Sveučilište sjever

Studij graditeljstva

Prof. dr. sc. dr.h.c. Mladen Kranjčec, dipl. inž.

Predavanja iz
Temelja Hidraulike
Prvi dio
(Autorizirana skripta)

Varaždin, 1989.-1994., 2007.-2013.

2
Grčki alfabet

3
 Kompilacija najboljih stranica iz najboljih svjetskih udžbenika u monografija

Već površan pogled na popis svjetske udžbeničke literature posvećene mehanici fluida i
hidraulici odražava bogatstvo odgovarajućih udžbenika i monografija. Međutim, često su pristup i
razina rasprave pojedinih „tema“ suviše opširne zamućujući tako primijenjivost njihovih rezultata u
graditeljskoj praksi. Odatle proizlazi potreba za knjigom koja se prvenstveno bavi aspektima u
graditeljstvu.

Ovaj je udžbenik nastao na temelju koncepata nastavnika i bilješki studenata s predavanja

kolegija Hidraulika na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1986.–1994.) te Veleučilištu u
Varaždinu, smjer Graditeljstvo, u razdoblju između akademskih godina 2007./2008. i 2012./2013..
Udžbenik obuhvaća uglavnom sve “sadržaje“ predviđene izvedbenim planovima i programima
spomenutih kolegija čiji je cilj brže i kvalitetnije ostvarenje predviđenih ishoda učenja te kompetencija
završenih studenata preddiplomskih studija graditeljstva, uključujući i one nužne za ujednačenost i
cjelovitost, čega? Udžbenik pruža temelje nužne za nastavak proučavanja hidrauličkog inženjerstva na
višoj, specialističkoj razini.

Ne umanjujući značaj temeljnih rasprava, autor je nastojao premostiti, još uvijek dosta širok,
jaz između teorije i prakse. Također, izbjegnuti je sofisticirani matematički aparat budući da njime
provedeni računi, s jedne strane rezultiraju u elegantnim izvodima, eventualno općenitijeg značenja,
no s druge strane, ponekad, zamagljuju (preoštra riječ...) osnovne fizikalne pojmove i modele.

Udžbenik stavljam na raspolaganje studentima na njihovu zamolbu kako bi im olakšao

samostalni rad pri usvajanju kolegijem predviđenog znanja. Iako se od studenta očekuje služenje
bogatom literaturom na stranim jezicima, ovaj udžbenik skromni je doprinos popunjavanju goleme
praznine u pogledu... nepostojanja odgovarajućih udžbenika na hrvatskom jeziku. Uspostavljanje
rutine služenja udžbenikom kao temeljem daljneg uspješnog cjeloživotnog obrazovanja, jedan je od
središnjih ciljeva Sveučilišta sjever u domeni obrazovanja.
ali i s osobnom željom da im posluži kao podsjetnik na trenutke druženja tijekom predavanja i
numeričkih vježbi na kojima smo zajednički nastojali ovladati temeljnim spoznajama predviđenih
silabusom kolegija i uživati u jedinstvenom skladu i ljepoti pojava u Hidraulici.

Autor se trudio prikupiti primjere koji će biti što izdašniji u ilistriranju primjene stečenih
znanja pri proračunima u inženjerskoj praksi, a koji se ne nalaze u svjetski poznatom udžbeniku
2500... , na čije su korištenje upućivani studenti.

4
 Cilj mi je, također, ovim neusavršenim tekstom, ..........., kao i većim brojem riješenih primjera
(koji s obzirom na ograničenu satnicu kolegija nisu mogli biti raspravljeni tijekom nastavnih sati)
bolje osvijetliti neke, za buduće graditelje, pojave od temeljne važnosti.

Tekst sadrži i brojne ilustrativne primjere proračuna. Njihova je svrha doprinijeti boljem
razumijevanju teksta, sadržaja, ..., kao i demonstrirati kako proučavanjem teksta stečena znanja
primijeniti pri rješavanu konkretnih problema. Pritom se nastojalo izbjegavati stereotipni način
rješavanja kako bi se utjecalo na razvijanje sposobnosti analitičnosti poželjne pri osvjetljavanju
raznolikih problema na koje se nailazi u praksi.

Usprkos postojanju poznatih„2500“ besplatno dostupnog na Internetu i koji spredstavlja zbirku

sustavno tematski (sadržajno?) poredanih najinstruktivnijih riješenih računskih primjera prikupljenih
iz najboljih udžbenika i monografija iz svjetske literature u području mehanike fluida i hidraulike,
autor se potrudio pronaći i osmisliti nove. Prosudbu o tome koliko je u tome uspio dat će čitaoci...
Naravno, čitatelj koji se želi detaljnije u poznati...širi i detaljniji prikaz obrađenih tema čitatelj
će naći u citiranoj literaturi.
Preko dvjestotinjak crteža djelo je Marka Zidarića, Josipa Basilja, Damira Crnčeca, kao... i
drugih mladih kolega studenata Veleučilišta u Varaždinu. Crtanjem su pripomogli još neki drugi
kolege studenti. U ime budućih generacija, hvala im na uloženom trudu!
Autor je čitaocima unaprijed zahvalan na svakoj primjedbi koja za cilj ima usavršavanje ovog
teksta u smislu njegove jasnoće kao i za svako ukazivanje na, zasigurno, postojeće pogreške.

U Varaždinu, na Veliku Gospu 2014.

Mladen Kranjčec

5
 Gdje je što
1. Statika fluida……………………………………………………………….………….………
1.1 Osnovna jednadžba hidrostatike
1.2 Nestlačivi fluid u translatorno ubrzanom
neinercijskom referentnom sustavu……………………………………………………..
1.3 Nestlačivi fluid u rotirajućem neinercijskom
referentnom sustavu. Riješeni primjeri……………………………………………….…
1.4 Tlačna sila na ravne površine. Analitički račun tlačne sile………………………….……
1.4.1 Centar tlaka……………………………………………………………….…..
1.5 Dijagram hidrostatičkog tlaka. Grafičko-analitički način
određivanja tlačne sile i centra tlaka………………………………………………..….
1.5.1 Dijagrami tlaka………………………………………………………….……..
1.5.2 Određivanje iznosa tlačne sile i centra tlaka
iz dijagrama hidrostatičkog tlaka……………………………………………....
1.5.3 Riješeni primjeri i primjeri za samostalni rad……..…..………………..….
1.6 Tlačna sila (pritisak) na cilindrične površine.
Tijelo tlaka. Centartlaka…………………………………..……………………….….…
1.6.1 Određivanje tijela tlaka u slučaju kada je površina u dodiru
s tekućinom segment cilindra stalnog polumjera zakrivljenosti……………….…
1.6.2 Detaljnije o određivanju tijela tlaka i centra tlaka u slučaju kada
je površina u dodirus tekućinom segment
cilindra promjenljivog polumjera zakrivljenosti…………………….…………..
1.6.3 Riješeni primjeri i primjeri za samostalni rad……………………………..

2. Osnove kinematike i dinamike fluida………………………………………………………

2.1 Kinematičke karakteristike gibanja fluida…………………………………………..…
2.2 O matematičkom opisivanju strujanja fluida……………………………………….....
2.2.1 Lagrangeova metoda……………………………………………….…………
2.2.2 Eulerova metoda……………………………………………………….……..
2.3 Strujnica…………………………………………………………………………………
2.4 Elementarna strujna cijev ESC (elementarno strujno vlakno)…………………………
2.5 Tok fluida kao snop ESC……………………………………………………………….
2.6 Hidraulički elementi toka………………………………………………………………
2.6.1 Živi ili omočeni presjek toka……………………………….………………….
2.6.2 Omočeni obod (omočeni perimetar)……………………………………………
2.6.3 Hidraulički polumjer, radijus………………………………………………….

6
 2.7 Protok………………………………………………………………………………..
2.7.1 Volumni dqV i maseni dq m protok kroz ESC……………….……………
2.7.2 Jednadžba kontinuiteta za ESC……………………………….……………
2.8 Volumni QV i maseni protok Qm toka konačnog presjeka.
Jednadžba kontinuiteta za tok konačnog presjeka…….……………………………
2.9 Srednja brzina toka. Riješeni primjeri………………………………………….….
2.10 Podjela oblika (režima) strujanja fluida………………………………………….

3. Integralna analiza gibanja fluida Jednadžbe očuvanja………………………..….

3.1 Sistem, kontrolni volumen (KV), kontrolna površina (KP) ………………….……..
3.2 Opća integralna jednadžba očuvanja ili Reynoldsov transportni teorem
za mirni i nedeformabilni KV…………………….……….……..…………………….
3.3 Zakon o očuvanju mase (jednadžba kontinuiteta) za konačni sistem
u slučaju mirnog i nedeformabilnog kontrolnog volumen. Riješeni primjeri…..….
3.4 Zakon očuvanja količine gibanja fluida (Reynoldsov transportni teorem)
za konačni sistem - slučaj mirnog i nedeformabilnog kontrolnog volumena……...
3.5 Reynoldsov teorem u slučaju stacionarnog strujanja ……………………………….
3.6 Izraz za izračunavanje sile kojom fluid djeluje
na čvrste stjenke u mirnom i nedeformabilnom kontrolnom volumenu ……………..
3.7 Primjena zakona očuvanja količine gibanja
u slučaju mirnog nedeformabilnog KV. Riješeni primjeri………………………….

Dodatak Izvod opće integralne jednadžbe očuvanja (Reynoldsovog teorema) za

mirni nedeformabilni kontrolni volumen………………………………………………

II

7
 Hidraulika – predmet proučavanja.
Kratki pregled razvoja kroz povijest
Hidraulika primijenjena je znanost čiji su predmet proučavanje prirodnih
zakonitosti koje vladaju u tekućini kada je ova ili u ravnotežnom stanju ili u
relativnom gibanju, zakonitosti međudjelovanja tekućine s čvrstim u nju
uronjenim tijelima te s čvrstim stjenkama koje ju omeđuju.

Hidrauliku je moguće podijeliti u dva dijela:

- hidrostatiku, u kojoj se proučavaju zakoni mehaničke ravnoteže tekućine,

- hidrodinamiku, u kojoj se proučavaju zakoni gibanja tekućine 1.

Naziv – hidraulika ὑδραυλικός (hydraulikos) - nastao je spajanjem grčkih riječi

ὕδωρ (hydor) - voda i αὐλός (aulos) - cijev ili žlijeb.

Polazeći od teorije [oslanjajući se, pritom, na matematiku, fiziku i primijenjenu

fiziku (teorijsku mehaniku, otpornost materijala,…)] i eksperimenta, hidraulika
pruža široke mogućnosti rješavanja niza problema u graditeljskoj praksi,
komunalnom gospodarstvu, zaštiti vodni resursa i u drugim sferama ljudskih
djelatnosti povezanih s vodom i drugim tekućinama.

Neosporno, voda je u povijesti razvoja čovječanstva odigrala značajnu ulogu.

Još unatrag 4000 godina pr. Kr. u Egiptu i 1000 godina pr. Kr. u Kini građene
su riječne brane i mlinovi, sustavi za natapanje polja kao i brodovi za plovidbu
morem. U Rimu se i dan danas mogu vidjeti ostaci akvadukata izgrađenih šest
stoljeća pr. Kr. koji svjedoče o visokoj razini tehnike onog vremena.

Prvim znanstvenim radom u području hidraulike smatra se Arhimedov (287-212

pr. Kr.) traktat „O plivanju tijela“ u kojem se obrazlože po njemu poznati zakon
(Arhimedov zakon).

1
Proučavanjem mehaničke ravnoteže i gibanjem tekućina bavi se i teorijska hidromehanika,
znanstvena disciplina strogo teorijskog, matematičkog, karaktera, koja daje opća i egzaktna
rješenja. Hidraulika, kao primijenjena znanost, rješava probleme od važnosti u inženjerskoj
praksi, pribjegavajući pritom pojednostavnjenju, procjenjujući tek osnovne elemente
hidrauličkih pojava i vrlo se često oslanjajući na eksperimentalne rezultate.

8
Tijekom srednjeg vijeka, punih 17 stoljeća, hidraulika, kao i sve druge znanosti,
stagnira u svom razvoju, ne popunjava se novim zakonima i otkrićima. Epoha
feudalizma s naturalnim gospodarstvom nije pred hidrauliku kao nužnost
postavljala zahtjeve za novim, izvornim, rješenjima.

Novovjeki brzi razvoj hidraulike počinje tek s pojavom kapitalizma.

Intenziviranje trgovine dovodi do gradnje plovnih kanala, povećanje broja
gradskog stanovništva rađa problem osiguranja vode za piće i gradnju
kanalizacije, zanatstvu i industriji potrebna je pokretačka energija kojom je u
prvom redu postala energija vode.

Novi su se radovi u hidraulici počeli javljati u Italiji u XIV. i XV. vijeku. Koncem
XV. stoljeća (oko 1500. godine) Leonardo da Vinci (1452-1519) piše studiju „O
gibanju i mjerenju vode“. Tek 400 godina kasnije otkriveno je da je da Vincijev
interes obuhvaćao i problematiku istjecanja vode iz otvora na spremnicima kao
i zakonitosti tečenja vode u rijekama i kanalima. No, kako zapise svojih otkrića
da Vinci nije objavio, to ona u svoje vrijeme nisu bila ni primijenjena.

1586. godine svjetlo dana ugledala su „De Beghinselen Des

Waterwichts“(„Principi težine vode“) flamanskog matematičara i vojnog
inženjera Simona Stevina (1548-1620), u kojima ovaj daje pravila za
određivanje tlačne sile na dno i stjenke posuda.

Galileo Galilei (1564-1642), 1612., u traktatu „Rasprava o tijelima koja su u

vodi i o onima koja se gibaju u njoj“, raspravlja o uvjetima mehaničke
ravnoteže tekućine i ustanovljava temeljne zakone plivanja tijela, podvrgavajući
istovremeno kritici metafizičku teoriju grčkog filozofa Aristotela o „apsolutno
teškim“ i „apsolutno lakim“ tijelima.

Godine 1643., Galileijev učenik, Evangelista Torricelli (1608-1647) baveći se

gibanjem tekućina izveo je izraz za izračunavanje iznosa brzine istjecanja
(idealne) tekućine kroz otvore na spremnicima.

Robert Hooke (1635-1703) konstruira uređaj za mjerenje iznosa brzine vode te

uređaj za mjerenje dubine mora.

Blaise Pascal (1623-1662) otkriva zakonitost prijenosa vanjskog tlaka u

tekućinu (Pascalov zakon), zakonitost koja sve do naših dana predstavlja temelj
konstruiranju hidrauličkih strojeva (preša, dizalica, kočnica,…).

Isaac Newton (1643-1727) godine 1686. formulira zakon unutrašnjeg trenja u

tekućine u stanju gibanja, prvi uvodeći u znanost pojam viskoznosti tekućine.

9
Do formiranja hidraulike kao nauke utemeljene, osim na opisivanju pojavnosti, i
na matematičkom opisivanju diferencijalnim i integralnim računom, dolazi tek u
XVIII. stoljeću zahvaljujući radovima Leonarda Eulera (1707-1783) i Daniela
Bernoullija (1700-1782), koji 1738. godine objavljuje svoju „Hidrodinamiku“.

1738. godine Daniel Bernoulli polaže teorijske temelje jednadžbe o očuvanju

energije tekućine, poznate Bernoulli-jeve jednadžbe, jednadžbe koja se spravom
smatra temeljnom i najčešće korištenom jednadžbom pri proračunima u
hidrauličkoj inženjerskoj praksi. 1755. godine Leonard Euler, primjenjujući
Newton-ove zakone dinamike, izvodi diferencijalne jednadžbe ravnoteže i
gibanja tekućine.

Paralelno s teorijskim radovima iz hidromehanike i hidraulike primjenjuje se i

eksperimentalna, iskustvena metoda proučavanja njihovih zakonitosti. Veliki
doprinos razvoju praktične hidraulike dao je čitav niz znanstvenika. Tako
Antoine Chezy (1718-1798) proučava jednoliko gibanje tekućine, Giovani
Batista Venturi (1746-1882) bavi se proučavanjem istjecanja tekućine kroz
otvore i nasadke, Julius Ludwig Weisbacha (1806-1871) zanimaju otpori
gibanju tekućine. Osborne Reynolds (1842-1912) mnogo je vremena i napora
uložio u proučavanje laminarnog i turbulentnog gibanja tekućina. Početkom
XX. stoljeća najpoznatiji su radovi Ludwig Prandtl-a (1875-1953) posvećeni
poluempirijskoj teoriji turbulentnog tečenja.

Značajan je doprinos razvoju hidraulike i ruskih istraživača. U drugoj polovici

XIX. i početkom XX. stoljeća najmarkantniji su radovi Ivana Sergejeviča
Gromeka (1851-1889), Nikolaija Pavloviča Petrova (1836-1920), Nikolaija
Jegoroviča Žukovskog (1847-1921) (teorija podmazivanja, hidraulički udar,
matematička metoda rješavanja problema filtracije podzemnih voda,). Tu su još
i Josif Iljič Agroskin, R.R. Čuhaev, A.D. Aljtšulj, I.E. Ideljčik, G.A. Murin,
N.F. Fjodorov, F.A. Ševeljev i drugi.

Posljednjih desetljeća razvoj hidraulike neraskidivo je vezan na razvoj

informacijske tehnologije. Pored numeričkih metoda, pri proračunima u
hidraulici, sve se više koristi numeričko modeliranje. Imena znanstvenika koji su
u tom smjeru dali ili će dat značajni doprinos, tek će biti unesena u anale
povijesti hidraulike.

10
 Brzo i temeljito, znanjima prezentiranim u okvirima ovih predavanja,
čitatelj će uspjeti ovladati samo ako pored osnova kinematike i dinamike,
solidno vlada temeljnim spoznajama o odnosu mehaničkog rada i energije,
ukoliko razumije i ukoliko je ovladao primjenom zakona očuvanja mase,
količine gibanja i energije te ako raspolaže osnovnim informacijama o
svojstvima fluida i vlada temeljnim znanjima iz hidrostatike, kinematike i
dinamike fluida. U okvirima ovih predavanja polazi se od pretpostavke da je
znanja o kojima je riječ, čitatelj stekao svladavajući curriculum(e) kolegija iz
osnova fizike za studente tehničkih znanosti.

Ukoliko to nije tako, prije nego pristupi čitanju (slušanju) ovih predavanja,
gore spomenute potrebne preduvjete čitatelj možete ostvariti ponovnim, no ovog
puta temeljitim, proučavanjem odgovarajuće literature. U tome mu mogu
pomoći i slijedeća skripta:

11
12
13
14
 1. Statika fluida

1.1 Osnovna jednadžba hidrostatike

Promatra se element fluida čije

su dužine bridova dx, dy i dz,
koji miruje s obzirom na
neinercijski referentni sustav
S'. Koordinatne osi
pravokutnog Kartezijevog
sustava neinercijskog
referentnog sustava su X,Y,Z
(crtež 1.1.1). Neka se
neinercijski referentni sustav S'

giba ubrzano akceleracijom a
Crtež 1.1.1 s obzirom na inercijski
referentni sustav S.

Efektivna volumna sila FV koja djeluje na promatrani element fluida mase dm
 
jednaka je vektorskom zbroju gravitacijske sile dG  dm  g i inercijske sile
 
translacije dFI ,t  dm  a ,

       
FV  dG  dFI ,t  gef dm  ( g  a )dm  ( g  a ) dxdydz . (1)

15
Y - komponenta ukupne površinske sile kojom okolni fluid tlači promatrani
mirni element fluida paralelno s osi Y (tj., zbroj sila kojima okolni fluid
paralelno s osi Y djeluje na dvije plohe elementa fluida okomite na os Y (na
plohe paralelne s ravninom XZ), jednaka je,

   p   p
( FS ) y   j p  j ( p  dy ) dxdy   j dxdydz . (2)
 y  y

Izrazima analognim izrazu (2) dane su X- i Z - komponente površinskih sila za

preostala dva koordinatna smjera, X i Z,

  p   p
( FS ) x  i dxdydz ; ( FS ) z  k dxdydz . (3)
x z

Zbrajanjem komponenti danih izrazima (2) i (3) slijedi ukupna površinska,

tlačna, sila koja djeluje na promatrani element fluida,

   p  p  p 
FS   i  j  k dxdydz  pdxdydz . (4)
 x y z 

Budući da se promatrani element fluida nalazi u stanju mirovanja u

neinercijskom referentnom sustavu) to je, u skladu s II. zakonom dinamike u
neinercijskim referentnim sustavima, zbroj ukupne površinske, tlačne, sile (4) i
efektivne volumne sile (1) jednak nuli, tj.,
   
F  FB  FS  g ef dxdydz  pdxdydz  0 , (5)


p  g ef , (6)

ili,
p
x
 x  0 ,
  gef
p
y
 y  0 ,
  g ef

p
z
 z  0 .
  gef (7)

Diferencijalna jednadžba (6) poznata je kao Eulerova osnovna jednadžba

hidrostatike (Leonard Euler, Sankt Peterburg, Rusija, 1755. g.).

16
 Puste li se u mislima strane elementarnog paralelepipeda težiti ka nuli,
jednadžba postaje točna za točku (element) fluida2.
Ovime je, u principu, riješena zadaća pronalaženja funkcije raspodjele
tlaka p(x,y,z) u mirnom fluidu čija je gustoća u svakoj točki jednaka i koji se

nalazi u polju sila čija je efektivna jakost jednaka g ef .

Treba, međutim, naglasiti da, u općem slučaju, Eulerova jednadžba nije

rješiva po p . Naime, ukoliko gustoća  fluida u točki nije stalna veličina već se
ona mijenja od točke do točke, masa fluida više nije u stanju ravnoteže, budući
da se u njoj, zbog razlike gustoća u njegovim raznim dijelovima, pojavljuju
tokovi izazvani djelovanjem sile teže.
Za fluide različitih gustoća  koji se nalaze u poljima sila različitih

efektivnih jakosti g ef , pripadne funkcije p(x,y,z) treba naći rješavanjem
Eulerove jednadžbe posebno za svaki slučaj.

Primjer: Otvoreni spremnik s vodom (ρv = 103 kgm-3) i prema atmosferi

(pa = 1 bar) zatvoreni spremnik s uljem (ρu = 950 kgm-3) spojeni su s U-cijevi u
kojoj se nalazi ugljikov tetraklorid, CCl4 (crtež 1.1.1!). Visine prikazane na
crtežu jednake su: h1 = 0.4 m, h2 = 0.1 m i h3 = 0.13 m. Kolika je gustoća
ugljikovog tetraklorida ako manometar pokazuje tlak jednak 1200 Pa?

Primijenit ćemo opću jednadžbu hidrostatike na točke 1 i 2 fluida koje se obje

nalaze u istovrsnom fluidu, to jest, ulju (crtež…); točka 1 na samoj granici ulja
s plinom u zatvorenom spremniku, a točka 2 na samoj granici ulja s ugljikovim
tetrakloridom, CCl4. Dakle,
p p
 h2  h3  2  h2 , (1)
u g u g

što za iznos tlaka u točki 2 daje,

2
Tlak u promatranoj točki fluida ovisi o stupnju stlačenosti fluida u toj točki. Kada se fluid
promatra kao kontinuum, pojam točke fluida bitno se razlikuje od onog matematičkog. Pod
pojmom - točka fluida ili element fluida - podrazumijeva se fizički beskonačno mali volumen
tekućine ili plina, to jest, volumen fluida takav da mu je masa „beskonačno mala”, da ga se
može smatrati “beskonačno malim“ (recimo, volumen reda veličine 10-3 mm  10-3 mm 
10-3 mm = 10-9 mm3), no istovremeno dovoljno veliki kako bi sadržavao dovoljan broj atoma
(molekula) promatranog fluida (u slučaju tekućina u 10 -9 mm3 sadržano je oko 1011
molekula). Između zbliženih molekula u točki (elementu) fluida pojavljuju se odbojne
električne (kulonske) sile čiji zbroj uravnotežuje rezultantnu vanjsku silu kojom najbliže
molekule fluida djeluju na molekule sadržane u fizički beskonačno malom volumenu.

17
 Crtež 1.1.2 Crtež 1.1.3

p2  p  u gh3 . (2)

Na isti način, pošavši od točaka 2 i 3 fluida (točka 2 i dalje je na samoj

granici ulja s ugljikovim tetrakloridom, no sada je u CCl4, baš kao i točka fluida
3 koja je na granici ulja s vodom), dobivamo slijedeću vezu između iznosa
tlakova p2 i p3 ,
p2 p
 h2  3  0 ,
u g u g
p2  p3  C gh2 . (3)

Konačno, primjenom opće jednadžbe hidrostatike na točke fluida 3 i 4 (obje u

vodi, prva na granici s uljem,a druga na granici s atmosferom) slijedi,
pa

p3 p
 0  4  h1 ,
v g v g
p3  pa  v gh1 . (4)

Uvrštenje (4) u (3) daje,

p2  pa  v gh1  C gh2 . (5)

Izjednačavanjem (2) s (5) za gustoću ugljikvog tetraklorida dobivamo,

1  pa  p  1   1.2  103 Pa 
C    v h1  u h3    2
 103 kgm 3  0.4m  950kgm 3  0.13m   1541 kgm 3 .
h2  g  0.1m  9.81 ms 

18
 1.2 Nestlačivi fluid u translatorno ubrzanom
neinercijskom referentnom sustavu
Množenjem prve od diferencijalnih jednadžbi (7) iz prethodnog odjeljka s
dx , druge s dy i treće s dz te, zatim, nakon njihovog zbrajanja, imajući pritom
p p p
na umu da je potpuni diferencijal od p( x, y, z) jednak, dp  dx  dy  dz ,
x y z
slijedi,


dp   gef x dx  gef y dy  gef z dz . (8)

U hidrostatici se razinom tekućine naziva površina tekućine na kojoj je

tlak stalan, konstantan, tj., dp  0 . Dakle, na razini tekućine vrijedi,

gef x dx  gef y dy  gef z dz  0 . (9)

Crtež 1.2.1

Promotrimo slučaj tekućine koja miruje u cisterni (neinercijski referentni sustav


S'!) koja se giba jednoliko ubrzano ubrzanjem a u odnosu na inercijski
referentni sustav S kojem je referentno tijelo tlo (crtež 1.2.1). Zanima nas iznos
kuta  što ga razina tekućine u cisterni zatvara s horizontom. Tekućina se
nalazi u dva uzajamno okomita, homogena, polja sila: u homogenom polju sile
 
teže jakosti g   gk i, u na njega okomitom, polju inercijske sile translacije
 
čija je jakost jednaka a  ai . Dakle, u promatranom slučaju jednadžba (9)
poprima oblik,
 adx  gdz  0 , (10)

19
odakle, za iznos kuta  što ga razina tekućine u cisterni zatvara s horizontom,
slijedi,
dz a a
tg    ,   arctg (11)
dx g g

y'
Primjer: Na kolicima leži spremnik u
S'
l obliku kvadra pri čemu su duljine
bridova njegovih baza, od kojih je
h  
k i x' jedna prikazana na crtežu 1.2.3,
A 
a jednake 2h  B  2 m , i 2l  L  2.2 m .
y Spremnik je savršeno krutih stjenki i
potpuno je ispunjen vodom. Kolica
S zajedno s rezervoarom gibaju se u
vodoravnoj ravnini konstantnim
x  
O
ubrzanjem a iznosa a  7.8 ms1 .
Odredite tlak u točki A u središtu
Crtež 1.2.3 spremnika.

Polazimo od osnovne jednadžbe hidrostatike


p  g ef
    
g ef  g  a  k g  ai 
u kojoj je u ovom slučaju efektivna jakost polja jednaka zbroju jakosti polja g
    
sile teže G  mg i jakosti polja  a inercijske sile translacije FI ,t  ma , koja
djeluje na mirnu masu vode u spremniku, tj.,

 
gef  g  a kg
gk  ai
ai .

Dakle, fluid, se nalazi u dva uzajamno 

okomita, homogena, polja

sila: u homogenom polju sile teže jakosti g   gj i na njega okomitom polju
 
inercijske sile translacije čija je jakost jednaka  a  ai . Prema tome,
osnovnu jednadžbu hidrostatike pišemo u obliku,

p  p  p   
i j  k   (ai  gj ) ,
x y z

20
 p   p   p 
i  ai  j  gj  k,
x y z
 p    p   p 
  a i    g  j  k  0 . (1)
 x   y  z

Vektor (1) jednak je nuli samo ako su nuli jednake skalarne komponente,
 
projekcije, uz jedinične vektore i , j i k , tj. ukoliko su ispunjene jednakosti,

p p p
 a  0 ,  g  0 ,  0. (2)
x y z

Treća od jednadžbi (2) govori o tome da se, s obzirom na odabrane smjerove

koordinatnih osi pravokutnog Kartezijevog sustava (crtež 1.2.3), s promjenom
koordinate z (to jest, u smjeru okomitom na ravninu crteža) iznos tlaka ne
mijenja, ostaje stalan,.

Množenjem prve od jednadžbi (2) s dx slijedi,

p
dx  adx  0 ,
x
dp   adx . (3)

Integriranjem jednadžbe (3) u odgovarajućim granicama dobivamo,

p ( x l ) l


p ( A)
dp   a  dx ,
o

p( A)  p( x  l )  al , (4)

iznos tlaka p(A) koji u točki A izaziva polje inercijske sile translacije prisutne
zbog ubrzanog gibanja fluida u smjeru osi X s ubrzanjem iznosa a.

Analogno, integracija druge od jednadžbi (2) daje iznos tlaka pg (A) koji je u

točki A izazvan poljem sile teže jakosti g ,

pg ( A)  pg ( y  h)  gh . (5)

21
Budući da su stjenke spremnika savršeno krute to se one pod djelovanjem
atmosferskog tlaka pa ne deformiraju te se stoga atmosferski tlak pa ne prenosi
na fluid u spremniku. To znači da je,

pg ( y  h)  0 , p( x  l )  0 , (6)

tako da je tlak p(A) u središtu A spremnika jednak,

 
p( A)  al  gh   al  gh  103 kgm3 7.8ms2 1.1m  9.81ms2 1m  18.30kPa .

1.3 Nestlačivi fluid u rotirajućem neinercijskom

referentnom sustavu3. Riješeni primjeri

Matematički zapis ovisnosti iznosa tlaka o prostornim koordinatama u fluidu

koji miruje u rotirajućem neinercijskom referentnom sustavu, moguće je
izračunati analogno načinu već demonstriranom u slučaju mirnog fluida u
linearno ubrzanom neinercijskom referentnom sustavu.

Zbog jednostavnosti, našu ćemo raspravu ograničiti na slučaj odozgo otvorene

cilindrične posude koja sadrži neku masu fluida. Uzet ćemo da se posuda

konstantnom kutnom brzinom  vrti oko, u inercijskom referentnom sustavu,
mirne vertikalne osi koja prolazi sredinom njezinog dna (crtež 1). Prema tome,
posuda i za nju čvrsto vezani cilindrični koordinatni sustav, s ishodištem koje
leži na dnu posude, zajedno, čine neinercijski referentni sustavi S'. Pretpostavit
ćemo da fluid miruje u odnosu na stjenke posude. To znači da će jedina
inercijska sila „na sceni“ (u S') biti“ centrifugalna sila.
 
Za kutnu brzinu  i vektor položaja r elementa fluida u cilindričnom
koordinatnom sustavu pišemo,
 
  k , r  rρ0  zk , (1)
 
pri čemu su  0 i k jedinični vektori cilindričnog koordinatnog sustava.

3
Ova rasprava svoju primjenu ima u spremnicima goriva, centrifugalnim filtrima, tekućim
zrcalima, samorotirajućim raketama i drugdje.

22
 Crtež 1.3.1

Vektor radijalnog ubrzanja ar elementa fluida mase dm udaljenog r od osi
vrtnje jednak je (crtež 1.3.1),
       
ar      r       r0   r 2 0 . (2)

 
Pošto je g   gk , osnovnu jednadžbu hidrostatike za, u S' mirni fluid, pišemo
u obliku,

p( z, r ) 
p( z, r )  p( z, r ) 
r
0 
z
 
  

k   g  ar    r 2 0  gk , (3)

odakle slijedi,
p p
 r 2 ,  ρg . (4)
r z
Integrirajući prvu od jednadžbi (4) po r, „držeći“ pritom z konstantnim,
slijedi,
1
p(r , z )  r 2 2  f ( z ) , (5)
2
gdje je f(z) nepoznata funkcija koju tek treba odrediti. Derivirajući lijevu i
desnu stranu jednadžbe (5) po z i uspoređujući rezultat s drugom od relacija
(4), zaključujemo da je
p
 f z' ( z )   g ,
z
odnosno,

1
 f ( z)   gz  C , (6)

gdje je C konstanta integracije. Sada se (5) može pisati u obliku,

1 2 2
p(r , z )  C  gz  r  . (7)
2
Konstantu C odredit ćemo uzimajući u obzir da je za r = 0 i z = z0 (z0 je
vrijednost od z za r = 0) tlak p(r, z) jednak tlaku p0 koji vlada na slobodnoj
razini tekućine, to jest, p(r  0, z  z0 )  p0 , (crtež 1.3.1). Uvrštenje ovog uvjeta
u jednadžbu (7) za C daje,
C = p0 + ρgz0 . (8)

Iz jednadžbi (7) i (8), za ovisnost iznosa tlaka o prostornim koordinatama x, y,

z, u fluidu koji miruje u neinercijskom referentnom sustavu S' koji se vrti oko
vertikalne, u inercijskom referentnom sustavu S mirne osi, slijedi,

px, y, z   p0 
2

 2 g ( z0  z )   2 ( x 2  y 2 )  (9)
ili,
1
p( z, r )  p0  g ( z0  z )   2r 2 . (10)
2

Iz jednadžbe (10) vidi se da za konstantnu vrijednost od r, iznos tlaka linearno

raste sa smanjenjem koordinate z (s povećanjem dubine h = zo – z), dok se
za stalnu vrijednost koordinate z (na stalnoj dubini h = zo – z) povećava s
kvadratom udaljenosti r od osi vrtnje. U elementima fluida koji leže na jednoj
vertikali tlak je jednak ,

p( z, r )  p0  gH , (11)

 2r 2
H  z0  z, (12)
2g
to jest, ispunjen je „obični“ hidrostatički zakon raspodjele tlaka. Ovdje,
međutim, treba imati u vidu da dubinu h promatranog elementa fluida treba
uzimati od od slobodne površine.
Jednadžbu (10) moguće je prevesti na oblik,

z (r )  a  br 2 , (13)

2
pri čemu,
p  p0 2
a  z0  n , b . (14)
g 2g

Jednadžba (13) je jednadžba rotacijskog paraboloida1 s vrhom u točki čiji je

iznos koordinate na osi Z jednak z0 (crtež 1.3.2). Tlak pn u prvoj od
jednadžbi (14) neka je stalna vrijednost tlaka u fluidu, veća od iznosa tlaka p0
koji vlada na slobodnoj površini rotirajućeg fluida. Kada je pn  p0 ,
 2r 2
jednadžba (13) postaje jednadžba slobodne površine, z ( r )  z0  .
2g
Vrijednostima pn  p0 , to jest, p1 > p0 , p2 > p1 > p0 , p3 > p2 > p1 ,…, odgovaraju, u
fluidu zamišljeni rotacijski paraboloidi – izobare, površine konstantnog tlaka,
čiji su minimumi od ishodišta z  0 udaljeni to manje što je konstantna
vrijednost tlaka pn veća (crtež 1.3.3). Presjeci rotacijskog paraboloida s
ravninama paralelnim s ravninom XY su kružnice, a s ravninama paralelnim s
 2
ravninom XZ, parabole. Tako je parabola z ( x)  z0  x na crtežu 1.3.4
2g
rezultat presijecanja parabolične slobodne površine fluida u rotirajućoj
 2
cilindričnoj posudi s ravninom XZ, dok je parabola z ( y )  z0  y nastala
2g
presijecanjem slobodne površine tekućine s ravninom YZ.

Nalazi li se promatrani fluid, primjerice u laboratoriju orbitalne stanice ili,


idealno, daleko od nebeskih tijela, tada budući da je u tim slučajevima g  0 , to
jednadžba (10) prelazi u
1
p(r )  p0   2 r 2 , (15)
2

1
Rotacijski paraboloid, površina koja nastaje vrtnjom parabole oko osi simetrije (crtež 1.3.2).
Ukoliko se os simetrije parabole podudara s osi Z pravokutnog Kartezijevog sustava te ako se njezin
vrh nalazi u ishodištu, tada su linije presjeka paraboloida s ravninama paralelnim s XY ravninom -
kružnice, a s ravninama paralelnim s XZ i YZ osi - parabole. Iz jednadžbe (10) slijedi jednadžba
površine paraboloida, x 2  y 2  2 g  z  K , gdje je K dan izrazom K  2 p( z, r )  p0   2 gz0 .
2  2 2

3
 Fotografija 1. Cilindrična posuda
Crtež 1.3.2. Rotacijski elipsoid djelomično napunjena vodom vrti
2 se oko mirne vertikalne osi
z ( r )  z0  r 2 , r 2  x2  y 2 . 
2g konstantnom kutnom brzinom  .
Očito je dobro slaganje stvarnog
oblika površine fluida i
paraboličke ovisnosti koju
predviđa teorija.

Crtež 1.3.3 Crtež 1.3.4

dok su izobarne ravnine koncentrične cilindrične plohe (crtež 1.3.5).

4
 Crtež 1.3.5
Treba skrenuti pažnju na činjenicu da se gustoća fluida ne pojavljuje ni u
jednadžbi (12) za H, kao ni u jednadžbi izobara (13). To znači da, ukoliko se
jedna tekućina zamijeni drugom, rezultat ostaje nepromijenjen. Za tekućinu veće
gustoće tlak će će se s dubinom povećavati brže, međutim oblik slobodne
površine ostati će jednak.

Crtež 1.3.6 Crtež 1.3.7

Kada z0  0 (vrh paraboloidne površine fluida „spustio“ se na dno posude) i
kada pn  p0 , iz jednadžbe (13) slijedi (crtež 1.3.6)

 2r 2
z (r )  , (15)
2g

odakle je visina H (R) do koje se u tom slučaju fluid podigao u cilindričnoj

posudi jednaka,
 2R2
H ( R)  . (16)
2g

5
Iz rezultata (16) vidi se da cilindrična posuda napunjena fluidom može poslužiti
kao uređaj za mjerenje iznosa kutne brzine.
Jedno od, za nas, važnih svojstava rotacijskog paraboloida je to da linija ABC

vodoravne razine fluida kada   0 raspolavlja visinu h , tj., vrijedi (crtež
1.3.7)
h
H  h0  .
2

Za h  H (vrh paraboloidne površine fluida „spustio“ se na dno posude!) omjer

visine H i visine h0 mirne tekućine u cilindričnoj posudi jednak je 2,
H
 2. (17)
h0

Primjer 1
Cilindrična posuda visine H = 50 cm otvorena prema atmosferi, ispunjena
tekućinom, vrti se jednoliko ubrzano oko vertikalne osi koja prolazi središtem
njezinog dna koje je okomito na os. U jednom trenutku iz posude isteklo je

upravo toliko tekućine da je z0 = 0. Koliki je iznos  vektora  kutne brzine
posude u tom trenutku ako se zna da je visina posude jednaka njezinom
promjeru?

H
Uvrsti li se u jednadžbu (16) R  , za traženu vrijednost iznosa kutne brzine
2

 slijedi,

8g 8  9.81ms2
   12.528 s 1 .
H 0.5m

Primjer 2

Cilindrična posuda u kojoj se nalazi tekućina gustoće ρ = 1200 kgm-3 vrti se s

n = 200 okreta u minuti oko mirne vertikalne osi koja prolazi središtem
njezinog dna (crtež 1.3.8) tekućina miruje u odnosu na posudu. U točki A
udaljenoj rA = 0.6 m od osi vrtnje u tekućini vlada tlak iznosa p A = 68.7 kPa.
Koliki je tlak u točki B koja se nalazi z = 1.2 m povrh točke A i koja je
udaljena RB = 0.9 m od osi vrtnje?

6
 Crtež 1.3.8

Pišemo jednadžbu (10) za točke A i B fluida,

1
p A ( z A , rA )  p0  g ( z0  z A ) 
 2rA , (1)
2
1
pB ( zB , rB )  p0  g ( z0  zB )   2rB . (2)
2

Oduzimanjem jednadžbe (1) od jednadžbe (2) te nakon sređivanja, za tlak u

točki B fluida slijedi,
1
pB ( zB , rB )  p A ( z A , rA )  g ( zB  z A )   2 (rA2  rB2 ) , (3)
2


 200  2 

2
1
pB ( z B , rB )  68 .7 kPa  10 3 kgm3  9.81ms 2 1.2m  10 3 kgm3   (0.6m)  (0.9m) ,
2 2

2  60 s 
pB ( zB , rB )  68.7 kPa  11.772 kPa  98.7kPa ,
pB ( zB , rB )  155.63 kPa .

Primjer 3
Mirni cilindrični spremnik promjera D = 60 cm i visine H = 60 cm, otvoren
prema atmosferi, do dvije trećine visine napunjen je vodom. Spremnik se
počinje vrtjeti oko vertikalne osi koja prolazi središtem njegovog dna
(crtež 1.3.9).

7
 Crtež 1.3.9

a.) Koliki je granični iznos  kutne brzine  kojom se spremnik smije
vrtjeti, a da ne dođe do izlijevanja tekućine?
b.) Koliki je iznos specifične težine vode na udaljenosti r = 15 cm od osi
vrtnje i koliki kut s horizontom zatvara specifična težina?

a.) Parabolična krivulja A'B'C' na crtežu 1.3.9 predstavlja liniju presjeka

formirane slobodne površine (rotacijskog paraboloida) s ravninom crteža.
Crtkana vodoravna linija ABC predočava razinu fluida u posudi kada se ova ne
vrti. Međutim, vrti li se spremnik, tada je volumen tekućine iznad linije ABC
jednak volumenu tekućine ispod vodoravne linije i dijela parabole koji je ispod

ABC. Kao što je već rečeno, kada   0 , linija A'B'C' vodoravne razine fluida,
raspolavlja visinu h .

Polazimo od jednadžbe rotacijskog paraboloida,

pn  p0  2 r 2
z ( r )  z0   , (1)
g 2g

H D H
u kojoj, u našem slučaju, stavljamo pn  p0 , z0  i r   , tako da (1)
3 2 2
prelazi u,

H 2 H 2
z (r )   . (2)
3 2g 4

8
 Crtež 1.3.10

Izlijevanje tekućine iz spremnika upravo će početi kada će z (r ) biti jednako H ,

z (r )  H , tj., kada kutna brzina spremnika poprimi graničnu vrijednost  g . U
tom trenutku jednadžba (2) poprima oblik,

H  H2
2
H
z (r  )  H   g (3)
2 3 2g 4

odakle za granični iznos od  g slijedi,

16 g 16  9.81ms2
g    12.055 s 1 .
3H 3  0.6m

Koliki je granični broj okreta spremnika u minuti?

b.) Jakost polja centrifugalne sile na udaljenosti r od osi vrtnje spremnika (na
 
primjer, u elementu D fluida) jednaka je acf (r )  g2r0 (crtež 1.3.10). Kako je
 
jakost polja sile teže jednaka g   gk , to je efektivna jakost polja u elementu D
fluida,
    
gef ( D)  acf (r )  g  g2r0  gk . (4)

Iznos od g ef (D) jednak je,

N

gef ( D)   r 
2
g
2
 g 2 ,   ,
 kg 

9
dok je iznos  v (D) specifične težine elementa D vode udaljenog r od osi
vrtnje,

 v( D)  gef ( D)  v ( D)  v ( D) g2r   g 2  103 kgm3

2
12.055s   0.15m  9.81ms 
1 2
2
2 2

 v( D)  23904 Nm3 ,

što je iznos približno 24 puta veći od iznosa specifične težine u stanju mirovanja.

Kut što ga vektor efektivne jakosti polja gef (D) u točki D zatvara s horizontom
jednak je,
g g 9.81ms2
  arctg  arctg 2  arctg  24.230 .
acf r 12.005s 1 2
 0.15m 

Primjer 4

Koliki je iznos  kutne brzine  kojom se oko vertikalne osi vrti prema
atmosferi otvorena cilindrična posuda visine H = 61 cm i promjera
D = 46 cm ako je z0 = 15 cm? U početku, cilindrična posuda bila je puna do
polovice svoje visine. Odredite kutove pod kojima je spram horizonta nagnuta
površina tekućine za r1 = 15 cm i r2 = 23 cm.

Budući da je pn  p0 , jednadžba slobodne površine ima oblik,

2
z ( r )  z0  r2 . (1)
2g

Udaljenost, od dna posude, kružnice u kojoj se paraboloid presijeca s

cilindričnom stjenkom, jednaka je,

 D H H 
z  r       z 0   H  z0 . (2)
 2 2  2 

Uvrštenje (2) u (1) daje,

 D  2 D2
z  r    H  z0  z0  . (3)
 2 2g 4


Iz (3) za iznos  kutne brzine  dobivamo,

2 g H  2 z 0   2  9.81ms 2 0.61m  2  0.15m  10.723 s 1 .

2 2

D 0.46m

10
Tangens kuta  (r  15cm) pod kojim je, za r1= 15 cm, spram horizonta nagnuta
2
površina tekućine, jednak je prvoj derivaciji z (r )  z0  r 2 po r,
2g

dz (r ) 2 (10.723s 1 )2
tg (r  15cm)  r 15cm  r r 15cm   0.15m  1.758 ,
dr g 9.81ms 2
odakle,
 (r  15cm)  arctg (1.758)  60.40 .

Za r1= 23 cm (na samoj stijenci posude!)

2 (10.723s 1 ) 2
tg (r  23cm)  r r  23cm   0.23m  2.696 ,
g 9.81ms 2
to jest,
 (r  23cm)  arctg (1.758)  69.650 .

Fotografija 2. Slobodna površina vode u

spremniku površine presjeka 1m2 kod
ω  2.1 rad s-1. Uočljiva je paraboloidna
površina vode.

Primjer 5
Otvoreni valjkasti spremnik polumjera R = 457 mm i visine H = 6096 mm do
ruba je napunjen vodom gustoće ρ = 976.5 kgm-3, a zatim doveden u stanje
jednolike vrtnje oko vertikalne osi simetrije sa 200 okreta u minuti (crtež
1.3.11). Odredite a.) volumen vode koja je istekla iz spremnika,
b.) manometarski tlak u točkama dna r = 305 mm udaljenim od osi vrtnje.

11
 Crtež 1.3.11

a.) Jednadžba slobodne površine vode formirane u stanju jednolike vrtnje glasi,
 2r 2
z ( r )  z0  . (1)
2g
Kada r  R , z( R)  H , pa (1) prelazi u,
 2 R2
z ( R )  H  z0  ,
2g
odakle,
 2 R2
h  H  z0  . (2)
2g

Geometrija nas uči da je volumen rotacijskog paraboloida visine h i polumjera

R kružne baze jednak,
1
V  hR 2 , (3)
2
tako da je volumen VV vode koja je istekla iz spremnika jednak,

 2 R 4  200  2  601 s 1   0.457m4

2

VV    1.532 m3 .
4g 4  9.81 ms 2

b.) Poći ćemo od jednadžbe raspodjele tlaka u volumenu vode koja miruje u
spremniku koji se vrti,
1
p( z, r )  p0  g ( z0  z )   2r 2 ,
2

12
u kojoj je p0  pa atmosferski tlak i točkama dna koje su r = 305 mm udaljene
od osi vrtnje kada je spremnih prazan. Manometarski tlak u tim točkama jednak
je,
 2r 2   2 R2  1
pm  pz  0, r   p0  g z0  0    g  H 
  0    2 r 2
2  2g  2
1
pm  gH   2 (r 2  R 2 ) ,
2
1
pm  9765 Nm3  6.096m  976.5kgm3 20.944s 1
2
  0.305m  0.457m ,
2 2 2

pm  34.721 kPa .

Ako neide milom,…

Primjer 6
Odredite razliku razina vode na vanjskoj i unutrašnjoj obali kružnog kanala
pravokutnog poprečnog presjeka, ako protok, pri dimenzijama poprečnog
presjeka kanala danim na crtežu 1.3.12, iznosi Q = 360 m3s-1.

Odlučimo li se uzeti da je za r  0 ordinata z0 jednaka nuli, z0 (r  0)  0 , to iz

jednadžbi

z (r )  a  br 2 ,
p  p0 2
a  z0  n , b ,
g 2g
slijedi,
p0  pn  2 2
z (r , p1 )   r . (1)
g 2g

Kako je na površini kanala pn = p0 , to iz (1) slijedi da je,

13
 Crtež 1.3.12

r 2 2
z (r ,  , p0 )  . (2)
2g

Razlika z razina vode između vanjske i unutrašnje obale kanala jednaka je,
ω2 2
z  z (r2 )  z (r1 )  (r2  r12 )., (3)
2g
pri čemu su,
r1 = R – B/2 , r2 = R + B/2,

a R
1
r1  r2  je srednji polumjer kanala (crtež 1.3.12). Kako je iznos kutne
2
vs Qv
brzine  vode u kanalu jednak   , a vs  , to je,
r S
2Qv 1
 , (4)
S r1  r2
što uvršteno u (3) za z daje,

 r2  r1 
2
2 Q
z   
 r2  r1 
, (5)
g S
2
2  360m 3 s 1  30m
z  
2 
  0.306 m.
9.81ms  90m  175  145m
2

14
Drugi pristup rješenju ovog primjera je putem jednadžbe slobodne razine
tekućine,
gef x dx  gef y dy  gef z dz  0 ,

koja u promatranom slučaju u kojem je gef x  gef y g 

vs2
 acf  i ef z  g ,
x
poprima oblik,
vs2
dx  gdz  0 . (6)
x

Integriranje jednadžbe (6) daje (crtež 1.3.13),

B
R
2 z
dx
v 
2
s  g  dz ,
B x 0
R
2

Crtež 1.3.13

B
R
v 2
2 vs2 2 R  B
z  ln s
 ln
g R  B g 2R  B . (7)
2
Nakon uvrštenja numeričkih vrijednosti za veličine u jednadžbi (7), za z
slijedi,

z 
4ms1 
2

ln
2 160m  30m
 0.307 m ,
2
9.81ms 2 160m  30m

što je rezultat jednak onom dobivenom prema jednadžbi (5).

15
 1.4 Tlačna sila na ravne površine
Analitički račun tlačne sile

Inženjeri graditelji često su suočeni s potrebom izračunavanja iznosa sila

kojima fluidi u stanju mirovanja djeluju na građevinske konstrukcije, tlače dno
ili bočnu stjenku spremnika, branu, ravnu ili cilindričnu ploču vrata brane i
slično. Da bi izračunavanje bilo moguće nužno je znati kako se iznos
hidrostatičkog tlaka mijenja od točke do točke površine stjenke.

U slučaju plinova, iznos tlaka, na malim razmacima duž vertikale, bitno se ne

mijenja. Međutim, u slučaju tekućina, tlak duž vertikale varira od iznosa
atmosferskog tlaka na slobodnoj površini tekućine pa do ogromnih vrijednosti
na velikim dubinama (na primjer, na dnu oceana i do 103 atm). Stvarni iznos
tlaka duž vertikale osim o tlaku ambijenta u kojem se tekućina nalazi
(primjerice, atmosferskom tlaku), ovisi i o dubini točke tekućine koja se
promatra, odnosno o gustoći  (specifičnoj težini  ) tekućine.

U okvirima statike fluida naše ćemo


rasprave započeti jednostavnim slučajem
izračunavanja iznosa tlačne sile P na vodoravno dno vertikalne posude kružnog
poprečnog presjeka površine S, u slučaju kada je posuda do visine h napunjena
mirnom tekućinom gustoće  . Budući da se sve točke dna posude nalaze se na
istoj dubini h, to je iznos tlaka u svakoj od njih jednak je p(h) . Ukoliko je
posuda otvorena prema atmosferi2, tako da je slobodna površina tekućine
tlačena atmosferskim tlakom iznosa pa , tada je, kao što nam je poznato iz

osnova hidrostatike (Pascalov princip!), iznos P(h) ukupne tlačne sile P(h)
okomite na njezino dno jednak (crtež 1.4.1),
2
Naravno, općenito, tlak nad slobodnom površinom tekućine može biti i različit od
atmosferskog.

16
 Crtež 1.4.1

P(h)  p(h)  S  ( pa  gh)S . [N] (1)

Jednadžba (1) govori o tome da se u mirnoj tekućini gustoće  koja se nalazi

posudi otvorenoj prema atmosferi i u polju sile teže, iznos tlaka na dnu linearno
povećava s dubinom h. Isto tako, jednadžba (1) istinita je i za sve u tekućini
zamišljene ravnine i materijalne stjenke paralelne s dnom, odnosno površinom
tekućine.

Baveći se osnovama hidrostatike u općoj fizici pokazali smo da, primjenjujući

integralni račun, proračun iznosa ukupne tlačne sile na bočne stjenke posude, u
slučajevima kada stjenke predstavljaju oplošja uspravnih geometrijskih tijela
kao što su kvadar, valjak, kugla, matematički nije osobito zahtjevan zadatak.

U ovom poglavlju naš je glavni cilj ovladati znanjem potrebnim za

izračunavanje tlačne sile na ravne površine uronjene u fluid. Orijentacija
ravnih površina koje fluid tlači zbog vlastite težine može biti od vodoravne do
okomite.

Promotrimo opći slučaj ravne stjenke uronjene u tekućinu tako da ova s

vodoravljem zatvara kut φ (crtež 1.4.2). Linija OK u kojoj kosa stjenka presijeca
vertikalnu stjenku (spremnika), naziva se linijom omočenja. Na kosoj stjenci
istaknuta ovalna kontura površine S je, u mislima, izdvojeni dio nagnute stjenke
spremnika ili, kao što ćemo kasnije na konkretnim primjerima vidjeti, na
primjer, površina vrata ventila za pražnjenje vodospreme.

17
 U ovim predavanjima ograničit ćemo se na posebne, u hidrauličkoj
praksi najčešće slučajeve jednostavnih likova, kontura, koji su simetrični s
obzorom na pravac OC ili s obzirom bilo koji na njega okomiti pravac. U tom
slučaju težišta C promatranih likova i centri tlaka O leže na pravcu OC
(crtež 1.4.2) . 
Cilj nam je izračunati iznos P tlačne sile P na površinu S takvih
kontura.

Crtež 1.4.2

Crtež 1.4.3
Površina ABCC'DA predstavlja dijagram tlaka (vidi
poglavlje 1.5.1) na površinu AD  b (b - širina vertikalne
površine) vertikalne stijenke, to jest, dijagram tlaka koji Crtež 1.4.4
Dijagram manometarskog tlaka
dolazi od atmosferskog tlaka pa (površina ABC'DA) i na lijevu stranu površine AD  b
vertikalne stjenke.
tlaka pf izazvanog težinom fluida (površina BCC'B).
Iznos sile koja okomito tlači lijevu stranu vertikalne
površine AD  b i koja dolazi od atmosferskog tlaka
prenesenog s površine fluida u svaku točku površine
AD  b, jednak je površini ABC'DA pomnoženoj s b. Ova
sila uravnotežena je tlačnom silom jednakog iznosa
(površina ADEFA pomnožena s širinom b) kojom
atmosfera okomito tlači desnu stranu vertikalne površine
AD  b.

18
 Crtež 1.4.5

U velikom broju slučajeva slobodna površina tekućine kao i jedna strana

konture otvorene su prema atmosferi, tako da se tlačne sile na promatranu
konturu izazvane atmosferskim tlakom pa uravnotežuju, „poništavaju“ (crteži
1.4.3-5). U tom slučaju iznos ukupne tlačne sile Pm (h) koja djeluje na konturu
rezultat je djelovanja samo s dubinom h promjenljivog manometarskog tlaka
pm (h) (crtež 1.4.4), po definiciji jednakog razlici tlaka p(h) koji vlada u
točkama stjenke i koje se sve nalaze na dubini h i atmosferskog tlaka p a ,

pm (h)  p(h)  pa . (2)

U slučaju posude proizvoljnog oblika, fluidom napunjene do visine h, iznos

manometarskog tlaka na njezinoj slobodnoj površini jednak je

pm (h  0)  pa  pa  0 , (2')

dok manometarski tlak na njezinom dnu iznosi (crtež 1.4.6),

pm (h)  p(h)  pa  gh , (2'')


tako da je iznos Pm tlačne sile Pm okomite na dno posude, a koja dolazi od

manometarskog tlaka, jednak je iznosu G sile teže G na tekućinu koja se
nalazi u posudi,

19
 Crtež 1.4.6

Pm  pm (h)S   p(h)  pa S  ( pa  gh  pa )S  ghS  G . (3)

Pri konstantnoj gustoći ρ tekućine, pri stalnom tlaku p0 (općenito po iznosu

različitom od atmosferskog tlaka p a ) na površini tekućine, stalnoj dubini h i
površini S presjeka dna posude, bez obzira na njezin oblik, iznos ukupnog i
iznos manometarskog tlaka na dno ostaje nepromijenjen (crtež 1.4.7,
fotografija 1). Iz čisto povijesnih razloga ova činjenica naziva se hidrostatički
paradoks, iako u samoj pojavi nema ničeg paradoksalnog 3.

Crtež 1.4.7 Povijesni crtež uređaja koji

ilustrira prirodnu činjenicu („hidrostatički
paradoks“) da je, bez obzira na oblik
Fotografija 1. Suvremena izvedba
(cjevastih) posuda, tlak u tekućini u
demonstracijskog uređaja ilustriranog
točkama tekućine koje leže na pravcu abc
crtežom 1.4.7
kao i na bilo kojem s njime paralelnom
pravcu, jednak

3
Pogledati u odgovarajući srednjoškolski ili visokoškolski udžbenik iz fizike.

20
Vratimo se slučaju ravne stjenke uronjene u tekućinu. Na površini tekučine
vlada stalni tlak iznosa p0 . Ravna stjenka nagnuta je pod kutom φ spram
horizonta (ponovljeni crtež 1.4.2). Očito, iznos hidrostatičkog tlaka različit je od
točke do točke površine istaknute konture; manji je u točkama konture koje se
nalaze na manjim dubinama h i veći je na većim dubinama. Naš je cilj
izračunati iznos tlačne sile na površinu istaknute konture.

Ponovljeni crtež 1.4.2

U tu svrhu, površinu S konture razdijelit ćemo, u mislima, na elementarne

površine dS. Unutar granica uočene elementarne, beskonačno male, površine dS
na dubini h, iznos hidrostatičkog tlaka p može se smatrati konstantnim. Na
susjednim elementarnim površinama iznosi tlaka su ili beskonačno malo veći ili
beskonačno malo manji od p. Iznos dP sile dP kojom fluid okomito tlači
uočenu elementarnu površinu dS , udaljenu l od linije omočenja, na dubini h ,
jednak je dP = p(h)dS, pri čemu je p(h) = p0 + ρgh, tako da je dP = [p0 +
ρgh]dS. Iznos P tlačne sile P na čitavu površinu S konture jednak je zbroju
iznosa elementarnih tlačnih sila dP na sve elementarne površine dS, tj.,integralu

P   p(h)dS   p0 dS   ghdS  p0 S  g sin   ldS . (4)

s S S S

Produkt ldS pod znakom integrala u (4) je statički moment elementarne

površine dS obzirom na liniju omočenja, dok je integral  ldS
S
u (4) statički

21
moment površine S konture s obzirom na liniju omočenja KO 4. No, budući da
za statički moment površine S konture vrijedi 5,

 ldS  S  lc , (5)
S

gdje je lc udaljenost težišta C površine S od linije omočenja KO, drugi član u

jednadžbi (4) možemo pisati,

g sin   ldS  g (sin  )lc S  ghc S ,

S

gdje je hC dubina uranjanja težišta C omočene površine S konture (udaljenost

težišta C konture od
 slobodne površine tekućine). Time izraz (4) za iznos P
ukupne sile tlaka P na površinu S konture poprima oblik,

P  ( p0  ghc )S , (6)

gdje je p0  ghc iznos tlaka u težištu C konture, jednak srednjoj vrijednosti

tlaka na konturi. Dakle, zaključujemo:

Iznos ukupne tlačne sile koja djeluje na ravnu površinu S potpuno

uronjenu u mirnu homogenu tekućinu jednak je umnošku
hidrostatičkog tlaka p0  ghC u težištu C omočene površine i iznosa
površine S.

Naravno, iznos tlačne sile Pm na površinu S koja dolazi od manometarskog

tlaka (samo od težine tekućine) jednak je [vidi jednadžbu (6)],

Pm  P  p0 S  ghC S  hC S  pc S , (7)

pri čemu je pc tlak u težištu C konture.

4
U anglosaksonskoj literaturi integral  ldS naziva se prvim momentom površine s obzirom
S
na pravac KO.
5
Ova se jednakost dokazuje u standardnim kolegijima više matematike, teorijske ili tehničke
imehanike.

22
Uočite da su izrazi (1) i (6) matematički slične strukture. Razlika je samo u tome
što je u izrazu (1) h dubina uranjanja horizontalne površine, dok u slučaju
nagnute ravne stjenke u izrazu (6) figurira dubina hc uranjanja težišta omočene
površine. O ovoj razlici nužno je voditi računa.

1.4.1 Centar tlaka u slučaju simetričnih kontura

Zbog vlastite težine, mirni fluid djeluje silom iznosa dP = p(h)dS okomito na
svaki element dS ravne površine S čvrstog tijela koje je u njega uronjeno. Ove
međusobno paralelne sile na pojedine elemente dS ravne površine  moguće je
zamijeniti rezultantnom, na površinu S okomitom, tlačnom silom P čiji je iznos
dan jednadžbom (7) iz prethodnog odjeljka.

Pored iznosa P rezultantne tlačne sile P , u inženjerskoj mehanici fluida  od
velikog je interesa znati koordinate hvatišta rezultantne tlačne sile P na
promatranoj konturi površine S uronjene u mirni fluid. Ovo je osobito važno u
slučajevima kada treba izračunati momente tlačnih sila. Ograničivši se na
jednostavne likove, konture, simetrične s obzorom  na pravac OC, pokazat
ćemo da pravac djelovanja ukupne tlačne sile P promatranu konturu probada
okomito u točki smještenoj „nešto niže“ od njezinog težišta
 C, tj., u području
viših tlakova. Probodište pravca djelovanja tlačne sile P s površinom S konture
naziva se centar ili hvatište tlaka (točka O na crtežu 1.4.2).

Položaj centra tlaka [udaljenost l0 centra tlaka O od linije omočenja

(crtež 1.4.2)] za tlačnu silu koju izaziva manometarski tlak p(h)    h izazvan
samo težinom fluida, odredit ćemo posluživši se jednim od temeljnih teorema
mehanike koji glasi:

Moment sile s obzirom na proizvoljnu os jednak je sumi

momenata komponenti sile s obzirom na istu os6.

Dakle, budući da je beskonačno mala tlačna sila dPm okomita na svaku

elementarnu, beskonačno malu površinu dS, to je iznos njezinog momenta s

6
I ova se jednakost dokazuje u standardnim kolegijima više matematike, teorijske ili tehničke
imehanike.

23
obzirom na liniju omočenja jednak dM  l  dPm U skladu s gore spomenutim
teoremom, za iznos M momenta tlačne sile na cijelu konturu, smijemo pisati,

M   ldPm  Pm  lO , (8)
S


Crtež 1.4.8 Pazi! Indeks m! Pm je ukupna tlačna sila manometarskog
tlaka, tj. tlaka izazvanog težinom fluida.

pri čemu je l0 tražena udaljenost centra tlaka O od omočene linije

(crtež 1.4.8), a Pm  hC S iznos ukupne tlačne sile Pm na površinu S koja dolazi
od manometarskog tlaka p(h)    h . Kako je iznos tlačne sile koja djeluje
okomito na bilo koji element površine dS na dubini h jednak dPm  hdS , to
izraz (8) prelazi u,

 hldS  h S  l
S
C O . (9)

Pošto je,
h  l sin  ,
to (9) dalje pišemo,

sin   l 2 dS  hc S  lO ,
S

sin   I KO  hc S  lO , (10)

24
gdje je I KO   l dS moment tromosti (inercije) površine S s obzirom na liniju
2

S
7
omočenja KO . Iz (10), za udaljenost lO centra tlaka O od linije omočenja KO,
slijedi,
I KO sin  I
lO   KO . (11)
S  hC S  lC

Zahvaljujući teoremu o paralelnim osima (izraz dajemo bez dokaza njegove

istinitost, no podsjećajući čitatelja na Steinerov teorem u mehanici krutog
tijela), smijemo pisati,

I KO  I C  SlC2 , (12)

gdje je IC moment tromosti ovalne konture na crtežu 1.4.8 s obzirom na liniju

koja prolazi njezinim težištem C paralelno s linijom omočenja OK.

Uvrštenje (12) u (11), za l0 konačno daje,

I C  SlC2 I
lO   lC C . (13)
SlC SlC


P
Dakle, doista, centar tlaka O, tj., hvatište ukupne tlačne sile m manometarskog
tlaka na površinu S, smješten je na pravcu OC za dužinu OC  I c / Slc
“niže“, dalje, od težišta C promatrane konture, ukoliko ova nije vodoravna.
IC
Razlika lO  l C  ponekad se u literaturi naziva ekscentricitetom e .
SlC

Već gotovi izrazi za S, Pm , l c , l 0 , I c i druge veličine, za različite konture,

mogu se naći u literaturi u odgovarajućim tablicama od kojih je jedna dana
niže.

7
U anglosaksonskoj literaturi I KO nosi naziv - drugi moment površine s obzirom na KO ili
moment tromosti površine s obzirom na liniju KO.

25
Recite, na koje se svojstvo hidrostatičkog tlaka u mirnoj tekućini odnosi
crtežom ilustrirani pokus?

26
27
28
29
 1.5Dijagram hidrostatičkog tlaka.
Grafičko-analitički način određivanja
tlačne sile i centra tlaka
1.5.1 Dijagrami tlaka
Kao što je već rečeno, da bi se mogao izračunati iznos tlačne sile na čvrstu
stjenku od interesa, potrebno je znati raspodjelu iznosa hidrostatičkog tlaka po
promatranoj stjenci, tj., iznos tlaka u svakoj točki površine stjenke.

Grafički prikaz ovisnosti iznosa hidrostatičkog tlaka o položaju

promatrane točke na površini stjenke naziva se dijagram hidrostatičkog tlaka.

Za početak promotrimo slučaj vertikalne stjenke.

Crtež 1.5.1 Na slobodnoj površini tekućine vlada

stalni tlak p0

30
 U ovom slučaju dijagram hidrostatičkog tlaka nastaje tako da se u
krajnjim točkama promatranog dijela vertikalne stjenke (točke O i B na
crtežu 1.5.1) crtaju na stjenku okomite strelice uperene u stjenku. Pritom su
duljine ovih strelica proporcionalne iznosima hidrostatičkog tlaka u pojedinim
točkama stjenke, tj., dubinama h na kojima se nalaze točke stjenke. Kroz početke
ovih strelica polaže se pravac čija jednadžba u pravokutnom Kartezijevom
koordinatnom sustavu p(h), h , s osima orijentiranim kako je to prikazano na
crtežu 1, glasi,
p(h) = p0 +ρgh, (1)

tj., ukupni tlak p(h) , s povećanjem dubine h na kojoj se nalazi promatrana točka
stjenke, linearno raste od stalne vrijednost p0 na slobodnoj površini tekućine. U
ovom slučaju dijagram hidrostatičkog tlaka na ravnu vertikalnu stjenku OB
predočava trapezna površina OO'b'B'BO „šrafirana“ strelicama. Dijagram
tlaka OO'b'B'BO zajedno čine pravokutnik OO'B'B, koji predstavlja dijagram
stalnog tlaka p0 koji vlada nad slobodnom površinom fluida, i trokut O'b'B',
dijagram tlaka koji je (tlak!) izazvan samo težinom fluida u polju sile teže.

Pravac O'b' siječe os h u točki A čiji je iznos udaljenosti h0 od ishodišta

O koordinatnog sustava p(h),h , jednaka,

p0
h0  . (2)
g

U slučaju vode pod atmosferskim tlakom, p0  pa  101325 Pa, h0 iznosi

h0= 10.33 m. Kut nagiba φ pravca (1) prema osi h jednak je,

gh
φ = arctg =arctg  . (3)
h

Na crtežu 1.5.2 strelicama „šrafiranim“ trokutom Ob'B prikazan je

dijagram hidrostatičkog tlaka na vertikalnu stijenu OB koji dolazi samo od
težine vode, to jest, dijagram manometarskog tlaka.

U slučaju ispusnih vrata V visine a na vertikalnoj brani, dijagram

hidrostatičkog tlaka koji dolazi samo od težine vode (dijagram manometarskog
tlaka), prikazan je na crtežu 1.5.3 strelicama „šrafiranim“ trapezom čije su
međusobno paralelne stranice jednake g (h  a) i gh .

31
 Crtež 1.5.2 Crtež 1.5.3

Promotrimo sada slučaj kada je u prema atmosferi otvorenom spremniku

ravna stjenka uronjena u fluid tako da s vodoravljem zatvara kut  (crtež 1.5.4).
Posuda neka je napunjena fluidom do visine h. Nad fluidom vlada stalni tlak
p0 = pa . Sada dijagram hidrostatičkog tlaka na kosu stjenku ad ima oblik trapeza
abcd „šrafiranog“ strelicama okomitima na stjenku ad. Dijagram tlaka abcda
na crtežu 1.5.4 čine

Crtež 1.5.4

Crtež 1.5.5

32
pravokutnik abc'da koji predstavlja dijagram stalnog tlaka p0 = pa i trokut
bcc'b, to jest, dijagram tlaka koji dolazi samo od težine fluida, to jest, dijagram
manometarskog tlaka .
Dijagram hidrostatičkog tlaka koji dolazi samo od djelovanja težine fluida
na kosu stijenu ad (crtež 1.5.4), to jest dijagram manometarskog tlaka, prikazan
je na crtežu 1.5.5 strelicama „šrafiranim“ trokutom bcc'b .
Treba li odrediti rezultantnu raspodjelu hidrostatičkog tlaka na vertikalnu
stjenku u slučaju kada se s njezinih različitih strana nalaze fluidi jednake
gustoće  (crtež 1.5.6), nužno je naći dijagrame manometarskog tlaka sa svake
strane stjenke i potom površine dijagrama zbrojiti kao algebarske veličine.
Primjerice, lijeva površina raspodjele tlaka na crtežu 1.5.6 (površina trokuta
aa'd) može se uzeti, recimo, algebarski negativnom, a desna (površina trokuta
b'de), algebarski pozitivnom (ili obrnuto). Rezultantni dijagram tlaka
(algebarski negativna površina) ima u ovom slučaju oblik trapeza abcda na
crtežu 1.5.6 8.

Crtež 1.5.6

8
Položaj centra tlaka O (tj., udaljenost Od) na vertikalnoj stjenci ad prikazanoj na crtežu 1.5.6 leži na
 
presjecištu pravca djelovanja ukupne tlačne sile P i vertikalne stijenke ad. Pravac djelovanja sile P prolazi
1 H 3  h3 h 2h  H
težištem trapeza abcda koje je od dna udaljeno Od  , a od stjenke ad za
3 H h
2 2
3 hH
(koordinate težišta trapeza!). U ovom slučaju, centar tlaka moguće je odrediti i izjednačavanjem iznosa
  
momenta (moment sile je vektor!) rezultantne tlačne sile P  P1  P2 s obzirom na točku d,
  H 
P1  P2  Od  P1  P2   Od  P  Od , s iznosom P1   P2  ( h1 
H h ) zbroja momenata tlačnih sila P1
3 3 3
 H h P H  P2h
i P2 s obzirom na točku d , tj., P  Od  P1  P2   0 , odakle je Od  1 . Uvrste li se u ovaj
3 3 3P
1 1
izraz iznosi za P1  H 2 , P2  gh 2 i P  1 g ( H 2  h2 ) , za udaljenost Od slijedi,
2 2 2
1 H 3  h3
Od  .
3 H 2  h2

33
 Crtež 1.5.7

Ima slučajeva kada na stjenku djeluju dvije tekućine različitih gustoća 

(različitih specifičnih težina  , crtež 1.5.7). Ukoliko se radi o okomitoj stjenci,
tada se dijagram manometarskog hidrostatičkog tlaka sastoji od dva dijela:
trokuta abb'a i trapeza bcdb'b. Pritom je kut 1 nagiba odsječka ab pravca
prema vertikalnoj stjenci, koji odgovara dijagramu tlaka fluida manje gustoće
1 , manji, dok je  2 za fluid veće gustoće  2 , veći.

Crtež 1.5.9

Crtež 1.5.8
Da bi se odredio dijagram
hidrostatičkog tlaka u slučaju zakrivljene stjenke, nužno je izračunati tlak u
velikom broju točaka njezine površine, pri čemu se, naravno, dobiveni iznosi
tlaka u promatranim točkama površine prikazuju strelicama okomitim na
stjenku. Tako dobiveni dijagram može biti oblika kao onaj na crtežu 1.5.8.
Dijagram hidrostatičkog tlaka na površinu kugle (valjka) potpuno uronjene u
fluid prikazan je na crtežu 1.5.9.

34
 1.5.2 Određivanje iznosa tlačne sile i centra
tlaka iz dijagrama hidrostatičkog tlaka
Iz poznatog

dijagrama hidrostatičkog tlaka moguće je odrediti iznos P
tlačne sile P na stjenku, bilo ravnu, bilo zakrivljenu. Kao što račun pokazuje
iznos od P uvijek je jednak,

P  b  S DHT (1)

gdje je S DHT površina dijagrama hidrostatičkog tlaka u Nm-1, a b širina

konture na koju se iznos tlačne sile traži.
Istinitost formule (1) provjerit ćemo izravnim računom za slučaj
pravokutne konture površine S na ravnoj stjenci nagnutoj pod kutom  prema
horizontu (crtež 1.5.5).
Uzme li se da je p0 = 0 te pošto je hc  h / 2 i pošto je površina konture
h
širine b jednaka je S  b , to je, kao što već znamo, iznos tlačne sile na
sin 
konturu jednak,
bh 2
P  ghc S  g . (2)
2 sin 

Površina S DHT dijagrama tlaka u ovom slučaju jednaka je površini

h
pravokutnog trokuta čije su duljine kateta (crtež 1.5.5) jednake gh i ,
sin 
1 h h2
S DHT   gh   g ,
2 sin  2 sin 

tako da je, prema (1), tlačna sila na konturu iznosom jednaka,

bh2
P  bS DHT  bghc S  g . (3)
2 sin 

Kao što vidimo, rezultati (2) i (3) provedenog izravnog računa ukazuju
na istinitost jednadžbom (1) izražene tvrdnje.

35
 Kako odrediti položaj centra tlaka O na temelju poznatog dijagrama
manometarskog tlaka?

Činjenica je da pravac djelovanja tlačne sile P uvijek prolazi težištem T
dijagrama tlaka. Traženi centar tlaka O je presjecište pravca djelovanja tlačne
sile i stijenke.
Istinitost tvrdnje provjerit ćemo na konkretnom slučaju prikazanom na
crtežu 1.5.5.
Prema Tablici… u poglavlju 1.4.1, moment tromosti I C kose stijenke ad
3
b h 
jednaka je I C    , tako da za udaljenost l0 centra tlaka O od linije,
12  sin  
omočenja, slijedi,
3
I 1 h b  h  2 sin  sin  1 h h 2 h
l 0  lC  C          , (4)
lC S 
2 sin  12
   sin   h  bh

  2 sin  6 sin  3 sin 
lC IC 1 1
lC
S

to jest, lo jednak je 2/3 visine trokuta koji u ovom slučaju predstavlja dijagram
hidrostatičkog, manometarskog, tlaka. Iz geometrije poznato nam je da je težište
trokuta od njegovog vrha udaljeno 2/3 visine, a od osnovice za 1/3 visine kateta.
Dakle, iz (4) proizlazi da pravac djelovanja tlačne sile P „prolazi“ težištem
trokuta, tj., težištem dijagram tlaka, a njegovo presjecište sa stjenkom ad je
centar tlaka.

Crtež 1.5.10

36
 
Za slučaj prikazan na crtežu 1.5.10 iznos P tlačne sile P na dio AB kose
stjenke jednak je umnošku površine trapeza AαβBA i širine b promatranog
pravokutnika na kosoj stjenci,
P
1
 p A  pB   L  b , (8)
2

gdje p A  ghA i pB  ghB . Zanima nas položaj centra tlaka O. Pravac


djelovanja tlačne sile P prolazi težištem T trapeza koje je, kako nas uči
1 2 p A  pB
geometrija9, u ovom slučaju, od baze βB trapeza udaljeno yT   h.
3 p A  pB
Centar tlaka O određen je presjecištem pravca djelovanja tlačne sile i stijenke.

Primjer za samostalni rad

Odredite iznos ukupne tlačne sile na

stjenku OA brane široku b = 7 m ako je
poznato da h1 = 6 m, h2 = 3.2 m i
φ = π/4. Koliki kut s horizontalom zatvara
rezultantna tlačna sila? Koliko je centar
tlaka udaljen od točke O? Relativna
gustoća vode je ρr = 0.994.
Crtež 10

1 2a  b
9
Koordinate težišta T trapeza: yT  h,
3 ab
1 b3  a 3
xT 

3 b2  a 2 
.
1 b
Za a  0 , trapez na crtežu postaje trokut, tako da yT  h , xT  .
3 3

37
 1.5.3 Riješeni primjeri i primjeri za
samostalni rad

Primjeri uče bolje nego teorija.

Isaac Newton (1642-1727)

Crtež 1.1

Primjer 1
 
Koliki moraju biti iznosi sila F1 i F2 na crtežu 1.1 kojima treba djelovati na
klipove A i B da bi sustav klipova A, B, C, bio u ravnoteži? Poznato je: h =

80 cm, D = 40 cm, d = 5 cm, F1 = 72.64 N, ρ = 103 kgm-3, g = 10 ms-2.
D2 D 2
[ F2  F3  F1  gh ]
d2 4

Primjer 2
Odredite iznos ukupne sile koja djeluje na poklopac prikazan na crtežu 2.1.
Promjer poklopca je D = 3 m. Gustoća ulja je  u  800kgm3 , h = 1m, l = 2 m.

Crtež 2.1

1
 Crtež 3.1 Crtež 3.2

Primjer 3
Čvrsta polukugla ispunjena zrakom pričvršćena je na morsko dno (crtež 3.1).
Na živinom barometru unutar polukugle (nije prikazan na crtežu!) očitava se
tlak zraka od 765 mm žive. U barometru izvedenom kao U-cijev i pričvršćenom
na stjenku kupole na način prikazan na crtežu 3.1, razlika razina žive u
krakovima je 735 mm. Koliki je atmosferski tlak pa na površini mora? Gustoća
morske vode je ρm = 1.03 . 103 kgm-3, a žive ρž = 13.56 . 103 kgm-3.

Uz referentnu ravninu h = 0 odabranu kako je to prikazano na crtežu 3.2,

pišemo opću jednadžbu hidrostatike za presjeke 0 i 1,
pzk p
 (0.735m  0.360m)  1  0.360m , (1)
ž g ž g

pri čemu je p zk iznos apsolutnog tlaka zraka u kupoli, a p1 iznos apsolutnog

tlaka na razdjelnoj plohi živa-morska voda. Iz (1) za iznos tlaka p1 dobivamo,
pzk  (0.375m)  ž g  p1  (0.360m)  ž g ,
p1  pzk  (0.735m)  ž g . (1')

Napisana za točke 1 i 2 opća jednadžba hidrostatike glasi,

p1 p
 0.360m  2  10m , (2)
v g v g

odakle se zbog p2  pa , iz (1) za iznos od p1 dobiva,

p1  pa  (10.360m) v g . (4)

2
Izjednačenjem (1') i (4) za iznos tlaka atmosferskog zraka slijedi,

pa  pzk  (0.735m)  ž g  (10.360m) v g ,

pzk  (0.765m)  ž g ,

pa  (1.500m)  ž g  (10.360m) v g  g1.5m ž  10.360mv ,

Primjer 4
Odredite omjer H/B za branu prikazanu na crtežu 4.1 tako da iznos momenta
prevrtanja s obzirom na točku K iznosi 50 % momenta težine brane s obzirom
na istu točku. Brana je široka b. Specifična težina materijala brane je
γM = 2,25 ·103 kgm-3.

Crtež 4.1 Crtež 4.2


Iznos P sile P kojom voda zbog vlastite težine okomito, u centru tlaka O
(crtež 4.2), tlači omočenu ravnu plohu S brane jednak je,

H
P   hC S    H b , (1)
2
gdje je  specifična težina vode, H visina brana, a b širina brane.
Kao što nam je poznato, udaljenost lO centra tlaka od linije omočenja dana je
općim izrazom,
I
l0  lC  C . (2)
SlC

Pošto okomita omočena površina S  H  b brane ima oblik pravokutnika visine

H i širine b, to je udaljenost lc težišta površine S od linije omočenja, u ovom

3
 H
slučaju jednaka lC  . Moment tromosti I C površine S s obzirom na liniju
2
koja paralelno s linijom omočenja prolazi težištem površine S jednak
I C  SH 2  H 3b (vidi tablicu gore1). Uvrštenje vrijednosti za l C i I C u (2) za
1 1
12 12
dubinu uranjanja lO centra tlaka O, daje,
1 3
H b
H H 1 2
lO   12   H H. (3)
2 H b H 2 6 3
2

To znači da je duljina d1 kraka vodoravne sile P s obzirom na točku K (brid
brane) jednaka (crtež 4.2),
1
d1  H . (4)
3

Hvatište
 sile teže G na masu brane je u njezinom težištu T (crtež 4.2). Iznos sile
teže G jednak je,
H B
G   MV   M  b. (5)
2

Duljina kraka sile teže G s obzirom na točku K (brid brane) jednaka je,

2 1
d2  B (6)
3
Prema zahtjevu postavljenom u tekstu problema pišemo,

1
P  d1   G  d 2 , (7)
2

H
odakle, nakon uvrštenja (1), (4), (5) i (6) u (7), za traženi omjer slijedi,
B
H  M
 M   1,5 .
B  

Primjer 5

Trokutasta površina dužine osnovice b = 1.25 m i visine h = 3 m vertikalno

je uronjena u vodu tako da joj vrh leži ispod baze. Ako se zna da se centar

1
Memento: koordinete težišta trokuta!

4
tlaka nalazi 200 mm ispod težišta površine, koliko je osnovica trokutne
površine udaljena od površine tekućine?

[R: x = 1.5 m]

Primjer 6
a.) Odredite ukupnu tlačnu silu kojom voda djeluje na površinu CD koja
ima oblik jednakokračnog trokuta (4 m  6 m) prikazanu s boka na crtežu
6.1. Vrh trokuta je u točki C.;
b.) b.) Odredite položaj centra tlaka O.

Crtež 6.1

Iznos tlačne sile kojom voda tlači površinu CD oblika jednakokračnog trokuta,
izračunati ćemo prema izrazu

P  hC S ,
u kojem je  specifična težina vode,

  g  9.81ms 2  10 3 kgm3  9.81  10 3 Nm3 ,

hC - dubina uranjanja težišta C površine trokuta, a S iznos njegove površine

Imajući na umu da je težište C trokuta od vrha trokuta udaljeno 2/3 njegove

visine, tada je s crteža očito da je,
2
hC  3m   6m  sin 450 .
3
A kako je površina trokuta jednaka,

1 1
S ab  4m  6m  12 m 2 ,
2 2

5
pri čemu je a duljina baze trokuta, a b njegova visina, to je iznos tlačne sile
kojom voda tlači trokutnu površinu jednaka,

P  hC S  9.81  10 3 Nm 3  (3m  2  6 sin 45 0 )  12 m 2  685 kN .

3

Udaljenost l0 centra tlaka O od linije omočenja izračunati ćemo iz izraza

IC
l 0  lC 
SlC .
Udaljenost lC težišta C trokutne površine od linije omočenja jednaka je,

hC 3m  4m  sin 450 5.83

lC     8.245 m.
sin 450 sin 450 sin 450

Primjenjujući elemente diferencijalnog računa ili posluživši se gore danim

tablicama, nalazimo da je moment tromosti I C trokuta oko njegovog težišta C
dan izrazom,
ab3
IC   24 m 4 .
36
Iznos S trokutne površine već nam je poznat. Nakon odgovarajućih
uvrštavanja, za udaljenost l0 centra tlaka O od linije omočenja, slijedi,

24m 4
lO  8.245m   8.49m ,
12m 2  8.245m

odnosno, ekscentricitet OC iznosi lO  lC  8.49 m  8.425 m  0.245 m .

Primjer 7

Težište kružnih vrata brane promjera d = 4 m nalazi se na dubini hc = 10 m

(crtež 7.1). Odredite iznos P tlačne sile P i ekscentricitet e  lO  lC .


Iznos P tlačne sile P izračunat ćemo prema izrazu

P  hC S ,
tj.,

6
 P  hC S  9.81103 Nm 3 10m  4 m 2  1.233 MN .

Crtež 7.1

Moment tromosti I C kružne površine s obzirom na os AA' koja prolazi težištem

C vrata paralelno s linijom omočenja koja prolazi točkom K okomito na ravninu
crteža 7.1, jednak je,

 d   
4

IC     2m  16m  12.57 m .

4 4 4

42 4 4

Sa crteža se vidi da je,

hC 10 m
lC  0
  11.55m ,
sin 60 sin 600

tako da je traženi ekscentricitet jednak,

IC 12.57m 4
e  lO l C    0.0866 m .
SlC 4 m 2 11.55 m

Crtež 7.2. Ovisnost ekscentriciteta e o

dubini uranjanja hc težišta C vrata.

7
Primjer 8

a.) Odredite ukupnu tlačnu silu kojom voda djeluje na površinu kružne ploče
promjera D = 1 m na boku brane (crtež 8.1); b.) Odredite položaj centra
tlaka O.

Crtež 8.1

a.) P  ghC S 
 103 kgm3  9.81 ms2 (1.5 m  0.5 m  sin 600 )(0.5 m)2  14.9 kN .

b.) (za I c vidi tablice gore!)

Ic 1.5 m (0.5 m)4

l0  lc    0.5 m   2.232m  0.028m  2.260 m.
Slc sin 600  1.5 m 
  0.5 m   1m 2
 sin 600 

Primjer 9
Na okomitoj brani nalazi se kružni otvor promjera D = 1 m. Otvor je zatvoren
poklopcem L-profila male mase koji ima mogućnost vrtnje oko osi koja prolazi
točkom M okomito na ravninu crteža 9.1. Os vrtnje (točka M) nalazi se
s = 0.2 m iznad

gornjeg ruba kružnog otvora. Na poklopcu L-profila nalazi se
uteg težine G , čiji se centar mase nalazi na udaljenosti L = 0.7 m od stijene
brane. Odredite iznos G težine G utega tako da do otvaranja otvora dolazi
kada je razina vode h1  3 m iznad središta otvora. Gustoća vode je
ρ = 1000 kgm-3.

8
 Crtež 9.1

Promatramo granično stanje u kojem kružni otvor tek što se nije počeo otvarati.
To znači da je iznos M1 = L.G momenta sile teže G na uteg s obzirom na os
koja prolazi točkom M okomito na ravninu crtnje (crtež 9.2), upravo jednak

Crtež 9.2

iznosu M2 = P .(s+D/2+CO) momenta ukupne tlačne sile P čije je hvatište u
centru tlaka O udaljenom za CO od središta C kružnog otvora (crtež 9.2),

D
L  G  P( s   CO) . (1)
2

Kao što nam je poznato, centar tlaka O smješten je za CO  I c / Slc dalje

D 4
(niže) od težišta C plohe otvora. U promatranom slučaju I C  (vidi
64

9
 D 2
odgovarajuću tablicu u skriptama!), S  i lc  h1 . Time CO  I c / Slc
4
D2
poprima oblik CO  . Uvrštenjem izraza za CO u (1) te imajući na umu
16h1
da je iznos ukupne tlačne sile s hvatištem u centru tlaka O jednak
D 2
P  gh1  , za traženi iznos G težine utega iz (1) slijedi,
4

D 2  D D2 
gh1 s   
 2 16h1 
G
4   23.8 kN .
L

Primjer 10

Zanemarujući masu pravokutnih vrata koja

imaju mogućnost vrtnje oko zglobnice koja
prolazi točkom A okomito na ravninu crteža
10.1, odredite dubinu h vode pri kojoj se
vrata upravo počinju otvarati.

[R: h = 1.73 m]
Crtež 10.1

Primjer 11

Automatska vrata brane čije su dimenzije a = 2 m i b = 2.5 m (crtež 11.1)

imaju mogućnost vrtnje oko osovine koja prolazi točkom M okomito na
ravninu crteža. Odredite masu m utega na kraju poluge duljine l = 3 m tako
da se vrata brane otvaraju kada dubina akumulacijskog jezera dosegne visinu
H = 11 m.

10
 Ic
OC 
S  lc
I c  vidi tablice !

Crtež 1

Mm  MP ,

a 
mgl  P    OC  ,
 2 

a   a a 
mgl  ghc S    OC   g   H    a
 b    OC  ,
2  2 S  2 
hc lc
……………………………………………………
1 3
ba
I 12 a2
OC  c  (tablice !)   ,
S  lc  a  a
ab   H   12   H  
 2  2

11
 …………………………………………………..

 
 2 
 a  a a ,
mgl  g  H    a  b  
 2  2  a
 12 H   
  2
 
 
 a 2  1 a ,
mgl  g  H    a  b  
 2  2  a
 12 H   
  2

  a 
 6 H    a 
  ga b 6 H  2a   ga b 3H  a  ,
2 2
 a
mgl  g  H    a 2  b   
2
 2   a  12 6
 12 H   
  2 

  a 2b 3
kgm3  (2m) 2  2.5m
m 3H  a   10 3  11m  2m  17.22 t.
6l 6  3m

Primjer 12

Pravokutna vrata brane široka b = 4 m i

visoka h = 6 m postavljena su kako je
prikazano na crtežu 12.1. Vrata imaju
mogućnost vrtnje oko osi koja okomito na
ravninu crteža prolazi

točkom O. Odredite
iznos F sile F potreban da bi se vrata
upravo počela otvarati.
Crtež 12.1

12
 Jasno je da će se vrata brane upravo

početi
otvarati kada će iznos F sile F poprimiti
 
iznos takav da će iznos M momenta M sile F
s obzirom na os koja okomito na ravninu
crteža prolazi točkom O, biti jednak

iznosu M
momenta ukupne tlačne sile P s obzirom na
istu os.

Dakle, predstoji nam izračunati iznos P

ukupne tlačne sile na vrata, kao i krakove k F i
Crtež 12.2  
k P sila P i F .

Iznos P ukupne tlačne sile na vrata jednak je,

P  ghC S , (1)

gdje hC dubina uranjanja težišta plohe vrata, a S njihova površina. Kao što se
sa crteža 2 vidi, dubina hC jednaka je,

6m
hC  2m  sin 450  4.12 m , (2)
2m
dok je površina vrata jednaka S  24 m2 , tako da je prema (1),

P  103 kgm3  9.81ms2  4.12m  24m2  970.0 kN . (3)


Isto tako, sa crteža 12.2 jasno je da je duljina kraka k P ukupne tlačne sile P
jednaka,
I
k P  3m  OC  3m  C , (4)
SlC

pri čemu je I C moment površine vrata s obzirom na os koja težištem C plohe

vrata prolazi paralelno linijom omočenja, jednak (vidi tablicu gore)
4m  6m
3
IC   72 m4 , a lC udaljenost težišta plohe vrata od linije omočenja. U
12
ovom slučaju udaljenost lC jednaka je,

2m
lC  O' C  3m   3m  2.83m  5.83 m. (5)
sin 450

13
Nakon uvrštenja izračunanih vrijednosti za lC , I C i S u (4), za iznos kraka

k P tlačne sile P slijedi,

72m4
k P  3m   2.485 m . (6)
24m2  5.83m

Prema crtežu (2) iznos kraka k F sile F jednak je,

kF  6m  cos 450  4.243 m . (7)

Kao što je već


rečeno, vrata brane upravo će se početi otvarati kada će iznos M
momenta M tlačne sile F s obzirom na os koja okomito na ravninu crteža 
prolazi točkom O, biti jednak iznosu M momenta ukupne tlačne sile P s
obzirom na istu os, tj., kada će vrijediti jednakost,

F  kF  P  kP , (8)

iz koje za iznos F sile F slijedi,

kP 2.485m  970.0kN
F P  568.1 kN .
kF 4.243m

Primjer 13
Vrata široka b = 1,5 m (crteži 13.1 i 13.2) s mogućnošću vrtnje oko
horizontalne osovine koja prolazi točkom O' okomito na ravninu crteža,
održavaju se zatvorenima pomoću prednapregnute spiralne opruge. Odredite
početnu elastičnu silu opruge tako da se vrata otvaraju kad dubina vode
dosegne dubinu H = 4 m. Masu vrata zanemarite.

Crtež 13.1

14
 
Iznos P ukupne tlačne sile P , s hvatištem u centru tlaka O (crtež 13.1), kojom
voda zbog vlastite težine tlači vrata okomito na ravninu vrata, jednak je,

P  ghC S . (1)

S crteža se vidi da je dubina uranjanja hC težišta C površine vrata jednaka,

hC  AC sin 600 , (2)

gdje je udaljenost AC  lc jednaka,

H h h 2H  h
AC  AO 'O' C  0
 0
 , (3)
sin 60 2 sin 60 2 sin 600

Pošto je površina vrata,

S  2  O' C  b ,

to je iznos P tlačne sile P jednak,
 h
H  
P    g hb 
2
. (4)
sin 600

Crtež 13.2

Udaljenost OC (crtež 13.2) centra tlaka O od težišta C površine vrata

(ekscentricitet) je,
IC
lO  lC  OC 
S  lC

15
 1
gdje je I C  SL2 moment inercije pravokutne površine S s obzirom na os 1-1
12
koja paralelno je s linijom omočenja AA' prolazi težištem C površine, a lc je
udaljenost težišta C površine S od linije omočenja.

U promatranom slučaju (crtež 13.1) udaljenost lC  AC jednaka je

h
H
lC  2 ,
sin 600
tako da je
1 L2 sin 600 1 h 2 1
lO  lC  OC   .2
12  h  12 sin 60 
0
h
H   H  
 2  2
 
Granična vrijednost Fel iznosa elastične sile Fel opruge za koju se vrata upravo

otvaraju dobiva se iz uvjeta jednakosti momenata tlačne sile P s obzirom na os

O'O', momentu elastične sile Fk s obzirom na istu os'. Za iznose ovih po iznosu
jednakih no duž osi O'O' suprotno orijentiranih momenata sila, pišemo,
,
O' C  OC P  Fel  x ,

   h
  H  
  g  hb 

2

2
h

1 h 1  Fel  x ,
 2 sin 600 12 sin 600  h sin 60 0
 H  
  2

   h
  H  
  g  h b  
 h 1 h 2
1 
2
Fel   ,
 2 sin 600 12 sin 600  h x  sin 60 0
 H  
  2

   
2.5m
   4m  
 2.5m 1 2.5m 
2
1  3 2
10 kgm  9.81ms  2.5m 1.5m 
3  2 
,
Fel  
 2 sin 600 12 sin 600  2.5m   1m  sin 60 0
  4m  
  2 

Fel  194.16 kN PROVJERITI!

2
Pokažite da kada   0 i lO  lC  0 .

16
Primjer 14
Za ispuštanje nafte iz spremnika izveden je otvor dimenzija 100 x 100 mm s
preklopnim ventilom, pri čemu kut  iznosi α = 450 (vidi crtež 14.1). Odredite
iznos F sile kojom je potrebno djelovati na lanac da bi se ventil počeo otvarati,
nalazi li se ventil na dubini H = 4 m. Relativna gustoća nafte je 0.9.

Crtež 14.1 Crtež 14.2


Iznos P tlačne sile P kojom nafta zbog vlastite težine okomito tlači kosu
površinu S ventila (crteži 14.1 i 14.2), jednak je,

P   N hc S . (1)

Kako je dubina hC uranjanja težišta C površine vrata jednaka hC  H , a

površina S vrata je (crtež 14.2),
 a2 
S  d   2  ,
2
(2)
 sin  

to je iznos P tlačne sile P jednak,

 N Ha2
P . (3)
sin 2 

17
Zbog malih dimenzija preklopnog ventila udaljenost centra tlaka O od težišta C
omočene površine F zanemarivo je mala, tj., OC 0 3 (crtež 14.3). Stoga, u
dobroj aproksimaciji, možemo uzeti da tlačna sila P ima hvatište praktički u
težištu C površine S.

Crtež 14.3

Pravac nosilac djelovanja vanjske sile F s hvatištem na rubu preklopnog

ventila prikazan je na crtežu 14.3. Granična vrijednost iznosa F sile F koja
 
otvara ventil slijedi iz uvjeta jednakosti iznosa M F i M P momenata M F i M R
 
sila F i P s obzirom na os 1-1 vrtnje vrata (crtež 14.3), tj.,

P  kP  F  kF , (4)
  a
gdje su k P i k F krakovi sila P i F . Pošto je, praktički, k P  , a
2 sin 
a cos  
kF  , to uvrštenjem u (4) za traženi iznos F sile F slijedi,
sin 

 N Ha 2 9000 Nm 3  4 m  0.1m
2
P   509 N ,
sin 2  cos  1 cos 450

a 2 sin 2 450
3
OC   1.47 104 m .
48 2

18
Primjer 15

Dvoja kvadratična vrata svaka

površine S = 16 m2 zatvaraju
otvore na cijevi spojenoj na
spremnik velikih razmjera (crtež
15.1). Zahtijeva se da, kada
dubina h dosegne 5 m, dođe do
istovremenog otvaranja obaju
Crtež 15.1 vrata. Odredite težinu

homogenih vodoravnih vrata te iznos vodoravne sile F koja mora djelovati
na okomita vrata da bi ova bila zatvorena sve do dosizanja dubine h = 5 m.
Težina vertikalnih vrata je zanemariva. Položaj zglobnica na vratima
prikazuje crtež. Trenje u zglobnicama je zanemarivo.
Da bi vodoravna vrata bila zatvorena kada h dosegne visinu od 5 m, moment
sile teže na vrata s obzirom na zglobnicu, mora biti jednak momentu tlačne sile,
to jest, mora vrijediti jednakost
G  2m  p  S H  2m

u kojoj su G - iznos sile teže na vrata , S H - površina vrata, a p - iznos tlaka vode
na donjoj plohi vrata. Pošto je tlak p jednak p  g (h  3m) , iznos sile teže
(jednak iznosu težine T vrata) je,

G  p  S H  S H g H  3m  16m2 103 kgm3  9.81ms2  2m  314 kN .


Računamo iznos Fp tlačne sile Fp na vertikalna vrata,

Fp  hC SV  9.81103 Nm3  7m 16m2  1100 kN .

Dubina uranjanja centra tlaka O,

1
a  a3
IC 12 a2 4
lo  hC   7m   7m   7m   7.19 m .
hC SV hC a 2
12hC 12  7m

Vertikalna će se vrata upravo početi otvarati kada će zbroj algebarskih


vrijednosti momenta tlačne sile Fp s obzirom na zglobnicu i momenta F vanjske

sile F biti jednaki nuli, to jest kada će biti ispunjena jednakost,

Fp  (9m  7.19m)  F  4m ,

odnosno kada iznos F vanjske sile bude jednak,

19
 Fp 1.81m
F  497.8 kN .
4m

Primjer 16
Pravokutna brana s mogućnošću vrtnje oko osi koja prolazi točkom M
okomito na ravninu crteža ugrađena je na donjem kraju zida spremnika (crtež
16.1). Brana je dizajnirana tako da svojim otvaranjem i zatvaranjem osigurava
stalnu visinu h vode u spremniku. Širina brane je b = 1.2 m, dok je njezino
težište C od zida brane udaljeno d = 0.3 m. Odredite težinu G brane tako da
do njezinog otvaranja dolazi kada je dubina h vode u spremniku upravo
jednaka h = 2.779 .

Crtež 16.1


Iznos P ukupne tlačne sile P na branu jednak je umnošku površine S  bd
brane, specifične gustoće vode  V te dubine uranjanja težišta C brane (crtež
16.1),

Crtež 16.2

y 0.779m
P  S V hc  bd V (h  )  (1.2m  0.9m  9.81  103 Nm3 )(2.779m  )  25316 N . (1)
2 2

20
Sa crteža 16.2 vidi se da je,
2
L ,
tg 600
tako da je udaljenost lc jednaka,
d
lc  L   2.309m  0.45m  2.759m (2)
2

Udaljenost OC centra tlaka O od težišta C brane jednaka je,

Ic
OC  ,
S  lc
3
gdje je I c  bd moment tromosti površine S  bd brane s obzirom na pravac
12
koji prolazi njezinim težištem C usporedno s pravcem koji točkom M prolazi
okomito na ravninu crteža,

bd 3 (0.9)2
OC    0.024m . (3)
12  bd  2.759m 12  2.759m

Zbrajanjem udaljenosti (2) i (3) za krak ukupne tlačne sile P s obzirom na točku
O nalazimo,
kP  0.474m . (4)
Crtež (1) pokazuje da je krak kG sile teže na branu jednak

kP  0.3m . (5)
 
Brana će se početi otvarati u trenutku kada će momenti sila P i G s obzirom na
točku (os) M, odnosno, njihovi iznosi biti jednaki, tj., kada će vrijediti jednakost,
P  kP  G  kG (6)
odakle za traženu težinu T  G brane slijedi,

P  k P 25316 N  0.474m
T   40000 N .
kG 0.3m

21
 Crtež 17.1

Primjer 17
Pravokutna vrata CD brane dugačka su 1.8 m i široka 2 m (crtež 17.1). Uz
pretpostavku da je materijal od kojeg su vrata napravljena homogen te
zanemarujući trenja u zglobnici C, odredite težinu vrata tako da se ova
otvaraju kada razina vode ispred brane dosegne razinu od 2 m iznad razine
šarke.

[R: T = 180 kN]

Primjer 18
Brana je konstruirana kao štit koji se može vrtjeti oko osi O' (crtež 18.1).

Odredite položaj x osi O'O' tako da

podizanje razine vode iznad
H = 2 m automatski izaziva
prevrtanje brane. Razina vode
desno od brane je h = 0,4 m, a
α = 60o.

Crtež 18.1

Iznos FOl ukupne tlačne sile FOl kojom voda lijevo od brane zbog vlastite težine
okomito tlači lijevu omočenu kosu ravnu površinu brane je,
H Hb H 2b
Fol    hc S      , (1)
2 sin  2 sin 

22
 pri čemu indeks l podsjeća da se radi o lijevoj strani brane, dok je b širina
brane.
I u ovom primjeru odlučujući će za prevrtanje brane biti iznosi momenata
tlačnih sila na lijevu i desnu stranu brane, tako da nas pored ukupne sile Rol
zanimaju udaljenosti lol i lod centara tlaka od linije omočenja na lijevoj i
desnoj omočenoj površini brane.

Crtež 18.2

Polazimo od izraza,
IC
lOl  lCl  ,
S  lCl
u kojem je (crtež 11),
H
lcl  ,
2 sin 
a
bH
S .
sin 

Kako se radi o pravokutnoj brani za koju je moment tromosti njezine površine S

1 2
s obzirom na pravac koji prolazi njenim težištem C jednak I c  SL , pri čemu
12
2

je L2  H2 , to je I c  1  b H3
3
tako da je udaljenost lol centra C tlaka od
sin  12 sin 
linije omočenja za vodu s lijeve strane brane jednaka,

H 1 H 3 sin  2 sin 
lol   b 3   ,
2 sin  12 sin  b  H H

23
 2 H
lol  , (2)
3 sin 

Crtež 18.3

Iznos FOd ukupne sile FOd kojom voda desno od brane zbog vlastite težine
okomito tlači desnu omočenu kosu ravnu površinu koja ograničava fluid je,
gh 2b
FOd  . (7)
2 sin 

Udaljenost centra tlaka C od linije omočenja za vodu s desne strane brane je

(račun analogan onome pri izračunavanju lol!)

2 h
lod  . (8)
3 sin 

Prevrtanja (vrtnje) brane oko osi O'O' neće biti samo ako su iznosi
 
M Ol  FOl  d1 i M Od  FOd  d2 momenata sila FOl i FOd s obzirom na os vrtnje
O'O' jednaki, tj.,

FOl  d1  FOd  d2 . (9)

24
 Crtež 18.4

Crtež 18.5

S crteža 13 vidljivo je da je,

 H  2 H  H 
d 1  lOl    x    x ,
 sin   3 sin   sin  
dok crteži 13 i 14 te izraz (8) pokazuju da je,
1 h
d2  x  .
3 sin 

Uvrštenjem izraza (5) i (7) te d1 i d2 u izraz (9) dobiva se,

2 H  H b  h  h 2b
2
H
   x  x   ,
 3 sin  sin   2 sin   3 sin   2 sin 

odakle za nužni položaj x osi O'O', slijedi,

25
 H 3  h3
x ,
3( H 2  h 2 ) sin 

( 2 3  0, 4 3 ) m 3
 ,
3(2 2  0, 4 2 ) m2 sin 60 o

 0,795 m .

Crtež 19.1
Primjer 19
Brana prikazana crtežom 19.1 zatvara s horizontom kut α = 450 i ima
mogućnost vrtnje oko zglobnice koja leži na osi koja prolazi točkom O okomito
na ravninu crteža. Odredite iznos napetosti T užeta u trenutku kada se brana
upravo počinje podizati. Širina brane je b = 2 m, dubina vode ispred brane je
H1 = 2.5 m, a iza brane H2 = 1.5 m. Os vrtnje O brane nalazi se na visini
H3 = 1 m. Težinu brane i svako trenje zanemarite.

Iznos ukupne tlačne sile

s lijeva,

H1 H1 9.81  103 Nm3  (2.5m)2  2m

F1     86.7kN ,
2 sin  2  sin 450

s desna,
H2 H2 9.81  103 Nm 3  (1.5m)2  2m
F2     31.25kN .
2 sin  2  sin 450

Udaljenosti od osi zglobnice do centara tlaka,

H3 2 H1 1m 2 2.5m
l1      3.77 m ,
sin  3 sin  sin 450
3 sin 450

26
 H1  H 3  H 2 2 H 2 2.5m  1m  1.5m 2 1.5m
l2      4.24 m .
sin  3 sin  sin 450 3 sin 450

Budući da je   450 , to je l3  H1  H3  3.5 m .

Brana će se upravo početi podizati kada zbroj algebarskih vrijednosti projekcija

momenata sila koje na nju djeluju bude jedna nuli,

F1l1  F2l2  Tl3  0 ,

odakle je traženi iznos napetosti užeta,

F1l1  F2l2 86.7kN  3.77m  31.25kN  4.24m

T   55.53 kN
l3 3.5m

Primjer

Pravokutna rotirajuća vrata brane imaju

dimenzije L  b  3m  4m . Lijevo od vrata
dubina vode je H2 = 2 m, a desno od njih
H1 = 5 m. Odredite iznos T sile napetosti čeličnog
užeta potreban da bi se vrata počela otvarati.
Trenje zanemarite.

[R: PH1 = 80 kN, lO1 = 1.33 m, PH2 = 420 kN, lO2 = 1.714 m, T = 355 kN ]

27
 Crtež 20.1

Primjer 20
Spremnik na crtežu 20.1 smješten je u dizalo koje se ubrzano podiže okomito

ubrzanjem iznosa a  1.7ms2 . Koliki je iznos ukupne tlačne sile na dno
spremnika?

Primjer 21
Za regulaciju razine vode u rezervoaru koristi se
rotirajući štit (crtež 21.1), koji otvara pravokutni
otvor dimenzija a  b = 150 mm  150 mm pri
zadanoj razini vode H = 3 m u rezervoaru. Odredite
položaj x zglobnice O.

Crtež 21.1

Primjer 22

Betonska zapornica (ρB = 2.4 . 103 kgm-3) ima mogućnost vrtnje oko osi O
(crtež 22.1). Pri kojoj dubini h će se zapornica početi otvarati?

Crtež 22.1

Primjer 23

28
Pravokutni kanal širine b = 10 m pregrađen je vertikalnom branom
(crtež 23.1). Dubina vode ispred brane je H = 5 m, a iza nje, h = 2 m. Odredite
iznos ukupne sile F koja djeluje na branu kao i položaj njezinog hvatišta.

Crtež 23.1

Iznos F1 tlačne sile F1 kojom voda s lijeve strane brane tlači branu (crtež 23.2)
jednak je,

Crtež 23.2

F1  hC Hb  103 kgm3  9.81ms2  2.5m  5m 10m  1.225 106 N .


Centar tlaka O1 sile F1 nalazi se na dubini

29
 bH 3
I H
l AO1  lC  C   12  .....  3.33 m.
SlC 2 H bH
2

Iznos F2 tlačne sile F2 kojom voda s desne strane brane tlači branu jednak je,

F2  hC hb  103 kgm3  9.81ms2 1m  2m 10m  0.196 106 N .


Centar tlaka O2 sile F2 je na dubini od

bh 3
I h
l BO2  lC  C   12  .....  1.33 m.
SlC 2 h bh
2

Iznos F  F1  F2 rezultantne sile F koja djeluje na branu je,

F  F1  F2  1.225  106 N  0.196  106 N  1.029  106 N .

Udaljenost l hvatišta ove sile od točke O odredit ćemo iz uvjeta jednakosti nuli
'
momenata M 1 , M 2 i M ' iznosa sila F1 , F2 i F s obzirom na točku O brane,
 MO  0 ,
F1( H  lOL )  F2 (h  lOD )  F ' l  0 ,

' 
gdje je F' iznos sile reakcije F na ukupnu, rezultantnu, silu F .

F1 ( H  lOL )  F2 (h  lOD )
l  ...  1.86 m.
F

(Zbog preglednosti, udaljenost l na crtežu 23.2 nije prikazana u realnom

mjerilu.)

Primjer 24
Žmurje odvaja slanu (ρm = 1.034 .103 kgm-3) od slatke (ρs = 0.998 .103 kgm-3)
vode (crtež 24.1). Koliki je iznos momenta s obzirom na točku M ukupne
tlačne sile koja djeluje na dužni metar žmurja?

30
 
Iznos F1 tlačne sile F1 (crtež 24.2) na jedan dužni metar žmurja jednak je,
h1
F1   1S1hC1  m  g  h1  1m   1.034  103 kgm3  9.81 ms 2  3 m  1 m  1.5m  45.65 kN .
2

Centar tlaka C1 udaljen je od slobodne razine slane vode,

Crtež 24.1 Crtež 24.2

1 m  (3 m)3
I 12
hO1  hC1  C  1.5 m   2 m,
ShC1 1 m  3 m  1.5 m

što znači da je duljina kraka MC1 sile F1 s obzirom na točku M jednaka
MC1 = 1 m.

Iznos F2 tlačne sile F2 na jedan dužni metar žmurja jednak je,
h2
F2   2 S2 hC 2   s  g  h2  1m   0.998  103 kgm3  9.81 ms 2  2.2 m  1 m  1.1m  23.46 kN .
2

Centar tlaka C2 udaljen je od slobodne razine slane vode,

1 m  (2.2 m)3
I
hO 2  hC 2   1.1 m  12  1.46 m ,
ShC 2 1 m  2.2 m  1.1 m

tako da je duljina kraka MC2 sile F2 s obzirom na točku M jednaka
MC2  0.53 m .

Iznos momenta s obzirom na točku M ukupne tlačne sile koja djeluje na dužni
metar žmurja jednak je,

31
 M  F1  MC1  F2  MC2  45.65 kN  1 m  23.46 kN  0.53 m  33.13 kNm .

Primjer 25
Vrata MN mogu se vrtjeti oko zglobnice koja leži na
osi koja prolazi točkom N komito na ravninu crteža
25.1. Ako je a = 1 m, b = 1.1 m, d = 0.6 m, a širina
vrata u smjeru okomitom na ravninu vrata iznosi b =
0.9 m, koliki je iznos momenta potrebnog da bi vrata
bila zatvorena?
Crtež 25.1

Iznos ukupne tlačne sile s lijeva,

bd 1.1m  0.6m

hCL  a   1m   1.85 m ,
2 2
SL  1.7m  0.9m  1.53 m2 ,
FL  hCLSL  9.81  103 Nm3  1.85m  1.53m2  27.77 kN .

Udaljenost od težišta CL površine SL do centra tlaka OL,

 CL (b  d )3  0.9m
eL  hOL  hCL   
hCL S L 12m 1.85m  (b  d )  0.9m
(b  d ) 2 m 2 (1.7m) 2
   0.13 m .
12  1.85m 12  1.85m

Iznos ukupne tlačne sile s desna,

FD  hCD S D  9.81  103 Nm 3  0.3m  (0.6m  0.9m) 
 1.59 kN .

Udaljenost od težišta CD površine SD do centra tlaka OD,

 CD (0.6m) 3  0.9m
eD  hOD  hCD    0.1m .
hCD S D 12m  0.3m  0.6m  0.9m

Iznos M momenta sile potrebnog da bi vrata bila zatvorena slijedi iz uvjeta,

3

M
i 1
i  0,

to jest,
 
FL  (a  b  d )  (hCL  eL )  FD  d  (  eD )  M  0
d
 2 

32
27.77kN  2.7m  (1.85m  0.13m)  1.59kN  0.6m  (0.3m  0.1m  M  0 ,
M  19.994 kNm  0.318 kNm  19.676 kNm .

Primjeri za samostalni rad

Širina vrata AB prikazanih na crtežu 1 je d = 8 m. Zanemarujući masu

vrata odredite visinu h razine vode kod koje će se vrata početi otvarati.

Crtež 1

Dimenzije pravokutnih rotirajućih vrata pomoću kojih se upravlja protokom

vode u kanalu su 3 m  2 m (crtež 2). Odredite masu M utega tako da dubina
toka u kanalu bude h = 1.5 m.

(R: 63.72 kN)

Crtež 2

33
 Čuo sam, zaboravio sam,
vidio sam, sjećam se,
radim, zanam.

Kineska poslovic

Crtež 4

Crtež 3

Uređaj za održavanje razine vode u akumulacijskom jezeru sastoji se od ploče

sa šarkom i krakom na čijem se kraju nalazi kugla (crtež 3). Ploča je dugačka
l = 1 m i široka b = 1.5 m. Debljina ploče je s = 2.5 cm, a gustoća joj je
jednaka  = 7.8 . 103 kgm-3 . Kugla je napravljena iz istog materijala kao i
ploča. Dođite do izraza za vrijednost promjera D kugle pri kojoj će se
vrijednost vrata otvarati kada je razina vode u jezeru h = 0.5 m iznad šarke.

Savršeno kruta vrata brane imaju oblik slova L i mogućnost vrtnje oko osi koja
okomito na površinu crteža 4 prolazi točkom Š. S povišenjem razine vode u
jezeru vrata se automatski otvaraju. Odredite visinu d pri kojoj se to upravo
dešava. Masu vrata brane zanemarite. Dimenzija r vrata je r = 2.2 m

[ R: d 2  3r 2 , d  r 3  3.81m ]

34
 Kružni poklopac promjera D  0.85 m
zglobno je vezan 
u točki A (crtež 5). Odredite
iznos F sile F potreban da bi se poklopac
držao zatvorenim. Iznos T težine T poklopca
je T  56 kg . Veličine H i  jednake su
H  0.9 m ,   450 . Gustoća vode je
3
  0.997 tm .

Crtež 5

[R: lC  1.7 m , IC  0.0256 m4 , lO  1.723 m , F  3.337 kN ]

Kružna vrata AB na crtežu 6, dijametra 2 m, imaju mogućnost vrtnje oko osi

C smještene 100 mm ispod težišta. Pri kojoj dubini h će doći do otvaranja
vrata negativnom vrtnjom oko osi koja prolazi točkom C okomito na ravninu
crteža?

Crtež 6
Pitanje

Pravokutnu vertikalnu ploču koja zatvara otvor na stjenci rezervoara izvana

treba izvana poduprijeti vodoravnom gredom (komitom na ploču) u centru
tlaka. Ploča je visoka 3 m, a voda doseže do sredine ploče (do visine 1.5 m).
Visina h, mjerena od donjeg ruba ploče, na kojoj treba postaviti gredu, je,

a.) 1.5 m
b.) 0.5 m.
c.) 1.0 m.

35
Odredite najmanji iznos T sile napetosti
čeličnog užeta nužan da bi ploča, koja u
ravnoj stjenci zatvara trokutasta vrata, bila
u stanju ravnoteže. Poznate su sljedeće
dimenzije: H = 3m, h = 2m, b = 1.6m, c =
1.8m, 1   2  600 . Fluid je voda.

36
37
Tlačna sila (pritisak) na cilindrične
površine. Tijelo tlaka. Centar tlaka.

81
Fotografija 3

82
U prethodnom poglavlju ovladali smo postupkom određivanja iznosa tlačne sile
F (pritiska) okomite na ravnu stjenku uronjenu u fluid kao i postupkom
određivanja mjesta centra tlaka, tj., hvatišta ukupne tlačne sile.

No, kako su, međutim, u širokom području tehničke prakse, hidrostatičkom tlaku
tekućina i plinova mnogo češće podvrgnute cilindrične površine (stjenke cijevi,
stjenke cilindričnih spremnika, sektorske ustave brana,…), stoga ćemo u ovom
poglavlju našu
pažnju posvetiti određivanju iznosa, hvatišta i pravca nosioca
tlačne sile F u slučajevima kada je stjenka zakrivljena, posebice kada
predstavlja dio oplošja valjka stalnog ili promjenjivog polumjera
zakrivljenosti.

Čitatelja ćemo podsjetiti da je i u slučaju cilindričnih površina tlakčna sila

svakoj točki zakrivljene površine okomita na beskonačno malu ravnu plohu dS
koja čini okoliš te točke, kao i da su od točke do točke pravci duž kojih tlačna
sila djeluje na promatranu zakrivljenu stjenku različiti, tj., nisu, kao što je to
slučaj kod ravne stjenke, međusobno paralelni.

Da bi se u općem slučaju zakrivljene stjenke odredio iznos tlačne 

sile (pritisak)
na nju, potrebno je odrediti tri projekcije Fx , Fy i Fz pritiska F na koordinatne
osi X,Y,Z pravokutnog Kartezijevog sustava.

Međutim, kao što je već rečeno, našu ćemo pažnju ćemo usredotočiti na
slučajeve valjkastih, cilindričnih površina stalnog polumjera. U tom je slučaju
dovoljno odrediti samo dvije skalarne komponente, vodoravnu PY i okomitu PZ
  
ukupne tlačne sile P = PY j + PZ k (crtež 18).

Promatrajmo tanku četvrtcilindričnu stjenku ABCDA konstantnog polumjera

prikazane na crtežu 18, koju tekućina tlači odozdo i s njezine lijeve strane. Da bi
izračunali iznose skalarnih komponenti PY i PZ ukupne tlačne sile
  
P = PY j + PZ k na četvrtcilindričnu stjenku ABCD, raspravit ćemo uvjete
mehaničke ravnoteže tekućine volumena AA1BCC1DA prikazanog na crtežu 18'.
Kao što se s crteža vidi, promatrana masa tekućine s desne strane omeđena je
četvrtcilindričnom stjenkom, s lijeve strane vertikalnom plohom A1BCC1A1, a
odozdo vodoravnom plohom AA1DC1A.

83
 Crtež 18

Crtež 18' Crtež 18''

U skladu s II. Newtonovim zakonom, uvjet mehaničke ravnoteže (u ovom slučaju

uvjet mirovanja) promatrane mase fluida matematički zapisujemo u obliku,

 n  
FRN = ∑ Fi = 0 , (1)
i =1

84
 
pri čemu je Fi i-ta od, općenito, ukupno n sila koje djeluju na promatranu
masu tekućine. Uvjet mehaničke
 ravnoteže (1) izraziti ćemo preko algebarskih
vrijednosti projekcija sila Fi na koordinatne osi pravokutnog Kartezijevog
sustava X,Y,Z, tj.,

n n
∑ Fi,Y = 0 , ∑ Fi, Z = 0 , (2)
i =1 i =1


gdje je Fi ,Y algebarska vrijednost projekcije i-te sile Fi na os Y, dok je Fi , Z

algebarska vrijednost projekcije i-te sile Fi na os Z. U stanju mehaničke
n
ravnoteže (mirovanja), zbroj ∑ Fi,Y algebarskih vrijednosti projekcija svih n
i =1
n
sila na os Y, kao i zbroj ∑ Fi, Z algebarskih vrijednosti projekcija svih n sila na
i =1
os Z, koje djeluju na promatranu masu tekućine, jednaki su nuli [izraz (2)].

Na masu tekućine u volumenu AA1BCC1D u stanju ravnoteže djeluju sljedeće

sile (crteži 18 i 18'):

- dvije uzajamno uravnotežene tlačne sile okolnog fluida paralelne s osi X;

' 
- vodoravna tlačna sila Y
P = PY
'
i kojom tekućina s lijeve strane
promatranog volumena djeluje u pozitivnom smjeru osi Y na vertikalnu
površinu S ( A1 BCC1 A) ; projekcija ove sile na os Y je algebarski pozitivna,
H
a iznos joj je, kao što nam je poznato, jednak PY = γ
'
S ( A1BCC1 A) ;
2

85
 '
hvatište (centar tlaka) ove sile je u točki C1 koja leži na osi Z udaljena od
ishodišta koordinatnog sustava za H/3;
' 
- vertikalna tlačna sila PZ 1 = PZ 1k kojom tekućina odozdo tlači površinu
'

AA1C1DA; iznos ove sile PZ 1 = γHS ( AA1C1DA) jednak je iznosu G sile teže
 '
G na tekućinu sadržanu u prizmi AA1BB1CC1DD1; projekcija sile PZ 1 na
' '
os Z je algebarski pozitivna; hvatište sile Z 1 je presjecište S1
P
dijagonala pravokutnika AA1C1DA;
 
- sila teža G = PZ' 2 na masu tekućine u volumenu AA1BCC1DA ; hvatište

sile teže G je u težištu T promatrane mase tekućine, a smjer djelovanja

suprotan pozitivnoj osi Z, tako da je projekcija sile teže G na os Y
algebarski negativna.
  
- elastična sila reakcije R = RY i + RZ j cilindrične stjenke;

Uočite da sve sile, osim prve dvije koje se uravnotežuju, leže u ravnini YZ koja
je okomita na izvodnice četvrtcilindrične površine, kao i da ta ravnina prolazi
njezinim polovištem (crtež 18).

Iz (2), za projekcije PY , PZ 1 , PZ 2 , RY i RZ sila koje djeluju na masu tekućine

' ' '

u volumenu AA1BCC1DA, na koordinatne osi Y i Z slijedi,

86
 n

Os Y: ∑F
i =1
i ,Y = PY' − RY = 0 ,
n
Os Z: ∑F
i =1
i,Z = PZ' 1 − G
 − RZ = PZ 1 − PZ 2 + RZ = 0 ,
' '

PZ' 2

odakle su algebarske vrijednosti skalarnih komponenti RY i RZ elastične sile


reakcije R čvrste četvrtcilindrične stjenke ABCD, jednake,

RY = PY' = γ H S( A BCC A) , (4)

2 1 1

RZ = ( PZ' 2 − PZ' 1 ) = (G − PZ 1 ) . (5)

Prema III. Newtonovom zakonu je,

     
R = − P , RY i + RZ j = − PY i − PZ j , (6)
tj.,
RY = − PY , RZ = − PZ
PY = RY , PZ = RZ , (7)

gdje je P sila kojom masa tekućine u volumenu AA1BCC1DA tlači čvrstu
četvrtcilindričnu stjenku ABCD (crtež 18).

Iz jednadžbi (4) do (5) zaključujemo:


- iznos PY („vodoravne“) projekcije PY tlačne sile P kojom fluid u
volumenu AA1BCC1DA tlači četvrtcilindričnu stjenku ABCD jednak je
iznosu sile kojom fluid tlači okomitu plohu A1BCC1A koja predstavlja
okomitu projekciju četvrtcilindrične stjenke na ravninu XZ , tj.,
H
PY = γ S( A1 BCC1 ) .
2

87
 
- iznos PZ („vertikalne“) projekcije PZ na os Z tlačne sile P kojom
13

fluid u volumenu AA1BCC1DA tlači četvrtcilindričnu stjenku ABCD

jednak je razlici iznosa Pz1 sile čiji je iznos jednak iznosu G p sile teže

Gp na tekućinu sadržanu u volumenu pravokutne prizme

AA1BB1CC1DD1 i iznosa PZ 2 = G sile teže G na tekućinu u volumenu
AA1BCC1DA,

PZ = G p − G ;

- Očito, iznos razlike G p − G jednak je iznosu sile teže na zamišljenu,

fiktivnu 14, masu tekućine sadržanu u volumenu ABB1CDD1 iznad
cilindrične površine. U ovom slučaju zamišljena, fiktivna, masa
tekućine u volumenu ABB1CDD1, u tehničkoj hidrostatici naziva se
tijelo tlaka i u promatranom slučaju ima oblik četvrtine cilindra
prikazanog na crtežu 19. Kako je G p > G , projekcija Pz je algebarski
 
pozitivna, tj., smjer komponente PZ j tlačne sile P identičan je
pozitivnom smjeru osi Z.

Crtež 19

13
Imajte na umu da je iznos pozitivan broj!
14
Četvrtcilindrični volumen ABB1CDD1A nije ispunjen tekućinom!

88
 Crtež 20

Pri računanju tlačne sile na zakrivljene i pravilne cilindrične površine nužno je

imati dovoljno iskustva 15 u određivanju volumena tijela tlaka, a samim time i
u određivanju orijentacije, tj., algebarske vrijednosti
 projekcije (pozitivna ili
negativna) Pz . Naime, smjer komponente PZ j ovisi o međusobnom položaju
površine i tekućine.

15
Potrebno znanje možete steći samo proučavanjem riješenih primjera koji Vas uče bolje
nego teorija kao i rješavanjem problema iz postoječih zbirki.

89
U svrhu ilustracije raspravimo još tri jednostavna slučaja međusobnog položaja
čvrste cilindrične površine konstantnog polumjera i tekućine, prikazana na
crtežima 20a.), 20b.) i 20c.).

U slučaju 20a.), budući da je G p > G , projekcija ukupne tlačne sile na os Z ,

( )
Pz = − G p − G , je algebarski negativna. Tijelo tlaka u ovom slučaju je realno
vodeno tijelo, četvrtina cilindra, kao u slučaju koji smo već detaljno proučili.

G p > G . Projekcija Pz je algebarski negativna, tj., smjer od PZ je suprotan

pozitivnom smjeru osi Z. Primijetite da u ovom slučaju

tekućina moći onu stranu stjenke koja je okrenuta ka tijelu tlaka.

U slučaju kada cilindrična stjenka konstantnog polumjera ima oblik kao na

crtežu 20b.) tijelo tlaka je realno vodeno tijelo čiji je oblik kao onaj na crtežu

18'. Projekcija Pz je algebarski negativna, tj., smjer od PZ je suprotan

pozitivnom smjeru osi Z). Primijetite da i u ovom slučaju

tekućina moći onu stranu stjenke koja je okrenuta ka tijelu tlaka.

Na crtežu 20c.) prikazan je slučaj kada je tijelo tlaka fiktivno vodeno tijelo
oblika identičnog onom na crtežu 18'. Projekcija Pz je algebarski pozitivna, tj.,

smjer od PZ identičan je s smjerom pozitivne osi Z).

Primijetite da u ovom slučaju tekućina ne moći onu stranu

stjenke koja je okrenuta ka tijelu tlaka.

Nakon što smo odredili komponente PY i PZ u stanju smo izračunati iznos P

  
ukupne tlačne sile P = PY i + PZ j na cilindričnu stjenku, odnosno, iznos R
  
ukupne elastične sile reakcije R = RY i + RZ j cilindrične stjenke,

P = PX + PY2 ,
2
(5)

=
R Ry2 + Rz2 , (6)

90
  
kao i iznos kuta što ga P (odnosno R ) zatvara s koordinatnom os Y,

Pz R z
tgϑ = = , ϑ = tg −1
Pz R
= tg −1 z . (7)
Py R y Py Ry

Određivanje tijela tlaka u slučaju kada je površina

u dodiru s tekućinom segment
cilindra stalnog polumjera zakrivljenosti

Za nalaženje centra tlaka O u slučaju cilindričnih ploha konstantnog radijusa

zakrivljenosti dovoljno je kroz geometrijski centar
 C0 cilindrične površine
položiti pravac nosilac rezultantne tlačne sile P tako da ovaj s horizontom
zatvara kut ϑ (crtež 21). Naime, budući da je hidrostatička tlačna sila uvijek
okomita na promatranu elementarnu cilindričnu površinu na koju djeluje, to
znaći da je ona usmjerena ka središtu Co (tj. okomito na os simetrije) cilindrične
 stalnog polumjera. To ujedno znači da i pravac nosilac ukupne tlačne
površine
sile P na cijelu površinu kružnog cilindra prolazi središtem Co.

Crtež 21

91
 Određivanje tijela tlaka u slučaju kada je površina
u dodiru s tekućinom segment
cilindra promjenljivog polumjera zakrivljenosti
Sada ćemo ukratko raspraviti nekoliko slučajeva u kojima je površina u dodiru s
tekućinom segment općeg cilindra, tj., kada se polumjer zakrivljenosti
cilindrične plohe mijenja duž izvodnice. Prvi takav primjer dat je na crtežu 22.
U ovom slučaju tijelo tlaka
 je zamišljeno, fiktivno,
 vodeno tijelo ABCC'A, a
vertikalna komponenta PZ ukupne tlačne sile P koja djeluje na cilindričnu
površinu ABC usmjerena je vertikalno u vis i iznosom
 je jednaka težini tijela
tlaka ABCC'A. Naravno, vodoravna komponenta PY jednaka je tlačnoj sili na
pravokutni lik CC' koji predstavlja projekciju opće cilindrične plohe na
vertikalnu ravninu.

Crtež 22

U slučaju prikazanom na crtežu 23, opća cilindrična ploha ABC presijeca

okomicu CC' i točki N. Kao što se vidi, u ovom slučaju postoje dva tijela tlaka:
realno tekuće tijelo tlaka AC'NA ispunjeno tekućinom) i zamišljeno tijelo
 tlaka
NBCN (koje nije ispunjeno tekućinom). Vertikalna komponenta PZ ukupne

tlačne sile P na  opću  cilindričnu
  plohu ANBC dobiva se zbrajanjem
komponenti PZ 1 i PZ 2 : PZ = PZ 1 + PZ 2 .

92
 Crtež 23

Rezime

Potrebo je odrediti tijelo tlaka za opću cilindričnu površinu ABC (crtež 24).
Najprije uočavamo krajnje točke A i C cilindrične površine. Zatim iz tih točaka
povlačimo okomice do slobodne razine tekućine ili njezinog zamišljenog
produžetka. Konačno, tijelo tlaka određujemo primjenjujući sljedeće pravilo:

Crtež 24

Poprečni presjek tijela tlaka predstavlja lik omeđen spomenutim vertikalama,

općom cilindričnom površinom ABC te slobodnom površinom tekućine ili

93
njezinim zamišljenim produžetkom. Ukoliko je tijelo tlaka stvarno, realno
tekuće tijelo, tj., ukoliko tekućina moći stranu opće cilindrične površine
okrenutu tijelu tlaka [crteži 20a.) i 20b.), crtež 23, tijelo tlaka AC'NA] tada je

komponenta PZ usmjerena je vertikalno dolje, tj., ima smjer sile teže G na

masu tijela tlaka, projekcija komponente PZ na os Y je algebarski negativna.
Ukoliko je tijelo tlaka zamišljeno tijelo koje nije ispunjeno tekućinom, tj.,
ukoliko tekućina ne moći stranu opće cilindrične površine okrenutu tijelu
tlaka [crteži 18.), 20c.), crtež 23, tijelo tlaka NBCN], tj., ukoliko, tekućina ne
moći stranu cilindrične površine koja je okrenuta tijelu tlaka (crtež 24),
komponenta PZ usmjerena je vertikalno u vis, tj., u pozitivnom smjeru osi Y ;
njezina projekcija na os Y je algebarski pozitivna.

Svi prethodni zaključci u potpunosti su primjenjivi na slučaj broda koji mirno

pluta na slobodnoj površini mirnog fluida. U ovom slučaju volumen
zamišljenog tijela tlaka podudara se s volumenom fluida koji je istisnut onim
dijelom broda koji se nalazi pod površinom vode (istisnina ili  vodeni
deplasman, crtež 24'). Vertikalno u vis usmjerena tlačna sila U , koja
uravnotežuje silu težu G s hvatištem u težištu C broda, po iznosu je jednaka
ukupnoj tlačnoj sili na površinu S uronjenog dijela broda. Iznos od U jednak je
težini istisnine, a hvatište joj je u težištu, centru mase, D istisnine.

Crtež 24'

U slučaju općih cilindričnih stijenki centar tlaka obično se određuje grafički. U

tu svrhu, na pravcu udaljenom za trećinu visine tijela tlaka, od donjeg vrha
tijela tlaka [crtež 25.a)], nanosi se horizontalna komponenta PY ukupne tlačne
sile, dok se na vertikalnom pravcu, koji prolazi
 centrom mase (težištem) T tijela
tlaka, nanosi vertikalna komponenta PZ . Obje se komponente potom

94
translacijom dovode u položaj u kojem su im počeci u istoj otočki [crtež 25.a)].
  
Točka O u kojoj rezultanta P = PY + PZ presijeca cilindričnu stjenku traženi je
centar tlaka [crtež 25.b)].

Crtež 25.a) Crtež 25.b)

95
 Riješeni primjeri i primjeri
za samostalni rad
Primjeri uče bolje nego teorija.
Isaac Newton (1642-1727)

Primjer 1: Izračunajte:
a.) ukupnu silu kojom voda tlači
valjkastu, cilindričnu, branu
jedinične širine;
b.) kut α što ga pravac nosilac
ukupne tlačne sile vode zatvara sa
horizontalom;
c.) odredite položaj O hvatišta
Crtež 1 ukupne tlačne sile - sve u sljedećim
slučajevima:

a.) H1 = D, H2 = 0,
b.) H1 = D/2, H2 = 0,
c.) H1 = D, H2 = D/2.

a.) Iznos PY horizontalne skalarne komponente ukupne tlačne sile P vode na
branu jednak je sili kojom voda tlači površinu S = H1 . 1 projekcije brane na
vertikalnu ravninu. Dakle 16 ,

H1 D2
PYa = γ ⋅ H1 ⋅ 1 = γ
2 2 , (1)

gdje je γ specifična težina vode.

16
Indeks a podsjeća da se radi o slučaju a.)!

96
 
Izračunavanje vertikalne komponente PZa rezultantne sile P provesti ćemo u
dva koraka: odvojeno ćemo tražiti vertikalne komponente sile tlaka na

Crtež 2

četvrtcilindrične plohe 1 i 2 prikazane na crtežu 2.

Na crtežu 2a.) vidimo da tekućina moči onu stranu gornje četvrtcilindrične

površine brane koja je okrenuta ka tijelu tlaka tako da je, u skladu s rečenim u

Rezimeu, ukupna tlačna sila PZ 1 , čiji je iznos PZ 1 jednak težini stvarnog,
realnog, tijela tlaka (šrafirana površina) iznad cilindrične površine, usmjerena
vertikalno dolje, tj., njezina projekcija na os Z je algebarski negativna,

 D2 1 D2  D2  π 
PZ 1 = − − ⋅ π  ⋅ γ = −γ 1 −  , (11)
 4 4 4  4  4

Što se tiče donje polucilindrične površine brane, nju tekućina ne moči s one

strane koja je okrenuta tijelu tlaka, tako da je vertikalna tlačna sila Z 2
P
usmjerena je vertikalno prema gore, njezina projekcija na os Z je algebarski
pozitivna,

97
  D2 1 D2  D2  π 
PZ 2 =  + ⋅ π  ⋅γ = γ 1 +  , (12)
 4 4 4  4  4

dok joj je iznos jednak težini zamišljenog tijela tlaka prikazanog šrafiranom
površinom na crtežu 2 b.).
 
Hvatišta vertikalnih komponenti PZ 1 i PZ 2 su u težištima odgovarajućih tijela
tlaka.

Prema (11) i (12), algebarska vrijednost projekcije PZa 17 ukupne vertikalne


tlačne sile PZa je,

D2  π  D2  π  D 2π
PZa = PZ 1 + PZ 2 = γ 1 +  − γ 1 −  = γ . (13)
4  4 4  4 8

Sada smo u stanju napisati iznos rezultantne tlačne sile na polucilindričnu

površinu brane,

2 2
 γD 2   γD 2π 
P1 = P + P = 
2
Ya
2
Za
 +   ,
 2   8 

γD 2 π2
P1 = 1+ . (14)
2 16

17
Indeks «a» podsjeća da se račun provodi u uvjetima koji su u tekstu problema dati pod a.)

98
 Crtež 3 
Kut α1 što ga pravac djelovanja rezultantne tlačne sile tlaka P zatvara sa
horizontalom iznosi,

D 2π
γ
tgϑ1 =
PZa
= 8 =π
PYa D2 4
γ
2
π
ϑ1 = arctg ≈ 38.150 . (15)
4

Hvatište rezultantne sile P tj., centar tlaka je točka O u kojoj se sijeku trag
polucilindrične plohe i pravac A-A koji paralelno sa bazama valjka prolazi
kroz os valjka, zatvarajući kut α1 sa horizontalom (crtež 3).

b.) Analognim zaključivanjem i računskim postupkom kao u slučaju a.) dolazi

se do rezultata
α2
D D D2
PY 2 = γ ⋅ ⋅ 1 = γ ,
4 2 8

1 D2
PZ 2 = γ π,
4 4

99
  γD 2   γD 2  π
2 2

P2 = P + P 2 2
z2 =   + 
 8   8  4
Y2

γD 2π
RZ 1 π
α 2 = arctg = arctg 162 = arctg ≈ 57.52 0.
RY1 γD 2
8

c.) O rezultantnoj tlačnoj sili vode s lijeve strane cilindrične stjenke sve nam je
poznato iz slučaja a.), dok je djelovanje sile tlaka vode s desne strane brane
raspravljena u slučaju b.). Prema tome, u ovom slučaju je,

γD 2π γD 2π 3
PZ , 3 = PZ ,a .) + PZ ,b.) = + = γD 2π ,
8 16 16

γD 2 γD 2
3
PY , 3 = PY ,a .) + PY ,b.) = − = γD 2
2 18 8

Predznakom "-" u Ry,b.) uvažena je činjenica da je projekcija sile P2 na os Y

algebarski negativna, tj., komponenta sile P2 u smjeru osi Y suprotno je

orijentirana od komponente sile P1 u smjeru osi Y.

2 2
 3γ  π
2
 3
P3 = PY2,c.) + P 2 Z ,c.) =  D 2  +  γD 2  ,
 8  8  4

3
ρgD 2π
R π
α 3 = tg −1 z = arctg 16 = arctg ≈ 57.52 0 .
Ry 3 2
ρgD 2
8

Primjer

Valjak polumjera r = 0.9 m i duljine b = 1.5 m težak je T = 22.3 kN.

Zanemarujući trenje, odredite elastične sile reakcije u točkama A i B. Fluid
je voda.

100
 Crtež 1

[R: Iznos sile reakcije u točki A, usmjerene u lijevo, jednak je 23.84 kN.
Iznos sile reakcije u toki B usmjerene vertikalno gore jednak je 22.3 kN –
18.72 kN = 3.58 kN.]

Primjer

Valjak promjera D = 2.4 m težine 2230 N leži na dnu spremnika duljine

L = 0.9 m (crtež 1). S lijeve strane valjka nalazi se voda dubine 0.6 m, a s
desne ulje relativne gustoće ρr = 0.75. Odredite iznose vodoravne i vertikalne
komponente sile kojom treba djelovati na valjak kako bi ovaj dno spremnika
dodirivao u točki B.

Crtež 1

[R: 3.2 kN u desno i 11.4 – 2.23 = 9.17 kN vertikalno dolje.]

101
 Primjer

Vodovod ima presjek prikazan na

crtežu 1. Odozdo, duž ruba A, vodovod
je poduprt zglobnicom, dok je duž ruba
B na razmacima od L = 400 mm
montirana čelična užad. Odredite silu
napetosti u svakom užetu kada je kanal
pun vode.


Iznos PY vodoravne komponente PY
Crtež 1 
tlačne sile P na omočenu
četvrtcilindričnu površinu polumjera R i dužine L je,

R R 2 L 103 kgm −3 ⋅ 9.81ms −2 ⋅ 1m 2 ⋅ 0.4m

Py = ρghC S = ρg ⋅ RL = ρg = = 1.962 kN .
2 2 2

Kao što to pokazuje crtež 1., tekućina moči onu

stranu čvrste cilindrične površine koja je
okrenuta stvarnom tijelu tlaka tako da je
ukupna tlačna sila usmjerena vertikalno 
dolje.
Iznos ukupne PZ okomite komponente Pz tlačne

sile P jednak je težini tijela tlaka, tj. težini vode
sadržane u volumenu skiciranom na crtežu 2,

Crtež 2
R 2π 1m 2π
PZ = ρg L = 103 kgm −3 ⋅ 9.81ms −1 ⋅ 0.4m = 3.081 kN ,
4 4


tako da je iznos P ukupne tlačne sile P na četvrtcilindričnu površinu jednak,

ρgR 2 L π2
P= P +P =
y
2
z
2
1+
2 4
103 kgm −3 ⋅ 9.81ms −2 ⋅ 1m 2 ⋅ 0.4m π2
= 1+ = 3.653 kN .
2 4

102
 
Kut što ga pravac nosilac sile P zatvara sa horizontalom iznosi,

 PZ  π
α = arctg  −  = −arctg ≈ −57.52 0.
 PY  2

Iznos Pel sila napetosti čeličnih užadi

izračunat ćemo polazeći od činjenice da je
u stanju mehaničke ravnoteže
 moment
ukupne tlačne sile P s obzirom na
zglobnicu (pravac koji na crtežu 3 prolazi
točkom A okomito na ravninu crteža) 
jednak momentu elastične sile Pel
generirane u čeličnom užetu, s obzirom na
isti pravac, tj.,

Crtež 3 d = R cos α .
Pel ⋅ R = P ⋅ d ,

Dakle,
ρgR 2 L cos α π2
Pel = P cos α = 1+ ,
2 4

9, 81 ms −2 ⋅ 10 3 kgm −3 ⋅ 1 m 2 ⋅ 0, 4 m cosα π2
Pel = 1+ 1, 962 kN .
2 4

Primjer

Izračunajte iznos ukupne tlačne sile tekućine na dio

konstrukcije u obliku četvrtine plašta kružnog cilindra
radijusa R, koji je na vertikalnu stjenku spremnika
pričvršćen vijcima, kako je to prikazano na crtežu 1.
Gustoća vode je ρ. Pod kojim kutom s obzirom na
horizontalu djeluje ukupna tlačna sila? Dužina
Crtež 1. cilindrične površine duž izvodnice je L.

103
    
Iznos PY horizontalne komponente PY i ukupne sile tlaka P = PY i + PZ j jednak
je,

 R
Py = ρg  H −  R ⋅ L .
 2

Kao što to pokazuje crtež 2., tekućina u spremniku

ne moči onu stranu cilindrične stjenke okrenute
zamišljenom (šrafurom istaknutom) tijelu tlaka, tako
da je iznos Pz vertikalno gore usmjerene tlačne sile
PZ j (na crtežu nije prikazana!) jednak težini tijela
tlaka istaknutog šrafurom na crtežu 2,

,
 R2π 
Pz ρg  H ⋅ R ⋅ L −
= ⋅ L
 4 
Crtež 2.

 Rπ 
= ρgRL  H − .
 4 
Iznos P rezultantne sile tlaka je,

Rπ 
2 2
 R 
P= P + P = ρgRL  H −  +  H −
y
2
z
2
 ,
 2  4 

dok je kut što ga pravac djelovanja rezultantne sile zatvara s horizontom,

jednak,
Rπ
H−
−1 Pz 4 .
= α tg= tg −1
Py R
H−
2

Položaj centra tlaka O odredite grafički.

104
Primjer

Vrata prikazana na crtežu 1 služe za održavanje

stalne razine u kanalu širine d = 2.2 m. Dubina
h vode u kanalu je  h = 4 m. Odredite iznos F
ukupne

tlačne sile F na vrata, kao i kut što ga
sila F zatvara s pozitivnim smjerom osi X.

Crtež 1

A.) Četvrtcilindrična ploha

Vodoravna komponenta tlačne sile:

 h h  h2 
− FHC i = − ρg ⋅ d ⋅ i = − ρg d ⋅ i . (1)
4 2 8

Vertikalna komponenta tlačne sile:

h π
2
 
− FVC j = ρg   d ⋅ j . (2)
2 4

B.) Vertikalna ploha vrata

Vodoravna komponenta tlačne sile:

 3h h  3h 2 
− FHP i = − ρg d ⋅ i = − ρg d ⋅i . (3)
4 2 8

Vodoravna komponenta FH ukupne tlačne sile na vrata jednaka je zbroju
vodoravnih komponenti danih izrazima (1) i (3),

 h3 3h 2  h2 
FH = −( ρg d + ρg d ) ⋅ i = − ρg d ⋅ i . (4)
8 8 2

Crtež 2

105
 
Komponentu FH mogli smo izračunati i kao ukupnu tlačnu silu na vertikalnu
čvrstu plohu visine h i širine d , tj., kao umnožak površine dijagrama tlaka na
crtežu 2 i širine d vrata,
 ρgh ⋅ h 
FH = −( d) ⋅i . [(4)]
2

C.) Iznos ukupne tlačne sile:

Ukupna tlačna sila na vrata:

   h π
2
h2  
F = FH + FVC = − ρg d ⋅ i − ρg   d ⋅ j , (5)
2 2 4
2
 h2    h  π 
2
ρgh 2 d π2
2

F =  ρg d  +  ρg   d  = 1+ ,
 2    2  4  2 64

1
F= ⋅ 103 kgm − 3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ 16m 2 ⋅ 2.2m ⋅ 1.012 ≈ 174.7 kN .
2

16m 2π
2
1h
PVC =   π ⋅ d ⋅ ρ ⋅ g = ⋅ 2.2m ⋅ 103 kgm −1 ⋅ 9.81ms − 2 = 67.80 kN .
4 2 16

h h
PH = ρg ⋅ S = ρg ⋅ h ⋅ d = 103 kgm − 3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ 2m ⋅ 4m ⋅ 2.2m = 172.656 kN .
2 2

FVC
ϕ = −arctg ≈ −21.440 .
FH

Primjer za samostalni rad

Vrata širine d = 5 m prikazana na crtežu

služe za održavanje stalne razine u kanalu.
Dubina h vode u kanalu je h = 8 m.
Odredite iznos ukupne tlačne sile na vrata
kao i kut što ga vektor sile zatvara s
Crtež 1 horizontom.

106
Vodoravna komponenta tlačne sile:

h 8m
FH = ρghC S = ρg h ⋅ d = 103 kgm − 3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ ⋅ 8m ⋅ 5m ≈ 1570 kN .
2 2

Vertikalna komponenta tlačne sile:

h π π  8m 
2 2

FV = ρg   ⋅ d = 103 kgm − 3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅   ⋅ 5m ≈ 616.38 kN .

2 4 4 2 

Iznos ukupne tlačne sile na vrata:

F= (1570kN )2 + (616.38kN )2 ≈ 1686.52 kN .

Iznos kuta ϕ što ga vektor ukupne tlačne sile zatvara s horizontom:

616.38kN 616.38kN
tgϕ = , ϕ = arctg ≈ 21.4350 .
1570kN 1570kN

107
Primjer za samostalni rad

Crtež 1

Koliki mora biti iznos sile koja pridržava valjkasti zatvarač polumjera
R = 1.4 m, širine b = 2.3 m, zglobno učvršćen u točki A (crtež 1). H = 3.8 m,
a ρ = 999.7 kgm-3.

[R: Fv = 15.831 kN]

Primjer:

U spremniku, pravokutni otvor duljine d = 3 m, zatvara valjak promjera

d = 8 m (crtež 1). Odredite iznos sile kojom voda pritišče valjak prema dnu
spremnika ako je spremnik napunjen vodom do visine h = 9 m.

Crtež 1

108
Zahvaljujući simetriji horizontalne komponente sila tlaka na omočenu površinu
valjka uzajamno se uravnotežuju.
U vertikalnom smjeru na valjak djeluju tri tijela tlaka. Jedno od njih prikazano
je na crtežu 2. Ovdje tekućina moći onu stranu  cilindrične površine koja je
okrenuta tijelu tlaka tako da je tlačna sila P1 usmjerena vertikalno dolje,
njezina projekcije na os Z algebarski je negativna i jednaka,

Crtež 2

 ( 4m) 2 π 
P1 = − ρg ⋅ 3m ⋅ (7 m ⋅ 8m ) − . (1)
 2 

Crtež 3

Preostala dva tijela tlaka prikazana su na crtežu 3. Voda  spremnika ne moći

površine okrenute tijelu tlaka tako da je tlačna sila P2 usmjerena vertikalno
gore, njezina projekcije na os Z algebarski je pozitivna i jednaka,

109
  (4m) 2 π 3.46m ⋅ 2m 
P2 = 3m ⋅ 2 ρg 7 m ⋅ 0.54m + − . (2)
 12 2 

Zbrajanjem
  (1)  i (2) slijedi algebarska vrijednost projekcije P ukupne tlačne
sile P = P1 + P2 na valjak na os Z,

 ( 4m) 2 π  (4m) 2 π 3.46m ⋅ 2m  

P1 + P2 = 10 3 kgm −3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ 3m ⋅ 7m ⋅ 8m − − 27 m ⋅ 0.54m + −  ≈
 2  12 2 
≈ −642kN .

Kao što vidimo, algebarska vrijednost projekcije ukupne tlačne sile na os Z je

negativna, tj., ukupna tlačna sila na valjak djeluje okomito dolje.

Primjer za samostalni rad

Crtež 1

Polusfera polumjera R = 6 m pričvršćena je na dno spremnika kako je to

prikazano na crtežu 1. U spremniku se nalazi tekućina relativne gustoće
ρ r = 0.87 . Dubina fluida u spremniku je L = 12 m. Odredite hidrostatičku silu
koja djeluje na polusferu. U kojem smjeru djeluje sila? Atmosferski tlak iznosi
pa = 1 bar.

[ F = −kρ g πR L − 2π3R  ]

3
2
r
 

110
Primjer

Za zakrivljenu plohu ABS'CD jedinične širine prikazanu na crtežu 1a.)

odredite vodoravnu PV i vertikalnu PV komponentu ukupne tlačne sile, kao i
kut što ga ova zatvara s horizontalom. Polumjer zakrivljenosti cilindričnog
dijela stjenke je R = 3 m. Gustoća tekućine je ρ = 103 kgm−3 .

Crtež 1.a)

Crtež 1.b)

 
Iznose H 1 i H 2 vodoravnih tlačnih sila H 1 i H 2 na lijevu i desnu stranu
F F F F
zakrivljene plohe ABS'CD na jedan metar njezine dužine izračunat ćemo kao
površine dijagrama hidrostatičkih tlakova prikazanih na crtežu 1.b):

FH 1 =
1
(ρg 4 R ) ⋅ (4 R ) = 8ρgR 2 = 8 ⋅103 kgm −3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ (3m) 2 = 706.320 kNm' .
2
= (ρg 2 R ) ⋅ (2 R ) = 2 ρgR 2 = 2 ⋅ 103 kgm− 3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ (3m) 2 = 176.580 kNm' .
1
FH 2
2

111
   
Iznos FH = FH 1 − FH 2 rezultantne vodoravne tlačne sile FH = FH 1 + FH 2
jednak je:
FH = FH 1 − FH 2 = 6 ρgR 2 = 706.320kN − 176.580 kN = 529.74 kNm' .


Položaj pravca nosioca rezultantne vodoravne tlačne sile FH na stjenku
ABS'CD [tj., udaljenost b na crtežu 2)] naći ćemo tako da iznos bFH
  
momenta rezultantne tlačne sile FH = FH 1 + FH 2 s obzirom na točku D,
4R 2R
izjednačimo s iznosom FH 1 ⋅ − FH 2 ⋅ zbroja momenata (moment sile je
3 3
 
vektor!) tlačnih sila FH 1 i FH 2 s obzirom na točku D , tj.,

Crtež 2

4R 2R
bFH = FH 1 ⋅ − FH 2 ⋅ ,
3 3

b=
2R
3FH
(
3 ⋅ 6 ρgR
)
(2 FH 1 − FH 2 ) = 2 R 2 16 ρgR 2 − 2 ρgR 2 = 28 R = 28 ⋅ 3m ≈ 4.7m .
18 18

Ukupnu vertikalnu tlačnu silu odredit ćemo zbrajanjem odgovarajućih tijela

tlaka zakrivljenog dijela BS'C plohe [crtež 3)].

112
 Crtež 3


Kao što se vidi s crteža 3), iznos FV vertikalne tlačne sile FV na jedan metar
dužine zakrivljene plohe ABS'CD jednak je,

FV = ρg
R 2π
= 10 3 kgm −3 ⋅ 9.81ms − 2
(3m ) π ≈ 69.343 kNm'
2

4 4

Iznos FR rezultantne tlačne sile FR na zakrivljenu plohu ABS'CD jednak je,

FR = FH2 + FV2 = (529.74kNm ) + (69.343kNm )

−1 2 −1 2
≈ 534.259 kNm'


Rezultanta tlačne sile R s horizontom zatvara kut [crtež 4.)],
F

113
 Crtež 4

FV 69.343 kN
tgα = = ≈ 0.131 ,
FH 529.74 kN
α = arctg 0.131 ≈ 7.460

Primjer

Promotrite crtež 1. Zanimaju nas iznos, pravac djelovanja i centar tlaka sile
kojom voda (ρ =103 kgm-3) tlači cilindričnu površinu AB polumjera R = 2 m i
širine b = 1 m. Iznad slobodne površine vode i iza cilindrične površine AB
vlada atmosferski tlak.

Crtež 1 Crtež 2. A'B' – trag površine nastale

ortogonalnom projekcijom
cilindrične površine (čiji je trag AB
jednak četvrtini luka kružnice) na
ravninu okomitu na os X.

114
Budući da je geometrija problema jednaka u svakoj ravnini okomitoj na pravac
(os Z!) koji je okomit na ravninu crteža, to ćemo račun provesti kao da se radi o
dvodimenzionalnom slučaju.

Neka su x' i y' koordinate točke kojom u pravokutnom Kartezijevom sustavu

(čije je ishodište odabrano kako je to prikazano na crtežu 1) prolazi pravac
   
djelovanja tražene tlačne sile F = FH + FV , pri čemu je FH njezina vodoravna (u

smjeru osi X), a FV vertikalna komponenta.

Da bi odredili iznos FH vodoravne komponente FH poslužiti ćemo rezultatom
naših dosadašnjim računa prema kojem je iznos od FH na cilindričnu površinu
jednak iznosu sile kojom voda tlači površinu koja nastaje ortogonalnom
projekcijom cilindrične (zakrivljene) površine na plohu okomitu na os X.
Rečeno, za luk AB ilustrirano je crtežom 2.

Crtež 3

Dakle, iznos od FH jednak je 18,

18
Sila koja dolazi od atmosferskog tlaka pa i koja, u skladu s Pascalovim principom, djeluje
na unutarnju stranu cilindrične plohe, uravnotežena je silom jednakog iznosa no suprotnog
smjera kojom atmosfera tlači vanjsku stranu cilindrične plohe!

115
 FH = ρghC S = 103 kgm −3 ⋅ 9.81ms −2 ⋅ 5m ⋅ 2m 2 = 98.0 kN .

Sada ćemo odrediti koordinatu y' koordinate točke kojom prolazi pravac
  
djelovanja tražene tlačne sile F = FH + FV , odnosno pravac djelovanja

vodoravne komponente FH čiji smo iznos upravo izračunali.

Kako je daljenost lO ovog pravca od slobodne površine vode, kao što znamo,
IC
dana je izrazom lO = lC + , odakle je,
SlC
1m ⋅ (2m )
3
I 1
lO = lC + C = 5m + ⋅ ≈ 5.06 m ,
SlC 12 2 m ⋅ 5m
2

to je tražena algebarska vrijednost koordinate y' jednaka (crtež 1),

y ' = −(5.06 m − 4m) = −1.06 m .

 
Odredimo sada iznos FV vertikalne komponente FV tražene tlačne sile F .
U ovom slučaju FV jednak je sili teži na masu vode sadržane u volumenu
ABOCDA koji ćemo podijeliti na dva dijela: na volumen W1 → AOCDA i

volumen W2 → ABOA (crtež 1). Iznos FV 1 sile teže FV 1 na masu vode volumena
W1 (imajući na umu širinu b cilindrične plohe!) jednak je,

FV 1 = ρgW1 = 103 kgm3 ⋅ 9.81 ms −2 ⋅ 8 m3 ≈ 78.5 kN .


Hvatište sile FV 1 je u težištu C1 vodenog kvadra volumena W1 .

Iznos FV 2 sile teže FV 2 na masu vode volumena W2 jednak je,

π
FV 2 = ρgW2 = 103 kgm3 ⋅ 9.81 ms − 2 ⋅ 4 m 2 ⋅ 1 m ≈ 30.81 kN .
4

Hvatište sile FV 2 je u težištu C2 vodenog tijela oblika četvrtine valjka i volumena
W2 , a od svake od uzajamno okomitih ravnina udaljeno je
4r 4 ⋅ 2m
x2' = = ≈ 0.85 m .
3π 3π

116
  
Dakle, iznos FV vertikalne komponente tlačne sile FV tražene tlačne sile F
jednak je,
FV = FV 1 + FV 2 = (78.5 + 30.81) kN = 109.31 kN .

Kako odrediti vrijednost koordinate x' cjecišta pravca djelovanja vertikalne


komponente tlačne FV sile s koordinatnom osi X?

Problem ćemo riješiti tako da konstatiramo da je moment rezultantne vertikalne


sile FV s obzirom na ishodište O koordinatnog sustava jednak zbroju
 
momenata sila FV i FV 2 s obzirom na isti točku. Izjednačavanje ovih momenata
daje (iznos momenta sile = sila × krak),

x ' FV = x1', FV 1 + x2' FV 2 ,

x ' ⋅109.31 kN = 1 m ⋅ 78.5 kN + 0.85 m ⋅ 30.81 kN ,

odakle za x' slijedi,

x ' ≈ 0.96 m .
  
Iznos tlačne sile F = FH + FV jednak je,

F = FH2 + FV2 = (98.0 kN ) + (109.31 kN )

2 2
≈ 146.7 kN


S horizontalom sila F zatvara kut ϑ jednak,

 109.31 
ϑ = arctg  −  ≈ −48.1 .
0

 98.0 
  
Presjecište pravca djelovanja sile F = FH + FV je traženi centar tlaka O
(crtež 4).

Crtež 4

117
Primjer

Riješite prethodni primjer za iste dane uvjete, no s tom razlikom što se voda
nalazi s desne strane cilindrične površine AB.

Primjer

Crtež 1


Izračunajte iznos P tlačne sile P vode na dio AB cilindrične površine širine
b = 2 m. Kut α jednak je α = 77.50, dok je H = 3.8 m. Također, odredite kut ϑ

što ga pravac djelovanja tlačne sile P zatvara s horizontalom kao i centar
tlaka O.

S crteža je vidljivo da je polumjer R cilindrične plohe jednak,

H
R= . (1)
sin α
 
Komponenta Y tlačne sile P leži na vodoravnom pravcu koji prolazi
P

težištem TD dijagrama tlaka. Projekcija PY tlačne sile P na vodoravnu os Y je
algebarski pozitivna i jednaka,

H H2
PY = γ ⋅ ⋅ bH = bγ , (2)
2 2
(3.8m) 2
PY = 2m ⋅ 103 kgm− 3 ⋅ 9.81ms −1 ⋅ ≈ 142 kN .
2

118
 U ovom slučaju tijelo tlaka je zamišljeno vodeno tijelo kojem je presjek
površina S jednaka razlici površina kružnog isječka ABC0A i površine trokuta
CBC0C, a visina jednaka b , tj., volumen mu jednak,

 R 2πα (0 ) H 2 
V = bS = b  − (3)
 360
0
2tgα 

 
Komponenta Z tlačne sile P leži na
P vertikali koja prolazi težištem TT

tijela tlaka. I projekcija PZ tlačne sile PZ na vertikalnu os Z je algebarski

pozitivna (komponenta ukupne tlačne sile PZ ima smjer pozitivne osi Z) i
jednaka je,

 R 2πα (0 ) H 2 
PZ = γV = γbS = γb  − , (4)
 360
0 2tgα 
 πα (0 ) 1 
PZ = γbS = γbH 2  − ,
 360 ⋅ sin α ( ) 2tgα 
0 2 0

 π ⋅ 77.50 1 
PZ = 103 kgm −3 ⋅ 9.81ms −1 ⋅ 2m ⋅ (3.8m) 2 ⋅  − 0
,
 360 ⋅ sin 77.5
0 2 0
2tg 77.5 
PZ ≈ 2.833 ⋅ 105 N ⋅ 0.599 ≈ 170 kN .


Vektor kupne tlačne sile P “prolazi“ presjecištem pravaca na kojima leže
 
komponente PY i PZ (crtež 1) zatvarajući s horizontom kut

PZ 1.7
ϑ = arctg = arctg ≈ 50.130 .
PY 1.42

Iznos P tlačne sile P na dio AB cilindrične površine jednak je,

P = PY2 + PZ2 = [(1.42) 2

] 10
+ (1.7) 2 ⋅ 10 N 2 = 2.215 ⋅ 1010 N 2 = 2.215 ⋅ 105 N ,


Uočite da, pošto se radi o cilindričnoj površini, ukupna tlačna sila P leži
na pravcu koji prolazi središtem C0. Traženi centar tlaka C na dio AB
cilindrične površine je točka presjecišta ovog pravca s cilindričnom površinom.

119
Primjer

Sektorska brana radijusa r = 4 m i širine b = 5 m dio je oplošja valjka čija

uzdužna os simetrije prolazi točkom O okomito na ravninu crteža. Brana služi
za upravljanje

protokom u vodoravnom kanalu (crtež 1). Odredite iznos tlačne
sile P kojom voda djeluje na branu u stanju prikazanom na crtežu kao i
položaj centra tlaka O. Kut ϑ jednak je ϑ = 300 .

Crtež 1

S crteža se razabire da je težište projekcije cilindrične površine na

r sin ϑ
vertikalnu površinu od slobodne površine vode udaljeno hC = . Površina
2
projekcije cilindrične površine na vertikalnu površinu iznosi S Z = br sin ϑ . Prema
   
tome, iznos PH vodoravne komponente PH tlačne sile P = PH + PV jednak je,

r sin ϑ ρgbr 2
PH = ρghC S Z = ρg ⋅ br
sin ϑ = sin 2 ϑ
2 SZ 2
hC

10 kgm ⋅ 9.81ms −2 ⋅ 5m ⋅ (4m) 2

3 −3
= sin 2 300 = 98.1 ⋅ 103 N .
2

Sila PH djeluje na branu duž pravca koji paralelano s osi Y prolazi centrom
2 2
tlaka O, tj., točkom, koja leži r sin ϑ = ⋅ 4m ⋅ sin ϑ = 1.3 m duboko ispod slobodne
3 3
površine vode u kanalu 19.


19
Uočite i to da PH leži na pravcu koji prolazi i težištem OH dijagrama raspodjele
hidrostatičkog tlaka u kanalu!

120
  
Iznos PV vertikalne komponente PV tlačne sile P jednak je sili teži na
zamišljeno, imaginarno, tijelo tlaka ABC (crtež 1). Pošto je (crtež 2) površina
r 2ϑ
kružnog isječka AKI jednaka AKI = ( ϑ u radijanima!), a površina trokuta AΔ
2
r2 
iznosi A∆ = sin ϑ cosϑ , to za iznos FZ od FZ pišemo,
3

Crtež 2. AΔ – površina trokuta,

AKI – površina kružnog isječka

 r 2ϑ r 2 sin ϑ cosϑ 
PV = ρgb ⋅  −  ,
 2 2 

 (4 m )2
π (4m )2 sin π ⋅ cos π 
= 103 kgm − 3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ 5m ⋅  − 6 6 ,

 6⋅2 2 
 
PV = 35.546 ⋅ 10 N .
3

 
Hvatište vertikalne komponente PV tlačne sile P je u težištu OV zamišljenog
tijela tlaka.

Budući da fluid bilo koji element cilindrične površine tlači okomito, tj., duž
pravaca koji svi „prolaze točkom C“ 20, to „točkom C mora prolaziti“
 
i pravac
duž kojeg na cilindričnu površinu tlači i ukupna tlačna sila P = PH + PV (crtež 1!).
Kut što ga ovaj pravac zatvara s horizontom jednak je,

PV 35.546
ϑ = arctg = arctg ≈ 200 .
PH 98.1

20
U stvari, kao što znamo, svi ovi pravci okomito sijeku uzdužnu os simetrije valjka koja
prolazi točkom C okomito na ravninu crteža.

121
 
Traženi centar tlaka je točka O u kojoj pravac nosilac sile P siječe
cilindričnu površinu 21.

Primjer

Sektorska brana radijusa R = 4 m i širine b = 5 m dio je oplošja valjka čija

uzdužna os simetrije prolazi točkom O okomito na ravninu crteža. Brana služi
za upravljanje protokom u vodoravnom kanalu (crtež 1). Odredite iznos tlačne
sile kojom voda djeluje na branu u stanju prikazanom na crtežu.

Crtež 1

S crteža se vidi da je udaljenost d jednaka d = R cos 300 = 4 m ⋅ 0.5 = 2 m ,

tako da je dubina L vode u kanalu jednaka L = 3 m , kao i da je težište projekcije
cilindrične površine na vertikalnu površinu od površine vode udaljeno
hC ≡ lC =1 m + d 2 = 2 m . Površina projekcije cilindrične površine na vertikalnu

površinu iznosi S = d ⋅ b = 2 m ⋅ 5 m = 10 m 2 . Iznos FY vodoravne komponente FY
  
tlačne sile F = FY + FZ jednak je

FY = ρghC S = 103 kgm −3 ⋅ 9.81ms −2 ⋅ 2 m ⋅ 2 m ⋅ 5 m = 196.2 kN .


Pravac, paralelan s osi Y, duž kojeg djeluje sila FY , prolazi centrom tlaka
O, točkom, koja je za OC = I C / SlC smještena niže od težišta C projekcije

21
U stvari točka O leži na plovištu izvodnice cilindrične površine koja prolazi točkom O
okomito na ravninu crteža.

122
 bd 3
cilindrične površine na vertikalnu plohu. U promatranom slučaju I C = , tako
12
da je
bd 3 bd 3 d2 4 m2
OC = = = = = 0.16 m ,
12 ⋅ S ⋅ hC 12 ⋅ b ⋅ d ⋅ hC 12hC 12 ⋅ 2m


što znači da pravac duž kojeg djeluje sila FY leži na dubini od 2.16 m ispod
slobodne površine vode u kanalu. Jednaka vrijednost za OC dobiva se izravnom
primjenom izraza danog u tablici u poglavlju Centar tlaka,

d 3L − d 2m 3 ⋅ 3m − 2m
lO = L − d + ⋅ = 3m − 2m + ⋅ = 2.16 m.
3 2L − d 3 2 ⋅ 3m − 2m
   
Iznos FZ vertikalne komponente FZ tlačne sile F = FY + FZ jednak je sili teži
na zamišljeno, virtualno, tijelo tlaka ABC (crtež 1). Pošto je
AB = R − R cos 300 = 4m(1 − cos 300 ) = 0.536m , to je iznos sile teže na zamišljeno tijelo
tlaka jednak
 300 1 
FZ = ρgb  AB ⋅ (L − d ) + R 2π ⋅ 0
− ⋅ d ⋅ R cos 300 
 360 2 

 300 1 
= 103 m 2 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ 5m ⋅ 0.536m ⋅ 1m + (4m) 2 π ⋅ 0
− ⋅ 2m ⋅ 4m ⋅ cos 300  ≈ 61.8 kN .
 360 2 
  
Iznos F sile F = FY + FZ kojom voda tlači segmentnu branu u stanju
prikazanom na crtežu 1 jednak je,

F = FY2 + FZ2 = (196.2 kN ) + (61.8 kN )

2 2
≈ 205.7 kN .


dok kut ϑ što ga sila F zatvara s pozitivnim smjerom osi Y iznosi,

FZ 61.8
ϑ = arctg = arctg ≈ 17.480 .
FY 196.2

Primjer
2
 x
Brana širine b = 15 m paraboličnog je oblika z (x ) = z0   (crtež 1). Fluid je
 x0 
 
voda. Odredite iznose FH i FV vodoravne FH i vertikalne FV komponente sile

123

FV kojom voda tlači branu te položaj centra tlaka C. Poznato je da je x0 = 3 m ,
a z 0 = 7.2 m .

Crtež 1

Crtež 2

Crtež 3

124
 Težište projekcije parabolične površine na vertikalnu površinu okomitu na
z0
os X, od slobodne površine vode udaljeno je hC = . Površina projekcije
2
cilindrične površine na vertikalnu površinu iznosi S Z = b ⋅ z 0 . Prema tome, iznos
   
FH vodoravne komponente FH tlačne sile F = FH + FV jednak je,

z 02
FH = ρghC S Z = ρg ⋅ z 0 ⋅ b ⋅ z 0 = ρgb ⋅
2

= 10 3 kgm −3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ 15m ⋅

(7.2m )2 ≈ 3814.14 kN .
2

Sila FH na branu djeluje duž pravca koji paralelano s osi X prolazi centrom
1
tlaka O, tj., točkom, koja leži
z0 = 2.4 m iznad površine dna.
3
 
Iznos FV vertikalne komponente FV tlačne sile F jednak je sili teži na
zamišljeno tijelo tlaka OAB (crtež 3). Pošto je površina OAB (crtež 3) jednaka
x
z0 0 2 2x z
P = x0 ⋅ z0 − 2 ∫ x dx = 0 0 , to za iznos FZ pišemo i računamo,
x0 0 3

2 x0 z0 2 ⋅ 3 m ⋅ 7.2 m
FV = ρg ⋅ b = 103 kgm − 3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ ⋅ 15 m ≈ 2119 kN .
3 3
   
Pravac nosilac komponente FZ tlačne sile F = FH + FV je vertikala koja
prolazi težištem S tijela tlaka, tj., težištem površine OAB (koordinate težišta S
3 x0 3z
dane su na crtežu 2: x = = 1.125 m , y = 0 = 4.32 m ).
8 5
  
Iznos F sile F = FY + FZ kojom voda tlači branu u stanju prikazanom na
crtežu 1 jednak je,

F = FH2 + FV2 = (3814.14 kN ) + (2119 kN )

2 2
≈ 4363.2 kN .

  
Pravac nosilac sile F = FY + FZ prolazi presjecištem K(1.125 m, 2.4 m)
 
pravaca nosilaca komponenti FH i FV i s pozitivnim smjerom osi Y zatvara kut
ϑ jednak,
FV 2119
ϑ = arctg = arctg ≈ 29.10 .
FH 3814.14


Traženi centar tlaka je točka C u kojoj pravac nosilac sile F siječe branu.
Odredite koordinate centra tlaka!

125
Primjer

Odredite iznos ukupne tlačne sile na vrata OA brane, ako je poznato da H = 6

m, h = 3.2 m i a = 0.2 m. Jednadžba konture OA brane je y = (1.1m-3) x2.
Koliki kut φ s horizontalom zatvara rezultantna tlačna sila? Relativna
gustoća vode je ρr = 0.9987.

Crtež 1

Primjer

Dužina cilindrične sektorske brane prikazane crtežom 1 je b = 10 m. Fluid je

voda gustoće ρ = 103 kgm-3.

a.) Odredite iznose vodoravne Fx i vertikalne Fy komponente tlačne sile F
kao i pravce duž kojih one djeluju na dio AB brane.
b.) Odredite centar tlaka OT.

Crtež 1

S crteža 2 vidi se da je težište projekcije BC .b cilindrične površine AB . b

na vertikalnu površinu, od slobodne površine vode udaljeno

126
 r sin 600 6m ⋅ sin 600
≈ 2.598 m . Površina projekcije BC b ≡ S Z cilindrične
.
hC = =
2 2
površine na vertikalnu površinu iznosi S Z = br sin ϑ = 51.96 m 2 . Prema tome, iznos
   
Fx vodoravne komponente Fx tlačne sile F = Fx + Fy jednak je,

r sin 600 ρgbr 2 2 0

Fx = ρghC S Z = ρg ⋅ br
 sin
  = 2 sin 60 ,
60 0

 2  SZ
hC

10 kgm ⋅ 9.81ms −2 ⋅ 10m ⋅ (6m) 2

3 −3
= sin 2 600 = 1324.35 ⋅ 103 N .
2

Sila Fx na branu djeluje duž pravca paralelnog s osi X i koji je od nje
1 1
udaljen r sin 600 = ⋅ 6m ⋅ sin 600 = 1.732 m .
3 3
 
Iznos Fy vertikalne komponente Fy tlačne sile F jednak je sili teži na
zamišljeno, imaginarno, tijelo tlaka ABCA .b (crtež 2). Pošto je površina trapeza
r sin 600 r 2ϑ
OACBO jednaka (BO + AC ) ⋅ , a kružnog isječka OABO jednaka (ϑ u
2 2

radijanima!), to za iznos Fy od F pišemo,

 r sin 600 r 2ϑ 
Fy = ρgb ⋅  (BO + AC ) − ,
 2 2 

−3 −2
 (6m + 3m ) ⋅ 6 ⋅ sin 600 (6m )2 ⋅ π 
= 10 kgm ⋅ 9.81ms ⋅ 10m ⋅ 
3
− ,
 2 6 
Fy = 444.7 ⋅ 10 N .
3

Crtež 2

127
 
Dakle, iznos Fy tlačne sile F jednak je,

F = Fx2 + Fy2 = (1324.35)2 + (444.7 )2 ⋅ 103 N = 1397.02 ⋅ 103 N.

 
Hvatište vertikalne komponente Fy tlačne sile F je u težištu

zamišljenog tijela tlaka (crtež 3). Položaj težišta nije nam od interesa, već

udaljenost pravca djelovanja vertikalne komponente Fy od vertikalne
stranice trapeza (osi Y, crtež 3).

Crtež 3

Da bi odredili nužno je sjetiti se nekih saznanja iz (tehničke)

mehanike.

Crtež 4

Na crtežu 4 prikazana je površina iznosa S, koja se čitava nalazi s iste

strane osi X i koja je na potpuno proizvoljni način podijeljena je na četiri

128
površine manjih iznosa S1, S2, S3 i S4. Udaljenosti težišta c1, c2, c3 i c4 površina
S1, S2, S3 i S4 od osi X jednake su x1, x2, x3 i x4. Težište površine S je točka C
udaljena X od osi Y. Koliko iznosi Y?

Mehanika nas uči da je X dan jednadžbom,

S ⋅ X = S1 ⋅ x1 + S 2 ⋅ x2 + S3 ⋅ x3 + S 4 ⋅ x4 . (1)

U našem slučaju je
S ⋅ X = S1 ⋅ x1 + S 2 ⋅ x2 , (2)
pri čemu je,

r sin 600
- S površina trapeza OACBO jednaka (BO + AC ) ⋅ ≈ 23.383 m 2 ,
2
dok je x1 = xCT , gdje je xCT udaljenost težišta trapeza od osi Y jednaka
1 b3 − a 3 1 (6m ) − (3m )
3 3
7
xCT = = = m = 2.3 m ;
3b −a
2 2
3 (6m ) − (3m )
2 2
3
r 2ϑ (6m ) π
2
- S1 površina kružnog isječka OABO jednaka = ≈ 18.85 m 2 , a
2 6

x1 = (crtež 3), udaljenost težišta kružnog isječka OABO od osi

2r 12m
Y približno jednaka 6m − cos 300 = 6m − cos 300 ≈ 2.692 m ;
π π
- S2 površina krivolinijskog trokuta ABCA (crteži 2 i 3) jednaka
0
r 2ϑ
(BO + AC ) r sin 60 − ≈ 23.383 m 2 − 18.85 m 2 ≈ 4.533 m 2 , a x2 je
2 2

tražena udaljenost .
Uvrštenje upravo izračunatih vrijednosti u jednadžbu (2) za daje
(crtež 5!),

Crtež 4

129
 54.5603 m3 = 50.7442 m3 + 4.533m 2 ⋅ m,

3.816 m3 = 4.533 m 2 ⋅ m,

3.816 m3
m= ≈ 0.838 m.
4.553 m 2

Predstoji nam još odrediti položaj OT centra


tlaka.
   
Na crtežu 5 prikazane su komponente Fx i Fy tlačne sile F = Fx + Fy na
cilindričnu
 
površinu

AB .
b. Položaj OT centra tlaka dobiva se translacijom
vektora F = Fx + Fy unatrag sve do presijecanja s cilindričnom plohom AB.

Crtež 5

Budući da fluid, voda, bilo koji element cilindrične površine tlači okomito,
tj., duž pravaca koji svi „prolaze ishodištem O“, to „ishodištem
  
O mora
prolaziti“ i pravac duž kojeg cilindričnu površinu tlači sila F = Fx + Fy (crtež 1!).
Kut što ga ovaj pravac zatvara s horizontom iznosi je,

Fy 444.7 N
ϑ = arctg = arctg ≈ 18.560 .
Fx 1324.35 N

Primjer

Zakrivljena površina AB na crtežu 1 četvrtina je površine oplošja cilindra

polumjera r = 1.5 m i duljine b = 2.4 m. Fluid je voda gustoće ρ = 103 kgm-3.

130
 
Odredite iznose vodoravne Fx i vertikalne Fy komponente tlačne sile F kao i
pravce duž kojih one djeluju na dio AB brane.

Crtež 1

Crtež 2

Kao što se s crteža 2 vidi, težište projekcije BC .b cilindrične površine

AB.b na vertikalnu površinu, od slobodne površine vode udaljeno je
r 1.5 m
≈ 0.75 m . Površina projekcije BC b ≡ S Z cilindrične površine na
.
hC = =
2 2
vertikalnu površinu iznosi S Z = br = 3.6 m 2 . Prema tome, iznos Fx vodoravne
   
komponente Fx tlačne sile F = Fx + Fy jednak je,

br 2
Fx = ρghC S Z = ρg ,
2
103 kgm −3 ⋅ 9.81ms −2 ⋅ 2.4 m ⋅ (1.5 m) 2
= ≈ 26.5 ⋅ 103 N .
2

131
 
Sila Fx djeluje na branu duž pravca paralelnog s osi X koji je od nje
1 1
udaljen r = ⋅ 1.5 m = 0.5 m .
3 3
 
Iznos Fy vertikalne komponente Fy tlačne sile F jednak je sili teži na
zamišljeno, imaginarno, tijelo tlaka ABDA .b (crtež 2). Pošto je površina
kvadrata ACBDA jednaka r 2 , dok je površina kružnog isječka ACBA jednaka
r 2π 
, to za iznos Fy od F pišemo,
4

 r 2π   π
Fy = ρgb ⋅  r 2 −  = ρgbr 2 1 −  ,
 4   4
2  π
= 103 kgm − 3 ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ 2.4m ⋅ (1.5m ) ⋅ 1 −  ,
 4
Fy ≈ 11.37 kN .


Udaljenost x (crtež 2) pravca nosioca vertikalne komponente Fy odrediti
ćemo računom analognim onom u prethodnom primjeru. U skladu s jednadžbom
(2) iz prethodnog primjera pišemo,

r r 2π 4r  2 r 2π 
r2 ⋅ = ⋅ + r −  ⋅ (r − x ) ,
2 4 3π  4 
 π
1 −  ⋅ (r − x ) = ,
r
 4 6

odakle za iznos od x slijedi,

   
 1   1 
x = r ⋅ 1 −  = 1.5 m 1 −  = 0.335 m .
 6 ⋅ 1 − π    61 − π  
  4     4  

Još primjera za samostalni rad

1.) Za stjenku ABCD jedinične širine prikazanu na crtežu 1a.) odredite
vodoravnu PY i vertikalnu PZ komponentu ukupne tlačne sile. Polumjeri
zakrivljenosti cilindričnih stijenki su r1 = 0.6 m i r2 = 0.5 m, dok je
a = 0.4 m. Gustoća tekućine je ρ = 0.9 kgm−3 .

132
 Crtež 1a.) Crtež 1b.)

Crtež 2b.)
Crtež 2.a) Tijelo tlaka za cilindričnu stjenku Tijelo tlaka za
polumjera r1 cilindričnu stjenku
polumjera r2

H r12π r22π
{ R : PY = γ P1
, Z = γ [crteži 1.b) i 2.a)], Z
P 2
= γ ( Hr2 − ) , [crtež 2b.)] }
2 2 4

2.) Odredite horizontalnu i vertikalnu

komponentu sile kojom voda djeluje na
jedan metar dužne oplate A-E prikazane
na crtežu 32.

Crtež 32

133
3.) Na crtežu 30 prikazane su dvije izvedbe prozora za promatranje
unutrašnjosti akvarija. Prozor ima oblik staklenog polucilindra dugačkog 3 m
i debljine 12 mm, dok su ostale dimenzije dane na crtežu. Odredite iznos i
smjer rezultantne tlačne sile kojom voda djeluje na prozor u svakoj od izvedbi.
Odredite položaj centra tlaka.

Crtež 30)

4.) Za stjenku ABC širine b = 4 m prikazanu na crtežu 1.) odredite

vodoravnu PY i vertikalnu PZ komponentu ukupne tlačne sile. Tekućina je
voda.

Crtež 1.)

5.) Četvrtcilindrična stjenka dužine 600 mm služi kao vrata brane (crteži 30 i
31). Odredite minimalnu horizontalnu silu kojom na vrata mora djelovati
hidraulički cilindar da bi došlo do njihovih otvaranja kada je dubina vode a.)
0.9 m; b.) d = 2,7 m.

134
 Crtež 30.)

Crtež 31.)

6.) Odredite iznos P

tlačne sile P kojom
Crtež 1 voda djeluje na dio AB
cilindrične brane širine
b=7 m u stanju
prikazanom na crtežu
kao i položaj centra
tlaka O. (crtež 1).

Crtež 2

135
7.) Kugla promjera d = 0.6 metara i gustoće ρ = 1.34 . 103 kgm-3 nalazi se u
stanju ravnoteže u položaju prikazanom crtežom 1. Ako je ρ2 = 103 kgm-3,
koliki je iznos od ρ1? Trenje zanemarite.

Pazi! Nisu zadane dubine h1 i h2!

136
 Osnove kinematike i dinamike fluida

Kinematičke karakteristike
gibanja fluida

Kinematika fluida dio je mehanike fluida posvećen proučavanju oblika

gibanja fluida i njegovih kinematičkih karakteristika bez osvrta na uzroke
gibanja, to jest, sile koje djeluju na fluid.
U mehanici fluida i hidraulici fluid se promatra kao skup elemenata,
djelića fluida, koji prostor ispunjavaju bez prekida i praznina, to jest, svaki i
najmanji dio prostora koji fluid zaprema ispunjen je masom fluida. Kažemo da
fluid smatramo kontinuumom. Shvaćanje realnog fluida kao kontinuuma, model
je koji se podjednako uspješno primjenjuje na mirni fluid kao i na fluid u
gibanju.

Pod elementom fluida podrazumijeva se fizikalno

beskonačno mali djelić fluida, to jest, djelić fluida koji je mali (recimo, kockica
fluida volumena dV* = 10-3 mm  10-3 mm  10-3 mm = 10-9 mm3)1 u usporedbi
s volumenom fluida koji se promatra (primjerice 50 m3), no, istovremeno je uzet

1
U slučaju tekućina u 10-9 mm3 sadržano je oko 1011 molekula, dok je u slučaju plinova taj
broj oko 107.
dovoljno velikim kako bi u njemu bio dovoljno veliki broj atoma (molekula)
promatranog fluida te kako bi tako element fluida imao sva, poznata,
makroskopska svojstva promatranog fluida. Kako element fluida sadrži
dovoljno veliki broj molekula, to se i u granicama volumena jednog elementa
fluid može smatrati kontinuumom.
Volumen elementa fluida velik je u usporedbi s volumenom što ga
zapremaju atom, odnosno molekula fluida.

Daljnja izlaganja u ovo poglavlju obuhvatit će neke temeljne koncepte

kinematike fluida. Tako će, primjerice, biti će riječi i o Lagrangeovoj metodi
opisivanja gibanja fluida, iako ćemo se, dominantno, baviti Eulerovim, opće
prihvaćenom pristupom istom problemu. Upoznati ćemo jedan oblik uređenog
strujanja kod kojeg je moguća vizualizacija2 strujanja fluida, uvest ćemo
pojmove hidrauličkih elemenata fluida, izvest ćemo Bernoullijevu jednadžbu,
koja, osim što predstavlja zakon očuvanja specifične energije fluida,
matematičkim rječnikom rečeno, opisuje i raspodjelu tlaka u raznim točkama
strujnog polja u ovisnosti o koordinatama točaka i iznosa vektora brzine u tim
točkama i drugo.

O matematičkom opisivanju
strujanja fluida
S gledišta kinematike, gibanje fluida, kao i svakog drugog tijela, jednoznačno je
određeno ukoliko je poznato gibanje svakog njegovog elementa, tj., ukoliko su
položaj (koordinate) i vektor brzine svakog elementa poznate i neprekinute
funkcije vremena.
Potpunu sliku gibanja fluida moguće je ostvariti na dva načina:
- Lagrangeovom metodom,
- Eulerovom metodom.

2
Vizualizirati – učiniti vidljivim.

2
 Lagrangeova metoda 3
Čvrsta, tekuća i plinovita tijela građena su od atoma i/ili molekula. Međutim, za
razliku čvrstih tijela, atomi i/ili molekule koji grade fluid, lako se pokreću
jedni/a u odnosu na druge/u. Čak i u slučaju translacijskog gibanja mase fluida,
pojedini atomi/molekule (kao i elementi fluida) imaju različite putanje, različite
vektore brzina i ubrzanja u istom vremenskom trenutku t.
Ideja Lagrangeove metode je u praćenju gibanja, strujanja, svakog elementa
fluida na temelju poznavanja vremenske ovisnosti njegovih koordinata,

x  f1 ( x0 , y0 , z0 , t ) ,
y  f 2 ( x0 , y0 , z0 , t ) , (1)
z  f3 ( x0 , y0 , z0 , t ) ,

to jest, na temelju poznavanja njegove jednadžbe putanje. Koordinate x, y, z

elementa fluida E u trenutku t ovise o njegovim koordinatama x0 , y0 , z0 u
trenutku t0 (crtež 1).

Crtež 1

Jednadžbe
 oblika (1) dobivaju se integriranjem II. Newtonovog zakona
4
FRN  ma (jednadžba gibanja!) primijenjenog na svaki element flud, uz poznate
početne uvjete.

3
pppppo narodnosti talijan
Joseph-Louis, comte de Lagrange (1736 – 1813), jedan od najznačajnijih matamatičara i
fizičara 18. stoljeća. Po narodnosti talijan, rođen u Torinu kao Giuseppe Lodovico
Lagrangia.
4
Vidi: Sveučilište u Zagrebu, Geotehnički fakultet, M. Kranjčec: Predavanja iz kolegija
Fizika I. Osnove dinamike materijalne točke, Dodatak 1.

3
Isto tako su gustoća  elementa te tlak p koji u njemu vlada (kao i druge
veličine koje karakteriziraju svojstva fluida) funkcije argumenata x0 , y 0 , z 0 , t , to
jest,
   ( x0 , y0 , z0 , t ) , p  p( x0 , y0 , z0 , t ) , ... (3)

Međutim, budući da promatranu masu fluida čini ogroman broj elemenata

fluida (ogroman broj jednadžbi gibanja!), Lagrangeova je metoda, skopčana s
velikim matematičkim teškoćama, tako da je njezina primjena ograničena na
vrlo mali broj slučajeva od interesa u mehanici fluida i hidraulici.

Eulerova metoda 5
Iako daje zadovoljavajuće rješenje samo u najjednostavnijim slučajevima
gibanja, strujanja, fluida, ipak, ova je metoda najraširenija. U osnovi Eulerove
metode leži koncept strujnog polja ili vektorskog polja trenutnih mjesnih
brzina. Eulerova metoda napušta ideju praćenja gibanja pojedinog elementa
fluida, ideju praćenja „njegove prošlosti i budućnosti“...
Zamislimo proizvoljni dio prostora kojim struji fluid. Taj dio prostora zvat ćemo
strujnim poljem ili vektorskim poljem trenutnih mjesnih brzina. Usredotočimo se
na jednu točku strujnog polja s koordinatama x, y, z (točka A na crtežu 1).
Promatranom točkom prostora neprekidno, jedan za drugim, u beskonačno
kratkim vremenskim razmacima dt, prolaze novi i novi elementi fluida od kojih

svaki, našavši se u točki A strujnog polja, ima brzinu v ( x, y, z, t ) različitu od

5
Leonhard Euler (Basel, 15. travnja 1707. - Petrograd, 18. rujna
1783.), švicarski matematičar, fizičar i astronom. Svoju znanstvenu djelatnost razvio je u
Berlinu i Petrogradu, gdje je držao katedru fizike i matematike. Njegova aktivnost nije stala
ni kada je oslijepio jer je tada diktirao svoje radove. Napisao je oko 900 radova. Posebno su
važna njegova istraživanja u hidrodinamici, gdje je razvio teoriju turbina. Proučavao je
širenje zvuka i svjetlosti.(Wikipedia)

4
brzine onog prethodnog6. Vektor brzine elementa fluida koji se u trenutku t

nalazi u promatranoj točki A strujnog polja je vektor v ( x, y, z, t ) ; beskonačno
malo kasnije, u trenutku t  dt , u točki A nalazi se novi element fluida čiji je
 
vektor brzine vektor v ( x, y, z, t  dt ) , različit od vektora v ( x, y, z, t ) (crtež 1). Stoga

kažemo da vektor v ( x, y, z, t ) brzine elementa fluida u promatranoj točki
strujnog polja, vibrira. U različitim točkama strujnog polja u istom trenutku t
vektori brzina međusobno su različiti. Polje trenutnih mjesnih brzina
neprekinuto se mijenja tijekom vremena, što znači da se s tijekom vremena
mijenjaju i projekcije vx ( x, y, z, t ) , vy ( x, y, z, t ) , vz ( x, y, z, t ) mjesnih brzina
   
v ( x, y, z, t )  vx ( x, y, z, t )i  v y ( x, y, z, t ) j  v z ( x, y, z, t )k na osi XYZ pravokutnog
Kartezijevog sustava, to jest,

Crtež 1

vx  f x ( x, y, z, t ) ,
v y  f y ( x, y, z, t ) ,
vz  f z ( x, y, z, t ) , (4)

Isto vrijedi i za gustoću  , tlak p (kao i za druge veličine koje karakteriziraju

svojstva fluida) u svim točkama strujnog polja,

   ( x, y, z, t ) , p  p( x, y, z, t ) , … (5)

Jednadžbe (5) matematički opisuju dva skalarna polja koja su u strujnom polju
superponirana 7 na vektorsko polje (4) trenutnih mjesnih brzina.
Funkcije (4) i proteklo vrijeme t ponekad se zovu Eulerovim varijablama.
Znajući ih, moguće je odrediti vektor brzine u bilo kojoj točki vektorskog
strujnog polja.

6
Imajte na umu da je brzina vektorska, a ne skalarna fizikalna veličina!
7
Superpozicija (lat. superpositio), stavljanje (ili metanje) jednog preko drugog.

5
Strujanje koje je opisano vremenski ovisnim Eulerovim varijablama (4) naziva
se nestacionarno strujanje. Dakle, u slučaju nestacionarnog strujanja, u svakoj
točki x, y, z strujnog polja, u svakom trenutku t ispunjeni su uvjeti,

v ( x, y, z, t ) p( x, y, z, t )  ( x, y, z, t )
0 , 0 ,  0. (6)
t t t

Međutim, ukoliko nastupi stanje u kojem se vektor trenutne brzine


v ( x, y, z, ) u svakoj točki strujnog polja ne mijenja tijekom vremena t, to jest,
ukoliko vektor „ne vibrira“ 8, već, u promatranom trenutku t ovisi samo o
koordinatama x, y, z promatrane točke strujnog polja te ukoliko isto vrijedi za
tlak p i gustoću  fluida, dakle ako je,

v  v  x, y, z  , p  p  x, y, z  ,     x, y, z  , (7)

v ( x, y, z, t ) p( x, y, z, t )  ( x, y, z, t )
0 , 0 ,  0, (8)
t t t

tada se u tom slučaju za strujno polje i samo strujanje fluida kaže da je

stacionarno.

Pošavši od opisanih svojstava stacionarnog strujnog polja najprije ćemo

teorijski pokazati da stacionarno strujanje fluida karakterizira visoki stupanj
uređenosti gibanja njegovih elemenata koje je moguće vizualizirati eksplicitnom
geometrijskom strukturom. Zatim ćemo vidjeti da teorijsku vizualizaciju
potvrđuje eksperiment.

Pitanje 1
U svakoj točki strujnog polja projekcije vektora brzine elemenata fluida
jednake su,
t
vx (t )  v0 sin , v y (t )  0 , vz (t )  0 ,
t0

pri čemu je v0  6 ms1 , a t0  1 s . Koji od ponuđenih iskaza je točan?

a.) Strujanje fluida je nestacionarno,
b.) Mjesno (lokalno) ubrzanje elemenata fluida u svim točkama strujnog polja i u
svakom trenutku je jednako.
c.) U svim točkama strujnog polja i u svakom trenutku konvektivno ubrzanje elemenata
fluida je jednako.

8
Eulerove varijable ne mijenjaju se s tijekom vremena t!

6
Pitanje 2

Primijećeno je da se u svim točkama osi simetrije ravne cijevi kojoj se iznos

poprečnog presjeka niz struju smanjuje, vektor brzine elemenata fluida koji
leži na osi cijevi, povećava s proteklim vremenom. Koji od ponuđenih iskaza je
točan?
a.) Os simetrije cijevi je putanja elemenata fluida.
b.) Os simetrije cijevi je strujnica.
c.) Strujanje fluida je stacionarno.
d.) Strujanje fluida je nestacionarno.

7
 Strujnica
Stacionarno strujanje fluida karakterizira visoki stupanj uređenosti gibanja
njegovih elemenata. Kao što pokazuje eksperiment, u stacionarnom režimu
strujanja moguća je jednostavna i jasna vizualizacija gibanja elemenata fluida.
Uoče li se u stacionarnom režimu strujanja vremenski nepromjenljivi vektori

brzine elemenata fluida v ( x, y, z, ) u, recimo, tri proizvoljno odabrane točke A, B
i C strujnog polja, tada je kroz odabrane točke moguće povući takvu liniju da
pravci nosioci vektora brzine u tim točkama budu na nju tangencijalni.
Pozovemo li u pomoć znanje iz kinematike koja se odnose na činjenicu da vektor
trenutne brzine materijalne točke u svakoj točki putanje leži na tangenti koja
putanju tangira u točki u kojoj se trenutno nalazi materijalna točka, tada
uviđamo da, na opisani način kroz točke A, B, C, povućena krivulja, predstavlja
putanju velikog broja elemenata fluida koje se u promatranom trenutku nalaze u
raznim točkama putanje. Ta se putanja, krivulja, naziva strujnica (crtež 1).
Putanje čestica ujedno su i strujnice samo u stacionarnom režimu tečenja. U
stacionarnom režimu strujanju, oblik strujnica u strujnom polju ne mijenja se
tijekom vremena i strujnice se nikada ne sijeku. Sječenje strujnica značilo bi
da našavši se u točki presijecanja, element fluida istovremeno „ima dvije
brzine“, što je fizikalno besmisleno (crtež 2).
Ispravnost rezoniranja koje nas je dovelo do postojanja strujnica kao putanja
duž kojih se u stacionarnom režimu strujanja gibaju elementi fluida, potvrđuje i
eksperiment (fotografije 1 i 2).

8
 B

Crtež 1 Crtež 2

U slučaju nestacionarnog strujanja putanje čestica i strujnice više nisu

identične krivulje. O strujnicama moguće je govoriti samo u promatranom
trenutku. Oblik strujnica različit je od trenutka do trenutka.

Fotografija 1

Fotografija 2
Jasno se vide linijski tokovi obojene
tekućine, to jest, strujnice oko valjka i
tijela presjeka sličnog poprečnom
presjeku avionskog krila

9
Pitanje

U trenutku t0 element fluida nalazi se u točki A strujnog polja, a u trenutku

t1 u točki B. Kroz točku B ne prolazi strujnica koja je u trenutku t0 prolazila
točkom A strujnog polja. Koji od ponuđenih iskaza je točan?
a.) Opisano je nemoguće.
b.) Opisano je moguće samo u slučaju stacionarnog strujanja.
c.) Opisano je moguće samo u slučaju nestacionarnog strujanja.

Elementarna strujna cijev ESC

(elementarno strujno vlakno)
U stacionarnom strujnom polju, u mislima, izdvajamo elementarnu (fizikalno
beskonačno malu) površinu dS omeđenu zatvorenom linijom l
(crtež 3). Zatvorenom linijom l i površinom dS prolazi beskonačno mnoštvo,
beskonačno gusti snop, strujnica. Sve strujnice koje prolaze točkama zatvorene
linije l čine beskonačno tanku i nepropusnu cijevastu površinu poznatu kao
elementarna strujna cijev (ESC) (crtež 3). Elementi fluida koji se duž strujnica
gibaju unutar i po plaštu ESC, svi zajedno, čine elementarno strujno vlakno
fluida. ESC predstavlja omotač elementarnog strujnog vlakna. Teži li poprečni
presjek dS ESC ka nuli, ESC postaje strujnica.

U stacionarnom režimu strujanja ESC ima sljedeća svojstva:

Crtež 3. Elementarna strujna cijevi

- oblik ESC stalan je tijekom vremena budući da se tijekom vremena ne

mijenja ni oblik strujnica; presjeci i iznosi brzina elemenata mijenjaju se
duž ESC;

10
 - elementi fluida s jedne ESC ne prelaze u susjednu ESC, budući da se
omotač svake ESC ponaša kao nepropusna čvrsta stjenka,
- zbog fizikalno beskonačno malog poprečnog presjeka dS ESC, brzina

strujanja v i tlak p konstantne su veličine u svim točkama promatranog

presjeka dS . Vektor brzine v okomit je na promatrani presjek i općenito
različitog je iznosa od presjeka do presjeka jedne ESC kao i za različite
presjeke susjednih ESC.

Volumni dqV i maseni dqm protok kroz ESC

Promatrajmo stacionarno strujanje idealnog fluida. Budući da je svaki
elementarni poprečni presjek dS ESC fizikalno beskonačno mali, to nema

varijacije iznosa vektora brzine strujanja v okomitog na dS . Svi elementi fluida
na koji se u trenutku t nalaze na presjeku dS ESC, u trenutku t  dt , to jest, po
isteku beskonačno kratkog vremenskog intervala dt , naći će se na presjeku
dS '  dS . To znači da je tijekom dt kroz promatrani presjek dS ESC protekao
fizikalno beskonačno mali volumen fluida jednak dV  dS  dl  dS  vdt (crtež 6).

Crtež 6.

Kvocijent volumena dV fluida proteklog kroz promatrani presjek dS tijekom

beskonačno kratkog vremenskog intervala dt zvati ćemo elementarni volumni
protok dqV fluida kroz promatrani presjek ESC, to jest,

dV dSdl dsdSvv dtdt

dqV   
dt dt dt
dt

dqV  v  dS ,

Mjerna jedinica od dqV je,

11
 dqV   dV   m
3

dt  s .

Analogno, elementarni maseni protok dqm fluida, u stacionarnom režimu

strujanja, na svakom presjeku ESC dan je izrazom,

dm dV dV
dqm     dqV  vdS .
dt dt dt
Mjerna jedinica od dqm u SI je,

dqm     dqV   kgm3  m3s 1  kgs1 .

Možemo govoriti i o elementarnom težinskom protoku dqG  dqV čija je
mjerna jedinica,
dqG     dqV   Nm3  m3 s 1  Ns 1 .

Jednadžba kontinuiteta za ESC

Uočimo presjeke 1 i 2 neke ESC cijevi.
Elementarni volumni protoci fluida dqV 1 i
dqV 2 na uočenim presjecima dS1 i dS2 , su,

dqV 1  v1  dS1 , (1)

dqV 2  v2  dS2 , (2)

Crtež 7 Pretpostavimo da je fluid nestlačiv (u

stvarnosti, zanemarivo stlačiv), kao i da u
njemu nije moguće stvaranje prostora neispunjenog tekućinom, to jest, ispunjen
je uvjet kontinuiranosti ili neprekidnosti gibanja fluida. Nadalje pretpostavimo
stacionarni režim tečenja (što znači nepromjenjivost oblika elementarne strujne
cijevi tijekom vremena) kao i odsutnost izvora i ponora fluida9 unutar
elementarne strujne cijevi. Uz ove pretpostavke dolazimo do zaključka10 da su
elementarni volumni protoci dqV 1 i dqV 2 uočenim presjecim dS1 i dS2 , jednaki,

9
Unutar ESC fluid može istjecati iz jednog ili više hipotetskih točkastih izvora, odnosno,
utjecati u točkaste hipotetske ponore.
10
Vidi, na primjer, M. Kranjčec, Predavanja iz Fizike II, Hidrodinamika.

12
 dqV 1  dqV 2 .

Analogno zaključivanje može se dalje primijeniti na presjeke 2 i 3 te na bilo koje

daljnje presjeke 4, 5, 6,..., pa smijemo pisati,

v1dS1  v22dS22 ( v3dS3  ....)

v4 dS 4  v5 dS5  ... .

Dakle, u stacionarnom režimu strujanja duž ESC općenito vrijedi,

v·dS = const. . (3)

Jednadžba (3) govori da je u stacionarnom režimu tečenja elementarni volumni

protok v·dS jednak na svakom proizvoljno odabranom presjeku ESC. Jednadžba
(3) naziva se jednadžbom kontinuiteta za ESC.

Tok fluida kao snop ESC

U modelu strujnih vlakana tokovi konačnih presjeka promatraju se kao snop
ESC koje klize jedna u odnosu na drugu i imaju sva gore opisana svojstva
Površina promatranog poprečnog presjeka toka fluida neka je jednaka S1 i neka
je omeđena zatvorenom linijom L (crtež 4). Tada je površina S1 promatranog
presjeka ukupnog toka jednaka je zbroju površina presjeka dSi pojedinih
vlakana, odnosno, ESC.

Crtež 4

U stvarnosti, omotač ukupnog toka je, na primjer, realna čvrsta cijev.

13
 Hidraulički elementi toka

Živi ili omočeni presjek toka

Živim ili omočenim presjekom toka naziva se površina presjeka toka okomita
na vektore brzine u svakoj ESC. Općenito, živi ili omočeni presjek je zakrivljena
površina kao što je to ploha AB u slučaju gibanja tekućine u konusnoj cijevi
(difuzoru) u kojoj tok karakterizira divergencija strujnica (crtež 5).

Crtež 5. Omočeni presjeci u slučaju divergentnog toka, u slučaju tečenja kroz cijev kružnog
presjeka i u slučaju tečenja u trapeznom kanalu

Ukoliko divergencija strujnica nije znatna ili je nema, kao što je to u slučaju
tečenja kroz cijev ili u kanalu, živi ili omočeni presjek identičan je s
ortogonalnim presjekom S toka (crtež 5).

Omočeni obod (omočeni perimetar)

Omočenim obodom ili omočenim perimetrom O naziva se duljina onog dijela
oboda ili perimetra živog presjeka toka u kojem promatrani živi presjek,
odnosno tok, tangira čvrste stjenke koje ga omeđuju. U slučaju tečenja pod
tlakom u cijevi (tečenje bez slobodne površine, vidi poglavlje…), omočeni obod
podudara se s duljinom opsega kruga i jednak je O = d (crtež 14, lijevo).
Međutim, kod tečenja sa slobodnom površinom (vidi poglavlje…), omočeni O i
geometrijski obod se razlikuju. Tako je u slučaju tečenja u kanalu, na primjer,
trapeznog presjeka, omočeni obod jednak O = AD+AB+BC (crtež 14, desno i
crtež 15), to jest, dužina dijela opsega živog presjeka toka u kojem je ovaj u
dodiru sa atmosferskim zrakom ne uračunava se u duljinu omočenog oboda
O.

14
 Crtež 14

Crtež 15

Hidraulički polumjer, radijus

Veoma često u hidraulici se rabi i od velike je praktične koristi pojam
hidrauličkog polumjera, radijusa, definiran kao omjer površine živog presjeka
S toka i omočenog oboda O ,

S
R
O

U slučaju strujnog toka pravokutnog presjeka (crtež 16) hidraulički radijus R

jednak je,
bh
R ,
b  2h

15
 Crtež 16

dok je u slučaju tečenja pod tlakom u cilindričnoj cijevi on jednak,

d 2 d
R  .
4d 4

Volumni QV i maseni protok Qm za tok.

Jednadžba kontinuiteta za tok

Iz predodžbe o vlaknastom gibanju fluida, tj., iz shvaćanja ukupnog toka fluida

kao snopa elementarnih strujnih vlakana, snopa ESC, slijedi da je volumni
protok QV ukupnog toka fluida jednak integralu elementarnih volumnih
protoka dqV  v ds po površini presjeka S promatranog toka, to jest,

16
PAZI KOD SPAJANJA!

Volumni QV i maseni protok Qm

toka konačnog presjeka.
Jednadžba kontinuiteta
za tok konačnog presjeka

Iz predodžbe o vlaknastom gibanju fluida, to jest, na temelju shavćanja toka

fluida konačnih razmjera kao snopa elementarnih strujnih vlakana (snopa ESC,
crtež 8), zaključujemo da je volumni protok QV u toku konačnih razmjera jednak
integralu elementarnih volumnih protoka dqV  v ds po površini presjeka S
promatranog toka, tj.,

Crtež 8

   
QV   dqV   v  dS  v( ESC )dS 1, v ║ dS , (1)
S S S

 
Qm   dqm   v  dS    v( ESC )dS , (2)
S S S

gdje su dqV i dqm algebarske 2 vrijednosti elementarnog volumnog i

elementarnog masenog protoka, općenito, različite od jedne do druge ESC.

1
Akronim ESC u zagradi, podsjeća da se radi o iznosu v(ESC ) brzine toka u uočenoj ESC
poprečnog presjeka dS u kojoj elementarni volumni (maseni) protok iznosi dqV (dqm).

1
Izračunavanje iznosa volumnog protoka QV i masenog protoka Qm , to jest,
integrala (1) i (2), pretpostavlja da je poznato kako se iznos vektora brzine toka
mijenja od točke do točke površine S poprečnog presjeka toka, odnosno, kraće
rečeno, da je poznata raspodjela iznosa brzina po (živom) presjeku S. Tako je
poznato je da se iznos brzine strujanja mijenja od svoje najmanje vrijednosti na
dnu kanala, do maksimalne vrijednosti u njegovoj sredini na površini. Zna se,
također, da se iznos brzine fluida koji struji kroz cijev povećava od stjenke cijevi
prema njezinoj osi gdje poprima najveću vrijednost. Iznos brzine strujanja
elemenata fluida mijenja se od jednog do drugog strujnog vlakna u istom
strujnom toku (crtež 8).
Intuitivnim proširenjem jednadžbe kontinuiteta za ESC [jednadžba(3)] iz
prethodnog poglavlja na cijeli strujni tok, koristeći pojam srednje brzine 3,
vrijedi,
to jest, vs  S  const . ,

vS1 S 2
 ,
vS 2 S1

omjer iznosa srednjih brzina na presjecima 1 i 2 strujnog toka obrnuto je

proporcionalan omjeru površina S1 i S 2 poprečnih presjeka 1 i 2 toka.

Srednja brzina toka

U velikoj većini slučajeva tečenja nepoznata je stvarana raspodjela iznosa

mjesne brzine v (S ) elemenata fluida po presjeku S toka, to jest, ne zna se kako

2
Vrijednosti elementarnog volumnog dqV i elementarnog masenog dqm protoka su algebarske

vrijednosti, tj., ove mogu biti pozitivne ili negativne. Ukoliko je kut što ga zatvaraju vektori v i
    

 
dS veći od nule i manji ili jednak  2 , skalarni produkt dqV  v  dS  v  dS  cos v , dS je 
 

pozitivni skalar ( cos v , dS  0 !), tako da su elementarni volumni dqV i elementarni maseni


dqm protok - pozitivni . Ukoliko vektori v i dS zatvaraju kut veći od  2 , skalarni produkt
 
  

dqV  v  dS je negativni skalar ( cos v , dS  0 !) pa su elementarni volumni dqV i elementarni

maseni dqm protok - negativni. Uočite da su na crtežu 8 vektori površina dSi na presjeku S1

suprotnog smjera od vektora brzina vi , dok su na presjeku S2 ovi vektori paralelni (vektori

površina dSi na presjeku S2 nisu nacrtani!).

3
Vidi sljedeće poglavlje!

2
se iznosi brzina elemenata fluida mijenjaju od točke do točke živog presjeka.
Stoga se najčešće pribjegava pretpostavci da su iznosi v , na promatrani presjek

okomitih mjesnih brzina v , jednaki u svakoj točki promatranog presjeka S toka
(vektori brzine jednakog iznosa na crtežu 10!). Govori se o jednolikoj,
uniformnoj, raspodjeli iznosa mjesnih brzina. Ovaj zamišljeni, fiktivni,

nepostojeći, stalni iznos brzine naziva se iznosom vs srednje brzine toka vs 4.

Sam iznos vs srednje brzine toka vs slijedi iz zahtjeva da stvarni volumni protok
QV  vs  S sa fiktivnom, u svim točkama presjeka S stalnom, srednjom brzinom

iznosa v , mora biti jednak volumnom protoku QV   v( S )  dS 5 koji se ostvaruje
S
 6
sa stvarnom raspodjelom v (S ) iznosa mjesnih brzina koju karakterizira
promjenljivost iznosa brzine toka od točke do točke površine presjeka S (na
primjer, parabolična, odnosno paraboloidna raspodjela iznosa brzina po
presjeku S prikazana na crtežu 10). Ova jednakost, izražena jezikom
matematike, glasi,

QV  vs S   v( S )  dS , (1)
S

Crtež 10

odakle je iznos vs srednje brzine jednak,

Q  v(S )  dS
vs  V  S
. (2)
S S

4
Uvođenje pojma srednje brzine omogućava dvodimenzionalno strujanje svesti na
jednodimenzionalno [vidi poglavlje Podjela oblika (režima) strujanja fluida].
5
Slovo S u v(S ) podsjeća na to da se iznos mjesne brzine v(S ) mijenja od točke do točke
promatranog presjeka S, tj. od presjeka do presjeka ESC!
6
Prema kojoj se, kao što je istaknuto u fusnoti 5, iznos mjesne brzine v(S ) mijenja od točke
do točke presjeka S .

3
U slučaju kada je poznat iznos volumnog protoka QV iznos srednje brzine vs
jednak je,
QV
vs  , (3)
S
odnosno,
Qm
vs  , (4)
 S

znaju li se iznos masenog protoka Qm i gustoća  fluida.

Crtež 1

Primjer 1

Ovisnost iznosa brzine toka s visinom y, u kanalu, dana je jednadžbom,

1
 y 2
v( y )  vmax    .
h
Koliki je iznos vS srednje brzine toka? Koliki je maseni protok Q m u kanalu
ako je ovaj pravokutnog živog presjeka te ukoliko je dubina vode h = 2 m,
širina kanala b = 5 m, a iznos maksimalne brzine je vmax = 3 ms-1?

Volumni protok Qv u kanalu jednak je integralu elementarnih protoka

dqV  v(S )dS kroz ESC, to jest,
1

 y 2 v b v b 2 2vmax b  h
h h 3
QV   dqV   v( S )  dS   vmax    b
 dy  max  y1/ 2 dy  max   y 2 h
0  ,
S 0 h dS
h 0 h 3 3
(1)

4
 2
QV  3ms 1  5m  2m  20 m3 s 1 .
3

Volumni protok dan s (1), izražen preko fiktivne srednje brzine vS i povšine S
presjeka kanal, jednak je,

QV  vs  S . (2)

Kako protoci dani s (1) i (2) moraju biti jednaki, to za iznos vS srednje brzine
slijedi

Q  v(S )  dS 20m3 s 1 20m3 s 1

vS  V  S
   2ms 1 .
S S bh 5m  2m

Maseni protok Qm u kanalu jednak je,

Qm    QV  103 kgm3  20m3 s 1  20 ts 1 .

Primjer 2

Plin laminarno struji kroz cijev kružnog presjeka dijametra D = 1 m pri čemu
je profil iznosa brzine strujanja po presjeku paraboloidan7, tj., mijenja se
prema izrazu,
  r 2 
v(r )  101     ms  ,
1

  R  

u kojem su r radijalna udaljenost promatrane točke poprečnog presjeka od

osi cijevi i R polumjer cijevi u metrima. Izračunajte volumni QV i maseni Qm
protok plina uz pretpostavku da je kod malih brzina stacionarnog strujanja
gustoća plina konstantna. Numerički račun provedite za zrak
(ρ = 1.293 kgm-3).

7
Vrhovi vektora mjesnih brzina na bio kojem poprečnom presjeku cijevi leže na površini
rotacijskog paraboloida.

5
 Crtež 11. Fizikalno beskonačno mala
površina dS u polarnom koordinatnom Crtež 12.
sustavu je površina poprečnog presjeka
jedne od velikog broja ESC koje zajedno

čine tok poprečnog presjeka S. Vektor v (r )
mjesne brzine okomit je na dS i uperen je u
oči promatrača.


Vektor brzine strujanja v fluida u svakoj točki kružnog poprečnog presjeka S
okomit je na pripadnu površinu dS presjeka promatrane elementarne strujne
cijevi (koja s ostalim ESC čini ukupni tok). Prema tome možemo pisati,
 
dqV  v (r )  dS  v(r )  dS  cos 0  v(r )  rd  dr ,

  r 2  10
QV   v(r )  rdr  d  10 1      rdr  d  10   rdr  d  2  r 3dr  d ,
S S  R   S
R S

R 2 R 2
10 3 R 2 20 R 4
QV  10   rdr  d  2 
r dr  d  20  2  5(ms1)  R 2 .
0 0 R 0 0
2 R 4

Numerički račun za volumni protok QV daje,

QV  5R2  5ms1    0.25m2  3.927m3s 1 ,

dok je iznos masenog protoka Qm ,

Qm  QV  1.293 kgm3  3.927m3 s 1  5.08kgs1

Srednja brzina v s tečenja fluida na svakom presjeku cijevi jednaka je,

6
 Q  v(S )dS 3.927 m3 s 1
vs  V  S
  5.00 ms 1 .
S S 0.5 
2

Crtež 13.

Izračuna li se volumni protok na osnovi stvarne raspodjele brzina po presjeku, na primjer, na osnovi
parabolične ovisnosti (kao što je to bio slučaj u prethodnom primjeru), tada je iznos volumnog protoka QV
jednak iznosu volumena rotacijskog paraboloida čija je površina baze jednaka S, a visina mu je jednaka
2vs (rotacijski paraboloid na crtežu 13.). Međutim, volumni protok QV fluida izračunat na osnovi iznosa vs

srednje brzine vs jednak je volumenu valjka površine baze S no visine jednake vs (valjak na crtežu 13).

Primjer 3

Cijev, zatvorena na jednom kraju, ima bočni prorez širine a = 0,5 cm

paralelan s osi cijevi (crtež 13). Promjer cijevi je D = 200 mm, a iznos vS

srednje brzine vS strujanja idealnog nestlačivog fluida u njoj je vS = 5 ms-1.

Crtež 13.

Iznos v(x) brzine fluida (u ms-1) duž proreza mijenja se prema jednadžbi v(x)
= 4 + x, pri čemu je x udaljenost beskonačno uskog presjeka širine dx od
lijevog ruba proreza (crtež 13). Odredite dužinu d proreza za slučaj
stacionarnog režima tečenja.

7
Budući da je tečenje fluida stacionarno, to je u skladu s jednadžbom
kontinuiteta, volumni protok QV 1 na poprečnom presjeku 1 cijevi jednak
volumnom protoku QV 2 kroz (šrafiranu) površinu S=a  d bočnog proreza u
stjenci cijevi, to jest,
QV1  QV2 .

Volumni protok QV 2 fluida kroz prorez površine S=a  d jednak je integralu

elementarnih protoka dqV 2 kroz prizmatične ESC čije su površine presjeka
jednake dS  a  dx i pri čemu je iznos brzine strujanja fluida u svakoj ESC
različit i dat sa v(x) = 4 + x, to jest,
 dS

dqV2  dS  v( x)  a  dx  x  4 , (1)

d
 d2 
QV2   dqV  a  x  4dx  a  4d   0.025d 2  0.02d ,
0  2 
Volumni protok QV 1 na presjeku 1 cijevi je,

D 2
QV 1  vS  ...  0.157m3 s 1 . (2)
4

Izjednačavanjem protoka QV 1 i QV 2 slijedi,

0.025ms d  0.02m s d  0.157m s

1 2 2 1 3 1
 0,
25d 2  20d  157  0 ,

20  400  100  157

d1,2  .
50

Budući da je d iznos duljine proreza (iznos je pozitivan broj!), to uzimamo

rješenje s „+“, tako da je,

d1 = d = 2.14 m.

Primjer

Kao što je prikazano na crtežu, mlaz vode prolazi točkom A prostora u polju
sile teže. Odredite volumni protok Qv . Tok smatrajte neviskoznim i
nestlačivim.

8
 Crtež 9

x(t )  vsxt  vst cos 300  30m . (1)

2 2
gt gt
y (t )  vsyt   vst sin 300   15m . (2)
2 2

30m
Iz (1), t . (3)
vs cos 300

30m  vs sin 300 g  302 m2 

Iz (2) i (3),   2   15m . (4)
vs cos 300 2  vs cos 2 300 

sin 300 g  30m  30

    m,
cos 300 2  vs2 cos 2 300  2

odakle je iznos srednje brzine toka na ustima cijevi jednaka,

30m  g 30m  9.81ms2

vs    46,87ms1 . (5)
 
2 tg 300  0.5  cos 300  3
2
 3
 0.5  
 3  2

Iz (5) za volumni protok Qv slijedi,

d 2 (0.07m) 2 
Qv  Svs   vs   46.87ms1  0.18 m3s 1 .
4 4

9
Primjeri za samostalni rad

1.) Odredite iznos vs srednje brzina toka idealnog nestlačivog fluida

gustoće ρ = 0.9 kgm-3 kroz cijev pravokutnog presjeka dimenzija
h = 0.6 m, b = 0.3 m ako vmax = 3.5 ms-1 [crtež a.)]; kroz cijev polumjera
R = 0.3 m ako se zna da je vmax = 3 ms-1 [crtež b.)]; kroz istu cijev za
vmax = 2.5 ms-1 i r0 = 10 cm [crtež c.)] .

a.) b.)

c.)

10
 Više o oblicima (aspektima)
strujanja fluida

Iako u principu moguća, do sada ne postoji jedinstveno prihvaćena podjela

strujanja fluida na oblike (aspekte).

Jedna od podjela polazi od opservable (varijable) s obzirom na koju se provodi

podjela. Tako,

1.) S obzirom na vremensku varijablu t , strujanje fluida može

biti:
- nestacionarno i
- stacionarno.
Iako je o temeljnim karakteristikama ove vrste srujanja već bilo riječi u
poglavlju……, ovdje ćemo se upoznati s nekim vrstama nestacionarnog i
stacionarnog strujanja.

Nestacionarno strujanje
Nestacionarno strujanje fluida (nestacionarni režim strujanja) najopćenitiji je
oblik gibanja fluida. Za nestacionarno gibanje karakteristično je da su vektori

trenutnih mjesnih brzina v , tlak p i gustoća  u strujnom polju (prostoru kojim
fluid teče) u odabranom trenutku t različiti od točke do točke polja i u svakoj
točki polja mijenjaju se, „vibriraju“, tijekom vremena. Pri nestacionarnom
gibanju fluida, mjesto elementa fluida koji je u nekoj točki strujnog polja u

nekom trenutku t imao brzinu v1 (tlak p1 i gustoću 1 ) u beskonačno malo
kasnijem trenutku t  dt zauzima neki drugi element s nekom drugom brzinom

v2 (tlakom p2 i gustoćom  2 ). Primjer takvog gibanja fluida je utjecanje vode
u cjevovod iz spremnika u kojem se razina ne održava stalnom.

Izomorfno nestacionarno strujanje

Izomorfno strujanje je oblik nestacionarnog strujanja fluida pri kojem se u


raznim točkama strujnog polja mijenja samo iznos v brzine v dok pravac
nosilac i smjer brzine cijelo vrijeme ostaju stalni, nepromijenjeni. Primjer

11
takvog strujanja je tečenje fluida u cijevi u kojoj se tijekom vremena mijenja
maseni Qm , odnosno, volumni Qv protok 8.

Stacionarno strujanje
Za razliku od netom izloženih obilježja nestacionarnog strujanja, strujanje
fluida je stacionarno (stacionarni režim strujanja) kada vrijedi,

vx  vx ( x, y, z ) ,
v y  v y ( x, y, z ) ,
vz  vz ( x, y, z ) ,
   ( x, y, z ) ,
p  p( x, y, z ) , (6)

to jest, u slučaju stacionarnog strujanja vektori brzina elemenata fluida u

različitim točkama strujnog polja stalni su vektori tijekom vremena, ne mijenjaju
se, no različiti su od točke do točke strujnog polja. Isto vrijedi i za gustoću 
fluida kao i za tlak p u različitim točkama strujnog polja. Primjer takvog
gibanja je istjecanje vode u cjevovod iz spremnika čija se razina održava
stalnom.
Matematičkim rječnikom rečeno, strujanje fluida je stacionarno kada su sve
vremenske derivacije fizičkih veličina kojima je opisano strujno polje jednake
nuli, to jest, ne mijenjaju se s tijekom vremena. U suprotnom, strujanje je
nestacionarno.

Stacionarno strujanje može biti:

- jednoliko i
- nejednoliko.
Jednoliko stacionarno strujanje

Jednoliko stacionarno strujanje fluida podrazumijeva slijedeće karakteristike

toka:
- prije svega, naravno, vremensku nepromjenljivost karakteristika toka u
svakoj točki strujnog polja (polje vektora brzina ne mijenja se duž strujnog
toka). Površine živih presjeka jednake su na svim mjestima toka9. U
8
O pojmovima volumnog i masenog protoka biti će riječi uskoro.
9
Tečenje je jednoliko ukoliko su karakteristike toka - brzina (vektor!), gustoća, tlak,… - jednaki u
svakoj točki strujnog polja u bilo kojem odabranom trenutku. U koliko u danom trenutku
karakteristike toka imaju različite vrijednosti u različitim točkama strujnog polja, kaže se da je

12
korespondentnim točkama10 bilo koja dva poprečna presjeka strujnog toka
iznosi brzina su jednaki dok su istovremeno iznosi brzina u raznim točkama
istog presjeka međusobno različiti. Odavde slijedi da je iznos srednje brzine11
toka na svim živim presjecima vremenski stalna veličina, dok je ubrzanje
elemenata fluida jednako nuli. Ovo znači da volumni Qv odnosno maseni Qm
protok duž strujnog toka ostaju očuvanima, konstantnima. Linija ukupne
energije, piezometarska linija, nagib toka i strujnice, međusobno su paralelne
linije, to jest, njihovi su nagibi jednaki. Raspodjela tlaka po promatranom
presjeku toka praktički je hidrostatička.
Primjeri takvog strujanja, su strujanje fluida u kanalima jednake dubine i
stalnog poprečnog presjeka ili strujanje kroz ravne (linearne) cijevi stalnog
poprečnog presjeka ukoliko se hrapavost duž cijevi ne mijenja.

Nejednoliko stacionarno strujanje

Ukoliko se površina (ili samo oblik) živog presjeka mijenjaju duž toka, ili
ukoliko se pri konstantnoj površini živog presjeka mijenja raspodjela iznosa
brzina na raznim živim presjecima, tečenje se naziva nejednolikim
stacionarnim strujanjem. Primjeri nejednolikog stacionarnog strujanja je
gibanje vode u rijeci ispred brane: po duljini toka dubina se povećava dok se
iznos srednje brzine smanjuje. Isto će tako nejednolikim stacionarnim biti
gibanje vode u rijeci na mjestu suženju ili proširenja, odnosno pri prijelazu s
dubokog na plitki dio korita.

2.) S obzirom na sile koje izazivaju gibanje, gibanje fluida može

biti,
- gibanje sa slobodnom površinom (gibanje pod utjecajem sile teže),
- gibanje bez slobodne površine [gibanje pod djelovanjem razlike
tlakova (gradijenta tlaka)].

tečenje nejednoliko. Karakteristike jednolikog tečenja u strujnom polju mogu se mijenjati s

protokom vremena. Tokovi koji su svuda jednoliki, vrlo su rijetki. Mnogo češće susreću se tokovi
čije se karakteristike s proteklim vremenom ne mijenjaju na nekoj konačnoj površini, kao što je
živi presjek kanala. U tom slučaju govori se o jednolikom toku, jednolikom tečenju, kroz danu
površinu.
10
Bilo koji tok (rijeka, kanal, …) u stanju jednolikog tečenja, moguće je, u mislima, promatrati kao
snop elementarnih strujnih cijevi, strujnih vlakana. Točke u kojima os jedne te iste elementarne
strujne cijevi probada različite žive presjeke, nazivaju se korespondentnim točkama.
11
Pojmovi kao linija ukupne energije i piezometarska linija bit će uvedeni i detaljno raspravljeni
kasnije.

13
 Gibanje sa slobodnom površinom
Gibanje fluida u otvorenim kanalima i koritima rijeka, žljebovima,… primjeri
su gibanja sa slobodnom površinom. U cijevima ovakvo je gibanje postoji kada
tekućina ne teče cijelim presjekom cijevi, kao što je to, na primjer, slučaj
kanalizacijskih cijevi (crtež 1). Ovaj oblik gibanja fluida odvija se u stanju
 
mehaničke ravnoteže komponente G p sile teže G u smjeru toka i sile

posmičnog naprezanja

(sile
 
trenja) T koja se pojavljuje na dodirnoj površini
toka i stjenke, G p  T  0 . Pri gibanju sa slobodnom površinom tlak na
površini duž čitavog toka je stalan i uvijek je jednak atmosferskom tlaku. Ovaj
tip strujanja predmet je proučavanja građevinske hidraulike, to jest,
hidrotehnike.

Slučaj strujanja sa slobodnom površinom je i slučaj mlaza fluida koji teče

ograničen samo s plinovitim sredstvom, kao što je to slučaj mlaza koji
istječe kroz otvor na spremniku ili mlaza iz vatrogasne cijevi.

Crtež 1

Gibanje bez slobodne površine

Slučaj strujanja pri kojem je fluid sa svih strana ograničen čvrstom stjenkom
(primjerice, stjenkom cijevi, crtež 2), predstavlja slučaj gibanja fluida bez
slobodne površine. Pri takvom strujanju tlak se duž toka mijenja i iznosom
može biti veći ili manji od atmosferskog. Gibanje fluida izaziva razlika tlakova
koja je, najčešće, posljedica rada hidrauličke crpke ili, rjeđe, posljedica razlike
visina početnog i krajnjeg presjeka strujnog toka. Primjer gibanja fluida bez
slobodne površine je strujanje vode u razgranatoj vodovodnoj mreži. Ova vrsta
gibanja fluida predmet je proučavanja strojarske hidraulike.

14
 Crtež 2

3.) S geometrijske točke gledišta, sve tokove fluida moguće je

podijeliti na jedno-, dvo- i trodimenzionalne.

Dimenzionalnost strujnog polja, toka fluida, određena je brojem prostornih

dimenzija potrebnih da bi se jednoznačno opisalo polje brzina12. Definiciju
najbolje ilustriraju primjeri prikazani na crtežu 1.
Crtež 1.a prikazuje prostornu ovisnost iznosa brzine toka u slučaju
osnosimetričnog toka u cijevi kružnog poprečnog presjeka. Kao što se vidi, iznos
brzine ovisi samo o jednoj dimenziji, to jest, radijalnoj udaljenosti r od osi
simetrije cijevi te je stoga tok jednodimenzionalan13.

12
Postoje i druge podjele strujanja fluida na jedno-, dvo-, i trodimenzionalne.
13

Ukoliko se pri analizi strujnog toka polazi od predodžbe strujnog toka kao snopa ESC, tada se analiza strujnog
toka može svesti na istraživanje promjene brzine, tlaka, dubine i drugih veličina u ovisnosti samo o jednoj
varijabli, recimo o udaljenosti promatranog presjeka od nekog početnog, proizvoljno odabranog presjeka
strujnog toka. Ta jedina prostorna koordinata obično je udaljenost mjerena duž središnje linije toka (koja,
općenito ne mora biti pravac) kroz cijev ili kanal kojim fluid teče. Međutim, u svakom proizvoljno odabranom
trenutku t, iznos brzine, tlak, dubina i drugi parametri toka mogu, općenito, biti različiti u različitim točkama
promatranog presjeka. Sjetimo se da je iznos brzine toka uz stjenku koja ograničava tok jednak nuli. Ne treba li
ipak tok kroz cijev ili kanal promatrati kao dvodimenzionalni tok? Moguće, ukoliko se zahtijeva visoka razina
točnosti proračuna. Međutim, ukoliko neuniformnost stvarnog toka nije prevelika, „jednodimenzionalna
analiza“ često može dati dobre rezultate. Pritom se pretpostavlja da se srednje vrijednosti parametara toka na
bilo kojem njegovom proizvoljno odabranom presjeku (okomitom na tok) mogu primijeniti na cijeli promatrani
dio toka. Ovakva analiza strujanja, to jest jednodimenzionalna analiza, najraširenija je prisutna u praktičnoj
hidraulici.

15
 Crtež 1

Na crtežu 1.b prikazana je prostorna ovisnost iznosa brzine toka u kanalu

pravokutnog poprečnog presjeka. U ovom slučaju iznos brzine ovisi samo o
dvije dimenzije, to jest, o koordinatama x i y, ovisnosti o trećoj koordinati z,
nema, tako da isto stanje strujanja postoji u bilo kojoj ravnini okomitoj na os z;
tok je dvodimenzionalan.
Crtež 1.c također prikazuje prostornu ovisnost iznosa brzine toka u kanalu
pravokutnog poprečnog presjeka, no s tom razlikom što se poprečni presjek
kanala mijenja, povećava, u smjeru toka, tako da iznos brzine, osim o
koordinatama x i y, ovisi i o koordinati z14; tok je trodimenzionalan. Drugi
primjer trodimenzionalnog toka je turbulentni tok, budući da prostorne
komponente brzine u svakom trenutku ovise o sve tri prostorne koordinate x,y,z.
Turbulentni tok je nestacionarni tok.

Pored ove podjele, u mehanici fluida i hidraulici su prisutni i drugi aspekti

promatranja strujanja fluida:

Strujanje s trenjem i bez trenja

Često, u dijelu strujnog polja, toka, posmično naprezanje uslijed viskoznosti

fluida nema velikog utjecaja na karakteristike toka te se ono može zanemariti

Isto vrijedi za tlak p( x, y, z ) , gustoću  ( x, y, z ) kao i za druge veličine koje karakteriziraju tok.
14

16
bez velikih posljedica na rješenje problema. U takvim slučajevima kaže se da je
fluid u tom dijelu strujnog polja – idealan. Naravno, “idealni” fluid ne postoji;
radi se samo o fluidu na čije tečenje viskozno trenje ima mali utjecaj. Strujanje
bez trenja je model koji se primjenjuje kod opisivanja protoka u kojima je
moguće zanemariti trenje.
O strujanju fluida s trenjem govori se u slučaju kada efekte viskoznog trenja nije
moguće zanemariti spram drugih efekata koji određuju karakteristike toka. Tako
su efekti viskoznog trenja veoma značajni pri tečenju u cijevima i kanalima gdje
dovode do gubitaka specifične energije fluida izazivajući time uključivanje
centrifugalnih crpki u tok.

Laminarno i turbulentno strujanje

Laminarno strujanje oblik je strujanja u kojem se elementi gibaju duž strujnica
ili u slojevima (laminama) koji glatko klize jedan po drugom, pri čemu nema
prelaska elemenata iz jednog u drugi sloj. Spori tokovi su laminarni. S porastom
iznosa srednje brzine strujanja tok postaje nestabilan i mijenja karakter u
turbulentan.
Turbulentno strujanje je oblik strujanja u kojem se elementi fluida u strujnom
polju gibaju potpuno kaotično, slučajno, stohastički.

Kompresibilno i inkompresibilno strujanje

Kompresibilno strujanje oblik je strujanja pri kojem gustoća i viskoznost ovise i
iznosu apsolutnog tlaka.
Kod hipotetskog inkompresibilnog strujanja gustoća i viskoznost konstantne su
veličine u svim točkama strujnog polja, to jest, ne ovise i iznosu apsolutnog
tlaka. Ova pretpostavka vrijedi za iznose Machovog broja15 manje od 0.2516.

Vrtložno i bezvrtložno strujanje

Za vrtložno strujanje karakteristično je da se pri svom gibanju duž strujnica
elementi fluida vrte oko vlastite osi. Nema li vrtnje elemenata fluida oko osi,
strujanje je bezvrtložno.

15
Ernst Mach (1838 - 1916), austrijski fizičar i filozof.
16
Machov broj je omjer izosa srednje brzine toka i iznosa brzine zvuka u promatranom fluidu.

17
 Integralna analiza gibanja fluida
Jednadžbe očuvanja
Među fizikalnim zakonima koji ravnaju gibanjem fluida istaknuto mjesto imaju
zakoni očuvanja, tj., zakon očuvanja mase, zakon očuvanja količine gibanja,
energije i drugi. Sve ove prirodne zakonitosti matematički su izražene
odgovarajućim jednadžbama u oblicima specifičnim za hidrauliku koji, kao
posebni slučajevi, proizlaze iz opće integralne jednadžbe očuvanja poznate i
kao Reynoldsov teorem.

Kako detaljni egzaktni izvod opće integralne jednadžbe očuvanja prelazi okvire
ovih predavanja, mi ga nećemo provesti 35. Zadovoljit ćemo se tek njenim
pisanjem «ex catedra» i to za najjednostavniji mogući, u praksi najčešći slučaj.
Ovo, međutim, ne znači da nećemo uložiti napor kako bi što dublje prodrli u
fizikalnu suštinu pojavnosti koje jednadžbe opisuju i što temeljitije ovladali
vještinom njihove primjene pri rješavanju problema u inženjerskoj hidrauličkoj
praksi. Na putu do zacrtanog cilja uvelike će nam pomoći niže dani riješeni
primjeri. Jer, kao što je rekao Isaac Newton (1642-1727): “Primjeri uče bolje
nego teorija“.

Sistem, kontrolni volumen (KV),

kontrolna površina (KP)

Pri proučavanju fluida u gibanju zakoni očuvanja mogu se primijenjuju se na

b.) sistem
ili na
a.) kontrolni volumen.

35
Izvod opće integralne jednadžbe očuvanja, znatiželjni čitatelj će naći u Dodatku 1!

168
 a.) Sistem predstavlja odabranu fiksnu, tijekom vremena nepromjenljivu
masu fluida koja se giba i međudjeluje sa svojom okolinom mijenjajući
tijekom vremena svoj oblik i volumen (crtež 1); sistem može biti velika
masa fluida (na primjer, to može biti masa vode jezera, cijela Zemljina
atmosfera) ili pak vrlo mala, kao što je to element fluida.

b.) Po definiciji, kontrolni volumen (KV) (crtež 2) je konačni volumen

izdvojen u prostoru kojim teče fluid sa svrhom da se u njemu [u (KV)!]
proučava gibanje fluida; granice KV nazivaju se kontrolnom površinom
(KP); KV je otvoreni sustav, tj., u načelu, masa, elementi fluida, mogu
slobodno protjecati kroz cijelu KP; KV može se, općenito, gibati,
deformirati, vrtjeti tijekom vremena; međutim, u većini, u praksi važnih
slučajeva, KV uzima se mirnim i nedeformabilnim.

Crtež 1. Crtež 2.

Ukoliko se kontrolna površina kontrolnog volumena giba, no kroz nju

nema protoka mase, tada takav KV predstavlja sistem.

Pri rješavanju problema u mehanici fluida, najčešće se radi s

KV . Metoda KV posebno je praktična u slučajevima kada glavni interes
36

predstavlja izračunavanje iznosa sile kojom fluid u gibanju djeluje, na

36
Prednost metode kontrolnog volumena je u tome što ova, ne osvrčući se na detalje, daje vezu između
osnovnih značajki promatranog toka. Tako umjesto detaljnih predviđanja gustoće i iznosa brzine, u
metodi KV-a radi se izravno s volumnim (masenim) protokom. Ili, umjesto predviđanja tlaka u svakoj točki
promatrane čvrste površine, u metodi KV-a radi se s rezultantnom silom na čvrstu površinu. Metoda
kontrolnog volumena omogućuje da se s malo raspoloživih podataka dobiju vrlo značajne informacije o
ponašanja toka. Od stroge diferencijalne metode (utemeljene na teoriji vektorskih polja), Metoda KV-a
manje je osjetljiva na uvođenje pojednostavnjenja (primjerice, na uvođenje pretpostavke o jedno- ili
dvodimenzionalnosti toka). Relativna pogreška računa provedenih metodom KV-a mnogo je manja od one
provedene diferencijalnom metodom, a u mnogim slučajevima pokazuje se, dapače, i vrlo točnom.

169
primjer, na čvrstu stjenku ili na drugi fluid. Pažljivim proučavanjem niže
riješenih problema kao i onih predviđenih za samostalni rad, steći ćete rutinu
kako primjenjivati ovu metodu i upoznati se s njezinim prednostima i
ograničenjima.

Crtež 2. Primjer izbora kontrolnog volumena u dijelu T elementa

Crtež 3. Primjer izbora kontrolnog Crtež 4. Primjer izbora

volumena na suženju cijevi kontrolnog volumena u slučaju
koljena

Izbor kontrolnog volumena u konkretnom slučaju stvar je iskustva i

praktičnost. Postupa se, uglavnom, tako da kontrolna površina prati čvrste
stjenke, tamo gdje one postoje i, uglavnom ih ne siječe, osim u slučajevima kada
je potrebno izračunati iznos sile kojom fluid djeluje na stjenku. KP presijeca tok
uvijek pod pravim kutom.

Nekoliko primjera izbora kontrolnih volumena u inženjerskoj praksi dano je na

crtežima 3, 4 i 5.

170
 Opća integralna jednadžba
očuvanja ili Reynoldsov transportni
teorem za mirni i nedeformabilni KV
Ne izvodeći ju, «ex catedra» ćemo napisati opću integralnu jednadžbu
očuvanja ili Reynoldsov transportni teorem za mirni i nedeformabilni KV.
Matematički zapis ovog, u teoriji gibanja fluida, jednog od najvažnijih teorema
glasi,
 dB  d  
   37
  = ∫  ∫
b
 dt  SIS dt  KV 
ρ dV + b ρ v ⋅ dS . (1)
dB  KP

U jednadžbi (1) veličina B je iznos neke od tako zvanih ekstenzivih (skalarnih

ili vektorskih) fizikalnih veličina promatranog sistema. Fizikalna veličina
naziva se ekstenzivnom ukoliko joj je iznos to veći što je veća masa sistema.
 
Primjeri ekstenzivnih fizikalnih veličina su energija, količina gibanja p = mv ,

37
Promatrajmo mirni nedeformabilni kontrolni volumen KV iznosa V u strujnom polju fluida
gustoće ρ. Iznos kontrolne površine KP neka je jednak S. Uočimo na kontrolnoj površini infinitezimalno malu,
elementarnu, površinu dS. Ukupni, neto, volumni protok dQ V fluida kroz elementarnu površinu dS (broj m3 fluida koji u
sekundi kroz KP utječu u KV minus broj m3 fluida koji u sekundi kroz KP istječu iz KV) jednak je
   
dQV = v ⋅ dS = n0 ⋅ dS ⋅ v = vdS cos ϑ , dok je volumni protok kroz KP,

 
Q V = ∫ v ⋅ dS .
KP
Ukupni, neto, maseni protok kroz KP (broj kilograma fluida koji u sekundi kroz KP utječu u KV minus broj kilograma fluida
koji u sekundi kroz KP istječu iz KV) jednak je,

 
Qm = ρQV =
∫ ρ v ⋅ dS .
KP

Iznos srednje brzine protjecanja fluida kroz KP jednak je, QV .

v=
S

171
 
volumen, sila teža G 38 i neke druge. Svede li se ekstenzivna veličina B na
B
jedinicu mase (na 1kg) dijeljenjem s masom sistema, tj., b = , tada je b
m
intenzivna veličina, neovisna o iznosu mase sistema. To znači da je
dB = b ⋅ dm = b ⋅ ρdV 39, pri čemu je ρ gustoća konstantne mase sistema. U
 
slučaju kada B predstavlja količinu gibanja p = mv sistema, tada je

mv  40
b= = v , dok je u slučaju kada je B masa sistema B = m , tako da je
m
B m
veličina b jednaka je jedinici, b = = = 1.
m m

Izrecimo sada fizikalnu suštinu opće integralne jednadžbe očuvanja (1).

Jednadžba (1) zapravo predstavlja vezu između Lagrangeove metode
proučavanja tečenja fluida kada je objekt promatranja sistem i Eulerove
metode kada je objekt promatranja fluid u KV.

Uz pretpostavku da u proizvoljnom trenutku t sistem (crno obojena tekućina

na crtežu 5) i kontrolni volumen koincidiraju, jednadžba (1) govori o tome da je brzina
promjene iznosa ekstenzivne fizikalne veličine B u sistemu u trenutku t [derivacija po
vremenu veličine B na lijevoj strani jednadžbe (1)] jednaka je zbroju brzine promjene
iznosa veličine B u kontrolnom volumenu [derivacija po vremenu na desnoj strani
jednadžbe (1)] i ukupnog, neto, protoka veličine B kroz kontrolnu površinu 41 [drugi član
na desnoj strani jednadžbe (1)] u trenutku t .

 
38
Primjerice, što je veća masa m sistema to je veći iznos vektora njegove količine gibanja p = mv kao i njegove
2
mv
kinetičke energije .
2
39
B = ∫ b ⋅ dm = ∫ bρdV ; vidi prvi član na desnoj strani jednadžbe (1).
KV KV

40 
Važno je istaknuti da je v brzina kojom se fluid giba u odnosu na mirni nedeformabilni kontrolni volumen.

41
[bρ v ⋅ dS ] = [kgB] mkg ms m
3
2
=
[B] = [B]s −1 .
s

172
 Crtež 5. U trenutku t sistem i kontrolni volumen
koincidiraju, tj., površina sistema podudara se s KP

Zakon o očuvanju mase - jednadžba

kontinuiteta - za konačni sistem u
slučaju mirnog i nedeformabilnog
kontrolnog volumena
Jedan od temeljnih fizikalnih zakona izuzetno korisnih pri proučavanju tečenja
fluida u mirnom i nedeformabilnom kontrolnom volumenu je zakon o očuvanju
mase (jednadžba kontinuiteta). S ovim smo se zakono, zapravo, već sreli
tijekom rasprava u svezi s ESC i tokom konačnog poprečnog presjeka.

Matematički zapis zakona o očuvanju mase (jednadžba kontinuiteta) slijedi iz

opće integralne jednadžbe očuvanja (1) zamjenom B sa m , pri čemu je m
masa fluida koji čini sistem (kako je b = B , to je b = 1 ),
m

 dm  d  
+  


 =
 SIS dt  ∫ ρdV
 ∫ ρ v ⋅ dS . (2)
dt  KV  KP

U skladu s definicijom sistema, masa sistema ne mijenja se bilo stvaranjem bilo

nestajanjem, „uništenjem“, unutar sistema, već tijekom vremena ostaje stalna,

173
nepromijenjena 42. To drugim riječima znači da je brzina promjene mase sistema
dm  kg 
  jednaka nuli,
dt  s 

 dm 
  = 0, (3)
 dt  SIS

tako da zakon o očuvanju mase (2) u integralnoj formi poprima oblik,

d   
 = ρ v ⋅ dS = Qm .
− ∫  ∫
dt  KV
ρdV (4)
 KP

Matematičkim jezikom, jednadžba o očuvanju mase (jednadžba

kontinuiteta) (4) izražava činjenicu da je brzina smanjenja mase
dm d 
− = −  ∫ ρdV  u kontrolnom volumenu jednaka ukupnom, neto, masenom
dt dt  KV 

 
protoku mase Qm = ∫ ρ v ⋅ dS kroz kontrolnu površinu.
KP

Ukoliko je režim strujanja fluida stacionaran, tada masa   sadržana u

m =  ∫ ρdV 
 
 KV 
mirnom i nedeformabilnom KV tijekom vremena ostaje stalna. Ova fizikalna
činjenica izražena matematički znači da je lijeva strana jednadžbe (4) jednaka
nuli tako da ona poprima oblik,

 
Qm = ∫ ρ v ⋅ dS = 0 43, (5)
KP

iz kojeg iščitavamo da je u stacionarnom režimu tečenja ukupni, neto, maseni

protok Qm stlačivog i nehomogenog fluida kroz KP jednak nuli.

42
Iznimka su fizikalni procesi u kojima dolazi do pretvorbe mase u energiju i obratno, energije u
masu, primjerice pri nuklearnim procesima. Međutim, i u tim slučajevima promjena mase veoma
je mala. Takvi fizikalni procesi potpuno su izvan su našeg interesa.

43
[ρvdS ] = [ρ ][v][dS ] = kgm−3 ⋅ ms −1 ⋅ m 2 = kgs −1 .

174
Naravno, primjena jednadžbe (5) u inženjerskoj praksi može se činiti poput
gađanja mušice haubicom! Naime, općenito uzevši, postupak integriranja u
jednadžbi (5) može biti vrlo zahtjevan. Međutim, slučajevi s kojima se inženjeri
hidrauličari susreću u praksi, osnova su za bitno pojednostavnjenje jednadžbe
(5).

Pretpostavimo da na KP postoji n „protočnih„ sekcija, takvih, da je vektor


brzine strujanja v na svakoj od njih konstantan 44 (crtež 1) no po iznosu različit
od sekcije do sekcije, dok protok fluida kroz preostali dio KP nije moguć. U tom
slučaju ukupni, neto, maseni protok Qm kroz KP, tj., vrijednost integrala
 
Qm = ∫ ρ ⋅ v ⋅dS , jednaka je algebarskom zbroju masenih protoka kroz svaku od n
KP

„protočnih„ sekcija (crtež 1), a koji je u stacionarnom režimu tečenja jednak

nuli,

  n
 
Qm = ∫ ρ ⋅ v ⋅dS = ∑ ρi ⋅ vi ⋅ S = − ρ1v1S1 − ρ2v2 S2 + ρ3v3S3 + ... − ρnvn Sn = 0 ,
KP =1
i
(6)
KP

U slučaju nestlačivog fluida, ρ = const. , jednadžba (6) poprima oblik,

  n  
Qm = ρ ∫ v ⋅dS = ∑ ρi ⋅ vi ⋅ S = − ρ v1S1 − ρ v2 S 2 + ρ v3 S3 + ... − ρ vn S n = 0 ,
KP =1
i
KP

koji, nakon dijeljenja obiju strana jednadžbe s ρ = const. , daje,

Crtež 1
44
… profil mjesnih brzina na svakoj sekciji, koja je dio ravnine, je uniforman, tj., u svakoj
točki površine sekcije iznosi vektora brzina su jednaki iznosu srednje brzine, a vektori
brzina elemenata fluida okomiti su na površinu sekcije i međusobno su paralelni…

175
 Qm   n  
= QV = ∫ v ⋅dS = ∑ vi ⋅ S = −v1S1 − v2 S 2 + v3 S3 + ... − vn S n = 0 , (7)
ρ KP =1
i
KP

odakle isčitavamo da je u slučaju stacionarnog tečenja nestlačivog i

homogenog fluida ukupni, neto, volumni protok QV fluida kroz KP jednak
nuli.
Na crtežu 2 prikazan je jednostavni slučaj stacionarnog jednodimenzionalnog
tečenja stlačivog i nehomogenog fluida u realnoj čvrstoj cijevi promjenljivog
poprečnog presjeka.

Crtež 2

U strujnom toku u cijevi kontrolna površina (crvena crtkana linija) odabrana je

 
tako da su dvije njezine površine S1 i S2 okomite na vektore brzina v1 i v2 toka
fluida na tim presjecima, dok preostali dio „prati“ oplošje cijevi. Očito, protok
fluida postoji samo na sekcijama S1 i S2 kontrolne površine (stjenka cijevi je
nepropusna!), tako da u skladu s jednadžbom (6) pišemo,
2
 
Qm = ∑ ρi ⋅ vi ⋅ Si = − ρ1v1S1 + ρ 2v2 S 2 = 0 ,
=1
i
KP

tj., maseni protoci na presjecima čije su površine S1 i S2 jednaki su,

ρ1v1S1 = ρ 2v2 S 2 .

U slučaju nestlačivog fluida, ρ = const. , vrijedi jednakost,

v1S1 = v2 S 2 .

176
 Čuo sam, zaboravio sam,
vidio sam, sjećam se,
radim, zanam.
Kineska poslovica

Primjer

Profil brzine toka fluida na presjeku 1 cijevi pravokutnog poprečnog presjeka

širine d i visine h1, koja se potom suzuje, je linearan, dok je na presjecima 2 i 3
uniforman (crtež 3). Fluid je nestlačiv i homogen, a strujanje je stacionarno.
Primjenjujući princip održanja mase (jednadžbu kontinuiteta) odredite iznos i
smjer uniformne brzine na presjeku 3 cijevi.

Budući da je režim tečenja kroz KV stacionaran, to znači da je ukupni maseni

protok Qm nestlačivog i homogenog fluida kroz KP jednak nuli,

 
∫ ρv ⋅ dS = 0 .
KP
(1)

Crtež 4 a.) Budući da je cosφ > 0, to je elementarni volumni protok dqv

 
kroz elementarnu površinu iznosa dS algebarski pozitivan, dS ⋅ v ≥ 0 ;
b.) cosφ < 0, pa je elementarni volumni protok dqv kroz elementarnu
 
površinu iznosa dS algebarski negativan, dS ⋅ v ≥ 0

Crtež 3

177
 Uočite da protok fluida kroz KP postoji samo na tri mjesta, tj., na
dijelovima KP označenim s 1, 2, i 3 (crtež 3). Profili brzina na presjecima 2 i 3
su uniformni, dok na presjeki 1 to nije slučaj. Budući da je fluid nestlačiv, to je u
(1) ρ = const. , te pišemo,

Crtež 1
        45
0 = ∫ v ⋅ dS = ∫ v1 ( y ) ⋅ dS + ∫ v2 ⋅ dS + ∫ v3 ⋅ dS ,
KP 1 2 3
h1
v1, max
0 = −∫ y ⋅ d ⋅ dy + v2 h2 d + v3 h3 d , 46
h1 
0 dS

1
0 = −v1, max ⋅ d ⋅ h1 + v2 h2 d + v3 h3 d .
2

Nakon dijeljenja posljednje jednadžbe s d te integriranja njezinog prvog člana,

slijedi,
h1
0 = −v1, max ⋅ + v2 h2 + v3h3 ,
2

odakle je iznos i smjer brzine toka fluida na presjeku 3 jednak,

v1, max v
45
v1 ( y ) = y , dQv = v( y )dS = 1, max y ⋅ d ⋅ dy .
h1 h1

46
Prvi pribrojnik je algebarski negativan, budući da na presjeku 1 vektori mjesnih brzina v1

i vektori elemenata površine dS1 presjeka zatvaraju kut od π radijana (crtež 4)!

178
 h1 0.6m
v1,max − v2 h2 3ms −1 − 4.5ms −1 ⋅ 0.3m
v3 = 2 = 2 ≈ −1.3 ms −1 .
h3 0.45m

Dobivena vrijednost brzine je algebarski negativna. To znači da je stvarni

tok fluida suprotan onom pretpostavljenom na crtežu 3, tj., na presjeku 3 fluid
utječe u KV.

Primjer

U spremnik prikazan na crtežu voda utječe stacionarno kod 1 i 2 i stacionarno

istječe kod 3 i 4 (crtež 1). Profili iznosa brzina kod 1, 2 i 3 su uniformni i

iznosa v1 = v2 = v3 = 15 ms −1 . Kod 4, iznos v4 brzine v4 linearno raste od
stjenke cijevi do maksimalne vrijednosti vmax u sredini cijevi. Odredite: a.)
maseni protok Qm 4 ; b.) volumni protok QV 4 ; c.) vmax . .

Crtež 1

179
a.) Kao što nam je poznato, u stacionarnom režimu tečenja masa fluida

m= ∫ ρdV u KV ne mijenja se tijekom vremena, a maseni protok kroz KP

KV

jednak je nuli, ∫ ρ ⋅ vdS = 0 . Prema tome, možemo pisati,
KP

− ρ1v1S1 − ρ 2v2 S 2 + ρ3v3 S3 + ρ 4 ∫ v4 dS 4 = 0 .

S4

Qm 4

Budući da je voda praktički nestlačiv i homogeni fluid gustoće ρ = 103 kgm −3 i

pošto je v1 = v2 = v3 = v , slijedi,

π
Qm 4 = ρ ∫ v4 dS 4 = ρv( S1 + S 2 − S3 ) = ρv ( D12 + D22 D33 ) =
s4
4
π
= 103 kgm − 3 ⋅ 15ms − 2 ⋅ 10− 4 m ⋅ (22 + 42 − 32 ) = 21.20 kgs −1 .
4

b.) Qm 4 21.20kgs −1
QV 4 = = ≈ 0.021m 3 s −1 .
ρ 3
10 kgm −3

c.) Volumni protok QV 4 na presjeku 4 kontrolne površine i cijevi jednak je

QV 4 = ∫ v4 ds4 . Lako je pokazati da je opisani profil iznosa brzine na presjeku 4

s4

r
dan izrazom v4 ( r ) = vmax (1 −) . A kako je ds4 = r ⋅ dϑ ⋅ dr (crtež 2), to za
r0
traženi iznos volumnog protoka QV 4 slijedi,

r0 2π 0 r
r r
QV 4 = ∫ v4 dS 4 = ∫ ∫ vmax (1 − ) r ⋅ dr ⋅ dϑ = 2πvmax ∫ (1 − )rdr =
S4 0 0
r0 0
r0

180
 Crtež 2
r0
 r2   r2 
= 2πvmax ∫  r − dr = 2πvmax  r0
−
r3 r0
 = 2πvmax r02  1 − 1  = 1 πr02 vmax ,
r0 
0 0   2 3 3
0  2 3r0 

odakle je,
QV 4 0.021m3 s −1
vmax = = = 1.02ms −1 .
1 2 1
πr0 π ⋅ (0.14m) 2

3 3

Primjer za samostalni rad

Pretpostavivši dvodimenzionalno tečenje kroz ulaz 1 i izlaz 2 kontrolnog

volumena (KV) prikazanog na crtežu, odredite brzinu povećanja mase u KV
na jediničnu dubinu. Na ulazu 1 u KV polumjer h1 = 10 cm, vmax = 3.5 ms-1,
ρ1 = 1.23 kgm-3, dok je na izlazu 2 polumjer h2 = 5 cm, vmax = 2.2 ms-1,
ρ2 = 1.38 kgm-3.

Crtež 3

181
 Zakon očuvanja količine gibanja fluida
(Reynoldsov transportni teorem) za
konačni sistem - slučaj mirnog i
nedeformabilnog kontrolnog volumena
Matematički zapis zakona, principa, očuvanja količine gibanja fluida za slučaj
mirnog nedeformabilnog KV slijedi iz

a.) opće integralne jednadžbe očuvanja (Reynoldsovog transportnog

teorema) za mirni i nedeformabilni KV danog jednadžbom (1) iz prethodnog
poglavlja i
b.) primjene II. Newtonovog zakona na sistem koji se giba u odnosu na
inercijski referentni sustav.
Promatrajmo strujno polje, tj., vektorsko polje mjesnih brzina fluida u gibanju.
Neka se u trenutku t masa crnog fluida [crtež 1a.)], koja čini promatrani sistem
čitava nalazi unutar, u strujnom polju, odabranog mirnog 47 i nedeformabilnog
kontrolnog volumena (odnosno, kontrolne površine). Dakle, u trenutku t sistem i
KV koincidiraju. U trenutku t svaki se od elemenata fluida mase dmi = ρdVi , koji
 
svi zajedno čine sistem, giba te prema tome ima količinu gibanja dpi = ρdVi ⋅ vi .

Vektor ukupne količine gibanja sistema PSIS u trenutku t jednak je volumnom
integralu

47
Fluid se giba u odnosu na odabrani inercijski referentni sustav, dok KV u tom referentnom
sustavu miruje, ne mijenja ni oblik ni volumen.

182
 Crtež 1a.) U trenutku t volumen sistem
(crni fluid) i kontrolni volumen
koincidiraju, površina sistema jednaka je
KP kontrolnog volumena.
Crtež 1b.) U trenutku t + dt kontrolni
volumen i sistem (masa crnog fluida) više
ne koincidiraju, no nas zanima kojom se
brzinom mijenja količina gibanja fluida u
KV.

 
PSIS = ∫
SIS
ρ
dV ⋅ v . (7)
dm

Dinamika
 (II. Newtonov zakon!) uči nas da je brzina promjene količine gibanja
dPSIS 
mase m sistema jednaka rezultanti F svih njutnovskih sila (koje u
dt
inercijskom referentnom sustavu) u trenutku t djeluju na masu m sistema, tj.,


dPSIS d   
( )
n

dt
= ∫ v ρdV = F = ∑
dt SIS i =1
FRN i . (8)


Očito, u trenutku t, kada sistem i KV koincidiraju, rezultanta F vanjskih sila
koje djeluju na sistem ujedno je i rezultanta istih sila koje djeluju i na sadržaj
kontrolnog volumena, tj.,

( ) ( )
 n   n  
F = ∑ FRN i  ≡ ∑ FRN i  . (9)
 i =1  SIS  i =1  KV

Stavljajući u opću integralnu jednadžbu očuvanja  (u Reynoldsov transportni

teorem) za mirni i nedeformabilni KV da je b = v (tj., ekstenzivna veličina B
 
koja se promatra je količina gibanja p = mv ), jednadžbu (8) pišemo u obliku,

183
 Ukoliko u proizvoljno odabranom trenutku t sistem i kontrolni volumen
koincidiraju, tada je brzina promjene količine gibanja sistema d  vρdV  49 u
dt  ∫ 
 SIS 
tom trenutku jednaka zbroju dvije vektorske veličine koje se obje odnose na
kontrolni volumen: a.) brzine promjene količine gibanja mase u kontrolnom
volumenu d  ∫ vρdV  50 u trenutku t i ukupnog, neto, protoka količine gibanja
dt  KV 


kroz kontrolnu površinu ∫ vρ v ⋅ dS 51 u tom trenutku.
KP

 d        48
F =  ∫ v ρdV  = d  vρdV  +
dt  SIS 
 dt  ∫  ∫ v ρ v ⋅ dS . (10)
     KV  KP

∑ (FRN )i
n 

i =1

Iskazano riječima:

( )
 n  
Sila F = ∑ FRN i  na lijevoj strani opće integralne jednadžbe očuvanja
 i =1  SIS
količine gibanja fluida (10), jednaka je zbroju,

a.) volumnih sila FV koje dolaze od polja sila u kojima se fluid giba; jedno

od tih polja najčešće je sila teža G na fluid u KV, a samo u rijetkim slučajevima

su to elektromagnetske sile FEM );

       
Množenjem dQm = ρv dS s slijedi da je dQP = v dQm = v ρv dS elementarni protok količine
48
v

gibanja kroz elementarnu površinu dS kontrolne površine. Uočite da je mjerna jedinica iznosa
   m kg m 2 kgm
vektora v ρv ⋅ dS njutn: ⋅ ⋅ ⋅m = 2 = N .
s m3 s s
Promjena količine gibanja sistema [kgms-1] u jednoj sekundi [s-1] → njutn.
49
50
Prvi pribrojnik na desnoj strani jednadžbe (10).
Drugi pribrojnik na desnoj strani jednadžbe (10); kako elementi fluida utječu u kontrolni volumen i
51

iz nega istječu, to svaki od njih sa sobom u KV donosi i iz njega odnosi količinu gibanja.

184
 
b.) elastičnih sila reakcije R koje dolaze od čvrstih tijela koja čine dio KP
ili su njome presječena;

c.) na površinu normalnih tlačnih sila P 52 i

d.) posmičnih sila T kojima na fluid u KV djeluje fluid (fluidi) koji ga
okružuje 53.

Crtež je u svezi s jednadžbom (10). U slučaju zatvorene površine

52

jedinični vektor n0 , okomit na elementarnu površinu dS , uvijek ima smjer vanjske normale. Skalarni
 
produkt v ⋅ dS jednak je elementarnom volumnom protoku dqv kroz elementarnu površinu dS :
 
dqv = v ⋅ dS .

53

Crtež A. Sve točke KP tlači Crtež B. Slučaj diskontinuirane raspodjele

atmosferski tlak pa tako da je tlaka po KP: na nekim dijelovima KP tlak p je
 veći od atmosferskog tlaka pa . Zbog toga je
ukupna tlačna sila P na KP jednaka 

nuli, P = − pa n0 dS = 0 . ukupna tlačna sila P na KP različita od nule i
∫ 
jednaka P = − ( p − p ) ⋅ n dS .
KP
∫
KP
a 0 1

185
Dakle,

( )
  n       
F = ∑ FRN i  = P + T + FV + R + FEM . (11)
 i =1 

Jednadžba (11) je vektorska jednadžba te kao takva u trodimenzionalnom Kartezijevom sustavu ima
tri „projekcije“ na koordinatne osi. Tako, primjerice, projekcija na koordinatnu os X ima oblik,

∂    
FX = ∫ X  +
v ρdV ∫ X ⋅ dS .
v ρ v (12)
∂t  KV  KP

Projekcije FY i FZ slijede iz (11) cikličkomom zamjenom indeksa X, Y , Z.

U slučaju jednolike raspodjele tlaka p po KP (tj., kada je u svakoj točki KP tlak jednakog je iznosa

p ) ukupna tlačna sila P koja djeluje na KP jednaka je nuli,

 
P = − p ∫ n0 dS = 0 , (1)
KP

bez obzira na oblik KP, sve dok je KP zatvorena površina. Na crtežu A prikazan je slučaj kada u svim
točkama KP djeluje jednaki tlak p jednak atmosferskom tlaku pa . U slučajevima kada raspodjela
tlaka p po KP nije jednolika (crtež B), od nejednolike raspodjele tlaka p po KP treba oduzeti
jednoliku raspodjelu tlaka p0 (primjerice, atmosferski tlak pa ), tako da je rezultantna tlačna sila na

KP Pµ jednaka,

 
Pµ = − ∫ ( p − p0 ) ⋅ n0 dS , (2)
KP

Ukoliko je p0 upravo atmosferski tlak pa , razlika tlakova

pm = p − pa (3)

jednaka je manometarskom tlaku pm , a ukupna tlačna sila na KP manometarskog tlaka jednaka je

 
Pm = − ∫ ( p − pa ) ⋅ n0 dS .
KP

186
 Reynoldsov teorem u slučaju
stacionarnog strujanja

Ukoliko je strujanje fluida stacionarno, tada se ukupna količina gibanja PKV
 
unutar KV tijekom vremena ne mijenja, tj., PKV = ∫ v ρdV = const. , tako da se
KV

(10) pojednostavnjuje na,

( )
 n      
F = ∑ FRN i      
= P + FV + FEM + R = ∫ v ρ v ⋅ dS = ∫ v dQm = ∫ dQP .(13)
 i =1  na sadržaj KV − a KP KP

Crtež 2

Svakako nije na odmet još jednom podsjetiti na to da je protok fluida algebarska

veličina 54. 
Naime, budući da je vektor površine
 dS uvijek usmjeren od KP („prema van“),
 
okomito na element površine dS , to će skalarni produkt v ⋅ dS u izrazu (13) biti
  π
negativan za ulazni (kut što ga zatvaraju vektori v i dS jednak je ili veći od
2
radijana, a jednak ili manji od π radijana), a pozitivan
za izlazni protok
količine gibanja iz KV kroz elementarnu

površinu dS kontrolne površine (kut

što ga ovdje zatvaraju vektori v i dS jednak je ili veći od 0 te jednak ili manji
π
od radijana).
2

Algebarskima nazivaju se veličine koje mogu biti pozitivnog ili negativnog predznaka.
54

187
 Posebni slučajevi

Čak i u stacionarnom režimu tečenja, zbog prisutnosti površinskog integrala po

KP, jednadžba (13) nepraktična je za primjenu pri rješavanju inženjerskih
problema. Stoga ćemo, s potpuno istom argumentacijom kao u slučaju zakona
o očuvanju mase, jednadžbi (14) dati, za primjenu, praktičniji oblik.

Naime, u većini slučajeva od praktičnog interesa, fluid prolazi granice

kontrolnog volumena, tj., kontrolne površine, samo na ograničenom broju
mjesta, na konačnom broju ulaza i izlaza, dok protoka fluida na preostalom

dijelu KP nema (crtež 3). Neka su Qmi maseni protoci, a vsi vektori srednje

brzine toka vsi na i-tom ulazu ili izlazu iz KV. Zbog jednostavnosti, KP uvijek se
crta tako da je okomita na ulazni, odnosno, izlazni tok (crtež 3).

Crtež 3 . Crtežom je prikazan tipični inženjerski problem u kojem

mirni i nedeformabilni kontrolni volumen ima više ulaza i izlaza.
Na ulazima u kontrolni volumen maseni protoci Qmi su
algebarski negativni, dok su na izlazima algebarski pozitivni.

Brzine vsi su srednje brzine toka na odgovarajućim poprečnim
presjecima ulaza, odnosno, izlaza.

188
Promatrajmo slučaj kada na kontrolnoj površini postoji ukupno j ulaza te i

izlaza (crtež 3) na kojima su pripadne brzine vsi toka uniformne, tj., u svakoj
točki presjeka ulaza i izlaza brzina toka jednaka je pripadnoj srednjoj brzini
 
toka vsj , vsi 55, dok je gustoća ρ fluida konstantna veličina (po pretpostavci fluid
 
je nestlačiv!). Tada integracija u (13) daje 56 ( vs , j i vs ,i su stalni vektori, vektori
koji se s vremenom ne mijenjaju),

    
F = ∫ v ρv ⋅ dS =∑ Qmi , izlazni ⋅ vsi − ∑ Qmj , ulazni ⋅ vsj , (14)
KP i j

ili izraženo u projekcijama na koordinatne osi pravokutnog Kartezijevog

koordinatnog sustava,

FX = ∑ (vsiX Qmi )izlaz − ∑ (vsjX Qmj )ulaz

i j

FY = ∑ (vsiY Qmi )izlaz − ∑ (vsjY Qmj )ulaz ,

i j

FZ = ∑ (vsiZ Qmi )izlaz − ∑ (vsjZ Qmj )ulaz . (15)

i j

Izraz za izračunavanje sile kojom fluid djeluje

na čvrste stjenke u mirnom i nedeformabilnom
kontrolnom volumenu

Pošto je, u skladu s III. Newtonovim zakonom, sila reakcije R , kojom na fluid
u KV djeluje čvrsta stjenka koja je dio KP ili čvrsta stjenka koja je presječena
  s
KP, suprotnog smjera od sile F f kojom fluid djeluje na stjenku, tj., R = − F f , to

iz (14) slijedi formula za izračunavanje tlačne sile f kojom fluid u gibanju
F
djeluje na čvrste površine (objekte),

55
Aproksimacija uniformnog toka, tj. uvođenje srednje brzine toka u potpunosti je
prihvatljiva, na primjer, u slučajevima dobro zaobljenih ulaza u cijevi.
56
Treba imati na umu da u promatranom slučaju protok fluida postoji samo na ulazima i
izlazima dok je preostala KP za fluid nepropusna.

189
         n
 m

F f = FV + P − ∫ v ρv dS = FV + P + ∑ Qmi, ulazni ⋅ vsi − ∑ Qmj , izlazni ⋅ vsj . (16)
KP i =1 j =1

Jednadžba (16) predstavlja najčešće korištenu aproksimaciju u inženjerskim

proračunima ove vrste. Ona, matematičkim jezikom, izriče da je u slučaju
stacionarnog režima strujanja ukupna sila kojom idealni fluid djeluje na
čvrste

površine u mirnom nedeformabilnom

KV, jednaka zbroju volumne sile
FV koja djeluje na fluid, tlačne sile P kojom fluidi izvan KV djeluju na KP te
zbroju tokova količine gibanja na jednodimenzionalnim ulazima i
jednodimenzionalnim izlazima kontrolne površine KP. Valja neprekidno imati
na umu da je jednadžba (12) vektorska jednadžba.

Pogledaj i disk: ZADATCI HIDRAULIKA 24. siječnja 2012.

Primjeri primjene jednadžbe očuvanja

količine gibanja u slučaju mirnog
nedeformabilnog KV
Čuo sam, zaboravio sam,
Vidio sam, sjećam se,
Radim, razumijem.

Kineska poslovica

Primjer

Odredite iznos posmičnog naprezanja τ na stjenci cijevi kojom teče nepoznati

fluid. Poznato je da je razlika tlakova između presjeka 1 i 2 cijevi razmaknutih
L = 4 m i promjera D = 30 cm jednaka Δp = p1 – p2 = 0.12 bar.

190
 Crtež 1

Polazimo od Reynoldsovog teorema u obliku

    
F = ∫ v ρv ⋅ dS =∑ Qmi , izlazni ⋅ vsi − ∑ Qmj , ulazni ⋅ vsj , (1)
KP i j


pri čemu je zbroj F sila koje, u općem slučaju, djeluju na masu vode u KV
jednak,
     
F = P + FV + T + FEM + R . (2)
  
Volumnu silu FV ćemo zanemariti, dok je R očito jednaka nuli, R = 0 57. Pošto je

u ovom slučaju FEM , to je,
  
F = P' + T , (3)

gdje je P ' rezultanta tlačnih sila na presjeke 1 i 2. Pišući X-komponentu od
(1), slijedi,
P ' + T = 0 58. (4)

Pošto je
D 2π
P' = ( p1 − p2 ) , (5)
4
a
T = DπLτ , (6)

to za posmično naprezanje τ iz (4) slijedi,

57
Ukupna tlačna sila kojom voda tlači oplošje valjka između presjeka 1 i 2 uravnotežena je
elastičnom silom stjenke cijevi.
58
Protok količine gibanja kroz ulazni presjek 1 jednak je protoku kroz izlazni presjek 2 !

191
 τ=
D
( p1 − p2 ) = 0.3m ⋅ 0.12 bar = 225 Nm − 2 .
4L 4⋅4 m

Isti rezultat moguće je dobiti, u skladu s I. Newtonovim zakonom, izravnim

D 2π
izjednačavanjem tlačne sile P' = ( p1 − p2 ) na poprečnom presjeku cijevi sa
4
iznosom ukupne posmične sile T = DπLτ .

Primjer: Djelovanje mlaza na vertikalnu stijenu

Promatramo vodoravni mlaz tekućine volumnog protoka Qv koji udara u mirnu
ravnu savršeno glatku ploču koja je s obzirom na horizont nagnuta pod kutom ϑ
(crtež…). Iznos brzine toka u mlazu jednak je vs , dok poprečni presjek mlaza
iznosi S. 
Da bi izračunali iznos Ff sile F kojom mlaz djeluje na ploču, kontrolni
volumen (KV) odabrat ćemo kako je to prikazano na crtežu.... Kao što se vidi,
dio površine … KV koincidira s površinom ploče. Na površini ploče ulazni
volumni protok Qv razlaže se na protoke Qv1 i Qv 2 koji površinom ploče teku
srednjim brzinama čiji su iznosi jednaki iznosu vs brzine ulaznog toka. Tome je
tako budući da je, po pretpostavci, ploča savršeno glatka, tekućinu svuda tlači
atmosfarski tlak, a djelovanje sile teže, tj., udaljenost (od gornjeg do donjeg
kraja KV) zanemarujemo.

Crtež 1

192
Osi pravokutnog kartezijevog sustava odabrat ćemo tako da os OX bude
paralelna s površinom ploče («niz ploču»), a os OY na nju okomita (crtež ... ).
Zanemarujući posmične sile paralelne s površinem ploče (izazvane viskoznošću 
tekućine) kao i silu težu na masu tekućine i KV, za projekcije (FfX ) i (FfY ) sile Ff
kojom mlaz djeluje na čvrstu stjenku KV, tj., ploču, možemo pisati,

(F )
f X = ρQv vs cosϑ + ρQv1vs − ρQv 2vs = 0 . (1)

(Posmične sile paralelne s površinom ploče izazvane viskoznošću fluida,

zanemarili smo!).
(Ff )Y = ρQvvs sin ϑ . (2)

U skladu s jednadžbom kontinuiteta je,

Qv = Qv1 + Qv 2 . (3)

Uvrštenjem (3) u (1) dobivamo,

ρQv vs cosϑ + ρQv vs − ρQv 2vs − ρQv 2vs = 0 ,

Qv 2 = v (1 + cosϑ ) ,
Q
(4)
2
a uvrštenjem (4) u (3),
Qv1 =
Qv
(1 − cosϑ ) .
2

(F )
f x = ρQV vs cosϑ + ρQV 1vs − ρQV 2vs = 0 (1) sile viskoznosti jednake su nuli
(F )
f y = ρQV vs sin ϑ

Iz jednadžbe kontinuiteta slijedi

QV = QV 1 + QV 2 . (2)
Iz (1) i (2),

ρQV vs cosϑ + ρ (QV −Qv 2 )vs − ρQV 2vs = 0 ,

ρQV vs (cosϑ + 1) − 2 ρQV 2vs = 0 ,
QV 2 = v (1 + cosϑ ) ,
Q
2
QV 1 =
Qv
(1 + sin ϑ ) .
2

193
 
Mlaz idealnog fluida gustoće ρ , iznosa vS 1 srednje brzine vS1 stacionarnog
toka i poprečnog presjeka S1 , u atmosferskom zraku usmjeren je okomito na
vertikalnu stijenku [crtež 1.)] po kojoj se ravnomjerno radijalno razlijeva u

svim smjerovima. Odredite iznos Ff sile Ff kojom mlaz djeluje na stijenu.

Crtež 1.a) Crtež 1.b)

Mirni nedeformabilni KV odabrat ćemo tako kako je to prikazano na crtežu 1.a).

Očito, kontrolna površina jednaka je zbroju

- površine S1 presjeka mlaza uzete dovoljno daleko od vertikalne stijene,

- zvonolike površine ABCA'B'C' mlaza od presjeka S1 do kružne površine
S 2 dovoljno velikog polumjera R tako da su na rubu površine S 2
radijalno usmjerene strujnice već paralelne sa stijenom, tj., okomite na os
X [crtež 1.a)].
- te kružne površine S 2 .

Budući da je fluid izložen atmosferskom tlaku, to je tlak u mlazu kao i u fluidu

koji raspršen istječe iz KV, jednak atmosferskom tlaku pa . To znači da je iznos

rezultantne tlačne sile P na KP jednakanuli. Od volumnih sila na masu fluida u
kontrolnom volumenu djeluje sila teža G čiji je pravac nosilac okomit na os X.
Pretpostavka o idealnosti fluida znači da nema gubitaka specifične energije
zbog pojave posmičnih sila pri sudaru mlaza i stijenke, tako da su iznosi vs1 i vs 2

194
   
srednjih brzina vs1 i vs 2 jednaki 59. Prema tome, vektor sila F f , kojom fluid u
pozitivnom smjeru osi X djeluje na vertikalnu stijenu, jednak je
   
F f = − FRX = Qm (vs1 − vs 2 ) , (2)
 Q  Q  
= Qm vs1 −  m vs 2 +  m (− vs 2 )  ,
 2  2 
  Q  Q  
F f = Qm vs1 − m vs 2 + m vs 2 = Qm vs1 . (3)
2 2

odnosno, algebarski pozitivna projekcija F f sile F na os X (crtež 1) jednaka

iznosu sile F f kojom mlaz djeluje na vertikalnu stjenku jednaka je,

F f = Qm vs1 = ρQv vs1 = ρS1vS21 , (4)

Dijagram svih sila u jednadžbi (3) grafički je prikazan na crtežu 1.b).


Ukoliko se, u inercijskom referentnom sustavu, pod djelovanjem sile Ff , vertikalna stjenka započinje
translatorno gibati stalnom brzinom iznosa u u smjeru djelovanja sile, strujanje u kontrolnom volumenu koji je
miran i nedeformabilan u inercijskom sustavu, postaje nestacionarno i zakon protoka količine gibanja više nije
ispunjen u obliku koji nam je poznat. Ova teškoća prevladava se na taj način što se tečenje promatra u istom
kontrolnom volumenu no koji je sad čvrsto vezan za stjenku koja ga „nosi sa sobom“ brzinom iznosa u . Iznos
ulazne brzine u kontrolni volumen sada je jednak v' S 1 = vS 1 − u , maseni protok jednak je
Q'm = ρS1v' S 1 = ρS1 (vS 1 − u ) , dok je sila kojom mlaz djeluje na stjenku F = − F 'R = ρS1 (vS1 − u )2 .
Za u = 0 slijedi rezultat (4) za nepomičnu stjenku. Također se vidi da se iznos F sile smanjuje kako se iznos
brzine u povećava i za u = v S 1 iznos sile jednak je nuli.

Pod djelovanjem sile F pomična stjenka može vršiti rad. Snaga kojom stjenka prenosi rad na okolinu jednak je,

2 2
 u   u 
P = F ⋅ u = ρS1 (v S 1 − u ) 2 ⋅ u = ρS1v S21 1 −  ⋅ u = Qm vS 1 1 −  ⋅ u , (5)
 v S1   v S1 

gdje je Qm maseni protok u inercijskom (nepomičnom) referentnom sustavu

59
Do jednakosti iznosa srednjih brzina vs1 i vs 2 dolazi se i primjenom Bernoulijeve jednadžbe
(poglavlje …) za idealni fluid.

195
Primjer: Djelovanje
mlaza na kosu stijenu
Mlaz idealnog fluida gustoće ρ i srednje brzine

toka vS1 i poprečnog presjeka S1 u atmosferskom
zraku usmjeren je na čvrstu kosu stjenku 
[crtež 1.)]. Odredite iznos F f sile F f = − FRX ,

( FRX - elastična sila reakcije stijene), kojom mlaz
djeluje na stijenu.

Crtež 1.)

U ovom slučaju mirni nedeformabilni kontrolni volumen (KV) odabran je tako

da presijeca čvrstu stjenku (crtež 1). Praktički na cijeloj kontrolnoj površini
(KP) kontrolnog volumena 
KV tlak je jednak atmosferskom tako 
da je iznos
rezultantne tlačne sile P na kontrolnu površinu jednak nuli, P = 0 . Kroz KP
postoje jedan ulazni i dva izlazna protoka količine gibanja fluida koje 
kontrolna
površina presijeca pod pravim kutom. Zanemarimo li silu težu G na masu

fluida u kontrolnom volumenu ( FV = 0) kao i posmične sile (fluid je idealan!),
tada je jedina, po iznosu

od nule

različita sila koja djeluje na masu fluida u KV
elastična sila reakcije FR = − F f okomita na kosu stjenku.

Tražena sila Ff , kojom fluid okomito 60 djeluje na vertikalnu stijenu jednaka je,

60
Budući da je, po pretpostavci, fluid idealan to nema posmičnih naprezanja paralelnih s
površinom ploče, tako da fluid na ploču djeluje okomito, pod pravim kutom!

196
      
F f = Qm (vs1 − vs 2 ) = Qmvs1 − Qm' vs' 2 − Qm'' vs''2 , (1)

Protoci količine gibanja idealnog fluida i sila F f , tj., sve sile u jednadžbi (1),
grafički su prikazane na crtežu 2.

Crtež 2

S crteža se vidi da je iznos F f sile F f kojom mlaz idealnog fluida djeluje na
stjenu jednak,

Ff = QmvS 1 sin α = ρQv vS 1 sin α . (2)

Primjer

Pravokutna ploča velike površine i mase m = 50 kg ima mogućnost vrtnje oko

zglobnice koja prolazi točkom O okomito na ravninu crteža 1.) i 2.). Mlaz vode
promjera d = 60 mm i volumnog protoka Qv = 30 ls-1 udara u centar mase
CM ploče. Odredite kut otklona ϑ ploče od vertikale. Svako trenje zanemarite.

Crtež 1.) Crtež 2.)

197
Izbor mirnog nedeformabilnog kontrolnog volumena dan je na crtežu 3.).

Crtež 3.)

 
U stanju mehaničke ravnoteže iznos M GO momenta M GO 61 sile teže G s
obzirom na os koja prolazi točkom O okomito na ravninu crteža,

l
M GO = mg sin ϑ , (1)
2

 
jednak je iznosu M F O momenta M F O sile F f kojom mlaz vode djeluje na ploču,
f f

s obzirom na istu os,

l
M Ff O = Ff , (2)
2
l l
tj., mg sin ϑ = F f ,
2 2

odakle za sinus traženog kuta ϑ slijedi,

Ff
sin ϑ = . (3)
mg


Da bi prema jednadžbi (3) odredili kut ϑ , nužno je izračunati iznos F f sile F f
kojom mlaz fluida djeluje okomito na ploču [crtež 2.)].


61
Moment M GO leži na pravcu koji točkom O prolazi okomito na ravninu crtnje i uperen je u

nju. Moment M F f O leži na istom pravcu uperen u oči čitatelja.

198
Budući da na kontrolnoj površini postoje jedan ulazni i dva izlazna protoka
količine gibanja vode [crtež 3.)], to je u skladu s izrazom (16),

        n
 m

F f = FV + P − ∫ v ρv dS = FV + P + ∑Q mi , ulazni ⋅ v si − ∑ Qmj , izlazni ⋅ vsj
KP i =1 j =1


sila F f kojom fluid djeluje na ploču dana izrazom,
     
F f = FV + P + Qmv − Qm' v1 − Qm'' v2 , (4)

  
u kojem su v , v1 i v2 srednje brzine tokova (crtež 3!).
 
Zanemarujući FV kao i zbog P = 0 , (4) se pojednostavnjuje na,
   
F f = Qmv − Qm' v1 − Qm'' v2 , (5)

Sila Ff i protoci količine gibanja u jednadžbi (5) prikazani su vektorskim
dijagramom na crtežu 4.). Iz njega se vidi da je,

4Qv 4 ρQv2
F f = Qm v cos ϑ = Qv ρv cos ϑ = Qv ρ cos ϑ = cos ϑ . (6)
d 2π d 2π

Uvrštenjem (6) u (3) slijedi,

4 ρQv2
tgϑ = , (7)
mgd 2π

Crtež 4.)

tgϑ =
(
4 ⋅ 103 kgm − 3 ⋅ 0.03m3 s −1 ) = 0.6493
2

(
50kg ⋅ 9.81ms − 2 ⋅ 6 ⋅ 10− 2 m) π
2

199
 ϑ = arctg 0.6493 ≈ 330 .

Primjer

Vodoravni mlaz vode u atmosferskom zraku brzinom iznosa vus = 30 ms-1

udara u razdjelnu oštricu na koso položenoj ravnoj ploči i dijeli se u dva
mlaza različitih volumnih protoka u kojima su iznosi brzina toka jednaki
iznosu brzine vus ulaznog toka (crtež 1). Odredite iznos vektora sile kojom
mlaz djeluje na ploču kao i kut što ga pravac djelovanja sile zatvara s
horizontom. Volumni protok u mlazu je Qv = 0.03 m3s-1. Volumnu silu na
mlaz zanemarite.

Crtež 1

Crtež 2


Budući da ćemo volumnu silu FV zanemariti, a ukupna tlačna sila na kontrolni

volumen je jednaka nuli, to za silu Ff kojom mlaz djeluje na ploču pišemo,
  2  1 
F f = ρQv vus − ρ Qv v1s − ρ Qv v2 s , (1)
3 3

200
 
Algevarska vrijednost X- koponente sile Ff jednaka je,
(F )
f X = ρQV vus − ρ QV (v1s )X − ρ QV (v2 s )X ,
2 1
(2)
3 3
(Ff )X = ρQV vus − ρ 2 QV vus cos 450 + ρ 1 QV vus cos 450 ,
3 3
(F )
f X
 1   1 
= ρQV vus 1 − cos 450  = 103 kgm − 3 ⋅ 0.03m3 s −1 ⋅ 30ms −1 1 − cos 450  ≈ 687.87 N ,
 3   3 

dok je Y- komponenta jednaka,

(F )f Y = − ρ QV (v1s )Y + ρ QV (v2 s )Y ,
2 1
3 3
(F )
f Y
2 1
= − ρ QV vus sin 450 + ρ QV vus sin 450 , (3)
3 3

0.03m3 s −1
(F )
f Y
1
= − ρ QV vus sin 450 = −103 kgm − 3 ⋅ ⋅ 30ms −1 ⋅ sin 450 ≈ −212.13 N .
3 3

Inos sile Ff jednak je,

Ff = (F ) + (F )
2
f X
2
f Y = (687.87 N )2 + (212.13N )2 ≈ 719.84 N .


Pravac djelovanja sile Ff s horizontom zatvara kut ϑ ,

(F ) − 212.13 N
tgϑ = = ≈ −0.308 ,
f Y

(F )
f X 687.87 N

ϑ = arctg (−0.308) ≈ −17.140 .

Na crtežu 2 grafički je prikazana vektorska jednadžba (1). U skladu sa

sinusovim poučkom vrijedi jednakost,

201
 Crtež 2

vus
1 
Qm v1s Ff
3 = , (4)
sin ϑ sin 450

odakle za iznos F f od Ff slijedi,

1 sin 45 0 1 sin 45 0
Ff = ρQ V v us = ⋅ 10 kgm
3 −3
⋅ 0.03m s
3 −1
⋅ 30ms −1
≈ 719.80 N ,
3 sin 17.14 0 3 sin 17.14 0

čime smo potvrdili da su vrijednosti iznosa kuta ϑ i iznosa F f sile točno

određene.

Crtež 1

Primjer

U vodeni mlaz čiji je volumni protok jednak QV1 = 20 ls-1, a srednja brzina
toka vs = 25 ms-1 uvedena je čvrsta pločica P (crtež 1). Kut što ga pločica

zatvara s osi mlaza jednak je φ = 60 . Odredite iznos sile f kojom mlaz
0
F

202
djeluje na pločicu kao i iznose volumnih protoka QV2 i QV3 ako je poznato da
otklon drugog dijela mlaza od osi mlaza iznosi β = 150. Težinu vode u
kontrolnom volumenu zanemarite. Vodu smatrajte idealnim fluidom.


Ukoliko se, u skladu s naputkom u tekstu problema, zanemari sila teža G na
masu vode u KV te budući da je KP sa svih strana jednoliko tlačena

atmosferskim tlakom pa , tako da je ukupna tlačna sila P na KP jednaka nuli,

P = 0 , to se opći izraz
   n
 m

F f = FV + P + ∑ m,i, ulazni si ∑ Qm, j , izlazni⋅vsj
Q
i =1
⋅ v −
j =1


za silu F f kojom mlaz djeluje na pločicu P pojednostavnjuje na
   
F f = ρQV 1vs1 − ρQV 2v s 2 − ρQV 3vs 3 . (1)

Iz Bernoullijeve jednadžbe primijenjene na presjeke 1-1, 2-2 i 3-3, u kojoj je p1

= p2 = p3 = pa (pa – atmosferski tlak) i z1 ≈ z2 ≈ z3 ≈ 0 , zanemarujući gubitke
specifične energije, slijedi,
  
vs1 = vs 2 = vs 3 . (2)

Za projekcije vektora u jednadžbi (1) na koordinatne osi X i Y (crtež 1!), vrijedi,

(F ) f x = F = ρQV 1vs1 cos α − ρQV 3vs 3 cos(α − β ) , (3)

(F ) f y = − ρQV 1vs1 sin α + ρQV 2vs 2 + ρQV 3vs 3 cos(α − β ) = 0 , (4)

budući da, zbog pretpostavke o idealnosti, trenja između vode i pločice nema.
Uzevši u obzir (1) te na temelju jednadžbe kontinuiteta, tj.,

QV 1 = QV 2 + QV 3 , (5)

iz jednadžbe (4) za iznose volumnih protoka QV 2 i QV 3 dobivamo,

QV 2 = QV 1
sin α − sin (α − β )
= 20 ls −1 ⋅
sin 300 − sin 300 − 150 ( )
≈ 6.51 ls −1 ,
1 − sin (α − β ) 1 − sin 30 − 15
0 0
( )

203
 1 − sin α −1 1 − sin 300
QV 3 = QV 1 = 20 ls ⋅ ≈ 13.49 ls −1 .
1 − sin (α − β ) (
1 − sin 30 − 15
0 0
)

Prema jednadžbama (2), (3) i (5), iznos sile F f kojom mlaz djeluje na pločicu
jednak je,
(Ff )x = ρvs1[QV 1 cosα − Qv3 cos(α − β )] , (6)

(F )
f x [ ( )]
= 103 kgm − 3 ⋅ 25ms −1 0.02m3 s −1 ⋅ cos 300 − 0.0349m3 s −1 ⋅ cos 300 − 150 ≈ 107 N .

PROVJERITI!

Primjer: Sila Ff u slučaju istjecanju tekućine iz spremnika

Kroz otvor na vertikalnoj stjenci spremnika u atmosferu istječe idealna


tekućina srednjom brzinom vS 2 koja je paralelna s osi Y (crtež 1). Tlak zraka
iznad slobodne površine tekućine jednak je p0 i iznosom je veći od
  
atmosferskog. Želimo izračunati ukupnu silu F f = F fY j + F fZ k kojom tekućina
djeluje na spremnik.

Crtež 1.)

Mirni nedeformabilni KV, odnosno kontrolnu površinu KP, odabrat ćemo kako
je to prikazano na crtežu 1.). Nju čini: a.) slobodna površina S1 tekućine koja

se spušta brzinom vs1 i na kojoj vlada tlak p0 ; b.) unutarnja površina spremnika
s otvorom površine presjeka S 2 na kojem vlada atmosferski tlak pa i kroz koji

fluid istječe brzinom vs 2 .

204
Polazimo od izraza,
    
F f = FV + P + Qm (v S 1 − v S 2 ) , (1)
u kojem je,

F f - sila kojom tekućina u kontrolnom volumenu djeluje na čvrsto tijelo
(spremnik) čija se unutarnja površina djelomično podudara s kontrolnom
površinom [crtež 1.)],

FV - ukupna sila kojom na tekućinu u kontrolnom volumenu djeluju (vanjske)

volumne sile, u ovom slučaju, sila teža G ,

P - ukupna tlačna sila kojom na KP, tj., na tekućinu u kontrolnom volumenu
djeluju fluidi izvan kontrolnog volumena, tj., stlačeni zrak iznad slobodne
površine S1 i atmosferski zrak.

Zasebno ćemo odrediti projekcije F fY i F fZ sile Ff na koordinatne osi Y i Z. U
tu svrhu sve vektore u (1) rastavljamo na komponente paralelne s koordinatnim
osima Y i Z pravokutnog Kartezijevog sustava,
  
F f = F fY j + F fZ k ,
  
FV ≡ G = −Gk ,
  
P = − p0 S1k − pa S 2 j ,
 
v S 1 = −v S 1 k ,
 
vS 2 = vS 2 j . (2)

Nakon uvrštenja jednadžbi (2) u jednadžbu (1), dobivamo,

( )
      
F fY j + F fZ k = −Gk − p0 S1k − pa S 2 j + Qm − vS 1k − vS 2 j ,


te nakon množenja posljednje jednadžbe najprije s jediničnim vektor j , a potom

s jediničnim vektorom k , slijede jednadžbe (3) i (4),

F fY = − pa S 2 − Qm vS 2 = − pa S 2 − ρS 2vS2 2 , (3)
F fZ = −G − p0 S1 − Qm vS 1 . (4)

Algebarski negativna vrijednost projekcije F fY ukazuje na to da će se spremnik,

ukoliko leži na glatkoj podlozi te ukoliko nije učvršćen, pod djelovanjem sile F fY

205
kojom fluid u gibanju djeluje na stjenku spremnika početi gibati u smjeru
suprotnom od smjera istjecanja fluida.

Prema (4) projekcija FfZ jednaka je,

[ ]
F fZ = − G + p0 S1 + QmvS 1 , (5)

Vidimo da tijekom istjecanja fluida tekućina djeluje na spremnik vertikalno

prema dolje (u negativnom smjeru osi Z) silom čiji je iznos veći od iznosa G sile
teže G na tekućinu u kontrolnom volumenu. U slučaju kada je spremnik otvoren
prema atmosferi, tj. kada p0 = p a , tada je, F fZ = G + pa S + Qm vS21 , tj., iznos sile
kojom spremnik djeluje na podlogu, dakle, njegova težina T ' = G ' , veća je od

iznosa G sile teže G na fluid u spremniku za iznos sile jednak QmvS1 .

Primjer za samostalni rad 1

Težina praznog valjkasti spremnika prikazanog na crtežu je T = 150 N.

Spremnik je napunjen vodom (ρ = 103 kgm-3) i postavljen na vrlo glatku
površinu leda. Koeficijent statičkog trenja između dna spremnika i leda je μs =
0.01. Promjer ispusne cijevi je d = 9 cm. Odredite visinu h pri kojoj će se
valjak početi gibati. U računu zanemarite gubitak mase vode u kontrolnom
volumenu.

[R: h ≈ 0.66 m]

206
 Primjer Težina posude stavljene na vagu je
200 N (vidi crtež!). U posudu kroz „četvrt
kružnu“ cijev, srednjom brzinom iznosa
vs = 5 ms-1, utječe voda. Koju težinu u
njutnima pokazuje vaga 5 s nakon početka
utjecanja vode u posudu?

Primjer za samostalni rad 2

Težina praznog metalnog cilindričnog spremnika visine H = 60 cm i

unutarnjeg promjera d = 27 cm jednaka je 22 N. Spremnik je stavljen na
vagu (vidi crtež!). Kroz otvor na njegovom vrhu, površine presjeka jednake
A1 = 95 cm2, u spremnik utječe voda srednjom brzinom iznosa v1 = 305 cms-1,
a istječe kroz dva otvora jednakih površina presjeka A2 = A3 = 43 cm2. Režim
tečenja vode je stacionaran. Ravnotežna visina vode u spremniku je h = 58
cm. Koliku silu u njutnima pokazuje vaga?

[R: ≈ 436 N]

Primjer za samostalni rad 3

207
Na kolicima se nalazi valjkasti spremnik napunjen vodom do visine H = 2.5 m.
Na dijametralno suprotnim stranama bočne stjenke spremnika ugrađena su
dva ventila čije su površine presjeka jednake S1 = 1 .10-3 m2 i S2 = 2 .10-3 m2
(vidi crtež!). Prvi ventil ugrađen je na udaljenosti h1 = 1 m od dna spremnika.
Na kojoj je udaljenosti h2 od dna spremnika ugrađen drugi ventil ako kolica,
kada se oba ventila otvore, miruju? Udaljenost h2 odredite smatrajući vodu
idealnim fluidom i njezino tečenje stacionarnim. Trenje između kotača kolica i
podloge je zanemarivo.

Primjer

Mlaz idealnog fluida, gustoće ρ = 103 kgm−3 , čiji je volumni protok jednak
Qv =3 m3 s −1 , istječe iz vodoravne cijevi brzinom iznosa v1 = 3 ms −1 i udara u
prednju vertikalnu plohu kolica koja se u inercijskom referentnom sustavu bez
trenja, stalnom brzinom iznosa v2 = 1 ms −1 , gibaju u suprotnom smjeru od
nailaska mlaza (crtež 1). Odredite snagu motora kolica.

Crtež 1

208
 Iznos v brzine mlaza u odnosu na, također, inercijski referentni

sustav čvrsto vezan za kolica je vm = v1 + v2 . To znači da je iznos F f sile F f
kojom mlaz djeluje na prednju vertikalnu plohu kolica jednak,

F f = FRX = ρQv (v1 + v2 ) . (1)

 
Budući da se kolica gibaju stalnom brzinom, za silu F f i pogonsku silu Fpog
  
vrijedi F f = − Fpog , odnosno, iznos F f sile F f jednak je iznosu Fpog pogonske

sile Fpog . Potrebna snaga P motora kolica jednaka je skalarnom produktu
 
pogonske sile Fpog i vektora brzine kolica v2 ,
   
P = Fpog ⋅ v2 = Fpog v2 cos( Fpog , v2 ) = ρQv (v1 + v2 )v2 = 103 kgm −3 ⋅ 3m3 s −1 ⋅ 4ms −1 ⋅1ms −1 = 12kW .
 
0

Primjer

Kružna ploča promjera D = 300 mm okomita je na ulazni osno simetrični

mlaz vode koja se giba brzinom iznosa v1 = 40 ms-1 (vidi crtež!). Promjer
mlaza je d1 = 80 mm. U središtu ploče nalazi se kružni otvor koji izaziva
pojavu izlaznog mlaza čiji je promjer d2 = 20 mm, a srednja brzina toka
također jednaka 40 ms-1. Odredite vodoravnu komponentu sile kojom treba
djelovati na ploču da bi ova mirovala.

209
  
Zanemarujući volumnu silu FV , tj. silu težu G , na ulazni i zlazni mlaz i

uzimajući u obzir da je ukupna tlačna sila P na KP jednaka nuli, za iznos sile
(Ff )X koja u pozitivnom smjeru osi X djeluje na kružnu ploču, pišemo,
(F )
f X = Qm,ulaz ⋅ vs ,ulaz , X − Qm,izlaz ⋅ vs ,izlaz , X . (1)
Budući da je,
vs ,ulaz , X = vs ,izlaz ,
D 2π
Qm ,ulaz = ρ vs ,ulaz , X ,
4
d 2π
Qm ,izlaz =ρ vs ,izlaz , X ,
4

iz (1) za (Ff )X slijedi,

(F )
f X (
= ρ v 2 s ,ulaz , X )π4 ( D 2
(
− d 2 ) = 103 kgm − 3 40ms −1 ⋅ )
2 π
4
[(0.08m) − (0.02m) ] ≈ 7.54kN .
2 2

Primjer za samostalni rad

Crtež 1

Kružna ploča promjera D = 300 mm okomita je na ulazni osno-simetrični

mlaz vode koja se giba brzinom iznosa v1 = 40 ms-1 (vidi crtež!). Promjer mlaza
je d1 = 80 mm. Na dijametru ploče, simetrično s obzirom na njezinu sredinu,
napravljena su dva kružna otvora jednakih promjera d = 20 mm zbog čega se
javljaju izlazni mlazevi čiji je, a srednja brzina toka također jednaka 40 ms-1.
Odredite iznos vodoravne komponente sile kojom treba djelovati na ploču da
bi ova mirovala.

210
Primjer

Kolika mora biti minimalna udaljenost h1 u spremniku da bi kolica bila u

stanju mirovanja (crtež 1)? Gustoća tekućine u spremniku je ρ1 = 10 3 kgm −3 , a
one u kolicima, ρ 2 = 9 ⋅10 2 kgm −3 . Visina h2 = 1.3 m . Omjer promjera D1 i D2
ispusta je D1 D2 = 0.6 . Također je h1 >> D1 i h2 >> D2 . Tekućine su idealne, a
strujanje stacionarno. Trenje kotrljanja je zanemarivo.

Crtež 1

Iznos sile kojom tekućina u kontrolnom volumenu kolica djeluje u lijevo na

stjenke kolica (crtež 1) jednaka je,

F fk = Qmk v2 = ρ 2 Qvk v2 = ρ 2 S 2 v22 , (1)

gdje je S 2 površina poprečnog presjeka ispusta iz kolica.

Iznos sile kojom mlaz tekućine iz nepomičnog spremnika djeluje na lijevu

stjenku kolica jednak je,
F fs = Qms v1 = ρ1Qvs v1 = ρ1 S1v12 . (2)

U skladu s II. Newtonovim zakonom kolica će biti u stanju 

mirovanja
ukoliko su iznosi F fk i F fs suprotno orijentiranih sila Ffk i Ffs koje na njih
djeluju, jednaki,

ρ1 S1v12 = ρ 2 S 2 v22 . (3)

Prema Torricellijevom teoremu iznosi srednjih brzina v1 i v2 istjecanja
tekućina jednaki su,
v1 = 2gh1 , v2 = 2gh2 , (4)

211
dok su površine S1 i S 2 poprečnih presjeka ispusta jednake,

D12π D22π
S1 = , S2 = . (5)
4 4

Uvrštenjem (4) i (5) u (3) slijedi,

D12π D 2π
ρ1 2 gh1 = ρ 2 2 2 gh2 , (6)
4 4

odakle je tražena vrijednost visine h1 jednaka,

2
ρ D  0.9 ⋅10 3 kgm −3  1 
2
h1 = 2  2  h2 =   ⋅1.3m = 3.25 m .
ρ1  D1  10 3 kgm −3  0.6 

Primjer

Crtež 1

Odredite tlak što ga pokazuje manometar ako su kolica na crtežu 1 u stanju

mirovanja, a trenje kotrljanja može se smatrati zanemarivim. Dijametri D i d
jednaki su D = 0.1 m i d = 0.05 m , gustoće tekućina su ρ1 = 0.89 ⋅10 3 kgm −3 i
ρ 2 = 1 ⋅10 3 kgm −3 , a h = 5 m . Strujanje tekućina smatrajte stacionarnim i
neviskoznim.

212
 Iznos sile kojom tekućina u kontrolnom volumenu kolica djeluje u lijevo na
stjenke kolica (crtež 1) jednaka je,
D 2π
F fk = Qmk vD = ρ 2Qvk vD = ρ 2 S v = ρ v
2
D D
2
2 D , (1)
4

gdje je S D površina poprečnog presjeka ispusta iz kolica.

Iznos sile kojom mlaz tekućine iz cijevi djeluje u desno na lijevu stjenku
kolica, jednak je,
d 2π
F fc = Qmc vd = ρ1Qvc vd = ρ1 S d vd2 = ρ1vd2 . (2)
4

U skladu s II. Newtonovim zakonom kolica će biti u stanju 

mirovanja

ukoliko su iznosi F fk i F fs suprotno orijentiranih sila Ffk i Ffs koje na njih
djeluju, jednaki,

ρ1vd2 d 2 = ρ 2 v D2 D 2 . (3)

Prema Torricellijevom teoremu iznos srednje brzine v D istjecanja tekućine

iz kolica jednak je,
v D = 2 gh , (4)

tako da je prema (3) kvadrat iznosa srednje brzine vd istjecanja tekućine iz

cijevi jednak,

ρ2 D2
vd2 = 2 gh . (5)
ρ1 d 2

Pišući sada jednadžbu očuvanja mase za presjek na kojem se u cijevi

nalazi manometar i za izlazni presjek iz cijevi, slijedi,

D 2π d2
v Dc = vd , (6)
4 4

gdje je v Dc iznos srednje brzine protoka tekućine gustoće ρ1 na presjeku koji

odgovara položaju manometra. Iz (5) i (6) dobivamo,

213
 d ρ
4 2
d
v 2
=   vd2 =   2 2 gh . (7)
 D  ρ1
Dc
D

Napisana za iste presjeke Bernoullijeva jednadžba glasi,

2
p m v Dc vd2
+ = , (8)
ρ1 g 2 g 2 g

odakle je tlak p m što ga pokazuje manometar jednak,

ρ1 (vd2 − v Dc )  D  2  d  2    0.05  
2 2
− 2  0.1 
2
−3
pm = = ρ 2 gh   −    = 10 kgm ⋅ 9.81ms 
3
 −  
2  d   D    0.05   0.1  
p m ≈ 183.94 kPa .

Primjer za samostalni rad

Masa spremnika s idealnim fluidom

jednaka je M = 4 t. Iz spremnika fluid
istječe tako da se spremnik niz kosinu s
kutom nagiba α = 50 giba jednoliko.
Iznos sile trenja kotrljanja je Ftr = 103
N. Koliki je promjer D otvora na
stjenci spremnika? Kontrakcije
izlaznog mlaza nema, d = 3 m, a
Crtež 1 h = 2.5 m.

Primjer

Promatramo tok vode kroz u vertikalnoj ravnini savijeno koljeno cjevovoda.

Iznos težine koljena jednak je Gk = 8000 kN , a težina u njemu sadržane vode je
G f = 22 000 N [crtež 1.)]. Volumni protok jednak je QV = 2 m3s −1 . Ulazni
dijametar koljena je D = 1 m , a izlazni, d = 0.5 m. Kut ϑ = 400 . Manometarski

214
tlak na ulazu u koljeno je p1 = 39240 Pa , dok je na izlazu jednak nuli, p2 = 0 .
Tok kroz koljeno režim strujanja je stacionaran, a kroz ulazne i izlazne sekcije
KP režim i uniforman 62. Smatrajući vodu idealnom i nestišljivom tekućinom,
 
odredite silu reakcije R = Rxi + R y j potrebnu da koljeno bude su stanju
mirovanja. Statičko trenje zanemarite.

Crtež 1.)

Budući da je, po pretpostavci, tok stacionaran, ispunjen je zakon očuvanja

mase,
 
∑ ρv dS = 0 = − ρv1S1 + ρv2 S2 , (1)

tj., S1v1 = S 2v2 . (2)

 
62
U svim točkama presjeka S1 i S 2 vektori brzina v1 i v2 su konstantni vektori čiji su iznosi
jednaki iznosima srednjih brzina na tim presjecima.

215
     
Projicirajući vektore sila u jednadžbi F f = FV + P + Qm (v1 − v2 ) na os X
pravokutnog Kartezijevog koordinatnog sustava 
(crtež 1), za algebarsku
 
vrijednost projekcije RX tražene sile reakcije R = Rxi + R y j , slijedi 63,

RX = −( F f ) X = − p1S1 + p2 S 2 cos ϑ − ρQV v1 + ρQv v2 cos ϑ ,

R X = ρQv (v2 cos ϑ − v1 ) − p1S1 + p2 S 2 cos ϑ . (3)

Analogno, za algebarsku vrijednost projekcije RY tražene sile reakcije

  
R = Rx i + R y j , dobiva se,
RY = −( F f )Y = G f + GK − p2 S 2 sin ϑ + ρQV v2 sin ϑ , (4)

pri čemu je G f iznos projekcije na os Y sile teže G f koja djeluje na masu fluida

u koljenu, a GK iznos projekcije sile teže GK na masu koljena, na istu os. Kako
je,
D 2π 1m 2 ⋅ π
S1 = 1 = = 0.785 m 2 ,
4 4

d 2π 0.5m 2 ⋅ π
S2 = 1 = = 0.196 m 2 ,
4 4

p1S1 = 39240 Pa ⋅ 0.785 m 2 = 30819 N ,

p2 S 2 = 0 , ( p2 = 0) ,

Qv 2m3 s −1
v1 = = 2
= 2.546 ms −1 ,
S1 0.785 m

Qv 2m3 s −1
v2 = = 2
= 10.186 ms −1 ,
S 2 0.196 m

ρQv v1 = 103 kgm −3 ⋅ 2 m3 s −1 ⋅ 2.546 ms −1 = 5092 N ,

ρQv v2 = 103 kgm −3 ⋅ 2m3 s −1 ⋅ 10.186 ms −1 0 = 20380 N ,

to je,
Rx = 20380 N ⋅ cos 400 − 5092 N − 30819 N + 0 = −20299 N .

63
U svim točkama KP osim na površinama S1 i S2 manometarski tlak je jednak nuli.

216
   
Kao što vidimo, projekcija Rx sile reakcije R = Rxi + R y j je algebarski

negativna, što znači da je njezina komponenta Rxi suprotnog smjera od onog
pretpostavljenog na crtežu 1.
  
Iz (4) za projekciju R y sile reakcije R = Rxi + R y j na os Y slijedi,

R y = ρQv v 2 sin ϑ − p 2 S 2 sin ϑ + G f + Gk , (5)

= 20380 N ⋅ sin 400 + 22000 N + 8000 N = 50380 N .

Dakle,   
R = −20299 N ⋅ i + 50380 N ⋅ j ,
odnosno,
R = (20299) 2 + (50380) 2 ≈ 54.316 kN .

Primjer

Voda protječe kroz cijev kružnog

presjeka volumnim protokom
Qv = 20 ls-1. Koljenom volumena
V = 0.1 m3, koje leži u vertikalnoj
ravnini, cijev je spojena na drugu,
s njom paralelnom cijevi manjeg
presjeka (crtež 1). Pretlak na
ulazu u koljeno je p1 = 120 kN .
Odredite iznos, pravac nosilac i
Crtež 1 smjer djelovanja sile R f kojom

voda djeluje na koljeno. Vodu
smatrajte idealnim fluidom (T = 0) . Strujanje smatrajte dvodimenzionalnim.

217
Na temelju poznate vrijednosti volumnog protoka Qv te iznosa d1 = 0.3 m
ulaznog i d2 = 0.2 m izlaznog promjera cijevi koljena, polazeći od jednadžbe
 
očuvanja mase, najprije računamo iznose v1s i v2s vektora v1s i v 2 s srednjih
d12π d 2π
brzina na presjecima 1 i 2. Pošto je S1 = i S2 = 2 , to su, u skladu s
4 4
jednadžbom očuvanja mase, Qv = S1v1s = S 2 v2 s , iznosi v1 i v2 jednaki,

Qv 4Qv 4 ⋅ 0.02m3 s −1
v1s = = 2 = ≈ 0.283ms −1 , (1)
S1 d1 π (0.3m ) π
2

Qv 4Qv 4 ⋅ 0.02m3 s −1
v2 s = = 2 = ≈ 0.637ms −1 . (2)
S2 d 2 π (0.2m ) π
2

Crtež 2

Sljedeći korak je izračunavanje nepoznate vrijednosti p2 pretlaka na izlazu iz

koljena [na izlazu iz kontrolnog volumena KV (presjek 2 na crtežu 2)]. U tu
svrhu pišemo Bernoullijevu jednadžbu za ulazni i izlazni presjek KV,

p1 v12s p v2
+ + h1 = 2 + 2 s + h2 , (3)
ρg 2 g ρg 2 g

odakle za p 2 slijedi,

p2 = p1 +
ρ 2 2
2
(v1s − v2 s ) + (h1 − h2 )ρg = 1.2 ⋅10 5 Pa +
2
[
103 km −3
( ]
0.283ms −1 ) − (0.637ms −1 ) − (0.35m ) ⋅10 3 kgm −3 ⋅ 9.81ms −2 ,
2 2

218
 p2 ≈ 1.164 ⋅ 105 Pa . (4)

Silu F f , kojom tok vode djeluje na koljeno izračunati ćemo iz izraza,
    
F f = FV + P + Qm (v1s − v 2 s ) . (5)
 
U ovom slučaju volumna sila FV je sila teža G na masu vode u KV. U

odabranom pravokutnom Kartezijevom sustavu XZ (crtež 2) za FV pišemo,
      
FV = G = mg = − ρvVgk = −103 kgm −3 ⋅ 0.1m3 ⋅ 9.81ms −2 k = 0i − 981N ⋅ k , (6)


dok je ukupna tlačna sila P kojom voda izvan KV djeluje na KP, jednaka zbroju
tlačnih sila na protočnim granicama KV, tj. na ulaznom i izlaznom presjeku
koljena,
  π 
P = ( p1S1 + p2 S 2 ) i + 0k = ( p1d 21+ p2 d 22 ) i + 0k ,
 
4
 π
4
[ 2
]  
P = 1.2 ⋅ (0.3m ) + 1.164 ⋅ (0.2m) 2 ⋅ 105 Pa ⋅ i = 12139 N ⋅ i . (7)

 
Napišemo li vektore v1s i v2 s srednjih brzina na presjecima 1 i 2 u obliku,
   
v1s = v1s i , v2 s = −v2 s i , (8)
 
tada je protok količine gibanja Qm (vS1 − vS 2 ) kroz KV jednak,
  
Qv ρ (v1s − v 2 s ) = Qv ρ (v1s + v 2 s )i ,
[ ] 
Qv ρ (v1s + v 2 s ) = 0.02m 3 s −1 ⋅ 10 3 kgm −3 ⋅ (0.283ms −1 + 0.637 ms −1 ⋅ i ,

Qv ρ (v1s + v2 s ) = 18.4 N ⋅ i . (9)

Uvrštenjem (9), (7) i (6) u (5), za silu F f kojom tok vode djeluje na koljeno,
dobivamo,
   
F f = FV + P + Qm (v1s + v2 s ) ⋅ i ,
  
= −981N ⋅ k + 12139 N ⋅ i + 18.4 N ⋅ i ,
  
F f = 12157.4 N ⋅ i − 981N ⋅ k . (10)

Dijagram sila u jednadžbi (10) dan je na crtežu (3).

219
Iznos Crtež 3

rezultantne sile F f kojom voda djeluje na koljeno je,

Ff = (12157.4 N )2 + (981N )2 = 12197 N ,


pri čemu sila F f s horizontalom zatvara kut jednak,
− 981
ϕ = arctg ≈ −4.60 .
12197

Primjer za samostalni rad

Voda stacionarno teče koljenom promjenljivog

promjera koje leži u vertikalnoj ravvnini
(crtež 1). Iznos apsolutnog tlaka na kružnom
presjeku 1 promjera D = 30 cm je p1 = 300 kPa ,
dok je iznos srednje brzine toka v1s = 2 ms −1 .
Iznos apsolutnog tlaka na kružnom presjeku
2 promjera d = 10 cm je p1 = 150 kPa .
Izračunajte iznos ukupne sile koja napinje
vijke na ulaznom i izlaznom obodu koljena.
Vodu smatrajte idealnom nestlačivom
tekućinom. Masu vode u koljenu kao i masu
Crtež 1 samog koljena, zanemarite.

π  D 2 
[R: Ff = ( p1 − pa )D + ( p2 − pa )d + ρD v 1 − 2  ≈ 17.36 kN ]
2 2 2 1
1s
4  d 

220
Primjer za samostalni rad

Kroz koljeno stalnog dijametra D = 10 cm savijeno u vodoravnoj ravnini pod

kutom ϑ = π 6 teče voda volumnim protokom Qv = 0.1 m 3 s −1 . Smatrajući vodu
idealnom tekućinom, zanemarujući masu koljena kao i masu vode u koljenu,
napišite vektor sile kojom voda djeluje na koljeno. Koliki je iznos sile!
 4 ρQV2   π   π    
[F =  −  1 − cos i +  sin  j  , F f ≈ 659 N ]
D 2π
f
  6  6 

Primjer

Odredite iznos sile kojom idealni fluid djeluje na koljeno promjenljivog

poprečnog presjeka koje leži u vodoravnoj ravnini (crtež 1). Gustoća fluida
koji volumnim protokom QV = 48 ls-1 teče koljenom je ρ = 103 kgm-3.
manometar na presjeku BB pokazuje tlak iznosa pBB = 165 kPa. Promjeri D i
d iznose D = 250 mm i d = 110 mm.

Crtež 1

Račun započinjemo izračunavanjem srednjih brzina toka na presjecima AA i BB

koljena,

221
 4QV 4 ⋅ 0.048m3 s −1
vs1 = = = 0.978 ms −1 , (1)
Dπ
2
(0.25m ) π
2

4QV 4 ⋅ 0.048m3 s −1
vs 2 = 2 = = 5.051 ms −1 . (2)
d π (0.11m ) π
2

Da bi odredili iznos manometarskog tlaka pAA na presjeku AA, na dio toka od

presjeka AA do presjeka BB, primijenit ćemo jednadžbu energije (Bernoullijevu
jednadžbu) za idealni fluid,

p AA vs21 pBB vs22

+ h1 + = + h2 + . (3)
ρg 2 g ρg 2g

Odaberemo li za referentnu ravninu u kojoj je h = 0 vodoravnu ravninu u kojoj

leži koljeno, tada se jednadžba (3) pojednostavnjuje (h1 = h2!),

p AA vs21 pBB vs22

+ = + ,
ρg 2 g ρg 2 g

odakle za iznos manometarskog tlaka pAA na presjeku AA slijedi,

p AA = pBB +
ρ
2
(v 2
s2 ) 103 kgm −3
− vs21 = 165 ⋅ 103 Pa +
2
[( 2
) (
5.051ms −1 − 0.978ms −1 ) ],
2

p AA = 165 ⋅ 10 Pa + 12.278 ⋅ 10 Pa = 177.278 ⋅ 103 Pa = 177.278 kPa .

3 3

  
Volumna sila FV , tj., sila teža G ≡ FV na masu fluida u kontrolnom volumenu
(KV), koljenu, okomita je na vodoravnu ravninu, podlogu, i uravnotežena je
elastičnom silom reakcije podloge. Nas zanima komponenta (Ff )H ukupne sile
kojom fluid djeluje na KV, koljeno, koja je (sila (Ff )H !) paralelna s
 
Ff
vodoravnom podlogom. U promatranom slučaju ova je sila dana izrazom (crtež
2),

222
 Crtež 2

(F )
   
f H = P + ρQV (vs1i − vs 2i ) , (4)

u kojoj je P ukupna tlačna sila na kontrolnu površinu. Budući da se koljeno
nalazi pod atmosferskim tlakom to je ukupna tlačna sila na oplošje kontrolne
površine koja dolazi od manometarskog tlaka, jednaka

nuli. Stoga je P jednaka
samo zbroju paralelnih tlačnih sila istog smjera ( i !) na presjecima AA i BB, tj.,
   π
4
2
[ 2 
P = FpAA + FpBB = (D ) ⋅ p AA + (d ) ⋅ pBB ⋅ i , ]
 π
[ 
P = (0.25m ) ⋅ 177.278 ⋅ 103 N + (0.11m ) ⋅ 165 ⋅ 103 N ⋅ i ,
4
2 2
]
 π
[ 
]
P = 8702.1 N + 1568.05 N ⋅ i ≈ 10270.15 N i .
4

(5)

 
Drugi pribrojnik, vektor ρQV (vs1i − vs 2i ) u (4), jednak je,

ρQV (vs1i − vs 2i ) = 103 kgm −3 ⋅ 0.048m3 s −1 [(0.978ms −1 ) + (5.051ms −1 )]⋅ i .

  

≈ 289.4 Pa i . (6)

Uvrštenjem (5) i (6) u (4), za silu (Ff )H kojom fluid djeluje na kontrolnu


površinu tj., na koljeno, dobiva se,

(F )
      
f H = P + ρQV (vs1i − vs 2i ) = 13076.5 Pa i + 289.4 Pa i ≈ 10560 Pa i .

Primjer

223
Na crtežu je prikazana učvršćena čvrsta, pod kutom ϑ zakrivljena površina,
koja za kut ϑ skreće mlaz vode površine presjeka S, čiji se iznos brzine toka
ne mijenja. Strujanje je stacionarno, a tlak je svuda jednak atmosferskom pa .
Volumni protok jednak je Qv . Trenje između mlaza i površine je zanemarivo.
      
a.) Odredite iznose komponenti Fx i Fy sile reakcije F = FX i + FY j kojom
zakrivljena površina djeluje na mlaz;

b.) Koliki je iznos sile F i koliki kut ona zatvara s negativnim smjerom osi
X?

Crtež 1

a.) Kontrolna površina KP mirnog nedeformabilnog kontrolnog volumena KV

[crtež 1a.)] presijeca mlazkao i čvrstu zakrivljenu površinu koja na mlaz djeluje
elastičnom silom reakcije F . Tlačna sila manometarskog tlaka pm ( pm = p − pa )

na kontrolnu površinu jednaka je nuli, P = 0 , budući da je, kao što je rečeno,
tlak svuda jednak atmosferskom tlaku p a . Masu mlaza i masu čvrste površine
unutar KV, zanemarit ćemo. Prema tome, jednadžba
  
∑ = ∑ vi Qm,i, izlazni − ∑ v j Qm, j , ulazni
F
i i
(1)

u ovom slučaju pojednostavnjuje se na,

 
F = v2 Qm − v1Qm . (2)

Prema zakonu o održanju mase je,

Qm1 = Qm 2 = Qm = ρvS .

224
Za algebarske vrijednosti projekcija na os X vektora u jednadžbi (2) vrijedi
jednakost,
FX = Qm v cos ϑ − Qm v , (3)
i analogno za os Y,

Fy = Qm v sin ϑ . (4)

Do jednadžbi (3) i (4) moguće je doći i na drugi način. Kako su iznosi

  
v1 = v2 = v jednaki, to vektori u jednadžbi (2) čine jednakokračan trokut

kojemu je baza vektor sile F (crtež 1 b.). Sa crteža 1 b.) lako je uvidjeti da je,

FX = vQm (cosϑ − 1) , FY = vQm sin ϑ ,

[jednadžbe (3) i (4)[.


b.) Rezultati (2) i (4) dobiveni u a.) omogućavaju nam izračunati iznos sile F,

ϑ
F = FX2 + FY2 = vQm (cos ϑ − 1) 2 + sin 2 ϑ = 2vQm sin . (5)
2

Sa crteža 1 b.) vidi se da je traženi kut ϕ jednak,

FY π − ϑ
ϕ = π − arctg
64
= . (6)
FX 2

Primjer

Deflektor D skreće mlaz vode poprečnog presjeka A = 2 dm2 za 900. Mlaz se

nalazi pod atmosferskim tlakom, a strujanje je stacionarno i uniformno. Iznos
uniformne brzine mlaza je v = 16 ms-1 (crtež 1). Odredite iznos vodoravne sile
kojom mlaz djeluje na nepomični deflektor. Koliki kut s horizontom zatvara

π −ϑ
64
2ϕ + ϑ = π , ϕ = , crtež 1 b.).
2

225
 Crtež 1.)

Crtež 2.) Crtež 3.) Crtež 4.)

Crtež 5.)

rezultantna sila na deflektor? Vodu smatrajte idealnom nestlačivom

tekućinom. Volumne sile zanemarite.

226
Na crtežima 2.), 3.) i 4.) prikazana su tri iz velikog broja mogućih izbora
kontrolnog volumena (KV). Na crtežu 2, KV presijeca konstrukciju deflektora,
dok u slučajevima izbora prikazanih na crtežima 3 i 4, to nije slučaj.
Račun ćemo provest za slučaj kada KV ima oblik prikazan na crtežu 4.).

U skladu sa naputkom iz teksta problema, zanemariti ćemo volumne sile V F

koje djeluju na masu fluida u KV. Ovdje je to sila teža G na masu vode u KV.
Budući da je KP sa svih strana jednoliko tlačena atmosferskim tlakom pa , to je
 
ukupna tlačna sila P na KP (KV) jednaka nuli, P = 0 . Prema tome izrazu,

   n
 m

F f = FV + P + ∑ m,i, ulazni si ∑ Qm, j , izlazni⋅vsj ,
Q
i =1
⋅ v −
j =1
(1)

za silu kojom fluid djeluje na deflektor D u promatranom slučaju

pojednostavnjuje se na,
    
F f = ρ ⋅ QV (vs ,ulaz − vs ,izlaz ) = ρ ⋅ S ⋅ vs ,ulaz ⋅ (vs ,ulaz − vs ,izlaz ) . (2)
      
No kako je Ff = ( Ff ) x i + ( Ff ) y j i vs ,ulaz = vs i i vs ,izlaz = vs j , to (1) možemo pisati,
    
F f = ( F f ) x i + ( F f ) y j = ρ ⋅ S ⋅ vs ⋅ ( vs i + vs j ) , (3)

odakle se vidi da je iznos F f vodoravne sile kojom mlaz djeluje na deflektor D

jednak,

(F )
f x = ρ ⋅ S ⋅ v 2 = 103 kgm −3 ⋅ 0.02m 2 ⋅ (16ms −1 ) 2 = 5.12 kN . (4)

Koliki je iznos od (Ff )y ?

Primjer za samostalni rad

Crtež 1

227
Cilindrična ploha pričvršćena na prikladnu konstrukciju giba se stalnom
brzinom iznosa u = 2 ms-1 duž vodoravne površine (vidi crtež 1). Iznos srednje
brzine toka upadnog vodenog mlaza površine presjeka S = 10-3 m2 je
v = 4.7 ms-1. Kut θ iznosi θ = 1350.
a.) Odredite iznos sile kojom mlaz djeluje na cilindričnu plohu.
b.) Odredite iznos snage koju je konstrukcija u stanju predati okolini.
c.) Koliki mora biti omjer u/v da bi okolini predana snaga bila
maksimalna?

[ R: F = 2 ρS (v − u ) 2 cos 22.50 ≈ 13.47 N ]

Primjer

Crtež 1

Stacionarni mlaz vode bez gubitaka specifične energije istječe iz sapnice u

atmosferu i udara u mirnu lopaticu turbine (crtež 1). Iznos srednje brzine
mlaza na izlazu 2 iz sapnice je vs2 = 40 ms-1, dok je u točki 1 , vs1 = 3 ms-1.
Gubitci specifične energije tečenjem mlaza duž lopatice zanemarivi su.

a.) Koliki iznos tlaka pokazuje manometar?

b.) Kolika je površina presjeka mlaza?
c.) Koliki je iznos vodoravne sile kojom mlaz djeluje na mirnu lopaticu?
d.) Koliki je iznos vodoravne sile kojom mlaz djeluje na lopaticu ukoliko se ova
giba u desno brzinom iznosa v2 = 24 ms-1?
U računu primijenite aproksimaciju dvodimenzionalnog strujanja. Silu težu
na mlaz zanemarite.

228
a.) Odabere li se za referentnu ravninu u kojoj je h = 0 ravnina okomita
ravninu crteža čiji je trag presjeka s ravninom crteža os simetrije sapnice, tada
jednadžba energije (Bernoullijeva jednadžba) napisana za presjeke 1 i 2
glasi,
p1 v12 v2
+0+ =0+0+ , (1)
ρg 2g 2g

odakle je iznos tlaka što ga pokazuje barometar,

p1 =
ρ
2
(v 2
)
− vs21 =
103 kgm −3
2
[( 2
) ( )]
40ms −1 − 3ms − 3 ≈ 7.955 bar .

b.) Zakon o održanju mase (jednadžba kontinuiteta) u stacionarnom režimu

tečenja, napisana za presjeke 1 i 2,

S ⋅ vs1 = s ⋅ vs 2 , (2)

omogućava nam izračunati iznos s površine izlaznog presjeka sapnice,

v
s = S s1 =
D 2π vs1
=
(
0.3 m π 3 ms −1 )
2

≈ 5.3 ⋅ 10− 3 m 2 .
−1
vs 2 4 vs 2 4 40 ms


c.) Silu F f , kojom tok vodeni mlaz djeluje na lopaticu, izračunati ćemo iz izraza,
    
F f = FV + P + Qm (vs 2 − vs 2i ) , (3)

Crtež 2

229
u kojem je ukupna tlačna sila atmosferskog tlaka pa na KP jednaka nuli, dok

volumnu silu FV u skladu s naputkom u tekstu problema, zanemarujemo. Dakle,
  
F f = Qm (vs 2 − vs 2i ) , (4)

Sile u jednadžbe (4) grafiči su prikazane na crtežu (3). Budući da je

   
vs1 = vs 2i = v , s crteža je jasno da je iznos F f sile F f kojom mlaz djeluje na

lopaticu jednak F f = 2Qm v cos 300 , dok je njezina algebarski pozitivna projekcija
na osi X jednaka,

Crtež 3

(F )
 
f x ( )
= Fx cos 300 = 2Qmv cos 2 300 = 2sv 2 ρ cos 2 300 = 2 ⋅ 5.3 ⋅ 10− 3 m 2 ⋅ 40ms −1 ⋅ 103 kgm − 3 ⋅ cos 2 300 ,
2

(F )

f x ≈ 12.72 kN .

d.) (F f )s = 2s(v − v2 )2 ρ cos 2 300 = 2 ⋅ 5.3 ⋅10−3 m 2 ⋅ (40ms −1 − 24ms −1 ) ⋅103 kgm −3 ⋅ cos 2 300 ≈ 2.035 kN .
 1 2

Primjer za samostalni rad

Mlaz vode čiji je volumni protok jednak Qv = 70 ls −1 , a poprečni presjek mu je

S = 49 cm 2 , simetrično se na dvostrukoj cilindričnoj

površini dijeli na dva mlaza (crtež 1) u kojima iznos v

brzine v strujanja ostaje jednak iznosu brzine strujanja
u ulaznom mlazu. Gustoća vode je ρ = 0.997 tm −3 . Koliki
je iznos sile kojom mlaz djeluje na promatranu
površinu, zanemare li se volumna sila, trenje i lokalni
gubitci?

Crtež 1 [R: Ff ≈ 1994 N ]

230
Primjer

Crtež 1. Na valjkastoj površini ulazni mlaz dijeli

se na dva mlaza s jednakim masenim protocima.
   
Iznosi brzina v1 i v2 su jednaki: v1 = v2 = v .

Mlaz idealnog nestlačivog fluida gustoće ρ = 103 kgm-3 istječe iz cijevi

promjera D = 0.1 m srednjom brzinom iznosa v = 30 ms-1 [vidi crtež 1.]. Prije
udara mlaza u čvrstu valjkastu površinu duljina elastične opruge O bila je
l = 1 m, a nakon udara mlaza, l = 0.8 m. Elastična sila i iznos skraćenja
opruge matematički veže Hooke-ov zakon. Uz pretpostavku da je problem
dvodimenzionalan u vodoravnoj ravnini, odredite konstantu k elastičnosti
opruge.

Sila F f kojom mlaz fluida djeluje na promatranu valjkastu površinu dan je
izrazom ( Qm = ρQv ),
   n
 m

F f = FV + P + ∑ m,i, ulazni s,i ∑ Qm, j , izlazni⋅vs, j .
Q
i =1
⋅ v −
j =1
(1)

Crtež 2.)

231
Kontrolni volumen (KV) izabrati ćemo kao što je to prikazano na crtežu 2.).
 
Zanemarujući volumnu silu FV jednaku sili teži G na masu fluida u KV te
smatrajući da je tlak u svim točkama KP jednak atmosferskom

tlaku, tako da je
ukupna tlačna sila na kontrolnu površinu jednaka nuli P = 0 , izraz (1) u našem
65

slučaju svodi se na oblik,

  Q  Q 
F f = Qm vs − m v1s − m v2 s , (2)
2 2
 
pri čemu je v1s = v2 s = vs .

Prema (2) projekcije (F f )X i (Ff )Y sile Ff na vodoravnu os X i vertikalnu os Y
jednake su,

π Q π π
(F )
f X = Qm vs −
Qm 
vs cos − m vs cos = Qm vs 1 − cos  , (3)
2 4 2 4  4

π Q π
(F )
f Y =
Qm
vs sin − m vs sin = 0 . (4)
2 4 2 4

I ovdje, projekciju (F f )X moguće je odrediti iz vektorskog dijagrama brzina


protoka količinâ gibanja. Sila F f i vektori protoka količine gibanja koji
figuriraju u jednadžbi (2) prikazane su na crtežu 3).

Crtež 3.)
 
Za projekcije vektora u (2) na os X vrijedi ( vs1 = vs 2 = vs ),

Qv Q
F f = ρQv vs − ρ vs cos 450 − ρ v vs cos 450 ,
2 2
F f = ρQv vs − ρQv vs cos 45 = ρQv vs (1 − cos 450 ) .
0
(5)

Rezultat (5) identičan je onome (3).

65
Na cijelu kontrolnu površinu djeluje je atmosferski tlak pa .

232
U skladu s Hookeovim zakonom,

F f = Fel = k ⋅ ∆l = k (l − l ' ) , (6)

odakle, iz (6), za konstantu elastičnosti k opruge slijedi,

ρD 2πv(1 − cos 450 ) 103 kgm −3 ⋅ (0.1m ) ⋅ π ⋅ 30ms −1 ⋅ (1 − cos 450 )

2
k= = ≈ 345.1Nm −1 .
4(l − l ') 4(1 − 0.8)m

Primjer

Crtež 1

Odredite iznos sile kojom mlaz vode djeluje na udubljenu sfrenu površinu
ventila (crtež 1). Promjer D mlaza je D = 10 cm, volumni protok jednak je
Qv = 0.02 m3s-1, φ = 450, a temperatura vode je t = 20 oC. Vodu smatrajte
idealnom tekućinom, a silu težu na masu vode u sfernoj šupljini zanemarite.
  ρQ0  ρQ0 
[R: F f = ρQovs − v1s − v2 s , F f = ρQv v + ρQv v cos 450 = ρQv v(1 + cos 450 ) ≈ 88.5 N . ]
2 2

Primjer

Smatrajući

vodu idealnom i nestišljivom tekućinom odredite iznos F ukupne
sile F u spojnim elementima kojima je mlaznica spojena s cijevi (crtež 1). Iz
mlaznice voda istječe u atmosferu. Težinu vode u mlaznici zanemarite.
Volumni protok Qv kroz mlaznicu je Qv = 2 m3 s −1 , ulazni dijametar mlaznice je
D = 1 m , a izlazni d = 0.5m . Na ulazu u mlaznicu fluid je pod manometarskim
tlakom p1 = 39240 Pa . Režim strujanja kroz ulazne i izlazne sekcije je
stacionaran i uniforman. Trenje zanemarite.

233
 Crtež 1

Problem ćemo riješiti pošavši od već dobro nam poznate vektorske jednadžbe,
    
F f = FV + P + Qm (v1s − v 2 s ) , (1)

za silu Ff kojom voda djeluje na čvrstu stjenku, u ovom slučaju na unutrašnju
površinu sapnice.

Projiciraju li se svi vektori u jednadžbi (1) na os X paralelnu s osi simetrije

sapnice, tada slijedi skalarna jednadžba za iznos sile F f ≡ (F f )x kojom voda
 

paralelno s osi X djeluje na sapnicu, odnosno iznos sile kojom sapnica djeluje
na spojne elemente kojima je pričvršćena na za cijev,

(F ) = (F ) + (P )
  
f x V x x + Qm (v1s − v2 s ) . (2)

Promatrano tečenje je jednodomenzionalno.


Budući da je vektor G sile teže na vodu u mlaznici okomit na os X, to je
(FV )x = 0 .


Iznos projekcije (P )x na os X ukupne tlačne sile P koja djeluje na KP jednak je,

 

(P )

x = p1S1 , (3)

pošto je p2 = 0 , baš kao što je nuli jednak i iznos ukupne elastične (reakcijske)
tlačne sile kojom sapnica djeluje na dio KP (vode) u dodiru s njom. Dakle,

(F ) 4 ρQv2  1
 1 
= p1S1 + Qm (v1s − v2 s ) = p1S1 +  2 − 2 . (4)
f x
π D d 

Uvrštenje numeričkih vrijednosti za (F f )x daje,



234
 ( )

Ff = 39240 Pa ⋅
(1m )2 π
+
( )
2
4 ⋅ 103 kgm −3 ⋅ 2m3 s −1  1
 2−
1 
,
x
4 π  1m 0.52 m 2 
( )

Ff x
= 30819 N − 15279 N ≈ 15540 N .

Primjer

Crtež 1.)

Sila teža na uteg mase m = 10 kg uravnotežena je djelovanjem vertikalnog

vodenog mlaza (crtež 1.). Koliki je iznos ukupne sile kojom sapnica S djeluje
na spojne vijke? Gustoća fluida je ρ = 103 kgm-3, D = 0.1 m i vs = 3 ms-1. Vodu
smatrajte idealnom tekućinom, a režim strujanja stacionarnim.

Budući da je uteg u stanju


mirovanja, to je u skladu s II. Newtonovim zakonom
iznos G = mg sile teže G na uteg jednak (zanemarujući silu težu na masu mlaza
od usta sapnice do utega) iznosu F f = ρQv v s sile kojom mlaz djeluje na uteg,

mg = ρQv v s , (1)

odakle je iznos volumnog protoka jednak QV ,

235
 mg 10kg ⋅ 9.81ms −2
QV = = 3 = 3.27 ⋅10 − 2 m 3 s −1 .
ρv s 10 kgm ⋅ 3ms
−3 −1


Zanemari li se sila teža na masu fluida u KV ( FV = 0 ), tada je, u dobroj

aproksimaciji, sila F f kojom fluid u stacionarnom gibanju u kontrolnom
volumenu (crtež 2) djeluje na stjenke sapnice, odnosno sila kojom sapnica na
vlak opterećuje spojne vijke, jednaka,

Crtež 2
   
F f = P + ρQV v sD − ρQV v si . (2)

ili izraženo u projekcijama na pravac tečenja (vertikala!),

F f = PD + ρQV v sD − ρQV v si , (3)

D 2π
gdje je PD = p D iznos rezultantne sile manometarskog tlaka pm kojom fluid
4
izvan KV tlači KP 66 (crtež 2), ρQV v sD - protok količine gibanja na većem, a
ρQV v si - protok količine gibanja na manjem kružnom presjeku KV (crtež 2). Da

bi prema jednadžbi (3) izračunali iznos F f traženu sile f , potrebno je odrediti
F
iznose srednjih brzina toka v sD i v si te iznos tlaka p D .

66
Iznos tlačne sile na izlaznoj sekciji KP (usta sapnice!) jednak je nuli budući da je ovdje
pm = 0 .

236
U tu svrhu napisat ćemo Bernoullijevu jednadžbu za izlazni presjek iz sapnice i
za presjek istog iznosa u neposrednoj blizini utega na visini h (crtež 1),

v si2 v 2
= +h, (4)
2g 2g

pri čemu smo razinu h = 0 odabrali na razini izlaznog presjeka sapnice. Prema
(4) iznos srednje brzine v si toka na izlaznom presjeku iz KV je,

vsi = vs2 + 2 gh = 9 m 2 s −2 + 2 ⋅ 9.81 ms −1 ⋅ 2 m ≈ 6.95 ms −1 . (5)

Na temelju poznatog volumnog protoka QV u stanju smo naći i iznos srednje

brzine toka v sD na ulazu u KV,

QV 4 ⋅ 3.27 ⋅ 10−2 m 2 s −1
vsD = = = 4.16 ms −1 . (6)
D 2π 10 m ⋅ π
−2 2

Nepoznatu vrijednost tlaka p D na ulaznom presjeku u KV odrediti ćemo iz

Bernoullijeve jednadžbe koju ćemo napisati za „ulazni“ i „izlazni“ presjek KV,

p D v D2 v si2
+ = , (7)
ρg 2 g 2 g

odakle je p D jednak,

pD =
ρ
2
(v 2
si )
− v D2 =
10 3 kgm −3
2
[(
6.95ms −1 ) − (4.14ms ) ]= 15.58 ⋅10
2 −1 2 3
Pa . (8)

D 2π
Uvrštenje rezultata (5), (6) i (8) u jednadžbu (3) u kojoj je PD = p D 67
, za
 4
iznos F f sile Ff kojom sapnica na vlak opterećuje spojne vijke, daje,

F f = 15.58 ⋅ 103 Pa
(0.1m )2 π + 103 kgm −3 ⋅ 3.27 ⋅ 10 −2 m 3 s −1 ⋅ 4.16ms −1 − 103 kgm −3 ⋅ 3.27 ⋅ 10 −2 ⋅ 6.95ms −1 ,
4
F ≈ 30 N .

67
… i uvažavajući činjenicu da je iznos ukupne elastične tlačne sile (sila reakcijske sapnice!)
na dio KP u dodiru sa sapnicom jednak nuli…

237
Primjer

Odredite iznos vodoravne komponente F fX sile F f kojom voda djeluje po
dužnom metru zapornice 68 (crtež 1). Tokovi kod 1 i 2 su stacionarni i
uniformni, a raspodjele tlakova hidrostatičke. Volumni protok ispod zapornice
je QV = 3.5 m 3 s −1 , h1 = 3.0 m i h2 = 0.5 m . Viskoznost fluida zanemarite.

Crtež 1

68
Zapornica je hidraulički uređaj čija je svrha mjerenje protoka u otvorenim kanalima kao i
upravljanje njime. Da bi se ustanovile potrebne hidrostatičke raspodjele tlaka potrebne za
izračunavanje iznosa vodoravne komponente sile kojom voda djeluje na zapornicu, provode
se mjerenja dubine toka uzvodno i nizvodno od zapornice. Izračunati iznos sile uspoređuje se
sa stvarnim, izmjerenim, iznosom sile koja djeluje na zapornicu (pomoću piezometara mjeri
se tlak na uzvodnoj strani zapornice).

238
 Piezometar firme Geokon, model 3400; mjerno područje:
100 – 6 MPa; relativna pogreška mjerenja: ± 0.25%;
dimenzije: 194 × 32 mm.

Kontrolni volumen odabrat ćemo kako je to prikazano na crtežu 1. Polazimo od

jednadžbe
    
F f = FV + P + Qm (v S 1 − v S 2 ) . (1)

Budući da su tlačna sila na dio kontrolne površine u dodiru s atmosferom te

elastična sila

reakcije dna na dio kontrolne površine uz dno, kao i volumna sila

teža FV = G na masu fluida u KV, okomite na os X, to se projiciranjem vektora
u jednadžbi (1) na os X, dobiva,

F fX = p1 S1 − p 2 S 2 + Qm (vs1 X − vs 2 X ) (2)

U (2) p1 S1 i p2 S 2 su projekcije na os X tlačnih sila okomitih na površine S1 i

S 2 kontrolnog volumena (crtež 1). Tlakovi p1 i p 2 su srednje iznosi tlakova
1 1
jednaki p1 = ρgh1 i p2 = ρgh2 . Brzina ulaznog toka količine gibanja kroz
2 2
površinu S1 = h1 ⋅ 1m jednaka je ρQV vs1 X , dok je brzina izlaznog toka količine
gibanja kroz površinu S 2 = h2 ⋅ 1m jednaka ρQV vs 2 X .
Uvrštenjem u (2) slijedi,

F fX = − FRX = p1 S1 − p 2 S 2 + ρQV vs1 X − ρQV vs 2 X .

Numerički račun daje,

QV 3.5 m3 s −1
vs1 X = = = 1.6 ms −1 ,
S1 3 m ⋅1 m

QV 3.5 m3 s −1
vs 2 X = = = 7 ms −1 ,
S 2 0.5 m ⋅ 1 m

239
 1 1
p1 S1 = ρgh1 ⋅ h1 ⋅ 1m = ⋅ 10 3 kgm −3 ⋅ 9.81ms − 2 (3m) 2 ⋅ 1m = 44.14 kN ,
2 2
1 1
p2 S 2 = ρgh2 ⋅ h2 ⋅ 1m = ⋅ 10 3 kgm − 3 ⋅ 9.81ms − 2 (0.5m) 2 ⋅ 1m = 1.22 kN ,
2 2
ρQV vs1 X = 10 kgm −3 3.5m3 s −1⋅1.16 ms −1 = 4.06 kN ,
3

ρQV vs 2 X = 103 kgm −3 3.5m3 s −1⋅7ms −1 = 24.5 kN ,

F fX = 44.14 kN − 1.22 kN + 4.06 kN − 24.5 kN = 22.5 kN .

Primjer

Iz spremnika velikih razmjera, protokom Qv = 14 ls-1, voda istječe kroz ispusnu

cijev duljine l = 1.2 m, čiji je unutarnji polumjer jednak r = 2 cm i koja je
savijena pod pravim kutom [vidi crtež 1a.)]. Ulaz u cijev nalazi se na
udaljenosti H = 8 m od slobodne površine vode u spremniku. Koliki je moment
s obzirom na točku O sile kojom voda djeluje na stjenku cijevi? Masu vode u
cijevi zanemarite. Atmosferski tlak iznosi pa = 1 bar.

240
 Crtež 1a.)

Crtež 1b.)
Polazimo od jednadžbe,
    
F f = FV + P + ∑Q
i
v − ∑ Qm , j , izlaznivs , j ,
m , i , ulazni s , i
i
(1)


u kojoj ćemo, u skladu s naputkom u tekstu primjera, zanemariti član FV koji se

odnosi na volumnu silu, dok se sume ovdje svode samo na vektore vs1ρQv ,

− vs 2 ρQv . Time se (1) pojednostavnjuje na,

   
F f = P + ρQv (vs1 − vs 2 ) . (2)

Otvorenim ostaje pitanje ukupne tlačne sile P na KP. Na crtežu 1b.) istaknuti su
odabrani KV i KP. Manometarski tlak na „izlazu“ iz KV je jednak nuli. Koliki je
manometarski tlak pm 2 na „ulazu“ u KV?

Primijenit ćemo Bernoullijevu jednadžbu na točke 1 i 2 strujnice prikazane

na crtežu 1a.),

241
 ρvs21
pa + ρgH + 0 = p2 + 0 + . (3)
2
Qv
Kako je vs1 = vs = v = [crteži 1a.) i 1b.)], to iz (3) slijedi,
2
r 2π

ρ Qv2
p2 = pa + ρgH − ≈ 1.164 ⋅ 105 Pa ,
2r π
4 2

tj., pm 2 = p2 − pa ≈ 0.164 ⋅ 105 Pa ,

što predstavlja oko šestine atmosfere pa to možemo

zanemariti te u dobroj
aproksimaciji smatrati da je i ukupna tlačna sila P u (2) približno jednaka nuli.
Uz ove aproksimacije (2) poprima oblik,
  
F f = ρQv (vs1 − vs 2 ) . (4)

Vektori u jednadžbi (4) grafički su prikazani


na crtežu 1.b) iz kojeg je očito da je
 
iznos M momenta sile reakcije Ff = ρQv (vs1 − vs 2 ) vode na stjenku cijevi s
obzirom na točku O jednak („sila × krak“),

lρQv2 1.2m ⋅ 103 ms −3 ⋅ (14 ⋅ 10−3 m3s −1 ) 2

M = l ⋅ ρQv v = = ≈ 187.3 Nm .
r 2π (2 ⋅ 10− 2 m) 2 ⋅ π

Primjer

Pumpa mase m = 310 kg crpi vodu iz odvodne jame na visinu h = 6 m

volumnim protokom QV = 0.125 m3s-1. Odredite iznos sile kojom pumpa
tijekom rada obodom A djeluje okomito na podlogu. Masa vode u pumpi može
se smatrati ekvivalentnom stupcu promjera D = 200 mm i visine H = 6 m.

242
 Dodatak 1
Izvod opće integralne jednadžbe očuvanja ili
Reynoldsovog teorema za
mirni nedeformabilni kontrolni volumen

Sistem, kontrolni volumen, kontrolna površina

243
 Promatrana, stalna, konstantna, masa određene vrste tvari čini sistem 69.
Masa tvari sistema zatvorena je unutar određenih granica koje tijekom vremena
mogu mijenjati svoj oblik i položaj. Vrsta tvari koja čini sistem može se
mijenjati, no kako je rečeno, masa sistema ostaje stalna.

U velikoj većini slučajeva pri rješavanju fizičkih problema pažnja je

usredotočena na sistem, pri čemu se promatraju međudjelovanja sistema s
okolinom budući da one utječu na njegovo ponašanje.

Prvi i najvažniji korak na putu ka uspješnom rješenju fizičkog problema

vezanog uz sistem, sastoji se u pravilnom izboru, identifikaciji, sistema.

Crtež 1

Zbog njegove izuzetne mobilnosti, pri rješavanju problema vezanih uz

tečenje fluida, nailazi se na teškoće u pogledu identifikacije granice sistema
tijekom bilo kojeg dužeg vremenskog intervala. Stoga je pri bavljenju
problemima u mehanici fluida mnogo udobnije i prikladnije raditi sa tako
zvanim kontrolnim volumenom (KV), tj., bilo kojim izdvojenim dijelom prostora
kojim teče fluid. KV može biti konstantnog (mlazni motor) ili promjenljivog u
vremenu (balon koji se puni) te može biti u stanju mirovanja ili gibanja u
odnosu na neki inercijski referentni sustav.

Granica kontrolnog volumena naziva se kontrolna površina (KP) (crtež 1).

KP je uvijek zatvorena površina koja može biti kruta, deformabilna ili
zamišljena. Na primjer, da bi se proučavao tok fluida kroz divergentnu cijev u
kojoj je smješten propeler (crtež 1), za KV može se odabrati unutrašnji volumen
cijevi (crtkana linija), pri čemu KV ne mora obuhvaćati propeler.

69
U termodinamici → zatvoreni sustav, sistem.

244
…………………………………………………………………………………….

Intermezzo o ekstenzivnim i intenzivnim fizikalnim svojstvima

Neka je B iznos nekog fizičkog svojstva fluida u gibanju. Fizikalno svojstvo

B neka je takvo da mu je iznos proporcionalan masi promatranog sistema.
Primjeri takvih fizičkih svojstava su energija, volumen, težina, količina
gibanja... Fizičko svojstvo čiji je iznos proporcionalan masi sistema naziva se
ekstenzivnim svojstvom. Promjena mase sistema izravno mijenja iznose
spomenutih ekstenzivnih veličina sistema.
Svakom ekstenzivnom fizičkom svojstvu moguće je pridružiti tako zvano
specifično intenzivno svojstvo: specifičnu (potencijalnu, kinetičku, tlačnu)
energiju, tj., energiju na jedinicu mase ( Jkg −1 ), specifični volumen, tj., volumen
na jedinicu mase ( m3kg ), specifičnu težinu ( Nkg −1 ), tj., težinu na jedinicu mase,
specifičnu količinu gibanja, tj., količinu gibanja na jedinicu mase ( ms −1 ) i tako
dalje. Zbog svoje neovisnosti o masi, svojstva kao što su tlak i temperatura,
također su intenzivna svojstva.

Uzmimo da b predstavlja specifično intenzivno svojstvo nekog fizikalnog

svojstva B. Tada je iznos intenzivnog fizičkog svojstva sistema čiji je volumen V,
jednak,

B = ∫ bρdV , (1)
V

gdje je ρ gustoća fluida, a integriranje se provodi po volumenu V sistema.

……………………………………………………………………………………
Sada ćemo potražiti vezu između brzine promjene nekog ekstenzivnog
fizičkog svojstva B sadržanog u promatranom sistemu i brzine promjene od
B (t ) sadržanog u kontrolnom volumenu u nekom proizvoljno odabranom
trenutak t.

245
 Crtež 2
 
Na crtežu 2 strujnicama je predočeno strujno polje v = v ( x, y, z, t ) u trenutku
t . Punom linijom prikazana je kontrolna površina, dok dvije zatvorene crtkane
linije prikazuju granice sistema, tj., neku masu m fluida, u trenucima t i t + dt .

Pretpostavljamo da u trenutku t promatrani sistem čini masa fluida

sadržana unutar kontrolnog volumena koji miruje u odnosu na proizvoljno
odabrani inercijski referentni sustav, tj., u trenutku t sustav i kontrolni
volumen se podudaraju.

Neka su B(t ) i B(t + ∆t ) iznosi ekstenzivnog fizičkog svojstva sistema u dva

bliska trenutka t i t+Δt. Tada je brzina promjene svojstva B(t ) sistema u
trenutku t jednaka,

 dB(t )  B(t + ∆t ) − B(t )

 dt  = lim . (2)
sis .
∆t → 0 ∆t

Promatrajmo tok fluida kroz kontrolni volumen iznosa V . Tijekom

vremenskog intervala ∆t masa dmi fluida istekla je iz kontrolnog volumena kroz
dio aid KP (crtež 2).
Budući da fluid smatramo kontinuumom, to kontrolni volumen mora biti
ispunjen fluidom u svakom trenutku pa tako i u trenutku t. Stoga je, očito,
tijekom istog vremenskog intervala ∆t kroz preostali dio kontrolne površine aud

246
u kontrolni volumen ušla, dotekla, masa fluida dmu kako bi se ispunio
ispražnjeni dio kontrolnog volumena. Volumen V sistema u trenucima t i t+Δt
razdijelit ćemo u tri dijela: volumen Vu fluida koji je kroz dio kontrolne površine
aud dotekao u kontrolni volumen; volumen Vi fluida oteklog iz kontrolnog
volumena kroz dio kontrolne površine aid, a sa Vo dio kontrolnog volumena koji
sistem zauzima u oba vremenska trenutka t i t+Δt (crtež 2). Imajući na umu (1),
za brzinu promjene svojstva B(t ) sistema u trenutku t pišemo,

   
 bρdV + bρdV  −  bρdV + bρdV 
 V∫ ∫  ∫ ∫ 
 dB(t )   i V0  t + ∆t  Vu V0 t
 dt  = lim . (3)
  sis. ∆t → 0 ∆t

Budući da je limes sume jednak sumi limesa, to se (3) može ovako napisati:

       
 bρdV  −  bρdV   bρdV   bρdV 
 V∫   V∫   V∫   V∫ 
 dB(t )         . (4)
 dt  = lim
0 t + ∆t 0 t
+ lim
i t + ∆t
− lim  u
sis .
∆t → 0 ∆t ∆t → 0 ∆t ∆t → 0 ∆t

Raspravimo posebno fizikalni smisao svakog od tri člana na desnoj strani

jednadžbe (4).

Prije provedbe graničnog prijelaza lim , kvocijent u prvom članu na desnoj

∆t → 0

strani jednadžbe (4) predstavlja srednju brzinu promjene svojstva B u volumenu

V0 tijekom vremenskog intervala od t do t+Δt. S teženjem ∆t → 0 , V0 teži ka V ,
tako da na granici lim imamo,
∆t → 0

   
 bρdV  −  bρdV 
 V∫   V∫ 
   t = ∂ bρdV
t + ∆t
∫
0 0
lim , (5)
∆t → 0 ∆t ∂t KV

tj., član (5) predstavlja trenutnu brzinu promjene fizičke veličine

B (t ) = ∫ b(t ) ρ (t )dV u KV u trenutku t.
KV

 

U drugom članu jednadžbe (4) integral  ∫ b ρdV  predstavlja iznos od B

 Vi t + ∆t
koji je tijekom vremena Δt, kroz aod istekao iz kontrolnog volumena, dok omjer

247
 
 bρdV  / ∆t predstavlja srednju brzinu odljeva B kroz aod tijekom Δt. Na
 V∫ 
 i t + ∆t
granici, kada ∆t → 0 , ovaj kvocijent postaje trenutna brzina odljeva B kroz aid
u trenutku t.

Slično, posljednji član u jednadžbi (4) s teženjem δt → 0 , postaje trenutna

brzina priliva fizičke veličine, svojstva, B u KV kroz dio KP aud u trenutku t.
Prema tome, zbroj posljednja dva člana u jednadžbi (4) predstavlja neto tok
fizičke veličine B kroz kontrolnu površinu u trenutku t. U svrhu praktičnosti pri
konkretnom računanju, zbroj ova dva člana obično se piše u slijedećoj formi.


Crtež 3. Jedinični vektor no okomit
je na element površine dS i
„gleda“ od KV.

 
Neka je dS element površine KP. Vektor dS elementa površine uvijek je
 
ρ
usmjeren od zatvorenog kontrolnog volumena (crtež 3). Skalarni produkt i dS
v
predstavlja algebarski pozitivni maseni odljev (kgs −1 ) kroz dS, dok produkt
 
bρvu dS postaje odljev svojstva B kroz dS. Protezanjem integrala po cijeloj KP
slijedi,

   
 bρdV   bρdV 
 V∫   V∫ 
   t = bρ v ⋅ dS
t + dt
− lim ∫KP
i u
lim , (6)
dt → 0 dt dt → 0 dt
gdje se simbol ∫ odnosi na integraciju po cijeloj KP. Pri izračunavanju
KP

integrala u (6), na dijelu kontrolne površine aod, gdje fluid, odnosno fizička
veličina B istječe iz kontrolnog volumena, vektor brzine ima smjer od kontrolne
 
površine, tako da je skalarni produkt v dS algebarski pozitivan i daje pozitivan
doprinos površinskom integralu. S druge strane, duž dijela aid kontrolne
 
površine, gdje fluid utječe u kontrolni volumen, skalarni produkt v dS je

248
algebarski negativan, tako da taj dio površinske inegracije daje negativan
doprinos neto protoku.

Konačno, uvrštenjem jednadžbi (5) i (6) u jednadžbu (4) slijedi matematički

izraz opće integralne jednadžbe očuvanja ili Reynoldsovog teorema za mirni
nedeformabilni kontrolni volumen.

∂  
 dB(t )  + ∫ bρ v ⋅ dS
 dt  =
  sis.
∫ bρdV
∂t KV KP

Brzina promjene Brzina Ukupni, neto,

fizičke veličine, promjene fizičke protok fizičke , (7)
(svojstva) B u veličine, veličine B kroz KP u
sistemu u trenutku (svojstva) B u trenutku t.
t. KV koji se u
trenutku t
podudara sa
sistemom.

Integralna jednadžba (7) veže brzinu kojom se u nekom proizvoljno

odabranom trenutku t mijenja iznos ekstenzivnog fizičkog svojstva B u sistemu, s
brzinom promjene iznosa iste veličine u kontrolnom volumenu (koji u
promatranom trenutku t koincidira sa volumenom sistema) i ukupnim, neto
protokom fizičke veličine B kroz KP u trenutku t. Ova se jednadžba često naziva
i zakonom transformacije metode sistema u metodu kontrolnog volumena.
Integralna jednadžba (7) polazna je pri izvodu temeljnih jednadžbi očuvanja
mase, količine gibanja i energije.

249
250