You are on page 1of 8

 ČOVJEK I SVIJET

o
o
o
o
 FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA
o
o
o
 KULTURE I CIVILIZACIJE
o
o
o
o
o
 LIJEPE UMJETNOSTI
o
o
o
o
o
o
 ZNANOST I PRIRODA
o
o
o
 MOZAIK
o
o

Platonova tijela
 Početna
 Znanost
 Platonova tijela


“Pravilna” tijela su provokativno malobrojna, ali ova kvantitativno skromna skupina


uspjela je ući u dubine raznih znanosti.
L. Carroll
Ljude su oduvijek zanimali poliedri. U prirodi se neka pravilna i polupravilna tijela
pojavljuju kao kristali, a druga kao virusi koji se mogu istražiti elektronskim
mikroskopom. Što je, onda, poliedar? Poliedar je dio prostora koji je omeđen konačnim
brojem planarnih ili ravninskih poligona.

Znanstvenike već dugo zanimaju „idealni“ ili pravilni poligoni (mnogokuti), odnosno
poligoni jednakih stranica i jednakih kuteva. Jednakostranični trokut može se smatrati
najjednostavnijim pravilnim poligonom zato što ima najmanji broj stranica koje mogu
omeđivati dio ravnine. Geometrijski likovi, kao što su već spomenuti jednakostranični
trokut, kvadrat, peterokut, šesterokut, osmerokut, deseterokut, itd., dat će nam potpunu
sliku o pravilnim poligonima koji nas zanimaju. Očigledno je da teoretski ne postoji
ograničenje broja stranica pravilnog poligona, što znači da je broj pravilnih poligona
neograničen.

Što je pravilni poliedar? To je poliedar čije su sve strane (plohe) jednake (ili sukladne)
jedna drugoj i pravilni su poligoni. Koliko ima pravilnih poliedara? U XIII. knjizi
Euklidovih Elemenata posvećenoj pravilnim poliedrima, ili Platonovim tijelima (Platon ih
je razmatrao u dijalogu Timej), nalazimo čvrste dokaze da postoji samo pet pravilnih
poliedara i samo tri vrste pravilnih poligona koji mogu biti njihove strane: trokuti,
kvadrati i peterokuti. Ti pravilni poliedri, ili Platonova tijela, kako ih se još naziva,
prikazani su na slici 1.

Slika 1

Povijest

Neolitski poliedri iz Ashmolean muzeja u Oxsfordu

Ovih pet pravilnih poliedara bilo je poznato i korišteno i prije Platonova vremena. U
svojoj knjizi Vrijeme stoji (Time Stands Still) Keith Critchlow iznosi uvjerljiv dokaz da su
bili poznati neolitskim narodima Britanije najmanje tisuću godina prije Platona. To se
temelji na činjenici o postojanju velikog broja kamenja sfernog oblika koje se čuva u
muzeju Ashmolean u Oxfordu. To kamenje, veličine šake, bilo je prekriveno gravurama
preciznih geometrijskih sfernih verzija kocke, tetraedra, oktaedra, ikosaedra i
dodekaedra, kao i nekim dodatnim složenim i polupravilnim tijelima kao što su kocka –
oktaedar i ikosadodekaedar.
Platonov suvremenik Teetet iz Atene (417. – 369. g. pr. Kr.) dao je matematičku
definiciju pravilnog poliedra i prvi poznati dokaz da ih ima točno pet.

Crteži Leonarda da Vincija u knjizi fra Luce de Paciolija Božanska proporcija.

U svom Timeju Platon tvrdi da su četiri osnovna elementa Zemlja, Zrak, Vatra i Voda te
da je svaki od njih povezan s jednim trodimenzionalnim oblikom. Tradicija povezuje
kocku sa Zemljom, tetraedar s Vatrom, oktaedar sa Zrakom, a ikosaedar s Vodom.
Platon spominje “neki peti element” kojim se koristio Demijurg u stvaranju Univerzuma.
Tako je posljednji, peti poliedar, dodekaedar, povezan s petim elementom, Eterom.
Prema Platonu Organizator Univerzuma uspostavio je red iz prvobitnog kaosa tih
elemenata pomoću osnovnih oblika i brojeva. Uvođenje reda prema broju i obliku na
višoj razini dovelo je do nastanka tih pet elemenata u manifestiranom univerzumu.
Osnovni oblici i brojevi počinju se zatim ponašati kao poveznica između višeg i nižeg
svijeta. Oni sami, i zbog svoje analogije s drugim elementima, imali su mogućnost
oblikovati materijalni svijet.
Tih istih pet pravilnih tijela u skladu s klasičnom tradicijom prikazano je tako da su
sadržani u devet koncentričnih sfera, a svako tijelo dodiruje sferu opisanu oko sljedećeg
tijela koje se nalazi unutar te sfere. Takva kompozicija otkriva niz važnih odnosa i
posuđena je iz discipline pod nazivom corpo transparente, povezane s percepcijom sfera
koje su načinjene od prozirnog materijala i smještene jedna u drugu. Tu disciplinu
stvorio je fra Luca de Pacioli, a preuzeli su je mnogi velikani renesanse, uključujući
Leonarda i Brunelleschija.

Keplerova interpretacija Sunčeva sustava predstavljena pomoću Platonovih tijela; radijusi koncentričnih sfera
odgovaraju orbitama planeta.

U knjizi Tajna svijeta (Mysterium Cosmographicum), koja je objavljena 1596. godine,


Johannes Kepler sugerirao je da postoji veza između pet Platonovih tijela i šest planeta
Sunčeva sustava koji su bili poznati u to vrijeme. Prema toj hipotezi, kocka (heksaedar)
može se upisati u sferu Saturnove orbite, a ta je kocka opisana oko sfere Jupiterove
orbite. Ta je pak sfera opisana oko tetraedra koji je opisan oko sfere Marsove orbite.
Sfera Marsove orbite opisana je oko dodekaedra u koji je upisana sfera Zemljine orbite.
A naša je orbita opisana oko ikosaedra u koji je upisana sfera Venerine orbite. Venerina
sfera opisana je oko oktaedra, u koji je upisana Merkurova sfera. Takav model Sunčeva
sustava naziva se Keplerova kozmička šalica. Kepler je nesklad od nekoliko postotaka
između njegova modela i stvarne veličine orbita objasnio „utjecajem materije“.
U XX. stoljeću Robert Moon u svojoj teoriji poznatoj kao “Moonov model”, upotrebljava
Platonova tijela u modelu elektronske ljuske. Moon je primijetio da se geometrijski
raspored protona i neutrona u atomskoj jezgri odnosi na položaj vrhova umetnutih
Platonovih tijela. Taj koncept inspiriran je Keplerovom knjigom Mysterium
Cosmographicum.

Matematička svojstva
Eulerova formula za poliedar:

S+V=B+2

U ovoj formuli, S je broj strana, V je broj vrhova, a B je broj bridova. Te numeričke


karakteristike za Platonova tijela dane su u Tablici 1.

Poliedar S V B Oblik strane

Tetraedar 4 4 6 Trokut

Heksaedar 6 8 12 Četverokut

Oktaedar 8 6 12 Trokut

Ikosaedar 20 12 30 Trokut

Dodekaedar 12 20 30 Peterokut

Važni odnosi između bridova, promjera upisanih i opisanih sfera, površine i obujma
pravilnih poliedara izraženi su iracionalnim brojevima. Tablica u nastavku pokazuje
omjer duljine bridova i promjera sfere opisane za svako Platonovo tijelo.

Omjer duljine bridova


Poliedar i promjera sfere opisane
Platonovim tijelima

Tetraedar √2
√3

Heksaedar √1
√3

Oktaedar √1
√2

Ikosaedar √5-√5
√10

Dodekaedar √3(√5 – 1)
6
Svaki rezultat je iracionalan broj koji možemo dobiti tek kada pronađemo kvadratni
korijen. Vidimo da se ovdje pojavljuju brojevi √2, √3, √5 koji su važni i posebni u
sakralnoj matematici.

Geometrija dodekaedra i ikosaedra odnosi se na zlatni rez. Zaista, strane dodekaedra


pravilni su peterokuti na osnovi zlatnog reza. Ako pažljivo pogledate ikosaedar, možete
vidjeti da se pet trokuta spaja na svakom vrhu, a njihove vanjske strane formiraju
peterokut. Zlatni rez ima značajnu ulogu u izgradnji ta dva Platonova tijela, što dokazuju
gore spomenute činjenice. Ova dva tijela inverzna su jedan drugom: oba se sastoje od
trideset bridova, nadalje, ikosaedar ima dvadeset strana i dvanaest vrhova, a
dodekaedar ima dvanaest strana i dvadeset vrhova. Također, oktaedar i heksaedar
inverzni su jedan drugom, a tetraedar je sam sebi inverzan.

Primjeri u prirodi

Radiolarija/zrakaš (Circogonia icosahedra)

Pravilan poliedar može se naći u prirodi. Početkom XX. stoljeća Ernst Haeckel opisao je
niz organizama čiji kosturi imaju oblik raznih pravilnih poliedara. Kostur jednostaničnog
organizma zrakaša (lat. Circogonia icosahedra) u obliku je ikosaedra. Većina ih živi
duboko u vodi i plijen su koraljnim ribama i zato se pokušavaju obraniti pomoću
dvanaest šupljih bodlji iz dvanaest vrhova kostura. Žalci na vrhovima bodlji čine ih još
učinkovitijim u obrani.
Većina virusa, poput virusa herpesa, imaju oblik pravilnog ikosaedra. Virusne strukture
sastoje se od ponovljenih proteinskih subjedinica, a ikosaedar je najpogodniji oblik za
reprodukciju tih struktura.

Kristalne rešetke mnogih minerala imaju oblik Platonovih tijela.


Dobivanje sumporne kiseline, željeza, specijalnih
vrsta cementa ne može se osigurati bez sumpornog pirita (FeS). Kristali tog kemijskog
sastava imaju oblik dodekaedra. Mineral silvin (silvit) ima kristalnu rešetku u obliku
kocke. Kristali pirita imaju oblik dodekaedra, a kuprit formira kristale u obliku oktaedra.

Platonova tijela vrlo su važan predmet proučavanja sakralne matematike i prirodnih


znanosti. Pojavljuju se svugdje: od virusa, od kojih mnogi imaju ikosaedarski oblik, do
složenih makrostruktura kao što je, na primjer, Sunčev sustav.

Autor: Anton Musulin


S engleskog prevela: Valentina Šaranović

Kategorije: Znanost|Tags: "Moonov model", 02-2017, Antun Musulin, Brunelleschi, Circogonia icosahedra, corpo
transparente, Demijurg, Elementi, Euklid, fra Luca Pacioli, idealni poligoni, Johannes Kepler, Keplerova kozmička
šalica, kristalna rešetka, Leonardo, Mysterium Cosmographicum, poliedri, sakralna
matematika, Timej, virus, zrakaši

Podijelite ovu priču, odaberite vašu platformu!

You might also like