fllozofska .

fb b1bboteka MARTIN HEIDEGGER

Umlniti bib/ioleke
BRANKO BOSNJAK, MILAN KANGRGA
GAJO PETROVIC, PREDRAG VRANICKI

lzdaje
ITRO »Naprijed«
BITAK I VRIJEME
Generalni direktor PrefleD 1 njemall:oga
GOJKO STEKOVIC HRVOJE SARINIC

Glavni urednik
MILAN MIRIC
Uvod 11 »Sein und Zeit«
GAJO PETROVIC

2. izdanje

l_,

N
naprijed

ZAGREB, 1988.
329. Gretic, Goran: Metafizika, misljenje i jezik. Heideg-
gerovo shvacanje biti jezika. - F01Um, XXII/1983,.
XLV/4-6, 875-904.
330. Jokic, Vujadin: Hajdegerovo poimanje biti wnetnosti
i umetni&og.- KnjiZevna kritika, XIV/1983, 1, 43-50.
331. Petrovic, Miloje: Hajdegerov pristup Marksu. - Sa-
vremenost, XIII/1983, 1-2, 29-45.
332. Posavec, Zvonko: Bit tehnike i moguenost obrata. (In-
terpretacija Heideggerovog spisa »Obrat«). - U zbor-
niku: PRAKSA I POLITIKA, Zagreb, Liber 1983, str.
218--239.
333. Zalokar, Jadran: Martin Heidegger: Misljenje i peva- •'
nje, Nolit, Beograd 1982. - Na§e teme, X.X:VII/1983, ·
1-2, 186-188. Martin Heidegger
•
1984
334. Bozi~evic,Vanda: Razumijevanje govora -u »Bitlru i BITAK I VRIJEME
vremenuc. - Filozofska istraZivanja, IV/1984, 2(9), 181-
-194.
[Zusammenfassung: Da-s Verstehen der Rede in »Sein
· und Zeit«]
335. Kos, Janko: Hajdeger i Slovenci. Prevela: Miljenka
Vitezovic. - U knjizi: Janko Kos, MODERNA MISAO
I SLOVENACKA KN'JIZEVNOST, Beograd, Rad 1884,
str. 282--311.
336. Petrovic, Miloje: Blob protiv Sartra. - Savremenost,.
XIV/1984, 7-8, 79-92.
[Vidi odeljak: Sartr - Hajdeger]

-i'

_ .
L

.
BDMUNDU BUSSB..LU
.............. ltonDI• I pdl•llll•tn
'ltl' ,..,LW.I*sazJII•&.•s•-

I •

•
•

• : ..... .
 I
AUTOROVA PRETHODNA NAPOMENA I

UZ SEDMO IZDANJE 1953. j

I

Rasprava »Bitak i vrijeme« pojavila se prvi puta u I'

! .,
proljece 1927. ti Jahrbuch fiir Ph.ilosophie und phano-
menologische Forschtmg, sv. VIII, u izdanju Edmunda
Husserla, i istodobno kao posebni otisak.
• Ova nova na.klada, koja se pojavljuje kao sedmo iz-
danje, u teklstu je neimlijenjena, pre-.mda je u pogledu
citata i interpunkcije n.aDDVO pregledana. Brojev.i stra-
nica nove naklade podudaraju se, uz mala odstupanja,
s paginacijom ranijih izdanja.
Ozna.ka »P.rva polovica«, sto je stajala u dosada5njim
izdanjima, brisana je. Poslije eetvrt stoljeCa. druga se
I! polovica vise ne da nadovezati na prvu, a da ta ne bi
hila nanovo prikazana. Med:utim, i6i put nje numo je
jos i danas, daje li pitanje o bit:ku pobudu na5em tu-
i bitku.
U prilog razja5njenju tog pitanja neka bude uporore-
no na »Uvod u metafizi.ku«, koji izlazi istodobno s ovom
novom nakladom, u istog izdavaCa. Taj Uvod donosi
tekst jednog predavanja oddanog u ljetnom semestru
1935. I
~
f
.
l·'. !

I.
!
;

'
 I'

• • • 8lji.ov ycip c!lt; ~(L&'Lt; ph "t'«irr« (-ri 1tO't'& ~oulea&t:

Gl)l.t«(VE:LV 07t6"t'tXV av q>~a.h) 7t«AotL yr.'yv&lmce-re, ~{L≪
as 1rp0 "t'OU ~v ~6{1&&«, vuv 8, ~7t0p~X«(UV • • • »Jer V8•
ma je oCito ipak vee dugo dobro poznato, sto za.
pravo mislite kada upotrebljavate izraz ,bivstvuju.Ci',
mi smo pak nekoe dodu8e vjerovali da to razumije-
mo, ali sada smo u neprilicic 1• Imamo 1i danas neki
odgovor na pitanje 0 tome, sto zapravo mislimo ri-
jecju »bivstvujuCic? Niposto. I tako, eto, valja pono-
'''• vo postaviti pi.tanje o smislu bitka. Jesmo li, tako-
c1er, danas bar u neprilici stone razumijemo izraz
»bitak«? Niposto. I tako, eto, valja najprije, prije
svega, ponovo pobuditi razumijevanje za smisao tog
pitanja. Konkretna obrada pitanja o smislu »bitka«
nainjera je rasprave sto slijedi. Interpretacija vre-
mena kao moguceg horizonta svakog razumijeva-
nja bitka uopce, njezin je prethodni cilj.
Smjeranje k tom cilju, ist:raZivanja sto su poduze..
ta u takvoj nakani, i ona ih zahtijeva, te put do tog
cilja trebaju uvodno razjaSn.jenje.
1
Platon, Sophistes 244 a.
 .

Uvod

Ekspozicija pitanja o smislu bitka

_\
Prvo poglavlje
NU2:NOST, STRUKTURA I PRVENSTVO PITANJA
0 BITKU

• § 1. Nuznost izricitog ponavljanja pitanja o bitku

Navedeno pitanje danas je palo u zaborav, premda

nase vrijeme ubraja u svoj napredak sto ponovo od.ob-
rava »metafiziku«. Pa ipak svatko smatra da je oslo-
bocten napora jedne ytycxv-ro(.Lcxx_(cx r.spt -rijc; oOO"tcxc; koju
.
i
I
valja hnova rasplriti. Pr.i •tome, dotalmuto pitanje
zacijelo nije proizvo1jno. Ono je ·podstrek:avalo Platono-
I.
'- vo i Aristotelovo istraf:vanje, da bi, dakako, otada i
umuknulo - kao tematsko pitanje z.biljskog istraziva-
nja. Ono sto su obojica postigli odrZalo se u raznovrs-
nim preinakama i »retu5ima« sve do u Hegelot>u »lo-
giku«. A Sto nekoe bijase uz k.rajnjJ. .napor misljenja
izboreno od fenomena, premda nepotpuno i tek u pr-
vim naletima, odavno je trivijalizirano.
.i Ne samo to. Na podlozi gr&ih poeetaka :inte.:r:pretaci-
. !~ je bitlka nastala je dogma, -lroja ne proglasuje samo da
je pitanje o smislu bitka izlisno, nego povrh toga sank-
cionira zanemarivanje ·tog pitanja. Kafe· se: »Bitak« je I

najopeenitiji i najprazniji pojam. Kao takav, opire se i

svakom poku5aju defimranja. Tom najopcenitijem d sto- iI

~
ga neodredivom pojmu i nije potrebna nek:a definici-
ja. Svatko ga neprestano upotrebljava i, dakako, razu-
mije sto time misli. Tako je ono sto je kao skriveno
izazivalo nemir u antickom filozofkanju, i u njemu ga
odrZa.valo, postalo kao sunce jasnom razmnljivoseu po !· I
,.f I'
1 Bitak i vrijeme 1 f·(.;:~!
- ·l
 sebi, j to takvom, da onaj tiro jos pita o tome biva
okrivljen za metodski proma5aj.
U p<>Cetku ovog istra.Zivanja ne mogu se iscrpno
pretresti predr.asude sro nepres.tano u.sa<tuju i gaje
nepotrebu ne;kog zapitivanja o bitku. Njihov je ko~­
jen u samoj antiOkoj ontologiji. Ta se pak - s obZl:
rom IJ.la podlogu. iz koje su ~rasli temeljni .antJoloskl
pojmovi - moze u pogledu pr.imje:~sti l~ti~ira­
nja kategorija .i njihove potpunostl mterpretirati. u
dovoljnoj mjer.i samo po niti Yodilji prethodno razJ~S­
njenog pitanja 0 bi:tku i odgovora na nJ. Stoga cemo dlS-
k.usiju o predrasudama voditi samo dotle dok se. ne
paka.Ze kako je ponavljanje pitanja o smislu bitka
nuino. Tri su takve predrasude:
1. »BUak« je »najopcenitiji« pojam: 't'O <Sv e<rrr. X«3-6A.ou
~t<rr« 7t<lv-rcuvt. Illud quod primo cadit sub apprehen-
sione, est ens, cuius intellectus includitur in omnibus,
quaecumque quis apprehenclit. »Neko razumijevanje bit-
ka uvijek je vee ukljuceno u svemu sto netk:o shva6a
od biCa.«.2 Ali »>pCen.itost« »bitka« nije opeenitost roda.
»Bitak« ne omeduje najvi.Su regiju biea ukoliko je ono
'· pojmovno artiikuli.rano prema rodu i ':':rsti: ou-rs -r~ o~
yevoc;.3 ~pcenitost« bitka »nadma.SuJe« svaku opcem-
tost roda. »Bitak« je prema oznaci &rednjovjekovne on-
tologije »transcendens«. Jedinstvo toga t_rans.c~~ental­
nog »>pcenitoga« nasuprot ra.znovrsnost1 ~aJviS~ ~­
cnih pojmova kojima su obuhvaeene stvari vee Je A~­
stotel spoznao kao jedinstvo analogije. Tim je otkri.-
Cem. Aristotel, uza svu ovisnost o Flatonovu ontoloskom
na.tCinu postavljanja tog pitanja, postavio problem bitka
na naeelno novu osnovicu. Ni on, dakako, nije rasvi-
jetlio tamu tih kategorijalnih odnosa. Srednjovjekovna
je ontologija svestrano raspravljala taj problem, pr.i ee-
mu je slijedila prije svega tomisticku i skoti.stiCk.u sko-
1u, ne postigavSi naCelnu jasno6u. I kada napoleon He:
gel odreduje »-bitak« kao »neodredeno NeposrednO«, 1
1. Aristotel, Met. B 4, 1001 a 21.
2. Tomo Akvinski, S. th. II1 qu 94 a 2.
3. Aristotel, Met. B 3, 998 b 22.
2 1*
to odredenje stavlja u temelj svih daljnjih kategarajal-
nih eksplikacija svoje »dogike«, onda se on pr.idriava is-
tog ·smjera g1edanja kao i antiCka ontologija, samo sto
ispusta iz ruku problem ~ ga je postavio vee Arisro-
tel, problem jedinstva bitka nasuprot raznovrsnosti
· »:kategorija« .kojima su obuhvaC.ene stvari. Ako se po-
slije toga kafe: »bitak« je najopcenitiji pojam, o.nda
to ne. mo.Ze znaCiti da je on najjasniji i da nije potre-
bdt nikakva daljeg raspravljanja. Pojam je »bitka«, na-
protiv, najtamniji.
2. Pojam ))bitak« nije moguce definirati. To se zaklju-
cilo iz njegove kr.ajnje ap6en.irosti.4 I to s pmvom -
ako de£initio fit per genus proximum et differen11iam
specificam. »~Bita.k« zapravo ne m&e biti shva6e:n kao
bice; e:nti non additur aliqua natura: »bita.k« se ne
moze domo6i odrectenost:i tako Sto ee mu biti dodijelje-
no bice. Bitak se ne da definitorno izvesti jz viSih paj-
mova ni1li prikazalti putem Dili.h. Ali za,r iz toga s-lijed.i
da bitak vise ne mofe mdavati. problem? NipoS.to; mo-
gu6e je sa:mo izvesti zaklju.Cak: »bitak« nije neSto po-
put biea. Otuda se, u izvjesnim gmnicam.a opravdani,
na& odredivanja biCa - »definicija« tradicionalne J.o..
g;ike kojoj su i samoj temelji u antiokoj cmtologiji -
ne da. primrijeniti na bitak. NemoguCnost defi:niranja
bitka, ·mec:tutim, ne dispenzim od. pitanja o njegovu
&m.islu, nego upravo podstiJCe na nj.
3. »-Bita:k:« je poja:m razumljiv po sebi. U Cirtav.u spo-
znarvanju, iskaziva.nju, u -svakam odnosenju prema bi6u,
u svakom odnosemju-prema-cSamOIIl-sebi u upotrebi
je Gtak«, i pri tome je taj i2lraz »bez daljnjegac
razum1j.iv. Svatko .:razmn:ije: »Nebo je plavO«; »ja sam
radostan« i sliOno. Samo, ta prosjeena razwnljivost de-
monst.Itira jedino ne.razumljivost. Ona oCito pokamje,
4. Usp. Pascal, Pens~ et Opuscules (ed. Brunschvieg)', Paris
1912, .s. 169: On ne peut entreprendre de definir l'!tre sans
tomber dans cette absurdite: car on ne peut definir un mot
sans commencer par celui-ci, c1est, soit qu'on l'e:xprime ou
qu'on le sous-entende. Done pour definir l'!tre, il faudrait
dire c'est, et ainsi employer Ie mot defini dans sa definition.
3
 da u .svakom panaSa.nju i bitku pri bieu a priori Ie-
zi zagonetka. To, ~to m.i uvijek vee zivimo u razumi-
jevanj.u bitka, a ,smisao je bitk.a istodobno sk!riven u
tami, dokazuje naeelnu numost da pitanje 0 smislu
»bitka« bude ponovljeno.
Pollivanje na razwnljivost po sebi u .krugu temeljnih
filozofskih pojmova, a pogotOV".I u pogledu pojma »bi-
tak«, dvojben je postupak, ako u drugu rulru to »Ra-
zumljivo-po--sebi« i samo ono, ti »tajni sucbvi obiCn.og
uma« (Kant), treba pootati i ostati izricitom temom
analitike (»poslom filozofa«).
Ali razmatranje predrasuda ujedno je razjasnilo, da
ne ned~taje samo odgovor na pitanje o bitku, nego da
je dapace samo pitanje tanmo i neusmjereno. Otuda,
ponoviti pitanje o bitku znaCi: najprije jednom dovolj-
no ooraditi postavljanje pi.tanja.
· ~ 2. Formalna struktura pitanja o bitku
. trebali pojmiti i fiksirati sn:tisao. To prosjeeno i ma-
Pitanje o srrrlslu bitka treba postaviti. Ako je ono
nek9, iii Cak pravo, fundamentalno pitanje, onda je
ta:kvu zapitivanju potrebna p.rimjerena transparentnost.
Stoga valja ukra.tko ram1otriti, sto li uopee pripada
ne~ pitanju, kako bi se, polaze6i otuda, moglo poka-
zati, da je pitanje o bitku osobito.
Svako zapi1ivanje jest traZenje. Svako traf.enje dobi-
va svoj apriomi putokaz iz onoga sto traZi. Zapitivanje
'i jest spoznavajuee tra!Zenje biea u njegovoj egzistenciji
! i esencijoi. Spoznavajuee traf.enje mOZ.e postati »istraZi-
vanjem« kao otkrivajuee odrectivanje onoga Sto je u
pitanju. Zapi:tivanje kao zapitivanje o. . . ima svoje
Pitano. Svako je zapitivanje o ... bi:lo na koji naCin
raspitivanje kod . . . Za:pitivanju pripada, os:tm Pitano-
ga, i Ispitivano. U istruujutem, to jest spec.ifiC.no teo-
rijskom pita:nju, valja Pitano odrediti i dovestd do poj-
ma. Tada u tom Pitanomu poeiva, kao zapmvo intendi-
rano, samo Ispitano, ono kod cega zapitivanje stiZe n.a
cilj. Sarno zapitivanje kao pona-Sanje nekog biea, pita-
4 5
ea, ima vlastiti karakter bitka. Neko je zapitivanje mo-
guee .P:ovesti kao ~za~i1lk!iyan~e-tek-onakoc iii pak kao
eksphcrtno postavlJanJe pitanJa. U ovoga je osebujno
to, sto zapitivanje postaje prije toga sebi transparentno
u pogledu svih navedenih konstitutivnih karakteristika
samog pitanja.
Postaviti treba pitanje o smislu bitk.a. Tako stojimo
pred n~. da u pogledu ·navedenih ·struktum.ih
momenata razmotrimo pitanje o bitku.
Kao traf.enje) za pitivanje zahtlijeva da ga unaprijed
vodi Traf.eno. Smislom bitka moramo otuda na iz-
• • I I
VJ~tan ~~em vee .raspolagati. Bilo je nagovije§teno:
nu se UVlJek vee kreeemo u nekom razumijevanju bit-
ka. Iz tog ra2Jl1111:ijevanja izrasta izriOito pitanje o smi-
slu bitk.a i tendencija k njegovu pojmu. Mi ne z.namo
sto znaCi »bitak«. Ali vee kada. pitamo: »sto je ,bitak'?c
mi se nalazimo u nekom razumijevanju toga »je«, iaiko
n~ b.ismo mogli pojmovno fi!ksirati sto znaCi to ,;jec.
M1 uopee ne poznamo hor.imnt iz kojega bismo mu
glovito razumijevanje bitka jest fakt.
Ma kako se to razumijevanje bitka kolebalo i raspli-
~jayalo i kretalo strogo granioom pukog pomavanja ri-
JeCi - sa:ma ta neodredenost uvijek vee raspolozivog
ii"aZU.tllijevanja bitka pozitivni je fenomen i on zahtije-
va razja.Snjenje. lpak, istraZ.ivanje o smislu bitk.a neee
htjetli da to razjaS!ljenje dade odmah u poeetku. Inter-
pretacija prosjeC:nog razumijevanja bitka dobiva svo-
ju nu.Znu nit vodilju tek s izoblikovanim pojmom bit-
k.a. Iz jasnoee tog pojma i njemu pr.ipadnih naCina na
.koje on biva eksplicitno razumljen valjat ee uglaviti,
sto znaci zatamnjeno odnosno ja! nerasvijetljeno razu.
mijevan.je bitk.a i koje su 'W'Ste zatamnjivanja odnosno
ometanja jednog ekisplioitnog rasvjetljenja smisla bit-
ka moguee i nu.Zne.
Prosjeeno, maglovito razumijevanje bitka mOZ.e, za-
tim, bi:ti u.Cinak: naslijedenili •teo.nija i mnijenja o bitku,
i to tako d.a pri tome te teorije ostaJu Skrivene kao
 izvor.i vladajueeg razumijevanja. - Tra.Zeoo u zapiti·
vanju o bitku nije ne5to potpuno nepoznato, premda je
najprije naskrorz nedokuOi.vo.
Pitano pitanja koje valja obraditi jest bitak, ono sto
odreduje bice kao bice, ano na temelju Cega. je bite,
bilo ma ka.ko ~ma1!rano, uvijek vee razum.iljeno. Sam
bitak biea »nije« neko biCe. Prvi filozofsk.i korak u ra·
zumijeva.nju problema bitka jest: ne p:\HMv ·twa ~tT)y­
£ia{}aLs, »ne priCat-i pmce«, to jest, ne odredivati bicu per
rijeklo kao bi6u svodeei ga na neko drugo bice, kao da
biltak ima ka.rakrt:er nekog moguceg biea. Bitak kao Pi-
tano zahtijeva stoga neki za.sebni na& pokazi.vanja,
koji se bitno razlilruje od otkrivanja biea. Prema tome
6e i Ispitano, smisao bitlka, zahtijevati vlastitu pojmov-
nost koja se, i opet, bitno razlikuje od pojmova u ko-
jima svoju znacenjsku odredenost posbiZe bice.
Ukolik.o bitak tvori Pita111o, a bitak znaa b.iftak bica,
tada proizlazi, da je .]spitivano u pilta:nju 0 bitku samo
bice. Ono biva tako reCi presli\J:Savaoo o svojem bitk.u.
Ali ako treba da uzmogne neiskrlvljeno pruiilti ka:cak-
teristike swjega bitka, ono mora prije toga postartd sa
svoje stra.ne pr.ilstupaOnim onaikvo kakvo je samo po
sebi. Pitanje o bi11ku zahtlijeva, da u pogledu njegovog
lspitivanoga bude dobiven i vee prije utv.rden prav.i. llla-
cin pristupa k tom bi6u. Ali »'bWem« na;z;ivamo mn~·
sta, i u razti.Oi.tom smislu. Bite je sve o eemu govOIIll·
mo, sto mis1imo, prema eemu se ov~ iii onaik:o odno-
simo, bice je -ta:koder ono S1lo smo 1 ka.kvi smo mi sami.
Bitak lem u egzistenoiji i esenoiji, u realnosti, posto-
janju, opstojanj:u, va.Zenju, tu!bitku, u »ima«. S kojeg
I biea valja oCitati smi:sao bitka, od kojeg bica treba da
' !
pode otkrivanje bitlka? Da Ji je polaziste proizvroljno, iii
pak pri obradi pitanja o bitku prvenstvo prlpada ne-
kom odredenom bi6u? Koje 1i je biee egzemplarno i u
kojem smilsJJu njemu pripada prvenstvo?
Ako pitaJnje o bitkiu treba postaviti izriOi:to. i prove-
sti ga uz njqpvu potq>unu transparentnost, tada obra-
S. Platon, Sophistes 242 c.
6 7
.. da tog pitanja mhtdjeva, prema dosadaSI1jirr. razja5nje-
njlima, ekspli!kaciju na.Oina gledanja na bitak, razumije-
vanja i pojmoVIliOg zahvaqanja 111jegova smisla, pripra·
vu moguCnosti pravog izbora egzemp~og biCa, izra-
du geiluinog na:Oina p.ristJupa k tom biCu. Gledanje na,
razumijevanje i pai.malnje, azbar, pri5tup k - jesu kon-
.gtitutJi.v.na polllaSanja zapitivanja, pa su i oni sami :mo-
dusi bibka nekog odre4enog ooea, tog biea koje smo
uvijek mi sami, koji piltamo. Obrada pitanja o bitlru,
prema tome, znaOi: Cinjenje transparentnim nekog bi-
ea - koje pita - u njegovu bi'tku. Sarno zapitivanje
tog pitanja kao modus bitka nekog bi6a bitno je odre-
<teno onim o cemu je rijee u pitanju - bi1lkom. To
bice, koje smo uvijek mi sami i Ciji bita k mo.Ze, pored
ostaloga, b:L1li zap.itivanje, teo:minolOS.k!i zahvaeamo koo
tubitak. Iz.timto i transparentno postavljatnje pitanja
o bitku zahti.jeva da pretihodno bude primjereno e.kspli-
cinmo jedno bite {rubitak) u pogledu svojeg bi;tika.
A1i zar takav pothvat ne upada u oCi.ti krug? Morati
najpo:tije odrediti bi.6e u njegovu bitku i za.tim h1ljeti
tek. na temelju toga .postaviti pitanje 0 b)Uk.u, sto li je
drugo do hod u kr:ugu? Nije li za obradu pitanja vee
»pretpostavljeoo« ono sto bi trebao donijetd prije sve-
ga odgoV!Or na to pitanje? Fo.rmalni prigovori, paput
argwnentaaije proti:v »kruga u dokazu«, koj.u je u Obla-
sti i:stlra2livaJD.ja prln.cilpa svagda lalro navesti, uvijek su
sterilni pri rasudivanj.u o kankretnim putovdma istra-
Zivanja. NiSt:a ne p!1idanose razwnijeva:nju stvari i koee
prodiranje u polje ist.ra:fiva:nja.
Ali .fa:krt:.iano, u namaceno.rn nacinu postavljanja pita-
nja uopce nema kruga. DiCe je moguee odrediti u po-
gledu njegova bitka a da pri tome nije numo vee ras-
polagati ekspJdcironim pojmom smisla bitka. Da nije
tako, do sada ne bi moglo .bitd antoloSke spomaje, Cije
se fa1rtiano postojaa:tje zaaijelo neee nijekati. »Bitak.,
biva u C:itavoj dosada!Snjoj ontolQgiji dodt* »pretpos-
tavljan«, ali ne .kao raspolo!i.V!i pojam, - ne kao an.o
Tra.Zeno kao tafk.vo. »PretpostavJjanje« bi'tka ima ika-
ra.kter zauzima:nrja gledista o bitlw unaprijed, i to tako,
 da iz tog glecli§ta biva priwemeno artikulirano dano
biee u svojem bitku. To zauzimanje predvodeeeg gle-
dista o bitlru izrasta iz prosjeanog razumijevanja bitka
u kojem se uvijek vee klreeemo, a ·to razumijevanje pri-
pada napokon bitnom ustrojstvu samog tubitka. T~­
vo »pretpostavljanje« nema .nikakve veze s postavlJa-
njem nekog neutemeljenog nacela .iz kojega biva d~­
duktivno izveden niz stavaka. »Krug u dokazu« uopce
ne moze leZa.ti u postavljanj.u pitanja o smislu bitka,
jer se u odgovoru na to pitanje n_e radi o.?brazl~z~ju
putem dedukcije, nego o iznosenJu temelJa na vidJelo,
putem njihova pokazivanja.
Ne IefJi u pttanju o smislu bitka »krug u dokazu«, ali
zacijelo fezi neko cudnovato »pov:ratno iii prethodno od-
nosenje« Pitanoga (bitka) na zapitivanje kao na modus
bitka nekog biea. To, sto je zapitivanje bitno pogodeno
svojim Pitanim, pripada najvlastitijem smislu pi:tanja
0 bitku. Ali zar time nije vee posvjedoeeno prvenstvo
bitka 'Ilekog odredenog biea i nije li unap.rijed dano
egzemplamo bice koje ·treba fungirati kao pl"imarno
Ispitivano pitanja o bitku? Onim sto j~ do. ~~d~ raz-
motreno, ni.ti je dokazano prvenstvo tub1tka mt1 Je od-
lueeno o njegovoj mogu6oj .i1i Ca:k nuZiloj funlkciji kao
biea koje valja primarno pitati. Ali ne§to poput prven-
stva tubitka zacijelo se javllo.
§ 3. Ontolosko prvenstvo pitanja o bitku
'i
Karakterizacije pitanja o bitku po niti vodilji for,
malne struklture pitanja kao takvog razjasnilo je to
pitanje kao osebujno, i to talco, sto njegova obrada. i
pogotovu rje5enje zahtijevaju niz fundamentalnih pro-
matranja. Ali osobi:tost .pitanja 0 bitku potpuno ce iza-
6i na vidjellO tek tada kad ono bude dovoljno omedeno
u pogledu svoje funkcije, svoje namjere .i svojih rno-
tiva.
Do sada je nuinost panavljanja tog pitanja bila moti-
virana u jednu ruku ugledom njegova porijekla, ali
8 9
prije svega izostan:kom nekog odredenog odgovora, da-
pa.Ce nedostajanjem nekog zadovoljavajuceg postavlja-
nja tog pitanja uopee. Ali, svatko more zahtijevati da
sazna, cemu treba sluiiti to pitanje. Da li se nJime os-
tala baviti, ill se uopce nj:ime bavi, samo neka proizvolj-
na spekulacija o najopeenitijoj opeenitosti - ili je ono
najprincipijelnije i u isti mah najkonkretnije pitanje?
Bitak: je svagda hltak nekog bica. Sva biea mogu se
prema svojim razliciltlim oblastima pretvarati u polja
otkrivanja i omedivanja od:redenih podrucja obrade.
Ta se podru.Cja, primjerice povijest, priroda, prostor,
zivot, tubitak, jezik i slieno, daju u odgovarajucim
manstvenim istraiivanjima tematizira:ti u predmete.
Znanstveno istraZivanje provodi izdvajanje i prvo fik·
siranje podrucja obrade naiv:no i grubo. Obrada·nekog
podrucja u njegovim temeljnim strukturama na izvje-
stan je nacin vee ostvarena putem predzna:nstvenog
iskustva i izlaganja oblasti bitka unutar koje je. omede-
no samo podrucje obrade. Ovako izrasli »temeljni poj-
movi« ostaju isprva niti vodilje za prvo loonJ.rrestno do-
kucivanje podrueja. Premda te!iste istrafivanja uvijek
lezi u tom poziti"Wtetu, njegov se pravi napreda k ne os·
tvaruje toliko u skupljanju rezultata i njihovu pohra·
njivanju u »prirucnike« koliko u pitanjima o temeljnom
ustrojstvu svakog od podrucja, pitanjima •lroja su ve-
cinom reaktivno izbijala iz takva sve veeeg poznavanja
stvari.
Pravo »giba:nje« u znanostima odigrava se u vise iii
manje ra~alnoj i sainoj sebi netransparentnoj revizi-
ji temeljDJih pojmova. Nivo neke znanosti odreden je
time, do koje je mjere ona sposobna za krizu svojih
temeljlllih pojmova. U takYim imanentndm krizama zna- . i
nostt poC.i.nje se kolebati odnos pozitivno istruujuceg
ispitivanja prema sam.im. stvarima ~to ih .ispituje. Danas
$U .se posvuda u raznim disciplinama probudile tenden-
cije da se istramvanje pol<>Zi na nove temelje.
•' :tI •
.rl
Priv.idno najstroZa. .i najcv:rsce sazdana znanost, ma- ~·
tematika, dospjela je u »krizu osnov·iCa«. Borba izrne- ;
.!" I .'-"
du formalizma i intuicionimla vodi se okto osvajanja
i utvraivanja primamog nae.ima pmstupa k OIJlOIIl sto
treba biti predmet te znanosti. TeorJ.ja relati.V!Ilosti fi-
zike izrasta .iz tendencije da se poka.Ze vlastita suvis-
lost same prirode, onakva kak.va pos1loji »po sebi«. Kao
teorija uvjeta pristupa k samoj prirodi, ta teorija k\lSa
putem odredenja svili relativnosti oeuvati nepromjen-
Ijivost zak.ona gibanja i ta.ko sebe dovesti pred pitanje
o strukturi pod.ruCja obrade koje joj je zadamo, pred
problem materije. U biologiji se budi tendencija da se
poslije odredenja orgamzma i Zivota, sto su ih dati
mehaniza:m i vdtarliza:m, pita unatirag i nanovo odredi
nacin bitka Zivoga kao ta!kvog. U historijskim duhovnim
znanostima pojaiCao se, posredstvom predanja i tijekom
njegova prika7Ji:vanja i tradicije, poriv prema samoj po-
vijesnoj zbilji: pov.ijest kmjiZevnosti tlreba postati po-
vijeS6u problema. Teologija traga za nekim izvomijim
izlaganjem bitka eovjeka pili b08\l, koji bi bio skich-an
iz smisla samog vjerovanja i ostajao unutar tog izla-
ganja. Ona palako poeinje ponovo razUIID.'i!jevati Luthe-
rov uvid, da njezillla dogmatska si.stematika poeiva na
•temelju« koji mje izrastao iz nekog primarno vjeruju-
Ceg zapi11ivanja i Oija apstlra'ktnost nije samo nedostat-
na za teolo§ku problematiklu, nego nju zakr.iva i is-
krlvljuje.
Temeljni yojmovi jesu odrec:tenja u kojima postaje
prethodno :razranljivim podruCje obmde Sto le:Z:i u os-
novi svih tematskih predmeta neke zrumosti, pa to ra-
zumijeVatn.je predvodi sva pozitivna istraZivanja. Svoju
pravu legitimaciju i .obrailoZelnje« dobivaju ti pojmo-
vi, prema tome, samo u jednoj isto tako preliminatmoj
pretmzi saanog pod:ruoja obrade. Ali uk:oliko svako od
tih podru.Cja iz oblasti samili entiteta i bude osvojeno,
takvo p.reliminamo .istrmvanje, koje c11pi temeljne poj-
move, ne maCi ni:Sta drugo do izlaganje tih entiteta u
pogledu temeljnog ustrojstva njihova birtka. Pozi.tivnim
zmmostima mQI'a p.rethoditi takvo istlrativanje; i ono to
mole. Toone je dakaz Platonov i Aristotelov ra.d. Ta-
kvo se utemeljeuje .manostl IIJacelno trazlikruje od. »lo-
10
gike« koja hram:lje za njiim, lroja pojed.ino slueajuo sta-
nje neke .7lDJaD.OSt:i pnovjerava :prema njezinoj »metodli«.
Takvo uteaneljenje jest produJotilwla logi'ka u tom smi·
slu S.to ona, tak!o reCi, prva uskaCe u nek.o odrecteno po-
~ ueje_ ·bi~. prije. svih ga dolruOuje u pogledu njegova
b1tka J. dobivene strukture stavlja na rnspolaganje po-
ziti'VInim znaoostima kao transparentne upute, St:o da
pitaiju. Tako, na prlmjer, za filozofiju nije primaa:na
:neka 'teor.ija tvo:r:be pojmova histor:ije, ta.kodet' tne teo-
rija hlstorijske spomaje, ali ni teorija pov.ijesti .kao
objekta histocije, nego je za nju primarna intep.pretaci-
ja zailsta povijesnog bdCa s obz.irom na njegovu povdjes-
nost. Ta ko, eto, :i pozit.iw1 rezultat Kantove Kniti!ke ci-
stog uma leZi u za.Cetku obrade onoga Sto uopC.e prlpa-
da nekoj .Prirodi, a mje u nelooj »teoriji« spoznaje. Nje-
gova traJllScendentalna logika aprioma je logi:ka pred-
met-nog podru.Cja - priroda.
A1d ova.k.vo zapitivanje - an:tologija uzeta u najSi-
rem smislu i bez os.Janjanja na ontoloSke smjerove i
tendencije - .treba i dmo j!OS nelru nit voddlju. On-
toloSiko je mpitiva.'Ilje, dod'USe, spram ontiCkog zapitiva-
·nja pooitiv.ndh znanosti momije. Ali ono ostaje i s&no
nai:VIDO 1 nepro2Jimo, a.kJo ~Djegova traganja za bi'llkom
bita ostavljaju neraz.motren:im smisao bitka uop6e. I
upravo pri zadati da outologija - koja ne konstruilra
dedUktiV'IIO - nac:te .neku genea1ogiju raznih mogueih
ustrojstava bitfka, potJreban je p.rethodni sporazum o to-
me, »sto li mi zapravo llilliJsl:imo tian izra7JOm ,bitak'c.
. Otnda pitanje o brtgru ne Zeli biti samo apriomi tlv·
Jet da budu mogu6e znanosti §to istramju biee kao ta·
.kvo i takvo bi6e, i pri 1nme se uvijek vee kreeu u ne-
kom razumijevanju bitka, nego reli biti i uvjet da bu-
du m.oguce same ontologije, koje slijede prije ontickih
.manosti i .fu.mclira.ju ih. Svaka ontologija, raspolagala
ma kako bogatim i evrsto sazdanim sistemom katego-
rija, ostaje u osnovi slijepom, i izokretanjem svoje naj-
vlastitije namjere, ako prije toga nije dovoljno razjas-
nila ·smisao bitka i to razjaJnjavanje shvatila kao svoju
fundamentalnu zadaCu. ·
11
 Pravo razumljeno ontoloSko istra.Zivanje samo poda-
je pitanju 0 bitlw njegovo ontoloSko prvenstvo, veema
negoli puJro nastavljanje easne tradicije i promicanje
..-:
jednog jos uvijek neproz.imog problema. Ali ovo stvar-
no-znanstveno prvenstvo nije jedino.
§ 4. Ontieko prvenstvo pitanja o bitku
Znanost uopee moguee je odrediti kao cjelinu su-
stava obrazk>Zen.ja istinitih stavaka. Ta definioija niti
je potpuna niti poga4a manost u pogledu njezina smis-
la. Znanpsti .kao pona5anja oovjeka jesu nacin bitka
tog biea (oovjeka). To bice zahvaCa.mo terminolo5ki kao
tubitak. Znanstveno i.straZivanje nije jedini i nije naj-
bliZ.i moguci naCin bitka rtog biea. Povrh toga, sam se
tubitak odlikuje pred drugim bicima. To odlikovanje
valja piethodno vidno pakazati. Razmatranje mora pri
tome posegnuti ispred analiza sto slijede i Sto ce tek
pru.Ziti pravi uvid.
Tubitak je bice k.oje se ·ne pojavljuje naprosto medu
drugim bi6ima. Ono se, naprotiv. oil!ti.Cki odlikuje ti·
me 5to se tom bieu u njegovu bitku radi o samom
tom bitku. All tada tom ustrojstvu bitka tubitka pri-
pada, da se on u svojem bitku odnosi prema tom bit-
ku K:ao bitak. A to opet kazuje: tubitak razumije sebe
u svojem bitk:u bilo na koji naOin i bilo kako izricito.
Tom je bi6u svojstveno, da je ono ~ svojim b~~k?m. i
' . putem njega samo sebi dokueeno. Sarno razumzJevanJe ..
bitka jest izvjesnost bitka tubitka. OntiCka je osobi-
tost tubitka u tome, da on jest ontoloski.
Biti ontoloslci, ovdje jo5 ne znaci: tvoriti ontologiju.
Otuda, ako naziv ontologija zadrlimo za ekssplicitna
teorijska pitanja o bt1iku biea, tada misljenu ontolo-
gienost tubitlka valja ozna.Citi kao predontolosku. Ali
tone maci, reoimo, isto sto ·i naprosto bivstvuj:u.Ci-ontic-
ki, nego bivstvujuci na na.Cin razumljenja bitka.
Sam bitak, prema .kojemu se tubitak me>Ze odnositi
ovako ili onako i uvijek se nekako odnosi, nazivamo
12
egzistencija. Medut:im, odrec1ivanje biti ·tog biea ne
rnoze se .izvrSiti navode6i neko realno Sto, nego je nje-
gova bit, naprotiv, u tome da ono uvJ.jek mora biti svoj
I
bita:k 1kao svoj, pa je za oznaku tog bica odabran na:ziv
tubitak, kao Cisbi izraz bitka.
Tubitak .razumije :sam ..sebe uvijek iz svoje egzisten-
cije, jedne mogu.Cnosti sama .sebe da bude ili da ne
bude sam on. Te je I1lO!J16nosti tubitak ili odabrao
sam, i.li je dospio u njih Ui je oduvijek rastao u njima.
Egzi:stenciju odrec1uje, na na-Qn prihvaeanja iii propu5-
tanja, jedino svaki tubitatk sam. Pitanje egzistencije uvi-
jek treba da izvodi na cistac s&.no egzisti.ranje. Pri
tome usmjeravajuee :razt.I:m.iJjevanje tog egzistiran]a na-
zivamo ·egzistencijskim. P.itanje egzist:encije outiCka je
»stvar« tubitika. Za to nije potrebna teorijska transpa·
rentnost ontolo5ke s1Iru=kture egzistencije. Pitanje o toj
stru.kturi cl.lja na razlaganje onoga sto konstituira eg-
zistenciju. Sirup tih stru!k:tura ·nazivamo egzistencijal-
nost. Njezina aaJ.alitika nema ·karakter egzistencijskog,
nego egzi.Stencijalnog razumijevanja. Zadaea jedne eg-
zistencijaLne analitike tubitka u pogledu njezine mo-
guenosti i nt.U.nosti slcici.rana je u ontiokom ustrojstvu
tubit.ka.
Ali ukoHko onda egzistencija odrec1uje tubitak, onto-
loskoj je analitici tog biea uvijek potrebno neko vee
unaprijed zauzeto gleddste o egzist~cijalnosti. Nju pak
razumijemo .kao ustrojstvo bitka bica koje egzisUra.
Ali u ideji jednog ta:kvog U9trojstva bitka vee ·poe.iva
ideja bitika uo¢.e. Pa tako i moguenost provedbe aaJ.a·
litike rubitka ovisi o prethodnoj obradi pitanja o smis-
lu bitka 1:1opce.
Zrianosti su nacin.i bitka tubitka na koje se on od·
nosi i pr~ma bicu koje ne treba biti sam taj tubitak
Ali tubitku bitno pripada: birtak u nekom svijetu. Otuda
se razumijevanje bitka, .koje je svoj.stveno tubitku, ''
I
upravo izravno t:ice razumijevanja neeega poput »-SV:ije-
ta« i razumijevanja bitka biea pristupaCnih unutar SV!ije-
I
ta. Ontologije lkoje maju za temu biea s karakterom. : l
;' .f ...
li I
13 t :
I
I drugaeijim nego u rubitlka ftmditl"ane su i motivirane,
I prema tome, u ontiiSkoj str.u.kturi samog tubitka, koja u
sebi ukljueuje i7Njesnost nekog predontoloSkog razu.
m.i:jevanja b.ttka.
Otuda fundamentalnu ontologiju, iz koje tek mogu
izvirati sve ostale, valja t~iti u egzistencijalnoj anali-
tici tub it ka.
Tubiltalk ima, prema tome, vi~truko prvenstvo pred
svim d.rugim biCima. J:Tvo mu je prvenstvo onticko:
to bice odredeno je u svojem bitku egzistencijom. Dru.-
go je njegovo p.rvetl.$'o ontolosko: tubitak je, na te-
melju izvjesnosti svoje egzts.tenc.ije, sam po sebi »>D.-
toloSild«. Ali tubi1lku onda - kao .k.onstituensu razu.
rnijevanja egziistencije - upravo izvomo pr:ipada: ra-
zumijeva.nje bitka svih biCa koja su drugaeija nego
tubitak. Otuda tubitak ima treCe prvenstvo, bo ooti.C.
ko-ontok>~ki uvjet m mogu6nost sv.ih ontologi:ja. Tako
se tubitak pokazao onw koga valja ontx>loSki priman~.o
'ispi:tiva.ti pri.je svakog drugog bi.Ca.
Ali egzistencijaJna je anaJ.itika sa svoje strane ukori-
jenjena napolkon egzistencijski, to jest onticki. Jedino
ak.o je samo filozofski-list:raZujuee propitiva.nje kao mo-
gu.Cnost bi tka uvijek egzistirajueeg tubitka poduzeto
egzilstencijski, postoji mogucnost da bude dokuCena
egzistencija11Ilost egzistencije i time omogueeno pristu-
panje k obrada jed.ne dovolj.no fundi:rane ontol.oMce pro-
blemati.ke uopte. Ali time je postalo jasno i ont.i&o pr-
venstvo pitanja o bitk.u.
Onti:Cko-ontoloSki primat tubitka bijak UoCen vee
rano, a da pr:i tome sam tubttak nije bio shvaeen u
svojoj genuinoj ontoloskoj strukturi nilti je pos.tao ma-
kar samo problemom IUSliljeren.im na to. Aristotel b.Ze:
~ I}Jux1J -roc ()v-roc 1tW~ ea-rtv.6 D~a {rovjekova). jest na iz.
vjesta.n naeirn biCe; »duSa«, koja tvori Oovjek.ov bitak,
otkriva u svoj.im nalC:inima na koje jest, u octa~at~ i
v6Y)at~, sva biea u pogledu njihove egzi:stencije i esen-
cije, to jest, uvijek ta.kloder i u njihovu bitku. Taj
.I
6. de anima r 8, 431 b 21, usp. ib. 5, 430 a 14 sqq.
14
stavak, koji upu6uje 1113. daV'Dl.l Parmenidovu ontoloilru
tezu, Tomo Akvinski je preuzeo u jedno ·kar~erist»
no tazmatranje. .Unutar :z:a da.Ce izvodenja »traiDscen·
dencija«, to jest 'karalciterA bitka koji lem jo5 imad
svake moguce realno-a:'Odne odredenosti nekog biea, tz-
nad svakog ·modtliS speoialis entis, a .koJi :nuZno pripa-
daju nekom 'Neeemu, biJo ono ma St:o, va1ja dokamti
takoder verum kao jedan ta.kav transcende.ns. To rse
aogada putem pozivanja na nek.o biCe; Jooje U S'kllad.U
sa samom W1Stom .svojeg bitka dma sposoboost da se
»<SaStane«, 1o jest sporazumije sa sva'kim ipilo kaikvtim ,•
bieem. To osobito biee, ens, quod na1Jum. est convenire
cum omni ente, jest du8a (anima).7 Pcrvenstvo =»tubit·
ka« pred 5Vim drugim biCima, ckoje se ovdje pojavlj~je
.premda nij~ OD!toloSki razja5njeno, oCito nem.a msta
zajedni.Oko s loSim subjekdvirao:1jem svekolikih biCa. -
Dokaz o ontiCko-ontoloSlroj osobitostf piltanja o bit·
ku temelji se na prethodnom pokazivai:tju ontiOk:o-on·
toloSkog prvenstva tubitka. All analiza stru.kture pit;a.
nja o bi1lku kao ta.kvog (§ 2) naisla je na jednu osobi~
fiunkciju tog bi6a unuta.r postavljanja pitanja. Pri tome
.se tubitak razotkrlo kao ono biee koje valja najprije an-
toloSki dovoljno obraditi, da bi zapitivanje postalo
transparentnirn. Sada se paik pokazalo, da ontolOSka
aoalitika tubitka uopee tvari fundamenta1nu ontologi·
logiju, da prema tome tubitak tungira kao ono biee
koje naeelno treba biti najprlje ispitivano u pogledu
svojega bitka.
Ako zadacu tvori interpretacija 5misla: bitka, onda
tubiia.k: nije samo bice .koje valja primarno lispitivati,
on je povrh toga bite .koje se u svojem bitk:u .uvijek
vee odnosi na ono 0 Oe.mu to pitanje pita. Ali tada pita·
:nje o bitku nije niSta drugo do radi.ka.liztratve jed;ne
bitne tendencije bitka .koja pripada samom 1JUbitk.u, a
ta je, da on pred-ontolo~ .:rarumije bi.tak.
7. Questiones de veritate qu I a. 1 c, usp. na tu temu dijelom
strom i od navedenoga razlicitu provedbu jedne »dedukcijec
transcendencija u OpusCu.lum »de natura gener:isc.
15
 Drugo poglavlje
DVOSTRUKA ZADA~A U OBRADI PITANJA 0 BITKU
METODA ISTR.AtiVANJA I NJEGOV NACRT
• § 5. Ontoloska analitika tubitka kao oslobadanje
horir.onta r.a jednu interpretaciju smisla bitka uopce
Pri nazna.Civanju zada~ sto le!e u »postavljanju« pi-
tanja o bitku bilo je pokazano, da za to nije potrebno
samo fi.ksirati ono bice koje treba fungirati kao ·pri-
marno ispitivano, nego postoji i zahtjev, da bude izri-
cito usvoj~n i utwd:en pravi naein pristupa k tom bicu.
Koje biee preuzima unutar pitanja o bitku osobitu
ulogu, razmotreno je. Ali kako da to bi~e, tubitak, po-
stane pristupaeno i da ga u razumijevaju6em ·waganju
taloo r~i n.aniSanimo?
Ontieko-ontoloSko prvenstvo do~azano za tubitak mo-
glo bi zavesti u mnijenje, da to bice mora biti onticko-
.oQntolooki primamo daiDO ne samo u smislu neke »ne-
posredne« shvatlj:ivosti samog tog bi~, nego i u po-
gledu neke isto tako »'neposrredne« danosti V11Ste nje-
gova bitka. Tubiltak dodu5e nije samo onticki bliru ili
Cak najbliZe - mi sam.i smo dapaee uwjek taj tubitak.
Uspr.kos tome, ill upravo stoga, on je ontol<>Ski najda-
lje. Njegovu je najvlastltijem bitku· dodu5e svojstveno,
da je tubit'ku on razumljiv i da tubitak uvijek vee bo-
rav.i u izvjesnoj izlozenosti svojega bitka. Ali time ni·
po~to nije reeeno, da se to njegovo najneposrednije
predontolo~o izlaganje svojega vlastitog bitka moze
preuzeti kao primjerena nit vodilja, upravo kao da bi to
razumijevanje bitka moralo izvirati iz neke tematski
ontolooke svijesti o najvlastitijoj vrsti bitka. Tubitak
ima.. naprotiv, tendenciju, u skladu s njemu pripadnom
vrstom bitka, da vlastiti bitak razumije iz onog bica
prema kojemu se bitno neprestano i najprije odnosi,
naime iz »svijeta«. U samom tubitku, i time u njegovu
· razumijevanju vla:stita bitka, poeiva ono sto cemo po-
16
kazati kao ontol<>Sko povratno zracenje razumijevanja
svijeta ,na rizlaganje tubitka.
Otuda je ondcko-ontolo~ko prvenstvo tubitka razlog
tome sto tubi1llw ostaje zasti'to speciffi:eno ustrojstvo
njegova bitka - bude 1i ra:rumljeno 11.1 smislu »kategori-
jalne« struktlllre koja pri·pada ·rubitku. Tubitak je sa-
mom sebi pntiC'koi »najblize«, ontoloS.ki najdalje, ali
predontolo§ki ipak nije tud:.
Za sada je time samo najavljeno, da interp1·etacija
tog biea stoji pred osebujnim poteSkoCa.ma, .koje se
temelje u samoj v.I'Sti bitka tematskog pred.meta i te-
matizirajueeg naem~ pona5anja prenia njemu, a ne
mozda u nekoj n~ostatnoj opremljenosti na§e spomaj-
ne mo~i dli u pr.ividno lako otik.lonjivom nedostatku
nekog primje.renog pojma.
Ali buduei da tubitku, eto, razumijevanje bibka ne
samo pripada, nego ~ oblilruje i raspada sa svakom
od vrsta bitka samog tubitka, on more raspolagati obi·
ljem .svoje izloZen.osti. Filorzomka psihologija, antropo-
logija, eti:ka, »politi.ka«., poezija i histor.iog.rafija uv.ijek
su raznim putovima i u promjenljivoj mjeri slijedile od-
nose, moCi, snage, mogwSnosti i sudbine tubitka. Ali
ostaje pitanje, bijahu H ta izlaganja provedena isto
onako egzistencijalno izvorno kao sto su mozda bila
egzistencijski izvoma. To dvoje ne mora .numo i~i sku-
pa, ali .se niti ne iskljueuje. Egzistencij.Sko izlaganje
more zahtijevati egzistencijalnu analitik:u, ako je u
drugu ruku filozofska spoznaja shva~ena u svojoj mo-
gu6nosti i nuZnos-ti. Dobita:k od dosada5njeg izlaganja
tubitka bit ee egzistencijalno ovjerovljen tek ·kada te-
meljne strukture tubitka budu, uz ek:splicitnu orijenta-
ciju na problem 5'a!lllog bitka, iznesene u dovoljnoj
mjeri. I
I
Najpreea u pitanju o bitk.u mora, dakle, biti analiti-
ka tubitka. Ali tada se problem osvajanja i :utvrdivanja
?
i'
usmjeravajueeg naCina prlstupa k tubitku pogotovu za.
o~trava. Negativno reeeno: Ilk to bite ne smije biti
konstrukcijsko-dogmatski protegnuta nikoja proizvolj-
2 Bitak i vrijeme 17
 na ideja o bitku i zbilji, bila rna koliko »razumljiva po
sebi«, ni.koje »kategorije« sklicirane iz te ideje ne smi-
ju biti ontolo5ki nesmotreno nametnute tubitku. Vrstu
pristupa i izlaganja valja, naprotiv, od.abrati tako, da
se to bi6e mo.Ze pokaza.ti samo po sebi polazeei od
sama sebe. I, taj nacin p.ristupa treba pokazivati, kak-
vo je to biee najprije i najce5ce, u svojoj prosjeenoj
svakida.Snjosti. Kod nje pak ne treba ispostav·1jati pro-
izvoljne i slueajne, nego bitne strukture, koje se u
svakoj vrsti bitka faktiooog tubitka odrlavaju kao one
sto odreduju njegov bitak. Tada s obzirom na temeljno
ustrojstvo svakidasnjosti tubitka izrasta pripremno iz·
nosenje bitka tog b.iCa.
Ovalro shvaeena analitika tubitka ostaje posve ori-
jenti.rana na vodeeu zadacu obrade pitanja o bitk.u. Ti-
me se odreduju njezine gran:ice. Ta analitika ne moze
htjeti da dade jednu potpunu ontologiju tubitka, koju
dakako va:lja dzgraditi, koja kao nesto poput »filozof-
ske« a:ntropologije treba da stoji na ~ozofski zadovo-
ljavajucoj osnovi'Ci. U smjeranju k jednoj ?D-Ogueoj ta-
kvoj antropologiji, odnosno njezinu onfx>lo5k.am ·ute-
I
meljenju, interpretacija .Sto slijedi pruia samo neke,
premda ne nebitne, »dijelove«. Alita analiza tubitka nije
samo .nepotpuna, nego je za sada i prethodna. Ona iz-
nosi jedino tek bitak tog biea, bez inte11prestacije njego-
va sm.isla. Oslobac:tanje horizonta za najizvomije izla-
ganje bitka treba ona, naprotiv, tek pripremiti. Tek ~a­
kon Sto bude osvojen taj harizant, prip.remna ce anali-
ti.ka zahtijevati svoje ponavljanje na viSoj i pravoj on-
toloskoj osnovici.
Kao sanisao bitka onog biea koje nazivamo tubitak
bit ce navedena vremenost. Taj se navod mora potv.r-
diti u ponovljenoj interpretaciji ·struktura tubitka koje
ce biti prethodno pokazane kao modusi v.remenosti. Me-
duti:m, s tim izlaganjern ·tubitka kao v.remenosti nije
dan vee i odgovor na vode.Ce pitanje, koje se postavlja
o smislu bitka uopee. Ali je zacijelo priprem:ljeno tlo za
dobivanje tog odgovora.
18
Kao nagovjestaj bijase pokazano: tubitk.u pripada
kao ontioko ustrojstvo neki predonfx>loSki bita'k. Tubi-
ta:k. jest na t:lj naOin, da bivstvujuci .razumije ne5to
poput bi!tka. PriddavajuCi se t.e poveza:nosti, valja
pokaza.ti, da je vrijeme ono, odakle uopee tub!itak
ne.izri.Cato razumije i izlde neSto poput bitka. To vrije-
me ·mara biti izneseno na vidjelo i genuino shvaCen.o
kao horizont Citava iJ."aZUJllijevtanja bitka i svakog dzla-
ganja 'J?itka. Da bi taj uvid bio omoguCen., potrebna je
izvorna eksploatacija vremena kao horizonta razumije-
vanja bitka iz vremenosti kao bitka tubitka koji razu-
mije bitak. U ukupnosti te zadaCe poCiva ujedno za-
htjev, da se ovako dobiveni pojam vrernenosti razgrani-
Ci prema vulgarnom razwnijevanju vremena, kakvo se
natalozilo u tradicionalnom pojmu vremena koji se
odrZava od Aristotela do Bergsona i dalje. P.ri tome
valja razjasniti, da taj pojam vremena, i vulgamo ra-
zumijevanje vremena uopee, izviru iz vremenosti, i ka-
ko :izviru iz nje. Time ee se v.ulga.mom pojmu vreme-
na vratiti njegovo pravo ·sam.Ostailnosti - nasuprot
Bergsonovoj tezi da je vrijeme, mi.Sljeno pod tim poj-
mom, prostor.
»Vrijeme« odavno ftmgira kao ontolo8ki ill toomje
~ticki klit~j ~vm.og mmkx>vanja razliCitfu r~
b1~. RazgramcuJu se neka »vtremenska« biea (prirod.-
ni prooesi i povijesni dogadaji} prem.a »nevremen-
skim« bi6ima (prostonni i brojCani odnosi}. Obi:Cava
se ·i:sticati »bezwernenski« smisao reCenica nasuprot
»vr~e~~« tijeiku reCeniC:nih isk~. Zatim se pro-
nalazi »Jaz« lZIDed'u »vremensk.og« b1ea i »nadvremen-
skog« Vjeenoga i taj se jaz pok:usava premostiti. »Vre-
mensko« ce tu svaki ·put reei 1sto sto i bivstvujuee »U
vremenu«, odredenje k.oje je, dakako, jo5 dosta tamno.
Postoji
•
faikt: vrijeme, u .smislu ·»biti u vremenuc I fun-
g~ra kao kriterij razlu.Civanja l!"egioni bitka. ·Kako li
vrijerne dolazi do te osobite ontoloSke funkcije .i po-
gotovu s ·koj.im pravom upravo ne5to poput vremena
fungi:ra kao. takav .kriterij, pa jos k tome - da li u toj
naivno ontolo5koj upotrebi vremena dolazi do izraiaja
2* 19
 njegova prava moguca ontoloska relevantnost, to do
~ada nit~ nije ni pi tao niti istra:Zivao. »Vrijeme« je,
11. to ru honzontu vulgamog razumijevanja vremena do-
sgjelo tako reei »Sarno od sebe« u tu »po sebi ·r~­
lJlVU« ontolo~ku funkciju i u njoj se zadr:Zalo do
dana:s.
. Nasuprot tome valja na ·tlu obrade pitanja o smislu
b.tka pOikazati, da je, i kako je, u ispravno gledanom i
ispravno ekspliciranom fenomenu vremena ukorijenje-
na centralna problematika ontologije.
Bude li bitak pojmljen iz vrerriena, i razliciti modu-
si i derivati bitka u svoj.i.m modifikacijama i derivacija-
ma p~tanu, u stvari, raxumljivi .iz pogleda na vrijeme,
onda timet sam bitak - ne moZda tek bice kao bice »u
vremenu« - izlazi na vidjelo u svojem »vremenskomc<
kara.kteru. Ali »VremenskO« tada vi~e ne moze znaciti
samo »biv:stvujuee u vremenu«. I »Nevremensko« je i
»Nadvremensko« u pogled.u svojeg bitka »vremensko«.
I to opet ne na nacin neke privacije na rarun »Vremen-
skoga« kao bica »U vremenu«, nego u jednom pozitiv-
nom_ sz:rislu koji, mec:t~tim, treba tek razjasniti. Stoga
sto Je ~ »vr~~e~ki« u navedenom macenju zauzet
? pretfilo~ofskoJ 1 fllozomkoj upotrebi jezika, i jer taj
lZraz namJeravamo upotrijebiti U istraZivanjima StO sli-
jede jo~ i za jedno drugo znaeenje, izvornu odrec:tenost
smisla bitka - kao i njegovih karaktera i modusa - iz
vremena naziva:mo njegovom temporalnom od.rec:teno-
scu. Otuda fundamentalna ontoloska zadaea interpreta-
cije bif:ka. kao takvog uklju6uje u sebi obradu tempo-
ralnostz bttka. Konk:retan odgovor na pitanje o smislu
bitka daje prije svega ekspozicija problematike tem-
pora:lnosti.
Buduci da bitak postaje shvatljiv uvijek samo uzima-
juci u obzir vrijeme, odgovor na pitanje o bitku ne
moze leiati u nelroj izoliranoj i sturoj reeenici. Taj od-
~o~or neee biti pojmljen putem ponavljanja onoga ~to
IZnce kao tezu, pogotovu bude 1i kao sirovi rezultat
predavan dalje radi pukog uzimanja na znanje nekoU'
· »Stanovista« koje moZda odstupa od dotadaSiljeg n;.
20
cina tretmana. Da li je odgovor »nOV«, nije VaZnO, i to
ostaje vanJstina. Ono .Sto je u njega pozitivno mora
poreivati u tome, da je dovoljno star kako bi ucio poj-
miti moguenosti ~to su ih pripremili »stari«. Odgovor,
prema svojem najvlastitijem sm.islu, daje za .konkretno
ontolo5ko i:straZiva.nje uputu, neka unutar <>Sloboc:tenog
horizonta otpoene s lst~I'amjucim pitanjima - i on daje
samo to.
Ako taiko odgovor OJa pitanje o bitk:u postaje uputom
0 niti vodilji istraZ.ivanja, tada Ce to reei, da je on u
dovoljnoj mjeri dan tek tada, ako iz njega potekne
uvid o specifianoj vrsti bitka dosada5nje ontologije, o
sudbmi njezina zapitivanja, njezinih prona:lazaka i pro-
ma5aja - kao 0 numosti prlmjerenoj tubitk.u.
§ 6. Zadaca destrukcije povijesti ontologije
Sva.ko istraiivanje - ne na posljed.njem mjestu i ono
koje .se kreCe u okol:isu centralnog pitanja o bitku· -
jedna je onticka moguCn.ost t.ubitka. Njegov bita:k na-
lazi svoj smisao u vremenosti. Ta je pa:k uvjet za mo-
guenost povijesnosti kao vremenskog na&a bi-tka sa-
mog tubitka, bez obzira na to .da li je on, i kako, neko
bite »U v.remenu«. Odrec:tenje povijesnost ·slijedi prije
onoga ~to se naziva povijest (.svjetskopovijesno dogac:ta-
nje). Pov.ijesnost maei ustrojstvo bitka »dogac:tanja« tu-
bitka kao takvog, pri .Cemu je prije svega na temelju
tog dogac:tanja moguee neS.to poput »svjetske povijesti«,
i moguee je povijesno pripadati svjetskoj povijesti. Tu-
bitak je uvijek u svojem vlastioom bitku, bio on .rna
kakav i ma »~to«. Izrici1o iii ne, on jest njegova pro§-
lost. I w ne samo ta.'ko da se ta njegova proslost ta.ko
:red vucara »za« njim i da on posjeduje Proslo kao jos
postojeee .svojstvo koje .katkada u njemu naknadno dje-
luje. On »je« njegova pro~lost na nacin njegova bitka
koji ·se, grubo reeeno, svaki put »dogac:ta« iz svoje bu-
duenosti. Tubitak je u svakom svojem nacinu da jest,
I
21
pa prema tome i s.kupa s njemu pripad.nim razumije-
vanjem bitka, urastao u jedno naslije<1eno izlaganje bit-
ka i od.rastao je u njemu. Iz njega on razumije sebe
na:jprije, j u izvjesnom opsegu stalno. To ra21Umijeva-
nje otvara moguanosti njegova bitka i regulira ih. Vla-
stita proslost tubitka - a to uvijek zna:Ci proslost nje-
gove ·»generac:ije« - ne slijedi za njim, nego uv.ijek vee
ide ispred njega.
Ta elementama povijesnost tubitka m&e samom nje-
mu ostati skrivena. Ali ona mtne biti tako<1er na izvje-
stan nacin otkrlta i do.Zivjeti da bude njegovana. Tubi-
tak more otkrivati tradiciju, euvati je i izr.iCito slijedi-
ti. Moguce je latiti se tradicije i doku.Civanja onoga sto
ona »predaje« i .kako predaje - kao samostalne zada-
ce. Tako tubitak dovodi sebe u nacin bitka historijskog
zapitivanja i istraZivanja. Ali historija - rocnijc his-
torienost - moguea je kao namn bitka pitajuceg tubit-
ka samo stoga sto je u temelju svojeg bitka odredena
povijesnoS6u. A.ko, i dok, ta ostaje skrivena tubit.ku,
njemu je uskraeena i mogu6nost historijskog zapuiva-
nja i otkrivanja povijesti. Izostana.k hi:storije nije do-
kaz protiv povijesnosti tubitka, nego je kao deficijentni
modus .tog ustrojstva bitka dokaz za nju. Nehistorijsko
more biti neko doba samo jer jest »povijesno«.
Ako se pak tubitak latio mogucnosti, koja leZ:i u nj~­
mu, da sebi razbistri ne samo svoju egzistenciju nego
i smisao same svoje egzistencijalnosti, to jest, da sc
unaprijed obavijesti o smislu bitka uopee, i ako je pri
takvu zapitivanju otvorio sebi oei za bitnu povijesnost
tubitka, tada je neizbjeZa:n uvid: i za samo zapitivanje
o bitku, ciju smo onti.Cko-ontolosku numost pokazali,
kara.kteristiena je povijesnost. 'J;'ako obrada pitanja o
bitku mora iz najv.IastJtijeg smisla bitka samog zapi-
tivanja razabrati uputu, da pita o njegovoj povijesti, to
.iest, da postane histo.rijskom, kako oi s pozitivnim us-
vajanjem proslosti dovela sebe u pos.wd najvlastitijili
moguenosti pitanja. P1tanje o smislu bllka - u s·kladu
s njemu pripad.nim nacinom povrede~ to jest kao pret-
22
' i iskrivljavanja - j.oS danas odreduje pojmovni aparat
hod.na elksplikacija tub.t.tka u njegovoj \'re:tnenostl i po-
vijesnosti - dovodi samo od sebe do toga, da razumije
sebe kao historijsko.
Ali pripremna .interpretacija fundcu:nerttalnih stnrktu-
ra tubitka u pogledu njegove najbliie ·i prosjeene vrste
b1tka, u kojoj je on, dakle, i najprije povijestan, imijet
ee na vidjelo s.Jijedece: tubitak nije samo Sidon da pro-
pacta u svoj svijet u kojem bi'V'S'tiYUje i da sebe relucen-
tno .IZlde il njega, nego tubita:k postaje u isti mah po-
dloZan. i svojoj vHe ill manje mi.Cito prihvaeenoj tra-
dicij1. ·Ta ga Ji!ava njegova vla:stita vodstva, zapitiva-
nja i izbora. To vrijedi ne na posljednjem mjestu i za
ono razumijevanje, i za mogu6nost njegova obJ.i.kovanja,
koje je u:korijenjeno u najvlastitijem bitk.u tubitka, on-
toloSkolll.
Tradicija, .koja pri tome stjeee vlast, najprije i naj-
eesce Cini 00.0 sto »predaje« ·ta.ko malo pristupaCnim.,
da to, naprotiv, zakriva. Ona prepu5ta predaju razum-
ljivosti po sebi i za.k.rCuje prlstup natrag k iskonskim.
»vrelima« jz kojih se tradirane kategorije i pojmovi bi-
jahu crpili dijelom .na pmvi naem. Trndicija dapaee. Cini,
da im takvo porijeldo bude uopee zaboravljeno. Ona
stvara nepotrebu da se takvo vraeanje bar sam.o ra- ·
zumije u svojoj nu.Znosti. Tradicija iskorjenjuje povij~­
nost tubitka datle, da se on krece samo jo! u ·zani...
manju za mno~vrsnost mogucih tipova, smjerova i sta-
novista filozofilranja u najudaljenijim i posve tuc1im
.kulturama i tim zanimanjem kt.I§a prikriti svoju me.
nost vlastita tla. Posljedica je toga, da tubitak, pri Ci·
-tav~ interew. za hlstoriju i Citavoj gorljivosti za fi·
loloSki »stvamu« interpretac:iju, vi§e ne mzumije naj-
elementarnije uvjete koji jedini omogueuju pozitivni
povratak k proslosti. u emislu njezina. produik:tivnog pri-
svajanja.
U poeetku je (§ 1) bilo pakazano, da pitanje o $Illislu
bitka nije samo nerij.e5eno, nego je tU:a svo zanimanje
za »metafiziku« palo u zaborav. GrCka ontologija i nje-
zina povijest, koja - prolazeei kroz svakojake filijacije
23
 filozofije, dokaz je za to, da tubitak razumije sebe i
bitak uopee - i.z »Svijeta« i da je ovako izrasla onto-
logija podloZn.a tradiciji, koja je ostavlja da spadne
na razumljivost po sebi i na puku gradu koju valja
nanovo obraditi (tak.o za liegela). Ta iz k.orijena i~a­
na grcka ontologija postaje u srednjemu vijeku cvrstom
sastojinom uCe.nja. Njezina je sistematika sve prije
negoli slaganje naslijedenih dijelova u neku gradevinu.
Unutar granica jednog dogmatskog preuzimanja temelj-
nog grckog shvacanja bitka ima u toj sistematici jos
mnogo neobavljena posla koji vodi dalje. U skolastic-
kom oblicju grCka ontologija u bitnomu prolazi put
preko Suarezovih Disputationes methaphisicae u »me-
tafizi.ku« i transcendentalnu filozofiju novoga vijeka, pa
odreduje jo5 i temelje i ciljeve H egelove »logike«. Uko-
liko u tijeku te povijesti ulaze u vidokrug odredena is-
taknuta podrucja bitka i otada pr.imarno usmjeravaju
problematik.u (Descartesovo ego cogito, subjekt, Ja, urn,
dub, osoba), ta podrucja ostaju, dosljedno neprestanom
.:. zanemarivanju pitanja o bitku, nepropitana u pogledu
bitka i strukture njihova bitka. Na ta se bica, napro-
tiv, prenosi sastojina kategorija tradicionalne ontologi-
je, uz odgovarajuce formalizacije i jedino negativna
ogranicenja, ill se pak, smjerajuci k jednoj ontoloskoj
interpretaciji supstancijalnosti subjekta, poziva u po-
moe dijalektika.
Treba li za samo pitanje o bitku poluciti transparent-
nost njegove vlastite povijesnosti, onda je potrebno
razla:baviti uklrucenu tradioiju i ukloniti prikrivanja
• !
i kojima je urodila. Tu zadacu razumijemo kao destruk-
ciju naslijedene sastojine anticke ontologije, provedenu
po niti vodilji pitanja o bitku, kao razbijanje te sasto-
jine na izvorna iskustva u kojima bijahu dobivena prva
i otada vodeea odredenja bitka.
Ovo pokazivanje porijekla temeljnih ontoloskih poj-
mova, kao istra.Zujuce ispostavljanje njihova »rodnog
lista« o tom po.rijeklu, n~ma nista zajednicko s nekim
losim relativiranjem ontoloskih stanovista. Destrukcija
ima jednako malo negativni smisao otresanja ontoloske
24
tradicije. Ona treba, obratno, iskolciti nju u njezinim
pozitivnim mogu6nostima, a to uvijek maci u granicama
sto su faktieno da.llle sa sva'ki.m postavljanjem pitanja
i iz njega skici·nmim omedenjem mogueeg polja istra-
;zivanja. Destru:kcija se ne odnosi negirajuci prema
pr<>Slosti, nego njezina kritika pogada »-Danas« i poga-
da vladajud natm tretiranja povijesti ontologije, bio
on usmjeren doksograliski, duhovnopovijesno iii pro-
blems·kipovijesno. Destrukcija, naime, ne tell pokopati
proslost u .n.i.Stavilo, ona ima pozitivnu namjeru; njezi-
na ·negativna funkcija ostaje neizriCita i indirektna.
U ok.viru ove .rasprave, kojoj je cilj !llacel:na obrada
pitanja o bitk.u, destrukcija povijesti ontologije, bimo
pripadna postavljanju pitanja i moguea jedino unutar
njega, moze biti provedena samo na na.Celno od1uw-
jucim postajama te povijesti.
U skladu s pozitivnom tendencijom destrukcije naj-
prije valja postaviti pitanje, da li se, i ukoliko se, tije-
kom povijesti ontologije interpreta.cija bitka uopee
tematski dovodila u vezu s fenamenom vremena i da
li je bila, i mogla biti, naeelno obradena za to potrebna
problematika temporalnosti. Prvi i jedini tko se na
jednoj dionici istraZiva6kog puta kreta.o u smjeru pre-
rna dimenziji tem.poralnosti, odnosno pustio da ga ona- ,.
mo gura pr.isila sa:mih fenomena, jest Kant. Tek ako
je fiks:irana problem.atika tem.poralnosti, me>Ze uspjeti
da se pribavi svjetlost tami shematizma. Ali tada se
na tom putu dade takoder pokazati, za.Jto je za Kanta
morala ta oblast osta.ti zatvorena u pogledu svojih pra-
vih granica i svoje centralne ontol<>Ske funkcije. Sam
je Kant mao to, da se odvduje uci u jednu tamnu
oblast: »Taj shematizam na~eg razuma, u pogledu po-
java i njihove puke forme, skriveno je umijeee u du- {
binama ljudske du5e, Cije eemo istinske prirodne taj-
ne teSko ikada odgonetnuti i neskrivene ih dovesti pred
oei.« 1 Ono pred cim je .tu Kant ttako .reCi ustuknuo,
mora biti tematsk:i i naCelno imeseno na vidjelo, ako
1. Kritik der reirien Vernunft2, s~180 i d.
,.:
25 t.
u drugu ruku izraz »bitak« treba inutti neki smisao
koji se mofe legttimirati. Na ·kraju, upmvo ~u fenome-
ni koji se u anaJizi ~to slijedi izla.Zu pod naztvom »te.~­
p~ralnost« oni najtajniji sudovi »>bienog uma« CIJU
analitiku Kant odreduje kao »posao filozofa«.
SlijedeCi zadaeu destrukcij.e po niti vodilji prob!ema-
tike temporalnosti, predstoJeCa. rasprava k:Wa mter-
pretirati poglavlje o shema~izmu i, polazed ?tuda, K~­
tovo ueenje o vremenu. UJedno se pokazuJe, zaSt:o. Je
Kantu morao ostati uskraCen.im uvid u problematiku
temporalnosti. Taj je uvid sprijeOilo dvoj~: u j~u ::u-
ku zanemarivanje pitanja o bitku uopce 1 u vez1 s tim
izostanak jedne tematske ontologije tubitka, reeeno
kantohli, jedne prethodne ontol<>Ske analitik~ subjek-
tivnosti subjekta. Umjesto toga, Kant preuzrm~ D~­
cartesovu poziciju dogmatski, i pored to~a ~to Je bit-
no dalje oblikuje. I zatim, njegova analtza vrein:ena,
usprkos preuzimanju tog fen_?mena natrag u subJek~,
ostaje orijentirana na tradictonalno vulgamo razunu-
jevanje vremena, sto Kanta na kraju spreCa.va da izne-
se na vidjelo fenomen jednog »transcendentalnog od-
redenja vremenacr u njegovoj vlas!itoj s~kturi ~ funk-
ciji. Uslijed tog dvojako nastaylJenog djelovanJa. tr~­
dicije, odlueujuca povezanost IZme~u v~emena 1 »Ja
mislim« ostaje sk.rivena u potpunOJ tamt, .Cak ne po-
staje ni problemom. . je naeelni dmnet tog utjecanja srednjovjekov.ne onto-
PreuzimajuCi Descartesovu ontolosku poziciju, Kant
se pridrt1Zuje bitnom propustu: zanemarivanju onto-
logije tubitka. To zanemarivanje u smislu najvlastitije
Descartesove tendencije upravo je odlueujuce. S »co-
gito sum« Descartes pretendira dobaviti filozofiji novo
i sigumo tlo. Ali ono sto pri tom "'radikalnom« poeetku
ostavlja neodredenim, nacin je bitka res cogitans, toe-
nije, smisao bitka onoga »SUm«. Razotkrivanjem neiz-
ricitih ontoloskih temelja »cogito sum« ispunjeno je
nase zaddavanje kod druge postaje na putu destruira-
juceg vracanja u povijest ontologije. Njihova interpre-
tacija ne prt1Za samo dokaz da je Descartes uopce mo-
26
. rao zanemar.iti pitanje o bitku, nego .takoder pokazuje,
"., za5to je stekao mi~ljenje da je s apsolut.nom »izvjes-
noACu« samoga oogito osloboden pitanja o smislu bitka
II
tog bi6a.
Descartes, medutim, ne ostaje samo pri tom zane-
mal'livanju i time pri potpunoj ontol<>Mtoj neodredenos-
ti res cogitans Sive mens &We animus. Descartes provo-
di funda.mentalna razmatranja u svojim »Meditationesc
putem prenOOen.ja s.rednjovjekovne ontologije na to
biee ~1x> ga je postavio da bude fundamen1lum incon-
cussum. Res cogitans biva ontoloSki odre~ena kao ens
creatum. Bog kao ens infinitum jest ens increatum.
Ali stvorenost, u najsirem smislu napravljenosti od
neeega, bitan je st.rukitumi moment antiCkog pojma
bitka. Prividno novi poOetak filozofiranja razotkriva se
kao usadivanje kobne predrasude, na temelju koje se u
vremenu §to je slijedilo ~emarivala tematska onto-
lo~ka analitika »duSev.nosti« lroja bi slijedila nit vo-
dilju pi:tanja o bitku i ujedno se kliiticki mzraCtm.avala
s .naslijedenom antiCklom ontologijom.
~ je Descartes »ovisanc o srednjovjekov.noj skolas-
tici i da upotrebljava njezinu temninologiju, vidi svaJd
poznavalac. srednjega vijeka. Ali s tim »>tk.ri~em« filo-
zofija ne dobiva IDAta dokle god ostaje u tami, .kxiliJd
logije na odredenje odnosno neodredenje res cogitallls
za .kasnije vrijeme. Taj se dmnet moze ocijeniti tek
nakon MD najprije budu iz orijentacije na pitanje o
bit!lru po.kazani smisao i granice antiake ontologije.
Drugim rijeeima, des11rukcija se susreee sa zadaeom,
da interpretira podlogu antiek:e ontologije u svjetlu
problematike temporalnosti. ·Pri rome postaje oCito,
da inter.pretira podlogu anticke ontologije u svjetlu
jet« odnosno •prirodu« u najfuem smislu i da ooo,
zapravo, stjeee I'8.2'Jumijevanje bitka jz »Wemenac. Iz-
vanj.ski dokmner:rt za to - ali .daikalko samo 1.o - jest
odredenje 6misla bitka kao 1t«poua£« odnosno oua£«,
sto ontolo-Ski-tem.paralno znaei ~tnost«. Biee je u
svojem bitku shvaceno kao »'J)risutnost«, to jest, ram-
27

mljeno je s obzirom na jedan odreaeni modus vre-
mena, »sada.Snjost«.
Problematika grCke ontologije mora, poput proble-
matike svake ontologije, crpiti svoju nit vodilju .iz sa-
mog tubitka. Tubitak, to jest bitak covjeka, u vulgar-
noj je kao i fitozomkoj »definiciji« omeaen kao ~<i)ov
A.6yov exov. Zivuee ciji bitak bitno odreauje moe go-
vora. Aeyetv (usp. § 7, B) jest nit vodilja za dobivanje
strukture bitka biea sretajuceg u oslovljavanju i raz-
glabanju. Stoga anticka ontok>gija, koja dobiva oblik
u Platona, postaje »dijalektikom«. S napredovanjem
obrade same ontoloske niti -vodilje, to jest »hermeneu-
tike« log_osa, raste moguenost radikalnijeg shvaeanja
problema bitka. »Dija:lektika«, koja bijase prava nepri-
lika filozofije, postaje izli~nom. Aristotel »vise nije
imao razumijevanja« za nju stoga, sto ju je postavio na
iraclikalnije tlo i dokinuo. Sarno A&yew odnosno V'ls:i:v
- jednostavno opa.Zanje nekog Postojeeega u njegovoj
Cistoj j)ostojnosti, koje je vee Parmenid uzimao za nit
vodilju tumacenja bitka - ima temporalnu strukturu
cistog »OSada5njivanja« neeega. Biee koje se u njemu
pokazuje kao ono, i koje biva razumljeno kao pravo
bice, dobiva, prema tome, svoje tumai:enje s obzirom
na - pri-zor (Gegen-Wart), to jest, shvaceno je kao pri-
sutJ.1ost (ouc£cx).
To greko tumaeenje bit.ka ostvaruje se, meautim,
bez ikakva izriCita znanja 0 niti vodilji sto pri tome
fungira, bez poznavanja iii Cak razumijevanja funda-
mentalne ontoioske funkcije vremena, bez uvida u raz-
log moguC.nosti te funkcije. Naprotiv: samo vrijeme
biva uzeto kao jedno biee medu drugima, uz poku5aj
da samo ono bude shvaceno u strukturi svojeg bitka iz
horizonta ovakvog razumijevanja bitka, neizdcito-naiv-
no orijentiranog na nj.
u okviru naeelne obrade pitanja 0 bitku, koja slijedi,
ne moze se priopcSti iscrpna tempora'lna interpretacija
temelja anticke ontologije - prije svega njezinoga
znanstveno najviseg i najcisceg stupnja u Aristotela.
28
;:
Umjesto toga, obrada p.ruZa tumaeenje A.ristotelovel
rasprave o vremenu, .koja moze biti qdabrana za diskri-
men baze i granica antieke manosti o bitku.
Aristotelova rasprava o vremenu prva je isc.rpna in-
terpretacija tog fenomena koju smo dobili u nasljede.
Ona je hltno odredila sva kasnija shvaeanja vremena
- ukljuciv5i i Bergsonovo. Iz analize Ar.istotelova poj-
ma vremena ujedno retrogradno postaje jasno, da se
Kantovo shvaeanje vremena kreCe u strukturama sto
ih je ispostavio Aristotel, sto zna.Ci da Kantova temelj-
na ontoloska orijentacija - uza sve razliCitosti jednog
novog zapiiivanja - ostaje grCka.
Tek. u destrukciji ontoloSk:og nasljeaa dobiva pita-
nje o bitku svoju istinsku konkretizaciju. U njoj ono
pribavlja sebi potpun dokaz o neizostavnosti pitatnja
o smislu bitka i tako demonstdra smisao govorenja o
»ponavljanju« tog pitanja.
Svako istraZ.ivanje u tam polju, gdje je »Sarna stvar
~uboko zakukuljena« 3, klonit ce se precjenjivanja svo-
jih rezultata. Jer zapitivanje 0 toj stvari tjera samo
sebe pred mogu.Onost otkrivanja jos izvomijeg univer-
za:Jnijeg horizonta ·iz Irojega bi se dao crpi.ti odgovor
na pitanje: sto maei »bitak«? 0 takvim se moguenosti-
ma .moze raspravljati ozbiljno i s pozitivnom dobiti
uopee tek tada kad je ponovo pokrenuto pitanje o bit-
ku i osvojeno polje raspravljanja .koja se mogu kon-
trolirati.
§ 7. Fenomenoloska metoda istrai.ivanja
S prethodnom karakterizacijom tematskog predmeta
istraZivanja (bitak biea odnosno smisao bitka uopee)
kao da je dana vee i s.kica njegove metode. Zadaea
ontologije jest imosenje biea i eksplikacija samog bit-
ka.. A metoda ontologije ostaje u najvisem stupnju
dvoJbena dokle god se hoee -traZiti savjet, recimo, u
2. Fizika A 10, 217, b 29 - 14, 224, a 17.
3. Kant, Kr. d. r. V.2, s. 121.
29
povijesno naslijettenih ontologija ill sli:Cnih pokubja.
BuduC.i da se tennin ontologija upotrebljava za ovo
istraZivanje u formalno Sirokom smislu, sam se od
sebe zabranjuje put razjaSn.javanja njezine metode ko-
ji bi slijedio njezinu povijest.
Upotreba termina ontologija takotter ne maci zago-
varanje neke odrec.'lene filozofske discipline mettu dru-
gima. Uopee ne treba biti udovoljeno zadaci neke vee
dane discipline, nego obratno: iz stvamih nuZn.osti od-
rettenih pitanja i iz nacina obrade sto ga zabtijevaju
»Sallle stva.ri« svagda se mora izoblikovati neka disci-
plina.
Posblvljajuei pitanje o sm.i.slu bitka kao vodeee, istra-
zivanje stoji pred fundamentalnim pitanjem filozofije
uopee. Naein je obrade tog pitanja fenomenoloski. Ti-
me se ova rasprava ne priklanja ni nekom »Stanovi§tu«
niti nekom »smjeru«, jer fenomenologija nije nijedno
od toga i ne m<>Ze to nikada postati, dokle god razu;
mije·samu sebe. Izraz »fenomenologija« znaCi primatno
jedan metodski pojam. On ne karak.terizira neko real-
no Sto predmeta filozofskog istra.Zivanja, nego nje-
govo Kako. Sto se istinskijim pokazuje neki metodski
pojam, sto obuhvatnije odrettuje naeelni duktus neke
znanosti, to se on veema udaljuje od onoga sto naziva-
mo tehniCk.i zahvat, kojih ima mnogo i u teorijskim
disciplinama.
Naziv »fenomenologija« izra.Zava maksimu koja se
mOIZe fo:rmulirati: »k samim stvarima!« - nasuprot
svim labavim konstrukcijama, slutajnim nalazima, na-
suprot preuzimanju samo prividno legitimiranih poj-
mova, nasuprot prividnim pitanjima sto se eesto tije-
klom generacija btlSaju kao »problemi«. Ali ta je male-
sima ipak- moglo bi se uzvratiti- uvelike razum.lji-
va po sebi i povrh toga je izraz principa svake zna:nstve-
ne spomaje. Nije jasno, zasto ta razumljivost po sebi
treba biti izricito preuzeta u naznaku naziva nekog
istraZivanja. Mec1utim, rijee je, u stvari, o jednoj »l'a-
7JUD1ljivosti po sebi« s kojom se hoeemo bolje upomati,
30
toliko kolilko je vamo za il"asvjetljavanja postupka ove
rasprave. Mi samo ek.sponiramo prvotni pojam feno-
meno]Dgije.
Izraz ima dva sastavna dijela: fenomen i logos. Oba
se svode na gr&e termine: <p~XtV6JLevov i ).6yo~. Uzeto
izvanjs.ki, iilaziv fencmenologija sazdan je &limo nazi-
vima teologija, biologija, sociologija, a ta se imena
prevode: zrumost o bogu, o Zivotu, o zajednici. Fenom.e-
nologija bi, prema tome, bila ·znanost o fenomenima.
P.rethodni pojam fenomenologije valja ispostaviti putem
karakterizacije onoga sto podrazwnijevaju dva sastav-
iila dijela nGZiva, »fenomen« i »]Dgos«, i putem fiksira-
nja smisla :naziva slozenog od njih. Povijest same rije-
Ci, sto je vjerojatno nastala u Wolffovoj skoli, ovdje
nije vama.
A. Pojam fenomena
Groki izraz <p~Xw6J.tevov, na .koji se svodi tennin »feno-
men«, izveden je od glagola <ptXtvea&«t koji znaci: po-
kazivati .se; otuda <ptXtVOJLE:VOV znaei: ODO StO se pokazu-
je, Pokamjuce"Se, Ocito; slmo cp~Xtvea&«t jest medijalna
tvorevina od <ptX(vCI>, objelodaniti, iznijeti na vidjelo;
cp~X(vCI> pripada korijenu <p«- kao i cpC>t;, svjetlost, 6jaj-
nost, to jest, ono u. cemu ne5to moze postati oeitim,
po sebi vidljivim. Otuda va1ja kao znaeenje izraza »fe-
nomen« zadrzati: Pokazujuce-se-samo-po-sebi, OCito. Ta-
da SU <ptXLVOJL&VtX, »fenomeni«, ukupnost onoga StO je
bjelodano ill se moze ·imijeti na vidjelo, sto su Grci
katkada identificirali jednostavno s -rtl: ~v-r« (biee). Biee
se onda m~ lila iraZile naeine, prema vrsti p.ristupa k
njemu, pokazivati ~Samo od sebe. Posroji dapaee moguc-
nost, da se biee pokazuje kao ono sto samo po sebi
nije. Pri tom pakazivanju sebe biee »izgleda tako kaD
•••«. Takvo po kazivanje sebe nazivamo izgledanje. Pa
lf:a.1.c:o i u grOkomu jzraz <p~XtVO(WIOV, fenomen, ima ma-
eenje; .izgledajuce po.put, ne:Sto »prividno«, :.pricinc;
<p«tV6(UVov ·«y«&6v re6i ce ne§to Dobro, sto izgleda po-
put •.• -· ali u »zbiljic nije ono cime se gradi. Za dalje
31
 razumijevanje pojma fenomen sve je u tome, da bude·
uoceno kak:o je po svojoj strukturi mectusobno povezano
ono sto je imenovano u oba znacenja rijeCi 9c.tv6!J.~'·ov
(»fenomen« Pokazujuce-se i »fenomen« pricin). Sarno
ukoliko nesto po svojoj strukturi uopce pretendira da
se poka.Ze, to jest, da bude fenomen, mote se pokazati
kao DeStO sto nije, mote »Sarno izgledati poput ...«. U
zna.Cenju cpCY.w6f.Levov ( »pricin«) vee je ukljueeno izvor-
no znatenje (fenomen: OCito) kao ono koje fundira to
drugo znaeenje. Naziv »fenomen« terminoloski dodje-
ljujemo pozitivnom i izvornom znacenju rijeci yi'l.wop.e-
vo,\ i razli.kujemo fenomen od pricina kao privativne
modifikacjje fenomena. Ali to sto izra.Zavaju oba ter-
mina nema za sada upravo nikakve veze s onim sto se
naziva »pojava« iii cak »opuka pojava«.
I Tako se govori o »pojavama bolesti«. Misle se simp-
I tomi na tijelu, koji se pokazuju, i pri tom pokaziva-
I.
'.
nju ~e~e. kao ti pokazuju.Ci-se, »indioiraju« ne5to sto
.se samo ne pokazuje. Nastup takvih simptoma, nji-
I hovo sebe-pokazivanje, ide u korak s postojanjem sme-
i zbrka je neizbjeina.
l tnja, koje se same ne pokazuju. Pojava . kao pojava
I »neeega«, prema tome, upravo ne znaci: pokazivati sa-
mo sebe, nego znaci javljanje neeega sto se ne pokazu-
je, putem necega sto se pokazuje. Pojavljivanje jest
sebe:ne-pokazivanje. Ali ovo »ne« niposto ne valja ba-
cati u isti ko5 s privativnim ne, koje kao takvo odrectuje
strukturu pri.Cina. Ono sto se na ovakav nacin ne po-
kazuje, poput pojavljivanja, ne more se takocter nikada
.' ni priCinj~ti. Sve indikacije, prikazivanja, simptomi i
simboli imaju navedenu formalnu temeljnu strukturu
pojavljivanja, hili mectusobno rna kako razliciti.
P:emda »pojavljivanje« nije, i nikada nije, pokazi-
VanJe sebe u smislu fenomena, pojavljivanje je ipak
mogute samo na temelju nekog sebe-pokazivanja neee-
ga. Ali to sebe-pokazivanje, koje suomogueuje pojav-
ljivanje, nije samo pojavljivanje. Pojavljivanje je tu
sebe-javljanje putem neeega sto se pokazuje. Ako se
. tada ka.Ze da rijeeju »pojava« upozoravamo na nesto u
cemu se nesto javlja a da samo nije pojava, onda
32
time pojam fenomena nije omecten, nego je pretpostav-
ljen, ali ta pretpostavlka ostaje skrivena, jer se u tom
odrectenju »pojave« izraa; lOipOjaviti« upotrebljava dvo-
znaeno. To, u CemU se ne8to pojavljuje, reei ce ono u
cemu .se neSto javlja, to jest, ne pokazuje se; a u izre-
oi: »a da samo ni.je ,pojava'«, pojava maci Sf!,be-poka-
zivanje. Ali to sebe-pokazivanje bi.tno pripada onome
»U.&.m.u«, u kojem ·se ne5to ja:vlja. Fenomeni, ·prema
tome, ni.kada nisu pojave, ali je zacijelo svaka pojava
upueena na fenomene. Ako se fenomen definira s pomo-
cu nekog - k tome jos i nejasnog - pojma »POjave«,
tada je sve postavljeno naglavce, i »kritika« je feno-
menologije na toj osnovici, dakako, bizaran pothvat.
Izraz »pojava« moze pak i sam znaCiti dvoje: jed-
nom pojavljivanje u ·smislu sebe-javljanja kao sebe-m.e-
·pokazivanja, i zatim samo Javljajuee - koje u svojem
pokazivanju sebe pokamje neko Sebe-oe-.pokamjuee. I
napokon, pojavljivanje je moguee upotrijebiti kao na-
ziv za pravi smisao fenomena kao pokazivanja sebe.
Oznace li se sva ta tri realna sadrZaja kao »pojava«,
Ali ona se b1t!DJo potenoira time, ~to »pojava« moze po-
primiti jos jedno druga.Cije znaeenje. Ako se Javljaju-
ce, ocoje u svojem seb&pokazivanju pokazuje neko Ne-
oCito, shvati kao ono sto nastupa na nekom i samom
Neoeitomu, zraci iz njega, i to tako da Neoeito bude
misljeno kao bitno nikada OCi.to - tada pojava maei
isto sto i izno5enje, odnosno Izneseno, ali koje ne tvo-
ri pravi bitaik. Iznosecega: tvori pojavu u .smislu »pUke
pojave«. Izneseno J avljajuee pokazuje se dodu5e samo,
i to tako da kao zraeenje •toga sto javlja neprestano
skriva to samo uzeto. po sebi. Ali to skrivajuee nepo-
kazivanje opet cnije priCin. Kant upotrebljava termi:n
pojava u toj sprezi. Pojave su, prema njemu, jednom
»predmeti empirijskog zora«, ono sto se u njemu po-
kazuje. To Sebe-pokazujuee .(feoomen u pravom prvo-
bitnom s·mislu) zatim je ujedno i »pojava« kao javlja-
juce zraeenje neeega sto se skriva u pojavi.
,.
3 Bitak i vrijeme 33
 Ukoliko je za »pojavu« u ma.Cenju sebe-javljanja pu-
tem nek.og Pokazujuceg·se konstitutivan neki fenomen,
ali se taj dade privativno promijeniti u pri.cin, tada mo-
Ze i pojava postati puki pricin. U odredenoj rasvjeti ne-
tko moze izgledati kao da su mu porwnenjeli obrazi, pa
se to pokazujuce se rumenilo moze uzeti kao javljanje
prisutnosti groznice, sto pak sa svoje strane indicira
jos i neku smetnju u organizmu.
Fenomen- pokazivanje..sebe-po-~amom-sebi, znaci je-
dnu osobitu vrstu susreta Neeega. Pojava, naprotiv, zna-
ci jedan odnos upuCivanja koji bivstvuje u samom bi-
cu, i to tako da Upucujuce (Javljajuce) moze udovolji-
ti svojoj mogu6oj funkciji jedino ako se pokazuje samo
po sebl, ako je »fenomen«. Pojava i pricin i sami su na
razliCit naCin fundirani u fenomenu. Zbunjuju¢a razno-
vrsnost »fenomena«, koji bivaju imenovani nazivima
fenomen, prlCin, pojava, puka pojava, dade se razmrs.iti
samo ako pojam fenomen bude od poeetka razumljen
kao: · Pokazujuce-se-samo-tpo-sebi.
Ostaje li u ovom -shvaeanju pojma fenomena neod-
redeno - koje li je bice tu oslovljeno kao fenomen, i
ostaje li uopee otvoreno - da li je Pokazujuce-se i.ka-
da neko bice iii je ono karakter bitka biCa, onda je
dobiven jedino formalni pojam fenomena. Ali ako se
J>9d Pokazujucim-se razumijeva bice koje je, recimo
u Kantovu smislu, priS'tupaeno putem empirl.jskog zora,
tada formalni pojam fenomena dolazi pri tome do pra-
vovaljane primjene. Fenomen u toj upotrebi ispunjuje
znaeenje vulgarnog pojma fenomena. U horizontu Kan-
tove problematike mot.e to, sto je fenomenoloski poj-
mljeno pod fenomenom, uz zadrlavanje drugih razli-
ka, biti ilustrlrano tako, da ka.Zemo: ma sto se u poja-
vama, vulgarno razumljenom fenomenu, i.kada pokazuje
kao prethodno i usputno, iako netematsko, to se m<>Ze
tematski privesti sebe-pokazivanju, pa to Takvim-se-po-
kazujuee-samo-po-sebi (»<>blici zora«) jesu fenomeni fe-
nomenologije. Jer oeito mora biti tako, da se prostor
i vrijeme mogu ovako pokazati, da moraju moci postati
34
fenomenom, ako Kant preten.dira na stvamo utemeljeni
transcenden.talni iskaz kada kaZe da je prostor apriomo
:.U..Cemu« nekog poretka.
A:li <b1 bi onda fenomenoloSki pojam fellJOlD.ena uopee
bio razumljen, bez obzira na to kako je Pokazuju6e-se
potanje odredeno, neizbjeima pretpostav.k:a za to jest
uvid u smisao formalnog pojma fenomena i pravovalja-
ne primjene tog pojma u vulgamom znaeenju.- Prije
fiksiranja prvotnog pojma fen.omenologije valja ome-
diti znacenje rijeei :A6yoc; kako bi postalo jasno, u ko-
jem smislu fenomenologija uopee moze biti »znanost oc
fenomenima.
B. Pojam logosa
Pojam .A9yoc; u Platon~ je i Aristotela mnogoznaean,
ito na nacin da znacenja teze aaz.ila.Zenju, ona nisu po-
zitivno vodena nekim temeljnim zna.Cenjem. Zapravo,
nastaje samo takav pricin, koji se odrlava dotle dok in-
terpretacija ne uzmogne primjereno shvatiti to temelj-
no maeenje u njegovu primamom .sadrlaju. Ako ka-
zemo da :Aoyoc; temeljno znati govor, onda ce taj do-
slovni prijevod steei potpunu valjanost tek iz odredenja ·
onoga sto znaei sam govor. Kasnija povijest maCen.ja
rijeei :A6yo~ i prije svega mnogovrsna i proizvoljna nje-
gova interpretacijft u nado§loj filozofiji, neprestano za-
·krivaju pravo znacenje govora, koje je dovoljno bjelo-
dano. A6yoc;_ »prevode«, to jest vazda izlaru, kao um,
sud, pojam, definicija, razlog, odnos. Ali .kako bi se to
»govor« trebao dati modificirati, da bi :A6y~ zna.Cio
sve nabrojeno, i to unutar znanstvene upotrebe jezika?
Ako se ~6yoc; Cak i razumije u smislu iskaza, iskaz pak
kao »SUd«, tada u tom prividno pravovaljanom prijevo-
du ipak m<>Ze biti proma5eno fundamentalno maeenje,
pogotovu ako se pojmi u ·smislu bilo koje danaSnje »te-
orije suda«. A6yo; ne zna:Ci- pa dakle ni primarno ne
~aa - sud, ~o sc: pod tim. razumije neko »vezivanjec
ill neko »zauztmanJe stanovtsta« (priznavanje - odba-
civanje).
3* 35
 A6yo(;, kao govor znaci, naprotiv, isto sto i 8"f)AOUV, uci-
niti ocitim ono 0 CemU »je rijec« u govoru. Aristotel je
tu funkciju govora stroze eksplicirao kao <X7tocptx(ve:a&cxt.4
A6yo(;, daje da se ne5to vidi (cp«ive:a&cxt.), naime to o
cemu je govor, i to za onoga tko govori (medija) odno-
sno za sugovomika. Govor »daje da se vidi« <Xito. . . po-
laze6i od onoga 0 eemu je govor. u govoru· (a7t6cpo:var.~)
treba, ukoliko je pravi, ono sto je govoreno orpi.ti iz
onoga 0 cemu je govor, tako da govoreno priopeenje
u svojem Reeenomu cini ono, o eemu je govor, oeitim
i tako p.ristupacnim Drugomu. To je struktura Myo(;,-a
kao <X7tocp«vat(;,. Nije svakom »govoru« svojstven taj mo-
dus cinjenja oeitim u smislu poka~ujuceg davanja da
se vidi. Prosnja (e:ux.11), na primjer, takoaer cini oei-
tim, ali na drugi naCin.
U konkretnoj provedbi, govorenje (davanje da se vi-
di) ima karakter izricanja, glasovnog objavljivanja ri-
jeOima. A6yo(;, je cpoovf] ito cpoov1j (.UT<l cp«VT«aE«c; - gla-
sovna objava. u kojoj se uvijek ne5to nazire.
I samo jer je funkcija Myo(;,-a kao r17tocp«vat<; u poka-
zujucem davanju da se vidi, 'A6yo(;, moze imati struktur-
ni oblik O"Uv-3-e:ar.(;,. Synthesis tu nece reci povezivanje i
spajanje predodZaba, baratanje psihickim pojavama, pa
da bi onda u pogledu tih veza trebao nasta.ti »problem«
- kako se to one kao Nutarnje podudaraju s vanjskim
FiziCk.im. Ono <rov ima ovdje cisto apophanticko zna-
cenje i kazuje: dati vidjeti ne§to u svojoj skupnosti s
neCim, n~to kao ne§to.
I opet, jer je Mr.o(;, neko davanje da se vidi, on
stoga more bit:i istinit ill ldan. Sve je, takocter, u tome,
da se valja kloniti konstruiranog pojma istine u smi-
slu neke »podudamosti«. Ta ideja nipos.to nije primar-
na u pojmu «Ai)&e:r.<l. »lstinitost« A.6yo(;,-a kao &A1J.S.e:oe:w
reci ee: biee 0 kojemu je rijee izvaditi, u 'Aeye:tv kao
<X7tocp«£ve:a&«t. ~ svoje skrivenosti i dati ga vidjeti kao
nesto neskriveno (<X'A'Y)-3-/;<;;), otkriti. Ujedno »lainost«
c¥e:u8e:a&«r. kazuje isto sto i varanje, u smislu zakrivati:
4. Usp. de interpretatione cap. 1-6. Zatim Met. Z 4 i Nik. et. Z.
36
stavljati ispred neeega neSto (na nacin davanja da se
vidi) i .time •tO fzdavati za iD.~tO sto ODO nije. .
Ali jer •»istina« ·ima taj smisao, a A6yoc; jest odreaeni
modus davanja vidjeti, 'A6yo(;, upravo ne valja oslovlja-
vati kao primamo »mjesto« istine. Ako se istina, kao
sto se da.I)as vazda <>9iCava, odrec1uje .kao 00.0 sto je
»zapravo« svojstveno sudu, i ta se teza povrh toga bra-
ni pozivanjem na Aristotela, tada je to pozivanje jed-
nako bespravno kao sto ~e prije ·svega pogresno razumi-
jeva grtki pojam ist:ine. »-Istinito« u gr.Ckom ·smislu, i to
izvomije negoli spomenuti A.6yoc; jest o:ta&'Yjat<;, obi-
eno, osjetilno opdanje neC.ega. Ukoliko neka ata&'Y)atc;
uvijek cilja na svoju i5t«, lila uvijek genuino biee pri-
stupaeno samo putem nje .i. samo za nju, kao sto se, na
primjer gledanje usmjeruje na boje, tada je opabnje
uvijek: istinito. To maOi: gledanje uvijek otikriva boje,
slu5anje uvijek otkriva zvukove. U najciscem i najiz-
vomijem smislu »istinito« - to jest samo otkrivajuee,
takvo da nikada ne moze zakrivati, jest cisto voe:i:v, obi- -.t·
CnO gledajuee opdanje najjednostavnijih odrec1enja bit-
ka b:i.Ca, k:ao takvih. To voe:i:v niikada ne moze zakrivati,
biti lamo, ono u svakom sh.teaju moze ostati neopa!.a-
njem, <Xyvoei:v, biti nedostamim za obiean, primjereni
pristup.
Ono, stQ vise nema provedbeni oblik cistog davanja
vidjeti, nego se u po.kazivanju uvijek pr.iziva na n~to
drugo i tako uvijek daje vidjeti n~to kao nesto, to -
imajuei takvu strukturu synthesis - poprima moguc-
nost zakrivanja. »Istina sudac je pak samo protivan slu-
caj tog zakrivanja - to jest, visestruko fundirani fe-
nomen istine. Realizam i idea1izam ·s jednakom temelji-
to~ proma:Suju smisao grekog pojma istine, iz koje-
ga se jedino uopee m<>Ze .razu.mjeti moguenost da n~to
poput »UCenja 0 idejama« cini filozofsk.u spoznaju.
I jer je fun.kcija 'A6yo(;,-a u tome da naprosto daje ne-
sto vidjeti, u davanju razabrati biee, A6yoc; moZe zna- i:'
Citi um. A jer pak A.6yo(;, ne biva upotrebljavan samo u
zna.Cenju Mye:r.v, nego ujedno i u zna.Cenju A.e:y6(.U"ov, l-
pokazano .kao takvo, i jer to lllije drugo do ~r.oxe:((.U"ov,
37
 ono sto je uvijek kao vee postojece u temelju svakog
oslovljavanja i razglabanja koje se dogodi, Abyor; qua
A.e:y6!1-&'VOV reei ce razlog, ratio. I jer napokon A6yo~
qua A.e:y611-e:vov moze maciti takocter: oslovljeno kao ne-
sto sto je postalo vidlj.ivim u svojem odnosenju na ne-
sto, u svojoj »>dnosnosti«, Myor; poprima znacenje
veze i odnosa.
Ova ce interpretacija »apophantickog govora« biti do-
voljna za razjasnjenje primarne funkcije Myo<;-a.
C. Pred.opojam fenomenologije
Kada se konkretno uoei ono sto se ispostavilo u in-
terpretaciji »fenomena« i »logosa«, upada u oei neki
odnos izmec1u onoga sto je misljeno tim nazivima. Iz-
raz fenomenologija dade se grcki formulirati: A.eye:w -.«
cpocLV6f.LE:'IOC; ali A.eye:w ce reci cbtocpatve:cr&oct. Tada fenome-
nologija kazuje: cbtocpoc(ve:cr&oct ':'eX cpoctv6v.e:voc: to sto se
pokaruje, onakvo kao sto se pokazuje samo od sebe,
dati da se vidi samo od sebe. To je formaJni smisao is-
I . traiivanja koje sebi daje ime fenomenologija. Ali time
ne dolazi do izramja nista drugo do gore formulirana
maksima: »K samim stvarima!«
Naziv fenomenologija je, prema tome, u pogledu svo-
jega smisla drugaciji nego sto su sprege teologija i sli-
cno. Te imenuju predmete svake dotiene znanos-ti u po-
gledu njihova stvamog sadriaja. »Fenomenologija« niti
imenuje predmet svojih istraiivanja niti karakterizira
naziv njihova stvamog sadriaja. Rijee samo daje raz-
ja5njenje u pogledu Kako pokazivanja i nacina obrade
onoga sto u toj znanosti treba biti pretresano. Znanost
»0« fenomenima reci ce: takvo zahvaeanje njezinih
predmeta, da sve sto o njima valja raspraviti mora biti
obradeno putem direktnog pokazivanja i direktnog le-
gitimiranja. Isti smisao ima i - u osnovi tautoloski
- izraz »deskriptivna fenomenologija«. Deskripcija tu
ne znaci ne~i postupak, recimo, na nacin bot~cke
38
morfologije - nego naziv ima i opet prohibitivni smi-
sao: drZati se daleko od odrec1ivanja koje ne legitimira.
Karakter same d.eskripcije, specifiCni smisao A.6yoc;-a,
mofe biti ponajprije fiksiran iz :.realnostic onoga Sto
treba »>pisatic, to jest privesti manstvenoj odre4eno-
sti u pogledu nacina sretanja fenomena. Znacenje for-
malnog i vulgarnog pojma fenomena formalno ovla5eu-
je na to, da svako pokazivanje biea, onakvog kao sto se
ono pokazuje samo po sebi, bude nazvano fenomenolo-
gijom.
s obzirom na sto valja deformalizirati formalni po-
jam fenamena u fenomenoloSki, i kako se taj razli.ku-
je od vulgamoga? Sto je to, cemu fenomenologija treba
:.dati da se vidi«? Sto je to, sto valja u jednom osobi-
tom smislu nazivati »fenomen«? ·Sto li prema svojoj biti
nuino tvori temu jednog izricitog pokazivanja? OCito
nesto takvo, da se najprije i najcesce upravo ne poka-
zuje, da je, nasuprot onome sto se pokazuje najprije i
najcesce, sakrito, ali je· ujedno ne5to sto bitno pripada
tome sto se pokazuje najprije i najce5ce, i to tako ito
mu tvori smisao i osnovu.
Ali to sto ostaje skriveno 'U jednom izuzimajueem
smislu, iii opet pada natrag u zakritost iii se pokazuje
samo »iskrivljeno«, nije ovo iii ono bice, nego je, kao
sto su pokazala gomja rc1Zmatranja, bitak biea. On mo-
ze biti zakrit do te mjere da biva zaboravljen, i pitanje
o njemu i njegovu smislu izostaje. Prema tome, fenome-
nologija je podvrgnula svojem tema:tslrom zahvatu kao
predmet ono sto u jed:nom osobitom smislu, zbog svo-
jeg najvlastitijeg stva1I'1Ilog sadrZaja, zahtijeva da posta-
ne fenomenom.
Fenomenologija jest vrsta pristupa onome, i legitimi-
rajuci .nacin odre4ivanja onoga, sto treba postati te-
mom ontologije. Ontologija je moguea samo kao fe-
nomenologija. Fenomenolo5ki pojam fenomena znaCi bi-
tak biea kao sebe~kazujuci, znaci .smisao tog bitka,
njegove modifikacije i derivate. A sebe-pokazivanje nije
proizvoljno niti je, pogotovu, nesto poput pojavljivanja.
39
 Bitak bica m<>Ze ponajmanje biti ikada nesto takvo »iza
Cega« stoji jo5 ne8to »sto se pojavljuje«.
»Iza« fenomena fenomenologije bitno ne stoji vise ni-
- u modusu fenomena. Otuda treba polaziSt e analize jed-
sta drugo, ali to sto treba postati fenomenom za~ijel?
more biti skriveno. I upravo stoga sto fenomem naJ-
prije i naj~e nisu da:ni, potrebna je fenomenologija.
Zakritost jest protupojam fenomenu.
Vrste moguce zakritosti fenomena razlicite su. Jed-
nom fenomen moze biti zakrit u tom smislu, da uopce
jos nije otkrit. 0 njegovu postojanju nema ni znanja
ni neznanja. Drugda fenomen nioze biti zapretan. U
tom slucaju on bija5e nekoe prije otkrit, ali je pono-
vo podlegao zakrivanju. Ovo moze postati totalnim ili
se pak, ~to je pravilo, ono otprije Otkrito jos vidi,
premda samo kao priCin. Pa ipak, koliko pricina, toli-
ko »bitka«. To zakrivanje kao »iskrivljavanje« najees-
ce je, i najopasnije, jer su tu moguenosti varke i zab-
lude osobito tvrdokome. Raspolozive, ali u pogledu
svoje zavieajnosti skrivene strukture bitka, i njlhovi
pojmovi, mozda svojataju svoje pravo unutar nekog
»Sistema«. One se na temelju svoje konstrukcijske uklO-
pljenosti u neki sistem izdaju za ne5to sto nije po-
trebitx:> daljnjeg opravdanja i »jasno« je, pa otuda moze
sluZiti kao ishodiste nekoj sve daljoj dedukciji.
Sarno zakrivanje, bilo ono shvaceno u smislu s•krive-
nosti, ili zapretanja iii iskrivljavanja, more i opet biti
dvojako. Ima slueajnih zakrivanja i nuinih, to jest ta-
kvih sto se temelje u vrsti opstojanja Otk.ritoga. Svaki
izvorno crpljeni fenomenoloski pojam i stavak izvrgnut
.: je moguenosti da se kao priopceni iskaz izrodi. On
' samog ce istra.Zivanja proizaci: metodski smisao feno-
biva predavan dalje bez razumijevanja, gubi svoju zavi-
eajnost i postaje proizvoljnom tezom. Mogucnost da ne-
sto sto je izvomo »podatno« postane kruto i nepodat-
no poeiva u konkretnom radu same fenomenologije. A
pote5koea je pri tom istrazivanju upravo u tome, kako
da samo ono bude u pozitivnom smislu privedeno kri-
.ticnosti prema samom sebi.
. Prije svega mora biti od predmeta fenomenologije. za-
dobiven nacin na koji susreeu bitak i strukture bltka
40
nako kao i prilazak fenomenu i prohod kroz vladajuee
zak.rivanje · metodski posebno osigurati. Suprotnost na-
ivposti nekog slueajnog, »neposrednog« i nepromislje-
nog »gledanja« lezi u ideji »originamog« i »intuitivnogc
shvaeanja i eksplikacije fenomena.
Na tlu omedeoog prethodnog pojma fenomenologije
mogu se onda fiksirati u svojem znatenju i termini
»fenomensko« i »fenomenolosko«. »Fenomenskim« biva
nazvano ono sto je dano, i mofe se eksplicirati, u na-
cinu na koji susreee fenomen; otuda govor 0 fenomen-
skim strukturama. »Fenomenoloskim« se zove sve ono
sto pripada nacinu pokazivanja i eksplikacije i sto tvo-
ri pojmovni aparat sto ga zahtijeva to istraZivanje.
Buduci da je fenomen, razumljen fenomenoloski, uvi-
jek samo ono S.to tvori bitak, a bitak jest bitak biea,
za namjeru razotkrivanja bitka potrebno je najprije va-
ljano upomati bice. Ono se ujedno mora pokazati pri
vrsti pristupa koji mu genuino pripada. I tako vulgar-
ni pojam fenomena postaje fenomenoloski relevantan. ,,
Prvenstvena zadaea, da se »fenomenolo5ki« osigura eg-
zemplarno bice kao ishodiste prave analitike, uvijek je
vee unaprijed sk.icirana iz cilja te analitike.
UzevSi stvamo-sadrlajno, fenomenologija je znanost o
bitku bi6a - ontologija. U danom razja~njenju zadaca
ontologije iskrsnula je nu.Znost jedne fundamentalne
ontologije, kojoj je tema ontolosko-ontick.i osobito biee,
tubitak, i to takve, da ona sama sebe dovodi pred kar-
dinalni problem, pred pitanje o smislu bi tka uopee. Iz
menoloske deskripcije jest izlaganje. A6yoc. fenomeno-
logije tubitka ima karakter ~IJ.YJV&UeLv, putem kojega
razumijevanju bitka, svojstvenom samom tubitlru, bi- ··;o
vaj.u obznanjeni pravi smisao bitka i temeljne struktu- i
r.
I,
re njegova vlastita bitka. Fenomenologija tubitka jest
hermeneutika u izvomom znaeenju r.ijeCi, prema koje-
I
!·
mu ona oznacuje posao izlaganja. Ali ukoliko se onda, t·
I
putem otkrivanja smisla bitka i temeljnih struktura tu- ':,.-
'
·"'
41 f.
 bitka uopC.e, ispostavi horizont za svako daljnje onto-
lo~ko istraZivanje biea razlicitog od tubitka, be:rmeneu-
tika ujedho postaje »henneneutikom« u smis1u .izrade
uvjeta za mogu6nost ~vakog ontolo~kog istra.Zivanja. I
iikoliko napokon tubitak ima ontoloSko prvenstvo pred
svim biCima - kao bice u mogu6nosti egzistencije, on-
da hermeneutika kao izlaganje bitka tubitka dobiva je-
dan ·specifiC:ni treei - fi.lozofski shvaceno primarni -
smisao a:nalitike egzistencijalnosti egzistencije. U toj je
he:rmeneutici tada, ukoliko ona ontoloski obrac1uje po-
vijesnost tubitka kao onti.Cki uvjet mogu6nosti histo-
rije, ukorijenjeno ono ~to se moze samo deriva.tivno na-
zvati »!J.enneneutikom«: metodologija historijskih du·
hovnih znanosti.
Bitak kao temeljna tema filozofije nije rod nekog
biea, pa i.pak se tiee svakog bica. Njegovu univerzalnost
valja traZiti u vecoj visini. Bitak i struktura bitka leZe
iznad svakog biea i svake moguce bivstvujuee odrede-
I
nosti nekog biea. Bitak jest transcendens uopce. Trans-
cen?entnost bitka ·tubitka osobita je, utoliko sto u njoj
poelva mogu6nost i numost najradikalnije individua-
cije. Svako otkrivanje bitka kao transcendensa jest
transcendentalna spoznaja. Fenomenoloska istina (ot-
kritost bitka) jest veritas transcendentalis.
,Ontoloiija i fenomenologija nisu dvije razlicite dis·
cipline pored drugih ·sto pripadaju filozofiji. Oba nazi-
va k.arakteri.ziraju samu filozofiju prema predmetu i
prema na.Cinu postupka. Filozofija jest univerzalna, fe-
nomenoloSka ontologija, koja polazi od herm.eneutike tu-
bitka, a ta je, kao a:nalitika egzistencije, utwdila konac
niti vodilje Citava filozofslrog zapitivanja ondje odakle
ono izvire i k eemu se vraea.
Istra.Zivanja ~to s.Ujede postala su mogu6a samo za-
hvaljujuci podlozi sto ju je postavio R Husserl, Cije
»Logische Untersuchungen« dovedo5e do prodora feno-
menologije. Razjasnjenja prethodnog pojma fenomeno-
logije pokamju, da 0110 bitno u nje nije u tome sto je
zbiljska kao filozofski »Smjer«. Na mjestu viSem negoli ·
42
zbilja nalazi se mogucnost. Razumijevanje fenomenolo-
gije jedino je u tome da ona bude uze~ kao mogu6-
nost.5
S obzirom na nezgrapnost i »nelijepost« izra.Zavanja
unutar analiza ~to slijede smije biti dodana primjedba:
jedno je izvje!tavati o bicu pripovijedajuci, a d.rugo
zahva6ati bice u njegovu bitku. Za potonju zadacu ne
nedostaju veeinom samo rijeCi, nego prije svega »gra-
matika«. Ako je dopu5teno upozoriti na ranija i u po-
gledu svojeg nivoa neusporediva analiticka istra.Zivanja
bitka, onda neka se ontoloski odjeljci u Platonovu :~oPar­
menidu« iii Cetvrto poglavlje sedme knjige Aristotelo-
ve »Metafizike« usporede s kojim pripovjedaCkim od-
jeljkom iz ·Tukidida, pa ce se pokazati koje li neeuve.
ne fonnulacije bijahu Grcima nametali njihovi fllozofi.
A gdje su snage bitno manje i povrh toga je podrucje
bitka koje valja dokuciti mnogo tegobnije od zadanoga
Grcima, nespretnost ce se tvorbe pojmova i krutost iz-
raza potencirati.
§ 8. Nacrt rasprave
Pitanje o smislu bitka najuniverzalnije je i najpraz-
nije; ali u njemu ujedno letfi njegova vlastita moguc-
nost, da bude na najstroii nacin posebice posta.vljeno
za svaki pojedini tubitak. Dobivanje temeljnog pojma
»bitak« i skica ontol<>Skog pojmovnog aparata koju on
zahtijeva, skupa sa svojim numim dek.linacijama, tr&
baju konkr~tnu nit vodilju. Uni:verzalnost pojma bitka
ne protivi se »Specijalnosti« istra.Z.i.vanja - to jest pro-
diranju do tog pojma putem jedne specijalne interpre- ·
5. Ako istra!ivanje !to slijedi kroci nekoliko koraka dalje u
dok.uavanju :.samih stvaric, onda to pisac zahvaljuje u pr-
vom redu ·E. Husserlu, koji ga je u vrijem.e njegova naukova-
nja u Freiburgu putem najintenzivnijeg osobnog vodstva i
posredstvom najslobodnijeg ustupanja neobjavljenih istra!iva-
nja upoznao s raznim podru~jima fenomenolo!kog istra!iva-
nja.
43
tacije jednog odredenog biea, tubitka, u kojoj treba
biti dobiven horizont za razu.mijevanje i moguce izla-
ganje bitka. Ali samo to biee u sebi je »povijesno«, ta-
ko da najvlastitije ontoloSko rasvjetljavanje tog bica
nuZn.o post~.je »historijskom« interpretacijom.
Obtrada pi.tanja o bitku ra:Slja se tako u dvije zadace;
njima odgovara :ra.SCianjivanje rasprave u dva dijela:
Prvi dio: lnterpretacija tubitka s obzirom na vreme-
nost i eksplikacija vremena kao transcendentalnog ho-
rizonta pitanja o bitku.
Drugi dio: Temeljne crte jedne fenomenoloske des-
trukcije povijesti ontologije po ruti :vodilji problema-
tike temporainosti.
Prvi se ruo raspada :u tri odsjecka:
1. Prlpremna fundamentalna analiza tubitka.
2. Tubitak i wemenost.
3. Vrijeme i bitak.
Drugi se dio ra:SClanjuje isto tako trojako:
1. Kantovo ueenje o shematizmu i vremenu kao po-
Cetni ·stupalllj problematrke temporalnosti.
2. OntolOISki temelj Descartesova »cogito sum« i pre-
uzimanje srednjovjekovne ontologije u problentati-
.ku »res cogi:tans«.
3. Aristotelova rasprava o vremenu kao diskrimen
fenomenske baze i granica antiCke ontologije.*
* Kao ~to je poznato, Heidegger je pod naslovom »Sein und
Zeitc objavio samo prvi i drugi odsje~k Prvoga dijela iz ovog
Nacrta. Na tu se okolnost bio kratko osvrnuo u Prethodnoj
napomeni uz sedmo izdanje S. u. Z. U knjizi su, me4utim, i
dalje ostala mjestimibla autorova upozorenja Citatelju na ne-
ke od gore najavljenih a neobjavljenih odjeljaka (op. prev.)
44
.
Prvi dio
Interpretacija tubitka s obzirom na
vremenost i eksplikacija vremena kao
transcendentalnog horizonta pitanja o bitku
Prvi odsjeCak
PRIPREMNA FUNDAMENTALNA ANALIZA
TUBITKA
Primamo lspitivano u pitanju o smislu bitka jest bi-
ee s karakterom tubitka. Sama pripremna egzistencijal-
na analiza tubitka iziskuje, u skladu sa svojom osebuj-
noscu, eksplikaciju koja Ce je skicirati kao i omettenje
prema prividno njoj usporednim istraZivanjima. (1. po-
glavlje). Pridr.ZavajuCi se fiksi.ranog polazista istra.Ziva-
nja, valja razotkriti fundamentalnu str.ukturu kod tu-
bitka: bitakJU-svijetu (2. poglavlje). Ovo »A-priori« izla-
ganja tubitka nije njegova skrparena odrec!enost, ne-
go je -njegova izvorna i stalno cijela struktura. Ali ona
dopu5ta razlicite vidike na konstitui:raj.uce momente.
ZadrZavajuci stalno pred oCima uvijek apriomu cjeli·
nu te strt.t.Kture, valja te mamente fenomenski istak.nu-
ti. I ta:ko pred.metom analize postaju: svijet i njegova
svjetovnost {3. poglavlje), bitak-u-svijetu kao su-bitak i
samobitak .(4. poglavlje), u-bitak kao ta:kav (5. poglav-
lje). Na podlozi analize te fundamentalne strukture po-
staje mogt,16im jedno prethodno pokazivanje bitka tu-
bitk.a. Egzistencijalni smisao tog bitka jest briga (6.
poglavlje).
45

Prvo poglavlje
EKSPOZICIJA ZADACE PRIPREMNE ANALIZE
TUBITKA
§ 9. Tema analitike tubitka
Bice .Kojega je ana.Jiza uzeta za zadaeu uvijek smo mi
sami. Bi·tak tog biea uvijek je moj. U bitku tog biea
.
I
samo se ono odnosi prema svojem ·bitku. Kao biee
( I tog bitka ono je prepusteno svojem vlastitom bitku. Bi-
tak jest ono o cemu uvijek ovisi sam9 to biee. Iz tog
kara.ktera tubitka proizlazi dvoje:
1. »Bit« tog biea leZi u njegovomu Da-jest. Sto-jest
(essentia) tog bi6a mora se, ukoliko je uopee moguee
govoriij o tome, pojmiti iz njegova bitka (existentia).
Pri tome je upravo zadaea ontologije, da pokde - oda-
beremo li za bita.k tog biCa ozna.ku egzistencija - kako
t.
taj ilaziv nema i ne moze imati ontolosko znacenje na-
slijedenog termina existentia; po tradiciji, existentia on-
tol~ki znaCi isto sto i postoj(!.nje, vrsta bitka koja bi-
cu s ka.rakterom tubitka bitno ne pripada. Zabunu
izbjegavamo tako sto za naziv existentia uvijek upotreb-
ljavamo int.erpretativni izraz postojnost, a egzistenciju
dodjelju.jemo kao odredenje bitka jedino tubitku.
· »Bit« tubitka lezi u njegovoj egzistenciji. Otuda ka-
rakteris·tike sto ih je moguee ispostaviti kod tog biea
nisu postojeea "svojstva« nekog postojeeeg biea koje
»izgleda« ovako i ovako, nego su uvijek tubitk:u moguCi
nacini da jest, i samo to. Otuda naziv »tubita.k«, kojim
oznaeujemo to bice~ ne izraiava njegovo Sto, poput
stola, kuee, drveta, nego "njegov bita·k.
2. Bitak o kojemu se tom bicu uvijek radi u njegovu
bitku uvijek je moj. Otuda tubitak nikada ne smije biti
ontol<>Ski shvacen kao slueaj i primjerak nekog roda
bica kao Postojeeega. Takvom je postojeeem bieu nje-
gov bitak »ravnodu5anc, pogledamo li toCnije, ono
»jest« tako, da mu njegov bitak ne moze biti ni ravno-
d~an ni neravnod~an. Oslovljavanje tubitka mo.ra,
46
u skladu s karakterom vazdanje vlastitosti tog biea, ne-
prestano suizricati osobnu zamjenicu: »ja same, »ti sic.
A tubitak je pak moj, buduci uvijek to na. ovaj iii na
onaj naCin. Uvijek je vee nekako odlu.Ceno, na koji je
nacin tubitak vazda moj. BiCe kojemu se u njegow
bitku radi o samom njemu, odnosi se prema svojem
bitku kao prema svojoj najvlastitijoj mog.u.Cnosti. Tu-
bitak jest vazda svoja moguenost, i on »nemac nju tako
da bi mu bila naprosto svojstvena kao neko Postojeee.
I jer je tubitak uvijek bitno svoja mogu6nost, to biee
moze u svojem bitku samo sebe »birati«, steei, moZe
sebe izgubiti, odnosno nikada, i samo prividno, steeL
Sebe je moglo izgubiti, i sebe jo! ne steCi, samo uko-
liko je prema svojoj biti moguee pravo, to jest svoje
vlastito. Ob~ modusa bitka: pravost i nepravost - ti su
izrazi odabra:n.i u strogo terminolo§kom smislu - teme-
lje se u tome ~to je tubitak uopee odred:en vazd.anjom
vlastito§eu. Ali nepravost tubitka ne znaCi, recimo, ne-
sto »rilanjec bitka ill neki »niZi« stupanj bitka. Nepra-
vost moze, naprotiv, odrec:'tivati tubitak prema njegovoj
najpotpunijoj konkretnosti - u njegovoj zaposlenosti,
uzbuctenosti, zainteresiranosti, sposobnosti da .uZiva.
Oba skicirana karaktera tubitka: jednom istaknutost
»existentiac ispred essentia i zatim vazdanja vlastitost .
- vee ~javljuju, da je analitika tog biea stavljena pred
osebujnu fenomensku oblast. To biee nema upravo ni-
kada vrstu bitka samo Postojecega unutar svijeta. Otu-
da sene da ni tematski zadati na nacin nala:Zenja Po-
stojeeega. Njegovo pravo zadavanje tako je malo ra-
zumljivo po sebi, da mu samo odred:enje tvori bitan dio
ontoloske analitike tubitka. Sa sigurnom provedbom
njegova pravog zadavanja stoji i pada moguenost da se
bitak tog bica uopce privede razumijevanju. Bila analiza
rna kako preliminarna, ona uvijek zahtijeva cia joj se
osigura pravo polazi.Ste.
Tubitak odreduje sebe kao biee uvijek iz neke mo-
guCn.osti kojom on jest i, odnosno ujedno, nju u svo-
jem bitku nekako razumije. To je formalni smisao us-
47

trojstva egzi~tencije tubitka. Ali u tome le!i za ontolo-
sku interpretaciju tog biea upum, neka problematiku
njegova bitka razvija iz egzistencijalnosti njegove egzi-
stencije. To, me4utim, ne m<>Ze znaC.iti isto ~to i kon-
struiratd tubitak iz neke konkretne moguce ideje o
egzistenciji. Tubita.k upravo ne treba biti u ishodu ana-
lize interpretiran u diferentnosti nekog odredenog eg-
zisti.ranja, nego otkrit u svojem i:ndiferentnom Najpri-
je i Najce!Ce. Ta indiferentnost .sva·kiddnjosti tubitka
nije neko niSta, nego je jedan pozitivni· fenomensk.i ka-
rak•ter :tog biea. Izlazeci van iz te vrste bitika i vraea-
juci se u nju, .svo egzistiranje jest kakvo jest. Tu sva-
lddamju incliferentinost tubitka nazivamo prosjecnost.
I jer t>nda prosjeCna. sva:kida5njost tvori ontiJCko Naj-
prije tog biCa, bijde ona U: eksplikaciji tubitka nep.re-
stano preskakivana i jo5 je uvijek preskaCu. Ono ~to
je onti&i najblize i pomato, ontoloski je najdalje, ne-
spoznano i nepres·tance previdano u svojem ontoloSkom
znaeenju. Kada Augustin pita: Quid autem propinquius
meipso md.hi? i kad mora odgovoriti: ego certe laboro
:. hie et laboro in meipso: factus sum mihi tenra difficul-
. tatis et sudoris nimiil, onda to ne vrijedi samo u po-
!·
gledu onti&e i predontoloske netransparentnosti tubit-
. ' ka, nego u jo5 veeoj mje.ri u pogledu ontolo5ke zadace
:I da •se to bice ne samo ne proma:Si u svojoj fenomenski
najbliZoj vrsti bitka, nego i da se putem pozitivne ka-
rakterizacije utini pristupa.Onim.
Mi prosjeenu svakidaSnjost tubitka ne val)a uzimati
;~ kao puki »a.Spekt«. I u njoj, Cak. i u m.odusu nepravosti,
I
a priori leii struktura egzistencijalnosti. I u njoj tubi-
I tak na odredeni naCin ovisi o svojem bitku prema ko-
jemu se od:nosi u modusu prosjeane svakidasnjosti, ovi-
si o njemu maka.T samo u modusu bijega pred njim i
zaboravljanja njega.
Ali eksplikacija tubitka u njegovoj prosjeenoj svaki-
da5njosti ne daje, recimo, samo prosjeene strukture u
smislu neke rasplinjavajuee neodredenosti. Ono sto on-
1. Confessiones, lib. 10, cap. 16
48
"t
' 1
tiCki jest na naein prosjeenosti, ontoloski moze biti
vrlo dobro obubva:Ceno u pregnantnim struktura.ma ko-
je se StruktUI'llO ne razlikuju od ontolo~kih odre4enja,
I~
l
nekog, recim.o, pravog bitka tubitka. j
Svi eksplikati sto izviru iz analitike tubitka dobive-
ni su s obzirom na struk:turu njihove egzistencije. Sto-
I~
ga sto se odreduju iz egzistencijalnosti, karaktere bitka i
tubitka nazivamo egzistencijali. Njih valja strogo luCiti I "'
od odredenja bitka biea nesukladnog tubitku, koja na-
zivamo kategorije. Pri tome je taj izraz prihvacen i za-
drian u svojem primarnom ontoloskom znaeenju. An- .,
I ··~~ ~· I
tickoj ontologiji sluii kao egzemplarna podloga izlaga- I ;
nja bitka bice koje susreee u svijetu. Kao na~ pri-
stupa k njemu vrijedi voe:i:v odnosno A6yoc;;. Bite susre-
ce u tome. Ali bitak tog biCa mora postati shvatljiv u
jednom osobitom Mye:w (dati vidjeti), tako da taj bi-
tak bude unaprijed razumljiv .kao ono ~to jest i u sva-
kom bicu vee jest. Uvijek vee apriorno oslov.Ijavanje I
bitka u razglabanju (Myo~) biea jest X«'n)yope:i:cr-3-«t. I~
To ponajprije zna:Ci: javno optuZiti, o nekome pred svi- i
ma ne5to neoporecivo ustv.rditi. Prlmijenjen ontoloSJ.d, l
termin Ce reci: bi.Cu, tako reei, kazati u lice sto ono I ~
uvljek vee jest kao bite, to jest, dati ga svima vidjeti !!
-u njegovu bitku. Ono sto pri takvu gledanju biva mo- J•
treno i ito je vidlj.ivo, jesu X«'t"Y)yop(«t. One obuhvaes-
ju apriorna odredenja biea koje se u 'A6yoc;-u dade os-
lovljavati i pretresati na razne nacine. Egiistencijali i
kategorije dvije su temeljne mogu6nosti karaktera bit-
ka. Bice .koje odgovan nekoj od njih iziskuje uvijek
zaseban nacin primarnog ispitivanja: biee jest neko Tko
(egzistencija) ill neko Sto (postojnost u najfuem s.mi-
slu). 0 vezi izme4u tih dvaju modusa karaktera bitka
moze biti govora tek iz horizonta razjasnjenog pitanja
0 bitku.
Vee je u Uvodu bilo nagovije5teno, da egzistencija1na
ana1itika tubitka tako4er promice jo5 jednu zada.Cu
k?ja je jedva ~j~ pre§na od ~daCe samog pitanja ~ '
,,
,I
bttku: RazotkrivanJe onoga A-1pnori koje mora biti vi- ':
dljivo, da bi bilo moguee filozofski razmotriti pitanje
4 Bitak i vrijeme
49
 »sto je eovjek«. Jer egzistencijalna analitika tubitka
slijedi prije svake psihologije, antropologije i pogotovu
biologije. U razgranicenju prema tim moguCim istra.Zi-
t j vanjima tubitka moze tema analitike dobiti jedno jos
strofe omec.'tenje. Time je ujedno moguce jos uvjerlji-
vije dokazati nuinost tog razgranitenja.
§. 10. Razgranicenje analitike tubitka prema
,(
antropologiji, psihologiji i biologiji
Poslije prvog pozitivnog skiciranja teme nekog istra-
zivanja uvijek ostaje va.Zna njegova prohibitivna ka-
rak.teristika, premda razmatranja o tome sto se ne tre-
ba dogod.iti lako bivaju besplodna. Treba pokazati, da
dodana5nje postavljanje pitanja kao i istra.Zivanja us-
mjerena na tubi.tak, uva.Zavajuci njihovu izdasnost u
pogledu cinjenica, promasuju ono pravo, naime filo-
zofski problem, pa da, prema tome, dokle god ustraju
pti ·tom promasaju, ne smiju pretendirati da uopce mo-
gu postici ono cemu u osnovi teze. Razgranicenja egzi-
stencijalne analitike prema antropologiji, psihologiji i
biologiji odnose se samo na pitanje u nacelu ontoloSko.
K.ao »znanstvenoteorijske«, te su discipline nufno ne-
dovoljne vee i samo stoga sto je struktura njihove zna-
. nosti - ne mozda »znanstvenost« onih koji rade oko
njihova unaprec.'tenja - danas naskroz dvojbena i po-
trebita novih poticaja koji moraju izvirati iz ontolos-
ke problematike.
Namjeru egzistencijalne analitike moguce je, orijen-
..
tirajuci se historijski, razjasniti ovako: Descartes, ko-
jemu se pripisuje otkrice cogito sum kao polazne baze
novovijekog filozofskog zapitivanja, istra.Zivao je - u
izvjesnim granicama - cogitare onoga ego. Nasuprot
tome on ostavlja sum potpuno nei-stra.Zenim, premda
ono biva pretpostavljeno jednako izvorno kao i cogito.
Analitika pokrece onoolo5ko pitanje o bitku toga sum.
Tek ·kada je on odrec.'ten, postaje shvatljivo:r:n vrsta bitka
cogitationes.
so
Ta historijska egzemplifi.kacija namjere analitike do-
duse ujedno odvodi u zabludu. Jer jedna ce od njezinih
prvih zadaea biti, da doka.Ze :kako pretpostavljanje ne-
kog najpr.ije danog Ja i subjekta do temelja proma5uje
fenomen.Sku opstojnost tubitka. Svaka ideja o »subjek-
tuc - ak.o nije prethodno razbistrena putem nekog te-
meljnog ontoloskog od:rec.'tenja - ontoloski j<>S sudje-
luje u pretpostavljanju subjectuma (~moxe(lWJov), ma
kako se !ustro onticki ustaja.Jo na obranu od »du5evne
supstance« iii »pOstvarenja svijesti«. Jer samoj stvar-
skosti potrebllfl je najprije legitim.acija njezina ontolol-
kog porijekla, da bi bilo mogu6e pitati - sto to onda
pozitivno valja razumjeti pod nepostvarenim bitkom
subjekta, duSe, svijesti, duha, osobe. Ti nazivi imenuju
sva odrec.'tena, »UobliCiva« podrucja fenomen!, ali njiho-
vu upotrebu uvijek prati cudnovati iz9stanak. potrebe
- pitati o bitku ovako oznaeenih biea. Otuda nije ni-
kakva samovolja u terminologiji, ak.o izbjegavamo te
nazive isto onak.o kao i izraze »Zivot« i »Covjek« za bi-
ce k.oje smo mi sami.
Ali na drugoj strani, u pravo razumljenoj tendenciji
svake znanstvene ozbiljne »filozofije Zivota« - rijee ka·
zuje upravo toliko koliko i botanika bilja- neizricito
leZi tendencija prema razumijevanju bitka tu.bitka. Os-
taje upadljivim, i to je na:Celni nedostatak te tendencije,
da sam :.Zivot« kao jedna vrsta bitka ne postaje onto-
loSkim problemom.
Istra.Zivanja W. Diltheya neprestano zaokuplja pitanje
o :ozivotu«. :.DoZivljaje« tog »zivota« prema njihovoj
strukturalnoj i razvojnoj povezanosti ku5a on razumje-
ti iz cjeline samog tog Zivota. Ono sto je u njegovoj
»duhovnoznanstvenoj psihologiji« filozofski relevantno
ne treba tra.Ziti u tome sto se ona vise lie zeli orijenti-
rati na psihiCke elemente i atome i psihicki Zivot sve-
udilj krpariti, pa naprotiv cilja na »cjelinu Zivota« i
njegove »likove« - nego u tome ~to je on pri svemu
tome prije svega bio na putu prema pitanju o »Zivotu«.
Tu se, dakako, ponajjaee pokazuju i granice njegove
4* 51
 problemati.ke i pojmovnog aparata u kojem je ana .mo-
rala biti privedena rijeei. Ali te su granice~ jed.naoko ikao
Diltheyu i Bergsonu, svojstvene takoder svim smjerovi·
ma »persona.J.imna« koji je u znaku njih dvoj.ice, i svoj·
stvene su svim tendencijama prema jednoj filozofskoj
antropologij.i. Ni f<momenoloska inter.pretacija -perso-
nalnosti, premda natelno r.adikalnija i transparentnija,
ne SeZe u dimenziju pitanja o bitku tog biea. Uza sve
razli'a.tosti zapitiv.anja, provedbe i orijentacije nazora
na svijet, interpretacije personalnosti u H usserla2 i
Schelera podudaraju se u negativnomu. One vise ne po·
stav1jaju pitanje o ·samom »bitku-osobi«. Za p.rimjer
odabi.rel!lo Schelerovu interpretaciju, ne samo stoga
sto je literarno pristupacna3, cnego i stoga sto Scheler
izricito nagla5ava osobnost .kao takvu i ku5a je odre·
diti putem ·razgranieenja specifiCnog bitka akata nasu-
prot svem ,PsihiCkomu«. Osoba, prema Scheleru, ne
smije biti miSljena kao neka stvar iii neka supstanca,
ona »je, naprotiv, neposredno sudozivljavano jedinstvo
do-zivljavanja, - ne neka samo misljena stvar iza i iz.
'; ..
van neposredno DoZivljavanoga.« 4 Osoba nije stvarski
•
!
I pitanje ne moze tu zaustaviti. Postavlja se pitanje o
~
f 2. Istra.Zivanja E. Husserla o »personalnostic do sada nisu obja-
vljena. NaCelna. orijentaeija problematike pokazuje se ve~ u
raspravi »Philosophie •als strenge \\'issenschaftc, Logos I (1910)
s. 319. Istrafivanje je uvelike unaprije4eno u drugom dijelu
»Ideen zu einer reinen Phanomenologie und phanomenologi.
sche Philosophiec (Husserliana IV) kojih prvi dio (usp. ovaj
Godi~njak sv. I /1913/) prikazuje problematiku »Ciste svijestic
kao ·tlo istrafivanja konstitucije svake realnosti. Drugi dio
' ~. donosi izvedbene analize te konstitucije i u tri odjeljka obra-
-~'t: . 4uje: 1. Konstituciju materijalne prirode. 2. Konstituciju ani-
.
maine prirode. 3. Konstituciju duhovnog svijeta (personalis-
ticko opredjeljenje nasuprot naturalistickom). Husser! zapo-
Cima svoj prikaz rijei:ima: »Dilthey... je dodme uoeio proble-
me koji podaju cilj, smjerove u kojima valja obaviti posao,
ali jo~ nije prodro do odlueuju~ih formulacija problema i
metodski sigu.rnih rjdenjac. Poslije te prve obrade Husser!
je jo~ temeljitije slijedio problem i bitne je dijelove toga
priopeio u svojim. frajburik.im predavanjima.
3. Usp. u ovom godi~njaku sv. I, 2 (1913) i II (1916) osob. s. 242
i d.
4. Na nav. mj. II, s. 243.
52
supstancijalni bitak. Zatim, bitak osobe ne mo7.e se pre.
tvor.iti u to da bude subjekt.om akata uma po nekoj
izvjesnoj zakonitosti.
Osoba nije stvar, nije supstanca:, nije predmet. Ti-
me je nagla5eno isto ~to nagovije5ta HusserZS kada za
jedinstvo osobe zahtijeva bitno drugaciju konstituciju
negoli za stvari prirode. Sto Scheler kazuje o osobi, to
on formulira tako<1er za akte: »Ali nikada neki akt
nije takoder neki predmet; jer biti bitka akata pripa·
da, da bivaju doZivljavani u SaJilOill izvrienju i dani u
refleksiji«.6 .Akti su nesto nepsihiCko.. Biti osobe pri·
pada, da egzistira samo u izvrSavanju intencionalnih
akata, ona dakle bitno nije predmet. Svako psihiCko ob.
jektiviranje akata, d.akle svako shvaeanje njih kao ne-
eega psihickog, identieno je s depersonaliziranjem.
Osoba je u svakom slueaju dana kao izvr5itelj intencio-
nalnih akata, koji su povezani jedinstvom nekog smisla.
Psihi.Cki bitak nema d.akle nikakve veze s osobn~eu.
Ak.ti bivaju .izvrSavani, osoba je .izvrsitelj akata. Ali koji
je ontolOS.ki smisao tog »izvrlavati«, ka.ko pozitivno
ontoloSki odrediti vrstu bitka osobe? Kriticko se pak ~ I
bitku Citava covjeka, koji se obiCDo shvaea kao tjelesno-
~usevno-duhovno jedinstvo. T.ijelo, du5a, dub mogu i
opet imenovati podrucja fenom.ena, koja se mogu te-
matski razd.vojiti u cilju odre<1enih zasebnih istraZiva-
nja; njihova ontoloSka neodredenost moze biti u izvje-
snim granicama nevama. Ali u pitanju 0 bitku Oovje·
ka taj se bitak ne da sumativno izracunati iz vrsta bit-
.ka tijela, du5e, du.ha, koje povrh toga valja i opet jos
odrediti. Cak i za neki ontol~ki poku5aj koji bi postu·
pao na taj nac.in, morala bi biti pretpostavljena neka
ideja bitka cjeline. Ali ono sto zakrcuje ill krivo poka-
zuje put do naeelnog pitanja 0 bitku tubitka jest nepre.
stana orijentacija na anti&o-~ku antropologiju,
pri cemu se ni personaUzam ni filozofija Zivota ne oba-
S. Usp. Logos I, na nav. mj. I·
6. Na nav. mj. s. 246. I
53
 ziru na to da su ontolo§ki temelji te antropologije ne-
dovoljni. Tradicional.ua antropologija nosi u sebi:
1_. Definiciju covjeka: ~<;'>ov A.Oyov lxov u interpreta-
ciji: animal rationale, razumno Zivo bice. Ali vrsta bitka
~<i>o.v tu je razumljena u smislu postojanja i pojavlji-
vanja. A6yot; je neka vi§a oprema Cija vrsta bitka os-
taje jednako tamna kao i vrsta bitka ovako srocenog
bica.
. !.
I
I
tol
2. Druga nit vodilja za odrectenje bitka i biti eovjeka
e 0,:,Xka"Je: Xot~\ e:me:v > <of "O
0 17·C:Ct; 'TtO~'t)O'(t)jJ.E:\1 ot'\'1J'flW1i:O\I XCX't'
I >
e:£x6vot 'fl(.Le:'t'€potv x.ot( xot&' O(.Lo(wcnv, faciamus hominem ad
imaginein nostram et similitudinem nostram.7 Krsean-
sko-teoloSka antropologija odavde crpi, preuzimajuCi i
antiCku definiciju, tumacenje bica koje nazivamo co-
vjek. Ali jednako kao sto je sredstvima anticke ontolo-
gije ontoloski interpretiran bitak boga, tako je pogoto-
vu interpretiran bita.k ens finitum. Krscanska definicija
bijase u tijeku novoga vijeka deteolog!zi.rana. Ali ideja
»transcendentnosti«, da je oovjek ne<i!o sto seze vise
od sebe, vuce svoje korijene iz krseans ke dogmatike, o
kojoj se ne bi moglo reei da je ikada ontoloS.ki posta-
vila eovjekov bitak kao problem. Ta ideja transcendent-
nosti, prema kojoj je eovjek vi§e negoli razumno bice,
ispoljila se u raznim varijantama. Njezino porijeklo
· mogu Uustrirati slijedeci citati: »His praeclaris dotibus·
excelluit prima hominis conditio, ut ratio, mtelligentia,
prudentia, iudicium, non modo ad terrenae vitae guber-
nationem supperterent, sed quibus transscenderet usque
ad Deum et aetemam felicitatem« 8• »Tako i cov-
jek • . . ima svoj uzor u Bogu i njegovoj rijeci, on ja-
sno pokazuje, da je po svojoj prirodi nesto sto je bliZe
srocteno s Bogom, S.to je veema prema njegovoj prilici,
sto vuee k njemu, a sve to nedvojbeno potjeee jedino
otuda sto je on stvoren prema slici Bozjoj.«9
7. Postanak 1, 26.
8. Calvin, Institutio I, 15, § 8.
9. Zwingli, Von klarheit und gewiisse des worts Gottes. (Deu-
tsche Schriften I, 58).
54
Vrela relevantna za tradicionalnu antropologiju, grC-
ka definicija i teoloski putokaz, pokazuju kako povrh
odrectenja btti biea »>ovjek« ostaje zaborayljeno pitanje
o njegovu bitku, ·kako se taj bitak, naprotiv, poima kao
»:raZJU.mljiv po sebi« u smislu postojanja drugih stvore-
nih stvari. Obje se te niti vodilje prepleeu u novovije-
koj antropologiji s metodskim polafenjem od res cogi-
tans, svijesti, povezanosti dofivljajl. Ali utoliko sto i
cogitationes ostaju ontoloSid neodredene, odnosno, i
opet se neizricito uzimaju •razumljivima po sebi« kao
nesto »dano«, cega »bitak« nije podloZan pitanju, an-
tropoloska problematika ostaje u pogledu svojih odlu-
cujucih ontoloskih temelja neodredena.
To u istoj mjeri vrijedi i za »psihologiju«, Cije se an·
tropoloske tendencije danas ne daju nijekati. Izostali
ontoloS.ki temelj ne moze se nadomjestiti ni time ~to se
antropologija i psihologija ugraduju u neku opcu bio-
logiju. Kao »znanost o Zivotu«, biologija je u sistemu
njegova moguceg shvaeanja i izlaganja fundirana u on-
tologiji tubitka, premda ne iskljucivo u njoj. :Z:ivot je
vlastita vrsta bitka, ali bitno dostupna samo u tubitku.
Ontologija Zivota ostvaruje se putem jedne privativne in-
terpretacije; ona odreduje to sto mora biti da bi mo-
glo biti neeega poput samo-jos-Zivota. :Z:ivot nije ni puko
postojailje; ali ni tubitak. Tubitak se pak nikada ne da
ontoloski odrediti tako da se postavi kao Zivot- (onto-
loski neodrecten) i kao jos ne5to drugo povrh toga.
S upozorenjem da u · antrop_ologiji, psihologiji i bio-
logiji izostaje jedan nedvosmisleni, ontolo~ki dovoljno
obrazloZeni odgovor na pitanje o vrsti bitka koji smo
mi sami, nije donesena presuda nad pozitivnim radom
tih disciplina. Ali po drugoj strani valja neprestano
dovoditi u svijest, da se o ontolollim temeljima nikada
ne mofe naknadno hipoteticki zakljucivati .iz empirijske
gra4e, da smo, naprotiv, uvijek vee »tu« i onda kad se
empirijska grac:ta makar samo skuplja. To, sto pozitiv-
no .istraZivanje ne v:idi te temelje i smatra ih razumlji·
vima po sebi, nije dokaz za to da oni ne tvore osnovicu
55
i d.a nisu problema.tiC:ni u jednom radikalnijem smislu
nego sto to ikada m.oZe biti neka teza pozitivne zna-
nosti.10
§ 11. Egzistencijalna analitika i interpretacija
primitivnog tubitka. Pote5koce dobivanja jednog
»prirodnog pojma svijeta«
Ali interpretacija tubitka u njegovoj svakidasnjosti
nije identiena s opisom nekog prlmitivnog stupnja tu-
bitka cije se poznavanje mo:Ze empirijski posredovati
putem antropologije. Svakidalnjost se ne poklapa s pri-
mitivnos6u. SvakidaSnjost je, naprotiv, jedan modus bit·
ka tubitka tako<ter tada, i upravo tad.a, kad se tubitak
kreee u nekoj visako razvijenoj i diferenciranoj kulturi.
Na drugoj strani, i primitivni tubitak ima svoje mo-
gucnosti nesvakidaSnjeg bitka, on i-ma svoju specifienu
svakidaSnjost. Orijentacija anallze tubitka na :.zivot pri-
mitivnih naroda« m<>Ze im.ati pozitivno metodslro zna-
eenje utoliko sto su »prlmitivni. fenomeni« cesto manje
zakriti i komplicirani putem nekog vee vrlo dalekosei-
nog samoizlaganja dotienog tubitka. Primitivni tubitak
eesto govori direktnije iz jednog izvornijeg pretapanja
u »fenomene« (uzete u pretfenomenoloskom smislu).
Gled.ano polazeei od nas, moZda to nespretno i grubo
pojmovlje moze biti pozitivno probitaeno za jedno ge-
nuino izn~enje ontoloskih struktura fenomena.
Ali jos uvijek se za na5e poznavanje primitivnih bri·
ne etnologija. A ta :se vee pri prvom :.snimanju~ grade,
njezinu pregled.avanju i obradi kreee u odreltemm pret-
10. Ali zakljuavanje a priori nije »aprioristickac konstrukcija.
Posredstvom E. Husserla i opet nismo nauCili samo razu-
mjeti smisao sve prave filozofske »empirijec, nego i rukova-
ti orudem potrebnim za to. »Apriorizamc je metoda svake
znanstvene filozofije koja razumije samu sebe. BuduCi da
nema ni§ta zajednicko s konstrukcijom, istrativanje a Pr!~
ori iziskuje praw pripraw fenomenske podloge. DalJDJl
horizont koji se mora pripraviti za analitiku t\lbitka le!i u
njegovoj prosj~oj svakida!njosti.
56
pojmovima i izlaganji.ma ljudskog tubitka uo¢e. Nije ....
izvjesno d.a li svak:idaSn.ja psihologija ill Cak znanstve-
na psihologija i sociologija, §to ih etnolog donosi sa
sobom, pruZa.ju znanstveno ja.mstvo za mogucnost pri- ...
mjerenog pristupa, izlaganja i priopdvanja fenomena
stx> ih valja pret:raiiti. I tu se pokazuje isto stanje kao
kod prije navedenih disciplina. Sama etnologija vee
pretpostavlja neku dovoljnu analitiku tubitka kao nit
vodilju. Ali buduci da pozitivne znanosti niti »mogu.c
niti trebaju Cekati rezultate ontoloskog rada filozofije,
nastavak se njihova istraZ:i:vanja neee ostvarivati kao
»napredovanje«, nego kao ponavljanje i ontoloSki. trans-
parentnije proCiSCavanje onticki otkritoga.11
Bilo ma kako lako farm.alno razgraniciti ontol~ku
problematikti i ontiCko istra.Zivanje, provedba i prije
svega pocetak jedne egzistencijalne analitike tubitka
jos uvijek nisu liSeni poteS.koea. U zadaCi te analitike
lezi ukljucen jedan deziderat .Jroji vee dugo uznemiruje
filozofiju, ali pri cijem ispunjenju ona neprestano za-
tajuje: izrada ideje jednog »prirodnog pojma svijeta«.
Cini se d.a prianjanju k toj zad.aCi danas pogoduje ras-
polotivo bogatstvo znanja o najramovrsnijim i najuda-
ljenijim kulturama i oblicima tubitka. Ali to je samo
priCin. U osnovi, ta.kvo prebogato zp.anje zavodi u po- ,.
11. Nedavno je E. Cassirer uzeo mitski tubitak kao temu jedne
filozofske interpretacije: usp. »Philosophie der symbolischen
Formen«. ·zweiter Tell: Das mythische Denk:en. 1925. Tim se
ispitivanjem stavljaju etnolo§kom istrativanju na raspolaga-
nje obuhvatnije niti vodilje. Gledano polazeCi od filozofske
problematike, ostaje pitanje jesu li temelji interpretacije
dovoljno transparentni, mogu li posebice arhitektonika Kan·
tove Kiitik:e Cistog uma i njezin sistematski sad:daj uopre
pru.Zati moguCi nacrt za takyu zadaru, ill je tu pak potrebno
novo i izvornije ishocmte. Cassirer sam vidi moguC!ost je-
dne takve zadate, kao !to pokazuje opaska na s. 16, gdje
'~1
Cassirer upozorava na fenomenolo!ke horizonte !to ih je
o~orio Husser!. U razmjeni m.i!ljenja izme4u pisca i C.
prigodom jednog predavanja u hamburikoj mjesnoj ~lan· I j
skoj grupi Kantova ud.ru.Zenja. u prosincu 1923. o »zadaauna j -
i putovima fenomenolo§kog istrafivanjac, vee se blla poka- I
zala podudarnost u zahtjevu za jednom egzistencijalnom
analitikom koja bija!e skicirana u navedenom predavanju.
r
I
~; ~
'i ;
57 .. i
 gre!no tumacenje pravog problema. SinkretistiCko iz-
jednaeavanje svega i tipiziranje ne daje vee samo od se-
be pravu spoznaju biti. Savladivost raznovrsnosti u ne-
koj tabeli ne osigurava zbiljsko razumijevanje onoga
sto je tu poredano. Pravi pr.incip poretka ima svoj vla-
stiti realni saclrZaj .koji se nikada ne da pronaci sredi-
vanjem, nego je u tom principu vee pretpostavljen. Ta-
ko ]e za poredak slika svijeta potrebna eksplicitna ide-
ja svijeta uopce. A ako je sam »Svijet« jedan konstitutiv
tubitka, pojmovna obrada fenomena svijeta zahtijeva
uvid u temeljne strukture tubitka.
Pozitivnim karakterizacijama i negativnim osvrtima
ovoga ,poglavlja bija5e svrha da pravim putem usmjere
razumijevanje tendencije interpretacije koja slijedi i
stanovista s kojeg ona postavlja pitanja. Onrologija ma-
ze dati doprinos unapredenju postojecih pozitivnih dis-
ciplina samo indirektno. Za samu sebe ona ima samo-
stal~o omedenu svrhu, doeim je, u drugu ruku, povrh
upoznavanja tubitka, za svako znanstveno traganje fao-
ka takoder i pitanje o bitku.
Drugo poglavlje
BITAK-U-SVIJETU UOPCE KAO TEMELJNO
USTROJSTVO BITKA
..
§ 12. Skica bitka-u-svijetu iz orijentacije na
u-bitak. kao takav
U pripremnim razmatranj.ima (§ 9) vee smo istaknuli
k~teristike .koje trebaju prufati sigurnu ras\rjetu da-
ljem istra.Zivanju, ali u tom istraZ.ivanju ujedno same
dobivaju svoju strukturalnu konkretizaciju. Tubitak
jest bice koje se u svojem bitku odnosi prema tom
bitku razumijevaju6i. Time je pokazan formalni pojam
58
egzistencije. Tubitak jest zatim bice koje sam uvijek
ja sam. Egzistirajucem tubitku svojstvena je vazdanja
vlastitost ikao uvjet za mogucnost pravosti i nepravosti.
Tubitak uvijek egzi.stira u jednom od tih modusa, od-
nosno u njihovoj modalnoj indiferentnosti.
Ali onda se ta odredenja bitka tubitka moraju a pri-
ori vidjeti i razumjeti na temelju onog li.Strojstva bitka
koje nazivamo bitak-u-svijetu. Prav.i je poeetak analitike
tubitka u izlaganju tog ustrojstva.
Slozeni izraz »bitak-u-svijetu« pokazuje vee svojim
kovom, da je njime misljen jedan iedinstveni fenomen.
Taj primarni nalaz valja gledati u cjelini. NerazrjeSi-
vost u sasrojke koji bi se dali spajati ne iskljuruje vi-
sev.rsnost koostitutivnili struktumih momena.ta rog us-
trojstva. Fenomenski nalaz pokazan tim izrazom do-
pusta, u stvari, trojaki na& gledanja. Ak.o ga slijedi-
mo zaddavajuCi fenomen unaprijed Citavim, daju se
izdvojiti:
1. »U ·svijetu«; u odnosu na taj fenomen izrasta za-
daea, raspitati se o ontoloskoj strukturi »svijetac i ·od-
rediti ideju svjetovnosti kao takve (usp. 3. pogl. ovog
odjeljka).
2. Bice koje uvijek jest na na8n bitka-u-svijetu.
Tu tragamo za onim o eemu se raspitujemo u »Tko?c.
U fenomenoloskom pokazivanju treba doCi do od.re4e-
nja, tko je u modusu prosjeene svakida5njosti tubitka
(usp. 4. pogl. ovog odjeljka).
3. U-bitak kao takav; valja ispostaviti onto~ku kon-
stitucij!l .s~og. u-stva (us.p. 5. pogl. ovog odjeljka).
S~ak<? I~tiC~Je Je~og od tih momenata ustrojstva zna-
~ swsticanJe drugi-h, sto Ce re6i: sva.ki put uoeavanje
c1tava fenomena. Bitak-u-svijetu jest dodu5e a priori
numo ustrojstvo tubitka, ali ni izdaleka dovoljno da bi
se dostatno odredio njegov bitak. Prije pojedina~e te-
ma~ke ..anali~ triju izdvoj~ fenomena valja poku-
~tl onJentaciono okara.kten.z.:Jiati moment ustrojstva
koji je naveden posljednji.
Sto ee reci u-bitak? Izraz najprije upotpunjujemo u
u-bitak »U svijetu« i skloni smo razumjeti taj u-bitak
59
kao »bitak u .•.«. T.im. potonjim terminom b.iva naziva-
na vrsta bitka nekog biea koje je »U« nekom drugomu,
poput vode »U« CaS.i, haljine »U« ormaru. Tim »U« mi-
st.imo medusobni odnos bitka dvaju biea koja se sire
prostorom, s obzirom na njihovo mjesto u tom prosto-
ru. Oboje: voda i Ca.Sa, haljina i ormar na jedna:k: su
nacin »U« prostoru »Da« nekam mjestu. Taj se odnos
bitka dade p~ti, na primjer: Klupa u predavaonici,
predavaonica u sveuCili§tu, sveuCiliste u gradu, sve do
klupa lOU svjetskom prostOIIU«. Sva ta biea, ciji bitak-
-jed.noga-»uc-drugomu moze biti ovako odre4en, imaju
jednaku vr.stu bi:tka postojanja, .kao stvari sto se pojav-
ljuju »unutar« svijeta. Postojaillje »U« nekom Postoje-
cemu, supostojanje s neCim iste vrste bitka u smislu
nekog odredenog prostomog od.nosa, ontolo5ke su ka-
rakteristike :koje nazivamo: kategorijalne, takve sto pri-
padaj.u bieu cija vrsta bitka nije suklacma tubitku.
U-bitak znaci, nasuproi »bitku u ...«, jed.no ustroj-
stvo tubitka, i on je egzistencijal. Ali tada time nije mo-
guce misliti na postojanje neke tjelesne stvari (ljud-
skog tijela) »U« nekom postojeeem bieu. U-bitak ce jed-
nako malo reCi neko prostomo Postojeee »U neCem.
drugomU«, kao StO »U« izvomo !llimalo ne znaoi neki
prostorni odnos spomenute vrste1; »U« potjeee od unu-
tra pri, od prebivati, habitare, zaddavati se; »pri« zna-
ci: priviknut sam, prisno mi je, nesto njegujem; ima
znacenje colo u smislu habito i diligo. To bice, kojemu
je svoJstven u-bitak u ovom zna.Cenju, oznacujemo kao
biee koje sam uvijek ja sam. Izraz »Sam« u vezi je s
»kod«; »ja sam« kazuje pak: prebivam, zadrZavam se
kod ... sv:ijeta, kao neeega ovako i ovako prisnog. Biti,
kao infini.tiv od »ja sam«, to jest, razumljeno kao egzis-
tencijal, znaci prebivati kod ..., biti prisan s ... U-bitak
je, prema tome, formalni egzistencijalni izraz bitka tu-
bitka koji ima bitno ustrojstvo bitka-u-svijetu.
»Bitak k.od« $Vijeta, .u smislu rastakanja u svijetu,
sto valja jos potanje izloziti, jest egzistencijal fundiran
1. Usp. Jakob Grimm, Kleinere Schriften, Bd. VII, s. 247.
60
u u ..bitku. BuduCi da se u ovim analizama radi o uoea-
vanju izvome strukture bitka tubitka, prema Cijem fe-
nomenskom sadrlaju moraj.u biti artikulira.ni pojmovi
bitka, i buduCi da se ta struktura naeelnQ ne da shvatiti .
posredstvom naslijedenih ontolo5kih kategorija, valja i
taj »bttak. kod« potartje prikazati. I opet biramo put
kontrasta naprama neeemu ontoloski bitno drugaeijem
- a to je .kategorijalni odnos bitka, lroji jezioki izrda-
vamo .btim sredstvima. Ovakva fenomenska predoCiva-
nja fundamentalnih ontoloSkih razlicitosti moraju biti
proved.ena izricito, eak uz opasnost da bude razmatrano
i ono §to je »razumljivo po sebi.« Stanje ontoloske ana-
litike pokazuje, medutim, da takve razumljivosti-po-se-
bi nismo izlozili ni izdaleka dovoljno »umjesno« i jo5
smo rjede zahvatili smisao njihova bitka, a jos manje
raspoldemo njima primjerenim strukturnim pojmovi-
ma sigurna kova.
»Bitak kod« svijeta kao egzistencijal nikada ne kazu-
je nesto poput skupa-postojati, reeeno za prisutne stva-
ri. Nema neeega poput »Jedno-pokraj-drugoga« jed.nog
biea zvanog »tubitak« i drugog bica zvanog »svijet«.
Skupnost dvoga Postojecega obieavamo doduse jeziCki
izraziti, na primjer, ovako: »Stol stoji ,kod' vrata«, »Sto-
lica ,dira' zid«. 0 nekom wdiranju« ne moze, strogo
uzevsi, nikada biti govora, i to ne stoga sto se, na kra-
ju, pri toenoj provjeri uvijek moze ustanoviti neki me-
duprostor izmedu stolice i zida, nego stoga sto stolica
nacelno ne moze dirati zid, bio meduprostor i jed.nak
nuli. Pretpostavka za to bila bi, da »Za« ,stolicu zid mo-
ze susretati. Bice moze dirati bice koje postoji unutar
svijeta samo ako mu je vrsta bitka porijeklom u-bitak,
- ako mu je s njegovim tu-bttkom vee otkrito ne5to
poput svijeta, iz kojega se biee moze pri dodiru objavi- ~~
ti, da bi tako postalo pristupaeno u svojem postojanju. l
I
Dva biea koja postoje tm.utar svijeta, a koja su povrh I:
toga sama po sebi bez-svjetska, ni:kada se ne mogu me- ,,
dusobno »dirati«, nijedno ne moze »biti kod« drugoga. ,.
Dodatak: »koja su povrh toga bez-svjetskac, ne smije f ,.
61 r.
 izostati, jer i bice koje nije bez-svjetsko, na primjer
sam tubitak, postoji »U« svijetu, tocnije receno: s izvje-
snim pravom ono moie biti u izvjesnim granicama
shva6eno kao neko puko Fostoje6e. Za to je nuZ.no pot-
puno zanemariti, od.nosno ne v.idjeti, egzistencijalno us-
trojstvo u-bitka. Ali s tim se mogucim shvaeanjem »tu·
bitka« kao nekog Postojeeega i samo jo~ Postojecega ne
smije trpati u mi kos jedan vlastiti nacin »~postojno­
Sti« tubit!ka. Ta postojnost ne postaje pristupafuom u
zanemarivanju specifiCnih struktura tubitka, nego na-
protiv, samo ako su one prije toga razumljene. Tubitak
razwnije ·svoj naJvlastitiji bitak: u smislu nekog izvjes-
nog »Cinjenienog postojanja«.2 Pa ipak se »Cinjen.icnost«
Chijenice vlastita tubitka ontoloski temeljito razlikuje
od Cinjenienog nalaza kakve vrste kamenja. Cinjenic·
nost fakta tubitka, kao sto je svaki tubitak fakt, nazi-
vamo njegovom fakticnos6u. Zamrsena struktura te od-
reclenosti bitka cak se i kao problem dade shvatiti tek
u svje,tlu vee proniknutih temeljnih egzistencijalnih us-
trojstava tubi·tka. Pojam fakticnosti ukljueuje u sebi:
bitak-u-svijetu nekog »unutarsvjetskog« biea, i to tako,
da je to biee moguce razumjeti kao u svojoj »SUdbini«
tijesno povezano s bitkom biea koje ga susrece unutar
njegova vlastitog svijeta.
Za sada valja uvidjeti samo ontolosku razliku izmec1u
u-bitka, kao egzistencijala, i medusobne »unutarnjosti«
Postojecega, kao kategorije. Ako ovako omectimo u-bi-
tak, onda time ne biva tubitku odreeena svaka vrsta
»prostomosti«. Naprotiv: Sam tubita.k ima neki vlas-
'.j titi »bitak-u-prostoru«, ali on je, sa svoje strane, mo-
guc samo na temelju bitka-u-svijetu uop6e. Otuda se
1 u-bita:k ne da ontol~ki razjasniti ni putem neke onti-
oke karakterizacije - tako da se, recimo, ka.Ze: U-bi·
tak u nekom svijetu jest neko duhovno svojstvo, a
»prostornost« oovjeka jest osobina njegove puti, koja
je ujed.no uvijek »fundirana« tjelesnoseu. Time se i opet
staje kod jed.nog skupa-postojanja skupriosti neke ova-
2. Usp. § 29.
62
ko sazdane duhovne stvari i tjelesne stvari, a bitak ova-
ko sastavljenog biea kao takav ostaje pogotovu taman.
Tek razumijevanje bitka-u-svijetu kao bitne strukture
tubitka omogucuje uvid u egzistencijalnu prostornost
tubitka. Taj uvid cuva od zanemarivanja od.nosno apri-
omog brisanja te strukture, ·koje . nije motivirano on-
toloski, ali zacijelo jest »metafizicki«, u naivnom mni-
jenju, da je eovjek najprije duhovna stvar, koja zatim
biva na.kinad.no premje~tena »U« neki prostor.
Bitak-u-svijetu tubitka, sa svojom fakticnoscu, uvi-
jek se vee razasuo iii eak razmrvio u odredene naCine
u-bitka. Raznovrsnost takvih naeina u-bitka dade se eg-
zemplamo pokazati putem slijedeeeg nabrajanja: imati
posla s ~ecim: izradivati neSto, obraclivati i gajiti nesto,
upotrebljaVab nesto, napustati nesto i upu~tati se U gu-
blt~ necega, poduzimati, provoditi, doznavati, propiti-
vati, promatrati, razglabati, odredivati . . . Vrsta bitka
tih nacina u-bitka, koju valja jos podrobno okarakteri-
zira~i, jest brigovanje. Nacini brigovanja jesu takoc1er
njegov.i deficijentni modusi propustanja, zanemariva-
nja, odricanja, odmaranja, svi modusi »Jos-samo« u od-
no~u ~a mo?ucnost brigovanja. Naziv »brigovanjec ima
naJpriJe svoJe predznanstveno znacenje i moze kazivati:
nesto izvoditi, obavljati, »dovoditi na cistac«. Izraz mo-
ze znaciti takocler: nesto skrbiti sebi, u smislu »pribav-
ljati si nesto«. Zatim, taj izraz upotrebljavamo u j~
jednoj karakteristicnoj izreci: brigujem, da se pothvat
ne izjalovi. Tu »brigovanje« znaci nesto poput strahova-
ti. Nasuprot tim predznanstvenim, ontickim znaeenji·
~a, u ovom se istra.Zivanju izraz »brigovanjec upotreb-
ljava kao ontoloski termin (egzistencijal) i to kao oz-
naka bitka Jed.nog moguceg bitka-u-svijetu. Naziv nije
~da~r~ r~ClmO St~ga S~O je tubitak ponajprije i U ve-
hkOJ mjen ekonom1can 1 »praktiCan«, nego zato sto bi-
tak samog tubitka treba uciniti vidljivim kao brigu. Taj
pak izraz valja shvatiti kao ontolo~ki -strukturni pojam
(usp. 6. pogl. ovog odje!Jka). Izraz nema nikak:ve veze s
»~eg_?bOm«, »Sjetom« i »Zivotnom brigom«, sto ih je OD·
tlcki moguce naCi u svakom tubitku. Nesto je takvo
63
ontiCki mogu6e, jednalro kao i »bezbrifuost« i »Vese-
lost«, samo jer je tubitak, razumljen ontoloski, briga.
Zato ~to tubitak bitno pripada bitku-u-svijetu, njegov
je bitak pri svijetu u biti brlgovanje.
U-bitak nije, u skladu s reeenim, »SVOjStVO« sto ga tu-
bitak katkada ima, katkada i nema, bez kojega bi mo-
gao biti upravo kao i s njim. Covjek ne da »jest« i
da povrh toga dma neki odnos bitka prema »Svijetu«,
koji si zgodimice pridodaje. Tubitak nikada nije »naj-
prije« neko bite kojem je tak.o reCi slobodno-.biti, iko-
jemu se kadikad prohtije uspostaviti neki »>dnos« pre-
rna svijetu. Ta:kvo uspostavljanje odnosa prema svijetu
mogu~e je samo jer tubitak kao bitak-u-svijetu jest
kakav jest. To ustrojstvo billka ne nastaje tek uslijed
toga sto osim biea s karalcterom tubitka postoji jo~ i
drugo biee i sastaje se s njim. »Sastati« se moze to dru-
go biee »S« tubibkam. samo 'lllroliko se ono uopee mofe
sam.o od sebe pakamti unutar tlle'kog svijeta.
Govorenje, danas jako uobiCajeno, da »'Covjek ima
svoj okolni svijet«, ontolo5ki ne kazuje nista .sve dotle
dok to »imanje« ostaje neodredeno. »Imanje« je u po.
gledu svoje mogucnosti fundirano u egzistencijalnom
ustrojstvu u-bitka. Bivstvujuei bitno na taj naan, ·tubi-
tak mofe i.zriCito otkrivati biea koja susrecu u okolnom
svijetu, znati za .njih, raspolagati njima, imati »svijet«.
Onticki trlvijalno govorenje o li)oimanju okolnog svijeta«
ontolo5ki tyori problem. Rije~iti ga, ne iziskuje ni!t~
drugo do prije toga ontoloW dovoljno odrediti bitak
tubitka. Ako se to ustrojstvo bitka, to imanje okolnog
svijeta, upotrebljava u biologiji - nadasve pak od K.
E. v. Baera dalje - onda se o njegovoj filozofskoj upo-
trebi ne smije za'kljuCivati da je ona »biologizam«. Jer
ni biologija ne m<>Ze kao pozitivna znanost nikada na.Ci
i odrediti tu strukturu - ona je mora pretpostavljati
i stalno se sluZiti njome. Ali samu je tu strukturu mo-
guce i kao A-priori tematskog predmeta b.iologije filo-
zofski eksplicirati samo ako je prije toga pojmljena kao
struktura tubitka. lz orijentacije na ovako pojmljenu
ontolo!ku struk:turu, ustrojstvo bitka »Zivota« moguce
64
je apriorno omediti tek putem prlvac.ije. I onti.Cki i on-
tolo5ki prvenstvo pripada bitku-u-svijetu .kao brigova-
nju. Ta struktura doZivljava svoju temeljnu intenpre-
taciju u anal:itici tubitka. .
Ali, ne krece li se do sada dano odre4enje ovog us-
trojstva bitka isklju.Civo u negativnim 1skazima? Ne-
prestano slusamo samo ~to taj navodno tako fundamen-
talni u-bitak nije. Doista. Ali to prevladavanje negativ-
ne karakterizacije nije sluCa.jno. Sama ona, naprotiv,
posvjedoeuje osebujnost tog fenomena i po tome je u
jednom pravom smislu, prlmjerenom samomu fenome-
nu, pozitivna. Fenomenolosko pokazivanje bitka-u-svi-
jetu .ima karakter otklanjanja iskrivljenja i zakriva-
nja, jer sam taj fenomen biva u svakom tubitku na iz-
vjestan nacin uvijek vee »vi4en«. A to je tako jer on
tvori jedno temeljno ustroJstvo tubitka, utoliko sto je
taj, skupa sa svojim bitkom, uvijek vee dokucen nje-
govu razumijevanju bttka. Ali ·taj je fenomen ta:k<Xler
najcesce jednako tako oduvijek do temelja pogre:Sno
tumocen ill ontolo~ki nezadovoljavaj.uce tumacen. Sa-
rno, to ,na .izvjestan na.Cin vi4enje pa ipak veCinom po-
gresno tumaeenje' ne temelji se ni u eemu drugom
nego u tom ustrojstvu bitka samog tubitka, u skladu
s kojim on sam sebe - a to ma.Ci i svoj bitak-u-svijetu t·
- ontoloski najprije razumije polazeci od onog biea, i
njegova bitka, koje nije sani on, ali koje ga susreee
»unutar« njegova svijeta.
U samom ~ubitku i za nj, to je ustrojstvo bitka uvi-
jek vee nekak:o poznato. Treba 1i ga onda spoznatf
spoznavanje, koje je u takvoj zadaCi izricito, uzima ta~
da upravo sllmo sebe - kao spoznavanje svijeta - za
egzempla.mi odnos »du5e« prema svijetu. Spoznavanje
svij.~ta (voe'i:v) odnos~o oslovljavanje i razglabanje
»SVlJeta« ('A6y~) fungu-a .stoga kao primarni modus
bitka..u-svijew, a da on kao takav ne biva shvaeen. Ali
zato Sto onda ta struktura bi~ ostaje ontol'OMd nepri-
stupatna, a onticki je ipak. doZivljena kao »odnos« iz-
medu ~iea (.sv.ijet) i biea (du-5a), i jer bitak \>iva najprije
razumlJen u svojem ontolo5kom osloncu na bice kao
5 Bitak i vrijeme 65
unutarsvjetsko b.ice, javlja se poku5aj, pojmiti taj od-
nos i.zmed:u spoonenutih biea ·na temelju tih biea i u
smislu njihova bitka, to jest, pojmiti ga kao postojanje.
Bitak..u-svijetu- premda pretfemomeoolo5ki ilskustven
i 111p0znat- posta:je putem jedoog ontol<>Sld neprimje-
renog i2llaganja nevidljiv. Sada se ustrojstvo tubitka po-
zna - i to kao ne~to po sebi rn.zumljivo - samo jo~
u oblicju danom putem neprimjerena izlaganja. Na taj
naOin ano tada postaje »evidentnim« isho<mtem za pro-
blem.e spoznajne teomje i1i »metafixike spoznaje«. Jer
sto li je razumljivije po sebi, nego da se neki »-Subjekt«
odnosi na neki .»>bjekt« i obratno?·Taj »subjekt-.objekt
odnos« mora biti pretpostavljen. Ali to ostaje pretpos-
tavkom koja je - premda u svojoj faktienosti nepo-
vrediva - upravo stoga ipak uvelike kobna, airo se nje-
zina ontoloS.ka numost i prije svega J;ljezin ontoilo§ki
smisao ostave u tami.
Stoga ~to spomavanje svijeta najeesce .i iskljuCivo
egzemplarno zastupa fenomen u•bitka, i to ne samo za
spomajnu teoriju - jer prak.ticno pona5anje biva m-
zwriljeno ikao »ne«~teorijsko i »art:eorijslro«, - Stoga §to
prvenstvo spoznavanja zavodi na krivi put razumijeva-
nje najvlastitije vrste bitka-u-svijetu, valja . joo s~
lispostaviti birta.k:-u..svijetu s obztron1. .na spomavanje svi-
jeta d sam taj bitak iznijeti na vidjelo kao »modalitet«
u-bitka.
§ 13. Egzemplifikacija u-bitka na jedoom fundiranom
modusu. Spoznavanje svijeta
Ako je bitak-u..svijetu temeljno ustrojstvo tubitka, u
kojemu se on kreee ne ·samo uopee, nego nadasve u
modusu svakida5njosti, tada on mora biti vee i ontiCki
uvi:jek prisutan u is.kustvu. Bik> bi nerazumljivo, da on
ostaje totalno skiiiven, pogotovu Jcad bitak .raspdla.Ze ne-
kim razumijevanjem sama sebe, fungiralo to .razumije-
vanje ma kako neodredeno. Ali cim \>ijase shvaeen sam
»fenomen spoznavanja svijeta«, vee je i on dospio u
66
neko »izvanjsko«, foiUlla:lno izlaga.nje. Inde~s za to jest
da:nas jos· ruobieajeno odret1ivanje spoznavanja kao ne-
kog »>dnosa mnedu subje&ta i objekta«, koji u sebi
krije onolilro »istine« koliko i prazni:ne. Ali subjekt i ob-
jekt se ne pok:lapajru, recimo, s 1lubi.ttkom i svijetom. .
Cak kad bi i bilo moguee ontolooki odred:ivati u-bitak
primarno iz spoznavajueeg bitka·.u-svijetu, tada bi i u
tome, kao prva tra.Zena zadaea, lefala fenomemska ka-
rakter.izacija spomavanja kao nekog bitka u svijetu i
pri njem.u. Ak.o se reflek:ti:m o tom odnosu bi1lka, on-
da je najprije dano neko bice, zvano priroda, kao ono
sto biva spoznavano. Kod: tog se biea ne da naiCi na
samo spoznavanje. Ako spomavanje uopee »jest«, onda
pripada jedino bicu koje spoznaje. Ali ni u tog biea,
ljudskog stvora, nema spoznavanja. U svakom slueaju,
ono se ne da ustanoviti onako izvanjski kao, .recimo,
tjelesna svojstva. Ukoliko je pak spoznavanje svojstve-
no .tom bicu, ali nije izvanjslro svojstvo, ono mora biti
»unutra«. Sto se nedvosmislenije onda dr:Zi da je spo-
znavanje najprije i zapravo »Ullutra«, ~tovise, da nema
u sebi uopce nista od vrste bitka nekog fizi~kog i psi-
hickog biea, to se neosnovanije vjeruje, kako se napre-
duje u pitanju o biti spoznaje i razjdnjavanju odnosa
izmed:u subjekta i objekta. Jer sada tek i m<>Ze nastati
problem, naime pitanje: kako taj ·spoznajuci subjekt iz-
lazi iz svoje unutra§nje »Sfere« u nelru. »drugu i vanj-
sku«, kako spoznavanje uopee moze imati nek.i pred-
met, kako valja zami.Sljati sam predmet da bi ga na
kraju subjekt spoznao .ne trebajuci da se odvaZi na
skok u neku drugu sferu? Ali kod tog - na mnogo na-
Cina vari.Tanog - polaziSta nepresta.no izostaje pitanje
o vrsti bitka tog spoznavajuceg subjekta, ciji se na.Cin
bitka ipak, neizreeen, stalno dr.Zi uvijek vee u temi, ako
se ona· bavi njegovim spoznavanjem. Svagda se, dodu-
se, Cuje uvjeravanje, da se »unutra« i »Unutrdnja sfe-
ra« subjekta zacijelo ne misle kao neki »>tmaric« ill
neko »kuei.Ste«. Sto 1i pa.k pozi:tivno znaci to »Unutra«
imanencije u kojoj je spoznayanje najprije zatvoreno i
ka:ko .se lql.rakter bitka te »nutamjosti« spoznavanja te-
5* 67
 melji u vrsti bitka subjekta, o tome vlada ·sutnja. Ali
bila ta unutra&lja sfera. rna kako izlozena, - ukoliko
se samo postavi pita:nje: kako spoznavanje dospijeva
»Van« iz nje i stjeee neku »transcendentnost«, onda iz-
laxi na vidjelo, da te se spoznavanje pokazati proble-
matiCn.i.m, ne bude li prije toga razja5njeno, .kakvo je i
sto je" uo¢e to spoznavanje koje zadaje tolike zago-
netke. · ovako nastalom »zadrf.avanju« - kao uzdriavanju od
U opisanoj postavci ostaje se slijepim za ono sto biva
Q.eizriCito suiskazano vet i s najprovizornijim tematizi-
ranjem fenomena spoznaje: spoznavanje jest modus bi-
tka tubitka kao bitka-u..svijetu, njegovo je onticko ute-
meljenje u tom ustrojstv:u bitka. Tom bi se ukaziva-
nju na fenOmenski nalaz - spoznavanje jest vrsta bit-
ka bitka-u-svijetu - moglo prigovoriti: ali takvom in-
terpretacijom spomavanja biva ponisten problem spoz-
naje; o cemu jo5 pitati, ako se pretpostavlja da je spo-
znaja vet kod svojega svijeta, koji ona ipak treba do-
segnuti fek u transcendi.mnju subjekta? Bez obzira na
to sto se u .potonjem formuli.ranom pitanju ponovo po-
javljuje fenomenski nelegitimirano, konstrukcijsko
»stanoviste«, ipak: koja li to instanca onda odlucuje o
tome, da Zi i u kojem smislu treba postojati nek:i prob-
I lem spoznaje, sto li drugo tu odlucuje nego fenomen sa-
!. mog ~poznavanja i vrsta bibka Spoznavajutega?
I
Ako sada zapitamo o tome, sto li se pokazuje u feno-
I menskom nalSZ~u samog spoznavanja, tada valja pamti-
!I ti, da se sAmo spoznavanje unaprijed temelji u jednom
! vec-bitku-kod-svijeta lroji kao takav bitno konstituira
.!
bitak tubitka. Taj vee-bitak-kod ponajprije nije neko
ukoeeno zurenje u neko susto Postojece. Bitak-u-svijetu
kao brigovanje obuzet je svijetom o kojem briguje. Da
bi spoznavanje bilo moguce kao promatrajuee odredi-
vanje Postojeeega, unaprijed je potrebna deficijentnost
brigujuceg imanja-posla sa svijetom. Pd uzdnZavanju od
svakog pravljenja, baratanja i sliC:noga, brigovanje se
slijefe u modus u-bitka koji jos jedini preostaje, u sa-
ino-jos-boravljenje kod... Na temelju te vrste bitka
68
pri svijetu, koja puS+...a da bice sretajuee 1.mutar svije-
ta sada s~eee samo jos u svojem 5Ustom izgledanju
(ei3ot;), i kao modus te vrste bitka, mogute je neko
izriCi.to gledanje.u ono sto ovako susrete. To gledanje-u .,
svagda je neko usmjeravanje na ••., neko vizira:nje Po-
stojeeegFl. Takvo gledanje"'ll slmo dospijeva u modus
nekog sebe-zaustavljanja kod tmutarsvjetskog biea. U
svakog baratanja i rabljenja - ostvaruje se opaf.anje
Postojeeega. Opafanje se ostvaruje na naCin oslovljava-
nja i razglabanja neeega kao neeega. Na tlu tog izlaga-
nja u illajsirem smislu, opdanje postaje odredivanjem.
OpaZeo.o i Odredeno moguee je izricati u reCen.icama,
kao takvo Izreeeno, ono se dade pamtiti i euvati. To
razumijevajute pamcenje nekog iskaza 0 . • • i samo je
jedan nacin bitka-u.,svijetu i ne smije biti interpretira-
no kao »postupak« kojim nek.i suojekt sebi pribavlja
predod.Zbe .o necemu, pa one ovak.o prisvojene ostaju
saeuvane »UDUtra« i U odnOSU na njih moze tada zgodi-
mice nastati. pitanje, kako se one »podudaraju« sa zbi-
ljom.
U usmjeravanju na •.. i u shvaeanju, tubitak ne izla-
zi, recimo, tek van iz svoje unutrdnje sfere u kojoj je
najprije ucab:u.ren, nego je prema svojoj primamoj vr-
sti bitka UV:ijek VeC »VaDi« kod illekog s.retajuceg bita
koje pripada vazda vee otkritom svijetu. I, to odre-
divajuce sebe-zaustavljanje kod bita koje valja spoznati
nije, recimo, napustanje unut:raSnje sfere, nego je tu-
bitak - u pravo .razumljenom &mislu - »unutra« i u
tom »Vani-bitku« kod predmeta, tO jest, sam On je kao
bitak-u-sVIijetu onaj .koji ·spomaje. I ponovo, opa.Zanje
Spoznavanoga nije vraamje shvatajucega izla.Zenja-van
sa zadobivenim plijenom natrag u »kuCi~te« svijesti,
nego spoznavajuei tubitak i u opdanju, cuvanju i pam-
cenju ostaje kao tubitak vani. U »golom« znanju o po-
vezanosti bitka bita s necim, u »Sarno« predoeivanju I •
I
njega, u »jedino« •miSljenju« na nj, ja nisam kod bita
vani u svijetu nista manje negoli u jednom originamom l •
&hva.Canju. Cak i zaborav neeega, u kojem je prividno
69 r
 ugaseno svak<> odn<>Senje bitk~ prema ~~oe.. ~zna­
nomu, moxa bitd pojmljen kao Jedna modzfzkaczJa z_zvor-
nog u:.bitka, na isti a:laiCin valja pojmiti i sve varke 1 sva-
ku zabludu.
Pokazana sveza fundiranja modusa bitka-.u-svijetu
konstitutivnih za spoznavanje svijeta razj~java: pri
spoznavanju tubitak stjeC:e jedno novo stanje bitika
pri svijetu uvrjek vee otkrittom u ·f:U~· T~ ~e no-
va rii0gu.6nost bitka mOIZe osamostahti, pr;tv0111t1 ~ za-
da6u i kao znanost posmti vodeCom. za b1-tak-u-sv1Jetu.
Ali spoznavanje, prije ~ega, ~ti stva~a.kakav »~e;­
cium« 5Ubjekta s nekim SVIJetom mti ooo nasta}e ~
ka.kva. djelovanja sv.ijeta ~a neki ~ubjelk:t. ~oznavanJe
jest modus tubitka fundiran u b~tlru-u-SVlJ~?I· Otuda
bitak~u-svijetJu. kao temeljno. ustrojstvo zah11iJeva pret-
hodnu interpretaoiju.
l;
Treee poglavlje
SVJETOVNOST SVIJETA
§ 14. Ideja svjetovnosti svijeta uopce
Bitak-u-svijetJu. treba najprije ~nijeti na vidjelo s ob-
zirom na njegov struktumi moment »Svijet«. Obavlja-
nje .te zadaee priOinja se lakdm i tako trivij~, da s~
jo.S uv.ijek vjeruje kako se nje mozemo okamti. S~o li
maZ.e znaciti - opisati »Svijet« kao fenomen? Dati da
. .
se vidi, sto li se od 7Jibica« pokazuje unut!ar svijeta. Prvi
Jcorak pri tome jest nabrajanje onoga cega rma »U« S'Vil·
jetu: kuca, drveea, ljudi, planina, zvijezda. Mozemo
opisati »izgled« tih biea i ispripovijedati zbivanja k~
njih i s njima. Ali to oCito ostaje pretfenomenolo!ki
»posao«, koji fenomenolo8ki uopce ne more biti rele-
70
vantan. Opis ostaje vezan uz bice. On je onticki. A tra-
Zi se ipak bitak. wFenomen« u fenomenolo.Skom sm:islu
bij&Se formaloo odreden kao ono sto se pokazuje kao
bitak i struktura bitka.
Opisati »Svijet« fenomenoloski re6i ce, prema. tome:
pokazati bitak biea postojeeih unutar svijeta i fiksirati
ga poJm.ovn~kategorijski. BiCa tmutar svijeta jesu stva-
ri i stvari »oSJlro.pCane s wijedno5cu«. ~blemom postaje
njihova stva!I'Skost; a ukol:i:lfo im se stvarskost gradi na
prirodnoj stvm1skos1i, pr.imama je tema --: b.ita.k_ pri-
rodnih stvari, priroda kao takva. KaJrakter b1tka prirod-
nili stvaai, supst31D.ca, jest wpstancija1nost. !J c'Semu )e
njerln nn1JOJ.oSki smisao? Istratiivan.je sm.o tune USID.Je-
rili prema jednomacnom pimnju.
Ali zar time pitamo o »svijetu« on.toloS-ki? Nama('.e-
na problematika nedvojbeno je ontoloska. Samo, ako
toj ontologiji uspije Oak i najCisea eksp1ikacija bitka
pr.irode mjerene .temeljnim iskazima S.to ih C? tom bieu
daje matematicka priirodnla znanost, ana nik:ada nee~
dotak:nuti fenomen »Svijet«. Sama je priroda jedno bi-
te koje ISUsreee unutar mjeta, a otkriti se dade mmim
putovima i u ;raznim stupnjevima.
Trebamo li se, prema tome, drZa.ti na prvom mjestu
bi.Ca kod kojih se tubitak ;zadrlarva najprije i najeesce,
drlati :se stvari »sko.pCanih s vrijednoseu«? Ne pobzu-
ju li one »zapraVO« svijet U kojem zivimo? Morlxfa. one,
zap.ravo, oC.itije poka7Jtlju neSto paput »Svijeta«. Ali te
su stvari zaoijelo takoder biea »WlUtar« svijeta.
Ni onticki opis unutarsvjetskih bica niti ontoloska
interpretacija bitka tih biea ne dotieu kao takvi feno-
men svijet. U obje vrste pristupa k •»objEik:tiv.oom bit-
ku«, »-Svijet« je VeC, i to na razne naCine, lOipTetpo-
stavljen«,
Nije li, na kraju, mogute osloviti »svijet« uopee kao
odredenje navedenih biea? Ali mi ta biea ipak naziva-
mo tmutarsvjetskima. Zar je »sW'jet« Cak jedan karak-
ter bitka tubitka? Pa tada svaki tubitak ima »najprije«
svoj svijet? Ne. postaje li tako »svijet« ne8to »subjelk:tiv-
no«? Kako da bude mogue joS i jedan »zajed.nilekic svi-
71
 jet »U« kojemu ipak jesmo? Pa ako se postavi pitanje
o »svijetu«, koji li je svijet mi~ljen? Ni ovaj niti onaj,
nego svjetovnost svij"eta uopce. Kojim putem nailazimo
na taj fenomen?
»Svjetovnost« jest ontolo~kli pojam i znaci strukturu
jednog konstitutivnog momenta bitka-u-svijetu. Taj nam
je pak poznat kao eg;zistencijalno odredenje tubitka.
Sarna svjetovnost jest, prema tome, jedan egzistencijal.
Ako ontolo!ki pitamo o »Svijetu«, mi tada niposto ne
napu5tamo tematsko polje analitike tubitka. »Svijet«
ontoloSki nije odredenje onog ·biea koje bitno nije tu-
bitak, nego je karakter samog tubitka. To ne iskljuooje,
da za istraZivanje fenomena »svijet« mora biti odabran
put preko unutarsvjetskih biea i njihova bitka. Zadaea
jednog fenomenol<>Skog· »Opisivanja« svijeta tako je ma-
lo bjelodana, da vee i njezino dovoljno odreaivanje za-
htijeva bitna ontolOS.ka razja.Snjenja.
Iz provedenog razmatranja i ceste upotrebe rijeci
»Svijet« ud.a.m. u oei njegova m-nogozna~ost. Raspleta-
nje te mnogoznaenosti moze se pretvoriti u pokazivanje
fenomena svijeta, mi5ljenili u raznim znacenjima, i nji-
hove povezanosti.
1. Svijet biva upotrebljavan kao ontick.i pojam i tada
zna.Ci sveulwpnost biea koja mogu postojati unutar
svijeta. . razumljivom svjetovnost. Isto tako je fenomen »priro-
i!
t; 2., Svijet fungira kao ontolOISk.i termin i znaci bitak
bica navedenih pod br. 1. I to: »-Svijet« moze postati
l! nazivom regije koja obuhvaea jedan od varijeteta biea;
'l
I
tada svijet znaci, na primjer, isto StO ttl govoru 0 »SVi-
jetu« matematieara znaei regija mogu6ih predmeta ma-
tematike.
3. Svijet ·m<>Ze biti razumljen i opet u jednom onti-
ckom smislu, ali sada ne kao biea koja bitno nisu tu-
bitak a koja mogu sretati unutar svijeta, nego kao ono
»U cemu« »Zivi« neki fakti.C.ni tubitak kao takav. Tu
sV'ijet ima predoutolo§lti egz:istencijsko znacenje. Pri to-
me postx>je i opet razliCite mogucnostli: svijet znaCi »jav-
. ni« m~i•svijet ill »vlastiti« i prisni (kucni) oko1ni svijet.
72
4. Svijet oznacuje, napokon, ontol<>Sko-egzistencijalni
pojam svjetovnosti. Sama se svjetovnost dade modifi-
cirati u svaku od struktumih cjelina posebnih »svje-
tova«, ali u ·sebi uklju.Cuje apri.omost svjetovnosti uop-. .,
ce. TemninoloSki upotrebljavamo izraz svijet za mace-
nje fi:ksirano pod br. 3. Bude li katkada upotrijebljen u
smislu navedenom na prvom mjestu, onda to znacenje
bi'Va markirano navodnicima.
Izvede~ca »SVjetovno« tada terminol<>Ski znaci jednu
vrstu bitka tubitka i nikada ne maci vr.stu bitka bica
postojeCih »U« svijetu. Takva nazivamo pripadnima svi-
jetu iii unutarsvjetskima. ··
Pogled na dosadasnju ontologiju pokazuje, da u ko-
rak s prom.a"Sivanjem ustrojstva bitka-u-svijetu tubitka
ide preskakanje fenomena svjetovnosti. Umjesto iz nje-
ga, svijet se poku~ava interpretirati iz bitka biea koje
postoji unutarsvjetski, ali za sada t.JO.PCe jo5 nije i ot-
krito, - iz prirode. Priroda je - razumljena ontolo~ko­
-kategorijski - jedan graniCni slueaj bitka mogucih
unutarsvjetskih biea. Tubitak m<>Ze otkriti bica kao pri-
rodu u ovom ·smislu samo u jednom odredenom modu-
su svojeg bitka-u-s'Wjetu. To spoznavanje ima karakter
jednog odredenog razsvjetovljenja svijeta. »-Priroda«
kao kategorija1ni skupni pojam struktura odredenih
unutarsvjetsk.i sretajutih biea nikada ne moze uciniti
da« recimo u smislu pojma prirode u romantike - on-
toloski pojmljiv tek iz pojma svijeta, to jest, iz anali-
.tike tubi tka.
U pogledu problema jedne ontoloske analize svjetov-
nosti svijeta tradicionalna se ontologija - ako uopte
I
vidi problem - krete u slijepoj .ulici. Po drugoj ce stra-
ni interpretacija svjetov.nosti tubitka i moguenosti i vr-
sta njegova osvjetovljenja morati da pokde, za.Sto tu-
bitak, kad je u vrsti bitka spoznavanja svijeta, ontitki
i ontol<>Ski preska~ fenomen svjetovnosti. Ali u faktu
tog preskakanja leZi ujedno upozorenje, da su potrebne
osobite mj~re sigumosti kako bismo za pristup k feno-
73
 menu svjetovnosti dobili p.ravo fenomensko polaziste
koje spreeava preskakanje. ·
.. Metodska uputa za to vee je dana. Bitak-u..gvijetu,
pa prema tome i sv.ijet, trebaju postati temom analitike
u horizontu prosjeene sva'kidasnjos.ti kao najblize v.rste
bitka tubit'ka. Valja slijecliti svakidasnji bitak..u-svijetu,
i pri fenomenskom osloncu u njemu mora izaci na vi-
djelo ne5to poput svijeta.
NajbliZi svijet svakidaSn.jeg tubitka jest okolni svi-
jet. IstraZivanje se kreee iduCi od tog egzistencijalnog
karaktera prosjeenog bitka-u-svijetu prema ideji svje-
tovnosti uopee. Svjetovnost okolnog svijeta (okolnosvje-
tovnost) traZ:imo prolazeei kroz ontolosku inte:rpretaci-
ju n~jbliZih unutar-okolnosvjetskih bica. Izraz okolni
svijet sad.rl.i u »okol:ni« neku uputu na prostomost.
»Naokolo« koje je .konstitutivno za ak.olni svijet nema,
medutim, nek.i primarno »-prostomi« -smisao. P.rostorni
karakter, koji nekom svijetu neospomo pripada, mo-
guce je, naproti.v, razjasniti tek iz stru.kture svjetov-
nosti. Polazeei otuda, postaje fenomensk.i vidljtivom
prostomost tubi.tka pokazana u § 12. Ali ontologija je
onda, polazeei upravo od prostornosti, pokusavala m-
te:rpretirati bita.k »svijeta« ·kao res extensa. Naje.kstrem-
nija tendencija jedne ta:kve on·tologije »swjeta«, i to u
orijentaciji suprotnoj res cogitJa:ns koja se ni ontick.i ni
. ontoloSki ne pok.lapa s tubitkom, poka7JUje se u Descar-
tesa. Ovdje izneseni pokU:Saj analize svjetovnoslti moze
postati jasnijim putem razgranicenja prema .toj onto-
loskoj tendenciji. Provodimo ga u tri etape: A. Analim
okolnosvjetovnosti i svjetovnosti uopce. B. llustratiiV-
no razlikovanje anillize svjetovnosti ·spram ontologije
·»Svijeta« u Descartesa. C. Okolsko okolnog svijeta i
»prostomost« tubitka.
74
A... Analiza okolnosvjetovnosii 1 svjetovnosti uop~
§ 15. Bitak biCa koje susrece u okolnom svijetu
Fenamenolo5ko pok.azivanje bitika bi.Ca koje susreee
naj.prije ostva.ruje se po niti voctilji sva.kidaSnjeg bitka-
. -u-svijetu, koji iilazivamo takoder ophod.enje u svijetu i
s unutarsvjetsk!im bi6ima. Ophodenje se vee razasulo
~I u mnogowsnost naana brigovanja. Ali najprisnija v.rsta
I ophodenja, kao sto je vee pokaza.no, nije spomavanje
koje samo opa.Za, nego je brigovanje koje barata, upo-
I trebljava, koje ima svoju vlastitu »-SppZnaju«. Fenome-
nolo5ko pitanje .tiee se najpri.je bitka biCa koja susreeu
u takvom ophodenju. Radi osiguranja ovdje zahtijeva·
nog gleclanja potrebna je jedna prethodna metodska
napomena.
Pri dokuCivanj.u i eksplikaciji bitka, biee je svagda
.pred-tematsko i su-tematsko, sred prave teme stoji bi·
tak. U oblasti sadaSn.je analize postavljeno je kao p:red-
~tema.tsko ono blce ·koje se pokazuje u brigovanju o
okolnom svijetu. To bite mje pri tome predmet nekog
teorijskog spoznavan~a »svijeta«, ono je neSto upotre-
bljavano, capravljeno i slieoo. Kao ova.ko sretajruee bi-
ce, ono dolarz:i pred-tematoslci u vidokTug ne.kog »Spozna-
vanja« koje gleda bita.k .kao ono sto je fenomemoloSki
primamo i, polazeei od te :tematizacije bitka, su..temati-
tizira svako pojeddno biee. Fenomenok>Sko izlaganje ni-
je, prema tome, spo.znavanje biv.stvuju6ih svojstava bi-
ca, nego je odredivanje 'Strl:&ture njihova bitka. Ali
kao istraZirvanje bitka 0100 postaje samostalnom d -izr:ici-
tom prov~bom o:a7Jtlm:ijevarnJa bitka, koje uv:ijek vee
pr.ipada tubitku d .u tSVakom je aphoc1enju lS bieem :.2livo«.
To fenamenoloSki pred.¢ema!t:Slro biee, ovdje dakle ono
upot:rebljavano, ono u .izmdi - postaje pristupaCnim
u nekx:xm premjeSI.'anju. tDaiS u takvo b.rigovanje. Strogo
uzev§l, to govorenje o neloom nasem premje§tanju od-
vodi u mbludu; jer mi se ne :trebamo tek premjeslli.ti
u tu vr&tu bitka brigujueeg opbo4enja. Svak.ida.§nji tu-
75
 birtak uvijek vee jest na taj naOin, na primjer: otvara-
juci vra.ta, upoflrebljavam kva!lru. Postizanje fenorne-
noloSk:og pri.s;tupa k ovako &etajucern bieu u ·tome je,
naprotiv, da budu potisnu~ nametljdve i popratne ten-
denai.je njegova izlaganja, ·koje uopce zakrivaju fenomen
jednog tak.vog »brigovanja« i u isti mah pogotovu za.kri-
vaju bice kakvo on.o saano od sebe susreee u brigovanju
o njemu. Da ovi pogre§ni zaihvati tvore zamku, postaje
razgov.ijetm.o, ako .sada istrafujuCi zapitamo: 1koje bice
treba pos¢ati pred.¢emom i biti ustanovljeno kao pred-
-fenomeDISko tlo?
.Odgovara se: stvar.i. Ali tim po sebi razumljivim od-
govorom. rnoZda je vee proma.Seno traieno pred-feno-
mensko polje. Jer u torn oslovljavanju biea kao »stva-
ri« {t:es) lezi jedna neizri:Cito anticipirajuea karakteriza-
cija. Pitajuci dalje od tog biea prema bitku, analiza
nailazi na stvarskost d. realnost. Ontoloska eksplikacija
nalazi, ovako napredujuCi, karaktere bitka poput sup-
stancijamosti, materijalnosti, proteinosti, usporedno-
sti .•. Ali u tom j~ bitku bice sretajuce u brigovanju
i predontolo5ki 111ajprije skriveno. S irnenovanjem stva-
rl kao »-najprije danih« bi6a, ontoloski se proma5uje, i
pored toga sto se onticki misli nesto drugo. Sto li se
zapravo misli, ostaje neodred"e~o. Ili se pak te »stvari«
~kterizi.raju ·kao stvari »skopeane s vrijedno-Scu«.
Sto ontolo~ zna.Ci. vrijednost? Kako valja kategorijal-
no shvatiti to »slkapeanje« i skopeanost? Ne obaziruci
se na tamu oko rt:e 5tiru.kture neke skopCanosrt:i ·5 vrijed-
noscu, zar je ·njome .pogod"en fenomenski karakter bit-
·I . ka onoga sto susreee pri brigujucem ophod"enju?.
Grci imad"ahu pmmjereni terrnin za »Stvari«: r.p:fy-
lJ.«Tcx, to jest ono sa cime se ima posla u brigujueem
~I ophod"enju (n:pcx;t~.). Ali oni su ontoloski ostavili uta-
mi upravo specifiC:no »pragmaticki« karakter r.p&.y-
lJ.CX't"<X i »najprije« ih odrectivali kao »puke stvari« ..
Bica koja susreeu u brigovanju nazivamo pribor. U op-
hod"enju mo!emo naiCi primjerice na pisaci pribor, si-
vaci pribor, radni pribor, prijevozni p.ribor, mjemi pri-
bor. Vrstu bitka pribora valja ustanov.iti. To se dogad"a
76
po ·niti vodilji prethodnog omedivanja onoga sto neki
pribor cini pribororn, omedivanja priborskosti.
Pribor, strogo uzevsi, nikada »nije« jedan. Bitku pri-
bora uvijek vee pripada neka cjelina pribora u kojoj
on moze biti taj pribor koji jest. Pribor je bitno »ne5to
zato da ...«. Razni nacini »Zato-da«, poput podesnosti,
korisnosti, upotrebljivosti, spretnosti konstituiraju ne-
ku cjelinu pribora. U strukturi »Zato-da« lezi upuCiva-
nje neeega na nesto. Fenomen pokazan pod tim nazivom
moze se u svojoj ontolo5koj genezi iznijeti na vidjelo .'
tek u analizama sto slijede. Za sada valja fenomenski
dovesti pred oci raznovrsnost uputa. Pribor oclgovara
svojoj priboi1Skosti uvijek uslijed pripadnosti drugom
priboru: pisacem priboru, peru, crnilu, papiru, podlozi,
stolu, svjetiljci, namjeS.taju, prozoru, vratima, sobi. Te
se »stvari« nikada ne pokazuju najprije zasebno, da
bi zatim :kao suma Realnoga ispunjavale sobu. Prvo
sto susreee, premda nije tematski obuhvaeeno, jest so-
ba, a ta opet ne kao n~to »izmed"u eetir.i zida« u ne-
kom geometrijskom prostomom s.mislu - nego kao
stambeni pribor. Prije njega vee je otkrita neka cjelina
pribora.
Ophod"enje, uvijek primjereno priboru, u kojemu se
pribor jedino i moie genu:ino pokazati u svojem bitku,
,.
na primjer zabijanje cekicem, niti shvaea to bice te-
matski kao stvar koja se pojavljuje niti Cak: upotreb-
ljavanje ma ista o strukturi pr.ibora kao takvoj. Ne
samo sto zabijanje nema jos nikakva znanja o pribor-
skom karakteru eekica, nego je usvojilo taj pribor ta-
ko, da ne moze primjereruje. U takvom upotrebljavaju-
eem ophod"enju brigovanje se potcmjava onome Zato-
-da, konstituti'V'Ilom za svaki pojedini pribor; §to 5e
manje u stvar cekic samo zuri, sto se ona omije upo-
trebljava, ·to izvamijlm biva od.nos prema njoj, .to ana
neskrivenije SUSTeCe kao ono sto jest, kao pribor. SArno
zabijanje otkriva specifienu »spretnost« cekiea. Vrstu
bitka pribora u kojoj se on otkriva sam od sebe naziva- I .
mo prirucnost. Sarno stoga sto pribor ima taj »bitak- l
77
 -po-sebi«, a ne stoga sto se jedino tek pojavljuje, on
je spretan u najsirem smislu i upotrebljiv. Ni najostrije
samo-jos-gledanje-u ovako i ovako sazdani »izgled.«
stvari ne mote otkriti Prirueno. Pogled sto smo »teo-
rijski« gleda stvari odriee se razumijevanja prirucnosti.
Ali upotrebljavajuCi-baratajuee ophod:enje nije slijepo,
ono ima svoj vlastiti naCin gledanja koji vodi baratanje
i podaje mu njegovu specifianu sigumost. Ophodenje
s priboram po.tainjava se raznovrsnosti uputa onoga
»Zato-da«. Uvidanje takva prilagod:avanja jest srnotre-
nost.
»-Praktieno« pona5anje nije »ateorijsko« u smislu ne-
uvidanja i ne .razlikuje se od teorijskog ponasanja tek
u tonie sto 5e ovdje promatra a ondje djeluje i sto dje-
lovanje, da ne bi ostalo slijepo, primjenjuje teorijsko
spomavanje, nego je promatranje izvomo jednako
tako neko brigovanje kao sto i djelovanje ima svoj vi-
dik. Teorijsko pona5anje jest ne-smotreno samo-gleda-
nje.-u. Gledanje-u, premda ne-smotreno, nije stoga i ne-
sredeno, ono stvara sebi svoj kanom u metodi.
Prirueno uopee nije ni zahvaceno teo.rijski niti je ono
samo za smotrenost najprije smotreno tematsko. Ose-
bujno je lrod najpri.je Priruenoga to, da se ono u svo-
joj prirucnosti tak.o reci povlaci, upravo kako bi bilo
zapravo pri ruci. Ono, pri cemu se svakidasnje ophod:e-
nje zadrlava najprije, Cak i nije samo orude - nego je
djelo, ono sto svaki puta treba napraviti, ono cemu je
brigovanje primamo posveceno, pa je otuda i to pri-
f
marno Prirueno. Djelo nosi cjelinu upute, unutar koje
\;
susreee pribor.
Djelo sto ga treba napraviti kao Cemu kojemu slu.Zi
cekic, blanja, igla - pripada, sa svoje strane, vrsti bit-
ka pribora. Cipela, k.oju valja napraviti, za no5enje je
(pribor za obuvanje), dogotovljeni sat simi za oeitava-
nje vremena. Djelo koje nadasve susreee u brigujueem
ophodenju - a to je ono koje se nalazi u radu - daje,
da u bitno njemu svojstvenoj njegovoj upotrebljivosti
i uvijek skupa s njim susreee Cemu njegove upotreblji-
.!
78
vosti. Prired:eno djelo jest, sa svoje strane, jedino na
temelju svoje upotrebe i u njoj otkritog kompleksa
uputa tog biea.
Ali upo.trebljivo za • • . nije jed.ino s&no djelo §to ga
valja napraviti; samo je pravljenje uvijek upotreblja-
vanje necega za ne5to. U dje1u ujedno leZi uputa na
»materijale«. Ono je upu.Ceno na uOinjenu ko.Zu, konac,
klince i sliano. UCinjena je ko7.a pak napnwljena od
krma. Ovo se skida sa Zivotinja sto ih uzgajaju drugi.
2:ivotinje se pojavljuju unutar svijeta i ·bez uzgoja, pa
se i u 1akvih stvara to biee, na izvjestan na.Cin samo.
U okolnom sv:ijetu biva, prema tome, pristupaCa.n i slrup
biCa koja sit, sama po sebi potrebita obrade, uvijek vee
pri ruci. Cekic, kJ:ijesta, eavao sami po sebi upueuju
na • • . - sastoje se od eelika, Zeljeza, rude, kamena,
drveta! U upotrijebljenom je priboru putem upotrebe
suotkrita »pr.Lroda«, »'J)riroda« u svjetlu prirodnih pro-
izvoda.
Ali prirodu ovdje ne valja rammjeti kao tek: Posto-
jeee - takocter ne kao prirodnu silu. Gu5tara jest iuma,
brdo kamenolom, voda vodna snaga, vjetar jest »vje-
tar u jed·rima«. Skupa s otkritim »>kolnim SV:ijetomc
susreee i ovako otkrita »priroda«. Njezinu vrstu bitka
kao priruenu moguce je zanemariti, sama ona more biti
otkrita i odreaena u svojoj su5toj postojnosti. Ali .tada
takvom otkrivanju prirode ostaje skrivenom i priro-
da kao ODO sto »SDUje i k:uje«, sto nas obuzima, plijeni
kao krajolik. BotaniCa.rsko bilje nije cvijeee s Rajne,
geografsk:i fiksirano »izvoriSte« neke rijeke nije »vru·
tak iz njedara Z~mlje«.
Napravljeno djelo ne upueuje samo na nek.o Cem.u
svoje upotrebljivosti i Od-Cega svojeg sastojanja, ne-
go u obiCnim obrtniCk.im prilikama leZi u njemu uje-
dno uputa ·na nosioca i korisnika. Djelo se kroji njemu
prema stasu, on »je« prisutan pri nastajanju djela. Pri
izrad:ivanju robe na tucete niposto ne izostaje to kon-
stitutivno uptJcivanje; ono je samo neodre4eno, poka-
zuje proizvoljnost, prosjek. S djelom, prema tome, ne
susreee samo bice koje je pri ruci, nego i biee iz vrs-
79
te bitka eovjeka kojemu Napravljeno biv~. pri ru<:i u
njegovu brigovanju; u isti mah susreee SVlJet ~ koJe:m
:live nosioci i potr<>SaCi, koji je ~jedno. nas..sviJe~. DJ~­
lo koje je predmet vazdan~~g bngo:V~Ja ruJe p~1 rl;lCl,
recimo, samo u kuenom SVlJetu radi~1ce, nego 1 u }av-
nom svijetu. S njime bi~a otkrita 1 ~vak~me pnstu-
paena priroda okolnog svr.Jeta. ~ puto:vrma J~, uhcama,
mostovima, zgradama putem. bngov~Ja otknta ~ odre-
c:1enom smjeru priroda. Ne~ natkntl l?eron. vodi raeu-
na o nevremenu, javna rasvJeta o tarm, to .Jest,. o sp~­
cificnoj mijeni prisutnosti i ~su!nost~. danJe svJetlostl,
0 »polozaju Sunca«. U ~atov1ma J:.~vlJ~k poved~no ra-
cuna 0 nekoj odrec:1enoJ konste1ac1Jl 'SVJetskog s1ste~a.
Gledamo •li sat, mi se neizricito. sl~o »polofaJenl
Sunca«, prema kojemu se provod1 sl~beno a~tro~o~­
sko reguliranje mjerenja vremena. Pn. upotreb1 ~aJpn­
je i neupadljivo pdruonog satnog pnbora supnru~a
je priroda okolnog svijeta.. Biti ?tkrivack~. funk~lJe
svake brigujuce rastoeenost1 u bltskom svlJetu dJela
pripada, da je, prema vrsti ras~oe~nosf:i ~ !lj~u, mo-
guee i dalje, u razliOitim stupnJeVlma 1Zr1~1to~ti, u ne-
jednakoj sirini smotrena prodiranja, ~tknvatl .unu~r­
svjetska bica suiznesena u djelu, to Jest u nJegoVlm
konstitutivnim uputama.
Vrsta bitka tih biea jest priruOn.ost. Ona, meduhm, ne
smije biti razumljena kao puka karakteristika ovisn~ o
shvaeanju, kao da »bicima« koja najprije susre~~ biva-
ju .podmetnuti takvi »aspekti«, kao da. neka, pr~Je sv.e-
ga po sebi postojeta, svjetska tvar ~Iva na. taJ naCin
»subjektivno bojadisana«. Ovako ~mJerena mt~~re~~­
cija previda, da bi u tu svrhu ta b1ea mo~al~ ~nt1 PI?Je
toga razumljena i otkrita kao susto PostojeC~ 1 da bl ?
slijedu otkrivajuceg i prisvajajuc~g opho_denJa sa »SVl:
jetom« morala imati prvenstvo 1. davat1 vodst~o. Ah
to se protivi vee i ontoloSkom sm1slu spoznavanJa, ko-
je smo pokazali kao fur~;dira_ni modus bitk~-'7-svijetu.
Ono prodire do razotknvanJa. sam~ PostoJ~cega tek
preko Prirucnoga pri brigovanJu. Przrucnost Jest onto-
losko-kategorijsko odret1enje bica kakvo je ono »po se-
80
bi«. Ali P.:r.iruCnoga ipak »ima« samo na temelju Posto-
jecega. Slijedi li rpak otuda - kad se ta teza jednom pri-
z.n~ - da je priruooost onto1o§k:i fundir.a.na u postoj-
nos·ti?
Ali ako se u dalje prodiru6oj ontoloskoj interpretaci-
ji priruanost i potvrdi :kao vrsta bitka unutarsvjetski
naj.pr.ije otk:rivao:rlh biea, ako se Cak dade dokazati
njezina izvot'Il'Os-t, nasuprot SU'Stoj postojnost:, - je
li tada s onim sto je do sa.da eksplicirano iSta dobive-
no za ontotoSko razumijevanje fenomena svijeta? Svi-
jet ·smo prJ inrerpretaciji tih unuta'IlS'Vje1lskih bica ipak
uvijek vee· »pretpostavljaJi«. Skup svih tih biea ipak ne
daje kao suma ne8to poput »svijeta«. Vodi li uopce od
bitka tih biea nekd put do pok!a.zivanja fenomena ISVi-
jeta?1
§ 16. Sukladnost okolngg svijeta sa svijetom, koja se
javlja kod unutarsvjetskog biea
Sam svijet nije neko unuta.rsvjetsko bice, p.a ipak ...._, :
on odrec:1uje to bice tako ja.lro, da ono moze sretati i
da se otk.rito bice moze po'kazati u svojem b.i..tku samo
ukoliko »ima« svijeta. Ali .kako "»>ima« svijeta? Ako je
tubitak ontick:i konstituiran putem bitka-u-svijetu i ako
je njegovu bitku isto tako bitno svojstveno neko razu-
mijevanje bitka sama sebe, bilo ono ma kako neodre-
c:1eno, nema ld tada u nj neklog II"a2illmijevanja svijeta,
predontoloskog razumijevanja, koje se doduse odri!Ce
.i moZe se odre6i eksplicimrih omolo§kih ltlvida? Zar se
za ibr.i.guju6i bitak.-\1-sv.ijetu .ne :pokaz.uje s unutarsvjetski
sretajuCim bieem, -to jest njegovom unutarsvjetovno~­
eu, ne5to poput svijeta? Ne ulazi li taj fenomen u neki
predontoloskii vidoklrug, mje li on uvijek vee u njemu,
ne zahtijevajuCi nek:u tematski ontotoSku interpretaci-
1. Pisac je slobodan primijetiti, kaJco je analizu okolnog svijeta
i uopee »hermeneutiku fakticiteta\r opetovano priopeio u svo-
jim predavanjima poeev!i od zimskog semestra 1919/20.
6 Bitak i vrijeme 81
 ju? Nema li sam tubita.k u krugu svojeg brigujuceg ras-
takanja u priruenom priboru neku mogu6nost bitka u
kojoj mu s unutarsvjetskim bicem, o kojem briguje,
na izvjestan nacin svice svjetovnost tog biea?
Ako se takve moguenosti tubitka unutar brigujuceg
ophodenja daju pokazati, onda se otvara put kojim je
moguee slijediti ovako sinuli fenomen i pokusati ga ta-
ko reCi »prozvati« i ispitati u pogledu njegovih struktu-
ra sto se pokazuju na njemu.
Svakid~njosti bitka.-u-svijetu pripadaju modusi bri-
govanja koji daju da bice kojenu1 se posveeuje brigova-
nje susreee tako te pri tome izlazi na vidjelo suklad-
nost Unutarsvjetskoga sa svijetom. U brigovanju je
moguee naiCi na najprije prirucno bice koje se ne da
upotrijebiti, koje nije prllagoc:teno svojoj namjenskoj
upotrebi. Oruc:te se pokazuje o5teeenim, materijal ne-
prikladnim. Prib,or je pri tome u svakom slueaju pri
ruci. Ali nije promatrajuce ustanovljivanje svojstava
ono sto otkriva neupotrebljivost, nego je to smotrenost
upotrebljavajueeg ophoc:tenja. Pri takvu otkrivanju ne-
upotrebljivosti pribor je upadljiv. Upadljivost odaje iz-
vjesnu nepriruenost prirucnog pribora. Ali u tome po-
Civa slijedeee: Neupotrebljivo samo leZi tu, - pokazuje
se kao priborska stvar, koja izgleda tako i tako, i u
svojoj je priruenosti, izgledajuci tako, stalno i postojala.
l,
I Susta postojnost javlja se kod pribora, da bi se ipak
u prirucnosti predmeta brigovanja, to jest onoga sto
biva ponovo osposobljeno, opet povukla. Ta postojnost
Neupotrebljivoga jo~ se ne odrice naprosto svake pri-
ruC:nosti, ovako postoje6i pribor nije jo~ neka stvar sto
se m<>Ze naci bilo gdje. Ostecenje pribora nije jos na-
prosto neka promjena stvari, jed.ino je izmjena svojsta-
va sto se dogodila na nekom Postojecemu.
Ali brigujuce ophoc:tenje ne nailazi samo na Neupotre-
bljivo unutar uvijek vee Priruenoga, ono nalazi i takvo
koje nedostaje, koje ne samo sto nije »spretno«, nego
uopee nije »-pri ruci«. Nedostajanje takve vrste otkriva
opet, kao nalaz .nekog NepriruC:noga, Priruono u nekom
82
izvjesnom samo-jo5-postojanju. Prirueno dolazi pri pri-
mje¢ivanju Nepriruenoga u modus nametljivosti. Sto je
Nedostaju6e nuZn:ije potrebno, sto isti.nskije susreee u
svojoj nepriruanosti, to nametljivijim postaje Prirueno,
i to ·tako te se pricinja da gubi karakter priruC.o.osti.
Razotkniva ~e kao samo jo5 Postojeee, koje se, kad ne-
ma Nedostajucega, ne da ni maknuti. Bespomoeno sta-
janje pred tim - kao deficijentni modus nekog bri-
govanja - otkriva samo-jo5~po~tojanje nekog Priru.C-
noga.
U ophoc:tenju sa svijetom koji je predmet brigovanja
Neprirueno moZe sretati ne samo u smislu Neupotreb-
Ijivoga ill naprosto Nedostajutega, nego i kao Nepriru-
cno koje upravo ne nedostaje i nije neupotrebljivo, ali
koje br.igovanju »leZ.i na putu«. To, na koje se brigova-
nje ne moze osvrtati, m koje »nema vreJ;Dena«, jest Ne-
prirueno na naCin Nespadajucega ovamo, Neobavljano-
ga. To Neprirucno smeta i izaziva vidnu kivnost onoga
o eemu valja brigovati najprije i prije svega. S tom
se kivno5eu na nov nacin najavljuje postojanje Priruc-
noga, kao bitak onoga sto jo5 uvije.k predstoji i poziva
na obavljanje.
Modusi upadljivosti, nam.etljivosti i kivnosti imaju
funkciju, da kod Prirucnoga iznose na vidjelo karakter
postojnosti. Ali pri tome PnimCno jos ne biva proma-
trano i rureno jeddno kao Postojeee; postojnost koja
se glasa jos je vezana u priruenosti pribora. Taj se jos
ne skriva do razine pukih stvari. Pribor postaje »sva-
s~ijom« u smislu onoga ~to se zeli odbaciti; ali pri
takvoj se tendenoiji odbacivanja Prirueno pokazuje kao
jos uv.tjek P.rirueno u svojoj upornoj postojnosti.
Ali Cem.u zbog razjdnjenja fenomena svijeta ovo upo-
zoravanje na modificirano sretanje Prirucnoga u lrojem
se otkriva njegova postojnost? I pored analize te modi-
fikacije jo5 uvijek stojimo kod bitka Unutarsvjetskoga,
jos se nismo prib:ti.Zili fenomenu svijeta. On jos nije
shva:Cen, ali smo sada sebe doveli u moguenost da taj
fenomen stavimo u vidokrug.
6* 83
 U upadljivosti, nametljivosti i kivnosti Prirucno na
izvjestan nacin trpi gubitak svoje priruenosti. Ali pri
ophoc:tenju s PrinlCnim sama ona biva podrazumijeva-
na, premda ne tematski. Ona ne iscezava naprosto, ne-
go se u upadljivosti Neupotrebljivoga tako reci opra.Sta.
Priruenost se pokazuje jos jednom, i upravo se pri to-
me pokazuje takoder sukladnost Prirucnoga sa svi-
jetom.
Struktura bitka Priruenoga kao pribora odredena je
putem uputa. Osebujno i samo po sebi razumljivo »-Po-
-sebi« najbliZih .»stvari« susreee u br.igovanju koje ih
upotrebljava i pri tome se na njih ne obazire izricito,
a koje se mofe namjeriti i na Neupotrebljivo. Neki je
pribor nel.Ipotrebljiv - u tome leZi: ometeno je kon-
stitutivno upucivanje od strane Zato-da na neko Za-to.
Same upute nisu motrene, nego su »tU« u briguju.Cem
potcinjavanju njima. Ali u nekom ometanju uputa - u
neupotrebljivosti za ..• uputa postaje izrazita. Doduse,
ni sada· jos ne kao ontoloska struktura, nego onticki za
smotrenost koja se spotice o osteeenost oruda. S tim
smotrenim buc:tenjem upute, koja upucuje na svako
. Za-to, iztazi na vidjelo i samo ovo i s njim komp~~s
oruc:ta, citava »-radionica«, i to kao ODO U CemU UVljek
vee boravi brigovanje. Kompleks pribora ne svice kao
joo 1.1evidena, nego kao u smotr~o~ti v~ i ~rije ~.talno
zapaZan.a cjelina. Ali s tom se CJelinom JaVlJa SVIJet.
Jednako tako izostanak nekog Priruenoga - Cija je
svakida.Snja prisutnost bila tako po sebi razumljiva da
se na to PriruOn.o prije uopce nismo obazirali - tvori
prekid kompleksa uputa otkrltih u smotrenosti. Smo-
trenost udara u prazno i tek sada vidi za sto i Cime to
Izostalo bija.Se pri ruci. I opet se javlja okolni svijet.
Ono sto ovako svane, samo nije neko Prirueno mec:tu
drugim i pogotovu nije neko Postojece koje, recimo,
fundira prirueni pribor. Ono je u »TU« prije svakog us-
tanov.ljivanja i motrenja. Ono je nedohvatno Cak i smo-
trenosti, utoliko sto se ona uvijek usmjeruje na bice,
ali je za smotrenost uvijek vee dokuceno. »Dokuciti« i
84
»dokuCenost« u nastavku su u slu!bi termina i mace
»>tvoriti« - -otvorenost«. »Dokuciti«, prema tome, ni-
kada ne maci DeStO poput »<iobiti posredno putem za.
kljucka«. ..
Da se svijet .ne »sastoji« od Prirucnoga, pokazuje se,
pored ostaloga, u tome sto sa svdtanjem svijeta u gore
interrp:retira.nim modusima br.igovanja ide u korak raz-
-svjetovljenje Prirucnoga, tako 6to u njega izlazi na vid-
jelo jedinOJpostojanje. Da bi u svakidaSiljem brigova-
nju oko »okolnog svijeta« priruCni pribor mogao sreta-
·ti u -svojem »bitlru-q>O"ISebi«, upute i cjel:ine uputa u ko-
jima je »rastOCena« smotrenost, moraju za nju, kao
pogotovu i za ne.ko n&.Smotre.no, »tematsko« zahvaea-
nje, ostati netematske. Sebe-ne-javljanje svijeta uvjet je
za mogucnost neis-tupanja PriiUCnoga iz svoje neupad-
ljivosti. I, u tome se konstituira fenomenska struktura
bitka-1X>-sebi tog bi6a.
Privativni izra.zi poput neupadljivosti, tnenametlj~vosti,
nekivnosti :imaju na umu pozit!ivni fenomenski karakter
bitka Priruenoga kao najprije' priruooog. Ti »Ne« mni-
ju karakter uzdr:Zanosti nekog Pr.iru.On:oga, ono sto ima-
mo u vidu s njegovim bitkom-po-sebi, ali sto na karak-
teristiean nacin »najprije« pripisujemo Postojeeemu
kao onom ·koje se tematski dade ustanoviti. U primar-
lll'OID i isklj.uCivom or.ijentiranju na Postojeee, »Po-sebi«
se uopce ne da ontoloski razjasniti. Neko se izlaganje,
mec:tutim, mora zahtijevati, treba. li govorenje o ·»-Po-
·sebi« biti ontoloski .relevantno. Onticki se najeesce
emfatiCki poziva na to Po-sebi bitka, u fenomenskom
pogledu s pravom. Ali to onticko poz:ivanje ne i.Spunju-
je vee i pretenziju, da je takvim pozivanjem, tobof,
dan ontoloski iskaz. DosadaSnja analiza vee jasno poka-
zuje, da je bitak-po-sebi Wlutarsvjetskih biea ontolo5ki
shvatlj.iv samo na temelju fenomena svijeta.
Ali ako ·svijet moie na izvjestan nacin svanuti, on mo-
ra biti uop6e dolrueen. S pnistupaonos6u unutarsvjet-
skog Priruenoga za smotreno brigovanje svijet je uvi-
jek VeC pred.-doJruCen. 0n je, prema tome, 1leSto »U
85
cemu« tubitak kao biee uvijek vee bija.Se, nesto na sto
se on, pri svakom bilo kako .izricitom stizanju k tome,
moze samo vratiti.
Bitak-u-svijetu reci ce, prema dosada.Snjoj interpre-
taciji: netematsko, smotreno rastakanje u uputama kon-
stitutivnim za priruenost cjeline pribora. Brigovanje
uvijek vee jest, kakvo jest, na temelju neke upoznatos-
ti sa svijetom. U toj se upoznatosti tubitak moze iz-
gubiti u unutarsvjetski Sretajuce i ono ga moze obu-
zeti.. Sto je to sa cim je tubitak upoznat, zasto moze
svanuti sukladnost Unutarsvjetskoga sa svijetom? Ka-
ko valja podrobnije razumjeti cjelinu uputa u kojoj se
»krece« smotrenost i ciji moguci prekidi guraju u prvi
plan po~tojnost biea?
Odgovor·na ova pitanja, koja ciljaju na obradu feno-
mena i problema svjetovnosti, zahtijeva konkretniju
analizu struktura 0 cijoj konstrukcijskoj povezanosti
zapituju postavljena pitanja.
§ 17. Uputa i znak
Pri prethodnoj interpretaciji strukture bitka Priru-
enoga (»pribora«-) postao je vidljiv fenomen upuciva-
nja, dodu5e tako u obrisima, da smo ujedno naglasili,
kako je nu.Zno taj samo priopceni fenomen otkriti u
pogledu njegova on.toloskog porijekla. Povrh toga je po-
stalo jasno, da ee uputa i cjelina uputa biti u bilo kojem
smislu konstitutivne za. samu svjetovnost. Svijet smo
do sada vidjeli kako sviee samo uz, i za, odredene naci·
ne okolnosvjetskog brigovanja ok:o Prirucnoga, i da
svice s njegovom priruenoseu. Sto cemo dalje otuda
prodirati u razumijevanje bitka unutarsvjetskih biea,
to Ce sira i sigurnija biti fenomenska podloga za razot-
krivanje fenomena svijeta. ·
Ponovo nam je polaziSte kod bitka P.r.irucnoga, sada
u namjeri da stroZe shvatimo fenomen same upute. Ra-
di te svrhe poku5avamo provesti ontolosku analizu ne-
kog takvog pribora kod kojega se u visestrukom smislu
86
mogu naci »Uputec. Na takav »p.ribor« nailazimo u zna-
kovima. Tom se rijecju imenuje stosta: ne samo IaZI.i-
cite vrste znakova, nego se biti-znak za • • • moze Cak
formali.zi.Tati do jedne univerzalne vrste odnosa, tako
da sama struktura znaka podaje ontole>Sku nit vodilju
za neku »karakterizaciju« svih biea uopee.
Ali sami su znakovi najprije pribori, kojih se speci-
fiCni priborski karakter sastoji od pokazivanja. Ta.kv:i
su znakovi putokazi, me4a!i, bove u pomorstvu, signa-
li, zastave, znaci korote i slieno. Pokazivanje se mofe
odrediti kao jedna »VISta« upuCivanja. Upucivanje je,
uzeto ek:stremno fon:nalno, nek.o odnosenje. Ali od.nos
ne fungira kao rod za »vrste« uputa koje se, recimo,
diferenciraju na zna.k, simbol, izraz, znaeenje. Odnos
jest formalno odrec1enje koje se putem »formallzacijec
dade direktno oeitati na svakoj vrs"ti sveza svih stvar-
nih saddaja i nacina bitka.2
Svaka uputa jest ne]Q. odnos, ali nije svaki odnos
uputa. Svalci »pokaz« jest neka uputa, ali nije svako
upuCivanje pokazivanje. U ·tome ujedno Iem: svadci »p<>-
kaz« jest neki odnos, ali nije s-vako odn~enje pokaziva-
nje. Time izlazi na vidjelo formalno-opeeni:ti karakter
odnosa. Za istraf.i.vanje fenomena uputa, znak ili Cak
znacenje ·nista se ne dobiva ako se karakter.iziraju kao
odnos. Na kraju valja dapa.Ce pokazati, da je samom
»odnosu« zbog njegova formalno-opeenitog karaktera
ontolosko pprijeklo u nekoj uputi.
Ako se ova analiza ogranicuje na interpretaciju zna-
ka za razliku od fenomena upute, onda se ni unutar
tog ogranieenja ne mofe primjereno istraiiti ukupna
mnogovrsnost mogu6ih znakova. Mec1u znakovima ima
nagovje§taja, predznaka i opozivnih znakova, opomena,
znakova raspoznavanja, cije je pokazivanje redom raz-
Iicito, posve bez obzira na to sto Ii svaki put slufi kao
2. Usp. E. Husserl, Ideen zu einer reinen Phanomenologie und
phanomenologische Philosophie, I. dio ovog Godilnjaka Sv.
I. i d.; zatim v~ Logische Untersuchungen, Sv. I, pogl. 11.
- Za analizu znaka i znaam.Ja na istom mj. Sv. n, I. istra-
Zivanje.
87
takav znak. Od tih »znakova« valja luCiti: trag, ostatak,
spomenik, dokument, svjedoCa.nstvo, simbol, izraz, po-
javu, znaeenje. Ti se fenomeni daju lako formalizirati
na temelju formalnog karaktera njihova odnosa; danas
smo osobito lako skloni da po niti vodilji nekog takvog
»>dnosa« podvr:gnemo sva '!:>ica nekoj »interpretaciji«
koja uvijek »>dgovara« jer u osnovi ne kazuje nista,
jednako kao ni vrlo spretna shema o formi i sadr-
zaju.
Kao egzemplar znaka odabiremo onaj sto u jednoj
.kasnijoj analizi treba egzemplarno fungirati u drugom
pogledu. Na automobil se odskora pricvrscuje crvena,
pokretna strelica koje polozaj svaki put, primjerice na
raskrscu putova, pokamje k.uda ce se kretati kola. Po-
loZaj strelice reguliTa vozac kola. Taj znak jest pribor
koji je pri ruci ne samo u brigovanju (upravljanju)
vozacevu. I oni koji sene voze kolima- upravo oni-
sll1Ze se, tim znakom, i to na taj na.Cin sto se uklanjaju
u odgovarajucu stranu ill zaustavljaju. Taj je znak
unutarsvjetski prirucan u cjelini priborskog kompleksa
prometnih sredstava i prometnih regulacija. Taj poka-
zni pribor konstituirala je kao pribor uputa. On ima ka-
rakter nekog Zato-da, ima svoju odredenu namjenu, on
je za pokazivanje. To po.kazivanje znaka moze biti
shva.Ceno kao »upueivanje«. Ali pri tome valja paziti:
to »upucivanje« kao pokazivanje nije ontolOS.ka struk-
tura maka kao pribora.
».Upucivanje« kao pokazivanje temelji se, naprotiv, u
strukturi bitka pribora, u korisnosti za. To jos ne pre-
tvara neko b.ite u znak. I pribor .ocekic« konstituiran
je putem namjene, ali cekit time ne postaje znakom.
»Uputa« pokazivanje onticka je konkretizacija nekog
Cemu namjene i odreduje neki pribor za to. Uputa »ko-
risnost za« jest, naprotiv, ontolosko-kategorijska odre-
denost pribora kao pribora. Da Cemu korisnosti dobi-
va u pokazivanju svoju konkretizaciju, to pripada us-
. trojstvu pribora kao takvom. U grubo.me se vee na
ovom primjeru znaka v:idi -razlika izmedu upute kao
88
korisnosti i upute kao pokazivanja. Oboje se poklapa
tako malo, da tek u svojem jedinstvu omogucuje k.on-
kretizaciju neke odredene vrste pribo.ra. Ali, kao sto je
onda izvjesno da je pokazivaoje naeelno razlicito od.
upuCivanja kao ustrojstva pribora, jednako neospomo
znak ima opet osebujan i dapaee istaknuti odnos pre-
rna vrsti bitka cjeline pribora uvijek prirucne u okol-
nom sv.ijetu i prema njegovoj sukladnosti svijetu. Po- .
kazni pribor ima u brjgujucem ophodenJu istaknutu
primjenu. !Ui ontoloski ipak ne .moze biti dovoiJno, da I .,
taj falct bude naprosto ustanovljen. Razlog i smisao te
istaknutosti moraju biti razja5njeni.
y Sto ~~uje pokazivanje nekog znaka? OdgovOT se.mo- l
z~ dob1t1 sam~ a~o odr~imo primjerend nacin ophode-
DJa s pokm:uJUCim pnborom. U tome mora genuino
P<;>stati shvatljivom :i .njegova .priruenost. Koje je ima-
nJe-posla sa znakom pdmjereno? Pri orijentaciji na
spomenuti pllimjer (streldou) valja ·reei: Odgovarajuee
pc;ma5anje (bitak) pri sretaj.ucem znalru jest »ukla-
njanje« :iii »zaustavljanje« nasu:sret pristimcim lrolima
sto na sebi nose strelicu. Uklanjanje kao udaranje ne-
kim smjerom bitno .pripada bitku-u-svijetu tubitka. On
je uvijek nekako usmjeren i ·na putu nekamo; stajanje
i ostajanje samo su graniCni slueajevi tog usmjerenog
»Na-putu«. Znak je adresi:ran jednom specificno »pros-
tornom« bitku-u-svijetu. Zapravo, znak upravo tada ne
biva »shvacen« kada zurimo u nj, ustanovljujemo ga
kao pokaznu stvar koja se pojavljuje. Cak i kada .po-
gledom pratimo smjer sto ga poka.zuje strelica i gleda-
mo prema necemu sto postoji IU okolici, U sto je upere-
na strelica, ni tada znak zapravo ne susreee. On se ob-
raea smotrenosti brigujuteg ophodenja, i to tako, da
smotr:enost koja prl takvu pracenju slijedi njegovu upu-
tu, dovodi svako Okolsko okolnog svijeta u jedan izri-
citi »pregled«. Smotreno pregledavanje ne shvaca s~mo
to Prirucno; ono, naprotiv, stjece orijentaciju unutar
okolnog svijeta. D.ruga je iskustvena moguenost tog prl-
bora u tome, Sto streHca susreee kao pribor koji pri-
89
 pada kolima; pri tome ne treba biti otkriven specificni
priborsk.i karakter strelice; moze ostati potpuno ne-
odrec:teno sto li ona, i k:ak.o, treba pokazivati pa ipak to
Sretajuee nije su5ta stvar. lskustvo stvari zahtijeva,
nasuprot neposrednom nalaienju neke uvelike neodre-
dene mnogostrukosti tog pribora, svoju vlastitu odre-
4enost.
Znakovi opisane vrste daju da Prirueno susreee, toC-
nije: da njegova sveza postane tako pristupacna, da
br.igujuee ophoc:tenje sebi dade i osigura orijentaciju.
Znak nije stvar koja stoji prema nekoj drugoj stvari u
pokazuj:ueem odnosu, nego je pribor sto izricito uzdi-
f.e u srttotrenost neku priborsku cjelinu, tako da se u
isti mah javlja sukladnost tog llriruenoga ·sa svijetom.
U nagovjestaju i predznaku »pokazuje se« to »Sto do-
lazi«, ali ne u smislu necega sto se samo pojavljuje,
sto se prikljueuje vee postojeeemu; ono »Sto dolazi«
I ne5to je na sto se pripremamo odnosno »nismo bill
pripravni« ukoliko smo se bavili drugim. Na opozivnom
znaku postaje pristupaCnim za smotrenost ono sto se
dogodilo i odigralo. Znak-podsjetni.k svaki put pokazu-
je »na cemu« smo. Znakovi primarno pokazuju uvijek
000 »U CemU« · se zivi, kod eega Se brigovanje zadrlava,
koja mu je svrha.
Osebujni priborski karak.ter ~kova postaje jos oso-
bito razgovijetan pri »zasnivanju znaka«. Ono se ostva.
ruje u smotrenom predvi4anju i zbog njega, jer mu je
potrebna priruCila moguenost da daje nekom Priruc-
nomu neka mu u s-vako vrijeme prijavljuje svaki od
okolnih svjetova Za. smotrenost. Ali onda bitku unutar-
svjetski najbliieg Priru.enoga pripada opisana karakte-
ristika uzdrlanog neistupanja. Otuda je smotrenom op-
hodenju potreban u okolnom svijetu neld prirucni pri-
bor, koji u svojeni priborskom karakteru preuzima
»posao« Priruenoga da bude upadljivo. Stoga izradba
takva pribora (znakova) mora imati na umu hjihovu
upadljivost. Ali oni se ni ovako upadljivi ne ostavljaju
da budu bilo gdje pri ruci, nego se na izvjestan naCin
»smjestaju« s namjerom da budu lako pristupacni.
90
All zasnivanje znakova ne treba nu.Zno provoditi ta-
ko da bude izrac:ten neki pribor koji do sada jos uopee
nije bk> priruean. Znakovi oastaju talroc:ter uzimanjem-
-za-znak neeega vee priruCn.og. u tom modusu, zasni-
vanje znaka otkriva jo5 jedan izvorniji smisao. Ne pri-
bavlja smotreno orijentiranu raspoloZivost neke priru-
cne priborske cjeline, i okolnog svijeta uopee, samo po-
kazivanje, nego otkrivati mo.Ze, dapaee prije svega, i za-
snivanje znaka. Ono .Sto je uzeto za znak biva pristu-
paeno tek putem svoje priruenosti. Ako, na primjer, pri
obrac:tivanju zemlje jumi vjetar »vaZi« kao 7J.l3:k za
kisu, onda to »vdenje« iii s tim bieem »skopeana vri-
jednost« nije neki dodatak neeemu po sebi vee postoje- .
eem, zracnom strujanju i odrec:tenom geografskom
smjeru. JuZni vjetar kao ono sto se naprosto tek pojav-
Ijuje, kakav on moze biti pristupacan meteoroloski,
nikada ne postoji najprije, da bi zatim zgodimice pre-
uzimao funkciju nekog predznaka. Naprotiv, upravo
tek smotrenost obrac:tivanja zenilje otkriva, na nacin
voc:tenja raeuna, jmni vjetar u njegovu bitku.
Ali, uzvratit ce se, 0110 sto biva uzeto za znak mora
ipak prije toga postati pristupacno samo po sebi i biti
shvaeeno prije zasnivanja znaka. Zacijelo, ono se uopee
vee mora dati na neki naCin pronaei. Ostaje sa~o pi-
tanje, kako je to biee otkrito u tom prethodnom sreta-
nju, da Ii kao su5ta pojavna stvar, a ne naprotiv kao
nerazumljeni pribor, kao Prirueno s kojim se do sada
nije znalo ·»ista zapoeeti«, koje se, prema tome, jo5
skrivalo smotrenosti. Ni tu se, i opet, priborske karak-
teristike Prirucnoga, jos neotkrite za smotrenost, ~e
smiju interpretirati kao puka stvarskost, pretpostavlje-
na za shvacanje samo jos Postojecega.
Priruenost znakova u svakidaSnjem ophoc:tenju i
upadljivost sto pripada znak:ov.ima, a moze se proizve-
sti u raLlicitf.im namjerama i na razne nacine, ne doku-
mentiraju samo neupadljivost konstitutivnu za najbli-
ze Prirucno, nego sam znak crpi svoju upadljivost iz
neupadljivosti prirucne priborske cjeline, u svakidaS-
91
 njosti »razumljive po sebi« - tako na primjer poznati
»cvor na maramici« kao znak za podsjeCa.nje. To sto
on treba pokazivati uvijek je ne5to o cemu valja brigo-
vati u svakida5njoj smotrenosti. Taj znak moze pokazi-
vati mnogo~ta i mno5tvo najraznovrsnijega. Sirini ono-
ga sto m<>Ze biti pokazano u takvom znaku odgovara
uskost njegove razumljivosti i upotrebe. Ne samo sto
takav znak kao znak za »osnivaca« najcesce nije priru·
Ca.n, nego on moze samom njemu postati nepristupaCa.n,
tako da iziskuje neki d.rugi znak za mogu6u smotrenu
upotrebljivost prvoga. Time evor, neupotrebljiv kao
znak, ne gubi svoj karakter znaka, nego. stjece uzne-
mirujucu nametljivost nekog najbliZeg Pnruenoga.
• tolo8ki iskaz.i Sto kazuju kako u nekom unaprijed da-
Moglo bi se poku5ati, da izuzetna uloga koju znakovi
u svakida5njem brigovanju imaju za samo razumijeva-
nje svijeta bude ilustrirana na izdasnoj upotrebi »zna-
ka« u primitivnom tubitku, recimo na fetisu i vradzbi-
ni. Zacij_elo se zasnivanje znakova, na kojem se temelji
takva njihova upotreba, ne provodi s teorijskom na-
mjerom ni:H putem teorijske spekulacije. Upotreba zna-
I' kova potpuno ostaje unutar jednog »neposrednog« bit-
ka-u-svijetu. Ali pogledavsi podrobnije, pokazuje se ka-
• ko interpretacija fetisa i vradZbine, po niti vodilji ideje
ht o znakovima uopce, nije dovoljna da bi se shvatila vr-
f· sta ~pr.iruenosti« tih bica sto susreeu u primitivnom
!• svijetu. U pogledu fenomena znaka mogla bi se dati
slijede.Ca. interpretacija: za primitivnog se covjeka znak
l
poklapa s onim sto pokazuje. Sam znak moze zastupa-
ti pokazano ne samo u smislu nadomjestanja, nego ta-
ko; da uvijek sam znak jest ono sto pokazuje. Ali to
I
cudnovato poklapanje znaka s onim sto pokazuje nije
u tome sto je stvar-zna:k doZivjela vee neku izvjesnu
»objektivizaciju«, doZivjela kao su.Sta stvar, pa znak bi-
va premje5ten u istu regiju bitka Postojecega gdie je i
ono sto on pokazuje. »Podudaranje« nije identifidranje
s neOim prije toga izoliranim, nego je jos-ne-oslobode-
. nost znaka od njime oznaeenoga. Takva se upotreba
znaka pojavljuje u jos potpunom bitku kod Pokaziva-
92
noga, tako da se znak kao takav uopce jo8 ne m<>Ze od-
vojiti. Podudaranje sene temelji u nekoj prvotnoj ob-
jektivizaciji, nego u njezinu potpunom izostanku. Ali to
kazttje, da ti znakovi uopee nisu otiG'iti kao pnibor,
dana kraju to unutarsvjetski »Prirueno« uopee ne spa- i.
I
da u vrstu pj.tka pribora. MaZda ova ontolo5ka nit vo-
dilja (pri.ruCnost i pribor) i ne moze dostajati za jednu
interpretacij~ pi'imitivnog svijeta, pogotovu svakako ne
za ontologiju stvarskosti. Ali ako je za primitivni tubi-
tak i primitivni svijet uopte konstitutivno neko raz.umi-
jevanje bi.tka, onda to utoli.ko nu.Znije zahtijeva istica-
nje »formalne« ideje o svjetovnosti, odnosno ideje fe-
nomena koji se dade modificirati na nacin da svi on-
nom fenomenskom kompleksu neS.to jos nije to iii vise
nije to, dobivaju pozitivni fenomenski smisao iz onoga
sto to nije. 1]
! i
Iznesena interpretacija 'ZD.a1ka treba.Ja je jedino p:rti- !; ~
ziti fenomenski oslonac za karakterizacij.tJ. upute. Odnos j;
izmedu znaka i upute trojak je: 1. Pokazivanje je, kao
moguea konkretizacija nekoga Cemu neke namjene,
fundirano u strukturi pribora uopce, u Zato-da (uputi).
I· ~
2. ·Pokazivanje maka pripada kao priborski karakter
nekog PriruC:noga jednoj priborskoj cjelini, kompleksu !..
I
uputa. 3. Znak nije samo priruean s drugim priborom, '
nego u njegovoj prirucnosti okolni svijet biva uvijek
azritito pristupacan za smotrenost. Znak jest neko on-
ticko Frirucno, koje kao taj odredeni pribor ujedno
fungira kao nesto sto pokazuje ontolosku strukturu
prirucnosti, ukupnosti uputa i svjetovnosti. U tome je
korijen prednosti koju to Prixueno ima unutar smot-
renog brigovanja oko okolnog svijeta. Otuda sama · upu-
ta, treba li ontolo5k.i biti temeljem za znak, i ne moie
biti .poimana kao znak. Uputa nije onticka odredenost
Priruoooga doCim, eto, konstituira samu prirucnost. U ,.i ·.
kojem je smislu uputa ontolo~ka »pretpostavka« Pri- (
rucnoga i u kojoj Je mjeri ona kao taj ontoloski temelj 1.•.
;
ujedno kons1lituens svjetovnosti uopce?
'
93 r
I
I.
§ 18. Svrhovitost i znacajnost; svjetovnost
svijeta
Prirueno susreee unutarsvjetski. Bitak tog bica, pri-
rucnost, stoji, prema tome, u nekakvom ontolo~om
odnosu prema svijetu i svjetovnosti. Svijet je u sva-
kom Priruenomu uvijek vee »tU«. Svijet je a priori sa
svakim Sretajucim vee otkrit, premda netematski. Ali
on moze svanuti i u izvjesnim nacinima ophodenja s
okolnim svijetom. Svijet je ono, odakle Prirueno jest
Prirueno. Kako svijet moze davati Prirucnomu da su-
sreee? DosadaSnja je analiza pokazala: unutarsvjetski
Sretajuee oslobodeno je u svojem bitku za brigujucu
smotrenost, za vodenje racuna. Sto kazuje ta apriorna
slobodnost i kako je valja razumjeti kao ontolosku od-
liku svijeta? Pred koje probleme stavlja pitanje o svje-
tovnosti svijeta?
Priborsko ustrojstvo PriruCnoga bij~e pokazano kao
uputa. Kako svijet more oslobadati biea te vrste bitka
u pogledu njihova bitka, z~to ta biea susreeu najprije?
Kao od.redene upute imenovali smo podesnost za, neko-
risnost, upotrebljivost i slieno. Cemu neke podesnosti i
Za-6to neke upotrebljivosti uvijek skiciraju mogucu
konkretizaciju upute. Ali »pokazivanje« znaka, »zabija~
nj~« cekiea nisu svojstva tih biea. To uopee nisu svoj-
stva, ako taj naziv treba oznaCivati ontolo~ku strukturu
neke moguee od.redenosti stvari. Prirucno ima u svakom
slucaju podobnosti i nepodobnosti, i njegova su »svoj·
stva« u njima tako reci jos vezana, kao sto je postoja-
nje kao moguCi na&l bitka nekog Prirucnoga vezano u
pr.irucnosti. Ali korisnost (uputa) kao ustrojstvo pri-
bora nije ni podobnost nek.og bica, nego je bitku su-
kladni uvjet moguenosti za to, da ono mofe biti odre-
deno putem podobnosti. Ali sto onda treba kazivati
uputa? Bitak Priruenoga ima strukturu upute - reCi
ce: ono samo po sebi ima karakter upucenosti. To bi-
ee otkrito je na temelju toga sto je kao biee kojlm
jest na n~to upuceno. Kao takvo, ono postiZe svrhu pri
94
necemu. Karakter bitka Priruenoga jest svrhovitost. U
svrhovit.Osti lezi: svrhu postizati kao n~to pri neeemu.
Za pokazivanje odnosa ».kao . • • pri ...« neka simi ter-
min uputa.
Svrhovitost jest bitak unutarsvjetskog biea, za nju je
ono uvijek najprije oslobodeno. To, da je bice svrhovi-
to kao . . . pri ..., ontolosko je od.redenje njegova bitka,
ne neki onticki iskaz o bicu. Pri-Cemu svrhovitosti jest
Cemu podesnosti, Za-~to upotrebljivosti. Kao Cemu po-
desnosti ono i opet moze biti svrhovito; na primjer,
kao to Prirucno, koje stoga nazivamo cekic, ono moie
biti svrhovito pri zabijanju, kao ovo - svrhovito je
pri ucvr5civanju, kao to pak - pri z~titi od nevreme-
na; z~tita »jest« radi skloni§ta tubitka, to jest, radi
jedne mogucnosti njegova bitka. Koju svrhovitost ima
neko Prirueno, to je uvijek skicirano iz ukupnosti svr-
hovitosti. Ukupnost svrhovitosti koju, na primjer, u ne-
koj radionici konstituira Prirucno u svojoj prir:uenosti
»ranija« je negoli pojedini pribor, isto vrijedi i za ukup-
nost svrhovitosti nekog gospodarstva sa svim svojim
spravama i nekretninama. Ali sama ukupnost svrhovi-
tosti svodi se na neko Cemu pri kojemu vi§e nema
nikakve svrhovitosti, koje samo vi§e nije bice u vrsti
bitka Prirucnoga unutar nekog svijeta, nego je bice
ciji je bitak od.reden kao bitak-u-svijetu, cijem ustroj-
stvu bitka pripada sama svjetovnost. To primamo Ce-
mu nije neko Za-to kao moguee Pri-cemu neke svrhovi-
tosti. Primarno »Cemu« jest neko Radi-cega. Ali »Radi«
se uvijek tice bitka tubitka, kojemu je u njegovu bitku
bitno stalo do samog tog bitka. Prikazanu povezanost,
koja vodi od strukture svrhovitosti do bitka samog
tubitka kao pravog i jedinog Radi-cega, ne treba jo§ za
sada dalje pratiti. Prije toga valja razjasniti termin »pri-
vodenje svrsi«, kako bismo fenomen svjetovnosti dove-
li do one odredenosti koja ce omoguciti, da se proble-
mi u pogledu njega uopce mogu i postaviti.
Privodenje svrsi ontick.i znaci: unutar nekog faktiC-
nog brigovanja p~tati da neko Prirucno jest takvo i
takvo, kakvo je sada, i pu§tati neka bude takvo. Taj
95
 ontic.ki smisao »pustati neka bude« shvacamo naeelno
ontolo5ki. Time interpretiramo smisao vee prethodnog
oslobadanja unutarsvjetski najprije Pr1rucnoga. Pret-
hodno pustati >>biti« neee. r~i najprije n~sto. te~. dov<:
diti u njegov bitak i prav1t1 to, nego otknvat1 b1ce uvl-
jek vee u njegovoj prirucnosti i tak~ pusta.ti da s~sr~e
kao bice tog bitka. To »apriorno« pnvodenJe sv.I'Sl uvJet
je mogucnosti za to, da Prirucno susreee, ta~o ,.da g~
tubitak u OJltickom ophodenju s ovako sretaJUCim bl-
eem m&e u ontickom smislu privoditi svrsi. OntoloS.ki
ra~ljeno privodenje svrsi tiee se, naproti~, oslobada-
nja svakog PI1iruenoga kao Prirucnoga,. bilo ~a ono,
uzev5i onticki, pri tome postiie svrhu, b1lo da Je ono,
naprotiv :n.eko bice koje pri tome onticki upravo ne
postiie ;vrhu, da ga najprije i najcesce, brigujuci o nje-
mu kao otkritom bi6u, ne pustamo da »bude~. kakvo
jest, nego ga obradujemo, poboljsavamo, razbiJamo.
Na temelju sv.rhovitosti oslobadajuce Uvijek-vec-pri-
,. velo-svrsi jest apriorni petfekt,. koji ka~a.kterizi:a vrs~u
.' ' bitka samog tubitka. Ontolo5ki razumlJeno, pnvodenJe
! svrsi jest prethodno oslobadanje bic~ za njeg~vu un~­
!.. tar-okolnosvjetsku prirucnost. Iz Pn-Cemu pnvodenJ~
I svrsi oslobodeno je Cime svrhovitosti. Ono susreee brl-
govanje kao to Prirueno. Uko1iko. se ~rigov~nju neko
bice uopee poka.zuje, to jest, ukoli.ko Je otJc:lto u sv<:
jem bitku, ono je uvijek vee neko okolnosvJetsko .Pri-
ru:Cno, i upravo nije »naj.pl'lije« samo tek postOJeCa
i »Svjetska tvar«.
·; Sarna svrhovitost kao bitak Prirucnoga uvijek je ot-
'·
krita jedino na temelju predotk.ritosti neke ukupno~ti
svrhovitosti. U otkritoj svrhovitosti, to jest u sretaJu-
·~ cem Pri:ru.Cnomu, leZi, prema tome, predotkl'lito ono sto
smo nazvali sukladnost Priruenoga svijetu. Ta predot-
I
' krita ukupnost svrhovitosti krije u sebi jedan ontolo5-
ki odnos prema svijetu. Priv0<1enje svrsi, koje oslobad'a
bite na temelju ukupnosti svrhovitosti, mora da je sa-
mo nekako vee dok:t:LOilo ono na temelju cega oslobada.
To, na temelju eega je ok:olnosvjetslro Prirueno oslobo-
·aeno, i to tako da biva pristupaeno prije svega kao
96
unutarsvjetsko biee, samo ne mofe biti shvaeeno kao .
bice te otkrite vrste bitka. Ono se, bitno, ne da otkriti,
ako od sada otkritost zad.rZavamo kao termin za neku
mogucnost bitka svakog biea koje nije sukladno tu-
bitku.
Ali sto ce onda red: ono, na temelju eega je unutar-
svjetsko bice najprije otkrito, mora biti prethodno
dok:uteno? Bitku tubitka pripada razumijevanje bitka. .. 1
Razumijevanje ima svoj bitak u nekom razumljenju. l l
Ako tubitku kao vrsta bitka bitno pripada bitak-u-svi-
jetu, tada u bitnu sastojinu njegova razumijevanja bit-
ka spada razumljenje bitka-u-svijetu. Prethodno doku-
civanje onoga na temelju eega slijedi oslobad'anje unu-
tarsvjetskog Sretajucega nije nista drugo nego razum-
ljenje svijeta, prema kojemu se tubitak kao bi~ uvijek
vee odnosi.
Prethodno privodenje svrsi pri. • . kao . . • temelji se
u nekom razumljenju neeega poput privodenja sv.rsi, ~· l
poput Pri-Cem.u svrhovitosti, Cime svrhovitosti. Neito
takvo, i zatim ono sto tome leti u temelju, poput Za-to
kao ono pri cemu je ne5to svrhovito, poput Radi-Cega,
na koje se napokon svodi svako Cemu, sve to mora
biti prethodno dokueeno u nekoj izvjesnoj razumljivo-
sti. Ali sto je to, u eemu tubitak kao bitak-u-svijetu se-
be predontoloski razumije? U razwnljenju navedene
sveze odnosa tubitak je zbog nekog izricito ili neizri-
··1
cito pojmljenog, pravog ill nepravog Moei-biti, za volju
kojega on sam jest, uputio sebe na neko Zato-da. Ovo
skicira neko Za-to, kao moguee Pri-Cemu nekog privo-
d'enja svrsi, koje prema strukturi posti.Ze svrhu kao ne-
sto. Tubitak uvijek sebe vee upueuje, polazeei svagda
od nekog Radi-Oega, na Cime neke svrhovitosti, to jest,
on daje, ukoliko jest, da biCe susreee kao Priru.C:no.
O.no, u cemu tubitak sebe prethodno razumije u modu-
su sebe-upuCivanja, jest Na-temelju-&ga prethodnog
privod'enja biCa svrsi. U-Cemu sebe-upucuju.Ceg razum-
ljenja kao Na-temelju-Cega pu5tanja sretati bice u vrsti
bitka svrhovitosti jest fenomen svijeta. A struktura
7 Bitak i vrijeme 97
 onoga na sto sebe upueuje tubitak, jest to sto tvori
svjetovnost svijeta. . v• • • , u. svojemu Po-sebi. Tubitak kao takav uvijek jest to, s
s onim u cemu tubitak na taJ nacm uviJek vee se-
be razumije, on je izvomo upoznat. ~~ upoznatost sa
svijetom ne zahtijeva n~o. n~ku te.~nJsku tra~~paren:
tnost odnosa koji konstl:turraJu sviJ~t ka~. SVIJ~· Ah
mogu6nost neke izricite ontoloski-egzJstenciJalne mter:
J pretacije tih odnosa zacijelo s~ te~elji u . u~oznatost1
tubitka sa svijetom, za nj konstitutiv~~· koJ.a Je. sa svo-
je strane takoc1er sadriana ~ .r~zu~IJevaDJU b1tka tu-
bitka. Ta mogucnost moze b1t1 1znc1to shv~e~na, u~o­
liko je sam tubitak postavio sebi ~ao. zad3:cu Jednu, lZ-
vomu interpretaciju svojeg bitka 1 nJegovlh mogucno-
sti iii ~k smisla bitka uopce.
Ali dosada5njim je analizama osloboc1en samo te~ .ho-
rizont unutar kojega valja trafiti .nesto. po~t ~~lJeta
i svjetovnosti. Za dalje razmatranJe valJa naJpnJe po-
tanje razjasniti, S.to hoee biti shvaeeno pod komplek-
som sebe-upucivanja tubitka. . .
Razumljenje (usp. § 31), koje treba u nastavku JoS
potanje analizirati, zadrlava gore .pokazane ~o~ u
nekoj prethodnoj OOkuOen.osti. U prJ&D.om bocavlJeDtJU·U-
-njoj, razumljenje nju drii pred sobom k~o ~no u c~­
mu se kreeu upute sto ih dob~va. ~azuml~~nJe se daJe
upuCivati u samim tim odnos1ma 1 od nJih. Karakter
I Odnosenja tih odnosa u~Civanja .shva~o kao po-z':a:
'i! civati. u upoznatosti s tlm odnoslma tublta~ ».po~
Ir je« samom sebi, on daje sebi izvomo razumJ.~tl svoJ b~­
tak i Moei-biti u pogledu svojeg bN:ka·.u-6VlJetu.. R.ach-
-Cega zna.Ci neko Zato-da, ovo pak Za-~o, a. ovo P~<:emu
privoc1enja svrsi, to pak Cime svrhoVItos~l .. Sam1 !-1. od-
II
nosi mec1usobno su spojeni kao izvorna CJ~li~a, om Jesu
sto jesu kao to po-znacivanje, u koJe~u t~b1t~~ samo~
sebi prethodno daje ~m~eti s':OJ b1tak-u-sv~Jetu. CJe-
linu odnosa tog poznacl'vanJa naz1vamo znacaJnost. Ona
jest to sto tvori strukturu svijeta, struk~ on~ga u
i eemu tubitak kao takav uvijek vee jest; T'?"bltf!k 1est u
I . svojoj upoznatosti sa znacajnoscu. ~mtzckt uvJet da s~
.'
! dade otkriti bice koje u nekom svzJetu susrece u vrstr.
1 98
I. bitko svrhovitosti (prirucnosti) i tako se moie objaviti
njegovim je bitkom bitno vee otkrit neki kompleks
Priruenoga - tubitak je sebe, ukoliko jest, uvijek vee
naputio lila nek.i sretajuei »'SVijet«, njegovu bitku bitno
pripada taj naputak.
Ali sama znacajnost, s kojom je tubitak uvijek vee
upoznat, krije u sebi ontolOS.ki uvjet moguenosti, da
razumijevajuei tubitak, kao onaj koji izla.Ze, moze do-
kucivati ne5to poput »znacenja«, koja opet sa svoje
strane fundiraju moguei bitak rijeci i jezika.
Dokucena znacajnost jest kao egzistencijalno ustroj-
stvo tubitka, njegovog bitka-u-svijetu, onticki uvjet da
se dade o~kriti neka ukupnost sv.rhovitosti.
Ako bitak Prirucnoga (svrhovitost), i cak samu svje-
tovnost, na taj naCin odrec1ujemo kao neki kompleks
uputa, za.r se tada »Supstancijalni bitak« unutarsvjet-
skog bica ne rasplinjava u neki sistem relacija i, ukoli-
ko su relacije uvijek nesto »misljeno«, ne pretvara li
se bitak unutarsvjetskog biea u »cisto misljenje«?
Unutar sadasnjeg polja istrafivanja valja nacelno lu-
citi opetovano markirane razlicitosti struktura i dimen-
zija ontolOS.ke problematike: 1. bitak najprije sretaju-
eeg unutarsvjetskog biea (prirucnost); 2. bitak onog bi-
ea (postojnost) koje je moguce naCi i odrediti u ne-
kom samostalnom otkrivajucem prolasku diljem naj-
prije sretajucih biea; 3. bitak ontickog uvjeta moguC-
nosti da unutarsvjetsko bice bude uopee otkrito, svje-
tovnost svijeta. Posljednji navedeni bitak egzistencijal-
no je odrec1enje bitka-u-svijetu,· to jest tubitka. Oba pri-
je navedena pojma bitka jesu kategorije i ticu se biea
koje ne pripada vrsti bitka tubitka. Sveza uputa, koja
kao znaeajnost konstituira svjetovnost, moze se for-
ma~~ sh~atiti u smislu nekog sistema relacija. Sarno,
ValJa rmatl na umu, da ovakva f(>rmaliziranja niveliraju
fenomene do mjere gdje se gubi pravi fenomenski sa-
driaj, pogotovu kod ovako jednostavnih odnosa kao
sto ih u sebi krije znacajnost. dve »relacije« i »relati«
tog Zato-da, tog Radi, tog Cime neke svrhovitosti pre-
7* 99
ma svojem se fenomenskom sadriaju protive svakoj
matematickoj funk:cianalizaciji; oni takocter nisu ne-
kakvo Mi!ljeno, Od.redeno tek u nekom »mi§ljenjuc,
nego su odnosi u kojima smotreno brigovailje kao ~­
vo uvijek. vee borav.i. Taj •sistem re1aoi.ja« ~o ~t~­
tutiv svjetOVillosti ra.splinjava ~tak unutarsVJ~ki ~­
ruenoga ta.ko malo, da se to b1ce dade na temeljU .svJe·
toVIOOstli svijeta otlkriti prije sveg d:rugoga u 19V~Jem.U
:»osupstancijalnom« »Po-sebi.«. I tek ako unut.a:Mvjetsko
biee uopce moze sreta1Ii, postoji mogu6nost ~ se u po-
lju tog bica ucini pristupa~ nek? samo J~ Posto-
jeee. To biee moze se na temelJu svoJeg 'S3lllo-Jos-posto-
janja ~vati u pogle?:u svoj~ »tSyojsta~~ matema-
ticki, »pojmovima funkciJa«. PoJmovi funkOIJa ~ ~~
ontoloSki su mogu6i uopee samo u odnosu rul btea ClJl
bitak ima karakter ciste supstancijalnos~•. Poj.mo~i
. ...
funkcija uvijek su mogu6i samo kao fomta:1d1J111'31Dl poJ-
moVI ~upstanCIJe. •
Da bi se specifi.Cna ontolo5ka problematika svJetov-
nosti mogla istaknuti jo5 ostrije, valja prije dalj~ pro-
vodenja analize bolje razjasniti interpreta~ju. svjetov-
nosti na jednom ekstremno suprotnom pnm.Jeru.
B# Odudaranje anaJJze svjetovnosti od interpretaclje
svljeta u Descartesa
IstraZivanju ee tek korak po korak uspjeti da se do-
mogne pojma svjetoVIJ?sti i s~ura '!}dju~ u tom
fenomenu. BuduCi da mterpretaCIJa SVIJeta biJaSe poCe-
la najprije kod unutarsvjetskih biea, da bi zatim uo¢c:
izgubila iz vida fenomen svijet, pokuSavamo ontolo5ki
rasvijetliti taj poeetak na primjeru njegove moZda naj-
ekstremnije provedbe. Ne dajemo samo kratki prikaz
osnovnih crta on1ologije »svijeta« u Descartesa, nego
pitamo o njezinim pretpostavkama i pok:u!avamo ih
okarakterizirati u svjetlu onoga sto je do sada u njoj
polueeno. Ovo razmatranje treba pokazati, oko kojih· se
naeelno neprodiskutiranih cm.tol~ »temelja« kre6u
100
interpretacije svijeta sto dolaze poslije Descartesa, po-
gotovu pak one Sto mu prethode.
Descartes vidi temeljno ontoloS.k.o odre4enje svijeta
u extensio. Ukoliko prote.Znost sukonstituira prostor-
nost - s njom je, prema Descartesu, dapace identiCna.,
a prostornost ostaje u bilo kojem smislu konstitutivna
za svijet, .rasprava o kartezijskoj ontologiji »Svijetac
pru.Za ujedno negativni oslonac za pozJtivnu eksplika-
ciju prostornosti okolnog svijeta i samog tubitka. U
pogledu Descartesove ontologije obradujemo troje: 1.
Odredenje »svijetac kao res extensa (§ 19). 2. Temelji
tog ontoloskog odredenja (§ 20). 3. Hermeneuticka dis-
kusija kartezijske ontologije »Svijetac (§ 21). Razma-
tranje sto slijedi dobiva svoje iscrpno o'brazloienje tek:
putem fenomenoloske destrukcije »cogito sum« (uspo-
redi II. dio, 2. odsjeeak).
§ 19. Odredenje »svijeta« kao res extensa
...
Descarte~ razlikuje »ego cogito«, kao res cogitans, od
»res corporea«. To razlikovanje odreduje buduce onto-
losko Iuee~je izmedu »prirode i duha«. Bila ta suprot-
nost ontiCki fiksirana ma u kolikim saddajnim varija- I·
cijama, nerazja5njenost njezinih ontolo5kih temelja i
sami.h suprotstavljenih ~lanova ima svoj najbliZi kori-
jen u razHkovanju ~to ga je proveo Descartes. Kakvo
je njegovo l:-azum.ijevanje bitka unutar kojega je on od·
redivao bitak tih biea? Naziv za bitak nekog bica po
sebi u njega glasi substantia. Izraz ce re6i eas bitak
nekog bica kao supstance, supstancijalnost eas sAmo
biee, neku supstancu. Ta dvozna.Cnost kod ~bstantia -
koja prati vee antick.i pojam oua£et nije slucajna.
. ~tolo5ko odredenje res ~rporea zahtijeva eksplika-
ClJU supstance, StO ce reCi SUpstancijalnosti tog biea
kao neke supstance. Sto tvori pravi bitak-po-sebi teres
corporea? Kako se uopee moze shvatiti neka supstanca
kao tatya, to je~t, njezina su~tancijalnost? Et quidem
ex quolibet attributo substantia oognoscitur; sed una ' ..
;. '
r; I
101 t i
 tamen est cuiusque substantiae praecipua proprietas,
quae ipsius naturam essentiamque constituit, et ad quam
aliae omnes referuntur.3 Supstance bivaju pristupaene
u »atributima«, i svaka supstanca ima neko istaknuto
svojstvo na lrojemu se moze ocitati bit supstancijalnosti
neke odred:ene supstance. Koje je to svojstvo sto se tice
res corporea? Nempe extensio in longum, latum e~ P:<>_;
,I fundum, substantiae corporcae naturam constltwt.
Protetnost, naime, u duzinu, sirinu i dubinu ~~ori pra-
vi bitak tjelesne supstance ~oju nazivamo »SV~Jet«. Sto
podaje samoj extensio tu odhku? Nam omne ~hud quo?
corpori tribui potest,. extens~onem .~raesupp_omt. • Pr~~z­
5
nost jest ono ustrojstvo b1tka b1ca o koJem J~ rl}:c,
koje prije svih drugih odred:enja bitka mora vee. »?ltl~,
da ona mogu »biti« sto jesu. Proteznost mora b1h P.n-
marno »dodijeljena« tjelesnoj stvari. U skladu. ~ t1m
izvodi se dokaz za proteznost i njome karaktenz1ranu
SUJ?Stancijalnost, na taj nacin da se pokaz~j.e. kak.o sve
druge odred:enosti te supstance, nadasve dtvl~lo, f1gura,
motus, mogu biti shvacene samo k.ao modus.1. te ext~n­
.. sio i kako, obratno, extensio ostaJe razumlJlVOrn sme
fieura vel motu.
-Tako tjelesna stvar moze uz zaddavanje svoje ukup-
ne prote~nos·ti ipak na mnogo nacina mijenj~ti njez.inu
·raspodjelu po raznim dimenzijama i u razmm se hko-
vima predstavljati kao jedna ista stvar. Atque unum et
idem corpus, retinendo suam eandem quantitatem, plu-
ribus diversis modis potest extendi: nunc scilicet ~­
'··
gis secundum longitudinem, minusque secundum latl-
tudim:m vel profunditatem, ac paulo post e contra ~a­
ais secundum latitudinem, et minus secundum longttu-
c sto od svojeg tjelesnog bitka. Ako ga zadria'!aju i pri
dinem.6
3. Principia I, n. 53, str. 25 (Oeu..-rcs ed. Adam -Tannery, Vol.
VIII).
4. Na nav. mj.
5. Na nav. mj.
6. Na nav. mj. n. 64, str. 31.
102
Lik jest modus od extensio, nista manje to nije i gi-
banje; jer motus biva slrvaeen samo, si de nullo nisi
locali cogitemus, ac de vi a qua excitatur non inquira-
mus.7 Ako je gibanje bivstvujuce svojstvo res corporea,
tada ono, da bi moglo biti iskusano u svojem bitku,
mora biti shvaceno iz bitka samog tog biea, iz extensio,
to jest, kao cisto rnijenjanje mjesta. Nesto poput »Sile«
nije dostatno za odred:enje bitka tog bica - gibanja.
Odred:enja poput durities (tvrdoea), pondus (tezina), co-
lor (boja) mogu biti uklonjena iz materije, ona ipak os-
taje sto jest. Ta odred:e.nja ne tvore njezin pravi bitak,
a ukoliko jesu, pokazuju se kao modusi extensio. Des-
cartes pokusava to iscrpno pokazati u pogledu »tvcdo-
ce«: Nam, quantum ad duritiem, nihil aliud de ilia sen-
sus nobis indicat, quam partes durorum oorpor.um
resister~ motui manuum nostrarum, cum in illas in-
currunt. Si enim, quotiescunque manus nostrae versus
aliquam pa.rtem moventur, corpora omnia ibi existentia
recederent eadem celeritate qua illae accedunt, nullam
unquam duritiem sentiremus. Nee ullo modo potest in-
telligi, corpora quae sic recederent, idcirco naturam
corporis esse am.issura; nee pro.inde ipsa in duritie
consistit.8 Tvrdoea se iskuSava pipanjem. Sto nam opip
»kazuje« o tvrdoci? Dijelovi tvrde stvari »opiru« se gi-
banju ruke, recimo htijenju da budu odgumuti. Kad bi,
naprotiv, tvrda tijela, to jest, koja ne uzmi:Cu, mijenjala
svoje mjesto jednakom brzinom kojom se ostvaruje
promjena mjesta ruke sto »potjeruje« tijela, tada nika-
da ne bi doslo do dodira, tvrdoea se ne hi dala dskuSa-
ti pa je, prema tome, ne bi nikada ni bilo. Ali ni na
koji se nacin ne da uvidjeti, u kojoj mjeri, recimo, ti-
jela sto uzmicu tom brzinom trebaju time izgubiti ne-
promijenjenoj brzini, koja onemogucuje ne5to poput
»tvrdoce«, onda ni ona ne pripada bitku tog biea.
Eademque ratione ostendi potest, et pondus, et colo-
7. Na nav. mj. n. 65, str. 32.
8. Na nav. mj. II, n. 4, str. 42.
103
 rem, et alias om.nes eiusmodi qualitates, quae in ma-
teria corporea sentiuntur, ex ea tolli posse, ipsa integra
remanente: unde sequitur, a nulla ex illis eius (sc. ex-
tensionis) naturam dependere.9 Ono ~to, prema tome,
tvori bitak .res corporea, jest extensio, ono omnimodo
divisibile, figurabile et mobile, koje se moze promijeni-
ti u svakom nacinu djeljivosti, oblikovanja i gibanja,
ono capax mutationum, koje se odrZa.va u svim prom-
jenama, remanet. To, ~to kod tjelesne stvarl udovolja-
va takvom stalnom ostanku, jest ono ~to zapravo biv-
stvuje u nje, i to tako ~to time biva karakterizirana
supstancijalnost te supstance.
§ 20. Temelji ontoloskog odredenja »svijeta«
Ideja bitka na koju se svodi ontoloska karakter!za-
cija res~ extensa jest supstancijalnost. Per substantta_m
nihil aliud intelligere possumus, quam rem quae 1ta
r
existit, ut nulla alia re indigeat ad existendum. Pod sup-
stancom ne mofemo razumjeti drugo do neko biee koje
jest takvo da, zato da bude, ne treba neko drugo bice.l0
I Bita:k neke »supstance« karakteriziran je nepotrebito~­
cu. Ono sto u svojem bitku naprosto nije potrebito ne-
kog drugog biea, to u pravom smislu udovoljava ideji
supstance - to biee jest ens perfectissimum. Sub-
stantia quae nulla plane re indigeat, unica tantum po-
test intelligi, nempe Deus.l1 »Bog« je ovdje cisto on-
toloSki mziv, ako se ·razumije kao ens perfectissimum.
Ujedno ono sto se, »PO sebi razumljivo«, .podrazumije-
va u pojmu bog, omogueuje da bude ontol~ki protu-
maeen konstitutivni moment supstancijalnosti, nepotre-
bitost. Alias vero om.nes (res), non nisi ope concursus
Dei existere posse percipimus.12 Sva b!Ca koja nisu bog,
9. Na nav. mj.
10. Na nav. mj. n. 51, str. 24.
· 11. Na nav. mj. n. 51, str. 24.
12. Na nav. mj. n. 51, str. 24.
104
potrebita su izrade, u najsirem smislu, i oddavanja.
lzrada u Prirucno, odnosno nepotrebitost izrade, tvore
horizont unutar kojega biva razumljen »bitakc. Svako
biee koje nije bog jest ens creatum. Izme4u obaju biea
postoji »beskrajnac razlika njihova bitka, pa ipak i
stvoreno i stvoritelja oslovljavamo kao biCe. Bitak upo-
trebljavamo, prema tome, u takvu rasponu, da mu smi-
sao obuhvaca »beskrajnuc razliku. Tako me>Zemo s iz-
vjesnim pravom i stvoreno biee nazivati supstancom.
To je bice, doduse, relativno spram boga, potrebito iz-
rade i odrlavanja, ali unutar regije stvorenih. biea,
»svijeta« u smislu ens creatum, ima takvih koja su u
pogledu tvorackog izradivanja i odrZavanja, na primjer
od strane covjeka, »nepotrebita ·nekog drugog biea.c
Dvije su takve supstance: res cogitans i res extensa.
Bitak one supstance, ciju odlikuju6u proprietas pred·
stavlja extensio, moguce je, prema tome, u naeelu od-
rediti ontoloski ako je odreden »zajednicki« smiSao
bitka triju supstanca, dviju beskonacnih i jedne kona-
cne. Sarno, nomen substantiae non convenit Deo et illis ..., I
univoce, ut dioi solet in Scholis, hoc est .•. quae Deo et
creaturis sit communis.13 Time Descartes dodiruje pro-
blem kojim se cesto bavila srednjovjekovna ontologija,
pitanje - na koji nacin znacenje bitka znaci posebice
svako od oslovljenih bica. ~ izrekama »bog jest« i »svi-
jet jest« izrieemo bitak. Ali ta rijee »jest« ne moze u
is tom smislu (auv<UVU!J.<Uc;, univoce) znaciti svako od
tih dvaju bica, doeim izmedu njih postoji beskrajna raz-
lika upravo bitka; da je oznaka »jest« jednoznaCn.a, ta-
da bi se Stvoreno mislilo kao Nestvoreno ill bi se Ne-
stvoreno ponizilo do Stvorenoga. Ali »bitak« ne fungi-
ra ni kao puko jednako ime, nego on u oba slueaja pod-
razumijeva »bitakc. Skolastika shvaea znaeenje :.bitakc
u pozitivnom smislu, kao »analognoc znaeenje, za nz-
liku od jednosmislenog ill samo istoimenog. Nadove-
zujuCi se na Aristote.la, u kojega je, kao i uopa, u po-
cetku greke ontologije, problem dobio svoj prvotni ob-
13. Na nav. mj. n. 51, str. 24.
105
" lik, fi.ksirani su rami naCini analogije, po cemu se raz-
li.lroju i »sklole« shvaeanja znaeenjske funkcije bitka. U
pogledu ontol<>Ske razrade ovog problema, Descartes
daleko zaostaje iza skolastike,14 stovise, on jzbjegava
to pitanje. Nulla eius [substantiae] nominis si:gnificatio
potest distincte intelligi, quae Deo et oreatur.is sit com-
munis.ts Ovo izbjegavanje kazuje, da Descartes ostav-
lja n~motrenim smisao bitka ukljucen u ideji sup-
stancijalnosti i karakter »>peenitosti« njegova znacenja.
{) tome, sto ce reei sam bitak, srednjovjekovna je onto-
logija, doduse, pitala jed-nako malo kao i anticka. Otu-
.da ne zacuduje, Sto se pitanje poput onoga o nacinu
tum~nja bitka ne miee s mjesta dokle god hoce biti
razmotreno na temelju jednog nerazjasnjenog smisla
bitka koji »izr8Zava« znaeenje. Smisao je ostao neraz-
ja~njen jer se smatralo, da je »razumljiv po sebi.«
Ne samo sto Descartes uopee izbjegava ontolosko
pit~nje o supstancijalnosti, nego izricito nagla.Sava, da
je supstanca kao takva, to ce reei njezina supstancijal-
nost, sama za sebe a priori po sebi nepristupa.Cna. Ve-
rumtamen ·non potest substantia primum animadverti
ex hoc solo, quod sit res existens, quia hoc solum per
se nos non afficit.J6 Sam >>bitak« nas ne »aficira«, sto-
.ga se ne moze zamijetiti. Prem.a Kantovoj izreci, koja
samo opetuje Descartesov stavak, ·»bitak nije realni
.Predik:at«. To je nacelno odilicanje od moguenosti ciste
problematike bitka i trazenje je nekog izlaza, gdje se
onda dobivaju naznacena odredenja. Zato sto »bitak«
zapravo nije pristupaean, bitak biva izrazen ptitem biv-
stvuj.ucih odredenosti dotienog bica, putem atributa.
Ali ne proizvoljnih, nego onih sto najCisee udovoljavaju
jednom neizricito ipak predmnijevanom smislu bitka i
supstanoijalnosti. U substantia finita kao res corporea,
pr:imamo potrebni »pridoda.tak« jest extensio. Quin et
14. Usp. uz ovo Opuscula omnia Thomae de Vio Caietani Cardi-
nalis. Lugduni 1580, Tomus Ill, Tractatus V: de nominum
analogia, p. 211-219.
15. Descartes, Principia I, n. 51, str. 24.
16. Na nav. mj. n. 52, str. 25.
106
facilius intelligimus substantiam extensam, vel substan·
tiam cogitantem, quam substantiam solam, ornisso eo
quod cogitet vel sit extensa17; jer supstancijalnost je
moguce izdvojiti i naci ratione tantum, ne realiter, kao
i samo supstancijsko bice.
Ta:ko su postale razgovijetnima ontoloske osnovice
odredenja »svijeta« kao res extensa: tvori ih ideja sup-
stancijalnosti, ne samo nerazja5njene u pogledu smisla
njezina bitka nego proglasene nerazja.Snjivom, prikaza-
ne okolnim pufem preko najodlik:ovanijeg supstancij-
skog svojstva svake od supstanca. U odredenju sup-
stance putem nekog supstancijskog biea le!i onda i raz.
log dvoznacnosti termina. Intendirana je supstancijal-
nost, a razumijevana je iz nekog bivstvujueeg_ svojstva
supstance. Zato sto se Ontolosk:omu podmece Onticko,
izraz substantia fungira eas u ontoloskom eas u on-
tickom, ali najcesce u zamagljujucem ontiCko-ontolo5-
kom znacenju. Ali iza te neznatne razlike u znaeenju
krije se nerje5avanje naeelnog problema bitka. Njego-
va obrada zahtijeva, na pravi na.Cin »tragati« za ekvivo-
kacijama; tko poku5ava neSt:o takvo, ne »-bavi sec »pu-
kim znaeenjima rijeCi«, nego se mora odvaZiti u najiz-
vomij~ problematik:u »samih stvari« da bi takve »ni-
janse« izveo na cistac.
§ 21. Hermemmticka diskusija kartezijske ontologije
»Svijeta«
Postavlja se kritiCko pitanje: traga 1i ta ontoJcgtJa
,svijeta« uopee za fenomenom svijeta, a ako ne, odre-
duje li u najmanju ruku neko tmutarsvjetsko bice do
te mjere da se kod njega InoZe uciniti vidljivom nje-
gova svjetovnost? Na oba pitanja valja odgovoriti ni-
jecno. Bice sto ga Descartes ontolo5ki naeelno pok:uSa-
va obuhvatiti s extensio takvo je, stoviSe, da ga je mo-
guce otkriti prije svega idu6i mimo najprije priru-
17. Na nav. mj. n. 63, str. 31.
107
 cna unutarsvjetska bica. Ali ako je taj odgovor i toCan,
ako tak ontolo~ka karakterizacija tog odrectenog unu-
tarsvjetskog biea (prirode) - jednako ideja supstanci-
jalnostd kao -i smisao existit i ad existe.ndum, preuzetih
u njezinu definiciju - vodi u tamu, ipak postoji mo-
gucnost da putem jedne ontologije koja se temelji na
radikalnom lucenju izmectu boga, Ja, »svijeta« bude
ontolo~ki problem svijeta u nekakvom smislu postav-
ljen i unaprijec.1en. Ali ako ne postoji eak ni ta mo-
gu6nost, tada valja pruiiti izriCiti dokaz - ne moZda
samo da Descartes daje jedno pogresno ontolosko od-
rec.1enje svijeta, nego da su njegova interpretacija i nje-
zini temelji doveli do preskakanja fenomena svijeta i
bitka najpnje priruenog unutarsvjetskog bi~. ·
Prl ekspoziciji problema svjetovnosti l§ 14) bilo je
upozoreno na vamost dobivanja jednog primjerenog
pristupa k tom fenomenu. U kritiCkom ~zmatranju
kartezijske postavke valjat ce nam, prema tome, upi-
tati: koja vrsta bitka tubitka biva fiksirana kao primje-
reni nacin pristupa k onom bicu sa cijim bitkom kao
I
i.
extensio Descartes izjed.na.Cuje bitak »Svijeta«? Jedini i
! pravi pristup k tom bieu - smatra on - jest spozna-
\!'
vanje, intellectio, i to u smislu matematiCko-fizikalne
spoznaje. Matematitka spoznaja vrijedi kao ona vrsta
shvaeanja biea kojoj moze biti u svako vrijeme izvjes-
no da je zasigumo u posjedu bitka biea shvaeenog u
njoj. Ono sto je prema svojoj vrsti bitka takvo da udo-
voljava bitku koji biva pristupaean u matematickoj
spoznaji, to u pravom smislu jest. To je biee oo.o,
koje uvijek jest to ~to jest; otuda kod iskustvenog
biea svijeta tvori njegov pravi bitak ono za ·koje je mo-
guce pokazati, da ima karakter stalnog ostajanja, kao
remanens capax mutationum. Zapravo jest ono, sto
trajno ostaje. Takvo Ostajuee spoznaje matematika.
Sto je putem nje pristupaeno u biea, to tvori njegov
bitak. Tako iz jedne odrec.1ene ideje bitka, koJa ldi
skrivena u pojmu supstancijalnosti, i iz ideje jedne
~poznaje koja ovako spoznaje, biva »Svijetuc njegov
bitak tako rea diktiran. Descartes ne da da mu 'VIStU
108
bitka biea iznosi samo ono, nego on, na temelju jedne
ideje bitka (bitak = sta1na postojnost), nerazotklrite
u pogledu svojeg porijekla, nelegitimirane u pogledu
svoje pravovaljanosti, tako reCi propisuje svijetu nje- .
gov »pravic bitak. Ono primarno sto odreauje ontologi-
ju svijeta nije, dakle, oslanjanje na jednu slueajno oso-
bito cijenjenu znanost, matematiku, nego je naCelno on-
tolosko orijentiranje na bitak kao ono stalno postoje- .
ce cijem shvaeanju matematicka spoznaja udovoljava
u izuzetnom smislu. Descartes tako filozofski .izricito
provodi prespajanje postignuea tradicionalne ontologije
na novovijeku matematicku fiziku i njezine transcen-
dentalne temelje.
Descartes ne treba postavljati problem primjerenog
pristupa k unutarsvjetskom bicu. Pod neprekidnom
prevlaseu tradicionalne ontologije, 0 pravom je naci-
nu zahvaeanja zbiljskog biea vee unaprijed odlueeno.
Taj nacin leZi u VO&i:v, »ZOru« u najsirem smislu, dok
je a~.avo&i:v, »misljenjec, samo jedan njegov fundirani
oblik provedbe. I, polazeei od te naeelne ontolo!ke ori-
jentacije, Descartes daje svoju »kritiku« tog joo uvijek
mogueeg, promatrajuci opaZa.jueeg naCina pristupa k
bicu, kritiku se:nsatio («ta-&1)a,~) nasuprot intellectio.
Descartes vrlo dobro zna, da se biee najprije ne po-
kazuje u svojem pravom bitku. »Najprije« je dana ta
vostana figura odrec.1ene boje, okusa, tvrdoee, hladnoCe,
zvuka. Ali to, i uopee ono sto daju osjetila, ostaje on-
tolosk:i neva.Zno. Satis er.it, si ad.vertamus sensuum per-
ceptiones non referri, nisi ad istam corporis h.umani
cum mente coniunctionem, et nobis quidem ordinarie
exhibere, quid ad illam externa corpora prodesse pos-
sint aut nocere.18 Osjetila uopce ne daju spoznati bice u
njegovu bitk:u, nego jedino javljaju korisnost i stet-
nost »Vanjskihcr unutarsvjetskih stvari za ljudsko bice
vezano uz tijelo. Nos non docent, qualia (corpora) in
seipsis existent19; putem osjetila uopce ne dobivamo
18. Na nav. mj. II, n. 3, str. 41.
19. Na nav. mj. II, n. 3, str. 41.
109
objasnjenje o bieu u njegovu bitku. Quod agentes, per-
cipiemus naturam materiae, sive corporis in universum
spectati, non consistere in eo quod sit res dura, vel
ponderosa, vel colorata, vel alio aliquo modo sensus
afficiens: sed tantwn in eo quod sit res e;,ctensa in Ion-
gum, latum et profundum.20
Koliko je Descartes malo uzmogao pustiti da mu se
ono sto se pokaz:uje u osjetilnosti prikl!Ze u svojoj
vlastitoj vrsti bitka, postaje jasno iz kriticke analize
njegove provedene interpretacije iskustva tvrdoee i ot-
pora (usp. § 19).
Tvrdoea biva shvacena kao otpor. Ali on biva jedna-
ko lrnJ.lo kao i tvrdoea ruumljen u jednom fenomen-
skom smislu kao nesto iskusano kakvo je po sebi i u
ta:kvom iskustvu odredivo. Otpor ce za Descartesa reci
isto sto i: ne ukloruti se s mjesta, to jest, ne pretrpjeti
promjen.u mjes·ta. Opiranje neke stvari tada znaci: osta-
jati na jednom mjestu, relativno spram neke druge stva-
ri koja mijenja svoje mjesto, odnosno, mijenjati mje-
sto takvom brzinom da ta druga stvar moze dosti6i onu
sto pr.u.Za otpor. Putem te interpretacije iskustva tvr-
doee izbrisana je vrsta bitka osjetilnog opaianja i time
mogucnost da bice koje susreee pri takvu opaianju
bude shvaceno u svojem bitku. Descartes prevodi vrstu
bitka opaianja neeega u jedinu vrstu koju pozna; opa-
zanje neeega postaje nekim odredenim uporedo-posto-
janjem dviju postojeeih res extensae, odnos gibanja
obiju sam je u modusu extensio, koja primarno karak-
terizira postojanje tjelesne stvari. Moguce »ispunjenje«
nekog postupka diranja zahtijeva, doduse, osobitu »bli-
zinu« Dodirljivoga. Ali to ne kazuje, da se dodir i tvr-
doea - koja se u njemu mozda ispoljuje - sastoje,
shvaceno ontoloski, u razlicitoj brzini dviju tjelesnih
stvari. Tvrdoea i otpor uopee se ne pokazuju, ako bice
ne pripada vrsti bitka tubitka iii u najmanju ruku ti-
voga.
20. Na nav. mj. n. 4, str. 42.
110
Tako za Descartesa pretresanje moguCih pristupa k
unutarsvjetskim bicima dospijeva pod vlast jedne ide-
je bitka koja je oeitana s jedne odredene regije samih
tih bica.
!deja o bitku kao stalnoj postojnosti ne motivira sa-
mo jedno ekstremno odredenje bitka unutarsvjetskih
bica i njihovo identificiranje sa svijetom uopee, nego
ona ujedno spreeava da ponasanja tubitka budu onto-
loski primjereno dovedena u vidokrug. Ali time je pot-
puno zakrcen put do toga, da se uoci eak i onaj fun-
dirani karakter svakog osjetilnog i razumskog opaianja
i da se ta pona5anja razumiju kao jedna mogucnost
bitka-u..svijetu. Ali bitak »tubitka«, cijem temeljnom
ustrojstvu pripada bitak-u-svijetu, Descartes shvaca na
isti naCin kao i bitak res extensa, kao supstancu.
Pa ipak, zar se ovim kritiCk.im ra.zmatranjem ne pod-
mece Descartesu jedna zadaea za k.oju se zatim »doka-
zuje« da je on nije rije5io, a leiala je potpuno izvan
njegova horizonta? Kako da Descartes identificira od-
redeno unutarsvjetsko bice i njegov bitak sa svijetom,
kad uopce ne pozna fenomen svijeta i time nesto po-
put svjetovnosti?
Nacelno raspravljanje ne smije se u svojem polju
driati samo doksografski shvatljivih teza, 'nego mora
uzeti za orijentaciju stvarnu tendenciju problematike,
makar se ona i ne mogla vinuti nad vulgamo shvaeanje.
Da Descartes s res cogitans i res extensa nije samo·
htio postaviti problem »Ja i svijet«, nego je pretendi-
rao na njegovo radikalno rjesenje, to jasno proizlazi iz
njegovih »Meditacija« (usp. osobito I i IV). Da mu je
temeljno ontolosko orijentiranje na tradiciju, odricuci
se sva.ke pozitivne kritike, onemogucilo da dopre do
izvome ontoloske problematike tubitka, da mu je mo-
ralo pomutiti vidik za fenomen svijeta i moglo onto-
logiju »svijeta« skuciti u ontologiju jednog od:redenog
unutarsvjetskog bica, trebala su dokazati gomja raz-
matranja.
Ali, uzvratit ce se, neka doista problem svijeta, i ta-
koder bitak okolnosvjetski najprije sretajucih biea, os-
111
 taju s.kriveni, Descartes je ipak postavio temelj za on-
tolo§ku karakterizaciju onog unutarsvjetskog· biCa koje
u svojem bitku fundira svako drugo biee, a to je ma-
•terijalna priroda. Na njoj, tom fundamentalnom sloju,
grade se ostali slojevi unutarsvjetske zbilje. Odre4eno-
sti koje se pokazuju, dodu§e, kao kvalitete, ali su one
»U osnov.i« kvantitativne mod.ifikacije raznih mod.usa
same extensio, temelje se najprije u protegnutoj stvari
kao takvoj, Na te se kvalitete, koje se i same daju jo5
reducirati, oslanjaju tada specifiene kvalitete kao §to
su lijepo, nelijepo, prikladno, neprikladno, upotreblji-
vo, neupotrebljivo; te kvalitete valja u pr.imarnom ori-
jentiranju. na stvarskost shvaeati kao vrijednosne pre-
dikate koji se ne daju kvantificirati, koji nekoj najpri-
je samo materijalnoj stvari podaju zig nekog dobra.
Ali s tim raslojavanjem promatranje ipak dolazi do
onog bica koje smo ont~loski okarakterizirali kao pri-
rucni pribor. Tako . tek kartezijska analiza »Svijeta«
omogueuje sigurnu gradnju -strukture najpri.je Priruc-
noga; toj je analizi potrebna samo lako Jzvediva do-
puna prirodne stvari u upotrebnu stvar.
Ali zar je tim putem, da se uopce i ne govori o spe-
cifienom problemu svijeta, ontoloski dostizan bitak
unutarsvjetski najprije Sretajucega? Zar se s materi-
jalnQm stvarslro§6u ne ustvr4uje neizriOito neki bitak
- stalna postojnost stvari - koji. putem naknad:oog
opremanja tog biea vrijednosnim predikatima doZi:vlju-
je neku ontolo5ku promjenu tako malo, da same te vri-
jednosne karakteristike ostaju dapaee samo onticlcim
odre4enostima nekog biea koje ima vrstu bitka stvar.i?
Dodatak vrijednosnih predikata ne moze ni najmanje
dati neku novu obavijest o bitku dobara, nego za njih
i opet pretpostavlja vrstu bitka stdtog Postojecega.
Vrijednosti su postojece odre4enosti neke stvari. Vri-
jednosti imaju, na kraju, svoje ontolo§ko porijeklo je-
dino u apriornoj postavci o zbiljnosti stvari kao fun-
damentalnog sloja. Ali vee i pretfenomenoloSko- iskus-
. tvo pokazuje :na bi6u uzetom kao stvarsko ne§to §.to
posredstvom stvarskosti nije potpuno razumljivo. Tako
112
.~ je stvarskom bicu potrebna neka dopuna. Sto li ce .
ontolo§ki reei .- bitak vrijednosti iii njihOVO »VaZenje«,
koje je Lotze shvaeao kao jedan modus »potvr4ivanja«?
Sto ontolo5ki .znaOi to »vezanje« vrijednosti uz stvari? . I
Dokle god ta odre4enja ostaju u tami, rekonstrukcija J
upotrebne stvari iz prirod.ne stvari ontolos1d je dvojben ~~
postupak, da se uopce i ne govori o nacelnom izokre-
tanju problematike. I zar za tu rekonstrukciju upotreb- ..
ne stvari s koje je najprije »skinuta koia« nije potreb-
no uvijek vee apriorno, pozitivno gledanje na fenomen ..
cija cjelina treba biti ponovo uspostavljena u rekon-
strukciji? Ali ako njezino najvlastitije ustrojstvo bitka
nije prije toga primjereno eksplicirano, ne grad.i li ta-
da rekonstrukcija bez plana gradnje? Ukoliko je re-
zultat te rekonstrukcije i »dopune« tradicionalne on-
tologije »svijeta« dostatan kod istog onog bica od ko-
jega je posla gomja analiza priruenosti pribora i cje-
line svrhovitosti, onda ta rekonstrukcija budi pricin, .... ,
da je uistinu razjdnjen bitak tog biea ill da je postao
makar samo problemom. Koliko malo Descartes s ex- <I
tensio kao proprietas poga4a bitak supstance, toliko .....
malo moze pribjegavanje k »vrijednosnim« svojstvima
makar samo dovesti u vidokrug bitak kao prirucnost,
da se i ne kaie, promovirati ga u ontolo§ku temu.
Descartes je suiavanje pitanja o svijetu zao5trio do
pitanja o stvarskosti prirode kao najprije pristupac-
nog uputarsvjetskog biea. On je uevrstio mnijenje, da '·
je ontiCk.o- navodno najstroze- spoznavanje nekog
biea tako4er i moguci prilaz k primamom bitk:u biea
otkritog u ·takvoj spoznaji. Ali ujedno valja uv~djeti,
da se i ·»dopunec ontologije stvari naeelno kreeu oko
is.te dogmatske osnovice kao i Descartes.
Vee smo upozorili (§ 14), da preskakanje svijeta 1
najprije sretajucih biea nije slueajno, nije propust koji ~-~~
bi se dao jednostavno nadoknaditi, nego da se ono te-
melji u jednoj bitnoj vrsti bitka samog tubitka. Tek ~·
ako je analitika tubitka u~inila transparentnima glavne · i
strukture tubitka, najvaZnije u ovoj problematici, ako
je pojmu bitka uopee dodijeljen horizont njegove mo- ...
8 Bitak i vrijeme 113 f

guce r:uumijiv~sti i tek tako postaju razumljiv.i tako-
c:ter pn·rucnost 1 postoj.nost, moguce je priznati fi'lo-
Z?,fsku _pravovaljanost upravo provedenoj kritici karte-
~lJSke 1 u naeelru danas jos uobicajene ontologije sv.i-
Jeta.
U tu svrhu.~reba poka:zati (usp. I. dio, Odsjeeak 3)*:
1. ~as;o biJase u ~c~tku onto~oske tradioije, koja
Je za nas odlucuJuca, preskocen - kod Parmetzi-
da eksplicitno - fenomen svijeta; odakle potjece
neprestan? ponavljanje tog preskakanja?
2. Za.Sto umJesto preskoeenog fenomena uskace unu-
tarsvjetsko bice kao ontoloska tema?
3. Z~to to bice biva nala.Zeno najprije u »prirodi«?
4. Zasto se dopuna takve ontologije svijeta, iskusa-
~a kao. nufna, provodi s pomocu fenomena vri-
Jednosti?
~ek <>?govori na ova pitanja prl!Zaju pozitivno razu-
n;'lJe!anJe p~oble:rza._tike svijeta, pokazuju porijeklo nje-
zma ~rom_as1van~a. 1 dokazuju temeljnu pravovaljanost
odbaciVanJa ~radiClonalne ontologije svijeta.
Raz~.atranJa o ~escartes~ trebala su donijeti uvid,
~a pn:Vtdno po seb1 razumlJIVO pola.Zenje od stvari svi-
Jeta, J7dna~o ka~ i orijentiranje na toboz najstrozu
spozn~JU b~ca, nrmalo ne osiguravaju dobivanje tla
na koJemu ~e mo~~e fenomenski zateci najbliza onto-
Io~k~ ust-roJsn:a ~lJeta, tubitak i unutarsvjetsko bice.
~h. ako podsJeti~mo na to da prostornost ocito sukon-
SI~I~wra unutarsvJetska bica, tada ce na kraju ipak
?lti moguce _neko »spasavanje« kartezijske analize »svi-
Jeb:«· S radlkalnim ispostavJjanjem extensio kao prae-
~oSitum~ za ,;Waku odrec:tenost res co:rporea, Descartes
J7..o~aVIo P. npremu
. za razumijevanje jednoga A-priori
Oi.Jl Je. sadnzaJ. Kant. z~tim fiksirao uvjerljiVije. Analiza
extenSlo ostaJe u l.ZVJesnim granicama nezavisna od
pr~tanja jedn; ~riCite interpretacije bitka proteZ-
n~g b1~~· Pos.taVlJanJ~ extensio kao temeljne odrec:teno-
sti »SVIJeta« .1ma svoJe fenomensko opravdanje, prem-
da v.ra6anjem k njoj ne moze bi ti. shvacena ni pros-tor-
* Vidi op. prev. na str. 44
114
nost svijeta, ni najprije otkrivana prostornost bica sre-
tajuceg u okolnom svijetu niti pogotovu prostornost sa-
mog tubitka.
C. Okolsko okolnog svijeta i prostomost
tubltka
U vezi s prvom skicom u-bitka (usporedi § 12) tubi-
tak je morao biti razgranieen prema jednom naCinu
bitka u prostoru, koji nazivamo unutarnjost. Ona ce
reci: neko biee, i samo protefno, okruZeno je protez-
nim granicama nekog Protemoga. I unutamje biee i
to okruZujuce postoje u prostoru. Odbacivanje jedne
takve unutarnjosti tubitka u nekoj prostornoj posudi
ipak ne bi ·trebalo nacelno iskljuoivati svaku prostor-
nost tubitka, nego samo oddavati slobodnim put za
videnje one prostornosti koja je bitna tubitku. Nju
sada valja ispostavim. AJ:i ukoliko je unutarsvjetsko bi-
ce takoc:ter u prostoru, njegova ce prostomost stajati.
u nekoj ontoloskoj vezi sa svijetom. Otuda treba odre-
diti, u kojem je smislu prostor konstituens svijeta,
koJi je sa svoje strane bio okarakteriziran kao struk-
turni moment bitka-u-svijetu. Osobito valja pokazati,
kako je Okolsko okolnog sv.ijeta, ta specificna pro-
stornost samog bica sretajuceg u okolnom .gvijetu, fun-
di:rana putem svjetovnosti svijeta, a ne da, obratno,
svijet sa svoje strane postoji u prostoru. lstra.Z,ivanje
prostornosti tubitka i prostorne odredenosti svijeta
pocinje kod analize unutarsvjetski Priruenoga u pro-
storu. Razmatranje prolazi ·tri stupnja: 1. prostornost
unutarsvjetski Prirucnoga (§ 22), 2. prostornost bitka-
-u-svijetu (§ 23), 3. prostornost tubitka i prostor (§ 24).
§ 22. Prostornost unutarsvjetski Priruenoga
Ako prostor konstituira svijet u jednom smislu koji
jos valja odrediti, tada ne moze zaeuc:tivati, ~to smo
8* 115
 v~c prl naprlj~ istrcaloj o.n~olos~oj karakterizaciji
...
b1tka Unutarsvjetskoga morab 1mat1 to Unutarsvjetsko
u vidu i kao Unutarprostorsko. Do sada ta prostornost
PrJrucnoga nije bila fenomenski izricito zahvacena i
pokazana u svojoj spojenosti sa strukturom bitka Pri-
rucnoga. Sada je to zadaea.
~ kolikoj smo. mjeri naisli vee kod karakterizacije
Pn.ru~~10ga. na DJegovu prostornost? Bilo je govora o
naJpnJe Pnn;tenomu. To nece reei samo bice koje su-
sreee kao prvo prije sveg drugoga, nego ujedno kazuje
bice koje je »U blizini«. Prirucno svakodnevnog opho-
4enja ima karakter blizine. Gledano toCnije, ta je bli-
zina pribora vee nagovije5tena u termil'lu koji izra.Zava
njegov bitak, u »priruenosti«. Biee »pri rucic uvijek
je u razlicitoj blizini, koja ne biva utvr4ivana mjere-
njem razmakl. Tu blizinu pode5ava smotreno :.prora-
cunavajuce« baratanje i upotrebljavanje. Smotrenost
brigovanja fiksira ne5to - -~to je na taj nacin blizu
- ujedno -i u pogledu smjera u kojem je pribor u
svako vrijeme pristupaean. ·usmjerena blizina pribora
; znaCi, da on, postojao bilo gdje, nema samo svoju
I
pozi~ju u prostoru, nego da je kao pribor bitno neka-
l'· mo stavljen i smj~ten, postavljen, pospremljen. Pri-
\. bor ima svoje mjesto ill pak »lefi naokolo«, ~o valja
' naeelno razlikovati od njegova sustog pojavljivanja na
i. nekoj proizvoljnoj poziciji u prostoru. Svako od mje-
i
I sta biva odre4eno, kao mjesto tog pr.ibora za ..., iz
i, neke ukupnosti uzastopno prire4enih mjesta za sklop
! to u racun i orijentirano na ostalo Pnrucno. Tako
okolnosvjetski prirucnog pribora. Mjesto i razlicitost
'!, ..
'
mjesta ne valja tumaciti kao Gdje neke proizvoljne
nazoenosti stvari. Mjesto jest uvijek jedno odredeno
~• »Ondjec i :.Tuc .spadanja nekog pribora. Svako od spa-
danja-onamo odgovara prib6rskom karakteru Priruc-
noga, to jest, njegovoj- svrhovitosti sukladnoj- pri-
padnosti cjelini pribora. ~ smjestivom spadanju-ona-
mo neke cjeline pribora lefi u temelju, kao uvjet nje-
gove mogu6nosti, Kamo uopee, unutar kojega biva
nekom ·sklopu pribora dodijeljena ukupnost mjesta. To
116
Kamo moguceg spadanja pribora, unaprijed smotreno
driano pred oeima u brigujueem opho4enju, nazivamo
predio. ..
»U predjelu neeega« neee reci samo »U smjeru pre-
rna«, nego ujedno u krugu neeega sto lefi u tom smje-
ru. Mjesto konstituirano putem smjera i udaljenosti -
blizina je samo njihov modus - vee je orijentirano
na jedan predio unutar njih. Ne5to poput predjela
mora biti prije toga otkrito, treba li postati moguCim
dodjeljivanje .i nala.Zenje mjesta neke smotreno raspolo-
zive cjeline pribora. Ta predjelska orijentacija razlici-
tosti mjesta Priruenoga tvori Okolsko, ono Naokolo-
-oko-nas okolnosvjetski najprije sretajucih biea. Nika-
da nije najprije dana neka trodimenzionalna mnogovr~­
nost mogucih mjesta, koja biva popunjavana. Ta di-
menzionalnost prostora u prostornosti je Prirucnoga
jos skrivena. »Gore« je »na stropu«, »dolje« - »na
podu«, »straga - »kod vratiju«; svi ~dje otkriti s~
i smotreno protumaeeni putem hodova 1 putova svakl·
dasnjeg ophoc1enja, ne ustanovljeni i pobi1jezeni u pro-
matrajucoj izmjeri prostora.
Predjeli ne bivaju oblikovani tek putem skupno po-
stojeCih stvari, nego su uvijek vee pri ruci u vidu
pojedinih mjesta. Sarna ta mjesta bivaju dodijeljena
Priruenomu u smotrenosti brigovanja ill bivaju na-
4ena kao takva. Stoga stalno Prirucno, o kojemu Smo-
treni bitak-u-svijetu unaprijed vodi raeuna, ima svoje
mjesto. Gdje njegove prirucnosti, za brig~vanje je uze-
Sunce, cija svjetlost i toplota slme svakodnevnoj upo-
trebi, ima - polaze6i od promjenljive upotrebljivosti
onoga sto podaruje - svoja smotreno otk.rita istaknu-
ta mjesta: izlaz, podne, zalaz, ponoc. Mjesta tog, na
promjenljivi nacin pa ipak stalno, Prirucnoga postaju .
nagla5enim »indikacijama« predjela sto su u njima
smjesteni. Ti nebeski predjeli, koji jos ne trebaju ima-
ti nek.i geografski smisao, predodrectuju Kamo za sva-
ko posebno formiranje predjela koji se daju zaposjesti
mjestima. Kuea ima svoju prisojnu i osojnu stranu: na
117

.I' njih je orije~tiran raspo~ed »prostorija«, a unutar tih
opet »~edenJe~ prema DJihovu priborskom karakteru.
~rkve .J groboVI, ?J8. primjer, polo.Zeni su prema izlazu
~ zalazu Su~ca, t1m predjelima zivota i smrti iz kojih
Je . sam. ~~:lntak odreden u svijetu u pogledu svojih
?aJvlastitlJih. mogucn~sti bitka. Brigovanje tubitka ko-
Je~u. se u .nJegovu bx·tku radi o samom tom bit.ku a
pr~on otkriva predjele gdje uvijek postiZe neku odlu-
~UJUCu svrhu. Apriorno otkrivanje predjela suodredeno
Je ukupn~eu sv.rhovitosti za koju biva oslobodeno P.ri-
rucno kao Sretajuce.
Apri?rna. prl~~nost svakog· od predjela ima u jed-
nom JOs ~orn1~~m smislu negoli bitak Prirucnoga
~~rakter neupadlJr.ve poznatosti. Sarna ona postaje vid-
lJivom na. na~n u~adlj.ivosti samo pri nekom smotre-
no~ otkri~anJu .Pr1rucnoga, i to u ·deficijentnim mo-
d~sima bmgov~Ja. U n~nailaZenju na Jjesto na njegovu
mJestu, cesto hiva pred1o mjesta prvi puta pristupacan
kao. ~kav. Prostor, koj.i je u smotrenom bitku-u-svijetu
otknt kao pr~stomost cjeline pribora, uvijek pripada
~amom. tom bxcu ka? njegovo .mjesto. "Puki je prostor
J~ sknv:n. Prostor Je razmrvlJen u mjesta. Ali ta pro-
sto:r:nost. 1ma, u posljedici svijetu sukladne cjeline svr-
hovitosti prostorno Prirucnoga, svoje vlastito jedin-
stvo. »Okolni svijet« ne smjesta se u nekom .naj.prije
da~. prostoru, :nego njegova specificna svje1lovnost
arti.kulu:a. u svojoj macajnosti sv.rhov;itu povezanost
sv~e CJe~e ISlllotreno doznaCen.ih mjesta. Svaki svijet
I UV'iJek otk;J.va prostomost njemu pripadajueeg prosto-
. I ra: DavanJe Pmruanomu da susrece u svojem okolno-
I
SVJet.skom prost?ru ostaje onticki moguce jedino stoga
sto Je sam tubltalk '11 pogledu svojeg bitka-u-svijetu«
»prost:oratnc.
§ 23. Prostornost bitka-u-svijetu
Ako tubitku prizna:jemo..J?!Ostomost, onda uj »bitak
u.prostoruc oc1to mora b1t1 shvaeen: iz vrste bitka tog
b1ea. Prostomost tubitka, koji bitno nije postojanje,
118
ne moze znaciti ni neSto poput pojavljivanja na nekoj
poziciji u »svjetskom prostoru« niti ne5to poput pri-
ruenosti na nekom mjestu. Oboje su na.Cini bitka unu-
tarsvjetski sretajucih biea. Ali tubitak je »U« svijetu
u smislu brigujuci-prisnog opho<1~nja s unutarsvjetski
sretajucim. bicima. Ako mu, prema tome, na bilo koji
naein pripada prostornost, onda je to moguce samo
na temelju tog u-bitka. AU njegova prostornost poka-
zuje karaktere raz-daljenja i usmjerenja.
Pod razdaljenj"em kao jednom vrstom bitka tubitka
s obzirom na njegov bitak-u-svijetu ne razumijemo neS-
to poput udaljenosti (blizine) iii Cak razmaka. braz
razdaljenje upotrebljavamo u jednom aktivnom i tran-
zitivnom znacenju. Ono ce :reei jedno ustrojstvo bitka
tubitka s obzirom na koje je udaljivanje neeega kao
uklanjanje samo jedan odredeni, fakticni modus. Raz-
daljivanje ce Te6i cinjenje-da-iscezne daijma, naime Uda·
Ijenost necega, reCi ce pribliZavanje. Tubitak je bitno
raz-daljujuCi, on, kao biee koje jest, uvijek pu8ta bice
u blizinu da susretne. Razdaljenje otkriva udaljenost.
Ova je, jednako kao i razmak, kategorijalno odred:enje
onog bica koje nije sukladno tubitku. Ra7xlaljenje, na-
protiv, valja upamtiti .kao egzistencijal. Sarno ukoliko
je bice u svojoj udaljenosti uopee otk.rito za tubitak,
postaju kod unutarsvjetskog biea u odnosu prema dru-
gomu pristupacni »razdaljinetc i razmaci. Dvije toeke
jednako su malo medusobno ·razdaljene kao i dvije
stvari uopce, jer nijedno od tih biea ne moze, prema
vrsti svojeg bitka, ·razdaljivati. U njih je jedino razmak,
koji se ·moie naCi i izmjeriti u razdaljivanju.
Raz-dal}rvanje jest najprlje i IJ.lajeesee smotreno pri-
blizavanje, dovodenje u blizi:nu kao pm·bavljanje, prlpra-
va, imanje ·pri ruci~. All .i odredeni naCini Oisto spoznava-
juteg otkrivanja biea imaju karalcter priblribwmja. U
tubitku lef.i jedna bitna tendencija prema blitini. Sve
vrste poveeavanja brzine, u kojemtt danas vise ill ma-
nje prisilno sudjelujemo svi mi, tere k nadvladavanju
udaljenosti. 'Posredstvom »radijac, ·na primjer, tubitak
provodi danas raz-daljenje · »SVijetac putem pro§iriva-
119
nja i razaranja svakida5njeg okolnog svijeta, jos ne-
sagledivo u svojem smislu sto ga to raz-daljenje ima
za tubitak.
U raz-daljivanju ne leii nuino neko izricito procje-
njivanje daljine nekog Prirucnoga u odnosu na tubi-
tak. Udaljenost prije svega nikada ne biva shvacena
kao razmak. Treba li procijeniti daljinu, tada se to
dogada relativno prema razdaljinama u kojima se za-
drlava svakida8nji tubitak. Bile te procjene raeunski
i net6Cne i kolebljive, one amaju u svakidasnjici tubit-
ka vlastitu i opcevaljanu odrellenost. Kafemo: do on-
dje je jedna setnja, skok, »lula duhana«. ·Te mjere ne
izrafavaju samo da ne zele »mjeriti«, nego da proci-
jenjena .udaljenost pripada nekom bieu do kojega se.
smotreno ide briguju6i. Ali i ako se posluZimo evrstim
mjerama pa kaZemo: »do 1ruce je pol sata«, ta mjera
mora biti takoder uzeta kao procijenjena. »Pol sata«
nije 30 minuta, nego je trajanje koje uopce nema :.du-
ljine« .u smislu nekog kvantitativnog protezanja. To je
trajanje uvijek izlozeno polazeCi od uobieajenih sva-
kida!njih »Obavljanjac. Udaljenosti su najprije smotre-
no procijenjene i ondje gdje su poznate »sluibenoc iz-
raeunane mjere. Zato sto je Raz-daljeno u takvim pro-
cjenama pri ruci, ono zad.riava svoj specificni unutar-
svjetski karakter. Torne pripada dapaee i to, da su
putovi ophodenja s razdaljenim bicima svaki dan raz-
liCito dugacki. Prirueno okolnog svijeta, stovise, ne
postoji za nekog vjeenog motrioca koji se otresao tu-
bitka, nego dolazi u susret smotreno brigujucoj sva-
ki~asnjici tubitka. Na svojim putovima tubitak ne pre-
mJerava neku prostomu dionicu kao postojeeu tjelesnu
Stvar, »De zdere kilometre«, pribliZavanje i raz-daljiva-
nje uvijek je brigujuci bitak kod Pribli.Zenoga i Ra.z-
-daljenoga. Neki »ebjektivnoc dugi put moze biti kraci
Od »ObjektiVDO« vrlo kratkoga koji je mozda »teZak
put« i nekome izgleda beskrajno dug. Ali tek je u tak-
vom »izgledanjuc svaki svijet zapravo pri ruci. Objek-
tivni razmaci postojeeih stvari ne poklapaju se s uda-
ljenoscu i blizinom unutarsvjetski Prirucnoga. Oni
120
mogu biti egzakt.no znani, pa ipak to znanje ostaje
slijepo, ono nema funkciju smotreno otkrivajuceg pri-
blizavanja okolnog svijeta; ta.kvo se znanje pri.mjenjuje
samo u nekom, i za neki, od mjerenja dionica odu-
staJi, brigujuCi bitak pri svijetu koji se :.tieec nek:oga.
Javlja se sklanost, proisteikla iz apriorne orijentacije
na »priroduc i »Objektivno« mjerene razmake izme4u
stvari, da se takvo izlaganje i procjenjivanje razdaljina
oznaCi kao »Subjektivnoc. Pa ipak je to »subjektivnostc l ~
I
koja otkriva moZda ono najrealnije od »realnostic svi-
jeta, ona nema ni~e veze sa »subjektivnomc samo-
voljom i subjektivistickim »shvaeanj.imac nekog biea
koje bi bilo »PO sebic drugaCije. Smotreno raz-daljiva-
nje svakida$njice tubitka otkriva bitak-po-sebi »istin-
skog svijeta«, onog bica kod kojega tubitak kao egzi-
stirajuCi uvijek vee jest.
Pri.marna i Cak iskljuCiva orijentacija na udaljenosti
kao izmjerene razmak~ zakriva izvornu prostomost u-
-bitka. ToboZ »najbliZec niposto nije ono sto im,a naj- ..,
manji razmak »od nasc. :.NajbliZec le.Zi u onom sto je
razdaljeno u prosjeenoj daljini dosega, dohvata i po- ""(•
gleda. Zato sto je tubitak bitno prostoran na naCin raz-
-daljenja, opho4enje se svagda zad.riava u nekom »ekol-
nom svijetuc sto g~ je tubitak razdaljio uvijek u nekom
izvjesnom manipulativnom prostoru, otuda uvijek naj-
!.
I
prije eujemo i vidimo ono sto je dalje od ~Najbli!egac I
po razmaku. Vid i sluh nisu daljinska osjetila na teme-
lju svojeg dometa, nego stoga Sto tubitak kao razdalju- II .
juci pret~o boravi u njima. Za onoga, na pri.mjer, tko
nosi naoCale, sto su u smislu razmaka tako blizu da
»sjede na ~osuc, taj je upotrijebljeni pribor viSe uda-
ljen u okolnom svijetu negoli slika na zidu koji se
nalazi nasuprot. Taj je pribor tako malo u blizini, da
se cesto najprije uopee ne da naci. Pribor za gledanje,
neito slieno za slu8anje, na pri.mjer slu§alica na tele-
fonu, ima karakteristicnu neupadljivost ·najprije Pri- i'
rucnoga. To vrijedi, na primjer, i za ulicu, taj pribor
za hodanje. Pri hodanju je dodirujemo sa svakim kora-
121
 kom i privid.no je ona ne5to najblire i najrealnije od
I.
uopce Prirucnoga, nju tako reCi guramo odreaenim
dijelovima tijela, tabanima. Pa ipak je ona vecma uda-
• I ljena negoli poznanik koji nekoga, tko ovako hoda,
susreee »Da ulici« iz »Udaljenosti« Od dvadeset koraka.
0 blizini i daljini okolnosvjetski najprije Prirucnoga
odlueuje smotreno brigovanje. To, pri cemu se ono
unaprijed zadrlava, NajbliZe je 1 regulira raz-daljenja.
Ako tubitak u brigovanju donese ne5to u svoju bli-
zinu, tada to ne znaci fiksiranje neeega na nekoj pozi-
ciji prostora koja je najmanje razmaknuta od bilo
koje tocke tijela. u blizi.ni reci ce: u krugu smotreno
najprije Prirucnoga. Priblizavanje nije orijentirano na
ja-stvar vezanu s tijelom, nego na brigujuCi bitak-u-
...svijetu, to jest, na ono sto u tom bitku susrece uvijek
najprije. Otuda prostomost tubitka i ne biva odreaena
navoltenjem pozicije na kojoj postoji neka tjelesna
stvar. 0 tubitku' kaiemo, dodu.Se, da uvijek zauzima ne-
ko mjesto. Ali to »zauzimanje« valja nacelno luciti od
prirucnosti na nekom mjestu iz nekog predjela. Zau-
zimanje mjesta mora biti shvaceno kao razdaljivanje
okolnosvjetski Priruenoga u neki prije smotreno otkriti
predio. Svoje Ovdje tubitak razumije iz okolnosvjet-
skog Ondje. Ondje nece reei Gdje nekog Prirucnoga,
nego Kod-Cega nekog raz-daljujueeg bitka kod : . . skupa
. s tim -raz-daljenjem. Tubitak, primjereno svojoj pros-
tomosti, nikada nije najprije ovdje, nego je ondje, iz
toga Ondje vraca se na svoje Ovdje, a to i opet samo
na taj nacin, sto svoj brigujuci bitak kod ....izlaze iz
Ondje-pr.iruenoga. To biva potpuno jasno iz fenomenske
osebuJnosti s.truk.ture raz-daljenja koju ima u-bitak.
Tubitak kao bitak-u-svijetu bitno boravi u nekom
raz-daljivanju. To raz-daljenje, daljinu .izmec:lu P.riruc-
noga i sama sebe, tubitak ne moze nikada izbrisati.
Samu udaljenost izmeltu nekog Prirucnoga i sebe tu-
bitak moie dodu.Se naci kao razmak, ako ona bude
odreltena u odnosu na neku stvar za koju je zami.Slje-
no da postoji na mjestu sto ga je prije zauzimao tubi-
tak. To Izmeltu, sto ga tvori razmak, tubitak moie kas-
122
nije prijeCi, ali ipak samo tako ~ sam razmak postane
raz-daljeni razmak. Svoje raz-daljenje tubitak je pre-
koraCio tako malo, da ga je ponio sa sobom i stalno
ga nosi, jer je sam on u biti raz-daljenje, to jest, pro-
storan je. Tubita.k se ne m<de kretati naokolo svat:im
krugom svojih raz-daljenja, on ih moze uvijek samo
mijenjati. Tubitak je prostoran na nacin smotrenog
otkrivanja prostora, i to tako da se prema ova:ko pro-
stoma srelajucim bi6ima stalno odnosi razdaljuju.Ci.
Tubitak ima kao razdaljujuci u-bitak uje~o karakter
usmjerenja. Svako pribliiavanje ima unaprijed vee ne-
ki smjer uzet prema nekom predjelu iz kojega se pri-:-
bliZa.va Raz-<laljeno, kako bi ga bilo moguce naCi s
obzirom na njegovo mjesto. Smotreno brigovanje jest
usmjeravajuce raz-daljivanje. U tom brigovanju, to jest,
u bitku-u-sv~jetu samog tubitka, unaprijed je dana po-
treba »znakova«; taj pl'ibor preuzima na sebe da izri.
cito .i vrlo spretno obavje5tava 0 smjerovima. On drZi
izricito otvorenima Smotreno upotrebljavane predjele,
svako Kamo spadanja-onamo, pristajanja-onamo,. odno-
senja-onamo, dono5enja-ovamo. Ako tubitak jest, ·on
uvijek vee ima, kao usmjeravajuce-razdaljujuti, ISVOj
otkriti predio. Usmjerenj.u i takolter raz-daljenju, kao
modusima ·biltka biotka-u-svijetu, p-redvod.nik je smotre-
nost brigovanja.
Iz tog usmjerenja potjeeu cvrsti smjerovi nadesno i
nalijevo. Kao i svoja raz-daljenja, tubitak neprestano
nosi sa sobom takolter te smjerove. Oprostorenje tu-
bitka u njegovoj »tjelesnostic, koja krije u sebi jednu
zasebnu prdblematiku sto ovdje ne6e biti tretirana, od-
likuje se jo8 i tim smjerovima. Otuda Prirucno i ono
sto je za tjelesnu upotrebu, primjerice poput rukavica,
koje trebaju sudjelovati u kretnjama ruku, mora biti
usmjereno ulijevo i udesno. Rucni alat, naprotiv, .koji
je u ruci i krece se s njom, ne sudjeluje u specifienom
»spretnomc gibanj.u ruke. Otuda nema desnih i tijevih
eekiCa, jer ruka barata svakim od njih jednako.
Ali, valja imati na umu da je usmjerenje, koje pri-
pada raz-daljenju, fundirano putem bitka-u-svijetu. Li-
123
jevo i desno nije mo:lda DeStO »SUbjektivnoc, za sto
subjekt ima neki osjeeaj, nego su to smjerovi usmje-
renja u neki uvijek vee priruCni svijet. :~>Posredstvom
pukog osjeCa.ja razlicitosti ~ojih dviju s.t:ana«21 j~ se
nikada ne bih mogao snac1 u nekom SVlJetu. Subjekt
s »pukim osjeeajem« te razliC.itosti konstrukcijska je
postavka koja zanemaruj; istinsk~ ustr?jst"!o subje~ta,
takvo da je tubi-tak s tim »puki.m OSJeCaJem« ll'?}ek
vee u nekom svijetu i mora biti, da bi se mogao onJen-
tirati. To postaje jasno iz pnimjera na kojemu Kant
pok~ava razjasniti fenomen orijentacije.
Pretpostavimo, da stupam u neku poznatu, ali za.
mracenu ~obu koja je bila u mojoj odsutnosti tako pre-
urellena, da s~e sto je stajalo desno sada stoji .. lijevo.
Treba li da se orijentiram, tada nimalo ne pomaze »pu-
ki osjeeaj razllcitosti« moji!t dviju strana, .dokle god
nije dohvacen neki odrellem predmet, o koJemu Kant
usput kde, :!>Cije mi je mjesto u sjeeanju«: Ali sto. ~o
znaci drugo negoli: orijentiram se numo u Jedno~I! .1 Iz
jednog bitka-uvijek-vec-kod nekog »poznatog« swjeta.
Priborski sklop nekog svijeta mora biti otpriJ~ dan !?·
bitku. To, da uvijek vee jesam u nek?~ sv1~~· DlJ~
manje konstitutivno za mo~nost .onJ~ntaC1Je. negoli
osjeCa.j za desno i lijevo. St~ Je to ustrOJStv? b1t~a ra-
zumljivo po sebi, to ne 4aJe pravo ~a ~taJU nJe~oye
ontoloslci. konstitutivne uloge. Kant Je 1 ne utaJUJe,
kao ni svaku drugu interpretaciju tubitka. Ali stalno
upotrebljavanje tog ustrojstva ne ~slo~alla od Fne
njegove primjerene ontoloSke eksplikaC1Je, nego Je za-
htijeva. Psiholoska interpretacija, .da J~. ima nesto »~
sjeeanju«, govori u osnovi o egztstenc~Jalnom ustroJ-
stvu bitka-u-svijetu. Stoga §to Kant ne vidi tu struktu-
ru, on ne pozna ni potpuni sklop konsti~cij.~ jedne
moguee orijentacije. Usmjerenost udesno 1 uliJevo te-
melji se u bitnom usmjerenju tubitka uopee, koje je
sa svoje strane bii:no suodrelleno biltkom-u-svijetu. Kan-
21. I. Kant. Was heisst: Sich im Denken orientieren? (1786) WW
(Akad Ausgabe) Bd VIII, str. 131-147.
124
tu dod~e i nije do nekog tematskog interpretiranja
orijentacije. On hoee pokazati jedino da svaka orijen-
tacija treba nek.i »SUbjektivni principc. Ali bit ce da tu
»subjektivni« hoee znaciti: a priori. Apriomost usmje-
renosti udesno i ulijevo temelji se, mellutim, u »sub-
jektivnojc apriomosti bitka-u-svijetu, koja nema ni-
kakve veze s nekom odrellenoscu tmaprijed ograniCe-
nom na neki besvjetski subjekt.
Raz-dal.jenje i.usmjerenje kao konstitutivni k:arakteri
u-bitka odrelluju, da je prostomost tubitka brigujuci-
·smotrena u otkritom, 'llDutarsvjetskom prostoru. Do-
sadaSnja eksplikacija prostomosti unutarsvjetski Pri-
rucnoga i prostomosti bitka-u-svijetu pru.Za tek pret-
postavke da bude iznesen na vidjelo fenomeD. prostor-
nosti svijeta i postavljen ontoloski problem prostora.
§ 24. Prostornost tubitka i prostor .... ;
Tubitak je kao bitak-u-svijetu svaki put vee otkrio .
neki »Svijet«. To otkrivanje, fund.irano u svjetovnosti
svijeta, bija5e okarakterizirano kao oslobadanje biea
za cjelinu :svrhovitosti. Osloballajuce privodenje svrsi
biva provodeno na naCin smotrenog sebe-upuCivan.ja, ,.
koje -se temelj.i u jednom apriomom razumljenju zna-
eajnos-ti. Sada je pokazano: smofreni bitak-u-svijetu
je prostoran. I samo zato sto je tubitak prostoran na
nacitn raz-daljenja 1 usmjerenja, okolnosvjetski Prlrueno
moze sretati u nekoj p.rostornosti. Oslobadanje neke cje-
line svrhovitosti jest - jednako izvomo - i raz-da-
ljujuCi-usmjeravajuee privollenje swsi kod nekog pre-
djela, to jest, oslobadanje prostomog spadanja-ovamo
Pdrucnoga. U znacajnosti, koja je tubitku kao br.igu-
jueem ti-bitku poznata, lezi l:>itna sudokucenost pro- ...
stora..
Prostor ovako dok:ueen sa svjetovnoscu svijeta ne-
ma jos nieega od ciste ·raznowsnosti triju dimeri.zija.
Prostor ostaje pri toj prvotnoj dokueenosti jos .skdven
kao Oi.sto U-Cemu nekog. metrickog rasporeda pozicija
125
 i odredenja polofaja. Ono, po eemu je. u tubitku pro-
stor a priori otkrit, vee smo poka.za:ld s fenom~om
predio. Njega razwnijem? :kao K~mo mogu~e plilpad-
nosti sklopa priruenog pnbolra, kOJol kao usmJereno rnz-
daljen, to jest plasiran, ctreba .moei ~ s?Mece. S~a­
nje se odreduje iz znaeajnosti k~~tutivne za ~VlJet,
i unutar mogucega Kamo ono artt-kuhra Ovamo 1. O~a­
mo. Kamo, uzeto uopce, biva skicirano putem CJeline
uplllte, utvrltene u nekom Za-v~lj~..Ceg~ brig~vanja, .wtu-
tar koje se upu6uje oslobaltajuce pnvodenJe SVl"SSl. !o
sto susrece kao Pnirucno uvijek je nekako svrhov1to
kod nekog predjela. Cjelini svrho~itosti, koj~ tvori bi-
tak okolnosvjetski Pmucnoga, pnpada predJelska svr-
hovttoot prostora. Na temelju nje, Prirucno je moguce
naCJ. i odrediti prema ob11ku i smjeru. Vee prema ~~­
gucoj. trans·parentnosti brigujuce smotrenosti, s faktlc-
nim bi1kom tubitka unutarsvjetski Prirucno je ·razda-
ljeno .i usmjereno.
Pustanje da unutarsvjetska biea susrecu, koje je
konstitutivno za bitak u svJjetu, jest neko »davanJe-
·prostora«. To »davanje-prostora«, koje nazivamo ~a­
koder smjestanje, jest oslobadanje Prirucnoga za nJe-
govu prostornost. To smje~tanje kao otkriv~juce dava-
nje prednosti nekoj cjelini mjesta, odre~enoJ m~guc?m
svrhovitoscu, omogueuje svaki put fakt1cno onJentira-
nje. Tubitak moze kao smotreno br-igovanje o svije~u
premje§tati, uklanjati i »smje5tati« sam~ stog~. sto nJe-
II govu bitku-u-svije1nl. prip~d~ - k~o e~I~tenciJal r~­
mljeno - smje~tanJe. Ali ru ~ed1?, ~VolJ.~ vee otkri~,
,·I niti uopce ikoja od prost~mosti, msu..Iznc~to J?red: oCI·
ma. Prosto.most je po sebi u neupadlJ'l'VOSti P.r~rueno~a
,.I priootna za s·~otrenost •.. Iroja se ras~e ~ b~govanJ.e
I
I
I o njemu. S bitlkom-u-sv~Jetu .prostor Je naJpnJe otik.rit
!
I u ·toj prostornosti. Na tlu ovako otkrit~ prostomosti
sam prostor biva pristupacan spoznavanJU.
Niti je prostor u subjektu jiti je svi~et ". pr~storu.
Prostor je, naprotiv, »U« sviJ~tu, ukobko Je b1tak-u-
-svijetu, konstitutivan za tubit~,. dok~cio prostor. ~:o­
stor se ne nalaz.i u subjektu, rliti ovaJ promatra SVIJet
126
»kao da« je u ·nekom prostoru, nego je ontolo~ki va-
ljano razumljeni subjekt, tubitak, u jednom izvornom
smislu prostoran. I zato ~to je tubitak na opisani na-
cin prostoran, prostor se pokazuje kao A-priori. Taj
naziv ne kazuje ne~to poput prethodece pripadnosti
nekom najprije jo~ besvjetskom subjektu, koji iz sebe
izbacuje neki prostor. Apriornost ee ovdje reCi: pret-
hodnost sretanja prostora (kao predjela) u svakom od
okolnosvjetskih sretanja Prirucnoga.
Prostornost smotreno najprije Sretajucega moze za
samu smotrenost postati tematskom, i zadacom pro-
racunavanja i premjeravanja, na primjer pri gradnji
kW:e ·i izmjeri zemljista. S tom, pretezno jos smotre-
nom, tematizacijom prostomosti okolnog svijeta ulazi,.
na izvjestan nacin, u vidokrug vee prostor sam po sebi.
Poslije ovakva pokazivanja prostora moze slijediti cis-
to motrenje uz napustanje prija5nje jedine mogucnostr
pristupa k prostoru, smotrenog proraeunavanja. »For-
malni zor« prostora otkriva ciste mogucnosti prostor-
nih odnosa. Pri tome postoji slijed stupnjeva u razot-
krivanju cistog, homogenog prostora, od ciste morfolo-
gije prostornih likova prema Analysis Situs pa do
cisto metriCke znanosti 0 prostoru. Razmatranje tih
odnosa ne spada u ovo istra.Zivanje.22 Unutar njegove·
problematike trebalo je jedino ontolo5ki fiksfrati feno-
mensko tlo na kojemu poOinje tematsko otkrivanje i
obrada cistog prostora~
Otkrivanje prostora li§eno smotrenosti, samo jos mo-
trece, neutralizira okolnosvjetske predjele u Ciste di-
menzije. Mjesta i smotreno orijentirana cjelina mjesta
prirucnog pribora srozavaju se u neku raznovrsnost
poz.icija za proizvoljne stvari. Prostomost unutarsvjet-
ski Prirucnoga gubi time svoj karakter svrhovitostL
Svijet trpi gubitak specifienog Okolskoga, okolni svijet
postaje svijetom prirode. »SvJjet« kao priruCna pribor-
22. Usp. uz ovo 0. Becker, Beitrlige zur phanomenolOgischen.
Begriindung der Geometrie und ihrer physikalischen Anwen-
dungen. Jahrbuch Bd VI (1923) str. 385 i dalje.
 ska cjelina biva poprostoren do jednog sklopa samo
jos postojeeih proteZnih stvari. Homogeni prirodni pro-
stor pokazuje se samo putem jedne vrste otkrivanja
sretajuCih biea, koja ima karakter raz-svjetovljenja
sukladnosti PrJrucnoga svijetu.
Prostor koji je tubitku, u skladu s njegovim bitkom-
-u-svijetu, uvijek vee otkrit, biva njemu unaprijed dan,
premda netematski. Prostor sam po sebi ostaje mu,
naprotiv, u pogledu u njemu ukljucene ciste moguc-
nosti da je nesto naprosto prostomo, najprije jos skri-
ven. To, sto se prostor bitno pokazuje u nekom svijetu,
jos ne odlucuje o vrsti njegova bitka. On ne treba imati
vrstu bitka necega sto je i samo prostomo prirucno ili
postojeee. Bitak prostora nema ni vrstu bitka tubitka.
Iz toga sto bitak samog prostora ne moze biti pojmljen
na nacm bitka res extensa ne slijedi ni da on mora biti
ontolo5ki odreden kao »fenomen« te res - u bitku
se ne ~i razlikovao od nje- niti pogotovu da bi bitak
prostora mogao biti izjednacen s bitkom res cogitans
i pojmljen kao naprosto »subjektivan«, da se uopce
i ne osvrcemo na dvojbenost bitka tog subjekta.
Neprili.ka koja sve do danas postoji u pogledu inter-
pretacije bitka prostora ne temelji se toliko u nedo-
voljnom poznavanju stvamog saddaja samog prostora,
koliko u n~dostatku jedne nacelne transparentnosti raz-
novrsnih moguenosti bitka uopee i njihove ontoloski
pojmovne interpretacije. Ono odlucujuee za razumije-
vanje ontoloskog problema prostora u tome je, da se
pitanje o bitku prostora oslobodi iz uskosti slucajno
raspolozivih i povrh toga najcesce grubih pojmova bit-
ka i da se problematika bitka prostora u pogledu samog
tog fenomena i razlicitih prostomosti dovede u tok
razbistravanja mogucnosti bitka uopce.
U fenomenu prostora ne moze se naci ni jedina niti
takoder prva medu ostaluna ·ootoloska odredenost bit-
ka unutarsvjetskih biea. Jos manje on konstituira fe-
. nomen svijeta. Prostor moze biti pojmljen tek u
svodenju na svijet. Ne biva prostor pristupaean jedino
128
putem :~-svjetovljenja okolnog svijeta, prostornost se
da otknb uopce samo na temelju svijeta, i to tako sto •
prostor ipak sukonstituira svijet, u skladu s bitnom
prostomoscu samog tubitka sto se tiee njegova temelj-
nog ustrojstva, bitka-u-svijetu.
Cetvrto poglavlje
BITAK-U-SVIJETU KAO SUBITAK I SAMOBITAK.
»SEc
. Analiza ~vje~ovnosti sv.ijeta neprestano je unosila u
v1dokrug c1tavi fenomen bitka-u-svijetu a da pri tome
nisu svi njegovi konstitutiv:ni momenti dosli do izra-
iaja u jednakoj fenomenskoj razgovjetnosti poput fe-
nomena sam~g. svijeta.· Onto.Iosk~ interpretacija svijeta
1;1 prolas~u dilje~ ~utarsvJetski Prirucnoga stavljena
Je u prva plan J~r tubitak u svojoj svakida.Snjosti, u
pogledu k~Je ostaJe stalnom tc::mom, nije samo uopee u
nekom SVlJ.etu,. nego. se. odnosi prema svijetu u jednoj
prevladavaJ_UCOJ .~stl ~1tka. Tubitak je najprije i naj-
c~. obuzet s':'oJ~ SVlJetom. Ta vrsta bitka, rastaka.nje
u ~VlJetu, pa trme..1 temeljni u-bitak uopce, bitno odre-
~UJU. fen~en kOJl ~o .sada slijediti uz pitanje: tko
Je taJ kOJl Je u svakida5njosti bitka? Sve stru.kture bit-
ka t:tbi~, s nj~ma tak~er _fenomen koji odgovara
na pltanje Tko, Je~u nacrm nJegova bitka. Njihova je
ontolo5~ karakteristika egzistencijalna. Otuda je po-
trebno lSpravno posta~ti pitanje i naznaciti put kojim
treba dovesti u vidokrug daljnje fenomensko podrucje
svaki~njosti tubitka .• Traganje smjerom fenomena pu-
tem kojega se da odgoyoriti na pitanje Tko navodi nas
na strukture bitka koj~ su jednako izvome kao i bitak-
-~~svijetu: su-bitak ~ubitak. U toj vrsti bitka teme-
lJI se modus: .svaki ji samobitak, a njegova ekspli-
9 Bitak i vrijeme
129

kacija iznosi pak na vidjelo ono ~to smijemo nazvati
:.subjektom« svakida~njosti, naime Se. Poglavlje o
»Tko« prosjeenog tubitka rasclanjuje se, prema tome,
ovako: 1. polazl§te egzistencijalnog pitanja o Tko tu-
bitka (§ 25); 2. su-tubitak Drugih i svakid~nji tubitak
(§ 26); 3. svakidahji samobitak i Se (§ 27).
§ 25. Polaziste egzistencijalnog pitanja
o Tko tubitka
Na pitanje: tko je uvijek to bice (tubitak), prividno
je bio dan odgovor vee pri formalnom pokazivanju te-
meljnih odredenosti tubitka (usp. § 9). Tubitak jest
biee koje sam uvijek ja sam, bitak je uvijek moj. To
odreclenje pokazuje jedno ontolosko ustrojstvo, ali sa-
mo to. Ono ujedno sadrZava onti.Cki - premda grubi -
podatak, da je to bice uvijek neko Ja i nista drugo.
Odgovor na pitanje o Tko nadaje se iz samog Ja, iz
»subjektac, iz »lienostic. Tko jest ono ~to se u mije-
njanju raznih pona5anja i dozivljaja oddava kao Iden-
I ,
' ticno i pri tome se odnosi na tu raznovrsnost. Ontolo~­
ki ga razumijemo kao ono koje je u nekoj zatvorenoj
regiji, i za nju, uvijek i stalno Postoje~e, kao ono koje
je u jednom odlikovalllom sm.i:slu temeljno, kao subjec-
tum. To, kao Isto u mnostvu svojih inakosti, ima ka-
rakter licnosti. Du~evna supstanca jednako kao i stvars-
kost svijesti · i predmetnost osobe moze se zabacivati,
ontoloski ostaje n~ snazi postavka o neeemu cega bitak,
izricito ili neizricito, zadrZava, smisao postojnosti. Sup-
stancijalnost jest ontoloska nit vodilja za odreclenje
onog bica iz kojega dolazi odgovor na pitanje Tko. Tu-
bitak je neizricito unaprijed pojmljen kao Postojece.
U svakom slucaju neodredenost njegova bitka uvijek
implicira taj smisao bitka. Pa ipak, postojnost jest bi-
tak nekog biea nesukladnog tubitku.
Onticka razumljivost1>0"'5ebi iskaza da sam ja taj
koji je uvijek tubitak, ne smije zavesti u mnijenje, da
je time nedvosmisleno skiciran put ontolo~ke interpre-
130
tacije na taj naCin :.Danogac. Ostaje d.apa~ .dvojben:im,
da li Cak i onticki -sadriaj gonnjeg is'kaza primjereno dz..
ra.Zava fenomensku sastoj.inu sva1dda§njeg tubitka. Mo-
glo bi biti, da Tko svakida~njeg tubitka upravo nisam ja
sam.
Treba 1i pokazivanje fenomena iz vrste bitka samih
biea zadrlati pri dobivanju onti~ko-ontol<>Skih iskaza
prvenstvo i pred po sebi najrazumljivijim 1 odva}kada
uobicajenim odgovonima i iz njih crpljenim problema-
tizacijama, tada fenomenol<>Ska interpretacija tubitka
mora u pogledu pitanja, koje sada valja postaviti, osta-
ti za~ticena od izokretanja problematike. ·
A1i zar se ne protivi pravilima svake zdrave metOdike,
postavljati neku problematiku ne pridriavajuci se evi.:
dentnih danosti tematskog podrucja? A ~to li je nedvoj-
benije od danosti Ja? I ne lefi li u toj danosti uputa
da u svrhu izvorne obrade tog Ja treba zanemariti sv~
drugo. j~s . .clano~, ne samo neki bivstvujuci ·»svijetc,
nego 1 brtak drugih »Ja«? Mozda je, u stvari, evidentno
ono !to daje ovakva vrsta davanja, vrsta jednostavnog,
formalnog, reflektimog opa.Zanja Ja. Taj uvid otvara
dapa.Ce p~stup k jednoj samostalnoj fenomenol<>Skoj
p~ob~ematiai~ koja kao »fol"ID;.~a fenomenologija svije-
stic una svoJe o::taCelno, uokvin.l}u~e zna~je.
U ovdje tretiranom kontekstu jedne egzistencijalne
analitike fakticnog tubi~ka pokr«e se pttanje, da li
nave~eni I?a~ davanja Ja dokucuje tubitak u njegovoj
sv~ki~nJost~, ako g~. uopee dokucuje. Ta zar je a
pr1on po seb1 razumlJivo, da pristup k tubitku mora
bit! neka ref!.~ksija sto vrii jednostavno opa.Zanje Ja
koJe se sastOJl od akata? Sto ako je ta vrsta ::.samoda-
vanja« tubitka zavoclenje za egzistencijalnu analitiku i
to takvo, koje se temelji u samom bitku ~itka? Mo-
zda ~ubitak u o~lovljavanju. sama sebe najprije uvijek
kazuJe: to sam Ja, a na kraJU kazuje to najglasnije ta-
da kad »nije« to bice. A ako je·ustrojstvo tubitka, pre-
m~. k<?je~ je on '?,vijek moj, razlogom da tubitak naj-
~riJe 1 naJce~ce nt]e on sam? Ako egzistencijalna anali-
tlka s gore navedenim poeimanjem kod danosti Ja ta-
9* 131
 ko rcCi srlja u zamku samom tubitku i nckom njcgo-
Yom prihvatljivom samoizlaganju? Ako sc pokazc, d~l
nacelno ostaje ncodredenim ontoloski horizont za od-
rec1ivanje Pristupacnoga u jcdnostavnom davanju? 0
tom bicu zacijelo je uvijck. mogucc onticki pravovalja-
no kazati, da sam to »Ja«. Medutim, ontoloska analiti-
ka, koja se koristi takvim iskazima, mora ih nacelno
uzimati s rezervom. »Ja« smije biti razumljeno samo
u smislu jednog neobaveznog formalnog pokazivanja
necega sto se u svakom fenomenskom sklopu bitk:l
mozda razotkriva kao svoja »Suprotnost«. Pri tome
»Ne-Ja« tada niposto nece reci isto sto i bice koje je
bitno liseno »jastva«, nego kazuje jednu odre<lenu vr-
stu bitka s~mog »]a«, na primjer, izgubljenost sebc.
Ali vee i do sada dana pozitivna interpretacija tubit-
ka zabranjuje da formalna danost »Ja« bude ishodiste
u smjeranju prema fenomenski dovoljnom odgovoru
na pitanje Tko. Razja5njenje bitka-u-svijetu pokazalo
je, da »nije« najprije, i nikada nije, dan neki puki sub-
jekt bez svijeta. I tako je na kraju jednako malo naj-
prije dano neko izolirano Ja bez drugih.l Ali ako su
»drugi« u bitku~u-sv:ijetu uvijek vee takoder tu, tada ni
ta fenomenska konstatacija ne smije zavesti u to, da
se ontoloska struktura ovako »danoga« smatra po se-
bi razumljivom i nepotrebitom istraiivanja. Zadaca je,
uciniti vrstu tog su-tubitka u najbliZoj svakidaSnjosti
fenomenski vidljivom i ontoloski je primjereno inter-
pretirati.
Kao sto onticka razumljivost-po-sebi bitka-po-sebi
. .
~
unutar svjetskih bica zavodi u uvjerenje da je smisao
tog bitka on.toloski razumljiv po sebi, i uzrokuje da se
l.. previda fenomen svijeta, tako i onticka razumljivost-po-
~'( ·sebi, da je tubitak uvijek moj, krije mogucnost da pri-
padajuca ontoloska problematika bude zavedena. Tko
1. Usp. fenomenolo!ke prikaze M. Schelera, Zur Pbanomenologie
und Theorie der Syrnpathiegefiihle, 1913, Dodatak str. 118 i
dalje: isto tako 2. izdanje pod naslovom: Wesen und Formen
· der Sympathie, 1923, str. 244 i dalje.
132
tubitka nije najprije samo ontoloski problem, nego os-
taje skrivenim i onticki. ,.
Ali nije li onda, eto, egzistencijalno-analitiCJd odgovor
na pitanje Tko uopee bez niti vodilje? Niposto. Ka:o ta-
kva nit ne fungira, doduse, toliko ona izmec.1u gore
danih (§§ 9 i 12) formalnih indikacija ustrojstva bitka.
tubitka koju smo do sada pretresali, koliko naprotiv
ona prema kojoj se »esencijac tubitka temelji u njego-
voj egzistenciji. Ako je »la« jedna esencijalna odrede-
nost tubitka, tada ona·mora biti interpretirana egzisten-
cijalno. Na pitanje Tko mofe se tada odgovoriti samo
u fenomens·kom prikazu jednog odredenog nacina bit-
ka tubitka. Ako je tubitak svoja licnost uvijelt samo
egzistirajuei, tada stalnost lienosti zahtijeva, jednako
DuZnO kao i njezina moguea »Desamostalnostc, egzi-
stencijaln<>:-<mtolO~ postavljanje pi~ja kao jedino
primjereni pristup problematici tubitka.
Treba li pak limost pojmiti iSamoc :Kao jedan na-
cin bitka tog biea, onda to ipak ~gleda ravno rasplinja-
vanju prave »jezgrec tubitka. Ali takva se strahovanja
hrane naopakom predrasudom, da bite koje je u pita·
nju ima u osnovi ipak vrstu bitka nekog Postojeeega,
makar se s njim i ne povezivala masivnost neke pojav·
ljujuee se tjelesne stvari. Samo, eovjekova »SUpstanca«
nije dub kao sinteza duse i tijela, nego Je egzistencija.
§ 26. Su-tubitak Drugih i svakida5nji su-bitak
Odgovor na pitanje o Tko svakida5njeg tubitka treba
dobiti u an8:lizi one vrste bttka u kojoj se tubitak zadr-
zava najpnije i najeesce. lstraZivanje uzima orijentaciju
na bitak-u-svijetu, jer putem tog temeljnog ustrojstva
tubitka biva suodrec.1en svakii modus njegova bitka. Ako
smo s pravoni rekli, da su putem do sada dane ekspli-
kacije svijeta d~li u vidokrug vee i ostali strukturni
momenti bitka-u-svijetu, tada mora da je putem njih
na izvjestan nacin pripremljen i odgovor na pitanje
Tko.
133
 .. Qpis« najblizeg okolnog svijcta, na pnmJer svijeta
rada nekog obrtnika, pokazao je, da s priborom sto je
uposlen pri radu »su-susrecu« i drugi, kojima je nami-
jenjeno »djelo«. U nacinu bitka tog Prirucnoga, to jest
u njegovoj svrhovitosti, pociva ne'ka bitna uputa na mo-
guce nosioce, koj.ima djelo treba biti »Skrojeno prema
tijelu«. U isti mah susrece u upotrijcbljenom materi-
jalu njegov proizvodac iii »dobavljac« kao onaj tko do-
bro iii lose >>usluzuje«. Polje, na primjer, dui kojega
»vani« hodamo, pokazuje se pripadnim tomu i tomu,
tko ga uredno odriava, knjiga koja se upotrebljava
kupljena je kod ... , poklonjena od . . . i slicno. Brod
usidren uz obalu upucuje u svojem bitku-po-sebi na
nekog poznanika koji njime odlazi na svoje plovidbe,
ali i kao »-tudi brod« on pokazuje Druge. Drugi, koji
ovako »susrecu« u prirucnom, okolnosvjetskom sklopu,
nc primisljaju se, recimo, nekoj naprije samo postoje-
coj stvari, nego te »stvari« susrecu iz svijeta u kojem
su prirucne za Droge, a taj je svijet unaprijed uvijek
vee i moj. U dosadasnjoj analizi krug unutarsvjetski
Sretajucega bijase najprije suien na prirucni pribor
·I
r
I
odnosno postojecu prirodu, ujedno na bica s karakte-
rom nesukladnim tubitku. To ogranicenje nije bilo nu-
zno samo u svrhu pojednostavnjenja eksplikacije, ne-
I go su, u sk.ladu sa svojom vrstom bitka kao tubitka, i
i sretajuceg tubitka Drugih razlikuje od prirucnosti i po-
stojnosti. Svijet tubitka oslobada, prema tome, bica
koja nisu samo uopce razlicita od pribora i stvari, ne-
go su, u skladu sa svojom vrst-om bitka kao tubitka, i
sama »U« svijetu, i u njemu ujed.no unutarsvjetski su-
srecu. Ta bica niti su postojeca niti prirucna, nego ta-
kva kao sto je i sam oslobadajuci tubitak - ona su
takoder, i skupa, tu. Kad bi se ba5 vee htjelo svijet
uopee identificirati s unutarsvjetsk:im bi6ima, moralo
bi se reci, »Svijet« je i tubitak.
Ali karakteristika Drugih, da susreeu, orijentira se
tako ipak i opet na uvijek vlastiti tubitak. Ne polazi li
i ona od nekog isticanja i izoliranja »Ja«, tako da se
tada mora traiiti neki prijelaz od tog izoliranog sub-
134
jekta k drugima? Radi izbjegavanja tog nesporazuma
valja uzeti u ob~r, u koje~ Je smisll;l oydj~ rijee o
»Drugimac. •Drug~« ne kazuje IStO sto I: CltaVl ostatak
ostalih osim -mene, iz kojega se .izdife Ja, nego su Dru-
gi, naprotiv, oni od kojih se ne:to s~ naJc~ ne
razlikuje, mectu kojima takocter bivstvuje. TaJ takocter-
-tu-bitak s njima nema ontolo§ki ka.rak:ter nekog »&U«-
-po~tojanja unutar nekog svijeta. »~u~ jest neko. su-
kladno tubit1ru, »Takocter« ee red Jedna.kost bitka
kao smotreno-brigujuceg bitka-u-svijetu. ,.guc i »Tako-
cter« valja razumjeti egzistencijalno,.a ne kategorijalno.
Na temelju tog hitka-u-svijetu na-nacin-su svijet je uvi-
jek vee onaj sto ga ja dijelim s drug~. Svijet tub!tka
jest zajednicki svijet. U-bitak jest su-bztak s J?.rugima.
Njihov unu'larsvjetskd bitak-po..sebi jest su4ul»tak.
Drugi ne susreeu u shva~ju. najprij~ postojeCc;g
vlastitog subjekta, kG>je ga a pnon razlucuJe od drugih
subjekata sto se takocter pojavljuju, ne u nekom pri-
marnom gledanju sama sebe, u k?jem se tc;k. ~ov­
ljuje Spram..Cega neke razlike•. ~ susrecu :tZ. svz1e!a u
kojemu se bitno zadrZava bngujuce-smotrem tubitak.
Nasuprot lako ·nametljivim tc:<>rijs~ izm!.sl~~ ~raz­
ja5njenjima« postojanja D~fP:h ~alJa ustraJ~tl P;.t po-
kazanom fenomenskom i cmJemcnom stanJU nJihova
okolnosvjetskog susretan:ja. Ta najblim i elementa:rna
svjetovna vrsta susreta tubitka seze dotle, ~a ~k vla-
stiti •tubitak »moze naici« na sama sebe na1Prt1e u ne
gledanju na :.doZ.ivljaje« i »centar aka~a«, odnosno,
uopee ih jos »ne videei«. Tubitak nalaz1 »sam se~«
najpnje u onome cime se bav:i, §to treba, oeeku.J~,
spreeava - u okolnosvjetski Pri.ruCnomu o kojem naJ-
prije briguje.
A ako tubitak izricito. oslovljava sam sebe Cak kao:
Ja-ovdje, tada mjesno odrectenj~ oso?e valja. ~jC:
ti iz egzistencijalne prostomost1 tub~~ka .. ~n DJeziDOJ
interpretaciji (§ 23) VeC smo nagOVIJeStih, da to Ja-
-ovdje neee reci neku osobitu prostomu toeku Ja-stva-
ri, nego se razumijeva kao u-bitak, iz Ondje P:Irucn~g
svijeta, kod kojega se tubitak zad.rZa.va kao brzgovan1e.
135
 Vv. v. Humboldt2 je upozorio na jezike koji izrazava~
ju »ja« putem »ovdje«, »ti« putem »tU«, »On« nutcm
»tamo«, koji, prema tome- formulirano granmti~ki -
prikazuju osobne zamjenice putem mjesnih prilo(Ta.
Sporno je, kakvo je zapravo izvorno znacenje izraza ;a
mjesto, da li prilosko iii zamjenicko. Spor gubi tlo,
ima li se na umu, da se mjesni prilozi odnose na ja
qua tubitak. »Ovdje, »tamo« i »tU« nisu primarno cista
odredenja unutarsvjetskog bica postojeccg na mjcsti-
~a prostora, nego su 'karakteri izvorne prostornosti tu-
bltka. Toboznji mjesni prilozi jesu odredenia tubitka
• • • • • • • ,.. I ·svijetu tubitka bitno konsti-tuiran putem .su-bitka, tada
om }m~JU P:Im~no. egzi:tenCIJ:Un:>, a n.: kategorijalno
z~~ce?Je .. ~ o~ m~u m zamJentcc, DJihovo znacenje
SbJe~I pnJe. razlike IZmedu mjesnih priloga i osobnih
zamJenica; pravo pak prostorno znacenje tubitka tih iz-
raza dokumentira, da teorijski neiskrivljeno tumace-
nje tubitka viqi tubitak neposredno u njegvvu pros-
tornom, to jest, razdaljujuci-usmjeravajucem »bitku
kod« svijeta o kojem briguje. U »Ovdje«, tubitak koji
se rastace u svojem svijetu ne izrice: prema sebi,
nego od sebe prema »tamo« nekog smotreno Prirucno-
ga, a ipak misli sebe u egzistencijalnoj prostornosti.
Tubitak razumije sebe najprije i najcesce lz svo;ega
sv~jeta~ a . .su-tubita~ _susrece mnogo puta iz unutars~·jet­
S~I Pnrucnoga.. Ah 1 kada Drugi postaju u svojem tu-
bitku ~ako rec1 temom, oni ne susrecu kao postojece
stvari-osobe, nego ih zaticerno »pri radu«, to jest,· pri-
~arno u njihovu bitku-u-svijetu. Cak ako Drugoga vi-
dimo kako »postajkuje gdjegod«, on nikada ne biva
shvac~n kao st~ar-co~Jek,_ nego je »postajkivanje gdje-
god« Jedan egzistenciJalm modus: neobavljajuce, smo-
tre~osti liseno boravljenje kod svih i nikoga. Drugi u
svoJem su-tubitku u svijetu susrece.
Ali izraz »tubitak« ipak jasno pokazuje, da to bice
»najprije« jest u neodnosenju na Druge, da naknadno
doduse moze biti jos i s Drugima. lpak, ne smije se
2. Ober die Verwandschaft dcr Ortsadverbicn mit dem Prono-
men in einigen Sprachen (1829), Ges. Schriften (izd. Prus.
· Akad. zn.) Sv. VI, 1. odj. str. 304-·330.
136
previdjeti, da termin su-tubitak ·upotrebljavamo za oz-
naciva.nje onog bit!ka po lro.jemu su bivstvujuci Drugi
unutarsvjets~ dostupni. Taj su-tubitak Drugih ·samo je
...
unutarsvjetski dokueen za neki tubitak, pa tako i za
one su-tubivstvujuce, jer tubitak jest bitno sam po
sebi su-bitak. Fenomenoloska izreka: tubitak jest bit-
no su-bitak, ima egzistencijalno-ontoloski smisao. Ona
ne zeli onticki konstatirati da Ja faktieno ne postojim
sam, da se, naprotiv, pojavljuju i Drugi moje vrste. Kad
bi se ne8to "ta"kvo mislilo reeenicom - da je bitak-u-
su-bitak ne bi bio egzistencijalna odredenost koja pri·
pada tubitku samom od sebe zbog njegove vrste bitka,
nego neko svojstvo koje se svaki put nade tu na te-
melj? poja~ljiv~ja Drugih. Su-bitak egzistencijalno od-
red~J~ tub1tak. 1 t~da kad netko Drugi fakticno ne po-
stOJl 1 ne zamJeCUJe se. I samotnost tubitka jest su-bi-
tak u svijetu. Iz.ostajati mote Drugi samo u nekom su-
-bitku i z.a njega. Samotnost jest deficijentni modus
su-bitka, njegova je mogucnost dokaz su-bitka. Fakticna
samotnost u drugu se ruku ne uklanja time sto se »po-
~:aj« mene pojavljuje neki drugi primjerak eovjeka
11~ mozda deset njih. I kad postoje ti i jos mnogi, tu-
bitak moze biti sam. Otuda se su-bitak i fakticnost sku-
pa-bitka ne temelje u nekom skupnom pojavljivanju
vise »subjekata«. Samotnost' »mec:fu« :m.pogima ipak, u
pogledu bitka mnogih, i opet ne kazuje da oni pri to-
me samo postoje. I u bi1llru. »medu njima« oni su ta-
koder tu; njihov su-tubitak susrece u modusu ravno-
dusnosti i trudosti. Izostanak i »Otislost« jesu modusi
su-tubitka i mogu6i su samo zato sto tubitak kao su-
·bita~ daj.e da u njegovu svijetu susrece tubitak drugih.
Su-b1tak Jest jedna odredenost uvijek vlas1itog tubitka·
su-tubitak kaTakterizira tubitak Drugih, utoliko !to j~
on ~l?bod:n za n~ su:bita.k:. putem svojega svijeta.
Vlastiti tubitak, ukoliko Jma b1tnu strukturu su-bitka
jest ·su-tubi:tak. . samo kao sretajuci za Druge. '
Ako su-bitak ostaje egzistencijalno konstitutivnim za
bitak-u-svijetu, tada on, jednako kao i smotreno opho-
.
137

denje s unutarsvjetski Prirucnim koje smo, posezuci
naprijed, oznacili kao brigovanje, mora biti interpreti-
ran iz fenomena brige, koja tvori odredenje bitka tu-
bitka uopce (usp. pogl. 6 ovog odsj.). Karakter bitka
brigovanja ne moze pripadati su-bitku, premda je taj
nacin bitka neki bitak kod unutarsvjetski sretajucih
biea · kao ~to je to i brigovanje. Ali bice prema kojem
se tubitak od.nosi kao su-bitak nema nacin bitka pri-
rucnog pribora, ono je i samo tubitak. To bice nije
predmet brigovanja, nego stoji u skrbi.
I »priskrbljivanje« hrane i odjece, njega bolesna ti-
jela jest skrb. Ali taj izraz razumijemo, u skladu s pri-
mjenom brigovanja, kao termin za jedan egzistencijal.
Skrb kao fakticna socijalna ustanova temelji se, na
primjer, u ustrojstvu bitka tubitka kao su-bitka. Nje-
zina je fakticna nuinost mot.ivirana u tome sto tubi-
tak najprije i najcesce boravi u deficijentnim modusi-
ma skrbi. Biti-jedan-za-drugoga, jedan-protiv-drugoga,
jedan-oez-drugoga, prolaziti-jedan-mimo-drugoga, ne-ti-
,I '
cati-se-jedan-drugoga jesu moguci nacini skrbi. I upra-
vo modusi deficijentnosti i indiferentnosti, navedeni na
kraju, karakteriziraju svakidasnji i prosjecni skupa-bi-
tak. Ti modusi bitka pokazuju i opet karakter neupad-
ljivosti i razumljivosti po sebi, svojstven svakidasnjem
unutarsvjetskom su-tubitku Drugih isto onako kao i pri-
rucnosti pribora koji je predmet svakodnevnog brigo-
I
vanja. Ti indiferentni modusi skupa-bitka lako zavode
ontolosku interpretaciju onamo, da izlaie taj bitak naj-
prije kao susto postojanje viSe subjekata. Pricinja se
kao da je rijec samo o beznacajnim varijacijama iste
vrste bitka, pa ipak ontoloski postoji bitna razlika iz-
medu »ravnodu5nog« zajednickog pojavlji~anja svejed-
no kojih stvari i neticanja-jedno-drugoga skupa bivstvu-
juCih.
Skrb ima u pogledu svojih pozitivnih modusa dvije
ekstremne mogucnosti. Ona moze Drugome tako reci
oduzeti »brigu« i u brigovanju se staviti na njegovo
mjesto, uskociti umjesto njega. Ta skrb preuzima, um-
jesto Drugoga, ono o cemu treba brigovati. Taj biva pri
'II 138
\
tome bacen sa svojega mjesta, on se povla:Ci, da bi na-
knadno preuzeo ono, ~to je predmet brigovanja, kao
gotovo za raspolag~nje, o~osno, da ~i se to~a P?~un~
rasteretio. U ·tak.voJ skrbi mo!e Drug~ postatli OVoJ:SDllll 1
podvld.tenim, blla ta vlast i pre§utna i os~ala Pocl_:vla-
stenomu skrivena. Ta uskaeuca skrb, koJa odUZLm.a
»briguc, odrec.1uje sklupa-bitak u sirokom opsegu i po-
najvi.§e se odnosi na brigovanje oko PriruCnoga.
Njoj nasuprot postoji mogucnost jedne sk:rbi koja
za Drugoga ne uskace toliko kollko iskaCe ispred njega
u njegovoJ mogucnosti. bitka, ne da bi mu oduzela
»brigu«, nego zapravo tek vratila kao talwu. Ta ~krb,
koja se .bitno odnosi na pravu brigu - to ee ree1 eg-
zistenciju Drugoga, a ne na neko $to o kojemu on br.i-
guje, pom8Ze Drugomu u tome, da postane sebi trans-
parentan u svojoj brizi i za nju slobodan.
Slcrb se pokazuje kao takvo ustrojstvo tubitka koje
je po svojim l"azliCitim mogucnostima spojeno s nje-
govim bitkom kod svijeta o kojemu bri~je jednako kao
i s njegovim pravim bitkom kod sama sebe. Skupa-bl-
tak 15e na:jprije d mnogostruko :temlji iskljuCivo u ono-
me sto je u takvu bitku predmet zajedniCk:og brigo-
vanja. Neki skupa..bitak koji izvi:re otuda Sto se u
njemu svd bave istim, najte§Ce se ne zadriava samo u
izvanjskim grankama, nego dolazi u modus odstojanja
i rezerve. Skupa-bitak onih lroji su zaposleni kod iste
stvari eesto se hrani samo nepovjerenjem. Obratno, za-
jednicko zalaganje za .istu stvar odredeno je iz uvijek
pojedinacno za to zagrijanog tubitka. Tek ta istinska
povezatnost omogueuje pravu konkretnost koja u Dru-
goga oslobac.1a njegovu slobodu za sama sebe.
Izmec:tu oba ekstrema pozitivne skrbi - uskaeuti-nad-
vladavajueeg i pretieu6i-oslobac.1ajuCe.g - zadrf.ava .se
svakidaSnji skupa-bitak i pokazuje mnogovrsne mije-
~ane oblike, kojih opis i klasifikacija Ide izvan granica
ovog istrativanja.
Kao ~to brigovanju kao nacinu otkrivanja Prirueno-
ga pripada smotrenost, tako se skrb rukovodi obzirom i
139
ll1.'i/1avnoscu. Oboje moze skupa sa skrbi prolaziti kroz
odgovarajuce deficijentne i indiferentne moduse sve
do bezobzirnosti i gledanja voc1enog ravnodusnoscu.
Svijet ne oslobada kao unutarsvjetski sretajuca bica
samo Prirucno, nego i tubitak, Druge u njihovu su-tu-
bitku. Ali ta okolnosvjetski oslobodena bica jesu, u
skladu s najvlastitijim smislom svojeg bitka, u-bitak u
istom onom svijetu u kojem je i on, sretajuci za Dru-
ge, takoder tu. Svjetovnost je bila interpretirana (§ 18}
kao ukupnost uputa znacajnosti. U prethodno razumi-
jevajucoj upoznatosti s njom, tubitak daje da Prirucno
susrece kao otkrito u svojoj svrhovitosti. Sklop uputa
znacajnos,Fi usidren je u bitku onog tubitka koji je kod
svojeg najvlastitijeg bitka, koji bitno ne moze imati
svrhovitosti, nego je, naprotiv, bitak za volju kojega
sam tubitak jest kakav jest.
Ali prema sada provedenoj analizi, bitku tubitka o
kojemu se tom tubitku radi u samom njegovom bitku,
pripada su-bitak s Drugima. Otuda tubitak kao su-bitak
»jest« bitno za volju Drugih. Ovo mora biti razumljeno
kao bitan egzistencijalni iskaz. I kada se neki od fak-
ticnih tubitaka ne osvree na Druge, smatra da mu nisu
potrebni, iii kada mu pak nedostaju, on ipak jest na
nacin su-bitka. U su-bitku kao egzistencijalnom Za-volju
Drugih, ti Drugi su vee dokuceni u svojem tubitku.
Ova 'dokucenost Drugih, vee konstituirana sa su-bitkom,
su-sacinjava, prema tome, i znacajnost, to jest svjetov-
nost, kao takva ona je usidrena u egzisteneijalnom Za-
-volju-cega. Otuda ovako konstituirana svjetovnost svi-
jeta, u kojoj tubitak bitno uvijek vee jest, daje da
okolnosvjetski Prirucno susrece tako te ujedno s njim
kao predmetom smotrenog brigovanja susreee su-tubi-
tak Drugih. U strukturi svjetovnosti svijeta lezi, da
Drugi ne postoje kao neodredeni subjekti pored dru-
gih stvari, nego se u svojem okolnosvjetski brigujucem
bitku u svijetu pokazuju iz Prirucnoga u njemu.
Su-bitku pripadajuca dokucenost su-tubitka Drugih
. kazuje: u razumijevanju bitka od strane tubitka vee
lezi, jer njegov bitak jest su-bitak, razumijevanje Dru-
140
gih. To razumljenje, kao i razumljenje uopee, nije ne-
I ~
ko znanje izraslo iz spoznavanja, nego je jedna izvomo
egzistencijalna VTSta bitka koja prije svega am mo-
gueima spoznavanje .i poznavanje. Me4usobno poman- .,
stvo temelji se u izvomo razumijevaju6em. su-bitku.
Ono se najprije, u skladu s najblizom vrstom bitka
subivstvujueeg bitka-u-svijetu, kre6e u rammijevaju6em
poznavanju onoga ~to tubitak s Drugima smotreno na-
lazi u okolnom svijetu i o cemu briguje. Iz onoga o Ce- ·
mu on briguje, i uz razumljenje toga, biva razumljeno
skrbno brigovanje. Tako je Drugi najprije dokueen u
brigujueoj skrbi.
Ali onda zato ~to se skrb najprije .i naj~ zadrla-
va u deficijentnim iii, u najmanju 'ruku, indiferentnim
modusima·- u ravnodusnosti prolafenja-jednoga-mimo-
-drugoga -, za najbliZe i bitno medusobno poznanstvo
potrebno j~ upoznavanje. A ako se poznanstvo eak iz.
gubi u nacinima uzddanosti, prikrivanja sebe i pretva-
ranja, skupa-bitku su potrebni posebni putovi da se pri·
blizi drugima odnosno da ih »pronikne«.
Ali onako kao .Sto se samooCitovanje odnosno zatva-
ranje temelji u nekom skupa-bitku, ~tovi~e, i nije ni·
~ta drugo negoli sam on, tako i izricito skrbno doku-
ci~anje D~oga .izrasta uvijek samo iz · primarnog su-
·bltka s nJrm. Takvo, premda tematsko, ali ne teorijski-
·psiholo~ko dokucivanje Drugoga onda Iako postaje za
teorijsku problematiku razumljenja »tu4eg d~evnog
Zivota« fenomenom koji najprije ulazi u vidokrug. Ali
to, ~to ovako fenomenski »najprijec predstavlja jedan
naCin razumijevajueeg skupa-bitka, ujedno biva uzeto
kao ono ~to »pe>Cetno« i izvomo uopee omogueuje i
konstituira bitak kod drugih. Ovaj fenomen, ® bd ~re­
tno oznaeen kao »uzivljavanje«, treba tada da ontoloSki
tako reci tek prebaci most od najprije danog vlastitog
subjekta kao samog do najprije uopee nedokueenog
subjekta. · j.
B.itak pri Drugima ontol~ki je, dodu5e, razliCit od
bitka pri PQ~StojeCim stvarima. »Drugoc biee ovdje i sa-
mo pripada vrsti bitka tubitka. U bitku s Drugima i kod
141
 Drugih lezi, prema tome, neki odnos bitka tubitka pre-
rna tubitku. Ali taj je odnos, moglo bi se reei, ipak vee
konstituiran za uvijek vlastiti tubitak, koji o samom
sebi ima neko razumije\'anje bitka i tako se odnosi pre-
rna tubitku. Odnos bitka prema Drug!ma postaje tada
projekcijom svojega vlastitog bitka »U neki drugi«. Ne-
tko Drugi je dubleta vlastite licnosti.
Ali lako je uvidjeti, kako ovo razmisljanje, pri\'idno
razumljivo po sebi, pociva na slaboj podlozi. Pretendi-
rana pretpostavka ove argtimentacije, da je bitak tu-
bitka kod sama sebe bitak kod nekog Drugoga, nije is-
pravna. Dokle god seta pretpostavka ne pokafe eviden-
tnom u svojoj pravovaljanosti, dotle ostaje zagonetnim,
kako omr treba omogueivati da odnos tubitka prema sa-
mom sebi dokucuje Drugi kao Drugi.
Bitak prl Drugima nije samo jedan samostalni, iredu-
.cibilni odnos bitka, on vee s bitkom tubitka bivstvuje
kao su-bitak. Ne da se, doduse, osporiti, da medusobno
poznanstvo, zivuee na temelju su-bitka, cesto ovisi 0
tome, dokle je svaki vlastiti tubitak razumio sama se-
be; ali to samo kazuje, do koje je on mjere ucinio bit-
ni su-bitak s drugima sebi transparentnim, a ne iskri-
vio, sto je moguee samo ako je tubitak kao bitak-u-svi-
jetu uvijek vee s Drugima. Ne konstituira tek »ufivlja-
vanje« su-bitak, nego je ono moguee tek na temelju
ovog drugoga i motivirano je putem prevladavajueih
deficijentnih modusa su-bitka u njihovoj neizbjeznosti.
Ali to, da »UZivljavanje« nije izvorni egzistehcijalni
.; fenomen, jednako kao sto to nije ni spoznavanje uop-
' ee, neee reci kako u pogledu njega ne postoji nikakav
problem. Njegova · ee specijalna hermeneutika trebati
da pokaze, kako razne moguenosti bitka samog tubitka
rnogu ~kupa-bitak i njegova poznanstva zavoditi na kri-
vi put i zapreeavati, tako da pravo »razumljenje« biva
potlacivano, pa tubitak trafi u surogatima utociste; ko-
je za svoju moguenost pretpostavlja pozitivni egzisten-
'! cijalni uvjet pravog tuaeg razumljenja. Analiza je po-
kazala: su-bitak jest egzistencijalni konstituens bitka-
142
-u--svijetu. Su-tubitak se pdkazuje kao vla.stiti naCin bit-
;, ka unutarsvjet&kJi. sretajueeg biea. Ukoli:ko tubitak uop-
ee jest, on i.ma na& bitka slrupa-bitika. Taj se he moze-
shvatiti kao sumativni rezultat pojavljivanja vise »su-
bjekata«. SArno nalafenje neke mnoZine »subjekata«
moguee je jedino na taj nacin, da Drugi, koji najprlje-
susreeu u svojem su-tubitku,. bivaju tretirani samo joS-
kao »brojevi«. Takvu mnoZinu otkriva jedan odre4eni
su-bitak i skupa-bitak. Taj »bezobzirni« su-bitak »ra-
cuna« s Drugima, n.e »racuna na njih« ozbilJno niti bi
htio rnakar samo ».imati posla« s njima.
Vlastiti tubitak, jednako kao i su-tubitak Drugih, su-
sreee najprlje i najce5Ce iz zajednickog svijeta koji je
predmet okolnosvjetskog brlgovanja. Pojavljtijud se u
svijetu o kojem briguje, to jest, pojavljujuei se u su-
-bitku ujedno kod Drugih, tubitak: nije on sam. Tko je,.
dakle, taj koji je preuzeo bitak kao svaki<iaSnji skupa-
·bitak?
§ 27. Svakidasnji samobitak i Se
Ontoloski relevantan a-ezultat gomje analize poeiva u
uv.idu, da se lt!9Ubjektslci .karakter« vlastitog •tubitka i
Drugih odrec1uje egzistencijalno, to jest iz odr.ec1enih
naCina na koje oni jesu. U predmetima okolnosvjetskog.
brlgovanja Drugi susreeu kao ono sto jesu; oni jesu to
cime se bave.
U brigo~ju o anomu .Cega se netko la6a zajedno s
Drugima, te za njih ili protiv njih, stalno le.Zi brlga one-
koj razlici prema Drugima, bilo da se ona samo izje-
dnaci, bilo da se vlastiti tubitak - koji zaostaje pre-
rna Drugima - hoee u odnosu prema njima popeti vi!e,
bilo da je tubitak koji je u prednosti pred Drugima go-
tov da njih tlaci. Skupa-bitak je uznemiren - samom je
njemu to skrlveno - brlgom o tom razmaku. Izrazeno
egzistencijalno, skupa-bitak ima karakter razmaknuto-
sti. Sto je ta vrsta bitka samem svak.idasnjem tubitku
neupadljivija, to se upornije i izvomije ispoljava.
143
 Ali u toj razmaknutosti koja pripada su-bitku, lezi:
tubitak stoj.i kao svakida.Snji skupa-btta~.u _podlo~nosti
Drugima. Sam on nije, bitak su mu o?mJeh Dr_ug1~ ~a­
hodenje Drugih raspolaze mogu~n~stlma svaki~asnJP.~
bitka tubitka. Pri tome ti Drug1 msu odredent Drug1.
Naprotiv, njih moze zastupati svatko. Drug~. O_dlucuj_uca
je samo neupadljiva vladavin~ D~g1h, ~OJU Je tu~ntak
kao skupa-bitak nehoteci prihvatlo. Sam ~e pnpada
Drugima i ucvrscuje se _nji_hova vl~st. »~rug1«,_ koJe se
tako naziva da bi se pnkrila vlast1ta bttna pnpadnost
njima, jesu oni koji »SU tu« u s.~aki~asnj~m. ~k?pa-bi~­
ku najprije i najcesce. Tko - ..n~Je m ova~ m~~ Je onaJ,
nije netko sam i nisu neki, mt1 Je to zbroJ svlJU. »Tko«
jest neutrum, Se. .. . voa i stupnjevima pravosti. Javnost sve zatamnjuje i
Prije je bilo pokazano, kako je u okoln~m·sviJ_et~ uv1:
jek vee priruCan, i takoc.1er je predmet bngovan~a, JaVru
»okolni svijet«. U koristenJu jaV?ih _prometm~ sred·
stava, u upotrebi sredstava mf?rm1ranJa svatko J~ Dru·
gi pop_ut Drugoga. Taj .skupa-btta~ po~puno rastace via·
stiti tubitak u nacin bttka »Drugih«, 1_ to ta~~· da. ~r.u­
gi jos vecma iscezavaju u pogledu svoJe razl~~1tos~1 1 tz-
razitosti. U toj neupadljivosti i neustanovlJ~vostl r~z­
vija Se svoju pravu d.iktaturu. Mi uzivamo. 1 za~avlJa·
mo se kao sto se uZiva; citamo, gledamo 1 • SUdlJ?lO ~
knjizevnosti i umjetnosti kao sto se gleda 1 sud1; a!1
mi se i povlacimo iz »Velike gomile« kao StO Se povl~c1;
smatramo »Odvratnim« ODO sto se smatra odvratmm.
To Se, koje · nije odrec:teno, a koje su. svi, _l?remda ne
kao zbroj, propisuje nacin bitka svaktdaSDJICe.
Sarno Se ima vlastite nacine na koje jest. Navedena
tendencija su-bitka, koju smo nazvali razmak_nu~ost,
temelji se u tome sto skupa-bi~ak k~? t~kav bnguje 0
prosjecnosti. Ona je jedan egzlstenCIJalDl karakter Se.
Njemu je u njegovu bitku bitno stalo d? sam~g sebe.
Stoga se ono fakticno zaddava u prosJecnosti o~10ga
sto se pristoji, sto se uma-ya a sto ne, ~emu se pr~­
je uspjeh i cemu se on odrice. f?ya prosJ.~nost vu ~kic1·
ranju onoga na sto se m<>Ze i smtJe odvaZitl strazan na?
svakom iznimkom koja stdi. Svako se prvenstvo neCUJ·
144
no potlaeuje. Sve izvorno preko noei je uglaeano kao
odavno poznato. Sve izboreno postaje svima na dohvat.
Svaka tajna gubi svoju snagu. Briga prosjeenosti razot-
kriva i opet jed:nu bitnu tendenciju tubitka, koju na-
zivamo niveliranje svih moguenosti bitka.
Razmaknutost, prosjeC:nost, n.i.veliranje, .kao naCini bit-
ka Se konstituiraju ano & pomajemo .kao »javnost«.
Svako izlaganje sv.ijeta i tub1tka najprije regulim ona,
i u svemu je u pravu. I to ·ne 1na temelju nekog osobi-
tog i primarnog odnosa bitka prema. »Stvarimac~ ne
stoga sto raspolaZe nekom .ilzri.Oito. prikladnom transpa-
rentnoscu tubitka, nego na temelju neu.la!enja »U stva-
ric, stoga sto je neosjetljiva prema svim razlikama ni-
ovako zakrito izdaje za poznato i svdma pristupaeno.
Se je posvuda prisutno, ali tako, da se takoc:ter uvi-
jek vee odsuljalo odande gdje tubitak gura na odlu-
ku. Ali zato. sto to Se unaprijed odrec:tuje svako pro-
sudiyanje i odlueivanje, ono oduzima odgovomost sva-
kom pojedi.I:lom tubitku. Se moze sebi, tako re6i, prlld-
titi, da »Sec stalno poziva na njega. Ono ponajlakSe mo- ...,
:Ze odgovorm na sve, jer nije Ditko 1iko treba da stoji
iza neeega. To uvijek »bijaSe« Se, pa ipak je .mogu.Ce
reei, da nij~ bio »nitkoc.- U svakidaSnjici tubitka veCi-
nom ne5to nastaje putem onoga o eemu moramo reCi
da nije ucinio nitko.
Se rastereeuje tak:o svaki pojedini tubitak u njegovoj
svakidaSnjosti~ Ne samo to; s tim rastereeenjem bitka
~de s~ na ruku tubitku, ukoliko u njemu pociva tenden-
cija k olakom uzimanju i Cinjenju olakim. I jer Se s
rastereeenjem bitka neprestano ide na ruku svakom po-
jedinom tubitku, ono zadrlava i uCv:rSeuje svoju twdo-
kornu vladavinu.
Svatko jest Drugi i mtko nije on sam. Se, kojim biva
dan odgovor na pitanje o Tko svakidaSnjeg tu~tka, jest
Nitko, kojemu se sav tu.bitak u bitku-mectu-<lrugima
uvijek sebe vee izruao. I f'
U ispostavljenim karakterima bitka svakida5njeg
bitka-mectu-drugima, u razma.knutosti, prosjeenosti, ni-
..!'l
I
' '
>
't"'
10 Bitak i vrijeme
t. : ~
145 I
 veliranju, javnosti, rasterecenju bit~a i izla.Zenju u su-
l sret Iezi neposredna »stalnost« tub1tka. Ta se stalnost
I
ne odnosi na trajuce postojanje necega, nego na vr~tu
'
bitka tubitka kao su-bitka. Bivstvujuci u na:c~~n~?l
modusima, licnost tubitka i licnost Drugo~a JOs mJC
sebe na.Sla od.nosno i.zgubila. Se jest na..n~cm nesamo~
stalnosti i nepravosti. Taj nacin na kOJl Jest.. ne z?ac1
neko minimiziranje fakticnosti tubitka, k~o sto. m. Sc
kao Nitko nije neko Nista. Naprotiv, u tOJ vrsh blt.ka
tubitak jest ens realissimum, ukol_iko »realnost« b1va
razumljena kao bitak sukladan tub1tku.
Se je, me<1utim, puko posto~ece jedn~ko I?~.lo ka? i tu-
bitak uppce. Sto je ponasan~e to~ Se tzra~ltlJ~· to Je n~­
uhvatljivije i skrivenije, ali je 1utohko manJe N1sta. Ontl-
cko-ontoloskom »motrenju« bez predrasude ono se o~­
kriva kao »najrealniji subjekt« svakida§njice. A ako m-
je pristupaemo poput nekog postojeceg k~ena, tada t?
ni najmanje ne odlucuje o vrsti njegova b1tka. Ne s~l­
je se ni brzopleto dekretirati, ~-to. Se »za?rav~« ruJe
nista, niti valja ispovijedati mniJenJe, da ~e taJ fe~o­
'·
men ontoloski interp.reUran ako ga se, recm1o, »razJa-
sni« kao naknad.no skupljeni rezultat skupnog postoja-
nja viSe subjekata. Obrada pojmova bitka mora se,. na-
protiv, ravnati prema tim neoporecivim fenomemma.
I
.J.
·se nije tako<1er ni nesto poput »Opceg S':bjekta~ ~o~i
lebdi iznad mnogih. Do tog shvacanja moze doc1 Jedl-
no ako bi:tak »subjekata« ne bude razumljen kao su-
kladan tubitku i subjekti budu uzeti kao cinjenicno po-
stojeci slueajevi nekog pojavljujuceg se roda. Pri toj
postavci ontoloski opstoji samo mogucnost - ~~e sto
nije slucaj, razumjeti u smislu vrste i roda. Se DIJ~ rod
svakog pojedinog tubitka niti ga je moguce zateCI. ko~
tog bica kao svojstvo koje ostaje. Ne moze zacu<11vati,
sto u pogledu tih fenomena zatajuje i tradicionalna lo-
., gika, imamo li na umu, da joj je temelj u jednoj ?ovrh
toga jos i gruboj ontologiji Postojeeega. Otuda DJU na-
celno nije moguce uciniti podatljivijom ni uz ma ko-
146
( lika poboljsanja i pr<>Sirenja. Te »duhovnoznanstveno«
orijentirane reforme logike samo potenciraju ontolosku
zbrku.
Se jest egz.istencijal i kao izvorni fenomen pripada
poz.itivnom ustrojstvu tubitka. samo ono ima pak raz-
licite mogutnosti svoje konkretizacije sukladne tubitku.
Upecatljivost i izricitost njegove vladavine mogu se
povijesno mijenjati.
Lienost sva.kida§njeg tubitka jest Se-licnost, koju raz-
likujemo od prave, to jest, posebice ·uzete licnosti. Kao
Se-licnost, svaki pojedini tubitak razasut je u Se i mo-
ra sebe tek naci. To razasipanje karakterizira »subjek-
~« one vrste bitka koju poznamo kao brigujuce rasta-
kanje kod najprije sretajuceg svijeta. Ako je tubitak
samom sebi prisan kao Se-licnost, tada to ujed.no ka-
zuje, da najprije Se skicira izlaganje svijeta i bitka-u-
-svijetu. Onaj tko artikulira sklop uputa znaeajnosti
jest Se-lienost, za volju koje je tubitak svakidasnji. Svi-
jet tubitka oslobac:1a s·retajuea bica za neku cjelinu svr-
. llovitosti koju pozna Se, a u granicama sto su utvr<lene I .
prosjecnoscu Se. Najprije je fakticni tubitak u prosjeO-
no otkritom zajednickom svijetu. Najprije »ja« »nisamc
u smislu svoje licnosti, nego sam Drugi na nacin Se.
Najprije iz njega, i kao ono, ja bivam »dan« sebi »Sa-
mom«. Tubitak je najprije Se i najcesce ostaje takvim.
Ako tubitak posebno otkriva svijet i cini ga sebi razum-
ljivim, ako sam sebi dokueuje svoj pravi bitak, tada se
to otkrivanje »svijeta« i dokucivanje tubitka uvijek os-
tvaruje kao uklanjanje pokrova i :z:atamnjenja, kao raz-
bijanje izokretanja kojima tubitak zabravljuje sebe
pred samim sobom.
S interpretacijom su-bitka i sa.mobitka u Se odgo-
voreno je na pitanje o Tko svakida5njice skupa-bitka.
Ta su razmatranja ujed.no pridonijela konkretnom ra-
zumijevanju temeljnog ustrojstva tubitka. Bitak-u-svi-
jetu postao je vidljiv u svojoj svakidasnjosti i prosjec-
nosti.
Svakida5nji tubitak crpi predontolosko izlaganje svo-
jeg bitka najprije iz vrste bitka Se. Ontoloska interpre-
10* 147

tacija najprije slijedi tu tendenciju izlaganja, ona tubi-
tak razumije iz svijeta i zatice ga kao unutarsvjetska
bica. Ne samo to; »neposredna« ontologija tubitka pu-
sta da joj bude unaprijed dan iz »SVijeta« i smisao bit-
ka prema kojemu bivaju razumljeni ti bivstvujuci »SU-
bjekti«. Ali zato sto u tom pojavljivanju u svijetu sam
fenomen svijeta biva preskocen, na njegovo mjesto
stupa unutarsvjetski Postojeee, naime stvari. Bitak bi-
ca, koja su-skupa-tu, biva shvacen kao post.ojnost. ':!'ako
pokazivanje pozitivnog fenomena neposredno-svaktdaS-
njeg bitka-u-svijetu omogucuje uvid u korijene proma-
sivanja ontoloske interpretacije tog ustrojstva bitka.
Sam on .u svojoj vrsti svakida.Snjeg bitka jest to sto
se najprije proma5uje i zakriva.
Ako se vee bitak svakiddnjeg skupa-bitka, koji se on-
toloski prividrio pribliZava sustoj postojnosti, nacelno
razlikuje od nje, tada ce bitak prave licnosti biti jos
teie pojmiti negoli postojnost. Pravi samobitak ne po-
civa na nekom izvanrednom stanju subjekta odvojenom
od Se, nego je jedna egzistencijska modifikacija Se kao
jednog egzistencijala.
Istost zapravo egzistirajuce licnosti tada je, medu-
tim, provalijom razdvojena od identiteta Ja koje sebe
I
odrlava trajucim u raznovrsnosti dozivljaja.
I
i
i
Peto poglavlje
U-BITAK KAO TAKAV
§ 28. Zada.Ca tematske analize u-bitka
f'
Egzistencijalna analitika tubitka ima u svojem pri-
premnom stadiju kao temu temeljno ustrojstvo tog biea,
naime bitak-u-svijetu. Njezin je slijedeci cilj isticanje
jedinstvene izvorne fenomenske strukture bitka tubit-
ka, iz koje se ontoloski odreduju njegove mogucnosti i
148
n~ini »~.jest«. Do sada se fenomenska karakterizacija
·~ntk~-u-sV1Jetu usmjeravala na strukturni moment svi-
J~ta 1 ~go~or· ~a pit~je o Tko tog biea u njegovoj sva-
.,
~dasnJos.ti. Ah vee Je pri prvam naznaCivanju zadaea
Jedne . pnpremne fundamentalne analize tubitka hila
unapnJed spomenuta1 orijentacija o u-bitku kao tak-
vo~ i d?!Donstrirana na konkretnom modusu spozna-
vanJa SVlJetal.
AD:tic~piranj~ tog noseceg strukturnog momenta pote-
klo Je 1Z namJere, da analiza pojedinih momenata bu-
de. ?d poce~k': okroZena trajnim upiranjem pogleda na-
pnJ~~ n~ C:Jehnu. strukture i da bude sprijeeeno svako
r~biJanJe 1 mrvlJenje jedinstvenog fenomena. Sada va-
lja, ~ ocuvanj7 ~>noga sto je dobiveno u konkretnoj
~abz1, s_kr~nutl mterpretaciju natrag k fenomenu u-
-b1tka; Ali nJegovo prodornije promatranje ne treba sa-
mo da. ponovo i sigurnije podvrgne fenomenoloskom
gledanJU ukupno~t ~trukture bitka-u-svijetu, nego i da
utre put shvacanJU IZVornog bitka tubitka, brige.
~~o li pak mo~e .biti jos dalje pokazano na bitku-u-
·SVIJ_etu poV:h b1tmh odnosa bitka kod svijeta (brigo-
van}al, su-b1~ka. (skrbi) i samobitka (Tko)? U svakom
slucaJ~ ?staJe JOS mogucnost da analiza bude izgrade- ·
i
~·
na. u s1n!lu. pu!em usporedne karakterizacije varijacija
bn~ovanJa 1 DJ~gove smotrenosti, skrbi i njezina obzi-
r~, 1 da pute~ 1z~stre~e eksplikacije bitka svih mogu-
cih unutarsvjetsk.ih b1ea bude istaknut tubitak nasu-
prot bi~u koje nije sukladno tubitku. Bez dvojbe u
tom ~mJeru leze ~erijesene zadace. Sto je do sada ispo-
s~avlJ~no, potreb1to je mnogovrsnih dopuna u pogledu
CJelovite ~?rade. egzis~encijalnoga A-priori filozofske
an.tropolo~Je. Ah ovo Istraiivanje ne smjera k tome.
NJegova Je namjera fundamentalnoontoloska. Ako pre-
rna to~e: o u-bitku pitamo tematski, onda doista ne
moze bit! da h~cemo ~ni~titi izvornost tog fenomena ::1
putem DJegova IzvodenJa tz drugih, to jest putem ne- i 'i
..
1. Usp. § 12, str. 58 i dalje. ;
2. Usp. § 13, str. 66-70. f,.....,'
.: '
ri
149 r
 primjerene analize u smislu nekog ekstrahiranja. Ali
to da se ne5to sto je izvomo ne da izvoditi iz drugoga,
n~ isk.ljucuje mnogovrsnost kara~teri. bitka ~oji s~. za
nj konstitutivni. Pokafu li se, o~ su tad~ egnste?CIJal-
no jednako izvomi. Fenomlm Jednake tzvornostr. kon-
stitutivnih momenata bivao je u ontologiji cesto zane-
maren uslijed jedne metodski neobuzdan~ tendenc~je
k dokazivanju porijekla svega i svacega JZ nekog Je-
dnostavnog »prauzroka«.
U kojem se smjeru valja ogledati za fenomenskom
karakteristikom u. .bitka kao takvog? Odgovor dobiva-
mo, ako se podsjetimo, sto li bijase pri pokazivanju
tog feno)llena povjereno ontoloski pamtecem pogledu,
a to je: u-bitak za razliku od postojece nutamjosti ne-
kog Postojeeega »U« nekom drugomu; u-bitak ne kao
svojstvo nekog postojec~g subjekta, k~je ~i bilo P.rouz-
roeeno iii makar samo 1zazvano postoJanJem »SVIJeta«;
u-bitak kao, naprotiv, bitna vrsta bitka samog tog biea:
Ali sto je drugo predstavljeno tim fenomenom negoh
postojeci commercium izmedu nekog postojeeeg sub-
jekta i nekog postojeeeg objekta? Ovo bi izlaganje pri-
'' slo vee blize fenomenskoj sastojini, kad bi reklo: tu-
bitak jest bitak toga »Izmedu«. Usprkos tome, orijen-
tacija na »lzmedu« i dalje bi odvodila na pogresan put:
Ona se i ne videei pridrufuje ontoloski neodredenoJ
postavci o onim bicima izmedu kojih »je« to Izmedu
kao takvo. Izmedu vee ~razumijeva rezultat jedne
convenientia dvoga Postojecega. Ali apriorna postavka
0 njima uvijek vee razbija fenomen, i bezizgledno ~a
je ponovo slagati ~ krhotina. N: samo s~? n~~a ~lJe­
pila«, nego je razb1ta, od.nosno rukada pnJe mJe n1 ot-
krita, »shema« prema kojoj treba provesti spajanje.
Ono sto je ontoloski odlucujeee, u tome je, da se raz.
bijanje fenomena prethodno sprijeei, to jest, osigura
njegova pozitivna fenomenska sastojina. To, sto su za to
potrebna dalekose!na okolisanja, samo izra.Zava, da je
nesto, onticki po sebi razum.ljivo, bilo u tradicio~oj
vrsti obrade »spoznajnog problema« na mnogo nacina
ontoloski preru!avano do nevidlj·ivosti.
150
Bice sto ga bitno konstituira bitak-u-svijetu, samo je
uvijek svoje »Tu«. Prema poznatom znaCe.nju rijeci,
»TU« ukazuje na »ovdje« i »Ondje«. »Ovdje« nekoga »Ja-
-ovdje« razumljeno je uvijek iz njegova priruenog »On-
djec u smislu razdaljujuCi-usmjeravajuci-brigujuceg bit-
ka pri njemu. Egzistenoijalna prostornost tubitka, koja
mu na taj nacin odreduje njegovu »lokaciju«, temelji
se samo na bitk.u-u-svijetu. Ondje jest odre4enost ne-
kog unutarsvjetski Sretajucega. »Ovdje« i »>ndje« mo-
guci su samo u nekom »Tu«, to jest, ako bivstvuje ne-
ko bice koje je kao bitak tog »TU« dokuCilo prostor-
nost. To bice nosi u svojem najvlastitijem bitku karak-
ter nezatvorenosti. Izraz »Tu« kazuje njegovu bitnu do-
kucenost. Putem nje je to bice (tubitak) u isti mah s
tu-bitkom svijeta za samo sebe »tu«.
Onticki slikovit govor o lumen naturale u covjeku
nc kazuje nista drugo negoli ontolosku strukturu tog
bica, da ono jest na nacin da je svoje Tu. Ono je »ra·
s\·ijetljeno«, reci ce: samo se po sebi rasvijetlilo kao
bitak-u-svijetu, nc putem nekog drugog bica, nego tako
sto samo ono jest rasvjeta. Sarno nekom egzistencijalno
ovako rasvijetljenom bicu biva Postojece pri svjetlu
pristupacno, u tami skriveno. Tubitak nosi sa sobom
S\'Oje Tu po roctenju, odrekavsi se njega on ne samo
sto fakticno ne bivstvuje, nego uopce nije bice s tak-
vom biti. Tubitak jest svoja dokucenost.
Konstituciju tog bitka valja ispostaviti. Ali ukoliko
je bit tog bica egzistencija, egzistencijalni stavak »tu-
bitak jest svoja dokucenost« ujedno ce reCi: bitak o
kojemu se tom bicu radi u njegovu bitku jest to, da
bude svoje »Tu«. Osim karakterizacije primarne kon-
stitucije bitka dokucenosti, potrebna je u skladu s tije-
kom analize jedna interpretacija vrste bitka u kojoj je
to bice svakodnevno njegovo Tu.
Poglavlje koje preuzima eksplikaciju u-bitka kao ta-
kvog, to jest bitka samoga Tu, raspada se u dva dije-
la: A. Egzistencijalna konstitucija Tu. B. Svakida5nji
bitak Tu i propadanje tubitka.
151
 Dva jednako konstitutivna naoma na koje Tu jest, vi-
dimo u Cu.vstvovanju i razumljenju; njihova analiza do-
biva svaki put nuZn.u fenomensku potvrdu putem inter-
pretacije jednog konkretnog i za problematiku ~to sli-
jedi vamog modusa. Cuvstvovanje i .rammljenje jedna-
ko su izvomo odre4eni putem govora.
Pod A {egzistencijalna konstitucija Tu) su, prema
tome, obrac1eni: tu-bitak kao euvstvovanje (§ 29), strah
kao modus euvstvovanja (§ 30), tu-bitak kao razumlje-
nje (§ 31), razumljenje i izlaganje (§ 32), iskaz kao mo-
dus potekao iz izlaganja (§ 33), tu-bitak, govor i jemk
(§ 34).
Analiza .karalctera bitka tu-bitka jest egzistencijalna.
To ce reei: Karakteri nisu svojstva nekog Postojeeega. .
nego su bitno egzistencijalni naeini na koje ti karak-
teri jesu. Otuda mora biti ispostayljena vrsta njihova
bitka.
Pod B (svakida~nji bitak Tu i propadanje tubitka)
analiziiani su - odgovarajuci konstitutivnom fenome-
nu govora, gledanju §to poCiva u razumljenju te primje-
reno izlaganju (tumaeenju) koje im pripada- kao eg-
zistencijalni modusi svakida~njeg bitka Tu: naklapanje
(§ 35), znatizelja (§ 36), dvosmislenost (§ 37).
Na tim se fenomenima pokazuje jedna temeljna vr-
sta bitka Tu, koju interpretiramo kao propadanje, a
to »padanje« pokazuje jedan egzistencijalno svoj na-
Cin pokrenutosti (§ 38).
A. Egzlstencljalna konstituclja Tu
§ 29. Tu-bitak kao Cu.vstvovanje
Ono ~to ontoloski pokazujemo nazivom cuvstvovanje,.
to je onti~ki nesto najpoznatije i najsvakodnevnije: ras-
polozenje, raspolozenost. Prije svake psihologije ras-
poloienja, koja je jo5 k tome sasvim na ugaru, valja
. taj fenomen vidjeti kao fundamentalni egzistencijal i
ocrtati ga u njegovoj strukturi.
152
Neometana ravnodusnost jednako kao i zatomljena
zlovolja sva.kiddnjeg brigovanja, prelijevanje prve u
drugu i obratno, izlijevanje u oneraspol~enja - onto-
1oSki nisu ni~tavni, ostajali ti fenomeni i nezapdeni, kao
ne5to toboz najnevaZnije i najpovrsnije u tubitku. To,
sto se raspoloZen.ja mogu pok:variti i preokrenuti se, .ka-
zuje samo, da je tubitak uvijek vee nekako raspoloien.
Cesto trajna, ravnomjerna i blijeda neraspolozenost,
koju ne valja brkati s oneraspolozenjem, tako je ma-
lo nista, da tubitak upravo u njoj postaje samom sebi
dodijao. Bitak samog Tu postao je u takvom oneraspo-
lozenju oeitim kao teret. Za.Sto, ne zna se. A tubitak ne
moze znati ne5to takvo, jer su mogucnosti dokucivanja
sto ih ima spoznaja daleko prekratka dometa spram
izvornog dokucivanja raspolozenja, u kojima je tubi-
tak doveden pred svoj bitak kao Tu. Pa opet, podignu-
to raspolozenje moze ukloniti ociti teret bitka; ta mo-
gucnost raspoloienja takoder dokueuje, premda ukla-
njajuci ga, teretni karakter tubitka. Raspolozenje cini
oeitim »kako nekomu jest i biva«. u tom »kako neko-
mu jest«, raspolozenost dovodi bitak u njegovo »Tuc. t•
U raspolozenosti je tubitak uvijek vee, sukladno ras-
poloze.nju dokucen kao ono bice kojemu bija5e pre-
pusten tubitak: u svojem bitku kao onom bitk.u kojim
njemu egzistirajuci valja biti. Dokuceno neee reci spoz-
nano kao takvo. I upravo u najravnodu5nijoj i naj'peza-
zlenijoj svakida5njici moze bitak tubitka banuti kao
golo »Da-jest-i-valja-mu-biti«. Susto »da jest« pokazuje
se, Odakle i Kamo ostaju u tami. To, ~to tubitak isto
ta.~o !le .~popu5ta« takvim raspolozenjima, to jest, ne
sbJedi nJihovo dokucivanje i ne da se dovesti pred do-
kuceno, nije dokaz protiv fenomenskog Cinjenicnog sta-
nja raspolozenju sukladne dokueenosti bitka Tu u nje-
govu Da-jest, nego je dokaz za to. Tubitak najcesee
onticko-egzistencijsk.i izbjegava bitak dokucen u raspo-
lozenju; to ontoloski-egzistencijalno kazuje: u onome
na sto se ovakvo raspolozenje ne obazire, tubitak je ot-
krit u svojoj prepustenosti samom Tu. Ono dokuceno u
samom izbjegavanju jest Tu.
153
 Taj karakter bitka tubitka - skriven u svojem Oda-
kle i Kamo, ali to nesk:rlivemje dokueen sam po sebi -
to »Da jest on«, nazivamo bacenost tog bica u svoje
Tu, i to tako, da je ono kao bitak-u-svijetu to Tu. Jz.
raz baeenost treba pakazivati fakticnost prepu.Stanja.
»Da-jest-i-valja-muwbiti«, dokueeno u cuvstvovanju tu-
bitka, nije ono »-Da jest« koje ontoloski-kategorijalno
izra.Zava cinjenicnost pripadnu postojnosti. Ta postaje
pristupacnom samo u nekom ustanovljivanju putem
gledanja. Naprotiv, Da-jest, dokuceno u cuvstvovanju,
mora biti shvaceno kao egzistencijalna odre<lenost onog
biea koje jest na nacin bitka-u-svijetu. Fakticnost nije
cinjenicr;.ost jednog factum brutum nekog Postojeeega,
nego je karakter bitka tubitka primljen u egzistenciju,
prem(la najprije odgurnut. Da-jest fakticnosti nikada
nije moguce naci u nekom motrenju.
Bice s karakterom tubitka jest svoje Tu na taj na-
cin, da ono, izriCito iii ne, nalam sebe u svojoj bacenosti.
u fuvstvovanju je tubitak uvijek vee dovedell pred se-
be, on je uvijek sebe vee ndao, ne kao opamjuee sebe-
·pronala.Zenje, nego kao raspolozeno samoeucenje. Kao
bice koje je prepu!teno svojem bitku, ono ostaje pre-
pusteno i tome, da je sebe uvijek vee moralo naci -
naci u jednom nalazenju koje ne potjeee toliko od ne-
kog direktnog tra.Zenja, nego od bjefanja. Raspol&enje
ne · dokucuje na na.Cin gledanja bacenosti, nego kao na-
vraeanje k njoj i odvraeanje od nje. Najeesee ono ne
navraea k - u njoj oeitom- tegobnom karaktel"J,l tu-
bitka, ponajmanje cini to kad je poneseno u poviSenom
raspolofenju. To: odvraeanje jest to sto jest uvijek na
naCin euvstvova.nja.
Ono sto raspol&enje dokucuje, i kako dokucuje, pot-
~
I
puno bi se krivo shvatilo, kad bi se s tako Dokucenim
htjelo spojiti ono sto »U isti mah« tubitak pozna, zna
i vjeruje. Ako je tubitak i »Siguran« u vjerovanju o svo-
jemu »Kamo«, i misli da u racionalnoj prosvijeeenosti
..' zna o svojemu Odakle, sve to ne znaci nista nasuprot
fenomenskom Cinjenicnom stanju, da raspolozenje do-
vodi tubitak pred njegovo Tu, koje mu kao takvo zuri
154
?susret u svojoj neumoljivoj zagonetnosti. Egzistenci-
]alno-ontoloski ne postoji ni najmanje pravo, da »evi-
dentnost« ~vs~ov~nja .bude ~bezvredivana mjerenjem
prema. apodiktlckoJ ~Jesnostl nekog teorijskog spoz-
navanJ~ sustog .PostoJeceg~. Ali nimalo nije manje ni
ono .krivotvo:renJe ~enoll?-ena, koje ih odguruje u refugij
Iraaonafnoga. IracionallZam - kao pandan racionaliz-
m.~ - govori samo razroko o onome za sto je potonji
shJep.
. T~•. st? tubitak fakticno moze, treba .i mora znanjem
~ ~tiJe?Jem zagospodariti nad raspolozenjem, moze u
lZ~~es~m~ moguc~ostima egzistiranja znatiti prvenstvo
htiJenJa 1 spoznaJe. Sarno, to ne smije zavesti onamo
da ~e ontolos~ .~ijeee raspolozenje kao izvorna vrst~
tubttka, u. k~JOJ. ~e ?n. sam sebi dokucen prije svakog
sp~~nav~nJa 1 htiJenJa 1 nadma5ujuci domet njihova do-
kucivanJa. I, ~ovrh toga, gospodarima raspolo!enja niw
kada ne postaJemo bez raspolozenja, nego uvijek iz ne-
kog proturaspolozenja. Kao prvu ontolosku karakteri-
~t~u bif:i euvstv?vanja dobivamo: Cuvstvovanje doku-
cuJe tu'?rta._k ~ nJegC?voj baeenosti, a najprije i najce5ce
na nacm .z.zb]egavaJuceg odvracanja.
Vet je po tome vidljivo, da je euvstvovanje vrlo da-
leko ?d neeega poput zaticanja nekog dusevnog stanja.
On~ 1~a tako malo karakter jedp.og shvaeanja koje se
naJpnJe osvree naokolo i natrag, da citava imanentna
refleksfja moze zateci »dofivljajec samo stoga sto je
Tu vee otvoreno u cuvstvovanju. »Puko raspolozenjec
otvara Tu izvo~j~ ?egoli ikoje ne-zamjeeivanje, ali ga,
tome odgovaraJuCi, 1 zatvara upornije.
. To pokazuje oneraspolozenje. U njemu tubitak posta-
l~ p~ema ~om sebi slijep, okolni svijet brigovanja
b1va preknt koprenom, smotrenost brigovanja zavede-
na. Cuvstvo~anje biva tada tako malo reflektirano, da
~popada ~b~~. upravo u refleksije lisenoj predanosti i
lZ;ueenosti »SVIJetuc o kojemu on briguje. RaspoloZe-
nJe spopada. Ono ne dolazi ni »izvanac niti .-iznutrac
nego ~e ~spinje ~o nacin bitka-u-svijetu iz samog nje:
ga. Ah time dolaz1mo putem jednog negativnog razgra-
155
nicenja cuvstvovanja spram refle~tirajuceg shvaeanja
»Nu.tarn.jegac do pormivnog uvida u njegov ika.rakter do-
..
kuC.ivanja. Raspolof.enje je uvijek vee dokueilo bitak-u-
-svijetu kao cjelinu, i prije svega ono omogueuje usmje-
ravanje sebe prema • •• Raspolozenost se ne odnosi naj-
prije na Dl.lSevno, samo nije neko stanje u njemu, k.oje
zatim na zagonetan naCin dospijeva van .i bojadi~e stva-
ri i osobe. u tome se pokazuje drugi bitni karakter ruv-
stvovanja. Ono je jedna egzistencijalna temeljna vrsta
jednako izvorne dokueenosti svijeta, su-tubitka i egzis-
tencije, jer je samo ono u biti bitak-u-svijetu.
Pored ovih dvaju eksplicitnih odre<lenja biti cuvstvo-
vanja: dokuC.ivanja baeenosti i dokucivanja svaki put
Citava bitka-u-svijetu, valja voditi racuna i o trecemu,
koje pridonosi prije svega dubljem razumijevanju svje-
tovnosti svijeta. Ranije' je bilo receno: Vee prije otkri-
ti svijet daje, da Unutarsvjetsko susreee. Tu apriomu
dokucenost svijeta, koja pripada u-bitku, sukonstituira
cuvstvovanje. Davanje-sretati primarno je smotreno, a
nije jedino tek neki osjet ill zurenje. Smotreno brigu-
juce davanje-sretati ima - tako to sada mozemo o~trije
uociti polazeei od cuvstvovanja - karakter prepasti.
Ali prepadanje nekorisn~u, otpomo~6u, opasno~u
Priru.Cnoga ontolo§ki postaje mogucim samo stoga ~to
je u-bitak kao takav egzistencijalno a priori odre<len ta-
ko,· da ga unutarsvjetski Sretajuee moze na taj naCin
napasti. Ta se podlomost napadu temelji u euvstvova-
nju, koje je kao takvo dokucilo svijet, na primjer, na
temelju njegove sposobnosti da ugro!ava. Sarno ono §to
je u cuvstvovanju strahovanje odnosno neustra§enost,
moze otkriti unutarsvjetski Prirucno kao ugroiavajuee.
Raspolozenost cuvstvovanja egzistencijalno konstituira
otvorenost tubitka prema svijetu.
I samo zato §to »Cutilac ontolo§ki pripadaju nekom
bieu koje ima vrstu bitka euvstvujueeg bitka-u-svijetu,
ona mogu biti »dirnuta« i »imati osjet za«, tako da se
Dirajuee pokazuje u afekoiji. Ne§to poput afek-
3. Usp. § 18, str. 94.
156
cije ne bi nastalo ni pri najjacem prittsku i otporu, ot-
por bi ostao bitno neotkriven, kad cuvstvujuci bitak-u-
-svijetu ne bi sebe vee bio uputio na opasnost da bude
napadnut od unutarsvjetskog biea, koju su skicirala ra-
spolozenja. u cuvstvovanju egzistencijalno lef.i doku-
cujuca upucenost na svijet, iz kojega mof.e sretati Na-
padajuce. U stvari, ontoloski nacelno moramo primar-
no otkriee svijeta prepustiti »pukom raspolozenjuc. Ci-
sto motrenje, prodiralo ono i u najskrivenije zilice bit-
ka nekog bica, nikada ne bi uzmoglo otkriti ne~to poput
UgroZa.vajueega. ·.
To, sto · se na temelju primarno dokucujuceg cuvstvo-
Yanja svakidasnja smotrenost vara, sto je uvelike pod-
lozna obmani, to je, mjereno idejom apsolutne spoz-
naje »svijeta«, neko ~1) ov. Ali takvim se ontolo~ki ne-
opravdanim vrednovanjima potpuno zanemaruje egzis-
tencijalna pozitivnost podlofnosti obmani. Upravo u
najskrovitijem gledanju »svijeta«, koje plaminja su- •.,
kladno raspolozenju, pokazuje se Prirucno u svojoj spe- ~
cificnoj svjetovnosti, koja ni jedan dan nije ista. Teo-
rijsko promatranje uvijek je vee zamracilo svijet do
jednolicnosti su5tog Postojecega, unutar kojega, daka-
ko, lezi zatvoreno novo bogatstvo onoga sto se mcne
otkriti u cistom odre<livanju. Ali ni najcisea .&EC~>p(cx ni- ..
je okrenula Ie<la svakom raspolozenju; i njezinu se P\'0-
matranju samo jos Postojeee pokazuje u svojem su5tom
izgledanju jedino tada kad ga m<>Ze pustiti da pri<le k
njoj 4 u mirnom prebivanju kod ... u {>~v't'&>v~ i ~t'Xi­
ywylJ. - Pokazivanje egzistencijalno-ontoloske konsti-
tucije spoznajueeg odre<livanja u cuvstvovanju bitka-u-
•Svijetu ne kani sebe brkati s pokuhjem da se znanost
ontiCki izruci »osjeeaju«.
Unutar problematike ovog istra.Zivanja ne mogu biti
interpretirani razni modusi euvstvovanja i sveze njiho-
va fundiranja. Pod nazivom afekata i osjecaja ti su
fenomeni onticki odavno poznati, a u filozofiji oduvi-
jek promatrani. Nije slucajno, sto prva bdtinjena, si-
4. Usp. Aristotel, Met. A 2, 982 b 22 sqq.
157
r
stematski izvedena interpretacija afekata nije obrade-
na u okviru »psihologije«. Aristotel istrazuje n:1.&J1 u
..
·- drugoj knjizi svoje »Retorike«. Nju treba - nasuprot
tradicionalnoj orijentaciji pojma retorike na nesto po-
put »nastavne stroke« - shvatiti kao prvu sistematsku
hermeneutiku svakidasnjosti skupa-bitka. Javnost kao
vrsta bitka Se (usp. § 27) nema samo uopce svoju
raspolozenost, ona treba raspolozenje i »pravi« ga sebi.
U nj i iz njega govori govornik. Njemu je potrebno
razumijevanje uvjeta za mogucnosti raspolozenja, da
bi ga na pravi naCin probudio i upravljao njime.
Daljnja provedba interpretacije afekata u stoi, ujed-
no njez.ina predaja novomru vijeku putem patristicke
i skolastitke teologije, poznati su. Ostalo je nezapafe-
no, kako nacelna ontoloska interpretacija Mektivnoga
uopce · jedva da je poslije Aristotela uzmogla uciniti
spomena vrijedan korak naprijed. Naprotiv: afekti i
J osjecaji dospijevaju tematski medu psihicke fenomene,
kao njihov treei razred oni najce5Ce fungiraju pokraj
predocivanja i htijenja. Srozavaju se do popratnih fe-
nomena.
Zasluga je fenomenoloskog istraZivanja, sto je ono
ponovo otvorilo jedan slobod.niji vidik na te fenomene.
Ne samo to; Scheler je, prije svega prihvaeajuCi Augu-
stinovu i Pascalovu5 pobudu, usmjerio problematiku
na .sveze fundiranja izmeau akata »koji pred00t1ju«
i »koji oduzimaju painju«. I ovdje, dakako, egzistenci-
jalno-ontoloski temelji fenomena akta uopce ostaju jos
u tami.
Cuvstvovanje ne samo sto dokucuje tubitak u njego-
. ;
voj bacenosti i upucenosti na svijet koji je s njegovim
5. Usp. Pensees, na nav. mj. str. 185: Et de Ia :vient qu'au lieu
qu'en parlant des choses humaines on dit qu'il faut les con-
naitre avant que de les aimer, ce qui a pass6 en proverbe,
les saints au contraire disent en parlant des choses divines
qu'il faut les aimer pour les connaitre, et qu'on n'entre dans
Ia verite que par Ia charite, dont ils ont fait une de leurs
plus utiles sentences; usp. uz to Augustinus, Opera (Migne
P. L. tom VIII), Contra Faustum lib. 32, cap. 18: non intratur
in veritatem, nisi per charitatem.
,,I
158
bitkom uvijek· vee dokucen, nego je i samo ono egzisten-
;ijalna vrsta bitka u kojoj se on stalno izrucuje »svi-
jetu«, daje mu da ga napada, tako sto sama sebe na
izvjestan nacin izbjegava. Egzistencijalno ustrojstvo
tog izbjegavanja postat ee jasno kod fenomena propa-
danja.
Cuvstvovanje jest temeljna vrsta egzistencije, u ko-
joj je tubitak svoje Tu. Ne samo sto cuvstvovanje on-
toloski karakterizira tubitak, nego ujedno ima na te-
melju svojeg dokuCivanja nacelno metodsko znacenje
za egzistencijalnu analitiku. Ova, kao i svaka ontolos-
ka interpretacija uopce, moze, tako reci, saslusati u
pogledu njegova bitka samo ono bice koje je vee prije
toga dokuceno. I pridrlavat ce se osobitih najdaleko-
seznijih mogucnosti dokucivanja tubitka, kako bi od
njih primila razjasnjenje tog biea. Fenomenoloska in-
terpretacija mora samom tubltku dati mogucnost iz-
vornog dokucivanja i pustiti ga da tako reei sam sebe
izlafe. Ona u tom dokucivanju samo sudjeluje, da bi
fenomenski sadrlaj Dokucenoga uzdigla do pojma.
S obzirom na predstojeeu interpretaciju jednog tak-
vog egzistencijalno-ontoloski znacajnog temeljnog euv-
stvovanja tubitka, naime tjeskobe (usp. § 40), fenomen
cuvstvovanja treba biti jos konkretnij~ demonstriran
na odrec.1enom modusu, strahu.
§ 30. Strah kao jedan modus cuvstvovanja'
Fenomen straha dade se promatrati u trojakom po-
gledu; analiziramo Pred-Cim straha, strahovanje i Za-
-sto straha. Ti moguci aspekti, koji spadaju skupa, nisu
slucajni. S njima izlaz~ na vidjelo struktura cuvstvova-
nja uopce. Analizu upotpunjuje ukazivanje na moguce
modifikacije straha, koje se ticu svagda razlicitih struk-
turnih momenata kod njega.
Pred-Cim straha, ono »Stra5no«, svaki puta je unu-
tarsvjetsko bice, iz vrste bitka Priruenoga, Postojecega
6. Usp. Aristotel, Retorika B 5, 1382 a 20-1383 b 11.
159

ill su-tubitka. Ne treba onticki obavje§.tavati o bicu
koje m<>Ze biti na mnogo na.Cina i naj~e »Strdno«,
nego Strdno valja fenomenski od.rediti u njegovoj stra-
hotnosti~ Sto pripada Stra!nomu kao takvom, koje
susre6e u strahovanju? Pred-Cim straha ima karakter
netega §to mo7.e ugromti. Ovamo spada v.i!e toga. 1.
Vrsta svrhovitosti Sretajutega jest §.tetnost. To se po-
kazuje unutar sveza svmovitosti. 2. Ta ~tetnost cilja
na neki odre<teni krug onoga na !to se mofe odnositi.
Sama ona kao ovako odre4ena dolazi iz jednog odre-
denog predjela. 3. Sam predio i ono ~to dolazi iz njega
pozna.ti su kao takvi da je u njima ne!to »sablasno«.
4. Stetno 'ao Prijete6e joJ nije u dohvatnoj btizini, ali
se b11izL U takru prdblii.avanju St:etnost zraOi i pri tome
im.~ k:arakter prijeeenja. 5. To pribliZavanje jest pribli·
Za.vanje unutar b1izine. Ono sto doduse m<>Ze biti u
najveeem: stupnju ~tetno, i dapace stalno dolazi sve
bliZe, ali u daljini, to ostaje u svojoj stra.hoti skriveno.
Ali kao ·Pribl:if.a.vajuce-se u blizini, Stetno je prijeteee,
m<lZe pogoditi, pa ipak i ne. U pribl.iZavanju se poten-
cira to »moze, a na kraju ipak oi ne«. K.a:Zemo- to je
stra!no. 6. U tome le:Zi: Stetno kao PribliZavajuCe-se u
blizini nosi kod sebe otkritu mogucnost, da izostane i
mine, §to ne umanjuje strahovanje i ne gasi ga, nego
oblik.uje.
Samo strahovanje jest dopustanje koje daje-napa:sti-
-se ovako okarakteriziTanom Ugro:ZavajuCe.mu. Ne biva,
recimo, najprije ustanovljeno neko buduce zlo (malum
futurum), da bi zatim nastao strah. Ali ni strahovanje
ne konstatira najprije ono §to se pr1bliZava, nego ga
prije toga otkriva u njegovoj strahoti. I strahujuci
moze strah tada, izricito gledajuci onamo, sebi »jasno
pokazati« to Strdno. Smotrenost vidi Strdno, jer ona
je u cuvstvovanju straha. Strahovanje kao drijemajuea
mogucnost CuVStvujuceg bitka-u-svijetu, »Strasljivost«,
vee je dokucilo svijet u pogledu toga, da se iz njega
moze pribliZava.ti ne§to poput Strdnoga. Samomu Mo-
·ci-se-pribliZiti VeC je dana Sloboda posredstvom bitne
egzistencijalne prostomosti bitka-u-svijetu.
160
..
Ono za sto strah strahuje jest samo strahujuce bice,
tubitak. Jedino ono bice kojemu se u njegovu bitku
radi o samom njemu, moze strahovati. To bice doku-
cuje strahovanje u ugrozenosti, prepustenosti samom
sebi. Tubitak otkriva strah uvijek, premda s promjen-
ljivom izricitoscu, u bitku svojega Tu. Ako strahujemo
za kucu i gospodarstvo, tada u tome ne lezi neka pro-
tuinstanca gornjem odredenju Za-sto straha. Jer tubi-
tak je kao bitak-u-svijetu uvijek brigujuci bitak kod.
Najcesce i najprije tubitak jest iz onoga za sto briguje.
Ugrozavanje toga jest prijetnja bitku kod. Tubitak do-
kucuje strah pretezno na privativan nacin. On stva-
ra pometnjti i Cini »bezglavim«. Strah ujedno blokira
ugrozeni u-bitak, dajuci mu da ga vidi, tako da se
tubitak, kada strah mtne, mora najprije opet snaci.
Strahovanje-za, kao vlastiti strah-pred, uvijek jedna-
ko izvorno dokueuje - bilo privativno bilo pozitivno
- i unutarsvjetsko bice u njegovoj sposobnosti da ug-
rozava kao i u-bitak u pogledu njegove ugrozenosti.
Strah jest jedan modus cuvstvovanja.
Ali strahovanje se moze ticati i Drugih, i tada govo-
rimo o strahovanju za njih. To strahovanje za. . . ne
skida strah s Drugih. To je iskljuceno vee stoga sto se
Drugi za koga strahujemo, sa svoje strane uopce ne tre-
ba bojati. Za Drugoga strahujemo ponajvi~e upravo ta-
da kad se on ne boji i ludo hrabro srlja prema Prije-
tecemu. Strahovanje za. . . jest jedan nacin sucuvstvo-
vanja s Drugima, ali nije nufno i neko sustrahovanje
iii Ca.k skupa-strahovanje. Moze se strahovati za..., ne
strahuJuci z~ se. Ali pogledamo li tocnije, strahovanje
za . . . 1pak Je neka bojazan za same sebe. »UstraSen«
je pri tome su-bitak s Drugim, koji bi nekome mogao
biti otet. Strdno ne cilja direktno na Sustrahujueega.
Strahovanje za. . . zna na izvjestan nacin da nije po-
goc:teno ono samo, pa ipak je supogodeno u pogodenosti
s~-tubitka za koji se boji. Ovdje se ne radi o stupnje-
vuna »tonova osjeeaja«, nego o egzistencijalnim modusi-
ma. Strahovanje za. . . ne gubi svoju specificnu pravost
niti ako »zapravo« ipak ne strahuje za se.
11 Bitak i vrijeme
161
 Konstitutivni momenti potpunog fenomena straha
mogu varirati. Iz toga proizlaze razliCite mogucnosti
bitka strahovanja. Strukturi susreta Ugrozavajucega
pripada pribl.iZavanje u blizini. Ukoliko neko Ugroza-
vajuce u svojemu »doduse jos ne, ali svakog trenutka«
odjednom samo provali u brigujuci bitak-u-svijetu, tada
strah postaje prepascu. Kod Ugrozavajucega valja, pre-
rna tome, luciti: najbliZe pribliiavanje Prijetecega te
vrstu sretanja samog pribliiavanja, iznenadnosti. Pred-
-cim prepasti najprije je ne5to poznato i prisno. Ima
li, naprotiv, Ugrozavajuce karakter neceg naskroz ne-
poznatoga, tada strah pos.taje grozom. Pa gdje onda
cak sret~e neko Ugrozavajuce u karakteru Groznoga
i ujedno mu je karakter sretanja Zaprepascujuce, nai-
me iznenadnost, tu strah postaje uzasom. Daljnje ina-
cice straha poznamo kao bojazljivost, zaziranje, zebnju,
prepla5enost. Sve modifikacije straha ukazuju kao mo-
gucnosti sebe-osjecanja na to, da je tubitak kao bitak-
-u-svijetu »plasljiv«. Tu »plasljivost« ne valja razumje-
ti u ontickom smislu neke fakticne sklonosti u »poje-
dinaca«, nego kao egzistencijalnu mogucnost bitnog cuv-
stvovanja tubitka uopee, koje dakako nije pojedinacno.
§ 31. Tu-bitak kao razumljenje
Cuvstvov~nje je jedna od egzistencijalnih struktura
u kojoj se zadrlava bitak samoga »Tu«. Taj bitak kon-
stituira, jednako izvomo kao .i samo cuvstvovanje, ta-
koder i razumljenje. Cuvstvovanje uvijek ima svoje
razumijevanje, premda samo tako, da ga zatomljuje.
Razumljenje je uvijek raspolozeno. Ako ga interpreti-
ramo kao fundamentalni egz~tencijal, tada se time
pokazuje, da taj fenomen biva shvacen kao temeljni
modus bitka tubitka. »Razumlj~nje« pak u smislu jed-
ne vrste spoznaje medu drugitna, recimo razlicite od
»razjasnjenja«, mora, naprotiv, biti skupa s ovim in-
terpretirano kao derlvat primamog razumljenja, koje
uopce sukonstituira bitak Tu.
162
Ta i dosadasnje je istrdivanje takoder v~.C nailazilo.
na to izvomo razwnljenje, ne dajuci mu da izriCi·to
ude u temu. Tubitak jest, egzistirajuci, svoje Tu - to
hoee reci naprosto: svijet je :a>tu«; njegov tu-bitak jest
u-bitak. A ovaj je ujedno »tu«, i to kao ono za volju
cega tubitak jest. U Za-volju-Cega je dokucen egzisti-
rajuci bitak-u-svijetu, a ta je dokucenost bila nazvana
razumljenjem7• U razumljenju Za-volju..Cega sudokuce-
na je znacajnost, koja se temelji u tom razumljenju.
Dokucenost razumljenja, kao dokucenost Za-volju-Cega
i znaeajnosti, jednako se izvorno tice potpunog bitka-
-u-svijetu. Znaeajnost jest ono po cemu je dokucen svi-
jet kao takav. Za-volju-cega i znacajnost dokuceni su u
tubitku, reCi ce: tubitak jest bice kojemu je kao bitku-
-u-svijetu stalo do samog njega.
Katkada upotrebljavamo u ontickom govoru izraz
»nesto razumjeti« u znacenju »nekom stvari moei up-
ravljati«, :a>biti joj dorastao«, »nesto umjeti«. U razum-
ljenju kao egzistencijalu Znano nije neko Sto, nego je
bitak kao egzistiranje. U razumljenju egzistencijalno
lezi vrsta bitka tubitka kao Moci-biti. Tubitak nije neko
Postojece koje kao dodatak ima jos to, da ne5to umije,
nego jest, primarno, Biti-mogucim. Tubitak jest uvijek
to sto on moze biti i kakva je on svoja mogucnost.
Bitno Biti-moguCim tubitka tice se okarakteriziranih
naCina brigovanja o »svijetu«, skrbi za Druge i u sve-
mu tome, i oduvijek, tice se Moei-biti pri samom sebi,
za volju sebe. Biti-mogucim, koje je egzistencijalno
uvijek tubitak, razlikuje se jednako jako od prazne,
logicke mogucnosti kao i od kontingencije nekog Po-
stojecega utoliko ~to se s njime moze »dogoditi« ovo
i ono. Kao modalna kategorija postojnosti, mogucnost
znaci nesto jos ne zbiljsko i ni bilo kada nuzno. Ona
karakterizira samo moguce. Ontoloski uzeta ovako, ona
je nize od zbilje i nuinosti. Kao egzistencijal, moguc-
nost je, naprotiv, najizvornija i krajnja pozitivna onto-
loska odredenost tubitka; zasada ona moze biti, poput
7. Usp. § 18, str. 94.
11* 163
egzistencijalnosti uopee, pripravljena jedino kao prob-
lem. Fenomensko tlo gdje bi je uopce 'bilo moguee vi-
djeti, prufa razumljenje kao doku6ujuee MoCi-biti.
Mogucnost' kao egzistencijal ne znaci neodredeno
Mo6iJbiti u smislu »ra:mod'Wnost proizvoljnosti« (Jdber-
tas indifferentiae). Tubitak je, kao bitno cuvstvujuci,
uvijek vee dospio u odredene mogucnosti, on ih, kao
Moci-biti kojim jest; p'Wta da produ mimo, on se. ne-
prestano okanjuje mogucnosti svojeg bitka, laca ih
se i zabunjuje se. Ali to ce reci: tubitak je sarriom sebi
prepusteno Biti-mogucim, na5kroz je bacena mogucnost.
Tubitak je mogucnost slobodnosti za najvlastitije Moci-
-biti. Samom njemu, Biti-mogucim je u razlicitim na-
Cinima i stupnjevima transparentno.
Razumljenje jest bitak takvoga Moci-biti, koje nikada
ne izostaje .kao Jos-ne-postojeee, nego, kao bitno nikada
Postojeee, imajuci bitak tubitka, u smislu egzistencije
»jest«. Tubitak jest na nacin, da je uvije'k razumio,
odnosno nije razumio, da bivstvuje ovako iii onako.
Kao takvo razumljenje, on »Zna« na cemu je sam, to
jest, njegovo Moei-biti. To »Z~je« nije izraslo tek iz
nekog imanentnog samoopaZa.nja, nego pripada bitku
Tu, koji bitno jest razumljenje. I samo zato sto tubitak
razumijevaju6i jest svoje Tu, on moze zalutati i po-,
gresno shvatiti. Ukoliko je pak razumljenje cuvstvuju-
ce, i. kao takvo je egzistencijalno izruceno baeenosti,
tubitak je uv.ijek vee zalutao i pogresno shvatio. Otuda
je u svojemu Mo6i-biti prepl1Sten moguenosti da sebe
te1c ponovo nade u svojim. moguenostima.
Razumljenje jest egzistencijalni bitak vlastitoga MoCi-
-biti samog tubitka, ito tako, da taj bitak sam po sebi
dokucuje Na-cemu sa samim sobom bitka. Strukturu
ovog egzistencijala valja zahvatiti jos stroze.
Razumljenje se kao dokucivanje uvijek tice citava
temeljnog ustrojstva bitka-u-svajetu. Kao MoCi-bi.ti, u-
·bitak jest svagda MoCi-biti-u-svijetu. Taj nije samo qua
svijet dokueen kao moguea znaeajnost, nego oslobada-
nje samog Unutarsvjetskoga oslobada to biee u pogle-
'du njegovih moguC.nosti. P.rirueno je kao takyo otkrito
164
u svojoj korisnosti, pri.mjenljivosti, stetnosti. Ukupnost
svrhovitosti otkriva se kao kategorijalna cjelina mo-
gucnosti sklopa Prirucnoga. Ali i »jedinstvo« raznovrs-
.nog Postojeeega, naime priroda, biva otkrito na teme-
lju dokueenosti mogucnosti nje. Zar je slucajno, sto
pitanje o bitku prirode cilja na »uvjete njezine mo-
gucnosti«? U cemu se temelji takvo zapitivanje? Nasu-
prot samom njemu ne moze izostati pitanje: za5to je
bice, nesukladno tubitku, razumljeno u svojem bitku
bude li dokuceno na temelju uvjeta svoje mogucnosti?
Kant pretpostavlja nesto takvo mozda s pravom. Ali
sama ta pretpostavka moze ponajmanje ostati nelegi-
timiranom u pogledu svoje opravdanosti.
Zasto razumljenje uvijek, po svim bitnim dimenzija-
ma u njemu DokuCivoga, proclire u mogucnosti?
Zato, sto razumljenje ima samo po sebi egzistencijalnu
strukturu koju nazivamo projekt. Ono projektira bitak
tubitka prema njegovomu Za-volju-Cega, jednako izvor-
no kao i prema znaeajnosti kao svjetovnosti svakog i
'
I ·~
njegovog svijeta. Projektski karakter razumljenja kon-
stituira bitak-u-svijetu s obzirom na dokucenost nje-
govoga Tu kao Tu jednoga Moci-biti. Projekt jest egzi-
stencijalno ustrojstvo bitka slobodnog prostora faktic-
noga Moei-biti. I, kao bacen, tubitak je bacen u vrstu l,-
bitka projektiranja. Projektiranje nema niSta zajed- 1
I~
nicko s ponasanjem prema nekom vlastitom izmislje-
nom planu, prema kojemu tubi:tak ureduje svoj bitak,
nego se on kao tubitak uvijek vee projektirao i, dokle
god jest, on je projektirajuci. Tubitak razumije sebe
oduvijek i jos uvijek, dokle god jest, iz svojih moguc-
nosti. Projektski karakter razumljenja kazuje zatim,
da samo r.azu·mljenje ne shvaca tematski ono prema
cemu projektira, a to sur mogucnosti. Takvo bi shva-
canje oduzimalo Projektiranomu upravo njegov ka-
rakter mogucnosti, svoclilp ga na neko dano, predmni- !
jevano stanje, dok projekt u nabacaju baca pred sebe i. ..
) '
mogucnost kao mogucnost i daje da takva bude. Ra-
zumljenje jest, kao projektiranje, vrsta bitka tubitka ..
u kojoj on jest svoje mogucnosti kao mogucnosti.
165 fr· .·
I'
 Na temelju vrste bitka koja biva konstituirana pu.tem
egzistenoijala projeikzta, tubi·tak bi neprest8!D.O bio »vi-
se« uego §to uistinu jest, .kad bi ga se u pogledu sadr-
zaja njegova bi.tka htjelo i moglo registrirati kao Po-
stojeee. Ali on nikada nije v.iSe nego sto faktieno· jest,
jer njegovoj fakticnosti bitno pripada MoCi-biti. AU
tubitak kao Biti-mogu.C.i.m takoder nikada nije ni ma-
nje, to jest, ono sto prema svojemu Moei-biti jos nije,
tubitak to jest egzistencijalno. I samo zato sto bitak
samoga Tu dobiva svoju konstituciju putem razumlje-
nja i njegova karaktera projekta, zato sto jest onim
cime biva odnosno ne biva, on moze, razumjevajuci
sama sebe, kazati: .»posta.n.i sto jesi!«.
Projekf se uvijek tice potpune dokucenosti bitka-u-
-svijetu; razumljenje kao samo Moei..biti ima moguc-
nosti koje su skicirane krugom onoga sto se u njemu
moze bitno dokuci.ti. Razumljenje se moze primamo
slegnuti u dokucenost svijeta, to jest, tubi.tak moze se-
be najprije i najcesce razumjeti iz svojega svijeta. IIi
J se pak razumljenje primamo baca u Za-volju..Cega, to
jest, tubitak egzistira kao sam on. Razumljenje je iii
pravo, izviruci iz same svoje btti kao takve, iJ.i je ne-
pravo. Ovo »ne« nece reCi da se tubitak odvezuje od
svoje licnosti i razumije »Sarno« svijet. Svijet pripada
njegovu samob1tku kao bitku..u"svijetu. Pravo razu-
mljenje, jednako kao i nepravo, moze pak biti istinito
Hi neistinito. Razumljenje je kao MoCi-biti naskroz
prozeto mogucnoscu. Ali premje8tajuci sebe u koju
od tih .temeljnih mogucnosti ·sto · ih ima, razumljenje ne
ostavlja druge. Zato sto se, naprotiv, razumljenje svaki
r puta tice potpune dokucenosti tubitka kao bitka-u-svi-
I
I
jetu, sebe-premje§tanje razumljenja jes{ egzistencijalna
! modifikacija projekta kao cjeline. U razumljenju svije-
ta uvijek je su-razumljen u-bitak, razumljenje egzisten-
cije kao takve uvijek jest razumljenje svijeta.
Kao faktienom tubilt.klu, njegovo mu je MoCi.-biti uvi-
jek vee premjes·teno u neku mogucnost razumljenja.
Razwnljenje egzistencijalno tvori u svojem projekt-
skom karakteru ono sto naziv81lllo vidik tubitka. S do-
166
kueenoseu Tu egzistencijalno bivstvujuCi vidik jest tu·
bitak jednako izvorno prema naznacenim temeljnim na-
cinima svojega bitka: kao smotrenost brigovanja, kao
obzir skrbi, kao vidik na bitak kao takav, za volju
kojega tubitak svagda jest kakav jest. Vidik, koji se pri-
mamo i u cjelini odnosi na egziStenciju nazivam.o trans-
parentnost. Taj termm odabir.emo za <XZilaCivanje va-
ljano razumljenje »samospoznaje~. kak_o bismo pokaza-
li da kod nje nije .rijee o opdajueem .traZenjU i mQtre-
nju neke toeke sama sebe, nego o razumijevajucem :m:.-
hvaeanju potpune dokueenosti bitka-u-svijetu iduCi
diljem bitnih momenata njegova ustioj.stva. Egzisti:ra-
juce bi6e opda »cSebe« samo ukoliko je postalo sebi
tra.nsparentnim jed.nak.o izvomo u svojem bitlk:u kod
svijeta i u. su-bitku s drugima, kao konstitutivnim mo-
mentima njegove egzistencije.
Obratn.o, netransparentnost rubirtk:a nije u.kor.ijenjena
jedino i primamo u »egocentricnim« samozavaravanji-
ma nego isto toli.ko i u nepomavanju svijeta.
Izraz »vidik« mora, da.kako, ostati oeuvan od jednog
nesporazuma. On odgovara rasv:ijetljenosti, kojom smo
okarakterizirali dokucenost. Tu »Videnje« .ne samo sto
nece reei zamjeeivanje tjelesnim oeima, nego ni su5to
neosjetilno opabnje nekog Postojeeega u njegovoj po-
stojnosti. Za egzistenoijalno znaeenje vidika uzeta je u
obzir samo ona osebujnost videnja, da ono pu§ta neka
ga njemu pristupaena biea susre6u sam.a po sebi nesa-
ka"ita. To postiZe, dakako, svako »osjetilo« unutar svo-
jeg genuinog pod.rueja otk:rivanja. Ali tradiaija je filo-
zofije od poeetka orijentirana na »videnje« kao naCin
pr.istupa k bieu i k bitku. Da bi se oeuvala ve:za s tim
nacinom pri&tupa, moze se vidik i videnje for:maJ.izira.ti
dotle, da time bude dobiven jedan univerzalni termin
koji svaki pristup k bi6u i k bitku kara.k.terizira kao
pristup uopee.
Time, sto je pokazano da se svaki v:idik primamo teo
melji u razumljenju - sm.otrenost brigovanja jest ra-
zumljenje kao razboritost -, cistom je motrenju odu-
zeto njegovo prvenstvo, koje noeticki odgovara tradi,
167
 cionalnom ontdloskom prvenstVIU Postojeeega. I »ZOr«
i »mrsljenje« jesu vee daleld derivati razumljenja. I
fenomenoloMco ,»-motrenje bitt« temelji se u egzistenci-
jalnom razum:ljenju. 0 toj vrsti victenja treba odlu6iva-
ti tek kada su dobiveni eksplicitni pojmovi bitka i
strukture bitka, koji jedi:no kao takvi mogu postati
fenomenima u fenomeno1oskom smislu.
Dokueenost Tu u razumljenju i sama je jedan nacin
Moei:.biti tuhitka. U projektiranju njegova bitka prema
Za-volju-Cega i u isti mah prema znacajnosti (svijeta)
IeZi dokucenost bitka uopee. U projektiranju prema mo-
guenostima vee je anticipirano razumijevanje bitka. B~­
tak je razumljen u projektu, a ne shvaeen ontolo8ld.
Biee u vrsti bitka bitnog projekta bitka-u-6v.ijetu ima
kao konstitutiv 5vojega bitka .razumijevanje bi:tka. Sto
je prije8 bilo postav.1jeno dogmatski, sada dobiva svoj
dokaz dz konstitucije mtka, u kojemu je tubitak kao ::ra-
zumljenje svoje Tu. Zadovoljavajuee razjaSI1jenje egzi-
stencijalnog razumijevanja bitka mo6i ee, u skladu s
granicaina Citavog ovog istraZivanja, bitJi postignuto tek
na •temelju temporalne interpretaoije bi.tka.
Cuvstvovanje i razumljenje karakteriziraju kao egzi-
stencijali izvornu dokueenost bitka-u-sv.ijetu. Na naCin
raspolozenosti tubitak »Vidi« moguenosti iz kojih on
jest. U projektirajueem dolrucivanju..takv.ih ~ogu~~.osti
on je uvijek vee raspoloZen. ProJ:kt naJvlastitlJe~a
MoC.i-biti prepusten je faktu batenost1 u .Tu. ~e pos~Je
li bitak tubitka zagonetnijim nakon StO Je egzisteDCI_Jal-
DO ustrojstvo Tu eksplicirano u s~~slu b~ce~g proJek-
ta? Doista. Najprije moramo pust:Lti, da 1stup1. potpuna
zagonetnost ·tog ·bitka, .P:e~da ·Sa~o zato•. d~ 1?1smo .mo-
gli na pravi nacin doZivJetl neuspJeh s nJeZlDlm »rJe~e­
njem« i nanovo postaviti pi:taalje o bitku baceno-proJe-
ktirajueeg bitka..u-svijetu.
Da bi bila fenomenski dostatno dovedena u v~dokrug
makar samo svaldda5nja vrsta cuvstvujueeg razumlje-
nja i potpune dokuCenosti Tu, potrebna je konkretna
obrada 1lih egzistencijala.
· 8. Usp. § 4, str. 12
168
§ 32. Razumljenje i it.laganje
' .
Tubitak kao razum.ljenje projektira svoj bitak prema
moguenostima. Taj razumijevajuei bitak pri mogueno-
stima sam Je - uslijed njihova pada, kao dokueenih,
natrag u tubitak - neko MoC.i-biti. Projektiranje svoj-
stveno razumljenju ima vlastitu moguenost da se obli- .
i
kuje. Oblikovanje razumljenja nazivamo izlaganje. U
njemu razumljenje prisvaja sebi svoje razumljeno. U
izlaganju razumljenje ne postaje ne5to drugo, nego po- I.
staje ono samo. Izlaganje se egzistencijalno temelji u
razumljenju~ a ne da ·razumljenje nastaje putem njega.
Izlaganje nije uzimanje na znanje Razumljenoga, nego
I
je obrada moguenosti projektiranih u razumljenju. U
skladu s tijekom ovih pripremnih ·analiza svakida8njeg r
tubitka, slijedlmo fenomen izlaganja kod razumljenja
svijeta, .to jest nepravog razumljenja,. i to u modusu
istinitosti tog izlaganja.
Iz znaeajnosti dokucene u razumljenju svijeta, bri-
gujuci bitak daje sebi razumjeti kod Prirucnoga, kakva
je uvijek svrhovitost Sretajueega. Smotrenost otkriva,
to znaci da vee razumljeni svijet .biva izlozen. Prirucno
ulazi izricito u razumijevajuei vidik. Svako priprema-
nje, srectivanje, osposobljavanje, poboljsavanje, upot-
punjavanje ostvaruje se na nacin da Prirucno biva u
svojemu Zato-da smotreno razlozeno i, u skladu s razlo-
zenoseu sto je postala vidnom, zbrinuto. To smotreno
Razloreno prema svojemu Zato-da kao takvom, to izrici-
to Rarumljeno, ima strukturu Necega kao Neeega. Na
smotreno pitanje, Sto to od.re4eno ·P.rii't.lCno jest, smot-
reno izlaZuCi odgovor glasi: ono je za . . . Obavijest o
Za..Sto nije jeclnostavno imenovanje neeega, nego je
Imenovano razumljeno kao ono kakvim valja uzeti to
sto je u pitanju. U razumljenju Dokueeno, to Razum- "'"t
Ijeno, uvijek je vee .tako pristupaeno, da kod njega mo-
ze njegovo »kao ne5tO« biti izricito istalmuto. To »Kao« j.
tvori strukturu izricitosti nekog RazumJ.jenoga; ono
konstituira izlaganje. Smotreno-izla.Zuee opho4enje s
okolnosvjetsld PriruCnim, koje »v.idi« to Prirueno kao
169
 stol, vrata, kola, most, ne treba razlagati ne.ko smot-
reno Izlot.eno nl1Zno vee i u nekom odredenom iskazu.
Svako pred.-predikativno jednostavno videnje Prirueno-
ga samo je po sebi vee razumijevajuCi-izlaZuce. Ali zar
izostana.k: toga lO'Kao« ne ni§ti jednootavnost nekog Cis-
tog op~~a ~~ga? Videnje tog izgled.a uvije.k je vee
razumtJevaJu6i-izlaZuee. Ono u sebi krije izricitost od-
nosa upozarenja (Zato-da) koji prJpadaju cjelini sv.rho-
vit~ti, iz..koje biva ~azumljeno jednostavno Sretajuee.
A:,tikulaCl~a. Raz~Jenoga u izla!ucem pr.ibli.Zavanju
b1ca po mlt:i vodilJl »NeCega kao neeega« stijed.i prije
!emat.sk~ iskaza o tome: U ~jemu se Kao ne pojavlju-
Je naJpnJe, nego samo b1va IZrereno prvo, a to je mo-
guee jedino tako sto je prisutno kao izrecivo. To, sto u
jednostavnom motrenju moze izostati izricitost nekog
iskazivanja, ne daje pravo na to, da se tom jednostav-
n<;>m videnju odrekne svako artikulirajuce izlaganje, a
UJedno i Kao- struldura. Jednostavno videnje •najbli-
I'
ii.h stvarl u imanju posla s . . . nasi u sebi strukturu iz-
I laganja tako izvomo, da je upravo jednom tako re6i
;J bez-kao shva.Cam:ju neC.ega potrebna izvjesna p.reinaka.
Ima.nje-6amo-jos-pred-sobam neeega pr.i.sutno je pak u
I Cistom zurem.ju kao Ne-viSe-razumljenju. To bez-Jcao
shva.Canje jedna je p11ivaoija jednostavno razumjevaju-
ceg videnja, -ne izvomija od njega, nego izved.ena .iz nje-
ga. Onticka neizreeenost »Kao« ne smije zavesti onamo,
da se ono previdi .koo apr.iomo egzistencijalno ustroj-
stvo ruumljenja.
Ali ako je svako opa!anje prirucnog pribora vee ra-
zumijevajuCi-izlaiuce, a'ko smotreno daje da nesto su-
·~r~e kao n:esto, zar tada to ne kazuje upravo: najprije
Je steeeno JS1rustvo nekog sustog Postojeeega, koje za-
tim biva shva.Ceno kao vmta, kao .ku.Ca? ·To bi bilo po-
greSilo razumijevanje specificne funkcije dokucivanja
koju ima izlaganje. Ono ne prebacuje tako reei preko
golog Postojeeega neko »2'Jila.Cenje« i ne obljepljuje ga
nekom vrijednoseu, nego unutarsvjetsko Sretajuce kao
takvo ima uvijek vee neku svrhovitost dokucenu u ra-
zumljenju. svijeta, koja biva izlozena izlaganjem.
170
. Pr~cno biva uvijek razumljeno vee iz cjeline sv:rho-
Vltosti. Ona ne treba biti shvaCena. eksplicitno putem
nekog. temats}cog izlaganja. Cak ako i pro4e kroz neko
takvo ~ag~Je, ana ponovo stupa natrag u n~eno
r~lJe~Je. ~ upravo u tom modusu ona je bitni te-:
melJ svakiddnJeg, smotrenog izlaganja. Ovo se svaki
puta temelji na nekoj predimovini. Ta se kao tekovina
razumijev~ja ~ ~az~·~ijevaju~em. bi~ kreee k nek.oj
v~ razuml~~OJ CJe~ svrhoVltosti. Pnsvajanje Razum.
~Jenoga, ali JoS Skrivenoga, razotkrivanje provodi uv.i-
Jek .pod vodstvom nekog obzira, koji fiksira ono prema
cemu Rammljeno treba biti izlO.Zeno. ·Izlaganje se svaki
puta te_melj~ u .nekoiD: predvidiku, koji ono sto je uzeto
u predimoV'illu »Stav.lJa na rovas« na temelju neke od-
redene izloZivosti. Razumljeno, !to ga predimovina sa-
d~~. i. »pred-vidje~« vizira, postaje putem izlaganja
P?JmlJlvrm. IzlaganJe mo.Ze. pojmovnost, koja prlpada
b1Cu. sto ga valja izlofiti, crpiti iz samog njega ill pak
nas.ilno ugurati medu pojmove kojima se to biee, u
skladu s vrstom svojeg bitka, opire. Kao i uvijek- iz-
laganje se svagda vee konacno ill uz rezervu odluCilo za
jednu odredenu pojmovnost; ona se temelji u nekom
predmnijevanju. .
Izlaganje Nerega kao Neeega biva bitno fundirano
pred.imovinom, predv.idikom i predmnijevanjem. Izla-
ganje nikada nije neko pretpostavaka li§eno shvaeanje
nek~ Za~op. Ako se osobita konkretizacija :izla.
gan~a u smis1u e~ktne tekistu.a:lne interpretacije rad.o
~z1va. na ono Sto »Je tu«, onda ono sto -»je tu« naj.prije
mJe ni.Sta drugo do po ·sebi razumljiva, nediskutirana
pre~~uda ~gatelja, koja nuZn.o leZi u svakoj po-
stavcl Jzlaganja kao ono §to je s izlaganjem uopee vee
»pr~tpostavljeno«, to jest, unaprijed dano u predimo-
vim, predvidiku i predmnijevanju.
Kako valja· pojm.iti karakter toga »-Pred-«? Je 1i stvar
svriena, ako ~e formalno b.Ze ~a priori«? Za.Sto je ta
s~~tura SVOJStvena onom razumljenju koje smo obi-
lJeZili kao fundamentalni egzistencijal tubitka? Kako
se prema njoj odnosi struktura »Kao«, svojstvena Iz1o..
?.
171 :l
,l?

zenomu kao takvom? Taj se fenomen ocito ne da ras-
taviti »U dijelove«. Ali zar to ne iskljucuje jednu izvor-
nu analitiku? Treba li da takve fenomene uzimamo kao
»konacnosti«? Tada bi jo5 preostalo pitanje, zasto? IIi
Pred-struktura .razumljenja i Kao- struktura izlaganja
pokazuju neku egzistencijalno-ontoloSku vezu s fenome-
nom projekta? I upucuje li taj fenomen natrag u jed-
no izvorno ustrojstvo bitka tubitka?
Prije uzvracanja na ta pitanja, za koja dosadasnja
priprema nije ni izdaleka dovoljna, valja istrafiti, ne
predstavlja li vee samo ono, sto je vidljivo kao Pred-
-struk·tura razumljenja i qua .l<.ao- struktura izlaganja,
neki cjeloviti fenomen, kojim se filozofska problemati-
ka doduse izdasno sluii, iako izvomost ontoloske ekspli-
kacije ne zeli pogodovati ovako univerzalnoj upotrebi.
u projektiranju sto ga provodi razumljenje, bice je
dokueeno u svojoj moguenosti. Karakter moguenosti
svaki put odgovara vrsti bitka razumljenog bica. Unu-
tarsvjefska bica uopce projektirana su na temelju svi-
jeta, to jest prema nekoj cjelini znacajnosti u cijim je
odnosima upucivanja brigovanje kao bitak-u-svijetu se-
be unaprijed usidrilo. Ako je unutarsvjetsko bice s bit-
kom tubitka otkrito, to jest stiglo do razumijevanja,
kafemo da ono ima smisao. Ali strogo uzevsi, ono sto
je razumljeno nije .srnisao, nego je bice odnosno bi-
tak. Smisao jest ono u cemu boravi razumljivost neeega.
Ono sto.se da artikulirati u razumijevajucem dokuciva-
nju, nazivamo smisao. Pojam smisla obuhvaca formal-
nu okosnicu onoga, sto numo pripada tome sto artiku-
'Iira razumijevajuee izlaganje. Smisao jest Na-temelju-
-cega projekta, koje je strukturirano putem predimovi-
ne, predvidika i predmnijevanja i iz kojega biva razum-
ljeno neSto kao neSto. Ukoliko razumljenje i izlaganje
tvore egzistencijalno ustrojstvo bitka Tu, smisao mora
biti shvaeen kao formalno-egzistencijalna okosnica do-
kucenosti koja pripada razumljenju. Smisao jest egzi-
stencijal tubitka, ne neko svojstvo koje prianja uz nje-
. ga, leii »iza« njega ill negdje leb~i k~o »mec.'tucarstv~«.
Tubitak »oima« smisao ·samo ukoliko Je dokucenost b1t-
172
ka..u-"SV:ijetu »oostvarljiva« putem biea mje se dade u
njoj otkriti. Otuda jedino tubitak mote biti smislen ili
besmislen. To ce reei: njegov vlasti.ti bitak i njime do-
kuCeno biee mogu bi ti u m.zumijevanj.u prisvojeni lili
ostati obreami nerazumijevanju.
ZadrZi li se ova nacelno ontoloski-egzistencijalna in-
terpretacija pojma »smisao«, tada svako bi6e iz vrste
bitka koja nije sukladna tubitku mora biti shvaceno kao
besmisleno, uopce bitno liseno smisla. »Besmisleno« ov-
dje ne znaCi neko vrednovanje, nego je dzraz za jedno
ontolo§ko odrec.'tenje. I jedino Besmislenq mote biti ne-
prijateljski raspoloteno. ·Postojeee moze .kao sretajuce
u tubitku tako reei nasmuti na njegov bitak, na prim-
jer kada provale razorna prirodna zbivanja.
Pa ako pitamo o smislu bitka, tada istraZivanje ne
postaje dubok:oum.nim i ne .lropka za neeim sto stoji iza
bitka, nego pita o samom njemu, utoliko sto on spada
u razumljivost tubitka. Smisao bitka nikada ne moie
biti doveden u suprotnost prema bicu ill prema bitku
kao noseeem »temelju« biea, jer »temelj« biva pristupa-
ean samo kao smisao, pa bio on sam i ponorom besmi-
slenosti.
Razumljenje se kao dokucenost Tu uvijek tice cjeline
b1tka-u-svijetu. U svakom se razumljenju svijeta pod-
razumijeva egzistencija, i obratno. Svako se izlaganje,
:zatim, kreee u naznarenoj P.red- strukturi. Svako izlaga-
nje, koje treba pribaviti razumijevanje, mora da je vee
razumjelo ono sto valja izloziti. Ta se cinjenica oduvijek
primjecivala, premda samo u podrucju izvedenih naCi-
na r.razumljenja i dzlaganja, u filoloskoj interpretaciji.
Ta .spada u krug zna.nstvenog spoznavanja. Takva .spo-
znaja zahtijeva strogost obrazlafuceg legitimiranja.
Znanstveni dokaz ne smije vee pretpostavljati ono sto
mu je zadaea da obrazloZi. Ali ako se jzlaganje uvijek
vee mora kretati u Razumljenomu i hraniti se iz nje-
ga, kako da onda urodi znanstvenim rezultatima, a da I.
I'
se ne vrti u krugu, pogo.tovu kad se pretpostavljeno
razumijevanje povrh toga jos krece u obicnom pozna-
vanju ljudi i svijeta? Ali krug ·nije circulus vitiosus .
173
 prema najelementamijim pravilima logike. Time pak
· posao historijskog izlaganja ostaje a priori prognan iz
I
I podrucja stroge spoznaje. Ukoliko se taj fakt kruga u
r. razumljenju ne ukloni, historija se mora zadovoljiti ma-
nje strogim moguC.nostima spoznaje. Njoj se dopusta,
da taj nedostatak donek.le nadoknadi »duhovnim zna-
eenjem« svojih ».predmeta«. Idealnije hi dakako bilo, i
prema misljenju samih hlstorieara, kad hi bilo moguce
izhjeei .krug i kad hi postojala nada, da se jednom stvo-
ri liistorija koja hi hila tako neov.isna o stanovistu pro-
matraea kao sto je, tohoz, sp(>znaja prirode.
Ali vidjeti u tom krugu neko vitiosum i ogledati se za
putovima kojima bi se on dao izbjeci, stovise,· makar
samo »osjecati« kao neizbjef.na nesavrsenost, znaci iz
temelja krivo razumjeti razumljenje. .Ne radi se o to-
me, da razumljenje i izlaganje hudu izjednaceni s ne-
kim odredenim idealom spoznaje, koj.i je i sam tek je-
dna podvrsta razumljenja, .Sto je zahludjela u pravova-
.J'I lja.nu zadaeu oshvaeanja Postojecega u illjegovoj hitnoj
nerazumljivosti. Ispunjenje temeljnog uvjeta, da izla-
.{. ganje hude mogute, lefi naprotiv u tome, da ono pri-
I I je toga ne hude pogresno shvaceno u pogledu hitnih
uvjeta za njegovu provedhu. Nije odlucujuce, da se iz
l kruga istupi, nego da se stupi u nj na pravi naCin. Taj
krug razumljenja nije neki krug u kojemu se krece ne-
I
I
ka proizvoljna vrsta spoznaje, nego je izraz egzistend-
I jalne Pred- strukture sa:rnog tuhitka. K.rug ne smije biti
'
srozan do .nekoga v.itiosum, hilo makar samo trpljenoga.
U njemu se krije pozitivna mogucnost najizvornijeg
'; spoznavanja koje je, dakako, shvaeeno na pravi nacin
•"
I,.
samo tada kad je izlaganje razumjelo, da njegovom
prvom, stalnom i posljednjom zadacom ostaje - sva-
< ki put ne dati da mu predvidik i predmn.ijevanje hudu
prikazivani putem dosjetaka i narodskih pojmova, nego
i
u njihovoj ohradi osigurati znanstvenu temu polazeC.i
od samih stvari. Zato sto je razumljenje, prema svojem
egzistencijalnom smislu, MoCi-biti samog tuhitka, onto-
loske pretpostavke historijske spoznaje nacelno nad-
ma5uju ideju strogosti egzaktnih znanosti. Matematika
174
nije strofa od historije, nego je samo uZa u pogledu op-
sega za nju relevantnih egzistencijalnih fundamenata.
»K.rug« u razumljenju pripada strukturi smisla, koji
je fenomen ukorijenjen u egzistencijalnom us.trojstvu
tuhitka, u izlafuce.m razumljenju. Bice kojemu se kao
hitku-u-svijetu radi o samom njegovu hitku, ima struk-
turu ontolo5kog kruga. Ipak, vodeci racuna o tome, da
»krug« ontoloski prlpada jednoj vrsti postojnosti (op-
stojanju), morat ce se uopce izhjegavati, da se tim fe-
nomenom ontolo~ki karakterizira nesto poput tuhitka.
§ 33. Iskaz kao izvedeni modus izlaganja
Svako se izlaganje temelji u razumljenju. U izlaganju
Rasclanjeno kao takvo i u razumljenju uopce Nazna-
ceno kao ra.Selanjivo, jest smisao. Ukoliko se iskaz
(»sud«) temelji u razumljenju i predstavlja neki izve-
deni ohlik provedbe izlaganja, on takod.er »ima« smi-
sao. Taj, medutim, ne moze biti definiran kao ono S.to
se »U« nekog suda pojavljuje pored donosenja suda. Iz-
ricita analiza iskaza u ovakvom kontekstu ima visestru-
ku namjeru.
U jednu ruku moze na iskazu hiti demonstrirano, na
koji se natin struktura »Kao«, konstitutivna za razum-
ljenje i izlaganje, dade modificirati. Razumljenje i iz-
laganje bivaju time jos ostrije osvijetljeni. Zatim, ana-
liza iskaza unutar fundamentalnoontoloske prohlemati-
ke ima od.l:ikovano mjesto, jer je u odlueujuCim. poeeci-
ma anticke ontologije Myo; fungirao kao · jedina nit
vodilja za pristup k pravom hicu i za odredenje hitka
tog hiea. Napokon, iskaz vrijedi od davnine kao primar-
no i pravo »mjesto« istine. Taj je fenomen tako tijesn()
spojen s prohlemom hitka, da se ovo istrdivanje u
svojem daljem tijeku nmno suceljuje s prohlemom is-
tine, ono dapace vee stoji, premda neizricito, u njegovoj
dimenzijL Analiza iskaza treha sudjelovati u priprem.i
te prohlematJke.
175
 U nastavku pridajemo nazivu iskaz tri. znacenja, koja
su crpljena iz njime oznacenog fenomena, medusobno
su povezana i u svojem jedinstvu omeduju potpunu
strukturu iskaza.
1. Iskaz primarno z.naCi pokazivanje. Time zadriava-
mo izvomi smisao rijeoi A6yoc; kao <io: vat~: dati da
se bite vidi samo od· sebe. U iskazu: »cekic je preteZa.k«,
ono otkrito v.idiku nije neki •»Smisao«, nego je bice na
nacin pniru6nostli. I onda .kada to bice ruje u dohvat-
noj i »vidljd.'VOj« blizind, pokazivanje ce reei samo bice,
a ne · mozda IJ.leku p~ predodzbu njega, ni t:teko »pu-
ko Predoeeno« niti pogotovu neko psihicko stanje ono-
ga t~o iskazuje, njegovo predoeivanje tog biea.
2. Iskaz ee reCi isto S.to i predikatizacija. 0 nekom
»Subjektu« biva »iskazan« neki »predikat«, njime on
biva odred.en. lskazano u .tom znacenju iskaza nije mo-
zda predikat, nego je »Sam cekic«. Ono sto ga iskazuje,
to jest odreduje, leZi, naprotiv u »Pfeteh'k«. Lskazano
u ov~m d.rugom znacenju iskaza, odredeno kao takvo,
doZivjelo je saddajno suienje nasuprot Iskazanomu u
j.: prvom zna:cenju .tog naziva. Svaka predikatizacija jest
sto jest samo kao pokazivanje. Drugo znaeenje iskaza
ima svoj temelj u prvomu. Clanovi predikativne arti-
kulacije, subjekt-objekt, izrastaju unutar pokazivanja.
Ne otkriva tek ocfredivanje, nego ono kao modus poka-
ziyanja upravo najprije ogranicuje videnje. na Pokamju-
Ce-se - cek:iC- kao takvo, da bi ga putem dzrioi.tog
ograni.Cenja pogleda uCinila izriCito ocitim u njegovoj
odrec:lenosti. Odredivanje se u pogledu vee OCitoga -
- preteskog cek iea - najprrije vraea korak natrag; »da-
vanje subjekta« zamraouje bice do pukog »eto eeki-
Ca«, kako bi provedbom razmracivanja dalo, da se to,
sto je oeito, vidi u svojoj odredivoj odredenosti. Da:va-
nje subjekta, davanje predikata, skupa s njihovim do-
davanjem, naskroz su »apophanticki« u strogom smis-
lu rijeei. ·
3. Iskaz znaoi saopcenje, izricaj. Kao takav, on je u
direkitnom odnosu s iskazom u prvom i drugom znace-
nju. On jest davanje-vidjeti-i•Drugima ono sto je poka-
176
zano na naCin odrec:livanja. Davanje-v.idjeti-i-Drugima
dijeli s Drugi~a bia: po~~o u ~je~ov~j odr~enosti.
»Podijeljen« biva zaJedni&ii gledaJu6i bztak pn Paka-
zanomu, koji ibitak pri 111jemu valja pamtiti kao bitak-u-
-svijetu, naime u onom svijetu iz ~?jega to Po~o
susreee. Iskazu kao ovako egzistenCIJalno razumljenom
sa-opeenju pripada izrictt~s~. Isk~ano . kao sa~no
mogu Drugi. »dijeliti« s orum t~o lSkazuJe, a da nJ~
samima pokazano i odredeno b1ce ne bude u dohvatlJI·
voj i vidlj.ivoj blizini. Iskazano m<>Ze biti »dalje-kaziva- ...
noc. Krug se gledajuceg dijeljenja s dJ.;tgill!-a protinlje.
Ali pri tome se ujedno u daljem kazivanJU Po~~
moie upravo opet sakriti, premda,. tak~er, ~~~ 1
poznavanje sto izrasta U takvu Cu~JU kazlVanJa ~Vljek
jo5 misli samo bice, a ne »potvr4u~e« m~da. neki nao-
kolo nuc:leni »VaZeCi smisao«. CuvenJe kazivanja takoder
je jedan bita:k-u-svijetu i bitak pri Cuvenomu.
Teoriju »suda«, danas ponajvise orijentiranu na fC:
nomen »VaZenja«, ovdje ne tireba na.Siroko razglabati.
Neka bude dovoljno upo:rorenje na mnogostruku dvoj-
benost tog fenomena »vaienjac, koji se od Lotzea dalje
.rado .izdaje za »prafenomen«, .k.oji se ne da dalje sve-
sti. Tu ulogu zahvaljuje on samo svojoj ontolo§koj ne-
razjasnj~nosti: »Problematika« sto se naselila ~lro te
rijeCi-kumira nije nista manje neprozirna. VaienJe zna.
ci jednom »oblik« t.bilje koji pr.ilpada sadria:ju suda,
utoliko sto ona postoji nepromjenljiva nasuprot pro-
mjenljivo~ »psihickom« pro;:su suda. Pri stanju. pi~­
nja o bitk:u uopce, akamk.t.etr.JZ~ u Uvodu ovoJ ~
prav·~. jedva ee se &mjet.i dCek:ivati, da se »V~Je«
kao •»idealni bitak« odlikuje osobitom ontolosk.om Ja5·
nooom. Vaienje ce zatim reei u isti mah i vaZellje vaZe-
ceg smisla sto ga sud pridaje u sebi misljenom »objek-
tu« - pa se ono .tako pomiee u znaeenje »>bjektivne ...
valjanosti« - .i reC.i ce objekitivnost uopee. S~sao, !
onaj ovako »VaZeCi« o biCu, i onaj sam po .seb~ vaieC1
»bezvremenski«, »VaZi« tada jo5 jednom u smislu Va-
zeeega za sva:kog razumnog Sudeeega. Va:tenje ce sada
reei obvezatnost, »opcenita valjanost«. Ako se zastupa
12 Bitak i vrijeme 177
 cak jo~ neka »kriticka« spoznajna teorija, prema kojoj
subjekt »zapravo« ne »dolazi van« k objektu, tada valja-
nost kao va.Zenje objekta, objektivnost, biva utemeljena
na va.Zeeem sadriaju istinskog (!) smis.la. Tri ispostav-
ljena znacenja »Vazenja« kao nacin bi.tka Idea:lnoga,
kao objektivnost i kao obvezatnost, nisu samo neprozir-
na po sebi, nego se stamo medusobno preplecu. Metod-
.sk.i oprez zahtijeva, da se ovako opisni pojmovi ne oda-
biru za nit vodllju interpretacije. Pojam smis.la ne re-
stringiramo najprije na »sadriaj suda«, .nego ga razu~
mijemo kao oznaCeni, egzistenoijaln:i fenomen, u kojem
postaje vidljiva formalna okosnica onoga ~to se uopce
dade dokuati u razumljenju i artikulirati u izlaganju.
Ako tri analizirana znacenja »-iskaza« obuhvatimo je-
dinstvenim pogledom na taj fenomen u cjelini, defini-
cija glasi: Iskaz jest saopcujuci odreilujuce pokaziva-
nje. Ostaje da se pita: S kojim pravom uopce shvaCam.o
!iskaz kao modus izlaganja? Ako je on neSto takvo, ta-
\'
da se ·u njemu moraju vraeati bitne strukture izlaga-
:p.ja. PokaziiVanje posredstvom iskaza ostvaruje se na te-
melju vee Dok.ucenoga odnosno smotrenog Otkritoga u
razumljenju. Iskaz nije neko nevezano pondanje, ko-
je bi samo od sebe uopce moglo primarno dokuCivati
bice, nego je uvijek vee odrZiv na bazi bitka-u-svijetu.
Sto je prije9 bilo pokazano u pogledu spoznavanja svi-
jeta~ ne vrijedi ni~ta manje ni za iskaz. Njemu je po-
trebna predimovina uopce Dokueenoga koje on pokazu-
je na nacin odredivanja. U odredujueem procjenjivanju
1
I leZi zatim vee jedno usmjereno zauzimanje gledista o
'!v
onome ~to valja iskazati. Ono, na temelju cega biva
zadano biee nani~anjeno, to u provedbi odredivanja
j, preuzima funkciju Odredujueega. Iskazu je potreban
predvidik, u kojemu predikat ~to ga valja istaknuti i
!' dodijeliti biva tako reC.i rasputan u svojoj neizricitoj
·.I zatvorenosti u samom biCu. Iskazu kao odredujueem
saopcenju svaki put pripada neka artikulacija Pokaza-
.l .,
I
noga, koja je u Slkladu ISa znaeenjem, on.a se kreCe u jed-
'
9. Usp. § 13, str. 66 i d.
178
noj odrectenoj pojomovnosti: Cekic je teZa.k, -teZina pri-
pada Cekieu, cekic ima svojstvo teZilne. Predmnijevanje,
koje takoder uvijek lezi u isk.azima, najc~ee ostaje
neupadljivim, jer jezik uvijek vee krije u sebi neku izo-
blikovanu pojmovnos.t. lskaz ima nuino, poput izlaga-
nja uopce, egzistencijalne temelje u predimovini, pred-
vidiku i predmnijevanju.
Ali u kojoj mjeri on postaje jednim modusom koji
vuce porijeklo iz izlaganja? Sto se u izlaganja modifi-
ciralo? Modifikaciju mozemo pokazati, ako se drlimo
graniCnih slueajeva iskaza, koji u logici fungiraju kao.
normalni slueajevi i kao primjeri »najjednostavnijih«
fenomena iskaza. Ono sto logika stav:kom 0 kategoric-
kom iskazu pretvara u temu, na primjer »eekic je te-
zak«, to je ona i prije svake analize uvijek vee »1ogic-
no« razumjela. Neopaxice je »smisao« reeenice vee pret-
postavljen: stvar-Cekic ima svojstvo teZine. U briguju-
coj smotrenosti, »najprije« nema ovakv.ih iskaza. Ali
smotrenost zacijelo ima svoje specificne nacine izlaga-
nja, koji s obzirom na navedeni »teorijski sud« mogu
glasiti: »Cekic je preteZak« i1i jo~ prije: »pretesko«,
»drugi cekic!«. Izvorna provedba izlaganja ne lezi u ne-
kom teorijskom stavku o iskazu, nego u smotreno-bri-
gujucem odlaganju odnosno zamjeni neprikladnog ala-
ta, »ne gubeCi prl tome ni rije.Ci«. U dru.gu ruku smo-
treno izreceno izlaganje nije nu!no vee nekii iskaz u de-
finiranom smislu. Putem koje egzistencijalno-ontoloske
modifikacije potjece iskaz iz smotrena izlaganja?
Bice drzano u predirilovini, na primjer cekic, najpri-
je je pri ruci kao pribor. Postane li to bice »predme-
tom« nekog iskaza, tada se dodavanjem iskaza una-
prijed provodi prevrat u predimovini. Ono prirucno Ci-
me poslovanja, obavljanja, postaje »0-Cemu« pokazuju-
ceg iskaza.. Predvidik cilja na neko Postojeee kod
Prirucnoga. Putem ob-zira i za nj · tada biva Prirucno
kao Prirueno zakrito. Unutar •tog otkrivanja postojno-
sti, koje zakriva priruenost, sretajuce Postojece biva
odrecteno u svojem ovako-i-ovako-postojanju. Tek se ta-
da otvara pristup k neeemu poput svojstava. Sto, u svoj-
12* 179
 stvu kojega iskaz odre4uje Postojeee, crpi on iz Posto-
jeeega kao ttakvog. Kao- struktura .tzlaganja dotivjela
je jednu modifikaciju. ».Kao« u svojoj funkciji prisva-
janja Razumljenoga viSe ne poseie van u neku cjelinu
swhovitosti. Ono je u pogledu svojih mogucnosti arti-
kulacije odnosa uputa odsj~o od znaeajnosti, u svoj-
stvu koje to »Kao« konstituira svjetovnost okolnog svi-
jeta. Ono biva potisnuto u jednolicnu ravninu samo Po-
stojeeega. OJ:!o :propada .do· \Stnikture odreeluju.Ceg sa-
mo-davanja-vidjeti Postojeee. To niveliranje izvomoga
»Kao« smotrenog izlaganja do Kao odredenja postojno-
sti predn09t je ·iskaza. Samo ltako dobiva on moguenost
Cisoog gl~ju.Ceg pak.azivanja.
Tako iska:z ne m.oZe IIlijekati svoje ontolOSko porije-
I
I
lclo .iz rarumijevajuceg dzlaganja. Izvomo »Kao« siilO'ta:'e-
no razumljenog izlaganja (tPILYJvdcx) nazivamo egzisten-
I cvjaJ.no-hermeneutickim lOII(aoc za razlik!u od apophanti-
I ckog »Kaoc 9..skaza.
Izmedu izlaganja jo5 potpuno skrivenog u briguju-
I
cem razumljenju i ek&tremno suprotnog s1ueaja nek:og
teorijskog iskaza o Postojeeemu ima raznovrsnih medu-
stupnjeva. To su iskazi o dogadajima u okolnom svije-
tu, prikazi Prirucnoga, »izvjestaji o stanju«, snimanje i
~
fiksiranje nekog »cinjenienog stanja«, opisi nekog sta-
nja s~vari, pritanje dogod.ovStina. Te »reeenice« ne daju
se, bez bitnog izokretanja njihova smisla, svesti na teo-
rijske stavke·o iskazu. One imaju, kao same one, svoj
»iskon« u smotrenom izlaganju.
,I'
Pri sve daljem napredovanju spoznaje strukture )..6-
yoc;-a, ne bija~e mogl<? izostati, da je taj fenomen apo-
phantickoga »Kao« u kojem bilo liku ulazio u vidokrug.
Nacin na koji je najprije bio viden nije slucajan, pa
nije izostao ni njegov utjecaj na kasniju povijest lo-
gike.
Za filozofsko ramtatranje sam je )..6yoc; neko biee i,
u skladu s orijentacijom anti~ke ontologije, neko Pos-
tojeee. Naj.prije postoje - to jest, mogu se naei poput
stvari - rijeCi i. slijed rljeCi, u kojem se kao takvom
180
)..6yo~ i2niee. To. prvo traganje za st.rukturom ova.k:o
pos.toje6eg )..6yo<; -a nalazi Skupaopostojanje vdSe rijeCi.
g.to zasniva• jed:i!ns'two toga Skupa? Jedinstvo letiI to
•
Je spomao Platon, u tome Mo je A6yo~ uvijek )..6yo~
-rtv6t;. U pogledu biea oOitog u )..6yot;.JU, rijeCi biva-
ju slaga:ne u jednu . cjeJ:iml mjeei. Aristotel je za-
cijelo gledao radika.J.njje; sva.kai je )..6yo~ u ~ti mah i
<JOv&ealt; i 8icx(peat<;, nije i1i jedno - recimo kao »PP-
zitivni sud« - ili drugo- kao »negativni sud«. Napro-
t!iv, svak:i je iskaz, bio potvrdan ill nijeean, bio .istinit
ili lahn, jed!naJco izvorno i <JOv.&eat<; i 8tcxtpemt;. Poka-
zivanje jest skupljanje i rastavljanje. Aristotel doduse
nije anali1litko pitanje tjerao dalje do problema: koji
li je to fenomen unutar strukture Myoc;-a, sto dopmta
i zabtijeva da se svaki iskaz okarakrenizira kao synthe-
sisddiairesis?
Ono sto je trebalo bi1d formalnim stru.lctm'ama »po-
vezivanja« d »>I'aZdvajanjac, tOanije Djihovim jedin-
stvom, pogodeno kao fenomen, jest fenomen »necega
kao necegac. U s:kladu s tom strukturom, ne~to biva
rammljeno u posljedioi neeega - u slrupa-uzetosti. s
njim, ito tako da to razumijevaju.Ce konfrontlimnje, dok
izlaiuci artikulira, Uzeto-skupa u· isti mah i rastavlja.
Ostane 1i fenomen »Kao« zakrit i prije svega skriven
u .svojem ponijeklu dz hermeneutilikoga »Kao«, tada se
Aristotelov fenomenoloS'k!i zacetak analize )..6yot;-a n.s-
pada u jednu dzvanjsk:u »teoriju sudac, prema kojoj je
rasudivanje neko povezivanje odnosno razdvajanje pre-
Ii ~
dod.Zaba i pojmova.
Povezivanje i razdvajanje daju se zatim dalje forma-
lizirati do nekog »Odno~enja«. Logisti:Cki biva sud ras-
I.
toeen u a::tekd si:stem »a:alnlrumjac, aline postaje temom
ontol~ke interpretacije. Mogu.C:nost i nemogucnost ana-
l
litickog J1iZUID.ijevanja <JOv.&eatt; i 8Lcxtpsal~, »odnosac u
sudu uopce, tijesno je povezano s teku.Cim stanjem na-
eelne ontoloSk:e problematike.
Do koje mjere ona utjere na interpretaciju )..oyo<;-a,
i obratno, kako se pojam »SUda« cudnovato odra.Zava U
ontolo5koj problem.atici, pokazuje fenomen copula. Kod
~~
I
'
181 t·
 te »spone« izlazi na vidjelo, da najprije biva struktura
synthesis postavljena kao razumljiva po sebi i da je,
takoeler, zadrZala mjerodavnu interpretativnu funkciju.
Ali ako formalni kara:kteri »>dnosa« i »povezanosti« ne
mogu fenomensk.i ni~ta pridonijeti stvarno-sadrZajnoj
analizi strukture A.6yo~-a, tada na kraju fenomen koji
se misli pod nazivom oopula nema nista zajednicko s
vezom i povezano~u. Meelutim, »je« skupa sa svojom
interpretacijom, bilo ono jezicki posebice izraieno bilo
da se javlja u glagolskom nastavku, premje5ta se - ako
iskazi i razumijevanje bitka predstavljaju. egzistencijal-
ne moguenosti bitka samog tubitka - u problemsk.i
·sklop e~stencijalne analitike. Obrada pitanja o bitku
(usporedi· I. dio, 3. odsjeCak)* zacijelo ee ponovo susre-
sti i taj osebujni feno.men bitka unutar A6yo~-a.
Zasada je samo valjalo dokazom da iskaz potjeee od
izlaganja i razumljenja jasno pokazati kako je »logika«
.j· A.6yoc;-a ukorijenjena u egzistencijalnoj analitici tubit-
ka. Spoznaja o nedovoljnoj ontoloskoj interpretaciji
J A.6yoc;-a ujedno izostrava uvid, kako metodska baza na
kojoj je izrasla anticka ontologija nije izvorna. Sam·
i..6yoc; dozivljava se kao Postojeee, kao takav se i in-
f terpretira, a u isti mah i biee koje on pokazuje ima
I smisao Postojeeega. Taj smisao bitka sam ostaje indi-
I
I
~
ferentno neistak.nut spram ostalih moguenosti bitka, ta-
ko da se u isti ·mah stapa s njim bitak u slilislu formal-
nog Nesto-bitka, a da nije moglo biti dobiveno makar
samo neko cisto regionalno razlueenje obojega.
§ 34. Tu-bitak i govor. J ez.ik
Fundamentalne egzistencijaldJje koje konstituiraju bi·
·tak Tu, dokueenost bitka..u-svijetu, jesu euvstvovanje i
razumljenje. Razum.ljenje krije u sebi mogucnost izla-
ganja, to jest prisvajanja Razumljenoga. Utoliko sto
euvstvovanje ima isto porijeldo kao i razumljenje, ono
boravi u nekom izvjesnom razumijevanju. Njemu isto
tako odgovara izvjesna izlozivost. S iskazom bija.Se izne-
• Vid.i op. prev. na str. 44
182
senna vidjelo jedan ekstremni derivat izlaganja. Razja-
SI1jenje treeeg znacenja iskaza kao saopeenja (Urleaja)
vod.ilo je u pojam kazivanja i govorenja, na koji se do
sada nismo osvrtali, i to namjemo. To, ~to jezik tek
sada postaje temom, treba pokazati, da su· korijeni tog
fenomena u egzistencijalnom ustrojstvu dokuCeilosti tu.-
bitka. Egz.istencijalno-ontolo!ki temelj jez.ika jest go-
vor. Tim smo se fenomenom stalno slufili vee u dosa-
dasnjoj interpretaciji euvstvovanja, razum.ljenja, izla.
ganja i iskaza, ali smo ga u tematskoj analizi tako reei
zatajivali.
Egz.istencijalno, govor je jednako iz.voran kao i euv-
stvovanje i raz.umljenje. Razumlj.ivost je ta1ro4er ve6
prije prisvajajueeg izlaganja uvijek vee rdclanje-
na. Govor jest artikulacija razumljivosti. Otuda on le-
zi vee u temelju izlaganja i iskaza. Ono sto se u izla-
ganju, dakle izvornije vee u govoru, mo.Ze artikulirati,
nazvali smo smisao. Ono Sto je mclanjeno u govore-
eoj artikulaciji kao Qlkvo, nazivamo cjelina znaeenja.
Ona moze biti rastoeena u znacenja. Znaeenja su; kao
Artikulirano onoga sto se da artikulirati, uvijek smis-
lena. Ako je govor, ta artikulacija razumljivosti Tu, is·
konski egzistencijal dolruCenosti, nju pak primarno
konstituira bitak-u-svijetu, onda mora i govor .bitno
imati jednu specificno svjetovnu vrstu bitka. Cuvstvu-
juea razumljivost bitka-u-svijetu iz.rice sebe kao govor.
Cjelina znacenja razumljivosti dolazi do rijeci. Zlnaeenji·
rna prirastaju rijeci. Ali stvari..njeei ne bivaju snabdje-
vene znacenjima.
. !zrecenost ~ovora jest jezik. Ta cjelina rijeei, u ko-
JOJ kao takvoJ govor ima svoj vlastlti bitak, mo:Ze se on-
da zateei kao unutarsvjetsko biee poput nekog PriruC.
·noga. Jezik moie biti razbijen u postojeee stvari-rijeci.
Govor jest egzistenoijalno jezii:k, jer biee, Oiju dokuCe-
nost on artikulira sukladno znaeenju, ima vrstu bitka
baeenog, na »svijet« upueenog bitka-u-svijetu.
Kao egzistencijalno ustrojstvo dokueenosti tubitka
govor je konsti.tutivan za njegovu egzistenciju. Govor~
eem kazivanju pripadaju kao mogu.Cnosti slu!anje i Jut-
183
nja.. Tek lrod tih fenomena posta:je potpuno razgovijet-
nom funkcija govora konstitutivna za egzistencijalnost
egzistencije. Najprije je na redu obrada strukture go-
vora kao takvog.
Govorenje jest »poznacujueec raSOlanjivanje razum-
lji.vos~ bitka-u..svijetu, kojemu pripada su-bitak i koji
se UVlJek :zad.rmva u nekom odrec1enom naCinu brigu-
juceg skupa~itka. Ovaj govori: pristajati i odbijati, po-
zivaJti i opominjati, govori kao meka, odgovor, za.govor,
zatim kao »davanje izjava« i kao govoriti na naCin »dr-
Zar1ja govora«. Govorenje jest govor o .•. 0-Cemu govo-
ra nema nt.tZno, najce5Ce dapace i nema, karakter teme
neke defil}irajuee izjave. I neka zapowjed izdana je
o -; ulja ima svoje 0-Cemu. Zagovoru ne manjka nje-
govo 0-Cemu.. Govor ima nu:Zno taj strukturni moment
jer ga sukonstituira dokueenost bitka-u-svijetu, u nje-
gov<?j ga je vlastitoj strukturi prethodno oblikovalo to
temeljDQ ustrojstvo tubitka. Ono 0 eemu govori govor
uvijek je u odre4enom pogledu i u izvjesnim granicama
»>Slovljeno«. U svakom govoru leZi. Govoreno kao ta-
kvo, a u svakom zeljenju, zapitivanju, izja5njavanju o
• • . lezi Reeeno kao takvo. U njemu se· govor saopcuje.
Fenomen saopcenja valja razumjeti, kao sto je vee
bilo pokazano pri anaHzi, u jednom Sirokom ontolo5-
kom .smislu. lskazujuce »Saopcenje«, na primjer obav-
jestenje, poseban je slucaj egzistencijalno nacelno shva-
cenog saopeenja. U njemu se konstituira artikulacija ra-
zumijevaju.Ceg skupa-bitka. Ono provodi »-raspodjelu«
su-Cuvstvovanja i razumijevanja skupa-bitka. Saopeenje
nikada nije nesto poput transpor.ta dozivljaja, na prim-
jer mnijenja i zelja iz nutrine jednog subjekta u nutri-
nu drugoga. Su-bitak je bitno vee oOit u su-Cuvstvovanju
i su-razumljenju. Su-bitak biva u. govoru »izricito« dije-
ljen, to ce reci, on vee jest, samo nepodijeljen, kao ne-
prihvacen i neprisvojen.
Svaki govor o ... , koji u svojem Govorenomu priop-
euje, ujedno ima karak:ter samoizricanja.. GovoreCi, tubi-
·tak sebe izriee, ne zato sto je najprije kao »Nutamje«
zacahuren prema onome vani, nego zato sto je, kao bi-
184
tak-u-svijetu, razumijevajuci VeC »Vani«. 0no lzreCenO
jest upravo vani-bitak, to jest, svaki put onaj nacin euv-
stvovanja (raspolo:Zenja) o kojemu je bilo pokazano da
se tice potpune dokurenosti u~bitka. Govoru prlpadno
oeitovanje euvstvujueeg u-bitka ima svoj jezicki indeks
u. davanju naglaska, modulaciji, tempu govora, »U na-
~u kazivanja«. Saopeen.je egzistencijalnih moguCno-
$l.t ouvstvovanja, to jest dokuGivanje egzistencije, moZe
posta!ti vlastitim ciljem »pjesnickog« govora.
Govor jest znaCenju sukladno ra5clanjivanje euvstvo-
vne J;azumljivosti bitka41-svijetu. Kao konstitutivni ·mo-
menH njoj pripadaju: 0-Cemu govora (ono o eemu se
govori), Govoreno kao takvo, saopCenje i oCitovanje.
To nisu svojstva koja se mogu samo empirijski nak:u-
piti kod jezika, nego su egzistencijalni karakteri ukori-
jenjeni u ustrojstvu bitka tubitka, koji, ontolOS.ki, tek
omogucuju ne5to poput jezika. U faktienom jezi.Ckom
liku nekog ·odre4enog govora mogu pojedini od tih mo-
menata izostati, odnosno ostati nezapa.Zeni. To, sto Ce-
sto ne dolaze »doslovnoc do izraZaja, samo je :indeK.s
jednog odre4enog naeina govora koji, ako jest, uvijek
mara twriti cjelinu navedenih struktura•
Poku.Saji da se shvati »bit jezika«. uv.ijek su se, eto
~r~j~tiraJ!: na ~~ pojc:rum od tih momenata i poima:
li Jezlk sliJedeCi 1deJ-u »JZraza«, :.simbolicke forme« sa-
opeenja kao »iskaza«, »>bjave« doZivljaji iii »uobhce-
njac zivota. Ali za jednu potptmo dovoljnu definiciju
jezika ne bi se dobi"lo nista, kad bi se htjelo sinkretis-
ticki zblititi te razli.Cite dijelove odre4enja. Odlueuju-
cim ostaje, da se najprije obra.di ontolo5ko-egzistenci-
jalna cjelina strukture govora na temelju anaJ.itike tu-
bitka.
Povezanost. govora s razumljenjem i razumljivoseu
postaje jasnom iz jedne egzistencijalne mogucnosti sto
pripada sainom govorenju, iz slusanja. Ne ka.Zemo slu-
eajno, ako nismo »pravo« OOii, da nismo »razumjelic.
Slu.Sanje je konstitutivno za govorenje. I kao Ito se
jezicko ob~nanjivanje temelji u govoru, tako se akus-
185
 ticko razabiranje temelji u slusanju. Slusanje neko-
ga . • • jest egzistencijalna otvorenost tubitka, kao su-
·bitka, za Drugoga. Slu5anje konstituira dapace primar-
nu i pravu otvorenos.t tubitka za svoje najvlastitije Mo-
Ci-biti, kao slu5anje glasa prijatelja, kojega svaki tubi-
tak nosi sa sobom. Tubitak slu5a jer razumije. Kao ra-
zumijevajuei bitak-u-svijetu s drugima on je su-tubitku
»poslusan« i u toj poslu!nosti pripadan. Medusobno slu-
sanje, u kojem se oblik:uje su-bitak, ima moguee naCine
slijec:tenja, slaganja, privativne moduse ne-slu5anja, opi-
ranja, prkosenja, odvraeanja.
Na temelju ovog egzistencijalno primamog Moei-slu-
sati moguee je nesto poput osluskivanja, koje je samo
fenomenski jos iskonskije od onoga sto se u psihologi-
ji »najprije« odreduje kao cuvenje, osjet zvucenja i
opaianje glasova. I oslusk.ivanje ima vrstu bitka razu-
mijevajueeg slusanja. »Najprije« nikada i nigdje ne eu-
jemo sumove i glasovne komplekse, nego kola sto skri-
pe, motorni bicikl. Cuje se kolona na marsu, sjeverni
vjetar, kuckanje djetliea, pucketanje vatre.
Potrebna je jedna vee vrlo umjetna i komplicirana
prilagodenost, da bi se »CUO« neki »cisti sum«. Ali to,
sto najprije cujemo motome bicikle i kola, fenomenska
jc potvrda za to, da tubitak kao bitak-u-svijetu uvijek
vee boravi kod unutarsvjetski Prirucnoga i najprije uop-
ce ne kod »>sjeta«, cija bi se vreva morala najprije
uobliciti, da bi pruzila odskoenu dasku s koje subjekt
I'
I odskace kako bi napokon stigao do nekog »svijeta«.
Tubitak je, kao bitno razumijevajuCi, najprije kod Ra-
zumljenoga.
I u izricitom slusanju govora Drugoga najprije razu-
mijemo. Kazano, tocnije, vee smo unaprijed s Drugim
kod biea o kojemu je rijec. Ne cujemo, naprotiv, naj-
prije sto izrice neka obznana. Dapaee i ondje gdje je
govorenje nerazgovijetno ill je jezik eak tud, najprije
eujemo nerazumljive rijeci a ne neku raznovrsnost ton-
skih podataka.
' ' U »prirodnom« slusanju 0-eemu govora moremo,
dod use, oslu5ati ujedno nacin izrecenosti, »dikciju«, ali
186
i to samo u nekom prethodnom surazumljenju Govo-
renoga; jer samo tako postoji mogu6nost, da se prosu-
di Kako izreeenosti .u njezinoj primjerenosti tematskom
0-Cemu govora.
U jedno uzvraeanje kao odgovor najprije slijedi di-
rektno iz razumljenja u su-bitku vee »podijeljenogac
0-cemu govora.
Sarno ondje gdje je dana egzistencijalna moguenost
govorenja i stusa:nja, netko moze oslu5kivati. Tko »ne
moze cuti« i »mora osjetiti«, taj moze mozda vrlo do-
bro, i upravo· stoga, oslu5k:ivati. Samo-slu5anje-napraz-
no jedna je privacija slu5ajueeg razumljenja. Govore-
nje i slu5anje temelje se u razumljenju. Ono ne nasta-
je ni mnogim govorenjem ni slusanjem naprazno. Sa-
rno tko vee razumije, moze ne5to slu5ati.
Isti egzistencijalni temelj ima jedna druga bitna mo-
~enost govorenja, sutnja. Tko u razgovaranju §uti, mo-
ze veema »dati pravo razumjeti«, to jest, oblikovati ra-
zumijeva~je, negoli onaj kome rijec nema kraja. Mno-
go-zborenJe~ o necemu nije ni najmanje osigurano,
da se razumijevanje unapreduje. Naprotiv: prieanje na-
~iro.ko zakriya i dovocli Razumljeno u samo prividnu
Jasnoeu, to Jest, u nerazumljivost i trivijalnost. Ali 'iut-
nja ne znaOi biti nijem. Nijemi, naprotiv, tendira •zbo-
renju.«..Netk~ t~o je nijem, ne ·samo §to nije dokazao
da umtJe sutjetl, nego mu dapace nedostaje ikoja ·mo-
guenost da nesto takvo dokde. I netko tko po priro-
di obieava malo govoriti, pokazuje jednako malo kao
i nijemi da 8uti i umije sutjeti. Tko nikada nista ne
kaie, taj ne moze u danom trenutku ni sutjeti. Sarno u
istinskom govorenju moguea je prava sutnja. Da bi
mogao sutjeti, tubitak mora imati ne5to da We to
jest, raspolagati pravom i bogatom dokucenoSC.u s~a
sebe. Tada sutljivost cini ne5to ocitim i pobjec:tuje •na-
kJapa.nj.~«. Sutlji~ost kao modus govorenja artikuJira
razumlJlvost tub1tka tako izvomo, da od nje potjeeu
istinsko Moei-slu~ati i transparentni skupa-bitak.
Zato sto je za bitak samoga Tu, to jest za euvstvova-
nje i razumljenje, konstitutivan govor, a tubitak ee pak
187
reei: bitak-u-svijetu, - tubitak: je kao govor~i u..bitak
sebe vee izrekao. Tubitak: ima jezik. Zar je slueajno,
St<:> Grci, Cije se svaldddnje egzistiranje prete:mo pre-
mJdtalo u razgovaranje, a koji su ujedno »imali oci«
da vide, bijabu u pretfilozofskmn kao i u filozofskom
izlaganju tubitka odrec1ivali bit covjeka kao ~<!)ov "Ao-
yov exov? Kasnije izlaganje ove definicije rovjeka u
smislu animal rationale, »razumno zivo bice«, nije do-
d~e »pogre~nO«, ali ono zakriva fenomensko tlo s
lrojega je snimljena ta definicija tubitka. Covjek se po-
kazuje kao bice koje govori. To ne znaC:i, da je njemu
svojstvena moguenost glasovnog obznanjivanja, nego
da to bice jest na nacin otkrivanja svijeta i samog tu-
b.i.t:ka. Grci nemaju rijee za jezik, oni su razumjeli taj
fenomen »najprije« kao govor. Zato sto je za filozofsko
osmi~ljavanje ipak dolazio u vidokrug "Aoyo~ prete:Zno
kao iskaz, obrada se temeljnih struktura oblika i sas-
tavnih dijelova govora provodila po niti vodilji tog lo-
gosa. Gramatika je traZila svoj temelj u »logici« tog lo-
gosa. Ta· se pak temelji u ontologiji Postojecega. Temelj-
na sastojina »kategorija znacenja«, prenesena u kasni-
ju znanost o jeziku .i nacelno jos danas mjerodavna
or~jentirana je na govor kao iskaz. Uzme li se, naprotiv:
taj fenomen u naeelnoj izvornosti i sirini jednog egzis-
tencijala, tada proizlazi nt.tZnost premjeStanja znanosti
o jez.!ku na ontoloski izvornije temelje. Zadaci osloba-
danja gramatike od logike potrebno je prethodno je-
dno pozitivno razumijevanje apriorne temeljne struktu-
re govora uopce kao egzistencijala, i to oslobac:tanje ne
moze biti naknadno provedeno putem poboljsanja i do-
P?Da tra.~cije ..s obzirom na to, valja pitati o temelj-
mm obhcrma Jednog mogueeg, znaeenju primjerenog
rasclanjivanja onoga sto se uopce da razumjeti, ne sa-
roo unutarsvjetskih bica spoznanih u teorijskom raz-
matranju i .izra.Zenill u pouecima. UCen.je o znaeenju
ne proizlazi samo od sebe iz opseinog usporec:tivan ja
sto je moguce brojnijih i udaljenijih jezika. Jedn~lco je
malo dovoljno, recimo, preuzimanje filozofskog hori-
zonta unutar kojega je jezik postavio kao problem W.
188
I
v. Humboldt. Ucenje o a:naeenj.u ukorijenjerno je u on-
tologiji tubitka. Njegovo uspijevanje .i propadanje ovi- I'
si o njezinoj sudbini.10 :I
I
Na kraju se filozofsko istrafivanje mora~ jednom od-
lueiti da zapita~ koja vrsta bitka uopee pripada jeziku. !
Da li je on neki unutarsvjetski priruCa.n pribor, ili ima
vrstu bitka tubitka ill ne stoji nijedno od obojega? Ko-
je je vrste bitak jezika, da on moze biti »mrtav«? Sto
ce ontolo~ki r~i, da neki jezik raste i raspada se? Po-
sjedujemo neku znanost o jeziku, a bitak biea koje je
njezina tema taman je; zakrit je dapace horizont za
istramjuce 'pitanje o njemu. Zar su samo slueajno
znacenja najprije i najce5ce »svjetovna« - skicira ih
znaeajnost svijeta, Calc su, clapaea, eesto prete.Zno »p:ro-
stonna« - iii je ta »Cmjenica« egzisternoijalnoontolo5-
ki nu!na, i zasto? Filozofsko istrd:ivanje morat ce se
odreei »filozofije jezika«, da bi se raspitalo o »samim
stvarima«, i morat ce sebe dovesti u status jedne poj-
movno razjasnjene problematike.
Ovdje iznesena interpretacija jezika trebala bi jedi-
no pokazati ontol<>Sko »mjesto« tog fenomena unutar
ustrojstva bi.tka tubitka i prije svega pripravi.ti slijede-
cu analizu, koja po niti vodilji jedne fundamentalne vr-
ste bifka govora pokusava, u vezi s· drugim fenomenima,
ontoloski izvornije dovesti u vidokrug svakidaSnjost
tubitka.
B. Svaldda~njl bltak Tu i propadanje tubltka
"
U vra6anju na egzistencijalne strukture dokueenosti
b~tka:-u-syijetu in~erpr7tacija j~ na izvjestan naC.in izgu-
bila 1Z v1da svakida:SnJost tub1tka. Analiza mora ponov-
no zadobiti taj tematski postavljeni fenomenski hori-
zont. Sada se postavlja pitanje: koji su egzistencijalni
karakteri dokueenosti bitka-u-svijetu, ukoliko se on kao
10. Usp. uz urenje o znarenju E. Husserl, Log. Unters. Bd. D,
1. i 4-6. istraZivanje. Zatim radikalniji koncept problemati-
ke, ldeen. I, na dav. mj. §§ 123 i d., str. 255 i d.
189
 svakida.Snji zaddava u vrsti bitka Se? Da li je ovome
svojstveno neko specificno cuvstvovanje, neko osobito
razumljenje, govorenje i izlaga.nje? Odgovor na ova pi-
r tanja to je nuiniji ako podsjetimo na to, da se tubitak
najprije i najce5ee rastace u Se i ono gospodari nji-
me. Nije li tubitak kao baceni bitak-u-svijetu upravo
najprije baeen u javnost Se? I sto drugo znaci ta jav-
nost negoli specifienu dokucenost Se?
Ako razumljenje primarno mora biti shvaceno kao
Moci-biti tubitka, tada ee iz jedne analize razumljenja
i izlaganja koje pripada samomu Se biti moguce razab-
rati, koje je moguenosti svojeg bitka dokucio i prisvo-
jio si tubitak kao Se. Ali tada same te moguenosti ot-
krivaju jednu bitnu tendenciju bitka svakidasnjice. A ta
mora napokon, ontoloski dovoljno eksplicirana, otkriti
jednu izvornu vrstu bitka tubitka, i to tako, sto -
polazeei od nje - mora biti moguce, da naznaceni fe-
nomen bacenosti bude pokazan u svojoj egzistencijal-
no j ko:nkretizaciji.
Najprije se traii, da dokucenost Se, to jest svakida-
snja vrsta bitka govora, vidika i izlaganja, bude iznese-
.I
na na vidjelo kod odredenih fenomena. S obzirom na
njih mozda nece biti suvisna primjedba, da interpreta-
cija ima cisto ontolosku namjeru i posve je daleko od
nek~ moralizirajuee kritike svakidasnjeg tubitka i »kul-
turnofilozofskih« aspiracija.
§ 35. Naklapanje
lzraz »naklapanje« neka ovdje ne bude uzet u ne-
kom omalovaiavajueem znacenju. On terminoloski zna-
ci jedan pozitivan fenomen koji konstituira vrstu ra-
zumljenja i izlaganja svakidasnjeg tubitka. Govor se
najce5ee izrice i uvijek se izricao. On je jezik. Ali u
Izreeenori:m tada uvijek vee leZi razumijevanje i izla-
ganje. J ezik kao izrecenost krije u sebi izlozenost razu-
mijevanja tubitka. Ta izlozenost niposto nije, kao ni je-
zik, samo jos postojeea, nego je njezin bitak i sam su-
190
kladan tubi.tku. Njoj je tubitak najprije i u izvjesnim
granicama stalno prepusten, ona regulira i raspodjelju-
je mogu6nosti prosjecnog TaZUmljenja i pripadajuteg
cuvstvovanja. Izrecenost cuva u cjelini svojih ra.Scla-
njenih znacenjskih sklopov~ neko· razumljenje dokuCe-
nog svijeta i jednako i2;vomo s njim neko razumljenje
su-tubitka Drugih i uvijek vlastitog u-bitka. Razumije-
vanje ovako vee pohranjeno u izrecenosti, tice se kako
svaki put postignute i svladane otkritosti bica tako i
svakog razumijevanja bitka i raspol<>Zivih horizonata i
mogu6nosti za novo poeimanje izlaganja i pojmovne
artikulacije. Ali povrh pukog upozorenja na fakt izlo-
zenosti tubitka, sada valja pitati o egzistencijalnoj vrsti
bitka govora koji je izrecen i izrice se. Ako taj govor ne
moze biti shvaeen kao Postojeee, kakav je onda njegov
bitak i sto on nacelno kazuje o svakidasnjoj vrsti bitka
tubitka?
Govor koji se izjasnjava jest saopeenje. Tendencija
njegova bitka cilja na to, da Slusajueega dovede u su-
dionistvo pri dokucenom bitku kod onoga 0 cemu govo-
ri govor. ·
u skladu s prosje6nom razumljivoscu, koja vee leZi
u jezi.ku govorenom pri izja5njavanju, priopeeni go-
vor moze biti uvelike razumljen:, a da onaj tko slusa ne
dovodi sebe u neki izvorni razumijevajuei bitak pri
0-Cemu govora. Ne razumije se toliko bice o kojemu
se govori, nego se slusanje usmjeruje vee samo na Go-
voreno kao takvo. Ono biva razumljeno, a 0-Cemu samo
otprilike, povrsno: misli se isto, jer se Receno zajednic-
ki razumije u istoj prosjecnosti.
Slusanje se i razumljenje vee unaprijed prikaCilo uz
govorenje kao takvo. SaopCen.je ne »>p6i« primarni
odnos bitka pri b.iCu o kojemu je rljec, nego se sku-
pa-bitak kreee u skupa-govorenju i brigovanju o Govo-
renomu. Sada reeenost, diktum, izrieaj ja.mee za istini-
tost i adekvatnost govora i. njegova razumijevanja. I
zato sto je govorenje izgubilo, odnosno nikada nije
stek:lo, primarni odnos bitka pri bieu o k6jemu je ri-
191
jee, ono se ne priopeuje na nacin izvomog prisvaja-
nja tog bica, nego putem raspricavanja i prepricavanja.
Govoreno kao takvo kru.Zi u sve Sirim krugovima, po-
prima autoritativni karakter. Stvar je takva zato sto se
to kafe. U takvom prepricavanju i rasprieavanju, pu-
tem kojega se poeetni izostanak evrste osnovice poten-
cira do potpune neosnovanosti, konstituira se naklapa-
nje. I to tako, da ono ne ostaje ograniceno na glasovoo
preprieavanje, nego se siri u pisano, kao »Piskaranje«.
Tu se preprieavanje ne temelj.i toliko u neeemu doeu-
tom. Ono se hrani iz Proeitanoga. Prosjeeno razumije-
vanje Citatelja nikada nece moci prosuditi, sto je izvor-
no crpljeno i izboreno, a sto prepricano. Jos vise, pro-
sjeeoo rAzumijevanje uopce nece htjeti takvo razluei-
vanje, neee ga .trebati, jer ono, eto, sve razumije.
Bestemeljnost naklapanja ne zatvara njemu ulaz u
javnost, nego ga podupire. Naklapanje jest mogucnost,
da se sve razumije bez prethodnog prisvajanja stvari.
Ono vee stiti od opasnosti neuspjeha pri nekom tak-
vom prisvajanj.u. Naklapanje, kojega se · svatko moze
nakupiti, ne razrje5uje samo od zadace istinskog razu-
mljenja, nego tvori jednu indiferentnu razumljivost ko-
joj vise nista nije zatvoreno.
Govor, koji pripada bitnom ustrojstvu bitka tubitka,
i skupa s njim tvori dokucenost, ima mogucnost da
postane naklapanjem i da, kao ono, ne daje bitku-u-
-svijetu da bude ba.S jako rastvoren u nekom rasclanje-
nom razumijevanju, nego da ga zatvara i da zakriva
unutarsvjetsko bice. Za to mu nije potrebna neka na-
mjera varke. Naklapanje nema vrstu bitka svjesnog iz-
davanja neeega za nesto. Bestemeljna recenost i raspri-
eanost dostaju, da se dokucivanje preokrene u zatva-
ranje. Jer Receno biva najprije uvijek razumljeno kao
»kazujuce«, to jest otkrivajuee. Naklapanje je, prema
tome, u skladu s njemu svojstvenim propu5tanjem po-
vratka na tlo onoga o cemu se govori, po rodenju za-
tvaranje.
Ovo se ponovo potencira time sto naklapanje, u koje-
mu je navodnO postignuto razumijevanje onoga o cemu
192
je ri'jec, na .temelju te navodnosti zapostavlja i na ose- '
'
bujan naCin potlla.Cuje i reta.rdira svako novo pjltanje i
svako raspravljanje.
U tubitku se odavno uvrije:Zila ta izlozenost putem
naklapanja. Mnogosta upoznajemo najprije na taj na-
cin, ne malo toga nikada ne nadilazi takvo prosjeeno
razumijevanje. Toj svakida5njoj izlozenosti, u koju tu-
bitak najprije urasta, ne moze on nikada izmaknuti. U
njoj i iz nje i protiv nje ostvaruje se svako istinsko ra-
zumljenje, 121laganje i opriopeivanje, ponovno otkrivanje i
novo prisvajanje. Nije tako, da je nek.i tubitak, netak-
nut i nezaveden tom izlofenoscu, stavljen pred otvo-
reno polje nekog »Svijeta« po tSebi, ka.ko bi IS3lllO gledao ,.
sto ga susrece. Vladavina javne izlozenosti odluCila je
vee dapace o mogucnostima raspolozenosti, to jest, o
temeljnom nacinu na koji tubitak daje da ga se svijet
tice. Se skicira cuvstvovanje, ono odlucuje sto se i kako
se »vidi«.
Naklapanje, koje na naznaceni nacin zatvara, vma
je bitka iz korijena iseupanog razumijevanja tubitka.
Ono se, medutim, ne pojavljuje kao postojece stanje
kod nekog Postojecega, nego je samo ono egzistenci-
jalno liseno korijena na nacin stalnog .Cupanja iz kori-
jena. To ontolosk.i ~azuje: Tubitak koji boravi u nakla-
panju odsjeeen je, kao ·bLtak-u-svijetu, od primamih i
izvorno-istinskih odnosa bitka prema svijetu, prema
su-tubitku, prema samom u-bitku. On boravi u nekoj
neizvjesnosti -i na taj je naCin ipak uvijek kod »svi-
jeta«, s Drugima je i kod sama je sebe. Sarno bice Cija
je dolrucenost konstituirana putem cuvstvujuci-razumi-
jevajuceg govora, to jest, u tom je ontoloskom ustroj-
stvu .konstituirano njegovo Tu, koje jest »u-svijetu«,
ima mogucnost bitka takve isk<>:fijenjenosti, koja tako
malo tvori neki nebitak tubitka, da tvori, naprotiv, nje-
govu svakida.Snju i najtvrdokomiju »-realnost«.
U razumljivosti po sebi i samouvjerenosti prosjecne .
; '
izlozenosti poeiva pak to, da pod njezinom zastitom
13 Bitak i vrijeme 193

svakom pojedinom tubitku ostaje skrivena Cak i nela-
goda neizvjesnosti .u kojoj moze biti nosen prema sve
veooj bestemeljnosti.
§ 36. Znatii.elja
Pri analizi razumljenja i dokucenosti Tu uopee, upo-
zoreno je na lumen naturale i dokucenost u-bitka na-
zv~u rasvjetljenje tubitk.a, u kojemu tek postaje mo-
guCim nesto poput vidika. Vidik bijase u pogledu ra-
zumljenja, te temeljne vr.ste svakog dokuCivanja su-
~dnog tubitku, shva.Cen u smislu genui.nog prisvajanja
b1Ca. prema kojemu se tubitak moze odnositi u skladu
sa svojim bitnim mogucnostima bitka.
Te~elj~o ustroj.~~vo. vidika ~okazuje se na jednoj
o~ebuJn?J tendenCIJl b1tka svakida5njosti prema »vide-
DJU«. NJu oznaeujemo terminom znatii.elja, koja na ka-
rakteristiean n~~in nije ogranicena na videnje, nego iz-
rafava tendencnJu prema jedno.m osebujnom opafaju-
cem pustanju da svijet susrece. Taj fenomen interpreti-
ram~ u I?-ac~J;toj e~tencijalno-ontoloskoj namjeri, ne
u suzenoJ onJentaCIJl na spoznavanje, koje vee rano i u
grckoj filozofiji ne slueajno, biva poimano kao profza5-
lo iz »zelje da se vidi«. Rasprava sto u zbirci Aristote-
l~.v!h raspr~va o o~tologiji stoji na prvom mjestu, po-
cmJe reeerucom: itCX.VTE:~ a.v&pco1tOL TOU e:£8eva.t opeyoV't'CX.t
cpuae:t.11 U bi:tku oovjeka bitno leZi briga da vidi. Time
je pokrenuto istrafivanje koje ku5a porijeklo znanstve-
• .I nog istraZivanja biea i njegova bitka otkriti iz gore ime-
novane vrste bitka tubitka. Ta grcka interpretacija eg-
zistencijalne geneze znanosti nije slucajna. U njoj do-
lazi do eksplicitnog razumijevanja onoga sto je nazna-
amo u Parmenidovoj reeenici: TO yO:p CX.UTO vbe:tv ea'l:'tV T&
xa.£ e:lva.t. Bitak jest to sto se pokazuje u Cistom mot-
• I reeem opafanju, i samo to viaenje otkriva bitak. Izvor-
na f prava istina l~Zi u cis tom zoru. Ta teza ostaje ota-
11. Metafizika A l, 980 a 21.
194
I '
da .temeljem zapadne filozofij~. U njoj nalazi ~otiv. He-
gelova dijalektika, i mogu~ Je.samo .~.te~el~u DJe..
Cudnovato prvenstvo »VldenJa« pnm1Jet1o Je ponaJ-
prije Augustin u vezi s interp~tacij~ con~p}~~au.
Ad oculos enim videre propne pertmet, VI<ienJe pnpa-
da zapravo oCima. Utimur arwtem hoc verbo e~am ~
ceteris sensibus cum eos ad congnoscendum mtendi-
mus. Ali tu rije~ »vidjeti« upotrebljMTamo i za druga o~
jetila kad se stavimo u njih - da bismo spoznalL
Nequ~ enim dicimus: audi quid rutilet; aut, olefac
quam niteat; aut, gusta quam splendeat; ~ut, palpa
quam fulgeat: videri enim di~~. J:mec ~a. Ne ka-
zemo naime: euj, kako to b1i.JeSti, lli pormriSi, kako 1:?
sjaji, 'ill kuSaj, kako to svijetli, il~ ~sjeti, kako to zraCi;
nego pri svemu tome kaZemo: vtdt, ka.Zem? da s;'e to
biva videno. Dicimus autem non solum, VIde qwd lu-
ceat, quod soli oculi sentire possunt, ali takoder ne ~:
zemo samo: vidi, ·kako to svijetli - sto mogu opaZiti
samo oCi, sed etiam. vide quid sonet; vide quid oleat,
vide quid sapialt, Viide quam durum sit. KaZemo takoc1er:
vidi -kako to zvond, vidi, kako to miri5e, vidi, kako to
pri.j~, kaik:o je ~tvrdo. Ideoque generalis experientia sen-
suum concupiscentia sdcut diotum. est ooulo~ voca-
t:ur, q~ videndi o~cium in ~u~ pn~atum oculi tenent,
etiam. ceteri sensus sibi de similitudine usurpant, oum
a.Liquid cognfiitionis expl~rant. Otu~a ~e is~~stvo osjet~a
uopee oznaeuje kao »u.Zi¢ak za oCl«, Jer Sl l druga OSJe-
tlila, polaze6i od izvjesne ~li~ti p~vajaj~ - ak~ je
rij~ o spoznavanju - uCinak ''ldenJa, u koJem u0.inku
oOi imaju prvenstvo.
Kako stoji stvar s tom tendencijom prema jedino-opa-
fanju? Koje egzistencijalno ustrojstvo tubitka postaje
razumljivim na fenomenu znatiZelje?
Bitaik-u-svijetu najpcije se crastaee u svijetu o koj~
mu bri~je. Brigovanje je vodeno smotrenoseu, koJa
otkriva Prirueno i euva ga u njegovoj otkritosti. Smot-
renost podaje svakom privoaenju svrsi, svakom obav-
12. Confessiones lib. X, cap. 35.
13* 195

ljanju tijek postupka, sredstva izvedbe, pravu priliku,
prikladni trenutak. Brigovanje se moze domoC.i miro-
vanja u smislu odmomog prekida obavljanja ill karl
je nesto dogotovljeno. U mirovanju brigovanje ne nes-ta-
je, ali smotrenost biva zacijelo slobodna, nije vise veza-
na uza svijet rada. U odmaranju se briga slijeze u smo-
trenost postalu slobodnom. Smotreno otkrivanje svije-
ta rada ima karakter bitka razdaljivanja. Smotrenost
postala slobodnom nema pri .ruci vise nis.ta o Cijem bi
priblihvanju valjalo brigovati. Kao bit.no raz-daljujuca,
ona pribavlja sebi nove moguenosti raz-daljivanja; to ce
reci, da tendira otiCi iz najblize Prirucnoga u daljinu i
tudi svijet. Briga postaje brigovanjem oko moguenosti
vidjeti -.. borave6i u odmaranju - »svijet« samo u nje-
govu izgledanju. Tubitak tra.Z.i ono Daleko, samo da bi
se upoznao s njim u njegovu izgledanju. Tubitak pusta
da ga ponese jedino izgledanje svijeta, jedna vrsta bit-
ka u kojoj on briguje da se oslobodi sama sebe .kao
bitka-u:-svijetu, oslobod.i bitka kod najblizeg svakida5-
., njeg Priruanoga.
·~
Ali znatizelja postala slobodnom ne briguje da vidi
zato da bi Videno ra2JUmjela, to jest dospjela u neki
bitak kod njega, nego samo zato da ga vidi. Ona tra:Zi
Novo samo zato, da bi od njega ponovo odskoCi-la k
Novome. Brizi tog videnja nije do toga da shvati i da
znajuci bude u istini, nego joj je do moguenosti pre-
pustanja sebe svijetu. Otuda znatizelju karakterizira
specifieno neostajanje kod NajbliZega. Otuda ona tako-
der ne trafi ni dokolicu promatrajuceg ostajanja, nego
nemir i uzbudenje od uvijek Novoga i od promjene
Sretajucega. U svojem neostajanju znati:Zelja briguje o
stalnoj rastresenosti. Znati:Zelja nema nika·kve veze s
udivljen.im promatranjem biea, s .&cxufL&:~tw, njoj nije
do toga da putem udivljenja bude dovedena u nera-
zumljenje, nego se ona stara o nekom znanju, ali jedi-
no zato da bijase znala. Oba momenta konstitutivna za
znatizelju: neostajanje u svijetu brigovanja i rastrese-
nost u nove mogucnosti fundiraju treCi bitan karakter
·tog fenomena, koji nazivamo bezboraviSnost. Znati:Ze-
196
1
I,
Ija je svugdje i nigdje. Taj ~odu~ bitka-~-svijetu ot~ri: I
va jednu novu vrstu svakida~Jeg tubitka, u kOJOJ
on sebe stalno oopa .iz korijena.
Naklapanje vlada i putovima znati:Zelje, ono kazuje,
sto se moralo proeitati i vidjeti. Bitak-svugdje-i-nigdje
znati:Zelje prepusten je naklapanju. Oba ova svakidas- I
nja modusa bitka. ~ovora i vidika nisu .u ~v?joj tenden-
ciji lisavanja koriJena naprosto postoJeCI Jedan pored
drugoga, nego jedan taj nacin bitka povlaCi sa sobo;tn
drugi. ZnatiZelja, kojoj nista nije ~~ore~, ~aklap~Je,
kojemu nista ne ostaje nerazumlJerum, Ja~~e s:bl, .~
jest, ovako bivstvujucem tubitku, tobo~ I~tmsJ?. -»ZlVl
zivot«. Ali S tom Se toboZnjoSCU pokazuje 1 treCI feno-
men koji karakterizira dokueenost svakidasnjeg t'!lbitka.
§ 37. Dvosmislenost
Susretne 1i u svakida8njem skupa-bitku nesto takvo
sto je svakomu pristupaeno -i 0 cemu svatko mofe reei
svasta ubrzo se viSe ne da presuditi sto je dolrueeno ~,, i
u nek~m razumljenju a Sto nije. Ta se dvosmislenost I
ne prote:Ze jedino na svijet, nego isto toliko i na sku-
pa-bita:k kao ta:kav, dapate na bitak tubitka kod sama
sebe.
Sve izgleda .tako kao da je i-stinski razumljeno, prim-
ljeno i reeeno - . pa ipak u osnovici nije, .Ui ne ·izgleda
tako, a u osnovici ipak jest. Dvosmislenost se ne tice
samo raspoJaganja i upravljanja nad Pristupaenim za
upotrebu .i mivanje, 'nego se uvrijdila vee i u razum-
Ijenje kao Mo¢i-biti, na nacin projekta i pr~~ka m?'"
gucnosti tubitka. Ne samo da. svatko pozna 1 prosuduJe
ono ~o je tu i sto se pojavljuje, nego svatko vee zna
govoriti 0 onome sto se treba tek dogoditi, sto jos nije
tu, ali bi »Zapravo« moralo biti ucinjeno. Svatko je uvi-
jek vee unaprijed skltio i predosjeeao sto i d.rugi sl~­
te i predosjeeaju. To biti-u.,tragu, a polazeei od cuve-
nja - tko je na istinski nacin nekoj stvari »U tragu«
taj ne govori o tome - najsumnjiviji je nacin na koji
.. '
197
 j
I
t,
dvosm.islenost iznosi moguenosti tubitka, da bi im od-
mah vee i uguSi.la snagu.
~retpostavimo li, naime, da ono Sto se slutilo i pred.-
OSJeCalo bude jednog .dana zbilja proved.eno u djelo,
~ada se uprav~ .dvosm1slenost vee pobrinula za to, da
mter~~ za rc:aJIZlranu stvar smjesta mre. Taj interes
postoJI, stoviSe, samo na nacin znati.Zelje i naklapanja
d?k je. ~an kao m~guenost neobaveznog samo-su-sluee~
DJa. B1ti-takoder-pnsutan, ako se bude i dok se bude
u tragu, otkazuje poslu5nost, ako nastupi proved.ba Slu-
eenoga. Jer s njom tubitak biva uvijek potjeran natrag
prema sebi. Naklapanje i znatiZelja gube svoju moe. I
vee ~e osveeuju. '!1 pogledu proved.be onoga sto se su-
-slutil~. •naklapanJe se lako nade pri ruci s tvrdnjom:
to se 1 moglo napraviti, jer se, eto, i inace slutilo. Na-
klapanje se na kraju dapace ljuti, sto se .sada zbilja
dogada to sto je ono slutilo i stalno zahtijevalo. Ta
njemu je time oteta prilika da i dalje sluti.
Ali '~0 o~da vz:ij~me zalaganja tubitka u sutljivoj
]. proved.b1 traJ.e r~lic1to ~ vre~ena do pravog neuspje-
ha,. ak~. u oe1ma Javnosti protJeCe bitno polaganije ne-
goh vnJeme ~aklapanja koje »Zivi brze«, naklapanje je
!i -yee da~o stiglo do. D;eceg drugoga, svaki put Najnovi-
I
J~ga. PnJe SI:uee~~ 1 Jednom Provedeno doslo je, s ob-
zu:om na NaJ~O"?Je, pre.kasno. Naklapanje i znatiZelja
bnpu se u SVOJOJ dvosm1slenosti za to, da istinsk1 i no-
vo Stvoreno bude pni svojem astupanju 7a5tarjelo za
j~vnost. Ono ~oZe postati slobodno u svojim pozitiv-
mm mogu6nostima tek kada zamre zakrivajuee nakla-
panje i »opCi« in~eres.
Ta dvosmislenost podigrava znatiZelji uvijek ono sto
ona traZi, a naklaparrju podaje priCin, da je sve odlu-
ceno u njemu.
Ali ta vrsta bitka dokucenosti bitka-u-svijetu vlada
ta~~der citavim s~pa-bitkom kao takvim. Drugi je naj-
pnJe ~tU« pola.zeC.i Od onoga sto Se -0 njemu culo, StO
se .? DJemu govori i zna. Medu izvorni skupa-bitak naj-
.. ' pnJ.e se gura naklapanje. Svatko najprije i najcesee
paZI na Drugoga, kako se ponasa, sto li ee na to reei.
198
Skupa-bi·tak· u Se naskroz nije neko zakljueeno, ravno-
dusno Jedno-uz-drugo, nego je napeto, dvosmisleno pa-
zenje-jednog-na-drugoga, potajno medusobno-se-osluski-
vanje. Pod maskom Jedan-za-drugoga igra Jedan-protiv-
-drugoga.
Pri fome valja imati na umu, da dvosmislenost uopee
ne odgovara tek nekoj izriCitoj namjeri iskrivljavanja
i izokretanja, da nju ne izaziva tek pojedinacni tubitak.
Ona vee len u skupa-bitku kao bacenom skupa-bitku u
nekom svijetu. Ali javno je ona upravo skrivena, i uvi-
jek ee se ustajati protiv toga, da je ta interpretacija
vrste bitka izlofenosti Se t<>Cna. Bio bi •to nesporazum,
kad bi se eksplikacija ovog fenomena hjela potvrditi po-
sred.stvom pristanka Se.
Fenomeni naklapanja, znatiZelje i dvosmislenosti bill
su ispostavljeni na naCin, da je vee medu njima sami-
ma hila naznacena neka povezanost njihova bitka. Vr-
stu bitka te povezanosti valja sada shvatiti egzistencijal-
n<H>ntolo!ki. Temeljna vrsta bitka svakida5njice treba
biti razumljena u horizontu do sada dobivenih stru:ktu·
ra bitka .tubitka.
§ 38. Propadanje i baeenost
Nakla.pam:je, znatiZelja i dvosmislenost kalrakterizira·
ju nacin na koji tubitak svakodnevno jest svoje :.Tuc,
dokucenost svojega bitka-41-svijellU. Ti karak!teri kao eg-
zistencijalne odredem.osti tubltka nisu te'k postoje6i, oni
sudjeluju u tvorbi njegova bitka. U njima i u njihovoj
bitku sukladnoj povezanosti razotkriva se jedna temelj-
na vrsta bitka svakida5njice, koju nazivamo propadanje
tubitka.
Naziv, koji ne izraZava neko negativno vrednovanje,
treba znaCiti: tubita.k je :najprije i naj~ kod »Svi-
jetac o kojemu briguje. To rastakanje kod .•• naj~e
ima karakter izgubljenosti u ja.rvnosti Se. Tubita.k je od
sama sebe kao pravoga Moei-biti-on-sam najprlje uvijek
VeC Otpao i propao U »Svijet«. Propalost U »SVijet« re-
199

ci ce pojavljivanje u skupa-bitku, ukoliko je on voden
naklapanjem, znatizeljom i dvosmislenoscu. Ono sto
smo ·nazvalil3 nepravoscu tubitka, to sada doZivljava
putem interpretacije propadanja jedno stroze odrede-
nje. Ali nepravo i nije-pravo niposto ne zna~i »zapra~o
nije«, kao da je tubitak s tim modusom b1tka. uopce
pretrpio gubitak svojeg bitka. Nepravost kazuJe tako
malo ne-vise-bi.tak-u-svijetu, da tvori upravo je<.lan ista-
knuti bitak-u-svijetu, koji je potpuno obuzet »Svijetom«
i bitkom Drugih u Se. Ne-biti-samo-ono fungira kao p~­
zitivna moguenost biea koje se pojavljuje u nekom sv.t-
jetu bitno brigujuee. To Ne-biti .n~o:a biti shv.ace~? k~o
najbliza vrsta bitka tubitka, u koJOJ on borav1 naJcesce.
Ali otudtl se propalost tubitka ne smije shvatiti ni
kao »pad« iz nekog cisceg i viseg »prastanja«. ~ tome
nc samo sto nemamo ontickog iskustva, nego m neku
ontolo5ku mogucnost i nit vodilju interpretacije.
Od sama sebe kao fakticnog bitka-u-svijetu tubitak je,
kao propadajuci, vee otpao; i nije propao u neko bice
na koje nailazi iii ne nailazi tek u tijeku svojeg bitka,
nego je propao u svijet, koji sam pripada njegovu bit-
ku. Propadanje jest egzistencijalno odredenje samog
tubitka i ono ne daje nika:kav iskaz o njemu kao Posto-
jecemu, o postojecem odnosu prema bieu od kojega ~n
»potjece« ili prema bicu s kojim je naknadno dosp1o
u neki commercium.
Takoder bi ontolosko-egzistencijalna struktura propa-
danja bila pogre5no razumljena, kad bi joj se htio pri-
,,' dati smisao nekog loseg i zaljenja vrijednog ontiCkog
svojstva, koje bi se m<>Zda moglo ukloniti u uznapredo-
valim stadijima ljudske kulture.
I
1
Pri prvom upucivanju na bitak..u-svijetu kao temeljno
ustrojstvo tubitka, isto tako pri karakterizaciji njegovih
konstitutivnih strukturnih momenata, ostala je, povrh
analize ustrojstva njJhova bitka, fenomenski zanemare-
na vrsta tog bitka. Bijahu, doduse, opisane moguce te-
meljne vrste u-bitka, brigovanje i skrb. Pitanje o svaki-
13. Usp. § 9, str. 46 '
200
da.Snjoj vrsti bitka tih naCi.na na koje nesto J7st, os!&o
je nerazmotreno. Takoder se ~~~o, .da Je u-b1~
sve :pr.ije negoli samo promatraJUCe ill dJeluJUCe staJa-
nje..nasuprot, to jest, skupa-postojanje nekog ~b~~ta
i nekog o'Qjekta. Usprkos tome :morao je ostati pr~,
da hitak-u-svijetu fungira kao krute skele unutar koJih
se odvijaj~ moguea ponasanja tubitka pr7ma. svoje~
svijetu, ne dodirujuCi same »skele« na na~m bitka: Ali
te toboZnje »skele« same tvore vrstu bttka tu~1tka.
U fenomenu propadanja dokumentira se jedan egz.r.sten-
cijalni modus bitka-u-svijetu.
Naklapanje dokucuje tubitku razumijevaju6i ~ta~
pri njegm'U svijetu, pri Drugima i pri samom sebi, ~11
tako, da taj bitak pri . . . ima modus nekog lebdenJa
bez osnovice. Znatizelja do'kucuje sve i sva, ali tako,
da je u-bitak svugdje i nigdje. Dvosmislenost nista ne
skriva razumijevanju tubitka, ali samo da bi bitak-u-svi-
jetu ddala u Svugdje-i-nigdje, iscupanom iz korijena.
Tek s ontoloSkim razja:Snjenjem vrste bitka svakida- -tfl I
snjeg bitka-U·SV'ijetu, koja se nazire U tim ~enomen~a, i
dobivamo egzistencijalno dovoljno odredenJe temelJnog
ustrojstva tubit.ka. Koju struktu.ru poka:ruje »pok:renu- I.·
tost« propadanja?
Naklapanje, i u njemu odlueena javna .izlozenost, kon-
stituira se u skupa-bitku. Ono ne postoji unutar svije-
ta kao neki produkt Jzlucen iz tog skupa-bitka, niti po-
stoji za sebe. Isto se tako ono ne da raspLinuti u neko
»Opcemto« koje, zato sto bitno ne pripada nikome »za-
pravo« nije nista i »realno« se pojavljuju samo u govo-
recem pojedinaanom tubitku. NakJapanje jest vrsta bit-
ka samog skupa-bitka i ne nastaje tek uslijed izvjesnih
okolnosti koje utjeeu na tubitak »izvana«. Ali ako sam
tubitak pr.uZa u nak.lapanju i javnoj izlozenosti unapri-
jed samom sebi mogucnosti da se izgubi u Se, da pod-
legne bestemeljnosti, onda to govori: tubitak s~ sebi
sprema stalno iskusenje ·propadanja. Bitak-u-svije-tu je
sam po sebi iskusavacki.
Budu.Ci da je na taj naoin tubitak vee postao sam sebi ' .. .
isku.Senjem, javna ga izlozenost zaddava u njegovoj
'',
201
,I
I. propalosti. Naklapanje i dvosmislenost, Sve-je-videno i
Sve-je-razumljeno, tvore toboZn.jost, ovako raspolofiva
i vladajuea dokucenost tubitka sposobna je j~c~ti mu
..i
1
sigumost, istinitost i obilje svih mogucnosb nJegova
bitka. Samouvjerenost i presudnost Se siri sve VeCU ne-
potrebitost ito se tice pravog cuvstvujuceg razumljenja.
Tobomjost, da Se brani i predvodi puni i istinski »zi-
vot« unosi »Smirenost« u tubitak, za koju je sve »U naj-
bolj~m redu« i kojoj su sva vrata otvorena. ~r<?p?dajuci
bitak-u-svijetu, iskuSavajuci sama sebe, u 1st1 Je mah
umirujuci.
To umirenje u nepravom bitku ne zavodi, medutim,
u mirovanje i nedjelatnost, nego tjera u »radenje« bez
zastoja. Jhopalost u »svijet« sada ne nalazi mozda mir.
Isku~avacko umirenje potencira propadanje. S osobitim
obzirom na izlaganje tubitka, moze se sada pojaviti
mnijenje, da bi razumljenje krajnje tudih kultura i nji-
hova »Sinteza« s vlastitom doveli do potpuno iscrpnog
i tek tada istinskog prosvjeCivanja tubitka u pogledu
sama sebe. Svemu viC:na znatiZelja i neumomo pozna-
vanje-svega hine neko univerzalno razumijevanj.e tu-
bitka. Ali u osnovici ostaje neodredeno i nepropltano,
sto li zapravo valja razumjeti; ostaje nerazumljeno, da
je samo razumljenje jedno Moei•biti, koje mora postati
slobodnim jedino u najvlastitijem tubitku. U tom umi-
renom, sve »razumijevajucem« usporedivanju sebe sa
svhna tubitak srlja prema jednom otudenju u kojemu
mu se najvlastitije Moei-biti skriva. Propadajuci je bi-
tak-u-svijetJu kao iskuiavajuci-smirujuCi u isti mah otu-
llujuCi.
i Ali to otudenje opet ne moZe kazivati, da tubitak bi-
va samom sebi faktieno otet; naprotiv, ono tjera tubi-
tJ tak u jedan bitak kojemu je stalo do najpretjeranijeg
I'
»samowclanjivanja«, koje se isku~ava u svitn moguc-
nostima tumaeenja, tako da same »karakterologije« i
»tipologije« ~to ih te mogu6nosti nude bivaju vee nepre-
gledne. Ta.kvo otudenje, koje zatvara tubitku nj:govu
pravost i mogucnost, premda samo kao pravost 1 mo-
guenost jednog pravog neuspjeha, ne izrueuje ga ipak
202
bicu kojim nije on sam, nego ga gum u njegow nepra-
vost, u jedn:u mogu6u vrstu bitka nj~ga samo_g. Is~:
vajuCi-umirujuce otuaenje propadanJa d~vodt u svoJOJ
vlastitoj pokrenutosti do toga, da se tubttak u samom
sebi zaplece.
Pokazani fenomeni isku~avanja, umirivanja, otudenja
i samozapletanja (smucenosti) karakteriziraj~ spec~c­
nu vrstu propadanja. Ovu »pokrenutost« tu~tka u ~Je­
govu vlasti·tom bitku nazi'Vamo sunovracanJe. Tubit.a!t
se sunovraea iz sama sebe u sama sebe, u bestemelJ-
nost i ni~tavnost neprave svakida~njosti. Ali to suno-
vracanje ostaje uslijed javne izJ.oZeno~ti skrivenil!l•v.i
to tako St:o biva izlozeno kao »uspon« 1 »konk!retni ZI-
vot«.
Vrsta pokrenutosti ·sunovraeaanja, s kojom. se nepravi
bitak -u Se ru~i u bestemeljnost i u njoj, stalno odvlaci
razumljenje od projektinmja vlastitih moguenosti i uv-
laCi ga u smirenu tobomjost, da sve posjeduje odnosno
sve postiZe. To stalno otkidanje od pravosti, pa ipak
njezino stalno docaravanje, istodobno s uvlacenjem u
Se, karakterizira pokrenutost kao vrtlog.
Propadanje ne odreduje bita:k..u"'S'Vijetu samo egzisten-
cijalno. Vrtlog otkriva u isti mah karakter bacanJa i
pokrenutosti bacenosti, koja se u euvstvovanju tubitka
moze nametnuti. samom njemu. BaCen.ost ne samo ~to
nije neka »Smena cinjenica«, nego nije ni zakljuceni
fak1. Njezinoj fakticnosti pripada, da .tubita:k, dokle god
jest .Sto jest, ostaje bacan i biva vrtlozen u .n~~vost
Se. Bacenost, u kojoj se fe:nomenski moZe VldJeti fak-
ticnost, pripada tubitku, kojemu se u njegovu bitku ra-
di o samom njemu. Tubitak egzisti_ra fak:ticno.
Ali, nije 1i tim pokazivanjem propadanja ispostavljen
fenomen koji govor.i d:ilrektno protiv odrec!enja kojim je
bila priopcena formalna ideja egzistencije? MoZe li tu-
bitak biti· shvaeen kao bite u Cijem se bitk:u radi o Mo-
ci-biti, ako se to bice upravo u svojoj svakidainjici
izgubilo i »Zivi« u propadanju odlazeCi od sebe? Me-
ctut:im, propadanje u sv.ijet 6amo je .tada fenomensk:i
»dok:az« protiv egzistencijalnosti tubitka, ako on biva
203
 postavljen .kao i.zolirani ja. .subjekt, kao rtoeka Iicnosti od
koje se on odaleeuje. Tada je svijet objekt. Pripadnost
njemu biva tada ontoloski pre.interpretirana u postoja-
nje na nacin nekog unutarsvjetskog bica. Ali ako bitak
tubitka zad:rZimo u pokazanom ustrojstvu bitka-u-svi-
jetu, !f:ada biva oCito, da propadanje kao vrsta bitka tog
u-bitka tvori, naprotiv, na.jelementarniji dokaz za egzi-
st~ncijalnost tubitka. U propadanju se ne radi ni o ce-
mu d.rugom nego o Mo6i..biti~u-svijetu, premda u modu-
su nepravos-ti. Tubitak moze propadati samo jer muse
radi o razumeei-Cuvstvujucem bitku~u-svijetu. Obratno,
prava egzistencija nije ilista sto lebdi iznad propadajuce
svakidasnjice, nego je, egzistencijalno, samo jedno mo-
dificirano Ia.¢anje nje.
Fenomen propadanja takoder ne pru.Za nesto poput
kakva »no6nog izgleda« tubitka, poput kakva svojstva
koje se onticki pojavljuje, koje bi moglo posluii•ti upot-
punjenju beza.zlena aspekta tog bica. Propadanje otkri-
va jed.nu bitnu ontolosku strukturu samog tubitka, koja
jednako malo odreduje noenu stranu, kao sto malo
konstituira sve njegove dane u njihovoj svakida5njosti.
.Egzistencijalno-ontoloska interpretacija ne tvori otu-
da ni neki onti&i iskaz o »pokvarenosti ljudske priro-
de«, ne zato sto nedostaju potrebna dokazna sredstva,
nego zato sto problematika te interpretacije leZi prije
svakog. iskaza o pokvarenosti .i nepokvarenosti. Propa-
danje je ontoloski pojam pokrenutosti. Onticki nije od-
luceno, je li covjek »Ogrezao U grijeh«, je li U status
corruptions, da li ~f; pr~bra.Zava u status integritatis
\· ·:.. .iii se naJazf u nekoin mec:tustadiju, u status gratiae. Ali
I
· '·vjera 1 »nazor na svijet<:; iikoiiko se i.zjasnjavaju ovako
iii onako, i ako se izja5njavaju o tubitku kao b.itku-u-
k
! -svijetu, moraju se vratiti na egzistencijalne strukture,
pretpostav.hno li da njihovi iskazi ujedno pretendiraju
na pojmovno razumijevanje.
Vodeee pitanje ..oyoga poglavlja iSlo je za bitkom sa-
moga Tu. Temom ·l)ija~e ontolo5ka konstitucija dokuce-
nosti koja bitno prlpada tubitku. Njezin se bitak konsti-
204
tuira u euvstvovanju, razumljenju i govoru. Svakida5nju
vrstu bitka· do.kucenosti karakte:riziraju naklapanje, z:na-
tiielja i dvosmislenost. Sami oni pokazuju pokrenutost
propadanja s bitnim karakterima iskusenja, umirenja,
otudenja i smucenosti.
Ali s tom je analizom u glavnim crtama i.znesena na
vidjelo cjelina egzistencijalnog ustrojstva tubitka i do-
biveno je fenomensko tlo za »-rezimirajueu« interpreta-
ciju bitka tubitka kao brige. ·
Sesto poglavlje
BRIGA KAO BITAK. TUBITKA
§ 39. Pitanje o izvornoj cjelovitosti strukturne cjeline
tubitka
Bitak-u-svijetu jest i.zvorno i stalno cijela struktura.
U prethodnim poglavljima (1. odsjeCak, pogl. 2-5) bi-
ja5e ona fenomens.ki razja5njavana kao cjelina i, uvijek
na toj osnovici, u svojim konstitutivnim momentima.
Pogled unaprijed na cjelinu fenomena, dan u poeetkut,
sada je izgubio prazninu prve skice. Fenomenska raz-
novrsnost ustrojstva strukturne cjeline i njezinih sva-
kida.Snjih vrsta bitka moze, doduse, Iako zaprijeCiti je-
dinstveni fenom~nolo5ki pogled na cjelinu kao takvu.
Ali on mora oS!ta.ti utoliko slobodnijim, i ~o sigumije
drlan.im u pripravnosti, sto sada postavljamo pitanje
kojemu uopce teii pripremna fundamentalna analiza tu-
bitka: kako valja egzistencijalno-ontoloski odrediti cje-
lovitost pokazane strukturne cjeline?
Tubitak egzistira faktieno. Pita se o ontoloskom je-
dinstvu egzistencijalnosti i fakticnosti, odnosno o bit-
1. Usp. § 12, s. 58 i d.
205
r, noj pripaclnosti druge prvoj. Tubitak ima, na temelju
! svojega cuv:stvovanja, koje mu bitno pripada, vrstu
bitka u kojoj biva doveden pred sama sebe i dokueen
u svojoj batenosti. Ali bacenost je vrsta bitka jednog
biea koje uvijek jest upravo svoje mogucnosti, a to ta-
ko, da ono sebe razumije u njima i iz njih (prema njima
sebe projektira). Bitak-u-svijetu, kojemu jednako izvor-
no pripada bitak kod Prirucnoga kao i su-bitak s Dru-
gima, uvijek jest za volju sama sebe. Ali liC:nost je naj-
prije i najce5ce neprava, Se-licnost. Bitak-u-svijetu uvi-
jek je vee propao. Prosjecna svakida.Snjost tubitka mo-
ze, prema tome, biti odredena .kao propQ.{lajuci-dokuce-
ni, baceno-projektirajuCi bitak-u-svijetu, kojemu se u
njegovu.bitku kod »svijeta« i u su-bitku s Drugima ra-
di o samom najvlastitijemu MoCi-biti.
Moze li uspjeti, da ta struktuma cjelina svakidasnjo-
sti tubitka bude izrdena u svojoj cjelovitosti? Dade
li se bitak tubitka iznijeti tako jedinstveno, da bitna
jednab izvomost pokazanih struktura bude iz njega
razumljiva u isti mah s pripadajucim egzistencijalnim
moguenostima nj:ihove modifikacije? Postoji li neki
put, da se .taj bitak fenomenski dobije na tlu ovog na-
stavka egzistencijalne analitike?
Nega'tiv.no cekavsi, nije dvojbeno: Cjelovitost se struk-
tume cjeJd.ne fenomenski. ne da posti6i prigradivanjem
ele~enata. Za to bi bio potreban plan gradnje. Bi.tak
tubitka, koji ontolosk.i nosi struktumu cjelinu kao ta-
kvu, postaje nam pristupaanim u jednom potpunom
pogledu kroz -tu cjefinu na jedan izvomo jedinstveni fe-
nomen, koji vee leZi u cjelini, tako da on ontoloS.ki fun-
.l dira svak.i strukturni moment, u njegovoj strukturalnoj
mogucnosti. Otuda »rezimirajuca« interpretacija ne mo-
l.. I ze biti skupljajuce sdimanje do sada dobivenoga. Pi-
tanje _o · egzistencijalnom temeljnom karakteru tubitka
bitno je raztiCito od ·pitanja o bitku nekog Postojeeega.
Svak.ida.Snje iskustvo okolnog svijeta, koje onticki i on-
toloSki ostaje usmjereno na unutarsvjetska biea, ne
.moze onticki izvomo prezentirati tubitak za ontolosku
anaJizu. Ujedno i imanentnom opdanju dozivljaji ne-
206
dostaje ontoloski dovoljna nit vodilja. Po drugoj stra-
ni, bitak tubitka ne treba deducirati iz neke ideje cov-
jeka. More lise iz dosada5nje interpretaoije tubitka ra-
zabrati, koji pristup samom sebi zahtijeva on sam od
sebe kao jed.tno primjeren?
Ontoloskoj struk:turi tubitka pripada razumijevanje
bitka. Bivstvujuci, on je samom sebi dokucen u svojem
bitku. Cuvstvovanje i razumljenje konstituiraju vrstu
bitka te dokucenosti. Ima li u tubitku nekog razumi-
jevajuceg cuvstvovanja u kojem je on samom sebi do-
kucen na osobit nacin?
Ako egzistencijalna analitika tubitka treba zadrZati
n~~elnu jasnocu o svojoj fundamentalnoontoloskoj funk-
CIJI, tada mora za svladavanje svoje apriome zadaee, is-
postavljanja bitka tubitka, traZ.iti jednu od najdaleko-
sez'?-ijih i najizvornijih moguenosti dokucivanja, koja
poe1va u samom tubitku. Nacin dokucivanja, u kojemu
se tubitak dovodi pred- sama ·sebe, mora biti takav, da
u njem~ sam tubitak postaje, na izvjestan naCin pojed-
nostavn}en, pristupacnim. S Dokucenim u njemu mo-
ra tada elementamo iza6i na vidjelo struktuma cjelovi-
tost trdenog bitka.
Jednim od euvstvovanja koje udovoljava takvim me-
todsk.im zahtjevima postaje fenomen tieskobe, stav-ljen
u temelj analize. Obrada tog temeljnog euvstvovanja i
ontoloska karakterizacija u njemu Dokucei)oga kao
takvog uzimaju za ishodiste fenomen propadanja i raz-
granieuju tjeskobu spram prije analiziranog srodnog
fenomena straha. Tjeskoba kao mogucnost bitka tubit-
ka pr-uZa, u isti mah s u njoj dokueenim samim tubit-
kom, fenomensko tlo za eksplicitno izrdava:nje izvorne
cjelovitosti bitka tubitka. Njegov se bitak razotkriva
kao briga. Ontoloska obrada tog temeljnog egzistenci-
jalnog fenomena zahtijeva razgranicenje spram feno-
mena koj.i bi ponajprije mogli biti identificirani s bri-
gom. Takvi su fenomeni volja, relja, sklonost i poriv•
Iz njih se briga ne da izvesti, jer su sami fundirani u
njoj.
207
 Ontolo5ka interpretacija tubitka kao brige s onim je
sto polucuje vrlo daleko, poput svake ontoloske analize,
od onoga ·sto ostaje pristupacnim predontolos.kom ra-
zumijevanju bitka ili pogotovu ontickom ·poznavanju
bica. Ne smije zacuaivati, sto ontoloski Spoznano izne-
naauje obicni razum s obzirom na njemu jedino onticki
P.oznato. Pa 1pak bi se vee i onticki poeetak ovdje po-
kusane ontoloske interpretacije tubitka qua brige mo-
gao pokazati kao tra.Zen i teorljski smisljen; da se uopce
i ne govori o ojegovoj pragmaticnosti, koja bi se mogla
uoCiti u tome, sto .tu ostaje iskljucena tradirana .i opro-
bana definicija eovjeka. Otuda je predontolo5ka potvr-
da egzistencijalne interpretacije tubitka kao brige po-
trebna. Ona leZi u svjedoeanstvu, da tubitak bija5e sebe
vee rano .izlozio !kao brigu (cura) - ta!ko se 0111 :izrazio o
samom sebi - premda samo predontoloski.
Analitika tubitka, koja prodire do fenomena brige,
treba pripremi1:i fundamentalnoontolosku problemati-
.ku, pitanje o smislu bitka uopce. Da bi se polazeCi od
dobivenoga pogled izriCirto svrnuo na to, povrh posebne
zadace jedne egzistencijalno-apriorne antropologije mo-
raju se, gledajuci unazad, jos .izrazitije iznijeti oni fe-
nomeni sto stoje u najtjesnjoj vezi s vodecim pitanjem
o bitku. To su, na jednoj strani, do sada eksplicirani
nacini bitka: prirucnost, postojnost, koji odreauju· unu-
tarsvjetsko bice ciji karakter nije sukladan tubitku. Za-:
to sto je do sada ontoloska problematika razumjela bi-
tak primamo u smislu postojnosti (»realnosti«, zbiljno-
sti »Svijeta«), a bitak tubitka ostajao je ontoloski neo-
dredenim, potrebno je raspraviti ontolosku povezanost
brige, svjetovnosti, priruenosti i postojnosti (realnosti).
To vodi k strozem odredenju pojma realnosti u vezi s
diskusijom na ovu ideju orijentiranog postavljanja
spoznajnoteorijskog pitanja realizma i idealizma.
Bice jest nezavis:no od iskustva, poznavanja i poima-
nja, putem kojih biva dokueeno, otkrito i odredeno.
Bitak pak »jest« samo u razumljenju od strane biea
cijem bitku pripada ne5to poput razumijevanja bitka.
· Otuda bitak moze biti neshvacen, ali on nikada nije
208
,·
P?tpu~~ n~razumljen. U ontoloskoj problematici bijahu
btt~k 1 zstma od davnine spajani, ako ne cak identifioi-
r~m. U tome se dokumentira, premda u pogledu izvor-
mh ra~loga !Dozda skrivena, nt1Zna povezanost bitka i
razumiJevanJa. Za dovoljnu je pripremu pitanja 0 bitku
otuda potrebno ontolosko ·razjaAnjenje fenomena isti-
~e. Ono se ..Provodi najprije na tlu onoga sto je gornja
mte:t'.retaCIJ~ rl.o?-ila s fenomenima dokucenosti i otkri-
tostl, izlagaoJa 1 1s'kaza.
. Zavrsetak pripremne .fu.ndamentatne ana!lize tubitka
nna, prema tome, za temu: temeljno euvstvova:nje tje-
skobe ~ao jedna o~obita dokueenost tubitka (§ 40), bi-
tak tub1t~!l kao ~r:J.ga (§ 41),. potvrda egzistencijalne in-
te:q>retaCIJ.e tu'b!-tka kao br1ge, iz predontoloskog sa-
motzlaganJa tub1tka (§ 42), tubitak, -svjetovnost i real-
nost (§ 43), tubitak, dokueenost i isfula. (§ 44).
§ 40. Temeljno cuvstvovanje tieskob~ kao jedna osobita
dokucenost tubitka
N~ka <?d ~oguenosti bitka tubitka treba dati onticko
»razJaSDJenJe«
• .l.
o samom nJ·emu kao bieu• n--·-x ·
~J~nJeDJe
•
Je mogu'-:7 samo u dokucenos·ti pripadnoj tubitku, koja
se. tc:m«:IJI k ubcuvstvovanju i razumljenju. u kojoj je
~Jen tJ~s o a osobito cuvstvovanje? Kako u njemu
b1va tub1tak doveden putem svojeg vlastitog bitka pred
sama sebe, ~o da fen.omenoloski odreduje u tjeskobi
dokueeno b1ce kao .~o u njegovu .bitku, odnosno, da
ta odredba moze bl.tl dovoljno pripremljena?
U ~j:n da prodr~mo do. bitka cjelovirosti stru.k-
tume CJebne, ~ pola.zi!te UZimamo netom provedene
ko~~retne a;naHze propadanja. Rastakanje u Se i kod
»SVlJetac. ~OJemu ~e posveeeno brigovanje, otkriva ne!to
poput bt.Jega tubitka pred sam.im sobom ka •
Moe· b · ·
.1.. Iti-
lien · o praVJ.m
ost. -~mi se, ipak, da je taj fenomen bijega
~b1tka pred Samim sobom i svojom pravosti ponajma-
~Je ~doban ~~ poslmi kao fenomensko tlo za istra-
ZivanJe StO Slijedi. U tom bijegu tubitak upravo ne
14 Bitak i vrijeme
209
 dovodi sebe preda se. OdvraCa.nje, u skl~du s najvlasti:
tijom crtom propadanja, .odvodi od tub1tka. Sam~, pn
ovakv.im se fenomenima istra.Zivanje mora eu~at~, da
ontick.i-egzistencijsku karakte:istiku ne ~~rpa u IStl kos
s ontoloski-egzistencijaloom mterpretaCIJOm, odnosno,
da u prvoj ne previdi one pozitivne fenomenske podloge
za potonju. . .
Egzistencijski je pravost bitka hcnosti doduse u pro-
padanju zat\!orena i potisnuta,. ali ~a je zatvorenos~ sa-
roo privacija jedne dakucenosti, koJa.se fenomen~k1 ot-
kr.iva U tome, sto je bijeg tubitka bijeg pred Samlm so-
born. U Pred..cim bijega tubitak stiZe upravo »do« se-
be. Samo ukoliko je tubitak ontoloski bitno putem
njemu pnpadne dokucenosti uopce doveden pred. sama
sebe on mote bjeZati pred sobom. U tom propadaJucem
odvr'aeanju Pred~im bijega dakak:o nije shvaceno, da-
paee ni iskusano u nekom navracanju k njemu: Ali u
odvraeanju od njega, ~jelo je do~ucen~ da Je ono
»tU«. Bgzistencijski-ont1cko odvracanJe pruza !enomen-
ski, na temelju svojega karaktera dokueenost1, moguc-
nost da .Pred-Cim bijega kao takvo bude shvaceno eg-
zistencijalno-ontoloski. Unutar ontiokoga »dalje od«, ko-
je leii u odvraeanju, more Pred..cim b,ij~a biti u f~o­
menoloSki interpretirajueem »navracanJU« razumlje-
no i davedeno do pojma;
Prema tome, orijentacija analize na feoomen propa-
danja nacelno nije osuc:tena na bezizglednost ontolos-
"
I kog doznavanja necega .o tubitku . ~o~cenom u tom
fenomenu. Naprotiv - mterpretaClJa biva upravo ov-
dje ponajmanje izrucena nekom umjetnom samoshva-
canju tubitka. Ona samo provodi eksplikaciju o~oga. sto
sam tubitak onticki dokueuje. Mogucnost prodiranJa k
bitku tubitka, u .interpretirajucem pracenj.u i. slijedenju
njega unutar jednog CuVStvujuceg r~ljeDJa, p~VeCa·
vase, sto je izvorniji onaj feno~en kOJl .metodski fu_?-
gira kao dokucujuce euvstvovanJe. Da tjeskoba pruza
nesto poput toga, zasad je tvrdnja.
Za analizu tjeskobe nismo potpuno nepripremljeni:
Osta:je doduse jos u tami, u kakvoj je ona ontolo5koJ
210
vezi sa strahom. OCito tu opstoji neka fenomenska srod-
nost. Znak za to jest cinjenica, da oba fenomena naj-
cesce ostaju nerazdvojeni ida kao tjeskoba biva ozna-
ceno ono sto je strah, a strahom nazivaju i ono sto
ima karakter tjeskobe. Poku5avamo, korak po korak,
doprijeti do fenomena tjeskobe.
Propadanje tubitka u Se i »svijet« brigovanja nazva-
li smo njegovim »bijegom« pred samim sobom. Ali sva-
ko uzmicanje pred .•., svako odvraeanje od . . . nije nu-
zno bijeg. U strahu fundirano uzmicanje pred onim
sto strah dokucuje, pred UgroZavajuc.im, ima karakter
bijega. Interpretacija straha kao cuvstvovanja pokaza-
la je: Pred-Cim straha uvijek je neko unutarsvjetsko
stetno bice, koje se pribliZava iz odrec:tenog predjela,
u blizini, a koje moze i izostati. U propadanju se •tubi-
tak odvraea od sama sebe. Pred-Cim tog uzmicanja mo-
ra uopce imati karakter ugroZa.vanja; to Pred-Cim je,
mec:tutim, bice s vrstom bitka uzmieueeg biea, ono je
sam tubitak. Pred-Cim tog twnicanja ne moze biti shva-
ceno kao »stra5no«, jer ne5to takvo uvijek susreee kao
unutarsvjetsko bice. UgroZavanje koje jedino m<>Ze biti
»Stra5no« i koje biva otkrito u strahu, uvijek dolazi od
unutarsvjetskog bica.
Odvracanje propadanja stoga i nije bjeianje, koje
biva fundirano strahom pred unutarsvjetskim bicem.
Jedan ovako zasnovani karakter bijega pripada odvraea-
nju utoliko manje, sto ono upravo navraea k unutar-
svjetskom bieu kao rastakanje u njemu. Odvraeanje
propadanja temelji se, naprotiv, u. tjeskobi, koja sa svo-
je strane tek cini moguCim strah.
Radi razumijevanja govora o propadajucem bijegu
tubitka pred samim sobom, mora biti doveden u sjeea-
nje bitak-u-svijetu kao temeljno ustrojstvo tog biea.
Pred-Cim tjeskobe jest bitak-u-svijetu kao takav. Kako
se fenomenski razlikuje ono pred cim tjeskoba zebe od
onoga pred Cim strah strahuje? Pred-Cim tjeskobe nije
unutarsvjetsko bice. Otuda ono, bitno, ne moze biti
svrhovito. Ugrobvanje u njega nema karakter neke
14* 211

stetnosti koja pogada Ugrozeno u odredenom pogledu
s obzirom na neko osobito fakticno Moei-biti. Pred-Cim
tjeskobe potpuno je neodredeno. Ta neodredenost .ne
ostavlja samo fakticki neodl~cenim - koje ~utarsvJ.et­
sko biee prijeti, nego kazuJe, da unutarsvjetsko b1ee
uopee. nije »relevantno«. Nista od onoga sto je u.nutar
svijeta plii ruci i sto postoji ne fungira kao ono pred
cim tjeskoba zebe. Unutarsvjetsk.i olkrita cje~a svr-
hovi:tosti Prirucnoga i Postojeeega, kao takva Je uopee
bez vai.nosti. Ona tone u sebe. Svijet ima karakter pot-
pune beznaeajnosti. U tjeskobi n.e. susree~ ov.o _ill ono,
sto bi kao Ugozavajuee moglo bltl u veZl s tj~Sk~bom.
Otuda tjeskoba i ne vidi neko odredeno »OVdJe« 1 »>n-
v
dje« odakle se pribHfava UgroZavajuee. Sto Ugrozava-
juee nije nigdje to karakterizira Pre~-C~ tj7skobe. On~
»ne zna« sto je to pred cim zebe. All »NigdJe« ne zna~1
1
nista, nego u njemu leii predio uopee, dokucenost svt-
jeta uopee za bitno prostorni u-bitak. Prijeteee se .sto-
ga i ne moze pribli.Zavati iz nekog o~eden?g .smJera
unutar b!Wne, ono je vee »tU« - pa 1pak ~:ugdJ~·. ta~o
je blizu da stjeSn.java i presjeca dah .- pa 11:p~ ~gd]e:
Kao Pred-Cim tjeskobe, biva otknto »To Je msta 1
nigdje«. Kivnost unutarsvjetskoga Nista i Nigdje feno-
menski ee re6i: Pred-Cim tjeskobe jest svijet kao takav.
Potpuna beznaeajnost koja se oCituje u Nist~ i Nigdje
ne znaci odsutnost svijeta, nego kazuje kako Je unutar-
svjetsko bice samo po s~bi t~o potpun? neva.Zno, da ~e
na temelju te beznaCa.Jnostl Unutar~vJetskoga namece
samo jos svijet u svojoj svjetovnostl.
Sto stjesnjava, to nije ovo i1i ono, ali ni svo Postojeee
skupa kao suma, nego je moguenost Priruenoga u~pee,
to jest, sam svijet. Kada se tjeskoba slegne, svaktdaS-
nji ee govor obicno reci: »ZapraVO nije OilO nista«.
Taj govor, u stva?, ontiCJ? pogada ono st!' je ~lo .. Sv~­
kida5nje govorenJe odnosl se na neko bngovanJe 1 pn-
canje o Pdrucnomu. Ono, ~red cim tjeskoba ze~e, nije
nista od unutarsvjetskog Prirucnoga. Sarno •. to Ni5ta od
·Priroenoga koje svakida5nji ~motre?i govor j~dino ra:
· zumije, nije neko totalno· N1sta. N1sta od pnruCn.ost1
temelji s~ u. n~jizvo~jem »neeemu«, u svijetu. Ta ·
P~. ontolo~ki b1tno pnpada bitku tubitka kao bitka-t!
:SVIJetu•• AJ.c:o se, prema •tome,. .kao :Pred-Oim tjeskobe
~spo~tav1. NJ:sta,. to jest svJjet kao takav, tada to kazu-
J.e: ono pred czm tjeskoba zebe, jest sam bitak-u-svi-
Jetu. · · ·,
Zeb.nja do~ucuje i~vomo i direktno svijet kao svijet.
N~ b1va, ~ectmo, naJprije putem razmisljanja unutar- . ,.
sv~~tsko b1ce. zanemareno i ne biva misljen samo jos
>
SVIjet, od kojega tada ~astaje tjeskoba, nego tjeskoba
kao m?.dus cuvstvovanja dokueuje prije svega svijet
kao SVtJet. To, medutim, ne znaCi, da u tjeskobi biva
shvaeena svjetovnost svijeta.
Tjeskoba. nij: samo. tjeskoba pred..., nego je kao '.
;
C?VStvOVanje UjednO IJeskoba za. • . Ono radi eega se
tJeskoba . .kini, nije neka odreaena vrsta bitka i mogue-
nost t~b1:~: San;ta pr.ijetnja je eak neodrectema i otuda . \
ne moze pn~et~? nasrnuti na ovo ill ono fakticki kon- ;.
kretno .Moe1-bi~. Ono, radi eega tjeskoba zebe jest
~ bitak•Uo;SVljetu. U tjeskobi tone okolnosvJetski
Pn~c;Do•. uopee unutarsvjetska biea. »Svijet« ne moze li>
pru.Zi.~ v1se ni~ta, to jednako malo moze i su--tubi1a.k
Drugih. !~o tjesk~~a oduzima tubi:tku mogucnost da,
pro~dajuei, r~je sebe iz »Svijeta« i javne izloZe-
nost1. Ona ba~ tubttak natrag prema onome za sto on
zeb~, p~ema n~egoV)l pravom Moei-biti-u-svijetu. Tjesko-
ba. ~olira tubit~ u ?j~gov. najvlastitiji bitak-u-svijetu
kOjl, kao :azumtJeVaJUCl, blfm.o projekt:ira sebe prema
m~gueno~tima. Sa Za-sto zebnje tjeskoba, otuda, daku-
cuJ: tu?~tak kao mogucnostl i to kao ono sto tubitak
moze b1t1 sam od sebe .kao izoliran u osami.
Tjeskoba otkriva u tubitku bitak pri naJ"vlasti·n·· ·
M .(! b"t• . jemu
L•w• .1 1, to. jest, slobodnost za slobodu biranja-sama-
-s~be 1 IacanJa-sama-sebe. Tjeskoba dovodi tubitak pred
nJego~ slobodnost za. . . (propensio in...) pravost nje-
go~a ?It~a ka_o moguenosti, kojom on uvijek vee jest.
Ah taJ b1tak jest ujedno ono, eemu je tubitak prepu5-
ten kao bitak-u-svijetu.
213
 To, za sto tjeskoba zebe, razotkriva se kao. ono. pred
cim se boji: kao bitak-u-svijetu. Istost Pred..c.im tJes~o­
be i njezina Za-sto proteZe se dapace na samu zebnJU.
Jer ona je kao cuvstvova:nje jedna temeljna vrsta bitka-
-u-svijetu. Egzistencijalna istost dokucivanjl!_ i Dokuce:
noga, i to tako sto je u ovomu dokucen svtJet ~a?. sVt-
jet, a u-bitak kao izolirano, cisto, bacef!-O Moct-bttt., -
jasno pokazuje, da je s fenomenom tJeskobe !emo!"
interpretacije postalo jedno osob~to cuvstvovanJe: TJe-
skoba tako izolira i dokueuje tub1ta.k kao »solus 1p~e«.
Ali taj egzistencijalni »solipsizam« t.ako malo premJeS·
ta neku izoliranu stvar-subjekt u na1vnu praznmu neke
besvjetsk~ postojbine, da on dovo~ tubitak:.up~av? u
jednom ekstremnom smislu pred DJ~gov sv:9.et 1 time
samog njega pred sama sebe kao b1tak-u-sv1Jetu.
Da tjeskoba kao temeljno c~vstv~vanje doku~uje ~a
takav nacin, za to je pak nepnstram dok~ svakldasn~e
izlaganje tubitka i govorenje. Cuvstvova~Je, r~~o Je
prije, Cini oeitim »kako je nekO~U« ..U ~~eskob~ Je D~v
komu »neugodno«. U tome dolaz1 naJpnJe do IzrazaJa
osebujna neodreaenost onoga pri cemu se tubitak cuti
tjeskobno: neodreaenost Nista i .~igdje. A? neu~odnos~
ce pri tome ujedno reci Ne-b1t1-kod-kuce.. Pn prv?J
fenomenskoj obavijesti o temeljnom ustroJ.stvu t~blt­
ka i pri razja.Snjavanju egzistencijalnog simsla u-b1tka
za razliku od kategorijalnog znacenja »nutamjosti«, u-
·bitak bija5e odreden kao prebivanje kod ..., pr~~n~st
. ,)
s ...2 Taj karakter u-bitka bija.Se zatim konkretruJe ~­
nesen na vidjelo putem svakida.Snje javnosti Se, koJe
unosi u prosjeOn.u svakida.Snjost tubitka smirenu sigur-
nost u sebe, po sebi razumljivo »Biti-kod-kuce« 3• Tjes-
I koba, naprotiv, odnosi tubitak natrag iz njego~a pr?pa-
i dajueeg rastakanja u »svijetu«: P:isnost ~~akl~aSnJega
. .,! slama se u sebi. Tubitak je IZohran, ali IZohran kao
I
'.! !
2. Usp. § 12, s. 58 i dalje
3. Usp. § Zl, s. 143 i dalje
214
bitak..u-1Svijetu. U-bitak dolazi u egzistencijalni li([Ilodusc
N e-k.od-kuce. Nista drugo ne kazuje govor o :oneugod-
nosti«.
Sada postaje fenomenski vidljivo, pred Cim propada-
nje kao bijeg bjeZi. Ne pred unutarsvjetskim bieem
~ego ~pravo k njemu kao biCu koo kojega brigovanj~
IZgublJe~o ~u ~ mo!e boraviti u smirenoj prisnosti.
PropadaJuCi btJeg u Kod-kuee jaVIIlosti jest bijeg pred
Ne-~od-kuce, to jest, pred neugodnoscu koja le'!i u
tub~tku .~o bacenom bitku-u-svijetu, prepustenom u
svo~em '?itk~ samom sebi. Ta neugodnost stalno pro-
g~m ~bi·t~ 1 u~oZa.va, premda neizricito, njegovu sva-
~da.SnJ~. IZgublJeilost u Se. To ugroZa.vanje moZe fa.k-
ticno b1t1 povezano s jednom potpunom sigumo~cu i
s nepotrebitoscu svakitda5njeg brJgovanja. Tjeskoba mo-
ze n~doei u najbezazlenijim situacijama. Nije potreb-
~a ~ .tama, u k~joj se opCenito neugodnost IakSe po-
JavlJUJe. U tam1 se na jedan nagla5eni na.Cin ne da
~idjeti »nista«, premda je »svdjet« jos, i nametljivije,
»tU«.
Ako e~stencijalno~ntoloski interpretiramo neugod-
nost tub1tka. kao ugrozenost, koja pogada sam tubitak
od strane DJe~~ samoga, tada time ne tvrdimo, da je
~eug~dn.ost UV~Jek Vee U tom Smislu razumljena, U fak-
tlCn~~ tJeskobi. Svakida5nji nacin na koji tubitak ra-
zumiJe n~ugodnost jest propadajuee odvraeanje koje
~z~acuJe« .?Do N~kod-kuce. Svakida.Snjost tog bje-
zanJa pokazuJe, medutim, fenomenski: bitnom ustroj-
s!vu tub~~ka bi~~-svijetu, koje kao egzistencijalno
nikada mJe PostOjeCe nego samo uv.ijek jest ill nekam.
m~usu f~tienog tubitka, to jest nekog cuvstvovanja,
pn~a~ ~J~S'koba...kao ~emeljno euvstvovanje. Smireno-
·pnsm bltak-U·SVlJetu Jest modus neugodnosti tubitka,
ne ob:atno. Ne-kod-kuce mora biti egzistencijalno-on-
toloskt shvaeeno kao izvorniji fenomen.
I. s~o stoga..sto tjeskoba latentno uvijek vee odre-
duJe b1tak-u-sv1Jetu, on se kao brigujuei-Cuvstvujuci
215
bitak kod »SVijeta« moze plasiti. Strah jest u. »SVijet«
propala, neprava i samoj sebi kao takva skr11vena -
tjeskoba. .. . . pravosti, moie u tjeskobi, tom temeljnom cuvstvova-
Faktieno ostaje, eto, i raspolozenJe neugo~os~1 ve-
cinom egzistenc.ijski nerazumljeno. »P-:av~«. Je tje~k~­
ba, povrh toga, pri prevlasti propadanJa. ~ Ja??stl n:
jetka. Cesto je tjeskoba uvjetovan.a »flztoloski«. TaJ
fak1: je u svojoj fakticnosti ontoloskt P:O~lem•. ne samo
u pogledu svojeg ontickog prouzr?ce~Ja 1 obhk.a u ko-
jem protjeee. FizioloSko izazivanJe tJe~obe ~1va . mo-
guce samo zato sto tubitak zebe u osnov1 svoJe~ b1tka.
Jos rjedi negoli egzistencijski ~akt pra:ve tJesk~b:
jesu pokpsaji, da se taj fenomen _mterpt~ttr~..u. svoJOJ
nacelnoj egzistencijalno-ontoloskOj konstituClJl .1 fun~­
ciji Razlozi tome pocivaju dijelom u zapustanJu egzl-
~cijalne analitike tubitka u~pce, ali .osobi~? u nepo-
znavanju fenomena cuvstvovanJa.4 F~ti.On.a nJe!kost fe-
nomena tjeskobe ne ~?ze mu, m~~uttm, oduzet1 podob-
nost da za egzistenCIJalnu anahtiku preuzme nacelnu
met~dsku funkciju. Naprotiv - rijetkost tog fenomena
4 Nije slueajnost §to su fenomeni tjeskobe i straba, koji ne-
. prestano ostaj~ nerazdvojeni, ontic~, i ~o4e~ - premd:
u vrlo uskim granicama - ontolo!1f:i. ulazih u Vldo~g. kr;,-
tanske teologije. To se doga4alo uVIJek tada. kad J~ stJ~
prvenstvo antropolo§ki problem covjekova. bltka pn .bogu 1
Rad su pri postavljanju pitanja bill vodea f.~moment P<?PUt
vjere grijeba, Ijubavi, kajanja. Usp. Augus!rnoyo UCeilJe. o
timo; castus t servilis, koje je vi§e puta pnkaztvano u nJe-
govim egzegetskim ~pisima i pismima.. 0 strabu uop~ usp.
De diversis quaestionibus octoginta tnbus qu. 33; de metu,
qu 34· 'utrum non aliud amandum sit, quam m~tu carere,
qu 35;' quid amandum sit. (Migne P. L. XL, Augustinus VI, P·
fu:,ie~·> jeproblem straha, osim u . tradicio~alnom k?ntekstu
interpretacije poenitentia i contrit~o, o?radi<? u svoJen:t ko-
mentaru Postanka, tu dakako ponaJmanJe pojmovno, al1. uto-
liko uvjerljivije u smislu du§evne okrepe: ~sp. Enarratio.nes
in genesin cap. 3, ww. (Erl. Ausg.) Exegetica opera latina,
tom. I, 177 sqq. g· k d · · to
Ponajdalje je u analizi tjeskobe dopro 5 . zer egaar , ! ..
· pet u teolo§kom kontekstu jedne »psih?lo§kec ekspoZICtJe
~:C,blema nasljednog grijeba. Us. Der Begnff der Angst, 1844.
Ges. Werke (Diederichs), Bd. 5.
216
jest pokazat~lj za to, da tubitak, koji najc'!sce ostaje
putem javne izlozenosti. Se samom sebi zalnit u svojoj
nju, biti dokucen u jednom izvomom smislu.
Biti svakog euvstvovanja dodu5e pripada, da ono uvi-
jek dokueuje potptmi bitak-u-svijetu prema svim nje-
govim kon~titutivnim momentdma (svi.jet, u-bitak, lic-
nost). Sarno, u tjeskobi leZi moguenost jednog osobitog
dokucivanja, jer ona izolira. To izoHranje vraea tubitak
natrag ·iz njegova propadanja i otkrava mu pr(lvost i
nepravost kao moguCn.osti njego'1'a bitka. Te temeljne
mogucnosti tubitka, koji je uv.ij~ moj, pokazuju se u
tjeskobi kao same po sebi, neiskrivljene od strane unu-
tarsvjetskih biea, uz koja se tubitak veZe najprije i naj-
cesce.
U kojoj je mjeri s ovom egzistencijainom .interpreta-
cijom tjeskobe steeeno fenomensko tlo za odgovor na
vodeee pitanje o bitkiu cjeloWt:osti stru"ktume cjeline
tubitka?
§ 41. Bitak tubitka kao briga
U namjeni da on~ski m-azimo cjelovitost sttulmJr-
ne cjel:ine, moramo oajpl'lije zapitat:i: Mof.e li fenomen
tjeskobe, i u njemu DokuCeno, fenomenski dati cjeli-
nu tubitka tako dzvorno, da se pri toj' danosti D10Ze
zadovoljiti pogled .koji traga za cjelovitoseu? Ukupna
sastojina onoga sto lem u njoj dade se registrirati u
formalnom nabrajanju: Zebnja jest kao O:uvstvovanje
:: .
jedan naein bitka-u-svijetu; P.red-Cim tjeslrobe jest ba-
eeni bitak-u-sv-ijetu; Za-sto tjeskobe jest Moei-biti-u-
-sv.ijetu. Potpuni fenomen tjeskobe pokazuje, prema
.I
tome, tubita:k .kao faktieno egzistirajuci bitak-u-svijetu. 1
Fundamentalni <mtoloS.k.i rk:J;n'akteri tog biea jesu egzi-
!'-1:
j
. I ~
l'
stencijalnosrt, fa:ktiOnost -i ~padanje. Ova egzisten-
cijaJna odi'edenja ne pripadaju kao dijelovi nekom
kompozitumu, kojemu bi .katk:ada mogao neki od njih
nedostajati, nego u njima prede jedna izvorna poveza-
217 fi {
I
l
:•
nost, koja tvori traienu cjelovitost struktume cjeline.
U jedinstvu navedenih odrectenja bitka tubitka posta-
je ontol<>Ski pojnllj,iv njegov bitak kao takav. Kako
okarakterizirati samo to jedinstvo?
Tubitak jest biee kojemu se u njegow bitku radi o
samom tom bi:tku. »Radi se o ...« razjasnilo se u us-
trojstvu bitka ·razumljenja kao sebe projektirajuceg
bitka pri najvlastitijemu Moei-biti. Upravo, za volju nje-
ga .tubitak uvijek jest kakav jest. Tubitak se u svojem
bitku uvijek vee spojio s nekom mogueno§eu sama se-
be. Slobodnost za najvlastitije Moei-biti i time za .mo-
guenost pravosti i nepravosti pokazuje se u jednoj
izvomoi, elementamoj konkretizaciji, u tjeskobi. Bi:tak
pri najvlastit:ijemu Moei..biti kazuje pak ontoloski: tubi-
tak je u svojem bitku uvijek vee ispred sama sebe..T~­
bitak je uvijek vee »vi§e od sebe«, ne kao odnosenje
prema drugom bitu koje to nije, nego kao bitak pri
Mo6i-biti, kojim je on sam. Tu struk:turu bitka ovoga
bitnok »radi se o .•.« izraZavamo kao bitak-ispred-sebe
tubitka.
Ali ta se struktura tice cjeline ustrojstva .tubitka. Bi-
tak-ispred-sebe ne znaOi nesto poput neke izolirane ten-
denoije u nekom besvjetskom »subjektu«, nego karak-
I ·terizira bitak-u-svijetu. Njemu je pak svojstveno, da
je,. izrucen samom sebi, uvijek vee bacen u neki svijet.
I
~
Ta prepustenost tubitka samom sebi izvomo se poka-
zuje konkretno u tjeskobi. Potpunije formulirano, bi-
'
tak-ispred~ebe reCi ee: Ispred-sebe-u-bitku-u-nekom-
I. -svijetu. Cim se ta bitno jedinstvena struktura pogleda
'1
)
J fenomenski, razja5njava se i ono sto bijase prije is- ,:·: :
postavljeno .kod analize svjetovnosti. Ondje se pokaza-
lo: cjelina upozorenja znacajnosti, koja kao takva kon-
stituira svjetovriost, »utvrc!ena« je u nekom Za-volju-
-Cega. Spajanje cjeline upozorenja, raznovrsnih odnosa
»Zato-da«, s onim o cemu se radi tubitku, ne znaCi sta-
panje nekog posrojeeeg »svijeta« objekata s nekim su-
bjektom. To je spajanje, naprotiv, fenomenski izraz
izvorno citavog ustrojstva tubitka, cija je cjelovitost
.sada eksplicitno istaknuta kao Ispred-sebe-u-veC-bitku-
218
-u. • • Drugacije ruaieno: Egzistiranje je uvijek fak:tiC.
no. Egzistencijalnost je bitno odrectena faktii5no5eu.
I ponovo: faktdC.no egzistiranje tubitka nije samo ne-
kq uopee i indiferentno baeeno MoCi•biti-u-svijetu, nego
je uvijek vee i rastoeeno u svijetu 0 kojemu briguje;··.
U tom propadajueem bitku kod. . . javlja se, izr.iCito
iii ne, raz11mljerio ill ne, bjeZ3nje od neugodnosti, koja
najce5ee ostaje prekrita latentnom. tj~obom, jer jav-
nost Se potlacuje svaku neprisnost~~ U .Qitku-vee-ispred-
-sebe-u-nekom-svijetu leZd bitno uklju~tn:· propadajuCi
bitak kod unutarsvjetskog Priruenoga kojemu je posve-
ceno brigovanje.
Formalna egzistencijalna cjelovitost ontoloske struk-
turne cjeline tubitka mora, otuda, biti fomllllirana u
slijedeeoj strukturi: Bitak tubitka reef ee: ·Bitak-vec.;
-ispred-sebe-u-(svijetu) kao bitak-ko4 (':lfiutarsvjetski
sretajueih biea). Taj bitak udovoljuje macenju naziva
briga, koji biva upotrijebljen Oisto ontoloski-egzisten-
cijalno. Iz tog znacenja ostaje iskljucenom svaka ontiC-
ki misljena tendencija bitka, poput zabr.inutosti od.-
nosno bezbriinosti.
. Stoga sto je bi.tak"'ll-svijetu bitno briga, mogao je
b1tak kod Priruenoga biti u gore iznijetim analizama
izra.Zen kao brigovanje, a bitak s unutarsvjetski sre-
tajueim su-bitkom Drugih kao skrb. Bitak-kod... jest
brigovanje, jer on kao nacin u-bitka biva odreden nje-
govom. temeljnom strukturom, brigom. Briga ne karak-
ter.i7Jira reciino samo egzistencijalnost, odvojenu od
faktienost:i i propadanja, nego obuhvaea jedinstvo tih
odrec!enja bitka. Briga otuda takoder ne kazuje primar-
no i iskljueivo neko izolirano odnosenje Ja prema sa-
mom sebi. Izraz »briga o sebi«, po analogiji s brigova-
njem i skrbi, bio bi tautologija. Briga ne m<>Ze zna.Citi
neko osobito odno§enje prema vlastitoj liO:nosti, jer
je ona ontoloski okarakterizirana. vee putem bitka-is-
pred-sebe; ali u tom su odrec!enju suodredena vee oba-
dva druga strukturalna momenta brige, bitak-veC-u. ••
i bitak-kod.
219

U bitku-ispred-sebe kao bitku kod najvlastitijega Mo-
ci-biti leZi egzistencijalno-ontoloSki uvjet za mogucnos-t
slobodnosti za prave egzistenoijske mogucnosti. Mo6i-
·biti jest ono, za volju cega je tubitak uvije.k cmakav
kakav je fakticno. Ali ukoliko je onda bitak kod sa-
moga Moei-biti odreden slobodom, tubitak se mote od-
nositi prema svojim mogucnostima i negodujuci, on
moze biti .nepravi, i faktieno najprije i najcesce j~st
na taj na&. Pravoga Za-volju-Cega on se ne Iaea, pro-
jektiranje Moei-biti samog njega prepusteno je raspo-
laganju Se. Otuda ee ~et;>e« u bi~~u-is~red-sebe svagd~
reci vlastitu licnost u smtslu Se-bcnost1. I u nepravost1
tubitak ostaje, u biti, Ispred-sebe, upravo '!nako ka<.'
sto propadajuce bjefanje tubitk~ pred sam1m sob??"l
jos pokazuje takvo ustrojstvo b1tka, da se tom b1cu
radi o njegovu bitku.
Briga lefi kao iskonska cjelov.itost strukture egzis-
tencijalno-apriomo »prije« svakog, to jest, t;tvijek vee u
svakom faktienom »pona5anju« i »stanju« tubitka. Otu-
da taj fenomen niposto ne izraf~va. neku pre.d.no~t
»praktienog« pon.asanja pred teonjSklm. 0.dred1van~e
nekog Postojecega samo putem ~~ra nema. ~s~. manJe
karakter brige negoli neka »politicka akCIJa« 1b opu5:
teno zabavljanje. »Teorija« i »praksa« jesu mogucn~stl
bitka-nekog biea ciji bitak mora biti Odreden kao br.1ga.
Otuda ne uspijeva ni pokusaj, svesti fenomen brige
u njegovoj bitno ner.askidivoj cjelovitosti na posebn~
akte ill nagone poput htijenja i zeljenja iii poriva 1
nagnuea, odnosno sagraditi ga od njih.
Htijenje i zeljenje ontoloSki. su nufno ukorijenjeni
u tubitku kao brizi i nisu naprosto ontoloski indife-
rentni dozivljaji koji se pojavljuju u nekoj »struji«,
potpuno neodredenoj u pogledu smisla njezina bitka:
To nista manje ne vrijedi za poriv i nagnuce. I om
se, ukoliko ih je uopce moguce u tubitku pokazati cis-
te, temelje u brizi. To ne iskljucuje, da poriv i nagnuce
·ontoloski konstituiraju takoder bice koje samo »zivi«.
Ontolosko temeljno ustrojstvo »Zivljenja« zaseban je,
220
medutim, problem i dade se razviti iz ontologije tu-
bitka samo putem reduktivne privacije.
Briga je ontoloski »ranija« negoli navedeni fen<?me-
ni koji, dakako, uvijek mogu biti u izvjesnim granica-
ma primjereno .»<>pisani«, a dl potpuni ontol<>Ski ho-
rizont ne treba biti vidljiv iii uopce samo poznat. Za
ovo fundamentalno-ontolosko istrazivanje, koje ne teZi
ni k tematski potpunoj ontologiji tubitka niti pogotovu
k nekoj konk.retnoj antropologiji, mora biti dovoljnom
uputa, kako su ti fenomeni egzistencijalno utemeljeni u
brizi.
Sarno Moei-biti za volju kojega tubitak jest, ima
vrstu bitka bi:tka-u-svijetu. U njemu, prema tome, on-
toloski lezi odno5enje na unutarsvjetska bica. Briga
jest uvij~k. premda samo privativno, brigovanje i skrb.
U htijenju. 't>iva zahvaceno neko razumljeno, to jest,
prema njegovoj mogucnosti projektirano bice o koje-
mu valja brigovati, odnosno, koje valja putem skrbi
dovesti u njegov bitak. Stoga htijenju pnipada uvijek
neko Htije:J;lo, koje je sebe vee odredilo iz nekoga Za-
-volju-Cega. Za ontolosku mogucnost htijenja konstitu-
tivni su: prethodna dok.ucenost, Za-volju..Cega uopce
(bitak-ispred-sebe), dokucenost onoga o eemu je mogu-
ce brigovati (svijet kao U-cemu vec-bitka) i razumije-
vajuce sebeprojektiranje tubitka prema nekomu Moei-
-biti kod neke mogucnosti »htjednutog« biea. U feno-
menu htijenja nazire se cjelovitost ·brige na kojoj se
ono temelji.
Razumijevajuee je sebeprojektiranje tubitka, kao
faktieno, uvijek vee kod nekog otkritog svijeta. Iz nje-
ga - i ponajprije u skladu s onim sto je izloiilo Se -
U21ima ono svoje mogucnosti. To je izlaganje unaprijed
ogranicilo slobodan izbor mogucnosti na krug Pozna-
toga, Dosti.Znoga, Plodonosnoga, onoga sto se dolikuje
i pristoji. To niveliranje mogucnosti bitka prema sva-
kodnevno najprije RaspoloZivomu provodi ujedno za-
mraOivanje Mogucega .kao takvog. Plfosjeena svak.idaS-
njica brigovanja postaje slijepom za mogucnosti i
umiruje se vee kod »Zbiljskoga«. To umirenje ne is-
.. 4
221
\
l
r
kljueuje jednu svestranu radiSnost bdgovanja, nego
je budi. Ono sto se hoee, tada nisu poz.itivne nove
moguenosti, nego se RaspoloZivo »takticki« mijenja na
taj nacin, da nastaje pricin kako se nesto dogada.
Umireno »htijenje« pod vodstvom Se svejedno ne
znaci ga.Senje bitka pri kakvomu Moei-b~ti, nego samo
jednu njegovu modifikaciju. Bitak kod tih moguenosti
pokazuje se tada najcesce kao puko zeljenje. u zelji
tubitak projektdra svoj bitak prema mogu6nostima ko-
jih onda u brigovanju ne samo sto se ne laea, nego
uopee i ne misli na njihovo ispunjenje niti ga oeekuje.
Naprotiv: prevlast bitka-ispred-sebe u modusu pukog
zeljenja donosi sa sobom nerazumijevanje fakticnih
moguenosti. Bitak-u-svijetu ciji je svijet projektiran
primarno kao svijet zelja, kolebljivo se izgubio kod
Raspolozivoga, ali tako, da ono, kao jedino Prirueno, u
svijetlu 2eljenoga ipak nikada nije dostatno. 2eljenje
jest egzistenoijalna modifikacija razumijevajueeg sebe-
projekt!ranja koja se, podlegavsi bacenosti, jos jedino
I predaje moguenostima. Takva predanost zatvara mo-
I
.i
gucnosti; ODO sto je U zeleeoj predanosti »tU«, to pos-
J' taje »zbiljskim svijetom«. 2eljenje ontoloski pretpostav-
! lja brigu.
U predanosti ima prvenstvo Vee-biti-tkod .... Ispred-
·sebe-u-vee~biti-u . . . na odgovarajuei je naCin modifici-
rano. PropadajtWa. predanost otkriva sklonost tubit-
ka, da bude »Zivljen« od svijeta u kojemu uvijek
jest. Sklonost pokazuje karakter gotovosti na. • . . Biti-
• ·ispred-sebe izgubilo se u neko »Samo-uvijek-vee-lood...«.
'l »Onamo-k« sldonosti jest Dati-se-privlaCiti od takvoga
.k:oje zaokuplja sklonost. Ak:o tubitak tako reei potone
u neku sklonost, tada ne postoji jedino tek neka sklo-
nost, nego je potpuna struktura brige mod:ificirana.
OslijepivSi, tubitak stavlja sve moguenosti u slu.Zbu
sklonosti.
Poriv »Zivjeti« jest a1aprotiv jed.no »>namo-k« koje
samo od sebe donosi sa sobom pobudu. To je o»Onamo-
-k pod sva1ru cijenu«. Poriv kuSa potisnuti druge mo-
. guenosti. I tu je bita:k-ispred-sebe nepravd, premda
222
obuzet.ost porivom dolazi iz samog onoga sto izaziva
poriv. Poriv moze preduhitr.iti svako cuvstvovanje i
razumljenje. Ali tubitak nikada nije »puki poriv« koje-
mu se katkada pridrufuju druga pona5anja, poput vla-
danja i vodenja, nego je on, kao modifikacija potpunog
bitka-u-svijetu, uvijek vee briga.
u sustom por.ivu briga jos nije postala slobodnom,
premda tek ona ontoloski omogueuje porinuee tubitka
!i.z same sebe. U sklonosti je briga naprotiv uvijek vee
vezana. Sklonost i poriv jesu moguenosti koje su uko-
rijenjene u bacenosti tubitka. Poriv »Zivjeti« ne da se
uniStiti, sklonost biti »zivljen« od svijeta ne da se
iskorijeniti. Ali oba se, jer se, i samo jer se, ontoloSki
temelje u brizi, onticki daju putem nje kao prave
egzistencijski modificirati.
Izraz »briga« kazuje jedan egzistencijalno-ontoloSki
temeljni fenomen, koji svejedno u svojoj strukturi
nije jednostavan. Ontolosk:i elementama cjelovitost
strukture brige ne moze biti svedena na neki onticki
»praelement« kao sto bitak zacijelo ne moze biti »raz-
jasnjen« iz biea. Na kraju ee se pokazati, da je ideja
o bitku uopee jednako malo »jednostavna« kao i bitak
tubitka. Odredenje brige kao bitka-ispred-sebe u vee-
·bitku-u... - kao bitku-kod... jasno pokazuje, da je i
taj fenomen u sebi jos strukturalno raJclanjen. Ali ni-
je li to fenomenski znak za to, da s ontoloskim. pita-
njem valja i dalje nastaviti radi ispostavljanja jednog
jos izvornijeg fenomena, koji ontoloskd nosi jedinstvo
i ojelovitost struktu.me mnogovrsnosti brige? Prije nego
sto istraiivanje pocne slijediti to pitanje, potrebno je
retrospektivno i stroze prisvojiti ono sto je do sada
interpretirano u smjeranju k fundamentalnoontol<>S-
kom pitanju o smislu bitka uopee. Ali prije toga valja
pokazati, da je ono ontoloski »novo« u toj interpretaci-
ji - onticki vrlo staro. Eksplikacija bitka tubitka kao
brige ne podvodi nasilno taj bitak pod neku izmisljenu
ideju, nego nam egzistencijalno dovodi do pojma ono
sto je onticko-egzistencijski vee dokuceno .
223
§ 42. Potvrda egzistencijalne interpretacije tubitka kao
brige iz predontoloskog samoizlaganja tubitka
U gornjim interpretacijama, koje su napokon dovele
do ispostavljanja brige kao bitka tubitka, sve je poci-
valo na tome, da za bice koje smo uvijek mi sami, a
koje nazivamo »covjek«, budu dobiveni primjereni on-
toloski fundamenti. Zbog te je svrhe valjalo analizu
od pocetka skrenuti iz smjera k naslijedenoj, ali on-
toloski nerazja5njenoj i nacelno dvojbenoj postavci kak-
vu iznosi tradicionatna definicija covjeka. Mjerena
njome, egzistencijalno-ontoloska interpretacija moze
zaeudivati, osobito tada kad briga biva onticki razu-
mljena jedino kao »zabrinutost« i »snuzdenost«. Stoga
sada valja navesti jedno predontolosko svjedocanstvo,
Cija je dokazna snaga doduse »Sarno povijesna«.
Promislimo ipak: u svjedoeanstvu se tubitak izjas-
njava o samom sebi, »izvomo«, ne odreden teorijskim
interpretacijama, i bez smjeranja k njima. Uvafimo
zatim: bitak tubitka okarakteriziran je povijesnoseu,
sto svakako tek mora biti ontoloski dokazano. Ako je
tubitak u temelju svojega bitka »povijestan«, tada neki
iskaz koji dolazi iz njegove povijesti i vraea se u nju,
a povrh toga ldi prije svake znanosti, dobiva osobitu,
dakako nikada cisto ontolosku tezinu. Razumijevanje
bitka~ koje ldi u samom tubitku, izjasnjava se pred-
ontoloski. Svjedoeanstvo navedeno u tekstu sto slijedi
treba jasno pokazati, da egzistencijalna interpretacija
nije izmisljotina, nego kao ontoloska »konstrukcija«
:ima svoje tlo i s njime svoje elementarne predloske.
Slijedece samoizlaganje tubitka kao »brige« pohra-
njeno je u jednoj staroj bajci.5
5. Autor jenai~ao na ovu predontolo~ku potvrdu za egzistenci-
jalno-ontolo~ku interpretaciju tubitka kao brige posredstvom
aanka K.. BurdachiJ, Faust und die Sorge. Deutsche Viertel-
jahresschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte I
(1923), s. 1 i dalje. B. pokazuje da je Goethe bajku o Curl,
koja je tradirana kao 220. mec:lu Hyginovim bajkama, preuzeo
od Herdera i preradio za drugi dio svojeg »Fausta«. Usp.
osobito s~ 40 i dalje. - Gornji tekst citiran je prema F. Bu-
224
Cura cum fluvium transiret, videt cretosum lutum
sustulitque cogitabunda atque coepit fingere.
dum deliberat quid iam fecisset, Jovis intervenit.
rogat eum Cura ut det illi spiritum, et facile impetrat.
cui cum vellet Cura nomen ex sese ipsa imponere,
Jovis prohibuit suumque nomen ei dandum esse dictitat.
dum Cura et Jovis disceptant, Tellus surrexit simul
suumque nomen esse volt cui corpus praebuerit suum.
sumpserunt Saturnum iudicem, is sic aecus iudicat:
'tu Jovis quia spiritum dedisti, in morte spiritum,
tuque Tellus, quia dedisti corpus, corpus recipito,
Cura enim quia prima finx.it teneat quamdiu vixerit.
sed quae nunc de nomine eius vobis controversia est,
homo vocetur, quia videtur esse factus ex humo.
* * *
»Kada nekoc »Briga« ic:tase preko neke rijeke ugleda
ona zemljiste bogato glinom: razm.isljajuCi uze komad
nje i stade ga oblikovati. Dok ona tako u sebi razmislja
sto je napravila, eto k njoj Jupitera. »Brigac
ga moli da on oblikovanu komadu gline podari duh.
Jupiter je rado uslisa. Ali kad onda ushtjede podati ime
svojoj tvorevini, zabrani to Jupiter i zatra.Z.i da joj mora
biti dano njegovo ime. Dok se »Brigac i Jupiter prepirahu
oko ill:\ena, podiZe se i Zemlja (Tellus) te za.Zeli da
tvorevina dobije njezino ime, jer joj je ona, eto, ipak
prufila komad svojega tijela. Zavadeni uzmu za suca
Saturna. I, Saturn im izrekne slijedeeu naoko pravednu
presudu: ,Ti, Jupitre, jer si dao dub, trebas, kad ovo
umre, primiti dub, ti, Zemljo, jer si poklonila tijelo,
trebas primiti tijelo. Ali jer je »Brigac prva oblikovala to
biee, neka ono, dokle god zivi, posjeduje »Briguc. Kako
pak o imenu postoji spor, neka se to bice zove »homoc,
doeim je napravljeno od humusa (zemlje)'.«
Ovo predontolosko svjedoeanstvo ne dobiva jedno
osobito znaeenje samo otuda sto ono, cemu ljudski
tubitak pripada cijeli zivot, uopce izgleda kao »briga«,
cheler, RheiniSches Museum Bd. 41 (1886) s. 5, prijevod prema
,~ .-
·~
Burdachu, na nav. mj. s. 41 i dalje. I
t {
~
15 Bitak i vrijeme li I
225 t"
nego i otuda sto to prvenstvo »bnge« istupa povezano
s poznatim poimanjem oovjeka kao kompozituma od
tijela (zemlje) i duha. Cura prima finxit: Tom bicu je
»iskon« njegova bitka u brizi. Cura teneat, quamdiU
vixerit: Taj iskon ne otpusta ovo bice, nego ga zadrla-
va, on njime potpuno vlada dokle god to bite »jest '!
svijetu«. ·»Bitak-u-svijetu« ima bi~k skova? prema »bn~
zi«. Ime (homo) ne dobiva to b1ce s obz1rom na SVOJ
bitak, nego prema onomu od cega se sastoji (h~mus).
u cemu valja gledati »iskonski« bitak te tvorevme, 0
tome donosi odluku Sa1ltlrn, »vrijeme« 6• Predontolosko
odredenje eovjekove biti iz:afeno u bajci i~a, pre~a
tome, od pocetka pred OCima t;J~1U vrst~ ~Itka kOj~
potpuno 'Vlada njegovim vrememttm bavl]en}em u svt-
jetu.
Povijest znacenja onti.Ckog pojma »cura« dopusta,
dapace, da prozrem9 daljnje temeljne strukture tubit-
ka. Burdach1 upozorava na dvojaki smisao termina
»cura«; prema cemu on ne znaCi samo »tjeskobno sta-
ranje«, nego takoder »pomnja«, »predanost«. Tako
Seneka pise u svojem posljednjem pismu (ep. 124): »Me-
au cetirima egzistirajucim prJrodama (drvo, zivotinja,
eovjek, bog) razlikuju se obje poslje?nje, koje su je-
dino obdarene umom, po tome sto Je bog besmrtalll,
covjek smrtan. U njih onda usavrsuje njihovu pri:odu
dobro kod jednoga, naime boga, kod d~goga,_ Co~J~ka,
briga (cura): unius bonum natura perficit, deJ. scilicet,
alterus cura, bom.inis.c
Perfectio covjeka, postajanje onim sto on moze biti
u svojoj slobodnosti za svoje najvlastitije moguenosti
(projekt), »Ucinak« je »br.ige«. Ali ona jednako izvorno
6. Usp. Herderovu pjesmu: Das Kind der Sorge (Suphan XXIX,
75)
7. Na nav. mj. s. 49. Vee u stoi bijase !li;pqLvu evrsti tenninus i
vraca se u N. Z., u Vulgati, kao sollicitudo. - Smjer gledanja
na brigu sto ga slijedi ova egzistencijalna analitika fonnirao
se autoru u vezi s njegovim tpokusajem jedne interpretacije
Augustinove - to jest grcko-krscanske - antropologije s ob-
zirom na naeelne temelje koji bijahu dosegnuti u Aristotelo-
voj ontologiji.
226
odreduje temeljnu vrstu tog biea, u skladu s kojom
je. ono izruceno svijetu o kojemu briguje (bacenost).
»Dvojaki smisao« termina »eura« kazuje jedno temelj-
no ust:rojstvo u njegovoj bitno dvostrukoj strukturi
bacenog projekta.
Egzistencijalno-ontoloSka interpretaoija nije nasuprot
ontiOkom izlaganju recimo samo neko teorijski-o.nticko
poopcenje. To bi kazivalo jedino: ontiCki su sva co-
vjekova pona.Sanja »briZna« i vodena »predanos6u«
necemu. »PoopCe.nje« je apriorno-ontolosko. Ono ne
mnije onticka svojstva sto stalno nastupaju, nego jedno
ustrojstvo bitka koje je uvijek vee u temelju. Tek ono
ontoloski omogucuje, da to biee bude onticki oslovlje-
no kao cura. Egzistencijalni uvjet moguenosti »zivotne
brige« i »predanosti« mora biti shvaeen u jednom iz-
vornom, to jest ontoloskom smislu kao briga.
Transcendentalna »>peenitost« fenomena brige i svih
fundamentalnih egzistencijalija ima, po drugoj strani,
onu ·sirinu, putem koje biva unaprijed dano tlo na
kojemu se kreee svako ontiCki-svjetonazorsko izlaganje
tubitka, bilo da razumije tubitak kao »Zivotnu brigu«
i muku, bUo na suprotan nacin.
Onticki nametljiva »praznina« i »opcenitost«, egzi-
stencijalnih struktura ima svoju vlastitu ontolo5ku
odredenost i punocu. Otuda cjelina samog ustrojstva
tubitka nije u svojem jedinstvu jednostavna, nego po-
kazuje strukturalnu rasclanjenost, koja dolazi do izra-
zaja u egzistencijalnom pojmu brige.
Ontoloska interpretacija tubitka svela je predontoloS-
ko samoizlaganje tog biea kao »brige« na egzistencijalni
pojam brige. Analitika tubitka ne ciljal medutim, na
neko ontolosko utemeljenje antropologij~, ona ima fun-
damentalnoontolosku svrhu. Ta je, docipse neizriCito,.
odredivala tijek dosadaSnjih razmatran~a. izbor feno-
mena i granice napredovanja analize. Ali s obzirom na
1
vodece pitanje o smislu bitka i na nj~ovu obradu,
istrazivanje sada mora izriCito postati si . o u do sa-
da steeeno. Nesto se takvo pak ne da pos ici izvanjskim
sazimanjem razmotrenoga. Naprotiv, onf sto je -q po-
,
'
15* 227
cetku egzistencijal.ne analitike moglo biti samo u gru-
bom pokazano, mora biti s pomoeu stecenoga izostreno
radi prodomijeg razumijevanja problema.
§ 43. Tubitak, svjetovnost i realnost
Pitanje o smislu bitka postaje uopee moguCJ.m samo
ako ne5to poput razumijevanja bitka jest. Vrsti bitka
biea koje nazivamo tubita.k pripada razumljevanje bit-
ka. Sto je primjerenije i .izvornije uzmogla poei za
rukom eksplikacija tog biea, to ee sigumije obrada
fundamentalnoontoloskog problema stiei na cilj.
• pitanja smisla bitka uopee, moraju biti skrenute iz
U tijeku izvrsavanja zadaea jedne pripremne egzisten-
cijalne analitike tubitka izrasla je inte11pretacija razu-
mljenja, smisla i izlaganja. Analiza dokueenosti tubit-
ka pokazala je, zatim, da je njome tubita.k, su.k:ladno
svojem !emeljnom ustrojstvu, bitku-u-svijetu, otkrlt jed-
nako izvomo u pogledu svijeta, u-bitka i vlastite lic-
nosti. U faktienoj dokucenosti svijeta suotkrito je, na-
dalje, unutarsvjetsko biee. U tome pociva: Bitak tog
biea biva na izvjestan nacin uvijek vee razumljen, prem-
da ne i primjereno ontoloski pojmljen. Predontolosko
razumijevanje bitka obuhvaea, doduse, sva biea koja su
bitno. dokucena u tubitku, ali samo se razumijevanje
bitka jos nije· artikuliralo odgovaraju6i razlicitim mo-
dusima bitka.
Interpretacija razwnljenja pokazala je, ujedno, da
se ono najprije i najeesce vee premjestilo u razumlje-
nje »svijeta« koje je sukladno vrsti bitka .propadanja.
Tako i ondje gdje se ne .radi samo o ontiCkom iskustvu,
nego o ontolollim razumijevanju, izlaganje bitka naj-
prije uzima orij~taciju na bitak :unutarsvjetskog biea.
Pri tome biva .,reskocen bitak najprije Priruenoga, i
najprije bivaju za.hvacena biea koja predstavljaju po-
stojeCi sklop stv~i (res). Bitak dobiva smisao realno-
.
sti.1 Temeljnoml odrec:tenoseu bitka postaje supstanci-
I
8. Usp. gore s. 101 :i d. i s. 115 ·
228
jalnost. U skladu s tim pomakom razumijevanja bitka
i ontolosko se razumljenje tubitka onda pomice u ho-
rizont tog pojma bitka, naime supstancijalnosti. Tubi-
tak je tada: realno postojeci poput drugih biea. Tako
bitak uopce dobiva, eto, smisao realnosti. Prema tome,
pojmu realnosti .pripada u ontoloskoj problematici ose-
bujno prvenstvo. Ono zakrcuje put .k jednoj ·genuinoj
egzistencijalnoj analitici tubitka, sprecava dapace vee
i ·pogled na bitak unutarsvje~ski najprije Prirucnoga.
Ono, napokon, gura problematiku bitka uopee prema
stranputici. Ostati modusi bitka postaju odredeni ne-
gativno i privativno s obzirom na realnost. ·
Stoga ne samo analitika tubitka, :nego i obrada
jed.nostrane orijentacije na bitak u smislu realnosti.
Potreban je dokaz: realnost nije jedino jedna vrsta bit-
ka meltu drug-ima, nego ontoloSk.i stoJi. u jednoj od·
redenoj fundirajueoj vezi s tubi.tlkom, svijetom i priruc-
noseu. Taj dokaz za.htijeva nacelno razmatranje pro-
blema realnosti, njegovih uvjeta i granica.
Pod nazivom »problem realnosti« mijesaju se razli-
cita pitanja: 1. da li biee koje toboz transcendira svi-
jest uopee jest; 2. da Ii ta realnost »vanjskog svijeta«
moze biti dovoljno dokazana; 3. u kojoj je mjeri mogu-
ce spoznati to biee, ako je realno, u njegovu bitku-po-
·sebi; 4. sto smisao tog biea, realnost, uopee znaci.
Slijedeee razmatranje problema realnosti obraduje s ;
'
.
obzirom na fundamentalnoontolosko pitanje troje: a) i
realnost kao problem bitka i dokazivost »vanjskog svi- l .
jeta«, b) realnost kao ontoloski problem, c) realnost i !
briga. i
I
a) Realnost kao problem bitka i dokazivost
»vanjslrog svijeta«
U poretk:u nabrojenih .piJtanja o realnosti, prvo je on-
tolo5ko pitanje - sto uopee znaci realnost. Medutim,
.. "
dokle god je nedostajala jedna cista ontoloska proble-
229

matika i metodika, to se pitanje, alco uopee bijase izri-
Oito postavljeno, moralo prepletat:i s razmatranjem
»problema vanjskog -svijetao:; jer analiza realnosti mo-
guea je samo .na temelju primjerenog pristupa k Real-
nomu. Ali kao naCin. shva.Canja Realnoga odvajkada
je vrijedilo spoznavanje putem zora. Realno »jest« kao
odnosenje du8e, svijesti. Ukoliko realnost karakterizira
to, da ona jest po sebi i da je 'Il.ezavisna, onda se s pi-
tanjem o .smislu realnosti poveruje pitanje o mogueoj
nezavisnosti Realnoga »>ct svijesti«, odnosno o mogu-
eem transcendiranju svijesti u »Sferu« Realnoga. Mo-
gucnost dovoljne ontoloske an.alize realnosti ovisi. o
tome, dokle je samo cmo koje treba biti nezavisno, sto
treba biti transcendiirano, ra2'Jja.Snjeno u pogledu svoje-
ga bitka. Sarno tako postaje shvatljivom i vesta bitka
transcendiranja. I napokon, mora biti osi..guran primac-
ni nacin pristupa k Realnomu u smislu odluke o pita-
nju, da li spoznavanje uopee mO.Ze preuzeti tu funkciju.
.; lstrdivanja sto numo prethode moguenosti ontolo5-
kog pitanja o realnosti provedena. su u gore iznesenoj
egzistencijalnoj analitici. Prema njoj, spoznavanje jest
fundirani modus pristupa k Realnomu. Ovo je bitno
pristupaeno samo kao unutarsvjetsko biee. Svaki pri-
stup takvom bieu ontoloski je fundiran u temelj.nom
ustrojstvu tubitka, bitku-u-svijetu. Izvornije ustrojstvo
I
I
!'
njegova bitka jest briga (lspred sebe - vee biti u
nekom svijetu - kao bitak kod unutarsvjetskog ·biea).
I
Pitanje - da li neki svijet uopce jest i da li je mo-
guce dokazati njegov bitak, kao pitanje sto ga postav-
lja tubitak kao bitak-u-svijetu - a tko bi ga inaee tre-
bao postaviti? - nema smisla. P.ovrh toga, ono ostaje
vezano uz jednu dvoznacnost. Svijet kao U..Cemu u-bit-
ka i »svijet« kao unutarsvjetska bica, kao Pri-cemu
brigujueeg rastakanja, baceni su tu u isti kos, odnosno,
uopce nisu najprije razluceni. Ali svijet je bitno doku-
cen S bitkom tubitka; »Svijet« je takoder uvijek vee .
otkrit s dokueenoseu svijeta. Zacijelo mogu ostajati
jo~ zakrita upravo unutarsvjetska bica u smislu Real-
230
' ·I
noga, pukog Postojeeega. Med'utim,. i Realno se da ot-
kriti samo na temelju nekog vee dokutenog svijeta. I
samo na temelju toga mo.Ze Realno ostajati joS skrive-
no. Pitanje o »-realnosti« »vanjskog svijeta« postavlja
se bez prethodnog razja.Snjenja fenomena svijeta kao
takvog. Fakti.~no se »problem vanjslrog svijeta« stalno
orijentira na unutarsvjetska bilCa (stvari i objekte).
Tako ta razmatranja tjeraju u jednu onroloni gotovo
nerazmrsivu problematiku.
Zamdenost pitanja, brkanje onoga sto se hoee do-
kazati s onim sto se dokazuje i s onim cime se izvodi
dokaz pokazuje se u Kantovu »opovrgavanju idealiz-
ma«9. Kant 'Il.a2Jiva »skaodalom. filozofije i op6eg ljud-
skog uma« 10 to, sto jo§ uv.ijek nedostaje dokaz za »tu-
bitak stvari izvan nas«, koji bi bio obvezatan i pora-
.Zavao s•taku skepsu. Sam on predlaZe jedan takav do-
kaz, i to putem daljeg obrazlozenja »pouckao:: »"Puka,
ali empirijski odred:ena svijest mojeg vlastdtog tubitka
dokazuje tubitak predmeta u prostoru izvan mene.« 11
Ponajprije valja izricito primijetiti, da Kant upotreb-
ljava termin »tubitak«* za oznaku vrste bitka koja u
ovom istrdivanju nosi naziv .»postojnost«. »Svijest mo-
jeg rubitka« reei ee za Kanta: mjest mojeg postojanja
u Descartesovu tSmi.slu. Term.in »tubitak« tu kazuje jed-
nako postojanje svijesti kao i postojanje stvari.
Kantov dokaz za »tubitak stvari izvan mene« oslanja
se na to, sto u bit vremena jednako izvorno spadaju i
mijenjanje i postojanost. Moje postojanje, to jest, u
9. Usp. Kr. d. r. V.1 s. 274 i d., zatim poboljbvajuee dodatk.e u
Predgovoru 2. izd. s XXXIX, primjedba; isto tako: Von den
Paralogismen der reinen Vemunft, na nav. mj. s. 399 i d.,
osobito s. 412.
10. Na nav. mj. Predgovor, primj.
11. Na nav. mj. s. 275.
* Njema~ku rijee •Daseinc Heidegger upotrebljava u smislu nje-
zine etimoloske strukture •Da-seinc, pa je ona u tom smislu
i u ovom prijevodu svugdje prevedena kao »tubitak«. Ina~.
ta se rijee u nas najeesee prevodi kao »>pstojanjec, :.posto-
janjec i dr., a u tom se znaeenju upotrebljava i u govornom
njemackomu i mahom u njemackoj filozofskoj literaturi (prev.).
231
 unutrasnjem osjetilu dano postojanje raznov.rsnosti pre-
dodzaba, jest postojeee mijenjanje. _Ali vreme~s~a ~­
rec:tenost pretpostavlja lleStO ~OStOJaDO post~JeCe .. fo
pak ne moze biti »'?.nama«, »Jer .?pravo m~J tubttak
u vremenu moze b1ti odrec:len pnJe svega t1m Posto-
janim.«12 Otuda je s empirijski utvrc:tenim postojeCi.m
mijenjanjem »U meni« nu.Zno su-utvraen_o nek_? postoJe-
ce Postojano »izvan mene«. To PostoJan~ Jest uvjet
moguenosti postojanja promjena »U mem«; Iskust~o,
da predodZbama pripada bi.tak-~-vremenu, J_ed~ako 1Z-
vomo pretpostavlja d PromJenlJlVO »U mem« 1 Posto-
jano »izvan mene«.
Dokaz zacijelo nije kauzalni zakljucak i prema to-
me nije pogoaen njegovom neplodnoscu. Kant . daje
tako re6i »ontoloski dokaz« iz ideje nekog vremenski
Bivstvujueega. Najprije izgleda kao da je Kant napu-
stio kartezijsku postavku nekog subjekta koji se zatice
izoliran. Ali to je samo pricin. Vee to, sto Kant uopee
zahtijeva neki dokaz za »tub~tak stvari izvan m~ne«,
pokazuje da on postavlja noz1ste prob~ema u subJekt,
kod »U menicc. I sam dokaz, napokon, b1va takoc1er pro-
veden polazeei od emp~jski danog mijenj~ja »U m~
nice. Jer samo »U meni« je iskmano ono »vriJeme« koJe
nosi doka.z. Ono daje tlo za dokazuju6i odskok u »izvan
mene«. Povrh toga Kant nagldava: »Problematski [ide-
alizam], koji •.• samo tvrdi da je nemoguee putem ne-
posrednog iskustva dokazati neki tub~~ os:im. nase.ga,
pametan je i primjeren jednom temelJ_Itom .nacmu ~1<>:
\ janja dvoga Postojecega nesto dokazano, iii barem sa-
.j zofskog misljenja; naime, ne dopuSta.t1 ne_ki odlueuJuCi
sud prije nego ~to bija§e naClen dostatni dokaz«.13
l
f
Ali eak i kad bi bilo napusteno onticko prvenstvo
I izotiranog subjekta i nutamjeg iskustva, ontoloski bi
I ipak ostala saeuvana Descar!esova ~ozicija. ~o Sto
Kant d.okakuje- pr.iznamo l1 ~pee ikada leg~~~t
'log dokaza i njegove baze - , to Je numo su~~JanJe
promjenljivog i postojanog biCa. Ali to stavlJanJe dvo-
·12. Na nav. mj. s. 215.
13. Na nav. mj. s. 214/215.
232
jeg Postojeeega u isti red uopee jos n~ znaci .sup_?sto-
janje subjekta i objekta. A eak kad b1 ono bllo ~ do-
kazano, jos bi uvijek ostalo zakrito ono ontoloski od-
lucujuce: temeljno ustrojstvo »subjekta«, tubitka, kao
bitka-u-svijetu. Supostojanje Fizi.Ckoga i Psihickoga on-
ticki je i ontoloski potpuno razli.Cito od fenomena bitka-
-u-svijetu.
Razlicitost i povezanost izmeClu »U meni« i »izvan
mene« Kant - fakticki s pravom, ali u smislu tenden-
cije svojeg ·dokaza s nepravom - pretpostavlja. Nije
dokazano nesto poput toga, da bi ono sto je po niti
vodilji vremena ugotovljeno u supostojanju P.romjen-
ljivoga i P.ostojanoga odgovaralo i za povezanost onoga . .
»u meni« s ·onim »izvan mene«. Ali da je bila viClena u
dokazu pretpostavljena cjelina razliCitosti i povezanosti
»Unutra« i »Vani«, da je bilo ontoloski shvaeeno, sto
li je pretpostavljeno tom pretpostavkom, tada bi se u
sebi srmila mogucnost, da dokaz za »tubitak stvari iz-
van mene« bude jos smatran izostalim i numim.
»Skandal filozofije« nije u tome, sto taj dokaz sve
do sada jos izostaje, nego je u tome, sto se takvi do-
kazi neprestance ocekuju i poku5avaju izvesti. Takva
ocekivanja, namjere i zahtjevi izrastaju iz ontoloski ne-
dovoljnog odreaivanja onoga, od cega nezavisno, i »iz-
van« cega treba biti dokazan neki »svijet« kao postoje-
ci. Nisu nedostatni dokazi, nego je neodredena vrsta
bitka bica koje se dokazuje i koje iziskuje dokaz. Otu-
da moze nastati pricin, da je dokazom nu!nog suposto-
mo do.kazivo, o tubitku kao bitku-u-svijetu. Pravo ra-
zumljeni tubitak opire se takvim dokazima jer on uvijek
vee jest u svojem bitku, a naknadni dokazi smatraju
numim, da mu to tek demonstriraju.
Kad bi se iz nemoguenosti dokazA za postojanje stva-
ri izvan nas htjelo zakljuciti, da otuda valja to posto-
janje »pretpostavlti naprosto na vjeru« 14, izokretanje
problema ne bi bilo prevladano. Ostala bi predrasuda
14. Na nav. mj. Predgovor, bilje!}Ql.
233
I
' kako u naeelu i idealno uzev-Ai mora biti moguce izvesti
neki dokaz. Ogranieenjem na neku »vjeru u realnost
vanjskog svijeta« neprimjereno se postavljanje pro-
blema potvrduje i .tada, ako se toj vjeri izriCi.to vrati
njezino vlastito »pravo«. U nacelu se tada sudjeluje u
zahtjevu za nekim dokazom, premda se pokusava udo-
voljiti tom zahtjevu drugim putem nego sto je put
stringentnog dokaza.IS
Cak i kad bi netko htio· pozivati se na to, kako sub-
jekt mora pretpostavljati, i nesvjesno uvijek vee pret-
postavlja, da postoji »vanjski svijet«, ipak bi jos uvi:jek
ostala u igri konstrukcijska pretpostavka o nekom izo-
liranom subjektu. Fenomen bitka-u-svijetu bio bi time
pogoden jed.nako malo kao i dokazom o supostojanju
Fi7Jickoga i Psihickoga. Tubitak stife s ovak'Vim pret-
postavkama uvijek VeC »prekasDO«, jer ukoliko cini tu
pretpostavku kao biee - a drugaCije ona nije moguea
-, on kao bice uvijek vee jest u nekom svijetu. »Rani-
je« od ~vake pretpos.tav'ke i panasanja na nacin tubitka
jest »A-priori« ustrojstva bitka u vrsti bitka brige.
V jerovati u realnost vanjskoga svijeta, bilo s pravom
bilo s nepravom, doka.zivati tu realnost, bilo dostatno
bilo nedostatno, pretpostavljati je, bilo iz.IIicito iii ne,
takvi pok1lSaji, ne vladajuei uz potpunu transparentnost
svojim vlastitim tlom, pretpostavljaju neki naj-prije
besvjetski subjekt, odnosno subjekt nesigu.ran u svoj
svijet, u koji se on mora, u osnovi, tek uvjeriti. Ali bi-
tak-u-svijetu biva pri tome od pocetka usmjeren na
neko shv~eanje, smatranje, uvjerenje i vjeru, na jedno
' '
pona:Sanje koje je samo uvijek vee jedan fundirani mo-
I dus bitka-u-svijetu.
I.r:
15. Usp. W. Dilthey, Beitrage ~ LOsung der Frage. von Ursprung
unseres G~ubens an die Realitat der Aussenwelt und seinem
Recht (1890). Ges. Schr. V, 1, s. 90 i d.
Dilthey kate odmah u poeetku te rasprave nedvosmisleno:
:.Jer ako treba za eovjeka postojati neka opteva.teea istina
onda misljenje mora, prema metodi koju je prvi naveo
Descartes, prokrciti sebi neki put od cinjenica svijesti pre-
rna vanjskoj zbiljic, na nav. mj. s. 90.
.234
»Problem realnosti« u smislu pitanja - da li postoji
neki vanjski svijet i dade li se dokazati, pokazuje se
nemoguCim ne zato sto u konsekvenciji vodi k neraz-
rjesivim aporijama, nego zato, sto samo bice koje u
tom problemu tvori temu, tako .reei odbija postavljanje
takvog pitanja. Ne treba dokazati da, i kako, postoji
nelcl vanjski svijet, nego valja pokazati, za5to tubitak
kao bitak-u-svijetu ima tendenciju najprije »spoznajno-
teorijski« pokopati »vanjski svijet« u nistavilo, da bi
mu zatim dao da uskrsne tek uz dokaze. Razlog tome
leZi u propadanju tubitka i u njime motiviranom pre-
mjestanju primarnog razumijevanja bitka na bitak kao
postojnost. Ako je postavljanje pi-tanja u ovoj ontoloS-
koj orijentaciji »kriticko«, onda ce mu se kao najprije
i jedino izvjesno Postojeee pokazati neka puka »nutri-
na«. Poslije razaranja izvomog fenomena bitka-u-svi-
jetu, biva na temelju preostala ostatka, izoliranog sub-
jekta, provedeno spajanje s nekim »svijetom«.
Mnogovrsni pokusaji rjesenja »problema realnosti«,
koji su se oblikovali putem verzija realizma i idea-
lizma i uz nj.ihova posredovanja, u ovom se istra-
zivanju ne mogu nasiroko prikazati. Kao sto ee se u
svima njima zasigumo moCi pronaei neka jezgra pra.,
vog zapitivanja, jednako bi tako bilo naopako, kad
bi se odrlivo rj~enje problema htjelo dobiti putem
izracunavanja onoga sto je u svakomu od njih isprav-
no. Potreban je, naprotiv, nacelan uvid, da razliciti
spoznajnoteorijski smjerovi ne idu krivim putem utoli-
ik:o S.to su spoznajnoteorijsk.i, nego oni, uslijed zanema-
rivanja egzistencijalne analitike tubitka uopee, niposto
ne dobivaju najprlje tlo za fenomenski utvrdenu pro-
blematiku. To se tlo ne moze dobiti ni putem naknad-
nog fenomenoloSkog popravljanja poJma subjekta i
svijesti. Time nije osigurano, da nep~imjereno postav-
ljanje pitanja ipak ne postoji i dalje.
S tubitkom kao bitkom-u-svijetu unutarsvjetsko je
biee uvijek vee dokuCeno. Taj egzistencijalno-ontolo5ki
iskaz kao da ISe slafe s tezom realizma, da vanjski
235
 svijet realno postoji. Utoliko sto u egzistencijalnom
iskazu ne biva zanijekano unutarsvjetsko biee, on
se u rezulta.tu - tako reci doksografski - podudara
s tezom realizma. Ali se on naeelno razlikuje od sva~
kog realizma po tome, sto taj smatra, da je realnost
»SVijeta« potrebita dokaza, ali da je ujedno i dokaziva.
Oboje je u egzistencijalnom iskazu upravo negirano.
Sto pak njega potpuno odvaja od realizma, jest to, sto
u potonjega nema ontoloskog razumijevanja. Ta on
poku5ava onticki razjasniti realnost putem realnih veza
uzajamnog djelovanja izmedu 'Realnoga.
Nasuprot realizmu, idealizam - bio mu rezultat ma
kako suprotan i neodriiv - ima nacelnu prednost,
ukoliko sam sebe .ne razumije pogresno kao »psiholo-
ski« idealizam. Kad idealizam naglasava, da su bi:tak i
realnost samo »U svijesti«, onda se tu ispoljava razu-
mijevanje, da se bitak ne da razjasniti putem bica.
Ali ukoliko onda ostaje nerazjasnjeno, da se tu doga-
da raztpllijevanje bitka i sto li ontoloski kazuje samo
to razumijevanje bitka, kako je ono moguce, i da pri-
pada ustrojstvu bitka tubitka, tada idealizam gradi
interpretaciju realnosti u prazno. To, sto se bitak ne
da razjasniti putem bica i sto je realnost moguca
samo u razumijevanju bitka, ipak ne oslobada od
potrebe zapitivanja o bitku svijesti, same res cogitans.
U konsekvenciji idealisticke teze lezi u obrisima, kao
neizbjefna prethodna zadaea, ontoloska analiza same
svijesti. Samo stoga sto je bitak »U svijesti«, to jest,
sto se da razumjeti u tubitku, tubitak moze razumjeti
i dovesti do pojma i karaktere bitka poput nezavis-
nosti, »Po-sebic, uopte realnosti. Sarno stoga je »De·
zavisnoc biee pristupacno kao unutarsvjetski Sreta-
juee.
Kazuje li naziv idealizma isto sto ce reci i razumije-
vanje toga, da bita.k nikada nije moguce razjasniti
putem biea, nego je bitak za svako bice uvijek nesto
vee »transcendentalDO«, tada U idealizmu pociva je-
. dina i prava mogucnost filozofske problematike. Tada
236
Arls_t?t~l .ne J:>ija5e nista .manje idealist negoli Kllnt.
Znae1 h Ideal1zam svodenJe svakog biea na neki sub-
jekt iii s~jest, koji se ?dl~ju samo time sto ostaju
ne?dreltent u SVOJem b1tku 1 u krajnjem slutaju bi-
vaJu negativno okarakterizirani kao »nestvarnic tada
taj idealizam nije metodski manje naivan od na:jrogo-
batnijeg realizma.
Ostaje joo mogucnost, da se problematika realnosti
stavi prije svake »stanovisne« orijentacije, uz tezu:
svaki su~jekt j~st sto jest samo za neki objekt, i ob-
ratno. Ali u toJ formalnoj postavci ostaju clanovi ko-
relacije, jednako kao i sama ona, ontoloski neod.redeni.
U osnovi se, medutim, cjelina korelacije ipak numo
zamislja kao »na neki naCin« bivstvujuca, zamislja se,
dakle, s obzirom na neku odredenu ideju o bitk:u. Ako
je, dakako, egzistencijalno-ontolosko tlo najprije osi-
gurano pokazivanjem bitka-u-svijetu, tada se naknadno
dade navedena korelacij~ prepoznati kao formalizirani,
ontoloski indiferentni odnos.
Diskusija implicitnih pretpostav~ kojima barata ,,
pokusaj da problem realnosti bude rijesen iskljucivo
»spoznajnoteorijski«, pokazuje da on mora biti pre-
uzet natrag .u egzistencijalnu analitiku tubitka kao onto-
~.
!
loski problem.I6
16. Ned~vno je Nicolai Hartmann prema Schelerovu postupku
stav1o te~u o .~po~navanju ~~o »odnosu bitkac u temelj svoje
ontoloski onJ~t1rane teonJe spoznaje. Usp. Grundziige ei-
ne'!'. Metaphys~k der Erkenntnis, 2. prosireno izd. 1925. _
Ah 1 Sclzeler 1 Hartmann, pri svoj razli~itosti njihove feno-
menolo~ke polazne osnovice, na isti na~in zanemaru· d
»<>ntolo · · . ~ s':OJOJ
. giJa« · · trad.IranOJ· temeljnoj orijentaciji
JU naa
tub1ta.k zataJUJe, 1 da upravo u spoznavanju zaklju~ni »>d-
no~ ~~tkac (usp. gore .s: 66 i d.) prisiljava na njeziiiu ~elnu
r:viZI~~· ne ~am? kriti~k.i popravak. Potcjenjivanje neizri-
~~te ~mne UtJecaJa ontolosk.i nerazja5njene postavke od.nosa
b1tka ~ra Hartmanna ~ jedan •kriti~ki realizamc koji je
u. osnoVI potpuno tu4 mvou problematike !to je on ekspo-
m~: Uz Hartma'!no.t;o shvaanje ontologije usp. •Wie ist
krihsche Ontologte uberhaupt moglich?c, u Spomenici za
Paula Natorpa,
. .
1924, s. 124 i d
237
 b) Realnost kao ontolo5ki problem
Ako naziv realnost znaCi bitak unutarsvjetski posto-
jeeeg bica (res) - i ako se pod tim ne razumije nista
dl1lgo -, onda to za analizu ovog modusa bitka znaCi:
unutarsvjetsko bice dade se ontoloski shvatiti samo
ako je razja5njen fenomen unutarsvjetskosti. Taj se
pak 'temelji u fenomenu svijeta, ·koji kao bitni IStruk-
turni moment bitka-u-svijetu ujedno pripada temelj-
nom ustrojstvu bitka. Bitak-u-svijetu ontolo~ld je pak
obuhvacen u cjelini strukture bitka tubitka, kojom
kao takvom bija~e okarakterizirana briga. Ali time su
oznaceni fundamenti i horizonti cije razja§njenje omo-
gucuje tel analiza realnosti. Tek u tom sklopu postaje
ontolo~ki razumljivim i karakter onoga Po-sebi. Iz
orijentacije na ovaj problemski sklop bijase u rani-
jim analizama interpretiran bitak unutarsvjetskog
bica.l7
., ' u izvjesnim granicama moze, dodu~e, neka fenome-
nolo~ka karakterizacija realnosti Realnoga biti dana
vee i bez izricite egzistencijalno-ontoloske baze. To je
pokusao Dilthey u gore 6pomen.utoj raspravi. Tako Re-
,alno biva domvljeno u impulsu i volji. Realnost jest
otpor, toenije, otpomost. Analiticka obrada fenomena
otpora jest ono pozitivno u spomenutoj raspravi i naj-
bolja je kollUetma potvrda ideje jedne »opisujuce
i rasclanjujuce psihologije«. Ali pravu djelotvornost
analize fenomena otpora tu zabasuruje spoznajnoteo-
rijska problematika realnosti. »Stavak o fenomenalno-
sti« ne da Diltheju doprijeti do jedne ontoloske in-
terpretacije bitka svijesti. »Volja i njezino sputavanje
nastupaju unutar iste svijesti«.t8 Vrsta bitka »nastu-
17. Usp. prije svega § 16, s. 81 i d.: Svjetovnost okolnog svi·
jeta koja se javlja kod unutarsvjetskih biea; § 18, s. 94 i d.:
Svrhovitost i zna~jnost. Svjetovnost svijeta; § 29, s. 152 i
d.: Tubitak kao euvstvovanje. - 0 bitku-po-sebi unutat-
svjetskog biea usp. s. 85 i d.
· 18. Usp. Beitrage na nav. mj. s. 134.
238
panja«, smisao bitka »unutar«, od.nos bitka svijesti
prema samom Realnomu, sve je to potrebito ontoloS-
kog odredenja. Da ono izostaje, krivo je na k.raju to,
sto je Dilthey »Zivot« »iza« kojega se dakako nije
I
moguee vratiti, ostavio da stoji u ontolo~koj indife-
rentnosti. Ontolo~ka interpretacija tubitka ne znaci,
medutim, onti&o vraCa.nje na neko drugo bice. To,
sto Dilthey bija~e u pogledu spomajne teorije opovrg-
nut, ne mofe odvratiti od toga, da se ono pozitivno iz
njegovih analiza, Sto je upravo i ostalo bez razumije-
vanja kod tih opovrgavanja, uCini plod.nim.
Tako je, eto, Scheler nedavno preuzeo Dilthejevu
interpretaciju realnosti.19 On zastupa »Voluntativnu
teoriju tubitka«. Tubitak biva pri tome razumljen u
Kantovu smishi kao postojanje. »Bitak predmeta ne-
posredno je dan samo u nagonskom i voljnom odno-
senju.« Scheler ne nagla5ava samo, poput Diltheja, da
realnost nikada nije primamo dana u mgljenju i shva-
canju, on prije svega upozorava i na to, da pak samo
spoznavanje niJe rasudivanje i da znanje nije »odnos
bitka«.
Nacelno vrijedi i o toj teoriji ono sto je moralo biti
receno vee· o neodredenosti fundamenata u Diltheja.
Ontolo5ka fundamentalna analiza »zivota« ne moze se
ni naknadno ugurati kao temelj. Ona je ta, koja nosi
i uvjetuje analizu realnosti, potpunu eksplikaciju ot-
pornosti i njezinih fenomenskih pretpostavaka. Otpor
susrece u nekom ne-prolaZenju-kroz. susrece kao spre-
cavanje htijenja-proei-kroz. Ali s tim je dokuceno ne-
sto na sto su vee nagon ~ volja pripravni. Onticka
19. Usp. Die Formen des Wissens und die Bildung. Predavanje
1925. Prim. 24 i 25. Primjedba pri korekturi: Scheler je sada
u upravo iza§loj zbirci rasprava »Die Wissenschaftsfonnen
und die Gesellschaft« 1926, objavio svoje davno najavljeno
i~tra.Zivanje •Erkenntnis und Arbeitc (s. 233 i d.). OdsjeCak
VI te rasprave (s. 455) donosi op§irniji prikaz •voluntativne
teorije tubitkac, u kontekstu s izrafavanjem po§tovanja
ali i kritike Diltheju.
239
 neodredenost toga Na~sto ne smije se, medutim, on~
tolosk.i previdjeti iii Cak shvatiti kao nista. Pripravnost
na ..., koja nai:lazi na otpor, i jedino moze »nailaziti«,
sama je vee kod neke cjeline svrhovitostL Ali njezina
se otkritost temelji u dokucenosti cjeline upute zna-
caj.nosti. lskustvo otpora, to jest nastojanju sukladno
otkrivanje Otpornoga, ontoloski je mogu.Ce samo na
temelju dokucenosti svijeta. Otpomost karakterizira
bitak unutarsvjetskog biea. Iskustva otpora fakticno
odreduju samo opseg i smjer otkrivanja t:mutarsvjetski
sretajucih biea. Njihovo sumi:ranje ne priprema tek
dokucenje svijeta, nego ga pretpostavlja. »Protiv« i
»P.remac • noSeni su u svojoj ontoloskoj mogucnosti
dokucenim bitkom-u-svijetu.
Otpor, takod:er, ne biva doZivljen u m~kom za sebe
»nastupajucem« nagonu ili volji. Oni se pokazuju kao
modifikacije brige. Jedino bice te vrste bitka moze
naici na Otpomo kao unutarsvjetsko. Ako je, prema
tome, realnost od.rectena otpomoscu, tada valja imati
na umu dvoje: prvo, time je pogoden samo jedan ka-
rakter realnosti medu drugima, i zatim, za otpomost
numo je pretpostavljen vee dokuceni svijet. Otpor
I
~t
karakterizira »vanjsk.i svijet« u smislu unutarsvjetskog
bi~, ali nikada u smislu svijeta. »Svije·st o realnosti~
sama je jedan naein bitka-u-svijetu. Na taj egzisten-
cijalni temeljni fenomen numo se svodi citava »pro-
blematika vanjskog svijeta«.
j Da bi »cogito sum« slmilo kao ishodiste egzistenci-
jalne analitike tubitka, nije potrebno samo preokre-
i der unutarsvjetsko bice niti da otkriti niti moze let.ati
nuti ga, nego i nanovo provjeriti njegov ontolosko-fe-
nomenski sadrlaj. Prvi iskaz tada je~ »SUm«, i to u
smislu: ja-sam-u~nekom-svijetu. Kao ovakvo bice, »ja
sam« u moguenosti bitka kod razlicitih odnosenja
(cogitationes) kao nacina bitka kod unutarsvjetskog
biea. Descartes naprotiv ka.Ze: cogitationes postoje, u
njima su-postoji neko ego kao bez-svjetska res cogi-
tans.
240
c) Realnost i briga
Realnost se kao ontolosk.i naziv odnosi -na unutar-
svjetska biea. Simi li ona za oznaku te vrste bitka
uopce, tada priruenost i postojnost fungiraju kao mo-
dusi realnosti. Ali ako se toj rijeci ostavi njezino
tradicionalno znacenje, tada ona znaci bitak u smislu
suste postojnosti stvarl. Nije, medutim, sva:ka postoj-
nost postojnost stvari. · »Prirod.a«, koja nas »Okru·
zuje«, jest doduse unutarsvjetsko bice, ali ne pokazuje
ni vrstu bitka ~irucnoga ni Postojecega na nacin :.pri-
rodne stvarskosti prirode«. Ma kako bio interpretiran
taj bitak »prirode«, svi su modusi bitka unutarsvjet-.
skog biea ontoloski fundirani u svjetovnosti svijeta i
time u fenomenu bitka-u-svijetu. Iz toga izvire uvid:
realnost niti 1ma neko prvenstvo unutar modusa bitka
unutarsvjetskih biea niti pogotovu moze ta vrsta bitka
ontolo5ki primjereno karakterizirati nesto takvo kao
sto je svijet i tubitak.
. Realnost je u poretku ontolo5k.ih sveza ftm.diranja
1 mogueeg kategorijalnog i egzistencijalnog Iegitimira-
nja povratno upucena na fenomen brige. To, sto se
realnost ontolosk.i temelji u bitku tubitka, ne moze
zna.Citi, da bi Realno moglo bivstvovati kao ono sto
jest po sebi, samo ako, i dok, egzistira tubitak.
Svakako, samo dotle dok jest tubitak to ce reci
ontlieka mogucnost razumijevanja bitka, ~ima« bitka.
Ako tubitak ne egzistira, .tada i »nezavisnost« »nije«
i takoder »Po-sebi« »nije«. Ne8to poput njih tada s~
niti da razumjeti niti ne da razumjeti. Tada se tako-
u s~!enosti. Tada nije moguee reei ni da bice jest niti
da mJe. Sada, dok jest razumijevanje bitka i time
razumijevanje postojnosti, zacijelo je moguce reei,
da ce bice tada joS i dalje biti.
. Naznace.na ovi~ost bitka, ne biea, o razumijevanju
b1tka, to Jest, ovtsnost realnosti, ne Realnoga, o brizi,
os.igurava dalju analitiku tubitka od jedne nekriticke,
ah neprestano nadiruce interpretacije tubitka po niti
16 Bitak i vrijeme 241
t
 vod!l~i ideje o realnosti. Tek orijentacija na ontoloski
pozztrvno i.n.terpretiranu egzistencijalnost daje jamstvo,
da u fakticnom tijeku analize »svijesti«, »zivota«, ipak
ne bude utemeljen bilo koji, premda indiferentan
smisao rea1nosti. ' okru.Zje »istine« i u njemu. Sarna filozofija biva odre-
Da biee, kojemu je vrsta bitka tubitak ne moze
biti shvaeeno iz realnosti i supstancijalno~ti, izrazili
smo putem teze: covjekova supstanca jest egzistencija.
Inter:pr~taci_ja egzistencijalnosti kao brige, provodeei
raz?raruc.~nJe prem~ _realnosti, ne znaci, medutim, kraj
egzistenciJalne anaht1ke, nego samo daje da se C>Strije
pokaru prepletanja problema u pitanju o bitku i nje-
govim mogueim modusima i o smislu takvih modifi-
I·· kacija: samo ako razumijevanje bitka jest, biee biva
pristupa~no kao biee; samo ako je vrsta bitka biea
tubi:tak, moguee je razumijevanje bitka kao biea.
§ 44. Tubitak, dokucenost i istina
Filozofija je' od davnine zdruiivala istinu s bitkom.
Prvo otkriee bitka biea, !to ga bijase izvrsio Parmenid
»identificira« bitak s opdajueim razumljenjem bitka;
't'O y<Xp «u-.b voe:'Lv e(JTtV 't'E: K« I. e:iv«t=0• Aristotel nagla-
sav~ u .~voj:m nacrtu I?ovijes~i otkriea &px.«£21, da filo-
zofl. pnJe njega, vodem »sam1m stvarima«, bijahu pri-
morani pitati dalje: rxth6 't'O itp&y!J.rx w8oitOtl)O"EV «U'tOtt;
xa.l. O"UV'Y)VOC-yK«O'e: ?:r;Tetv 22• Tu istu cinjenicu biljezi on
takoder rijeeima: aV«j'X«?:O!J.&VOt; 8' aXOAOU~E:L'J 't'Ott;
q>«Lvoplvmc; 23, on (Parmenid) bijase primoran slijed.iti
ono sto se pokazalo samo po sebi. Na drugom je mje-
stu reeeno: U1t' «U-r-~c; -r-qc; aAl)-3-&t«~ &.va.yx«?:O!J.E:VOt24, pri-
morani od same istine, oni istraZivahu. Aristotel ozna-
20. Diels, Fragm. 3
21. Met. A.
22. Na nav. mj. 984 a 18 sq
23. Na nav. mj. 986 b 31.
. 24. Na nav. mj. 984 b 10.
242
cuje to istrafivanje kao q>LAOO'Oq>e:i:•J 1te:pl. -:-~; &.A,·I)3-&£«c;25,
»filozof.i.rati« 0 »istini«, m takoder &.7toc;>rx£ve:a.&!>:t 1te:pt ";,~ .
&.A.r,.&e:£«c; 26, pokazujuee davanje-vidjeti s obzirom ~a
dena kao ema't'i)!J.'t) 't't<; "tij~ aA.'t).&e:t«c;27, znanost o »istini«.
Ali ona je ujedno okarakterizirana kao ema't'i)u.l), ·~ .&e:co>?£'i:
't'O OV f. ov28, znanost koja promatra biee kao biee, to
jest u pogledu njegova bitka.
Sto ovdje znaci »istrdivati o ,istini'«, sto 1i znaci
znanost o ··»istini«? Postaje li »istina« u tom istraiivanju
temom u smislu neke teorije -spomaje ill suda? OCito ne,
jer »iStina« znaci isto sto i »Sarna stvar«, »pokazujuee-
·Se-samO«. Sto pak tada znaci izraz »istina«, ako on
moze biti terminoloski upotrijebljen kao »biee« i »bi-
ta~? ~
Ali ako istina s pravom stoji u izvomoj vezi s bitkom,
tada se f~nomen istine premje5ta u krug fundamental-
noontolo~ke problematike. Ne mora li pak tada taj
fenomen sretati vee i unutar pripremne fundamentalne
analize, analitike tubitka? U kakvoj onticko-ontoloskoj
vezi »istina« stoji s tubitkom i njegovom ontickom odre-
deno~eu, koju nazivamo ~umijevanje bitka? Dade li
se iz njega pokazati razlog, zasto bitak n~no ide skupa
s istinom i ova s njim?
' Ta se pitanja ne daju izbjeei. Zato sto bitak u stvari
»ide skupa« s istinom, fenomen se istine, et~, nalazi~
vee i u temi ramjih analiza, premda ne izricito pod
tim nazivom. Sada valja, s obzirom na zaostrenje pro-
blema bitka, fenomen istine izriCito omediti i fiksirati
u njemu ugotovljene probieme. Pri tome ne treba samo
rezimirati ranije razloreno. Istraiivanje dobiva novi
pocetak. ·
An.a1iza polazi od tradicionalnog pojma istine i poku-
sava prod.rijeti do njegovili ontoloslcih temelja (a). Iz
25. Na nav. mj. 983 b 2, usp. 988 a 20.
26. Na nav, mj. l 1, 993 b 17•
27. Na nav. mj. 993 b 20.
28. r
Na nav. mj. 1, 1003 a 21.
16* 243
 tih temelja postaje vidljiv izvorni fenomen istine. Po-
lazeCi od njega, dade se pokazati porijeklo tradicional-
nog pojma istine (b). lstra.Zivanje jasno po~azuje, da
pitanju o »biti« istine nuZn.o pr;pada i pitanje o VJ sti
bitka istine. To je ujedno praceno razja5njenjem onto-
loskog smisla govorenja, 4a ».inia istine« i ontoloslrog
smisla ws-te numosti kojom »moramo pretpostaviti«
da »ima« 1stine (c).
a) Tradicionalni pojam istine i njegovi ontoloski
temelji
Tradici9nalno shva6anje biti istine i mnijenje o njezi-
noj prvotnoj definiciji karakteriziraju tri ieze. 1. »Mje-
sto« isti.ne jest iskaz (sud). 2. Bi:t istine lezi u »podu-
daranju« suda s njegovim predmetom. 3. Istinu je do-
dijelio sudu kao tnjezino isko.nsko mjesto, jednako kao
sto je postavio i definioiju istine kao »podudaranje«,
otac logike Aristotel.
Ovdje nije namjera iznositi neku povijest pojma is-
tine, jer ona bi mogla biti prikazana samo na tlu jedne
povijesti ontologije. Neka kao uvod analitickJm raspra-
vama poslmi nekoliko upozorenja na karakteristicna
poznata mjesta.
Aristotel kaze: md}1)!l.O:~ 't'~~ Y'JXT;<; -rwv 1t?O:Ylllh<uv op.-
.l
I rJtW(l.O:'t':X 29 , .,>dozivljaji« duse, VO"fJ(l.IX't'O: ( »predodZbe«),
jesu prispodobe .stvarima. Taj iskaz, koji niposto nije
podastrt kao izricita definicija biti istine, postao je
I
I
:!
ujedno pobudom za oblikovanje kasnije formulacije
biti !•stine kao adaequatio intellectus et rei. Torno Akvin-
ski,'JIJ koji radi definicije upucuje na Avicennu, a taj
ju je svojedobno bio preuzeo iz »Knjige definicija« (10.
stoljece) Izaka Izraelija, upotrebljava za adaequatio
(prispodobu) takod'er termine correspondentia (suklad-
nost) i convenientia (sporazum).
29. de interpr. 1. 16 a 6.
· 30. Usp. Quaest. disp. de veritate qu. I, art. 1.
244
. Novokantovska je spoznajna teorija 19. stoljeat mno-
go puta ozna~ila ovu defmiciju istine kao izraz jednog
metodski zaostalog naivnog realizma i proglasila je
nespojivom s postavljanjem pitanja, koje da je pro5lo
kroz Kantov »kopernikovski obrat«. Pri tome se pre-
vida, na st9 je upozorio vee Brentano, da i Kant ustra-
je pri tom pojmu istine, tako jako te ga on uopee ne
pod.vrgava najprije raspravi: »Staro i glasovito pitanje,
kojim se logibre namjeravalo stjerati u tjesnac ••., jest
ovo: Sto je istina? RazjaJnjenje imena istine, da je ona
naime podudaranje spomaje s njezinim predmetom,
ovdje nam je poklonjeno i pretpostavlja se.. .«31•
»Ako je istina u podudaranju neke spoznaje s nje-
zinim predmetom, onda se uslijed toga taj predmet
mora razlikovati od drugih; jer neka je spomaja po-
gre5na, ako se ne podudara s predmetom na koj.i se
odnosi, sadr:Zava li n~o ~to bi zacijelo moglo vrijediti
o drugim predmetimac.32 A u Uvodu transcendentalnoj
dijalelctici Kant We: »btina ill prioin nisu u predmetu,
ukoliko se on motri, nego u sudu o njemu, ukoliko se
on misli.«33
Karakteristika je istine kao :~>podudaranja«, adaequa-
tio, o(-to£<.uat~ dodu5e vrlo opeemta i prazna. Ali ona ee ,.
ipak makar u neeemu biti u pravu, ako se odrZi bez
obzira na najrazlicitije interpretacije spomaje, koja
ipak nosi taj odlikujuci predikat. Sada pitamo o te-
meljima tog »>dnosa«. Sto je u cjelini odnosa- adae-
quatio intellectus et rei - neizricito supretpostavlje-
no? Kakav ontoloski karakter ima to Supretpostav-
ljeno?
Sto uo¢e kazuje termin »podudaranje«? Podudara-
rije neeega s neCim ima formalni karakter odno5enja
neeega prema neeemu. Svako podudaranje, pa time i
:~>istina«, jest neko odno5enje. Ali nije svako odno5enje
..,
podudaranje. Neki znak pokazuje prema Pokazanomu.
31. Kritik d. r. V.2 s. 82.
32. Na nav. mj. s. 83.
33. Na nav. mj. s. 350.
245
 Pokazivanje jest odno5enje, ali nije podudaranje znaka
i Pokazanoga. OcSto ipak ni svako podudaranje nece
reci ne§to poput convenientia, fiksir~na u definiciji isti-
ne. Broj 6 podudara se sa 16-,---10. Brojevi se poduda-
raju, oni su jednaki s obzirom na Koliko. Jednakos~
jest jedan nacin podudaranja. NJemu prema struktun
pripada ne§to poput •S-obzirom-na«. Sto je to, s obzi-
rom na sto se pod:uda:ra ono koje se odnosi u adaequa-
tio? Pri razja.Sn:javanju »>dnosa istime« mora biti uz&
ta u obzir i osebujnost clanova odnosa. s obzirom na
sto se podudaraju intellectus i res? Pruiaju li oni pre-
rna svojoj vrsti bitka i sadrlaju svoje biti uopce nesto
s obzirom na sto se mogu podudarati? Ako je na teme-
lju nedo~tajuce ·istov.rsnosti obojega jednakost nemo-
guea, da li je oboje (intellectus ires), tada m<>Zda slic-
no? Ali spoznaja ipak treba »davati« stvar onakvu kak-
va jest. »Podudaranje« ima karakter relacije: »Onakvo-
J
., I
-Kakvo«. Na koji je naCin taj odnos moguc kao odnos
izmedu intellectus i res? Iz tog pitanja postaje jasno:
za ·razja5njenje strukture istine nije dovoljno tu cjeli-
j nu odnosa jednostavno pretpostaviti, nego o tome va-
lja povratno pitati povezanost bitka koja je nosilac
! te cjeline kao takve.
' tavljanje provedbe suda i sadrZaja suda ne 'Wlaprec1uje
i Da li je za to ipak potrebno pokretanje »Spoznajno-
teorijske« problematike u pogledu odnosa subjekt-ob-
jelct~ Hi se analiza moze ogranicit-i na interpretaciju
»imanentne svijesti o istini«, ostati, d.akle, »unutar sfe-
re« subjekta? Istinita je, ·prema opcem mmjenju, spoz-
naja. Ali spoznaja jest sudenje. Kod suda va]ja razli-
'' kovati: sudenje kao realni psihicki proces i Sudeno kao
idealni sadrlaj sudenja. 0 njemu biva reeeno da je
»istinit«. Realni psihicki proces, naprotiv, postoji ili ne
postoji. Idealni sadrlaj suda stoji, p.rema tome, u od-
nosu podudaranja. Taj se odnos, dakle, tice neke po-
vezanosti izmedu idealnog sadrlaja suda i realne .stvari
kao onoga o C,emu se sudi. Da 1i je podudaranje prema
vrsti svojeg bitka realno, ili je idealno ili nijedno od
obojega? Kako treba ontoloski shvatiti odnos izmeltu
idealno Bivstvujucega i realno Postojecega? n. on ipak
246
postoji, a u fakticnim sudovima ne postoji samo izme-
du sadriaja suda i realnog objekta, nego ujedno i izme-
du idealnog sadr:Zaja i realne provedbe suda; tu je
pak oOito jos •prisnijic ?l
IIi se o ontoloSkom smislu odnosa izmedu Realnoga
i Idealnoga (~i~t<;) ne smije pitati? Odnos ipak tre-
ba opstojati. Sto ontolo5ki kazuje opstojanje?
Sto bi uskraCivalo pravovaljanost tom pitanju? Zar
je slueajno, sto se taj problem vise od dva tisueljeea
ne mice s mjesta? Lezi li naopakost pitanja vee u nje-
govu postavljanju, u ontoloski nerazjasnjenom razdva-
janju Realnoga .i Idealnoga?
A nije li, s obzirom na »Zbiljsko« sudenje Sudenoga,
razdvajanje realne provedbe i idealnog sadrlaja uopee
neopravdano? Ne biva li zbilja spoznavanja i suc:tenja
razlomljena U dv~ nac~a bitka i dv~. »Sloja«, k~je v:;;-
ta bitka spoznavanja mkada ne usptjeva skrpatl? NtJe
li psihologizam u pravu, sto se zatvara prema razdva-
janju, premda sam on nitti ontoloski razjasnjava wstu
bitka misljenja Misljenoga mti je pozna makar kao
problem?
U pitanju o vrsti bitka adaequatio, povratak na ras-
raspravu, nego samo- jasno pokazuje, da je neizbjeZI1o
razja5njavanje vrste bitka samog spoznavanja. Za to
potrebna analiza mora poku5ati, da ujedno dovede u
vidokrug fenomen istine, koji karakterizira spoznaju.
Kada u samom spoznavanju istina postaje fenomenski.
izrici tom?. Tada, kad se spoznavanje le~timira kao isti-
nito. Njegovu istinu njemu osigt'rava vlastito legitimi:
ranje. Odnos podudaranja mora, prema tome, postat1
vidljivim u fenomenskom sklopu legitimiranj~.
Neka net1co, okrenut lec1ima prema zidu, izv.r§i isti-
niti iskaz: :.Slika na zidu visi ukoso«. Taj se iskaz legi-
timira time, ~to onaj tko ga daje, okrenuvSi se zamje-
cuje na zi.du ukoso obje§enu sliku. Sto biva legitimira-
no u tom legitimiranju? Koji je smisao potvrde iskaza?
Biva li, mozda, ustanovljeno neko podudaranje •spo-
247

znaje« odnosno »Spoznanoga« sa stvari na zidu? Da i ne,
vee prema tome, ka.ko biva, u skladu s fenomenom,
interpretirano ono sto kazuje izraz »Spoznano«. Prema
eemu je u odnosu onaj tko daje iskaz, ako - ne za-
mjeeujuCi sliku, nego »samo predoeujuci« nju - sudi?
Mozda preina »predodZbama«? Zacijelo ne, ako ovdje
predod.Zba treba znaciti: predoeivanje kao psihicki pro-
ces. On takotter nije u odnosu prema predodZbama u
smislu Predoeenoga, ukolik:o je time miSljena n.eka
»slika« te realne stvari sto je na zidu. Naprotiv, iskazi-
vanje koje »satnO predoeuje« u odnosu je, po svojem
najvlastirijom smislu, prema realnoj slici koja visi na
zidu. Mi.Sljena je ona i nista drugo. Svaka interpreta-
cija koja ovamo ugumva bilo •sto drugo, sto bi trebalo
biti miSljeno u samo predoeujucim iskazima, iskrivlja-
va fenomensko Cinjen.i.Cno stanje onoga o ~emu biva
dan iskaz. Iskazivanje jest neki bitak pri samoj biv-
Ir stvujuooj stvari. A sto biva legitimirano putem zamje-
civanja? Nista drugo, nego da je to bice samo ono koje
bija5e misljeno u iskazu. Do potvrde dolazi to, da je
I iskazujuci bitak pri Iskaxivanomu pokazivanje, da taj
bitak otkriva bice pri kojemu jest. Legitimirano biva
I! Biti-o$rivajucim is.kaza. Pri tome se spo.znavanje u
provedbi legiti.mh'anja sveudilj odnosi jedino na samo
I biee. Potvrttivanje se tako re6i odigrava kod samog tog
biCa. Sarno misljeno bice pokazuje se onakvo kakvo je
samo po sebi, to jest, otkrito biva, da je ono u svojoj
idenrienosti onakvo, kakvo je ono bice pokazano u is-
kazu. Ne usporettuju se predodZbe, ni mettu sobom niti
u odnosu na realnu stvar. Legitimirati se nije duZn.o
neko podudaranje spoznavanja i predmeta ili Cak Psi-
hickoga i Fizickoga, ali ni podudaranje izmettu »sadr-
faja svijesti« mettu sobom. Legitimirati -se du.Zno jedino
Biti-otkrito samog biea, njega u Kakvo njegove otkri-
tosti. Ta se potvrttuje u tome sto se Iskazano, to jest
samo bice, pokazuje kao isto ono. Potvrltivanje znaci:
248
sebe-pokazivanje bica u istosti34. Potv.rttivanje se provo-
di na temelju sebepokazivanja biea. To je moguee samo
tako sto je iskazujuee i potvrttujuce se spoznavanje
prema svojem ontoloS.kom smislu otkrivajuCi bitak pri .•.
samom realnom bieu.
Iskaz je istinit, znaci: on otkriva bice samo po sebi.
On iskazuje, on pokazuje, on »daje vidjeti« chc6<pa.vat~)
biee u njegovoj otkrirosti. lstinitost (istina) iskaza mo-
.ra biti razumljena kao biti-otkrivajuca. Isrina dakle
niposto nema strukturu nekog podudaranja izmettu
spoznavanja i predmeta u smislu prispodobe jednog
bica {subjekt) drugomu (objekt).
Istinitost kao Biti-otkrivajuce ontoloski je pak mo-
guea samo na temelju bitlra-u-sV'ijetu. Taj fenomen, u
kojemu smo spoznali temeljno ustrojstvo bitka, jest
fundament izvomog fenomena istine. Njega sada treba
slijediti jos temeljitije.
b) Izvomi fenomen imne i porijeklo
tradicionalnog pojma istine
Biti istinit (istina) ceei ee biti-otkrivajuci. Ali zar to
nije jedna ·krajnje samovoljna definicija istine? S ova-
ko nasilnim odrettenjima pojmova moZda uspije isklju-
citi iz poj.ma istine ideju podudarnosti. Ne mora li taj
dvojbeni dobitak biti plaeen time, sto stara »dobcac
34. 0 ideji legitimiranja kao •identificiranjac usp. Bussert, Log.
Unters.2 Sv. II, 2. dio, VI. istrafivanje. 0 .evidenciji i isti-
ni«, na ist. mj. § § 36-39, s. 115 i d. Uobiajeni prikazi teno-
menoloske teorije istine ogrimi&vaju se na ono ito je re&.
no u kritickim Prolegomenama (sv. 1) i bilje!e vezu s
Bolzanovim uamjem o reCenici. Pozitivne fenomenoloike in-
terpretacije, koje su do temc:lja razlicite od Botz.anove te-
orije, ostavljaju se, naprotiv, da poCivaju na samima sebi.
Jedini koji je izvan fenomenolo!kog istra!ivanja pozitivno
preuzeo spomenuta istrativanja bija!e E. !Ask, ciju •Logik
der Philosophiec (1911) jednako jako determinira VI. istra-
Zivanje (Ueber sinnliche u.1d kategoriale Anschauungen s. 129
i d.) ka~ !to i njegovo ·~e vom Urteil« (1912) determini-
raju spomenuti odsjeCci o evidenciji i istini. !
..
<
l
I
249 f
f
J
' tradicija biva gumuta u ni~tavnost? Medutim, prividno
samovoljna definicija sadrZava samo ntdnu interpreta-
.ciju onoga ~to je najstarija tradicija anticke filozofije
izvomo slutila i predfenomenoloski takoder razum.jela.
Istinitost Myoc;-a kao <Xr.6(pcxvatc; jest &.A:r;&e:ue:Lv na na-
.Cin A7to<pcx(ve:a&cxt: dati vidjeti biee - vadeci ga iz sk:.ri-
venosti - u njegovoj neskrivenosti (otkritosti). Ta
&./;},3-e:tcx, koju Aristotel prema gore navedenim mjesti-
ma izjednaeuje s r.p«yf.lCC, cpcxw6J.le:vcx, znaci »same stvari«,
to sto se :Pokazuje, bice u Kakvo syoje otkritosti. I zar
je slueajno to sto u jednom od H eraklitovih35 Fragmena-
ta, najstarijih dijelova filozofskog ucenja koji se izricito
bave Myo~-om ispostavljeni fenomen istine proviruje
u smislu btkritosti (neskrivenosti)? Tom Myo~-u i ono-
me tko ga kazuje 1 ·razumije, tu bivaju suprotstavljeni
Nerazumni. A6yo; jest <ppcf~<uv ·ox<vc; 't.ze~, on kazuje
kakvo je bice. Nerazum.nima naprotiv, A:J..v3:h·e~, ostaje
u skrivenosti ono sto cine; EittAC(v3:i.vo'J":'J.L, oni, eto, za-
boravljaju, to jest, nJima to tone natrag u skrivenost.
Tako Myoc;-u pripada neskrivenost, &.-)3;&zi7.. Njezin
prijevod rijecju »istina« i pogotovu teorijska odrede-
nja pojma tog .izraza zak:rivaju smisao onoga sto Grci,
»kao ~ se po sebi iraZU111ii.je«, stavljahu kao pred£ilo-
zofsko razumijevanje u temelj terminoloske upotrebe
«A·~ !nLcx.
Posezu6i za ovakvim potvrdama valja se cuvati ne-
sputane .mistike rijeCi; ·pa ipak je, na kraju, posao filo-
zofa, da cuvaju snagu najelementarnijih rijeci, u koji-
ma sebe izrice tubitak, kako ih obicna pamet ne bi ni-
velirala do nerazumljivosti, koja sa svoje strane fungi-
ra kao izvori~te prividnih problema.
Ono ~to prije36 ·bijase izlozeno o A.o'roc;-u i <XA.·f;3zux
tako re6i u dogmatskoj interpretaciji, sada treba dobiti
svoju fenomensku legiotimaciju. Iznesena ))definicija«
i·stine nije otresanje, nego je izvomo prisvajanje tradi-
35,:. Usp. Diels, Fragmente der Vors.okratiker, Heraklit, Fr. 1
36. Usp. s. 35 i d.
250
cije: utoliko vise tada, kad uspije dokaz, da je, i kako
je, teorija morala na temelju -izvomog fenomena istine
dcei do ideje podudaranja.
»Definicija« istine kao otkritosti i Biti-otk.rivajuCim
nije ni ·puko razjasnjenje rijeci, nego ona izrasta iz ana-
lize nacina pona~anja tubitka, ~to ih obieavamo najpri-
je nazivati ·»-istinitima« .
Biti-istinit kao Biti-otkrivaju6im jest nacin bitka tu·
biotka. Ono sto cini mogucim samo to otkrivanje, numo
mora biti nazvano »istinitim« u jednom jo~ izvomijem
smislu. Tek egzistencijalno-ontoloski temelji samog
otkrivanja. pokazuju najizvorniji fenOmen istine.
Otkrivanje jest jedan na:Cin bitka-u-svijetu. Smotre-
no, i1i takoder pribivajuci razgledavajuce brigovanje,
otkrivaju unutarsvjetsko bice. Ovo postaje Otk.rito. Ono
je »istinito« u drugom smislu. Primamo »istinit«, to
jest otkrivajuei, jest , tubitak. Is tina u ovom drugom
smislu ne kazuje Biti-otkrivajucim (otkrivanje), nego
Biti-otkritim (otkritost).
Ali putem prijahje analize svjetovnosti svijeta i unu-
tarsvjetskog biea bija5e pokazano: otkritost unutar-
svjetsk:og biea temelji se u dokueenosti svijeta. Doku-
\ cenost je pak temeljna vrsta tubitka, u skladu s njom
on jest svoje Tu. Dokucenost konstituiraju euvstvova-
nje, razumljenje i govor, i ona se jednako izvorno tiee .
svijeta, u-bi:tka i vlastite Jienosti. Struktura brige ·kao
Ispred-sebe- vee biti u nekom svijetu - kao bitak
kod unutarsvjetskih biea, krije u sebi dokucenost tu-
bitka. Time ona, i po tome, jest otkritost, otuda tek s
dokueenoscu bitka biva dosegnut najizvorniji fenomen
istine. Ono §to prije bija5e pokazano u pogledu egzi-
stencijalne konstitucije Tu37, u odnosu na svakidamji
bitak Tu38, nije se ticalo nieeg drugoga nego najizvor-
nijeg fenomena istine. Ukoliko ·tubitak bitno jest svoja
dokuCenost ako kao dokucen dokueuje i otk.riva, on je
bitno »istinit«. Tubitak je »U istini«. Taj iskaz ima on-
37. Usp. s. 152 i d.
38. Usp. s. 189 i d.
251
tolo!ki smisao. On ne kazuje, da je tubitak onti.Ck:i uvi-
jek ill Calc samo kafkada uveden »U svu istintt«, nego
da njegovu egzistencijalnom ustrojstvu pripada doku-
eenost njegova najvlastitijeg bitka.
Uzewi i ono ito je vee prije dobiveno, potpuni egzi-
stencijalni smisao reeenice »tubitak jes-t u istini« m<>Ze
se poBovo imijeti putem slijedeCih odredenja:
1. Ustrojstvu bitka tubitka bitno pripada dokucenost
uopce. Ona obuhva.Ca cjeliml strukture bitka, koja je
putem fenamena brige postala eksplicitnom. Njoj ne
pripada samo bitak-u-svijetu, nego i bitak kod unutar-
svjetsk:ih biea. Poput bitka tubitka i njegove dokuee-
nosti, jednako je Woma otkrrittost unuta:rsvjetsskih biCa.
2. :Ustrojstvu bitka tubitka, i ·to kao konstitutiv nje-
gove dokluCen.osti, pripada baeenost. U njoj se .razot-
kriva, da tubitak uvijek vee jest kao moj ida on jest
to u jednom odre4enom svijetu kod jednog odre4enog
k.ruga ·odre4enih unutarsvjetskih bica. Dokueenost je
bitno faktiena.
3. Ustrojstvu bitka :t:ubitka pripada projekt: dokuCu-
juCi bita:k pri nekomu MoC:i-ruti. Tubitak, kao rammije-
vajuCi, moi.e sebe rammjeti iz »svijeta« i iz Drugih ili
iz svojeg najvlastitijega .Moei-biti. Ta prava dokutenost
pokazuje fenomen najizvornije istine u modusu pravo-
sti. Najizvornija, i to najpravija dokucenos-t, u kojoj
tubitak moze biti kao MoCi-'biti, jest istina egzistencije.
Ona dobiva svoju egz.istencijalno-ontolosku odredenost
tek u kontekstu jedne analize pravosti tubitka.
.4 .. Ust:rojstvu bitka tubitka pripada propadanje. Naj-
prije i najce5Ce, tubitak je izgubljen kod svojeg »SV·i-
jeta«. Onamo se premjestilo i razumljenje, kao projekt
prema moguenostima. Rastakanje u Se znaci vladavinu
javne :izl<>Zenosti. Otkrito i Dokuceno stoji u modusu
iskrivljenosti i zatvorenosti uslijed naklapanja, znatiZe-
lje i dvosmislenosti. Bitak pri -bicima nije ugden, ali je
iseupan iz korijena. Biea nisu potpuno skrivena, nego
su upravo otkrita, ali ujedno iskrivljena; ona se poka-
zuju - ali u modusu pricina. U isti mah ono sto je
prije otkrito tone natrag u iskrivljenost i skrivenost.
252
Tubitak je, buduci bitno propadajuci, prema ustrojstvu
svojeg bitka u »neistini«. Taj Je naziv ovdje, jednako
kao i .izraz »propadanje«, upotrijebljen ontolo!k:i. Pri
njegovoj egzistencijalno-anaJi.tickoj upotrebi valja dr-
iati po strani svako ont.ieki negativno »vrednovanje«.
Faktienosti tubitka p.ripadaju zatvorenost i zakritost.
Potpuni egz.istencijalno-ontolo5ki smisao reeenice: :.tu-
bitak je u istini« re6i ee jednako izvoi'Il0: :.tubitak je
u neistini«. Ali samo ukoliko je tubitak dokuCen, on
je tako4er i zatvoren; i ukoliko je s tubitkom uvijek
vee ot'krito unutarsvjetsko bice, takvo je biee zakrito
(skriveno) ili iskrivljeno kao moguee unutarsvjetski Sre-
tajuee.
Otuda tubitak bitno mora i ono §to je vee otkrito iz.
ri.Cito prisvajati protiv pricina i iskrivljavanja i ne-
prestano uvjeravati sebe u otkritost. Pogotovu se ni-
jedno novo otkrice ne ostvaruje na bazi potpune skri-
venosti, nego .ge izvodi polazeei od ot.ktitosti u modu-
su pricina. Biee izgleda tako kao .•., to ce TeCi, ono je
na izvjestan naein vee otkrito, pa ipak jos iskrivljeno.
Istina (otk.ritost) mora se od biea uvijek tek izboriti.
Bice biva oteto skrivenosti. Svaka fakticna otkritost
je tako red uvijek neki plijen. Zar je slucajno, sto se
Groi cizra!avaju o biti istine jednim privativnim izrazom
(i-A:I).&::~Cl)? Ne najavljuje 1i se u takvu sebeizricanju
tubitka neko izvomo seberazumijevanje samog bitka,
neko, premda samo predontolosko, razumljenje toga,
da bitak"'ll-neistini tvori bitno odredenje bitka-u-svijetu?
To, sto boginja istine, koja vodi Parmenida, stavlja
njega pred oba puta, put otkrivanja i put skrivanja, ne
znaCi niSta drugo nego: tubitak je uvijek vee u dstini
i u neistini. Put otkrivanja dobiva se samo u xp(vet.v
Aoy<f>, u razumijevajueem razlikovanju obiju i odluCi-
vanju za jednu39. ·
.
39. K. Reinhardt je, usp. Parmenides und die Geschichte der
griechischen Philosophie (1916), prvi shvatio i rije!io mnogo
tretirani problem povezanosti obaju dijelova Parmenidove
pouene pjesme, premda on izriato ne pokazuje ontololki
temelj za vezu izme4u di.l1-.)c;.a. i M~a i njezinu nufn.ost.
253 {
{
 Egzistencijatno-ontolo§ki uvjet za to, da je bitak-u-
-svijetu odrelten »istinom« i »neistinom«, ldi u onom
ustrojstvu bitka tubitka koje smo oznaCili kao baeeni
projekt. To ustrojstvo jedan je konstitutiv struk.ture
brige.
Egzistencijalno-ontolo§ka interpretacija fenomena is-
stine pokazala je: 1. Istina u izvomom smislu jest
dokucenost tubitka, kojoj pripada otkritost unutarsvjet-
skog bica. 2. Tubitak je jednako izvomo i u istini i u
neisti·ni.
Ovi stavci mogu unutar horizonta tradicionalne inter-
pretacije fenomena istine postati potpuno xazumljivi
tek tada, ako je moguee pokazati: 1. Istina, razumljena
kao podudaranje, vuce svoje porijeklo iz dokucenosti,
i to putein nekog odreltenog modificiranja. 2. Vrsta bit-
ka same dokucenosti vodi k tome, da najprije ulazi u
vidokrug njezina modifikacija koja joj je potomak, i
da ta modifikacija vodi teorijSku eksplika.ciju struktu-
re istine.
Iska.Z i njegova struktura, apophanticko Kao, fundi-
rani su u izlaganju i njegovoj strukturi, u hermeneu-
tickom Kao, i zatim u razumljenju, doku.Cenosti tubit-
ka. Ali kao odreltenje kojim se odlikuje iskaz ovakva
porijek.la vrijedi istina. Prema tome, korijeni istine
iskaza sdu unazad u dolrucenost razumljenja.40 Ali on-
II
f
da povrh te obavijesti o porijeklu istine iskaza mora
biti izriclto pokazan u svojem porijeklu i fenomen po-
dudaranja.
I
Bitak kod unutarsvjetskog bica, brigovanje, otkriva-
ju6i je. Ali dokucenosti tubitka bitno pripada govo:ru.
Tubitak sebe -izrice; sebe - kao otkr.ivajuCi bitak pri
bicu. I, on se kao takav o otkritom bicu izraZava u
iskazu. lskaz priopeuje biee u Kakvo njegove otk.rito-
sti. Tubitak, koji raz~bire saopeenje, vodi sama sebe,
u razabiranju, u otkrivajuCi bitak pri bicu koje on raz-
.·I 40. Usp. gore § 33, s. 175 i d. Iskaz kao modus porijeklom iz
izlaganja.
41. Usp. § '34, s. 182 i d.
254
~.
glaba. Izreceni iskaz sadrlava u svojem O..Cemu otkri-
tost biea. Ona je sacuvana u Izreeenomu. Izreceno po-
staje tako reci jednim unutarsvjetskim Prirucnim, koje
moze biti preuzeto i ponovo izricano. Na temelju euva-
nja otkritosti prirucno Izreeet:to samo se po sebi neka::-
ko odnosi prema bicu, o kojemu je Izreeeno svaki put
iskaz. Otkritost jest uvijek otkritost toga i toga. . • I
u naknadno Izreeenomu dolazi tubitak, koji naknadno
izrice, u neki .bitak pri samom bi6u sto ga razglaba.
Ali ovo jest, i smatra se, osloboltenim neke izvorne nak-
nadne provedbe otkrivanja.
Tubitak ne treba dovoditi sebe pred samo bice u »ori-
ginarnom« iskustvu, pa ipak ostaje na odgovarajuci
nacin u nekom bitku pri njemu. Otkritost ne biva u
velikom opsegu prisvajana putem uvijek vlastitog ot-
krivanja, nego putem cuvenja o Recenomu. Rastakanje
u Recenomu pripada vrsti bitka Se. Izreceno kao takvo
preuzima na se bitak pri bi6u otkritom u iskazu. Ali ako
ovo treba biti prisvojeno izricito u pogledu svoje otkri-
tosti, tada to kazuje: iskaz treba biti legitimiran kao
otkrivajuci. Ali izreceni iskaz jest neko Prirucno, i to
tako, da se kao ono koje cuva otkritost, samo po sebi,
nekako odnosi prema otkritom bicu. Legitimiranje is-
kaza kao Biti-otkrivajucim sada ce reci: legitimiranje
odnosa iskaza, koji cuva otkritost, prema biCu. Iskaz
jest neko Prirucno. Bice, prema kojemu se on kao ot-
krivajuci odnosi, jest unutarsvjetski Prirucno, odnosno
Postojece. Sam se odnos tak.o pokazuje kao postojeei.
Ali odnos le.Zi u tome, sto je otkritost sacuvana u iska-
zu uvijek otkritost toga i toga ..• Sud »sadrZava nesto
sto se tice predmeta« (Kant). Ali i sam odnos dobiva
sada, putem svojeg prebacivanja na neko odno5enje
medu Postojecim, karakter postojnosti. Otkritost toga
i toga ... postaje postojeoom sukladnoscu nekog Posto-
jecega, izrecenog iskaza, s Postojecim, razglabanim bi-
cem. Pa bude li podudarnost gledana vise kao odnos
samo jos meltu Postojeeim, to jest, bude li vrsta bitka
clanova odnosa razumijevana bez razlike kao samo
255
 Postojeee, tada se odnos pokazuje kao postojeee podu-
da.ranje dvoga Postojeeega.
Otkritost bitka premjesta se s izgovorenoscu iskaza
..
u vrstu bitka unutarsvjet$.ki Prirucnoga. Ali ukoliko
onda u njoj k a o o t k r ito s t i t o g a i t o g a. . • bo-
ravi neki odnos prema Postojecemu, otkritost (istina)
postaje sa svoje strane nekim odnosom mel1u Posto-
jecim (intellectus i res).
Egzistencija'lni fenomen otkritosti, fundiran u doku-
eenosti. tubitka, postaje postojecim svojstvom koje u
sebi jos krije karakter odnosa i kao takvo svojstvo
biva taj fenomen razlomljen u neki postojeci odnos.
Istina je kao dokueenost i otkrivajuci bitak pri otkri-
tom bicu .POStala istinom kao podudamost izme<tu unu-
tarsvjetski Postojecega. Time je pokazano ontolosko
rodoslovlje tradioiooalnog pojma istine.
Me<tutim, ono !to je u poretku fundirajueih egzisten-
cijalno-ontoloSkih sveza posljednje, to onticki-fak:ticno
vrijedi }cao prvo i najbliZe. Ali taj se fakt u pogledu
svoje nuinosti tem~lji i opet u vrsti bitka samog tu-
l bitka. U brigujueem rastakanju tubitak razumije sebe
iz unutarsvjetski Sretajucega. Otkritost pripadna otk:ri-
vanju unutarsvjetsld biva na<tena najprije u Izreeeno-
mu. Aline susrece samo istina kao Postojeee, nego ra-
zumijevanje bitka uopee najprije razwn-ije svako bice
kao rostojeee. PrisjeeajuCi se, kao prvoga, »istine« koja
najprije sus~ece onti'Cki, ontologija razumije Myor; (is·
kaz) kao A.oyo<; ·::wo<; (iskaz o ..., otkritost toga i to-
ga...), ali interpretira taj fenomen kao Postojeee, na
temelju njegove moguce postojnosti. Ali jer je ta
uopce izjed.nacen~ sa smislom bitka, pitanje: je 1i ta
vrsta bitka istine i njezina najprije sretajuea struktura
izvoma iii nije - uopee ne moze stupiti u zivot. Naj-
prije vladajuce i danas jos n a c e 1n o i i z r i cit o
neprevladano razumijevanje bitka tubitka samo zakriva
izvorni fenomen istine.
Ali ujedno ne valja previdjeti, da u Grka, koji su
to prvotno razumijevanje bitka prvi znanstveno obli-
. kovali i da1i mu da zavlada, u isti mah bijase zivjelo
256
!zvorn~, premda p~edo~tolosko, razumijevanje istine
1 dapace se - u naJmanJu ruku u Aristotela - afirmi-
ralo ~~suprot zakrivanju koje je lefalo u njezinoj ·on-
tologiJI42.
Ar~st?tel nikada nije branio tezu, da je izvomo »mjes·
t~« 1stm~ sud. ~~· naprotiv, kaZe, da je A.oyo~ nacin
brtka t~b1tka, kOJl moze biti otkrivajuci ili zakrivajuci.
Ta dvoJaka mogucnost ono je, cime se odlikuje istini-
~ost ).0.yo<;-n, on je odnosenje koje moze i zakrivati. I
J~~ A~rstotel. gore sp~enutu tezu nDkada nije tvrdio,
n_IJe. m dos~10 u P<?_lOZaJ, ~a pojam istine Abyo<;-a »pro-
~rru~e« 11;a ctsto vozw: »Is.tma« ~Xra&-'l?'t~ i gledanja »ide-
': .
Ja« J.est 1zvorno otknvanJe. I ~amo Jer v6·1)at~ primarno
Otk~IVa, moze i AO'(OC, kao 8t(XVO~'i:V imati funkciju Otkri-
VanJa.
Teza, da je genuino »mjesto« istine sud ne samo sto
se s . .n~pravom poziva na Aristotela, ona je i po svojem
sadrzaJu D:epozn~va~je strukture istine. Nije iskaz pri-
marno »mJesto« 1stme, nego obratno, iskaz se kao mo-
dus prisvajanja otkritosti i kao nacin bitka-u-svijetu te-
~elji ~ ot~i.vanj~, odno~no dokucenosti tubitka. Naj- :'- .,,
·Jzvorn~IJa »~stma« Jest ~mJesto« iskaza i ontoloski uvjet
mogucnosh za to, da 1skaz moze biti istinit iii Iafan I
(otkrivajuci iii zakrivajuci).
Is.tina, razumljena u najizvornijem smislu, prlpada te-
'
:n:'-e~Jnom ustrojstvu tubitka. Taj naziv - istina - zna· •
ct Jedan egzistencijal. Ali time je vee skiciran odgovor
na pitanje o vrsti bitka istine i o smislu nmnosti pret-
postavke da »ima istine«.
c) Vrsta bitka istine i pretpostavka istine
Tub!ta.k _Je, kao konstituiran putem dokueenosti, bit-
no .u 1st~1. Dokueenost jest bitna vrsta bitka tubitka.
!s~zne »tma« samo ukoliko i dokle tubitak jest. BiCe
Je samo tada otkllito i samo dotle dokuceno dok tubi-
42. Usp. Nik. et. Z i Met. e 10.
17 Bitak i vrijeme
257 {
I
r tak uopce jest. Newtonovi zakoni, stavak o protuslov-
lju, svaka istina uopee ~amo su dotle is~~niti ~ok i~:t
tubitak. Prije eega tub1tak uopce ne btJase 1 poshJe
cega tubitak uopee vise neee biti, to ne bi~a5e i~tina
I
niti ce biti, jer ona kao do"kucenost, otkr. ee 1 otkntost
tada ne moze biti. Prije nego sto Newtonovi zakoni
bijahu otkriti, oni nisu bili »istiniti«; otuda ne slijedi,
1-
da su bill pogreSn.i niti, pogotovu, da ce, ne bude h
onticki viSe moguea neka njihova otkritost, postati po-
greS.ni. Jednako malo lezi u ovom »ogranieenju« neko
omalovafenje istinitosti »istina«.
To, sto N ewtonovi zakoni nisu bill prije njega ni is-
tiniti ni pogresni, ne moze znaciti, da bice, sto ga oni
otkrivajUCi pokazuju, prije toga ne bijase. Zakoni po-
stadose po Newtonu istiniti, s njima je za tubitak po-
stalo pristupacnim to bice po sebi. S otkritoscu bica,
ovo se pokazuje upravo kao bice koje bijase vee prije
toga. Ovako otkrivati, jest vrsta bitka »istine«.
6( I Da ima »Vjecnih istina«, bit ce dovoljno dokazano tek
tada kad uspije dokaz, da tubitak bijase, i da ce biti,
u citavoj vjecnosti. Dokle god taj dokaz izostaje, postav-
ka ostaje fantasticnom tvrdnjom, koja ne dobiva nista
veeu pravovaljanost time sto filozofi obicno »VjerujU«
u nju.
Svaka je istina, primjereno svojoj bitnoj vrsti bitka
sukladnoj tubitku, relativna s obzirom na bitak tubitka.
Znaci li ta relativnost isto sto i: svaka je istina »SUb-
jektivna«? Ak.o se »subjektivno« interpretira kao »Stav-
ljeno ni volju subjektu«, onda zacijelo ne znaci. Jer
otkrivanje, prema svojem najvlastitijem smislu, ne pre-
pusta iskazivanje »SUbjektivnoj« proizvoljnosti, vee do-
vodi otkrivajuci tubitak pred samo bice. I samo jer
je »istina« kao otkrivanje jedna vrsta bitka tubitka,
moze ona biti postedena njegove proizvoljnosti. »Opee
vafenje« istine takoder je ukorijenjeno jedino u tome:.
sto tubitak moze otkrivati i oslobadati bica sama po
sebi. Sarno tako mogu ta bica sama po sebi sputavati
svaki mogu6i iskaz, to jest pokazivanje. Biva li pravo
258
.. razumljena istina i najmanje tangirana time sto je
onticki moguea samo u »subjektu« i sto stoji i pada
s njegovim bitkom?
Iz egzistencijalno shvaeene v.rste bitka istine postaje
sada razumljivom i pretpostav.ka istine. Za.Sto mi mo-
ramo pretpostavljai da ima istine? Sto znaci »pretpo-
stavljati«? Sto ee reci »moramo« i »mi«? Sto kazuje:
»ima istine«? Isti.nu pretpostavljamo »mi« jer smo
»mi«, bivstvujuei u vrsti bitka tubitka, »U istini«. Mi je
nikada ne pretpostavljamo kao ne5to »izvan« i »iznad«
nas, prema cemu se, pored ostalih vrijednosti, i odnosi-
mo. Ne pretpostavljamo mi »dstinu«, nego je ona ta,
koja uopee cini ontoloslci moguCim, da mi mozemo
biti takvi te nesto »pretpostavljamo«. Tek istina omo-
gucuje ne:Sto poput pretpostavke.
Sto ee .reei »pretpostavljati«? Reei ee razumjeti DeS-
to kao razlog bitku .nekog drugog biea. Takvo razumi-
jevanje biea u njegovhn svezama bitka moguee je sa-
mo na temelju dokuCenosti, to jest otkritosti tubitka.
Pretpostavljati »istinu« reCi ee, tada, razumjeti je kao
nesto za volju cega tubitak jest. Ali tubitak - koji Ie:Zi
u -ustrojstvu bitka brige - uvijek je vee ispred sebe.
On jest b!ee kojemu se u njegovu bitku radi o .naj-
vlastitijemu Moei-biti. Bitku i Mo6i-biti tubitka kao
bitka-u-svijetu bitno pripada dokucenost i otkrivanje.
Tubitku se radi o njegovu Moei-bit~-u-svijetu, a u nje-
mu o obzirno otkrivajueem brigov~ju o unutarsvjet-
skim bieima. · U ustrojstvu bitka t~itka kao brige, u
bitku-ispred-sebe, leZi izvorno »pre ostavljanje«. Zato
sto bitku tubitka pripada to sebe-pre postavljanje, »mi«
moramo, kao odredeni doku.Cenoscu~. pretpostavljati i
»sebe«~ To »pretpostavljanje« ~to lezj u bitku tubitka
ne odnosi se prema bitku nesukladnom tubitku, kojega
ima jo5 povrh njega, nego se odnosi jedino prema sa-
mom sebi. Pretpostavljena istina, odnosno »da je ima«,
cime treba biti odreden njezin bitak, ima vrstu bi-tka
odnosno smisao bitka samog· tubitka. Pretpostavku is-
tine .mi moramo »gajiti«, jer ona je vee »uzgojena«
s bitkom na~ega »mi«.
17* 259

Mi moramo pretpostavljati istinu, ona kao dokuce-
nost tubitka mora biti, isto onako kao oil sam mora
biti kao uvijek moj i ovaj. Je li ikada tubitak, kao on
sam, slobodno odlucivao 0 tome, i da li ce ikada moci
odlucivati 0 tome, hoce li doCi u »tubitak« ili nece?«
»Po sebi« se uopce ne da uvidjeti, zasto bice treba biti
otkrito, zaS.to istina i tubitak moraju biti. Uobieajeno
opovrgavanje skepticizma, nijekanja bitka odnosno spo-
znatljivosti »istine«, staje na pola puta. Sto ono poka-
zuje u formalnoj argumentaciji, jedino je to, da je,
ako se sudi, pretpostavljena istina. To je upozorenje
na okolnost, da iskazu pripada »is tina«, da je pokaziva-
nje, preiiJ,fl svojem smislu, otkrivanje. Pri tome ostaje
tzerazjasnjeno, zasto to mora biti tako, u cemu li lezi
ontoloski razlog za tu nuznu povezanost bitka iskaza
i istine. Isto tako ostaju potpuno tamni vrsta bitka isti-
ne i smisao pretpostavljanja i njegova ontoloskog te-
.melja u samom tubitku. Povrh toga ostaje nepoznato,
da tako'der i ako nitko ne sudi, istina biva vee pretpo-
stavljena, ukoliko tubitak uopce je'>t.
Skeptik ne moze biti opovrgnut, upravo kao sto ni
istina ne moze biti >~dokazana«. Skepti.ka, ako on fakti-
eno jest, na nacin negacije istine, i ne treba opovrgavati.
Ukoli·ko on jest i u tom je bitku sebe razumio, on je
u oeaju samoubojstva ugasio tubitak, a time i istinu.
Istina sene da dokazati u svojoj nuznosti, jer se tubi-
tak sam za sebe ne moze tek podvrgnuti dokazu. Kao
StO je malo dokazano da ima »Vjeene istine«, tako je
malo dokazano - sto opovrgavanja skepticizma u os-
novi vjeruju usprkos svojem pothvatu - da je ikada
»bilo« »pravog« skeptika. Mozda jest cesce nego sto
bi to u svojoj prostodusnosti zeljeli vidjeti formalno·
-dijalekticki pokusaji prepada protiv »Skepticizma«.
Tako se, eto, uopce kod pitanja o bitku istine i nU.Z-
nosti da bude pretpostavljena, jednako kao i kod pita-
nja o bi.ti spomaje, iznosi postavka o nekom ,.idealnom
subjektu«. Izriciti ill neizriCiti motiv za to lezi u op-
. ravdanom zahtjevu - koji, medutim, ipak treba tek
ontoloski obrazloZiti - da filozofiji bude tema »A-
260
-priori«, a ne »empirijske cinjenice« kao takve. Ali zar
tom zahtjevu udovoljava postavka o nekom »idealnom
~ubjektu«? Nije li to neki fantasticno idealizirani sub-
•
.
Jekt? ~e biva li s poj~o.m jednog takvog subjekta
pro~aseno ~pravo A-p~1on o?og samo »cinjenicnog«
sub~ekta, tubi~ka? Ne I?npad~ li tc:>me A-priori fakticnog
subJekta, to Jest fakticnosb tub1tka, izvjesnost da je
on jednako izvomo u istini i u neistini?
ldeje nekog »cistog Ja« i neke »svijesti uopce« sadr-
zavaju tako malo A-priori »zbiljske« subjektivnosti da
preskacu odnosno uopce ne vide ontoloske karakt~ris­
tike fakticnosti i ustrojstva bitka tubitka. Odbijanje ne-
ke »svijesti uopce« ne znaci negaciju A-priori, upravo
kao StO ni postavka nekog idealiziranog subjekta De
jamci stvarno utemeljenu apriomost tubitka.
Tvrdnja ? »vjecni~ istii~ama~ jednako kao i brkanje ji
I ~.
fenomenskii. utemelJene »Idealnosti« tubitka s nekim
idealiziranim apsolutnim subjektom pripadaju ostaci-
ma krscanske teologije, koji jos nisu ni izdaleka radi- I
kalno protjerani iz filozofske problematike.
i
Bitak istine ·stoji u izvornoj vezi s tubitkom. I samo I ..
zato sto tubitak bivstvuje kao konstituiran putem do-
~ucenosti, to jest Tazumljenja, moze biti uopce razum-
lJeno nesto poput bitka, moguce je razumijevanje bitka.
Bitk~ - ne bic:a - »ima« samo ukoliko istina jesi.
A. ona J~st samo! 1 dotle, dok tubitak jest. Bitak i istina II
»Je~U« jedn~ko ~~orno. ~tO ~0 znaci: bitak »jest«, kad I: •
ga 1p~ ~alJa luciti od sv1h b1ea - to se moze konkret-
~o p1tat1 tek kada su uopce razjasnjeni smisao bitka
1 domet ~umije~ja bitka. Tek je tada moguce izvor-
l
no razlOZiti,. sto pnpada pojmu jedne znanosti o bitku
ka? takvom_, o !lje~ovim mogucnostima i mijenama. A
~n raz~ameenJu lZmedu tog ist.raZivanja i njegove is-
tme valJat ce ontoloski odrediti istra.Zivanje kao otkri-
vanje bica i istinu tog -istra.Zivanja.
Jos uvijek jzostaje odgovor na pitanje o smislu bit-
ka. Sto je za obradu spomenutog pitanja pripremila do
sada provedena fundamentalna analiza tubitka? Putem
261

iznosenja na vidjelo fenomena brige bija5e razjasnjeno
ustrojstvo bitka biea cijem bitku pripada nesto poput
raz~jevanja bitka. B:itak tubitka bijase time ujedno
razgranicen prema modusima bitka (prirucnost, po-
stojnost realnost) koji kamkter:iziraju bitak nesu1dadan
tubitk.u.' Bijase razjasnjeno samo razumljenje, cime. je
ujedno osigurana metodsk:a transpar~ntn~st razumtJe-
vajuei-·izlafuceg postupka mterpretactJe bttka.
· Ako s brigom treba biti dobiveno izvorno. ustrojstv~
tubitka, tada na temelju toga mora postat1 moguce 1
da bude dovedeno do pojma razumijevanje bitka sto
leZi u brizi, to jest, da bude omec1en smis.~o bit~~· Ali
da li je s fenomenom brige dokuceno naJtzvorntJe eg-
zistencijalno-ontol~ko ustrojstvo tubitka? Im~ li s~k­
turna mnogovrsnost StO lezi ~ fenome~u bnge ~aJlZ·
vorniju cjelovitost bitka fakt1enog tubttka? Je h do-
sadaSr1je istrativanje uopee dob.ilo u vidokrug tubitak
kao pjelinu?
Drugi odsjeeak
TUBITAK I VREMENOST
§ 45. Rezultat pripremne fundamentalne analize tubitka
i zadaca jedne izvorne egzistencijalne interpretacije
tog bica
Sto bijase putem pripremne analize tubitka dobiveno,
a sto je trdeno? Na.Sli smo temeljno ustrojstvo temat-
skog bica, bitak-u-svijetu, cije se bitne strukture. ~n­
triraju u dolrucenosti. Cjelovitost te struk:urne CJ:line
otkrila se kao briga. U njoj IeZi ukljucen b1tak tub1tka.
Analiza tog biea uzela je za nit vodilju ~no sto, ~ose.Z~­
Ci naprijed, bijase odrec1eno kao bit tub1tka, egz1stenc1·
262
ja.1 U formalnoj obavijesti taj naziv kazuje: tubitak jest
kao razumijevajuce MoCi-biti, kojemu se u takvom bit-
K:u radi o· njemu kao o vlastitom bitku .. Bice koje biv-
s tvuje na taj na:Cin uvijek sam ja sam. Obrada feno-
mena brige pr.ibavila je neki uvid u konkretno ustroj-
6tvo egzistencije, to jest, u njezinu jednako izvomu ve-
zu i s fakti.Cno5cu i s propadanjem tubitka.
Traien je odgovor na pitanje o smislu bitka ~:>pee i
prije toga mogucnost jedne radikalne obrade tog te·
meljnog pitanja Citave ontologije. Ali oslobac1anje ho-
rizonta u kojem nesto poput bitka uop& postaje naj-
prije vidljivo, ravno je rasvjetljavanju mogucnosti ra-
zumijevanja bitka uopce, a samo to razumijevanje pri-
pada ustrojstvu biea koje nazivamo tubitak.2 Razumije-
vanje se bitka, mec1utim, dade kao bitni moment tubit-
ka radikalno rasvijetllti samo tada, kad je bice, Cijem
bitku ono pripada, samo po sebi izvorno .interpretirano
u pogledu. svojeg bitka.
Smijemo Ii ontolosku karakterizaciju tubitka qua bri-
ge upotrijebiti kao izvornu interpretaciju tog biea? Pre-
rna kojem bddarskom mjerilu treba procijeniti egzis-
tenoijalnu analitiku tubitka u pogledu njezine izvomo-
sti odnosno neizvornosti? Sto Ii ce uopee reci izvornost
neke ontolo5ke interpretacije?
Ontolosko istraZivanje jedna je moguca vrsta izlaga-
nja, ona bijase om.acena3 ·kao izrada i prisvajanje ne-
kog razumljenja. Svako izlaganje ima svoju predimo-
vinu, svoj predvidik i svoje predmnijevanje. Postane li
ono kao interpretacija izricitom zadacom nekog istra!i-
vanja, tada cjelina tih »pretpostavaka«, koju nazivamo
hermeneuticka situacija, treba da bude prethodno raz-
ja5njena dz, i putem, temeljnog iskustva »predmeta«
koj.i valja dokuciti. Ontoloska interpretacija, koja treba
iznijeti na vidjelo bice u pogledu njemu svojstvenog
1. Usp. § 9, s. 46 i d.
2. Usp. § 6, s. 21 i d; § 21, s. 107 i d.; § 43, s. 228
3. Usp. §. 32, s. 169 i d.
263
 ustrojstva bitka, du.Zna je, da bice koje joj je tema,
uvede, putem neke prve fenomenske karakterizacije, "!
predimovinu, kojoj se prilagoctuju svi potonji korac1
analize. Te pak ujedno treba provoditi putem moguceg
predvidika vrste bitka doticnog biea. Predimovina i
predvi8.ik tada ujedno Sikiciraju pojmovnost (~red­
mnijevanje) u lroju valja uzdig;nuti sve st~ture b1~a.
Ali jedna izvorna ontoloska mterpretaCIJa ne zahtiJe-
va samo da hermeneuti6ka situacija uopce bude zasigur-
no primjerena fenomenima, nego se mora izrlcito uvje-
riti, je li unijela u predimovinu cjelinu bica uzetog za
temu. U isti mah nije dovoljna neka, premda fenomen-
ski utemeljena, prva slcica. bitka bica. ~r~dvidik J:>itka·
mora ga,. naprotiv, pogactatl u pogledu Jedr.nstva nJemu
pripadnih i mogucih strukturnih momena~. _Te~ s~ ta-
da moze sa sigurnoscu u fenomene, postav1t1 pttanJe o
smis.lu j~dinstva cjeline bitka Citavog biea, i odgovo-
riti na nj.
Da li je egzistencijalna analiza tubitka, koju smo pro-
veli, izrasla iz takve hermeneuticke situacije, da je njo-
me zajamcena izvornost koju t.raZi fundamentalna on-
tolo~ja? Moze li se od dobivena rezultata - bitak tu-
bitka jest briga - .kroeiti dalje prema pitanju o izvor-
nom jedinstvu te strukturne cjeline?
Kako stoji s predvidikom koji je do sada vodio on-
I toloski postupak? Ideju egzistencije odredili smo kao
l ka, a i on kao necijeli. Da bi interpretacija bitka tubit-
f razumijevajuce Mo6i-biti kojemu se radi o samom nje-
~ govom bitku. Ali kao uvijek moie, Moci-biti je slobod-
no za pravost ili nepravost iii za njihovu modalnu indi-
l ferentnost.4 Dosada5nja se interpretacija, pocimajuci
kod prosjecne svakidasnjosti ogranicavala na analizu in-
diferentnog odnosno nepravog egzistiranja. Doduse, vee
I se i na tom putu mogla i m"rala postici neka konkretna
odredba egzistencijalnosti egzistencije. Pa ipak je on-
I toloska karakterizacija ustrojstva egzistencije zadrfala
jedan bitni nedostatak. Egzistencija ce reci Moci-biti -
ali, takocter, Mo6i-biti pravim. Dokle god nije u ideju eg-
4. Usp. § 9, s. 46 i d.
264
zistencije preuzeta egzistencijalna struktura Moei-biti
pravim, predvidiku koji vodi jednu egzistencijalnu in-
terpretaciju ned.ostaje izvomost.
A kako je s predimovinom dosadasnje hermeneuticke
situacije? Kada se i kako egzistencijalna analiza uvjeri-
la u to, da je, poeimajuc-i kod ·sva:kidaSnjosti, cijeli tubi-
tak - to bice od njegova »poCetka« da do »kr~ja« -
ugurala u. fenomenoloski aspekt koji odrec!uje .temu?
B-ijase, doduse, ustvrdeno, da je briga cijelo$t ukupne
strukture ustrojstva tubitka.5 Ali zar ne lezi vee u po-
cetku intei:pretacije odricanje od mogucnosti, da tubi-
tak bude doveden u vidokrug kao cjelina? Svakidasnji-
ca je, eto, upravo bitak »izmedu« rodenja · i smrti. Pa
ako egzistencija odreduje bitak tubitka, a njezinu bit
sukonstituira Moci-biti, tada tubitak, dok egzistira, bu-
duCi da moze biti, uvijek mora nesto jos ne biti. Ono
bice ciju esenciju tvori egzistencija, bitno se odupire
mogucem poimanju sebe kao cijelog biea. Ne samo sto
hermeneuticka situacija nije do sada sebi osigurala
. »imoYinu« cijeloga bica, nego je dapace dvojbeno, je li
ono uopce dostifno i ne mora li jednu izvornu ontolo-
sku interpretaciju tubitka osujetiti - vrsta bitka sa-
mog tematskog bica.
0 jednome viSe nema dvojbe: dosada5nja egzistenci-
jalna analiza tubitka ne moi.e svojatati izvornost. U
predimovini je stajao uvijek samo nepravi bitak tubit-·
•
ka kao fundament obrade temeljnog ontoloskog pitanja
postala izvornom, ona :tnora najprije egzistencijalno iz-
nijeti na vidjelo bNak tubitka u njegovoj mogueoj
pravosti i cijelosti.
Tako, eto, izrasta zadaca, da se u predimovinu smje-
•
sti tubitak kao cjelina. To pak znaci: uopee jednom
pokrenuti pitanje o Moei-biti-cijelim tog bica. U tubitku
je, dokle god jest, uvijek joS nenamireno nesto sto on
moze biti i bit ce. Ali toj nenamirenosti pripada i sam
»svrsetakcc. »Svr5etak« bitka-u-swjetu jest smrt. Taj svr-
rr
'~
I·,r
j '
.
i...
~-
S. Usp. § 41, s. 217 i d.
265
f. l
'
'
 setak, pripadan Mo6i-biti, to jest egzistenciji, ogranicu-
je i odreduje ikada mogu6u cjelinu tubitka. Ali Zavrii-
ti-se tubitk.a 'U smrti, i time cijelost tog bica, moei ce
biti fenomenski primjereno ukljuceni u razmatranje
mogueega Biti-cije~ samo ~ada ka~ bud~. po~ucen: je-
dan ontoloski dovolJan, to Jest egztStenctJalnz, poJam
smrti. Ali sukladno tubitku, smrt jest samo u egzisten-
cijskom bitku pri smrti. Egzistencijal~a struktura to~
bitka pokazuje se kao ontolosko ustroJstvo mogucnosti
tubitka da bude cijeli. Cijeli se egzistirajuci tubitak,
prema tome, da uvesti u egzistencijalnu predimovinu.
Ali mcne 1i tubitak i zapravo egzistirati cijeli? Kako da
uopee bude odredena prav?st egzistencij~, ako ne ~ o~:
zirom :rta pravo egzistiranJe? Odakle UZimamo kntenJ
za to? Ocito mora sam tubitak u svojem bitku odavati
mogucnost i na:Oin svoje prave egzistencije, ako mu, u
drugu ruku, ona ne moze biti ni onticki nametnuta niti
ontolo5ki izmiSljena. Ali svjedoeanstvo o jednom pra-
vomu Moci-biti daje savjest. Kao i smrt, taj fenomen tu-
bitka takoder zahtijeva jednu genuinu egzistencijalnu
interpretaciju. Ta vodi .k uvidu, da pravo Moci-biti tu-
bitk.a leZi u htijenju-imati--savjest. Ali po smislu svojega
bitka, ta egzistenoijalna mogucnost tendira da bude eg-
zistencijalno odredena putem bitka pri smrti.
S pokazivanjem jednog pravoga MoCi-biti-cijelim tu-
bitka egzistencijalna ce se analitika domoci ustrojstva
izvornog bitka tubitka, ali pravo Moci-biti-cijelim ujed-
no postaje vidljivo kao modus brige. Tdme je, eto, osi-
gurano i fenomenski dovoljno tlo za jednu izvomu in-
.. j terpretaciju smisla bitka tubitkfi.
"l Ali izvorni ontoloski temelj e$zistencijalnosti tubitka
' jest vremenost. Tek iz nje postaje egzistencijalno ra-
zumljivom raSClanjena strukturna cje1ina bitka tubitka
kao brige. Interpretacija smisla bitka tubitka ne moze
se zaustaviti kod tog nalaza. Egzistencijalno-vremenska
analiza tog biea treba konkretnu potvrdu. Ontolo5ke
strukture tubitka, dobivene prij<? moraju biti na~ad­
no rasvijetljene u pogle~.u njiho! vremenskog s~sla:
Svakida§njost se razotkriva kao .. Todus vremenosti. Al1
266
putem tog ponavljanja pripremne fundamentalne ana-
Iize tubitka ujedno dobiva na transparentnosti fenomen
same vremenosti. Iz nje zatim postaje razumljivo, za-
sto je tubitak u temelju svojega bitka povijestan, i mo-
Ze to biti, i zasto kao povijestan m&e formirati histo-
riju.
Ako vremenost tvori izvomi smisao bitka tubitka, a
tom se bWu u njegovu bi1lklu radio samom tom bitku,
onda brizi mora biti potrebno »vrijeme«, pa mora, da-
kle, ralunati s »vremenom«. Vremenost tubitka obliku-
je »Tacunanje vremena«. U njemu iskusano »'Vrijeme«
najblili je fenomenslci aspekt vremenosti. Iz nje izrasta
svakidasnje-vulgarno razumij~je vremena. A to se ra-
zumijevanje razvija u tradicionillni pojam vremena.
Rasvjetljavanje iskona »vremena« »U kojemuc susre-
cu tmutarsvjetska biea, vremena kao unutarvremensko-
sti, otkriva bitnu mogu6nost ovremenjivanja vremeno-
sti. Time se priprema razumijevanje za jedno jo5 izvor-
nije ovremenjivanje vremenostli. U njemu se temelji
razumijevanje bitka konstitutivno za bitak tubitka. Na-
crt nekog smisla bitka uopee mofe se izvesti u horizon-
tu vremena.
Otuda istraZivanje formulirano u ovom odsjeeku teee
kroz slijedece stadije: moguea cijelost tubitka i bitak
pri smrti (1. poglavlje); tubltku suk:lad.no posvjedo-
cenje jednog pravoga Moei~biti i odlucnost (2. poglav-
lje); pravo Moci~biti-cijelim tubitka i vremenost .kao
ontolo5ki smisao brige (3. poglavlje); vremenost i sva-
kidaSnjost (4. poglavlje); vremenost i povijesnost (5.
poglavlje); vremenost i unutarw-emenskost kao iskon
vulgarnog pojma vremena (6. poglavlje).6
6. U 19. stolje61 je S. Kierkegtuzrd izriato zahvatio i duboko
promislio problem egzistencije kao egzistenci.jski. Ali egzisten-
cijalna mu je problematika tako tu&, da je on u ontololkom
pogledu potpuno podlo!an Hegelu i njegovim oCima gledanoj
antiatoj filozofiji. Otuda se iz onih Kierkegaardovih spisa koji
»du!evno krijepec mofe nauati vile filozofije negoli iz teorij-
skih - izuzev§i raspravu o pojmu tjeskobe.
267
 Prvo poglavlje
MOGUCA CIJELOST TUBITKA
I BITAK. PRI SMRTI
§ 46. Prividna nemogucnost ontoloskog ~ahvacanja i
odredenja cijelosti sukladne tubztku
Ono sto nedostaje hermeneutickoj situaciji iz koje je
potekla pre<!asnja analiza tubitka, vaija :prev~ati:. S
obzirom na nufnost da bude steeena predunovma CIJe-
loga tubitka, valja upitati, moz.e li to bi~e. ka~ egzi~tira­
juce uopce postati pristupacnun .u s~OJOJ ClJeios.ti. I~­
gleda, da u prilog nemogucnosti zahtiJevane pred1m.ov1-
ne govore v3Zni raziozi, koji Ide u ustrojstvu bttka
samog tubitka.
Brizi, koja tvori cjelinu ukupne strukture tub!tka,
ocito prema njezinu ontoloskom smi:slu protusloVl .ne-
.. ka moguca cijelost tog bica. P:imarni ~~ment bng~,
~ . »lspred-sebe«, kazuje, eto: tubitak egz1st1ra za volJU
sama sebe. »Dokle god jest«, do svojega svrsetka, on se
odnosi prema svojemu Moei-biti. I tada ka?, jos .e~i­
stiraju6i, nema vise -nicega »pred sobom« 1 »SVOJe Je
raeune zakljucio«, njegov je bitak jos uvijek odre<!en
tim »Ispred-sebe«. Beznatte, na primjer, ne otkida tu-
bitak· od njegovih mogucnosti, _!lego. je sa~o. jedan :vias:
titi modus bitka pri tim mogucnostima. N1sta manJe m
»pripravnost na sve«, lisena iluzij~, ne krije u ~ebi. jo5
neko »Ispred-sebe«. Taj strukt~ mo~ent ~:1ge tpak
nedvosmisleno kazuje, da je u tub1tku JOS UVlJek nena-
mireno nesto sto jos nije postaio »Zbiljski~« kao S~mo
njegovo Moei-biti. U biti temeljnog .ustroJstva tub1t~a
Iezi, prema tome, neka stalna nezaklJ~ce.n?st. Ta necJe-
Iovitost znaci neku nenamirenost MoCi-b1t1.
Cim pak tubitak »egzistira« tako da kod njega uopce
vise nista nije nenamireno, on je u isti mah s tim po-
stao i Ne-vise-tu-bitak. Ukianjanje nenamirenosti bitka
reei ce uniste:nje njegova bitka. Dokle god tubitak jest
'kao bice, on nikada ne postiZe svoju »Citavost«. Ali
268
ako je stek.ne, tada dobitak postaje gubitkom bitka-u-
-sv-ijetu uopce. Kao bice, on se tada vi!e ne da isk:usiti.
Razlog tome sto se tubitak ne moze onticki iskusiti
kao bivstvujuca cjelina i uslijed toga se ne da onto-
loski odrediti u svojoj cijelosti, ne lezi u nekoj nesavr-
senosti spozn.ajne moci. Zapreka je na stra.ni bitka tog
bica. Ono sto uopce ne moze najprije biti onakvo ka-
kvim iskustvo pretendira zahvatiti tubitak, nacelno iz-
mice nekoj iskusiv~sti. Ali ne ostaje H tada oeitavanje
ontoloske cjeline bitka ·s ~t:ubitka beznadnim pothvatom? •
»Ispred-sebe« se ne da izbrisati kao bitni strukturni
moment brjge. Ali zar je ono !to smo iz toga zakljucili t '
vjerodostojno? Nismo li o nemogucnosti nekog zahva-
eanja cijelog tubitka zakljucili jedino putem fonnalne
argumentacije? IIi, nije li eak u osnovi tubitak neho-
tice postavljen kao neko Postojece pred koje se nepre-
stano gura neko Jos-ne-postojece? Je li argumentacija
zahvatila jos-ne-bitak i »Ispred« u jednom genuinom eg-
:.istencijalnom smislu? Bija5e li govor o »Svr5etku« i
»cjelini« fenomenski primjeren tubitku? Da li je dzraz
»Smrt« imao bioiosko ill egzistencijalno-ontolosko, eak
uopce dovoljno sigurno ome<!eno znacenje? I jesu 1i za-
ista iscrpljene sve mogucnosti, da tubitak bude ucinjen
pristupaenim u svojoj Citavo9ti?
Ta pitanja iziskuju odgovor, prije kojega problem cje-
line tubitka ne moze biti iskijucen kao nistav. Pitanje
o cjelini tubitka, jednako egzistencijsko o nekom mo-
gucemu Moei-biti-cijeliD:x kao i egzistencijalno o ustroj-
stvu bibka »s'vr5etka« j »Cj~line«, krije u sebi zadaeu
pozitivne analize do safia zapostavijenih fenomena egzi- ••
stencije. U sredistu tihl razmatranja stoji ontoioska ka-
rakterizacija tubitku odgovarajuceg Biti-zavrseni:m d- dO-
bivanje egzistencijainog pojma smrti. IstraZivanja sto
se odnose na to rasclanjuju· se na slijedeei nacin: isku-
sh·ost smrti Drugih i mogucnost zahvaeanja jednog ci-
jeiog tubitka (§ 47); nenamirenost, svrsetak i cje1ina (§
48); razgranieenje egzistencijalne analize smrti prema
mogucim drugim in':frpretacijama tog fenomena (§ 49);
skica egzistencijaln ntoloske struk.t-ure smrti (§50); bi-
~~­
;:
269 . f
I
'
!
tak pri smrti i svalddaSnjost tubitka (§ 51); svakida-
snji bitak pri smrti i potpuni egzistencijalni pojam
smrti (§ 52); egzistencijalni projekt jednog pravog uit-
ka pri smrti (§ 53).
§ 47. Iskusivost smrti Drugih i mogucnost zahvacanja
jednog cijelog tubitka
Postizanje citavosti tub.itka u smrti ujedno je gubi-
tak bitka samoga Tu. Prelazak u Ne-v.ise-tubitak isklju-
euje tubitak upravo iz mogucnosti da iskusi taj prela-
zak i da ga kao iskusani razumije. Ne5to ce takvo, da-
kak<1, ostati uskraceno svakom tubitku u· pogledu sa-
mog njega. To se vecma doima smrt Drugih. Okoneanje
tubitka postaje po njoj »objektivno«« pristupacnim.
Tubitak moze, docim je on su-bitak s drugima, steei is-
kustvo o smrti. Ta »objektivna« danost smrti mora ta-
da omogucivati i neko ontol~ko omectenje cjeline tu-
bitka.
Da li ova razwnljiva pouka, crpljena iz vrste bitka
tubitka kao skupa-bitka - da kao doknadna tema za
ana1izu cjeline tubitka bude odabran kraju stigli tubi-
bitak Drugih - vodi k postavljenom cilju?
Tubitak Drugih sa svojom citavoscu posignutom u
· smrti takoct~r je jedan ne-vise-tubitak u smislu ne-vise-
·bitka-u-svijetu. Zar Otici-iz-svijeta ne kazuje izgubiti
bitak-u-svijetu? Ne-vise-bitak-u..svijetu Umrloga ipak je
jos - ekstremno razum.ljeno - neki bitak u smislu
Samo-jo~·postojanja neke sretajuce tjelesne stvari. Na
umiranju Drugih moze biti isku~an cudnovati fenomen
bitka, koji je moguce odred:i;ti kao prevrat nekog biea
iz vrste bitka tubitka (odnosno zivota) u Ne-vi~e-tubitak.
Svrsetak bica qua tubitka jest pocetak tog bica kao
pukog Postojecega.
Ova interpretacija prevrata iz tubitka u Samo-jo~-po­
stojanje ipak promasuje stanje fenomena utoliko, sto
bice koje jos preostaje ne predstavlja su~tu tjelesnu
stvar. Cak je i postojeC.i le5, gledano teorijski, jos mo-
270
gud predmet patoloske anatomije, a tendencija njego-·
va razumljenja ostaje orijentirana na ideju o Zi.votu. To
Samo-j~-postojeee jest »vise« negoli bez-tivotna materi-
jalna stvar. S njim nas susreee N ezivo koje je pretrpje-
lo gubitak Zi.vota.
Ali eak ni ta karakterizacija Jos-preostajucega ne is-·
crpljuje potpuni fenomenski nalaz sukladan tubitku.
»Preminuli<< koji za razliku od Umrloga bija§e otet
orrima sto su »>stali za njlm«, predmet je »brigovanja«
na nacin posmrtne sveeanosti, pogreba, kulta groba..
A to i opet stoga, sto je on u svojoj vrsti bitka ~ne§to
vise« negoli tek brigovanja ·potrebiti pnirucni pribor .u
okolnom svijetu. U Zalobnom spomen-prebivanju kod
njega, za njim ostali jesu s njim, u modusu postujuee
skrbi. Stoga odnosenje bitka prema Mrtvomu ·i ne smi-
je biti shvaeeno kao brigujuci bitak kod nekog P.niruc-
noga.
U takvom .su-bitku s Mrtvim sam Preminuli vise nije
faktieno »tU«. Pa .ipak ce su-bitak uvijek reci skupa-bi-
tak u istom svijetu. Preminuli je napustio i ostavio za
sobom nas »svijet«. Iz njega mogu oni sto su ostali jo5
biti s njim.
Sto ce primjerenije biti fenomenski zahvacen Ne-vi§~.
-tubitak Preminuloga, to ce se jasnije pokazati, da ta-
kav su-bitalc s Mrtvdm upravo ne pruia iskustvo pravog
stignuea Premi-nuloga k svrsetku. Smrt se doduse ot-·
kriva kao gubitak, ali vise kao takav, sto ga isku§avaju
oni koji su preostali. U trpljenju gubitka ipak ne po-
staje pristupac.nim gubitak bitka kao takav, sto ga »tr-
pi« Umiru6i. Umiranje drugih ne isku§avamo, nego smo
u krajnjem slucaju uvijek samo »prisutni«.
Cak kad bi i bilo moguee i provedivo u prisutnosti se-
bi »psiholoski« razjasniti umiranje Drugih, time naC:in
bitka koji mislimo, naime st~nje-k-svrsetku, niposto
ne bi bio shvacen. Pitanje je postavljeno o ontoloskom
smislu umiranja Umirucega, kao jedne mogu6:nosti bit-
ka njegova bitka, a ne o ·nacinu su-tubitka i jos-tubitka
Preminuloga s onima koji su ostali. Uputa, da se kao
271

tema za analizu svr5etka i cjeline tubitka uzme smrt
iskusana kod Drugih, ne moze ni ontioki ni ontoloski
dati ono sto smatra da moze dati.
Upozorenje na umiranje Drugih kao doknadnu temu
za ontolosku analizu zakljucenosti i cjeline. tubitka po-
civa pak prije svega na jednoj pretpostavci, koju je mo-
guce uglaviti kao potpuno nepoznavanje vrste bitka. tu-
bitka. Pretpostavka lezi u mnijenju, da jedan tub1tak
moze biti proizvoljno zamijenjen drugim, tako da ono
sto ostaje neiskushim na vlastitom tubitku biva pri-
stupacno na tudemu. Ali zar je ta pretpostavka zaista
tako neosnovana?
Mogucnostima bitka skupa-bitka u svijetu neosporno
pripada mogucnost zastupanja jednog tubitka putem
drugoga. U svakidasnjici brigovanja takva je mogucnos_t
zastupanja na mnogo nacina i neprestano u upotrebt.
Svak.i odlazak k ... , svako donosenje od ... u krugu naj-
bliZeg »okolnog svijeta« kojemu je posveceno brigova-
nje moguce je zastupati. Siroka mnogovrsnost nacina
bitka-u-svijetu koje je moguce zastupati ne protefe ·Se
samo na ugladene moduse javne skupnosti, nego zahva-
ca isto tako mogucnosti brigovanja ogranicene na od-
redene krugove, sto· odgovaraju zvanjima, stalezima i
zivotnoj dobi. Takvo je pak zastupanje, prema svojem
smislu uv!jek zastupanje »U« necemu i »kod« necega,
to jest, u brigovanju oko neeega. Ali svakidasnji ..tubi-
tak razumije sebe najprije i najcesce iz onoga o cem~-1
obicava brlgovati. »Bude se« onim Cime se netko bav1.
U pogledu tog bitka, svakidasnjeg skupa-rastakanja ko~
»svijeta« o kojem se briguje, mogucnost zastupanja m-
je samo moguea uopee, nego dapace pripada skupnosti
kao konstitutiv. Ovdje mo1:e i dapace mora jedan tu-
bitak »biti« u izvjesnim granicama drugi tubitak.
Medutim, ta mogucnost zastupanja potpuno propada,
ako se radi o zastupanju mogucnosti bitka koja tvori
stizanje-k-svr5etku tubit~a i njemu kao t~kvo~ ~odaje
Citavost. Nitko ne moze s Drugoga sktnutl nJegovo
.umiranje. Netko zacijelo mofe »otici u smrt za Drugo-
ga«. Ali to ce uvijek reci: zrtvovati se za Drugoga »U ne-
272
1
.
koj odredenoj stvari.« Takvo umiranje za ... nikada pak
ne moze znaciti, da je time smrt i najmanje skinuta s
d.rugoga. Umiranje mora svaki tubitak svagda uzeti na
se. ·Smrt je, ukoliko »jest«, prema biti, uvijek moja. I
zna:Ci jednu osebujnu mogucnost bitka, u kojoj se radi
naprosto o bitku uvijek vlastitog tubitka. Kod umira-
nja se pokazuje, da smrt konstituiraju vazdanja vlasti-
tost i egzi,stenoija.• Umi:ranje nije dogac1aj, nego je fe-
nomen koji valja razumjeti egzistencijalno, i to u jed-
nom osobitom smislu koji jos valja potanje ome<titi. •
Ali ako »zavriavanje« kao um.innje konstituira cjeli-
nu tubitka, tada bitak same Oitavosti mora biti shva-
cen kao egzistencijalni fenomen uvijek vlastitog tubii:-
..
ka. U »Zavriavanju« i nj.ime konstituiranoj cijelosti tu-
bitka nema, prema biti, nekog zastupanja. To egzistenoi-
jalno stanje stvari predl<>Zeni izlaz zanemaruje, ako
stavlja u prvi plan umiranje. Drugih kao doknadnu te-
.
mu za analizu cjeline.
Tako je ponovo propao poku5aj, da cijelost tubitka
..
bude, na nacin primjeren tom fenomenu, ucinjen.a pri- .
stupacnom. Ali rezultat raz.misljanja ne ostaje negati- (t)
van. Ona su. se odvijala u jednoj, premda gruboj, orijen- !
tacij i na fenomene. Smrt je pokazana kao egzistencijal- {
ni fenomen. To· tjera istrafivanje u jednu cisto egzisten- \ I
cijalnu orijEmtaciju prema uvijek vlastitom tubitku. Za I
analizu smrti kao umiranja preostaje samo mogucnost:
iii da taj fenomen svede na jedan Cisto egzistencijalni •
pojam iii pak da se odrekne njegova ontoloskog razu-
mijevanja. •
Zatim se kod karakterizacije prelaska od tubitka k ne
vise tubitku kao Ne-vise-bitku-u-svijetu pokazalo, da od-
Iazak-tubitka-iz-svijeta u smislu umiranja valja razliko-
vati od odlaska-iz-svijeta Samo-tivoga. Zavr5avanje ti-
voga zahvacamo terminoloski kao skoncavanje. Razlika
moze postati vidljivom samo tako, da zavr5avanje su-
kladno tubitku bude razgraniceno prema smetku nekog
1. Usp. § 9, s. 46 i d.
18 Bitak i \Tijeme 273
(
{
I
 zivota.z Umiranje se, dodu~e. moze pojmiti i fiziolosko-
·bioloski. Ali medicinski pojam »exitus« ne poklapa se
s pojmom skoneavanja.
Iz dosada.Snjeg razmatranja mogucnosti ontoloskog
zahvaCa.nja smrti postaje ujedno jasno, kako supstruk-
cije biea druge vrste bitka (postojnost ili Z:ivot), koje
se neopazice guraju u prvi plan, prijete da zamrse in-
terpretaciju fenomena, stovik, vee prvi njegov primje-
reni nagovjdtaj. To je moguce predusresti samo tako,
da za dalju analizu bude trafena dovoljna ontolo5ka
odrec:lenost konstitu1livnih fenomena, kao sto su ovdje
svrsetak i cjelina.
§ 48. Nenamirenost, svrsetak i cjelina
Ontoloska karakterizaoija svrietka i cjeline moze biti
u okviru ovog istraZdvanja samo provizorna. Da bi bila
obavljena na zadovoljavajuCi nacin, potrebno j~ ne sa-
mo da bude ispostavljena formalna struktura svrietka
J uopce i cjeline uopee. Ta karakterizacija zahtijeva, da
ujedno budu razvijene njihove moguce regianalne struk-
turalne varijacije, to jest one sto su deformalizirane,
I sto se odnose na uvijek odrec:leno »realno« bice i deter-
minirane su iz njegova bitka. Ta zadaea pretpostavlja,
I
I opet, jednu dovoljno jednoznaenu, pozitivnu interpreta-
i ciju onih vrsta bitka koje zahtijevaju razluCivanje sve-
·'
ukupnosti bica po regijama. Ali razumijevanje tih na-
cina bitka zahtijeva, da bude razjaSiljena ideja bitka
uopce. Primjereno obavljanja ontoloske analize svrset-
ka i cjeline ne izjalovljuje se samo zbog dalekosdnosti
teme, nego zbog nacelnih pote5koea, da za svladavanje
te zadace mora biti pretpostavljeno kao ve¢ nac:leno i
poznato upravo ono sto je tra:Zeno u ovom istrafivanju
(smisao bitk:a uopee).
Prevladavajuci interes slijedecih razmatranja pripa-
da »Varijacijama« svdetka i cjeline, koje kao ontolos-
2. Usp. § 10 s .. so i d.
274
ke odrec:lenosti tubitka trebaju voditi jednu izvornu
interpretaciju tog biea. Neprestano uzimajuCi u obzir
vee ispostavljeno egzistencijalno ustrojstvo tubitka, mo-
ramo pokusati da odlucimo, do koje mjere oni pojmovi
svrsetka i cjelovitosti koji se najprije guraju u prvi
plan, ostavti kategorljalno ma kako neodrec:leni, ontoloS-
ki nisu pr.imjereni tubitku. Otklanjanje takvih pojmova
n;t~a .biti..dalje obli~~vano u njihovo pozitivno dodje-
lJlVanJe nJihovu spe01ficnom regionu. Time se ucvdcuje
razumijevanje za preinaeeni svrsetak i cjelinu kao eg-
zistencijale, sto krije mogucnost jedne ontoloske :in-
terpretacije smrti.
Ali ako analiza svdetka i cjeline tubitka poprima
ovako Siroku orijentaciju, to svejedno ne moZe kaziva-
ti, <!~ egzistencijalne pojmove svdetka i cjeline treba
do~1t1 pu~e~ . neke. dedukcije. Obratx;to, egzistencijalni
sm1sao stizanJa-tubitka-k-svdetku valJa uzeti od njega
samoga i pokazati, kako takvo »zavrsavanje« moze kon-
sdtuirati jednu cijelost bitka koji egzistira.
Ovo sto je do sada razmotreno o smrti, moze se for-
mulirati u tri teze: 1. Tubitku pripada, dokle god jest,
neko Jos-ne, kojim ce on biti·- pripada mu stalna ne-
nami.renost. 2. Stizanje-k-svojem-svdetku JoS-ne-do-kra-
ja-bivstvovaloga (uklanjanje nenamirenosti) ima karak-
ter . Ne-vise..otubitka. 3. Stizanje-k-sv.rSetlru ukljueuje u
seb1 za sva.ki tubitak modus bitka koji uopce nije mo-
guce zastupati.
. Ko.d tubit~ je neizostavna stalna »necjelovitost« ko-
Ja st1ze k svoJem svrsetku sa smrcu. Ali smije Ii feno-
mex;tsko oinjenieno st~je~ da tubitku, dokle god jest
»pnpada« to Jo5-ne, btti mterpretirano kao nenamire-
nosO Na koje se bice odnosi na5e govorenje o nenami-
renosti? Izraz govori o onome sto nekom bicu doduse
»J?ripada«~. ali jos izostaje•.Ne~irenost kao izostaja-
nJ7 t~melJl se u nekom pnpadanJU. Nenamiren je, na
pnmJer, ostatak nekog poravnanja duga, sto ga jos tre-
ba p~miti. 0~ sto nije namireno, jos se ne da raspo-
lagati. Ga5enJe »duga« kao uklanjanje nenamirenosti
znaCi »Ulazak« to jest uzastopno stizanje ostatk:a, ci-
18* 275
me Jos-ne-biva ta.ko reei popunjeno, do mjere do koje
je dugovani iznos »Da okupu«. Nenamirenost ee stoga
reCi: Jos-ne..okupljenost Skupa-spadajucega. Ontoloski,
u tome lez.i neprirucnost dijelova sto ih valja prikup.iti,
sto su iste vrste bitka poput vee prirucnih dijelova koji
sa svoje strane ne modffioiraju svoju vrstu bitka usli-
jed ulaska ostatka. Opstojeca neukupnost gasi se putem
gomilajueeg spajanja. Bice kod kojega je nesto jos ne-
J.mmireno ima vrstu bitka Prirucnoga. Ukupnost, odno-
sno u njoj fundiranu neukupnost, karakteriziramo kao
SW1llC.
Ali neukupnost koja pripada jednom takvom modu-
su ukupnosti, izostajanje kao nenamirenost, nikako ne
moze ontoloski odredivati Jos-ne koje pripada tubitku
kao moguea smrt. To bice uopee nema vrstu bitka ne-
kog unutarsvjetski Prirucnoga. Ukupnost biea takvog
kao StO je tubitak »U SVOjem protjecanjU« dok ne zavrsi
»S\'Oj tijek«, ne konstituira se putem nekog »tekuceg«
spajanja dijelova onakvog biea koje je sa svoje strane
nekako i negdje vee priruono. Tubitak je tako malo na
okupu tek tada kad se popunio svojim Jos-ne, da tada
upravo vise nije. Tubitak uvijek egzistira upravo tako,
da njemu vee pripada njegovo J os-ne. Ali zar nema bica
koje jest kakvo jest, i kojemu moze pripadati neko
Jos-n~, a da to biee ne mora imati vrstu bitka tubitka?
Moze se, na primjer, reCi; Mjesecu jos nedostaje za-
dnja cetvrt, da bi bio pun. Jos-ne se smanjuje s isceza-
vanjem sjene koja ga zakriva. Pri tome Mjesec ipak uvi-
jek vee postoji kao cjelina. Bez obzira na to sto se Mje-
sec .i .kao pun nikada ne da okom obuhvatiti citav, ovdje
J os-ne nikako ne znaci nek.i jos ne prikupljeni bitak,
nego se to Jos-ne tice jedino zamjeeujueeg obuhvacanja.
Ali ono Jo5-ne, koje pripada tubitku, ne ostaje samo
privremenim i katkada nepristupaenim za vlastito i tu-
de jskustvo, nego ono uopee »nije« jos »zbiljsko«. Pro-
blem se ne tice obuhvacanja tubitka suklad.nog nekom
Jos~ne, nego mogueeg bitka od.nosno nebitka toga Jos-
.-ne. Tubi1:ak mora .kao on sam nastati, ·to jest biti, onim
sto jo5 nije. Da bismo, prema tome, uzmogli poredbeno
276
odrediti tubitku sukladni bitak toga Jos-ne,· moramo
uzeti u obzir biee ajoj vrsti bitka pripada nastajanje.
Nezreli plod, na primjer, ide u susret svojoj zrelosti.
Pri tome u .dozrijevanju niposto ne biva pripojeno, ~ao
J os-ne-postojeee, ono sto on jo5 nije. Sam plod dovodi
sebe do zrelosti, i takvo sebe-dovoctenje karakterizira
bitak njega kao ploda. Sto god bilo iz.miSljeno da po-
mogne, ne bi uzmoglo odstraniti nezrelost ploda, ako
to bice ne bi samo od sebe prispijevalo k zrelosti. Jos-ne
nezrelosti neee reCi ne.ko izostajuee Drugo, koje bi, rav-
nodusno prema plod.u, moglo postojati kod njega i s
njim. To Jos-ne ·nezrelosti reCi ce sam plod u njegovoj
speci:fiicnoj vrsti bitka. Jo5 nepotpuna suma pak, kao
Prirueno, »ravnodu5na« je prema nedostajucem nepri-
rucnom ostatku. Strogo uzevsi, ona ne moze biti prema
njemu ni neravnodusna ni ravnodusna. Zrijuei plod,
mectutim, nije samo neravnodu5an prema nezrelosti kao
necem Drugomu sama sebe, nego zrijuei, on jest ne-
zrelost. Jos-ne vee je ukljuceno u njegov vlastiti bitak,
ito niposto kao proizvoljno odrectenje, nego kao konsti-
tutiv. Na odgovarajuci naOin i tubitak je, dokle god .
Ct>
jest, uvijek vee svoje Jos-ne.3
Ono sto kod tubitka Cini »necjelinu«, neprestano Is-
pred-sebe, niti je nenamirenost neke sumatdvne prikup-
ljenosti mti pogotovu Jos-nepostalost-pristupaCnim, ne-
go je jed.no Jos-ne, kojim uvijek nekom tubitku, kao
tom bieu kojim jest, valja biti. Svejedno usporedba s
nezreloseu ploda, pored izvjesnog podudaranja, ipak
pokazuje bitne razlike. Njih uzeti u obzir, znaci spoz-
nati da je dosada5nje govorenje o svr5etku i zavr5ava-
nju neodrecteno.
Iako se dozrijevanje, specificni bitak ploda, kao vrsta
bitka Jos..ne (nezrelosti) formailin.o podudara s -tubitkom
3. Razlika izmec!u cjeline i sume, o).ov i Kciv, totum i composi-
tum, poznata je od Platona i Aristotela. Time jo§ dakako
nije spoznana i uzdignuta do pojma sistematika kategori-
jalne mijene ukljucene vet u ovom lueenju. Kao poeetak
jedne iscrpne analize struktura koje su u pitanju usp. E .
Bussert, Logische Untersuchungen. Bd. II, 3. Untersuchung.
Zur Lehre von den Ganzen und Teilen. I
l
277
 u tome sto je i ovaj ·kao i ono uvijek vee svoje Jos-ne u
jednom smislu koji jos valja omediti, ipak to ne moze
znaciti, da se zrelost kao »svrietak« i smrt kao »svr5e-
tak« poklapaju i u pogledu ontoloske strukture svr5et-
ka. Sa zrelo56u se plod dovrsava. Je li pa.k smrt, kojoj
stize tubitak, dovrsenje u tom ·smislu? Tubitak je, dodu-
se, sa svojom smreu »dovriio svoj tijek.« Je li time
takoder nufno iscrpio svoje specificne moguenosti? Ne
bivaju li mu, naprotiv, upravo oduzete? I »nedovr5eni«
se tubitak zavrSa.va. Po drugoj strani, tubitak treba do-
spjeti do zrelosti tek sa svojom sm.reu tako malo, d.a tu
zrelost bijase mogao prekoraciti vee prije svrsetka. Naj-
cesce on zavr5ava u nedovrsenosti iii pak raspadnut i
istrosen.
Zavrsiti se, neee nuzno reCi dovrsiti-se. Vafnije je pi-
tanje, u kojem smislu uopce valja shvatiti smrt kao
zavrsavanje tubitka.
Zavrsiti se znaci ponajprije prestati, i opet u jednom
ontolQski razlicitom -smislu. Kisa prestaje. Vise ne po-
stoji. Prestaje put. Ovo zav.rSavanje ne donosi nestanak
puta, nego to prestajanje odreduje put kao taj postoje-
l( ci. Zavrsavanje kao prestajanje moze, prema tome, zna-
citi: prijeei u nepostojanje Hi pak biti postojeeim up-
ravo tek sa svrsetkom. Ovo potonje zavr5avanje moze
pak odredivati iH neko negotovo Postojeee - prekida
se. put u izgradnji - ill pak konstituirati »gotovost«
nekog Postojeeega - slika postaje gotovom s posljed-
njim potezom kicice.
Ali zavriavanje kao postajanje gotovim ne ukJ.jucuje
u sebi dovr5enje. Ono pak sto hoee da je dovr5eno, sva-
... kako mora posti6i svoju mogucu gotovost. Dovrsenje
jest fundirani modus »gotovosti«. Sarna je ona moguea
jedino kao odrec:tenje nekog Postojeeega ili Prirucnoga.
I zavr5avanje u smislu nestanka moze se jos modifi-
cirati prema vrsti bitka biea. Kisi je kraj, to jest, ne-
stala je. Kruhu je kraj, to jest, potrosen je, nije vise na
raspolaganju kao :Prirueno.
Nijednim se od ovih modusa zavrsavanja ne da pri·
mjereno okarakterizirati smrt kao svrsetak tubitka. Kad
278
bismo umiranje razumjeli kao Biti-zavrsenim u· smislu
nekoa zavrsavanja gore prikazane vrste, tubitak bi time
bio ~zet kao Postojeee ili Prirucno. U smrti tubita.k
nije ni dovr5en, niti je naprosto nestao niti je pogoto-
vu postao gotovim ill kao Prirueno cijeli raspoloZivim.
Onako, naprotiv, kao sto tubitak stalno, dokle god
jest, vee jest svoje Jos-ne, tako on uvijek vee jest svoj
svrsetak. Sa smr6u misljeno zavr5avanje ne znaOi Biti-
-zavr5enim tubitka, nego znaa bitak-pri-svrsetku tog bi-
ca. Smrt jest jedan nacin biti, sto ga tubitak poprima
odmah C.im jest. »C1.m se neki covjek dostane zivota,
odmah je dovoljno star d.a umre.4«
Zavrsavanje kao bitak pri svrsetku zahtijeva da bude
ontoloski rasvijetljeno iz vrste bitka tubitka. Vjerojat-
no, takoc:ter, tek iz egzistencijalnog odredenja zav~va­
nja postaje razumljivom i mogucnost jednog egZistJ.ra.·
jueeg bitka Jos-ne koje lezi »prije« »svrsetka«. Isto ta-
ko tek egzistencijalno razja5njenje bitka pri svrsetku
daje dovoljnu bazu, da se omedi moguCi st?i~ao govo-
renja o nekoj cjelini tubitka, ako inace ta CJelma treba
biti konstituirana putem smrti kao »svrietka«.
Pokusaj da se- polaze6i od nekog razja5njenja JoS-
-ne - stigne, preko karakteristike zavriavanja, do ne-
kog razumijevanja cjeline sukladne tubitku, nije doveo
k cilju. On je samo negativno pokazao: Jos-~e, koj~
tubitak uvijek jest, o.pire se tome da bude mterprefi-
rano kao nenamirenost. Svr5etak, pri kojemu tubitak
egzistirajuci jest, ostaje nepri:mjereno odre4en putem
bitka-pri-svr5etku. Ali razmatranje bi nam ujedno tre-
balo pokazati, da mu tijek mora biti obratan. Pozitiv-
na karakterizaoija fenomenA koji su u pitanju (JoS-ne-
-bitak, zavr5avanje, cjelina) uspijeva samo uz jed.no-
znacnu orijentaciju na ustrojstvo bitka tubitka. Ta pak .
jednoznacnost biva negativno osigurana protiv stranpu-
4. Der Ackermann aus BOh.men, izd.. A. Bernt i K. Burdach.
(Vom Mittelalter zur Reformation. Forschungen zur Geschl-
chte der deutschen Bildung, izd. K. Burdach, Bd. III, 2.
Teil) 1917, pogl. 20, s. 46.
279
 tica putem uvida, da je pripadnost struktura svl'Setka
i cjeline, koje ontoloski protuslove tubitku, regionalna.
Pozitivnu egzistencijalno-anal:bticku jnterpretaci1u
smrti i njezina .karaktera svrsetka valja provesti po
niti vodilji do sada dobivenog temeljnog ustro.jstva tu-
bika, fenQlllana brige.
§. 49. Razgranicenje egzistencijalne analize smrti
prema mogucim drugim interpretacijama tog
fenomena
Jednoznacnost ontoloske interpretacije smrti valja
najprlje uevrstiti time, sto ee izriclto biti dovedeno u
svijest one, o cemu ona ne moze pitati i o cemu je
uzalud oeekivati od nje neku obavljest iii uputu.
Smrt u najsl.rem smislu jest fenomen zivota. tivot
valja razumjeti kao vrstu bitka kojoj pripada bitak-u-
. -svijetu. Ona moze biti ontoloski fiksirana samo uz pri-
vativnu pr:ijentaciju na tubitak. I tubltak se dade pro-
matrati kao susti zivot. On se tada za biol9sko-fiziolo-
ski pristup k pitanju premjesta u podrucje bitka .koje
poznamo kao zivotinjski i biljni svijet. u tom je polju
moguee putem ontickog ustanovljivanja dobiti podatke
i statistike 0 trajanju zivota biljaka, zivotinja i !judi.
Daju se spoznati veze izmedu trajanja zivota, razmnofa-
vanja, i rasta. Mogu se istr~iti5 »Vrste« smrti, uzroci,
»mehanizmi« i nacini njezina nastupanja.
U temelju tog biolosko-ontickog istrafivanja smrti le-
Zi ontoloska problematika. Preostaje pitanje, kako iz
ontoloske biti zivota odreditd bit smrti. Na izvjestan je
naOin onticko istraiivanje smrti uvijek vee odlucilo o
tome. U njemu djeluju vise i1i manje razja5njeni pred-
-poj.movi o Zivotu i smrt:i. Njima je potrebna skica koju
prufa ontologija tubitka. Unutar ontologije tubitka, ko-
joj je mjesto ispred ontologije zivota, eg7Jistencija1na
analiza smrti slijedi pak iza karakterizacije temeljnog
5. Usp. uz to opse!ni prikaz kod E. Korscltelta, Lebensdauer.
Altern und Tod. 3. izd. 1924. Osobito takoc:ter bogati spisak
literature s. 414 i d.
280
ustrojstva tubitka. Zavrsavanje 2ivoga nazvali smo
skoncavanje. Utoliko sto i tubitak »ima« svoju fi~iolos­
ku, Zivotu sukladnu smrt, ali ne izoliranu kao onticku,
nego suodredenu njegovom izvornom vrstom bitka, i
utoliko sto se pak tubitak moze zavr8iti a da ne umre
zapravo, a po drugoj se strani qua tubitak ne skonea-
va naprosto, - taj medufenomen oznaeujemo kao pre-
minuce. Umiranje pak neka vrijedi kao naziv za nacin
bitka u kojem tubitak jest pri svojoj smrti. Prema to-
me, valja reei~ tubitak nikada ne skoneava. Preminuti
pak moze tubitak samo dotle dok umire. Medicinsko-
·biolosko .itstraZivan.je preminuea moze poluC.iti rezulta-·
te koji mogu dobiti znacenje i za ontologiju, ako joj je
temeljna orijentacija rezervirana za egzistencijalnu in-
terpretaciju smrti. Ili cak bolest i smrt moraju uopee
- takoc:ler medicinski - biti primarno shvaeeni .kao
egzistencijalni fenomeni?
Egzistencijalna lnterpretacija smrti slijedi prije sva-
ke biologije i ontologije zivota. Tek ona fundira pak i
sva biografsko-historijska i etnolosko-psiholoska istra-
zivanja smrti. Jedna »tipologija« »Umiranja« kao karak-
terizacija stanja i. nacina u kojima se »doZivljuje« pre-
minuee vee pretpostavlja pojam smrti. Povrh toga, psi-
hologija »umiranja« pru.Za prije neki zakljueak o »Zi-·
votu« »Umirueega« negoli o samom umiranju. To odra-·
Z3va jedino, da tubitak ne umire tek, dli Cak ne umire
zapravo pri, i u, nekom doZivljavanju fakticnog premi-·
nuea. Ujedno postaju jasnima poimanja smrti u Primi-
tivnih, njihova pona5anja prema smrti pri earanju i
kultu, ponajprije njihova ra.mmijevanje tubitka, za ciju.
je -interpretaciju vee potrebna jedna egzistencijalna. ana-
liti.ka i odgovarajuei pojam smrti.
Ontoloska analiza bitka pri svrietku ne prejudicira,
po drugoj strani, neko egzistencijalno stanoviste prema
smrti. Ako je smrt odredena kao »svl'Setak« tubitka, to
jest bitka-u-svijetu, tada time nije donijeta nikakva on-
ticka odluka o tome, da li je »poslije smrti« mogue jos
neki drugi, ·visi ill niZi bitak, da li tubitak »Zivi dalje«
ill cak »traje dufe« od sebe, »besmrtan« je. 0 »Onostra-
,.
•"
281
t! I I
i
 nomu« i njegovoj mogucnosti ontika odlucuje jednako
malo kao i o »Ovostranom.u«, pa da bi trebalo predlaga-
td norme i pravila ponaSanja radi »du8evne okrepe«. Ali
analiza smrti ostaje cisto »ovostrana« utoliko, sto ona
inte:r;pretira taj fenomen jedino na temelju toga, kako
on kao mogucnost bitka svakog tubitka stupa u nj. Sto
je poslije smrti, moze se sa smislom i pravom metodski
sigurno uopce samo i pitati tek onda, ako je smrt shva-
cena u svojoj potpunoj ontoloskoj biti. Predstavlja li
takvo pitanje uopce neko moguce teorijsko pitanje, ne-
ka ovdje osta.ne otvorenim. Ovostrana ontoloska inter-
pretacija smrti lezi prije svake onticki-onostrane spe-
kulacije.
Napokon, ono o cemu bi bilo moguce raspravljati pod
naslovom »metafizika smrti«, stoji izvan podrucja egzi-
stencijalne analize smrti. Pitanja: kako je i kada smrt
»dosla na svijet«, koji ona »smisao« moze i treba imati
kao zlo i patnja u svekolikim bicima ne pretpostavlja-
ju numo samo razumijevanje karaktera bitka smrti,
nego i ontologiju svekolikih bica u cjelini i ontolosko
razja5njenje zla i negativnosti uopee i napose.
Pred pitanjima biologije, psihologije, teodiceje i teo-
logije smrti, egzistencl.jalna analiza ima metodsko pr-
venstvo. UzevSi ontdcki, .njezirii rezultati pokazuju ose-
I1I•
bujnu formalnost i prazninu svih ontoloskih karakteri-
zacija. Ali to ne smije dovesti do sljepila prema bogatoj
i zamrienoj strukturi ·samog fenomena. Ako vee tubitak
uopce nikada ne postaje pristupacnim kao Postojece,
jer vrsti njegova bitka pripada Biti-mogucim na vlasti-
'.
ti naOin, tada je utoliko manje dopusteno ocekivati, da
ce ontolosku strukturu smrti biti moguce jednostavno
oeitati, ako je u drugu ruku smrt jedna osobita mo-
gucnost tubitka.
Po drugoj se strani analiza ne moze priddavati neke
slueajno i proizvoljno ·izmisljene ideje o smrti. Toj
proizvoljnosti ~ofemo statd na put samo tako, da pret-
hodno ontolo5ki obilje.Zimo wstu bitka »svrsetka« u
kojoj on stupa u prosjeOn.u svalGdasnjost tubitka. To,
sto u jednoj egzistencijalnoj analizi smrti odjekuju i eg-
282
zistencijske mogucnosti bitka spram smrti, le~i u biti
svakog ontolo5kog istrazivanja. To izricitije mora s eg-
zistencijalnim odredenjem pojmova iCi u korak njiho-
va egzistencijska neobvezatnost, i to osobito u pogledu
smrti, na kojoj se moze najdrasticnije razotkriti karak-
ter tubitka kao mogucnosti. Egzistencijalna problema-
tika cilja jedino na ispostavljanje ontoloske strukture
bitka tubitka pri sv.rsetku.6
§ 50. Skica egzistencijalno-ontoloske
strukture smrti
Razmatranja o nenamirenosti, svrsetku i cjelini rezul-
tirala su nuZ.nos6u, da fenomen smrrti kao bitka pri
svrietku bude interpretiran iz temelj:nog ustrojstva tu-
6. Antropologija obra4ena u kricanskoj teologiji oduvijek je
- od Pavia pa do Calvinove meditatio futurae vitae - pri
interpretaciji »fivota« vidjela i smrt. - W. Dilthey, cije su
prave filozofske tendencije smjerale k jednoj ontologiji
»fivota«, nije mogao zanijekati njegovu vezu sa smreu. •I
napokon odnos koji najdublje i najop~nitije odre4uje osje-
eaj naAeg opstojanja - odnos fivota prema smrti; jer ogra-
nicenje n~e egzistencije smreu uvijek je odlueuju~ za na!e
razumijevanje i na~u procjenu tivota.« Das Erlebnis und die
Dichtung. 2. izd. s. 212. Nedavno je zatim i G. Simmel izri.
cito ukljuCio u odre4enje »fivota« fenomen smrti, dakako
bez jasna Iueenja biolo~ko-onticke i ontolo~ko-egzistencijal­
ne problematike. Vier metaphysische Kapitel. 1918. s. 99-153•.
- Za samo istrafivanje !to lefi pred nama valja osobito us-
porediti: K. Jaspers Psychologie der Weltanscbauungen. 3.
izd. 1925, s. 229 i d., osobito s. 259-270. Jaspers poima smrt
po niti vodilji fenomena •granicne situacijec !to ga je on
ispostavio, Cije fundamentalno znaeenje lefi imad svake ti-
pologije •uvjerenjl« i •slika svijeta«.
Pobude W. Diltheja prihvatio je Rud. Unger u svojem
spisu: Herder, Novalis und Kleist. Studien iiber die Entwick-
lung des Todesproblems im Denken und Dichten von Sturm
und Drang zur Romantik. 1922. Principijelno opredjelje-
nje uz svoje poStavljanje pitanja Unger daje u predavanju:
Literaturgeschichte als Problemgescbichte. Zur Frage gei-
steshistorischer Synthese, mit besonderer Beziehung auf
W. Dilthey (Schriften der Konigsberger Gelehrten Gesellschaft.
Geisteswiss. Klasse I. 1. 1924). Unger jasno vidi zna.Cenje fe.
nomenolo!kog istrafivanja za jedno radikalnije utemeljenje
»problemA fivota«, na nav. mj. s. 17 i d.
283
 bitka. Sarno tako moze postati jasno, u kojoj je mje-
ri u .samom tubitku, primjereno strukturi njegova bit-
ka, moguea neka oijelost konstituirana putem bitka
pri svdetku. Kao temeljno ustrojstvo tubitka bijase
dznijeta na vidjelo briga. Ontolosko zna¢enje tog izraza
ispol}ilo se u definioiji: bitak-vec..ispred sebe-u (svije-
tu) kao bitak-kod (unutarsvjetski) sretaju6ih bica.7 Ti-
me su izraZeni ovi fundamentalni karakteri tubitka: u
Ispred-sebe - egzistencija, u bitku-vec-u . . . - faktic-
nost, u bitku kod ... - propadanje. Ako u drugu ruku
smrt pripada bitku tubitka u jednom osobitom smislu,
1ada se ona (odno~no bitak pri svrsetku) mora dati
odrediti iz tih karaktera.
Ponajprije valja uopee jednom u obrisima razjasniti,
kako se na fenomenu smrti razotkrivaju egzistencija,
fakticnost i propadanje.
Interpretacija Jo5-ne, a time takoder i krajnjega Jos-
-ne, svrsetka tubitka, u smislu neke nenamirenosti, b.i-
jase otklonjena kao neprimjerena; jer ona je ukiJuci-
vala ontoloSko iskrivljavanje tubitka u neko PostoJeee.
Biti-zavrleno egmstencijalno ce re6i: biti v na kraju.
I •
Krajnje Jos"1lle ima karakter neee~~ pre~na cemu Je ~~-
bitak u odnosu. Svt5etak predstOJl tub1tku. Smrt DlJC
neko jos ne Postojece, nije ~ ~~mum reducirm1:a p_o-
sljednja nenamirenost, nego Je priJe neko predstaJanJe.
Ttibitku kao bitku-u-svijetu moze pak predstajati
mnogo toga. Smrt se ne odHkuje posebno karakterom
predstajanja samim za sebe. Naprotiv: ta bi interpre-
tacija takoder jos mogla sugerirati pomisao, da smrt
valja razumjeti u smislu nekog predstojeceg, unutar-
svjetski sretajuceg dogadaja. Predstajati moze, na pri-
mjer, nevrijeme, pregrad.nja kuce, stizanje nekog pri-
jatelja, dakle bice koje je postojece, prirucno ili je-
-skupa-tu. Bitak predstojece smrti nije te vrste.
Ali tubitku moze predstajati, na primjer, neko puto-
vanje, neka rasprava s drugima, odricanje od neeega,
. 7. Usp. § 41, s. 217
284
sto moZe biti sam tubitak: vlastlite mogucnosti bitka
koje ·Se temelje u su-bitku s drugima.
Smrt je jedna moguenost bitka koju uvijek mora
preuzeti tubitak sam. Sa smrou tubitak predstoji sa-
mom sebi u svojem najvlastitijemu Moei-biti. U toj se
morucnosti tubitku radl o njegovu bitku-u-svijetu. uop-
ce. Njegova je smrt mogucnost Ne-vise-mo6i-biti-tu. Ako
tubitak predstoji sebi kao ta mogucnost sima sebe, on
je potpuno upucen na svoje najvlasmtije Moei-biti. Ova-
ko predstojeci sebi, u njemu su razvrgnuta sva odnose-
nja prema drugom tubi~ku. T~ ~ajvlastitija, .n~?no5a~­
na mogucnost ujedno Je kraJnJa. Kao Moc1-b1ti, tubt-
tak ne moze nadma5iti mogucnost smrti. Smrt jest mo-
gucnost apsolutne nemogucnosti tubitka. Tako se s"!rt
razotkriva kao najvlastitija neodnosajna nenadma5tva
mogucnost. I<;ao takva, ona je jedno osobito pr~?staja­
nje. Njezina se egzistencijalna. m?gucnost teme}Jl u to-
me, sto je tu~itak samom seb1 b1tno d<?ku~, 1 to .kao
Ispred-sebe. Taj strukturni mom~nt ~xug:. 1ma .u bit~
pri smrti svoju najizvornij? konk~eti~.~lJU. B1.tak. PX:
svrsetku postaje fenomenski razgovjet~lJl k~o bltak pn
okarakteriziranoj osobitoj mogucnost1 tub1tka.
Ahl. najvlastitiju, neodnosajnu i nenadma5ivu mogu6-
nost tubitak ne pribavlja sebi naknadno i zgodimice u
tijeku svojeg bitka. Nego je tubitak, ako egzistira, v~
bacen takode~ u tu mogucnost. Da je prepusten svojoj
smrti i da time ona pripada bitku-u-svijetu, o tome tu-
bitak najpr-ije i najcesee nema nekog izricitog iii ~k
teorijskog znanja. J}acenost u smrt njemu se najizvor-
•
nije i naj.izrazitije razotkriva u cuvstvovanju tjeskobe.1
Tjeskoba pred smrcu jest tjeskoba »pred« najvlastiti-
jim, neodnosajnim i nenadmasivim Moei-biti. Pred-Cim
te tjeskobe jest sam bitak-u-svijetu.
Radi-Cega te tjeskobe jest uopee Moci-biti tubitka.
Tjeskobu pred smrcu ne valja bacati u isti kos s nekim
strahom pred preminucem. Ona nije neko proizvoljno
8. Usp. § 40, s. 209 i d.
285
i slueajno »slabo« raspolozenje pojedinca, nego je, kao
temeljno cuvstvovanje tubitka, dokueenost toga, da tu-
bitak kao baceni. bitak egzistira pri svojem svrietku.
Time se razjasnjava egzistencijalni pojam umiranja kao
bitak baeen k najvlastitijemu, neodnosajnomu i nenad-
maSdvomu Moci-hiti. Razgranicenje prema sustom iscez-
nucu, ali i prema nekom naprosto-skoneanju i napokon
prema »do~ivljav·anju« preminuca postaje stroze.
Bitak pri svrsetku ne nastaje tek putem nekog stano-
viSta sto katkada iskrsava, niti kao ono, nego bitno
pripada bacenosti tubitka koja se ovako iii onako ra-
zotlo:Uva u euvstvovanju (raspolozenju). Fakticno »z.na-
nje« .Ui »neznanje« o najvlastitijem bitku pri svrietku,
koje uv.ijek vlada u !Ubi~u, samo je iz:raz egzisten<:i:j~­
ne mogu6nostd, odrZavati se u tom b1tku na razltctte
nacine. Na tome sto fak.ticno ·mnogi najprije i najcesce
ne znaju za smrt, ne smije se temeljiti toboznji dokaz
za to da bitak pri smrti ne pripada »>peenito« tubitku,
nego !samo dokaz za to, da tu?itak. ~~)p~je i n.ajce5c~
povrsno skriva pred sobom naJvlastttljl bttak pn smrti.
Tubitak umire faktiano, dokle god egzistira, ali najprije
i najcdce na naoin propadanja. Jer fakticno egzistir~­
nje nije samo uopce i ind.iferentno neko baceno ~oCi­
-biti-u-svijetu, nego je uvijek vee i rastoceno u »SvtJetu«
o kojem briguje. U tom propadajucem bitku kod ..•
javlja se bijeg iz neugodnosti, to jest, sada bijeg pred
najvlastitij.im bitkom pri smr.ti. Egzistencija, faktianost,
propadanje karakterizira:ju bltak pri svrsetku i konsti-
tutivni su, prema tome, za egzistencijalni pojam Sllll"ti.
Umiranje se u pogledu svoje ontoloske moguenosti te-
melji u brizi.
Ali ako bitak pri smrti izvomo i bitno pripada bitku
tubitka, tada se on mora dati - premda najprije kao
nepravl - pokazati takotter u svakidasnjici. A kad bi
cak bitak pri svrsetku pruZaO mogucnost za jednu egzi-
stencijalnu cijelost tubitka,' tada bi u njemu pocivala
fenomenska potvrda za tezu: briga jest ontoloski nuiv
za cjelinu ulrupne strukture tubitka. Mec!utim, da bi se
286
ova postavka potpuno fenomensld opravdala, nije do-
voljna neka skica veze izmedu bitka pr.i smrti i brige.
Ta veza mora izaci na vidjelo prije svega u najbliZoj
konkretizaciji tubitka, u njegovoj svakida5njosti.
§ 51. Bitak pri smrti i svakida5njost tubitka
Ispostavljanje svakida~njeg prosjecnog bitka pri smr-
ti orijenara se ·na. prije dobivene strukture svakidasnjo-
sti. U bitku pri smrti tubitak se odnosi prema samom
sebi kao prema jednom osobitomu Moci~biti. Ali liOn.ost
svakidasnjosti jest Se9, koje se konstituira u javnoj
izlozenosti sto se 1z.rice u naklapanju~ Ona mora, prema
tome, objelodanjivati, na koji naOin svakidasnji ·tubitak
sebi prlkazuje svoj bitak pri smrtli. Temelj izlaganja
uvijek tvori neko razumljenje, koje je uvijek i cuvstvu-
juce, to jest raspolozeno. Valja, dakle, pitati: kako je
cuvstvujuce razumljenje, koje lezi u naklapanju Se,
dokuCilo bitak pri smrti? Kako se Se razumeci odnosi
prema na1vlastitijoj, neodno5ajnoj i. nenadma~voj mo-
gu6nosti tubitka? Koje cuvstvovanJe dokucuJe tomu
Se prepustenost smrti .i na koji nacin?
Javnost svakidasnje skupnosti »pozna« smrt kao-
upadicu sto se neprestance dogada, kao »smrtni slu-
caj«. Ovaj dli onaj bliZnji ili daleki »Umire«. Nepoznati
»umiru« svakog .dana i svakog sata. »Smrt« susrece kao
poznati dogadaj sto se zbiva unutar svijeta. Kao takav
dogadaj, ona ostaje u neupadljivosti1° karakteristicnoj
za svakidasnje Sretajuce. Se ima za taj dogadaj vee
osigurano neko izlaganje. Izreceno iii takoder najeesce
za sebe zaddano »povrino« govorenje o tome hoce re-
Ci: na kraju se jednom i umire, ali za sada se sim os-
taje nepogodenim.
Analiza tog »umire se« nedvosmisleno razotkriva vr-
stu bitka svakidasnjeg bitka pri smrti. Ona biva u takvu
9. Usp. § Zl, s. 143 i d.
10. Usp. § 16, s. 81 i d.
287
 /
govorenju razumljena kao neodredeno nesto, koje pri-
je svega mora od nekuda sti6i, ali za sada nje za sa-
mog nekoga jos nema i stoga ne prijeti. »U.mire se«
siri mnijenje, da smrt pogada tako reei to Se. Javno
izlaganje tubitka kafe: »umire se«, jer time svatko dru-
gi i samo Se moze sebe uvjeriti: nikada upravo ja; jer
to Se jest nitko. »Umiranje« se nivelira na dogada:j ko-
ji doduse pogada tubitak, ali nikomu ne pripada osobi-
to. Ako je naklapanju ikada svojstvena dvosmislenost,
onda je svojslvena ovom govorenju o smrti. Umiranje,
koje je bitmo ·bez mogucnosti zastupanja moje, iskriv-
ljuje se u dogadaj koji .se zbiva svima, .koji susreee Se.
Okarakterizirano govorenje prica o smrt:i kao o »slu-
eaju« sto se neprestance dogada. Ono prikazuje nju kao
nesto oduvijek »zbiljsko«, a skriva njezin karakter mo-
.gucnosti i u isti mah pripadajuee momente neodno5aj-
nosti i nenadmasivosti. S ovakvom dvosmislenoseu tu-
bitak stavlja sebe u stanje, da se u pogledu svojeg oso-
bitoga, najvlastitijoj licnosti pripadnoga Moci-biti gubi
u Se. Se osnafuje i potencira iskusenje skrivati sebi
najvlastitiji bitak pri smrti.11
Skrivajuee izbjegavanje smrti vlada svakidasnjo5cu
tako uporno, da u skupa-bitku »bliZnji« cesto uvjera-
vaju jos i »Umirueega« kako ce umaknuti smrti i usko-
ro se opet vratiti u smirenu svakida5njost svojega svi-
jeta o kojemu briguje. Takva »Skrb« dapace mnije da
»Umirueega« .time »tjesi«. Ona mu hoee vratiti tubitak,
pomafuCi mu da. i on jos jednom potpuno prikrije
svoju n~odnosnju mogucnost bitka. Se pribavlja na taj
nacin neprestanu smirenost u pogledu smrti. Ali ta smi-
renost u osnovi ne v,rijedi samo za Umirueega, nego
isto toliko i za »tjesitelja«. I Ca.k u slueaju prem1nuea,
dogadaj ne smije omesti i uznemiriti javnost u njez.inoj
bezbriznosti o kojoj briguje. TI\ nerijetko se u umira-
nju drugih gleda drustvena neprijatnost, ako ne i ne-
takticnost, eega valja postedjeti javnost.12
11. Usp. § 38, s. 199 i d.
12. L. N. Tolstoj prikazao je fenomen potresnosti i sloma tog
»umire sec u pripovijesti »Smrt Ivana Iljica«.
288
Ali u isti mah s tim umirivanjem, koje odguruje tu-
bitak od njegove smrti, Se uspostavlja svoje pravo i
ugled presutnim reguliranjem nacina, kako se uopee
valja odnositi prema smrt!i. Vee »pomisljanje na smrt«
javno vtijedi kao kukavdck.i strah, nesigurnost tubitka
i •:rnraCni bijeg iz svijeta. Se ne da, da izbije smjelost
za tjeskobu pred smrcu. Vladavina javne izlozenosti od
strane Se vee je odlucila i o cuvstvovanju iz kojega
treba odrediti stanoviste prema smrti. U tjeskobi pred
smreu tubitak biva doveden pred sama sebe kao pre-
pusten nenadmasivoj moguenosti. Se obavlja preokre-
tanje te moguenosti u strah pred nekim dogadajem sto
dolazi. Ucinjena kao strah dvosmislenom, tjeskoba se
jos povrh •toga pnikazuje kao slabost, lroju :Q.e smi:je poz-
navati tubitak siguran u sebe. Ono sto je prema neeuj-
nom dekretu Se »pristojno«, to je ravnodusni mir na-
prama »cinjenici« da se umire. Oblikovanje neke takve
»nadmoene« ravnod:US.nosti otultuje tubitak od njegova
najvlastitijeg, neodnosajnoga Moei-biti.
Ali iskusenje, umirenje i otudenje oznacuju vrstu bit-
ka propadanja. Svakidasnji bitak pri smrti, kao propa-
daju6i, neprestani je bijeg pred njom. Bitak pri svriet-
ku ovdje dma modus drugac.ije tumaeenog, nepra'Vo ra-
zumijevajueeg i skrivajuceg izbjegavanja svrsetka. Da
uvijek vlastiti tubitak fakticno vazda vee umire, to
jest, da je u nekom bitku pri svojem svrsetku, - taj
fakt on skriva sebi time, sto preoblikuje smrt u svako-
dnevno nastupaju6i smrtni slueaj u Drugih, koji nas
U SVakom slueaju jos jasnije uvjerava, kako »Se sam«,
eto, joS »Zi'Vi«. Ali propadajuCim bijegom pred smreu
svakidasnjost tubitka posvjedoeuje da je i samo Se uvi.;.
jek vee odredeno kao bitak pri smrti, i tada kad sene
.k.reee izricito u nekom »pomisljanju na smrt«. Tubitku
se i u prosjeenoj svakida.Snjosti neprestano radi o tom
najvlastitijemu, neodnosajnomu i nenadma.Sivomu Mo-
ci-biti, premda samo u modusu brigovanja oko jedne
neuznemiravane ravnodu5nosti p r e m a krajnjoj mo-
guenosti svoje egzistencije.
"
19 Bitalc i vrijeme 289 ....
 Ali prikaz svakida5njeg bitka pri smrti ujedno daje
uputu, da se, putem jedne dublje interpretacije propa-
dajuceg bitka pri smrti kao izbjegavanja nje, osigura
potptmi egzistencijalni pojam bitka pri svrsetku. Pri
fenomenski dovoljno na vidjelo iznijetom Pred-Cim bi-
jega, mora se dati fenomenoloski projektirati, kako li
sam izbjega;vajuci tubitak razumije svoju smrt.t3
§ 52. SvakidaJnji bitak· pri svrsetku i potpuni
egzistencijalni pojam smrti
Bitak pri svrsetku bijase u svojoj egzistencija1noj
skici odreden kao najvlastitije, neodnosajno i nenadma-
sivo Moci-biti. Egzistirajuci bitak pri toj mogucnosti
dovodi sebe pred apsolutnu nemogucnost egzistencije.
Povrh te prividno prazne karakterizacije bitka pri smr-
ti razotkrila se konkretizacija tog bitka u rnodusu sva-
kidasnjo~ti. U skladu s tendencijom propadanja bitnom
za svakidasnjost, bitak pri smrti se pokazao kao s]p-i-
vajuce izbjegavanje smrti. Dok je istrazivanje pri.je pre-
lazilo od formalne skice ontoloske ,strukture smrti na
konkretnu analizu svakidasnjeg bitka pri svrsetku, sa-
da treba obratnim smjerom, putem dopunske interpre-
tacije svakidasnjeg bitka pri svr5etku, dobiti potpuni
egzistencijalni pojam srnrti.
Eksplikacija svakidasnjeg bitka pri smrti pridrZavala
se naklapanja Se: jednom se tako<1er i umire, ali za
sada jos ne. Do sada bijase interpretirano jedino »umi-
'' re se« kao takvo. U »jednoe takoder, ali za sada j<>S
ne« svakidasnjost dopusta nesto poput izt•jesnosti srnr-
ti. Nitko ne sumnja u to, da se u~ire. Sarno, to »ne
sumnjati« ne treba vee· u sebi kriti onu sigurnost sto
odgovara izvjesnosti s kojom smrt u srnislu okarakte-
rizirane osobite mogucnosti stupa u tubitak. Svakida5-
njost se zaustavlja kod tog dvosmislenog dopustanja
\ stavlja na kraju jednu osobitu izvjesnost tubitka.
13. Usp. osobito s ovom metodskom mogufnoseu ono sto je
· reeeno uz analizu tjeskobe § 40, s. 209 \I
290
»izvjesnosti« smrti - da bi je, jo§ vecma skrivajuci
umiranje, oslabila i olillala sebi ba.Cenost u smrt.
Skiivajucem izbjegavanju smrti ne moze, prema nje-
govu smislu, smrt biti zapravo »izvjesna«·, pa ipak to
jest. K.ako stoji s »izvjesnoseu smrtic-?
Da je neko biee nekome izvjesno, reci ce: smatrati ga
kao istinito istinitim. Ali istina znaCi otkritost biea. Sva-
ka se pak otkritost ontolosk:i temelji u najizvornijoj
istini, dokucenosti tubitka.I4 Tubitak je kao dokueeno-
-dokucujuce i otkrivajuce biee bitno »u istini.« Ali iz-
vjesnost se ili temelji u ~tini ili joj jed~ko ~ZV?rno pri-
pada. Izraz »-izvjesnost« una, poput term.ma »IStina«, dvo-
jako znaeenje. Izvorno ee istina re6i isto Sto i Biti-dok.u-
eujuCim kao ponasanje tubitka. ZnaCe.nje izvedeno otu-
da reci ce otkritost bica. Na odgovarajuci nacin izvjes-
nost izvorno znaci isto sto i sigurnost kao vrsta bitka
tubitka. U jednom izvedenom znacenju biva, medutim,
i bice, koje moze biti izvjesno tubitku, nazvano »izvjes-
nim.«
Jedan modus izvjesnosti jest osvjedocenje. U njemu
tubitak daje, da mu jedino svjedoeanstvo same otkrite
(istinite) stvari odreduje njegov razumijevaju6i bitak
kod nje. Smatranje-istinom je kao smatranje-sebe-u4.s-
tini dovoljno, ako se temelji u samom otkritom bieu i
ako je kao bitak kod tako otkritog bica postalo sebi
transparentnim u pogledu svoje primjerenosti njemu.
Nesto takvo izostaje u proizvoljnom izmisljanju od-
nosno u pukom »nazoru« o nekom bicu.
Da li je smatranje istinitim dovoljno, to biva odmje-
reno prema zahtjevu istinitosti t<Jg smatranja. Taj za-
htjev dobiva svoju pravovaljanost iz vrste bitka biea
koje valja dokuciti i iz usmjerenja dokucivanja. S raz-
licitoscu biea i u skladu s vodeeom tendencijom i do-
metom dokucivanja mijenja se vrsta istine, a time i iz-
vjesnost. Razmatranje sto slijedi ogranicuje se na ana-
lizu Biti-izvjesnim sto se tice smrti, a ta izvjesnost pred-
14. Usp. § 44: s. 242 i d., osobito s. 249 i. d.
19* 291
 Svakida§nji tubitak najcesce skriva najvlastitiju, ne-
odnosajnu i nenadmaSivu mogucnost svojeg bitka. Ta
fakticna tendencija skrJ.vanja potvrduje tezu: tubitak
je kao fakbican u »neistini.« 15 Prema tome, izvjesnost
koja pripada takvom skrivaJilju bitka pri smrti mo-
ra biti neko neprimjereno smatranje istinitim, ne mo-
Zda neizvjesnost u smislu dvojbe. Neprimjerena .izvjes-
nost ddi. ono, sto joj je izvjesno, u skrivenosti. Ako
»Se« smrt razumije kao dogadaj koji susrece u okol-
nom svijetu, tada ·izvjesnost .koja se odnosi nato ne po-
gada bitak pri smrti.
Ka.Ze se: izvjesno je, da »ta« smrt dolazi. To se kaze,
a Se previda, -da samom tubitku, kako bi mu smrt mo-
gla biti i.i:vjes-nom, uvijek mora biti izvjesno njegovo
najvlastitije neodnosajno MoCi-biti. Kaze se da je smrt
izvjesna, i time se u tubitak usaduje pricin, da je nje-
gova smrt izvjesna samom njemu. A u cemu je razlog
toj svakidasnjoj izvjesnosti? Ocito ne u nekom pukom
uzajamnom uvjeravanju. T! svakodnevno iskustvo po-
tvrduje »umiranje« Drugih. Smrt je neoporeciva »is-
II ..
kustvena Cinjenica«.
I Na koji nacin svakidasnji bitak pri smrti razumije
ovako utemeljenu izvjesnost, to on odaje sebi tada, kad
pokusava, dapaee krltiCkd opremo, a to ce reei ipak
l' pri~jereno, »misliti« o smrti: Svi ljudi, koliko se zna,
fI .., »umiru.« Smrt je za svakog covjeka u najvecem stup-
I .~ nju vjerojatna, ali ipak nije »bezuvjetno« izvjesna. Stro-
I
.j
go uzevsi, smrti smije biti priznata »samo« empirijska
izvjesnost. Ta nmno zaostaje za najvisom izvjesnO'Scu,
apodiktJickom, koju postiZemo u izvjesnim podrucjima
I teorijske spoznaje.
To »kriticko« odredenje izvjesnosti smrti i njez-ina
predstajanja oeituje ponajprije i opet - za svaki-das-
njost karakteristicno - nepoznavanje vrste bitka tu-
bitka i njemu prdpadajuceg bitka pri smrti. To sto je
preminuce, kao dogad.aj koji se pojavljuje »samo« em-
pirijski izvjesno, ne odlucuje o izvjesnosti smrti. Smrt-
15. Usp. § 44b, s. 249
292
ni slueajevi mogu fakticno biti pobuda za to, da tubi-
tak bude najprije uopee upozoren na smrt. Ali ostaju-
6i u naznacenoj empirijskoj izvjesnosti, tubitku uopee
ne mofe smrt postati izvjesnom u pogledu toga, ka.kva
ona »jest.« Premda tubitak u 4avnomu Se prividno »go-
vori« samo o toj »empirijskoj« jzvjesnosti, on u osnovl.
ipak ne ostaje iskljucivo i primarno pri smrtnim sluea-
jevjma sto se dogadaju. I dok izbjegava svoju smrt, sva-
.kida5njem je bi1:ku pri smrti ona ipak izvjesna dru-
gacije nego sto bi je sam on htio vidjeti u svojem cisto
teorijskom razmisljanju. Ovo »drugacije« svakidasnjost
najce5ce sebi .skriva. Ne usuduje se da u tom pogledu
postane sebi transparentnom. Okarakteriziranim sva.ki-
dasnjim cuvstvovanjem, »tjeskobno« zabrinutim, nad-
mo6noscu - prividno lisenom tjeskobe - spram izvjes-
ne Cinjenice smrrti, svakidasnjost priznaje neku izvjes-
nost »viSu« nego sto je samo em.pirijska. Za izvjesnost
smrti se zna, pa ipak ona zapravo »nije« izvjesna. Pro-
padajuca svakidaSiljost tubitka pozna izvjesnost smr.ti,
pa ipak izbjegava, da joj ona bude izvjesna. Ali to iz- .., !
bjegavanje fenomenski posvjedocuje, iz onoga sto izbje- I
.~~ l
gava, da smrt mora bivati shvaeena kao najvlastiti-
ja, ileodnosajna, nenadmasiva mogucnost koja je iz-
vjesna. ~
KaZe se: smrt dolazi izvjesno, .ali za sada jos ne. Tim
»~~ •••« .se ~rdce s~r~i .:izvjesnost. »Za sada jos ne«
ruJ~ neki puki n~gatlvru askaz, nego samoizlaganje Se,
koJim ono upu6uJe sebe na ono, sto za sada jos ostaje
pristupa:cno tubitku i o cemu moze brigovati. Svakida.S-
njost natjeruje u iurbu brigovanja i okanjuje se okova
sumornog, »jalovog pomisljanja na smrt.« Ta biva od-
godena do. nekog »jednom kasnije«, i to s poZ)ivom na
takozvano »opce smatranje«. Tako Se skr.iva ono osebuj-
no kod ~jesnosti smrl'i, da je ona moguca u svakom
trenutku. U .korak s jzvjesn:oSeu smrti ide neodred.enost
nje21ina Kada. Svakidasnji ·bitak spram smrti dzbjegava
tu neodredenost tako sto joj odredenost podaje on. Ali
takvo odreelivalllje nE; moze .znat.itJi, da se Kada stizanja
prem.inuea proraeuDfl'Va. Tubitak prije bjdi pred tak-
.
:\
293 t
 vom odreden05eu. Svakida5nje brigovanje ~dreduje se-
bi neodredenost izvjesne smrti na taj nacin, sto pomiee
pred nju sve sto je pre!no i moguce u najbliroj svako-
dnevici.
Ali zak.rivanje neodredenosti pogada i izvjesnost. Tako
biva skriven najvlastitiji karakter mogucnosti smrti: iz-
vjesno i pri tome neodredeno, to znaci moguce u sva-
kom trenutk.u.
l ' Potpuna interpretacija svakida5njeg govorenja o smr-
ti i naoina na koji ona stupa u tubitak navela je na
karakteristike: izvjesnost i neodredenost. Potpuni eg-
zistencijalno-ontoloski pojam smrti dade se sada ome-
diti u slij~decim odredenjima: Smrt je kao svr5etak tu-
bitka najvlastitija, neodnosajna, izvjesna i kao takva
neodreltena, nenadma§iva mogucnost .tubitka. Smrt je,
kao svrietak tubitka, u bitku tog biea pri njegovu svr-
setku.
Ome4enje egzistencijalne strukture bitka pri svriet-
>'
ku stoji u sll1Zbi izdvajanja jedne vrste bitka tubitka
u kojoj on kao tubitak moze biti cijeli. Sto uvijek vee
l'
i svakidasnji tubitak jest pri svojemu svrsetku, to jest,
I neprestano se, premda »povrino«, razracunava sa svo-
jom smrcu, to pokazuje, da taj svrietak, koji uklju-
cuje i odreduje cijelost, nije ne§to k cemu tubitak naj-
zad stire tek u svojem preminueu. U tubitak, kao biv-
stvujuci pri svojoj smrti, uvijek je vee ukljuceno samo
njegovo krajnje Jos-ne, prije kojega su smjestena sva
druga. Stoga nije opravdan formalni zakljucak, da Jo5-
.. -ne tubitka, povrh toga o~toloski neprimjereno interpre-
tirano kao nenamirenost, tvori necjelovitost tubitka.
Fenomen Jos-ne, razabran iz Ispred-sebe, kao i struktu-
ra brige uopce tako je malo neka ,instanca p_rotiv jed-
ne moguce egzistentne cijelosti, da prije svega to lspred-
-sebe omogucuje jedan takav bitak pri svrsetku. Pro-
blem moguce cijelosti biea, koje smo uvijek mi sami,
postoji s pravom ako briga kao temeljno ustrojstvo
. tubitka »stoji u vezi« sa smrcu kao: krajnjom moguc-
noscu tog biea.
294
Ostaje, medutim, dvojbeno, bija5e 1i taj problem vee
i dovoljno obraden. Bitak pri smrti temelji se u brizi.
Kao baceni bitak-u-svijetu, tubitak je uvijek vee pre-
pusten svojoj smrti. Bivstvujuci pri svojoj smrti, on
fakticno umire, i to stalno, dokle god nije ·stigao k svo-
jem preminueu. Tubitak faktiC:no umire, to ee reCi
ujedno, da se u svojem bitku pri smrti uvijek vee ovako
iii onako odlucio. Svakodnevno propadaju.Ce bje&nje
pred smrcu jest nepravi bitak pri njoj. Nepravosti jest
temelj moguea pravost.16 Nepravost oznacuje jednu vr-
stu bitka u koju se tubitak moze premjestiti, a najCe!-
ce se uvijek i premjestio, ali se u nju ne mora numo
i trajno premjestati. Jer egzistira, tubitak odreduje se-
be kao bite, kakvo jest, uvijek iz neke mogucnosti ko-
jom on sam jest i razumije ju.
Moze li tubitak i zapravo razumjeti svoju najvlastiti-
ju, neodnosajnu i nenadmasivu, izvjesnu i kao takvu
neodredeiiu moguC.nost, to jest, boraviti u pravom bit-
ku pri smrti? Dokle god taj pravi bitak pri smrti nije
ispostavljen i ontol<>Ski odreden, egzistenoijalnoj inter-
pretaciji bitka pri svrietku nedostaje ne5to bitno.
Pravi bitak pri smrti znaOi jednu egzistencijalnu mo-
gucnost tubitka. To onticko Mo6i-biti mora, sa svoje
strane, biti ontoloski moguce. Koji su egzistencijalni
uvjeti te mogucnosti? Kako da sama ona postane pri-
stupaenom?
§ 53. Egzistencijalni projekt pravoga bitka
pri smrti
Tubitak se fakticno najprije i najeesee zadriava u
nekom nepravom bitku pri smrti. Kako treba »>bjektiv-
no« okarakterizirati ontolo!ku mogucnost jednog pra-
voga bitka pri smrti, ako se ·tubitak, na kraju, nikada
ne odnosi pravo prema svojem svrsetku iii pak taj
.16. 0 n:epravc;tsti tubitka bija~ rij~ u § 9, s. 46 i d., § rt, s.
143 1 osob•to u § 38, s. 199 i d.
295
 pravi bitak mora prema svojem smislu ostati skriven
drugima? Nije li projekt egzistenoijalne mogucnosti jed-
nog ovako dvojbenog egzistencijalnoga Moei-biti fan-
tastitan pothvat? Sto je sve potrebno da bi se jedan
takav projekt vinuo nad neku samo tlapecu, proizvolj-
nu konstrukciju? Pru.Za li sam tubitak upute za taj pro-
jekt? Daju li se .razlozi njegovoj fenomenskoj pravova-
ljanosti razabrati iz samog tubitka? Moze li sada pos-
tavljena ontoloska zadaea pustiti, neka joj iz dosadas-
nje analize tubitka stignu predlosoi koji ce njezinu na-
mjeru utjerati u sigumu putanju?
Bio je fiksiran egzistencijalni pojam srnrti, a time i
ono prema cemu se pravi bitak pri svrsetku treba moCi
odnositi. tatim je bio okarakteriziran nepravi bitak pri
smrti, i time prohibitivno skicirano- kakvim pravi bi-
tak pri smrti ne moZe biti. S tim pozitivnim i prohibitiv-
nim uputama mora biti moguce projektirati eg1Jistenci-
jalnu gradnju jednog pravoga bitka pri smrti.
Tubitak: biva konstituiran putem dokucenosti, to jest
putem cuvstvujuceg razumljenja. Pravi bitak pri smrti
ne moze izbjegavati najvlastitiju, neodnosajnu moguc-
nost i u tom je bijegu skrivati i drugacije tumaciti ka-
/ ko bi je razumjelo Se. Otuda egzistencijal:ni projekt jed-
nog pravoga bitka p.ri smrti mora ispostav.iti momen-
te koji taj bitak konstituiraju kao r~jenje smm u
smisfu nepovr5nog i neskrivajuceg bitka pri naznacenoj
rnogucnosti.
Ponajprije valja bitak pri smJ:lti oznaOiti kao bitak pri
nekoj moguenosti, i to jednoj istaknutoj mogucnosti
J samog tubitka. Bitak pri nekoj moguenosti, to jest
l pri Mogucemu, moze znaciti: spremnost na neko Mo-
guce kao brigovanje Q njegovu ostvarenju. U polju P.ri-
rucnoga i Postojecega neprestano susrecu takve mo-
gucnosti: DostiZno, Savladlvo, Prohodno i slicno. Brigu-
juca spremnost na neko Moguce ima tendenciju uni-
stiti mogucnost Mogucega uCinivsi ga Raspolozivim. Ali
brigujuce ozbiljavanje prirucnog pl'libora (!tao izradba,
.pnipravljanje, preinaka itd.) uvijek je samo relativno,
utoliko sto i Ozbiljeno jos, i upravo, ima karakter bitka
296
svr~ovitosti . .C~no, premda ozbiljeno, ostaje kao Zbiljsko
nek1m Mogucrm za ..., za koje je karakteristieno neko
~ato-da: oya analiza treba jedino jasno pokazati, kako
h se biUguJuea spremnost na .•. odnosi prema Moguce-
~u: ne razmatraj~c! na tematsk.o-teorijsk.i nacin Mogu-
ce .kao Moguce, mti pogotovu njegovu moguenost kao
takvu, nego tako sto se ona s-motreno od-v.raea od Mo-
gucega prema Za-sto-rnogucemu.
Bitak pri smrti koji je ovdje u pitanju oeito ne mo-
z: ima~ karakter brigujuce gotovosti na njezino ozbilje-
DJe. U Jednu ruku, smrt kao Moguce nije neko moguce
Priz:ucno i1i Postojeee, nego je moguc119st bitka tubitka. •.
Z~~m. brig~v~nje za ozbiljenje tog Mogucega moralo
b1 1pak znaC:it1 prouzroeenje preminuea. Ali time bi tu-
bitak sebi up.ravo odurzeo osnovicu za neki egzistLra-
juci bitak pri smrti.
Ak_o. d~le s bitkom pri smrti nije misljeno njezino
l>OZbllJenJe«, tada to n~ moze re6i: zaustaviti se tik sv.r-
setka u svojoj mogucnosti. Takvo bi se pona5anje svo-
di~o . na »pom~sljal?-je na smrt.« Takvo odnosenje pre- (
~~~lJa, ka!to b1 se 1 kada mogucnost mogla zais~a ostva- )
nti. To mo~g~je o smrti njoj samoj dodu5e ne oduzima. 1» {
potpun~ ~Jezm karakter moguenosti, jo5 se uvijek mo-
zga o DJOJ kao dolazeeoj, ali zacijelo nju to mozganje
uhl8Zava htijenjem, da proracunano raspola.Ze njome. \
O~a treba da ~o Moguce pok:azuje sto je moguce ma-
~Je od te svoJe moguenosti. U bitku pri smrti, napro-
tlv, ako on treba u drugu ruku rarumijevajuci dokuCi-
vati okarakter.iziranu mogucnost kao takvu, mogucnost
m~r~ ·neoslabljena biti mzumljena kao moguenost, za-
rm~lJa.na kao moguenost i u ponasanju prema njoj iz-
drzana kao moguenost.
Prema ~elrom Mogueemu u svojoj mogucnosti tubitak
se, m':dutim, odnosi u iScekivanju. Gdje vlada napetost
~k<? .nJegov~ .nastupa, tu Moguce moze sa svojim »hoee
li, 11i neee ili napokon ipak hoce« sretati nesmetano i
neokmjeno. Ali zar analiza ne :na.Hazi ~ fenomenam iSCe-
lc~vanja. 1:1ay istu vrst~ ~itka. pri Mogucemu koja je ve~ •.
blla obilJezena u briguJUCOJ gotovosti na ne8to? Svako
297 t
I
I
i-5Cekivanje razumije i »ima« svoje Moguce u pogledu
toga, da li ce ono, i kada i kako, zacijelo biti zbiljski
prisutno. lSCekiva:nje nije samo pr.igodno svraCa.nje po-
gleda s Mogucega na njegovo moguce ozbiljenje, nego
je, bitno, Ce.kanje tog oz.biljenja. I u iSCekivanju ima ne-
kog odskakivanja od Mogucega i traZenja uporista u
Zbiljskomu, zato je I§Ceki vano - jSCekivano. Polaze-
ci od Zbiljskoga, i k njemu, Moguee biva, na nactn is-
eekivanja, uvuteno u Zbiljsko.
Ali bitak pri mogucnosti kao bitak pri smrti treba
se odnositi prema njoj tako, da ~e u tom bitku i za nj
ona razotkriva kao mogucnost. Takav bitak pri moguc-
nosti zahvaeamo terminol~ki kao istrcavanje u moguc-
nost. Ali Za.r to pana5anje ne krije u sebi neko pni.bli-
zavanje k Mogucemu, i ne iskrsava li s blizinom Mogu-
cega njegovo ozbiljenje? To pribliZa.vanje, mectutim, ne
tendira k nekom brigujueem cinjenju Zbiljskoga Ras-
poloZivim, nego u razumijevajueem dolaZenju bli.Ze po-
staje mogucnost Mogueega samo »veea.« Najblil.a bliz.i-
.' J'la bitka pri smrti kao mogucnosti od nekog je Zbilj-
skoga daleko koliko je samo moguce. Sto neskrivenije
biva razumljena ta mogucnost, to Cisee prodire razum-
I ljenje u mogu6nost kao u moguenost nemogucnosti eg-
.zistencije uopce. · Smrt kao mogucnost ne daje tubitku
nista sto »valja ozbiljiti« i nista sto bi on sam mogao
hiti kao Zbiljsko. Ona je mogucnost nemogucnosti bilo
kojeg odnQ5enja prema ..., svakog egzistiranja. Pri istr-
eavanju U tu mogucnost, ta postaje »SVe VeCoffi«, to jest,
razotkriva se kao takva, da uopce ne pozna neku mjeru,
'I
neko Vise ili Manje, nego znaCi mogucnost bezmjerne
nemogucnosti egzistencije. Prema svojoj biti, ta mo-
I
I•
I'
gucnost ne pru.ia tubitku neki oslonac da napeto isce-
kuje, »ostikava« moguce Zbiljsko i dotle zaboravlja
mogucnost. Bitak pri smrti kao istreavanje u moguc-
nost omogucuje prije svega tu mogucnost i kao takvu
je oini slobodnom.
Bitak pri smrti jest istreavanje u jedno MoCi-biti
. onog bica Cija je vrsta bitka samo istrcavanje. U istr-
Ca.vajueem otkrivanju toga Moei-biti tubitak: dokueuje
298
se?e ss:no~ sebi u pogledu svoje krajnje mogucnosti.
.1\h proJektirati sebe prema najvlastitijemu Moci-biti re-
ci ee: mo6i razumjeti sama sebe u bitku ovako razotkri-
tog bica: egzistirati. Istreavanje se pokazuje kao mo-
gu~nost razumljenja najvlastitijeg krajnjega Moei-biti,
to jest, qo mogucnost prave egz.istencije. Njezino onto-
Iosko ustrojstvo mora postati vidljivim kada se ispo-
stavi konkretna struktura istreavanja u smrt. Kako se
provodi fenomensko omectivanje te strukture? Ocito ta-
ko, da odreddmo karakteristike istreavajuceg dokuciva-
nja, koje mu moraju pripadati kako bi ·ono moglo po-
stati Cistim razumljenjem najvlastitije, neodno5ajne,
nenadmaSive, izvjesne i kao takve neodrectene mogueno-
sti. Preostaje, da se uzme u obzir, kako razumljenje
primarno neee reei: jednosmisleno zuriti, nego razumje-
ti sebe u MoCi-biti, koje se razotkriva u projektu.17
. S~rt je ~ajvlas_titija !-'Ilogucnost tubitka. Bitak pri
DJOJ dokucuJe tubitku nJegovo najvlastitije MoCi-biti u
kojem se njemu apsolutno radi o bitku tubitka. U nje-
mu mo.ie ~ubitku postati oOitim, da se on u osobitoj
mogucnosti sama sebe oteo od Se, to jest, da mu se is-
treavajuci uvijek mo.ie oteti. Ali tek razumljenje toga
»MoCi« razotkriva faktioou izgubljenost Se-licnosti u
svakida5njost.
~ajvlasti~j~ je ~ogucnost neodnosajna. Istrcavanje
daJe razumJeti tubitku, da jedino njemu samom od se-
be valja preuzeti Moei-biti u kojemu se apsolutno radi
o njegovu najvlastitijem bitku. Smrt ne »pri.pada« samo
i~diferentno ':Ias~tom tubitku, nego polal.e pravo na
?J kao usamlJent.. Neodno5ajnost smrti, razumljena u
1streavanju, usamljuje tubitak na samog njega. To
usamljivanje naOin je na koji »TU« biva dokueeno za eg-
zistenciju.. O~o _cini ~Citim: da svaki bitak kod onoga
o eem~ bnguJe 1 svaki su-b1tak s Drugima zatajuje, ako
se radi o najvlastitijemu Moei-biti. Tubitak mo.ie biti
z.apravo on sam jed:ino ako se sam od sebe osposobi
17. Usp. § 31, s. 162 i d.
299
 za to. Zatajivanje brigovanja i skrbi ne znaci, medutim,
nipo5to neko odvezivanje -tih nacina tubitka od njego-
va pravog vlastitog bitka. Kao bitne strukture ustroj-
stva tubitka, i ti nacini piiipadaju uvjetu mogucnosti
egzistencije uopee. Tubitak jest zapravo on sam jedino
ukoliko sebe kao brigujuci bitak kod . . . i .skrbeC.i bi-
tak s ... pl'limarno projektira prema svojem •najvlastit·i-
jemu Moci..biti, a ne prema mogucnosti Se-licnosti. Is-
trcavanje u neodno5ajnu moguenost tjera bice, koje 1s-
treava, ·u mogu6nost da samo od sebe preuzme svoj
najvlastitiji bitak iz samoga sebe.
Najvlastitija, neodnosajna mogucnost je nenadmasiva.
Bitak pri njoj daje .razumjeti tubitku, da mu kao
krajnja mogucnost egzistencije predsto}i odreei se sa-
ma sebe. Ali ·istreavanje ne izbjegava nenadmaSivost kao
sto to cini nepravi bitak pri smrti, nego toj nenadma5i-
vosti dopusta pristup k sebi. Istreavajuee postajanje-
-pristupacnim za vlast~tu smrt oslobada od izgubljeno-
sti u mogu6nosti koje se slueajno namecu, ito tako sto
daje prije svega pravo razumjeti i odabrilti fakticne
mogucnosti koje su smjestene prije one nenadmasive.
Istr.Cavanje dokuCuje egzistencijj, kao krajnju moguc-
/ nost, zada6u da bude- vlastita, i tako razbija uporno os-
tajanje pri jednom postignutoj egzistenciji. Tubitak se,
dstreavajuci, cuva toga, da zapadne iza sama sebe i ra-
zumljenoga Moci-biti, i da -»postane prestar za svoje
pobjede« (Nietzsche). Slobodan za najvlastitije moguc-
nosti, odredene polaze6i od svrsetka, to jest razumljene
kao konaene, tubitak odgoni opasnost da, polazeci od
svojega konaenog razumijevanja egzistencije, ne pre-
pozna iii pak, pogre5no ih tumaceei, svede na svoje vla-
stite, one mogucnosti egzistenoije D.rugih sto ih to ra-
zumijevanje prestiZe - da bi tako sebe uputio k naj-
vlastitijoj faktienoj egzistenaij.i. Ali .kao neodnosajna
mo8UCnOSt, smrt usa:mtjuje tub.i.tak jedino kako bi mu
kao nenadma.S.ivom dala da kao su..bita.k razumije Moei-
·biti Drugih. Zato to istreavanje u nenadmasi'Vtl mo-
gucnost dokucuje i sve mogucnosti smjestene p:rije nje,
300
u njemu leZi moguenost jednog egzistencijskog antici- i '
,. piranja cijelog tubitka, to jest, mogucnost da egzistira
'
kao cijelo Moci-biti.
Najvlastitiija, neodnosajna i nenadma5·iva mogucnost
je izviesna. Na6in na koJi ona jest izvjesna biva odreden
iz njoj odgovarajuee dstine {dokucenosti). Ali izvjesnu
moguenost smrbi tubitak dakucuje kao mogucnost sa:.
mo tako, ~to istreavajuci k njoj omogucuje za sebe tu
mogucnost kao najvlastitije MoCi-biti. Doku.Cenost mo-
guenosti temelji se u istl'ICavajucem omogu6ivanju. Odr- . ,
iavanje -sebe u toj istini,. to jest u Biti-dzvjesnim l)o.k.u-
cenoga, pogotovu iziskuje istrCa.vanje. Izvjesnost smrti
ne da se izracunati iz ustanovljenja sretaju6ih smrtnih
slueajeva. Ona uopee ne borav.i u nekoj istini PostojeCe-
ga, koje u pogledu svoje otkritosti najcisee susrece za
neko gledajuce pustanje da to bice sretne samo po
sebi. Tubitak tu mora da se prije svega .izgubio kod sta-
nja stvari- sto moze bi.ti vJa.stita zadaca i moguenost
br.ige - da bi polucio Cistu cinjenienost, to jest ravno-
duSn.ost apodi:ktdcke ev:idencije~ Ako Biti-dzvjesno - ka-
da je rijec o smrti - nema taj karakter, onda to ne
znaci, da je ono ni.Zeg .stupnja od apodiktickog uvida,
nego: ono uopce ne spada u poredak stupnjevanja evi-
dencije o Postojeeemu.
Smatranje smrti istlmtom - smrt j~ uvijek samo vla-
.stit.a - po~~je, da je ono druge vrste d izvorn.ije ne-
go1i svaka IZVJesnost u pogledu unutarsvjetskli sretaju-
6ih biea .ill formalnih predmeta; jer njemu je izvjestan
bitak-u-svijetu. Kao takvo, ono ne zahti'jeva samo neko
odredeno pona~anje tubitka, nego ~ahtijeva tubitak u
potpunoj pravosti njegove egzistencije.l8 Tek se u istr-
eavanju tubitak moze uvjeriti u svoj najvlastitiji bitak
u njegovoj nenadmasivoj cjeHni. Otuda evidenoija ne-
ke "neposredne danosti doMvljaja, danosti Ja i svijesti,
numo mora zaostajati iza izvjesnosti koja leli uklju-
cena u istreavanju. I to ne stoga §to njoj pripadni na-
cin shvacanja ne bi bio strog, nego stoga sto on naeel-
18. Usp. § 62, s. 347 i d.
301
 no ne moze smatrati istinitim (dokucenim) ono sto u
osnovi hoce »imati..tu« kao istinito, a to je: tubitak, koji
sam ja sam i koji kao Moei-biti moze biti pravi tek
istreavajuCi.
Najvlastitija, neodnosajna, nenadma8iva i izvjesna
mogucnost je u pogledu izvjesnosti neodreitena. Kako
istreavanje dokucuje taj karakter osobite mogucnosti
tubitka? Kako 1streavajuce ;razumljenje projektira sebe
prema nekom izvjesnomu Moei-biti, koje je neprestano
moguce, i to tako, da Kada, u kojemu postaje mogueom
apsolutna nemogu6nost egzistencije, stalno ostaje neod-
redeno? U istreavanju k neodredeno izvjesnoj smrti
tubitak se otvara za jednu stalnu ugrozenost koja potje-
ce iz Sa.IJlog njegovoga Tu. Bitak pri svrsetku mora bo-
raviti u njoj i mo:Ze je zamraCiti tako malo, da mora,
naprotiv, oblikovati neodredenost izvjesnosti. Kako je,
egzistencijalno, moguce genuino dokucivanje te stalne
ugrozenosti? Svako je razumljenje cuvstvujuce. Raspo-
lozenje dovodi tubitak pred bacenost njegova »Da-je-
·tu«.J9 · Ali cuvstvovanje, koje mote drzati otvorenom
stalnu i apsolutnu ugrozenost sto dolazi iz najviastitije-
ga usamljenog bitka tubitka, jest tjeskoba.20 U njoj se
tubitak nalazi pred NiCim moguce nemogucnosti svoje
( egzistencije. Tjeskoba zebe zbog Moci-biti ovako odre-
denog bica i tako dokueuje krajnju mogucnost. Zato
sto istrcavanje apsolutno usamljuje tubitak i daje da
mu· u toj usamljenosti samog sebe postaje izvjesnom
cjelina njegova Moci-biti, pripada tom sebe-razumljenju
tubitka, zbog njegove osnove, temeljno cuvstvovanje tje-
skobe. Bitak pri smrti bitno je tjeskoba. Nedvojbeno,
'.. premda »Sarno« indirektno syjedoeanstvo za to, daje
~
obiljezeni bitak pri smrti onda kada tjeskobu izokreee
u kukavicki strah i s njegovim svladavanjem ispoljuje
kukavicluk pred tjeskobom.
! Karakteristika egzistencijalno projektiranog pravog
•. I bitka pri smrti dade se sa:Zeti ovako: Istrcavanje otkriva
19. Usp. § 29, s. 152 i d.
20. Usp. § 40, s. 209 i d.
302
tubitku izgubljenost u Se-liCnost i dovodi ga pred mo-
I' gucnost da, primarno neoslonjen na briguju.Cu skrb,
bude on sam, ali sam u strastvenoj, ZUenoj iluziji o Se,
fakticnoj, samoj sebi izvjesnoj i tjeskobnoj slob o d i
za s m r t.
Sva se odno8enja bitka pri smrti prema potpunom
sad:rZaju okarakterizirane krajnje moguenosti koncen-
triraju u tome, da otkrivaju, razvijaju i pamte istreava-
nje, sto ga konstitu.ira krajnja mogucnost, kao omogu-
civanje te mogucnosti. Omedenje istrCa.vanja, projekti-
rajuCi to istreavanje egzistencijalno, imijelo je na vi-
djelo ontolosku mogucnost jednog egzistenoijslci pravog
·bitka pri ·smrti. A1i time tada iskrsava mogu6nost jed-
nog pravoga Moei-biti-cijelim tubitka - pa ipak -samo
kao ontoloska mogucnost. Egzistencijalni se projek:t is-
treavanja dodu8e pllidrlavao vee prije dobivenih struk-
tura tubitka i ostavdo je tubitak da sebe tako re6i sim.
projektira prema toj moguenostii, ne d.ajuci mu i ne na-
mecuCi »oizvana« neki predloZak za »sadrlaj« ideala egzi-·
stencije. Pa ipak taj egzistencijalno »mogu6i« bitak pri.
smrti ostaje egzistencijski jednim fantasticnim zahtje-
vom. Ontolo5ka mogucnost jednog pravoga Moci-biti-
-cijelim tubitka ne znaci ni~ta dokl~ god nij~ ~. samog.
tubitka dokazano odg6varaJUCe ontlcko Moe1"b1ti. Baca.
li sebe tubitak ikada fakticn.o u jedan takav'1 bitak-pri-
-smrti? Zahtijeva li on, takoc:ter, makar samo zbog raz-
loga svojeg najvlastitijeg bitka neko pravo Moei-biti ko-
je je odrec:teno istrcavanjem? \
Prije odgovora na ta pitanja valja naknadnq istra.Ziti,
ukoliko uopce, i na koji nacin, tubitak pruza \Z svojeg
najvlastitijega Moei-biti svjedocanstvo o nekdj mogu-
coj pravosti svoje egzistencije, i to tako, sto1 tu pra-
vost ne spoljuje samo kao egzistencijski mogutu, nego
od njega samoga zahtijevanu.
Nerije8eno pitanje o nekom pravomu Biti-cij4lim tu-
bitka i o njegovu egzistencijalnom ustrojstvu ~va tek
tada dovedeiio na fenomensko tlo koje ~oze ~driati·
probu, kad se to pitanje uzmogne oslon.iti na n ku od
samog tubitka posvjedoeenu mogucu pravost ·egova
303
 bitka. Uspije li fenomenolo5ki otkriti neko takvo po-
svjedoeenje .i ono sto je u njemu posvjedoceno, izno-
va ee biti pokrenut
•
problem, da li istrcavanje k smt·tiI
do sada pro}ektirano samo u svojoj onto los k o j
moguenosti, stoji u nekoj bitnoj vezi s p o s v jed o c e-
n i m pravim Moci-biti.
Drugo poglavlje
TUBITKU SUKLADNO POSVJEDOCENJE PRAVOGA
MOCI-BITI I ODLUCNOST
§ 54. Problem posvjedocenja prave
egzistencijske mogucnosti
Trazf se pravo Moci-biti tubitka, sto ga posvjedoeuje
on sam u svojoj eg2)istencijskoj moguenosti. Prije toga
se mora dati naCi samo posvjedoeenje. Ono ce, a:ko mu
/ valja tubitku »dati. da razumije« sama sebe u svojoj
mogueoj pravoj egzistenoiji, imati svoj ko:rijen u bitku
tubitka. Otuda fenomenolosko pokazivanje jednog ta-
kvog posvjedoeenja ukljucuje u sebi dokaz o njegovu
porijeklu iz ustrojstva bitka tubitka.
Posvjedoeemje treba da privede razwnijevanju jedno
pravo .Moei-biti-1icno5Cu. Izrazom »Hcnost« odgovaramo
·na pitanj~ o Tko tubitka.t Individualnost tubitka bija-
se formalno odredena kao jedan nacin na koji on eg-
zistira, to jest, ne kao ne;ko positojeee bite. Tko tubit1ka
najce5ce nisam ja sam, nego je Se-licnost. Pravu lindi-
vidualnost odredujemo kao jednu egzistenoijs'kiu modifi-
kaciju S~, koju valja egzistencijalno omediti.2 Sto leZi u
toj mo~aciji i koji su ontoloski uvjeti njezine mo-
guenost.i,.?
I
1. Usp. /§ 25, s. 130 i d.
2. Usp. § XI, s. 143 i d., osobito s. 148
304
S izgubljenoseu u Se uvijek. je vee odlu0eno o najbli-
·- ~m fakticnomu Mo~i-biti tubitka - o zadaCam.a, pravi-
}rma, mjerilima, 0 zurl>i i dosegu briguju6i-skrbeeeg bit-
ka-u7':ijetu. ~eanja 1lih mogu~osti b~tka, Se je uvijek
vee hsllo tub1tak. Se dapaee kriJe, da Je provelo pre5ut-
no rastereeenje u pogledu jzrioita izbora tih mogucno-
sti. Ostaje neodredeno, tko »zapravo« bira. Ta nasumic-
na ·ponesenost Nikim, koja upleC.e tubitak u nepravost,
moZe biti obesnaiena samo tako, da tubitak u tu svrhu
vrati sebe ii izgubljenosti u Se natrag samom sebi. To
vraeanje natrag mora, medutim, imati onu vrstu bitka
uslijed cijeg se zanemarivanja tubitak izgubio u nepra-
vost .. y~~je-se~--natr~g iz Se, ·to jest, egzLs.tencijsko
..
modific1ranJe Se-bcnost1 u pravu individuanost mora
biti provedeno kao nadoknallivanje nekog izbora.' All na-
dok?adivanje izbora znaCi odabiranje tog izbora, ma.Ci
svoJe odlucivanje za neko Moei-biti iz vlastite licnosti.
U ·iza:biranju izbora tubitak sebi omogucuje prije svega
svoje pravo MoCi..biti.
It I
Ali jer je izgubljen u Se, on mora najprije naCi sebe.
Da bi uopce ~asao sebe, on mora biti »pokazan« sebi u J
svojoj mogueoj pravosti. Tubitku je potrebno, da mu
~(
I
bude posvjedoeeno neko Moei..biti-licnost, kojom on
prema mogucnosti uvijek vee jest.
Ono sto j~ u interpretaoiji koja slijedi uzeto u obzir
k~o tak.vo posvjedocenje, svakiddnjem je samoizlaga- i
nJu tub~tka.. poz~ato kao gl~ savjesti.3 To, sto »Cinjeni-
c?-« savJestl nek1 osporav~JU, razlicito procjenjuju nje-
zmu funkciju instance za egzdstenciju tubitka i svakoja-
ko prik~ju to »sto ona kazuje«, moglo bi zavestd u
napustanJe tog- fenomena samo tada, kad »dvojbenost«
tog fakta od~osno dvojbenost njegova izlaganja ne bi
upravo dokazwala, da je ovdje pred nama jedan izvorni
fenomen tubitka. Analiza sto slijedi stavlja savjest u -· >
tematski plan jednog Cisto egzistencijalnog istrafivanja
s fundamentalnoontoloSkom namjerom. l.
...
3. Prec.tdnja i slijedeea razmatranja bijahu u obliku teza
priopcena u prilici jednog javnog predavanja o pojmu vre-
mena, u Marburgu (u srpnju 1924).
~-
20 Bitak i vrijeme 305
 I Ponajprije valja slijediti savjest unatrag u njezine
r egzistencija1ne temelje i strukture i iznijeti je na vid-
jelo kao fenomen tubitka, pridrZavaju6i se do sada do-
bivenog ustrojstva tog biea. Ovako postavljenoj onto-
loskoj analizi savjesti mjesto je ispred neke psiholoske
deskripcije dozivljaja savjesti i njihove klasifikacije,
i isto tako izvan nekog bioloskog »razja5njenja«, sto
ce reCi ponistavanja tog fenomena. Ali niSta manja nije
ni njezina distanca od nekog teoloskog gonetanja savje-
sti ili Ca.k angaZiranja tog fenomena za dokaze boga li.li
neke »neposredne« svijesti o bogu.
Pa ipak ni kod. ovog ovako ogranieenog istrai.ivanja
savjesti ne valja njegov rezultat ni precijeniti niti ga
podvrgnbti naopakim zahtjev·ima i uman-jiti. Savjest
kao fenomen tubitka nije neka cinjenica §to se pojav-
ljuje i katkada postoji. Ona »jest« samo u vrsti bitka
tubitka i oC.ituje se kao fakt uvijek samo s fakticnom
egzistencijom i u njoj. Zahtjev za nekim »induktivnim
empi.Iijskim dokazom« za »cinjenienost« savjesti i za
pravovaljanost njezina »glasa« po6iva na iskrivljavanju
onto1ogije tog fenomena. Ali sudionik je tog iskrivlja-
vanja i svaka promisljena kritika upucena savjesti kao
Cinjeniai StO se pojavlj.uje samo povremeno i nije »OpCe-
I nito ustanovljena ni ustanovljiva«. Fa'kt savjesti uopce
se ne da podvrgnuti takvim. dokazima i protudokazima.
To _nije nedostatak., nego samo oznaka da je on ontolo-
ski drugaoije vrste negoli okolnosvjetski Postojece.
Savjest daje »nesto« razumjeti, ona dokucuje. Iz te
formalne karakteristike izvire uputa, neka taj fenomen
bude vracen natrag u dokucenost tubitka. To temeljno
ustrojstvo biea koje smo uvijek mi sami, konstituiraju
cuvstvovanje, razumljenje, propadanje i govor. Dublja
analiza savjesti razotkriva je kao zov. Zvanje jest mo-
dus govora. Zov savjesti ima karakter zaziva tubitka k
njegovu najvlastitijemu Mo6i-b.iti-lienos6u, i to na naOin
poziva na najvlastitiju krivost.
Ova je egzistencijalna interpretacija numo tucta sva-
kida5njoj ontickoj zdravoj pameti, premda ispostavlja
ontoloske temelje onoga Sto je vulgamo izlaganje sa-
306
vjesti uvijek u IZVJesnim granicama razumjelo i kao
»teoriju« savjesti svodilo na neki pojam. Otuda je egzi-
stencijalnoj dnterpretaciji potrebna potvrda putem kriti-
ke vulgamog prikazivanja savjesti. Iz ispostavljenog je
fenomena moguce ustanoviti, do koje on mjere posvje-
doeuje neko pravo Moei-biti tubitka. Zovu savjesti od-
govara neko moguce euvenje. Razumljenje zaziva razot-
kriva se kao htijenje imati savjest. U tom pak fenome-
nu leZi trdeno egzistencijalno odabiranje izbora jedne
liOn.osti, koje - odgovarajuCi njegovoj egzistencijalnoj
strukturi - nazivamo odluenost. Time· je unaprijed da-
no ra§Clanjenje analiza u ovom poglavlju: egzistenci-
jalno-ontoloski temelji savjesti (§ 55); zov kao ka.rakter
savjesti (§ 56); savjest kao zov br.ige (§ 57); razum.ljenje
po~iva i krivnja (§ 58); egzistencijalna interpretacija sa-
vjesti i vulgarno izlaganje savjesti (§ 59); egzistencijal-
na struktura pravoga MoCi-biti posvjedocenog u savjesti
(§ 60).
§. 55. Egz.istencijalno-ontoloski temelji savjesti
Analiza savjesti polazi od jednog indiferentnog nala-
za na tom fenomenu: da on na bilo koji nacin daje
nekomu ne!to razunijeti. Savjest dokucuje i stoga spa-
da u krug egzistencijalnih fenomena koji konstituiraju
bitak Tu kao dokucenost.4 Najopeenitije struk:ture euv-
stvovanja, razumljenja, govora i propadanja bijahu ras-
pravljene. Ako savjest dovodimo u taj sk.lop fenomenA,
onda nije rijee o nekoj shematskoj primjeni ondje do-
bivenih struktura na jedan osobiti »slueaj« dokucivanja
tubitka. Interpretacija savjesti, naprotiv, neee samo da-
lje odvesti raniju analizu dokucenosti Tu, nego 6e je
shvatim izvornije u pogledu pravog bitka tubitka.
Putem dokucenosti je bice koje nazivamo tubitak u
mogucnosti da bude svoje Tu. Sa svojim svijetom ono.
je za samo sebe tu, i to najprije i najce5ce tako: sto si
4. Usp. § 28, i d., s. 148 i d.
20* 307

jc iz »svijeta« o kojem briguje dokuoilo MoCi-biti. Moci-
-biti, na nacin kojega tubitak egzistira, uvijek se vee
prepustilo odreaenim mogucnostima. I to stoga, sto je
ono baceno bice, a ta bacenost biva putem raspoloze-
nosti dokucena vd~e iii manje razgovijetno i upeCa.tljivo.
Cuvstvovanju (raspolozenju) pripada jednako izvomo i
razumljenje. Na taj nacm tubitak »zna« na eemu je sa
samim sobom, utoliko sto je sebe projektirao prema
moguenostima sama sebe, odnosno pustio, pre~av§i u
Se, da mu ih unaprijed. daje njegova javna izlofenost.
All to davanje unaprJjed biva egzistencijalno omoguce-
no time §to tubitak kao razumijevajuCi su-bitak moze
slu5ati Droge. GubeCi se u javn05't Se .i u njegovo na-
klapanje, ·on ce, slusajuci Se-licnost, preeuti vlastitu in-
divid~lnost. Treba H da bude moguce vratiti tubitak iz
te izgubljenosti preeuvenja sebe - i to putem samog
njega - tada on mora najprije moci naci sebe, sama
sebe koji se precuo, i svagda sebe preeuje u osluskiva-
nju Se.- To osluslcivanje mora biti prekinuto, to jest,
sam tubitak mora .mu dati mogucnost nekog cuvenja
koje prekida ono prvo. Mogucnost takva prekida leZi u
neposredovanoj zazvanosti. Zov prekida o.slu:S1.civanje
Se od strane tubitka~ pri kojem on svagda precuje sebe,
I ako taj zov, odgovarajuci svojem karakteru zova, budi
neko cuvenje koje je u svemu okarakterizirano supro-
tno nego1i cuvenje koje se izgubilo. Kao sto je ovo po-
tonje zaokupljeno »bukom« svakojake dvosmislenosti
svakodnevno »novog« nak:l.apanja, tako zov mora zva-
ti bez buke, nedvosmisleno, ne dajuci oslonca znamze-
lji. Ono sto ovako zovuci daje razumjeti, to je savjest.
Zvanje shvaeamo kao modus govora. Govor rasClanju-
je razumljivost. Karakterizacija savjesti kao zova nipo-
sto nije samo neka »slika«, moZda poput Kantove pre-
dodZbe savjesti kao sudi§ta. .Sarno ne smijemo pre'W-
djeti, da za govor, i time takoder za zov, nije bitno gla-
sovno objavljivanje. Sva.ko izricanje i ».izvikivanje« vee
pretpostavlja govor.5 Ako svakrdamje izlaganje pozna
5. Usp. § 34, s. 182 i d.
308
neki »glas« savjesti, onda time nije toliko misljeno ne-
ko objavl~iv~je, kojega ~akticno. ~kada nema, nego je
»glas« poJmlJen kao Dat!i-razumJetl. U tendenciji zova
da dokuC:i, leZi moment udarca, upomog dmla.n.ja iz
sna•. Zov zove »= daljine u daljinu. Poga<:ta onoga tko ho-
ce biti vraeen natrag.
Ali ovim 'je ozna:Oivanjem savjesti tek ocrtan feno-
menski horizont za analizu njezi.ne egzistencijalne struk-
ture. Tu pak ne biva taj fenomen usporeden s nekim
zovom, nego, kao govor, biva :ra:zumljen iz dokueenosti
konstitutivne za tubitak. Razmatranje izbjegava od po-
cetka put koji se ponajpr.ije nudi za neku interpretaciju
savjesti: da savjest bude svedena na neku od du8evnih
sposobnosti, razum, volju iii osjeCaj, ili da bude pro-
glasena njihovim mj~vitim proizvodom. Upadljivo je,
.kako - suoeen s fenomenom ~kve vrste - nije dovo-
ljan neki proizvoljni ontoloSkO-antropoloskai okvir kla-
sificiranih du8evnih sposobnosti iii personalnih akata.6
6. Pored interpret~cij~ savjesti sto su ih dali Kant. Hegel,
Schopen~auer t N_tetzsc!!e, '!rij~dne su pamje: M. KOhler,
Das Gew1ssen, .P~ POVIJesm dio 1878, i Clanak istog pisca
u ~ealenzyklopadie f. prot. Theologie und Kirche. Zatim: A.
Ritschl, Ub~r das Gewissen, 1876, ponovno tiskano u Gesam-
:cnelte .Aufsatze. Neue Folge 1896, s. 171 -i d. I napokon up-
ravo . IWla mo~ografij~ H. G. Stokera, Das Gewissen.
(Schriften zur. Philosophie und Soziologie, izd. Max Scheler
sv. II) 1925. S1roko zasnovano istra.tivanje iznosi na vidjel~
raznovrsnost fenomena savjesti, kritick.i karakterizira razne
moguoo na~e tretiranja tog fenomena i navodi daljnju li-
teraturu, kOJa .u po~edu P.Ovijes~ pojma savjesti nije pot·
puna. Od gorme egz~stenctjalne mterpretacije Stokerova se
mo!lografija raz:Iikuje vee u polazistu i time tako<'ler u rezul.
t~tu~a: bez obZira na neke podudamosti. St. unaprijed pot-
CJeDJl!Je hern_ten~uticke uvjete za »>pisc objektivno zbllja
P?Sto~eee savjestlc s. 3. S tim pod ruku ide i brisanje gra.
mea tzrne(Ju fenomenologije i teologije - na stetu obiju. .1 ~
U pog]edu antrop?loskih temelja istrafivanja, usp. ovu ras- }
pra~ § 1~: s. ?I 1 d. Stokerova monografija svejedno znaa !
pa.Znje vrtJedni napredak naprama dosadaSnjoj interpre-
ta:ciji ~vjC:S~· ~~ vi~ uslijed obuhvatnog tretiranja fenome-
na savJC:Stl 1 .~Jthovth grananja negoli uslijed pokazivanja ~; !
ontoloskih konjena tog fenomena. JI
.. ,
309 (
r
I
§ 56. Zov kao karakter savjesti
Govoru pripada 0-Cem.u, o kojemu je govor. On daje
obja5njenje o neeemu, i to u odreden~ pogledu:. lz
onoga 0 cemu ovako govori, govor Orpl to Sto UW.Jek
ka.ztije kao taj govor, nadme Govoreno kao takvo. U go-
voru kao saopeenju postaje to pristti.pacnim su-bitku
Drugih, najcdce putem objavljivanja u jeziku.
Sto je ono o cemu je govor u zovu savjesti, to jest,
sto je Zazvano? OCito sam tubitak. Taj je ?<igov~r je-
dnako neosporan kao i neodreden. Kad b1 zov 1mao
ovakav opceniti cilj, tada bi svaki puta tvorio povod za
tubitak, da pripazi na sebe. Ali tubitku bitno pripada,
da je 5 dokuCen.oscu svojega svijeta dokucen samom
sebi tako da on uvijek sebe vee razumije. Zov pogada
tubitak u tom svakida5nje-prosjecno brigujucem sebe-
-uvijek-vec-razumljenju. Zovom biva pogodena Se-tienost
brigujuceg su-bitka s Drugima.
) '. A I( eemu biva zazvana? K vlastitoj licnosti. Ne k ono-
me sto tubitak u javiloj skupnosti vrijedi, moze, 0 ce-
mu briguje niti pogotovu k onome cega se latio, za sto
se zauzeo, Oime se dao ponijeti. Preko tubitka kakvi~
ga u svijetu razumiju Drugi i sam on, taj zaziv prelat.t.
Sve to zov upucen llenosti ni najmanje ne uz1.ma na
znanje. Stoga, sto samo licnost Se-licnosti biva zazvana
i privedena slusanju, Se tone u sebe. To, sto rov prel~­
t.i preko Se i javne izlozenosti tubi}ka~ nipo5to ne znac1,
dane pogad.a ito. Upravo u prelazenJu-preko zov ?<igu-
ruje Se, lakomo n:a javni ugled, u njegovu beznaeaJnost.
Licnost pak, u zazivu lisena tog prebivalista i zaklona,
biva putem poziva dovedena k samoj sebi.
K licnosti biva zazvana Se-lianost. Premda ne ona
licnost koja more postati sebi »predmetom« prosu<tiva-
nja, ne lienost uzbudeno-znati.Zeljnog i neprestanog ra.S-
clanjivanja svojega »nutarnjeg Zivota« i ne licnost ne-
kog »analitickog« zurenja u du5evna stanja i nj-ihove
pozadine. Zaziv licnosti u Se-lienosti ne sill nju na sa-
mu sebe u nekoj nutrini, kako bi se zatvorila pred
310
»vanjskim svijetom«. Sve takvo zov preskaee i raspr-
suje, da bi zazvao jedino li.Cnost, koja ipak nije druga-
cija nego na nacin bitka-u-svijetu.
Ali kako da odredimo ono Govoreno toga govora? Sto
savjest dovikuje Pozvanomu? Strogo uzevsi - nista.
Zov ne izriee nista, ne daje obavijesti o svjetskim do-
gadajima, nema sto pripovijedati. Ponajmanje nastoji,
da u zazvanoj licnosti zapodjene neki »-razgovor sa sa-
mom sobom«. Zazvanoj licnosti ne biva »msta« do-vik-
nuto, nego je ona pozvana k samoj sebi, to jest k svo-
jem najvlastitijemu MoCi-biti. Zov, u skladu s tendenci-
jom svojega zvanja, ne izaziva zazvanu licnost na »pre-
govore«, nego je on, kao pozivanje k najvlastitijemu
Moci..biti-lienoscu, naprijed-(prema-,.naprijed«-) zvanje
tubitka u njegove najvlastitije moguC.nosti.
Zov se odriee svakog objavljivanja. On se uopce ne
laea najprije rijeei - pa svejedno ponajmanje ostaje
taman i neodreden. Savjest govori jedino i stalno u
modusu sutnje. Ne samo sto tako ne gubi niSta od za.
mjetljivosti, nego tjera zazvani i pozvani tubitak u nje-
govu vlastitu sutnju. Izostanak verbalne formulacije
Zvanoga u zovu ne gura taj fenomen u neodredenost
nekog tajanstvenog glasa, nego samo pokazuje, da ra-
zumljenje »Zvanoga« ne valja vezati uz oCek.ivanje ne-
kog saopeenja i slianoga.
Ono sto zov dokuCuje ipak je jednoznacno, pa rnakar
u pojedinom tubitka, u ·sk1adu s njegovom mogu6no-
seu razwnljenja, domvjelo i dtuga.Cije izlaganje. Nemo-
guce je previdjeti iznad prividne neodree!enosti sadr-
hja zova njegov siguran udarni smjer. Zovu nije potre-
bno najprije neko pipkajuee traganje za onim koga ee
zazvati, ni'kakva oznaka - je H to ili nije onaj koga
misli. »Varke« oko savjesti ne nastaju otuda sto se zov
zabunio (za-zvao se), nego tek iz naCina, kako zov biva
euven - tako !to ga, umjesto da bude zapravo razum-
ljen, Se-lienost uvlaa u pregovaraeki razgovor sa sa-
mom sobom i iskrivljuje.
Valja upamtiti: zov, koji nzimamo za oznaku savje-
sti, jest zaziv upueen Se-lienosti u njezinoj licnosti; kao
311
 taj zaziv, on je poziv lienosti k njezinomu Moei-biti-li-
C:n~cu i time zvanje tubitka naprijed u njegove mo-
gucnosti.
Ali ontoloski zadovoljavajueu interpretaciju savjesti
dobivamo tek tada, kad se da razjasniti: ne samo tko
je Zva:ni zovom, nego tko sam zove, kako se Zazvani
odnosi prema pozivaeu, kako mora biti ontoloski shva-
cen taj »OdnOS« kao povezanost bitka.
§ 57. Savjest kao zov brige
Savjest poziva licnost tubitka az izgubljenosti u Se.
Zazvarui licnost ostaje u svojemu Sto noodrec:fena i
prazna. Preko onoga cime tubitak najprije .i najce5Ce
smatra sebe, polazed u .izlaganju od onoga o cemu bri-
guje, zov prelazi. Pa ipak je lienost pogodena jednozna-
cno, tako da se ne da zamijeniti. Ne samo sto zov ima
Pozvanoga na umu »me respektiraju6i njegovu osobu«,
nego i poziva.C prebiva u upad.ljivoj neodrec:fenosti. Ne
uskraeuje on samo odgovor na pitanja o imenu, sta-
ldu, porijeklu i ugledu, nego ne daje ni najmanju
mogucnost, premda se u zovu niposto ne preinacuje, da
bilo po cemu postane poznatim nekom »svjetski« ori-
jentiranom razumijevanju tubitka. Pozivac zova - kao
sto to i pripada njegovu fenomenskom karakteru -
uopee drli daleko od sebe svako svoje postajanje po-
znatim. Vrsti njegova bitka protivi se, dati se uvuci u
I
I neko promatranje sa strane i ogovaranje. Osebujna
.j neodredenost i neodredivost pozivaca nije neko n.i.Sta,
' nego je pozitivna odlika. Ona daje na znanje, da se po-
I zivac pojavljuje jedino u pozivanju k ..., da samo kao
takav hoce biti cuven, a neee da mu i dalje drugi pune
usi. Ali zar tada nije primjereno tom fenomenu, da
izostane pitanje pozivaeu, tko je on? Za egzistencijsko
osluskivanje fakticnog zova savjesti to je primjereno,
ali nije za egzistencijalnu analizu fakticnosti zvanja i za
egzistencijalnost euvenja.
312
Ali zar u.opCe postoji neka numost, jos i izriC.ito po-
stavljati pitanje, tko zove? Zar odgovor na nj nije za tu-
bitak jednako jednoznaean kao i odgovor na pitanje o
Zazvanome u zovu? Tubitak sam sebe .zove u savjesti.
To razumijevanje pozivaca moze biti u fakt~nom eu-
venju zova vise ili manje budno. OntoloSki, me4utim1
niposto ne zadovoljava odgovor, da je tu:bitak u isti
mah i pozivac i pozvani. Nije li ipak tubitak drugaCi'je
»tu« kao pozvani negoli kao zovu6i? Zar kao pozivac
fungira m<>Zda najvlastitije Moei-biti-lilmoseu?
TA zov upravo nikada ne planiramo mi sami, niti ga
izvodimo namjemo. »OnO« zove, suprotno oeekivanju
i eak protiv nase volje. Po drugoj strani, zov nedvojbe-
no ne dolazi od nekog Drugoga, tko je sa mnom u svi-
jetu. Zov dolazi iz mene, pa ipak povrh mene.
. :raj se f:no~enskl ~alaz !le moZe ignorlrati. Njega Cak
hiJahu uz.unah kao 1shodiste za tumatenje glasa kao
neke tuc:fe moci sto zadire u tubitak. lduci pak dalje
tim smjerom obja5njavanja, ustanovljena se moe pocl-
mece nekom njezinom posjedniku iii se sama ona uz.i-
ma kao osoba {bog) koja objavljuje sebe. Nasuprot
tume, ovo se tumaeenje zova kao ispoljavanja tuc:fe moCi
pokusava odbaciti, i ujedno »hiol~ki« razjasniti, kako
savjesti uopee nema. Oba tumaeenja brzopleto preska-
.CU fenomenski nalaz. Tak:av postupak presutno olaksa-
va vodeea ontoloski dogmatska .teza: ono sto jest, dak:le
je Cinjenieno poput zova, mora postojati; ono sto se
ne da objektivno dokazati kao postojece, to uopee nije.
Nasuprot .toj metodskoj brzopletosti, valja ustrajati
ne samo pn fenomenskom nalazu uopce - da je zov
dolazeCi ~ m:n~ povrh mene upucen meni, nego i pri.
ontolo5koJ ski01 tog fenomena kao fenomena tubitka
koja leZi u tom nalazu. Egzistencijalno ustrojstvo
biea moze pruiiti jedinu nit vodilju za interpretaciju
tog
»onoga« koje zove.
Pokazuje li dosadaSnja analiza ustrojstva bitka tu-
i f
bitka neki put, kako hi se ucinila ontoloSki razumlji- '
vom vrsta bitka pozivaea i time takoc:fer zvanja? To, !to
zov ne izvodim izriOito ja, nego naprotiv »ono« zove,
,1.
I . ..
I!
.I
313 ,d
...
 I
1· jos ne daje pravo, traZ.iti pozivaca u nekom bicu koje
~ nije sukladno tubitku. Tubitak zacijelo uvijek egzistira
,,i
i, fakticno. On nije neko proizvoljno projektiranje sebe,
nego, odreden baeenoscu kao faktom tog bica ~ojim
jest bijaAe oduvijek, i trajno ostaje, prepusten egzisten-
ciji.' Ali fakticnost se tubitka bitno razlikuje od CinjeniC-
nosti nekog Postojeeega. Egzistirajuci tubi-tak ne su-
srece sama sebe kao neko unutarsvjetski Postojeee. Ali
ni bacenost ne prianja uz tubitak kao nepristupacna i
za njegovu egzistenciju bemaeajna ka.rakteristika. Kao
bacen, on je bacen u egzistenciju. On egzistira kao bice
kojemu va:lja biti kakvo jest i kakvo moze biti.
Da je on faktiean, moze u pogledu Za5to osta:ti ·skrive-
nim, m~dutim, samo »Da« dokueeno je tubitku. Bace-
nost tog bica pripada dokueenosti »Tu« i vazda se ot-
kriva u svakom euvstvovanju. Ono dovodi tubitak, vise
ili. manje izrioito i zapravo, pred njegovo »da jest i da
mu kao bicu, koje jest, valja biti mogucim-biti«. Ali ras-
poloZ.enje najeesce zaba5uruje bacenost. Tubitak bjezi
pred njom u olaksanje sto ga pru:Za tobomja sloboda
Se-licnosti. Taj bijeg bija5e oznaeen kao bijeg pred ne-
ugodnoscu, koja u osnovi odreduje pojedinacni bitak-u-
-svijetu. Neugodnost se zapravo otkriva u temeljnom
cuvstvovanju, tjeskobi, i kao najelementarnija dokuce-
nost baeenog tubitka stavlja njegov bitak-u-svijetu pred
nistavilo svijeta pred kojim taj bitak zebe u tjeskobi
za svoje najvlastitije Moei-biti. Da nije pozivac zova
savjesti mol.da tubitak koji se nalazi u osnovi svoje
neugodnosti?
Protiv toga ne govori nista, ~ t~ pak. svi oni f~norr;t~­
ni sto do sada bijahu ispostaVlJeni rad1 karaktenzaClJC
pozivaea i njegova zova.
Pozivac se u pogledu svojega Tko ne da nicim odredi-
ti :.svjetski.« On jest tubitak u svojoj neugodnosti, iz-
vomo ba.Ceni bitak-u-svijetu kao Ne-domaeemu, kao go-
Io »Da-jestc u nistavllu svijeta. Pozivac je svakidaSnjoj
Se-lienosti nepoznat - recimo poput nekog tudeg glasa.
Sto bi tom Se, izgubljenom u raznovrsni »Svijet« o ko-
jem briguje, moglo blti vetma tude negoli Iianost, u
314
neugodnosti usamljena na sebe, baeena u nistavilo?
»0no« zove, a svejedno ne daje cuti brigujua-matiZelj-
nom uhu nista Sto bi moglo biti dalje kazivano i javno
prepricavano. Ali sto da tubitak i i.zvijesti iz neugodno-
sti $VOjeg baeenoga bitka? Sto mu drugo preostaje ne-
goli u tjeskobi otkrito samo njegovo Mo6i-biti? Kako da
zove drugaCije negoli kao pozivanje k tomu MoCi-biti o
kojem se nj.emu jedino radi?
Zov ne ·izvjestava ni o kakvim zgodama, on zove ta-
koder bez ikakva objavljivanja. Zov govori u neugodnom
modusu ~utnje. A ovako samo zato, sto zov ne zove
Pozvanoga u javno naklapanje Se, nego iz njega natrag
u sutljivost egzistentnoga Moci-biti. U Cem.u lise pa.k te-
melji neugodna, premda ne po sebi ra:rumljiva hladna
sigumost s kojom pozivac pogacta Pozvanoga, ako ne
u tome, sto tubitak, usamljen u svojoj neugodnosti na
sama sebe, naprosto pe moze sebe za sama sebe pobrka-
ti s Drugim? Sto Ii tubitku tako radikalno oduzima mo-
guenost da od nekuda drugdje sebe pogre5no razumije
i ne p.repozna, ako ne napustenost u prepustenosti sa-
mom sebi?
Neugodnost, premda u svak.ida5njosti skrivena, te-
meljna je vrsta bitka-u-svijetu. Sam tubitak zove kao
savjest iZ temelja· tog bitka. Ono »Zove me« osobit je
govor tubitka. Tjeskobno raspolo:Zeni zov omogucuje
tubitku prije svega projekt samoga sebe prema njegovu
najvlastitijemu Moci-biti. Tek egzistencijalno razum-
Ijeni zov savjesti oeituje ono sto prijf bijde naprosto
ustvrcteno: neugodnost progoni tubita.k i ugro:Zava nje-
govu izgubljenost, koju je on sam zaboravio.
Postavka: Tubitak je u isti mah i 1pozivae i pozva-
ni, sada je izgubila prazninu svoje forrilalnosti i razum.-
ljivosti po sebi. Savjest se otkriva kao~\zov brige: pozi-
vae jest tubitak, koji u baeenosti (vee- •tku-u- ••.) zebe
zbog svojega MoCi-biti. Zazvani je up o taj tubitak,
pozvan k svojem najvlastitijemu Moei biti (ispred-se-
7. Usp. § 40, s. 209
315
 be ...). A tubitak je pozvan zazivom iz propadanja u
Se (vee-bitka-kod svijeta o kojemu briguje). Zov savje-
sti, to jest sama ona, ontolo§ki je moguc tako, sto je
tubitak u osnovi svojeg bitka briga.
Tako, eto, nije potrebno pri.bjegavati k moeima ne-
sukladnim tubitk.u, pogotovu kad vraeanje k njima raz-
ja§njava neugodnost zova tako malo, da ju, naprotiv,
unistava. Ne leZ.i li TaZlog stranputiCnim »razjasnjenji-
ma« savjesti na k.raju cu. tome, sto je vee za fiksiranje
fenomenskog nalaza zova uzet prekratak vidik i tubitak
se sutke pretpostavio u nekoj slueajnoj ontoloskoj od-
redenosti octnosno neodredeiiosti? Zasto tra.Ziti obavi-
jest kod tl.\dih moei, prije nego sto se bude siguran u
to, da u poeetku analize bitak tubitka ne bijase prooi-
jenjen prenisko, to jest, postavljen kao bezazleni su-
bjekt koji se nekako pojavljuje, opremljen personalnom
svijeScu?
I Pa ipak se pricinja, da u izlaganju pozivaea kao neke
moei- a on je, gledano svjetski, »Nitko« - lezi nepri-
I strano priznavanje neeega »sto je objektivno moguce
naci.« Ali pravo gledano, to izlaganje Sarno je bijeg pred
savjes6u, neki izlaz tubitka kojim se on krade od
tanane stijenke sto iako reei razdvaja Se od neugod-
I nosti njegova bitka. Navedeno obja5njenje savjesti gra-
di se cia priznaje zov u smi.slu nekog »opcenito«-
obvezl.tjucega glasa,' koji »De govori naprosto subjektiv-
no.« Jos vise, ta »opca« savjest biva potencirana do
»svjetske savjesti«, koja je prema svojem fenomenskom
karakteru neko »>llO« i »Nitko«, dakle ipak ono sto tu
u pojedinom »subjektu« govori kao to Neodredeno.
Ali ta »javna savjest«.- sto 1i je drugo nego glas
Se? Na dvojbeni izum neke »svjetske savjesti« tubitak
moze nadoci samo jer je savjest u osnovi i biti uvijek
moja. I to ne samo u smislu da uvijek biva zazvano
najvlastitije Mot:i-biti, nego zato, sto zov dolazi iz
biea koje sam Uvijek ja sAm.
Gornjom intei-pretacijom zova, koja slijedi cisti fe-
.nomenski karakter zvanja, »moe« savjesti ne biva uma-
njen~ i u.Cinjena »naprosto subjektivnom.« Naprotiv:
316
neumoljivost i jednoznaenost zova postaje tek tako
slobo_dnom. »>bjektivnost« zaziva stjeee svoje pravo
tek time sto mn takva interpretacija ostavlja njegovu
>>SUbjektiVIOO'St«, koja dakak:o odr:iee vlast Se..liOn.osti
Svejedno ce se provedenoj interpretaciji savjesti kao
zova brige postaviti protupitanje: mo!e 1i izdriati M-
nju neko obja5njenje savjesti koje se toliko udaljuje od
»pri.rod.nog isk.ustva«? ·Kako da savjest fungira kao po-
zivae k naj'!'lastitijemu MoCi-biti, doeim ona ipak naj-
prlje i najce§Ce grdi i opominje? Govori li savjest ona-
ko neodredeno prazno o nekom najvlastitijemu Moei-
·biti, a ne naprotiv od.re4eno i konkretno sto se ·tice
poeinjenih lli namjeravanih prollla!aja i propusta? Po-
tjeee li ustvrdeno pozivanje od »lose« savjesti ili od
»dobre«? Daje U savjest uopee i5ta pozitivnoga, ne fun-
gira li prije samo kritiCki.?
Pravo na takve nedoumice neospomo je. Od neke in·
terpretacije moguce je zahtijevati da ».se« u njoj feno-
m~ni o kojima je rijec ponovo prepoznavaju onakvi :ka-
kVJma se svakodnevno dotivljavaju. Ali udovolj-iti tom
zahtjevu neee pak reci, priznati vulgamo onticko razu-
mijevanje savj~sti kao prvu instancu za jednu ontoloS-
ku interpretaciju. Po drugoj su pak strani navedene
.
nedoumice preuranjene dokle god analiza savjesti, koju
poga4aju, jo5 nije dovedena k cllju. Do sada bija5e je-
dino uoinjen pokusaj, svesti savjest kao fenomen tubit-
ka na ontolo5ko ustrojstvo tog bica. To je slu!llo kao
priprema za zadacu- uCiniti savjest razumljivom kao
u samom tubitku postojece posvjedocenje njegova naj-
vlastitijega MoCi-biti.
Ali ono, sto posvjedoeuje savjest, polueuje svoju ·pot-
punu odre4~t tek tada .kad j~ dovoljno Ta.ZgOVijetno
?mecteno, kOJl 1i karakter mora nnati cuvenje sto genu-
mo ~~ovara zvanju. Pravo razumljenje, koje »Slijedic
zov, mJ.e s~o nekii dodatak koji se prikljueuje fenome-
nu savJestt, neki proces koji nastaje ill moze i izostati.
Tek iz razumljenja poziva i skupa s njim moguee je
shvatiti potpuni dozivljaj savjesti. Ako je i pozivae i
pozvani uvijek u isti mah sdm vlastiti tubitak, tada u
317
' svakom precuvenJu zova, u svakom sebe-precuvenju le-
Zi neka odred.ena vrsta bitka tubitka. Neki je neodrede-
ni poziv, poslije kojega »nista ne slijedi«, egzistencijal-
no gledano - nemoguea fikcija. »Da niSta ne slijedi«,
znaCi u pogledu tubitka nesto pozitivno.
Tako eto tek analiza razumljenja zaziva moze dove-
sti i do eksplicitnog razmatranja onoga sto zov daje
razumjeti. Ali tek je s uznapredovalom opeom ontolo-
skom karakterizacijom savjesti dana mogucnost, egzi-
stendjalno pojmiti ono »kriv~ saddano u zovu savjesti.
Sva iskustva i obja5njavanja savjesti slaZu se u tome,
da »glas« savjesti bilo na koji nacin govori o »krivnji«.
• stavnije i sigurnije odgovoriti »priprostim« upozore-
§ 58. Razumljenje zaziva i krivnja
Da bismo fenomenski shvatili ono Sto je cuveno u ra-
zumljenju zaziva, valja nam s~ ponovo vratiti k zazivu.
Zaziv~nje Se-licnosti znaci pozivanje najvlastitije liCno-
sti k njezinu Moci-biti, i to kao tubitku, to jest brigu-
jucem bitku-u-svijetu i su-bitku s drugima. Otuda egzi-
stencijalna interpretacija onoga k cemu zov poziva ne
moze htjeti - uk:oliko se valjano razumije u svoje me-
todske mogucnosti - da omedi neku ~onkretnu poje-
dinu mogucnost egzistencije. U to Zvano niti moze niti
hoce biti fiksirano ono sto je egzistencijski uvijek u
svakom pojedinom tubi1lku, nego ono sto pripada egzi-
stencijalnom uvjetu mogucnosti uvijek faktieno-egzi.s-
tencijskoga Moci-biti.
Egzistencijski-Cujuce razumljenje zova pravo je to
vecma sto tubitak neodnosajnije cuje i razumije zazva-
nost sebe, s•to manje iskrivljuje sm.isao zova ono sto se
kazuje, sto se prdstoji i sto vaZi. A sto to bitno leZi u
pravosti rammljenja poziva? Sto li je svaki put u zovu
bitno dano razumjeti, premda nije uvijek fakticno rn-
zumljeno?
Tom smo pitanju vee pridali odgovor tezom: zov ne
»kazuje« nista o cemu bi se dalo govoriti, on ne prufa
znanja o zbivanjima. Zov upucuje tubitak naprijed k
318
njegovomu Mo6i-biti, i to kao zov dosao iz neugodno-.
sti. Pozivac je doduse neodreden - ali za zvanje· ne
ostaje ire~evantno Odakle, i.z kojega on zove. To Odakle
- naime neugodnost bacene usamljenosti - biva u zo-
vu takoder pozvano, to jest takoder dokuceno. Odakle
zvanja u zvanju naprijed k . • . jest Kamo zvanja na-
trag. Zov ne daje razumjeti neko idealno, opce Moci-bi-
ti; on ga dokueuje kao svaki put pojedinaooo Moci-biti
svakog pojedinog tubitka. Dokueujuci karakter zova bi-
va potpuno odreden tek kada ga razumijemo kao na-
prijed zovuci zov natrag. Tek u orijentaciji na ovako
shvaceni zov dade se pitati, sto on daje razumjeti.
Ali zar na pitanje o tome, sto kazuje zov, nije jedno-
njem na ono, sto redovito biva cuveno odnosno preeu-
to u svim iskustvima savjesti: da zov oslovljava tubitak
kao »kriv«, iii, kao u opominjuce savjesti, upozorava
na neko moguce »kriv« ill pak kao »Cista« savjest po-
tvrduje neko »nije svjestan krivnje«? Da, kad ovako
»usuglaseno« dozivljavanje toga »kriv« ne bi u iskustvi-
ma i izlaganjima savjesti dobivalo onako posve razlic.i-
ta odredenja! Pa eak da je i moguce suglasno shvatiti
smisao toga »kriv«, egzistencijalni b,i pojam te krivnje
ostao u tami. Ako pak tubitak· oslovljava sama sebe
kao »kriv«, odakle onaa crpiti ideju· krivnje, ako ne iz
interpretacije bitka tubitka? Ali ponovo iskrsava pi-
tanje: tko kazuje, kako smo krivi i sto znaci krivnja?
ldeju krivnje nije mogu6e proizvoljno izmisliti i namet-
nuti je tubitku. Ako je pak neko razumijevanje biti
krivnje uopce moguee, tada ·ta mogu6nost mora biti ski-
cirana u tubitku. Kako da nademo trag koji moze vo-
diti k :r:azotkrivanju tog fenomena? Sva ontoloska istra-
zivanja fenomena poput krivnje, savjesti, smrti moraju
pocimati u onome sto o tome »kazuje« svakidasnje iz•.
laganje tubitka. U propadajucoj .vrsti bitka tubitka uje-
dno le.Zi to, da je njegovo izlaganje najce56e nepravo
»Orijentirano« i ne pogacta ~bit«, jer mu izvomo pri-
mjereno ontolosko postavljanje pitanja ostaje tudim.
Ali u svakom pogre5nom vi4enju lezi neko suotkrito u-
319
 pozorenje na izvolnu »'idejuc fenomena. Odakle pa.k uzi-
mamo kriterij za izvorni egzistencijalni smisao samoga
»krivc? Iz toga, Sto to o»kriV« izlazi na vidjelo kao
predikat od »ja sam.« MoMa to ~to u nepravom izla-
ganju biva razumljeno kao »krlvnja«, lezi u bitku tu-
bitka kao takvom, i to tako, da on, doCim fakticno egzi-
stira, vee jest i kriv?
Otuda pozivanje na ono »kriv«, koje biva suglasno cu-
veno, jos nije odgovor na pitanje o egzistenoijalnom
smislu Zvanoga u zovu. To Zvano mora najprije steei
svoj pojam, da bi moglo uciniti razumljivim - sto li
znaCi to zazvano -»kriv«, za.Sto i kako biva ono putem
njegova sVflkdda.Snjeg iilaganja iskrivljavano .u pogledu
svojeg znaeenja.
Svakiddnji zdrav ramm uzi.ma »krivost« najprije u
smislu »dugovati«, »imati kod nekoga ne~to na rova.Su«.
Drugome treba vratiti nesto, na sto on polde pravo.
Ova »krivost« kao »imati dugove« jedan je nacin su..bit-
ka s Drugima u polJu ·brigovanja kao pribavljanja, pri-
donosenja. Modusi takva brigovanja takoder su: zaki-
danje, posuc.'tivanje, uskracivanje, uzimanje, pljackanje,
l to jest, na bilo koji. naC.in neudovoljavanje posjedov-
t nom pravu Drugih. Krivost na ovaj nacin odnosi se na
II ·. ono o cemu je moguce brigovati.
l():ljyost ima zatim daljnje znacenje »biti kriv za«, to
I
\
jest, biti uzrokom, vinovnikom neeega ili takoder »po-
vodom« za ne5to. U smislu ovoga »snositi krivnju« za
i
I'
nesto, moze se »biti kl:iv«, a da se Drugome nista ne
. ; »duguje« niti postane »dmnim.« Obratno, maZe se du-
j ·govati nesto nekom Drugomu, a ne biti sam kriv za to.
I Netko Drugi more »opraviti dugove« kod Drugoga »za
·mene.«
Ta vulgama tumaCe:nja krivosti kao »imati dugove
'kod •..« i »snositi k11ivnju za ...« mogu ici pod ruku
i mogu odrec.'fivati pona~anje koje nazivamo. »navuci na
sebe krivnju«, to jest, ponesav~i krivnju za neko ima-
nje dugova povrijediti neko pravo i uciniti sebe kaZnji-
Vim. Medutim, zahtjev kojemu se ne udovoljava ne tre-
320
ba .se. nuzno odno9iti na neki posjed, njega moze regull-
ratl Javna skupnost uopee. Ali ovako definira.no »na-
~uci. na sebe krivnju« povrije?ivii .Pravo, more ujedno
1mati karakter nekog »Postatr.-krivtm Drugima.« To se
ne doga<1a povrec.'fivanjem prava .kao takvim, nego time
sto sam ja skrivio, da je netko Drugi u svojoj egzisten~
ciji ugroien, zaveden na mvi put ili Ca'k skrien. To
postajanje 'krl.W.m Drugima mogu.Ce je bez povrede »jav-
nog« zakona. Fomna:Lni pojam Biti-krivim u smislu
Biti-postao-kl'iv:im Drugome dade se odrediti ovako: Bi-
ti-osnova za neku manu u tubitku nekog Drugoga, i to
tako, da samo to Biti-osnova biva iz svojega Za-sto od-
redeno kao »puno mana«. Te mane jesu neudovoljava-
..
nje nekom zahtjevu sto se postavlja pred egzistirajuci
su-bitak s Drugima.
. Neka.. ost~e po strani, ka~o izviru ovakvi zahtjevi,
1 na kOJ1 naCin mora na temelJu tog izvora biti shvaCen.
karakter zahtjeva i :mkona. U svakom slueaju .kri.vost
u potonjem smislu, kao povred.a nekog »mo~og za.
htjeva~, jest j:dna vrsta bitka tubitka. Isto vmjedi, da-
kako, 1 za kr1vost kao »UCiniti sebe kaZnjivim«, kao
»imati dugove«, i vrijedi za svako »snositi k.rivnju
za .•.«. Sve su to ponasanja tubitka. Shvati li se »>p-
terecen moralnom .krivnjom« kao neka kvaliteta tubit-
ka, onda time nije mnogo reeeno. Naprotiv, otuda samo
postaje oCito, da ta karakterizacija nije dostatna kako
bi se ova vrsta »odredenosti bitka« tubitka ontol<>Ski
razgraniCila prema gore iznijetim ponaknjima. n po-
jam je moraine kr.ivtll:je i ontoloskd razja5njen tako
malo, da su uzmogla prevladati, i ostala vladajuCima,
izlaganja koja u njezin pojam svrstavaju i ideju kaZ-
njivosti, dapaee Ca.k ideju imanja dugova kod ..•, ili
cak. odr~duju moralnu ~vnju iz tih ideja. Ali time
»-kf?v« b1va panovo .potisnuto u oblast ba:igovanja u
smt-slu proraOuna.vanJa zahtjevi radd njihova porav-
nanja.
Razjdnjavanje fenomena krivnje, koji se ne odnosi
~0 na »dmati dugove« i na povredu prava, more us-
pjetl samo tada, ako prije toga bude' naeelno postav-
21 Bitak i vrijeme
321
 ljeno pitanje o Biti..'k:riv tubitka, to jest, ako ideja o
»kriV« bude pojmljena jz vrste bitka tubitka.
'\• U tu svrhu mora ideja o »k:riV« biti do te mjere for-
malizirana, da iz nje ispadnu vulgami fenomeni kriv-
nje sto se odnose ella brigujuCi su..bitak s Drugima. !de-
ja krivnje mora bitri ne samo izdignuta nad podrucje
brigovanja koje vrli obraeun, nego i odrije5ena od od-
nosenja na neko trebanje i zakon, o koje se ogrije§iv8i,
netko sebe optere6uje krivnjom. Jer jos i tu biva kriv-
nja nu.Z.no od.rec:!ena kao mana, kao jzostanak n~
sto treba i moie biti. Ali izostanak ce reei neposrojanje.
Mana kao nepostojanje neeega potrebnog jest jedno od-
redenje bitka Postojeeega. U tom smislu ne moze kod
egzistendje bitno nista manjkati, ne zato sto bi ona
bi1a savrsena, nego zato sto karakter njezina bd.tka os-
taje nzlimt od svakog postojanja.
Svejedno u ideji o »kriV« leZi karakter Ne. Ako tre-
?a da . »-kriV« moze odredivati egz.istencijU, tada time
l.Zrasta ontoloski prol?lem, egzistencijalno rasvijetliti
N e-karakter toga Ne. Zatim spada u ideju o »kriv« ono,
sto se U pojmu k.rivnje indiferentno izraZava kao »SDo-
/'
siti krivnju za«: biti osnova za .... Otuda formalno eg-
zistencijalnu ideju »kriV« odredujemo ovako: Biti-os-
nova za jeda:n bitak odrellen neldm Ne - to jest biti
osnpvom neke nistavnosti. Ako ideja N e, koja leti u
egzistencijalno razumljenom pojmu krivnje, iskljueuje
svoje odnosenje na neko moguce odnosno zahtijevano
Posrojeee, ako ujedno tubitak uopce ne treba biti .mje-
ren nekim PostojeCim ill V8Zeeim, koje nije on sim
ili koje nije na njegov na.Oin, to jest ne egzistira, onda
time otpada moguenost, da samo ovakvo bite..osnova
bude, s obzirom na Biti-os·novom za neku manu, obra-
ctmano kao »manjkavo.« Ono ne moze, polazeCi napro-
sto od neke tubitku sukladno »prouzroeene« mane, neis-
punjavanja nekog zahtjeva, biti povratno racunski sve-
deno na manjkavost »UZroka.c Biti-osnovom za . . • ne
t:reba imati isti Ne-karakter kao i privativ ito se temelji
u toj osnovi i iz nje izvire. Osnova ne treba povratno
dobivatd. svoju ni.Stavnost tek od onoga cemu je osno-
322
vom. Ali u tome tada leZi: Krivost ne rezultira tek iz ne-
ke skrivljenosti, nego obratno: ova postaje mogucom
tek »na temelju« neke izvorne krivosti. MO!l.e li ne5to
takvo biti pokazano u bitku tub.itka, i kako je ono egzi-
stencijalno uopce moguce?
Bitak tubitk:a jest briga. Ona obuhvaea u sebi fak-
tienost (baeenost), egzistenciju (projekt) i propadanje.
Bivstvujuci, tubitak je baeen, nije sam sebe doveo u
svoje Tu. Bivstvujuci, on je odreden kao MoC.i-biti, ko-
je pripada samom -sebi, pa ipak nije kao samo ono
dalo sebe samom sebi u vlasnistvo. Egzistirajuci ono
nikada ne stiZe natrag iza svoje baCenosti, tako da bi
moglo to »da jest i valja mu biti« ikada posebice naj-
prije otpustiti iz svojega Biti-1icno5eu d odvesti u Tu.
Ali b~enos~ ne lezi iza njega kao neki dogadaj Sto je
zadeSio tub1tak, Sto se .stvamo dogodio s njim i opet
~bio od njeg~, nego. tubita~ jest stalno - dokle god
Jes't - kao bnga SVOJe »Da-Jest.« Kao to bice, kojemu
prepu5te~ on j~?o .m~Ze egzistirati kao to biee kojim
J~t, on Je, egzr.sttraJUct, osnova svojega MoCi-biti. Sto
~ ~n<!vu '!i~e o~mah sam pok>Zio, razlog je tome u
nJezmoJ teZint, koJu mu otkriva ·raspolozenje kao teret.
A kako on. jest ta baeena osnova? Jedino tako sto
s:be projektira prema moguenostima u koje je b~een.
L1anost, koja kao takva treba poloZiti osnovu same se-
b.e, !li~ad~ ne ~oZe pos~ti vlasnom nje, a ipak joj, eg-
ZistlraJuct, valJa preuzeti to Biti-osnovom. Biti vlasti-
tom baeenom osnovom jest MoCi-biti, zato se ono ti~
brige. · ·
Buduci osnovom, to jest egzistirajuCi kao baeen tu-
bitak staJno zaostaje iza svoj.h mogucnosti. On mkada
ni_je _egzistentno prije svoje osnove, nego vazda samo iz
n]e 1 kao ona. Biti-osnovom reci ce, prema tome od te-
melja nikada ne biti vlastan najvlastitijeg bitka.' To Ne
pripada egzistencijalnom smislu bacenosti. Budu6i os-
novom, simo ono jest ni~tavnost sama sebe. Ni~tavnost
~ip~~to ne znaci nepostojanje, neopstojanje, nego kazu-
Je Jedno Ne koje konstituira taj bitak tubitka, njegovu
baceno.st. ·Ne-karakter toga Ne. egzistencijalno biva od-
21* 323
 rea:en: buduci liCnoscu, tub.itak jest bice baceno kao li-
cnost. Otpu5teno iz osnove ne putem sama sebe, nego
samo po sebi, da bivstvuje kao osnova. Tubitak nije
sam osnova svojega bitka, utoliko sto ona izvire tek
iz vlastitog projekta, ali kao individualnost zacijelo je
bitak osnove. Ta je uvijek samo osnova nekog bica ci-
jem bitku valja preuzeti Biti..osnovom.
Tubitak jest svoja osnova egzistirajuci, to jest tako,
da on razumije sebe iz mogucnosti i da je, ovako razu-
mijevajuCi sebe, baceno bice. Ali u tome lefi: moguci
biti, on uvijek stoji u jednoj ill clrugoj mogucnosti, stat-
no .nekom clrugom nije i nje se u egzistencijskom pro-
jektu okanio. Projekt kao svagda baeen nije odred:en sa-
mo nistavnoscu Biti-osnovom, nego je kao projekt sam
bitno niStavan. To odred:enje pa:k nipo5to nece reei neko
onticko svojstvo poput »neuspjesan« iii »nevr.ijedan«,
nego jedan egzistencijalni konstitutiv strukture bit'ka
projektiranja. Nistavnost o kojoj je rijee pripada slo-
'• bodnosti tubitka za njegove egzistencijalne moguenosti.
Ali sloboda jest samo u izboru jedne mogucnosti, to
jest, u sno5enju neizvrienja-izbora-druge i nemogucno-
sti-izbora-i-clruge.
I u strukturi baeenosti kao i u strukturi projekta
bitno lezi niStavnost. I, ona je osnova za mogutnost
..
j
nistavnosti nepravog tubitka u propadanju, kakvim on
vee )est fak,icno uvijek. Sdma je briga, u svojoj biti,
naskroz prozeta niStavnoscu. Briga - bitak tubitk:a -
reei ce prema totne, kao baceni projekt: Bitli-osnovom
(nistavnom) jedne n.istavnosti. A to znaCi: Tubitak kao
takav kriv je, ako inaee s pravom opstoji formalno eg-
zistencijalno odredenje krivnje kao Biti-osnovom neke
nistavnosti.
Egzistencijalna nistavnost niposto nema karakter ne-
ke privacije, neke mane nasuprot nekom istaknutom
idealu, koji ne biva postignut u tubitku, nego je bitak
tog bica, prije icega sto ono moze projektirati i Sto
najcesce postiZe, niStavan vee kao projektiranje. Otu-
. da ta nistaiVIlost i ne istupa kod tubitka zgodimice, da
324
bi ga se drZala kao mraena kvaliteta, koju bi on mogao,
kada dovoljno uznapreduje, odstraniti.
Usprkos tome, ontoloski smisao niStavnosti ove egzi-
stencijalne nistavnosti ostaje j<YS taman. Ali to vrijedi
i za ontolosku bit svakoga Ne uopce. Ontologi1a -i logika
tome su Ne, dodu~e, pripisale mnogoSta i time na nekim
dionicama iznijele na vidjelo njegove moguenosti, ne
otk:rivsi ontoloski samo to Ne. Ontologija je pronasla
Ne i upotrdjebila ga. Ali zar je zaista tako po sebi ra-
zumljivo, da svako Ne znaCi negativum u smislu neke
mane? Zar se njegova pozitivnost iscrpljuje u tome sto
ono konstituira »prelazak«? Z8Sto svaka dijalektika pri-
bjegava k negaciji, ne mogavsi sama dijalektick-i obraz-
loZiti nesto popu t njega, stovd8e, ma.k:ar samo fiksirati
kao problem? Da li se uopee ikada ontolosko porijeklo
nistavnosti pretvaralo u problem, ill se prije toga ma-
kar samo tragalo za uvjetima na temelju kojih se dade
postaviti problem Ne i njegove nistavnosti i nj-ihove
moguenosti? A gdje drugdje da ih se nad:e, ako ne u
tematskom razja5njavanju smisla bitka uopce?
Vee ni za ontolo5ku dnterpretaciju fenomena krivnje
nisu dostatni pojmovi privacije i mane, povrh toga sla-
bo transparetni, premda oni, shvace.ni dovoljno formal-
no, dopmtaju dalek:.osemu primjenu. Ponajmanje je
moguee pribli!iti se egzistenai:jaJnom fenomenu krivnje
putem orijentiranja na ideju zla, na malum kao priva-
tio boni. Upravo kao sto bonum i privatio imaju isto
ontolomto porijeklo iz ontologije Postoje6ega, kojoj pri-
pada i iz njega »apstrabirana« ideja »vrijednosti«.
Bice Oiji bitak jest briga mo!e ne sa:mo opteretiti se-
be faktienom krivnjom, nego je u temelju svojega bitka
krivo, i ta krivost prije sveg drugoga prum ontoloski
uvjet za to~ da tubitak, faktiCno egzistirajuci, moze po-
stati krivim. Ta bitna krivost jednako je izvomo egzis-
tencijalni uvjet moguenosti za »moralno« dobro i zlo,
to jest, za moralnost uopee i njezina fakticno moguea
oblicja. Izvorna krivost ne mo!e bit.i: definirana putem ..
moralnosti, jer ova nju vee pretpostavlja za sebe.
325
 Ali koje iskustvo govori u prilog toj izvomoj krivosti
tubitka? Neka se, mell:utim, ne zaboravi protupitanje:
»je(!: li k.rivnja ·»tU« samo kad biva budnom neka svijest
0 krivnji, ill se pak upravo U tome sto krivnja »Spava«
oCituje izvoma krivost? To, sto ona najprije i najce5ce
ostaje nedokueenom, sto nju propadanje bitka tubitka
dr2Ji zatvorenom, samo razotkriva spomenutu nistav-
nost. Biti krivim izvornije je od svakog znanja o tome.
I samo zato sto je tubitak kriv u osnov.i svojega bitka
i kao baeen se propadajuci zatvara samom sebi, mogu-
Ca. je savjest, ako ona, mace, daje razumjeti zov te
krivosti u osnovi.
Zov je wv brige. Krivost konstituira bitak koji nazi-
vamo btigom. Tubitak, stojeCi u neugodnosti, stoji sku-
pa sa samim sobom. Krivost dovodi tubitak pred nje-
govu neiskrivljenu ni.Stavnost, koja pripada mogucnosti
njegova najvlastitijega Moei-biti. Utoliko sto se tubitku
- kao brizd - .radi o njegovu bitku, on poziva iz neu-
godnosti sama sebe, k.ao fakti6nQ1)ropadajuee Se, k
svojemu Mo6i-biti. Zaziv je wv natrag koji zove napri-
jed, naprijed: u mogucnost, da sam tubitak egzistira-
'}
juCi preuzme baceno biee kojim jest, natrag: u baCe-
nost, da je razumlje kao nistavnu osnovu, koju on tre-
ba preuzetd u egzistenciju. Naprijed zovuci zov savjesti
koji zove natrag, daje tubitku razumjeti, da on - sto-
!ieei u mogucnosti ·svojega bitka kao nistavna osnova
ni.Stavnog projekta - treba, to jest duian je, dovesti
sebe iz izgubljenosti u Se natrag k samom sebi.
' Ono sto sebi tubitak daje na taj naCin ra:7JUDljeti, bilo
.. I bi tada ipak neko znanje o samom sebi. A cuvenje koje
·oogovara onakvom zovu bilo bi neko uzimanje k zna-
nju fakta »kriv.« Ali ako zov treba imati eak i karakter
pozivanja, zar tada ovo objamjenje savjesti ne vodi k
potpunom iskrivijavanju funkcije savjesti? Pozivanje
na krivost, zar to neee reei pozivanje na zlo6u?
Ni najnasilnija interpretacija neee htjeti da savjesti
nametne taj smisao zova. Ali sto joS onda treba da ka-
zuje »tpozivanje na krivost«?
326
Sm1sao wva postaje jasan, ako se razumijevanje,
umjesto da podtijeze izvedenom poj.mu .krdvnje u smi-
slu sk.rivljenja »nastalog« putem nekog Cina iii propu-
sta, prid.dava egzistencijalnog smisla krivosti. Zahtije-
vati to, nije samovolja, ako se zov savjesti, ~i
iz samog tubitka, usmjerava jed.ino na to biee. Tada
pak pozivanje na krivost znaCi zvanje naprljed prema
Moei..biti, kofrm ja uvijek kao tubitak vee jesam. To
biee ne treba sebi putem promaSaja ill propusta tek na-
tovariti neku »Jo:ivnju«, nego treba samo zapravo biti
ono »-krivo« kojim - kao takvo - zapravo jest.
Pravo cuvenje zaziva tada se izjednaeuje s razumlje-
njem sebe u svojemu najvlastitijet;nu ~~·biti, to jest,
s projektiranjem sebe prema na]vlasttttJem pravom?
Moei-postati-kr.ivim. Razumijevajuce Dati·se:zvati-naP:I-
jed ·t toj mogu6nosti ukljueuje u sebe Postatt-slobodmm
tubitka za zov: pripravnost za Moeii)OStati-pozvanim.
Tubitak je, razumijevaju6i wv, poslu5an svojoj ~jvla­
stitijoj mogucnosti egzistencije. On je odabrao sAm.a
sebe.
Tim izboram. tubitak omogueuje sebi svoju najvlasti-
tiju krivost, koja ostaje zatvorena Se-licnosti. Zdrava
pamet Se pozna jedino udovoljavanje i neudovoljavanje
u pogledu praktickog pravila i jav.ne norme. Prijestupe
protiv njih ono obraeunava i traZi poravnanja. Od
najvlastitije krivosti ono se od~uljalo da bi to glasnije
prepricavalo pogreske. U pozivu pak biva Se-licnost za-
zvana k najvlastitijoj krivosti lienosti. Razumljenje ~o­
va jest odabir - ne savjesti, kDja kao takva ne mofe
biti odabrana. Odabire se imanje-savjesti kao slobod-
nost za najvlastitiju kr.ivost. Razumljenje zaziva kazu:je:
htjeti-imati-savjest.
To neee reCi: htjeti imati :.dobru savjestc, jednako
malo to znaC.i dobrovoljno gajenje :.zova«, nego znaCi
jedino pripravnost za Postati..pozvanim. Htijenje-ima'bi-
-savjest jednako je daleko od potrage za faktiO.t:iim kri-
vicama kao i od )tendencije k nekom oslobadanju od
krivnje u smislu bitnoga »kriv«.
327
 Htijenje.-imati-savjest je, naprotiv, najizvornija egzis-
tencijska pretpostavka za moguenost faktiCnoga Postati-
·krivim. Razumjerii zov, tubitak daje najvlastitijoj li-
cnosti da djeluje u sebi iz svojeg odabranoga Moei-biti.
J edino tako ona m<>Ze biti odgovoma. Ali svako je dje-
lovanje faktieno nu.Zno »besavjesno«, ne sam.o stoga sto
se ne kloni faktrone moraine krivice, nego stoga sto
na niStavnom temelJu svojega nistavnog projektiranja
bija5e uvijek u su-bitku s Drugima vee postalo njima
krivo. Tako se htijenje-imati-savjest pretvara u preuzi-
manje bitne besavjesnosti, pri eemu jedino unutar nje
postoji egzistencijska moguenost biti »dobar«.
Ne daje li zov isprva ni§ta na znanje, on ipak ne fun-
gira samo mticki, nego i pozitivno; on dokueuje najiz-
vomije Moei·biti kao krivost. Savjest se, prema tome,
otkriva kao bitku tubitka pripadno posvjedocenje1 u ko-
jemu bitak zove sam tubitak pred njegovo najvlastitije
Moci-biti. Dade li se ovako posvjedoeeno pravo MoCi-bi-
ti odrediti egzistencijalno konkretnije? Prethodno se po-
kreee pitanje: mot.e li provedeno ispostavljanje nekog u
samom tubitku posvjedoeenoga Moei-biti pretendirati
na dostatan uvid, dokle god nije nestalo cudenja zbog
toga sto ovdje bija5e savjest jednostrano interpretirana
uz povratak k ustrojstvu tubitka i uz brzopleto prela.Ze-
nje preko svih palaza sto su poznati vulgamom izlaga-
nju savjesti? Moze li se u ovoj interpretaciji fenomen
savjesti, ona.kav kaikav je »Zbilja«, uopee jos prepo-
znati? Ne hlja8e 1i 1Ju, s prostodu§noseu .presigumom u
sebe, iz ustrojstva bitka tubitka deducirana neka ideja
o savjesti?
Da bi posljednjem koraku interpretacije savjesti, eg-
zistencijalnom omedenju u savjesti posvjedoeenog pra-
voga Moci-biti, bio osiguran pristup i za vulgamo ra-
zumijevanje savjesti, potrebno je provesti izricito doka-
zivanje povezanosti rezultata ontoloSke analize sa sva-
kidaSnjim iskustvima savjesti.
328
§ 59. Egzistencijalna interpretacija savjesti i vulgarno
· izlaganje savjesti
Savjest jest zov brige iz neugodnosti bitka-u-svijetu,
koji poziva tubitak k najvlastitijemu Mo6i-biti.Jo:ivim.
Kao odgovarejuee razumljenje poziva pokazalo se Htje-
ti-imasti-'Savjest. Oba se odreltenja ne daju bez daljnjega
dovesti u sklad s vulgarnim izlaganjem savjesti. Cini
se, da.pa.Ce, da mu direktno protuslove. Izlaganje savje-
sti nazivamo vulgamim stoga sto se ono pri karakteri-
zaciji tog fenomena i oznaCivanju njegove »funkcije«
pridrlava onoga sto se poznaje kao savjest, onoga ka-
ko se nju slijedi odnosno ne slijedi.
Mi. zar .se antolo§ka interpretacija uopee mora po-
dudarati s vulgamim iz:laganjem? Zar ono nije pod. uda-
rom naee:tne ontdlo!tke sumrije? Ako tubitak najprije i
najeesce razumije sebe iz onoga o eemu briguje i sva
svoja pona§anja prikazuje kao brigovanje, neee li tada
izlagati propadajuee-skrivaju6i upravo onaj nacin svo-
jega bitka koji ga, kao zov iz izgubljenosti u brigovanji- ..
ma Se, hoee vratiti natrag? Tubitak uzima svakida5njost
kao neko Prlrueno, o kojemu briguje, to jest, Cime up-
ravlja -i sto obraeunava. ·2:i'Vot« jest »posao«, pokrivao
svoje troikove ill ne.
I tako, eto, s obzirom na vulgamu vrstu bitka samog
tubitka, ne postoji neko jamstvo da je iz nje poteklo
izlaganje savjesti, skupa s na nj orijenti:ranom teorijom
savjesti, dobilo primjereni ontolo5ki horizont za njihovu
interpretaciju. Usprkos tome mora i vulgamo iskustvo
savjesti nekako - predontoloSki - pogaltati taj fe-
nomen. Iz toga slijedi dvoje: svakidaSnje izlaganje sa-
vjesti ne m<>Ze, po jednaj stnmi, vrijediti kao posljed-
nji kriterij za objektivnost jedne ontol~ke analize. Ta,
po drugoj strani, nema pravo ne osvrtati se na svakida-
snje razumijevanje savjesti i prelaziti preko antropolo5-
kih, psihoJoSki:h i teoloSk.ih teorija savjesti zasnovanih
na tom razumijevanju. Ako je egzistencijalna analiza
razgolitila fenomen savjesti u njegovoj ontoloskoj ukor-
jenjenosti, onda upravo iz nje moraju vulgarni prikazi
329
I 'I•
I
postati razumljivi, ne na posljed.njem mjestu u pogledu
! onoga u cemu proma.Suju fenomen i onoga zbog eega
ga skrivaju. BuduCi da u problemskom kontekstu ove
1· rasprave analiza savjesti ipak stoji samo u sluZbi fun-
I damentalnog ontoloSkog pitanja, karakterizacija veze iz-
medu egzistencijalne interpretacije savjesti i vulgamog
izlaganja savjesti mora se zadovoljiti samo upozore-
njem na bitne probleme.
Cetiri su prigovora §to ih vulgarni prikaz savjesti zeli
staviti iznesenoj interpretaciji savjesti kao poziva brige
na krivost: 1. Savjest ima bitno kritiCku funkciju. 2.
Savjest uvijek govori odnoseei se na neki izvrSeni. iii
ushtjednuti cin. 3. »Glasc se, prema iskustvu, n.ikada ne
odnosi Ulko korjenito na bitak tubitka. 4. Interpretacija
ne vodi racuna o temeljnim oblicima fenomena, o »zloj«
i »dobroj«, »karajueoj« i »>pominjueojc savjesti.
Neka ra2Jillatranje poene s potonjom zamjerkom. U
svim izlaganjima savjesti prvenstvo ima »Zla«, »loSa« sa-
vjest. ·Savjest je primamo »zla.« To se ispoljava tako,
sto svako iskustvo savjesti najprije iskusi nesto poput
»kriV.« Ali kako se u ideji lo§e savjesti da razumjeti
ispoljavanje zloee? »<DoZivljaj savjesti« izranja posli-
je izvrlenog cina odnosno propusta. Glas slijedi posli-
je prijestupa i upucuje natrag na dogadaj sto se zbio,
kojim se tubitak opteretio krivnjom. Ako savjest oei-
tuje neku »krivost«, onda to ona ne moze provesti kao
po:civanje na ••., nego kao podsjeeajuee ukazivanje na
navueenu krivnju.
Ali zar »Cinjenica« naknadnog stizanja glasa iskljucu-
je da je zov u osnovi ipak neko zvanje naprijed? To,
sto glas biva shvaeen kao naknadno uzbudenje savjesti,
jos ne dokazuje neko izvorno razumljenje fenomena
savjesti. A ako je faktieno postajanje krivim samo po-
buda za fakticno zvanje savjesti? Ako je naznaeena in-
terpretacija »zle« savjesti stala na po puta? Da je ta-
lco, vidi se jasno iz ontoloske predimovine, u koju biva
taj fenomen unesen uz navedenu interpretaciju. Glas
je ne5to sto izranja, ilna svoje mjesto u nizu postojeeih
.330
doZiv.ljaja i slijedl po&Mje doZivljaja cina. Ali ni mv,
ni an sto se dogodio niti natovarena krivnja nisu do-
ga&.ji sto imaju karakter Postojeeega koje se odvija.
Zov ima vrstu bit!ka brige. U njemu »jec tubitak ispred
sama sebe, i to tako, da se ujedno usmjerava natrag
prema svojoj baeenosti. Samo ako se tubitak najprije
postavi kao povezanost niza jedne sukcesije doZivljaja,
moguee je uzeti glas kao ne5to naknadno, kasnije i otu-
da nu.Zno kao ne5to sto upucuje natrag. Glas zacijela
zove natrag, ali seiuCi preko Oina, koji se dogodio, na-
trag u baCen.u k.rivost, koja je »ranijac od svakoga po-
stajanja krivim. ZX>v natrag poziva pak ujedno :naprijed
prema Biti.Jaivim kojega se valja latiti u vlastitoj eg-
zistenciji, tako da pravo egzistencijsko Biti-krivim up-
ravo »slijedi tek poslije« zova, ne obratno. LoSa savjest
u osnovi tako malo samo kara i pokazuje natrag, da
ona prije zove na.trag u baeenost pokazujuci naprijed.
Redoslijed tijeka dozivljaja ne daje fenomensku struk-
turu egzistiranja.
Ako vee karakteristrk:a »Iosee savje5ti ne doseie izvor-
ni fenomen, onda to jo§ veCm.a vrijed,i za »dobruc, uze-
lo se nju kao nekii. samostaJan oblik savjesti ill .kao
oblik bitlno fundkan u »J.osoj«. :.DobJ:,ac bi savjest mo-
rala ispoljavati »dobrost« tubitka, ona~o kao sto »loSac
ispoljava »zloeestost«. Lako se vidi, · da time savjest,
nekoc ·»izljev bozanske moei«, sada ~staje slugom fa-
rizejstva. Ona treba dopu!tati lju~~ da o sebi kaZu:
»ja sam dobar«; tko to mof.e reCi, ~1 tko bi to htio
potvrditi sebi manje negoli upravo 911aj Dobri? Ati
pri toj neroogucoj konsekvenciji jedino izlazi na vidje-
lo, da savjest zove krivost. ·I
Da bi se izbjegla navedena konsekvencija, ·»dobrac se
savjest interpretirala kao privacija »lo§ec i odrec.tivala
kao »dozivljeno izdostajanje lo5e savjestic.8 Prema to-
me, bilo bi to ne'ko do!ivljavanje neiskrsavanja zova,
to jest doZivljaj toga, da ja nemam sebi sto predba-
8. Usp. M. Scheler, Der Formalismus in der Ethik und die
materlale Wertethik. II. dio. Ovai Godi§njak sv. II (1916), s.
192•
331
civati. Ali kako je to »izdostajanje« »doiivljeno«? To-
boZnje doZivljavanje uopee nije isk.Wa.vanje nekog zova,
nego samouvjeravanje, da neki Cin, pripisan tubitku, ni-
je pocinio on i stoga je nevin. Postajanje sigumim u
nepooinjenje uopce nema ka;a~ter. nek~g fenomena ~~­
svjesti. NaprotiiV: to postaJanJe-SigurDim more prtJe
znaeiti zaboravljanje savjesti, to jest, istupanje iz mo-
gu6nosti moei postati pozvanim. Spomenuta »izvjes-
nost« krije u sebi umirujuce potlacivanje Htjeti-dmati-
·savjest, to jest razumljenja najvlastitije, stalne krivo-
sti. »Dobra« savjest niti je neki samostalni niti neki
fundirani oblik savjesti, to jest, uopce nije fenomen
savjesti.
U.koliko govor o nekoj »dobroj« savjesti potjeee od
iskustva savjesti svakida.Snjeg tubitka, on time odaje
samo to, da i onda kad govori o »losoj« savjesti, u os-
novi ne pogada taj fenomen. Jer fakti6no se ideja »lo-
se« savjesti orijentira prema ideji »dobre«. SvakidaS-
nje izlaganje za.d.:dava se u dimenziji brigujueeg obracu-
navanja i poravnavanja »krivnje« i »nevinosti«. U tom
horizontu biva tada »dozivljen« glas savjesti.
S karakterizacijom izvomosti ideja neke »lose« i »do-
bre« savjesti tako4er je vee odluceno i o razlikovanju
naprijed upucujuti.opominjuce i natrag upucujuci-ka-
rajuce savjesti. Piicinja se, d~~e, da se ideja opo~­
njuee savjesti ponajveema pr1bliZava fenomenu poZiva
k •.•. Ta savjest /dijeli s njim karakter upuCivanja na-
prijed. Ali to je ~odudaranje ipak samo pricin. Iskus-
tvo neke opominjuce savjesti vidi glas i .opet orijenti-
ran samo na ushtjednuti cin, od kojega savjest hoee
oeuvati. Ali op01nena, kao spreeavanje Ushtjednutoga,
moguea je samo stoga, sto »>pominjuci« zov cilja .na
Moei-biti tubitka, to jest, na razumljenje sebe u k.rivo-
sti, o koje se tek razbija •Ushtjednuto«. Opominjuea sa-
vjest ima funkciju da na trenutaOan. naCin regu.lira Zi-
vot koji ce biti slobodan od postajanja krivim. Iskus-
tvo neke »>pominjuee« savjesti vidi tendenciju zova sa-
vjesti i opet samo dotle dok ona ostaje pristupaenom ~a
zdravu pamet Se.
332
Zamjerka navedena na treCemu mjestu pozlva se na
to, da svakida!nje isk:ustvo savjesti ne pozna ne§ro po-
put Biti-pozvan na krivost. To valja priznati. Ali zar
·svak:idaSnje iskustvo savjesti vee time jamCi, da je u
njemu cuven potpuni moguCi sadrZaj zova glasa savjes-
ti? Slijedi H otuda, da su se teorije savjesti zasnovane
na vulgarnom iskustvu savjesti uvjer:i:le, kako je njihov
ontolo!ki horizont primjeren za analizu tog fenomena?
Zax naprotiv jedna bitna vrsta bitka tubitka, propada-
nje, ne pokazuje, da taj tubitak ontteki razumije sebe
.,,
1
>'
'
najpllije i naj~ce iz horizonta brigovanja, ali da on
ontoloski odreduje svoj bita:k: u smislu postojnosti?
Otuda pale: izrasta dvojako zak:r:ivanje fenomena savje-
sti: Teorija tu vidi neki slijed domvljaja iii »psihickih
procesa«, najeesee dapace posve neodreden u pogledu
vrste njihova. bitka. Iskustvu pak dolazi savjest ususret
kao sudac i opom·injac, s kojim se tubitak, ra:CunajuCi,
pogada.
To, sto Kant stavlja u temelj svoje interpretacije sa-
vjesti kao ideju vodilju »predod.Zbu sudista«, nije slu-
cajno, nego je sugedrano od ideje moralnog zakona -
iako Kantov pojam moralnosti ostaje daleko od mora-
la konsnosti i eudemonizma. Teorija vrijednosti, bila
I·
tu vrijednost postav:ljena kao formalna ill kao materi-
jalna, takoder i.ma za neizriCitu ontolosku pretpostavku
neku »llletafizik:u moralnih pravila«, to jest, ontologiju
tubitka i egzistenoije. Tubitak tu vrijedi kao biee o k:o-
jemu valja brigovati, a smisao je tog brigovanja »>stva-
nivanje vrijednosti« odnosno ispunjavanje norml.
Pozivanje na krug onoga sto svakida.§nje iskustvo sa-
vjesti pozna kao jedinu instancu za interpretaciju sa-
vjesti, mod cSe steCi svoje pravo tek kada najprije bude
promisljeno, moze li u tom iskustvu savjest uopee po-
stati zapravo pristupaenom.
: ;.,
Time gubi svoju snagu i daljnji prigovor, da egz:isten-
cijalna interpretacija previ4a., kako se zov savjesti U!V'i-
jek odnosi na neki odredtm\ »ostvareni« ill ushtjednuti
Cin. Da isk.ustvo eesto po'kazuje kako zov ima tak:!vu .:
333
f
I
tendenciju, to se i opet ne da zanijekati. Samo, ostaje
pitanje, puSta li to iskustvo zova da se zov potpuno ~iz­
-zove«. Zdravorazumsko izlaganje moze o sebi smatrati
da se dr:Zi »Cinjenica«, pa ipak je na kraju svojom zdra-
vom pamecu vee ograniCilo domet doku.Civanja zova.
Kao sto je »dobru« savjest malo moguee staviti u slm-
bu »farizejstva«, tako malo smije »loSa« savjest biti
skueena na neko pokazivanje postojeeih ill potiskivanje
mogucih skrivljenja. Upravo kao da je tubitak nek:o
»domacinstvo«, cija dugovanja treba samo uredno pod-
mirivati, kako bi lianost mogla kao gledalac, kojega
se to ne tiCe, stajati »pored« tog odvijanja d<>Zivljaja.
Ali akQ za zov nije prlmamo da se on odnosi na fak-
ticno »cpostojeeu« krivnju iii faktiano ushtjednuti cin
sto donosi krivnju, pa otuda »karajuce« i »>pominju-
ce« savjesti ne izra.Zavaju neku izvornu funkoiju zova,
tada time gubi podlogu i prva navedena zamjerka, da
egzistencijalna interpretacija nijeee »bitno« kriticki uei-
nak savjesti. I, ta zamjerka odgovara jednom, u izvjes-
nim granicama pravom, vid:enju fenomena. Jer, u stvari,
u sadrlaju zova ne da se pokazati nista sto glas »po-
zitivnO« ·preporueuje ill nalaZe. Ali kako biva razumlje-
na ta priZeljkivana pozitivnost ueinka savjesti? Slijed.i
li iz nje »negativni« karakter savjesti?
Neki »pozitivni« sadrlaj u Zvanomu biva priZeljkivan
zbog ocekivanja, da svaki put budu na neki upotreblji-
vi nacin navedene raspolozive i izracunljive sigurne mo-
gucnosti »postupanja«. To se oeekivanje temelji u onom
'~ ; · horizontu izlaganja koji podvrgava egzistiranje tubitka
ideji nekog upravljivog poslovnog tijeka. Takva oCeki-
vanja, na kojima se dijelom neizriCito temelji i zahtjev
za jednom materijalno-vrijed.nosnom etikom nasuprot
samo formalnoj, savjest dakako razoearava. Takve
»prakticne« upute zov savjest.i ne daje, jedino stoga sto
on zaziva tubitak k egzistenciji, k najvlastitijemu MoCi-
-biti-licnoseu. s ocekivanim, jednoznaano izracunljivim
maksimama savjest ne bi uskratila egzistenciji nista
manje negoli - moguenost da postupa. Ali zato sto sa-
334
vjest na taj naC'in oeito ne mole biti »pozitivna« ona na
isti nacin ne fungira ni .kao »samo negativna«."" Zov ne
dokueuje nista sto bi moglo biti pozitivno ili negativ-
no kao nesto o cemu je moguee brigovati, jer on ima
n~ umu jedan ontoloSki posve drugaCiji bitak, egzisten-
ctju. U egzistencijalnom smislu, naprotiv, pravo ramm-
ljeni zov daje ono »najpozitivnije«, to jest, najvlastitiju
moguenost koju tubitak m<>Ze sebi zadati kao na-
prijed zovuci zov natrag u svaki put fakticno' Mo6i--biti-
..uanoscu. Cuti zov zapravo, to .maci dovesti sebe u fak-
tiano postupanje. Ali potpuno zadovoljavajueu mter-
pre~aciju.~vanoga u zovu dobivamo tek ispostavljanjem
egzlSteDCIJalne Strukture koja lez.i U zapravo eujucem
razumljenju zova kao takvom.
Prije toga valja pokazati, kako fenomeni sto su poz-
nati jedino .vulgarnom izlaganju savjesti, kada se razu-
miju ontolo5ki primjereoo, upucuju natrag na izvorni
s~isao zova s~vjesti; . zatim, da. vulgarno maganje po-
tjeCe od ogrameenosti propadaJueeg samoizlaganja tu-
bitka i da ono- jer propadanje pripada samoj brizi
- ni pri svoj svojoj razumljivosti po.sebi niposto nije
slucajno. ·
Ontoloska kritika vulgarnog prikazivanja savjesti mo-
gla bi biti podl<>Zna nesporazumu, kao da se dokaziva-
nJ~m, ~ako svakida!nje iskustvo savie5ti nije egzisten-
Ct.Jalno 1zvomo, hoee ne5to suditi o ·egzistencijskoj »mo-
ralnoj kvaliteti« tubitka koji boravi u tom iskustvu.
Kao sto malo egzistenciju nuZn.o i direktno ugr<>Zava
neko ontolo5ki nedostatno razumijevanje savjesti, tako
je malo i nekom egzistencijalno primjerenom interpre-
tacijom savjesti osigurano egz:stencijsko razumljenje
zova. Ozbiljnost u vulgamom iskustvu savjesti nije ni-
§ta manje moguea negoli neozbiljnost u nekom izvor-
nijem razumijevanju savjesti. Pa ipak egzistencijalno
izvornija interpretacija dokueuje takod:er moguenosti
izvornijeg egzistencijskog razumljenja, dokle se god
ontoloSko poimanje ne da odvezati od ontickog is-
kustva.
335

§ 60. Egzistencijalna struktura pravoga Moci-biti
posvjedocenog u savjesti
Egzistencija:lna interpretacija savjesti treba isposta-
viti posvjedocenje - bivstvujuee u samom tubitku -
da je on svoje najvlastitije Mo6i-biti. Na.Cin na koji sa-
vjest posvjedoeuje nije neko indiferentno obavje5tava-
nje, nego je naprijed. zovuce pozivanj~ na krivosti.
Ovakvo Posvjedoeeno .biva »shvaceno« u euvenju, koje
bez iskrivljavanja razumije zov u smislu sto ga sam on
intendira. Tek razumljenje tog zaziva kao modus bitka
tubitka daje fenomensku sastojinu Posvjecloeenoga u
zovu savjesti. Pravo razumljenje zova okarakterizirali
smo ka6 htijenje-imati-savjest. To pustanje najvlastitije
licnosti da-postupa-u-sebi iz same sebe u svojoj krivosti,
fenomenski reprezentira pravo Moei-biti posvjedoeeno
u samom tubitku. Eg2listenoijalnu struk:turu tog pusta-
nja sada valja imijeti na vidjelo. Sarno cemo tako pro-
drijeti do temelj.nog, u samom tubitku dokucenog us-
trojstva pravosti njegove egzistencije.
Htijenje-imati-savjest jest, kao razumljenje-sebe u
najvlastitijemu ·MoCi-biti, jeclan na.Cin dokucenosti tubit-
ka. Osim putem razumljenja, ona biva konstituirana i
putem cuvstvovanja i govora. Egzistencijsko razumlje-
nje reei ee: projektirati sebe prema uvijek najvlastitijoj
..
I
fakticnoj mogu.Cnosti Moci..biti-u.oSvijetu. Ali Moci-biti
razumljeno je samo u egzistiranju u toj moguenosti.
Koje euvstvovanje odgovara takvom razumljenju? Ra-
zumljenje zova dokucuje vlastiti tubitak u · neugodnosti
svoje usamljenosti. Neugodnost suotkrita u razumlje-
nju biva genuino dokucena putem njemu pripadnog
cuvstvovanja tjeskobe. Fakt tjeskobe savjesti jedna je
fenomenska potvrda toga, da je tubitak u razumljenju
zova doveden pred neugodnost sama sebe. Htjeti-imati-
-savjest postaje pripravno56u na tjeskobu.
Treei bitni moment dokueenosti jest govor. Uzvraeati
zovu kao izvomom govoru tubitka ne prilici se - reci-
mo Cak u smislu nekog pregovarackog komentiranja
336
: .,
onoga sto kazuje savjest. Razumijevajuce euvenje zova j
ne zabranjuje sebi uzvraeanje zato sto bi ga spopala I
neka »tamna sila«, koja ga prigu5uje, nego zato §to to
euvenje neskriveno prisvaja saclrZaj zova. Zov stavlja
i '
pred neprestanu krivost i talro vraea licnost natrag iz
pukog zdravorazumskog naklapanja Se. Prema tome,
modus artikuliranoga govora pripadan htijenju-imati-
..savjest, jest sutljivost. Sutnja bija5e okarakterizirana
kao bitna mogucnost govora.9 Tko hoee suteC.i dati ra-
zumjeti, mora »imati ne5to da ka.Ze«. Tubitak daje sebi
u zamvu razumjeti svoje najviasfitije MoCi-biti. Stoga je
to zvanje S'Ut.nja. Govor savjesti nikada ne dospijeva do
objavljivanja. Savjest zove samo suteC.i, to jest, zov
dolazi iz neoujnosti neugodnosti i zove pozvani tubi-
tak, kao onoga kojemu valja postati tihim, natrag u ti-
sinu samoga sebe. Otuda h1lijenje-imati-savjest razumi-
je primjereno taj §uteCi govor jedino u sutljivosti. Ono
oduzima rijee zdravorazumskom naklapanju Se.
Sutece govorenje savjesti zdravorazumskom je prika-
11ivanju savjesti, koje se »Strogo drZi. Cinjenicac, povod
da ono tvldi, kako se savjest tob<>Z uopce ne da ustano-
viti i nema je. Za to, !to se, slu5ajuci i razumijevajuci
samo puko naklapanje, ne moze »kOID.Statirati« mv,
okr-i.vljuje se savjest, pod izlikom da je »nijemac d da
oeito ne postoji. Tim prikazivanjem Se samo prikriva,
da mu je svojstveno preeuti savjest i da mu je doseg
»Cuvenjac skraeen.
Dokueenost tubitka koja leZi u htijenju-imati-savjest
~i:va, p,rema tome, konstituirana putem euvstvovanja
tjeskobe, putem rcnnmljenja kao projektiranja sebe
prema najvlastitijoj krivosti i putem govora kao rutlji-
vost:i. Tu ~bitu pravu do.kuCeiD.ost, posvjedoCenu u
samom tubitku od njegove savjesti - to sutljivo, na
tjeskobu pripravno projektiranje sebe prema najvlasti-
tijoj krivosti - nazivano odluenost.
9. Usp. § 34, s. 182
22 Bitak i vrijeme
337
 OdluC:nost je jedan istaknuti modus dokucenosti tu-
bitka. Ali dokueenost bijase prije10 egzistencijalno inter-
pretirana kao izvorna istina. Ta pak primarno nije neka
kvaliteta »SUda« niti uopee nekog odredenog ponasanja,
nego je bitni konstitutiv bitka-u-svijetu kao takvog. Is-
tinu valja shvati.ti kao fundamentalni egzistencijal. On-
tol~ko razja5njenje postavke: »Tubitak je u istini« po-
kazalo je izvornu dokucenost tog biea kao istinu egzis-
tencije i radi njezina omedenja uputilo na analizu pra-
vosti tubitka.u
Sada je s odluenoscu dobivena najizvornija istina tu-
bitka, jer je prava. Dolrucenost Tu dokueuje jednako iz-
vorno uvijek cijeli bitak-u-svijetu, to jest svijet, u-bitak
i lienosf, koja kao »ja jesam« jest to bice. S dokuceno-
seu svijeta uvijek je vee dokueeno ono sto bivstvuje
unutar svijeta. Otkritost Priruenoga i Postojecega te-
melji se u dokucenosti svijeta12; jer oslobadanje svake
cjeline svrhovitosti Prirucnoga zahtijeva prethodno ra-
zumlj'enje znacajnosti. RazumijevSi nju, brigujuci tubi-
tak upucuje sebe obzirno na sretajuce Prirucno. Razum-
ljenje znaeajnosti kao dokueenost svakog svijeta te-
melji se, opet, u razumljenju Za-volju-Cega, na koje se
svodi svako otkrivanje cjeline svrhovitosti. Za-volju
smje5taja, izdl'Zavanja, napredovanja - najblize su i
stalne mogucnosti tubitka, prema kojima se to bice,
kojemu se radi o njegovu bitku, uvijek vee projektiralo.
Bacen u svoje »Tu«, tubitak je fakticno uvijek upueen
na neki odredeni - svoj.- »svijet«. U isti mah najbli-
Zi fakticni projekti vodeni su briguju6om izgubljenoscu
u Se. Nju moze uvijek vlastiti tubitak pozvati, i poziv
moze biti razumljen, na naCin odlucnosti. Ali tada ta
prava dolrucenost modificira u njoj jednako izvomo
.ftmdiranu Otkritost »SVijeta« i dokueenost SU-tubitka
s Drugima. Prirueni »svijet« ne postaje »sadriajno«
nekim drugim svijetom, krug D.rugih nije se promjenio,
10. Usp. § 44, s. 242 i d.
11. Usp. na nav. mj. s. 252
12. Usp. § 18, s. 94 i d.
338
pa xpak je sada razumijevajuci brigujuci bitak kod Pri-
ruenoga i s'krbni su-bitak s Drugima odreden iz svo-
jeg najvlast!itijega MoC.i-biti..J.itno5cu.
Odluenost ne odvaja pravu lienost tubitka od njezi:na
svijeta, ne izolira je u neko slobodnolebdeee Ja. Kako
i bi - kad ona kao prava do.kuCenost zapravo i nije ni-
sta drugo nego bitak-u-svijetu. Odlucnost dovodi l:ienost
upravo u svaki briguju6i bitak kod Prirucnoga i gura je
u skrbni su-bitak s Drugima.
Iz Za-volju-Cega samoodabranoga Mo6i-biti, ocUuCn.i
tubitak U2'Jima sebi slobodnost za svoj svijet. Tek od·
luenost prema samom sebi dovodi tubitak u moguenost,
da subivstvuju6im Drugima daje »biti« u njihovu naj-
vlastiltijemu MoCi-biti i da ga sudokucuje u prednjaeeci-
-oslobac.1ajueoj skrbi. Odlucni tubitak moze postati »sa-
vjest« drugih. Iz prave lienosti odlucnosti potjeee prije
svega pravo zajednistvo, ali ne zbog dvosmislenih i su-
revnjivih dogovora i blagorjeCivili bratimljenja oko Se
i oko onoga sto se hoee poduzeti. .
. Odluenost jest prema svojoj · ontoloskoj biti uvijek
:odluOn.ost nekog pojedinog fakticnog tubiika. Bit tog
. biea jest njegova egzistencija. Odlucnost »egzistirac sa-
mo kao razumijevajuCi-sebe-projektirajuea odluka. Ali
prema eemu se tubitak odlucuje u odluenosti? Za sto
se treba odluCiti? Odgovor mofe dati jedino sama od·
1uka. Fenomen odlucnosti bio bi razumljen posve po-
gre5no, kad bi se htjelo smatrati, kako je on jedino
neko prihvaeajuee lacanje predocenih i preporucenih
moguenosti. Odluka je upravo tek dokucuju.Ce projektir.
ranje i odre4ivanje svake faktiene mogucnosti. Odluc-
nosti numo pripada neodredenost, koja karakterizira
svako faktieno-baeeno Moei-biti tubitka. Odluenost je
siguma u samu sebe samo kao odlulru. Ali egzistencij-
ska neodredenost odluenosti, koja se svaki put odrec.1u-
je tek u odluci, svejedno ima svoju egzistencijalnu od-
redenost.
Za-sto odluenosti ontolo5ki je skicirano u egzistenci-
jalnosti tubitka uopee kao MoCi-biti na nacin briguju-
ce skrbi. Ali kao briga, tubitak je determiniran faktiC.
22* 339

nos6u i propadanjem. Doku.Cen u svojemu »Tu«, on jed-
nako izvomo boravi i u istini i u neistini.13 To »za-
pravo« vrijedi upravo za odlu.Cnost kao pravu istinu.
Ona zapravo sebi prisvaja neistinu. Tubitak je uvijek
vee - i mo!da ee uskoro biti ponovo - u neodlu.Cnosti.
Taj naziv samo izraiava fenomen koji bija.Se interpreti-
ran kao izrucenost vladajueoj izl<>Zenosti Se. Tubitak
biva, kao Se-licnost, »Zivljen« od zdravorazumske dvo-
smislenosti javnosti, u kojoj se nitko ne odlueuje, a
ona je ipak uvijek vee odlueila. Odlucnost znaci Dati-se-
-pozvati iz izgubljenosti u Se. Neodlucnost Se svejedno
ostaje na vlasti, samo ne moze osporiti odlucnu egzis-
tenciju. .l$eodluenost ne znaci, kao pojam suprotan eg-
zistencijalno razumljenoj odlucnosti, neko onticki-psi-
hicko svojstvo u smislu optereeenosti inhibicijama. I
odluka ostaje upucena na Se i njegov svijet. To razum-
jeti, takod:er spada u ono sto odluka odlucuje, utoliko
lJ. sto tek. odlucnost podaje tubitku pravu transparentnost.
U odlucnosti se tubitka radi o njegovu najvlastitijemu
Moci-biti, koje kao baeeno moze sebe projektirati samo
l. prema odred:enim faktiCnim mogucnostima. Odluka ne
bjezi pred »zbiljom«, nego tek otkriva fakticno Mogu-
ce, i to tako, sto ga prihvaea onakvo kakvo je moguce
kao najvlastitije Moei.,biti u Se. Egzistencijalna definira-
nost uvijek mogueeg odluenoga tubitka obuhvaea kon-
' ' stitutivne momente egzistencijalnog fenomena preko
''
i kojega smo do sada prelazili, a na.zivamo ga situacija.
U terminu situacija (polo!aj - »biti u polo!aju«) tre-
peri i prostomo znaeenje. Neeemo htjeti da ga poku-
samo izbaciti iz ovog egzistencijalnog pojma. Jer ono
poeiva i u »Tu« tubitka. Bitku-u-svijetu pripada jedna
vlastita prostomost, koju karakteriziraju fenomeni raz-
-daljenja i usmjerenja. Tubitak »uprostoruje« ukoliko
faktieno egzistira.14 Ali prostomost sukladna tubitku,
na temelju koje egzistencija uvijek odred:uje sebi svoje
»mjesto«, temelji se u ustrojstvu bitka-u-svijetu. Pri-
13. Usp. § 44 b, s. 249
14. Usp. §§ 23 i 24, s. 118 i d.
340
i
I
mami konstitutiv tog ustrojstva jest dokueenost. Kao
st~. se. prostox:nost Tu temelji u dokueenostd, tako situ-.
aciJa tma s':oJe .~damente u odluenosti. Situacija jest
u ~11!-c~ostl U~Jek doku"Ceno Tu, u svojstvu kojega je
e~tstlraJuce b1ee tu. Situacija nije nek.i postojeci ok-
VIr u kojemu se pojavljuje tubitak iii u koji bi sebe
dovodio jeqino on sam. Daleko od toga da bude neka
p~ostoj.~a. mjesavina sretajucih okolnosti i slueajnosti,
s~tuaCIJa Jest samo putem odluenosti i u njoj. OdluCiv-
st se za Tu, llenost' kojoj valja egzistirati kao Tu do-
kueuje ga tek u svakom pojedinom fakticnom karakte-
~ svrhovitosti okolnosti. Samo odlucnost moze za-desi-
tt. ono iz ~jednickog i okolnog svijeta sto nazivamo ·
de5avanjima.
Samomu Se situacija je, naprotiv, bitno nedokit.Civa.
Ono ~zna samo »opcenitu situaciju«, gubi se u nepo-
srednrm »prigodama« i podmiruje tubitak iz obraeuna
»desavanja«, koja on, krivo ih shvaeaju6i, nzima i pri•
kazuje kao svoje postignuce.
. Odl?:cnost. dovodi bitak Tu u egzistenciju njegove
situaCIJe. Ali odlu.Cnost omed:uje egzistencijalnu struk-
turu ·~.ra':~a M,?Oi-~iti posvjedoeenog u savjesti, nai-
me htiJenJe-rmati-savJest. U njemu smo prepoznali ade-
~va~o razumlj~je ~aziva. Iz toga potpuno jasno pro-
I~lazt, da ~ov s~vJesti, kada poziva k Moei-biti, ne iznO-
SI ?.red~ nek!-.prazni ideal egzistencije, nego zove na-
prt]ed u s!tuact~~..Sto je p~vo razumljeni wv savjesti
ovako. e~Ist~nCIJalno ~tlivan, to ujedno pruZa uv.id,.
d? koJe h -mJere ogr~~':anje tendencije zova na lai-
vtce, sto su se dogodile di· su bile ru nakani krivo ra-
~ije dokuc~juei karakter savjesti i samo' nam pri-
Vldno Pc;>Sred~~e k~etm.o ~jevanje njezina. gla-
sa. EgzistenCIJalna mterpretaCIJa razumljenja poziva
kao odluenosti otkriva savjest kao u osnov.i tubitka od-
lueen:u ~s~ bit~..u koj~j ~ samome sebi - posvje-
~oCuJuCi ~aJvl~titiJe MoCt-btM - omogueuje svoju fak-
ttcnu egzistenciJU.
Ovaj fenomen, ispostavljen pod nazivom odluenost
jedva da ee moCi biti baeen u isti ko§ s nek.im p~
341 I
)
 »habitusom« i nekim neodredenim »veleitetom«. Od- Ali i ovako egz.istencijalno deducirani pravi bitak pri
lucnost ne predoeuje sebi neku situaciju tek uzimajuei smrti kao pravo Moei-biti-oijelim ostaje jos uvijek jed-
je na znanje, nego se vee stavila u nju. Kao odluean, nim Ci.sto egzistencijalnim projektom, kojemu nedostaje
tubitak vee postupa. Namjerno izbjegavamo termin posvjedocenje sukladno tubitku. Tek kada ono bude
»postupanje«. Jer on bi, u jednu ruku, ipak morao biti nadeno, ist:rafivanje ee udovoljiti zahtjevu svoje pro-
shvaeen i opet tako dalekosemo, da bi kazivao kako blemati:Ke, da pokaZe egzistencljalno potvrdeno i razja.S-
aktivnost obuhvaea i pasivnost otpora. U drugu ruku, njeno pravo Moei-biti tubitka. Jer samo tada kad to
on sugerira ontoloski nesporarum u pogledu tubitka, biee postane fenomenslci pristupacno u svojoj pravosti
kao da je odlucnost neko osobito pondanje praktiene i cijelost!i, pitanje o smislu bitka tog biea, cijoj egzis-
sposobnosti nasuprot teorijskoj. Briga pak, kao brigu- tenciji pripada .razumijevanje bitka uopee, stiei ce na
juca skrb, obuhvaca bitak tubitka tako izvomo i pot- tlo koje more izdriati kumju.
puno, da ona mora biti pri lucenju teorijskog i prakti-
ckog ponasa.nja uvijek vee pretpostavljena kao cjelina
i ne moze biti izgradivana tek iz te sposobnosti s po-
mocu. neke neosnovane, naime ne egzistencijalno ute-
meljene dijalektike. Ali odlucnost je samo u pravosti
nje same, brinutoj u brizi i mogucoj kao briga. Treee poglavlje
Prikazati fakticne egzistencijske mogucnosti u njiho-
PRAVO MOCI-BITI-CIJELIM TUBITKA I VREMENOST
vim glavnim crtama i svezama i interpretirati ih pre-
. rna njihovoj egz.istencijskoj strukturi -· spada u krug KAO ONTOLOSKI SMISAO BRIGE
J.. zadaea tematske egzistenci:jalne antropologije15• Za fun-
damentalnoontolosku namjeru ovoga istrafivanja do- § 61. Skica metodskog koraka od omed.enja prave
voljno je pak egzistencijalno omedenje pravoga Moci- cijelosti sukladne tubitku k fenomenskom
-biti, posvjedoeenog u savjesti iz samog tubitka i za sa- razotkrivanju vremenosti
mog njega.
I Jedno pravo Moei-biti-cijelim tubitka bijde projekti-
I
I
.j
s· obradom odluenosti kao sutljivog, na tjeskobu pri- rano egzistencijalno. Razlaganje tog fenomena otkrilo
pravnog sanioprojektiranja prema najvlastitijoj krivo-
je pravi smisao bitka pri smrti kao istrcavanje.l U svo-
sti, istra.Zivanju je omogueeno, da omedi ontol~ki smi-
jem egzistencijskom prosvjedoeenju bijde :pravo Moei-
sao tra.Zenog pravoga. Moei-biti-cijelim. Pravost tubitka
-biti tubitka pokazano i ujedno egzistencijalno interpre-
sada nije ni prazna titula niti je neka izmiSljena ideja.
tirano kao odlucnost. Kako dovesti u vezu oba fename-
na? Nije li ontoloski projekt pravoga Moei-biti-cijelbn
15. U smjeru ove problematike prvi je K. Jaspers izricito shva-
tio zadaeu jednog u~nja o nazoru na svijet i latio se nje. odveo u jednu dimenziju tubitka koja je jako udaljena
Usp. njegovu Psychologie der Weltanschauungen, 3. izd., od fenomena odluenosti? Sto da smrt ima zajednicko
1925. Tu se to »!to eovjek jestc propituje i odre4uje iz ono- s •konkretnom situacijom« postupanja? Ne zavodi li po-
ga !to on bitno mote biti (usp. Predgovor 1. izd.). Iz toga
postaje jasnim na~lno egzistencijalno-ontolo!ko ~nje ku5aj, da se odluenost i istreavanje strpaju u isti kos, u
»granicnih situacijac. Filozofijska tendencija •Psihologije na- jednu neodrZivu, potpuno nefenomenolo5ku konstruk:-
zorA na svijetc ostat ee potpuno neshv~ bude li ta
knjiga »upotrijebljenac jedino kao prirucnik o »tipovima na-
zora na svijetc. · 1. Usp. § 53, s. 295 i d.

342 343
 ciju, koja uopce vise ne smije svojatati karakter ne1cog
fenomenski zasnovanog ontoloskog projekta?
Izvanjsko povezivanje obaju fenomena zabranjuje se
samo od sebe. Kao jeclino moguci metodski put, preos-
taje- poei od fenomena odluooosti, posvjedoeenog u
svojoj egzistencijskoj mogucnosti, i pitati: upueuje li
odlucnost, u samoj tendenciji svojeg egzistencijskog
bitka, naprijed prema istrcavajucoj odlucnosti kao svo-
joj najvlastitijoj pravoj mogucnosti? A sto ako odluc-
nost, prema svojem vlastitom smislu, dovodi sebe u svo-
ju pravost tek tada cim sebe ne projektira prema pro-
izvoljnim i uvijek samo najblizim mogucnostima, nego
prema krajnjoj, koja lezi pred svakim fakticnim Moci-
-biti tubitka i kao takva stupa u svaki fakticno Moei-
-biti tubitka vise iii manje neiskrivljena? Ako odlucnost
kao prava istina tubitka postize sebi pripadnu pravu
izvjesnost tek u istreavanju spram smrti? Ako tek u
istrcavanju k smrti biva svaka »privremenost« odluci-
vanja prav.o razumljena, to jest, egzistencijski nadok-
naltena?
Dokle god egzistencijalna interpretacija ne zaborav-
lja da bice koje joj je tematski zadano pripada vrsti
bitka tubitka i ne da se sastaviti od postojecih dijelo-
.
;:
va u neko Postojece, svi njezini koraci moraju puS.tati
da ih vodi ideja egzistencije. Za pitanje o mogucoj vezi
izmedu istreavanja i odlucnosti, to ne znaci rusta ma-
nje negoli zahtjev, projektirati te egzistencijalne feno-
mene prema u njima vee skiciranim egzistencijskim
moguenostima i ove »domisliti do kraja.« Time obrada
istrcavajuce odlucnosti kao jednog egzistencijski mo-
guceg pravoga Moci-biti-cijelim gubi karakter neke pro-
izvoljne konstrukcije. Obra.da postaje interpretirajucim
oslobadanjem. tubitka za njegovu krajnju moguenost
egzistencije.
Tim korakom oeituje egzistencijalna interpretacija
ujedno svoj najvlastitiji metodski karakter. Izricita me-
todska razmatranja - zanemarimo li prigodice n11Zne
·primjedbe - bijahu do sada zapostavljena. Valjalo je
344
ponaJpnJe »nadirati« k fenom.enima. Prije raSCiSC.ava-
nja smisla bitka biea razotkritog u njegovoj temeljnoj
fenomenskoj sastojini, tijeku je istra.Zivanja potreban
zastanak, ne radi »>dmora«, nego da sebi i.st::m!ivanje
dad.ne jos o5triji podstrek.
Prava se metoda temelji u primjerenom prethodnom
pogledu na temeljno ustrojstvo •predmeta«, odnosno
predmetnog podrucja, sto ga valja dokuCiti. Stoga pra-
vo metodsko promisljanje - koje, dakako, valja luciti
od praznih .razglabanja tehnike - ujedno obavje5tava
o vrsm bitka tematskog biea. Tek razj3Snjenje metod-
skih moguenosti, zahtjeva i granica egzistencijalne ana-
litike uopee, osigurava n11Znu transparentnost njezinu
utemeljuju.Cem. koraku, razotkrivanju smisla brige. Ali
1
interpretaciju ontoloskog smisla brige valja ostvariva-
ti na temelju potpunog i stalnog fenomenoloskog pre-
1
docivanja do sada ispostavljenog egzistencijalnog us-
trojstva tubitka.
Tubitak je ontoloski nacelno razlicit od svakog Posto-
jecega i Realnoga. Njegovo se »opstojanje« ne tem.e:J.ji
u supstancijalnosti neke supstance, nego u »samostal-
nosti« egzilstirajuee Jienosm, Ciji b1taak bija5e shvaeen
kao briga. Fenomenu lienosti, sudokuCenom. u brizi, po-
trebno je jedno izvotno i pravo omedenje naprama pni-
premnom pokazivanju neprave Se-licnosti. K tome spa-
da i fiksiranje mogucih ontolo5kih pitanja, koja uopee
,
valja uputiti »lienosti«, ako ona, u drugu ruku, nije ni I
supstanca m subjekt.
I
Tek ovako dovoljno razjasnjeni fenomen brige propj-
tujemo zatim u pogledu njegova ontoloskog smisla. Od-
redenje tog smisla u isti mah iznosi na vidjelo vreme-
nost. Njezino pokazivanje ne vodi u udaljena, odvoje-
na podrucja bitka, nego samo obuhvaea temeljnu fe-
nomensku sastojinu egzistenoijalnog temeljnog ustroj- • I
stva tubitka u najdubljim temeljima njegove vlastite i'
<mtoloS.ke ra2JUD1ljivosti. Fenomenski izvorno biva vre-
menost isku5ana na pravoj cijelosti tubitka, fenomenu ..
istrcavajuee odlucnosti. Ako se vremenost ooituje u to-
345 I
/
 me izvorno, tada valja pretpostaviti, da je vremenost
istreavajuce odlucnosti jedan istaknuti modus same
nje. Vremenost se moze ovremenjivati u raznim moguc-
nostima i na razlicit naciil. Temeljne moguenosti egzis-
tencije, pravosti i nepravosti tubitka ontoloski se te-
melje u moguC.im ovremenjivanjima vremenosti.
Ako je tubitku pri prevlast:i propadaju,ceg razumije-
vanja bitka (razu.mijevanja bitka kao postojnosti) da-
lek vee i ontol<>Ski karakter njegova vlastita bitka onda
su mu jos dalji izvorni fundamenti tog bitka. Ot~da ne
smije zacudivati, ako na prvi pogled vremenost ne od-
govara onome sto je vulgarnom razumijevanju pristu-
pacno kilo »vrijeme.« Pojam vremena vulgarnog islrus-
tva vremena i iz njega izrasla problematika ne mogu
stoga nerazmotreni fungirati kao kriteriji primjereno-
s~i neke interpretacije vremena. Istrafivanje se, napro-
tlv, mora prethodno upoznati s izvornim fenomenom
vrem~nosti, da bi iz njega rasvijetlilo nmnost i vrstu
porijekla vulgarnog razumijevanja vremena i isto tako
razlog njegovoj vladavini.
Sigurna. izvc:>rnost fenomena vremenosti polucuje se
dokumentiranJem, da sve do sada ispostavljene funda-
mentalne strukture tubitka valja u pogledu njihove mo-
guee cjeline, jedinstva i razvitka pojmiti u osnovi »vre-
menski« i kao mod.use ovremenjivanja vremenosti. Ta-
ko egzistencijalnoj analitici izrasta iz razotkrivanja vre-
menosti zadaea, da provedenu analizu tubitka ponovi,
u smislu interpretacije bitnih struktura s obzirom na
,• .
njihovu vremenost. Temeljni smjer time zahtijevanih
.I
analiza skicira sama vremenost. Poglavlje dobiva, pre-
rna tome, ovu podjelu: egzistencijski pravo Moei-biti-ci-
jelim tubitka kao ist1Xavajuea odlucnost (§ 62); her-
meneuticka situacija dobivena za jednu interpretaciju
smisla bitka brige i metodski karakter egzistencijalne
analitike uopee (§ 63); briga i liOn.ost (§ 64}; vremenost
kao ontolo5ki smisao brige (§ 65); vremenost tubitka i
iz nje proizlazeee zadaee jednog izvornijeg ponavljanja
egzistencijalne analize (§ 66).
346
§ 62. Egzistencijski pravo Mo6i-biti-cijelim tubitka
kao istrcavajuea odluenost
Do .koje li je mjere od.lucnost, »omisljena do krajac, u
skladu s tendencijom njezina,najvlastitijeg bitka, vodi
prema pra'Vom bitlru pri smrti? Kako valja pojmiti vezu
izmec:lu htijenja-imati-savjest i egzistencijalno projek-
tiranoga Moci-biti-cijelim tubitka? Rezultira li stapanje
obojega nekim nov.im fenomenom? IIi stvar ostaje pri
odluC:nosti posvjedoeenoj u njezinoj egzistencijskoj mo-
gucnosti, i to tako, sto ona ·moze putem bitka pri smrti I
do:Zivjeti nelru egzistencijsku modalizaciju? Ali sto ee
egzistencijalno reci »mis1iti do krajac fenomen odluc-
nosti?
Odluenost bija5e okarakterizirana kao svoju-tjeskobu-
·zahtijevajuce, sutiJivo samoprojektiranje prema najvla-
st.itijoj krivosti. Ta pak pripada bitku tubitka i znaci:
bt.ti ni.Stavnom osnovom jedne niStavnosti. »Krivc sto
I
f
pripada bitku tubitka ne dopusta ni svoje uveeanje ni-
ti umanjenje. To »kriv« lefi prije svake kvantifikacije,
a~o ta uopee ima neki smisao. Bitno kriv nije tubitak
m kat kada, pa da onda bude opet nekriv. Na tu krivost
odlu.Cuje se htijenje-imati-savjest. U samom smislu od.-
lu~nosti. leZi, d~ se ona projektira prema toj krivosti,
ko~om ~est tu~1ta~ dokle god jest. Egzistencijsko pre-
uziman~e te krivnJe u odlucnosti biva, prema tome, za-
pravo IZvrieno tek tada ·kad odluenost postane sebi
u svoj~ do~ivanju tubit.ka tako transparentnom, da
razumiJe krivost kao stalnu. Ali to razumljenje biva
omoguceoo tek tako, sto tubitak dolrucuje Moei-biti »do
svojega svr5etka.« Biti-za'VI'Sen tubitka reei ee, mec:lu-
tim, egzistencijalno: bitak pri svrietku. Onim sto mo-
ze ~ti, odlucnost biva zapravo kao razumijevaju.Ci bitak
pn svrsetku, to jest, kao istreavanje u smrt. OdluCnost
»ne~« neku vezu .~ ist:rCavanjem kao s nekim svojim
drugmJ. Ja. Ona krt.Je u sebi pravi hitak pri smrti kao
moguci egzistencijski modalitet svoje vlastite pravosti.
Tu •povezanost« valja razja:s.niti fenomensk:i.
347
 Odlu.Cnost ce reci: dati-se-pozvati-naprijed prema naj-
vlast:tijemu Biti-kriv. Bit:i-kriv pripada bitku samog tu-
bitka, kojoi smo primarno odredili kao Moei..biti. Tubi-
tak »je« sta:lno kriv - to moze znaciti jed.ino, da on
boravi u tom bitku uvijek kab pravo iii nepravo egzis:.
tiranje. Biti-kriv nije samo trajno ostajuce svojstvo ne-
kog stalno PostojeCe.ga, !Ilego je egzistencij$ka moguc-
nost, zapravo ill ne zapravo biti kriv. »Kriv« jest samo
u svakom pojed.inom fa.kitienomu Mo6i•biti. Otuda kri-
vost, jer pripada bitku tubitka, mora biti shvacena kao
MoCi..:biti-krivim. Odluenost projektira sebe prema to-
mu Moei•biti, to jest, razumije sebe u njemu. To razum-
ljenje, prema tome, boravi u jednoj izvomoj moguC:no-
sti tubitka. U njoj boravi zapravo, ako je odlucnost .iz-
vomo ono sto tend.ira biti. Ali izvorni smo bitak tu-
bitka. pri njegovu moei-biti otkrili kao bitak pri smrti,
to jest, pri toj okarakteriziranoj istaknutoj mogueno-
sti tubitka. Istreavanje dokucuje tu mogu6nost kao mo-
gucno~t. Odlucnost stoga tek kao istrcavajuca biva iz-
! l
vornim bitkom pri najvlastitijemu Moei-biti tubitka.
OdluCn.ost razumije to »mogu« Moei-biti-kniv.im tek ka-
da s~be »kvalificira« kao bitak pri smrti.
Tubitak zapravo odlueno preuzima u svoju egzistenci-
ju to, da je nistavna osnova svoje niStavnosti. Smrt
smo egzistencija1no pojmili kao gore okarakteriziranu
:< mogu6nost nemogucnosti egzistencije, to jest, kao apso-
·' lutnu m~vnost tubitka. Smrt ne blva tubitku pripoje-
na pri njegovu »svrletku«, nego je tubitak kao briga
bacena (to jest niStavna) osnova njegove smrti. NiStav-
nost koja izvomo vlada u bitku tubitka otk.rJva se .sa-
j mom njemu u pravom bitku pri smrti. IstlXa.vanje ot-
I kriva krivost tek iz osnove cijelog bitka tubitka. Briga
jednako izvomo krije u sebi i smrt i krivnju. Tek istr-
eavajuea odluenost razumije MoCi-biti-krivim zapravo i
potpuno, to jest izvorno.2
2. Krivost koja izvomo pripada ustrojstvu bitka tubitka va-
lja, dakako, luati od teolo!k:i razumljenoga status corrup-
tionis. Teologija mo!e u egzistencijalno odrec1enoj krivosti
naCi ontolo~k:i uvjet njezine fakti~ne moguenosti. Krivnja o
348
Razumljenje zova savjesti razotkriva izgubljenost u
Se. Odlucnost vodi tubitak natrag k :njegovu najvlastiti-
jemu Moei.obiti-lienost. Vlastito MoCi-biti postaje pra-
vim i transparentnim u razu:mljenju bitka pri smrti kao
najvlastitijoj moguenosti.
Zov savjesti prelazi u zazivu preko svakog »svjetov-
nog« ugleda i moci tubitka. Bezobzimo usamljuje on tu-
bitak na njegovo Moei-biti-krivim, kakvim zapravo od
njega traZi da bude. Neprekidnu ostrinu bitne u.sanilje-
nosti na najvlastitije MoCi-biti dokueuje istrCa.vanje
spram smrti kao ostrinu neodnosajne mogucnosti. Istr-
eavajuea odluenost pusta, da joj se Moci-biti-krivim,
kao najvlastitije i neodnosajno, potpuno zarine u sa-
vjest.
Htjeti-imati-savjest znaci pripravnost na zaziv k naj-
vlastitijoj krivosti, koja je uvijek odredivala faktiCni
tubitak prije svakog fakticnog skrivljenja i poslije nje-
gova brisanja. Ta aprioma i stalna krivost pokazuje se
neskriveno u svojoj apriomosti tek tada, kad ova bude
umetnuta u mogucnost koja: je za tubitak apsolutno
nenadma§iva. Ako je odluenost istreavajuCi uvela u svo-
je Moei biti moguenost smrti, prava egzistencija tubit-
ka ne more biti vise nicim nadma§ena.
S fenomenom odluOn.osti bijasmo dovedeni pred iz-
vornu istinu egzistenoije. Tubitak je odlucno otkrit sa-
mom sebi u svakom pojedinom svojemu Moei-biti, i to
tako sto je on sAm to otkrivanje i otkritost. Istini pri-
pada neko. njoj uvijek odgovarajuce smatranje-istinom.
Izdcito usvajanje Dokueenoga odnosno Otkritoga jest
Biti-izvjesnim. Izvoma istina egzistencije zahtijeva jed-
nako tako izvomu izvjesnost i kao zadrlavanje sebe u
onome sto dokueuje odlu:Cnost. Ona daje sebi svaku
kojoj se zakljuCuje u ideji tog statusa jest faktiC1a krivica
potpuno zasebne vrste. Ona ima svoje vlastito posvjed<X»
nje, koje ostaje svakom filozofskom iskustvu naaililo .nepri-
stupaQ!o. Egzistencijalna analiza krivosti ne dokazuje ni§ta
ni za ni protiv moguenosti grijeha. Strogo uzev!i uopte se
ne mo!e reCi, da ontologija tubitka, sto se nje nee, ostavlja
to pitanje uopC.e otvorenim, utoliko !to ona kao filozofsko
zapitivanje na~o ni§ta ne »mac o grijehu.
349
 pojedinu faktimu situaciju i dovodi sebe u nju. Situa-
cija se ne da unaprijed proracunati i zadati poput ne-
kog Postojeeega, koje ceka neko obuhvaeanje. Ona biva
d.okueena samo u slobodnom, ne prije odredenom, ali
odredivosti otvorenom vlastitom odluCivanju. Sto tada
znaci izvjesnost pripadna takvoj odlucnosti? Ona treba
boraviti u onome sto je odlueeno putem odluke. Ali to
de reci: ona upravo ne moze kruto ustrajati pri situ-
aciji, nego mora razumjeti, da odluka mora prema svo-
jem vlastitom smislu odlucivanja biti slobodna i drza-
na otvorenom za svaku od fakticnih mogucnosti. Izvjes-
nost odluke. maci: drzati se slobodnom za svoj moguci
i uvijek fakticno nuzni opoziv. Ta.'kvo smatranje-istini-
tom odluC:nosti (kao isti ne egzistencije) ipak niposto
ne dopusta padanje natrag u neodlucnost. Naprotiv:
to smatranje-istinitom kao odlucno drlanje-sebe-slobod-
nom za opoziv jest prava odlucnost za ponavljanje sa-
me sebe. Time je pak egzistencijski potkopana upravo
izgublj.enost u neodlucnost. Odlucnosti pripadno smat-
•••'
I • ranje-istinitom tendira, prema svojem smislu, k tome,
't
·: l da se d.rZi slobodnom stalno, to jest, za cijelo Moei. .biti
tubitka. Ta stalna izvjesnost biva osigurana odlucnosti
samo tako, sto se ona odnosi na mogucnost koja joj
moze biti apso1utno izvjesna. U svojoj smrti, tubitak
mora sebe apsolutno »opozvati.« Buduci da joj je to
stalno izvjesno, odlucnost na taj nacin, to jest istrea-
vajuci, stjeee svoju .pravu i cijelu izvjesnost.
Ali tubitak je jednako izvomo i u neistini. Istr.Cava-
juca izvjesnost pruh mu ujedno izvornu izvjesnost o
'' njegovoj nedokuCen.osti. Ist:rtavajuci odlucno, tubitak
.. se drzi otvorenim za stalnu, iz temelja njegova vlasti-
i i
l!
ta bitka mogu6u, izgubljenost u neodluenost Se. Neod-
luenost je kao stalna mogucnost tubitka suizvjesna. Sa-
moj sebi transparentna, odlucnost razumije, da neodre-
d.enost Moei..:biti uvijek odreduje sebe samo u odluci
prema svakoj pojedinoj situaciji. Ona zna za neodreae-
nost sto vlada u bieu koje egzistira. A1i to znanje, ako
,· hoce odgovarati pravoj odlucnosti, mora i samo potje-
cati iz pravog do.k::uOivanja. Neodred.enost se vlastitoga
350
~oei-biti,.premda je ono postalo u odluci uvijek izvjes-
mm, otk.riva pak potpuno tek u bitku pri smrti. Istrea-
vanje dovodi tubitak pred jednu mogucnost koja stalno
ostaje izvjesnom, pa ipak u svakom trenutku neodrede-
nom u pogledu toga, kada ce mogucnost postati ne-
~oguc.nos6u. Ta izvjesna mogu6nost objelodanjuje, da
Je tubitak bacen u neodredenost svoje »granicne situa-
cije«_, ~~ ~~~ se odluO.i za nju, on stjeee svoje pravo
MoCi-bttl-clJelnn. Neod.redenost smrti biva izvomo do-
~~ena .u tjeskobi. Ali ta izvorna tjeskoba nastoji za.
ht!Jevab od sebe odlucnost. Ova odstranjuje svako skri-
vanje prepustenosti tubitka samom sebi. Nista, pred
koje dovodi tjeskoba, otk.riva niStavnost koja odreduje
tupitak u njegovoj osnovi, koja sama jest kao bacenost
u smrt.
Analiza je redom otkrila momente modaliziranja sto
izrastaju iz pravog bitka pri smrti kao najvlastitije, ne-
odnosajne, nenadma5ive, izvjesne pa ipak neodredene
mogucnosti, prema kojim momentima odlucnost tendi-
ra sama iz sebe. Onim sto m<>Ze biti, ona jest zapravo
i potpuno samo kao istreavajuea odlucnost.
Ali je, obratno, tek interpretacija »povezanosti« iz-
medu odlucnosti i istreavanja polucila potpuno egzis-
tencijalno ~)evanje samog istr~vanja. Do sada je
to moglo vnJeditt samo kao ontolosk1 projekt. Sada se
pokazalo: istreavanje nije neka spjevana i tubitku ·na-
metnuta mogucnost, nego je modus jednoga u tubitku
posvjedocenog egzistencijskoga Moei-biti sto ga tubitak
zahtijeva od sebe, ako u drugu ruku sebe pravo razumi-
je odluCnim. Nije tako, da istreavanje »jest« kao neko
proizvoljno pona5anje, nego ga valja pojmiti kao u
egzistencijski po~vjedoeenoj odluenosti skrivenu i pre-
rna tome suposvJedocenu moguenost pravosti te odluc-
nosti. Pravo »pomisljanje na smrt« jest htijenje-imati-
-savjest, koje j~ egzistencijski postalo sebi transpa-
rentnim. ·
Ako odlucnost kao prava tendira prema modusu sto
ga o;n~~uj.C: i~treava?je, a istreavanje tvori pak pravo
Moel-btti-ciJelim;, tubttka, tada je u egzistencijski po-
351

svjedoeenoj odluenosti suposvjedoeeno jedno pravo Mo-
ci-biti-cijelim tubittka. Pitanje o Moci-biti-cijelim jest
fakticno-egzistencijsko pitanje. Tubitak mu uzvraea kao
odlucan. Pitanje o Moei-biti-cijelim tubirtika sada je pot-
puno svuld.o sa sebe karakter §to ga je pokazivalo u
poeetku3, da je, naime, puko teorijsko, metodsko pita-
nje analitike tubitka, poteklo iz nastojanja oko neke
potpune »danosti« oijeloga tubitka. Pitanje o cjelini
tubittka., nwnatrano u poeetku samo ontolosko-metod-
ski, bilo je opravdano, ali samo zato sto se temelj te
cjeline svodi na onti.Cku mogu6nost tubitka.
Rasvjetljavanje »povezanosti« izmedu istreavanja i
odluenostj u. smislu moda;Jizir~ja potonje putem pr-
voga pretvorilo se u pokanvanJe, da je pravo Mo6i-biti-
-cije~ tubitka -. f~omen. _Ako je tim fenomenom po-
goden Jedan nacm b1tka tub1tka, u kojemu on sebe do-
vodi k sebi i pr~da se, onda to mora ostati onticki i on-
toloski ,nerazumljivim svakida5njem zdravorazumskom
izlaganju tubitka od strane Se. Bio bi nesporazum, od-
gumuti tu egzistencijsku mogucnost Moei-biti-cijelim
kao »nedokazanu« iii je pak htjeti teorijski »dokazati.«
Pa ipak je taj fenol!len potrebit zastite od najgrubljih
dskrivljavanja.
. Istreayajuea ~ucnost nije izlaz izmisljen radi »nad-
JacavanJa« smrt1, nego je ona razumljenje koje slijedi
zov. savje~.ti i ~je o~lobada moguenost postati vlasnim
~gz!ste!'lCtJe tub1tka 1 u temelju raspcliti svaku svoju
lZbJeglicku skrivenost. Htijenje-imatJi..savjest, odredeno
kao ~~tak pri smrti, ne. z~~i ni odvojenost sto bjeZi
od SVIJeta, nego ono bez alllZ1Ja vodi u odluemost »postu-
p~ja~. Istreavajuea odlucnost ne potjeee ni od nekog
»I.d~llStickog« zahtjeva, koji nadlijeee egzistenciju i
DJezme mogucnosti, .nego izvire .iz trijeznog razumljenja
fakticnih temeljnih mogucnosti tubitka. Pod ruku s tri-
jeznom tjeskobom, koja dovodi pred izolirano MoCi-bi-
ti, ide naol1.1Zano radovanje toj mogucnosti. U njemu
tubitak postaje slobodnim od »desavanja« kojima biva
3. Usp. § 45, s. 262 i d.
352
zabavljen, koje si poslujuea znatiZelja pribavlja primar-
~ ~ svjetskih zbi vanja. Analiza tih temeljnih raspolo-
zenJa prekorablje, me4utim, gra.nicu koju je ovoj in-
terpretaciji povukao fundamentalnoontoloski oilj.
Ali zar provedenoj ontoloSkoj interpretaciji egzisten-
cije tubitka ·ne le!i u temelju jedno odred'eno onticko
shvaCa.nje o pravoj egzistenciji, neki faktiCki ideal tu-
bitka? U stvari je tako. Taj fakt ne samo sto ne smije
biti zanijekan i priznat samo prisilno, nego mora biti
pojmljen iz tematskog predmeta istraZivanja u svojoj
pozitivnoj nu.Znosti. Filozofija ne6e nikada htjeti da os-
pori svoje »pretpostavke«, ali ni smjeti da ih bez dalj-
njega usvoji. Ona poima pretpostavke i u isti mah s nji-
ma dovodi to, eega one jesu pretpostavkama, do izrazi-
tijeg razvitka. Tu funkciju ima metodsko razmisljanje
sto je sada potrebno.
<
• § 63. He_r;nenelfliCka. situacija dobivena za jednu
r.nterpretactJU smtSla bttka bnge i metodski karakter
egzistencijalne analitike uopee
1: :
'f
S istreavajucom odlucnoscu tubitak je fenomenski iz-
~jet na vidjelo u pogledu svoje moguce pravosti i cje-
line. Hermeneuticka situacija4, koja je do sada ostajala It
I
n~ostatno~ za prikaz smisla bitka brige, dobila je za- I
I •
htiJevanu 1zvornost. Tubitak je izvomo, to jest u po-
~ed~ svojeg pr~voga ~oci-biti-cijelim, stavljen u pred-
rmovmu; vodeC! predv1dik, ideja egzistenoije, dobio je
putem razja§njenja najvlastitijega Moei-biti svoje od-
red:enje; s konkretnom obradom strukture bitka tubitka
postala je njegova ontoloska osebujnost naprama Cita-
vo~ Pos~jee~u tak? ~vijetn?ID da predmnije-
~anJe e~Isten~IJalnosti ~b1tka posJeduje zadovoljava-
JUCu artikulaCIJU kako b1 moglo sigumo voditi pojmov-
nu obradu egzistencijalija.
! .· ~.
4. Usp. § 45, s. 264
,.
h
23 Bitak i vrijeme 353
r
I
J Do sada prevaljeni put analitike tubitka postao je
konkretnom demonstracijom teze5, u poeetku samo na-
bacene: Bice koje smo uvijek mi sami, ontoloski jest
ono Najdalje. Razlog tome leZi u samoj brizi. Propada-
juci bitak kod onoga od »svijeta« cemu se brigovanje
posvecuje najprije, predvodi svakidasnje izlaganje tu-
bitka i onticki zakriva pravi bitak tubitka, da bi time
uskratio odgovarajucu bazu ontologiji usmjerenoj na
to bice. Stoga je izvomo fenomensko prikazivanje tog
biea nista manje nego razumljivo po sebi, iako· i onto-
logija najprije slijedi kreta.I1je svakida.Snjeg izlaganja
tubitka. Nasuprot njemu, ra5ciscavanje izvomog bitka
tubitka mora izvojstiti to izlaganje u kretanju. suprot-
nom propadajucoj onticko-ontoloskoj tendenciji izla-
ganja.
Ne samo pokazivanje najelementarnijih struktura
bitka-u-svijetu, omedenje pojma svijeta, razjasnjenje
najblizeg i prosjeenog Tko tog bica, Se-licnosti, pa inter-
. I pretacija »Tu«, nego prije svega analize brige, smrti,
• l savjesti i krivnje pokazuju, kako je u samom tubitku
brigujuea zdrava pamet zavladala nad Moci-biti i nje-
I govim dokucivanjem, sto Ce reei zabravljivanjem.
I Otuda vrsta bitka tubitka zahtijeva od jedne ontolos-
ke interpretacije koja si je postavila za cilj izvornost
pokazivanja tog fenomena, da ona za sebe osvoji bitak
fl tog· bica, protivno njegovoj vlastitoj tendenciji skriva-
~
J
nja. Otuda egzistencijalna analiza neprestano ima -
za pretenzije, odnosno male zahtjeve i smirenu razum-
ljivost-po-sebi svakidasnjeg izlaganja, - karakter nasil-
nosti. Taj karakter, doduse, osobito odlikuje ontologiju
tubitka, ali je on svojstven svakoj interpretaciji, jer
razumljenje sto se oblikuje u njoj ima strukturu pro-
jektiranja. Zar pak za nj ne postoji uvijek neka vla-
stita misao vodilja i regulativ? Ali odakle ontoloskim
projektima evidencija, da su njihovi »nalazi« primjere-
ni fenomenima? Ontoloska interpretacija projektira za-
dano bice prema nje~u svojstvenom bitku, da bi ga, u
S. Usp. § S, s. 16
354
pogledu njegove strukture, privela pojmu. Gdje su pu-
tokazi za smjer projekta, da bi on uopee pogodio bi-
t.aK? A ako eak biee, koje postaje temom egzistencijal-
ne analitike, krije sebi pripadni bitak u nacinu na koji
jest? Odgovor na ova pitanja mora se naJpr.ije ogia.ni-
citi na u njima trafeno razjasnjenje analitike tubitka.
Bitku tubitka pripada samoizlaganje. U smotreno-bri-
gujueem otkrivanju »svijeta« suopafeno je brigovanje.
Tubitak fakticno razumije sebe uvijek vee u odrec:te-
nim egzistencijskim moguGn.ostima, potjecali im pro-
jekti makar samo od zdrave pameti Se. Egzistencija je,
bilo izrioto ill ne, bilo primjereno ill ne, nekako su-
razumljena. U svakom ontickom razumljenju ima,
premda samo pred-ontoloskih, to jest, ne teorijsko-te-
matski shvacenih »umetaka.« Svako je ontoloski izriCi-
to pitanje 0 bitku tubitka vee pripremljeno posred-
stvom vrste bitka tubitka.
Ali svejedno, s cega 1i snimiti ono sto tvori »pravu«
egzistenciju tubitka? Bez egzistencijskog razumljenja
ostaje svaka analiza egzistencijalnosti ipak bez osnovi-
ce. Ne lezi li u temelju provedene interpretacije pravo-
sti i cjeline tubitka jedno onticko shvaeanje, koje je
mozda moguce, ali ipak ne treba biti obvezatno za
svakoga? 'EgZistencijalna interpretacija nikada neee
htjeti preuzeti konaeno odlucivanje o egzistencijskim
mogucnostima i duinostima. Ali zar ona ne mora oprav-
dati samu sebe u pogledu onih egzistencij-skih mogucno-
sti kojima daje da budu onticka podloga ontolo5koj in-
terpretaciji? Ako je bitak tubitka bitno Moci-biti i slo-
bodnost za svoje najvlastitije mogucnosti, i ako on uvi-
jek samo u slobodi egzistira za njih odnosno u neslo-
bodi protiv njih, zar tada ontoloskoj interpretaciji ne-
ma d.ruge nego da za temelj uzme anticke mo_gucnosti
(nacine Moci-biti) i njih projektira prema njihovim on-
toloskim mogucnostima? A ako tubitak izlue sebe naj-
cesee iz izgubljenosti U brigovanje 0 »SVijetuc, nije li
tada odredenje onticko-egzistencijskih moguenosti sku-
pa s na njemu utemeljenom egzistencijalnom analizom
- dobiveno u kretanju suprotnom tom izlaganju - na-
23* 355
cin dokucivanja takvog biea primjeren njemu? Ne po-
staje li tada nasilnost projekta ~~aki pu! oslobat1.anjem
neiskrivljene fenomenske sastOJtne tubttka?
»Nasilna« prethodna danost mogu6nosti egzistencije
moze ooti metodski zahtjev, ali dade lise ona izbaviti iz
slobodne proizvoljnosti? Ako analitika uzima za temelj
istreavajucu odlucnost kao egzistencijski pravo MoCi-bi-
ti, a k toj mogucnosti poziva sam tubitak, i to Cak iz
temelja svoje egzistencije, zar je tada ta mo~cnost
proizvoljna? Zar je nacin bitka, u skladu s kOJlm se
Moci-biti tubitka odnosi prema svojoj istaknutoj mo-
gu6nosti, smrti, uzet slueajno? Zar bitak-u-svijetu i"!a
nekt! instancu svojega Moci-biti vi.Su nego sto je nJe-
gova snirt?
Onticko-ontoloski projekt tubitka prema njegovu pra-
vomu Mo6i-biti-cijelim moze biti dapace nepraizvoljan,
ali zar je vee time opravdana egzistencijalna' interpreta-
cija provedena kod tog fenomena? Odakle ona uzima
nit vodilju, ako ne iz neke :aopretpostavljene« !d~je o
egzistenciji uopee? Cime .su s~ ~~ upravlJ~h ~o­
raci analize neprave svakidaSnJosti, os1m postuliranrm
pojmom egzistenoije? I, kada kaiemo da tubitak ·»pro-
pada« i stoga mu valja izvojstiti pr~vost M~·biti na-
suprot toj tendenciji bitka - s koJega gledista ~~da
govorimo? Nije ll VeC SVe, p~emda ~~acno,. ra5Vl.J.et;
ljeno. svjetlom »pretpostavlJene« IdeJe egzi~tenCIJ.:·
Odakle ona crpi svoju pravovaljanost? Z~ msta mJe
vodilo prvi projekt koji ju je pokazao? N1posto.
Formalno pokazivanje ideje egzistencije bija5e voc:te-
no razumijevanjem bitka koje leii u samom tubitku.
Bez imalo ontoloske transparentnosti, ono i.pak otkriva:
bice, koje nazivamo tubitak, uvijek sam ja sam, i. to
kao Moci-biti, kojemu se radi o tome, da bude to b1ee.
Tubitak razumije sebe, premda bez dovolj.ne ontoloike
odrec:tenosti, kao bitak-u-svijetu. Dok ovako biv.stvuje,
njega susreeu biea s vrst?m bi~a .Prirucnoga. i Pos~?je:
cega. Bilo pri tome razbkovanJe IZmec:tu egzistenCIJe .t
realnosti ma koliko udaljeno od nekog ontoloskog poj-
ina, razumijevao tubitak dapate egzistenciju najprije
356
kao realnost, on ne samo §to ·postoji, nego je sebe, ma
u kojem mitskom i magijskom izlaganju, uvijek vee
razumio. Jer ~nace ne bi •Zivio« u nekom mitu i ne bi
u ritusu i kultu brigovao o svojoj magiji. Postulirana
ideja egzistencije jest egzistencijski neobvezatna skica
formalne strukture razumijevanja tubitka uopee.
Pod vodstvom te ideje provo4ena je pripremna ~a­
liza najbliZe svakidaSnjosti do prvog pojmovnog ome-
4enja brige. Taj je fenomen omoguC.io ostrije izrab~­
nje egzistencije i njoj pripadnih odnosa p~ma faktt~­
.~ !1
nosti i propadanju. Omedenje strukture bnge dalo Je
bazu za neko prvo ontolo5ko razlikovanje egzistencije i
I I.
realnosti6. Ono je dovelo do teze: Covjek.ova supstancija
jest egzistencija.7
Ali Cak ta formalna i egzistencijski neobvezatna ide-
ja egzistenoije ipak vee krije u sebi neki odredeni,
premda neistaknuti, ontolo§ki »sadrZaj« koji, jednako
kao i prema.njemu razgranicena ideja o realnosti, »pret-
postavlja« neku ideju o bitku uopee. Sarno u nje:t.inu
horizontu moguee je provesti razlikovanje izmedu egzi-
..
stencije i realnosti. Ta obje ce reCi bitak.
Zar pak do ontoloski razja.Snjene ideje bitka uopee
t)
ne treba do6i tek. putem obrade tubitku svojs·tvenog
razumijevanja bitka? Ovo se, me4utim, dade izvomo
izraziti samo na temelju izvome interpretacije tubitka
po niti vodilji ideje egzistenoije. Ne postaje li napoko~
potpuno oeito, da se razvijeni fundamentalnoontolo§ki
problem kreee u »kruguc?
Vee smo, doduie, pri analizi strukture razumljenja
uopee pakazal.i, da ono ~to je njoj zamjereno neprimje-
renim izrazom »krugc, pripada biti i odlici samog ra-
zumljenja.s Usprkos tome, istraZivanje se sada mora,
s obzirom na razjunjenje hermeneuticke situacije fun-
damentalnoontoloske problematike, izricito vratiti k
»argumentu kruga.« »Prigovor krugac iznesen protiv eg-
6. Usp. § 43, s. 228 i d.
7. Usp. s. 242 i s. 113 !
I,;
8. Usp. § 32, s. 169 i d.
357
 mstencijailne interpretacije hoce reCi: ideja egmstenoije,
i bitka uopee, biva .-pretpostavljena« i tubitak interpre-
tiran »prema njojc, da bi se otuda dobila ideja bitka.
Samo, sto znaei :.pretpostavljanje«? Biva li s idejom
egzistencl.je postuliran neki stavak iz kojega prema for-
maJnim pravilima konsekvencije deduciramo daijnje
stavke o bitlru tubitka? IIi to stavljanje-pred ima ka-
rakter razum.ijevajuceg projektiranja, i to tako, sto in-
terpretacija koja oblikuje ovakvo razumljenje pusta da
najprije dolte do rijeei upravo sdmo ono sto valja iz-
loziti, kako bi ono sdmo od sebe odluCilo, pruza li, kao
to bice, ustrojstvo bitka prema kojemu ono bija5e u vi-
du formalnog pokazivanja dokueeno u projektu? Moze
; li uopct! bice drugacije doCi do rijeOi u pogledu svojega
bitka? U egzistencijakloj se analiticl ~g« u dokazu
I
!
uopee .ne da »izbjeeic, jer ona uopce ne dokazuje prema
pravilima »logike konsekvencija.« Ono sto zdrava pa-
met, izbjegavajuCi, !eli ukloniti izbjegavanjem :.krugac
·. j kako bi udovoljila vrhunskoj strogosti znanstvenog is-
tra:Zivanja, nije msta manje nego temeljna struktura
brige. Izvomo konstituiran od nje, tubitak je uvijek vee
ispred-sama-sebe. Bivstvujuci, on je sebe uvijek vee
projektirao prema odredenoj mogucnosti svoje egzioSten-
I oije i u takW1n egzistencijskim projek1lima predontolo-
skli su.projektirao neSto poput egzistencije i bitka. Ali
. zar tada to - tu.bi11ku bitno - projektiranje moze brti
uskraceno onom istraZivanju koje, buduCi poput svakog
istrazivanja i sdmo nekom vrstom bitka dokucujueeg
tubitka, hoee oblitkovati i dovesti do pojma razwnijeva-
'·' nja bitka pripadno egzistenciji?
Ali i sam »prigovor kruga« dolazi iz jedne vrste bitka
tubitka. Zdravoj pameti brigujueeg rastakanja u Se nu-
mo se cini cudnovatim ne5to poput projektiranja, po-
gotovu ontoloskog, jer se ona »na.Celnoc tome protivi.
Zdrava pamet briguje, bilo »teorijski« bilo »prakti.Cki«,
samo o smotreno preglednom bi6u. Ono, Cime se odli-
kuje zdrava pamet, u tome je, sto ona mnije da isku-
' . r' sava samo »Cinjenieno« bice, kako bi se mogla okaniti
nekog razumljenja bitka. Ona ne zna, da bice moze biti
358
»cinjenienoc iskusano samo tada, kad je bitak vee ra-
zumljen, iako ne poj.mljen. Zdrava pamet pogre:Sno ra-
zumije razumljenje. I stoga ona takoder mora to sto
nadma5uje domet njezina razum.ijevanja, odnosno ono
sto smjera k tome, numo progla5avati »illasilnim.c
Govorenje o »krugu« razumljenja izraz je dvostruk:og
neznanja: 1. Da samo razumljenje tvori jednu temelj-
nu vrstu bitka tubitka. 2. Da je taj bitak konstituiran
kao briga. Nijekati krug, tajiti ga iii Ca.k htjeti nadvla·
dati, reci ee konacno uevrstiti to neznanje. Napor mo-
ra, naprotiv, biti usmjeren k cilju - uskociti u taj
»krug« izvomo i potpuno, i time si vee u poeetku ana-
lize tubitka osigurati potpuni pogled na krugoliki bitak
tubitka. Ne previse, nego premalo biva »pretpostavlje-
no« za ontologiju tubitka ako se »pplazi« od nekog bez.
.oSvjetskog Ja, da bi mu se tada pribavio nek.i objekt i
neki odnos prema njemu lisen ontolo5ke osnovice. Krat-
kovidan je pogled, ako problemom bude ucinjen »Zi-
vot«, pa zatim kojom zgodom dode u obzir i smrt.
Umjetno dogmatski skrojen je tematski predmet, ako
ga se »najprije« ograniCi na neki »teorijski subjekt«,
da bi ga se zatim »s praktiene strane« upotpunilo u ne-
koj dodanoj »etici.c.
Ovo neka bude dovoljno za razja5njenje egzistenoijal-
nog smisla hermeneuticke situacije jedne izvome anali-
tike tubitka. S ispostavljanjem istreavajuee odluc'5nosti
tubitak je uveden u preditnovinu u pogledu njegove cje-
line. Pravost Moci-biti-lienos6u jam.Ci predvidik na izvor-
nu egzistencijalnost, a ova oSigtli'ava jasrio izra.Zavanje
primjerene egzistencijalne pojmovnosti.
Analiza istreavajuee odluenosti navela je ujedno na
fenomen izvome i prave istine. Prije bijde pokazano
kako razumijevanje bitka, koje vlada najprije i naj-
eesee, poima bitak u smislu postojnosti i tako skriva iz-
vorni fenomen istine'. Ali ako bitka samo »ima«, onda,
ukoliko istina »jest«, i rarumijevanje se bitka mijenja
9. Usp. § 44 b, s. 249 i d.
359
vee prema vrsti istilne, tada izvorna. i prava istina mora
osiguravati razumijevanje bitka tubitka i bitka uopee.
Ontolo5ka »istina« egzistencijalne analize oblikuje se
na temelju izvome egzistencijske istine. Potonjoj, me-
ctut·im, nije potrebna prva. Najizvomija, temeljna egzis-
tencijalna istina kojoj tdi- pripremaJuCi pitanje obit-
ku uopee - fundamentalnoontolo§ka problematika,
jest doku.Cenost smisla bitka brige. Za raACi§eavanje tog
smisla potrebno je u nesmenom opsegu drlati u pri-
pravnosti · potpunu struktumu sastojinu brige.
§ 64. Briga i individualnost
• linu te ukupne strukture. »Ja« i »licnost« bijahu u
Jedinstvo konstitutivnih momenata brige, egzistenci-
jalnost, faktienost i propalost, omogucilo je prvo on-
tolo.Sko omeelenje ojeline ukupne struk:ture tubitka.
Struktura brige bijde svedena na egzistencijalnu for-
mulu: .bitak-vee-ispred-sebe-u (nekom svijetu) kao bitak
kod {unutar svijeta sretajueeg bica). Cjelina strukture
brige ne izrasta tek iz nekog spajanja, pa ipak je raJ-
c~anjena10. Taj ontoloski rewltat moraJi smo procijeniti
prema tome, do koje mjere on udovoljava zahtjevima
jedne izvome interpretaoije tubitka.1 1 Prisjeeanje je po-
kazalo da temom ne bijahu postali ni cijeli tubitak niti
njegova prava mogucnost bitka. Medutim, pricinjalo se
kako uprava struktura brige osujecuje poku§aj, da se
fenomenski zahv~ti -aijeli tubitak. lspred-sebe izdavalo
se za neko Jo§-ne. Ali Ispred-sebe okarakterizirano u
· smislu neke nenamirenosti otkrilo se genuino-egzisten-
cijskom promatranju kao bitak pri svrsetku, kojim
jest, u temelju svojega bitka, svaki tubitak. Ujedno smo
jasno pokazali, da briga poziva u zovu savjesti tubitak
k njegovom najvlastitijemu Moei•biti. Razumljenje po-
ziva objelodanilo se- razumljeno izvorno- kao istr-
eavajuea odlucnost. Ona ukljueuje u sebi jedno pravo
10. Usp. § 41, s. 217 i d.
11. Usp. § 45, s. 262 i d.
360
MoCi-biti-cijelim tubitka. Struktura brige ne govori pro-
tiv neke moguee cijelosti, nego je ona uvjet moguenosti
takvog egzistenoijskoga Moei-biti. U tijeku ove analize
postalo je razgavijetno, da su u fenomenu brige usidreni
egzistencljalni fenomeni smrti, savjesti i krivnje. RaJ-
clanjivanje cjeline ukupne strukture postalo je jos bo-
gatije i time egzistencijalno pitanje o jedinstvu te cje-
liJte jos urgentnije.
Kako da pojmimo to jedinstvo? Kako tubitak moze
egzistirati jedinstveno u navedenim naOinima i moguc-
nostima svojega bitka? OCito samo tako, §to je sam on
taj bitak u njegovim bitnim mogu6nostima, tako sto
sam to bice uvijek ja. »Ja« kao da »drZi na okupu« cje-
»Ontologiji« tog biea od vajkada shvaCani kao nosivi
temelj (supstanca odnosno subjekt). Pa i ova se anali-
tika vee kod pripremne karakterizaoije svakiddnjosti
sucelila s pitanjem o Tko tubitka. Pokazalo se, da tu-
1
I
I
bitak najprije i najee§ce nije on sam, nego je izgubljen
u Se-lienosti. Ona je jedna egzistencijska modifikacija
prave lienosti. Pitanje o ontolo§kom ustrojstvu indivi- ...
dualnosti ostalo je bez odgovora. NaCeln.o, dodu§e, vee
bijde fiksirana nit vodilja problema12: ako lienost pri-
pada bitnim odrec.1enjima tubitka, cija pak »esencijac
leZi u egzistenciji, tada jastvo i individualnost moraju
biti pojmljeni egzistencijalno. Tada se takoeler negativ-
no pokazalo, da ontoloska karakterizacija Se zabranju-
je svaku upotrebu kategorija postojnosti (supstance).
. .
NaeeJno bijaSe postalo jasno: briga se ne da ontolo5ki
izvesti iz realnosti ill sagraditi kategorljama realnostiu.
Briga vee krije u sebi fenomen licnosti, ako u drugu
ruku s pravom postoji teza, da je »briga o sebic prema
uzoru skrbi kao bri.zi za druge tautologija14• Ali tada
se problem ontolo§kog odrec.1enja individualnosti tubit-
ka zao§trava u pita.nje o egzistencijalnoj »Vezic izmeelu
brige i individualnosti.
12. Usp. § 25, s. 130 i d.
13. Usp. § 43 c, s. 241
14. Usp. § 41, s. 217
361
s
 Rasvjetljavanje egzistencijalnosti licnosti »prirodnoc
polazi od svakidaSnjeg samoizlaganja tubitka, koji se
o samom sebi izrafava kazujuCi J a. Nije potrebno, cia
to kaZe naglas. S »Jac misli to biee simo sebe. Sadr.Zaj
tog izraza vrijedi kao apsolutno jednostavan. On znaCi
uvijek samo mene i nista drugo. Kao to Jednostavno,
»Jac nije ni odre4enje drugih stvari, samo nije predi-
kat, nego je apsolutni »subjektc. Ono sto je u kaziva-
nju Ja iz-govoreno i na-govoreno, to uvijek biva pogo-
4eno kao jedno isto koje traje. .Karakteristike »simpli-
citeta«, »SUpstancijalnostic i »personalnosti«, StO ih
Kant stavlja, na primjer, u temelj svojega ueenja »O
paralogizmima cistog umaclS, izviru iz jednog pravog
pretfenomenolo!kog 1slrustva. Ostaje pitanje, da Ji ne5-
to ovako ontick:i iskl.t!ano smije biti ontoloski interpre-
tirano uz pomoe navedenih ·•kategorijac.
Kant doduse pokazuje, strogo prema uzoru fenomen-
ske sastojine dane u kazivanju Ja, da onticke teze o
dusevnoj supstanci, doku.Oene iz navedenih karakteris-
tika, nisu u pravu. Ali tim putem biva odbijeno jedino
jedno onticko pogre5no razja.Snjenje Ja. Time, me4u-
tim, nipo5to nije dobivena ontoloska interpretacija indi-
vidualnost-i niti je makar samo osigurana i pozitivno
paralogizmima Cistoga .umac 15, izviru iz jednog pravog
hodnici k~a zadr.Zati fenomens'ki saddaj kazivanja Ja,
on ipak i opet .klizi natra& u istu onu neprimjerenu
ontologiju Supstancijalnoga, cije je onticke fundamente
teorijski odrekao tome Ja. To treba toenije pokazati,
kako bi se fiksirao ontoloski smisao toga sto analiza
individualnosti pooinje od kazivanja Ja. Kantovu anali-
zu »Ja mislimc sada treba prizivati radi ilustracije sa-
mo utoliko, ukoliko to tra!i razjasnjenje navedene pro-
blematike16.
15. Usp. Kritik der reinen Vernunft2 s. 399; prije svega obrada
u l. izd. s. 349 i d.
16. Uz analizu transcendentalne apercepcije usp. sada (bilje!k.a
je unesena u k.asnija izdanja S. u Z. - op. prev.) M. Hei-
degger, Kant und das Problem der Metaphysik. 2. neprom.j.
izdanje 1951, III. odsjeatk.
362
»Ja« je naprosto svijest, koja prati sve pojmove. Nji-
me ne biva •predoeeno nista drugo nego neki transcen-
dentalni subjekt misli«. »Svijest po sebi isto tako nije
neka pr~doclZba .. ., nego j~ obli~ ?je u?~ee« 17• »Ja
mislim« jest li>'Oblik apercepOJ.Je, koJl Je pnvJeSen sva-
kom iskustvu i prethodi muc 18•
Kant s pravom zahvaea fenomenski sadri.aj »Jac u
izrazu »Ja mislim« ill, ako je uzeto u obzir i ukljuCiva-
nje »prakticne osobec · u »inteligenciju«, izr~om •!~
postupamc. Kazivanje Ja mo~. u Kantovu Sml~lu.bl~
shvaceno kao kazivanje J a-m1slim. Kant kuSa fikSirati
fenomenski saddaj J a kao res cogitans. Ali on pri to-
me naziva to Ja »logicki subjektc, onda tone zna.Ci da
je Ja uopce neki pojam dobirv~n naprosto lopckim p~­
tem. Ja je upravo subjekt. log~ckog pona.San~a. ~Ja :em-
slime rea ee: Ja povezujem. Svako poveztV~Je. J~St
»Ja povezujemc. U osnovi svakog obuhvaeanJa CJe~e
i odnosenja uvijek vee lezi Ja - U'JtOXEL(LE:VOV. Otuda Je
subjectum li>'Svijest po sebic, a n7 neka ~r~od.Z~~· upra-
vo njezina »forma«. To ee reCi: Ja m1shm mJe. ne~o
Predoeeno, nego je formalna strukt~a predoCivanJa
kao takvog, putem kojega tek postaJe mogu~e .ne5t~
poput Predoeenoga. Forma predodZbe neee reCi m n~~
okvir niti neki opci pojam, nego ono sto kao e:!8oc; Cini
svako Predoeeno i pred.oeivanje onim sto jest. Ja, ra-
zumljeno kao forma predodZbe, reCi Ce isto sto i: Ja je
»logiCki subjekt«.
Pozitivno je kod Kantove analize dvoje: on u jednu
ruku vidi nemogucnost ontickog svo4enja Ja na neku
supstancu, u drugu ruku zadrZava Ja kao »Ja mislim«.
Svejedno on formulira to Ja i opet kao subjekt, dakle
u ontoloski neprimjerenom smislu. Jer ontolo5ki pojam
subjekta ne karakterizira individualnost Ja qua liCnosti,
nego istost i stalnost nekog uvijek vee ~ostojeeega. ?~­
redivat-i Ja ontolo5ki kao subjekt, reel ce postaVIJati
17. Kr. d. r. V.2 s. 404.
18. Na nav. m.). A 354.
363
ga kao neko uvijek vee Postojece. Bitak Ja biva tu ~­
zumljen kao realnost res cogitans.•'
19. Da Kant bijaJe shvaao ontolo§ld karakter liblosti osobe
u osnovi jol unutar horizonta neprimjerene ontologije unu-
tarsvjetsld PostojecSega# kao •substantialec, postaje jasno
iz materijala §to ga je H. Heimsoeth obradio u svojem tlan-
ku: Personlichkeitsbewustsein und Ding an sich in der
Kantischen Philosophie (Separat iz: lmamanuel Kant. Fest-
schrift zur zweiten Jahrhundertsfeier seines Geburtstages.
1924).
Tendencija tlanka nadilazi puki samo historijski izvje§taj i
usmjerena je na •kategorijalnic problem personalnosti. Heim-
soeth kale: »Jo§ se uvijek, eto, premalo uva!ava ugracti-
vanje teorijskog i praktiblog uma jedan u drugi, kao §to
ga prakticira i planira Kant. Premalo se pazi na to, kako
tu dapare kategorije (u suprotnosti s njihovim naturalistit-
kim ispunjavanjem u •Narelimac) izritito zadriavaju svoje
vaZei1je i, uz primat prakticnog uma, treba na nadu jednu
novu primjenu, odvojenu od naturalistickog racionalizma
(supstanca primjerice primjenu u »>sobi« i osobnoj besmrt-
nosti, kauzalnosti - kao •kauzalnost zbog slobode«, uzajam-
no ifjelovanje - u.•zajednici razumnih bia« itd). One slufe
jednom novom pristupu k Bezuvjetnomu kao sredstvu mi-
saonog fiksiranja, ne htijuci da radi toga pndaju raciona-
Iizirajucu predmetnu spoznaju.« S. 31. i d. - Ali tu je ipak
vee preskoeen pravi ontolo§ki problem. Ne moze izostati pi-
tanje, mogu li te ·•kategorijec zadriati izvomo vafenje pa
ih treba samo drugacije primijeniti ili, zar one ne izokr~
u temelju ontolo§ku problematiku tubitka. Ako teorijski um
i bude ugraden u prakticni, egzistencijalno-ontolo§ki pro-
blem individualnosti licnosti ne ostaje samo nerije§en, nego
i nepostavljen. Na kojem se to ontolo§kom tlu izvr§ava
•ugractivanjec teorijskog i prakticnog uma jedan u drugi?
Odreduje li vrstu bitka osobe teorijsko pona§anje, iii prak-
ticno iii nijedno od njih - i koje ga onda odreduje? Ne
oeituju li ti paralogizmi, usprkos svojemu fundamentalnom
znarenju, ontolo§ku nezasnovanost problematike liblosti -
od Descartesove res cogitans do Hegelova pojma duha? Ne
treba nipo§to misliti •naturalistickic i •racionalistickic, a
ipak se moze stajati samo jo§ u kobnoj - jer je prividno
razumljiva po sebi - podlo!nosti ontologiji •Supstancijalno-
gac.- Usp. kao bitnu dopunu spomenutog clanka: Heimso-
eth, Metaphysische Motive in der Ausbildung des kritischen
Idealismus. Kantstudien Bd. XXIX (1924), s. 121 i d. Uz kri-
tiku Kantova pojma Ja usp. takoder: Max Scheler, Der For-
malismus in der Ethik und die materiale Wertethik. II. Teil.
Ovaj godi§njak sv. II (1916), s. 388 i d. •Osoba i ,Ja' transceo.·
dentalne apercepcijec,
364
Ali odakle to, da Kant ne moZe pravi fenomenski
poCetak kod »Ja mislimc iskoristiti ontol~k.i i mora
spasti natrag na »Subjektc, to jest na substantiale? Ja
nije samo ·»Ja mislim«, nego. »ja mislim ne~toc. Samo,
zar Kant ne nagla!ava neprutano i sim, kako se Ja
sveudilj odnosi na svoje predod.Zbe i bez nJih je ~ta? l
Ali :te su .predodZbe za nj »Empir.ijsko«, sto ga Ja
»pra.1li«, pojave su ·kojima je ono »privje5eno«. Kant,
med:utim, nigdje ne pokazuje vrstu bitka te. »privj~e­
nosti« i »praeenja«. Ali u osnovi ona biva razumljena
kao stalno supo~tojanje Ja sa svojim predod.Zbama.
. \
Kant je dodu§e izbjegao odvezivanje Ja od mi~ljenja,
I
ne postavivsi, me4utim, samo »Ja mislim« u potpunom
sadriaju njegove biti kao »Ja mislim n~to« i p:cije sve-
ga, ne vidjev~i ontolosku »pretpostavku« za to, da »Ja
mislim ·n~to« tvori temeljnu odred:enost liCn.osti. Jer
i postavka »Ja mislim neSto« ODtolo§ld je neodrectena,
buduci da »Nesto« ostaje neodred:eno. Ako ono podra-
zwnijeva neko unutarsvjetsko biCe, tada u njemu neiz-
ricito leZi pretpostavka svijeta; a upravo ·taj fenomen
suodred:uje ustrojstvo bitka Ja, ak:o ono u drugu ruku
treba moei da bude n~to poput »Ja mislim n~to«.
Kazat:i Ja, ceei ee bice koje sam uvij.ek ja kao: Ja-sam-
-u-nekom-svijetu«. Kant nije vidio fenomen svijeta, a ,.
bio je dovoljno konsekven~, da drli. P? stran~ •:pre-
dodZbe« o apriomom saddaJu »Ja m.IShm«. Ab trme
bijHe Ja ponovo potisnuto do nekog izoliranog subjek-
ta, koji ·prati predodZbe. na ontol~ki potpuno neodre-
(teni naCin.20
U kazivanju Ja tubitak iz.rice sebe kao bitak-u-svijetu.
Ali zar ce tada svaki~nje kazivanje Ja reei sebe kao
bivstvujuee-u-svijetu? Tu valja lucitL Dakako, da tubi-
tak, kamju6i Ja, ima na umu bice kojim jest uvijek
on sam. Svakida.Snje izlaganje sebe ima pak tendenci-
ju, da razumije sebe polazeCi od »svijeta« o kojem bri-
guje. U ontai.Ckom mnijenju sebe o:Q.o previd.a sebe u I
I • I
i
20. Usp. fenomenolo§ku kritik:u upuamu Kantovu -opovrgava- I
J
nju idealizmac, § 43a, s. 229 i d. !
,t
365 I :
 pogledu vrste bitka biea kojim jest simo. A to vrijedi
u prvom redu za temeljno ustrojstvo tubitka, bitak.-u-
-svijetu.21
Cime je motivirano to »povrlno« kazivanje Ja? Pro-
padanjem tubitka, koji kao' takav bjezi od sama sebe
u Se. »Pri:rod.no« govorenje Ja provodi Se-licnost. U
»Ja« izr:iCe sebe lienost kojom najprije i najee~ce ni-
sam zapravo ja. Za rastoeenost u svakida.Snjoj rnnogo-
vrsnosti i preganjanju ptedmeti brigovanja, licnost ono-
I,
I
ga Ja-brigujem, koje je zaboravilo sebe, izgleda kao
stalno isto, ali neodredeno-prazno Jednostavno. Ipak se
I
jest ono o eemu se briguje. To, ~to »prirod.ni« onti<9ki
I ne egzistencije, izvomo je fenomensko tlo za pitanje o
Ja-govor previda fenornenski sadriaj tubitka rnisljen
u Ja, ne· daje pravo ontoloskoj interpretaoiji Ja, da su-
djeluje u tom previd.anju i namece problematioi .Iic-
nosti ·neki neprimjereni »kategorijalni« horizont.
Dakako, ontolo~ka interpretacija »Ja« niposto ne po-
lueuje rje5enje problema vee time sto odbija da slijedi
svakidasnji Ja-govor, ali zacijelo dobiva skicu smjera
u kojernu valja dalje pitati. Ja ce reci bice kojim se
jest »bivstvujuci-u-svijetu«. Ali Vee-biti-u-nekom-svijetu
kao Biti-kod-nekog-unutarsvjetski-Prirucnoga jednako
ee izvorno reci Ispred-sebe. »Ja« ce reci biee kojemu se
radi o bitku bica koje je ono sam. S »Ja« izrice sebe
iI :. bri~a, najprije i najeesee u »povr~nom« Ja-govorenju
I brigovanja. Se-liOn.ost kazuje Ja-Ja najglasnije i ponaj-
1
vise, jer ona u osnovi zapravo nije ona sama, i izbjega-
va Moei-biti. Ako se ontolosko ustrojstvo licnosti ne
I
da svesti nina neku Ja-supstancu niti na neki »subjekt«,
•. i
I nego svakiddnje-powsno kazivanje Ja-Ja mora, obrat-
.I
I no, biti razurnljeno iz pravoga Moei-biti, onda otuda
jos ne slijedi stavak: Licnost je tada stalno postojeea
osnova brige. Individualnost je ·moguce egzistencijalno
ocitati samo na pravomu Moei-biti-licnoscu, to jest,
na pravosti bitka tubitka kao brige. Iz nje dobiva svoje
razja~njenje stalnost liCn.osti kao tobomja ustrajnost
subjectuma. Ali fenomen pravoga Moci-biti otvara oCi i
21. Usp. § 12 i 13, s. 58 i d.
366
za stalnost liCn.osti u smislu da je iauzela stav. Stalnost
licnosti u dvojakom smislu 6talne postoja!llosti prava
je protumoguenost nesamo-stalnosti neodluenog propa-
danja. Samo-stalnost egzistencijalno ne znOOi ni~ta dru-
go nego istreavajuea odluenost. Njezina ontoloska
struktura otk.riva egzistencijalnost ind.ividualnosti liC-
nosti.
Tubitak je zapravo sam on u izvomoj usamljenosti
sutljive odlucnosti koja od sebe zahtiijeva tjeskobu. Pra-
vo Biti..fienoseu kao sutece upravo ne kazuje: »Ja-Jac.
nego u sutlj:ivosti »jestc baeeno biee, koje kao takvo
moze biti pravo. Lienost, koju otkriva ~utljivost odluC-
bitku :.Ja«. Tek fenomenska orijentacija na smisao bit·
ka pravoga MoCi-biti-licno~cu osposobljuje za rasprav-
ljanje o tome, kakva se ontoloska opravdanost moZe
pridati supstancijalnosti, simplicitetu i personalnosti
kao karakter.i.stikama individualnosti. Ontolosko pitanje
o bit'ku licnosti mora bi.ti o.k.renuto van iz predimovine
- koju statno sugerira prevladavajuee Ja-kazivanje-
neke ustrajno postojeee stvari-licnosti.
Brizi nije potrebno utemeljenje u nekoj Zienosti, nego
egzistencijalnost kao konstitutiv brige daje ontolosko
ustrojstvo samo-stalnosti tubitka, kojoj pripada, od-
govarajuci potpunom strukturnom sadrzaju brige, fak-
ticna propalost u nesamo-stalnost. Potpuno razumljena
struktura brige ukljucuje fenomen individualnosti. Nje-
govo se razja~njavanje provodi kao interpretacija smi-
sla brige, koja bijde uzeta za odre4enje cjelovitosti bit-
ka tubitka.
§ 65. Vremenost kao ontoloski smisao brige
·.I
Obiljezavanju •povezanosti« izmec.!u brige i individu-
alnosti ne bija~e cilj samo razja8njenje posebnog pro-
blema jastvap ono je trebalo poslutiti i kao posljednja
priprema za.' shvacanje cjeline ukupne strukture tubit-
ka. Potrebna· je neslomljiva disciplina egzistencijalnog
367
 postavljanja pitanja, kako se vrsta bitka tubitka ne bi
u ontolo5kom vidik:u na kraju ipak izvitoperjla u neki,
premda posve indiferentn.i, modus postojnosti. Tubi-
tak poprima svoju »bit« u pravoj egzistenciji, koja se
konstituira kao istrtavajuea odlucnost. Taj modus pra-
vosti brige sadr.Zava izvornu samo-stalnost i cjelovitost
tubitka. Njih gledajuci .nerastreseno i razumijevajuCi
egzistencijalno, valja provoditi ra5ciscavanje ontolos-
kog smisla bitka tubitka.
Sto ontoloski biva traieno pod sm.islo.Iil. brige? Sto
znaci smisao? Taj je fenomen sretao istraiivanje u vezi
s arnalizom razumljenja i izlaganja22 • Prema tom istra-
zivanju, sm.isao jest ono u cemu boravi raz.umljivost
necega, ;t da ono samo ne ulazi izricito i tematski u
vidokrug. Smisao znaci Na-temelju-cega primarnog pro-
jekta, iz cega ne5to, kao to sto jest, moze biti pojmlje-
no u svojoj mogucnosti. Projektiranje dokucuje mo-
gucnosti, to jest, takvo koje omogucuje.
Iznijeti na vidjelo Na•temelju-Cega nekog projekta
reCi ce; dokuCiti ono sto Oirni mogu6im P1ojelctirano. To
rasciseavanje zahtijeva metodski, da slijed projekta,
koji - najcesee neizriOit - leE. u osnovi nekog izla-
ganja, bude ·pra.Cen· tako, da ono sto je projektirano
u projektiranju, postane dokuceno i shvatljivo u po-
gledu svojega Na-temelju.cega. Ispostaviti smisao brige
:·t
i
reci ee tada: tako slijediti projekt, koji leZi u osnovi
izvome egzistencijalne interpretacije tubitka i vodi je,
da u onome sto je projektirano postane vidljivim Na-
-temelju-Cega tog Projektiranoga. To Projektirano jest
bitak tubitka, i to dokueen u pogledu onoga sto ga
konstituira kao pravo Moei--biti-cijelim. Na-temelju-Cega
tog Projektiranoga, dokucenog, ovako konsmtuiranog
bitka, jest ono, sto omogucuje tu konstituciju bitka kao
same brige. Pitanje o smislu brige pita: sto omogueuje
cjelinu ra5clanjene ukupne strukture brige u jedinstvu
njezine razvijene ra5clanjenosti?
22. Usp. § 32, s. 169 i d., osobito s. 172 i d.
368
Strogo uzevsi, smisao znaci Na-temelju-Cega primar-
nog projekta razwnijevanja bitka. Samom sebi doku-
eeni bitak-u-svijetu razumije, tq; bitak tubitka kojim je
on sam, jednako izvorno i bitak biea otkritog unutar
svijeta, premda ne kao temu, i dapaee j~ nediferenoi-
rano u pogledu njegovih primarnih modusa egzistencije
i .realnosti. Citavo onticko iskustvo o bicu, smotreno
proraeunavanje Prirucnoga jednako kao i pozitivno
znanstveno spoznavanje Postojeeega, temelje se u svak:i
put vise ill manje transparentnim projektima bitka
odgovarajuceg biea. Ali ti projekti kriju u sebi neko
Na-temelju-Cega, iz kojega se tako reci hrani razu.mlje-
nje bitka.
. Ako kaZemo: bice »ima smisaoc, onda to znaci, da
je ono postalo pristupacnim u svojem bitku, koji,
projektiran prema svojemu Na•temelju-Cega, od svega
prvi »zapravo« »ima smisao«. Bite »ima« smisao samo
stoga sto ono, unaprijed dokueeno kao bitak, postaje
u projektu bitka, to jest iz njegova Na-temelju--Cega,
razumljivim. Prlimair.n!i projekt razumljenja bitka ·~­
jec smisao. Pitanje o smislu bitka nekog biea Uzima
za temu to Na-temelju-Cega razumljenja bitka, keje leZi
u osnovi svakog bitka biea.
Tubitak je samom sebi u pogledu svoje egzistencije ..
dokueen pravo iii nepravo. EgzistirajuCi, on sebe razu..
~ije, i to tako sto to razumljenje ne predstavlja neko
suSto shva6anje, .nego tvori egzistencijski bitak faktic-
noga Mo6i-bit:i. Dokuceni bitak jest bitak jednog biea
kojemu se radi o tom bitku. Smisao tog bitka, to jest
brige, koji nju omogucuje u njezinoj konstituciji, iz.
vorno tvori bitak Mo6i-bit:i. Smisao bitka tubitka nije
neko slobodnolebdeee Drugo 1 »lzvan« samog njega,
nego je simoga sebe razumijevajuCi tubitak. Sto omo-
gucuje bitak tubitka i time njegovu faktienu egzisten-
ciju? .
• i
Projekt:irano izvornog, egzistencijalnog projekta egzi·
stencije razotk.rilo se Ialo istrqavajuea odlucnost. Sto
omogu6uje tu pravu oijelost tubitka u pogledU jedinstva
njegove ra5clanjene ukupne strukture? Shvaeeno for-
·24 Bitak i vrljeme
369
' ;.
malno egzistencijalno, ne navodeei sada neprestano pot-
puni strukturni sadrlaj, istreavajuca odlucnost jest
bitak pri najvlastitijem osobitomu Moci-biti. Nesto je
takvo moguce samo tako, sto tubitak uopce u svojoj
najvlastitijoj mogucnosti mote prilaziti k sebi i sto on
moguC.nost u tom pustanju-sebe-prilaziti-k-sebi podnosi
kao mogucnost, to jest, egzistira. Pustanje-sebe-prilaziti-
-k-sebi, koje snosi tu osobitu svoju rnogucnost, jest iz-
vorni fenomen buduenosti. Ako bitku tubitka pripada
pravi odnosno nepravi bitak pri smrti, onda je on mo-
guc samo kao buducnosni, u smislu koji je sada najav-
ljen i valja ga jos potanje odrediti. »Buducnost« ovdje
nece reci neko Sada, koje jos nije postalo »Zbiljsko«,
koje ce jednorn tek biti, nego ce reci stignuce u kojemu
tubitak u svojem najvlastitijemu Moei-biti prilazi k
sebi. Istreavanje Cdni tubitak zapravo buducnosnim, i to
.i tako sto je sarno istreavanje rnoguce jedino ako tubitak
kao bivstvujuc;i uopee uvijek vee prilazi k sebi, to jest,
! u svojem je bitku uopce bttducnostan.
..
').
'
Istrcavajuea odlucnost razumije tubitak u njegovoj
'· bitnoj krivos.ti. To razumljenje reei ce egzistirajuci
preuzirnati krivost, biti kao bacena osnova nistavnosti.
Ali preuzimanje te bacenosti znaci, zapravo biti tubit-
korn u onom smislu kakav on uvijek vee bija.Se. Preuzi-
manje bacenosti rnoguce je pak samo ta'k:o, sto buduc-
nosni tubitak rnoze biti svoj najvlasti·tiji »kakav uvijek
vee bijase«, to jest svoje »Bio«. Sarno ukoliko tubitak
uopce.jest kao bio-sam, on moze buducnosno prilazi•ti k
sebi tako, da dolazi natrag. Zapravo budu6nostan, tubi-
tak je zapravo bio. lstreavanje u krajnju i najvlastitiju
. {
rnoguenost jest razumijevajuce vraCa.nje k najvlastiti-
i
jemu Bio. Tubitak moze zapravo biti samo ukoliko
l je buduenostan. Bilost izvire na izvjestan nacin iz bu-
ll-r· ducnosti.
Istreavajuea odlucnost dokucuje svaku situaciju TJ.I
tako, sto egzistencija, poslujuci, smotreno briguje 0
fakticno Prirucnomu u okolnom svijetu. OdluOn:i bitak
kod Prirucnoga situacije, to jest,- poslujuce pustanje
Prisutnoga u okolnom svijetu da susrecc, moguce je
370
sarno u nekom osada.Snjivanju tog biea. Sarno kao sa-
dasnfost u smislu osadasnjivanja moze odlucnost biti
sto jest: neiskrivljeno davanje susretati onome, cega se
poslujuci laea.
Budu6nosno se vraeajuci k sebi, odlucnost osadas-
njujuci dovodi sebe u situaciju. Bilost :izvire iz buduc-
nosti, i to tako sto bivb (bolje: bijuea) buducnost ot-
pusta iz sebe sada~njost. Taj fenornen, na ovaj nacin
kao bijuci-osadasnjujuea buduenost jedinstven, naziva-
mo vremenost. Sarno ukoliko je tubitak C>9reden kao
vremenost, on omogucuje samom sebi naznaceno pravo
Moei-biti-cijelom :istreavajuce odlucnosti. Vremenost se
razotkriv~ kao smisao .prave brige.
.Fenomenski sadrlaj s tim smislorn, crpljen iz ustroj-
stva bitka istrCa.vajuce odlucnosti, ispunjuje znaeenje
termina vremenost. Terminolo8ka upotreba tog izraza
mora se prije svega kloniti svih znacenja »buduenosti«,
»proslosti«, i »SadaSnjoSti« StO se namecu iz vulgamog
pojma vremena. To vrijedi i za pojmove nekog »Sub-
jektivnog« i »>bjektivnog«, odnosno »imanentnog« i
»transcendentnog« »vremena«. Ukoliko tubitak razumi-
je sama sebe najpriie i .najC~ nepravo, smijemo pret-
postaviti, da »vrijeme« vulgamoga razumljenja vreme-
na predstavlja doduse jedan pravi fenomen, ali izveden.
On potjeee od neprave vremenosti, koja sama ima $VOje
vlast!to porljeklo. Pojmovi »budu6nosti«, »proslostic
i »saddnjosti« najprije su izrasli iz nepravog razum-
lj'-':tja vreme~a. Terminolo5ko omedenje odgovarajucih
izvornih i pravih fenomena bori se s istom onom po-
teskocom koja ostaje vezana uz citavu ontolo5ku ter-
minologiju. Nasilna rjesenja u tom polju istraZivanja
nisu samovolja, nego u stvamosti utemeljena numost.
Da bi ipak bilo mcguce bez prazruna pokazati porijeklo
neprave vremenosti jz izvome i prave, potrebna je naj-
prije jedna konkretna obrada samo tek grubo nezna-
cenog izvornog fenomena.
Ako odlucnost tvori modus prave brige, a sama je
ona moguea jedino posredstvom vrernenosti, tada sam
dobiveni fenomen odluenosti mote predstavljati jedino
24* 371

neki modalitet vremenosti, koji uopce omogueuje brigu
kao takvu. Cjelina bitka tubitka kao brige re6i ee:
Vec-biti-ispred-sebe-u (nekom svijetu) kao Biti-kod (bi-
ca sretajuceg unutar svijeta). Pri prvoj fiksaciji ove
rasolanjene strukture bijase upozoreno, da 5 obmrom na
tu rasclanjenost ontolosko pitanje valja pomicati jos
dalje unatrag sve dok ne bude bm.eseno na vidjelo je-
dinstvo cjeline st:rukltume ramo1dkosti23. Izvorno jedin-
stvo strukture brige lei.i u vremenosti.
Ispred-sebe temelji se u buducnosti: Vee..biti-u...
oeituje se u bilosti. Biti-kod. . . biva omogueeno u osa-
da5njivanju. Pri tome se, prema reeenomu, samo od
sebe zabranjuje, ono •Pred« u »lspred« i ono »Vee«
poimati iz vulgarnog razumijevanja vremena. »Pred«
nece reci »Prije« u smislu »Jo5-ne-sada-ali kasnije«;
jednako malo »Vee« zna.Ci neko »Ne-vise-sada-ali rani-
je«. Kad bi izrazi »Pred« i »Vee« imali to vremensko
znacenje, koje takocler mogu imati, tada bi s vremenos-
eu brig~ bilo reeeno, da je ona nesto sto je u isti mah
.! »ranije« i »kasnije«, »jos ne« i »De vise«. Briga bi tada
hila shvaeena kao biee koje se pojavljuje i protjeee »U
vremenu«. Bitak nekog biea s karakterom tubitka po-
stao bi nekim Postojecim. Ako je ne5to tak.vo nemoguee,
tada vremensko znaeenje navedenih izraza mora biti
neko drugo. »Pr.edc i -»ispred« pokazuju buducnost, ko-
I ja kao takva uopee tek omogu6uje, da tubitaik moze biti
;i
takav da mu se radi o .n.jegovu Mo6i-bi.ti. Na buducnosti
temeljeno projektita.n.je sebe prema »Radi sama sebe«
jest Ica.rakter biti egzistencijalnosti. Njezin primarni
smisao jest buduenost.
Ujedno »Vee« kazuje egzistencijalni vremenski smi-
sao bitka biea :koje je, ukoliko jest, uvijek vee Baeeno.
Sarno zato sto se briga temelji u bilosti, mo.Ze tubitak
egzistirati kao baeeno bice kojim jest. »Dokle god« tu-
bitak faktieno egzistira, on nikada nije pro5ao, ali jest
zacijelo uvijek vee bio, u smislu »ja jesam-bioc. I, on
· 23. Usp. § 41, s. 217
372
.
•
moze biti samo bio, dokle god jest. Proslim, naprotiv,.
nazivamo biee kojega vise nema. Otuda tubitak egzisti-
rajuci nikada ne m<>Ze ustanoviti sebe kao postojecu
Oinjenicu koja nastaje i prolazi »S vremenom« i djelo-
mice je vee prosla. On »se osjeea« uvijek samo kao
baeeni fakt. U cuvstvovanju tubitak biva obuzet samim
sobom kao ono biee koje, jos bivstvujuei, vee bija5e,.
to jest, stalno jest bilo. Primarni egzistencijalni smisao
fakticnosti lefi u bilosti. Formulacija strukture brige
pokazuje izrazima »Pred« i »Vee« vremensk.i smisao I •
egzistencijalnosti i fakticnosti.
Nedostaje, naprotiv, takva indikacija za treci konsti-
tutivni moment brige: propadajuci bitak-kod. . . . To
ne treba znaciti, da se propadanje ne temelji takoeler
u vremenosti, nego treba nagovije5tati, da osaddnjiva-
nje, u kojem se primarno temelji propadanje kod Pri-
ru.Cnoga i Postojeeega kojima je posve6eno brigovanje,.
ostaje u modusu izvome vremenosti ukljuceno u bu-
ducnost i bilost. Upravo, tubitak je odlucno vratio sebe
iz propadanja da bi u »trenu pogleda« na dokuCenu
situaciju to pravije bio »tu«.
~
Vremenost omogueuje jedinstvo egzistencije, faktiC- I
nosti i propadanja, i tako izvomo konstituira cjelovi-
tost strukture brige. Momenti brige nipo!to nisu tu I·
zgomilani kao nekakvi dijelovi, upravo kao sto se ni
sama vremenost ne sastavlja tek »S vremenom« od bu-
ducnosti, bilosti i sada5njosti. Vremenost uop6e »nije«
neko bice. Ona nije, nego sebe ovremenjuje. Zbog
eega nam svejedno nema druge nego kazivati: »Vreme-
nost ,je' - smisao brige«, »vremenost ,je' - ovako i
ovako odreelenac, - to je moguee obrazlofiti tek uz
razja5njenje ideje bitka i »je« uopee. Vremenost ovre-
menjuje, i to moguee nacine same sebe. Oni omogueuju
raznovrsnost modusa bitka tubitka, prije svega temelj-
nu moguenost prave i neprave egzistencije.
Buduenost, bilost i sadaS:njost pokazuju fenomenske
karaktere: »K-sebi-pri«, •Natrag-premac i :.PuStati ne5to ;1
da sretne«. Fenomeni k .• •, prema... ., kod. .. otkrivaju r .
vremenost kao bc.a-ra.'t'tx6v uop6e. Vremenost jest izvor-
'
373
'
' no »Izvan-sebe« samo po sebi i za sebe. Otuda okarak-
terizirane fenomene buduenost, bilost, sada.Snjost na-
zivamo ekstazama vremenosti. Ona nije prije toga neko
bice koje tek istupa iz sebe, nego je njezina bit ovre-
,.
menjivanje u jedinstvu ekstaza. Ono sto je karakteris-
ticno kod »vremena« pristupacnog vulgamom razumdje-
vanju, upravo je, pOred ostaloga, u tome, sto je u nje-
mu kao sustom slijedu samih Sada, bez poeetka i kra-
ja, niveliran ekstaticki karakter izvorne vremenosti. Ali
samo se to niveliranje temelji, prema svojem egzisten-
cijalnom smislu, u jednom odredenom mogu.cem ovre-
menjivanju, u skladu s kojim vremenost kao neprava
ovremenjuje spomenuto »vrijeme«. Otuda, ako je do-
kazano, da »vrijeme« pristupacno zdravoj pameti tu-
bitka nije izvorno i da ono, naprotiv, izvire iz prave
vremenosti, tada je - u skladu s nacelom a potiori
fit denominatio - opravdano, da vremenost, sada iz-
nesena na vidjelo, bude nazvana izvorno vrijeme.
Pri p.abrajanju ekstaza uvijek smo buducnost ime-
novali na prvomu mjestu. To treba pokazivati, da bu-
ducnosti pripada prvenstvo u ekstatickom jedinstvu
izvome i prave vremenosti, premda vremenost ne na-
staje tek putem gomilanja i redanja ekstaza, nego se
uvijek pokazuje u jednakoj izvornosti sviju njih. Ali
unutar nje, modusi ovremenjivanja su razliciti. A raz-
licitost je u tome, sto se ovremenjivanje dade primar-
no odrediti iz razlicitih ekstaza. Izvorna i prava vreme-
nost ovremenjuje se iz prave buduenosti, i to tako sto
l'
ona, bijuci buducnosnom, najprije budi sadasnjost. Pri-
marni fenomen izvorne i prave vremenosti jest buduc-
nost. Prvenstvo buduCnosti te se, odgovaraju6i modi-
ficiranju neprave vremenosti, i samo preobraziti, ali
ce se pojavljivati jos i u izvedenom »vremenu«.
Briga jest bitak pri smrti. Presti.Zucu smo odluenost
odredili kao pravi bitak pri okarakteriziranoj moguc-
nosti apsolutne nemogucnosti tubitka. U takvom bitku
pri svojem svrsetkti tubitak egzistira zapravo cijeli kao
ono biee koje m<>Ze biti »baeeno u smrt«. Nema on
neki konac na kojemu samo prestaje, nego egzistira
374
konacno. Prava buducnost, koja primamo ovremenjuje
onu vremenost sto tvori smisao istreavajuee odlucnosti,
razotkriva time samu sebe kao konaenu. Sarno, zar us-
prkos Ne-vise-tubitku samoga mene »vrijeme ne ide
dalje«? I ne moze li neograniceno mnogo toga jos leza-
ti »U buducnosti« i stizati iz nje?
Na ta pitanja valja odgovoriti potvrdno. Usprkos to-
me, ona ne saddavaju prlgovor protiv konaenosti iz-
vorne vremenosti - jer se u njima uopce vise ne radi
o njoj. Pitanje nije: sto se sve jos moze dogoditi »u
nekom vremenu koje ide dalje«, i kakvo to pustanje-
-prilafenja-k-sebi moze »iz tog vremena« sretati, nego:
kako je izvorno odredeno samo prilafenje-k-sebi kao
takvo. Njegova konacnost nece primarno reci neko pre-
stajanje, nego je jedan karakter samog ovremenjivanja.
Izvorna i prava buducnost jest K-sebi-pri, prema sebi,
egzistirajucem kao nenadmasiva mogucnost nistavno-
sti. Ekstaticki karakter izvorne buducnosti upravo je
u tome St:o ona okoncava Moci-biti, to jest, sama je
okoneana i kao takva omogucuje odlucno egzistencijal-
no razumljenje nistavnosti. Izvomo i pravo prilarenje-
·k-sebi jest smisao egzistiranja u najvlastitijoj nistav-
nosti. Tezom o izvornoj konaenosti vremenosti nije os-
poreno, da »vrijeme ide dalje«, nego ona treba jedino
ucvrsCivati fenomenski karakter izvorne vremenosti,
koji se pokazuje u Projektiranomu izvornog egzistenci-
jalnog projekta samoga tubitka.
Iskusenje, da konacnost izvorne i prave buducnosti
bude previdena, odnosno »a priori« smatrana nemo-
gucom, potjece od stalnog nametanja vulgamog razumi-
jevanja vremena. Ako ono s pravom pozna beskonacno
vrijeme i samo ono, tada time jos nije dokazano, da
time vee 1 razumije to vrijeme i njegovu »beskonaC-
nost«. Sto li ee .reei: vrijPme »ide dalje« i »prolazi da-
Ije«? Sto znaci »U vremenu« uopee, a »U« i »iz budu6no-
sti« napose? U kojem je smislu »vrljeme« beskrajno?
Ne5to takvo zahtijeva razja.Snjenje, ako "VU;lgami prigo-
vori protiv konacnosti izvomog vremena ne zele ostati
neosnovani. Ali to je razja.Snjenje mog.uee realizirati sa-
375
 mo ako je postignuto, da pitanje u pogledu konacnosti
i ne-konaanos'lli bude postavljeno primjereno. To pak dz-
..
vire iz razumijevajueeg pogleda na izvorni fenomen
vremena. Problem ne moze glasiti: kako »izvedeno« bes-
konaano vrijeme, »U kojemu« nastaj~ i prolazi Posto-
jece postaje izvornom vremeno~6u, nego treba glasiti:
kako iz konaene prave vremenosti izvire neprava, i ka-
ko ona kao neprava ovremenjuje iz konacnoga neko ne-
-konaeno vrijeme? U redoslijedu razumijevajuceg shva-
eanja postaje konaenost vremena potpuno vidljivom
tek tada kad je ispostavljeno »beskrajno vrijeme«, da
bi bilo stavljeno nasuprot njoj.
Dosada~nju analizu izvome vremenosti s8Zimamo ll
slijedeee ieze: Vrijeme je izvomo kao ovremenj~vanje
vremenosti, koja kao takva omogllcuje konstituciju
s1:I'Ukture brige. Vremenost je bifno ekstatiOka. Vreme-
nost se izvomo ovremenjuje iz buduenosti. Izvomo je
vrijeme konacno.
Ipak 'interpretacija brige kao vremenosti ne mol.e
ostati ogranicena na do sada dobivenu usku bazu,· prem-
da je izvrsila prve korake u gledanju na izvornu pravu
cijelost tubitka. Teza, da je smisao tubitka vremenost,
mora se potvrditi l1a konkretnoj sastojini· ispostavlje-
nog temeljnog ustrojstva tog biea.
\ :
• Ontolo~ka struktura biea koje sam uvijek ja sam,
.r
§ 66. Vremenost tubitka i iz nje ponikle z.adace
izvornijeg ponavljanja egzistencijalne analize
Na vidjelo imeseni fenomen wemenosti ne zahtijeva
samo dalekoseZnu provjeru svoje konstitutivne moci,
nego tek na taj nacin dolazi u vidokrug sam on u po-
gledu temeljnih mogucnosti ovremenjivanja. Dokaziva-
nje moguenosti ustrojstva bitka tubitka na temelju
vremenosti nazivamo kratko, premda samo privreme-
no, »vremenskac interpretacija.
Prva je po redu zadaea, povrh vremenske analize pra-
. voga Moei-biti-cijelim tubitka i povrh opee karakteriza-
cije vremenosti brige, iznijeti na vidjelo nepravost
376
tubitka u njezinoj specificnoj vremenosti. Vremenost
se pokazala najprije kod istreavajuce odlucnosti. Ona
je pravi modus dokueenosti, koja najcesee boravi u
nepravosti propadajuceg samoizlaganja Se. Karakteris-
tika vremenosti, svojstvena dokucenosti uopee, vodi
k vremenskom razumijevanju neposrednog brigujuceg
bitka-u-svijetu i time prosjeene indiferentnosti tubitka
kod koje je egzistencijalna analitika najprije poeela.:u
Prosjeenu vrstu bitka tubitka, u kojoj on boravi ·naj-
.1
prije i naj~ce, nazvali smo svakida~njost. Putem po-
navljanja prija5nje analize V:llja razotkriti svakido.S-
njost u njezinu vremenskom smislu, tako da izade na
vidjelo problematika pokrenuta u ispostavljanju vreme-
nosti i da potpuno isceme prividna razum1j.ivost. po
sebi pripremnih analiza. Vremenost se dodu~e mora l
potvrditi na svim bitnim strukturama temeljnog ustroj·
stva tubitka. Ali to svejedno ne vodi k nekom izvanj-
skom shematskom opetovanju provedenih analiza u
:
njihovu prikazanom slijedu. Drugacije usmjereni tijek
vremenske analize treba uCiniti razgovjetnijom poveza-
nost prija~njih razmatranja i potrti slueajnost i privid-
nu proizvoljnost. Medutim, povrh tih metodskih nuZ-
nosti, svoje tiv8Zavanje tr8Ze i motivi ~to leZe u samom
fenomenu, koji nameeu drugaCije ruclanjivanje po-
novljene analize.
centrirana je u samostalnosti egzistencije. Stoga Ato lic-
nost ne moze biti shvacena ni kao supstanca niti kao
subjekt, nego ·se temelji u egzistenciji, bija5e analiza
neprave licnosti, naime Se, potpuno ostavljena u kolo-
teeini pripremne interpretaclje tubitka.2S Nakon ~to je
sada individualnost izriCito preuzeta natrag u strukturu
brige i time vremenosti, vremenska interpretacija samo-
·stalnosti i nesamo-stalnosti dobiva vlastitu tefinu. Njoj
je potrebna odvojena tematska provedba. Ali ona ne
pruZa samo tek pravo osiguranje protiv paralogizama
•.
24. Usp. § 9, s. 46
25. Usp. §§ 25 i d., s. 130 i d.
377 ••
I i ontoloski neprimjerenih pitanja o smislu Ja uopce,
nego ujedno pribavlja, odgovarajuci svojoj centralnoj
funkciji, izvomi uvid u strukturu ovremenjivanja vre-
menosti. Ta se otkriva kao povijesnost tubitka. Izreka:
tubitak je povijestan, potvrd'uje se kao fundamentalni
egzistencijalna.ontoloski iskaz. On je posve daleko od
nekog pukog ontickog utvrd'ivanja cinjenice, da se tu-
bitak pojavljuje u »Svjetskoj povijesti«. Ali povijesnost
tubitka jest temelj jednog moguceg hist~rijskog razu-
mljenja, koje opet sa svoje strane nosi sa sobom mo-
gucnost za jedno naroeito poduzeto oblikovanje hista.
rije kao znanosti.
Vremenska interpretacija svakida5njosti i povijesno-
sti dovoljno upire pogled u izvorno vrijeme, da bi ga
on otkrio kao uvjet mogucnosti i nuznosti svakida5njeg
iskustva vremena. Tubitak, kojemu se radi o njegovu
bitku, primarno upotrebljava sebe, izricito iii ne, za
sama sebe. Najprije i najcesce briga je smotreno bri-
govanje. Upotrebljavajuci se za volju sama sebe, tu-
': 1 bitak se »troSi«. Troseci sebe, tubitak treba sam sebe,
,I to jest, svoje vrijeme. Trebajuci vrijeme, on raeuna s
njim. Smotrena.racunajuce brigovanje najprije otkriva
vrijeme i vodi k oblikovanju nekog racunanja vremena.
Racunanje s vremenom konstitutivno je za bitak-u-
I -svijetu. Brigujuce otkrivanje sto ga provodi smotr~­
nost, pu5ta, raeunajuci sa svojim vremenom, da otkrl-
to Prirucno i Postojeee dolazi ususret u vrijeme. Unu-
tarsvjetsko bice postaje tako pristupacnim kao »biv-
... ,I
stvujuce u vremenu«. Vremensku odrec1enost ?:nutar-
svjetskog biea nazivamo unutarvremenskost. »VnJeme«,
najprije nadeno kod nje, postaje bazom formiranja
vulgarnog i tradicionalnog pojma vremena. Ali vrijeme
kao unutarvremenskQst izvire iz jedne bitne vrste ovre.
menjivanja izvorne vremenosti. To porijeklo kazuje,
da je vrijeme, »U kojemu« nastaje i prolazi Post.ojeee,
pravi vremenski fenomen, a nije otuc1ivanje nekog »kva-
litativilog vremena« u prostor, kao sto hoee uvjeriti on-
toloski potpuno neodred'ena i nedovoljna Bergsonova
interpretacija vremena.
378
Tek obrada vremenosti tubitka kao svakidaSnjosti,
povijesnosti i unutarvremenskosti pruia bezobzirni uvid
u svu zamrsenost jedne izvome ontologije tubitka. Kao
bitak-u-svijetu, tubitak egzistira fakticno s unutar svi-
jeta s.retajucim bicim~ i kod njih. Otuda bitak tubitka
poprima svoju potpunu ontolosku transparentnost tek
u horizontu razja5njenog bitka biea koja ni-su sukladna
tubitku, to jest, i onih koja - niti prlruCna. niti posto-
jeca - samo »Ops.toje«. InteJ:lPI'etaoiji varijeteti bitka
svega onoga o Cem.u kaiemo da jest, potrebna je, me4u-
tim, jedna najprije dovoljno rasvijetlJena ideja o bitku
uopee. Dokle god ona nije dobivena, ostaje i opetujuea
vremenska analiza tubitka .nepotpunom i povezanom s
nejasnoeama- da se i ne govori naduga.Cko o stvar-
nim poteskoeama oko njezine provedbe. Egzistencija1-
na.vremenska analiza tubitka zahtijeva pak jedno svoje
ponovljeno opetovanje u okviru naeelne diskusije poj-
ma bitka.
Cetvrto poglavlje
VREMENOST I SVAKIDASNJOST
§ 67. Temeljna sastojina egzistencijalnog ustrojstva
tubitka i skica njezine vremenske interpretacije
Pripremna analiza1 pribliZila je razumijevanju razna.
vrsnost fenomenl koja, pored sve koncentracije na fun.
dirajueu strukturnu cjelinu brige, ne smije umaknuti
fenomenolo5kom pogledu. Izvorna cjelina ustrojstva
tubitka kao ra5clanjena nimalo ne iskljueuje jednu tak-
vu. raznolikost, nego upravo zahtijeva n~to takvo. Iz-
vornost ustrojstva bitka ne poklapa se s jednostavna.
seu i jedinstveno!eu nekoga krajnjeg elementa ujegove
1. Usp. Odsj~ak I, s. 45-262
379

gradnje. Ontolo~ki izv?r bitka tubitka nije »~~nji« od
onoga ~to izvire· iz nJega, nego o~. to unapz:Jed n3:d-
mduje snagom, i u polju ontolOgtJe. sv~ko Je »pOtJ.e-
canje« degeneracija. Ontolo~ko prod~~anJe prema. »IZ-
voru« ne polucuje onticku razumlJIVost po seb1 za
»Obicnu pamet«, nego se njemu otvara upravo dvojbe-
nost svake razumljivosti po sebi.
Da bi fenomeni dobiveni u pripremnoj analizi bili
vraceni u fenomenoloiki vidokrug, mora nam biti do-
voljna uputa na prijedene stadije. Omellenje brige pro-
izaSJ.o je iz analize dokueenosti, koja k<?nsti:Uira bitak
»TU«. Razjasnjenje tog fenomena znaC.Uo ~e pre~od­
nu interpretaciju temeljnog ustrojstva tu~1tka,. nmm~
bitka-u-svijetu. IstraZivanje je otpoeeJo s nJegovim ~bi­
ljeZa.vanjem, kako bi od poeetka ~s1guraval? ~ovol~an
fenomenski borizont suprotstavlJen nepnmJeremm,
najeesce ne izricitim onto!?~kim..preli~~im odre-
ltenjima tubitka. Bitak-u-SVIJetu blJ~~e naJpnJe okar~­
terizirail s obzirom na fenomen SVljet. I to tako sto Je
eksplikacija onticki-ontoloskog obilje.Zavanja Prirucno-
ga i Postojeeega »U« oko~om s~jetu ~oe~la . ~alje k
isticanju unutarsvjc;:tskosti,. da b1 u .nJe IZruJela ?a
vidjelo fenomen svjetovnosti uopee. Ah struktura s':Je-
tovnosti, maeajnost, ·pokazala se s~o~~m s ~·
pre~ eemu sebe ~rojektira ~~lJe~Je, b1tno P?pad-
.
i
no dokueenosti, naime s MoCi-b1t1 tub1tka, za volJu ko-
jega on egzistira.
Vremenska interpretacija svakida~njeg tubitka treba
poeeti kod struktura u kojima s~ konstituira .~ucnost.
To su: razumljenje, cuvstvovanJe, .pro~adanJe 1. goy_or:
Modusi ovremenjivanja vremenost1, koJe tz:.eba 1ZD1J.etl
na vidjelo s obzirom na te fenomene, daJU osnoVJcu
za odredenje vremenosti bitka-u-svijetu. T~ pono':o. na-
vodi na fenomen svijeta i dopu!ta omellenJe spec1ficno
vremenske problematike svjetovnosti. Ona se mora po-
svjedoCiti putem kara.kteristike bitka-?-s~jetu koji _je
ponajprije svaldda~nji, naime karaktenstike propadaJU·
. eeg smotrenog brigovanja. Njegova vremenost o~o~­
Cu.je modifikaciju smotrenosti u motreee opaianJe 1 u
380
·'·
.. njemu temeljeno teorijsko spoznavanje. Vremenost
bitka-u-svijetu, koja tako istupa pred nas, pokazuje se
ujedno kao temelj specifiene prostomosti tubitka. Vre-
mensku konstituciju razdaljenja i usmjerenja valja jo5
pokazati. Uzete uk.upno, ove analio:e otk.r.ivaju moguc..
nost" ovremenjivanja one vremenosti u kojoj se onto-
lo5ki temelji nepravost tubit!ka, -i dovode pred pitanje,
kako treba razumjeti vremenski karakter svakida!njos-
ti, vremenski · smisao do sada stalno upotrebljavanih
i: I
»Najprije i Najce§ce«. Fiksiranje tog problema .raz- I ., '
govijetno pokazuje kako, i ukoliko, dovle postignuto
razja§njenje fenomena svakiddnjosti nije dovoljno.
Ovo poglavlje dobiva, prema tome, slijedeeu podjelu:
vremenost dokucenosti uopee (§ 68); vremenost bitka-
-u-svijetu i problem transcendencije (§ 69); vremenost
prostomosti sukladne tubitku (§ 70); vremenski smisao l
I
svakiddnjosti tubitka (§ 71). •. I
,~. I
• I
§ 68. Vremenost doku.Cenosti uopee • I
" !I
Odlucnost okarakterizirana u pogledu svojega vre-
menskog smisla reprezentira jednu pravu dokueenost
tubitka. Ova konstituira neko biCe na taj nacin, ~to ono
egzistirajuCi moze biti samo svoje »Tu«. Briga bijde s
obzirom na svoj vremenski smisao oznaeena tek samo
u glavnim .crtama. Po.kazati njezinu konkretnu vremen-
sku konstituciju, reei Ce v.remenski interpretirati u po-
jedinostima njezine strukturne momente, to jest ra-
zumljenje, euvstvovanje, propadanje i govor. Svako
razumljenje ima svoje raspoloZei1je. Svako je euvstvo-
vanje razumijevajuee. Cuvstvujuce razumljenje ima
karakter propadanja. Propadajuci, raspolo.Zeno se ra-
zumljenje artikulira s obzirom na svoju zdravu pamet
u govoru. Svaka od vremenskih konstitucija spomenu-
tih fenomena vodi uvijek natrag prema jednoj vreme-
nosti koja kao takva krije mogu.Ce strukturno jedinstvo
razumljenja, cuvstvovanja, propadanja i govora.
381
~ .
a) Vremenost razumljenja2
S terminom razumljenje mislimo jedan fundatnental-
ni egzistencijal; ni neku odre<ienu vrstu spoznavanja,
razlicitu recimo od razja5njavanja i poimanja, niti uop-
ce neko spoznavanje u smislu tematskog za:hva.Canja.
Ali razumljenje zacijelo konstituira bitak Tu na taj na-
ci.D. sto nek.i tubitak moze, na temelju :razum.ljenja, eg-
zistiraju6i izoblikovati razliCite mogutnosti vi4enja, o-
baziranja, samo-gledanja. Svako razja.Snjav~je korj~
se kao ra.ztl:IDijevajuce otkrivanje NerazumlJIVoga u pn-
mamom razumljenju tubitka.
Shvaceqo izvorno egzistencijalno, razumljenje ce reci:
biti-projektirajuce pri nekomu Moci-biti radi kojega
tubitak uvijek egzistira. Razumljenje dokueuje vlastito
MoCi-biti na taj nacin, sro tubitak, razumijevajuci, uvi-
jek nekako zna na cemu je sa samim sobom. Ali to
»znanje« nije postignuto otkrice neke Cinjenice, nego
svoje boravljenje u nekoj egzistencijskoj moguenosti.
Odgovarajuee neznanje nije u nekom izostanku razum-
ljenja, nego mora vrijediti kao deficijentni modus pro-
jektiranosti Mo6i-biti. Egzistencija moze. biti u :pitanju.
Da bi »Biti-u-pitanju« bilo moguce, potrebna Je nek~
dokueenost. Projektirajucem razumljenju sebe u nekoJ
egz~tencijskoj mogucnosti leZi u osnovici .buducno~t
kao prila.Zenje-k-sebi iz svake od mogucnost1 na nacm
kojih tubitak uvijek egzistira. Buducnost omogucuje
ontoloski jedno bice koje je takvo, da razumijevajuci
egzistira u svojemu Moci-biti. Projektiranje koje je u
svojoj osnovici buducnosno, primamo ne zahvaea pro-
jektiranu mogucnost tematski u nekom mnijenju, negb
se baca u nju kao mogucnost. Razumijevajuci, tubitak
uvijek jest kakav moze biti. Kao izvorno i pravo egzis-
tiranje pokazala se odlucnost. Najprije i najeesce osta-
je tubitak, dakako, neodluean, .to jest, nedokueen u po-
gledu svojeg najvlastitijega Moei-biti, kamo dovodi sebe
uvijek .samo u usamljenosti. U tome leZ.i: vremenost se
2. Usp. § 31, s. 162 i d.
382
ne ovremenjuje stalno iz vlastite buducnosti. Ta nestal-
nost; mec.'futim, ne kazuje, da vremenosti katkada pone-
st~je bu?.ucnosti, nego: njezino je ovremenjivanje pod-
lozno miJenama.
Za terminolosko oznacivanje prave buducnosti za-
drl~v~m? .~raz istrcavanje. On pokazuje, da tubitak~
egzistlraJUCI, ~apravo pusta sebe kao najvlastitije Moci-
·biti da prilazi k sebi, da si buducnost tek mora steci
sam, ne iz neke sada5njosti, nego iz neprave buducnos-
ti. Formalno indiferentni termin za buducnost nalazi
se u oznaci prvog struktumog momenta brige, u Ispred-
-sebe. Tubitak je faktieno stalno ispred-sebe, ali on,
vee prema egzistencijskoj mogucnosti, nestalno presti-
zuci.
Kako, nasuprot tome, treba biti dokinuta neprava
buducnost? Taj ekstatiCki modus, podjednako kao i
prava buducnost kod odluenosti, moze se razotkriti sa-
mo u ontoloskom vracanju od svakodnevno brigujuceg,
nepravog razumljenja k njegovu egzistencijalno-vremen-
skom smislu. Kao briga, tubitak je bitno ispred-sebe.
Najprije i najce5ce, brigujuci bitak-u-svijetu razumije
~eb<: iz onoga o cemu briguje. Nepravo razumljenje pro-
Jektira sebe prema onome od poslova svakidasnje za-
poslenosti 0 cemu je moguce brigovati, sto je ostvar-
ljivo, nu!no, neminovno. Ali ono cemu je posveeeno
b~govanje, jest kakvo jest za volju Moei-biti koje se
brme. Ono pusta tubitak da u brigujueem bitku kod
onoga o cemu briguje stigne k sebi. Tubitak ne stiZe k
sebi. p~~arno u svoj~m .najvlastitijem, neodnosajnomu
M~I-'?I!I, nego o? bnguJuci ocekuje sebe! iz onoga sto
daJe z.lz. uskraeu1e to o cemu brigu.je. Tubitak stiZe k
sebi iz onoga o cemu briguje. Neprava b~ducnost ima
karakter ocekivanja. Brigujuce razumljenje sebe kao
Se-Iicnosti iz onoga cime se bavi, ima u tom ekstatic-
kom modusu buducnosti »osnovu« svoje mogucnosti.
I s~mo za~o. s.~ fakticni tubitak n~ taj n~cin ocekuje
s~oJe. ~oc1-b1t~ 1z onoga o cemu bnguje, on moze iSce-
ktvatr. 1 c~kat1 na. . . . Ocekivanje mora da je uvijek
vee dokucil'O horizont kruga iz kojega je moguce nesto
383

iscekivati. IScekivanje jest u ocekivanju fundirani mo-
dus buduenosti, koja se kao prava ovremenjuje kao
istrcavanje. Otuda u istroa:vanju lezi izvorniji bi:tak pri
smrti negoli u brigujueem iSCekivanju nje.
Razumljenje kao egzistiranje u ma kako projektira-
nomu Moei-biti primarno je buduenosno. Ali da se nije
ovremenilo, ono ne bi bilo vremeno, to jest, odredeno
jednako izvomo i bilo§eu i saddnjooeu. Nacin na koji
ova potonje imenovana ekstaza sukonstituira nepravo
razumljenje, u grubom je vee postao razgovijetan. Sva-
kida.Snje brigovanje sastoji se od Moei-biti, koje mu
dolazi u susret iz mogueeg uspjeha i neuspjeba s obzi-
rom na ono o cemu svaki put briguje. Nepravoj bu-
du6nosti, oeekivanju, odgovara jedan vla:stiti bita.k. kod
onoga o cemu briguje. Ekstaticki modus tog pri-zira-
nja otkrit eemo ako, radi usporedbe, pogledamo tu ek-
stazu u modusu prave vremenosti. Istreavanju odluC-
nosti pripada neka sadasnjost, prema kojoj neka odluka
dokueuje situacijti. U odlucnosti sadasnjost nije samo
vraeena iz raspdenosti u ono eemu se brigovanje po-
sveeuje najprije, nego biva zadrlana u buduenosti i bi-
losti. U pravoj vremenosti zaddanu, dakle pravu sa-
da.Snjost nazivamci trenutak. Taj termin mora biti ra-
zumljen u ak.tivnom smislu, kao ekstaza. On znaCi od-
lucnu, ali u odlucnosti zadrzanu ponesenost tubitka
onima od moguenosti i okolnosti o kojima moze brigo-
vati, sto sretaju u danoj situaciji. Fenomen trenutka
naeelno ne mote biti razjainjen iz Sada. Sada jest
vremenski fenomen, koji pripada vremenu kao unutar-
vremenskosti: to je ono Sada •u kojemu« neS:to nastaje,
prolazi ili postoji. »U trenutku« se nista ne m<>Ze dogo-
diti, nego on kao pravo pri-ziranje daje da tek susretne
onome sto kao Prirucno iii Postojeee moze biti »U vre-
menu«3.
3. S. Kisrkegluzrd je vid.io egz.istencijski fenomen trenutka za.
cijelo najprodubljenije, §to ne zna.Q da · mu je jednako
tako ~ uspjela i njegova egzistencijalna interpretacija. On
ostaje vezan uz w1garni pojam vremena i odre4uje trenu-
384
.·
Za ~liku od trenl!~ka ~ao prave sadasnjosti, nepra-
vu naztvamo osadaJnJtvanJe. Formalno razumljeno, sva-
ka je sada!njost osaddnjujuea, ali nije svaka »trenu-
tacna«. Ak:o .izraz osadasnjivanje upotrebljavamo bez
dopune, uvijek mislimo nepravo, bestrenutaeno-neod-
lucno osaddnjivanje. Osadasnjivanje ee postati razgo-
vijetnim tek iz vremenske interpretacije propadanje u
»svijet« brigovanja, jer to propadanje nalazi u osadas-
njivanju svoj egzistencijalni smisao. Ali ukoliko ne-
pravo razumljenje projektira Moei-biti iz onoga o cemu
je moguce brigovati, onda to znaci, da sebe ovremenju-
je iz osadaAnjivanja. Naprotiv, trenutak se, obratno,
ovremenjuje iz prave buduenosti.
Nepravo se razumljenje ovremenjuje kao osaddnju-
juee ~ekivanje, ~ijem :kstatickom jedinstvu mora pri-
padatl odgovaraJuea btlost. Pravo stizanje-k-sebi istr-
c~v~.j~ce. odlu~nosti uj.edno je vraeanje prema najvla-
stltlJOJ benost1 baeenoJ u svoju izoliranost. Ta ekstaza
omogueuje, da tubitak moze odlucno preuzeti na sebe
biee kojim vee jest. U istreavanju tubitak nosi sebe po-
n?"o naprijed u ponavljanje. Nepravo samoprojektira-
DJe prema mogu6nostima, crpljenim iz onoga cemu je
posvece.no brigovanje, ovremenjujuci to, moguee je pak
samo ta:ko, sto je tubita.k. u svojem najvlastitijem baee- ••
nomu Mo&-bitli zaboravio sebe. To zaboravljanje nije
neko. ~~ i1i s~o i;rostanak s~eeanja, nego je vlastiti,
»pontivmc ekstatiCki .modus bilosti. Ek:staza (ponese-
nost) zaboravljanja ima ·karakter samom sebi zastrtog
nastupanja prije najvlastli1lijeg Biloga, i to tako, da to
nastupanje prije . . . ekistati&d .zastire Prije-&ga i u isti
mah simo sebe. Zaborav kao neprava bilost odnosi se
time na baeeni, vla:stiti bitak; ona tvori vremenski smi·
ta.k s pome>W Sac:la i vjeatosti. Ako K. govori o •vremeno-
stic, on misli &>vjekov •bitak-u-vremenuc. Vrijeme kao unu-
~enskost ~je samo Sada, ali nikada neki trenu-
tak: Ali, •~ude li .00: ~ku!an egzistencijski, tada je, premda
egziStenCJ.Jalno DeJ.Zrlato, pretpostavljena neka izvornija vre-
menost. Sto se ti~ •trenutkac, usp. K. Jaspers Psychologie
de~ Weltanschauungen, 3. unveriinderte Auflage '1925, s. 108 1
d. 1 uz to •Referat Kierkegaardsc s. 419-432.
25 Bitak i vrijeme
385 r .
 sao vrste bitka prema kojoj ja najprije i ·najce5Ce jesam
- bio. I samo na temelju tog zaboravljanja moze
brigujuce, ocekujuee osadaSnjivanje pamtiti, i to ona
unutarsvjetski sretajuea biea koja nisu sukladna tu-
bitku. Tom pameenju odgovara jedno nepamcenje, kojc:
predstavlja neko »zaboravljanje« u izvedenom smislu.
Kao sto je iscekivanje moguee tek na temelju oeeki-
vanja, tako je i sjeeanje moguce na temelju zaborav-
ljanja, a ne obratno; jer u modusu zaborava bHost pri-
i marno »dokueuje« horizont u koj-i se tubitak, izgubljen
! U »VanjstinU« onoga 0 CemU briguje, moze dosjeeati.
Zaboravljajuci-osada.Snjujuce ocekivanje jedno je vlas-
tito ekstaticko jedinstvo, u skladu s kojim se nepravo
razumljenje ovremenjuje s obzirom na svoju vreme-
nost. Jedinstvo tih ekstaza zastire vlastito Moci-biti i
prema tome je egzistencijalni uvjet za mogucnost ne-
odlucnosti. Premda se nepravo, brigujuce razumljenje
Qdreduje iz osadasnjivanja onoga o cemu briguje, ovre-
menjivanje se razumljenja ipak ostvaruje. primamo u
buducnosti.
b) Vremenost cuVIStvovanja4
Razumljenje nikada ne lebdi u zraku, nego je uvijek
Ct.ivstujuce. Neko Tu biva uvijek jednako izvorno do-
kuceno odnosno zastrto putem cuvstvovanja. Raspolo-
zenost dovodi tubitak pred njegovu baeenost, i to tako
sto ona kao takva upravo nije spoznana, nego je daleko
I . izvornije dokucena u onome, »kako je nekomu«. Biti-
-bacen, egzistencijalno ce reei: cutjeti se ovako iii ona-
ko. Otuda se cuvstvovanje temelji u bacenosti. Raspo-
lozenje reprezentira nacin na koji uvijek primamo ja
jesam baceno bice. Kako se vremensk.a konstitucija
raspolozenosti dade bjelodano pokazati? Kako se iz
ekstatickog jedinstva svake vremenosti moze uvidjeti
egzistencijalna veza izmedu cuvstvovanja i razumljenja?
4. Usp. § 29, s. 152 i d.
386
Raspolozenje dokueuje na nacin obracanja k vlasti-
tom tubitlru i odvraeanja od njega. Dovot1enje pred
Da-jest vlastite baeenosti- bilo pravo otkrivajuCi bilo
nepravo skrivajuci - biva egzistencijalno moguee sa-
mo ako bitak tubitka prema svojem smislu stalno jest
bio. To Bio ne biva stvoreno d.ovod:enjem pred ba:Ceno
bice, kojim se jest sam, nego tu ekstazu najprij~ omo-
gueuje naluenje sebe na natin cucenja-sebe. Razumlje-
nje se temelji primamo u buduenosti, Cu.vstvovanje
se, naprotiv, ovremenjuje primarno u bilosti. Raspolo-
zenje se medutim ovremenjuje, to jest, njegova speci-
fiena ekstaza pripada nekoj budu6nosti i sadasnjosti.
tako sto bilost modificira jednako izvorne ekstaze.
Naglasili smo, da su raspolozenja doduse ontiCki po-
znata, ali nisu spoznana u svojoj izvomoj egzistenoijal-
noj funkciji. Ona vrijede kao prolazni dozivljaji koji
»bojadisu« cjelinu »dusevnog stanja.« Ono sto za neko
promatranje ima karakter prolaznog iskrsavanja i is-
cezavanja, to spada u izvomu stalnost egzistencije. Ali
.svejedno, sto bi raspolozenja trebala imati zajednicko
s »vremenom«? Da ti »dO.Zivljaji« dolaze i prolaze, pro-
tjecu »U vremenu«, trivijalna je konstatacija; doista, i
to ontiCko-psiholoska. Zadaea je, medutim, pokazati on-
tolosku strukturu raspolozenosti u njezinoj egzistenci-
jalno-vremenskoj konstituciji. Pri cemu rijec moZe biti
za sada samo o tome, da se vremenost raspolozenja
uopce jednom ucini tek vidljivom. Teza »CUVStvovanje
se temelji primarno u bilosti« kazuje: egzistencijalni te-
meljni karakter raspolozenja jest neko odvot1enje na-
trag prema . . . To ne uspostavlja tek bilost, nego euv-
~tvovanje otkriva, za egzistencijalnu analizu, uvijek vee
neki modus bilosti. Otuda wemenska interpretacija euv-
stvovanja ne moze namjeravati da raspol9zenja deduci-
ra iz vremenosti i razlaZe ih u su5te fenomene ovreme-
njivanja. Valja jedino izvesti dokaz, da raspoio.zenja,
u pogledu onoga sto i kako egzistencijski »mace«, nisu
moguca osim na temelju vremenosti. Vremenska se in-
terpretacija ogranicuje na vee pripremno analizirane
fenomene straha i tjeskobe.
25* 387
 Analizu poeinjemo pokazujuci vremenost straha.5 On
bija.Se okarakteriziran kao nepravo cuvstvovanje. U ko-
joj je mjeri njegov egzistencijalni smisao, koji ga omo-
gucuje, bilost? Koji modus te ekstaze oznacuje specifl-
cnu vremenost straha? On je strahovanje pred nekim
Ugroiavajucim, koje se, stetno za faktieno Moci-biti tu-
bitka, na opisani nacin priblizava u krugu Priruenoga i
Postojeeega o ·kojima tubitak briguje. Strahovanje do-
kueuje, na nacin svakida.Snje smotrenosti, neko Prijete-
ce. Neki samo motreci subjekt nikada ne bi uzmogao
otkriti ne5to takvo. Ali zar to dokucivanje strahovanja
pred ... nije neko pu§tanje-stici-k-sebi? Nije li se strah
s pravom odred·ivao kao ocekivanje nekog nailazeceg
zla (malum futurum)? Nije li primami vrell!enski smi-
sao straha buducnost, a ponajmanje bilost? Strahova-
nje se neosporno ne »odnosi« samo na »Buduce« u zna-
cenju Stizucega »U vremenu«, nego je samo to njegovo
odnosenje buducnosno u izvomo vremenskom smislu.
I ocekivanje oetto pripada egzistencijalno-vremenskoj
konstituciji straha. To pak za sada samo pokazuje, da
je vremenost straha neprava. Je li strahovanje pred ...
samo iscekivanje n~kog nailazeceg Ugrozavajucega? IS-
eekivanje nekog nailazeeeg Ugrofavajucega ne treba biti
vee strah, i tako je malo strah, da mu nedostaje upra-
• vo. specificni karakter raspolozenja straha. Taj je ka-
.~ ra~ter u tome, sto oeekivanje straha pusta, da se Ugro-
zavajuce vrat( natrag prema fakticno brigujucemu Mo-
ci-biti. Bice, koje sam ja, moze ocekivati Ugr<>Zavajuce
Natrag prema, i tubitak moze biti na taj nacin ugrozen,
samo ako je Prema-Cemu toga Natrag-prema . . . vee
uopce ekstaticki jasno. U tome, sto »Se« strahujuce oCe-
kivanje boji, to jest, sto je strahovanje pred ... uvijek
neko strahovanje za ..., lefi strahu svojstveni karakter
raspolozenja i afekta. Njegov egzistencijalno-vremenski
smisao biva konstituiran putem samozaboravljanja:
zbunjenog srljanja u bijeg pred vlastitim fakticnim Mo-
ci-biti, u vidu kojega ugrozeni bitak-u-svijetu briguje 0
8. Usp. § 38, s. 159 i d.
388
Prirucnomu. Aristotel s pravom odreduje strah kao
:Aum) 't't.c; f -r«p«x;l), kao neku potistenost odnosno po-
metnju.6 Potistenost prisiljava tubitak ponovo na nje-
govu batenost, an tako, da ta biva upravo nedokueena.
Po~e~ja se. ~emelj~ u n~om zaboravljmju. Zaboravno
sr~J~J~ u biJeg pred .nek1m fakticnim, odlucnim Moci-
-bit~ pr1d~va se mogucnosti samospasavanja i izbjega-
VanJa, lroje su smotreno vee prije otkrite. Strahujuce
brigovanje, jer sebe zaboravlja i stoga se ne laea nijed-
ne. odred.ene mogucnosti, skate .redom od jedne k dru-
goJ. Nu?e se »Sve m~Ce«, sto Ce reei i nemoguee mo-
gucnosti. Tko strahuJe ne zaustavlja se ni kod jedne
·I.
,,
'•
»>kolni svijet~ ne is~va, nego susrece u jednom Vi:
se:ne-snalaZeDJU ~ nJemu. Sa~ozaboravljanju u strahu
l'
pnpada to zbunJeno osadaJnJt.vanje prvoga sto .naide. I
I'
Poznato je, na primjer, da stanari kuce u poZaru. cesto
»Spasavaju« nevamo, ono sto je prvo pri ruci. Samoza-
boravno osada.Snjivanje neke zbtlke neodredenih mo-
gucnosti omogueuje zbunjenost, koju kao takvu tvori ',,
:i
kamk:ter ras,polozenja svojstven strahu. Zaborav zbunje- •
nosti m~dificira takoder oeeJ?vanje i karakterizira ga
kao potisteno odnosno zbunjeno oeekivanje, koje se
razlikuje od nekog cistog iseekivanja.
Specifi~no ekstaticko jedinstvo, koje egzistencijalno
omogucuJ~. strahovanje, ~~menjuje se primarno iz
oka~t~~og zaboravlJanJa koje kao modus bilosti
modifi~ p~padnu saddnjost i buducnost u njihovu
ovrei?J-c:nJivanJu. Vre~eJ?ost straha jest oeekuju6i-esa-
da§nJUJUCe zaboravlJanJe. Zdravorazumsko izlaganje
str~, u .skladu. sa svojom orijentacijom prema unu-
tarsvJ~tski SretaJuee~u, kusa ponajprije odrediti, kao
Pred-C1m straha, »nailazeee zloc i, korespondentno od-
no~ prema njemu kao i§eekivanje. Ono §to povrh 'toga
P?Pada tom fenomenu, to ostaje neki »<>sjeeaj ugode
ih neugode.«
~ako se· prema vremenosti straha odnosi tjeskoba?
TaJ smo fenomen nazvali jednim temeljnim .CUvstvova-
6. Usp. Retorika B 5, 1382 a 21.
389 ,I
 njem. Ono dovodi tubitak pred njegovu najvlastitiju
batenost i otkriva neugodnost svakodnevno prisnog bit-
ka-u-svijetu. Tjeskoba je podjednako ka~ i strah for-
malno odredena putem Pred-Cim zebnje i Za-sto. Anali-
l za je, medut)m, pokaza:Ia, da se ta dva fenomena pok:la-
paju. To ne treba znaCi1li, da su karakteri Pred-Oim i Za-
-~to stopljeni, kao da tjeskoba nije tjeskoba ni pred ...
ni za .... To, ~to se Pred-Cim i Za-~to poklapaju, tre-
ba znaciti: bice u kojem su oni sadrlani jedno je isto,
naime tubitak. Posebice, Pred-Cim ne susreee tjeslrobu
kao ne5to od·redeno o eemu je moguce brigovati, ugro-
zavanje ne dolazi iz Prirucnoga i Postojecega, nego na-
protiv upravo iz toga, ~to Prirucno i Postojece ne~omu
l
I
naprosto v.i~e ni~ta ~e »govori.« Ono ~~~e ne n~laz1 svo-
ju svrhovitost kod b1ca u okolnom SVIJetu. SviJet u ko-
jemu egzistiram spao je na beznacajnost i ovako doku-
ceni sv·ijet moze oslobadati samo biea kojima je ·ka-
rak~er nesvrhovitost. Nistavilo sv.ijeta, pred kojim tje-
skoba zebe ne kazuje, da u tjeskobi biva dozivljena
mozda neka odsutnost unutarsvjetskog Postojecega.
Ovo mora upravo tako sretati, da bi mo~o ostati bez
ikakve svrhovitostd i ·pokazati se u jednoj praznoj ne-
smiljenosti. U tome pak ~e:l>i: britrujuce ocekivanje ne
nalazi nista iz cega bi moglo razumjeti sebe, ono poseze
u niStavilo svijeta; ali kad naide na svijet, razumljenje
je 'putem tjeskobe svedeno na bitak-u-svijetu kao takav,
a to Pred-cim tjeskobe ujedno je njezino Za-sto. Biti-u-
"I
! -tjeskobi pred ... nema ni ·karakter iscekivanja niti uop-
. cc nekog oeekivanja. TI\ Pred-O~m tjeskobe vee je »tu«,
,.,:'
ono je sam tubitak. Ne konstituira li tada tjeskobu ne-
ka buducnost? Zacije1o, ali ne neprava buducnost oee-
kivanja.
U tjeskobi dok:uCeria beziilaeajnost svijeta otkriva ni-
stavnost onoga 0 cemu je moguee brigovati, to jest,
otkriva nemogucnost projektiranja sebe prema nekomu
MoCi-biti egzistencije, primamo fundiranom u predme-
tu brigovanja. Ali otkrivanje te nemogucnosti znaCi da-
vanje da zasvijetli mogucnost 'ekog pravoga Moci-biti.
Kakav vremenski smisao ima to otkrivanje? Tjeskoba
390
zebe za goli tubitak kao baeen u neugodnost. Ona vodi
natrag prema cistomu Da-jest najvlastitije, izolirane
bacenosti. To vodenje natrag nema -karakter izbjegava-
juceg zaboravljanja, ali niti nekog sjeeanja. Sam.o, u
tjes.lrobi jednako malo lefi vee neko opetujuce preuzi-
manje egzistencije u odluku. Nego tjeskoba zacijelo vra-
ca natrag prema bacenosti kao mogucoj ponovljivoj.
I na taj nacin ona suotkriva mogucnost jednog pravoga
Moei-biti koje se mora u opetovanju kao buduce vra-
titi prema bacenomu Tu. Dovoditi pred ponovljivost
specifieni je· ekstaticki modus bilosti koja konstituira
cuvstvovanje tjeskobe.
Zaboravljanje konstitutivno za strah zbunjuje tubitak
i pu.Sta ga da tumara ovamo-onamo izmedu »svjetskih«
moguenosti kojih se ne laea. Nasuprot tom nezaustavlje-
nom osadasnjivanju, sada.Snjost tjeskobe u vodenju se-
be natrag prema najvlastitijoj bacenosti zaustavljena je.
Tjeskoba se, prema svojem egzistencijalnom smislu,
ne moze gubiti na nesto 0 cemu je moguee brigovati.
Aka se nesto takvo dogodi u euvstvovanju slicnom njoj,
onda je to strah, sto ga svakida:Snja zdrava pamet baca
u isti kos s tjeskobom. Premda je sadasnjost tjeS'k:obe
zaustavljena, ona ipak nema vee karaklter trenutka, ko-
ji se pokazuje u odlu~i. Tjeskoba sam.o dovodi u raspo-
lozenje neke moguce odluke. Njezin.a sadaSnjost drll
trenutak - a kao on moguea je ona sama i jedino ona
- pripravnim na skok.
Po osebujnoj vremenosti tjeskobe, takvoj da se ona
izvorno temelji u bilosti i tek se iz nje ovremenjuje
buduenost i sada5njost, pokazuje se moguenost siline
kojom se odlikuje raspolozenje tjeskobe. U njoj je tu-
bitak potpuno vraeen na svoju golu neugodnost i obuzet
~e nj~e. A}i ta obuzetost .ne uzima samo tubitak natrag
1z »SVJetskth« mogucnosti, nego mu ujedno daje mo-
gucnost jednog pravoga Moei..biti.
Oba. ras~lozenja, strah i tjeskoba, ne •dogadaju« se,
medutlm, mkada samo imlirano u »struji doZivljaja«,
nego uvijek ras-polofuju neko razumljenje, odnosno se-
be iz njega. Strah ima svoju pobudu u bicima o kojima
391
briguje u okolnom svijetu. Tjeskoba, naprotiv, izvire iz
samog tubitka. Strah napad.a dolazeei od Unutarsvjet-
skoga. Tjeskoba se uzdiZe iz bitka-u-svijetu kao bace-
nog bitka pri smrti. To »uspinj~je« tjeskobe ~ tubit-
ka reei ce, razumljeno vremenskt: buducnost 1 sa~a~
njost tjeskobe ovremenjuju se iz jedn«;. izvome. b~lo­
sti u smislu svodenja natrag na ponovlJ1VOst. Ah tjes-
skoba se zapravo moze uspi.njati samo ~ neko~ odluC.
nom tubitku. Odlucni ne pozna strah, all ~m1Je ?pra-
vo mogucnost tjeS'kobe kao onog raspolozenJa, koJ«; ga
ne sputava i ne zbunjuje. Tjeskoba oslobada od »msta-
vnih« mogucnosti i daje postati slobodnim za prave.
Premda se oba modusa, strah i tjeskoba, primarn_? te-
melje u nekoj bilosti, ~jihovo je I?~rij~klo, s. o?~ro~
na njihovo uvijek vlast1to ovremenJ1VaDJe u CJe~ml bn-
ge, ipak razlicito. Tjeskoba izvire iz bu~ucnostt od~~c­
nosti, strah iz izgubljene sadasnjosti, koJa se straslJlVO
stra5i straha, da bi mu pogotovu podlegla.
Ali z8.r teza o vremenosti raspol<>Zenja ne vrijedi mo-
zda samo za fenomene odabrane za analizu? Ka~o da .?
blijedoj neodredenosti, koja vlad~ »s~vom svaklda~nJ1-
com«, bude naden neki vremenslci .smtsao? I kako Je ~
vremenos6u raspolozenja i afekata poput nad~, :adostl,
odusevljenja, veselosti? Da nisu sam~ st~ah 1 tjeskoba
egz~stencijalno fundir~i u ne.koj bllos.~I, nego. da su
to i druga raspol<>ZenJa, postaJe razgov9etno c1~ sp~
menemo fenomene poput dosade, tuge, .s~ete, o~aJa. NJI·
hovu interpretaciju valja, do~use, stav~t~ na s1:r:u osno:-
vicu jedne izradene egziste~C!Jaln~ ~nal1t1ke tub1tka. ~1
i fenomen poput nade, koJl Je pnvtdno potpuno fundi-
ran u buducnosti mora biti na odgovarajuci nacin ana-
llziran poput straha. Nadu se, za razliku od ~~a, koji
se odnosi na neko malum futurum, kara:ktenztralo kao
neko bonum futurum. Ali za strukturu tog fenomena
nije toliko odlucujuci »buduci~ kara~ter ~?og~ na. sto
se odnosi nada koliko, naprotlv, egz1stenc1Jalm sm1sao
same nade. ~ter raspolozenja i ovdje lezi. pri~ar­
no u nadanju kao nadanju-necemu-za-sebe. O?aJ k_?JI se
nada, uzima sebe tako re6i sa sobom u nadu 1 vodi sebe
392
u susret onome cemu se nada. Ali to pretpostavlja ne-
ku dobivenost-sebe..To, ~to nada, nasuprot potistenoj
bojazni, olaksava, kazuje samo, d.a se i to cuvstvovanje
u modusu BHog-biti i dalje odnosi na teret. Podignuto,
bolje: podiZuce raspolozenje ontoloski je moguce samo
u nekom ekstaticki-vremenskom odnosu tubitka prema
bacenoj osnovi samoga sebe.
BHjeda neod.redenost ravnodusnosti do kraja, kojoj
nije ni do eega, nicemu ne tefi i prepusta se onome
sto god donosi dan, a pri tome na izvjestan nacin ipak
sve to umma sa sobom, najuvjerljivije demonstrira moe
zaboravljanja u svakidasnjim raspolozenjima neposred-
nog brigovanja. 2ivotarenje, koje sve »pusta da bude«
kakvo jest, temelji se u jednom zaboravljajueem sa- '!
moprepusta.nju baeenosti. Ono ima ekstaticki smisao ,.
neke neprave bilosti. Ravnodu5nost, koja moie biti po-
vezana s najzustrijom zaposlenoscu, valja ~tro od-
vajati od hla4nokrvnosti. To raspoloienje izvire iz od-
lucnosti, koja u tren uvii1a moguce situacije Moci-biti-
-cijeHm, dokucenog u istreavanju k smm.
Sarno ono bice koje, prema smislu svojeg bitka, cuti
sebe, to jest, egzistiraju6i je uvijek vee bilo i egzistira
u nekom stalnom modusu bilosti, moze biti aficirano. ,.
Afekcija ontoloski pretpostavlja osad.a§njivanje, i to
tako, da u njemu tubitak moze biti sveden na sebe kao
bio. Kako valja ontolo~ki ome4iti podraf.aj i osjet
cutila u nekom Pukom-tivomu, kako i gdje uopce biva,
na primjer, bitak zivotinja konstituiran putem nekog
»vremena«, to ostaje zasebni problem.
c) VremeJ:lOSt propad.anja•
Vremenska .interpretaCija razumljenja i euvstvovanja ·
ne nailazi samo na jednu ekstazu svagd.a primarnu za
dotiCni fenomen, nego uvijek nailazi ujedno na cijelu
vremenost. Kao sto bud1;1cnost primamo omogucuje ra-
1
8. Usp. § 38, s. 199 i d.
393 r
II
.zumljenje, bllost raspolozenje, tako je trecem konstitu-
tivnom strukturnom momentu brige, propadanju, smi-
sao u sada.Snjosti. ·Pripremna analiza propadanja otpv-
eela je s inter.pretacijom naklapanja, znatiZelje i dvo-
sml51enosti.9 Vremenska analiza propadanja treba .i.Ci is-
tim putem. IstraZivanje ipak ogran:ioujemo na proma-
tnmje znatliielje, jer je u nje ponajhikse vidjeti speci-
f:Cn.u vremenost propadanja. Analiza naklapanja i dvo-
smis..Ienosti pretpostav}ja vee, naprotiv, razja§njenje w:e-
menske konstitucije govora i tumaeenja (izlaganja).
Znatif.elja jest jedna istaknuta tendencija bitka tu-
bitka u skladu s kojom on briguje o nekomu Moei-vidje-
ti.lO »Vic1enje« se ne ogranieuje poput pojma vida na
zamjeCivanje putem »'tjelesnih OOiju.« Zamje6ivanje u
Sirem smislu pusta Prirucno i PostoJeee da sami po se-
bi susreeu »otjelovljeni« u pogledu svojeg izgleda. To
se pustanje-sretati temelji u nekoj sa.dasnjosti. Ona
uopee daje ekstatioki horizont unutar kojega bice moze
bitti otjelovljeno prisutno. Ali znati.Zelja ne otjelovljuje
Postojeee da bi ga, prebivajuci kod njega, ra.zumjela,
nego nastQji V·idjeti samo da bi vidjela i da je vidjela.
Kao takvo osa<:lasnjivanje, koje se zapleee u samo sebe,
znati.Zelja stoji u ekstaticlrom jedinstvu s odgovaraju-
eom budu6no8eu i bi1o5Cu. PoZuda za novi.m doduse jest
neko prodiranje prema Jos"''levidenomu, ali takvo, da
se 'osada.Snjivanje kusa oteti oeekivanju. Znatizelja je
naskl"oz nepravo buduea, i to opet na taj nacin, sto ne
oceku:je neku mogucnost, nego u svojoj pomdi Zudi za
njom samo ·kao vee zbil:js'k:om. ZrnatiZelju konstituira je-
dno nezaustavljeno osadamji'Vanje koje, .samo osada.S-
njuju6i, time stalno teZi umakn.uti oeekivanju, u
kojem je ipak nezaustavJjeno »zaustavljanje«. SadaS-
njost »od:skakuje« od pripadaj.ueeg oeekivanja u nagla-
senom -smislu umaknuea Ali »>dskakujuee« je osada.S-
njivanje matiZelje tako malo predano »Stvari«, da se
ano, vee dok je dobiva pred oei, oswce i za neCim sli-
9. Usp. § 35 i d., s. 190 i d.
10. Usp. § 36, s. 194 i d.
394
jede6im.. O~dasnjlvanje, koje neprestano »>d:ska:kujec
od oee~vanJa neke odredene prihvaeene mogu6nosti
ont~~o~ omoguc~Je n~pri-bivanje kojlm se odlikuj~
znatiZelJa. OsadaSDJ1VanJe ne »>dsk:ak:uje« od oOek:ivanja
ta.ko. sto l;>i se, tako reCi, razumljeno omoloski, odvajalo
?'1 DJega 1 p:epuS-talo_.~ ~oil?- sebi. »Odskakivanje« je
Jedna ekstatroka mod.i£ikaaJa, 1 to takva, da ovo skaku-
ce za. osada5njivanjem. _Qeekivanje se ta:ko reei sAnto
predaJe, ono, takoc:ter, vtse ne pu5ta da mu iz onoga 0
ce~u ~guje prilaze neprave mogucnostri br.igovanja,
ostm omh ~ ~eko neza.us.~vljeno osadasnjivanje. Pu-
t~m odskakuJuceg osadaSDJlva.nja oeekitvanje -se modifi-
cira u skaku6uce, sto je eg7Jistencijalno-vremen:ski uvjet
za mogucnost rastresenosti.
Uslijed skakucuceg oeekivanja osadasnj.ivanje biva
sve. veema .Prepusteno samom sebi. Ono osadaSnjuje
radi sadasnJost1. Zapleeu6i se ovako u samo sebe ras-
treseoo se nep;ibi:Vanje. ~:e~ara u bezboraviSnost. Taj
m~~s sada.SnJOStl kraJDJl Je protufenomen trenutku.
llrvt. Jest t';l"bi~~ s~gdje i nigdje. Drugi dovodi egzis-
tenc1JU u SltuaciJU 1 dokucuje pravo »Tu«.
S~.je S~aS~jost VeCma neprava, to jest, sto viSe osa-
das':lJ1VaDje st~e do »s~~~ sebe, to vise ono bjeZi pred
nek}m odredemm Moe1-b1ti, zastiruci ga, ali to manje
~e o~da ~uducnost stizati natrag prema bacenom bi-
cu. U .»~Icanju« sada§njosti leZi uje:<Ino rastuee za.
boravlJ.~Je., To, . sto se znatiZelja oduvijek zaustavlja
kod Sbje~eceg~ 1 z~boravila je Prijasnje, nije neki re-
zu~tat ko11. prmzlaz1 tek iz znatiZelje, nego je ontolo§ki
UVJet za DJu samu
Pokazani karakteri propadanja: iskusen1·e unure· •
otuden · · 1 ' DJe,
Je. 1 samoz!ip ~tanje kazuju u p~gledu vremen-
~k?g sm1~la, ~a »IZDll~Ce« osada5njivanje, prema svo-
JOJ ekstatlcko} tendenC1Ji, nastoji ovremeniti sebe iz sa-
I?a ~ebe: Tub1tak se zapleee - to odredenje ima eksta-
tlcki ~1sao. Zanesenos~ egzistencije u osadaSnjivanju
ne ~ae1, e!O, da ~e tub1tak odvaja od svojega Ja i HC-
nosti. On. 1 u naJekst:remnijem osadaSn.jivanju ostaje
vremensk1, to jest ocekujuci, zaboravljajuei. 1 kada
395

osada~njuje, tubitak. jo~ razumije sebe, premda je otu-
4en od svojeg najvlastitijega Moei-biti, koje se primar-
no temelJi u pravoj buduenosti i bilosti. Ali utoliko ~to
osadaSnjivanje neprestance nud.i »Novo«, ono ne da tu-
~itku da se vrati prema sebi i stalno ga nanovo umiru-
je. A to umirivanje opet poja.Cava tendenciju k odskaki-
vanju. Ne »izazivac znatiZelju beskrajna nepreglednost
onoga Ito jo§ nije v.i4eno, nego propadajuea vrsta ov-
remenjivanja odskakujuce sadasnjosti. I kada se sve
vee vidjelo, tada upravo znatifelja izmiSlja Novo.
Modus u kojem se ovremenj.uje »odskakivanje« sa-
daSnjosti temelji se u biti wemenosti, koja je konacna.
Bacen u .bitak pri smrti, tubitak najprije i najce5ce bje-
zi pred tom vise iii manje izricito otkritom bacenoscu.
Sadasnjost izmiee svojoj pravoj buducnosti i bilosti ka-
ko bi tek okolnim putem preko sebe pu~tala da tubitak
dolazi do prave egzistencije. Iskon »>dskakivanja« sa-
dasnjqsti, to jest propadanja u izgubljenost, jest sama
izvoma, prava vremenost, koja omogucuje baeeni bitak
pri smrti.
Bacenost, pred koju tubita'k dodu5e moze biti dove-
den zapravo, da bi u njoj sebe zapravo razumio, svejed-
no ostaje riedokueenom u pogledu njezina ontiokog
Odakle i Kako. Ali ta nedokucenost nipo~to nije samo
neko cinjenieno opstojece neznanje, nego konstituira
fakticnost tubitka. Ona suodre4uje ekstaticki karakter
prepustenosti egzistencije nistavnoj osnovi nje same.
Tubitak najprije ne hvata ·nabaeaj svoje baCen.osti u
svijet zapravo; »pokrenutost« §to lezi u njemu ne »zau-
stavlja« se vee samim tim sto je tubitak sada »tU«.
Tubitak biva u baeenosti odvucen, to jest, kao Baeeno
u svijet, on se u fakticnoj upucenosti na ono o cemu
treba brigovati gubi u •svijet«. Sadamjost, koja tvori
egzistencijalni smisao te odnesenosti, sama od sebe
nikada ne dobiva neld drugi ekstatick:i horizont, osim
ako bude u odluci izvedena natrag iz svoje izgubljeno-
sti, da bi kao zaustavljenl trenutak dokuCivala svaku
od situacija i u isti mah »granienu situacijuc bitka pri
smrti.
396
" ,.
:•
d) Vremenost govoran
Potpuna dokucenost Tu, koju konstituiraju razumlje-
nje, euvstvovanje i propadanje, dobiva putem govora
artikulaciju. Otuda se govor ne ovremenjuje primarno
u nekoj odre4enoj ekstazi. Me4utim, zato sto se govor
fakticno izrice najee§ce u jeziku i govori najprije na
nacin brigujuci-razglabajuceg oslovljavanja »Okolnog
svijeta«, osadasnjivanje ima ovdje svakako povla$tenu
konstitutivnu funkciju. . :
Tempora jednako kao i ostali vremenski fenomeni
jezika, »vrste glagolskih radnja« i »vremenski stupnje-
vi«, ne izviru iz toga sto se govor izjasnjava »tako4er«
o »vremenskim«, to jest »U vremenu« sretajucim doga-
c.1ajima. Njima nije temelj ni u tome sto govorenje pro-
tjece »U nekom psihickom vremenu.« Govor je sam po
sebi vremenski, utoliko sto se svako govorenje u povo-
du ..., o . . . i uz . • . temel}i u ekstatickom jedinstvu
vremenosti. V rste glagolskih radnja ukorijenjene su u
izvomoj vremenosti brigovanja, odnosilo se ono na
Unutarvremensko ill ne. S pomoeu vulgarnog i tradici- .
onalnog pojma vremena, za koj.im je pr.isiljena posezati (l
znanost o jezi.ku, uopee ne mol.e biti postavlien pro-
blem egzistencijalno-vremenskih struktura vrsta rad- I·
nja.12 AJi zato S.to je govor uvijek razglabanje biea, prem-
da primarno i pretemo ne u smislu teorijskog iskaziva.-
nja, moguce je latiti se analize vremenske konstitucije
govora i eksplikacije vremenskih karakteristika jeziC-
kih tvorevina tek kada je iz problematike, vremenosti
do kraja istrden problem nacelne povezanosti bitka i
istine. Tada se dade ome4iti i ontoloski smisao onoga
»jec, sto ·ga je jedna izvanjska teorija reeenice i suda
obezlicila u »kopulu.c Tek iz vremenosti govora, to jest
11. Usp. § 34, s. 182 i d.
12. Usp. me4u ostalim Jak. Wackernagel, Vorlesungen iiber Syn..
tax. Bd. I .(1920), s. 15; osobito s. 149-210. Zatim G. Herbig,
Aktionsart und Zeitstufe. Indogermanische Forschung Bd.
VI (1896), s. 167 i d.
397
t
\
tubitka uopce, moie biti rasvijetljen »nastanak« »zna-
cenja« i ontoloski razjasnjena moguenost tvorbe poj-
mova.
Razumljenje tSe temelji primarno u buducnosti (istr-
eavanju odnosno oeekivanju). Cuvstvovanje se ovreme-
njuje primarno u bilosti (ponavljanju odnosno zabora-
vu). Propadanje je vremenski ukorijenjeno primamo u
sada5njosti {osada5nji'Vanju odnosno trenutku). Pa ipak
je razumljenje uvijek »bijuea« sadasnjost. Pa ipak se
cuvstvovanje ovremenjuje kao »Sadastvujuca« buduc-
nost. Pa ipak sada'Snjost »>ds'kakuje«, odnosno, nju za-
ustavlja jedna bivsa buduenost. Otuda postaje vidlji-
vo: Vremenost se ovremenjuje u svakoj ekstazi cijela,
to jest, fit ekstatickom jedinstvu svaki put potpunog ov-
remenjivanja vremenosti temelji se cjelovitost ukupne
stru·kture egzistencije, faktienosti i propadanja, to jest
jedinstvo strukture brige.
Ov.remenjivanje ne znaci neku »uzastopnost« ekstaza.
Budu6lost nije kasnija od bilosti, a ova nije ranija od
!' sada:Snjosti. Vremenost se ovremenjuje kao bijuea-sa-
'I
l, l
dastvujuca buducnost.
I
I. Odlucnost Tu, kao i egzistencijske temeljne moguc-
:i nosti tubitka, pravosti i nepravosti, fundirane su u vre-
:l
I,
menosti. Ali odluenost se uvijek jednako izvomo tice
potpunog bitka-u-svijetu, jednako u-bitka kao i svijeta.
,
I·.
I.
Otuda se, u orijentaciji koju daje vremenska konstitu-
cija odlucnosti, mora dati pokazati takoder ontoloski
j uvjet mogucnosti za to, da moze biti biea koje egzisti-
. I
ra kao bitak-u-svijetu.
..I
§ 69. Vremenost bitka-u-svijetu i problem
transcendentnosti svijeta
Ekstatioko jedinstvo wemenosti, to jest jedinstvo »lz-
van-sebe« u zanesenostima buducnoscu, biloscu i sa-
dasnjoscu, uvjet je mogucnosti za to, da moze biti ne-
kog biea koje egzistira kao svoje »Tu.« Bice koje nosi
398
naziv tu·bitak, »rasvijetljenoc je.13 Svjetlo koje kon-
stituira tu rasvijetljenost tubitka nije neka ontiCki po-
stojeea sila i izvor neke z,rateee svjetline sto se katkada
pojavljuje u tog biCa. Ono ~to bitno rasvjetljuje to bi-
ee, to jest, ~ ga samom njemu jednako »>tvore:nim«
kao i »svijetlim«, bij* prije svake »vremenskec mter-
pretacije odredeno kao briga. U njoj se temelji potpu-
na dokucenost Tu. Tek ta rasvijetljenost omogueuje
svaku rasvjetu i osvjetljivanje, svako razabiranje, »vide-
nje« i imanje neeega. Svjetlo te rasvijetljenosti razum-
jet cemo samo ako ne tragamo za ~ekom usa~enom,. po-
stojeCom. silom, nego propitamo Cita~o ~tr?Jstvo ~1tka
tubitka, brigu, o jedinstvenom temelJu DJezme egZISten-
cijalne moguenosti. Ekstati.Cka vremenost rasvje~liU:ie
Tu izvorno. Ona je primarni regulativ mogueeg Jedin-
stva svih bitnih egzistencijalnih struktura tubitka.
Tek iz tikorijenjenosti tu-bitka u vremenosti mozemo
uvidjeti egzistencijalilu moguenost fenomena sto smo
ga u poeetku· analitike tubitka obijjeZili kao temeljno
ustrojstvo: fenomena bitka-u-svijetu. U poeetku je va-
ljalo osigurati strukturalno, neraskidiv~ ~edinstvo tog
fenomena. Pitanje o temelju moguceg 1edtnstva te ra.S-
clanjene strukture ostalo je u pozadini. U namjeri da
fenomen za8titimo od najrazumljivije po sebi i otuda
najkobnije tendencije raspriivanja, bija5e podrobnije
interpretiran neposredno-svakida§nji modus bitka-u-svi-
jetu, brigujuCi bitak kod ~utarsvjets.ki PriruCno,ga, Na-
kon sto je otada sama brtga ontoloski· omedena .1 sved~
na na svoj egzistencijalni temelj, vremenost, brtgovan.Je
moze sa svoje strane biti izri.Cito pojmljeno iz brige od-
nosno vremenosti.
Analiza vremenosti brigovanja pridriava se ponajpri-
je modusa smotrenog imanja-posla s PrintCnim. Ona
zatim slij~i egzistencijalno-vremensku .mogu~nost mo-
difikacije smotrenog brigovanja u »samO« mo~ ot-
krivanje unutarsvjetskih biea u smislu izvjesnih mo-
gucnosti znanstvenog istra.Zivanja. Interpretacija vre-
13. Usp. § 28, s. 148
399
 menosti smotrenog, kao i teorijski brigujueeg, bitka
kod unutarsvjetski Priruoooga i Postojeeega ujedno po-
kazuje, kako je ta ista vremenost vee unaprijed uvje-
tom moguenosti bitka-u-svijetu, u kojoj se uopee te-
melji bitak kod unutarsvjetskih biea. Tematska analiza
vremenske konstitucije oitka-u-svijetu vodi k pitanji-
ma: na koji je nacin uopee moguee nesto poput sv.ije-
ta, u kojem smis1u svijet jest, §to i kako transcend.ira
svijet kako je »nezavisno« unutarsvjetsko biee »pove-
zano« s transcendi:rajueim svijetom? Ontoloska ekspo-
zija tih pitanja nije vee i odgovor na njih. Ona, napro-
tiv, zacijelo prufa prethodno nuZn.o .razjasnjenje onih
struktura s obzirom na koje hoee biti postavljen pro-
blem transcendentnosti. Egzi:stencijalno-vremenska in-
terpretacija bitk:a-u-svijetu promatra troje: a) vreme-
nost smotrenog brigovanja; b) vremens•ki smi.sao modi-
f.ikacije smotrenog brigovanja u teorijs·ko spoznavanje
unutarsvjetski Postojeeega; c) vremenski problem
transcendentnosti svijeta.
.1.1'
I·;
a) Vremenost smotrenog brigovanja
Kako dobivamo smjer gledanja za analizu vremenosti
brigovanja? Brigujuei bitak kod »svijeta« nazvali smo
-., ophod:enjem u okolnom svijetu i s njim.t• Kao egzem-
..
'·,,
plame fenomene bitka kod •.. odabrali smo upotreblja-
vanje, baratanje, izrad:ivanje Prirucnoga i njihove defi-
cijentne i indiferentne moduse, to jest, bitak kod ono-
ga sto pripada svakidasnjoj potrebi.15 Prava egzistenci-
ja tubitka takod:er boravi u takvom brigovanju - Ca.k
tada kad ono ostaje za nju »ravnodusno.« Prirucno,
koje je predmet brigovanja, nije uzrok brigovanju tako
sto bi ovo nastajalo tek na temelju utjecaja unutar-
svjetskih biea. N.iti se bitak kod Prirucnoga dade onti-
cki razjasniti iz Prirucnoga niti se ovo, obratno, moze
. 14. Usp. § 15, s. 75 i d.
15. Usp. § 12, s. 58 i d.
400
izvesti iz onog prvoga. Ali brigovanje kao vrsta bitka
tubitka i Brig0vano kao unutarsvjetski PriruCno tako-
aer ne postoje naprosto skupa. Izmectu njih dsto tako
opstoji i neka »povezanost.« S pravo razumljenog Sa-
-Cim ophodenja pada na samo hrigujuee ophodenje neka
svjetlost. Obratno, bude li proma:Sena fenomenska I
I
struktura Sa...Cim ophoaenja, to ima za posljedicu ne-
shvacanje egzistencijalnog ustrojstva ophod:enja. Za ana-
Hzu najprije sretajuCih biea bitan je dobitak, dodu5e,
vee i to, da ne bude preskocen specificni priborski ka-
)
rakter tih biea. Ali povrh toga vatja razumjeti, da se
brigujuee ophod:enje nikada ne zaustavlja kod jednog
jedinog pribora. Upotrebljavanje nekog odred:enog pri-
bora i baratanje njime ostaje kao takvo orijentirano
na neku ·povezanost pribora. TI'aZimo li, na primjer,
l
i
neki »zametnuti« pribor, onda pri tome nije ni jediDo I
ni primamo ·:r.ijee o nekom izoliranom aktu, nego je
vee prije otkrit krug priborske cjeline. Svako »pristu-
panje radu« i la.Canje neeega ne nailazi iz nicega na ne- ,,
ki izolirano unapri:jed dani pribor, nego se uvijek vraea
iz svijeta rada vee dokucenog u dohvaeanju netog
pribora.
Za analizu ophod:enja, koja smjera na njegovo Sa-Cim,
otuda proizlazi uputa, neka egzistirajuci bitak kod bi-
ea, o kojima on briguje, ne orijentira na neki izolirani
prirucni pribor, nego na cjelinu pribora. Na takvo smo
shvaeanje · Sa-Cim ophodenja prisiljeni takoder ako se
prisjetimo istaknute karakteristike bitka prirucnog pri-
bora, na svrhovitost.16 Taj termin razumijemo ontolo5ki.
Govorenje: ovo kao nesto posti.Ze svoju svrhu pri n~e­
mu, ne treba onti'cki konstatirati neku Cinjenicu, nego
pokazati vrstu bitka PriruCnoga. Karakter odnosaja
svrhe, onoga »kao .•• pri •••«, nagovije5ta, da je jedan
pribor ontoloski nemoguc. Pri ruci mo!e, doduse, biti
samo jedan jedini pribor, a drugo mofe Jt~Dedostajati.c
Ali u tome se oOituje pripadnost upravo Prirucnoga tom
16. Usp. § 18, s. 94 i d.
26 Bitak i vrijeme 401
 drugomu. Brigujuce ophodenje uopee moze smotreno
pustati Prirucrto da susreee samo ako vee razumije ne-
6to poput svrhovitosti sto je ono dobiva kao nesto pri
necemu. Smotreno-otkrivajuci bitak 'brigovanja kod ...
jest neko privodenje svrsi, -to jest, nizumijevajuee pro-
jektiranje svrhovitosti. Ako privodenje svrsi tvori egzis-
tencijalnu strukturu brigovanja, a ovo kao bitak kod ...
pripada bitnom ustrojstvu brige, i ako se ta sa svoje
strane temelji u vremenosti, tada egzistencijalni uvjet
za mogucnost privodenja svrsi valja traZ.iti u nekom
modusu ovremenjavanja vremenosti.
U najjednostavnijem rukovanju nekim priborom lezi
privodenje svrsi. Njegovo Pri-Cemu ima karakter Cemu;
pribor j~ primjenljiv odnosno u primjeni u tom pogle-
du. Razumljenje toga Cemu, to jest Pri-cemu svrhovito-
sti, ima vremensku strukturu oeekivanja. Jedino oceku-
juei to Cemu, brigovanje se moze ujedno vratiti na ne-
sto takvo oime postiZe svrhu. Ocekivanje Pri-Cemu, u
isti mah s pamcenjem Cime svrhovitosti, omogueuju u
svojem ekstatickom jedinstvu specificno-baratajuee osa-
dasnjivanje pribora.
Ocekivanje Cemu niti je motrenje »Svrhe« niti neko
iscekivanje predstojece dogotovljenosti djela koje valja
izraditi. Ono uopee nema karakter nekog tematskog za-
hva~nja. Ali ni pameenje onaga sto postize svrhu ne
znaci heko tematsko fiksiranje. Baratajuee se ophode-
nje jednako malo odnosi samo prema Pri-Cemu kao i
prema Cemu privodenja svrsi. Ovo se, naprotiv, kon-
,., I stituira u jedinstvu oeekujueeg pameenja, i to tako,
.j sto osada5njivanje koje otuda izvire omogucuje karak-
teristicno rastakanje brigovanja u njegov svijet pribo-
Ta. »Pravo«, posve predano bavljenje necim, ne ostva-
ruje se ni samo radom, ni radnim priborom niti obima
»skupa.« Privodenje svrsi utemeljeno u vremenosti vee
je zasnovalo jedinstvo odnosa u kojima se smotreno
»kreee« br-igovanje.
Za vremenost, koja konstituira privodenje svrs·i, bitno
je jedno specificno zaboravljanje. Da bi li~nost, »izgub-
402
ljena« u svijet pribora, mogla »Zbiljski« prioniti radu
i baratati, ona mora zaboravriti sebe. Ali utoliko sto je
u ovremenjivanju brigovanja uvijek vodeee neko oceki-
vo.nje, vlastito Moei-biti brigujueeg tubitka ipak je, kao
sto eemo jos pokazati, metnuto u brigu.
Ocekuju,6i-pamteee osadasnjivanje konstituira upoz-
natost, po kojoj se tubitak kao skupa-bitak »snalazi« u
javnom okolnom svijetu. Privodenje svrsi razumijemo
egzistencijalno kao pustanje-»biti«. Na temelju njega,
P.rirucno kao bice kojim jest moze za smotrenost sre-
tati. Otuda mozemo vremenost brigovanja dalje raz-
jasniti ako pazimo na one moduse privodenja svrsi koje
prijel7 bijasmo okarakterizirali kao upadljivost, namet-
ljivost i kivnost. Pr.iruCni pribor, sto se tice njegovoga
»istinskog Po-sebi, upravo ne susreee za neko tematsko
opazanje stvari, nego susreee u neupadljivosti onoga
sto je, »po sebi se razumije«, »objektivno« moguce za.
teei. Ali ako je u cjelini tih biea stogod upadljivo, tada
u tome leZi mogucnost, da se namece i cjelina pribora
kao takva. Kako mora biti egzistencijalno strukturirano
privodenje svrsi, da bi moglo pustati neko Upadljivo
neka susreee? Pitanje sada ne cilja na fakticne pobude
uslijed kojih pamja skreee na ne5to vee dana, nego
na ontoloS'k.i smisao te podobnosti za njezino skreta-
nje kao takve.
Nesto neprimjenljivo, na primjer odredeno zatajiva-
nje nekog oruda, moze biti upadljivo samo za neko ba-
ratajuee ophodenje i u njemu. Cak najostrije i naju- J
pomije »OpaZanje« i »predoeivanje« stvari nikada ne l
bi uzmoglo otkriti ne5to poput o5tecenja oruda. Da bi
neko Nepodesno susrelo, mora biti moguee, da ruko- lj
vanje bude ometeno. Ali sto to znaCi ontoloski? OCe- !
kujuei-pamteee osada5njivanje biva od onaga, sto ee j
se poslije ispostaviti kao o5teeenje, zaustavljeno u po-
I
gledu svojeg rastakanja u odnosima sv.rhovitosti. Osa-
dasnjivanje, koje jednako izvomo ocekuje i Cemu, biva
I
17. Usp. § 16, s. 81 i d.
26* 403

zadriano kod pribora lcoji je potreban, i to tako, da tek
sada Cemu i Zato-da susreeu izricito. S.Amo osadasnji-
vanje m<>Ze, me<1utim, onaiCi na neko Neprikladno za ...,
ukoliko se vee kreee u nekom oeekujucem pamcenju
onoga sto je pri neeemu svrhovito. Osadasnjivanje bi-
va »Zaustavljeno«, reci ce: ODO se, U jedinstvu S pam-
tecim oeekivanjem, jos veema premjesta u samo sebe
i tako konstituira »pregledavanje«, ispitivanje i otklanja-
nje smetnje. Kad bi brigujuce opho<1enje bilo jedino
neki slijed »ti<>Zivljaja« .Sto protjeeu »U vremenu«, po-
bu<1ivali oni ma koliko prisnu »asocijaciju«, pustanje
da upadljivi neprimjenljivi pribor susretne ostalo hi
ontoloski nemoguce. Privo<1enje svrsi mora se kao ta-
kvo, cinilo ono, ophodeCi se, bilo koju od sveza pristu-
paenom, temeljiti u ekstatickom jedinstvu oeekujuci-
-pamteeeg osadasnjivanja.
A kako je moguce »Ustanovljenje« onoga cega nema,
to jest Neprirucnoga, ne samo nepodesnog P.rirucnoga?
Neprirucno biva smotreno orkrito u nedostajanju. Ono,
i u njemu fundirano »konstatiranje« nepostojanja ne-
cega, ima svoje vlastite egzistencijalne pretpostavke. Ne-
dostajanje nije niposto neosadasnjivanje, nego je defici-
jentni modus sadasnjosti u smislu neosadasnjenja ne-
ceg oeekivanoga odnosno uvijek vee raspolozivroga. Kad
smotreno privo<1enje svrsi ne hi '>PO roelenju« oceki-
. ' valo ·ono 0 cemu briguje i ov:remenjivalo si ocekivanje
u jedinstvu s nekim osadasnjivanjem, tad.a .tubitak tni-
r
ll
kada ne hi mogao »naci« da necega nema.
Obratno, mogucnost da nesto iznenadi, leZi u tome,
sto ocekujuce osada§njivanje nekog PriruCnoga ne oee-
kuje neko drugo, koje stoji u nekoj svezi svrhovitosti
s prvim. N80Cekivanje izgubljenog osadasnjenja doku-
euje pllije svega »hOnizoJ:rtski« a.kcionJ prostor unutar
kojega moze Iznena<1ujuce napasti tubitak.
Ono sto brigujuee ophoc:tenje kao iz·rad-ivanje, obav-
I
I
ljanje, ali i kao otklanjanje, udaljivanje, euvanje sebe
od ..• ne svladava, to se razotkriva u svojoj nenadvla-
. divosti. Brigovanje se s tim pomiruje. Ali pomirivanje
404
·.
sa ... zaseban je modus smotrenog p~tanja-sretati. Na
temelju tog razotkrivanja brigovanje moze nalaziti ono
sto je nepodesno, smeta, spreeava, ugrofava i uopce se
na bilo koji naCin opire. Vremenska struktura pomiri-
vanja Iezi u jednom oeelrujuci-osada5nJujucem nepam-
cenju. Ocekujuce osadasnjivanje ne raeuna, na primjer~
»S« Neprikladnim pa ipak raspolozivim. Neraeunanje
s ... jest modus vo<1enja racuna o onome kod cega se
nije moguce zadrZavati. To ne biva zaboravljeno, nego
upamceno, tako da upravo u svojoj neprikladnosti os-
taje pri ruci. .Ovakvo Prirucno pripada svakidaSnj~m
stanju fakticno dokueenog okoinog svijeta.
. -,.
Sarno ak9 je ono sto se opire otkrito na temelj"~l ek-
staticke vremenosti brigovanja, faktiCni tubitak m<>Ze
razumjeti sebe u svojoj prepu5tenosti jednom »svijetu«
kojim on nikada neee zagospodariti. Ako brigovanje i
ostaje ograniceno na oono najnufnije iz sva~~5nje
potrebitosti, ono ipak nikada nije susto osadaSnJlVanJe:
nego izvire iz jednog oeekujueeg pamcenja, na OSDOVl 1
kojega, odnosno kao ta »esnova«, tubitak egzistira u
nekom svijetu. Stoga se faktieno egzistirajuCi tubitak.
oduvijek na neki naCin vee snalazi i .u nekom tuelem
»svijetu.«
Vremenoscu fundirano privo<1enje brigovanja swsi
jo5 je naskroz predontolosko, netematsko razumljenje
svrhovitosti i prirucnosti. U kojoj mjeri vremenost fun•.
dira na kraju · takoeler razumijevanje ovih odreelenja bit-
ka kao takvih, bit ee pokazano kasnije. Prije toga va-
lja joS konkretnije pokazati vremenost bitka-u-svijetu.
U toj namjeri slijedimo »nastanak« teorijskog pona5a-
nja prema »Svijetu« iz smotrenog brigovanja o Priruc-
nomu. Oba otkrivanja unutarsvjetskih biea, smotreno i
teorijsko, fundirana su na bitku-u-svijetu. Egzistenci-
jalno-vremenska interpretacija oba otkriva.nja priprema
vremensku karakterizaciju tog temeljnog ustrojstva tu-
bitka.
405
 b) Vremenski smisao modificiranja smotrenog
brigovanja u teorijslro otknivanje
unutarsvjetski Postojecega
Ako u tijeku egzistencijalno-ontoloskih analiza pita-
- mo o »nastanku« teorijskog otkrivanja iz smotrenog
brigovanja, onda je vee time receno, da kao problem
ne postavljamo onticku povijest i razvoj znanosti, nje-
zine faktiene pobude i namjere. Tragajuci za ontolos-
kom genezom teorijskog pona~anja, pitamo: koji su to,
u 1;:1strojstvo bitka tubitka poloreni, egzistencijalno nu.Z-
ni uvjeti mogucnosti za to, da tubitak moze egzistirati
na nacip znanstvenog istramvanja? Ovako postavljeno
pitanje smjera k nelrom egzistencijalnom pojmu zna-
nosti. Od njega se razlikuje »logicki« pojam, koji razu-
mije znanost s o!Jzirom na njezin rezultat i odreduje
ju kao »sklop obrazlozenja istinitih, to jest vazeeih
I. 1
stava~a«. Egzistencijalni pojam razumije znanost kao
i nacin egzistencije i time kao modus bitka-u-svijetu, ko-
l
; ji otkriva odnosno dokucuje bica odnosno bitak. Pot-
'I
puna dovolj.na egzistencijalna interpretacija znanosti
dade se, medutim, provesti tek tada, kad se smisao bit-
ka i »veza« izmedu bitka i istine18 razjasne iz vremeno-
sti egzistencije. Razmisljanja sto slijede pripremaju ra-
I:;i zUI'nijevanje te centratne problematike, unutar koje ta-
koder tek biva razvijena ideja fenomenologije za razli-
. ! ku od uvodno pokazanog njezina prvotnog pojma.l9
.·. l Primjereno do sada polucenom stupnju razmatranja,
interpretaciji teorijskog pona5anja nametnuto je jos je-
J.
t: dno ogranicenje. Istrafujemo saino prevrat smotrenog
~· brigovanja o Prirucnomu u istraZivanje Postojeeega na
koje je moguce naici unutar svijeta, uz vodecu namje-
ru, da prodremo do vremenske konstitucije bitka-u-svi-
jetu uopce.
18. Usp. § 44, s. 242 i d.
19. Usp. § 7, s. 29 i d.
406
Lako je razumjeti, da prewat »-praktienoc smotrenog
baratanja, upotrebljavanja i slicnoga u »teorijskoc is-
trazivanje bude okarakteriziran na slijedeCi nac.in: cisto
motrenje na biee nastaje uslijed toga, sto se brigovanje
uzdrl.ava od svakog baratanja. Tada bi ono odlucuju-
ce za »n~stanakc teorijskog po~anja leZalo u iSceza-
vanju prakse. Upravo ako se kao primarna i prevlada-
vajuca vrsta bitka prakticnog tubitka postavi »prakti-
cno« brigovanje, teorija ce zahvaljivati svoju ontolo~ku
mogucnost otsutnosti prakse, to jest, jednoj privaciji.
Sarno, poslije prekida nekog specificnog baratanja u
brigujucem ophodenju, smotrenost sto vodi to bara-
tanje ne ostaje naprosto kao neki ostatak. Brigovanje
se tada narocito premje8ta u neko tek-razgledavanje. Ali
time jos nipo~to nije postignuto »teorijsko« po~anje
znanosti. Naprotiv, ono pribivanje, koje izostaje skupa
s baratanjem, moze poprimiti karakter poostrene smo-
trenosti kao »pregledavanje«, ispit:ivanje postignutoga,
kao pregled nad upravo »mirujuc:m pogonom.« Uzdria-
vat:: se od upotrebe pribora tako je malo vee »teorijac,
da pribivajuea, »promatrajuea« smotrenost ostaje pot-
puno vezana uz pr:iruCni pribor o kojem br.iguje. »Prak-
ticno« ophot1:enje ima svoje vlastite naeine pribivanja.
I kao sto je praksi svojstven njezin spec~ vidik
())teor~·ja«), tako n.i teorijsko ist.ra.Zivanje nije bez svoje
vlastite prakse. Ooitovanje mjemih brojeva kao rezul-
tata nekog elksperimenta cesto zahtijeva zamrsenu »teh-
nioku« gradnju uret1:aja za pokuse. Promatranje mikro-
skopom upuceno je na izradu »prepara.ta.« Arheolosko
iskapanje, koje prethodi interpretaciji lii'Dalazac, izisku-
je najgrublje rabotanje. Ali i »najapstraktnijac obrada
probleml i fJksiranje dobivenoga barata, na primjer,
pisaeim pr.iborom. Bill takvi sastavni dijelovi znanstve-
nog istra.Ziva~ja ma kako :.nezanimljivi« i »po sebi ra-
zumljivi«, ontolo5k.i niposto nisu sporedni. IzriCito upo-
zorenje na to, da znanstveno pona5anje kao jedan na-
cin bitka-u-svijetu nije samo »Cisto duhovna djelatnostc,
moie izgledati odvi5e sitnieavo i izlisno. Kad samo ta i
•.
trivijalnost ne bi jasno pokazivala, kako nipoS.to nije
407
I
 bjelodano, kuda li se onda proteZe ontoloSka granica
izmedu »teorijskog« i »ateorijskog« pona5anjal
SloZit eemo se, da je svako baratanje u znanosti je-
dino u sluZbi ci&tog promatranja, istrdujuceg otkri-
vanja i dok.uOivanja »Same stvari.« »Postupke« pak re-
gulira, i zadrlava prvenstvo, »gledanje« uzeto u naj.!i-
rem smislu. »Odnosila se neka spoznaja na predmete bi-
lo na koj.i na.Cin i bilo kojim sredstvima, ono cime se
ona odalosi na njih, i k cemu svako miSljenje smjera kao
sredstvu (potcrtao aurto.r), jest zor« 20• Od poeetka greke
ontologije do danas, svaku interpretaciju spoznaje vodi
ideja intuitusa, bio on fakticno dostizan ill ne. U skla-
du s :t>rvenstvom »gledanja«, pokazivanje egzistencijal-
ne geneze znanosti morat ce otpoceti kod smotrenosti,
koja vodi »prakticko« brigovanje.
Smotrenost se kreee u odnosi:ma svrhovitosti sveze
prirucnog pribora. Sarna je ona pak. podredena vod-
stvq -vi~e iii manje izricitog pregleda nad cjelinom pri-
bora svakog svijeta pribora i njemu pripadnog javnog
okolnog svijeta. Pregled nije jedino ne.ko naknadno
skupljanje Postojeeega. Bitno je kod pregleda primar-
no razumljenje cjeline svrhovitosti, uoo.tar koje svaki
put poeinje fakticno brigovanje. Pregled, koji rasvjet-
ljuje brigovanje, prima svoje »svjetlo« · iz Moei-biti tu-
Qitka, za volju kojega brigovanje egzistira kao briga.
l
~Pregledna« smotrenost brigovanja dovodi Prirueno u
:1
svakom upotrebljavanju i baratanju blize tubitku, na
naCin izlaganja Pregledanoga. Specificno, smotreno-izla-
.I zuee pribliZava.nje predmeti brigovanja nazivamo pre-
miSljanje. Njegova osebujna shema jest »ako- onda«:
l
I ako ovo ill ono treba biti, na primjer, i:-zradeno, uze-
to u upotrebu, saeuvano, onda su potrebna ova ili ona
sredstva, putovi, okolnosti, prilike. Smotreno premis-
ljanje rasvjetljuje svaki pojedini fakticni polo!aj tubit-
ka u njegovu okolnom svijetu o kojem briguje. Ono,
prema tome, nikada ne »konstatira« jedino postojanje
20. Kant, Kr. d. r. VZ. s. 33.
408
nekog biea, odnosno njegova svojstva. Premisljanje se
moze ostvarivati takoder i kad samo ono sto se u nje-
mu p.ribliZava nije opipljivo pri ruci i prisutno u ne-
posrednom vidokrugu. Dovodenje-blize okolnog svijeta
pri smotrenom premisljanju ima egzistencijalni smisao
nekog osada.Snjivanja. Jer zorno predocivanje je samo
jedan modus osada~njivanja. U njemu premisljanje di-
rektno zapa!a ono Potrebno koje nij~ pri ruci. Smo-
trenost, koja zomo predoeuje nesto, ne odnosi se m<>Zda
na »puke predodZbe.«
Ali smotreno je osadasnjivanje viSestruko fundirani
fenomen. Ponajprije, ono uvijek pripada nekom potpu-
nom ekstatiOkom jedins-tvu vremenosti. Ovo se temelji
u nekom pamcenju sveze pribora, o kojemu brigujuci
tubitak ocekuje neku ·mogu6nost. Ono St:o je u oCek.u:
jucem ponda.nju vee odgonetnuto, premi~ljajuee osa-
dasnjivanje odnosno zomo predoeivanje dovodi bliZe.
Ali, da bi se premi~ljanje kretalo u shemi »ako - onda«,
brigovanje mora vee »pregledno« rarumjeti neku pove-
zanost svrhovitosti. Ono sto biva oslovljeno s »AkO«, ..
mora biti vee razumljeno kao to i to. Uz to se ne tra-
zi, da razumijevanje pribora bude izrdeno u nekoj pre-
.I dikatizaoiji. Shema: »>IleSto kao neSto«, skdcirana je
vee u st:rukturi pred-p.redikativnog razumljenja. Onto-
lo~k:i se Kao-struktura temelji u vremenosti razumlje-
nja. Samo ukoliko se tubitak, oeekujuci neku mogu6-
nost, to ce ovdje reCi neko Cemu, vratio prema nekom
Za-to, to jest, ukoliko pamti neko Prirucno, moze, ob-
ratno, osada5njivanje pripadno tom ocekujueem pam-
eenju poeeti .kod tog Zapameenoga, moze ga, u njego-
voj upucenosti na Cemu, dovesti blize. PribliZavajuce
premi§ljanje mora se u shemi o8ada§njiva.nja primjeri-
ti vrsti bitka onoga .sto pribliZava. Premi~ljanje pnoliZa-
va - ne tek otkriva - karakter svrhovitosti Prirucno-
ga samo tako, sto ono Prirueno k.oje pri necemu posti-
ze svrhu, smotreno daje vidjeti kao to.
Ukorijenjenost sada5njosti u buducnosti i bilosti jest
egzistencijalno-vremenski uvjet mogucnosti za to, da
ono sto je projektirano u razumljenju smotrenog razu-
409
t
i
mijevanja moze biti u nekom osadasnjivanju dovedeno
bliZe, i to tako, da se pri tome sadasnjost mora prila-
goditi Sretajucemu u horizontu ocekujuceg pona5anja,
to jest, izlagati sebe u shemi Kao-strukture. Time je dan
odgovor na prije postavljeno pitanje, stoji li Kao-struk-
tura u nekoj egzistencijalno-ontoloskoj vezi s fenome-
nom projekta.21 To »Kao« temelji se, poput raz.umljenja
i iz.laganja, uop4e u ekstaticko-horiz.ontskom jedinstvu
vremenosti. Pri fundamentalnoj analizi bitka, i to u
.·• vezi s interpretacijom »je«, koje kao copula podaje »iz-
razitost« oslovljavanju neeega kao necega ponovo mo-
ramo uzeti za temu Kao-fenomen i egzistencijalno ome-
diti pojam »sheme.«
Sto, medutim, treba vremenska karakterizacija .smot-
renog premisljanja i njegovih shema pridonijeti odgo-
voru na otvoreno pitanje o genezi teorijskog pona5anja?
Sarno to, da ona razjasnjava - tubitku sukladnu - si-
tuaciju prevrata smotrenog brigovanja u teorijsko ot-
kriv~je. Analizu samog prevrata moguce je pokusati
po niti vodilji jednog elementarnog iskaza smotrenog
premisljanja i njegovih mogucih modifikacija.
U smotrenoj upotrebi oruda mozemo reci: cekic je
pretefak odnosno prelagan. Reeenica: cekic je teZak,
takocler moze izrafavati brigujuce premi:sljanje i zna-
Ci.ti: nije lagan, to jest, zahtijeva za ruk.ovanje snagu,
odposno, oteZa.vat ce baratanje. Ali recenka moze ta-
koder kazivati: bice koje Ieti pred nama, koje vee smo-
treno poznamo, tesko je, to jest, ima »svojstvo« teZine:
i ono vrsi pr.itisak na svoju podlogu; ako je odstranimo,
ono pada. Ovako razumljeno govorenje viAe nije izre-
ceno u horizontu oeekujuceg pamcenja neke cjeline
pdbora i njezinih odnosa svrhovitosti. Reeeno je crplje-
no iz onoga sto je svojstveno nekom »-masivnom« bicu
kao takvom. Ono, S.to se od sada razgledava, vise nije
svojstveno eekicu kao orudu, nego kao tjelesnom pred-
metu koji pod.lijeZe zakonu teze. Smotreno govorenje o
»pretesko« 9<fnosno »prelako« sada vise nema »Smisla«,
to jest, sada sretajuce bi.Ce samo po sebi ne odaje nista
21. Usp. § 32, s. 169
410
pogledu cega bi se dalo »Smatrati« teSkim. OdnOSDO
' U
lakim.
U cemu lezi to, da se u modificiranom govoru njego-
vo 0-Cemu, a to je te5ki eekic, pokazuje dr.ugaCijUD.?
Ne u tome sto se okanjujemo baratanja, ali .ni u tome
sto samo ne gledamo na priborski karakter tog biea,
nego u tome sto na sretajuee bice gledamo »iznova«,
kao na Postojece. Raz.umijevanje bitka koje vodi brigu-
juce ophodenje s unutarsvjetskim bicima, prevratilo
se. Ali zar se time, sto Prirucno, umjesto da ga smo-
treno premisljamo, »shvaeamo« kao Postojece - kon-
stituira vee neko znanstveno pona5anje? Ta povrh toga
moze takocler biti uzeto za temu znanstvenog istrafi-
vanja i Prirucno, na primjer pri istrafivanju nekog
okolnog svijeta, nekog miljea u ve~i s nekom historij-
skom biografijom. Svakodnevno prirucni sklop pribora,
njegovo povijesno nastajanje, iskoristavanje, njegova
fakticna uloga u tubitku predmet je znanosti o gospo-
darstvu. Prirucno ne treba izgubiti svoj priborski ka-
rakter, da bi moglo postati »objekt« neke znanosti. Mo.-
difikacija razumijevanja bitka cini se da nije numo
konstitutivna za genezu teorijskog ponasanja »prema
stvarima.« Zacijelo - ako modifikacija treba kazivati:
promjena vrste bitka bica koje lezi pred nama, razum-
ljena u razumljenju.
Za prvo oznacivanje geneze teorijskog ponasanja iz
smotrenosti stavili smo u temelj jedan naCin teorijskog
shvaeanja unutarsvjetskih biea, _fizicke prirode, kod
kojega je modifikacija razumijevanja bitka jednaka
nekom prevratu. U »fizikalnom« iskazu »celtic je teZak.«
ne biva previi1en u sretaju6eg biea samo njegov karak.-
ter oruda, nego s njim u isti mah i ono sto pripada sva-
kom prirucnom priboru: njegovo mjesto. Ono postaje
nevamo. Ne tako, da bi Postojeee uopce gubilo svoju
»lokaciju«. Nego mjesto .postaje prostorno-vremenskom
pozicijom, nekom »-Svjetskom toekom«, koja sene odli-
kuje ni pred kojom drugom. U tome ldi: okolnim svi-
jetom ogranieena raznovrsnost mjesta priruOn.og pribo-
ra ne biva samo modificirana u neku ram.ovrsnost su5-
411

tih po:d.aija, ·nego biee iz akolnog svijeta biva obezgrani-
ceno. Temom postaje svemi:r Postojeeega~
U slueaju o kojemu je .rijee, modifikadji razumijeva-
nja bitka pripada obezgranieenje okolnog svijeta. Ali
po niti vodilji otuda dalje vodeeeg razumljenja bitka
u smislu postojnosti, obezgranicenje postaje ujedno
omedenjem »regije« Postojeeega. Sto je primjerenije
u vodeeem razumijevanju bitka razumljen bitak biea
koje valja istrafD:ti, i ~to je time cjelina biea kao mogu-
ce predmetno podrucje artikuliranija' u svojim temelj-
nim odredenjima, to sigurnijom postaje svaka perspek-
tiva metodickog zapitivanja.
KlasiCni primjer za povijesni razvoj neke znanosti,
ali ujedno i za ontolo~ku genezu, jest nastanak mate-
matioke fizike. Ono odlueujuee za. njezino oblikovanje
ne lezi ni u vecem cijenjenju promatranja »Cinjenica«
niti u »primjeni« matematike pri odredivanju prirodnih
procesa - nego u matematickom projektu same pri-
rode. Taj projekt a priori otkriva neko stalno Postoje-
ce (materiju) i otvara horizont za vodeci pogled na
njegove kvantitativno odredive konstitutivne momente
(glbanje, sHu,' lokaciju i vrijeme). Tek »U svjet!u« ne'ke
ova1ro projelcti!rane prirode moze biti nadeno n~to po-
put neke »Cinjenice« i podvrgnuto pokusu, regulativno
omedenom projektom. »Utemeljenje« ·»Znanosti o ci-
njenicama« bija.Se moguce samo uslijed toga sto su
istr8Zivaai. razumjeli: nema naeelno »golih cinjenica«.
Kod matematickog projekta prirode nije pak primarno
ono matematicko kao ·takvo, nego to, ~to taj projekt
dokucuje neko A.~J>riori. I tako onda ni matematicka
prirlOdna znanost nije uzorna po svojoj specificnoj eg-
zaktnostli ·i obvezatnosti za »svakoga«, nego po tome,
sto je u .njoj :tematsko bite otkrito onako, kako b.iCe
uopee mofe biti otkrito: u aprioi"nom projektu ustroj-
stva njegova bitika. S teme:lj.nom pojmovnom obradom
vodeCeg rra.zumi,jevanja bitka determinilraju se ni:tli vo-
dilje metod!, st:J:!Uk1Jura pojmovlja, prlpadajuea mogue-
nost istine ·i izvjesnosti, vrsta obrazl<>Zenja i do.kaza,
modus obtvezatnosti i vrsta priopeivanja. Cjelina tih
412
l
momenata konsti buira potpuni egzistencijalni pojam
znanosti.
Znanstveni projekt bica koje uvijek vee ·nekako su-
srece, daje izricito razumjeti vrstu njegova bitka, i to
tako ~to pokazuje moguce putove k Cistom otkrivanju
unutarsvjetskog biea. Cjelinu tog projektiranja, koje-
mu pripadaju artikuliranje razumijevanja bitka, njime
vodeno omedivanje predmetnog pod.rucja i skiciranje
pojmovlja pr.i:mjerenog bioo, nazivamo tematizacija.
Ona cilja na oslobadanje pri-stupa k unutarsvjetski sre-
tajucem bieu na taj nacin, da se ono moze »baciti u su-
sret Oisto.m otk.rivanju, to jest, postati objektom. Te-
matizacija objektivira. Ona ne ·tW.ma bice najprije kao
..
»postav.ku« nego ga cini pr.istupaCnim tako, da ga je
»>bjektivno« moguce propitati i odrediti. Objektivica-
juCi bltak kod unutarsvjetski Pootojecega ima karak:ter
jednog osobitog osada.Snjivanja'D.. Ono se ramk:uje od sa-
da~njosti smotrenosti prije svega po tome ~to otkriva-
nje doticne znanosti ocekuje jeddno otkritost Postoje-
cega. To .oeekivanje otkritosti egzistencijski se temelji ..
u odlucnosti tubitka, putem koje on sebe projektira
prema Moei-biti u »!istini«. Taj je projekt moguc, jer
bitak-u-svijetu tvori jedno odredenje egzistencije tu- ••
bitka. Porijeklo znanosti iz prave egzistencije ovdje
ne treba dalje slijediti. Sada valja razumjeti jedino to,
da, i kako, pretpostavku za tematizaciju unutarsvjet-
skog biea tvori temeljno ustrojstvo tubitka, bitak-u-
-svijetu. ·
22. Teza, da svaka spomaja smjera k •zoruc, ima vremenski
smisao: svaka spoZI1aja jest osada!njivanje. Da li svaka ma-
nost, i da n Cak filozofska spoznaja, cilja na neko osada-
mjivanje, neka ovdje ostane jo§ neodluamo. - Husserl
upotrebljava za karakterizaciju osjetilnog opafanja izraz
»>sadaJnjivanjec. Usp. Log. Untersuchungen, 1. Ausg. (1901)
,,,
Bd. II, s. 588 i 620. Intencicnuzlna anali7a opdanja i zora
uopee morala je sugerirati to •vremenskoc omaavanje fe-
nomena. Da se, i kako se, intencionalnost •svijestic tubitka
temelji u ekstatickoj vremenosti, pokazat ~ slijedea odsje-
bk.
413
 Da bi tematizacija Postojeeega, znanstveni projekt
prirode, postala mogueom, tubitak mora transcendirati
tematizirano b:ce. Transcendiranje se ne sastoji od ob-
jektiviranja, nego je ovo pretpostavka za nj. Ali ako je
tematizacija unutarsvjetski Postojeeega neki prevrat
smotreno otkrivajueeg brigovanja, tada vee i »praktic-
kom« bi.tku kod Priruenoga mora biti u temelju neko
transcendiranje tubitka.
Ako zadm tematizaciju modificira i artikulira razumi-
jevanje bitka, tada tematizirajuee biee tubitak, ukoli-
ko egzistira, mora vee razumjeti nesto poput bitka.
Razuniljenje bitka moze ostati neutralnim. Prirucnost
i ·postojnos~ tada jos nisu razlucene, a jo5 su manje
pojmljene ontoloski. Ali, da bi se tubitak mogao opho-
diti s nekim priborskim sklopom, on mora razumjeti,
premda netematski, nesto poput svrhovitosti. Njemu
mora biti otvoren neki svijet. On je otvoren u fa:ktic-
noj egzistenciji tubitka, utoliko sto u drugu ruku to
biee bitno egzistira kao bitak-u-svijetu. A ako se bitak
tubitka potpuno temelji u vremenosti, tada ova mora
omogu6ivati bitak-.u-svijetu i time transcendiranje tu-
bitka, koje sa svoje strane odriava brigujuci bitak -
bilo onaj teorijski bilo prakticki- kod unutarsvjetskog
biea.
c) Vremenski problem transcendentnosti svijeta
\~ j Razumljenje neke cjeline svrhovitosti, koje je uklju-
ceno u smotren.om br.igovanju, temelji se \J. nekom. a-
priornom razumljenju od.oosa Zato-da, Cemu, Za-to, Za-
-volju. Povezanost tih odnosa bijase prije23 ispostavlje-
na kao znaeajnost. Njezino jedinstvo tvori ono sto na-
zivamo svijet. Postavlja se pitanje: kako je ne8to po-
put svijeta u njegovu jedinstvu s tubitkom moguee on-
toloski? Na koji nacin svijet mora biti, da bi tubitak
mogao egzistirati kao bitak-u-svijetu?
23. Usp. § 18, s. 94 i d.
414
Tubitak egzistira za volju nekoga Moei-biti samog
njega. Egzistirajuei, on je bacen i kao bacen prepusten
je bieima koja su mu potrebna da bi mogao biti kao
sto jest, naime za volju sama sebe. Ukoliko tubitak fak-
ticno egzistira, on razumije sebe u toj povezanosti iz-
medu Za-volju samog njega i svakoga od Zato-da. Ono,
u cemu egzistirajuei tubitak razumije sebe, to je s
njegovorri fakticnom egzistencijom »tu«. To U-cemu
primarnog samorazumijevanja ima vrstu bitka tubitka.
Taj je egzistirajuei, svoj sv.ijet.
Bitak tubitka odredili smo kao brigu. Njezin onto-
loski smisao jest vremenost. Da ova konstituira, i kako
konstituira, dokucenost Tu, vee smo pokazali. U doku-
cenosti Tu, svijet je sudokucen. Jedinstvo znaeajnosti, ,
to jest ontolosko ustrojstvo svijeta, mora se tada isto
tako temeljiti u vremenosti. Egzistencijalno-vremenski
uvjet mogucnosti svijeta lei.i u tome, sto vremenost
kao ekstaticko jedinstvo ima nesto poput horizonta.
Ekstaze nisu naprosto ponesenosti k. . . . Ekstazi pri-
pada, naprotiv, neko »Kamo« ponesenosti. To Kamo
ekstaze nazivamo shemom horizonta. Ekstaticki je ho-
rizont u svakoj od triju ekstaza ·razlicit. Shema u kojoj
tubitak prilazi k sebi buduenosno, bilo pravo bilo ne-
pravo, jest Za-volju sebe. Shemu u kojoj je tubitak
samom sebi kao bacen dokucen u cuvstvovanju, shva-
eamo kao Pred-sto bacenosti odnosno Cemu prepuste-
nosti. Ta shema obiljezuje horizontsku strukturu bilos-
ti. Egzistirajuei za volju nje "U prepustenostii samom
sebi kao bacen, tubitak je kao bitak kod ... ujedno osa-
dasnjujuei. Horizontska shema sada5njosti biva odre-
dena putem Zato-da.
Jedinstvo horizontskih shema buduenosti, bilosti i
sadaSnjosti temelji se u ekstatiCkom jedinstvu vreme-
nosti. Horizont cijele vremenosti. odreduje ono, na te-
melju cega je fakticno egzistirajuee biee bitno dokuce-
no. S fakticnim tu-bitkom uvijek je u horizontu buduC-
nosti projektirano po jedno Moei-biti, u horizontu hi-
lost~ dokuceno »Vee-biti«, a u horizontu sada5njosti
otkrit je predmet brigovanja. Horizontsko jedinstvo
415
 shema ekstaza omogucuje izvornu povezanost Zato-da
odnosa sa Za-volju. U tome lezi: na temelju horizont-
skog ustrojstva ekstatickog jedinstva vremenosti pri-
pada bieu, koje je uv:ijek svoje Tu, nesto poput doku-
cenog svijeta.
Kao sto sadasnjost u jedinstvu ovremenjivanja vre-
menosti potjece iz buducnosti i bilosti, tako se, jedna-
ko izvorno, s horizontima buducnosti i bilosti ovreme-
njuje horizont neke sada.Snjosti. Utoliko sto tubitak.
sebe ovremenjuje, on je i neki svijet. S obzi-rom na
svoj bitak kao vremenost, ovremenjujuci sebe tubitak
je na temelju njezina ekstaticki-horizontskog ustroj-
stva bitno »U nekom svijetu«. Svijet niti postoji niti je
priruean, nego ovremenjuje sebe u vremenosti. On »je«
s Izvan-sebe ekstaza tu. Ako ne egzistira neki tubitak,
nije »tU« ni neki svijet.
FaktiCni brigujuCi bitak kod Prirucnoga, tematizaci-
ja Postojeeega i objektivirajuce otkrivanje tih bica vee
pretpostavljaju svijet, to jest oni su moguci samo kao
naCini bitka-u-svijetu. Temeljeei se u horlzontskom je-
dinstvu ekstaticke vremenosti, svijet je transcendentan.
On mora biti ekstaticki vee dokueen, da bi, dolazeei iz
njega, unutarsvjetska bica mogla sretati. Ekstaticki
vremenost vee boravi u hordzontima svojih ekstaza i
vraea se, ovremenjujuci se, prema bicima koja susreeu
• u Tu. S fakticnom egzistencijom tubitka susreeu vee
' ;i
i unutarsvjetska bica. Sto su takva biea otkrita skupa
s vlastitim Tu egzistencije, to ne stoji do volje tubitka.
Stvar je njegove slobode, premda uvijek u granicama
njegove bacenosti, samo ono sto on svaki put, u kojem
smjeru, dokle i kako dokucuje.
Odnosi zna.Cajnosti, koji odre4uju stru:kturu svijeta,
otuda nisu nekakav splet oblika kojim neki bez-svjetski
subjek:t zaogree neki materijal. FaktiCni se tubitak, na-
protiv, razumijevajuCi ekstatioki sebe i svoj svijet u
jedinstvu Tu, vraCa. iz tih horizonata natrag prema bi-
cima sto susreeu u njima. Razumijevajuce vraeanje pre-
.ma. • • jest egzistencija:lni smisao osaddnjujuceg dava-
nja-sretati biCima, koja stoga bivaju nazvana unutar-
svjetskima. Svijet je tako reei vee :.dalje vanic nego
sto ikada inoze biti neki objek.t. •Problem transcendent- ..
1
nosti« ne m<>Ze se svesti na pitanje: kako neki subjekt
odlazi van k nekom objek.tu, pri eemu ukupnost obje-
kata biva identificirana sa svijetom. Valja pitati: sto
ontoloski omogu6uje to, da bice moZe unutarsvjetski
sretati i postati objek:tivirano kao predmet brigovanja?
Odgovor daje vraeanje na ekstatieko-horizontski fundi-
ranu transcendentnost svijeta.
Ako je :.subjekt« ontoloski pojmljen kao egzistiraju-
ci tubitak, Ciji se bitak temelji u vremenosti, tada va-
lja reci: Svijet je »SUbjektivanc. Ali taj je svijet tada
kao vremenski-transcendentan •objektivniji« od svakog
moguceg »>bjekta«.
Svo4enjem bitka-u-svijetu na ekstaticki-horizontsko
jed4lstvo vremenosti, uCinjena je razumljivom moguc-
nost t~~ temeljn~g ustrojstva tubitka. Ujedno postaje
razgoviJetno, da Je moguce latiti se konkretne obrade Jt i
strukture svijeta uopee i njezinih mogucih modifikaci-
ja samo ako je ontologija mogucih unutarsvjetskih biea
?ov~Ijno sigurno orijentirana na neku razjdnjenu ide-
JU b1tka uopee. Moguea interpretacija te ideje zahtijeva
da x:ajprije bude ispostavljena vremenost tubitka, kojoj
slm1 saddnja karakterizacija bit!ka-u-svijetu.
§ 70. V remenost prostornosti suklai1.ne tubitku
Premda izraz »Vremenostc ne zna(!i ono sto govor 0
»prostoru i vremenuc razumije kao vrijeme, ipak se
cini, da i prostomost tvori neku odgovarajucu temeljnu
odre4enost tubitka kao ito je tvori i vremenost. Otuda
izgleda, da je egzistencijalno-vremenska analiza stigla
s prostorno§Cu tubitka do granice, tako da to bice, koje l ,
I
nazivamo. tubitak, mora biti uporedo oslovljavano kao
»vremenskoc •i tako4erc prostomo. Zar fenomen, koji
smo upoznali kao prostomost sukladnu tubitku i po-
Z1 Bitak i vrijeme
417 r

kazali24 kao prlpadan bitk:u-u-svijetu, nalaZe vremensko-
-egzistencijalnoj analizi tubitka da se zaustavi?
0 tome, kako u tijeku egzistencijalne interpretacije
govor o :.prostomo-vremenskoj« odredenosti tubitka ne
moze reCi da to biee postoji »U prostoru i takoder U
vremenuc, vile nije potrebno raspravljati. Vremenost
jest smisao bitka brige. Ustrojstvo tubitka, i njegovi
nacini na koje jest, ontolo!ki su moguci samo na teme-
lju vremenosti, bez obzira nato, pojavljuje li se to bice
»U vremenu« ill ne. Ali tada se i specificna prostornost
tubitka mora. temeljiti u vremenosti. Po drugoj strani,
dokaz da tu prostotnost egzistencijalno omogucuje sa-
mo vreillenost, ne moie ciljati na to, da prostor dedu-
cira iz vremena, odnosno, da ga rastvori u susto vrije-
me. Ako je prostomost tubitka »>buhvacena« vreme-
n~ u smislu egzistencijalnog fundiranja, tada se ta
sveza, koju u nastavk:u valja razjasniti, takoder razli-
kuje od prvenstva vremena naprama prostoru u Kan-
tovu sinislu. To, ~to empirijske predodZbe Postojeeega
»U prostoru« tek:u, kao psihiOki dogadaji, »U vremenu«,
i tako se »Fizicko« posredno pojavljuje takoder »U
vremenu«, nije egzistencijalno-ontoloska interpretacija
prostora kao nekog oblika zora, nego je ontolosko usta-
novljenje protjecanja psihicki Postojecega »U vremenu«.
U. egzistencijalno-analitickom smislu treba pitati o
vremenskoj uvjetovanosti mogucnosti za prostornost
suk:ladnu tubitk:u, koja sa svoje strane fundira otkri-
I I vanje unutarsvjetskog prostora. Prije toga moramo
lt
' 4!' ~ podsjetiti, na koji je naCin tubitak prostoran. Tubitak
,I ee moCi biti prostoran samo kao briga u smislu propa-
dajuceg egzistiranja. Negati~o, to ce red: tubitak ne
postoji nikada, takoder nikada ni najprije, u prostoru.
On ne ispunjuje dio prostora poput neke realne stvari
ill pribora, tako da bi njegova granica prema samom
prostoru koji ga okruZuje blla samo neka prostorna
odredba prostora. Tubitak zauzima - u doslovnom
smislu rijeCi - prostor. On nipo§to ne postoji samo
24. Usp. §§ 22-24, s. 115 i d.
418
u dijelu prostora sto ga ispunjuje njegovo Zivo tijelo.
Egzistirajuci, on se uvijek vee smjestio u neki akcioni
prostor. On uvijek odreduje svoju vlastitu lokaciju ta-
ko, ito se iz prostora, u koji se smjestio, vraca na
»mjesto« koje je zauzeo. Da bi bilo moguee reci kako
tubitak u prostoru postoji na nekoj pozieiji, moramo
prije toga to bice shvatiti ontoloski neprimjereno. Raz-
lika izmedu »prostomosti« neke proteme stvari i tu-
bitka nije ni u tome, !to on zna za prostor; jer zauzi-
manje je prostora tako malo identicno s nekim »pre-
docivanjem« prostomosti, da je ono prvo pretpostav.ka
potonjega. Prostomost tubitka ne valja prikazivatd ni
kao nesavrienost, koja je skopeana s egzistencijom na
temelju fatalne »povezanosti duha s tijelom«. Napro-
tiv, zato sto je »duhovan«, i samo stoga, tubitak moZe
biti prostoran na nacin koji je nekoj protemoj stvari
bitno nemoguc.
Sebe-smje5tanje tubitka konstituira se putem usmje-
renja i raz-udaljenja. Kako je ne5to takvo moguee na
temelju vremenosti tubitka? Funkciju vremenosti, da
ona fundira prostomost tubitka, treba ukratko poka-
zati samo toliko, koliko je numo za kasnije razmatra-
nje ontoloskog smisla :.spajanja« prostora i vremena.
Smjestanju tubitka pripada sebe-usmjeravajuee otkr.i-
vanje neeega poput predjela. Tim izrazom mislimo po-
najprije Kamo mogueeg spadanja okolnosvjetski pri-
rucnog, .smjestivog pribora. U svakom naldenju, ru-
kovanju, premjestanju i uklanjanju pribora vee je
otkrit predio. Brigujuci je bitak-u-svijetu usmjeren -
usmjeravajuCi se. Spadanje je u bitnom odnosu sa svr-
hovito!Cu. Ono biva fakticno .definirano uvijek 1% sveze
svrhovitosti pribora kojemu je posveeeno brigovanje.
Odnosi svrhovitosti razumljivi su samo u horizon'tu ne-
kog dokucenog svijeta. Tek horizontski karakter omo-
gueuje i specificni horizont onoga Kamo spadanja u
predio. Sebe-usmjeravajuee otkrivanje predjela temelji
se u jednom ekstaticki pamteeem oeekivanju mogueeg
Onamo i Ovamo. Sebe-smje!tanje kao usmjeravajuce
oeekivanje predjela isto je tako izvomo i neko pribli-
27* 419
 iavanje (raz-daljivanje) Prirucnoga i Postojecega. Iz
ve6 otkritog predjela brigovanje se raz-daljujuei vraea
prema NajbliZemu. PribliZavanje i ujedno procjenjiva-
nje i mjerenje razmaka unutar raz-daljenog unutarsvjet-
ski Postoje6ega temelje se u jednom osadasnjivanju sto
pripad.a jeclinstvu vremenosti, u kojem postaje mogu-
cim i usmjeravanje.
Stoga, sto je tubitak kao vremenost u svojem bitku
ekstatiako-horizontski, on moze fakticno i stalno uzi-
mati sa sobom neki prostor u koji se smjestio. S obzi-
rom na taj ekstaticki zauzeti prostor, Ovdje svakog
fakticnog poloZa.ja odnosno situacije nikad.a ne znaci
neku poziciju u prostoru, nego maci u usmjerenju i raz-
-daljenju · otvoreni akcioni prostor kruga cjeline pribo-
ra kojoj je b~govanje posveeeno najprije.
U pribliZavanju, koje omogucuje rukovanje i zapo-
slenost sto »Svicu u samoj stvari«, ispolJava se bitna
struktura brige, propad.anje. Njegova se egzistencijalno-
·vremenska konstitucija odlik:uje time, sto u njemu, i
',I time takoder u »sadasnjosno« fundiranom prioliZava-
nju, priskakuje oeekujuce zaboravljanje sadalnjosti. U
pribliZavajucem osada5.njenju neeega iz njegova Odan-
de, osadalnjivanje se, zaboravljajuci Ondje, gubi u sa-
mom sebi. Otuda to, da ako »promatranjec unutarsvjet-
..
~-
skog biea otpocne u jednom takvom osadasnjivanju,
nastaje pricin, kako je neka stvar »najprije« samo po-
stojeea, dod~e ovdje, all neodredeno u prostoru uopce.
Samo na temelju ekstaticko-horizontske vremenosti
moguc je prodor tubitka u prostor. Svijet ne postoji u
prostoru; taj se, med:utim, da otkriti samo unutar ne-
kog svijeta. Bkstaticka vremenost prostomosti suklad-
ne tubitku cini razwnljivom upravo ovisnost prostora
o vremenu, ali i obratno, »ovisnost« tubitka o prostoru,
koja se otkriva u poznatom fenomenu, da samoizlaga-
njem tubitka i sastojinom maeenja govora uopte uve-
like vladaju »prostorne predodZbe«. Tom prvenstvu
prostomosti u artikulaciji znaeenja i pojmova temelj
nije u nekoj specifienoj moei prostora, nego je u wsti
bitka tubitka. Bitno propad.ajuCi, vremenost ne samo
420
sto se gubi u osad.asnjivanje i smotreno razumije sebe
iz Prirumoga o kojem briguje, nego nit vodilj.u za
artikulaciju uopee Razumljenoga u razumljenju, i Izlo-
zenoga, crpi iz onoga na ~to osada5njivanje po se?i
neprestano nailazi kao na prisutno, naime iz prostomih
odnosa.
§ 71. Vremenski smisao svakidaJnjosti tubitka
. :
Analiza vremenosti brigovanja pokazala je, da bitne
strukture ustrojstva bitka tubitka koje bijahu. ~ter­
pretirane prije ispostavljanja vremenosti u namJen d.a
nas uvedu u nju, valja vratiti u vremenost. U prvom
pocetku analitika nije od.abrala kao temu neku odre-
denu, istaknutu mogucnost egzistencije t~bitka,. n~go
se usmjerila na neupadljivi, prosjeeni naCin egziS~~­
nja. Tu vrstu bitka, u kojoj se tubitak zadrZa.va naJpn-
je j najeesce, nazvali smo svakidaSnjost25•
Sto taj ·izraz maOi u osnovi, i ontoloski omeden, os-
talo je u tami. U poeetku istraZivanja nije se takocter
nudio ni neki put kojim bi egzistencijalno-ontoloski·
smisao svakidalnjosti bio makar samo problematizi-
ran. Sad.a je smisao bitka tubitka rasvijetljen kao vre- ,.
menost. Mo~e li vladati jos neka dvojba u pogledu
egzistencijalno-vremenskog znacenja naziva »svakidaS-
njost«? Pa ipak smo jako udaljeni od nekog ontoloskog
pojma tog fenomena. Ostaje dapaee pitanje, dostaje li
do sada provedena eksplikacija vremenosti, da bi se
omedio egzistencijalni smisao svakidasnjosti.
Svakidas.njost ce, oCito, ipak reci onu vrstu egzisti-
ranja u kojoj se tubitak zadrZa.va »U sve dane«. Pa ipak
»svi dani« ne znaci zbroj »dana« koji su tubitku dosu-
deni u njegovu :.zivotnom vijekuc. Premd.a »svi dani«
ne treba razumjeti kalendarski, ipak u zna~enju »sva-
kog dana« treperi takocter i takva odred:enost vremena.
..
Primamo ce izraz svakidaSnjost ipak reei neko odre- !
deno kak:o egzistencije, koje tijekom Citava »ziv~tnog
25. Usp. § 9, s. 46 i d.
421
r v~jeka« gospodari tubitkom. U preda$njim smo analiza-
rna cesto upotrebljavali izraze »najprije i najce~ce«.
~Najpri~e« zna.Ci: naCin na koji je tubitak u skupnoj
)3VDOSti »neposredno oCit«, pa bilo da je lllU OSnOVi«
egzistencijsk.i i »nadvladao« svak.ida~njost. »Najc~ce((
znaci: naCin, kakvjm se tubitak, ne uvijek, ali »U pravi-
lu«, pokazuje za svakoga.
Sva:kiddnjost ce reci Kako, na nacin kojega tubitak
»Zivi iz dana u dan«, bilo u svim svojim pona~anjima,
bilo samo u izvjesnima sto ih skicira skupa-bitak. Tome
Kako pripada zatim u.Zivanje u navici, prisiljavala ona
i na ne~to tegobno i »mrsko«. Sutra$nje, ~to ga svaki-
dasnje brigovanje vazda OCekuje, puko je »Vjecno ju-
cerasnje~. Jednolienost svakida.Snjosti uzima kao pro-
mjenu ono sto, eto, donosi dan. Svakida$nj6st odreduje
tubitak i ·tada kad si on nije odabrao za :.juna.ka« Se.
Ali ti mnogovrsni karakteri svak.ida5njosti niposto
ne oznacuju nju kao puki »aspekt« ~to ga nudi tubitak
kad. »Se« »pogleda« sto li cine i cime se bave ljudi.
sv.akidasnjost jest jedan naCin biti, kojemu dodu~e
pnpada javna vidljivost. Ali svakidasnjost je svakom
»pojedinom« tubitku, kao nacin njegova vlastitog egzis-
tiranja, vi5e iii manje poznata, i to putem euvstva bez-
bojnog neraspolo!enja. Tubitak moze tupo »patiti« od
sv~dasnjosti, tonuti u njezinu tupost, izmicati joj na
na~m ~a za ~utost u ~love tra.Zi novo rastresanje.
Ali egZJ.stenctJa ta.koder moze u trenutku, i dakako ee-
sto samo »za trenutak«, postati gospodaT obicnom da-
nu, premda ga ni'kada ne moze izbrisati.
Ono sto je fakticnoj izlozenosti tubitka onticki tako
po~ato, da se .na to.. uopee ne obaziremo, to krije u
seb1, uzeto egzistenciJalno-ontolo~ki, zagonetku za za-
gone~om. •Prii"?~« je _!Jorizont 7.a prvi pocetak egzi-
stenciJaLne analit:dce tub1tka samo prividno razumljiv
po sebi.
Ali zar se poslije dosada~nje interpretacije vremenos-
ti nalazimo u nek.om izglednijem polofaju u pogledu
e~stencijalnog omedenja strukture svakida5njosti?
lli se na tom smucuju~ fenomenu iskazuje u:pravo
422
OJ.?-O ~to. nedostaje predaSnjoj eksplikaciji vremena?
NlSmo li do sada stalno ostavljaJi tubitak da miruje
u izvjesnim stanjima i situacijama i »konsekventno«
zan~.marivali, da se on, ZivuCi iz dana u dan, u slijedu
svoJih dana »vremenski« protef.e? Jednolicnost navika
ono »kako jucer, tako danas i sutra«, pa »Najtesce« -'
ne daju se shvatiti bez vracanja k »vremenskom« pro-
tezanje tubitka.
I zar egzistirajueem tubitku ne pripada takoder fakt
da on, provodeci svoje vrijeme, svakodnevno vodi raeu:
na o »vremenu« i »raCun« sre4uje astronomsko-kalen-
darski? Tek kada u interpretaciju vremenosti tubitka
ukljucimo svakida5nje »doga4anje« tubitka i racuna-
nje o »vremenom·«' o kojemu on briguje u tom doga4a-
nju, orijentacija ce biti dovoljno obuhvatna, da bi se
ontolo~ki smisao svaJ.tida~njosti kao takav mogao po-
staviti kao problem. Mettutim, stoga sto se pod nazivom
svakida~njost u osnovi ne misli nista drugo nego vre-
menost, ta pak omogucuje bitak tubitka, dovoljno poj-
movno omedenje svakida5njosti moze uspjeti tek u
okviru na~lnog razmatranja smisla bitka uopee i nje-
govih mogu6ih modifikacija.
Peto poglavlje
VREMENOST I POVIJESNOST
§ 72. Egzistencijalno-ontoloska ekspozicija problema
povijesti
. ~vi napori egzistencijalne analitike tieu se jedinog
cilJa- naci odgovor na pitanje o smislu bitka uop~.
Obrada tog pitanja zahtijeva omedenje onog fenomena
u kojemu samom biva pristupa~no n~to poput bitka,
fenomena razumijevanja bitka. Ali ono pripada ustroj-
423

stw bitka tubitk:a. Tek ako je to bice interpretirano
dovoljno izvomo, moze bisti pojmljeno samo razumijeva-
nje bitka, ukljuceno u ustrojstvo njegova bitka, i na
temelju toga postavljeno pitanje o u njemu razumlje-
nom bitku i o »pretpostavkama« tog razumljenja.
Premda su u pojedinostima mnoge strukture tubitka
jo~ u tami, ipak se cini, da je s rasvjetljavanjem vre-
menosti kao izvomog uvjeta za mogucnost brige postig-
nuta trazena izvorna interpretacija tubitka. Vremenost
bijde ispostavljena s obzirom na vlastito Moci-biti-
-cijelim tubitka. Vremenska se interpretacija brige za-
tim potvrdila putem dokaza vremenosti brigujuceg bit-
ka-u-svije\u. Analiza pravoga Moci-biti otk.rila je u brizi
ukorijenjenu, jednako izvomu povezanost smrti, kriv-
nje i savjesti. Moze li tubitak biti razumljen jos izvor-
nije negoli u projektu njegove prave egzistencije?
Ne vidimo li sve do sada mogucnost nekog radikal-
nijeg pocetk:a egzistencijalne analitike, onda to ipak
budi te~ku dvojbu upravo uzevsi u obzir predasnje raz-
matranje ontoloskog smisla svakiddnjosti: ta je li do-
ista u predimovinu egzistencijalne analize dovedena
cjelina tubitka u p~gledu njegova pravog Biti-cijelim?
Postavljanje pitanja koje se odnosi na cjelovitost tu-
bitka moze posjedovati svoju genuinu ontolosku jedno-
znacnost. Samo pitanje je mozda, sto se tice bitka pri
svr.Setku, ndlo svoj odgovor. Samo, smrt je ipak tek
»kraj« tubitka, ~ormalno uzevsi tek jedan kraj koji op-
koljuje cjelinu tubitka. Ali drugi »kraj« je »pocetak«,
»rodenje«. Tek bice »izmedu« rodenja i smrti tvori tra-
z~z;tu cjelinu. ~rem~ tome, dosada~nja orijentacija ana-
htl~e. os.tala. JC::. »J~o.strana«, uza svu tendenciju k
egzt.StzraJUCOJ ClJelostl 1 usprkos genuinoj eksplikaciji
pravo~ i nepravog bitka pri smrti. Tubitak je stajao
u temt samo onakav kakav egzistira tako reci »prema
naprijed«, a svo Bilo ostavlja »iza sebe«. Nije ostao
zanemaren samo bitak pri poeetku, nego prije svega
protezanje tubitk:a izmedu rodenja i smrti. Kod analize
.cijelosti bijde previdena upravo »povezanost zivota«
u kojoj tubitak ipak stalno nekako boravi.
~
i·
I
Ne moramo li tada - docim je ontolo!ki potpuno
tamno ono sto oslovljujemo kao »povezanost« - opoz-
vati postav.ku o vremenosti kao smislu bitka ojelovito-
sti tubitka? Ill ]spostavljena vremenost daje prije svega
podlogu, da se egzistencijalno-ontolosko pitanje o spo-
menutoj »povezanosti« dovede u jedan jednoznacni
smjer? MoZda je u polju ovih istraZivanja vee neki do-
bitak i to, sto se ucimo - ne uzimati probleme olako.
Sto li izgleda »jednostavnijec nego karakt~ristika
»povezanosti Zivota« izmedu ro4enja i smrti? Ona se
sastoji od slijeda doZivljaja »U vremenu«. Slijedi li se
~em~~Jitije to obiljdavanje povezanosti o kojoj je rijee~
1 pnJe svega ontoloski predznak ito ga nosi, tada pro-
izlazi nesto· cudnovato. u tom slijedu doZivljaja »za-
praVO« je »zbiljski« samo dozivljaj. sto postoji »U sva-
komu Sada«. Prosli i tek dolazec.Si dofivljaji, naprotiv
viSe nisu odnosno jo! nisu »zbiljski«. Tubitak premjera-
va njemu podareni vremenski raspon izmedu dviju gra-
nica tako ito on, •zbiljs1ci« samo u Sada, tako reCi ska-
kuce dm slijeda tih Sad.a svojeg vremena«. Stoga se ka-
ze, da je tubitak »vremensk:i«. Pri tom se neprestanom
smjenjivanju doZivljaja licnost oddava u nekoj izvje-
snoj istosti. Oko odredivanja tog Ustrajnoga i njegova
moguceg odnosa prema smjenjivanju dozivljaja mnije-
nja se razilaze. Bitak. te ustrajuc5i.iJllijenjajuce-se poveza-
nosti doZivljaja ostaje neodreden. Ali u takvoj karak-
terizaciji zivotne povezanosti, hoee li je tko uzeti pod
istinu ill nece, u osnovi je dana postavka o nekom Po-
stojeeemu »U vremenuc, ali, razumije se, »nestvarnom«.
. ~. obzirom. ~ ono sto P?d ~ivom vremenost bijde
tzmJeto na VIdJelo kao smJSao bttka brige, pokazuje se,
da po niti vodilji vulgamog izlaganja tubitka, u svojim
granicama opravdanog i dovoljnog, nije samo neprove-
diva jedna genuina ontoloska analiza protez.anja tubit-
ka izmec1u rodenja i smrti, nego da to protezanje uopce
nije moguce fiksirati kao problem.
Tubitak ne egzistira kao suma momentanih zbiljnos- .I
ti dofivljaja sto jedan za drugim dolaze i iscezavaju. I •
I '
' Niti to redanje postupno puni neki prostor. Jer kako
425 ••
I da taj postoji, kad je ipak uvijek samo »aktualni« do-
Zivljaj »zbiljski«, a granicama okvira, roc.1'enju i smrti,
kao Proslomu i tek Dolazeeemu, manjka zbiljnost? U
osnovi ni vulgarno shvaeanje »Zivotne povezanosti« ne
misli na neki okvir protegnut »izvan« tubitka, koji bi
ga ograc.1'ivao, nego s pravom traZi taj okvir u samom
tubitku. Presutna pak ontoloska postavka o tom bieu
kao nekom Postojeeemu »U vremenu« osujeeuje svaki
pokuSaj ontoloske karakterizacije bitka »izmec.1'u« ro-
c.1'enja i smrti.
Tubitak ne popunjuje tek putem faza svojih momen-
tanih zbiljnosti neku bilo gdje postojeeu putanju i di-
onicu »~ivota«, nego sam sebe proteZe, na taj nacin sto
je njegov vlastiti bitak unaprijed konstituiran kao pro-
tezanje. Vee u bitku tubitka leZi ono »Izmec.1'u« s ob-
zirom na roc.1'enje i smrt. Niposto, naprotiv, nije tako,
da tubitak »jest« zbiljski u nekom easu i osim toga jos
»obuhvaeen« Nezbiljskim svojega roc.1'enja i svoje smr-
ti. Razumljeno egzistencijalno, roc.1'enje nigdje i nikada
nije neko Proslo u smislu ne vise Postojeeega, jednako
kao sto ni smrti nije svojstvena vrsta bitka ne jos
postojeeega, ali dolazeeeg Nenamirenoga. Faktienom
je tubitku priroc.1'eno da egzistira, i takoc.1'er da umire,
vee u smislu bitka pri smrti. Oba »kraja« i njihovo
»lzmec.1'u« jesu dokle god tubitak fakticno egzistira, i
onl jesu onako, kao Sto je na temelju bitka tubitka
kao brige jedino moguee. U jedinstvu baeenosti i po-
v.rSnog odnosno istrCavajuceg bitka spram pri roc.1'enje
j
',. ,,
I
'
I i smrt su »povezani« su·kladno tubitlru. Kao briga, tubi-
tak je ono »lzmec.1'u« .
Ali cjelina ustrojstva brige ima mogueu osnovu svo-
jeg jedinstva u vremenosti. Ontolosko razjasnjavanje
»Zivotne povezanosti«, to jest specificnog protezanja,
pokrenutosti i postojanosti tubitka, valja, prema tome,
zapoeeti u horizontu vremenskog ustrojstva tog biea.
Pokrenutost egzistencije nije gibanje nekog Postoje-
eega. Ona se definira iz protezanja tubitka. Specificnu
pokrenutost protegnutog sebe-protezanja nazivamo do-
426
gadanje tubi~. Pitanje o »povezanosti« tubi:tb jest
ontoloski problem njegova dogadanja. Iznosenje na
v:djelo strukture dogadanja i uvjeti njezine egzistenci-
jalno-vremenske mogucnosti znaci stjecanje jednog on-
toloskog razumijeyanja povijesnosti.
s analizom specificne pokrenutosti i postojanosti, sto
su svojstvene dogac.1'anju tubitka, istraiivanje se vraea
k problemu koji bijase dodirnut neposredno prije iz-
nosenja vremenosti: k pitanju stalnosti licnosti, koju
smo odredili kao Tko tubitk8.1• Samostalnost je jedan
nacin bitka tubitka i stoga se temelji u jednom speci-
ficnom ovremenjenju vremenosti. Analiza dogac.1'anja
vodi pred probleme tematskog istraZivanja ovremenji-
vanja kao takvog.
Ako pitanje o povijesnosti vodi natrag u te »:iskone«,
onda je time vee odlueeno 0 mjestu problema povijes-
ti. Ono ne smije biti traieno u historiji kao znanosti o
povijesti. Cak ako znanstveno-teorijski nacin obrade
problema »povijesti« i ne smjera samo k »spoznajno-
teorijskom« (Simmel) razja5njenju shvaeanja historije
iii k logici oblikovanja pojmova historijskog prikaziva:-
nja (Rickert), ipak u takvom postavljanju pitanja po-
vijest biva nacelno pristupacna uvijek samo kao objekt
neke znanosti. Temeljni fenomen povijesti, koji leZi
prije nekog mogueeg tematiziranja putem historije i
u njegovu je temelju, time je nepovratno stavljen u
stranu. Kako povijest moze postati mogueim predme-
tom historije, to je moguee razabrati samo iz vrste
bitka Povijesnoga, iz povijesnosti i njezine ukorijenje-
nosti u vremenosti.
Ako sama povijesnost treba biti rasvijetljena iz vre-
menosti i izvomo iz prave vremenosti, onda je u biti te
zadaee, da se ona dade provesti samo putem neke feno-
menoloske konstrukcije2. Egzistencijalno-ontoloS.ko us-
trojstvo povijesnosti mora biti izvojevamo protiv za-
krivajueeg vulgarnog izlaganja povijesti tubitka. Egzi-
1. Usp. § 64, s. 360 i d.
2. Usp. § 63, s. 353 i d.
427

stencijalna konstrukcija povijesnosti ima svoje .od.re-
dene oslonce u vulga:mom razumijevanju tubitka i ru-
kovodi se do sada dobivenim egzistencijalnim struktu-
rama.
Istra.Zivanje si najprije putem oznacivanja vulgarnih
pojmova o povijesti pribavlja neku orijentaciju o mo-
mentima koji op~to vrijede kao bitni za povijest.
Pri tome mora postati razgovijetno, sto li biva izvorno
oslovljavano kao povijesno. Time je ocrtano mjesto za
poeetak ekspozicije ontoloskog problema.
Nit vodilju za egzistencijalnu konstrukciju povijes-
nosti pru.Za provedena interpretacija pravoga Moci-biti-
-cijelim tqbitka i iz nje izrasla analiza brlge kao vre-
menosti. Egzistencijalni projekt povijesnosti tubitka
dovodi samo do otk:rica, sto li to, skriveno, vee lezi u
ovremenjivanju vremenosti. U skladu s ukorijenjeno-
seu povijesnosti u brizi, tubitak egzistira uvijek kao pra-
vi iii kao nepravi povijesni. Ono sto je, pod nazivom
svakidasnjost, stajalo egzistencijalnoj analitici tubitka
u vidokrugu kao najblizi horizont, razjasnjava se kao
neprava povijesnost tubitka.
Dogadanju tubitka bitno pripada dokucivanje i izla-
ganje. Iz te vrste bica, koje egzistira povijesno, izrasta
egzistencijalna mogucnost jednog izricitog dokucivanja
i shvacanja povijesti. Tematiziranje, to jest historijsko
dokucivanje povijesti, pretpostavka je za mogucu »grad-
nju povijesnog svijeta u duhovnim znanostima«. Egzi-
stencijalna interpretacija historije kao znanosti cilja
jedino na dokaz njezina ontoloskog porijekla iz povijes-
ti tubitka. Tek polazeei otuda, valja pobosti granice
unutar kojih se jedna znanstvena teorija orijentirana
na fakticnu znanstvenu djelatnost smije · izloziti slu-
cajnostima postavljanja svojih pitanja.
Analiza povijesnosti tubitka pokusava pokazati, da
to bice nije »VremenO« zato sto »Stoji U nekoj povi-
jesti«, nego da ono, obratno, egzistira i jedino moze
egzistirati povijesno samo stoga sto je u temelju svojeg
bitka vremeno.
428
,.
Svejedno .mora tubitak biti nazivan i :.vremenskimc
u smislu bitka :.u vremenuc. Fakticni tubitak treba, i
upotrebljava, kalendar i sat i bez izoblikovane histori-
je. To sto se as njimc dogac1a, on dozivljava kao doga-
daju6i se »U vremenuc. Na isti se nacin -procesi netive i
Zive p.rirode susrecu »U vremenuc. Oni su unutarvre-
menski: Otuda bi bilo razumljivo, analizu porijekla
avremenac unutarvremenskosti, premjest~nu tek u sli-
jedece poglavljel, staviti ispred razmatranja povezano- • !
sti izmectu povijesnosti i vremenosti. lpak, da bismo
vulgarnoj karakteristici povijesnosti s pomoeu vreme-
na unutarvremenskosti oduzeli prividnu razumljivost po
sebi i iskljucivost, najprije valja, kao ito :.stvarna« po-
vezanost i trafi, »deduciratic povijesnost samo iz izvor-
ne vremenitosti. Ali utoliko ito wijeme kao unutarvre-
menskost »potjeeec iz vremenosti tubitka,. povijesnost
se i unutarvremenskost pokazuju jednako izvomima.
Otuda vulgarno izlaganje vremenskog karaktera povije-
sti zadrfava u svojim granicama svoju opravdanost.
Zar je poslije ovoga prvog naznacivanja tijeka onto-
loske ekspozicije povijesnosti iz vremenosti jos potreb-
no izricito uvjeravati kako istra.Zivanje sto slijedi ne
vjeruje, da ce jednim potezom rije!iti problem povije-
sti? Os·kudnost raspolo2livih »>kategorijalnihc sredstava i
nesigurnost primarnih ontoloskih horizonata nameeu
.se to veema, sto bliZe biva problem povijesti priveden
svojoj izvornoj ukorijenjenosti. Razmatranje sto slije-
di zadovoljava se time, da poka.Ze ontolo5ko mjesto
problema povijesnosti. Analizi sto slijedi u osnovi je
jedino do toga da, pripremajuci svojim udjelom put,
pospjes.i prisvajanje Dilthejevih istraZivanja, koje tek
jos predstoji danasnjoj generaciji.
Ekspozicija egzistencijalnog problema povijesnosti,
ogranicena povrh toga fundamentalnoontolo5kom svr-
hom, rasclanjena je ovako: vulgamo razumijevanje
povijesti i dogadanje tubitka (§ 73); temeljno ustroj-
3. Usp. § 80, s. 467 i d.
429

stvo povijesnosti (§ 74); povijesnost tubitka i svijet-
·P.OVijest (§ 75); egzistencijalno porijeklo histo.rije iz
povijesnosti tubitka (§ 76); povezanost predasnJe eks-
pozicije problema povijesnosti s istraZ.ivanjima Dilthe-
ja i grofa Yorcka (§ 77).
§ 73. Vulgarno razumijevanje povijesti i dogad.anje
tubitka
Neposredni je cilj, na6i mjesto uk.ljuCen.ja za izvor-
no pitanje o biti povijesti, to jest, za egzistencijalnu
konstrukciju povijesnosti. To je mjesto oznaceno onim
sto je lzvorno povijesno. Otuda razmatranje poeinje
obiljeZa.vanjem onoga sto je u vulgarnom izlaganju
tubitka misljeno s izrazima »povijest« i »povijesno«.
Oni su viseznacni.
Najprisutnija, eesto primjecivana, ali. niposto »Slu-
eajna« dvoznacnost termina »povijest« oeituje se u to-
me, sto se u njemu podrazumijeva jednako »povijesna
zbilja« kao i moguca znanost o njoj. Znacenje »povijes-
ti« u smislu povijesne znanosti (historije) privremeno
iskljucujemo.
Medu znacenjima izraza »povijest« koji neee reCi ni
znanost o povijesti niti nju kao objekt, nego samo to
bite, ne nuino objektivirano, - pretendira na neku
istaknutu upotrebu ono znaeenje u kojemu to biee biva
razumljeno kao Proslo. To se znacenje oeituje u govo-
'·• ru: to i to vee pripada povijesti. »Proslo« ce ovdje reci
jednom: vise ne postoji iii drugda: doduse jos postoji,
ali bez »utjecaja« na »sadasnjost«. Povijesno kao Proslo
ima doduse i suprotno znacenje, ako kdemo: pov:ijest
'li se ne da izbjeei. Tu ce povijest reei Proslo, koje svejed-
no jo5 naknadno djeluje. U svakom slucaju, Povijesno
ji
kao Proslo, ako se odnosi na :osaddnjostc djelujuCi po-
zitivno odnosno privativno, biva razumljeno u smislu
!i neeega »sadac i »danas« zbiljskog. »Proslostc ima pri
j, tome jos jedan cudnovati dvostruki smisao. Proslo ne-
I
' 431
i 430
povratno pripada prija5njem vremenu, ono je pripada-
lo tada5njim dogadajima, pa ipak moze postojati jos
»sada«, kao na primjer ostaci nekoga grckog hrama.
s njim je »d.io proslosti« jos •sadaSnji«.
Povijest zatim ne znaCi tolik.o »proslost« u smislu
Prosloga, koliko porijeklo iz nje. Ono sto »ima neku
povijest«, u vezi je s nekim postankom. »Ra.zvitak« je
pri tome eas uspon, eas propadanje. Sto ovako »ima
neku povijest«, mcne nju ujedno i »praviti«. »Praveei
epohu«, ono »U sada5njosti« odreduje neku ~bu~uC­
nost«. Povijest ovdje znaCi »povezanost«. doga~Ja 1 ut:
jecaja, koja se provlaci »prosloseu«, »sadaSnJoscu~ 1
»buduenoscu«. Pri tome p:ro§lost nema neko osob1to
prvenstvo.
Povijest, nadalje, znaCi cjelinu biea koje se mijenja
»U vremenu«, i to, za razliku od prirode, koja se tako-
der kreee »U vremenu«, povijest ovdje znaci mijene i
sudbine !judi, ljudskih Zajednica i njihove »kulture«.
Povijest tu ne kazuje toliko vrstu bitka, dogadanje, ko-
liko regiju biea koja se razlueuje od prirode s obziro~
na to sto egzistenciju eovjeka bitno odreduju »duh« 1
»kultura«, premda na izvjestan naCin i priroda pripa-
da ovako razumljenoj povijesti.
I napokon, kao »povijesno« vrijedi i predanje uopee,
bilo historijski poznato, bilo tradirano kao razumljivo·
po sebi i skriveno u pogledu svojeg porijekla.
Ova eetiri znaeenja im.aju neku vezu po tome, ~to
se odnose na covjeka kao na »subjekt« dogadaja. Kako
valja odrediti kai-akter njihova dogadanja? Je li doga-
danje neki slijed procesa, neko naiZmjenieno iskrsava-
nje i iscezavanje zbivanja? Na koji nacin to dogadanje
povijesti pripada tubitku? Da li tubitak fakticno »po-
stoji« vee prije, da bi zatim zgodimice dospijevao »U
neku povijest«? Postaje li tubitak povijesnim tek pu-
tem prepletanja s okolnostima i zbivanjima? Ill bitak
biva prije svega konstituiran putem dogadanja, tako da
je ne!to poput okolnosti, zbivanja i kobi ontoloski mo-
guee samo zato sto je tubitak u svojem bitku povijes-
 tan? Za5to u »vremenskojc karakterizaciji tubitka k.oji
se dogada »U vremenuc ima nagla5enu funkciju upravo
pr<>Slost?
Ako povijest pripada bitku tubitka, a taj se pak bitak
temelji u vremenosti, onda je razumljivo, zapoeeti eg-
zistencijalnu analizu povijesnosti s onim karakterima
povijesnosti koji oeito imaju neki vremenski smisao.
Otuda ekspoziciju temeljnog ustrojstva povijesnosti tre-
ba pripremiti putem strozeg ozna6ivanja cudnovatog pr-
venstva »pro§lostic u pojmu povijesti.
»Starine« sacuvane u muzeju, na primjer kucanske
sprave, prlpadaju nekom »pro~lom ·vremenu«, a svejed-
no postoje joS u »Sada~njosti«. Po cemu je taj pribor
povijestan, kad ipak jos nije pro~li? Mozda samo po
tome sto je postao predmetom interesa historije? Ali
ovakav pribor moze biti historijskim predmetom ipak
samo zato sto je na neki nacin sam po sebi povijestan.
Ponavlja se pitanje1 s kojim pravom nazivamo to bice
povijesnim, kad ono ipak nije proslo? IIi te »Stvari«,
premda postoje jos i danas, ipak nose »na sebic »ne~to
pro~lo«? Ta jesu li one, ovako postojece, jo5 ono sto
bijahu? »Stvaric su se oeito promijenile. Naprava je
»U tijeku vremena« postala lomna i crvotoena. Ali u toj
prolaznosti, koja se nastavlja i u vrijeme postojanja
u muzeju, ipak ne lezi onaj specificni karakter pro~losti
koji cini tu napravu neC.im povijesnim. Pa sto je.onda
na priboru pro~lo? Sto li bijahu »Stvaric koje danas
vise nisu to? One su ipak jo~ odredeni upotrebni pri-
I bor - ali izvan upotrebe. Sarno, pretpostavimo li da
.I
~
su, poput mnogih naslijed:enih predmeta iz kucnog in-
ventara, jo§ uvijek u upotrebi - zar tada joS ne bi
I
,.
bile povijesne? Bile u upotrebi iii izvan upotrebe, one
svejedno vise nisu ~to bijahu. Sto je »pro5loc? Ni~ta
drugo do svijet, u kojem su one, pripadajuci nekom
sklopu, sretale kao Prirueno i upotrebljavao ih je neki
brigujuci, u-svijetu-bivstvujuci tubitak. Svijeta vise ne-
ma. Ali nekoe Unutarsvjetsko tog svijeta jos postoji.
Kao svijetu pripadni pribot, mo!e jo8 i sada Postojeee
ipak pripadati »proslosti«. Ali, sto znaci ne-viSe-bitak
432 .
· svijeta? Svijet jest samo na nacin egzistirajuceg tubit-
ka, koji je kao bitak-u-svijetu faktican.
Povijesni se karakter sacuvanih starina temelji, da-
kle, u »pro§lostic tubitka, Oijem su svi.jetu pripadale.
Prema tome bi povijesnim bio samo »proslic tubitak,
ali ne i •saddnji«. Moze li pak .tubitak uopee biti pro-
sli, ako »pro§lO« odredujemo kao »-Sada ne vise posto-
jece odnosno prirueno«? OCito tubitak nikada ne moze
biti prosli, ne zato sto bi bio neprolazan, nego stoga
sto. ~kada ne moze postojati, naprotiv, ako jest, on
egzzstr.ra. AJ.i. tubitak koji vise ne egzistira nije u onto-
loski strogom smislu prosao, nego je tu-bio. Jos posto-
jece starine imaju karakter »proslosti« i povijesti na
temelju svoje priborske pripadnosti nekom, i porijekla
u nekom, bi~em svijetu nekog tu~bilog tubitka. On je
primamo to Povijestan. Ali zar tubitak postaje povi-
jesnim tek uslijed toga sto vise nije tu? IIi on upravo
nije povijestan kao faktieno egzistirajuci? Da li je tu-
bitak bio samo· u smislu tu-biloga, ili je bio kao osa- ,,
dasnjuju6e-budu6i, to jest, u ovremenjivanju svoje vre-
menosti? . •
I~ ove. prethodne an~e jos postojeeeg pa ipak na
neJ? naem ~pro5log« ~nbora, ·pripadnog povijesti, po-
staJe :azgoVIJetno, da Je takvo biee povijesno samo na
t~melJU s~~je pripadnosti svijetu. Svijet pak ima vrstu
bitka POV!Jesnoga zato sto tvori jednu ontolosku od-
rede~ost tubitka. Zatim ~e pokazuje: vremenskoj od-
redbi »proolost« nedostaJe jednoznaCni smisao i ona
se ocito razlikuje od bilosti, koju smo upozn~ kao
k~ns?tutiv ekstatickog jedinstva vremenosti tubitka.
Ali time se napokon samo potencira zagonetka: zasto
upravo »proslost« ill, primjerenije receno, bilost pre-
tel.no ock-ectuje Povijesno, kad se bilost ipak ovrem.e-
njuje jednako hvorno kao i sadaSnjost i buduenost.
Primarno je povijestan - tvrdimo - tubitak. Sekun-
darno jC: po'?j~o pak ~1;1tarsvjetsko Sretajuee, ne
sax_no P~ pnbor u DaJSirem smislu, nego takocter
P!~roda okolnog svijeta kao »povijesno tloc. Biee raz-
licito od tubitka, koje je povijesno na temelju svoje
28 Bitak i vrijeme 433 ,'....
'·
'
I pripadnosti svijetu, nazivamo Svjetski-povijesno. Dade
se pokazati, da vulgarni pojam »svjetske povijesti« iz-
vire upravo iz orijentacije prema tom sekundarno Po-
vijesnomu. Svjetski-povijesno nije povijesno mozda tek
na temelju neke historijske objektivizacije, nego kao
ono bice kojim, sretajuei unutarsvjetski, jest samo po
sebi.
Analiza povijesnog karaktera nekog j~s postojeee~
pribora nije samo dovela natrag do tub1tka kao pn-
,, marno povijesnog, nego je u isti mah izazvala dvojbu,
smije ll vremenska karakteristika Povijesnoga uopce
biti primarno orijentirana pre~a bitkt?-·u-vrem~nu . ne-
kog Prirucnoga. Bice ne postaJe s nek1m odrmcanJem
u sv~ dalju proslost »povjesnijim«, tako da bi ono
najstarije bilo najpravije .povijesno. Ali tome, ~ »vre-
menski« odmak od Sada i od Danas nema pnmarno
konstitutivno znacenje za povijesnost zapravo povijes-
nog biea, razlog nije opet to sto ono ne ~i bilo »U vre-
menu« i sto bi bilo bezvremensko, nego Je to, sto ono
egzistira vremenski onako izvorno, kakvim nikada ne
moze biti - prema svojoj ontoloSkoj biti - nek.o Po-
stojece »U vremenu«, Prolazece odnosno Dolazeee.
Sitnieava razmisljanja, reci ce netko. Da je ljudski
tubitak u osnovi primarni »subjekt« povijesti, ne nijece
nitko i navedeni vulgarni pojam povijesti kazuje to
dovoijno razgovijetno. Sarno, teza: »Tubitak. je povi-
jestan« ne znaci jedino onticki fakt, da eovJek. pred-
stavlja vise iU manje vafan. atom u. po~onu SVJet~k~
,i
povijesti i ostaje loptom koJom se IgraJu ok?l~os~1 ~
'.t ,I
I zbivanja, nego ta teza postavlja problem:.'!' koJOJ m~en
i na temelju kojih ontoloskih uvje~a pov_r.Jesno~~ pnpa-
da, kao bitno ustrojstvo, subjektr.vnostr. »povr.Jesnog«
subjekta?
' , I § 74. Temeljno ustrojstvo povijesnosti
Tubitak ima fakticno uvijek svoju »povijest«, jer
povijesnost konstituira bitak t~g bica. Tu t~.zu .valja
opravdati, u namjeri ~a ontoloskr. problem pOVIJesti eks-
434
poniramo kao egzistencijalan. Bitak tubitka bija.Se ome-
tten .kao briga. Briga se temelji u vremenosti. U njezi-
nu krugu moramo, dalde, potraZiti neko zbivanje koje
odreduje egzistenciju kao povijesnu. Tako se interpre-
tacija povijesnosti tubitka u osnovi pokazuje samo kao
jedna konkretnija obrada vremenosti. Ovu smo najpri-
je otkrili s obzirom na naCin pravog egzistiranja, koji
smo okarakterizirali kao istreavaju6u odluenost. U ko-
joj mjeri ldi u tome neko pravo dogadanje tubitka?
Odlucnost bija:Se odrettena kao sutljivo, na tjeskobu
pripravno samoprojektiranje prema vlastitoj krivosti4•
Ona stjece svoju pravost ·kao istrcavajuca odlucnost5• U
njoj tubitak razumije sebe u pogledu svojega Moei-biti
na taj nacin, sto izlazi smrti pred oei, da bi tako pot-
puno preuzeo bite, kojim jest sam, u njegovoj baeeno-
sti. OdluOrio preuzimanje vlastitoga fakticnog »Tu« uje-
dno znaa odluku za situaoiju. Za ito se tubitak uvijek
fakticno odlucuje, egzistencijalna analiza naeelno ne
moze razmatrati. Ovo pak istrafivanje iskljucuje tako-
der egzistencijalni p.rojekt fakticnih mogucnosti egzi-
stencije. Usprkos tome moram.o se pitati, odakle uopce
mogu biti crpljene mogucnosti prema kojima tubitak
sebe fakticno projektira. Istreavajuce samoprojektira-
nje prema nenadma5ivoj mogucnosti egzistencije, smrti,
krije samo cijelost i pravost odlucnosti. Ali fa:ktieno
dokucene mogucnosti egzistencije ipak se ne daju crpi-
ti iz smrti. Utoliko manje, sto istreavanje u mogucnost
ne znaci neku spekulaciju o njoj, nego upravo vraeanje
prema fakticnom Tu. Zar da preuzimanje bacenosti llC-
nosti u njezin svijet otvara neki horizont iz kojega eg-
zistencija grabi svoje moguenosti? Ne bijase li povrh
toga receno, da se tubitak nikada ne vraea iza svoje
bacenosti6? Prije nego sto brzopleto odlucimo, crpi 1i
tubitak svoje vlastite mogucnosti egzistencije iz baee-
nosti iii ne, moramo se domoei potpunog pojma te te-
meljne odredenosti brige.
4. Usp. § 60, s. 336 i d.
5. Usp. § 62, s. 347
6. Usp. 323 s.
28* 435

Tubitak je ba~en dodu5e samom sebi i prepusten
svojemu Moei-biti, ali ipak kao bitak-u-svijetu. Bacen,
on je upucen na neki •svijet« i fakti~no egzistira s
Drugima. Najprije i naj~ce je Ucnost izgubljena u Se.
Ona razumije sebe iz mogucnosti egzistencije koje su
»U opticaju« u svaki puta danasnjoj »prosjecnoj« jav-
noj izloZenosti tubitka. Njih naj~e5ce dvosmislenost ci-
ni neprepoznatlJivima, ali su ipak poznate. Pravo eg-
zistencijsko razumljenje tako malo izmice tradiranoj
izlozenosti, da se pri izboru mogucnosti uvijek odlu-
cuje iz nje a protiv nje, pa ipak opet za nju.
Odlucnost, u kojoj se tubitak vraca prema samom
sebi, doku~uje svaku od fakticnih mogucnosti pravog
egzistiranja iz nasljeda, sto ga preuzima kao bacena.
Odlu~no vraGallje prema baeenosti krije u sebi neko
prepustanje sebe tradiranim mogucnostima, premda ne
nuzno kao tradiranim. Ako svako »Dobro« tvori naslje-
de, a karakter »dobrosti« lefi u omoguCivanju prave
egzistencije, tada se u odlucnosti uvijek konstituira
tradiranje nekog nasljeda. Sto se tubitak pravije odlu-
ci, to jest, pravije razumije sebe nedvosmisleno iz. svo-
je najvlastitije, osobite mogucnosti u istrcavanJu u
smrt, to je jednoznaeniji i manje je slueajan izbor na-
dene mogu6nosti njegove egZi·stencije. Jedino istreava-
nje u smr-t odgoni svaku slucajnu i »privremenu«
m6gucnost. Sarno slobodnost za smrt daje tubitku cilj
apsolutno, i gura egzistenciju u njezinu konacnost. Pri-
hvacena konaenost egzistencije eupa tubitak iz beskraj-
!. ne raznovrsnosti ponudenih neposrednih mogucnosti Ia-
. !
I
,t
gode, olakosti, izvlacenja i dovodi ga natrag u jedno-
stavnost njegove sudbine. Njome oznaeujemo izvomo
dogadanje tubitk:a u pravoj odlucnosti, u kojemu on,
slobodan za smrt, tradira sebe samom sebi u jednoj
naslijedenoj, pa ipak izabranoj mogucnosti.
Udarci sudbine mogu pogadati tubitak samo stoga
sto on u osnovi svojeg bitka, u naznacenom smislu,
jest sudbina. Egzistiraju6i sudbin:ski u odlu~nosti koju
si tradira, tubitak je kao bitak-u-svijetu otvoren kako
prema »izla.Zenju u susret« »sretnih« okolnosti lako i
436
~!- I
.
za okrutnost udesA. Sudbina ne nastaje pukim sudara- ~
njem okolnosti i zbivanja. Oni mogu tjerati amo-tamo i J
·I
Neodlu~noga, Cak vise nego onoga tko je odabrao, pa
ipak Neodlu~ ne moZe »imatic sudbinu.
AkG tubitak istr~avajuei pusta smrt da u njemu ste-
kne moe, on, slobodan za nju, razumije sebe u vlastitoj
premoCi svoje kona~ne slobode, da bi u njoj, koja »jec
uvijek samo. u odabiru izbora, preuzeo nemoc prepuste-
nosti samom sebi i postao vidovitim za udese doku~ene
situacije. AI.i ako sudbinski tubitak bitno egzistira u
su-bitku s Drugima, njegovo je dogadanje neko sudo-
gadanje i odredeno je kao udes. Njime oznarujemo do-
gadanje zajednice, doga<tanje naroda. Udes nije sastav-
Ijen od pojedinih sudbina, jednako kao sto ni skupa-bi-
tak ne moze biti shvaeen kao skupno pojavljivanje viSe
subjekata.7 ~ u skupa-bitku u istom svijetu i u odlu~­
nosti za odre<tene mogucnosti sudbine su vee unaprijed
vo<tene svojim tokom. Tek u sudionistvu i u borbi po-
staje moe udesa slobodnom. Sudbinski udes tubitka u -' I
njegovoj generaciji8 i s njom tvori potpuno, pravo do-
gadanje tubitka.
Sudbina kao nemoena, nedaeama se izvrgnula preva-
ga sutljivog, na tjeskobu pripravnog sebeprojektiranja
prema vlastitoj krivosti, zahtijeva kao ontoloski uvjet
svoje mogucnosti ustrojstvo bitka brige, to jest vre-
menost. Samo ako u bitku nekog biea smrt, krivnja,
savjest, sloboda i konaanost prebivaju skupa onako jed-
nako izvomo kao u brizi, moze to bi.Ce egzistirati u
modusu sudbine, to jest, biti u osnovi svoje egzisten-
cije povijesno.
Samo ono bice koje je u svojem bitku b u d u 6 no-
s n o, tako da se, slobodno za svoju smrt, razbijajuCi se
o nju, mote dati baciti natrag na svoje Tu, to jest, sa-
mo ono bice koje je kao budu6nosno jednako izvorno
..
7. Usp. § 26, s. 133 i d.
8. Za pojam »generacijac usp. W. Dilthey Ober das Studium
der Geschichte der Wissenschaften, vom Menschen, der Ge- • I
selschaft und dem Staat (1875). Ges. Schriften Bd. V (1924),
s. 36-14.
437
 b i j u c e, moze samo sebi tradirati osvojenu moguenost,
preuzeti vlastitu bo.Cenost i biti t r e n u t a c n i m za
»svoje vrijeme«. Samo prava vremenost; koja je ujedno
konacna, omogueuje nesto poput sudbine, to jest prave
povijesnosti.
Nije nl1Zno, da odluenost izricito zna porijeklo mo-
gucnosti prema kojima se projektira. Ali zacijelo lezi
u vremenosti tubitka, i samo u njoj, mogucnost, da eg-
zistendjsko Moei-biti, prema kojemu tubitak sebe pro-
jek:tira, bude izricito doznano iz tradiranog razumije-
vanja tubitka. Odlucnost koja se vraca k sebi, koja tra-
dira sebe, postaje tada ponavljanjem neke tractirane
rnogucnosti egzistencije. Ponavljanje jest izricita tradi-
cija, to jest vraeanje u mogucnosti nekadasnjeg tubit-ka.
Pravo ponavljanje neke bivse mogucnosti egzistencije
- da tubitak bira sebi 5\>'ojeg junaka - egzistencijal-
no se ternelji u istreavajucoj odlucnosti; jer prije sve-
ga u njoj biva odabran izbor koji oslobad:a za borbeno
nasljedovanje i vjernost prema ponovljivomu. Ponav-
ljajuce tradiranje neke bivse moguenosti sarnom sebi
ne dokucuje, med:utim, nekadasnji tubitak da bi ga jos
jednorn ozbilj.Uo. Ponavljanje Mogucega niti je vraea-
nje »oProsloga« niti povratno vezivanje »sadasnjosti« uz
»Prezivjelo«. Ponavljanje se, izviruci iz nekog odlucnog
sebeprojektiranja, ne da »Proslomu« nagovoriti neka
ga, kao nekoc Zbiljsko, samo pusti da se vrati. Ponav-
ljanje, naprotiv, uzvraca mogucnost nekadasnje egzis-
tencije. Ali uzvraeanje rnogucnosti u odluci u isti je
;
·I' j mah takod:er, kao trenutaeno, opoziv onoga sto se u
'.'
'
Danas ispoljava kao »proslost.« Ponavljanje se niti pr~­
pusta Proslomu niti cilja na neki napredak. Prava egzi-
stenoija u trenutku prema obojemu je ravnodusna.
Ponavljanje oznacujerno kao modus odlucnosti koja
tradira sebe, putem kojega tubitak egzistira izricito kao
sudbina. Ali ako sudbina konstituira izvomu povijes-
nost tubitka, tada bitno teziste povijesti nije ni u Pro-
slomu niti u Danas i njegovoj »povezanosti« s Proslirn,
nego je u pravom dogad:anju egzistencije, koje .izvire
iz buduenosti tubitka. Povljesti je kao nacinu bitka tu-
438
bitka korijen tako bitno u buducnosti, da smrt kao oka-
rakterizirana rnogucnost tubitka baca istreavajueu eg-
zistendju natrag prema njezinoj fakticnoj bacenosti i
tek tako podaje bilQSti njezino osebujno prvenstvo u
Povijesnomu. Pravi bitak pri smrt~•. to ies_t ko.rul.Cnost
vremenosti, skrivena je osnova poVlJesnostt. tubrtka. Tu-
bitak ne postaje povijesnirn tek u ponavljanju, nego
zato, sto je povijcstan kao vremenski, on ~oze preuze-
ti sebe u svojoj povijesti. Za to mu jos DIJe potrebna
historija.
U odlucnosti sadrlanu istreavajucu predaju sebe je-
dnorne Tu trenutka, nazivarno sudbinorn. U njoj je uje-
dno utemeljen i udes, pod -kojim razumijemo dogad'anje
tubitka u su-bitku s Drugima. Sudbinski udes moze biti
u ponavljanju izricito dokucen u pogledu svoje poveza-
nosti s naslijed:enom bastinom. Tek ponavljanje cini tu-
bitku oeitom njegovu vlastitu povijest. Sarno dogalla-
nje i njemu pripadna dokueenost, to jest njezjn~ pri-
svajanje, temelje se egzlstencijalno u tome, sto Je tu-
bitak kao vremenski otvoren.
Ono sto smo do sada, prema primjerenosti dogad'a-
nju koje lezi u istrcavajucoj odlucnosti, oznaeavali kao
povijesnost, nazlvamo prava povijesnost tu~itka. Iz fe-
nomena predanja i ponavljanja, ukorijenjenih ~ buduc-
nosti, postalo je razgovijetno, za5to dogadanJe prave
povijesti ima tdiste u bilosti. Utoliko zagonetnijim
ostaje, ipak, na koji nacin treba to dogad:anje kao sud-
bina konstituirati cijelu »povezanost« tubitka, od njego-
va rod:enja do njegove smrti. Sto li moze vracanje k od-
luenosti pridonijeti razjasnjenju? Ta zar odluka nije
uvijek opet jedan jedini »odoZivljaj« u odvijanju citavog
slijeda dozivljaja? Treba li se mozda »Slijed« pravoga
dogad'anja sastojati od nekog neprekidnog niza odluka?
Odakle, to, da pitanje o konstituciji »iivotnog slijeda«
ne nalazi svoj dostatno zadovoljavajuci odgovor? Da
istraZivanje, na kraju, u prenagljenosti mozda ne zudi
prejako za odgovorom, ne provjerivsi prije pitanje u
pogledu njegove pravovaljanosti? Iz dosadasnjeg tije-
439
 ka egzistencijalne anaHtike ni~ta nije postalo tako raz-
govijetnim poput fakta, d.a ontologija tubitka vazd.a
J>?Dovo pada Zrtvom zamame vulgarnog razumijevanja
b1tka. To je moguce metodski predusresti samo tako
da slijedimo porijeklo Cak i »po sebi tako razumljivog:
pitanja o konstituciji slijeda tubitka i da odredimo u
kojem se ontolookom horizontu ono krece. ' rano protjecanje •struja doZivljajac u pojediuim sub-
Pripada li povijesnost bitk:u tubitka, tada i nepravo
egzistiranje mora biti povijesno. A ~to ako je neprava
povijesnost tubitka odredila smjer pitanja o nekom
»Slijedu Zivota« i presjekla pristup k pravoj povijesnosti
i njoj svojstvenom ~lijedu«? Stajalo s tim rna kako,
ako eksp.ozicija ontolo5kog problema treba biti dovolj-
no potpuna, tada se ionalro ne mozemo odreci razmatra-
nja neprave povijes.nosti tubitka.
, § 75. Povijesnost tubitka i svijet-povijest
Tubitak razumije sebe najprije i najce5ce iz okolno-
svjetskog Sretajucega i iz onoga o cemu smotreno bri-
guje. To razumljenj~ nije puko uzimanje sama sebe na
znanje, koje sva ponasanja tubitka samo prati. Razum-
ljenje znaCi projektiranje sebe prema svakoj moguc-
nos~ bitka-u-svijetu, to jest, maci egzistirati kao ta mo-
.1 gucnost. Tako razumljenje kao zdrava pamet konstitu-
ir~ tako4~r e~sten~iju Se. Ono sto susreee svakida5nje
! b~lgovanJe u ~a~OJ sk.upnosti, to nisu samo pribor i
.i
.I
dJel?, nego u t~ti mah 1 ono sto se s tim »zbivac: »po-
~lOVI«: pothv~tl, ~gode, nesreee. »Svijet« je U isti mah
1 tlo 1 pozomtca, 1 kao takav tako4er pripada svakidas-
njem poslovanju. U javnoj skupnosti susreeu Drugi u
takvom kome5anj.u, u kojem »Se sam« •pliva s ostali-
mac. Se pozna to, komentira, podriava, osporava, pam-
ti i zabo~!lja, s primarnim obzirom na to, sto tko pri
rome rad.i 1 ito ee otuda »>lliknuti.c Nastavljanje, miro-
vanje, preinaku i »facit« pojedinog tubitka izracunava-
mo najprije iz kretanja, stanja, mijene i raspolozivosti
onoga o eemu tubitak briguje. Ma kako trivijalna bila
440
uputa na razumij~vanje tubitka prema zdravoj pameti,
on ipak nipo~to nije trans:>arentan ontolo~ki. Ali zdto
da onda »slijed« tubitka ~e bude odre4en iz onoga o i.
cemu on briguje i ~to je »doZivio«? Ta zar pribor i dje- !
lo i sve pri cemu se tubitak zadriava ne pripad.a tako-
der »povijesti«? Zar je dogac:tanje povijesti samo izoli- Ii
l
l
jektima? I
.I
Povijest, u stvari, nije ni povezano kretanje promjena
objekata niti je slobodnolebdeei niz doZivljaja »subje- I.
kata.« Zar se tada doga4anje povijesti tiee »Sko.p~no­ I
sti« subjekta i objekta? Ako se vee doga4anju pripisuje
subjekt-objekt odnos, tada se mora pitati i o vrsti bit-
iI ..
ka skopeanosti kao takve, ako je ona ta koja se u osnovi I
:
»dogada.« Teza o povijesnosti tubitka ne kazuje, da je
povijestan bez-svjetski subjekt, nego kazuje, d.a je po-
vijesno bice koje egzistira kao bitak-u-svijetu. Dogada-
nje povijesti jest dogadanje bitka-u-svijetu. Povijesnost
tubitka bitno je povijesnost svijeta, koji na temelju ek-
staticko-horizoqtske vremenosti pr.ipad.a njezinu ovre-
menjivanju. Ukoliko tubitak fakticno egzistira, susreee
takoder vee i unutarsvjetsko Otkrito. S egzistencijom
povijesnog bitka-u-svijetu, Prirucno i Postoiece uvijek
je vee ukljuceno u povijest svijeta. Pribor i djelo, na ••
primjer knjige, imaju svoje »sudbine«, gra4evine i in-
stitucije imaju svoju povijest. Ali i prirod.a je povijes-
na. Dodu~e, upravo nije ukoliko govorimo o »povijesti
prirode«9; zacijelo jest, naprotiv, kao krajolik, podrucje
naseljavanja i iskori§tavanja, kao bojiste i kultsko mje-
sto. To unutarsvjetsko bice je povijesno kao takvo, i
njegova povijest ne znaci DeStO »VaDjSkO« StO SarnO prati
»unutrasnju« povijest »dwe«. To biee nazivamo svjet-
ski-povijesnim. Pri tome valja paziti na dvojako zna-
cenje odabranog i ovdje ontolo5ki razumljenog izraza
»svijet-pov.ijest«. On jednom maCi dogadanje svijeta
., ..
!
9. Glede pitanja o ontolo~kom omectenju »prirodnog doga4anjac
nasuprot pokrenutosti prirode usp. ni izdaleka dovoljno
cijenjena razmatranja kod F. Gottla, Die Grenzen der Ge-
schichte (1904).
441
II I'•
' u njegovu bitnom, egzistentnom jedinstvu s tubitkom.
Ali drugda - ukoliko je s faktieno egzistentnim svi-
jetom uvijek otkrito unutarsvjetsko bice - ujednt)
I'
.kazuje unutarsvjetsko »dogadanje« Prirucnoga i Posto-
jecega. Povijesni svijet faktieno jest samo kao svijet
UI1utarsvjetskih biea. Ono ·sto se »dogac!a« s priborom
i djelom, ima vlas·titi karakter pokrenutosti, koji sve do
sada leZi potpuno u tami. Neki prsten, na primjer, koji
biva »predavan« i »nosen«, nije u tom bitku podvrg-
nut naprosto promjenama mjesta. Pokrenutost dogada-
II~ nja u kojoj se nesto »S njim dogada« uopee se ne da
shvatiti polazeei od gibanja kao promjene mjes·ta. To
vrijedi za sve svjetski-povijesne »procese« i dogadaje,
na izvje~tan nacin i za »prirodne katastrofe:« Problem
ontoloske strukture svjetski..povijesnog doga&mja mo-
.Zemo ovdje stijediti to manje - da i ne govorimo kako
bi radi toga trebalo prekoraciti granice teme- sto je
namjera ove ekspozicije upravo da dovede pred onto-
". losku .zagonetku pokrenutosti dogadanja uopce.
Valj~ samo ome4iti onaj krug fenomena, koji je on-
! • toloSki nl1Zno suobuhvacen u govoru o povijesnosti tu-
\ :' bitka. Na temelju vremensk.i fundinm.e transcendentno-
sti svljeta, u dogadanju egzist:irajueeg bitka-u-svijetu
uvijek je SvjetsJci-povijesno »>bjektivno« vee tu, a da
nije zahvaeeno historijski. A jer se faktiCni tubitak pro-
padajuci ra.sta.Ce u ono o eemu br:j,guje, on razumije
svoju povijest najprije svjetslci-povijesno. I jer zatim
vulgamo .ramznijevanje bitka razumije »bitak« indife-
rentno kao postojnost, bitak Svjet:sk:.i-povijesnoga do-
biva u islrustvu i izlaganju smisao dolazeeeg, prisutnog
i iscezavajueeg Postojeeega. I jer napokon smisao bLtka
uopte vr:ijedi kao neSto naprosto po sebi ·razumljivo,
pittanje o vrsti bitka Svjet:sJcl:i>ovijesnoga i o pok.renu-
tosti dogadanja uopee postaje ·»ipak zapravO« samo ne-
plodnim sitniCarenjem jednog verbaJnog mudrovanja.
Svakida5.nji tubitak rasprsen je u mnogo toga sto se
dnevno »desava.« Prilike, okolnosti, sto ih brigovanje
vazda »takticki« unaprijed acekuje, rezultiraju »sudbi-
nom«. Tek iz onoga o cemu br.iguje, nepravi tubitak
442
izraeunava sebi svoju povijest. I doeim on pri tome, tje-
ran amo-tamo svojim »poslovima«, mora tek skupiti se-
be iz rasprsenosti i nepovezanosti onoga sto se upravo
»desilo«, htijuci tako doei k samom sebi, t)Dda tek sa-
mo iz horizonta razumi'jevanja neprave povijesnosti iz-
rasta pitanje o nekoj utemeljenja potrebitoj »poveza-
nosti« tubitka u smislu »takoder« postojeeih do!ivljaja
subjekta. Mogucnost vladavine tog horizonta pitanja
temelji se u neodluenosti, koja tvori bit ne-stalnosti li-
cnosti.
Ti:me je po.kazan iskon pitanja o nekom »Slijeduc tu-
bitka u smislu jedinstva cvrstog lanca do.Zivljaja izme4u
rouenja i smrt.i. Porijeklo pitanja pokazuje ujedno nje-
govu neprimjerenost namjeri jedne izvorne egzistenci-
jalne interpretacije cjeline dogadanja tubitka. Ali pri
prevlasti tog »prirodnog« horizonta pitanja moguce je,
po drugoj strani, razjasniti, za~to izgleda tako, kao da
upravo prava povijesnost tubitka, sudbina i ponavlja-
nje, ponajm~je moze p.ruZiti fenomensku podlogu za
to, da ono, sto u osnovi intendira pitanje o »Slijedu Zi-
\'Ota.. , ~ude privedeno liku jednog ontoloSki utemelje-
nog problema.
Pitanje ne moze glasiti: posredstvom cega tubitak po-
lucuje jedinstvo slijeda za neki nak:nadni Cvrsti lanac
nizo."l »dozivljaja« ~to su uslljedili i slijede, nego: u kojoj
se vrsti svojeg vlastitog bitka on gubi tako, da mora
sebe tako reci tek naknadno skupljati iz rasprsenosti
i za svoje Skupa izmisljati neko obuhvacajuce jedin-
stvo? Izgubljenost u Se i kod Svjetsk.i-povijesnoga ra-
nije se otkrilo kao bijeg pred SlllrCu. Taj bijeg pred •••
ocituje bitak pri srnrti kao neku temeljn:u odredenost
brige. Istreavajuea odlucnost dovodi taj bitak pri smrti
u pravu egzistenciju. Ali dogadanje te odlucnosti, po-
navJjanje ba5ti.nskih moguenosti, koje istreavajuCi tra-
dira sebe, interpretirali smo kao pravu povijesnost.
Ne lezi li mozda u njoj izvorna, neizgubljena povezano-
sti nepotrebita protegnutosti citave egzistencije? OdluC-
nost licnosti nasuprot nestalnosti rasprienosti u samoj
je sebi protegnuta stalnost, u kojoj tubitak kao sudbina
443

drli »uklju~enec u svoju egzistenciju roc!enje i smrt i
njihovo »Izmec!uc, i to tako, sto je tubitak u takvoj
stalnosti za Svjetski-povijesno svake svoje situacije tre-
nuta~n. U sudbinskom ponavljanju bivsih moguenosti
tubitak dovodi sebe »neposredno«, to jest vremenski ek-
stati~ki, natrag do Biloga, koje bijase vee prije njega.
Ali s tim tradiranjem bastine sebi, »roc:1enje« je onda, u
vraeanju iz nenadmasive moguenosti smrti, uzeto u eg-
zistenciju, da bi ona, dakako samo sa sto manje iluzi-
ja, prihvatila ba~nost vlastitoga Tu.
Odluenost konstituira vjernost egzistencije vlastitoj
li~nosti. Kao odluCn.ost pripravna na tjeskobu, vjer-
nost je ujedno moguee strahopoStovanje pred jedinim
autoritetom ~ije egzistiranje moze biti slobod.no, pred
ponovljivim moguenostima egzistencije. Odlu~nost bi
bila ontoloski pogresno razumljena, kad bi se htjelo
misliti da je ona zbiljska kao »doZivljaj« samo dotle
dok »trajec »aktc odlu~ivanja. U od.lu~nosti le.Zi egzis-
tencljska stalnost, koja je prema svojoj biti vee antrci-
pirala svaki moguci, iz nje izviruei trenutak. Odlu~nost
kao -sudbina jest sloboda za eventualno, s-ituaciji prila-
goc!eno, nufno napu$tanje neke odrec!ene odluke. To ne
prekida stalnost egzistencije, nego je upravo trenuta~
no potvrc!uje. Stalnost se ne oblikuje tek putem, i iz,
uzastopnog dodavanja »trenutaka«, nego ovi izviru iz
vee protegnute vremenosti bud.uenosno bijueeg ponav-
ljanja.
U nepravoj je povijesnosti, naprotiv, izvorna proteg-
nutost sudbine skrivena. Kao Se-licnost nepostojan, tu-
. bitak osadasnjuje svoje »Danas.c O~ekujuei slijedeee
Novo, on je vee i zaboravio staro. Se izbjegava izbor.
Slijepo za moguenosti, ono ne mofe ponoviti Bilo, nego
ga samo pamti i od.rZava preostalo »Zbiljsko« biv8eg
Svjetski-povijesnoga, ostatke i postojeei glas o njima.
Izgubljeno u osad&anjivanju Danas, ono t'a.ZUID.ije »pro-
slostc iz -sada.Snjostic. Vremenost prave povijesnosti,
naprotiv, kao istreavajuC:i-ponavljajuci trenutak, razo-
sadaSnjenie je toga Danas i odvikavanje od ob.iawsd
Se. Nepravo povijesna egzistencija, optereeena ostariti-
I
I•
nom »pro8Iosti« postale njoj samoj neprepoznatljivom,
trazi Moderno. Prava poviJesnost razumije povijest kao
»vraeanje« Mogucega i zato zna, da se moguenost vraea
samo ako je egzistencija sudbinski-trenutacno otvorena
za nju u odlu~nom ponavljanju.
Egzistencijalna interpretacija povijesnosti tubitka ne-
hotice dospijeva neprestano u sjenu. Tmine se daju ras-
prsiti to manje sto nisu razmrsene vee ni moguee di-
menzije primjerenog zapitivanja, a u svima njima tjera
svoje tajna bitka i, kao Sto je sada postalo jasno, taj-
..
na kretanja. Svejed.no je moguee odva.Ziti se na jedan
projekt ontoloske geneze historije kao znanosti iz povi-
jesnosti tubitka. Taj projekt sltdi kao priprema za raz-
jasnjenje zadace historijske destrukcije povijesti filo-
zofije•o, koje valja dati u onome sto slijedi.
§ 76. Egzistencijalno porijeklo historije
iz povijesnosti tubitka
Da je historija poput svake znanosti kao neke vrste
bitka tubitka »ovisna« o »vladajueem nazoru na svijet«,
nije potr~bno pretresati. Povrh tog fakta ipak moramo
pitati o ontoloskoj mogucnosti porijekla znanosti iz us- ,.
trojstva l?itka tubitka. To je porijeklo tek malo transpa-
rentno. U kontekstu ove rasprave treba analizu egzis-
tencijalnog porijekla historije naznaciti u obrisima sa-
mo utoliko, sto time povijesnost tubitka i njezina uko-
rijenjenost u vremenosti izlaze na Yidjelo jos razgo-
vjetnije.
Ako je_ bitak tubitka nacelno povijestan, onda je oci-
to svaka faktiena manost pripojena tom povijesnom do-
gadanju. Ali historiji je povi'jesnost tubitka pretpostav-
kom na joS jedan vlastiti i osobit na~in.
To ielimo najprije razjasniti putem upooorenja, da
historija kao znanost o povijesti tubitka mora imati za
»Pretpostavkuc izvomi povijesni tubitak kao moguei
10. Usp. § 6, s. 21 i d.
445
r do nje otvoren za vraeanje historije u nju. Da je to to-
»>bjekt«. Ali, povijest ne samo sto mora biti, da bi pred-
met historije moga:o biti pristupatan, i ne samo sto
je historij.sko spoznavanje kao dogall:ajuce se spozna-
vanje povijesno, nego je historijsko dokuCivanje povi-
jesti samo po sebi, bilo fak.tieno izvrseno ill ne, prema
svojoj ontolQskoj strukturi uko~jenjeno u po'!'ijes~sti
tubitka. Tu poveza.n.ost hoee reel govor 0 egzJ:SteDCIJal-
nom porijeklu historije iz povijesnosti tubitka. Nju
rasvijetliH, metodski znaci: ideju histo~je ontol~~ki
projektirati ·iz povijesnostii tubitka. Ne radi se, naprotiv,
o tome da pojam historije bude »apstrahiran« iz neke
danas faktiene znanstvene djelatnosti odnosno izjedna-
Cen. s njom. Jer, sto jamOi, gledano nacelno, da taj fak-
ticni rad reprezentixa historiju u skladu s njezinim
izvornim i pravim mogucnostima? Patak kad bi i bilo
tako, o temu se uzdrZavamo ma sto presuditi, njezin bi
pojam mogao biti »Otkrit« de facto samo po niti vodi-
lji vee razumljene ideje historije. Obratno pak, egzis-
tencijalna ideja historije time nije povlastena, pa da bi
historitar trebao potvr<tivati podudamost svojega fak-
titnog pona5anja s njom. Isto tako, ona ne postaje »po-
gre5nom« uslijed toga sto on ta.kvu podudarnost ospo-
rava.
U ideji historije .kao znanosti lezi, da se ona latila
dokuCivanja povijesnog hlCa kao vlastite zada.Ce. Sva-
ka .znanost konstituira sebe primamo putem tematizi-
ranja. Sto je u tubitku kao dokueenom bitku-u-svijetu
poznato predznanstveno, to biva projektirano prema
svojem specificnom bitku. Tim se projektom ogranicu-
je regija biea. Prilazi k njemu p:rimaju svoju metodsku
~irektivu«, struktura pojmovnosti izlaganja dobiva svo-
ju skicu. Ako - ostavljajuci po strani p~tanje o mo-
gu6nosti neke »historije .sadaSn.jost·i« - dodijelimo hi-
storiji kao zadacu dokucivanje »proslosti«, tada je hi-
storijsko tematiziranje povijesti moguce samo ako je
»proslost« uopee vee ikada dokucena. Ne obaziruCi se
jos nimalo na to, stoje li na raspolaganju dostatni izvori
za predoeivanje proslosti, ipak uopee mora biti put
446
cno, i kako je to moguee, niposto nije bjelodano.
Ali, ukoliko je b1tak tubitka povijestan, to jest, na te-
melju ekstaticko-hor.izont-ske vremenosti otvoren u svo-
joj bi.Iosti, tematiziranje »proslosti« provedivo u egzis-
tenciji ima uopee slobodan put. I jer je tubitak, i samo
on, izvomo povijestan, mora to, sto historijska temati-
zaoija zadaje kao moguCi predmet istraZivanja, imati
vrstu bitka tu-bilog tubitka. S fakticnim tubitkom kao
bitkom-u-svijetu uvijek jest i svijet-povijest. Ako tubit-·
ka vise nema, onda je i svijet tu-bio. Tome se ne pro-
tivJ, sto nekoe unutarsvjetsko Prirucno svejedno jo5 ne
prolazi i neka ga sada5njost moze kao Neproslo tu-
·bilog svijeta :»historiJski« pronaei.
Jos postoje6i ostaci, spomen.ici, izvjesca, moguca su
»grada« za .konkretno dokucivanje tu..bilog tubitka. Hi-
storijskom gradom moi.e ne5to takvo postati samo jer
prema svojoj v1astitoj VJ:ISti bitka ima svjetski-povije-
stan karakter. A postaje gra<tom samo uslijed toga, S.to
je unaprijed razumljeno u pogledu svoje unutarsvjet-
skosti. Vee projektirani svijet od.reduje se putem inter-
pretacije svjetsk.i-povijesne ·»sacuvane« gra<te. Vraeanje
k »pro5losti« ne slijedi tek s pribavljanjem, pregleda-
vanjem i utvrdivanjem gra<te, nego ovo vee pretpostav-
lja povijesni bitak pri tu-b:Iom tubitku, to jest, pretpo-
stavlja povijesnost egzistencije historieara. Ta egzisten-
cijalno fundira historiju kao znanost sve do najpodrob-
nijih »zanatskih« provedaba11 •
Ako se historija na taj naCin korjeni u povijesnosti,
tada se, polazeei otuda, mora dati odrediti, sto je »za-
pravo« predmet historije. Ome<tenje izvome teme histo-
rije morat eemo provesti primjereno pravoj povijesno-
sti i njoj pripadnom dokucivanju tu-biloga, ponavlja-
nju. Ono razumije tu.-bili tubitak u njegovoj biloj pra-
voj moguenosti. »Ro<tenje« historije iz prave povijesno-
sti tada znaci: primamo tematiziranje predmeta histo-
11. Glede konstitucije historijskog razumljenja usp. E. Spranger,
Zur Theorie des Verstehens und zur geisteswissenschaftli-
chen Psychologie, Festschrift fiir Job. Volkelt 1918, s. 357 i d.
447

rije projektira tu-bili tubitak prema njegovoj najvlasti-
toj moguenosti egzistencije. Zar dakle historija treba
imati za temu Moguce? Ne slijedi li citav njezin smisao
jedino iz »Cinjenica«, iz onoga kako je stvarno bilo?
Sarno, sto znaci: tubitak je »cinjeniean«? Ako je tu-
bitak »zapravo« zbiljski samo u egzistenciji, tada se
ipak njegova »cinjenicnost« konstituira upravo u odluc-
nom sebeprojektiranju prema nekom odabranomu Mo-
ci-biti. Ali »cinjenicno« pravo Tu-bilo ta:da je egzisten-
cijs!ka moguenost u kojoj se faktieno odrectuju sudbina,
udes i svijet-povijest. Zato sto egzistencija uvijek jest
samo kao fakticno bacena, historija ee dokuCiti tihu
snagu Mogueega to tzrazitije, sto jednostavnije · i kon-
kret:nije razumije ~ »samo« prikazuje bilost-u--svijetu
polazeei od njezine mogucnosti.
Ako historija, sama izrasla iz prave povijesnosti, po-
navljajuei otkriva tu-billi tubitak u njegovoj mogueno-
sti, ta..da je takoder vee u Jednokratnomu otkrila sebi
»Opeenito.« Pitanje, je li historija samo nizanje jedno-
kratnih »individualnih« zbivanja Ui su joj predmet ta-
kocter »zakoni«, vee je u korijenu promaseno. Niti je
njezina tema ono ~to se dogodilo samo jednom, niti ne-
sto opeenito, sto lebdi iznad toga. nego joj je temom
mogucnost koja je hila fa.ktieno egzistentna. Ona nije
ponovljena kao taltva, to jest, nije historijski pravo ra-
zumljena, ako je izo:krenuta . u bljedilo nekog nadvre-
menskog u.zora. Samo faktiena prava povijesnost moze
kao odlucna sudbina tako dokuCiti tu-bilu povijest, da
u ponavljanju »snaga« Mogueega probija u fakticnu eg-
z:istenciju, to jest prilazi prema njoj u njezinoj buduc-
nosti. Otuda historija niposto - kao ni povijesnost ne-
historijskog tubitka- ne odabire svoje polazi§te u »Sa-
dasnjostic i kod SarLO danas »Zbiljskoga«, da bi odav-
de, pipaju6i, natra5ke stigla k nekom Proslomu, nego se
i historijsko dokucivanje ovremenjuje iz buducnosti.
»Jzbor« onoga sto treba postati mogucim predmetom
za historiju vee je izvrsen u fakticnom egzistencijskom
izboru tubilka da bude povijestan, S.to je prvenstveni iz-
vor bistorije i jedino u tome ona jest.
448
I
Ako je bistorijsko dokuOivanje »proSlosti« temeljeno
u sudbiiiskom ponavljanju, tako je malo »subjektivnoc,
da jedino ono jamCi »Objektivnost« historije. Jer mje-
rilo za objektivnost neke znanosti primarno je to, da li
ona moze svoje tematsko biee iznijeti pred razumljenje
neskriveno, u svoj izvomosti njegova bitka. »Opea va-
ljanost« mjerili i pretenzije na »Opcenitostc, sto ih za-
htijeva Se i njegova zdrava pamet, u pravoj su historiji
moguei kao kriteriji »istine« manje nego u ikojoj dru-
goj znanosti.
Sarno zato sto je centralna tema historije uvijek mo-
gucnost tu-bile egzistenoije, a ta fakticno egzistira vaz-
da svjetski-povijesno, moze ta tema zahtijevati od se-
~e ne~mol[~vu ~rijentac.iju na »Cinjeni~.« Stoga se fak-
ttcno J:st.ra.ZIVa.Il.Je mnogostruko grana 1 pretvara u svoj
predmet povijest pribora, djela, kulture, duba i ideja.
Poy}jest je uje~no ~ama. po se?i kao sebe-tradirajuea
UVlJek u. nekoJ seb1 pnpadnoJ izlozenosti, ·koja ima
sama svoJu povijest, tako da historija najeesce. prodire
do samog tu..biloga k:roz tradiranu povijest. Otuda to, da
konkretno historijsko istraZivanje moze boraviti u va-
zda promjenljdvoj pribliZenosti k svojo pravoj temi. Hi-
storiear koji se unaprijed »baca« na »nazor na .svijetc
i·
nekog doba, time jos nije dokazao, da svoj predmet ra-
zumije zapravo povijesno, a ne samo »estetiCki.« · Po
drugoj pak strani moze egzistencija nekog historieara
koji proueava »'Samo« vrela biti odrec:tena pravom po-
vijesnoscu.
Tako, eto, ni pojava vladavine nekog diferenc.iranog
his.toz:ijs~~ .i~teresa, koji seze sve do najuclaljenijih i
naJpnm!tivm~~ ·kult~, sama po sebi jos nije dokaz
o pravoJ povljesnostt tog »vremenac. Na kraju, pojava
problema »b.istorizma« najjasniji je znak za to, da se hi-
stor~ja tlll?it!~ na.s_:toji otuditi od. ·svoje prave povijes-
nosti. OvoJ DlJe numo potrebna historija. Nehistorijska
razdoblja nfsu kao takva vee i nepovijesna.
Mogucnost, da historija uopee bude »korisnac ill »Ste-
tna« »za zivot«, temelji se u tome, §to je taj u korije-
nu svojega bitka povijestan i prema tome se kao fakti-
29 Bitak i vrijeme
449 I
II ,
!
eno egzistiraju6i uvijek vee opredijelio za pravu ili ne-
pravu povijesnost. Nietzsche je ono bitno o »korisnosii
i ~tetnosti historije za zivot« spoznao i jednoznacno-
·Upeeatljivo rekao u svojem drugom nesuvremenom raz-
matm.nju (1874). On lua tri vrste hlstorije: monumen-
talnu, starinarsku i kritiCku, ne smatrajuci nuZ.nim da
izriCito pokaZe to trojstvo i razlog njegovu jedinstvu.
Trojakost historije skicirana je u povi.jesnosti tubit-
ka. Ona ujedno daje razumjeti, u .kojoj mjeri prava hi-
storija mora biti fakticno konkretno jedinstvo tih triju
moguenosti. Nietzscheova popjela nije slucajna. Poeetak
njegova »Razmatranja« daje naslutiti, da je on vise ra-
zumio nego ~to je obznanio.
Kao povijestan, tubitak je moguc samo na temelju
vremenosti. Ta se ovremenjuje u ekstaticki-horizont-
skom jedinstvu njezinih ponesenosti. Tubitak egzistira
kao buduci z~pravo u odlucnom dokucivanju neke oda-
brane _moguenosti. Vracajuci se odlueno prema sebi, on
~ !:
je ponavljajuci otvoren za »monumentalne« mogueno-
..,. ~ sti ljudske egzistencije. Historija sto izvire iz takve po-
..
.. j vijesnosti »monumentalna« je. Tubitak je kao bill pre-
I pusten svojoj baeenosti. U ponavljajucem prisvajanju
Mogucega leZi ujedno skicirana mogucnost postujuceg
cuvanja tu-bile egzistencije, kod koje je postala oci-
tom prihvacena mogucnost. Kao monumenfalna, prava
je historija stoga »S~ka«. Tubitak se ovremenjuje
u jedinstvu buducnosti i bilosti kao sadasnjost. Ova do-
kucuje, i to kao trenutak, Danas kao pravo. Ali ukoli-
. ko je ovo izlozeno iz buducnosno-ponavljajuceg razum-
ljenja neke pliihvacene moguenosti egzistencije, prava
historija postaje razosaddnjenjem tog Danas, to jest,
pateeim sebe-odvajanjem od propadajuee javnosti Da-
nas. Monumentalno-starinarska historija kao prava, nu-
mo jest kritika »Sadasnjosti.« Prava povijesnost jest te-
melj mogueeg jedinstva triju nacina historije. Ali razlog
temelju prave hlstorije jest vremenost kao egzistenci-
jalni smisao bitka brige.
Konkretno prikazivanje egzistencijalno-povijesnog po-
rijekla historije provodi se u analizi tematizacije koja
450
konstituira tu znanost. Glavni dio historijske tematiza-
aije tvori oblikovanje hermeneuticke situacije, koja se
otvara s odlukom historijski egzistirajuceg tubitka, da
ponavljajuCi dokuci tu-bili tubitak. I z prave dokuceno-
sti (»istine«) povijesne egzistencije valja eksponirati
mogucnost i strukturu historljske istine. Ali jer su te-
melj-n:i pojmovi historijskih nauka - bilo da se tieu
njihovih predmeta bilo nacina njihove obrade - poj-
movi egzistencije, pretpostavku teorije duhovnih zna-
nosti cini jedna tematski egzistencijalna interpretacija
povijesnosti tubitka. Ona je stalni cilj, kojemu se kuSa
pribliZiti istraZivacki rad W. Diltheja i u koji unose
prodorniju svjetlost ideje grofa Yorcka od Warten-
burga.
§ 77. Povezanost provedene ekspozicije problema
povijesnosti s istrai.ivanjima W. Diltheja
i idejama grofa Yorcka
Provedeno razlaganje problema povijesti izraslo je iz
usvajanja Dilthejeva rada. Ovjerio ga bijase i ujedno
potkrijepio grof Yorck svojim tezama, koje se nalaze
razasute u njegovim pismima Diltheju.12
. Dilthejev~ s~a, danas jos .Cesto u opticaju, ovakva
J~: »~ank~~tnt« tumac duhovne, osobito -knj.iZevne po-
VlJ~Sti, kOJI se .»takoder« trudi oko razgranicenja priro-
dmh i duhovnih znanosti, pri tome pridaje istaknutu
ulogu povijesti tih znanosti i isto tako nJihovoj »psiho-
logiji«, a sve to pusta da se raspline u nekoj relativis-
tickoj »Zivotnoj filozofiji.c Za povr~no promatranje,
taj je crtez »toCan«. Ali njemu promiee »supstanca«. On
vise zakriva nego sto razotkriva.
Shematski, Dilthejev se istraiivacki rad dade podije-
liti na tri podrucja: studije za teoriju duhov.nih znano-
12. Usp. Briefwechsel zwischen Wilhelm Dilthey und dem Gra-
fen Paul Yorck von Wartenburg 1877-1897, Halle a. d. S.
1923.
29* 451
sti i njihova razgranieenja od prirodnih znanosti; istra-
ilivanja o povijesti znanosti o ljudima, dru~tvu i dr:Zavi;
nastojanja oko jedne psihologije u kojoj treba biti do-
vedena do prikaza »citava cinjenica eovjek.« Znanstve-
noteorijska, znanstvenopovijesna i hermeneuticko-psiho-
lo~ka istraZiva.nja neprestano se prozimaju i ukcltaju.
Gdje prevaguje jedan smjer gledanja, vee su i d·rugi
tu, kao motiv i sredstvo. Ono ~to se kao nutamja pod-
vojenost i -nesigurno, slueaj.no »isprobavanje« izdvaja,
to je elementarni nemir teZnje k jednom cilju: privesti
»zivot« fiJozofskom raaunijevanju i tom razumljenju
osigurati iz »Samog Zivota«, neki hermeneuticki temelj.
Sve se usredotoeuje u »psihologiji«, koja treba razum-
jeti »Zivot<t u njegovoj povijesnoj razvojnoj i djelatnoj
poveza.nosti kao nacin na koji covjek jest kao moguci
predmet duhovnih znanosti u isti mah kao korijen tih
znanosti. Hermeneutika jest samorazjasnjavanje tog ra-
zumljenja i tek u izvedenom obliku metodolo~ja his-
torije.
Dilthey je, dod~e, s obzirom na suvremena rasprav-
ljanja, koja su njegova vlastita istrdivanja oko uteme-
Ijenja duhovnih znanosti jednostrano gurala u polje te-
orije znanosti, uvelike orijentirao svoje objavljene ra-
dove u tom smjeru. »Logiku duhovnih znanosti« smatra
on jednako malo centralnom, kao sto svojom »psiholo-
gijom« tezi »samo« da poboljsa pozitivnu znanost o Psi-
hickomu.
Dilthejevu najvlastitiju filozofsku tendenciju u ko-
mtm:icira:nju s njegovim prijateljem grofom Yorckom,
ovaj ce jednom prili.kom izraziti nedvosmisleno, kada
upozorava na »nama zajedniCki interes da razumijemo
povijesnost« (kurz.tv autorov).t3 Usvajanje Dilthejevih
istrdivanja, koja tek sada postaju pristupacna u pot-
punom opsegu, nal8Ze kontinuitet i konkretizaciju na-
celne rasprave. Iscrpnom razmatranju problema koji
su njega pobuc.tivali, i kako su ga pobudivali, ovdje ni-
13. Briefwechsel, s. 185
452
je mjesto14• Nasuprot tome, treba dati privremeno obi-
ljeZje nekim centralnim idejama grofa Y orcka, putem
izbora karakteristienih mjesta iz pisama.
Yorckova tendencija, Zivuca u komunikaciji s Dilthe-
jevim postavljanjem pitanja i njegovim radom, pokazu-
je se upravo u zauzimanju stanovista prema zadacama
temeljne discipline, analiticke ps.ihologije. On uz Dil-
thejevu akademsku disertaciju »Ideen iibe.r eine be-
schreibende und zergliedemde Psychologie« (1894) pi-
se: »Samoosvjescenje kao primamo sredstvo s.pomaje,
analiza kao primarni postupak spoznaje cvrsto su po-
stavljeni. Polazeei otuda, formulirani su stavci, koje ve-
rificira vlastiti nalaz. Ne ·kroCi se dalje k jednom kriti-
ckom raspletu, jednom razjasnjenju i time dznutra5-
njem opovrgavanju konstruktivne psihologije i njezinih
pred·fnnijevanja« (Briefw. s. 177). » ••• odustajanje od
kr.itickog raspleta = dokaziwmja provenijencije psiho-
logije u pojedinostima i u angaZiranoj izvedbi, prema
mojem je misljenju u vezi s pojmom i mjestom sto ih
Vi pridajetc spoznajnoj teoriji« (s. 177). »Razja.Snjenje
neprimjenljJvosti - ta je Cinjenica pokazana i razjas-
njena - daje samo spoznajna teorija. Ona treba polofi-
ti raeun o adekvatnosti znanstvenih metoda, ona treba
utemeljiti ucenje o metodama, umjesto da sada meto-
de bivaju crpljene - moram reei nasumce - iz poje-
dinih podrucja« (s. 179 i d.).
U ovom Yorckovom zahtjevu- on je u osnovi zahti-
jevanje jedne logike koja prethodi znanostima i vodi
ih, kakvom bijase Platonova i Aristotelova logika - le-
zi ukljucena zadaea, obraditi pozitivno i radikalno raz-
ne kategorijalne strukture biea, koje jest prlroda, biea
koje jest povijest (tubitak). Y. smatra da D-jeva istra-
zivanja »premalo nagla.Savaju genericku diferenciju iz-
meltu ontickoga i historijskoga« (s. 191 - kurziv auto-
14. Toga se moguee odr~i to ve6:na, ito G. Mischu zahvaljuje-
mo konkretan i prema centralnim tendencijama usmjereni
prikaz Diltheja, kojega se neee moCi odr~ nijedno rasprav-
ljanje s njegovim djelom. Usp. W. Dilthey, Ges. Schriften
Bd. V (1924), Vorbericht, s. VII-CXVII.
453 ,.
r
t
rov). .Osobito se kao metoda duhovnih znanosti uzima
u obzir postupak usporelti:vanja. Ovdje se razilazim s
Vama ... Usporedivanje je uvijek estetiC.ko, vezano uvi-
jek uz lik. Windelband dodjeljuje povljesti likove. Nji-
hov ·pojam tipa naskroz je·unutra5nji. Tu je rijee o ka-
rakterima, ne o likovima. Njemu je povijest: niz sllka,
pojedinih likova, estetiCJd. zahtjev. Upravo prirodoznan-
St\!enici smatraju, da pored znanosti preostaje, kao ne-
ka vrsta sredstva za umirenje .Ijudi, samo estemcki u.Zi·
·' tak. Til njmov je pojam povijesti pojam nekog koneksa
sila, jedinici sile, na koje kategorija: lik treba bitli pri-
mjenljiva samo na preneseni naOi.n« (s. 193).
'I
. I~ si~og instinkta za »~iferencij.u :izmedu ontiOkoga
1 histOriJSkoga« Y. spozna]e, ka:k:o se tradicionalno is-
traiivanje povijem jos jako zadriava u »Cisto okular-
nim odredenjima« (s. 192), koja ciljaju na tjelesno i li-
kovno.
' :
»Ranke je veliki oku'lar, ·kojemu ono sto je iseeznulo
ne moie postati zbiljnostima • • • Iz citava se Rankeova
nacina razjasnjava i ogranieavanje povijesne grade na
Politicko. Samo ono je dramatienO« (s. 60). »Modifika-
cije sto ih je donio tijek vremena izgledaju mi ·nebit-
ne, i tu bih radije druga:Cije vrednovao. Jer takozvanu
historijsku skolu, na primjer, smatram pukim nuz-stru-
janjem u koritu iste rijeke, koje reprezentira .samo je-
dnu. kariku jedne stare trajne proturjeenosti. U imenu
:l
je neSto varljivo. Ta skola uopce nije bila hi,storijska
~kurziv autorov) nego sta.rin.arska, esteticki je konstrui-
rala, dok je velik:i dominirajuCi poklret bio pokret me-
~ ' hanioke konstrukcije. Otuda je ono sto je ta skola me-
'
todski pridonijela, metodi racionalnosti, samo osjeeaj
opcenitosti« (s. 68 i d.).
»Pravi filolog, ciji je pojam o historiji jednak pojmu
o ormaru antikviteta. Gdje nema palpabiliteta - kamo
vodi samo iiva psib.icka transpozicija, onamo gospoda
ne odlaze. Ona su u najdubljoj nutrini upravo prirodo-
znanstvenici i jos veema od njih postaju skepticima,
jer im nedostaje eksperiment. Valja se drZati posve da-
. leko od kojekakvih sva.itica, na primjer, koliko puta
454
Platon bija5e u VeLikoj Grckoj, a koliko puta u Sira-
kuzi. U tome nema nim.alo Zivotnosti. Takva izvanjska
manira, koju sam eto kritiOki prozreo, sti.Ze na kraju
do jednog velikog upitni'ka i ani sramotu velikim real-
nostima Homer, Platon, Nov:i. zavjet. Sve zbilj&ki real-
rio pretvara se u sheme, ako biva promatrano kao ,stvar
po sebi', ako ne biva dozivljeno« (s. 61). »,Znan:stvenici'
stoje nasuprot moeima vremena poput najfi.nije obra-
zovanog francuskog drustva nasuprot tadaSnjem revo-
lucionarnom pok.retu. I ovdje i ondje fonnalizam, kult
oblika. Odredivanje odnosa - posljednja rijee mudro-
sti. Takav smjer misljenja ima naravno - kao sto ja
rnislim - svoju jos nenapisanu povijest. Takva misao-
na tlapnja i vjerovanje u nju - promatrano spoznajno-
teorijski: metafiziC.ko ponasanje - produkt je histo-
rije« (s. 39). »Talasanje valova sto ga je izazvao princip
ekscentricnosti*, koji je pred vise od cetir.i stotiile go-
dina doveo jedno novo vrijeme, cini mi se da je posta-
lo presiroko i preplitko, da je spoznaja dospjela do uki-
danja same sebe, eovjek da je dotle odmaknut od sama
.sebe te vise ne vidi sebe. ,Modemi eovjek", to jest, cov-
jek od renesanse dalje, gotov je da bude pokopan« (s.
83). Nasuprot tome: »Svaka istinski Ziva historija, ne
ona Iooja· ziv:ot samo opisuje, jest kritika« (s. 19). -.Ali
poznavanje je povijesti u svojem najboljem dijelu po-
znavanje skrivenih izvora« (s. 109). »S povijescu je ta-
ko, da nije glavno ono sto je spektakularno i upada
u oei. Nervi su nevidljivi, kao sto je uopce nevidljivo
ono bitno. I kao sto se ka.Ze: ,:Qudete 1i tihi bit eete
jaki', tako je istinita i varijanta: budete li tihi, razabrat
cete sto znaci razumjetic (s. 26). :»! tada uZivam u tihu
razgovoru sa sobom i opeenju s duhorn povijesti. Taj
se nije pojavio Faustu u njegovoj izbi, a niti me!tru
Goetheu. Od njega ne biste u strahu pobjegli, bila rnu
pojava ma kako ozbiljna i potresna. Ti. ona je bratska
i srodna u drugom, dubljem smislu ·nego sto su to obita·
* Prevrat od geocentrickog k heliocentrickom principu (op•
prev.)
455
 vaoci gr.mlja i polja. Trod ima sli~nosti s Jakovljevom
bor.bom, siguran dobitak za samog onoga koji se bori.
Ali o tome se radi na prvom mjestu« (s. 133).
Jasan uvid u temeljnu karakteristiku pov.ijesti kao
»virtualnostic stjeee Yorok iz spoznaje karaktera bitk:a.
samog eovjeejeg tubitka, dakle upravo ne znanstveno-
teorijskim putem na objektu povijesnog promatranja:
»TO, sto ukupna psibofizi~ka danost ne jest (bitak = »Ako se filozofija poima kao manifestacija Zivota, ne
postojanje prirode, op. autora), nego Zivi, jezgrena je
to~ka povijesnosti. I jedno samoosvjeseenje, koje nije
usmjereno prema nekom apstraktnomu Ja, nego pre-
ma punoCi moje li~nosti, smatrat ce me historijski
odrectenim, kao sto me fizika spoznaje kozmicki odre-
ctenim. Upravo onako kao sto sam priroda, ja sam
povijest...« (s. 71). I Yorck, koji je prozreo sva nepra-
va »>drectenja odnosac, i »neosnovane« relativizme, ne
ustrueava se povuCi posljednju konsekvenciju iz uvida
u povijesnost tubi~a. »Ali po drugoj je strani ked unu-
trasnje , povijesnosti samosvijesti metodolo5ki neade-
kvatna neka sistematika odvojena ·od historije. Kao ito
·. fiziologija ne more apstrahirati od fizike, tako n_i fil~
zofija - upravo ako je kritiCka - ne moze od poVI-
jesnosti. . . Odnosenje prema sebi i povijesnost jesu
poput disanja i zracnog pritiska - i - moze zvueati
donekle paradoksno - ne-opovijescivanje filozofije ·iz-
., gleda mi u metodskom pogledu poput nekog metafi-
!: zickog ostatka« (s. 69). »Filozofirati reci ce Zivjetic,
stoga - nemojte se upla.Siti - ima, po mojem miSlje-
nju, neke filozofije povijesti - tko bi je mogo napisati!
-· Zacijelo ne onakve kakvom je bijahu do sada shva-
eali i pokusavali napisati, protiv koje ste se Vi ·neobori-
vo izjasnili. Dosadasnje postavljanje pitanja bija5e up-
ravo pogresno, stovise nemoguee, ali ono n.ije tu jedi-
1
I• no. Dalje oko njega nema zbiljskog filozofiranja ko-
i je ne bi bilo hi:storijsko. Razdvajanje sistematske fi-
lozofije i historijskog prikazivanja u biti je neisprav-
no« (s. 251). »MoCi postati prakticnim, to je onda, eto,
svakako prava pravna osnovica svake znanosti. Ali ma-
.temati~ka praksa nije jedina. Prakti~na svrha na5ega
456
stanovJ:sta pedagoska je, u najsirem i najdubljem smis-
lu rijecr. Ona je du5a svake istinske filozofije .i istina
Platonova i Aristotelova« (s. 42 i d.). »Vi znate sto dr- .
ZJ.m o mogucnosti etike kao znanosti. Usprkos tome
uvijek se ne5to moze napraviti. bolje. Za koga su zapra-
vo tolike knjige? Registrature na registrature! Jedino
je vrijedan pafnje nagon do6i od fizi:ke k etici« (s. 73).
kao ekspektoracija neke misaone tlapnje, koja i izgle-
da kao tlapnja jer se tu pogled odvraea od tla svijesti,
onda ta zadaea jednako daje oskudan rezultat kao sto
je zamrsena i tegobna u pogledu njegova dobivanja.
Pretpostavkom jest sloboda od predrasuda, a vee je i
nju tesko steci« (s. 250).
Da se sam Yorck otputio privesti kategor.ijalnom za-
hvatu Historijsko nasuprot Ontickomu (Okularnomu)
i »Zivot« uzdignuti u primjereno znanstveno razu..mijeva-
nje, postaje. razgovijetno iz upozorenja na vrstu potes-
koea oko takvih istra.Zivanja: esteticko-mehanisticki na-
Cin misljenja dakse nalazi rjecniCki izraz, pri sirokoj
provenijenciji rijeci razja5njivih iz okularnosti, negoli
ona analiza sto odlazi iza zora... Ono sto, naprotiv,
prodire u temelj nvosti crpljeno je iz egzoterickog pri·
kazivanja, i. otuda, eto, sva terminologija nije opeenito
razumljiva, simbolicka je a neizbjema. Iz osobite vrste
filozofs·kog mi.Sljenja slijedi osohitost njegova jezitkog
izrazac (s. 70 i d.). »Ali Vi poznajete moju osobitu na-
klonost Paradoksnomu, koju opravdavam time, sto je
paradoksalnost znamen one istine, da communis opinio
zacijelo nigdje nije u istini, kao jedan elementarni ta-
log poopeavajuceg polurazumljenja, u kojem su odnosi
prema istini poput sumporne pare koju za sobom os-
tavlja munja. Istina nikada nije element. Pedagoska
zadaCa. drZave bila bi, razbijati elementarno javno mni·
jenje i sto je vecma moguce obrazujuci omoguCivati
individualnost gledanja i smatranja. Tada bi bilo mo-
. guee, da umjesto takozvane javne savjesti - njezina
radikalnog otuctivanja, ponovo zadobije moe pojedinac-
na savjest, to jest savjest« (s. 249 i d.).
457 •••
,
r
Interes - razumjeti povijesnost, stavlja sebe pred
zadacu obrade »generiOke diferencije izmedu Ontiokoga
i Historijskoga«. Time je utvrden fundamentalni cilj
»filozofije iivota«. Pa ipak treba postavljanje pitanja
nacelno radikalizirati. Kako drugacije da povijesnost
bude, za razliku od Ontickoga, filozofski zahvaeena i
»kategorijalno« pojmljena, nego tako, da »Onticko« kao
i »Historijsko« budu dovedeni u jedno izvorniie jedin-
stvo u pogledu moguceg usporedivanja i razlucivosti?
Ali to je moguce samo ako nikne uvid: 1. Pitanje o po-
vijesnosti jest ontolosko pitanje o ustrojstvu bitka po-
vijesno Bivstvujucega; 2. Pitanje o Ontickomu jest on-
tolosko pitanje o ustrojstvu bitka biea koje nije su-
kladno• tubitku, Postojecega u najsirem smislu; 3. On-
ticko je samo jedno podrucje bica. !deja bitka obuhva-
ea »Onticko« i ~Historijsko«. Ona je ta, koja se mora
dati »genericki diferencirati:«.
Nije slucajno, sto Yorck naziva povijesna bica na-
prosto Onticko. To je samo odsjev neskrsene vladavine
tradicionalne ontologije koja, porijeklom iz antickog
postavljanja pitanja o bitku, zadrlava ontok>sku pro-
blematiku u jednoj naeelnoj suienosti. Problem diferen-
cije izme4u OntiCkoga i Historijskoga moze biti obra-
4en kao istraZivacki problem samo ako je prije toga
osigurana nit vodilja15 putem fundamentalnoontoloskog
razjaSn.jenja pitanja o smislu bitka uopce. Tako postaje
jasno, u kojemu je smislu pripremna egzistencijalno-
-vremenska analitika tubitka odlucila njegovati dub
grofa Yorcka, da bi sluiila Dilthejevu djelu.
15. Usp. §§ 5 i 6, s. 16 i d.
458
I 459
Sesto poglavlje
VREMENOST I UNUTARVREMENSKOST
KAO ISKON VULGARNOG POJMA VREMENA
§ 78. Nepotpunost proveilene vremenske analize
tubitka
Kao dokaz da vremenost konstituira bitak tubitka,
i kako ga konstituira, bijase pokazano: povijesnost kao
ustrojstvo bitka egzistencije »U osnovi« je vremenost.
Interpretac:.ja vremenog karaktera povijesti provo4ena
je bez obzira na »cinjenicu«, da svako doga4anje pro-
tjece »U vremenu«. U tijeku egzistencijalno-vremenske
analize povijesnosti stalno bija.Se oduzimana rijec sva-
kida.Snjem razumijevanju tubitka, koji fakticno pozna
svaku povijest samo kao »unutarvremensko« dogada-
nje. Ako egzistencijalna analitika treba tubitak uciniti
ontoloski transparentnim upravo u njegovoj fakticnos-
ti, tada treba izriCito vratiti pravovaljanost i fakticno-
mu »Onticko-vremenskom« izlaganju povijesti. Vreme-
nu »U kojem« bice susrece valja posvetiti naeelnu ana-
lim to nuinije, sto su osim povijesti tako4er i prirodni
procesi odredeni »vremenom«. Ipak, elementamiji ne-
go okolnost, da se u znanostima o povijesti i prirodi
pojavljuje »vremenski faktor«, jest fakt, da tubitak
vee prije svakog tematskog istra!ivanja »raeuna s vre-
menom« i ravna se prema njemu. A tu opet ostaje od.-
lueujuee ono »raeunanje« tubitka ,.s vremenom« koje
slijedi prije svake upotrebe mjernog pribora sto je
primjeren odredivanju vremena. Ono prvo prethodi
ovom drugomu i na prvomu mjestu Cini mogucim ne-
sto poput upotrebe satova.
EgzistirajuCi fakticno, sva.k.i tubitak »ima« »vreme-
na« i1i ga »nema«. Ono »si uzima vremena« iJi »Si ne
mo:Ze ostaviti vremena«. ZaSto si tubitak uzima :.vre-
mena« i za!to ga mofe :.gubiti«? Otkuda uzima vrije·
me? Kako se to vrijeme odnosi prema vremenosti
tubitka?

Fakticni tubitak vodi raeuna o vremenu ne razumi-
jevajuci vremenost egzistencijalno. Elementarno pona-
sanje racunanja s vremenom tra!i razjasnjenje prije
nego sto pitamo: StO znaci - bice je »U vremenU«.
Svako pona5anje tubitka treba biti interpretirano iz
njegova bitka, to jest iz vremenosti. Valja pokazati, ka-
ko tubitak kao vremenost ovremenjuje neko ponasanje,
koje se odnosi prema vremenu, na taj nacin, sto on
vodi racuna o njemu. Dosada5nja karakteristika vre-
menosti otuda je uopce nepot.puna ne samo utoliko sto
ne bijahu uzete u obzir sve dimenzije tog fenomena,
nego u njoj ima nacelnih praznina, jer vremenosti pri-
pada que i nesto takvo kao sto je svjetsko vrijeme u
strogom smislu egzistencijalno-vremenskog pojma o
svijetu. Kako li je to moguee i zasto je nu!no, valja
privesti razumijevanju. Time vulgarno poznato »vrije-
me«, »U kojem« se pojavljuje bice, i u isti mah unutar-
vremenskost tog biea, bivaju donekle rasvijetljeni.
Svakidasnji tubitak, koji si uzima vremena, nalazi
vrijeme najprije kod unutarsvjetski sretajuceg Priruc-
noga i Postojecega. Tubitak razumije ovako »isku5a-
nO« vrijeme u horizontu najbliZeg razumijevanja bitka,
to jest, kao i sanio na neki naCin Postojece. Kako i za-
sto dolaz.i do oblikovanja vulgarnog pojma vremena, to
zahtijeva razjasnjenje iz vremenski fundiranog ustroj-
stVa bitka tubitka, koji briguje o vremenu. Vulgarni po-
jam vremena zahvaljuje svoje porijeklo jednoj nivela-
ciji izvornog vremena. Dokaz tog porijekla vulgarnog
pojma vremena postaje opravdanjem ranije provedene
interpr'etacije vremenosti kao izvornog vremena.
Pri oblikovanju vulgarnog pojma vremena pokazuje
se eudnovato kolebanje, da li vremenu treba pridati
»subjektivni« i1i pak »abjektivni« karakter. I ondje
gdje se vrijeme shvaea kao bice po sebi, ono se svejed-
no pripisuje prvenstveno »dusi«. A gdje ima karakter
neeega »SVOjstvenog svijesti«, tu ipak fungira »Objek-
tivno«. U Hegelovoj su interpretaciji vremena obje mo-
gucnosti dovedene do nekog izvjesnog dokidanja. Hegel
pokuSava odrediti povezanost izmedu :.vremena« i »du-
460
,.
· ha«, da bi otuda razjasnio; za!to duh ·kao povijest »pada
u vrijeme«. Izgleda kao da se preda5nja interpretacija
vremenosti tubitka, i pripadnosti svjetskog vremena
toj vremenosti, u rezultatu slaZe s Hegelom. Ali jer se
ova analiza vremena vee u poeetku naeelno razlikuje
od H egela i svojim je cHjern, to jest, fundamentalnoon-
toloskom namjerom, orijentirana suprotno njemu, krat-
ki prikaz Hegelova shvaeanja odnosa izmedu wemena
i duha moze poslu!iti tome, da egzistencijalno-ontoloska
interpretacija vremenosti tubitka, svjetskog vremena i
..
porijekla vulgarnog pojma vremena bude indirektno
razja8njena i privremeno zakljucena.
Na pitanje, da li i kako, vremenu pripada neki :.bi-
tak«, zasto i u kojem smislu vrijeme nazivamo »bi-
cem«, moguce je odgovoriti tek ako je pokazano, u ko-
j~j mJeri sama vremenost u cjelini svojeg ovremenjiva-
DJa omogucuje ne5to poput razumijevanja bitka l os-
lovljavanja bica. Kao rdclanjenje ovog poglavlja
proizlazi slijedeea podjela: vremenost tubitka i brigo-
vanje o vremenu (§ 79); vrijeme kao predmet brigova-
nja i unutarvremenskost (§ 80); unutarvremenskost i
geneza vulgarnog pojma vremena (§ 81); odudaranje
egzistencijalno-ontoloske povezanosti vremenosti, tubit-
ka i s·vjetskog vremena od. Hegelova shvaeanja odinosa
izmedu vremena i duha (§ 82); egzistencijalno-vremen-
ska analitika tubitka i fundamental11oontolosko pitanje
o smislu bitka uopce (§ 83).
§ 79. Vremenost tubitka i brigovanje o vremenu
Tubitak egzistira kao biee kojemu se u njegovu bitku
radi o samom tom bitku. Bitno ispred sama sebe on
se prije svakog pukog i naknadnog promatranja s~a
sebe projektirao prema svojemu MoCi-biti. U tom pro-
jek~ on j~ o~kri~ k~o ?aeen. ~o bacen, prepu5ten je
»SV~Je~u«: 1 ?n~JU~l pnpada nJe~u. Kao briga, to jest
egzistl~JUcl. _u Jedmstvu propadaJuci bacenog projek-
ta, to blce Je dokuceno kao Tu. SubivstvujuCi s drugi-
461
 rna, ono se zad:dava u jednoj prosjecnoj izlozenosti,
koja biva arti.lrulirana u govoru i izricana u jeziku. Bi-
tak-11-svijetu uvijek je sebe vee izrekao, i kao bitak
kod unutarsvjetJStki sretajuCih biea u oslovljavanju i
razglabanju neprestance izriee sama sebe. Smotreno
zdravorazums.k.o brigovanje temelji se u v.remenosti, i
to u modusu oeekujuci..pamteeeg osadasnj.ivanja. Kao
·brigujute proraCu.navanje, planiranje, predost.roZnost i
cuvanje, ono uvijek vee kazuje, bilo glasovno ili ne:
»tada« - treba da se dogodi ovo, »prije toga« - treba
naei rjesenje, »Sada« - treba nadoknaditi to, sto Se
»Onda« izjalovilo i sto je umaknulo.
u »tada« se brigovanje izja5njava oeekujuei, a pam-
teei u ;onda« i osada5njujuei u »sada«. U »tada« lezi
najce5ee neizricito »sada jos ne«, to jest, to »tada«
reeeno je u oeekujuei-pamteeem odnosno zaboravljaju-
eem osadasnjenju. »>nda« krije u sebi »sada v·i.Se ne«.
Njime se izriee pameenje kao oeekujuee osadasnjenje.
»Tada« i »onda« podrammijevaju se s obzirom na ne-
ko »sada«, to jest, osadasnjenje ima neku osebujnu te-
.. Zinu. Ono se dodUS.e uvijek ovremenjuje u jedinstvu
s ocekivanjem i pameenjem, bill oni modificirani i u
neoeekujuci zaborav, u kojem se modusu vremenost
zapleee u sada5njost, koja osadasnjuju6i kazuje prije
svega »Sada-sada«. Ono sto brigovanje oeekuje kao sli-
jetleee, biva izreeeno u »odmah«, ono sto je netom po-
stalo raspoloZivo odnosoo izgubljeno - u »upravo«.
I Horizont pameenja koje se izrice u ·»anda« jest »Rani-
'
,.,j !:
'!·
je«, horizont za tada - »Kasnije« (»ubuduee«), za »sa-
da« on je »Danas«.
Ali svako »tada« jest kao takvo neko »tada kad ...«,
svako »Onda« neko »>nda kad...«, svako »Sada« neko
»Sada kad ...«. Ovu, prividno po ·sebi razumljivu struk-
turu odnosa »>nda« i »tada«, nazivamo podobnost za
datiranje. Pri tome mora biti potpuno zanemareno, da
li se datiranje fakticno provodi s obzirom na neki ka-
lendarski »datum«. I bez takvih »~atuma«, »sada«, »ta-
da« i »>nda« manje su ill vise odrelJ:eno datirani. Ako
462
odredenosi datiranja izostaje, onda to ne kazuje da
strukture podobnosti za datiranje nema iii da je slu-
cajna.
Sto je to, cemu bitno pripada takva podobnost za da-
tiranje, i u cemu se ona temelji? Ali zar je moguee,.
postaviti izlisnije pitanje od ovoga? Sa »Sada kad...«
ipak mislimo, »kao sto je poznato«, neki »CaSak«. To-
»Sada« jest vrijeme. Neospomo razumijemo, na izvjes-
tan naCin, takoder da su »sada- kad«, »tada - .kad«,
»onda - kad« u vezi s vremenom. Da je s neCim tak-
vim misljeno samo »vrijeme«, zatim kako je to mogu-
ee i sto li znaci »vrijeme« - sve to pak ne biva s »pri-
rodnim« razumljenjem toga »Sada« itd. vee i pojmljeno.
Stovise, zar je doista po sebi razumljivo, da mi ne5to
poput »sada«, »tada«, »Onda« bez daljnjega razumije-
mo« i, »kao sto je i prirodno«, izrieemo? Ta odakle uzi-
mamo to »sada - .kad«? Zar smo nesto takvo na51i
medu unutarsvjetskim bieima, mec:!u Prirucnim? OOito
nismo. Bijase Ii to uopee tek nadeno? Jesmo Ii se ikada
otputili trditi to i ustanoviti? ».U svako vrijeme« ras-
pol3Zemo time, a da to nikada nismo izricito dobili,
i stalno se koristimo time, premda ne uvijek u nekom
saopeenju. Najtrivijalniji, svakodnevno usput izricani
govor,· na primjer: »hladno je«, reei ce ujedno neko
»sada kad...«. Za5to. tubitak u oslovljavanju onoga o
cemu briguje,· premda najcesce bez saopeenja, suizriee
neko »sada kad.•.«, »tada kad•..«, »Onda kad ...«? Za-
to, sto izlaZuce oslovljavanje neeega suizrice sebe, to-
jest, izrice ·Smotreno razumijevajuCi bitak kod Priruc-
noga ~to ga bitak, otkrivajuci, pu~ta da susreee, i zato
sto se ovo sebe suizlaZuee oslovlja:vanje i razglabanje
temelji u osadalnjivanju i moguee je samo kao ono•.
OcekujuCi-pamteee osada5njivanje izlare sebe. A to
je i opet moguee samo jer je ono - po samom sebi
ekstaticki otvoreno - uvijek vee dokueeno za samo
sebe i dade se artikulirati u razumijevajuei:-govoreCe.m
izlaganju. Zato sto vremenost ekstaticko-horizontski
1. Usp. § 33, s. 175 i d.
463
 konstituirA rasvijetljenost Tu, ona je stoga u tom Tu
uvijek vee iz.lof.iva i time poznata. Sebe izla.Zuce osadas-
njivanje, to jest ono Izlozeno koje je oslovljeno u ~sa­
da«, nazivamo »vrijeme«. U tome se ispoljava jed.ino,
da je vremenost, prepoznatljiva kao eksta~cki_ otyore~
na, najprije i najcesee poznata s~o u _toJ bnguJuc<;>~
izlozenosti. »Neposredna« razumlJlvost 1 prepoznatlJt-
vost ne iskljucuju, medutim, da i izvom~ vremen<;>s!
kao takva, i porijeklo izricitog vremena ko~e se u DJOJ
ovremenjuje, ostanu nepoznati i neshvaceru.
:.
Da onome sto je izlozeno sa »sada«, »tada« i »anda«
bitno pripada struktura podobnosti za datiranje, to po-
staje najelementamijim dokazom za porijeklo Izloze-
noga iz • vrem.enosti koja izla.Ze sebe. Rekavsi »sada«,
UVijek razumijemo vee i neko )) - kada tO i to • • .« 1 ne
izrekavsi to u isti mah. Zbog cega? Zbog toga, sto »Sa-
da« izla.Ze jedno osada5njenje biea. U »sada kad« le.Z.i
ekstatiCki kara.kter sada5njosti. Podobnost za datiranje
tih »sada«, »tada« i »011da« odbljesak je ekstatickog
ustrojstva v.remenosti i stoga je bitna takoder za samo
izricito vrijeme. Struktura podobnosti za datiranje »Sa-
da«, »tada« i »Onda« potvrda je za to, da su oni, iz
roda vremenosti, i· sami vrijeme. lzla.Zuee izr.icanje »Sa-
da«, »tada« i »anda« jest najizvorn.ija naznaka vremena.
A u ekstatiCkom jedinstvu vremenosti, koja pored po-
dobnosti za datiranje biva razumljena netematski i kao
takva nenaznaeena, tubitak je uvijek samom sebi vee
dok.ucen kao bitak-u-svijetu, i u isti je mah otkrito
unutarsvjetsko biee, pa stoga izlozeno vrijeme uvijek
takoder ima vee neku datiranost iz biea, sretajueeg u
dokueenosti Tu: sada kad - lupaju vrata; sada kad -
mi se zametnula knjiga, i slicn.o.
Na temelju istog porijekla u ekstatickoj vremenosti,
horizonti StO pripadaju tima »Sada«, »tada« i »Onda«
takoder imaju karakter podobnosti za datiranje, kao
»danas, kad.•.«, »kasnije, kad ...« i »-ranije, kad ...«,
Ako oeekivanje, koje se podrazumijeva u »tada«, iz.
la.Ze sebe i pni tome, kao osada5njenje, Ocekivano ra-
zumije iz svojega »sada«, onda u »naznaci« tog »tada«
464
vee leZi »a sada jos De«. OsadaSnjujuee oeekivanje ra-
zumije neko »do tada«. Izlaganje artiku1ira to »do ta-
da« - ovo, naime, »ima svoje vrijeme« - kao Medu-
tim, koje takoder ima podobnost za datiranje. Ono do-
lazi do izra.Zaja u »dotle dok.•.« Brigovanje mofe opet
samo to »dotle« oeekujuci artikulirati putem daljnjih
naznaka »tada«. »Do tada« biva podijeljeno na mno5tvo
»od tada- do tada«, ali oni su unaprijed »>buhvaeeni«
u ocekujueem projektu primamoga »tada«. S ~ekujue!­
-osada5njujuCim razumljenjem toga »dotle«, b1va a.rtt-
kulirano »bivanje«. To trajanje opet je vrijeme, oeito-
vano u sebe-izlaganju vremenosti, koje tako biva u
brigovanju svaki put netematski razumljeno k.1o »rokc.
OCekujuei-pamteee osada5njivanje »iz«la.Ze neko oro-
ceno »dotle« samo stoga sto je pri to.me sebi dokuceno
kao ekstaticka protegnutost povijesne vremenosti,
premda neprepoznana kao takva. Ali pri tome se poka-
zuje jos jedna osebujnost »naznaeenog« vremena. Nije
oroceno samo »dotle«, nego svako »sada«, »tada«J »an-
da« ima pored strukture podobnosti za datiranje uvijek
i neku roCDOSt promjenljiva raspona: »Sada«: U pauzi,
pri jelu, uvecer, ljeti; »tada«: pri dorucku, pri usta-
,,
janju i slieno.
OcekujuCi-pamteei-osadasnjujuee brigovanje »astavlja ..
si<l ..vremena ovako iii onako, i brigujuei si ga naznaeu-
je, takoder i bez ikakve, i prije ikoje, odredbe vreme-
na koju bi speoifieno .raCun.alo. Pri tome si vrijeme u
svakom modusu brigujueeg ostavljanja-sebi-vremena da-
tira iz onoga eemu se svaki put upravo .posveeuje bri-
govanja u okolnom svijetu i sto je dokueeno u cuvstvu-
jueem razumljenju, iz onoga sto se obavlja »U tijeku
dana«. Uvijek nakon sto se tubitak osada5njujuei ras-
toci u ono 0 cemu briguje, nakon stone oeekujuC.i sebe
zaboravi sebe, ostaje i njegovo vrijeme, koje si »>stav-
lja«, zakrito tim nacinom »astavljanja«. Upravo u sva-
,
: ·'
kodnevno brigujueem »mvotarenjuc tubitak nikada ne
razumije sebe kao protjeeuei du.Z jednog kontinuirano
trajueeg slijeda su5tih »sadac. Vrijeme ~to si ga tubitak
ostavlja ima na temelju tog zakrivanja tako reei rupe.
30 Bitak i vrijeme 465 I I
 Cesto v~e neeemo skupiti jedan »dan« I ako se osvree.
mo na vrijeme sto smo ga »potro§ili«. To Neuk:upno
izbu§enog vremena svejedno nije raskomadanost, nego
je jedan modus uvijek vee dokucene, ekstaticki proteg-
nute vremenosti. Nacin na koji »ostavljenoc vrijeme
»protjeeec i kako si ga brigovanje vi§e iii manje izricito
naznacuje, dade se fenomenski primjereno eksplicirati
samo ako bude u jednu ruku cirlana po strani teorijska
,, »predodZba« neke kontinuirane »rijeke samih Sada«, a
u d.rugu ruku pojmljeno to, da moguce nacine na koje
tubitak sebi daje i ostavlja vrijeme primamo valja od-
rediti iz toga, kako on »ima«, odgovarajuCi svakoj .eg-
zistenciji, svoje vrijeme.
Ranije bija5e ok:arakterizi·rano pravo i nepravo egzi-
stiranje s obzirom na moduse .ovremenjivanja vreme-
nosti koje ih fundira. Prema tome se neodluenost ne-
prave egzistencije ovremenjuje u modusu jednog ne-
oeekujuci-zaboravljajueeg osadasnjivanja. Neodlueni
razumije sebe iz najbliZih zbivanja i do-godovstina sto
sretaju u takvom osadasnjenju i naizmjence se nameeu.
GubeCi, silno zaposlen, sebe u onom o eemu briguje,
Neodlueni gubi kod toga svoje vrijeme. n otuda za
nj karakteristiean govor: »nemam vremena«. Kao sto
neki nepravo Egzistirajuci neprestano gubi vrijeme i
nikada ga »nemac, tako ostaje odlikom vremenosti pra-
ve- egzistencije to, da ona u odluenosti nikada ne gubi
vrijeme i »uvijek ima vremena«. Jer vremenost odluc-
nosti ima, ·sto se tiee njezine sadasnjosti, karakter tre-
nutka. Sarno njegovo pravo osadasnjenje situaoije nije
niCim voc:1eno, nego je zaustavljeno u bijueoj budueno-
sti. Trenutacna se egzistencija ovremenjuje kao sud-
binski oijela protegnutost u smislu prave, povijesne
stalnosti .liOnosti. Ovakva vremenska egzistencija ima
»sta1no« vremena za ono stood nje zahtijeva situacija.
Ali odlucnost dokucuje Tu na ovaj nacin samo kao situ-
aciju. Otuda Dokueeno nikada ne more sresti OdluC-
noga tako, da bi on od toga mogao neodlueno gubiti
svoje vrijeme.
466
,, Faktieno baeeni tubitak mote »uzimati« sebi vrijeme
·i gubiti ga samo stoga sto mu je kao ekstaticki proteg-
nutoj vremenosti, pored u 'njoj utemeljene dokucenosti
Tu, dodijeljeno neko »vrijeme«.
Kao dokucen, tubitak faktieno egzistira na nacin su-
-bitka, s Drugima. On boravi u nekoj javnoj, prosjeenoj
razumljivosti. U svakidasnjem skupa~bitku izlagani i
izricani »Sada kad .. .« 1 »tada kad ...« - bivaju naeelno
razumljeni, premda su samo u izvjesnim granicama
jednoznacno datirani. u »najbli.Zem« skupa-bitku moze
vise njih »skupa« kazivati »sada«, pri cemu svaki d.ru-
gacije datira reeeno »sada«: sada, kad se dogac:1a ovo
ili ono. Izreeeno »sada« svaki je rekao u javnosti skupa-
·bitka-u-svijetu. Otuda je .izlozeno, izreceno vrijeme sva-
kog tubitka kao takvo na temelju svojeg ekstatickog
bitka-u-svijetu, takoc:1er uvijek vee postalo javnim. Uko-
liko onda svakidasnje brigovanje razumije sebe iz »Svi-
jeta« o kojemu briguje, ono ne pozna »vrijeme« koje
si uzima kao svoje, nego brigujuci iskoriStava vrijeme
»kojega ima«, s kojim se racuna. Ali javnost je vreme-
na to uocljivija, sto ve6ma fa'ktiCni tubitak izriCito bri-
guje o vremenu, posebno vodeCi raCu.na o njemu.
§ 80. Vrijeme kao predmet brigovanja
i unutarvremenskost
Prethodno je valjalo samo razum.jeti, kako tubitak te-
meljen u vremenosti egzistirajuci briguje o vremenu i
kako ovo u izlaiueem brigovanju postaje javnim za
bitak-u-svijetu. Pri tome je ostalo jos potpuno neodre-
c:1eno, u kojem smislu izreeeno javno vrijeme »jest«,.
moze 1i ono uopce biti oslovljeno kao biee. Prije svake
odluke o tome, je li javno vrijeme »ipak samo subjek-
tivno«, iii je »objektivno zbiljskoc iii Cak nije nijedno
od toga, najprije mora biti stroze odrec:1en fenomenski
karakter javnog vremepa.
Postajanje vremena javnim ne dogac:1a se naknadno
i zgodimice. Stoga ~to je, naprotiv, tubitak kao eksta-
30* 467
ticko-vremensk.i uvijek vee dokucen i pripada izlaganju
koje razwnije egzistenciju, u brigovanju je vee postalo
,
javnim takoCler i vrijeme. Ravna se prema njemu, tako
te svakomu mora biti moguee da ga na nek.i nacin
nade.
Premda se brigovanje o vremenu moze na nacin oka-
rakteriziranog datiranja ostvarivati iz okolnosvjetskih
zbivanja, ipak se to dogacta u osnovi uvijek vee u ho-
rizontu nekog brigovanja o vremenu, koje poznamo iz
astronomskog i kalendarskog ra.Cunanja vremena. To
se racunanje ne pojavljuje slueajno, nego njegova eg-
zistencijalno-ontoloska numost proizlazi iz temeljnog
ustrojstva tubitka kao brige. Zato sto tubitak prema
biti, ka<1 bacen, egzistira propadajuei, on izlafe svoje
vrijeme na nacin nekog racunanja v'remena brigujuei.
U njemu se ovremenjuje »pravo« postajanje vremena
javnim, tako da moramo reCi: bacenost tubitka razlog
je tome, sto »ima« javnog vremena. Da bi dokazu po-
rijekl~ javnog vremena iz fakticne vremenosti bila osi-
gurana moguea razumljivost, najprije ~oramo uopee
okarakterizlirati vrijeme izlozeno u vremenosti brigova-
nja, vee i samo stoga da bismo razgovijetno pokazali
kako bit brigovanja o vremenu ne lezi u primjeni broj-
canih odreClenja pri datiranju. Otuda takocter ono sto
je odlucujuee kod racunanja vremena ne .smije biti gle-
dano u kvantificiranju vremena, nego mora biti izvor-
nije pojmljeno iz vremenosti tubitka koji raeuna s
vremenom.
»Javno vrijeme« pokazuje se kao ono vrijeme »U
kojemu« susreee unutarsvjetsko Prirueno i Postojeee.
To zahtijeva, da takva tubitku nesukladna biea nazo-
vemo unutarvremenskima. Interpretacija unutarvre-
menskosti pribavlja jed.an izvorniji uvid u bit »javnog
vremena« i ujedno omogueuje omectivanje njegova
»bitka«.
Bitak tubitka jest briga. To biee, kao baeeno, egzis-
tira propadajuei. Prepusten »Svijetu« otkritom s nje-
govim faktieniro Tu i brigujuei upueen na njega, tu-
bitak ocekuje svoje Moei-biti-u-svijetu na taj naein, sto
468
»racuna« s onim i na ono cime za volju toga Moei-biti
na kraju postiZe osobitu svrhu. SvakidaSnji smotreni
bitak~u-svijetu treba mogucnost vidika, to jest svjet-
linu, da bi se mogao brigujuei ophoditi s P-rirucnim
unutar Postojecega. S fak.ti.cnom dokuceno5eu njegova
svijeta, za tubitak je otkri ta priroda. U svojoj baeeno-
sti on je iween smjenjivanju dana i noei. Prvi daje
svojom svjetlinom moguei vidik, druga ga uzima.
Smotreno brigujuei u ocek.ivanju mogucnosti vidika,
tubitak si, razumijevajuci sebe iz svojega dnevnog pos-
la, daje svoje vrijeme iz »tada kad se dani«. »Tada« o
kojemu briguje, biva datirano iz onoga sto je u nekom
najblizem okolnom svijetu povezano sa svrhovitoseu
rasvjetljivanja: iz izlaska Sunca. Tada, kad ono izade,
vrijeme je za. .. Tubitak, dakle, datira vrijeme, koje si
mora uzeti, iz onoga sto u horizontu prepustenosti svi-
jetu susreee unutar njega ·kao nesto sto je osobito svr-
hovito za smotreno Moei-biti-u-svijetu. Brigovanje upo-
trebljava •prirucnost« svjetlosti i topline sto ih poda-
ruje Sunce. Sunce datira vrijeme izlozeno u brigovanju.
Iz tog datiranja izrasta »prirodna« mjera vremena, dan.
A jer je vremenost tubitka, koji si mora uzimati svoje ,,
vrijeme, konacna, niegovi su dani takoCler vee odbroje-
ni. wDok je dan« - to daje brigujueem ocekivanju
moguenost da, unaprijed se brinuei, odredi svako »ta-
da« za ono o cemu valja brigovati, to jest, da podijeli
dan. Podjela biva i opet provedena s obzirom na ono
sto datira vrijeme: na putujuee Sunce. Poput izlas.ka,
zalazak i podne osobita su »mjesta« sto ih zauzima ta
zvijezda. 0 njezinu redovno ponavljanom prolafenju, u
svijet baeeni tubitak, koji si ovremenjujuei daje vrije-
me, vodi .raeuna. Dogadanje je tubitka, na temelju dati-
rajuceg izlaganja vremena slciciranog iz baeenosti u
Tu, svakodnevno.
To datiranje, sto se provodi polazeci od zvijezde koja ,,
podaruje svjetlost i toplinu, i od ~jezinih osobitih
mjesta na nebu, naznaka je vremena koju je u su-bitku
»pod istim nebomc za »svak:oga« u svako vrijeme i na
jednaki .nacin u izvjesnim granicama ponajprije moguee
469
 I!' provesti jednoglasno. Ono sto datira, raspolozivo je u
I ,,
I 9kolnom svijetu, pa ipak nije ogranieeno na priborski
svijet redovitog brigovailja. U njemu je, naprotiv, uvi-
jek vee suotkrita okolnosvjetska priroda, kao i javni
okoln.i svijet1• Na to javno datiranje, u kojemu si sva-
tko prlop6uje svoje vrijeme, svatk:o moze ujedno i »ra·
cunati«, ono upotrebljava neku javno raspoloZivu mje-
ru. To dat~ranje racuna s vremenom u smislu mjerenja
vremena, kojemu je, prema tome, potreban neki mjerac
v.remena, to -jest neki :Sat. u tome leZi: s vremenoscu
bacenog, >>svijetu« prepu§tenog tubitka koji si uzima
vrijeme, otkrito je takoder vee ne5to poput »Sata«, to
jest, neko Prirucno koje je u svojem redo1.'itom ponav-
ljanju postalo pristupacno u ocekivajucem osada5njiva-
nju. BaCeni bitak kod PlliruCnoga temelji se u vreme-
nosti. Ona je osnova :Sata. Kao uvjet za mogucnost fak·
ticne numosti sata, vremenost .ujednt> uvjetuje njegovu
podobnost da bude otkrit; jer samo ocekuju6i-pamteee
osada~nj.ivanje kretanja Sunca, k.oje kretanje susreee s
I otkritoscu unptarsvjetsk.ih biea, omogu6uje i ujedno za-
··I·) htijeva, kao izlafuee sebe, datiranje iz javno Prirueno-
ga u okolnom svijetu.
~ !j Tek »prirodni« sat, uvijek vee otkrit s faktienom ba-
'. cenoscu tubitka koji se temelji u vremenosti, motivira
i ujedno omogucuje izradu i upotrebu jos spretnijih
satova, i ·to tako, da »umjetni« satovi moraju biti »Da·
mjesteni« prema onom »prirodnomuc, da bi sa svoje
strane ucinili pristupacnim vrijeme primamo otkrito
u. prirodnom sa tu.
.~
Prije nego sto na.znaCimo glav.ne crte oblikovanja ra-
cunanja vremena i upotrebe sata u :njihovu egzistenci-
jalno-ontol<>Skom smislu, treba najprije potpunije oka-
rakterizirati vr.ijeme koje je predmet brigovanja pri
'·I mjerenju vremena. Ako tek ·mjerenje vremena »zapra-
vo« cini javnim vrijeme 0 kojem brigujemo, ·tada javno
vrijeme mora bni kao fenomen neskriveno pristupa.Cno
2. Usp. § IS, s. 75 i d.
470
na tragu onoga, kakvlm se u takvom »raeunajueemc
datiranju pokazuje to ~to je da.tirano.
Datiranje ;tada«, koje sebe iz1aZe u bri.~juce!D ~
kivanju, ukljueuje u sebi: tada ~d se ~, 1 uklJU~Je:
vrijeme je za dnevni posao. VnJeme izlozeno u bngo-
vanju uvijek 1e vee vrijeme za •.• Svako »sada. kad to
i .to« .kao .ta:kvo, uvijek je i prikladno i neprikladno.
·»Sada« - a tako i svaki modus izJozenog vremena -
nije samo neko »sada kad•••«, nego je, kao bitn? po-
dobno za datiranje, bitno odredeno ~~tu;om prikla~·
nosti iii neprikladnosti. Izlo!eno vnJeme una po pon·
jeklu karakter »Vremena za•..« o~osn<? »ne~reme~
za.••«. OeekujuCi-pamteee osada.SnJIVaD.Je bngovanJa
razumije vrijeme u nekom odn~enju na neko Cemu,
koje je sa svoje strane na kraju utvrdeno u ~~m
Za-volju-Cega Moei-biti tubitka. Vrijeme postalo Ja~
otkr·iva ·tim Zato-da~ onu stn.ikturu, 'll aJem
smo liku ranije3 upoznali znaeajnost. Ona konstituka
svjetovnost svijeta. Vrijeme pos~o javnim im~. kao
vrijeme za. . • u biti karakter SVIJeta. Otuda vnJeme
koje u ovremenjivanju vremenosti cini sebe javnim na:
zivamo svjetsko vrijeme. I to ne moZda zato ·sto b1
ono postojalo .kao unutarsvjet~ko biCe!. ·kojim "'!kada
ne moze biti, nego stoga StO pnpada SVt]etU U egzlSten·
cijalno-ontoloski interpretiranom smislu. Kako li su
bitni odnosi struktnlre ISvdjeta, na primjer »zato-dac,
povezani - na temelju ekstaticko-horizon~og ustroj·
stva vremenosti - s javnim vremenom, na primjer s
»tada kad«, to valja pokazati u nastav.ku. U svakom se
slueaju tek sada dade strukturalno potpuno o.karakte-
r:izirati vrijeme .koje je predmet brigovanja: ono je
podobno za datiranje, oroCen.o, jav.no i kao ovako struk·
turirano pripada samom svijetu. Tu strukturu ima, na
primjer,· svako prirodno-svakida.Snje izreeeno »sadac
i kao takvo je razumljeno, premda netematski i pret·
pojmovno, i u brigujucem ostavljanju-sebi-vremena od
strane tubitka.
3. Usp. § 18,. s. 94 i d. i § 69c, s. 414 i d.
. 471

U dokuCen.osti prirodnog sata, pripadnoj baceno-
·propadajuoi egzistirajueem tubitku, lezi ujedno jedno
uvijek vee provedeno Cinjenje javnim vremena kao
predmeta brigovanja, i ono je jo§ potencirano i ucvr§-
eeno u usamenju raeunanja vremena i u istaneanosti
upotrebe sata. Povijesni razvoj racunanja vremena i
upotrebe sata ovdje ne treba historijski prikazivati u
njegovim mogu6im. mijenama. Upitajmo, naprotiv, eg-
r zistencijalno-ontoloW: koji modus ovremenjivanja vre-
menosti tubitka postaje oeit kod smjera u kojem su
I: se oblikovali racunanje vremena i upotreba sata? S
odgovorom na to pitanje mora izrasti jedno izvornije
razumijevanje toga, da se mjerenje vremena, to jest,
u isti mah" i ,izriCito cinjenje javnim v.remena koje je
pred.met brigova-nja, temelj.i u vremenosti tubitka, i to
u jednom posve odre<!enom ovremenjivanju tog vre-
mena.
Ako »prim.itivni« tubitak, koji smo stavili u temelj
»prirodnogc racunanja vremena, usporedimo s »uzna-
'11
f 1 predovalim, tada se pok:azuje da, za ovaj potonji, dan
i prisutnost suneane svjetlosti vise nemaju neku oso-
bitu funk.ciju, jer on ima »prednost«, da moze i noc
pretvoriti u dan. Ujedno mu vise nije potrebno da radi
ustanovljenja vremena izricito i izravno pogleda Sunce
..,, i njegov polofaj. Pravljenje i upotreba vlastitog mjer-
nog piibora dopusta, da vrijeme bude direktno ocito-
vano· na satu, koji je izra<!en posebno za · tu svrhu.
Koliko-sati jest Koliko-vremena. Premda to moze osta-
i 1i je vrijeme sto ga na ovaj nacin direktno oCitavamo
' i' jati svakom oeitavanju skriveno, upotreba se. satnog
lj pribora tako<!er temelji - jer sat u smislu omoguciva-
:I:
nja javnog racunanja vremena mora biti reguliran
prema ~prirodnomc satu - u vremenosti tubitka, koja
s dokuceno§eu Tu prije svega omogueuje datiranje vre-
mena o kojem briguje tubitak. Razumijevanje prirod-
nog sata,. koje se oblik:uje s napredujucim otkrivanjem
prirode, daje uputu za nove mogucnosti mjerenja vre-
~ena, koje su relativno neovisne o danu d svaki put
izricitom promatranju neba.
472
I·
i
All na izvjestan naCin vee i »pr.im.i.tivnic tubitak po-
sti.Ze neov.i:snost o nekom dire~nom oOitavanju vremena
na nebu, utoliko sto ne ustano~ljuje polofaj Sunca na
nebu, nego mjeri sjenu, koju baca to biee ito stoji oa
raspolaganju u svako vrijeme. To se ponaj.prije mole
dogadati u obliku »se1jackog satac iz· doba antike. U
sjeni koja svakoga stalno prati, Sunce susreee razlicito,
s obzirom na svoju promjenljivu pr.isutnost na ·razli-
citim mjestima. Sjene ~to su tijekom dana razliCito
dugaCk:e mogu se »u svako vrijemec izmjeriti stopama.
Premda su duljine tijela i stopala pojedinaca razliOite,
ipak omjer obojega ostaje u izvjesnim granicama toC-
nosti konstantan. Odre4ivanje javnog vremena putem
brigujuceg dogovora dobiva tada, na primjer, ovakav
oblik: •:Kath\. sjena bude dugaCka toliko stopa, tada
eemo se ondje sastati«. Pri tome je u skupa-bitku unu-
tar u!ih granica nekog najbliZeg okolnog svijeta neiz-
riCito pretpostavljena jednakost geografske sirlne
»mjestac na kojima se provodi premjer sjene. Tubitak
uopee ne treba takav .sat tek nositi sa sobom, sam je
on na izvjestan naCin sat.
Javni sunCani sat, kod kojega se CJ."ta sjene kreee
putanjom na kojoj su brojevi, i to u smjeru suprot-
nom kretanju Sunca, ne traZi neki dalji opis. Ali za5to
svaki put na mjestu §to ga na brojCaniku zauzima sje-
na nalazimo nesto takvo kao sto je vrijeme? .Ni sjena
ni njezina podijeljena putanja nisu slmo vrijeme niti
je njihov medusobni prostorni odnos to vrijeme. Gdje
na »sunCa.nom satu«, alii na dZepnom satu?
Sto znaei oeaavanje vremena? »Gledati na sate ipak
ne moze reei samo: promatrati prirucni pribor u nje-
govu mijenjanju i slijeditf mjesta kazaljkl. Ustanov-
ljujuei pri upotrebi sata koliko je sati, mi ka!.emo, izri-
Cito ill ne: sada je toliko i toliko, sada je vrijeme za •..
odnosno, ima jos vremena .•., na.ime ima ga od sada,
pa do. . . . _Gledmje-na-sat temelji se u nekom uzima-
nju-sebi-vremena i njime je vod:eno. Ono sto se pokaza-
lo vee kod najelementarnijeg racunanja vremena, to
473
, '
sada postaje jasnije: na sat gledajuee sebe-ravnanje
prema vremenu jest bitno neko kazivanje-sada. To je
tako »po sebi razumljivo«, da se na to uopee ne osvr-
cemo l j<>S manje znamo izricito, da je pri tome to
Sada uvijek vee razumljeno i izloi.eno u svojoj potpu-
noj strukturalnoj sastojini podobnosti za datiranje,
roenosti, javnosti i svjetovnosti.
Ali kazivanje-sada govoma je artikulacija nekog osa-
dasnjivanja, koje se ovremenjuje u jedinstvu s nekim
pamtecim oeekivanjem. Datiranje sto se ostvaruje u
upotrebi sata pokazuje se kao osob1to osadaSnjivanje
nekog Postoje~ga. Datiranje ne uzima u obzir napros-
to neko Postojece, nego samo uzimanje u obzir ima
karakter mjerenja. Mjemi broj moze doduse biti ne-
posredno oCitan. U tome, medutim, Iezi: podrazumijeva
~e ~~~os~ mje~Ia u nekoj razd~ljini koju va.lja
IZmJenti, to Jest, .b1va odredeno Kohko-puta njegove
prisutnosii u njoj. Mjerenje se konstituira vremenski
u osad~snjivanju prisutnog mjerila u prisutnoj razda-
Ijini. Nepromjenljivost koja lezi u ideji mjerila kazu-
je, da ono mora u svako vrijeme za svakoga biti po-
stojeee u svojoj stalnostt Mjerece da.tiranje vremena
koje je predmet brigovanja izlaie to vrijeme s osadaS-
njujucim obzirom na Postojece, koje kao mjerilo i kao
ono sto biva mjereno postaje pristupacnim samo u
jed.nom osobitom osadaSnjivanju. Zato sto u mjerecem
da.tiranju osadaSnjenje Postojecega ima osob-ito prven-
stvo, mjereee oeitavanje vremena na satu izrice sebe
takoder, u naglasenom smislu, sa Sada. Otuda se u
mjerenju vremena ostvaruje cinjenje vremena javnim
u skladu s kojim ono u svako vrijeme susrece kao
»sada i sada i sada«. To na satovima »opcenito« pris-
tupacno vrijeme zatieemo na taj nacin tako reei kao
neku postojeeu raznovrsnost Sada, a da mjerenje vre-
mena nije tematski usmjereno na vrijeme kao takvo.
Zato sto vremenost fakticnog bitka-u-svijetu izvomo
omogucuje·dokucivanje prostora, i prostomi je tub1tak
uvijek iz nekog ot~ritoga Ondje sebi dodijelio neko
· Ovdje sukladno tubitku, vrijeme o kojem tubitak bri-
474
guje o vremenu. U skladu s fundiranoseu sata i racu-
dobnosti za datiranje vezano uz neko mjesto tubitka.
Ne biva vrijeme vezivano uz neko mjesto, nego je vre-
mena za gubljenje. sto vrijeme postaJe »dragocjenije«
vezati uz to Prostorno-mjesno, i to tako, da je ono kao
mjera obvezatno za sva.K:oga. Vrijeme ne biva tek spo-
jeno s prostorom, nego »prostor« sto ga toboz valja
pripojiti susrece samo na temelju vremenosti koja brl
guje u svojoj vremenosti uvijek je u pogledu svoje po-
nanja v.remena u vremenosti tubitka, koja konstituira
to biee kao povijesno, dade se pokazati, u kojoj je mjeJ
rl upotreba sata ontoloski i sama povijesna i kako
svaki sat kao takav »ima neku povijest«4•
Vrijeme, uOinjeno javnim u mjerenju v.remena, nipo-
sto ne postaje putem svojeg da:tira.nja dz prostornih od-
nosa prostorom. Jedna.ko malo valja ono sto je u m1e·
renju vremena egzistencijalno-ontoloski bitno, traZiti u
tome StO datiranO »Vrijeme« biva odredivano iz prostor-
nih dionica .i promjene mjesta neke prostorne stvarl.
Ono ontoloski odlueujuce leu, naprotiv, u specifienom
osada.Snjivanju, koje omogueuje mjerenje. Datiranje iz
»prostomo« Postojeeega ·tako malo .tvori poprostore-
nje v.remena, da to tobomje poprostorenje ne znaci
nista drugo do osadasnjivanje tog biea- postojeeeg u
svakomu Sada za svakoga - u pogledu njegove pri-
sutnosti. U mjereniu vremena, koje bitno numo kazu-
je Sada, biva Mjereno, kao ta.kvo, povrh dobivanja
mjere ·tako reci zaboravljeno, tako da se osim dionice
broja ne da na6i ni§ta drugo
Sto tubi~k 3.coji br.iguje o vremenu ima manje vre-
menost uvjet mogucnosti za to, da se datiranje mo:Ze
4. Ovdjc ne treba ulaziti u problem mjerenja vremena u teoriji
relativnosti. Rasvjetljivaaje ontolo~kih temelja tog mjerenja
pretpostavlja vee neko razjdnjenje svjetskog vremena i
vjetljenje egzistencijalno-vremenske konstitucije otkrivanja
unutarvremenskosti iz vremenosti tubitka i isto tako ras-
prirode i vremenskog smisla mjerenja uopee. Jed.na aksioma-·
njima i sa svoje strane nikada ne mofe razrijditi problem
tika fizikalne tehnike mjerenja vzsniva se na tim istraiiva-
vremena kao takav.
475
 to spretniji mora biti i sat. Nije pf)trebno jedino da
vrijenie bude moguce naznaoiti »-toenije«, nego samo
!' odredivanje vremena treba iziskivati sto manje vre-
mena, pa ipak mora biti suglasno s naznakama vreme-
na Drugih.
Za sada je samo valjalo uopee pokazati. »povezanost«
upotrebe sata s vremenoscu koja si uzima vrijeme. Kao
sto konkretna analiza izoblikovanog astronomskog ra-
cunanja vremena spada u egzistencijalno-ontolosku in-
terpretaciju otkrivanja pr.irode, tako se i temelj kalen-
darske historijske »kronologije« dade iznijeti na vidje-
lo samo unutar kruga zadaea egzistencijalne analize
historijskog spoznavanja5•
Mjerenje vremena provodi jedno izrazito cinjenje
vremena javnim, tako da tek tim putem postaje po-
znato, sto to mi obieno nazivamo »vremenom«. U bri-
govanju biva svakoj stvari dodijeljeno »njezino vrije-
me«. Ona ga ima i moze ga poput svakog unutarsvjet-
skog biea »imati« samo zato sto je uopee »u vremenu«.
Vrijenie »U :kojemu« susre6u unutarsvjetska biea po-
znamo kao svjetsko vrijeme. Ovo je, na temelju eksta-
ticko-horizontskog ustrojstva vremenosti, kojoj pripa-
da, jednako .transcendentno kao i svijet. S dokucenoscu
.,' 5. Kao prvi pokubj jedne interpretacije kronolo!kog vremena
i »povijesnog broja« usp. autorovo habilitacijsko predavanje
' nosti, jer ono predstavlja uvjet sam~ mogucnosti za to
J (ljet. sem. 1915): Der Zeitbegriff in der Geschichtswissen·
schaft. Objavljeno u Zeitschr. f. Philos. u. philos. Kritik Bd.
161 (1916) s. 173. i d. Veze izmectu povijesnog broja, astronom·
ski izraeunatog svjetskog vremena i vremenosti i povijesnosti
tubitka zahtijevaju dalekosdnije istra.Zivanje. - Usp. zatim:
G. Simmel, Das Problem der historischen Zeit. Philos. Vor·
trage veroffentl. von der Kantgesellschaft Nr. 12, 1916. - Dva
fundamentalna djeJa o oblikovanju historijske kronologije
jesu: Josephus Justus ScaJ.iger, De emendatione temponun
1583, Dionisius Petavius S. J ., Opus de doctrina temporum.
- 0 antiC.kom racunanju vremena usp. G. Billinger, Die an-
tiken Sttmdenangaben 1888. Der biirgerliche Tag. Untersu·
chungen iiber den Beginn des Kalendertages im klassischen
Altertum und im christlichen Mittelalter 1888. - H. Diets,
Antike Technik. 2. Aufl. 1920, s. 155-232 i d. Die antike Uhr.
- Novijom kronologijom bavi se Fr. R.Uhl, Chronologie des
Mittelalters und der Neuzeit 1897.
476
svijeta svjetsko vrijeme postaje javnim, tako da svaki
o vremenu brigujuci bitak kod unutarsvjetskih biea
smotreno razumije ta bica kao sretajuea »U vremenuc.
Vrijeme »U kojem« se krece i miruje Postojece nije
»objektivno«, ako je time misljeno postojanje-po-sebi
unutarsvjetski sretajuceg biea. Ali vlijeme je isto tak.o
malo »subjektivno«, ako pod time razumijev~o nje-
govo postojanje i pojavljivanje u .aekom »SUbJektuc.
Svjetsko je vrijeme »Objektivnije« od svakog moguceg
objekta, jer ono kao uvjet moguenosti unutarsvjetskih
bica biva s dokucenoscu svijeta uvijek vee ekstaticko-
-horizontski »objicirano«. Otuda se svjetsko v.rijeme
takoder, suprotno Kantovu mis!jenju, z~t~~e kod. _FiziC-
koga jednako neposredno kao 1 kod Psih1ck_?g~, 1 k<>?
prvoga ne tek okolnim pu!em ·preko potonJenJa. ~aJ­
prije se »vrijeme« pokazuJe upravo na neb~, to Jest
ondje gdje ga se, u prir~_?m seb~ravnanJu prem?-
njemu, i nalazi, tako da »vnJeme« b1va d~pace Identi-
ficirano s nebom.
Ali svjetsko je vrijeme takod.er »subjektivnije« od
svakog moguceg subjekta, je~ tek on~... u dobr_o ~az~m-
1jenom smislu brige kao bitka faktzcno egztStzraJuce
licnostiI . suomogu.cuje taj bitak. »V.rijeme«
•
ne •postoji
•
..
ni u »subjektu« niti u »objektu«,. ru ~unut:a~ Dl~l »~a-
ni«, i »ranije« »je« od svake subjektivnosti 1 O~Jektlv­
»ranije«. n ima li ono uopce neki »bltak«? A ako nema,
je li tada neki fantom, ill je »vecma bivstvujuce« od
svakog moguceg biea? Istrafivanje koje kroCi dalje
smjerom takvih pitanja udarit ce 0 istu »granicu« koja
se isprijeoila vee predaSnjem razmatranju povezanosti
istine i 'bitka6• Ma kakav bio u nastav.ku odgovor na
ta pitanja, odnosno, prije svega, bila ona postavljena
rna kako izvorno, ponajprije valja razumjeti to, da ,,
vremenost, kao ekstatiCki-horizontska, ovremenjuje
nesto takvo kao ·Sto je svjetsko vrijeme, koje konstitu-
ira unutarvremenskost Prirucnoga i Postojecega. Ali
6. Usp. § 44 c, s. 257 i d.
477
,
f
tada ta biea nikada ne mogu biti u strogom smislu
nazvana »vremenima«. Ona su poput svakog tubitku ne-
sukladnog bica nevremena, bilo da se realno pojavljuju,
nastaju i prolaze bilo da postoje »idealno«.
Ako dakle svjetsko vrijeme pripada ovremenjivanju
vremenosti, tada ga nije moguce ni »subjektivisticki«
rasplinuti niti u nekoj losoj »>bjektivizaciji« »postvari-
ti«. Oboje biva - zbog jasna uvida, a ne jedino na te-
melju nesigurna kolebanja izmedu obiju mogucnosti
- izbjegnuto jedino ako se dade razumjeti, kako li
svakidasnji tubitak teorijski poima »Vrijeme« iz svojeg
n_epo~re~og razumijev~j~ vremena i u kojoj mu mje-
n taJ pOJam vremena, 1 nJegova vladavina, spreeavaju
mogucnost, da ono, sto pod tim misli, razumije iz iz-
vornog vremena, to jest, kao vremenost. Svakidasnje
brigovanje, koje sebi daje vrijeme, nalazi »vrijeme« kod
unutarsvjetskih biea S.to susrecu »U v.remenu«. Otuda
ishodiste rasvjetljivanja geneze vulgarnog pojma vre-
me mora biti kod unutarvremenskosti.
§ 81. Unutarvremenskost i geneza vulgarnog
pojma vremena
Kako li se za svakida.Snje, smotreno bcigovanje naj-
:prije pokazuje ~e5to poput »vremena«? U kojem brigu-
~u~ei_n op~odenJu :sto upotrebljava pribor postaje ono
zzrzctto p:Is~upacn.Im? A~o s dokucenoscu svijeta vrije-
.m~ pos~aJe Ja~o 1 ~ko Je ono s otkritoscu unutarsvjet-
skih b1ca, koJa pnpada dokucenosti svijeta, takoder
uvijek vee predmet brigovanja - ukoliko tubitak racu-
najuci sa sobom proracunava vrijeme, tada ponasanje
u kojem se »Se« izricito ravna prema vremenu Iezi u
upotrebi sata. Njezin egzistencijalno-vremenski smisao
pokazuje se kao jedno osada5njivanje putujuce kazalj-
ke. Osadasnjujuce pracenje mjesta kazaljke broji. To se
osadasnjivanje ovremenjuje u ekstatickom jedinstvu ne-
kog oeekujuceg ponasanja. Osada.Snjujuci pamti# »OD-
. da«, znaci: kazujuci »sada«, biti otvoren za horizont
478
Ranijega, !o jest ViSe-ne-sada. Osada.Snjuju.Ci ocekivati
»tada«, reci ce: kaz.ujuci »sada«, biti otvoren za hori-
zont Kasnijega, to jest Jos-ne-sada. Ono .Sto se pokazu-
je u takvom osada~njivanju jest vrijeme. Kako, prema
tome, glasi definicija vremena vidljivog u horlzontu
smotrene, brigujuce upotrebe sata koja si uzima vrije-
me? Ono jest to B r o j en o koje se pokazuje u osa-
da.Snjujucem, brojecem praeenju putujuce kazaljke, i to
tako, sto ·se osada.Snjivanje ovremenjuje u ekstatiCkom
jedinstvu s pamcenjem i ocekivanjem horiz.ontski otvo-
renima prema Ranijemu i Kasnijemu. Ali to nije niSta
drugo nego egzistencijalno-ontolo5ko izlaganje definicije
vremena koju daje Aristotel: -rou-ro ylip ea"Ctv 6 ;xpovoc;,
«pt&f.Loc; xt'll)ae:wc; xa.-ri -ro 1tp6-re:pov xa.t i.1a-re:pov. »To naime
vrijeme, to Brojeno u kretanja sretajueeg u horizontu
Ranijega i Kasnijega«.7 Kao sto se ova definicija moie·
na prvi pogled doimati cudnovato, tako ce ona biti »po
sebi razumljiva« i pravo uzeta cim bude omeden egzis-
tencijalno-ontolo5ki horizont iz kojega ju je crpio Ari-
stotel. Izvor ovako vidljivog vremena za Aristotela ni-
je problem. Njegova se interpretacija vremena, napro-
tiv, kreee u smjeru »prirodnogc razumijevanja bitka.
Stoga sto je, medutim, samo to razumijevanje, i u nje-
mu razumljeni bitak, ovim istraZivanjem naeelno pre-
tvoreno u problem, Aristotelova analiza vremena moze
biti tematski interpretirana tek poslije rje~enja pitanja
o bitku, i to tako, da to rje5enje stekne nacelno znaCe-
nje za pozitivno prihvaeanje kriticki omedenog postav-
ljanja pitanja anticke ontologije u.opCeB•
Svako kasnije razmatranje pojma o vremenu pridr-
zava se u nacelu Aristotelove definioije, to jest, tretira
vrijeme kao temu .na onaj nacin, na koji se ono po-
kazuje u smotrenom brigovanju. Vpjeme jest ono »Bro-
jeno«, koje je izgovoreno i, premda netematski, mislje-
no u osadasnjivanju putujuce kazaljke (odnosno sjene).
U osada~njivanju Pokrenutoga u svojem kretanju, biv~
7. Usp. Fizika, All 219 b 1 sq.
8. Usp. § 6, s. 21
419

receno: »sada ovdje, sada ovdje itd«. Ono Brojeno jesu
Sada. A oni se »U svakomu Sada« pokazuju kao ~d­
mah-ne-vi§e .•.« i »upravo-jos-ne-sada«. Svjetsko vrlJe-
me ovako »reseta.no« pri upotrebi sata, nazivamo Sada-
-vrijeme.
Sto »prirodnije« racuna s vremenom, brigovanje se,
dajuci si vrijeme, to manje zadrlava pri izricitom vre-
menu kao takvom, nego je izgubljeno kod pribora o ko-
jemu briguje, koji uvijek ima svoje vrijeme. Sto bri-
govanje »prirodnije« - to jest, sto manj~ t:ma~sk:i ~­
mjereno na vrijeme kao takvo - odreduJe 1 pnopcuJe
vrijeme, to veema osada.Snjujuci-propad~juci bi~. k~d
onoga 0 eemu briguje kazuJe napreeac, bllo bez CinJenJa
javnim ·Bilo s njim: sada, tada, onda. I tako se, ~o, za
vulgarno ·razumijevanje vremena vrijeme pokazuJe kao
slijed stalno »postojeCih«, u isti mah prolazecih i dola-
zecih Sada. Vrijeme biva razumljeno kao neka uzastop-
nost, kao »rijeka« samih Sada, kao »tijek vremena«.
Sto li ..pociva u tom izlaganju svjetskog vremena o ko-
jem briguje brigovanje?
Odgovor dobivamo, ako se vratimo k potpunoj struk-
turi biti svjetskog vremena i s njom usporedimo ono
sto pozna vulgamo razumijevanje vremena. Kao prvi
moment biti vremena koje je predmet brigovanja bija-
se ispostavljena podobnost za datir~nje. Ona .se teme~ji
u ekstatickom ustrojstvu vremenostx. »Sada« Jest - bit-
no - Sada..kad .... Za -datiranje podobno Sada, razum-
ljeno u brigovanju, premda ne i shvaceno kao takvo,
. uvijek je prikladno odnosno neprikladno. Strukturi Sa-
da pripada znaeajnost. Otuda smo vrijeme koje je pred-
met brigovanja nazvali svjetsko vrijeme. U vulgarnom
izlaganju vremena kao s1ijeda samih Sada izostaje jed-
nako podobnost za datiranje kao i znacajnost. Karak-
teristika vremena kao suste uzastopnosti obim struktu-
rama ne da »iza6i na vidjelo«. Vulgarno ih izlaganje vre-
mena zakriva. Ekstaticko-horizontsko ustrojstvo vreme-
nosti, u kojemu se temelje podobnost za datiranje i
znacajnost Sada, biva tim zakrivanjem nivelirano. Svi
480
;.
su Sada tako reei prikraeeni za te odnose i niZu se kao
ovako prikraeeni jedno za drugim jedino da bi tvorili
uzastopnost.
To nivelirajuce zakrivanje svjetskog vremena, sto ga
provodi vulgarno razumijevanje vremena, nije slueaj-
no. Nego upravo jer se svakida.Snje izlaganje vremena
zadrlava jedino u smjeru gledanja brigujuee zdrave pa-
meti, i razumije samo ono sto se »pokazuje« u njezinu
horizontu, te mu strukture moraju izmicati. Ono Bro-
jeno u brigujucem mjerenju vremena, naime Sada, biva ..
surazumljeno u brigovanju o Prirucnomu i PostojeCe-
mu. Ukoliko se onda to brigovanje o vremenu vraea k
samom surazumljenom vremenu i »promatra« ga, ono •.
vidi sve Sada, koji su takocter Cak na neki nacin »tu«,
u horizontu onog razumijevanja vremena kojim se sa-
mo to brigovanje stalno rukovodi9• Otuda ti Sada na iz-
vjestan nacin i supostoje: to jest, susreee bice, pa susre-
ee takod.er i Sada.. P.remda nije izricito receno, da Sada
postoje poput stvari, ani ipak bivaju ontoloski »gledani«
u horizontu ideje o postojnosti. Ti Sada prolaze, i pro-
sli tvore proslost. Ti Sada nadolaze, i koji stiZu, omedu- •
ju »buduenost«. Vulgama interpretacija svjetskog vre-
mena kao Sada-vremena uopee ne raspolaze horizontom,
da bi mogla uOiniti sebi prJstupaenim nesto poput svi-
jeta, znaeajnostd, podobnosti za da:tiranje. Te strukture
nuzno ostaju zakrivene, to vise sto vulgamo izlaganje
vremena jos ucvrs6uje tu zakrivenost naCinom na koji
pojmovno oblikuje svoju karakterizaciju vremena.
Slijed Sada biva shvaeen kao na neki nacin Postoje-
ce; jer on sam stupa »U vrijeme«. Kaiemo: u svakomu
Sada je Sada, u svakomu Sada ono takoder vee nestaje.
U svakomu Sada je Sada Sada, dakle stalno prisutno kao
Isto, ma:kar· takoder u svakomu Sada uvijek neko dru-
go nadolazeei iSCezava. Kao to Promjenljivo, ono ipak
ujedno pokazuje svoju vlastitu prisutnost, otuda je, eto,
vee Platon morao pri tom smjeru gledanja na vrijeme
kao nastajuei-prolazeCi slijed Sada, nazvati vrijeme
9. Usp. § 21, osobito s. 113 i d.
31 Bitak i vrijeme
481
 kopijom vjeCnosti: &lx<~l ~· !-:ttv6et
- \~ -II ) \
7t0t'Y)O'<Xt, X<Xt ot<XXOO'(l.<t'V <X(l.<X OVpOCVOV 1tO~Et tJ.EVOV':'O~ !T.~ti'VI)~
t
EV
C \
EVt X<X't'
t ) Q..
<Xptv(l.OV
\ ) - t I t
tOVO'OCV <Xt(J)V~O'I E~X.OV<X, ':'O'J""()'I ?V
;(pOVOV c!lVO(l.cfX<X(l.E:V •10
Slijed Sada je neprekidan i bez praznina. Ma kako
»daleko« napredovali u »dijeljenju« Sada, ono je jos
uvijek Sada. Stalnost vremena gleda se u horizontu ne-
kog nerastavljivog Postojeeega. U ontolo5koj orijentaci-
ji prema nekom stalnom Postojecemu trazi sc problem
kontinuiteta vremena, odnosno, tu se ostavlja aporija.
Pri tome specificna struktura svjetskog vremena, bu-
duci da je u isti mah s ekstaticki fu.ndiranom podob-
noscu za datiranje rocna, mora ostati skrivena. Roenos-t
vremena ne biva Tazumljena iz horizontske protegnuto-
sti ekstatickog jedinstva vremenosti, koja je sebe uci-
nila jav.nom u brigovanju o vremenu. Sto u svakomu,
ma kako momentanom, Sada uvijek vee jest Sada, to
mora biti ponovljeno iz jos »Ra:nijega«, od kojega po-
tjeee $Va.ko sada: iz ek:staticke protegnutosti vremeno-
·'
sti, koja je t.ulta svakom kontinuitetu nekog Postojeee-
ga, ali sa svoje strane tvori uvjet za mogucnost prilaska
k nekom postojeeem Stalnomu.
Glavna teza vulgarne interpretacije vremena - da je
vrijeme »beskonaO:no«, najizrazitije ocituje u takvu iz-
laganju sadrtanu nivelaciju i zakr.ivanje svjetskog vre-
mena i time vremenosti uopee. Vrijeme izgleda najprije
kao neprelddan niz Sada. Svako Sada takolter je vee
neko Upravo odnosno Odmah. Pridrtava li se karakteri-
zaoija vremena primarno i iskljucivo tog slijeda, tada
se u njemu kao takvom nacelno ne da naci ni pocetak
niti kraj. Svako posljednje Sada vazda je kao Sada uvi-
je.k vee neko Odmah-ne-vise, dakle vrijeme u smislu Ne-
·vise-sada, u smislu proslosti; svako prvo Sada uvijek
je neko Upravo-jo5-ne, dakle vrijeme u smislu Jos-ne-sa-
da, u smislu »buducnosti«. Vrijeme je otuda »na obje
strane« beskrajno. Ta teza o vremenu moguca je samo
na temelju orijentacije prema nekom slobodnolebdeee-
10. Usp. Timej 37 d 5-7.
482
Y.Lv-r,TC.'J TLV.Y. G:Lci·v(Jt:; mu Po-sebi nekog postojeeeg protjecanja Sada, pri ce-
-I
t
mu je potpuni fenomen Sada u pogledu podobnost:i za
I -
t1 ~\
~·I) datiranje, svjetovnosti, rocnosti i tubitku sukladne jav-
nosti skriven i srozan na jedan neprepoznatljivi frag-
ment. »Misli li Se« slijed Sada - oeima uprtim u posto-
janje i nepostojanje- »do kraja«, tada se nikada ne da
na6i neki kraj. Otuda, S.to to mi.Sljenje vremena do kra-
ja vazda mora misliti jos uvijek vrijeme, zakljucuje se~
da je vrijeme beskonacno.
Ali u cemu se temelji to niveliranje vremena i zakri-
vanje vremenosti? U bitku samog tubitka: koji smo u
okviru priprema interpretirali kao briguu. Ba.CellO"Pro- "
padajuCi, tubitak je najprije i najcesee izgubljen kod
onoga 0 cemu briguje. Ali u toj se izgubljenosti oei-
i'l
tuje zakrivajuci bijeg tubitka pred svojom vlastitom ,1:
egzistencijom, koja bijase oznacena kao istreavajuea '.
!
odlucnost. U bijegu o kojem on briguje, leZi. bijeg pred I
smr6u, to jest, odvracanje od svrsetka bitka-u.osvijetulz.
To odvraeanje od ... samo je po sebi jedan modus ek-
statiCki budueeg bitka pri sv.~etku. Nepravoj vremeno-
sti propadaj.uci-svakida.Snjeg tubitka, kao takvom od-
vraeanju od konaenosti, mora biti nepoznata vlastita
buducnost ·i time wemenost uopce. A a.ko vulgarno
razumijevanje .tubitka Cak provodi Se, tada -se nadasve
moze ucvrsti·ti samoczaboravna ».predodZba« o »-besk.ona-
cnosti« javnog vremema. Se nikada ne umire, jer ono
ne moze umrijeti ukolik:o je smrt uvijek moja i zapravo
biva ~stencijalno r~umljena samo u istreavajucoj
odlucnosti. Se, koje nikada ne umire i koje pogresno
razumije b.ita.k pri svrsetku, svejedno daje jedno karak-
teristicno tumaeenje bijegu pred smrcu. Do svrietka
jos uvijek »ima vremena«. Tu se imanje vremena oeitu-
je u smislu, da ga je moguee izgubiti: »najprije sada jos
ovo, zatim to, i samo jo8 ono, a tada ••.« •. Tu ne biva
motda razumljena konaCn.ost vremena, nego obratno,
brigovanju je samo do toga, da od vremena koje jo5
11. Usp. § 41, s. 217 i d.
12. Usp. § 51, s. 2~ i d.
31* 483
 dolazi i »ide dalje« nagrabi sto' je moguce vise. Vrije-
me je, javno, nesto sto si svatko uzima i moze uzeti.
Nivelirani slijed Sada ostaje potpuno neprepoznatljiv
u pogledu svojeg porijekla :iz vremenosti pojedinog tu-
bitka u svakidasnjoj skupnosti. Ta kako da makar i
najmanj~ dirne »vrijeme« u njegovu hodu. to, sto vge
ne egzistira neki •u vremenu« postojeci eovjek? Vrije-
me ide dalje, kakvo zacijelo vee i »bijase« kada je neki
covjek »Stupio u vrijeme« .. Se pozna samo javno vrije-
me koje, nivelirano, pripada svakomu, a to ce reci 'ni-
komu.
Sarno, kao sto u izbjegavanju smrti ona slijedi bje-
gunca, a taj je ipak mora vidjeti kada se okrene, tako
se i naprosto protjecuci, bezazleni, beskrajni slijed Sa-
da ipak u cudnovatoj za:gonetnosti sla.Ze »povrh« tubit-
ka. Za5to govorimo: vrijeme prolazi, a ne ka.Zemo isto
tako nagla5eno: ono nastaje? S obzirom na cisti slijed
Sada, ipak oboje moze biti receno s jednakim pravom.
U gov<?ru o prolazenju vremena tubitak razumije vrije-
me napokon bolje nego sto bi to i htio, to jest, vreme-
nost, u kojoj se svjetsko vrijeme ovremenjuje, uza svo
skr.Fvanje nije potpuno nedoku.Cena. Govor o prola.Zenju
vremena dovod.i de;.> izrdaja »iskustvo«: vrijeme se ne
da zaustav.iti. To :.iskustvo« moguce je pak samo na te-
melju htijenja zaustaviti vrijeme. U tome lezi jedno
neP,ravo ocekivanje »trenutaka«, koje one trenutk:e sto
t vulgamom pojmu vremena i procijeniti niveliranje ek-
,4 ~u ~zmaknuli. ~jedno vee zabora_vlja. To, da osadasnju-
JUCI-zaboravlJaJuea neprava egziStencija ocekuje, uvjet
je mogucnosti vu~garnog iskustva nekog prolazenja vre-
. mena. Stoga sto je tubitak u Ispred-sebe buducnosni,
on oeekujuci mora slijed Sada razumjeti kao izmicuci-
-prol~. Tu~i~ak po.zna bjezece vrijeme iz »bjezeceg«
znanJa o SVOJOJ smrtt. U naglasenom govoru o prola.Ze-
nju vremena leZi javni odbljesak konacne budulnosti
... ,
vremenosti tubitka. A jer smrt moze ostati skrivena
dapace i u govoru o prolaznosti vremena, vrijeme se po-
kazuje kao neko prola.Zenje »PO sebi.«
Ali Calc i na tom po sebi prolazecem, cistom slijedu
Sada, kroz svo se niveliranje i skrivanje ispoljava izvor-
484
no vrijeme. Vulgamo izlaganje odrec.1uje tijek vremena
kao neobratljivu uzastopnost. Zasto se vrijeme ne da
okre~uti? Po sebi se, i. ~pr~vo pri pogledu iskljuCivo
na ti.Jek Sada, .ne da uVIdJeti, za5to da se nizanje Sada
opet jednom ne podesi u obratnom smjeru. Nemoguc-
nost obrata temelji se u porijeklil javnog vremena iz
vremenosti, cije ovremenjivanje, primarno buducnosno,
ekstaticki »ide« k svojem kraju, i to tako, da ono vee
»jest« pri kraju.
Vulg~ karakterizacija vremena kao beskrajnog,
prolazeceg, neobratljivog slijeda Sada izvire iz vreme-
nosti propadajuceg tubitka. Vulgarna predodzba vre-
mena prirodno je u pravu. Ona pripada svakidasnjoj
v:sti ?itka tubitka i najprije vladajucem razumijeva-
DJU b1tka. Otuda i povi}est biva u javnosti najprije i
najcesce razumljena kao unutarvremensko dogadanje.
To izlaganje vremena gubi svoju iskljucivu i istaknutu
op~a:vdanc;st samo ako ~vojata pravo da posreduje »is-
tiruti« poJam vremena 1 da moZe interpretaciji vreme-
D:a skicira~ jedino moguci horizont. Pokazalo se napro-
tlv: samo IZ vremenosti tubitka i njezina ovremenjiva-
nja pos~aje razumljivo, za.Sto njoj, i kako, pripada svjet-
sko vri}eme. Tek interpretacija potpune strukture svjet-
skog vremena, crpljene iz vremenosti, daje nit vodilju, ..
da uopce bude moguce »vidjeti« skrivanje sto lezi .u
staticko-horizontskog ustrojstva vremenosti tubitka. Ali
orijentacija ria vremenost tubitk:a ujedno omogueuje,
da bude pokazano porijeklo i fakticna n11Znost tog ni-
velirajuceg skrivanja i da vulgarne teze o vremenu bu-
du ispitane u pogledu pravovaljanosti njihova temelja.
Obratno, naprotiv, vremenost ostaje u horizontu vul-
gamog razumijevanja vremena nepristupaenom. Ali ne
samo stoga sto Sada-vrijeme mora u redoslijedu mogu-
ceg izlaganja biti primamo orljentirano na vremenost,
,
nego i jer se sruno ovremenjuje tek u nepravoj vreme-
nosti tubitka, opravdano je, s obzirom na por.ije.klo Sa-
da:~emena iz vremenosti, oslovljavati nju kao izvorno
vn}eme.
485
 Ekstaticko-horizontska vremenost ovremenjuje se pri-
marno iz buducnosti. Vulgamo razumijevanje vremena
vidi, naprotiv, temeljni fenomen vremena u Sada, i to
su~tom Sad~, prikracenom u svojoj potpunoj strukturi,
koJa se naz1va »sada~njost«. Otuda se da razabrati, ka-
ko mora ostati naeelno bezizgledno, da iz iog Sada bude
razjasnjen iii Cak izveden ekstaticko-horizontski feno-
men trenutka pripadan pravoj vremenosti. Odgovaraju-
ci tome, ekstaticki razumljena buducnost, za datiranje
podobno, znaeajno »Tada« i vulgarni pojam »buducno-
sti« u smis~u jo5 ne stiglQg i tek stifuceg sustog Sada,
ne poklapaJu se. Jednako se malo podudaraju ekstatic-
ka bilost, za datiranje podobno, znacajno »Otuda« i po-
jam pro'§losti u smislu proslog sustoga Sada. Sada nije
bremenito onim Jos-me-sada, nego sadasnjos.t izvire iz
buducnosti u izvornom ekstatickom jedinstvu ovreme-
njivanja vremeno&ti1 3•
,
Premda vulgamo iskustvo vremena pozna najprije i
najcesce samo »Svjetsko vrijeme«, ono mu ipak uvijek
pridaje i neki istaknuti od.nos prema »dusi« i »duhu«.
I to takod:er ondje gdje j~ jos daleko neka ·izrlcita i pri-
marna orijentacija filozofskog zapitivanja na »subjekt«.
Dva .karakte11isticna primjera za to .mogu biti dovoljna.
Aristotel kaze; &1. 8e (J."')8£v a.AA.o 7:E<pux~v &pL3-!J.e'Lv 1) ~ux_i 1
x~L\ lfUX."')t.;
I - -
'Jout.;, ·~·
«ouvtY.-.ov ...
:::t..V«L I I
x_povov q~uz:t)q
I
(J.·~
A Augustin piSe: inde mibi visum est, nihil esse aliud
tempus quam distentionem; sed cuius rei hescio; et
mirum si non •ipsius 81Ilimi15• T3Jko, eto, ·ni .ifnterpretacija
tubitka kao vremenosti nacelno ne lezi izvan horizonta
vulgarnog pojma v:remena. A Hegel je ucinio vee izri-
13. Da je tradicionalni pojam vjeenosti u znaeenju »stajaeeg
Sada« .(nunc stans) crpljen iz vulgarnog razumijevanja vre-
mena 1 omec!en uz orijentaciju na ideju »Stalnogc postojanja
ne treba iscrpno razglabati. K.ad bi se vjeenost Boga dal~
»konstruiratic filozofski, tada bi smjela biti razumljena sa·
mo kao izvomija i »beskrajna« vremenost. Neka ostane pc
st~ni •. da li b~ ne~ mogu~i put za to mogla pruZiti via ne
gattoms et emm~nt1ae.
14. Fizika b-14, 223 a 25; usp. I. c. 11, 218 b 29-219 a 1, 219 a ~
15. Confessiones lib. XI, cap. 26.
486
citi pokusaj da ispostavi povezanost vulgamo razum-
ljenog vremena s duhom, nasuprot eemu je kod Kanta
vrijeme dodu5e »subjektivnoc, aJ.i stoji .nepovezano »po-
red« »ja mislim« 16• Hegelovo izricito obrazlozenje pove-
zanosti izmed:u vremena i duha prikladno je da indi-
rektno razjasni gore iznesenu interpretaciju tubitka kao
vremenosti i pokazivanje porijekla svjetskog vremena
iz nje.
§. 82. Odudaranje egzistencijalno-ontoloske sveze
vr~menosti, tubitka i svjetskog vremena
od H egelova shvaeanja odnosa izmei1u
vremena i duha
Povijest, a ona je bitno povijest duha, protjeee »U .il
vremenu.« Ta:ko »razvi.ta.k povijesti pada u v.rljemect7. J
Ali Hegel se ne zadovoljava time da unutarvremenskost ~
duha ustvrdi kao fakt, nego tral.i moguenost toga, da ra- i
1
zumije, kako dub pada u vrijeme, koje je ne5to •posve .i
i
apstraktno, misaono« 18• Vrijeme mora, tako reei, moei
primiti dub. A taj pak mora biti s·rodan vremenu i nje-
govoj biti. Otuda valja razmotriti dvoje: 1. kako Hegel
omed:uje bit· vremena? 2. Sto pripada biti duha, te mu
OOVI)<; ••••t•. omogucuje »da pada u vrijeme«? Odgovor na oba ova
pitanja sluii j~dino d:istingtivnom razjllSnjavanju pre-
dasnje interpretacije tubitka kao vremenosti. On ne
pretendira na ma.kar i samo relativno potpunu obra-
du problema koji numo suodjekuj.u upravo kod Hege-
la. To manje, sto taj odgovor i ne pomi.Slja da Hegela
»kritizirac. Odudaranje eksponiranih ideja vremenosti
16. ~olik<!. kod Ka'!~a, PC! drugoj strani, ipak izbija jedno ra-
dlkalniJe razwmJeVanJe vremena negoli kod Hegela, poka-
zuje prvi odsjeCak: drugog dijela ove rasprave.
17. He_gel, Di~ Vemunft in der Geschichte, Einleitung iir die
Philosophie der Weltgeschichte. Herausg. v. G Lasson 1917
s. 133. • , ,
18. Na nav. mj.
487
 od Hegelova pojma vremena razumljivo je prije svega
zato, sto Hegelov pojam vremena predstavlja najradi-
kalnije i premalo uvazavano pojmovno uoblicenje vul-
garnog razumijevanja vremena.
·a) Hegelov pojam v:remena
»Mjesto u sistemu« na kojem je provedena neka filo-
zofska interpretacija vremena moze vrijediti kao krite-
rij za temeljno shvaeanje, kojim se ona rukovodi. Prvo
tradirano, tematsk:i iscrpno izlaganje vulgarnog razumi-
jevanja vremena nalazi se u Aristotelovoj »Fizici«, to
jest u kontekstu jedne ontologije prirode. »Vrijeme« tu
stoji skupa s »mjestom« i »gibanjem.« Hegelova anali-
za vrerriena zauzima svoje mjesto u drugom dijelu nje-
gove »Enciklopedije filozofskih znanosti«, koji nosi na-
slov: Filozofija prirode. Prvi odjeljak obrattuje mehani-
ku. Njegov je prvi odsjeeak posvecen razmatranju »pro-
stora i vremena«. Oni su »apstraktno J edno-izvan-dru-
goga«t9.
Premda Hegel stavlja prostor i vrijeme skupa, to se
ipak ne dogatta u nekom izvanjskom redanju jednoga
za drugim: prostor »i takoc::ter vdjeme«. »Protiv tog
,takoc::ter' filozofija se bori«. Prelazak od prostora k vre-
menu· ne znaci nadodavanje paragrafa koji obrad:uju
vrijeme, nego »sam prostor prelazi.« Prostor ,,je« vrije-
me, to jest, vrijeme je »'istina« prostora20• Ako prostor
dijalekticki biva miSljen u onome sto on jest, tada se,
prema H egelu, taj bitak prostora otkriva kao vrijeme.
Kako mora biti misljen prostor?
Prostor je posredovanja lisena indiferentnost bitka
prirode izvan sebe21• To hoee reei: prostor je apstraktna
j,
19. Usp. Hegel. Encyklopadie der philosophische Wissenschaf-
ten im Grundrisse, izd. G. Bolland, Leiden 1906, §§ 254 i d.
To izdanje donosi i »Dodatkec iz Hegelovih predavanja.
20. Na nav. mj. § 257, Dodatak.
21. Na nav. mj. § 254.
488
mnoZina u njemu razlucivih toeaka. One ne prekidaju
prostor, an. niti on nastaje putem njih, a pogotovu ne
na nacin gomilanja. Prostor razlucen putem razlucivih
toCaka, koje jesu prostor, ostaje sa svoje strane jedno-
,I
-1
I
liCa.n. Same razlike imaju ka.rakter onoga sto luee. Ali
toek~ je svejedno, ukoliko ona uopee ne5to u prostoru
luci, negacija prostora, pa ipak takva, da kao ta negaci-
ja (toeka je, eto, prostor) sama ostaje u prostoru. ToCka
se ne izdvaja iz prostora kao nesto drugo negoli taj
prostor. P~stor je jednoHcno Jedno-izvan-drugoga raz-
licitosti toCaka. Ali prostor nije moZda toeka, nego je,
kao sto ka.Ze Hegel, »punktualnostc22• U tome se teme-
lji stavak u kojemu Hegel misli prostor u njegovoj is-
tini, to jest, kao vrijeme:
»Ali negativnost, koja se kao tocka odnosi na prostor
i u njemu mzvija svoja odrettenja kao crtu i plohu, je-
dnako je tako unutar sfere bitka-izvan-sebe za sebe i
svoja odred'enja, ali ujedno kao postavljena u sferi bit-
ka-:izvan-sebe, pojavljujuci se pri tome kao indiferentna
prema mirnoj usporednosti. Postavljena ovako za sebe,
ona jest v.nijeme«23.
Bude li prostor predoeen, to jest neposredno gledan
u indiferentnom postojanju njegovih razlika, tada su
negacije tako .reci naprosto dane. Ali to predoCivanje
jos ne zahvaca prostor u njegovu bitku. To je moguee
jedino u misljenju .kao sintezi koja je prosla kroz tezu
i antitezu i dokinula ih. Prostor biva misljen i time za-
hvaeen u svojem bitku tek tada, kada negacije ne osta-
ju naprosto postojati u svojoj indiferentnosti, nego bi-
vaju dokinute, to jest i same negirane. U negaciji nega-
cije (to jest punktualnosti) toC.ka se postavlja za sebe
i time istupa iz indiferentnosti postojanja. Kao za sebe ·
postavljena, ona se razlikuje od ove i one, viSe ni]e ova
i jos nije ona. Sa sebe-postavljanjem same za sebe, ona
postavlja uzastopnost, u kojoj stoji~ postavlja sferu
22. Na nav. mj § 254, Dodatak.
23. Usp. Hegel, Bncyclopadie, kriticko izdanje Hoffmeistera
1949, § 257.
489
 bitka.Jzvan-sebe, koja je sada sfera negirane negacije.
Dokidanje punktualnosti kao indiferentnosti znaci ne-
-dalje-poeivanje u »paraliziranom mirovanju« prostora.
Toeka se »sepuri« nasuprot svim drugim tockama. Ta
negacija negacije kao punktualnost, prema Hegelu je
vrijeme. Treba li to razmatranje jmati neki smisao
koji se uopce da legitimirati, tada nije moguce misliti
nista drugo nego: sebepostavljanje za sebe svake_ toeke
jest neko Sada-tu, Sada-tu i tako dalje. »U vremenu to-
cka ima dakle zbiljnost.« Ono, uslijed cega se uvijek
tocka kao ta tu moze postaviti za sebe, uvijek je neko
vrijeme. Uvjet mogucnosti sebe-postavljanja-za-sebe to-
eke jest Sada. Taj uvjet mogucnosti tvori bitak toek~,
a bitak ,e ujedno misljenost. Zato sto, prema tome, cl-
sto misljenje punktualnosti, to jest prostora, uv·ijek »mi-
sli« Sada i bitak-izvan-sebe-tog Sada, prostor »jest« vri-
j(mze. Kako biva odredeno samo ono?
I. »Vrijeme kao negativna jedinica bitka-izvan-sebe ta-
koder je apsolutno apstraktno, idejno ..- Ono je bitak
koji, dok jest, nije i dok nije - jest: uoeeno bivanje;
to ce reci, da su - doduse apsolutno momentane - raz-
like koje se neposredno dokidaju, odredene kao izvanj-
ske, premda samima sebi izvanjske« 24 • Vrijeme se tom
izlaganju otkriva kao »uoeeno bivanjc.« Ono, p.rema
Hegelu, znaci prelazenje od bitka k Nicemu, odnosno od
Nicega k b.itk.u2S. Bivanje je jednako tako nastajanje
kao i prolaienje. Bitak, odnosno nebitak, >>prelazi«. Sto
to kazuje u pogledu vremena? Bitak vremena jest Sa-
da; ali ukoliko svako Sada takoder »sada« vee nije-vise,
odnosno prije tog Sada uvijek jos-nije, ono moze biti
shvaceno i .kao nebitak. Vrijeme jest »uoeeno«· bivanje,
to jest prelazak, koji ne biva misljen, nego se u slije-
du Sada naprosto pokazuje. Bude li bit vremena od-
redena kao »Uoceno bivanje«, tada se time oeituje: vri-
jeme biva primarno razumljeno iz Sada, i to onakvo
kakvim ga moze zateci cisto motrenje.
24. Na nav mj. § 258
25. Usp. Hegel, Wissenschaft der Logik, I. Buch, 1. Abschn. 1.
Kap. (ed. G. Lasson 1923), s. 66 i d.
490
N:ije potrebno podrobno razmatranje, kako bi postalo
razgovijetno, da se Hegel kreee sa svojom interpretaci-
jom vremen~ potpuno u smjeru vulgarnog razumijeva-
nja vremena. H egelova karakterizacija vremena iz Sada
pretpqstavlja, da ono ostaje skriveno i nivelirano u
svojoj potpunoj strukturi, da bi kao neko, premda
»idejno«, Postojeee moglo biti uoceno.
Da Hegel provodi interpretaciju vremena iz primame
orijentacije na nivelirano Sada, potvrduju slijedeee re-
cenice: »Sada ima golema prava, - ono ,je' ni§ta kao
pojedino Sada, ali to Iskljucujuce u svojem sepurenju
rasputano je, razliveno, razasuto doeim ga ja izrek-
nem«26. »Uostalom, u prirodi, gdje je vrijeme Sada, ne
dolazi do ,postojecih' razlika onih dimenzija« (pro5losti
i buduenosti)27• »-U pozitivnom ~mislu vremena, otuda
se moze reci: samo sadaS.njost jest, Prije i Poslije nije;
ali konkretna je sada§njost rezultat proslosti i breme-
nita je buducno§cu. Istinska sadasnjost je, prema to-
me, vjeanost« 28 •
Ako Hegel naziva vrijeme »uoeenim bivanjem«, tada·
u njemu nema prvenstvo ni nastajanje ni prolaunje.
Svejedno on zgodimice karakterizira vrijeme kao »ap-
strakciju harcenja« i tako svodi vulgamo iskustvo v:re-
mena i izlaganje v.remena na najradi.kalniju formulu29•
Po drugoj je strani Hegel dovoljno dosljedan, da u pra-
voj definiciji vremena ne priznaje neko prvenstvo har-
.i
cenju i proldenju, kao sto se ono s pravom odriava u i
svakidasnjem islrustvu v.remena; jer Hegel je uzmogao
dijalekticki obrazloziti to prvenstvo jednako malo kao
i »--kolnost«, koju je uveo kao po sebi razumljivu, da
Sada iskrsava upravo pri sebe-postavljanju-za-sebe toe-
ke. I tako, eto, Hegel takoc.ter u karakterizaciji vremena
I
,,
i'
kao bivanja razumije to bivanje u jednom »apstrakt-
nam« smislu, koji Ieti jo§ povrh predodZbe o •r.ijeci«
vremena. Najprimjerenij.i izraz H egelova shvaeanja vre-
26. Usp. Bncyklopldie na nav. mj. § 258, Dodatak.
ZT. Na nav. mj. § 259.
28. Na nav. mj. § 259, Dodatak.
29. Na nav. mj. § 258, Dodatak.
491

mena leZi, otuda, u odredenju vremena kao negaciji ne-
gacije (to jest punktualnosti). Tu je slijed Sada u naj-
ekstremnijem smislu formaliziran i nenadmasivo nive-
liran30. Jedino polazeei od tog formalno-dijalektickog
30. Iz prvenstva niveUranog Sada postaje razgovijetno, da i
Hegelovo pojmovno odre4enje vremena slijedi hod vulgar-
nag razumijevanja vremena, a to ujedno zna~i tradicional-
nog pojma vremena. Dade se pokazati, da je Hegelov pojam
vremena dapa~ direktno crpljen iz Aristotelove •Fizikec. U
•Jenskoj Logicic (usp. izdanje G. Lassona 1923), koja bijaJe
koncipirana u vrijeme Hegelove habilitacije, ve6 je u svim
glavnim dijelovima izoblikovana analiza vremena iz •Enci-
klopedijec. Odsje&k o vremenu (s. 202 i d.) otkriva se vee
i najgrubljoj provjeri kao parafraza Aristotelove rasprave
o vremenu. Hegel ve6 u »Jenskoj Logicic razvija jedno shva-
eanje vremena, u okviru Filozofije prirode (s. 186), ~iji prvi
dio nosi naslov •Sistem Suncac (s. 195). Nastavljajuci na poj-
movno odre4enje etera i gibanja, Hegel razmatra pojam
vremena. Analiza je prostora tu jo§ zapostavljena. Premda
ve6 probija dijalektika, ona jo§ nema kasniji kruti, shemat-
s:Jp oblik, .nego jo§ omogucuje .nesputano razumijevanje fe-
nomenA. Na putu od Kanta do Hegelova izoblikovanog sis-
tema jo§ se jednom ostvaruje odlu~juCi prodor Aristotelo-
ve ontologije i logike. Kao fakt, to je odavno poznato. Ali
put, naan i granice tog utjecaja isto su tako jo§ uvijek
tamni. Jedna konkretna poredbena filoz.ofska interpretacija
Hegelove •Jenske Logikec i Aristotelove •Fizikec i •Metafi-
zikec unijeti ee novu svjetlost. Za gomje razmatranje do-
stajat ee neke grube naznake.
Aristotel vidi bit vremena u v6v, Hegel u Sada. A. shvaea
v6v kao apoc;, H. uzima Sada kao :.granicuc. A: razumije
v6v kao a·nYJll't, H. interpretira Sada kao tocku. A. ozna·
fuje v6v kao 1:6&e 1:1, H. naziva Sada »apsolutno ovoc•
A. dovodi, u skladu s tradicijom, xp6voc; u vezu sa ocpa.t:pa,
H. nagldava •krufni tijekc vremena. H egetu dakako izmi~
. I centralna tendencija Aristotelove analize vremena, da izme-
4u VUV1 dpoc;, G1:lYJ11'1 1 -c65e n Otkrije pOVei'.aDOSt fundiranja
I' (dKo)..ou'l'}et:v) - S Hegelovom tezom: Prostor »jec vrijeme,
I
u rezultatu se, pored svih razliatosti obrazlofenja, poduda-
ra Bergsonovo shvaCanje. B. kaZe samo obratno: Vrijeme
(temps) je prostor. I Bergsonovo je shvaCanje vremena oato
izraslo iz jedne interpretacije Aristotelove rasprave o vreme-
nu. Nije to jedino neka ~ska literarna veza, !to je isto-
dobno s B-ovim Essai sur les donn6es immediates de Ia con·
science, gdje je eksponiran problem temps i dur6e, izdla
jedna B-ova rasprava s naslovom: Quid Aristoteles de loco
senserit. S obzirom na Aristotelovo odre4enje vremena kao
492
pojma vremena, Hegel moze uspostaviti neku poveza-
nost izmedti vremena i duha.
b) Hegelova interpretacija poveza.nosti izmedu
vremena i duha
Kako li je razumljen sam dub, pa da moze biti rece-
no, kako mu je primjereno, da sa svojim ozbiljenjem
pada u .vr.ijeme odredeno kao negacija negacije? Bit
duha jest pojam. Hegel ne razumije pod tim uvideno
Opeenito nekoga roda kao oblik nekog Misljenoga, nego
oblik misljenja koje misli samo sebe: poimanje sebe -
kao shvacanje Ne-Ja. U.koliko shvacanje Ne-Ja predstav-
lja neko razlikovanje, onda u .Cistom pojmu kao shva-
canju tog razlikovanja lezi razlikovanje razlike. Otuda
Hegel moze bit duha formalno-apophanticki odrediti
kao negaciju negacije. Ta »apsolutna negativnost« da-
je logioki formaliziranu interpretaciju Descartesova co-
gito me cogitare rem, u cemu on vidi bit conscientiae.
Pojam je, dakle, sebe poimajuea pojmljenost Iicnosti,
a kao ta, Iicnost zapravo jest kakva moze biti, to jest
,,
slobodna. »]a je rsam Cisti pojam, koji je kao pojam
dosao do opstojanja«31• »Ali Ja je prvotno ci.sto jedin-
<ipL\>J1oc;; KLvi1 aew~,
B. prije analize vremena daje analizu broja.
Vrijeme kao prostor (usp. Essai p. 69) jest kvantitativna suk-
cesija. Trajanje biva zbog suprotne orijentacije kod tog
pojma vremena, opisano kao kvalitativna sukcesija. Ovdje
nije mjesto za kriti~ko raspravljanje s Bergsonovim poj-
mom vremena i ostalim suvremenim shvaeanjima vremena.
Ako dan&Snje analize vremena postifu uopee i~ta bitno po-
vrh Aristotela i Kanta, onda se to ti~ vi~e zahvaeanja vre-
mena i »svijesti o vremenuc. Naznaavanje direktne pove-
zanosti izme4u Hegelova pojma vremena i Aristotelove
analize vr.emena ile treba H-u spOCitavati neku -ovisnostc,
nego skrenuti pdnju na naeelni ontoloski domet te filija- .,
cije za Hegelovu Logiku.- 0 •Aristotelu i Hegeluc usp. &·
nak Nikolaja Hartmanna pod tim naslovom u Beitrlige zur
Philosophie des deutschen Idealismus, Bd 3 (1923) s. 1-36.
31. Usp. Hegel, Wissenschaft d. Logik, II Bd (ed. Lasson 1923),
2. Tei( s. 220.
493
I,
stvo, i to ne neposredno, nego tako sto apstrahira od
svake odredenosti i sadrh.ja i vraca se u slobodu bez-
graniene jednakosti sa samim sobom«32• Tako je Ja »Op-
cenitost«, ali je "isto tako neposredno i »pojedinacnost.«
To negiranje negacije u isti je mab ono »apsolutno
nemirnO« duha i njegova je samoobjava, koja pripada
njegovoj biti: »Napredovanje« duha koji se ozbiljuje
u povijesti nosi u sebi »pr:ncip iskljucenja« 33• Ovo se,
medutim, ne pretvara u neko odrjesivanje od Iskljuce-
noga, nego u njegovo svladavanje. Sebeoslobadanje, ko-
je svladava i ujedno podnosi, karakterizira slobodu du-
ba. Otuda »napredak« nikada ne znati samo. kvantita-
tivno Vise, nego je bitno kvalitativan, i to u smislu kva-
litete dulla. »-Napredovanje« je znano i zna koji mu je
cilj. Pr.i svakom koraku svojega ))jnapretka« dubu valja
»svladat:i sama sebe kao istinsku neprijateljsku prepre-
ku njegovoj sv.rsi«M. Cilj je razvitka duha »dosegnuti
svoj vlastm. pojam« 35• Sam je razvitak »'teska, bes:kraj-
I J
na borba protiv sama sebe«36.
:i• Stoga sto je nemi.r razv.itka duha, koji dovodi sebe
I
j do svojega pojma, negacija negacije, njemu preostaje,
1 •
! ozbiljujuCi se, da, prema tome, padne »U vrijeme« kao"
:~
neposrednu negaciju negacije. Jer »vrijeme je sam po-
'I
1:
jam koji je tu i kao prazan zor prikazuje se svijesti;
stoga se dub nt1Zno pojavljuje u vremenu i on se po-
javljuje u vremenu tako dugo dok ne shvati svoj cist·i
pojam, to jest, dok ne ponisti vr:ijeme. Ono je vanjska
motrena. od vlastitosti ne shvacena, oista vlastitost. ono
je samo motreni pojam«37• Tako se dub numo prema
32. Na nav. mj.
33. Usp. Hegel, Die Vernunft in der Geschichte. Einleitung in
die Philosophie der Weltgeschichte. Hrsg. von G. Lasson 1917,
s. 130.
34. Na nav. mj. s. 132.
35. Na nav. mj.
36. Na nav. mj.
37. Usp. Phanomenologie des Geistes. W. W. II, s. 604 (Glockner,
s. 612).
494
svojoj biti pojavljuje u vremenu. »Svjetska je povijest
tako uopce izlaganje duha u vremenu, kao ~to se u
prostor:u izlaie ideja prirode«38• »lskljutenje« pripadno
kretanju razvitka krije u sebi odno~enje na nebitak.
To je vrijeme, razumljeno iz Sada koje se ~epuri.
Vrijeme je »apstraktna« negativnost. Kao »uoeeno bi-
vanje« ono je razlikovano sebe-razlikovanje koje je mo-
guce neposredno naci, ono je »tubivstvujuci«, to jest
postojeei pojam. Kao Postojece, i .time neko Vanjsko
duha, vrijeme· nema neku vlast nad pojmom, nego je
pojam »<naprotiv vlast vremenu«39.
Hegel pokazuje mogucnost povijesnog ozbiljenja duha
>>U vremenu« vraeajuci se na istost formalne strukture
duha i vremena kao negacije negacije. Najp:raznija, for-
malno-ontoloska i formalno-apopbanticka apstrakcija, u
kojoj dub i vrijeme bivaju otudeni, omogucuje uspo-
stavu neke srodnosti medu njima. Ali jer vrijeme ujed-
no ipak biva pojmljeno u smislu apsolutno niveliranog
svjetskog vremena, i tako njegovo porJjeklo ostaje pot-
puno skriveno, ono naprosto stojd kao Postojece nasu-
prot duhu. Stoga dub mora prije svega pasti »U vrije-·
me«. Sto li to »padanje« i »>zbiljenje« duha, koji je-
vlastan vremena a zapravo »bivstvuje« izvan njega, zna-
ci pogotovu ontolo~ki, ostaje u tami. Kao ~to Hegel ma-
lo rasvjetljuje iskon niveliranog vremena, tako on os-
tavlja potpurio neispitanim i pitanje, je li ustrojstvo
biti duha kao negiranja negacije uopce moguce druga-
cije osim na temelju izvome vremenosti.
Da li Hegelova interpr~tacija vremena i duha i nji-·
hove povezanosti postoji s pravom i uopce poeiva na
ontolo~ki izvornim temeljima, sada jos ne moze biti
razmotreno. To pak, da je uopce moguce odvuiti se
na formalno-dijalekticku »konstrukciju« povezanosti du-
ba i v.remena, jedino ocituje izvorno srodstvo obojega.
Hegelova »konstrukcija« crpi svoju pobudu iz napora
i borbe oko poimanja »konkretizacije« duha. To obzna-
njuje slijedeea reeenica iz zavrinog poglavlja njegove
38. Usp. Die Vcrnunft in der Geschichte, na nav. mj. s. 134
39. Usp. Encyklopadie, § 258.
495
 »Fenomenologije duha«: »Otuda se vrijeme pojavljuje
kao sudbina i nu.Znost duha, koji nije ~- seb~ dovr~e~,
- numost, obogatiti udio sto ga samOSVljest una~ SVl·
jesti, staviti u pokret nep~sredno~! o~oga . ~o-seb1, -
oblik u kojem je supstanctJa u svtJeSti - 1h, ..o~ratno,
realizirati i ispoljiti Po-~eb~ ~e~o ~ao un_utrasn_J~· ~no
~to je tek nutarnje, - tJ. vmcliCiratl to nJegOVOJ IZVJeS-
nosti sama sebe«40 •
Ova pak egzistencijalna analitika tubitka poe~nje, ~~­
protiv, s »ko:ukretizacijom« fakticno baeene. eg~ilst~nctJe
jedino zato, da bi razotkrila vremenost u DJ«;~nu Izvor-
nom omogudvanju. »Duh« ne pada tek u vnJeme, .nego
egzistira kao izvomo ~~emenj.i":~je vrem~osti. Ta
ovremenjuje svjetsko vnJeme, u ctJem se hC?rtzontu mo-
ze ,»pojaviti« »povijest« kao unutarvre~ensko ~ogaa~­
nje. »Duh« ne pada u vrijeme, -?e~o: faktlcna egnstenct-
ja »pada«, kao propadajuea, tZ tzvo~e, p~ve Vf.eme-
nosti. Ali samO to »padanje« ima SVOJU egzJ;Sten:~Ja~U
mogucnost u jednom .modusu svojega ovremenJlVaDJa,
i nista pri cemu bi se filozofija mogla smiriti. D~ anticka
.. ;I pripadnom vremenost1•
§ 83. Egzistencijalno-vremenska. an~itika ~ubitka i
fundamentalnoontolosko pt.tanJe o smt.slu
bitka uopce
ZadaCa. dosada5njih razmatranja .bija5e, e~ist~ncijal­
no-ontoloski int~r.etirati iz njezt.na temel]a,. tzvornu
cjelinu faktienog tubitka u pogledu ~o~~nostt pravo~
i nepravog egzistiranja. Kao taj temelJ, 1 ttme. kao smt-
sao bitka brige, ispoljil~ se vreme'!'?st. Otu~ Je o'!lo ~to
je pripremna egzistenoijalna anabtika tubttka pnredila
prije nego sto je iznesena na vidjelo. v;eme~ost, sa~a
vraceno natrag u izvomu strukturu cJeline .bttka tub~~­
ka u vremenost. Iz analiziranib mogucnost1 ovre~enJl·
va~ja izvornog vremena dobile su strukture, ~oJe s~
prije bile samo »pokazane«, svoje .obrazlozenJe«. Ali
40. Usp. Phanomenologie. des Geistes, na nav. mj. s. 605 (s. 613).
496
ispostavljanje ustrojstva bitka tubitka svejedno ostaje
samo put. Cilj je obrada pitanja bitka uopee. Tematskoj
analitici egzistencije, s njezine strane, );X>trebna je naj-
prije svjetlost iz vee prije toga razjdnjene ideje bitka
uopee. To vrijedi pogotovu tada, ako kao smjernicu
svakog filozofskog istra.Zivanja pamtimo postavku izre-
eenu u Uvodu: Filozofija jest univerzalna fenomenolo§..
ka ontologija, koja polazi od bermeneutike tubitka, a
ta je, kao anaUtika egzistencije, odredila k<:mac ntti vo-
dilje Ci tava filozofslrog zapitivanja ondje odakle ono iz-
Vt~~ i. ~ cemu se vraea41• Daka.ko, ni ta teza ne smije
';IJeditt kao dogma, nego kao formulacija jos »zakuku-
lJenog« nacelnog problema: dade li se onto:Jogija uteme-
ljiti ontoloski, ili joj je za to potreban i nek.i onticki te-
melj, i koj~ biee mora preuzeti funkciju utemeljivanja?
. One:> sto JZgl~da tako lako razumljivo, kao sto je raz-
lika IZmedu b1tka egzistirajuceg tubitka i bitka biea
~oje .nije stlk;ladn~ tubitlru (postojnost, na primjer),
:rpak Je samo z.shodiSte ontoloske problematike ali nije
ontologija posluje sa »Stva.rnim pojmovima« i da posto-
ji opasnost da »Svijest bude postvarena«, zna se oda-
vno. Sarno, S.to znaci postvarenje? Iz cega izvire? ZaSto
biva ~itak ~pravo »najprije« »pojmljen« iz Postojec6ga, I'
a ne 1z Pnrucnoga, koje ipak leZi jos blize? Za5to to
postvarivanje neprestano stjeee prevlast? Kako li je
bitak svijesti pozitivno strukturiran tako, da postv~­
renje ostaje njoj neprimjereno? Da li je »razlika« iz-
medu »svijesti« i »stvari« uopce dostatna za izvorno raz-
vijanjf! ontoloske problematike? LeZe li odgovori na
ta pitanja· na putu? I dade li se odgovor makar samo
traziti, dokle god pitanje o smislu bitka uopee ostaje
nepostavljeno i nerazbistreno?
.Tragati .~a iskonom i mogucnosti »ideje« bitka uopee,
mkad~. ruJe ~oguee sredstvima formalnologicke »ap-
strakctJe«, ~o Jest.' .bez ~iguma horizonta pitanja i od-
govora. ValJa traZiti nek1 put k rasvjetljenju fundamen-
41. Usp. § 7, s. 29
32 Bitak i vrijeme 497 I '
'
talnog ontol~kog pitanja, i ici nji.me. Da ii je on je-
dini iii uopee pravi, o tome je mogu.Ce prosuditi tek
poslije hoda. Spor oko interpretacije bitka ne moze biti
izgla4en, jer jo§ uopce nije ni zapodjenut. I napokon, POREDBENIRJECNIK
on ne moze »banuti sam od sebe,« nego je za zapodi- TERMINA I IZRAZA
jevanje spora potrebna vee i neka priprema. Ovo istra-
Zivanje uputilo se jedino k tome. Gdje li stoji?
Ne5to poput »bitka« dokuceno je u razumijevanju B Biti-izvjesnim, Gewiss-sein (n)
bitka, koje kao razumljenje pripada egzistirajueem tu-
bitku. Apriorna, premda nepojmovna, dokueenost bitka Baeeno, Geworfene (n)
baeenost, Geworfenheit (f)
omogucuje, da se tubitak kao egzistirajuci bitak-u-svi- Besmisleno, Unsinnige (n)
jetu moze odnositi prema bicu, unutarsvjetski sretaju-
bezboraviJnost, Aufenthaltslo-
cem, i taJco4er prema sebi kao egzistirajuCeo:n. Kako je, sigkeit (f)
na naein tubitka, uopce moguce dokucujuce raz.umljenje bez-kao; als-frei (adv)
bitka? Moze li pitanje dobiti svoj odgovor u vraeanju bezvremenski, zeitlos (adj)
bice, Seiende (n)
na izvorno ustrojstvo bitka tubitka koji razumije bi- bijuci, gewesend (p. p.)
tak? Egzistencijalno-ontoloSko ustrojstvo cjeline tubit- bilost, Gewesenheit (f)
ka temelji se u vremenosti. Prema tome, ne.ki izvorni biranje-sama-sebe, Sich-selbst-
nacin . .ovremenjivanja same ekstaticke vremenosti mo- -wahlen (n).
bit, Wesen (n)
ra omogucivati ekstatioki projekt bitka uopee. K.ako bitak, Sein (n)
interpretirati taj modus ovremenjivanja vremenosti? bitak-ispred-sebe, Sich-vorweg-
Zar od izvornog vremena vodi neki put k smislu bitka? -sein (n)
Zar se samo vrijeme ooituje kao hori...zont bitka? bitak-izvan-sebe, Aussersich-
-sein (n)
bitak-kod .•., Sein-bei • • • (n)
bitak-medu-drugima, Un"terem-
andersein (n)
bitak-po-sebi, An-sich-sein (n)
bitak-svugdje-i-nigdje, Oberall-
-und-nirgends-sein (n)
bitak (od) Tu, das Sein des Da
bitak-u-neistini, In-der-Unwahr-
heit-sein (n)
bitak-u-prostoru, Im-raum-sein
(n)
bitak-u-svijetu, In-der-Welt-sein
(n)
bitak-vee-ispred-sebe, Sich-vor-
weg-schon-sein (n)
bitak-vee-u .. ., Schon-sein-in •••
(n)
Biti-kod-kuee, Zuhause-sein (n}
Biti-mogueim, Moglichsein (n)
Biti-otkrivajuCim, Entdeckend-
-sein (n)
Biti-pri-svr§etku, Zu-Ende-sein
(n)
Biti-u-pitanju, In-Frage-stehen
(n)
bivanje, Wahren (n)
bivstvujuCi, seiend (p. pr.)
blizina, ~abe (f)
briga, Sorge (f)
Brigovano, Besorgte (n)
brigovanje, Besorgen (n}
brigovati, besorgen (v)
buducnost, Zukunft (f)
buduenostan, zukiinftig (adj)
c
cijelost, Ganzsein (n)
cjelina, Ganzheit (f)
e
Cemu, Wozu (n)
Cuveno, Gebiirte (n)
cuvenje, Horen (n)
Cu.vstvenost, Gemiit (n)
Cu.vstvovanje, Befindlichkeit (f)
e
eucenje-sebe, Sich-befinden (n)

I
I
32* 499
 D Govoreno, Geredete (n)
Da-jest, DaS (n)
Daleko, Feme (n)
Danas, Heute (n)
Da(va}ti-ratumjeti, Zu-verste-
hen-geben (n)
Dobro, Guts (n)
dobrost, Gutsein (n)
dobrota, Giite (f)
dogallanje, Geschehen (n)
doktreenost, Brschlossenheit (f)
doktrei(va}ti, erschlie.6en (v)
Dokuavo, Eerschlie.6bare (n)
Drugi (-a, -o), Andere (m, f, n)
Drugi (pi}, Anderen (pl)
4vosmislenost, Zweideutigkeit
(f)
E I spitano, Erfragte (n)
egtistencija, Da.6sein (n),
Existenz (f)
egtistencijalan, existenzial (adj)
... egzistencijalije (pi), Existenzi-
alien (pl)
egzistencijalnost, Existenziali-
tit (f) . M
egzistencijski, existenziell (adj)
egzistiranje, Existieren (n)
ekstaza, Ekstase (f)
esencija, Sosein (n), Essenz (f)
F (adj)
fakticnost, Faktizitiit (f)
tenomen, Phiinomen (n)
fenomenoloJki, phanomenolo-
gisch (adj)
fenomenski, phiinomenal (adj)
Fizicko, Physische (n)
G
Gdje, Wo (n)
gotovost, Aus-sein (n)
·govor, Rede (f)
500
groza, Grauen (n)
Grotno, Grauenhafte (n)
H joJ-tubitak, Nocbdasein (n)
historicnost, Historizitiit (f)
historija, Historie (f)
Htijeno, Gewollte (n)
htijenje, Wollen (n)
H tjeti-imati-savjest, Gewissen-
·haben-wollen (n)
I kivnost, Aufsassigkeit (f)
individualnost, Selbstheit (f)
iskaz, Aussage (f)
Iskazano, Ausgesagte (n)
iskuJenje, Versuchung (f)
Jspitivano, Befragte (n)
istina, Wahrheit (f)
istinitost, Wahrsein (n)
Jsto, Selbiges (n)
istost, Selbigkeit (f)
istreavanje, Vorlatifen (n)
Ucekivanje, Erwarten (n)
izlaganje, Auslegung (f)
Izme4u, Zwischen (n)
Izneseno, Hervorgebrachte (n)
Iznosece, Hervorbringende (n)
izttoJenje, Hervorbringung (f)
Izrecivo, Aussprechbare (n)
izricaj, Heraussage (f)
itriCitost, Ausgesprochenheit (f)
Izvan, Ausserhalb (n)
Izvan-sebe, Ausser-sich (n)
J N
Ja, Ich (n)
Ja-stvar, Ichding (n)
jastvo, Ichheit (f)
Javljajuee, Meldende (n)
Jedno-pokraj-drugoga, Neben·
einander (n)
Jednostavno, Einfacbe (n)
ietik, Sprache (f)
JoJ-ne, Noch-nicht (n)
joJ-ne.-bitak, Noch-nicbt-sein (n)
JoJ-ne-postoj~e, Nocb-nicbt-
-vorhandene (n)
K nesamo-stalnost, Unselbst-stin-
Kako, Wie (n)
Kamo, Wohin (n)
Kao, Als (li)
Kasnije, Spaterhin (n)
Kazano, ~gte (n)
Kod-Cega, Wobei (n)
konaenost, Endlichkeit (f)
krivnja, Schuld (f)
krivost, Scbuldigsein (n)
L
tacanje-sama-sebe, Sicb-selbst·
-ergreifen (n)
lienost, Selbst
Me4utim, Inzwischen (n)
MoCi-biti, Seinkonnen. (n)
MoCi-biti-krivim, Schuldigsein·
konnen (n)
MoCi-biti-licnost, Selbstseinkon-
nen
Moci-biti-u-svijetu, In-der-Welt·
-sein-konnen (n)
moguenost, Moglichkeit (f)
nadvremenski, iiberzeitlich
(adj)
NajceJce, Zumeist (n)
Najprije, Zunachst (n)
naklapanje, Gerede (n)
nametljivost, Aufdringlichkeit
(f)
Nazoeno, Anwesende (n)
necjelovitost, Unganzheit (f)
neistina, Unwahrheit (f)
Ne-kod-kuCe, Un-zuhause (n)
Nepodesno, Unhandlicbe (n)
N eposredno, Unmittelbare (n)
nepravost, Uneigentlichkeit (f)
Neprirueno, Unzuhandene (n)
cijgkeit (f)
Nestvoreno, Ungescb.af:feo.e {n)
Ndto, Etwas (n)
Ndto-bitak, Etwas-Sein (n)
..
N e-vUe-tubitak, Nicbtmehrda-
sein (n)
NUta, Nichts (n)
Nutarnje, Innere (n)
nutamjost, Innensein (n)
0
obavljanje, Besorgung (f)
obzir, Riicksicbt (f)
oeekivanje, Gewartigen (n)
oeekivati, gewamg sein (v)
0-Cemu, Woriiber \D)
OCito, Offenbare (n)
odluenost, Entschlossenheit (f)
odnos, Beziehung (f)
odnoJenje, Beziehen (n)
okolni svijet, Umwelt (f)
okolnosvjetovnost, Umweltlicb-
keit (f)
okolnosvjetski, umweltlicb
Oko~k~ U~e (n)
onda, damals (adv)
Ondie. Dort (n)
opaf.anje, Vemehmen (n)
opho4enje, Umgang lm)
oprostorenje, Verraumlicbung
(f) '
opstojanje, Bestand (I,ll) I
osadaJnjivanje, Gegenwartigen l
(n) j
oslovljavanje, Ansprechen (n) i
l
osobnost, Personsein (n) j
I
~
501
' ,
i
1

osvjetovljenje, Verweltlichung
(f)
Otkrito, Entdeckte (n)
otu4enje, Entfremdung (f)
Ovdje, Hier {n)
ovremenjivanje, Zeitigung (f)
ovremenjivati, zeitigen {v)
p pri-zor, Gegen-wart (f)
personalnost, Personalitat (f)
Pitano, Gefragte (n)
pitanje, Frage (f)
pojava, Erscheinung (f)
pobuda, Antrieb {m)
pokaz., Zeigung {f)
pokazivanje; Zeigen {n)
Pokazujuee-se, Sichzeigende {J;l)
poriv, Drang {m)
Po-sebi, An-sich (n)
Posta( ja)ti-krivim, Schuldig-
. A. werden {n)
postojanost, Standfestig~eit {f)
postojanje, Vorhandensem (n)
.I Postojece, Vorhandene {~)
postojnost, Vorhandenhett (f)
t
; povii'esnost, Geschichtldchkeit
!
(f)
poziv, Aufruf {m)
po-znaavanje, Beodeuten {n)
po-zna.Ci(va)ti, be-deuten (v)
pravost, Eigentlichkeit (f)
Pred-Cim, Wovor (n)
predimovina, Vorhabe (f)
predio, Gegend (f)
predmnijevanje, Vorgriff (m)
predodlba, Vorstellung (f)
predvidik, Vorsicht (fl
prepast, Erschrecken (n)
priblilavanje, Naherung (f)
pribor, Zeug {n)
priborskost, Zeughaftigkeit {f)
Pri-Cemu, Wobei {n)
. priCin, Schein {m)
Prijetece, Drohende {n)
502
pritatenje-k-sebi, Auf-sich-zu-
kommen (n) . Sada, Jetzt (n)
primjenljivost, Verwendbarkett
p~~ucnost, Zuhandenh~it
(f)
prisutnost, Anwesenhett (f)
privo4enje svrsi, Bewendenlas-
sen (n)
projekt, Entwurf (m)
propadanje, Verfallen (n)
propalost, Verfallenheit (f) •
prosjeenost, Durchschnittlich-
keit (f)
prostornost, Raumlichkeit (f)
Proslo, Vergangene {n)
Protei.no, Ausgedehnte (n)
Psihicko, Psychische {n)
pu$tanje-biti, Sein-lassen {n)
pustanje-sretati, Begegnenlas-
sen (n)
R -zeigen (n)
raspolozenost, Gestimmtheit,
r1s~olotenje,
Stimmung (f)
rastakanje, Aufgehen (n)
rastresenost, Zerstreuung (f)
rasvjetljenje, Lichtung (f)
raz-daljenje, Ent-fernung (f)
razdaljivanje, Entfernen {n)
razglabanje, Besprechen (n)
razosada$njenje, Entgegenwar-
tigung (f)
raz-svjetovljenje, Entwelt-
lichung (f)
razudaljenost, Entferntheit {f)
razumijevanje, Verstandnis {f)
Razumljeno, Verstandene {n)
razumljenje, Verstehen {n)
razumljivost, Vers.tandlichkeit
(f)
Realno, Reale (n)
realnost, Realitat (f)
rijec, Wort {n)
s stizanje-k-svrsetku, Zu-Endo-
sada$njost, Gegenwart (f)
Sada-vrijeme, Jetz-Zeit (f)
samobitak, Selbstsein (n)
samocucenje, Sichbefinden (n)
samoshvacanje, Selbsterfassung
(f)
samospoznaja, Selbsterkennt-
nis (n)
samo-stalnost, Selbst-standig-
keit (f).
samozapletanje, Sichverfangen
(n)
Samo-zivo, Nur-lebende (n)
saopeenje, Mitteilung (f)
savjest, Gewissen {n)
Se, Man (n)
sebe-javljanje, Sichmelden {n)
sebe-ne-javljanje, Sich-nicht-
·melden {n)
sebe-ne-pokazivanje, Sich-nicht-
sebe-pokaz.ivanje, Sichzeigen
(n)
sebe-upucivanje, Sichverweisen
{n)
shvacanje, Erfassen (n)
situacija, Situation {f)
skrb, Fiirsorge {f)
skupa-bitak, Miteinandersein
(n)
skupa-postoja.nje, Zusammen-
·vorhanden-sein (n)
slobodnost, Freisein (n)
Sluceno, Geahnte (n)
smisao, Sinn {m)
smjdtanje, Einraumen {n)
smotrenost, Umsicht (f)
Spozna(va)juce, Erkennende
{n)
Spovuz(va)no, Erkannte {n)
spoznavanje, Erkennen {n)
Sretajuce, Begegnende (n)
.stalnost, Standigkeit (f)
·kommen (n)
strah, Furcht (f)
strahovanje, Fiirchten (f)
strahotnost, Furchtbarkeit (f)
StraJno, Furchtbare (n)
straJljivost, Furchtsamkeit {f)
stvar, Ding (n)
stvar-covjek, Menschending (n)
stvari-rijeei, Worterdinge (pl)
stvarskost, Dinglichkeit (f)
stvar-subjekt, Subjektding (n)
Stvoreno, Geschaffene (n)
subitak, Mitsein {n)
sud, Urteil {n)
sudbina, Schicksal (n)
Su4eno, Geurteilte (n)
su4enje, Urteilen (n) .
su-postojanje, Mit-Vorhanden-
sein (n)
supstancijalnost, Substanziali-
tat (f)
su-tubitak, Mitdasein (n)
svakida$njost, Alltaglichkeit (f)
svijet-povijest, WeJt-Gescbichte
(f)
svjetovan, weltlich (adj)
svjetovnost, Weltlichkeit (f)
Svjetski-povijesno, Weltgo-
schichtliche (n)
svjetsko vrijeme, Weltzeit (f)
svrhovitost, Bewandtnis- (f)
s
stetnost, Abtraglichkeit (f)
Sto, Was (n)
sutljivost, Verschwiegenheit (f)
T
tada, dann (adv)
Tako4er-tu-bitak, Auch-da-sein
(n)
temporalnost, Temporalitat (f)
tjeskoba, Angst (f)
Tko, Wer (n)
503
 trnnscendentnost, Transzendenz
(f)
transcendentan, transzendent
(adj)
rranscendirati, transzendieren
(v)
Trateno, Gesuchte (n)
.trenutak, Augenblick (m)
Tu, Da (n)
tu-bio, da-gewesen (p.p.)
tubitak, Dasein (n)
u vidik, Sicht (f)
u-bitak, In-Sein (n)
U-Cemu, Worin (n)
udaljenost,• Entferntheit (f)
Ugrol.avaj&We, Bedrohliche (n)
udes, Geschick (n)
umirenje, Beruhigung (f)
unutarnjost, Innwendigkeit (f)
unutar-okolnosvjetski, inner·
-umweltlich (adj)
Unutarprostorsko, lnnerrlium·
u Iiche (n)
l
unutarsvjetski, innerweltlich
(adj)
Unutarsvjetsko, Innerweltliche
(n)
I
unutarsvjetskost, Innerwelt-
lichkeit (f)
unut~rvremenskost, Innerzej,.
tigkeit (f)
Unutra, Innen (n)
upadljivost, Auffailigkeit (f)
uputenost, Verwiesenheit (f)
· upucivanje, Verweisung (f)
Upueujuee, Verweisende (n)
usmjerenje, Ausrichtung (f)
ustrajnost, Beharrlichkeit (f)
ustrojstvo, Verfassung (f)
!
504
ustrojstvo bitka, Seinsverfas-
sung (f) •
u-stvo, Inheit (f)
uviilavnost, Nachsicht (f)
ul.as, Entsetzen (n)
v
vazdanja vlastitost; Jemeinig.-
keit (f)
val.enje, Geltung (f)
vec-bitak, Schon-sein (n)
vremenost, Zeitlichkeit {f)
vremen, zeitlich (v)
vremenskost, Zeitigkeit (f)
vrijeme, Zeit (f)
z Hegel, G. W. F. 1, 24, 195, 267
zaborav, Vergessenheit (f)
zaboravljanje, Vergessen (n)
zapitivanje, Fragen (n)
Zaprepa5tujuce, Erschrecken-
de (n)
Zato-da, Um-zu (n)
Za-volju, Um-willen (n)
zaziv, Anruf (m)
Zbiljsko, Wirkliche (n)
zlocestost, Bosesein (n)
znaeajnost, Bedeutsamkeit (f)
znak, Zeichen (n) ·
Znano, Gekonnte (n)
znatil.elja, Neugier (f)
zov, Ruf (m)
zor, Anschauung (f)
zeljenje, Wiinschen (n)
t.ivuce, Lebende (n)
KAZALO IMENA
Aristotel 1, 2 i (b), 3, 10, 14, 430, 437 (b), 451 i (b), 452,.
19, 28; 29, 35--;37, 43, 44, 105, 453 i (b), 458
157 (b), 158, 159 (b), 181, 194,
226 (b), 137, 242, 244, 250, 257, Goethe, J. W. 224 (b), 4SS
277 {b), 389, 453, 457, 479, 486, Gottl, F. 441 (b)
488, 492 (b), 493 (b) Grimm, J. 60 (b)
Augustin 48, 158, 195, 216 (b),
226 (b), 486 • Hartmann, N. 137 (b), 493 (b)
Baer, K. E. von 64 (b), 309"(b), 364 (b), 460, 461,
Becker, 0. 127 (b) 486, 487 i (b), 448 i (b), 489
Bergson, H. 19, 29, 52, 378, 492 i {b), 490 i (b), 491, 492 (b),
(b), 493 (b) 493 i (b), 494 (b), 495
Bernt, A. 1:19 (b) Heidegger, M. 44 (b), 131 (b),
t
f :.
Bilfinger, G. 476 (b) 362 (b)
Bolzano, B. 249 (b) Heraklit 250 i (b) 1> I
Brentano, F. 245 Herder, J. G. 224 (b), 226 (b),
..
Burdach, K. 224 (b), 225 (b),
226, 279 (b)
Biicheler, F. 224 (b)
283 (b)
Herbig, G. 397 (b)
Heimsoeth, H. 364 (b)
I
<
Homer 455
Calvin, J. 54 (b), 283 (b) Humboldt, W. von 136, 189 1
Husser!, E. 42, 43 (b), 52 i (b),
Cassirer, E~ 57 (b)
53, 56 (b), 57 (b), 37 (b), 189
Descartes, R. 24, 26; 1:1, 44, 50, (b), 249 (b), 277 (b), 413 (b)
74, 100, 101, 105, 106 i (b)
107-114, 131, 132, 234 (b), 240, Jaspers, K. 283 (b), 342 (b), 1
364 (b), 493 385 (b) ·.;
Diets~ H. 242 (b), 250 (b). 276
(b)
Dilthey W. 51, 52 i (b), 234 (b),
Kant, I. 4, 11, 25, 26, 29 i (b),
34, 35, 44, 57 (b), 106, 114,
:!
,
l
138, 139 i (b), 283 (b), 249, 124 i (b), 165, 131-133, 245, r
i)
505·
'l
 255, 308, 309 (b), 333, 362 j
(b), 363, 364 (b), 365 i (b),
408 (b), 418, 471, 487 i (b),
492 (b), 493 (b)
Karuer, M. 309 (b)
Kierkegaard, S. 216 (b), 267
(b), 384 (b), 385 (b)
Kleist, H. von 283 (b)
Korschelt, E. 280 (b)
..
Lask, E. 249 (b)
Lasson, G. von 487 (b), 493 (b),
494 (b) . Basta, Daniio N. 200, 208-209,
Lotze, H. J.13
Luther, M. 216 (b)
Misch, G. 453 (b)
Natoxp,,P. 237 (b)
Newton, I. 258
Nietzsche, F. 300, 309 (b), 450
Novalis 283 (b)
Pavao 283 (b)
Parmenid 28, 43, 114, 194, 242,
253 i (b)
Pascal, B. 3 (b), 158
Platon, 1, 2 i (b), 6 (b), 10,
28, 35, 43, 181, m (b), 453,
. 455, 457, 481
Ranke, L. 454
Reinhardt, K. 25.3 (b)
Rickert, H. 41:1
Ritschl, A. 309 (b)
Riihl, Fr. 476 (b)
Scaliger, J. J. 476 {b)
Schopenhauer, A. 309 (b)
Scheler, M. 52, 53, 132 (b), 237
(b), 239 i (b), 309 (b), 331
(b), 364 (b) .
Seneka 226
Simmel, G. 283 (b), 41:1, 476 (b)
Spranger, E. 447 (b)
Stoker, H. G. 309 (b)
Suarez, F. 24
Timej 482
Tolstoj, L. N. 288 (b)
Torno Akvinski 2 (b), 15, 244
Tukidid 43
Unger, R. 283 (b)
Wackemagel, J. 397 (b)
Wolff, Ch. 31
Yorck, P. grof od Wartenburga
430, 451 i (b), 452, 453, 456,
457, 458
Zwingli, U. 54 (b)
REGISTAR
1. Registar prevodilaca
Atin, Jovica 37, 39, 42, 56.
Antonijevic, Slavomir 46.
Ban, Jasna 167.
214, 216, 232, 234-235, 238-
-239, 241, 244, 249-251, 255--
-256.
Belit, Branislava 305.
Boskovic, Milovan 40.
Brkic, Josip 5, 35, 47.
Buha, Aleksa 259.
Cipra, Marijan 5.
Cacinovic-Puhovski, Nadefda
163.
Carnic, Lazar 144.
Damnjanovic, Milan 30, 102.
Despot, Branko 5.
Dakovic, Vlastimir 6, 36, 38,
45, 49, 91, 112, 138.
Dinttic, Zorim 194.
Dor4evic-Mileu5nic, DuJan 58.
309, 311, 322, 323.
Fiser, Nenad 300.
Ga4anski, Nada 59.
Gavric, Zoran · 1:12, 1:18, 285,
301.
GlumiCic, Dragan 1:14, rn.
Grlic, Danko 1, 11.
Hudoletnjak, Boris 3, 1:1, 29.
I. S. 18.
Jaksic, Cvijeta 319.
Jerman, Frane 141.
Jovanovic, Mirej 1:16.
Jovanovic, Rastko 280.
Kalik, Rade 243, 286.
Kermauner, Taras 87.
Kordic, Ivan N. 55.
Kozak, Primo! 17, 19-20.
Matic, Jelena 16.
Mihailovic, Mirjana 46.
Mitrovic, Marija 155.
Moralic, Ana 299, 308.
Mrkonjic, Zvonimir 7, 26, 173.
Novakov, Slobodan 218.
Pejovic, Danilo 1, 22, 25, 48,
51.
Popovic, Mitar 1:13.
~rokopijevic, Miroslav 53, 262,
284, 291, 292.
R. S. 152.
Roic, Sanja 263.
Saleeic, Ivan s.
Stamae, Ante 115, 117.
Stanisavac, Milutin 8, 31, 217.
Stojanovic, Dragan 199, 205,
232, 234-235, 241, 244, 249-.
-251,. 255--256.
Stosic, Dobrila 15, 90.
Sutlic, Vanja 10, 12-14, 180,
186.
507
T. H. 61.
Tabakovic, Milan 171.
Travar, Du§an 43.
Urban~i~. Ivan 2, 4, 21, 23-24.
Vojvoda, Ivan 153.
Vitezovic, Miljenka 335.
Vrani~, Sime 54.
2. Registar autora pri.loga o Martinu Heideggeru
Aan, Jovica 150.
Aleman, Beda 216, 272.
Apel, Karl-Oto 258-259.
Arendt, Hannah 117.
Armanini, Ante 297.
Axelos, Kostas 127, 135-137.
Badrov, Bonifac 86.
Basta, Danilo N. 260, 298.
Bimel, Valter 138, 194.
Bofre, Zan 173, 195.
Bosto, Sulejman 327.
Bo§njak, Branko 89, 196.
BotiCevic, Vanda 334.
Botinovic, Milovan 139, 151.
Brujic, Branka 140.
Buber, Martin 63, 217, 232.
Cotte, Jean-Pierre 167.
Cizm.iC.Marovic, Du!ko 118.
Covic, Ante 197.
Dakovic, Nenad 174, 261.
Damnjanovic, Milan 74, 80-
-81, 128, 168-169.
Derida, 2ak 233.
Despot, Blafenka 107.
Despot, Branko 129, 141, 198.
Durie, Mihailo 328.
Divjak, Slobodan 175.
Drauf, Enver 176.
D'Robersi, Erik 203.
·Peron, Etjen 299. ·
Fink, Eugen 234.
508
Vujiac, Petar 179.
Vulinovic, Simo 171.
Zec, Botidar 9, 44, 50, 52, 57,
266.
Zec, Zoran 195, 203.
Zenko, Franjo ·127, 135, 137,
236.
Zuppa, Jelena 136.
Fon Herman, Fridrih-Vilhelm
262.
Gabitova, R. M. 273.
Gadamer, Hans-Georg 163, 218,
235, 274, 300-301.
Ga~ovic, Danilo 275.
Geratana, Valentino 276.
Getman-Zifert, Anemari 199.
Glumi~ic, Dragan 219.
Glu§~vic, Zoran 92.
Goldmann, Lucien 152-153, 177.
Grassi, Ernesto 236, 263.
Gretic, Goran 329.
Grlic, Danko 75, 154, 170, 237,
302.
Habermas, Jiirgen 277.
Hid, Valter 238.
Hribar, Spomenka 264.
Hribar, Tine 155.
Hudoletnjak, Boris 116.
Janke, Volfgang 239.
Jaroszewski, Tadeusz M. 142.
Jaspers, Karl 220, 278.
Jeger, Hans 171.
Jeremic, Dragan M. 70.
Jokic, Vujadin 279, 330.
Jurinic, Boris 221.
Kajoa, Roze 90.
Kalin, Boris 303.
Kangrga, Milan 304.
Kaputo, Dwn D. 305.
Karnap, Rudolf 280.
Kim, Andrej 178.
Kolakovski, Wek 179.
Konstantinovic, Zoran 119.
Korac, Veljko 94-95, 306.
Kordic, Ivan N. 3r17.
Kos, Janko 110, 156, 240, 335.
Kozak, Primo! 91.
LakiCevic, Dragan 265.
Landgrebe, Ludvig 180, 241.
Lau~evic, Savo 242.
L'Bian, Dominik 203.
Levinas, Emanuel 308.
Logar, Cene 281-283.
Lotz, Johanes B. 284.
LOwith, Karl 64, 285.
Lu~ic, Milka 181, 222.
Lukacs, Gyorgy 87, 102.
Majer, Boris 103, 108, 143, 144.
Mandel, Ros 243.
Marej, Majkl 309.
Marx, Werner 200, 266.
Medved, Andrej 111.
Melee, Dunja 223.
Mikecin, Vjekoslav 201, 310.
Milo~evic, Branislav 182.
Mi§~evic, Nenad 130, 145, 202.
Mohanti, Djitendrant 286.
Morchen, Hermann 311.
Morpurgo-Taljabude, Gvido
112.
Nedeljkovic, Du~an 73.
Ne§kovic, Ratko 204.
Ninkovic, Adam 224.
Pandfic, Vla~r 65.
Pat~ka, Jan 244.
Pavieevic, Vulto 164.
Pegeler, Oto 205.
Pejovic, Danilo 76-71, 82, 101,
120-122, 245.
PdiC-Golubovic, Zagorka 96,
104.
Petrovic, Gajo 71, 88, 88a, 99a,
115, 146, 183, 206, 225, 246-
-247, 287, 312.
Petrovic, Mlloje 313, 331, 336.
Petrovic, Sreten 123, 184.
Pihler, Borut 147, 157.
Plut, David 226.
Posavec, Zvonko 131, 248, 314
-315, 332.
Prokopijevic, Miroslav 227, 267
-268, 288-289.
Puhovski, 2arko 148, 185.
Rajl, Gilbert 249.
Raspudic, G. 6Sa.
Riker, Pol 251.
Richardson, W. J. USa.
Rudolf, Branko 98, 187.
Russell, Bertrand 207.
SchUssler, Ingeborg 208, 316.
Schmidt, Alfred 209.
Schoeps, Hans-Joachim 62.
Simeunovic, Vojin 269.
Simonovic, Simon 252.
Sirber, Jere Paul 317.
Solar, Mllivoj 318.
Stanisavac, Milutin 254, 290.
Stojanovic, Dragan 253.
Stojanovic, Olga 210.
Sukl, Bela 132, 172.
Supek, Rudi 67.
Sutlic, v'anja 68, 72, 78-79, 83,
188.
Sar~vic, Abdulah 93, 99, 211,
228.
Seier, Maks 255.
Sdic, Bogdan 212.
Sisler, Ingeborg 256.
Stegmiler, Volfgang 97.
Svajncer, Marija 193.
Tautovic, Radojica 124, 165.
Theunissen, Michael 291.
Tertulian, Nicolae 319.
Tkalac, Marijan 69.
Toma§evic, Bo!ko 270.
Tomovic, Slobodan 189, 229.
Urban~ic, Ivan 105, 133-134,
190, 213.
Urii~. Marko 166.
509
 Vartanovic, Raubina 320.
Veber, France 66.
V~gel, Uszl6 192.
Vejnovic, Nevenka 113.
Vidovic, Zarko 84-85.
Volkamnn-Schluck, Karl-Hein7
214, 292, 321.
Vu~ic, Olga 158.
Wohlfahrt, GUnter 323.
Wittgenstein, Ludwig 322.
Zaje~ranovic, Gligorije 159.
Zalokar, Jadran 333.
Zurovac, Mirko 293-295, 324-
-325.
Zivadinovic, Petar 230.
Zivotic, Miladin 100, 106, 114-
-115, 125----126, 160, 161, 215.
ZiZek, Slavoj 109.
Zunjic, Slobodan 149, 162, 231,
257, 271, 296, 326.

(
.)
•

I.
,.I
~~