Melody Anne - Milijarderov Posljednji Otpor

Book as passion & BD
1
Melody
Anne
Milijarderov
posljednji
otpor
Scan i obrada : Viki – Book as passion & BD
2
Otac mojeg supruga jedan je od najboljih ljudi koje sam upoznala u

životu i upravo on poslužio mi je za stvaranje lika Josepha Andersona.
Iznimno je zgodan i talentiran muškarac velikog srca. Pružio mi je
izrazito veliku podršku još na samom početku ulaska u svijet pisanja. Ova
knjiga posvećena je tebi, Ede. Obožavam te!
3
BILJEŠKA SPISATELJICE
Dok sam pisala ovu knjigu, istodobno sam osjećala užitak i

tugu. Obožavam Andersone. Osjećam kao da su dio moje obitelji.
Kao da u svakom trenutku mogu podijeliti svoje misli s Emily ili
sudjelovati na sastanku s Lucasom. Joseph je moj omiljeni lik.
On je bio poveznica u svim knjigama iz serije. Njegov lik stvorila
sam mnogo prije nego ostale. Po prirodi sam strastvena
čitateljica i najviše volim priče u kojima se pojavljuju očevi,
roditelji, susjedi i prijatelji koji se dobronamjerno upliću u živote
svojih bližnjih. Ujedno, drago mi je pročitati knjige iz kojih
doznajem o nastavku života glavnog ljubavnog para. Od
trenutka kada sam počela pisati, znala sam da ću napisati seriju
knjiga. Ova priča nastavljala se jer nisam mogla prestati pisati o
Andersonima. No, ovo je posljednja knjiga... barem zasad. U
međuvremenu je rođeno mnogo djece, a svi vrlo dobro znamo da
u knjigama vrijeme mnogo brže prolazi nego u stvarnosti.
Stoga, počnu li mi nedostajati, ne sumnjam da ću ih posjetiti za
nekoliko godina. Upravo to je ono o čemu razmišljam kada
čitam: kako izgleda život glavnih likova nakon nekoliko godina?
U stvarnom životu vrijeme nam donosi različita životna iskustva,
pa i ona loša, primjerice smrt, razvode i slične događaje. To je
ono što odbijam unositi u svoje priče. Želim prikazati ljubav koju
ništa i nitko ne može uništiti. Želim stvoriti bajku o kakvoj sam
oduvijek maštala u djetinjstvu. Zamišljam sretan i bajkovit kraj
4
za sebe u stvarnom životu, pa smatram da to zaslužuju i moji

likovi.
Hvala svim mojim obožavateljima. Doista čitam svaki vaš
e-mail i objave na Facebooku i Twitteru. Svako jutro raduje me
pročitati vaše objave, riječi ohrabrenja i pogledati vaše seksi
fotografije. Hvala svima onima koji su bili uz mene od samoga
početka. Navest ću samo neke od njih: Kim, Jane, Genny,
Melissa, Nikki, Hillary, Denise, Janet, Linda, Amanda, Carolyn,
Lori, Mary, Karen, Ginny, Sandra, Hilary, Julie, Cynthia. Popis
ostalih imena dug je i ne želim nikoga izostaviti. Želim da znate
da zaista čitam sve što mi pišete. Vrlo mi je važno da Face-book
ostane moje mjesto za komunikaciju s vama. Hvala još jednom!
Ujedno, velika hvala Jacku Martinu. Ti si moj heroj i
najvrjedniji izdavač koji postoji. Hvala ti što uvijek u rekordnom
roku odgovaraš na sva moja pitanja. Hvala ti što ti nije teško
poduzeti sve što je potrebno, čak i kada ti u dva ujutro pošaljem
e-mail o tome kako bih nešto htjela odmah promijeniti. Jako
sam sretna što sam te upoznala.
Hvala i mojoj urednici Nikki. Obožavam te! Otkad si počela
raditi sa mnom, moje knjige postale su snažnije. Ono što
napraviš s mojim rukopisom svaki put me oduševi. Hvala ti što
uvijek inzistiraš na tome da sve ispadne najbolje što može, čak i
onda kada ustrajem tvrdeći da ne želim više ništa mijenjati.
Hvala Stephanie na sjajnim savjetima iz medicinske struke.
Bez tebe ništa ne bih znala o internom jeziku medicinskih
5
sestara ni o erogenim točkama za nevjerojatan seks. Volim tebe i

tvoj prljavi um.
Mnogo hvala svim ostalim vrijednim autorima koji su me
usmjeravali u radu, podržavali me i naučili me mnogo toga. Moja
ste inspiracija i zbog vas sam spoznala da se naporan rad i
odlučnost za pisanjem na kraju itekako isplate. Previše vas je da
bih vas sve ovdje navela.
I naposljetku, hvala mojoj obitelji. Bez vas moj život ne bi
imao smisao. Volim vas svim srcem i dušom i sve što radim,
radim zbog vas. Ne mogu zamisliti život bez moje predivne djece
koja me nasmijavaju, ljute i zbog kojih plačem. Volim vas. I
iznimno sam sretna što imam veliku obitelj. Naši praznici su
kaotični, ali ispunjeni smijehom.
Ispričavam se ako sam nekog ispustila, ali mislim da nisam.
Blagoslovljena sam brojnim ljudima koji me nadahnjuju,
nesebično mi pomažu i uljepšavaju moj život. Mogla bih napisati
knjigu o njima.
Melody Anne
6
PROLOG
"Ne mogu vjerovati da vrijeme tako brzo prolazi. Kao da sam

jučer sjedio u svojoj praznoj kući, zabrinut zbog činjenice da
možda nikad neću imati unuke. A sada, ne samo da ih imam
toliko mnogo u toj istoj kući nego sam na dar dobio i tvoje
unuke. Život ne može biti bolji nego što jest."
"Ni ja se ne bunim. Prije nego što sam odlučio okupiti ovdje
obitelj, bili smo pred raspadom. Pogledaj me sada. Postao sam
djed, a naš život onakav je kakav je oduvijek trebao biti.
Nedostajat će mi Amelia do posljednjeg dana mojeg života, ali
napokon osjećam da je u redu prestati tugovati. Najviše mi u
svemu pomaže činjenica da su moja djeca uvijek pokraj mene, a
unuci su mi donijeli neopisivu radost u život", odgovorio je
George svojem bratu blizancu Josephu.
Dvojica muškaraca vozila su se državnom cestom, spuštenog
krova, uživajući u jednoj od rijetkih toplih večeri u inače
hladnom Seattleu. Ponašali su se kao tinejdžeri, a ne muškarci u
šezdesetima, a njihov smijeh odzvanjao je kroz lagani
povjetarac.
"Mislio sam da ti je Katherine rekla da se riješiš tog auta
prije nekoliko mjeseci", komentirao je George.
"Jest i zato ti je bolje da joj ne otkriješ što smo radili. Vjetar
u kosi pomladit će nas više od njezinih spa tretmana kojih se
7
užasavam. Ono što ne zna, ne može je povrijediti, a ni mene."

Joseph se nasmijao vlastitoj šali, a ni Georgeu nije trebalo dugo
da mu se pridruži.
Spoznaja da radi nešto pomalo opasno godila mu je. Njegov
liječnik preporučio mu je da smanji unos soli. Supruga ga je
nagovarala na vježbanje. Dojadilo mu je činiti sve ono što je
dobro i zdravo za njega. Nije vidio ništa loše u povremenim
avanturama. Kada bi osjetio nalet adrenalina, mogao bi ostati
kod kuće i ludjeti ili izvući automobil iz garaže.
"Imamo samo još jedno dijete koje trebamo nagovoriti na
brak. Što ćemo raditi kada se pobrinemo za Austina?" pitao je
George.
"Trebao bi se pobrinuti da se i ti oženiš", Joseph mu je brzo
odgovorio.
"Da se nisi usudio isprobati svoje tehnike spajanja na meni,
Josephe Andersone. Mi smo tim. Nećemo jedan drugome
postavljati zamke", odgovorio mu je George. Joseph se nasmijao
kad je ugledao ljutit izraz lica na svojem bratu.
"Oh, ne brini zbog toga, George. Ne bih ni pomislio na tako
nešto", rekao je, ali pritom je prekrižio nožne prste. Vidio je da
se nešto događa između Georgea i Esther, ali još nije stigao
razraditi taktiku za njih dvoje. Treba mu samo malo vremena...
"Znam da o tome ne voliš razgovarati, George, ali nakon
tvojeg srčanog udara suočio sam se s činjenicom vlastite smrti",
rekao je Joseph tihim glasom, jedva čujnim zbog brujanja auta i
buke koju je stvarao vjetar.
8
"Uplašio sam se, Josephe. No, nisam želio da to drugi vide.

Ne brinem se zbog smrti. Imao sam dobar život. Ono što me
brine jest moja obitelj. Prošli su kroz golemu tugu kad su
izgubili majku. Ne bih želio da ubrzo moraju ponovno prolaziti
kroz to", rekao je George potišteno.
"Možda je zaista vrijeme da prodam ovaj auto iako ga
obožavam. Ne želim si priznati da starimo, ali i to ima svoje
prednosti. Postao sam djed, što je prekrasno iskustvo, a imam
priliku promatrati svoju ženu koja je svakim danom sve ljepša.
Imam previše toga za što bih trebao biti zahvalan umjesto da to
riskiram ovakvim ponašanjem."
"U tom slučaju, dragi brate, drago mi je da smo otišli na
posljednju vožnju", rekao je George nasmijano.
Dok su se približavali izlazu s ceste, Joseph je nevoljko
usporio. Vjetar je počeo slabije puhati kad je spustio brzinu
automobila na samo 30 kilometara na sat i zašao iza ugla.
Nijedan od njih nije želio da ova večer završi, ali znali su da se
Katherine ubrzo vraća kući i morali su prije toga parkirati
automobil u garažu.
"Nešto se definitivno razvilo prošle godine između Austina i
Kinsey, ali nije bilo rezultata. Promatrao sam ih tada i zaključio
da između njih itekako postoje privlačne iskre. On je letio za
njom, ali je pokušavao ostati hladnokrvan, a ona je bježala od
njega kao da je proganjaju nekakva bića iz pakla. Zapazio sam i
poglede koje mu je upućivala u trenucima u kojima je mislila
daje nitko ne promatra. Mislim da je vrijeme da ih spojimo.
9
Siguran sam daje samo pitanje vremena i u jednom trenutku

više neće moći odolijevati iskušenju koje je pred njima."
"Imaš li nešto na umu?" pitao je George znatiželjno.
"Pa..." započeo je Joseph.
"Što to..." zavapio je George.
Joseph je okrenuo glavu prema Georgeu i ostao bez daha
kad je ugledao svjetla koja su im se približavala. Nije stigao
trepnuti, a veliki kamion već se zabio u jednu stranu njihova
automobila koji je odletio u zrak.
Dok su letjeli iznad tla, Joseph je gledao u brata jednu
zastrašujuću sekundu, koja se činila beskrajno dugom.
"Oprosti..." šapnuo je Joseph, nesvjestan jesu li riječi uopće
uspjele doprijeti do Georgea ili su ostale zarobljene u njegovu
grlu.
Njihov auto otkotrljao se na tlo i snažno udario. Prozori su
se potpuno razbili, a metalni dijelovi izobličili su se do
neprepoznatljivosti. Jedan kotač i dalje se nastavio okretati.
Tišina je na trenutak preplavila grad.
Svjetla u domovima počela su se paliti dok su ljudi jurili
prema prozorima doznati zbog čega je nastala tolika buka.
Nekoliko hrabrih građana pojurilo je provjeriti ima li nade za
ljude stradale u automobilu.
Ni Joseph ni George nisu se pomaknuli kada su sirene
razbile tišinu grada. Isto je bilo i kada su, kroz gomilu ostataka
vozila, do njih uspjeli doprijeti liječnici hitne pomoći. Liječnici
10
su odmahivali glavama dok su im davali umjetno disanje. Nije

izgledalo dobro...
11
PRVO POGLAVLJE
Godinu dana prije
"Stvarno zračiš. Toliko sam zahvalan za ona stalna izvješća,

a posebice za snježnu oluju na Aljasci jer sam trenutačno
najsretniji čovjek u ovoj sobi", rekao je Max Cassie dok ju je
podizao i spuštao, približivši njezino tijelo svojem.
"Zbog tebe drhtim", Cassie se nasmijala i upijala ga
pogledom.
"Želim te istog trena odvući odavde", rekao je istodobno
rukom dodirujući njezinu satensku vjenčanicu i privukavši je k
sebi.
"Neću te sprječavati u tome", rekla mu je mazno, uz
zavodljivi osmijeh.
Max ju je pogledao začuđeno, shvativši da mu daje
odobrenje daje odvede. Prestao je plesati i uhvatio njezinu ruku,
spreman odvući je u najbližu sobu.
"Možda ga ti nećeš spriječiti, ali ja svakako hoću. Znaš li
koliko sam vremena provela planirajući tvoje savršeno vjenčanje?
Joseph i ja danonoćno smo radili na tome i nema nikakve šanse
da se sad izvučeš iz ovog", rekla je Kinsey ozbiljnim tonom. No,
osmijeh koji je pokušavala prikriti otkrivao je da njezine riječi
nisu toliko stroge kao što su zvučale.
12
"Nadoknadit ću ti to, Kins", odgovorila je Cassie umiljato.

"Nema šanse. Nemoj me zavaravati. Predugo te poznajem.
Preostalo nam je još rezanje torte, zdravice i bacanje buketa",
inzistirala je Kinsey.
"U redu, ali pokušaš li se iskrasti s nekim tipom, obećavam
da ću biti ondje da to spriječim na vrijeme", prijetila joj je
Cassie.
"Ne brini, ne predviđam tako nešto u bližoj budućnosti.
Mislim da sam sigurna što se toga tiče."
"Hmm, nikad ne znaš što te čeka..."
"Hej, vjeruj mi. Zaista želim imati nećaka ili nećakinju, ali
imat ćete dovoljno vremena za to na medenom mjesecu koji će
trajati trideset dana. Ne vjerujem da si toliko razmažena. Posao
će te čekati cijelo to vrijeme", rekla je Kinsey.
"Očito sam vrijedna toga", nasmijala se Cassie.
"Jesi, Cassie. Doista jesi", rekla je Kinsey, ovaj put ne šaleći
se.
"Hvala što si ovaj dan učinila savršenim, Kins. Znaš da te
beskrajno volim", rekla je Cassie i više se nije žalila što ne može
istog trena pobjeći sa suprugom.
"I ja tebe volim. Krenimo rezati tortu prije nego što se
rasplačem i upropastim ovu savršeno nanesenu šminku", rekla je
Kinsey.
"Dobro, ali duguješ mi. Itekako mi duguješ", rekla je Cassie
i nastavila slijediti svoju najbolju prijateljicu.
13
Noć je bila ispunjena smijehom, plesom, hranom i susretima.

Andersoni su itekako znali organizirati velike događaje. Premda
je Kinsey satima sve ovo planirala s Josephom, bila je svjesna da
je on taj koji je imao kontrolu nad svime.
Inzistirala je na određenim detaljima, za koje je znala da će
biti važni Cassie, ali uglavnom je prepuštala Josephu veći dio
posla oko organizacije. Taj čovjek bio je pun snage i elana. Bilo
joj je pomalo smiješno što je muškarac poput njega toliko uživao
u planiranju vjenčanja. Možda se cijeli život bavio pogrešnim
zanimanjem.
"Noge me ubijaju. Sada mi je žao što nisam izabrala ravne
cipele, umjesto ove s visokim potpeticama. Oduvijek želim biti
viša nego što jesam i zato biram visoke pete, ali to mi se svaki
put vrati kao bumerang", komentirala je Kinsey s drugom
djeverušom dok su stajale uz plesni podij.
"Znam što misliš. Ni ja ih ne želim skinuti jer su predivne,
ali sljedećih tjedan dana neću moći normalno hodati. Vrijedno je
toga, barem se tako pokušavam utješiti", rekla je Shelby.
"Koliko njih ti se večeras upucavalo?" pitala je Kinsey
nasmiješeno.
"Mislim da su bila sedmorica. Cassie se zaista potrudila
izabrati za svoje djeveruše haljine koje mnogo toga otkrivaju. Ne
bih se željela drukčije izraziti. Neprestano provjeravam je li sve
na svojem mjestu."
14
"Znam. Ne sjećam se da mi je haljina bila tako kratka na

probi. Mislim da ona ima prste u naknadnim izmjenama", rekla
je Kinsey.
"A ti? Jesi li dobila ponudu da ideš razgledati povijesni
hotel? Zar su stvarno spali na tako jadne ulete?"
"O, da, itekako. Jedan tip me pitao hoću li sudjelovati u
hvatanju buketa. Mislila sam da se on brine da sve djevojke budu
tamo kad dođe vrijeme za to, pa sam odgovorila da ću svakako
sudjelovati. Znaš da bi me Cassie ubila da to izbjegnem. Još
gore, vjerojatno bi me zvala putem razglasa. I tada je rekao:
Čini li se to samo meni ili je nama brak zaista suđen, a pritom je
u ruci držao podvezicu. Nemam pojma otkud mu ona jer Max još
nije bacao Cassienu. Jednostavno sam se okrenula i otišla od
njega. Što sam drugo trebala učiniti?" rekla je Kinsey i počela se
smijati.
"O, moj Bože! U redu, ti si definitivno pobjednica što se tiče
očajnih uleta. To je bilo zastrašujuće fantastično", rekla je
Shelby.
Nastavile su razmjenjivati iskustva s ostalih vjenčanja.
Kinsey nije razumjela kako su muškarci uopće uspijevali pronaći
nekoga za spoj s takvim načinom upoznavanja.
"Ispričavam se. Čini mi se da bi vam dobro došlo piće",
prišao im je muškarac i prekinuo njihov razgovor.
Kinsey je ugledala ispred sebe Austina Andersona. Bio je
neodoljiv.
I bio je svjestan toga.
15
Od Cassie je doznala da voli izlaziti s djevojkama. Nema

šanse da se upliće s njim u bilo što.
Pogledala je prema Shelby i potom mu uputila hladan
pogled.
"Baš lijepo od vas, ali nije potrebno", odgovorila je i otišla na
drugu stranu. Bilo joj je drago što je uspjela to izgovoriti s
obzirom na to koliko su joj koljena drhtala u njegovoj blizini.
Koračala je plesnim podijem i uzela prvo piće koje su joj
ponudili. Preostalo je još nekoliko sati do kraja ceremonije i
malo alkohola ne može joj naškoditi.
Ostale muškarce na vjenčanju bilo je vrlo lako odbiti. Iz
nekog razloga, Austin Anderson bio je poput magneta koji ju je
pokušao privući k sebi.
Čula je zvukove koje je u tom trenutku počeo proizvoditi
njezin želudac i shvatila je da odavno nije jela. Potpuno je
zaboravila na to zbog brige u vezi s organizacijom vjenčanja.
Pronašla je prazan stol i sjela. Odjednom je postala previše
umorna za upoznavanje ostalih uzvanika.
"Kako ste večeras?" pitao ju je jedan od konobara koji se
pojavio istog trena kad je sjela za stol. Kinsey mu se nasmijala.
Pomislila je kako je Joseph nastojao da sve bude vrhunski
organizirano.
Bila je na nekoliko spektakularnih vjenčanja, ali nijedno od
njih nije se moglo usporediti s vjenčanjem njezine najbolje
prijateljice.
16
"Odlično sam, hvala na pitanju."

"Slobodno pogledajte meni i izaberite što vam se sviđa. Dok
odlučujete, mogu vam donijeti aperitiv", ponudio je.
"To bi bilo odlično. Molim vas jedan Manhattan."
"Vraćam se odmah."
Nasmijano je gledala u prvoklasni meni. Znala je da se
većina uzvanika neće zamarati hranom, posebice kada shvate da
postoji otvoren bar s pićem.
"Evo me", rekao je konobar. Poslužio joj je piće i tanjur s
različitim predjelima. Željela je isprobati nešto što nikad nije
kušala.
"Za večeru bih naručila goveđi carpaccio s prepeličjim
jajima, a za desert karamelizirani kolač s pudingom i prženim
amaretto kruškama, kremom od vanilije i začinjenim
bademima", rekla je nakon što je suzila izbor. Željela je kušati od
svega pomalo, posebice zato što su nazivi određenih jela bili
jedinstveni.
"Vrlo dobar izbor. Želite li još nešto?"
Odmahnula je glavom. Znala je da će to biti i više nego
dovoljno.
"Ja bih naručio tunu u umaku, s povrćem. I naručit ćemo
zlatni ruski kavijar Ossetra i tanjur kamenica koje ćemo
podijeliti", rekao je Austin i sjeo pokraj Kinsey.
17
Kinsey ga je pogledala bez riječi. Znala je daje samouvjeren,

ali nije očekivala da je tako nepristojan. Nije ga ni u jednom
trenutku pozvala da joj se pridruži.
"Odličan izbor, gospodine Anderson", rekao je mladi
konobar, oduševljen što može posluživati jednog od članova
obitelji Anderson. Svašta, pomislila je Kinsey. Ljudi su se
ponašali kao da su Andersoni nekakva kraljevska obitelj.
"Hvala ti, Tommy. Uživaš li večeras?" pitao ga je Austin,
iznenadivši Kinsey. Zar on poznaje tog dečka?
"Da, gospodine Anderson. Stvarno cijenim ovaj posao. Gosti
su vrlo ljubazni", odgovorio je mladić.
"Tako i treba biti. Kako je na studiju?"
"Odlično. Dobio sam peticu iz znanstvenog projekta,
zahvaljujući vama", odgovorio je. Kinsey ih je neprestano
promatrala. Dečko je očito obožavao Austina, ali nije mogla
shvatiti zbog čega.
"Ti si zaslužan za sve, Tommy. Budi ponosan zbog toga.
Jednom kad si shvatio osnove, nije bilo mogućnosti da se
zaustavi tvoj napredak."
"Da, valjda. Moram požuriti s narudžbom. Ne bih htio da me
dugo čekate", rekao je i otišao.
"Tommy, možeš li nam donijeti i butelju bijelog vina
Montrachet iz 1978.?"
"Nema problema, gospodine Anderson", rekao je i otrčao.
18
"O čemu je riječ?" pitala je Kinsey. Na trenutak je zbog

njihova razgovora smetnula s uma da joj se pridružio bez
pitanja.
"Molim?" pitao je Austin.
"Pa, cijeli taj razgovor o znanosti?"
"Ah, ništa značajno", rekao je Austin.
"S obzirom na to da ste se pridružili mojem stolu bez
pitanja, mislim da imam pravo voditi s vama pristojan razgovor
ili možete napustiti moje društvo", rekla je Kinsey, gledajući ga
ravno u oči.
Iznenadilo ju je kada se Austin počeo nekontrolirano
smijati. Kada je napokon došao do zraka, Tommy se već vratio s
vinom i predjelom.
"Želite li da ja otvorim butelju?" pitao je.
"Ne, u redu. Hvala", odgovorio je Austin i Tommy je nestao.
"Dakle?" inzistirala je Kinsey.
"U redu, razumijem. Bio sam mentor nekoj djeci u obližnjoj
srednjoj školi. Ništa važno", rekao je premjestivši se na stolici.
Kinsey je bila u šoku. Znala je da Andersoni doniraju mnogo
novca, ali nije znala da netko od njih doista sudjeluje u
dobrovoljnom radu. Nije željela to znati o njemu. Željela je i
dalje misliti daje običan bogati zavodnik, a ne muškarac kojemu
je stalo do drugih.
"Aha", izgovorila je.
19
"Moraš ovo kušati", rekao je Austin brzo promijenivši temu.

U ruci je držao kreker s kavijarom. Kinsey je sumnjičavo gledala
prema onome što joj je nudio, ali željela je probati nove stvari pa
je ispružila ruku.
Austin je odmaknuo ruku i potom je podignuo prema
njezinim usnama. Instinktivno je otvorila usta i kušala tu
delikatesu, istodobno osjetivši toplinu koja ju je preplavila pri
dodiru njegova prsta. Progutala je zalogaj i nadala se da se neće
ugušiti.
"Hvala", promrmljala je i podignula čašu. Tek tada je
shvatila daje prazna. U kojem trenutku je dovršila piće?
"Probaj ovo", rekao je Austin, otvorivši butelju vina i
napunivši njezinu čašu.
Kušala je gutljaj vina i oduševila se delikatnim okusom.
"Mogu li doznati tvoje ime?"
Kinsey ga je pogledala, dvoumeći se želi li mu reći kako se
zove. Znala je da će ionako doznati budući da su ona i Cassie
najbolje prijateljice. Nije joj bilo jasno kako to da dosad već nisu
naletjeli jedno na drugo.
"Kinsey Shelton", napokon je odgovorila.
"Mmm, Kinsey. Prekrasno ime za neodoljivu ženu."
"Molim te. Gospodin Zavodnik zasigurno može smisliti bolji
ulet", rekla je.
Ponovno se nasmijao. Ukočila se. Nije znala što bi još mogla
učiniti da ga iznervira i prebaci se na sljedeći plijen.
20
"Kinsey, vrlo brzo postaješ nezaboravna", rekao je,

uozbiljivši se. Zagledao se svojim plavim očima u njezine smeđe.
"To nije dobro, s obzirom na to da nemam nikakav interes da
me pamte", odgovorila je.
Tommy se vratio s hranom koju su naručili i nastavili su se
nadmudrivati dok su isprobavali sve ono što su izabrali. Kad je
ispraznila tanjur, Kinsey je požalila zbog količine hrane koju je
pojela. Sve je bilo savršeno, ali trebat će joj tjedan dana
vježbanja kako bi sagorjela sve kalorije.
"Pleši sa mnom", Austin joj je naredio i ustao.
"Stvarno uživaš primati negativne odgovore", rekla je
Kinsey, iznenađena kad je zateturala prilikom ustajanja od stola.
"Uživam u svakom zvuku koji proizlazi iz tvojih prekrasnih
usta", rekao je i prišao joj bliže. Položio je ruku na njezin struk
kako bi je uspravio.
Znala je da će kasnije žaliti, ali bila je umorna od borbe
protiv privlačnosti koju je osjećala prema njemu. Jedan ples ne
može joj naštetiti. Ionako su okruženi gomilom ljudi.
"U redu", rekla je, uživajući u pogledu na njegovo
iznenađeno lice.
Brzo se sabrao i povukao je za ruku. Odveo ju je u tamni kut
plesnog podija. Zgrabio ju je u naručje i privukao k sebi dok je
bend svirao romantičnu baladu.
Vrijeme je brzo prolazilo, a ona se topila dok joj je šaptao na
uho, usnama dodirivao njezin vrat, a njegov topli dah potpuno ju
21
je izluđivao. Spustio je ruke niz njezina leđa i prstima joj

obuhvatio njezinu stražnjicu, privukavši je još bliže i tada je bez
sumnje osjetila daje bio potpuno napaljen.
Glazba se zaustavila i netko je objavio daje vrijeme za
bacanje buketa. Kinsey je jedva shvatila o čemu govore dok je
promatrala njegove turbulentno plave oči. Zarobio ju je
pogledom i odbijao je pustiti je.
"Začarala si me", promrmljao je i potom je poljubio. Bila je
uvjerena da se dobro ljubi, ali nije znala da će zbog toga nastati
kratki spoj u njezinoj glavi.
Jezikom je milovao njezina usta i nije joj ostavio drugog
izbora nego da mu se preda. U tom trenutku shvatila je da više
nema snage boriti se protiv njega i privlačnosti koja je vladala
među njima.
Polagano je odmaknuo glavu i pogledao ju je u oči. Iz
njegova pogleda izvirala je strast. Bez riječi ju je primio za ruku
i odveo prema hotelu.
22
DRUGO POGLAVLJE
Sadašnjost
Lukas Anderson?’'
Ja sam. Izvolite", rekao je Lucas pogledavši na sat. Bila su
dva sata ujutro. Krajnje profesionalan ton glasa koji se javio s
druge strane označio je uzbunu u njemu. Ni jedan poziv u gluho
doba noći ne može donijeti ništa dobro.
"Ispričavam se, gospodine, moram vas obavijestiti da se
dogodila nesreća. Zaprimili smo Josepha i Georgea Andersona
ovdje u bolnici Harbor View. Među stvarima koje pripadaju
gospodinu Josephu Andersonu pronašli smo vaš kontakt u
slučaju hitne situacije. Jedino što vam mogu reći u ovom
trenutku jest da su obojica doživjela prometnu nesreću. Što prije
stignete ovamo, to bolje."
Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati što govori žena s
druge strane linije.
Nesreća.
Joseph.
George.
Dođite brzo.
23
Lucas nije progovorio ni riječi. Spustio je slušalicu i skočio

iz kreveta.
"Lucas, što je bilo?" pitala je Amy, probudivši se.
"Moj otac i stric George... Zvali su me iz bolnice. Doživjeli su
prometnu nesreću, a osoba koja je zvala rekla je da bi bilo dobro
da dođemo što prije u bolnicu", jedva je izustio. Amy se naglo
razbudila. Prestravila se.
"Javit ću Marciji", brzo je odgovorila i ustala iz kreveta,
odjenula ogrtač i obavijestila dadilju da odlaze.
Lucas je isključio sve emocije - nije želio dopustiti da ga
svlada panika koja je u njemu rasla. On je najstariji sin i njegova
je odgovornost obavijestiti sve ostale članove obitelji. Morao je
ostati pribran.
No, trebao je još informacija. Nije mogao javiti ostalima što
se događa ako ne zna sve činjenice. Jesu li uopće živi? Koliko su
teške ozljede? Što može učiniti?
Znao je da odgovore na ta pitanja neće dobiti prije nego što
stigne u bolnicu. Odlučio se što prije pokrenuti.
Najprije je nazvao svog bratića. Bit će brže ako njih dvojica
podijele pozive koje treba obaviti. Borio se protiv straha koji je
pokušavao pronaći put do njegova srca dok je čekao da se Austin
javi. Uz veliki napor, uspio je privremeno ugušiti strah. Bio je
svjestan daje besmisleno dopustiti emocijama da prevladaju u
ovako teškom trenutku.
"Bolje ti je daje nešto važno", viknuo je Austin s druge
strane.
24
"Naši očevi nalaze se u bolnici Harbor View." Lucas nije

želio trošiti vrijeme na uvodni pozdrav.
"Koga još trebamo obavijestiti?"
"Ti si prvi kojemu sam javio."
"Ja ću nazvati svoju braću, a ti svoje. Naći ćemo se u
bolnici", odgovorio je Austin i poklopio.
"Hvala", šapnuo je Lucas prije nego što je spustio slušalicu.
Brzo je nazvao ostalu braću i potom odahnuo kad je Amy
dojurila natrag u sobu. Prišla je ormaru i izvukla im odjeću.
Presvukli su se u žurbi i bez riječi. Lucas se sve teže borio s
panikom.
Njegov otac je nepobjediv, uvjeravao je samog sebe.
"On će biti dobro, Lucase. Joseph je previše svojeglav da bi
dopustio da mu se išta loše dogodi", uvjeravala ga je Amy i
zagrlila ga da mu pruži utjehu. Lucas ju je čvrsto primio u
naručje i rukom dodirivao njezinu mekanu kosu. Nježno ju je
poljubio u glavu, a osjećaj da je ona u njegovim rukama smirivao
ga je i davao mu snage da izdrži ono što je pred njime.
"Bojim se", napokon je priznao i dopustio samome sebi
pokazati tračak straha koji je osjećao u sebi.
Amy se tresla u njegovu naručju dok je pokušavala zadržati
osjećaje pod kontrolom. Ona i Joseph bili su posebno povezani.
Kao dijete oduvijek je sanjala o ocu kojeg nije imala. Joseph
joj je odmah pružio ono čemu je težila i ona je to prihvatila. Ona
je bila kći koju je oduvijek želio, ali je nije dobio, a on je za nju
25
bio otac o kojem je maštala. Njegov prerani odlazak bolio bi je

jednako kao i Lucasa.
Amy se izmaknula i pogledala Lucasa u oči. Njezine su bile
staklene i krvave zbog suza s kojima se borila. Nastojala je biti
jaka zbog njega.
"Hvala ti", šapnuo je. Pogledala ga je zbunjeno. "Hvala ti što
mi daješ snagu da izdržim ovo. Tvoja prisutnost sve je što mi
treba. Hvala ti, Amy. Imaš pravo, on će biti dobro. Tvrdoglav je.
Sad sam spreman za ono što nas čeka. Moramo biti hrabri zbog
mame. Ne želim da ostane sama."
Amy nije ništa odgovarala dok su joj se suze slijevale niz
obraze. Primio je njezinu ruku i zajedno su požurili prema
bolnici.
***
"Ovdje smo, Mark", Lucas je viknuo bratu i Emily kada su
ušli na hitni prijam. Par je promijenio smjer i brzo došao do njih.
"Kako su? Zašto niste s njima? Što se događa?" Mark je
ispalio pitanja poput hitaca prema skupini ljudi koja se sastojala
od njegove majke, braće, bratića i ostalih.
"Još ne znamo ništa. Čini se da jedino što znaju reći u ovoj
prokletoj bolnici jest Doktor će ubrzo biti s vama ", rekao je
Alex povišenim tonom.
26
"Alex, ljutnja neće pomoći ni tvom ocu ni stricu. Molim te,

budi strpljiv", rekla je Katherine čvrstim glasom iako je bila
blijeda zbog zabrinutosti koju je osjećala.
"Oprosti, mama. Samo sam..." Alex se brzo zaustavio.
"Mama, kako si? Mogu lija nekako pomoći?" pitala je Emily
kad se progurala do Katherine i utješno je zagrlila.
"Držim se, draga moja. Joseph nije još spreman napustiti
me. Znam to i on to vrlo dobro zna", rekla je Katherine
drhtavim glasom.
"Osjećao bih se mnogo bolje kada bi mi dopustili da ga
vidim", zagrmio je Lucas, očito iznerviran neizvjesnošću.
"Uskoro, Lucase. Strpi se", rekla je Amy, nježno dodirujući
njegovu ruku kako bi ga smirila.
"Katherine, stigla sam najbrže što sam mogla", rekla je
Esther zadihano, utrčavši u bolnicu. "Tako mi je žao. Jeste li čuli
išta?"
"Ne. I dalje čekamo vijesti. Hvala ti što si došla. Znam da je
kasno", rekla je Katherine dok ju je Esther čvrsto držala u
naručju.
"Glupost. Bila bih strašno uzrujana da me nitko nije
obavijestio. Moram biti ovdje. No, budimo pozitivni. Budući da
nema novih vijesti, znači da je to zapravo dobra vijest, zar ne? To
znači da se njih dvojica bore. A oni se itekako znaju boriti", rekla
je Esther kroza suze.
27
"Da, Esther, tako je", rekla je Katherine, istodobno se

smijući i plačući. Bilo joj je drago što je njezina prijateljica uz
nju.
"Sjećam se nekih trenutaka kada si ti bila spremna
pregaziti Josepha. On je snažan čovjek i jedna prometna nesreća
ne može mu naštetiti. Isto vrijedi i za Georgea."
"Imaš pravo, Esther. Taj čovjek... Dovoljno je reći da zna
kako ubrzati rad mojeg srca. Vozili su taj glupi auto za koji sam
mu rekla da ga proda još prije nekoliko mjeseci. Mrzim takve
male strojeve", rekla je Katherine.
Djeca su je pogledala i laknulo im je kada su vidjeli da je
ljutnja zamijenila njezin strah. Ako ništa drugo, barem je
donijela malo boje u njezino lice.
"Odrasli muškarci koji se ponašaju poput tinejdžera. Ne
razumijem o čemu su razmišljali. Morat ćemo razgovarati s
njima", zaprijetila je Esther.
Dvije žene nastavile su raspravljati sve dok njihov razgovor
nije prekinuo liječnik.
***
"Kako to mislite? Želite ga otpustiti? Šalite se, zar ne?"
Kinsey je vikala na mladog liječnika koji se nije potrudio ni
pogledati je dok je upisivao nešto u Josephov karton.
"On će biti dobro, sestro. Mislim da bi bilo bolje da se
usredotočite na svoj posao, a pustite mene da obavljam svoj."
28
"Trudim se raditi svoj posao. I ne želim vam dopustiti da

ubijete mojeg pacijenta!"
"Sada bi bilo dosta. Zaustavite se ili možete potražiti novi
posao."
"Nemate nikakve ovlasti da me otpustite. Ne mislim
odustati. Poznajem ovog čovjeka i ne želim riskirati da mu se
nešto dogodi", vikala je Kinsey. Gubila je strpljenje s tim
arogantnim, novim liječnikom koji je tek izišao s fakulteta.
Mrzila je prepiranja s mladim liječnicima. Pojedini su bili toliko
arogantni i umišljeni da nisu htjeli tražiti pomoć čak ni onda
kada su znali da griješe.
Možda u bolnici u kojoj je stažirao nisu radili temeljite
pretrage pacijenata, ali ovdje su liječnici imali veliko povjerenje
u medicinske sestre i uglavnom se nisu prepirali s njima. On je
nov, podsjetila je samu sebe i trudila se ostati pribranom. Znala
je da Joseph još ne smije biti pušten kući.
"Pretrpio je ozljedu glave, doktore. Trebamo napraviti CT
glave i pregled neurologa", inzistirala je.
"Izgubio sam strpljenje s vama. Napravio sam temeljit
pregled pacijenta i zaključujem daje dobro. Oči reagiraju na
podražaje. Vitalni organi su dobro. Otpuštam ga." Liječnik je
izišao iz sobe, a Kinsey je poželjela zabiti mu olovku u leđa.
Osjećala se poput izluđenog djeteta. Zašto mu je tako teško
naručiti CT glave? Joseph je patio od glavobolja otkad je stigao
u bolnicu i u takvom slučaju uobičajeno je napraviti tu pretragu.
29
Uvijek je bila spremna boriti se za svoje pacijente, ali za

Josepha je spremna i izgubiti posao.
"Možeš prestati boriti se za mene, Kinsey. Osjećam se bolje.
Sada bih želio provjeriti kako je moj brat", prošaptao je Joseph.
"Josephe", rekla je nježno. "Mislim da niste još spremni za
otpust. Bili ste u vrlo lošem stanju i neprestano ste padali u
nesvijest." Kinsey je požurila prema njemu i provjerila puls na
njegovoj ruci. I dalje je bio spojen na monitore, ali osjećala se
bolje provjeravajući njegovo stanje staromodnim i provjerenim
metodama.
"Čvršći sam nego što možda izgledam. Jedino što bih sada
želio jest vidjeti Georgea", ponovio je.
Kinsey je pogledala u njegove oči ispunjene boli i istodobno
osjetila kako se njezine pune suzama. Znala je da krivi sebe za
prometnu nesreću. Isto tako, znala je da mu je obitelj važnija od
ičega. Njegova obitelj nije ga smjela izgubiti i morala ga je
uvjeriti da to shvati.
"Josephe, razumijem vas, ali mislim da ste još uvijek u šoku
zbog svega što se dogodilo. Viđala sam takve stvari i vrlo sam
zabrinuta zbog vaših glavobolja. Želim da obavite CT i pregled
kod neurokirurga", Kinsey je bila uporna. Sada se, osim s
doktorom, prepirala i s pacijentom. Posao joj nije bio nimalo
zahvalan.
"Kinsey, draga moja, prošao sam puno gore stvari od
prometne nesreće. Dobro sam. Poslušaj onog svog liječnika i
30
pomozi mi da iziđem odavde. Moram provjeriti kako je moj

brat."
"Molim vas, dajte mi sat vremena. Ne tražim mnogo.
Osobno ću provjeriti kako je George i sve ću vam prenijeti",
Kinsey ga je molila.
"Tata!" Lucas je utrčao u sobu. "Kako se osjećaš? Što kaže
liječnik? Gdje je stric George? Nitko nam ne daje odgovore",
Lucas je zasuo oca pitanjima. Aleje i Mark ušli su za njim,
zajedno s Amy, Jessicom i Emily.
Kinsey se nasmijala ugledavši njihova zabrinuta lica.
Njezina najbolja prijateljica doista je imala sreće što je ušla u
tako prekrasnu obitelj. Bili su dobri ljudi, iznutra i izvana, i to u
potpunosti, ¡šuljala se iz sobe i ostavila ih zajedno.
"Jeste li započeli s otpuštanjem pacijenta?"
Kinsey je duboko udahnula. Onaj isti liječnik i dalje joj je
disao za vratom. Znala je da se radi o pokazivanju nadmoći. Nije
ga bilo briga za pacijenta, nego je želio da se njegove naredbe
poslušno izvršavaju.
"Kao što vidite, obitelj gospodina Andersona upravo je
stigla. Neko vrijeme bit će zauzet odgovarajući na njihova
pitanja. Kada završe s posjetom, započet ću s otpuštanjem iz
bolnice", Kinsey je ustrajala.
"Nemojte misliti da ne vidim što pokušavate. Prijavit ću vas
nadređenome. Otpustite tog pacijenta istog trenutka!"
"Ti samodopadni gade..."
31
"Zaustavite se! Ne zanima me što moram učiniti, ali otići

ćete odavde u idućih sat vremena. Ili vi ili ja."
"Zašto ne možete priznati da ste u krivu? Neće vas ništa
stajati pošaljete li pacijenta na CT glave i konzultacije kod
neurokirurga." Dosta joj je bilo tog čovjeka. Sama će obavijestiti
svog nadređenog o svemu, ali ne namjerava se povući.
"Završili ste ovdje", viknuo je i otišao.
Da, vjerojatno sam završila, pomislila je dok je hodala prema
sobi za medicinske sestre. Uzela je telefon.
"Da, doktor Mason je zatražio konzultacije s neurokirurgom
za pacijenta Josepha Andersona i to što prije, kao i CT glave",
rekla je Kinsey.
Kinsey je krenula prema sobi u kojoj se nalazio Joseph.
Osjećala je da nešto nije kako treba. Znala je da će se onaj
liječnik ljutiti na nju, ali nije je bilo briga. Bude li sve u redu s
Josephom, bit će svejedno vrijedno liječnikova gnjeva. Već je
donijela odluku da će to učiniti po cijenu svojeg posla.
"Kinsey!"
Okrenula se i ugledala Cassie koja joj se bacila u zagrljaj.
Borila se sa suzama dok je gledala prijateljicu kako se raspada
od boli i uznemirenosti.
"Tako mi je drago da si ovdje, Kins. Ne žele nam ništa reći.
Napokon smo uspjeli vidjeti strica Josepha, ali i dalje ne znamo
ništa o mojem ocu. Jesi li ti što doznala?" pitala je Cassie.
32
"Žao mi je Cass. Bila sam cijelo vrijeme uz Josepha, ali

obavit ću nekoliko poziva i doznati što je s Georgeom", Kinsey je
uvjeravala prijateljicu.
"Ne razumijem kako se nešto toliko grozno dogodilo dvojici
predivnih muškaraca", rekla je Cassie, pridržavajući se za
Kinsey.
"Ne znam, Cass. Viđam takve stvari svakog dana, ali i dalje
ne razumijem. Toliko tragedija, a sve su tako besmislene. No,
obojica su živi, Cass. Ne odustaj od njih tako lako."
"Znam, znam. Samo sam... moji hormoni divljaju... oprosti",
Cass je drhtala dok su joj suze padale niz lice.
"Nisi spominjala depresiju", rekla je Kinsey zabrinuto.
"Nisam. To je samo poslije porođajna depresija, događa se.
Dobro sam i Ariel je divna. Ona je najbolje tromjesečno dijete na
cijelom svijetu. No, zbog ovakvih stvari moj mozak potpuno
poludi", rekla je Cassie.
"Razumijem te, Cassie. Bude li George morao ostati ovdje
nekoliko dana, bilo bi dobro da mu dovedeš Ariel. Znaš da će mu
to pomoći u oporavku brže nego bilo koji lijek."
"To je odlična ideja. Predložit ću to Maxu. Ne volim biti
dugo razdvojena od svoje kćeri. Ona je tako malena, a i dalje je
dojim. Nisam je htjela povesti sa sobom usred noći, pogotovo
zato što nisam znala što se događa", objašnjavala ja Cassie.
"I bolje je tako. Ionako ne bi mogla biti s njom na hitnom
prijamu. Pričekaj dok ga premjeste u privatnu sobu."
33
"Koliko ti još traje smjena?"

"Imam još nekoliko sati odraditi. Mogu ići s tobom do
Josepha i provjeriti kako je on."
"Dobro", rekla je Cassie i primila prijateljicu za ruku.
"Sestro Stellar, trebam vas na trenutak."
Kinsey se okrenula i ponovno ugledala onog liječnika. Ovo
će doista biti vrlo duga i naporna noć.
"Doći ću brzo, Cass. Idi u sobu."
"Možda bolje da ostanem s tobom. Ovaj doktor mi ne izgleda
potpuno pribrano", šapnula je Cassie.
Kinsey je bila svjesna stresne situacije u kojoj su se svi
nalazili, ali odjednom se borila sa smijehom zbog riječi njezine
prijateljice. Doktor je stajao ondje iznerviran, a uz rub njegovih
usana vidjela je tragove sline. Sve to, uz Cassien začuđen pogled
prema njemu, bilo je previše za nju.
Kinsey se okrenula prema Cassie kako bi je uvjerila daje sve
u redu, ali u tom trenutku začuo se alarm. Pomisao na smijeh
brzo je iščeznula.
"Upomoć!"
Kinsey i liječnik potrčali su prema sobi. Kinsey je brzo
reagirala.
"Plavi kod!" vikala je Kinsey.
Njezini strahovi upravo su postali stvarni. Joseph je pokušao
ustati, a zbog svoje tvrdoglavosti srušio se u Lucasovo naručje.
34
Sestre su pojurile prema sobi i provjeravale njegove vitalne

funkcije.
"Oči ne reagiraju."
"Krvni tlak ubrzano pada."
"Gubimo puls."
"Počnite oživljavanje, odmah!"
"Ne diše."
"Kompresija."
Riječi. Riječi koje su se brzo izmjenjivale. Kinsey je znala da
je njegova obitelj zaprepaštena i da će iz onoga što su čuli
shvatiti ono najgore. Nekome tko se ne bavi medicinom takve
riječi zvuče poput nepoznatog jezika. Kinsey je znala njihovo
značenje. Znala ih je u snu.
Liječnici i sestre bili su istrenirani za takve situacije.
Pobrinut će se i učiniti sve da on preživi.
"Imam dobar puls."
"Dotok zraka je stabilan."
"Tlak je i dalje nizak."
"Napravite CT i zovite neurokirurga." Liječnik nije ni
pogledao sestru dok je izgovarao sve što je potrebno napraviti.
"Da, doktore", odgovorila je i istrčala iz sobe.
U tom trenutku ušao je neurokirurg kojeg je Kinsey pozvala
ranije. Liječnik ju je značajno pogledao. Znala je da će se
njihova rasprava nastaviti poslije. Nije mu bilo drago što je ona
bila u pravu, ali Kinsey nije marila za njegov ego. I ona bi više
35
voljela da nije imala pravo. Kako god, čini se da bi njezin

instinkt mogao spasiti Josephov život. To joj je jedino bilo
važno.
Osoblje je brzo pripremilo Josepha za transport i izguralo
ga kroz vrata sobe. I Kinsey je izišla niz hodnik i iskrala se u
spremište. Čučnula je uza zid i primila glavu dlanovima. Nikad
nije lako brinuti se o pacijentima do kojih ti je stalo. Znala je da
nema nikakve garancije da će sve biti u redu jednom kad se
donese odluka o operaciji glave. Bojala se za obitelj koju je
poznavala i poštovala.
***
"K vragu, zašto ne mogu čuti što se događa?" Austin je
vikao na ženu na recepciji bolnice.
"Žao mi je, gospodine. Molim vas da sjednete. Doktor će
ubrzo biti s vama." Žena je imala čelične živce. Želio je skočiti
preko stola i zadaviti je, što je za njega bilo novo iskustvo. Inače
nikad nije imao takve misli.
"Hajde, Austine. Nećeš ništa postići teroriziranjem
bolničkog osoblja", rekao je Max zagrlivši brata. Odvukao ga je
u stranu.
"Zašto nam nitko ništa ne govori? Prošlo je već nekoliko
sati. Tata je i dalje na operaciji, a stricu Josephu upravo
otvaraju glavu na operacijskom stolu. Čovjek bi pomislio da bi u
takvim trenucima trebali razgovarati s obitelji."
36
"Znam. Moraš ostati smiren. Bree se raspada i moramo joj

biti čvrst oslonac. Moramo vjerovati doktorima. Uostalom, znaš
da su njih dvojica snažni. Izvući će se iz ovoga."
Austin je gunđao dok je koračao sobom. Trebao je nešto što
će mu odvratiti misli od ovog što se trenutačno događa. Nije
znao što bi učinio da se nešto dogodi bilo kome od njih dvojice.
Nije podnosio boravak u bolnici. Mrzio je taj miris i osjećaj
koji ga je ovdje proganjao. Previše je sati proveo u bolnici dok se
njegova majka borila za život. I tu bitku je, nažalost, izgubila.
Prolazio je dlanom kroz kosu dok su ga ljutnja, bijes,
zbunjenost i tuga istodobno proždirale. Morao se maknuti
odavde, ali ne može otići. Nije želio razmišljati o tome koliko bi
gubitak njegova oca povrijedio njegovu obitelj. Nisu mogli
ostati bez oba roditelja.
Ne. To se neće dogoditi. Ne smije.
Koračao je sobom toliko puta da je bio siguran da će otisci
njegovih cipela ostati zapečaćeni na podu bolnice. Odjednom se
okrenuo i ukočio.
"Kinney", špnuo je.
Zatvorio je oči i prisjetio se noći koju je proveo s Kinney
prije godinu dana, na Cassienom vjenčanju. Razmišljanje o njoj
uvijek je zapalilo vatru u njegovim venama i bilo mu jc drago što
će mu, barem nakratko, odvratiti sumorne misli. Sve je bolje od
patnje koju je osjećao dok je čekao vijesti o svojem ocu. Isključio
se i prisjetio se one noći...
37
Zapazio je Kinsey na plesnom podiju. Njezine sjajne i

nasmijane usne. Odmah ga je privukla i odlučio je da mora
upoznati tu neodoljivu djeverušu. Osim toga, bili su na
vjenčanju. Očekuje se da se djeveruše i djeveri spetljaju.
Uzeo je čaše sa šampanjcem od konobara u prolazu i potom
joj, potpuno samouvjereno, prišao. Nije imao razloga osjećati se
drukčije. Žene su ga obožavale.
"Ispričavam se, izgledate kao da bi vam dobro došlo piće",
rekao je, naoružan svojim seksi osmijehom. Bila je vrijedna
njegova šarma. Trebao bi pohvaliti svoju šogoricu zbog haljina
koje je izabrala svojim djeverušama jer su bile sjajne i savršeno
su otkrivale ženine atribute.
Osjetio je vibracije u preponama dok je zamišljao kako
skida s nje tu satensku haljinu.
‘‘Baš lijepo od vas, ali nije potrebno. " Ostao je stajati na
mjestu, gledajući za njom. Okrenula se i otišla. Ostao je bez
riječi i u potpunom šoku. Pogled mu je bio zalijepljen za njezine
bokove koji su se senzualno kretali dok je koračala podijem i
potom se izgubila u gužvi.
Ispio je svoj šampanjac i nasmijao se.
Izazov!
Sljedećih nekoliko sati nagovarao ju je na ples. Kad je
napokon pristala, osjećao se kao da je postigao zgoditak na
lutriji.
38
Poveo ju je na plesni podij gdje su se njezine obline

prislanjale uz njegovo tijelo i pritom ga dovodile do ludila.
Rukom ju je približio k sebi kako bi se uvjerila da žudi za njom.
Znao je da su oboje previše popili, ali nije poslušao svoju
savjest. Nakon sati smijanja i plesa, zavođenja i razgovora, odnio
ju je uza stube u svoju sobu.
Nikad neće zaboraviti onaj osjećaj u trenutku kad su se
njihova tijela spojila. Njezine obline pritisnute uz njegove. Zvuk
njegova imena na njezinim usnama dok je ulazio duboko u nju.
"Austine? Hej, Zemlja zove Austina."
Austin je otvorio oči i ugledao brata, ali nije se mogao
usredotočiti na ono što mu govori. Njegove misli bile su
zamagljene uspomenama na večer s Kinsey. Dok je ona tako
blizu njega, neće biti lako zaboraviti na to. Bio je dovoljan
pogled na nju i njegova žudnja se ponovno rasplamsala.
Njihova zajednička noć bila je ispunjena strastima i
zadovoljstvom kakvo nije pamtio.
Kad se probudio sljedeće jutro, više nije bila u krevetu.
Nije je mogao izbaciti iz misli, zvao ju je i zaustavljao se
pokraj njezine kuće, čak je molio i Cassie za pomoć, ali bez
uspjeha. Izbjegavala ga je kao daje zarazan, a on nije mogao
shvatiti zbog čega se tako ponaša. Obično su žene s kojima je bio
poduzimale sve što su mogle kako bi mu dale do znanja da mu
žele pružati zadovoljstvo danonoćno.
Jedina žena s kojom je poželio otići na drugi spoj potpuno
ga je ignorirala. Napokon ju je sreo na blagdanskom tulumu
39
svoje obitelji. Rekla mu je daje pogriješila i da bi voljela

zaboraviti na onu zajedničku noć.
Uspio je promijeniti njezino mišljenje i ponovno ju je
nagovorio na ples nakon kojeg su se iskrali na mirnije mjesto.
Zamalo su ponovno završili zajedno na jednom balkonu, ali netko
ih je prekinuo i ona je tada opet nestala.
Sljedeći put vidjeli su se na vjenčanju Bree, prije nekoliko
mjeseci. I dalje ga je pokušavala ignorirati, ali tada su se njihovi
pogledi susreli i opazio je žudnju u njezinim tamnim očima.
Želio ju je prebaciti preko ramena i pronaći neko mimo mjesto
kako bi vodio ljubav s njom sve dok ne zadovolji svoju i njezinu
požudu.
"Što te tako iznenada spopalo? Pokušavam privući tvoju
pozornost dobrih pet minuta", rekao je Trenton zabrinuto.
Vjerojatno je pomislio da mu je brat izgubio razum. Možda to
nije daleko od istine.
"Kinsey." Nije trebao ništa više izgovoriti. To je bilo
dovoljno. Njegova braća su ga neprestano zadirkivala nakon
vjenčanja i nakon što je trčao za njom na božićnom tulumu.
Znali su da ga se dojmila, ali kako je mjesecima nije spominjao,
odustali su od toga. Po izrazu njegova lica bilo je očito da slijedi
novo zadirkivanje.
Trenton je zazviždao i ugledao njezin sitan lik. Kute obično
nisu odisale nekim seksepilom, ali ona je izgledala nevjerojatno
seksi u svojoj.
40
Izgledala je poput tinejdžerice. Nije nosila šminku, a kosa

joj je bila nemamo svezana u punđu. No, on je iz prve ruke znao
da nije nikakva mlada djevojka nego prava žena. Osjetio je kako
su mu se prepone učvrstile.
"Ne mogu vjerovati da nema nikakav prsten na ruci. Što te
onda sprečava? Očito je želiš i ne razumijem zašto ne poduzmeš
nešto s time u vezi?"
"Nisam zainteresiran", lagao je.
"Hoćeš li mi ikada reći što se to dogodilo s vama?"
"Nemam ti što reći. Razmišljao sam o tome, ali..."
"Znači, ne smeta ti ako je spomenem svojem prijatelju
Micku..."
"Zauzeta je", Austin ga je brzo prekinuo.
"Zvučiš prilično posesivno za nekoga tko nije zainteresiran
za curu", Trenton ga je optuživao. Austin nije želio odgovarati
na to. Dobro je poznavao svoju braću i znao je da će mu visjeti za
vratom dopusti li im to.
Nekoliko trenutaka usredotočili su se na nešto drugo iako
nisu zaboravili na oca i strica. Dobro im je došlo malo razbibrige,
kao i medicinskom osoblju. Sada ih barem nisu napadali kako bi
došli do informacija o stanju Georgea i Josepha.
Austin je ponovno pogledao prema Kinsey koja je bila usred
žustre debate. Zanimalo ga je o čemu je riječ.
"Zašto ne odeš tamo izigravati hrabrog viteza?"
41
"Jesi li ikad čuo za izraz gledaj svoja posla?' pitao ga je

Austin.
"Teško je ignorirati seksi brinetu", Trenton mu je
odgovorio.
"Možda bih trebao reći Jennifer da odmjeravaš druge žene",
zaprijetio mu je Austin.
Trenton je podignuo ruke aludirajući na predaju. Znao je
priznati kad je poražen.
"Nijedna žena ne može se usporediti s Jennifer. Ona je
prekrasna, nevjerojatno seksi i zaludila me. Ne mogu zamisliti
svoj život bez nje."
"Smekšao si se", rekao je Austin, ali u njegovim riječima
nije bilo ljutnje. Volio je svoju šogoricu i bilo mu je drago što je
njegov brat imao sreće i pronašao posebnu ženu. Ona je pravi
dragulj. Iznenađujuće je što su svi članovi njegove obitelji bili u
sretnim brakovima. Trenutačno je bio jedini samac. Počeo se
osjećati pomalo usamljeno na obiteljskim okupljanjima dok ih je
promatrao zajedno. Svi su se činili mnogo zadovoljniji i sretniji
nego dok su bili samci...
"Kada si zadnji put bio u ozbiljnoj vezi? Možda bi ti djevojka
pomogla da se ne budiš tako čangrizav i potom prenosiš svoje
loše raspoloženje na nas ostale."
"Budući da te se to ne tiče, ignorirat ću tvoje glupe
komentare", odgovorio je Austin. Želio mu je otkinuti glavu, ali
to bi samo bio dokaz daje u pravu.
42
Nije se doživljavao tako razdražljivim. Možda bi trebao

pronaći djevojku za jednu noć kako bi se opustio. Pogled mu se
automatski zalijepio za Kinsey. Čini se kako je ona jedina žena
koja izaziva napetost u njegovu tijelu.
"Hmm, tako dugo, ha?" pitao je Trenton. Austin ga je
pogledao. "Istina boli."
Kinsey se okrenula, a njegov želudac se stisnuo. Prstima je
prošla po obrazu, uhvatila nekoliko neposlušnih pramenova kose
i stavila ih iza uha. Vidio je uzrujanost u njezinim tamnim očima
dok je nešto objašnjavala liječniku. Bila je neodoljiva zbog čega
je još više žudio za njom.
Pogledom se spuštao po njezinu vratu, sve do V-izreza na
njezinoj kuti. Prsti su mu postali napeti dok je zamišljao da u
rukama drži njezine savršene grudi. Znao je da njezine
bradavice postanu krute pri najmanjem dodiru.
U krevetu je reagirala na svaki dodir.
"Trebam piće", rekao je glasno.
Trenton je pogledao njega, potom Kinsey i onda ponovno
njega. Sve mu je bilo jasno.
"Mislim da ovdje nemaju ono što tebi treba. Odvest ću te na
piće čim nešto doznamo", obećao je Trenton.
"Ma, dobro sam. Ovo je bila stresna noć", rekao je Austin i
pokušavao ostati smiren.
"Dakle, misliš li razgovarati s njom ili ćeš se i dalje mučiti?"
pitao je Trenton dok su promatrali doktora kako odlazi. Kinsey
43
je stajala pognute glave, vjerojatno frustrirana ili čak poražena.

Austina je iznenadila potreba daje zaštiti koju je iznenada
osjetio u sebi.
"Samo ću doznati što se događa. Tebe se to ionako ne tiče."
"Da, imaš pravo..."
"Zašto ne odeš gnjaviti nekog drugog?" viknuo je Austin.
Znao je da ga Trenton voli zadirkivati do posljednje granice.
Ovaj put je uspio u tome.
"Ok, razumijem. Gledat ću svoja posla."
Austin ga je ignorirao i krenuo prema Kinsey. Bilo je
vrijeme da napokon razgovara s njom. Puls mu se ubrzao dok joj
se približavao. Još uvijek ga nije zamijetila. To ga je činilo
samouvjerenim. Uspjela je izbjegavati ga mjesecima, no ovdje je
njezino radno mjesto i ne može mu tako lako pobjeći.
Kako je samo želio igrati igrice s njom. Vrlo zanimljive
igrice za odrasle nakon kojih bi oboje završili kao zadovoljni
pobjednici.
***
Kinsey se oslonila uza zid na trenutak. Taj kreten neće imati
mira sve dok ne dobije njezinu glavu na pladnju. Iako je ona bila
u pravu, njegov ego to nije mogao podnijeti.
Krenuo je prema njezinu nadređenom s listom prigovora
protiv nje. Možda na kraju dana više neće imati posao, ali nije
marila za to. Bit će vrijedno toga ako se Joseph izvuče.
44
Podignula je glavu i uspravila se odlučivši da neće biti žrtva.

Možda će taj novi doktor učiniti sve daje otpuste, ali ona neće to
dopustiti bez bitke. Ako želi iznijeti prigovore protiv nje i
njezina rada, bolje je da bude tamo kako bi ona mogla izreći
svoju obranu.
S vatrom u očima krenula je za njim.
No, zaustavio ju je poznati glas.
"Čini se da imaš problema."
Zaustavila se i suočila se s Austinom. Znala je da će i on stići
u bolnicu. Uostalom, riječ je o njegovu ocu i stricu, ali se zaista
nadala da će ga uspjeti izbjeći. Očajno je radila na sebi i htjela se
pribrati. Nije željela da on zna koliko njegova blizina utječe na
nju.
Nikad nije imala seks za jednu noć.
Baš nikad!
No, iz nekog razloga nije mu mogla odoljeti one večeri na
vjenčanju. Bio je zavodljiv, romantičan i zabavan. Savršen
muškarac. Znala je da je napravila veliku pogrešku čim se
probudila iduće jutro i stoga se išuljala iz kreveta i pobjegla.
Svaki put kad ga je ugledala nakon toga osjetila je neobičnu
toplinu u tijelu. Zamalo je ponovila ono što se
dogodilo na Cassienom vjenčanju. Na Cassieno inzistiranje
došla je na božićnu zabavu i gotovo vodila ljubav s njim na
balkonu. Nakon tog incidenta, znala je da ne može vjerovati sebi
sve dok je u njegovoj blizini. Svaki put je u takvim trenucima
45
ostala bez dijela odjeće. Znala je da on nije dobar za nju, ali nije
mogla uvjeriti svoje tijelo u to.
Stajao je oslonjen o zid, i čak i pod blijedim bolničkim
svjetlima ostavio ju je bez riječi. Pogledom je odmjeravala
njegovu košulju koja mu je savršeno pristajala. Osjetila je tmce u
kralježnici i vlažnost u ustima.
Učvrstila je koljena kako joj noge ne bi popustile i zagledala
se u njegove plave, senzualne oči.
"Bok, Austine."
"Nismo se vidjeli neko vrijeme." Njegove riječi zvučale su
optužujuće.
"Moglo je biti i dulje", brzo je odgovorila. Podignuo je obrve.
Odmah je požalila zbog svojih riječi. Članovi njegove obitelji
bili su u bolnici, a ona se tako ponašala.
"Žao mi je zbog tvoje obitelji, Austine. Naše osoblje radi
izvrstan posao i u dobrim su rukama", rekla je profesionalnim
tonom.
"Hvala", promrmljao je zabrinuto i odmah pokušao sakriti
ono što je osjećao. Činilo se kao da se ne želi usredotočiti na ono
nad čime nema nikakvu kontrolu ni utjecaj. Često je viđala
takvo ponašanje kod članova obitelji pacijenata.
"Kako si ti, Kinsey?"
Nije se željela upuštati s njim u razgovor.
46
"Imam dosta posla", rekla je i okrenula se. Ispružio je ruku i

primio njezinu kako bi joj dao do znanja daje neće tako lako
pustiti.
Kinsey se morala boriti protiv svog tijela koje je odmah
reagiralo na njegov dodir. Prisjetila se uspomena na onu noć
kada ju je tim rukama dodirivao i priuštio joj nevjerojatan
užitak. Prema njegovu pogledu moglo bi se reći da bi je
najradije odveo do najbliže sobe i ponovio onu večer. Kako bi
samo voljela prihvatiti njegovu neizgovorenu ponudu. Željela je
zaboraviti na ovaj užasan dan u njegovu naručju.
Zašto ne?
Zato što nisi djevojka kakvom te on smatra, uvjeravala je
samu sebe.
"Sigurno imaš vremena za starog ljubavnika."
Kinsey je ostala bez daha. Osvrnula se oko sebe i nadala se
da ih nitko ne sluša. Srećom, bili su sami.
"Jedan seks ne čini nas ljubavnicima, Austine."
"Moglo bi biti mnogo više od toga. Izgledaš kao da si pod
pritiskom. Mogu ti pomoći s time", ponudio je. Osjetila je kako
su joj se bradavice instinktivno ukrutile. Na sreću, još uvijek se
držala na nogama.
Znala je da on nije muškarac za vezu. To joj je jasno dao do
znanja na vjenčanju. Već tada joj je bilo jasno da ga zanima
jedino valjanje ispod plahte. Bila je ponosna na sebe što mu je
uspijevala odolijevati. Barem do četvrtog ili petog pića.
47
Cijeli život borila se s muškarcima koji su je, zbog njezine

obdarenosti, smatrali lakom curom. Na teži način spoznala je
koliko su daleko spremni ići kako bi završili s njom u krevetu.
Cvijeće.
Nakit.
Skupe večere.
Šarm.
Postojala je cijela lista.
Tako su oni zamišljali predigru. Austin je bio na glasu kao
zavodnik, a njegov novac i izgled omogućavali su mu da ima
ženu koju poželi. Znala je da se zagrijao za nju samo zato stoje
bila prva koja ga je odbila. Morat će naučiti da njezino "ne"
znači upravo to.
Žudnja koju je osjećala bila je u potpunoj kontradiktornosti
s razgovorom koji je vodila u sebi. Želi ga bez imalo sumnje.
Pa što, pomislila je. Snažna sam. Već se mnogo puta
žrtvovala u životu tako da zasigurno može podnijeti nekoliko
minuta u njegovu društvu, a da ga pritom ne zaskoči.
"Sviđa mi se tvoja odora. Jesu li to medvjedići na njoj?"
pitao je i spustio prste prema njezinim grudima. Nije mogla
disati. Ni sama nije znala želi li se izmaknuti ili se predati
njegovu dodiru.
Možda je ipak vrijeme da prihvati spoj s nekim od
muškaraca koji su bili zainteresirani za nju u posljednje vrijeme.
Pokušala je ostati pribrana.
48
"Što želiš, Austine?"

"Činiš se vrlo uzrujanom. Mislio sam da bih ti mogao
pomoći i opustiti te."
"Dobro sam."
"Zašto si onda onako žustro raspravljala s onim liječnikom?"
Kinsey je zadržala dah. Morala se što prije maknuti od njega
i igre koju je igrao, ali on nije imao namjeru odmaknuti se od
nje dok ne dobije ono što želi.
"Imamo različita mišljenja. Nije ništa važno", lagala je.
Zapravo je bila svjesna da bi za nekoliko sati mogla biti bez
posla.
"Zašto si se onda toliko uzrujala?" nastavio je.
"Trudim se biti ljubazna prema tebi. No, vidim da ne
shvaćaš što ti govorim. I zato ću ti reći ovako - ne tiče te se",
konačno je izgovorila ono što misli.
Njezine riječi nisu ni najmanje utjecale na njega. Nije se
uvrijedio već joj se, dapače, nasmijao svojim zavodljivim
osmijehom. Osjetila je knedlu u grlu.
K vragu, mogu si priuštiti pet minuta s njim, zamalo je
popustila, ali ubrzo je došla k sebi i oduprla se potrebi da ga
dotakne.
"O.K., budi tvrdoglava, ali znaš da ću već nekako doznati o
čemu je riječ", rekao je.
Kinsey je bila sretna što je napokon osjetila bijes u sebi. Ta
ljutnja je barem malo potisnula njezinu požudu.
49
"Sretno s time", viknula je Kinsey i izvukla ruku iz njegove.

Okrenula se i odjurila hodnikom, ne dopuštajući si da se okrene i
još jednom ga pogleda.
Stisnula je zube kad je čula njegov smijeh u daljini.
Kako je samo arogantan i samodopadan!
50
TREĆE POGLAVLJE
"Katherine Anderson?"
"Da, ovdje sam." Katherine je graciozno stala sa stolca iako
je njezino drhtanje bilo i više nego očito. Liječnik je prišao
cijeloj obitelji koja je okružila Katherine.
Austin je stajao u pozadini, boreći se s vlastitim emocijama.
U njemu se odvijao sukob straha i ljutnje. Vijesti moraju biti
dobre. Obitelj neće moći podnijeti tragediju ako izgube njegova
oca ili strica.
"Ja sam doktor Weston. Operirao sam vašeg supruga."
Nastupila je tišina. Svi su čekali vijesti.
"Najprije vam želi reći da je Joseph živ", rekao je. Jedna
suza skliznula je niz Katherinin obraz. Austin se usredotočio na
nju i činilo mu se kao da beskrajno dugo klizi njezinim licem sve
dok nije pala na pod. Ostali članovi obitelji odahnuli su s
olakšanjem.
"U kritičnom je stanju i trenutačno je na promatranju. Ne
želim vam dati lažnu nadu jer situacija trenutačno ne izgleda
dobro. Da nije bilo sestre Shelton, sada bih vam morao reći lošu
vijest." Liječnik je zastao kako bi im dao trenutak da shvate što
im govori. Austin je bio napet i tek je sada shvatio što se
događalo između nje i onog ljutitog liječnika. Očito se oglušila o
njegov nalog. "Vaš suprug imao je hematom. Ukratko, natekla
51
je vanjska strana mozga. Obično je u takvim situacijama

pacijent lucidan, kao što je i Joseph bio. Simptomi često ne
dolaze do izražaja pa je liječnicima teško prepoznati da je riječ o
hitnom slučaju. U ovom slučaju, daje pacijent pušten na kućnu
njegu, vjerojatno bi došlo do onog najgoreg. Uspjeli smo ga
operirati prije nego što je hematom nanio ozbiljnu i nepovratnu
štetu njegovu mozgu. No, kad smo ga otvorili, naišli smo na još
jedan problem."
Nitko nije želio prekidati liječnika. Zastao je i potom
nastavio. Austin je znao daje stvar vrlo ozbiljna. Ujedno, bio je
svjestan da mora zahvaliti Kinsey za ono što je učinila.
"Unutra smo pronašli malo tkivo. Vaš suprug imao je prvi
stadij raka na mozgu. Uspjeli smo ga potpuno izvaditi. Srećom,
bio je malen i čini se da operacija nije nanijela nikakvu štetu.
Zbog ozbiljne traume Joseph se sada nalazi u komi. Nažalost, to
je sve što vam u ovom trenutku mogu reći. Sljedeća sedamdeset i
dva sata su kritična. Moram vas upozoriti da se u ovakvim
slučajevima katkada pacijent više ne probudi."
"Molim vas, mogu li vidjeti svog supruga?" pitala je
Katherine. Njezin glas bio je tih, a Austin je opazio njezinu
snagu koja je nadjačala bol kroz koju je prolazila. Još jednom je
bio oduševljen njome.
"Da, ali samo nakratko. U njegovoj sobi ne smije biti više od
dvoje ljudi istodobno."
"Ja ću te odvesti, mama", rekao je Lucas i primio je za ruku.
"Čekat ćemo vas ovdje", rekla je Amy, zagrlivši Katherine.
52
"Hvala ti, draga", odgovorila je Katherine i krenula za

sestrom na odjel intenzivne njege.
"Imate li informacije o mojem ocu, Georgeu Andersonu?"
pitao je Austin čim je Katherine napustila čekaonicu. Nije je
želio opterećivati, ali morao je čuti kako je on.
"Vaš otac će uskoro biti gotov s operacijom. Liječnik koji ga
je operirao doći će do vas. Znao sam da ćete imati pitanja o
njegovu stanju, ali ne bih želio ometati tijek procedure. Koliko
sam čuo, vitalni organi su mu stabilni. Još jednom ponavljam da
ne želim davati lažnu nadu ni govoriti uime njegova liječnika, ali
mogu vam reći daje bio živ kad sam izlazio iz sale", odgovorio je
doktor Weston.
Austin je odahnuo. Bree se rasplakala kad je čula prvu vijest
o svojem ocu. Chad ju je podignuo u naručje i nosio je do stolca.
Austin je bio zahvalan što nije sama. Chad će biti njezina stijena
na koju će se moći osloniti u ovim teškim trenucima.
"Hvala vam", rekao je Trenton. Neko vrijeme stajali su u
tišini.
"Idem nam po kavu", rekla je Cassie.
"Pomoći ću ti. Ne mogu samo sjediti ovdje. Osjećam se tako
bespomoćnom", rekla je Jessica. Dvije žene izišle su iz čekaonice.
Austinu se činilo da čekaju satima prije nego što su se
napokon otvorila vrata. Liječnik se osvrnuo oko sebe i prišao im.
"Trenton Anderson?"
"Ovdje sam", Trenton mu se približio.
53
"Gotovi smo s operacijom vašeg oca Georgea. Pretrpio je

udarac glavom u vrata automobila, što je prouzročilo manju
oteklinu na mozgu. Zasad se njegovo stanje ne čini
zabrinjavajućim, ali pažljivo motrimo ozljede glave. Ujedno ima i
slomljenu nogu, dva slomljena rebra i probijena prsa. Operacija
je bila uspješna, ali morali smo ga staviti u induciranu komu jer
bi bol bila nepodnošljiva. Vrlo smo oprezni i zbog nedavnog
srčanog udara. Volio bih da imam više informacija, ali ovog
trena mogu vam potvrditi jedino da je stabilno. Naravno,
sljedeća dvadeset i četiri sata kritična su i promatrat ćemo ga
kako bismo bili sigurni da nema nekih negativnih reakcija ni
simptoma nakon operacije. Ima dobre šanse."
"Možemo li ga vidjeti?" pitala je Bree.
"Da, ali trenutačno se nalazi na odjelu intenzivne njege i
ondje će biti sljedećih dvadeset i četiri do četrdeset i osam sati.
Molim Vas za tišinu u sobi i maksimalno dvoje ljudi istodobno.
Sada mu treba odmor više nego išta i to će mu biti najbolji
lijek."
"Hvala vam, doktore", rekao je Austin i rukovao se s njim.
"Ja ću najprije uvesti Bree, a onda možete ti i Max do
njega", rekao je Trenton Austinu.
Austin i Max čekali su bez riječi svoj red da vide oca.
Sekunde su sporo prolazile. Napokon su se vrata otvorila i Bree
je u suzama potrčala u naručje Chada. Trenton nije izgledao
dobro, ali Austin je znao da mu treba dati koji trenutak kako bi
se pribrao.
54
On i Max požurili su kroz vrata. Nisu znali što ih čeka. Ušli

su u sobu i ugledali Georgea na krevetu, okruženog raznoraznim
žicama koje su spajale njegovo tijelo na aparate. Austin je ostao
bez riječi.
Bio je svjestan da se takve nesreće svakodnevno događaju i
pogađaju obitelji. Gubitak njihove majke bio je najteže iskustvo
u njegovu životu i nije znao kako bi preživjeli da izgube i oca.
Prišli su krevetu. Austin se srušio na stolac i primio očevu
ruku. Oslonio je čelo na njihove spojene ruke i prvi put u životu
izgovorio je molitvu u sebi.
"On je snažan, Austine. Izvući će se iz ovoga. Kao i stric
Joseph", šapnuo je Max. To je ono što je trebao čuti i u što je
morao vjerovati.
"Moraš se probuditi, tata. Trebamo te", molio ga je Austin,
osjećajući se poput tinejdžera kojemu je trebalo očevo
uvjeravanje da će sve biti u redu.
Ostatak vremena sjedili su u tišini. Uskoro ih je sestra
podsjetila da im je vrijeme isteklo i vratili su se u čekaonicu.
Katherine se već vratila, suznih očiju. Ono što je sigurno jest
da će idućih nekoliko dana biti pravi ispit njihove izdržljivosti.
"Mama, trebala bi nešto pojesti", rekao je Lucas, no ona je
odmahnula glavom.
"Oporavit će se i tada će nas trebati snažne. Obojica. Nikako
im neće koristiti naše tugovanje kao da se neće probuditi. Molim
te, idemo doručkovati i siguran sam da ćemo nakon toga doznati
novosti", rekao je Mark.
55
Emily je sjela pokraj Katherine i nastojala biti pozitivnom,

pružajući joj podršku.
"U redu", Katherine se napokon složila. Spustili su se niz
hodnik do zalogajnice. Uglavnom nisu jeli, ali trudili su se
barem nešto unijeti u sebe da izdrže ono što ih čeka.
Dan je prolazio bez promjena u Josephovu i George-ovu
stanju. Svi su se trudili razmišljati o tome kako je to dobro, ali
čekanje je bio najteži dio.
"Spasila si život Josepha Andersona. Ova bolnica zahvalna je
na tvojoj iznimnoj hrabrosti i ustrajnosti iako bi većina ljudi u
istoj situaciji posustala. Želim ti dati do znanja da će se istražiti
sve što se dogodilo i želim da znaš da nisi pogrešno postupila.
Uobičajeno je slušati upute liječnika, ali ovo je bila iznimna
situacija. Da nisi na vrijeme pozvala neurokirurga, Joseph
vjerojatno ne bi preživio noć, a kamoli posljednje četiri noći",
rekla je Kinseyna nadređena dok su sjedile u njezinu uredu.
Joseph i George bili su već četiri dana u bolnici. Često ih je
posjećivala i provjeravala njihovo stanje, ali trudila se
izbjegavati Austina. Nije joj bilo lako, ali zasad je imala uspjeha
u tome. Ujedno je često viđala Cassie i pružala joj utjehu.
Svakim danom napetost je polako popuštala. Svaki novi dan
koji su George i Joseph dočekali, učinio ih je snažnijima.
"Hvala", promrmljala je Kinsey.
"George Anderson pokazuje znakove poboljšanja. Na zahtjev
obitelji prebacili smo ga u sobu gdje može biti s bratom. Večeras
ćemo prekinuti induciranu komu u kojoj se nalazi. Joseph je
56
dovoljno stabilan da ga se preseli u drugu sobu. Obitelj vjeruje

da će braći pomoći u oporavku da budu zajedno."
"To su sjajne vijesti", odgovorila je Kinsey. Nije joj bilo
sasvim jasno zašto joj nadređeni sve to govori. Neke od vijesti
već je čula od Cassie, ali nije bilo potrebe za ovime.
"Razumijem da si zbunjena. Obično ne dijelimo takve
informacije s našim osobljem, ali obitelj Anderson inzistirala je
da ti budeš zadužena za brigu oko Josepha i Georgea, s obzirom
na to da imaš iskustva s takvim pacijentima i budući da si
zaslužna za spašavanje Josephova života. Iznos novca koji su
predvidjeli za ovu bolnicu dovoljan je da ispunimo sve njihove
zahtjeve i dat ćemo sve od sebe da to zaista i učinimo. Molbu da
ti budeš sestra koja je zadužena za njihov oporavak lako je
ispuniti." Kinsey se osjećala počašćeno, ali istodobno je osjetila
strah. Što ako im se nešto dogodi dok je ona zadužena za njih?
Inače je bila sigurna u sebe i znala je da dobro radi svoj posao,
ali oni nisu bili svakodnevni pacijenti. Mnogo ljudi ih je voljelo i
bio je to veliki teret za nju.
Tu je još i Austin. Kako će ga izbjegavati bude li se svaki
dan brinula o njegovu ocu i stricu? No, nije imala izbora.
Prihvatila je ponudu.
"Joseph i George bit će tvoja glavna dužnost. Radit ćeš
smjene po dvanaest sati, šest dana u tjednu. S obzirom na to da
si već tražila da radiš prekovremeno, ovo je idealna prilika za to.
Članovi obitelji svjesni su da trebaš odmor i san, ali zatražili su
57
da uvijek budeš u blizini, za slučaj da nešto pođe po zlu. Bili su

vrlo darežljivi što se tiče svih dodatnih troškova."
"Bit će mi drago izvršiti taj zadatak", napokon je
odgovorila.
"Tvoja smjena počinje sutra ujutro u sedam sati. Predlažem
da sada odeš kući, odmoriš se i spakiraš stvari koje će ti biti
potrebne. Pred nama je dug tjedan. Čini mi se da će ovaj
zadatak potrajati neko vrijeme. Iako se George dobro oporavlja,
Joseph..." zaustavila se. Nitko nije volio predviđati sudbinu
pacijenata, čak i kada je situacija bila beznadna.
"Hvala vam", rekla je Kinsey i potom izišla iz sobe.
Jednostavno će morati dati najbolje od sebe za obojicu. Austin je
samo običan muškarac, zar ne? Nije imao nikakvu kontrolu nad
njom. Mogla se nositi s njime u profesionalnom okruženju. Neće
utjecati na nju. Čak joj se nije ni sviđao.
Dok je razgovarala sama sa sobom, nešto ju je ste-gnulo u
želucu. Znala je da laže samoj sebi. Željela ga je vidjeti i biti u
njegovoj blizini. Samo što nije željela to željeti.
Nekoliko sati kasnije Kinsey je stajala pokraj liječnika koji
su vadili cijev za disanje Georgeu i počeli ga buditi iz kome. Dok
se polako razbuđivao i dolazio k svijesti, njegova obitelj se
okupila u sobi, zabrinutih izraza na licu.
"Tata?" dozivala ga je Bree dok je pokušavao otvoriti oči.
"Bree?" promrmljao je promuklim glasom.
"Tata! O, hvala ti Bože", Bree je plačući prošla kraj sestre i
kleknula pokraj očeva kreveta. Iz njezinih očiju slijevale su se
58
suze zahvalnosti i olakšanja, a na licu joj se napokon pojavio

osmijeh. "Tako sam se brinula. Moraš me prestati tako plašiti",
zahtijevala je od njega.
"Joseph?" rekao je.
"Pokraj tebe je, tata. Dobro se oporavlja. Liječnici su sve
dobro odradili, ali trenutačno se nalazi u komi. Nemoj se brinuti.
Svi u bolnici izvrsno se brinu o njemu. Previše je radio i ovo je
način na koji mu njegovo tijelo daje do znanja da mu je potreban
san", rekla je Bree.
U njegovu oku pojavila se suza, ali nasmijao se kada je
slušao kćerine pozitivne riječi. Kad je podignuo pogled, ponovno
se nasmijao jer je ugledao cijelu svoju obitelj.
"Nedostajao si nam, tata. Slažem se s Bree. Moraš se početi
bolje brinuti o sebi", rekao je Trenton i prišao mu.
"Da. Katherine je rekla da nema više divljih vožnji za vas
dvojicu", rekao je Max i stisnuo očevu ruku.
"Osim ako se ne želiš suočiti s njom", dodao je Austin.
"Tako je, George Anderson. Nema više divljih vožnji za vas
dvojicu. Ne mogu podnijeti vidjeti te dvaput u kratkom vremenu
u bolničkom krevetu", rekla je Katherine i sjela na stolac pokraj
njegova kreveta. "Nedostajao si mi, prijatelju. Tvoj brat je
snažan čovjek. Bree je u pravu. Jednostavno mu je potreban duži
odmor. Molim te da ne brineš za njega. Želim da se što prije
oporaviš i pomogneš mi vratiti Josepha." Georgeove oči napunile
su se suzama dok je slušao Katherine.
"Tako mi je žao", šapnuo je.
59
"Nećeš mi to raditi, George. Neću ti dopustiti da pre-uzmeš

krivnju za ono što se dogodilo. To nije ni tvoja ni Josephova
krivnja već je riječ o užasnoj odluci onog čovjeka koji je svjesno
sjeo za volan iako je popio previše alkohola. Tužno je što ga zbog
takve nepromišljene odluke njegova obitelj više neće vidjeti. Bio
je sebičan, a sada će njegova jadna djeca morati pokopati svog
oca. Svakog dana zahvaljujem Bogu što ste Joseph i ti i dalje uz
mene. I ne želim čuti više ni jednu ispriku od tebe", prekorila ga
je, gledajući ga u oči.
"Volim te."
"I ja tebe volim, George. Znaš da ćeš mi zauvijek biti jedan
od najboljih prijatelja. Iz nekog razloga, kada sam te ugledala u
toj bolničkoj odjeći, sjetila sam se naših plesova i smijanja do
zore u ranim dvadesetima. Imao si košulju sličnog uzorka kao
što je na ovoj odjeći. No, dosta o prošlosti. Moramo se
usredotočiti na sadašnjost i tvoj izlazak iz bolnice. Razumiješ li
me?"
"Razumijem", rekao je i nasmiješio se.
"George!" Esther je plačući ušla u sobu. "Budan si", rekla je i
sjela pokraj Katherine.
Neko vrijeme izmjenjivali su poglede sve dok Esther nije
shvatila da ih promatraju svi u sobi.
"Toliko sam sretna što možeš razgovarati", rekla je.
"Hvala ti što si došla", šapnuo je George, pogleda uperenog
u Esther, a potom se osvrnuo promatrajući svoje bližnje
okupljene oko njega.
60
Kinsey je izišla iz sobe kako bi mogli razgovarati u miru.

Kakva prekrasna obitelj su bili.
61
ČETVRTO POGLAVLJE
Prošao je cijeli tjedan, a on se ponašao najbolje što je mogao.

Neprestano je ulazila i izlazila iz sobe. Unutra. Van. I tako
stalno.
Bilo je to pravo mučenje.
Austin je promatrao Kinsey kako već četvrti put toga dana
ulazi u sobu i osjetio je napetost u mišićima. Nekoliko puta
pokušao je započeti razgovor s njom, ali svaki put bi mu se vrlo
profesionalno nasmijala i okrenula mu leđa. Dojadilo mu je
izigravati pristojnost.
"Kinsey, volio bih s tobom razgovarati o svojem ocu. Nisam
još ništa jeo danas, pa možemo zajedno na ručak", rekao je
Austin, svjestan da ju je stjerao u kut.
Njezina nadređena bila je u sobi s njima i znao je da ga
Kinsey neće odbiti. Sve je dobro isplanirao.
"Nažalost, nemam vremena za ručak", rekla je i pošla
provjeriti Georgeove vitalne funkcije. Bila je pametna. Nije ga
odbila, ali dala mu je do znanja da nema vremena za to.
"Možeš ići, s obzirom na to da gospodin Anderson želi
porazgovarati o stanju pacijenta", rekla je njezina šefica. Austin
se zahvalno nasmijao i osjetio je zadovoljstvo kada je vidio da se
starija žena zacrvenjela.
"Hvala vam", odgovorila je Kinsey premda je u sebi kipjela.
62
To je prošlo dobro, pomislio je. Bila mu je još draža kad je

ljutita. Namještao se u stolcu jer su mu hlače odjednom postale
neudobne. Promatrao ju je cijelo vrijeme dok je završavala
zadatke u sobi.
Požurila je izići iz sobe tako da je morao potrčati za njom
kako bi je dostigao. Ignorirala ga je dok su u tišini koračali
hodnikom prema zalogajnici. Kad su ušli, uzela je pladanj i
počela stavljati hranu. Činilo se kao da joj nije važno što će jesti.
Željela je što prije završiti s time. Znači da će morati jesti vrlo
sporo. Neće ga se tako lako riješiti. A razmišljao je i o još jednoj
mogućnosti koja bi odmah popustila napetost koja je vladala
među njima.
"Što je tako važno da smo morali izići iz sobe?" pitala je
Kinsey čim su sjeli. Gledao ju je dok je miješala kavu, neprestano
vrteći žlicom u krug, sve dok nije spustio dlan na njezinu ruku.
"Nisam tako loš kakvim me smatraš. Ne znam zašto me
pokušavaš takvim prikazati, a proveli smo nevjerojatnu noć
zajedno. Bila si ondje sa mnom, a ako se dobro sjećam, bila si i
vrlo zadovoljna", rekao je Austin, ne obazirući se na njezino
pitanje.
Kinsey je ostala bez daha dok je pokušavala izvući svoju
ruku iz njegove. Čvrsto ju je stisnuo. Napokon je spustila žlicu
na stol. Pogledala ga je u oči.
"Slušaj, Austine. Jasno mi je da misliš da sam drukčija nego
što jesam. Inače ne prakticiram seks za jednu noć. Nemam
ljubavne afere. Moram razmišljati o svojoj karijeri i obitelji.
63
Vjerovao ili ne, želim zadržati dobru reputaciju. Mislim daje

najbolje da se otarasiš takvog razmišljanja o meni tako da
svatko od nas može krenuti svojim putem."
"Žao mi je, ali ne slažem se s tobom. Kao prvo, nikad te
nisam optužio ni pomislio da si ‘cura za jednu noć.’ I nisam
tražio od tebe nikakvu jeftinu aferu. A posljednje što želim
napomenuti jest da i ja brinem o svojoj reputaciji. Moja obitelj
cijenjena je u zajednici."
"Hah!"
Njezin djetinjast uzvik nasmijao ga je. Gledao ju je i borio se
da se ne počne nekontrolirano smijati. Definitivno je bila jedna
od najintrigantnijih žena koje je upoznao. Nije mogao prestati
trčati za njom i možda ga je baš ta činjenica toliko zaintrigirala.
Obično je on bio plijen i žene su se lijepile za njega, a sada se
napokon osjećao kao pravi muškarac i on je bio taj koji trči za
svojim plijenom. Razvukao je osmijeh.
Nakon nekoliko trenutaka tišine, Kinsey ga je pogledala.
Možda je i sama shvatila da se ponaša tvrdoglavo.
"Dobro, mogu priznati da nisi nikakav zli vrag. No, i dalje
stojim kod toga da nisam zainteresirana za spoj s tobom."
"S obzirom na to da se zbog okolnosti neprestano viđamo,
možemo li barem biti prijatelji? Osim toga, tvoja najbolja
prijateljica udala se za mojeg brata, što znači da ćemo se često
viđati", rekao je.
Nije mogla znati daje ispod stola prekrižio noge. Imao je
puno veće planove s Kinsey i nije želio biti samo prijatelj s njom.
64
Imao je nekoliko ideja o tome što bi mogli raditi u praznim

bolničkim sobama. K vragu, u njezinoj blizini uvijek je bio tako
napaljen.
Pogledu I a ga je prijekorno i znao je da mu ne vjeruje, ali
kakav je izbor imala? Kada bi odbila njegovu ponudu, time bi
priznala da joj se sviđa. Ako prihvati prijateljstvo, morat će se
boriti i protiv sebe i protiv njega. Stjerao ju je u kut još jednom i
mogao je vidjeti neodlučnost na njezinu licu. Opustio se kad je
shvatio da ju je nagovorio.
"Ne bih išla tako daleko i nazvala nas prijateljima, ali slažem
se da možemo imati pristojan odnos", napokon je progovorila.
Zadovoljno se nasmijao, a njezini obrazi su se zarumenjeli.
Sve bi dao daje može prebaciti preko ramena i odvući je do
najbližeg spremišta. Koliko je samo mogućnosti nudila ova
beskrajno velika bolnica.
"Ne mogu se složiti. Ili smo prijatelji ili... morat ću ti
dokazati da mogu biti zaista dobar prijatelj. No, to bi moglo
potrajati malo dulje", zaprijetio joj je samouvjerenim
osmijehom.
Promatrao je njezino čuđenje. Znala je kakve su mu namjere
i znao je da ga ona želi, ali nije to željela priznati. Morao ju je
dobiti nasamo.
"Moram se vratiti na posao", rekla je i brzo ustala od stola.
Nije ni dotaknula ručak. Bio je svjestan koliko sati radi i nije
želio da propusti obrok zbog njega.
65
Ustao je od stola i položio ruke na njezina ramena. Njihova

tijela bila su udaljena samo nekoliko centimetara. Nagnuo se
prema njoj i osjetila je njegov dah na svojem licu.
"Završi ručak, Kinsey. Pustit ću te na miru... za sada."
Izmaknula se i ponovno sjela za stol. Činilo se kao da joj je
oduzeo riječi iz usta. Sviđalo mu se to. I on je odlučio sjesti i
pojesti svoj ručak. Promatrao ju je kako polagano jede komadiće
slasne lubenice.
Jedva se suzdržao da ne zastenje dok ju je gledao.
Iščekivanje je bilo pravi pakao za njegovo tijelo, ali znao je da će
sve to biti vrijedno onog trenutka kada zajedno završe u krevetu.
Proći će kroz pakao ako je potrebno, samo da može uroniti
duboko u nju.
Proveli su nekoliko minuta u tišini dok mu se znoj spuštao
niz čelo i tada se prisilio staviti zalogaj u usta. Nije mu bilo
važno što jede ni kakvog je okusa. No, bio je zadovoljan kad je
vidio da je pojela cijelu voćnu salatu. Bila je tako mršava i činila
mu se puno sitnijom nego one noći na vjenčanju. Bez obzira na
to, bila je prekrasna, ali ne bi joj škodilo još nekoliko kilograma.
Ta pomisao navela ga je daje zamisli s okruglim trbuščićem i
grudima koje izviruju iz uske majice. Iznenada je potiho
zastenjao, a Kinsey ga je začuđeno pogledala. Znao je daje i ona
primijetila požudu iz njegova pogleda.
K vragu, dao bi milijun dolara za pet minuta nasamo s njom.
Dobro... možda ipak za sat vremena. Njezino tijelo toliko je
predivno da zaslužuje nekoga tko će to cijeniti.
66
Nakon još nekoliko trenutaka koje su proveli u tišini, odlučio

je napokon razgovarati s njom o svojem ocu.
"Moj otac uskoro će napustiti bolnicu. Složio se ostati s
Katherine u kući kako bi joj bio podrška. Ona se čini snažnom,
ali svi smo svjesni tereta koji nosi.
"I ja sam zabrinuta za Katherine. Ne mogu ni zamisliti kako
se osjeća. Drago mi je da je tvom ocu sada bolje i sigurna sam da
će joj on biti od velike pomoći."
"Cijenim to, Kinsey. Ono što želim reći jest da će stric
Joseph morati dulje ostati ovdje, što znači da mu i dalje treba
posebna skrb. Ako se njegovo stanje ne promijeni za nekoliko
tjedana, morat ćemo potražiti neku alternativu. Primjerice,
odvesti ga kući gdje će i dalje imati potpunu njegu. Moja strina
će biti uz njega kao i mi ostali. Nije bitno je li riječ o mojem ocu
ili stricu. Svi brinemo jedni za druge."
Vidio je zbunjenost na njezinu licu. Nije joj bilo jasno kamo
vodi ovaj razgovor. Mogao je prepustiti sve ovo njezinoj šefici, ali
tada ne bi mogao vidjeti njezinu reakciju.
"Odvedemo li strica kući, zatražit ćemo da ti i dalje budeš
medicinska sestra koja će voditi brigu o njemu."
Pričekao je da shvati što joj govori. Nije bio razočaran
njezinom reakcijom. Znao je da se osjeća sigurnije uz njega sve
dok su bili u bolnici. Primijetio je njezinu zabrinutost zbog
činjenice da mu neće moći odoljeti jednom kad budu zajedno u
kući po cijele dane i noći.
67
"Ja... morala bih razgovarati o tome sa svojom šeficom.

Mislim da si bolnica ne može dopustiti takvo što", rekla je
drhteći.
"To neće biti trajno rješenje. Moj stric će se s vremenom
oporaviti", rekao je samouvjereno.
"Sada stvarno moram ići natrag na posao", rekla je i brzo
ustala kao da se boji da će je ponovno zaustaviti.
Promatrao ju je dok je žurila iz zalogajnice. Nasmijao se.
Može se truditi i pokušati pobjeći od njega, ali...
***
Kinsey je skrenula iza ugla i počela trčati. Trebala je
udahnuti svježi zrak i to odmah!
Osjećala se kao da gori. Kako ju je taj muškarac uspio toliko
izbezumiti sa samo nekoliko riječi. Nije bilo šanse da bude
Josephova medicinska sestra kad stigne kući. Inače bi odmah
prihvatila takav posao. Bila je to idealna prilika i tako bi
zasigurno osigurala doživotan posao u bolnici s obzirom na
činjenicu da bi Andersoni donirali gomilu novca, ali pomislivši
na duge i tihe noći u blizini Austina...
Znala je da će biti ondje cijelo vrijeme.
Drhtala je pri pomisli na njega dok je izlazila na sporedni
izlaz i udisala svježi zrak. Upravo joj je to trebalo, hladan
proljetni povjetarac u kasno jutro. Nekoliko puta je udahnula
dok su joj različite misli kolale glavom.
68
Dosad se nije smatrala takvom ženom. Imala je planove i

ciljeve. K vragu, imala je čak i vlastiti desetogodišnji plan koji je
stajao natipkan na njezinu radnom stolu.
Nikada zbog nekog muškarca nije imala zbrku u glavi niti
osjećala slabost u nogama, a posebno ne zbog toliko arogantnog,
samouvjerenog i savršenog ljubavnika.
Zaustavi se!
Ne smije razmišljati o Austinu kao o ljubavniku. Mora
pribrati misli i usredotočiti se na svoj posao. Jednostavno će
zahvaliti svojoj šefici na ponudu i odbiti je.
Da, u snovima. Teško da će taj razgovor proći tako dobro
kako se nadala.
Trebalo joj je desetak minuta da se smiri i vrati se. Odlučila
je prileći u svoju sobu i nije je bilo briga uhvati li je netko dok to
čini. Morala je to učiniti prije nego što se ponovno suoči s
Austinom.
Ušla je i ostavila ugašena svjetla. Uzdahnula je kad je
zatvorila oči u tom malom prostoru koji nije bio veći od
prosječnog ormara. Nevoljko je ustala nakon nekog vremena,
svjesna daje njezino vrijeme za skrivanje isteklo.
Dok je napuštala sobu, podsjetila se da prije svega treba
ostati profesionalna. Plaćali su je dvostruko više od njezine
uobičajene plaće i neće dopustiti nekom muškarcu da stane na
put njezinoj karijeri. Morat će biti otpornija i kloniti se Austina
što je više moguće. S vremenom će mu dojaditi ta igra, barem se
tako uvjeravala.
69
Ispravila se i ušla u sobu Andersonovih i osjetila olakšanje

kada je vidjela da Austin nije ondje.
Tijekom dana primijetila je da često pogledava prema
vratima. Nije bila sigurna je li joj doista laknulo što ga nema ili
je pomalo razočarana. Možda će joj do kraja dana zatrebati
recept za Valium. Što će tek biti za mjesec dana.
"Kunem se da odlazim odavde ako se ne pribereš", rekla je
Austinova tajnica Margie.
"O čemu to govoriš?" pitao je Austin, pogleda uperenog u
vidno iznerviranu ženu.
"Hodaš uokolo poput nekog medvjeda, vičeš na ljude oko
sebe i ponašaš se poput seronje."
"Margie", rekao je iznenađeno. Radila je za njega
posljednjih deset godina i bila je praktički član obitelji. Nikad se
nije ustručavala izreći ono što joj je na umu, ali dosad je nije
vidio u ovakvom izdanju.
"Nemoj ti meni Margie. Nisam neka nova cura koja je tek
izišla s fakulteta i ne želim se suočiti s tobom i reći ti da se
pribereš. Možeš razgovarati sa mnom o onome što te muči ili ću
uzeti slobodno poslijepodne."
"Dobro sam", inzistirao je.
"U tom slučaju odabirem drugu opciju. Vidimo se sutra",
rekla je i okrenula se prema vratima, s namjerom da izađe iz
sobe.
70
"Ne možeš otići. Imamo još dosta posla danas", inzistirao je i

ustao sa svog stolca.
Margie se okrenula i podignula obrvu. Čekala je.
Uzdahnuo je i ponovno sjeo. Znao je da se ponaša drukčije
nego inače, ali nije mislio da je baš toliko grub da su mu
zaposlenici spremni otići iz ureda.
Bio je frustriran. Tjedan dana izbjegavao je bolnicu,
nadajući se da će mu udaljenost pomoći smiriti divljanje
njegovih hormona.
To se nije dogodilo.
Ništa nije pomoglo.
Margie je stajala pred njim, s naočalama spuštenima preko
nosa, neprestano ga promatrajući. Jednom rukom oslonila se o
bok i prstom tapkala, dajući mu do znanja da čeka njegovu
izjavu. Htio se nasmijati, ali bio je svjestan da to baš i nije
pametno u ovom trenutku.
Suzila je pogled i frustrirano uzdahnula. Bila je zaista
zabavna kada se ljutila. Ovaj tjedan je primijetio da ima
ružičaste pramenove na svojoj kratkoj, sijedoj kosi. Bila je blizu
šezdesete, ali jednom mu je napomenula da su godine samo broj.
Rekla je da je daleko od smrti i namjerava se odijevati kako želi i
raditi što god joj padne na pamet.
Upravo je to volio kod nje. Unosila je smijeh, ljubav i
lojalnost u ovaj ured. I bila je genij. Znao je da bi se ured raspao
bez nje. Ako je htjela razgovarati s njim, onda će se morati
71
potruditi da joj udovolji jer će, u suprotnom, ured biti u kolapsu

bez nje.
"Mnogo toga se dogodilo... moj otac, stric Joseph..."
zaustavio se. Znao je iz njezina pogleda da joj je jasno da nije
riječ o tome.
"Oboje znamo da to nije istina. Znam da si zabrinut za njih,
ali ovo što se događa s tobom ima veze s nečim sasvim drugim",
rekla je.
"Radi se o tome da... imam nekih osobnih problema",
oklijevao je. Nije želio spomenuti o kakvom se problemu radi.
"E, sad smo već bliže cilju. Kako se zove mlada dama? Je li
možda dobila žulj na stopalu od vrtoglavih potpetica kakve
uglavnom nose cure s kojima se viđaš?"
"Margie..." uzdahnuo je frustrirano.
Odjednom se nasmijala i shvatio je da se počeo crvenjeti u
licu. Bila je previše pametna da bi radila za njega. Bilo bi bolje
da se kandidirala za predsjednicu. Znao je daje shvatila o čemu
je riječ i osjećao se poniženo.
"O, Bože. Nije te valjda neka cura odbila? Ovo je smiješno.
Dobrodošao u stvaran svijet, Austine", rekla je.
"Nije se to dogodilo", viknuo je.
"Naravno da jest. Zagrijao si se za curu, a ona ne želi imati
posla s tobom i ne znaš kako se nositi s time. Bilo je i vrijeme da
se tako nešto dogodi. Bude li pametna, to je cura koju trebaš
zadržati uza sebe."
72
"Nije me odbila kad smo se upoznali", viknuo je. Odmah je

požalio zbog riječi koje je izgovorio kada je vidio kako ga
Margie gleda. Znao je da će mu očitati bukvicu.
"Austine Jeffrey Anderson! To je neprihvatljivo od tebe!
Čini se da si konačno upoznao pravu djevojku i sada činiš
nepravdu spominjući je u takvom kontekstu. Da se nisi usudio
dopustiti joj da ti pobjegne zbog takvih izjava. Moram je
upoznati."
"Ja... samo sam želio reći da je u početku sve bilo u redu.
Zatim se uplašila i što već i počela bježati od mene i ignorirati
me. Mjesecima sam pokušavao razgovarati s njom i sada je... K
vragu, ni sam ne znam što ona misli o svemu. No, znam da me
želi. Kada smo zajedno između nas vlada napetost koju bi se
moglo rezati nožem."
"Mislim da ti je bolje da shvatiš što ona misli i želi jer mi se
ta žena već neopisivo sviđa", rekla je Margie nježnim tonom. Već
mu je oprošten njegov ispad.
"Potrudit ću se."
"U redu."
"Možemo li sada krenuti na posao?" pitao je. Bilo je ironično
što mora tražiti dopuštenje za rad od svoje zaposlenice.
"Naravno. Ono zbog čega sam došla jest problem s
isporukama. Neke pošiljke nedostaju. Jutros je došlo do
tučnjave", rekla je, zauzevši profesionalan ton.
"Tko je zadužen za problem?"
73
"Dean, ali nazvao je prije nekoliko minuta i potpuno je izvan

sebe. Čini se da Jack pravi probleme."
"Sranje. Znao sam", progunđao je nezadovoljno.
"Upravo tako", složila se Margie.
"Idem odmah tamo."
Margie je izišla iz sobe, a Austin je ustao od stola, zahvalan
što se pojavio problem koji će mu privremeno odvratiti misli od
Kinsey.
Odvezao se do skladišta, pojačavajući glazbu kako bi utopio
u njoj vlastite misli. Ni to nije djelovalo kao ni sve drugo što je
pokušavao.
Bio je sretan kada je ondje ugledao svog brata, Trentona,
koji je već razgovarao s Deanom.
"Hej, izgledaš grozno, braco", rekao je Trenton kada mu je
prišao.
"Hvala. Kako si ti?"
"Očito sam bolje od tebe."
"Reci mi što se događa, Dean?" pitao je Austin. Odlučio je
da je najbolje ignorirati Trentona. Možda će ga tako ostaviti na
miru.
"Nedostajale su pošiljke vrijedne deset tisuća dolara.
Dolazile su putem različitih dobavljača. Moji ljudi provjeravaju
narudžbe u proteklih šest mjeseci. Očito je netko bio vrlo
oprezan. Uzimaju nekoliko stvari iz određene pošiljke i naši
klijenti vrlo često i ne primijete da nešto nedostaje. Sada su
74
vjerojatno postali pohlepni i uzeli su mnogo više toga tako da su

nam stigle pritužbe", rekao je Dean.
On je radio za njih već dvadeset i četiri godine. Austin nije
sumnjao da će se pobrinuti da se problem što prije riješi.
"Što je s tučnjavom?"
"Jack se potukao s nekoliko njih. Svi su na rubu otkad smo
doznali za krađu i netko je izgovorio nešto što se Jacku nije
svidjelo, vjerojatno. On se nije izjašnjavao. Poslao sam trojicu
kući i zato sam pozvao vas. Ne želim nikoga optuživati..."
zaustavio se.
"Sada smo sami, Dean. Vjerujemo ti. Na koga sumnjaš?"
pitao je Trenton.
"Ovaj... nemam nikakvih dokaza u ovom trenutku, ali za
sada sve upućuje na Jacka", rekao je s oklijevanjem.
Dean je bio dobar čovjek. Nije želio nikoga optužiti bez
dokaza. Poznavao je svakoga tko je radio ovdje i nije želio biti
odgovoran ako se netko nevin proglasi krivim za takvo što.
"Provest ćemo temeljitu istragu prije nego što iznesemo
optužbe. Ipak, imam osjećaj da si u pravu. Odavno sumnjam u
njega. Puno je pogrešaka i optužbi od drugih radnika. Ionako je
bio blizu gubitka posla", rekao je Austin.
"Idemo u ured i proći ćemo sve dokumente", rekao je
Trenton. Dok su hodali, zaustavljali su ih radnici i postavljali im
razna pitanja.
"Hajde, reci mi sad što te muči?"
75
"K vragu, Trentone, stvarno si raspoložen za to da me

gnjaviš."
"Ne pričamo o mojem raspoloženju. Nego, reci mi, zašto
imaš takve podočnjake?" inzistirao je Trenton.
Austin je uzdahnuo. Obožavao je svoju obitelj, ali nekad je
stvarno naporna.
"Kinsey", konačno je to izgovorio. Njegov brat nasmijao se
kad su stupili u ured. Austin ga je htio premlatiti zbog tog
cerekanja.
"Hvala ti, Austine. Baš mi je to trebalo. Uz sav stres koji me
prati, zaista mogu računati na tebe da ćeš mi popraviti
raspoloženje."
"Drago mi je da mogu pomoći", rekao je Austin.
"U redu. Mogli bismo početi ako ste gotovi s bratskim
temama", rekao je Dean, a Austin je primijetio njegovo
smješkanje koje je pokušavao prikriti. Čini se da je njegov
ljubavni život, odnosno nedostatak takvog, svima bio vrlo
zanimljiv.
U takvim trenucima nedostajala mu je majka. Posjetio bije i
razgovarao s njom, a ona ne bi postavljala suvišna pitanja niti ga
ismijavala. Bila bi onako savršena kakva je oduvijek bila.
Puna ljubavi i razumijevanja.
76
PETO POGLAVLJE
"Josephe, znam da me čuješ. Zaslužuješ nadoknaditi

nedostatak sna i zato se moraš što više odmarati. No, nemoj
zaboraviti da mi se moraš vratiti nakon toga", šapnula mu je
Katherine dok je ležala pokraj njega u bolničkom krevetu.
Osoblje bolnice odavno je odustalo od pokušaja daje spriječe
u tome. Prilagodili su nekoliko monitora na koje je bio
priključen tako da im ne smetaju.
"Definitivno si zaslužio odmor. Trebao bi shvatiti da si u
mirovini, ali ti ne prestaješ miješati se u živote naših sinova.
Možda nisam ništa komentirala posljednjih nekoliko godina, ali
znam da ti imaš prste u svemu. Nisam ti zbog toga prigovarala
jer mi se sviđa rezultat. Sada imam tri prekrasne kćeri i najbolje
unuke na svijetu. Uz to, sada imamo i Georgea i naša obitelj
nastavlja se širiti. Ne bih ti to nikad priznala da si budan, ali
nikad nisam bila sretnija", nastavila je. Suze su se slijevale niz
njezine obraze.
Dok je promatrala svog supruga kako dan za danom
nepomično leži u sterilnom, bolničkom krevetu, u njoj se
nakupljala sve veća patnja. Liječnici su neprestano ponavljali
isto - vrijeme će pokazati svoje.
Bude li takvo obrazloženje i dalje slušala, uskoro bi mogla
zaboraviti svoj pristojan južnjački odgoj jedne dame i ošamariti
nekog od njih.
77
Nedostajao joj je suprug.

Nedostajao joj je njezin najbolji prijatelj.
Još jedna suza pala je s njezina lica.
Tako je zgodan.
Čak i u šezdesetima bio je neodoljiv i najljepši muškarac na
svijetu. Prisjetila se prošlosti i njihova početka te koliko je u
jednom trenutku bila blizu odluke da prekine njihovu vezu.
"Mama, jesi li dobro?" pitao je Lucas kad je ušao u sobu.
Promatrao ju je zabrinuto. Nije željela opterećivati svoju djecu.
Obično je izgledala pozitivno kako bi barem oni mogli nastaviti s
normalnim životom. To bi bila i Josephova želja.
Sve što je on činio bilo je usmjereno na dobrobit njihove
djece. Želio je da oni budu sretni i uspješni, a ne da tuguju i
brinu se zbog njega.
"Oh, Lucase, dobro sam. Pričala sam tvome ocu o danu kad
smo se upoznali", rekla je i uspravila se na krevetu. Ovih dana
trebalo joj je puno više vremena da bi stala na noge. Lucas je
požurio pomoći joj.
"Nikad nisam čula priču o tome kako ste se vas dvoje
upoznali. Hoćeš li nam ispričati?" pitala je Amy sramežljivo.
"Draga moja Amy, to je duga priča", rekla je Katherine
nasmiješeno.
"I ja bih to voljela čuti", rekla je Jessica kad je ušla u sobu s
Alexom.
78
"Slažem se. Mislim daje savršen trenutak da doznamo sve o

velikoj ljubavnoj priči", dodala je Emily, držeći Markovu ruku.
"Pa, ako već inzistirate..." Katherine je oklijevala.
"Da", rekli su svi u sobi.
"Onda privucite stolce. Ovo bi moglo potrajati", rekla je
Katherine prisjetivši se prošlih vremena.
Njezini sinovi i njihove supruge okružili su je i promatrali je
s iščekivanjem. Gledala je te parove koji su i dalje bili zaljubljeni.
Joseph je dobro izabrao žene za svoje sinove.
"Odmah sam se zaljubila u vašeg oca", započela je.
Žene su uzdahnule očekujući romantičnu priču. Znala je da
će ih iznenaditi. Zar njezini sinovi misle da su jedino oni bogati
zavodnici? No, unatoč svemu, ona ih je obožavala.
"Zaljubila sam se u njega s osamnaest godina, prvi put kad
sam ga upoznala. Bili smo na nekoj zabavi i cijelu noć je plesao
sa mnom. Gledao je samo mene, što me šokiralo, jer je bio vrlo
zgodan. Izgledao je poput princa s tim sjajnim, plavim očima,
tamnom, kratkom kosom i očaravajućim osmijehom u
kombinaciji s odijelom koje je bilo šivano po mjeri. Svaka
djevojka u sobi željela je plesati s njim, ali on je izabrao mene.
Osjećala sam se poput princeze dok me vrtio po plesnom podiju",
rekla je.
Kao da je u sebi čula glazbu koja je svirala te večeri kada su
se upoznali.
79
"Nikad dotad nisam bila zaljubljena, ali te noći doznala sam

što to znači. Sljedećih nekoliko mjeseci bili smo nerazdvojni.
Gotovo svakog dana pojavio bi se s cvijećem pred mojim vratima
i nije mi trebalo dugo da padnem na njegov šarm. Kada me
ljubio, uvijek je to bilo tako čarobno, baš kao što je i dandanas.
Željela sam mu dati sve - uključujući svoju nevinost..."
"Daj, mama", rekao je Mark šokirano, kolutajući očima.
"Budi tiho i pusti majku da ispriča cijelu priču", Emily ga je
ukorila. Bilo joj je zanimljivo vidjeti ga kako se crveni.
Katherine se nasmijala kad je vidjela šok na licu svog sina.
Zar je mislio daje on drukčije došao na ovaj svijet?
"Nastavi, mama, molim te", požurivala ju je Jessica. Sve
žene u sobi pažljivo su je slušale.
"Dečki, vi možete prekriti uši ako ne želite slušati. Kao što
sam rekla, bili smo nerazdvojni i nije mu trebalo dugo da me
šarmira. Ljubili bismo se satima dok smo ležali pod zvjezdanim
nebom. Osjećala sam se kao da sam u raju. Prošao je još jedan
mjesec i tada sam očekivala da će me zaprositi. Bila sam
zaljubljena u njega, a on mi je svakog dana dokazivao svoju
ljubav. Znala sam da ćemo se vjenčati, ali nisam to htjela
spominjati. Željela sam romantičnu prosidbu. Osim toga, cijela
naša veza bila je romantična i to je bio očekivan nastavak naše
priče."
Zastala je na trenutak i duboko udahnula.
Ah, koliko godina je prošlo uzalud...
80
"Tada sam, jedne večeri, čula razgovor Josepha i Georgea.

Mislila sam da će mu Joseph možda spomenuti kako će me
zaprositi, ali ostala sam slomljenog srca."
"Ne razumijem", prekinuo ju je Alex, izgledajući zbunjeno.
"Slušaj dalje", rekla je Katherine nježno. Naslonio se i
nastavio slušati priču o svojim roditeljima.
"Prestani je prekidati", ukorila ga je Jessica.
"Oprosti", promrmljao je.
"George je ljutito vikao na Josepha da je sve napravio kako
bi osvojio okladu. Što sam dulje slušala taj razgovor, poželjela
sam da ga nikad nisam čula. Nije mi trebalo dugo da shvatim da
je Joseph te večeri izabrao mene za ples jer su svi šaputali da
sam vrlo ponosna i da me nije lako osvojiti. George se kladio s
Josephom u tisuću dolara da me do kraja večeri neće uspjeti
poljubiti. Ono što me još više boljelo jest činjenica daje George
postao moj najbolji prijatelj. Kad nisam bila s Josephom, obično
bih se družila s Georgeom."
Njezine snahe ostale su bez daha, a sinovi su je zbunjeno
gledali.
"To je užasno", rekla je Emily na rubu suza.
"Da, bilo je grozno, draga. Pobjegla sam i nisam čula njihov
razgovor do kraja. Srce mi je bilo potpuno slomljeno i više nikad
nisam htjela vidjeti Josepha Andersona. Zvao je nekoliko puta
idućih dana i rekla sam majci da mu kaže da sam bolesna. I dalje
je bio uporan, a ja sam, nažalost, izmislila groznu laž za koju
sam znala da će ga natjerati da odustane od mene. Nisam se
81
mogla suočiti s njim. Mislila sam da ću možda uspjeti vratiti svoj

ponos, budem li ja ta koja će to prekinuti."
"Ali..." Mark ju je pokušao prekinuti, ali zaustavio se kad ga
je Katherine pogledala značajnim pogledom.
"Rekla sam mu da sam upoznala drugog muškarca i da smo
zaljubljeni te da je s nama gotovo. Držala sam glavu uspravno
dok sam odlazila od njega. Nikad me nije pokušao spriječiti.
Vjerojatno je bio toliko šokiran onime što je čuo daje ostao
stajati ondje dulje vrijeme."
"Znam da ne želiš da te prekidamo, ali moraš što prije doći
do dijela kada ste ponovno bili zajedno", Lucas je bio nestrpljiv.
Katherine mu se nasmijala. Bio je toliko sličan svojem ocu.
"Prošlo je pet godina i tada sam ga opet vidjela..."
Katherine je zatvorila oči i prisjetila se uspomena. Pamtila
je te dane kao da je bilo jučer. Kada su ona i Joseph napokon sve
izgladili, ispričao joj je cijelu priču...
Njegov djed napravio je veliki nered. Joseph je sjedio u
avionu koji je kružio zračnom lukom u Seattleu.
Dolazio je kući.
Razmišljao je o obiteljskoj kompaniji koja je trebala izabrati
glavnog direktora. Nadao se da to neće biti njegov grozan stric.
Njegov otac ga je nazvao i rekao mu da bi sve što je njegov djed
izgradio moglo biti upropašteno. Joseph je tada znao da mora
krenuti kući.
82
Obožavao je svog oca, kao i djeda. No, nije mogao smisliti

svog strica. Taj čovjek je imao otrov u krvnim žilama i trebalo
ga je zaustaviti...
Joseph nije znao hoće li uspjeti spasiti kompaniju, ali znao je
da će se boriti do smrti za ono što je izgradio njegov djed i za što
se njegov otac svom snagom trudio da spasi.
Kad je djed umro, dionice su podivljale, a ljudi su se prepali
jer se nije znalo tko će od Andersona preuzeti tvrtku.
Josephov otac, Milton, bio je drag čovjek, vrlo brižan, ali
nije bio osoba koja bi mogla biti na čelu jedne velike kompanije.
Nije u sebi imao predatora.
Joseph jest.
Nakon smrti djeda, stric Neilson ciljao je na mjesto
direktora. Želio je samo jednu stvar - pobijediti svojeg brata
Miltona.
Njih dvojica bili su blizanci, ali sasvim različiti. Iznutra i
izvana. Milton je bio drag i uvijek je želio svima pomoći, a
Neilson je bio vrlo pohlepan i mislio je isključivo na sebe. Bio je
pravo zlo i nije mu se smjelo dopustiti da upravlja kompanijom.
U tom slučaju izgubilo bi se mnogo poslova i nastala bi
velika šteta, a on za to ne bi mario. Nije ga bilo briga ni kada je
gazio obične zaposlenike u svojim cipelama vrijednima deset
tisuća dolara. Pogledao je kroz prozor u sjajnu noć u Seattleu.
Nasmijao se.
Katherine.
83
Nikad nije prestao misliti na nju, čak ni nakon pet godina.

Bio je zaljubljen u nju preko glave. Nitko prije ni poslije nje nije
se mogao usporediti s njom. Očarala ga je i potom ga napustila
bez razmišljanja.
Bio je odlučan u namjeri da je zaboravi. Sada ju je morao
ponovno vidjeti. Još jednom se nasmijao. Radila je za kompaniju
i bila je članica upravnog odbora. Njezin glas bit će jedan od
onih koji će odlučivati o novom direktoru. Njegova nježna,
nevina Katherine promijenila se od one večeri kada ju je prvi put
upoznao.
No, nije bila tako nevina kakvom ju je zamišljao dok su
plesali te večeri. Oduzimala mu je dah dva mjeseca. Bila je
neodoljiva. Toliko ju je želio posjedovati. No, bio je strpljiv i
čekao je...
Želudac mu se stisnuo kada se avion napokon zaustavio u
zračnoj luci. Odlučio je da više neće čekati.
"Mogu li to uzeti da vam pomognem", pitala je stjuardesa,
iritirajući ga.
Predao joj je čašu bez riječi. Namignula mu je i okrenula se s
njegovom praznom čašom u ruci.
Za vrijeme leta cijelo vrijeme je flertovala s njim i jasno mu
davala do znanja da bi je bez problema mogao povesti kući sa
sobom. Bio je frustriran. Nije ga nimalo zanimala.
Josephovo uzbuđenje raslo je kada je ušao u taksi.
Uskoro će vidjeti Katherine i bit će u njegovu naručju. A
potom će je napokon izbaciti iz svojih misli...
84
"Koliko puta još moramo o tome? Neilson je praktički vodio

kompaniju posljednjih desetak godina. Benjamin je jako dobar
čovjek, ali bio je dugo bolestan. Milton nije sposoban održati nas
na vrhu."
Katherine je osjetila glavobolju. Mrzila je takve sastanke i
politiku. Razmišljala je o vrućem tušu i neometanom snu od
barem deset sati. Znala je da ovo drugo nije moguće.
Nije mogla spavati više od pet sati zbog neprestanih poziva.
Život je postao kaotičan nakon Benjaminove smrti. Bojala se da
će uskoro postati još gore.
"Najgore što možemo učiniti jest donijeti ishitrenu odluku.
Ovu situaciju treba delikatno riješiti. Investitori su već uplašeni,
a budemo li požurili s donošenjem odluke, to bi nam se moglo
obiti o glavu", rekla je Katherine.
Jedan od članova odbora ju je pogledao. On je bio pripadnik
stare škole koja je i dalje smatrala da žena nema što raditi u
upravnom odboru. Oduvijek joj se gadio taj čovjek. Ni ona nije
maštala o sudjelovanju na dugim sastancima, ali tako je ispalo.
Ako se ona mogla nositi s time, tada bi i on to morao učiniti.
Nije željela raditi za Josephovu obitelj, ali dok je bila u vezi s
njim, zbližila se s njegovim ocem. Kad je Joseph napustio
Seattle, Milton ju je preklinjao da preuzme posao u uredu. Nije
joj dugo trebalo da napreduje i stigne na vrh.
Nasmijala se, prisjetivši se Benjamina. Bio je dobar čovjek.
Posljednjih pet godina provela je uz njega. No, nije mogla
smisliti Neilsona. Bio je poput prave zmije, ali to mišljenje je
85
zadržala za sebe. Osim toga, morala je biti objektivna u svojem

poslu, a ne zauzimati strane. Jedino što ju je zanimalo bila je
dobrobit ove tvrtke.
"S druge strane, ne možemo si dopustiti dugo čekanje jer bi
investitori mogli pomisliti da smo nesposobni. Moraju znati da
smo sposobni donijeti važne odluke", rekao je.
"Više će nam vjerovati napravimo li temeljit posao",
odgovorila mu je.
Raspravljali su još neko vrijeme, a potom je sastanak
završio, uz dogovor da će se odbor ponovno sastati za tri dana.
Svatko od njih morao je napraviti vlastito istraživanje.
Katherine se vratila u svoj ured i sjela u stolac, a glava joj je
pala naprijed. Iza nje je bio dug dan i onaj tuš je zvučao sve
bolje.
Njezine misli usmjerile su se na Josepha, što se često
događalo. Znala je da bi se mogao vratiti za vrijeme pregovora i
morala se pripremiti za njegov eventualni dolazak.
Prošlo je pet godina. Možeš ti to, rekla je sama sebi.
Preselio se u New York prije pet godina. Ondje je postigao
velik uspjeh, čak i bez financijske potpore svoje obitelji. Nadala
se da će ondje i ostati.
Nije mogla vjerovati da joj i dalje nedostaje. Često joj je
dolazio u san. Nijedan muškarac kojeg je upoznala nakon njega
nije se mogao usporediti s njim i bojala se da će tako zauvijek
ostati.
86
Svaki drugi muškarac izgubio bi se u njegovoj sjeni.

Odjenula je kaput. Joseph je prošlost. Izbacila ga je iz svog
života. Neće mu dopustiti da upravlja njezinim osjećajima. Sada
je odrasla. Više nije ona nevina osamnaestogodišnjakinja koja
misli daje svijet savršeno mjesto.
Da barem nije bio tako... tako... Ne! Neće razmišljati o tome.
No, njezin um ju je izdao. Bio je tako... dobar.
Nježan.
Drag.
Strastven.
Dosta!
Govorila je samoj sebi da se mora pribrati. Kako će natjerati
druge da je slušaju ako sama ne želi poslušati svoj zdravi razum?
Izišla je iz ureda, zahvalna što nije srela nijednog člana
odbora na izlasku iz zgrade. Više joj nije bilo do razgovora i
rasprava.
Pozvala je taksi i krenula prema svojem stanu. Kad je
zatvorila vrata stana, naslonila se na njih i uzdahnula s
olakšanjem.
Napokon kod kuće.
Osjetila je kako napetost u njezinu tijelu polako popušta kad
je bacila torbicu na kauč i uputila se prema kupaonici, usput
skidajući odjeću sa sebe.
87
Inače je bila iznimno uredna osoba, ali petkom si je dopustila

iznimke. Potom bi subotom počistila stan do savršenstva i tako
svaki tjedan ponavljala isti proces.
Priuštila si je desetak minuta ispod vruće vode kako bi
isprala sa sebe i posljednje tragove stresa. Vikend je za nju počeo
mnogo bolje nego što je radni tjedan završio.
Stavila je ostatke od jučerašnjeg obroka u mikrovalnu i
čekala znak da je jelo podgrijano i tada se na vratima začulo
zvono.
Ne, rekla je potiho. Nije bila spremna za posjete. Jedino što
je željela jest pojesti večeru uz dobru komediju na televiziji i
potom utonuti u dubok san.
Pomislila je da bi mogla ignorirati osobu koja je na vratima,
ali kada se zvono ponovno začulo, shvatila je da mora otvoriti.
Možda je to netko od susjeda tko je primijetio da je ušla pa ne bi
bilo pristojno da ih sada namjerno ignorira.
Polako se primicala vratima i stisnula zube kad je i treći put
čula zvuk zvona.
"Malo strpljenja", promrmljala je.
Otvorila je vrata i pritom se nadala da joj se na licu ne vidi
koliko ju je iznerviralo što je netko prekida u opuštanju.
Odjednom se dobar početak vikenda urušio.
Ostala je bez riječi kad je na vratima ugledala jedinu osobu
koju je željela izbjeći pod svaku cijenu.
Joseph...
88
Njegov arogantan stav i pogled kojim ju je odmjerio ostavio

ju je bez daha.
Stajao je ondje s rukama oslonjenima na okvir vrata,
onemogućavajući joj da ih eventualno zalupi. Smijao se poput
pantere koja je bila spremna uloviti svoj plijen.
"Imam za tebe pitanje koje nije moglo čekati do sutra",
rekao je kao da su posljednji put razgovarali jučer, a ne prije pet
godina.
Bila je sigurna daje na njezinu licu bio vidljiv šok jer se
Joseph sve više osmjehivao dok ju je promatrao.
"Je li te čovjek s kojim si me varala natjerao na stenjanje
običnim poljupcem kao što sam ja to činio?"
"Nije valjda to rekao!" rekla je Emily.
Katherine je zatreptala i osvrnula se po sobi punoj ljudi,
osjećajući se kao da se budi iz nekog transa. Zaboravila je da im
pripovijeda o sebi i Josephu. Tih nekoliko minuta kao da se
vratila u taj dan. Dan kad joj se Joseph vratio.
"Da, draga, upravo to mi je rekao", rekla je Katherine
nasmijano.
"Zaista se nadam da si ga ošamarila", dodala je Amy.
"Ono što se dogodilo..." započela je Katherine, ali potom se
začuo zvuk jednog od monitora na koje je Joseph bio priključen.
Nastala je tišina i svima se vidio strah na licima. Nekoliko
medicinskih sestara utrčalo je u sobu. Pritisnule su nekoliko
tipki i tada je zvuk prestao.
89
"Sve je u redu. Jedna od žica se isključila", Kinsey ih je

uvjerila.
"Hvala ti, draga", rekla je Katherine i nagnula se da poljubi
Josepha u čelo.
Okrenula se i primijetila da su im se Bree i Austin pridružili.
Bila je toliko usredotočena na prepričavanje prošlosti da nije
shvatila da su ušli u sobu.
"Hoćeš li nastaviti, strina?" pitala je Bree znatiželjno.
"Nastavit ću sutra. Sada sam stvarno umorna, draga",
odgovorila je Katherine. "Lucase, možeš li me odvesti kući?"
"Naravno, mama."
Lucas ju je primio za ruku. Oslonila se na sina i on ju je
odveo iz bolnice. Nije voljela ostavljati Josepha, čak ni na
nekoliko sati, ali morala je počistiti kuću i kupiti namirnice.
Ionako je znala da će provesti noć uz svojeg supruga. Previše
godina je spavala uz njega da bi sada to činila sama.
90
ŠESTO POGLAVLJE
"Esther Lyon, sramiš li se ti mene?’'

"George, to što govoriš je apsurdno."
"Zašto se onda ponašaš poput vampira i posjećuješ me jedino
usred noći?"
"Dobro znaš zašto, George. Dogovorili smo se da nećemo još
ništa govoriti drugima."
"Da, ali ja sam se predomislio, ženo. Volim te i želim da to
svi znaju. Ova nesreća me barem naučila da ne smijemo uzalud
trošiti vrijeme na gluposti", rekao je George.
"Vičeš li ti to na mene?" pitala je Esther ozbiljnog izraza
lica.
"Itekako", rekao je George tvrdoglavo.
"Znaš da i ja tebe volim, George", započela je i brzo prekrila
njegova usta kad je htio uzvratiti joj ljubav istim riječima. "No...
mislim da ovo nije pravi trenutak. Joseph je još u komi, djeca su
uzrujana, a ako se ne varam, mislim da bi se u vrlo bliskoj
budućnosti mogla čuti svadbena zvona. Naravno, mislim na
tvojeg najmlađeg sina." "Znaš da mi moja obitelj znači sve na
svijetu, Esther, ali sada si i ti dio te obitelji. Želim da se udaš za
mene."
"Prije nekoliko tjedana preživio si groznu prometnu
nesreću. Sada si napokon izišao iz bolnice i koristiš se teškim
91
lijekovima protiv boli. Uza sve to, tvoj brat blizanac, koji te
obožava, nalazi se u komi. Samo jedan od tih događaja natjerao
bi čovjeka na pogrešan potez, a kamoli kad mu se dogodi sve
odjednom. Ne želim se udati za tebe samo zato što se bojiš da
tvoje vrijeme istječe."
"Volio sam te prošlog mjeseca, prošlog tjedna i jučer.
Nastavit ću te voljeti danas, sutra i sljedećih pedeset godina",
rekao je.
"Držat ću te za riječ budemo li ovdje i za pedeset godina",
rekla je plačnim osmijehom.
"Znači li to da pristaješ?" pitao je s nadom u glasu.
"Ne. Odmori se. Doći ću poslijepodne, ali te upozoravam da
za tebe više neće biti domaće pite od jabuke otkriješ li nekome
istinu o našem odnosu", zaprijetila mu je.
"Obećavam da ću se ponašati pristojno, ali ne mogu
garantirati koliko dugo ću moći šutjeti o nama", rekao je.
"Barem onoliko dugo koliko nam je potrebno da se vratiš
kući."
Esther se nagnula i nježno poljubila Georgea. Privukao ju je
bliže rukom koja nije bila ozlijeđena i produbio njihov poljubac.
Kad se uspjela izmaknuti, obrazi su joj se zacrvenjeli, a oči su joj
bile sjajne od sreće.
"George Andersone, tjeraš me da se ponovno osjećam poput
dvadesetogodišnjakinje", rekla je Esther nasmijano.
92
"Sve dok se ti tako osjećaš, nemam ništa protiv. Ja ti ne bih

oduzeo nijedan dan tvojeg života. Godine su ti donijele ljepotu
koju samo vrijeme može darovati. Natjerat ću te da se udaš za
mene, Esther i to će biti uskoro."
Nije mu ništa odgovorila. Išuljala se kroz vrata, a Kinsey je
brzo ušla u drugu sobu kako je Esther ne bi primijetila. Esther
je uvijek imala osmijeh na licu. Kinsey nije mogla dočekati da
vidi Cassie i ispriča joj o onome što je čula.
Kinsey je uzdahnula kad je izišla i bila je odmah mokra do
kože. Dosad se već trebala naviknuti na dosadnu kišu u Seattleu
koja je neprestano padala, ali i dalje je mrzila biti mokra i
drhtati dok je čekala autobus koji je vrlo često kasnio.
Na stanici nije bilo nikoga. Začula je zaustavljanje
automobila i netko je trubio. Ignorirala je zvuk sve dok ga nije
ponovno čula. Podignula je pogled i ugledala Austina. Uputila
mu je očajan pogled.
"Upadaj. Ja ću te povesti", ponudio je.
"Ne treba, hvala", odgovorila je pogledavajući prema ulici i
nadajući se da će autobus naići iza ugla. Nije bila te sreće.
"Hajde, Kinsey. Zar sam stvarno tako loš da ćeš radije
pokisnuti nego prihvatiti prijevoz? Ionako je prekasno da budeš
sama na ulici."
Kinsey je razmislila i napokon popustila. Bilo joj je hladno, a
vani je bilo mračno. Polagano je hodala prema njegovu autu i
ušla.
93
Po licu ju je poškakljao topli zrak iz ventilacije. Bilo je to

olakšanje. Drhtala je dok je toplina grijala njezino pothlađeno
tijelo.
Austin ju je odmjerio pogledom kojim joj je dao do znanja da
ga je trebala i prije poslušati, ali odlučila ga je ignorirati.
"Gdje je tvoj auto?"
"Ostavila sam ga kod dućana. Opet", odgovorila je. U
posljednje vrijeme je njezin auto sam odlučivao kada i gdje će
raditi. Trebala bi nabaviti novi, ali nije željela trošiti ušteđevinu.
"Kamo si krenula?" pitao ju je dok su se vozili cestom.
"Idem prema šoping-centru ovdje u blizini", odgovorila je.
"Kakva slučajnost. I ja idem tamo", rekao je i uputio joj
osmijeh. Mogla se kladiti u svoju plaću da nije namjeravao tamo
ići. Nije ga mogla zamisliti u kupnji. Vjerojatno je imao ljude
koji su to radili umjesto njega.
Vozili su se u tišini. Sreća je bila na njezinoj strani jer je vrlo
brzo pronašao parkirališno mjesto. Čim je ugasio motor, izjurila
je iz toplog auta. Odjeća joj se još više smočila dok je trčala
prema ulazu u centar.
Neposredno prije ulaza u centar, zapela je za pločnik i pala
na tlo. Bila je toliko šokirana da nije osjetila nikakvu bol. Bila je
sigurna da su joj koljena ozlijeđena i krvava, a i na laktu bi
mogla imati dobar ožiljak od pada.
94
Odjednom se Austin stvorio pokraj nje i podignuo je u

naručje. Trčećim korakom ušao je u centar, skrenuo udesno i
nježno je smjestio na metalnu klupu.
Kleknuo je ispred nje i pogledao joj koljena. Bilo joj je
hladno i osjećala se toliko jadno da nije imala snage protestirati
zbog njegovih neprikladnih dodira. Drhtala je dok je svojim
toplim rukama dodirivao njezine ranjene noge. Spustila je
pogled i odahnula kad je shvatila da ima samo nekoliko modrica.
"Odmah se vraćam", rekao joj je i otrčao.
Barem jednom nije se željela upuštati u raspravu s njim.
Vratio se s vrećicom u ruci za deset minuta. Nježno ju je
uspravio na noge i otpratio je do WC-a. Nije imala vremena
razmisliti o tome stoje naumio, jer ju je u trenu uveo u obiteljsku
prostoriju i zaključao vrata za njima.
Bez riječi skinuo joj je kaput, ostavio ga na ormariću i
potom joj skinuo majicu preko glave. Kad je posegnuo za
njezinim hlačama skupila je snage i zaustavila ga.
"Što to radiš?" pokušala je vikati, ali nije uspjela zbog
drhtanja.
"Moraš skinuti tu odjeću sa sebe. Poplavila si. Nikad se još
nisam susreo s time, ali bojim se da ne postaneš pothlađena. Ako
želiš okrenut ću leđa, ali moraš se riješiti te odjeće", odgovorio
je.
"D-dobro", rekla je. K vragu i drhtanje.
Austin joj je dodao novi ručnik koji je na sebi još imao
etiketu i ona ga je omotala oko svog tijela, zahvalna što je kupio
95
tako veliki ručnik. Sada kada više nije imala jaknu i majicu na
sebi, već se osjećala malo bolje. Drhtavim prstima povukla je
hlače niz noge. Bile su potpuno slijepljene uz njezino tijelo, ali
uspjela ih se nekako riješiti.
Ostala je u grudnjaku i gaćicama i obrisala se ručnikom.
Nije željela ostati posve gola iako se Austin držao riječi i cijelo
vrijeme joj je bio okrenut leđima. Htjela je da iziđe iz prostorije,
ali onda bi mogao ući netko nepoznat i vidjeti je ovakvu. Nije
znala što je gore.
Posegnula je za vrećicom i pocrvenjela kad je na vrhu
ugledala crvene tange. - Ispraznila ju je i pronašla još i usku
majicu s tankim naramenicama, trenirku, čarape i papuče.
Naravno, nije bilo grudnjaka. Nije znao koja joj je veličina
potrebna.
"Nisam znao koju veličinu cipela nosiš pa sam mislio da
ovdje u centru možeš hodati u papučama. Ja ću te nositi do auta
kad završimo", rekao je Austin promatrajući zbunjenost na
njezinu licu. Sumnjičavo je pogledavala prema njemu. Nije bio
okrenut prema zrcalu tako da je nije mogao vidjeti, ali ipak se
prekrila ručnikom.
Morala se što prije utopliti pa je požurila sa svlačenjem
grudnjaka i gaćica i potom odjenula novu odjeću. Borila se
protiv potrebe da ga zagrli. Bila je to najljepša i najromantičnija
stvar koju je neki muškarac napravio za nju. Da, znala je
dobivati cvijeće i nakit, ali Austin je brzo razmišljao i... brinuo
se o njoj.
96
Pokušala je prestati razmišljati o tome.

"Hvala ti, Austine", rekla je. I dalje joj je bilo hladno, ali
ipak se osjećala mnogo bolje.
"Nikad nisam mogao odoljeti dami u nevolji", rekao je
nasmijano, okrenuvši se prema njoj.
Zajedno su spremili njezinu mokru odjeću u vrećicu i potom
izišli iz prostorije. Pogledala se u zrcalu na izlasku i iznenadila
se kad je vidjela da izgleda poput pokislog miša, kose potpuno
slijepljene uz lice. Nije je to mnogo mučilo. Osjećala se bolje i to
joj je bilo jedino važno, osim onih modrica na koljenima i na
laktu, ali to će preživjeti.
Pokraj njih prolazio je stariji par koji je dvaput pogledao
prema njima, shvativši da su zajedno izišli iz toaleta. Stariji
muškarac namignuo je Austinu, a Kinsey se zacrvenjela kada je
to vidjela.
"Kamo idemo?"pitao ju je Austin.
"Stvarno mi ne trebaš praviti društvo dok obavljam kupnju",
pokušavala ga se riješiti na pristojan način.
"Rekao sam ti da i ja moram kupiti neke stvari. Trebaju mi
novi brijači, pasta zube i takve stvari", rekao je.
Odustala je i nastavila hodati, oslanjajući se na njega. Tako
je osjećala manju težinu na svojem ozlijeđenom, lijevom koljenu.
Hodali su u tišini i Kinsey se nasmijala pri pogledu na
njegov izgubljeni izraz na licu. Očito nije imao pojma što radi ni
kamo ide. Mogla ga je gnjaviti zbog toga ili jednostavno
97
prihvatiti činjenicu da to čini zbog nje. S obzirom na to da nije

željela ponovno pokisnuti na autobusnoj stanici, odlučila je
šutjeti.
***
Austin je gledao prema policama s gomilom proizvoda. I
prije je kupovao, nije baš bio hendikepiran što se toga tiče, ali
nikad nije bio u ovako velikom dućanu. Nikad to ne bi priznao
Kinsey, ali mrzio je obavljati kupnju i uvijek je za njega to činio
netko od njegova osoblja.
Ako je trebao nešto jednostavno, uvijek bi se uputio u neki
manji, kvartovski dućan. Kada je trebalo izabrati kvalitetan
šampon za kosu, pastu za zube, vodu za ispiranje usta, čak i
toaletni papir, nije imao pojma što je dobro. No, nije bilo šanse
da joj to prizna.
Nastavili su hodati dućanom dok je ona izabirala stvari s
polica. I on je činio isto, premda nije imao pojma što čini. Ma, k
vragu, kupi li nešto što mu neće biti potrebno, jednostavno će to
donirati.
S obzirom na to daje bila riječ o slučajnom spoju, vrlo se
dobro zabavljao. Uživao je provoditi vrijeme s njom i odgovaralo
mu je biti s njom i kad je nasmijana i ljutita i iznenađena. Nije
mu bilo bitno kakvog je raspoloženja. Volio je... sviđao se sam
sebi dok je bio s njom. Bio je... pun energije i spreman učiniti što
god je potrebno.
98
U trećem redu dućana shvatio je da je kupnja definitivno

predviđena za žene. Prošli su pokraj nekoliko muškaraca koji su
slijedili svoje supruge ijedni drugima upućivali simpatične
poglede. Izgledali su očajno poput njega dok su pokušavali
uhvatiti svoju djecu ili odgovarati na pitanja supruga koji
proizvod im je bolji. Njemu nije bilo važno miriši li šampon za
kosu po marelicama ili vaniliji. Bilo koji miris na Kinsey bio je
dovoljan da se napali.
Morao je ubrzo ostati s njom nasamo. Da barem nije
poplavila u onoj prostoriji...
Odmahnuo je glavom kako bi se otarasio tih misli ili bi
uskoro cijeli dućan mogao znati da već dulje vrijeme nije bio ni s
kim. Osjetio je da su mu bokserice već vlažne i pomalo tijesne i
nije mu trebalo dodatnih problema.
***
Kinsey nije mogla skinuti pogled s Austina. Traperice koje
je nosio savršeno su mu pristajale, a ispod košulje nazirao se
njegov ravan trbuh. Ne bi joj smetalo pomoći mu da skine tu
odjeću sa sebe. Činilo se kao da mu je pomalo neudobno u njoj.
Ta pomisao natjerala ju je na smijeh.
Odjednom se zaustavila i počela se još glasnije smijati. Bilo
joj je hladno i bila je potpuno iscrpljena, a smijeh ju je
ispunjavao. Daje mogao čitati njezine misli, vjerojatno bi je uzeo
tu nasred dućana.
99
Vidjela je čuđenje na njegovu licu i počela se još jače smijati,

jedva dolazeći do daha. Počeo ju je lagano udarati po leđima
kako bi udahnula zrak. Glava joj se činila tako laganom.
"M... molim... te... moraš... prestati", uspjela je izgovoriti
između napadaja smijeha. Odmaknuo se korak unatrag.
Uostalom, imao je posla s ludom ženom, pomislila je. U jednom
trenutku pridržavala se za njega, potom vikala na njega i na
kraju se počela histerično smijati usred šoping-centra.
Trebalo joj je nekoliko minuta da se pribere. Nije rekao ni
riječi dok su nastavili dalje hodati, a ona se tu i tamo još koji put
nasmijala.
"Trebaju mi nekakvi zdravi međuobroci. S obzirom na to da
praktički živim u bolnici, počela sam dobivati na težini", rekla je
dok su prolazili pokraj odjela s voćem.
"Ne bi ti škodio koji kilogram viška iako i sada odlično
izgledaš", rekao je Austin. Oh, kako je pametan. Bilo je ugodno
provoditi vrijeme u njegovu društvu i zato je i pala na njegov
šarm. Neprestano je samu sebe podsjećala na to, ali na kraju je
odustala i opustila se. Ionako nije bilo šanse da se išta dogodi u
prepunom dućanu.
"Rekao bih da naš prvi pravi spoj i nije ispao tako loš", rekao
je Austin i namignuo joj.
Kinsey se zaustavila i začuđeno ga pogledala.
"Ovo nije spoj."
100
"Nosio sam te kad si pala, pomogao ti da se razodjeneš i sada

obavljam kupnju s tobom. Želim vjerovati da je to spoj",
nabrajao je.
"Dobro, ali za tebe je to ispao prilično jeftin spoj. Nisam
dobila ni cvijeće."
"Stvarao želiš cvijeće? Kupit ću ti toliko cvijeća da možeš
ispuniti cijelu sobu njime", rekao je sa sjajem u očima koji ju je
pomalo zabrinuo. Znala je daje spreman učiniti takvo što ne
zaustavi li ga na vrijeme.
"Šalim se. Nemam mjesta za toliko cvijeća", upozorila ga je.
"Za cvijeće se uvijek nađe mjesto."
Brzo je promijenila temu kako bi mu skrenula pozornost na
nešto drugo.
"Zašto nisi oženjen kao i ostatak tvoje obitelji?" Odjednom
je zašutio.
"Ne znam. Nisam nikad pronašao osobu s kojom bih mogao
provesti život", rekao je.
"A djeca? Odlično se snalaziš s nećacima i nećakinjama."
"Obožavam te klince. Nevjerojatni su. Prije nekoliko godina
bio sam uvjeren da nisam još sposoban biti otac, ali sada..."
zaustavio se.
Kinsey je bila šokirana njegovim odgovorom. Pokušavala je
upropastiti spoj, a ne pronaći još jedan razlog više da joj se svidi.
Mogla ga je zamisliti kako u naručju drži djevojčicu i puca od
101
ponosa. U jednom trenutku popustila je pod pritiskom svoje

mašte i ugledala sebe pokraj njega.
Ne!
Ne smije si dopustiti takvo razmišljanje. Ionako joj je već
spomenuo da se ne misli ženiti jer nije pronašao osobu vrijednu
toga. Naravno daje želio s njom u krevet, ali to ne znači da će joj
staviti prsten na ruku. Uostalom, ni ona to nije htjela. Zar ne?
Bila je tako zbunjena. Trebala joj je jedna noć mirnog sna i to je
sve.
Pogledi su im se susreli. Mogla je osjetiti napetost koja je
vibrirala u njihovim tijelima. Jedna njezina riječ bila bi dovoljna
da provede najbolju noć u životu, ali nije to mogla... Ne želi to,
podsjećala je samu sebe.
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da spusti pogled.
Zakoračila je naprijed i nastavila uzimati stvari kako bi prestala
razmišljati o glupostima. Nije ni shvatila što radi kada je u
jednom trenutku zgrabila kondome i ubacila ih u košaru.
Jača sam od toga. Ne treba mi takav savršeno zgodan i seksi
muškarac. On je šogor moje najbolje prijateljice. Afera s njim
bila bi zaista čudna. Ne mogu to učiniti, neprekidno je
ponavljala tu rečenicu u sebi. Bilo je naporno boriti se protiv
njega i same sebe. Znala je da će kad-tad popustiti.
Austin se zaustavio i promatrao je vatrenim pogledom.
Uzvratila mu je pogled. Nije razumjela što se događa. Potom je
posegnuo u košaru i samouvjerenim osmijehom izvukao
kondome.
102
"Hvala ti", rekao je. Potom se zadovoljno nasmijao.

Kinsey je pogledala u kutiju s kondomima i zacrvenjela se.
Nastavila je hodati bez volje da išta komentira. Kada bi se barem
tlo otvorilo i progutalo je.
Sljedećih dvadeset minuta nastavili su hodati dućanom u
tišini. Uzela je još nekoliko stvari koje su joj bile potrebne, ali
više nije imala volje za kupnju. Uputili su se prema blagajni. Što
prije završi s ovime, prije će dobiti toliko potreban mir i
pribranost. Kad ne bude u njegovoj blizini, moći će trezveno
razmišljati o svim razlozima protiv bilo kakve veze sa
samouvjerenim i zgodnim Austinom.
Austin je inzistirao da plati sve što je kupila. Nije
namjeravala raspravljati s njim u javnosti, ali svakako će
razgovarati o tome kad uđu u auto. Iznos računa nije bio velik,
ali ipak...
Na izlasku ih je netko zaustavio.
"Austine?" čuo se iritantan ženski glas u pozadini.
Bila je iznenađena što ga vidi u trgovini. Kinsey je bila u
šoku što su ovdje naišli na nekoga njemu poznatog. Nije baš bilo
uobičajeno da žene s kojima se on druži kupuju u ovakvim
centrima, osobito kasno navečer.
Okrenuli su se i ispred sebe ugledali neodoljivu ženu, u uskoj
suknji i majici koja je otkrivala njezino bujno poprsje, sa
savršenom frizurom i šminkom.
Vrisnula je i potom se bacila Austinu u zagrljaj, a pritom se
bujnim grudima zabila u njegova prsa.
103
Sigurno su lažne, pomislila je Kinsey.

Austin se izmaknuo iz njezina zagrljaja, ali pritom se nije
previše žurio to učiniti, pomislila je.
Morala je pribrati svoje misli. On nije njezin i mogao je
činiti što god poželi. Ionako mu je već više puta napomenula da
ne želi imati ništa s njim. Znala je da se ne ponaša poput
svećenika i da je mogao birati između gomile žena, ali bilo je
čudno stajati pokraj njega dok ga neka druga žena oblijeće i
baca mu se u zagrljaj. Najradije bi toj Barbie iskopala oko.
"Drago mi je vidjeti te, Candy", rekao je Austin.
Kinsey je iznenadio njegov službeni ton. Činilo se kao da mu
i nije baš drago vidjeti je. Odlučila im je dati malo privatnosti.
Okrenula se i pokušala se odmaknuti od njih, ali Austin ju je
zaustavio i omotao ruku oko njezina struka.
Privukao ju je k sebi, a žena koju su sreli tek ju je tada
primijetila. Odmjerila ju je i usredotočila se na Austina.
"Ne mogu vjerovati da sam te ovdje srela. Obično si govorio
da nema smisla kupovati namirnice uz toliko restorana u
gradu", rekla mu je.
"Stvari se mijenjaju", rekao je kratko.
Iritantno se nasmijala i Kinsey se pitala je li i ona zvučala
tako maloprije dok je umirala od smijeha. Nadala se da nije.
Pokušala se oduprijeti njegovu stisku i pobjeći što dalje od njih.
"Pokušavam doći do tebe posljednjih nekoliko tjedana. Čula
sam što se dogodilo tvojem ocu i pomislila sam da ti treba utjeha
104
u takvom trenutku", rekla je. Kinsey je točno znala kakvu vrstu

utjehe mu nudi.
Drolja!
"Hvala što se brineš za mene, Candy, ali Kinsey je bila cijelo
vrijeme uz mene. Bez nje ne bih mogao podnijeti sve što se
dogodilo."
Candy nije obraćala pažnju na Kinsey, kao da nije nimalo
zabrinuta zbog staromodno odjevene žene u njegovu naručju.
"Dobro, znaš da sam uvijek tu za tebe. Zašto ne bi svratio do
mene u subotu..."
"Mislim da već imamo planove za subotu, zar ne, draga?"
obratio se Kinsey. Pogledom ju je molio da prihvati njegovu
igru. Bila je toliko iznenađena razvojem događaja da nije bila
sposobna govoriti u tom trenu. Gledala ga je začuđenim
pogledom.
"Da, tako je. Imamo planove." Sam je odgovorio na svoje
pitanje. "Moramo dalje, Candy. Bilo mi je drago vidjeti te.
Pozdravi brata."
Nije joj dao priliku da išta više kaže. S Kinsey je krenuo
prema izlazu. Na vratima ju je iznenada podignuo u naručje i
stavio je na leđa, istodobno gurajući kolica.
Na sreću, kiša je već popustila i sada je samo lagano padala.
Austin je požurio do auta i jednim pokretom ju je smjestio
unutra.
105
Spremio je stvari u prtljažnik svog Mercedesa i sjeo na

sjedalo. Okrenuo se prema njoj. Imao je mokru kosu i obrazi su
mu bili crveni od hladnoće, a njegov pogled odmah ju je ugrijao
za sto stupnjeva.
"Što je to bilo?" pitala ga je. Nije ni pokušao vrijeđati
njezinu inteligenciju i praviti se ludim.
"To je žena s kojom sam jednom davno bio na spoju. Nije bilo
motivacije za drugi spoj, ali ona to nikad nije shvatila. Sreo sam
je već nekoliko puta i svaki put mi se bacila u zagrljaj. Bilo mi je
lakše reći joj da smo nas dvoje zajedno kako bih je se što prije
otarasio. Ionako mi je plan da budemo zajedno", odgovorio je
hladnokrvno.
"Kako si pun sebe. Nisi pomislio da ja možda ne želim
sudjelovati u tvojoj igrici mačke i miša. I posljednji put ti
napominjem da ne mislim imati ništa s tobom. Jednom smo se
seksali i to je sve. To ću lako zaboraviti", lagala je. Jezikom je
prešla preko usana i odmah je znala daje pogriješila što je tako
nešto izgovorila. U pogledu mu je vidjela mračnu žudnju.
Ubrzo ju je povukao preko sjedala i smjestio je na svoja prsa.
Pritisnuo ju je uz svoj tvrdi penis, provukao ruke kroz njezinu
kosu i spustio njezine usne na svoje.
Nije bio nimalo nježan. Jezikom je pokušao otvoriti njezina
usta i prepustila mu se, osjećajući senzaciju koja joj je preplavila
tijelo.
Jezikom je dodirivao njezine usne i potom ga gurao duboko
u njezina usta. Gotovo je izgubila razum. Jednom rukom
106
pridržavao joj je glavu, a drugom joj je dodirivao stražnjicu i još

snažnije je pritisnuo uza sebe.
Bez razmišljanja prepustila se njegovim dodirima, tražeći
olakšanje za svoje tijelo. Napetost u njoj bila je sve snažnija.
Njegova blizina još je više poticala njezinu požudu.
Primila ga je za vrat i potom uronila prste u njegovu vlažnu
kosu. Trebali su joj njegovi poljupci više od ičeg.
Otkucaji srca postajali su joj sve snažniji i gubila je dah.
Gurala je jezik u njegova usta, drhteći od glave do pete. Jedan
njegov poljubac bio je dovoljan daje opčini.
Dok je Austin provlačio ruku kroz njezinu košulju i
približavao se njezinim bradavicama, Kinsey je brzo zaboravila
na sve moguće razloge zbog kojih bi se afera s njim mogla
pokazati lošom idejom.
107
SEDMO POGLAVLJE
Austin je potpuno gubio kontrolu nad sobom dok je

dodirivao njezino tijelo. Provukao je ruku ispod njezine košulje
sve dok napokon nije obuhvatio dlanom njezinu tešku dojku, a
prstom joj je dražio bradavicu.
Jezikom je istraživao svaki dio njezinih usta.
Želio ju je samo za sebe. Želio je da bude njegova. Njezino
tijelo stvoreno je za njega. Njezina bedra savršeno su mu
pristajala kao i osjećaj njezinih nježnih grudi pod njegovim
rukama. U ovom položaju vrlo lako bi skliznuo duboko u nju da
ga nisu sprečavale traperice koje je imao na sebi. U takvom
trenutku jedino što je bitno jest obostrano zadovoljstvo.
Polako se gubio u njoj. Zaboravio je da se nalaze na
parkiralištu centra i da bi bilo tko mogao proći pokraj auta i
vidjeti ih. Imao je samo jedan cilj na umu.
Želio ju je za sebe.
Spustio je ruku niz njezin ravan trbuh i tada je osjetio
njezinu vlažnost - bila je potpuno spremna za njega - njegovo
tijelo bolno je žudjelo za njom. Morao ju je uzeti. Odmah. Sada.
Zadovoljavat će je kasnije.
Okrenuo se kako bi otkopčao traperice i tada se začulo
kucanje na prozoru. Kinsey se odmaknula od njega i razrogačila
oči, što bi mu bilo jako smiješno da nije bio u takvoj agoniji.
108
Netko je ponovno pokucao. Austin je pogledao kroz svoj

prozor, ali nije mogao ništa vidjeti zbog zamagljenih stakla.
Nije se mogao sjetiti kada je posljednji put to činio u autu.
Vjerojatno je to bilo u tinejdžerskoj dobi. Definitivno se nije
mogao sjetiti kada ga je posljednji put netko uhvatio u vođenju
ljubavi u autu.
Namjeravao ju je samo poljubiti i tako joj dokazati da im je
zaista dobro dok su zajedno. Znao je da se ona pretvara. I ona je
uživala baš poput njega.
"Dobra večer. Molim vas, spustite prozor", začuo se
autoritativan glas s druge strane.
Austin je uzdahnuo kad je Kinsey skočila iz njegova krila i
brzo sjela na svoje mjesto, pognute glave i tijela pripijenog uz
suvozačeva vrata. Spustio je prozor i ugledao policijskog
službenika koji je usmjerio svjetiljku prema njemu.
"Dobra večer, policajce. Kako vam mogu pomoći?" pitao je
Austin kada se pribrao.
Policajac je odmjerio Austina, a potom Kinsey. Bilo je očito
daje iznenađen. Vjerojatno je očekivao da će u autu pronaći
napaljene tinejdžere, a ne odrasle ljude.
"Dobra večer, gospodine. Što god radili, ne možete to činiti
ovdje na parkiralištu", rekao je policajac.
Austin je mogao osjetiti vrućinu koja je izbijala na Kinseynu
licu. Bio je uvjeren da su joj obrazi crveni.
109
"Žao mi je zbog toga. Samo smo... ovaj... pričali", rekao je

Austin. Znao je da policajac nije povjerovao u njegovu priču, ali
stoje trebao reći? Oprostite, ali toliko sam napaljen na ovu ženu
da sam zaboravio gdje sam. Upravo sam joj želio skinuti hlače u
trenutku kad ste vi pokucali na prozor. Nekako je smatrao da
takvo objašnjenje ne bi prošlo dobro.
"Zašto ne biste završili to... ovaj, pričanje, kod kuće. Želim
vam ugodnu večer, ljudi. Pričekat ću da se uvjerim da nećete
imati problema s motorom pri polasku." Potom se okrenuo i
otišao. Austin je upalio auto i brzo se izgubio u prometu.
Nije progovorio sve dok nisu parkirali ispred bolnice. Kinsey
je htjela odmah izaći iz auta, ali uspio ju je uhvatiti za ruku i
zaustaviti je.
Nije mogao vjerovati da se tako ponaša prema njemu.
Promatrao ju je sve dok se nije okrenula prema njemu. Tresla se,
bilo je očito.
No, primijetio je i strah u njezinu pogledu. Mogao je to
razumjeti. Između njih je postojalo nešto... vrlo neobično i
posebno. I njega je to plašilo.
"Moram ići", šapnula je. Znao je da ponovno želi postaviti
zidove između njih. Nije imao izbora. Znao je da je mora pustiti
da ide, a jedino što je tada želio jest povesti je kući sa sobom.
"Kinsey..."
"Moram raditi, Austine. Hvala na vožnji i na stvarima, ali
sada moram ući unutra. Kasnim", rekla je čvrstim glasom.
Polako je vraćala svoju ustrajnost i snagu da mu se odupre.
110
"U redu", rekao je i pustio joj ruku. Izvukla se iz auta i

napravila nekoliko koraka prema bolnici. "Jesi li zaboravila
nešto?"
Okrenula se i vidjela ga kako otvara prtljažnik. Vidio je da
oklijeva. Vjerojatno je poželjela sve ostaviti ondje. No, vratila se
i uzela vrećice iz njegova auta.
"Mogu ti pomoći s time", ponudio je. Pogledala je u tri
vrećice u svojim rukama, a potom u njega.
"Nisam bespomoćna niti sam dama u nevolji kojoj je
potrebna pomoć. Cijenim tvoju pomoć večeras, ali nemoj misliti
da se pretvaram kako bih ti se svidjela, Austine. Previše sam
zaposlena za vezu i mi jednostavno... nismo kliknuli. Rekla sam
ti već da me ne zanimaju ljubavne afere. I zato me pusti." Tim
riječima okrenula se i otišla prema bolnici. Divio se pomicanju
njezinih bokova dok je hodala prema ulazu.
Nasmijao se. Ni sam nije znao zašto. Jako ga je frustriralo
njezino ponašanje, ali itekako mu se sviđala.
"Vidimo se uskoro, Kinsey", viknuo je za njom. Čekao je sve
dok nije bio siguran daje ušla u bolnicu i potom je sjeo u auto.
Upalio je radio i pjevao naglas. Osjećao se prilično dobro, s
obzirom na to daje bio na putu prema kući i hladnom tušu.
***
Nekoliko dana Kinsey je uspjela izbjeći susret s Austinom.
Navodno je nešto iskrsnulo vezano za njegov posao i nije stigao
doći u bolnicu za vrijeme njezinih smjena.
111
I onda je napokon dobila dva slobodna dana. Bila je to

dobitna kombinacija jer je to značilo i da njezini pacijenti
napreduju u svojem oporavku i mogu ostati nekoliko dana bez
nje. Bila je uzbuđena stoje George mnogo bolje, a Joseph je bio u
stabilnom stanju. Očajno je trebala malo slobodnog vremena.
Nije oklijevala kada joj je šefica ponudila da ode kući i
odmori se. Najprije se bacila u kadu i čitala, a potom pregledala
e-mailove.
Morala je platiti račune, koliko god joj to bilo naporno u
tom trenutku. Sat vremena kasnije bila je iscrpljena i osjetila je
glavobolju pa je odlučila ispružiti se na kauču, uz šalicu vruće
kave.
Dok se odmarala, neprestano joj je Austin bio u mislima.
Znala je da će morati nešto učiniti u vezi s njim, ali ni sama nije
znala što.
Stalno se podsjećala na razloge zbog kojih nije željela imati
jeftinu aferu s njim, ali njezino tijelo ponašalo se suprotno
zdravom razumu. Činilo joj se kao da stalno žudi za njim.
Frustrirano je ustala i krenula prema kuhinji po nešto za
grickanje. U stanu gotovo i nije bilo hrane s obzirom na to da je
većinu vremena provodila u bolnici. Njezina plaća zbog toga je
znatno porasla tako da je mogla bez problema platiti račune i
dio novca ostaviti kao ušteđevinu.
Mogla bi si priuštiti i dan u wellnessu. Znala je da će Cassie
odmah pristati na to. Činilo joj se kao da cijelu vječnost njih
dvije nisu provodile vrijeme zajedno. Premda je Kinsey voljela
112
biti okružena ljudima, katkada joj je trebalo druženje samo s

najboljom prijateljicom.
Pronašla je limenku s juhom i odlučila je zakuhati. Dok je
čekala da se juha ugrije, pomislila je na poljubac s Austinom
prije nekoliko dana. Sama pomisao na to učinila joj je noge
nestabilnima, a bradavice su joj se u istom trenutku učvrstile.
Pitala se funkcionira li hladan tuš za žene jednako kao za
muškarce. Dosad joj tako nešto nije bilo potrebno. Sve dok nije
upoznala njega.
Već je donijela odluku da će nakon što pojede juhu provesti
neko vrijeme pod tušem, a tada je začula zvono na vratima. Srce
joj je počelo snažno udarati. Ako je on s druge strane vrata,
odbacit će ručnik sa sebe i zaskočiti ga odmah u dnevnoj sobi.
Približila se vratima i otvorila ih. Ondje je stajala Cassie i
nije znala je li joj zbog toga laknulo ili je osjetila frustraciju.
"Bok, draga. Bila sam tako uzbuđena kad sam doznala da
imaš slobodan dan da sam odmah požurila do tebe. Max je ostao
čuvati Ariel, a meni je očajno trebalo žensko druženje", rekla je
Cassie i zagrlila Kinsey.
Kinsey se nasmijala. Bila je sretna što vidi svoju najbolju
prijateljicu, a otkucaji srca polagano su joj se vraćali u normalu.
"Iznenađena sam što si se uspjela odlijepiti od svog muža i
prisjetiti se gdje živim", Kinsey ju je zadirkivala.
"Vjeruj mi, nisi daleko od istine. Ne mogu vjerovati koliko
sam imala sreće u životu da pronađem baš njega i da on pronađe
mene. Sve dok smo zajedno, ništa mi drugo nije važno. I dalje se
113
osjećam kao da smo na medenom mjesecu, čak i nakon toliko

vremena i uz tromjesečnu bebu", rekla je Cassie. Njezin glas se
smekšao, a oči su joj sjajile dok je pričala o Maxu. Kinsey je
osjetila tračak ljubomore. Nije bila ljubomorna na Cassie već na
činjenicu daje njezina prijateljica doista imala sreće pronaći
tako dobrog muškarca.
U moru svakakvih tipova, to je bila gotovo nemoguća misija.
Možda je upravo zbog toga Kinsey nevoljko išla na spojeve. Više
puta opekla se na tipovima koji su joj se činili poput vitezova u
sjajnim odijelima.
"Sinoć sam srela Austina", rekla je Cassie kad je sjela.
Kinsey je u sebi brojala do pet. Nije željela ispasti
znatiželjna i pokazati daje zanima njezin šogor.
"To je dobro, valjda", odgovorila je Kinsey.
"Da, izgleda mi prilično jadno. Nešto ga muči... ili netko",
Cassie je bila uporna. Zvučala je kao da i ona ima svoje tajne.
"Šteta. Nadam se da će mu uskoro biti bolje. Pričekaj
trenutak, moram provjeriti juhu.
"Ostavi juhu. Idemo na ručak", viknula je Cassie za njom.
Kinsey je shvatila da se neće moći dugo pretvarati pred
njom.
"A onda mi možeš ispričati zašto Austin izgleda tako očajno,
a ti se praviš kao da te to ne zanima."
"K vragu", šapnula je Kinsey dok je gasila štednjak. Trebala
je znati da to neće moći skrivati od Cassie. Predugo se poznaju.
114
"Nemam ti što ispričati, Cassie. Znaš da smo završili u

krevetu one noći, ali ništa nije proizišlo iz toga", rekla je Kinsey.
Bilo joj je lakše pokušati zavarati prijateljicu dok nije bila
suočena s njezinim pogledom.
"Nisam tako čula od Maxa. Vas dvoje navodno ste
razmijenili vruće poljupce na parkiralištu centra neku večer."
"Rekao mu je to?" Kinsey je viknula.
"Ja samo prenosim ono što sam čula. Nemoj vikati na
mene", rekla je Cassie nasmijano. "Čula sam razgovor Maxa i
Austina. Pričali su o frustriranim ženama i hladnim tuševima."
Kinsey je pokušala zvučati kao muškarac.
"To je bio samo mali poljubac. Ništa važno. Ništa o čemu bi
trebalo raspravljati. Ne znam zašto to uopće spominje. Potpuno
sam zaboravila na to sve dok nisi to spomenula."
"Nemaš pojma o laganju", rekla je Cassie i Kinsey je tada
shvatila da ju je otkrila.
"No, dobro. Poljubac je bio dobar. Ustvari, savršen. Svi
poljupci s njim bili su savršeni, ali to ništa ne znači. Mogla sam
razmijeniti savršen poljubac s bilo kojim tipom u gradu u petak
navečer. Nemam vremena za neku ozbiljnu vezu. Uostalom, čak i
da imam, nikad ne bih bila s njim. Poznat je kao zavodnik i sam
mi je rekao da ga veze ne zanimaju. Samo..."
"Samo voliš lagati samoj sebi. On je zgodan, Kinsey. Znam
da ti se sviđa. I dobar je, Kinsey, vjerovala ti ili ne. Slažem se
daje pomalo arogantan i apsolutno je samouvjeren, ali ima
zlatno srce. Trebala bi malo usporiti
115
I prihvatiti ono što ti se nudi. Ono što ti on želi pružiti.

Nemoj dopustiti da te strah u tome sprečava."
"Znaš da te obožavam, ali to nikad ne bi funkcioniralo.
Znam da smo uvijek maštale da ćemo se udati za braću, ali to se
nikad neće ostvariti i zato je bolje da prestanemo razgovarati o
Austinu i provedemo savršen dan. Ne pamtim kad sam imala dva
slobodna dana. Ne želim ih potrošiti uzalud", molila ju je Kinsey.
"Zasad si pobijedila, ali ne mislim odustati. Mislim da ste
vas dvoje stvoreni jedno za drugo. Nikad ga nisam vidjela tako
opčinjenog djevojkom. A vjeruj mi, znam da ga mnogo cura
pokušava uhvatiti."
Kinsey se borila s ljubomorom koja je prevladala njezin
razum. Nije ga htjela zamišljati s drugim ženama iako je bila
svjesna toga. Ipak je on veliki zavodnik. Zacrvenjela se, ali
smatrala je da jedna pedikura i puno čokolade mogu riješiti
njezin problem.
"Umirem od gladi. Idemo na kinesku hranu, a onda na
pedikuru. Usput ćemo pojesti tonu čokolade. Ja častim, ali samo
ako više nećeš spomenuti stanovitog gospodina", rekla je Kinsey.
"Dogovoreno. Samo još nešto. Pazi da ne propustiš nešto
veliko zbog straha da ne ostaneš povrijeđena. Ja sam to zamalo
napravila s Maxom i to bi bila najteža pogreška u mom životu",
rekla je Cassie ozbiljnim tonom.
"Ti i Max srodne ste duše. Trebali biste biti modeli za neke
reklame za spojeve. Kunem se, oni romantični pogledi koje ti on
neprestano upućuje katkada mi izazovu mučninu. Obećavam ti,
116
neću dopustiti da život prolazi pokraj mene. Samo što sam sada
jako zaposlena. I što je to s vama oženjenima? Uvijek pokušavate
i ostale uvući u brak. Očito i nije tako loše u braku kako tvrde
milijuni rastavljenih", rekla je Kinsey. Pokušala se našaliti, ali i
sama je bila svjesna da joj to i nije baš uspjelo.
Prethodne veze s muškarcima za nju nisu bile uspješne jer
dosad nikad nije osjetila onu posebnu iskru koja se rodi između
dvoje ljudi. Ono nešto zbog čega čovjek poželi svakog jutra
buditi se uz istu osobu.
U mislima joj se odmah pojavio Austin. Mogla je zamisliti
buđenje pokraj njega. Ne, odmah je zaustavila takve misli.
Vjerojatno ju je umor pomalo svladavao i zbog toga je tako
razmišljala, ali za nekoliko dana će i to proći. Zamalo je i sama
povjerovala u svoje laži.
Dobro.
"U redu, bit ću dobra. Znam jedno savršeno mjesto za ručak.
Max i ja bili smo ondje neki dan i imaju savršene rolice od jaja.
Lagane su i hrskave, baš onako kako ja volim", brbljala je Cassie
dok je Kinsey uzimala svoje stvari.
"Obećala sam si da neću izlaziti iz stana dva dana, ali već
nakon nekoliko sati mi je dosadilo. Drago mi je da si došla."
"Čemu služe najbolji prijatelji? Nekako slutimo kada nas
druga osoba treba. Nekad to osjetimo čak i prije te osobe", rekla
je Cassie mudro.
117
"Imaš pravo, kao i obično. Ozbiljno, hvala ti, Cass. Hvala što
si uvijek uz mene i znaš što treba reći. Hvala što si uvijek svoja i
ne pretvaraš se."
Cassie ju je snažno zagrlila i potom su izišle iz stana. Kinsey
je bila uzbuđena što je Cassie došla u pratnji vozača, što je
značilo da mogu i popiti koju čašu više za vrijeme ručka i
pedikure. Stres joj je polako počeo popuštati. Dan je postajao sve
bolji.
118
OSMO POGLAVLJE
" Čestitam. Odlično napredujete, George. Ne mislim da

uskoro možete početi s trčanjem maratona, ali svakako možete
ići kući", rekao je liječnik.
"Osjećam se dobro, doktore. Imate li dobre vijesti o mom
bratu?" pitao je George dok je promatrao Josepha koji se
tjednima nije pomaknuo. Na Katherininu licu vidio se napor,
kao i kod ostatka obitelji.
"Sada je stabilan. Stanje mu se nije poboljšalo ni pogoršalo",
rekao je liječnik.
George je frustrirano uzdahnuo. Nije mogao biti sretan zbog
svojeg oporavka dok se njegov brat borio za život. Ne probudi li
se iz kome, više ništa neće biti isto.
To se nije smjelo dogoditi. Bio je tvrdoglav i snažan i nije
smio ostaviti svoju obitelj. Oni ga trebaju. Bio je ljutit što ne
može razgovarati s Josephom, osobito zato što je tek nakon
prometne nezgode shvatio da mu se želi otvoriti i priznati mu da
voli Esther i da je u vezi s njom. Izjedala ga je krivnja što mu to
nije već priznao.
"George, tako mi je drago da ti je bolje", rekla je Esther kad
se pridružila obitelji.
George je osjetio snažne otkucaje srca kada ju je ugledao.
Njegova bol odmah je popustila. Nije mislio da će ikad više
119
pronaći ljubav, ali nije očekivao ni da će upoznati ženu poput

Esther. Bila je draga, brižna i puna života. Zamišljao ih je kako
putuju svijetom sljedećih nekoliko godina. Ono što ga je najviše
veselilo bila je ljubav između nje i njegove djece koja je svakim
danom bila sve snažnija. Nikad se ne bi ponovno ženio ako ta
osoba ne bi voljela njegovu obitelj.
Premda su njegova djeca već odrasla, i dalje su trebali jedni
druge. To je bit obitelji.
"Hvala ti, Esther", napokon je odgovorio, pokušavajući
zvučati opušteno. Nadao se da mu to uspijeva.
"Kako se ti držiš, Katherine?" pitala je Esther zagrlivši je.
"Trudim se dan za danom. Nedostaje mi, ali znam da će mi
se vratiti. Njegov život još nije ni blizu kraja. Ima još mnogo
toga dati", rekla je Katherine osjećajno.
Georgeu je bilo teško slušati bolan glas svoje šogori-ce.
Obožavao ju je i bio je uzbuđen kada se Joseph vratio i oženio je.
Nasmijao se sjetivši se tih dana. Koliko su samo njih dvojica bili
tvrdoglavi kada su žene bile u pitanju.
Nije čudno što su i njihova djeca takva. Čini se da
Andersonima treba malo više vremena da priznaju da su
pogriješili i dopuste sebi uživanje u sreći.
"Reci mi ako mogu nešto učiniti za tebe", ponudila je
Esther.
"Cijenim to, ali sve što možemo jest čekati..."
120
"Esther, možeš li me povesti kući? Želio bih se istuširati i

presvući se. Vratit ću se vrlo brzo, Katherine", rekao je George.
"Da, mogu", odgovorila je Esther. Zacrvenjela se u licu.
"Ne moraš se vraćati večeras, George. Molim te, ostani kod
kuće i odmori se. Moraš brinuti o sebi kako bi mi mogao pomoći
s Josephom kad se probudi", rekla je Katherine.
"Josephe Andersone, mislim da si se dovoljno odmarao, zar
ne? Moraš nam se vratiti. Svi te jako volimo i nedostaješ nam",
rekao je George i zagrlio svojeg brata. Srce mu se slamalo zbog
izgubljene povezanosti s njim. Više od svega želio je čuti njegov
prodoran glas, sjesti s njime pokraj kamina uz čašu dobrog
viskija i smijati se njihovoj tvrdoglavoj djeci.
Uskoro, obećao je samom sebi. Joseph će se uskoro
probuditi.
"Spreman sam, Esther. Hvala ti na prijevozu", rekao
je-
Sestra je inzistirala da ga odveze u kolicima do izlaza iz
bolnice, ali nije joj to dopustio. Nije bio invalid. Hoda od svojeg
osmog mjeseca i ne namjerava sada dopustiti da ga guraju u
kolicima.
Primio se za Esther i izišli su iz sobe.
121
***
"Mama, jesi li dobro? Znam da ti nedostaje tata, ali moraš
češće izići odavde", rekao je Mark i sjeo pokraj Katherine.
"Mark, razumjet ćeš me kad budeš u braku ovoliko godina
koliko smo tata i ja zajedno. Patim kad nisam uz njega. Osjećam
se kao da ne mogu disati kad smo razdvojeni. Tvoj otac me treba
i znam da me čuje. Svjestan je da sam uz njega. Budem li
neprestano uz njega, brže će doći kući."
"Mama..."
"Nemoj me nagovarati. Dobro sam."
"Hoćeš li nam ispričati nastavak priče?" pitala je Amy.
"Prestala si pričati u trenutku kad je Joseph došao na tvoja
vrata. Bio je prilično bezobrazan. Stvarno se nadam da si ga
spustila na zemlju", rekla je nasmijano.
"Naravno. Volim se u mislima vratiti u te dane mladenačke
ljubavi, strasti i romantike. Naša veza je na kraju uspjela, ali i ja
sam imala svoje sumnje i nedoumice..."
Katherine se zaustavila. Sjela je i ugodno se smjestila prije
nego što je nastavila s pričom...
Katherine je stajala na vratima u šoku. Nije mogla vjerovati
da se doista pojavio na njezinim vratima i potom se usudio
vrijeđati je. Kako joj je samo nedostajao, čak i nakon ovakvih
riječi. Prije pet godina bio je zgodan, ali sada ga je vrijeme još
više proljepšalo.
122
Stajao je ondje, visok, plavih očiju koju su je neprestano

promatrale. Imao je kratku, tamnu kosu, a odjeća mu je bila
zgužvana, kao daje tek stigao s puta i pojavio se na njezinim
vratima.
Na njegovu licu više nije bilo onog sasvim mladenačkog
izgleda. Ramena su mu bila malo šira i snažnija nego prije.
Oduvijek je u njegovoj blizini osjećala grč u želucu, ali bila je
uvjerena da ga je dosad uspjela izbaciti iz svojih misli.
Pogriješila je.
Koljena su joj klecala i morala se usredotočiti da joj noge ne
popuste. Nije smjela dopustiti da Joseph shvati kakav utjecaj
ima na nju. Nije imala snage progovoriti.
"Hoćeš li odgovoriti nešto?" pitao je. Borila se s tm-cima
koji su joj prolazili tijelom. Znala je da nije ovdje kako bi joj
izjavio ljubav, bila je sigurna u to. Bio je ovdje zbog osvete.
Znala je daje svjestan što joj čini. Bilo je očito. Nikad nije
znala skrivati svoje osjećaje. I on sam često je komentirao kako
obožava njezinu strastvenost i trudio se da ona uvijek dolazi do
izražaja.
Nikad nije bila ni s kim drugim, baš kao što mu ju jednom
prilikom i obećala. Mislila je da ga je preboljela nakon toliko
vremena, ali sada je bilo jasno da nije tako.
"Često sam mislio na tebe. Pitao sam se s koliko si još
muškaraca igrala igrice kao što si to činila sa mnom. Pitam se
tko je od nas dvoje imao više partnera, Katherine", rekao je
123
podrugljivo. To ju je pogodilo i tada je proradio njezin

temperament.
"Znaš što, Josephe, nisam od onih koji ljube i hvale se time
tako da ćeš morati sam pogoditi. No, sigurna sam da bih
pobijedila u okladi da si ti onaj koji je imao više partnerica. S
obzirom na broj žena koje su ti uvijek na raspolaganju, mogao bi
svake večeri imati novu."
Bila je ponosna na to kako mu je odgovorila i pustila ga je
da misli što god želi.
Gledao ju je s čuđenjem. Nikad nije imala tako oštar jezik. I
ona je odrasla u ovih nekoliko godina. Ipak, bilo joj je
nezamislivo daje uspjela tako nešto izgovoriti dok ju je
promatrao tim svojim pogledom.
"Shvatio sam", rekao je nasmiješeno. "S obzirom na riječi
koje si mi uputila kad si me ostavila, ne možeš me kriviti što
pitam. Žena koja ima neizmjerne potrebe poput tebe ne bi bila
sama dulje vrijeme. Čuo sam govorkanja da trenutačno nisi
zauzeta. Očito imam sreće."
Katherine ga je htjela udariti, stvarno je zaslužio. Pokušavao
ju je izludjeti i uspijevalo mu je. No, neće mu tako lako
prepustiti pobjedu. Najbolje što može napraviti u ovom
nadmetanju jest ponašati se indiferentno. Dovoljno dugo morala
se snalaziti u poslovnom svijetu i vrlo dobro naučila je blefirati,
ali nikad u tome nije uživala. Njezina prirodna iskrenost uvijek
je bila snažnija od potrebe da bude predator u tom
nemilosrdnom svijetu.
124
Morala se podsjetiti na to da se on vratio zbog promjene

snaga u obitelji Anderson. Vjerojatno ga je pozvao njegov otac,
kojeg je Katherine obožavala. Morat će pregristi jezik za
Miltonovo dobro. On je trebao dodatnu podršku svojeg sina.
Katherine nije željela da kompanija dospije u Neilsonove
ruke, čak i ako je to značilo da će se morati nositi s Josephom.
Zbog njezina članstva u odboru koji je predsjedao
kompanijom nije si mogla dopustiti da stare rane negativno
utječu na nju. Bude li njegovo ime na listi kandidata za
direktora kompanije, morat će objektivno procijeniti njegove
kvalifikacije, a ne voditi se činjenicom da bi mogao uzdrmati
njezino srce. Njegov odnos sa ženama nije imao nikakav utjecaj
na njegove poslovne sposobnosti.
Bio je poznati predator u poslovnom svijetu i direktor kojeg
bi poželjela svaka kompanija. Bude li to najbolje za kompaniju,
svakako će mu dati glas. A nakon toga će predati svoju ostavku.
Ne bi mogla podnijeti svakodnevne susrete s njim. To bi
uništilo njezino ranjeno srce.
"Ne tiče te se jesam li slobodna ili nisam. Ja ne pratim
stotine djevojaka koje trče za tobom", viknula je. Zamalo je
osjetila krivnju zato što su joj popustili živci u igri nadmetanja i
što je povisila ton, ali tada se on zlobno nasmiješio. Katherine je
nastavila, "Žao mi je, mislim da sam te podcijenila. Broj koji sam
rekla premalen je da bi opisao te horde žena."
Sada se glasno nasmijao, a Katherine ga je bijesno
promatrala. Trebale su joj godine da ga preboli i još uvijek nije
125
uspjela u tome. Dok ga je gledala ovako bezbrižnog i

nasmijanog, a ona ga je pokušavala uvrijediti, znala je da će joj
trebati još barem toliko godina da ga zaboravi.
Kako će ikad pronaći drugog muškarca koji će imati tako
snažan utjecaj na nju poput Josepha? Zašto je tako šarmantan?
"Moram štititi svoj ugled, Katherine, ali i ja imam granice.
S druge strane, ti si razvila vrlo mističnu sliku o sebi u javnosti.
Govori se da gotovo nikad ne ulaziš u vezu s muškarcima s
kojima si prekinula vezu, da si hladna poput ledene sante i da
možeš upropastiti ego muškarca jednim pogledom. Ne mogu ni
zamisliti da su takve glasine točne, ali..."
"Znaš što kažu o šuškanjima, Josephe."
Nasmijao se gromoglasno i spustio pogled prema njezinim
usnama. Prisjetila se njegovih poljubaca u vrat i gotovo se
rastopila. Bio je tako nježan i strastven. Pokazao joj je svijet za
koji je mislila da ne postoji. Nepošteno je što joj je sve tako
brutalno oduzeto. Nije mogla dopustiti da joj se to opet dogodi.
"Kako je dobro biti doma, draga. Nedostajali su mi naši
razgovori." Ta nježnost koju je izgovorio pogodila ju je u srce.
Rijetko ju je nazivao imenom dok su bili zajedno. Uvijek joj je
govorio raznorazne nježnosti i zbog toga ga je obožavala.
Osjećala se posebnom zbog takvih riječi.
Odlučno se primaknula vratima i lagano ih gurnula, ali to
Josepha nije nimalo pokolebalo. Izišla je i udarila nogom njegove
skupe cipele, dajući mu do znanja da ovdje nije dobrodošao.
Morala ga je zaustaviti.
126
"Zašto si došao, Josephe? Možemo nastaviti s vrijeđanjem

cijelu noć, ali imala sam iznimno naporan i dug dan i samo želim
pojesti večeru i otići u krevet. Reci mi što želiš tako da možemo
prestati s međusobnim mučenjem i vratiti se svojim životima."
"Želim tebe, Katherine."
Opa, pomislila je. To je bilo izravno. Nije je namjeravao
potajno zavoditi. Barem je iskreno rekao što misli. Isto se
ponašao i prije pet godina, ali tada se prevarila u njemu i znala
je da ni sada nije drukčije.
Katherine je bila uvjerena da je za njega sve ovo samo igra.
Očito ga je povrijedila i sada joj je to želio vratiti. Neće uspjeti.
Već mu je dovoljno dala.
"Nisam dostupna, Josephe. Ovo je jedna od transakcija koju
nećeš moći uspješno završiti tako da se možeš vratiti odakle si
došao. Još jednom ću te zamoliti da odeš odavde", protisnula je
kroz zube.
"Pozovi me unutra."
Želio ju je rastopiti svojim zavodljivim tonom glasa. Imao je
i više nego dovoljno iskustva u osvajanju žena. Pogledom joj je
dao do znanja da pamti svaki detalj njezina tijela.
Osjećala se kao da stoji gola pred njim iako je bila odjevena.
Njezino tijelo reagiralo je na njegovu blizinu baš kao i prije.
Željela je pozvati ga unutra i zaboraviti na svoje slomljeno srce,
na pravila i na svoju čvrstu volju i osjetiti... žudnju, ljubav,
strast. Željela se osjećati potrebnom.
127
Zamalo mu je doista i ponudila da uđe, ali tada se vratila u

stvarnost.
Zaustavila ga je kad je zakoračio unutra. Bila je svjesna da
će ondje biti lak plijen za njega i da će je zavesti u sekundi.
"Nisam sigurna što je svrha ovog posjeta, ali ne mogu
tvrditi daje bio ugodan, Josephe. Još jednom te molim da
napustiš moju zgradu. Ne dopuštam ti da uđeš ni sada ni večeras
ni sutra. Molim te, odmakni se unatrag da mogu zatvoriti
vrata."
"Bojiš li se ti mene, Katherine?" Začuđeno ga je pogledala.
"Ne. Mislim da me se ne bojiš. Mislim da se ti bojiš sebe. Mislim
da me želiš, možda čak i više nego što ja želim tebe premda ne
vidim kako bi to bilo moguće. Vjeruješ li mi dovoljno da budeš
sama u mojem društvu?"
Iz njegova pogleda bilo je jasno da čita govor njezina tijela
poput pravog stručnjaka. Bila je uplašena.
Naslonio se na okvir vrata i, srećom, nije pokušao ući nasilu.
Znala je da se radi o sukobu volja. On je znao da može bez
problema ući u njezin stan. Bio je dvostruko teži od nje i mogao
bije vrlo lako svladati. Međutim, nije želio tako ući. Želio je da
mu ona to dopusti.
Može nastaviti maštati o tome...
"Ne bojiš li se da bi tvoji susjedi mogli čuti naš mali
razgovor? Oduvijek ti je bilo stalo do tuđeg mišljenja.
Kada bi čuli naš razgovor, mislim da bi odmah zgrabili
kokice i udobno se smjestili uz vrata."
128
Bila je to prijetnja. Dao joj je do znanja da će biti i glasniji

bude li potrebno. No, znala je da to ne bi smio činiti jer je imao
ugled koji je morao štititi. Njegova slika bila je gotovo na
mjesečnoj bazi u nekom časopisu, a ona je bila sasvim nevažna
osoba.
Prekrižila je ruke i promatrala ga. Morala je ostati čvrsta i
ignorirati njegove isprazne prijetnje.
U jednom trenutku se odmaknuo, a ona je iskoristila priliku
i pokušala zalupiti vrata, ali Joseph je na vrijeme podignuo ruku
i zadržao ih. Znala je da borba s njim nema smisla. Bio je krupan
i mišićav muškarac.
Nije imala nikakve šanse u fizičkoj borbi s njim. K vragu,
jedva je imala šanse u bitki na mentalnoj razini. Bio je mnogo
sofisticiraniji od nje i znao je vrlo dobro igrati one igrice koje je
ona izbjegavala cijeli svoj život.
"Oh, Katherine, valjda ti je jasno da ja nisam neka dosadna
muha koju ćeš tek tako otjerati, zar ne? Jesam li ikada dopustio
da me riječ ne spriječi u naumu? Došao sam te vidjeti i pričati
nasamo S tobom. Zar nisi svjesna da sam uvijek dobio ono što
sam želio?" pitao ju je potpuno samouvjereno.
Odmahnula je glavom. Nije znala kako bi mogla dobiti ovu
bitku. Zašto bi se uopće nastavila boriti?
Znala je zašto.
Morala je zadržati prisebnost. Preda li mu se, izgubit će
mnogo više nego ako ga nagovori da ode odavde. On želi vratiti
129
svoj ponos, ali neće mu dopustiti da pritom još jednom slomi

njezino srce.
"Ovo nije bitka, Josephe. Žao mi je ako sam te nenamjerno
izazvala. Ti pobjeđuješ, u redu? A sada te molim da odeš kao
džentlmen. Što se tiče razgovora, to možemo ostaviti za kasnije",
zamolila ga je.
Pristala bi na susret s njim na javnom mjestu ako bi to
značilo da će sada otići s njezina praga. Dotad bi se dobro
pripremila. Ovako je previše šokirana njegovim dolaskom nakon
toliko godina.
Na trenutak ju je nježno pogledao i pomislila je da ga je
napokon uvjerila. Potom se lagano nasmiješio i uspravio se. Nije
bio gotov - ni blizu.
"Čini se da ćemo ovo obaviti na teži način. Sjeti se da sam te
upozorio. Uvijek dobijem ono što želim, a sada želim malo
privatnosti s tobom."
Okrenuo se i otišao. Pritvorila je vrata i provirila da provjeri
hoće li zaista napustiti zgradu. Bude li se vratio, lako će zalupiti
vrata do kraja, ali bila je sigurna da on nešto smjera. U njezinoj
zgradi bilo je dosta starijih ljudi i djece.
Znala je da ne bi naškodio nikome od njih. Možda njega nije
bilo briga ako netko čuje njihov razgovor, ali ona to definitivno
nije htjela.
Zaustavio se na sredini hodnika. Nepomično ga je
promatrala. Što to izvodi?
130
Okrenuo se i pogledao je ravno u oči kroz odškrinuta vrata.

Potom joj je namignuo.
Počeo je s predstavom.
"Katherine! Gdje si, Katherine?"
Njegovi povici odjekivali su uskim stubištem. Prije nego što
je shvatila njegove namjere, susjedna vrata počela su se otvarati.
I ona je otvorila vrata i tada je ugledala svoje susjede kako izlaze
iz stanova.
Napravio je scenu. Namjerno.
Znao je da ne voli javne scene. Oduvijek je osjećala gađenje
prema tim stvarima. Jednom mu je objašnjavala da odgovorne i
odrasle osobe trebaju pričekati da stignu kući i potom riješe
svoje razmirice.
Okrenuo se kao da ju je prvi put ugledao i zateturao. Što to
radi? Pretvarao se... pretvarao se daje pijan.
O, moj Bože!
"Katherine, ovdje si. Tako mi je žao, dušo. Nisam htio
razgovarati s onom djevojkom. Otišla si iznenada, ali znaš da si
ti moja jedina", mrmljao je.
Dobit će ono što je želio. Stisnula je zube i približila mu se.
Njezin strah od javnih scena bio je jači od straha da ostane
nasamo s njime.
"U redu je, Josephe. Uđi unutra. Razgovarat ćemo", rekla je.
"Sve je u redu. Možete ući", rekla je susjedima koji su se
131
ponašali kao da su upravo kupili ulaznice za najnoviju

holivudsku premijeru.
"Nisam je poljubio. Stvarno. Ona je mene poljubila. Želim
tebe - samo tebe", rekao je lažno jecajući.
Katherine je vidjela daje njezina stara susjeda ostala bez
daha. Bila je bijesna zbog poniženja koje joj je priuštio. Zašto joj
to radi? Znala je daje spreman na sve kako bi pobijedio, ali ovo je
otišlo predaleko.
"Molim vas, zaista, nije mu baš dobro večeras. Žao mi je
zbog svega", ispričavala se svima. "Dođi sa mnom, Josephe",
rekla je i ugurala ga u svoj stan. Morala ga je maknuti odande
prije nego što kaže još nešto zbog čega bi morala iseliti iz
zgrade, a možda i iz ovog grada.
"Opraštaš mi, dušo? Trebam te", rekao je patetično,
nastavljajući sa svojom malom predstavom.
Ozbiljno je razmišljala o ubojstvu. Život u zatvoru ne može
biti gori od poniženja koje je trenutačno osjećala.
"Naravno, Josephe. Uđi unutra!"
"Dušo, sve ću ti nadoknaditi", rekao je i nasmijao se.
Čula je par iz susjednog stana kako se podsmjehuje.
Pogledala ih je, a žena joj je namignula. Bila je očajna što je sve
to zabavljalo njezine susjede.
Došla je do svojih vrata, ali on se naslonio na njih i uputio joj
oštar pogled.
"Jesi li sigurna da želiš da uđem?" izazivao ju je.
132
"Da, molim te, Josephe. Bit ću sretna ako uđeš", šapnula je.
"Oh, uvijek si tako dobra prema meni", rekao je i nagnuo se
prema njoj. Držala je ruku na prsima i zaustavila njegov pokušaj
daje poljubi.
"Dobio si ovu rundu, u redu? Možeš li sad prestati s ovim
poniženjem i ući", zahtijevala je i nadala se da je susjedi ne čuju.
"Da, dušo. Otplesat ću jedan striptiz za tebe", rekao je
naglas. Ubit će ga. U to više nije bilo sumnje.
Snažno ga je udarila u cjevanicu i nadala se da će ga jako
zaboljeti. Ugurala ga je u stan i zalupila vratima.
Stajala je na sigurnoj udaljenosti od Josepha i bila je
bijesna. Nije znala kada je zadnji put bila toliko ljutita. Uspravio
se i izgledao kao da ga svojim udarcem nije ni dotaknula iako je
ona itekako osjetila bol u nozi kojom ga je udarila. No, to mu
neće priznati.
Čini se daje on ipak shvatio daje boli i brzim pokretom ju je
podignuo u naručje.
"Upozorio sam te da ću upotrijebiti sva sredstva", rekao je
dok ju je nosio prema kauču.
"Kako se samo usuđuješ. Želiš li mi upropastiti život? Hoće
li te to usrećiti? Vidim da ti itekako ide. Više neću moći
pogledati u oči nikoga od tih ljudi. Sada ne misle samo da sam
neka patetična jadnica, nego i da te zlostavljam."
133
Podignula je šaku i udarila ga u prsa, što ga nije ni

najmanje zaboljelo. A nju je sada, osim noge, boljela i ruka
kojom ga je udarila. Sjeo je na kauč i smjestio je u svoje krilo.
Nekoliko trenutaka borila se s njim prije nego što je shvatila
da su njezini pokušaji besmisleni. Kad je osjetila njegov kruti
penis na svojem boku, znala je da je izgubila.
Ugledala je mračnu žudnju u njegovim očima.
Bila je u gadnom problemu.
Približio joj se i poljubio je. Ljutnja, bijes i gola potreba
izmiješali su se u jedno dok je jezikom prodirao u njezina usta i
tako je proglasio svojom, kao da vrijeme nije prošlo.
Primila ga je za kosu s namjerom da ga odmakne od sebe i
zaustavi njegovo zavođenje. No, čim je rukom dodirnuo njezinu
golu nogu, u njoj se probudila davno zatomljena žudnja za njim i
prepustila se užitku. Nije se mogla boriti s njim, bilo je to
nemoguće.
Njegov poljubac pretvarao se iz bijesne strasti u nježno
zavođenje i potpuno ju je opčinio. Njezino tijelo topilo se pod
njegovim. Izgubila je ovu bitku već onog trenutka kad se pojavio
na njezinim vratima i nije bilo smisla odupirati se onome što je
očigledno.
"Mogao sam nam uštedjeti ovo vrijeme koje smo proveli u
raspravi da sam te odmah poljubio. Tvoje tijelo zna što želi. Tvoj
um te želi zbuniti iako nam je suđeno da budemo zajedno", rekao
je i nastavio je ljubiti.
134
Nesvjesna kako je do toga došlo, uskoro je ležala ispružena

na kauču, a Joseph je bio na njoj. Sve se činilo savršenim. Samo
jedna noć, obećala je samoj sebi.
Kad je Joseph krenuo odvezati njezin ogrtač, na vratima se
opet začulo zvono. Katherine je nastojala reagirati na zvono, ali
nije mogla razmišljati dalje od požude koja ju je proždirala.
Netko je ponovno pozvonio i sada je Joseph ustao,
izgovarajući psovke. Zaustavio se pokraj vrata i širom ih otvorio.
Katherine je tek tada shvatila da i dalje leži ispružena na
kauču.
"Je li... Katherine kod kuće?" začuo se glas. Napeto se
uspravila i sjela.
Njezino poniženje sada je dostiglo vrhunac. Njezin brat
stajao je na vratima i znala je da izgleda kao da je tek ustala iz
kreveta. K vragu, njezini susjedi vjerojatno su još uvijek bili na
hodniku i usput mu ispričali što se maloprije događalo.
"Zauzeta je", viknuo je Joseph. Znala je da je prepoznao
Aarona.
"Ovdje sam, Aarone. Uđi unutra", rekla je dok je žurila
prema kupaonici. Trebat će joj nekoliko minuta da se dovede u
red. Nadala se da će Joseph do tada otići.
Kad se napokon pojavila, na sebi je imala vunene hlače i
debelu vestu. Nijedan dio njezina tijela više nije bio dostupan
pogledu, a kamoli dodirima. Ušla je u dnevnu sobu i začula
smijeh. Njezin brat smijao se nečemu što je Joseph pričao.
135
Joseph ju je odmjerio kad je ušla u sobu i u njegovu pogledu

i dalje je mogla prepoznati žudnju.
"Isprati me do vrata, Katherine", naredio je. Slijedila ga je
bez riječi. Pozdravio se s njezinim bratom i potom joj se približio,
šapnuvši joj nešto na uho.
"Nismo još završili", obećao joj je. Potom se okrenuo i
napustio stan. Osjetila je drhtanje. Imala je loš predosjećaj.
Znala je daje u pravu...
"Ne znam bih li se trebala čuditi ili diviti svojem svekru",
rekla je Jessica nasmijano.
Katherine se vratila u sadašnjost i osvrnula se po sobi.
Složila se s Jessicom. Kad se prisjećala tih dana, nije joj bilo
jasno kako su njih dvoje ikad postigli neki dogovor.
U to vrijeme dani su im bili ispunjeni strašću i ljutnjom.
Nesporazumima i pogrešnim pretpostavkama. Bilo je tako
davno, ali to je bio njihov početak.
Početak najveće ljubavi.
"Morat ćemo nastaviti kasnije s pričom. Hvala što ste me
poslušali. Zapravo mi to pomaže ublažiti patnju koju osjećam jer
mi nedostaje", rekla je Katherine.
"I nama to pomaže, mama. Teško je zamisliti da bi savršen
par poput vas dvoje ikad imao takvih problema", rekao je Mark.
"Tvoj otac bio je vrlo tvrdoglav muškarac. I dalje je takav.
No, upravo ta njegova osobina vratit će ga meni", uzdahnula je
Katherine.
136
Cijela obitelj zajedno je napustila bolnicu. Katherine će se

brzo vratiti i ponovno leći pokraj svojeg supruga, upijajući
njegovu snagu koju je posjedovao i sada dok je tako nemoćno
ležao bez svijesti.
137
DEVETO POGLAVLJE
"Mislim da smo prikupili dovoljno informacija da možemo

otpustiti Jacka. Pitanje je hoćemo li podnijeti i tužbu?" pitao je
Max.
"Slažem se s otpuštanjem, ali mislim daje uzalud baviti se
tužbom. Svi znamo da je on to učinio, ali sve se temelji na
izjavama svjedoka i našim sumnjama. Dobro je prikrio sve
tragove", rekao je Trenton.
"Slažem se s obojicom. Pustit ćemo ga, mislim da bismo
tužbom samo uvukli previše naših ljudi u taj slučaj, a svi žele
samo riješiti ga se da mogu krenuti s poslom", rekao je Austin.
Austin je prezirao neiskrene zaposlenike. Njegova obitelj s
golemim se poštovanjem odnosila prema svojim radnicima,
pomagali su njihovim obiteljima i investirali svoje vrijeme i
novac u njih. Zato je ovakav slučaj shvaćao vrlo osobno.
Jack je bio dobro plaćen i radio je godinama za njih. Nije
imao nijedan suvisli razlog za krađu osim svoje nezasitne
pohlepe.
"Čini se da je Dean obavio sjajan posao prikupivši sve
informacije koje smo trebali, a i razgovarao je sa svima koji su
sumnjali u krađu. Jack je uspio otuđiti robu u vrijednosti
otprilike pedesetak tisuća dolara. S obzirom na to da nema
račun u banci, pitanje je gdje je sakrio novac", rekao je Max.
138
"Onda ćemo ga otpustiti i zaključiti taj slučaj. Mogli smo

proći i puno gore", rekao je Austin. Želio ga je tužiti samo zato
što je smatrao da nije u redu da se za takvu krađu izvuče samo s
otkazom i to ga je izjedalo. No, tako je moralo biti.
Obitelj je prolazila kroz dovoljno stresno razdoblje zbog
Josepha koji je i dalje ležao u komi, a i on sam imao je privatne
probleme. Prošlo je nekoliko tjedana otkad je posljednji put bio
nasamo s Kinsey. Bilo mu je dosta njezine taktike izbjegavanja.
Nije mogao dočekati da se sretnu.
"U redu, momci, to bi bilo sve što se tiče posla. A sada,
ispričaj mi o svojoj vrućoj ili bolje rečeno hladnoj romansi s
Kinsey", rekao je Trenton.
Austin ga je pogledao. Bio je odrastao čovjek i nije mu
trebalo zadirkivanje njegove braće, a osobito kada su se
namjerili na njegov ljubavni život.
"Moja veza s Kinsey je... pa... k vragu... komplicirano je",
rekao je.
Max i Trenton smijali su se njegovoj frustraciji.
Pretpostavljao je da to i zaslužuje s obzirom na to da se i on
jednako ponašao kada su njih dvojica imali ljubavne probleme.
Nije lijepo naći se u toj ulozi.
"Više se ne praviš važan, braco, ha? Nikad te još nisam vidio
kako puziš za nekom curom, ali čini se da je s Kinsey stalno
tako", Trenton ga je zadirkivao.
"Sa mnom je sve u redu. Ustvari, imam popis slobodnih žena
koje čekaju moj poziv za druženje", viknuo je.
139
"Da, ali ona koju ti želiš ponaša se kao da boluješ od

salmonele", rekao je Max.
"Znaš, sjećam se vremena kada si ti bio na koljenima zbog
Cassie, tako da nisi prava osoba koja bi me trebala zadirkivati. A
prije nego što me i ti prekineš, Trentone, podsjećam te da si
zbog Jennifer bio spreman trčati oko svijeta", Austin ih je
upozorio.
Obojica su napravila grimase i nasmijala se. Bili su toliko
ludo zaljubljeni u svoje supruge da ih njegovi komentari nisu ni
najmanje dotaknuli.
"Da, a pogledaj me sada. Ta nevjerojatno prekrasna žena
sada je moja supruga", rekao je Max ponosno. Bilo je očito da bi
zbog nje učinio sve.
"Kada sam Jennifer zaprosio, bila je to najbolja stvar koju
sam učinio u svojem životu. Ona i naša djeca dovoljna su mi da
spoznam zašto je naš otac toliko očajno želio da pronađemo
srodne duše. Ako misliš daje Kinsey prava osoba, nemoj da te
išta spriječi u tome da budete zajedno. Nemoj dopustiti da ti
pobjegne jer će te to zauvijek proganjati, vjeruj mi", upozorio ga
je Trenton.
Austin je sjeo i slušao brata. Znao je da mu brat želi
najbolje, ali dojadilo mu je da mu ljudi neprestano govore što bi
trebao činiti. Što je loše u tome da živi za ovaj trenutak? Činilo
mu se da u tome nema apsolutno ništa negativno. Sviđala mu se
Kinsey. Pa što? Žene su dolazile i odlazile. Da, želio je biti s
njom, ali ne do kraja života.
140
Uzeo je pivo i otpio veliki gutljaj. Tada im se pridružio i

Max i rekao nešto grozno. Austin je zaključio da bi ih trebao
obojicu ignorirati. Postali su previše sentimentalni otkad su se
oženili.
Dobro mu je došao još jedan gutljaj tekućine. Njegova braća
nisu prestajala sa zadirkivanjem. Morao je pobjeći odavde.
Možda bi bilo bolje da pokuša razgovarati s Kinsey. Da, to se
činilo ispravnim.
"Gledajte, obojica", Austin ih je konačno prekinuo. "Nemam
pojma što radim, ali znam da mi se ona sviđa, u redu? Ne
planiram je samo odvesti u neki jeftin hotel i potom joj ostaviti
pedeset dolara na jastuku. Ona je vrlo tvrdoglava, iracionalna,
pretjerano reagira na sve i zaista je davež, ali zbog nekog
razloga ne mogu prestati misliti na nju. Zatreba li mi savjet u
vezi s mojim ljubavnim životom, tražit ću ga, ali zasad..."
"U redu, razumijemo te. Odlazi odavde", rekao je Max
nasmijano.
"Sve se vraća, sve se plaća..." rekao mu je Trenton.
"Razumijem. Žao mi je što sam te zadirkivao dok si trčao za
Jennifer", prekinuo ga je Austin.
"Hej, nisam trčao za njom. Ona je htjela mene", rekao je
Trenton, premda su svi znali pravu istinu. Jennifer ga je
odmjerila i pobjegla glavom bez obzira. No, Trenton ju je ubrzo
počeo slijediti. Čini se da su sva braća bježeći od vjenčanih zvona
vrlo brzo stigla do oltara.
141
Je li to zbog njihovih godina? Zar je već došlo do toga?

Austin nije želio tako razmišljati. Bile su mu tek trideset i četiri
godine i zasigurno nije stajao jednom nogom u grobu. Sve je to
zbog stresa, raspravljao je sa sobom.
Ono u što je bio siguran jest da će uvijek voljeti svoju braću,
sestru i rođake, bez obzira na to koliko ga nerviraju u određenim
trenucima i učinio bi sve za njih.
To je ono što prave obitelji čine. Ili sve ili ništa.
"Moram ići", rekao je Austin i ustao. Morao ju je vidjeti i
razgovarati s njom. Morao je ponovno biti s njom. Tada će se
njegov život vratiti u normalu.
Trenton i Max nisu ništa komentirali. Bio je uvjeren da su
kasnije raspravljali o svojem ludom bratu, ali nije mario za to.
Brzinom munje stigao je do bolnice. Pogledao je prema
parkiralištu za zaposlenike i uzdahnuo s olakšanjem kada je
primijetio daje njezin auto na uobičajenom mjestu. Znao je da
joj je smjena završila prije pola sata, ali noćas je bila dežurna.
S obzirom na Josephovo stabilno stanje i činjenicu da je
George pušten kući, jedino je ona bila dežurna dvije noći u
tjednu, uz dnevne smjene po dvanaest sati koje je odrađivala pet
dana u tjednu. Svejedno je bilo teško uhvatiti je nasamo.
Austin je ušao u bolnicu i krenuo niz hodnik. Bolnica mu je
bila puno draža noću kada nije bilo toliko kaotično. Svjetla su
bila prigušena, a hodnici sasvim tihi.
Pronašao je njezinu sobu i pokucao.
142
Nije bilo odgovora.

Ponovno je pokucao i zatim pričekao. I dalje nije bilo
odgovora. Pritisnuo je kvaku i shvatio da su vrata otključana.
Provirio je unutra.
Osjetio je olakšanje kada ju je ugledao sklupčanu na malom
krevetu, s knjigom u ruci, a noćna lampa osvjetljavala je njezino
lice. Imala je slušalice na ušima, vjerojatno kako bi utišala bilo
kakve zvukove iz hodnika.
Iščekivanje.
Glad.
Potreba.
Sve to ispunjavalo ga je dok ju je promatrao. Na sebi je
imala kutu, ali pogled na njezinu vlažnu kosu odavao je da se
vjerojatno upravo istuširala. Kao da je osjetio svježi miris u
zraku.
Nije želio toliko žudjeti za njom, ali nije to mogao
zanijekati. Njegovo tijelo tjeralo ga je da krene naprijed, prema
njoj, a razum mu je rekao da uspori. Previše mu se svidjela.
No, žudnja je pobijedila.
Nije mogao maknuti pogled s njezinih prirodno ružičastih
usana i lijepo oblikovanih nogu. Znao je što se nalazi ispod te
kute. Njezina tamna i duga kosa padala joj je preko ramena.
Volio je kada joj je kosa bila spuštena i valovita. Zamišljao ju je
na sebi dok joj je kosa padala na njegova prsa.
Njegovo tijelo se učvrstilo.
143
Ušao je i zatvorio vrata za sobom. Želio je da pogleda i

primijeti ga. Kada je to učinila, pogledala ga je u čudu.
"Uplašio si me", rekla je nervozno.
"Oprosti."
"Moj dojavljivač je upaljen. Je li je sve u redu s Josephom?"
Izgledala je zabrinuto dok je ustajala iz kreveta. Odložila je
knjigu sa strane, a njezini instinkti odmah su proradili.
Bio je impresioniran njezinom brzom reakcijom. Znao je da
bi želio da ona bude ta koja će pomoći Josephu kada bi mu se
nešto dogodilo. Bila je uspješna u svojem poslu - u to su se svi
uvjerili.
"Joseph je dobro. Htio sam razgovarati s tobom", rekao je i
približio se.
Tada je shvatila da su potpuno sami u njezinoj sobi.
Pogledala je u zatvorena vrata iza njega. Čekao je da ga
ponovno nervozno pogleda i potom se nasmijao.
U njezinu pogledu vidio je žudnju i znao je da se ona zapravo
ne boji njega. Boji se sebe. Polagano je razdvajao njezine zidove.
Napokon će popustiti pod pritiskom koji je osjećala.
Znao je da je čekanje pri kraju.
***
Kinsey je pogledala prema Austinu i njegovu predatorskom
pogledu, osjećajući se poput miša stjeranog u kut. Borila se s
vlastitim drhtanjem. Znala je da mora ostati pribrana.
144
Pokušavala je reći sebi da nije vrijedno toga. Već je bila

toliko naviknuta na njega, tražila ga je pogledom svaki put kad
je ušla u sobu, u sebi je čula zvuk njegova smijeha i neopisivo ga
je željela.
Dopusti li mu da je zavede, postat će suviše vezana za njega.
Njihova zajednička noć bila je fantastična, ali ostali dani
ispunjeni napetošću bili su... nezaboravni. Tražio je svoje mjesto
u njezinu srcu i nije to mogla dopustiti.
"Trebala bih ići provjeriti ga", rekla je nakon duge i
neugodne tišine. Trebalo joj je dosta vremena da se prisjeti da
razgovaraju o Josephu.
"Upravo sam bio kod njega. Sada je u dobrim rukama.
Katherine spava pokraj njega. Vjerujem da joj ne želiš smetati,
zar ne?"
"Naravno da ne želim." Ali želim što prije izići iz ove sobe da
izbjegnem najveću pogrešku u svojem životu, rekla je u tišini.
"Dobro. Sada možemo razgovarati", rekao je i pristupio joj
korak bliže. Automatski se povukla unatrag.
Prizor njezine nemoći još više ga je privukao. Vidjela je kako
su mu oči zasjale. Bio je poput vuka - a ona je bila njegov plijen.
Bila je u velikom problemu.
U opasnosti si! Čula je svoj razum.
Ušuti, reklo je njezino srce.
Soba je bila ispunjena pulsirajućom žudnjom. Bila je
okrenuta leđima prema zidu i nije mogla ništa učiniti.
145
Austin je bio udaljen nekoliko centimetara od njezina tijela.

Podignuo je ruke iznad nje. Osjećala se kao da ju je zatvorio u
kavez. Njegov miris ju je oduševljavao. Željela mu je prići i
ugurati mu jezik u usta, okusiti ga, osjetiti otkucaje njegova
srca ispod usana. S njim bi sve isprobala.
Osjetila je vrućinu u tijelu. Znala je da će je poljubiti i
mislila je da će u tom trenutku eksplodirati. Zatvorila je oči.
"Stani."
Otvorila je oči i gledala ga začuđeno. Što?
"Prestani se odupirati - sebi - meni - nama. Opusti se i
uživaj", rekao je.
Nagnuo se prema njoj i zubima uhvatio njezinu donju usnicu
i nježno je zagrizao, a potom je milovao jezikom. Nije skidao
pogled s nje, pokazujući joj koliko je želi.
Trebao ju je - kao što pustinji treba kiša. I više od toga.
Nije mu mogla reći ne. Možda će ga izbaciti iz svojih misli
ako mu se sada prepusti i shvati da nije bilo tako sjajno kao što
je pamtila.
Stotine misli prolazilo joj je glavom dok je pokušavala
odlučiti što bi trebala učiniti.
Kad se potpuno približio njezinim usnama, pomutio joj se
um. Kada je povukao njezin jezik u svoja usta potpuno se
izgubila.
Njezino srce snažno je lupalo dok je Austin pritiskao svoje
tijelo uz njezino. Rukama ju je zarobio i osjetila je kako pritišće
146
svoja prsa na njezine grudi, a bradavice su joj se instinktivno

učvrstile.
Tijelo joj je drhtalo kada je svojim jezikom povukla njegov i
nastavila ga zavoditi.
Dlanom je klizio po njezinu obrazu, a potom je prstom
dodirivao njezine usne. Instinktivno ga je polizala jezikom.
Zastenjao je i potaknuo je da nastavi dalje. Otvorila je usta i
usisala njegov prst, promatrajući njegov pogled pun žudnje.
Nježno ga je ugrizla prije nego što ga je izvukao i uhvatio je za
vrat, poljupcem joj još jednom dokazavši daje njegova.
Ljubio ju je žestoko, bila mu je toliko potrebna. Želio ju je
posjedovati.
"Moja si", rekao je i skinuo joj majicu. Ponovno ju je poljubio
i zapalio vatru u njezinu tijelu.
"Jesam", jecala je dok joj je dlanom obujmio grudi i igrao se
njezinim bradavicama. Smetao joj je i najmanji komadić čipke
koji je stajao na putu između njih.
Upravo ovo trebalo joj je cijelo vrijeme. Austin. Samo on.
Nakon one daleke noći kada ju je uzeo, ovo je bilo neizbježno.
Ispunjavao je njezinu potrebu koju nije mogao nitko drugi
popuniti. Pružao joj je zadovoljstvo kao nitko dosad. Zbog njega
njezino je srce udaralo snažnije nego ikad.
Iskoristio je drugu ruku kako bi primio njezinu stražnjicu i
primaknuo je k sebi. Osjetila je njegovu erekciju kada ju je
pritisnuo uza svoje tijelo. Njihovi pokreti bili su usklađeni i
147
željela se što prije riješiti suvišne odjeće, ali nije se htjela

odmaknuti od njega.
Stenjao je i zazivao je imenom, a žudnja u njoj bila je sve
snažnija kada je postala svjesna kakav utjecaj ima na njega.
Trebao ju je i morala mu je udovoljiti baš kao što je znala da će
joj on pružiti zadovoljstvo kao nitko dosad.
Kad se odmaknuo od nje, protestirala je jer ju je prestao
ljubiti. Potom je ugurao jezik duboko u njezina usta i osjetio
pulsiranje njezina srca.
Ljubio ju je posvuda, a ona ga je u sebi molila da nastavi.
"Toliko te želim, Kinsey. Samo na tebe mislim. Moram ući
duboko u tebe i osjetiti trljanje tvojih bradavica uz moja prsa.
Moram ugurati svoj jezik u tebe dok vrištiš od zadovoljstva.
Neću prestati sve dok ne svršiš više puta zaredom", šaptao je i
ugrizao joj ušnu resicu.
Bila je gotova. Noge su je izdale. Zbog njegovih dodira
eksplodirat će u njegovu naručju. Nikad je nitko nije doveo do
ekstaze riječima. No, on nije bio bilo tko.
Pridržavao ju je uza zid svojim bokovima dok joj je istodobno
otkopčavao grudnjak. Kad joj je oslobodio grudi, prstima je
dodirivao njezine bradavice. Mislila je da više od toga neće moći
podnijeti.
"Sada, molim te", zahtijevala je od njega. Nema više čekanja
ni zavaravanja.
148
Spustio je ruke s njezinih grudi, ostavljajući je razočaranu.

Ne! Željela je daje nastavi dirati. Odmaknuo se od nje i brzim
pokretom je podignuo u naručje.
Dok ju je spuštao na krevet, ustima je primio njezinu
bradavicu i usisao je, jezikom se poigravajući njome. Potom ju je
pustio kako bi mogao isto učiniti s drugom.
Spustio ju je na krevet i počeo otkopčavati hlače dok ga je
Kinsey zbunjeno promatrala. U samo nekoliko sekundi stajao je
potpuno gol pred njom.
Njegov veliki penis pulsirao je dok joj se približavao. Prije
nego stoje došao do kreveta, Kinsey se uspravila i sjela.
"Moram te okusiti", rekla je kada se sasvim približio
krevetu.
"Oh, Kinsey, ne..." počeo je protestirati, a ona ga je primila
ustima i usisala njegovo meso.
Jezikom je dodirivala njegov glavić. Premda je rekao ne,
instinktivno joj je pridržavao glavu dok ga je usisavala gore -
dolje, svaki put sve dublje.
"Nemoj više", zastenjao je i odmaknuo je.
Nije joj bilo drago što ju je zaustavio. Izvukao je paket iz
svojih hlača i brzo navukao kondom. Kad ju je ponovno poljubio i
prekrio je svojim tijelom, zaboravila je na prethodno
nezadovoljstvo.
149
Rukama je dodirivao njezino golo tijelo i divio se njezinim

grudima. Zabijao je svoje golo tijelo u njezino premda je još
uvijek bila odjevena.
Morala je skinuti hlače. Željela ga je u sebi.
Niko drugi u tom trenutku nije postojao. Samo Austin i ona.
Polagano ju je ljubio i jezikom joj dražio bradavice, pomičući se
naprijed i natrag. Kada ih je ponovno jednu po jednu usisao
ustima, Kinsey je približavala svoje bokove njegovu tijelu, žudeći
za...
"Molim te, nemoj više. Trebam... molim te..." jecala je.
Čvrsto se držala za krevet.
Austin ju je tada napokon počeo razodijevati, a kada je
došao do njezinih gaćica povukao ih je jednim potezom prema
dolje i skinuo ih.
Brzo se spustio svojim golim tijelom na nju. Osjetila je
njegovu toplinu dok se svojim penisom pritiskao uz njezin vlažan
ulaz. Raširila je noge i otvorila mu se, dajući mu do znanja da joj
je itekako potreban.
"Ne mogu više izdržati. Užasno mi trebaš", rekao je i počeo
kliziti u nju.
Zastenjala je kad je ulazio u nju. Nije mu stigla odgovoriti
da ni ona nema snage čekati. Željela je primiti sve što joj je
pružao. Raširila je bedra i pustila svoje tijelo da govori umjesto
nje.
Snažnim prodiranjem utopio se u njoj, do točke u kojoj nije
znala hoće li moći podnijeti sve to. Želudac joj se stisnuo dok ga
150
je primala u njegovoj punoj veličini, pokušavajući pronaći

najbolji položaj.
Austin je zatvorio oči dok je ulazio i izlazio iz njezine vlažne
unutrašnjosti.
"Tako si vlažna, prekrasno", stenjao je.
To joj je bilo dovoljno. Raspadala se pod pritiskom njegova
ulaska, misleći da će joj tijelo eksplodirati od zadovoljstva koje
joj je pružao.
Nastavio je prodirati duboko u nju i osjetila je svu njegovu
krutost koja je intenzivirala orgazam koji je slijedio.
Kada je drhtanje njezina tijela počelo slabjeti, otvorila je oči
i pogledala u Austina. Njegovo lice bilo je napeto, a niz obrve su
mu se spuštale kapljice znoja. Imao je stisnute zube, a iz pogleda
mu je izbijala vatra.
Shvatila je da se pomiče vrlo nježno kako bi produžio
njezino zadovoljstvo iako je to za njega bila prava patnja. Mislila
je da će joj se srce raspuknuti. Polako je gubila sve zidove koje je
izgradila kako ne bi pala na njega, na njegov šarm.
"Sada je tvoj red", rekla je i podigla bokove kako bi ponovno
ušao u nju.
Nije ništa mogao reći, već je nastavio velikom brzinom
ulaziti i izlaziti iz nje.
Jednom rukom obuhvatio je njezinu stražnjicu kako bi se
mogao još snažnije zabijati u nju. Osjećala je napetost u tijelu i
151
nije znala kako je to uopće moguće, ali ponovno ju je doveo do

vrhunca.
Njezine bradavice klizile su uz njegova čvrsta i tamna prsa.
Tražila je nebo, tražila je... trebala je...
"To, Kinsey", stenjao je dok je snažno prodirao u nju svom
svojom težinom. Osjećala je kako pulsira u njoj i to ju je
izluđivalo. Stenjala je zajedno s njim, a ostatak svijeta u tom
trenutku nije postojao. Samo zadovoljstvo. Čisto zadovoljstvo.
Kinsey se pokušala probuditi i jedva je primijetila da je
Austin ustao. Nije mogla otvoriti oči, jednostavno nisu
surađivale. Osjećala je da se krevet pomiče, a potom da joj
Austin dodiruje stopala.
"Ne mogu..." stenjala je. Nije mogla sastaviti rečenicu.
Čula je njegov duboki, zadovoljni osmijeh. Htjela je otvoriti
oči i vidjeti zadovoljni izraz na njegovu licu, ali nije imala snage.
"Samo te odijevam, Kinsey. Još uvijek si dežurna..." čula je
njegov glas u daljini dok joj je navlačio kutu.
Znala je da bi trebala biti zaprepaštena što je vodila ljubav
na poslu, ali toliko se dobro osjećala da nije za to marila.
Možda kad se probudi...
152
DESETO POGLAVLJE
"0h, Kinsey, vas dvoje ste preslatki!"

Kinsey se probudila posve mamurna. Osjećala se kao da ne može
disati. Na prsima je osjetila golemi pritisak i zamalo počela
paničariti. Pitala se što ju je to zarobilo. Otvorila je oči i ispred
sebe ugledala Austinov pospani pogled.
"Jutro", promrmljao je i poljubio je, nježno joj milujući usne,
stoje odmah izazvalo vrućinu u njoj. Nastavio ju je ljubiti, a
njegov penis vrlo se brzo ukrutio. Osjetila je njegovu čvrstinu na
svojem tijelu.
"Ovaj, bok?"
Kinsey i Austin ukočili su se. Kinsey se zamalo nasmijala
kad je ugledala njegov začuđeni izraz lica, ali nije joj bilo nimalo
smiješno što ih je netko uhvatio. Odgurnula ga je dlanovima, a
kad je ustao, napokon je mogla normalno udahnuti zrak.
"Oprostite što vas prekidam, ali tražim te po cijeloj bolnici.
Imamo dogovor za pola sata, a nisi mi odgovarala na pozive.
Sada mi je jasno zašto", rekla je Cassie i namignula joj, što je još
više izbezumilo Kinsey.
"Jutro, Cassie. Možeš li nas ostaviti nekoliko minuta same?"
pitao je Austin kao da se ne događa ništa neuobičajeno.
"Samo nekoliko minuta? Opa, Austine", zadirkivala ga je.
153
Kinsey ju je odmjerila molećivim pogledom, a Cassie se

pretvarala kao da je uopće ne vidi.
"Nema problema. Vidimo se u Josephovoj sobi", rekla je i
zatvorila vrata za sobom. Austin se potom vratio do Kinsey i
sagnuo se kao da će je ponovno poljubiti.
"Neće ići", rekla je Kinsey i brzo se uspravila na noge.
"Daj, Kinsey. Sinoć nam je bilo savršeno", rekao je dok ju je
slijedio.
"Stani, Austine. Ne mogu razmišljati dok me dodiruješ",
priznala je iskreno i odmah požalila svoje riječi kada joj je uputio
zavodljivi osmijeh.
"Nema ništa loše u tome, dušo."
"Moram ići", rekla je panično, zaobišla ga i izjurila iz sobe.
Nije se okrenula da provjeri slijedi li je. Utrčala je u najbližu
kupaonicu i zaključala se unutra. Zajecala je kad se ugledala u
zrcalu. Kosa joj je stršala na sve strane, usne su joj bile natečene
od njegovih divljih poljubaca, a primijetila je i modricu na vratu.
Imala je ljubavni ugriz! K vragu!
To joj se nije dogodilo još od srednje škole.
Potrudila se popraviti frizuru, isprala je usta vodom i
iskoristila papirnati ručnik da počisti zube. To će biti dovoljno
dobro dok ne dođe do svoje sobe. Nadala se da on više nije ondje.
Polagano je otvorila vrata i pogledala u oba smjera.
Kad se uvjerila da nema nikoga, požurila je do svoje sobe.
Laknulo joj je kad je shvatila da ga nema.
154
Nije imala vremena sjesti i razmisliti o svemu. Morala se

sastati s Cassie, a znala je da će je ona ispitivati poput pravog
istražitelja.
Napustila je sobu i pokušala hodati samouvjereno niz
hodnik. Provirila je u Josephovu sobu i odahnula kad je shvatila
da Austina nema. Ondje su bile samo Katherine i Cassie. To ju je
smirilo.
"Dobro jutro, Katherine. Kako je Joseph jutros?" rekla je i
pogledala u njegov karton. Nije bilo nikakvih promjena od sinoć.
"Znam da će ovo zvučati blesavo budući da je medicinska
sestra rekla da nema nikakvih promjena, ali kao da osjećam
nešto. Mislim daje spreman za povratak", rekla je Katherine
nasmiješeno.
Kinsey je bila zavidna na njihovoj povezanosti. Kako je to
voljeti nekoga toliko snažno da nikad ne gubiš vjeru?
"Mislim da imate pravo", složila se Kinsey. Joseph nije
mogao dugo biti odsutan, posebice ne uz tako neodoljivu ženu
kao što je Katherine.
"Jesi li spremna?" pitala ju je Cassie.
Kinsey je htjela reći da nije. Znala je da je čeka ispitivanje, a
trebalo joj je vremena da se pribere. Brzo je počela razmišljati o
razlogu za ostanak.
Nije joj dugo trebalo da ga smisli.
155
"Znam da bismo trebale ići na pedikuru, ali voljela bih čuti

nastavak romantične priče o Katherine i Josephu", rekla je
Kinsey s olakšanjem. Znala je da i Cassie to zanima.
"I ja bih to voljela", rekla je Emily kad je ušla u sobu s Amy i
Jessicom. "Jutros smo požurile s grickalicama i ostavile smo na
sobi upozorenje da nas ne uznemiravaju."
Sve tri brzo su privukle stolce i gledale u Katherine s
iščekivanjem, a ona je promatrala pet žena koje su sjedile ispred
nje.
"Svaka od vas posebna je na svoj način, izvana i iznutra.
Tako mi je drago što ste dio moje obitelji", rekla je Katherine i
pogledala svaku od njih, uključujući i Kinsey.
Kinsey se namještala u stolcu. Bilo joj je neugodno i nije
naslućivala zna li Katherine nešto o njoj i Austinu. Čak i daje
znala, seks s njezinim nećakom nije značio da je i ona članica
njihove obitelji.
"Drago nam je što si ti dio naše obitelji", rekla je Jennifer
kad im se pridružila u sobi, a pritom je obrisala suzu koju su
izazvale Katherinine riječi. "Oprostite, ovi trudnički hormoni će
me izludjeti", dodala je nasmijano.
Kinsey je pogledala prema Jennifer koja je bila sitne građe,
a njezin mali trbuščić tek se počeo nazirati ispod odjeće. Osjetila
je da i njezin biološki sat polako otkucava. Dlanom je dodimula
svoj ravan trbuh, pitajući se kako je to nositi jedan novi život u
sebi.
156
"Mogu ti pomoći s time", Austin joj je šapnuo na uho, zbog

čega je poskočila. Nije primijetila daje ušao u sobu. Protmula je
zbog njegovih riječi. Zamišljala je tamnog dječaka s plavim
očima u svojem naručju. Tako bi voljela imati dijete. No, znala je
da on ne razmišlja o tome. To je rekao samo kako bi je ponovno
pridobio u krevet.
"Ovo je bolnica, braco. Pazi malo na te svoje ruke", rekao je
Trenton kad je ušao u sobu. Nasmijao se Kinsey i potom joj
namignuo kao da sve zna. Brzo je spustila pogled u pod.
Tada je shvatila da Austin drži ruke na njezinoj stražnjici, a
pritom je vrlo nisko klizio prstima po njoj. Pokušala se
izmaknuti, ali on je rukama obuhvatio njezin struk i privukao je
uz svoje tijelo.
Svi u sobi promatrali su ih. Nije željela izazvati scenu, ali
nije joj bilo ugodno biti u središtu pozornosti. Znala je da su joj
obrazi crveni poput rajčice. Topila se dok je Austin prstima
dodirivao njezine bokove. Taj čovjek izazivao je potpunu zbrku u
njezinoj glavi.
"Daj, Trentone, pusti ih. Sjećam se vremena kad ni ti nisi
mogao skinuti ruke s mene", Jennifer je ukorila svojeg supruga.
"Sjećaš se tog vremena, znači", rekao je Trenton, primivši je
u naručje. Poljubio ju je toliko intimno da se Kinsey u jednom
trenutku osjećala poput uljeza.
"U redu, oprošteno ti je", rekla je Jennifer bez daha.
Trenton je nije želio pustiti nego ju je posjeo u svoje krilo.
Jennifer se smijuljila i naslonila glavu na njegova prsa.
157
Austin je privukao Kinsey na kauč. Sjeo je pokraj nje.

Rukom je obgrlio njezina ramena i zarobio je na svojim prsima.
Bilo joj je previše neugodno da bi pogledala promatraju li ih
ostali još uvijek.
Počeo joj je milovati vrat i vrlo brzo poželjela je da su sami -
jedan njegov dodir značio je njezinu predaju.
"Pretpostavljam da mogu nastaviti s pričom. Gdje sam
uopće stala? A, da, pričala sam o danu kada je Joseph pravio
budalu od sebe pred mojim susjedima", započela je Katherine.
Svi su usmjerili pozornost na nju dok se prisjećala davne
prošlosti...
"Moraš mi reći. Nudi li on možda određenu vrstu usluga?
Iskreno, uopće mi nije važno ako je tako. Samo želim njegov
broj."
Katherine je duboko udahnula. Stajala je na vratima
razbarušene kose, u starom ogrtaču i s groznim zadahom, barem
se njoj tako činilo.
Njezina susjeda nije željela tratiti vrijeme pa je pokucala
rano ujutro na vrata njezina stana ne bi li doznala sve o
jučerašnjem događaju.
"Nije uopće bio pijan. On je samo stari prijatelj kojeg nisam
dugo vidjela i pojavio se nenajavljeno ovdje. Nisam ga željela
pustiti unutra, a s obzirom na to daje tvrdoglava budala, odlučio
me osramotiti na sebi svojstven način", rekla je Katherine.
Vidjela je iz ženina pogleda da joj nimalo ne vjeruje.
Katherine bi voljela da joj to nije smetalo, ali ipak joj je stalo do
158
tuđeg mišljenja. Nije željela da drugi misle kako po nekim

barovima skuplja muškarce ili, još gore, da se koristi uslugama
nekog eskort-servisa.
"Dobro, zadrži to za sebe. Znaš i sama da će se nastaviti
govoriti o tome. Bolje je da kažeš o čemu je riječ i tako spriječiš
tračeve."
Tada je Katherine odlučila da mora što prije odseliti iz te
zgrade. Nije mogla ostati u okruženju gdje će se tračati o
njezinu seksualnom životu sljedećih nekoliko mjeseci. Njezini
susjedi očito nisu vodili dovoljno zanimljive živote pa je njezin
ljubavni život bio prava zabava do idućeg događaja koji će im
zaokupiti pozornost.
"Slušaj, Penny", započela je Katherine i tada vidjela njezin
začuđeni pogled dok je gledala preko Katherinina ramena.
Katherine se nije željela okrenuti i doznati što je to zaokupilo
njezinu pozornost. Vjerojatno se Joseph vratio. Znala je da on
ima takav utjecaj na žene.
"Sveca mu, kako ti uspijeva dovući sve te bogove na svoja
vrata? Platit ću ti da me podučiš", šapnula joj je Penny.
"Penny, već sam ti objasnila da mi je Joseph samo stari
prijatelj", viknula je Katherine. Potpuno je izgubila strpljenje s
tom ženom.
"Možda bih ti povjerovala da nam se upravo ne približava
Zeus broj dva, s neodoljivim osmijehom na licu. O, Bože, moraš
mi dati taj broj."
159
Katherine je osjetila trnce. Nije poznavala mnogo

muškaraca koji su izazivali takve reakcije kod ženskog spola.
Bacanje na koljena, kolutanje očima, sve je to već vidjela. Imala
je loš predosjećaj.
Polako se okrenula i ugledala muškarca u odijelu šivanom po
mjeri i košulji koja je otkrivala dio njegovih glatkih prsa. Kada
je konačno podignula pogled, srce joj je počelo snažno udarati i
doživjela je šok.
Bio je to George.
Kako se samo usuđuje pojaviti se ovdje. Krenuo je prema
njoj u zagrljaj. Bez razmišljanja podignula je ruku i udarila ga u
čeljust.
Njegov osmijeh blijedio je. Iznenadila ga je njezina reakcija.
Nakon nekoliko sekundi Katherine je osjetila bol u ruci zbog
udarca koji mu je zadala. Njegova čeljust bila je čvrsta poput
metala.
U njezinim očima pojavile su se suze dok je držala bolnu
ruku.
George ju je pogledao zabrinuto svojim plavim očima.
"Katherine, trebala bi biti pažljivija", rekao je kada joj je
pristupio.
"Da se nisi usudio dotaknuti me", viknula je. Činilo se da ga
cijela situacija zabavlja jer mu se lice ponovno osmjehivalo. Ipak
nije bila tako zastrašujuća kakvom se prikazivala.
160
"Bok", rekla je Penny kad je uspjela progovoriti. Stala je

pokraj Georgea i grudima se očešala uz njegovu ruku dok mu se
predstavljala. "Ja sam Penny."
Katherine ju je promatrala u šoku iako je ništa od toga ne bi
trebalo čuditi. Dok je bila u vezi s Josephom i mislila da joj je
George prijatelj, vidjela je stotine žena koje su se nudile njima
dvojici. George je uvijek sramežljivo flertovao, a ono što ju je
posebno impresioniralo bila je činjenica da Joseph nijednu od tih
žena nije zamjećivao. Pretpostavila je daje sve bila gluma.
George nije obraćao na nju pozornost već je primio
Katherine za ruku i ušao s njom u stan. Zatvorio je vrata i
ostavio ispred njih njezinu začuđenu susjedu. Bila je to toliko
smiješna scena da se Katherine zamalo nasmijala. Zamalo.
"Nedostajala si mi, Katherine. Mislim da sam odavno trebao
objasniti svoje postupke", rekao je George dok ju je vodio prema
kauču. Potom je nestao. Pitala se što to radi. Čula je neke
zvukove iz kuhinje i vidjela ga kako nosi led umotan u ručnik.
"Stavi ovo na ruku i bit će ti bolje. Mislim da nije slomljena.
Vjerojatno si je samo ozlijedila."
Ponašao se kao da mu udarac nije nimalo naštetio. To
stvarno nije pošteno s obzirom na to da je njezina ruka vibrirala
od boli.
"Što radiš ovdje, George? Mislim da si mi već nanio dovoljno
štete."
"Nedostajala mi je moja prijateljica. Mislim daje bilo mnogo
nesporazuma, ali ako mi dopustiš, sve ću ti objasniti..."
161
"Nema se što objašnjavati. Ti i tvoj brat volite se poigravati

nevinim djevojkama. Nema problema, razumijem to. Očito sam
bila dovoljno glupa da pomislim da si mi ti pravi prijatelj. Još
tužnije je što sam mislila da me Joseph zaista volio. Odradili ste
odličan posao", rekla je sarkastično.
Katherine se trudila i dalje biti ljutita na njih, u suprotnom
bi potpuno potonula. Sada su se pojavili jedan za drugim i
ponovno otvorili stare rane. Kao daje gledala dugo željenu
igračku kroz izlog dućana koja joj je bila tako blizu, ali izvan
dosega. Više nije mogla vjerovati Georgeu kao prijatelju, a
definitivno ne bi mogla ponovno predati svoje srce Josephu.
On bi to itekako iskoristio.
"Katherine, došao sam te zamoliti da mi oprostiš."
"Stvarno? Zar ti i Joseph imate novu okladu? Kome od vas
dvojice najprije ću oprostiti? Ljubavniku ili prijatelju?"
George joj se približio i primio njezinu ruku koja nije bila
ozlijeđena. Pokušala ju je izvući, ali nije je želio pustiti. Nevoljko
se suočila s njegovim pogledom i ugledala njegove oči ispunjene
boli.
"Bio sam budala. Ti si bila moja prava i iskrena prijateljica.
Moja najbolja prijateljica. A ja sam bio arogantan i nezreo i sada
Joseph i ja gotovo ne razgovaramo. Sve se promijenilo", rekao je
glasom ispunjenim emocijama. Iznenadio ju je. Zar je moguće
da govori istinu?
162
Katherine ga je promatrala u tišini. Premda su Joseph i

George bili blizanci, nisu bili identični. Obojica su vrlo zgodna,
ali nikad nije osjetila privlačnost prema Georgeu.
Prema njemu je gajila bratsku ljubav. Postao je njezin
najbolji prijatelj i zato ju je njihova izdaja dotukla. Ne samo da
je izgubila ljubav svog života, već je izgubila i najboljeg
prijatelja koji joj je trebao biti utjeha u tom teškom razdoblju.
Svaki čovjek uz sebe je uvijek imao najbližu osobu koja bi
mu pomogla da preboli prekid s partnerom, ali ona je bila
dvostruko oštećena jer ih je izgubila obojicu u istom danu.
"Znam da ne zaslužujem tvoj oprost i kada bih bio bolji
čovjek, klonio bih te se, ali ne mogu. Nedostajala si mi i želio
sam da znaš što se dogodilo", rekao je.
Mrzila je to priznati samoj sebi, ali i on je njoj nedostajao.
Toliko joj je nedostajao da joj je bilo bolno sjediti s njim u malom
stanu i biti ozlojeđena. Mislila je da će se njezini osjećaji razbiti
u tisuće komadića. Morala mu je dopustiti da kaže što želi kako
bi potom otišao, a ona će se tada u miru slomiti.
"U redu, George. Slušam te, ali odmah te upozoravam da ću
te udariti nečim jačim od šake primijetim li da mi lažeš",
upozorila ga je Katherine.
George se nasmijao. Znala je da bi se vrlo lako mogla vratiti
u rutinu s njim i morala je podsjetiti samu sebe kako ju je lako
prevario.
163
"Zaslužujem tvoju ljutnju, Katherine. Trebalo mi je vremena

da shvatim da si nekako doznala za okladu", rekao je George
posramljeno.
Katherine ga je promatrala. Nije se trudila odgovoriti mu.
Naravno daje znala za okladu i to ju je dotuklo.
Katherine je podignula ruku i zaustavila ga usred rečenice.
Kao da se ponovno vratila u te dane kada je doznala da im nije
stalo do nje. Mislila je da ga neće moći saslušati jer će to
ponovno oživjeti njezine povrijeđene osjećaje i izdaju. Osjetila je
bol u prsima dok ga je gledala, a iz svake pore izbijale su ljutnja
i povrijeđenost.
"Nemoj ni pokušati uvjeravati me da nije bilo oklade. Nemoj
vrijeđati moju inteligenciju, George."
"Nažalost, ne mogu to poreći. No, molim te da me saslušaš.
Obećala si mi pet minuta svog vremena. Dopusti mi da ti
objasnim što se zapravo dogodilo premda time ne mogu
opravdati ono što sam učinio", rekao je.
Katherine je sjela i prekrižila ruke na prsima. Bila je na
rubu suza i samo čvrstom voljom uspjela ih je zadržati. Bilo je
teško slušati u tišini o onome što je učinio. Morao je olakšati
svoju savjest, čak i ako je to značilo da će se ona nakon toga
raspasti.
"Zavidio sam Josephu. Bilo je godina kada sam ga čak i
mrzio. Uz njega je sve izgledalo tako jednostavno, kao daje imao
neki čarobni štapić. Kada bi odlučio nešto napraviti, uspijevao je
u tome i prije nego što bi završio misao. Uvijek je bio bolji od
164
mene u sportu, obrazovanju, ali i kod žena. Sve što je želio

osvojiti, to je i učinio."
"Kakve to veze ima s nama?" prekinula ga je.
"Dolazim do bitnog dijela. Da bi me potpuno razumjela,
moraš znati sve o našoj prošlosti. Dok smo bili mladi, obožavao
sam Josepha. Odrastao je mnogo brže nego ja i uvijek mi se
činilo da mi je on stariji brat, a ne blizanac. Čak i u toj
mladenačkoj dobi, Joseph je bio dominantan. Ja sam uvijek bio
u njegovoj sjeni. Barem neko vrijeme", rekao je George i sjeo na
kauč. Katherine se činilo kao da više nije svjestan daje i ona u
sobi.
"To su uobičajene razmirice između braće."
"Tako je, ali obično nakon toga nastupi primirje. Sjećam se
vremena kad sam prestao idolizirati Josepha i počeo mu
zavidjeti. Bili smo u sedmom razredu. U našu školu došla je nova
djevojka koja mi se jako svidjela. Znam, bio sam dijete, ali za
mene je to bila prava ljubav. Bila je sramežljiva, slatka i vrlo
lijepa. Bližio se ples u povodu Valentinova i skupljao sam
hrabrost cijeli tjedan kako bih je upitao hoće li ići sa mnom.
Izabrao sam joj lijepu ogrlicu i odlučio pričekati je nakon škole.
Rekao sam Josephu da mi se ona sviđa, ali nisam ulazio u
detalje. Toga dana za vrijeme ručka Joseph ju je pitao hoće li ići
s njim na ples i ona je pristala. Bio sam očajan. Kad se osvrnem
na te trenutke, jasno mi je da nije mogao znati daje ona ta cura
koja mi se sviđa, ali tada sam mislio da mi je ukrao nešto moje."
165
U Katherine je popustila napetost. Primijetila je bol i

zbunjenost koju je osjećao u tim davnim danima i poželjela ga je
utješiti. Morala je ostati pribrana, a to joj je bilo sve teže.
"Odveo ju je na ples i odlučili su da će biti samo prijatelji, ali
za mene je od tog trenutka bila drukčija. Nisam je gledao na isti
način. Pokušala je razgovarati sa mnom sljedećeg ponedjeljka za
vrijeme ručka, kao što smo to činili mjesecima, ali ja sam je
ignorirao. Mislim da nikada nije shvatila zašto se odjednom
nisam htio družiti s njom. Dvije godine kasnije odselila je, a ja
joj nikad nisam objasnio kako sam se osjećao."
Katherine je bilo žao tog sramežljivog tinejdžera. I ona je
bila vrlo slična njemu. Previše se bojala odbijanja.
"Nakon toga, potpuno sam se povukao i nisam želio imati
posla s Josephom. On je bio toliko popularan i uvijek zauzet da
nije to odmah primijetio nego tek kada je naš odnos bio ozbiljno
ugrožen. U srednjoj školi me pitao postoji li problem između nas,
a ja sam se pretvarao da je sve u redu. Povjerovao mi je, ali s
vremenom se i on počeo udaljavati od mene. I to se nastavilo
dalje. Sve do danas, kad jedva progovorimo nekoliko riječi.
Nedostaje mi moj brat. Bio je moj najbolji prijatelj, a ja sam
dopustio da nas ljubomora razdvoji."
Posljednju rečenicu izgovorio je jecajući. Katherine više nije
mogla zadržati suze. Jedna joj se spustila niz obraz. Pogledao ju
je i nježno joj se nasmijao te potom obrisao usamljenu suzu na
njezinu licu.
166
"Nisam te želio uznemiriti ni pokazati samosažaljenje.

Jednostavno me to nekada potpuno skrši", ispričavao se.
"Bez brige. I ja plačem za vrijeme emotivnih reklama", rekla
je Katherine i nasmijala se.
"Godine su prolazile i odjednom smo bili odrasli ljudi,
udaljeni jedan od drugog, ali tada je između nas počelo i
nekakvo nevidljivo natjecanje. Bio sam odlučan u namjeri da ga
pobijedim u svemu. Želio sam doživjeti pad savršenog Josepha
Andersona. Ugledali smo te na onom plesu i čuo sam neke
djevojke koje su pričale o tebi nazivajući te ledenom kraljicom."
Katherine je i dalje bila povrijeđena kada bi se prisjetila tih
dana. Njezina sramežljivost i izbirljivost kad je riječ o
muškarcima shvaćene su kao snobizam. No, ona nije željela
napraviti istu pogrešku kao njezina majka.
"Nisam promislio o tvojim osjećajima, bilo mi je važno
iznervirati Josepha. Kladio sam se s njim da postoji barem jedna
djevojka na toj zabavi koja neće pasti na njega. Budući da mu se
to nikada nije dogodilo, bio je prilično siguran u sebe i prihvatio
je moj izazov. On nije čuo komentare tih djevojaka. Pokazao sam
mu tebe i odmah je razrogačio oči. Mislim daje bio očaran čim te
ugledao. Gledao sam ga podrugljivo kako ti prilazi i moli te za
ples. Bio sam uvjeren da ćeš ga odbiti. Kada si prihvatila njegov
poziv, shvatio sam da sam pogriješio. Nasmijala si se tako nevino
i slatko. Nitko to ne bi mogao glumiti. Odmah sam požalio zbog
oklade. Dok sam te promatrao kako ga gledaš za vrijeme plesa,
osjećao sam se toliko jadno zbog onoga što sam učinio."
167
Katherine nije primijetila da su joj obrazi mokri od suza.

Dok je pričao o toj noći prije pet godina, činilo joj se kao da sve
ponovno proživljava. Prisjetila se kako se osjećala kada joj je
prišao najzgodniji mladić na zabavi i zamolio je za ples. Njegov
osmijeh osvjetljavao je sobu. Do kraja večeri već je bila napola
zaljubljena u njega, a do kraja mjeseca bila je luda za njim.
"Kada ste vas dvoje postali par i kada sam te upoznao,
shvatio sam zbog čega je Joseph želio svaki trenutak provoditi s
tobom. Zaista sam te volio kao prijateljicu. Zaboravili smo na
okladu, a ti si počela graditi most u našem davno izgubljenom
bratskom odnosu. Tvoje inzistiranje da sve radimo zajedno, tvoja
nevinost i sve u vezi s tobom me promijenilo."
George se zaustavio pa je Katherine iskoristila trenutak da
mu postavi pitanje. "Zašto mi nisi spomenuo okladu?"
"Bojao sam se da ćeš me mrziti zbog toga. Kako si uopće
doznala za to? Nikad to nisam spominjao."
Katherine je pomislila da bi ga mogla pustiti da pati i da ga
ta blesava oklada proganja cijeli život kao što je nju, ali ona nije
bila takva osoba.
"Spomenuo si je, barem još jedanput. Jednom sam čula
razgovor između vas dvojice. Nakon toga, znaš i sam što se
dogodilo..."
George je zakolutao očima kad se prisjetio tog razgovora.
"Žao mi je, Katherine. Ne mogu ti reći koliko mi je žao zbog
svega. Znam da to neće izbrisati ono što sam učinio, ali stvarno
mi je žao", rekao je.
168
"Mislim da to sad nije važno. Prošlo je dosta godina i ja sam

nastavila sa svojim životom. Može ti biti žao zbog oklade, ali to
je ono što sam ja bila Josephu - obična oklada."
"Ne, Katherine. Nikada nisam vidio Josepha da nekog gleda
kao tebe one večeri na plesu i sve mjesece poslije toga",
inzistirao je.
Željela je povjerovati u njegove riječi, ali nije mogla. Bojala
se ponovno otvoriti ta vrata. Nije željela opet biti povrijeđena.
"Zašto ti je trebalo toliko godina da razgovaraš sa mnom?"
Njezino pitanje nije bilo ispunjeno ljutnjom. Bila je
iznenađena što je ipak počela vjerovati njegovim riječima.
"Bio sam prava budala. Toliko sam se sramio svog ponašanja
da sam mislio daje bolje da te se klonim."
"Zbog čega si se onda sada pojavio? Zašto me nisi nastavio
izbjegavati?"
"Preselio sam u Chicago. Želio sam se riješiti svojih demona.
Nakon nekoliko godina shvatio sam da su oni uz mene gdje god
bio. Oni su postali moja sjena. No, prošle godine oženio sam se
prekrasnom ženom koja je vratila radost u moj život i voli me
takvog kakav jesam. Pomogla mi je da postanem bolji čovjek. I
sada sam se vratio kući da popravim štetu koju sam nanio sebi i
drugima. Moram raščistiti stvari iz prošlosti i morao sam ti reći
istinu."
Katherine ga je pogledala. Vidjela je iskrenost u njegovu
pogledu i znala je da joj se vratio njezin najbolji prijatelj.
169
"Nedostajao si mi, George." Odustala je. Nema smisla

podizati zidove prema njemu zbog glupe oklade koju je smislio
prije nego što ju je upoznao. To bi je činilo jednakom njemu u
tim trenucima. Njegove prave osobine pokazale su se u njihovu
prijateljskom odnosu, u satima zajedničkih razgovora i radosti
koju je unosio u njezin život. Uvijek ju je iznimno poštivao. Tako
joj je nedostajao.
"Ne zaslužujem tvoj oprost ni tvoje prijateljstvo, ali neću ga
odbiti. I ti si meni nedostajala, Katherine", rekao je i zagrlio je.
Uzvratila mu je zagrljaj. Bilo joj je drago što se jedna loša stvar
u njezinu životu ipak uspjela ispraviti.
"Katherine, uvijek si bila spremna opraštati", rekao je
George i vratio je u sadašnjost.
Pogledala je prema krevetu u kojem je ležao njezin suprug.
Izgledao je kao daje spavanje jedino što radi. Da nije bio
priključen na hrpu monitora, doista bi to pomislila.
"George, nisam te čula kada si ušao", rekla je Kathe-rine
nasmijano.
"Morao sam se ušuljati da ne prekineš priču. Mislim da si
me dosta uljepšala. Bio sam grozan tih dana", rekao je bolno.
"Tog trenutka sve sam ti oprostila, George Anderso-ne i
nikada nisam požalila zbog toga. Ti si dobar čovjek i nisi
zaslužio ni jedan tužan trenutak u svojem životu. Tako mi je
drago što ste se ti i Joseph ponovno zbližili", rekla je.
"Vjerojatno se to nikad ne bi dogodilo da nije bilo tebe."
170
"Zašto?" pitala je Cassie. "Molim te, nemoj sada stati s

pričom. Uvijek nas ostaviš znatiželjne."
"Žao mi je, draga, ali za danas mi je dosta starih sjećanja.
Uskoro ćemo nastaviti", obećala je Katherine.
Osjećala je i radost i bol dok se prisjećala prošlosti. Iako su
prošle godine i godine, njoj se činilo kao daje sve bilo tako
nedavno. Toliko se borila da ne preda svoje srce Josephu, a on ju
je samo želio voljeti.
"Razumijemo te", rekla je Cassie i svi u sobi složili su se s
njom. Poljubili su Katherine i napustili bolnicu.
"Laku noć", rekla im je Katherine na odlasku i primila
Georgea za ruku. I dalje je bio najbolji prijatelj i njezina velika
podrška.
171
JEDANAESTO POGLAVLJE
Uhvatio sam ih kako se ljube ispred garaže sinoć. Umalo

sam se zabio u njih, ali uspio sam se sakriti iza zida kada sam ih
vidio. Ostao sam skriven sljedećih petnaestak minuta dok se njih
dvoje hihotalo između poljubaca. Ponašali su se poput tinejdžera
koji su se iskrali iz kuće", rekao je Lucas nasmijano.
Cijela se obitelj okupila kako bi raspravili o tajnoj vezi
Georgea i Esther. Iz nekog razloga njih dvoje nisu željeli
priznati da su par, a nitko nije shvaćao stoje razlog tome.
"Zbog čega nam ne bi htjeli reći da su zajedno? Čini se da je
veza ozbiljna", pitao je Trenton.
"I ja bih tako rekao. Sinoć sam ih vidio kako se ljubakaju na
stubištu bolnice. Morao sam se potiho vratiti i spustiti se
dizalom kako me ne bi vidjeli", rekao je Austin.
"Kada su počeli s viđanjem? Može li se netko sjetiti kada ih
je prvi put ugledao?" pitao je Max.
"Ja sam postala sumnjičava prije šest mjeseci na Jasmininoj
rođendanskoj zabavi. Cijelu noć su se gledali, potom su zajedno
ušli u kuću po grickalice i nisu se vraćali pola sata. Mislim da im
nije trebalo toliko dugo tražiti hranu", rekla je Amy.
"Sjeća li se netko ranijeg događaja?"
"O, da", rekla je Emily. "Bilo je to prošle godine na zabavi u
povodu mamine i tatine godišnjice braka. George se približio
172
Esther i nešto joj je šapnuo, a ona se odmah zacrvenjela. Bilo mi

je to slatko. Tada joj je George namignuo i izišao iz sobe. Kad
sam ponovno pogledala Esther, izlazila je kroz ista vrata kao i
on. Nitko od njih nije se pojavio sve do večere. Mislim da ih nije
bilo sat vremena."
"To je stvarno sumnjivo", rekla je Cassie nasmijano.
"Još nešto?" pitao je Max.
Svi u sobi međusobno su se pogledavali jedni druge i
odmahivali glavom.
"Dobro, znači da su u vezi najmanje godinu dana, možda i
dulje, s obzirom na to da se već odavno iskradaju za vrijeme
zajedničkih druženja", rekao je Alex.
"Dakle, moramo otkriti zašto to skrivaju od nas", rekla je
Jennifer.
Svi su šutjeli.
"Ne mislite valjda da tata misli kako ćemo se uzrujati zbog
mame, zar ne?" pitala je Bree. Gledali su jedni u druge.
"Iskreno, mislim da nije riječ o tome. On zna da svi
obožavamo Esther. Mislim da se on boji", rekao je Mark,
uživajući u svojoj pomisli.
"Misliš da se boji doći pred oltar nakon toliko gnjavaže koju
su on i stric Joseph nama priuštili", rekao je Trenton, ni sam ne
vjerujući u to.
173
"Mislim daje Mark blizu", složio se Max.

"Onda, što ćemo poduzeti da ih natjeramo da priznaju da su
zajedno?" pitao je Austin s vragolastim osmijehom na licu.
"Mislim da ćemo se morati poigrati s njima. Umjesto da se
skrivamo svaki put kad ih zateknemo, nećemo im dati ni
trenutak mira. Vidjet ćemo koliko će dugo tako izdržati", rekao
je Alex.
"Sviđa mi se ideja. Ja ne bih mogla izdržati dugo bez
Chada", rekla je Bree i slavodobitno pljesnula rukama. Chad ju
je poljubio i povukao je u naručje.
"Hajde, vas dvoje. Pokušavamo smisliti plan", gunđao je
Austin.
Opet je bio jedini u sobi tko nema nikog u svojem naručju.
Kinsey je radila u bolnici i već mu je nedostajala. Planirao je već
biti kod nje, ali njegova obitelj sazvala je hitno okupljanje.
Nakon sat vremena razradili su cijeli plan. Ako im George i
Esther ne priznaju da su zajedno za tjedan do dva, morat će
prijeći na plan B. Znali su da to neće biti potrebno jer su smislili
pakleni plan.
Prvi dan
"Tako mi je drago da sam te pronašla, Esther. Trebam tvoju

pomoć", rekla je Amy kad je ušla u sobu i opazila Esther i
174
Georgea na kauču. Morala je sakriti osmijeh kad je vidjela

koliko brzo su se razdvojili jedno od drugoga.
"Što trebaš, draga?" pitala je Esther bez daha.
"Ovaj tjedan zamijenit ću Lucasovu asistenticu, a s obzirom
na to da jako dugo nisam radila taj posao, pomalo sam
izgubljena. Možeš li doći do ureda i pomoći mi dok se ne
snađem? Znaš kakav je moj suprug kad vidi da se skupila gomila
papira i dokumentacije", pitala je Amy, ponosna kako je ozbiljno
zvučala.
Zapravo se veselila što će provesti cijeli tjedan u uredu. Taj
posao mogla je obavljati zatvorenih očiju. Uvijek je pomagala
Lucasu kada je to bilo potrebno. Uostalom, tako su se i upoznali.
Zamalo se zacrvenjela kad se prisjetila prošlog mjeseca.
Zamijenila je njegovu djelatnicu na jedan dan, a zauzvrat je
Lucas vodio ljubav s njom satima na radnom stolu. Toga dana
posao je ostao na čekanju.
U zadnje vrijeme rijetko su pronalazili slobodno vrijeme za
vođenje ljubavi. Uz djecu i gust raspored, bilo je to gotovo
nemoguća misija. Taj dan u uredu pomogao joj je da se ponovno
osjeća poželjnom. Nadala se da će i ovaj tjedan to ponoviti, ali u
ponedjeljak je imala zadatak odvojiti Esther od Georgea. No, to
joj nije smetalo jer je znala daje utorak vrlo blizu.
"Amy, ona je u mirovini. Mislim da joj to ne odgovara",
rekao je George nezadovoljno. Amy je napravila tužan izraz lica.
Pogledala je razočarano prema Esther koja je nije mogla odbiti.
175
"Gluposti, George. Naravno da bih voljela provesti dan u

uredu s Amy. Bit će kao u dobra stara vremena", rekla je Esther.
Zvučala je istodobno i sretno i razočarano. Amy se pitala što su
njih dvoje planirali raditi taj dan.
"Mogu te odvesti do ureda i kasnije doći po tebe. Tako ćeš
raditi samo pola dana", ponudio je George.
"Joj, ne, striče George. Lucas je pričao o nekakvoj velikoj
dokumentaciji. Mislim da se radi o starom klijentu,
Esther će to bolje znati. Mislim da se radi o Mercer
Wentsu", rekla je, pretvarajući se da ne zna o čemu govori.
"Misliš na Mentor West?" pitala je Esther.
"Da, tako je", rekla je Amy.
Esther je uzdahnula i uspravila se.
"Da, nema potrebe da me voziš, George, ali hvala ti na
ljubaznoj ponudi. Mentor West je stari klijent i vrlo su
zahtjevni. Uvijek inzistiraju na višestrukim ispravcima ugovora
koji se šalju tijekom dana. Doslovno križaju riječi crvenom
kemijskom i potom faksiraju ugovor natrag sa zahtjevom za
ispravcima. Najgori dan bio je kad su mi vratili ugovor trideset i
dva puta u danu. Tog dana bila sam u uredu do ponoći", rekla je.
Daje Esther znala da će ovog puta ugovore faksirati Lucas,
otkinula bi mu glavu. Amy je okrenula glavu i nakašljala se kako
bi prikrila smijeh.
"Zašto ne provjeriš s Bree želi li ručati u onom novom
talijanskom restoranu?" pitala je Esther Georgea.
176
"Mislim daje prekasno za rezervacije. Čak i uz dobru vezu,

potrebno je mjesec dana unaprijed rezervirati stol. Čula sam da
je hrana toliko dobra da se praktički topi u ustima, a usluga je
vrhunska", rekla je Amy.
"Baš sam pričao Esther da sam već napravio rezervaciju pa
sam... ovaj... razmišljao koga bih poveo, a Esther mi je dala
savjet", rekao je George.
"Bree će biti oduševljena. To je odlična ideja, striče George.
Hajde, Esther, idemo da ne zakasnimo", rekla je Amy i pružila
joj ruku.
Amy je primijetila da Esther pokušava ostati koji trenutak
nasamo s Georgeom. Kad je shvatila da Amy ne odlazi bez nje,
ustala je, pozdravila Georgea i krenula za njom.
Dok su hodale, Amy se osjećala pomalo krivom što će Esther
propustiti romantičan ručak. Prisjetila se da su sva njegova
djeca bila uvjerena da je on imao prste u razvoju njihovih
ljubavnih priča i sada je bilo pravo vrijeme da mu to uzvrate.
"Ti i George postali ste tako dobri prijatelji. Drago mi je da
se može osloniti na tebe", rekla je Amy dok su ulazile u auto.
"Da. On je dobar čovjek. Drago mi je što sam prijateljica
cijeloj obitelji", rekla je Esther potpuno smireno.
Amy se nasmijala u sebi. Nekako će ih slomiti, ovako ili
onako. Ako ne uspiju, barem će se zabaviti dok to pokušavaju.
177
Drugi dan
"Danas sam nam isplanirao izlet. Nedostajala si mi jučer.

Bila si cijelu noć u uredu", rekao je George nezadovoljno.
"Žao mi je. Znala sam da će to potrajati", rekla je Esther i
nježno ga poljubila.
"Razumijem, ali danas imamo cijeli dan za sebe. Najprije bih
želio provjeriti kako su Joseph i Katherine", rekao je.
"Tata, drago mi je da sam te pronašao", rekao je Trenton.
"Bok, Esther, lijepo je vidjeti te."
"Bok, Trentone. I meni je drago tebe vidjeti", Esther je
odgovorila pristojno.
"Što trebaš, sine? Upravo sam htio odvesti Esther do bolnice.
Željela bi vidjeti Katherine", rekao je George i odmaknuo se od
Katherine.
Trenton se nasmijao. Znao je da njegov otac neće biti toliko
sretan za nekoliko trenutaka.
"Postoji problem s našom podružnicom u Dallasu. Moraš ići
sa mnom. Neće nas biti dvije noći pa spakiraj dovoljno stvari."
"Što? Siguran sam da ti to možeš sam riješiti", rekao je
George i panično pogledao prema Esther.
"Znam, ali svjestan si da te ljudi u toj podružnici jako cijene.
Mislim da bi trebao poći sa mnom. Ja ću otići s Esther do
bolnice dok se ti spremaš", rekao je. Nije mu dopustio da se
usprotivi.
178
"Pa...", George je oklijevao. Nikad nije odbio pomoći svojoj

djeci i Trenton je znao da će ga vrlo lako pridobiti.
"Ne brini, George. Ja ću ići s Esther do bolnice", rekla je
Jennifer kad im se pridružila.
George i Esther zbunjeno su se pogledavali. Esther je
popustila i pogledom mu dala do znanja da nemaju izbora.
"Hvala ti, Jennifer, ali ako si zauzeta..." Esther ju je
zaustavila.
"Gluposti. Ionako sam bila na putu prema bolnici",
inzistirala je. "Možemo odmah krenuti, što se mene tiče."
Jennifer je prišla Trentonu i poljubila ga. On joj je uzvratio
intiman poljubac kako bi George i Esther bili zavidni što i oni ne
mogu otvoreno razmjenjivati nježnosti. Na trenutak je zaboravio
da nisu sami.
Jennifer je pričekala da Esther uzme svoj kaput i torbu, a
Trentonovo srce već je žudjelo za njom premda još nisu ni
krenuli na put.
"Sretan put, George", rekla je Esther i krenula za Jennifer.
George je izgubljeno gledao za njom. Trenton se nasmijao jer je
bio svjestan da nije jedini u sobi koji pati za voljenom ženom
zbog kratkog rastanka.
"U redu, tata, avion je spreman i trebali bismo krenuti",
rekao je.
"Bit ću brzo spreman", rekao je George.
Trenton je uzeo mobitel i nazvao Lucasa.
179
"Sve ide po planu, Lucase. Trebao si im vidjeti izraze lica.

Danas su planirali romantičan izlet. Tek je drugi dan, a već su
na rubu", rekao je i prasnuo u smijeh. Znao je da George više
nije u blizini.
"Odlično. Bree je spremna za nastavak kad se vratite s
puta."
"Vidimo se uskoro." Prekinuo je poziv i pričekao oca. Već je
dogovorio s menadžerom u Dallasu da smisli problem koji će
George morati riješiti. Neće imati vremena ni za telefonski
poziv.
Peti dan
"Žao mi je što nisam došao vidjeti vas, Katherine. Imali smo

hitan slučaj u Dallasu i Trenton je trebao moju pomoć", rekao je
George i poljubio šogoricu u obraz. "Ima li promjena?"
"Ne. Doktori su zabrinuti zbog nekih rezultata pretraga koji
su sinoć bili gotovi. Ništa mi nisu rekli zasad. Najprije žele
provjeriti neke dodatne stvari", rekla je Katherine zabrinuto.
"Siguran sam da nije ništa zabrinjavajuće. Znaš da će se
Joseph izvući. Neće se usuditi ostaviti te", uvjeravao ju je
George.
"Hvala na strpljenju, gospođo Anderson. Dobili smo
rezultate dodatnih pretraga i imamo dobre vijesti. Bili smo
zabrinuti zbog jednog bubrega, ali čini se da je sve u redu. I
180
dalje je stabilan i primijetili smo napredak u aktivnostima

njegova mozga. To se često događa prije buđenja pacijenta",
rekao je doktor Kirby.
"To su divne vijesti", rekla je Katherine. Napokon se
opustila. Bree je sjela pokraj nje i primila je za ruku. Bilo joj je
drago što joj može pružiti podršku.
"Možemo li ga uskoro odvesti kući? Bude li stabilan može
biti na kućnoj njezi, zar ne?" pitala je Bree.
"Da, tako je. Napravit ćemo još neke pretrage i konzultirat
ću se s neurokirurgom koji ga je operirao. Tada ćemo odlučiti
kada bi mogao kući", odgovorio je doktor.
"Hvala vam", rekla je Katherine.
Neko vrijeme sjedili su u tišini. Potom je u sobu ušla Esther,
iznenadivši se kad je ugledala Georgea. Bree je primijetila da se
suzdržava da mu ne poleti u zagrljaj.
Idućih sat vremena promatrala ih je kako međusobno
razmjenjuju poglede. Bila je sigurna da imaju neke tajne
znakove.
"Trebala bih krenuti. Doći ću opet sutra, Katherine", rekla
je Esther i ustala.
"Mogu te otpratiti. Prilično sam iscrpljen od puta. Moram
otići kući, istuširati se i odmoriti", rekao je George. Nije
izgledao nimalo umorno.
"Ustvari, tata, trebam razgovarati s tobom. Je li te netko
dovezao?" pitala je Bree.
181
George ju je gledao iznenađeno. Potom je pogledao Esther

koja je spustila pogled.
"Da, Trenton me ostavio ovdje", rekao je nevoljko. "Mislio
sam ići s Esther s obzirom na to da joj je to usput."
"Ne moraš gnjaviti Esther. Ja ću te povesti. Chad nije u
gradu večeras i htjela bih da dođeš do nas. U susjedstvu su se
događale neke stvari koje su me prilično izbezumile. Bit ću
mirnija ako si ti uz mene dok nema Chada", rekla je Bree.
Vidjela je da se George dvoumi. Kako bi mogao odbiti svoju
kćer? Osjetio je tračak krivnje... Možda bi bilo najbolje da njih
dvoje priznaju da su par i tada bi ih svi pustili na miru.
"Imaš li neke druge planove, tata?"
Imao je savršenu priliku da prizna što se događa između
njih. No, nije imao dovoljno hrabrosti.
"Ne. Volio bih doći kod tebe", rekao je.
"Odlično. Hvala ti. Dođi, Esther, možemo zajedno izići iz
bolnice", rekla je Bree i primila je za ruku. Bree se potrudila
stati između njih kako ne bi imali priliku ni za skrivene dodire.
Stigli su do auta i stajali nekoliko trenutaka u neugodnoj
tišini. George je uzdahnuo shvativši da neće imati nijedan
trenutak nasamo s Esther. Pristojno ju je pozdravio i potom ušao
u auto s Bree.
182
Deseti dan
"Dosta mi je. Više od tjedan dana nismo bili ni pet minuta

sami. Ne znam što se događa s djecom u zadnje vrijeme, ali
neprestano netko od njih treba moju ili tvoju pomoć", rekao je
George u telefonskom razgovoru s Esther.
Bilo je blizu ponoći. George je ležao u svojem krevetu. Danas
je njegov nećak inzistirao da im pomogne oko kuće jer im je
nedostajalo ljudi. Potom su svi zajedno večerali, a kad je
napokon stigao kući, ondje je pronašao Austina koji je odlučio
prenoćiti kod njega.
Nije mogao provesti čak ni noć s Esther. Bilo mu je dosta
skrivanja njihove veze.
"Ponašaju se vrlo čudno. Ne misliš valjda da nas pokušavaju
razdvojiti?" pitala je uplašeno.
"Ne znaju ni da smo zajedno. Zašto bi nas onda htjeli
razdvojiti?"
"Ne znam... samo mi je sve to jako čudno", rekla je smirenim
glasom.
"Zašto jednostavno ne pristaneš udati se za mene? Tako
bismo mogli otići na medeni mjesec koji bi trajao barem mjesec
dana i nitko nam ne bi smetao", molio ju je.
"George Andersone, ne možemo to učiniti dok je tvoj brat u
bolnici. To ne bi bilo u redu", ukorila ga je.
183
"Nedostaješ mi, Esther. Volim te, ti voliš mene i ne

razumijem zbog čega i dalje inzistiraš da tajimo vezu?"
"Mislim da si u pravu..." pomalo je oklijevala.
Bio je presretan kad je čuo njezine riječi. Više od svega želio
je reći svojoj obitelji da voli tu nevjerojatnu ženu. Poštovao je
njezinu odluku da zadrže svoju vezu u tajnosti neko vrijeme, ali
bilo mu je dosta skrivanja. Znao je da će njegova obitelj biti
presretna zbog njih.
"Esther Lyon, očajno te želim poljubiti", rekao je
frustrirano.
"Znam kako se osjećaš, George", uzdahnula je.
"Iskrast ću se odavde rano ujutro prije nego što me netko
zaustavi", obećao joj je.
"Sviđa mi se ta ideja", nasmijala se.
George je nevoljko prekinuo poziv i ostao ležati u krevetu,
ruku prekriženih iznad glave i gledajući u strop. Okrenuo se
prema noćnom ormariću i iz ladice izvukao prsten koji je naručio
za nju još prije nekoliko mjeseci.
Otvorio je kutijicu i pogledao u iznimno vrijedan dijamant.
Zamišljao ga je na njezinoj ruci i odmah mu je srce zatitralo.
Bio je sretnik. Osim što je bio oženjen za prekrasnu ženu
koja mu je pružila godine sreće i podarila mu savršenu djecu,
sada je uspio ponovno pronaći pravu ljubav. Esther nije mogla
zamijeniti njegovu pokojnu suprugu, no bila je novo poglavlje u
njegovu životu. Dala mu je nadu.
184
Nadao se da će joj pružiti barem onoliko radosti i

zadovoljstva koliko je ona pružila njemu.
Zaspao je s prstenom u rukama i osmijehom na licu.
Jedanaesti dan
"Tata, drago mi je da si već budan. Ne znam što se događa,

ali cijelu noć me bolio trbuh. Mislim da bih trebao provjeriti što
mi je kod liječnika", rekao je Austin kad je ugledao Georgea
pokraj dnevne sobe.
Bio je tako blizu izlaza. Tek je pet ujutro, a Austin je već
sjedio u dnevnoj sobi. George je poželio vrištati od očaja kad ga
je ugledao.
"Vjerojatno si nešto loše pojeo. Najbolje što možeš učiniti
jest probati odspavati malo", rekao je George, pogleda uperenog
u izlazna vrata.
Austin je morao skrenuti pogled da George ne primijeti
njegov osmijeh. Morao je glumiti da mu je loše.
Srećom je njegov prijatelj odrađivao smjenu u bolnici i znao
je o čemu je riječ. U suprotnom, tko zna kako bi završio kada bi
stigli u bolnicu, a liječnici ne bi mogli utvrditi što mu je.
K vragu, taj prijatelj mu je ionako obećao da će mu se kad-
tad osvetiti za neke nestašluke iz prošlosti, tako da bi u svakom
185
slučaju mogao završiti s raznoraznim cjevčicama koje će viriti iz

njega. O tome nije razmislio.
"Ne mogu, tata. Cijelu noć ne spavam. Mislim daje bolje da
me odvedeš u bolnicu", rekao je Austin.
"U redu", rekao je George. Izgledao je kao da će
eksplodirati.
"Zašto si tako rano ustao?"
"Nisam mogao spavati pa sam krenuo u šetnju", odgovorio je
George.
"Oh, žao mi je", rekao je Austin i polako ustao. Bilo mu je
teško pretvarati se da ga doista boli želudac. Uvijek je jurio na
sto strana i bilo mu je čudno kretati se tako usporeno. Smatrao
je da će u starijoj dobi imati dovoljno vremena za sjedenje i
uživanje u mirisu cvijeća.
"Ja ću zaključati", rekao je George kad su ušli u garažu.
"Čini mi se da se radi o trovanju hranom, Austine. Uspori
malo i uzimaj dosta tekućine. Bilo bi dobro da netko danas bude
uz tebe", rekao je njegov prijatelj, doktor Whitman. Kad se
George okrenuo na drugu stranu, liječnik je namignuo Austinu.
"Hvala ti na svemu, Spence."
"Nazvat ću tvoju sestru i provjeriti može li ona ostati s
tobom", rekao je George i uzeo svoj mobitel.
Austin se nije bunio. Znao je da su svi ostali zauzeti i da će
tata danas morati ostati uz njega.
Deset minuta kasnije George se uspuhano vratio do Austina.
186
"Čini se da su svi zauzeti. Ja ću ostati s tobom danas",

promrmljao je nezadovoljno.
"Žao mi je, tata. Jesi li imao planove za danas?" Neprestano
su ga dovodili u iskušenje da im prizna istinu.
"Nisam", rekao je. "Idem pozdraviti Katherine. Nazovi me
kad te otpuste."
Izišao je iz sobe, a Austin je ostao ondje s prijateljem.
"Stvarno ga mučite", rekao je Spence.
"Da. Svi smo složni u tome da su i njih dvojica donedavno
zabadala noseve u fiaše ljubavne živote. Osveta je slatka..."
"Hej, Austine. Ovdje nije mjesto za takve stvari", prekinuo
ga je Spence nasmijano.
"Kad smo već kod osvete, jesi li baš morao pronaći najveću
iglu u bolnici?" pitao je Austin, trljajući ruku.
"Tražio sam posebnu, samo za tebe. Nisam zaboravio na one
pilule koje si mi podvalio na studiju. Kathy je pomislila da sam
nekakav ovisnik o seksu i predložila mi da idem na grupne
sastanke koji bi mi mogli pomoći. Nisam mogao dva dana izići iz
kuće."
"Samo sam ti pokušao pomoći. Nisam te ubadao iglom kao ti
mene."
"Očito se ne bi trebao šaliti s liječnicima. Idući put ću te
nokautirati i ostaviti te da nekoliko dana ležiš u bolnici u
vlastitom urinu."
187
Austin nije sumnjao u njegove riječi. Zajedno su proveli

studentske dane i neprestano su zbijali šale. I dalje je mislio da
je podvaljivanje Viagre bilo vrijedno uboda velikom iglom.
"Bilo bi dobro da se neka od onih zgodnih medicinskih
sestara pobrine za mene. Previše sam uznemiren da bih hodao
bez pomoći. Radi li Kinsey danas?"
"Da. Nešto se događa između vas?" pitao je Spence
znatiželjno.
"Ne može mi odoljeti", rekao je Austin samouvjereno.
Spence ju je pozvao, a kad je ušla u sobu, njezin pogled bio je
potpuno kontradiktoran onome što je Austin upravo izjavio.
"Ne izgleda da je baš oduševljena s tobom. Mislim da bi
voljela na tebi upotrijebiti mnogo veću iglu od one koju sam ja
koristio", šapnuo je Spence.
"Zašuti i zaključaj vrata za sobom. Pobrini se da se nitko ne
približava sobi", rekao je Austin.
Spence se nasmijao i izišao iz sobe. Austin je znao da će
njegov prijatelj pripaziti na vrata.
"Rekao si mu da me zove? Zbilja? Ovo je moj posao, Austine.
Voljela bih ostati ovdje raditi", rekla je zadihano.
"Hej, zar ne vidiš da se netko treba pobrinuti za mene?"
pretvarao se.
Njezin stav odmah se promijenio. Pogledala je zabrinuto
zavoj na njegovoj ruci.
"Što se dogodilo?"
188
"Moj želudac", uzdisao je.

Bingo. Prihvatit će svu njegu koju će mu ona pružiti premda
ga je odmah počela peći savjest zbog laganja.
"Žao mi je, Austine", rekla je, osjećajući se krivom zbog
vikanja na njega.
"Nisam zapravo loše. Imamo misiju. Želimo izluditi tatu i
Esther kako bi nam napokon priznali da su par", rekao je i
skočio iz kreveta.
"Što?" odmaknula se.
"Ustvari, odmah se osjećam mnogo bolje kad te gledam u toj
seksi odori", rekao je i privukao je u naručje.
"Austine, nije ni vrijeme ni mjesto za to", upozorila ga je.
"Ovo je savršeno vrijeme i mjesto. Ima toliko mogućnosti.
Nedostajala si mi prošli tjedan", rekao je i poljubio je-
Stajala je ukočeno jedan trenutak, a potom popustila.
Austin je osjetio kako se njezin stres topi pod njegovim rukama.
Njegov otac malo će pričekati. Cijela bolnica može čekati, što se
njega tiče. Trebao ju je odmah.
"Moram raditi", protestirala je premda se prstima
poigravala njegovom kosom.
"Onda moram požuriti."
Podignuo ju je na mali bolnički krevet i navukao zavjesu.
Oduvijek je želio voditi ljubav u bolničkoj sobi. Sada će mu se
ostvariti jedna od fantazija. Promatrao je kako je njezine oči
počela ispunjavati požuda.
189
Austin joj je skinuo odoru i potom se riješio svoje odjeće.

Njezin dah milovao je njegov vrat. Promatrao ju je nekoliko
trenutaka, diveći se njezinoj ljepoti.
Ležala je u grudnjaku i gaćicama, koje su jedva prekrivale
njezin najintimniji dio. Trbuh joj je drhtao dok ju je on
odmjeravao pogledom.
"Prekrasna si", rekao je i dlanom joj dotaknuo lice, a potom
spustio prste preko njezina vrata i grudi, sve do njezinih
savršenih bedara.
Stenjala je dok joj je milovao noge. Polako ih je raširio i
ugurao prst ispod njezinih čipkastih gaćica, iznenađen kad je
shvatio koliko je već vlažna i spremna za njega.
Odgovarala je na svaki njegov podražaj i zbog toga mu je
bilo teško ići dovoljno sporo da bi je potpuno zadovoljio. Njegovu
požudu samo je ona mogla ispuniti.
"Oh", stenjala je dok je gurao prst još dublje i potom ga
polagano okretao u njezinoj vlažnoj unutrašnjosti. Bokovima se
odgurivala od kreveta i molila ga da ne prestaje. Osjetio je da
mu noge drhte dok je stajao ispred njezina golog tijela.
"Želim te stalno, noću i danju. Budim se potpuno napaljen i
znojan zbog te neutažive želje za tobom", šaptao je dok je
jezikom dodirivao njezine usne.
Kad je zastenjala glasnije i postala još vlažnija, osjetio je
bolnu krutost u penisu.
Primila se za stol, a on ju je nastavio zadovoljavati rukama i
ustima.
190
Noktima je grebala njegova znojna leđa. Morao je ostati

pribran i suzdržati se da odmah ne uroni u nju i tako utaži svojoj
požudi.
Usnama se spustio dolje, odlučan u namjeri da istraži svaku
oblinu njezina tijela. Otkopčao joj je grudnjak kako bi mogao
primiti usnama njezine neodoljive bradavice.
Njezin miris, koji ga je podsjećao na jagode, bio je otrovan
za njega i osjetio je stezanje u želucu dok je jezikom milovao
njezine savršene grudi.
Zubima je grickao njezine bradavice, a ona se upirala o
njega kako bi ga privukla što bliže k sebi. Želio je usisati svaki
djelić njezina tijela. Želio je njezinu potpunu predaju i upravo
mu je to pružila dok se grčevito držala za njega, a tijelo joj je
drhtalo zbog potrebe za njim.
Svaki njezin uzdah u njemu je izazivao pravu erupciju.
Nastavio ju je ljubiti i dodirivati, spuštajući se niže, uz satensku
kožu njezina trbuha.
Svaki milimetar njezina tijela dovodio ga je do ludila.
Odmaknuo se od stola i polako skinuo čipkaste gaćice s nje te
požudnim pogledom odmjeravao njezin najintimniji dio.
"Da", jecala je.
Usnama je prišao njezinim bedrima i premda se pokušala
oduprijeti, nije joj uspjelo. Čim ju je dotaknuo, zaboravila je na
svoj protest.
Tijelo joj se ukočilo kada ju je poljubio u njezino osjetljivo
područje i jezikom usisao njezinu vaginu. Nježno ju je milovao
191
usnama i doveo je do vrhunca. Ostala je nepomično ležati

raširenih nogu.
Podignuo je pogled i usredotočio se na njezinu nevjerojatnu
ljepotu. Tijelo joj je bilo drhtavo i znojno, a bradavice tako
neodoljivo crvenkaste i natečene od njegovih poljubaca.
Bila je savršena.
Stajao je na svojim drhtavim nogama i skliznuo penisom u
njezinu drhtavu unutrašnjost i uživao u tom prizoru. Ostao je
bez daha dok je promatrao kako ga cijelog uzima u sebe.
"O, Austine, tako je dobro", stenjala je. "Tako je dobro."
"Da, dušo. Savršena si", rekao je izvukao ga van kako bi
mogao ponovno uživati u tom prizoru.
Ponavljao je istu radnju sve brže. Bila je spremna uzeti ga do
kraja. Žudnja u njezinu pogledu dovodila ga je do vrhunca.
Snažno je držao rukama njezinu stražnjicu i privlačio je k sebi.
Želio je biti duboko u njoj.
"Da, želim još", zahtijevala je.
Udovoljio joj je i nastavio snažno se zabijati u nju. Podignuo
je pogled prema njezinim grudima koje su se pomicale u ritmu
kojim su se njihova tijela sudarala.
Zabacila je glavu unatrag i zatvorila oči, posve se
prepustivši zadovoljstvu. Otvorenih ustiju zastenjala je svaki put
kada bi se zabio u nju.
"Ne mogu... dugo... izdržati..." rekao je.
192
"Uzmi me... snažno", jecala je. Osjetio je napetost u njezinu

tijelu. Bila je spremna eruptirati s njim.
Promijenio je kut, nagnuvši se prema naprijed, a ona ga je
oduševljeno pogledala. Prekrio ju je svojim tijelom i posesivno je
poljubio.
Osjetio je njezino pomicanje ispod sebe, njezine grudi
pritisnute uz njegova prsa i njihova tijela koja su ujednačeno i
savršeno funkcionirala.
"Molim te", šaptala je dok joj je tijelo drhtalo. Bila je na
vrhuncu zadovoljstva.
"Da", stenjao je i zabio se u nju najdublje što je mogao i tada
je osjetio njezinu eksploziju. Obuzela ga je vrućina njezine
unutrašnjosti.
Dok je pulsirao u njoj, tijelo mu je postalo sasvim napeto i
sada je on eksplodirao. Zadovoljstvo koje mu je pružila iscrpila je
svaki dio njegova tijela. Nikada se nije tako osjećao.
Kada je senzacija napetosti i zadovoljstva napokon
popustila, smjestio se između njezinih bedara. Nježno joj je
poljubio vrat i jezikom ponovno okusio njezinu savršenu kožu.
Kada su došli do zraka i počeli normalno disati, Kinsey se
počela micati ispod njega. Očito je njegova težina bila preteška
za nju.
"Ovo je bilo vrijedno one igle kojom su me jutros uboli",

rekao je nasmiješeno i podignuo se na ruke, promatrajući
njezine pospane oči.
193
"Ja... ovaj... hvala ti", rekla je sramežljivo i zacrvenjela se.

"Bilo mi je zadovoljstvo", odgovorio je i sagnuo se da je
poljubi. Njegovo tijelo ponovno se aktiviralo pri dodiru njezinih
usana.
Začuđeno ga je pogledala kada je osjetila da je njegov penis
ponovno postao krut. Austin se samouvjereno nasmijao. Bilo mu
je drago što je tako utjecala na njega.
"Bez obzira na to koliko bih volio odmah krenuti na drugu
rundu, ne želim da upadneš u probleme zbog mene", rekao je
nezadovoljno i nježno se još koji put pomaknuo unutar njezinih
bedara. Nije joj mogao odoljeti. Bilo je nevjerojatno dobro biti u
njezinoj toploj i vlažnoj unutrašnjosti.
"Aha", izustila je. Očito je zaboravila gdje se nalaze, a i na
činjenicu da joj još uvijek traje smjena. No, kada se ponovno
pomaknuo unutar nje, začas je zaboravila na posao.
Austin je još jednom gurnuo penis duboko i potom ga
nevoljko izvukao. Preplavio ga je osjećaj gubitka zbog
razdvojenosti. Ni Kinsey nije bila sretna zbog toga.
"Pokupit ću te u petak u sedam. Imamo obiteljsku večeru, a
ti ideš sa mnom." To nije bilo pitanje. Nije joj želio pružiti
priliku da ponovno pobjegne od njega. Odlučio je da je ovako
najbolje nositi se s njom. Morao je biti izravan.
"Ja... ovaj, nisam sigurna je li to pametno", odgovorila je.
Primio joj je lice dlanovima i natjerao je da ga pogleda u oči.
"Kinsey, doći ću po tebe u sedam. U petak", naredio joj je.
194
"U redu", šapnula je i potvrdno kimnula. Uživao je u

opijenom izrazu njezina lica.
"Dobro, a sad nas čeka jedno brzinsko tuširanje", rekao je.
Kinsey nije odgovorila već ga je slijedila u malu kupaonicu.
Dok joj je prao tijelo, nije si mogao pomoći i uzeo ju je još
jednom. Uostalom, i on je samo čovjek. Njegov otac tako ga je
morao pričekati još jedan sat.
195
DVANAESTO POGLAVLJE
"Želiš li nam nešto reći, Kinsey?’'

Kinsey je zbunjeno gledala svoje kolegice. Nekoliko njih gledalo
je u nju s velikim osmijehom na licu.
"Ovaj, ne baš", odgovorila je.
"Zaista? Jesi li sigurna?" pitala je jedna od njih.
"Jesam li što propustila? Znam da u posljednje vrijeme
nisam mnogo spavala, ali nekako se svi čudno ponašate", rekla je
i prišla računalu.
Zaustavila se čim je primijetila desetak vaza, a u svakoj od
njih bila je po jedna ruža, svaka od njih različite boje. Imala je
loš predosjećaj, pogotovo što je posljednjih tjedan dana
neprestano pronalazila po jednu ružu na svojem jastuku.
Nijednom uz njih nije bila ostavljena poruka, ali bez sumnje je
znala da je riječ o Austinu. Kako bi mu mogla odoljeti kada se
ponašao tako romantično? Srce joj je zaigralo dok je promatrala
mnoštvo boja na stolu.
"Hajde, ispričaj nam sve", rekla je jedna od njezinih
kolegica.
"Ja..." Kinsey je oklijevala. Nije znala što bi trebala reći.
"Čini se da postoji dobar razlog zašto ne spavaš noćima",
prokomentirala je jedna medicinska sestra i nastavila se smijati.
196
"Imala sam mnogo dugih smjena i to je razlog neispa-

vanosti", branila se Kinsey.
"Nisam baš sigurna. Čuli smo da je bilo zanimljivih
aktivnosti u tvojoj sobi za vrijeme noćnih smjeni", rekla je
Kathy. Ona se zaposlila u bolnici u isto vrijeme kada i Kinsey i
postale su vrlo bliske.
"Što?" pitala je Kinsey. Istog trena se zacrvenjela i bilo joj je
krivo što svojim ponašanjem odmah odaje da je kriva.
"Da, Michelle je rekla daje prolazila kraj tvoje sobe i čula
neke čudne zvukove poput stenjanja."
"Ja... stvarno ne znam o čemu vi to pričate. I same znate
kakvi se besmisleni tračevi znaju proširiti bolnicom", rekla je,
svjesna da gubi vrijeme. I ona bi se ponašala poput njih da se
netko drugi nalazio na njezinu mjestu. U bolnici nije bilo ni
malo privatnosti. Znala je to, ali kad je bila s Austinom,
zaboravila bi na sve.
"Pa, možda bi nas mogla uvjeriti da si imala savršene snove,
ali ove ruže kojima ti netko odaje zahvalnost za najbolji seks u
životu ipak su te otkrile", rekla je Kathy i nastavila se hihotati.
Kinsey je bila zarobljena između želje da zadavi Austina i
želje da mu pruži još mnogo više razloga za slanje ovakvih
prekrasnih ruža. I prije je znala dobivati cvijeće, ali nitko joj
nikad nije poslao cvijeće na njezino radno mjesto, a pogotovo ne
u ovoj količini. Nije mu smjela spominjati cvijeće onog dana u
kupnji....
197
"Kako uopće znate da je za mene?" pitala je Kinsey. Možda

ipak nije bilo nikakve poruke uz ruže.
"Žao mi je, nisam ispunio sobu ružama, ali sutra je novi
dan."
"Jedino su tvoje oči ljepše od tvojeg osmijeha. "
"Tvoj miris me izluđuje. "
"Ne mogu prestati misliti na tebe. "
"Samo o tebi maštam. "
"Kupio sam po jednu ružu za svaki trenutak zadovoljstva
koji si mi sinoć pružila. "
"O, Bože, ova posljednja poruka i mene je dirnula. Kunem ti
se, ja ću uzeti tog tipa ako ga ti ne želiš. Odmah mi padaju na
pamet različiti načini na koje bih mu pružila zadovoljstvo", rekla
je Marsha i uzdahnula.
"Zašto čitate moje poruke?" pitala ih je Kinsey, više ne
skrivajući da su ruže namijenjene njoj. Bilo joj je zastrašujuće
što njezine prijateljice čitaju njezine intimne poruke patetičnim
glasom.
"Pa nisu bile zatvorene. Mislile smo pročitati samo jednu, ali
jedna je bolja od druge i nismo se mogle zaustaviti. Zaista mi se
sviđa ona o tvom poželjnom tijelu", rekla je Kathy.
"Zar ne morate nešto raditi?" Kinsey je ljutito viknula na
njih.
"Dušo, ovo je toliko bolje od hvatanja onog starca iz sobe
broj tri. Moraš nam sve reći. Kunem se, naša bolnica postala je
198
poput one iz Uvoda u anatomiju otkad je ovdje Joseph Anderson,

a njegovi savršeni sinovi i nećaci šetaju hodnicima. Dodamo li k
tome još i tvoj uzbudljiv ljubavni život, potpuno ću zaboraviti na
onog zgodnog doktora iz serije", rekla je Marsha.
"Nemam ljubavni život, nego nekog tajnog obožavatelja",
lagala je Kinsey. Nije im željela priznati daje riječ o Austinu.
"Nema šanse da u to povjerujemo, Kinsey. Tko je taj tip?
Znaš da će se tračevi proširiti ne kažeš li nam sama o kome se
radi. Molim te, reci daje to netko od Andersona. Znam da je
većina njih oženjena, ali sigurna sam da je barem jedan
slobodan", rekla je Betty. Ona je liječnica koja trenutačno nije
bila na dužnosti.
"Zaista nemam što ispričati. Imala sam spoj s tipom i očito
mu se svidjela noć koju smo proveli zajedno. To je sve", rekla je
Kinsey, nadajući se da zvuči uvjerljivo. Znala je da su mnogi
koristili sobe za osoblje za takve stvari, ali ona, prije nego što je
upoznala Austina, nikada nije to činila.
Rad u bolnici bio je iznimno stresan, a nekoliko minuta
divlje strasti itekako je dobrodošlo za smirivanje živaca. Njezino
tijelo odmah je preplavila vrućina kada se sjetila Austinova
zabijanja u nju.
"Plavi kod", viknula je jedna medicinska sestra kad se začuo
zvuk alarma.
Zadirkivanje je odmah prestalo i svi su krenuli na posao.
Kada se radilo o nečijem životu, liječnici su najprije zvali njih
199
kako bi im pomogle u spašavanju pacijenata. Bile su najbolje što

je bolnica imala.
Kada su dovele pacijenta u stabilno stanje, svi su već
zaboravili na ruže. Kinsey je bila svjesna da je dobila kratak
predah. Kasnije je ušla u praznu sobu i skupila sve poruke koje
joj je poslao Austin i potom se zaključala u kupaonicu.
Srce joj je ubrzano lupalo dok je čitala svaku od njih. Nije
pošteno. Kako da ga odbije kad joj izjavljuje tako romantične
stvari? Sto ako stvarno želi nešto više od seksa? Je li spremna
dati šansu vezi s njime?
Ostatak smjene prošao je nevjerojatnom brzinom. Često je
provjeravala kako je Joseph i nadala se da bi se uskoro mogao
probuditi iz kome. Znala je mnogo pacijenata koji se više nikada
nisu probudili, ali to se ne smije dogoditi s njim.
Na kraju dana i dalje nije bila sigurna što doista želi.
Odlučila je da će biti mudrija nakon prospavane noći.
Austin joj je već nedostajao, a tek je prošao jedan dan otkad
se nisu vidjeli. Znala je da neće ništa riješiti sve dok ne uzme
dovoljno vremena i posveti se problemu. Uzdahnula je i isključila
misli. Vozila je kući, uživajući u mirisu ruža koje joj je darovao.
***
"Kupila sam različite vrste čokolada i sok od jabuke", rekla
je Bree kad je ušla u bolničku sobu s osmijehom na licu.
200
Sagnula se i poljubila Josepha u čelo te potom zagrlila

Katherine i udobno se smjestila na kauč.
"Je li to neka posebna prilika?" pitala je Katherine
nasmiješeno.
"Spremna sam za nastavak priče. Ne mogu vjerovati da si
nas cijeli tjedan ostavila da čekamo. Ja sam užasno znatiželjna i
zanima me nastavak. Stvarno, mislim da sam čak sanjala tebe i
Josepha. Vaša priča je tako romantična. Nikad nisam
razmišljala o tome kako ste se upoznali", rekla je Bree.
"Slažem se s Bree, mama. I ja sam jedva dočekala da nam
nastaviš pričati. Amy i Jessica stižu ovamo", rekla je Emily,
zagrlivši Katherine. Sjela je pokraj Bree.
Ostatak obitelji ubrzo je ispunio sobu. Čak su i muški
članovi obitelji bili zaintrigirani pričom. Katherine ih je sve
pogledala. Bila je zahvalna što ih ima da budu uz nju u ovim
teškim trenucima.
Nije znala kako bi nastavila dalje u slučaju da se Joseph ne
probudi, ali barem je imala moralnu potporu svojih voljenih. To
joj ne bi bilo dovoljno, ali barem bi joj pružilo kakvu-takvu
utjehu.
"Gdje je Kinsey? Mislio sam da je danas na poslu", pitao je
Austin čim je stupio u sobu.
"Morala je pomoći ostalima u drugoj sobi, ali brzo će se
vratiti", odgovorila je Katherine. Pogledala je u supruga s
osmijehom na licu. Bio bi oduševljen da vidi svog nećaka koji je
bio zaluđen lijepom medicinskom sestrom.
201
"Jutro, Katherine", rekao je George i ušao s Maxom.

Izgledao je pomalo razdražljivo i Katherine se morala suzdržati
od smijeha kad ga je ugledala. Bez obzira na to što je većinu
vremena provodila u bolnici, znala je što se događa oko nje.
Znala je da djeca igraju igrice s Georgeom i Esther. Složila
se s njihovim prijedlogom. Bilo je vrijeme da se njih dvoje
prestanu skrivati i svima priznaju koliko se vole.
Dok je gledala svog supruga, vrijeme je imalo neku posve
novu dimenziju. Shvatila je da je život prekratak da bi se dani
uzalud propuštali.
"Joseph je tih dana prolazio mnoge loše stvari. Imao je
strica koji je bio vrlo loš čovjek. Neilson bi u trenu uništio
kompaniju koju je gradio njegov otac. U to vrijeme nije se
slagao ni s Georgeom zbog njihova međusobnog rivalstva. Tolike
godine uzalud su potraćene", rekla je Katherine žalosno.
"Slažem se s tobom, Katherine. Kad bih barem mogao
vratiti vrijeme..." prekinuo ju je George. I on se prisjetio davnih
uspomena.
"Na kraju se sve riješilo, George. Nemoj biti tako strog
prema sebi. Samo pokušavam objasniti djeci zašto su se neke
stvari morale dogoditi."
"Znam, ali svejedno se osjećam poput prave budale."
"Svi smo griješili, George. No, srećom, odrasli smo i postali
zreliji ljudi. Ne mogu zamisliti kakav bi mi bio život da..." jecala
je.
"Ako ti je ovo preteško..." rekla je Cassie.
202
"Nije, draga, samo me boli što smo propustili neke godine.

Srećom, možete naučiti iz našeg primjera daje vrijeme
dragocjeno i da se ne treba uzrujavati oko sitnica. Kada
pronađete svoju pravu ljubav, idite prema njoj. Nemojte otići,
skrivati se. Prihvatite je i nikad je više ne napuštajte."
Vidjela je Austina kako pogledava prema vratima, očekujući
Kinsey da se pojavi. Imala je osjećaj da se bliži još jedno
vjenčanje. No, pogledavši prema Georgeu koji je također gledao
prema vratima, shvatila je da ih vjerojatno čekaju ne jedno, već
dva vjenčanja u skorijoj budućnosti.
"Kao što sam rekla, Joseph se borio s različitim emocijama u
to doba. Nastavit ću s pričom..."
Joseph je promatrao spektakularan pogled s malog trijema.
Morao je pobjeći što dalje od grada. Sjeo je u auto i vozio sve do
washingtonskog mosta. Kad ga je prelazio, prisjetio se djeda
koji ga je vodio na otok Mercer kad je bio mlad. Bio je fasciniran
njime.
Čim je stigao na otok, osjetio je kako mu se mišići opuštaju,
a stres polagano nestaje. Odmah se zaljubio u to područje.
Dok je promatrao zalazak sunca, znao je da je pronašao
mjesto za dom. Zamišljao je kako sjedi ondje za pedeset godina,
a pokraj sebe vidio je Katherine.
Odbijala je njegove pozive, ignorirala njegove zahtjeve da se
sastanu i činila nemogućim svaki njegov pokušaj da je vidi. No,
to će sve uskoro prestati bude li po njegovom.
203
"Vlasnici su spremni za prodaju. Suprug je odselio prošli

mjesec odavde i supruga mu se želi pridružiti, ali ne može to
učiniti sve dok se ne pobrine za imanje."
Joseph se iznenađeno okrenuo i ugledao ženu iza sebe koja
mu je govorila o imanju koje ga je zanimalo. Potpuno je
zaboravio na nju. Primijetio je oznaku da se imanje prodaje i
odmah nazvao ponuđeni broj. Agentica je pristala odmah se naći
s njime. Očito nije bilo mnogo zainteresiranih kupaca na ovoj
lokaciji.
Nije razumio zašto jer je bilo savršeno.
Zemljište je bilo smješteno uz pješčanu plažu otoka Mercer,
a okolno drveće nudilo je i više nego dovoljno privatnosti
budućim vlasnicima. Kuća je bila stara i trošna, ali to mu ionako
nije bilo važno. Znao je daje zemljište pravo blago i nije mogao
vjerovati da ga netko već nije zapazio.
Znao je da će biti njegovo.
U daljini se čuo šum valova koji su udarali u obalu i donosili
smirujući povjetarac. Sunce u zalasku obasjavalo je vodu.
Zamišljao je kuću kakvu je želio ovdje izgraditi.
Dvorac.
Za svoju kraljicu.
Nastojao ju je zaboraviti, ali nije mu uspijevalo. Svaka
poslovna transakcija bila je još jedan uspješan dodatak njegovu
životopisu i katkada se osjećao kao daje osvojio svijet. No, sve to
204
bilo je isprazno. Takva pobjeda za njega nije imala nikakvu

važnost.
Puzao bi do nje da je znao da će mu to pomoći, ali ona nije
cijenila muškarce na koljenima. Osvojit će je, na ovaj ili onaj
način. Premda ga je napustila i gotovo ga uništila svojim
odlaskom, sada im je sudbina pružila još jednu priliku.
Neće je ponovno pustiti.
Katherine.
Uvijek se sve vrtjelo oko nje, od onog trenutka prije pet
godina kada ju je ugledao.
Svi su ga smatrali bezosjećajnim muškarcem. Pričalo se da
mu venama teče led umjesto krvi. Čuo je raznorazne priče i
uvijek im se smijao. Znao je da ga zbog straha poštuju. Uvijek je
dobivao ono što je želio. Katherine je bila iznimka.
To će se promijeniti.
"Kupit ću ga", rekao je. Žena ga je pogledala u šoku.
"Pa, to je... ovaj, odlično", rekla je kad se pribrala. Bio je
uvjeren daje već razmišljala o vrijednosti koju će tražiti budući
da cijena još nije bila određena, ali to mu nije bilo važno. Platit
će koliko god bude potrebno.
Agentica je bila prilično neprikladno odjevena s obzirom na
to da je vani bilo prohladno. Očito se odjenula oskudno kako bi
zavela kupca i nagovorila ga na kupnju imanja. Premda je imala
vrlo kratku suknju i bujno poprsje koje se naziralo ispod uske
košulje, Joseph nije osjetio nimalo privlačnosti prema njoj.
205
Nitko ga nije privlačio osim Katherine.

"Imam sve papire u autu. Možemo se odvesti do lokalnog
restorana i ispuniti ih uz večeru", rekla je, dodirujući mu ruku
savršeno manikiranim noktima.
Bio je uvjeren da je za večeru izabrala predvorje hotela jer se
nadala da će ovaj dogovor kasnije navečer zaključiti u hotelskoj
sobi.
Trudio se ne pokazati gađenje. Nije to bilo ništa neobično.
Žene su mu se neprestano nudile. Imao je novac, moć i izgled i
nije bilo čudno što su se lijepile za njega. Bio je naviknut na
njihove igrice, ali više ga takve stvari nisu zanimale.
"Ne. Ovo je moja posjetnica. Večeras pripremite papire i
faksirajte mi ih u ovaj hotel. Potpisat ću ih i poslati ih natrag."
"Niste još ni čuli cijenu", rekla je šokirano i pomalo
povrijeđeno. Nastojala je zvučati pribrano, ali on joj nije
olakšavao situaciju. Nije mario za to. Pronašao je ono što želi.
Sve ostalo smatrao je gubitkom vremena.
Podignuo je obrve, očekujući njezin odgovor.
"Samo malo", rekla je i pogledala u papire. Prsti su joj
drhtali. Uzdahnuo je. Znala je da je sigurno dobro zapamtila
cijenu. No, vjerojatno je imanje bilo precijenjeno jer je oklijevala
izgovoriti cijenu. Bojala se da će odustati.
Nije ga poznavala.
Napokon je izgovorila cijenu. Znao je da je otprilike
dvadesetak posto iznad prave tržišne vrijednosti. Bavio se
206
nekretninama u cijelom svijetu. Da je kupovao ovo zemljište u

poslovne svrhe, nagovorio bi vlasnika da ga proda u pola cijene.
No, ovo za njega nije bio posao nego zadovoljstvo.
"Uzet ću. Faksirajte mi papire večeras."
Tim riječima okrenuo se i otišao. Prošao je stazom i okružio
malenu kuću. Pogledao je zemljište još jednom prije nego što je
ušao u auto.
Osjetio je navalu uzbuđenja dok se vozio privatnom cestom
kroz posjed jer je znao da je pronašao savršen komad zemljišta.
Imanje je bilo okruženo vodom i zelenilom, a vrlo blizu nalazila
se i planina Rainier. Bilo mu je žao što je noć pa ne može
promatrati tu velebnu planinu. Sve je bilo prekrasno i vrlo, vrlo
brzo dovest će Katherine u njihov novi dom.
Čim se približio autocesti i ugledao svjetla Seattlea,
preplavile su ga misli o Katherine. Morao ju je što prije vidjeti,
biti s njom i utažiti svoju glad.
Mrzio je to što ona ima takvu snažnu moć nad njime, ali
tješilo ga je što je ona toga nesvjesna. Daje znala da bi ga vrlo
lako mogla natjerati da puže za njom na koljenima, vjerojatno bi
to dobro iskorištavala.
Nasmijao se i dodao gas. Potražit će je u njezinu stanu i
dovršiti ono što je započeo prije nekoliko dana. Zapravo, ono što
je započeo prije pet godina.
Znao je da ga očekuje borba koju će ona voditi u sebi dok će
mu se pokušati oduprijeti i to ga je posebno veselilo. Volio je taj
dio nje. Obično su žene puzale za njim, a njemu je bio potreban
207
izazov koji je uz Katherine imao. Jedino je uz nju osjetio

napetost i uzbuđenje zbog želje da bude s njom.
Odbila ga je, pomislio je s osmijehom na licu. To mu se nije
često događalo. Ustvari, gotovo nikada.
Ona će pokušati pobjeći, ali on će je slijediti. I na kraju će je
uhvatiti.
Neće dopustiti da bude drukčije.
Kad je stigao do grada, uputio se prema njezinoj zgradi i
primijetio da su svjetla u njezinu stanu ugašena. Bila je vani ili
je spavala. Zastenjao je dok ju je zamišljao ispruženu u krevetu.
Više od svega želio joj se pridružiti.
Umjesto toga, krenuo je prema svojem hotelu. Bit će
sigurnije za oboje ako je najprije nazove. Možda će tada imati
dovoljno vremena da razmisli o njihovu odnosu, a možda ga i
sama pozove k sebi.
Predao je auto hotelskom osoblju i nestrpljivo čekao dizalo.
Čim je ušao u svoj apartman, skinuo je jaknu i uputio se
prema telefonu. Broj je znao napamet. Srce mu je udaralo dok je
čekao da se javi.
"Da?"
Zvuk njezina uspavanog glasa još je snažnije potaknuo
žudnju koju je osjećao prema njoj. Zatvorio je oči i zamišljao je,
a potom ih je brzo otvorio, shvativši da mu to neće pomoći.
Uskoro, obećao je samome sebi.
208
"Nedostajem li ti, Katherine?" pitao je dubokim, zavodljivim

glasom.
S druge strane slušalice bila je tišina. Na trenutak je
pomislio daje poklopila slušalicu, ali tada je čuo njezine uzdahe.
Znao je da je i njoj teško padala razdvojenost. No, nije to
željela priznati. Ubrzo će shvatiti da tako kažnjava samu sebe.
"Provozao sam se ranije pokraj tvoje zgrade. Htio sam te
posjetiti, ali mislim da to ne bi bilo baš džentlmenski nakon
onog susreta. No, spreman sam te posjetiti. Imam savršeni lijek
koji će ti pomoći da brzo utoneš u san." "Zezaš me, Josephe? Jesi
li zaista to izgovorio? Nisam te vidjela pet godina, a ti se
usuđuješ najprije me poniziti pred svima kako bi ušao u moj
stan, a potom me još i zoveš jer me želiš iskoristiti poput neke
jeftine kurve", vikala je na njega.
"Nikada te ne bih iskoristio, Katherine. Samo bih ti pružio
golemo zadovoljstvo i užitak."
"Ne sumnjam."
Oh, kako mu je godila. Nasmijao se. Nije se ni trudio sakriti
zadovoljstvo koje mu je pružala verbalna rasprava s njom. Njezin
um radio je nevjerojatnom brzinom, a njezina snaga itekako je
ojačala u posljednjih pet godina.
Obožavao ju je i prije jer je bila poput vatre, ali žena u koju
se sad pretvorila bila je neodoljiva.
"Nije ti se žurilo pobjeći od mene one večeri..."
209
"To se može objasniti privremenom ludošću. Ni sama ne

znam što mi je bilo tada. Preboljela sam te, Josephe. I predlažem
da ti učiniš isto. Znam da ne voliš gubiti, ali ovo je bitka koju
zasigurno nećeš dobiti. A sada, vrati se u rupu iz koje si
odjednom ispuzao i pusti me na miru." "Katherine, vrlo si brzo
zaboravila da ja ne odustajem kada želim nešto. A sada želim
tebe. Želim te kraj sebe danonoćno, barem dok ne zadovoljim
žudnju za tobom koja je nastala onog dana kada si me ostavila.
Nakon toga ću ti dopustiti da odspavaš."
"Ti si arogantna i egoistična muška svinja. Ne mogu
vjerovati da se žene lijepe za tebe. Zašto? Ne razumijem. Zar su
lude? Zar misle da su zaslužile kažnjavanje? Shvati tim svojim
minijaturnim mozgom da ne želim imati apsolutno ništa s
tobom", zapuhala se dok je vikala na njega.
Nije si mogao pomoći. Umirao je od smijeha. Nije mislio
daje to moguće, ali želio ju je više nego ikad.
"Ti si stvorena za mene. Znam da me želiš razbjesniti, ali
ovime si me samo učinila još odlučnijim u tome da ostvarim svoje
namjere. Volim izazove, Katherine, a ti si postala moj prioritet."
Pričekao je njezin odgovor.
"Tvoj prioritet trebala bi biti ponajprije obiteljska
kompanija. Trebao bi se pobrinuti da se ona ne raspadne. Očito
nisi uopće sazreo nakon toliko godina kad samo razmišljaš
donjom glavom. Imam svoj posao koji shvaćam vrlo ozbiljno i
odgovorno i zato završavam ovaj razgovor. Baš sam zaspala, a ti
si me probudio na ovako ružan način."
210
"Ne razmišljaš li kontraproduktivno, Katherine? Da voliš

svoj posao kao što tvrdiš, trebala bi mi se ulizivati i pokušati
zadobiti moje povjerenje kako bih spasio tvrtku. Ti i ja dobro
znamo da sam ja taj koji je potreban kompaniji. Samo što ti to
ne želiš izgovoriti naglas. Što bi mislili ostali članovi odbora o
tebi da znaju da si me otjerala?"
"Zahvalili bi mi što sam se riješila dosadnjakovića. Nisi baš
toliko bitan", blefirala je. Uvijek je mogao prepoznati kad je
pokušala lagati. Tada bi joj se glas povisio na kraju rečenice.
Čini se da se nije mnogo toga promijenilo.
Ovaj poziv itekako ga je zabavio, ali istodobno je bio još više
očajan. Morao ju je imati što prije.
"Hej, Katherine. Oboje znamo da ne govoriš istinu."
Gotovo minutu nije bilo odgovora od Katherine i ponovno se
pitao je li mu poklopila slušalicu ili je možda zaspala.
"Odrasti, Josephe. Ovaj razgovor je završen", napokon je
izgovorila. Očekivao je da će spustiti slušalicu, ali ni tada to nije
učinila. S druge strane čula sa samo tišina.
"Ti me želiš, Katherine. Želiš čuti moj glas i osjetiti moje
dodire na svojem tijelu. Želiš me iako to ne želiš. Ne možeš čak
ni prekinuti poziv jer se bojiš prekinuti bilo kakvu vezu između
nas. Ne brini. Pobrinut ću se za tebe", šapnuo je.
Nakon nekoliko trenutaka čuo je spuštanje slušalice.
Katherine je prekinula poziv.
Priuštio si je dugo tuširanje. Nije mogao dočekati sljedeću
rundu s njom.
211
Joseph je ušao kroz vrata zgrade koju je izgradio njegov

djed. Ne samo da ju je dizajnirao već je svojim rukama pomogao
da se izgradi. Joseph je uvijek osjećao ponos dok je promatrao to
zdanje.
Njegov djed, Benjamin, želio je da ga prepoznaju u
poslovnom svijetu. Želio je ostaviti svoj trag. Pogledao je visoko
prema nebu, do zadnjeg kata velebne zgrade. Znao je da jednog
dana to zasigurno neće biti najviša zgrada u Seattleu, ali tada je
bila.
Samouvjereno je ušao, dajući svima do znanja da mogu
računati na njegovu pomoć. Nitko nije mogao prepoznati
njegovu unutarnju nervozu. Ova tvrtka imala je veliko značenje
za njega. Ona je imala svoju povijest.
Kada bi tvrtka čak i propala, njega to ne bi dovelo u
financijske probleme. On je samostalno stekao veliko bogatstvo,
ali tvrtka njegova djeda za njega je bila itekako važna. Bila je
dio njegove obitelji, a odgojen je tako da obitelj poštuje i cijeni.
Nije mogao dopustiti da njegov stric sve uništi. On nije
mario za obitelj ni za tisuće zaposlenih u njihovoj kompaniji.
Sebično se vodio isključivo vlastitim interesima i gazio one koji
su mu bili na putu.
Joseph je to morao spriječiti premda to značilo da će i
vlastiti novac uložiti u obiteljsku kompaniju kako bi je spasio.
Primijetio je gomilu ljudi iz osiguranja dok je prolazio uz
recepciju. Kimnuo im je, neraspoložen za vođenje razgovora.
212
Krenuo je prema posljednjem katu, gdje se održavao

sastanak. Odbor je htio čuti svakog tko je bio zainteresiran
preuzeti Benjaminovo mjesto. Joseph nije imao namjeru vratiti
se kući, ali sada... sada je spreman učiniti sve stoje potrebno
kako bi postao predsjednik kompanije. Nije je mogao napustiti.
Ušao je u dizalo i stigao na zadnji kat zgrade. Pripremao se
za gomilu pitanja koja su ga čekala.
Ako mu je toliko stalo do kompanije, zašto ju je napustio
prije pet godina?
On je tako mlad. Može li uopće ponuditi sve ono što Neilson
ima u sebi?
Imao je svoju kompaniju. Kako bi uskladio vođenje obje?
To su bila samo neka od mnogih pitanja koja će mu biti
postavljena. Morao je pokazati samouvjerenost. Morao je ostati
u igri. To neće biti lako, s obzirom na to da će ondje biti i
Katherine. Bit će tako blizu njega, a neće je moći dodirnuti.
Mislila je da je sigurna dok je okružena drugima.
No, nije bila u pravu.
Izišao je iz dizala i skrenuo udesno. Dobro je zapamtio put
prema sobi za sastanke još iz razdoblja dok je kao dijete trčao
hodnicima, a njegov djed bi mu se svaki put razveselio. Od malih
nogu slijedio je svog djeda kamo god je išao.
Cijeli svoj život provodio je uz njega. Pamtio je odijela,
sastanke, putovanja. Bio je oduševljen tim svijetom.
Zahvaljujući tom sjajnom čovjeku, naučio je mnogo.
213
Začuo je nešto zbog čega je usporio korak. Netko je bio

ondje. Instinkt mu je govorio daje to netko koga nije želio
vidjeti.
Imao je dva izbora. Nastaviti hodati dalje kao da ništa nije
čuo ili se suočiti s osobom koja je bila iza njegovih leđa.
Nasmijao se. Nikada nije bježao od izazova. Okrenuo se, a
osmijeh mu je iščeznuo kada je prepoznao svog strica.
Izgledao je mnogo lošije nego kad ga je prošli put vidio.
Uvijek se držao podalje od obitelji svojeg brata i nije želio imati
veze ni s kim, ali Joseph nije znao kako bi uopće opisao izraz
njegova lica u tom trenutku.
Na njemu nije bilo vidljivih emocija, a njegov pogled odavao
je prijezir koji je osjećao prema Josephu. Očito nije bio sretan
što se pojavio. Vjerojatno je smatrao da mu je jedino Milton
konkurencija, a u tom slučaju bi vrlo lako pobijedio.
Josephov otac bio je sjajan čovjek, pun ljubavi i uvijek
nasmijan, ali u poslovnom svijetu nije bio dovoljno oštar.
Godinama prije odlučio je da ne pripada životu u gradu i stoga
se preselio na prekrasan ranč koji je napravio njegov djed.
Imanje je bilo dovoljno blizu da može često viđati svoju obitelj, a
istodobno i dovoljno udaljeno da može raditi što god poželi.
Pod njegovim vodstvom, rane se uspješno razvijao. Ulagao je
u okoliš, a Benjamin je bio ponosan na svojeg sina. Smatrao je
da ga ne mora nužno slijediti, želio je da pronađe svoje mjesto u
svijetu.
214
Milton se okrenuo kompaniji kada se njegov otac razbolio

jer nije želio da ona padne u ruke njegova brata koji bije prije ili
kasnije upropastio. Joseph je znao da Milton nema želju biti
predsjednik. Želio je biti na svojem imanju sa svojim konjima i
raditi ono što voli. Stoga je nazvao Josepha da se pobrine za
kompaniju, a on ga nije mogao odbiti.
"Čuo sam da pokušavaš osvojiti glas viška zavođenjem",
viknuo je Neilson kad se približio Josephu.
Premda je Joseph znao da Neilson ne mari za njega, nije
imao pojma koliko ga je on zapravo prezirao. Nije to uopće
pokušavao sakriti i to je na trenutak ostavilo Josepha bez riječi.
"Dobro znaš da ti zavođenje jedne članice odbora neće
pomoći, zar ne? Iako se ona čini prilično otvorenom i... kako da
to kažem? Ah, da, dostupnom. To samo pokazuje koliko si
očajan."
Joseph je pobjesnio. Taj čovjek nije imao pravo tako govoriti
o Katherine. Ona je bila prava dama.
Kako je uopće njegov stric doznao da ju je Joseph posjetio?
Očito je imao svoje ljude koji su po potrebi uhodili druge. Tako
nešto doista mu i pristaje.
"Ljubomora ti loše stoji, Neilsone. Vjerojatno si svjestan da
si ovu bitku već izgubio, pa se trudiš zadnjim trzajima to
spriječiti", odgovorio mu je Joseph, ne pokazujući svoj bijes.
Preplavilo ga je zadovoljstvo kada je spazio Neilso-nov bijes.
Joseph se znao nositi s takvim tipovima. Jednostavno nije
215
mogao razumjeti kako netko tako zao i pokvaren može biti dio
njegove obitelji.
"Možda ti jedna članica odbora i jede iz ruke, ali svi ostali su
na mojoj strani. Nikad nećeš dobiti ovu kompaniju. Ja sam radio
za njih godinama, a ti si imao neki minoran uspjeh, ali nemaš
pojma o poslu", rekao je Neilson.
"Ja sam samostalno uspio u poslu, bez podrške obitelji.
Možeš li ti reći isto za sebe? Znam kako se gradi posao, za
razliku od tebe koji ga znaš samo upropastiti", rekao je Joseph.
Neilson je bio bijesan i iznerviran. Joseph je pomislio kako
bi taj čovjek bio spreman ubiti ga na mjestu kad bi znao da se
može izvući bez ikakvih posljedica i kazne.
Kako čovjek postane tako okrutan? Je li rođen takav ili je
takav postao tijekom života? Joseph nije znao odgovor, ali znao
je da se tom čovjeku nikako ne može vjerovati. Kad bi imao
priliku, stric bi mu zasigurno s osmijehom zabio nož u leđa i
nastavio dalje.
"Dosadio mi je ovaj razgovor, Neilsone. Pustit ćemo članove
odbora da odluče tko je bolji za ovu kompaniju. Budem li to ja,
uživat ću u tvojem porazu", rekao je Joseph i nastavio hodati
prema dvorani za sastanke.
Neilson ga je zgrabio za ruku i okrenuo ga prema sebi, pun
bijesa i mržnje. Htio je nešto izgovoriti, ali počeo je izbacivati
slinu iz usta. Činilo se da nije dobro podnosio kada je netko
drugi imao zadnju riječ.
216
"Ti umišljeni gade. Imaš li ti pojma tko sam ja? Mogu te

uništiti u sekundi. Pazi se, Josephe. Budi vrlo oprezan. Kamo
god kreneš, bit ću uvijek jedan korak ispred tebe. Neću stati sve
dok te ne zgazim!"
Joseph je pogledao u njegovu koščatu ruku kojom ga je
držao. Poželio ga je snažno udariti, ali nekako se suzdržao.
Jedva.
Da se to dogodilo prije dvije godine, Joseph bi ga udario i
zgazio mu glavu kada bi prolazio pokraj njega. Neilson ga je
izazivao da to učini.
Izgledao je vrlo smireno dok je odmicao Neilsonove prste sa
svoje ruke, suzdržavajući se da mu ih ne polomi. Tada se suočio s
njegovim pogledom.
"Ti budi oprezan, Neilsone. Možda sam mlad, ali imam
itekako mnogo iskustva. Tvoje prijetnje ne znače mi ništa. Ne
bojim te se. No, dotakneš li me još jednom, vjeruj mi da se neću
suzdržati."
Joseph ga je gledao u oči, ne spuštajući pogled. Kad je
ugledao tračak straha iza bijesa koji je ispunjavao Neilsonov
pogled, konačno se povukao. Neilson je bio velika kukavica.
Mnogo je pričao, a ništa nije poduzimao. Bio je gotov s njim.
Zurio je na sastanak i nije želio zakasniti.
Ovog puta Neilson je ostao stajati u njegovoj sjeni.
Joseph je duboko udahnuo i potom ušao u dvoranu za
sastanke...
217
"Žao mi je što vas prekidam, gospođo Anderson, ali moramo

izvaditi krv vašem suprugu i potom ga okupati", rekla je
medicinska sestra, prekinuvši Katherine.
"Nema šanse. Ne možeš sad stati s pričom. Kunem se, imat
ću noćne more cijelu noć. Moraš nam reći kako je prošao
sastanak. Što se dogodilo? Je li odmah dobio mjesto
predsjednika kompanije ili je najprije Neilson dospio na taj
položaj? Očito je da je Joseph u nekom trenutku postao
predsjednik budući da je tvrtka i dalje u rukama obitelji, ali..."
rekla je Amy.
"Možemo se preseliti u drugu sobu ili otići kući na neko
vrijeme da čujemo priču do kraja", predložila je Jessica.
"Čekajte!" rekla je Emily. "Riječ je o kompaniji, zar ne? To
nije ona tvrtka koju je Joseph sam osnovao i vodio? Što se tada
dogodilo? Kako si ti reagirala kada je ušao u dvoranu za
sastanke? Koliko je trebalo Neilsonu da dođe za njim? Kako to
da ostali članovi odbora nisu znali kakav je bio Neilson?"
Katherine se smijala dok je promatrala paniku na njihovim
licima. Pričanje o njihovoj prošlosti uspjelo ju je odmaknuti od
neprestane brige koju je sada osjećala.
Gledala je znatiželjna lica članova svoje obitelji i bila je
ponosna što su bili toliko hipnotizirani pričom o njezinu životu.
Oduvijek je govorila Josephu da je njihova ljubavna priča
trebala biti zapisana u knjigama. Bila je to njezina osobna
bajka.
218
"Obećavam da ću uskoro nastaviti. Doista bi mi godila

šetnja. Moram pribrati svoje misli. George, hoćeš li ići sa
mnom?" pitala je.
Čulo se nekoliko nezadovoljnih uzdaha, ali nitko se nije
bunio. Znala je da se George nadao da će se iskrasti s Esther, ali
pomislila je da bi mogla pomoći djeci s njihovim planom, a uz to
će joj goditi i malo mira s prijateljem.
"Naravno, Katherine", rekao je George.
"Predlažem da se nađemo ovdje nakon večere, ako se
slažete?" pitala je Katherine.
Svi su odgovorili potvrdno. Polako je ustala i izišla iz sobe,
pridržavajući se za svojeg šogora. Kad su iziš-li, udahnula je
svježi zrak, a potom nastavila slijediti Georgea prema vrtu.
219
TRINAESTO POGLAVLJE
Austin je izišao iz sobe svog strica s namjerom da pronađe

Kinsey. Uspjela ga je izbjeći dok je bio ondje. Ustvari,
izbjegavala ga je otkako su posljednji put vodili ljubav.
Nije to mogao razumjeti. Dok je bila u njegovu naručju, bila
je zadovoljna. Zastoje onda neprestano bježala od njega čim bi se
odmaknuo od nje? Bio je odlučan u namjeri da dozna odgovor.
Dosad joj je već bezbroj puta pokazao da misli ozbiljno s njom.
Želio je vezu, a ne avanturu za jednu noć.
Kretao se hodnicima bolnice u potrazi za njom, nadajući se
da će je pronaći i da će imati malo privatnosti. Priča koju im je
Katherine pričala doprla je do njega. Shvatio je koliko je patila
zbog vremena u kojem su ona i Joseph bili razdvojeni zbog
nesporazuma koji je nastao između njih.
No, on ne misli napraviti istu pogrešku. Kinsey će
razgovarati s njim i nadao se da će se nakon toga povezati. Zbog
takvih misli njegovo tijelo odmah je reagiralo.
Postao je napet. Dok je prolazio pokraj njezine sobice, bio je
potpuno napaljen.
Nastavio je hodati i pritom je otkopčao dugme na košulji i
pustio je da padne preko njegovih hlača kako bi sakrio dokaz
njegove požude. Ponašao se kao tinejdžer izluđen hormonima
220
umjesto kao iskusan muškarac. Tako je Kinsey djelovala na

njega. Uzbuđivala ga je na načine za kojima je čeznuo.
***
Kinsey je pognula glavu i umila se hladnom vodom. Bio je to
dug dan i osjećala se vrlo iscrpljeno, a osim toga, došla je raditi
prehlađena i sada se osjećala još gore.
Danima je uspijevala izbjegavati Austina, ali znala je da će i
tomu brzo doći kraj. Strpljenje mu nikad nije bila vrlina, a
pogotovo u ovakvim slučajevima kada je ona odbijala odgovoriti
mu na pozive.
Bila je zbunjena i nije znala što bi trebala misliti o njihovu
odnosu. Više nije imala sumnje da se pretvorio u vezu, s obzirom
na to da ga nije mogla nazivati avanturom za jednu noć. To
nikako nije mogla nakon dva seksa u različitim dijelovima
bolnice, gomile ruža i poruka koje joj je poslao. Ah, da, poruke.
Ostavljao joj je i poruke putem govorne pošte koje su je
gotovo rastopile. Jednostavno nije imala vremena razmisliti o
tome što bi trebala poduzeti.
Sada se nalazila u istoj sobi u kojoj su onog dana vodili
ljubav, a njezino tijelo bilo je napeto kao da će on svakog
trenutka proći kroz vrata sobe i ući. Morala je neprestano biti
prisebna. Jedino je tako mogla preživjeti sve što joj se događa u
posljednje vrijeme. Otkad se upustila u vezu s njim, potpuno je
izgubila kontrolu nad svojim životom. Zar je tako loše odreći se
malo kontrole u zamjenu za vrijeme provedeno s njim?
221
Obrisala je lice i krenula van. Njezina smjena bližila se kraju

i slijedila su tri slobodna dana kojima se veselila. Bila je zahvalna
što se mogla brinuti o Andersonima, ali i dalje nije imala
vremena pružiti si kvalitetan odmor i san. Sada je bilo lijepo
ponovno se vratiti u rutinu.
Izišla je iz sobe i krenula niz hodnik, razmišljajući kako joj je
preostalo još samo petnaestak minuta do kraja smjene. Nakon
toga je slobodna.
Skrenula je iza ugla i zaletjela se u masu mišića. Odmah je
znala da se nalazi u njegovu naručju.
Neprestano je uvjeravala sebe da ga ne želi vidjeti i da mora
bježati od njega, ali stvarnost je bila takva da joj je nedostajao i
sada, kada se našla u njegovu naručju, osjećala se kao daje stigla
kući.
Podignula je pogled prema njemu. Nije joj dao vremena da
išta kaže. Istog trena spustio je svoje usne na njezine, a onda je,
kao i obično, cijeli svijet oko njih nestao.
***
Austin je osjetio olakšanje čim je Kinsey bila u njegovim
rukama. Odmah ga je oraspoložilo to što se praktički zaletjela u
njega.
Nedostajala mu je. Nije joj mogao odoljeti i odmah ju je
poljubio. Tek kad ju je okusio, započeo je njegov dan.
Oslonio se uza zid, ne mareći za činjenicu da se nalaze u
javnoj bolnici. Nije želio skrivati strast koju je osjećao prema
222
njoj. Želio ju je u svakom trenutku i nije ga bilo briga ako to svi

znaju. Bio je potpuno zaluđen njome.
Kad se odmaknuo, ugledao je njezine oči pune strasti.
Morao ju je odvesti u najbližu sobu.
"Drago mi je da sam naletio na tebe", rekao je lažnim
južnjačkim naglaskom. Pogledala ga je iznenađeno, a potom se,
kao što se i nadao, nasmijala.
"Kladim se da to kažeš svakoj curi", odgovorila je.
"Ne otkako sam upoznao tebe", odjednom je govorio vrlo
ozbiljno.
Vidio je da pokušava otkriti govori li joj istinu. S vremenom
će morati naučiti vjerovati mu jer je ne namjerava pustiti.
"Austine Andersone, srušio si svaki mogući zid koji sam
podigla da se obranim od tebe", rekla je.
"Takav mi je i bio plan. Ne bi li trebala završiti s poslom
uskoro?"
"Smjena mi traje još deset minuta, ali sada si me ti uhvatio.
Iza ugla je domareva soba", rekla je sramežljivo. Prvi put je
Kinsey preuzela inicijativu. Austin je bio oduševljen.
Nije mu trebao nikakav daljnji poziv. Primio ju je za ruku i
otrčao s njom prema sobi.
"Hej, Kinsey, možeš li..." netko je započeo, ali Austin je
protrčao brzinom munje kako joj ne bi pružio priliku da
odgovori na pitanje.
223
Znao je da je prošlo tek tjedana dana, ali njemu se činilo kao

da su prošle godine. Vodit će ljubav s njom, a potom će
razgovarati. Zaista moraju razgovarati. I baš zbog toga, vrijeme
je da je odvede na pravi spoj. Događaji u bolnici bili su zabavni,
ali ako želi da mu ona povjeruje da ga ne zanima samo seks,
morat će se potruditi da joj to romantično dokaže.
Morat će pitati sestru za ideju. Nikada nije išao na spoj sa
ženom s kojom je želio pravu vezu.
Otvorio je vrata sobe, ugurao Kinsey unutra i tiho ih
zaključao. Bilo koji oblik prekidanja nije dolazio u obzir.
Pregledao je sobu koja je bila ispunjena policama sa
sredstvima za čišćenje, metlama i krpama. Nije baš idealno
mjesto za zavođenje, ali ionako mu je trebala samo ona.
Oslonio je Kinsey uza zid i podignuo njezine ruke. Žudio je
za njom i želio ju je vidjeti golu kako izgovara njegovo ime.
Trebalo mu je samo nekoliko sekundi da svuče odjeću sa
sebe i s nje. Stajala je ogoljena pred njim, duboko uzdišući i
podignuvši ruke prema njemu kao znak da joj priđe.
Obuhvatio ju je oko struka i podignuo je, a njezine oči
podivljale su pri njegovu dodiru. Nije mogao razmišljati. Kinsey
se rukama primila za rešetke koje su se nalazile iza nje, a njezine
grudi ostale su potpuno nezaštićene pred njim.
Omotala je noge oko njegova struka i čvrsto se stisnula uz
njegovo tijelo i tada je osjetio njezinu vlažnu vaginu na svojem
krutom penisu.
224
Primio je jednu bradavicu ustima i usisao je, potaknut

njezinim uzdisajima zadovoljstva, a potom ju je milovao jezikom.
"Da, još", izustila je.
Osjetio je uzbuđenje slušajući koliko joj je potreban. Snažno
je primio njezinu stražnjicu i bokovima se zabijao u njezino
tijelo, trljajući se uz njezina vlažna bedra. Njihova tijela bila su
stvorena jedno za drugo.
Podignuo je glavu i poljubio je. Morao ju je okusiti. Ona je
pohlepno usisala njegov jezik u svoja usta. Koljena su mu
drhtala dok je izvodila svoju erotičnu predigru.
"Ne mogu čekati", zastenjao je i smjestio se uz njezin ulaz.
"Snažno. Želim da me uzmeš snažno", jecala je dok se
penisom trljao uz nju i oboje ih mučio.
Austin je tada potpuno izgubio kontrolu i ušao u nju brzim
pokretom. Stenjala je leđima oslonjena uza zid dok su joj se
grudi snažno sudarale s njegovim prsima.
Nije usporio nego je vrlo brzo uspostavio savršen ritam za
oboje. Njezini uzdisaji zadovoljstva da li su mu poticaj da ide
brže i snažnije.
Odjednom je njezino tijelo postalo napeto i glasno je
zastenjala kada se brzim i snažnim pokretom zabio u nju.
Ponovio je pokret, a njezino tijelo drhtalo je od užitka koji joj je
pružao.
225
Spustila je glavu na njegovo rame i zubima zagrizla njegovu

kožu, nastojeći tako utišati zvukove koje je proizvodila. Austin
nije ni osjetio bol zbog njezina ugriza.
Na trenutak se zaustavio i dao joj vremena da dođe do zraka.
No, znao je da mora završiti ovo. Morao je svršiti u nju i tako se
riješiti napetosti koju je osjećao danima.
Počeo je ponovno ulaziti u nju dok ga je ljubila i tada je čuo
njezin glasan uzdah.
"Da", jecala je. Nije se više mogao suzdržavati jer je njegovo
tijelo gorjelo od potrebe za njom.
Njezine ruke pustile su rešetke za koje se držala i milovale
njegova znojna leđa. Noktima je grebla površinu njegove kože i
time ga dodatno uzbuđivala. Svaki njezin dodir za njega je bio
ispunjen erotikom.
"Pogledaj me", naredio joj je. Odjednom je osjetio potrebu
da pogleda u njezine oči. Želio je u njima vidjeti zadovoljstvo
dok je vodi prema vrhuncu.
Polako je otvorila oči, a snažna potreba koja je iz njih
isijavala ostavila ga je bez daha.
"Tako je velik i nevjerojatan", mrmljala je.
Bio je gotov.
Sada je velikom brzinom ulazio u nju i potom izlazio,
neprestano ponavljajući pokret i osjećajući se kao da će
eksplodirati. Njihovi pogledi bili su povezani, a u njezinim očima
vidio je spremnost da je još jednom povede preko ruba.
226
Potreba, ta snažna, zasljepljujuća potreba, to je ono što je

bujalo u njima.
Kinsey je rukom nešto srušila na pod. Nije mario za to.
Potom je još nešto palo s polica. Vjerojatno je ispred sobe bio red
ljudi koji su se pitali što se to unutra događa.
Neka se pitaju.
Sirova i eksplozivna potreba za njom potpuno ga je obuzela.
Zabio se u nju, a ona je tada eksplodirala, držeći ga toliko
čvrsto da je jedva nastavio ulaziti u nju. Zabacila je glavu
unatrag i drhtala. Promatrao ju je u čudu dok je ispuštala dubok
zvuk stenjanja koji je postao najslađa glazba za njegove uši.
Nije ispuštao pogled s nje dok je ulazio u nju još nekoliko
puta i osjećao pulsiranje njezina tijela. Potom je i on dosegnuo
erupciju i svršio duboko u njezinu unutrašnjost.
Tresao se dok je osjećao valove zadovoljstva kako struje
njegovim tijelom.
Potom su mu noge otkazale poslušnost. Skliznuo je uza zid,
držeći Kinsey čvrsto u naručju i spustio se na pod.
Nije bilo šanse da sve ponovi, ali njegovo tijelo to još uvijek
nije shvaćalo.
"Izluđuješ me", rekao je i primaknuo usne njezinu znojnom
vratu, uživajući u okusu njezine kože. Potom je rukom nastavio
milovati njezina leđa, sve dok nije došao do njezinih grudi i
obuhvatio ih svojim dlanovima.
"Ne mogu..." rekla je.
227
Austin se nasmijao i poljubio joj najprije usne, a potom

obraz. Obećao je sebi da će poljubiti svaki milimetar njezine kože
i okusiti svaku njezinu oblinu.
Bio je sasvim zadovoljan dok ju je držao u svojim rukama. U
tim trenucima shvatio je da se zaljubio u nju. Dosad je mislio da
ljubav ne postoji, daje ona samo mit, premda je viđao
zaljubljenost kod svoje braće i rođaka. No, mislio je da se njemu
nikad neće dogoditi.
Nijedna žena ga nije zarobila. Nijedna osim Kinsey.
Uzdahnuo je i zatvorio oči. Trudio se pronaći u sebi energiju
da se pomakne, ali tada se ukočio. Pomislio je na njihovo vođenje
ljubavi koje se dogodilo prije samo nekoliko trenutaka, ali i na
ono prije tjedan dana.
Nije koristio zaštitu. Nikada nije napravio takvu pogrešku.
Nikada ga nijedna žena nije toliko izludila da bi zaboravio
zaštititi sebe i nju.
"Kinsey, koristiš li možda pilule?" pitao je i nadao se da će
odgovoriti potvrdno.
Do tog trenutka sjedila je opušteno u njegovu naručju.
Njezino tijelo tada se ukočilo baš kao i njegovo jer je i ona
spoznala kakvu su glupost učinili.
"Ja... ovaj... nije bilo razloga da ih koristim", napokon je
prozborila i pogledala ga.
Bio je uvjeren da imaju iste izraze lica dok su se međusobno
promatrali. Njegovo zadovoljstvo polako je nestajalo dok je
razmišljao o mogućim posljedicama njihova čina. Da, zaljubio se
228
u nju, ali to nije značilo da je odmah spreman za brak, djecu i sve

ostalo što ide uz to.
"Žao mi je, Kinsey. Ja sam se trebao pobrinuti za to -trebao
sam te zaštititi", rekao je posramljeno.
Otac je učio njega i njegovu braću da nikad ne smiju
naškoditi ženi. Učio ih je da bi trebali biti sretno oženjeni prije
nego što im djeca uopće padnu na pamet. Vidio je kako su neki
članovi njegove obitelji ignorirali savjet njegova oca i zakleo se
da se to neće dogoditi i njemu.
Vjerojatno je samo pretjerano reagirao. Kolike su šanse da
Kinsey ostane trudna nakon što su samo dvaput spavali? Nekim
parovima trebale su godine pokušavanja bez uspjeha. Zagrcnuo
se kad je pomislio na svoje rođake. K vragu, čini se da su muški
članovi Andersona imali nekakve superiorne spermije jer su
njegovi nećaci i nećakinje dolazili na svijet jedni za drugima.
"Potrebno je dvoje za pogrešku, Austine. Trebala sam
provjeriti koristiš li kondom. Ne možeš sad preuzeti svu krivnju
na sebe", vikala je Kinsey kad se pribrala.
Odgurnula ga je, a premda ga je pomisao na trudnoću
uplašila, svejedno je i dalje osjećao uzbuđenje dok je Kinsey
sjedila u njegovu krilu.
"Pusti me", zahtijevala je jer nije želio popustiti stisak.
Spustio je ruke, a Kinsey je skočila na noge i navukla odjeću na
sebe. Austinu je trebao još koji trenutak da se pokrene, a potom
je stao na drhtave noge i počeo se odijevati.
229
"Nisam mislio ništa loše, Kinsey. Samo sam želio reći da su

me drukčije učili i odgajali. Nisam te smio staviti u ovakvu
poziciju."
Vikala je na njega čak i kad se trudio biti dobar i pristojan.
To ga je zaista počelo nervirati. Pokušao je objasniti sebi da su
oboje u šoku, ali nije mu uspijevalo ostati smiren.
"Znači, drugim riječima, ja nisam dobro odgojena.
Uostalom, ja sam samo žena. Ja ne razmišljam o trudnoći niti
spolnim bolestima. Misliš da očekujem da se muškarac pobrine
za sve to i za mene", rekla je sarkastično. Austin je mislio da će
eksplodirati.
"Što je tvoj problem? Svađamo se oko nečega što se
vjerojatno neće ni dogoditi. Sljedeći put kad se budemo seksali
pobrinut ću se da stavim dva kondoma", rekao je glasno i
navukao majicu preko glave.
"Sljedeći put? Zezaš me, zar ne? Zaista misliš da će biti
sljedećeg puta? Nema šanse, čak ni da mi život ovisi o tome."
"Itekako će ga biti, Kinsey. Radit ćemo to još mnogo puta.
Nismo završili jedno s drugim. Nismo ni blizu toga", upozorio ju
je.
Gledala ga je kao da je izgubio razum. Možda i jest. Ni sam
nije znao. U njezinoj blizini nije mogao trezveno razmišljati,
barem ne s pravim mozgom. No, znao je da ne može podnijeti
razdvojenost od nje. Nije bio spreman okončati njihovu romansu
ili kakav god to bio odnos.
230
Kinsey je marširala prema njemu, a iz očiju joj je isijavala

vatra. Podignula je ruke i snažno ga udarila u prsa. Na trenutak
ga je obuzela žudnja i zaboravio je oko čega se prepiru.
Bila je neodoljiva dok se ljutila. Otrovna za njega.
"Nisam takva kakvom se činim, Austine. Za svoje
trenutačno ponašanje krivim sebe jer nisam pribrana, ne spavam
dovoljno i ima još bezbroj razloga koje bih mogla navesti. No,
gotovo je s time. Čuješ li me? Gotovo! Gotova sam s ovime, što
god to bilo između nas i nastavljam sa svojim životom. Mislim da
ne moraš brinuti zbog trudnoće jer je moje tijelo trenutačno
neprijateljski raspoloženo i dođe li tvoje sjeme u blizinu moje
maternice, uništit ću ga", vikala je na njega.
Austin nije mogao suspregnuti smijeh koji se brzo pretvorio
u gromoglasno smijanje. I to smijanje iz dubine želuca, ono
smijanje koje liječi sve rane. Bila je tako sjajna dok je bila ljutita
i toliko nevjerojatno posebna daje poželio prebaciti je preko
ramena i odnijeti je do najbliže spilje u kojoj bi je proglasio
svojom.
"Sad mi je dosta, makni se od tih vrata!"
Prsa su joj se nadimala od bijesa. Nekako se natjerao i
suzbio smijeh premda su mu usne još uvijek bile nasmijane.
Oslonio se na zid i udobno se smjestio dok ju je promatrao.
Kinsey se namrštila i zgazila nogom njegovo još uvijek golo
stopalo. Austin se nastavio smijati iako je osjetio laganu bol, ali
nije bilo šanse da joj to pokaže.
231
"Ovaj razgovor još nije gotov, Kinsey i zato predlažem da se

udobno smjestiš kako bismo mogli nastaviti", rekao je smirenim
tonom.
Promatrala ga je nekoliko trenutaka i potom ispustila
frustrirani uzdah, zakoračivši unatrag. Vjerojatno je i sama bila
svjesna da nema načina da ga fizički pomakne i oslobodi si put
do vrata tako da je mogla jedino ostati unutra.
"U redu, razgovarajmo. No, požuri se jer sam iscrpljena i
želim što prije doći kući."
"Kada ćeš znati ako si stvarno trudna?" pitao ju je kao da je
to najjednostavnije pitanje na svijetu. Za njega je sve bilo crno i
bijelo.
"Doista me to pitaš, Austine? Kada bih to mogla doznati? Pa
da vidimo. S obzirom na to da nikad nisam bila trudna, nemam
odgovor na tvoje pitanje. Većina žena dolazi u bolnicu u drugom
mjesecu trudnoće i tada se šokiraju kad doznaju da nemaju
gripu nego su trudne i postat će majke za otprilike sedam
mjeseci."
"Ni ja ne znam ništa o tome, Kinsey. Nije baš da hodam
uokolo i pravim djecu ženama."
"Austine, ionako ne možemo večeras učiniti ništa u vezi s
time. Što je bilo, bilo je. Ne možemo vratiti vrijeme i navući ti
kondom i zato predlažem da tu priču ostavimo na miru dok
nešto ne doznamo. Ako mi ne počne ciklus za nekoliko tjedana,
napravit ću test i nazvati te da ti kažem rezultat. Dotad me
pusti na miru."
232
"Što prije doznaš, bit će bolje za nas, Kinsey. Želim se

odmah oženiti s tobom ako si trudna. Ne želim da naš sin ili kćer
jednog dana sami zbrajaju kada su ih mama i tata začeli", rekao
je dok je obuvao cipele.
Kad je završio s time, pogledao je prema Kinsey. Izgledala je
kao da joj para izlazi iz ušiju. Lice joj je bilo crveno i gledala je u
njega kao da je neki vanzemaljac s drugog planeta.
"Što?" pitao je. Nije imao pojma što joj je.
"Što? Stvarno me to pitaš? Znaš i sam da svaka žena sanja o
idealnoj prosidbi, ali mislim da ovu tvoju treba objaviti u nekom
magazinu specijaliziranom za vjenčanja", odgovorila je.
"Želiš da budem romantičan? U redu, pružit ću ti to", vikao
je.
"Ne želim. Trenutačno samo želim izaći iz ove
klaustrofobične sobe", rekla je.
Nekoliko minuta gledali su jedno u drugo. Austin je znao da
mu nastavak ovog razgovora ne može donijeti ništa dobro, ali iz
nekog razloga nije želio otvoriti vrata sobe. Znao je da će ona
tada pobjeći i ponovno će se trebati vraški potruditi daje vidi.
Zašto je toliko uporno trčao za ženom koja očito nije željela
biti uhvaćena? Njegov ponos srozao se na najnižu granu dok je
bio s njom.
"Samo pokušavam učiniti ispravnu stvar."
"Nisam nikad to tražila od tebe, Austine. Nisam tražila da se
žrtvuješ zbog mene. Sve i da ostanem trudna, to ne znači da bih
233
tražila ni željela da me oženiš. To bi samo značilo da u meni

raste novo biće. Nikad ne bih pristala udati se za tebe samo zato
što ti misliš da moraš ispravno postupiti. Ne bih željela takav
život, a to ne bi bilo pošteno ni prema tebi. Završili bismo tako
da bismo mrzili jedno drugo, a naše dijete bi zbog toga patilo",
rekla je.
"Ja na to ne gledam kao na žrtvu, Kinsey. Mislim da brak s
tobom ne bi bio nikakav teret za mene. Dokazali smo da si
odlično odgovaramo u krevetu. I to je već dobar početak.
Nemamo problema s izražavanjem svog mišljenja. To je dobar
nastavak. Rekao bih da smo stvoreni jedno za drugo."
"Razmislit ću o svemu, u redu? Samo... trebam malo
vremena", molila ga je.
Austin je tada znao da je razgovor završen. Nije je mogao
više držati ondje. No, vara se ako misli da je to posljednje što će
čuti od njega.
"Dobro, ali još ćemo razgovarati o ovome kad se odmoriš."
"U redu", odmah se složila s njim. Imao je osjećaj da će za
nju razgovor biti gotov čim iziđe iz ove sobe. Nije imala pojma
što je sve spreman učiniti za svoju obitelj - a ako je ona nosila
njegovo dijete, itekako je bila dijelom njegove obitelji.
Bez riječi je otvorio vrata sobe, a Kinsey je izletjela poput
pčelice kroz vrata. Slijedio ju je i gledao za njom dok je žurila
niz hodnik. Pustio ju je da ide. Znao je da se mora ispuhati, a
razgovor mogu nastaviti i kasnije.
234
***
Kinsey je izišla iz bolnice i nastavila hodati. Nije se usudila
okretati se. Nije mogla. Bojala se daje iza nje, a istodobno i da
nije.
Doista, što se to događalo s njom?
Nije mogla shvatiti što uistinu osjeća prema Austinu. Kad je
bio uz nju, poticao je njezine najsnažnije emocije, od sreće do
požude, zadovoljstva i tuge. Morala je priznati da joj je
nedostajao kada nije bio uz nju. Nije mogla opisati koliko joj je
nedostajao.
Zašto joj se toliko sviđao? Zar je seks tako bitan faktor?
Mora postojati neka tipka u njezinu mozgu kojom se može
isključiti privlačnost koju je osjećala prema njemu. Daje barem
znala kako je pronaći...
U mislima se prisjećala prošle godine i vjenčanja najbolje
prijateljice - ondje je sve počelo. Te noći je upalio vatru u njoj i
otada nije prestala gorjeti. Borila se protiv njega jer ju je plašio.
Znala je da bi se mogla vrlo lako zaljubiti. Isto tako, znala je da
bi mogao svakog trena otići. Takav je bio. Znala je to i tada bi
mogla kriviti isključivo sebe zato što si je dopustila da se zaljubi
u njega.
Osjetila je suze koje su se slijevale niz njezino lice. Što ako
su stvarno napravili dijete? Što će tada učiniti?
"Ne razmišljaj o tome, Kinsey", rekla je naglas.
235
Život se neprestano mijenjao. Katkada je donosio dobre, a

pokatkad loše stvari, ali uvijek je trebalo ostati na nogama.
Nekoliko puta prolazila je kroz teška razdoblja u svojem životu i
zato je znala da bi se snašla i u ovome.
Kinsey je pomislila na svoju obitelj. Bilo je vrijeme da ih
posjeti. Njezina majka znat će da nešto nije u redu čim uđe na
ulazna vrata, ali bila je spremna podnijeti taj rizik jer je očajno
trebala njezino rame za plakanje. Trebala je očev utješni
zagrljaj. K vragu, pristat će i na omalovažavanje svoje braće zato
što ih rijetko posjećuje.
Podnijet će sve što je potrebno samo da dođe kući svojoj
obitelji.
Odlučila je da će hodati prema stanu premda je bio prilično
udaljen od bolnice, a kad se umori, pričekat će autobus na nekoj
od stanica. Znala je da mora sagorjeti višak energije kako bi
mogla zaspati.
Nakon pola sata, bila je spremna ugrijati se u autobusu.
Pronašla je stanicu i pričekala. Nakon pet minuta pojavio se.
Smjestila se na slobodno sjedalo i čekala da stignu do njezine
stanice.
Smijala se kad je pomislila da će do sutra u podne biti uz
svoju majku i sjediti u njezinoj velikoj kuhinji, a oko njih će se
odvijati pravi kaos. Upravo to bi joj liječnik preporučio za
oporavak.
236
ČETRNAESTO POGLAVLJE
Osamnaesti dan
"Ne mogu biti nasamo s tobom ni dvije sekunde. Nisam

namjeravao ovo činiti putem telefona, ali Esther Lyon, hoćeš
li..." započeo je George. "Da se nisi usudio to izgovoriti",
prekinula ga je Esther.
George je frustrirano zastenjao. Osjećao se poput tinejdžera
koji se neprestano skriva u kupaonici. Pokušao je pobjeći od
svoje djece, ali uvijek bi se netko pojavio. Svaki put kad bi se
okrenuo, netko je bio pokraj njega. Morao je razgovarati s
Esther - i dati joj do znanja da su stvoreni jedno za drugo.
Nedostajala mu je - više nego što je mislio da je to uopće
moguće. Bez sumnje je znao daje voli i namjeravao se vraški
potruditi da mu postane supruga. "Nedostaješ mi", uzdahnuo je.
S druge strane bila je tišina...
"I ti meni nedostaješ, George."
"Samo mi dopusti da kažem istinu svojoj obitelji i tada ćemo
završiti s ovim skrivanjem. Povest ću te na put oko svijeta, gdje
nam nitko neće smetati. Dopusti mi da te razmazim, Esther. To
bi me jako usrećilo."
"Ti si takav romantičar, George. Zato sam se i zaljubila u
tebe. No, nisam promijenila mišljenje. Ne osjećam se dobro zato
237
što je Joseph još uvijek u bolnici. Što ako se ne izvuče? Tada bi

naš početak zauvijek bio obilježen tužnim trenutkom", Esther
mu je pokušala objasniti.
"Joseph me ne bi želio vidjeti nesretnog, čak i ako se ne
izvuče. Dobro poznajem svog brata", inzistirao je.
"Mislim da djeca to ne bi dobro prihvatila, George. Što ako
su doznali za nas i sada nas pokušavaju razdvojiti jer ne
odobravaju našu vezu?"
"Gluposti. Moja djeca me žele vidjeti sretnog i zadovoljnog,
a tebe su već odavno zavoljeli."
"Ne znam ni sama..." prekinula ga je.
"Esther..." započeo je.
"Tata, jesi li ovdje?" začuo je Maxov glas. George je poželio
vikati od očaja. No, ostao je u tišini, nadajući se da će njegov sin
brzo odustati.
"Čujem glas tvojeg sina, George. Razgovarat ćemo poslije",
rekla je Esther i prekinula poziv. George je frustrirano udario u
metalni dio u kupaonici i prouzročio glasno odzvanjanje.
"Da, ovdje sam. Odmah dolazim", promrmljao je tiho,
nastojeći prikriti svoju nervozu.
"Je li sve u redu ondje? Kakva je to buka?"
"Dobro sam. Poskliznuo sam se i udario u nešto."
"U redu. Tražili smo te posvuda. Vrijeme je za posjet
Josephu."
238
George je odustao od skrivanja i izišao iz kupaonice. Ne

mogu ni na WC otići u miru, pomislio je nezadovoljno.
Max ga je sumnjičavo gledao, ali nije mu postavljao daljnja
pitanja. George ga je slijedio pognute glave, a pritom nije imao
pojma da Max istodobno piše poruke svojoj braći i rođacima
kako bi ih obavijestio da će im se uskoro pridružiti novi član
obitelji.
***
Svi su došli u isto vrijeme u Josephovu sobu u bolnici.
Katherine je već bila ondje.
"Vidim da ste vrlo znatiželjni", rekla im je.
"Da, molim te, nastavi s pričom. Nećemo te prekidati", rekla
je Cassie.
Katherine se nasmijala dok je promatrala svog nećaka Maxa
kako se naginje i da je poljubac svojoj supruzi. Sva njihova djeca
i dalje su izgledala sretno i zaljubljeno u svoje supružnike. Znala
je da će njihova ljubav i dalje rasti dugo nakon što ih Joseph i
ona napuste.
Pogledala je svog supruga i potiho mu dala do znanja da taj
trenutak nije još došao. Pred njima je bilo još mnogo zajedničkih
godina i obitelj o kojoj su morali brinuti.
"Dakle, gdje sam stala prošli put?" pitala je Katherine.
"Kod velikog sastanka", Mark je brzo odgovorio.
239
Katherine se nasmijala, uživajući u entuzijazmu svog sina.

Bilo je zabavno vidjeti da su i muški članovi obitelji bili toliko
zainteresirani za njezine uspomene iz prošlosti.
"Da, Mark, imaš pravo. Bila sam tako nervozna. Imali smo
veliki sastanak odbora. Nisam se čula s Josephom od onog
posljednjeg telefonskog razgovora, a znala sam da će i on biti
prisutan na sastanku. Nadala sam se da će sjediti negdje u
pozadini, ali i sami znate da Joseph nije čovjek koji bi se skrivao.
Spremala sam se najaviti početak sastanka, a tada se u dvorani
čulo komešanje..."
Katherine je duboko udahnula i ustala sa stolca. Pogledala
je sve članove odbora čiji pogledi su bili usmjereni na nju. Potom
je promatrala sve ostale u dvorani, investitore koji su željeli čuti
odgovore i uvjeriti se da je njihov novac dobro zbrinut. Svi su
imali udjele u kompaniji i željeli su postići najbolje za sebe. No,
što je bilo najbolje?
Benjamin je osobno izabrao članove odbora i vjerovao im je
da će donijeti mudru odluku nakon što umre. Katherine je
osjećala težinu tereta koji je bio na njima.
Htjela je započeti s govorom, ali u dvorani je nastalo
komešanje. Odmah je znala da je Joseph ušao, nije ga trebala ni
vidjeti. On je bio njihov adut. Svi su ga željeli, ali nisu bili
sigurni je li prava osoba za posao. Istodobno je bio njihova nada i
tragedija.
Znali su da je obožavao svog djeda, ali napustio je kompaniju
bez riječi. Postigao je veliki uspjeh s vlastitom tvrtkom i svi su
240
se pitali zašto bi se želio zarobiti na ovoj zahtjevnoj poziciji. Ako

izaberu njega, a on odbije dužnost, dionice će se srozati jer će
ljudi izgubili povjerenje u članove odbora. Došao je na sastanak,
ali još se nije izjasnio o tome bi li prihvatio tu poziciju ako mu
bude ponuđena.
Bila je to zahtjevna i teška odluka, a Katherinin glas bio je
jedan od odlučujućih. Osjetila je kapljice znoja na obrvi dok je
pogledavala prema gužvi i susrela se s njegovim pogledom.
Izgledao je kao da ga ne brine što misle svi ostali. Učinit će ono
što će zadovoljiti njega.
***
Njihovi pogledi su se susreli, a Joseph je na trenutak ostao
bez riječi. Stajala je ponosno za stolom, u crnom, poslovnom
odijelu, svezane kose uz njezin dugi vrat, s notesom u ruci.
Čekala je da započne svoju prezentaciju.
Bila je očaravajuća.
Poželio je raspustiti njezinu dugu kosu i promatrati je kako
joj pada niz ramena. Tako bi izgledala mnogo nježnije.
Nedostajala mu je ona djevojka koju je upoznao prije pet godina.
Tada su joj oči sjajile poput nebeskih zvijezda. Žena u koju se
pretvorila svakako je spektakularna, ali sada je podigla zidove
oko sebe koje je on morao rušiti jedan po jedan.
Dok su se međusobno promatrali, učinilo mu se da je i ona
na trenutak ostala bez daha, ali je uspjela brzo se pribrati i
241
skrenuti pogled. U njezinu stavu i ponašanju nije bilo

oklijevanja niti je ičime dala do znanja da iznutra gori baš poput
njega.
Bio je odlučan u namjeri da dozna je li to samo gluma ili ga
je doista preboljela.
Joseph se smjestio i promatrao je. Nije skinuo pogled s nje
dok je govorila o brojkama i logistici premda ga to nije nimalo
zanimalo. Znao je napamet sve informacije o kompaniji, ali bio
je impresioniran njezinim znanjem.
Kad je završila s izlaganjem, počela je prava paljba pitanja.
Smireno je odgovarala na svako od njih, potvrđujući tako da je s
razlogom imenovana članicom odbora. I to vrlo dobrim
razlogom.
Promijenila se otkako ju je upoznao. Vatra koja je u njoj
oduvijek gorjela sada je bila otvorena prema svima. Njezino
ponašanje kao daje govorilo: ako vam se ne sviđa, maknite se od
mene.
Osjećao je još snažniju privlačnost prema njoj.
Bila je tako rijetka žena. Prekrasna, strastvena i pomalo
otrovna. Prije nego što je završila s odgovorima, svi su joj već jeli
iz ruke. Pitao seje li svjesna kakvu predstavu izvode neki od
članova odbora. Vrijeme će pokazati.
Sastanak se nastavio s izlaganjima ostalih članova odbora i
sada je bio red na njima da odgovore na pitanja zainteresiranih.
Polako je gubio strpljenje kada su ušli u treći sat. Želio je
242
Katherine za sebe. Bilo mu je dosta politike uključene u izbor

novog predsjednika kompanije.
No, pričekat će. Uostalom, čekao je pet godina. Jedan ih dva
sata više nisu mu ništa značila.
Katherine je osjećala neizdrživu nervozu. Znala je da Joseph
ne skida pogled s nje. Trebala joj je nevjerojatna snaga i
usredotočenost da se ne susretne s njegovim plavim očima.
Imala je grč u želucu dok je čekala da sastanak napokon
završi. Pitanja su se nastavljala, jedno za drugim, a neka od njih
bila su samo varijacija prethodnih na koje je već odgovoreno. No,
morala je ostati smirena i obratiti pozornost na sve jer, kada bi
joj nešto promaknulo, predatori poslovnog svijeta to bi odmah
iskoristili.
Voljeli bi joj odgristi komad mesa, a znala je i da bi Joseph u
tom slučaju bio prvi u redu.
Katherine je znala da su se prisutni uskomešali zbog
Josepha. Njegova prisutnost zaustavljala je promet, ali u
njegovu slučaju nije bilo neutralnog mišljenja. Ljudi su ga voljeli
i gledali u njega kao spasitelja ili su ga mrzili, misleći da će
uništiti ono što im pripada.
Pitala se kako je njemu nositi se s takvom moći. Bio je toliko
važan daje utjecao na tuđe živote.
Kad se otresla svojih unutarnjih razmišljanja, shvatila je
daje u dvorani nastala tišina. Možda je svima bilo dosta. Činilo
se da će prva runda uskoro završiti.
243
"Hvala svima što ste došli. Članovi odbora suglasni su ostati

ovdje još sat vremena i odgovoriti na moguća individualna
pitanja. Razumijemo da naše odluke utječu na sve prisutne i
stoga želimo da imate povjerenje u nas. Sastanak je zaključen",
rekla je Katherine.
U dvorani je nastala buka dok su se ljudi premještali i vodili
međusobne razgovore, pitajući se od koga bi mogli imati najviše
koristi. Tko bi im mogao najviše pomoći, unaprijediti njihove
karijere? Sve je to bila igra - igra vrijedna milijune dolara.
Brzo je skupila svoje stvari jer je prethodno obavijestila
ostale članove da neće prisustvovati tom posljednjem dijelu
sastanka. Željela je pobjeći od Josepha. Znala je da će pokušati
doći do nje. Dobro ga je poznavala.
"Impresivno, Katherine. Mislim da si dobro svladala igrice u
poslovnom svijetu i načine balansiranja. Više nisi ona naivna
djevojka koju sam upoznao prije pet godina", rekao je Joseph i
zaustavio je na izlasku.
Zar je stvarno bila tako glupa i naivna daje pomislila da će
mu uspjeti pobjeći?
Frustrirano se okrenula prema njemu. Bili su okruženi
gomilom ljudi i nije bilo ni vrijeme ni mjesto za scene. Nije se
smjela ponašati neprijateljski prema njemu. U suprotnom bi se
glasine vrlo brzo proširile.
Činilo joj se da ima mali napadaj bijesa jer je poželjela
zgaziti ga svojom visokom potpeticom. Pomisao ju je zamalo
nasmijala.
244
Zadržala je hladnokrvnost i pogledala ga u oči.

"Hvala, Josephe. Cijenim tvoje ljubazne riječi. S obzirom na
to da kasnim, predlažem da razgovaramo nakon idućeg sastanka
odbora", rekla je i okrenula se s namjerom da se izgubi odande.
Povukao ju je za ruku. Čvrsto ju je držao premda nitko
drugi u prostoriji to nije mogao primijetiti. Izgledalo je kao daje
prati do izlaza.
Krenuo je s njom prema vratima kroz koja je mislila pobjeći,
ali nije zamišljala da će upravo u njegovu društvu izaći iz
dvorane. Jednostavno nije vjerovala sebi, a pogotovo ne nakon
onoga što se dogodilo u njezinu stanu.
"Dosad si trebala naučiti da ja nisam strpljiv čovjek,
Katherine. Ne mogu čekati do sljedećeg sastanka. Vjerojatno si
svjesna i da ću se koristiti svim mogućim sredstvima da dobijem
ono što želim. Možeš dobrovoljno razgovarati sa mnom ili ću se
služiti drugim metodama kako bih to postigao", zaprijetio joj je.
Zadrhtala je kad je čula prijetnju koju je izgovorio
ljubaznim, ali strastvenim tonom. Znala je da se on ne boji scena
u javnosti. No, ona se toga užasavala.
"Neće biti potrebe za time, Josephe. Jednostavno ću
promijeniti svoje planove. Ne bih željela uzrujati jednog od naših
kandidata", rekla je kroz stisnute zube. Nadala se da nitko ne
može čuti njihov razgovor.
Ono što je cijelu situaciju činilo još nepodnošljivijom bila je
strast koju je u njoj uzburkao svojim dodirom. Takav je bio,
svuda je impresionirao svojom pojavom.
245
Njegovo odijelo šivano po mjeri savršeno je pokazivalo svaki

dio njegova tijela, ne ostavljajući prostora za maštu. Njegova
široka ramena savršeno su popunjavala njegov kaput, a ispod
uskih hlača nazirale su se mišićave noge. Jednom rukom držao je
njezinu, a drugu je ostavio u džepu, izgledavši kao da se uputio
na sljedeće snimanje.
Izgledao je doista impresivno, čak i više nego prije pet
godina. Poznavala je samouvjerene muškarce, ali nisu mu bili ni
do koljena. Bio je rijedak muškarac. I sam je bio svjestan toga.
Znao je što joj čini, baš kao što je bio svjestan da će svaka žena u
sobi otići kući i sanjariti o njemu, pa čak i one koje su udane.
Njegove plave oči i besprijekorno tijelo bili su dovoljni da
njezino srce ubrzano kuca, a zvuk njegova duboka glasa
prouzočio je drhtanje njezinih koljena. Htjela je pronaći zid uz
koji bi mogla skliznuti na pod.
Izdrži još nekoliko minuta, tješila se. Još nekoliko minuta i
onda možeš pobjeći od njega.
"Jesi li već dala svoj glas nekome, Katherine?"
"To se tebe ne tiče, Josephe", odgovorila mu je i pokušala
izvući ruku iz njegova stiska. Ostali nisu mogli primijetiti što
pokušava, ali za njega je to bio dovoljan znak da želi da je pusti.
Uspio ih je dovesti blizu vrata iako se ona trudila prepriječiti mu
put.
"Čini mi se da ne uživaš u našem razgovoru", izazivao ju je.
Katherine ga je bijesno pogledala. Uživao je u svojoj igri
nadmoći. Odlučila je to prekinuti.
246
"Uvijek mi je drago popričati s bilo kojim članom obitelji

Anderson, Josephe. Znam da ste vrlo zauzeti i drago mi je što
ste uspjeli biti na sastanku", rekla je politički korektnim tonom.
Dopustila mu je daje izvede iz dvorane. Kada se maknu iz
gomile, barem će mu moći reći ono što doista misli. Kao da je
čitao njezine misli, zaustavio se na pragu izlaznih vrata.
"Kakvi su ti planovi za ostatak dana?" pitao je kao da je na
to imao pravo.
"Imam sve isplanirano. Bilo mi je drago razgovarati s
tobom, ali sada zaista moram ići", rekla mu je i odmaknula se od
njega.
"Otpratit ću te. Imam dovoljno slobodnog vremena", rekao
je i ponovno je primio za ruku. Primijetila je da su privukli
pažnju ostalih, a upravo to je ono što nije željela.
"Sigurna sam da imaš važnija mjesta na kojima moraš biti
umjesto da me ovdje sramotiš, Josephe. Počeo si raditi scenu.
Molim te, budi dobar dečko i idi odavde", prosiktala je kad su
izišli iz dvorane.
"Tako si dobra za mene, Katherine. Mislim da te nikad neću
ostaviti na miru."
Zaprepastio ju je ozbiljan ton kojim je izgovorio te riječi.
Činilo joj se kao da to doista misli. Počela je drhtati.
Morala je pobjeći.
Morala je maknuti se što dalje jer je znala da bi vrlo lako
mogla pasti na njega. Bila je već na pola puta prema tome.
247
Čim su se maknuli od ljudi, izvukla je ruku i otrčala niz

hodnik s jednom jedinom namjerom - da pobjegne od njega što
je dalje moguće. Njegov šarm bio je otrovan. Vrlo brzo bi
popustila.
Stigla je do dizala i pritisnula tipku, odahnuvši kada se
okrenula, a njega nije bilo u blizini. Vrata su se otvorila i ušla je
u dizalo. Počela je smireno disati kada su se vrata počela
zatvarati.
Baš kad je pomislila da je slobodna, vidjela je ruku koja se
provukla između vrata i spriječila njihovo zatvaranje. Joseph je
ušao i više se nije imala gdje sakriti.
Srce joj je snažno lupalo dok je gledala u njegove
predatorske oči. Osjetila je nervozu dok je promatrala kako
samouvjereno stoji ispred nje.
Znala je da je u problemu.
"Znaš, Katherine, počinje mi se sviđati ova igra mačke i
miša. Ne znam samo čime ćemo se zabavljati kada napokon
prihvatiš ono što je neizbježno", šapnuo joj je zavodljivim
glasom. Očajno je htjela prihvatiti njegov izazov.
"Ne igram se s tobom, Josephe. Ne želim te", odgovorila je,
ali glas ju je izdao.
Znao je da to ne misli. Počeo joj se približavati, a ona se
odmaknula u najudaljeniji kut dizala. Znala je da je sve gotovo
ako je dotakne. Stajala je na rubu litice i znala je da će je i
najslabiji nalet vjetra prebaciti preko nje.
248
"Vjeruješ li u to što govoriš, moja draga Katherine? Lažeš li

meni ili sebi? Ovo je bilo neizbježno od trenutka kada sam te
ugledao na plesnom podiju. Još uvijek nismo završili taj ples."
Njegove zavodničke riječi rastopile su ju. Noge su joj se
tresle i jedva je disala. Pokušavala je uvjeriti sebe daje za njega
sve to samo igra i da će mu dosaditi čim popusti pod njegovim
pritiskom, ali mozak joj nije funkcionirao kako treba.
Posljednjim trzajima pokušala mu se oduprijeti. Uspravila se
i zvučala vrlo ozbiljno.
"Ne možeš uvijek pobijediti, Josephe. I ne možeš uvijek
imati ono što želiš. Ne želim te", pokušala je vikati, ali glas ju je
ponovno izdao.
"Imaš pravo, Katherine. Ne mogu uvijek dobiti što želim.
No, i ti si u krivu. Znam da me želiš. Vidim požudu u tvojim
očima."
Pritisnuo je tipku za zaustavljanje dizala u hitnim
slučajevima. Potom joj se približio na samo nekoliko
centimetara. Odbijala je pogledati ga u oči. Skrenula je pogled
na njegovu smaragdnozelenu kravatu, koja prekrasna boja...
Pokušala je usredotočiti se na bilo što drugo kako mu se ne
bi bacila u zagrljaj. Nije željela razmišljati o tome kako leži uz
nju u krevetu, golih prsa koja bi mogla satima istraživati.
Podignuo joj je bradu i prisilio je da se suoči s njim. Željela
je biti tvrdoglava i pokušati mu se oduprijeti, ali znala je da za
to nije bilo šanse. Pogledala je u njegove vatrene oči koje su je
ostavile bez daha.
249
Svladao ju je njegov pogled pun samopouzdanja i požude.

Znala je da slijedi poljubac, kao i to daje nemoćna da ga
zaustavi. Za danas je dosegnula svoj limit odupiranja.
Oduvijek se sve svodilo na njega i uvijek će tako biti, a sada
je uništavao pažljivo građeni štit koji je postavila oko svog srca.
Nadala se da će biti sama kada je ponovno povrijedi kako barem
ne bi uživao u svojoj pobjedi.
"Sada ću te poljubiti, Katherine. Upozoravam te samo zato
što ću uskoro izgubiti pribranost. Možda to još nisi shvatila, ali
bez tebe sam potpuno nemoćan. Ti imaš kontrolu nad nama.
Imaš moć. Jedan tvoj dodir zapalit će vatru u meni. Jedan uzdah
s tvojih usana ubrzat će moje srce. Trebam te kao što nikad
nikoga nisam trebao. Osjećam se kao da neću preživjeti ne
povedeš li me do kraja svijeta i natrag", rekao je Joseph
dubokim i mračnim tonom.
Odjednom se našla pritisnuta između njega i stražnjeg
dijela dizala. Prije nego što je stigla promisliti, potražio je
njezine usne i tako je ponovno učinio svojom.
Bio je gotov s razgovorom i zavođenjem. Proglasio ju je
svojom na najstaromodniji način.
Više nije imala snage odupirati se. Obuhvatila ga je rukama
oko vrata i dopustila mu daje uzme i ispuni svoju misiju.
Nije znala koliko je vremena prošlo niti je marila za to. Više
nije znala ni gdje se nalazi.
"Ovdje Anderson osiguranje. Ima li problema s dizalom?"
Katherine je poskočila i pogledala Josepha.
250
"Molim vas, podignite slušalicu koja se nalazi uz vrata.

Trebamo li pozvati pomoć?" začuo se ponovno glas.
Joseph je opsovao i odmaknuo se od Katherine. Ona se
osvrtala oko sebe i nadala se da u dizalu nema kamera koje bi
posvjedočile njihovo ponašanje. Znala je da se više ne bi mogla
pojaviti na poslu i pogledati suradnicima u oči nakon takvog
bezobzirnog ponašanja.
Joseph je ljutito pritisnuo tipku za zaustavljanje i pokrenuo
dizalo. Preostalo je još nekoliko katova do izlaza iz zgrade.
"Pođi sa mnom kući, Katherine", rekao je. I dalje je vidjela
vatru u njegovim očima.
"Josephe..." rekla je. Napokon se uspjela pribrati.
"Želiš me, Katherine. Prestani se boriti protiv sebe",
zahtijevao je i ponovno joj se približio.
Tada su se otvorila vrata dizala i iznenadila ga, a Katherine
je iskoristila priliku, zaobišla ga i projurila pokraj njega. Nije
oklijevala ni sekundu. Sada je znala da će morati izgraditi
mnogo snažnije zidove kako bi mu se oduprla sljedeći put kada
se susretnu...
"Žao mi je što prekidam, ali prošlo je vrijeme za posjete",
ispričala se sestra pri ulasku u Josephovu sobu.
Katherine ju je pogledala, polako se vraćajući iz prošlosti u
koju su je odvele misli. Potom je pogledala svog supruga.
Tako je zgodan. Nije se nimalo promijenio. Njegova strast,
ljepota i životni zanos s godinama su postali još snažniji i
251
bogatiji. Što je više pričala o njihovim počecima, to je više

željela da se probudi i da joj se vrati.
Suza joj je kliznula niz lice dok ga je promatrala. Stisnula je
njegovu ruku. "Molim te, Josephe, vrati mi se. Nisi me želio
pustiti, a sada ja odbijam pustiti tebe. Ne želim odustati. Brzo
mi se vrati", zahtijevala je od njega. Nije bila svjesna da te riječi
izgovara naglas.
Nije ga prestala gledati. Osjetila je poljupce u obraz. Znala
je da se njezina obitelj oprašta od nje za večeras, dajući joj
vrijeme da tuguje.
Znali su da joj je to potrebno. Uostalom, bili su ovdje zbog
velike ljubavi koju je dijelila s tim muškarcem koji je nepomično
ležao ispred nje.
Polako se uspela u njegov krevet i zagrlila ga. Bila je
emocionalno i psihički iscrpljena.
Posljednje što je osjetila prije nego što je utonula u san, bio
je dodir nježnih prekrivača kojima ju je netko pokrio.
252
PETNAESTO POGLAVLJE
Austin je sjeo s odlučnim izrazom na licu. Bio je sretan što

mu je nešto odvuklo pažnju s Kinsey jer je neprestano mislio na
nju. Mislio je da će izludjeti. Je li trudna? Kada će je opet
vidjeti? Što ona misli o svemu?
"Jesi li siguran da možeš ovo? Znam da ti se mnogo toga
događa u životu."
"Dobro sam", odgovorio je. "Stvarno", dodao je kada ga je
Trenton sumnjičavo pogledao. "Prestani me tetošiti. Nisam tvoje
dijete."
Stigli su do skladišta i izišli su iz auta. Austin je promatrao
radnike koji su dolazili na posao. Nije volio dijeliti otkaze, ali
bilo mu je drago što će se riješiti Jacka. Taj tip nije mogao
donijeti ništa dobro.
"Nadam se da mi govoriš istinu. Molim te, ostani smiren.
Dean tvrdi da su svi vrlo oprezni s njim u zadnje vrijeme jer mu
je ponašanje nemoguće. Udariš li ga slučajno i bude li nas tužio,
uvalit ćemo se u dodatne probleme.
"Da, razumijem", progunđao je Austin.
"Završimo s time. Za sat vremena imam sastanak s jednim
investitorom", rekao je Austin, hodajući samouvjereno. Izvana je
izgledao poput predatora u poslovnom svijetu, a iznutra je gorio.
253
Prošli su kroz vrata i promatrali zaposlenike dok su

ostavljali svoje osobne stvari u ormariće i stavljali na sebe
sigurnosnu opremu. Nekoliko njih pozdravilo ih je. Nikome nije
bilo čudno što su ondje. Bilo je sasvim uobičajeno da netko od
obitelji Anderson povremeno navrati i provjeri kako ide posao, a
često su i pripomogli.
Njihovi očevi učili su ih odmalena da nikad ne treba
izbjegavati fizički rad i tako ih podučili pravim vrijednostima.
Smatrali su da nemaju pravo preskočiti određene korake u
razvoju samo zato što su imali sreću roditi se u izobilju.
"Malo znoja pomoći će vam da izrastete u prave muškarce",
podučavali su Joseph i George svoje sinove. Austin je jednom
prilikom čuo Trentona kako isto govori svojem sinu. Zamalo se
nasmijao kada se sjetio toga.
"Trentone. Drago mi je da ste ovdje. Možete doći pogledati
nešto?" pitao je jedan od radnika. Trenton je pogledao Austina,
očito nesiguran bi li ga trebao ostaviti samoga.
"Rekao sam ti daje sve u redu. Idi im pomoći. Pronađi me
kad završite", viknuo mu je Austin nestrpljivo.
"Dobro, ali nemoj činiti ništa što ja ne bih činio", rekao je
Trenton i udaljio se.
Austin je smatrao da je itekako mogao činiti što je htio, s
obzirom na to da nije bio ni do koljena svojem bratu Trentonu.
Za njega je riječ ne oduvijek predstavljala izazov.
254
Austin je nastavio hodati prema ukrcajnom mjestu. Znao je

da će ondje pronaći Jacka. Ignorirao je razgovore koje je čuo oko
sebe i fokusirao se na zadatak koji je bio pred njim.
"Dobar dan, Austine. Drago mi je da ste došli", rekao je
Dean kada ga je ugledao.
"Da, moramo završiti ovu priču. Gdje je on?"
"Kod broja dvadeset i tri. Idem s vama. U zadnje vrijeme je
izvan kontrole i mislim da bi vam dobro došao jedan svjedok.
Šuška se da uzima drogu. Stvarno ne znam što se dogodilo s tim
dečkom. Bio je jedan od najboljih radnika."
"Takve stvari mi se nimalo ne sviđaju. Volim imati čistu
situaciju na poslu."
"Jasno. Žao mi je što sam dopustio da ovo ode tako daleko",
rekao je Dean posramljeno.
"Ti radiš odlično svoj posao, Dean. Obavijestio si nas čim se
pojavio problem. Ne možeš znati kada će netko izgubiti
kontrolu. To se jednostavno dogodi", Austin ga je uvjeravao.
Nastavili su hodati u tišini. Jack se okrenuo. Kad ih je
opazio, zauzeo je obrambeni stav. Austin je duboko udahnuo.
Znao je da ovaj razgovor neće proći dobro. Nimalo dobro.
"Jack, možeš li izići sa mnom? Moramo razgovarati", pitao
je Austin profesionalnim tonom.
Jack je pogledao najprije njega, a potom Deana.
"O čemu?" pitao je.
255
"Radije bih o tome nasamo, Jack", Austin ga je i dalje

pokušao nagovoriti da iziđe.
"O čemu je riječ da moramo o tome nasamo razgovarati?"
Jack je zahtijevao odgovor.
Austin je uzdahnuo. Znao je da ovo neće biti lak zadatak,
kao i sve ostalo u njegovu životu - počevši od strica Josepha,
njegova oca, a osobito Kinsey. Sve je bilo komplicirano.
Bilo je očito da Jack traži probleme i tučnjavu. Morao je biti
svjestan da će ga kad-tad uhvatiti u onome što je činio. Droga je
obično djelovala na ljude tako da misle da su nedodirljivi, tako
da je moguće da je Jack doista mislio da će se izvući s krađom.
"Pronašli smo nepobitne dokaze da su određene stvari
ukradene odavde..." započeo je Austin, a Jack ga je odmah
prekinuo.
"Pa što? Ne znam ništa o tome. Ne razumijem zašto
razgovarate sa mnom o tome", rekao je. Jack je izgledao kao da
će vrlo brzo eksplodirati. Kolutao je očima, a Austin je
primijetio u njegovu pogledu intenzivnu mržnju.
"Jack, svi dokazi upućuju na tebe", rekao je Austin tiho.
Pokušavao je izbjeći scenu, ali to mu nije uspijevalo.
Nekoliko radnika zaustavilo se pokraj njih i otvoreno su
slušali razgovor. Većina njih znala je o čemu se radi. Na svakom
radnom mjestu tračevi su se širili brzinom munje, a pogotovo
ovdje gdje je većina njih već godinama radila zajedno. Zato i
nisu pokušavali sakriti činjenicu da ih zanima što se događa.
256
"To je smiješno. Ne možete tako doći ovdje i optužiti me.

Vjerojatno je to učinio netko od vaših pohlepnih rođaka, a potom
ste optužili mene", vikao je. Osvrnuo se oko sebe, zajapuren u
licu, primijetivši da ih svi promatraju. "Što vi gledate? Zar
nemate svog posla? Ovo se vas ne tiče", vikao je.
Austin je čuo podsmjehivanje ostalih radnika i postao napet,
očekujući da će Jack brzo eksplodirati.
"Dovedi osiguranje", šapnuo je Deanu koji je kimnuo i
otišao.
Jack je gledao za Deanom, a potom se ponovno usredotočio
na Austina.
"Hajde, Jack. Idemo ovo riješiti van", pokušao ga je još
jednom nagovoriti.
"Nemam što skrivati. Ne možete me zlostavljati samo zato
što ste rođeni sa zlatnom žlicom u tim prokletim ustima. Ne
idem nikamo. Ako želite izići, ja vas neću zaustavljati."
"Dostaje bilo, Jack", Austin je zagrmio. Gubio je strpljenje
koliko god se trudio ostati pribran. Tip ga je izluđivao.
"I meni je dosta. A sada se gubite odavde da mogu u miru
raditi svoj posao."
Jack se okrenuo kao da Austin nije ondje. Austin je stajao u
šoku nekoliko trenutaka. Tip je očito bio na nekim teškim
drogama ako je mislio da može ovako razgovarati s poslodavcem
i zadržati svoj posao. S njegovim poslom ionako je bilo gotovo,
ali zar je stvarno mislio da se može tako ponašati?
257
"Jack, više ne radiš za ovu kompaniju. Zaštitar će doći

ispratiti te odavde. Pokupi svoje stvari i ne želim da više ikad
kročiš nogom na bilo koji posjed Andersona. Razumiješ li?"
Austin se uspio pribrati. Ponašao se potpuno profesionalno.
Promatrao je Jacka dok se okretao prema njemu, zajapurenog
lica i stisnutih šaka uz tijelo.
"Radio sam godinama za Vas. Godinama! I sad mi ovako to
vraćate. Ponašate se prema meni kao prema običnom
kriminalcu? Tužit ću vas i uzeti vam sve što imate, ti prokleti..."
"Bilo bi dosta, Jack. Pođi sa mnom do ormarića. Ovaj
razgovor je završen", prekinuo ga je Austin. Neka je proklet ako
dopusti tom lopovu da tako razgovara s njim.
"Idi k vragu!" vikao je Jack. Austin je čuo kako mu se
približava. Brzo se odmaknuo u stranu i okrenuo se prema
njemu. Jack je krenuo na njega podignutih šaka, spreman da ga
udari.
Austin je lako blokirao njegov udarac, iznenadivši Jacka.
Potom ga je udario u čeljust zbog čega je Jack oteturao
unatrag. Jack je odmahnuo glavom i pogledao ga pun bijesa,
krenuvši ponovno na njega.
Austin je stajao i čekao njegov napad, a potom ga snažno
udario u trbuh. Jack je pao pod njegovim nogama. Austin se
brzo odmaknuo, a Jack je ostao na podu, jecajući i pokušavajući
doći do zraka.
"Stvarno, Jack? Zar nisi to mogao podnijeti kao pravi
muškarac i otići odavde? Nastojao sam ovo riješiti na što
258
jednostavniji način, a ti si odmah navalio na mene. Zar stvarno

želiš završiti u zatvoru, uz to što si izgubio posao?" pitao je
Austin.
"Ti si mene udario. Osvetit ću se za sve što si mi učinio,
gade. Jednog dana će sve ovo, ova zgrada i tvoja kuća, sve će biti
moje", rekao je.
"Samo probaj. Ovdje je barem dvadesetak svjedoka koji su
vidjeli što se dogodilo", vikao je Austin.
"Ja ću se pobrinuti za njega, šefe. Jack, pođi sa mnom",
rekao je Austinov zaštitar, zgrabivši Jacka za ovratnik i
podignuvši ga na noge. Zaštitar Tommy bio je toliko krupan i
snažan da čak ni Jack nije bio toliko glup da mu se pokuša
oduprijeti.
"Hvala ti, Tommy." Austin se okrenuo i odmaknuo se od
Jacka.
"Jesi li napušen, Jack? K vragu, stvarno si glup", čuo je
Tommyja kako mu govori.
Austin je stigao do ureda prije nego što ga je Trenton
pronašao. Po izgledu njegova lica, shvatio je daje Trenton već
čuo što se dogodilo. Nastavio je hodati. Nije želio slušati njegove
prodike. Austin nikad ne bi udario Jacka da ga ovaj nije
bezobrazno napao.
Znao je da ima kratak fitilj. Cijela situacija s Kinsey činila
ga je vrlo napetim, ali inače nikad nije bio nasilan. No, nije želio
ništa objašnjavati bratu jer bi mu Trenton, kao i obično,
odgovorio: rekao sam ti!
259
"Čuo sam da ti je trebala pomoć ondje i da te Jack zamalo

srušio", rekao je Trenton i zaustavio Austina.
"Što? Ti to mene zezaš? Taj mali gad nije mi ni do koljena."
"Znači, ti si ga udario iz zabave?"
"Naravno da nisam! On je mene napao. Bila je to
samoobrana", viknuo je Austin i nastavio hodati. Trenton je
nastojao izvući reakciju iz njega i to mu je pošlo za rukom.
"Znao sam da sam trebao biti uz tebe."
"Kao da bi tako spriječio to što se dogodilo."
"Ne bih, ali barem bih mogao uskočiti i sam mu zadati
nekoliko udaraca", rekao je Trenton nasmijano.
Austin se nije mogao suzdržati pa se i sam nasmijao.
Pogledao je svog brata. Nije znao je li to zbog stresa, Jacka,
Kinsey, njegova oca, strica Josepha ili nečeg drugog, ali
odjednom se nije mogao prestati smijati.
Smijao se sve dok ga nije zabolio trbuh, a u očima su mu se
pojavile suze. Nakon pet minuta napokon se pri-brao i pogledao
Trentona koji ga je promatrao kao daje izgubio razum. K vragu,
možda je to i istina.
"Ovo je bio dug tjedan", objasnio je Trentonu.
"Razumijem", odgovorio je Trenton i ušao u auto.
Više nisu razgovarali. Austin se opustio jer je znao da će ga
Trenton ostaviti na miru da se sam suoči s onim što ga je dovelo
do tako histeričnog smijanja.
260
No, znao je i da bi se Trenton pojavio iste sekunde kada bi

želio razgovarati o onome što ga je mučilo.
***
"Kinsey, hvala ti što si došla. Obitelj Anderson sutra će
preseliti Josepha doma, na kućnu njegu. Kao što već znaš,
potrebna mu je cjelodnevna njega, a obitelj želi da se ti nastaviš
brinuti o njemu. Jesi li ti donijela odluku?" pitala je Kinsey
njezina nadređena.
Proteklih tjedana Kinsey je razmišljala o tome što bi trebala
učiniti. Htjela je odbiti posao premda je znala da će to naštetiti
njezinoj karijeri, ali znala je da neće moći biti u njihovoj kući i
često se susretati s Austinom.
No, popustila je kada ju je Cassie molila da prihvati poziciju.
Kako bi mogla odbiti svoju najbolju prijateljicu koja je bilo vrlo
zabrinuta za Josepha?
"Da, prihvaćam posao."
Njezina šefica nasmijala se s olakšanjem. Činilo se da se nije
htjela naći u poziciji da ikome od Andersona mora dati
negativan odgovor. Kinsey ju je smatrala vrlo dragom.
"To su odlične vijesti. Nedostajat ćeš nam ovdje, ali tvoje
radno mjesto će te čekati", rekla je.
Kinsey je voljela njezin optimizam. Nikad nije odustajala od
pacijenta, čak ni onda kada su svi ostali u sobi to odavno učinili.
Spasila je toliko života daje zaslužila da bolnica nosi njezino ime.
261
Nažalost, najčešće se vrijedne i savjesne radnike najmanje

cijenilo.
"Uzmi ostatak dana slobodno. Definitivno si to zaslužila",
rekla je i obje su ustale.
"Hvala vam."
Kinsey je izišla iz njezina ureda, sretna što će se brinuti za
Josepha dokle god to bude potrebno, ali i nervozna jer nije znala
kako će to utjecati na nju i Austina. Nije razgovarala s njim od
one svađe, a još uvijek nije znala ni treba li se brinuti zbog
moguće trudnoće. Zasad nije htjela o tome razmišljati. Ni sama
nije znala što će učiniti ako je to istina.
"Molim vas da potpišete ovdje kako bismo mogli otpustiti
vašeg supruga i pripremiti ga za transport kući", rekao je
doktor Weston, pogledavši Josephov karton.
Katherine je uzdahnula. Odmah joj je laknulo. Bila je
spremna napustiti bolnicu. Znala je da će sve biti drukčije kada
Joseph stigne kući. Morao je biti na mjestu gdje je započela
njihova magija. Sam je pronašao to imanje, izgradio njihov dom
iz snova, ondje su stvorili i odgajali svoju djecu i ispunili ga
ljubavlju.
Bilo je to mjesto na kojem sve rane zacjeljuju i znala je da će
joj se ondje vratiti.
"Hvala, doktore", odgovorila je Katherine.
Sve je išlo vrlo brzo i prije nego što se uspjela snaći,
bolničari su već pripremali Josepha za prijevoz.
262
"Idemo kući, ljubavi moja", šapnula mu je Katherine, s

osmijehom na licu. ,
263
ŠESNAESTO POGLAVLJE
Dvadeset peti dan
"Moram razgovarati s tobom. Iskrast ćemo se prije nego što

nas netko zaustavi", rekao je George čim je Esther ušla na
ulazna vrata.
"Slažem se", odgovorila je i skrenula s njim iza ugla.
"Tata, ovdje si. Strina Katherine treba tvoju pomoć", rekao
je Max. Naletio je na njih prije nego što su uspjeli pobjeći.
George je frustrirano uzdahnuo. Bio je spreman
eksplodirati. Prošla su tri tjedna otkako nije bio nasamo s
Esther. Bio je na rubu živaca. Počeo je misliti da djeca to
namjerno rade, ali to se ipak činilo posve nemogućim.
"Zar joj ne možeš ti pomoći?" viknuo je.
"Što je tebe spopalo? Samo prenosim njezinu poruku. Znaš i
sam da je ovih dana pod stresom zbog Josephova dolaska kući i
svega ostaloga", rekao je Max, zauzimajući obrambeni stav.
George se odmah osjećao loše jer je vikao na sina. On nije
bio kriv što se osjećao toliko frustrirano i očajno. Samo je želio
nekoliko minuta nasamo s Esther kako bije pitao hoće li mu biti
žena. Nadao se da će ovog puta pristati.
"Žao mi je, Max. Očito sam i ja pod velikim stresom zbog
svega što se događa u posljednje vrijeme", George se brzo
264
ispričao. Uputio je čeznutljiv pogled Esther, a ona mu se

nasmijala i otišla. Pridobit će je nasamo, na ovaj ili onaj način i
to uskoro.
***
"Počeo sam se loše osjećati zbog ovog što radimo. Trebali ste
vidjeti poglede koje su razmjenjivali kad sam ih zaustavio.
Mislim da naš plan zaista djeluje", rekao je Max okupljenima u
dvorištu. Osvrtao se oko sebe kako ih Esther ili George ne bi
čuli.
"Morao sam se već nekoliko puta suzdržavati da ne prasnem
u smijeh. No, moram odati priznanje tati. Doista je tvrdoglav
čovjek. Mislio sam da će se mnogo prije slomiti. Nije ni Esther
loša. Primijetio sam čeznutljive poglede koje mu šalje kada misli
da je nitko ne gleda", dodao je Trenton.
"Misliš li da ćemo možda pogoršati situaciju? Što ako odluče
da im je preteško viđati se?" pitala je Bree zabrinuto.
"To se neće dogoditi, Bree. Onog trenutka kad sam shvatio
da si stvorena za mene, ništa mi nije moglo stati na put. Čak ni
tvoja pretjerano zaštitnički nastrojena braća", Chad ju je
uvjeravao.
"Moram to priznati, Chad. Svašta smo ti priuštili, a ti nisi
odustao", nasmijao se Austin i potapšao Chada po ramenu.
265
"Svi ste vi zapravo nježna stvorenja", rekla je Cassie,

gledajući svog supruga s obožavanjem.
"Nisu bili tako nježni dok ih vi žene niste uhvatile u svoje
zamke", rekao je Austin.
"Joj, tvoje vrijeme tek dolazi, Austine, vjeruj mi", zadirkivao
ga je Lucas.
"Nema šanse, pametniji sam od svih vas", uzvratio mu je
Austin.
"Kad smo kod toga, kako je Kinsey?" pitao ga je Mark kao
daje znao sve što se događa s njih dvoje.
"Ne znam. Ta žena je toliko komplicirana da se pitam je li
uopće vrijedna truda", odgovorio je Austin.
"Hej", viknula je Cassie i odmah stala u obranu svoje
prijateljice.
"Ja... nisam to... sranje. Oprosti, Cass", Austin je
promrmljao.
"Progledat ću ti kroz prste jer je očito da si lud za njom. A
da ti malo olakšam situaciju, mislim daje i ona luda za tobom",
rekla je Cassie nasmijano.
Austin ju je pogledao s nadom u očima. Nije želio da svi
znaju koliko mu je stalo do Kinsey, ali nije htio ni propustiti
priliku da dozna ponešto o njoj. Cassie je bila njegov adut.
"I, jesi li razgovarala s njom u posljednje vrijeme?" pitao je i
nadao se da zvuči opušteno.
266
"Naravno. Ona je moja najbolja prijateljica. Zašto sam ne

porazgovaraš s njom? Doći će kroz sat vremena", rekla je Cassie.
"Mislio sam da neće prihvatiti posao. Zašto mi nitko nije
rekao kako stoje stvari?" pitao je.
"Nismo mislili da ti je to važno. Kako si ono maloprije
rekao? Ah, da, toliko je komplicirana da ne znaš je li vrijedna
tvojeg truda", odgovorio mu je Alex.
"Kako god, Alex. Ako se dobro sjećam prije, nekoliko godina
si ti puzao na rukama i koljenima za određenom ženom koja je
sada ovdje", rekao je Austin.
"I to je najpametnija stvar koju sam ikad učinio", rekao je
Alex, nimalo se ne srameći svog ponašanja.
"Ne mogu više biti u vašem društvu. Svi ste previše... ne
znam ni sam", rekao je Austin i ustao.
"I mi tebe volimo", rekla je Bree i poslala mu poljubac.
"Volim te, sekice", rekao je Austin i nasmijao joj se te potom
krenuo prema kući.
Čim je bio dovoljno daleko da ih ne čuje, Bree se okrenula
prema grupi i nasmijala se.
"Kad sredimo situaciju s Esther i Georgeom, trebali bismo
se pozabaviti s Austinom i Kinsey. Očito je da su njih dvoje
stvoreni jedno za drugo, a moram priznati i da je ovo spajanje
parova igra koja stvara ovisnost", rekla je uzbuđeno.
"Bree, mislim da bismo trebali pustiti Austina na miru",
upozorio ju je Trenton.
267
"Zašto? Bio je pravi davež dok smo Chad i ja hodali. Mislim

da zaslužuje malo više uplitanja svoje obitelji."
"Znam daje Kinsey napola zaljubljena u njega, a možda i
potpuno. Ja pristajem na igru", izjasnila se Cassie.
Tada su odlučili razmisliti o tome što bi mogli poduzeti kako
bi spojili njih dvoje.
Da je Joseph bio budan, bio bi vrlo ponosan na njih.
Definitivno su slijedili njegove stope.
***
Kinsey se smjestila u svoju sobu, impresionirana luksuznim
apartmanom u koji ju je obitelj smjestila. Svidjela joj se
ljubičasta boja koju je Katherine koristila u uređenju sobe, od
zastora do prekrivača na golemom krevetu.
Uzela je daljinski i upalila vatru u kaminu. Bojala se da bi se
mogla previše opustiti u ovoj sobi koja je bila veća od njezina
stana, a definitivno je bila opremljena i puno kvalitetnijim
namještajem.
Začula je kucanje na vratima. Tijelo joj je odmah postalo
napeto jer se bojala da je s druge strane vrata Austin. Nije bila
spremna razgovarati s njim. Nije imala pojma što bi mu uopće
rekla.
Polako je otvorila vrata i odahnula kada je ugledala Cassie s
vrećicom punom čokolada u jednoj ruci i kavom u drugoj.
Njezina prijateljica dobro ju je poznavala.
268
"Donijela sam ti ono što najviše voliš. Pomislila sam da bi

bilo dobro najprije te oraspoložiti, a potom te natjerati da
progovoriš", rekla je Cassie, smjestivši se u dio sobe za sjedenje i
odmor.
Kinsey se nasmijala. Znala je da će njezina prijateljica
učiniti sve da se ovdje osjeća udobno. Inače bi istog trenutka sve
ispričala Cassie, ali sada je sve bilo drukčije. S obzirom na to
daje Cassie obiteljski povezana s Austinom, bilo joj je čudno
žaliti se na njega i pričati joj koliko se zbunjeno osjeća.
"Sigurna sam da imaš mnogo važnijih stvari nego slušati
moje žalopojke", Kinsey se pokušala našaliti.
Pogled koji joj je Cassie uputila prekinuo je humor.
"Kinsey, predugo se znamo da bi to pokušavala. Oduvijek
smo dolazile jedna drugoj i uvijek ćemo to činiti. To što sam ja
udana za Austinova brata, ne znači da mi se ne možeš požaliti na
njega. Ti si moja najbolja prijateljica, broj jedan u mojem životu.
Nikad nismo dopuštale da neki muškarac stane između nas niti
ćemo to sada činiti. Možemo ovo učiniti na lakši ili teži način, ali
svakako ćeš mi sve ispričati."
Kinsey se nasmijala. Bilo je tako dobro imati je uza sebe.
Znala je daje prava rijetkost imati u životu nekoga koga toliko
voliš. Da ju je Cassie molila da skoči s njom s litice, Kinsey bi to
bez razmišljanja učinila. Znala je da jednako razmišlja i Cassie i
zato joj nije bilo jasno zbog čega toliko oklijeva razgovarati s
njom.
269
"Hvala ti, Cassie", rekla je Kinsey i zagrlila je. Bit će joj

lakše nakon razgovora s njom.
Uspjela je zavarati svoju obitelj. Njezin posjet obitelji i
svojem domu bio je opuštajući i nitko nije shvatio koliko je pod
stresom. Barem je nitko zbog toga nije prozivao. No, trebala je
znati da to neće proći kod osobe koja je poznaje bolje nego
njezina braća.
Dvije žene sjedile su na kauču, a Kinsey je istodobno
posegnula za čokoladom iz vrećice. Čim ju je stavila u usta,
zatvorila je oči i uživala u njezinu okusu prije nego što počne s
pričom. Bio je to jedini ispravni način jedenja čokolade. Trebat
će joj visoka doza šećera za razgovor koji ju je čekao.
"Hvala, Cassie. Upravo mi je to trebalo", rekla je Kinsey
zadovoljno dok joj se čokolada topila na jeziku.
"Da, da, a sad pričaj", rekla je Cassie i uzela svoju kocku
čokolade, udobno se smjestivši.
Kinsey joj se nasmijala. Znala je da nema smisla pokušati je
zavarati. Ionako bi sama izvukla iz nje informacije koje je željela
čuti i stoga je bolje da sama sve ispriča.
"Nadam se da imaš slobodan ostatak dana", Kinsey se
našalila.
"Imamo vrećicu punu čokolade, vruću kavu i udobno smo se
smjestile. Nikamo mi se ne žuri."
Dok je skupljala hrabrost, Kinsey je uzela još nekoliko
komadića čokolade. Ovo će zasigurno potrajati. Zacrvenjeli su
joj se obrazi kad je počela pričati. Ovog puta ništa nije zadržala
270
za sebe. Ispričala je Cassie o onoj noći na vjenčanju, o bolnici, o

seksu bez kontracepcije. Sve joj je rekla.
Nakon sat vremena iscrpljeno je sjedila u svojem naslonjaču.
Napokon je osjetila olakšanje. Sada će doznati je li tako čudna i
zbunjena kakvom se činila samoj sebi.
"Hajde, Cassie. Reci mi koliko sam smotana i čudna", rekla
je Kinsey i promatrala svoju iznenađenu prijateljicu.
"K vragu, Kinsey. Toliko si toga skrivala od mene. Kao prvo,
trebala bih te ukoriti zato što nisi mnogo prije razgovarala sa
mnom o svemu. Osim toga, čini mi se da mi se tjelesna
temperatura podignula za nekoliko stupnjeva. Mmmm, mislim
da ću morati nagovoriti Maxa da u bolnici ponovimo vruće
scene. Kinsey, ta priča je tako vruća", rekla je Cassie
dramatično.
"Naravno da si se usredotočila samo na taj dio priče", rekla
je Kinsey pomalo sramežljivo. No, morala je priznati daje seks
bio spektakularan.
"Koja normalna žena ne bi se usredotočila na taj dio? A sad,
vratimo se u sadašnjost. Znaš li što ćeš poduzeti? Jesi li
razmišljala o tome? Dijete, Kinsey. Možda nosiš u sebi dijete baš
u ovom trenutku dok razgovaramo", rekla je Cassie začuđeno.
"Ne znam ni sama. Neprestano odbacujem takve misli. Ne
znam što bih mislila. Sve je to previše za mene u ovom
trenutku", priznala je Kinsey.
"Nema potrebe živcirati se s obzirom na to da još ništa ne
znaš. Vjerojatno nisi uopće trudna. Događa se, ali mislim da se
271
nepotrebno brineš. Osim toga, moramo razgovarati o Austinu.

Curo, između vas dvoje ima dovoljno vatre za zapaliti cijelu ovu
kuću."
"Ne. Između nas nema ništa ozbiljno. Nismo čak bili ni na
spoju. Jednostavno, on je takav. Kad sam u njegovoj blizini,
imam osjećaj da mi se gaćice zapale. To nije dovoljno da se
izgradi stabilna veza. I sama to znaš, Cassie. Imaš savršenog
muža."
"Ah, zar se ne sjećaš mojeg i Maxova početka? Morala sam
ga ucjenjivati za intervju, a potom smo ostali zarobljeni u
snijegu u nekoj kabini na Aljasci i doslovno smo trgali odjeću
jedno s drugog. To je prava požuda. I dandanas uzbudim se kad
se prisjetim toga. Da mi ti nisi najbolja prijateljica, već bih
odavno pobjegla iz tvoje sobe i odvukla ga u najbliži ormar.
Zahvaljujući tebi, to mi je sad prvi zadatak na listi onoga što
želim učiniti." Kinsey se nasmijala. Voljela je otvorenost svoje
prijateljice. Max ju je obožavao, a on je u njezin život unio toliko
toga pozitivnoga.
"Oprosti. Skrenula sam s teme, ali želim reći daje požuda
dobra. Zdrava za odnos. Nema ništa loše u tome što mu želiš
strgati odjeću ili što te on očajnički želi i to neprestano. To bi
svakako trebalo ojačati tvoj ego. Jako mnogo veza izgrađeno je
na mnogo slabijim temeljima od toga. Problem je ako ne možeš
biti s njim kad se svjetla upale, ali čini mi se da kod vas nije
takva situacija. Barem ja nisam tako čula. Nemoj bježati od
njega zbog svojih strahova. On nije pokvaren, Kinsey, to ti mogu
272
obećati. No, uvijek ću biti na tvojoj strani i poželiš li ga ikad

kastrirati, svakako ću ti biti desna ruka."
Kinsey se smijala. Osjećala se dobro. Nije bilo boljeg lijeka
od prijateljice koja bi pristala s tobom mučiti muškarca koji te
izluđuje. Nije znala što bi bez nje.
"Čini se da moram još dobro razmisliti o svemu, ali za sada
bih voljela sve ostaviti sa strane i priuštiti si još nekoliko
slobodnih dana. Užasava me pomisao na taj test, Cassie",
priznala je Kinsey.
"Bit ću cijelo vrijeme uz tebe. Čak ću ti ga ja ići kupiti",
Cassie je ponudila.
"Reći ću ti kada budem spremna. Za sada još nisam." "Još je
prerano. Znam da imaju testove za rano utvrđivanje trudnoće,
ali mislim da je bolje da pričekaš još neko vrijeme. Tako ćeš
imati dovoljno vremena za razmišljanje o sljedećem koraku.
Znaš, Kinsey, uvijek možeš preseliti kod nas. Znam da sam ti to
već nudila i ti si to odbila jer smatraš da moramo biti sami u
novom domu, ali ne želim da sama prolaziš kroz sve. Razmisli,
naša djeca mogla bi odrastati zajedno", rekla je Cassie.
Mnogo puta dosad ponudila je Kinsey da dođe živjeti s
njima. Bilo je sjajno živjeti s njom dok su bile cimerice za
vrijeme studiranja, ali sada su bile odrasle žene, a Cassie je i
udana. Kinsey to ne bi mogla učiniti.
"Imat ću to na umu. A sada, molim te da iziđeš odavde da se
mogu istuširati i otići provjeriti pacijenta."
273
"U redu. Dosta ti je razgovora za danas, razumijem te.

Vidimo se na večeri."
Kinsey je ponovno osjetila grč u želucu kad je Cassie
zatvorila vrata sobe. Potpuno je zaboravila na tu večeru.
Proslavit će Josephov povratak kući premda je on još uvijek bio
u komi. Katherine je smatrala daje njegov dolazak kući prvi
korak prema njegovu ozdravljenju. To je bila večera na koju ju je
Austin pozvao da mu se pridruži. Uspio je dobiti ono stoje tražio.
Kinsey je zaključala vrata i potom ušla u golemu kupaonicu
koja je bila dio njezina apartmana. Počela je puniti vodom kadu
koja je bila dovoljno velika za četvero ljudi.
Kad je uronila unutra, osjećala je kako njezin stres polako
popušta. Naslonila je glavu i izbacila sve negativne misli iz
glave. Imala je pred sobom nekoliko sati mira i namjeravala ih je
dobro iskoristiti.
***
Austin je sjedio za velikim stolom i neprestano pogledavao
prema vratima. Kinsey je kasnila. Slušao je buku koja ga je
okruživala, povremeno se uključio nakratko u razgovor, ali nije
tome pridavao previše pozornosti. Nije mu bilo jasno kako su
mogli svi istodobno razgovarati.
No, to ionako nije bilo važno. Volio je kaos i svoju veliku
obitelj. Promatrao je svoju braću, sestru, rođake i njihove
274
supružnike i djecu i pomislio kako su doista jedna velika i sretna

obitelj.
Nije mogao ni zamisliti koliko bi bio usamljen da ih nije
imao uz sebe. Smijeh, suze, ljutnja, sve to bio je dio njihova
života i ne bi želio daje ikako drukčije. Osjećao se gotovo
ispunjenim.
Kad je ugledao Kinsey kako ulazi u sobu, shvatio je što mu
je nedostajalo za potpunu ispunjenost i zadovoljstvo. Koliko god
se pokušavao boriti protiv toga, opirati se, morao je priznati
samome sebi da želi ono što imaju ostali članovi njegove obitelji.
Želio je ženu i djecu.
Želio je ono što nije mogao imati.
Osim...
Nije želio još o tome razmišljati. Ona nije uopće htjela
razgovarati s njim i nije si mogao dopustiti razmišljanje
O tome hoće li ili neće postati roditelji. Bilo je prerano za to.
Prošlo je samo tjedan dana premda se činilo kao daje prošao
cijeli mjesec.
Pobrinuo se da pokraj njega ostane prazan stolac, ali nije
imao sreće jer je i pokraj Emily bilo jedno slobodno mjesto.
Naravno, i Kinsey je to primijetila i brzinom munje otišla do
Emily. Nije ga ni pogledala.
Večera je bila servirana, a razgovor se nastavio u svim
smjerovima. Austin se nije obazirao na ostale. Znao je da se
ponaša čudno, ali nije mario za to.
275
"Sad bi bilo dosta. Molim sve za malo tišine!"

Austin je iznenađeno pogledao prema svojem ocu koji je
sjedio na čelu stola. Katherine je gledala u svoj tanjur i
smješkala se. Esther je izgledala začuđeno, ali istodobno pomalo
ponosno.
Austin se usredotočio na Georgea. Želio je doznati o čemu se
radi.
"Svi znate da vas jako volim. Svaki dan zahvaljujem na
svojoj velikoj obitelji kojom sam blagoslovljen. No, trenutačno
bih mogao svakoga od vas izbičevati. Cijelo vrijeme pokušavam
dobiti pet minuta nasamo s ovom predivnom ženom. Samo to.
Običnih pet minuta. No, proteklog mjeseca neprestano su se
događale neke hitne i nepredvidive situacije", rekao je George.
Svi su gledali u njega i Esther.
"Žao mi je što to moram učiniti na ovaj način, Esther, ali
želim reći svima da te volim. Toliko te volim da mi srce počinje
ubrzano lupati čim pomislim na tebe. Ne mogu proći pokraj
cvjećarne, a da ne poželim kupiti ti sve što je unutra. Obožavao
sam svoju pokojnu suprugu, kao što znam da si i ti voljela svojeg
pokojnog supruga i nikad ne bih želio zauzeti njegovo mjesto.
No, pružila mi se još jedna prilika za sreću. Prilika da ostarim u
naručju žene koju volim. Znam da si ti željela da još pričekamo s
objavom. Znam da se brineš zbog obitelji i misliš da postupam
ishitreno zbog prometne nesreće koju sam doživio. No, k vragu,
ženo, ja te volim. Ne mogu podnijeti pomisao na još jednu noć
bez tvojeg poljupca. Želim svake večeri zaspati uz tebe i svako
276
jutro probuditi se uz tvoje prekrasno lice. Molim te, učini me

najsretnijim čovjekom na planetu. Hoćeš li se udati za mene?"
pitao je George, kleknuvši ispred Esther.
Suze su se slijevale niz njezino lice dok je promatrala
Georgea. U sobi je bila sablazna tišina. Svi su čekali njezin
odgovor.
Napokon je podignula pogled i pogledala sve za stolom,
vidno posramljena što je u središtu pažnje.
"Ja... Ne znam..." započela je.
"Bilo je i vrijeme da postaviš to pitanje, George. Pitali smo
se zašto ti je toliko dugo trebalo", rekla je Katherine nasmijano.
Svi su se nasmijali u znak podrške Esther. Čini se da joj je
upravo to bilo potrebno jer se istog trena, puna ljubavi, okrenula
prema Georgeu.
"Da, George, voljela bih se udati za tebe. Želim sve to što si
rekao i još više od toga", šapnula je.
Svi su zapljeskali, a Katherine je dala znak osoblju da
donesu šampanjac za zdravicu.
"Danas je doista dan za slavlje. Moj Joseph je stigao kući,
gdje se može oporavljati, a moji dragi prijatelji pronašli su sreću
jedno u drugome. Stvarno smo blagoslovljeni", rekla je
Katherine. Potom je ustala i nazdravila.
Austin je promatrao svog presretnog oca koji je napokon
poljubio Esther. Na trenutak je izgledao poput mladića.
Neznatne bore na njegovu licu kao da su nestale, baš kao i
277
njegova prosijeda kosa. Izgledao je kao novi čovjek koji je

spreman osvojiti svijet. Austin je bio iznimno ponosan na svojeg
oca koji nije dopustio da mu pobjegne žena koju voli.
Okrenuo se u potrazi za Kinsey, ali njezin stolac bio je
prazan. Nije znao što da učini. Bi li je trebao nastaviti slijediti?
Možda doista nije željela ništa s njim. Ni sam više nije znao što
je ispravno, a što pogrešno.
Ostao je slaviti uz svoju obitelj, nastojeći zaboraviti na svoje
probleme barem na nekoliko sati.
278
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
"Žao mi je što nisam mogla ranije doći, ali Jasmine je dobila

gripu, a i Isaiah se razbolio. Imala sam sreće da i mene nisu
zarazili", rekla je Amy kad je ušla u sobu.
"Mrzim kad su djeca bolesna. Jadne bebice. Ne možemo im
pomoći drukčije osim što ih možemo puno maziti i davati im
dovoljno tekućine", rekla je Emily.
"Ona je već tako velika. Ne mogu vjerovati da je napunila
osam godina. Kamo je proletjelo vrijeme?" pitala je Amy
panično.
"Znam. Trevor je još moj mali dečko, ali ne mogu ni
zamisliti kako ću se osjećati kad uđu u tinejdžersku dob ili još
gore, odu na studij", rekla je Emily.
"Već mi nedostaju", dodala je Jessica premda je njezina
najmlađa kći upravo sjedila u njezinu krilu i sisala palac.
"No, dobro, dosta žalopojki na račun budućnosti koja je tek
pred nama. Danima sam čekala nastavak priče, mama. Hvala
svima što ste me čekali. Ubilo bi me da znam da sam jedina koja
nije čula nastavak. I dalje ne mogu vjerovati da je tata bio takav
davež. I želim znati što se dogodilo sa stricem Georgeom. Kako
su se njih dvojica uspjela pomiriti?" pitala je Amy.
Katherine je zatvorila oči, u mislima se vraćajući u prošlost.
Svi su strpljivo čekali nastavak priče.
279
"Te noći sam pobjegla", započela je Katherine. "Bila sam

svjesna da gubim bitku sa sobom. Nisam mu mogla reći ne.
Voljela sam ga još od prve noći kada sam se našla u njegovu
naručju. No, bilo je mnogo nesporazuma između nas i doista sam
bila uvjerena daje bio sa mnom samo zbog oklade. Nisam mu
željela predati svoje srce jer sam mislila da me samo želi odvući u
krevet. No, svaki put kada bih ga vidjela, bilo bi mi teže otići od
njega. On je, tvrdoglav kakav je oduvijek bio, imao svoje
planove..."
Joseph je polako izišao iz dizala, a potom i iz zgrade. Nije
mogao razumno razmišljati. Njegove misli bile su zaokupljene s
Katherine.
Ne bude li oprezan, mogao bi izgubiti tvrtku svog djeda.
Morao je pronaći način kako izbalansirati svoj život. Bilo mu je
teško smisliti način kako da uvjeri Katherine da moraju biti
zajedno, a istodobno je trebao biti priseban zbog utrke za
predsjednika kompanije.
Vratio se kako bi joj dokazao daje i dalje može imati, kako bi
joj pokazao daje pogriješila kada ga je napustila, ali zapravo je
on bio taj koji je pogriješio. Trebao ju je na način koji je bio
potpuno nezdrav i nelogičan. Pitao se je li riječ samo o nekakvoj
utrci. Je li uživao u toj igri s njom? Ili je zaista bio prazan bez
nje?
Vozio je prema svojem imanju. Nasmijao se kad je ugledao
valove koji su udarali u obalu i smirujući krajolik. Dobro je
280
izabrao. Sjedio je sam na pješčanoj obali i pogledao prema

svojem posjedu na kojem je mjesec obasjavao jedno mjesto.
"To je to", prošaptao je, ustao i uspeo se travnjakom prema
tom mjestu. S jedne strane bio je prekrasan pogled na more i
čuli su se umirujući zvuci valova. S druge strane mogao se
vidjeti vrh planine prekrivene snijegom, koja je pružala
svojevrsnu zaštitu cijeloj dolini.
Znao je da se Seattle nezaustavljivo širi i s vremenom će
ljudi sve više graditi domove izvan samog grada, posebice na
ovom otočiću, ali dotad će on izgraditi svoj mali raj, svoj savršeni
dom, dostojan jedne kraljice.
Te noći sve je isplanirao. Morao je samo podignuti
telefonsku slušalicu i početi obavljati pozive. Za nekoliko tjedana
niknut će njegova palača. Potrudit će se da bude savršena
kakvom ju je i zamišljao.
Pognuo je glavu kad je donio odluku da se neko vrijeme
mora držati podalje od Katherine. Morao je najprije spasiti
djedovu tvrtku. Nije si mogao dopustiti da mu ona odvlači
pozornost. No, vrlo brzo njih dvoje će biti zajedno.
Pomislivši na to krenuo je prema svojem autu. Pred njim je
bio dug tjedan i mnogo posla.
281
***
Katherine je bila iscrpljena kada je došla do svog stana i
zatvorila ulazna vrata za sobom. Nije mogla vjerovati da je
zamalo napravila nešto tako blesavo poput vođenja ljubavi s
Josephom u javnom dizalu. Htjela je doznati ima li ondje neka
kamera koja je to mogla snimiti, ali počne li se raspitivati, ljudi
će postati sumnjičavi.
Srećom, nije sve bilo tako crno. Pa što ako je ondje i bila
kamera. Nisu se skinuli. Samo ju je poljubio. Da, bilo je izrazito
vruće, ali sve je ostalo najednom poljupcu.
Drhtala je pri pomisli što bi se dogodilo da ih nisu prekinuli.
Prebrzo je gubila razum u njegovoj blizini.
Katherine se istuširala i uputila se u krevet. Prethodni
tjedan bio je vrlo naporan i odmah je zaspala. Bila je previše
umorna za bilo kakve snove.
***
"Katherine, imaš li te brojke?"
"Da, samo trenutak", odgovorila je, tražeći dokumente po
stolu.
"Što se događa s tobom, Katherine? Ovo nije nalik na tebe",
pitao je njezin šef kad je ušao u ured.
Ne, to zaista nije bilo nalik na nju i Katherine je to morala
priznati. Nedostatak sna, pomiješan sa stresom nije joj bio od
pomoći.
282
Nije vidjela Josepha već mjesec dana. Nije je zvao niti se

pojavljivao na sastancima. No, njegovo ime često se spominjalo
jer je vrlo brzo postao jedan od najdražih kandidata odbora. Sve
se više približavao trenutak izbora, a njegovo ime sve se češće
moglo čuti u razgovorima.
Očajno je željela da sve što prije završi kako bi mogla u miru
nastaviti sa svojim životom. Bez sumnje je znala da će on biti
izabran, a isto tako znala je da će u tom trenutku ona predati
svoju ostavku na mjesto članice odbora.
Nikada ne bi mogla nastaviti raditi u istoj zgradi s njim. S
vremenom bi je to skršilo. I sada je jedva funkcionirala jer joj je
činjenica da se nalaze u istom gradu predstavljala prevelik stres.
Očito mu je dojadilo trčati za njom, jer je njezino posljednje
odbijanje shvatio vrlo ozbiljno i otad nije pokušao kontaktirati s
njom. Trebalo bi joj biti drago zbog toga, ali umjesto toga
ponovno joj je slomio srce.
Nije to mogla shvatiti. Dobila je ono stoje htjela, ali znala je
daje oduvijek htjela da joj kaže daje zaljubljen u nju i daje
oduvijek voli. Nadala se da će joj nekako objasniti sve u vezi s
tom ružnom okladom i reći joj da nije bilo onako kako se činilo.
Sve su to bile njezine potajne želje koje se nisu ostvarile.
"Katherine?"
Pogledala je u svojeg šefa koji ju je promatrao kao da je
izgubila razum. Možda i jest. Vrijeme će pokazati.
"Žao mi je, gospodine. Nisam dobro spavala proteklih
nekoliko noći. Mislim da bih trebala otići k liječniku ako se to
283
nastavi", pokušala se opravdati. Nije zvučalo uvjerljivo, čak ni

njoj.
"Žao mi je zbog toga. Jesi li spremna za rad danas?"
Znala je da je iskreno pita treba li joj ostatak poslijepodneva
slobodno. No, imala je previše toga obaviti i nije mogla otići s
posla.
"Ne, bit ću dobro, gospodine. Ovdje su papiri koje ste tražili.
Treba li vam još nešto?" pitala je, nadajući se da će čuti
negativan odgovor.
"Zapravo, pomalo me strah to uopće spomenuti, ali Joseph je
zatražio sastanak s odborom. Navodno ima neke ideje kako
zaustaviti pad dionica koje su se srozale.
S obzirom na situaciju, ovaj sastanak je vrlo važan i svi
članovi odbora moraju biti prisutni", rekao je.
"Razumijem. Recite mi vrijeme i mjesto održavanja
sastanka", odgovorila je. Nije imao pojma kakvu reakciju u njoj
je izazvalo spominjanje Josephova imena.
Njezin šef izišao je iz ureda, a ona se zakopala u posao, ali
bilo je nemoguće završiti sve prije sastanka.
Katherine je nazvala Josephovu tajnicu i ostavila mu poruku
da će zakasniti sat vremena. Nasmijala se jer je znala da će ga to
sigurno iznervirati, s obzirom na to da nikad nije nikoga čekao.
Nadala se da će uhvatiti taksi kad iziđe iz ureda. Trebalo joj
je nešto duže da uspije, ali nakon nekog vremena konačno se
284
jedan zaustavio. Nadala se da mu je poznata adresa na koju mora

stići jer ona nije znala gdje se nalazi ta lokacija.
Ušla je u auto i predala mu papir s adresom. Vozač ju je
uvjeravao da zna gdje se nalazi navedena adresa. Kad su počeli
napuštati grad, postala je pomalo nervozna.
Bila je šokirana kad su stigli do mosta koji je vodio prema
otoku Mercer. Nikad nije ondje bila na sastanku i nadala se da
se vozač nije izgubio u potrazi za točnom adresom.
"Jeste li sigurni da ste dobro pogledali adresu?"
"Da, gospođice. Dvaput sam provjerio što piše. Idemo u
dobrom smjeru", odgovorio je.
Skrenuo je prema dugom prilazu nekom imanju i konačno se
zaustavio ispred male, trošne kućice. Zar je Joseph izgubio
razum? Bilo ju je strah izići iz auta.
"U redu, pronađite parkirališno mjesto i pričekajte me.
Nisam sigurna koliko će ovo potrajati, ali platit ću vam i za
čekanje", rekla je dok je izlazila iz auta. Vozač joj je pridržao
vrata.
Pristao je na njezinu ponudu i vratio se u auto. Katherine je
nervozno otvorila ulazna vrata male kuće.
"Dobar dan?"
Nije bilo odgovora. Pogledala je prema cesti dok je u sebi
vodila raspravu o tome bi li trebala otići odavde ili ostati i nositi
se s posljedicama.
285
Njezina poslovna etika pobijedila je i ušla je. Slijedila je

zvuk nježne glazbe koji je dolazio iz unutrašnjosti kuće. Prišla je
kroz minijaturnu kuhinju, a potom kroz još manju dnevnu sobu
koja je vodila kroz vrata u dvorište iza kuće. Ondje je ugledala
veliki stol na kojem je bilo servirano jelo i piće pa je
pretpostavila da je na dobrom mjestu.
No, nije bilo nikog drugog osim nje. Zar je toliko zakasnila
daje sastanak već završio? Zašto joj onda nitko nije javio da
nema potrebe da dolazi? Ostavila je poruku da će kasniti.
"Drago mi je da si stigla, Katherine."
Zadrhtala je čuvši Josephove jednostavne riječi. Da se
njegova seksualna privlačnost mogla ikako pohraniti u boce,
žene diljem svijeta kupovale bi je za svoje muškarce i nanosile je
u kasne večeri, nakon napornih dana, kada su željele osjetiti
nešto više od puke iscrpljenosti.
Čista strast - to je on budio u njoj. Osjećala ju je sve od
nožnih prstiju do mozga. Morala se boriti protiv toga.
Katherine se polako okrenula i ugledala njegovu siluetu na
vratima. Stajao je ondje samouvjereno i bio je tako krupan
naspram tog malog prostora.
Bio je očaravajući, bilo daje nosio odijelo i kravatu ili odjeću
za slobodno vrijeme koju je i sada imao na sebi.
To je on, Joseph, muškarac kojeg je oduvijek voljela, ali ga
nikada nije imala.
Srce joj je silovito udaralo zbog njegove prisutnosti. Kako
joj je uopće palo na pamet da će izdržati na nekom sastanku uz
286
njega? Nije se mogla boriti protiv neutažive žudnje koju je

osjećala prema njemu, čak ni nakon mjesec dana udaljenosti od
njega.
"Kasniš", rekao je i prišao joj.
Njegov pokret probudio ju je iz transa i pomaknula se iza
stola. Nije željela da on shvati pod kakvim je stresom bila i
trebalo joj je nešto što će je držati na udaljenosti od njega.
Mislila je da će tako ostati zaštićena.
"Obavijestila sam te da ću kasniti", rekla je, a Joseph se
nastavio približavati. Stao je pokraj stola, nasuprot nje. Izraz
njegova lica govorio joj je da ga nije zavarala svojim naočigled
opuštenim kretnjama.
Morala je nešto raditi s rukama pa je posegnula za punom
čašom sa stola, ne mareći za ono što je bilo unutra. Bilo joj je
važno napraviti bilo što da razbije taj neugodan trenutak.
Primakla je čašu usnama i ispila gutljaj slatkog vina.
Osjetila je ugodnu toplinu u grlu. Vino je bilo nevjerojatno
dobrog okusa pa je ispila još jedan veći gutljaj. Inače nije pila,
ali ovog puta se nadala da će joj piće poslužiti za skupljanje
hrabrosti.
"Ovo je vrlo neobično mjesto za održavanje sastanka",
prokomentirala je.
"Rezervirao sam ga prije mjesec dana. Pomislio sam da je
lokacija savršena. Nema teorije da se netko pojavi. Bila je vrlo
djelotvorna za naš sastanak koji se ovdje održao."
287
"To je dobro, pretpostavljam." Uzela je još jedan gutljaj vina

i tada shvatila daje već ispraznila čašu. Vratila ju je na stol i
promatrala ga kako svojim krupnim rukama uzima bocu vina
smještenu u ledu i ponovno joj puni čašu. Nije je trebala uzeti,
ali njezin mozak trenutačno nije funkcionirao kako treba.
Kad je čaša bila do vrha ispunjena, ponovno ju je uzela i
ovog puta polako uživala u slatkoći vina.
"Gdje je ostatak odbora?" pitala je. Više nije mogla biti
sama u njegovu društvu.
"Dao sam postaviti veliki šator. Pođi sa mnom", rekao je i
pružio joj ruku.
Nije je prihvatila već ga je nastavila slijediti. Prošao je kroz
mala vrata i tada je ugledala golemi, bijeli šator, kakav se viđa
na vjenčanjima i drugim slavljima. Unutra su bila upaljena
svjetla, ali nije vidjela nikoga.
Tada je shvatila.
Otišli su.
A ona je ostala sama, s Josephom. Upravo to je nastojala
izbjeći pod svaku cijenu.
Kada su stigli do ulaza u šator, zaustavila se. Znala je da ne
želi ući. Što je naumio taj čovjek?
"Gdje su svi?" pitala je, bijesna na sebe zbog drhtanja glasa.
"Sastanak je završio prije pola sata", rekao je.
"Zašto me niste obavijestili? Je li ovo tvoj plan?"
288
"Katherine, ti si bila ta koja je kasnila. Ne mogu utjecati na

to koliko će sastanak potrajati. Nije bilo daljnjih argumenata za
raspravu pa smo se brzo razišli."
Ponašao se kao da razgovara s preplašenim djetetom i kao
da je smiješno što ga uopće sve to ispituje.
Na prevaru ju je doveo u svoj dom, gdje su bili potpuno sami,
a nije bilo čak ni susjeda na pristojnoj udaljenosti koji bi
eventualno mogao čuti vikanje.
"Trebao si mi javiti. Nema razloga da budem ovdje", optužila
ga je.
"Želim te ovdje, Katherine. Želim ti nešto pokazati."
Njegove riječi ispunile su joj dušu čežnjom. Kako je samo
željela da on doista tako misli. Znala je daje želi. Nije to skrivao,
ali trebalo joj je više od toga. Trebala je ono što joj on nije
mogao pružiti.
Joseph joj se približio i primio je za ruku. Spustila je praznu
čašu, a on joj nije dao vremena da ponovno uzme punu. Shvatila
je da je pomalo smušena od jakog vina. Još jedna njezina
pogreška. Nije smjela piti nešto što će oslabiti njezinu moć da se
obrani od njega.
U njegovoj blizini morala je biti snažna i štititi sebe.
Pokušala je izvući ruku iz njegova stiska, ali on joj se nastavio
približavati kao da se nije borila protiv njega.
"Pogledaj", pokazao joj je.
289
Gledala je u njega, a potom okrenula glavu u smjeru u kojem

je pokazivao. Ostala je bez riječi. Što je on to gradio?
Vidjela je beskrajne kamene zidove, u sivoj boji, izgrađene u
različitim razinama. Na jednoj strani primijetila je toranj koji se
uzdizao prema nebu. Strojevi su bili posvuda, spremni za
nastavak rada čim svane sunce. I tada je shvatila.
On je gradio dvorac, poput onog kralja Arthura i bio je
golem. Bit će savršen.
Gradio je dvorac po svojoj mjeri. Kada bi Amerika imala
kralja, on bi bio prvi u redu za krunu, stoga je nije
čudilo daje gradio ovakvo zdanje. Suzdržavala se da mu ne
pokaže divljenje. Nije željela da on zna koliko je impresionirana
onime što vidi.
Doveo ju je na ovo romantično mjesto, ali nije znala zašto.
Zašto bi to sve činio samo kako bi je odveo u krevet?
"Zbog čega si me doveo ovamo, Josephe?" Na trenutak je
spustila svoje obrambene zidove. Možda će kasnije zbog toga
požaliti.
"Kako bih ti pokazao tvoj budući dom."
Srce joj se ubrzalo dok je slušala njegove nježne riječi kojima
ju je zavodio. Bio je to magičan trenutak. To nije stvarnost,
rekla je samoj sebi. Kako bi ovo moglo biti stvarno?
"Ne razumijem te. Činiš sve ovo samo kako bi me odvukao u
krevet?"
290
Joseph ju je okrenuo prema sebi, potpuno zbunjenog izraza

lica. Nagnuo se prema njoj i nježno joj poljubio usne. Bila je to
toliko lijepa gesta da su joj se oči napunile suzama. Ovaj savršeni
trenutak, s jedinim muškarcem kojeg je ikad voljela, uništit će
je. Ponovni rastanak od njega iscrpit će je za preostali dio života
koji je bio pred njom.
Pobijedio je u svojoj igri, u to nikad nije ni sumnjala, ali ona
će zbog toga platiti previsoku cijenu. Svoju dušu.
"Da." Odgovorio je dok joj je milovao usne.
Tada se prestala boriti. Jedino što je željela bilo je potpuno
mu se predati, a s posljedicama će se suočavati kasnije.
Obuhvatila ga je rukama oko vrata i prepustila mu se....
"Kako to misliš da si mu se prepustila? Zbunjena sam.
Molim te, nastavi, strina Katherine. Ne možeš nas pustiti da
čekamo nastavak još koji sat, a kamoli dan ili dva", rekla je Bree.
Svi su odobravali njezine riječi. Bili su usredotočeni na
Katherine koja je prestala pričati. Čekali su nekoliko trenutaka,
ali i dalje nije nastavljala s pričom. Možda se izgubila u svojim
mislima.
"Žao mi je. Zaista sam umorna. Moram leći pokraj svog
supruga", rekla je Katherine i jedva ustala.
Na iznenađenje svih, napustila je sobu.
"Boli me želudac i tako sam nervozna. Ovo je zaista
smiješno. Svi znamo kako priča završava, ali ne mogu shvatiti
kako su se uspjeli pomiriti i riješiti sve nesporazume. Je li joj
konačno priznao daje voli? Je li se George vratio? Zna li itko od
291
vas što se dalje dogodilo? Ti moraš znati, Lucase. Ipak si ti

najstariji", rekla je Emily.
"Nikad nisam čuo priču i jednako me zaintrigirala kao i
tebe", odgovorio je.
"Očito ne možemo ništa učiniti u ovom trenutku. Ne
možemo je prisiliti da nastavi s pričom", rekao je Alex.
"Ja bih ionako trebala poći kući. Djeca su bolje, ali i dalje
me žele u svojoj blizini nakon napornog tjedna", rekla je Amy.
Lucas je ustao i pomogao joj s kaputom. Ostali su polako
uzimali svoje stvari i napuštali kuću.
Austin je stajao na stubištu, gledajući prema ulaznim
vratima. Nije bio siguran što bi trebao učiniti. Znao je da će
njegov ostanak u kući biti previše napet. Nevoljko je odjenuo
svoj kaput i pridružio se ostalim članovima obitelji na izlasku.
292
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Dani su brzo prelazili u tjedne. Kinsey nije vidjela Austina

od one večere. Pokušavala se uvjeriti da joj je drago što on
poštuje njezinu želju i daje joj ono što je tražila. No znala je da to
nije istina.
Položila je ruku na svoj trbuh i osjetila čuđenje, strah, a
ponajviše zbunjenost. I dalje nije ništa znala, ali mjesečnica joj je
kasnila. Bila je previše uplašena da bi napravila test. Ako je
zaista trudna, nije imala odgovor na pitanje što će dalje
poduzeti. Bilo je to previše za nju. Znala je da nije zdravo
pretvarati se da to nije toliko važno, ali nije marila. To joj je
pomagalo da umiri svoje misli.
Izišla je udahnuti malo svježeg, večernjeg zraka. Cijeli danje
kišilo i sada je zemlja mirisala na svježinu, a ne na zagađeni zrak
koji je dolazio iz grada. Obožavala je Josephov dom. Bila je
fascinirana činjenicom daje uspio stvoriti dom u tako mirnom
okruženju usred napučenog grada.
Šetala je stazom do poluprivatne plaže. Ondje je provodila
većinu svog slobodnog vremena. Umirivao ju je zvuk valova koji
su udarali u obalu.
Pronašla je jedan od stolaca koje je Joseph ondje postavio,
zatvorila oči i pustila daje lagani povjetarac i zvuk valova posve
hipnotiziraju i pruže joj toliko potreban mir.
293
Otvorila je oči i ugledala malen čamac koji je plovio uz

obalu. Pomislila je kako bi katkada i sama to trebala isprobati.
Ako sjedenje na obali djeluje tako umirujuće, tko zna kako je tek
ploviti morem koje svojim kretnjama izbriše sve čovjekove brige.
Ubrzo su joj se misli vratile na Austina. Pitala se gdje je sve
ovo vrijeme. Je li već pronašao novu osobu koju sada progoni?
Jedan od razloga zbog kojeg nije htjela biti s njim u vezi upravo
je činjenica da su svi znali da mu nije teško pronaći novu ženu.
Rijetko je bio viđen s istom pratnjom dva vikenda zaredom.
Nije mogla podnijeti pomisao da bi i ona postala samo jedna
od natuknica u njegovoj crnoj knjizi. Odmahnula je glavom i
odbacila takve misli. Morala je zadržati pribranost i razum.
"Poznajete li Andersone?"
Kinsey se uspravila kad je začula dubok glas. Okrenula se i
ugledala krupnog muškarca koji je hodao plažom i približavao
joj se. Bio je zaista velik, neobrijane brade, a sudeći prema
smradu koji se oko njega širio, znala je da je puno popio.
Kad joj se približio na samo nekoliko metara, shvatila je da
je možda u opasnosti. Nije poznavala tog čovjeka, ali on je očito
znao Andersone, a s obzirom na njegov ton, nije ih baš volio.
Promatrao ju je dok je polako ustajala na noge.
Osjetila je da drhti od straha. Vjerojatno je samo umislila
opasnost, ali smatrala je da je najsigurnije da pobjegne od njega
što je prije moguće. Ako je bezopasan, još bolje, ali ako je došao
nekoga povrijediti nije mu željela biti na putu.
294
"Hej! Pitao sam te poznaješ li one bogate snobove

Andersone", rekao je i približio joj se još jedan korak.
Dobro, njezini instinkti ipak su bili točni. Njegov dolazak
definitivno nije bio bezazlen.
Nije znala što bi mu trebala odgovoriti. Nije mu htjela reći
da ih poznaje i da je smještena u njihovoj kući, ali nije imala ni
dobro obrazloženje zbog čega se nalazi na njihovom imanju.
"Ja, ovaj... da, znam tko su oni", konačno je izustila drhteći
zbog straha i hladnoće.
Samo je htjela malo uživati u samoći, kao što je to činila
mnogo puta proteklih tjedana. I baš zato nije ponijela sa sobom
mobitel. Bilo joj je ugodno boraviti na ovom malom komadiću
raja. U gradu joj nikad ne bi palo na pamet ponašati se tako
naivno i ne pobrinuti se da zaštiti sebe.
Napravio je još jedan korak prema njoj i potom pogledao
prema brežuljku na kojem se nazirala kuća. Znala je da se s
gornjih katova može vidjeti plaža, ali nije bilo razloga da itko
gleda ovamo. Ionako bi vidjeli samo dvije sjene na plaži s
obzirom na to da se već počeo spuštati mrak. Čak i da ju je taj
pijanac zgrabio, vjerojatno bi pretpostavili daje riječ o dvoje
ljubavnika.
I sama ih je vidjela nekoliko otkad je došla. Mladići su često
pokušavali impresionirati djevojke prekrasnim zalaskom sunca i
ljubljenjem na plaži.
Kinsey je napravila nekoliko koraka oko stolca, trudeći se
napraviti udaljenost između sebe i tog pomahnitalog čovjeka.
295
Izgledao je prilično prisebno za nekoga tko je bio potpuno pijan.

Njegove oči promatrale su svaki njezin pokret.
Pogledala je prema uzbrdici, u nadi da je u takvom stanju
neće moći uhvatiti. U posljednje vrijeme nije bila posvećena
vježbanju kao obično, ali bila je u prilično dobroj formi.
"Kasnim. Bilo mi je drago popričati s vama, ali sada moram
ići..."
Okrenula se prema kući i napravila nekoliko koraka, a
potom je osjetila kako joj je snažno zgrabio ruku i bila je
uvjerena da će na tom mjestu nastati oteklina. Povukao je
njezino tijelo i okrenuo je prema sebi. Stajao je nekoliko
centimetara udaljen od nje, a njegov zadah izazivao joj je
mučninu u želucu. Mislila je da će povratiti. Nije mogla
pretpostaviti što bi učinio da mu potrga prednji dio majice.
"Čekaj. Zašto se toliko žuriš? Jesi li ti jedna od njih?"
zagrmio je, a iz ustiju mu je izlazila pljuvačka.
Kinsey je bila u šoku. Zaprepastio ju je. Ovaj čovjek nije
imao kontrolu nad svojim postupcima i bojala se da bi mogao
puknuti, ako se to već nije dogodilo. Nije ga htjela više
provocirati.
"Stvarno moram ići", rekla je, trudeći se zvučati smireno.
Osjetila je pulsiranje svog bila u grlu.
"Moram doći do Andersona. Oni... učinili su mi nešto loše,
zaista loše. Moram im to vratiti. Jesi li im ti možda prijateljica
ili nečija žena, ljubavnica?" pitao je gromoglasno.
296
Promatrao ju je kao da procjenjuje koliko bi mu mogla

vrijediti i kakve bi mogao od nje imati koristi. Odlučila je biti
iskrena. Možda će je tada pustiti.
"Ja samo radim za njih. Nisam dio njihove obitelji. Tek sam
počela ovdje raditi i to je samo privremeni posao", tiho je
objasnila.
Njezine riječi učinile su ga još bjesnijim i nije mogla
razumjeti zašto je tako. Zašto bi se ljutio ako ona radi za njih?
"Jesi li ti dobila moj posao? Ti si moja zamjena!" vikao je.
Bijesan izraz na njegovu licu ostavio ju je bez riječi. Naudit
će joj, zaista će joj nauditi ako mu ne pobjegne.
Kinsey je zakoračila unatrag i pokušala izvući svoju ruku.
No, njegovi prsti čvrsto su je držali zarobljenom. Bio je previše
snažan. Situacija se počela činiti beznadnom.
Krenuo je prema moru i odvukao je u pijesak. Kinsey se
tresla od straha pri pomisli da će je baciti u more ili još gore,
utopiti je.
"Ne, nisam uzela tvoj posao. Ja sam samo medicinska sestra,
to je sve", rekla je kad je napokon uspjela doći do glasa.
"Medicinska sestra? Je li netko od njih bolestan?" pitao je
zlobno.
"Da. Joseph je vrlo bolestan", odgovorila je. Morala mu je
nekako odvući pozornost na nekoliko sekundi kako bi se mogla
osloboditi. Tada će trčati svojem snagom.
"Dobro, dobro, to je stvarno dobro", ponavljao je.
297
Kinsey je pokušavala izvući ruku, ali nije imala sreće.

Osjetila je nedostatak krvi u prstima zbog njegova čvrstog
stiska. Barem ga je dovoljno omela da se ne pomiče dalje.
Promatrala je more koje je bilo vrlo blizu. Ako je uroni ondje,
ona će... nije smjela tako razmišljati.
"Zašto ne bismo zajedno pošli do kuće? Tada bi mogao
razgovarati s onim tko te toliko uzrujao", pokušavala ga je
uvjeriti.
"Zašto bi ti to učinila za mene?" pitao je, promatrajući je
sumnjičavim pogledom. Bio je toliko pijan da nije mogao
trezveno razmišljati.
"Zato što izgledaš kao da ti je potreban razgovor. Čini se da
su te zaista uzrujali."
"Da, itekako. Samo sam pokušavao steći nešto novca sa
strane, to je sve. Oni imaju gomilu novca, više nego što jedna
obitelj zaslužuje imati. Otpustili su me zbog nekoliko bijednih
dolara! Ionako to nisu ni osjetili", mrmljao je. Bilo ga je teško
razumjeti.
"Da, imaju zaista previše. Idemo to srediti", požurivala ga je.
"Dobro", složio se. Kad ju je pustio, osjetila je tinja-juću bol
u ruci. Užasno ju je boljelo. No, nije imala vremena baviti se
time. Morala mu je pobjeći prije nego što se predomisli. Morala
je stići do kuće i upozoriti obitelj daje on ovdje.
Kinsey je počela trčati. Nije se okretala da provjeri gdje je
on. Znala je da će je koštati života pruži li mu ikakvu prednost.
298
"Stani!" viknuo je. Bio je blizu. Vid joj se zamutio zbog suza
koje su joj ispunile oči. Kako je moguće daje tako brz? Jedva je
hodao, a već je bio iza nje.
Kinsey je vrištala od boli kada ju je uhvatio za kosu i
zaustavio njezino kretanje.
"Kurvo jedna!" vikao je i pritom je zavrtio ukrug. Gledao ju
je razrogačenih očiju. Tek je sada bio bijesan.
Podignuo je ruku i tada je vidjela zvijezde oko sebe i potom
se onesvijestila. Zadnja pomisao bila joj je da je oduvijek mislila
da vidjeti zvijezde predstavlja samo izraz koji se koristi u
govoru. Prevarila se.
***
Austin je zakoračio u dvorište i osvrnuo se oko sebe. Njegova
strina rekla je da Kinsey nema već sat vremena. Brinula se za
nju jer je rekla da se vraća za pola sata.
Gledao je na sve strane. Sunce je bilo na zalasku i želio ju je
zamijetiti prije nego što padne mrak.
Katherine je rekla da Kinsey često ide prema plaži. Najprije
će je tamo potražiti. Koračao je poznatom stazom prema obali i
tada je začuo neke zvukove.
Na trenutak se zaustavio i izoštrio sluh. Zvučalo je kao
muški glas, ali nije mogao ništa razumjeti. Krenuo je dalje,
pitajući se tko bi mogao biti ondje. To je privatan posjed i nitko
ne bi smio koristiti taj dio plaže osim njih.
299
Kad se približio, začuo je muški glas koji je nekome vikao da

se zaustavi, a zatim je čuo ženski vrisak. Izbezumio se kad je
shvatio daje Kinsey u opasnosti.
Počeo je trčati prema dolje i nadao se da nije stigao
prekasno. Iza ugla je ugledao krupnog muškarca koji je zgrabio
Kinsey za kosu i okretao je oko sebe te je udario u lice.
Austinu se zacrnilo pred očima. Trčao je prema naprijed dok
je Kinsey padala na tlo, a onaj muškarac je podignuo nogu s
namjerom daje udari. Kakva bi životinja to učinila ženi?
Austin se zabio u njegova prsa trenutak prije nego što je
uspio udariti Kinsey. Odletjeli su nekoliko metara u zrak i
potom sletjeli na tlo.
Austin nije gubio vrijeme. Udario ga je šakom u čeljust, a
potom još jednom u obraz. Muškarac je ležao ispod njega. Tek
tada je shvatio daje to njegov bivši radnik, Jack. Skočio je s
njega i uzeo mobitel kako bi pozvao hitnu pomoć. Tada je otrčao
natrag do Kinsey.
Osjetio je njezin puls i odahnuo s olakšanjem. Počela se
micati dok je rukom provjeravao ima li drugih ozljeda na
njezinim rukama i nogama.
"Au", zajecala je kada je dodirnuo njezinu ozlijeđenu ruku.
Pomaknuo joj je majicu i opsovao kada je ugledao crvenu ranu.
Želio je otići do Jacka i izmlatiti ga još nekoliko puta. Gad je to
itekako zaslužio.
300
Umjesto toga, smjestio je njezinu glavu u svoje krilo i

nazvao kuću kako bi javio svojem rođaku da mu donese
prekrivač.
"Kinsey, jesi li dobro? Možeš li pričati?"
"Boli me glava", promrmljala je i nakratko otvorila oči.
"Žao mi je, Kinsey. Tako mi je žao. Što ti je učinio?"
"Bio je bijesan na tvoju obitelj. Mislio je da sam i ja dio
obitelji. Ne znam. Bio je jako pijan", rekla je.
"U redu je, Kinsey. Kasnije ćemo razgovarati. Sada zatvori
oči i odmaraj. Hitna pomoć je na putu", uvjeravao ju je.
Prvi put ga je poslušala. Da se nije toliko bojao za nju,
vjerojatno bi se nasmijao što mu nije proturječila.
"Što se to, dovraga, događa?" pitao je Lucas čim je stigao do
njih. Brzim pokretom pokrio je Kinsey i pogledao prema Jacku.
"To je naš bivši zaposlenik. Nije se slagao s otkazom, a dalje
ne znam što se dogodilo. Kinsey kaže daje bio pijan i da se došao
tući. Mislim da mu se jednostavno našla na putu", objasnio mu je
Austin.
"Ti si ga nokautirao?"
"Nego što", rekao je Austin bijesno. Mislio je da mu nikad
neće izići iz glave onaj trenutak kad je ugledao Kinsey kako
pada na tlo. Njezin uplašeni vrisak zasigurno će ga još
godinama pratiti.
"Dobro. Odnesi Kinsey u kuću, a ja ću ostati s ovim gadom."
301
"Hvala ti, Lucase." Austin je ustao i oprezno podi-gnuo

Kinsey u naručje. Popeo se uz brežuljak i nastavio hodati prema
kući. U daljini je čuo zvuk sirena.
Stigao je do stražnjeg ulaza u isto vrijeme kada se vozilo
hitne pomoći parkiralo ispred kuće. Austin je projurio kroz kuću
i sastao se s njima u dvorištu. Bolničari su odmah preuzeli
Kinsey, smjestili je na nosila i provjerili njezine vitalne funkcije.
Austin je sve promatrao sa strane, osjećajući se potpuno
bespomoćno.
"Jeste li alergični na nešto, gospođice?"
"Ne", uspjela je promrmljati. "Jako me boli glava. I ruka.
Glava će mi eksplodirati."
"Pomoći ćemo vam za koji trenutak, ali najprije moram čuti
još nekoliko odgovora od vas", rekao je bolničar.
Kad je stigla policija, Austin je nevoljko ostavio Kinsey u
rukama bolničara i uputio se prema zamjeniku te mu objasnio
gdje se nalazi Jack. Dao je kratku izjavu o onome što je znao i
vratio se do Kinsey. Ona je tada već zaspala, a bolničari su je
smještali u vozilo hitne pomoći.
"Možete s nama ili nas možete slijediti svojim automobilom.
Ona će ionako biti bez svijesti nekoliko sati", rekao mu je
bolničar. Austin se nije želio odvojiti od nje, ali znao je da će mu
kasnije biti potreban auto.
"Slijedit ću vas, hvala", odgovorio je i promatrao ih kako
zatvaraju vrata vozila.
302
Austin nije gubio vrijeme. Uskočio je u auto i slijedio ih.

Nije je želio ispustiti iz vida sve dok se ne uvjeri daje dobro.
Naposljetku, Kinsey je zbog njega stradala.
Nikad se nije susreo s napadom bivšeg radnika. Uvijek je
bilo onih koji su prijetili njemu i članovima obitelji, ali nitko
dosad nije realizirao prijetnje. Večeras je naučio vrijednu lekciju.
Nije pošteno što je Kinsey morala platiti cijenu.
Ljutnja i bijes prožimali su njegovo tijelo. Pokušao se smiriti
fokusirajući se na crvena i plava svjetla vozila hitne pomoći.
Austin je satima sjedio u čekaonici bolnice. Bio je spreman
prikovati liječnika uza zid ako ubrzo ne dozna neku informaciju
o Kinsey i njezinu stanju. Strpljivost mu nije bila vrlina ni u
normalnim okolnostima, a ova situacija mogla bi se opisati
izvanrednom.
"Gospodine Andersone?"
"Da. Ja sam", rekao je i prišao liječniku.
"Ispričavam se na čekanju. Ako sam dobro shvatio, vi ste
došli s gospođicom Shelton?"
"Da, to je točno."
"Vi ste član obitelji?"
"Pa, komplicirano je", oklijevao je.
Liječnik ga je promatrao kao da pokušava odlučiti što bi mu
trebao reći. S obzirom na to da ju je on dopratio, nastavio je.
"Ima duboku ranu na ruci. Neko vrijeme će je to prilično boljeti.
Ako sam dobro shvatio, napadač ju je udario u lice. Jedna kost
303
na licu je napukla, ali to će s vremenom zacijeliti. Dotad će joj

lice biti natečeno i bolno. U ovom trenutku ne vidimo nikakva
oštećenja na mozgu niti išta slično.
Austin je poželio udarati u nešto kako bi iskalio bijes koji je
osjećao. Znao je da je taj gad negdje u bolnici i razmišljao je o
tome da ga ozbiljno ozlijedi.
"Gospođica Shelton složila se da će ga tužiti, što je dobra
odluka. Trenutačno ga čuvaju policajci i odavde ide ravno u
zatvor. Ne bih ovo smio govoriti, ali uspjeli ste mu slomiti
čeljust", rekao je liječnik. Nije izgledao kao da mu je žao zbog
toga.
"Hvala vam", rekao je Austin. Osjećao se malo bolje s
obzirom na to da Jack nije prošao bezbolno.
"Preselit ćemo je u sobu i ostat će ovdje večeras. Želimo je
imati pod kontrolom za slučaj da smo nešto previdjeli."
Liječnik je tada napustio čekaonicu, a Austin je na recepciji
zatražio upute do njezine sobe. Hodao je niz dugi hodnik i zatim,
oklijevajući, stajao ispred sobe. Nije znao kako će ona reagirati
kada ga vidi. Znao je da ne smije pokazati ljutnju i bijes koje je
osjećao. Naravno, njegova ljutnja nije bila usmjerena na nju, ali
svejedno je nije smio uznemiravati.
Ušao je. Kinsey je sjedila na krevetu. Pogledi su im se
susreli. Ponovno je pobjesnio kada je ugledao ozljede na njezinu
tijelu.
"Hej", rekao je tiho.
"Hvala ti, Austine", šapnula je.
304
"Tako mi je žao, Kinsey. Trebao sam ranije doći."

"Drago mi je što si uopće došao. Mislim da bih sada bila u
mnogo težem stanju da se nisi pojavio u onom trenutku", rekla
je drhteći. Želio je preuzeti njezinu bol.
Prišao je njezinu krevetu i sjeo pokraj nje. Kinsey ga je
promatrala.
"Ne mogu vjerovati što ti je učinio", rekao je.
"Dobro sam, Austine. Doista. Bole me glava i ruka, ali bit ću
dobro", uvjeravala ga je.
"Kada sam ga vidio da te udara, htio sam..."
"Znam. Drago mi je da si bio ondje", prekinula ga je. Trebao
bi biti sretan što joj je laknulo kada ga je ugledala, bez obzira na
to što je prije toga bila napadnuta.
Podignuo je dlan i nježno milovao neozlijeđenu stranu
njezina lica. Kinsey je uzdahnula i nastavila ga promatrati.
"Kinsey", molio ju je.
"Ne mogu..."
"Samo... trebam..."
Austin joj je pokušao objasniti kako se osjeća, ali brzo je
odustao. Nagnuo se i nježno prislonio svoje usne na njezine. Nije
je želio još više ozlijediti, ali morao je osjetiti njezine usne i
uvjeriti se da je ona zaista dobro i da je uz njega. Nije znao što bi
učinio da se dogodilo nešto još gore. Nije želio o tome
razmišljati.
305
Nagnuo se bliže, rukom dodirnuo njezin vrat i jezikom

nježno milovao njezinu donju usnu. Ovaj put nije se radilo o
strasti. Morao je uvjeriti samog sebe daje ona dobro i da se ovo
stvarno događa.
Osjetio je toplinu koja mu je preplavila srce.
Odmaknuo se i zagledao se u njezino lice. Otvorila je oči kao
da se probudila iz nekog transa, gledajući ga s čuđenjem i
divljenjem koje bi ga, da nije već sjedio, bacilo na koljena.
"Dopusti mi da ostanem večeras s tobom, Kinsey. Dopusti mi
da te držim u zagrljaju."
Promatrala ga je zamagljenog vida. Oči su joj se ispunile
suzama u kojima je bila pomiješana bol, potreba i zbunjenost.
Znao je što će mu odgovoriti i prije nego je to izustila. Želio ju je
ponovno poljubiti i tako je spriječiti da to izgovori.
"Ne."
"Zašto? Zašto uvijek moramo komplicirati stvari? To je
samo jedna noć", pitao je. Nikada se nije našao u situaciji u kojoj
je molio ženu za bilo što, ali s njom je puno toga činio po prvi
put.
"Sve je tako... komplicirano. Jedna noć neće ništa
promijeniti ni popraviti."
"Kinsey, želimo jedno drugo. I stalo nam je jedno do drugog.
Nema potrebe da bude komplicirano", rekao je. Osjetio je tračak
nade kada je vidio oklijevanje u njezinim očima.
306
"Za tebe je sve lako, Austine. Kada ugledaš ono što želiš,
ideš za tim bez pitanja. Ja nisam takva. Nisam ona cura kakvu si
upoznao na vjenčanju. Ne znam zašto sam to učinila one noći. Ne
znam ni zašto sam nastavila gubiti kontrolu kad sam u tvojoj
blizini, ali ja jednostavno nisam takva osoba. Ovo sam ja, sada i
ovdje. Nisam uzbudljiva ni glamurozna. Nisam cura koja će
uskočiti u krevet sa svakim muškarcem. Čim se ova igra mačke i
miša završi, izgubit ćeš interes za mene. Cura koju želiš uhvatiti
nije stvarna", rekla je jecajući.
"Znaš što? Mislim da lažeš. Mislim da lažeš i sebi i meni.
Tvrdiš da ništa od ovoga nije stvarno?" pitao ju je.
Gledao ju je u oči i položio dlan na njezin trbuh. Ostala je
bez daha. To je bilo dobro. Upravo je to želio. Htio ju je
uzdrmati, ali ne previše.
"Ne može biti stvarnije od ovoga. Možda nosiš moje dijete,
Kinsey. Seks između nas nije se dogodio u mojim snovima ni u
mojoj mašti. Ta eksplozija između nas, koja je prisutna svaki put
kad smo zajedno, nije lažna. Možeš se truditi i probati graditi
zidove između nas, ali nemoj me vrijeđati. Nemoj me uvjeravati
da je sve bio samo san."
Znao je da stoji na rubu litice. Nije trebao iskaliti svoju
ljutnju na njoj, ali u tom trenutku bio je bijesan zbog svega što
se događalo.
Odmaknuo se i prošao rukom kroz kosu.
"Dobro."
"Što?" Austin ju je pogledao.
307
"Umorna sam od svega. Ne želim se svađati večeras. Ne

želim razmišljati. Samo želim biti u tvom zagrljaju", šapnula je
sa strahom u očima.
Nije ništa više rekao, već je skinuo jaknu sa sebe i uspeo se
na krevet pokraj nje. Primio ju je u naručje i osjetio kako mu je
golem teret pao s leđa.
Probudio se u ranim jutarnjim satima i tiho izišao iz sobe.
Oboje su morali shvatiti što zaista žele, ali više neće vršiti
pritisak nad njom. On je jasno izrazio svoje namjere, a sada je
sve bilo na njoj.
***
Kad se Kinsey probudila, Austina više nije bilo. Osjetila je
bol u srcu premda je uvjeravala sebe da je tako najbolje. No, nije
mogla zaustaviti suze koje su se slijevale niz njezino lice zbog
iznenadne usamljenosti.
Nekoliko sati kasnije, dok je doručkovala, začula je kucanje
na vratima i znatiželjno pogledala prema ulazu u sobu.
Umjesto Austina stigli su ljudi koji su tiho ušli u sobu s
osmijesima na licima. U rukama su nosili velike bukete i balone.
Kada su svaki buket smjestili na svoje mjesto, soba je izgledala
poput cvjećarnice.
Jedan od njih predao joj je poruku i zatim su brzo izišli.
Drhtavim prstima otvorila je omotnicu i izvukla poruku.
Žao mi je što si ozlijeđena. Želim ti brz oporavak.
Austin
308
To je sve? Okrenula je poruku i provjerila piše li još nešto s

druge strane, ali nije bilo ničega.
Nije znala što da misli. Poslao joj je tonu cvijeća, ali nije ga
bilo uz nju, a njegova poruka bila je tako službena. Zar se time
oprostio od nje?
Kinsey je plakala sve dok nije zaspala. I dalje nije bila ništa
bliže odgovoru.
309
DEVETNAESTO POGLAVLJE
"Trebala bi se još odmarati. Prerano si se vratila na posao",

Katherine je rekla Kinsey dva dana kasnije kada je ušla u sobu
provjeriti kako je Joseph.
"Znam da možda zvuči blesavo, ali nedostajao mi je. Jako
sam se vezala za njega i sada kada sam bila nekoliko dana
razdvojena od njega osjećala sam se... ne znam ni sama...
isključeno", slegnula je ramenima.
Provjerila je njegove kartone kako bi se uvjerila daje
privremena medicinska sestra koja ju je mijenjala dobro
odradila posao i potom je sjela pokraj Katherine.
"To mogu razumjeti", rekla je Katherine nježno. "Joseph
ima tu neku čudnu moć da začara ljude oko sebe čak i dok
spava."
Kinsey je nedostajalo biti ovdje. Nije željela nikome
prepustiti brigu o Josephu. Bila je uz njega od samog početka i
bit će do kraja. Nadala se da će kraj izgledati tako da će se
Joseph napokon probuditi iz kome.
"Udobno se smjesti. Ostatak obitelji će brzo stići. Svi
nestrpljivo čekaju završetak naše ljubavne priče", Katherine je
rekla.
Kinsey se osjećala poput uljeza dok je slušala priču s ostalim
članovima obitelji, ali nije si mogla pomoći i natjerati se da ih
310
ostavi same. Htjela je doznati što je to što ih je održalo zajedno

tolike godine. Očarala ju je Katherine dok je govorila o svojoj
ljubavi.
Uskoro su Josephova djeca, nećaci i nećakinje, pa čak i neki
od unuka, ispunili sobu. Velika soba ubrzo je postala pretijesna
za sve koji su se ondje okupili.
Kinsey je očekivala i Austina, ali nije se pojavio.
Usredotočila se na Katherine kako ne bi morala neprestano
pogledavati prema vratima, očekujući ga.
"Kako je on danas, mama?" pitao je Alex.
"Dobro je. Pogledaj mu obraze. Boravak u kući vratio mu je
boju u lice. Znam da će nam se uskoro vratiti", odgovorila je
samouvjereno.
"Vratit će nam se jer ga svi trebamo", rekla je Emily puna
nade.
"Ne sjećam se gdje sam stala."
"Na prevaru te doveo do svoje kuće. Pokazivao ti je dvorac
koji je gradio za tebe", rekla je Bree uzdahnuvši. "To je tako
romantično."
"Da, tako je. Odustala sam od borbe protiv njega. Te noći
znala sam da više nikad neću biti ista, ali više nisam marila.
Jedna minuta provedena s njim bila je bolja nego nijedna. Bila
sam umorna od patnje za njim. No, znala sam da je ta patnja
ništa u usporedbi s onim kako ću se osjećati jednom kad on sve
okonča sa mnom, ali bez obzira na to, nisam ga više mogla
odbijati..."
311
***
Joseph je pogledao u njezine uplašene oči. Imao je
nevjerojatnu moć nad njom. I znala je da je nemoćna da to
zaustavi.
"Želim te u svojem krevetu, ali to nije sve. Ovo ovdje je za
tebe. Otkad sam te upoznao, sve što radim povezano je s tobom.
Ne mogu živjeti bez tebe, Katherine", rekao je.
Katherine ga je zbunjeno promatrala. Dobio je ono što je
želio. Popustila je, ali zašto je onda i dalje pričao? Nisu joj bile
jasne njegove riječi.
Mislila je da će joj srce eksplodirati kada je kleknuo pred
nju. Pogledao ju je ravno u oči.
"Učinio sam mnogo toga pogrešno u vezi s tobom,
Katherine. Prije tebe nikad nisam upoznao ženu s kojom bih
želio provoditi dane i noći. Nikada nisam tako često mislio na
nekoga. Da, želim te u svojem krevetu i uz sebe, ali ne mislim
pritom na običnu ljubavnu aferu. Nikad to ne bih učinio niti ti
pokazao da te ne poštujem. Želim te kao svoju ravnopravnu
partnericu. Želim ti pružiti sve što ti srce poželi. Želim imati
djecu s tobom. Želim te držati u naručju kada budemo
sedamdesetpetogodišnjaci i promatrati s tobom zalazak sunca s
balkona našeg doma koji ovdje gradim za tebe. Molim te, učini
me potpunim, Katherine. Budi moja žena", rekao je, a jedna suza
pala mu je niz obraz.
Iz džepa je izvadio prekrasan dijamantni prsten, a prsti su
mu drhtali dok je klečao pred njom i otvarao joj svoju dušu.
312
Katherine se spustila na travnjak pokraj njega. Nije imala

snage stajati na nogama.
Polako je obrisala suzu s njegova obraza. Divila se njegovoj
snazi. Tako snažan muškarac bio je spreman pokazati svoju
ranjivost pred njom. Kako se samo prevarila. Koliko je godina
potratila uzalud. Koliko je tek besmislenih suza isplakala.
Nagnula se i poljubila ga. Bio je to poljubac pun ljubavi koju je
osjećala prema tom velikom čovjeku.
"Da."
Ta jednostavna riječ bila je dovoljna. Htjela mu je dati sve
stoje želio i bila je toliko zahvalna stoje želio sve što mu je mogla
pružiti.
Joseph se nasmijao. Stavio joj je prsten koji joj je savršeno
pristajao i čvrsto je privukao k sebi. Sjedili su u tišini, a
Katherine je oslonila glavu na njegova prsa.
Nakon nekoliko minuta, a možda i sati, napokon ju je
poljubio te su potom zagrljeni ustali.
"Dođi. Pokazat ću ti tvoju palaču."
Joseph je primio njezinu ruku i poveo je do kuće. Ušli su
kroz nezavršena vrata. Katherine se osvrtala u čudu.
"Sve sam zamislio, Katherine. U mislima već vidim kako će
izgledati. Bit će prekrasna. Zamišljam našu djecu kako
trčkaraju ovim hodnicima", rekao je uzbuđeno. Njegov
entuzijazam brzo ju je privukao.
"Hvala ti, Josephe", šapnula je u čudu.
313
"Ne, ja trebam tebi zahvaliti. Dugo sam bio izgubljen, ali ti

si me promijenila. Zbog tebe sam shvatio da mogu imati sve.
Zbog tebe George i ja razgovaramo nakon toliko godina. Znao
sam da više ne smijem gubiti vrijeme na nesporazume. Znao sam
da se ne smijem držati prošlosti. I on se tako osjećao. Ti si za to
zaslužna. Ti ćeš me uvijek tjerati da budem pravi čovjek."
"Josephe, ne znam kako sam za to zaslužna, ali tako mi je
drago zbog svega", rekla je, a oči su joj se ispunile suzama.
"George te voli gotovo jednako kao i ja", rekao je nasmijano.
"Ti si zaslužna za sve jer si odbijala prihvatiti manje od onoga
što zaslužuješ. Bila si i ostala vjerodostojna sebi."
"Samo sam željela tvoju ljubav. Žao mi je što sam se tako
tvrdoglavo borila sve ovo vrijeme", rekla je.
"Više nećemo tratiti vrijeme. Neka naše vjenčanje bude
kakvim god ga želiš, samo te molim da se brzo udaš za mene. Ne
želim više provesti nijednu noć bez tebe", molio ju je.
"Da, Josephe, naravno. Ne trebam ništa glamurozno. Samo
mi ti trebaš", rekla je.
"Draga moja Katherine, vrijeme je da se navikneš na glamur
jer ću te razmaziti. Bit ćeš moja kraljica."
Joseph ju je čvrsto stisnuo uz sebe. Ostatak noći proveli su
zagrljeni u nedovršenoj kući dok joj je on šaputao ljubavne
riječi.
"Joseph i ja dugo smo se ponašali poput dvije budale. Sada
možete razumjeti zašto smo toliko željeli da pronađete svoje
314
prave ljubavi", rekao je George kada je Katherine završila s

pričom.
"Prekrasno", rekla je Jessica začuđeno.
"Ne mogu vjerovati koliko ste toga prošli vas dvoje", rekla je
Amy šmrcajući.
"Ipak ste imali veliko vjenčanje. Gledala sam jednom
prilikom slike s vjenčanja. Tvoja haljina bila je poput one iz
bajke o Pepeljugi", rekla je Emily zbunjeno.
"Svi vrlo dobro poznajete Josepha. Premda je rekao da se
želi što prije oženiti, pobrinuo se da sve bude savršeno. Vjenčali
smo se nakon dva tjedna i bilo je to poput prave bajke. Imala sam
savršenu haljinu, a lokacija i uređenje bilo je prekrasno. Bio je to
najromantičniji dan u mom životu. Sada mi je drago da ga je
Joseph učinio tako posebnim. Tada mi je bilo stalo samo do
njega, a sve ostalo bio je lijepi dodatak. Najljepši dio tog dana
bio je njegov poljubac nakon što su nas proglasili mužem i
ženom. U tom trenutku znala sam da ćemo zauvijek biti zajedno.
Nikad mi nije prestao govoriti koliko me voli", rekla je
Katherine i obrisala suzu.
"I nikad neću prestati", šapnuo je Joseph.
U sobi je nastala tišina, a sve oči bile su uperene u Josepha
koji se konačno probudio iz kome i promatrao svoju suprugu.
"Josephe?"
"Volim te, Katherine. Danas, sutra i zauvijek. Uvijek ću te
voljeti." Njegov glas bio je promukao, ali svi su ga jasno
razumjeli.
315
"Budan si!" Katherine je plakala od sreće i radosti.

Kinsey je brzo ustala i pozvala doktora, a potom provjerila
njegove vitalne funkcije.
Joseph je jedva podignuo ruku i prstima dodirnuo lice svoje
supruge. Katherine se smijala i istodobno jecala.
"Toliko si mi nedostajao, Josephe. Molim te, nikad me više
ne ostavljaj. Tako mi trebaš", molila ga je.
Kakav intiman trenutak, pomislila je Kinsey sanjivo i
odmaknula se od Josepha. Njihova ljubav obasjala je cijelu sobu.
Svi su se divili njihovoj ljubavi koja se ponovno sjedinila i bila
jača nego ikad.
***
Ostatak dana bio je vrlo aktivan za sve. Liječnik je stigao i
napravio kompletan pregled Josepha. Od početka je tvrdio da bi
se Joseph mogao probuditi u bilo kojem trenutku, ali i sam je bio
iznenađen kada ga je ugledao tako ornog.
Joseph je imao problema s govorom, ali kako se dan bližio
svojem kraju, skupio je sve više snage. Fizioterapeuti koji su
svaki dan radili na njegovim mišićima omogućili su mu da ne
bude ovisan o kolicima kad ustane iz kreveta.
No, liječnik ga je upozorio da se u početku ne smije izlagati
naporu. Trebat će neko vrijeme prije nego što će se moći
uspinjati i spuštati stubama. Joseph za to nije mario. Bilo mu je
važno daje budan. On i Katherine nisu skidali poglede ni ruke
jedno s drugoga.
316
"Čestitam ti, brate. Tako sam sretan zbog tebe", rekao je

Joseph nasmiješeno.
"Hvala ti, Josephe. Čekali smo da se ti probudiš. Htjeli
bismo ovdje imati malu ceremoniju vjenčanja jer smo se,
uostalom, u ovoj kući i upoznali", rekao je George.
"Mislim daje to savršena ideja. Nisam baš siguran bi li to
trebala biti mala ceremonija..."
"Josephe Andersone, da se nisi usudio proturječiti mi i
miješati se u moje odluke kao što to činiš sa svojom djecom. Ja
sam star čovjek koji je proživio svoj život. Želim samo
jednostavnu ceremoniju sa svojom prekrasnom dragom. Ona se
slaže s time", rekao je George.
"Možeš li mi dodati nešto za piće?" pitao je Joseph
slabašnim glasom.
"Nemoj misliti da ću popustiti zbog tvojeg stanja. Ne mislim
promijeniti mišljenje. Želim malu ceremoniju, čuješ li me?"
rekao je George s osmijehom na licu.
"Dobro, razumio sam", rekao je Joseph glasnijim tonom.
"Tako sam i mislio", odgovorio je George, hihotajući se.
Kasnije im se pridružila Esther i njih troje započeli su
planirati ceremoniju. Premda je Joseph povremeno nezadovoljno
gunđao, nije im se previše protivio.
George je bio zadivljen što će mu Esther postati žena za
samo dva tjedna. To mu je bilo i više nego dovoljno za sreću.
317
DVADESETO POGLAVLJE
Kinsey je gledala u test za otkrivanje trudnoće. Po stoti put

provjeravala je upute koje su se nalazile u kutiji. Zatim je
provjerila i druga dva testa. Na svima je bio jednak rezultat. Oči
su joj se napunile suzama kada su nepobitni dokazi napokon
stajali ispred nje. Trebala je Cassie.
Ona će je uvjeriti da će sve biti u redu i da nije sama. Bit će
joj podrška bez obzira na sve. Bila je iznenađena svojom
reakcijom.
Oslonila je glavu na stol i plakala, potom se smijala i onda
ponovno plakala. Možda je polako gubila razum. Definitivno se
tako osjećala.
Nakon pola sata uzela je mobitel u ruke.
"Možemo li se naći?"
"Gdje?"
Cassie nije trebala nikakvo objašnjenje. Emocije u Kinseynu
glasu bile su dovoljne snažne da ostavi ono što je dotad radila i
pristane se naći s njom. Kinsey je predložila park koji je bio na
pola puta, odjenula kaput i izišla kroz vrata. Obrisala je suze s
lica i sjela u svoj auto.
Prva je stigla i smjestila se na klupu, a u rukama je čvrsto
držala testove.
318
Cassie joj se pridružila nekoliko minuta kasnije. Sjela je na

klupu bez riječi. Kinsey joj je pokazala sva tri testa. Cassie je
pogledala testove, a potom usmjerila pogled na Kinsey. Izgledala
je zabrinuto.
"Kako se osjećaš? Jesmo li sretne? Uzrujane? Osjećaš li
olakšanje? Ne znam što da radim, moraš mi reći kako se
osjećaš", rekla je Cassie.
"Ja... zbunjena sam. Mislila sam... daje to ono što želim, ali
nakon što sam napravila jedan po jedan test, osjećala sam se...
tužno", rekla je Kinsey sa suzama u očima.
"Razumijem te, Kinsey. Nekoliko tjedana mislila si da bi u
tebi moglo rasti dijete. Tvoje dijete. Sada kada si doznala da nisi
trudna, osjećaš se kao da si izgubila dijete koje si podsvjesno
očekivala. To je užasno", rekla je Cassie utješno.
"Ali... ja nisam udana. Nemam razloga biti tako uzrujana.
Trebala bih skakati od sreće. Znam da ću tako reagirati nakon
što razmislim o svemu. Tada ću shvatiti daje to dobro. Samo... ne
znam ni sama što da mislim", rekla je Kinsey zbunjeno.
"Sve u životu događa se s razlogom. Možda se ovo dogodilo
kako bi shvatila što uistinu osjećaš. Možda ne želiš biti tako
samostalna i neovisna kako uvjeravaš samu sebe. Jesi li u nekom
trenutku pomislila da to dijete ne bi bilo samo tvoje već i
Austinovo?"
"Nema djeteta, Cass", rekla je Kinsey.
"A što se događa s tobom i Austinom?"
319
"Ne znam. Imali smo malu prepirku one noći kad sam
napadnuta, a nakon toga je ostao cijelu noć uz mene. No, ujutro
ga nije bilo. Otišao je i više se nije vratio", rekla je Kinsey
jecajući. Mogla ga je nazvati, ali bila je previše ponosna da bi to
učinila. Pretpostavila je da ga je previše puta odbila i sada ju je
odlučio poslušati.
"O, moj Bože, ti si zaljubljena u njega, zar ne?" pitala je
Cassie.
"Da", priznala je Kinsey. Nije vidjela smisao u tome da
pokušava zavarati svoju najbolju prijateljicu.
"Onda moraš ići k njemu. Dopusti mu da bude uz tebe dok
prolaziš kroz ovo razdoblje i da ti bude oslonac. Nemoj se toliko
bojati da će te povrijediti jer time ćeš povrijediti samu sebe",
rekla je i primila Kinsey za ruku.
"Za njega je to bila igra, Cass. To je sve. Ja sam ga odbila i
vjerojatno sam bila prva žena koja je tako postupila. Potom je
trčao za mnom. Imali smo nevjerojatan seks i to mu je vratilo
samopouzdanje i tada je otišao", rekla je Kinsey. Osjećala se
poput budale.
"Mislim da ga podcjenjuješ. Pruži mu priliku. Mislim da ćeš
pronaći sreću ako to učiniš. Nešto sam zaista naučila iz
Josephove i Katherinine priče, a to je da ne smijemo gubiti
dragocjeno vrijeme jer je život prekratak."
"Ne znam, Cass. Moram razmisliti. Moji osjećaji su
trenutačno pomiješani i ne želim učiniti nešto što ću kasnije
požaliti."
320
"Možda vas dvoje trebate malo pomoći sa strane", zaprijetila

je Cass.
"Cassie, da se nisi usudila miješati se između nas, jesi li
čula? Kunem se da ću ti se osvetiti ako to učiniš", rekla je
Kinsey, gledajući je namrgođeno.
"Kinsey..."
"Obećaj mi da to nećeš činiti, Cass", rekla je Kinsey.
"Samo te želim vidjeti sretnu. Znaš koliko te volim",
oklijevala je Cassie.
"Cassandra, bolje ti je da mi odmah to obećaš", Kinsey joj je
prijetila.
"U redu", viknula je Cassie nezadovoljno.
Tek na povratku kući Kinsey je shvatila da joj Cassie
zapravo nije ništa obećala. Postala je nervozna. Cassie ne bi ništa
učinila. Njihovo prijateljstvo uvijek joj je bilo na prvom mjestu, a
tek onda su slijedili muškarci. Danje bio dovoljno naporan i više
nije mogla razmišljati o tome.
Ušla je u svoju sobu, zatvorila vrata i osvrnula se oko sebe.
Osjećala se tako usamljeno, više nego ikad prije.
Josephu je sada bilo bolje i više nije trebao medicinsku
sestru kod kuće. Znala je da će se boriti sa suzama kada dođe
trenutak da napusti njihovu kuću. Znala je da će joj svi
nedostajati. Voljela je brinuti se o Josephu, ali bila je presretna
što se oporavio.
321
Pogledala je u kalendar i shvatila daje večeras vjenčanje

Georgea i Esther. I ona je bila pozvana, ali ovako uplakana nije
mogla ići. Ne može podnijeti biti u Austi-novoj blizini.
Oči su joj postale teške i svladao ju je umor. Uspela se u
krevet i zaspala. Kasnije će još razmisliti o odlasku na vjenčanje.
***
"Ne mogu vjerovati da se tata danas ženi. To je tako čudno",
izjavio je Trenton.
"Znam što misliš. Jako sam sretan zbog njega, ali to je
zaista čudno. Posebno činjenica da se on ponaša kao zaljubljeni
tinejdžer", rekao je Max.
"Mislim daje to jako romantično. Esther se cijelo jutro
rumeni", dodala je Bree.
"Da, mislim daje to super. Već dugo nisam vidio tatu tako
sretnog. Naša selidba ovamo bila je jako dobra odluka za sve. Svi
ste u braku, a sada će se i tata oženiti. Čini se da smo napokon
odrasli", rekao je Austin.
"Kako to misliš mi? Ne vidim prsten na tvojoj ruci", rekao je
Trenton.
"Da, kako god."
Austin nije vidio Kinsey tjednima, ali nije je mogao izbaciti
iz svojih misli. S obzirom na to da se nije javila prošli tjedan,
pretpostavio je da nije trudna. Obećala je da će mu se javiti bude
322
li rezultat pozitivan. Iznenadilo ga je razočaranje koje je osjećao

zbog toga.
Kako se mogao osjećati kao da je nešto izgubio ako toga nije
ni bilo? Ništa mu nije imalo smisla.
"Austine Andersone, što ti misliš tko si? Ozbiljno? Misliš da
si nekakav božji dar ženama i da ih možeš imati i potom ih
napustiti? Što imaš za reći u svoju obranu?" Cassie je zagrmjela
kad je ušla u sobu.
"Što sam učinio?" pitao je, zakoračivši korak unatrag.
Njegova šogorica bila je vrlo temperamentna, zbog čega je
dodatno poštovao svog brata.
"Dušo, o čemu se radi?" pitao je Max kada joj je prišao.
"Nemoj ti meni dušo, Max", viknula je. Potom se ponovno
okrenula prema Austinu. "Što sam učinio? Stvarno me to pitaš?
Kinsey nije neka jeftina kurva. Ona je dama. I prekrasna je,
osjećajna, zabavna i fantastična osoba. Imao si sreće što se
zaljubila u tebe i sada misliš da to možeš samo tako odbaciti?"
Cassie je vikala na njega.
Austin je ostao bez riječi. Nikad nije vidio Cassie u takvom
stanju i bila je zaista impresivna, ali njezine riječi ostavile su ga
bez teksta.
Kinsey ga voli.
Voli.
Razmišljao je o toj djevojci koju nije mogao zaboraviti koliko
god se trudio. O njezinu osmijehu, naravi i strasti. Bila je
323
očaravajuća. Želio je biti s njom i to ne samo jednu noć ili tjedan

već neprestano. Želio ju je imati uz sebe. Želio ju je vidjeti kako
hoda prema oltaru gdje će izgovoriti bračne zavjete i poljubiti se
pred prijateljima i obitelji. Želio je da svi znaju daje njegova.
Nije je mogao pustiti... bio je zaljubljen u nju.
"Ja je volim", napokon je to izustio.
"Napokon je to izgovorio", rekao je Trenton nasmijano i
potapšao ga po leđima.
Pogledao ga je iznenađeno. Zaboravio je daje njegova obitelj
ondje. Cassie ga je promatrala sumnjičavo, ali barem više nije
bila bijesna na njega. Austin se nasmijao, podignuo Cassie u
naručje i zavrtio je u krug.
"Volim je. Zaista je volim!" vikao je, poljubio Cassie u čelo i
potom je spustio. "Hvala ti, Cassie. Moram ići do nje." Okrenuo
se, ali Max ga je zaustavio.
"Stani malo, Romeo", rekao je ponosno.
"Zašto?"
"Zar stvarno misliš da je najbolja ideja da je sad zaskočiš?"
"Da!"
"Misliš da će te pustiti u svoj apartman tek tako? Ona misli
da želiš samo vatreni seks i ništa više", rekla je Cassie.
Austinu je bilo neugodno. Nije mogao pogledati šogo-ricu u
oči. Što joj je to Kinsey rekla?
"Hajde, priberi se. Sve žene međusobno razgovaraju o tome i
da znam... dosta toga", rekla je Cassie.
324
Austin je izgubio bitku s neugodom koja ga je potpuno

preplavila. Osjetio je da se rumeni u licu. Stvarno nije mogao
razumjeti žene. Nikada ne bi htio znati ništa o seksualnom
životu svojih rođaka.
"Moraš imati neki plan. Prvu prepreku predstavlja ti ulazak
u njezin stan. Kako ćeš je nagovoriti da te pusti unutra?" pitao
je Trenton kao da govori iz vlastitog iskustva.
"Ne znam. Kucat ću", Austin je slegnuo ramenima. Njegov
odgovor sve ih je nasmijao.
"Jadnice, dobro da nas imaš jer nemaš pojma ni o čemu",
rekla mu je Bree nasmijano.
"Stvarno je voliš?" pitala ga je Cassie i pogledala ga duboko
u oči.
Nije osjetio paniku ni oklijevanje.
"Da, volim je, Cass. Volim je od onog trenutka kada sam je
ugledao na vašem vjenčanju i tada me ostavila bez daha. Samo
što to nisam mogao priznati. Očito nisam ništa drukčiji od ovih
idiota ovdje", rekao je, promatrajući ostale muškarce u sobi koji
su se počeli neugodno vrpoljiti kada su shvatili o čemu govori.
"U redu. Ovo je ključ od njezina stana. Povrijediš lije,
natjerat ću tvoju braću da se pobrinu za tebe, a ja ću im vrlo
rado pomoći u tome", zaprijetila mu je.
Austin ju je gledao zaprepašteno. Nije sumnjao u njezinu
ozbiljnost.
"Hvala ti što si joj tako dobra prijateljica."
325
"Ona to zaslužuje. A sada možeš k njoj", rekla je Cassie i

poljubila ga u obraz.
"U redu, dosta je bilo ljubljenja vas dvoje", rekao je Max,
privukavši Cassie u naručje. Pritom ju je posesivno poljubio.
Ovog puta Austina je zaustavio njegov otac.
Što je ovo, k vragu? Nekakva zavjera?
"Ne tako brzo, Austine", rekao je George.
"Vratit ću se na vjenčanje, obećavam", rekao je Austin dok
je gledao prema vratima. Želio je što prije otići do Kinsey.
"Ljubav ne može čekati. Uzmi si dovoljno vremena za
Kinsey", rekao mu je George.
"Zašto me onda zaustavljaš?"
Georgeu su se oči napunile suzama, a Austin je odmah
osjetio grižnju savjesti zbog svojih riječi. Posljednjih mjeseci
naučio je da je vrijeme ograničeno i da je potrebno cijeniti svaki
trenutak proveden s njim.
"Žao mi je, tata."
George mu nije dao da govori. Pročistio je grlo i pogledao
ga. Na licu su mu se izmjenjivali patnja i radost.
"Volio sam tvoju majku. Koliko mi je samo radosti donosio
svaki dan proveden s njom. Zvuk njezina glasa pri ulasku u kuću
bio je poput glazbe za moje uši. Stalno zahvaljujem Bogu što mi
je bila žena. Razumijem zašto ju je želio dovesti k sebi prije
vremena. Bila je toliko posebna", rekao je George slomljena
glasa.
326
Svi su gledali Georgea u tišini. Je li se možda predo-mišljao

u vezi s vjenčanjem s Esther?
"Nisam želio ponovno pronaći ljubav, ali čudno je to što
ljubav ne možeš birati već ona izabere tebe. Volio sam tvoju
majku i uvijek ću je voljeti. No, blagoslovljen sam novim
početkom. Esther me čini sretnim. Nasmijava me i zbog nje
osjećam slabost u koljenima. Svakog dana sve više zaljubljen
sam u nju i ponosan sam što će mi biti supruga. U redu je
predati nekome svoje srce ako ta osoba to zaista zaslužuje",
nastavio je George sa sjajem u očima.
Austin se nadao da će ljubav između njega i Kinsey biti
jednako snažna.
George je otvorio dlan i jedna suza pala je na prsten koji je
držao u ruci.
"Tvoja majka nosila je ovaj prsten trideset godina.
Posljednje noći koju smo proveli zajedno, a tada je već znala daje
na odlasku s ovog svijeta, ležali smo u krevetu i razgovarali o
našoj obitelji. Natjerala me da joj obećam da će njezin prsten
dobiti netko od vas. Rekla je da će onome tko će ga nositi
donijeti vječnu sreću u ljubavi. Rekla je da ću prepoznati pravi
trenutak jer će ona tada biti uz mene i paziti na našu djecu",
rekao je George dok su ga svladavale emocije.
Austin je pogledao svaku ženu u sobi i sve do jedne su
plakale. K vragu, čak su i muškarci nastojali zadržati miran
izraz lica.
Okrenuo se svojem ocu koji ga je gledao nasmijano.
327
"Ti si taj, Austine. Uzmi prsten svoje majke. Ponašaj se

prema svojoj budućoj ženi kao prema kraljici jer ona to i jest.
Čuvaj je, tješi je i svakog dana joj govori daje ona svjetlost u
tvojem životu. Uvijek je poštuj."
George je stavio prsten na Austinov dlan i potom nježno
stisnuo njegove prste. Još jednom je potapšao sina po ruci.
Nasmijao se Austinu i ostalima u sobi, pogledao prema kutu
sobe i zatvorio oči. Zatim je, bez riječi, izišao iz sobe.
Austin je otvorio dlan i pogledao sjajan dijamantni prsten, a
srce mu se ispunilo neobičnom toplinom. Zatvorio je oči i na
jedan trenutak njegova majka ponovno je bila uz njega i grlila
ga.
Otvorio je oči i pogledao ostale. Nasmijao se.
"Ovo je dan vjenčanja. I bit će to prekrasan, sunčan dan i
zato želim da svi prestanete biti tužni. Sada idem moliti za
oprost i nadam se da ću osvojiti tu djevojku", rekao je i projurio
kroz vrata. Sva tuga nestala je dok je jurio prema svojoj
budućnosti.
Austin je brzo stigao do Kinsey, obarajući rekorde brzine u
Seattleu.
Srce mu je snažno udaralo dok se uspinjao stubama do
njezina stana i potom osluškivao zvukove pokraj vrata. Iznutra
se ništa nije čulo pa je polako ugurao ključ u bravu i pritisnuo
kvaku.
328
Osjećao se poput provalnika kada je ušao u njezin privatni

prostor. Soba je bila zamračena, a vrlo malo svjetla ulazilo je
kroz zastore.
Zatvorio je vrata za sobom i oprezno koračao malom sobom.
Na kraju hodnika ugledao je otvorena vrata koja su vodila u
drugu sobu. Pogledao je unutra i pronašao je kako opušteno
spava dok joj je kosa raspušteno padala preko jastuka.
Uzbudio se dok ju je promatrao ondje na krevetu, a na sebi
je imala samo običnu majicu koja je otkrivala savršene obline
njezine stražnjice.
"Najprije prioriteti", podsjetio se, a zvuk njegova glasa nije
je probudio već se samo pomaknula na drugu stranu.
Sjeo je na rub kreveta i rukom joj podragao kosu.
"Kinsey, probudi se. Moram razgovarati s tobom", šapnuo je
kada se počela pomicati. Osjetio je grč u želucu kada se okrenula
na leđa otkrivajući mu svoje, jedva prekriveno, tijelo. Samo su
njezine grudi bile zaštićene od njegova pogleda. Trudio se biti
pristojan i ne gledati kako izmjenjuje položaj nogu.
Legnuo je pokraj nje, a njegova izdržljivost došla je do
samih granica.
"Kinsey, molim te, probudi se. Moram razgovarati s tobom",
rekao je glasnije.
"Austine?" promrmljala je zatvorenih očiju.
"Da, ja sam. Moram razgovarati s tobom."
"Poljubi me", rekla je.
329
"Najprije moramo razgovarati", rekao je.

"Mmm, tako te trebam. Molim te", rekla je i približila se
njegovu tijelu.
Austin se potpuno izgubio. Kako bi je mogao odbiti tako
prekrasnu. Njezine crvene usne pozivale su ga na poljubac. Samo
jedan mali poljubac i onda će prestati. Samo jedan poljubac...
***
Kinsey se probudila kada ju je Austin počeo ljubiti. Znala je
daje to on i prije nego stoje otvorila oči. Poznavala je njegov
miris i okus. Poznavala je njega.
Otvorila je oči i šokirala se kada je shvatila daje on doista
ovdje i da joj upravo jezikom miluje usta. Ono što ju je još više
iznenadilo je to da su njezine ruke bile oko njegova vrata i da ga
je privlačila k sebi dok se bokovima upirala u njegovo čvrsto
tijelo.
Pomaknuo je ruku prema njezinu boku i podignuo joj majicu
prema gore i tada je osjetila kako je preplavljuje žudnja, a sve
njezine misli odjednom su iščeznule. Stenjala je dok joj je
jezikom istraživao svaki kutak usana i podizao ruku prema
njezinim grudima. Svojim pokretima dokazivao je daje želi
posjedovati.
Bila je opčinjena njegovim mirisom, okusom, rukama i
tijelom. Privlačio ju je poput magneta i nije si mogla pomoći.
330
Pomaknula se prema njemu kako bije oslobodio patnje koju je

osjećala.
Zagrizao je njezinu donju usnicu, a rukama se domogao
njezinih grudi. Stisnuo joj je bradavicu, ostavljajući je bez daha.
Pobunila se kada se odmaknuo od nje. Izvadio je nešto iz
hlača i zatim skinuo odjeću sa sebe u rekordnom roku. Ubrzo je
skinuo i njezinu majicu i svojem težinom legao na nju.
"Da", preklinjala je. Željela je osjetiti ga u sebi. Požuda ju je
izjedala iznutra. Više od svega željela je da uroni u njezinu
unutrašnjost.
"Ne još", upozorio ju je.
Jezikom se poigravao njezinim bradavicama i jednu po jednu
stavljao u usta.
Nastavio se spuštati niz njezino tijelo sve dok nije došao do
njezina otvora koji je bio spreman da ga istraži.
Gurnuo je prst unutra, a jezikom je lizao njezino natečeno
meso, tjerajući je na jecanje. Laganim pokretima jezika polako i
intenzivno doveo ju je do vrhunca.
Potom ju je nježno milovao dok je zadovoljstvo preplavilo
njezino tijelo i poslalo ga u ekstazu.
Polako se odmaknuo i poljupcima se vratio do njezina lica, a
njegov pogled bio je ispunjen mračnom požudom.
Pomaknuo se u stranu, navukao kondom i potom počeo
kliziti u njezino drhtavo tijelo.
331
Povukao ju je za kosu i požudno je poljubio dok se strastveno

i snažno zabijao u nju.
"Oh, Kinsey, to", jecao je, a njegovi pokreti bili su sve brži.
Posegnula je za njegovom čvrstom stražnjicom i osjetila
pomicanje njegovih mišića pod njezinim dlanovima.
Ponovno ju je doveo do ruba i još dalje i dalje...
Jecala je dok je upadala u more smiraja i zadovoljstva.
Čvrsto ga je držala dok je svršavala.
"Kinsey!" Austin ju je zazivao u ekstazi, a potom je i on
ispunio njezinu unutrašnjost svojim zadovoljstvom.
Polako je zaustavljao pokrete sve dok se nije zaustavio.
Kinsey ga je i dalje držala nogama obuhvaćenim oko njegovih
bokova.
"Mogao bih to raditi cijeli dan, Kinsey. Tvoje tijelo i okus
tvoje kože... to što mi radiš ne zaslužujem. Tako si prekrasna i
senzualna. Čim pomislim na tebe moje tijelo reagira. Želim te
svakog dana i zauvijek", rekao je i poljubio joj vrat.
Pomaknuo ih je na stranu, a njegov penis i dalje je ostao u
njezinoj toploj unutrašnjosti. Ne bi mogla još jednom to učiniti,
njezino tijelo to ne bi izdržalo.
"Zbog tebe se osjećam kao da bih mogao letjeti, Kinsey. U
tvojim rukama osjećam se nepobjedivo. Nisam mislio ovo raditi
prije razgovora s tobom, ali ležala si ovdje i bila si tako
neodoljiva. Pogled na tvoje tijelo me odmah uzbudi i izgubim
razum", nastavio je. Kinsey se topila zbog njegovih riječi.
332
"Ja... ne mogu razmišljati dok me diraš", priznala mu je.

Zadovoljno se nasmijao i potom nježno stisnuo njezine grudi
zbog čega je zastenjala.
"Dobro, onda nemoj puno razmišljati. Samo me poslušaj",
šapnuo joj je na uho.
"Što? Ja... Kako... Čekaj malo..." pokušala je postaviti
pitanje.
Htjela je znati kako je ušao u njezin stan. Što je htio? Htjela
je čuti odgovor, ali nije se mogla dovoljno usredotočiti.
"Uvjerio sam Cassie da mi posudi ključ od tvojeg stana.
Morao sam s tobom razgovarati, a imao sam osjećaj da me nećeš
pustiti unutra", rekao je.
"Ne bih te pustila", potvrdila je njegovu pretpostavku.
Nasmijao se i ustima primio njezinu bradavicu.
"Volim te, Kinsey. Toliko te volim da me razdire pomisao da
ne mogu biti bez tebe. Trebam te. Da, trebam tvoje tijelo i tvoju
toplinu. Želim te zadovoljavati na tisuće načina. No, više od
toga, trebam te pokraj sebe svake noći. Želim da ostariš uz
mene. Želim imati djecu s tobom, gledati ih kako rastu. Želim
sve to. Volim te... toliko te volim", završio je misao u jednom
dahu i poljubio je.
Gledala ga je začuđeno i bez riječi. Pokušala je nešto
izgovoriti, ali riječi nisu izlazile iz nje.
"Volim te", ponovio je i usnama joj milovao vrat.
333
"Trebam te", nastavio je. Nježno je pomicao bokove uz nju.

Bilo je tako zarazno. Podignuo se i pogledao je ravno u oči.
"Volim te, Kinsey."
Odjednom ju je preplavila nevjerojatna radost. Mislila je da
će joj srce eksplodirati. On je voli. Nije to rekao tek tako.
Pokazao joj je to najbolje što je znao. Volio ju je riječima, tijelom
i dušom. Volio ju je.
"I ja tebe volim", napokon je prošaptala.
Primila se još snažnije za njega i njihova tijela ponovno su se
sjedinila. Izgubili su se jedno u drugome.
Vodili su ljubav satima, a činilo se kao da traje danima.
Izgubili su pojam o vremenu.
Ponovno ju je doveo do vrhunca, a tijelom joj je strujao val
zadovoljstva. Zatvorila je oči i zaspala, prekrivena njegovim
tijelom.
"Kinsey, probudi se."
"Ne..."
"Hajde, Kinsey. Moramo stići na vjenčanje."
"Neee..." protestirala je i približila mu se.
"Mmmm, zbog tebe ću propustiti očevo vjenčanje. Nikad mi
to neće oprostiti", rekao je Austin nasmiješeno dok je rukom
dodirivao njezino tijelo.
"Previše sam omamljena", mrmljala je, ali istodobno je
pritiskala bokove uz njega.
334
"Mučiš me, Kinsey. Mislim da ću uskoro umrijeti od

seksualne iscrpljenosti", rekao je i poljubio je u vrat.
Napokon je otvorila oči i zatreptala. Stvarno je bio tu,
pokraj nje, a njihova gola tijela bila su isprepletena.
"Ovako mogu i umrijeti", rekla je.
"Ne mogu vjerovati da si moja. Doista si moja", rekao je s
divljenjem.
"I ja bih mogla reći isto", rekla je, nadajući se da ovo nije
samo prekrasan san.
"Ne mogu vjerovati da nisam ovo napravio kako treba",
uzviknuo je i skočio iz kreveta.
Kinsey se odmah usprotivila. Koliko god je osjećala bol u
mišićima za koje nije ni znala da postoje, željela je još.
Nije se mogla zasititi njegova dodira. Pohlepno je
promatrala njegovu čvrstu stražnjicu dok se saginjao kako bi
uzeo nešto iz džepa. Kada se okrenuo i pokazao svoju impresivnu
muškost osjetila je stezanje u bedrima.
Prišao joj je i podignuo je na noge. Gledao ju je očima punim
ljubavi. Zaboravila je disati kada se spustio na koljeno i
pogledao je s obožavanjem.
"Kinsey Shelton, ti si moj svijet. Mislio sam da znam što je
ljubav, ali ti si mi dokazala suprotno. Volim svoju obitelj i
prijatelje, ali nisam upoznao ljubav sve dok nisam mislio da sam
te izgubio. Zbog tebe moje srce kuca. Zbog tebe se budim
335
svakog jutra. Zbog tebe..." zajecao je, a oči su mu se ispunile

suzama.
"Austine..." pokušala mu je pomoći, ali odmahnuo je glavom.
Želio je završiti misao. Nije pokušala spriječiti svoje suze koje su
se slijevale niz njezino lice dok je promatrala tog čovjeka koji je
želio njezinu ljubav.
"Ti me činiš potpunim. Ovo je bio prsten moje majke.
Zavoljela bi je da je živa. Znam da ona voli tebe. I znam daje
sada presretna. Molim te, udaj se za mene. Dopusti mi da te
volim do kraja svojeg života", završio je.
Nije mogla doći do riječi. Osjetila je nabijanje pulsa u grlu i
otvorila usta da nešto kaže, ali riječi nisu izlazile.
"Ako želiš novi prsten kupit ćemo ga..."
"Da." Prekinula ga je. "Da, udat ću se za tebe, Austine i s
ponosom ću nositi ovaj prsten. Zaista sam dirnuta što mi nudiš
nešto tako posebno. Udat ću se za tebe. Katkada ću sve
upropastiti. Plakat ću bez razloga, izgorjet će mi pokoji ručak
jer se udubim u čitanje dok kuham, vikat ću na tebe kad imam
loš dan i pokatkad ću biti potpuno iracionalna, ali uvijek ću te
voljeti. Ti me činiš sretnom i potrebnom", ponovno je ostala bez
riječi dok je jecala od sreće.
Austin je stavio prsten na njezin prst i nije mogla skinuti
pogled s njega dok joj je ljubio zglob i obećavao joj vječnu ljubav
i međusobno poštovanje.
Primio ju je u naručje i vrtio je u krug, ne skidajući usne s
njezinih.
336
Na kraju su prilično zakasnili na vjenčanje.
***
"Želio bih održati zdravicu. Čestitam Georgeu i Esther.
Drago mi je da je tako dobre i drage ljude spojila ljubav. Uvjeren
sam da su pred vama mnoge godine sreće. Nemojte zaboraviti da
vrlo rijetko dobijemo još jednu šansu za pravu ljubav. Želim da
uvijek cijenite jedno drugo, volite se u dobru i u zlu i uvijek
budite jedno uz drugo", rekao je Joseph.
Svi su počeli pljeskati i pozdravljati sjedinjenje Georgea i
Esther. Gosti su im prilazili i čestitali im na braku, a oni nisu
ispuštali jedno drugo iz vida.
Kad je zasvirala glazba, George je zavrtio Esther na plesnom
podiju i pokazao djeci kako plešu pravi znalci. Klizili su podijem
kao da im noge uopće ne dodiruju tlo. Izgledali su poput Ginger
Rogers i Freda Astairea.
Kada su završili s prvim plesom, svi su im pljeskali, a oni to
nisu ni primijetili jer su ostali u intimnom zagrljaju.
"Hajde, Josephe. Ovi dečki moraju naučiti kako se treba
ponašati prema jednoj dami", rekao je George kada je napokon
podignuo pogled. Esther se zacrvenjela, oči su joj sjajile, a
osmijeh joj je preplavio usne. Izgledala je zadovoljno i
zaljubljeno.
337
"Mene ne moraš nagovarati." Okrenuo se prema svojoj

supruzi. "Katherine", pozvao ju je i pružio joj ruku. Spremno ga
je slijedila na podij.
Glazba je započela zvukom violina. Joseph se približio
Katherine i polagano je vrtio u krug uz taktove francuskog
valcera.
George se nasmijao svojem bratu koji se izgubio u očima
svoje supruge, a njihova tijela sinkronizirano su slijedila zvuk
violina dok su ih ostali gosti zadivljeno promatrali.
"Pleši sa mnom", rekao je George Esther i povukao je natrag
u svoje naručje, a potom su slijedili Josepha i Katherine na
podiju.
"Nikad nisam vidio tatu kako pleše", rekao je Lucas dok je
zadivljeno gledao ples svojih roditelja.
"Neodoljivi su", uzdahnula je Amy dok je promatrala , dva
zaljubljena para na podiju.
"Da, zaista jesu", rekao je Alex i privukao Jessicu bliže k
sebi. "Hoćemo li?"
Kimnula je i Alex ju je poveo na plesni podij, a ostali su ih
ubrzo slijedili.
***
"Vidim da si nas napokon odlučio počastiti svojom
prisutnošću, Austine", začuo se Josephov glas iz gomile.
338
Austin je bio presretan. Na trenutak je zahvalio Bogu što su

mu uslišane molitve. Dobio je i više nego što je tražio. Njegov
otac pronašao je sreću, Joseph se potpuno oporavio, a ljubav
njegova života pristala je udati se za njega.
"Morao sam učiniti nešto što nije moglo čekati", odgovorio
je Austin nasmiješeno i držeći Kinsey za ruku kako bi svima dao
do znanja da je ona razlog njegova kašnjenja.
"Što je to toliko važnije od vjenčanja tvojeg oca?" pitao je
Joseph, promatrajući njihove isprepletene prste.
"Morao sam uvjeriti ovu prekrasnu ženu da se uda za mene,
premda ni sam ne znam kako sam to uspio", rekao je ponosno.
U sobi je na trenutak nastala tišina. U pozadini je svirala
glazba, a polako su svi počeli shvaćati što je Austin upravo
izgovorio. Najprije je Cassie pojurila prema njima i oboje ih
zagrlila.
"O, svaka čast, dečko", rekao je Joseph tiho i emotivno.
Austin je znao kako se osjeća.
"Molim šampanjac", viknuo je Joseph, a konobari su se
odmah pojavili s punim čašama. Odrasli su uživali u pjenušavom
piću, dok je djeci i trudnicama ponuđen bezalkoholni šampanjac.
"Imamo toliko razloga za slavlje. Doista. Nazdravljam
ljubavi, brakovima, djeci i obitelji", rekao je Joseph glasno.
Svi su podignuli čaše u zrak, a potom uzbuđeno nastavili
razgovor o svim događajima i zabavljali se do jutra.
339
***
Mjesec dana kasnije Austin je stajao nasred plaže. Primio je
svoju suprugu u naručje i nježno je poljubio. Okrenuo se prema
svojoj obitelji i pogledao ih s neviđenom radošću.
"Predstavljam vam gospodina i gospođu Anderson", rekao je
svećenik, a Austin i Kinsey prolazili su bosonogi pokraj
uzvanika.
Austin ju je poveo do velikog šatora gdje je svirala glazba i
odmah je odvukao do plesnog podija.
"Jesam li ti danas spomenuo da te volim?"
"Jednom ili dvaput, da", odgovorila je Kinsey i oslonila
glavu na njegova prsa.
"Ne mogu vjerovati da sam te uspio osvojiti, Kinsey, ali
znam da ću zbog toga biti zahvalan do kraja života. Volim te
beskrajno."
"I ja tebe volim, Austine Andersone. Ne mogu vjerovati daje
bilo trenutaka kada sam bježala od tebe."
"Bila si vrlo mudra. Ionako te namjeravam oteti odavde",
rekao je i podignuo obrvu.
"Obećanja, obećanja."
"Za mene je ovo nepotrebno. Mogli bismo se potajno iskrasti
u našu sobu. Imam planove", rekao je i pogledao je ravno u oči.
"Slažem se", odgovorila je oduševljeno.
Austin ju je primio za ruku i uzbuđeno su krenuli prema
izlazu, sretni što su uspjeli pobjeći Josephu i ostalima.
340
"Ja ću..."
"Vratite se jer je vrijeme za tortu", prekinula ih je Cassie
vrlo zadovoljnog izraza lica.
"Cass..." započela je Kinsey.
"O, da. Osveta je slatka", odgovorila je Cassie i ugurala se
između njih dvoje i potom ih počela vući natrag prema gostima.
"Stvarno si zločesta", rekla je Kinsey iako je znala da to
zaslužuje.
"Znam. Čekala sam ovaj trenutak od svojeg vjenčanja. A
sada, patite kao što smo i mi", rekla je i zlobno se nasmijala.
Kinsey je odustala i dopustila joj da ih odvede natrag. S
čežnjom je promatrala supruga i pomislila kako je osveta zaista
grozna stvar.
***
"Nisi završila priču do kraja, mama. Na trenutak sam na to
zaboravila uz sva uzbuđenja proteklih dana, od tatina buđenja
do dva vjenčanja u obitelji. Što se na kraju dogodilo s
kompanijom?" pitala je Amy dok su sjedili pokraj vatre. Djeca su
spavala, a odrasli su uživali u večernjem druženju.
"Da, imaš pravo. Što se tiče tvojeg pitanja, ovo je ista
kompanija koju je vaš djed osnovao. Odbor se sastao i glasao za
Josepha te je on izabran za predsjednika, nekoliko tjedana
poslije našeg vjenčanja. Neilson je bio bijesan i neprestano nam
je prijetio. Bilo je zaista tužno gledati ga takvoga", rekla je
Katherine.
341
"Što se uopće dogodilo s njim? Nikada nisam vidio njegovu

sliku?" pitao je Lucas.
"Dogodilo se nešto tragično. Nismo čuli ništa o njemu
nekoliko godina. Onda se jednog dana na našim vratima pojavila
žena s djetetom u rukama i tvrdila je da je Neilsonova žena. Bila
je otprilike dvadeset pet godina mlađa od njega. Joseph nije bio
kod kuće, a ja nisam znala što bih učinila pa sam je pozvala
unutra, što možda i nije bila pametna ideja. Rekla mi je da je
Neilson umro od srčanog udara. Rekla sam joj neka pričeka da
se Joseph vrati kući i onda ćemo nešto smisliti. Kada sam se
ujutro probudila, više je nije bilo. Uzela je deset tisuća dolara
koje je Joseph držao u svojem uredu i nestala. Joseph ju je
pokušao pronaći jer je znao da bi njegov otac želio da tako
postupi, ali nismo mogli doći do nje. Nikada nismo doznali je li
uopće govorila istinu."
"To je tako tužno", rekla je Emily.
"Da, zaista jest. Mi bismo joj svakako da li novac, ali možda
nije govorila istinu pa je željela uzeti ono što može prije nego što
doznamo. Vjerojatno nikad nećemo doznati istinu."
"Je li Nielson doista umro?" pitao je Trenton.
"Da. To su nam potvrdili. No, ako je i bio s nekime, to nije
bio pravi brak", rekao je Joseph. Bilo je očito da ga još uvijek
muče ti događaji, čak i nakon toliko godina.
"Žao mi je", rekla je Bree.
"I meni, dušo. Ako je to dijete zaista bilo član obitelji
Anderson, mi bismo se pobrinuli za njega", rekao je Joseph.
342
"Tako je. Nikada ne bismo iskalili ljutnju koju smo osjećali

prema Nielsonu na nevinom djetetu", rekao je George.
"Zato što ste obojica časni ljudi. Takvi se više ne rađaju",
rekao je Austin ponosno.
"Imali smo divnog oca na kojeg smo se ugledali", rekao je
Joseph, a George se složio s njim.
"Naša priča imala je dobar završetak. Kao što svi znate,
živjeli smo zauvijek sretni", rekla je Katherine i nasmijala se
svojem suprugu.
"Želim da i vaše priče budu takve. Jednoga dana vi ćete
svojoj djeci pričati o svojim počecima. Veze se grade na dobru i
zlu, a naše karaktere oblikuju načini na koje se nosimo sa
svakom situacijom. Hvala svima što ste bili uz Katherine dok
sam bio bolestan. I hvala što ste svakog dana jedni uz druge",
rekao je Joseph i podignuo čašu.
"Živjeli, živjeli!" izgovarali su svi u sobi.
Ostali su družiti se do dugo u noć, prisjećajući se prošlosti i
planirajući budućnost.
343
EPILOG
Joseph je pogledao svoju obitelj koja se okupila za

stolom. Svi su govorili u isti glas i tako pravili veliku buku, ali
bili su sretni i zahvalni što su još jednu godinu svi na okupu.
Doista je volio Dan zahvalnosti.
Kao i obično, bilo je mnogo toga na čemu je bio zahvalan.
Još jednu godinu proveo je uz svoju suprugu. Promatrao ju je i
pomislio kako je i dalje prekrasna. Znao je da je bila vrlo
uplašena dok je ležao u komi prošle godine. Bilo mu je žao što ju
je doveo u takvu situaciju. Godinu dana prije obećao joj je da je
nikad više neće povrijediti, ali nije uspio održati obećanje.
Sada je znao da mora učiniti sve što je moguće kako se to ne
bi ponovilo. Riješio se svojih brzih automobila. Više ga nije
privlačila takva vrsta uzbuđenja. Jedino što mu je trebalo bila je
njegova predivna žena i ljubav njegove velike obitelji.
Uz njega su sjedili George i Esther koji su izgledali kao
mladi par na bračnom putovanju, čak i sada, nakon što je prošla
godina dana od njihova vjenčanja. George ga je pogledao i
namignuo mu, što je nasmijalo Josepha. Njegov brat bio je
zaista dobar čovjek.
Potom Lucas i Amy. Već su osam godina u braku. Kako je
samo vrijeme proletjelo. Njihova djeca tako su brzo narasla.
Obožavao je sve svoje unuke, ali i unuke svojega brata. No,
344
Jasmine je imala posebno mjesto u njegovu srcu. Ona je bila

njegova prva unuka. Predstavlja početak nove generacije.
Svakog dana zahvaljivao je Bogu na povezanosti s njom.
Njegove oči zatim su se pomaknule prema Alexu koji se
upravo nagnuo prema Jessici i šapnuo joj nešto zbog čega se
zacrvenjela. Nije znala da ih netko promatra, a Joseph se
nasmijao kada se približila Alexu i poljubila ga.
Jacob se vrlo brzo počeo buniti iz svoje stolice i oboje su mu
se nasmijali. Zatim je Alex primio svog sina i snažno ga zagrlio.
Jacob je protestirao, ali Joseph je vidio ljubav koju je dječak
osjećao prema roditeljima.
Mark i Emily razgovarali su s Trentonom i Jennifer. Postali
su tako bliski. Svi su se međusobno voljeli i poštivali, ali Emily i
Jennifer posebno su se zbližile. Josephu je bilo drago vidjeti da
članovi obitelji ujedno postaju i dobri prijatelji.
Mark je rekao nešto što je nasmijalo Trentona. Emily ga je
udarila po ruci, ali osmijeh na njezinu licu odavao je da Mark
nije u velikim problemima. Mark se brzo okrenuo prema njoj i
poljubio je. Kad se odmaknuo, Emily se zacrvenjela, ali izgledala
je vrlo zadovoljno.
Mladi Trevor odrastao je u muškarca. Uskoro će slamati
srca. Bio je zgodan poput svog oca. No, izgled ionako nije bio
toliko važan već njegovo neiskvareno srce.
Odjednom je Trenton ustao i zgrabio Jennifer za ruku.
Mislio je da u tom kaosu nitko neće primijetiti ako nestanu na
neko vrijeme. No, Joseph je i to opazio. Smijao se dok je
345
promatrao svog nećaka kako odvodi svoju suprugu da bi im

priuštio nekoliko trenutaka privatnosti.
Joseph se usmjerio na Maxa. Max je bio tvrdoglav kad je
bila u pitanju ljubav. Svi su bili takvi, ali Joseph se najviše bojao
za Maxa. No, nije trebao uopće brinuti jer mu je Cassandra bila
savršena supruga. Na Maxa je prenijela zaraznu radost i
vedrinu.
Joseph je primijetio kako ju je Max uvijek dodirivao. Držao
je ruku na njezinim leđima ili joj dodirivao koljeno dok su sjedili.
Svaka njegova kretnja pokazivala je koliko je voli.
Bree se smijala nečemu što je Chad rekao. Sjedio je
nasuprot Marku i njih dvojica vodila su vrlo zabavan razgovor.
Vjerojatno su komentirali Trentonovo iskradanje iz sobe.
Joseph je pretpostavio da su obojica bila ljubomorna što se
nisu prvi toga sjetili. Chad se okrenuo i pogledao Bree, približio
je k sebi i poljubio je. Ostavio ju je bez daha i zatim se vratio
razgovoru s Markom.
I na kraju, bio je tu Austin. Sjedio je u kutu sobe, a u
njegovu krilu sjedila je Kinsey s njihovom kćeri Isabelle u
naručju. Imala je samo tjedan dana i bila je tako malena i
nježna, baš poput svoje majke. Joseph je znao daje njihova ljubav
snažna i da će trajati zauvijek.
Njegova obitelj bila je potpuna. Svi su bili u sretnim
brakovima i uživali su u životu. Ništa više nije želio.
Promatrao ih je kako međusobno razgovaraju i zabavljaju se
dok su se djeca igrala oko njih.
346
"Uspjeli smo u svemu, Katherine", rekao je tihim glasom.

"Da, Josephe, jesmo", složila se s njim. "Da nisam tako
sretna i zadovoljna zbog ove velike obitelji, imao bi problema sa
mnom, znaš?"
"Nemam pojma o čemu govoriš", rekao je. Trudio se zvučati
sasvim nevino.
"Ne možeš me prevariti, Josephe Andersone. No, dopustit ću
ti da misliš kako si uspio u tome", rekla je i uputila mu pogled
pun ljubavi.
Joseph ju je promatrao na trenutak, a potom je nježno i
dugo poljubio. I nakon četrdeset godina braka oduzimala mu je
dah.
Ustao je i čekao da svi za stolom utihnu. S obzirom na to
daje obitelj svake godine bila sve veća, bilo je potrebno duže
pričekati da nastupi tišina. No, to mu nije bilo teško.
"Stigao nam je još jedan Dan zahvalnosti. Kao i svake
godine do sada, imamo mnogo razloga za zahvalnost. Imamo
dobar obiteljski posao, a i zapošljavamo mnogo radnika. Zdravi
smo, nekih dana više, nekih manje. A ono najvažnije jest da
imamo jedni druge." Zaustavio se boreći se s emocijama.
Svi su sjedili u tišini i čekali da nastavi. Katherine je ustala
pokraj njega i primila ga za ruku. Pogledala ga je sa sjajem u
očima, a potom se okrenula prema ostalima.
"Imamo jedni druge danas, sutra i zauvijek", završila je tiho.
Svi su podignuli čaše i nazdravili tome u čast.
347
***
"Što ćemo sada?"
"Ne znam, George", odgovorio je Joseph.
"Mislim, ne mogu se žaliti. Imam predivnu suprugu, unuke i
cijelu obitelj na okupu, ali..."
"Znam, brate, znam što misliš", rekao je Joseph.
George i Joseph sjedili su pokraj vatre i točili si piće.
Ostatak obitelji družio se u drugoj sobi. Braća su se iskrala na
trenutak i uživala u piću dok su se grijala uz kamin.
"Neće proći dugo vremena, a naši unuci bit će odrasli ljudi",
rekao je George.
"Hmm, imaš pravo", odgovorio je Joseph i uspravio se.
"Da, pogledaj samo kako je brzo prošlo ovih deset godina.
Kakvih deset, dvadeset i pet godina je proletjelo! Ponekad
zaboravim koliko sam star."
"Pregrizi jezik, George. Starimo poput dobrog viskija",
Joseph je rekao.
"U početku sam jedino želio imati unuke. Mislio sam da se
moji momci nikada neće skrasiti. Sada kada su mi se ostvarile
želje, nedostaje mi ono silno planiranje i skrivanje. Postao sam
sve mudriji oko pronalaženja trikova kojima sam ih prevario",
rekao je Joseph ponosno.
"Morat ćemo se zabaviti nečim drugim dok naši unuci ne
porastu", uzdahnuo je George.
348
"Josephe, vrijeme je za desert", rekla je Katherine kada su

ona i Esther ušle u sobu.
"Odmah dolazimo, draga", odgovorio je Joseph.
"Zaista smo blagoslovljeni", rekao je George kada su dvije
žene izišle iz sobe.
"Pridružimo se našoj obitelji, George. Još uvijek mi nije
dosta slavlja."
"Tako mi je drago da si nam se vratio, Josephe. Mislim da
ne bih preživio da se nisi probudio iz kome", rekao je George dok
su ustajali i potapšao brata po ramenu.
"Ako mi se nešto dogodi, nećeš prestati uživati u životu i
živjeti ga punim plućima, George Andersone. Kada bi se nešto
takvo i dogodilo, ja bih sjedio uz svog oca i čekao vas ostale da
nam se pridružite. Želiš li me učiniti sretnim, uživaj u životu.
Obećaj mi da ćeš uvijek živjeti punim plućima, bez obzira na
sve."
"Ti si tako dobar čovjek, Josephe. Takvi ljudi su rijetki. A
sada, dosta s tim tužnim pričama. Idemo pronaći naše supruge."
Dvojica braće izišla su iz sobe, optimistični glede budućnosti
koja je pred njima.
349

Melody Anne - Milijarderov Posljednji Otpor

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Melody Anne - Milijarderov Posljednji Otpor

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BD

Scan i obrada : Viki – Book as passion & BD

Otac mojeg supruga jedan je od najboljih ljudi koje sam upoznala u

Dok sam pisala ovu knjigu, istodobno sam osjećala užitak i

za sebe u stvarnom životu, pa smatram da to zaslužuju i moji

sestara ni o erogenim točkama za nevjerojatan seks. Volim tebe i

"Ne mogu vjerovati da vrijeme tako brzo prolazi. Kao da sam

užasavam. Ono što ne zna, ne može je povrijediti, a ni mene."

"Uplašio sam se, Josephe. No, nisam želio da to drugi vide.

Siguran sam daje samo pitanje vremena i u jednom trenutku

su odmahivali glavama dok su im davali umjetno disanje. Nije

Godinu dana prije

"Stvarno zračiš. Toliko sam zahvalan za ona stalna izvješća,

"Nadoknadit ću ti to, Kins", odgovorila je Cassie umiljato.

Noć je bila ispunjena smijehom, plesom, hranom i susretima.

"Znam. Ne sjećam se da mi je haljina bila tako kratka na

Od Cassie je doznala da voli izlaziti s djevojkama. Nema

"Odlično sam, hvala na pitanju."

Kinsey ga je pogledala bez riječi. Znala je daje samouvjeren,

"O čemu je riječ?" pitala je Kinsey. Na trenutak je zbog

"Moraš ovo kušati", rekao je Austin brzo promijenivši temu.

"Kinsey, vrlo brzo postaješ nezaboravna", rekao je,

je izluđivao. Spustio je ruke niz njezina leđa i prstima joj

Lucas nije progovorio ni riječi. Spustio je slušalicu i skočio

"Naši očevi nalaze se u bolnici Harbor View." Lucas nije

bio otac o kojem je maštala. Njegov prerani odlazak bolio bi je

"Alex, ljutnja neće pomoći ni tvom ocu ni stricu. Molim te,

"Da, Esther, tako je", rekla je Katherine, istodobno se

"Trudim se raditi svoj posao. I ne želim vam dopustiti da

Uvijek je bila spremna boriti se za svoje pacijente, ali za

pomozi mi da iziđem odavde. Moram provjeriti kako je moj

"Zaustavite se! Ne zanima me što moram učiniti, ali otići

"Žao mi je Cass. Bila sam cijelo vrijeme uz Josepha, ali

"Koliko ti još traje smjena?"

Sestre su pojurile prema sobi i provjeravale njegove vitalne

voljela da nije imala pravo. Kako god, čini se da bi njezin

"Znam. Moraš ostati smiren. Bree se raspada i moramo joj

Zapazio je Kinsey na plesnom podiju. Njezine sjajne i

Poveo ju je na plesni podij gdje su se njezine obline

svoje obitelji. Rekla mu je daje pogriješila i da bi voljela

Izgledala je poput tinejdžerice. Nije nosila šminku, a kosa

"Jesi li ikad čuo za izraz gledaj svoja posla?' pitao ga je

Nije se doživljavao tako razdražljivim. Možda bi trebao

je stajala pognute glave, vjerojatno frustrirana ili čak poražena.

Podignula je glavu i uspravila se odlučivši da neće biti žrtva.

"Imam dosta posla", rekla je i okrenula se. Ispružio je ruku i

Cijeli život borila se s muškarcima koji su je, zbog njezine

"Što želiš, Austine?"

"Sretno s time", viknula je Kinsey i izvukla ruku iz njegove.

je vanjska strana mozga. Obično je u takvim situacijama

"Hvala ti, draga", odgovorila je Katherine i krenula za

"Gotovi smo s operacijom vašeg oca Georgea. Pretrpio je

On i Max požurili su kroz vrata. Nisu znali što ih čeka. Ušli

Emily je sjela pokraj Katherine i nastojala biti pozitivnom,

dovoljno stabilan da ga se preseli u drugu sobu. Obitelj vjeruje

da uvijek budeš u blizini, za slučaj da nešto pođe po zlu. Bili su

suze zahvalnosti i olakšanja, a na licu joj se napokon pojavio

"Nećeš mi to raditi, George. Neću ti dopustiti da pre-uzmeš

Kinsey je izišla iz sobe kako bi mogli razgovarati u miru.

Prošao je cijeli tjedan, a on se ponašao najbolje što je mogao.

To je prošlo dobro, pomislio je. Bila mu je još draža kad je

Vjerovao ili ne, želim zadržati dobru reputaciju. Mislim daje

Imao je nekoliko ideja o tome što bi mogli raditi u praznim

Ustao je od stola i položio ruke na njezina ramena. Njihova