Professional Documents
Culture Documents
Savjete za mladog pisca Danilo Kiš napisao je 1984. godine, u vrijeme kad je
Miljenko Jergović dobacio do punoljetstva. Niti spomenuti Jergović, niti mnogi drugi
(pre)cijenjeni spisatelji, na žalost nisu usvojili ovaj nauk. Da kojim čudesnim
slučajem jesu, ne bismo bili svjedoci ulizivanja pisaca vladajućim političarima, koje
će - kako to reče pjesnik Faruk Šehić - vrijeme ionako pomnožiti sa svemirskom
nulom. Kakav bi odnos, prema Kišu, pisac trebao gajiti prema svome okruženju, rulji i
prinčevima, pročitajte ovde:
Imaj čistu savest u odnosu na privilegije koje ti tvoj zanat pisca donosi.
Ne piši reportaže iz zemalja u kojima si boravio kao turista; ne piši uopšte reportaže,
ti nisi novinar.
Ne veruj u statistike, u cifre, u javne izjave: stvarnost je ono što se ne vidi golim
okom.
Ne posećuj fabrike, kolhoze, radilišta: napredak je ono što se ne vidi golim okom.
Znaj da ono što nisi rekao u novinama nije propalo zauvek: to je treset.
Veruj da je jezik na kojem pišeš najbolji od svih jezika, jer ti drugog nemaš.
"Tako, budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojih". (Otkrivenje
Jov., 3,16)
Čuvaj se poluistina.
"Kad oba sagovornika imaju krivo, to još ne znači da su obojica u pravu." (Poper)
"Dozvoliti da drugi ima pravo ne štiti nas od jedne druge opasnosti: da poverujemo
da možda svi imaju pravo." (Idem)
Ne veruj u intuiciju.
Ko tvrdi da su u Aušvicu trebili samo vaške a ne ljude - isti postupak kao gore.