljki za
kinog popodneva. Meg nije odgovorila. Nije eljela znati to
radi ondje unutra. Ako naglaava injenicu da dijele ovaj intimni
prostor, onda je svakako uspio.
45
Cosimo se opet pojavio zakopavajui bijelu koulju. Istresao

je rukave i zakopao manete. -Pozvonite Bigginsu ako vam
neto treba.
- to mislite, kad e se vjetar pojaati?
- Do veeri... no bit e prekasno da stignemo u luku. Morat
emo ostati na puini dok se ne razdani.
Meg se sjetila stijena oko otoka to ih je vidjela na karti. -
Previe je opasno ploviti nou?
- Vei dio ove obale je opasan - ree Cosimo. - Bretanja je
paklenska, a neki od Kanalskih otoka nisu nimalo bolji.
- Zato idete na Sark? to je s Jerseyem ili Guemseyem, nisu
li oni vei?
Zastao je kraj police i namjestio rjenik dr. Johnsona to ga
je Meg gurnula unatrag. Okrenuo se zadravi ruku na knjizi.
Usta su mu se izvila u smijeak i oi su mu zasjale. - Znatieljna,
gospoice Meg?
- Zar vas to udi? - odbrusi Meg.
- Ne vie od vae hladnokrvnosti - ree. -Oekivao bih da e
ena u vaoj situaciji pokazivati neke znakove malodunosti. No
vi ste kao foksterijer. - Lagano je stisnuo oi. - Tko ste vi,
gospoice Meg Barratt?
- Tko ste vi, kapetane Cosimo? - odbrusi Meg. - Vi
odgovorite meni, pa u ja odgovoriti vama.
- Ja sam, draga gospo, kapetan brika koji plovi na otok
Sark - ree s trakom smijeha u glasu.
46
Meg odmahne glavom ignorirajui poziv na alu. - To nije

pravi odgovor, kapetane.
Njegov je naklon bio ista satira. Ostavio ju je s knjigom,
praznim pladnjem i praznim vrevima u zahodu. Vani je sunce
sjalo. Osjeala je njegovu toplinu na zatiljku. Noge su joj se
trzale. Gledala je kako joj se desno stopalo naoko samovoljno
prua naprijed. Zatim lijevo. Gus je skakutao do zatvorenih
vrata.
- Dovienja - naglaeno ree.
Meg je ustala i otvorila mu vrata. Preskoio je prag i
skakutao do stuba na kraju hodnika. Kroz otvor na vrhu
prosipala se suneva svjetlost. Meg je osjetila miris mora i
sunca. Iza nje bio je skueni prostor gdje je ve provela previe
vremena. Zatvorila je vrata za sobom i slijedila Gua na sunce.
Prizor na palubi bio je mjeavina aktivnosti i tromosti.
Mukarci su, neki bez koulja, sjedili naokolo krpajui jedra ili
pletui krajeve konopa. Jedan je mornar u irokoj crvenoj
koulju prebirao po gitari. Drugi su prali odjeu u velikim
drvenim kadama i usput pjevali. Neki su spavali isprueni na
raznim osunanim mjestima palube. Brod se lijeno ljuljao na
mirnoj plavoj vodi dok su galebovi nad njim letjeli i kliktali.
Meg je stajala i promatrala prizor, svjesna znatieljnih, ak
procjenjivakih pogleda, ali ni na koji nain uvredljivih.
Nesigurno se nasmijeila i jedan ili dvojica prstom su dotaknuli
elo u pozdravu. Pogledom je potraila Cosima i nala ga na
krmenoj palubi. Sjedio je na podu naslonjen na
47
ogradu, zatvorenih oiju i lica okrenuta suncu. Slika i prilika

oputenosti.
Zaputila se srednjom palubom. Glatke, dobro odravane
daske bile su tople pod njezinim bosim nogama. Prola je kraj
dvojice mornara koji su lovili ribe i popela se na krmenu palubu.
Nitko nije stajao za kormilom, ali su dva mlada ovjeka odjevena
malo formalnije, ako se koulja i hlae mogu smatrati
formalnima, sjedila i igrala karte na suprotnoj strani palube od
kapetana. Skoili su na noge kad se Meg pojavila.
Mahnula im je neka sjednu i sagnula se ispod deblenjaka 2 uz
koji je bilo vrsto namotano jedro. Zaputila se do mjesta gdje je
Cosimo udobno sjedio na namotanu konopu, naoko nesvjestan
njezina dolaska. Meutim, otvorio je oi kad je na njega pala
njezina sjenka.
- Ah, gospoice Meg - ree i lijeno se nasmijei. - Ipak ste
odluili izii.
- Gus je elio doi na palubu - ree Meg.
Nasmijao se. - I svi znamo da Gus nikamo ne moe ii bez
pratnje.
Skrueno se nasmijeila. - Priznajem. Muila me akutna
kabinska groznica.
- Pa, sjednite kraj mene. - Malo se pomaknuo da joj napravi
mjesta na konopu. - Nema stolica, pa se snalazimo. Vidjet ete
da je ovo sasvim udobno.
- Sigurno hou - ree i spusti se na konop.
2 Deblenjak - oblica uz koju je privren donji dio jedra (engl. - boom)
48
Bio je iznenaujue udoban, zagrijan na suncu i neobino

vrst. Ograda je inila prirodan naslon.
- Malo vina? - pitao je pokazujui au i bocu na palubi kraj
sebe.
- Samo je jedna aa.
Indolentno je slegnuo ramenima. - Ako elite drugu, zovnite
jednog od mojih asnika. - Pokazao je kartae.
Meg je oklijevala. Inae joj ne bi bio problem dijeliti au s
poznanikom, ali u ovim nimalo obinim okolnostima to kao da
ukazuje na opasnu prisnost. No imala je dojam da bi
kapetana Cosima zabavljalo ako bi to pretvorila u problem.
Stoga nehajno ree: - Ne elim ih ometati u igri.
Kimnuo je i napunio au. Pruio ju je njoj i primijetio:
- Vino i sunce. Dva najbolja afrodizijaka na svijetu.
Meg se zagrcnula prvim gutljajem. to on to izvodi? Zar
mu je koketiranje automatska reakcija na nazonost pripadnice
suprotnoga spola, bez obzira na okruenje? Je li on nekakav
pohotnik? Casanova, a ne Cosimo. Nikakav odgovor opet se inio
najprikladnijim. Ignorirala je primjedbu.
Cosimo se nasmijeio i opet okrenuo lice suncu. Oito je
uivao. Gospoica Meg preesto ga je verbalno nadmaila
rijekom njihova kratkoga poznanstva i napad se doimao kao
odriva taktika. Sigurno ju je izbacio iz ravnotee pa je stekao
malu prednost. Ako je uznemirava njegovo koketiranje, tim
bolje. ak i ako ga optui za trapavost, pomislio je uz pomalo
kiseli osmijeh.
49
Shvatio je da njegovo trenutno uivanje pojaava blizina

njezina sitna tijela. Anina joj je haljina malo prevelika te stvara
dojam krhkosti za koji je bio siguran da je samo iluzija. Svialo
mu se to je na palubu dola bez cipela. Oito je ne zanima
dolinost njezina izgleda, to je u skladu s njezinom otvorenou.
Osobina koja sluti na dobro za ono za to bi je elio iskoristiti.
inilo se da je ne optereuje beznadna masa crvenih uvojaka koji
joj lete oko lica na sve strane. Jueranja joj je kia
kosu pretvorila u neurednu kovravu aureolu.
Kao da je svjesna njegove zamiljene procjene njezinih ari,
Meg se uspravila i namjestila labavi gornji dio haljine. ustrim
je pokretima opet vezala pojas ispod malenih grudi. Iskosa ga je
pogledala, ali nije znala treba li je umiriti to da nije ak ni
oi otvorio.
Gus je sletio s ograde na Cosimovo koljeno i promatrao ga
nakrivljene glave. - Dobro jutro... dobro jutro - rekao je tonom
koji se Meg inio upitnim.
Cosimo je otvorio jedno oko. - Valjda ovjek moe drijemati
za sunana popodneva, Gus.
- Dobro jutro - upornije ponovi papiga.
- Doista je nevjerojatna ptica - ree Meg. - Svi rade tono
to Gus eli.
- Sve nas je dobro izdresirao - sloio se Cosimo, otvorio oba
oka i podigao se uz ogradu. - Dodajte mi au, moe?
Meg mu je pruila au. Napunio ju je, popio i uzdahnuo od
zadovoljstva. Sjetila se neega to je rekao kad su se prvi put
sreli. - Ta vaa misija - zamiljeno ree. - Ako sam dobro
50
razumjela, stvar je prilino hitna... ak toliko da niste imali

vremena okrenuti se i vratiti me u Folkestone.
Otro ju je pogledao. - Da, istina - sloio se. -to s tim?
- Za ovjeka kojemu se silno uri, nimalo vam ne smeta
izostanak vjetra - istaknula je. - Meni se ini da je cijeli dan
potraen. Ako veeras ne stignete u luku, i no e biti potraena.
Opet se nasmijeio i slegnuo ramenima. - Ja sam
moreplovac, gospoice Meg. Znam da nita ne mogu po pitanju
vjetra. Sluit e mi kad sam odlui. Strpljivo ekam.
Ponovno je imala dojam da ispod bezbrine maske postoji
neto mnogo dublje. Ondje je ve vidjela mirnou i vrstinu. to
jo? Snaga i odlunost, sigurno. Cosimo nije obian bezbrian
moreplovac.
- Zato plovite na briku? - naglo je pitala. - Niste dio
mornarice.
- Ne - sloio se. - Ne doslovce.
- Ah. - Meg je sklupala noge ispod sebe. -Nijekanje koje to
nije. To mi se uvijek inilo najzanimljivijim.
Kimnuo je. - Da, to razumijem.
- Ali nita drugo neete rei?
Odmahnuo je glavom. - Ne.
Meg ga je nastavila radoznalo gledati. Njegova misija
sigurno ima nekakve veze s ratom. - Jesu li oni ratni brodovi
isplovili iz Folkestonea kad i vi?
Oi su mu zasjale. - Dakle, primijetili ste ih?
51
- Teko su mi mogli promaknuti. - Okrenula se da pogleda

izmeu preki ograde, a potom je ustala i promatrala puinu. -
Sad ih nema na vidiku.
- Oni su takoer preputeni na milost i nemilost vjetru -
rekao je i ustao s njom. - Vjetar nema miljenika. - Priao je
kormilu i uzeo dalekozor. - Evo, dobro pogledajte naokolo,
gospoice Meg.
- Voljela bih da me ne zovete tako - kiselo je rekla kad je
uzela dalekozor. - Osjeam se kao guvernanta.
Na to se nasmijao. - O ne, ne vi, Meg. Ne postoji guvernanta
s tako neposlunom crvenom kosom i tako otrovnim jezikom.
- Ne bih znala, nikad je nisam imala - ree i podigne
dalekozor. - Barem ne nakon pete godine.
- Dakle, pohaali ste ustanovu... kolu za mlade dame - ree
Cosimo.
Meg je spustila dalekozor.
- Crtanje, prouavanje globusa, malo klavira, malo
talijanskog i neto francuskog?
Odmahnula je glavom. - Ne, gospodine. Nisam imala
guvernantu nakon pete godine i nisam se kolovala u nekoj
ustanovi.
Cosimo se zbunio. Malo je znao o obrazovanju djevojaka, ali
ene drutvenog poloaja Meg Barratt, barem je on zakljuio da
zauzima takav poloaj, obino imaju nekakvo formalno
obrazovanje. - Nakon pete godine niste se obrazovali?
52
- Imale smo tutore - nestrpljivo je rekla prouavajui

puinu. - Jasno da smo se obrazovale.
- Mi?
- Moja prijateljica, Arabella. Odrasle smo kao sestre. -
Spustila je dalekozor i polako se okrenula da ga pogleda.
- Imam obitelj, Cosimo. Oca i majku... te Bellu i Jacka koji
e poludjeti od brige. Zar ne razumijete kako se osjeam? ...
Kako se oni zasigurno osjeaju? - Zurila je u njega pa je u
zelenim oima nakratko vidio gnuanje, ali i suze.
Duboko je udahnuo. - Nita ne mogu dok ne stignemo na
kopno. To vam je valjda jasno. - Pokazao je more, nebo, praznu
puinu.
- Ne u ovom trenutku, naravno - rekla je i suze su nestale. -
Ali mogli ste im ste shvatili greku. Situaciju moete popraviti
kad stignemo do Sarka. Sigurno postoji netko... neki ribarski
brodi koji e me odvesti natrag.
Nije ignorirao Meginu situaciju, mislio je Cosimo, ali ju je
potisnuo iz uma. Koncentrirao se na planove koji ne ukljuuju
njezin povratak u Englesku pa nije dopustio da takva
mogunost ometa njegov vaniji cilj. Oito je pogrijeio.
Treba mu njezino povjerenje.
- Kao to rekoh, to je uvijek mogunost, ali... -Podigao je
ruku kad je poela protestirati. - Ali sigurno je da se, im
stignemo do kopna, mogu pobrinuti da netko dobije vau poruku
za najvie trideset est sati.
Rairila je oi iz kojih je nestao dio gnjeva. - Kako?
53
- Golub pismonoa. - Tom je informacijom malo odavao. Ve

je zakljuila da je na neki nain povezan s mornaricom. Ne bi je
trebalo uditi to ima pristup nekim njihovim resursima.
Meg je to utke apsorbirala. Imalo je smisla i umirit e ljude
koje voli mnogo bre od vjetra koji ne surauje i ribarskoga
brodia. Golub zacijelo leti do svoga doma u Engleskoj i tada
neka osoba odnese poruku na odredite. Meutim, pomisao
na golubove pismonoe bila je nekako tajanstvena. Pitanja su joj
lebdjela na vrh jezika, ali ih je brzo progutala. Cosimo je krt na
informacijama i bila je prilino sigurna da nee zadovoljiti
njezinu znatielju.
- Hvala - samo je rekla. - Sad mi je lake.
- Dobro. - Okrenuo se ogradi i uzeo dalekozor. Udaljeno se
kopno odjednom jasnije vidjelo. Pogledao je plamenac na vrhu
jarbola. Lagano se pomicao.
- Vjetar, kapetane - dovikne neiji glas, ali Meg nije vidjela
odakle. Brik je odjednom oivio.
Mukarci koji su ljenarili na palubi odmah su ustali, drugi
su stizali iz potpalublja. ovjek irokih ramena pojavio se kraj
kormila i brzo ga odvezao.
- Dignite jedra - viknuo je Cosimo i mornari su se poeli
pentrati po snasti. Meg je fascinirano gledala kako odmotavaju
jedra koja je zahvatio nalet vjetra. Cosimo je promatrao jedra i
opet doviknuo naredbu, a kormilar je prilagodio kormilo.
Brik Mary Rose zaplovio je prema Sarku noen sve
jaim vjetrom.
- Na vrijeme? - upita Meg.
54
- Ne - odgovori Cosimo. - Do mraka emo stii tek na dvije

milje od luke. Ondje emo ekati i ui im svane. Ispriavam se...
- Ostavio ju je i odjurio krmenom palubom te stubama do ulaza
u potpalublje.
Meg je ondje ostala dok se nije poela osjeah suvinom.
Nije mislila da smeta, ali je teko bih jedini gledatelj usred svih
tih aktivnosti. Pogledom je potraila Gusa. Nije ga vidjela pa je
zakljuila da i on vie voli mir kabine. Provukla se kroz vrevu i
sila u potpalublje. Vrata kabine bila su zatvorena.
Kratko ih je gledala i, zakljuivi da to je pravo jednome
mora bih pravo i drugome, glasno pokucala. Gus ju je pozvao
unutra istodobno kad je Cosimo doviknuo:
- Uite.
Ula je. Cosimo nije podigao pogled s karata. Koristio je
kompase i olovkom neto hitro biljeio. To ju je podsjetilo na
neobine zabiljeke na marginama rjenika. Rekao je preko
ramena:
- Pozvonite Bigginsu. Napunit e vam kadu toplom vodom
koju moraju baciti sad kad smo krenuli. Na palubi nemate to
raditi, a ja u izii za manje od pet minuta.
Meg je shvatila da je topla kupka posve neoekivana i stoga
e biti pravi uitak. - Hvala. -Pustila je da se vrata za njom
zatvore.
- Morat ete trpjeti Gusovo drutvo. Ne izlazi na palubu kad
jedrimo po jakom vjetru - ree Cosimo, jo sagnut nad kartama.
- Ako elite, moete ga staviti u krletku i pokriti.
55
Meg je pogledala Gua koji je sjedio na motki i tiho istio

svoja krila. - Vjerovat u mu da nee gledati.
Cosimo se uspravio. - Dobro. - Priao je vratima.
Meg je imala osjeaj da je gotovo zaboravio tko je ona i zato
je ondje. Pozvonila je Bigginsu.
Stigao je za nekoliko minuta. - Kapetan kae da elite
dovoljno vode za kupku, gospo?
Dakle, nije zaboravio. - Da, hvala, Biggins. - Podigla je
kosu. Bit e ugodno oprati je, a moda je moe osuiti na zraku
na palubi. Na vjetru, to ga sad osjea pod nogama dok se Mary
Rose podie na valovima, kosa e joj se brzo osuiti. Prila
je ormariu odjee namijenjene Ani i potraila neto prikladno
za enu koja uveer eli biti neupadljiva na palubi.
Biggins se vratio s djeakom koji je tog jutra pomogao oko
doruka. - Kapetan kae da e za dva sata veerati na palubi,
kad spustimo sidro, gospo - rekao je Biggins i istodobno djeaku
nestrpljivo pokazao neka vreve odnese u zahod. - ini se da e
biti lijepa veer pa ga zanima hoete li mu se pridruiti ili ete
jesti u kabini.
Nije li ve zakljuila da e joj se kosa lake osuiti na zraku?
- Molim vas, recite kapetanu da u mu se rado pridruiti na
palubi.
- Dobro, gospo. - Biggins je pucnuo prstima djeaku koji se
s praznim vrevima vratio iz siuna prostora. - Za nekoliko
emo minuta donijeti jo tople vode.
56
Meg je deset minuta kasnije uivala u toploj kupki, a Gus je

drueljubivo stajao na vratima. Neprestano je brbljao besmislene
fraze koje, sreom, nisu iziskivale odgovor.
57
etvrto poglavlje
Meg je jedva odravala ravnoteu dok se brisala nakon

kupke. Brik je poskakivao na valovima noen jakim vjetrom, a
nebo se vani smrailo. Umotana u runik, s turbanom na kosi,
kleknula je na klupu i pogledala van. More se vie nije
pljeskalo, ve je imalo boju kositra. Sunce na zalasku je vrhove
valova obojilo u ruiasto. Sad se bolje vidjelo kopno. Malena
stijena okruena zelenim brdima. Iz ove se daljine doimalo
pustim.
Na vratima se zaulo poznato Cosimovo kucanje.
- Samo trenutak - doviknula je i skoila s jastuka na klupi.
Runik nije dobra zamjena za haljinu ili ak spavaim.
- Oprostite, mislio sam da ste ve gotovi s kupkom - rekao je
kroz vrata. Meg je u njegovu glasu ula pomalo ironian
prizvuk.
Spustila je runik nasred kabine i silovito otvorila vrata
ormaria. Zgrabila je plat s kapuljaom i omotala ga oko sebe.
- Moe - pomalo je nevoljko rekla.
Cosimo je uao. Zapanjeno je uzdigao obrve.
- Ako smijem primijetiti, to je veoma ekscentrian kostim.
Turban i plat? Je li to neka nova moda?
58
Mrko ga je gledala. - Niste mi dali vremena da se prikladno

odjenem. - Skinula je runik s glave i rastresla kosu.
- Zato niste rekli? - Sagnuo se i podigao vei odbaeni
runik.
- Pretpostavila sam da u svojoj kabini imate hitnoga posla -
rekla je i neodreeno mahnula prema kartama. - Ne bih vas
eljela ometati.
- Sve je moglo priekati - rekao je i bacio runik u siunu
toaletnu prostoriju.
- Zapravo, samo sam doao po ogrta. Vani postaje hladno. I
vama e trebati kada doete gore, kao i cipele. - Dok je govorio,
otvorio je drugi ormari. Izvadio je plat od tamne vune i njime
se ogrnuo.
Meg je opet sjela ispod prozora i vrsto se omotala platem.
U ovoj neugodnoj situaciji nita joj nije bilo zabavno, ali Cosimu
oito jest. to prije sie s ovoga broda, to bolje, ljutito je mislila.
Vano se pitanje tada prvi put pojavilo, to je bilo veoma udno.
Gdje e on spavati?
- Gdje ete spavati? - automatski je pitala.
- Kada... noas...? - Pitanje kao da ga je istinski zbunilo.
- Ovdje, naravno.
Meg je bez rijei pogledala uski leaj i potom opet njega.
- Previe je uzak za dvoje - ree Cosimo. - Osim ako se jako
vole maziti. - utjela je pa se nasmijao.
59
- Ne morate se bojati za svoju ast, gospoice Meg. Objesit

u mreu. - Pokazao je dvije kuke na stropu koje je ranije
opazila i pitala se emu slue. Tiho je zvidukao i iziao.
Meg je osjeala da u ovom razgovoru nije bila osobito
uspjena. Zapravo je poela shvaati da se kapetan Cosimo
njome poigrava. inilo se da je voli zadirkivati, nastoji je smutiti
i izbaciti iz ravnotee. Je li to zato to ga je ranije naljutila jer
nije reagirala na njegove prijateljske pokuaje? Ako jest, onda
mu to ne zamjera. Vjerojatno bi se i sama isto osjeala, mada bi
se korila zbog sitniavosti. No nije vjerovala da je o tome rije.
Cosimo ne stvara dojam takve sitniavosti. Dakle, koja je
njegova Igra?
To nee saznati dok ovdje sjedi stisnuta u platu. Opet je
prila ormariu i pregledala odjeu. Odgovaralo bi ono to je
ranije nosila, ali upravo se okupala pa bi eljela istu odjeu.
Izvadila je haljinu od zelene svile koja se doimala formalnije od
ostalih. Rukavi su obrubljeni srebrnom ipkom i slina traka
ukraava rub. Kanila je nai neto neupadljivo, ali pomalo se
perverzno eljela potruditi. Stavila je haljinu preko stolice, uzela
isto rublje i tanke arape.
Odjenula se za petnaest minuta. Jedino zrcalo bilo je maleno
i okruglo, postavljeno na pravu visinu za brijanje. Morala se
podii na prste samo da si vidi lice. Kosa joj se gotovo osuila pa
ju je eljem s police ispod zrcala donekle dovela u red. Kao i
ranije, haljina joj je bila prevelika, ali su je kone izme inile
viom. Boja joj je odgovarala te je zakljuila da sasvim dobro
izgleda.
60
No sasvim je drugo pitanje zato je to uope vano. Njezino

je razmiljanje prekinuo glasan zveket i struganje odmotavanja
velikoga lanca. Okrenula se od zrcala i potrala do prozora.
Brik se zaustavio. Odozgo su se uli zvukovi tranja, izvikivanja
naredbi i sputanja jedara.
- U luku... u luku... - objavi Gus i skoi do vrata. -
Dovienja... dovienja.
Dakle, spustili su sidro. To objanjava buku i uurbanost.
Ara je spremna izii iz kabine. Pa, i Meg je spremna.
Ogrnula se platem i otvorila vrata. Gus joj je poletio na
rame i razigrano joj kljucao po uhu. - Ukazuje mi preveliku
ast - ustvrdila je, ali joj je ipak godio taj jasan pokazatelj da ju
je ptica prihvatila.
Popela se na palubu gdje su radovi gotovo zavrili. Brzo se
smraivalo i nisko na nebu pojavila se prva zvijezda. Mjesec se
nazirao na obzoru. Zastala je na vrhu stuba jer nije eljela
ometati aktivnosti na palubi. Gus nije bio tako uviavan. Poletio
je s njezina ramena prema sputenom deblenjaku. Hodao je po
njemu delikatno odravajui ravnoteu i potom odletio na
krmenu palubu.
Meg je vidjela Cosima za kormilom. Mirnim je glasom
izgovarao upute, ali su ga svi jasno uli. Plat mu je visio s
ramena dok je vrsto stajao na palubi. Veernji mu je povjetarac
mrsio dugu kestenjastu kosu koja se lagano kovrala oko uiju
i padala mu na elo. Pomislila je da u njemu ima neega gotovo
razuzdanoga. Nehajna kompetencija za koju je duboko u srcu
znala da moe dovesti do njezine propasti.
61
Procjenjivakim je pogledom preletio svoje malo plovee

carstvo i potom ga zaustavio na Meg. Podigao je ruku na
pozdrav i zatim je zapovjednikom gestom pozvao k sebi.
Meg je posluala i popela se na krmenu palubu.
- Doite ovamo - pozvao ju je. Stala je kraj njega za
kormilom. Doviknuo je asniku mlaahna lica:
- Porunice Fisher, pozovi sve ljude, molim te.
- Da, kapetane. - Mladi se udaljio od stranje ograde
odakle je upravljao sputanjem krmenog jedra. Izvadio je
zvidaljku i glasno zazvidao.
Mukarci su brzo stizali na srednju palubu. Uutjeli su
gledajui kapetana i ostatak malene skupine na krmenoj palubi.
Meg je osjeala da je tiina vie znatieljna nego zabrinuta. U
zraku se osjealo iekivanje, kao da e uti neto ime e biti
zadovoljni.
Cosimo je govorio normalnim glasom, ali su ga svi dobro
uli. - Gospodo, kao to znate, ekamo ulazak u luku na Sarku.
Ondje emo biti dan ili dva. Gospoica Barratt bit e naa goa.
- Stavio je ruku na Megino rame i povukao je ispred sebe.
- Znam da ete joj ukazati svako potovanje. Ima li pitanja?
Da, nostromo 3. - Pokazao je krupna ovjeka izborana lica i
guste eljezno sive kose.
- Oprostite, kapetane, ali kamo idemo nakon Sarka? -
Pitanje je pojaalo dojam iekivanja.
3 Nostromo - voa palube
62
Cosimo se nasmijao, leerno kao ovjek koji je okruen

pouzdanicima. - Prijatelji, to ete znati kad ja saznam.
Na to su se mnogi nasmijali i rezignirano odmahnuli
glavama. Nostromo se nasmijeio. - Nita drugo nisam oekivao,
gospodine.
- Ne, vjerujem - ree Cosimo. - Zaplovit emo Nostromo -
voa palube s jutarnjom plimom, a dotad mirujemo.
Imamo dovoljno mesa za pristojnu veeru i bavu piva.
Zaulo se klicanje i nekoliko je kapa mahalo po zraku.
Cosimo ih je kretnjom otpustio i okrenuo se mladom Fisheru.
Uz njega je spremno stajao drugi mladi koji bi mu mogao biti
blizanac. Isti rumeni obrazi, jo s tragovima djetinje punanosti,
ista iroka usta i iste smee oi. Cosimo ree:
- Postavi strau u ko na jarbolu, Fisher. Nemojmo
zaboraviti da smo u francuskim vodama. Porunie Graves,
provjeri navigacijske karte i zacrtaj kurs koji e nas voditi
izmeu tih stijena, a ne na njih.
- Da, gospodine - istodobno su odgovorili. Cosimo se
nasmijeio. - Gospoice Barratt, dopustite da vam predstavim
svoje porunike. Gospodin Fisher i gospodin Graves.
Dva su se mlada ovjeka naklonila. - Zadovoljstvo mi je to
ste ovdje, gospo - ree Fisher.
- Da, svakako, gospo - sloi se drugi. - Stojim vam na usluzi,
gospo.
- Pa, hvala vam... hvala obojici - ree Meg i toplo se
nasmijei. - Nastojat u da vam ne smetam.
63
Oba su mladia porumenjela i ostala bez rijei. Cosimo ih je

spasio pokazavi im da mogu ii pa su se polako udaljili.
Kad ih vie nisu mogli uti, Meg, napola u ali, napola s
neodobravanjem, upita: - Ne bi li jo trebali biti u koli?
- Jesu - ree Cosimo.
- More je njihova kola i njihov uitelj. Stariji su no to
izgledaju. Samo nemaju mnogo iskustva u svijetu izvan ovoga.
- Mogli bi biti braa.
- Zapravo su bratii. - Maknuo se od kormila kad je stigao
kormilar. - Dobro ga uvrsti, Mike. Vjetar je pomalo nestaan.
- I meni se ini, gospodine - ree ovjek i kimne Meg. inilo
se da je, nakon to je slubeno predstavljena, sad svi mogu
dolino pozdraviti. I ona je njemu prijateljski kimnula.
- Idemo gledati kako se mjesec penje - pozvao ju je Cosimo
povevi je prema krmenoj ogradi. Kad se podlakticama nagnula
na ogradu i zagledala preko puine, Meg je bila svjesna
aktivnosti iza sebe. Tanka se srebrna rijeka mjeseine ljeskala
na povrini.
- Kako se dogodilo da dva gotovo identina bratia rade na
istom brodu? - leerno je pitala uivajui u povjetarcu koji joj je
mrsio predivno istu kosu.
- To je est sluaj s obiteljima. U cijeloj ete mornarici nai
brau na istim fregatama i ratnim brodovima. More je nekima u
krvi.
64
Meg ga je pogledala. - Ali ovo nije brod mornarice.

Vjerujem da je gusarski, kapetane Cosimo. Zato bi obitelj
povjerila svoje mladie brodu ija je legitimnost upitna?
Tiho se nasmijao. - Govorite li o brodu ili o kapetanu, gospo?
- O kapetanu, naravno.
- Onda tu imate odgovor, draga moja. - Vie nita nije
rekao, ve se samo zagledao u daljinu.
Meg je razmislila. Govorio joj je, jasno, da su obitelji upravo
radi njega svoje potomke ukrcale na ovaj brod. - Jesu li vam oni
u rodu? - upita.
Lijeno je okrenuo glavu i promatrao je s uznemirujuim
sjajem u oima. - Veoma ste znatieljni, gospoice Meg.
- Zato bi to bila tajna? - Uzdigla je obrve i cinino mu
uzvratila pogled.
- Nije. Oni su sinovi mojih sestara. Recite mi to vas jo
zanima.
- Jesu li starije ili mlae? Mislim na vae sestre.
- Blizanke su, etiri godine mlae od mene. Meg kimne. To
objanjava slinost mladia.
- Koliko godina imaju vae sestre?
- Mislim da vas zanima koliko ja imam godina - primijetio
je, a u njegovim se oima sjaj pojaao.- ini se da vas ja
zanimam.
- Nemojte si laskati - kiselo je rekla. - Samo pokuavam
otkriti kakav me ovjek zatoio na ovom brodu. isto u interesu
samoobrane, razumijete.
65
- Recite mi iskreno, Meg, jeste li se na mojem brodu ikad

osjetili ugroeni?
Potenje ju je natjeralo na nijean odgovor. - To ne mijenja
injenicu da sam ovdje protiv svoje volje i niste me odveli natrag
kad ste shvatili greku - doda.
Cosimo je oito nestrpljivo lupkao prstima po ogradi.
Odmah bih vas vratio da je to bilo mogue. Ali nije bilo,
to sam ve objasnio, pa vas molim da zakljuimo tu raspravu.
Meg je naglo udahnula na njegov osoran ton. Znala je da ni
sama nije osobito ljubazna, ali to ne mijenja istinu ili njezinu
situaciju. utjela je i Cosimo je uskoro pomirljivo rekao: - Moje
sestre imaju trideset tri godine.
Pa, to je ipak informacija. - Koliko je godina bratiima?
- Sedamnaest.
Meg je pomislila da je ona upravo proslavila svoj dvadeset
deveti roendan, a Cosimove sestre, samo etiri godine starije,
imaju sedamnaestogodinje sinove. Misao ju je uznemirila, mada
nije eznula za brakom, niti je bila osobito majinski nastrojena.
Zadovoljna je svojim statusom neudane ene. Ili nije?
To je pitanje koje e u nekom trenutku iziskivati
preispitivanje, ali ne sada. Pogled joj je poivao na Cosimovim
rukama na ogradi. Preplanule i snane, bez manikira, prilino
kvrgavih zglavaka. Imao je duge prste te iznenaujue vitka i
gipka zapea. Jasno da su snane. Svaki ovjek koji moe
vladati velikim kormilom po olujnu vjetru, kakav je sino puhao,
mora imati iznimno snane ake, ruke i ramena. Njezin je pogled
skrenuo prema gore. Plat je nosio nehajno prebaen oko
66
ramena, oito jakih i irokih. Sjetila se kako ga je ranije, kad je

u kabini mijenjao koulju, kriom prouavala. Kako je bila
naglaeno svjesna mrekanja miia u njegovim leima i
nadlakticama.
O, Boe.
Ovo nimalo ne pomae, pomislila je i potraila neutralnu
temu da zaboravi na uznemirujuu blizinu njegova tijela.
- Iz kojeg ste dijela Engleske?
Okrenuo se, leima naslonio na ogradu i prekriio ruke na
prsima. Lagano je stisnuo oi i Meg je bila posve sigurna da je
bio itekako svjestan njezina prouavanja i zakljuaka.
- Dorset - ree. - A vi, gospoice Meg?
- O, molim vas, nemojte me tako zvati - ree Meg. - Stvarno
mi je mrsko.
- Onda sklopimo pakt. Ako vi mene vie neete zvati
kapetan Cosimo, ja vas neu zvati gospoice Meg. to mislite o
toj nagodbi?
- Dobra je - rekla je i protiv volje odgovorila na njegov
smijeak. - Ja sam iz Kenta.
Kimnuo je i sa smijekom u oima rekao: - Sad sam malo
zapeo u nainu da od vas dobijem osobne podatke koje ste vi iz
mene uspjeno izvukli.
- Pritedjet u vam trud. Imam dvadeset devet godina -
spremno e Meg. - Nisam sklona ideji da ene nikad ne smiju
razotkriti svoju dob.
67
- Ne - zadovoljno je rekao. - Nisam ni mislio. - U oima mu

se nazirao upitan pogled. Meg Barratt veoma je neobina ena.
udno privlana, mada ne prema konvencionalnim mjerilima.
Jolie-laide, kako bi rekli Francuzi. No premda ga je zanimala
izvanjska privlanost, zaintrigiralo ga je ono iznutra.
Dosad je vidio inteligenciju i duhovitost. vrstu pribranost,
kako je primijetio David Porter. Tvrdoglava je i ima jaku volju,
to je ve pokazala. ini se da se spremno prilagodila situaciji,
mada ne rado. to bi Ana o njoj mislila?
Sjenka mu je preletjela licem. Ana dobro procjenjuje
karaktere i pravi je strunjak u otkrivanju vjetina potrebnih za
posao to ga sama obavlja.
- Zar neto nije u redu? - upita Meg, zabrinuta iznenadnom
promjenom na njegovu licu.
Odmahnuo je glavom i kratko rekao: - Ne, sve je u redu. -
Opet se okrenuo i zagledao u srebrni trak mjeseine koji se
ljeskao na crnoj vodi. Ana je takoer vjeta kad se treba uvati,
rekao je sebi. Uvjebana je da izdri ispitivanje, da pod
pritiskom koristi informacije koje e njoj koristiti. Drati e se
toga. U meuvremenu e se koncentrirati na enu koju ima.
Kad je opet progovorio, glas mu je bio vedar i aljiv, a sjenke
su nestale iz njegovih oiju. - Dopustite mi jo jedno osobno
pitanje, Meg. Spominjali ste svoje roditelje i prijatelje, ali
zar nikoga drugoga nee zabrinuti va nestanak?
- Mukarca, mislite? - Pomalo se podrugljivo nasmijala.
- Ne nosite nikakav prsten.
68
Pogledala je svoje ake. - Ne. Dakle, nema mua. Tono ste

zakljuili, gospodine.
- Zarunik?
Odmahnula je glavom. - Nema zarunika.
- Ljubavnik?
- Ovo je sad ve veoma osobno, gospodine.
- Ispriavam se, gospo, ako je previe osobno.
Na to se nasmijala. - Nemam tajni... a trenutno ni
ljubavnika.
- Ah. - Apsorbirao je to, posebno rije trenutno. Znai da je
Meg Barratt iskusna ena. To bi se svakako uklapalo u sve to je
dosad o njoj zakljuio.
Netko se iza njih nakaljao pa su se oboje okrenuli. Biggins
ree: - Veera je spremna, kapetane.
- Hvala. - Cosimo ponudi ruku Meg. - Dopustite da vas
otpratim do stola, gospo.
Bilo je apsurdno, ali je spremno prihvatila igru. Krmena se
paluba preobrazila. S motki su visjele petrolejke i blago
obasjavale stol s kariranim stolnjakom, pribor za jelo i ae.
Predivna se aroma irila iz pokrivene posude na sredini stola.
Meg je shvatila da umire od gladi. Morski zrak, zakljui.
Stol je postavljen za dvoje. Kad je sjela na stolicu to ju je
Cosimo uljudno pridrao, ona upita: - to je s vaim neacima i
lijenikom? Zar nam se nee pridruiti?
- Momci imaju posla i jest e s posadom. To je dobro za
moral - rekao je i sjeo joj suelice. - David ima stalni poziv da
69
sjedne za moj stol, ali ga rijetko kad prihvaa. Voli svoje knjige i
vlastito drutvo kad se odmara.
- Shvaam. - Istresla je svoj ubrus i podigla lice prema
nonom nebu, sad punom zvijezda. - Kakva velianstvena veer.
- Malo je puhalo pa joj je godio plat na ramenima, ali se nije
morala umotati. Gus je sletio na ogradu kraj stola, inteligentno
nakrivio glavu i izustio neto to je zvualo kao da se slae.
- Veeri na moru obino jesu lijepe - primijetio je Cosimo
dok joj je u zdjelicu stavljao gula.
Dodao joj je trucu kruha pa je gladno odlomila komad. Jo
je bio topao. Kako peku kruh na puini? Nije joj trebao odgovor.
Na kruh je namazala maslac koji se odmah rastopio. Od
mjeavine mirisa zavrtjelo joj se u glavi.
Cosimo je ulio vino u ae pa su neko vrijeme jeli i pili u
tiini koja je polako, neprimjetno postala napeta. Kad je ispruio
ruku da joj opet napuni au, okrznuo je njezinu i dogodilo se
ono to je cijelo vrijeme oekivala. Meu njima je
prostrujalo uzbuenje izazvavi leptirie u njezinu trbuhu
i marce po tijelu. Osjeaj nije bio nepoznat, ali ranije je uvijek
ona imala kontrolu nad situacijom, mogla se drati vlastitih
pravila. Uz izuzetak gondolijera, ispravila se. Ono je posve
izmaklo kontroli i zapravo nije razumjela to se dogaalo.
Ali ovo je drukije. Sasvim dobro zna to se dogaa, a zna i
da je Cosimo toga svjestan. I nema kontrolu ni nad jednim
dijelom ove situacije. Pa, to nije sasvim tono. Moe kontrolirati
vlastito tijelo. Ne svoje reakcije, poudu, uzbuenje, ve ono to
e s tim uiniti. Jednostavno je pitanje: to eli uiniti?
70
Nagnuo se naprijed i maknuo joj uvojak s ela. - Bojao sam

se toga - ree.
Jo je gore to se nije ni pokuao pretvarati da nije opazio
poudu ili je zanijekati. Nimalo dentlmenski s njegove strane,
zakljuila je Meg, no istodobno se tiho nasmijala vlastitu
licemjerju. Ona ne osjea poudu za dentlmene. Nikad nije i
zacijelo nikad nee.
- Zato bojali? - otro upita.
Nagnuo se unatrag i objema rukama drao vinsku au. -
Moda sam izabrao pogrenu rije.
Meg je vrtjela stalak svoje ae. - Moda niste - ree. - To je
zacijelo gotovo neizbjeno kad se dvije osobe nau u ovako
nepredvidivim okolnostima.
Odmahnuo je glavom i tiho se nasmijao. - Ne, daleko od
neizbjenoga, gospo, i vi to znate. Iz vlastita iskustva znam da
su takve iskre rijetka pojava.
Meg je skupila usne. - Uvijek me privlae neprikladni
mukarci - prizna.
Na to se glasno nasmijao. - A ja sam neprikladan, naravno.
Gus je gotovo savreno oponaao kapetanov smijeh i skoio
na stol.
- Nikad nisam upoznala manje prikladnoga, a mnoge sam
upoznala - odgovori Meg. Rastreseno papigi prui koricu kruha
i nastavi: - Vi ste gusar koji se predstavlja samo jednim imenom.
U nekakvoj ste tajnoj misiji koja je tako hitna da niste mogli
ispraviti greku koju ste opisali kao potencijalno katastrofalnu.
71
Vai ljudi ak ne znaju kamo plove nakon Sarka. David je Porter

rekao da nitko ne zna kamo ide kad je s vama, ili zato
onamo idu. Poinjem se pitati znate li vi sve to. - U
njezinu glasu i oima jasno se osjeao izazov.
- Sve je to istina - mirno je odgovorio. - Osim onoga da ja
ne znam zato. Vjerujte mi, znam koja je moja misija.
Meg ga je otro pogledala i ispod nehajna dranja opet
opazila onu vrstinu.
Cosimo tono zna to radi i posve je uvjeren u svoj uspjeh.
Popila je gutljaj vina.
- Nisam siguran jesam li ikad upoznao enu poput vas -
primijeti Cosimo. - Svakako se ini da ste dama besprijekorna
odgoja, ali imam osjeaj da u vaem sluaju izgled vara.
Megine su se usne trznule u smijeak. On je, naravno, posve
u pravu. Prema drutvenim mjerilima, ona nije dama, ba kao
to ni on nije dentlmen. - Mojim se roditeljima ne bi svidjela ta
misao - ree. - Moj je odgoj doista besprijekoran.
Kimnuo je glavom i okrenuo se kad je zauo Bigginsove
korake. - Ima pite od rabarbare, gospodine, ako je vi i dama
elite. - Na stol je spustio pitu smee kore.
- Krasno - entuzijastino e Meg.
- Krasno - ustvrdi Gus zainteresirano prouavajui pitu.
Biggins je pokupio zaprljano posue i otiao. Cosimo je
narezao pitu i veliki komad stavio na tanjur za Meg.
- Tako ste mravi da mi nije jasno kamo ste sve to stavili -
primijeti i prui joj tanjur.
72
Meg shvati da je pojela dvije pune zdjelice gulaa, vei dio

truce kruha i jo e pojesti gotovo pola pite od rabarbare. - ini
se da sam veeras osobito gladna - pomalo je defanzivno rekla.
-Obino nisam lakoma.
- Nisam rekao da ste lakomi - usprotivio se. -Samo da imate
sjajan apetit. - Uzeo je komad pite.
Jedva ga je primaknuo ustima kad se odnekud iznad njih
zauo povik. - Jedro lijevo po pramcu.
Cosimo je posve mirno odloio vilicu i promrmljao: -
Ispriavam se. - Ustao je, uzeo dalekozor i priao lijevoj ogradi.
Na srebrnastoj se mjeseini na obzoru nazirao bijeli oblik, a
zatim se pojavila fregata. Zakljuio je da su oni s fregate tek
prije nekoliko minuta opazili Mary Rose.
Dotrao je mladi Fisher. - Francuzi ili Englezi, gospodine? -
zadihano upita.
- Jo ne vidim - pomalo prijekorno ree kapetan. - Spustite
na stijeg i plamenac. - Ako on jo ne moe razabrati boje
fregate, razumno je nadati se da ni oni jo nisu identificirali
brik.
- Da, gospodine. - Mladi je uzbueno odjurio. Zvidaljkom
je dao niz signala i pojavila su se dva mornara. Meg je gledala
kako sputaju englesku zastavu i brodski plamenac.
- Hoemo li podii francusku zastavu, gospodine? - drugi
Cosimov neak, doimajui se istodobno uzbueno i zabrinuto,
urno se popeo na krmenu palubu.
- Mome, zato bismo to uinili ako je brod koji dolazi jedan
od naih? - upita Cosimo. - Ne kanim izazvati prijateljsku vatru.
73
- Oprostite, gospodine. - Momak je porumenio.

- Uzmi drugi dalekozor i popni se u ko. Vikni im
identificira stijeg.
- Da, gospodine.
Momak se bacio prema konopcima, zastavi tek kad ga je
ujak tiho podsjetio: - Dalekozor, mome.
Meg je zainteresirano promatrala prizor. Cosimovi
porunici doimali su se pomalo neiskusnima pa se pitala koliko
bi bili pouzdani u sluaju nevolja. No uskoro je shvatila da dva
mladia nisu od vitalne vanosti za upravljanje
brodom. Prosijedi se nostromo kao nekom arolijom pojavio kraj
kapetana, a kormilar Mike ve je bio za kormilom. Drugi
mukarci, obini mornari sudei po njihovoj odjei, bavili su se
svojim poslom. Spremno su stajali kraj jedara, penjali se uz
jarbole bude li potrebno zaploviti, sve bez oitih uputa. Cosimov
je brod savreno organiziran.
Gus je hodao po rubu stola i pokazivao nemir kakav ranije
nije vidjela. Govore li mu papigini instinkti neto to ljudi jo ne
vide? Meg je pomislila da je to ne bi iznenadilo.
Izgubila je zanimanje za pitu od rabarbare, ali je ostala za
stolom ekajui to e se dogoditi. Pojavio se djeak koji je
pomagao Bigginsu, progunao ispriku te poeo skupljati ae i
ostalo. Drugi je momak maknuo stolnjak i vjeto sklopio stol.
Meg je ustala. Zacijelo treba i stolice odnijeti. Prvi se djeak
gotovo odmah vratio da ih odnese. Napetost na brodu postala je
opipljiva. Svi su stajali na svojim mjestima i ekali. Pogledala je
gornju palubu i vidjela da mukarci stoje iza topova. Nisu ih
74
gurnuli van, ali su to spremni napraviti im dobiju naredbu. Sad

vie nije znala je li prestraena ili uzbuena. Ako je ono
francuski brod, hoe li doi do bitke?
S oklijevanjem se pridruila Cosimu koji je jo gledao kroz
dalekozor. Nije ga spustio kad je rekao: - Zasad moete ostati na
palubi, ali bit u vam zahvalan ako siete u potpalublje im
kaem da je to potrebno.
- Da, svakako - ree Meg. - Ako su to Francuzi, hoete li se
boriti?
- Morat emo, ako ne uspijemo pobjei.
Uope nije zvuao zabrinuto. Meg je ostala uz ogradu sve
dok odozgo mladi Graves nije doviknuo: - Ima trobojnicu,
gospodine.
- Dobro. Gospodo, podignite jedra. - Gotovo nije ni povisio
glas, i dalje gledajui kroz dalekozor. Meg je rekao: - Ostanete li
tono ovdje, neete smetati.
- Nemate nita protiv?
Odmahnuo je glavom. - Ne ako imate eludac za to. - Nije
mogla znati da on eli vidjeti kako e reagirati kad je brod
ugroen. Na drugom brodu, u neko drugo vrijeme, Ana je
uivala. Stajala je uz ogradu i vjetar je nosio njezinu dugu
crvenu kosu, zelenih oiju gotovo divljih od uzbuenja,
nimalo nervozna ak ni kad su topovi praskali i topovske kugle
letjele nad njima.
Od ega je sazdana Meg Barratt?
75
Meg je stisnula plat oko sebe i zurila u mrak dok konano

nije opazila neto bijelo. Jedra. inilo se da dolaze blie. Na
leima je osjetila marce, dijelom od straha, dijelom od
uzbuenja. - Je li vei od Mary Rose?
- Fregata - odgovori Cosimo. - Sigurno je vei brod, ali nije
bri.
Meg vie nita nije pitala. ovjeka se ne smije ometati. Brik
je pod punim jedrima skrenuo desno i poskakivao na valovima, a
francuski ga je brod slijedio.
76
Peto poglavlje
Cosimo je ostao uz ogradu i kroz dalekozor gledao bijela

jedra u daljini. Koliko je uspijevao procijeniti, brik Mary Rose
zadrao je prednost. Okrenuo je dalekozor i prouio jedva
vidljive sjenke otoka Sark oko dvije milje dalje. Na mjeseini su
se nazirali samo obrisi. Usredotoio se na podruje oko otoka,
izdajniku bijelu pjenu valova razbijenih o stijene. Ovla se
osmjehnuo.
Spustio je dalekozor. - Mike, dri se ovoga kursa. Nakratko
u sii. Zovi me ako se ita promijeni.
- Da, gospodine - ree kormilar netremice gledajui jedra
iznad sebe.
Cosimo se urno odmaknuo od ograde i zaputio se do stuba.
Meg ga jo nikad nije vidjela tako uurbana. Gledala je kako
nestaje u potpalublju, ali nije bila sigurna treba li ga slijediti.
Opazila je onaj osmijeh. Nimalo ugodan, prije zloslutan.
Osmijeh zadovoljstva kakav je zacijelo imao Mefisto kad
je konano kupio duu.
Trenutak kasnije odluno se zaputila u potpalubije. Vrata
kabine bila su otvorena i Cosimo je bio nagnut nad kartama.
Nije se obazirao na Gusa koji je oito nemirno hodao po ipki u
77
svojoj otvorenoj krletki i svakih nekoliko minuta uzrujano

graktao.
Meg je tiho ula u kabinu jer nije eljela ometati kapetanovu
koncentraciju. No ipak ju je uo i, ne podigavi glavu, rekao: -
Stavite onaj crveni pokriva preko Gusove krletke, Meg, moe?
Pogledala je naokolo i na sjedalu ispod prozora opazila
komad tamnocrvene svile. Uzela ga je, a Gus je odmah nakrivio
glavu prema njoj i jasno rekao:
- Laku no... laku no... siroti Gus.
- Siroti Gus - sloila se i pokrila krletku. - Hou li zatvoriti
vrataca?
- Ne - odgovori Cosimo, ali ne podigne glavu. - Ne voli biti
zakljuan, ve samo skriven kad postane napeto.
Meg kimne. Zakljuila je da je ara veoma razumna kad se
eli maknuti iz okolnosti koje remete njezin mir. Sjela je ispod
prozora i gledala kako Cosimo prouava svoje karte i usput
neto hitro biljei. - Imamo li odredite? - upita.
- Ba i ne - ree, uspravi se i odloi pero. - Samo plan. Vidjet
emo kamo e nas odvesti. - Oi su mu blistale od neugodne
ironije i onaj se osmijeh zadrao na njegovim usnama. Zraio je
nekako privatnim ushienjem, kao da postoji samo njemu
poznata tajna. No ispod tog uzbuenja, Meg je osjeala
onu hladnu vrstinu to ju je ranije zapazila. Vidjela se u liniji
njegove eljusti i suptilnoj napetosti tijela. To je ovjek koji ima
potpunu kontrolu nad svojim emocijama. Te su emocije samo
dodatak hladnoj staloenosti nemilosrdne odlunosti.
78
Ovakav joj se inio zastraujuim i premda je bila

znatieljna, suzdrala se od zapitkivanja. Kad je naglo iziao iz
kabine, opet brim koracima od uobiajenih, nije ga odmah
slijedila. Pogledala je papigin svileni ator, napola elei da Gus
opet pone brbljati, ali bio je posve tih. Minutu je stajala s
palevima ispod brade, spojenim prstima lupkajui po ustima.
Osjeaj da je beskorisna spreavao ju je da se vrati na palubu.
Svi ondje gore imaju nekakav zadatak, jasno definiranu svrhu, a
ona se moe samo kloniti s puta.
Odjednom je odluno izila iz kabine, tiho zatvorila vrata i
zaputila se u unutranjost broda. Nije imala pojma kamo ide, ali
trenutno joj se inilo da istraivanje ima smisla. Teko je
odravala ravnoteu u mranom prolazu dok je vjetar nosio
Mary Rose na valovima. Prola je kraj kuhinje, sad prazne,
ugaenih tednjaka, posuda objeenih iza drvenih ipki, te stigla
do jo jednih kratkih stuba. Bile su ue od onih koje vode na
palubu, vie ljestve nego prave stube. Vidjela je sjaj lampe i
odozdo ula glas Davida Portera.
Meg se bez oklijevanja spustila ljestvama. Nala se u
prostoru niskog stropa osvijetljenog petrolejkama. Miris
petroleja mijeao se s mirisima smole, borovine i katrana. Vree
i konopcima vezani zaveljaji bili su naslagani uz kose stijenke
broda, a zvuk zapljuskivanja vode bio je jako glasan. Zakljuila
je da se nalazi ispod morske razine.
S platnenom pregaom iznad koulje i hlaa, lijenik je na
drvenu krinju slagao blistave instrumente. Djeak koji obino
pomae Bigginsu ribao je dugi drveni stol privren za pod
79
nasred prostora. Obojica su iznenaeno podigli glave kad

se Meg pojavila.
- Zaboga, gospoice Barratt, zar se neto dogodilo? - upita
David mrtei se u svjetlosti lampe koja se nad njim njihala.
- Ne, ba nita - brzo je rekla. - Je li ovo bolnica?
- Brodska bolnica, da. Privremeno koriten prostor, kad se
ukae potreba.
Meg je kimnula pitajui se jesu li je sino onesvijetenu
doveli ovamo. Unato djeakovu ribanju, na stolu su se nazirale
zloslutne mrlje krvi. Znala je da nije bila njezina, ali je ipak
zadrhtala na pomisao da je tu leala.
- Zar se pripremate za ranjenike?
- Mudro je pripremiti se, ali uz Cosimovu uobiajenu sreu i
procjenu, nee ih biti.
- Znai da se ne eli boriti?
David ju je iskosa pogledao. - Ne, naravno. Zato bi elio?
Malo se namrtila i govorila s oklijevanjem, traei rijei. -
Ne znam, ali doima se... gotovo trijumfalno, kao da razmilja o
nekakvoj pobjedi.
David se kratko nasmijao. - Poznajui Cosma, siguran sam
da ste pogodili. Ima nekakav plan, ali to nee ukljuivati
bespotrebno ugroavanje njegovih ljudi ili broda.
Meg se ponovno udila kako Cosimo u svojim ljudima budi
smireno, gotovo slijepo povjerenje. David Porter oito je
inteligentan i obrazovan, a ak i on vjeruje ovjeku koji nikome
unaprijed ne povjerava svoje postupke ili namjere.
80
- Kako mogu pomoi? - pitala je odbacivi zagonetku

Cosimo radi vanijih stvari. Djeak je sad octom obilato prskao
pod pa je trpki vonj nadjaao sve ostale.
- Parajte tkaninu za zavoje - odmah odgovori David
pokazujui plahte sloene na naopako okrenutoj bavi. - Trebat
e mi trake razliitih irina.
Meg je spremno prionula zadatku. Pod se propinjao pod
njom i brod se povremeno naginjao naprijed i zatim uzdizao
poput drebeta s prvim sedlom.
- Idite malo gore na zrak - neto kasnije ree David vidjevi
kako joj je lice promijenilo boju. - Ovdje se valjanje manje
osjea, ali je zrak zaguljiv.
- Ako nemate nita protiv... - ree Meg i pouri do ljestvi.
Silno joj je trebao svjei morski zrak i davala je sve od sebe da ne
misli na obilnu veeru to ju je nedavno pojela.
Teturala je slabo osvijetljenim prolazom natrag do stuba na
drugoj strani i na zraku se odmah osjetila bolje. Duboko je
disala i uhvatila se za ogradu. Mjeseina je bila jaa nego ranije
i jedra fregate jasno su se vidjela. Cosimo je stajao iza Mikea za
kormilom i kroz dalekozor promatrao francuski brod.
- Spustite vrna jedra - odjednom je viknuo i uslijedio je
trenutak potpune tiine dok je naredba odzvanjala palubama.
Zatim su ljudi stupili u akciju. Balansirali su na krievima dok
su potezali konopce kojima su spustili jedra.
Meg je malo znala o plovidbi, ali je znala da manje jedara
znai manju brzinu. Vjetra ima sasvim dovoljno, pa zato
81
Cosimo namjerno usporava svoj brod? No nitko nije doveo u

pitanje naredbu, mada je postojalo oklijevanje.
Cosimo je skrenuo pogled s jedara i dalekozor usmjerio
prema stijenama Sarka. Sve su se jasnije vidjele i jae je dolazila
do izraaja bijela pjena razbijenih valova. Neto je tiho rekao i
Mike se maknuo od kormila. Cosimo ga je preuzeo i malo
promijenio njihov kurs.
Meg je posve zaboravila na svoju muninu. Prila je kormilu.
- Zato? - samo upita.
Kad ju je pogledao, vidjela da se onaj sjaj u njegovim oima
pojaao. - Varijacija stare prie - ree.
- Je li vam poznata legenda o frulau iz Hamelina?
- Slabo - ree Meg. - On je navodno odmamio...- Prekinula
se zurei u njega.
Umjesto odgovora samo je kimnuo glavom. Opet je kormilo
prepustio Mikeu i priao ogradi promatrajui neprijateljski
brod.
Meg je osjetila da je brik usporio i inilo joj se da vidi kako
fregata smanjuje razdaljinu izmeu njih. Osjeala je marce na
leima i vre stisnula plat oko sebe. Cosimo e namamiti
neprijatelja u... u to? eljela je pitati, ali je slutila da bi je
ignorirao ovako zaokupljen svojim planovima. Stoga je ostala uz
ogradu kraj njega i gledala preko mjeseinom obasjane puine,
ispunjena kombinacijom strepnje i iekivanja.
Cosimo se naglo okrenuo od ograde i doviknuo novu
naredbu. - Srednje pramano i krmeno jedro, gospodo.
82
Ovoga puta nije bilo ni trenutka oklijevanja. Brzo su spustili

i zamotali dva jedra i brik je plovio dalje noen vjetrom u
glavnom i dva prednja jedra.
Fregata se pribliila. Meg je sad ve vidjela pojedinosti na
brodu. Topovi su sablasno svjetlucali na mjeseini. Ozraje
iekivanja na Mary Rose bilo je gotovo opipljivo, a svi su
mukarci pogledima fiksirali neprijateljski brod.
Tada je bljesnuo plamen, vidio se dim i topovska je kugla
pala u more iza njihove krme. - Nadam se, mon ami, da je to bilo
samo upozorenje - ree Cosimo i odmahne glavom. - Za pravu bi
tetu morao biti pedesetak metara blie.
Meg ga je zapanjeno pogledala. Zvualo je gotovo kao da
francuskog zapovjednika ohrabruje neka im doe dovoljno blizu
da ih pogodi. Sad je vidjela ljude na palubi fregate, uurbane
figure. Zauo se glasan povik.
Cosimo je pozorno sluao i potom se obratio mladom
Gravesu koji je stajao kraj njega.
- Izvucite topove, Miles.
- Da, gospodine. - Momak je bio blijed od uzbuenja, no
Meg je pogodila da tu ima i straha. Takoer je zakljuila da mu
se Cosimo neformalno obratio kako bi ga umirio. Pitala se u
koliko je sukoba sudjelovao Miles Graves. Glas mu je bio mrvicu
piskutav kad je viknuo ljudima koji su spremno ekali
kraj otvora za topove na gornjoj palubi.
tropot kotrljanja topova na kotaiima ispunio je zrak i
njihove su cijevi provirile kroz otvore.
83
- Dajmo im paljbu po desnom boku - Cosimo ree leerno

kao da naruuje sladoled od jagoda.
Miles je ponovno zaurlao, opet mrvicu piskutavim glasom.
Paljbu je pratio plamen i uo se prasak baruta. More je uzavrelo
i podigao se zasljepljujui veo pjene kad su topovske kugle
tresnule u vodu.
- Ako su oni predaleko da bi nas pogodili, ne vrijedi li i za
nas isto? - upita Meg.
Cosimo se nasmijao kao da se doista zabavlja. - Na isti nain
odgovaramo na provokaciju.
Dok je govorio, na francuskom je brodu opet bljesnuo
plamen. Ovog se puta brik zaljuljao kad je topovska kugla
udarila u krmeni dio broda. Zauo se povik:
- Pogodak.
Cosimo je priao ogradi i pogledao na srednju palubu.
- Izvjetaj.
- Iznad vodene linije, kapetane. - Iskusni je nostromo
dotrao do stuba. - Nita to se ne moe popraviti.
- Ima li ozlijeenih?
- Dvojica, gospodine. Iverje. Otili su dolje.
Cosimo je kimnuo i okrenuo se desnoj ogradi, opet podigavi
dalekozor. - To je bilo neugodno blizu - primijetio je, vie sebi
nego nekome od onih koji su utke stajali oko njega. Doviknuo
je: -Podignite srednja jedra, gospodo. - Za nekoliko su se minuta
dva ranije sputena jedra opet punila vjetrom.
Cosimo je priao kormilu i preuzeo ga od Mikea. Viknuo je:
84
- Kruimo u vjetar. - Okrenuo je kormilo dok su njegovi

ljudi hitro prilagoavali jedra novom kursu. Veliki se deblenjak
okrenuo i Meg se uhvatila za ogradu kad se brik nagnuo na
lijevi bok i zatim se ispravio. Meg se inilo da sad plove ravno
prema opasnim stijenama.
Iza njih uo se jo jedan prasak topa. Okrenula se da
pogleda sve bliu fregatu ba kad je kugla pogodila bok broda
tono ispod mjesta gdje je stajala. Zvuk lomljenja drva bio je
straan. Grevito se drala za ogradu dok se brod propinjao na
valovima.
Cosimo se odjednom stvorio kraj nje. - U redu?
- Da, mislim - rekla je, omamljena i zagluena bukom.
Iznenaeno je pogledala svoju ruku. Nije ju boljela, ali joj je iz
podlaktice strio iver oko kojeg se irila krv prljajui sad
poderan rukav obrubljen ipkom. - Ooo - rekla je i u nevjerici se
mrtila.
- Idite dolje neka se David za to pobrine - otresito e
Cosimo.
Meg je pomislila na skuen i zaguljiv prostor, te na
ozlijeene ljude koji su ve ondje.
- To je samo ogrebotina - ree. - Izvui u iver i
ruku zamotati ovom poderanom ipkom. - Kanila je istrgnuti
komadi drva iz rane kad je postala svjesna zloslutne tiine.
Pogledala je Cosima.
Promatrao ju je ledenim oima kakve je ve jednom vidjela.
- Imate veoma kratko pamenje, gospoice Barratt - tiho je
ustvrdio.
85
- Naprotiv - odbrusila je Meg ne doputajui da je smete -

moje je pamenje savreno. - Koraknula je unatrag i nije
skrenula pogled sve dok se nije morala okrenuti da sie
stubama. Na tom brodu ovjek mora biti oprezan s kapetanom
Cosimom, mislila je dok je hodala do brodske bolnice. Drala je
ruku koja je poela neugodno pulsirati.
Sila je u mraan skueni prostor bolnice. inilo se da je
ondje guva pa je zakljuila da je drugi pogodak jo nekoga
ozlijedio. David Porter stavljao je udlagu na nogu jednoga
ovjeka. Jo su trojica sjedila na bavama kraj zakrivljene
pregrade, a jednom je obilno krvarila posjekotina ispod oka.
Meg je pogledala svoju podlakticu koja je jo krvarila oko ivera.
Imala je neugodan osjeaj da drvo nekako zaustavlja vodoskok
krvi.
David je pogleda. - Ozlijeena?
- Samo ogrebotina.
- Dajte mi minutu pa u pogledati.
Meg odmahne glavom. - Ne, molim vas... nema urbe.
Najprije se pobrinite za ljude.
Ostavio je ovjeka na stolu i priao joj. - Dajte da vidim. -
Podigao je njezinu podlakticu.
- Ne, stvarno, nije problem - bunila se. - Molim vas,
pobrinite se za ostale. Ne bih ni dola ovamo da mi...
- to? - potaknuo ju je kad je uutjela.
- Da mi Cosimo nije dobacio onaj pogled - ree Meg.
86
David se najprije iznenadio, a potom se nasmijao. - Ah, taj

pogled. Niste htjeli posluati naredbu, je li?
Slegnula je ramenima. - inilo se nepotrebnim optereivati
vas ogrebotinom kad ima tee ozlijeenih.
Pustio joj je ruku i pokazao vreu neega to je izgledalo kao
grah. - Sjednite ondje. Ma to radili, nemojte izvui taj iver.
Meg je posluala. Njezine su mogunosti na ovom brodu
iritantno limitirane. Ovdje u utrobi broda osjeala se
iskljuenom iz onoga to se dogaa gore. Brod se drukije micao
i nije se osjeala neposredna opasnost. No znala je da
ispod razine vode zapravo nisu zatieni od topovske paljbe ili
iega to se dogaa. Jedva je obuzdavala paniku pri pomisli da
bi voda mogla navrijeti u ovaj prostor izduenih sjenki gdje se
lampe divlje njiu pri svakoj promjeni kursa.
Poigravala se grahom i nastojala ostati pribrana.
Kad ju je David pozvao, uspostavila je vrstu kontrolu nad
panikom. Ruka ju je ve jako boljela i morala se boriti protiv
poriva da istrgne strano tijelo.
Sjedila je na rubu stola dok joj je David pregledavao ruku.
- Cosimo zna to govori kad je rije o ranama - primijetio je
leernim tonom i uzeo dugu pincetu. - Brzo se inficiraju ako ih
se odmah temeljito ne oisti. - Pincetom je uhvatio iver i
povukao.
- Razumijem da vas je njegovo ponaanje ljutilo ako niste
navikli na njegov autoritet, ali on openito pravilno rezonira.
87
- S time se moe sloiti onaj tko se svojevoljno prepustio

njegovu autoritetu - kiselo e Meg. To je pomoglo da ne misli na
ono to je David radio. Gotovo je nezainteresirano gledala kako
izvlai dugi iver. Krv je odmah potekla i kapala po svilenim
skutima Anine haljine. David kao da to nije opazio, ili mu je bilo
svejedno. Krpom namoenom u ocat poeo je prati ranu, a Meg
je naglo udahnula i ugrizla se za usnu. Jo je malo eprkao
pincetom i izvukao nekoliko manjih ivera.
- Mislim da je ovo zadnji. - Zaustavio je krvarenje oblogom
koji je takoer zaudarao po octu. - Svatko nae vlastiti nain
prilagoavanja Cosimu.
- Istim se leernim tonom vratio na prijanju temu, kao da
se u meuvremenu nita nije dogodilo.
- To je razumno za one koji se moraju prilagoditi - ree
Meg i pritisne oblog kako joj je David pokazao.
Dobacio joj je pomalo upitan smijeak, ali je sadravao i
traak zabrinutosti. - Ne vjerujem da vam Cosimo kani nauditi,
gospoice Barratt.
Meg ga je otvoreno pogledala u oi. - Moda ne - ree. - No
prije dva dana nisam oekivala da u se nad zatoena na brodu
koji vodi bitku s neprijateljem.
- Ne - bespomono se sloio. - Razumijem vau poantu,
gospo. No to je bio nesretan sluaj. -Posegnuo je za trakom koju
je Meg ranije odrezala. Poalio je to je zapoeo ovaj razgovor.
Cosimo se sam moe braniti. No ako nesretan sluaj koji je Meg
Barratt doveo na njegov brod kani iskoristiti, to je spomenuo
Davidu, ionako nije siguran moe li ga braniti.
88
- Molim vas, ostavimo se formalnosti, Davide - ree Meg

osjetivi ovjekovu iznenadnu nelagodu, mada joj je vjetim
prstima stavljao zavoj. - Zovem se Meg.
Nasmijeio se. - Pa, Meg, ne vjerujem da e ostati oiljak.
Moda e neko vrijeme pulsirati, ali ujutro u vam previti ranu.
- Ako preivimo no - ree Meg i uhvati se za rub stola kad
se brod propeo.
- Imajte vjere - odgovorio je i s lakoom uspostavio
ravnoteu.
- Mamimo fregatu - naglaeno e Meg kliznuvi sa stola.
- Ali nisam sigurna kamo. - Pozorno ga je gledala i vidjela
da su mu se od smrknule. Ipak nije tako spokojno uvjeren u
ispravnost kapetanovih planova.
No osim tog kratkotrajnog mrtenja, nita nije odao.
- elite li da vam napravim povez?
- Ne, hvala. Bit u paljiva. - Oprezno se zaputila do ljestvi
koje vode na palubu.
- Nastojte tedjeti ruku.
Njezin se odgovor izgubio u buci koja je najavila dolazak
dvojice mornara koji su nosili treega. - Top se oslobodio,
gospodine - ree jedan. Natrake je silazio ljestvama i drao
noge ovjeka koji je stenjao. - Prignjeio je Slya. Teko je
ozlijeen.
Meg se maknula dok se onaj koji je pridravao ovjekova
ramena i glavu oprezno sputao ljestvama. U skuenom je
prostoru bilo jako malo mjesta pa je zakljuila da bi samo
89
smetala kad bi ponudila pomo. Osim toga, nije im trebala.

ovjek je ve bio na stolu te disao teko i hroptavo. David mu je
skidao koulju i brzo davao upute djeaku koji mu je pomagao.
Vratila se na svjei zrak. Njezin je strah nestao. Samo je
eljela vidjeti to se zbiva na palubi i to se promijenilo otkako je
sila.
Na prvi je pogled sve izgledalo isto. Cosimo je opet bio za
kormilom. Francuska ih je fregata i dalje lovila, ali iz malo vee
udaljenosti. Meg je vidjela da su sva jedra opet podignuta i brik
se bre kretao. Zapjenjeni valovi koji se razbijaju o stijene
doimali su se mnogo bliima. Grlo joj se stegnulo. inilo se da e
udariti u stijene. No sad je shvatila da Cosimo ne namjerava
nasukati vlastiti brod. Onamo je vodio neprijatelja.
Ali zato oni to nisu opazili, pitala se i prila ogradi. Zurila
je u neprijateljski brod. I oni imaju karte. Sigurno znaju kamo
idu. Moda ne paze jer tako silno ele pobjedu koja im je
nadomak ruke. Moda vjeruju da oni na Mary Rose znaju kamo
idu i ne bi se namjerno doveli u opasnost. Moda francuski
kapetan slabije poznaje ovo podruje od Engleza.
Nikakve koristi od nagaanja. Nesigurno je prila kormilu,
drei se izvan Cosimova vidokruga da ga ne ometa. No on je
odmah znao da je ona u blizini. Pogledom je preletio njezino
blijedo lice i zavoj na ruci. - Boli?
- Pulsira - prizna Meg. - Hoemo li se nasukati na one
stijene?
- O, vi ija je vjera slaba - prijekorno ree.
Meg proguta slinu. - Hoe li se oni nasukati?
90
Opet ju je pogledao s podrugljivim bljeskom u oima. -

Uvjeravam vas da oni nas uope ne bi alili da je situacija
obrnuta.
Meg odmahne glavom na tako beutni pragmatizam.
Cosimo ree: - Ako e vam biti lake, ispred stijena nalazi se
pjeani pliak. Ondje e se nasukati. A sad, nemojte me
ometati.
Meg je odmah otila i naslonila se na palubnu ogradu. Sad
se sve brzo odvijalo. Cosimo je izvikivao naredbe i naglo okrenuo
kormilo. Opazila je iznenadnu napetost u njegovim ramenima
dok se kormilo opiralo, a zatim se brod poeo okretati.
Deblenjak je preletio nad njihovim glavama, jedra su
pucketala kad ih je vjetar gurnuo na suprotnu stranu.
Brik Mary Rose uhvatio je vjetar u krmu i poletio naprijed,
ostavivi fregatu usmjerenu na stijene.
Meg je ula krikove i povike s fregate kad su vidjeli to je
pred njima. Otprilike je znala to uurbani mornari rade kad se
neprijateljski brod pokuao okrenuti. No fregata je mnogo vea
i nezgrapnija od brika i okretanje je mnogo dulje trajalo. Noni
je zrak ispunilo glasno struganje i praskanje drva, a fregata se
temeljito protresla i zaustavila.
Brik Mary Rose otplesao je natrag na puinu i Cosimo je
neto kasnije kormilo prepustio Mikeu. Brisao je elo rukavom
kad je priao Meg. Noni je zrak bio svje, ali se ipak oznojio od
fizikog naprezanja u tih petnaest minuta.
- to e im se dogoditi? - upita Meg.
91
Nasmijeio se. - Ostat e ondje na sigurnom dok se ne pojavi

mornarica - rekao je prilino samodopadnim tonom. - Negdje u
kanalu su dva engleska ratna broda. Proi e ovuda im svane.
Nai e lijepi plijen koji ih spremno eka.
Pogledao je nebo i na istoku opazio prvo slabano svjetlo.
Meg je slijedila njegov pogled. - ini se da je no bila jako
kratka - rekla je, mada joj se inilo da je od njihove
naelektrizirane veere pod zvijezdama prola djela vjenost.
Kimnuo je. - Umorni ste. Siite u kabinu i malo odspavajte.
Za manje od sat vremena krenut emo u luku.
Meg je nakon kratkog razmiljanja odluila preutjeti da
nije osobito umorna. Ni ak da bi radije ostala na palubi. Jedan
od onih pogleda sasvim je dovoljan. Otila je u kabinu gdje je
Gus graknuo Dobar dan im je uo otvaranje vrata.
Zakljuila je da to znak da je spreman suoiti se sa svjetlom i
maknula svileni pokriva s krletke. Pozdravio ju je blistavim
okom te skakutao du motke i van iz krletke. Poletio je do
prozorske daske i sa zanimanjem promatrao kako svie.
Meg mu je ekala glavicu i zatim se ispruila na leaju
pazei na ozlijeenu ruku. Nije se potrudila skinuti izme jer se
uskoro kanila vratiti na palubu.
Nije ula otvaranje vrata sat vremena kasnije, niti je osjetila
kako joj Cosimo skida izme i preko nje iri pokriva. Nekoliko
je minuta stajao i gledao je kako spava, zamiljeno se mrtei.
Meg Barratt noas se dobro drala. Nije pokazivala divlje
ushienje kakvo bi Ana pokazala, ali je kontrolirala svoj strah.
Zakljuio je da se ne bi slomila u opasnosti. No otkrila je da ima
92
neke nezgodne skrupule. Ana se ni trenutak ne bi

optereivala sudbinom neprijateljskoga broda i njegove
posade. Kao i on, ona misli samo na njihov cilj. Neprijatelj je
neprijatelj, a u ratu je sve doputeno.
Moe li Meg Barratt nagovoriti da pristane na njegov plan?
U njoj ima neega neobuzdanoga, to je sigurno. Nije obina
djevojka. No ako se to izuzme, uglavnom je bila zatiena od
mune stvarnosti ivota u ratu. Moe li prihvatiti zadatak
atentatora? Razumjeti potrebu za tim?
Skupio je usne. Ne smije prenagliti. Mora biti oprezan,
odvojiti vrijeme da je upozna, ali problem je to vremena nema.
Na Sarku je trebao ostati najvie tri dana i ekati depee, ako ih
bude, koje e prenijeti foti admirala Nelsona kad je na
koncu sustigne. Tijekom ta tri dana zacijelo e se uzalud nadati
da e neto saznati o Aninoj sudbini. Nakon toga, ma to se
dogodilo, mora nastaviti misiju.
93
esto poglavlje
Meg je bila svjesna bola, isprva neodreenog, dok se

mamurno budila. Minutu je mirno leala zatvorenih oiju i
osjeala duboku pulsirajuu bol u podlaktici. Jasno se sjetila
noanjih zbivanja i kiselo pomislila da je takoer bila mamurna
i osjeala bolove kad se zadnji put probudila u ovoj uskoj kutiji -
krevetu. ini se da plovidba na Mary Rose nije osobito povoljna
za zdravlje.
Na koncu je otvorila oi. Sudei po bljetavilu Sunca, jutro
je poodmaklo. Nikakvo udo da je tako dugo spavala nakon
onako provedene noi. Brod se lagano njihao na sidritu i kad se
podigla u sjedei poloaj, kroz prozor je u daljini vidjela
zelene breuljke. Zrak je mirisao po morskoj travi i soli, a kroz
prozor su dopirali glasovi.
Kopno, pomisli Meg. Spoznaja ju je pokrenula pa je ustala s
kreveta, ali je ruku drala oprezno na prsima. Zavoj je bio krvav,
no inilo se da rana vie ne krvari. Haljina od zelene svile bila je
unitena, rukav poderan, skuti zamrljani krvlju, to je teta
jer joj se sviala. Pa, u ormariu ima jo haljina.
Kleknula je na klupu ispod prozora i zagledala se u gat gdje
su ribari krpali mree. Iza gata vidjelo se nekoliko koliba, a
iznad njih uzdizao se zeleni obronak. Uska staza za kola vijugala
94
je od seoca do vrha brda. Vidjela je i krovove nekoliko

kuica ratrkanih po obronku.
inilo se da joj najprije treba topla voda i zatim doruak. Ne
nadajui se previe, zavirila je u zahod i ushieno ugledala dva
vra za vodu iz kojih se jo uzdizala para, te nekoliko istih
runika. Pogledala je zatvorena vrata kabine, slegnula
ramenima i pokuala otkopati haljinu. Jednom je rukom to bilo
nemogue, a druga joj je bila ukoena i beskorisna.
Frustrirano se muila i uspjela samo otvoriti ranu kad je
neoprezno protegnula ozlijeenu ruku. Dok je zurila u krv koja
se irila, poeljela je zaplakati zbog svoje bespomonosti. Glasno
je opsovala i zdravom rukom opet pokuala otkopati
gornji gumb izmeu ramena. Zaulo se poznato Cosimovo
kucanje kad su njezine psovke postale ee.
- O, uite - nestrpljivo je doviknula.
Cosimo je uao s Gusom na ramenu. - ta zaboga, radite?
Zvualo je kao loe jutro na ribarnici.
- Pokuavam jednom rukom otkopati ovu prokletu haljinu -
prorijedila je kroza zube. - I sad mi rana opet krvari.
- Pa, zato niste doli po mene? - otro je pitao i sam pomalo
nestrpljiv. - Doite ovamo. - Stao je iza nje, hitro otkopao
gumbe i gurnuo haljinu i njezinih ramena.
Rukom joj je okrznuo kou na leima i Meg je zatvorila oi
kad je njome prostrujalo trenutno neeljeno uzbuenje. Bio joj je
tako blizu da je na glavi osjeala njegov dah. Haljina je leala
oko njezinih nogu.
95
Odmaknula se i, ne pogledavi ga, rekla: -Hvala. Sad mogu

sama.
- Jeste li sigurni? - pitao je brinim glasom koji nije zavarao
Meg. Uivao je u onom kratkotrajnom dodiru, ali nije bila
sigurna je li na njega jednako snano djelovao. No sigurno je
znala da mu nije promaknula njezina reakcija.
- Gumbi na potkoulji su sprijeda - kiselo je istaknula.
- Ah. teta. - Uzdigao je obrve. Priao joj je straga, ispruio
ruku preko njezina ramena, vrcima joj prstiju uhvatio bradu i
okrenuo je ustranu. Ovla je usnama dotaknuo kut njezinih usta.
- Jeste li posve sigurni da ne mogu pomoi?
- Apsolutno. - Meg se nije pretvarala da je ogorena
njegovom prisnou. Poela se navikavati na Cosimove
zaobilazne manevre, mada nije bila sigurna to bi elio postii.
Vie se inilo da je zadirkuje nego da je ozbiljan. U svakom
sluaju, odluila je da e, ako i kad ona odlui udovoljiti
toj privlanosti, sama napraviti prvi korak. To se nee dogoditi
dok se njezina situacija ne razrijei i dok ne bude znala da se
moe vratiti u Englesku. A tu je i injenica da ovako okrvavljena
i prljava nije mogla zamisliti manje poticajan trenutak.
Dobro. - Pomalo ju je perverzno ozlojedilo to to je zvuao
sasvim zadovoljan njezinim odbijanjem.
Onda u vas ostaviti. Za desetak minuta poslat u Davida
da vam pogleda ruku. Zacijelo e vam trebati pomo pri
odijevanju, a on e biti besprijekorna sobarica. - Tada je iziao iz
kabine uz brojne Gusove pozdrave.
96
Meg je ispod glasa opsovala i ara je nakrivila glavu kao da

pokuava uti njezine rijei. - Dosad te nisam ula da psuje -
ree Meg. - Bolje da to ne naui od mene. - Uspjela je otkopati
gumbe i vrpce potkoulje, a potom se rijeila podvezica i arapa.
Oprala se jednom rukom i potom navukla isto rublje. Izvadila je
bronanu haljinu to ju je nosila prethodnoga dana i zakljuila
da e odgovarati. No nije ju uspjela zakopati.
Sreom, nije morala dugo ekati prije nego je Davidov vedar
glas zatraio doputenje da ue.
Da, svakako - rekla je i skrueno dodala kad je uao:
Treba mi pomo.
- Da, Cosimo je rekao da imate problema. - David spusti
svoju torbu. - Najprije pogledajmo ruku.
- Rana se opet otvorila.
- Hmm. - Vie nita nije rekao dok joj je istio ranu i
stavljao novi zavoj. Tada upita: - Dakle, kako vam jo mogu
pomoi?
- Zakopajte me - ree Meg. - Zamolila bih Gusa, ali mislim
da je to jedan od rijetkih zadataka koji ne bi mogao izvriti.
David se nasmijao i udovoljio joj. - Jo neto?
Odmahnula je glavom. - Ne, ali hvala vam.
- Bilo mi je zadovoljstvo. - Podigao je torbu i zaputio se do
vrata.
- Davide?
Stao je s rukom na kvaki i upitno je pogledao
97
- Cosimo je rekao da e mojim prijateljima poslati poruku

po golubu.
- Da? - Njegov je ton ostao upitan.
- To se doista moe?
- Draga gospo, ako on kae da moe, onda je sigurno tako.
Tijekom svih ovih godina koliko ga poznajem, Cosimo nikad nije
obeao neto to ne moe ispuniti. - Jo jednom kimnuvi, David
izie.
Meg se pitala zato sumnja u Cosima, a ipak tako malo zna o
njemu. Zapravo nita o njemu ne zna. O, ima sestre blizanke,
trideset sedam mu je godina, iskusan je i nemilosrdan gusar koji
uiva u opasnosti i pustolovinama, ali tko je on ostaje tajna.
Malo ga se boji, ali je mnogo vie privlai, ali to dvoje nekako je
isprepleteno. Meg to nije udilo. Poznavala je sebe i vlastitu
sklonost mukarcima koje bi drutvo smatralo opasnima. No
Cosimo je u posve drukijoj kategoriji. Po svemu.
Rastreseno se poeljala, zahvalna na moderno kratkoj kosi
jer barem ne mora jednom rukom stavljati ukosnice. Bila je
gladna, ali slanje poruke Arabelli vanije je od hrane. Ona e biti
manje emotivna od njezinih roditelja. Zatim mora nai ribarski
brodi koji e je vratiti u Englesku. Za arape su joj trebale
dvije ruke pa se odluila za sandale i bose noge te otila potraiti
kapetana.
Na palubi je nala red i rad. Dva su mornara poroznim
kamenom ribala daske, a nekoliko drugih latilo je mjedene
ograde. Odozdo je dopirao zamaman miris prene slanine. Brod
98
se usidrio stotinjak metara od gata i za njegovu je krmu bio

privezan amac.
Meg je pogledom potraila nekoga s autoritet tom. Jednog
od bratia, kormilara Mikea ili iskusnog nostroma. Odnekud s
pramca pojavio sa Miles Graves i hitro preskakivao konopce da
doda do nje. - Jutro, gospo. Kapetan je rekao da se moram
pobrinuti za vas. Treba li vam neto? A
- Jutro, Miles - vedro je odgovorila. - Da, elim na obalu.
Moe li me netko odvesti onim amcem?
Gorljivost na njegovu licu zamijenila je oita nelagoda. -
Ispriavam se, gospo, ali kapetan nije na brodu. Otiao je na
obalu - nepotrebno ja dodao.
- Stvarno. Pa, i ja elim na obalu - rekla je, i dalje se
smijeei.
- ao mi je, gospo, to je nemogue. - Obrazi su mu
porumenjeli od nelagode. Ujak mu je rekao neka se pobrine za
gospoicu Barratt i udovolji njezinim potrebama, ali nije
spomenuo odlazak na obalu.
- Zato je nemogue? amac je ondje. Valjda jedan od
mornara moe veslati do gata. - Meg je to zbunjivalo i pomalo
ljutilo.
- Ne bez kapetanova doputenja, gospo prizna Miles. -
Nitko ne odlazi s ovoga broda ako on to ne dopusti.
- Smijeno - obrecne se Meg. - Nisam zatoenica.
- Ne... ne, gospo... jasno da niste - urno je rekao. - Ali ne
moete na obalu bez kapetanova doputenja.
99
- Je li on to rekao? - s nevjericom je pitala, sad ve doista

ljutita.
Miles se poeao po glavi pomislivi da gospoica Barratt
postaje zastraujua. - Nikome nije dao doputenje da se iskrca,
gospo - ree na koncu.
- To se odnosi na mukarce koji rade za njega - ree Meg
nastojei biti strpljiva. - Ali ja ne radim. Ako odluim otii na
obalu, to je moja stvar. Sama u odveslati do obale ako nitko
drugi ne moe. Iako kapetan nikoga ne moe optuiti da se
ogluio o njegove naredbe. - Prekasno je shvatila kako je to
prazna prijetnja. Ozlijeenom rukom sigurno nee moi veslati,
niti bi jednom rukom uspjela vezati amac. Zapravo, nije bila
sigurna kako bi uspjela sii jakovljicama koje vise s krme
iznad amca.
Miles ju je samo bespomono gledao. - Gospo, ne mogu vam
dopustiti da uzmete amac.
- Pa, ionako je besmisleno - frustrirano e Meg. Prila je
ogradi i zagledala se u ribare koji su na gatu krpali mree. Uz
gat je vidjela niz privezanih ribarskih brodia. Jedan ili dva
sigurno su dovoljno veliki za plovidbu do engleske obale. Ne bi
bilo udobno kao na Mary Rose, ali moe podnijeti
malo neudobnosti.
- Gospo, stvarno mi je ao. - Miles je rekao iza njezinih lea
pa se okrenula.
Siroti momak, pomisli Meg. On je stvarno izmeu dvije
vatre. S jedne strane ljutita ena, a s druge u najmanju ruku
jedan od Cosimovih pogleda.
100
- Razumijem, Miles - ree uz slijeganje ramenima i osmijeh.

- Rijeit u to s vaim ujakom.
Milesu je oito laknulo. - Hvala, gospo. Mogu li vam neto
donijeti?
- Doruak rekla je odluivi se za obino i lako dostupno.-
skapavam od gladi.
- Odmah, gospo. - Ozarivi se, potrao je palubom do stuba
za potpalublje. Meg je ostala promatrati primamljivo blisku, ali
nedostupnu obalu.
Cosimo se dugim koracima penjao padinom iz sela. Do sive

kue na vrhu brda iao je poprijeko umjesto duljom vijugavom
stazom. Katkad se zaustavljao i kroz dalekozor gledao more.
Francuska fregatu nee vidjeti sve dok ne stigne do vrha
da pogleda na drugu stranu otoka, ali je traio neki znak ratnih
brodova. Ako nisu opazili plijen koji ih eka, moe im
signalizirati s vrha brda.
No vidio je samo nekoliko ribarskih amaca i galebova.
Nastavio se penjati i stigao do otvorenih vrata sive kue.
Doimala se anonimno, ni po emu drukija od ostalih kua na
otoku, ali se odjednom pojavio naoruani straar u mornarikoj
odori.
- O, to ste vi, kapetane - rekao je i nekako mu nevoljko
salutirao, svjestan da mu Cosimo nee uzvratiti.
101
- Jesam, doista - ree Cosimo. - Je li porunik na obali?

- Da, gospodine. - Straar se vratio u kuicu. - Gospodine,
kapetan brika Mary Rose.
Mladi porunik koji zapovijeda ovim isturenim poloajem
Britanske mornarice namjestio je odora i ispravio ramena kad je
Cosimo uao u polumrak;
- Ah, porunie Murray, drago mi je da vas opet vidim -
ljubazno je pozdravio i ispruio ruku.
Mladi se asnik ukoio i salutirao, strogo pazei na formu, a
potom je s oklijevanjem prihvatio pruenu ruku. Cosimo je znao
da je on uvreda za mornariku hijerarhiju, ali ne samo zato to
odbija potivati najosnovnija pravila etikete, ve i zato to ima
kraljevo pisano odobrenje. Povrh toga, na glasu je po uspjenim,
mada sumnjivim, podvizima koji su mu osigurali nevoljko
potovanje.
- au piva, gospodine? - ponudi porunik.
- Hvala. Zagrijalo me penjanje. - Cosimo se prilazno
smijeio i gurnuo ruke u depove hlaa, oito se osjeajui kao
kod kue. - Recite mi, Murray, Jeste li ve opazili Leopolda i
Edwinul?
- Da, gospodine. - Porunik je odjednom ivnuo. - Prili su s
druge strane otoka i, pa, neete verovati, gospodine, ali
francuska se fregata nasukala iza grebena... kao da ih je ekala.
Cosimo se nasmijeio.
- O, vjerovao bih - ree. - Nasukala se jutros malo prije
svanua.
102
asnik je zurio u njega. - Proli ste kraj nje?

- Ne ba - ree Cosimo. - O... zahvaljujem. -Uzeo je vr piva
to ga je straar donio. Oito je imao vie uloga na ovom
poloaju s veoma malo ljudi. Podigao je vr i bez rijei nazdravio
poruniku koji je uinio isto.
Porunik je bez problema protumaio Cosimovu tvrdnju.
- Kako ste to izveli, gospodine? - Znatielja ga je navela da
to pita, premda je svaki gusarov uspjeh bio kost u grlu
mornarice.
Cosimo slegne ramenima. - Kapetan fregate previe je elio
uloviti plijen - nehajno ree. - Idemo van. Ovdje je zaguljivo i
moramo o neemu raspraviti.
Dva mukarca iziu iz mrane kuice i trepui stanu na
jarkom suncu.
Cosimo je znao da bi mu Murray ve rekao ako je golub
pismonoa donio poruku, ali ga je velika zabrinutost navela da
ipak pita: - Oekujem poruku... - ree upitnim tonom.
- Iz Engleske, gospodine?
- Valjda. - No nije bio siguran. Diljem europske obale ima
isturenih poloaja gdje rade tajni agenti Britanske mornarice
koji imaju golubove pismonoe. Kao slobodna agentica, Ana bi
svima imala pristup. Kao i on, radi u cijeloj Europi, kamo god je
efovi poalju. Maloduno je pomislio da su je neprijatelji mogli
uhvatiti u bilo kojoj zemlji. Po cijelom kontinentu ima mnogo
francuskih agenata, a on nije dobio nikakve informacije o
njezinoj misiji prije nego mu se trebala pridruiti u Folkestoneu.
103
Dosad nita nismo primili, gospodine. - Porunik je

potvrdio ono to je i sam znao.
- Poaljite mi poruku im je primite ree
sa samopouzdanjem koje je prikrivalo njegov strah da moda
nikad nee saznati to se Ani dogodilo i sprijeilo je da doe na
sastanak onoga kinoga popodneva. Ako je u rukama
neprijatelja, nee biti poruke.
- Da, gospodine.
Cosimo je popio pivo. - Kasnije danas imat u poruku za
Englesku. Imate spremnu pticu?
- Tri, gospodine.
Cosimo kimne. - Dobro. Poruku u donijeti poslijepodne. -
Prazan je vr pruio poruniku kojega je to nekako smutilo.
Odmah ga je predao straaru.
- Ovdje u ekati tri dana, za sluaj da stigne depea
admirala Nelsona - ree Cosimo.
- Pridruit ete se admiralu, gospodine? -Porunik nije
uspio prikriti zavist.
- S vremenom - neodreeno e Cosimo. O Nelsonovim su
kretanjima znali samo oni koji su morali znati. Nehajno je
podigao ruku na pozdrav i zaobiao kuicu. Ignorirao je
Murrayevo mrzovoljno salutiranje. Na drugoj je strani kue
podigao dalekozor i prouavao uzburkano more.
Francuska je fregata jo bila nasukana na pijesku, ali su se
na nju ukrcale skupine Engleza koje su velikim amcima stigle s
ratnih brodova zaustavljenih na puini, dovoljno daleko od
104
opasnih stijena. Upravo su nastojali odvui fregatu s pijeska pa

je Cosimo nekoliko minuta promatrao postupak. Zakljuio je da
znaju to rade.
Zaputio se na drugu stranu brda i krenuo prema selu. Vidio
je brik usidren u luci. Na pola puta niz padinu opet je podigao
dalekozor i usmjerio ga na Mary Rose. Meg je stajala na
krmenoj palubi gledajui prema gatu i selu. inilo mu se da
njezino dranje ukazuje na nestrpljivost. Zacijelo jedva eka da
organizira svoj povratak u Englesku. To bi mogao odgaati dva
dana a da ona uope ne bude svjesna njegove prijevare. Time bi
si osigurao malo prostora.
Sklopio je dalekozor i nastavio se sputati do gata.
Meg je s uitkom jela sendvi sa slaninom dok je stajala kraj
ograde i promatrala krajolik. Prepoznala je ovjeka koji se
dugim koracima sputao nizbrdo. Ve je dobro upoznala gipkost
njegovih kretnji. Popila je gutljaj kave koju je dobila uz sendvi i
jalno gledala kako napreduje.
Na nekoliko se minuta izgubio iz vida u podnoju brda i
nestao izmeu kuica, ali se uskoro pojavio na gatu. Na sebi je
imao hlae i koulju te labavo vezanu maramu oko vrata.
Kestenjastu je| kosu nemamo zavezao na zatiljku. Stavio je
dva prsta u usta i zapovjedniki je zviduk naruio spokojem
prizor.
Dva su se mornara kao nekom arolijom pojavila na
ljestvama sputenim do amca. Meg je gledala kako skau u
amac, hvataju vesla i snanim zamasima odlaze do obale.
Uhvatili su konopac uvren za bitvu i pribliili se gatu.
105
Cosimo je siao u amac i sjeo na krmu dok se maleno

plovilo vraalo do Mary Rose.
Cosimo se popeo na palubu s jednakom okretnou koju je
Meg zapazila kad ga je prvi put vidjela. Zastao je i hitrim
pogledom preletio svojim carstvom. Potom se s osmijehom
zaputio k njoj.
Osmijeh je izblijedio kad je opazio izraz njezina lica.
- Izgledate jako nezadovoljno. Zar se neto dogodilo?
- Da, kad ve pitate - rekla je, krajikom oka opazivi da se
Miles i njegov brati, koji su se zadravali u blizini, diskretno
povlae. - Ve sam izgubila sat vremena na ovom brodu, a
moram poslati poruku svojoj obitelji i organizirati povratak
u Englesku. Dok ste vi otili tko zna kamo, mogla sam
razgovarati s desetak ribara. Recite tim vaim ljudima da nisam
zatoenica i mogu otii kamo elim. Nije mi jasno zato biste...
- Hej! - uzviknuo je kao da je ona kobila koja ko rita. - Kad
sam otiao, vi ste bili u donjem rublju i ekali Davida. Izbivao
sam manje od sata.
Meg je duboko udahnula da se smiri. - Molim vas,
obavijestite svoje neake, i sve ostale koji to trebaju znati, da
nisam zatoenica na ovom brodu i imam se pravo iskrcati kad
god elim.
Nehajno je kimnuo. - Svakako. Miles... Frank... - Kretnjom
je pozvao neake koji su se zalijepili za ogradu na suprotnoj
strani palube. - Gospoica Barratt je sama svoja gospodarica.
Molim vas, udovoljite njezinim eljama koliko bude mogue.
- Da, gospodine - istodobno rekoe.
106
- Eto. - Cosimo se opet okrene k Meg. -Zadovoljni? To je bio

obian nesporazum.
Meg se rezignirano naslonila na ogradu, zatvorila oi i lice
okrenula suncu. - Dobro - rekla je neto kasnije. - Sad bih
eljela da me netko prebaci na obalu kako bih organizirala svoj
povratak. Jasno mi je da je za danas moda prekasno. Ne bih
eljela provesti no nasred kanala u ribarskom brodiu. No
sigurna sam da jedan od veih brodia moe isploviti sutra u
zoru.
Cosimo se zamiljeno namrtio i odmahnuo glavom.
- Naalost, sljedea dvadeset etiri sata oekuju se oluje. Ne
vjerujem da ete nai ribara koji e riskirati svoj brodi dok
prognoza ne bude bolja.
- Kako mogu znati? - Unato razdraenosti, Meg je bila
znatieljna.
Cosimo neodreeno mahne prema nebu. - Pomorci po
oblacima znaju kakvo e biti vrijeme, nanjue ga u zraku.
Rijetko kad pogrijee. U svakom sluaju, vjeruju svojim
instinktima... tonim ili pogrenim.
Meg je vrhom prsta razdraeno trljala bradu. To se inilo
posve razumnim za praznovjerne ljude iji ivoti ovise o
hirovitosti mora i vremena.
- Pa, zato je jo vanije da odmah poaljem poruku mojima -
ree. - Golubovi zacijelo mogu letjeti kroz oluju?
U pitanju se osjeao sarkazam.
107
Cosimo je to ignorirao. - Oni imaju vlastite instinkte -

prijazno ree. - Ako nanjue opasnost; i nau sigurno utoite
dok ne proe.
- U meuvremenu - uporno e Meg - nai u sobu u nekoj
gostionici. - Mahnula je prema selu.
- Bojim se da na otoku nema takvih pogodnosti
- promrmlja Cosimo.
- Nema krme? - s nevjericom upita Meg. - to je ovaj otok?
Samostan?
Nasmijao se. - Ne, ima nekoliko krmi, ali nijedna ne nudi
smjetaj. - Pogledao ju je sa suosjeanjem koje se Meg nije inilo
nimalo uvjerljivim. -Do Sarka se moe doi samo morem. Oni
koji dou, spavaju na svojim plovilima.
ah-mat. Megine su se nosnice rairile. Trebao joj je osjeaj
da uspostavlja kontrolu nad vlastitom sudbinom, da moe sama
odluivati, a taj osjeaj nije imala. eljela je ostati na Cosimovu
brodu jedino ako je to njezina odluka. No inilo se da ni o emu
ne moe odluivati.
Cosimo je bez problema itao njezine misli. Nakon to je
ostvario svoj cilj, morao je biti pomirljiv.
- Idemo u potpalublje napisati poruku za vae prijatelje -
ree. - Mora biti ifrirana tako da je mogu proitati oni koji je
prvi prime. Deifrirat e je i dostaviti na pravu adresu. No kao
to moete zamisliti, golub ne moe nositi cijeli svitak.
- Da - uzdahne Meg. Ako je to najvie to zasad moe
postii, morat e biti dovoljno. - Pokaite mi kako se to radi.
108
Gestom ju je pozvao do stuba i slijedio je do kabine. Gus ih je

pozdravio veselim Dobar dan, kratko sletio na Cosimovu glavu
i vratio se na motku.
- Ide li on ikad na obalu? - upita Meg. Ara ju je iz nekog
udnog razloga fascinirala. Navikla je na pse, konje i make na
farmi, ali dosad nikad nije naila na egzotinu pticu jake
osobnosti.
- Ne, tjeskoban je ako ode s broda - odgovori Cosimo traei
neto po ladici stola. - Jednom sam pokuao, ali mi je do krvi
zario kande u rame... uh, evo ga.
- Na stol je stavio proziran pergament I uzeo pero. - Za
koga je poruka?
- Vojvotkinju od St. Julesa.
Cosimo rjeito uzdigne obrvu i primijeti: - Imate dobro
drutvo. Gdje se moe nai njezina milost? - Umoio je pero u
tintu.
Meg je prstima lupkala po ustima i razmiljala. Hoe li
Arabella jo biti u Folkestoneu? Je li se vratila u London? Ili je
otila na Lacey Court u Kentu da bude blizu Meginim
roditeljima?
Ne, zakljuila je. Zacijelo jo nisu otili iz Folkestonea. Bilo
bi besmisleno otii iz mjesta gdje je ona nestala, barem dok ne
iskoriste sve mogunosti. Dala je adresu St. Julesa u
Folkestoneu.
Cosimo je na tanki papir stavljao sitne znakove. Meg je
fascinirano gledala preko njegova ramena. To ju je podsjealo na
hijeroglife viene na marginama njegovih rjenika.
109
- Sad mi dajte neku rije... neto to e razumjeti samo vaa

prijateljica i znati da je poruka od vas.
Meg je odmah pala na pamet prava rije, posve primjerena
situaciji, pa ju je odmah izgovorila.
- udno - primijetio je i nizom znakova zapisao lozinku.
- to elite poruiti... i neka bude jako kratko..
Meg je i o tome temeljito razmislila. Potom ree:
- to vi predlaete? Bolje od mene znate istinu.
Cosimo, jo sagnut nad papirom, otro ju je pogledao.
Draesno mu se nasmijeila. Stisnuo je oi i bez rijei zapisao jo
nekoliko znakova. Tada je podigao papir i lagano njime mahao
da se tinta osui. Iz ladice je izvadio siuan cilindrini spremnik
te presavio i zarolao papir u isti oblik.
ekajte - Meg ree kad ga je kanio staviti u spremnik.
to ste napisali?
Odgovorio je tek nakon to je spremio papir.
- Da ste ivi i zdravi te ne moraju brinuti. Valjda je to
dovoljno?
- Niste napisali da sam na putu kui?
- Niste na putu kui - istaknuo je. - Barem zasad. -
Uspravio se i spustio spremnik u dep na hlaama. - Jeste li? -
Oi su mu jo bile stisnute, ali sad se u njima vidio sjaj, dijelom
izazov, dijelom obeanje. Nije ju dotaknuo... jo ne.
Meg je ovlaila usne. - Ne - sloila se.
- Bila bi teta da prerano odete - ree.
110
Nakratko je zatvorila od u pokuaju da sve malo uspori, ali

ova je razmjena imala vlastitu brzinu. -Da - tiho je uzdahnula. -
Zacijelo bi.
- Prije nego dobijemo priliku za... za malo istraivanja. -
Pozorno ju je gledao.
- Sigurna sam da na otoku ima mnogo zanimljivih mjesta -
ree Meg. - Svakako bih to eljela vidjeti. Tako bih korisno
iskoristila vrijeme do povratka.
- Nikad ne valja gubiti vrijeme... ili prilike - ree Cosimo.
Polako se nasmijeio, jednako polako podigao ruku i prstom joj
dotaknuo bradu. Koraknuo je prema njoj i usnama zamijenio
prst. Zatim je hitro jezikom preao od jamice na bradi do kuta
njezinih usta.
To je trajalo samo tren, ali kad su leptirii zaplesali u dnu
njezina trbuha, Meg je znala da je izgubila dirigentski tapi.
Ovaj orkestar slua upute drugoga.
Cosimo je koraknuo unatrag. Kimnuo je, potapao svoj dep
i rekao: - Prvo ono najvanije. Hoemo li potraiti goluba?
- Svakako - odgovori Meg i ispod glasa doda: - Prvo ono
najvanije.
111
Sedmo poglavlje
Arabella je zurila kroz prozore salona na ulicu u Folkestoneu

je bilo oblano i kiovito pa je bilo malo prolaznika, na emu je
bila zahvalna. Otkako je Meg nestala, ljubitelji traeva kao da
su pronalazili najmanje izlike da joj pokucaju na vrata
i ostavljaju svoje posjetnice ili, u nekim sluajevima otvoreno
zure u kuu kroz dalekozore.
Okrenula se kad su se otvorila vrata i s nadom pitala:
- Jack, ima li vijesti?
Vojvoda od St. Julesa bacio je eir na najbliu stolicu. -
Nita - ree. - Gospoa Carson iz knjinice tvrdi da je Meg
otila nekoliko minuta prije poetka oluje. Uzela je dvije knjige,
neto od gospoe Radclif i neto od Wordswortha. - Frustrirano
je odmahnuo glavom i priao bifeu. - Maderu?
Arabella odmahne glavom. - Ne, hvala.
Natoio je au sebi i doao do prozora, lagano je zagrlivi.
- Duo, ovo je teko uti kad ne znamo istinu, ali jasno ti je
da moramo zaustaviti traeve - Govorio je s nesvojstvenim
oklijevanjem. -Sir Marku i ledi Barratt bit e jo tee ako
saznaju da svi ogovaraju njihovu ker i njezin zagonetni
nestanak. Ogovaranja vode do nagaanja i premda Meg nije
112
kriva za traeve, u prolosti je uvijek hodala po rubu prihvatljiva

ponaanja.
- Znam to - ree Arabella. - Za ogovaranje sam iskljuivo ja
kriva.
injenica da je Megin nestanak svima poznat saznala se
upravo zahvaljujui njoj. Da se posavjetovala s Jackom prije
nego je oglasila alarm, mogli su prikriti odsutnost gospoice
Barratt. No znala je da je Meg samo otila u knjinicu. Rekla je
da e nakon toga doi ravno kui. Kad je poela oluja, Arabella
je zakljuila da se Meg negdje sklonila. No kad se razvedrilo i
pala je no, ona se nije vratila, niti je poslala vedru poruku da
negdje veera sa prijateljima. Arabella je u panici poslala sluge
da kucaju po vratima i postavljaju pitanja. To su i uinili tako
temeljito da se pria proirila brzinom svjetlosti.
- to je, tu je - prilino otresito ree Jack. - Sad moramo
smisliti neku priu.
- Ali to ako je mrtva, Jack? - Arabella je
gotovo bezizraajno izgovorila pitanje. Pomisao je bila tako
grozna da je morala iskljuiti emocije.
Tiho je uzdahnuo. - I to je mogue. Uvijek je mogue. Ali ne
vjerujem, duo. Meg nije niija rtva.
- Razbojnici - mrano je rekla.
- Bila je sredina popodneva. Nalazila se na ulici u
primorskom gradiu.
- to emo sada? Moram obavijestiti sir Marka i ledi
Barratt.
113
Jack je rukom preao po pramenu bijele kose koji se pruao

od njegova ela. Poznavao je Arabelline snage, njezinu mirnu
kompetenciju. Izvukla ga je iz kaljue krivnje i duboke
tuge; Otila je u bijedan svijet parikoga zatvora i
izvukla njegovu sestru. Njegovala je Charlotte do njezine smrti.
Ali on ne zna kako bi joj pomogao kad izgubi tu snagu.
Osim da preuzme kontrolu. - Odmah u to napraviti, ali dat
emo im naslutiti da je Meg bolesna... groznica... nita previe
ozbiljno, ali moda bi trebali doi.
- Onda emo razglasiti da je Meg pozlilo dok se vraala iz
knjinice pa ju je primila vlasnica duana. Potrajalo je dok se
nije osvijestila, a tada nam je poslala poruku i sad je u krevetu
na katu.
- No hoe li to itko vjerovati? - upita Arabella.
- Zacijelo nee. Ali nitko to ne moe opovrgnuti - ree Jack i
popije vino. - Dosta melankolije, Arabella. Siguran sam da je
Meg negdje na sigurnom i uskoro e ti se javiti. U
meuvremenu idem u London.
- London? - Arabella ozlojeeno rairi oi. - Zato me sad
mora napustiti?
Kako bih angairao istraitelje - kratko ree - Bit u ondje
do veeri i vratit u se sutra do podneva.
- Ne moe jahati tamo i natrag za dvadeset etiri sata, Jack
- pobunila se. - Nee imati vremena spavati.
- Brigu o tome prepusti meni. - Okrenuo se vratima.
- Prije nego odem, napisat u pismo Barrattima.
114
Arabella ga je slijedila iz salona. Batler Tidmouth zadravao

se u predvorju, doimajui se kao da negoduje. Po njegovu
miljenju gosti dentlmenskoga kuanstva ne nestaju tako
zagonetno, ali vojvotkinjina mu se prijateljica nikad nije
osobito uviala. Neto kod gospoice Barratt nije bilo ba kako
treba, mislio je, neto pomalo nestabilno.
- Tidmouth, neka mi dovedu konja. Odmah odlazim u
London - na putu u knjinicu vojvoda ree preko ramena.
Arabella ga je slijedila u sobu punu knjiga u stranjem
dijelu kue. Bila je polumrana jer je sivi dan davao malo
prirodne svjetlosti. Upalila je svijenjak na stolu da Jack vidi
pisati.
- Misli li da bih ja trebala pisati? - upita. - Moda e manje
brinuti.
- Ako eli - ree Jack. - No mislim da e ih vie umiriti
pomisao da si ti uz njihovu ker. Sasvim je prirodno da ja piem
umjesto tebe.
Kimnula je i sjela na rub stola dok je on otrio pero i
privlaio list papira. Meg je nestala prije gotovo etrdeset osam
sati.
- Ne moete se spustiti ljestvama s tom rukom - rekao je

Cosimo kad su izili na palubu.
115
Meg je bila nesigurna, ali ipak odluna. -Sigurna sam da

mogu.
- Hmm. - Nije zvuao uvjereno. Pogledao je naokolo i
kretnjom pozvao jednog od neaka. -Frank, napravi sjedalo za
damu.
- Da, gospodine. - Mladi je Fisher hitro priskoio i pozvao
skupinu mornara koji su pleli konop uz glavni jarbol.
- Sjedalo za damu? to je to? - Meg je pogledala amac koji
je poskakivao na valovima prilino daleko od palubne ograde.
- Sjedit ete na dasci koju emo konopcima spustiti do
amca.
- Ne zvui osobito dostojanstveno ustvrdi Meg. - Mogu i
bez toga.
- Ne - odluno e Cosimo.
I to je to, suho je mislila Meg. No u ovom je sluaju
pogrijeio. Kratko je gledala kako momci veu konopac na obje
strane uske daske pa je ti podsjealo na ljuljaku. Prebacili su je
preko ograda i uvrstili nizom brzo i vjeto vezanih uzlova, zatim
namjestili dasku u razini ograde.
- Dakle, podii u vas preko ograde na dasku - i na svoj
smireni nain ree Cosimo. - Tada ete se zdravom rukom drati
za konopac i ljudi e vas polako spustiti u amac. - Vidio je
njezin izraz lica i zastao.
- Osim, naravno, ako radije ne biste ostali ovdje i dopustili
da ja poaljem vau poruku.
116
- Ne, ne bih - ustvrdi Meg. - Niti u sii na toj stvari. -

Prezirno je pokazala dasku i tada se, prije nego se Cosimo
pribrao od iznenaenja zbog tako odlune opozicije, popela na
ogradu. Prebacila je noge preko i, ignorirajui bolove u ruci,
uhvatila se za jakovljice. Odluno stisnuvi eljust, stala je na
ljestve koje su se opasno njihale.
Prekrienih ruku i stisnutih usta, Cosimo je bez rijei
gledao njezino sputanje. Ljestve su visjele oko metar iznad
amca i Meg je pomislila da bi joj tu koristila pomo, ali nije je
bilo. Stoga je zatvorila oi i skoila. amac se neugodno nagnuo
pa je umalo izgubila ravnoteu. Cosimo je naao svoj glas.
- Zaboga, sjednite na krmu - viknuo je. - Smjesta.
Meg je odmah posluala i pogledala gore. inilo da je
ograda veoma daleko. Bilo joj je drago da to nije vidjela iz ove
perspektive prije nego je sila.
Cosimo se hitro spustio ljestvama i lagano skoio u amac
koji se pod njim jedva zanjihao. Sjeo je na poprenu dasku i uzeo
vesla. Pustio je lopatice u vodi i namrteno promatrao Meg.
- Imate jedinstveno iritantnu crtu neovisnosti,
gospoice Harratt.
- Samo zato to ste navikli da sve bude po vaemu -
odbrusila je, zadovoljno zgrabivi priliku da nakratko potisne
razmiljanje o onome iz kabine. - Sasvim sam sposobna odluiti
to mogu i to ne mogu. Nemam namjeru ikada dopustiti da me
kao vreu krumpira sputate na onome.
Bezizraajna je lica zaveslao prema pristanitu. Meg se
osmjehnula. Takve su pobjede rijetkost u njezinu odnosu s
117
gusarom pa je uivala u trenutku trijumfa, iluziji da opet

uspostavlja kontrolu.
Stigli su do gata i Cosimo je dobacio konopac djeaku koji je
ondje ekao i vezao amac. Cosimo se popeo na gat i djeaku dao
novi prije nego je pogledao Meg. - Moete li se sami popeti, ili
elite pomo?
Trebalo je napraviti divovski korak i Meg je znala da nema
dovoljno duge noge da to izvede bez pomoi. To je i Cosimo znao.
Izluivao ju je njegov smijeak dok ju je gledao odozgo. -
Pomognite mi, molim vas - rekla je onoliko dostojanstveno
koliko je to doputao njegov podrugljiv smijeak.
- Svakako. - Opet je siao u amac, uhvatio oko struka i
podigao na gat.
Meg je naglo udahnula. - Samo ste mi treba! pruiti ruku -
rekla je i poravnala skute.
- Ah, ali kakvo bih zadovoljstvo propustio i promrmljao je i
nasmijeio se sa samodopadnog slinoj njezinoj od prije nekoliko
minuta. Opet se popeo na gat i prstom joj dotaknuo jamicu na
bradi. Oi su mu blistale i usne se izvile u
osmijeh razumijevanja.
- Moda i vi?
Meg je stisnula oi i trgnula glavom unatrag. - Kakva
nepodnoljiva umiljenost - ree.
- Je li? Pitam se. - Upitno je uzdigao obrvu. - Odustanite,
gospoice Meg. Mislio sam da smo se sloili da emo priznati
tu... - Bespomono je rairio ruke. - Tu privlanost... kad nema
bolje rijei.
118
Meg ga je jo promatrala stisnutim oima. Nije mogla

opovrgnuti njegovu tvrdnju, ali on pouruje stvari, previe toga
uzima zdravo za gotovo. - Moda - ree. - No priznati neto i
djelovati s tim u skladu dvije su razliite stvari.
Prijazno je kimnuo. - Pa, samo me obavijestite kad odluite.
Idemo ovuda. - Krenuo je prema selu.
Meg ga je sporije slijedila. Nije bila sigurna zato se oni,
odnosno ona, prepiru oko toga. Moda ipak zato to se ini da on
njezine reakcije uzima zdravi za gotovo, a ona mu to sigurno nije
dopustila. Ili joj se mo te privlanosti ini previe
alarmantnom. Bila je sigurna da nije ba bezopasno udjeti za
gusarom. S druge strane, uvijek ju je privlaila opasnost, pa
zato bi ovoga puta bilo drukije.
Stidljivost joj ne pristaje, s gnuanjem je pomislila. Poznata
je po esto uznemirujuem, otvorenom ponaanju.
Sustigla ga je kad su izili iz uskih poploenih prolaza i nali
se na padini brda. Stao je i ekao. Njegova oputenost nije
prikrivala miiavu snagu. Bakrena mu je kosa blistala na
suncu. U svijetlo-plavim oima duboko usaenim na preplanulu
licu svjetlucali su humor i inteligencija. Meg je priznala da je on
nesumnjivo najprivlaniji mukarac kojeg je u ivotu upoznala.
- Moramo se popeti na brdo - ree i pokae iza sebe. -
Moete li?
- Naravno - rekla je, pomalo uvrijeena njegovom sumnjom.
- Zar su golubovi ondje?
- Da, na vrhu. - Pokazao je sivu kuu iznad njih i krenuo
uzbrdo. Meg se penjala za njim.
119
Ruka ju je opet boljela pa ju je drala na prsima. To joj je

oteavalo kretanje jer nije mogla mahati rukama da pobolja
ritam i ravnoteu. No uporno je nastavila, jednom ili dvaput
zastavi da pogleda nizbrdo i prema puini. Pri vrhu brda vidjela
je Guernsey, Kanalski otok najblii Sarku. Bio je mnogo vei i
inilo se da u njegovoj blizini ima mnogo vie plovila.
- Cosimo...
- Da. - Stao je kad ga je zazvala pa je pourila do njega.
- Ne bi li bilo bolje da na Guernseyu potraim prijevoz kui?
Mnogo je vei i oko njega su vei brodovi.
- Zato to ima dublju, bolje zatienu luku - ree Cosimo.
- Pa, moda ovdje mogu nai nekoga da me odbaci na
Guernsey i onda odande otploviti kui. Pozorno ga je gledala i
odmaknula vjetrom raskutrane uvojke iz oiju.
- Mogli biste pokuati - odgovorio je i slegnuo ramenima. -
Hajde, jo ima malo do vrha.
- Usluan - cinino je promrmljala i slijedila ga posljednjom
strminom do sive kue.
Porunik Murray pojavio se na vratima kad ih je uo da
dolaze. - Kapetane - ree uz neizbjeno salutiranje.
- Ovo je porunik Murray iz Kraljevske mornarice, Meg.
Murray, dopustite da vam predstavim gospoicu Barratt. -
Cosimo je gestikulirao dok ili je upoznavao. - Plovi s nama i
mora poslati hitnu poruku obitelji u Engleskoj.
Murray nije uspio prikriti znatielju dok se ukoeno klanjao
eni u gusarovu drutvu. Izgleda sramotno, podcjenjivaki je
120
mislio. Smionih oiju i rumena, znojna ela. Nijedna se ugledna

ena ne bi pojavila u javnosti s tako raskutranom kosom i
neuredne odjee. No s druge strane, nijedna ugledna ena ne bi
plovila na Mary Rose i druila se sa gusarom.
- Gospo - promrmlja.
Meg je s lakoom proitala njegov izraz lica pa su joj oi
bljesnule i podigla je bradu. Bahato mu je kimnula. Nije ju
zanimalo zadrto miljenje utogljena mornara koji se kooperi u
besprijekornoj odori. Zacijelo nikad nije doivio neto opasnije
od oluje i pljuska.
- Golub, Murray? - potakne ga Cosimo. - Ako se sjeate,
moramo poslati poruku.
Porunik proisti grlo. - Ako biste doli ovuda. - Poveo ih je
do kolibe odmah iza kue. Kad su uli u polumranu
unutranjost, doekalo ih je tiho rukanje. est je golubova
sjedilo na motkama i gredama blizu stropa.
- Trenutno imamo tri koji lete u Englesku - ree porunik.
- Ostali su nedavno doletjeli iz Francuske.
Unato preziru spram naduvena porunika, Meg je
fascinirala pomisao na golublju kurirsku ulubu. - Svaki poznaje
svoju rutu?
- Tono - odgovori Cosimo. - Neki mogu letjeti ravno iz
Francuske do Engleske obale, ali drugi se ovdje zaustavljaju.
Ovisi o poruci. - Zavukao je ruku u dep i izvadio aku
kukuruza. Ispruio je dlan do ptice koja ih je napeto
promatrala. Pomaknula se naprijed i delikatno kljucala
po kukuruzu prije nego je poletjela na Cosimovo rame.
121
Zaleprala su krila i jo su dvije ptice sletjele, jedna na

Cosimovu glavu, jedna na drugo rame. Izvadio je jo kukuruza.
Meg se sjetila knjiga o pticama u kabini. ini se da im je
Cosimo sklon. Ovi se golubovi uz njega ponaaju slino kao Gus.
- Kao da vas smatraju poasnom pticom - primijeti.
- Ima i gorih stvari - odgovori Cosimo. -Murray, koju emo
koristiti?
- Broj 3 se dovoljno odmorila. - Porunik zapucketa prstima
straaru koji ih je pratio. - Pripremi je, Hogan.
- Da, gospodine. - Mladi ovjek uzme pticu s motke, vrsto
joj drei tijelo. Primaknuo ju je Cosimu koji joj je tankom
konom trakom privrstio cilindar na desnu nogu. Cosimo joj je
minutu milovao vrat i potom koraknuo natrag. Straar je pticu
stavio u krletku i zatvorio vrataca. - Hou li je sad poslati,
gospodine?
- Odmah - ree Murray.
- eljela bih gledati. - Meg je slijedila straara na sunce.
Mladi joj se ovjek nervozno smijeio. Zacijelo nema mnogo
iskustva sa enama, pomislila je Meg i umirujue mu se
nasmijeila. - Zar se zove samo Broj 3? To je nekako bezlino.
- To je njezin mornariki identitet, gospo. Ja je zovem
Stella. - Stigli su do ruba padine pa je spustio krletku na tlo.
Meg se sagne i pomiluje svjetlucavo grlo ptice. - Leti brzo i
ravno, Stella. - Uspravi se i zagleda prema nevidljivoj engleskoj
obali. - Kamo e sletjeti?
- U Dover, gospo. Imamo postaju malo dalje od plae.
122
Srce joj je poskoilo. Folkestone je dvanaestak kilometara

udaljen od Dovera. - Koliko e joj trebati?
- Ovisi o vjetru, gospo. Trebala bi stii sutra do zore ili
uskoro nakon toga. Osim ako je vjetar ne skrene s puta.
Meg je pomislila na oluju za koju je Cosimo rekao da se
sprema. To bi pticu moglo usporiti za nekoliko sati. Unato
tome Arabella bi sutra ujutro trebala znati da je sve u redu, ili
barem relativno u redu.
Hogan izvadi pticu iz krletke i visoko je podigne. Provjeri
cilindar i baci pticu u vjetar. Vinula se visoko pa su nekoliko
minuta gledali kako leti na sjever.
Meg je preplavilo olakanje. Zasad je uinila sve to je
mogla. Osjetila je na sebi gusarov pogled i okrenula se. U
njegovu se pogledu naziralo pitanje. Pomislila je da je to isto
pitanje koje ona sebi postavlja.
Sad kad je poslala poruku da umiri prijatelje i obitelj, zar je
doista hitno organizirati povratak kui? To moe priekati
nekoliko dana, ako moe raditi neto zanimljivije. Je li
kratkotrajna senzualna veza s gusarom neto zanimljivije?
Njezino je tijelo odgovorilo na posljednje pitanje. Sama
pomisao na takvu vezu izazvala je malaksalost u njezinim
preponama.
Cosimo joj je promatrao lice. Meg Barratt nije vjeta u
pretvaranju. uo je njezine misli jasno kao da ih je izgovorila.
Nije ga previe iznenadila njezina otvorenost po pitanju
senzualnosti. Ima mnogo takvih ena, i Ana je jedna od njih, ali
nikad ranije nije upoznao jednu iz gornjih slojeva
123
londonskoga drutva. Odmotavanje takvoga paketa mnogo

obeava, a osjea i da e biti uzbudljivo.
Okrenuo se poruniku koji je nestrpljivo cupkao po ledini.
- Ako stigne poruka, odmah nekoga poaljite k meni,
Murray. Veoma je hitno.
- Da, kapetane.
- Hvala vam. - Kretnjom je pozvao Meg. - Hoemo li se
vratiti na brod?
- Prekrasno je popodne, pa je nekako teta - ree Meg. -
Trebaju li vas na brodu, ili moemo malo istraiti otok?
Kimnuo je. - Ne vidim zato ne. Doite pogledati s druge
strane brda.
Slijedila ga je oko kue i pogledala prizor na drugoj strani
otoka. Dva engleska ratna broda i francuska fregata gdje je sad
leprala britanska zastava. Privezali su je za jedan od britanskih
brodova. Dugi su amci brzali oko malene fote i prevozili ljude s
jednog na drugi brod.
- Hoe li je odvesti natrag u Englesku? - zamiljeno upita
Meg poeljevi da to nije morala pitati. Znala je da brodovi
ratne mornarice esto prevoze civile kad za to postoji dobar
razlog. To bi bilo daleko udobnije putovanje od onoga na
ribarskoj brodici. Bila bi teta ako brod uskoro kree, skrueno
je pomislila. Unato dvoumljenju, morala bi to iskoristiti, to bi
znailo da ne bi mogla istraiti mogunosti veze s gusarom. No
ako je situacija takva, morala bi je prihvatiti.
124
Cosimo se pretvarao da razmilja o pitanju. Zapravo nije

imao o emu razmiljati. Nije elio da Meg ode sa Sarka iz
mnogo vanijih razloga no to je jednostavno zadovoljavanje
vlastite poude. Trebala mu je ovdje sve dok ne sazna kako
stoje stvari s Anom. Ako nita ne uje, znat e da nee imati
partnericu za ovu misiju, a tada e Meg, premda nesvjesno, biti
njegov adut. Sasvim je vjerojatno da e francuski plijen odvesti
u Englesku, brod i cijelu posadu kao ratne zarobljenike.
Morat e izgovoriti bezazlenu la.
- Sumnjam - na koncu ree. - Ukrcat e englesku posadu i
odmah je pripojiti engleskoj foti.
- Ali to e biti s francuskom posadom?
Slegnuo je ramenima. - asnici e biti plijen i za njih e se
traiti lijepa otkupnina. Zacijelo e ih ostaviti ovdje pod paskom
mornarike isturene postaje dok ih sljedei brod ne prebaci.
Ljudima e se ponuditi prilika da se prijave u Britansku
mornaricu ili e ostati ratni zarobljenici, pa e takoer ekati
prijevoz u Englesku.
Meg je utjela, ali joj se elo namrtilo. Zvualo je posve
razumno, ali je neto opazila to nije zvualo istinito, mada nije
tono znala to.
- Dakle, nijedan od tih brodova nee se vratiti u Englesku?
- Ne odmah. Lovit e Napoleona - rekao je, naoko nehajno.
Meg ga je pronicavo promatrala. - Kamo ide Napoleon?
Oklijevao je i potom zakljuio da nema nikakve tete ako joj
povjeri taj podatak, a moglo bi pomoi njegovu cilju. Meg e
osjeati da je stekla njegovo povjerenje.
125
- Mislimo da je u Egiptu.
- Mislite ili znate? - upita Meg.
Nasmijeio se. - Pametno pitanje. Znamo. No strogo
govorei, nisam vam to trebao rei. To je zasad povjerljiva
informacija.
Kimnula je i to povezala sa svim ostalim to je zakljuila o
gusaru. Golubovi pismonoe, pijunske mree, nestali agenti,
tajna obavjetajna sluba.
- Shvaam - suho ree.
Pogledao ju je. - Doista? - Tada se nasmijao. -Da, vjerujem
da shvaate. Dakle, hoemo li proetati otokom?
- Mislim da bih kapetana jednog od onih ratnih brodova
eljela pitati ima li izgleda da se vrate u Dover - rekla je i
zamiljeno se mrtila drei korak s njim dok je hodao du vrha
brda. - Nikad se ne zna.
- Istina. Lako je prenijeti poruku zapovjedniku Leopolda.
Ako elite, moete ga danas pitati.
- Mogla bih - ree Meg i hitro ga procjenjivak pogleda.
Nita na njegovu licu nije ukazivalo ni varku. Zato je onda
imala osjeaj da nije sasvim iskren? - Mogla bih.
126
Osmo poglavlje
etali su du vrha brda, a Cosimo je esto zastajkivao kad bi

mu neka ptica u letu zapela za oko.
- Je li vas uvijek zanimala omitologija? - upita Meg.
- Jo otkako sam bio djeai - odgovori Cosimo. - Ah,
pogledajte ovo... oprezno. - Zaustavio se i zagledao u mekanu
travu.
- Gnijezdo zvidovke - apnuo je kad mu se Meg oprezno
pribliila. - Vidite li jaja? Kamufirana su.
- Nije li za njih opasno polagati jaja na tlu?
- Jako opasno - rekao je i uspravio se. - Priroda ima udan i
katkad okrutan smisao za alu. Vrsta nekako preivljava. Sad se
odmaknite, majka se vraa.
Meg se urno odmaknula kad je iza sebe zaula uzrujani
ptiji cvrkut. - Jesmo li je otjerali?
- Ne jer nita nismo dirali. - Gurnuo je ruke u depove i
podigao lice prema suncu.
Meg se inilo da se on na kopnu osjea jednako dobro kao na
palubi svoga broda. - Koliko ete dugo ovdje ostati? - upita. - Na
Sarku.
- Odlazimo s jutarnjom plimom u srijedu.
127
Danas je nedjelja, pa tako ostaje vrijeme do veeri i jo cijela

dva dana. Hodajui, Meg se mrtila i drala ozlijeenu ruku na
prsima. To se moe initi kao savreno razdoblje za strau
ispunjenu idilu bez obveza. Dva dana ljubavi i smijeha bez
ikakva aljenja na rastanku.
- Vrijeme je moda bitno. - Njegov ju je glas trgnuo iz
razmiljanja. Primjedba se okantno uklopila u njezine misli.
Iskosa ga je pogledala i vidjela da se smijei, ali to nije bio
njegov uobiajen ljubazno nehajan smijeak. Skrivao je
odreenu svrhu, to se vidjelo po senzualno izvijenim usnama i
iznenadnom tamnjenju oiju. Sad su hodali umarkom vjetrom
nakrivljenih, kvrgavih borova, a pod nogama su im krkale
mirisne borove iglice. Sunce se tek naziralo kroz guste kronje.
Stao je ispred nje, spustio joj ruke na ramena i lagano je
gurnuo korak natrag pa je iza lea osjetila deblo. Negdje iznad
nje zvidukala je ptica, a tiinu meu njima ispunjavala je
ozbiljnost namjere koja se nije mogla pogreno shvatiti.
Meg je podigla lice i susrela gusarov intenzivan pogled.
Njegova su usta lebdjela nad njezinima i tada su im se usne
spojile. Isprva je to bio miran, vrst dodir, vie tvrdnja nego
milovanje. Pitala se zato uvijek analizira takve poetne poteze u
plesu voenja ljubavi. Sviao joj se njegov miris: slankast uz
primjese svjeeg zraka i sunca, zainjen borovinom. Lepravim
je pomicanjem vrha jezika dotaknula njegove usne, kuajui kao
to pela provjerava nektar nekog cvijeta. Slano i slatko.
Podigla je zdravu ruku i dotaknula mu lice. Istraivala je njegov
oblik, obraz, jagodine kosti, liniju eljusti.
128
Njegove su joj ruke i dalje poivale na ramenima, ali ih je

sad spustio i lagano obujmio obline njezinih dojki. Prstima je
dotaknuo bradavice i Meg je zadrhtala kad su se ukrutile,
sluajui poticaj.
Jae je jezikom pritisnula njegova usta pa je rastvorio usne.
Uvukao je uljeza s iznenadnom estinom koja ju je nakratko
iznenadila. Tada je posve zaboravila na analizu jer je glavnu
rije preuzelo njezino tijelo. Zdravom ga je rukom obujmila oko
vrata i priljubila se uz njega dok su se njihovi jezici igrali.
Spustio je ruke do njezinih bokova. Palevima je pritiskao
iljaste kukove za koje je uvijek eljela da su manje vidljivi. No
gusaru kao da nisu smetali. Zapravo, njegovi su je dodiri
ostavili bez daha dok je jezikom istraivala slanu
slatkou njegovih usta, glau koja se nije mogla
zasititi. Zaboravila je na ranu i obje mu ruke spustila
na stranjicu, ushienom strau gnjeei vrste miie.
Cosimo je podigao glavu i prekinuo poljubac zagledavi se u
zajapureno lice, rastvorene usne, blistave oi.
- Pazi na ruku - promrmlja.
Meg odmahne glavom. Osjeala je njegov penis, tvrd i
zahtjevan uza svoje prepone, a njezina ozljeda s time nema
nikakve veze.
- Dovraga s rukom. - Nasmijala se s ushienjem od maloas
i zarila mu nokte u stranjicu.
Poljubio ju je, jezikom preavi po njezinu licu i vrativi se
na usta. Hitro joj je pomilovao usne i zatim prisvojio njezina
usta, a ona nad time nije imala nikakvu kontrolu. Primila ga je,
129
uivala u moi njegova jezika i spoznaji da je to najava veeg

prisvajanja. Podigao joj je skute, vjetim pokretim povukavi
tkaninu uz njezina bedra. Disao je jednako ubrzano kao ona.
Kad je znalakim prtim pronaao njezino sredite, naslonila se
na stablo. Opet mu je obavila ruke oko vrata, ustima
priljubljenima uz njegova pa su njegove usne priguile njezin
tihi krik izazvan valovima orgazma. Cosimo ju je ljubio dugo i
strastveno te spustio njezine skute. Milovao joj je obraz dok nije
dola do daha, a zatim zatiljak. Osmijeh mu je poigravaj na
usnama. inilo se da je imao pravo po pitanji gospoice Barratt.
Bit e uzbudljiva i voljna partnerica.
Sad je ona njega milovala, prstima neozlijeeni ruke
istraivala tvrd oblik njegova penisa u hlaama. Morao je uloiti
golemu snagu volje da potisne udnju i uhvati joj zapee,
odluno maknuvi njezinu ruku.
- Uvijek sam vjerovala da treba i davati i uzimati - rekla je.
Zvuala je mrvicu ozlojeeno, pa je pokuala vratiti ruku na
prijanje mjesto.
- Bit e dovoljno vremena - rekao je, a u glasu mu se osjeao
smijeh. - Moram se vratiti na brod.
Meg je kiljila u njega jer joj je zraka sunca padala na lice.
- To se ini nepravednim - primjeti.
Nasmijeio se. - O, doi e i na tebe red, gospo. Obeavam.
Meg je pomislila da ima iznimnu samokontrolu. Bila je
itekako svjesna jaine njegova uzbuenja! Jednog e dana doista
staviti na kunju tu samokontrolu. Od same ju je pomisli obuzela
malaksalost.
130
- Drat u te za rije - ree i poravna svoje skute. - Izgledam

li uasno neuredno?
- Ne vie nego inae.
- Moda bih se uvrijedila da nisam ovako euforina.
- O, molim te, uvrijedi se - rekao je, uhvatio je za zdravu
ruku i poveo iz umarka. - Moglo bi biti zabavno.
- Morat e priekati i vidjeti - odgovori Meg. Dakle, kocka
je baena. Uivat e u strastvenoj, slasno vremenski ogranienoj
vezi s gusarom. Nikakvih obveza, nikakve tete. Dva dana, to
je sve. U dva se dana ne moe dogoditi nita vie od nekoliko
strastvenih trenutaka, a ona u tome doista uiva.
Silazili su padinom do seoceta u ugodnoj tiini. Meg se
pitala to Cosimo misli, te je li njegov tijek misli slian
njezinome. Veoma bi se smutila da mu je mogla itati misli.
Cosimo je mislio na Anu. Nesvjesno je pogledom pretraivao
obzor u nadi da golub dolazi do sive kue. Megino nesputano
uivanje rijekom onih nekoliko minuta u umarku ivo ga je
podsjetilo na Anu. Ipak su razlike bile jednako izraene kao i
slinosti. Ana je imala ljuturu izazvanu ivotom koji nije
doputao slabosti. Odrasla je u tekoj koli i sazrela u jo teoj.
Svialo mu se to kod nje, inilo ih je ravnopravnima, ali nije
poznavao Anu koja je postojala duboko unutar oklopa. Katkad je
mislio da je ni ona sama ne poznaje. Uvijek se bavio
onim njezinim dijelom koji je Ana bila voljna ili ga
znala podijeliti. Meg je drukija. Njezina nutrina nije
tako zatiena. Mislio je da to na mnoge naine ukazuje na veu
snagu od Anine. Meg se ne boji razotkrije sebe.
131
Nesvjesno je mahao njezinom rukom dok su prolazili kroz

poljske karanfile i djetelinu. Usprkos zabrinutosti za Anu,
osjeao je radost i strastveno iekivanje. Ma gdje bila, Ana mu
to ne bi zamjerila. Spojili su se kad su vrijeme i zbivanja to
dopustili i rastali se na isti nain. Ali dragi Boe, mora znati to
se dogodilo. Trenutak radosti naglo je nestao.
Meg je osjetila promjenu u njemu. Njegova je ruka
odjednom postala napeta, stisak ukoen. Pogledala ga je i vidjela
da u njegovim oima vie ne plamti strast. Kao da je gledao
neto neugodno u sebi.
- Zar postoji neki problem? - s oklijevanjem je pitala.
Njegovo se lice trenutno opustilo. - Kakav bi problem mogao
postojati? - vedro je rekao.
- Ne znam - ree Meg. - inilo se da je neki sjena pala na
tebe.
Izrazito je senzibilna, pomisli Cosimo. Ana nikad ne bi
opazila taj trenutak, ili bi ga odbacila kao neto nevano to se
nje ne tie. Ponovno si pitao moe li Meg biti dovoljno beutna
da bude partnerica u njegovu pothvatu. Nije li moda previe
osjetljiva? Njezine su emocije previe izraene! Ona je svakako
neobina ena, no je li dovoljno neobina?
- O, valjda mi je samo netko preao preko groba - ree i
nehajno slegne ramenima.
Meg je zakljuila da to nikako nije zadovoljavajue
objanjenje, ali nije eljela vriti pritisak. Ne poznaje ga toliko
dobro da bi zabadala nos.
- Umirem od gladi - samo ree. - Zar ti nisi gladan?
132
Cosimu je laknulo to je promijenila temu pa odgovori:

- Valjda. Ipak je ve sredina popodneva. Odavno smo
dorukovali.
Meg ga je znatieljno pogledala. - Zar inae ne osjea glad?
- Ba i ne - ree i skoi s niskog kamenog zidia Izmeu sela
i brda. - esto nemam vremena za razmiljanje o hrani, pa sam
zacijelo navikao ignorirati znakove. - Uhvatio je Meg oko struka
i spustio je na uliicu od utabana tla. - Na gatu je krma. Rade
izvrsno jelo od dagnji s vinom i enjakom, uz vr domaega
piva.
- Mislila sam da se mora vratiti na brod. - Spotaknula se i
brzo se uhvatila za njegov rukav da uspostavi ravnoteu.
- Blizu broda - ree Cosimo. - Krma je tako blizu da bih
uo zviduk ako me zatrebaju... Jesi li sad stabilna?
- Koliko je to mogue sa samo jednom rukom - ree Meg.
Bilo je udno voditi tako obian razgovor nakon onoga to se
dogodilo u umarku, no to je istodobno pojaavalo osjeaj
iekivanja. Ono to se zbilo zapravo je samo uvod, a pretvaranje
da se nije dogodilo izaziva dodatno uzbuenje. Jest e dagnje,
piti pivo i vratiti se na Mary Rose... Kako se vodi ljubav u onoj
kutiji-krevetu? Moda visea mrea... Tiho se nasmijala.
- to je smijeno?
- O, nita posebno. Pitala sam se kako visee mree
reagiraju na... odreenu vrstu aktivnosti.
- Ovisi o vjetini onih koji sudjeluju u aktivnosti - ozbiljno je
odgovorio.
133
Meg je utjela i pustila mati na volju.

Krma je imala nizak strop te zaudarala po pivo natopljenoj
piljevini i ustajalu duhanu. Nekoliko ribara sjedilo vani na klupi,
ali unutra je samo jedan mrzovoljan ovjek u prljavom prsluku
stajao kraj anka, zagnjurivi nos u pjenu u vru.
Cosimo mu je kimnuo, na to je ovjek jedva odgovorio, te
udario akom po pultu. Za nekoliko se minuta pojavila zaputena
ena namjetajui neurednu kapu na prljavoj plavoj kosi.
- Eh? O, ste vi, kapetane. - Pozdrav se Meg nije inio osobito
entuzijastinim. - to ete?
- Dagnje, Bertha, molim lijepo, trucu kruha dva vra vaeg
najboljeg piva. Bit emo vani. Pokazao je vrata to ih je ostavio
otvorena.
ena je samo kimnula i nestala. - Hoemo li? Cosimo je
pokazao vrata i Meg ga je spremno slijedila.
- Je li bezopasno jesti neto iz te kuhinje? - Nije eljela
pokazati svoju gadljivost, ali nije si mogla pomoi.
- U dagnjama ima dovoljno enjaka da rastjeraju hordu
vampira. - Sjeo je na nisku klupu i nagnuo se unatrag, laktima
se naslonivi na stol.
- Ako ih oboje jedemo, neemo morati tjerati jedno drugo -
primijeti Meg slijedei njegov primjer i podigavi lice prema
suncu.
- Tono. - Kratko je svojom rukom pokrio njezinu i gotovo
se ulo pucketanje elektriciteta.
134
- Treba li svojoj posadi javiti gdje si? - upit Meg nastojei

uspostaviti normalan razgovor.
- O, znaju - lijeno je rekao. - Hvala, Bertha. - Nasmijeio se
eni koja je na stol spustila dva vra piva.
- Dagnje e stii za nekoliko minuta - progunala je i urno
se udaljila.
Meg je pogledala brik Mary Rose koji se lagano ljuljao
nekoliko stotina metara od gata. Jasno da barem Miles Graves
ili Frank Fisher paze kad e se kapetan pojaviti na gatu.
Dagnje su stigle u kotlu iz kojeg su se irili mirisi i para, a
uz njega i duga tanka truca hrskava kruha. Cosimo je prelomio
kruh i polovicu pruio Meg. Zatim je prstima potraio praznu
ljuturu. Koristio ju je kao licu, vadio meso iz ljutura i srkao
sok.
To je za Meg bila nova tehnika. Navikla je na tanke vilice
koje se koriste za koljke, ali je brzo uila. Kruh je umakala u
umak od vina i enjaka, sve pratei gutljajima tamnoga piva.
Cosimo je ispruio ruku i prstom joj obrisao umak s brade.
Polako je polizao prst i sugestivna je igrica ovlaila njezine
prepone. Zavodljivo se osmjehnula, ponovno umoila kruh u
kotao i soni zalogaj prinijela njegovim usnama. Zajedno s
kruhom uvukao je u usta i njezine prste. Gledali su se u oi dok
je meu njima podrhtavalo obeanje.
Meg se nakratko pitala kako bi netko sa strane protumaio
tu zavodniku igru, ali je brzo zanemarila tu misao. Posve joj je
svejedno. Nita je ne optereuje. Nitko ne zna gdje je i trenutno
nikome nije odgovorna.
135
Bilo je ve kasno popodne kad su ustali da se vrate na brod.

Meg nije privlaila pomisao da e se s osunanog pristanita
vratiti na Mary Rose. Cosimo je drukiji na kopnu jer tu malo
poputa oprez koji je na brodu prirodan dio njega. Ondje je
opazila stalnu budnost, mada se njegovo dranje doimalo
oputenim, ali prikrivena napetost nestaj je otkako su otili iz
golubarnika... osim onog jednog trenutka, ispravila se. Pitala se
hoe li njihove zajednike trenutke ometati ogranienja na
brodi skueni prostor i nazonost ostalih koji se pouzda u
Cosimov autoritet. Pa, uskoro e saznati.
Cosimo je spustio Meg u amac na nain koji je ranije
uvrijedio. Odvezao ga je i zaveslao prei Mary Rose gdje je
ekao mornar. Uhvatio je konopac to ga je Cosimo bacio gore i
vezao amac.
- Zacijelo e odbiti sjedalo za dame - primijet Cosimo
pokazujui ljuljaku koja je jo visjela i ograde.
- Dobro si zakljuio - ree Meg, mada je obeshrabreno
gledala jakovljice oko metar iznad svoje glave. Nije bila sigurna
kako e ih uhvatiti jednom rukom i podii se do prve preke.
- Zacijelo nee odbiti moju pomo - rekao je i ovla joj
usnama dotaknuo uho.
- Neu - ree Meg.
Podigao ju je na ljestve pa se s naporom popela jer je tedjela
ozlijeenu ruku. Nije odbila pomo Franka Fishera prilikom
penjanja preko ograde ni palubu. Cosimo se vjeto prebacio
preko ograde i stao uz nju.
136
- Kapetane, tu je poruka s Leopolda - ree Frank. - Stigla je

prije sat vremena.
- Dobro - ree Cosimo.
Kao to je oekivala, ili strahovala, inilo se da nije ni bilo
proteklih nekoliko sati.
- Je li u mojoj kabini?
- Da, gospodine.
Cosimo kimne i krene u potpalublje. Nakon trenutka
oklijevanja, Meg ga je slijedila. Jo nije bila sigurna kakav je
njezin poloaj na ovom brodu, a kapetan joj to nije pojasnio.
Zapravo, samo ju je jo vie zbunio.
- Cosimo, to tvoja posada zna o meni? - upita i zatvori vrata
kabine.
- Nita - ree i raskine peat na papiru. - Zato?
- Tako. - Meg se posvetila Gusu koji se oito radovao njihovu
povratku. Ili barem Cosimovu, pomislila je ekajui mu glavu.
- Jesu li oekivali Anu ili bilo koju enu?
Podigao je glavu i otro je pogledao.
- Zar je vano?
Rekla je sebi da je ovo kratkotrajna veza. Zato bi bilo vano
to misli ili zna itko na ovom brodu?
- Ne - odluno je rekla. - Nije, naravno.
Polako se nasmijeio. - Ne bi trebalo biti vano. Zapovjednik
Leopolda pozvao me na veeru. eli li sa mnom?
Meg se namrtila. Jedno je zanemariti miljenje mornara na
Mary Rose o njezinoj nazonosti u kapetanovoj kabini, ali je
137
sasvim neto drugo kad je rije o nekome izvana. Ne moe se

znati koga poznaje mornariki zapovjednik. Moe li riskirati da
pria o njezinoj vezi s gusarom postane dio traeva u visokome
drutvu? Ne, nikad nije bila glupa u svojim nesmotrenostima pa
nee ni sad poeti. Arabella i Jack uguit e sve glasine ukoliko
ne postanu nezaustavljive. Nee to dopustiti.
- Ne - ree. - Ne bih to mogla, osim ako ne traim njihovu
zatitu. Morala bih objasniti kako se dogodilo da mi treba ta
zatita. - Upitno je uzdigla obrve. Kocka je baena u boriku.
Jasno da traenje mornarike zatite i pomoi za povratak
Englesku nije u skladu s vezom, ma kako kratke s gusarom.
- Vratit u se u Englesku jednako neprimjetno kako sam i
otila - nastavi Meg. - Bolje je da o ovoj pustolovini zna to
manje ljudi.
Cosimo bi vie volio da je zanemarila dolinost to bi Ana
uinila. No Ana ivi izvan visokoga drutva i ne podlijee
njegovim pravilima. Unato njezinu neuobiajenu ponaanju,
Meg Barratt pripada svijetu koji ne oprata. Ne moe od nje
oekivati da uini neto to bi joj unitilo ugled. Nije mu
se pridruila, ve samo preutno pristala na kratku i diskretnu,
uzajamno korisnu vezu.
- Shvaam - ree Cosimo. Pomislio je da bi i on mogao odbiti
poziv, ali je elio znati kamo naredbe alju fregatu. Moda e mu
trebati pomo da izie iz Toulona nakon to obavi zadatak. Bilo
bi korisno znati koji e brodovi biti u tom podruju.
- Volio bih da ne moram ii, ali moram. Vratit u se prije
ponoi. - Podigao joj je bradu i lagano poljubio vrh nosa.
138
- Pokuaj ostati budna.

- O, hou - ree Meg. - Makar samo da otkrijem kako
izgledaju aktivnosti u viseoj mrei.
- Onda bolje da malo odrijema - promrmljao je i poljubio joj
kut usta. - No bi mogla iziskivati mnogo energije.
- Nadam se da je to obeanje - odgovorila je i dotaknula
poseban dio njegovih hlaa. - I ja moram ispuniti obeanje.
Podigao je ruke i hitro se odmaknuo. - Sad je dosta. Imam
posla na palubi prije nego odem. -Brzo je iziao da ne podlegne
iskuenju, ali nije uspio obuzdati smijeak dok se penjao na
palubu.
- Kapetan izgleda kao da je polizao vrhnje -postariji voa
palube promrmlja Bigginsu koji je na prednjoj palubi priivao
gumbe na jaknu.
- O, je li? - Biggins je podigao pogled dok je Cosimo onuda
prolazio. Nacerio se. - O, da, istina, prava istina.
Mornar Hogan stajao je na vrhu brda i promatrao sivu pticu
koja je nad puinom letjela ravno prema otoku. Posljednje zrake
veernjega sunca podarile su ruiastu nijansu njezinim
krilima. Poela se sputati kad se pribliila mjestu gdje je stajao,
nakratko se prepustivi struji, a potom se obruila dolje, ravno
do golubinjaka. Sletjela je na prozorsku dasku i uredno sklopila
krila.
Hogan je podigao pticu i pomno je pregledao. Siuna
identifikacijska ploica bila je na svome mjestu na lijevoj nozi i
Hogan ju je namrteno gledao.
139
- Gdje si bila, curo? - promrmlja. - Mislili smo da si

izgubljena. - Srce joj je brzo tuklo pod njegovom rukom, ali je
tiho gukala dok joj je milovao grlo.
Skinuo je siuni cilindar s njezine noge i zatim izvadio
kukuruz iz depa te joj ga ponudio na dlanu. Kratko je kljucala
zrna, a zatim poletjela kroz prozor da se odmori na jednoj od
dugih ipki u polumranoj unutranjosti.
Hogan je otiao u kuicu gdje je porunik Murray dovravao
veeru.
Broj 6 se vratila, gospodine. - Spustio je cilindar na stol
kraj porunikova tanjura. - Mislio sam da smo je zauvijek
izgubili.
Murray je kariranim ubrusom obrisao usta i uzeo cilindar.
- Prolo je... koliko, est tjedana otkako smo je poslali?
- Otprilike, gospodine.
- Obino ih u roku od tjedan dana poalju natrag - primijeti
Murray i potom slegne ramenima na tu zagonetku.
- Valjda su zaboravili da je ondje. - Otvorio je spremnik i
izvadio gotovo proziran papiri. Podigao ga je prema svjetlu i
prouio hijeroglife. - Za kapetana Mary Rose - zakljui. Opet je
savio papiri i vratio ga u cilindar. - Odnesi je na Mary Rose,
Hogan.
Mornar je stavio cilindar u dep, salutirao i potrao niz
brdo. Smraivalo se i nekoliko je lampi osvjetljavalo prozore
seoceta, ali su uski prolazi bili pusti. Ovo je zajednica koja ustaje
i lijee sa suncem. Kad je stigao do gata, vidio je da je brik
140
osvijetljen fenjerima na pramcu, krmi i krievima! Nekoliko se

ljudi nehajno naslonilo na ogradu i miris duhana dopirao je
preko vode.
Hogan im je pomalo zavidio na slobodi. Radosno se pridruio
mornarici, kao i mnogi iz njegove obitelji, i njegov sadanji
poloaj nije lo, mada je malo izoliran. No ivot na
gusarskom brodu, ili barem na tom gusarskom brodu, ima svoje
privlanosti.
Stavio je dva prsta u usta i glasno zazvidao. Jedan je
mornar podigao ruku i za nekoliko je minuta amac stigao do
obale.
- Poruka za vaega kapetana - ree Hogan, sagne se i
mornaru prui spremnik.
- On je na Leopoldu - ree mornar i uzme cilindar. - Je li
hitno?
Hogan slegne ramenima. - Nemam pojma. Porunik je rekao
da je va kapetan oekuje.
- Vratit e se prije ponoi. - Mornar podigne ruku na
pozdrav i od vesla natrag do Mary Rose.
Cosimo se zavalio na stolici u udobnoj asnikoj blagovaonici

na Leopoldu i s uitkom popio gutljaj finoga porta.
- Dobro ivite - primijeti.
141
Malena se skupina asnika nasmijala na tu istinu. - Ne

vjerujem ni da je vama loe na vaemu brodu, kapetane -
primijeti zapovjednik.
- Nije ba - prizna Cosimo. Odloi au na ulaten stol i
odgurne svoju stolicu. Meg ga eka i sad kad je dobio eljene
informacije, poeo je gubiti strpljenje.
- Zahvaljujem na gostoprimstvu, gospodo, ali moram se
vratiti.
- Pretpostavljam da plovite u Brest - ree zapovjednik.
S obzirom na kurs plovidbe Mary Rose, to je bila razumna
pretpostavka, ali Cosimo se samo neodreeno nasmijeio.
- Ovisi.
- Prepredeni gad - zapovjednik je progunao svom
poruniku dok su slijedili Cosima na palubu. No dok su se
pozdravljali, uljudno se smijeio i iznova zahvaljivao na lako
osvojenom plijenu. Kapetan gusarskoga broda siao je u dugi
amac s nizom veslaa koji e ga vratiti na njegov brod s druge
strane otoka.
Cosimo je sjedio na krmi doimajui se posve oputenim
nakon dobre veere. Zabacio je glavu i gledao zvijezde. Nitko od
veslaa, kao ni mladi potporunik koji je s pramca odreivao
ritam, nije znao da je daleko od oputenosti dok je razmiljao o
raznim mogunostima djelovanja. Fregate si dobile nareenje da
otplove na Mediteran u bitki s francuskom fotom koja se
okuplja kraj Toulona. To je za njega dobra vijest. Kad obavi svoj
zadatak zacijelo e mu trebati sva mogua potpora.
142
Trebat e im gotovo mjesec dana da prijeu Biskajski zaljev,

zaobiu Portugal i prou kroz Gibraltarska vrata. Njemu e
zacijelo trebati jednako toliko da vlastitim putem stigne do
Toulona. Njegov sadanji plan je iskrcavanje u Brestu i zatim
putovanje kopnom do Toulona. On i Ana. Ali sad vie nije
znao. Ako ga Ana ne kontaktira, je li i dalje sigurno drati se
prvobitnog plana? Dug je put kroz brdovito sredite Francuske,
ali tako e se izbjei vei gradovi i vojna sredita. Osim toga,
malo je vjerojatno da bi neprijateljski agent izabrao tu rutu pa
nitko ne bi posumnjao da su oni neto drugo, a ne obini putnici.
Oni. Da bi misija imala stvarne izglede za uspjeh, mora
imati partnericu.
Dugi je amac zaobiao dio otoka veslajui blizu obale. Buka
razbijanja valova o opasne stijene malo dalje katkad je bila
zagluujua, a fina mu je maglica morskih kapljica ovlaila
kaputi.
Partnerica. Ima potencijalnu partnericu. eka li ga budna,
gorljivo razmiljajui o erotskim obeanjima noi pred njima?
Moe li iskoristiti tu no da je tako vee uza se da bi bila
spremna produljiti njihovu ljubavnu vezu, pridruiti mu se u
posve drukijem podvigu?
Bio je zadubljen u misli pa nije odmah opazio kad se dugi
amac zaustavio uz Mary Rose.
- Dobra veer, kapetane. Dobro doli natrag. - Mlaahno
lice Franka Fishera pojavilo se preko palubne ograde.
Cosimo se trgnuo iz razmiljanja.
143
- Hvala, porunie Fisher - formalno je rekao i uhvatio se za

jakovljice. Popeo se na palubu i podigao ruku na pozdrav onima
u dugom amcu. - Dakle, sve je bilo u redu za moga izbivanja?
- Da, gospodine - ree mladi. - Ali ovo je stiglo za vas. -
Pruio je cilindar svome kapetanu.
Cosimo ga je odvagnuo na dlanu dok su mu misli jurile
glavom. Meg e oekivati da odmah doe k njoj, ali ovo ne moe
ekati. Popeo se na krmenu palubu i pod fenjerom objeenim na
kri jarbola otvorio spremnik.
144
Deveto poglavlje
Cosimo razmota tanki papiri i podigne ga prema svjetlu da

lake deifrira jedva vidljive znakove. Poruka je bila od Ane. To
je instinktivno znao ak i prije nego ju je otvorio. Ili je barem
navodno bila do Ane. No premda ju je ona moda napisala nije ju
sastavila.
Namrteno je gledao potpis. Anna. Dogovoren signal kao
upozorenje na nevolje. Sama je poruka bila kratka, kakva je
morala biti. Zadrana. Iznimno vana misija. Nastavi prema
planu. Sretno. Anna.
Poruku je donio golub pismonoa. Je li neprijatelj uhvatio
jednog od njihovih golubova i iskoristio ga za slanje lane
poruke? Ne bi bilo prvi put. Francuska je obavjetajna sluba
domiljata i prepredena kao i britanska. Ako su zarobili Anu,
saznali su pojedinosti o planiranoj misiji pa e ga oekivati kad
se iskrca u Brestu. Nastavi prema planu.
Prezirno je izvio usnu. Kakve arogantne budale. Zar doista
misle da su on i Ana tako neiskusni da e na to nasjesti? Mogli
su primorati Anu da tri napie, pripremi zamku, to su zacijelo
napravili. Ali kako su naivni ako misle da se nisu osigurali. Ma
to uinili Ani, ma kakve informacije im je morala dati, sigurno
je nala nain da ih nadmudri.
Ma to joj uinili.
145
Tu je misao izbacio iz glave. Nikome nee koristiti. Prije

nego napreac donese ikakav zakljuak, mora razgovarati s
porunikom Murrayem, saznati je li neto drukije s tim
golubom pismonoom... Ima li ikakvih pokazatelja odakle je
stigao. Ako je onako kako misli da jest, mora poslati
hitnu poruku svojoj pijunskoj mrei u Engleskoj. Moraju nai
Anu. I nai e je. Svi su iskusni agenti, vjeti u infiltriranju u
neprijateljske mree. Doi e do Ane.
Okrene se na peti s namjerom da se amcem odmah prebaci
do gata. Porunik Murray vjerojatno vrsto spava, ali tu nema
pomoi. Morat e se probuditi. Tada ugleda Meg koja ga je
promatrala na nekoliko koraka udaljenosti.
Iznenadio se kad ju je opazio. Proteklih je minuta posve na
nju zaboravio. Koliko dugo ondje stoji? I to mu je sada initi?
Izgubit e je ako je napusti u ovom vanom trenutku. Njihova
je meusobna privlanost jo previe nestabilna da bi Izdrala
takav dojam odbacivanja. Ali ne smije ju izgubiti. Sad je mnogo
vie na kocki, a ne samo ugodna kratkotrajna veza. Njegova
misija sad ovisi o Meginoj suradnji. Murray e morati
ekati. Poruka za Englesku morat e ekati, mada je
mrzio pomisao da e odugovlaiti sa spaavanjem Ane. No znao
je da bi Ana prezirno odbacila takve nedoumice. Za nju je misija
uvijek najvanija. U njezinu svijetu nema mjesta za osobne
emocije.
- ula sam kad si se popeo na brod rekla je Meg, ali se nije
maknula s mjesta gdje je stajala uz ogradu. - ula sam kako
razgovara s Frankom! Dola sam vidjeti to te zadralo. -
146
Zbunjivala ju je njegova utnja. Nije izustio ni rijei

pozdrava. Napetim je pogledom prouavala njegovo lice. Bilo je
neobino mrko, oi smuene. Neto se dogodilo, neto dovoljno
vano da mu iz glave izbaci svaku erotsku misao.
- Samo poruka - rekao je i pokuao se smijekom ispriati.
- elio sam je proitati prije nego doem k tebi. - Preao je
nekoliko koraka do nje i malim joj prstom dotaknuo bradu. -
Nisam elio da me ita ometa. - Glas mu je bio njean, ali ni to ni
smijeak nisu umirili Meg. Posve je na nju zaboravio.
- Ako ima posla, trebao bi ga obaviti - ree.
- Ti si moj posao - tiho je odgovorio i jae joj pritisnuo
bradu. - Noas ti i samo ti, gospo. - Oi su mu potamnjele i
govorio je medenim glasom. Ma o emu je ranije mislio, jasno se
vidjelo da Meg sad zaokuplja svu njegovu pozornost. Sad na
umu ima samo strast.
Uznemiravala ju je njegova sposobnost da tako mijenja
raspoloenja. Vidjela je sjenku na njegovu licu, zabrinuto
stisnutu eljust. Kamo je to nestalo? Neprirodno je moi
odbaciti uznemirenost, posve je izbrisati i zamijeniti posve
drukijom stranom karaktera. No nije pronalazila rijei kojima
bi to izrazila. Ponovno se suoila s injenicom da ne poznaje
ovoga ovjeka i nema pravo zabadati nos u ono to on eli
zadrati za sebe. Seksualna privlanost nije zamjena za onu
vrstu prisnosti koja bi dopustila njezina pitanja.
Cosimo je naslutio opasnost, osjetio kako mu izmie iz ruku.
Morao je nekako opet raspiriti onu erotinu iskru prije nego
bude prekasno. Obujmio joj je lice rukama i poljubio je, stopivi
147
usta s njezinima u dugome milovanju. Premda nije

odbila poljubac, isprva je bila nepomina i nije reagirala, kao da
je neodluna. No osjeao je kako se polako oputa dok joj je
jezikom milovao usne, vrcima prstiju lagano doticao obraze.
Ukoenost je nestala pa se priljubila uz njega i sve ga
strastvenije ljubila.
- Doi - tiho je naredio i uzeo je za ruku. Poveo ju je dolje i
milovao joj lea dok je ispred njega ulazila u osvijetljenu kabinu.
Ruka mu je zastala na njezinoj zaobljenoj stranjici pa je kroz
tanki materijal haljine osjetila vrelinu.
Okrenula se k njemu. Oi su joj blistale u zlatnom sjaju
fenjera objeena s kuke na stropu. Drao joj je bokove dok je
promatrao njeno rumenilo na inae blijedu licu, pjegice na
malenu nosu, vlane rastvorene usne. Poljubio joj je kut usta dok
je prstima vjeto otkopavao dugi niz gumba na njezinim
leima.
- Laku no... laku no.
- Dovraga! - uzvikne Cosimo. - Zaboravio sam na Gusa.
- To je praktiki nemogue - nasmije se Meg. -Moemo li ga
staviti van?
Umjesto odgovora, objema je rukama uhvatio papigu i
odluno je stavio u krletku. Pokrio ju je tamnocrvenom krpom i
rekao: - Laku no, Gus.
- Siroti Gus - zaulo se prilino alosno mrmljanje ispod
krpe.
- Dakle, gdje smo stali? Ah, da, sjeam se.. Odmotavao sam
dar. - Cosimo posegne za njenim rukama.
148
- Novi zavoj - primijeti.

- David ga je promijenio - odgovori Meg, nestrpljiva zbog
prekida, a ipak istodobno uivajui u iekivanju.
- Dobro - rekao je, s odobravanjem kimnuo je i potom se
nasmijao, svjestan njezina uitka i nestrpljivosti, posve jednakih
njegovima. Privukao ju je k sebi i nastavio se baviti gumbima.
Osjeala je tvrde linije njegova tijela uza svoju
mekou. Bradavice su joj se ukrutile kad se haljina rastvorila na
njezinim leima. Spustio je haljinu niz njezini bokove da joj
padne oko glenjeva.
Poljubio joj je rame prije nego se pozabavio siunim
gumbima njezine potkoulje. inilo se da mu se ne uri te se
koncentrirao kao da obavlja najdelikatniju operaciju. S udnim
je osjeajem objektivinosti promatrala kako njegovi vjeti prsti
dovravaju zadatak i pojavljuju se njezine dojke s tvrdim i
napetim vrhovima. Gurnuo je tanku potkoulju sa njezinih
ramena pa je pred njim stajala posve naga samo sa sandalama na
nogama.
Njegov pogled, sad pun udnje, skrenuo je na njezino lice.
Polako se nasmijeio prije nego je sagnuo glavu i poljubio joj
grudi. Drao ih je na dlanovima i jezikom naizmjence prelazio po
bradavicama. Ostavio je vlaan trag u udubljenjii izmeu dojki,
spustio ruke do njezina struka i spustio se na koljena.
Meg je naglo udahnula kad joj je jezik zavukao u pupak.
Stavila mu je ruke na ramena, ne marei za lagane bolove u
podlaktici, i promijenila poloaj, dijelom radi ravnotee i dijelom
u nesvjesnom pozivu dok joj je njegov topao dah milovao
149
napetu kou trbuha. udjela je za njegovim dodirom, ali nije

eljela da doe prebrzo.
- Sad je na meni red - tiho je protestirala zavukavi mu
prste u valovitu kestenjastu kosu koja ju je kakljala po bedrima.
Pokuavala mu je podii glavu prije nego uini ono to je znala
da kani.
Podigao je glavu. - Ah... udovolji mi ovoga puta
promrmlja. - elim te upoznati, kuati... uivati u tebi.
U njoj zapravo nije bilo otpora. Razmaknuo joj je bedra,
otvorio je prstima, jezikom istraivao nabore njezina spolovila.
Do krvi je zagrizla donju usnu kako ne bi kriknula od uitka.
Dok se no u kabini nastavljala. Meg je mislila da nikad nije
upoznala nesebinijeg ljubavnika, ili vjetijeg. Njegov je dodir
bio nepogreiv, bio je naglaeno svjestan njezinih reakcija. Kad
joj se konano prepustio, uivala je u njegovim oblicima, mirisu,
okusu. Pomicala se nad njim, uz njega, ispod njega. Po svemu su
savreno odgovarali jedno drugome. Isprepleteni na uskom
leaju, iscrpljeno su usnuli ba kad se poelo razdanjivati, a ona
je zakljuila da bi s tim ovjekom cijelu vjenost mogla voditi
ljubav.
Meg se sama probudila u suncem okupanoj kabini. Sve ju je
uljalo i boljelo, ali je osjeala duboko tjelesno zadovoljstvo.
Podigla se na lakat i pogledala naokolo. Nestala je njezina sino
odbaena odjea. Nije vidjela ni Cosimovu odjeu, Gusova je
krletka bila prazna. Kako je, zaboga gusar ustao, odjenuo se i
brbljavu aru izveo iz kabine a da ona nita nije ula?
150
Opet se sruila na jastuk i podlakticom pokrila oi. I sad se

osjeala isprebijano, pa moda nije nikakvo udo to je ranije
tako vrsto spavala. Ipak bilo bi lijepo da ju je probudio
poljupcem. S drug strane, kapetan Mary Rose ima druge stvari
na umu, ne samo ljubakanje. Zacijelo se morao pozabaviti onim
to je ona sino prekinula.
Naglo je sjela. Doista je neto prekinula... neto zbog ega
noas ne bi bilo voenja ljubavi da ga nije podsjetila na svoju
nazonost. Osjetila je marce kad se sjetila naina na koji je
odjednom ukljuio onaj zavodniki arm, gotovo kao da je za to
imao poseban razlog. O, previe je osjetljiva. Pa to ako je
nakratko zaboravio njihov dogovor? To je ovjek koji se bavi
pijunaom, golubovima pismonoama, vabljenjem
neprijateljskih brodova! ovjek koji se predstavlja samo jednim
imenom! Upravo ga zato smatra tako uzbudljivim.
I zbog vjetine u voenju ljubavi. Izvukla se iz leaja, ustala,
protegnula se i zijevnula. Uvijek ja voljela osjeaj ispunjenosti
ujutro, dobro iskoritena tijela. Veoma neprilino razmiljanje,
naravno, ali ta bi je misao uvijek nasmijala.
Nala je spavaicu u ormariu, ali ne bronanu haljinu i
potkoulju to ih je nosila. Ponovno pristojno odjevena, pokuala
je sa srebrnim zvoncetom na stolu. Gotovo je odmah dobila
odgovor. Biggins je pokucao i uao kad ga je pozvala.
- Da, gospo?
- Je li mogue napuniti kadu? - pitala je, s nelagodom
pomislivi nagaa li on to se dogaalo meu plahtama na
151
krevetu. Postoji li ostatak nekakva mirisa... neto to ona ne

osjea? No kao uvijek, njegovo lice nita nije odavalo.
- Ne vidim zato ne, gospo - ree. - Vatra u kuhinji gori.
Zagrijat u vodu. to je s dorukom?
- Da, molim - entuzijastino e Meg. - Ovih dana imam
sjajan apetit.
Flegmatinim je licem preletio osmijeh. Prvi to ga je
vidjela. - Sigurno morski zrak, gospo.
- Sigurno - sloila se, pitajui se to znai taj osmijeh.
eljela je pitati kamo je Cosimo otiao, ali nije skupila dovoljno
hrabrosti.
- Kapetan vam poruuje da e se brzo vratiti. Morao je otii
do kue na otoku - Biggins ree na izlazu iz kabine.
Meg je otila u zahod. Vie se nije udila to joj ne smeta
pomanjkanje jasno definirane privatnosti. Skuenost na brodu
mijenja poimanje prostora.
Biggins se vratio te joj donio meko kuhana jaja i kavu.
- Hoe li ovo odgovarati, gospo?
- Izvrsno - rekla je i sa zadovoljnim smijekom sjela za stol. -
Izvrsno mirie. Hvala, Biggins.
- O, nemojte meni zahvaljivati, gospo. Zahvalite Silasu. On
je kuhar.
Meg je zastala s vilicom u zraku.
- Onda hou - ree. - Nisam znala, ali mu svakako zahvalite
u moje ime.
152
ovjek je kimnuo, ali je prvi put opazila odobravanje. -

Donijet u vam vodu - ree.
Meg je pojela jaja i popila kavu. Sa svakim je zalogajem
blijedjela nona euforija i stvarnost je podizala glavu. Danas je
ponedjeljak. Gusar odlazi zorom u srijedu. Sigurno mogu uivati
ova dva dana, ali ne moe mu dopustiti da ode i ovdje je ostavi
bez ikakva naina da se vrati u Englesku. U torbi ima samo
nekoliko kovanica. Za odlazak u knjinicu nije joj trebalo mnogo
novca. Bila je sigurna da e se Cosimo pobrinuti za trokove
njezina povratka. Dosad nije nijekao svoju odgovornost za
njezinu nazonost na brodu, ali prije nego ode morat e joj
pomoi da nae neki nain za povratak kui.
Samo to ona nije spremna za odlazak kui.
Meg je odloila vilicu, poduprla bradu i zagledala se u
prazno. Nakon takva izbivanja morala bi se vratiti roditeljima u
Kent. Ma kakvom su izmiljotinom opravdali njezin nestanak, to
e sigurno iziskivati razdoblje izolacije na selu. Udahnula je
morski zrak, miris poljskih karanfila i djeteline. Brod se lagano
ljuljao pa je shvatila da to vii uope ne opaa.
Postoji li nain da se produlji ova situacija?
Bigginsovo je kucanje potisnulo to pitanje. Uao je sa svojim
pomonikom i obojica su nosili vrevi vrue vode. Meg je ekala
da jo dvaput donesu vodu i napune kadu.
- Hvala vam - toplo ree. - ao mi je to vas gnjavim.
- Nije nam teko, gospo - ree Biggins pokazavi djeaku
neka raisti stol. - Nema mnogo posla kad smo usidreni.
153
Meg s razumijevanjem kimne. Vidjela je kakav je ivot na

Mary Rose kad nisu usidreni. Vrata s se za njima zatvorila pa je
skinula spavaicu i uzdahom zadovoljstva ula u kadu. Zatvorila
je oi i opet se pozabavila pitanjem je li izvedivo produljenje
strastvenih trenutaka. Time bi samo privremeno odgodila
izolaciju na selu, ali moe li o tome razgovarati s gusarom?
Zacijelo ne. Rekao joj je da ima misiju i strana bi ena, ma
kako strastvena, ometala tu misiju. To je sino pokazao.
ula je otvaranje vrata. Cosimo je tiho doviknuo:
- Smijem li ui?
Srce joj je bre zakucalo. Naga mu se nudi u kadi. - Ve si
uao, zar ne?
- Samo uz tvoje doputenje, ako se sjea -odgovori. - Uvijek
ispunjavam obeanja.
- Da, ula sam. - Nasapunala je stopalo. - Gdje je Gus?
Pitanje je bilo nepotrebno jer je Gus upravo skoio na prag.
- Dobar dan.
Tada se pojavio Cosimo i naslonio na pregradu. Zadivljenim
je pogledom preao preko njezina tijela u plitkoj vodi kade.
- teta da nema mjesta za dvoje.
- Nema - odluno e Meg. Posegnula je za runikom na
podu, ustala prskajui sve oko sebe i omotala se runikom.
- Kamo je nestala moja odjea?
- Zacijelo ju je Biggins pokupio - nehajno je rekao. - Valjda
je zakljuio da je treba oprati.
154
- Zato me nisi probudio prije nego si otiao? -Slijedila ga je

u kabinu, ne marei za mokre otiske stopala na ulatenom podu
od mahagonija.
- Draga moja Meg, to bi bilo krajnje okrutno -rekao je i
zagrlio je. - Vjeruj mi, ne bi ula ni trubu Sudnjega dana.
- Moda - priznala je i poljubila mu usta. - Jesi li zavrio
posao?
Oima mu je opet preletjela sjenka, ali samo sekundu, prije
nego je rekao: - Naporan posao sa Murrayem. ovjek me
izluuje svojim pravilima propisima. Mornarica mora dobiti ovo,
mornariki brodovi moraju dati ba takav izvjetaj. Odmahnuo
je glavom, ostavio je i priao stolu kartama. - U ratovima ne
pobjeuje birokracija.
- Ne, sigurno - sloila se. Nije joj govorio istinu, ni sluajno.
No ak ni nakon noanje ekstaze nije osjeala da moe zabadati
nos. Prila mu je iza lea dok se saginjao nad kartama i
obujmila ga oko struka. - Onda, hoe li ti posao uzeti cijeli
dan? Pustila je da runik padne na pod.
Posegnuo je iza sebe i rukama preao po nagom tijelu. -
Ovisi.
- O emu ovisi? - Usnama mu je milovala zatiljak.
- to se drugo nudi.
155
Arabella je cijelo jutro hodala salonom i zurila kroz prozore

elei da se Jack vrati iz Londona. Bori i Oscar, njezina dva
irska setera, leala su ispred ognjita i zabrinuto je promatrala.
Povremeno bi ustali i hodali uz nju. Rastreseno im je
dotaknula glave. Ugoaj u kui tijekom protekla dva dana toliko
ih je uzrujao da nisu jeli. Krajnje neobino. Bilo je gotovo podne
kad se pred ulaznim vra tima, umjesto Jacka na vatrenu rianu,
zaustavila starinska koija. Odmah ju je potiteno prepoznala.
Pripada sir Marku Barrattu. Sigurno su krenuli ranom
zorom kad su tako brzo stigli u Folkestone. to im uope moe
rei? Oekuju da nau bolesnu Meg, a ne da je uope ne nau.
Zato je, do vraga, Jack insistirao na odlasku u London?
Tako je mislila, premda je znala da je to najbolje, jedino to se
moglo uiniti. udno paralizirana ostala je uz prozor i gledala
kako sir Mark izlazi iz koije, a potom pomae svojoj eni. Psi
su prepoznali stare prijatelje i skakali na prozor uzbueno lajui.
Zatim su odjurili do vrata i nestrpljivo pogledavali gospodaricu.
Arabella je znala da bi trebala istrati na ulicu i osobno
pozdraviti Megine roditelje, ali jo nije znala to e im rei.
Zapravo je ona bila odgovorna za Meg, i ona ju je izgubila.
Naravno, smijena je pomisao da bi ona doista mogla biti
odgovorna za odraslu enu koja je uvijek ila svojim putem. Nije
mislila da e je sir Mark i njegova ena smatrati odgovornom -
156
dovoljno dobro poznaju vlastitu ker - ali to nije ublailo njezin

panini osjeaj krivnje.
Ledi Barratt je drala svoj eiri da ga ne odnese vjetar s
mora. Slobodnom je rukom uhvatila muevu i gotovo vukla
visoku pogrbljenu figuru prema vratima. Na njezinu se
okruglom rumenom licu jasno vidjela uzrujanost.
Arabella se snagom volje pokrenula. Psi su izletjeli iz salona
im je otvorila vrata, umalo je sruivi. Stigla je u predvorje ba
kad je lakaj otvorio vrata gostima, a Tidmouth je stajao iza
njega da ih pozdravi. Boris i Oscar poskakivali su po crnim
i bijelim mramornim ploicama.
- Sir Mark... ledi Barratt. - Arabella im je urno prilazila
nadajui se da joj se u glasu ne uje svt jaa panika. - Lijepo od
vas da ste ovako brzo doli.
- Glupa... glupa primjedba, ukorila se. Nema
nieg neobinoga ili pohvalnoga u tome da roditelji brzo dou
bolesnoj keri. Zagrlila je ledi Barratt.
- O, draga moja Bella. Kako je ona? Meg nikad nije bolesna.
- ena je vrsto zagrlila vojvotkinju, ne obazirui se na
uzbuene pse.
- Je li groznica? Molim Boga da nije tifus. Ili velike boginje.
Tako sam se silno zabrinula... noas nisam oka sklopila.
- Ne, sigurno nije tifus - ree Arabella i izmueno pogleda
Tidmoutha dok ju je sir Mark oinski ljubio u elo. Pucnuo je
prstima psima, potomcima njegove najdrae kuje, koje je dobro
poznavao. Posluno su sjeli i dahtali, krupne su im crne
oi blistale, mekani repovi udarali po podu.
157
Ledi Barratt nastavila je postavljati pitanja i sama na njih

odgovarati. - Je li bio lijenik? O, sigurno jest. Ne bi to
zanemarila, duo, jasno da ne bi.
Tidmouth se nakaljao i rekao: - Moda bi vaa gospodstvo
eljelo u salon. Sigurno bi vam godilo da se malo okrijepite
nakon putovanja.
- O, moram smjesta k Meg - ree ledi Barratt. - Mark, ide
i ti?
Sir Markove pronicljive zelene oi, koje je njegova ki
naslijedila, promatrale su Arabellu otkako se pojavila. Opazio je
pogled to su ga vojvotkinja i batler razmijenili. Sad ree:
- Uskoro emo gore draga. Najprije idemo u salon da se
malo priberemo. Sigurno ne bi eljela uzrujati Meg
svojom zabrinutou.
Njegova ena duboko uzdahne kad ju je stigao glas razuma.
- Da, naravno, ima pravo.
Arabella ju je uzela pod ruku. - Doite, gospo, zacijelo vam
je hladno i umorni ste ako ste krenuli u zoru. Tidmouth e u
salon donijeti kavu. Sir Mark, elite li radije maderu ili eri?
- eri, draga moja, hvala. - Jo ju je promatrao sa pitanjem
u oima. Mrtio se pa su mu se guste sive obrve spojile iznad
duga nosa.
Arabella ih je uvela u salon, a psi su jurnuli ispred njih.
- Dopustite da uzmem va eir i plat, gospo. Sir Mark,
dajte mi tap i ogrta. - Kretnjom je pozvala Iakaja. - Johne,
158
molim te, uzmi ogrtae. - Njezina se panika smanjila, ali je ipak

poeljela da je Jack ondje.
- Kad se Meg razboljela, Bella? U vojvodinoj poruci to nije
bilo jasno. - Sir Mark je stao ispred praznoga kamina i spojio
ruke na leima. Boris i Oscar sjeli su mu svaki s jedne strane,
kao uvari.
Arabella nije odmah odgovorila jer je Tidmouth uao s
lakajem koji je donio okrepu za goste. Laknulo joj je kad je
vidjela da se ledi Barratt smirila pod muevim utjecajem i uzela
kavu rukom koja je tek neznatno drhtala.
Priekala je da sluge zatvore vrata za sobom i tada rekla:
- Ne znam kako bih vam to rekla...
- O, zaboga, mrtva je. Moja je djevojica mrtva - ree ledi
Barratt, posve blijeda. alica je zadrhtala na tanjuriu i sir
Mark ju je brzo uzeo.
- Tiho, tiho, draga - ree i stavi joj ruku na rame.- Pusti da
Arabella govori. - Pogledao je Arabellu i u oima mu se vidjela
panika. Premda se drao pribrano, otrim je glasom rekao:
- Hajde, Arabella, da ujemo.
- Meg je nestala - rekla je odluivi se za istu istinu. - Prije
tri dana. Bile smo u etnji. Ja sam se vratila kui, a ona je otila
u knjinicu. Nitko ju nije vidio otkako je odande otila.
- Nestala? - s nevjericom upita sir Mark ignorirajui tiho
stenjanje svoje ene. - Kako je mogli nestati? Ona je odrasla
ena, sposobna je paziti na sebe.
- Mrtva - stenjala je njegova ena. - Ubili su je razbojnici.
159
- Draga, ne budi smijena - otresito e njezin mu. - Dosad

bi ve nali njezino tijelo.
To kao da nije utjeilo damu koja se nemono naslonila i
rukom mahala ispred lica. - Mogla bi biti u moru... baena u
more.
- Donijet u miriljave soli - brzo e Arabella vidjevi da e
se ledi Barratt onesvijestiti. Pourila je do vrata. - Tidmouth,
poaljite Becky po miriljave soli. Ledi Barrat se ne osjea
dobro.
- Predvidio sam to, vaa milosti. - Tidmouth izvadi smeu
boicu. - Hou li poslati Becky da se pobrine za njezino
gospodstvo?
- Ne, nema potrebe. Hvala vam. - Opet je zatvorila vrata i
prila kauu otvarajui boicu. -Udahnite ovo, gospo, pomoi e.
- Prola je boicom ispod enina nosa. ak su i njoj zasuzile
oi na jaka isparavanja.
Sir Mark je nestrpljivo lupkao nogom dok se Arabella bavila
njegovom enom. Na koncu upita:
- Gdje je tvoj mu, Bella?
- U Londonu - rekla je i podigla se s koljena. - Juer je
otiao da angaira privatne istraitelje.
Sir Markovo rumeno lice izgubilo je malo boje. Istraitelji se
neminovno povezuju s nekakvim skandalom.
- Valjda je mislio da je to najbolje.
Jack je rekao da ne smijemo gubiti vrijeme. Ako se trag
ohladi... - Nije zavrila reenicu. - Tako mi je ao... ne znam... -
160
Nije znala to bi rekla. Krila je ruke i bespomono pogledavala

Megine roditelje.
- Nisi ti kriva - ree sir Mark. - Meg nije tvoja odgovornost.
Kao ni tvoga mua. Uskoro e navriti trideset godina.
Ledi Barratt poela je tiho plakati u ipkasti rupi.
Arabella je opet kleknula kraj nje. - Vratit e se gospo. Mora se
vratiti.
Vrata salona su se otvorila i uao je Jack. Praina je
prekrivala njegove izme i ramena jahaega kaputia. Bacio je
eir na klupu, a psi su poskakivali oko njegovih nogu i ushieno
lajali.
- Dolje! -otro je naredio i gurnuo ih od sebe. - Sir
Mark, ledi Barratt, drago mi je da ste tako brzo uspjeli doi. -
Brzo je poljubio svoju enu prije nego se duboko naklonio
uplakanoj dami i stisnuo ruku sir Marku.
- Istraitelji je trae u okolnom podruju - ree. - Ve sam
dao pretraiti svaki centimetar gradia, ali oni e opet sve
provjeriti. U meuvremenu moramo razglasiti da je Meg
bolesna i mora leati. Ako elite, moemo rei da ste doli po nju
i odveli je kui da se oporavi.
- Vae osoblje? - upita sir Mark.
Jack uzdigne obrvu. - Moje e osoblje, gospodine, rei samo
ono to im ja kaem.
Ta je tvrdnja za baroneta bila dovoljna. Dopustio je Jacku
da mu opet napuni au.
161
- Mislim da bi bilo bolje da nekoliko dana ostanemo u

Folkestone!- Moja ena... - Pokazao je jo uvijek uplakanu
damu.
- Da, svakako - ree Jack i povue vrpcu zvona kraj kamina.
- Mnogo je bolje da budete ovdje kad se ona vrati. - Okrenuo se
kad je batler uao. -Tidmouth, sir Mark i ledi Barratt nekoliko
e dana biti nai gosti.
Tidmouth se nakloni. - Da, gospodine.
- Pripremite kinesku sobu - ree Arabell. Nasmijeila se ledi
Barratt. - U stranjem je dijelu kue, daleko od bune ulice.
Becky e voditi brigu o vama.
- Veoma si ljubazna, duo - ree ledi Barratt i pokua se
osmjehnuti. - Mislim da bih malo prilegla. ok...
- Da, naravno. Idem s vama.
Dvije su ene izile iz salona i sir Mark ree: Iskreno mi
recite, St. Jules, to mislite da se dogodilo?
Jack je potezao uho. - Posve otvoreno, gospodine, ne
razumijem. Udaljenost izmeu knjinice i ove kue manja je od
kilometra. Pljutala je kia, moda se Meg nekamo sklonila, ali
ako jest, valjda bismo neto uli? Netko bi je vidio.
Sir Mark je utio. Popio je gutljaj erija i tad rekao, gotovo
sebi u bradu: - Je li mogue da je svojevoljno otila?
- Ne bi Arabelli priredila ovu agoniju - ree Jack.
Sir Mark kimne. - Ne, doista ne bi.
- Kao ni svojim roditeljima - ree Jack.
162
- Vjerojatno ne bi. - Sir Mark uzdahne. - Ne znam to bih

mislio.
U tiini je glasno odjeknulo lupanje alke na ulaznim vratima
i zatim su uli Arabellin glas. Zvuala je zbunjeno i iznenaeno.
Ula je u salon gledajui pismo u ruci. - Ovo je veoma udno.
Neki mi je ovjek to upravo donio.
- Potar, kurir?
- Nije bio tako odjeven - ree Arabella. - Bio je veoma
elegantan u zelenoj svili i jahao je lijepa riana. Nije ni govorio
kao potar. - Uzela je tanak no za papir s francuskog sekretera,
prerezala peat i rairila pismo. Otvorila je usta. Polako
je podigla glavu.
- To je od Meg.
- to? - Sir Mark pouri naprijed. - Da vidim. - Gotovo joj
istrgne papir iz ruke. Zbunjeno je zurio u pismo. - to ovo znai?
Nije Megin rukopis.
- Smijem li, gospodine? - Jack isprui ruku. On je takoer
zurio u nekako muevan rukopis, a zatim je pogledao svoju enu.
Lice joj je blistalo od olakanja, ali u njezinim je oima vidio jo
neto. Nestaluk koji je dobro poznavao. Opet je pogledao pismo.
Glasilo je: Snala me nezgoda, ali sam iva i zdrava. U gornjem
je kutu napisana samo jedna rije: Gondolijer.
- Zato je tako kratko? - otro upita sir Mark. - I zato nije
sama pisala? Moemo li tome vjerovati?
- O, da, moemo - odmah e Arabella. - Meg to moda nije
napisala, ali je sudjelovala u biranju rijei, vjerujte mi.
163
- Po kratkoi i nepoznatu rukopisu rekao bih da je poruku

donio neobian kurir - zamiljeno e Jack okrenuvi papir da
pogleda stranju stranu. ini se da je prvotno napisano u
ifri... da ga nosi golub primjerice.
- Zaboga, ovjee, odakle mojoj keri golub? Sir Mark u
nevjerici odmahne glavom.
- Vjerujem da nam to samo Meg moe rei- ree Jack. - Ili
moda Arabella moe? - Upitu pogleda svoju enu, sad uvjeren
da ona zna vie od njih.
- Nemam pojma - ree Arabella nastojei iz glasa izbaciti
prizvuk pomalo histerina smijeha.- No barem znamo da je ona
dobro. Sigurna sam da ju je ta nezgoda, kakva god bila,
sprijeila da odmah doe kui. Zato moramo brzo suzbiti
eventualna govorkanja. No najprije idem ledi Barret rei dobru
vijest. - Izila je iz sobe prije nego njezin pronicljivi mu postavi
jo neko nezgodno pitanje.
Prolo je vie od sat vremena prije nego je mogli ostaviti
donekle umirenu, ali jo veoma zbunjenu ledi Barratt. Tiho je za
sobom zatvorila vrata kineske sobe i polako se okrenula. Jack se
naslonio na prozorskom udubljenju kraj vrata sobe. Prekriio je
ruke i u njegovim je sivim oima vidjela neugodan bljesak.
- Dakle, eno moja, to znai gondolijer?
- O, tiho - rekla je osvrnuvi se naokolo. - Svakog trenutka
moe doi sir Mark. Pravo je udo da to i sam nije opazio.
Sigurna sam da je to samo meni namijenila.
- Moda, ali meni e se povjeriti. - To nije bila molba.
164
Arabella je pokrila usta da prigui smijeh. - Onda doi -

ree. - Ispriat u ti u budoaru.
Slijedio ju je u ugodnu sobu u stranjem dijelu kue. Prozori
su bili otvoreni prema malenom vrtu i uli su se udaljeni zvukovi
valova. Arabella se bespotrebno bavila vazom boura na
okruglom Chippendale stolu ispred prozora, a Jack je
naoko strpljivo ekao.
- Ima li pisamce? - upita Arabella.
- Ne, nisam smatrao opravdanim uzeti ga od njezina oca -
ree Jack. - Ali nije vano. Zna to pie. I ja znam. Objasni
gondolijera.
Arabella odmakne uvojak tamne kose s ela. - Znai da je
Meg usred nekakve romantine pustolovine - ree.
Jack je zurio u nju, gnjev mu je plamtio u oima, mii se
trzao u njegovu obrazu. - Znai, namjerno je otila... priredila
nam je ovaj pakao zbog nekakve...
- Ne - brzo ga prekine Arabella. - Nikako. Meg to nikad ne
bi napravila. Neto se dogodilo. - Slegnula je ramenima. - Ne
znam to, ali to nije mogla sprijeiti. Meutim, poruuje da
posljedice toga dogaaja nisu... nisu neugodne - zakljui i
jo jednom slegne ramenima.
Gnjev je nestao iz njegovih oiju. Jack sad ve dovoljno
poznaje Meg pa vjeruje da je njegova ena u pravu. Nikad ne bi
namjerno prijatelje i obitelj dovela u tako neizvjesnu situaciju.
No zagonetka nije ni izbliza rijeena.
- to bismo sada trebali? - upita.
165
- Prestati brinuti - ree Arabella. Oi su joj opet vragolasto

sjale. - Zacijelo ju je oteo arapski eik i ona se sjajno provodi u
njegovu pustinjskom haremu. - Po izrazu mueva lica vidjela je
da mu se ne svia njezina matovitost. - Jo vanije. Zato bi
poruku poslala po golubu... to jest, ako si pravu?
Jack se namrtio. Poeo je misliti da otmica ipak nije tako
nezamislivo objanjenje. Golubovi se koriste kad je kopneni
prijevoz nedostupan. - Imam osjeaj da Meg vie nije na
engleskoj obali - polako ree. - Ili je negdje na brodu, ili je na
francuskoj obali. Nema drugog razloga za koritenje goluba.
- Siguran si da je poruku donio golub... o, na mislim na
ovjeka koji je doao ovamo. Bio je previe elegantan da bi ga se
pobrkalo s golubom, ve original?
- Katkad, Arabella, ima veoma neprilian smisao za alu -
strogo je rekao. - Uzmi ogrta, izvest emo pse u etnju do luke.
- Zato do luke? - Spremno je uzela ogrta.
- Mornarike se postaje oslanjaju na kurirske slube. Meg je
nestala prije manje od tri dana pa je ova poruka morala stii
nekamo blizu Folkestonea. Malo u se raspitati.
- Misli da je Meg s mornaricom? - Nije uspjeli sakriti
nevjericu.
- Nita ne mislim, draga moja. Vodi me samo slutnja.
- O, dobro, neka i mene vodi. - Zakopala je gornji gumb
ogrtaa i na tamne uvojke namjestile draestan slamnati eir. -
Ma gdje bila, znam da se zabavlja.
166
Deseto poglavlje
- Cosimo?
- Meg? - Podigao je pogled s karata i brzo se nasmijeio kad
ju je vidio na vratima kabine. - to mogu uiniti za tebe? -
Pitanje je izgovorio s tako tromom senzualnou da su joj se
koljena pretvorila u maslac.
- Kao prvo, nemoj me tako gledati - ree Meg. - elim
razgovarati o neemu ozbiljnom.
- Oh. - Odloio je pero.
Prila mu je te se zagledala u karte i nerazumljive biljeke
to ih je unosio. - Planira li kurs?
- Hmm. - Prstom je preao uz njezin sagnut vrat i zavukao
ga u kosu uivajui u obliku njezine sitne glave.
- Za sutranji odlazak?
- Hmm. - Sagnuo se i poljubio joj zatiljak. - Koa ti mirie
po suncu.
Meg odmakne glavu. Svaki put kad se pripremila za
otvaranje te depresivne no ipak hitne teme, on bi joj svojom
arolijom skrenuo misli, Ili bi je barem privremeno uvjerio da je
prerano bacati sjenku na idilu. No rasprava se vie ne moe
odgaati.
167
- Ne, Cosimo, moramo razgovarati. Jesi li razmislio o tome

kako u otii s ovog otoka i vratiti se kui? Ne moe me
jednostavno ostaviti na otoku kad ode i posve na mene
zaboraviti.
- O, ne vjerujem da u ikad uspjeti posve zaboraviti na tebe -
rekao je i lascivno se nasmijeio. Uhvatio je njezinu bradu i
okrenuo joj lice prema sebi.
- Cosimo, sluaj me - uzviknula je, oslobodila bradu i
maknula se izvan njegova dohvata. - Ozbiljna sam.
Dao je sve od sebe da sprijei otvaranje te teme sve dok to
vie nije mogao izbjei. Svaka minuti to ju je imao da je uvue
dublje u njihovu vezu poveavala je njegovu prednost. Veeranje
je voenje ljubavi kanio iskoristiti kao prirodan uvod u ideju da
jo neko vrijeme ostane s njim. Meutim, ini se da e se time
morati pozabaviti bez pomoi poude.
Sjeo je na rub stola, prekriio ruke i promatrao je s upitnim
smijekom na usnama. - Kad smo ve kod toga, podosta sam o
tome razmiljao.
- I tvoj je zakljuak? - potaknula ga je kada je nastavio.
- Pa, sad... - Prstima je lupkao po ustima. - Mogli bismo
odluiti da ovu predivnu... ovaj... vezu... neemo naglo prekinuti.
Drhataj iekivanja, trnci uzbuenja, strujali su njome.
Oprezno je rekla. - Kako to? Rekao si da mora otii?
- Strahovi tvojih prijatelja sad su umireni. Postoji li hitna
potreba da se odmah vrati u okrilje obitelji?
Njezine su zelene oi blistale. - Nastavi.
168
Znao je da ju je osvojio. Taj sjaj u oima i iznenadna

ozarenost rekli su mu sve to je elio znati. Polako se nasmijeio.
- Plovimo u Bordeaux s tajnim depeama za nae prijatelje
ondje. Razmijenit u ih za druge koje treba isporuiti u
Englesku. Mogla bi poi sa mnom na to putovanje.
Sve je u njoj pjevalo, ali se prisilila na mirnu reakciju.
- Vraa se u Englesku odmah nakon loga? Kimnuo je,
radije izabravi lanu gestu nego otvorenu verbalnu la.
- Koliko e trajati to putovanje?
Slegnuo je ramenima. - Na to ne mogu odgovoriti, Meg.
Sama si vidjela da smo uvijek preputeni na milost i nemilost
vremenskim prilikama.
- Ali tjedni... mjeseci...?
- Mislim nekoliko tjedana, mada bih u ovim okolnostima
elio da to budu mjeseci. - Usta su mu se izvila u zavodnikom
pozivu.
Taj poziv nije mogla odbiti. Zapravo, upravo se tome nadala,
mada si dosad nije dopustila da to prizna. Ali rizik... rizik je
ogroman.
Stvarnost je kabao hladne vode. Meg odjednom nije vidjela
kako bi mogla pristati na takav plan, tjedne izbivanja, moda
ak mjesec ili dva, bilo bi nemogue prikriti.
- Moram razmisliti - odjednom je rekla osjeajui njegov
pogled na sebi, neugodno prodoran kao da joj eli itati misli.
Pod takvim pritiskom ne moe donijeti promiljenu odluku.
169
urno je izila iz kabine ostavivi Cosima da i dalje sjedi na rubi

stola.
Mrtenje je zamijenilo zavodniku mekou njegova lica. Je li
to loe izveo? Zar je pogreno protumaio Megin izraz lica,
njezinu udnju? Zakleo bi se da nije, no ako se prenaglio, izgubio
je priliku koju je imao. Krenuo je za njom, ali se
zaustavio. Pritisak ne bi pomogao. Ona nije ljubavnica koja se
lako moe nagovoriti.
Okrenuo se kartama. S njom ili bez nje, u zoni isplovljava za
Bordeaux. Posjet Murrayu potvrdila je sumnju da je golub bio u
neprijateljskim rukama. Morao je pretpostaviti da e ga
Francuzi ekati u Brestu. Zato e duljim morskim putem ii
U Bordeaux i odande kraim kopnenim putem do Toulona. Ta je
ruta prometnija i stoga opasnija, ali Anino zarobljavanje nije mu
doputalo da bira. Ukoliko ne uspije vrbovati Meg, morat e sam
dovriti misiju.
Zastao je i pero je ostalo u zraku. Veoma su mali izgledi da
e sam dovriti misiju i izvui ivu glavu. Znao je da moe izvesti
prvi dio jer u takvom pothvatu nikad nije doivio neuspjeh.
No preivjeti da o tome moe priati daleko je vei izazov.
Treba mu partnerica. I to mora biti Meg. Previe je toga na
kocki da bi se uope razmiljalo o porazu. Ona je ena slobodna
duha, ne trpi ustaljena pravila, te ima veoma zdrav apetit za
radosti poude. U tjednu ili vie plovidbe do Bordeaux, imat e
obilje prilika da utai taj apetit. Ako je vjerovati Shakespeareu,
to je apetit koji utaivanjem samo raste.
170
Kod njega je sigurno tako, iskreno je pomislio. Lako je

mogao zamisliti da e voenje ljubavi s Meg postati ovisnost.
Oboavao je nain na koji se ponaa u seksu, njezino tijelo sa
svim otrim i izboenim dijelovima, iznenaujuu mekou
oblina. Ne moe se nasititi njezina mirisa, divljega plamena
u njezinim oima kad se pribliava orgazmu, naina na koji
zabacuje glavu i razotkriva bijeli vrat. Najvie voli to to je
uvijek iznova moe dovesti do vrhunca. Njezini uzvici
ispunjavaju kabinu, a tijelo joj se savija pod njegovim rukama i
jezikom, pulsira oko njegova spolovila duboko u njoj.
Naglo je udahnuo kad je njegovo tijelo reagiralo na te slike.
O, da, seks s Meg moe postati ovisnost. Samo se mora pobrinuti
da i ona postane ovisna.
Meg nije razmiljala o ljubavnu inu dok je stajala na krmi i
promatrala lovce na rakove koji su u luci pregledavali svoje vre.
Zapravo nita nije vidjela. Trebao joj je plan... uvjerljiva pria
kojom bi objasnila svoje dugotrajno izbivanje. Pria koja bi
uutkala govorkanja. Jasno je da ne bi prevarila svoje roditelje,
kao ni Jacka ili Bellu, ali mora vjerovati da e se jednom vratiti
u obian svijet. Zato ne smije napraviti neto to bi joj zatvorilo
vrata drutvene prihvatljivosti.
Pisat e Belli... osigurati njezinu podrku. To e biti lako.
Moe predloiti neka njezini roditelji izmisle priu da je radi
zdravlja otputovala dalekim... veoma dalekim... roacima. Ali
kamo? Ne u Europu. Nitko zdrave pameti ne bi radi zdravlja
ili zabave putovao na ratom poharan kontinent. No njezina
majka ima roake na sjeveru kotske .Nikad ih nije upoznala, ali
171
to je dovoljno daleko pa nitko ne bi istraivao dugotrajno

izbivanje. Ili se sutra moe vratiti kui i propustiti pustolovinu
ivota? Najbolje voenje ljubavi ikad? Apsurdno. Osim toga,
svia joj se ideja da e dati svoj doprinos ratu protiv
Francuske. Plovidba na briku, sudjelovanje u prenoenju depea,
ma kako pasivno, ipak se moe smatrati patriotskim inom.
Zapravo, zakljuila je, njezini dunost prema domovini iziskuje
produljenje senzualne idile s gusarom.
Glasno se nasmijala na licemjerno izvrtanje injenica pa su
je dva porunika znatieljno pogledala. Njihov je ujak upravo
stigao na palubu i zadovoljno se nasmijeio kad je uo taj
smijeh. Priao je Meg.
- to je smijeno?
Pogledala ga je. - Moje besprijekorno sebino rezoniranje.
- Hoe li ga podijeliti sa mnom?
Odmahnula je glavom. - Ne, mislim da neu. Ako napiem
pismo objanjenja prijateljici, moe li ga se nekako dostaviti?
Kimnuo je. - Ribarska fota isplovit e sutra jutarnjom
plimom. Podosta rakova prodaju engleskim ribarima pa mogu
prenijeti pismo. To je relativno uinkovita potanska sluba.
- Onda bolje da ponem pisati.
Stavio joj je ruku na lea, toplu i nekako posesivnu. - Onda,
je li mi to odgovor?
Nasmijeila se. - Shvatila sam da sam raspoloena za
pustolovinu. - Znala je da je njezin pokuaji racionalnog
promiljanja o prijedlogu bio gubitak vremena. Uvijek je kanila
172
prihvatiti poziv i dovraga s posljedicama. Opet se nasmijala.

Toliko o zrelom razmiljanju.
- Onda brzo napii pismo - ree Cosimo. - Isplovit emo s
veeranjom plimom, a ne sutra ujutro.
Doimala se iznenaenom. - emu tako iznenadna promjena
plana?
- Zato, draga moja, to vie ne moramo gubiti vrijeme ako
ide sa mnom.
- Mislila sam da eka depee.
- Jutros sam ih dobio od Murraya.
- O, shvaam. - Ali nije shvaala. Unato hitnosti njegove
misije, hitnosti koju je vie puta naglasio, hitnosti koja ga je
sprijeila da je vrati u Folkestone im je otkrio greku, bio je
voljan ekati samo radi jo jedne strastvene noi. Neto tu
ne valja, ali nije znala to.
- Napisat u pismo - rekla je i sila u kabinu, jo
razmiljajui o zagonetki. Tog je jutra otiao s uskoga kreveta
prije nego se ona probudila, kao i dan ranije, pa je zacijelo tada
otiao po depee. Ali odakle su stigle? Jedini brodovi to ih je
vidjela blizu otoka pripadali su ratnoj mornarici. inilo
se besmislenim da njihovi zapovjednici Cosimu daju depee kad
svi plove u istom smjeru i zajedno su otili iz Folkestonea.
Ah, dobro, ona nita ne zna o svim tim tajnim aktivnostima.
Barem zasad. Vjerojatno postoji objanjenje koje joj jo nije palo
na pamet. Odbacila je ta pitanja uz pomisao da bi ovo putovanje
moglo biti edukativno u jo neemu, a ne samo u radostima
otkrivanja gusarova tijela.
173
Trenutno blaeno nesvjestan pitanja to ih je njegov brz

odgovor izazvao u Meginu znatieljni umu, Cosimo je s krme
pogledom preletio svoj brod. Prizor je bio miran i ugodan. Plima
e biti najvea u est popodne pa e imati vremena proi kraj
grebena i prije mraka stii na puinu. Mrzio je neaktivnost i
premda je prihvatio potrebu da ostane ondje kako bi stvorio
novu partnericu, sad kad je to postigao, jedva je ekao da krene.
Pozvao je uvijek spremnog Milesa koji mu je hitro priao.
Meg je u potpalublju ula iznenadnu uurbanost, osjetila
promjenu ugoaja. uli su se glasovi, tranje na palubi, a Gus je
poeo hodati amo-tamo po ipki i gunati. David Porter
pokucao je na vrata i uao.
Meg je podigla pogled s pisma kad ga je pozvala unutra. -
Dobar dan, Davide. ini se da kreemo ranije no to je
planirano.
- U tome nema niega neobinoga primijetio je i stavio
torbu na stol. - Pretpostavljam da ostajete s nama.
- Pogodili ste - rekla je, svjesna vreline u svojim obrazima.
Jedno je ponaati se indiskretno, a sasvim neto drugo to
priznati. No David je samo kimnuo. - Bit e lijepo imati jo
jedno lice na brodu. Plovidba moe biti naporna ako se dugo ne
doe do kopna.
- Plovidba do Bordeauxa ne moe ba tako dugo trajati -
ree Meg.
Doimao se zainteresiranim. - O, zar tamo idemo?
174
- Niste znali? - Prestraila se sjetivi se tajnovitosti koja

oito postoji na Cosimovu brodu. - Jesam li vam to trebala
rei?
- Ako vam je Cosimo rekao, znai da mu ne smeta ako svi
znaju - ree David i podigne njezinu ruku da joj previje ranu.
Meg nije bila sigurna svia li joj se to ju je svrstao meu
djelu posadu Mary Rose. Bilo bi ugodno uivati u iluziji da je
gusarova pouzdanica. No jo je rano, podsjetila se i skrenula
pozornost na ranu koja je brzo zacjeljivala.
- Zar mi jo treba zavoj?
- Bolje da ga stavim - ree David. - Samo jo dva dana. Ako
sluajno nekamo udarite, mogla bi se opet otvoriti. U ovako
skuenom prostoru to se lako moe dogoditi. - Ovla je pogledao
kapetanov krevet i Meg se ugrizla za usnu. Nije bila sigurna
treba li se zavjereniki nasmijati ili ostati bahato ravnoduna.
Odluila se za neutralnost. - Bez brige, pazit u.
Upitno ju je pogledao prije nego je stavio novi zavoj. - Zar
piete pisma? - Pokazao je pergament i pero.
Meg je odustala od pretvaranja koje joj ionako nije
pristajalo. - Teko pismo - skrueno ree. - Prijateljima u
Folkestone. Cosimo je rekao da ga moe poslati s ribarskom
fotom prije nego odemo. Moram im dati nekakvo objanjenje. -
Izraajno je rairila ruke.
- Znaju da niste ozlijeeni? Cosimo je poslao goluba
pismonou?
175
- O, da. Ali moram smisliti nekakvo objanjenje, koje e dati

ostalima, zato me tako dugo nema u svijetu... pa, mojemu
svijetu - ree.
David kimne. - Nezgodno. elim vam sreu. -Uzeo je torbu i
priao vratima. - S druge strane, uvijek sam vjerovao da svatko
treba slijediti svoje porive.
- Stvarno? - To se inilo krajnje nevjerojatno za povuena,
uinkovita i rezervirana kirurga.
- Ja slijedim Cosima - podsjetio ju je i kratko i nasmijeio. -
Kamo on vodi, tamo ja idem, a mogao bih se mirno i prilino
unosno baviti hirovima migrenama londonskog visokog drutva.
Kimnuo je na pozdrav.
Meg se zapanjeno nasmijala i opet uzela pero. Dakle, David
Porter takoer voli pustolovine. Treba malo pustolovine radi
vlastita zadovoljstva ispravila se. Samo bi snaan osobni poriv
naveo ovjeka Davidova kova da se udrui s ovjekom kakav je
Cosimo.
Pomisao ju je potaknula da se vie potrudi oko pisma.
Arabella e razumjeti, kao i Jack, nakon nestane ljutnja jer je
njegovoj voljenoj Arabelli priredila mune trenutke. No tu je
njezina savjest ista jer to nije namjerno napravila. Meutim, za
ovo to slijedi bit e iskljuivo ona odgovorna, pa se svim silama
potruditi da olaka onima koje je ostavila za sobom. Osobito
svojim roditeljima koji e biti izloeni golemoj znatielji. Na
koncu e joj oprostiti, barem se tome nadala, ali to e im
bit daleko lake ako ne bude skandala.
176
Pogledala je kroz prozor zamislivi da s prijateljicom sjedi u

Arabellinu stakleniku. Bella bi hranila, podrezivala i prskala
voljene orhideje, pozorno sluajui svaku rije. ula je
prijateljiin vragolasti smijeh dok joj opisuje intimnije
detalj voenja ljubavi s gusarom. Osmjehnula se, umoili pero u
tintu i s obnovljenim se arom posvetili pismu.
Kad je Cosimo petnaest minuta kasnije uao u kabinu, suila
je gusto ispisano, esto kriano pismo. - Dugo pismo - primijetio
je.
- Nisam uspjela smisliti nekoliko kratkih reenica koje bi
adekvatno opisale sloenost ove situacije - odbrusila je. - Moe
li ti?
- Vjerojatno - vedro je rekao. - Ja sam ovjek od malo rijei.
- Opet se nadvio nad karte.
Meg je savila pismo i stavila oblatu na preklop. - Ima li
voska?
Posegnuo je na policu iznad stola za karte i uzeo tapi
crvenoga voska. - U ladici ispod stola ima trud i kresivo.
Meg je zagrijala vosak i kapnula na oblatu. Rado bi u
rastopljeni vosak utisnula neki identifikacijski znak, ali nije
nosila prsten. Nita joj drugo nije palo na pamet pa e ga morati
ovako poslati. Tada se neega sjetila. Uzela je pero i na vosak
upisala G. Arabella e to povezati kao i proli put.
- Spremno je - ree.
- Dobro. Odnesi ga Milesu. On ga eka. Isplovljavamo za
jedan sat. - Dok je govorio, nije skretao pozornost s karata.
177
Meg je prouavala njegova zaobljena lea i vrstu stranjicu

dok je stajao lagano rairenih nogu i radio. Osjetila je uzbuenje
u trbuhu, ali je znala da gusar nije svjestan njezina pogleda, ba
kao to mu sad nije ni na kraj pameti da je uzbudi. Strastveni
ljubavnik oito je manje vana uloga od kapetanske, i uvijek e
biti. Pa, barem nema nikakvih iluzija po pitanju njegovih
prioriteta.
A kad je ona na prvomu mjestu, onda je doista tako.
Nasmijeeno je izila na palubu da pismo preda Milesu.
Izili su iz luke noeni plimom i brik je mirno plovio prema
puini gdje je razbijanje valova o morski greben bilo sve glasnije
i zloslutnije. Cosimo je bio za kormilom, Mike kraj njega, dok je
brik pod punim jedrima plovio do prolaza izmeu stijena.
Ogrnuta platem zbog prohladnoga vjetra, Meg je gledala
kako brzo iz vida nestaje seoce koje kao da predstavlja zadnji
ostatak normalnoga svijeta. Pomorski svijet u kojemu sad ivi
ima vlastita pravila, i vlastite opasnosti. Nije mogla zamisliti
kakav e biti njezin svijet nakon ove pustolovine. Hoe li se
ponovno moi uklopiti u konvencionalno drutvo?
U tom se svijetu nikad nije posve opustila, ak ni dok nije
poznavala drugi. Za razliku od Arabelle, obian svijet nije
uspjela prilagoditi svojim potrebama. Bella je oblikovala drutvo
po vlastitu ukusu, jasno, uz veliku pomo svoga
nekonvencionalnog mua. Liena prednosti takvog mua i
drutvenog poloaja vojvotkinje, Meg je s malo uspjeha stvarala
vlastiti put. Ono to vojvotkinja od St. Julesa moe bez
skandala, obina gospoica Barratt ne moe. Izabrala je barem
178
dojam prilagoavanja. Nije vjerovala da bi se time

zadovoljila nakon pustolovine s gusarom. Dakle, to joj
nosi budunost?
Pitanje je izazvalo nelagodu pa se okrenula od obale na
drugu stranu. Cosimovo visoko snano tijelo nije joj doputalo
da vidi pramac i uzavrelo more u daljini, a zasad je time bila
zadovoljna.
Trenutno je njezina budunost vezana uz gusara. Ponijela je
odluku i nee si dopustiti da poali.
Promatrala je kako vodi brod izmeu stijena, gleda jedra,
tek malo povienim glasom izdaje niz naredbi. Jedra su
prilagoavana iz trenutka u trenutak dok je brik ulazio u prolaz.
Kapljice valova oslijepile su Meg i ovlaile joj kosu, a zatim
su proli kroz tjesnac i zvuk razbijanja valova dopirao je iza njih.
Pred njima se prostiralo nemirno more, valovi s bijelim
krestama jurili su prema pramcu. Vjetar se pojaao i vitlao
njezinom kosom dok je stajala i drala plat ispod brade.
Osjeala je kako se paluba die i pada pod njezinim nogama,
te morsku prainu na obrazima.
Posljednje ostatke nelagode odnio je vjetar i Meg ne
prepustila ushienju trenutka, uzbuenju spoznaje da e
mukarac koji sad upravlja brodom tu snagu i koncentraciju
posvetiti posve drukijoj aktivnosti. Nasmijala se i vjetar je
zgrabio taj zvuk.
179
Jedanaesto poglavlje
Vrijeme se promijenilo kad su zaobili krevitu obalu

Bretanje, slijeva ostavivi Brest i zaplovivi u nemirne vode
Biskajskog zaljeva. Kini su oblaci jurili sivim nebom, a vjetar je
bio otar i hladan.
Meg je stajala na svomu uobiajenomu mjestu kod krmene
ograde i drhtala u debelom ogrtau, a vlaan joj je zrak
nakovrao kosu. Jedva je nazirali liniju francuske obale i
nakratko eznutljivo pomislila na toplo ognjite, zdjelicu vrue
juhe, au zainjenog puna. Svi zimski uici, ono to joj ne bi
pak na pamet juer kad je sunce grijalo s vedrog plavog neba i
brik je plovio po bljetavim valovima. Danas se mukotrpno vue,
penje se na valove i zatim pada naprijed uz tek nekoliko
razvijenih jedara.
- Osjea muninu?
Okrenula se kad je ula Cosimov glas.- Ne, ali nije ba
ugodno.
- Nije - sloio se i priao joj. - I bojim se da neko vrijeme
nee biti. Biskajski zaljev poznat je po uzburkanom moru i loem
vremenu.
- Voljela bih da si me upozorio - rekla je, samo napola u ali.
180
- Zar bi to neto promijenilo? - Otkopao je svoj brodski

plat, zagrlio je i privukao k sebi, te oboje obavio irokim
naborima.
- Ne, naravno - iskreno je rekla udiui mirise njegova tijela
zagrijana unutar plata. Koulja mu je jo mirisala na sapun i
jueranje suenje na Suncu, ali i trpki vonj znoja zbog nedavna
hrvanja sa tvrdoglavim kormilom.
- Plovimo dosta daleko od obale - primijetila je pitajui se bi
li bilo lake da su blie kopnu.
- Zasad - sloio se. - Ne elim privlaiti neeljenu pozornost
francuskih patrola. No sutra uveer idemo prema obali.
- Zato sutra uveer nee biti opasno?
- Bit e, ali ondje moram neto obaviti.
Sa Sarka su otili prije dan i pol, a Meg je ivjela od
trenutka do trenutka, zaboravivi na ratnu svrhu ovoga
putovanja. Sad ju je opet obuzela nelagoda.
- Doista ide na obalu?
- Samo na sat ili dva.
- to e raditi?
Prijekorno je odmahnuo glavom. - Ne postavljaj pitanja pa
nee uti lai, draga.
- Ali ja nisam lan tvoje posade - pobunila se. - Njima kao da
ne smeta to nita ne znaju. Ali meni smeta. Vano mi je to ti
radi i zato.
Lice mu se smrknulo, to je oekivala, i topao veseo sjaj u
njegovim oima zamijenio je hladan bljesak koji je mrzila.
181
- Ti si na mojemu brodu -ree. - Znat e tono ono to

elim da zna, nita vie, nita manje.
Nije se eljela svaati, a ipak si nije mogla pomoi. - To nije
dovoljno, Cosimo. Neu se podvrgavati istim pravilima kao tvoja
posada. Jel sam tvoja ljubavnica, eljela bih vjerovati da sam ti
prijateljica... dostojna povjerenja.
- Ti si i jedno i drugo, ali to nema nikakve veze. Dok si na
mojemu brodu, dobivat e iste informacije kao svi ostali - turo
je rekao. - Vjeruj mi, imam svoje razloge.
- O, sigurna sam da ima - kiselo je rekla i maknula se iz
njegova zagrljaja. - Reci mi, molim te, da Ana stoji ovdje kraj
tebe, bi li i njoj uskratio povjerenje?
Na to nije imao odgovor, naravno. Mora me ispriati -
rekao je i ostavio je da ondje.
Formalni je pozdrav prenio njegovo nezadovoljstvo,
uinkovitije od bilo kakva gubitka ivaca.
Uope ne bi pristajao u Quiberonu da je Ana sa njim. Ondje
se nalazi tajna postaja golubova pismonoa o kojoj ne skrbi
mornarica, ve lanovi njegove pijunske mree. Sa Sarka je
poslao vijest o Aninu zarobljavanju. Njegovi su agenti
zasigurno odmah zapoeli potragu. Ukoliko ima napretka vijest
bi poslali na Quiberon. Ako ondje nema poruke, sljedee mjesto
bit e La Rochelle, dalje niz obalu. Svako je iskrcavanje na
neprijateljskoj obali puno opasnosti i moe se izvesti samo
nou, nee imati mira dok neto o njoj ne sazna.
U ovom trenutku nije spreman povjeriti se Meg. Jo nije
predana njegovoj misiji. Osim injenice da je to protivno
182
njegovoj ukorijenjenoj navici da sve zadri za sebe, ne moe

riskirati da ona dobije informacije koje bi ga odale kad bi je
primorali da ih razotkrije. Ona nije iskusna agentica kao Ana, a
on nije imao vremena ni prilike testirati njezinu snagu i
domiljatost. To e doi kasnije, uz obuku kojoj e je morati
izvrgnuti.
Tada je pomislio da je moda najbolje odmah poeti s takvim
testiranjem i obukom. Sigurno nije vrijeme da izaziva njezino
neprijateljstvo. Meg nije Ana, ali mora zauzeti Anino mjesto.
Kako moe znati za to je sposobna ako joj ne prui priliku
da mu pokae?
Pogledao je prema krmenoj ogradi, ali vie nije bila ondje.
Zacijelo je uvrijeeno sila u potpalublje. Samo to nije vjerovao
da je ona ena sklona vrijeanju ili zamjerkama. Bit e ljutita,
ali to e mu staviti do znanja.
Meg se doista vratila u kabinu, i doista je bila ljutita. Gus je
na sve naine pokazivao da je zadovoljan to opet ima drutvo.
Skoio joj je na rame i kljucao po njezinu uhu. - Jesi li usamljen,
Gus?
Mrmljao joj je besmislice u uho pa je nestao dio njezine
ogorenosti. Vratila ga je na motku i skinula vlaan ogrta
drhturei u tankoj svilenoj haljini. U Aninu ormariu nije nala
odjeu od debljih materijala, to ju je malo zbunjivalo. Valjda
Cosimo i Ana znaju kakvo moe biti vrijeme na moru?
Moda u drugom ormariu. Dosad jo nije temeljito istraila
kabinu. Kleknula je da otvori ormarie ispod klupe pod
prozorima i pretrai njihov sadraj. Uglavnom gusarovo donje
183
rublje, arape i alovi. Namrteno je sjela na pete. Gdje su

tajanstvene depee to ih je uzeo od porunika Murraya?
Moraju biti negdje u kabini. Zaboravila je traenje toplije
odjee, prila stolu za karte i polici knjiga iznad njega. Moda
su skrivene izmeu knjiga. Uzimala je jednu po jednu knjigu,
opet se pitajui zato gusarova knjinica ima toliko rjenika.
Zar mu uope treba latinski rjenik? I Biblija? Zar odrava
nedjeljno bogosluje ili neto slino? No provela je nedjelju na
brodu, i to u luci kad posada nije imala to raditi. Tada nije bilo
nikakvog religioznog obreda. Moda on potajno prouava
Bibliju. Na tu se apsurdnu sliku vratila njezina uobiajena
vedrina, ali je ipak eljela nai depee koje su razlog za ovo
putovanje.
Podigla je karte sa stola, otvorila ladicu. Onde je nala
zalihu pera, listove tanka papira i nekoliku siunih spremnika.
Znala je, jer to nije tajio, da koristi kurirsku korespondenciju.
Takoer je znala da je i on kurir, da osobno nosi depee. Bila je
sigurna da su to vane aktivnosti u pijunskomu svijetu, ali se
nekako nisu inile dovoljno vanim za Cosima. Dakle, to jo
radi?
Sagnula se da otvori donju ladicu ispod stola za karte, ali
bila je zakljuana, jedino mjesto u cijeloj kabini koje nije
otkrivalo svoj sadraj. Kakve tajne dri ondje? Moda nevidljive
depee? Ali to jo. Kroz kiom poprskan prozor zamiljeno je
gledala uzavrelo sivo more kad su se vrata otvorila. Brzo se
okrenula, nesposobna obuzdati uzdah krivnje, svjesna otvorene
ladice iza sebe, knjiga koje jo nije vratila na policu.
184
- Trai neto? upita Cosimo smrknuti pogleda.

- Da - ree Meg. - Neto toplo za odjenuti.
- U toj ladici? Iza knjiga? - S nevjericom je zurio u nju i
zatvorio vrata.
- Ne - priznala je pomirivi se s ovoga puta opravdanim
ledenim pogledom. - Bila sam znatieljna.
- Ah. - Polako je kimnuo i ostao leima naslonjen na vrata. -
to si se nadala nai?
- Ne znam - rekla je i bespomono slegnula ramenima. -
Trag... neto... bilo to.
- Dopusti da ti kaem, draga moja, da nikad nee biti dobar
pijun ako ne naui zamesti tragove. - Odgurnuo se od vrata i
priao stolu za karte.
Meg je skoila ustranu. - Nisam pokuala pijunirati - ree.
Cosimo je vratio knjige na policu i zatvorio ladicu. Nastavio
je kao da nita nije rekla: - Uvijek mora obaviti operaciju kad si
sigurna da te nitko nee ometati.
- Bez kljua za vrata to je praktiki nemogue - odbrusila je
mrzei taj uiteljski ton mnogo vie nego otvorenu ljutnju.
Samo je odmahnuo glavom i zamiljeno je promatrao. -
Kakav trag?
- Koji e mi otkriti neto o tebi, naravno. Od tebe ne mogu
dobiti jasan odgovor, pa moram sama eprkati.
- Uvijek moe potivati moje elje.
- Valjda bih mogla - rekla je i lagano nakrivila glavu, kao da
razmilja o tome. Ali je u njezinim zelenim oima vidio
185
upozorenje. - No slijepo potivanje tvojih elja nikad nije bilo

uvjet nae nagodbe. Da jest, ve bih se vratila u Englesku.
Ja nisam lutka na koncu, Cosimo, a ti u ovom sluaju nisi lutkar.
Moda vue konce svoje posade, ali ne moje.
Cosimo se pitao je li ona doista razmislila o realnosti svoje
situacije. Nema nikakvu mo ni slobodu na njegovu brodu
nasred puine. Ako jest razmislila, njezino odbijanje da to prizna
svakako ukazuje na posebno tvrdoglavu, odlunu narav.
Vrlina koje su mu se uvijek sviale kod ene i osobito su vane za
posao koji ih eka.
- to eli znati? - pitao je odbacivi vlaan ogrta.
Pitanje... kapitulacija... tako su zapanjili Meg da je
nakratko ostala bez rijei.
- Priaj mi o Ani - na koncu ree, mada se udila zato je, od
svega to ju je zanimalo, najprije postavila ba to pitanje.
- to tono eli znati o Ani? - Sjeo je i spojio ruke na stolu.
Meg je samu sebe proklinjala zbog otvaranja tako
besmislene rasprave koja bi lako mogla ukazivati na neku vrstu
njezine patetine ljubomorr. Uope nije ljubomorna na tu Anu.
Ali je zanimaju drugi aspekti odnosa nestale ene s gusarom.
- Radi li ona s tobom?
- Povremeno.
- Je li Engleskinja?
- Ne. Austrijanka.
- Zna li gdje je?
- Jo ne.
186
- Ali oekuje da e uskoro znati?

- Nadam se. - Lice mu je cijelo vrijeme ostalo bezizraajno i
ton neutralan, ali je oko sebe ipak podigao nepremostiv zid.
Meg je prihvatila poraz.
- To se mene ne tie- ree. Tada se namrtila kad je shvatila
znaenje posljednjeg odgovora.
- Zar ide na obalu da to sazna?
Nasmijeio se i hladna se neutralnost njegova lica
preobrazila kad se vratio stari Cosimo. Potrajalo je, ali si na
koncu dobila to si eljela.
- Mogao si mi jednostavno rei.
- Mogao sam. - Ustao je. - No meni to nije lako. Meutim,
druge stvari jesu. Doi ovamo. - Pozvao ju je prstom. - Naumio
sam ti demonstrirati da ak i ti, draga moja Meg, moe na
odreenoj pozornici biti lutka na koncu.
Tu je posve u pravu, pomislila je Meg kad je ula u njegov
zagrljaj. No i ona katkad moe biti lutkar. to vrijedi za jedno,
sigurno vrijedi i za drugo.
Voenje ljubavi na uzburkanome moru stvarno je neobino,
mnogo je kasnije razmiljala Meg. Iziskuje balansiranje iskusne
gimnastiarke. Cosimo nije imao takvih problema, ali more u
svim svojim raspoloenjima njegov je teren. Priljubio ju je uza se
pazei da je divljanje broda ne baci o tvrde stijenke kreveta. No
ipak je na trenutak izgubio ritam dok je uranjao duboko u nju
dovodei je sve blie vrhuncu unato neprestanom pomicanju
187
prostora. Na koncu se opustila i njezino je tijelo slijedilo ritam

mora.
- To je bilo kao voenje ljubavi na konju - sanjarski je
primijetila i rukom prela po njegovim znojnim leima.
- Kad si vodila ljubav na konju? - Lijeno joj je milovao trbuh.
- Pa, zapravo nikad, ali tako to zamiljam.
- Jednoga bismo dana trebali provjeriti - ree Cosimo.
Uzdahnuo je i ustao.
- Predugo sam ostavio brod bez nadzora. - Navukao je hlae
i koulju. Tada se neega sjetio. - to si govorila o
toplijoj odjei?
- Da sam je traila - odgovorila je iz toplini pokrivaa. -
Previe je hladno za svilu pa u morali ostati u krevetu dok opet
na zagrije, ako Ana nema odjee za loe vrijeme.
- Ipak postoji odjea koju bi Ana nosila po loem vremenu -
rekao je s bljeskom u oima koji je probudio Megin oprez.
- Gdje je? - sumnjiavo je pitala.
- Mislim da je u jednom od onih ormaria -rekao je i
neodreeno mahnuo prema nizu ormaria ispod prozorskoga
sjedala.
- Traila sam ondje i nita nisam nala. Sjela je i povukla
pokriva do brade.
Bljesak se pojaao. - Moda nisi prepoznala o emu je rije. -
Sjeo je da obuje izme. - Odjea ja malo neobina, ali bit e ti
toplo. - Opet je ustao i uzeo plat. - Priznajem da jedva ekam
188
da te vidim u tome. Vjerujem da e ti izvrsno pristajati. -

Priao je leaju i strastveno je poljubio.
- Doi na palubu kad se odjene. - U njegovu se smijehu
osjealo zadovoljstvo koje je samo pojaalo njezine sumnje.
- Dakle, o emu on to govori? - Meg upita Gusa koji se
dotjerivao na motki.
- Dobar dan - irelevantno je rekao.
- I tebi. - Meg se izvukla s leaja i zamotala se u deku kad je
na zagrijanoj koi osjetila hladan zrak. Prila je ormariima i
kleknula. Kao to je ranije vidjela, sadravali su samo Cosimovo
donje rublje, alove, koulje, arape. Sve je to izvadila i u
stranjem dijelu ormaria ugledala jo jednu hrpu. Debela
pamuna koulja, duge vunene donje gae, hlae od nankinga,
debele vunene arape, koni haljetak. Izvadila ih je i pregledala.
Usta su joj se izvila u smijeak nevjerice. Ova odjea sigurno
ne bi pristajala gusaru. Ali pristajala bi njoj. Malo neobino je
veoma blago reeno, pomislila je, pokusno zavukavi ruke u
rukave haljetka. Malo prevelik na ramenima, rukavi mrvicu
predugi, ali nita to bi joj smetalo.
Skinula je haljetak i bacila odjeu na leaj. Opet je kleknula
i sve ostalo vratila u ormari. Dok je pruala ruku unutra,
prstima je napipala maleni tvrdi oblik. Znatieljno ga je
izvadila. Radilo se o barunastoj vreici. Meg ju je otvorila i
istresla sadraj na dlan. Srebrni kljui. Savrena veliina za
jedinu zakljuanu ladicu u kabini.
Nekoliko ga je sekundi prebacivala s jednog na drugi dlan.
Cosimo ga je sakrio, a to znai da ne eli da itko otkljua tu
189
ladicu. Nimalo teak zakljuak. Ona nema pravo otkljuati

ladicu, jo jedan oit zakljuak. No ima li pravo otkriti sve to
moe o ovjeku koji je njezin ljubavnik, o ijoj milosti trenutno
ovisi? Sama je to izabrala, jasno, ali to ne mijenja stvarnost. Ne
bi li radi sebe morala bi spremna na sve?
Meg je zakljuila da bi. Na koljenima je prila ladici ispod
stola za karte i isprobala klju. Savreno je pristajao i s lakoom
ga je okrenula. Ladica se otvorila. Zurila je u sadraj,
odjednom osjetivi muan strah. Niz noeva, blistavo
istih, leao je na ohi. Ni po emu nisu bili obini, nita nije
ukazivalo na mogunost svakodnevnog koritenja, recimo za
djelanje drva, ili rad s konopom, rezanje papira ili tkanine. Mali
bode, zaobljena otrica poput krivoije, opako nazubljena
otrica, jedna oblika sjekirice, maleni srebrni bode otrica uske
poput rapira.
Noevi koji se koriste za ubijanje. Upravo su zato zakljuani.
Meg je naglo zatvorila ladicu, drhtavim je prstima
zakljuala, ubacila kljui u vreicu i gurnula je u stranji dio
ormaria, pokrivi je gusarovom odjeom. Rekao joj je neka u
ormariu potrai odjeu pa nee posumnjati ako opazi da je
neto pomijeano.
Koga je Cosimo ubio tim noevima? Nije vjerovala da se
koriste za samoobranu. Obavija ih opasna aura zbog naina na
koji su sloeni, svaki za odreenu svrhu. Pitolji su buni i
nespretni, noevi su beumni i ubojiti.
Pomislila je na njegove ruke, one ruke koje su maloas bile
na njezinu tijelu, intimno joj dodirivale kou i mamile njezine
190
uzdahe. Krupne, snana ruke dugih prstiju koje bi vitlale

ubojitim noem jednako nepogreivo kao to nju dovode do
vrhunaca ekstaze.
Meg polako ustane. Ima li previe bujnu matu? Moda
postoji logino objanjenje za takvu zbirku. Moda je on upravo
to, kolekcionar. No znala je da nije tako. Vidjela je njegovu
mranu stranu, naslutila nemilosrdnu jezgru zakopanu duboko
ispod leerne vanjtine. Ma kakav bio taj ratni zadatak, nije
rije o otvorenoj borbi. Inae bi bio u mornarici zapovjednik
fregate ili slino.
Pa, svakako je nauila lekciju o zabadanju nosa, mrko je
pomislila Meg. Lako se razotkrije neto to bi trebalo ostati
skriveno. Definitivno bi vie voljela da nije pronala te noeve.
Sad e je muiti nagaanja, a ne moe doi do istine koja bi je
smirila Ili barem dala prihvatljivo objanjenje. Nije se usudila
pitati Cosima jer bi znao da je prkala po njegovim tajnama.
Mogla je jedino skupljati otkria i paziti na nove tragove.
Odluno je potisnula razmiljanje o noevima i pozabavila se
provokativnim pitanjem odjee na krevetu. Katkad je zavidjela
mukarcima na slobodi pokreta koju im njihova odjea prua, ali
nikad nije razmiljala kakav bi bio osjeaj da se i sama tako
odjene.
Sad ju je to zaintrigiralo pa je odbacila deku i urno
odjenula koulju. Materijal je bio debeo, ali ne hrapav.
Zakopala je gumbe na prednjoj strani i na zapeima, navukla
donje gae i vezala uzicu na struku. udno se osjeala. Nije
navikla nositi neto pripijeno na nogama. Zatim je obula
191
arape i odjenula hlae od mekane i tople tkanine. Ana je oito

navikla na najbolje, s olakanjem je pomislila Meg. Gruba bi
vuna bila neugodna na koi. Savila je koljena, zavrtjela
bokovima i nekoliko puta podigla nogu visoko u zrak. Kretnje su
doista bile slobodnije. No hlae su joj bile iroke oko struka
i mogle bi kliznuti niz njezine uske bokove. Treba joj pojas.
Cosimo ima uzak struk, ali ipak muki. Nee joj odgovarati
njegov pojas. No Ana je to sigurno predvidjela. Jo je stajala u
nedoumici i drala hlae kad je Cosimo ovla pokucao i uao.
- Ah, da - promrmljao je i odmjerio je nasmijeenim
pogledom. - Tako sam i mislio. Ima savrenu figuru za to,
ljubavi.
- Moda - ree Meg - ali ne mogu u tome hodati jer e mi
brzo pasti do glenjeva. - Pustila je hlae i rairila ruke.
- Treba ti pojas.
- To sam i ja zakljuila. Je li... ima li brzo se ispravila -
Ana pojas?
Ako je opazio greku, niim to nije pokazao. - Ne, njoj su
hlae dobro pristajale bez pojasa, al moemo prilagoditi jedan od
mojih. - Potraio je u ormariu. - Evo, pokuaj s ovim. Dosta je
tanak - Pruio joj je tanku konu traku. - Doi da
ga izmjerim.
Meg je mirno stajala dok joj je stezao pojas oki struka i
noem za papir napravio znak. - Zar e ga skratiti? - Sjetila se
uredno sloenih noeva.
- Skratiti i dodati nekoliko rupica - ree Cosimo.
192
- Noem? - Progutala je slinu.

udno ju je pogledao. - Nego ime?
Meg slegne ramenima. - O, ne znam. Moda ima
svakojakog alata... za brod, takve stvari.
- O. - Uzdigao je obrve. - Ne znam za neke posebne stvari
kojih ima samo na brodovima. Posegnuo je u dep hlaa i izvadio
sklopivi noi izbacio je otricu i vjeto odrezao komad koe.
To je, pomisli Meg, obian no, ona vrsta koja obini ljudi
nose uza se kad obavljaju svakodnevni poslove. Moda je u
drugom ivotu bio bacati noeva u cirkusu.
Katkad je spaava njezin apsurdni smisao za humor, a ovo je
jedna od tih prilika. Budalasta je slika rastjerala ostatke straha
koji ju je obuzeo kad je otvorila ladicu.
Cosimo je vrhom noa napravio rupicu ondje gdje je ranije
oznaio. - Pokuajmo sada.- Privrstio je pojas i rekao: - Et,
voila, mademoiselle.
- Et, voila, stvarno - ree Meg drei se za struk. - Hvala,
gospodine.
Nasmijao se i hitro joj poljubio usta. - Bilo mi je
zadovoljstvo, gospo. - Sklopio je no i vratio ga u dep. - Je li ti
dovoljno toplo da sad izie na palubu? - Pridrao joj je koni
haljetak.
- Jo pada kia?
Odmahnuo je glavom. - Ne, ali je hladno i vlano. Vjetar je
malo oslabio i more nije onako uzburkano pa sam naredio da se u
kuhinji upali vatra. Silas e skuhati toplu veeru.
193
- Dakle, to zvui primamljivo. - Ogrnula se platem i

zakopala ga ispod brade. - Zar emo cijelu no ploviti?
- Da, moram stii u Quiberon prije nego sutra padne no.
Meg je samo kimnula. Zakljuila je da e se u Quiberonu
iskrcati. Ako ondje oekuje vijesti, pogodila je da i tamo imaju
golubove pismonoe, kao na Sarku.
Slijedila ga je na palubu gdje je zrak bio poput hladne i
vlane plahte na njezinu licu, ali joj je tijelo bilo toplo. Miles i
Frank, zamotani u plateve, bili su na krmenoj palubi. Frank je
bio za kormilom, a Miles iza njega. Promatrao je jedra i
dovikivao mu promjene kursa. Kormilar Mike nehajno je
stajao sa strane, puio lulu i promatrao dva mladia.
- Imaju vie od jednog tutora - primijetila je Meg. vrsto se
obavila platem, odjednom smetena zbog neobine odjee.
- Pun ih je brod - odgovori Cosimo. - Miles je roeni
moreplovac. Frank se mora potruditi, ali i on e uspjeti.
- Quiberon - ree Meg. - Hoe li se iskrcati i otii u gradi?
- Ne - ree Cosimo. - Usidrit emo se u uvali oko pet milja
dalje.
Meg je ekala hoe li jo neto rei, ali se popeo na krmenu
palubu i mirno stao iza Franka stavivi ruke na neakove. Poeo
mu je tiho davati upute i namjetati kormilo.
Meg ih je zamiljeno promatrala. Nikad nije uli da Cosimo
kae runu rije ili vie. Ima onaj pogled, ali to mu je jedino
oruje, jedina vidljiva manifestacija njegova autoriteta. I rijetko
ga koristi. Zapravo, skrueno je pomislila, otkako je stigla na
194
Mary Rose, koristio ga je samo za nju, barem koliko je znala.

Dakle, to je on? Ljudi su mu lojalni. Neupitno su mu odani i
imaju povjerenja u njega ak i ovjek kakav je David Porter.
Obrazovan, ozbiljan kirurg koji nije morao suraivati s
ovjekom koji ivi na rubu... ovjekom koji u kabini ima
zakljuanu ladicu punu ubojitih noeva.
195
Dvanaesto poglavlje
uo se zveket sidrenoga lanca, neprirodno gladan u tihoj

noi. Brik Mary Rose zaustavio se na valovima kad su krakovi
sidra zahvatili pjeano dno ispred Bretanje. No je bila mrana.
Mjesec je samo katkad provirivao iza oblaka, zvijezde se
nisu vidjele. No kia je prestala i more se smirilo.
Meg je kao obino bila na krmenoj palubi. Jedva su se
nazirale litice obale oko pola milje daleko. Zvuk valova koji su se
razbijali o stijene bio je zloslutan kao i povremeni bljesak bijele
pjene. Negdje iza tih stijena nalazi se zatiena uvala gdje
se Cosimo kani iskrcati. Ne s Mary Rose, ve s jednog od amaca
privrenih na srednjoj palubi.
Okrenula je lea obali i pogledala mranu palubu. Cosimo je
razgovarao s Mikeom i voom palube. Frank i Miles stajali su na
diskretnoj udaljenosti, ali dovoljno blizu da uju
razgovor. Cosimo je jednom pogledao Meg i potom
nastavio razgovor.
Kako je popodne prelazilo u veer, Meg je u njemu naslutila
neobinu napetost. Pitala se je li zabrinut zbog vijesti o Ani to
ih oekuje. Zakljuila je da se dogodilo neto loe to je
Anu sprijeilo da doe na sastanak u Folkestoneu. Oekuje li
196
Cosimo najgore? Da je njegova ljubavnica, partnerica i

prijateljica mrtva? Ubijena u ratu u kojem se i on bori. Ratu koji
se oslanja na pijuna i atentatore.
vrsto je prekriila ruke na prsima. Nije se uspijevala
pomiriti s implikacijama tako loginog nagaanja.
- Kavu, gospo?
- O da, molim. - Uzela je alicu to ju je Biggins ponudio i
obavila ruke oko nje. Nadahnue. Hvala vam.
- Kapetan kae da dodate malo ovoga ree Biggins i otvori
ploku konjaka. - Kae da e vam trebati.
Meg se previe iznenadila da bi prigovorila kad je mornar u
kavu ulio poprilinu koliinu konjaka. Puhala je u alicu i
oprezno popila gutljaj. Konjak joj je odmah zagrijao grlo i
stvorio ugodnu toplinu u njezinu trbuhu. Drugi je gutljaj
hrabrije popila. Zato bi se opirala?
Sad su sputali amac. Miles se prvi spustio ljestvama, zatim

voa palube i za njim mladi mornar kojeg je Meg znala po imenu
Tommy. Cosimo je stajao uz ogradu, gledao kako se njegovi ljudi
sputaju i zacijelo ekao svoj red. Meg je prvi put pala na pamet
da ide u ovaj pothvat bez rijei i pozdrava. Ostavio ju je s
konjakom u kavi i nije ju ak ni poljubio.
Tada ju je pogledao. - Ide li? Nemamo vremena za
gubljenje.
197
Blenula je u njega. Gad. Smije se, uiva u svakoj minuti svoje

igrice. Posve ju je smutio i to ga oduevljava. Ispila je kavu,
spustila alicu na palubu i zaputila se k njemu. - Bila bih ti
zahvalna da si me upozorio.
- Mislio sam da e te konjak upozoriti - rekao je glumei
nedunost. Pokazao je dolje. - Ti prva.
- Radije bih tebe slijedila.
Odmahnuo je glavom. - Ja sam iza tebe, a Miles ispred.
Dakle, ako ide, kreni.
Meg se prebacila preko ograde na ljestve. U hlaama je to
bilo posve drukije pa je lako i brzo silazila ignorirajui
neprozirnu tamu ispod sebe. Umirujue su joj ruke uhvatile
glenjeve. - Samo se spustite, gospo - ree Miles.
S uzdahom olakanja sila je u amac i odmah sjela na krmu
jer se zaljuljao. Kad se Cosimo spustio, amac se uope nije
zaljuljao. Sjeo je kraj nje na krmi.
Nostromo je sjedio na pramcu, a Miles i Tommy uhvatili su
vesla i zaveslali prema zvuku razbijanja valova.
- Pa, ovo je bio zanimljiv poziv - mrvicu sarkasitino ree
Meg. - Posve neoekivano.
- Mislio sam da si znatieljna.
- Bila sam... jesam. No bilo bi lijepo da sam unaprijed znala.
Imala bih vremena pripremiti se, moda upotrijebiti zahod...
koliko emo dugo izbivati?
- Doe li do najgorega, moe to obaviti u moru ree. - Moji
su ljudi veoma diskretni i svi smo navikli na takve stvari.
198
- Kako umirujue - rekla je, ali se smijeila dok se pitala je li

to izazov ili glas povjerenja. inilo i da nije vano. Pustila je da
joj padne kapuljaa i uivala u vlanom milovanju nonog
povjetarca. Zvuk valova postao je glasniji, ali vie se nije bojala.
Tada su se pred njima pojavile stijene, nazubljena se linija
runih crnih litica uzdizala iz uzavrela mora. etiri mukarca u
amcu nisu pokazivala zabrinutost. Voa palube tiho je
dovikivao upute Milesu i Tommyu. Cosimo je utke sjedio
na krmi, ali je Meg osjeala njegovu budnost. Svaki mu je mii
bio spreman za akciju dok je promatrao stijene pred njima.
Siuan se prolaz pojavio u trenutku slabe mjeseine, ali je opet
nestao kad oblaci prekrili mjesec. No to je bilo dovoljno za
nostroma i veslae. Uslijedilo je nekoliko mini prskanja i zatim
mir. More je lagano zapljuskivalo amac, urlik valova ostao je
iza njih, pred njima se nazirala pjeana plaa, a oko njih
uzdizale su sive litice.
Veslai su izvukli amac na pijesak i spremi vesla. Cosimo
samo ree: - ekajte me ovdje. Bude li nevolja, odmah otiite i
vratite se sutra u isto vrijeme.
Obratio se Meg: - Ostani ovdje. - U oima mu je zasjao
smijeak. To ti je dovoljno pustolovina za jednu veer. - Dobacio
joj je poljubac i iziao amca.
Dovoljno pustolovina? Meg nije bila ba sigurna. Gledala ga
je kako tri plaom do uskoga puteljk koji je vodio uzbrdo. Ima li
uza se svoje noeve?! Postupila je impulzivno i zagazila u plitku
vodu.
199
- Gospo... gospoice Barratt... kamo idete? tjeskobno apne

Miles.
- Vratite se, gospo - naredi voa palube, mnogo grublje i s
vie autoriteta.
- Uskoro - Meg apne preko ramena. - Samo u proi dio
puteljka. - Tono je pogodila da nee ostaviti amac da bi je
slijedili. Za nju je odgovoran njihov kapetan, a na njima je da
ekaju njegov povratak i uvaju jedino sredstvo za bijeg
natrag na brod.
Brzo je hodala po pijesku ne bojei se da e netko uti
njezine korake. Cosimo je bio daleko ispred nje kad je stigla do
poetka puteljka. Brzo se penjao, ali je grmlje kraj staze uvelike
koristio kao zaklon.
Meg se uporno penjala, ali ga nije pokuala sustii.
Zakljuila je da nee osjetiti njezinu nazonost ako bude
dovoljno daleko. Kad je usporio, sakrila se iza bodljikava grma i
zadravala dah dok je gledao natrag niz puteljak. vrsto je
stisnuo crni plat oko sebe pa je bio samo sjenka u noi.
Iz daljine ga nitko ne bi opazio, osim ako ne trai ba njega.
Naravno, ako ga netko trai... Srce joj je bre zakucalo i
potom se smirilo. Cosimo zna to radi. Ako misli da ga netko
eka, bit e spreman.
Nastavio se penjati i Meg se penjala za njim. Drala se trave
kraj puteljka da njezini koraci budu jo tii.
Tada je Cosimo nestao. Gledala je gore i vidjela samo
sivkasti puteljak do vrha litice i sivo-crno nebo. Pogledala je
dolje i vidjela samo sivu liniju pijeska, crnu vodu i bijelu pjenu
200
valova. Nije odmah vidjela amac pa ju je nakratko

obuzela panika. To je njihov jedini izlaz odavde. Tada joj se u
inilo da nazire oblik uz rub litice. Shvatila je da su se maknuli s
plae u sjenke da budu nevidljivi svakome tko moda gleda
odozgo.
No gdje je sad njezin plijen? Je li stigao do vrha litice? To se
inilo kao jedino objanjenje. Meg je opet krenula, sad
sigurnijim koracima jer se navikla na strminu puteljka. Jednom
je zastala mislei da je neto ula, ali no je ispunjavao samo
zvuk cvraka. Jo nije vidjela Cosima ispred sebe i poela ju je
obuzimati nelagoda.
Onda se dogodilo. Netko ju je zgrabio straga, vrsta joj je
ruka obavila tijelo i priklijetila ruke. Umalo je izgubila
ravnoteu na skliskom puteljku. Neto ju je ubolo u vrat iza uha
pa je tiho kriknula, ali je zvuk priguila ruka koja joj je pokrila
usta i nos tako da je jedva disala. Sad je mogla pomaknuti ruke
pa se slabano otimala, ali je zbog otrice iza uha na
koncu prestala. Kad se smirila, ruka se malo podigla s njezinih
usta da moe udahnuti. Srce joj je lupalo, ali je znala tko je dri,
mada nije izustio ni rijei.
Ruka mu je jo uvijek lagano poivala na njezinim ustima.
Usredotoila se na disanje, srce joj ja usporilo i nestala je
munina izazvana strahom. Sad je ula tihe glasove odozgo i
opazila sjaj fenjera u grmlju dalje uz puteljak.
Cosimo ju je povukao unatrag i gurnuo na vlanu travu
ispod grma. Gledao ju je odozgo, i dalje bez rijei, ali ga je jasno
razumjela. vrsto stisnuta usta, ledene oi. Pokazao je prstom i
201
ona je kimnula. Trenutno nije imala snage pomaknuti se, ak i

da joj nije naredio neka ostane ondje.
Cosimo ju je jo jednom otro pogledao i potom se vratio na
puteljak. Gotovo je odmah nestao iz vida. Poela je drhtati od
oka i straha. Neto joj se cijedilo niz vrat pa je to oprezno
dotaknula prstom. Bilo je ljepljivo. U nevjerici je pogledala
krv na prstu. Cosimo ju je posjekao. Nije to namjeravao,
nemogue da jest. Ali kako moe znati? ovjek kojeg je upravo
vidjela sposoban je za sve.
Drhtanje je prestalo. I dalje je osjeala strah, ali je proet
bijesom. Kako se usuuje? Negdje u daljini hukala je sova i neka
je manja ivotinja uznemirila grmlje iza nje. Oduprla se porivu
da skoi na noge i oprezno ustala pazei da bude tiha. Jo je ula
tiho mrmljanje glasova odozgo i vidjela bljesak fenjera.
Meg se drala grmlja uz puteljak kad je opet krenula gore.
vrsto je omotala plat oko sebe pa je, kao Cosimo, bila samo
tamna sjena. Vie ga nije htijela slijediti, ali je sad jednostavno
morala nastaviti. Morala je vidjeti to se zbiva... otkriti tko i
to je taj ovjek.
Legla je na trbuh kad se pribliila vrhu i puzala kroz travu
do vrha litice. Stotinjak metara od ruba litice ugledala je
ruevnu kolibu koja je neko zacijelo sluila pastirima. Vani su
stajala dva mukarca, metar ili dva od kolibe. Tiho su
razgovarali, a na tlu izmeu njih vidjela je fenjer. Cosimo je
nestao.
Tada ga je ugledala. Dolazio je iza kolibe i drao neto
blistavo. Kako je uspio proi kraj tih ljudi? No pitanje se inilo
202
nevanim. Sa strepnjom je gledala kako se ulja uz kolibu dok

nije stigao tono iza mukaraca. Zatim se pokrenuo.
Sve je u trenu zavrilo. Dva su ovjeka tiho pala na tlo, a
Cosimo je uao u kolibu. Nije se ni osvrnuo na njih.
Meg je dovoljno vidjela. Okrenula se i zaputili natrag
puteljkom. Ubio ih je. Hladnokrvno. Nisu se borili, nisu ga
izazvali. Samo im se priuljao iza lea i ubio ih. to e sada,
zaboga? Mahnito je traila mjesto gdje ju je ostavio. Vie nije
eljela izazivati gusarov gnjev. Uinilo joj se da je nala
pravo mjesto pa je opet unula iza grma.
ula je kako se Cosimo vraa puteljkom, ali se vie nije
uljao. Zakljuila je da vie nema potrebi za tiinom jer su
straari na litici mrtvi. Zaustavio se na puteljku i kratko rekao:
- Doi. - Ispruio je ruku da joj pomogne ustati. Oklijevala
je djeliu sekunde, odjednom se gnuajui njegova dodira. Ali on
ne smije znati to je vidjela i ona niim ni smije izazvati sumnju.
Prihvatila je pruenu ruku i ustala.
- Zato se vie ne mora paziti na buku?
- Zato - samo je rekao i gurnuo je ispred sebe puteljkom.
Meg je zastala i pitala preko ramena: - Jesi li saznao ono to
te zanimalo?
- Ne, ne ono to me zanimalo odgovori Cosimo. - Pouri,
Meg, ovdje smo na neprijateljskom tlu. Svaka minuta poveava
opasnost.
203
Vie nita nije rekla, ve je ubrzala. Pokuavala je osmisliti

sasvim prirodna pitanja na koja e nekako morati odgovoriti.
Kako e objasniti ono to se dogodilo na vrhu litice?
Stigli su do plae i amac je opet bio dostupan u pliaku.
Miles zabrinuto ree:
- ao mi je, gospodine. Gospoica Barratt je insistirala...
Cosimo ga je gestom prekinuo. - Da, to mi je jasno. -
Podigao je Meg i grubo je spustio u amac.
Zatim ga je gurnuo s pijeska i popeo se na krmu. inilo se
da nije svjestan mokrih izama i hlaa. Sedio je uobiajeno
mirno dok su veslali kroz uski prolaz prema Mary Rose.
Meg je dotaknula vrat gdje se koa doimala napetom i
ranjavom. Jo je bilo ljepljivo na dodir, ali krv se zgruavala.
Nesvjesno je zadrhtala. Cosimo ju je otro pogledao. Lice mu je
jo bilo mrko, oi hladne, ali nita nije rekao.
Kad su lagano dotaknuli brod, pokazao je Meg neka se prva
popne. Krenuo je odmah iza nje i im su im noge dotaknule
palubu rekao:
- Idi dolje. Doi u za nekoliko minuta.
Meg se nije prepirala. Bilo joj je hladno i istodobno je
osjeala depresiju, strah i gnjev. Samo se eljela zavui pod
pokrivae i zaspati. Petrolejka je slabo osvjetljavala kabinu, a
Gus je ve bio u pokrivenoj krletki. Sjela je i umorno izula izme.
Smoile su joj se i arape pa ih je s mukom skinula. U
trenutnom joj se stanju inilo da za skidanje hlaa treba previe
truda.
204
Cosimo je uao dok je gledala svoja promrzla bijela stopala

kao da ih prvi put vidi. Nosio je ploku i dvije ae. Nije ju
pozdravio, ve je samo ulio konjak u ae i jednu joj pruio.
Zatim je otiao u zahod i vratio se s krpom namoenom u
toplu vodu.
- Nagni glavu.
Meg je popila gutljaj konjaka i zatim nakrivila glavu.
Krpom je istio posjekotinu. - Jesi li me namjerno porezao? -
upita Meg.
- Ne, naravno. Znao sam da me netko slijedi, ali nije mi ni
palo na pamet da bi napravila takvu glupost. - Mrko ju je
gledao.
- Moda e se ubudue sjetiti da sam veoma brz kad osjetim
opasnost.
Zakljuila je da to ima nekakva smisla. Prihvatila bi
objanjenje da nije bilo onoga to je kasnije vidjela.
- To je samo povrinska ogrebotina - rekao je i stavio malo
konjaka na krpu. Time je pritisnuo ranu i Meg je naglo
udahnula kad ju je zapeklo.
- Ovo dezinficira jednako dobro kao ocat - rekao je i
bado krpu. - Sad bih elio objanjenje, gospoice Barratt.
Na poznati je nain sjeo na rub stola. - Zato si me slijedila?
Meg nije odmah odgovorila. Zurila je u uske korice
privrene za njegov pojas i srebrni drak noa. Prepoznala je
mali bode.
- Dakle?
205
Slegnula je ramenima i silom skrenula pogled.

- Bila sam znatieljna. Nisam ti kanila smetati.
Cosimo je popio gutljaj konjaka i zamiljeno je promatrao.
Inicijativa i znatielja dobre su osobine, ali treba ih obuzdati
zdravim razumom. Njezino odbijanje sluanja uputa lo je znak
za suradnju u kojoj se mora posve osloniti na njezino
pokoravanje. Nije pretjerano rei da njihovi ivoti ovise o tome
hoe li postupati tono u skladu s dogovorom. Nepredvidiv potez
jednoga ili drugoga bio bi fatalan. Ali jasno, Meg zasad nema
pojma o ulozi koju joj je namijenio. Kako bi mogla znati koliko
je vano da se strogo dri plana? Pa, morat e je nauiti, ovako
ili onako.
- Je li ti palo na pamet da moda postoji razlog iz kojeg sam
elio da ostane u amcu?
Sad jest, gorko je pomislila. Naravno da nije elio svjedoka
za svoja ubojstva. No je li namjeravao ubiti one ljude? Je li ga
iznenadila njihova nazonost?
- Ostavimo se toga - ree Meg. - Ne mora brinuti, vie to
neu napraviti. - Refeksno je dotaknula vrat. - Ima neugodnih
iznenaenja.
- Ispriavam se zbog toga - tiho je rekao, mada su mu oi
ostale ledene. Nikad te ne bih namjerno ozlijedio.
Meg je duboko udahnula. - to si otkrio nakon to si me
ostavio? Jesi li saznao neto o Ani?
- Ne ba - kratko je odgovorio i ustao. - Sad idi u krevet.
Umorna si. - Uzeo je ploku konjaka i bez rijei iziao iz kabine.
206
Meg je skinula ostatak odjee, navukla spavaicu preko

glave, ugasila lampu i zavukla se u krevet. Leala je u mraku
pod pokrivaima sluajui kako vitlo podie sidro. ula je
Cosimov glas kad je doviknuo:
- Podignite jedra. - Zatim je ula kako vjetar napinje glavno
jedro. Brik Mary Rose nagnuo se desno, zatim se ispravio i
zaplovio naprijed.
Meg nije vjerovala da bi podnijela kad bi noas doao u
njezin krevet. Najeila se pri pomisli da bi je njegove ruke
dotaknule, da bi priljubio tijelo uz njezino. Jo se ljuti na nju i to
e ga sigurno drati podalje. Morat e nai druge naine da se
distancira od njega sve dok se ne iskrca u Bordeauxu i nae neki
nain da se vrati u Englesku.
Cosimo je na palubi pio konjak i promatrao tamno more.
Unitili su golubove u Quiberonu.
Naao ih je beivotne na podu u potkrovlju, a njegovi ljudi
koji su se njima bavili, njegovi prijatelji ubijeni su u snu.
Francuzi su zatrli taj poloaj, znai da je Ana bila primorana
dati im podrobne informacije o njegovu pothvatu, ili ih je izdao.
Ovako ili onako, sad radi u mraku. Nema pojma to zna
neprijatelj. Jesu li unitili i postaju u La Rochelleu?
Saznat e samo ako osobno ode onamo. Trebalo bi stii za
dva dana, a dotad nema smisla nagaati. Potisnuo je taj problem
u zasebni pregradak svog uma, a izvui e ga i njime se baviti u
pravom trenutku. Sad mu je glavna briga to e s Meg. Jesu li
njezini postupci dokazali da je opasno nepouzdana kao
partnerica?
207
- Da mi je znati to misli, Cosimo. - David Porter priao je

ogradi.
- Nita posebno - ree Cosimo i prui mu ploku.
David je popio veliki gutljaj i vratio je, nadlanicom obrisavi
usta. - Je li tvoja misija bila uspjena?
Cosimovo je lice bilo bezizraajno kad je rekao: - Ne, nije.
David je uzdigao obrve na kratak odgovor, Minutu kasnije
ree: - Ako pomae da se rastereti...
Gusar je podigao ploku do usana i popio nekoliko gutljaja
prije nego ju je ponovno ponudio Davidu. - Francuzi su prvi
stigli onamo. Unitili su golubove i ubili moje ljude. Ako je
postojala poruka ili neka vijest o Ani, to je sad u
francuskim rukama. Jasno ti je da je jako blago rei da
moja misija nije uspjela.
- ao mi je. - David se naslonio na ogradu i nagledao u
puinu. Cosimo rijetko kad izraava malodunost zbog
neuspjeha nekog podviga. S lakoom mijenja kurs, bira drugi
smjer do istoga cilja. No David je pogodio da spoznaja o
Aninoj sudbini, kao i nemogunost da joj pomogne, ima daleko
dublji uinak na njegova prijatelja od nekog obinog neuspjeha.
Cosimo to moda ne bi priznao, ali nije uvijek beutni
pragmatiar kakvim se prikazuje.
- Zato ne krene natrag da vidi to moe saznati u
Engleskoj? - predloio je neto kasnije.
Cosimo ga je pogledao i neveselo se nasmijao. - Morat e mi
vjerovati kad kaem da je to nemogue, Davide. Neto se mora
obaviti u narednih est tjedana. Inae e biti prekasno.
208
Kirurg je razmislio. Znao je da ne smije pitati to je tako

hitno.
- to e biti s naom putnicom? - upita. - Koliko sam
shvatio, veeras si je poveo sa sobom.
- I to je bila greka - mrko e Cosimo.
David ga je znatieljno pogledao sjetivi se ranijeg
razgovora. - Govori li da to orue nije voljno, ili se ne moe
naotriti?
Cosimo je prstima lupkao po ogradi. - Jo ne znam. Mislim
da e elik trebati daljnju obradu.
- Katkad se stvarno najeim od tebe, Cosimo -ree David
promijenivi raniju blau procjenu. - Spava li s Meg kao dio te
obrade, kako ti to zove?
Gusarovi su prsti bre lupkali. Prije nekoliko dana ne bi
pobijao tu optubu, ve bi se vjerojatno samo nasmijao. Uvijek je
birao ene koje uivaju u senzualnim pustolovinama bez ikakve
potrebe za uzajamnu emotivnu ovisnost. Mislio je da se
Meg savreno uklapa u taj obrazac. S vedrim je ushienjem
prigrlila strast, to je obeavalo korisno i ugodno partnerstvo
kakvo je imao s Anom. Svakako je njihovu vezu kanio iskoristiti
da je uvue u svojti misiju. Tako je njihova uzajamna udnja
imala pragmatinu svrhu, ali mu se iz nekog razloga to sad
inilo neobino neukusnim.
-Nemam razloga vjerovati da ona iz toga ne crpi jednako
zadovoljstvo kao ja - ree. uo je ukoen, defanzivan ton vlastita
glasa. - Ako bi me ispriao, Davide, moram postaviti strae.
Zadri konjak, ako je jo neto ostalo.
209
Udaljio se ostavivi kirurga da zamiljeno zuri u no.

Cosimo inae ne postavlja strae. To je zadatak za Milesa ili
Franka. Niti je kapetan Mary Rost obino nesiguran u sebe. Je
li mu se Meg Barratt zavukla pod kou? David je nagnuo ploku
i iskapio ostatak konjaka. Usta su mu se izvila u osmijeh. Tom
ovjeku nee koditi ako se jednom uzdrma njegova emotivna
ravnotea.
Sreom nesvjestan kirurgova zakljuka, Cosimo je s
Frankom raspravio o strai, s Mikeom o kursu i zatim nemirno
proetao palubom, takoer nesvjestan zamiljenih pogleda svoga
kormilara. Mike plovi s njim od prvoga putovanja Mary Rose i
veoma je rijetko kod kapetana vidio znakove razdraenosti. No
neto je veeras uzrujalo kapetana, to je sigurno.
Cosimo se vratio do kormila.
- Idem dolje, Mike. Poalji po mene ako me treba.
- Da, gospodine, kao uvijek - ree ovjek i klmne. - Sve u
redu, gospodine?
- Naravno, zato ne bi bilo?
Kormilar je slegnuo ramenima dok se Cosimo udaljavao.
Zato, doista?
Cosimo je tiho otvorio vrata kabine. Unutra je vladao mrkli
mrak ublaen jedino sivilom koje je dopiralo kroz prozor. Nije
zamjerao Meg to je ugasila lampu, ali bilo bi prijateljski da je
ostavila barem malo svjetla. Priao je leaju i pogledao oblik
ispod pokrivaa. Disala je duboko i ravnomjerno. inilo se da
zauzima mnogo vie mjesta no to je uobiajeno ili potrebno za
210
njezino sitno tijelo. Je li to namjerno? Ili je bila previe

iscrpljena pa se nije sjetila ostaviti mjesta za partnera?
Zakljuio je da ne eli nagaati ni po tom pitanju. Otvorio je
ormari ispod kreveta te izvadio viseu mreu i deku. Objesio je
mreu o kuke na stropu i sjeo da izuje izme, jo mokre od
gacanja po pliaku na plai. Skinuo je vlane arape i hlae te se
s uvjebanom lakoom popeo u mreu i pokrio se dekom. Mrea
se lagano njihala u skladu s kretanjem broda, ali to ga nije
odmah uspavalo kao inae. Razmiljao je o veeranjim
dogaajima, ponovno osjetio muan oaj koji ga je obuzeo kad je
vidio svoje ubijene ljude, zaklane ptice. Besmisleno unitavanje.
Mogli su onesposobiti postaju bez ubijanja.
Cosimo je ovjek koji ubija po nareenju. Ubija kad je to
nuno. Gnua se besmislena ubijanja.
Meg je nastavila duboko i ravnomjerno disati osjeajui da
je on jo budan. Njezino olakanje da se nije pokuao uvui u
krevet bilo je kratkotrajno.
Ipak je ostao dovoljno blizu da opazi svaku promjenu njezina
disanja, neznatno pomicanje tijelu koje bi otkrilo da je budna.
Noas nije imala snage za razgovor s njim i prvi put nije mogla
zamisliti da bi reagirala na njegov dodir.
211
Trinaesto poglavlje
Meg se probudila suhih usta, bolne glave i tijela. Spavala je,

ali nikada tako nemirno. Muili su je prizori prerezanih grla,
ispruenih udova, gusara kako brie okrvavljeni no. Znala je da
nita od toga nije vidjela, ali to nije pomagalo. None
more uvijek stvaraju nakazne slike, a ona je sad
usred nezamisliva uasa.
Podigla se na lakat i pogledala kabinu. Mrea je nestala.
Gusova je krletka prazna i nigdje ga nije vidjela. Za divno udo,
sunce je sjalo i brik je opet mirno plovio umjesto da se bori s
velikim valovima. Naalost, nita od toga nije
doprinijelo Meginu raspoloenju. Opet je legla i sklupala se na
boku okrenuta zidu, pokrivi se preko glave. Ako ostane ovako
dok ne stignu u Bordeaux, valjda e odande nai prijevoz kui.
Biggins je pokucao na vrata. Meg je sad ve prepoznavala
svako kucanje. Pomislila je da bi ga mogla ignorirati pa bi
otiao, ali je zakljuila da bi kava pomogla njezinoj glavobolji.
Promrmljala je naprijed i vrata su se otvorila.
- Jutro, gospo - rekao je ne pogledavi krevet. - Predivno
jutro. Ovdje je kava i kapetan kae da e se doruak posluiti na
palubi. Silas priprema fino jelo od bubrega i slanine. Donijet u
toplu vodu. - Iziao je ne ekajui odgovor na taj niz informacija.
212
Meg se okrene na lea i zagleda u strop. Ni moe ignorirati

ono to se zbilo i samo nastaviti sa gusarom kao obino. Osim
ako skoi u more, ni moe napustiti brod. Ono to se dogodilo
nije razlog da ona poini samoubojstvo. Samo mora nai neku
izliku da se povue dok se ne iskrca i nai nain da se vrati kui.
U meuvremenu, aroma kave bila je neodoljiva.
Biggins i njegov mali pomonik donijeli su vreve tople
vode.
- Bio sam tako slobodan i oprao ono to ste sino nosili,
gospo. No kako je topao dan, mislim da e vam biti dobro u
obinoj odjei - ree joj Biggins i dalje diskretno ne gledajui
krevet.
- Hvala vam - uspjela je rei. Jo se nije navikla na ideju da
taj grubi mornar pere njezinu intimnu odjeu, ali je znala koliko
je to korisno.
Opet ostavi sama, ustala je, natoila kavu i odnijela je do
sjedala ispod prozora. Zahvalno je pila uivajui u sunevoj
toplini na zatiljku. Koa ispod uha jo ju je zatezala pa ju je
oprezno dotaknula. Napipala je lagano uzdignutu krastu.
Cosimo je tono rekao da je rije o povrinskoj ogrebotini. No
ipak ju je napravio vrhom bodea. Njome je prostrujao drhtaj pri
pomisli na trenutak panike kad je osjetila da joj krv curi niz
vrat.
Pogled joj je pao na zakljuanu ladicu ispod stola za karte.
Zacijelo je bode, oien od krvi, opet na svojemu mjestu.
Skoila je na noge, ostavila alicu kave i ula u zahod. Kako
e objasniti svoje udaljavanje od Cosima ako mu ne otkrije da je
213
vidjela to je uinio na vrhu litice? Ulila je vodu u lavor i

rastreseno nasapunala spuvu. Moda bi samo mogla rei
da nakon sinonjih zbivanja vie ne eli ovu pustolovinu, da se
pogreno procijenila, vlastitu snagu i hrabrost. Izgubila je
zanimanje za njihovu vezu i eli ostati sama dok ne stignu u
Bordeaux gdje e nai prijevoz kui.
Sasvim uvjerljivo, a nijedan astan ovjek ne bi ne prepirao
sa enom koja iz nekog razloga eli prekinuti leernu vezu. No
Meg se ipak nije sviala ta ideja. Osim injenice da sumnja u
svoju uvjerljivost po pitanju naglog nestanka strasti,
ima dovoljno hrabrosti za svaku pustolovinu koja ne ukljuuje
hladnokrvna umorstva. No ako mora glumiti slabanu enu da bi
se pristojno izvukla, neka bude. Dat e sve od sebe.
Oprala se toplom vodom i polako su nestale posljedice
nemirne noi. Odjenula je haljinu od utog muslina i ponadala se
da e joj to uspjeti bez dodatnog izazivanja gusarova gnjeva.
Popila je jo kave dok se eljala i zatim odluno ispravila
ramena. To se ne moe vjeno odgaati. Izila je iz kabine.
Osjetila je zamamni miris bubrega i prene slanine dok se
penjala na palubu. Kad je izila na sunce, Cosimo je sjedio za
stolom postavljenim na krmenoj palubi. Podigao je ruku na
pozdrav i pozvao je onamo. Gus je sjedio na ogradi, rairio
svjetlucava grimizna krila i graknuo: - Dobro jutro.
- Dobro jutro, Gus - uzvratila mu je pozdrav.
Cosimova je kestenjasta kosa blistala na suncu. kiljio je na
suncu i doimao se posve oputenim. Njezinim je tijelom
prostrujala sad ve poznata udnja. Ponovno je postao ovjek
214
kojeg je Meg poznavala prije sinonjih zbivanja. Nakratko je

poeljela zaboraviti ono to je vidjela. Ali samo nakratko.
Popela se na krmenu palubu i prila stolu, titi oi od sunca.
- to se dogodilo s vremenom? Posve neutralan pozdrav
izgovorila je jednakim neutralnim glasom.
- Promijenilo se - ljubazno je rekao. - Smijem ti natoiti
kavu?
- Hvala. - Sjela je i rairila ubrus. - ini se da sam gladna. -
U tom avrljanju nema nieg opasnog. Samo tako nastavi, rekla
je sebi.
- Nikakvo udo nakon onoga sino. Ulio je kavu u alicu i
dodao mlijeko, ba po njezinom ukusu.
Meg je mijeala tekuinu. Otvorio je tu temu i je morala
prihvatiti. - Da. - Namjerno se stresla, prsti su joj drhtali dok je
uzimala alicu. - Radije ne bih o tome. Naljutila sam te kad sam
te slijedila i ao mi je zbog toga. - Opet se stresla i
lagani dotaknula posjekotinu na vratu.
Oi su mu se nakratko smrknule, ali je nehajno rekao: - Ne
doputam si ljutnju, to je gubitak vremena, ali priznajem da sam
bio razdraen. No vie ne mislim o tome. Najbolje da to
zaboravimo, Meg - Ispruio je ruku i ovla joj pomilovao
prste. Ukoila se od toga dodira i zurila preko njegova ramena.
Povukao je ruku, sad se otvoreno mrtei.
Meg je uzela vilicu i poela jesti, izbjegavajui njegov
pogled. Morala je samo pomisliti na ona dva ovjeka koji su se
sruili na travu da bi zadrala svoju ulogu. Traila je neku
215
banalnu temu razgovora, ali nita nije nala. S gusarom nikad

nije vodila banalne razgovore i nije znala kako bi poela.
Cosimo ju je zbunjeno promatrao. - U emu je problem?
- Ni u emu. Umorna sam. Nisam dobro spavala. - Silom se
nasmijeila.
Cosimo je slegnuo ramenima i nastavio jesti. Vie nije
pokuao prekinuti tiinu koja se neugodno nadvila nad njima.
Na koncu je odgurnuo tanjur i ustao. - Ispriaj me. - Udaljio se
prema pramcu, duboko namrten.
Pitao se zato nije reagirala na njegova nastojanja. Ako bi
itko trebao biti uvrijeen, onda je to on. Meg je ugrozila njegov
zadatak, ona je pogrijeila, a ne obrnuto. Ozlijedio ju je, ali
nenamjerno, to ona sigurno zna. Ba kao to je morala znati
kakva je opasnost kad su se svi nali na francuskom tlu. Poinila
je notornu glupost kad ga je slijedila. Zar misli da je ovo
nekakva igra?
Ali ono mrtvilo u njezinim oima, neutralan ton glasa,
beivotna ruka pod njegovim prstima... to stoji iza toga? Neto
mnogo vie od sluajne posjekotine za koju je ona barem jednako
odgovorna kao on.
Na krmenoj je palubi Gus doletio na stol i skupljao mrvice
kruha. Jednim je okom promatrao Meg. - Jutro.
- To smo ve proli, Gus - rekla je i ponudila mu podlakticu.
ekala mu je glavicu i mrmljala.
- Voljela bih da na ovom brodu imam kamo poi. Neto
raditi. - Pogledala je u snast gdje su dva mornara radila na
vrzama. Opasno je visoko god u snasti, ali Meg im je zavidjela
216
na zadatku i na uzbuenju. Ranije joj nije bilo dosadno na

Mary Rose, ali tada je stalna gusarova nazonost pruali vie
nego dovoljno uzbuenja. Sad ga eli izbjegavati, to nee biti
lako u tako skuenom prostoru.
Ustala je i vratila se u kabinu. Na jednoj Aninoj haljini
olabavio se gumb pa barem neto mora raditi. No kad je izvadila
haljinu, otkrila je da je Biggins bio bri.
Pismo Belli. To e je zaokupiti, premda ne zna kad e ga
moi poslati. Moda e sve nekako dovesti u perspektivu ako
nekome opie sinonja zbivanja, cijelu zbrku svojih osjeaja,
strahove po pitanju Cosima i bliske budunosti.
Na polici iznad stola za karte nala je papir, pero i tintu.
Sjela je za stol, naotrila pero i poela pisati. Kad je jednom
poela, nije mogla stati pa je napunila tri stranice do trenutka
Cosimova ulaska u kabinu. Prvi put nije kucao. Bila je tako
zadubljeni u pisanje da se trgnula kad je ugledala glavnu temu
svoga pisma. Poskoila je, ispustila pero i tintom poprskala
papir. To joj je barem pruilo priliku da bugaicom pokrije
tekst.
- ime sam to izazvao? - nasmijeeno je pitao, r ali su mu oi
ostale mrke. - Inae nemam takav uinak na ljude.
- Nisam te oekivala - plaho je rekla.
- Ne znam zato nisi. - Stao je iza nje i toplu joj ruku stavio
na zatiljak. Ukoila se i spustila ruku na bugaicu. Pustio ju je i
odmaknuo se kao da nita nije opazio. - Kome pie?
217
- Belli, mojoj prijateljici. Zacijelo e se nai neki nain da ga

poaljem, ali ako ne, uzet u ga sa sobom kad odem kui. -
Duboko je udahnula.
- elim se iskrcati u Bordeauxu i drugim se brodom vratiti
kui. Kad emo stii onamo?
- To je prilino naglo. - Ramenima se naslonio na pregradu,
prekriio ruke i otro je promatrao. -Zato me tako silno eli
napustiti?
To je bio trenutak. - Mislim da je ovoga dosta, Cosimo -
polako je rekla. - Neko je vrijeme bilo zabavno pretvarati se da
sam pustolovka, ali sam nakon onoga sino shvatila da ja ipak
nisam za to.
- O emu to govori, za ime svijeta? - Nije se pomaknuo, ali
mu je glas postao tvri i sjaj u njegovim odmah neugodan.
Meg je vrsto stisnula ruke u krilu. - Mislila sam da sam
jaa... da imam vie hrabrosti. Neugodno mi je priznati, Cosimo,
ali sino sam bila prestravljena i muile su me grozne none
more. Ovaj ivot... - Neodreeno je zamahnula rukom. - Ono to
ti radi... u ovom ratu... sva ta nesigurnost. Prestraena sam i
elim se vratiti kui. - Gledala ga je bistrim zelenim oima za
koje se nadala da izraavaju enstvenu krhkost.
Nastavio ju je promatrati. Polako je kimao, ali se nije
doimao uvjerenim. - eli, je li?
- Molim te - moleivo e Meg. - Kad u se moi vratiti u moj
svijet? Nisam odgojena za ovo i prestara sam za uenje novih
stvari.
218
Promijenio se izraz u njegovim oima. Gladio je bradu i

kaiprstom lupkao po ustima kao da je duboko zamiljen. Tada
ree:
- Prestara, eh? Pa, gospoo Metuzalem, ne vidim kako e se
iskrcali s ovoga broda, osim ako ne sretnemo plovilo koja e te
uzeti kao putnicu. ini mi se da si na to trebala misliti prije
odlaska sa Sarka.
Meg ga je eljela neim gaati, ali je drala ruka vrsto
stisnute u krilu. - Nisam mogla predvidjeti kako u reagirati na
neto to nikad nisam doivjela - rekla je tihim i nimalo
provokativnim glasom. - I budi poten, Cosimo, nikad mi nisi
rekao da mogu oekivati neto slino onome sino.
- Draga moja, ti si nam se eljela pridruiti, ako se sjea. -
U glasu mu se osjeao sarkazam. - I jo si ugrozila pothvat.
- ao mi je zbog toga. Nisam razumjela opasnost. Upravo
me to natjeralo da shvatim koliko mi takav ivot ne odgovara.
Nisam stvorena da budem pijun ili pustolovka. Mrsko mi je da
to moram priznati, ali je istina. - Pokuala se nasmijeiti
skrueno, ali i odluno.
- Pa, to nita ne mijenja - rekao je, spustio ruke i okrenuo se
stolu za karte. - Kao to sam upravo rekao, ako se sluajno ne
pojavi brod kraljevska mornarice koji putuje za Englesku, zapela
si ovdje. Nema potrebe da se uputa u nove posebne podvige.
- Ali ti e ih imati?
- Moram se jo jednom zaustaviti. - Govorio je nehajno dok
je sekstantom neto radio na kartama. - No ti e ostati na
brodu, izvan opasnosti.
219
Meg je progutala slinu i pripremila se za konanu, najteu

izjavu. - Ako nema nita protiv, odsad nadalje rado bih... bila
sama.
Odloio je sekstant, uspravio se i pogledao Meg. - to bi to
trebalo znaiti?
- Nije li oito? Pogrijeila sam. Sad moram ispraviti greku.
elim se u Bordeauxu iskrcati s ovoga broda i elim da naa veza
odmah zavri, Cosimo. Vie mi se ne ini opravdanom.
- Shvaam. - Glas mu je bio suh poput pustinje. Opet se
okrenuo kartama, unio nekoliko biljeki i iziao iz kabine tiho
zatvorivi vrata za sobom.
Meg je udahnula, tek sad shvativi kako je plitko disala za
konfrontacije. Sad je to gotovo. Ne moe se ogluiti o njezine
elje. Moe je prezirati kao slaboumnu glupau koja nema
vlastitih uvjerenja, ali ona s time moe ivjeti. Naredni e dani
biti naporni i neugodni, ali i to e preivjeti. Nije vjerovala da je
Cosimo osvetoljubiv. Nee je jednostavno ostaviti u Bordeauxu.
Pomoi e joj da nae prijevoz kui.
Cosimo je na palubi napravio neto to sad rijetko radi.

Skoio je u snast i popeo se do platforme na pola puta uz glavno
jedro. To je uvijek nesigurno mjesto, ali je on lako odravao
ravnoteu. Leima se naslonio na jarbol i promatrao svoje ljude
na konopima iznad palube. Nitko nije obraao pozornost na
220
njega, kako i treba biti. Jedan trenutak nepanje na toj visini

mogao bi znaiti smrt. Uivao je u istoi slanoga zraka,
njihanju jarbola visoko iznad palube. To mu je prualo
objektivnost potrebnu za otkrivanje razloga Megina
neoekivana predomiljanja. to stoji iza toga?
to mu ona tono govori?
Ni u jednom trenutku nije povjerovao u besmislice da je ona
slaba i nesigurna ena koja je odgrizla vie od onoga to moe
progutati.
Meg tono zna to radi i to je cijelo vrijeme je znala. Dakle,
to se sino dogodilo i izazvalo farsu?
Jo vanije, kako e to utjecati na njegove planove? Ako
zanemari problem oslanjanja na njezinu apsolutnu poslunost u
misiji, to ako joj se cijela i zgadi? Cosimo je vjerovao u svoju
mo uvjeravanja osobito ako je rije o eni. Nikad nije imao
razloga posumnjati u tu mo, do sada. Misao ga je zabrinula.
Jednom e njegova seksualna privlanost oslabiti, a koje e mu
oruje tada ostati? Samom se sebi podrugljivo nasmijao. Jednom
e i u drugim podrujima oslabiti. Njegova ruka s noem
nee biti tako brza, pamenje e ga katkad izdati, loe e
izabrati trenutak i umrijeti.
Ali jo ne. Sad je na vrhuncu svoje igre. Ova je misija
najvanija u njegovu ivotu i mora uspjeti a Meg Barratt nuno
je orue.
Spustio se na palubu gdje su se njegovi porunici pretvarali
da ih ne zanima njegovo pentranje.
221
- I vi biste trebali vjebati - ree. - Obojica. Shvatili su to

kao naredbu i poeli se penjati.
Cosimo se podboio i promatrao. - Dobri momci - primijeti
kormilar Mike.
- Da, ali moraju mnogo nauiti - ree kapetan - Osobito
Frank. Jo ne razumije gdje bi njegove ruke trebale biti.
- Na koncu e shvatiti, gospodine.
- Njegova e me majka ubiti ako ne shvati - pomalo zlovoljno
ree Cosimo. - Bit u dolje. Zovni me kad budemo ispred St.
Nazaire. U tom bismo podruju mogli sresti francuske brodove.
- Da, gospodine.
Cosimo je zastao ispred kabine, opet zanemario kucanje i
otvorio vrata. Najprije je pomislio da je kabina prazna, a zatim
mu je Gus sletio na rame i informirao ga: - Laku no.
Meg je spavala na krevetu. Pokriva joj se zapleo oko
koljena, a ruke je stavila ispod glave. Cosimo je oslobodio
pokriva i povukao ga do njezinih ramena. Nije se pomaknula,
ali je znao da doista spava. Nekoliko je papira lealo na stolu pa
je podigao gornji koji je bio prazan. Opazio je svoje ime i odmah
spustio papir. Moda bi u tom pismu naao rjeenje zagonetke
Megina udna ponaanja, ali nita ga ne bi natjeralo da to
proita. to je zanimljivo zato to vei dio ivota deifrira
privatnu korespondenciju i eprka po tuim tajnama.
Opet je pogledao krevet. ini se da mu je proradila savjest,
obina ljudska nevoljkost da zabada nos u neije tajne. Ili se to
odnosi samo na Meg. Kako se to dogodilo? Ponovno je podigao
222
gornji papir odluivi proitati njezino pismo, ali ga je opet

spustio. Ne moe to uiniti. Meg mu sama mora rei.
Ostavio ju je da spava. Ako je doista imala none more,
zacijelo joj treba miran san.
Kasno popodne na obzoru se pojavio brod mornarice. Imao je
britansku zastavu i Cosimo je poslao Franka da s lijeve strane
pramca signalizira plamencima.
- Kau da plove u La Rochelle, gospodine -uzbueno e
Frank.
- Hmm - ree njegov ujak koji poznaje signale barem
jednako dobro kao njegov neak. Ako Britanska mornarica plovi
u La Rochelle, znai da se jedna od fota Francuske mornarice
sprema napustiti luku. Njegovo je odredite dvije milje juno od
luke, ali ako e doi do bitke, od njega e se oekivati potpora.
Ali on nema vremena. Mora stii u Toulon prije nego Napoleon
ode.
- Je li to britanski brod?
Megin ga je glas iznenadio jer ga je vei dio dana uo samo
u mislima. Pogledao ju je kad je stala uz ogradu kraj njega. -
Vjerujem da jest.
- Hoe li me uzeti kao putnicu?
Slegnuo je ramenima. - Moda. No mislim da se kane
pridruiti foti koja ide u Egipat. - Opet ju je pogledao. - Bi li
eljela ii u Egipat, gospoice Meg?
223
Dakle, vratili su se na prijanju cininu familijarnost, to je

Meg bilo drago. Znailo je predah, prihvaanje njezine ranije
tvrdnje. Mrko ga je pogledala i ignorirala pitanje.
- Jesi li sada dobro spavala... bez nonih mora? - prijazno je
pitao.
- Nisu me muile. Hoe li zaustaviti taj brod?
- Ako eli. Kako bi zapovjedniku objasnila svoju nazonost
na Mary Rose ? - Pitanje je opet zvualo ljubazno, ali nije
zavaralo Meg.
Nezgodno pitanje. Nije eljela upoznati zapovjednike
fregata kod Sarka jer se bojala skandala a sad mora smisliti
uvjerljivo objanjenje za svoju nazonost na gusarskome brodu
usred Biskajskog zaljeva. No moe se lano predstaviti. Time bi
se donekle zatitila.
- Zovem se Gertrude Myers i plovila sam s drutvom radi
zabave. Doivjeli smo havariju u blizini Sarka. Neki me ribar
spasio iz mora i odveo na obalu. Ondje si me ti naao te si, kao
pravi engleski dentlmen, odmah ponudio zatitu i pomo
oko povratka kui- ree Meg.
Cosimo zadivljeno zazvidi. - Kako bujnu matu ima - ree.
- No sumnjam da trenutno ima mnogo onih koji plove radi
zabave.
- Nije vano - glatko e Meg. - Posluit e. eljela bih da im
signalizira, molim te.
- Neka bude. - Pozvao je Franka. - Zamoli ih da se zaustave.
224
- Da, gospodine. - Frank je signalizirao plamencima. -

Zanima ih zato, gospodine - doviknuo je minutu kasnije. - uri
im se.
Cosimo uzdigne obrvu i pogleda Meg. - Jesi li sigurna da
eli prekidati hitnu misiju ratnoga broda u vrijeme rata?
Meg se okrenula i sila u potpalublje. Znala je da to ne moe
napraviti samo da se izvue iz situacije u koju se sama uvalila.
Cosimo je ekao da se ona udalji i tada rekao Franku:
- Signaliziraj da po naredbi plovimo u Bordeaux. - Zbog te
informacije zapovjednik nee oekivati da im se Mary Rose
pridrui u njihovu podvigu.
- Kau bon voyage, gospodine - dovikne Frank, ili je njegov
kapetan ve vidio signal i okrenuo se.
Meg je u kabini sjela ispred prozora, privukla koljena do
prsa i promatrala kako se veliki brod mirno udaljava prema
zalazeem suncu. Sad je shvatila da je bilo glupo oekivati spas
od broda ratne mornarice. Svi se oni bave ratom. Slabi su izgledi
da e naii na brod koji se vraa u Englesku, a samo bi takav
brod uzeo putnicu.
Duboko je uzdahnula. Morat e se pomiriti a putovanjem do
Bordeauxa gdje e morati nai trgovaki brod. Sigurno e ga
nai. Mora. Bordeaux ja jedna od velikih trgovakih luka, ak i
u vrijeme rata.
Poeljela je da se ne osjea tako maloduno. Inae nikad nije
depresivna, ali sad se ini da nita nije u redu, ak ni njezina
odluka da napusti gusara i njegov brod. To je bila instinktivna
odluka, potreba da pobjegne iz situacije koju nije
225
mogla kontrolirati. Problem je u tome to duboko u sebi zapravo

ne eli otii s Mary Rose. Nije spremna odustati od strastvene
veze s gusarom ija je sama nazonost, da i ne spominje njegov
dodir, uzbuuje do sri. Isto tako, nije spremna odrei se
radosti koja je ispunjava zato to je dio pustolovine.
No gnuanje nad hladnokrvnim ubijanjem na litici baca
sjenku na njezinu duu. Ne zna kako bi to mogla zaboraviti i
nastaviti idilu kao da se nita nije dogodilo. Odobravanjem
Cosimovih postupaka ugrozila bi vlastiti integritet. O, to zvui
pretenciozno i umiljeno, ali je istina. Ona su beivotna tijela
djelovala na svaki djeli njezina moralnog bia... prizor koji ne
moe zaboraviti.
Dakle, nema izbora. Prvom prilikom mora otii.
226
etrnaesto poglavlje
Meg je do noi ostala u kabini. Biggins joj je donio veeru

pa je jela bez apetita pitajui se gdje jede Cosimo. Vrijeme se
opet promijenilo i sipila je kia te zacijelo ne jede na palubi.
Moda on i Gus veeraju s Davidom u kirurgovoj kabini. Voljela
bi da joj barem Gus pravi drutvo. Ovako je veoma samotno.
Meg je odgurnula napola prazan tanjur i ustala od stola.
Kabina se odjednom doimala zaguljivom i skuenom, pa je
shvatila da se cijeli dan nije kretala. Zamotala se u debeli plat i
izila. Odmah su je obavili sablasna tiina i mrkli mrak. Obino
se uju glasovi s palube ili iz kuhinje. Uvijek se uju koraci na
palubama dok mornari obavljaju svoje zadatke. Sad je ula samo
kripanje dasaka i zapljuskivale vode o trup. Kao da je na brodu
duhova. I zato je tako mrano?
Zaintrigirana i pomalo prestraena, naslijepo je potraila
stube. Tada je shvatila zato je mrano. Vrataca iznad stuba
bila su zatvorena pa nije bilo ni traka mjeseine. Srce joj je
skoilo u grlo kad ju je obuzela panika da je ostala zatvorena.
Zato su je bez objanjenja samu ostavili ovdje dolje?
227
Naravno, zahtijevala je da je ostave na miru i Cosimo potuje

njezinu elju, ali ipak pretjerujte. Zakoraila je na stube i
podigla ruke da vidi moe li otvoriti vrataca. Nisu se
pomaknula. Vidjela je da ih zatvaraju zasunom za oluje, kada
doista jako pue i valovi zapljuskuju palube, ali veeras
nema oluje. Vlano je i neugodno, svakako, ali nikad nijr vidjela
da zbog malo kie zatvaraju vrataca.
Meg je pokucala na vrataca i opet ih pokuala gurnuti.
Nita se nije dogodilo, pa je opet pokucala, glasnije. Ovog je
puta bilo rezultata. Vrataca su sa malo podigla i pojavilo se
bijelo lice Franka Fishera. Mahnito joj je pokazivao da mora biti
tiha i Meg sa ukoila. Zatim se popela gore i Frank je podigao
vrataca. Drao ih je tako da se uspjela izvui na palubu.
Nala se u svijetu sive vlane magle iji su pramenovi
obavijali jarbole i ograde. Vladala je potpuna tiina, ako se
izuzme zapljuskivanje valova o trup. Gotovo uope nije bilo
vjetra i jedva se naziralo samo prednje jedro pod kojim je brik
plovio. Kad su joj se oi privikle na udno sivilo, razabrala je
mukarce koji su nepomino stajali uz ogradu; Vidjela je Cosima
za kormilom i Mikea kraj njega. Brod duhova, pomislila je,
kojim upravljaju nepomini tihi ljudi.
Frank je drao prst na usnama pa je kimnula da razumije.
Na prstima je prela srednju palubu i popela se na krmenu.
Glave su se okretale prema njoj pa se osjetila krivom zato to se
uope mie. No bila je sigurna da se posve beumno pribliila
kormilu.
228
Cosimo je zurio u gustu maglu i tek neznatno pomicao

kormilo. Nakratko je podigao ruku s kormila i prstima dotaknuo
Megina usta. Kao da joj treba jo jedno upozorenje. Bilo je oito
da se dogaa neto veoma ozbiljno.
Odmaknula je glavu pa je vratio ruku na kormilo. Brik
Mary Rose plovio je dalje i tada je Meg zaula glasove iz magle.
Pogledala je Cosima s iznenaenim pitanjem u oima. Ramena
su mu se doimala napeto, ali ruke na kormilu bile su mirne. Usta
su mu se izvila u osmijeh to ga je Meg prepoznala. Mefistovski
osmijeh koji ukazuje na isto zloesti trijumf.
Naprezala se da uje glasove i panino shvatila da govore
francuski. Isprva nije vidjela odakle dopiru, a tada je razabrala
taman oblik broda pedesetak metara dalje. Brik je ostao na
svom kursu. Klizio je po mirnome moru s povjetarcem u jedinom
podignutom jedru.
Tada je kroz maglu odjeknuo glas, zacijelo kroz megafon.
To je bio veseo pozdrav, pomalo bestidna primjedba, tek
formalan zahtjev da se identificiraju. Nitko nije trepnuo, nitko
se nije pomaknuo kad je Cosimo na besprijekornom francuskom
odgovorio: Bonsoir, copains. Nous sommee l'Artemis, en route
a Belle Isle.
Meg je vidjela da su na pramcu podigli francusku zastavu.
ini se da je boravkom u kabini propustila podosta uzbuenja.
Opet ju je obuzelo ranije uivanje u pustolovini. U ovome
nema niega podlog, nikakvih noeva u mraku. Kreu se usred
neprijatelja i izvode monumentalnu varku. Uivala je u tome.
229
Oi su joj blistale dok je sluala francuski odgovor. Nehajni

Bon voyage .
Cosimo ju je pogledao i opazio bljesak u ivahnim zelenim
oima. Znai da nije sve izgubljeno, pomislio je, i njegov se
osmijeh proirio. Nije pogrijeio Meg je definitivno izmislila onu
priu o slabanoj enici. Vidio je kako njome struji energija
jednako snano kao kad su vodili ljubav. Uvijek je vjerovao da je
uzbuenje opasnosti blisko povezano s uzbuenjem seksualne
strasti. Kad se izvuku iz ove opasnosti, saznat e to je izazvalo
njezin obrat. Uzeo ju je za ruku i povukao ispred sebe, okrenutu
prema kormilu. U tiini je njezine ruke stavio na kormilo.
Iznenaeno ga je pogledala preko ramena i zatim vrsto stisnula
glatko drvo. Promatrala je jedro i kad je zalepralo, Cosimo
je stavio ruke na njezine i prilagodio kormilo. Nakon to se to
dvaput dogodilo, trei je put odgurnula njegovu ruku i sama
izvela prilagodbu. Pomaknula ga je previe ulijevo i jedro je
zalepralo. Brzo je popravila greku i jedro se ispunilo
vjetrom. Osjeala je njegovo vrsto tijelo iza sebe, ali i vlastitu
mo u nainu na koji je brik reagirao na njezine pokrete. U
drugim bi se okolnostima ushieno nasmijala, ali je bila svjesna
opasnosti, prijeteih tamnih oblika u sivoj magli.
Tada se kormilo zavrtjelo pod njezinim rukama. Ukoila se,
ali ga je sada drao Cosimo. Sagnula se ispod njegove ruke i
opet stala kraj njega. Jai je vjetar rasprio maglu i napeo
prednje jedro. Cosimo nita nije naredio, ali to nije ni trebalo
njegovim ljudima. Pentrali su se na snasti pripremat za
podizanje glavnog jedra.
230
Brik je iziao iz magle u zvjezdanu no bez ijedinog broda na

vidiku.
- to se dogodilo? - upita Meg. Tada je pogledala iza sebe,

vidjela sivi zid i razumjela. Magla se nije podigla, ve su oni iz
nje isplovili.
- To je zloglasno podruje za maglu - ree Cosimo. - Imali
smo peh kad smo onamo uli istodobno kad i francuski konvoj.
Meg je odmahnula glavom. - Uivao si u svakom trenutku,
Cosimo.
Tiho se nasmijao. - Valjda jesam. Ideja o provlaenju kroz
cijeli konvoj neprijateljskih ratnih brodova ima svoju smijenu
stranu.
Na trenutak se inilo da meu njima nije dolo do otuenja.
- Preuzmi kormilo, Mike. Dri se ovoga kursa. Uz malo
sree, zasad smo se izvukli iz nevolja. - Cosimo se maknuo od
kormila i uhvatio Meg za lakat. - Idemo dolje.
Meg se pokorila. Nije imala pojma kako e se ova situacija
razrijeiti, ali je znala da nekako mora. Sigurno postoji neki
nain da zadri vlastiti moralni kompas a da se posve ne odrekne
ove pustolovine. Bilo bi daleko jednostavnije vratiti se u
Englesku na Mary Rose, u skladu s prvobitnim planom. Ovdje
pragmatina rjeenja moraju imati prednost. Ne moe se motati
po gatovima Bordeauxa u nastojanju da nae prijevoz na
trgovakome brodu. To nije izvedivo i ona to zna... cijelo je
vrijeme znala.
231
Ne zna zato se Cosimo onako ponio na vrhu litice. Upravo je

vidjela kako je bez ikakva sukoba svoj brod provukao kroz
neprijateljski konvoj. Moda ovoga ovjeka mora prihvatiti kao
ratnika koji se bori nekonvencionalnim orujem. Ako to moe
prihvatiti, moe ostati na ovom brodu dok ne stigne u
Folkestone. Ako je voenje ljubavi sa gusarom potrebno, to e
smatrati plaanjem prijevoza.
Uvijek se pitala kako bi se osjeala da je kurva. Cinina je
pomisao bila tako izvan konteksta da se morala nasmijeiti.
Sasvim je jednostavno. Nije spremna odustati od ove strastvene
pustolovine ba kao to nije spremna okuati sreu
U Bordeauxu. Uspjeno je povezala pragmatizam i udnju.
Cosimo je zastao pred vratima kabine. - Dobro bi mi doao
konjak. - Zaputio se prema kuhinji.
Meg je ula u kabinu, skinula plat i sjela ispod prozora. Jo
nije vidjela Gusa, to ju je zbunjivalo.
- Gdje je Gus? - pitala je Cosima kad se vratio i plokom i
aama.
- U bolnici s Davidom. On ne razumije potrebu za tiinom u
odreenim uvjetima, i ne zna francuski.
Meg se nasmijala i uzela ponuenu au. - Zato mi nisi
rekao da u biti zatvorena u potpalublju?
- Jasno si pokazala da eli da te ostavim na miru. - Sjeo je
na kut stola i popio gutljaj konjaka.
- Sad bih elio da mi objasni zato si to traila.
232
Meg je vrtjela zlaanu tekuinu u ai i gledala ples

jantarnog sjaja. to moe izgubiti? Mora ostati na Cosimovu
brodu do povratka u Folkestone. Ako se naljuti zato to ga je
slijedila i ono vidjela, neka bude. Moda e joj dati objanjenje
koje e je umiriti.
Dragi Boe, nije ni znala da je takva licemjerka. Bella bi se
presamitila od smijeha.
- Zato si ubio one ljude? - Zurila je u svoju au.
Cosimo se zapanjio. - Koje ljude?
- Francuze na vrhu litice kraj ruevne kolibe. Samo su
razgovarali, a ti si im priao s lea i ubio ih.
- Shvaam. - Gladio je bradu. - Dakle, opet si me slijedila?
- Da.
ini se da je gospoica Barratt nepopravljiva. Glasno je
udahnuo i izdahnuo. - elim da doe ovamo.
Meg se mrtila i oklijevala. Njegovo dranje i ton nisu se
doimali prijeteima. Ustala je i prila mu.
Ustao je i rekao: - Okreni se, molim te.
Meg je posluala. Osjetila je njegovu ruku na vratu, zatim
lagani pritisak malo ispred uha. Pritisnem li ovdje, izgubit e
svijest - rekao je mirnim tonom predavaa. - Osjea li? - Jae je
pritisnuo.
Meg je progutala slinu. Neto se udno dogaalo s njezinim
vidom. - Prestani. - Pritisak je odmah popustio.
233
- To je veoma uinkovita metoda onesposobljavala

neprijatelja - nastavio je istim tonom. - Posve tiha i ne ostavlja
tragove. Kad se rtva probudi, nema pojma to se dogodilo.
- Ali imao si no? - Polako ga je pogledala zbunjenim oima.
- Naravno - mimo je potvrdio. - Ne smijem riskirati, draga
moja.
- Znai, nisi ih ubio? - promrmlja Meg.
- Ne. Ali oni su ubili dva ovjeka, moje prijatelje, na
spavanju. Poubijali su deset golubova, gaali li ih u krletkama.
Reci mi, Meg, jesu li zasluili milost. - Sad mu se u glas uvukao
neugodni posprdan ton. Pomislila je da je izaziva
realnou ovoga prljavog svijeta i jo prljavijeg rata u kojem se
bori.
- Ali nisi ih ubio - tiho je ponovila.
- Ne ubijam iz zadovoljstva.
Silno se trudila da ne pogleda zakljuanu ladicu u kojoj se
nalazi zbirka noeva. On ne smije saznati za to istraivanje.
- Dakle, to je razlog za sve ove besmislice - zamiljeno je
rekao. - Pa, moram ti rei, draga moja, da tvoja pria ne stoji.
Promatrao sam te za kormilom Meg, i nisi pokazala ni mrvicu
straha. Moemo li se dogovoriti da me nee pokuavati uvjeriti
da si slabana pripadnica svoga spola? Ako te neto brine, budi
tako ljubazna i izravno me pitaj.
To se inilo razumnim. - Dogovoreno - ree Meg.
- Dobro. Moemo li se takoer dogovoriti da e posluati
kada ti kaem da neto napravi... negdje ostane? - Uzdigao je
234
obrve dok je nehajno postavljao pitanje, ali Meg je znala da misli

ozbiljno.
- Bez brige, Cosimo. Drat u se podalje od tvojih aktivnosti
odavde do Folkestonea - iskreno je rekla.
- Ovdje sam radi putovanja kui , kao i moguih
zadovoljstava, naravno. - Prila mu je i stavila ruke na ramena. -
Ima li kakvih elja gospodine?
Ima dovoljno vremena za obraivanje. Nema potrebe da
pomirenje uprska preranim razotkrivanjem. Poljubio ju je i
promrmljao: - Pa, ima neto.
235
Petnaesto poglavlje
- Oprostite, gospodine, ali mislim da to nije dobra ideja -

bez uvijanja ree voa palube. - Ne uz ovako nemirno more... i
nitko vam nee uvati lea.
- Cijenim tvoju zabrinutost, nostromo, ali idem sam mirno
i ljubazno odgovori Cosimo, ali je Meg, koja je stajala iza
poluotvorenih vrata kabine, prepoznala neumoljiv ton.
Oito ga je prepoznao i voa palube.
- Dobro, gospodine. Pripremit emo amac - ree.
Uslijedila je stanka i potom je dodao: - Neete povesti ni jednog
od momaka? Nee biti lako veslati po ovakvom moru.
- Ne, nije potrebno. Dovest emo brod to je mogue blie
obali pa u se ondje iskrcati. ekat ete dvadeset etiri sata.
Ako se dotad ne vratim, odvest ete gospoicu Barratt u
Folkestone.
- Samo dvadeset etiri sata, gospodine? - voa palube
zvuao je zgranuto.
- Tono dvadeset etiri sata. Tada ete gospoicu Barratt
odvesti kui.
- Da, gospodine.
236
Meg se povukla u unutranjost kabine. Kanila je izii kad je

ula da Cosimo i voa palube razgovaraju kraj stuba. Neto ju je
navelo da prislukuje iza odkrinutih vrata. Znala je da e
Cosimo pre Bordeauxa jo jednom otii na obalu, ali o tom vie
nita nije rekao. inilo se da je stigao taj trenutak. Ali voa
palube imao je pravo. More se uskomealo i kia je pljutala.
Zato to mora biti veeras? Posada e je sigurno mrziti budu li
morali posluati kapetanovu naredbu i ostaviti ga onde samo da
nju vrate u Englesku.
Kad je uao, Cosimo je izgledao rastreseno, odmah priao
kartama. - Dakle, ide na obalu?! upita Meg.
- Hmm...
- Veeras?
- Tono.
- Ali vrijeme je odvratno.
- Tu nema pomoi.
- Nostromo misli da to nije dobra zamisao.
Uspravio se i okrenuo. - No, odakle ti to zna?
- Prislukivala sam - prizna Meg. - Maloas! ula sam da
razgovarate. Ako on misli da to nije dobra ideja, trebao bi ga
posluati.
- Doista? - Uzdigao je obrvu i izgledao kao da ga to
zabavlja.
- Nije smijeno - ree Meg ne davi se smesti.
- Kamo ide i zato to mora biti veeras?
Cosimo se poee po elu i strpljivo ree:
237
- Idem na obalu provjeriti ima li poruka. Mora biti

veeras zato to smo blizu La Rochellea gdje u nai te poruke. -
Otvorio je jedan od ormaria i izvadio crnu nepromoivu odjeu.
- Ostani na toplom i suhom dok me nema.
- to ako se ne vrati? - Netremice ga je promatrala.
- U tom sluaju, voa palube dobio je naredbu da te odvede u
Folkestone.
- ula sam. To bi znailo da e te napustiti ne znajui to ti
se dogodilo. Ne elim biti za to odgovorna.
- Draga moja, samo sam ja odgovoran za svoje odluke. -
Govorio je otrije dok se odijevao u nepromoivu odjeu. - Moji
e ljudi bez pitanja sluati upute.
- Da, sigurna sam da hoe - nestrpljivo e Meg - ali to ne
znai da moram i ja. Ne elim se vratiti kui ako ne znam to se
tebi dogodilo.
Lice mu se smrknulo.
- Unato tome, Meg, to e uiniti.
Nije znala zato je izgovorila sljedee rijei. Bile su protivne
vrstoj odluci koju je donijela nakon debakla u Quiberonu da se
nee petljati u gusarove mutne poslove. No rijei su same
izletjele. - Zato ne bih pola s tobom? Sigurno bih ti mogla
pomoi. U najmanju ruku, mogla bih na brod javiti ako bude
nevolja.
Zastala je i pozorno ga gledala. Nije reagirao i nita nije
rekao, pa je brzo dodala:
- Ana bi ila s tobom, zar ne? U nju bi imao povjerenja.
238
- Ana je uvjebana - rekao je. - Mogao sam joj vjerovati jer

je znala to radi.
- Onda naui mene - jednostavno e Meg. - Reci mi to
moram raditi. - Prila mu je i usrdno spustila ruku na njegovu
podlakticu. - Ne bojim se, Cosimo. Radije bih bila u nevolji s
tobom nego ovdje besposleno ekala i strepila.
ini se da Meg u ovom scenariju sama pie svoju ulogu,
pomisli Cosimo, bez njegova poticaja. Vlastitom se voljom nudi
za partnericu. Moda je to dobra prilika da promatra njezinu
odlunost i hrabrost. Tijekom ove misije ne oekuje problem ve
samo neudobnost i napornu plovidbu amcem za oluje. Ako je
voljna s tim se suoiti, zato ne?
- Sigurna sam da Ana negdje ima skrivenu nepromoivu
odjeu - ree Meg uhvativi njegovo oito oklijevanje.
- U onom ormariu. - Glavom je pokazao na ormari iz kojeg
je izvadio vlastitu odjeu za loe vrijeme. - Upozoravam te da e
biti veoma neugodno.
- Svjesna sam toga - odgovorila je rairivi nepromoivu
odjeu. - Neu se rastopiti od malo kie. - S mukom je navukla
tvrdi odjeveni predmet i prtljala s gumbima. - Jesmo li spremni?
Cosimo je maknuo njezine ruke i sam zakopao. Zatim joj je
podigao kapuljau i vrsto je vezao ispod brade. - Sad jesi.
Izili su na kiu noenu vjetrom. Svi su mukarci bili slino
odjeveni. Mike se borio s kormilom kada su utonuli izmeu dva
velika vala. - Ne znam koliko se mogu pribliiti po ovakvim
valovima gospodine - viknuo je Mike. Rijei su se gubile
u vjetru.
239
Cosimo se popeo na krmenu palubu i preuzeo kormilo.

Okrenuo je brod ulijevo pa su plovili paralelno s valovima. Meg
se inilo da idu ravno na liticu koja se nazirala u mraku. Negdje
s njihove desne strane alosno se oglasilo zvono.
Stijene. Meg je poela sumnjati u svoju raniju samouvjerenu
tvrdnju da se ne boji. Glavom su joj proletjeli prizori havarija, a
kad je pogledala uzavrelo crno more, osjetila je muninu pri
pomisli da e se u amcu nai na tim valovima. Nije prekasno da
odustane. Njezin bi ponos to podnio.
Brik je bio nekoliko stotina metara od litice kad je Cosimo
okrenuo u vjetar, naredio da se spuste jedra i baci sidro. Priao
je Meg i rekao:
- Sad je vrijeme da se predomisli, Meg. Sasvim je
razumljivo.
- Ali ti ipak ide? - Gledala je kako sputaju amac.
Kimnuo je. - Naravno.
- Onda idem i ja.
Pomno joj je prouavao lice, mrtei se, a ona mu je mirno
uzvratila pogled. Na koncu je opet kimnuo. - Dobro. Ja u prvi
sii. Slijedit e me kada ti kaem.
S mukom je progutala slinu. Mislila je na jakovljice kojima
vjetar udara o bok broda. Sigurno je poludjela, pomisli.
Pustolovine su sasvim u redu, ali ova kao da izmie kontroli. Nije
nimalo slina njezinoj zabranjenoj pustolovini s gondolijerom
u Veneciji. Za poetak, na Canalu Grande nije bilo valova. Zurila
je dolje u amac dok se Cosimo vjeto sputao ljestvama. Skoio
je u amac i drao ljestve da se previe ne njiu.
240
- Hajde, Meg.
Uvukla je donju usnu i prihvatila Milesovu pomo dok se
penjala preko ograde. On je drao ljestve na vrhu, a Cosimo na
dnu, pa je sputanje bilo manje zastraujue no to je oekivala.
U amcu je odmah sjela, sad iskusnija. amac se ljuljao na
valovima pa je eznutljivo pogledala prema palubi broda koja se
iz ove perspektive iznimno stabilnom.
Cosimo je snano veslao prema litici borei vjetrom i morem.
Na njegovu se mokrom licu se vidjelo kakav napor ulae. Meg je
eljela pomoi ali je znala da ne moe.
- Zato nisi dopustio da ti pomogne jedan tvojih ljudi? -
viknula je u vjetar.
Nije odgovorio. Shvatila je da vjerojatno nema daha za
odgovaranje na besmisleno pitanje. Urlik valova na stijenama
priguio je sve druge zvukovi. Grevito se drala za klupicu na
kojoj je sjedila, srce joj je lupalo od strave.
- Meg, uzmi konop! - viknuo je. - Kad stignem do pliaka,
mora skoiti van i povui amac.
Kimnula je, uhvatila konop i okrenula se prema pramcu.
Malo ju je smirilo to to ima neki zadatak. Valovi su se smanjili i
njihova se buka donekle stiala. Opazila je svijetlu traku u tmini.
Zacijelo plaa. amac je zastrugao po dnu i Cosimo viknu:
- Sada! - Skoila je u vodu, okirana osjeajem hladnoe ak
i kroz izme. Povukla je amac nekoliko metara dok se nije
zaustavio na pijesku.
Cosimo je skoio van, uzeo joj konop i vezao oko kamena.
241
- Prednost ovakve noi je ta da nitko nee izlaziti i lutati

naokolo, i sigurno nee oekivati goste - primijeti. Zvuao je
veoma zadovoljno.
- eli li ekati kraj amca?
- Ne, dovraga - obrecne se Meg. - Kamo ti ide kapetane
Cosimo, tamo ja idem. Neu ovdje stajati posve mokra i ekati.
- Teko se popeti - rekao je pokazujui liticu. -Puteljak je
tek kozja staza i bit e sklisko.
- Neu ovdje ekati - ponovi Meg.
- Dobro. Penji se. - Poveo ju je preko plae. Jedva je vidjela
uski puteljak koji vijuga izmeu stijena.
- Bit u iza tebe - rekao je i ohrabrujue je pljesnuo po
stranjici. - Ako se posklizne, pokuat u te uhvatiti.
- Pa, hvala ti, veoma umirujue - cinino je rekla i krenula
uzbrdo.
Cosimo se nasmijeio. Dobro joj ide. Osjeao je njezin raniji
strah i znao koliko je trebalo da ga svlada. Ako se moe osloniti
na njezinu hrabrost, jo e morati nadvladati njezine skrupule.
To nee biti lako ako je suditi po njezinoj reakciji kad je mislila
da je ubio one ljude kod Quiberona. No taj e problem rjeavati
kada doe vrijeme. Zasad e se usredotoiti na usavravanje
vjetina koje e joj trebati da preivi kopneno putovanje
neprijateljskim teritorijem.
Meg se ustrajno penjala i s lakoom uspostavljala ravnoteu
kad bi se okliznula. Osjeala se sigurnije jer je znala da je
Cosimo iza nje, a kad je stigla do posebno opasnoga dijela staze,
242
vodio je njezinu nogu da ga uspjeno svlada. Konano su stigli

do vrha pa se uspentrala do mokre trave. Ondje se ispruila
hvatajui dah dok joj je kia padala po licu.
Cosimo se popeo za njom. - Doi do daha - apne. - Nema
urbe.
- Da sam znala da u morati postati divokoza, moda bih
odustala - odgovorila je aptom, ali ne ozbiljno. Okrenula se na
trbuh i pogledala niz puteljak. Bilo je teko zamisliti da se tuda
upravo popela, a jo tee kako e sii.
Cosimo je uao kraj nje dok nije ustala. - Kamo sada? -
upita Meg.
- Kuica je oko tri kilometra daleko - ret Cosimo. - Dri se
blizu iza mene i radi sve to ja radim. Je li to jasno?
- Kao suza. - Bilo joj je hladno, ali je obuzdala drhtanje i
krenula za njim. Nije znala koliko su utke hodali ibani jakim
vjetrom. Bila je sigurna da se nikad ranije nije fiziki tako loe
osjeala, ali je fegmatino zakljuila da se ne moe aliti jer
je sama kriva.
U mraku se odjednom pojavila kuica. Niska kamena
graevina, traak dima iz dimnjaka, ali bez svjetla u prozorima.
Cosimo je zastao iza ivice.
- Ostani ovdje. Ne mii se dok se ne vratim. Razumije?
- to ako se... ne vrati?
- Vrati se na plau. U amcu je zvidaljka. Upotrijebi je i
netko s Mary Rose doi e po tebe. - Govorio je aptom. - Odsad
nadalje neu misliti na tebe. Moram neto obaviti i ne mogu
243
dopustiti da mi neto odvlai pozornost. Preputena si

sama sebi. Je li to jasno?
-Ne oekujem nikakve privilegije - obrecnula se, povrijeena
njegovim tonom. Ovaj Cosimo nema nita zajedniko s
ljubavnikom. Pitala se kamo je sakrio noeve. Bila je sigurna da
ih je ponio.
mugnuo je uza ivicu, samo jo jedna crna sjenka meu
ostalima, i uskoro se izgubio iz vida.
Zadrhtala je od hladnoe pa je zaboravila na strah. Uprkos
njegovim uputama, krenula je za njim. On nee misliti na nju,
to je u redu. Time joj je omoguio da slua vlastite instinkte.
ivica je okruivala malen vrt iza kuice i, kad se pribliila,
Meg je ula tiho gukanje golubova. To ju je umirilo. Cosimo se
bavi golubovima pismonoama i depeama. Ovdje je kako bi
preuzeo poruke. Normalno je da su ovdje golubovi. ivi su, za
razliku od onih na Quiberonu, to bi trebalo znaiti da nee biti
gadnih iznenaenja.
Provukla se kroza ivicu u vrt i ula glasove. Jedan je bio
Cosimov. Hitro se vratila kroza ivicu i sluala. Drugi je glas
govorio grlenim francuskim, a zatim su uli u golubarnik.
Meg se uljala uza ivicu prema prednjoj strani kuice.
inilo se da vjetar slabi i kia manje pada. Ukoila se sluajui
zvuk galopiranja po cesti. Bio je blizu i dolazio jo blie.
Nije zastala da razmisli, ve je jurnula natrag do stranjeg
vrta. U kuici se vidjelo svjetlo fenjera. Uletjela je unutra i
tresnula vratima za sobom.
- Netko dolazi, Cosimo. Konji... brzo...
244
Cosimo je u ruci drao papiri. Drugi je ovjek bio nizak i

zdepast. On je drao goluba na dlanu i vrhom mu prsta gladio
svjetlucava prsa. Hitro su se pogledali i ovjek je ugasio fenjer.
Potom je otvorio kavez i oslobodio ptice, tiho ih potiui da
iziu u vrt. Cosimo je zgrabio Meg za ruku i povukao je van.
- Zahod - rekao je i gurnuo je u smrdljivi mrak poljskog
zahoda.
uli su se otri i zapovjedniki glasovi. Netko je rukom i
nogom udarao po vratima kuice. Meg je kroz pukotine na
vratima zahoda vidjela plamasanje baklji koje su se pribliavale
praznom golubarniku.
Cosimo je drao Meg uza se i rukom joj pokio usta. Kao da
je treba podsjetiti da mora utjeti. ak ni Cosimo naoruan
onim noevima ne moe se nositi s tim pridolicama.
Iz kuice se zauo ogoren povik, zatim ljuti glasovi. Meg je
prepoznala glas ovjeka koji je ranije razgovarao s Cosimom.
Bijesno je vikao oito nikome ne ostajui duan. ula je tvrdnje
da je neduan, obian farmer koji obrauje vlastit zemlju i gleda
svoja posla. Zahtijevao je da objasne zato usred noi uznemiruju
potene ljude. Pogledala je Cosima i vidjela da se smijei, to
joj se u danim okolnostima inilo neprikladnim. I svakom
trenutku mogu se otvoriti vrata zahoda oni bi se suoili s
naoruanim ljudima u nimalo ugodnu okruenju.
Cosimo je pogledao preko klupe s tri rupe do okrugla otvora
koji je sluio kao neka vrsta ventilacije. - Gore - oblikovao je
ustima i zapovjedniki pokazao palcem.
245
Meg je oklijevala pitajui se kako e se on tuda provui, ali

ju je uhvatio za ramena i prodrmao. Vie se nije smijeio. Popela
se na klupu pa ju je uhvatio oko koljena i podigao je dovoljno da
glavu i ramena provue kroz prozori. Ondje je zastala i
oslunula. Iz kuice se jo ula buka, ali je odavde vidjela samo
posaen kupus. Provukla se kroz prozori i skoila na mekano
tlo. Ali kako e Cosimo izii?
Probit e se uz pomo noa? Ne, to je apsurdno.
No zakljuila je da e jedna osoba lake neprimjetno izii
nego dvije. Osobito ako je netko vjet u tome kao Cosimo...
moda ak moe postati nevidljiv.
Prije nego se dospjela ukoriti zbog neprimjerena humora,
Cosimo se odjednom stvorio kraj nje, utke ju je uzeo za ruku i
povukao prema ivici. Osjetila je smrad ubrita i pomalo se
histerino pitala hoe li se zakopati u gnojivo dok opasnost ne
proe. Sreom, zaobili su ubrite i Cosimo je skoio u dubok
jarak, povukavi je sa sobom.
Legao je i povukao je na sebe, a zatim je upao korov i njime
ih pokrio. Tada ju je vrsto drao pa su nepomino leali dok je
nad njima vladao kaos. Meg je osjeala kako mu srce lupa ispod
njezinoga, vonj znoja i kie na njegovoj koi. ekinje
njegove brade greble su je po obrazu, ali je osjetila kako
joj usnama miluje uho i pomie ruku do njezine stranjice.
Zapanjeno je shvatila da mu se pjenis ukrutio i zagnjurila lice u
njegovo rame da prigui smijeh. Usred oluje lee u prljavom i
mokrom jarku pokriveni korovom, oko njih haraju neprijatelji,
a Cosimo je sposoban za spolno uzbuenje.
246
Kao i ona. Njezino tijelo, hladno i mokro, oivjelo je od

poude. Neznatno se pomaknula uz njega i malo podigla glavu.
Pokuala mu je vidjeti izraz lica, ali je u mraku razabrala samo
sjaj njegovih oiju. Tada joj je vre stisnuo stranjicu i posve
se ukoio. Osjeala je da je gotovo prestao disati.
Odozgo su se uli glasovi. Noge su gazile po rubu jarka.
Svjetlost baklji treperila je kroz kiu. Meg je takoer zadravala
dah. Tada je ula kako netko kae: - Allons-y. - Koraci i baklje
polako su se udaljili.
Cosimo je opet disao, polako i ritmiki, ali je i dalje
nepomino leao. Drao ju je uza se, nevjerojatno dugo uivajui
u njezinoj utnji i nepominosti. Na koncu se pomaknuo i
odgurnuo korov koji ih je pokrivao. - Oprezno ustani - apnuo
joj je u uho. - Za svaki sluaj.
Meg je podigla glavu iz jarka. Vrt je bio mraan, kia je i
dalje padala, ali ne jako kao ranije, kuica je bila u mraku, kao i
golubarnik. ula je slabaan zvuk kopita koji se udaljavao. -
Mislim da su otili - Izvukla se iz jarka i ustala. Drhtala je, ali
nije znala je li to od hladnoe ili onoga to je proivjela! Ovako
ili onako, zaboravila je na poudu i grozno se osjeala.
Cosimo je stajao kraj nje i oslukivao. uli su se samo vjetar
i kia. Krenuo je uza ivicu i Meg ga je slijedila. Kasnije se nije
sjeala puta do vrha litice. Hodala je oborene glave, gledala kako
njezine izme gaze kroz mokru travu kao da pripadaju nekome
drugome.
Na vrhu puteljka Cosimo ree: - Ovoga puta ja idem prvi. -
Ako je bio svjestan njezine patnje, nije ju ni pokuao utjeiti.
247
to je tono onako, mislila je Meg kako je rekao da e biti. Nala

se u ovoj situaciji ja je sama tako htjela, pa sama mora snositi
posljedice.
Poela je oprezno silaziti puteljkom drei se za grmlje kraj
staze. Odozdo je sve glasnije dopirao zvuk valova. Zastala je i
pogledom potraila svjetlo Mary Rose, ali nije ih vidjela. Jasno
da je brod u mraku, usidren ovako blizu neprijateljske obali. No
bilo bi lijepo vidjeti makar iskricu.
Konano su stigli do plae pa je duboko udahnula i
pogledala liticu iza sebe.
- Nije lak uspon - mimo e Cosimo. - Trebala bi biti ponosna
na sebe.
- Jesam - odgovori Meg. - Je li Mary Rose jo ondje vani?
Tiho se nasmijao. - Naravno. - Priao je amcu. - Ui pa u
ga gurnuti.
Kad su se maknuli s pijeska, Cosimo ree: Ispod klupice nai
e vreicu u kojoj je zvidaljka. Puhni tri puta dugo i jednom
kratko, a zatim ponovi.
- Osjeam se kao pravi pijun - ree Meg opipom traei
zvidaljku. - Skrivam se u zahodu i jarku, a zatim signaliziram
brodu. - Puhnula je u zvidaljku u skladu s uputama i u tmini je
gotovo odmah bljesnulo svjetlo.
Cosimo je snano veslao prema svjetlu koje im je pokazivalo
put. Miles se jednom rukom drao za donji kraj jakovljice kad su
stigli do broda. Uhvatio je konop to mu ga je Meg dobacila i
privukao amac. Skoio je dolje i pomogao Meg da se popne na
248
ljestve. Brzo se penjala, svjesna da koristi posljednje ostatke

snage, te se prebacila preko ograde na palubu.
David joj je pomogao da stane na noge.
- Zaboga, bilo je posve aavo ii po ovakvu vremenu. Gdje ti
je bila pamet, Cosimo? Sirota je ena pokisli mi.
- Ona sigurno nije sirota ena - ustvrdio je Cosimo kad se
prebacio na palubu. inilo se da protekla zbivanja uope nisu na
njega djelovala. - jaka je kao konj... Meg, idi dolje - nastavio je
na isti odrjeiti nain.
- Biggins, toplu vodu, odmah!!! Reci Silasu neka napravi
grog i donese ga u kabinu. Hajde, Meg, nemoj samo tu stajati.
Davide, ako u moju kabinu eli poslati neko preventivno
sredstvo protiv prehlade, samo izvoli.
Meg se nije opirala kad ju je poveo u potpalublje. Kabinu je
osvjetljavala petrolejka, no slabo! Nije vidjela Gusa, pa je zacjelo
drugdje potraio drutvo.
- Budi mirna. ekaj da te otkopam. - Cosim je sad bio pun
obzira dok je otkopavao mokre gumbe i skidao joj nepromoivu
odjeu. - Boe posve si mokra - proguna. - Bit e srea ako ne
razboli.
- I ti si mokar - odbrusila je Meg cvokotala zubima.
Odmahnuo je glavom i kratko se nasmijao.
- Ja sam na to navikao, draga moja. Razodijevao ju je dok je
govorio i nije prestao kada su se vrata otvorila. Biggins je donio
vreve tople vode. - Napuni kadu, Biggins.
- Da, gospodine.
249
Meg se previe smrzavala da bi je bilo briga tko je vidi. Koa

joj se najeila pa je izgledala kao oerupana koko, a dojke su joj
se stisnule na veliinu oraha. Cosimo joj je dodao al te se
zamotala dok je Biggins punio kadu.
- I ti skini to mokro sa sebe - rekla je kad on nije ni pokuao
skinuti nepromoivu odjeu.
- Ui u kadu pa hou. - Pokazao je iza pregrade.
- Trebalo bi biti dovoljno za poetak. Ulit u jo vode kad je
Biggins donese.
Meg se nije prepirala. Kliznula je u vodu i grevito se
drhtanje smirilo. Cosimo je nag uao i donio jo dva vra koje je
izlio na nju. - Napravi mi malo mjesta.
Povukla se na jednu stranu i on je oprezno uao. Kliznuo je
dolje i ledena joj stopala gurnuo ispod stranjice kako bi
zagnjurio glavu.
- Sad je ve bolje - progunao je kad je izronio. - A tebi?
- Popravlja se - rekla je i mekoljila se na njegovim
stopalima da ih zagrije. - Jesi li dobio poruku radi koje si iao
onamo?
kiljio je kroz kapljice na trepavicama. - Da.
- Dakle, isplatilo se? - Meg je vodom zapljuskivala ramena
jer joj se tijelo brzo hladilo.
- Jest. Sad mora izii da se osui.
- Je li poruka od Ane? - pitala je Meg kad je ustala. - Imam
li pravo to pitati?
250
Cosimo je opet zaronio. Nije joj elio priati o poruci, niti o

Ani, ne prije nego shvati sve implikacije i pomiri se s vlastitim
emocijama. Trenutno su previe bolne da bi ih istraivao, to
sigurno nije elio raditi u drutvu. Ipak, Meg ima pravo
na neto. Jo vanije, zacijelo e nastaviti kopati ako ne pokua
zadovoljiti njezinu znatielju. Bolje da to sasijee u korijenu.
Podigao je glavu i rekao: Da.
- Jesam li bila dobra kao Ana? - Zamotala se u runik dok je
postavljala pitanje za koje nije znala zato ga postavlja. Zato
osjea da se na neki nain nadmee s tom nepoznatom enom?
Mogao je oekivati da e Meg ii ravno u sr problema.
Uvijek je posve izravna. - Ana te ne treba zabrinjavati - nehajno
je rekao, ustao i posegnuo za runikom, nadajui se da e to biti
kraj prie.
- Ne zabrinjava me - ree Meg. - Zanima me, to je posve
razliito. - Zaputila se u kabinu, brisala kosu i pitala se je li to
istina.
Cosimo se obrisao i slijedio je u kabinu. Biggini je na stol
stavio vr vrelog napitka od ruma, zaina i vode, te dvije alice.
Gusar je natoio mirisni grog i pruio alicu Meg. - Jesi li
gladna?
Obavila je ruke oko ugodno tople alice i razmislila o
pitanju. - Mislim da nisam. - Popila je gutljaj, spustila alicu i
otila po spavaicu. Ponovno pristojno odjevena i umotana u al,
opet je uzela alicu. - Onda, to kae poruka?
Opet u koulji i hlaama, Cosimo je priznao ga taktika
odgaanja nikamo ne vodi.
251
- Zna da sam pokuavao saznati to se Ani dogodilo u

Folkestoneu. - Paljivo je birao rijei. Mnogo joj toga nije kanio
rei, ali morao je otkriti dovoljno da je zadovolji. - Nadao sam se
poruci u Quiberonu. Ondje je nije bilo pa je La Rochelle
bila posljednja prilika prije Bordeauxa.
- Dakle, Ana je pijun, ili ono to ti jesi?
- Izmeu ostaloga - neodreeno je rekao. u svakom
sluaju, veeras sam saznao da je sad dobro i na sigurnom. Eto,
sad zna.
- Je li ti u poruci ispriala to se dogodilo?
Poruku nije poslala Ana, nego jedan od njegovih agenata.
Nali su Anu i oslobodili je, ali sigurno nije dobro. Poruka je bila
kratka, ali je Cosimo sa lakoom itao izmeu redaka. Francuzi
nisu bili blagi s njom. Sigurno je bila primorana odati lokaciju
na Quiberonu. Pitao se je li i veeranji posjet bio posljedica
ispitivanja. Sasvim vjerojatno. Jedino je dobro da Ana nije znala
pojedinosti njihove misije. Znala je da e se iskrcati u Brestu i
dalje putovati kopnom, to je zacijelo morala odati.
No pojedinosti o cilju podviga saznala bi tek kad bi se ukrcala na
brod, to je uobiajeno. Dakle, mada je mogla odati mnogo
podataka koji bi ugrozili njega i ostale, nije mogla odati
najvaniju tajnu njegove misije. Trait e Mary Rose, ali Ana
nije znala da e se on sa broda iskrcati u Bordeauxu. Misija je
jo uvijek mogua.
Meg ga je zbunjeno gledala. Nije joj odgovorio na pitanje i
oito o neemu pomno razmilja. O neemu neugodnom, ako je
252
suditi po njegovim stisnutim ustima i hladnim oima. - Dakle, to

te umirilo - nastavila je s pritiskom.
- Da - kratko je rekao. No njegovo je lice govorilo suprotno.
Vidjela je da temu smatra zakljuenom, ali nije si mogla
pomoi. - to joj se zapravo dogodilo? to ju je zadralo?
- Ne znam tono - rekao je jednako otresito. -Poruke to ih
prenose golubovi nisu podrobne, to moe zamisliti. Samo znam
da je na sigurnom.
- Pa, to je dobro - ree Meg. Osjeala je da joj nije sve rekao.
On vjeto lae, ali neto je smrdjelo u tom kratkom objanjenju
koje to zapravo nije. Sigurno joj se nije sviao izraz u njegovim
oima, sjenka pomijeana s gnjevom, to ranije nije
vidjela. Naila je na njegov ledeni pogled, ali u njemu nije bilo
gnjeva. Ustvari, mislila je Meg, vjerovala mu je kad je rekao da
ne vjeruje u gnjev, da je to gubitak vremena. Najee se doima
odlunim, samo katkad razdraenim. Zna biti hladno
nemilosrdan ali nikad ne podie glas, nikad nije neuljudan, ali ni
kad nareuje.
Njome je prostrujao drhtaj straha. Smijeno, zato to ona
nije meta toga potisnutoga bijesa. No iskreno se nadala da ga
ona nikad nee izazvati.
Tada se odjednom nasmijeio. Lijen, lascivan smijeak
osvijetlio mu je oi te rastjerao sjenke i ostatke gnjeva, kao da
toga nije ni bilo. - Dakle, ljubavi, ini se da te opasnost uzbuuje
- promrmljao je i povukao je izmeu svojih koljena dok ja sjedio
ispod prozora. Lagano joj je drao bokove.
253
- Na hladnoi, mokra, prljava, pokrivena korovom... vodila bi

ljubav u onom jarku bez obzira na neprijateljske vojnike koji su
ekali da se makne neto u to bi arili bajunete.
- Ti si poeo - odgovorila je i zavukla mu ruke u kosu. - Bio
si tvrd kao kamen.
- Pa, nikad nisam poricao da su za mene opasnost i spolno
uzbuenje blisko povezani. Samo nisam znao da isto vrijedi za
tebe. - Uhvatio je rub njezine spavaice i poeo je polako
podizati.
Ako je ovo njegov nain zakljuenja razgovora, rastreseno je
mislila Meg, sigurno je uinkovit.
Zaulo se otro kucanje na vratima i Cosimo je ispod glasa
opsovao. Pustio je da spavaica padne i doviknuo: - Tko je?
- David.
Ustao je i otvorio vrata. Gus je poletio s Davidova ramena na
svoju motku i veselo poelio dobar dan.
- Lo trenutak? - pitao je David kad je vidio nestrpljivost na
Cosimovu licu. - Oprosti to smetam, ali Gus nije dao mira i
donio sam ovo za Meg. Ichinacea. - Pruio mu je boicu. -
Pokazala se uinkovitom protiv prehlade.
- Hvala, Davide. - Cosimo je uzeo boicu. Laku no.
- Laku no... laku no, Meg - David je doviknuo preko
Cosimova ramena. - Uzmi echinaceu prije spavanja. est kapi u
vodi.
Kad je otiao, Cosimo je odluno zatvorio vrata, pa je
jednako odluno stavio Gusa u krletku i pokrio ga platnom.
254
Ispod crvenog pokrivaa zaulo se alosno laku no i zatim je

zavladala tiina.
- Dakle - ree Cosimo - gdje smo stali?
- U jarku, vjerujem - odgovori Meg blistavih oiju. - Dok su
nas traili vojnici s bajunetama.
- Ah, da. - Uhvatio ju je za ruke i privukao k sebi. Potom joj
je zavukao prste u kosu. - Boe, kako te elim. - Ljubio joj je
usta i grickao usne pa joj je udnja ispunila prepone, napela
bedra.
Vie nisu imali vremena za njenosti. Kad ju je okrenuo
prema krevetu, znala je to eli i nagnula se naprijed, oslonjena
na ruke. Prebacio joj je spavaicu preko glave, uhvatio je za
bokove i zario se u nju. Gurala se unatrag uz njegov trbuh,
uivala u svakom pokretu koji ju je ispunjavao
osjetima. Noktima joj je prelazio po leima, prstima
gnjeio stranjicu, a ona je bila sve blie rubu. Popustila su joj
koljena pa se sruila na leaj, te ju je okrenuo i opet uao u nju,
fiksirajui je oima potamnjelim od strasti, kao da eli doprijeti
do same njezine due.
Kad se na koncu prepustio vlastitu orgazmu, Meg je leala
iscrpljena i znojna, nesposobna vjerovati da se jedna obina ena
moe popeti do takvih strastvenih visina.
255
esnaesto poglavlje
- to e se dogoditi kad stignemo u Bordeaux? - pospano

upita Meg osjetivi da se Cosimo pribliava suncem obasjanom
palubom.
- Ah, napokon si budna. Mislio sam da e prespavati cijeli
dan. - Stajao je nad njome i sakrio joj sunce.
- Zbog naina na koji ti eli provoditi noi, dani su jedino
vrijeme kad se mogu naspavati - odbrusila je kiljei u njega. -
Moe li se maknuti sa sunca?
Pomaknuo se. - Nisam znao da samo ja odluujem.
- Pa, moda i ne odluuje - sloila se i lijeno se protegnula
na palubi.
U tom je trenutku Cosima podsjeala na posve zadovoljnu
maku. Sjeo je na palubu kraj nje i naslonio se na ogradu. - to
si pitala?
- to e se dogoditi kad stignemo u Bordeaux? - ponovila je
i spustila glavu na njegova bedra. - Valjda e doi do nekakva
sastanka za predaju depea. Idu li na drugi brod ili nekamo na
kopnu? Hoe li to biti u samom gradu? Ili negdje izvan grada?
- Tako mnogo pitanja - rekao je i prstima mrsio crvene
uvojke.
256
- Pa, znatieljna sam. Jo imamo pola dana plovidbe do

Bordeauxa, ili si tako jutros rekao. Tad zavrava tvoja misija i
tada se vraamo kui. Zanima me kako e se to izvesti.
Cosimo jo nije izabrao pravi trenutak da joj kae da se ne
vraaju u Englesku. - Ne smijem ugroziti Mary Rose plovidbom
estuarijem do luke - ree. - ak i da se maskiramo u trgovaki
brod, opasnost je ipak prevelika. Stoga u se nou iskrcati
amcem, kao obino, u ribarskom selu s ove strane grada. Ondje
u isporuiti depee.
Depee koje Meg jo nije vidjela, mada je kriom temeljito
pretraila kabinu. To joj je postala neka vrsta opsesije. Ve je
zakljuila da se razni rjenici koriste za pisanje u iframa i
deifriranje. O noevima radije nije razmiljala. Ali gdje su
depee? Nisu u zakljuanoj ladici, a nije nala drugi sef. Jasno,
mogu biti negdje drugdje na brodu. Moda u Davidovoj kabini.
Ipak nije dovoljno opsjednuta da ondje trai.
- Silas je spominjao zalihe - ree Meg. - Gdje e ih nabaviti?
- U drugom selu - mimo e Cosimo. - Ima onih izvan grada
koje nije briga kome e prodati ako je cijena prava.
- to misli, koliko e nam trebati da se vratimo u
Folkestone?
- Moda se neemo vratiti u Folkestone - ree Cosimo.
- O? Pa, valjda nije vano u koju emo luku. Uvijek se kui
mogu vratiti potanskom koijom. No bojim se da e mi morati
posuditi novac. -Sjela je i pogledala ga, odmaknuvi kosu iz
oiju. - Kad sam pala, nisam imala mnogo kod sebe.
257
Uzalud se nadao da e to dovesti do razgovora o mogunosti

da jo neko vrijeme zajedno putuju, mislio je Cosimo. Meg
sigurno nije glupa, ali je sama tako iskrena da nije prepoznala
zaobilazni pristup temi. Morat e priekati pravi trenutak da joj
otkrije svoje iznenaenje.
- to je bilo? - pitala je i nagnula se naprijed da mu zagladi
boru izmeu obrva.
Umjesto odgovora, uhvatio joj je ruku i uvukao prst u usta.
Osjetio je kako je njome prostrujao drhtaj, buenje poude u
njezinu tijelu. Strast je ovisnost, pomislio je, ne prvi put. Oboje
su zarobljenici udnje. Dovoljno je samo prstom dotaknuti djeli
koe. Moe je dovesti na rub uzbuenja samo uzdizanjem obrve,
a Meg ga mora tek pogledati stisnutim oima, jezikom
dotaknuti usne, i ve je izgubljen.
To e mu dobro posluiti za vei cilj, ali iz nekog mu razloga
ta spoznaja nije priinila zadovoljstvo kakvo je trebala. Bilo mu
je nekako neukusno razmiljati o Meginim seksualnim strastima
kao o sredstvu do cilja. to je novi osjeaj. U njegovim
je prijanjim vezama takva pogodnost bila jaa od svega.
Njegova se vlastita pouda lako pokoravala veem cilju.
Njegov je svijet opasan i nestabilan te u njemu nema mjesta
za emocije ili ovisnost, uzajamnu ili ne. No znao je da ne bi
mogao povrijediti tu enu koja se daje s nesputanim ushienjem,
ija strast raspiruje njegovu jae od svega to je ikad ranije
doivio. Meutim, on joj lae i to kani nastaviti sve dok bude
potrebno. Dakle, to to govori o njemu i njegovim skrupulama?
258
- Previe razmilja - ree Meg i tiho se nasmija, - Ne svia

mi se to sam druga violina mislima koje nisu ugodne, ako je
suditi po izrazu tvoga lica.
- Svakodnevne brige - rekao je, okrenuo joj aku i poljubio
dlan. - Ve sam ih zaboravio.
- Hoemo li sii? - Uzdigla je obrve u vragolastu pozivu. -
Moemo biti veoma brzi.
Pogledao je naokolo. Brik je spokojno plovio mirnim morem.

Na vidiku nije bilo drugih brodova, neprijateljskih ili nekih
drugih. Bordeaux i sve neugodne odluke to e ih ondje morati
donjeti udaljene su samo pola dana plovidbe. Mudar ovjek
uzima prilike koje mu se nude.
- Zato ne? - Ustao je i povukao je na noge.
- Zato mi ne doputa da ovoga puta idem sa tobom? -
pitala je Meg gledajui kako se Cosimo obavija crnim platem.
- Savrena veer za veslat je... nije kao proli put.
- Osoba s kojom u se sastati oekuje me samoga. - Sagnuo
se da je poljubi. - ekaj me. Vratit u se prije ponoi.
Slijedila ga je na palubu i stajala uz ogradu na mjeseini dok
je silazio u amac. Uhvatio je vesla i zaputio se do pjeane uvale
oko pola milja daleko. Cijeli ga je dan poput psia pratila
naokolo i jo nije vidjela da je negdje uzeo depee. ak nije ni
vidjela kamo ih je stavio prije nego je krenuo na obalu. Depee
259
su zasigurno debeli snop. Ali nita se nije vidjelo u depovima

njegovih hlaa, ni izboina ispod koulje. Nita nije napipala dok
ga je poljupcem pozdravljala.
Jo jedna zagonetka. No kad se vrati na brod, njegov posao
ovdje bit e zavren. Otplovit e natrag u Englesku i vie nee
biti opasnih izleta na obalu. Bit e opasno proi izmeu svih onih
francuskih brodova, ali Meg se toga nije bojala. vrsto je
vjerovala da gusar moe nadmaiti svakog admirala francuske
fote. Vjerojatno brodove Kraljevske mornarice, ukljuujui
admirala Nelsona. No to povjerenje nije otkrivala.
Naslonila se na ogradu i gledala prema plai i amcu.
Pustolovina e uskoro zavriti. Mora tako biti. Ona se mora
vratiti u svoj svijet i suoiti s posljedicama. Nije imala pojma
kako e svoje ponaanje objasniti majci, a kamoli ocu. Bella e
joj pomoi da neto smisli, ali je to ipak zastraujua pomisao.
Oznait e kraj pustolovina. Bit e stara cura od trideset godina
s ogranienim financijama, posve nezanimljiva, ak i uz potporu
vojvotkinje od St. Julesa. Situacija bi bila bolja da je
udovica. Jo bolje, udovica s pristojnim prihodima. No ona je
samo obina gospoica Barratt koja e moi pristojno samotno
ivjeti u provinciji.
Samo to ona nije ta osoba. Kako bi se uope mogla pomiriti
s takvim poluivotom? Ona je gusarova ljubavnica. Poznaje
dubinu strasti nezamislivu veini ena njezina svijeta. Uz
izuzetak Arabelle. Osjeala se istinski ivom kao nikad ranije.
Ubudue e biti iva zakopana u Kentu.
260
Okrenula se i sila u potpalublje, odjednom previe

deprimirana da bi uivala u blagom veernjem zraku.
Cosimo je s plae otiao u seoce St. Aubin. Poznavao ga je

ranije. Prije rata bavio se unosnim krijumarenjem kvalitetnih
vina iz vinograde Bordeauxa do Comwalla. Unato
okolnostima muterije Lion d'Ora i dalje ga pozdravljaju kao
staroga prijatelja.
- Eh, bonsoir, mon capitaine - doviknuo je pipnar, otvorio
slavinu bavice vina i napunio au. Stavio ju je na ank. -
Comment sa va.
- Bien, merci, Henri, et vous - Cosimo je podigao au i
nazdravio.
Starac slegne ramenima i kimne, ali nije bio osobito
uvjerljiv. Tada pljune u piljevinu na podu i Cosimo s
razumijevanjem kimne. Jo je bolje razumio kad su se neto
kasnije s treskom otvorila vrata i ula su dva andara, a njegov
im je stari prijatelj posluio najbolje iz svoga podruma, ne
nadajui se da e platiti.
No ostao je ondje i kratko odgovarao na njihova pitanja.
Potom im je ponudio konjak i Henriu dao znak neka donese
najbolji koji ima. Kao uvijek, kvalitetan im je alkohol razvezao
jezike. Saznao je da su pojaane patrole u brdima, da e
Napoleon osvojiti svijet... iskreno se nadao da e se to pokazati
261
netonim... te da je luka Bordeaux sad zatvorena za sve strane

brodove.
Sat kasnije bacio je novac na ank, mahnuo na pozdrav i
iziao iz krme, tek neznatno teturajui. uo je podrugljiv
smijeh iza sebe i prezirno se nasmijeio.
Bez ikakva incidenta stigao je na Mary Rose malo prije
ponoi. Popeo se na palubu, naredio da premjeste brod tako da
ga ne vide s obale i siao.
Meg se sklupala na sjedalu ispod prozora i itala roman
gospoe Radclif. Nije vjerovala da joj je ikad toliko trebalo da
proita neku knjigu. Nakratko se naalila nad svim onim
enama koje ekaju da se roman vrati u knjinicu gospoe
Carson. Skoila je na noge kad je Cosimo uao. - Dobar dan -
graknuo je Gus i poletio na Cosimovo rame.
Meg ga je pozorno odmjerila pogledom. Nita se na njemu
nije promijenilo. - Vratio si se - nepotrebno je rekla. - Je li sve
dobro prolo?
Odmahnuo je glavom dok je skidao plat. - Ne - ree.
- Zato? to se dogodilo? - Zabrinuto mu je prila. - Jesi li
ozlijeen, Cosimo? - U glasu joj se osjeala panika.
Opet je odmahnuo glavom. - Ne... ne... nema ni ogrebotine.
Ja sam dobro.
Meg korakne unatrag.
- Onda tko nije? Promatrala mu je lice.
- Kurir se nije pojavio - ree Cosimo. - Zacijelo ga je neto
sprijeilo.
262
Meg se namrtila. - Hoe li sutra opet pokuati?

- Ne, ne smijem riskirati. To je strogo pravilo. Ako sastanak
ne uspije, ne pokuavamo ponovno.
- O. - To ima smisla u neobinom Cosimovu svijetu. - to e
napraviti?
- To su depee od vitalne vanosti - ree.
- Gdje su? - upita Meg. - Smijem li ih vidjeti?
Umjesto odgovora, otkopao je koulju. Ispod njegova
pazuha nalazio se vrsto smotan paket papira. - Zato ih eli
vidjeti?
Sad se osjeala glupo zbog svoje sumnjiavosti - Nema
posebnog razloga, jasno. Ali to e sa njima? Moe li ih netko
drugi odnijeti?
- Ne. - Odvezao je tanku konu traku koja je drala papire i
izvadio ih. Spustio ih je na stol karte. - Radimo u manjim
krugovima. To je jedini nain da se podaci ne otkriju. Ovaj je
krug sad zatvoren.
- Ali ako su od vitalne vanosti? - Meg se pitala zato ustraje
na ovome kada dobro zna da e sam odnijeti depee. Ma gdje bilo
njihovo konani odredite.
Skupio je usne.
- Zna to u rei.
- Da. Kamo ih treba odnijeti?
- U Toulon.
263
Meg rairi oi. - Ali to je na Mediteranu. Na drugoj strani

Francuske. Morat e ploviti oko panjolske, kroz Giblartarska
vrata.
- Savreno poznaje geografiju, draga - rekao je gledajui je
s osmijehom koji je istodobno bio upitan i skruen. - Meutim,
ne kanim ploviti.
- Ide kopnom? - Pokuala je zamisliti zemljovid. Takav put
kroz sredite Francuske usred rata... vane depee... - Nebesa -
promrmlja.
- Poi sa mnom.
Na trenutak je ostala bez daha. Zgranuto ga je gledala pri
pomisli na takvo putovanje, takvi pustolovinu u gusarovu
drutvu. U mislima je vidjela zemljovid Francuske. Duboko je
udahnula I samo pitala: - Kako u se vratiti?
- Mary Rose e otploviti u Mediteran i ondje nas pokupiti.
Trebat e im moda dva tjedna vie nego nama. - Govorio je
staloenim glasom kao da je ono to predlae jednostavna i posve
razumna, logina prilagodba na promijenjene okolnosti.
- Hou li se ikad vratiti kui? - Meg promrmlja sebi u
bradu. Nije se ba toliko izgubila u radostima strastvene
pustolovine da ne bi bila svjesna stvarne mogunosti da takvo
putovanje zavri katastrofom. to bi se dogodilo da Mary Rose
nestane na moru, da ga potopi francuski brod, a oni bi ostali
nasukani usred francuske luke na Mediteranu? to bi napravila
da se tijekom putovanja kopnom neto dogodi Cosimu? Nema
jamstava, unato gusarovu samopouzdanju.
264
No je li to doista vano? Ve je maloduno razmiljala o

onome to je eka kod kue. Ima li razloga da uri u takvu
budunost? Nikad se nije libila riskiranja, naprotiv. Mada je ovo
tako golem rizik da iziskuje barem nekoliko minuta
razmiljanja.
Meg je zakljuila da je dovoljno razmiljala. Kad kreemo? -
upita.
Cosimo je smijekom prikrio olakanje. Tek je sad shvatio
koliko se bojao njezina odgovora. Nije sumnjao u njezinu
hrabrost, ali ipak ju nije poznavao dovoljno dobro da bi bio
siguran da e posve odbaciti vlastiti svijet. Upravo je to od nje
traio. Na koncu e se vratiti u Englesku, ali nije znao kada.
Pristavi da ide s njim u Toulon, prihvatila je injenicu da njezin
ivot vie nikad nee biti isti.
Bio je siguran da se tijekom nekoliko dugih minuta
razmiljanja s tim pomirila. No ipak je neugodnu grinja
savjesti zahtijevala da bude siguran.
- Jesi li posve sigurna da zna to to znai? pitao je, uzeo
njezine ruke i privukao je k sebi. Jednom emo se vratiti u
Englesku, ali ne znam kada.
- To razumijem - ree Meg. - Trenutno se nemam emu
vratiti. No eljela bih napisati jo jedno pismo, samo da
pripremim moju obitelj na dugo razdoblje bez ikakve
komunikacije. Ne elim da misle da sam mrtva.
- To se moe sredi - Poljubio joj je usta. - Ti si predivno
neobina ena, Meg Barratt.
265
- Neobina kao Ana? - Uzdigla je obrvu kako bi pokazala da

pitanje zapravo nije ozbiljno.
- Na razliite naine - odgovorio je i lagano m namrtio. -
Reci mi, Meg, zato neprestano spominje Anu? Mui li te
neto po tom pitanju?
- Kao to sam ve rekla, zanima me - odgovori Meg. -
Pretpostavljam da ste bili i ljubavnici, no samo partneri?
Kimnuo je. - Zar te to mui?
Zapanjila se i Cosimo je shvatio da je pitanje bilo glupo i
pomalo arogantno. Megina narav ne poznaje sitniave emocije
kao to je ljubomora.
- Ni najmanje - ustvrdila je. - Kako bi moglo?
- Oprosti, nisam jasno razmiljao - suho je rekao. - Ali nisi
odgovorila na moje pitanje.
Meg je prstom pritisnula bradu pokuavajui nai prave
rijei.
- Nekako je udno... ini se neobinim ivjeti tui ivot -
polako ree. -Dovoljno sam joj slina da nas netko pobrka,
nosim nizinu odjeu, spavam s njezinim ljubavnikom, Idem u
njezine pustolovine... njezina je nazonost svugdje pa osjeam da
moram znati sve o njoj... da usporedim sebe, svoje postupke,
reakcije.
Cosimo je razmislio o tome. Nije mu palo na pamet da bi ona
tako kompleksno doivljavala situaciju koja se njemu ini posve
sluajnom. To ga je malo zbunjivalo, ali je tada pomislio da
ene neke stvari doivljavaju drukije od mukaraca, ak ga je i
266
Ana katkad iznenadila kompleksnom emotivnom reakcijom, a

nju je ivot uinio mnogo otpornijom nego Meg.
Ali nije na njemu da pria o Aninu ivotu, o njezinim
tajnama. Zapravo, otkrio je da mu je veoma bolno o njoj govoriti
kad je znao to je proteklih tjedana proivjela.
- Ne usporeujem vas - ree. -Ni na koji nain.
Nije u tome stvar, mislila je Meg. No moda ne moe
oekivati da on razumije. Opet je podigao onaj zid. Ana je tema
zabranjena za raspravu.
Kucanje na vratima prekinulo je pomalo neugodnu tiinu.
- Trebaju vas na palubi, kapetane - dovikne Biggins.
- Dolazim. - Cosimo je pustio Megine ruke, uhvatio je za
ramena i brzo poljubio. - Nemam rijei kojima bih opisao kako si
me usreila - ree. - Ne elim te izgubiti, ljubavi.
Nasmijeila se. - Ni ja nisam spremna ostaviti tebe, Cosimo.
Kad je iziao, prila je stolu za karte i uzela onaj snop
papira. Zato su te depee tako vane? Tako siuan paket,
dovoljno malen da ga skriva ispod pazuha. I treba ih odnijeti tim
opasnim putem do Toulona. Rezonirajui da ne zabada nos jer ih
je ostavio na stolu, razmotala je tri lista. Vidjela je red za redom
nepovezanih slova i brojeva bez ikakvi smisla.
ifrirano, naravno. Pogledala je rjenike ni polici. Moglo bi
biti zanimljivo vidjeti moe li razbiti ifru. Poravnala je papire
na stolu i usredotoila se na niz slova i brojeva. Traila je veze,
ponavljanja, sve to ima nekakva smisla. Uskoro je i police uzela
dr. Johnsonov rjenik. Listala je dok nije stigla do stranice s
267
biljekama na margini, Paljivo ih je itala pogledavajui

ifrirani tekst da vidi hoe li neto povezati.
Tako zaokupljena nije ula otvaranje vrata. Bili je posve
nesvjesna Cosima koji ju je promatrao s otvorenih vrata. Gus je
doletio na stol pa se trgnuli i okrenula.
- Nisam ula da si uao.
- Vidim. - Zatvorio je vrata i priao joj. - to radi?
- Pokuavala sam razbiti ifru - odgovorila je trudei se da
ne zvui krivo ili kao da se ispriava. - Depee si ostavio ovdje pa
sam pretpostavila da ti nee smetati.
- Hmm - promrmljao je, ispruio ruku preko njezina ramena
i uzeo papire. - Prilino velika pretpostavka, Meg. - Pomno ih je
savio i spremio u dep na hlaama, zadovoljan to je osigurao
neto to bi moglo proi kao mitske depee. - No bio sam
nemaran kad sam ih ostavio... Jesi li imala sree? - Morao se
nadati da nije jer niz brojeva 1 slova ba nita ne znai.
- Ne - rekla je. - Nadam se da e me nauiti. Idem s tobom
da ih isporui, pa ne vidim to ja loe u tome ako ih nauim
itati?
Odmahnuo je glavom. - Bilo bi veoma loe, ako bolje
razmisli. - Izgledao je neuobiajeno ozbiljno.
Meg se namrtila. - Vjeruje mi jer me vodi sa sobom.
Rekao si mi zato ide na to putovanje. Ali nita mi drugo nee
povjeriti? Ne razumijem, Cosimo.
- Onda dopusti da ti objasnim. - I dalje je bio mrko ozbiljan.
- Nadao sam se da ti to neu morati rei, ali ini se da moram.
268
Ako se neto dogodi tijekom ove misije... ako dospije u

neprijateljske ruke, onda ne moe otkriti ono to ne zna.
Razumije li sada?
Meg je razumjela i osjetila marce. Pogledala je svoje ake i
ispreplela prste. Osjetila je njegov topao dlan na zatiljku.
- Jesi li se predomislila? - tiho je pitao.
Podigla je glavu osjeajui njegov topli, umirujui stisak. -
Ne - ree. - Nikako.
Spustio je ruku i poljubio joj vrat. - Sad emo o praktinim
stvarima.
- Da, kad kreemo? - Meg je laknulo. Nije eljela razmiljati
o opasnostima. Odluila je i nema smisla traiti razloge za
promjenu odluke.
Podigao je ruku. - Idemo redom. Zna li jahati?
S nevjericom je zurila u njega. - Cosimo, roena sam i
odgojena na selu.
- Znai, da - rekao je. - Mogu li takoer zakljuiti da dobro
jae?
- Imala sam etiri godine kad sam se prvi put pridruila lovu
- pomalo je trpko rekla.
- Duo, to e te moda iznenaditi, ali veini jahaica
odgovara samo lagani kas stazom u Hyde Parku.
- Pa, bit e ti drago uti da ja nisam meu njima. Pomirljivo
se nasmijeio i podigao ruke kao da se predaje. - To je dovoljno.
Sljedee pitanje, moda opasno za mene. Koliko dobro govori
francuski?
269
Meg je razmislila. - Moj naglasak nije sjajan, sigurno ne

autentian kao tvoj, ali mogu normalno razgovarati.
Kimnuo je. - Moramo smisli identitet koji da objasniti strani
naglasak.
- Moda vicarski?
- Jo bolje, kotski - rekao je. - Francusko-kotska veza jo
je veoma jaka. Mogla si u djetinjstvu provoditi vrijeme kod
dalekih roaka u Francuskoj.
- Nije li Marija, kraljica kotske, bila crvenokosa? - suho
upita Meg.
- Vjerujem da jest, ali njezina sestrina Elizabeta sigurno
jest - odgovorio je.
- Povijest je koristan nastavni predmet - zamiljeno e Meg
nasmijanih oiju. - Osobito u svijetu pijunae.
- Budi ozbiljna - ukorio ju je Cosimo. - Ovo nije igra, Meg.
Malo se naljutila. - Znam to. No jo smo na sigurnom. Kamo
je nestao tvoj smisao za alu?
- Obino nestane kad planiram misiju - ozbiljno e Cosimo.
- No kasnije se vrati.
- Pa, to je olakanje - ree Meg, sjedne ispod prozora i
sklopi ruke u krilu. - Dobro, i moj je nestao. Stoga nastavi s
planiranjem, molim te.
Neto ga je zabrinulo u nainu na koji je sjedila, pozorno
nakrivila glavu, fiksirala ga pogledom. Ruga mu se, jo
nesvjesna koliko je ovo ozbiljno.
270
Ana bi se zamiljeno mrtila, iznosila prigovore, Ideje, posve

usredotoena na moda spasonosne detalje misije. No Meg
ovome pristupa kao veseloj pustolovini. Intelektualno je svjesna
opasnosti, ali ih zasad nije doivjela. Kako onda moe
oekivati da e ih ozbiljno shvatiti? Mogao bi joj sve podrobno
opisati ili je postupno u to uvesti uz malo praktinog iskustva.
Bio je uvjeren da e brzo uiti.
Opustio se. - Blizu je zora, ali ja skapavam od gladi - ree. -
Zato ne ode u krevet, a ja u potraiti neto u kuhinji.
Meg je skoila na noge i ustvrdila: - Nikako ne bih mogla
spavati. Osim toga, i ja sam gladna. I moramo jo razgovarati o
tome. Znamo da mogu jahati. Nali smo identitet koji e
objasniti moj naglasak. No imam mnogo pitanja i elim
odgovore veeras... odnosno jutros - ispravila se pogledavi
prozor gdje je nona tmina ustupala mjesto sivilu zore.
- Onda idemo u kuhinju vidjeti to moemo nai.
Meg je ispred njega krenula hodnikom. Svi su u potpalublju
spavali, ali je brod plovio s dijelom posade na palubi. Meg je
pomislila da e joj ovo nedostajati kad se iskrcaju. Rutina ivota
na brodu kao da joj se zavukla pod kou pa joj se inilo da je
posve usklaena s ritmom mora. Sigurno je promijenila nain
hodanja da se prilagodi nikad mirnim palubama. I oi su joj se
navikle na daleke obzore.
Cosimo je upalio lampu u kuhinji i pogledao po
besprijekorno urednom prostoru. - Kobasica - ree i posegne za
salamom na kuki.
271
- Kruh - ree Meg i otvori ormari gdje ga Silan dri. Izvadi

trucu jemenoga kruha. - Noevi... O, da, ovdje su.
Cosimo ju je promatrao s mjeavinom zadivljenosti i
uenja. Meg kao da se posve udomaila U Silasovoj kuhinji.
Koliko on zna, Biggins je jedina druga osoba koja je ovdje
dobrodola. Silas u pravilu svoje carstvo uva prijeteim
mrtenjem i turim gunanjem.
- Sir... moe li ga dosegnuti, Cosimo? Nisam dovoljno
visoka. - Pokazala je kolut sira na visoko polici.
- Sa zadovoljstvom. - Spustio je sir.
- Vino e nai u onoj bavici kraj sudopera. -Meg
autoritativno pokae prstom. - ae u onom ormariu...
- ini se da izvrsno poznaje Silasovu kuhinju - primijeti
Cosimo.
- Ve sam gotovo dva tjedna na ovom brodu -ree Meg. - Ne
oekujem da me se posluuje, pa sama uzmem kad neto elim.
Tiho se nasmijao, otvorio slavinu bavice i napunio dvije
ae. - Dakle, to je iznenaenje. Oekivao bih da e gospoica
Barratt biti posve naviknuta da je netko posluuje.
Odlunim je pokretima narezala kruh. - Ne mornari koji
imaju vanijega posla. Osim toga, svialo mi se sve ih upoznati.
Biggins mi je gotovo prijatelj, pod uvjetom da se zadrim
na distanci, naravno. Nasmijeila se i jednako vjeto narezala
salamu.
- Je li ovo dovoljno, mon capitaine? - Okrenula se i napravila
duboki kniks.
272
- Ti si nemogua ena - ree Cosimo, uhvati je Ispod ruku i

podigne. - Sve pretvara u alu.
- Ne ba - ree Meg, zabaci glavu i ponudi mu usne. - Ne ba
sve.
Drao joj je glavu i gledao je u oi. - Jesi li posve sigurna da
to eli? Iskreno mi odgovori, Meg. Pomisli to to znai. Stvarno
promisli prije nego mi odgovori jer te vie neu pitati.
Oi su joj bile ozbiljne kao i njegove kad je rekla:
- Mogla bih se uvrijediti, Cosimo, jer se ponavlja. Rekla
sam da to elim. Dobro sam promislila. injenica da se sad
mogu aliti ne umanjuje moje uvjerenje ili predanost. Bit u ti
partnerica. Sad jedimo i razgovarajmo o onome to jo
moramo napraviti. Jo ne znam tko bih trebala biti dok galo-
piram uz tebe i govorim francuski sa kotskim naglaskom,
zavodniki zabacujem crvenokosu glavu...
Njegova su usta prekinula bombastian govor i Meg se
odmah prepustila poljupcu. No na koji je posve zaboravila ispao
joj je iz ruke.
Cosimo je koraknuo unatrag, podigao no, obrisao ga i
vratio na mjesto. Meg je opazila kako njime paljivo rukuje. To
je obian kuhinjski no, mada sigurno otar. Ona bi ga obrisala
krpom i bez razmiljanja vratila na mjesto. No Cosimo ga je
drao s gotovo njenim oprezom.
273
Sedamnaesto poglavlje
- Ponovimo jo jednom - ree Cosimo hodajui kabinom s

rukama na leima.
Meg zakoluta oima. - Zar moramo? - umorno ree.
- Da - odrjeito e on. - Mora savreno znati svaki detalj.
Dakle, tvoje ime?
- Anatole Giverny - uzdahne Meg. - Ili Nathalie Giverny,
udovica, ovisno o tome to nosim.
- S kim putuje?
- S francuskim roakom, Cosimom Givernyem, koji me prati
k mojoj obitelji u Veneciji. Moja majka pet godina ivi u
Veneciji, od smrti mog oca. Nedavno se udala za imunog
venecijanskog trgovca, ali se prije nekoliko mjeseci razboljela
pa su poslali po mene. ini se da joj ivot visi o koncu.
- Dobro - ree Cosimo i kratko kimne. - Kako e se
ponaati na putovanju?
Meg je pomislila da e vrisnuti bude li jo jednom morala sve
to ponoviti. Tijekom posljednja dva dana Cosimo ju je
primoravao na to pa sad ve i u snu sve zna. Sad ree:
- Cosimo, mogu to i u snu. Rijei mi se djelu no vrte po
glavi.
274
- Dobro - ponovi Cosimo. - To elim uti. Molim te...

- Veoma sam srameljiva i povuena - nastavi Meg. - to se
pristoji eni koja je nedavno izgubila mua. Sve u razgovore
prepustiti tebi, osim ako mi netko ne postavi izravno pitanje.
Nikamo neu ii sama i boravit u u sobi iza zakljuanih
vrata kad odsjedamo u nekom konaitu. Ako itko postavi
nametljiva pitanja, uputit u ga na tebe. -Naglo je podigla ruke.
- Dragi Boe, ponaat u se kao slaboumna osoba, sjediti
zatvorena u sobi neke krme... ne mogu zamisliti munije
putovanje.
Stisnuo je usta i u oima mu se pojavio ledeni sjaj. - Pristala
si na moja pravila, Meg. elim da oboje ivi stignemo u Toulon,
a bolje od tebe znam kako to izvesti. Prihvaa li tu injenicu?
Opet je uzdahnula. - Da. No nadala sam se da e putovanje
biti barem malo zabavno. Zato inae idem?
Odmahnuo je glavom. - Razumijem da je teko, ali vjeruj mi
da je potrebno. - Lice mu se ublailo. - I vjeruj, ljubavi, kanim
nad dovoljno prilika za zabavu. - Privukao ju je k sebi i
kaiprstom joj podigao bradu. - Imaj povjerenja.
Oi su je opet toplo gledale, usta se izvila u senzualni
smijeak koji ju je uvijek uspijevao uzbuditi. To mu sigurno
moe vjerovati, mislila je Meg kad ju je njeno poljubio. Takoer
moe vjerovati da e je uvati, to joj vie treba?
Prihvatila je i injenicu da joj ne daje nita vie od onoga to
vidi i osjea na povrini. Nije ni eljela kopati ispod te povrine.
Ne mora je zabrinjavati ono to ne zna. Moda je to kukaviki,
ali obeao je pustolovinu, putovanje ispunjeno uzbuenjem i
275
strau, a na to je pristala. Pripreme su naporne i dosadne, a ma

to on radi u ovom ratu - Meg je bila uvjerena da je uloga kurira
nevaan aspekt njegova posla - Cosimo to radi dobro i
pojedinosti moe zadrati za sebe. eljela bi jo jednu strastvenu
avanturu prije nego se opet zatvori u umali ivot. To e joj
sigurno pruiti. U ovom partnerstvu oboje tono znaju to
dobivaju.
To e vjerovati svom snagom svoje volje.
Rastvorila je usne pod pritiskom njegovih usta i priljubila se
uz njega kad joj je stisnuo stranjicu i privukao je jo blie. Ima
gorih razloga od ovoga za ludo putovanje kroz Francusku usred
rata, i to u drutvu engleskoga pijuna.
Meg je dva dana kasnije stajala na palubi i gledala kako
krinju sputaju u jedrilicu, plovilo to ga dosad nisu rabili. Vea
je od amca i ima malu kabinu.
Cosimo je svojim porunicima, Mikeu i voi palube davao
zavrne naredbe. Brod e ploviti u Mediteran i usidriti se u
zavjetrini les d'Hyeres u blizini Toulona. Ondje e ekati
kapetanov i Megin dolazak.
Meg se neodreeno pitala kako e ona i Cosimo stii do tog
otoia da se ukrcaju na Mary Rose. No zakljuila je da gusar
ima plan. Nesumnjivo e nai brodi koji e ih onamo prebaciti.
No je bila bez mjeseine, ba ono to je Cosimo ekao.
Drao je brod na uu Gironde koja tee do Bordeauxa i tada
postaje Garonne te vijuga kroz Francusku. On i Meg e putovati
jedrilicom koliko to bude mogue, nadajui se da e rijekom stii
do Toulousea. Odande e kopnom putovati brdovitom regijom
276
Tam prema Vaucluseu. Zatim e se spustiti do Toulona. Tako joj

je Cosimo opisao planiranu rutu. Zacijelo e se mijenjati, bude li
potrebno.
- Spremna?
Okrenula se kad ga je ula. - Da... da, naravno.
- Uspjela je kontrolirati podrhtavanje glasa, ali ne i
komeanje u elucu.
Sad kad je stigao taj trenutak, Cosimo se pitao bi li ostala
na Mary Rose kad bi joj pruio tu mogunost. No proli put joj
je rekao da je to pita zadnji put. Nee pogaziti svoju rije, osim
ako se ona otvoreno ne izjasni. Bio je prilino siguran da do toga
nee doi.
- Sve je ukrcano. - Zvuao je vedro kao uvijek.
- Noas emo doi to blie Bordeauxu i negdje se pritajiti
tijekom dana. Sljedeu no moramo proi kraj Bordeauxa pod
zatitom mraka. Nadam se da opet nee biti mjeseine. - Malo se
odmaknuo. Daj da te pogledam.
Meg navue kapu na oi, podboi se, uzdigne bradu i
obijesno nakrivi glavu.
Cosimo se nasmijei. Stvarno si zgodan momak, premda to
ja kaem.
Meg iskrivi lice. Dio rigorozne obuke proteklih dana odnosio
se na usvajanje mukih pokreta, od sjedenja na stolici do rezanja
mesa. Nikad joj nije palo na pamet da se spolovi razlikuju u tim
osnovnim pokretima. No sad ih je stalno opaala. Premda joj se
nije sviala tako intenzivna edukacija, morala se diviti
277
Cosimovoj temeljitosti. To joj je pruilo itekako potrebno

samopouzdanje.
I ona je njega odmjerila pogledom i zadovoljno se
nasmijeila. Odjenuo se kao ribar: vunene hlae ,iroka koulja,
marama nemamo vezana oko vrata, drvene cokule na nogama i
kapa nakrivljena preko jedne obrve. Sve je bilo malo prljavo, ba
kao njezine hlae i koulja. Malo otrcano, malo
izlizano, radnika odjea. No nita u tom izgledu nije umanjilo
njegovu magnetsku privlanost.
Pogledala je jedrilicu gdje su krinju stavili na krmu i
pokrili je ceradom. Sadri drugu garderobu: njezine haljine, al,
podsuknje, cipele, te nekoliko elegantnih kompleta za Cosima
koji su se odnekud pojavili. Bila je sigurna da ih nije drao u
kabini. Bilo bi zanimljivo vidjeti ga formalno odjevenog mislila
je Meg. Na brodu je uvijek uredan, ali nosi obine hlae, koulju
i haljetak.
- Sad u sii - ree Cosimo. - Doi za mnom im budem u
jedrilici. - Dugo ju je gledao, trenutak ekao; potom kimnuo i
prebacio se s palube na ljestve.
Meg se pitala je li joj utke pruao priliku da se predomisli.
Rekao je da je vie nee pitati pa to nije ni oekivala. No sve dok
vrsto stoji na palubi Mary Rose, moe odustati. Prestala je
razmiljati i popela se preko ograde na ljestve.
- Sretno, gospoice Barratt. - Bratii su se nagnuli preko
ograde i gledali je odozgo. Vidjela je zavist u njihovim oima.
-I vama - rekla je, podigla ruku s ljestava i mahnula. -
uvajte Gusa. - Tada je sila na jedrilicu.
278
Cosimo je dizao glavno jedro i tiho zvidukao. Okruivao ih

je mrak i ugodan noni zrak. Meg je pogledala palubu Mary
Rose i vidjela da mukarci utke zure u maleno plovilo. Podigli
su ruke na pozdrav koji je bio dijelom salutiranje,
dijelom mahanje. Nasmijeila se, mada s te visine zacijelo ne
vide izraz njezina lica.
Jedro je lepralo dok Cosimo nije sjeo te uzeo rudo kormila i
4
kotu jedra. Podigao je slobodnu ruku na pozdrav i Meg je
slijedila njegov primjer. Jedrilica je zaplovila put ua Gironde.
Meg je oprezno sjela na klupu sa strane, podalje od Cosima.
Posve je drukije jedrih u jedrilici nego na Mary Rose, ali
Cosimo je oito uivao. Zabacio je glavu i promatrao jedro slino
kao na brodu, ali ovdje je bilo dovoljno samo neznatno
pomicanje ruda.
- Nita ne znam o jedrenju - tiho je rekla, svjesna tiine oko
njih.
- Ne mora znati - odgovorio je i kratko se nasmijeio. -
Mora znah samo kako e usreiti Rosina kapetana.
Meg se nasmijeila. - Mislim da to mogu. Dakle, zove se
Rosa?
- Sasvim prikladno za tender Mary Rose. Zato ne ode u
kabinu i pogleda nae zalihe? Bojim se da e bih zaduena za
hranu i takve stvari. Barem dok ja upravljam jedrilicom.
Meg je posluala i sila niz dvije stube do niskog ulaza u
kabinu. Morala je unuti da ue, a unutra se jedva mogla
uspraviti.
4 kota - konop za upravljanje jedrom
279
Cosimo e stalno morati biti sagnut. Pogledala je naokolo.

U mraku gotovo nita nije vidjela. Promolila je glavu van.
- Smijem li upaliti lampu? - apne.
- Na stolu je fenjer. Moe ga upaliti. U ladici stola nai e
trud i kresivo. Ali prigui svjetlo.
Meg je nala stol kad je bokom udarila o otar kut. Napipala
je ladicu, nala to je traila i oprezno potraila fenjer. U blagoj
svjetlosti fenjera vidjela je skueni prostor i uski leaj. Ui od
onoga u kapetanovoj kabini na Mary Rose. Oito e spavati na
smjene. S druge strane, spavanje nije cilj ovoga podviga.
Prostor pramca ispunjavali su uredno sloeni paketi.
Pregledala ih je i nala kavu, aj, sir, pole unke i trucu kruha.
Teko e od toga preivjeti do Toulona. Zacijelo e negdje stati
da popuni zalihe. Daljnjim je istraivanjem dola do
bavici vode, kotlia, posude i tave.
Opet je promolila glavu van.
- Kako emo zagrljati vodu?
- Trebala bi nai vreu ugljena i eravnik - ree Cosimo. -
Ali noas neemo kuhati. U jednom od ormaria ispod leaja
trebala bi nai konjak i vino. Donesi mi vino te malo kruha i
sira.
- Odmah, kapetane - rekla je i salutirala. -Smijem li donijeti
i za sebe? Ili mali od kuhinje mora jesti nakon kapetana? -
Provokativno je uzdigla obrvu.
280
- Ne izazivaj me, Meg - ree Cosimo. - Ne smijem se

maknuti od kormila ako do jutra elimo stii do Bordeauxa.
Meg se vratila u kabinu i sloila tanjur kruha, sira i unke.
Nala je ploku vina i sve odnijela do krme. - Bojim se da nije
osobito otmjeno.
- Bit e dobro. Ti sad idi odspavati.
- Uope mi se ne spava i elim podijeliti tvoj piknik - ree
Meg. - Ne mogu spavati po nareenju, Cosimo.
- Nauit e - nehajno e on. - Nauit e iskoristiti svaku
priliku koju dobije. No sama e bi uiteljica. - Posegnuo je za
plokom i popio gutljaj.
Meg se namrtila. Malo se promijenio, ali nije tono znala
kako. Drukije se ponaao, suzdranije, kao da djeluje u
zasebnom svijetu. Moda je to nuno za pijuna na
neprijateljsku teritoriju. To ju je zainteresiralo i nije se
uvrijedila.
Prihvatila je ponuenu ploku, odlomila komad kruha,
dodala unku i sir, te mu pruila jelo. Zahvalio joj je kimanjem
pa su jedrili dalje noeni povjetarcem. Voda rijeke bila je mnogo
mirnija nego na morskoj puini, mada je bila tako iroka da su
se obale jedva nazirale. Meg je prouila karte te je znala da e se
to promijeniti kad budu blie Bordeauxu.
Mimo su klizili tamnom vodom, a tiinu je prekidalo samo
kliktanje galebova ili zov turaka, to je djelovalo hipnotiki.
Meg je shvatila da je veliki brod na mom veoma buno mjesto,
ak i usred noi. To ranije nije opazila. Jela je kruh i sir
uivajui u tiini sve dok nije osjetila da joj se oi sklapaju.
281
- Moda u ipak pokuati zaspati - promrmlja.

Cosimo se tiho nasmijao. Znao je to znai pokuati. -
Mudra odluka.
Kratko se nasmijala. - Dobro, kapetane Cosimo, ti zna
najbolje, kao uvijek. - Ustala je i protegnula se. - Jesi li siguran
da me ne treba... barem za drutvo?
- Trebam te, ljubavi, ali ne trenutno - ree. -Poljubi me i idi.
Sagnula se i lagano mu poljubila usne. Osjetila je okus soli i
vina. - Zovi me ako me zatrebai. Neu dugo spavati.
- Ne - sloio se. - Siguran sam da nee. - Meg nije opazila
njegov osmijeh.
Cosimo je jedrio, a Meg je spavala dok se na nebu nije
pojavila naranasta nijansa praskozorja. Pribliili su se mjestu
gdje se Gironde odvaja na Dordogne lijevo i Garonne desno, koja
tee ravno u Bordeaux. Dvoumio se kojom e rijekom nastaviti
put. Na Dordogne ima manje prometa, ali Garonne bi ih dovela
blie odreditu. Na koncu je izabrao riskantniji put. Bude li
potrebno, ranije e ostaviti jedrilicu i putovati cestama, drukije
prerueni.
Traio je rukavac gdje bi mogli ekati do veeri. Mogao bi
odspavati i zatim uhvatiti poneku ribu, malo voditi ljubav,
pojesti veeru i opet krenuti im padne mrak i smanji se promet
na rijeci, mugnut e kraj Bordeauxa pod okriljem noi i u zoru
opet potraiti miran rukavac, ali e utvreni grad ostati iza njih.
Skrenuo je u uski rukavac na ijim je obalama rasla trska,
spustio jedro i bacio sidro. Ustao je i protegnuo se, svjestan
ukoenosti u ramenima nakon to je satima sjedio u istom
282
poloaju. Olakao se preko krme i uao u kabinu. Meg

se promekoljila. Okrenula se i otvorila oi pospano se smijeei.
- Kao obino, imao si pravo - promrmlja. - Ne sjeam se kad
sam tako dobro spavala.
Sjeo je na kut stola i izuo cokule. - Trebaju mi dva sata i
onda se cijeli dan moemo zabavljati.
Meg je sjela i spustila noge na pod. Razbudila se kad mu je
na licu vidjela umor. - to eli da radim dok ti spava? - Ustala
je i stresla glavom da je razbistri.
- Samo ono to eli - rekao je i sruio se na leaj. - Slobodno
moe zapaliti eravnik i skuhati kavu. Jedrilica je vezana. Ako
se ita promijeni, odmah me probudi. - Zatvorio je oi i
trenutno zaspao.
Meg je izila na palubu. Vidjela je samo trsku, ali je osjetila
slabaan miris dima. Negdje u blizini nalazi se koliba ili seoce.
Je li unato tome bezopasno zapaliti eravnik? to je vie
razmiljala o kavi, to ju je vie privlaila. No je li Cosimo znao za
dim?
Vratila se u kabinu. Cosimo je veoma vrsto spavao pa nije
vjerovala da bi ga uspjela probuditi. No znala je da to nije tono.
Probudio bi se ako bi uo samo njezin kaalj upozorenja.
Popila je vodu iz bavice i vratila se na palubu. Jo je vidjela
dim iznad trske i ula glasove. Tada se iz trske pojavio splav. Dva
su djeaka motkom dogurali splav do jedrilice.
- Bonjour, m'sieur? -Znatieljno su je gledali.
- Bonjour, mes enfants - odgovori Meg.
283
- Vous etes en route a Bordeaux? - upitaju djeca.

Meg je brzo razmiljala. Zato ta djeca misle da
ova jedrilica ide u veliku luku Bordeauxa? Moda im je samo
to palo na pamet kad se odjednom pojavila jedrilica. Zacijelo
nikad nisu bili ondje, u gradu koji se njima ini arobnim. No
ak ni djed nita ne smije otkriti.
- Non, mes enfantes - ree i nehajno slegne ramenima. -
Mon cousin et moi, nous sommes en vacana ,
- Dakle, tko bi zdrave pameti otiao na odmor usred rata?
eljela je vrisnuti na sebe, ali djed kao da to nije bilo udno.
- Vous etes pecheur? - pitali su oponaajui bacanje udice.
- Mais oui, exactement - s olakanjem je rekla.
- Bonjour, enfants - Cosimo se oglasio iza nje. -Un joli
matin.
- Oui, m'sieur. Bon matin. - Prilino su brzo odgurali splav
natrag u trsku.
- Prestraio si ih - ree Meg i pogleda ga. - Nee li to
izazvati sumnju?
- Ne vjerujem. Dva ribara...
- Rekla sam da smo na odmoru - prizna Meg.
- Dva ribara na odmoru. - Cosimo se nasmijao pa je dodala:
- Ali nee vjerovati. Pogledaj nas.
- Slatka moja, nita bolje nisi mogla rei - mimo e Cosimo.
- Mjetani sela uz ove pritoke ribolovna prava smatraju svojima.
Zakljuit e da smo u krivolovu i, ukoliko ne grijeim, otjerat e
nas manje od sat vremena. Zato je bolje da se povuemo.
284
Kretao se po jedrilici, podigao glavno jedro, skoio na

pramac da podigne fok. - Mogu li pomo?- frustrirano upita
Meg. Bila je sigurna da bi se na kopnu u svemu snala, ali ove
pomorske vjetine ne idu joj od ruke.
- Sjedni onamo. - Pokazao je poprenu klupicu.
- Dri tu ruicu pa je gumi dolje kada ti kaem. -Uhvatio je
rudo kormila i prebacio ga na drugu stranu.
Meg se sagnula kad je deblenjak preao preko nje i prebacila
svoju teinu na drugu stranu kako joj je pokazao. Jedrilica se
okrenula u uskom rukavcu, jedro je uhvatilo vjetar te su krenuli.
Meg je drala ruku na ruici koja je strala izmeu dasaka kod
njezinih nogu. Nije imala pojma emu slui. No kad su se izvukli
iz trske, Cosimo ree:
- Spusti. - Gurnula je ruicu dolje i osjetila kako je jedrilica
naglo ubrzala.
- Jo emo od tebe napraviti mornara - rekao je. - Sad
moe zapaliti eravnik i skuhati kavu dok ja traim samotnije
mjesto za bacanje sidra.
Meg je nepomino sjedila dok su u gluho doba noi klizili
ispod topova Bordeauxa, noeni samo fokom ije se crno platno
stapalo s tminom. Cosimo je plovio blizu obale da ih odozgo
ne opaze. ula je glasove na gatu koji su jasno odzvanjali kroz
mirnu no. Jednom je jasno ula kurvu i njezinu muteriju,
uzdahe i stenjanje, odglumljene krikove ekstaze. Luka je bila
puna velikih ratnih brodova i Cosimo se oprezno provlaio
izmeu njih. Drao se uz trupove brodova, oblici su se stapali pa
285
ih odozgo nitko nije vidio. Napokon su izili iz luke i rijeka

Garonne, mada i dalje iroka, opet je postala miran plovni put.
Meg je tiho udahnula, a Cosimovi su zubi bljesnuli kad se
nasmijeio. Shvatila je da je uivao u svakoj sekundi. Taj se
ovjek hrani opasnou, Vlastito joj je ushienje govorilo da i za
nju vrijedi isto.
- to sada? - apne.
- Vidjet emo koliko daleko moemo dospjeti prije zore. -
Pozvao ju je prstom. - Umoran sam, Meg. Moe li ti preuzeti?
Trepnula je. Samo joj je dao poneki mig po pitanju jedrenja,
a sad predlae da ona jedri dok on spava.
Cosimo je ekao bez vidljive zabrinutosti. Ako pristane, to e
mu rei vie o njezinoj spremnosti za ovu misiju. Ako ne, i tada
e saznati neto vano. Nije kanio spavati dok Meg upravlja
jedrilicom, ako pristane, ali ona to nee znati.
- ini se prilino jednostavno - uskoro je rekla. - Samo da se
ne naemo usred neprijateljskoga konvoja.
- Ne ovdje. To je obino jedrenje. Ima vjetar u lea i samo
mora paziti da ga glavno jedro hvata. Malo si uila na Mary
Rose. Ovo je mnogo jednostavnije.
- Dobro - ree Meg. - Idi spavati. - Zauzela je njegovo
mjesto i uhvatila rudo.
- Bit u u kabini - rekao je i zijevnuo. - Vii ako me treba.
- O, hou - odgovori Meg. Osjeala se iznimno slobodno i
kompetentno. Promatrala je jedro, prilagoavala rudo i malena
je jedrilica plovila kroz no.
286
Posve budan na leaju u kabini, Cosimo je oslukivao

kripanje jedra i um vode zadovoljno se smijeei. Uskoro e joj
tono rei to e uiniti.
Meg je naprezala oi u tmini. Doista je vidjela ono to je
mislila da vidi. Prema njima je dolazilo drugo plovilo. Teglenica,
pomislila je. Nije imala pojma koliko dugo upravlja jedrilicom,
ali rudo kao da joj se zalijepilo za dlan. Hipnotiko je kretanje
nije uspavalo jer je bila previe uzbuena, ali je izazvalo neku
vrstu transa pa je isprva mislila da je tamni oblik samo plod
njezine mate. Sad je jasno vidjela da nije tako, a inilo se da e
ih pregaziti.
- Daj meni rudo. - Cosimo se pojavio kao da ga je dozvala
arolijom. Pomaknula se pa je zauzeo njezino mjesto.
- Idi u kabinu i nemoj se pokazivati - naredio je tihim
glasom. - Ne elim da znaju da nas je dvoje.
Meg je mugnula do vrataca i nestala u mraku kabine.
Skutrila se na leaju, lea pritisnula o kut i sluala povike
odozgo. Cosimo je doviknuo pozdrav na narjeju to ga je jedva
razumjela. No razumjela je zahtjev da spusti jedro i eka da se
ukrcaju.
Osjetila je kako je Cosimo okrenuo jedrilicu u vjetar i zatim
ula sputanje jedra. Tup udarac kad je netko skoio na jedrilicu
tono iznad njezine glave, a potom jo jedan. Dvojica. Zacijelo
neke slubene osobe. Zato bi inae Cosimo posluao njihovu
naredbu? Naprezala se da uje to govore, ali je razmjena bila
brza i na narjeju.
287
Tiho je povukla koulju preko glave i gurnula je ispod

jastuka. Sad je bila naga od struka nagore. Zavukla se ispod
deke i zadravala dah. Na ovoj se jedrilici nema kamo sakriti, ali
ako je budu pretraili, moe ih zavarati.
Kad je ula teke korake na stubama, tiho je dahnula,
slabaan krik straha. Bradati je mukarac najprije promolio
glavu i potom uao. Viknuo je na onom groznom narjeju: - Doi
ovo vidjeti, Luc.
Pojavio se drugi ovjek, visok i krupan, kao boksa koji se
udebljao. kiljio je u Meg koja je irom otvorenim oima zurila
ispod deke.
- Rekao je da je sam.
Meg je ugledala Cosima. Vidjela, ali ga nije ula. Izuo je
cokule i njegove bose noge nisu se ule kad je stigao iza dvojice.
Vidjela je otricu noa u njegovoj ruci. Vidjela je izraz njegova
lica kakav nikad ranije nije opazila. Miran, posve koncentriran,
lien emocija, podigao je no u desnoj ruci.
Sjela je na leaju, pustila da joj deka padne do struka i
vrisnula. Dva su ovjeka zurila u njezine grudi i zatim se bradati
posprdno nasmijao.
-Quelle putain - ree. - Zar si ovjek ne moe nabaviti bolju
kurvu?
Njegov se partner glasno nasmijao. - Pogledaj te orahe. -
Mimikom je pokazao siune dojke na svojim krupnim prsima. -
Nije ni udo to je rekao da je sam.
Meg je prestravljeno zurila u njih, to nije bila samo gluma,
te urno povukla deku do vrata. Iza njih, Cosimo vie nije drao
288
no. Rastreseno se pitala kamo ga je stavio i skutrila se u kutu

leaja, dobro oponaajui prebijena psa. S njegova je lica nestalo
one hladne distanciranosti, a oi su mu opet plamtjele od istog
nepatvorenog bijesa.
Premda se od toga najeila, bilo je daleko bolje od beutna
pogleda ubojice.
Bez rijei se okrenuo na peti i udaljio. Mukarci su se jo
smijali kao da im se cijeli mjesec nita smjenije nije dogodilo i
tada su izili.
Meg je sluala bestidnu razmjenu kad se Cosimo ukljuio u
vulgarnosti i ismijavao patetinu kurvu koju je pokupio u
Bordeauxu. Rekao je da ju je poveo da ga zabavlja tijekom
putovanja do gradia Cadillaca, a ondje e je predati onome tko
najvie ponudi. Izabrala je tu ulogu, mrko je razmiljala pa ne
moe prigovarati zbog posljedica. No ipak joj je smetalo to tako
govore o nedostatku njezinih enstvenih ari. Gadovi ak nee
znati da im je spasila ivote.
Sad su pili, dijelei uturicu piva, zacijelo s teglenice, mislila
je sklupana ispod deke. Nije se uspijevala osloboditi sjeanja na
Cosimov izraz lica dok je s noem u ruci stajao iza njih. Rekao je
da nije ubio straare u Quiberonu, ali to ako je lagao?
Legla je i drhtala unato toploj noi. Taj ovjek koji tako
njeno i strastveno vodi ljubav zapravo je ubojica. Vie se nije
mogla zavaravati. Nije vano je li ubio u Quiberonu. Veeras je
imao namjeru ubiti. Ovdje na ovoj jedrilici. to bi napravio s
tijelima? Bacio ih u vodu... odvukao ih na teglenicu? Sigurno je
289
imao plan prije nego je potegnuo no zakljuila je Meg. Povuen

ivot u zabiti Kenta odjednom se doimao privlanim.
ula je kako dva mukarca odlaze i osjetila manju teinu na
jedrilici. ula je razmjenu pozdrava i sjela, opet se stisnuvi u
kutu.
Cosimo je uao u kabinu. - Pa, to je bila zanimljiva
predstava - primijetio je i sjeo na rub leaj, Bijes je nestao iz
njegovih oiju, ali se vidjela zbunjenost, kao da se dogodilo neto
to ne razumije,
- Isto bih mogla rei za tvoju - odbrusi Meg. -Tko su oni?
- Nekakva andarmerija - rekao je i slegnuo ramenima. - No
privukli smo pozornost pa se bojim da emo se morati maknuti s
rijeke.
Nagnuo se naprijed i izvukao deku iz njezinih ruku,
razotkrivi joj grudi. Pokrio ih je toplim rukama i njezine su
bradavice odmah reagirale.
- Ja oboavam tvoje grudi - tiho je rekao gledajui je u oi.
Vulgarno ruganje uljeza pogodilo ga je u srca, ali nije znao
zato. Meg je brzo i domiljato reagirala na opasnost i time je
trebao biti zadovoljan. Meutim, obuzeo ga je silovit gnjev i
morao se itekako obuzdavati da ih ne tresne u podrugljiva usta.
Nikad nije dopustio da emocije ometaju praktine potrebe neke
situacije, ali ovoga je puta malo nedostajalo. Nije imao pojma
zato.
Meg je svojima pokrila njegove ruke i nasmijeila se.
290
- Nisam se uvrijedila. - Lagala je, ali njega je uvreda oito

uzrujala pa ga je eljela umiriti.
- Pravi klipani. - Usta su mu se nakratko stisnula.
- Da. - A ti si ubojica. Nasmijala se nastojei biti uvjerljiva. -
Nema nikakve tete za moje samopotovanje, Cosimo.
Sumnjiavo ju je pogledao. No bolje je to zaboraviti.
Razmiljanje samo pogorava uvredu. Sigurno ne bi smjelo biti.
- Poljubio ju je i nagnuo unatrag.
Spustila se na leaj. Ljubio joj je grudi i zavukao ruku ispod
pojasa hlaa, traei ovlaeno sredite izmeu njezinih bedara.
- Kanio si ih ubiti - ustvrdila je Meg i opet se podigla pa su
njegovi prsti izgubili svoj cilj. Vidjela sam no.
Cosimo je povukao ruku i opet sjeo na rub leaja. Ponovno ju
je napeto gledao.
- Meg, shvaa li to se moglo dogoditi? Na jedrilicu su se
ukrcale nekakve slubene osobe... ima mnogo takvih
po rijekama. Neki su legalni, neki nisu, ali nije vano. Rekao
sam im da sam jedrim. Kad su te vidjeli...
Meg ga je prekinula. - Dobro su se zabavili na na raun i
otili svojim putem.
- Da nisu, moda bismo oboje patili u nekom smrdljivom
zatvoru - rekao je, sad otrim glasom. - Te seljaine nemaju
profinjenosti. Ostalo preputam tvojoj mati.
- Rekao si da ne ubija iz zadovoljstva - rekla je Meg
gledajui ga u oi, traei onaj izraz od kojeg se najeila.
291
- Tono. - Lice mu se nije promijenilo, ali nije vidjela ni onu

hladnu proraunatost. Sad je ovdje Cosimo kojega poznaje.
- Ali ipak ubija?
- Kad je nuno, kad je moj ivot ugroen... ili ivoti onih koji
su mi vani. - To je s lakoom priznao. Ali jo nije spreman rei
joj da takoer ubija radi cilja, kad je to potrebno... da je zapravo
atentator kojemu ne treba osobna provokacija. Jo nije spremna
to uti.
Glas mu se smekao. - Ovo je prljav posao, ljubavi. Ne moe
oekivati da ti se ruke nee zaprljati ako se igra u blatu.
- Ne - sloila se. - Ne mogu. - Zurila je u prazno. ovjek u
Cosimovu svijetu mora biti spreman na sve. Mogla je zamisliti
to bi joj oni ljudi uinili da su imali priliku. I mogla je zamisliti
to bi uinili Cosimu. Dakle, u ratu je sve doputeno. ovjek
ima pravo tititi, kao i one koje voli. Ili barem ona za kojima
udi, ispravila se. Sama je izabrala, pa jednostavno mora
prihvatiti i ono to joj se na svia. Zato bi je to trebalo toliko
muiti? Ovo je samo pustolovina s privlanim, izrazito
senzualnim ljubavnikom. Istraivanje due jedno drugoga nikad
nije bilo dio nagodbe.
- to sada? - pitala je, vedro mijenjajui temu. - Zar ne
plutamo sredinom rijeke?
- Ne ba - rekao je i opet pruio ruku prema njezinim
grudima. - Usidreni smo. Ako si spremna za brzi ljubavni in,
mogli bismo se prepustiti.
No Meg je shvatila da nije spremna. Skrueno se
nasmijeila.
292
- ao mi je, ali veeras mi je prisjeo onaj susret. ini se da

ne osjeam...
Odmah je ustao. - Ne, naravno. Bezosjeajno je s moje
strane. Ono je bilo uasno za tebe. Plovit emo do zore i tada
nai gradi gdje mogu prodati jedrilicu. Nastavit emo kopnom.
- Nagnuo se i njeno je poljubio.
- Spavaj, Meg. Ujutro e biti bolje.
Opet je legla, posve budna, napetih miia. Ujutro nee biti
bolje. Mora se prestati pretvarati da je ovo igra. Ova se
strastvena pustolovina odigrava na neprijateljskom teritoriju.
Njezin je ljubavnik pijun i bez premiljanja ubija kad je
potrebno. Kako je mogla biti tako glupa i umiljati da
tu stvarnost moe strpati u neku vrstu romantine fikcije? Zato
je bila toliko slijepa i vjerovala da joj je svejedno kakav je on
ovjek? Nije joj svejedno... nimalo.
Vani je Cosimo podigao jedro i sjeo za rudo kormila.
Teglenica je nestala u smjeru Bordeauxa. Oni su se ljudi moda
zadovoljili vulgarnim alama na jedrilici, ali netko bi mogao
povezati susret s djecom na splavi i ovaj veeranji. Jedrilica e
postati zanimljiva. Prvom prilikom moraju se maknuti s rijeke.
Pitao se je li Meg zaspala. Ne bi ga smjelo optereivati
njezino povlaenje, posve je prirodno nakon onoga to je
proivjela, no ipak ga optereuje. elio ju je utjeiti na jedini
siguran nain za koji je znao da e koristiti. No morao je
vjerovati da se ona moe i sama utjeiti, a moda nije lagala kad
je rekla da je ne mue njihove vulgarne uvrede. Moda je doista
umorna, emotivno iscrpljena svojom domiljatom reakcijom na
293
stvarnu opasnost. Posve razumljivo, osobito zato to nije navikla

reagirati na opasne situacije. Ana bi se sad s njim smijala,
obuzeta divljim ushienjem nakon otklonjene opasnosti. Ali Meg
nije Ana, na to se stalno mora podsjeati.
294
Osamnaesto poglavlje
Meg je stajala na krmi jedrilice i sluala kako se Cosimo

cjenka s krupnim ribarom iz gradia Cadillac. Pregovarali su o
cijeni za Rosu i bilo joj je nekako ao da e napustiti maleno
plovilo. Protekla se dva dana navikla na blago ljuljanje, zvukove
rijeke, ak i spavanje na uskom leaju.
Cosimo je riskirao jo jedan dan na rijeci vjerujui da e u
Cadillacu dobiti bolju cijenu za jedrilicu. Gradi je ipak vei od
sela kraj kojih su prolazili. Takoer je vjerovao da e u gradiu
moi kupiti bolje konje.
Na koncu su obojica pljunuli u ake i rukovali se u prastaroj
gesti sklapanja nagodbe. Cosimo je priao Meg i rekao:
- Pa, to je obavljeno, ma to bilo. U gradiu je gostionica.
Nita osobito, ali bit e dobra za veeras dok ja sve organiziram
za sutra. Doi e kola po krinju.
Meg kimne. - Nedostajat e mi Rosa.
Pozorno ju je pogledao pitajui se je li njezinu potitenost
izazvalo samo naputanje rijeke. Jo joj se nije vratilo uobiajeno
vedro raspoloenje nakon susreta s teglenicom. Nije vrio
pritisak dijelom i zato, morao je priznati, to nije elio riskirati
jo jedno odbijanje. Govorio je sebi da se ona miri s opasnijim
295
aspektima ovoga putovanja, a najbolje ju |e pustiti da to obavi na

svoj nain.
- Pa - veselo je rekao - nee ti nedostajati nai improvizirani
obroci, a veeras ti jamim dobru veeru. Smjetaj u gostionici
Cheval Blanc moda jest priprost, ali imaju dobru kuhinju.
Meg je odgovorila smijekom za koji se vie nije morala
toliko truditi. Govorila je sebi da svoju romantiku mora
prilagoditi stvarnosti, to joj inae ne bi bilo teko. Zapravo,
tvrdila bi da nije romantina osoba, ali je sigurno dopustila da
nekakva idealistima verzija strastvene pustolovine
vlada njezinom glavom, sve do pretprole veeri. Cosimo nije
kriv za njezinu glupavu sentimentalnost i morat e se toga sama
rijei
- Dakle, odsad nadalje jaemo? - pitala je nastojei unijeti
zanimanje u glas.
- Za poetak - odgovorio je.
- Ali to emo sa krinjom?
- Rijeit emo se krinje i njezin sadraj spakirati u bisage.
Kad se udaljimo iz ovoga podruja, opet e nositi haljine.
Katkad moe putovati koijom.
Na to je Meg ustro odmahnula glavom. - Ne podnosim
koije - ustvrdi. - Bude mi zlo.
- Nezgodno - ree Cosimo. - Ne vjerujem da e moi jahati
po cijele dane. Jesi li sigurna za koiju? Nisi patila od morske
bolesti.
296
- Posve sigurna - mrko ree. - Nikad se nisam mogla voziti

vie od sat vremena a da ne povratim.
- Pa, vidjet emo - ree Cosimo. elio ju je zagrliti i
poljupcima obrisati bore zabrinutosti s njezina ela. No jedrilica
privezana uz gat gradia punog uurbanih ljudi nije mjesto za
fizike izljeve osjeaja dvojice mornara.
- to je smijeno? - upita Meg vidjevi bljesak u njegovim
oima i smijeak na usnama.
Rekao joj je i za nagradu dobio zvonki smijeh koji mu je
zagrijao srce. - To je bolje - ree i oprezno doda: - Zato si u
posljednje vrijeme potitena?
Slegnula je ramenima. - Valjda sam bila preosjetljiva.
- A sada? - Stisnuo je oi i napeto joj gledao lice.
Meg je odluila. Potitenost je besmislena. to je
bilo, bilo je. Vrijeme je da opet gleda naprijed, inae posve
trati vrijeme. - ini se da mi se vraa moja hrabrost - ree.
- Moda sam oekivao da e trati prije nego naui hodati
- zamiljeno e Cosimo. - No brzo razmilja u krizi pa obino
zaboravim da si neiskusna u ovoj igri.
Meg je taj kompliment priinio neoekivano zadovoljstvo.
Na briku Mary Rose opazila je da je krt s komplimentima svojoj
posadi, ba kao i s kritikama. Njegova su mjerila visoka i ne
pada mu na pamet da im neki lan posade ne bi udovoljio, i ih
ak nadmaio. to se nje same tie, dosad su s svi komplimenti
odnosili na prednosti njezina tijela i uitke voenja ljubavi.
- Pa, hvala, ljubazni gospodine - ree i aljivo se nakloni.
297
Kratko joj je pomilovao bradu i opet postao sluben.

- elim da ode u gostionicu i ondje ostane dok ja
ispraznim jedrilicu i naem konje. Privukli smo pozornost na
sebe, pa je bolje da bude to manje vidljiva.
Meg se nije bunila, mada je u gostionici frknula nosom na
prljavu sobu i madrac pun buha.
- Zar u ovom gradiu ne postoji neki drugi smjetaj?
-promrmljala je kad je gostioniar otiao.
- Bojim se da ne postoji. Raspitao sam se ranije. No to je
samo za noas. U zoru odlazimo.
- Ako preivimo buhe - odbrusila je i prstom ubadala
madrac. - Postoji li na jedrilici kakva cerada? Ako je dovoljno
vrsta, moda nee gristi kroz platno.
- Donijet u ono to imam - obeao je. - Sad ostani ovdje i
nemoj se pokazivati. Vratit u se za sat vremena. - U njezinim je
oima vidio prigovor i kad je otvorila usta, brzo ju je stisnuo uza
se. Poljubio ju je s namjerom da to bude brz i odluan pozdrav,
ali mu se namjera izjalovila. Osjetio je kako je oivjela i
priljubila se uz njega. Prvi put u protekla dva dana reagirala je
na taj nain. Preao joj je rukama niz lea i zadrao ih na
struku. Podigao je glavu i zagledao se u njezine oi vidjevi da se
u njima razbudila strast.
- Koliko se spretno osjea? - promrmljao je, otkopao joj
hlae i gurnuo ih niz njezine bokove.
- Ne idem ni blizu onoga kreveta - zaobilazno je odgovorila,
ali strastvenim aptom. Oslobodila se sandala i zatim hlaa.
298
Izvukla mu je koulju iz hlaa i zavukla ruke ispod, noktima

prelazei po njegovim leima.
- ekaj... ekaj... ljubavi - gunao je uz njezina usta i
pokuao se rijeiti koulje, jo je drei oko struka. Koraknuo je
unatrag i povukao je sa sobom. Bacio je koulju na prozorsku
dasku od hrapava kamena.
- Ah, domiljato - ree Meg. Oi su joj se rairila od
mjeavine veselja i uzbuenja. Podigao ju je na kamen gdje joj je
koulja titila golu kou. - Hoe li netko izvana gledati
spektakl? - upita. - Hoemo li kasnije slati eir naokolo?
- Naa jedina publika su krave - rekao je pogledavi preko
njezina ramena. - Sad uti. Zar ti nitko nije objasnio da
lakomislenost u odreenim trenucima moe imati negativan
uinak na erekciju?
- Nisam svjesna takvoga uinka - rekla je i dlanom kliznula
niz njegov trbuh prije nego mu je vjeto otkopala hlae. akom
je obavila jasan dokaz njezine tvrdnje. Nagnula se naprijed i
grickala mu donju usnu, a zatim je slobodnu ruku gurnula
do procjepa izmeu njegovih guzova.
Cosimo je naglo udahnuo i svoje ake zavukao ispod njezine
stranjice te je podigao. Obavila mu je ruke oko vrata i noge oko
bokova. Jednim je brzim pokretom uao u nju i vrsto je drao
dok se pomicao. Priljubila se uz njega dok su je njegove tople i
snane ruke drale u nesigurnu poloaju koji joj nije doputao
inicijativu. Mogla je samo primati. Malodunost i nesigurnost iz
protekla dva dana nestale su kad ju je ispunio uitak. Kako
se moe bojati ovjeka koji joj prua takvo zadovoljstvo? Takvu
299
joj radost moe prirediti samo netko kome posve vjeruje, netko
kome se moe posve predati.
Petama mu je pritiskala stranjicu kad su je zahvatili valovi
orgazma. Stisnula je lice uz njegovo rame, stegnula mu ruke oko
vrata i osjetila kako je zadrhtao, kako pulsira duboko u njoj.
Kad je zavrilo, njeno ju je drao dok su se njezina bedra
oputala. Kliznula je niz njegovo tijelo i nogama dotaknula pod.
- Slatki Isuse - promrmljao je i zavukao prste u masu
njezinih uvojaka. - Moda katkad nije loe kratko apstinirati.
Meg se slabano osmjehnula. - Samo to smo ovoga puta
zaboravili paziti.
Doista je zaboravio. U tom divljem, spontanom trenutku
ekstaze, zaboravio je na uobiajenu mjeru opreza. Nikad ranije
nije svrio u nju.
- Trebala bih prokrvariti za dva dana - rekla je vidjevi
njegov izraz lica.
Cosimo je kimnuo. Nema smisla brinuti zbog neega prije
nego se to neto dogodi. - Moram se vratiti na Rosu, ljubavi.
Zatim u javnu konjunicu i...
- I ja neu ostatak popodneva besposleno provesti u ovoj
prljavoj rupi - prekinula ga je Meg. Protekli su joj intenzivni
trenuci dali novu energiju, vratili poduzetnost, pa se nije
namjeravala krotko skrivati u ovoj prljavoj sobi.
- Imam dobro oko za konje... moj ih otac uzgaja za lov... pa
u nai ono to nam treba. No morat e mi dati novac.
300
Cosimo je kratko oklijevao. to se Meg vie ukljui u

pojedinosti ove misije, to e na kraju biti lake.
- Kako eli - rekao je gurnuvi koulju u hlae i zakopavi
se. - No mislim da u tom sluaju moramo malo popraviti tvoj
izgled.
- Je li? - Zaintrigirana, Meg se odjenula i gledala kako
prekopava po koveiu to ga je donio.
- Ah, moja kutija trikova - rekao je i izvadio metalnu
kutijicu. - Doi ovamo, Ganimede. - Otvorio je kutiju.
Meg mu je pomalo oprezno prila. Na dlanu je drao tanku
olovku i okruglu posudicu. - to je to?
- Olovka i ugljen - odgovorio je. - elim ti malo pojaati
obrve i stvoriti dojam dlaica iznad usana. Tvoja je figura
uvjerljiva, draga, ali lice je previe enstveno da bi prolo vie od
nehajna pogleda.
Meg je nepomino stajala jedva ekajui da vidi rezultat dok
je Cosimo olovkom vjeto radio na njezinim obrvama i potom
ispod nosa. - Jesi li siguran da neu izgledati smijeno?
- Budi tiho! - naredio je. - Kako to mogu izvesti ako
neprestano mie usta?
- Oprosti - promrmljala je i nastojala stajati posve mimo,
mada ju je kakljanje tjeralo na kihanje.
Cosimo se odmaknuo i kritiki prouavao svoje djelo.
- Vjerujem da e biti u redu. Jo malo sjenki ovdje, du
eljusti... Da, savreno. Jesi li razmiljala o ne ba autentinu
naglasku? Ne elim onu nau priu koristiti prije nego se
301
dovoljno udaljimo od rijeke. Nije uvjerljiva za ovjeka i momka

na jedrilici. - ekao je da vidi je li promislila o tom problemu.
- Neka su narjeja ovdje tako nerazumljiva da ne vjerujem
da e moj biti previe zamjetljiv - ree Meg. - No eventualni u
engleski naglasak prikriti mrmljanjem i kratkim rijeima. Nije
potreban dug razgovor da bih izabrala dva izdrljiva konja,
platila i dogovorila preuzimanje u zoru.
- Dri kapu nisko nad oima, koristi mnogo gestikuliranja, a
trebat e nam i konj za noenje tereta - ustro je govorio Cosimo
i nabrajao na prste. - Nemoj platiti vie od dvadeset
srebrnjaka za jednog jahaeg konja i ne vie od deset za
teretnoga. - Izbrojio je kovanice na njezin dlan. - Vrati se ovamo
najkasnije za dva sata, Meg. Kad izie iz gostionice, skreni
desno i nai e javnu konjunicu u sporednoj uliici oko
etiristo metara dalje.
- Zvui jednostavno - rekla je sa samopouzdanjem koje ba i
nije osjeala. Poigravala se kovanicama. - Dakle, vidimo se
kasnije. - Podigla je lice za poljubac.
- Vidimo se kasnije. - Cosimo ju je poljubio, okrenuo se i na
izlazu preko ramena rekao: - Dva sata, Meg. Ni sekunde vie.
Kratko je stajala i gledala vrata to ih je ostavio odkrinuta.
Nije imala zrcalo da pogleda svoj novi izgled. Bilo je udno izii
na ulicu i pregovarati o konjima kad zapravo ne zna kako tono
izgleda.
No sve je to dio pustolovine. Meg je gurnula kovanice u dep
hlaa i izila na ulice gradia. Lako je nala javnu konjunicu
gdje ju je, umjesto oekivanog mukarca, doekala nasmijeena
302
ena rumenih obraza. Brzo je pokazala da o konjima i poslovanju

zna jednako kao svaki mukarac.
Meg je odmah bila simpatina, mada je shvatila da e
njezinu krinku lake otkriti ena. Posluala je Cosimov savjet i
navukla kapu na oi. Vie je gunala nego govorila, te uglavnom
gestikulirala. Nala je vrsta kastrata koji e odgovarati
Cosimu. Znalaki mu je prela rukom po skonim zglobovima,
traei toplinu ili osjetljivost, gladila mu lea, pogledala zube.
inili su se zdravima i ustima nije imao rana od loe koritenih
vala.
Kimnula je eni i krenula dalje. Tono je znala to e njoj
odgovarati. Kastrat ili kobila srednja visine zdravih usta i
vrstih lea. Bistrooka ara kobila nalazila se u zadnjem
pregratku i nemirno se vrpoljila. Bila je prekrasna i Megine su
oi zasjale uzbuenjem kupca koji je naao ba ono to je traio.
- Celleci - odluno je rekla.
ena je navela cijenu. Trideset srebrnjaka. Meg nije
oklijevala. Kobila je vrijedila toliko. Morat e odustati od
teretnoga konja i putovati s malo prtljage. Izbrojila je novac, s
malo rijei dogovorila da e u zoru doi po ivotinje i vratila se u
gostionicu, oduevljena svojim uspjehom.
Cosimo nije bio toliko oduevljen.
- Platila si trideset srebrnjaka za kobilu?
- Cosimo, vrijedi dvaput toliko. Stvarno je predivna.
Frknuo je nosom. - Kakve veze ljepota ima s izdrljivou?
303
- Ima veze - ustvrdi Meg. - Ne s izgledom, ali sa zdravljem,

miiima i temperamentom.
Cosimo to nije mogao opovrgnuti. - Idem je pogledati - ree
i izie.
Meg je hodala amo-tamo po neugodnoj sobi, svjesna gladi i
zamamnih mirisa odozdo. Potom se pozabavila krinjom to ju je
Cosimo dovezao kolima. Tu je bila i cerada premazana
katranom. U obinim bi okolnostima to bila odvratna plahta,
ali sad je ve navikla na taj vonj. Zapravo ju je podsjeao na sol i
sunce, a nikakve buhe nee proi kroz tu prepreku. Prebacila je
ceradu preko utave slamarice i u krinji potraila neto to e
poslui kao pokriva.
- Ne mogu osporiti tvoje poznavanje konja - Cosimo ree s
vrata, iznenadivi je dok je kopala po krinji. - Kobila je doista
prekrasna, a i drugi e konj dobro posluiti. Kupio sam jo
jednoga za teret. Dovest e ih ovamo sutra u etiri ujutro.
to trai?
- Neto da pokrijem ovu ceradu. Previe je tvrda da se na
njoj spava. Mada bih spavala i na betonu samo da nema buha. -
Rumena, sjela je na pete.
- Uzmi moj mornarski plat. - Procjenjivaki ju je gledao. -
Lice ti se zamrljalo. Ako kanimo jesti dolje, moram popraviti
tetu.
- Skapavam od gladi, a neto dolje prekrasno mirie - ree
Meg i dopusti mu da je povue na noge. - Rado bih vidjela kako
izgledam.
304
Cosimo je opet koristio olovku i ugljen. Uvjeravam te da

nitko nee opaziti - ree - u slabom svjetlu.
- Tako sam gladna da me zapravo nije briga. -Krenula je do
stuba i udisala mirise odozdo. - to ovdje kuhaju?
- Mnogo ribe, ali i patku. Specijalitet su im guja jetra,
zatim kobasice, leu...
- Dosta - ree Meg dok joj je slina ispunjavala usta.
Jeli su za zajednikim stolom i Meg je laknulo kad je
shvatila da su hrana i vino najvaniji elementi veeri. Nitko za
stolom nije bio osobito zainteresiran za razgovor. Dijelio se kruh
i dobro vino, uzimalo se iz zajednikih zdjela ribljega paprikaa i
kotla krumpira, luka i slanine. Noevi su rezali kobasice s
enjakom i komade sira. Kako je vino teklo, ljudi su bili sve
glasniji. Pogrbljena na klupi, ostala je nezapaena. Jela je s
apetitom, ali je cijelo vrijeme sluala nastojei usvojiti naglasak,
identificirati vokabular. Francuski ju je uila Parianka koja je
imala savrenu dikciju, nimalo slino francuskom iz provincije.
No to je vie sluala, to je bolje razumjela. Drugo je pitanje
moe li oponaati to narjeje.
Razgovor je postao glasniji kad je poeo kruiti konjak i
Meg je odluila neopazice mugnuti. Kliznula je s duge klupe i
povukla se u sobu na katu. Na prozorskoj je dasci nala lojanicu.
Vonj je bio neugodan kad ju je zapalila, ali je svjetlo
ipak ublailo dojam neugodnosti. Pomislila je da bi krevet trebao
biti siguran. Buhe e teko progristi katranom premazano
platno.
305
Meg se nije potrudila razodjenuti. Ovo nije mjesto za

spavaice. U sobi nije bilo vra vode i lavora, pa je potraila
bunar i zahod. Na bunaru je napunila kabao, zagrabila alicom
da popije i potom umila lice. Ako ispere Cosimovo umjetniko
djelo, neka bude. Zahod je bio jo gori no to je oekivala, ali tu
nije bilo pomoi. Drei se sjenki, vratila se u sobu.
Uskoro je uao Cosimo. Donio je dvije ae konjaka. - Dobra
prevencija infekcije - ree. - Popij. - Pruio joj je au. - Brzo u
se vratiti.
Otiao je, zacijelo obaviti svoje potrebe kao Meg maloas.
Popila je konjak i razmiljala o pitanjima koja je danima mue,
ali ih je potiskivala kao nevana za njezinu pustolovinu. Sve je to
dio zagonetke oko Cosima i to samo pojaava njegovu
privlanost. Sad je iz nekog razloga eljela odgovore. inilo se
da joj je dosta zagonetki.
Cosimo se vratio. U kestenjastoj su mu kosi svjetlucale
kapljice vode. Meg mu je dobacila runik to ga je i ona
koristila. Uhvatio ga je i obrisao glavu.
- Zato je Ana putovala s tobom? - bez uvoda upita Meg. -
Zar je potrebno dvoje ljudi za dostavu depea?
Pitanje ga je iznenadilo, mada ga je zacijelo trebao
oekivati. Meg je previe pronicava da ne bi opazila rupe u
njegovoj izmiljotini.
- Nije - rekao je, istresao runik i stavio ga da se sui kraj
otvorena prozora. - Ana je plovila sa mnom do Bordeauxa gdje
bi obavila svoj zadatak.
306
- O - kimnula je, ali se i dalje mrtila. - Ranije si rekao da

svoju misiju moe izvriti samo u odreeno vrijeme... zato me
nisi vratio u Folkestone. Valjda si mislio na isporuku
depea? udno da je vrijeme za to toliko vano.
- Zato ti se to ini udnim? - Sjeo je na prozorsku dasku i s
osmijehom je promatrao. - Vidjela si koliko je teko uspostaviti
kontakt du kurirske rute. Objasnio sam ti da radimo unutar
zatvorenih krugova. Kad se propusti prilika za kontakt, ne moe
se ponoviti. Nadao sam se da u uspostavi te kontakte.
Slegnuo je ramenima. - Da se to nije dogodilo, sad ne bih bio
na ovom putovanju i vratili bismo se u Englesku. - Glatko je
lagao, ali mu je prvi put zbog toga bilo veoma neugodno. Dosad
je izmiljotinu smatrao nunim zlom, ali sad ga je muila.
Nije joj elio lagati. Lai su tako strane Meginu karakteru
da nikad ne bi razumjela njegovo rezoniranje. elio joj se
povjeriti, elio je da budu pravi partneri. elio je njezino
odobravanje za ono to radi.
Posljednja ga je spoznaja okirala. Otkad on treba neije
odobravanje? Tua mu miljenja ak ni u djetinjstvu nisu bila
osobito vana. Radio je ono u to je vjerovao, bez kajanja ili
oklijevanja. Duboka su uvjerenja odreivala njegove odluke.
- to je bilo? - upita Meg opazivi njegov izraz lica.
Odjednom je izgledao ranjivo. Navikla je vjerovati u njegovo
samopouzdanje i kompetenciju pa ju je zabrinuo takav izraz
nesigurnosti. Laknulo joj je kad je nestao.
Odmahnuo je glavom kao da se rjeava onoga to ga mui i
odluno rekao:
307
- Nita, osim pomisli na jo jedan odlazak u onaj odvratni

zahod. - Ustao je. - Hajde, moramo odspavati. Dovest e
konje prije zore i eka nas naporan dan jahanja.
Meg je prihvatila promjenu raspoloenja zato to je tako
lake. Nije bila sigurna eli li eprkati po onome to ga je
maloas muilo. Omotala se platem i oprezno legla na ceradom
pokrivenu slamaricu, zahvalna na mekoi Cosimova
mornarskog ogrtaa.
Cosimo se omotao platem i legao kraj nje priljubivi je uza
se. Glava joj je poivala na njegovu ramenu, prebacila je ruku
preko njega i osjeala kako mu srce ravnomjerno kuca.
- Koja je bila Anina misija? - pospano je pitala.
- Morala bi nju pitati - rekao je. - Sad spavaj.
Ana je zabranjena tema, kao obino, mislila je Meg. Uope
ne vjeruje da misija tajanstvene ene nema nikakve veze s
Cosimovom. To joj je bila posljednja misao prije nego je utonula
u san.
308
Devetnaesto poglavlje
Nevjerojatno kako ovjek osjeti more, ak i ako je udaljeno

dva dana putovanja, mislila je Meg lica okrenuta suncu. Obzor
se doimao beskonanim, to je oito povezano s morskim
krajolikom, ak i ovdje, u mirnim zelenim dolinama
Vauclusea izmeu dva planinska lanca.
Ugodan je dan kasnoga proljea i oni se odmaraju nakon dva
dana naporna jahanja. Gostionica koju su nali jedno je od
najljepih mjesta to ih je Meg posjetila. Sad sjedi na drvenoj
klupi u vrtu na obali uske rijeke gotovo opinjena vilinim
konjicima i poigravanjem svjetla na vodi, presretna to je
zavrilo jahanje kroz planine. Jo dva dana jahat e uz rijeku
Rhone i zatim priobalnom cestom prema Marseillesu, te na
koncu u Toulon. Tada e ova pustolovina zavriti. Zapravo,
zavrit e kad se ukrcaju na Mary Rose i krenu kui.
Posljednja dva tjedna doimala su se poput sna. Katkad im je
bilo grozno u prljavim gostionicama s nejestivom hranom.
Jahali su kroz oluje i po ezi. No postojala je i druga strana
medalje. Prizori koji ostavljaju bez daha, izvrsna konaita i
uvijek uitak voenja ljubavi. Neoprez na prozorskoj dasci
u Cadillacu nije ostavio posljedice, a kasnije su uvijek pazili.
Jedini problem tijekom dosadanjega putovanja bio je njezin
umor. Planinske ceste umarale su i konje i jahae, a jednom pri
309
kraju prvoga tjedna Cosimo je insistirao da putuje koijom.

Mada se bunila, Meg je zapanjeno otkrila da se ne moe nositi s
njegovom odlunou. Osim ledena pogleda, tu je bila i njegova
nepopustljivost koja nije trpjela prigovora. Na koncu je
popustila, mada je znala to e se dogoditi. To je vidjela kao
jedini nain da ga uvjeri.
Dobro je postupila. Cosimo se sredinom prvoga dana zgrozio
jer su u etiri sata etiri puta stali da ona povrati. Silno se kajao
i neprestano ispriavao. Na koncu mu je rekla neka prestane,
mada je pomalo perverzno uivala u njegovoj grinji savjesti.
Nakon toga Cosimo je prihvatio potrebu da se svaki trei
dan odmaraju. Meg je znala da on mrzi neaktivnost, premda
nita nije rekao, ali je takoer znala da tu nema pomoi.
Jednostavno nije izdrljiva kao on.
Naravno, Ana bi zacijelo izdrala njegov tempo, kivno je
pomislila, ali tu misao nije izgovorila.
- Bonne apres midi, madame.
Tihi ju je glas trgnuo iz sanjarenja pa je naglo okrenula
glavu. Pribliavao joj se otmjen mukarac kojeg je ranije vidjela
u razgovoru s gostioniarem. Automatski je pogledom potraila
Cosima, ali je odveo konje potkivau da im provjeri i oisti
potkove. Vratit e se tek predveer.
Rijetko je razgovarala s neznancima, bilo kao Anatole
Giverny ili odjevena u podsuknje i haljinu kao Nathalie. No u
tome se bolje osjeala pa sa uspjela nasmijeiti i uljudno
suzdrano rei:
-Dobar dan, monsieur.
310
Priao joj je i naklonio se: - Daniel Devereux vama na usluzi,

madame.
Osmjehnula se mimo, ali hladno. Samo je kimnula i nije se
predstavila.
- Va vam brati ne pravi drutvo - primijetio je pogledavi
naokolo kao da oekuje da e se Cosimo pojaviti iza jedne od
alosnih vrba.
Zacijelo se raspitao kod gostioniara, pomislila je Meg,
svjesna lagane panike iako nita u izgledu ili dranju monsieur
Devereuxa nije izazvalo tu reakciju. Njegov tamnosmei kaputi
i hlae bili su savrena kroja, izraz mrava lica i
svijetlosmeih oiju prijateljski. Vjerojatno je samo znatieljan
tko su drugi gosti koji e s njim toga dana veerati.
- Moj brati ima posla u gradiu - rekla je istim hladnim
tonom nadajui se da e shvatiti mig i otii. No ovjek je sjeo na
klupu kraj nje.
- Oprostite na smetnji, madame Giverny - rekao je i
nasmijeio se. - Va je francuski besprijekoran, ali mislim da to
nije va materinski jezik?
Dakle, zna i njezino ime. Zakljuila je da mora udovoljiti
njegovoj znatielji, to krae moe. - Moj je otac imao francuske
roake, monsieur. Dio djetinjstva provela sam u Francuskoj. Moj
pokojni mu bio je vicarac.
- Moja suut, madame. Previe ste mladi za takav gubitak. -
Ozbiljno kimne. - Koliko sam shvatio, idete u Veneciju. - Tada
moleivo podigne ruke.
311
- Ah, vidim da vas ljutim. Moja prokleta znatielja! Iskreno

se ispriavam, madame.
Opet mu se hladno nasmijeila. - Moja destinacija nije tajna,
monsieur.
- Nathalie ?
Cosimov glas, neobino otresit, uo se iza njih. Meg se
osvrnula i vidjela ga u sjeni stabala nekoliko metara dalje.
- O, Cosimo, nisam oekivala da e se tako brzo vratiti.
- To je jasno, draga moja - hladno je rekao. Izgledao je
uzrujano, gotovo ljuti to, ukoene eljusti, bez topline u oima.
Meg je iznenaeno trepnula. to mu je, zaboga?
- Monsieur Devereux... - rekla je i mahnula rukom prema
ovjeku koji je ustao i naklonio se.
Cosimo mu kratko kimne i odrjeito ree: Sestrino,
trenutak, molim te.
Meg je ustala i poravnala skute. Da su sami, jasno bi mu
rekla da joj se ne svia njegov ton, bez obzira na razlog, ali u
drutvu neznanca drat e jezik za zubima. Prihvatila je
Cosimovu ponuenu ruku pa su krenuli do sjenovite staze koja
vodi do gostionice.
- to je tebi, dovraga? - tiho je pitala im su se dovoljno
udaljili.
- Tiho - otro je apnuo i drugom rukom pritisnuo njezinu
na svojoj podlaktici. Izraz lica nije mu se ublaio kad su uli u
polumraan hodnik gostionice. Povukao je ruku i bez rijei joj
pokazao neka se popne uskim stubama.
312
Zbunjena i uzrujana, Meg se penjala ispred njega do

odmorita gdje su uzeli dvije sobe. Gostioniareva je ena upravo
izlazila iz malenog salona koji povezuje njihove sobe.
- Samo sam cvijeu promijenila vodu, madame -rekla je uz
osmijeh i kniks. - Amelie e vam rado pomoi da se odjenete za
veeru. Samo pozvonite.
- Hvala, madame Brunot - odgovorila je Meg, naglaeno
svjesna Cosimova mrgoenja iza sebe. Gostioniareva ga je ena
pogledala i zatim brzo skrenula pogled. Opet je napravila kniks i
zaputila se do stranjih stuba.
Meg je ula u salon i okomila se na Cosima im je zatvorio
vrata.
- to, dovraga... - Glas joj je zamro kad mu je vidjela lice.
Ramena su mu se tresla od bezglasna smijeha, oi blistale. -
Kakvu to igru igra? - bijesno je pitala.
- Zapravo, veoma ozbiljnu - odgovorio je i tiho se nasmijao. -
Ali trebala si vidjeti svoje lice, Meg,
Bijesno ga je akama udarala po podlaktici. -Neu dopustiti
da mi se ruga, Cosimo. Kako se usuuje?
Uhvatio joj je ruke i smijao se njezinu gnjevu. -Zaboga,
nisam znao da u te toliko naljutiti. Ispriavam se, ali imao sam
dobar razlog. Ne... ne... neu te pustiti dok ne kae da mi
oprata i da e me posluati. - vre joj je stisnuo ruke kad se
pokuala osloboditi. - Primirje, ljubavi.
Meg se rijetko kad ljutila i to nikad nije potrajalo. No i dalje
ga je sumnjiavo gledala. - Dobro, onda mi reci.
313
- Reci da mi oprata.
- Jo ne znam. Rei u ti kad mi kae o emu je rije.
Cosimo joj je pustio ruke i uozbiljio se. - Bojim se da taj
Daniel Devereux nema dobre namjere -ree. - Nagaam da ga
plaa neka lokalna uprava da pazi na nepoeljne putnike.
Provincija je krcata takvih dounika, uglavnom nitkova koje
zanima samo novac. Ne znam za Devereuxa, ali moda je jo
opasniji. Zato ga, slatka moja, moramo skrenuti s traga to ga
je nanjuio.
- O - namrteno e Meg prekriivi ruke na prsima. Uope
nije sumnjala u Cosimove instinkte, ali se ipak zbunila.
- Kako e ga ona tvoja predstava skrenuti s traga?
- To je samo dio - ree Cosimo. - Ostalo je na tebi.
- Kako to misli? - protrljala je prekriene ruke,jo
namrtena.
Cosimo se skrueno nasmijeio, ime je skrivao silinu svojih
misli. Nije bio siguran kako e Meg reagirati, ali ono to od nje
eli od vitalne je vanosti. Nije rije o tome moe li se nositi s
eventualnom prijetnjom od strane Devereuxa, ve eli vidjeti je
li se sposobna nositi s misijom koja je eka u Toulonu. Tijekom
putovanja ekao je savrenu priliku za taj test i upravo mu je
pruena. Sad sve ovisi o Meg.
- Mora monsieur Devereuxa uvjeriti da si prava... da smo
mi oni za koje se izdajemo - oprezno ree.
314
- Kako bih to trebala izvesti? - Nije kanila popustiti. Nakon

to se zabavljao na njezin raun, nee mu olakati zadatak
nagovaranja.
- Tako to e ga armirati - rekao je i rairio ruke kao da je
to oito. Stisnuo je oi. - Oijukaj s njim, draga moja, laskaj mu,
privuci ga na svoju stranu. Jednom si rekla da uiva u
koketiranju.
- Koliko se sjeam, rekla sam da za to postoji vrijeme i
mjesto - odbrusila je. - To nije isto.
Upitno je uzdigao obrvu. - Ali svia ti se igra, a ja znam da
si dobra u tome.
Meg je znala da je majstorica u igri koketiranja. A s pravim
mukarcem koji na slian nain pristupa igri, doista joj priinja
zadovoljstvo. Ali ovo je drukije. Cosimo trai da zapone igru
koja nee zavriti na obostrano zadovoljstvo.
- Ne razumijem kakva je korist od toga - na koncu je rekla. I
dalje je trljala ruke kao da joj je hladno. - I zato ga elim na
svojoj strani? Protiv koga?
- Protiv mene, naravno. Tvoga grabeljivoga bratia po
muu koji je bacio oko na imetak to si ga naslijedila nakon
mueve smrti, a poveat e ga ono to e dobiti nakon majine
smrti. Kani te oeniti i uope mu se nee sviati tvoje oijukanje
sa drugim mukarcem.
Tada je shvatila. Rairila je oi koje su zaiskrile od
uzbuenja. Dakle, to je cilj predstave. Meg je morala priznati da
je dobra. No jo nije bila sigurna da eli ulogu koju joj je
315
namijenio. Nije znala moe li uvjerljivo koketirati s nekim tko je

ne privlai.
To je rekla i vidjela razoaranje u njegovim oima.
- Pa, ako ne moe, onda ne moe, i tu se vie nema to rei
- odgovori Cosimo.
- Nisam rekla da neu pokuati - ree Meg. -No zar u to
raditi tebi pred nosom?
- U poetku - odgovorio je skrivajui zadovoljstvo. - Na
veeri. Ja u bjesnjeti, prekidati te, ukratko, ponaati se kao
prostak. To e ti, naravno, osigurati dentlmenove simpatije i
obuzet e ga osjeaj sasvim prirodnog mukog trijumfa.
Znam kako radi muki mozak.
- Misli kao kad se dva jelena bore za jednu koutu? -
cinino e Meg.
- Upravo tako, draga moja. - Opet je uzeo njezine ruke i
obavio ih oko svoga struka. - Ako dobro odigra svoje karte,
ljubavi, moe posve armirati toga ovjeka. Ponaaj se koketno,
obeaj isto za sutradan, a mi emo biti na putu prije nego se on
ujutro probudi.
- Nee li to opet razbuditi njegove sumnje?
Odmahnuo je glavom. - Ne, ne kad mu gostioniar i njegova
ena kau da sam te primorao da krenemo u zoru. I kako si bila
bijesna.
Meg je zakljuila da bi to moglo uspjeti. - Jesi li siguran da
je dounik?
316
- Ne, kako mogu biti siguran? - pomalo je ozlojeeno

odgovorio. - Ali u ovom poslu nee preivjeti ako u takvim
sluajevima eka vrste dokaze.
Osjeala se opravdano ukorenom. - Dat u sve od sebe - ree.
Nasmijeio se i rukama joj obujmio lice. Poljubio joj je vjee,
vrh nosa, kut usana. Okrenuo joj je glavu i poljubio uho, vjeto
koristei jezik dok se nije poela vrpoljiti i zahtijevati da je
pusti, mada ju je to dovelo do ushienja.
- Gade - dahnula je kad je napokon podigao glavu. - Zna
to mi to ini.
- Zato bih to inae radio? - pitao je i zloesto se nasmijao.
Podigao ju je i odnio u svoju sobu gdje ju je bacio na krevet.
Meg je prigueno kriknula glumei paniku i pokuala sii s
duge strane kreveta, ali ju je uhvatio i povukao natrag.
Nasmijala se kad se nagnuo nad njome drei joj ruke iznad
glave.
- to sada? - upita Cosimo.
- to ti eli - promrmljala je i stopalom prela du
unutranje strane njegove noge. - ini se da sam ti preputena
na milost i nemilost.
- Kako da ne - posprdno je rekao i zatim dahnuo kad se
njezina noga pomaknula vie gore. -Bit e, draga moja, da je
posve obrnuto.
317
Sat kasnije, Meg je sjedila pred zrcalom u svojoj sobi i

gledala kako joj slukinja Amelie provlai crnu barunastu
vrpcu kroz crvene uvojke. Kosa joj je izrasla nakon posljednjeg
modernog ianja. Pomislila je kako bi monsieur Christophe,
londonski frizer, uasnuto podigao ruke na tu neurednu zbrku
razliitih duljina i neposlunih uvojaka. Mada to gusaru ne
smeta, s osmijehom je pomislila. ini se da uiva provlaiti prste
kroz njezinu kosu.
- Evo, madame, mislim da je lijepo. - Amelie se smijeila
svome djelu. - Crno savreno odgovara vaoj crvenoj kosi.
I savreno za udovicu koja je tek izila iz korote.
-Doista odgovara - ree Meg i privrsti bro na maramu od
krem ipke. - Hvala, Amelie. Bili ste od velike pomoi, a znam da
vas dolje trebaju.
- Bilo mi je zadovoljstvo, madame. - Djevojka je napravila
kniks i otila.
Vrata salona su se otvorila i uao je Cosimo. Meg se jo nije
navikla gledati ga u formalnoj odjei. Ali tijekom putovanja
nosio ju je samo jednom ili dvaput, kad je to iziskivao njihov
smjetaj.
- Kako si otmjen - rekla je divei se eleganciji njegova crnog
kaputia i prsluka, crnih hlaa, koulje s volanima i utirkana
ala.
Rastreseno se smijeio dok ju je prouavao.
318
-Ostvarit e bolji uinak bez marame - ree. Previe je

kreposna.
- Kako eli. - Otkopala je bro i prezimim pokretom
odbacila maramu. - Ionako nema preveliki dekolte to ga treba
sakriti.
Stao je iza nje i zavukao ruke u izrez tamnozelene haljine,
sve do njezinih dojki. - Ima vie nego dovoljno za one koji znaju.
- Osjeala je njegov dah u kosi. - Jesi li spremna?
- Ne mogu biti spremnija. - Nakratko mu je drala zapea,
a zatim maknula njegove ruke i ustala. - Bez ala?
- Ne znam. to ti misli?
- Mislim da bi mogao biti koristan rekvizit - rekla je i uzela
tanak al od crnog ifona. - Nemam lepezu, ali znam da bi ovo
moglo posluiti. Prebacila ga je oko podlaktica. - Hoemo li
podii zastor?
- Ja idem prvi. Daj mi pet minuta i onda sii. Pokuaj se
doimati uzrujano kad ue, gnjev, ne suze. Nisi pokorna mlada
ena sa strogim skrbnikom. Radi sigurnosti treba muku
pratnju na putovanju, ali se pratitelj pokazao
nezadovoljavajuim. Naglaeno me ignoriraj i idi ravno k
naem prijatelju.
Meg kimne. - Sasvim jednostavno - ree. - No moda e mu
se isprva initi udnim. Danas popodne bila sam veoma hladna.
- Ako mu prui priliku, to e pripisati tvojoj problematinoj
situaciji. - Cosimo je priao vratima. - Pet minuta.
319
Meg je prila otvorenom prozoru i duboko udahnula mirisni

zrak. Rue i kozja krv. inilo se da je dolo do suptilne promjene
u njezinu odnosu s Cosimom. Kao da je pustolovina krenula
drugim putem i vie nisu samo ljubavnici. Ali ako ne to, onda
to? Nesvjesno je prstom pritisnula jamicu na bradi. Partneri u
veoj drami? Onoj koju Cosimo reira, a ona glumi. No mislila je
da je tako neto oekivala. Cosimo, gusar, kurir, naii e na
situacije koje iziskuju pijunske vjetine. Samo to nije oekivala
da e ona igrati vanu ulogu u tim situacijama. To je izvan
njezina dosega. Posve drukije od onoga kad mu se pridruila na
kurirskim izletima s brika. To je bila igra. Za nju, ne za Cosima,
sad je priznala.
Zacijelo je ve prolo pet minuta. Meg je u zrcalu provjerila
svoj izgled i sila u salon koji je istodobno i blagovaonica. Dok je
prolazila hodnikom, ula je priguene glasove i zakljuila da oni
i monsieur Devereux nisu jedini gosti. Tek e se vidjeti kako e
to utjecati na veeranju predstavu.
Otvorila je vrata. U prostoriju je jo dopirala svjetlost
predveerja koja se nadmetala sa svjetlou svijea na stolu i
iznad kamina. Osim Cosima i Daniela Devereuxa, ondje su bila
jo dva mukarca. Meg je po njihovoj staromodnoj odjei od
baruna i ipke zakljuila da su imuni zemljoposjednici ili
trgovci. Svi su pogledali prema vratima kad je ula.
Cosimo je popio veliki gutljaj vina i nemamo rekao:
- Gospodo, moja sestrina, madame Giverny.
- Dobra veer, gospodo - rekla je i kimnula. Ljutito je
stisnula usne i nije se ni pokuala nasmijeiti.
320
Naklonili su se i trenutak se nitko nije pomaknuo. Tada je

Daniel Devereux koraknuo naprijed i ispruio ruku.
- Madame, smijem li vam natoiti porto?
- Hvala, monsieur Devereux. - Prihvatila je ruku i ovog se
puta nasmijeila prije nego je prezirno pogledala roaka.
Nosnice su mu se rairile kad se okrenuo.
Meg je spustila ruku na Devereuxovu podlakticu i prila
prozoru otvorenom prema vrtu. - Tako lijepa veer. Oaravajui
mirisi, zar ne, monsieur Devereux?
- Svakako, madame. Kasno je proljee krasno u ovom
podruju. Vie kao ljeto. - Znatieljno ju je promatrao i Meg je
vidjela da ga zanima hladnoa izmeu roaka. Pa, kako veer
bude prolazila, zaintrigirat e ga vie od toga.
Nasmijeila mu se te dopustila da joj al klizne niz ruke i
razotkrije ono malo dekoltea. - Jeste li iz Vauclusea, monsieur?
- Naalost nisam, madame. Putujem u Marseilles. No u
djetinjstvu sam mnogo sretnih mjeseci proveo u Vaucluseu.
Jeste li vidjeli pilju?
- Nadala sam se da u je sutra obii - Meg je rekla uz
osmijeh koji se mogao protumaiti kao srameljiv, ali to sigurno
nije bio.
- Nisam sigurna hoe li me moj brati odvesti. - Tek je
neznatno prezirno izvila usnu.
- Onda morate meni dopustiti da vas pratim -rekao je. -
Dobro je poznajem. Malo je strmo, ak opasno...
321
- Sigurno bih uspjela uz vau pomo, monsieur Devereux -

rekla je gledajui ga ispod trepavica. -Doista to elim vidjeti.
- Onda bismo se trebali dogovoriti za ujutro, prije dnevne
sparine. - Rukom je lagano dotaknuo njezinu kad je pokazao
praznu au.
- Smijem li vam donijeti jo jednu au porta?
- Sestrino, vrijeme je za veeru. Naa domaica postaje
nestrpljiva. - Cosimo joj je gotovo istrgnuo au iz ruke.
- Dopusti da te smjestim. - Uhvatio ju je za lakat i poveo do
stola. Meg je ukoila lea, znak da se preko volje pokorava, i
sjela na stolicu to ju je Cosimo pridrao. On je sjeo njoj slijeva.
Daniel Devereux pogledao je stolicu njoj zdesna. Meg mu se
osmjehnula, lagano stisnula oi i koketno se poigravala rubom
ala. Stavio je ruku na naslon stolice.
- Smijem li, madame?
- Svakako, monsieur Devereux - promrmljala je i malo
zatreptala. Jednom je pogledala lijevo gdje je Cosimo utke
sjedio i mrko gledao Devereuxa, a zatim se blistavo nasmijeila
Devereuxu.
Devereux je sjeo i rairio ubrus. Tiho je rekao: - ini se da
va brati mnome nije osobito zadovoljan. - Tvrdnju je izgovorio
nehajno, kao da ga nije briga.
Meg je popila gutljaj vina i ubrusom dotaknula usne
promrmljavi: - Bojim se da moj brati nije osobito zadovoljan
veinom mukaraca u mojemu drutvu.
322
Devereux je uzdigao obrve, ali nita nije rekao. Amelie je

dijelila zdjelice guste juhe i neko se vrijeme ulo samo zveckanje
lica i tihi razgovor dvojice mukaraca koji su oito bili znanci.
- Rekli ste da ste dio djetinjstva proveli u Vaucluseu,
monsieur Devereux - ree Meg. - Gdje sad ivite?
U Marseillesu, madame odgovori. Posjedujem malenu
izvoznu tvrtku.
Cosimo prezirno puhne kroz nos. - Izvozna tvrtka, usred
rata. Sumnjam da ete dugo ostati u poslu, monsieur. - Iskapio
je au i opet je napunio. Bocu nije ponudio ostalima za stolom.
Devereuxova su se tanka usta izvila u osmijeh.
- Rekao bih, monsieur, da ne znate mnogo o tom poslu -
ustvrdio je. - Madame, smijem li vam ponuditi jo vina...
ispriavam se...? - Posegnuo je za bocom.
- Hvala vam. - Opet je prezirno pogledala bratia.
- Zapravo, bratiu, mislim da slabo poznaje bilo kakav
posao.
- Dentlmen, draga moja, nema potrebe prljati ruke
trgovanjem - prezirno e Cosimo iskapivi au. Nepristojno je
pucnuo prstima Amelie i zatraio: - Jo vina, curo.
Meg je zabavljao i udio taj nevjerojatan preobraaj
uljudnoga, staloenoga, uvijek pristojnoga gusara. Pitala se
koliko moe popiti bez posljedica. Mada on nikad ne bi izgubio
kontrolu i tono bi znao kad je dosta.
323
Druga dva ovjeka za stolom takoer su ga gledali s

neodobravanjem, a zatim su ga naglaeno ignorirali i nastavili
svoj razgovor.
Meg je vratila pozornost na Devereuxa, ozlojeeno
zakolutavi oima.
- Morate oprostiti mojemu bratiu - tiho je rekla, ali
dovoljno glasno da je Cosimo uje.
- Nedavno je doivio neka razoaranja.
- Dri jezik za zubima, gospo - prosiktao jc Cosimo. - Ne
doputam da se za javnim stolom pria o obiteljskim stvarima.
Meg je oborila oi, kao da joj je neugodno zbog uvredljiva
ukora, i pozabavila se namjetanjem ala.
- Dopustite mi, madame. - Devereux joj je pomogao oko
ala. - Bojim se da je va brati previe popio. - Nita drugo ne
moe opravdati takvu neuljudnost.
Rukom je dotaknula prsa u gesti koja je ukazivala na
nelagodu i plaho mu se nasmijeila. -Previe ste ljubazni,
monsieur.
- Nemogue - rekao je. - Uz tako armantnu damu.
- Sad mi laskate, monsieur - rekla je koketno se smijeei,
trepui i lagano mu tapajui ruku.
- Nemogue - ponovio je i nakratko joj dotaknuo ruku.
Cosimo je bijesno utio, ali se u sebi divio i zabavljao
sluajui avrljanje. Meg je dobra. Prava mjeavina kokete i
nevinaca, mada nitko, sigurno ne udvorni Devereux, ne bi
povjerovao u tu nevinost. Ali to je dio igre. Jasno je pokazivala
324
da nije neiskusna u igri zavoenja. Za svaka tri koraka naprijed

izvede jedan delikatni korak natrag, sve ga vie uvlaei u igru.
Doista, koji bi mukarac odolio? Iz nekog je razloga ta pomisao
smanjila i divljenje i zabavu.
Buno je spustio vilicu na tanjur i zatim ispod glasa opsovao.
Podigao je au i opet pio, a zatim petljajui jezikom rekao:
- Postaje previe prisna, sestrino Giverny. Trebala bi
pripaziti na svoj dobar glas. Ja znam tvoje sitne trikove, ali ono
to je prihvatljivo u obitelji nije poeljno meu neznancima. Pazi
to ti kaem. - Nacerio se uspijevajui istodobno izgledati
prezirno i poudno.
Meg nije mogla vjerovati kako mu se lice promijenilo.
Izgubilo je otrinu, ovjesilo se kao da su mu se sve crte spojile.
Usta su mu se opustila, oi stisnule kao da ih jedva dri
otvorenima. Prezirno ga je pogledala i rekla:
- Pijan si, bratiu. - Zatim se okrenula Devereuxu, kao da je
bratia otpisala.
Cosimo je progunao psovku i Devereux je bacio ubrus na
stol skoivi na noge. - Monsieur, moram osuditi takav nain
izraavanja u nazonosti dame.
Meg je posegnula za njegovom rukom i urno rekla:
- N-ne, molim vas, monsieur. Ne obazirem se na bratia kad
je pijan, pa vas molim da slijedite moj primjer. - Povukla ga je za
rukav i preklinjala:
- Molim vas, monsieur, sjednite. Ne elim da se tako svaate
s mojim bratiem.
325
Devereux ju je pogledao, jo rumen od ogorenja, i tada se

naklonio: - Kako elite, madame. Oprostite ako sam bio
neuljudan.
- Ne, ne, zahvalna sam vam na brizi - toplo je rekla kad je
opet sjeo. - Ali moj brati... - Nije zavrila reenicu, ali je
vidljivo zadrhtala.
Cosimo je procijenio da treba ostaviti Meg da sama odigra
ostatak igre. Odgurnuo je stolicu i ustao lagano zateturavi.
Progunao je neto o svjeem zraku i vijugao do vrata, zastavi
da zaprijeti preko ramena.
- Bolje da do deset bude u svom krevetu, sestrino. Ako ne
bude, neu odgovarati za svoje postupke. - Vrata su tresnula
za njim.
Meg je s gnuanjem odmahnula glavom. -Prazne rijei.
Nema nikakvih ovlasti nada mnom i to zna.
Devereux je popio vino i opet napunio njihova ae.
- Oprostite ako sam drzak, ali zato putujete s njim?
- On je jedini lan obitelji koji me moe pratiti. - Iskrivila je
lice. - Ugledna ena ne moe sama putovati, ni u kojim
okolnostima, a osobito ne u ovo vrijeme. Ima mnogo opasnosti za
svakog putnika. - Spustila je au. - Moj brati sigurno
ima mana, ali moe me zatititi.
- A kad stignete u Veneciju?
Uinilo joj se da pitanje sadri odreenu otrinu, kao da ga
to zanima vie od dosadanjih osobnih informacija.
326
- Tada emo se rastati - rekla je i slegnula ramenima. - Kad

budem pod zatitom majke i ouha, nee mi trebati bratieva. -
Govorila je hladno praktinim tonom.
Devereux je u tiini razmiljao o tome dok je gulio kruku,
narezao je na etvrtine i stavio na njezin tanjur.
- Smijem li?
- Hvala vam - odgovorila je i uzela komad. -Kad zavrimo,
eljela bih proetati obalom rijeke. Veer je preivna.
- Istina - sloio se. - Nadam se da ete prihvatiti moju
pratnju?
Trepnula je i tiho rekla: - To je bio moj prijedlog, monsieur
Devereux... Daniel.
Izgledao je veoma samodopadno kad je podigao njezinu ruku
do svojih usana. - Nathalie... smijem li?
- Ali naravno - rekla je.
- Krasno ime - primijetio je. - Jeste li spremni za nau
etnju, Nathalie?
Meg je odmah odgurnula stolicu i prihvatila ponuenu ruku.
Stisnuo je prste oko njezinih u intimnoj gesti, a ona je odmah
povukla ruku. Spremno ga je uvlaila u igru do odreene
granice, ali ne smije mu dopustiti da preuzme inicijativu
ili prebrzo napreduje. To nisu pravila igre.
Njegov je smijeak naas nestao, ali se vratio kao da se nita
nije dogodilo. Ponudio joj je ruku i ona ju je prihvatila,
promrmljala zahvalnost i ostalima za stolom zaeljela ugodnu
veer. Tada je s Devereuxom izila na zrak.
327
- Nadam se da ete se lako rijeiti bratia kad stignete u

majin dom - rekao je dok su etali stazom prema rijeci.
- Sigurna sam da neu - jasno je rekla. - Situacija je malo
komplicirana, Daniel. - Rjeito je uzdahnula.
- Ispriavam se. Ne elim zabadati nos. Molim vas,
zaboravite da sam pitao. - Brino je provukao njezinu ruku ispod
svoje i vedro rekao: - Dakle, sutra emo obii pilju.
- Da, to e biti lijepo - rekla je. - Pod uvjetom da mogu
mugnuti mojemu bratiu. Ali nakon ovakve veeri, sigurno e
dugo spavati.
- ini se da je velika teta to morate trpjeti takvog
pratitelja - rekao je i poveo je do klupe gdje ju je toga
popodneva naao.
Opet je uzdahnula. - Samo da se tome ne moram prepustiti
cijeli ivot.
- O, draga gospoo, kako biste mogli? - Zvuao je uasnuto
pa je stao nadomak klupe.
- eli me oeniti. Imam lijepe prihode... moj pokojni mu...
razumijete - s oklijevanjem je rekla poigravajui se rubom ala i
gledajui rijeku. - Kad moja majka umre, imat u i vie. - Jo
jedan uzdah, lagano slijeganje ramenima. - Nadam se da
e majka i ouh podrati moje odbijanje da se udam za bratia. -
Skrenula je pogled s rijeke i alosno mu se nasmijeila.
- Sama ena prilino je ranjiva, Daniel. - eljela se glasno
nasmijati na bljesak u njegovim oima.
328
Uzeo je njezinu ruku i ovog je puta nije povukla. - Morate

znati da mi se moete obratiti, draga Nathalie. Kako god vam
mogu pomoi.
- Tako ste ljubazni - tiho je rekla i na srebrnoj mjeseini
podigla lice u pozivu to ga nijedan mukarac ne moe
ignorirati.
Poljubio joj je obraz i zatim usne jer nije odmaknula glavu.
Samo se na trenutak nagnula na njega i zatim se uspravila. - Ne
smijemo - protestirala je. - Ali bili ste neizmjerno ljubazni.
To ga je smelo. - Nije rije o ljubaznosti, Nathalie. Ne
traim zahvalnost.
- Ne, ne, naravno - brzo je rekla. - Nisam to eljela rei. -
Sad su joj misli brzo letjele glavom. Obavila je zadatak. Ako je
sumnjao da ona i Cosimo nisu ono kakvima se ine, vidjela je da
vie ne sumnja. Sad mora nai nain da ovo zavri, ali da ne
ugrozi postignuto. ak i ako ga povrijedi naglim zavretkom
ove etnje, s krivnjom je pomislila. Istina, uiva u oijukanju, ali
njezin partner obino shvaa igru. Ne uiva u tome to e
ovjeka ostaviti kratkih rukava.
Dotaknula mu je ruku.
- Molim vas, Daniel, hoete li me otpratiti natrag? Veer me
umorila... oprostite mi... bolje u se osjeati ujutro.
Daniel Devereux najee se ponaa kao dentlmen, pa nije
znao kako bi odbio. No nije skrivao svoje razoaranje kad joj je
opet ponudio ruku.
- Kad ete ujutro biti spremni za na izlet?
329
- O, oko devet - entuzijastino je rekla. Dotad e ona i

Cosimo biti daleko.
- Onda u svoju nestrpljivost obuzdati do tada - galantno je
rekao i poljubio joj ruku kad su stigli do vrata.
Nagnula se naprijed i poljubila mu obraz. Hvala vam to ste
bili tako divno drutvo, Daniel, i tako puni razumijevanja.
Gledao je kako se penje stubama i zatim otiao u toionicu
da svoju poudu utopi u konjaku.
Meg je ula u salon, zatvorila vrata i naslonila se na njih. Oi
su joj blistale i obrazi porumenjeli od zadovoljstva uspjehom.
Gdje je Cosimo? Oekivala je da e eljno iekivati njezin
povratak.
- Cosimo?
Iziao je iz svoje sobe i trenutak je gledao na nain koji ju je
zbunjivao. Mislila bi da je uvrijeen, ali je znala da to nije
mogue. Tada joj je hitro priao.
- Uh, izgleda kao maka koja je uhvatila mia- ree. - Kako
si to dobro odigrala, slatka moja. -Poljubio joj je usta posesivno i
strastveno.
- Ni ti nisi bio lo u ulozi pijandure - rekla je i nasmijala se.
- Stvarno moe biti neugodan. Osjetila je kako se ukoio pa je
odmaknula lice, ali je taj trenutak brzo proao. Smijeio joj se na
uobiajeno zaigrani nain, a jedinu ukoenost osjeala je ba
ondje gdje je eljela.
- Drago mi je vidjeti da pie nema negativan uinak -
promrmljala je i kliznula rukom niz njegov trbuh. - Osjeam
330
jednaku potrebu, ljubavi. Nakon takve veeri moj se apetit

pojaao.
I njegov se pojaao, ali zahvaljujui udnim osjeajima dok
je promatrao kako Meg, njegova Meg, tako oito uiva u
koketiranju s drugim mukarcem.
Bio je ljubomoran. Zapanjio je sebe takvom reakcijom, ali
dok je promatrao i sluao Meg, u njemu se probudio primitivan
osjeaj nadmetanja. Nikad ga ranije nije osjetio pa ga uope nije
razumio.
331
Dvadeseto poglavlje
- S obzirom na tvojega prijatelja, bilo bi mudro zaobii

Marseilles - primijetio je Cosimo dok su jahali pod popodnevnim
suncem. - Ne bih ga elio opet sresti.
Prije nekoliko sati udaljili su se od Rhne i sad se more
mnogo jae osjealo. Slane movare Camarguea nisu daleko na
njihovoj zapadnoj strani i u zraku se osjea sol.
- On nije moj prijatelj - pobunila se Meg.
- On je sigurno vjerovao da jest - nasmijao se Cosimo.
- to je i bio cilj predstave, na kraju krajeva -kiselo je
odbrusila, ali ju je njegov smijeh iz nekog razloga iritirao.
Cosimo ju je iskosa pogledao. Elegantnu u svijetlosmeoj
jahaoj odjei visoka utirkana ovratnika i draesnom eiru s
paunovim perom to joj ga je kupio u veem gradiu kroz koji su
proli. irok obod eira titio joj je lice, ali je vidio stisnutu
eljust i usta. Sino se inilo da uiva u predstavi, ali sad se
pitao.
Pa, uskoro e saznati, pomislio je s mrkom odlunou.
Uskoro e doi na red zavrna igra i veeras e joj konano rei
istinu. Klonuo je duhom na tu misao, svjestan da jo nije siguran
u Meg. Svim je srcem vjerovao da e biti spremna pridruiti mu
332
se kada doe vrijeme da joj sve razotkrije i vrbuje ju za misiju.

Ako ni zbog ega drugoga, onda zbog veze koju su stvorili.
Veza je doista stvorena, na mnoge naine snanija no to je
oekivao. No Meg je jo uvijek neovisna i dijelom nesvjesna
onoga to se dogaa kao kad ju je prvi put ugledao u svojoj
kabini i shvatio potencijalnu katastrofu. Od tog je trenutka
postupao impulzivno, usput smiljajui poteze. No sad vie nema
to smiljati.
Zna to treba obaviti u Toulonu. Zna i kako sve to treba
napraviti, od prve faze smjetaja Meg i voenja prema
Napoleonu, do kulminacije misije. ak je i njihov bijeg detaljno
isplaniran. Vjeruje da e se moi prilagoditi svakoj situaciji koja
iskrsne i primora ga na promjenu. Osim jedne. Ako Meg odbije
suradnju.
- Siguran sam da je monsieur Devereux proveo ugodnu
veer - miroljubivo ree. - Moda se ujutro razoarao, ali to je
esto muka sudbina. - Tuno je uzdahnuo i ona je prasnula u
smijeh.
- I enska - ree Meg. - Kladila bih se, Cosimo, da mnogo
ena provodi sate ekajui da neki mukarac dade ponudu,
posjeti je, ili samo ostavi posjetnicu.
- Neemo se prepirati o razliitim frustracijama spolova -
tiho se nasmijao.
- Odluio sam da emo prenoiti u selu blizu Miramasa.
Ondje je sasvim pristojno konaite. Sutra emo morati skrenuti
u planine da izbjegnemo Marseilles, ali je cesta mnogo bolja od
one kroz Laucune, i nije na takvoj visini.
333
- Kako god kae - odgovori Meg. Fasciniralo ju je

Cosimovo poznavanje terena to su ga preli posljednjih tjedana.
Poznavao je gotovo svako konaite gdje su prenoili i nikad nisu
pogreno skrenuli. U poetku ga je pitala koliko je puta
tuda putovao, ali nije dobila jasan odgovor. Tada se
time zadovoljila, a kasnije se posvetila naporima putovanja i na
to zaboravila. No sad kad su blizu cilja, opet ga je isto pitala.
Povukao je uzde kad je zec pretrao stazu i umalo dospio pod
kopita njegova konja. - Nisam uvijek birao isti put - ree
Cosimo i pogladi vrat konja.
- Ali zna gdje su sve gostionice? - uporno e Meg.
- Ne sve - ree Cosimo.
Meg uvue donju usnu. - Znam da si pijun, Cosimo. Znam
da si kurir. Znam da si gusar. Zato jasno ne odgovori na jasno
pitanje? Nisi oekivao da e te depee nositi kopnom od
Bordeauxa do Toulona. Ipak tono zna kojim putem ii. Kako?
Cosimo je shvatio da vie nema uzmaka. Kanio joj se
povjeriti veeras, ali ini se da e to morati biti sada. Ovdje na
otvorenom gdje mu nita nee pomoi, nita skrenuti pozornost.
Moda je tako bolje. Prljave tajne razotkrivene na svjeem
zraku, bez prenemaganja.
- Rei u ti. Ali ne dok smo na konjima. Podigao je bi i
pokazao preko polja gdje se nazirao traak dima.
- Idemo onamo nad vodu za konje i malo se odmoriti prije
nego nastavimo.
334
- Nemam nita protiv prilike da malo protegnem noge - ree

Meg i proguta nelagodu. Zato je tako sigurna da e se uskoro
dogoditi neto loe?
Krenuli su preko polja i Megina je kobila, koja nikad nije
zaostajala, sad kaskala iza Cosimova konja. Na rubu polja koje
granii sa seocetom naili su na potoi, vie jarak ispunjen
vodom. Cosimo je sjahao i umoio prst u vodu. Potom je
vrhom prsta dotaknuo jezik. Boata je - ree.
-Vjerojatno izvire negdje u regiji Camargue. - Opet je
uzjahao. - Idemo u seoce. Imat e korito pa moemo napojiti
konje.
Meg ga je slijedila, obuzeta sve jaom nelagodom. Cosimo
nikad ranije nije skrenuo s puta.
Proli su kroza ivicu i nali se na uskoj pranjavoj stazi. S
obje strane bile su kamene kuice, neke s povrtnjacima gdje se
tlo osuilo na vruem suncu. Sreli su malo ljudi: starca oslonjena
na motiku, djevojicu koja lovi mravu koko.
Cosimo se nagnuo s konja i pitao ovjeka gdje e nai korito.
ovjek je pokazao na jednu stranu staze i rekao neto to Meg
nije razumjela, ali Cosimo jest. Pruio je ovjeku kovanicu i
zahvalio mu, pa potjerao konja.
U siunom dvoritu kraj staze nali su bunar i korito.
Cosimo je sjahao i poveo konja do korita. Ovo nije prikladno
mjesto za povjeravanje. Previe je javno i nemaju kamo sjesti.
Vidio je da je Meg sjahala i povela kobilu do vode.
335
- Dri konje, Meg. Vratit u se za nekoliko minuta. - Dao joj

je uzde svoga i teretnoga konja te se udaljio u smjeru mirisa to
je dopirao iz jednog uskog prolaza.
Kad se vratio s koarom, Meg je vukla konje od korita.
- Dosta su pili - ree. - to to ima? - pokazala je koaru.
- Neto nama za okrepu - odgovori Cosimo. - Slijedio sam
svoj nos i naao Sveti Gral. - Uzeo je uzde oba konja. - Idemo
samo nekoliko metara dalje. Ondje je savreno mjesto za piknik.
Unato nelagodi, Meg je bila gladna i zanimao ju je sadraj
koare. Povela je kobilu. Cosimo je stigao do otvorena prostora
uz potok. alosne vrbe pruale su hladovinu, a uz rub istine
rasli su borovi. Cosimo je vezao konje pa je slijedila
njegov primjer.
- Je li nam ovo veera? - pitala je nastojei zvuati vedro.
Sjela je na mahovinom prekriven korijen, skinula eir, stavila
ga na travu i posegnula za koarom.
- Ne ba - ree Cosimo i sjedne kraj nje. - Nadam se da emo
veerati kad naemo prenoite. Ali danas jo nismo jeli pa e
nam prijati malo kruha i sira, pita od unke i jaja, jo topla, te
boca vina.
Meg se naslonila na vrbu. - Zacijelo hoe - sloila se i
izvadila bocu crnog vina. Dodala ju je Cosimu i oprezno izvadila
mirisnu pitu. Zadovoljno ju je pomirisala, a zatim izvadila
dugu trucu hrskava kruha i veliki komad sira.
Cosimo je zubima izvadio ep i popio dugi gutljaj te bocu
pruio Meg.
336
I ona je malo popila i zatim ga pogledala. Hoe li mi rei

neto to ne bih eljela uti, Cosimo?
Trenutak ju je bez rijei promatrao i potom retl
- Ne znam. Priznajem da bih to radije uinio negdje
drugdje, ali moram se zadovoljiti onim to imam.
Meg je spustila bocu na travu i privukla koljena. Proteklih
se tjedana tako navikla na kone hlae, to ih kod enske jahae
odjee skriva suknja, da je katkad posve zaboravljala na skute.
Obujmila je koljena i dotaknula ih bradom.
- Moda bi trebao poeti.
- Moda. - Ali nije odmah poeo. Izvukao je sklopivi no i
narezao pitu na etiri dijela. -Hoemo li najprije jesti? - Pruio
joj je komad pite.
- Zar e mi trebati snaga? - pitala je uz neuvjerljiv smijeak.
Uzela je pitu i zagrizla.
Odmahnuo je glavom i samo rekao: - Jedi, Meg.
- Odlomio je komad kruha i uzeo kriku sira.
Meg se iznenadila jer nelagoda nije utjecala ne njezin apetit.
Jeli su u tiini i jedno drugome dodavali bocu. Na koncu je
Cosimo otresao ruke, praznu posudu pite i bocu vratio u koaru
te ustao.
- Vratit u ovo vlasnicima - ree. - Razgovarat emo kad se
vratim. - Brzo se udaljio.
Meg je ustala i prila potoku. Kleknula je da opere ruke i
osvjei lice. Zatim je sjela na pete, zurila u bistru uboreu vodu
337
potoka, rastreseno opazivi srebrne bljeskove ribica. Nelagoda se

pretvorila u strepnju i piknik joj je sad bio poput olova u elucu.
Vie je osjetila nego ula Cosimov povratak, ustala i polako
se okrenula. Stajao je s rukama u depovima ispod vrbe i gledao
je u oi. Bili su udaljeni oko metar i pol. Rukama je pritisnula
skute i neprimjetno kimnula, kao da mu govori da je spremna.
Govorio je tihim i staloenim glasom. Ispriao je tko je on,
to e napraviti, kako ju je zavarao i to od nje eli. Ona je djelo
vrijeme stajala poput kamena i netremice ga gledala.
Promatrala ga je tako napeto kao da vidi rijei dok mu izlaze iz
usta. Na koncu vie nije imao to rei pa je uutio.
On namjerava izvriti atentat na Napoleona Bonapartea.
Meg je zurila u njega, zgranuta golemou takvoga
pothvata. Dok je ondje stajala i zurila, polako je shvatila to je
zapravo rekao.
Iskoritavao ju je, manipulirao njome, lagao joj od trenutka
kad ju je prvi put vidio. Ja ne riskiram neuspjeh, draga moja.
Sjetila se rijei koje su sada drukije zvuale. Pripremao ju je od
njihova prvoga susreta.
- Ne - ree. - Neu ti pomoi da ubije ovjeka.
Ostalo moe ekati, njezino ogorenje i gnjev, teak udarac
njezinu samopotovanju. Sve to moe ekati dok on ne shvati da
mu njegova podlost nije donijela eljeni rezultat.
Bilo je gore no to je oekivao, a Cosimo je mislio da je
spreman na najgore. No njezino bljedilo, mrtvilo u uvijek
ivahnim zelenim oima, maska u koju se njezino lice pretvorilo,
sve ga je to ispunjavalo panikom.
338
- Meg... - Koraknuo je prema njoj.

Podigla je ruke i okrenula dlanove prema njemu. - Ne
pribliavaj se.
Nepromiljeno je to ignorirao. Pribliio se i posegnuo za
njezinim rukama. - Meg... duo, sluaj...
Svom ga je snagom udarila. Najprije ga je pijusnula s jedne
strane i zatim s druge. Pljuske su odjeknule u popodnevnoj tiini
pa su konji uznemireno njitali.
Nosnice su mu se rairile, ali se nije pomaknuo. Drao je
ruke sputene dok su ga obrazi pekli.
-Ima pravo - tiho ree.
- Mrzim nasilje - ree Meg i okrene mu lea. -I prezirem te
zato to si me na to natjerao. -Zaputila se u umarak borova.
Cosimo je dotaknuo obraze. Napad ga je na trenutak umirio,
bolja je akcija od onoga mrtvila, ali vie nije bio siguran. Zbog
postupka koji joj nije nimalo svojstven, Meg e se jo gore
osjeati i jae mu se protiviti.
Nekoliko je minuta neodluno stajao, a potom se trgnuo. Ne
mogu ostati ovdje, premda je situacija muna. Slijedio ju je i
zazvao.
Meg ga je ula, ali je nastavila hodati, sa svakim korakom
utirajui borove iglice. Bila je omamljena. Ni u najgoroj nonoj
mori nije mogla zamisliti neto tako grozno. Poigravao se
njome. Strastvene uitke koje nikad nije pokuala
prikriti iskoristio je za manipuliranje. Osjeala se
prljavo, bezvrijedno kao naputen mjeanac.
339
- Meg.
Ovog ju je puta zaustavila otrina njegova glasa. Razum joj
je govorio da ovaj uas ne moe tek tako ostavi iza sebe.
Okrenula se i vratila do konja, proavi kraj njega a da ga nije ni
pogledala. Podigla je eir, odvezala kobilu, uzjahala uz pomo
panja i zatim ekala da Cosimo uzjae.
Vodei teretnoga konja, utke je stigao do kobile.
ak i ne pogledavi njezino lice, znao je da se vie nema to
red. Potjerao je konja do pranjave ceste. Meg je malo zaostala,
ali ga je slijedila tijekom cijelog vrueg popodneva.
Miramas se smjestio na poetku estuarija. Gostionica to ju
je Cosimo izabrao nalazila se u selu na obali estuarija. Radilo se
o izoliranoj kui, barem kilometar i pol od najblie nastambe.
Meg je u tome vidjela ba onu vrstu skrovita mjesta kakvo bi
poznavao ovjek poput Cosima. Proteklih su tjedana boravili u
mnogo takvih. Neka su bila ugodna, neka nisu.
Meutim, ova se ubraja u prvu kategoriju. Toplo su ih
doekali te preuzeli konje uz obeanje kvalitetne zobi i stog
sijena. Gazdarica ih je odvela u ugodan vrt iza kue, ponudivi
im da sjednu u hladovinu ispod brajde i kuaju au lokalnog
vina.
- Iz vinograda mog oca - rekla je. - Kvalitetno rajnsko,
nema boljega u dolini.
Meg je eljela odbiti, ali enina gostoljubivost nije doputala
tu neuljudnost. Sjela je na drvenu klupu za drvenim stolom i
zahvalno se nasmijeila, Cosimu preputajui verbalnu
komunikaciju.
340
ena je donijela tanjure maslina i narezane salame te

bakreni vr vina.
- Et, madame Ana, elle va bien, j'espere, m'sieur? - Ozareno
se smijeila Cosimu dok je iz prostranih depova pregae vadila
ae i stavljala ih na stol.
- Mais oui, madame Arlene, merci - Cosimo odgovori
bezizraajnim tonom.
ena je hitro pogledala Megino nepomino tijelo i mrko lice.
Malo se smela, napravila kniks i urno otila.
Meg je uzela maslinu i koticu ispljunula u cvjetnu gredicu.
Popila je gutljaj vina. Koliko su puta Cosimo i Ana bili ovdje
tijekom neke tajne misija? Dovoljno esto da se gostioniarka
raspita za njegovu prijanju druicu.
- eljela bih ii u sobu - rekla je i ustala. - Ti i Ana zacijelo
ste uvijek dijelili krevet. Radije bih sama spavala. Nadam se da
je to mogue?
Cosimo je ustao. - Naravno. Idem razgovarati i madame
Arlene. - Meg je ve bila na rubu pa nije vidio to bi dobio
daljnjim pritiskom. Odigrao je svoju kartu i, mada nije spreman
priznati poraz, prihvatit e gubitak tiha. Nije mislio da dri
asove u ruci, ali ima nekoliko slabijih karata koje mu mogu
donijeti pobjedu, ako ih vjeto odigra.
Nije ju dotaknuo, ve samo uz nju uao u kamenom
poploenu kuhinju. Bilje se suilo iznad tednjaka, a zrak su
ispunjavali mirisi majine duice i tarkanja, maurana i
rumarina.
341
Meg je udisala mirise koji su je podsjeali na mirne kuhinje

u Kentu, na vrijeme kad je takva izdaja bila nezamisliva. Sluala
je dok je Cosimo razgovarao s madame Arlene. Govorio je da
madame Giverny prati u Marseilles. Da je madame
umorna nakon dugotrajna putovanja i eli se odmoriti u sobi.
Nije bilo jasno je li mu madame Arlene vjerovala. No Meg je
znala da joj to nije vano. Slijedila je nasmijeenu gazdaricu uza
stube do iste sobice koja je mirisala po lavandi.
- Merci, madame Arlene - iskreno je rekla. Soba je bila
veoma lijepa. - C'est tres jolie.
Madame Arlene se zahvalila na zasluenu komplimentu, ali
je hitrim pogledom prouila novu gou. Meg je zakljuila da je
usporeuje s Anom i da je u tome nekako loije prola. Kratko
se osmjehnula i gostioniarka se povukla rekavi da e joj poslati
tople vode.
Meg je duboko udahnula mirisan zrak, uivajui u tiini.
Odloila je eir i prila otvorenu prozoru. I odmah poalila. S
prozora se vidjela sjenica ispod brajde. Cosimo se vratio za stol i
sad je mrka lica vrtio au. U njegovu dranju nije bilo
leernosti. Nestalo je uobiajene pribranosti i samouvjerenosti.
Pogrijeio je. Meg se okrenula od prozora. Cosimo nije
navikao grijeiti. Pogreno je procijenio i sad pati. Koliko esto
propadaju njegovi planovi?
Meg se ispruila na krevetu i spojila ruke iza glave. Obavijali
su je ugodni mirisi. Naglo je sjela, izula izme i utnula ih preko
sobe. Obuzela ju je silna potreba za snom.
342
Otvorila je oi i ugledala isti prizor. Sunce je bilo nisko na

nebu, ali jo nije zalo. Moda je spavala pola sata. Sjela je i
ustala, suhih usta i s poetkom glavobolje. Vino i uzrujavanje na
suncu mogu loe djelovati, mrano je pomislila.
Kraj lavora na komodi stajao je vr jo uvijek tople vode.
Madatrte Arlene ispunila je obeanje. Meg se nespretnim
prstima razodjenula i oprala se spuvom. Koveg njezine odjee
bio je na podu kraj ormara, ali je shvatila da se ne eli
preodjenuti ili raditi ita drugo - samo eli duboko spavati.
Naga se zavukla ispod pokrivaa i sklupala, Spavat e, a
kasnije e se moi suoiti s ovim i nad nekakav izlaz.
Cosimo je stajao kraj kreveta i promatrao Meg. Mjeseina

joj je obasjavala lice naglaavajui njezino bljedilo pa su se joj
dramatino isticale pjege na nosu. Nestala je preplanulost
steena tijekom dana provedenih na suncu. Vie ga je muila
bol na njezinu licu nego vlastita muka. Sad je doao spreman
suoiti se sa situacijom, primorati Meg da se s time suoi i
shvati da nema druge mogunosti... ni za jedno od njih dvoje.
Mora mu biti partnerica jer jedino tako imaju izgleda preivjeti.
No dok ju je gledao, znao je da ne moe remetiti njezin
miran san. Treba joj snaga koju e iz toga crpiti. Maknuo se od
kreveta i nagnuo kroz prozor da zatvori kure. Zatim se
razodjenuo i uvukao u krevet kraj nje. Nije ju dirao, ali mu je
343
trebala blizina njezina tijela, toplina izmeu njih. Uskoro ga je

uspavalo njezino ritmiko disanje i poznat miris njezine koe.
Naglo se probudio. Meg se sklupala uz rub kreveta i
stopalima gurala njegova bedra pokuavajui ga odmaknuti.
- Makni se - bijesno je rekla. - Kako si mogao ? Makni se od
mene. - Udarala ga je nogama i rukama. - Gadi mi se. Makni
se.
- ekaj... ekaj - rekao je i uhvatio joj ruke. - Meg... duo,
molim te. Samo malo stani. Ne diram te... neu te dirati. Budi
mirna. - Izmaknuo se njezinim petama i uspio joj zadrati ruke.
Meg je oslobodila ruke i sjela. U sobi je vladao mrkli mrak.
Obuzeta panikom, nekoliko je puta udahnula i pokuala se
pribrati. Potrajalo je jer je vrsto spavala, a probudila ju je
neeljena spoznaja da on lei kraj nje, kao i navala groznih
sjeanja.
Cosimo je ustao i sad je stajao sa strane, visok taman oblik
koji se jedva nazirao u mraku oko njega.
- Nisam te elio prestraiti - ree. - Nisam te kanio
probuditi... zaspao sam kraj tebe... oprosti. - Zvuao je nesretno.
Megine su se oi polako priviknule na mrak. Gurnula je
raskutranu kosu s ela. - Upali svijeu.
Cosimo je oprezno priao komodi gdje je naao trud i kresivo
kraj nove svijee. Upalio ju je i plamen se stabilizirao obasjavi
sobu slabanim zlaanim sjajem. - ao mi je - ree.
- Zbog ega? - gorko upita Meg. - Zato to si se uvukao u
moj krevet i prestraio me? Ili zbog ostaloga? Ali naravno, zbog
344
toga nimalo ne ali, zar ne? To si ti... to je ono to radi... i

posve ti je svejedno koga e iskoristiti.
Cosimo je navukao hlae. Inae mu vlastita nagost uope ne
bi smetala, ali ovo je drukija situacija. - Zapravo, nije mi
svejedno - ree. - Ti si mi itekako vana, Meg.
- O, to ti vjerujem - rekla je jednako gorko kao ranije. - Bila
sam orue od prvoga trenutka kad si me ugledao. Poreci.
Uzdahnuo je. - Ne mogu.
Meg je kratko utjela. Oekivala je poricanje, neto to bi
mogla napasti blistavim maem pravinosti. Nemogue je
napasti priznanje.
Brzo je prekinuo tiinu. - Meg, vjeruj mi da ve
dugo o tebi mislim kao o ljubavnici, partnerici, druica ija
me inteligencija i snaga ushiuju. - Koraknuo je prema krevetu i
ispruio ruke. -Priznajem da si pristala pridruiti mi se na
ovom putovanju jer sam ti lagao. Ali proteklih tjedana nije bilo
dana kada to nisam poalio.
- Zato mi onda ranije nisi rekao istinu? -Uspravno je
sjedila na krevetu i vrsto drala pokriva ispod brade.
- Stvarno ne znam - skrueno je rekao.
Ironino se nasmijala. - Zato to nisi elio ugroziti svoju
misiju... atentat... bojao si se moga odbijanja.
- To ne poriem.
Nemogue je svaati se s ovjekom koji sve
priznaje,frustrirano je mislila Meg. Ali to nita ne mijenja.
345
- Neu ti pomoi da ubije ovjeka - staloeno je rekla. - Ako

eli, ostavi me ovdje pa u se sama snai. Ali ne idem dalje s
tobom, Cosimo.
- Napoleon je prisegnuo da e osvojiti Englesku - tiho je
rekao.
- Imamo razloga vjerovati da e uspjeti. Prolog je listopada
preuzeo zapovjednitvo nad vojskom za osvajanje Engleske.
- Zato onda ide u Egipat? - upita Meg. - Ili je i to bila la?
- Nije - ree Cosimo. - No njegova odluka da odgodi invaziju
na Englesku prua nam kratkotrajnu priliku. ovjek ugroava
cijelu Europu, Meg. Englesku tite kanal i mornarica. Nita
vie.
- Jo se malo pribliio, i dalje rairenih ruku. -Zamisli
koliko bi se ivota spasilo kad bi on nestao.
U toj logici bilo je neega neumoljivoga. Ali traio je od nje
da zavede ovjeka i namami ga u smrt. Hladnokrvno. Smrt u
bitki je strana, ali... Sjetila se kratkog i relativno istog sukoba
Mary Rose i francuske fregate. Sjetila se krikova
mornara kojemu je top prignjeio prsa. Sjetila se krvi iz
rana izazvanih samo iverjem. Nije bilo teko zamisliti poginule u
pomorskoj bitci. Povijest ju je nauila sve to je trebala znati o
bojnim poljima.
Unato logici, sve u njoj, sve u to je ikad vjerovala, grozilo
se same pomisli da bi na takav nain sudjelovala u neijoj smrti.
- Ne mogu - rekla je i okrenula glavu od svjetla.
346
Cosimo je trenutak utio, a zatim se sagnuo da podigne

koulju i ostatak odjee.
- Odluka je uvijek bila iskljuivo na tebi, Meg. - Ugasio je
svijeu i iziao iz sobe. Meg je odbacila pokrivae i skoila s
kreveta. Prila je prozoru i otvorila kure. Mjesec je bio nisko na
nebu. Ne moe tako neto napravi namamiti ovjeka u smrt. Ne
moe.
No Cosimo e to ipak uiniti. S njom ili bez nje. To je znala
bez da ga je pitala. Ona e ekati sa strane dok on ne izvri svoju
misiju, a tada mu se pridruiti da zajedno odu na Mary Rose i
veselo otplove u Englesku.
Kako bi to mogla, za ime svijeta?
Meg je odmahnula glavom na vlastitu glupost. Ona e sjediti
i tratiti vrijeme dok Cosimo odlazi ubiti Napoleona Bonapartea,
a zatim e mu se mirne due pridruiti na putu kui?
Kako e uope obaviti zadatak bez njezine pomoi?
Sigurno ima rezervni plan, rekla je sebi. Ali to ako taj plan
ne ukljuuje mogunost bijega? Kako joj je opisao svoj prvi plan,
ona bi mu osigurala mogunost bijega, ili barem situaciju iz koje
bi se mogao izvui. Kako e to izvesti bez nje?
347
Dvadeset prvo poglavlje
Malo su govorili dok su iduega dana jahali brdovitim

predjelom Chaine de l'Etoiles, kroz maslinike iznad Marseillesa.
Daleko ispod njih svjetlucalo je plavetnilo Lionskog zaljeva, a
vrui suhi provansalski zrak ispunjavao je miris bilja zgnjeenog
pod kopitima njihovih konja. Jahali su selima vapnom
obijeljenih kuica ije je krovove sunce nemilosrdno prilo.
Zasljepljivale su ih boje bugenvilija. Jahali su kroz vinograde
niskih kvrgavih loza to su ih pomno njegovali mravi preplanuli
farmeri koji kao da su trajno pogrbljeni.
Krajem popodneva poeli su se sputati do obale. Meg je bila
uasno umorna nakon osam sati jahanja, ali je mislila da je vie
iscrpljena psihiki nego fiziki. Njihova je utnja stvarala
intenzivnu napetost, a njezine su misli bile previe rascjepkane i
zbrkane da bi bile jasne.
Znala je da mora smisliti nain da se izvue iz ove situacije,
onaj koji ne ukljuuje Cosima, ali nita nije smislila. Potreban
joj je da joj pomogne vratiti se kui. Ma koliko se trudila, dola
je do samo jednoga zakljuka. Nalazi se usred neprijateljskoga
teritorija i neovisna akcija ne dolazi u obzir. Ta ju je spoznaja
frustrirala i samo pojaavala njezin umor.
Cosimo je znao da je umorna. Vidio je to u nainu na koji je
drala ramena i glavu. Neobino, ali nije znao to e dalje, nije
348
znao kako sruiti zid to ga je podigla. Jo nije spreman

odustati, ak ni nakon njezine sinonje reakcije. Znao je da e
imati jo samo jednu priliku da je nagovori. Ne smije
je uprskati.
U sumrak su stali ispred gostionice na rubu planinskoga
lanca. Ujutro e se spustiti do Cassisa i nastaviti obalom do
Toulona.
Meg je gotovo pala s iscrpljene kobile i nakratko se pitala
hoe li je noge drati. I ranije je bilo dana naporna jahanja, ali
ovaj kao da je bio najgori.
Cosimo je instinktivno ispruio ruku da joj pomogne, ali ju
je odgurnula i snagom volje izravnala koljena.
- Dobro sam - otro je rekla. - Ali moja je kobila na izmaku
snaga.
- Pobrinut u se za konje. Idi unutra - rekao je neutralnim
tonom.
Uspjela je prilino normalno hodati do vrata gdje se
trenutak oslonila na dovratak i potom ula u nisku kuu. Unutra
je vladao polumrak i malo je potrajalo dok joj se oi nisu
privikle. Nala se u pravokutnoj prostoriji iji je pod poploen
tamnocrvenim ploama, a u sredini se nalazi dugi drveni stol i
klupe s obje njegove strane. Zrak je zaguljiv od vonja vina i
jakog duhana.
Starija je ena izila iz neke stranje prostorije i postavila
pitanje koje Meg nije razumjela. Narjeje u ovoj regiji jo je
slabije razumjela nego drugdje.
349
- Deux chambres, madame - nesigurno ree pitajui se imaju

li ovdje dvije sobe.
Kao to se bojala, ena je ustro odmahnula glavom i podigla
jedan prst. - Une chambre - ree. -Six sous.
Pa, Cosimo e morati spavati na sjeniku, zakljuila je Meg.
Kimnula je. eludac joj je glasno krulio.
- Dner? - pitala je jednako nesigurno. ena je kimnula i
nestala u stranjem dijelu kue.
Meg je sjela na klupu te skinula kone jahae rukavice i
eir. Skuti su joj bili pranjavi, a pero na eiru izgubilo je svoju
draest. Ba kao i vlasnica, suho je pomislila. ak je na jeziku
osjeala prainu.
Pojavio se djeai i na stol spustio bakreni vr. Ozbiljno ju
je promatrao krupnim smeim oima. Nije joj ponudio au ili
alicu, ve se odmah udaljio.
Meg je podigla vr i pila ugodno lagano crno vino. Ispralo je
okus praine i jezik joj se opet doimao normalnim. Uao je
Cosimo, pogledom preletio prostoriju i priao klupi skidajui
rukavice.
- Konji su vjerojatno bolje smjeteni - primijetio je, podigao
vr i pio. - Hoe li nas nahraniti?
- Kae da hoe - odgovori Meg. - Odnosno, kimnula je kad
sam pitala. - Naglo je ustala. - Idem pogledati mogu li isprati
dio ove praine. Zaputila se do odkrinutih vrata na stranjoj
strani. Gurnula ih je i nala se u vanjskoj kuhinji. Imala je limeni
krov, ali je s tri strane bila otvorena. ena je nad otvorenom
vatrom prila neto to je predivno mirisalo.
350
Podigla je glavu kad je njezina goa stigla i pitala za vodu.

ena je pokazala dvorite iza kuhinje. Nije bilo bunara, ve puna
bava za kinicu. Meg je osvjeila lice i ruke te se vratila do ene
i pitala gdje e nai sobu.
ena je viknula i pojavio se djeai. Srameljivo se
nasmijeio i pozvao Meg da ga slijedi. Umjesto da se vrate u
kuu, preli su dvorite i uli u hambar. Pa, ako e ona spavati na
sjeniku, Cosimo e se morati zadovoljiti stolom ili dvoritem,
mislila je Meg dok je slijedila djeaka klimavim ljestvama na
sjenik.
Ugodno ju je iznenadio prostor ispunjen slatkim mirisom.
Bilo je ie i mirisnije od mnogih spavaih soba u kojima su
boravili tijekom putovanja. Slamarica se doimala svjeom. ista
posteljina bila je od gruba platna, ali svjea mirisa. Kroz
okrugli se prozor vidjelo dvorite. Na drvenoj krinji uza zid
stajala je petrolejka.
- Merci. - Nasmijeila se djeaku koji je hitro nestao niz
ljestve.
Meg je otkopala kaputi i spustila ga na krevet. Koulja joj
je zaudarala po znoju, ali jedina ista nalazi se u putnoj torbi na
konju koju Cosimo nije donio u gostionicu. Otkopala je
manete i zavrnula rukave. Godio joj je hladniji veernji
zrak. Podigla je kosu sa zatiljka i pomislila da bi je rado opet
skratila.
- Meg? - Cosimo je doviknuo odozdo.
- Imam tvoje stvari. - Pojavila se njegova glava pa je
stavio torbu na pod, a zatim se popeo gore. Pogledao je naokolo.
351
- Vidio sam i gori smjetaj - primijeti. -Madame stavlja

veeru na stol. Mislim da joj se nee svidjeti ako se ohladi. -
Vratio se dolje.
Meg je kanila promijeniti koulju, ali je zakljuila da nema
smisla. Sutra se moe preodjenuti u isto. Slijedila je Cosima u
gostionicu i sjela ispred tanjura raznovrsna mesa, uglavnom
neprepoznatljiva. Jo je osjeala glad, ali je jela bez
uitka, gotovo kao da je to dunost, mada je hrana
bila iznenaujue ukusna.
Na koncu je odgurnula tanjur i ustala.
- Koliko emo sutra jahati?
- Ne vie od pola dana - odgovorio je. Nije ju gledao dok je
na svoj tanjur stavljao crveni ribiz i dodao licu svjeeg sira.
- Konje treba tedjeti. Neemo krenuti jako rano i odmarat
emo se svakih sat vremena.
- Onda laku no - ree Meg. - Vidjet emo se ujutro.
Madame e ti zasigurno nai neko mjesto gdje moe spavati. -
Tada je otila.
Cosimo je noktima lupkao po stolu. Ovo ga nikamo ne vodi. I
ne pada mu na pamet spavati s konjima, to se ini kao jedina
alternativa sjeniku.
Otvorio je bocu to ju je domaica donijela i udahnuo pare
jakog vonog likera. Ima okus po krukama, pomislio je kad je
kuao. Kliznuo mu je niz grlo, vatreno i glatko. Slino Meg.
Pomisao mu je izmamila ironian osmijeh.
352
Popio je tri aice prije nego je zakljuio da je vrijeme. Ako

izgubi, neka bude. Ugasio je lampu i zaputio se k vratima. Kua
je bila mrana i tiha, ali je mjeseina obasjavala dvorite.
Pogledao je okrugli prozor hambara, ali bio je u mraku.
Otiao je u konjunicu po svoju putnu torbu, uzeo pola kablia
vode iz bave, razodjenuo se i oprao. Odjenuo je isto rublje, uzeo
nekoliko stvari iz torbe i tiho se popeo ljestvama do sjenika.
- Molim te, idi - Meg ree sa slamarice im mu se glava
pojavila iznad ljestvi.
- Morat e mi oprostiti, draga moja, ali nemam gdje
drugdje spavati - mimo e Cosimo. - Nemam namjeru spavati s
konjima. Teretni konj uasno prdi.
Meg se okrene na bok i povue pokriva do ramena.
- Molim te, idi - ponovi.
Cosimo je to ignorirao i vjeto napravio leaj od sijena ispod
prozora. Improvizirani je krevet prekrio platem, od odjee
napravio jastuk i legao. Odmah je zaspao, a njegovo je duboko
ritmino disanje povremeno prekidalo tiho hrkanje.
Meg je dovoljno dugo leala kraj gusara da bi znala kada
doista spava. Ona je leala budna, napeta poput strune, i ekala
trenutak kad e saznati gdje e on spavati.
Unato iscrpljenosti, ni sad nije mogla zaspati. Sluajui ga
kako duboko spava, eljela je skoiti na njega, vui ga za kosu,
ui, sve kako bi ga probudila. eljela je da i on pati od nesanice,
one to ju je on skrivio. No samo je ondje leala promatrajui
tanak snop mjeseine, okreui se s jedne na drugu stranu, sve
dok san napokon nije svladao njezine uzburkane misli.
353
Probudila se samo nekoliko sati kasnije, ba kad se kroz

prozor vidjela prva sivkasta jutarnja svjetlost. Jo je osjeala
umor, ali i odreenu smirenost. Negdje tijekom noi pomirila se
s neizbjenim. Znala je da e se to na koncu dogoditi.
Cosimo se uvijek budi u zoru, ma kako kasno legao. Podigla
se na lakat i promatrala leaj od sijena, ekajui prvo
mekoljenje.
Budio se graciozno, kao to je inio sve ostalo. Lagano
pomicanje ramena, protezanje nogu, leerno okretanje na lea te
pruanje obje ruke iznad glave. Potom je sjeo i tromo ispruio
ruke ustranu i natrag.
Okrenuo je glavu prema njoj. Znala je da je od prvog
trenutka buenja bio svjestan njezina pogleda. Nos druge
strane, on je atentator. udila se to si uope doputa spavanje.
Iz iskustva je znala da kad je budan, ni na tren ne zatvara
oi, mentalno ili fiziki.
- Ipak e to napraviti, zar ne? - upita Meg. -Bez mene.
- Da, naravno - odgovori Cosimo.
- Naravno - cinino ponovi Meg. - Kako e to izvesti?
Cosimo je ustao, priao prozoru i pogledao van. - Utvrdit u
obrazac kretanja, saznati sve to mogu
O njegovim planovima, izabrati prikladan trenutak i
napasti.
- Hoe li koristiti no ili pitolj? - Sad je s lakoom
postavljala pitanja.
354
- Radije bih no jer je tako tie, a stoga i sigurnije - rekao je

staloenim tonom. - No ako se ne uspijem dovoljno pribliiti,
morat u rabiti pitolj.
- Hoe li se uspjeti dovoljno pribliiti? - Meg se malo
nagnula naprijed dok je to pitala. Plahta joj je pala s grudi jasno
vidljivih ispod tanke potkoulje.
Cosimo je razmislio i odmahnuo glavom. Sumnjam.
- Ali onda nee uspjeti pobjei.
- Ne mora se time optereivati, Meg. Ti nee ti biti u
opasnosti. Sve u organizirati tako da sama dospije na Mary
Rose ako te ja ne uspijem odvesti. Imaju naredbu da te vrate u
Englesku. Posluat e naredbu, bez obzira jesam li ja ondje ili
ne. - Govorio je s mirnom sigurnou i Meg je znala da ima
pravo.
- Nisam zabrinuta za svoju sigurnost - odbrusi Meg.
- Zato si onda zabrinuta? - Osjeao je da oboje hodaju po
rubu. Meg je neto naslijepo traila i morao je paziti da je ne
skrene s puta.
Meg je zurila u ruiasto nebo koje se naziralo kroz prozor.
Govorila je tiho, ali s jasnom estinom.
- Mrzim to to si mi napravio. Ali volim tebe. Ne elim
gledati kako umire.
Tvrdnja mu je oduzela dah. No ne toliko ono to je rekla, ve
oslobaanje njegovih vlastitih osjeaja na tu jednu rije, onu to
je nikad nije rabio... nikad ranije nije osjetio potrebu da je rabi.
U njegovoj misiji nema mjesta za volim. Ne moe ga biti.
355
Emocije ne smiju ometati takve pothvate. No Meg je negdje

u njemu otvorila vrata koja se vie ne ele zatvoriti.
Nije se micao osjeajui da bi svakim fizikim pristupom
preao veoma tanku crtu.
- Ljubav ne bi smjela utjecati na takvu odluku, Meg - ree. -
Ako bi mi bila partnerica u tome, morala bi posve zaboraviti na
emocije.
- Kao ti - ustvrdila je i ironino se osmjehnula.
- Da, Cosimo, to razumijem. Ako u zavesti ovjeka da ga
namamim u smrt, onda nita ne smijem osjeati. Najbolje da mi
kae kako e se to izvesti. - ustro je odbacila pokriva i
ustala. Juer mi nisi iznio detalje svoga plana, ali vjerujem da su
podrobno razraeni.
- Jesu - potvrdio je. Mrzio je njezin ton, ali je znao da e
samo tako preivjeti i uspjeti. On ga je nametnuo, pa ga moe i
poticati.
Trenutak ju je bez rijei promatrao, a ona je mimo stajala i
ekala, gotovo defanzivno prekriivi ruke na prsima.
- Mora razumjeti - polako je rekao gurnuvi ruke u depove
hlaa - da na kraju nee biti osobno upletena. Nita
nee vidjeti. Bit e kao da u tome uope nisi sudjelovala.
Opet se cinino osmjehnula.
- Zar misli da moram vidjeti posljedice kako bih shvatila
svoju ulogu?
Izvadio je ruke iz depova i rairio ih u gesti predaje.
356
- Nekim bi ljudima bilo tako. No trebao sam znati da ti nisi

meu njima. Dobro, sad o detaljima.
Kaiprstom jedne ruke lupkao je po dlanu druge. Lice mu je
bilo gotovo bezizraajno, pogled usmjeren na Meg, ali je zapravo
nije vidio. Zakljuila je da gleda u svoju nutrinu, u mislima vidi
svoj plan.
- Osnovat e kuanstvo kao bogata udovica koju bije
pomalo sumnjiv glas. Drat emo se prie o madame Giverny
francusko-kotskoga podrijetla. No kako bi bilo malo
zanimljivije, mislim da je tvoj pokojni mu bio vicarski grof s
jakim francuskim vezama. Nitko nee biti posve siguran
odakle potjee tvoje bogatstvo, ali e te okruivati govorkanja,
daak skandala. Ne toliko da postane persona non grata, ali
dovoljno da privue panju mukaraca oko Napoleona. To e te
na koncu dovesti do njega osobno.
- Gdje e ti biti?
- Usmjeravat u te iz prikrajka - suho je rekao. - Kao tvoj
majordom, prije tebe u stii u Toulon. Unajmit u kuu,
zaposliti osoblje i, naravno, pokrenuti glasine prije tvoga
dolaska.
- Gdje u ja ekati dok ti to radi?
Blizu Toulona nalazi se ribarsko seoce. Nekoliko e dana
opet biti Anatole i boraviti ondje dok ne bude vrijeme za tvoj
grandiozan nastup. -Vidio je njezino lice i brzo rekao:
- Doi u po tebe za samo dva ili tri dana.
- I trebam dopustiti da to zavoenje dovede do loginoga
zavretka? - bezizraajno je pitala.
357
- Ni sluajno - rekao je sa estinom koja ga je okirala, a

Meg je visoko uzdigla obrve. Ublaio je ton i objasnio:
- Igra e ga privui. to ga dulje zavlai, to e dublje tonu
ti. Na koncu e pristati na svaki tvoj uvjet. Tada e predloiti
susret, diskretan sastanak na nekom skrovitom mjestu
kamo mora doi sam.
Meg kimne. - Medena klopka - primijeti. Najstariji trik na
svijetu.
- Isto tako, ako je plijen pravi, gotovo uvijek uspjean -
odgovori Cosimo. - Napoleon je veoma slab na ene, te
pretjerano tat i arogantan. Ne bi mu palo na pamet da ti nije
privlaan, da te ne privlai njegova mo. Nee posumnjati u
klopku, ba kao to e bez oklijevanja sam doi na
ljubavni sastanak. Sebe smatra nepobjedivim.
Meg kimne. - S razlogom.
- Da - kiselo se sloi Cosimo.
- Ali zato si tako siguran da u mu ja bi dovoljno privlana?
Cosimo je gladio bradu. Radije joj ne bi odgovorio, ali prolo
je vrijeme lai. Stoga ree:
- Zato to ga je Ana jednom silno privlaila, a ti si joj slina.
Mislim da sam to ve spomenuo.
- Ana je, naravno, trebala odigrati ulogu za koju sam ja
cijelo vrijeme zamjena - ree i opet kimne. - Kako sam bila
glupa.
- Meg, ne znam kako bih to popravio - bespomono e
Cosimo.
358
- Ne moe - prezirno e Meg. - Jasno da ne moe. Nitko ne

bi mogao. Ali rekla sam da pristajem. Vie ne elim o tome
raspravljati. - Naglo je ustala. - Odlazimo li sada?
- Bilo bi pametno jahati prije sparine - rekao je, opet
mirnim i bezizraajnim tonom. - Podmirit u raun i pobrinuti
se za konje. - Vratio se u gostionicu.
Meg je mrko skupljala svoje stvari. Zato je ono rekla?
Otvorila mu je srce, a on nije ni trepnuo. No s druge strane, je li
uope ita oekivala? Realno gledajui... kad je i sama tek
nedavno shvatila? Ne, ispravila se. Ve dugo zna da ga voli. Ali
to vie nije vano, vie nita nije vano.
Izila je i pridruila se Cosimu koji je stajao uz konje.
- Izgleda da su se oporavili - primijetila je i stavila torbu u
bisage.
- Izdrat e nekoliko sati - ree Cosimo. Spustit emo se do
obale u etapama i odmarati se ostatak dana. - Procjenjivaki ju
je pogledao. - Ni ti ne izgleda kao da bi danas izdrala vie od
toga.
- Nisam dobro spavala - naglaeno je rekla i uzela kobiline
uzde.
- Ne - sloio se. - Ali odsad nadalje moramo bolje paziti na
tebe.
Meg otro podigne glavu. - Nema mi.
Stisnuo je usta i zatim neumoljivim glasom rekao:
359
- Meg, od ovoga trenutka do kraja misije postoji samo mi.

Mi smo partneri. Radimo slono. Tvoji su problemi moji, i
obrnuto. Razumije? Ako ne razumije, ovo sad zavrava.
Hladno mu je uzvratila pogled. Razumjela je to govori.
Njihovi ivoti ovise o tom partnerstvu. Nije li zato pristala? Ne
bi ga napustila ako bi ga time osudila na smrt.
- Razumijem, naravno.
- Onda dopusti da ti pomognem uzjahati. -Podigao ju je u
sedlo, a ona je osjeala da se povukao. Drao se hladno i govorio
neutralnim glasom, a Meg je odgovarala ta distanciranost. im
je pristala na to poslovno partnerstvo, bilo je jasno da je Cosimo
glavni. On e razraditi planove, ona e ih provesti. Kao to je
tako ustrajno tvrdio, u ovome nema mjesta za emocije.
Cosimo je uzjahao i uzeo uzde tegleega konja. Jednom je
pogledao Meg, ali samo na tren pa nije vidjela izraz njegovih
oiju. Sad mu ionako ne bi vjerovala. Nije znala da je silno eli
zagrliti, poljupcima joj ukloniti bore zabrinutosti s ela,
hladnou iz oiju, napetost njezinih usta. Nije znala da je
eli utjeiti i dati joj snage, te koliko mu je teko prihvatiti da
ona to ne eli.
Meutim, morao je potivati barijeru koju je podigla meu
njima i drati se na distanci. Moe se samo pobrinuti da Meg
izdri naredna dva tjedna. Samo toliko vremena imaju da
Napoleona namame na fatalni sastanak. Nijedan korak u
tom plesu ne smije biti pogrean. Za razliku od Ane, Meg je
neiskusna i morat e je pomno usmjeravati. Neto e morati
360
sama improvizirati, ali je elio to vie smanjiti mogunost

neovisnih postupaka.
Idueg su dana stigli u ribarsko seoce. Cosimo je jahao do
kuice malo udaljene od plae. Sjahao je i pokucao na vrata.
Otvorila ih je mlada ena odluna lica, otvorena pogleda i smee
kose spletene u dugu debelu pletenicu. Nosila je
suknju podignutu do listova i koulju zavrnutih rukava. Vidjele
su se preplanule miiave podlaktice navikle naporno raditi.
Lice joj se razvedrilo kad je ugledala Cosima. Zagrlila ga je i
uzbueno pozdravila. Meg je zapazila da je veoma privlana.
inilo se da je i Cosimo takvom smatra, sudei po tome kako joj
je uzvratio zagrljaj. Na koncu su se odvojili pa se okrenuo Meg.
- Meg, ovo je Lucille. Ona e skrbiti za tebe do moga
povratka.
- Kako ljubazno - promrmlja Meg i sjae. Nita nije
zamjerala toj eni. Ma kakav je odnos imala s Cosimom, ili
moda jo ima, to se nje ne tie. Slijedila ih je u kuicu.
Cosimo je uskoro bio spreman za odlazak. vrsto je i toplo
stisnuo Megine ruke.
- Vratit u se najkasnije za tri dana. Nemoj izlazi iz
kue, samo se odmaraj i izbaci iz glave sve osim onoga to
moramo uiniti. Moe li to?
- Mogu samo pokuati - rekla je, ali mu nije uzvratila stisak
pa joj je brzo pustio ruke.
- Meg, ja...
Prekinula ga je. - Nema se to rei, Cosimoi
361
Samo idi. elim da ovo to prije zavri.

Okrenuo se i uzjahao uzevi uzde kobile i tegleeg konja.
Odjahao je ne osvrnuvi se i Meg se vratila unutra.
Stigao je tri dana kasnije vozei elegantni landauer to su
ga vukla dva riana.
Meg je s nevjericom zurila u njega. Odjeven u koijaku
livreju, s dvorogim eirom na elino sivoj kratkoj kosi, izgledao
je kao dostojanstveni vii sluga. Skoio je s koije i opazio da ona
potiskuje smijeh. Polako se nasmijeio.
- to misli, gospo? Izgledam li kao majordom?
Meg je pokuala zadrati ledenu formalnost, ali uzalud.
Protekla se dva dana nastojala uvjeriti da osjeaj praznine koji
je mui nema nikakve veze s time to joj nedostaje ovjek u ijem
je drutvu uivala vie od mjesec dana. No kad ga je sad
vidjela, shvatila je da se zavaravala. Nedostajao joj je unato
okolnostima, a sad nije mogla odoljeti poznatom smijeku i
bljesku u plavim oima.
- Da - ree. - Izgleda.
- Dobro. Sad moramo tebe, dragi Anatole, preobraziti u
bogatu groficu. - Nagnuo se u koiju i uzeo putnu torbu. - Frizer
e se veeras pozabaviti tvojom kosom, ali mora otmjeno ui u
Toulon.
Unio je torbu u kuicu. - Gdje je Lurille?
- Otila je u ribolov s mukarcima - ree Meg. Svidjela joj se
domaica koja nije postavljala pitanja, vedro je obavljala poslove
po kud i inila joj nimalo zahtjevno drutvo. Meg se ugodno
362
osjeala, a Cosimovo ime nikad nisu spomenule, kao da im je

objema posve nevaan.
- Onda e se morati zadovoljiti mnome - ustvrdio je Cosimo
i zaputio se u stranju sobu gdje je Meg spavala.
- Skini tu odjeu. - To je bila slubena uputa i Meg ju je
tako shvatila.
Stavio je torbu na krevet pa je otvorio. Izvadio je potkoulju,
svilenu podsuknju, svilene arape s ipkastim podvezicama,
haljinu od damasta na zelene i roza pruge, fine kone cipele i
draestan slamnat eir s barunastim vrpcama.
Meg je skinula Anatoleovu odjeu. Njezina se nagost pred
Cosimom doimala posve prirodnom, to ju je udilo dok nije
shvatila da je on uope ne primjeuje. Posve usredotoen na
posao, pruao joj je odjeu mrtei se od koncentracije. Vjeto
je zakopao haljinu na njezinim leima i zatim se odmaknuo da
je pogleda.
- Dobro sam izabrao - zadovoljno ree. - Kao da je saiveno
za tebe.
Meg je pomislila na odjeu to je ekala Anu na Mary Rose.
Gusar ju je zacijelo izabrao tako da joj savreno pristaje, ba kao
i sad za svoju novu partnericu. ovjek oito ima dara za
krojaicu, cinino je pomislila.
- Napravi to moe s kosom.
- Pruio joj je ealj. - eir e je skrivati dok je Paul ne
dovede u red.
363
- Tko je Paul? - Meg je provlaila ealj kroz raskutrane

uvojke.
- Izvrstan frizer. Imate dogovor u est veeras. Sutra e biti
spremna primiti svoje prve, nadajmo se, znatieljne goste. -
Pruio joj je slamnati eir.
U sobici se nalazilo zrcalo od zaglaena lima. Davalo je
prilino lelujav odraz, ali se Meg navikla, Namjestila je obod,
sloila uvojke oko uiju i ustvrdila da je zadovoljna. Nevjerojatno
je kako obian eir mijenja lice koje se proteklih tjedana previe
izlagalo suncu. Sjena oboda prikrivala je pjegice istaknutije
nego obino.
- Onda bismo, miledi, trebali krenuti - ree Cosimo i duboko
se nakloni. - Ako smijem... -Otvorio je vrata i poveo je do koije.
Zaustavio ju je prije nego je ula u koiju,
- Samo jedno - tiho je rekao. - Odsad nadalje, Meg,
preuzima svoju ulogu. Na putu u grad smijemo komunicirati
samo kao gospodarica i sluga.
- Oekujem da u u tome silno uivati - ree Meg i smjesti
se u vozilo. - Usput reeno, kako ti je ime, majordome?
- Charles - odgovorio je i zatvorio vrata. - No ako ti je lake
zapamtiti, jednostavno mi se obraaj s 'majordom', i ako moe
biti dovoljno bahata...
- O, bez brige - rekla je. - To u uspjeti bez problema. Samo
jedno pitanje. Zar si ne mogu priutiti koijaa i majordoma?
Otar bi ga ton zabavljao u drugim okolnostima, ali ne sada.
Cosimo se okrenuo i popeo na koijaevo sjedalo.
364
- Trenutno svi ekonomiziraju, pa nikome nee biti udno to

zauzimam oba poloaja. - Okrenuo je glavu i napeto je pogledao.
-Vano je da te samo ja vozim. Moram te sigurno dovesti na
odredite, i jednako sigurno kasnije odvesti kui.
Meg je kimnula i njezine je ironije nestalo.
- Takoer govorim engleski, usput reeno. - Cosimo je
podigao bi da potjera konje. - Ti se mora dobro snalaziti s oba
jezika. To e ljudi oekivati od madame Giverny kotskog
podrijetla... koja, moram napomenuti, ne eli koristiti
svoju titulu u politikoj situaciji nakon revolucije.
- Jasno, zato bih insistirala na zastarjelom nainu
obraanja? - mimo e Meg.
- Madame ne bi, naravno - sloio se i pucnuo biem iznad
konja. - No moram spomenuti da bi u drutvu Napoleona i
njegovih trebala govoriti samo francuski, iz istih politikih
razloga.
- Koliko bi lake bilo da govorim korzikanski - zamiljeno e
Meg.- Zavesti ovjeka na njegovu jeziku... ne bi li to bilo
jednostavnije?
- Sad je dosta - rekao je kad su konji krenuli. - Zapamti da
na taj nain moe sa mnom razgovarati samo kad ja to kaem.
ak i ako misli da smo sami, ne smije zaboraviti na svoju ulogu
ako ja ne kaem da nema opasnosti. Je li to jasno?
- to ti misli? - upita Meg. - Nisam glupa.
- Ne bismo ovo radili da te smatram glupom. Meg nije
odgovorila na tu oitu injenicu.
365
Sklopila je ruke u krilu i promatrala krajolik, nastojei to

vie zapamtiti. Razumjela je da bi se svako zapaanje, ma kako
nevano, moglo pokazati korisnim.
Dok su se vozili du obale, promet se pojaao. Bilo je vie
koija i jahaa. Prolazili su kraj eta vojnika i krcatih teretnih
kola. Iza zaljeva pojavio se grad Toulon. U luci je vidjela obilje
jarbola i zastava koje su vijorile na povjetarcu.
eludac joj se stisnuo, srce bre zakucalo, znoj se skupljao
na njezinu zatiljku i ispod vrata. Nalaze se usred
neprijateljskoga teritorija, a nju titi samo povrno
preruavanje.
I partnerstvo ovjeka koji je sve to ve radio. Ne eli znati
koliko puta.
Duboko je udahnula promatrajui Cosimova lea dok je
vodio konje sve uim ulicama. Nita u njegovu dranju nije
ukazivalo na napetost. Mimo je upravljao konjima koji su
reagirali na najmanji pomak uzda. Dostojanstveno su zaobilazili
prepreke i nisu ak ni trzali uima na bune povike u luci.
Cosimo je skrenuo iz luke u kamenom poploen prolaz.
Zaustavio se na tihom trgu iza crkve i ispred visoke kamene
kue u nizu. Pojavio se konjuar i preuzeo konje kad je Cosimo
siao i otvorio vrata za Meg.
- Madame - rekao je i duboko se naklonio.
- Hvala - distancirano je rekla i sila na plonik.
Cosimo se popeo do ulaznih vrata koja su se otvorila prije
nego je onamo stigao.
366
- Madame Giverny - objavio je i odgurnuo slukinju koja

je otvorila vrata. Sam ih je drao da bi Meg dostojanstveno ula.
Nala se u svjeem polumranom predvorju s kamenim
ploama na podu i bijelim zidovima. U podnoju stubita ekala
je mala skupina slugu.
- Madame, dopustite da predstavim osoblje. -Njezin je
majordom predstavio domaicu, kuharicu, sobaricu i ostale koji
e se brinuti da kuanstvo funkcionira a da im se ona nikad ne
mora obratiti po imenu.
Meg se svakome neodreeno osmjehnula, mada je podrobnije
prouila enu koju je Cosimo izabrao za njezinu osobnu sobaricu.
Nju e biti najtee zavarati.
Mlada je Estelle prilino smueno napravila kniks.
Vjerojatno nema previe iskustva, mislila je Meg, pa e
spremnije ignorirati sve neobinosti u ovom kuanstvu samo
zato to radi za contesse... mada grofica ne koristi titulu. Cosimo
je zacijelo vjerovao da Meg nee smetati mane
neiskusne sobarice. Na kraju krajeva, navikla je sama skrbiti za
sebe. Mlada djevojka nee postavljati nezgodna pitanja ako ima
priliku uiti zanat kod ljubazne gospodarice.
Dakle, Cosimo je znao to radi, mada se tome nije udila.
- Koliko sam shvatila, Estelle, u est bi trebao doi Paul,
frizer - ree i zaputi se do stuba. Charles, jesu li kitniarke i
krojake dale svoje ponude?
- U vaoj odaji, madame - ree majordom i duboko se
nakloni. - Kad vam bude odgovaralo, doi e i napraviti
potrebne preinake.
367
Meg mu je kimnula i popela se stubama, a Estelle ju je urno

slijedila.
- Ovuda, madame. - Estelle je hitro skrenula na vrhu
stubita i otvorila dvokrilna vrata velike sobe. Druga su vrata
bila otvorena prema balkonu s kojeg se u daljini vidio dio luke.
- Nadam se da e madame biti zadovoljna. - Stajala je sa
strane dok je Meg prouavala sobu.
- Da, hvala, Estelle - toplo e Meg. - Sad pogledajmo
ponude krojaka prije nego stigne Paul.
368
Dvadeset drugo poglavlje
- Alain, tko je ona ena koja je upravo ula? -Nizak, zdepast

mlad ovjek nosio je generalsku odoru ukraenu zlatnim
gajtanima i odlijima koja ukazuju na trijumfalnu karijeru
jedva zamislivu u tako mladoj dobi. Tihim se glasom obratio
svom asniku koji je spremno stajao iza njega, kao uvijek.
- Koja, generale? - asnik je pogledom prelazio po krcatu
salonu. Kao da se sva francuska drutvena elita okupila u
Toulonu da generalu Bonaparteu i Francuskoj mornarici zaeli
dobro more i pobjedu u najnovijem podvigu. Svuda su se vidjele
lijepe ene, a domaice su se nadmetale koja e prirediti
otmjeniju soareju, bal ili veeru.
- Crvenokosa - ree Bonaparte i zamahne aom ampanjca.
- Podsjea me na nekoga. Stigla je sa Jeanom Guillaumeom. -
Kratko se nasmijao. - Taj se uvijek prvi prilijepi za zanimljive
ene.
asnik je pogledao u pokazanom smjeru i vidio sitnu
crvenokosu enu u prekrasnoj haljini od bronane svile. Duboki
je dekolte razotkrivao malene i veoma bijele grudi jedva
pokrivenih vrhova. Oko vrata je imala smaragdnu ogrlicu, a
u moderno oianim crvenim uvojcima elji od smaragda.
369
- Distingue - ree. - Definitivno nije nevinace. - Premda

je mlad, njegova generala ne zanimaju debitantice.
- Ne, ali tko je ona? - nestrpljivo upita general.
- Zakleo bih se da sam je ranije upoznao.
- Odmah u saznati, gospodine. - asnik se stopio s
mnotvom. Zastao je kraj skupine asnika u prozorskom
udubljenju. Uslijedio je tihi razgovor praen mnogim gestama i
znalakim smijuljenjem. Saznavi njezino ime i zaintrigiran
drugim injenicama koje je saznao, asnik je nastavio kruiti
prostorijom dok nije stigao do crvenokose ene.
Stajala je usred skupine mukaraca i kraj nje njezin
pratitelj, major Guillaume koji se drao nekako posjedniki.
Odmah se okrenula da u svoj krug ukljui i asnika. Draesno
mu se nasmijeila pa su joj se kraj zelenih oiju pojavile sitne
bore.
Definitivno nije u cvijetu mladosti, pomislio je asnik.
Prema onome to je uo, sigurno je iskusna ena. Upravo po
ukusu generala Bonapartea kad je rije o leernim vezama u
kakve se uputao prije bitke. Olakavanje i nadziranje takvih
kontakata odavno je postala asnikova dunost. Naklonio se.
- Madame Giverny, vjerujem?
- Tono vjerujete, gospodine - rekla je na francuskom s
jedva zamjetljivim naglaskom. - Ali ja nisam imala zadovoljstvo?
- Nehajno se hladila lepezom pokretima koji su nekako
pozivali. Lagano je upitno uzdigla obrve dok su joj se
oi smijeile iznad delikatno oslikane lepeze.
370
- Pukovnik Alain Montaine, vama na usluzi, madame. -

Kieno se naklonio i poljubio ruku koju mu je pruila.
- Guillaume. Gdje ste skrivali ljupku damu? - pitao je
majora.
Meg se cvrkutavo nasmijala, zvuk to ga je davno usavrila u
igri koketiranja. - Laskate mi, pukovnie, ali uvjeravam vas da
me nitko ne skriva.
- Madame Giverny je tek nedavno stigla u grad - pomalo
ukoeno ree major, oito nezadovoljan tom razmjenom.
- To je istina, pukovnie - ree dama. - Stigla sam iz Pariza
prije dva dana. Morala sam doi u Toulon da pruim podrku
generalu Bonaparteu, njegovoj vojsci i foti. Tako smion pothvat.
- Lepeza se polako micala, zelene su oi blistale.
- Doista, madame - sloio se, svjestan
generalova nestrpljiva pogleda na drugoj strani prostorije. -Ako
biste me ispriali, mislim da me general treba.
- Naklonio se i vratio kroz mnotvo.
- armantan dentlmen - primijeti Meg i nasmijeeno
pogleda pratitelja.
Major se sloio slabanim i neuvjerljivim smijekom.
- Smijem li vam donijeti au ampanjca, madame?
- Divno, hvala - trepui ree Meg. - Ali nemojte se predugo
zadrati.
- Ne... ne... ni sekunde vie no to je potrebno, vjerujte mi,
madame. - urno se udaljio ravno u zasjedu koju mu je asnik
priredio, u skladu s novim generalovim naredbama.
371
- to znate o njoj, Guillaume? Veoma se slobodno ponaa.

Major je preko ramena pogledao madame Giverny koja je
vedro avrljala s mukarcima oko sebe. Mrzio je to ga zadrava,
ali generalova se asnika ne moe odbiti.
- Koliko sam shvatio, ona je udovica... bogata udovica ako je
suditi po njezinu kuanstvu. Unajmila je veliku kuu odmah
iza St. Marie.
- Da, to ve znam. Ali tko su njezini prijatelji?
- Pukovnikov je pogled poivao na eninu ivahnu licu.
Major slegne ramenima. - Ne znam. Sreo sam je juer ujutro
dok se vozila obalom. Prekrasan par riana - doda. - Zaustavila
me, odnosno njezin me koija zaustavio. elio je znati kako e
stii do Place d'Armes. Navodno je netko rekao madame
Giverny da je ondje svakog jutra smotra trupa pa je eljela
vidjeti spektakl.
-I nitko o njoj ne zna nita konkretno, osim njezina imena i
da je udovica - zamiljeno e pukovnik. - Bogata udovica. -
Mrtio se i nastavio otro promatrati madame Giverny. - Veoma
se slobodno ponaa.
Major se doimao uvrijeenim. - Ne treba odmah pomiljati
na skandal samo zato to je ena sama - ustvrdi. Sad je znao da
se asnik drugdje raspirivao pa je znao i to je mogao uti.
- Glasine o njoj nisu utemeljene.
- ovjek bi elio tako misliti - ree pukovnik. -Ali ona je
sama i nepoznata - naglasi. - Ima i udan naglasak. Ne znam
kamo bih ga smjestio.
372
- Samo je napola Francuskinja - ree major. -Obitelj njezine

majke je iz kotske. uo sam da se udala za vicarskoga grofa.
- Giverny. - Pukovnik odmahne glavom. - Ime mi nije
poznato.
- Zato bi bilo? - obrecne se major. - Provincijsko vicarsko
plemstvo. Ovih dana ima ih mnogo u Francuskoj, svi ele
zanijekati aristokratske korijene.
- Tono. - Pukovnik Montaine kimne. - Pa, zanimljiva je, to
priznajem. - Zaputio se do svoga nestrpljivoga generala, ali
major ga nije uvjerio. Okladio bi se da bogata udovica vjerojatno
ima mutnu prolost. Ako zanima generala, onda je njegova
dunost da veoma paljivo proui eninu prolost i sadanjost.
To obino radi diskretno i bez Bonaparteova znanja.
- Dakle? - upita Bonaparte kad mu se pukovnik pridruio.
- Nema mnogo podataka, generale. Madame Giverny tek je
stigla u grad i ini se da ovdje nema nikakvih veza. - Ispriao
mu je ono malo to je saznao i izostavio glasine. Bonaparte bi ih
smatrao nebitnima za usputnu vezu.
- Jeste li rekli da vas na nekoga podsjea, gospodine? - pitao
je nakon iznoenja oskudnih informacija.
Bonaparte se namrtio.
- Da, ali ne sjeam se na koga ili kada. Ne znam tono. -
Odmahnuo je glavom na tu zagonetku. - Dovedi je k meni.
Pukovnik se naklonio. - Odmah, gospodine. -Probio se
natrag kroz guvu. General Bonaparte tako je siguran u mo
373
svoga poloaja da mu ne bi palo na pamet da bi takav poziv

nekoga uvrijedio. Njegov pomonik to mora bolje izvesti.
Dama i njezin pratitelj preli su u drugu skupinu pa je povrh
amora uo cvrkutavi smijeh madame Giverny. Lepezom je
prijekorno lupnula nekog dentlmena po podlaktici zbog neega
to joj je rekao. Bilo je udno da u njezinu krugu nema drugih
ena, ali ako glasine imaju temelja, ini se da damu ne zanimaju
pripadnice vlastita spola, pomislio je i suho se osmjehnuo.
- Madame Giverny, donosim molbu generala Bonapartea -
rekao je im je stigao do njezina kruga. - Silno vas eli upoznati.
- Ponudio joj je ruku.
Dakle, poelo je. Meg je osjetila drhtaj straha i odmah
potom navalu uzbuenja. Miran joj je smijeak lebdio na licu,
posve suprotno divljem lupanju njezina srca i laganom znojenju
dlanova. Poaena sam, pukovnie - rekla je i stavila ruku u
rukavici na njegovu podlakticu.
- Ni u snu se nisam nadala da u osobno upoznati
generala Bonapartea. - Ovo posljednje rekla je
povjerljivim tonom u kojem se osjealo zadivljeno potovanje.
Pukovnik je utio, samo kimnuvi glavom na tvrdnju koja je
jedino mogla biti istinita.
General Bonaparte nemirno je hodao ispred prozora. Ruke je
spojio na leima i gledao kako se probijaju kroz guvu. Kad su
stigli do njega, naklonio se i poljubio Meginu ruku.
- Madame, poaen sam. - Dok joj je promatrao lice,
njegove su oi ispod izvijenih obrva bile bistre i otre kao u
374
orla. Kad je velika usta izvio u smijeak, razotkrio je izrazito

bijele pravilne zube.
Meg mu se iskreno nasmijeila i time prikrila vlastito hitro
prouavanje. Napravila je kniks i rekla:
- Ja sam poaena, generale Bonaparte. Kao to sam rekla
pukovniku, nikad se nisam usudila nadati da u vas osobno
upoznati.
Provukao je njezinu ruku ispod svoje. -Proeimo po terasi,
madame. Ovdje je kao u konici. Alain, donesi nam ampanjac i
malo onih pateta od jastoga. Jako su ukusne.
- Da, generale. - Pukovnik je otiao obaviti zadatak i preko
ramena pogledao par. General je odmaknuo barunaste draperije
da dama izie na terasu s koje se prua pogled na luku.
- Dakle, madame, uo sam da ste iz kotske -ree general
tapajui ruku na svojoj podlaktici. - Postoje bliske veze izmeu
naih zemalja.
Sad budi oprezna, rekla je sebi. Hladne glave savreno zna
svoju priu, ali uz uzbuenje i strah koji sad u njoj ratuju lako bi
mogla pogrijeiti.
- Povijesno da, generale - sloila se, zastala kraj ograde i
vjeto promijenila temu.
- Kako je to velianstven prizor. - Lepezom je pokazala
osvijetljene brodove u luci. - Hoe li doi do bitke s
admiralom Nelsonom, to mislite?
Bonaparte se pomalo snishodljivo nasmijeio.
375
- Ako je admiral Nelson dovoljno glup da eli takvu bitku,

onda emo, madame, zgrabiti priliku.
Meg je osjetila marce na zatiljku. Dva dana igra ulogu
udovice obavijene skandalom pa je gotovo zaboravila koliko su
ulozi visoki. Gledajui golemu fotu u luci, dok uz nju stoji
najmoniji i najopasniji ovjek u Europi, silina implikacija ovoga
rata pogodila ju je kao udarac akom u trbuh.
- Moda nee biti dovoljno glup - rekla je kratko se
nasmijavi iza lepeze. - Niste poznati po gubljenju bitaka,
generale Bonaparte.
Iz dubine njegovih prsa zauo se priguen smijeh.
- Ne, doista nisam, madame. - Okrenuo je glavu i lascivno je
pogledao.
- Nisam poznat po gubljenju bitaka bilo koje vrste, draga
gospo. - Shvatio je da iza njih diskretno stoji sluga te mu je
pucnuo prstima.
ovjek je koraknuo naprijed. General je uzeo au
ampanjca s pladnja i pruio je Meg uz lagani naklon, te uzeo
drugu za sebe.
- Kuajte ovo, madame. - Uzeo je maleni vol-au-vent sa
srebrnog pladnja i prinio ga Meginim usnama.
Napoleon Bonaparte ne gubi vrijeme, pomislila je Meg i
dopustila mu da joj zalogaj ubaci u usta. Pa, ni ona ne eli gubiti
vrijeme, ali ne smije ni prebrzo kapitulirati. Vrijeme je za
strateko povlaenje.
376
- Previe ste ljubazni, generale - promrmljala je kad je

progutala ono to je na njezinu jeziku imalo okus suhe praine.
- No ako biste me ispriali, moram se vratiti ovjeku koji me
dopratio.
- Draga moja madame, nisam siguran da u vas ispriati -
rekao je i stavio ruku na njezinu podlakticu. - Valjda mi moete
podariti jo nekoliko minuta. Ili je drutvo majora Guillaumea
tako primamljivo? - Upitno je uzdigao obrvu.
Megine su mu se oi smijeile iznad lepeze. Zaboga, naravno
da nije, gospodine. Kako bi se itko mogao nadmetati s
generalom Bonaparteom? Samo vam ne elim oduzimati
vrijeme. Na kraju krajeva, vi ste najzaposleniji ovjek u
Francuskoj.
- O, laskate mi, madame - rekao je uz nehajnu gestu kojom
kao da je obuhvatio fotu u zaljevu i time opovrgnuo svoje rijei.
- Sumnjam, gospodine. - Meg je namjestila proziran al oko
svojih nadlaktica i naslonila se na ogradu. - Kad kanite
isploviti? Ako smijem postaviti takvo pitanje...
- Za malo manje od dva tjedna, madame. Flota e dotad biti
opskrbljena i vojska s istoka otplovit e na Maltu. - Govorio je sa
zadovoljnim samopouzdanjem i Meg je opet zadrhtala u sebi.
Njegovo vjerovanje u sebe i vlastite sposobnosti bilo je tako
apsolutno da su i drugi morali vjerovati.
S druge strane, u Bonaparteovoj meteorskoj karijeri nije se
dogodilo nita to bi naruilo to samopouzdanje, samo ga je
jaalo. Moda nije udno to njegovi engleski neprijatelji
377
atentat vide kao najii, najbri nain da se ukloni

prijetnja koju on predstavlja.
Nikad se nee moi istinski pomiriti s ovom misijom, mislila
je Meg, jer je posve protivna njezinoj naravi. Ali ovdje, suoena s
realnou Bonaparteovih priprema za tako grandiozan plan kao
to je osvajanje Istoka, mogla je shvatiti cilj. Ruke su joj se
najeile i ovog je puta vidljivo zadrhtala.
- Ah, vama je hladno - brzo je rekao. - Morate uvati
zdravlje, madame. U salonu je prevrue, a ovdje pue svje
povjetarac. - Poveo ju je unutra.
Meg mu je dopustila da je otprati u amor salona, zaguljiva
od zagrijanih tijela i svijea.
- Malo me boli glava, generale - rekla je i lagano dotaknula
sljepoonice. - No tako sam poaena prilikom da s vama
razgovaram.
- Besmislice - ustvrdio je. - Ali morate ravno kui,
glavobolju se ne smije zanemariti. Posjetit u vas sutra. Kad ete
biti kod kue?
- Bit u kod kue cijelo jutro, generale Bonaparte - rekla je
uz osmijeh.
- Onda u vas posjetiti u deset - rekao je. - Sad e vas moj
asnik otpratiti do vae koije. - Pozvao je uvijek spremnoga
pukovnika. - Montaine, madame Giverny ne osjea se dobro.
Otprati je do njezine koije.
Pukovnik joj je ponudio ruku. - Sa zadovoljstvom, madame
Giverny.
378
- Hvala, pukovnie. - Hodala je uz njega dok se vjeto

provlaio kroz mnotvo. Oboje su bili svjesni znatieljnih
pogleda i aputanja koji su ih pratili.
- Madame Giverny, zar ve odlazite? Poraen sam. - Major
Guillaume stao im je na put.
- Oprostite, majore, ali imam glavobolju - rekla je i slabano
se osmjehnula. - Pukovnik e me ljubazno otpratiti do koije.
Guillaume se morao nakloniti i maknuti im se s puta.
- Gdje ste boravili u Parizu, madame Giverny? -Nehajno je
pitao pukovnik kad je lakaja poslao po njezin veernji plat.
- Ne u samom gradu, pukovnie - oprezno je rekla. - U Bois
de Boulogne. - Bois je preveliko podruje za podrobno
raspitivanje, ak i kad bi pukovnik Montaine za to imao
vremena. No trebalo bi dva tjedna da iz Pariza stignu
informacije. Dotad e sve ovo zavriti, na ovaj ili onaj
nain. Opet je osjetila marce.
- Lijepo mjesto - rekao je i pomogao joj da se ogrne platem.
- A va pokojni mu? Je li ondje imao imanje?
Meg ga je pogledala s namjernom otrinom u oima. Kaos u
njoj nestao je gotovo im se maknula od Bonapartea i sad je
osjeala samo hladnu pribranost.
- Tako detaljna pitanja, pukovnie. No preselila sam u Pariz
prije est mjeseci, nakon mueve smrti. - Kratko je kimnula kao
da pita: Jeste li time zadovoljni?
- Oprostite na znatielji - rekao je i mimo se suoio s
izazovom u njezinim oima. - No kad general Bonaparte izrazi
379
zanimanje za nekoga, u mojem je interesu postaviti neka

pitanja.
- Nekoliko minuta razgovora usred mnotva ljudi ne moe se
ba smatrati zanimanjem, pukovnie - rekla je i podigla
ovratnik plata kad su izili na ulicu.
- Dopustit ete mi da kaem, madame, da ne poznajete
generala kao ja.
Kimnula je. - Sigurna sam da je to istina, gospodine.
Jednako sam sigurna da nikad ni neu. -Ledeno se nasmijeila
kad je stigla koija pa je njezin koija/majordom skoio dolje da
joj pomogne ui.
- Bonsoir, madame. - Naklonio se kad je otvorio vrata.
- Bonsoir, Charles - rekla je i ovla se osmjehnula koijau. -
Laku no, pukovnie.
- Laku no, madame Giverny. - Naklonio se, a zatim se
uspravio i namrteno gledao za koijom. eli li ta dama neto
vie od zadovoljstva velikim osvajanjem? Ima mnogo ena koje bi
bile sretne, zapravo jesu sretne, jer su meu svoje trofeje
ubrajale Napoleona Bonapartea. Uspjeh je bio kratkotrajan,
ali trijumf trajan. No neto ga je zabrinjavalo kod madame
Giverny. Samo nije znao o emu je tono rije.
Meg je stisnula plat oko sebe jer je s mora puhao hladan
vjetar. Bila je svjesna samo jednog osjeaja, omamljujueg
uzbuenja koje je rastjeralo sav umor, sav strah. Savreno je
odigrala svoju ulogu. Dostojno svakog pijuna. Iz grudi joj je
navirao trijumfalni smijeh pa ga je morala obuzdati. Tijekom
razdoblja provedenog s gusarom otkrila je kako na nju djeluje
380
opasnost. Ispunjava je strastvenom energijom, predivnom

radou. Ovog je puta isto. Promatrala je Cosimova lea elei
da on neto kae kako bi mogla izraziti barem dio
svoga ushienja. No znala je da nee, ne na ulici, ak i ako ga
nitko ne moe uti.
Otkako su stigli u Toulon, imali su malo osobnoga kontakta.
Prve joj je veeri dao snop posjetnica da ih potpie, objasnivi da
e ih isporuiti uglednim kuanstvima u gradu. Ve je
narednoga jutra mogla oekivati posjete jer je on
pripremio teren dok je ona boravila kod Ludlle. Svi su
jedva ekali da upoznaju zagonetnu groficu.
Znao je o emu govori. Otad se stalno uje alka na ulaznim
vratima. Dolaze mornariki i vojni asnici, njihove supruge i
keri, kao i supruge najvanijih pripadnika visokoga drutva u
Toulonu. Meg je na vlastito iznenaenje uivala u
igri. Koketirala je s mukarcima, prema enama je bila uljudna,
mada malo distancirana, te openito podupirala glasine o
mutnoj prolosti koje su se proirile prije njezina dolaska.
Poziv majora Guillaumea na soareju bio je njezin prvi pravi
drutveni dogaaj i prva prilika za uspostavljanje kontakta s
Bonaparteom. Susret je bio uspjean, ali nije znala je li
nametljivo ispitivanje generalova asnika dobar ili lo znak.
Mogue da je to rutina kad Bonaparte pokae zanimanje
za neku enu, ali moe znaiti da je ona nekako izazvala
pukovnikovu sumnjiavost. No Meg se to nije inilo vjerojatnim.
Ni u emu nije pogrijeila.
381
Zaustavili su se ispred kue iza crkve i Cosimo je skoio

dolje da svojoj gospodarici otvori vrata. Promrmljala je hvala i
nakratko ga pogledala oima blistavim od uzbuenja i trijumfa.
Batlerovo inae mrko i ozbiljno lice na trenutak se promijenilo.
- Kasnije - oblikovao je ustima i odmaknuo sa da joj otvori
kuna vrata.
Potiskujui smijeak, prola je kraj njega do stubita. Jo joj
je bilo udno da je diskretni dentlmen sive kose koji
besprijekorno vodi njezino kuanstvo isti onaj kapetan brika,
gusar, katkad kurir, katkad pijun... ubojica.
Estelle ju je ekala u spavaoj odaji. Pripremila je njezinu
spavaicu i na komodu stavila vr vrue vode.
- Kako ste proveli veer, madame?
- Sasvim ugodno, hvala - rekla je i pokrila usta dok je
zijevala. - No imam glavobolju. eljela bih brzo lei. - Mislila je
samo na to da e Cosimo noas doi k njoj. Sjela je ispred
komode da skine nakit. Prsti su joj bili nespretni od urbe.
- Da, naravno, madame. - Estelle joj je urno pomogla
skinuti smaragdnu ogrlicu i elji iz kose. Pomogla joj je da se
razodjene i pruila joj toplu i mokru krpu za pranje.
Meg je uklonila puder s lica i krpom dotaknula vrat,
osjeajui kako se oputa. Tada je ustala i Estelle joj je spustila
spavaicu preko glave. Sobarica je donijela vodicu lavande za
bolne sljepoonice, praak za zube i posudicu
aromatine pomade napravljene od glicerina, limunova soka
i ruine vodice koju je Meg utrljala na obraze i grudi. Navodno
bi trebala smanjiti pojavu pjegica i izbijeliti kou.
382
- Mogu li vam jo neto donijeti, madame -Estelle je

odmaknula pokriva.
Cosimo bi rado popio aicu.
- Donesi mi bocu konjaka, Estelle. Moda e mi pomoi da
zaspim.
Naslonila se na jastuke i ekala. Blaga svjetlost svijee
bacala je zlaani sjaj na istu bijelu plahtu. Estelle je bocu i au
stavila na noni ormari, zaeljela joj laku no i otila u svoj
krevet.
Meg je ulila malo konjaka u au i popila gutljaj. Zatvorila
je oi i iznova proivjela veeranje dogaaje, preputajui se
osjeaju pobjede. Sjetila se kako je leala u jarku kad je oko njih
vrebala opasnost koja ih je oboje ispunila strau koju su
jedva obuzdali. Sad je osjeala isto, ispunjena udnjom
i iekivanjem. Nije ula vrata pa je znala da je uao tek kad je
progovorio.
- Dakle, ini se da je dobro prolo.
Naglo je otvorila oi. Stajao je na vratima, ali vie ne kao
savren sluga. Unato odjei i sivoj kosi, opet je postao Cosimo.
- O, konano si stigao. - Meg je odbacila pokrivae i skoila
s kreveta.
Cosimo je tiho zatvorio vrata. Prepoznao je sjaj u njezinim
oima, rumenilo na obrazima. Dobro je poznavao taj osjeaj.
isto uzbuenje u opasnu lovu.
Ispruio je ruke i hitro joj priao. Povukao ju je u zagrljaj i
inilo se da nikad nije ni bilo otuenja.
383
- Stvarno voli pustolovine, zar ne, ljubavi? -Tiho se

nasmijao, preao rukama niz njezina leda do stranjice i vrsto
je stisnuo uza se.
Omamljeno se nasmijala i podigla glavu za njegov poljubac.
Otvorila je usta i priljubila prepone uz njegove. inilo se da je
prola cijela vjenost otkako su to imali, samotna praznina
potitenosti. Shvatila je da se osjeala kao da joj nedostaje dio
tijela.
Prtljala je po gumbima njegove koulje, po pojasu hlaa,
oajniki elei ponovno osjetiti njegovu kou. Prela je
dlanovima po njegovim prsima i zatim leima, gurnula ih ispod
hlaa do stranjice. Ljubila mu je bradavice, grickala i zubima
mu lagano prelazila po prsima.
Cosimo ju je vrsto drao uza se i muio se s odjeom.
Skinuo je koulju tako da je izvukao najprije jednu i zatim
drugu ruku, a na isti je nain spustio hlae. Na koncu su se
zajedno sruili na krevet dok se pokuavao osloboditi cipela da
se rijei i hlaa. Meg kao da nije bila svjesna tih nastojanja jer
su njezina usta i prsti bili svuda po njemu. Fini se batist njezine
spavaice poderao dok se izvijala oko njega. Ignorirala je to i
jezikom mu milovala trbuh slijedei tamne dlaice sve nie kako
bi ga uzela u usta. akama mu je obujmila testise, trljajui i
lagano stiui, uivajui u njegovu okusu, jezikom prelazei po
slankastu vrhu penisa prije nego ga je opet uzela u usta.
Cosimo je tiho stenjao, gurnuo ruke ispod poderane
spavaice i gnjeio mekanu stranjicu uivajui u vjetim
pokretima njezina jezika.
384
- Stani malo, Meg, zaboga - preklinjao je, zavukao joj prste

u kosu i njeno povukao da joj podigne glavu. - Moram te
osjetiti... podigni ruke da ti skinem spavaicu.
Meg ga je posluala pa joj je skinuo spavaicu preko glave.
Na njegov je poticaj podigla bokove i omoguila intimnu
invaziju njegova jezika i njeno istraivanje njegovih prstiju. Na
koncu ju je uhvatio oko struka i pomaknuo tako da su leali
licem u lice. Poljubila ga je pa joj se na jeziku pomijeao njezin i
njegov okus, a arim se odmaknula, savila koljena i zajahala
njegove bokove. Polako se spustila na njega uvlaei ga duboko u
sebe. Rastvorila je usne dok je osjeala kako klizi u njoj. Sjela
mu je na bedra i kruila bokovima oko njegova penisa, vlasnica
vlastita zadovoljstva.
Drao joj je bokove i promatrao njezino lice, ekao trenutak
koji sve brie, a zatim je vlastitu tijelu dopustio da je slijedi u
orgazmu.
Ostao je s njom do malo prije zore kad su se oboje probudili.
Meg je drhturei sjela i dohvatila pokrivae koji su pali na
pod. Plahta pod njom jo je bila vlana od znoja, a svijea to su
je zaboravili ugasi dogorjela je do kraja.
- Hladno - rekla je cvokoui zubima.
Cosimo je ustao, pokrio je i poljubio. - Posljedica znojenja od
poude - primijetio je i maknuo joj kosu s ela. - Treba ti kupka
i vrua okolada. No ako toga nema, predlaem malo konjaka i
topao kuni ogrta.
Nag se kretao po sobi, donio joj debeli ogrta od zlatnog
baruna i zatim ulio malo konjaka u au.
385
- Zar tebi nije hladno? - Udahnula je isparava-nja prije nego

je popila gutljaj.
- Navikao sam na hladnou. Ja sam pomorac -sa smijekom
ju je podsjetio. No ipak se brzo odjenuo i usput popio nekoliko
gutljaja konjaka. Opet je ulio pie u au i ponudio je njoj, ali je
odmahnula glavom. Sjeo je na krevet, iskapio au i
tada progovorio tonom koji je znaio da je ljubavnik zasad
protjeran.
- Tono mi ispriaj to se dogodilo.
Meg mu je udovoljila, udei se kako jasno razmilja. Nije ju
prekidao, mada je po ponekom bljesku u njegovim oima vidjela
da ga je posebno zainteresiralo neto to je rekla.
- Dakle, pukovnik Montaine doimao se neobino
znatieljnim? - zamiljeno je rekao kad je uutjela.
- Je li to dobar znak ili nije?
- Vjerojatno jest - ree Cosimo. - Zacijelo pomno
provjeravaju svaku enu koja privue Bonaparteovu panju. ak
i ako grijeim, ne mogu nai nita sumnjivo o tebi.
- Dakle, kad general jutros pokuca na moja vrata, doekat
u ga rairenih ruku - ree Meg.
- Svakako, draga moja. - Ustao je i dodao: - Ako doe.
Meg se doimala uvrijeeno. - Zato ne bi? Zar misli da mu
nisam bila dovoljno privlana?
Tiho se nasmijao. - Nemogue, ljubavi. No Napoleon obino
ne ide k ljudima, ve oni dolaze k njemu. Ujutro e se toga
sjetiti. Moe oekivati poziv.
386
Meg se stisnula u ogrtau. - Hou li ga prihvatiti?

- O, mislim da hoe. Ali moda ne odmah. -Trenutak ju je
gledao i tada odluio. - Sluaj svoj instinkt. Mislim da e
osjetiti kako je najbolje postupiti. Ako se eli savjetovati sa
mnom, presloi rue na stolu u predvorju.
- Kako silno tajnovito - rekla je Meg, ali je odmah shvatila
da mu se ne svia njezina vedrina nakon ljubavnoga ina. - U
redu je, Cosimo, razumijem ozbiljnost situacije. Zar moe biti
drukije?
Sjaj je nestao iz njezinih oiju kad se jasno sjetila to oni
zapravo rade. Ni u jednom trenutku nije to zaboravila, ali je
imala osjeaj da bi trebala razmiljati i o drugim stvarima, kad
je to mogue, kako bi se malo oslobodila napetosti. - Ne mogu
djelo vrijeme ivjeti tu ulogu - ree.
- Ne, naravno. To razumijem - brzo je odgovorio. - Samo se
bojim da ne bi preesto izlazila iz uloge.
- Znam to. - Meg se opet spustila na jastuke i zatvorila oi. -
Moram spavati prije sljedee runde s generalom.
Sagnuo se i opet je poljubio. Odmaknuo joj je kosu s ela i
usnama dotaknuo sljepoonice. Ovdje sam - ree. - Uvijek tono
iza tebe.
Osim u Bonaparteovu brlogu, pomisli Meg. Ima mjesta
kamo je Cosimo ne moe slijediti.
No dok je to mislila, znala je da on misli na njezin um, da e
prije svakoga koraka u glavi uti njegov glas.
387
Ako ga zatreba, samo mora presloiti rue na stolu u

predvorju.
Meg nije posve izgubila euforiju nakon voenja ljubavi pa joj
je ta pomisao bila veoma zabavna, Pospano se nasmijeila dok ju
je Cosimo upitno I zabrinuto promatrao. Podigla je ruku i
pomilovala mu obraz.
- Bonne nuit, Charles.
Lupnuo je petama i dotaknuo glavu kao da joj salutira.
- Bonne nuit, madame Giverny. - Pred vratima se osvrnuo i
rekao: - Drago mi je da sam vam mogao sluiti, madame.
Njezin ga je prigueni smijeh slijedio u hodnik.
388
Dvadeset tree poglavlje
Meg se ujutro pomno odjenula izabravi jutarnju haljinu od

muslina na zelene i bijele pruge sa siunim nabranim rukavima
i visokim ovratnikom. U kosu je uplela tamnozelenu
barunastu vrpcu u skladu sa irokom trakom koja stee haljinu
ispod grudi. Pjegice je pokrila puderom. Zatim je vodicu
naranina cvijeta stavila iza uiju, na zapea i ispod vrata.
Jutros je eljela stvoriti dojam besprijekorne dame iz visokoga
drutva koju skandal ne moe dotaknuti. Kontrast
izmeu njezine sinonje izvedbe i uloge koju e danas prikazati
generalu trebao bi ga dodatno zaintrigirati.
U deset je stajala djelomice skrivena iza draperija na
prozoru salona s kojeg se vidjela ulica. Hoe li doi osobno, ili je
Cosimo u pravu? Nekako je mislila da e ovo drugo biti tono.
Doista jest. Pred kuom se zaustavio landauer i iziao je
pukovnik Alain Montaine, impozantan u sveanoj
odori. Pogledao je kuu i Meg se posve povukla iza draperije, a
zatim je sjela i uzela vezivo.
ula je imperativan zvuk alke i paljivo vezla sluajui
glasove iz predvorja. Vrata salona su se otvorila i Cosimo ree:
- Pukovnik Alain Montaine, madame.
Meg podigne pogled i nasmijeeno ree:
- Pukovnie, ovo je neoekivano zadovoljstvo.
389
- Ah, madame, laskate mi - ree i nakloni se. - Znam koga

ste oekivali i ne mogu se nadmetati. Priao joj je i prihvatio
pruenu ruku. Primaknuo ju je usnama i jo se jednom duboko
naklonio.
- General Bonaparte veoma je tuan jer ne moe osobno
doi. Mora se pozabaviti nekim poslom, ali vas preklinje da mu
ukaete ast i pridruite mu se na aju u njegovu uredu.
- Ne bih ometala generala u njegovu poslu - smjerno e
Meg. - Molim vas, sjednite, pukovnie.
- Pokazala je stolicu suelice sebi.
- Oprostite, madame, ali imam jako malo vremena - rekao
je, spojio ruke na leima i lagano se zanjihao na petama.
- General e se veoma razoarati ako vas jutros ne vidi.
Meg je nakrivila glavu kao da razmilja o tome. Tada ree:
- Priznajem da sam se radovala nastavku razgovora s
generalom Bonaparteom... ako ste sigurni da ga neu ometati u
poslu...?
- Madame, uvjeravam vas da general niemu ne doputa da
mu skrene misli s posla - posve istinito ustvrdi pukovnik.
- eljno vas iekuje. Vani je koija.
Meg odloi vezivo i graciozno ustane. - Veoma lijepo od vas,
pukovnie. Ako biste mi dali nekoliko minuta, brzo u vam se
pridruiti.
Naklonio se i ona je nasmijeeno izila, tiho zatvorivi vrata
za sobom.
390
- Ah, Charles - rekla je majordomu koji je naoko nadzirao

slukinju dok je latila mjedene kvake u predvorju.
- Idem s pukovnikom posjetiti generala Bonapartea. - Stigla
je do stuba. - Hoe li dovesti koiju po mene za tono jedan sat?
Imam dogovor za ruak.
Ne trepnuvi, Cosimo se nakloni. - Za jedan sat, madame.
Meg kimne i popne se po rukavice i eir. Cosimo pogleda
vrata salona, a zatim ih otvori. Kad je uo kvaku, pukovnik se
naglo okrenuo od pisaeg stola.
- Smijem li vam ponuditi neto za okrepu, pukovnie, dok
ekate madame? - mimo je pitao batler dok je razmiljao to je
pukovnik mogao vidjeti na stolu.
- Ne, nemam vremena - otro e pukovnik iji su obrazi
porumenjeli.
Nije osobito vjet, podrugljivo pomisli Cosimo. Na licu mu se
jasno vidjela krivnja. Majordom je polako prolazio salonom i
poravnavao jastuie. Na stolu je pomno sloio papire, kao da je
to samo dio njegovih kuanskih dunosti, usput ih preletjevi
pogledom. Nije vidio nita to bi pobudilo sumnju. Samo
nekoliko posjetnica, pozivnice i prijedlozi jelovnika. Sve sasvim
u redu za gospodaricu kue.
Naklonio se pukovniku i iziao. Meg je upravo silazila
stubama i navlaila duge rukavice. Doista lijepo izgleda, mislio
je Cosimo smijeei se u sebi. Sjetio se Anatolea u hlaama i
trenutka kad je bez razmiljanja skoila u blatnjavi jarak da
izbjegne francusku patrolu. irok obod eira od zelene svile
391
uokvirivao joj je lice i stvarao izazovan dojam. Napoleonu e biti

neodoljiva.
- Jedan sat, Charles, zapamti - rekla je preko ramena dok je
opet ulazila u salon. - Spremna sam pukovnie. Oprostite to ste
ekali.
- Nema razloga za ispriku, madame. - Ponudio joj je ruku.
Batler im je otvorio ulazna vrata, a zatim i vrata koije.
- Hvala, Charles. - Meg mu je distancirano kimnula dok joj
je pukovnik pomagao da ue u vozilo. Majordom se naklonio i
ekao da koija zae iza ugla prije nego se vratio u kuu.
Bonaparteov stoer bila je velika rezidencija na Place

d'Armes okruena visokim zidovima. Velianstvena kapija od
kovanog eljeza otvarala m u veliko pravokutno dvorite. Vojnici
su patrolirali kraj zidova ispred kue, uz kapiju se nalazila
straarnica, a drugi su vojnici uvali masivna dvokrilna ulazna
vrata.
- Nadam se da general nije zabrinut za svoju sigurnost -
promrmljala je Meg na tu impresivnu vojnu silu.
Pukovnik se kratko nasmijao. - Naprotiv, madame.
Meg nije odgovorila pomislivi da se tom razmetljivou
zacijelo hrani generalov osjeaj vanosti. Cilj je takoer
impresionirati svakoga tko bi bio dovoljno drzak da posumnja u
njegovu vrhunsku mo.
392
Izila je iz koije pred ulaznim vratima i pukovnik ju je

otpratio u golemo predvorje poploeno mramorom gdje je bilo
jo vojnika. Velianstveno dvostruko stubite vodilo je na kat.
Pukovnik joj je dotaknuo lakat i poveo je naprijed.
Meg je iznenaeno shvatila da nije nervozna, premda je
sama i nezatiena u lavljem brlogu. Pukovnik je na vrhu
stubita skrenuo u irok hodnik s mnogo vrata. Dva su vojnika
uvala strau ispred dvokrilnih vrata na kraju hodnika.
Pukovnik Montaine otvorio je vrata bez kucanja i uveo Meg
u prostoriju koja je oito bila soba za primanje. Na niskom
stoliu kraj damastom prekrivene sofe bio je srebrni pladanj s
ajnikom i Sevres alicama.
- General e vam se uskoro pridruiti, madame Giverny -
rekao je i iziao.
Meg je skinula rukavice i prila prozorima koji su se otvarali
na dugu ograenu terasu s predivnim pogledom na luku. inilo
joj se da je veoma dugo ekala dok se iza nje nisu otvorila vrata
i pojavio se general Bonaparte.
- Madame Giverny, oprostite na ekanju.
Meg je podsjeao na pijetla dok joj se pribliavao s rukom na
trbuhu preko kojeg je jedva zakopao prsluk. Namjerno je
kanjenje smatrala krajnje neuljudnim pa je u njoj brzo rasla
antipatija prema ovjekovoj umiljenosti.
- Sigurna sam da ste veoma zauzeti, gospodine - rekla je i
neutralno se nasmijeila. Pogledala je uru iznad kamina.
- No bojim se da imam jo jako malo vremena. Koija e doi
po mene za pola sata.
393
Najprije je izgledao zbunjeno, a zatim razdraeno.

- Montaine e vas otpratiti kui, madame.
Odluno je odmahnula glavom.
- Ne bih eljela ikome oduzimati vrijeme. - Prila je
stoliu. Smijem li vam natoiti aj, gospodine?
- Ne - otresito je rekao. - Nikad ga ne pijem. Uzet u au
klareta. - Priao je bifeu na kojem su stajale boce. - Ali natoite
sebi, madame. - inilo se da mu je to tek naknadno palo na
pamet.
Meg je mimo ulila aj u finu alicu i okrenula se generalu.
Stajao je ispred prozora, drao punu au vina i mrgodio se.
- Moda vas neto mui, generale - rekla je i laskavo se
smijeila dok mu je prilazila.
- Zacijelo brige oko ratovanja.
- Besmislice - posprdno je rekao. - Ja nikad ne brinem,
madame Giverny, o voenju bitaka. Donosim odluke i toga se
drim. - Pio je vino i stajao s malo razmaknutim kratkim
nogama. Manje se mrgodio dok ju je promatrao sa
zainteresiranim divljenjem u oima.
Meg se delikatno spustila na naslon lealjke i pila aj,
koketno ga gledajui preko alice. Priznajem da ne izgledate kao
da vas izjedaju brige, generale.
Nasmijao se.
- Nikad, madame. Siguran sam u uspjeh kao to sam
siguran da e u zoru izii sunce. - Priao joj je, uzeo alicu i
394
tanjuri te ih stavio na bife, a zatim ju je uhvatio za ruke i

povukao na noge.
- Hajde, Nathalie, budimo manje formalni. Imate lijepo ime,
Nathalie.
Nasmijeila se. - Kako u se ja vama obraati, gospodine?
- Moete me zvati Napoleon - rekao je i privukao je blie.
- Ah, kako njean miris. - Sagnuo je glavu i hitro je
poljubio iza uha.
Meg se odmaknula i iznenaeno pobunila. - Gospodine...
Napoleone, molim vas.
- Ma dajte - nasmijano je rekao. - Nemojte preda mnom
glumiti nevinace, Nathalie. Niste doli ovamo samo da pijete tu
bljutavu tekuinu. Doli ste provesti vrijeme s Napoleonom. -
Opet ju je privukao blie tako da su njegova usta lebdjela nad
njezinima.
Meg mu je dopustila da je poljubi, ali nije uzvratila poljubac.
Tada je odluno koraknula unatrag i oslobodila ruke njegova
stiska.
- Previe si doputate, generale - rekla je, ali se nasmijala pa
je optuba djelovala blae. - Sad stvarno moram ii, inae u
zakasniti. - Uzela je rukavice. - Vjerujem da se mogu sama
vratiti u prizemlje.
Opet se mrgodio, ovjek koji oito ne voli da mu se
proturjei... ovjek koji uope nije navikao da ne dobije ono to
eli.
- Sutra ete ovdje veerati sa mnom - ree trenutak kasnije.
395
Meg je oklijevala, posve sigurna da misli na dner a deux.

Ovo nije ovjek za dugotrajno zavoenje. Hoe li ga moi odbiti
u tako intimnu okruenju i istodobno ga osvojiti toliko da
pristane na njezin prijedlog za sastanak? Napolon Bonaparte u
sebi ima neto zastraujue predatorsko, no bi li pokuao
prisiliti enu koja to ne eli? Pa, morat e riskirati. Hoda po
rubu, ali osjea da bi brzo izgubio zanimanje ako ga previe
odbija.
- Moda - ree polako navlaei rukavice. Pokrete je
pretvorila u senzualnu igru gladei finu kou na svakom prstu.
Fascinirano je zurio u njezine ake.
- Sutra uveer - ustrajao je ovlaivi usne. - U osam u
poslati koiju po vas.
- Ne - ree Meg i popravi svoj eir. - Doi u vlastitom
koijom, Napoleone, koja e me ekati. -Prila mu je i lagano mu
prstom dotaknula obraz. - Ja sam neovisna ena, generale.
Volim sama odluivati.
Lice mu se smrknulo i naas je pomislila da e eksplodirati,
ali je iznenada zabacio glavu i prasnuo u smijeh.
- Zar doista, Nathalie Giverny? - Zgrabio joj je zapee. -
Pa, cijenim neovisnost, madame. Doite k meni sutra uveer u
osam. - Okrenuo joj je ruku i poljubio zapee. - Nestrpljivo u
vas ekati.
- Onda do sutra - ree, polako izvue ruku i zaputi se k
vratima. Tek kad se nala s druge strane vrata, shvatila je da joj
srce ubrzano lupa.
396
- Kratak posjet, madame - ree pukovnik pojavivi se iz

udubljenja gdje je oito ekao da se ona pojavi.
- Imam dogovor za ruak - rekla je i bahato zabacila glavu. -
Moj koija sigurno eka u dvoritu.
- Dopustite da vas otpratim. - Ponudio joj je ruku te je
otpratio u prizemlje i van na sunce. Njezina koija i koija
ekali su ispred kapije. Charles je skoio dolje im ih je ugledao.
- elim vam ugodno jutro, pukovnie - rekla je Meg, pruila
mu ruku i hladno se nasmijeila. -Hvala na pratnji.
- Bilo mi je zadovoljstvo, madame. - Promatrao ju je
zbunjeno se mrtei. Razlikovala se od svih ostalih koje su
privlaile Bonapartea. ene koje su mu se sviale uglavnom su
mu eljno laskale, paljivo sluale svaku njegovu rije,
maksimalno produljivale svaki susret. Pukovnik je znao da
je general ostavio damu da eka oko pola sata. To mu je navika,
kako bi goe shvatile kakvu im ast ukazuje time to za njih
odvaja dragocjeno vrijeme.
Montaine nikad nije generalu odveo enu koja je pribrano
otila tako brzo nakon poetka susreta. Znao je da general time
sigurno nije zadovoljan. Uljudno je ekao da koija krene, a
zatim je pourio natrag u rezidenciju. Zanimalo ga je kakav je
uinak madame Giverny imala na generala Bonapartea.
Naao ga je u radnoj sobi gdje je nemirno hodao izmeu
pisaeg stola i prozora.
- Neovisna ena, ta madame Giverny, Montaine - ustvrdio je
general. - Kae da e sutra doi na veeru, ali vlastitom koijom.
- Kratko se nasmijao.
397
- Veoma osvjeavajue, mislim.

- Doista, gospodine - ree pukovnik. - elio bih se dodatno
raspitati o dami. Moda je prerano za poziv na privatnu veeru.
General ga namrgoeno pogleda.
- to eli rei, ovjee?
Montaine proisti grlo. - Nita... zasad, gospodine. Ali dama
je tek stigla i ini se da o njoj nitko nita ne zna. Nije... -
Zastane. - Neobina je, generale.
- Da, tono - nestrpljivo e Bonaparte. - Upravo mi se to kod
nje svia.
Montaine opet pokua. - elio bih biti siguran da nema
skrivenih motiva za osvajanje vas, generale Bonaparte.
General uzdigne obrve.
- Kakav bi skriveni motiv mogla imati, ovjee? Ja sam
Napoleon. - Tada mu je armantan smijeak posve
promijenio lice. - Osim toga, pogreno si shvatio, Alaine.
Ja osvajam nju.
- Da, gospodine, to razumijem - ree pukovnik, - No ipak
bih se elio dodatno raspitati. Ugled te dame...
- O, kojeta - prekine ga general i odmahne rukom. - Ne
zanima me njezin ugled, ve samo kratka veza. Vjerujem da e
do toga doi. Ako ti se to ne svia, sutra moe uzeti slobodnu
veer pa e Gilles to obaviti.
- Gospodine, ja...
- Ne, ni rijei vie. - Nestrpljivo se okrenuo stolu. - Imam
posla, a ima ga i ti. Donesi mi narudbe za Arabesque.
398
- Da, gospodine. - Mrka lica, Montaine je salutirao i iziao.

Bio je nemoan kad si general odlui tako udovoljiti. Nije imao
nikakvih dokaza za svoju nelagodu. Barem zasad.
- Nadam se da ste se ugodno proveli, madame - Cosimo je
rekao preko ramena dok su se udaljavali od kapije.
- Sasvim ugodno, Charles. Premda je general zauzet ovjek.
Na je susret bio prilino kratak. -Nemirnim je rukama
poravnavala nabore skuta. - Pozvao me na veeru sutra.
- Siguran sam da e madame uivati - mrko e Charles. -
Gdje e se odrati ta veera?
- U generalovim privatnim odajama, mislim.
- Privilegija - rekao je i vjeto skrenuo konje u uski prolaz
kraj crkve.
- Da - sloila se bezizraajnim glasom. Vidjeli je da su mu se
ramena ukoila na njezin ton i poalila to nije uspjela obuzdati
navalu nesigurnosti. Znala je da e morati ekati do noi, dok
svi ne odu spavati, da je on ponovno ohrabri.
U njezinu je sobu doao tek u sitne jutarnje sate. Nije joj

dopustio da govori prije nego su vodili ljubav. Ovog je puta to
bilo mnogo njenije nego prethodne noi. Cosimo je preuzeo
kontrolu i Meg mu je, za promjenu, prepustila inicijativu.
Kasnije je leao na njezinu krevetu i spojio ruke ispod
399
glave. utke je sluao dok je hodala odajom i prepriavala mu

jutronji susret.
- Nije mu se sviala injenica da mi ne moe nareivati -
rekla je na koncu. - No mislim da sam ga zaintrigirala.
- To e ga svakako potaknuti da se potrudi -ustvrdi Cosimo.
- Kako smo planirali, ako se sjea. To je jedina sigurna
strategija da ga se brzo upeca.
Kimnula je. - Znam. Ali on me ipak plai, Cosimo. to ako
se naljuti kad ga sutra uveer odbijem i... pa... - Rjeito je
rairila ruke.
Sjeo je i spustio noge s kreveta. Uhvatio ju je za ruke i
povukao na svoje koljeno. - Najprije mora zapamtiti da u ja
cijelo vrijeme biti ispred kapije. Ako me zatreba, nai neki
nain da nakratko odmakne zavjese. Doi u.
- Zna koji su prozori njegovi? - To ju je iznenadilo.
- Naravno - samo je rekao i Meg se vie nije udila.
- Ali ako pozovem pomo, neu li time sve unititi? - upita
Meg.
- Ne nuno. Nitko ne mora znati da si me pozvala, a ja u
znati kako u intervenirati. Bit e dovoljno da se privremeno
smiri generalova strast, ali ne trajno. - U njegovu se inae mirnu
tonu osjeala mrka otrina.
- Ako ne mogu doi do prozora? - Okrenula se da mu
pogleda lice. Njegov je izraz lica bio jednako mrk kao i ton
glasa.
400
- U najgorem sluaju moe se onesvijestiti - ree Cosimo. -

Bonaparte prezire svaku slabost, a posramljenost jo vie. ena
koja izgubi svijest u njegovoj sobi odmah bi ga natjerala u bijeg.
- Ali time bih ga trajno odbila - ree Meg.
- To bi sigurno bio poraz - sloio se Cosimo. - Ali ja
vjerujem u tebe, ljubavi. Siguran sam da e to sjajno izvesti.
Neto u potpuno samouvjerenoj tvrdnji pruilo je Meg
potrebnu hrabrost.
Uspjeno e to izvesti i namamiti Napoleona Bonapartea u
smrt.
- Mora spavati - brzo e Cosimo opazivi njezino iznenadno
bljedilo.
- No jo samo jedno. - Okrenuo je njezino lice prema sebi.
- Mora se uvati Montainea. Njegov je zadatak
provjeriti kandidatkinje za generalov krevet. Budi
veoma oprezna s njim. Jutros je njukao po tvom pisaem stolu.
- Postavljao je neka veoma nezgodna pitanja -ree Meg. -
Ali ne znam to bi mogao otkriti o Meg Barratt iz Kenta.
- Ne, ni ja - rekao je Cosimo, ali ga je muila sitna sumnja
koju joj je preutio. Ionako ima dovoljno briga. Podigao ju je s
koljena i spustio na krevet. Pokrio ju je i poljubio joj vjee.
- Cijelo u vrijeme paziti na taj prozor. - Ugasio je svijee
i beumno iziao.
Meg se sklupala ispod pokrivaa. Kako e se osjeati kad
zavri njezina uloga u ovoj smrtonosnoj misiji? Sad je ve tako
401
blizu cilja da prvi put moe razmiljati o onome to e biti

kasnije. Hoe li ikad ponovno normalno ivjeti?
Cosimo je rekao da e se opet ukrcati na Mary Rose i vratiti
u Englesku. Ali kako bi uope mogla nastaviti ljubavnu vezu
zamrljanu krvlju na njihovim rukama? Razumjela je razloge za
ovu misiju, ali njezin um ima veoma malo veze s
osjeajima. Jednostavno nema eludac za to.
No jo bi tee prihvatila Cosmovu smrt.
Idui je dan sporo prolazio. Meg je hodala amo-tamo

salonom mrzei, ali i elei sve to ju je prekidalo. Dolazili su i
odlazili asnici, a ona se vedro smijeila i avrljala. Prihvatila je
poziv majora Guillaumea da poslije podne izjae s njim du obale
i odmah poalila. No tada je zakljuila da e joj jahanje
razbistriti glavu, a ve dva dana nije izvela kobilu.
- ini se da ste privukli uzvienu pozornost, madame -
primijetio je major kad su skrenuli konje na iroku travnatu
stazu uz luku.
- Doista, majore? - Meg je upitno uzdigla obrvu, ali se u
njezinim oima vidjelo upozorenje.
Major ga je budalasto ignorirao. - General Bonaparte,
madame. Pria se da ste ga oarali.
- Zar uistinu? - rekla je i njezine su se nosnica malo rairile.
402
- Bila bih vam zahvalna da ne irite glasine o meni, majore

Guillaume, i takva naklapanja svakako zadrite za sebe. -
Petama je podbola kobilu koja je odmah reagirala i ubrzala.
Guillaume je, rumen u licu, potjerao svoga konja.
- Oprostite mi, madame. Bio sam neuljudan.
- To sigurno - hladno je rekla i bez rijei jahala dalje. Major
ju je pratio, nekoliko puta pokuao zapoeti razgovor i zatim
poraeno uutio. Tada se Meg saalila nad njim.
- eni koja je sama veoma je teko izbjei zlobne jezike,
majore. Mislila sam da ste vi iznad toga. -Zvuala je povrijeeno
i tuno.
- O, draga madame, ne obazirem se na glasine, kunem se -
usrdno je rekao. - Oprostite, samo sam vas elio upozoriti.
- Onda vam zahvaljujem na upozorenju koje je posve
nepotrebno - rekla je s osmijehom.
-Poaena sam zanimanjem generala Bonapartea, ali
priznajem da teko podnosim neodobravanje pukovnika
Montainea. Bojim se da sam se iskalila na vama. On nita
otvoreno ne govori, ali neto u nainu na koji me gleda jasno
pokazuje to misli o meni. - Duboko je uzdahnula.
- O, draga moja madame Giverny - rekao je major, nagnuo
se i potapao joj ruku. - Ne morate se bojati. Svi znaju da je
Montaine sumnjiav i voli ogovarati. Budite sigurni da se na to
nitko ne obazire.
Uz mogui izuzetak Bonapartea, mislila je Meg, zahvalivi
mu draesnim i pomalo tunim smijekom. Kad ju je dopratio do
403
kue, otila je u svoju sobu uvjerena da e je Guillaume braniti u

drutvu asnika. Bit e dovoljno otar da njegovi kolege dobro
razmisle prije nego ponu blatiti udoviin ugled. To bi ak
moglo zavarati i Montainea, barem kratkorono. Na kraju
krajeva, samo im to treba.
404
Dvadeset etvrto poglavlje
Meg se ponovno udila svojoj mirnoi dok je te veeri silazila

stubama. Povlaku veernje haljine od tamnocrvene svile
prebacila je preko ruke da lake hoda. Izrazito sofisticirana
haljina padala joj je niz vitko tijelo od podignuta struka, a izrez
oko vrata razotkrivao je vei dio njezinih grudi. Crni je al inio
dramatian kontrast crvenoj svili, a nosila je crne opale oko
vrata i u kosi.
Kad je pitala Cosima kako je uspio nabaviti nakit koji istie
njezinu odjeu, samo se nasmijeio i odmahnuo glavom. Pitala se
je li ih netko drugi nabavio, netko iji identitet ona ne smije
znati. Ili to, ili ih je nosio uza se kroz Francusku, ali u
tom sluaju nije imala pojma gdje ih je skrivao. No to zapravo
nije neobino. Gusar ima brojne tajne. Dragulje je zacijelo
izabrao za Anu, naravno, to objanjava zato tako savreno
odgovaraju njezinim bojama.
Kad je sila u predvorje, rairila je kinesku lepezu od
oslikane crne svile i jedva zamjetljivo uzdigla obrve prema
majordomu. Stajao je kraj ulaznih vrata i ekao da je otprati do
koije.
Neprimjetno je kimnuo i otvori vrata uz ceremonijalni
naklon.
405
- Madame, vaa koija eka.

- Hvala, Charles. - Nasmijeila se i pruila mu ruku da joj
pomogne ui u koiju. Hitro joj je stisnuo prste i potom se
nagnuo unutra da namjesti pokriva na njezinu krilu.
- Velianstvena si - apne.
- Znam - promrmljala je i za nagradu dobila zadivljen
pogled kad se uspravio.
Znala je da je njezin izgled besprijekoran, a vaan je za
ulogu koju igra. Moda joj je to ulilo neoekivano
samopouzdanje.
Cosimo je uveo koiju kroz kapiju u dvorite generalove
rezidencije. Oito su ih oekivali. Straari na kapiji stali su
mimo i salutirali. Kad su tono u osam stali pred ulaznim
vratima, jedan je asnik pourio do koije.
- Dobra veer, madame Giverny. - Otvorio joj je vrata. -
General Bonaparte vas oekuje. - Pruio joj je ruku da joj
pomogne sii.
Meg se pripremila za namrgoena Montainea, pa ju je vedro
lice ugodno iznenadilo. Toplo mu se nasmijeila i sila.
- Moj e koija ekati kod kapije - rekla je i bahato
kimnula spomenutu koijau koji je nepomino sjedio na svome
mjestu.
- Ako biste doli ovuda, madame. - asnik je pokazao
otvorena vrata kroz koja se svjetlost prosipala na dvorite.
406
Meg se inilo da joj je srce zastalo i njezina je ranija

mirnoa nestala. No tada je progutala slinu, opustila ramena i
uspostavila kontrolu nad sobom.
- Hvala. - Spustila je ruku na njegovu podlakticu i ula u
kuu.
General ju je ovoga puta ekao u salonu. Stajao je ispred
praznoga kamina i spojio ruke na leima. Ozareno se nasmijeio,
urno se pribliio, uzeo obje njezine ruke i podigao ih do usana.
- Draga moja Nathalie, kako draesno izgledate, kako
predivno. Dopustite da vam ponudim au ampanjca... Gilles,
ampanjac za madame Giverny. -Zadravi njezine ruke u
svojima, koraknuo je unatrag i zadivljeno je promatrao.
- Draesno - opet je rekao. - Apsolutno.
- Previe ste ljubazni, generale - odgovorila je i njeno
izvukla ruke iz njegova stiska. Okrenula se i uzela ponueno
au. - Gdje je pukovnik Montaine veeras?
Bonaparte se smrknuo. - Montaine nije na dunosti - ree. -
Ne trebate se njime optereivati.
- O, ne optereujem se. Samo sam navikla vidjeti ga uz vas. -
Meg se nehajno nasmijeila i popila gutljaj ampanjca. Pitala se
znai li neto to mrtenje i ovjekova odsutnost. Je li pukovnik
nepromiljeno govorio protiv udovice? Nije vjerovala da
bi Napoleon blagonaklono gledao na asnikove osobne savjete.
Ako je Montaine sam sebi pomrsio raune, tim bolje za nju.
- To e biti sve, Gilles. - Bonaparte je kretnjom ruke
otpustio ovjeka. - Reci im neka za petnaest minuta poslue
veeru.
407
ovjek se naklonio i iziao.

- Dakle, Nathalie, moramo se dolino upoznati.
Napoleon je posegnuo za njezinom rukom, ali mu se
osmjehnula i tiho rekla:
- Ispriavam se na sekundu. - Prila je vratima to ih je
asnik zatvorio i lagano ih odkrinula. - Malo je prerano
za tete-a-tete, Napoleone.
Namrgodio se i potom kratko nasmijao. - Nisam mislio da
toliko pazite na dolinost, madame.
- Opreza nikada dovoljno, gospodine - odgovorila je uz
osmijeh koji je iz njezinih rijei uklonio moguu uvredu. Vratila
se do njega i ispruila ruke. - Malo je drukije za ene,
Napoleone.
Mrgoenje je nestalo kad je prihvatio njezine ruke. - Valjda.
Ali priajte mi o sebi. - Poveo ju je do sofe i sjeo ponudivi joj
mjesto kraj sebe.
Meg mu je iznijela verziju koja joj je ve bila tako poznata
da je u nju i sama gotovo vjerovala.
- Moj mu, grof Giverny, bio je podosta stariji - objasnila je
na kraju. - Njegova smrt nije bila neoekivana. Premda mi je
vie bio kao otac nego mu, svakog mi dana nedostaje. Uvijek je
bio stup snage. - Vrhom je prsta dotaknula oi kao da
brie suzu.
- Ah, draga moja, kako tuno za vas - rekao je Napoleon
doimajui se istinski dimutim. - Tako ste mladi, a ve sami na
svijetu.
408
- Nisam ba tako mlada, Napoleone - rekla je i nasmijeila

se. - Vjerujem da smo istih godina. A vi ste za deset godina
postigli gotovo jednako mnogo kao Aleksandar Veliki.
Nasmijeio se i uzeo njezinu ruku objema svojima.
- Vjerujte mi, draga Nathalie, tek sam poeo. Moje e
pobjede zasjeniti Aleksandrove. Svijet jo nita nije vidio.
Govorio je s takvim smirenim samopouzdanjem, u oima mu
je blistala posvemanja sigurnost, da je ostala bez daha. Znala je
da ga njegovi ljudi vol, ak oboavaju, i sad je poela shvaati
zato je tako.
- Pitala sam se kako se osjeate sad kad ste opet u Toulonu -
ree Meg.
- Nakon to ste ga prije pet godina vratili iz britanskih
ruku. Uvijek mi se inilo da je ta pobjeda bila prekretnica za
novu Republiku.
Zubi su mu bljesnuli kad se iroko nasmijeio. - Ah,
Nathalie, svaka me minuta u ovom gradu podsjea na tu krasnu
pobjedu.
- Imali ste samo dvadeset etiri godine - potaknula ga je
mislei da e veer lake proi ako razgovor zadri na njegovim
podvizima, vojnim pobjedama i jakobinskoj filozofiji. - Hoete li
mi priati o tome? Sad kad sam malo upoznala Toulon,
pojedinosti bitke imat e vie smisla.
- Tijekom veere - obeao je kad su se otvorila vrata i uao je
sluga.
- Veera je posluena, gospodine.
409
- Ah, dobro. Ba sam gladan. - Ustao je i potapao se po

zaobljenu trbuhu. - Nathalie... - Ponudio joj je ruku i odveo je u
privatnu blagovaonicu gdje je okrugli stol postavljen za dvoje.
Diskretno smjetene svijee bacale su blagu svjetlost na bijeli
stolnjak, srebrninu i prekrasno brueno staklo.
Pridrao joj je stolicu i zatim sjeo na drugu stranu. Rairio
je salvetu u krilu i srdano rekao:
-to veeras ima za nas, Alphonse?
ovjek s bijelom pregaom nadzirao je slugu koji je stavljao
posude na bife. Okrenuo se, naklonio i s potovanjem rekao:
- Za glavno jelo, generale, strnadice pirjane s bijelim
groem, peeni grge s umakom od slatkovodnih raia, zeji
ragu i piece de rsistance, janjetina s bordelaise umakom i
finom kremom od enjaka i graka. - Dopustio je da mu se
tanke usne razvuku u zadovoljan osmijeh.
- Izvrsno... izvrsno - ree general. - Nadam se da ete biti
zadovoljni, madame.
- Vie nego zadovoljna, gospodine - nemono e Meg. Ona
ima dobar apetit, ali tako mnogo jela ipak je pretjerano. No
inilo se da Napoleonu ne smeta jer je poeo s uitkom jesti.
Alphonse se povukao iz blagovaonice nakon nekoliko minuta
tjeskobnog promatranja dok njegov gospodar nije kuao svako
jelo i rekao da je dobro. No sluga je ostao da ih posluuje i puni
vinske ae.
Meg je malo pila, svjesna da e joj trebati bistra glava kad
sluga na koncu ode. Grickala je meso siune strnadice i oprala
prste u za to namijenjenoj zdjelici.
410
- Prema onome to sam itala o bitki za Toulon, generale, vi

ste odluili napasti utvrdu na Point l'Eguilette, to je admirala
Hooda i Britance natjeralo na povlaenje. Odjahala sam onamo
s majorom Guillaumeom i on mi je pokuao opisati zbivanja, ali
osobno nije bio ondje, naravno. Silno bih voljela uti kako vi to
priate.
Napoleon je ustro obrisao usta i popio veliki gutljaj vina.
- Pokazat u vam, draga moja, kako se bitka tono odvijala.
- Poeo je pomicati pribor za jelo, boice za ulje i ocat te ae
kako bi prikazao poloaje. Unato napetosti, Meg je brzo
zainteresirao generalov entuzijastian prikaz bitke za Toulon.
Ma to ona mislila o Napoleonu Bonaparteu osobno, pravi je
genij kad je rije o ratovanju.
Razvlaila je razgovor o Toulonu, njegovim kasnijim
pobjedama, te o zatoenju u Antibesu prije etiri godine.
Strategija je djelovala. Rado je govorio o svo joj karijeri i
opisivao svoje pobjede tako zadivljenoj, pozornoj i oito pametnoj
sluateljiri. Razgovor nije utjecao na njegov apetit i Meg se
udila koliinama hrane koja je nestajala u njegovu tijelu.
Na koncu je odloio vilicu i zavalio se na stolicu.
- Sjajno. - Dao je znak slugi. - Red Alphonseu neka unese
desert.
Alphonse se vratio i nadzirao slaganje posuda koje su ovoga
puta stavljene na stol. Koarica bresaka, elei i kreme u ai,
gljive i rastopljeni rokfor na brioima, te nevjerojatna torta
ukraena fregatom s punim jedrima i francuskom zastavom.
411
- Velianstveno - ree Napoleon trljajud ruke. -Alphonse,

nadmaio si samoga sebe.
- Hvala, gospodine. - Kuhar je klanjajui se iziao.
- Sad moe ii, Claude - general ree slugi. - Sami emo se
posluiti.
Meg je uzela jedan od brioa, priekala da sluga izie i
zatvori vrata, te rekla:
- Morate mi oprostiti, Napoleone, ali ako emo biti sami,
elim da vrata budu otvorena.
- Zaboga, madame, ega se bojite? - otro je pitao. - Nemam
naviku obeastiti goe na veeri.
- Ne, naravno - nasmijala se. - Nisam na to mislila. No
eljela bih da svi razumiju da nas dvoje samo zajedno veeramo.
Odgurnuo je stolicu, priao vratima salona i irom ih
otvorio. - Jeste li sad zadovoljni, madame . Ili u poslati po
Gillesa da uva strau?
Meg je uvrijedio sarkastian ton. - ini se malo
nepravednim to se ljutite zbog tako razumne molbe. Moda bih
sad trebala ii. - Poela je ustajati.
Odmah se vratio do stola. - Ne... ne... molim vas, Nathalie.
Nisam elio biti nerazuman, ali doista ne shvaam vau
zabrinutost. Nalazite se meu prijateljima. Oko nas je samo
moje osoblje, svi meni posve odani ljudi.
- Sigurna sam da jesu - rekla je i ponovno sjela. - No eljela
bih da mirne savjesti mogu ispriati istinu. - Duboko je
uzdahnula promatrajui ga krajikom oka. - Zlobni e jezici
412
proraditi na najmanju priliku. Moda ste ve uli neke aluzije

koje se apu o meni...
Dotaknuo joj je ruku. - Draga moja, ja nikad ne sluam
glasine - ustvrdio je. - To ne doputam ni mojem osoblju.
- Jako se bojim da pukovnik Montaine... - Tuno se
osmjehnula i salvetom dotaknula usne.
- Pukovnik zna da mi ne smije prepriavati glasine - ustvrdi
Napoleon.
- Kad je ena sama, jako joj je teko ouvati ugled - rekla je
i jo jednim uzdahom naglasila poantu.
- Sasvim tono - sloio se. - Dakle, smijem li vam ponuditi
kriku torte?
Oito mu vie ne odgovara ta tema razgovora, pomislila je
Meg, ali ipak je uspjela u svojoj namjeri.
- Veoma tanku, molim vas. Ovih dana iz Pariza stiu
zbunjujue vijesti. Prije nego sam otila, ula sam da se
spominje jo jedan dravni udar.
Promjena teme postigla je eljeni uinak pa se upustio u
podrobnu priu o nestabilnosti Direktorija koji trenutno
kontrolira vladu. - Direktorij bi davno bio svrgnut da nema
podrke vojske - ustvrdio je. - Da nije bilo mojih topova prije tri
godine, politiko bi lice Francuske bilo posve drukije.
- Hoete li nastaviti podupirati Direktorij? - pitala je
eprkajui po ueerenom ljenjaku.
Otro ju je pogledao. - To tek treba vidjeti, madame.
Nasmijeila se. - Najprije morate osvojiti Istok, naravno.
413
- Hou - ustvrdio je ustima punim kreme.

Sluga je pokucao i uao. - elite li kavu u
salonu, generale?
Napoleon je zamiljeno promatrao gou. -Madame ?
- Kako elite, Napoleone.
- Onda dobro, preselit emo se. Donesi porto i konjak,
Claude. - Obrisao je usta i odgurnuo stolicu. - Madame.
Meg je prihvatila ponuenu ruku pa su se vratili u salon.
Duge su zavjese navuene preko prozora i vrata hodnika to ih je
ranije otvorila sad su zatvorena. Pogledala je onamo pa ih je sam
general odkrinuo.
- Eto, madame, je li vaa ednost zadovoljna?
- Moja me ednost ne zabrinjava, generale -rekla je blago i
sugestivno. - Ali vodim rauna o svom ugledu. Ne elim ga
ugroziti.
Njegove su oi odjednom postale prodorne dok je apsorbirao
rijei i ton.
- Ne, naravno, Nathalie. Savreno razumijem. - Sjeo je na
sofu kraj nje i promatrao njezine ruke dok je toila kavu. Jednu
je ruku zavukao iza nje i rairio dlan na njezinim kriima.
Toplina njegova dlana kao da joj je pekla kou kroz tanku
svilu haljine. Meg je morala uloiti svu snagu svoje volje da ne
skoi na noge. Ovo e uskoro zavriti, govorila je sebi. Mora
izdrati jo samo pola sata, ne vie. Dogovoriti ljubavni sastanak
i bit e gotovo... njezin e dio zavriti. Vie nikad nee morati
vidjeti Napoleona Bonapartea.
414
Odbila je au porta i pijuckala kavu nastojei ignorirati

ruku koja se zadrala na njezinim leima. Prsti su se poeli
penjati prema njezinu vratu. Nagnuo se ustranu i tiho joj rekao
na uho:
- Znate da vas smatram veoma zamamnom, draga moja.
Malo se pomaknula na sofi i pogledala ga. - Kao to sam
rekla, Napoleone, neu ugroziti svoj ugled. - Zavodniki se
osmjehnula i time pokazala da uzvraa njegove osjeaje.
Nekoliko je trenutaka utio i prstima rastreseno lupkao po
njezinim leima. Meg je ostala mirna i ekala kakav e odgovor
proizii iz njegova razmiljanja.
Na koncu je spustio ruku i ustao. Priao je bifeu i uzeo au
konjaka. Potom se okrenuo i zamiljeno je promatrao.
- Dakle, Nathalie, kako emo to onda izvesti?
Meg je odluila izravno odgovoriti na izravno pitanje. Ne
igra ulogu nesigurne naivke koja glumi nevinace. ak ne bi ni
znala igrati takvu ulogu. Brzo je odbacila tu cininu misao.
Trenutak je previe vaan da bi joj ita skretalo pozornost.
Otvarala je i zatvarala lepezu kao da duboko razmilja, a
zatim ju je odluno zatvorila i pogledala ga. - Ako se odluimo
na ljubavni sastanak,Napoleone to mora biti u potpunoj tajnosti
rekla je tihim, ali jasnim glasom.
- Moramo se sastati negdje izvan grada, samo nas dvoje.
Traila bih da doete posve sami, kao i ja.
Opet je rairila lepezu i napola sakrila svoj izraz dok je
promatrala njegovo lice.
415
- O tome nitko ne smije znati. Otii ete odavde za manje od

tjedan dana, naa e veza biti tek uspomena, a ja u ostati ovdje.
Ne mogu, neu biti meta svih zlobnih jezika i traerica na obali
Mediterana.
- Razumijem, draga moja - rekao je. - Vjerujem da u lako
udovoljiti vaim uvjetima.
- Dajte mi rije da nikome neete rei. - Pomalo je uzrujano
ustala. - Nebesa, tako sam glupa u tim stvarima. Katkad nemam
kontrolu kad upoznam...
- Bespomono je rairila ruke. - Kad upoznam nekoga tko
me tako privlai.
Nasmijeio se i nesvjesno uhvatio revere sveanoga kaputia.
- Privlanost se ne bi smjela ignorirati, draga moja.
- Moda - rekla je i skrueno se nasmijeila. -Ali ena
najvie riskira. - Jo dok je to izgovarala, vlasite joj se najeilo i
obuzela ju je munina.
- Vjerujte mi, Nathalie, neu riskirati va ugled - rekao je,
priao joj, poljubio joj ruke i zatim je naglo privukao k sebi te je
poljubio u usta.
Otimala se i okretala glavu.
- Molim vas, molim vas, Napoleone. Ne ovdje, preklinjem
vas.
Naglo ju je pustio. Oi su mu se doimale divljima i ubrzano
je disao. - Oprostite, ali izluujete me. Jedva ekam da... - Nije
dovrio reenicu, ali nije ni trebao.
416
Meg se odmaknula i prila blie prozoru. Nije vjerovala da e

jos neto pokuati, ali ju je itekako umirivala spoznaja da
Cosimo s kapije pazi na zavjese.
- Na pravomu mjestu u pravome trenutku - rekla je mirnim
glasom.
Glasno je uzdahnuo i rupiem obrisao elo. -Otro
pregovarate, Nathalie. No bit e kako elite. Sve u organizirati.
ekajte da vam se javim.
- eljno u ekati - rekla je i prila mu. Nagnula se k njemu
i lagano ga poljubila u kut usta. -Obeanje - apnula mu je u
uho. - Sad vas moram ostaviti... nakratko.
Napoleon je silovito povukao vrpcu zvona i asnik se smjesta
pojavio. - Generale.
- Otpratite madame Giverny do njezine koije -odrjeito e
Bonaparte. Kratko se naklonio goi. -elim vam laku no,
madame - rekao je, okrenuo se na peti i otiao u svoj ured ne
ekajui njezin odgovor.
- Generale - promrmljala je i prola kraj znatieljnoga
Gillesa. Bonaparte je to prilino dobro izveo. Sad e se proiriti
glasine da ga je udovica na neki nain naljutila. S izrazom
zbunjene nelagode na licu izila je iz rezidencije i prela
dvorite do koije. aptom je odgovorila na asnikov pozdrav.
Salutirao je i vratio se u kuu da pukovnika Montainea
izvijesti o zanimljivu zavretku generalove veeri.
417
Cosimo nikad nije proveo neugodniju veer. Nije skrenuo

pogled sa zavjesa na Bonaparteovu prozoru pa su ga boljeli svi
miii ramena i vrata. Nestalo je njegove hladne indiferentnosti
dok je ondje sjedio i ekao. Bezuspjeno je pokuavao zamisliti
kako se Meg snalazi. Mata mu je podivljala. Proklinjao je sebe
jer ju je bacio u tako opasnu situaciju. Meg nije Ana, to si je ve
tjednima ponavljao. Nema njezino iskustvo, kao ni motivaciju
koja je Anu navela da odigra svoju ulogu u ovom ratu.
Ana je preivjela vladavinu terora, ali je izgubila obitelj.
Njezina majka Austrijanka bila je bliska drubenica Marije
Antoanete od trenutka kad je princeza kao mlada djevojka otila
iz Bea. Nezatiena, nedovoljno educirana i bez pravih savjeta,
nala se u opaku kaosu francuskoga dvora. Ana je preivjela
zahvaljujui svojoj pameti. Pobjegla je u Englesku mrzei
revoluciju i sve to ona predstavlja. Nije joj dugo trebalo da se
ubaci u proturevolucijske mree koje su se irile Europom. Ona i
Cosimo prvi su put bili partneri u misiji prije etiri godine.
Meg Barratt odrasla je u mirnoj engleskoj provinciji.
Sigurno je dobro obrazovana, ali ne u svijetu prljavih iskustava.
to ona zna o prolijevanju krvi i patnjama Cosimova svijeta?
Radi ovo iz odanosti njemu, ne iz uvjerenja. Iz ljubavi, rekla je.
vre je stisnuo uzde. Njegov svijet ne priznaje takvu
emociju. Veeras, dok s muninom u elucu eka da se otvore
velika vrata i Meg neozlijeena izie, nije trenutak da o tome
418
razmilja. Konji su reagirali na stezanje uzda i podigli glave. To

je bilo dovoljno da ga vrati u svijet koji kontrolira, svijet koji
postoji izvan mune strepnje. Smirio ih je i malo se opustio,
silom se dovevi u stanje smirenosti i snage.
Odmah je vidio da su se otvorila vrata na drugoj strani
dvorita. Skoio je s koijaeva sjedala i spustio stubu.
Promatrao ju je dok je hodala poploenim dvoritem. vrsta
koraka, nimalo bljea nego inae, mirno se osmjehnula asniku
koji joj je pomogao da se popne u koiju.
Cosimo joj je namjestio pokriva u krilu i opazio da su joj
ruke posve mirne. Nije ju pogledao, ve samo uljudno pozdravio,
vratio se na svoje mjesto i potjerao konje.
Meg je poela drhtati tek kad su skrenuli iza crkve i kua se
pojavila na vidiku. Zubi su joj cvokotali, srce divlje lupalo u
prsima.
Nije se mogla maknuti kad joj je Cosimo otvorio vrata.
Njezino se tijelo nekako skamenilo. Pogledala ga je i
promrmljala:
- Osjeam se tako prljavo. to sam napravila? - Tada je
uutjela jer se bojala bujice rijei koje ne bi mogla povui.
Cosimo je maknuo pokriva i mimo rekao:
- Stigli smo, madame. Prekrasna je veer. Smijem li vam
pomoi? - Dok je govorio, vrsto joj je stisnuo ruku. Drugom ju
je rukom uhvatio za lakat i napola je podigao, napola povukao iz
koije. Kad je stupila na plonik, pridrao ju je oko struka.
419
Ulica je bila pusta, ali iz kue bi netko mogao gledati. Samo

lagan pritisak njegove ruke davao je Meg snagu potrebnu da se
prisili ui u kuu.
- Odmah poalji po Estelle - batler ree slugi. -Madame se
ne osjea dobro... Madame, ako dopustite, pomoi u vam da se
popnete.
- Zahvaljujem, Charles - izustila je i rukom dotaknula elo.
Poela je uspostavljati kontrolu nad sobom, ali zapoeti prizor
mora se prirodno zavriti.
- Mislim da je to zbog sparine. Veer je veoma topla. Estelle
se s mladenakim zanosom sjurila niza stube. Donijela je
miriljave soli i njima mahala ispod gospodariina nosa.
- O, madame, jeste li bolesni? - Uhvatila je Meginu drugu
ruku.
- Ne, sad mi je mnogo bolje, hvala, Estelle. -Meg je
odgurnula miriljave soli jer su joj suze navrle na oi.
- To je samo sparina. Charles e mi pomoi do moje sobe.
Majordom ju je otpratio do vrata i tada se odmaknuo
prepustivi je sobarici. Lice mu se smrknulo. Meg je zacijelo
uspjela pripremiti klopku. Inae ne bi ono rekla. Ali nita nije
osjeao... ni mrvicu zadovoljstva kakvo je oekivao.
Nikakvo uzbuenje lova koje bi inae pratilo ovaj trenutak.
Klopka je postavljena, ostalo ovisi o njemu. Takvi su trenuci
iekivanja uvijek bili poticajni. Kad bi zapoeo operaciju,
njegov je um preuzimao kontrolu, tijelo je automatski izvodilo
pomno pripremljene poteze. Kad bi operacija zavrila, bio je
420
samo zadovoljan. Nije bilo osjeaja trijumfa, tek spoznaja o

dovrenoj misiji.
No ovdje neto ne valja. A to to ne valja nalazi se u njemu.
ekao je da svi u kuanstvu zaspu i tek tada otiao k njoj.
ekanje je iziskivalo svu njegovu sposobnost kontrole steene
iskustvom. Ispod vrata nije se vidjelo svjetlo, ali je znao da je
budna. Tiho je otvorio vrata, uao i jednako ih tiho zatvorio.
Odmah je vidio da je krevet prazan.
- Meg?
- Da. - Izila je iz sjenki zavjese na prozoru gdje je stajala
promatrajui mranu ulicu i crkvu.
-Nikamo nisam otila.
- Ne, to nisam ni mislio. Smijem li upaliti svijeu? - Ne
ekajui njezino doputenje, upalio ju je i stavio na stol. - Imala
si teku veer - ree.
- Nisam shvatila koliko teku sve dok nije zavrila - prizna
Meg. Zadrhtala je i stisnula penjoar oko sebe.
- Mislim da ja nisam za taj posao, Cosimo.
- Ne - sloio se. - I ja mislim da nisi. - Podigao ju je u
naruje, odnio na krevet i legao kraj nje priljubivi je uza se. -
Ali tvoj je zadatak zavrio, ljubavi.
Podigla se na lakat. - Zar nita nee osjeati... ba nita,
kada to obavi?
Iskreno joj je odgovorio. - Mislit u na nebrojene ivote koji
e biti spaeni ako ovaj rat zavri.
421
- Tu logiku ne mogu osporiti - rekla je Meg i opet se

spustila u njegovo naruje. - Napoleon e sve organizirati i o
tome me obavijestiti. Je li to u redu?
- Da - ree Cosimo. - Osjeat e se sigurnije ako on
organizira sastanak. Rekla si da mora biti blizu grada?
- Dovoljno blizu da mogu ii sama. - Glas joj je bio
beivotan.
Cosimo je leao na leima i drao je u zagrljaju. Osjeao je
malodunost u njezinu tijelu.
- Tvoj je dio zavrio - ponovi.
- Zar bih se zato trebala bolje osjeati? - Meg je naglo sjela
jer je iz nje provalio dotad potiskivani bijes. - Namamila sam
ovjeka u smrt, Cosimo. Znajui tebe, nita tu smrt nee
sprijeiti. Jednom si mi rekao da ne riskira neuspjeh. Vjerujem
u to. Ne bi bio ovdje da to nije istina. Napravila sam ono to si
elio. Sad elim da me ostavi na miru. - Ustala je, opet se
zamotala u penjoar i vratila se do prozora.
Cosimo je takoer ustao. Gledao je njezina ukoena lea i
priznao poraz. Ne bi im pomoglo nita to bi sad mogao rei.
Priao joj je i njeno je poljubio u zatiljak.
Stresla se i on se odmaknuo kao da se opekao. Stisnuo je
usta i iziao.
422
Dvadeset peto poglavlje
- Vrata su cijelo vrijeme bila otvorena? - Pukovnik

Montaine skeptino je promatrao Gillesa.
- Da, pukovnie, i Claude je tijekom glavnog jela stalno bio
u blagovaonici.
- O emu su razgovarali uz veeru?
- Uglavnom o generalovoj vojnoj karijeri, kae Claude. O
tome i malo o politikoj situaciji u Parizu.
Montaine je lupkao prstima po stolu gdje je sjedio uz kasnu
veeru.
- General nije pokazao posebno zanimanje za udovicu? -
Pokazao je bocu vina.
- Hvala, gospodine. - Gilles je napunio au i sjeo suelice
pukovniku. - Nitko to nije zapazio, pukovnie. I doimao se
nezadovoljnim kad je otila.
- Hm. - Pukovnik se mrtio. - Moda zato to je otila? Ili ga
je nekako uvrijedila?
- Ne znam, pukovnie. No bio je gotovo nepristojno odrjeit.
Montaine je protrljao bradu. Neto mu je tu smrdjelo. ene
nikad ne odbijaju Bonaparteovo udvaranje, no moe li udovica
Giverny biti izuzetak? Moe li biti imuna na generalovu mo i
423
zavodniki arm? Nije osobito vjerojatno. Ako jest, zato

je uope prihvatila poziv na veeru?
- Podsjea li te madame Giverny na nekoga, Gilles? - naglo
upita.
asnik odmahne glavom. - Ne vjerujem, pukovnie. Zar bi
trebala?
Pukovnik se jo vie namrtio. - Bonaparte je rekao da ga na
nekoga podsjea. Zapravo mu je to prvo privuklo pozornost. Ne
vidim nikakvu slinost s nekom enom koju sam ranije upoznao,
ali ti si s njim dulje od mene.
Gilles opet odmahne glavom. - Ne, ni na koga me ne
podsjea. Ali general vodi dnevnik. Moda se ondje netko
spominje.
- Moda. - Montaine podigne au. - No ne bih elio da me
general uhvati kako njukam po njegovim dnevnicima. ak ne
bih znao s kojom godinom poeti. - Iskapio je au i opet
posegnuo za bocom.
- Zar za neto sumnjiite madame Giverny? -Gilles ga je
znatieljno gledao.
Pukovnik slegne ramenima.
- To je samo osjeaj, Gilles. Nita konkretno. Ako Bonaparte
ode spavati prije zore, pokuat u zaviriti u njegove dnevnike. -
Nije zvuao optimistino. General nevjerojatno malo spava.
Obino legne tek u zoru i malo odrijema, a tada e stoer ve biti
prava konica aktivnosti. To e uvelike oteati diskretno
pijuniranje.
424
- Uvijek ga moete pitati - predloi Gilles.

Montaine se kratko nasmijao. - Kad sam zadnji put
generalu spomenuo damu, umalo mi je odgrizao glavu. Mislim
da to vie neu riskirati. Laku no, Gilles.
asnika nije iznenadilo tako naglo otputanje. Pukovnik
nije poznat po uljudnom ponaanju. Popio je vino i ustao.
- Laku no, gospodine.
Montaine je vrtio au zurei u prazno. Na koncu je
odgurnuo stolicu i ustao.
Leerno se zaputio hodnikom do generalovih odaja. Vrata
salona bila su otvorena i sluga je istio. Pukovnik je zastao na
vratima.
- Je li general Bonaparte otiao spavati, Claude?
- Ne, gospodine. Izjahao je prije otprilike pola sata.
- Izjahao? Ali prola je pono.
- Da, gospodine. Rekao je da mu treba malo kretanja.
- Tko ga prati?
- Mislim, jedan od deurnih asnika, pukovnie.
- Shvaam. - Montaine se zamislio. - elim provjeriti
generalov dnevnik za sutra. - Proao je salonom do jarko
osvijetljena ureda. General ima nepredvidivo radno vrijeme pa
svijee gore cijelu no.
Montaine je ostavio odkrinuta vrata i zaputio se do polica
iza pisaeg stola gdje se pri ruci dre generalovi dnevnici. Na
konom uvezu svake knjige pie godina pa je nesigurno podigao
ruku. Poetkom prole godine pridruio se generalovu najbliem
425
osoblju. Nije naiao na enu koja slii madame Giverny. Moda

godina prije toga? Izvukao je dnevnik za tu godinu. Ni Gilles se
ne sjea takve ene, a on se pridruio osoblju est mjeseci
prije pukovnika.
Otvorio je dnevnik na sijeanj 1796. Te je godine general
oenio Josphine Beauhamais. Montaine se mrko osmjehnuo.
Bonaparte oboava svoju enu, ali je tako zauzet bitkama da je
jedva ikad vidi. Odatle potreba za tim kratkim vezama.
Prelistavao je biljeke za prve mjesece nakon to je general dobio
zapovjednitvo vojske za Italiju. Bilo je podrobnih prikaza raznih
bitaka, generalovih procjena vlastitih odluka, te poneki opis
drutvenih zbivanja. Zanimljivo, ali ne ono to je traio.
Mada nije tono znao to zapravo trai. Tada mu je pogled pao
na biljeku u dnu stranice.
Tijekom primirja nakon osvajanja Cherasca, kad je
Bonaparte diktirao uvjete kralju iz dinastije Savoy u Milanu,
general je zabiljeio susret s Austrijankom po imenu Ana
Loeben.
30. travnja: Giovanni Morelli veeras me upoznao s groficom
Anom Loeben. arobna crvenokosa ena, sitna i armantna,
dobro obrazovana, fascinantna u razgovoru. Oito ima
popustljiva mua. Vrijedi truda?
Montaine je prstom lupkao po upitniku. Je li o tome rije?
Je li se general potrudio oko grofice Loeben? Jo vanije, je Ii
uspio? Pukovnik je okretao stranice, ali dama se vie nije
spominjala, to zacijelo znai da nije uspio. Naravno, moda
je ista sluajnost da se niotkuda pojavila ena slina onoj koju
426
je Bonaparte zapazio u Milanu. No takoer je mogue da je

netko elio da grofica Giverny privue generala. to se tie
Montainea, mogua opasnost za generala mora se smatrati
vjerojatnom i treba djelovati u skladu s time.
Vratio je dnevnik na policu i zatim se ukoio kad su se
izvana zauli glasovi. Vrata su se irom otvorila i pojavio se
Bonaparte lupkajui jahaim biem po izmama.
- Tu si, Alaine - primijetio je bez vidljiva uenja.
- Doao sam provjeriti va dnevnik za sutra, generale -
mirno e pukovnik, svjestan da Bonaparte nee posumnjati u
takvo objanjenje. -Majori su zatraili sastanak stoera da se
raspravi o dopustima.
- Zaboga, ovjee, to ne iziskuje moju pozornost - ree
general. - Valjda to moe rijeiti?
- Da, naravno, gospodine - jednako mirno ree Montaine. -
No prije dogovaranja sastanka elio sam provjeriti hoete li me
vi trebati.
- O, shvaam. - General kimne, oito zadovoljan. - Usput
reeno, Alaine, izii u sutra uveer. Uzmi slobodnu veer. Nee
mi trebati nitko od osoblja.
- Smijem li pitati kamo idete, gospodine?
- Ne, ne smije - ree Bonaparte i sjedne za stol.
- Sad me ostavi. Imam posla. - Mahnuo je prema vratima.
Montaine mu je zaelio laku no i otiao, ali mu je um
mahnito radio. Spustio se u prizemlje i zatraio razgovor s
deurnim asnikom koji je izjahao s generalom.
427
Mladi je porunik dotrao na poziv.

-Pukovnie. - Salutirao je i gotovo se klizei zaustavio pred
nadreenim.
- Gdje si veeras bio s generalom Bonaparteom?
- Izjahali smo iz grada i general se zaustavio kraj neke
kuice. Rekao mi je neka ekam i uao. Zatim je iziao pa smo se
vratili ovamo.
- Uao je u kuicu? Je li mu netko otvorio vrata?
- Mislim da jest, ali zapravo nisam vidio. Rekao mi je neka
ekam na stazi. ekao sam desetak minuta i tada se general
Bonaparte vratio.
- Najbolje da me sad odvede onamo.
Pukovnik Montaine je sat kasnije promatrao obinu bijelu
kuicu iza niskog kamenog zida, malo dalje od staze. Prepoznao
je kuicu. On i Bonaparte su prije tjedan dana proli ovuda s
malom skupinom asnika. Starija ena koja je plijevila vrt
ushieno je pourila da ih pozdravi. Ponudila im je svjee peenu
pitu od treanja. Napoleon, uvijek siguran u doticaju s obinim
narodom, tada je sjahao i uao s njom u vrt. Ondje je jeo pitu,
nekoliko minuta razgovarao s njom i njezinim muem te se opet
pridruio svojim ljudima.
Dakle, to ga je kasno uveer opet dovelo ovamo? Zato je
starce digao iz kreveta? to je od njih elio?
Ma o emu se radilo, Montaineu se to nije svialo. Ba kao
to mu se nije sviala pomisao da e njegov general sutra uveer
428
sam nekamo ii. Kani li doi ovamo? Je li neto dogovorio s tim

ljudima?
Ljubavni sastanak s madame Giverny...
Mogue objanjenje. No obino se generalove ljubavnice
kriom uvedu u njegove odaje i jednako kriom odu u zoru. Zato
je ovo drukije? Zato je ona drukija?
Montaine je u tiini jahao natrag. Znao je da ga Bonaparte
nee sluati ako izrazi svoju nelagodu po pitanju tog sastanka i
svoje sumnje u udovicu. Stoga e morati poduzeti mjere opreza
bez generalova znanja. Ako grijei, snosit e teke posljedice, ali
ako ima pravo i nita ne poduzme, posijedice za Bonapartea... za
Francusku... posve su nezamislive.
Meg se idueg jutra probudila iz tako duboka i mrana sna
da nije odmah shvatila to je toliko optereuje. Sjela je i tmurno
razmiljala. Igra je pri kraju i ona je svoju ulogu odigrala. Ali
zapravo nikad nee bih gotovo. Nikad nee moi zaboravih svoju
ulogu u atentatu na ovjeka.
Vrata su se otvorila i Estelle je donijela Meginu jutarnju
okoladu.
- Dobro jutro, madame. Opet je prekrasno - vedro je rekla. -
Nadam se da se jutros bolje osjeate. - Spustila je pladanj na
noni ormari i razmaknula zavjese. Meg je zatreptala na
jarkom svjetlu koje nije odgovaralo njezinu raspoloenju.
- Da, hvala, Estelle - rekla je i zatvorila oi.
- Stiglo je pismo za vas, madame - ree sobarica i prui Meg
zapeaeno pismo. Potom u plitku alicu ulije mirisnu okoladu.
429
- Dostavlja je rano stigao. Mislim da ak ni monsieur Charles

nije bio u blizini.
Meg je neto promrmljala i okretala pismo u rukama. Nije
se vidjelo tko je poiljatelj. Nije bilo peata na vosku, nikakvih
inicijala, ni grba. Samo njezino ime napisano crnom tintom.
Uzela je alicu i rekla: - Pozvonit u kad budem spremna za
tebe, Estelle.
Sobarica se iznenadila. - Zar vam neu pripremiti jutarnju
haljinu, madame?
- Ne sada - nestrpljivo e Meg. - Jo nisam spremna ustati.
Pozvonit u.
Estelle napravi kniks i izie. im su se vrata zatvorila, Meg
je noktom prerezala vosak i rairila pismo. Sadravalo je vrijeme
- 22 i 30 - i detaljno nacrtan zemljovid. Nita drugo. Ni potpisa,
ni pozdrava, samo vrijeme i zemljovid.
Napoleon je oito ozbiljno shvatio njezino insistiranje na
tajnosti, pomislila je. Nitko osim nje ne moe znati tko je to
poslao. Nitko osim nje ne bi razumio to znai.
Spustila je papir na pokriva i popila malo okolade. Nema
datuma, to znai da je za veeras. Moe li se Cosimo tako brzo
pripremiti? No to je zapravo retoriko pitanje. Sigurno je
odavno spreman te samo eka vrijeme i mjesto.
Polako ju je obuzela hladna objektivnost. Ako eli preivjeti
ovaj dan i veer, mora se zatititi od vlastite mate. Popila je
okoladu, odloila alicu i posegnula za zvoncem.
430
Cosimo je bio u predvorju kad je pola sata kasnije sila.

Bonaparteovu je poruku gurnula u rukav.
- Dobro jutro, madame. - Naklonio se uz uljudan smijeak,
ali je otrim oima prouavao njezin izgled.
- Charles - odgovorila je i zaputila se u salon. - Jutros imam
nekoliko zadataka za tebe. Posluivat e me u salonu... o, i
donesi mi kavu, molim te.
- Svakako, madame. - Otiao je u kuhinju i sa smijekom
pomislio da Meg jako dobro ide bahati aspekt njezine uloge.
Odnio je kavu u salon i stavio je na stol. Meg je sjedila za
sekreterom, okrenuta mu leima, i nekoliko minuta kao da nije
bila svjesna njegove nazonosti. Nakaljao se i rekao:
- Hou li vam natoiti kavu, madame?
- O, da, hvala, Charles - rastreseno je rekla.
Cosimo se osvrnuo po salonu. Prozori su zatvoreni, kao i
vrata, pa u blizini nema nauljenih uiju. Zapravo nema potrebe
da se Meg tako strogo dri svoje uloge. Natoio je kavu i tada
rekao: - Koliko sam shvatio, madame, imate neke zadatke
za mene.
Tada se okrenula i on je uzalud traio oekivani vragolasti
sjaj u njezinim oima. Lice joj je bilo kao od porculana, bez
ikakve emocije. Bez rijei mu je pruila pismo.
Pogledao ga je i kimnuo. - Ima dogovoren ruak s madame
Beaufort?
431
-Da.
- Onda mora ii. Radi sve to si namjeravala, ne mijenjaj
planove.
- Ali veeras imam dogovor za odlazak na koncert s
drutvom majora Guillaumea.
- To e oito otkazati. Mislim da bi bilo najbolje kad bi
tijekom ruka spomenula da se ne osjea osobito dobro... nita
ozbiljno, moda tek previe sunca. Tvoju u poruku isprike
odnijeti Guillaumeu kada te dovedem kui nakon ruka. -
Govorio je brzo i odluno. Savio je Bonaparteovo pismo i spremio
ga u unutranji dep prsluka.
- to tada? - istim bezizraajnim tonom upita Meg.
Pogledao ju je, opet zapazio bljedilo i mrtvilo u inae
ivahnim zelenim oima.
- Duo, znam da je ovo teko...
- Da, jest - otresito ga je prekinula. - I to prije zavri, to
bolje. Jo mi nisi rekao kako emo otii odavde, vratiti se na
Mary Rose.
- To zasad ne mora znati - rekao je, opet odlunim tonom,
bez imalo njenosti. - Ve zna ono to treba znati. To smo
nekoliko puta ponovili. Rano idi u krevet i reci osoblju neka i oni
odu spavati. Odjeni hlae, tono u jedanaest izii iz kue i idi do
konjunice gdje u te ekati. Je li to jasno?
Meg kimne. - Da, jest.
- Dobro. Sad idem obaviti zadatke koje si mi dala... -
Pokuao se zavjereniki nasmijeiti, ali nije dobio reakciju.
432
Slegnuo je ramenima i okrenuo se vratima. - Istrait u kamo

vodi ovaj zemljovid, ali u se vratiti na vrijeme da te u jedan
odvedem na ruak Beaufortovima.
Meg je gotovo odmah ula zatvaranje ulaznih vrata pa je
pourila do prozora. Cosimo je hodao ulicom drei se poput
ovjeka koji ima misiju. Pjeice nikako ne moe provjeriti kamo
vodi zemljovid, pomisli Meg. Tada potiteno odmahne glavom.
to ona zna o njegovim planovima? Silno se potrudio da ona
nita ne sazna, osim onoga to je vano za njezinu ulogu.
Cosimo je hodao do javne konjunice na rubu grada i

unajmio kljuse koje je vidjelo bolje dane. No nije se cjenkao, niti
komentirao alosno stanje ivotinje. Nije elio privlaiti
pozornost na sebe.
Drao se izvrsno nacrtana zemljovida i uskoro stigao do
kuice na osami, malo podalje od staze.
Starac je sjedio na drvenoj klupi i drijemao na suncu, a ena
je brala graak u povrtnjaku. Cosimo je vidio jo samo dozidanu
upu ispred koje je bila vezana koza, te straaru za koju je
pretpostavio da je poljski zahod.
Skroman smjetaj za generala Bonapartea, pomislio je. Hoe
li stariji par ostati ovdje tijekom sastanka? Mada to nee biti
vano. Nee biti prepreka za atentatora. Sjahao je i priao
dvorinim vratima. - Monsieur ?
433
Starac se trgnuo iz sna. - Eh... eh? - Zurio je ovjeka kao da

je pao s neba. S druge strane, ena je spustila koaru graka,
obrisala ruke o pregau i prila.
- Monsieur?
Toplo se nasmijeio i ispriao to ih uznemirava.
- Pardon, madame. Traim cestu za La Valette.
- Ah, monsieur. - ena je zgranuto podigla ruke.
- Idete u posve pogrenom smjeru. Onim putem, monsieur. -
Pokazala je natrag odakle je doao.
Prikladno je uzviknuo na vlastitu glupost i naglaeno
rupiem obrisao elo.
- Ah, uite... uite... - pozove ga ena. - Bit e vam lake
nakon svjeega kozjega mlijeka. Ovuda. I moj e vam mu
napojiti konja.
Cosimo ju je slijedio u kuicu niskog stropa obilato se
zahvaljujui i ispriavajui. Bilo je isto, nedavno pometeno, a
ljestve su vodile u potkrovlje. Pa, Bonaparteu ne bi smetao takav
smjetaj, navikao je na mnogo gore tijekom bitaka, ali je to
ipak zanimljiv izbor za strastvenu no s plemenitom damom. U
drugim bi se okolnostima nasmijao na tu misao.
Prihvatio je alicu toploga kozjega mlijeka, potisnuvi izraz
gnuanja, te istodobno pogledom traio dobro mjesto za zasjedu.
Stari e par morati primiti hitnu poruku koja e ih odvui iz
kuice, ali od koga?
Polako je uvukao enu u razgovor o njezinoj obitelji. Rado je
avrljala, a kad je uao njezin mu, pokazalo se da je on jo
434
razgovorljiviji. Cosimo je saznao da u susjednom selu imaju ker

koja bi uskoro trebala roditi, te sina koji se pridruio vojsci pod
vodstvom velikog Bonapartea. Sluao je, malo istraivao i na
koncu se oprostio. Na stolu je diskretno ostavio dvije kovanice,
navodno da plati mlijeko.
Odjahao je natrag do javne konjunice s ve gotovim planom
u glavi. Pjeice se vratio kui, uzeo koiju i dovezao je pred
ulazna vrata. Meg ga je ekala odjevena u prozrani uti muslin
sa eirom na crvenim uvojcima. Jo se doimala previe blijedom.
Opazio je da je nanijela vie pudera nego inae, ali je takoer
uoio odlunost, vrstinu koja se vidjela u nainu na koji je
drala ramena i hodala do koije.
Nisu razgovarali. Ostavio ju je kod Beaufortovih i vratio se u
vlastite odaje da iznova provjeri oruje o kojemu e mu ovisiti
ivot. Izabrao je noeve, naotrio ih, vjebao brzo vaenje i
spremanje u korice. Oistio je pitolj. Sad je mislio samo na
ono to rade njegove ruke. Kad je bio zadovoljan, sjeo je i pisao
Meg.
Nadao se da nikad nee morati proitati to pismo. No ako se
ne vrati po nju, mora znati kako e izii iz Toulona i vratiti se na
Mary Rose.
Kad je obavio sve pripreme, bilo je vrijeme da ode po svoju
gospodaricu.
Meg je izila iz kue oslonjena na batlerovu ruku, doimajui
se malaksalo.
- Madame se ne osjea dobro, Charles - batler je obavijestio
koijaa madame Giverny dok joj je pomagao da ue u vozilo.
435
- O, nije to nita - slabano e Meg. - Smeta mi sparina.

- Brzo u odvesti madame kui - ree njezin koija i kratko
kimne batleru. Pucnuo je uzdama i konji su krenuli ustrim
kasom.
- Kako si? - tiho upita Cosimo, prvi put riskirajui na ulici.
- Ne znam - iskreno e Meg. - Ovaj dan nema kraja.
- Da - sloio se. - Ali uvijek je tako.
Uvijek. Meg se inilo da ne moe disati. Kako to moe tako
leerno rei? Uvijek. Koliko je atentata poinio, zaboga? Koliko
je ovakvih dana imao? Spustila je glavu na naslon i zatvorila oi.
Ovo nije njezin svijet. eznula je za pustolovinama, za strau...
i nala oboje. Ali nebesa, po kojoj cijeni.
Kad su stigli do kue, Cosimo joj je pomogao da sie i jedva
ujno apnuo:
- Vie se neemo vidjeti sve dok ovo ne zavri, Meg. -
Gurnuo je papir u njezinu beivotnu ruku. - Ako ne budem u
konjunici kad onamo stigne, doslovno se dri uputa u pismu.
Razumije?
- Razumijem. - Stisnula je papir i zaputila se do ulaznih
vrata. Na pola puta se okrenula i pogledala ga dok je stajao kraj
koije. Sunce mu je obasjavalo srebrne pramenove kose i
odraavalo se u plavim oima. Pitala se hoe li ga ikad opet
vidjeti. Neznatno je podigla ruku na pozdrav i ula u kuu.
Meg je ostatak popodneva provela u ne previe vruoj
spavaoj sobi. Nije imala mira. Ako je hodala amo-tamo, ili
pokuala itati, ili legla i zatvorila oi, u njezinu su se umu
436
neumoljivo pojavljivali muni nasilni prizori. Razmiljala je o

uzimanju doze opijuma pa bi barem nekoliko sati spavala, ali je
znala da mora ostati bistra uma.
Gdje je on sada? to radi?
Cosimo je u osam uveer stigao do kuice. Imao je vie od

dva sata na raspolaganju prije nego Bonaparte stigne na
randevu. Sasvim dovoljno vremena za pripreme.
- Da sad idem, monsieur? - nestrpljivo je pitao momi dok
su stajali stotinjak metara dalje u sjeni platane.
- Uskoro - ree atentator i spusti ruku na djeakovo rame.
Naao ga je na plai gdje je traio naplavine. Obeavi mu pet
novia, lako ga je nagovorio da isporui hitnu poruku.
Djeak se nestrpljivo vrpoljio elei svoju plau, elei
veeru. Na koncu Cosimo ree: - Sjea se to mora rei?
- Da, dijete dolazi. Moraju pouriti - ree djeak i isprui
ruke. - Mogu to, monsieur. Stvarno mogu.
- Znam da moe - ree Cosimo, posegne u dep i izbroji
novie u prljavi dlan. - Sad idi. -Ohrabrujue ga je potapao po
ramenu i gledao kako tri do kuice.
Djeak se za nekoliko minuta vratio i drsko mu se nacerio
dok je trao stazom svojoj kui. Cosimo se popeo u kronju
platane i ekao. Nije morao dugo ekati. Starac i njegova ena
437
urno su izili, svaki s jednim zaveljajem, i ne osvrui se

krenuli stazom.
Cosimo je ekao na stablu dok se nisu izgubili iz vida.
Moraju pjeaiti osam kilometara, to mu je ao, ali barem im se
nita loe nee dogoditi. Kad shvate da je rije o lanoj uzbuni,
nee se odmah zaputiti natrag.
uljao se oko kuice, jednom je obiavi. Kozu su zatvorili u
upu, kokoi u kokoinjac da ih ne zgrabi lisica. Sreom, nisu
imali psa. Niti su zakljuali vrata. Otvorio ih je i uao. Ugasili su
vatru na ognjitu, ali je petrolejka stajala na stolu, a kraj
nje trud i kresivo. Stari par nije zaboravio na uzvienoga gosta.
Atentator se popeo ljestvama na tavan. Mirisao je po lavandi
i jabukama. Posteljina na slamarici branoga para bila je ista i
mirisna. Na sanduku kraj kreveta stajala je boca jabukovae i
dvije alice te, veoma dirljivo, dvije jabuke na jastuku, dar
za ljubavnike.
Cosimo je polako ispustio zrak. Zatim se vratio niz ljestve i
zavukao se u udubljenje kraj ognjita. ekao je tako mirno i
nepomino da je jedva morao disati. Ruka mu je poivala na
bodeu u koricama privrenim na bedru. Posve se usredotoio
na svoja osjetila ekajui zvuk topota konja na stazi.
Meg je odmah iza osam uveer ula alku na ulaznim

vratima. Srce joj je poskoilo na glasan uporan zvuk. Izila je na
438
vrh stubita. Cosimo nije ovdje da otvori vrata. Rekao je osoblju

da mu je madame Giverny dala slobodnu veer, pa je glavni lakaj
imao ast.
Meg je zaprepateno sluala glas Alaina Montainea iz
predvorja.
- Recite madame Giverny da asnik generala Bonapartea
eli s njom razgovarati. - Neto u njegovu tonu, drska
otrina, silno ju je ljutilo, ali je takoer upozoravalo na opasnost.
Najprije je pomislila da ga je poslao Napoleon da otkae
sastanak. No taj arogantan, nametljiv ton nije ton glasnika.
Jesu li neto otkrili? Je li Cosimo ve u njihovim rukama?
Vratila se u svoju sobu i sjela ispred toaletnoga stolia
prouavajui svoj odraz u zrcalu. Malo rumenila, malo pudera, i
njezino e se bljedilo manje vidjeti u blagoj svjetlosti svijea.
Pogledala je preko ramena kad je ula Estelle.
- Tko je doao, Estelle? - Meg se udila vlastitoj mirnoi.
Uope nije osjeala paniku. Um joj je ubrzano radio, ali posve
bistro. Doekat e Montainea s bahatim ogorenjem zbog tako
drska ometanja veeri koju je kanila provesti sama i u miru. Da
je doista kanila otii na randevu s Napoleonom, bilo bi to tee
izvesti, ali ovako e samo govoriti istinu o svojim veernjim
planovima. Ili barem planovima za prvi dio veeri.
- Pukovnik generala Bonapartea, madame. -
Sobarica je uzrujano krila ruke. - Kae da vas eli vidjeti.
- Doista? - s nevjericom upita Meg. Okrenula se i uzdigla
obrve. - Ma daj, djevojko, ne vjerujem da je to mogue.
439
- O, ali jest, madame. Rekao je neka vam kaem da vas eli

vidjeti.
- Pa, u tom sluaju mora ekati - ree Meg i opet se okrene
zrcalu. - Jo nisam odjevena za veeru. Skokni dolje i reci
Denisu neka gosta smjesti u salon. Moe mu rei da u uskoro
sii.
Estelle na brzinu napravi kniks i uzbueno ode izvriti
zadatak.
Meg je nekoliko puta duboko udahnula i ispruila ruke. Nisu
drhtale. Dotaknula je elo. Suho i hladno. Nee razmiljati o
Cosimu. Dopusti li najmanju pukotinu u tvravi to ju je
izgradila oko svoje mate, sve e se sruiti. Jednostavno e
igrati svoju ulogu i vjerovati da se Cosimo zna uvati.
Nanijela je puder na obraze, otvorila kutiju za nakit i
izvadila nisku bisera. Uvrivala ju je oko vrata kad se Estelle
vratila i dramatino zatvorila vrata.
- Pukovnik Montaine, madame. Rekao je da e ekati,
madame.
- Naravno - ree Meg i ustane. - Donesi mi neglie boje
bjelokosti, Estelle. Ako pukovnik uporno eli remetiti mir moje
veeri, morat e prihvatiti ono to dobije.
Neglie je sasvim prihvatljiv za neformalnu veer kod kue.
Pukovnik e otkriti da je nepristojno prekinuo damu koja uiva
u takvoj veeri. Dojam je upotpunila draesnom ipkastom
kapom i satenskim papuama. Tako odjevena, Meg
je dostojanstveno sila stubama.
440
Ostala je bez daha kad je u predvorju ugledala etu vojnika,

a zatim je podigla bradu i prola kraj njih u salon.
- Pukovnie, mada mi je drago to vas vidim, moram
protestirati zbog vojnika u mojemu predvorju.
Pukovnik se naklonio i pokazao sofu.
- Madame Giverny, molim vas, sjednite.
Namrtila se. - Ako se ne varam, gospodine, ovo je moja
kua. Ako odluim sjesti, onda u sjesti. Ako vama odluim
ponuditi da sjednete, uinit u to. Meutim, odluila sam da
neu.
- Veeras ne smijete otii odavde, madame -rekao je.
Meg zamahne rukom i pokae svoj neglie.
- Nisam ni kanila, pukovnie. Danas se nisam osjeala
osobito dobro. Namjeravala sam pojesti laganu veeru u svome
budoaru i rano lei. - Okrenula se k vratima. - Nadam se da na
to nemate prigovora.
- Madame, insistiram da ostanete u ovoj prostoriji - ree
Montaine nastojei prikriti svoju nelagodu zbog damine
pribranosti. Oekivao je da e je nai kako se priprema za
ljubavni sastanak, a ne da u neglieu tvrdi da se loe osjea.
Meg se veoma polako okrenula. Uputila mu je pogled koji bi
naglo zaustavio jureeg slona.
- Pukovnie Montaine, imate li razloga za
takvu neuljudnost? Jesam li poinila nekakav zloin? Je li
general Bonaparte odobrio ovu sramotu?
441
- Oekivali ste da ete se veeras sastati s generalom

Bonaparteom - ree Montaine kad je konano dobio priliku.
Meg odmahne glavom.
- Koliko mi je poznato, to nije tono, pukovnie. - Prila je
kaminu i povukla vrpcu zvona. - Sigurno ste pogrijeili, ali
moram vam rei, gospodine, da je jo vea greka to to se
prema meni odnosite tako nepristojno.
Montaineu je sad ve bilo istinski neugodno, ali nije
odustajao. Poeo je ovo i mora dovriti, bez obzira na posljedice.
Ublaio je svoj ton. - Madame Giverny, oprostite mi
neuljudnost. Vjerujte mi, to mi nije bila namjera. Ali moram vas
zamoliti da veeras ne izlazite iz kue.
Vedro se nasmijala.
- Pukovnie, to mi nije teko. Kao to sam pokuala
objasniti, to sam i namjeravala... Ah, Denis, ini se da pukovnik
veeras eli biti moj gost. - S nevjericom je uzdigla obrve na
cijelu apsurdnu situaciju, a glavni se lakaj s razumijevanjem
naklonio.
- Udobno smjestite pukovnika Montainea. Veerat u u
svom budoaru, kako sam ranije rekla. - Pogledala je pukovnika.
- Raskomotite se, pukovnie. Sigurna sam da e se moje osoblje
pobrinuti za vas. Ja u biti u budoaru.
To je bila vrhunska predstava i Montaine nije znao kako bi
odgovorio, ali se tada sjetio da se general priprema za sastanak
u pustoj kuici. Znao je da je to klopka, znao je u dubini due.
Madame Giverny ne smije dobiti priliku da svome
partneru poalje poruku, ma tko on bio.
442
- Oajan sam, madame Giverny, ali moram vas zamoliti da

ostanete u ovoj prostoriji.
- Po ijim naredbama? - otro je pitala s rukom na kvaki.
- Na temelju ovlasti to sam ih dobio od Republike
Francuske.
Tu tvrdnju nita ne moe osporiti, pomisli Meg. Lagano je
kimnula.
- Onda se nadam da ete mi ukazati ast i veerati sa mnom,
pukovnie Montaine... Denis, ipak u jesti dolje. U malom salonu
jer je ovo neformalno, zar ne, pukovnie?
- ast mi je prihvatiti, madame Giverny. - to je drugo
mogao? Montaine se naklonio i prihvatio ulogu pozvana gosta u
kui ene koju je kanio zadrati u kunom pritvoru.
443
Dvadeset esto poglavlje
Cosimo je samo mentalno bio svjestan protoka vremena.

Nije imao sat i u udubljenju je vladao mrkli mrak, ali je znao da
je malo iza devet kad je uo prvi topot kopita. Ali nije se radilo o
jednom konju. Napeto je sluao. Tri, pomislio je. Je li Bonaparte
ipak poveo pratnju? Ili je to prethodnica koja treba pregledati
mjesto prije generalova dolaska? Ako jest, moe se jedino nadati
da e otii kad nita ne nau.
Pruio je ruke u okno dimnjaka i na plitkoj izboini naao
uporite za prste. Podigao se gore tako da su mu i noge nestale u
dimnjaku. Leima se naslonio na jednu stranu okna, stopalima
na drugu. Bilo je uasno neudobno, ali je vjerovao da ga nitko
odozdo nee vidjeti.
Vrata su se otvorila i snop svjetlosti obasjao je udubljenje.
Cosimo je zadravao dah. ak su mu se i otkucaji srca usporili
tako da ih je jedva osjeao. Koraci su se kretali naokolo. Druge
je korake uo na ljestvama, zatim u potkrovlju. Samo je
jedan ovjek govorio te odrjeitim i tihim tonom davao upute.
Netko je gurnuo lampu sasvim u udubljenje. Cosimo je
nepomino visio ni metar iznad glave ovjeka s lampom. Tada se
svjetlo povuklo pa je polako udahnuo.
Pretraga kuice nije dugo trajala. Izdana je jo jedna kratka
naredba te su izili da pretrae okolno podruje. No jednog su
444
ovjeka ostavili u kuici. Cosimo je uo struganje stolice i zveket

maa kad je ovjek sjeo.
Miii su ga uasno boljeli, ali je to ignorirao onako kako je
davno nauio. Usredotoio se na trenutni problem. Hoe li
Bonaparte uope doi? Ili je zavjera otkrivena?
Nije znao kako bi se to moglo dogoditi. Samo su on i Meg u
to upueni.
Meg. Ako se on skriva u dimnjaku, to se s njom dogaa?
Ako sumnjaju dovoljno da prije generalova dolaska pretrauju
kuicu, onda je sumnja sigurno pala na Meg.
No moda je ovo samo rutinska predostronost. Oni e otii,
uvjereni da nema opasnosti, i Bonaparte e stii kako je
planirano.
Opet je uo otvaranje vrata i sluao kako jedan od ljudi
govori da su nali samo kozu, nekoliko kokoi i gnijezdo pauka u
zahodu.
- Dobro, zauzet emo poloaje oko kue i uza stazu - ree
voa. - Pokrivajte generala od trenutka kad ga ugledate.
Sumnjivac nije ovdje i nije vani pa zacijelo jo nije stigao. Kad
stigne, doivjet e iznenaenje ivota - dodao je i zlobno se
nasmijao.
- Da, narednie. - Uslijedila je kratka tiina i tada isti glas
ree: - Stvarno mislite da je general u opasnosti, gospodine?
Drugi je ovjek gotovo posprdno puhnuo kroz nos.
- Bog zna, ali pukovnika Montainea neto mui. Zna da
uvijek pretjeruje, guna da general nepotrebno riskira. Pa, ovog
445
se puta uvjerio da je Bonaparteovo ljubavno gnijezdo leglo

zmija, a dama koja eka rairenih nogu otrovna je
poput Kleopatrine guje.
- Ali dama nije ovdje, zar ne? - primijeti prvi.
- Ne, a nee ni biti. Montaine ju je zatoio u njezinoj kui.
Obojica su se nasmijali i izili iz kue tresnuvi vratima za
sobom.
Cosimo se polako spustio drei se sjenki u stranjem dijelu
udubljenja. Nee ponovno traiti. Motrit e izvana te ako nikoga
ne vide da ulazi, vjerovat e da je kua prazna. U tom je
trenutku mislio samo na jedno. Bonaparte e doi na sastanak.
Nije sve izgubljeno. Dovrit e svoju misiju.
Sagnuo se da izuje izme te iz korica izvukao kratak bode.
Tada je zauzeo poloaj iza vrata. Njemu zdesna nalazio se
prozori otvorenih kura da ue noni zrak. U desnoj je ruci
drao pitolj, u lijevoj no. Objema rukama jednako dobro
baca, ali desnom bolje gaa. Kad Bonaparte stigne na konju,
moi e nesmetano nanianiti. Najprije e pucati i zatim baciti
no. Vjerovao je u svoju sposobnost gaanja pa je znao da e oba
oruja pogoditi cilj.
Unutarnji ga je osjeaj za vrijeme upozorio da je blizu deset,
a instinkt mu je govorio da e njegov plijen stii ranije, jedva
ekajui ljubavni sastanak. Cosimo je ekao, nepomian u
sjenkama iza vrata. Nije uo ljude vani, ali i oni su skriveni
ekali.
446
uo je topot kopita, isprva tako slabo da su sigurno bili

nekoliko stotina metara dalje. vre je stisnuo pitolj i
pogledom fiksirao mjeseinom obasjan vrt.
Bonaparte je stigao na neupadljivu kastratu. Oito je
ozbiljno shvatio anonimnost, pomislio je Cosimo. Tada je iz glave
izbacio sve misli i usredotoio se samo na svoju metu.
Bonaparte je sjahao i prebacio uzde oko kamena stupa
vrtnih vrata. Zakoraio je na puteljak.
Cosimo je podigao pitolj i naciljao srce gdje je Napoleon,
unato anonimnosti, na kaputi privrstio zlatan orao
Francuske. Atentatorova je ruka bila mirna, oi lagano stisnute
kad je napeo otponac.
Tada se dogodilo. Megin je lik prekrio metu. Trepnuo je,
odmahnuo glavom, ali nije ga se uspio rijeiti. Sad bi mogao
ubiti Bonapartea. Ni on ne bi preivio. To je znao od trenutka
kad je straa vani zauzela poloaje. Ustrijelili bi ga prije nego bi
zakoraio na puteljak. No bio je voljan platiti tu cijenu.
Ali ne Meg.
Montaine je negdje dri. Trenutno nema nikakvih dokaza
protiv nje, ali ako Bonaparte veeras pogine i njegov se
atentator identificira kao batler madame Giverny, Megin ivot
bit e bezvrijedan. Prije nego umre, patit e kao Ana, a on nee
moi organizirati njezin bijeg kao to je uinio za Anu.
Polako je spustio ruku.
Ne moe to napraviti.
447
Ovoga puta mora doivjeti neuspjeh. Ranije nezamislivo sad

je injenica. Neto mu je vanije od uspjenog dovravanja misije
toliko vane da o njoj ovise ivoti stotine tisua ljudi. Mogao
bi rtvovati vlastiti ivot ako je to potrebno, ali nee rtvovati
Meg.
Vratio se u udubljenje i ponovno uao u dimnjak. Vrata
kuice su se otvorila i uao je Bonaparte. Priao je stolu i upalio
petrolejku, leima okrenut dimnjaku. Cosimo je zatvorio oi na
spoznaju da bi jednim udarcem noa postigao cilj.
Bonaparte se popeo u potkrovlje i ondje ekao. Cosimo je
uo da izuva izme. uo je kako se general opet spustio. Vrijeme
se doimalo beskonanim. Bonaparte se vratio u potkrovlje i obuo
izme. Siao je i iziao iz kue ostavivi otvorena vrata. Otiao je
do staze i pogledao na obje strane. Vratio se u kuicu.
To je trajalo vie od sat vremena dok frustrirani ljubavnik
napokon nije ugasio svjetlo i ljutito iziao. Tresnuo je vratima za
sobom.
Cosimo se spustio iz dimnjaka i ekao. ekao je da topot
generalova konja nestane u noi, a zatim je ekao da ode patrola.
ak je i tada ostao nepomian i tih jo pola sata dok nije bio
siguran da u blizini nema nikoga. Tada je iziao iz
udubljenja, navukao izme i iziao iz kuice. Tiho je
zatvorio vrata za sobom. Ako stari par opazi nekakav
nered, zakljuit e da ga je poinio oekivani gost.
Odavno je prola pono kad je krenuo natrag u maslinik
gdje je ostavio konja. Nije znao gdje je Meg. Montaine ju je
mogao bilo gdje zadrati. Zato se mora vratiti u kuu. Imaju
448
jako malo vremena da stignu na Mary Rose. Ribarski brodi koji

ih treba odvesti u Hyeres isplovit e s jutarnjom plimom i nee se
vratiti dva dana. Mary Rose ne smije riskirati i zadravati se
blizu Toulona vie od dvadeset etiri sata. Sve je to podrobno
isplanirao sa svojom posadom, a oni e doslovno slijediti njegove
upute. Ali ne moe otii bez Meg.
Potjerao je konja u galop dok nisu stigli u predgrae
Toulona gdje ga je usporio. Netko bi zapamtio ludoga konjanika
koji divlje galopira nonim ulicama luke. Skrenuo je u ulicu iza
crkve i zaustavio konja. U kui su gorjela sva svjetla i vidio
je straare pred ulaznim vratima.
Dakle, Montaine ovdje dri Meg. Olakanje ga je preplavilo
poput plime, drukije od svega to je ikad ranije osjetio.
Odjahao je do konjunice i smjestio konja u pregradak. Olabavio
mu je kolan, ali nije skinuo sedlo. Kod bave s kinicom oprao
je au s lica i ruku, a zatim je uao kroz kuhinjska vrata. Sluge
oko ognjita iznenaeno su ga pogledale.
- O, monsieur Charles, svata se dogaa - ree domaica.
- Madame je u salonu s onim pukovnikom i on joj ne doputa
da ode spavati. Denis kae da mu je mnogo puta rekla da ima
glavobolju, ali on insistira da ostane ondje. Nije li tako, Denis?
- Da, monsieur Charles - potvrdi lakaj. - I svi oni vojnici. To
nije u redu u dobrom kuanstvu.
- Vremena nisu u redu, Denis - pomalo naduto primijeti
majordom drei se to dalje od svjetla. Znao je da se u dvoritu
nije dobro oistio. - Sam u saznati to se zbiva. Vi biste ve
449
trebali spavati. Za etiri sata opet e trebati zapaliti vatre.

-Rekavi to, udaljio se u vlastite odaje u suterenu.
Ura u salonu odbila je jedan. Meg je zijevnula i spustila

glavu na visok naslon stolice u salonu. Ironino je uzdigla obrve
dok je promatrala neeljena gosta.
- Pukovnie, biste li mi objasnili zato moram djelu no
probdjeti? Montaine je i sam zijevao te se uspravio na sofi. -
ekam glasnika, madame.
- eljela bih da mi kaete zato ga morate ekati ovdje, u
mojoj kui - bunila se Meg. Ustala je, prila prozoru i
razmaknula zavjese da pogleda ulicu.
Gdje je Cosimo? Je li iv... zatoen u nekoj tamnici? Negdje
lei smrtno ranjen?
Nikako nije mogla dobiti odgovore na ta pitanja. Zna to
treba uiniti ako Cosimo do ponoi ne doe u konjunicu, ali ne
moe. Ne uz ovog napornog pukovnika u sobi koji motri svaki
njezin pokret. ak je i sad na leima osjeala njegov pogled.
Tada su se vrata otvorila.
- Madame, smijem li ponuditi svjee kuhanu kavu... moda
konjak za pukovnika?
Ondje je stajao Cosimo, besprijekoran u crnoj odjei
majordoma, i drao pladanj. Uljudno se naklonio pukovniku,
koraknuo naprijed i spustio pladanj.
450
Meg je ostala pribrana. Mimo je prila bifeu.

-Hvala, Charles. Veoma paljivo. Nadam se da si proveo
ugodnu veer?
- Veoma ugodnu, hvala, madame. - Posegnuo je za bocom
konjaka i lagano trznuo vjeama.
- Pukovnie, popit ete konjak sa mnom? - ree Meg. Nije
tono znala to znai taj trzaj, ali je bila sigurna da ga mora
posluati.
Montainea je muila dosada, zabrinutost i frustriranost tako
da bi najradije nekoga zadavio. Dosad mu je ukazivana samo
osnovna gostoljubivost pa je konjak zvuao privlano.
- Hvala -kratko je rekao.
Cosimo je drao siunu boicu i etiri su smee kapi pale u
au. Potom je ulio konjak i au pruio Meg.
- Kava za madame - rekao je i napunio alicu. Usprkos
oajnoj situaciji i vlastitoj zabrinutosti, morala je potisnuti
zadivljen smijeak. Noas se njoj ne nudi konjak, zainjen ili ne,
samo obilje stimulansa.
- Pukovnie. - Spustila je au kraj njegova lakta i sjela na
sofu. - Moda bismo trebali igrati triktrak da nam bre proe
vrijeme. Charles, hoete li donijeti plou?
Montaine je slegnuo ramenima i podigao au. - Nisam
osobit igra, madame.
- U ovo doba noi, gospodine, nisam ni ja -kiselo e madame
Giverny. Majordom je ispred sofe namjestio stoli za triktrak i
postavio stolicu suelice pukovniku.
451
- No ako ne elim zaspati na sofi, moram neto raditi. -

Premjestila se na stolicu i popila gutljaj kave.
Montaine je popio mnogo vei gutljaj konjaka i nagnuo se
nad plou. Majordom je stajao kraj vrata.
Meg je napravila prvi potez dok su joj se glavom vrtjela
zbrkana pitanja.
Cosimo je iv i zdrav. Je li Bonaparte mrtav? Kako je
Cosimo izbjegao klopku koju mu je Montaine zasigurno
postavio? Morala je postojati klopka. Bilo je besmisleno zatoiti
je ovdje, osim ako to nije bila samo jedna strana pukovnikova
plana. No da je Bonaparte mrtav, Cosimo ne bi ovdje
stajao. Sigurno bi ga uhvatili... ubili.
Ali ne smije se smuivati besmislenim nagaanjima. Mora se
usredotoiti na trenutnu igru, a to nije triktrak.
Promatrala je pukovnika dok je pila kavu. Opazila je da
svaki put kad ona popije gutljaj, on automatski slijedi njezin
primjer. Kao ples marioneta. Stoga je neprestano prinosila
alicu usnama i pomicala figure. Petnaest minuta kasnije
pukovnikova je aa bila prazna. Posegnula je za njom.
- Jo malo, pukovnie? - Kretnjom je pozvala batlera. -
Donesi bocu, Charles.
- Ne, ne, mislim da sam dosta popio - rekao je pukovnik, a
Meg je opazila da mu se jezik poeo zaplitati.
Charles mu je ipak napunio au i vratio se na svoje mjesto
kraj vrata.
452
Dogodilo se tako polako da je Meg umalo promaknulo, mada

je pomno promatrala. Pukovnikova je ruka postajala sve
nesigumija, nekako je omlitavio na sofi. Na koncu mu je iz ruke
ispala kocka i glava mu se spustila na prsa.
Cosimo je smjesta priao. Podigao je Montaineovo zapee i
provjerio mu puls.
- Dobro - ree. - Spavat e satima, ali mi nemamo toliko
vremena. - Povukao je Meg na noge. Naas joj je objema rukama
dotaknuo lice. - Idi se preodjenuti u hlae pa emo se nai u
konjunici. I zaboga, Meg, pouri.
- Ne mora biti tako odrjeit - rekla je osjeajui toplinu
njegovih ruku na licu. Osjeala je i da se toplina u njoj uvlai u
hladnu rezerviranost koja ju je titila od straha i boli.
- Nemam namjeru tratiti vrijeme. - Hitro je izila.
Vojnici su jo bili u predvorju i ukoili se kad se pojavila.
Ignorirajui ih, Meg se popela stubama. U spavaoj se sobi brzo
preodjenula u Anatoleovu odjeu to ju je drala skrivenu u
stranjem dijelu ormara. Osvrnula se po sobi pitajui se treba li
jo neto uzeti. Dragulje?
Odmahnula je glavom. Cosimo bi joj rekao da je elio da ih
uzme. Moda su ukradeni. Pomisao je izazvala navalu luakoga
smijeha to ga je morala potisnuti. Izila je iz sobe i oduljala
se stranjim stubama do kuhinje. Ondje je bilo tiho, ali dobro
osvijetljeno. Momak koji pomae u kuhinji hrkao je ispred vatre.
Na prstima je prola kraj njega i izila u dvorite. Konjunica je
bila u mraku pa je naslijepo napredovala dok ju neija ruka
nije uhvatila. Poskoila je i dahnula.
453
- Prestraio si me - procijedila je i ljutito ga pogledala.

Cosimo se mehaniki ispriao, ali Meg nije znala koliko je
uivao u gnjevu koji joj je vratio ivahnost u oi. Poveo ju je u
uski prolaz iza crkve gdje su ekali njihovi konji i pomogao joj
da uzjae.
- Izgubili smo gotovo tri sata - promrmljao je. - Dri se
blizu.
Meg se drala blizu dok su nepoznatim putem odlazili iz
luke i jahali obalom do skrovite uvale. Nita nisu govorili.
Mrana je no ustupala mjesto sivilu zore i zatim se na istoku
pojavio ruiast sjaj koji najavljuje novi dan.
Uskom su stazom sili na malenu plau gdje se u pliaku
ljuljao ribarski brodi.
- to s konjima? - upita Meg kojoj se vlastiti glas doimao
stranim.
- Plaa za pruene usluge - odgovorio je Cosimo prije nego
je pozdravio nekolicinu ribara koji su ekali na plai.
Meg je jo jednom pomilovala kobilin vrat i tiho se oprostila.
ivotinja je previe dragocjena da bi je snala loa sudbina. Kao
uvijek, Cosimo nije zanemario nijedan detalj.
Samo to su ti detalji uzaludni ako je Bonaparte jo iv.
- Sad moramo pouriti da uhvatimo plimu. -Cosimo ju je
podigao, odnio kroz pliak i spustio u pramac ribarskoga
brodia. Uskoio je kraj nje, dva su se ribara popela na krmu, a
trei ih je gurnuo s pjeanog dna. Jedra su uhvatila vjetar.
454
Sunce se penjalo na nebu dok su plovili iz uvale do podruja

izmeu francuskoga kopna i male skupine otoka. Plovili su oko
najveeg otoka i Meg je duboko udahnula kad je ispred sive
klisure ugledala poznat oblik Mary Rose.
Pogledala je Cosima. On je takoer gledao svoj brod, a na
licu mu je lebdio udan izraz. Ne ba mraan, ve vie upitan.
Kao da je osjetio njezin pogled, okrenuo se k njoj. Plave su oi
bile pune svjetla. Kao da je vidio neto za to nije znao
da postoji.
Kad su se pribliili Mary Rose, sputena je jakovljica. Uz
ogradu su se pojavili ljudi i jedan od Cosimovih neaka spustio
se ljestvama da privue brodi. Kad su stigli do broda, jedan je
ribar dobacio konopac Franku Fisheru. Uvrstio je brodi
uz bok jedrenjaka.
- Dobro doli na brod, kapetane... gospo. -Ispruio je ruku
da pomogne Meg.
- Hvala, Frank. Popni se, gospoica Barratt moe sama. -
Cosimo se odmaknuo i s osmijehom gledao kako Meg hvata
ljestve i s lakoom se penje na prvu preku. Uspentrala se vjeto
kao da to radi cijeli ivot. im se prebacila preko ograde i
osjetila lagano njihanje palube pod nogama, njezina je umora
nestalo.
- Dobar dan... dobar dan.
Nasmijano se okrenula na poznato graktanje. Iz potpalublja
je iziao David Porter s papigom na ramenu.
- I mislio sam da ste to vi - nasmijeio se prouavajui je
strunim oima. - Doimate se netaknutom.
455
- Jesam - rekla je i pruila ruku Gusu. No sletio joj je na

rame i kljucnuo je po uhu. - Kao i Cosimo.
- to je Cosimo? - pitao je gusar kad je skoio na palubu.
Gus je ushieno graknuo pozdrav i odletio svome gospodaru.
- Netaknut - ree Meg. - David je pitao.
- Davide. - Cosimo mu je pruio ruku. - Sve u redu na
brodu?
- Ugodna plovidba - ree lijenik. - Kod tebe?
- Ne cijelo vrijeme - ree Cosimo i lijenik s razumijevanjem
kimne.
Dok je stajao uz ogradu kraj Meg, Cosimo je ekao
papiginu glavu i neto mrmljao. Meg je osjeala kako nestaje
napetost koja ga je drala od trenutka kad su u estuariju
Bordeauxa napustili brod. Ma to se zbilo one veeri kad je
ekao Bonapartea, to je zavrilo. Bez obzira je li misija ispunjena
ili ne, sad je gotovo.
Cosimo se zaputio na krmenu palubu gdje mu je Mike za
kormilom lakonski kimnuo. Kapetan Mary Rose stao je iza
kormilara i doviknuo. - Podignite jedra.
Meg se naslonila na ogradu i gledala gore promatrajui
poznatu rutinu. Mukarci su se penjali u snasti, opasno visjeli
nad palubom i podizali jedra. Brik je krenuo punim jedrima, a
Meg se okrenula i gledala ribarski brodi koji je sad plovio
na puinu.
456
Osjetila je Cosima iza sebe prije nego joj je spustio ruku na

zatiljak. Gus je sletio na ogradu i promatrao ih sjajnim oima,
nakrivljene glave.
- Siroti Gus - pokusno je progunao. Kad nije dobio eljenu
reakciju, opet je to progunao i gurnuo glavu ispod krila.
Meg se naslonila na toplu ruku i zatvorila oi pod
bljetavilom jutarnjega sunca.
- Nisi ga ubio -ree.
- Nisam - potvrdio je i zavukao joj prste u kosu.
- Zato ne?
Preko njezine je glave gledao obalu koja se udaljavala.
- Zbog ljubavi - ree. - udan osjeaj. esto sam se pitao
kako izgleda. - Okrenuo ju je k sebi. - Sad znam. - Prstom je
prelazio po njezinu licu. - Ti si to mogla rei, Meg. Silno mi je
ao da je meni toliko trebalo. Ali volim te. Ti si mi sve u ivotu.
Nije odmah odgovorila, ali ga je ozbiljno promatrala, jo
nesigurna. Jo je ula njegove rijei: Ja ne riskiram neuspjeh,
draga moja.
- Sigurno ti je vano to si ovoga puta doivio neuspjeh.
Prislonio joj je dlan na obraz i prstima preao po njezinim
vjeama. - Da, vano mi je, ali ne dovoljno. Moe li to
prihvatiti?
- Da - ree Meg i pomiluje mu obraz. - Da, mogu to
prihvatiti.
Okrenula se u njegovu zagrljaju i zagledala na puinu.
- Kamo idemo?
457
- Obeao sam da u te vratiti u Folkestone - rekao je i

spustio ruku na njezin bok. - Odrat u obeanje.
- Ako te oslobodim tog obeanja?
Stisnuo ju je uza se. - Onda e Mary Rose slijediti
Bonapartea na Maltu.
- I kapetan Mary Rose opet e pokuati obaviti svoju
misiju?
- Na ovaj ili onaj nain - ree Cosimo. - Nelson eka
Bonapartea. Ako ne idemo natrag u Englesku, onda e se Mary
Rose pridruiti admiralu i mornarici u toj borbi.
Meg se okrenula i spustila ruke na ogradu osjeajui kako se
njegovo tijelo priljubilo uz njezino.
- Onda u se i ja pridruiti toj borbi.
- Iz uvjerenja ili iz ljubavi? - Osjeala je njegov dah u kosi.
- Oboje - rekla je trenutak kasnije. Opet se okrenula,
podigla ruke i obavila ih oko njegova vrata.
- Ali ljubav je jaa. Volim te, gusaru. - U oima su joj
blistale suze.
Poljubio joj je vjee i milovao joj lice.
- Ti si mi sve u ivotu - ponovio je. - Volim te, Meg Barratt.
458

Jane Feather - Gotovo Dama PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jane Feather - Gotovo Dama PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BD

Prevela: Vesna Valeni

Dvije su ene hodale rukom pod ruku obalom u

- To je moj seoski odgoj, curo - Meg ree uspjeno

1 Jakovljice - dugake uske ljestve od konopa, mornarske ljestve

da e ovoga puta imati sree. - Nasmijala se i uhvatila

Arabella je slijedila njezin pogled. - Moda ima pravo.

Opet je stigla na sunce kad se uliica spojila s glavnom

je podigla skute i brzo krenula do uliice kojom e se vratiti do

Jo je teko odravala ravnoteu na skliskim kamenim ploama,

Otvorila je oi u udnom i drukijem svijetu. Svijetu koji se

Meg je oprezno okrenula glavu, svjesna mekoe negdje iza

sredini, privreni za pod, vrataca ormaria ugraenih u

- Opazila sam - suho e Meg. Zaboga, zato raspravljaju o

- Kavu, hvala - rekla je s entuzijazmom to ga nije uspjela

ula zvuk pucketanja. Njezin zagonetni domain kao da nije ni

Dakle, kako je mogue da ova otmica zapravo nije otmica?

Kimnuo je. - Savreno vam pristaje. Vidite, draga gospo,

Prstima je proao kroz valovitu kestenjastu kosu, malo dulju

- De Medici? - pitala je s neskrivenim sarkazmom. Takvo

Cosimo se popeo na palubu. Spokojan izraz njegova lica bio

ga zabrinutost i hitna narav misije inili nestrpljivim, Cosimo

Jedra su zaleprala i on se okrenuo da ih pogleda. Mlohavo

Mogao bi je iskrcati ili e je iskrcati?

Meg je konano skrenula opinjen pogled s mirna i bljetava

spasiti njezine posuene knjige iz bujice u jarku. Zbunjujue

- Dobar dan - odgovorila je i tiho zatvorila vrata ormaria

- To se zapravo mene ne tie, gospo - bez oklijevanja je

- Dulje? - Meg je gotovo ula danje u vlastitu glasu. -

rekao je i zakoraio preko uskoga praga u prostor ugraen u

savreno pristajala. Nepoznata je Ana oito bila malo via

Cosimovo je razmiljanje prekinuo lepet krila kad mu je Gus

- Tono - odgovori Cosimo.

David se lecnuo. Osjeao je prijateljevu tjeskobu kao gotovo

Cosimo ju je prouavao. - Ne stoji vam loe - primijeti. -

Kako je on vraki privlaan mukarac, pomisli Meg, bijesna

- Ne vjerujem da e vjetar trajno odbijati suradnju - Meg

- Pa, gospodine, meni treba. - Odluno ga je gledala u oi. -

Nije uspijevala skrenuti pogled sa sad hladnih plavih odju.

- Onda doite na palubu uivati na suncu. - Otvorio joj je

prozora. Sletio je na jastuk kraj Meg i poeo se dotjerivati,

Cosimo se ljutio i ta je injenica pojaala njegovu

Vjeto je narezao sir i potom trucu jemenoga kruha.

Cosimo se vratio na palubu gdje i dalje nije bilo vjetra, a

- Ja u to odnijeti - ree Cosimo i podigne pladanj sa stola.

- O, Gusu se nita ne moe rei - ustvrdi Cosimo spustivi

udnoj munoj situaciji, ma kako privlanih. Njezina

Popila je gutljaj vina i ustala. Znatieljno je prila stolu s

Gus je proteklih pola sata zacijelo spavao, a sad je izvukao

Cosimo se opet pojavio zakopavajui bijelu koulju. Istresao

Meg odmahne glavom ignorirajui poziv na alu. - To nije

ogradu, zatvorenih oiju i lica okrenuta suncu. Slika i prilika

2 Deblenjak - oblica uz koju je privren donji dio jedra (engl. - boom)

Bio je iznenaujue udoban, zagrijan na suncu i neobino

Shvatio je da njegovo trenutno uivanje pojaava blizina

razumjela, stvar je prilino hitna... ak toliko da niste imali

- Teko su mi mogli promaknuti. - Okrenula se da pogleda

- Imale smo tutore - nestrpljivo je rekla prouavajui

- Golub pismonoa. - Tom je informacijom malo odavao. Ve

- Ne - odgovori Cosimo. - Do mraka emo stii tek na dvije

Meg je pogledala Gua koji je sjedio na motki i tiho istio

Meg je deset minuta kasnije uivala u toploj kupki, a Gus je

Meg je jedva odravala ravnoteu dok se brisala nakon