Zdenko Samarija

Primalje i porodnitvo

Baranji, Slavoniji i Srijemu

od poetka 17. do poetka 20. stoljea

Saetak

Najstarije vijesti o novoroenadi u Slavoniji su s poetka 17. stoljea, upravo kada se u

hrvatskim zemljama i podrujima naseljenim odluke Tridentskoga koncila (1543-1563) o

krtenju iz nude in necessitate baptisatus ili ab periculum vitae erat baptisatus, koje

obavljaju primalje. No, nema potvrde da se taj sustav primjenjuje u Baranji, Slavoniji i

Srijemu pod vladavinom Osmanlija. Po habsburkom zauzimanju Baranje, Slavonije i

Srijema nadzor nad misijom primalja preuzima Katolika crkva i nakon edukacije i

prisege daje im licencu za krtenje novoroeneta ako porod poe po zlu. U isto vrijeme

akademska medicina uspostavlja nadzor nad strunim radom primalja isprva u

gradovima i okolici, a postupno i u cijelom meurijeju Dunava, Drave i Save. Poetkom

18. stoljea uslugama su pokrivale vie sela, a od sredine ist oga stoljea vlasti su

povlasticama stimulirale da u svakom selu bude barem jedna primalja . U gradovima je

bilo nekoliko primalja, a od konca 19. stoljea i bolnice zapoljavaju primalje .

Kljune rijei: primalje, krtenje iz nude, struna edukacija

Uvod

Primalje su vjete ene koje prate trudnou, osobito prvorotkinja, pomau pri porodima i

pouavaju rodilje o potrebama novoroeneta i skrbi o njemu. Cijenjene su i nadaleko

poznate zbog vjetine koja se prenosila na naredni narataj (najee) unutar ob itelji.

Koristile su kao i travari, bajalice i puki vidari ljudi i ivotinja znanja zasnovana na
empiriji iji su poeci stari, vjerojatno, koliko je staro ivljenje ljudi u skupini.

Medikamenti kojima su otklanjale tegobe i sredstva i zahvati koje su primjenjivale spoj

su pradavnih iskustava i tehnolokih inovacija koja su u Baranju, Slavoniju i Srijem

pristizala trgovakim, evangelizatorskim, hodoastnikim i militarnim stazama [5, 6, 18,

19, 28]. Primaljska znanja, vjetine i kompetencije nemogue je opisati u njihovom

cjelovitom razvoju jer se tehnike i zahvati razvijaju (kao i medikamenti koji se daju

rodiljama), a odsjeci vremena zaustavljenog u povijesnim vrelima daju premalo

informacija.

Stanje istraenosti

Osim sporadinih natuknica u medikohistoriografskim i etnomedicinskim tekstovima

nema detaljne analize razvoja primaljstva Baranje, Slavonije i Srijema [4, 10, 29, 30

,31]. Istraivake smjernice daju poticajni tekstovi Dubravka Habeka Primaljstvo i prve

primalje u Bjelovaru 1756.-1856. i Ekohistorija nadriprimaljstva te Dubravka Habeka i

suradnika Krtenje u nudi medikohistoriografsko vienje [7, 8, 9]. Habek smjelo ulazi

u neobraene teme i pionirski progovara o povijesti primaljstva, no pero lijenika esto je

otro prema neakademskim oblicima lijeenja (redovnikom zdravstvu i etnomedicini).

Tako nadriprimaljama naziva sve primalje 17. i 18. stoljea koje nisu prole edukaciju ne

pitajui se zato vlasti nisu stvorile uvjete za edukaciju primalja . Primalje u Baranji,

Slavoniji i Srijemu nisu bile nestrune nestrunost stoji u odnosu prema strunosti i

nije bilo (velikih razlika) u znanjima i vjetinama primalja i lijeenja enskih bolesti i

neplodnosti pa i izvoenja abortusa u seoskim dijelovima Europe pod vladavinom

kranskih vladara i vladara iz kue Osmana. Onodobno porodnitvo medikohistoriari ne

usporeuju s dananjim akuerskim znanjima i vjetinama, osobito ne izriu

kvalifikacione sudove. Ono to se dogaa u jednom arealu ne mora se dogaati na

drugim podrujima, je krilatica koju medikohistoriari esto previaju, a esta je odlika

medikohistoria nepovjesniara itanje stvarnosti iz zakona; u Slavoniji, Baranji i Srijemu

nema socijalnih porodilita za neudane i udovice kakva su u Gttingenu eventualno bi

to mogli biti varoki pitali i gradski hospiciji, ali to bi tek trebalo istraiti; beka
monarhija redovno zadaje sebi zadae koje uslijed nedovoljne strune ekipiranosti ne

moe ostvariti pa zakonodavni okvir treba itati tek kao zbirku dobrih elja. Zanemarit

emo kronoloku neusklaenost ideolokog i zakonodavnog okvira (kao i nedosljednu

upotrebu naziva drava), to je takoer karakteristika nepovjesniara koji stvaraju

medikohistoriografsku literaturu. Ozbiljnija zamjerka je to gradi stav o vladavini

Osmanlija na zastarjeloj i neturkolokoj literaturi pa ignorira osmanlijski doprinos razvoju

medicine i ocrnjuje osmanlijski javnozdravstveni sustav u Baranji, Slavoniji i Srijemu

kao da abortivne tehnike nisu primjenjivali u katolikom dijelu Europe i kao da sva

drutvena zla izlaze iz turskih skula.

Primaljstvo u 17. stoljeu

Bartol Kai, isusovac i misionar, pie 1618. godine o dogaaju iz 1607. godine: U toj je

kui krstio poslije mise nekoliko donesene djece i jednog starca skoro od 60 godina, koji

je jako sumnjao je li bio krten u ono vrijeme kada nije bilo ondje katolikoga sveenika

Meutim, usred noi, dok je otac (Bartol Kai o sebi pie u treem licu) obuen spavao

na podu (kao to je uvijek obiavao da ga ne bi tko od svjetovnih ukuana ili strana ca

mogao oplijeniti), donijeli su k njemu u kuu tek roeno dijete, jo neoprano mlakom

vodom, da ga otac to prije krsti, prije nego ga nekrtenog ubiju zlodusi, to se ve

dogodilo s dvoje ili troje djece koje je rodila ista majka.. Nedvojbeno je da po etkom i u

prvoj polovici 17. stoljea primalje ne krste novoroenad i ne provode odredbe

Tridentskoga koncila, kako je to bilo uobiajeno u zemljama naseljenim Hrvatima pod

vlau Mleana i Habsburgovaca.

Isusovci su u 17. stoljeu imali misije u Peuhu i Beogradu [16]. Okupljali su trgovce iz

europskih drava i osim duobrinitva nudili vrhunske zdravstvene usluge i njegu

oboljelih. Lijenici u isusovakim misijama pouavali su katolike primalje koje su

najkvalitetnije vodile trudnou i obavljali porode. Kada je porod muslimanke krenuo po

zlu, rodbina je pozivala katolike primalje pa i isusovake lijenike, to je podizalo ugled

isusovaca.

*
Gradnju medicinske medrese potaknuo je 1552/1553. godine Sulejman Zakonodavac i

tada poinje sustavna edukacija osmanlijskoga medicinskoga kadra i prije su sultani

podizali medicinske medrese i bolnice, osobito u Edirni, no nije bilo unificiranih

kurikuluma. Medicinska uilita imaju odjel za ene koje studiraju porodnitvo,

ginekologiju i venerologiju, a neke maserstvo koje je ukljuivalo vjetine depiliranja i

minkanja te orezivanja i ureivanja noktiju pa su radile kao primalje i hamamdijke [1,

11, 17, 23, 25]. Na naim je podrujima bilo dvadesetak hamama i s pravom moemo

pretpostaviti da su porodu muslimanki prisustvovale obrazovane primalje.

Primaljstvo u 18. stoljeu

Prvih desetljea 18. stoljea, dakle za vladavine Habsburga, na naim podrujima ovlasti

nad misijom i radom primalja postupno preuzimaju:

a) Katolika crkva

b) akademska medicina.

Katolika crkva slijedei odluke Tridentskoga koncila nakon edukacije i zakletve predaje

primaljama ovlasti krtenja novoroeneta kada porod poe prema zlu [9, 21]. Dobivanje

klerikalne licence ubrzalo se nakon povlaenja redovnika iz pastorala i dolaska

dijecezanskoga sveenstva u upe [22].

Akademska medicina provjerava znanja i vjetine primalja te postupno produbljuje

edukaciju i nadzor nad radom primalja isprva u veim gradovima zatim u Vojnoj krajini, a

u civilnim dijelovima Slavonije i Srijema nakon uspostave javnozdravstvenih sustava

uvoenja u slubu upanijskih fizika i kirurga, osobito nakon Swietenovih zdravstvenih

reformi [21, 26]. U Kanonskoj vizitaciji upe Donji Miholjac 1782. godine pie: Budui da

se ponekad dogodi da se malo dijete ne moe donijeti u crkvu zbog nenadane ivotne

opasnosti, u takvom ga sluaju odmah treba krstiti primalja. U tom sluaju, da djeca ne

bi bila izloena vjenoj propasti, neka mjesni upnik tono i marljivo poui primalje kod

podjele krtenja o formi i ono to se trai za kr tenje te neka ih po svojoj ovlasti

zaprisegne, a primalje trebaju pouiti u njihovom primaljskom poslu oni na koje to

spada.

O odabiru i obrazovanju primalja

Primaljska znanja su najstarije narodno iskustvo i prenose se na naredni narataj

najee unutar obitelji na pomno odabrane savjesne djevojke sklone empiriji i

filantropiji koje se od djetinjstva istiu bistrinom, empatijom, poznavanjem bilinstva i

pobonou. Takvi oblici odabira i edukacije primalja nisu vezani samo za selo, za

odreeni sloj ili stale ili za neko vremensko razdoblje. Poetkom 18. stoljeu prve

primalje nakon pouke i zakletve pred sveenikom dobivaju dopusnicu. Primalje su mogle

biti samo udane ene uzornog ponaanja. Zakletva ih obvezuje na savjesno obavljanje

primaljstva. Morale su pribor drati istim. Nisu uskraivale pomoi siromanim

rodiljama. Nisu pometale (izvodile abortuse) niti zamjenjivale djecu. Kod teih poroda su

obavezne pozvati kirurga-ranarnika ili doktora medicine i u sluaju ivotne opasnosti

krstit e dijete jo u majinoj utrobi. Sve to su saznale pri porodu uvale su kao tajnu

[9, 21].

Dok su ljekarnici, kirurzi-brijai i franjevaki ljekarnici prolazili viegodinje edukacije

(egrtovanje, kalfovanje, majstorski ispit, probni rad, inspekcijski nadzor nad radom) i

polagali su ispite pred upanijskim komisijama i na medicinskim uilitima, o edukaciji

primalja do druge polovice 18. stoljea nitko nije brinuo. Kandidatkinje -primalje su po

regulativi iz 1770. godine nakon viegodinje prakse uz stariju i iskusniju primalju morale

na ispitu na medicinskom uilitu pokazati znanja iz primaljstva, no do tridesetih godina

19. stoljea nema podataka o odlasku primalja iz naih krajeva na ispite na medicinska

uilita. Najee su naunice nakon viegodinjeg pomaganja iskusnoj primalji polazile

teaj primaljstva kojeg su vodili upanijski fizici ili patroni kirurgije i porodnitva. Nakon

poloenoga ispita pred upanijskim fizikom/pukovnijskim lijenikom, polagale su prisegu

pred sveenikom i predstavnikom gradskoga magistrata ili upanijske skuptine. U nekim

regijama bilo je primalja koje su do sredine 19. stoljea radile bez poloenoga ispita iz

primaljstva. U civilne i vojne dijelove u dravnu slubu dolaze obrazovane primalje iz

zapadnih dijelova Monarhije, a osnutak Primaljskog uilita u Zagrebu (1876) omoguio

je da se na upanijske, kotarske i opinske slube zapoljavaju obrazovane primalje, koje

su imale puno znanja i o enskim i djejim bolestima pa ih zapoljavaju i u bolnicama [3,

9, 12, 21, 34].

Baranjske primalje

U uvoenju licenci prednjaila je Peuka biskupija, a neke baranjske primalje su ve u

prvoj polovici 18. stoljea polagale ispit pred medicinskim djelatnicima.

Tablica 1. Baranjske primalje 1738. godine

Mjesto/godina 1738.

Bremen/Beremend Doroteja Horvat

Baranjsko Petrovo Selo/Petarda Barbara Pejy

Kasad Katarina Kovaevi

Torjanci Helena Bonjak

Darda Terezija Prinzer

eminac Ana Marija Wogner i

Ana Marija Pirhauser

Vrelo: Kanonske vizitacije Baranje, knjiga I. (1729-1810)

Dijecezansko sveenstvo u Slavoniji i Srijemu

Sredinom 18. stoljea upe Zagrebake biskupije preuzima dijecezansko sveenstvo, a

sedamdesetih i osamdesetih godina istoga stoljea povlae se franjevci iz pastorala

akovake i Srijemske biskupije i u prekodravske dijelove Peuke biskupije i u upe

dolazi dijecezansko sveenstvo koje nadzire rad i udoree primalja [22].

Srijemske primalje

U civilnim i vojnim dijelovima Srijema kanonske vizitacije biljee primalje sredinom 18.

stoljea i unato sitnim razlikama u grafiji moemo pratiti kontinuitet pojedinih primalja u
pojedinim srijemskim mjestima. U Irigu, Nikincima, Golubincima i Hrtkovcima nije bilo

primalja, a iloke primalje su rijetko zvali na porod jer je nakon poroda trebalo darivati

primalju.

Tablica 2. Srijemske primalje

Godina Ime i Je li Opaska

prezime/godine ispitana

ivota

1763. Johana + Moravljanka iz

Rottmayer (54) Znamena estitog

ivota vjerojatno

je iz Znojma.

Marija Barbara + Katolkinja iz

Fajer (63) Bamberga.

Petrovaradin Marijana + Bavarka rodom iz

Lochman (58) Mnchena.

Ana Palk (64) + Ovdanja katolkinja.

1766. Ana Rottmayer +

Barbara Fayr +

Ana Salk +

Katarina + Katolkinja.

Weinberger (48)

1768. Ivana Rothmayer +

Klara Schwab

Jelena Remenar

Sibila Wagner

Katarina

Maltermacher
Ilok 1763. Ana Marija

Fischer i

Franciska

Krbakli

Srijemski 1763. Marta Stauen Katolkinja koja se

Karlovci (40) kree u drutvu

kirurga.

Zemun 1763. Eva Proschek Udovica iskusna u

(70) umijeima

primaljstva.

Banator 1763. +

Sot 1763. Ana Bonjakovi i -

Marija Tomi

1765. Lucija Kuduzovi i + Obje imaju preko 50

Marta Berkas godina.

1763. Katarinu Sadler - Njemica, vjeta

(40) primalja. Bilo je jo

Ruma primalja, no ne

znamo im imena.

1765. Barbara Hoffman + Katolkinja.

Katarina Rudi + Katolkinja.

Ana Marija + Katolkinja.

ander

Ljuba 1763. Katarina Mati i - Katolkinje starije od

Dorotea okevi 50 godina.

Berkasovo 1763. Katarina Kraljevi - Katolkinja starija od

50 godina.

1763. Julijana Lucz (48) -- Obje katolkinje.

 Srijemska i Ana Marija Ott

Kamenica (30)

1768. Marija Hongel ? Supruga Martina,

kovaa.

Vrelo: Kanonske vizitacije Srijema, sub nomine

Primalje u Vojnoj krajini

Nakon uspostave Vojne krajine (1745) u sreditima pukovnija djeluju medicinski stoeri,

a u satnijama kirurzi sa skromnom ljekarnom i primalje. U Vojnoj krajini je nepozivanje

primalje na porod kanjivo, a od 1818. godine je carskom odlukom bio zabranjeno na

porod zvati priuene primalje. Prva primalja Gradike pukovnije dola je u Novu Gradiku

iz Bea 1772. godine. Godine 1808. organiziran je prvi primaljski teaj u Vinkovcima za

primalje Brodske pukovnije, no nema podataka jeli se ta hvale vrijedna akcija odravala i

narednih godina niti jesu li i druge pukovnije organizirale edukaciju za primalje. Godine

1821. na teaj u Petu poslane su sve krajike primalje koje su znale njemaki jezik [24].

Od 1859. godine plaanje primalja i nadzor nad njihovim radom nemaju vie vojne vlasti

ve su satnijske primalje u Vojnoj krajini postale opinske primalje s godi njom plaom

[24].

Primalje u civilnim dijelovima Slavonije i Srijema

U civilnim dijelovima Slavonije i Srijema poetkom 18. stoljea primalje su uslugama

pokrivale podruja vie seoskih zajednica, a od sredine istoga stoljea vlasti su

povlasticama stimulirale da u svakom selu bude barem jedna primalja. U gradovima je

bilo puno bolje stanje. Osjeka Tvra imala je 1754. godine jednu primalju, a Donji grad i

Gornji grad ak po etiri primalje [32, 35]. 1772. godine Poega ima od upnika ak pet

ispitanih primalja [7]

Kanonska vizitacije upe Valpovo 1782. godine navodi: U Bocanjevcima postoji dobro

pouena primalja, potena ena.., a za 1810. pie: U Valpovu su dvije primalje, Marta
Vici i Katarina Perani, a u filijalnim selima svuda po jedna. Nisu ispitane od

upanijskoga fizika ve su samo pouene od upnika kako podijeliti krtenje u sluaju

nude. Trijezne su, edne i spremne na slubu svim porodiljama. Nemaju nikakav

odreen honorar ve primaju dobrovoljnu nagradu.

Tablica 3. Primalje 1810. godine u upi Svetih Petra i Pavla u

Marijancima

Mjesto Primalja

Marijanci Marija Ali i

Katarina

Brozovi

Kuniinci Marija

Kovaevi

amagajevci Ana Osapi

Velikovci Ana Varsich

(Vari)

Gat Katarina Sui

Tiborjanci Klara Vidakovi

Vrelo: Kanonska vizitacija upe Marijanci, 1810.

Nadbiskupijski arhiv akovo uva Kanonske vizitacije upe Kukujevci 1811. i 1819.:

(1811) babica je bila Magdalena ani. Ispit je poloila i dobila odobrenje za rad

upanijskoga kirurga U Gibarcu je babica Katarina Maroevi, istih sposobnosti kao i

kukujevaka. I u Kukujevcima i u filijalnim selima ima ena koje su sposobne da budu

primalje, ali nisu dobile odobrenje za obavljanje toga posla (1819) Kukujevaka babica

Magdalena ani starinom je iz Kukujevaca, a ima oko 100 godina (!) Ta babica dobila

je pomonicu Agatu Ziconi, staru oko 43 godine. U Gibarcu je babica Ana obanovi,

stara 65 godina, poloila je primaljski ispit pred kirurgom i dobila odobrenje za rad U

Erdeviku je babica Marija Taka, katolkinja, stara 50 godina, uzorna ivota, znade
 podijeliti krtenje, ali nije poloila primaljski ispit i nema odobrenje za rad. U ostalim

filijalnim selima kukujevake upe babice su pravoslavke i o njima upnik nita ne zna. .

Primalje drugih konfesija jo su neist raena tema i analogija s Katolikom crkvom gotovo

je sigurno pogrena: pravoslavne crkve ne poznaju prednatalno krtenje i ne obvezuju ih

odluke koncila u Tridentu.

Kanonska vizitacija upe Berak 1819. godine navodi: snagom kraljevske odredbe i

oinskim poticajom Vae presvijetlosti (misli se na biskupa Bosanske ili akovake i

Srijemske biskupije) i uglednom gospodinu Andriji Budayu, fiziku Srijemske upanije

postavljena je za primalju Ana arevi, supruga Josipa arevia iz Berka,

rimokatolkinja uzornoga ivota, potrebno pouena od spomenutoga lijenika u

primaljskoj vjetini. Ona je u Vukovaru javno ispitana i snabdjevena dokumentom s

peatima Enekesa, kirurga .

U prvoj polovici 19. stoljea medicinske slube u Virovitikoj upaniji obavljali su:

Tablica 4. Medicinski djelatnici Virovitike upanije u prvoj polovici 19. stoljea

1807. 1809. 1824. 1826.

upanijski fizik Mathias Mathias Joseph Joseph

Nerohr Nerohr Bischoff Bischoff

upanijski fizik Joseph Joseph Georgius Georgius

(honorarni) Bischoff Bischoff Moszbauer Moszbauer

Osjeki Petrus Petrus Petrus Petrus

Pillinger, Pillinger, Pillinger, Pillinger,

patron patron patron patron

Podupanijski kirurgije i kirurgije i kirurgije i kirurgije i

kirurzi porodnitva porodnitva porodnitva porodnitva

akovaki Ioan Szabo, Ioann Ioann Ioann

patron Czenbauer, Czenbauer, Czenbauer,

 kirurgije i patron patron patron

porodnitva kirurgije i kirurgije i kirurgije i

porodnitva porodnitva porodnitva

Naiki Antonius Antonius Antonius Antonius

Poska, patron Poska, patron Poska, Poska,

kirurgije i kirurgije i patron patron

porodnitva porodnitva kirurgije i kirurgije i

porodnitva porodnitva

Voinski Mathias Mathias Mathias Mathias

Beregh, Beregh, patron Beregh, Beregh,

patron kirurgije i patron patron

kirurgije i porodnitva kirurgije i kirurgije i

porodnitva porodnitva porodnitva

Virovitiki Georg Riffl, Georg Riffl, Georg Riffl, Georg Riffl,

kirurg kirurg kirurg kirurg

Valpovaki Ioann Georg Georg Georg

Czenbauer, Veszelich, Veszelich, Veszelich,

patron kirurg (?) kirurg (?) kirurg (?)

kirurgije i

porodnitva

Osjeki Elizabetha Elizabetha Iuliana Iuliana

Hochenpchler Hochenpchler Szebnyi Szebnyi

Podupanijske akovaki - - - -

primalje Naiki Magdalena Magdalena Magdalena Magdalena

Fornchm Fornchm Fornehm Fornehm

Voinski - - - -

Virovitiki Anna Anna Petkovicz - -

Petkovicz
 Valpovaki - - Thereza Thereza

Kopeczky Kopeczky

Vrelo: Usp. Biserka Belicza, Virovitica i Virovitika upanija u zdravstvenim izvjetajima

18. i 19. stoljea, u: Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1984.

Godine 1815. u Osijeku su patroni kirurgije i porodnitva bili Jakob Re, Josip Ziegler i

Wolfgang Rathgeb [24, 32].

Plae primalja

Na alost, podaci o dohocima primalja (i obiaju dariv anja obitelj nakon uspjenog

poroda) prekriveni su bijelim mrljama u povijesnim vrelima pa je nemogue

rekonstruirati prihodovnu i rashodovnu stranu primalja. Primaljstvo je bilo vaan izvor

prihoda za svaki uspjean porod, obitelj rodilje darivala je primalju noviem. U Vojnoj

krajini bilo je zabranjeno plaati usluge medicinskih djelatnika pa tako i primalja. Ako se

moe usporediti stanje u Varadinu sa slavonskim i srijemskim gradovima, onda je u

ezdesetih godina 18. stoljea gradska primalja imala 20 forinti godinje plae te je

dobivala i po 6 mjera penice i rai. Za tu plau mora pomagati i siromanim enama pri

porodu i poduavati iz u vezi njihovoga stanja. Ve 1771. godine plaa iznosi 25 forinti i

po 12 mjera penice i rai. 1772. godine plaa je 37 forinti [21]. U Osijeku su 1846.

godine plae medicinskih djelatnika iznosile:

Tablica 5. Slube i plae medicinskih delatnika u Osijeku 1846. godine

Leopold Bischoff, fizik Virovitike 600,00 forinti

doktor medicine upanije godinje plae

Vasilije gradski lijenik

Atanasijevi,

doktor medicine

Jakov Re Ranarnik 300,00 forinti

 godinje plae

Ivan Nekovi nadstojinik Varoke

bolnice

Julijena Szebeny Primalja 100,00 forinti

godinje plae

Vrelo: Usp. Biserka Belicza, Virovitica i Virovitika upanija u zdravstvenim izvjetajima

18. i 19. stoljea, u: Virovitiki zbornik 1234-1984, Virovitica 1984.; K. Firinger, V. Utvi,

Povijest bolnikih ustanova u Osijeku od 1739. do 1930, Osijek 1970.

U Kukujevcima su 1853. godine primalje bile Katarina Litri, stara 50, i Anastazija Berti,

stara 48 godina. Za slubu od Opine godinje dobiju po 16 forinti, a od svakoga

poroaja 12 krajcara jedna forinta imala je 60 krajcara. Poeki gradonaelnik 1882.

godine imao je godinju plau (berivo) 1400,00 forinti, gradski vijenici 900,00, a 800,00

forinti imali su gradski fizik, kapelnik gradske glazbe i umar. Gradski inenjer imao je

600,00 forinti, a ekonom 400,00. Pisari su imali 500,00, a gradska primalja 120,00. Dva

gradska grobara imali su po 30,00 forinti [15].

Zakonodavni okvir

U civilnim dijelovima Slavonije i Srijema, a isto je bilo i u Baranji, Bachov Patent o

ureenju zdravstvenog upraviteljstva, odredio je sredinom 19. stoljea da svaka opina

ima lijenika, veterinara i primalju, to se nije svugdje potovalo. Patent je bio na snazi

do 1874. godine. Godine 1852. i 1854. Kazneni zakon definira nadriprimaljstvo i

sankcionira ilegalni pobaaj. Primaljama se zabranjuje koritenje instrumenata i porod i

sve oko njega smiju obavljati samo ovlatene primalje i to samo rukama. Zabranjeno im

je lijeiti trudnice pa i izvriti carski rez premda to hitnost situacije nalae. Zbog novane

stimulacije, ovlatene primalje esto su prijavljivale ilegalne abortuse i ine postupke

nadriprimalja.
1874. godine definirani su zakonom zadae upanijskih, kotarskih/podupanijskih,

gradskih i opinskih zdravstvenih organa. U zdravstveno osoblje su 1882. godine ubrajali

lienike, ranare, liekarnike, ivinare, konjske vidare i primalje.

Nakon iseljavanja uslijed Velike agrarne krize, industrijalizacija Slavonije i Srijema

potaknula je doseljavanje novoga stanovnitvo, listom obrazovanijeg iz zapadnih dijelova

Monarhije, i vlasti su shvatile da moraju podizati prostranije bolnice, zapoljavati

kolovanije lijenike i nie medicinsko osoblje, kvalitetne ljekarnike i vjete primalje.

Tablica 6. Medicinski djelatnici u Kotaru Slatina 1894. godine

Sluba Mjesto Ime i

prezime

podupanijski Slatina Hermann

fizik Grnwald

podupanijski Slatina Miroslav

veterinar Kokot

opinski Slatina Franjo

lijenik Zbierzhovsky

opinski Voin Kolman

lijenik Szarva

providnik Slatina Mirko Gurth

ljekarne

apotekarski Slatina Mijo

pomonik Pucarevi

Primalja Hum Sofija

Horvath

Primalja Nova Draginja

Bukovica Krivi

Primalja Sopje Rua

 Novoselac

Primalja Slatina Juliana

Neumann

Primalja Slatina Antonija

Venos

Primalja Slatina Eva

Vereovska

Primalja Voin Jelena

Radmilovi

Primalja Gornji Smiljana

Miholjac Suboti

Vrelo: Izvjee Upravnoga odbora Viroviti ke upanije, Osijek 1895., 219.;

Marija Turk-Kui, Zdravstvo i socijalne prilike u Slatini, Slatina 1297.-1997.,

Zagreb 1999., 317.

Nestali su iz popisa kirurzi, a u slatinskom kraju ima i pravoslavnih primalja, koje su

prole edukaciju, to je, ini se, sve do konca 19. stoljea bila iznimka.

Zakonom iz 1894. godine definirane su obaveze zdravstvenih institucija i njihova

subordinacija te potrebna struna sprema za pojedine javnozdravstvene slube.

Opinskim lijenicima dane su velike ovlasti. Oni su pored primarne slube lijeenje i

prosvjeivanja te borbe protiv nadriljenitva, osobito nadriprimateljstva i ilegalnog

obavljanja pobaaja. Zakon iz 1894. godine je izriit: Svaka zdravstvena opina mora

uzdravati barem jednu diplomiranu primalju.. Zdravstvene opine ustrojene su 1895.

godine kako bi izdravale na podruju opine barem jednog lijenika koji bi stanovnicima

pruio kvalitetnu zdravstvenu zatitu te kako bi iz areala iskorijenili praznovjerje i

higijenski prosvijetlili stanovnitvo. Manje politike opine udruuju se u zdravstvene

opine kako bi lake snosili trokove ordinacije, stana i plae lijenika. Politike opine

izdvajale su 2,5% budeta u zdravstvene opine i iz toga fonda, osim plaanja lijenika i

medicinskoga osoblja, financirale su lijeenje siromanih te gradnju i izdravanje

privremenih poasnih bolnica koje se otvaraju za vrijeme epidemija [14, 26, 27, 32,

33, 35].

Izvjee Upravnoga odbora Srijemske upanije (1902) navodi: U svrhu ouvanja

iteljstva od bezsavjesnog izrabljivanja kroz razne nadrilienike i nadriprimalje, koje

osobe, ne imajui nikakva pojma o naravni nastalih bolestnih pojava, davaju obino

bezkorisne ljekarije za skupi novac, obraali su uredovni lienici svoju panju na

gorespomenuto djelovanje takovih bezsavjestnika, te je teajem godine 1901. pet osoba,

koje su se tim poslovanjem bavile, kanjeno prema postojeim zakonima.

Tablica 7. Medicinski djelatnici Srijemske upanije 1904.

U zemaljskoj 12

Lienika dr. slubi

medicine U gradskoj ili 33

obinskoj slubi

Sukromnih 12

Ranarnika Sukromnih 2

Ukupno lienika

59

Vlasnika odnosno 21

Ljekarnika providnika

Pomonika 7

Vjebenika 10

Ukupno ljekarnika

.38

Primalja U obinskoj slubi 133

Sukromne 89

Ukupno

primalja .
 222

Vrelo: Izvjee Upravnoga odbora Srijemske upanije, 1905.

Kukujevaki sijamski blizanci

Sijamski blizanci u Srijemu zabiljeeni su u Kukujevcima. U listu Narodna obrana (27) iz

1902. godine stoji crtica: Srasli se blizanci. U selu Kukujevcima rodila je Terezija Pravda

dvojke. Oba su djeteta mukarci, a sraeni su od vrata do pupka. Djeca su bila posve

razvijena, krupna i puna, doim im je mati slaba enica i pri porodu jedva ostala na

ivotu. Blizanci su u asu poroda bili ivi, nu na sviet su doli mrtvi..

Bolnike primalje

Sredstvima Zaklade podignuta je osjeka bolnica i poela je s radom 1. studenoga 1874.

godine. Bolnica je imala dva temeljna odjela kirurgiju i internu. Prvi ravnatelj bio je

Ferdo Knopp, koji je vodio oba odjela i imao u svakom odjelu sekundarnog lijenika,

Antuna Lobmayera, prijanjega uznikoga lijenika Kraljevskoga sudbenog stola u

Osijeku, i Jovana Moaanina. Bolnika primalja bila je Julijana Schwcher. Koncem 19.

stoljea i ostale bolnice (Pakrac, Nova Gradika, Virovitica, Slavonski Brod, Vinkovci,

Vukovar, Zemun, Srijemska Mitrovica) zapoljavaju primalju [2, 13, 20, 34, 36]. Privatne

bolnice nisu imale primalje.

***

Veliku ulogu u produbljivanju znanja primalja imali su upanijski lijenici i kirurzi, ali i

redovniki kirurzi i bolniki lijenici.

Martin Marikovszky je fizik Srijemske upanije izmeu 1763. i 1769. godine i

organizator zdravstvene slube Srijemske upanije. Roen je 1728. godine u Nagy -

Toronyu, danas Roava, u Slovakoj. Studirao je matematiku i medicinu u Wittenbergu,

potom samo medicinu u Halleu i Erlangenu, gdje je 1755. godine doktorirao medicinu.

Nakon doktoriranja putovao je u Nizozemsku, Belgiju, Francusku, Englesku i Njemaku,

to su si tada mogla priutiti samo djeca imunih roditelja. Po povratku zaposlio se u

Peti kao lijenik pijarista, katolikoga reda ija je misija obrazovanje djece svih uzrasta i
stalea a koji su po Ugarskoj razvili mreu kola. Nakon slube u Peti prelazi u Vc za

lijenika biskupa Pavla Forgaa, zatim u upaniju Zempln odakle dolazi u Vukovar.

Zalagao se da se ranarnicima ogranii rad samo na kirurke zahvate i izdavanje samo

nekih lijekova. Nije se libio podignuti parnicu protiv vojnih kirurga, koji su bez do putenja

Srijemske upanije lijeili stanovnike. Potaknuo je zapoljavanje upanijske primalje s

godinjom plaom od 30,00 forinti s obavezom da pouava druge ene primaljskom

umijeu. Organizirao je teajeve za primalje u Vukovaru, kako bi kvalitetnije po magale

rodiljama prva primalja koju su 1771. godine u Vukovaru ispitali struni medicinski

djelatnici bila je Ana Marija Marin.

Lexta est instantia Annae Mariae Marin, obstetrix Vukovariensis a conntributione publica,

et onere quarteriali immunitari suplicantis. Intaque determinatum est: Instante per

productas superipri I. Comitatus huisu Chyirurgi Antonii Mizler de superato examine

quique aprobatione testimniales positae

Prothocollum congregationum comitatus Syrmiensis, anni 1771-1775.

Georg Ritter je izmeu 1760. i 1790. godine fizik Virovitike upanije, premda nije

doktorirao medicinu. Georga Rittera ispitao je Heinrich Mayer, prvi osjeki kirurg, pa

moemo zakljuiti da je mladost proveo u Osijeku. Vrela ne govore gdje je radio je kao

vojni kupalitarac, no ve se 1760. godine vratio u Osijek i u popisu obrtnika osjeke

Tvre vodi se kao kirurg. Posebnu brigu vodio je o primaljama.

Tablica 8. Primalje u Osijeku i okolici 1789/1790. godine

Primalja Mjesto

Ana Dasovi Aljma

Jela Jeli Aljma

Mara Varaovi Erdut

Ilka izmarica vjerojatno izmareva Erdut

 supruga, rodom iz Sombora, govori i

maarski

Mara Baranoeva Dalj

Petra Endri Dalj

Ana Bari Kunievci

izmarica Martinica Marijanci

? Duevi Aljma

Ruka ? Broanci

Petra ? Poganovci

Marija ? Harkanovci

Ana ? Zelin

Mara ? Ivanovci

Stana ? Ladimirevci

Vrelo: Vladimir Utvi, Zdravstvena zatita osjekog okruja krajem XVIII stoljea, u:

Medicinski vjesnik 2, Osijek 1969, 33 36.

Bla Schneider, franjevac, bio je izmeu 1792. i 1815. godine virovitiki kirurg i

ljekarnik. Sluio se s etiri jezika, svestrano se zanimao za medicinu. Kirurke ispite i

tirocinijski ispit poloio je u Peti, a prije dolaska u Viroviticu, bio je voditelji infirmarija

varadinskoga samostana (1768) i vodio je franjevaku ljekarnu u Krievcima.

Kompletirao je medicinski odjel virovitike samostanske knjinice, koji se sastoji od djela

45 autora od 16. do 18. stoljea u 66 svezaka. Pratio je vaeu medicinsku literaturu i

izuavao kirurgiju, kone bolesti, psihijatriju, probleme poroaja, zaraznih bolesti i

djejih bolesti. Bio je pristalica dijetetske prehrane bolesnika, omiljen meu braom

redovnicima i stanovnitvom Virovitice i okolice. Umro je 1815. godine.

Josip Jelai, fizik Poeke upanije od 1837. godine, sastavio je 1843. godine popis

medicinskoga osoblja Poege, koji se uva u Gradskom muzeju u Poegi. Primalje su bile

Magdalena ujer (Beanka, radi u Poegi od 1828. godine) i Marija Lehner (od 1833.).
Ante Schwarz rodio se u Poegi 1823. godine. Schwarz je redigirao niz zdravstvenih

uredbi, stvarao je hrvatsku medicinsku terminologiju, a njegovom zaslugom 1877.

godine osnovano je Primaljsko uilite u Zagrebu. Osnovao je Zavod za umobolne u

Stenjevcu i inicirao osnivanje Zbora lijenika Hrvatske (1874). Objavio je knjiice o koleri

i primaljstvu, a njegova Opisna anatomija ili razudbarstvo ovjejega tiela (1874) je prva

struna medicinska knjiga pisana na hrvatskom jeziku, koju je napisao hrvatski lijenik.

Umro je 1880. godine u Zagrebu.

Antun Lobmayer (1844-1906) roen je u Rumi, gimnaziju je pohaao u Vinkovcima, a

doktorirao u Beu. Objavio je i etrdesetak knjiica iz gotovo svih podruja medicine u

kojima je naglaavao vanost higijene, osobito ruku, noktiju, kose i odjee te dentalnom

zdravlju. Isticao je vanost odgoja djece, adekvatnu prehranu, a koketirao je i s

vegetarijanstvom. Monografija ovjek i njegovo zdravlje i danas je aktualna, a prirunik

Kuni lijenik sjajno je prosvjetiteljsko tivo s poetka 20. stoljea. Prvi je slav onski

lijenik koji je pratio problematiku djece (Primaljstvo uevna knjiga za primalje (1889),

Tko radi djeci o glavi, Kako valja njegovati malu djecu, Majka nad bolesnim djetetom ).

Jovan Moaanin (1844-1928) je prvi osjeki pedijatar, venerolog i ginekolog. Zalagao

se, i izborio, da majke bolesne djece besplatno borave u osjekoj bolnici, kada to odredi

lijenik-specijalist. Utemeljitelj je loze vrsnih hrvatskih povjesniara. Pokopan je u

obiteljskoj grobnici na osjekom donjogradskom groblju.

Albert Gottlieb (1840-1932) medicinu je doktorirao u Beu, a specijalizaciju iz

porodnitva u Pragu. Otvorio je 1869. godine privatnu lijeniku ordinaciju u Vukovaru i

narednih 45 godina dominirao vukovarskim zdravstvom. 1870. godine imenovan je

gradski fizikom, 1877. godine poasnim upanijskim fizikom, a bio je i mrtvozornik.

Odlikovan je Vitekim kriem reda Franje Josipa. Nakon umirovljenja 1915. godine vodio

je privatnu praksu. Pokopan je na idovskom groblju u Vukovaru.

Zakljuak

Slijedom izloenog moemo pretpostaviti da se razvoj primaljstva u Baranji, Slavoniji i

Srijemu odvijala po obrascu:

do 17. stoljea nema nadzora nad radom primalja i primaljska tehnika i skrb nad

rodiljom i novoroenetom i tadanje primaljstvo se nije bitno razlikovalo od

prapovijesnoga primaljstva;

u 17. stoljeu, dakle za vladavine Osmanlija, brigu o porodu muslimanki u

gradovima vode educirane primalje, a neke katolike primalje prole su edukaciju

u isusovakim misijama u Peuhu, Temivaru i Beogradu;

poetkom 18. stoljea na naim podrujima djeluje nekoliko kirurga, koji su

specijalizirali porodnitvo, i nekoliko obrazovanih primalja, no nad njihovim radom

niti nad radom neobrazovanih primalja nitko ne provodi nadzor edukaciju

primalja o krtenju djece kojoj prijeti pogibelj pri rizinom porodu, mrvtvoroenoj

djeci i prednatalnom krtenju provode dijecezanski sveenici nakon to se iz

upnoga pastorala povuklo redovnitvo;

sredinom 18. stoljea nadzor nad primaljama dijele vojne/upanijske medicinske

vlasti i rimokatoliki kler rimokatolike primalje pomau rodiljama svih

vjeroispovijesti, a o primaljama drugih vjeroispovijesti nemamo informacija do

druge polovice 19. stoljea;

zakonska regulativa (1770., 1851., 1874., 1894.) propisuje postupke i definira

znanja i etike vrijednosti koje nose primalje, no vlasti nisu osigurale dovoljno

strunjaka koji bi educirali primalje i nadzirali njihov rad pa su este pojave

nadriprimaljstva.

Arhivska vrela

Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu. Fond: Prothocollum congregationum comitatus

Syrmiensis, anni 1771-1775.

Nadbiskupski arhiv u akovu. Fond: Kanonske vizitacije upe Kukujevci

Gradski muzej Poega, signatura 3314.

Publicirane vrela

Bartol Kai, Putovanja junoslavenskim zemljama, preveo S. Sran, Privlaica 1987.

Kanonske vizitac ije Baranja 1729.-1810., preveo S. Sran, Osijek 2003.

Kanonske vizitacije Valpovako.miholjako podruje 1730.-1830., preveo S. Sran,

Osijek 2005.

Kanonske vizitacije Srijem 1735.-1768., preveo S. Sran, Osijek 2006

Kanonske vizitacije Vinkovako-vukovarsko-iloko podruje 1768.-1840., preveo S.

Sran, Osijek 2010.

Izvjee Upravnog odbora Srijemske upanije, Vukovar 1905.

Izvjee Upravnog odbora Virovitike upanije, Osijek 1896.

Narodna obrana 27, Osijek 1902.

Izvori za povijest zdravstva Osijeka i Slavonije 1865.-1938., priredio S. Sran, Osijek

2007.

Literatura

1. S. Ayduz, Sleymaniye medical madrasa in the history of ottoman medicine,

Foundation of Science, Technology and Civilisation, www.muslimheritage.com

2. M. Bagari, Kraljevska zemaljska javna bolnica u Pakracu, u: Lijenike novine 90,

Zagreb 2010.

3. I. Balen, Povijesni razvoj zdravstva u Slavonskom Brodu, u: Zbornik radova sa

znanstvenog skupa u Slavonskom Brodu u povodu 750. obljetnice prvog pisanog

spomena imena Brod, Slavonski Brod 2002.

4. V. Bazala, Poviestni razvoj medicine u hrvatskim zemljama, Zagreb 1943.

5. A. Brenko, Etnomedicina, Etnoloka istraivanja 6, Zagreb 1999.

6. A. Brenko, . Dugac, M. Randi, Narodna medicina (katalog izlobe), Zagreb

2001.

7. D. Habek, Kirurzi-ranarnici u Bjelovaru i bjelovarskom zaviaju u XVIII.XIX.

stoljeu, u: Lijeniki vjesnik 11/12, Zagreb 2008.

8. D. Habek, Primaljstvo i prve primalje u Bjelovaru 1756.-1856., u: Arhiv za

higijenu rada i toksikologiju 59., Zagreb 2008.

9. D. Habek, D. Dokozi, S. Luki, Krtenje u nudi medikohistoriografsko vienje,

u: Lijeniki vjesnik 132, Zagreb 2010.

10. L. Glesinger, Povijest medicine, Zagreb 1978.

11. E. Ihsangolu, Ottoman educational and scholarly-scientific institutions, u: History

oft he Ottoman state, society and civilisation II., Istambul 2002.

12. T. Ili, Razvoj zdravstvenih prilika u Brodu do 1871. godine, u: Razvoj zdravstva

na podruju opine Slavonski Brod, Slavonski Brod 1975.

13. M. Jurkovi, Razvoj zdravstvene zatite u Vinkovcima, u: Hrvatski asopis za

javno zdravstvo 14, Zagreb 2008.

14. V. Katii, Pregled gradiva za poviest zdravstva u Hrvatskoj i Slavoniji od

god.1850. do 1919. do konca zdravstvene autonomije, u: Lijeniki vjesnik 65,

Zagreb 1943.

15. J. Kempf, Poega. Zemljopisne biljeke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr.

grada Poege i Poeke upanije, Poega 1910.

16. M. Korade, Doprinos isusovaca lijeenju i razvoju medicine u Hrvatskoj u 17. i 18.

stoljeu, u: Acta facultatis medicae fiuminensis, 3-4, Zagreb 1992.

17. H. Kreevljakovi, Hamami (javna kupalita) u Bosni i Herc egovini 1462. - 1916.

(Beograd 1937), u: Izabrana djela, Sarajevo 1991.

18. Z. Lechner, Tradicijska kultura Slavonije, Baranje i Srijema, Zagreb 2000.

19. F. Minaik, Od staroslavenskog vratva do suvremenog lijeka, Ljubljana 1971.

20. Z. Ostovi, Zdravstvo, u: Pakrac 1945-1975., Pakrac 1978.

21. G. Piasek, Primalje i primaljstvo Varadina u drugoj polovici osamnaestog i u

devetnaestom stoljeu, u:Varadinski godinjak 1994.

22. Z. Samarija, upe dananjeg Donjomiholjakog i Valpovakog dekanata do 1781.

godine, feljton Glasa Slavonije, srpanj/kolovoz, Osijek 1999.

23. Z. Samarija, Povijest zdravstva Valpovtine, u: Valpovaki godinjak 17, Valpovo

2013.

24. Z. Samarija, Habsburko vojno zdravstvo u Slavoniji i Srijemu, u: Acta historiae

medicinae, stomatologiae, veterinae, 1 (32), Beograd 2013.

25. Z. Samarija, Slavonski fragmenti, u: Hrvatska revija 2, Zagreb 2015.

26. R. Skenderovi, Zdravstvene reforme Marije Terezije u slavonskom Provincijalu i

Generale normativum sanitatis iz 1770., u: Scrinia slavonica 5, Slavonski Brod

2005.

27. . Sremec, B. ua, Hrvatsko zdravstveno zakonodavstvo 1830-1941., Zagreb

2002.

28. . aroac, Narodna riznica Hrvata u Maarskoj, Peuh 1991.

29. L. Thaller, Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji od 1770. do 1850., Karlovac

1927.

30. L. Thaller, Od vraa i arobnjaka do modernog lijenika, Zagreb 1938.

31. Z. Toldi, Dijete i njegov svijet (katalog izlobe), Slavonski Brod 1979.

32. V. Utvi, B. Miloevi , J. Falievac, Razvoj medicine u Slavoniji od prvih

poetaka do II svjetskog rata, u: Zbornik radova Prvi znanstveni sabor Slavonije i

Baranje, Osijek 1970.

33. V. Utvi, Zdravstvena zatita u osjekom okruju krajem 18. stoljea, u:

Medicinski vjesnik Ope bolnice Osijek, 2, Osijek 1970.

34. V. Utvi, Povijest bolnikih ustanova u Osijeku od 1874-1974., Osijek 1974.

35. V. Utvi, J. enberger, Zdravstvo u Osijeku u doba prosvijeenog apsolutizma, u:

Zbornik radova Znanstvenoga skupa Osijek kao polarizacijsko arite, Osijek

1981.

36. T. Vukovi, Razvoj medicine u Poekoj kotlini, u: Poega 1227. 1977.,

Slavonska Poega 1977.