3.

Poluprovodnička dioda
Najjednostavniji poluprovodnički element je poluprovodnička dioda. Slično kao i
otpornik i ona ima dva kraja (izvoda), ali je zavisnost struje diode od napona na diodi
nelinearna.
Poluprovodnička dioda ima široku primjenu. Koristi se u mnogim elektronskim kolima
kao što su ograničavači, ispravljači, kola za naponsku regulaciju, nekim digitalnim kolima i
slično.
Simbol i izvodi diode diode prikazani su na slici 3.1. Izvod na strani p poluprovodnika
zove se anoda, a na strani n poluprovodnika je katoda.

a) b)

Slika 3.1 Simbol (a) i izvodi diode (b).

U električnim kolima dioda se često predstavlja svojim modelom. U mnogim primjenama

sasvim je dovoljno diodu predstaviti modelom idealne diode.

3.1 Idealna dioda

Model idealne diode je najprostiji model poluprovodničke diode. Strujno-naponska

karakteristika idealne diode (iD=f(vD)) sastoji se od dva pravolinijska, međusobno okomita
segmenta (slika 1.2). Jedan segment odgovara isključenoj, a drugi uključenoj diodi:

1. vD<0, iD=0

Odgovara slučaju isključene diode (isključen/otvoren prekidač)

2. vD=0, iD>0

Odgovara slučaju uključene diode (uključen/zatvoren prekidač)

1
Slika 3.2 Strujno-naponska karakteristika idealne diode.
Primjer 3.1

Za kolo jednostranog didnog ispravljača prikazanog na slici 3.2:

a) Napisati izraz za izlazni napon vo
b) Koristeći programski paket PSPICE nacrtati talasne oblike izlaznog i ulaznog napona.
Komentarisati dobijeni rezultat.
c) Odrediti srednju vrijednost struje io.
Dioda u kolu može se smatrati idealnom.

D
vS R vO
( ) = 12sin (2 1000 ), R=1k 
Slika 3.3 Jednostrani diodni ispravljač.

a)
12 (2 1000 ), 0 ≤ ≤ /2
= T=1/f=0.001s
0, /2 ≤ ≤

b)
30V

VS
20V

10V

VO
0V

-10V

-20V

-30V
0s 0.2ms 0.4ms 0.6ms 0.8ms 1.0ms 1.2ms 1.4ms 1.6ms 1.8ms 2.0ms
v(1,0) v(2,0)
Time

Slika 3.4 Talasni oblik ulaznog i izlaznog napona za kolo na slici 3.3.

Ovo kolo propušta pozitivnu poluperiodu ulaznog napona, a negativnu odsjeca. U praksi, to
je osnovno kolo diodnog polutalasnog ispravljača.

( )
c) = ∫ ( )= = 7.64

3.2 Strujno-naponska karakteristika realne diode

Na osnovu analize u poglavlju 2, jasno je da se poluprovodnička dioda može realizovati
kao pn spoj. U cilju smanjenja inverzne struje pn spoja (jed.) poluprovodničke oblasti diode
su više dopirane.

2
Strujno naponska karakteristika realne diode prikazana je na slici 3.5. Na ovoj karakteristici
mogu se uočiti tri karakteristične oblasti:
1. Oblast direktne polarizacije vD>0;
2. Oblast inverzne polarizacije Vp< vD < 0 i
3. Oblast inverzog proboja vD< Vp .

2.5 Strujno-naponska karakteristika realne diode.

1. U području direktne polarizacije zavisnost struje diode od napona na diodi može se

predstaviti sljedećom funkcijom:
= −1 (3.1)
IS je struja zasićenja diode (jed. ), VT je temperaturni potencijal (jed.), a n parametar koji se
kreće između 1 i 2 u zavisnosti od materijala i fizičkih karakteristika diode. Za diode
realizovane u integrisanoj tehnologiji je n=1, dok za diode reaalizovane kao diskretne
komponente n može biti i 2.
Pri direktnoj polarizaciji diode sve do napona VD0 (napon praga diode) struja diode ima
malu vrijednost. Za napon vD veći od VD0 struja diode naglo raste i u ovoj oblasti strujno
naponska karakteristika diode je dosta linearna. Tipične vrijednosti napona praga
silicijumskih dioda su u opsegu (0.4 ÷ 0.5)V. Temperaturni koeficijent napona diode je
∆
negativan i iznosi ∆ = −2.5 ° . Na slici 3.6 prikazana je strujno-naponska karakteristika
diode D1N4500 pri direktnoj polarizaciji za T1=25°C i T2=75°C. Sa slike 3.6 jednostavno se
može zaključiti da se sa povećanjem temperature, pri istom naponu na diodi struja diode
raste.

3
 100mA

80mA

60mA
T2 =75°C
T1 =25°C
40mA

20mA

0A
0V 100mV 200mV 300mV 400mV 500mV 600mV 700mV 800mV 900mV
I(D1:A)
V_V1

Slika 3.6 Strujno-naponska karakteristika diode D1N4500 pri direktnoj polarizaciji za

T1=25°C i T2=75°C.
2. U oblasti inverzne polarizacije struja diode iD ima malu vrijednost i suprotan smjer (u
odnosu na smjer struje diode pri direktnoj polarizaciji). Polazeći od izraza za struju diode
(jed. 3.1), pošto je < 0 i | | ≫ , eksponencijalni član u izrazu može se zanemariti , te
je iD=-IS. U praksi ova struja je znatno veća od IS (reda nA) i temperaturno je osjetljiva. Na
slici 3.7 prikazana je strujno-naponska karakteristika diode (D1N4500) pri inverznoj
polarizaciji za temperature T1=25°C i T2 =75°C.

0A

-1.0nA

T1=25°C
-2.0nA
T2=75°C
-3.0nA

-4.0nA

-5.0nA
-5.0V -4.5V -4.0V -3.5V -3.0V -2.5V -2.0V -1.5V -1.0V -0.5V 0V
I(D1:A)
V_V1

Slika 3.7. Strujno-naponska karakteristika diode pri inverznoj poarizaciji za temperature

T1=25°C i T2 =75°C.
3. Za vrijednosti napona inverzne polarizacije diode koji je veći od probojnog napona VP
dolazi do proboja pn spoja i struja diode (smjer struje je od katode prema anodi) naglo raste.
Ovaj proces ne mora biti destruktivan, ako se struja diode kontroliše. Postoji i grupa dioda
čija se radna tačka postavlja upravo u ovoj oblasti. To su Zener diode. Strujno-naponska
karakteristika u ovoj oblasti je strma i dosta linearna. Za malu promjenu napona inverzne
polarizacije dobija se značajna promjena struje diode. Na slici 3.8 prikazana je strujno-
naponska karakteristika diode u oblasti inverznog proboja.

4
 0mA
VP

-10mA

-20mA

-30mA

-40mA

-50mA
-3.1V -3.0V -2.9V -2.8V -2.7V -2.6V -2.5V -2.4V -2.3V -2.2V -2.1V -2.0V
I(D1:A)
V_V1

Slika 3.8. Strujno-naponska karakteristika diode u oblasti inverznog proboja.

3.3 Određivanje statičke radne radne tačke diode

Posmatrajmo jednostavno kolo sa diodom koje sadrži jednosmjerni izvor napajanja VDC,
diodu i otpornik R (slika 3.9). U ovakvom kolu u statičkim uslovima postoji tačno određeni
napon na diodi i struja diode čime je definisana statička radna tačka diode Q (VDQ, IDQ).
Odnos napona i struje u radnoj tački diode = naziva se statička otpornost diode u
radnoj tački. Za bilo koju drugu tačku na statičkoj strujno-naponskoj karakterteristici diode
može se definisati statička otpornost diode koja predstavlja odnos napona i struje u toj tački
karakteristike.

Slika 3.9 Jednostavno diodno kolo - određivanje statičke radne tačke diode.

Postoji više metoda za određivanje radne tačke diode:

a) Numerički metod
Na osnovu izraza za struju diode (jed 3.1) i jednačine statičke radne prave (slika 3.9):
= (3.2)
može se izračunati napon i struja u statičkoj radnoj tačka diode Q.
Napon i struja diode u radnoj tački ne mogu se izračunati eksplicitno, već se koriste
numeričke metode. Stoga se ovaj metod za određivanje statičke radne tačke diode zove
numerički metod.
b) Grafički metod
Radna tačka diode dobija se u presjeku statičke karakteristike diode i statičke radne prave (sl.
3.10). Ovakav metod određivanja statičke radne tačke zahtijeva preciznu statičku
karakteristiku diode i u praksi se rijetko koristi.

5
 Slika 3.10. Grafički metod određivanja radne tačke diode.

c) Primjena programskih paketa za simulaciju elektronskih kola.

Primjenom programskih paketa za simulaciju elektronskih kola kao što su OrCAD (PSpice)
moguće je za odgovarajuće električno kolo dobiti struju i napon diode u statičkim uslovima
rada (sl. 3.11). Vrijednost napona napajanja je 12V, a otpornost u krugu diode R=1k.
Putem računarske simulacije, u konkretnom primjeru, dobija se da je struja diode u radnoj
tački IDQ=11.26mA, a napon u radnoj tački diode VDQ=12.00-11.26=0.74V.

Slika 3.11 Određivanje radne tačke diode primjenom programskog paketa OrCAD.

d) Približni metod
Kod ovog metoda za određivanje statičke radne tačke diode koristi se linearizovani model
diode (slika 3.12).

Slika 3.12 Linearizovani model diode.

Dioda u oblasti direktne polarizacije predstavlja se sa dva linearna segmenta. Prvi segment je
za napon diode od 0 do VD0 i za ovaj opseg napona usvaja se da je struja diode 0. Drugi

6
segment odgovara slučaju VD > VD0 i za napon VD struja diode je: = , pri čemu je
= (slika 3.12).Otpornost zove se inkrementalna otpornost diode. Ekvivalentno
kolo za linerizovan model diode prikazano je na slici 3.13.

Slika 3.13 Ekvivalentno kolo linearizovane diode

Primjer 3.2
Za kolo sa slike 3.14 odrediti struju kroz diodu i napon na diodi u stacionarnom stanju.
Poznato je VDC=5V i R=1k. Dioda je predstavljena linearizovanom karakteristikom sa
VD0=0.65V i rD=20.

Slika 3.14 Diodno kolo sa otpornikom i jednosmjernim

izvorom za napajanje.

Ako se dioda zamjeni svojim linearizovanim modelom dobija se ekvivalentno kolo prikazano
na sl. 3.15.
Budući da idealna dioda D vodi za kolo na slici 3.15 može se napisati sljedeća jednačina:
− + + + = 0 (3.3)
Iz (3.3) slijedi:
= = 4.26
Napon na diodi u stacionarnom stanju je:
= + = 0.735 .

Slika 3.15 Ekvivalentno kolo za kolo sa slike 3.14 u kome je dioda zamijenjena
linearizovanim modelom.

7
Primjer 3.3
Za kolo sa slike 3.16.
a) Nacrtati prenosnu karakteristiku.
b) Koristeći programski paket PSPICE snimiti talasne oblike ulaznog i izlaznog napona.
Dioda se može predstaviti linearizovanim modelom sa VD0=0.6V i rD=15. Poznato je
( )= (2 1000 )[ ], = 5 i R1=R2=1k.

Slika 3.16 Jedan primjer jednostranog diodnog ograničavača.

a) Ako je napon na diodi manji od napona praga diode VD0 dioda je isključena i izlazni
napon vo je proporcionalan ulaznom naponu:
= = . (3.4)

Nakon što dioda D provede ≥ primjenom Tevenenove teoreme dobija se
ekvivalentno kolo prikazano na slici 3.17.Ekvivalentni Tevenenonov napon i otpornosti su:
= =
+ 2
= = 500Ω.
+

Slika 3.17 Ekvivalentno kolo za kolo na slici 3.16 kada dioda D provede.

Izlazni napon je :
= + (3.5)

U ovoj oblasti izlazni napon se vrlo malo mijenja i blizak je naponu praga diode VD0 , tj kolo
se ponaša kao jednostrani ograničavač. Maksimalna vrijednost izlaznog napona
/ .
= + 0.6 + ∗ 15 = 0.728 . Prenosna karakteristika diodnog
ograničavača prikazana je na slici 3.18

8
Slika 3.18 Prenosna karakteristika ograničavača sa slike 3.18

b) Talasni oblici ulaznog i izlaznog napona za kolo na slici 3.16 prikazani su na slici 3.19.

Slika 3.19 Talasni oblici ulaznog i izlaznog napona za kolo na slici 3.16.

U praksi se koristi i još jednostavniji model diode pri direktnoj polarizaciji. U ovom modelu
zanemaruje se otpornost diode u uključenom stanju i uvažava se samo napon na diodi kada
ona vodi. Obično se za ovaj napon usvaja VD=0.7V. Ovaj model naziva se idealizovani
model, ili „constant-voltage-drop“ model i često se koristi u početnim fazama analize i
dizajna kola, kada detaljne informacije o karakteristici diode nisu potrebne. Strujno naponska
karakteristika i ekvivalentno kolo diode predstavljene ovim modelom dati su na slikama 3.20
i 3.21.

a) b)
Slika 3.21. Strujno naponska- karakteristika a) i ekvivalentno kolo b) za „constant-
voltage-drop“ model diode

9
Primjer 3.4.
Kolika je vrijednost struje diode iz primjera 3.2 ako se koristi „constant-voltage-drop“
model diode sa VD=0.7V i kolika je razlika izračunate struje u odnosu na dobijenu na onu
izračunatu u primjeru 3.2.

− 5 − 0.7
= = = 4.3
1000
∆ = 4.3 − 4.26 = 0.04

3.4 Ekvivalentno kolo diode za male signale

U ovoj analizi u kolu sa diodom pored jednosmjernog izvora napajanja VDC koji
definiše statičku radnu tačku diode u oblasti direktne polarizacije, postoji i naizmjenična
pobuda vS, obično prostoperiodična, čija je amplituda manja od amplitude napona
jednosmjernog izvora, tako da se radna tačka dioda zadržava u niskoomskoj oblasti
karakteristike (slika 3.22).

Slika 3.22. Diodno kolo sa jednosmjernim izvorom napajanja i naizmjeničnom pobudom.

Kao posljedica napon na diodi vD sastoji se od 2 komonente, jednosmjerne VD koja nastaje

kao rezultat postojanja jednosmjernog izvora u kolu i naizmjenične vd koja nastaje kao
posljedica naizmjenične pobude (slika 3.23):
( )= + ( ) (3.6)

Slika 3.23. Promjena radne tačke diode kao posljedica djelovanja naizmjenične pobude.

Kao posljedica naizmjenične pobude u kolu mijenja se i struja diode:

10
 ≈ = = ∗ = (3.7)
gdje je ID je struja diode u statičkoj radnoj tački.
Funkciju možemo razviti u Maklorenov red:
=1+ + !
+ !
+⋯ (3.8)
Pošto je vd<<nVT viši članovi u razvoju reda (3.8) mogu se zanemariti. Uvažavajući ovo, iz
(3.7) i (3.8) dobija se:
= 1+ = + = + /
= + (3.9)
Struja id je struja diode koja nastaje kao posljedica naizmjenične pobude. Član u (3.9) je
recipročna vrijednost otpornosti diode za male signale, ili dinamička otpornost diode:
= = = = = (3.10)
|

Napon na diodi kada postoji i naizmjenična pobuda u kolu može se predstaviti sljedećim
izrazom:
= + = + (3.11)
Za analizu kola sa slike 3.22 može se koristiti i metod superpozicije, tako da ukupna struja
diode predstavlja zbir odziva na jednosmjernu i naizmjeničnu pobudu (slika 3.24):
= + (3.12)

Slika 3.24 Određivanje struje diode u kolu sa naizmjeničnom pobudom metodom

superpozicije.

Primjer 3.5
Za stabilizaciju izlaznog napona koristi se kolo na slici 3.25. Izračunati:
a) Izlazni napon, za konstantan ulazni napon VDC, i kada postoje promjene naizmjenične
promjene ulaznog napona za ±10% VDC. Komentarisati dobijeno riješenje.
b) Koristeći programski paket PSPICE snimiti talasni oblik izlaznog napona za slučaj
kada postoje promjene napona napajanja ±10% VDC.

Slika 3.25 Stabilizator napona sa diodama.

11
Karakteristike upotrebljenih dioda su jednake. Napon diode u statičkoj radnoj tački je 0.7V.
Poznato je n=2, VDC=12V i R=1k.
a) Za konstantan izlazni napon je VO=3VD=2.1V. Ako se ulazni napon napon mijenja koristi
se model diode za male signale. Da bi se odredila dinamčka otpornost diode, potrebno je
znati struju diode u statičkoj radnoj tački:
−3 12 − 2.1
= = = 9.9
1000
∗ ∗
Dinamička otpornost diode je : = = .∗ = 5.25Ω.
Maksimalna promjena struje kroz diode kao posljedica promjene napona napajanja je:
. .
= = ∗ . .
= 1.18 .
Minimalna vrijednost izlaznog napona je:
= 3( − ) ≈ 2.072 , a maksimalna vrijednost izlaznog napona:
= 3( + ) ≈ 2.128 .

Na osnovu prethodne analize, može se zaključiti, da se za promjenu ulaznog napona od

±10% VDC dobija maksimalna promjena izlaznog napona od ∆ = − =
0.056 .
To znači da se ovo diodno kolo ponaša kao stabilizator napona.
b) Na slici 3.26 prikazan je talasni oblik ulaznog izlaznog napona za kolo na slici 3.25.
Pretpostavljeno je da promjene ulaznog napona imaju prostoperiodični karakter.
14V

VDC
12V

10V

8V

6V

4V
VO

2V
0s 0.5ms 1.0ms 1.5ms 2.0ms 2.5ms 3.0ms 3.5ms 4.0ms 4.5ms 5.0ms
V(D1:A) V(V1:+)
Time

Slika 3.26 Grafik ulaznog i izlaznog napona za stabilizator napona sa slike 3.25.

2.6 Zener dioda

U oblasti proboja, pri inverznoj polarizaciji, strujno-naponska karakteristika diode je
strma, tj. za malu promjenu napona dobija se velika promjena struje. Danas se proizvode
diode koje su namijenjene da rade upravo u ovoj oblasti i zovu se Zener diode. Simbol Zener
diode prikazan je na slici 3.27., a njena statička karakteristika, pri inverznoj polarizaciji, na
slici 3.28.

Slika 3.27 Simbol Zener diode.

12
 Slika 3.28 Statička karakteristika Zener diode pri inverznoj poarizaciji
Promjena struje Zener diode sa naponom na Zener diodi određena je nagibom strujno-
∆
naponske karakteristike, odnosno otpornošću rZ= ∆ . Ova otpornost se naziva inkrementalna
otpornost Zener diode u radnoj tački i ona se daje kao kataloški podatak za određenu Zener
diodu. Vrijednost otpornosti za rZ kreće se od nekoliko  do nekoliko desetaka . Proizvođač
Zener dioda obično specificira napon na diodi VZT za testnu struju IZT . Vrijednost zenerovog
napona za koju se se proizvode Zener diode kreće se u opsegu od nekoliko volti do nekoliko
stotina volti.
Strujno-naponska karakteristika Zener diode je dosta linearna u oblasti u kojoj se koristi i
može se predstaviti ekvivalentnim kolom prikazanim na slici 3.29. U ovoj oblasti Zener dioda
predstavlja se rednom vezom naponskog generatora (VZ0) i inkrementalne otpornosti (rZ).

= + (3.13)

Slika 3.29. Ekvivalentno kolo Zener diode u oblasti inverznog proboja.

3.4.1 Temperaturni koeficijent probojnog napona

Temperaturni koeficijent probojnog napona kod Zener diode zavisi od vrijednosti tog
napona. Ako je taj napon manji od 5V, temperaturni koeficijent je negativan. Između 5 i 6V
je približno neutralan, dok je za zenerove napone veće od 6V taj temperaturni koeficijent
pozitivan. Ovaj koeficijent zavisi od tipa proboja. Ako se radi o zenerovom proboju (manji
probojni naponi) taj koeficijent je negativan. Za slučaj da je proboj inverzno polarisanog pn
spoja usljed lavinske multiplikacije nosilaca (veći probojni naponi), temperaturni koeficijent
je pozitivan.
Zbog ovakvih karakteristika najčešća primjena Zener diode je za naponsku stabilizaciju
i u kolima za naponskih ograničavača.

13
 Primjer 3.6
Za kolo sa slike 3.30 poznato je VDC=12V, VD=0.7V, VZ=5.7V, RS=560mA,
R1=470, i Rpmax=2.2k.Odrediti:
a) Struju opterećenja za Rp=Rpmax i
b) Minimalnu vrijednost otpornosti Rp da bi kolo ispravno radilo. Kolike su u ovom slučaju
vrijednosti struja IZ i IO .
Otprornosti diode i zener diode u uključenom stanju mogu se zanemariti.

Slika 3.30 Stabilizator napona sa Zener diodom.

a) Izlazni napon je:VO=VZ+VD=5.7+0.7=6.4V

Struja opterećenja je: IO=IS-IZ. Za RP=RPMAX, IO=VO/(R1+RPMAX)=2.4mA.
b) Pri minimalnoj vrijednosti otpornosti RP (RPMIN) ima se maksimalna struja opterećenja
(IOMAX). Da bi kolo ispravno radilo mora biti zadovoljen uslov IZ≥IZ0. Na osnovu ovog
uslova dobija se: IOMAX=IS-IZO⇨IOMAX=(VDC-VO)/RS-IZO=9mA;
VO=IOMAX(R1+RPMIN)⇨ = − = 241.1Ω.
Vrijednosti struja IZ i IO u ovom slučaju su:
IZMIN=IZO=1mA i IO=IOMAX=9mA.

Primjer 3.7
Za kolo sa slike 3.31.
a) Koristeći programski paket PSPICE snimiti talasne oblike ulaznog i izlaznog napona.
b) Izračunati i nacrtati prenosnu karakteristiku vO=f(vS)
Dioda se može predstaviti linearizovanim modelom sa VD0=0.65V i rD=15, Zener dioda
ima VZ =7V, a njena otpornost u oblasti inverznog proboja može se zanemariti. Poznato je
( )= (2 1000 )[ ], = 12 i R1=1k.

Slika 3.31 Naponski ograničavač sa Zener diodama.

14
a)
12V

VS
8V

4V

0V

-4V

VO
-8V

-12V
0s 0.2ms 0.4ms 0.6ms 0.8ms 1.0ms 1.2ms 1.4ms 1.6ms 1.8ms 2.0ms 2.2ms 2.4ms 2.6ms
V(D4:K) V(V1:+)
Time

Slika 3.32. Talasni oblici pobudnog VS i izlaznog VO napona za kolo na slici 3.31.

b) Za ulazni napon –VSM <vs <-Vz-VD0 vode diode D2 i DZ2 tako da se dobija ekvivalentno
kolo kao na slici 3.33.
Izlazni napon jednak je:
=− − +
+

Minimalna vrijednost izlaznog napona dobija se se ako je vs=-VSM=− − − =

−7.827 .

Slika 3.33. Ekvivalentno kola ograničavača sa slike 3.31. kada vode diode D2 i DZ2.

Za ulazni napon -Vz-VD0<vs<Vz+VD0 sve diode su isključene, tako da je struja i=0 i izlazni
napon jednak je ulaznom naponu
Ako je ulazni napon Vz+VD0<vs<VSM vode diode D1 i DZ1 tako da se dobija ekvivalentno
kolo prikazano na slici 3.34.
Izlazni napon jednak je:

= + +
+
Maksimalna vrijednost izlaznog napona dobija se se ako je vs=VSM. Za ovu vrijednost
ulaznog napona izlazni napon je:

15
 = + + = 7.827 .
+

Slika 3.34. Ekvivalentno kola ograničavača sa slike 3.31. kada vode diode D1 i DZ1.

Prenosna karakteristika naponskog ograničavača sa slike 3.31. prikazana je na slici 3.35.

Slika 3.34. Prenosna karakteristika naponskog ograničavača sa slike 3.31.

3.5 Primjena dioda u ispravljačkim kolima

Vrlo značajna primjena dioda je u ispravljačkim kolima (ispravljačima). Ispravljači su
osnovna kola pretvarača naizmjeničnog napona/struje u jednosmjerni napon/struju (AC/DC
pretvarači). Najčešća se koriste jednofazni, ili višefazni (obično trofazni) diodni punotalasni
ispravljači.

3.5.1 Jednofazni punotalasni ispravljači

Razlikuju se dva osnova na tipa ovih ispravljača:
a) Diodni mosni punotalasni ispravljač- Grecov spoj (slika 3.36a) i
b) Diodni ispravljač sa srednjim izvodom na sekundaru transformatora (slika 3.36 b)
Na slici 3.36a prikazan je Grecov spoj i tok električne struje za vrijeme pozitivne, odnosno
negativne poluperiode izlaznog napona. Ovaj ispravljač propušta pozitivnu poluperiodu
ulaznog napona (vode diode D1 i D2), a negativnu poluperiodu ispravlja (vode diode D3 i D4).
Talasni oblici ulaznog i izlaznog napona prikazani su na slici 3.37. Pošto ispravljač pretvara

16
naizmjenični napon/struju u jednosmjerni, značajna je srednja vrijednost izlaznog
napona/struje:
= ∫ ( ( )−2 ) ( )=2 ( )−2 +4 (3.14)
U praksi, za veće ulazne napone, diode u mosnom ispravljaču smatraju se idealnim. U
ovom slučaju pad napona na diodama koje vode se zanemaruje, pa je srednja vrijednost
izlaznog napona jednaka:
= ∫ ( ) ( )=2 . (3.15)
Srednja vrijednost izlazne struje je: = . Za slučaj idealnih dioda srednja vrijednost
izlazne struje za ispravljač na slici 3.36 a) je:
=2 (3.16)

a) b)
Slika 3.36 Jednofazni punotalasni diodni ispravljači, Gracov spoj a) i ispravljač sa srednjim
izvodom na sekundaru transformatora b)

Slika 3.37. Talasni oblici izlaznog napona za kolo na slici 3.36a) – Grecov spoj.

Punotalasni ispravljač sa srednjim izvodom na sekundaru transformatora (slika 3.36b) radi

tako da u toku pozitivne poluperiode ulaznog napona vodi dioda D1, a u toku negativne
poluperiode dioda D2. Iako ima 2 diode manje u odnosu na Grecov spoj ovaj ispravljač se
rjeđe koristi iz sljedećih razloga:
1. Neophodno je korištenje ulaznog transformatora;
2. Ulazni (mrežni) transformator je složeniji nego ako se isti koristi kod Greecovog
spoja i

17
 3. Kod ovog ispravljača moraju se koristiti diode koje imaju 2 puta veći probojni napon
pri inverznoj polarizaciji, nego što je to slučaj kod Grecovog spoja.

3.5.2 Filtri na izlazu ispravljača

U idealnom slučaju napon na izlazu ispravljača trebao bi da ima oblik prakazan na slici
3.38. Evidentno je da izlazni napon diodnog punotalasnog ispravljača znatno odstupa od
idealnog oblika. Stoga, zbog značajnih pulsacija izlaznog napona na izlazu ispravljača obično
se dodaju filtri. Filtar je najčešće kapacitivnog tipa i kao filtar koristi se kondenzator , ili više
kondenzatora povezanih na odgovarajući način (slika 3.39).
Kapacitivni filter veže se na izlaz ispravljača paraleleno sa opterećenjem (slika 3.39).
Primjenom ovakvog filtra, smanjuju se pulsacije izlaznog napona i povećava njegova srednja
vrijednost. Talasni oblik ulaznog i izlaznog napona za jednofazni punotalasni ispravljač sa
kapacitivnim filterom prikazan je na slici 3.40.

Slika 3.38 Talasni oblik idealnog napona na izlazu ispravljača.

Slika 3.39. Kapacitivni filter na izlazu Grecovog spoja.

Slika 3.40. Talasni oblik ulaznog i izlaznog napona za Grecov spoj sa kapacitivnim filterom.

Kod ovog ispravljača razlikuju se dva karakteristična intervala u toku jednog perioda
izlaznog napona:

18
 - Kraći interval, kada vodi jedan par dioda i iz primarnog izvora vrši se dopuna
kondenzatora i obezbjeđuje energija za potrošač i
- Duži interval, kada se energija za potrošač obezbjeđuje na osnovu akumulisane
energije u kondenzatoru. Tada ne vodi ni jedan par dioda. Izlazni napon je veći od
ispravljenog ulaznog napona.

Primjer 3.8
Za kolo sa slike 3.36a) potrebno je:
a) Odrediti srednju vrijednost struje opterećenja, ako su diode u kolu ispravljača idealne a1)
i ako se koristi „constant-voltage-drop“ model diode sa VD=0.7V a2);
b) Odrediti srednju i efektivnu vrijednost struja dioda. Diode se smatraju idealnim.
Poznato je VSM=15V, f=50Hz i R=15.
a1) Ako se dioda smatra idealnom, srednja vrijednost izlaznog napona jednaka je (3.16) :
15
=2 =2 = 9.55 .
Srednja vrijednost izlazne struje je (3.17):
9.55
= = = 0.636 .
15
a2) Ako se koristi „constant-voltage-drop“ model diode potrebno je prvo odrediti ugao , pri
kojem se jedan par dioda uključuje (3.15):
.
= = = 5.33°
1 2 2 ( −2 )
= ( ( )−2 )= − = 8.191
.
= = = 0.546 .
c) Srednja vrijednost struje dioda je:
= ∫ ( ) ( )= = =0.318A.
Efektivna vrijednost struja dioda je:

, = ∫ [ ( )] ( )= = ∙
= 0.5 .

3.6. Prekidački režim rada diode

Režim rada u kojem diode pod dejstvom pobude, najčešće impulsne, brzo prelaze iz
provodnog stanja u neprovodno i obrnuto naziva se prekidački režim rada. U prekidačkom
režimu rada diode spajaju ( u uključenom stanju) i razdvajaju (u isključenom stanju) dio kola
na strani katode sa ostalim dijelom kola vezanog na strani anode diode. Diode koje se koriste
za ovakvu namjenu tj. kao prekidačke komponente, zovu se prekidačke diode. Osnovni
zahtjev koji treba da ispune prekidačke diode jeste brza promjena stanja, odnosno kratko
vrijeme uključenja i isključenja, pri promjeni pobude. Na slici 3.41b) prikazana je promjena
struje diode prilikom njenog isključenja za impulsnu pobudu sa VSM=5V na VSM= -5V i
obrnuto (slika 3.41a).
Za vrijeme direktne polarizacije prekidačke diode dolazi do nagomilavanja sporednih
nosilaca u poluprovodničkim oblastima diode, elektrona u p oblasti i šupljina u n oblasti.
Struja diode jednaka je IDF (slika 3.41b.). Nakon promjene upravljačkog napona sa sa VSM na
–VSM dioda se negativno polariše. Usljed negativne polarizacije diode raščišćava se
nagomilano naelektrisanje tako što se elektroni iz p poluprovodničke oblasti difunduju u n
oblast i obrnuto, šupljine iz n oblasti u p poluprovodničku oblast. Ovaj proces se odvija
inverznom strujom –IR (slika 3.41b). Vrijeme koje je potrebno da se raščisti nagomilano

19
naelektrisanje i da sporedni nosioci na granici osiromašene oblasti dostignu ravnotežne
vrijednosti naziva se vrijeme zasićenja ts. Tokom ovog intervala struja IR je konstantna.
Nakon vremena ts struja diode pada na vrijednost blisku inverznoj struji zasićenja –Is.
Obično, vrijeme pada struje diode tf računa se kao vrijeme koje je potrebno da dioda
promjeni svoju vrijednost sa -IR na -0.1IR. Ukupno vrijeme isključenja diode trr = ts+ tf naziva
se vrijeme još i vrijeme oporavka diode (reverse recovery time).

a)

b)
Slika 3.41. Impulsna pobuda a) i talasni oblik struje diode u prekidačkom režimu rada b)

Za prekidačke diode vrijeme isključenja diode daje se kao kataloški podatak i tipične
vrijednosti su od nekoliko ns do nekoliko 10ns.
Na slici 3.41b prikazan je i talasni oblik struje diode prilikom njenog uključenja za
impulsnu pobudu sa VSM=-5V na VSM=5V. Ovo vrijeme je znatno kraće od vremena trr i
obično se zanemaruje u dinamičkoj analizi prekidačkih karakteristika diode.

3.7. Neki tipovi dioda

3.7.1 Šotkijeva dioda

Šotkijeva dioda se realizuje kao spoj posebno odabranog metala i bogato dopiranog
poluprovodnika n- tipa. Ovaj spoj posjeduje usmjerivačko svojstvo i naziva se Šotkijeva
barijera. Simbol i konstrukcija Šotkijeve diode prikazani su na slikama 3.42a) i 3.42b)
respektivno.

20
 a) b)

Slika 3.42 Simbol a) i konstrukcija šotkijeve diode b)

Kada je energija slobodnih elektrona u poluprovodniku veća nego u metalu, elektroni

odlaze iz poluprovodnika u metal, a nekompenzovana pozitivna opterećenja se gomilaju u
poluprovodniku u blizini kontakta sa metalom. Na taj način se formira potencijalna razlika
koja sprečava prelazak elektrona iz poluprovodnika u metal. Budući da imaju malu energiju,
elektroni iz metala ne prelaze u poluprovodnik. Zbog naglog prelaza iz jedne sredine u drugu
na Šotkijevoj barijeri, Šotkijeva dioda se ponaša slično pn spoju sa strmim prelazom. Ako se
Šotkijeva dioda direktno polariše potencijalna barijera se smanjuje i obrnuto u slučaju
inverzne polarizacije potencijalna barijera se povećava i ne dozvoljava prelazak elektronima
iz poluprovodnika u metal. Napon direktne polarizacije provodne Šotkijeve diode je 0.2-0.3V
i manji je od napona direktno polarisane provodne poluprovodničke diode, dok je struja pri
inverznoj polarizacije veća nego kod poluprovodničke diode.
Šotkijeva dioda je brža od poluprovodničke diode, nema efekat nagomilavanja
naelektrisanja pri direktnoj polarizaciji, a i njena difuziona kapacitivnost je manja. Stoga joj
je i najznačajnija primjena u brzim prekidačkim kolima. Probojni napon Šotkijeve diode
prvenstveno je određen koncentracijom primjesa u n epitaksijalnom sloju. Maksimalne
vrijednosti probojnog napona su n. 10V.

3.7.2 TVS diode

Diode koje su posebno namijenjene zaštiti elektronskih kola usljed brzih promjena
napona (naponskih tranzijenata) nazivaju se TVS (Transient Voltage Suppresion) diode.
Obično su ove naponske promjene rezultat indukcionih, ili elektrostatičkih promjena i
rezultuju pojavom kratkotrajnog napona na ulazu elektronskog sklopa, koji je veći od
maksimalno dozvoljenog. Simbol TVS diode prikazan je na slici 3.43.
TVS diode realizuju se kao silicijumski pn spojevi, sa posebno optimizovanom
geometrijom i primjesama. Ove diode mogu biti unidirekcione i bidirekcione. TVS diode se
stavljaju na ulaz elektronskih kola kao zaštita od naponskih tranzijenata. U slučaju pojave
naponskog tranzijenta, dolazi do inverznog proboja TVS diode. Ovaj napon je manji od
maksimalnog dozvoljenog napona na ulazu kola koje štite. TVS diode treba su brze (mala
difuziona kapacitivnost) i imaju relativno malu vrijednost napona inverznog proboja.
Unidirekcione diode pružaju asimetričnu zaštitu I/O linije na koju se priključuju, dok
bidirekcione diode daju simetričnu zaštitu za oba tranzijenta (pozitivni i negativni). U oba
slučaja dolazi do njihovog naponskog proboja, te se napon na njihovom izlazu približno
ograničava na vrijednost probojnog napona.

21
 a) b)
Slika 3.43 Simbol TVS diode unidirekcione a) bidirekcione b)

3.7.3 Varikap diode

Varikap diode su silicijumske diode koje su tehnološki realizovane tako da se sa

promenom napona inverzne polarizacije diode dobija što veća promjena kapacitivnosti Ova
pojava postoji na svakom PN-spoju, međutim varikap dioda je izvedena tako da se postigne
nešto veći raspon promjene kapaciteta, npr. do 10:1. Pri tome je obično širina osiromašene
oblasti proporcionalna kvadratnom korijenu primijenjenog napona (jed. ) (sl. 3.45), pa je
kapacitet obrnuto proporcionalan kvadratnom korijenu napona ~ . Promjenom profila
dopiranja mogu se postići i drugačiji odnosi između kapacitivosti varikap diode i
primijenjenog napona. Za realizaciju varikap dioda pored silicijuma koristi se i galijum-
arsenid (GaAs). Simbol varikap diode prikazan je na slici 3.44, a primjena kapacitivnosti sa
promjenom napona inverzne polarizacije na slici 3.45.

Slika 3.44. Simbol varikap diode.

Slika 3.45. Eksperimentalna zavisnost kapacitivnosti varikap diode BB109G od napona

inverzne polarizacije [ ].

22
Glavna primjena varikap dioda je u realizaciji oscilatornih kola, gdje one zamjenjuju
mehanički promjenljive kondenzatore. Koriste se i u naponski kontrolisanim
oscilatorima (VCO), za automatsku kontrolu i modulaciju frekvencije, te u parametarskim
pojačavačima.
3.7.4 LE diode (LED-Light Emitting Diodes)
Ova dioda pripada grupi optoelektronskih poluprovodničkih komponenti. Emitovanje
svjetlosti se dešava pri direktnoj polarizaciji diode i ova pojava se naziva
elektroluminiscencija. Sporedni nosioci se injektuju kroz pn spoj i difuziono kreću u
poluprovodniku drugog tipa. Tu se rekombinuju sa većinskim nosiocima i tom prilikom višak
energije se oslobađa u obliku fotona. Za realizaciju LE dioda koriste se odgovarajući
poluprovodnički materijali, poznati kao „direct-bandgap“ materijali, među kojima su
najpoznatiji GaAs, GaAsP, SiC. Simbol LE diode prikazan je na slici 3.46. U zavisnosti od
konstrukcije diode i materijala koji se koristi LED može emitovati svjetlost različite talasne
dužine od ultraljubičaste, preko vidljivog spektra do infracrvene (slika 3.47). Pad napona na
LE diodi pri direktnoj polarizaciji je različit u zavisnosti od svjetlosti koju dioda emituje, a
intenzitet emitovane svjelosti proporcionalan je struji diode (tabela 3.) [ ] . Strujno-naponska
karakteristika LE dioda koje generišu različitu svjetlost prikazane su na slici 3.47 b). Za ove
diode nije uopičajan rad u oblasti inverzne polarizacije i tipične vrijednosti inverznog napona
pri kojoj dolazi do proboja pn spoja kod LE dioda je oko 5V.

Slika 3.46 Simbol LE diode.

a) b)
Slika 3.47. Spektar ultraljubičaste (UV), vidljive i infracrvene (IC) svjetlosti a),
strujno-naponska karakteristika različitih LE dioda b).

23
Tabela 3.5. Tipične vrijednosti napona direktne polarizacije i struja kod LE dioda []

Svjetlost VD(typ) [V] ID(typ) [mA]

infracrvena 1,2 20-50
crvena 1,8 10-20
narandžasta 2,0 10-20
žuta 2,1 10-20
zelena 2,2 10-20
plava 3,5 20-30
bijela 3,5 20-30
ultraljubičasta 3,6 20

U kolo jednosmjernog napona, LE diode se vežu serijski sa otpornikom. U zavisnosti od

vrijednosti jednosmjernog napajanja bira se otpornik tako da se dobije željena vrijednost
struje LE diode. Ako se želi promjenjiva struja diode kojom se reguliše intenzitet svjetlosti
koju emituje LE dioda u seriju sa otpornikom može se vezati promjenjivi otpornik (slika
3.48).

Slika 3.48. Osnovno kolo LE diode.

Primjer 3.8 Za kolo sa slike 3.4:

a) Odrediti struju zelene LE diode u slučaju kada je vrijednost promjenljivog otpornika
minimalna Rpmin=0 i maksimalna Rpmax=240. Pretpostaviti da je napon na diodi
konstantan VD(zelena)=2.2V
b) Ako se pretpostavi da napon na diodi nije konstantan, nego da se mijenja sa promijenom
struje diode odrediti promjenu napona na diodi za promjenu struje u dijelu zadatka a).
Koristiti karakteristiku datu na slici 3.47b).
Poznato je VDC=5V i R=120.

a) Struja LE diode jednaka je:

− ( )
( ) =
+

Minimalna vrijednost struje diode ima se ako je Rp=Rpmax, pa je:

− ( ) 5 − 2.2
( ) = = = 7,8 .
+ 120 + 240

Maksimalna vrijednost struje diode ima se ako je Rp=Rpmin, pa je:

24
 − ( ) 5 − 2.2
( ) = = = 23,3 .
+ 120

b) Napon na diodi koji odgovara minimalnoj struji je VDmin(zelena)=2.2V, a za maksimalnu

struju ovaj napon je: VDmax(zelena)=2.7V (slika 3.47b)

Primjena LE dioda

LE diode obično se pakuju u odgovarajuća prozirna kućišta (slika 3.49), pri čemu je izvod
katode kraći od izvoda anode. Uobičajno kao indikatori stanja elektronskih uređaja koriste se
LE diode koje emituju vidljivu svijetlost. Česta primjena LE dioda je i u LED displejima.
Široko rasprostranjen je 7-segmentni LED displej koji se koristi za prikaz brojnih vrijednosti,
najčešće u mjernim instrumentima (slika 3.50).

Slika 3.49. Primjeri LE dioda pakovanih u različita prozirna kućišta.

Slika 3.50. Sedmosegmentni LED displej.

Ove diode se sve više koriste i za rasvijetu. Više LED-ova se grupiše tako da formiraju
LED lampu. Ove lampe karakteriše mala potrošnja i dosta dug vijek trajanja u odnosu na
sijalice sa žarnim nitima i druga rasvjetna tijela.

Zadaci za samostalan rad

3.1 Za kolo sa slike 3.3 poznato je ( ) = 10 (2 1000 ) i R=1k.

a) Nacrtati talasni oblik izlaznog napona i odrediti njegovu srednju vrijednost ako je dioda D
idealna.
b) Odrediti maksimalnu i srednju vrijednost struje kroz otpornik R ako se koristi
linearizovani model diode sa VD0=0.5V i rD=15.

3.2 Kroz diodu protiče struja od 1mA na temperaturi T1=25°C. Poznato je IS=10-15A i n=1.5.
Koliki je napon na diodi? Ako je temperaturni koeficijent diode vD/T= -2.5mV/°C, koliki
će biti napon na diodi na temperaturi T2=60°C?

25
3.3 Karakteristika diode sa slike 3.14 može se aproksimirati izrazom 3.1 gdje je IS=10-12A i
n=1. Izračunati statičku otpornost diode u radnoj tački i dinamičku otpornost diode ako je
VDC=10V, VD=0.65V i R=2k.

3.4 Za kolo sa slike 3.51odrediti analitički izraz i nacrtati talasni oblik izlaznog napona.
Poznato je E=5V i R=1k. Ulazni napon je ( ) = 10 (2 1000 )[ ], a dioda se
može posmatrati kao „costant-voltage drop" sa VD=0.7V.

Slika 3.51. Diodni naponski ograničavač

3.5 Za kolo sa slike 3.52 izračunati i nacrtati prenosnu karakteristiku vo=f(is). Diode u kolu
„constant-voltage-drop" sa VD=0.8V. Poznato je ( ) = 5 (2 1000 )[ ] E1=E2=2V i
R=1k .

Slika 3.52. Dvostrani diodni ograničavač sa referentnim izvorima jednosmjernog napona

3.6 Za diodna kola na slikama 3.53a) i 3.53b) odrediti radne tačke uključenih dioda ako su
diode idealne a) i ako su diode „constant-voltage-drop" sa VD=0.7V b).

a) b)

Slika 3.53 Diodna kola.

3.7 Za kolo na slici 3.54 :

a) Nacrtati prenosnu karakteristiku vo=f(vs);
b) Kolika je maksimalna struja Zener diode?;

26
c) Odrediti maksimalnu disipaciju na Zener diodi za RL→∞;
d) Provjeriti dobijene rezultate koristeći programski model PSPICE i realnu Zener diodu sa
VZ=5V.
Poznato je ( ) = 10 (2 1000 ) , R1=10k i RL=2.5k. Zener dioda je sa VZ=5V i
rZ=0.

Slika 3.54 Diodno kolo sa Zener diodom.

3.8 Za kolo sa slike 3.36b) potrebno je:

a) Odrediti srednju vrijednost napona na opterećenju, ako su diode u kolu ispravljača
idealne a1) i ako se koristi „constant-voltage-drop“ model diode sa VD=0.7V a2);
b) Odrediti srednju i efektivnu vrijednost struja dioda. Diode se smatraju idealnim.
Poznato je vS,eff=12V i RL=120.

3.9 Koristeći programski paket PSPICE za kolo na slici 3.39 predstaviti talasne oblike
izlaznog napona ako je C=1mF i C=100mF. Objasniti razliku. Diode u kolu mogu se
smatrati idealnim. Poznato je R=100 i ( ) = 10 (2 1000 )[ ] .

3.10 Za kolo sa slike 3.48 odrediti vrijednost otpornika Rp tako da struja plave LE diode
bude 20mA. Koristiti strujno-naponske karakteristike diode prikazane na slici 3.47b).
Poznato je VDC=12V i R=120.

27