You are on page 1of 116

1

VICE TOMASOVIĆ: EX NIHILO

Za Jonu, sunce malo /


For Jona, the Little Sunshine

EDITED BY / UREDNIK:
ANĐELKO MIHANOVIĆ

ŠIBENIK, 2018.
TABLE OF CONTENTS /
SADRŽAJ

4 Introduction /
Uvod
Anđelko Mihanović

6 Artist’s Statement
Vice Tomasović

8 A contribution to the study of the cycle Ex Nihilo /


U prilog poznavanju ciklusa Ex nihilo
Anđelko Mihanović

20 Surreal Worlds of Phantasmagoric Characters /


Nadrealni svjetovi fantazmagoričnih likova
Renata Busatto

24 Every Living Thing /


Sve živo
Mladen Lučić

32 Ex nihilo (nihil fit)


Draženka Jalšić Ernečić

40 Prima materia
Igor Gržetić

46 Cosmogony /
Kozmogonija
Lana Beović

50 Out of Nothing /
Iz ničega
Morana Matković

54 Out of Nothing /
Iz ničega
Petar Grimani

58 Witty Imagery and the Title of the Chief /


Duhoviti imaginarij i titula poglavice
Ivan Dorotić

3
INTRODUCTION
Anđelko Mihanović

Ex nihilo is a painterly cycle that The cycle Ex nihilo is one of the


Vice Tomasović was working on for project on which, as it is stated
the past several years. He exhibited above, he has worked several years,
it in museums and galleries in and that has been studied by art
Zagreb, Pula, Dubrovnik, Varazdin, historians, curators and artists such
Koprivnica, Omis and City of as Lana Beovic, Igor Grzetic, Mladen
Krk. Since this may be the series Lučić, and Morana Matkovic.
of artworks that made the most Besides these, this publication
impact in art scene in Croatia, comprises also an interview that
among artists, curators and art the artist gave to Ivan Dorotic for
historians, an opportunity appeared Vizkultura, where he talked not
for contextualization of the cycle only about this painterly cycle
in the frame not only of his artistic, but also about the period in his
but also professional life, since professional life which coincides
we are talking about the period in with the artworks. Finally, it is
which Tomasovic was appointed important to mention that Ex nihilo,
to the position of the president besides the exhibitions that are
of Croatian Association of Visual accompanied by essays used in this
Artists and the manager of the publication, was displayed under
association’s exhibition program, the title “Horror vacui-Ex nihilo“
primarily at the gallery Salon Galic within the program of the Gallery
and at the exhibition venue in the Karas in the Gallery Prsten (19.5.-
basements of Diocletian’s palace in 5.6.2016.) and under the title “Every
Split. As the president, he opened Living Thing“ in the organization of
the association to the great number the Croatian Association of Visual
of members and the association Artists of Istra (17.6.-4.7.2016.) in
made a great turn and many steps galleries Luka and Mul in Pula. These
forward. In addition, the Almissa exhibitions were not accompanied
Open Art Festival, that is directed by additional essays. To conclude,
by Tomasovic, continued growing as the reader may see in the
into a renown national brand, following texts, Ex nihilo is not only
with international guests and a pictorial, artistic project, but also
possible international appetites. an intellectual quest focused on the
Therefore, we are dealing with an universal questions, very important
artist with noted managerial and in the context of the relationship
organizational, but also curatorial of science, industry and genetic
skills: recently in collaboration engineering today.
with Julia Tomasovic he realized
a curatorial project for the multi-
medial exhibition Post-literacy in
Gallery AZ in Omis (26.10.2017.
- 09.11.2017.). With regards to his
art, he is a multi-medial artist in
the literal sense of the expression:
he paints, sculpts, creates videos,
installations and performance art.

4
UVOD
Anđelko Mihanović

Ex nihilo serija je slika je na kojoj je izričaja posebno, radi se o


Vice Tomasović radio posljednjih multi-medijalnom umjetniku u
nekoliko godina i koju je izložio u doslovnom značenju izraza: stvara
muzejima i galerijama u Zagrebu, slike, skulpture, video radove,
Puli, Dubrovniku, Varaždinu, instalacije i radi performanse.
Koprivnici, Omišu i Gradu Krku. S Ciklus Ex Nihilo jedan je od njegovih
obzirom da se radi o seriji radova na projekata na kojem, kao što stoji
kojima je Tomasović dosad možda poviše, radi nekoliko godina i koji
najduže i najintenzivnije radio, te prate stručni tekstovi Lane Beović,
je ovaj ciklus ostvario primijećene Igora Gržetića, Mladena Lučića i
rezultate među stručnom Morane Matković, koji su uključeni
publikom, umjetnicima, kustosima u ovu publikaciju. Osim toga je u
i povjesničarima umjetnosti na publikaciju uključen i razgovor s
nacionalnoj razini pružila se prilika Ivanom Dorotićem koji je autor
za kontekstualiziranjem ciklusa vodio za portal Vizkultura, koji ne
unutar šireg okvira Tomasovićeva govori samo o slikama već govori i
slikarstva, ali i profesionalnog o trenutku u kojem je isti nastajao.
života općenito, s obzirom da se Naposljetku je važno napomenuti
radi o periodu u kojem je postao da je Ex nihilo, osim na izložbama
predsjednik Hrvatske udruge koje prate korišteni tekstovi, a koje
likovnih umjetnika – Split i voditelj su spomenute u knjizi, bio izložen
izložbenih djelatnosti udruge, pod naslovom „Horror vacui – Ex
prevenstveno u Salonu Galić i nihilo“ u sklopu programa galerije
podrumima Dioklecijanove palače. Karas u Galeriji Prsten od 19.5. do
Tomasović je, uzgred budi rečeno, 5.6.2016. te pod naslovom „Ništa“  u
strukovno udruženje izravnije organizaciji Galerijskog centra
otvorio brojnom članstvu te je ista Varaždin od 10.10. do 20.10.2017..
doživjela veliki zaokret i počinila u navedenom Galerijskom centru.
mnoge korake naprijed. Osim toga Ove dvije izložbe nisu imale
i Almissa Open Art Festival, čiji je posebne predgovore. Ono što je
Tomasović ravnatelj, nastavio se također zanimljivo jest što se ovdje
kvalitetno razvijati i rasti u jedan radi zaista o autorovu ne samo
prepoznatljivi brand u ovom dijelu umjetničkom, već intelektualnom
države, s međunarodnim gostima istraživanju, što je moguće iščitati
i potencijalno međunarodnim kroz tekstove koji slijede.
apetitima. Dakle, radi se o
umjetniku s očiglednom razvijenim
voditeljskim i organizacijskim
sposobnostima, ali i onim
kustoskim (op.a. nedavno je u
suradnji s Julijom Tomasović
potpisao kustoski koncept za
uspjelu multimedijalnu izložbu
Post-pismenost u Galeriji AZ u
Omišu (26.10.2017. - 09.11.2017.).
Što se tiče njegovog umjetničkog

5
ARTIST’S STATEMENT
Vice Tomasović

On the painting ex nihilo one can The background of the painting is a


see the creation of the first man, a plain grey color that represent the
pile of thinking stones. First words nothingness form which paradox-
coming out of human mouth were ically life flourishes. At the first
names of animals our predecessor glance it may seem, because of the
uttered swimming in the dispersion shoul of fish, that the scene is under
of living beings. The great universe the surface of the sea, but if we look
in which we exist came out of closely, we can see different animals
nothing and organized into a simple belonging to land, sea and air. The
matter that with time came to be man in the centar of the painting
even more complex, beyond reason. is distinguished from them with
A long time ago on earth there was his dimensions, with his central
nothing but stones, and today one position and with his features, that
can see the explosion of life. Our actually make him not resemble
body is created from the materials a human being. He is only a type
from the surface of this planet. We of embryo, an amorphous pile of
are all planet Earth. earth divided into two parts, two
creatures.
This painting is conceived as an
artwork in which the viewer is
drowned, and that is why it is
important to see it in person, in full
size. The central figure (human) is
the protagonist of the painting only
if one looks at the painting from
afar. As one gets closer to the paint-
ing, the central figure becomes the
one he or she concentrates on, and
the circular movements of the shoal
of fish takes one’s attention to other
fragments on the canvas, not letting
him or her to keep looking any de-
tail too long. The painting is based
on a version of incomplete simetry
where one side is more concrete,
more dense than the other, more
dispersed side, and that may lead
the viewer to the false conclusion
that something is missing, some-
thing that the observer may unsuc-
cessfully search for with his eyes.

6
ARTIST’S STATEMENT
Vice Tomasović

Na slici ex nihilo vidimo prvoga Pozadina slike je bezlična siva boja


čovjeka u nastajanju, nakupinu sti- koja predstavlja ništavilo iz kojega
jena koja misli. Prve riječi proizašle paradoksalno cvijeta život. Iako se
iz ljudskih usta bile su imena živo- na prvi pogled doima da se radnja na
tinja koje je naš predak izgovarao slici odvija u vodi zbog mnoštva riba
plivajući u disperziji živih bića. koje su tu radi kruženja naše pažnje,
kada bolje pogledamo, vidimo
Ogromni svemir u kojemu postoji- suživot kopnenih, morskih i letećih
mo nastao je iz ničega i organizirao životinja. Čovjek je odvojen od njih
se u jednostavnu materiju koja je s veličinom, centralnim položajem i
vremenom postajala tako komplek- izgledom koji nas čak i ne podsjeća
sna da je to neshvatljivo. Nekada na živo biće, a kamoli čovjeka. On je
davno na Zemlji nije bilo ničega tek njegov začetak, amorfna naku-
osim gologa kamenja, a danas vidi- pina zemlje koja se dijeli na dva bića
mo eksploziju života. Naše tijelo je poput jednostanične životinje.
sačinjeno od materijala s površine
ovoga planeta. Svi smo mi planet
Zemlja.

Ova slika je zamišljena kao rad u


kojemu se gledatelj utapa, zbog čega
ju je potrebno doživjeti u originalu,
ili reprodukciji pune veličine. Cen-
tralni lik čovjeka je glavni lik samo
ako sliku gledamo iz daljine. Kako
joj se približavamo glavni lik postaje
onaj na kojega se koncentriramo, a
kružno gibanje jata riba tjera našu
pažnju na slijedeći fragment ne
dozvoljavajući nam da se zadržava-
mo na određenome detalju predugo.
Iako slika ilustrira nekoliko različi-
tih mitologija odjednom, ona je po
svojoj prirodi apstraktna. Bazira se
na vrsti nepotpune simetrije gdje je
jedna strana konkretnija od druge
raspršenije strane, što nas navodi
na lažni zaključak da nešto negdje
nedostaje, nešto što bezuspješno
tražimo pogledom.

7
A CONTRIBUTION TO THE STUDY
OF THE CYCLE EX NIHILO

ANĐELKO MIHANOVIĆ

8
Ten billion years ago there was noth- when looked from afar, resem-
ing. How is it possible that the entire bling mosaics, or looked from the
universe was created out of nothing vicinity, with their multiple planes
and that it exists in this state.1 that present different narratives the
author deals with. The canvases are
To talk about Vice Tomasović as transparently structured and with-
a young artist today would mean out serious difficulties it is possible
to attach an ill-suited etiquette to discern different sections to be
that does not belong to his artistic read as specific painterly narratives.
habitus or to the artworks from These little scenes are very suc-
the cycle Ex nihilo. Although the cessful because the artist fits them
title may suggest otherwise, these skillfully into these unnoticeable
artworks were not created per se out frames, as well as into the general
of nothing, but are the result of a framework of the entire painting.
long-lasting and thorough intellec- Characters that constitute them
tual, spiritual and artistic process, may seem from afar like a plain
that belongs to the maturity rarely repetition of a single motif, how-
attributed to young artists. There- ever, with a slightly more thorough
fore this series, exhibited firstly in look one can conclude that these
2014 in the City Museum in Omis, “phantasmagoric worlds“3, as de-
has its stylistic and conceptual roots fined by Morana Matkovic, are full
in artist’s previous projects, pre- of unique mixtures of human-like
dominantly in Herbal Origin Theory and animal-and-plant-like bodies.
from 2013 (Gallery Praktika, Split) As the author himself emphasizes,
or even in Bestiary from 2008 (Gal- there are more than one thousand
lery Onaion, Omis). One can see, characters in every painting.4 With
thusly, that it is a complex concept regards to this, Lana Beovic writes
that was developed and matured about the “dispersion of life“ and
slowly, and that inspired different the “explosion of figures“.5 An art
and even contrary studies by art historian trained on the styles and
historians and curators. pictorial signatures of classical and
medieval workshops where one
Formally speaking, artworks are could recognize a particular artist or
clear: large canvases of big dimen- a particular school by lookng closely
sions,2 some monochromatic, some at the eyes, teeth, ears, noses fin-
polychrome, filled with characters gers or finger nails, might expect
from painter’s imagination on a
coherent and linear way. They leave 3 Morana Matkovic, preface to
opposing impressions on the viewer Tomasovic’s exhibition in
Lauba, 11.3.-23.4.2015.

1 Vice Tomasović, taken from


https://www.jutarnji. 4 Ivan Dorotic, Duhovni imag-
hr/kultura/art/vice-to- inarij i titual poglavice,
masovic-suvremenu-umjet- 23.3.2015., taken from
nost-treba-disperzira- https://vizkultura.hr/duho-
ti-na-otoke-i-u-sela/4621073 viti-imaginarij-i-titula-po-
glavice/

2 Starting from 150 x 110cm or


170 x 110cm, but also 120 x 5 http://www.culturenet.hr/
208cm and 200 x 270cm default.aspx?id=69244

9
that it would be possible to discover post-conceptually, without a plan,
in the same way and even more he creates a character and than
easily the personal signature of one thinks about the reasons he made
contemporary artist such as To- it in a particular way. Nonetheless,
masovic, but he skillfully varies the it is difficult to dispute the fact that
solutions for the anthropomorphic Tomasovic as his conceptual start-
bodies of his characters. This says a ing point takes mythology and in his
lot about his thoroughness and his paintings he realizes “all the living
ethical approach to the act of paint- beings, outside time“. Somewhat
ing: not only does he spend month paradoxically, on the other side,
or two on a painting, but not rarely he emphasizes that he deals with
he comes back to it over a longer reality, not fiction.7 A visitor of the
period of time, as a result of the re- exhibition may ask then what his-
flecting upon universal questions, in torical period should be represented
their connection to painting. These by these paintings: is it a vision of
reflections, in the cultural but also prehistory or a possible future sce-
religious and spiritual context that nario? Ex nihilo questions the official
Tomasovic belongs to, are perhaps paradigm of the origin of the world,
one of the main characteristics of and according to Tomasovic, it deals
him as an artist, but also as a man. with “post-mythological models
His artistic solutions do not, on the of the origin... Those plant-like
other hand, find their irrefragable animals called Homoherbe represent
roots in the tradition of Croatian a theoretical model of the living
painting, maybe only fragmentarily being that could have existed in the
in Croatian Naive Art. past, and from which contempo-
rary plants and animals evolved,
When Tomasovic talks about the and in the end, humans.“8 In this
questions he deals with in his process, as he emphasizes, he turns
artworks, he mentions often the to science, medicine, biology,
terms like biotechnology, bioethics, psychology, and tries to avoid po-
transhumanism or posthumanism. tential poetics and amateurism. He
That is the framework in which tries to materialize the model that
the artist thinks as a researcher. opens moral and ethical questions.
However, when he talks about his Curator Drazenka Jalsic Ernecic in
painting he states that it is a “zen her preface to the exhibition in Ko-
process“ and that in those situa- privnica wrote precisely that “the
tions he “does not think too much“ author connects these questions,
about theoretical issues he discuss- especially the question of the origin
es pictorially.6 The author works

from https://arteist.hr/vice-
6 “These characters are made tomasovic-nisi-afirmiran-sve-
without any particular dok-nisi-afirmiran-u-zagrebu
thinking or planning. Actu-
ally, the whole process is
7 From the interview with the
an experiment, because one
artist, 5.5.2017.
never knows how the painting
will look in the end,“ Maja
Hrgović, Vice Tomasović: 8 https://vizkultura.hr/duho-
Nisi afirmiran sve dok nisi viti-imaginarij-i-titula-po-
afirmiran u Zagrebu, taken glavice/

10
primarily with the idea of the artis- horror vacui. Today science teaches
tic creation,“ while Petar Grimani us that ina n ‘empty’ space par-
in the first works from this cycle ticles are constantly created and
saw paintings “as starting points for constantly disappear. The empty
clarification of one’s own relation- space, as such, does not exist.“11 As
ship towards both the outside and I stated above, he negates possible
inner worlds.“9 references to other artists, although
an art historian may contextualize
Since the artist shares Christian Ex nihilo as descendants of surre-
Catholic worldviews he understands alism, e.g. of Ives Tanguy and his
the problem Ex nihilo as a Christian shapes in The Sun in Its Jewel Case (Le
principle. This painterly cycle is soleil dans son écrin),12 or the ones in
not the first series by Tomasovic in the painting There, Motion Has Not
which one can trace spiritual and re- Yet Ceased (Là ne finit pas encore le
ligious references: I would mention mouvement).13 What is more, Mladen
the performance piece Penance, that Lučić in his preface to the exhibi-
the artist performed in 2015 during tion Every Living Thing in Pula writes
the 14th Days of Performance in about “new Mannerism realized by
Varazdin, and that he repeated one Tomasovic as a discursive answer to
week after in Pula. Also the perfor- realisms in Croatian art and to Croa-
mance-installation piece entitled tian contemporary art in general.“14
Shrine from the same year is import- Moreover, another formal charac-
ant in this context: the performance
consisted of the artist kneeling down
11 https://www.jutarnji.hr/kul-
in front of an ATM machine in the
tura/art/vice-tomasovic-su-
center of the city of Omis and folding vremenu-umjetnost-treba-dis-
hands as if he was to pray. perzirati-na-otoke-i-u-se-
la/4621073/
To come back to the original topic,
although other art historians so far 12 Flint, Lucy. Yves Tan-
have tried to establish connections guy. The Sun in Its Jewel
Case ( Le soleil dans son
between Ex nihilo and works from
écrin ) preuzeto s https://
famous artists from previous peri- www.guggenheim.org/art-
ods, the author himself negates any work/4034
conscious reference to other peo-
ples’ works; he is an individual, an 13 Davidson, Susan, There, Mo-
alchemist who is trying to find his tion Has Not Yet Ceased (Là
own answer of the “hidden past and ne finit pas encore le mou-
vement) preuzeto s https://
biology.“10 On the other hand, in
www.guggenheim.org/art-
an interview he gave to Jutarnji list
work/14607
he mentioned something contrary:
“ I find Romanesque illuminations
14 “Paintings and objects pre-
and sculpture interesting because of sented at this exhibition
are an important refreshment
on Croatian art scene, that
9 http://www.culturenet.hr/
has been in recent years
default.aspx?id=62121
oversaturated by paintings
of so called new figurations
10 From the interview with the or new hyper-realisms.“
artist, 5.5.2017. Mladen Lučić, Sve živo

11
teristic of Ex nihilo are colors. They
serve to the artist not as an emo-
tional trigger, but as an instrument
used in experimenting with volumes
and space. The artist is aware of
the fact that the audience does
not look art today in the same way
as previous audiences fifty years
ago, so he accentuates the effect
of visual overload and paints until
it almost becomes too much. This
understanding of art and painting
the artist sums up in his somewhat
parodic alter-ego called Insipiens.
Therefore his characters are not evil
and should not be scary, although at
first glance may be at least consid-
ered as ugly. Tomasovic was always
interested in unusual characters,
and he has been working on them
and exhibiting them for years in his
bestiarii. What is more, one could
consider Ex nihilo as bestiarii as well.

Finally, we can conclude that Ex


nihilo, but also art of Tomasovic in
general, does not fit stylistically in
Croatian contemporary art scene. In
my opinion, he should be distin-
guished not necessarily because of
the topics he deals with (although
he is solitary here too), but because
of the morphology of his characters,
because of the particular choice of
colors he does, because of horror
vacui, his eclecticism in multi-me-
diality, but also theoretical answers
he provides to accompany his art.
Although Ex nihilo is not his first big
cycle, it marked and framed a very
long and important episode of To-
masovic’s artistic and professional
life and may prove to be a milestone
in his trajectory.

Ex nihilo nihil fit.

12
13
U PRILOG POZNAVANJU
CIKLUSA EX NIHILO

ANĐELKO MIHANOVIĆ

14
Prije desetak milijardi godina nije bilo iz slikarevog imaginarija na jedan
ničega. Kako je moguće da je čitavi skladan i linearan način. Djeluju na
svemir nastao iz ničega i manifestirao gledatelja dvojako: ostavljaju razli-
se u sadašnje stanje priličnog reda.1 čite dojmove promatrani iz daljine,
kao detaljno izvedeni mozaici, i iz
Govoriti danas o Vici Tomasoviću blizine, kao višestruki planovi u ko-
kao mladom umjetniku značilo bi jima se nalaze priče kojima se autor
prišiti mu etiketu koja nužno ne bavi. Platna su pregledno struktu-
odgovara njegovom umjetničkom rirana te je bez velikih poteškoća
habitusu, tako ni radovima iz ciklusa moguće slike podijeliti na sektore
Ex nihilo. Iako naslov može sugerirati i čitati ih kao pojedinačne likovne
drukčije, ovi radovi nisu nastali per narative. Te male scene su likovno
se iz ničega, već su rezultat jednog vrlo uspjele jer Tomasović mini-
temeljitog i dugog intelektualnog, jature uklapa pozitivno kako u te
duhovnog i umjetničkog procesa i neprimjetne okvire, tako u kontekst
tehničke realizacije, koji pripadaju cjelovitog okvira slike. Likovi koji
zrelosti rijetko karakterističnoj za ih sačinjavaju iz daljine mogu se
umjetnike u početnim godina- činiti kao puka ponavljanja jednog
ma svojih ozbiljnih umjetničkih motiva, međutim, tek ponešto
pothvata. Stoga ovaj ciklus, čiji su temeljitijim gledanjem moguće je
prvi radovi izloženi još 2014. godine zaključiti da su ovi „fantazmagorič-
u Gradskom muzeju u Omišu, ima nih svjetovi“3, kako ih je definirala
svoje likovno i konceptualno kori- Morana Matković, puni jedinstvenih
jenje i poveznicu u Tomasovićevim spojeva ljudskih i životinjskih tijela
prethodnim projektima, prvenstve- i biljaka. Kako sam autor ističe,
no u Teoriji biljnog porijekla iz 2013. likova ima preko tisuću na svakoj
godine (Galerija Praktika, Split) slici.4 Lana Beović piše o „disper-
ili čak u Bestijariju iz 2008. godine ziji života“ i „eksploziji likova.“5 S
(Galerija Onaion, Omiš). Vidljivo je, tim u vezi, povjesničar umjetnosti
dakle, da se radi o kompleksnom odgojen na šablonama i potpisu
ciklusu koji je polako sazrijevao i klasičnih i srednjovjekovnih škola
razvijao se i o kojem su, u konačnici, i radionica očekivao bi i da će se
povjesničari umjetnosti i kustosi pi- jedan suvremeni umjetnik još lakše
sali različite, čak i oprečne tekstove. otkriti u nekom detalju poput uha,
nosa ili usta likova, međutim, To-
Unatoč tome, formalno gledajući masović vješto varira svoja rješenja,
radovi su jasni: platna velikih di-
menzija,2 neka monokromna, neka 3 Morana Matković, predgovor
polikromna, ispunjena su likovima izložbi Vice Tomasovića u
Laubi, 11. 3. — 23. 4. 2015.

1 Vice Tomasović, preuzeto s


https://www.jutarnji.hr/kul- 4 Ivan Dorotic, Duhovni imag-
tura/art/vice-tomasovic-su- inarij i titual poglavice,
vremenu-umjetnost-treba-dis- 23.3.2015., preuzeto s
perzirati-na-otoke-i-u-se- https://vizkultura.hr/duho-
la/4621073/ viti-imaginarij-i-titula-po-
glavice/

2 Redom 150 x 110cm ili 170 x


110cm, ali i 120 x 208cm i 5 http://www.culturenet.hr/
200 x 270cm default.aspx?id=69244

15
tako da tražiti umjetnikov potpis i osporiti činjenicu da Tomasović kao
zajednički nazivnik u očima, zubima svoje konceptualno počelo uzima
i općenito tijelima njegovih antro- mitologiju i na slikama realizira
pomorfnih oblika, koji su dosad već „sva živa bića, van vremena“ iako
postali njegov zaštitnih znak, nije istovremeno ponešto paradoksalno
lak zadatak. Ova složenost i razno- proglašava da se radi o ovoj stvarno-
likost likovnih oblikovanja govori sti, a ne misteriju.7 Posjetitelj izložbe
mnogo o umjetnikovu temeljitom i svakako se može legitimno zapitati
etičkom pristupu slici: ne samo da o kojem se točno povijesnom peri-
jedno platno iz ničega može nastajati odu radi: radi li se o nekakvoj viziji
dva mjeseca, već slikar ponekad i budućnosti možda ili o prapovi-
nakon dužeg vremenskog perioda na jesti? Ex nihilo propituje službenu
isto dodaje svoja nova razmišljanja i paradigmu postanka svijeta, prema
utiske, koji pripadaju, kao što je gore Tomasoviću radi se o „post-mi-
spomenuto, istoj intelektualnoj, du- tološkim modelima postanka… Te
hovnoj, naposljetku i likovnoj matici biljne životinje koje naziva(m) Ho-
i govore mnogo o samom umjetniku moherbama predstavljaju teoretski
i njegovu promišljanju univerzal- model živoga bića koje je moglo
nih životnih, neumjetničkih tema. postojati u zemaljskoj prošlosti, a iz
Upravo je to promišljanje o univer- kojega evolucijskim stablom nastaju
zalnim životnim temama u okvirima suvremene biljke, životinje i na kra-
kulturološkog (i ako smijem dodati, ju ljudi,“ ističe autor.8 Naglašava da
religijskog) podneblja kojem Toma- se pritom okreće znanosti, medici-
sović pripada ono što ga određuje ni, biologiji, psihologiji, i u širokom
kao umjetnika i čovjeka. S druge luku pokušava zaobići moguću
strane, likovna rješenja i obrada tih poetičnost. Pokušava materijalizirati
istih tema nemaju svoje reference u teorijski model koji počiva na stablu
hrvatskoj likovnoj tradiciji. života i njime otvara moralna i etič-
ka pitanja. Kustosica Draženka Jalšić
Krenimo stoga od intelektualnog Ernečić u predgovoru Tomasoviće-
aspekta ciklusa: Ako čovjek raz- voj izložbi u Koprivnici precizno je
govara s Tomasovićem o pitanjima kontekstualizirala odnos navedenih
koje problematizira u svojim slika- pitanja i autorovog slikarstva te je
ma, često može čuti nesvakidašnje
pojmove poput biotehnologije, proces je eksperiment, jer
bioetike, transhumanizma ili post- nikako ne mogu znati kako
će slika na kraju izgleda-
humanizma. To su kategorije unutar
ti”, iz: Maja Hrgović, Vice
kojih autor razmišlja kao istraživač
Tomasović: Nisi afirmiran
u klasičnom smislu izraza. Unatoč sve dok nisi afirmiran u
tome, dok govori o svojim slikama i Zagrebu, preuzeto s https://
konkretno o slikarskom radu tvrdi arteist.hr/vice-tomasovic-
da je to „zen proces“ i da u tim si- nisi-afirmiran-sve-dok-nisi-
afirmiran-u-zagrebu/
tuacijama „nije previše razmišljao“
o teorijskim problemima i pitanjima
7 Iz razgovora s umjetnikom,
koja ciklus razmatra.6 Ipak teško je
5.5.2017.

6 “Ovi likovi nastaju bez 8 https://vizkultura.hr/duho-


pretjeranog promišljanja i viti-imaginarij-i-titula-po-
planiranja. Zapravo čitav glavice/

16
napisala da umjetnik „pitanje ce konstantno nastaju i nestaju.
prapočetka…primarno povezuje s Praznina u biti ne postoji.“12 Autor
idejom umjetničkog stvaranja,“9 radi post-konceptualizacijom, radi
dok Petar Grimani u prvim radovi- bez plana, stvara određeni lik i
ma iz ovoga ciklusa vidi slike „kao onda razmišlja zašto je to baš tako
polazište za razjašnjenje vlastitog napravio, što znači da bez obzira na
odnosa prema vanjskom svijetu i snažan teoretski i misaoni aspekt
onom unutarnjem.“10 likovnost kao metoda ima značaj-
nu ulogu. U svojem kreativnom
S obzirom na svoj kršćanski (kato- istraživanju autor negira povlačenje
lički) svjetonazor Ex nihilo uzima referenci iz tekstova. Premda bi se
kao kršćanski princip. Ovaj ciklus povjesničaru umjetnosti kao priro-
nije prvi u kojem je moguće tražiti dan kontekst Tomasovićevog stila
duhovne tj. religijske reference: mogao nametnuti nadrealizam, pri-
istaknuo bih performans Pokora mjerice Ives Tanguy i njegovi oblici
izveden 2015. godine na 14. danima na slici The Sun in Its Jewel Case (Le
performansa u Varaždinu i ponov- soleil dans son écrin),13 ili oni sa slike
ljen tjedan dana kasnije u Puli te There, Motion Has Not Yet Ceased (Là
performans-instalaciju Hram iz ne finit pas encore le mouvement),14
iste godine gdje je autor kleknuo i Mladen Lučić u predgovoru izložbe
sklopio ruke kao za molitvu pred Sve živo u Puli stilsku ‘etiketu’ pro-
bankomatom u centru Omiša. nalazi u „novom manirizmu koji se u
Tomasovića realizirao kao svojevrsni
Iako su drugi povjesničari umjetno- diskurzivni odgovor na spomenute
sti dosad tražili u svojim tekstovima realizme, ali i cjelokupnu hrvatsku
poveznice između radova Ex nihilo likovnu scenu.“15
s onima umjetnika iz povijesti, sam
umjetnik negira pretpostavku da se
svjesno referira u svojim slikama na 12 https://www.jutarnji.hr/kul-
tura/art/vice-tomasovic-su-
tuđe radove; on je individualac, ali
vremenu-umjetnost-treba-dis-
alkemičar koji na jedan svoj način perzirati-na-otoke-i-u-se-
traži progovara o „skrivenoj povi- la/4621073/
jesti svijeta i biologije.“11 Doduše,
u jednom razgovoru za Jutarnji list 13 Flint, Lucy. Yves Tanguy.
sam umjetnik je istaknuo da su mu The Sun in Its Jewel Case 
„romaničke iluminacije i kiparstvo (Le soleil dans son écrin )
preuzeto s https://www.
zanimljivi zbog prenatrpanog kadra
guggenheim.org/artwork/4034
poznatog kao ‘strah od praznog
prostora’. Danas nas znanost uči
14 Davidson, Susan, There,
da u ‘praznom’ prostoru česti-
Motion Has Not Yet
Ceased (Là ne finit pas
encore le mouvement)
9 http://www.culturenet.hr/
preuzeto s https://www.
default.aspx?id=78185
guggenheim.org/artwork/14607

10 http://www.culturenet.hr/
15 „Slike i objekti koje
default.aspx?id=62121
je Vice predstavio na
ovoj izložbi u HDLUI
11 Iz razgovora s umjetnikom, predstavljaju bitno
5.5.2017. osvježenje u hrvatskom

17
Nadalje, još jedna od formalnih slikarstva već pisali drugi povjesni-
karakteristika slika Ex nihilo, ali čari umjetnosti (zbog čega izbjega-
i drugih Tomasovićevih radova u vam ponavljati opća mjesta u tom
ovome mediju jest izražajni kolorit. smislu) i eklekticizam u multimedi-
On umjetniku ne služi kao poten- jalnosti, ali i teoretski odgovori koje
cijalni emocionalni okidač već kao pruža paralelno sa svojim radovima.
instrument koji koristi u svojem Iako definitivno nije prvi Tomaso-
eksperimentiranju s volumenima i vićev ciklus, obilježio je i zaokružio
igri u prostoru. Svjestan je činjenice jednu veliku etapu njegovog umjet-
da društvo ne gleda slikarstvo na isti ničkog života i čini se da bi se mogao
način kao prije pedeset godina pa pokazati kao prekretnica u autorovu
naglasak stavlja na efekt overload-a profesionalnom likovnom putu.
i dovodi počesto sliku do krajnje
granice vizualne ugode. Sve to sam Ex nihilo nihil fit.
umjetnik sažima u svoj alter-ego
Insipiens, on je za njega likovni duh
i likovni jezik, istovremeno parodija
i karikatura ezoterije. Njegovi likovi
nisu zli i ne bi trebali biti zastrašuju-
ći, iako naoko mogu biti neugledni.
Čudni likovi Tomasovića su odu-
vijek zanimali i on im je dosljedno
predan, radi na njima dugo godina i
sprema ih i izlaže u svojim bestijari-
jima, kakvima na neki način može-
mo shvaćati i slike ovog ciklusa.

Naposljetku, moguće je zaključiti


da se svojom likovnošću Ex nihilo,
ali i umjetnost Vice Tomasovića
općenito ne uklapa u suvremenu
umjetničku scenu u Hrvatskoj jer
autor u više medija na sebi svojstven
način problematizira univerzalna
pitanja. Ono što Tomasovića izdvaja
stoga, po mojem mišljenju, nije
tematika kojom se bavi, već morfo-
logija i kolorit likova, horror vacui o
kojem su u kontekstu Tomasovićeva

umjetničkom prostoru koji


je zadnjih nekoliko godina
uglavnom zagušen slikarstvom
tzv. novih figuracija ili
novih hiperrealizama.“ –
Mladen Lučić, Sve živo,
predgovor izložbi Vice
Tomasovića u Galerijskom
centru Varaždin (10. 10.
2017. - 20. 10. 2017.).

18
19
SURREAL WORLDS OF
PHANTASMAGORIC CHARACTERS

RENATA BUSATTO

20
Vice Tomasović, an academy- can see the imaginary creatures
trained painter from Omis, is the depicted in humorous way: e.g.
author of a painterly cycle entitled the characters that have the fangs
Ex nihilo. This series, presented do not look threatening at all,
at many exhibitions, e.g. at the such as those of Clive Barker, for
homonymous show in 2015 in example. Therefore, these miniature
Lauba or at the 32nd Youth Salon, creatures trapped in chaotic events
is characterized like many artworks in the depths of the first ocean are
in his opus by phantasmagoric depicted in one moment of time
and psychodelic worlds with a in a particular space without any
strong influence of surrealism, obvious answer to the mystery of
that the artist uses to answer the the beginning of life. The rich olors
enigma of the creation of the world and shapes ask the observer to dive
and life, and the accompanying into this phantasmagoric world that
questions of the past and future. may seem familiar to us, however,
The very title of the series evokes at the same time stays an unsolved
the beginning of the world and the puzzle that calls for reflection and
cosmogonic interpretation of it. In questioning of the bigger questions
this context it is interesting to note of one’s past and future.
that every painting of the cycle
may be interpreted individually,
but also as taking part in the
larger narrative. Although we do
not find the original element that
led to the creation of the world,
as suggested by La recontre des
elements of Kurt Seligmann, or the
abstract protozoes of Bruce Riley,
when we look at Tomasovic’s
paintings, we look at the ocean’s
depths full of invertebrates and
vertebrates. Complemented
by chaotic events these living
organisms are deprived of strict
boundaries among each other.
This oceanic imagery depicting the
first proliferation is presented as
an open and very dynamic, almost
cyclical composition. From the
smallest to the biggest creatures on
the canvases, there is on hierarchy.
All the characters are taking part
in a harmonious relationship. Also
the colors have the same function.
From dimmed grey and pastel
shades to rich nuances of red,
the colors are used to portray the
both flatness and the depth of an
ocean. If we look more closely we

21
NADREALNI SVJETOVI
FANTAZMAGORIČNIH LIKOVA

RENATA BUSATTO

22
Vice Tomasović, umjetnik rodom ne kompozicije u kojoj bića formira-
iz Omiša, autor je ciklusa slika pod ju svojevrsni ciklični oblik koji kao
nazivom „Ex Nihilo“. Tomasović u da slavi postanak i život. Kompozi-
svom opusu pred publiku postav- cijski odnos prikazanih imaginarnih
lja fantazmorgične i pshihodelične bića stvara naglasak na kaotičnost
svjetove s jakom naznakom nadre- događanja u prvom planu iako je
alizma pokušavajući doprinijeti do izvjesno da postoji bogatstvo života
šireg sagledavanja problematike unutar cijelog formata. Od najma-
postanka svijeta i života, odnosno njih do najvećih bića, ne zamjećuje-
problematike konfuzne priče o proš- mo primat nad hijerarhijskih redom
losti i budućnosti. Upravo će takvo i odnosom. Naime, svi prikazani
razmišljanje biti vodiljom u ciklusu likovi uronjeni su u međusobni splet
slika pod nazivom „Ex Nihilo“ („Iz i ples koji ne dopušta fiksaciju niti
ničega“) koje su predstavljene publici postojanje najvažnijeg elementa na
na brojnim izložbama, a među kojima slici. U jednakoj funkciji nalazimo i
treba svakako izdvojiti sudjelovanje kolorit slike, koji indirektno komu-
na 32. Salonu mladih i izložbu pod nicira s prikazanim motivima. Od
naslovom „Iz ničega“ koja je postav- prigušenih sivih i pastelnih tonova
ljena u Laubi 2015. godine. do bogatih nijansi crvene boje,
ukazuje se na izričitu plošnost, a
Nazivom samog ciklusa umjetnik ipak i dubinu koja direktno sugeri-
evocira prapočetak, postanak svijeta, ra duboka oceanska prostranstva.
odnosno kozmogonijsko tumače- Uronimo li pobliže u sliku uočit
nje istoga. U pristupu oblikovanju ćemo imaginarna bića prikaza-
motiva očit je nadrealistički utjecaj na na izrazito duhovit način. Bića
i svaka slika može se promatrati koja posjeduju očnjake nipošto ne
pojedinačno, ali i kao dio cjeline izgledaju prijeteće ili izazivaju strah
povezane sponama o fantazmorgič- kod promatrača, kao što je to slučaj
nom prikazu razvoja imaginarnih u djelima Clivea Barkera.
bića. Iako ne pronalazimo iskon-
sku nit koja je dovela do stvaranja Minijaturna bića uronjena u navedena
svijeta, što je na primjer prikazano kaotična zbivanja u nepreglednim
na slici „Susret elemenata“ nadre- prostranstvima pramora na Toma-
alističkog slikara Kurta Seligmana sovićevim slikama zarobljena su u
ili apstraktnih protozoa organskih trenutku prostora i vremena bez
oblika koji su postali dijelom opusa očigledne mogućnosti razrješenja
Brucea Rileya, pri samom susretu sa misterija o početku života ili o sud-
Tomasovićevim djelima promatrač je bini koja ih čeka. Bogati kolorit slika
uronjen u dubine oceana u kojima se i oblika traži od promatrača da uroni
pred njegovim očima odvija bujanje u fatazmorgični svijet koji nam je do-
života invertebrata i vertebrata. nekle poznat, ali i dalje ostaje preve-
likom nepoznanicom koja posjeduje
Upotpunjeni kaotičnim zbivanjima magičnu privlačnost da nas potpuno
prikazani živi organizmi lišeni su zaokupi i poziva na deskriptivno uo-
strogih granica jedni među drugima. čavanje poznatih zakonitosti naspram
Imaginarij oceanskih dubina u ko- nepoznatom formiranju čovjekove
jima se dogodilo prvo bujanje života prošlosti i budućnosti.
prikazano je u jednom kaotičnom
isječku otvorene i izrazito dinamič-

23
EVERY LIVING THING

MLADEN LUČIĆ

HDLU Istre, Galerija Luka i Mul,


Pula, 17. 6. – 4. 7. 2016.

24
Exactly one year ago, Vice Tomaso- reductions, an escape from linear
vić, young artist from Split, walled perspective, frontal lighting, sim-
himself up in the concrete bunker etry and golden ratio, and partially
of the former Admiralty in Pula. He it strives for the come-back of the
progressively walled up with bricks Medieval horror vacui. Together with
the entrance shaft from the inside the playful, accentuated colorism,
out, one brick at a time, until the this fear of the empty space is one of
entrance became completely closed the characteristics of the paintings
and he himself stayed trapped in the of Tomasovic, full of miniature ani-
interior of the cold and somewhat mals with antropomorphic features.
apocalyptic edifice. This piece, en- His paintings resemble the fantastic
titled Penance, the artist performed world of Hyeronimus Bosch, the
in the context of the 14th Days of imagery of phantasmagoric symbi-
Performance Varazdin, manifes- osis of figural shapes of Arcimboldo,
tation that was repeated then in they resemble horror vacui we can
Pula in collaboration with Museum find in El Greco or Tintoretto, while
of Contemporary Art of Istra. That his ornaments, sort of artist’s modus
was the first encounter of our city vivendi, get him further of the afore-
and this artist, who came back with mentioned masters of Mannerism
his recent works, predominantly in the direction of the Renaissance
paintings, exhibited now at a solo painting of Paolo Uccello and Piero
show entitled Sve zivo (Every living della Francesca. Mannerist influ-
thing). At the first glance it seems ence has been visible in the art of
that there are no tight connections Salvador Dali, Max Ernst and Ives
between the performance and this Tanguy in the last century, so it
painterly cycle, but we will get back is not unusual to find indications
to that. of this style in contemporary art.
However, to look surrealism in
His paintings and objects represent Tomasovic’s art it is important to
a refreshment on Croatian artistic grasp his whole imagery, with its
scene, that has been in the past few minutely painted fantasy creatures
years saturated with painting of of herbal and animal origins, that
the so called new figuration or new have some human features. With
hyper-realisms. Tomasovic offers an their movements, interweaving and
alternative that is seemingly seem- magically symbolic positioning they
ingly surrealist, however, it is my evoke surrealist painting. They open
opinion that here we can talk more a miraculous, imaginative and lucid
about a new Mannerism realized as a world that we discover in details
discursive answer to the aforemen- of authors’ compositions that are
tioned realisms and to Croatian art obviously nor representing reality
scene in general. Historically speak- as such, but suggest indirectly a
ing, Mannerism was a reaction to possible past or future of the world.
the figural and spatial objectivity of Today, when genetic engineering
the Renaissance, its coherence and is taking over natural biological
order that led the art then to per- functions of people, controlling our
fectionism. Mannerism introduces offspring and dictates our nutrition,
a certain unrest and dissolution of we cannot be sure of anything. If we
Renaissance’s harmony, it intro- believe in this kind of science, we
duces perspectival extensions and do not know what mutations led to

25
the emergence of Homo sapiens, and to the supposed witches and their
we do not know in which direction punishing. The women that were
multinational corporation (that accused of being witches were not
control the processes of genetic only burnt alive but also walled up
engeneering) will end the story in Medieval houses and castles. Here
of human species. We are getting the artist pays respect to innocent
closer and closer to to world of victims of ideological manipulations
Alien, and we do not even know at and condemns repressive regimes,
this point if we originate from it. he also touches upon the magical
However, despite this pessimistic and mystical sphere again. By con-
context, paintings and objects of necting the bricks in the wall with
Tomasovic communicate good vibes clay, the basic material on earth
and act as if they jumped out of the (used supposedly also by God in
Wunderkammer of a sweet-tempered creation of the man) he talks about
alchemist. Their compositions are purification and penance to suggest
mysterious in the iconography the that penance is necessary to avoid
artist uses, but their atmosphere in the future full of phantasmagoric
general is cheerful and lightheart- mutants, such as those moving on
ed. This atmosphere is realized not his canvases.
rarely with humorous portraits and
caricatures of his real and imaginary
characters, and their symbiosis.
Even if we look at the Romanesque
bestiarii, that the artist takes for his
reference they do not look so scary
today as they looked to a medieval
Christian who was to look at the
depictions of hell inside and take
it as a reminder to lead an honest
and humble life as prescribed by the
Bible. Today, when we look at these
groups at the entrances and pillars
in the cathedrals we can see funny
images that would very difficultly
be able to warn us of the atrocities
of hell and serve as corrective in
our daily lives. The most important
aspect here is therefore the context
and time from which we are looking
at something and this is something
that the artist is trying to state, he
namely enables us to interpret his
artworks freely without constraints
of his personal cultural or artistic
worldviews.
Let us go back to the beginning and
the aforementioned performance.
There the artist also refers to the
past and does this sort of hommage

26
27
SVE ŽIVO

MLADEN LUČIĆ

HDLU Istre, Galerija Luka i Mul,


Pula, 17. 6. – 4. 7. 2016.

28
Prije točno godinu dana, mladi provodi perspektivnim produlje-
splitski umjetnik Vice Tomasović njima ili skraćenjima, bijegom od
zazidao se u betonskom bunkeru linearne perspektive, frontalnog
negdašnjeg Admiraliteta u Puli. Uski svijetla, simetrije i zlatnog reza,
ulazni otvor postupno je zidao s a djelomice kompozicijski teži i
njegove unutrašnje strane ciglama, povratku srednjevjekovnog horrora
jednom po jednom, dok napokon vacui. Upravo je strah od praznine
otvor nije bio potpuno zatvoren, a osnova karakteristika slikarstva
umjetnik ostao zarobljen u unutraš- Vice Tomasovića, kojeg akcentira
njosti hladnog i pomalo apokalip- i razigrani, ekspresivni kolorit iz
tičnog zdanja. Svoj performans, pod kojeg izranjaju minijaturni životinj-
nazivom Pokora ovaj je autor izveo u ski likovi antropomorfnih obilježja.
sklopu 14. Dana performansa Varaž- Tomasovićeve slike smislena su i
din, manifestacije koja je reprizno, jasna asocijacija na fantastičan svijet
u suorganizacii Muzeja suvremene Hyeronimusa Bosha, na maštovitost
umjetnosti Istre, gostovala u Puli. fantazmagorične simbioze figural-
Bilo je to i prvo gostovanje ovog nih oblika Arcimbolda, na slikarske
splitskog umjetnika u našem gradu partije horrora vacui kojeg susre-
gdje se sada predstavlja izložbom Sve ćemo kod El Greca ili Tintoretta,
živo, a na kojoj izlaže svoje recentne dok će nas ornamentalni prostor,
radove, prvenstveno slike. Na prvi svojevrsni autorov modus vivendi,
pogled nema neke čvršće poveznice odmaknuti od navedenih majstora
između tog njegovog performansa i manirizma i odvesti nas u svitanje
slikarskog ciklusa kome nazočimo, renesanse i do njenih problema-
ali o tome nešto kasnije. tičara, Paola Uccella i Piera della
Francesce. Umjetnici nadrealizma
Slike i objekti koje je Vice pred- prošlog stoljeća nisu bili imuni na
stavio na ovoj izložbi u HDLUI utjecaje manirizma koje susrećemo
predstavljaju bitno osvježenje u kod Salvadora Dalija, Maxa Ernsta
hrvatskom umjetničkom prosto- ili Yvesa Tanguya pa naznake takvog
ru koji je zadnjih nekoliko godina stvaralaštva logično pronalazimo i
uglavnom zagušen slikarstvom tzv. u Tomasovića, ali za komponente
novih figuracija ili novih hiperre- nadrealističkog ozračja bitniji je nje-
alizama. Tomasović nudi slikarsku gov cjelokupni imaginarij kojeg čine
alternativu naizgled nadrealističke minuciozno izrađena maštovita bića
provenijencije ali mišljenja sam da biljnog i životinjskog podrijetla od
se prije radi o svojevrsnom novom kojih neka poprimaju ljudske obilke
manirizmu koji se u Tomasovića i karakteristike, a svojim kretanji-
realizirao kao svojevrsni diskurzivni ma, međusobnom isprepletenošću
odgovor na spomenute realizme, i magijsko-simboličnom imposta-
ali i cjelokupnu hrvatsku likovnu cijom bez sumnje zazivaju iskustva
scenu. Povijesno gledajući, Mani- nadrealističkih autora. Otvara se
rizam je bio reakcija na figuralnu i jedan čudesan, maštovit i lucidan
prostornu objektivnost Renesanse, svijet kojeg otkrivamo u svakom
njenu usklađenost i red koji su on- detalju autorovih razigranih kom-
dašnju umjetnost doveli do perfek- pozicija i koji dakako nije realan,
cionizma. Manirizam u onodobnu već istovremeno priziva možebitnu
umjetnost uvodi određeni nemir, prošlost i zaziva moguću budućnost.
narušavanje renesansnog sklada što Danas, kada genetički inženjering

29
preuzima prirodne biološke funkcije nja i smisla njegovih umjetničkih i
čovjeka, usmjerava naše potomstvo, životnih svjetonazora .
kreira lječenje i diktira prehranu,
ni u što više nismo sigurni. Ako Vratimo se na početak i spomenuti
vjerujemo u takvu znanost, ne autorov performans. On se također
znamo kakvim je mutacijama došlo referira na prošlost i svojevrsni je
do nastanka Homo sapiensa, niti u hommage tzv. vješticama i njiho-
kojem će smjeru multinacionalne vom kažnjavanju, kada su ih, osim
korporacije (koji genetički inže- spaljivanja i žive zidali u kule i
njering kontroliraju), završiti priču bedeme srednjevjekovnih dvoraca.
s ljudskim rodom. Sve smo bliže Osim što se radi o činu odavanja
Alienu, a nismo više ni sigurni da od počasti nevinim žrtvama ideološke
njega ne potječemo. Ipak, unatoč manipulacije, te osudi represivnih
nimalo optimističkom kontekstu, režimskih metoda, Tomasović i
slike i objekti Vice Tomasovića zrače ovdje dotiče magijsko i mistično.
dobrim vibracijama te djeluju kao Vežući cigle u zidu glinom, osnov-
da su iskočili iz osebujnog Wun- nim materijalom zemljine i čovjeko-
derkamera nekog dobroćudnog ve građe (Bog je glinom izmodelirao
alkemičara. Mističnost njegovih čovjeka), Vice govori o čišćenju
kompozicija očituje se isključivo u i pokori te ukazuje na globalnu
svojoj osnovnoj ikonografiji, dok potrebu takvog čina kako čovje-
im je, premda izgleda nelogično, čanstvo u svojoj budućnosti ipak
atmosfera uglavnom vedra i bez- ne bi nalikovalo fantazmagoričnim,
brižna što autor postiže duhovitim, mutiranim likovima što se bezglavo
često i karikaturalnim portretima kreću njegovim platnima.
svojih realnih ili imaginarnih likova,
kao i izuzetno maštovitim kreaci-
jama njihove međusobne simbioze.
Međutim, ako pogledamo romanički
bestijarij, u kojem Vice također traži
određena polazišta svog likov-
nog izraza, ne izgleda nam toliko
zastrašujući kao što je izgledao
srednjevjekovnom vjerniku koji je
u njemu trebao prepoznati sliku
pakla i shvatiti ga kao opomenu da
provodi pošten i skroman život kako
Sveto pismo i nalaže. Danas u tim
grupama skulptura što krase portale
i kapitele romaničkih katedrala
prepoznajemo duhovite i često smi-
ješne elemente koje nas teško mogu
upozoriti na strahote pakla i služiti
nam kao korektiv našeg življenja i
ponašnja. Stvar je vremena, iskustva
i perspektive iz koje se stvari gle-
daju, a Vice nam svojim radovima
upravo o tome i govori, odnosno
ostavlja nam punu slobodu tumače-

30
31
EX NIHILO (NIHIL FIT)

DRAŽENKA JALŠIĆ ERNEČIĆ

Gallery of the City Museum in Koprivnica


22.09. - 08.10.2017.

32
Vice Tomasović is an artist that uses tions his own inspiration. Regard-
different media, from easel painting less of the format, his paintings are
to performance art. In this sense intimate monologues that he uses
he belongs to the circle of young to ask himself what gets him going.
Croatian artists from Split that attach There he finds different answers,
same importance to social activism and in these different layers he finds
and to their artistic life, multilin- himself as the demiurge that creates
gualism and sort of hyperactivity. chaotic worlds from the primordial
In this context, provocations, puns, state. As a painter, when he inter-
and an active and often hyper-emo- weaves his creatures on canvas, he
tional dialogue with the public is emphasizes the importance of phil-
more than recommended. This is ac- osophical approach to the artistic
companied with the ability to multi- process. That categorizes him as one
task in the art world in the most of the artists that question the order
general sense. Vice is also a typical and harmony of aesthetical prin-
representative of this generation ciples and that shape the message
inclined to a strong visual experience of an artwork on a mimetic level.
and aesthetic standards prescribed Therefore, Tomasovic implements
both by virtual and real worlds. the concept of mimesis as his guide-
line. This idea of painting without
Regardless if one is a theist or an thinking and planning much in its
atheist, believes or not in commons basis owes something to illumi-
sense, the question of the beginnings nated medieval manuscripts and to
of beginnings of life is innate to prehistoric decorations of Celtic and
everybody. Especially to an artist. A continental European traditions.
painter in front of an empty canvas Tomasovic is in his paintings trying
is almost scared of careless or wrong to answer the question of the begin-
beginnings. This problem is annulled ning of the beginning. Here, in his
when one starts shaping the Idea cosmogony we can see also horror
on the white surface of the canvas. vacui. Therefore, he, like a medi-
Art comes form the Idea, form the eval painter, fills the canvas with
mental projection and it seems that interweaved creatures and develops
it was there before being transposed his imagery that would be a good
to the canvas. Tomasovic in the cycle case study for a Freudian or Jungian
entitled Ex nihilo is coming back to analysis. The artist emphasizes the
the roots of the traditional painting opacity of the multitude of figures,
and is concentrated on the questions and the endless repetitions without
of origins, of the space in philosoph- a discernible beginning or end; he
ical, metaphysic and creative sense. negates the frame of the painting in
order to negate the border between
He connects the old subject of the the real and imaginary. He expands
dialectical debate primarily to the his compositions endlessly so as
idea of artistic creation, although to create alternative models of the
we can contextualize the prob- origin of the world, to create a new
lem in the framework of theology, reality outside of history where the
philosophy, physics, metaphysics, passage of time is static. Among
esotery, science, sociology, logic, chaos and order in the universe,
psychology… The context is always Tomasovic is trying to find some
in question. Vice Tomasović ques- kind of connection and harmony.

33
His canvases are developed on context be connected to the creatio
the basis of dynamic symmetrical ex nihilo, the dogma attached to
composition that have their picto- the energies that move everything.
rial and conceptual frame outside Vice Tomasović believes in the ex-
of the canvas itself. istence of this energy that he (sub)
consciously identifies as the artistic
This is connected to the concept of Idea that forces him not to neglect
horror vacui, and simultaneously his own views of the origins of the
recalls medieval ornamental besti- world, cosmogony and something
ary, ancient Epicurean philosophy that often one can sum up in the
and contemporary quantum phys- collocation ‘meaning of life’.
ics. On metaphysical level, these
artworks represent a personam
metaphor of the universe derived Bibliography

from an artistic Idea. Human- and


Rudolf Arnheim (1954;
animal-like figures represent a 1974) Art and Visual
connection of the spiritual and Perception: A Psychology
material spheres, and in their of the Creative Eye.
complexity and preciseness they University of California
Press.
reflect the author’s perception
ISBN 978-052002-613-1
of the archetypal images and his
spiritual state. It is obvious that he Carl Gustav Jung (1964;
is not the first to deal with a topic 1987) Čovjek i njegovi
of this kind, e.g. Lucretius in his simboli.
Zagreb, Mladost.
De Rerum Natura concludes that
ISBN 86-05-00080-5
“Nothing can be made from nothing
– once we see that’s so, Already we Owen Jones (1856)
are on the way to what we want to The Grammar of Ornament.
know”, and Shakespeare’s ‘King London: Published by Day
Lear’ uses almost the same words and Son.
Collection: Smithsonian
in the beginning of the Act I when
Libraries
he talks to Cordelia. Tomasovic, as https://archive.
stated above, follows the tradition org/details/
of researching the aforemen- grammarornament00Jone
tioned questions and he is focused
Quote
on the fact that the origin of the
world is caused by the existence of Substance is Eternal
something else before. Therefore, This terror, then this
his artworks partially are very darkness of the mind,
personal and peculiar, and partially Not sunrise with its
flaring spokes of light,
belong to the tradition. From the
Nor glittering arrows of
personal side, although the author morning can disperse,
is aware of the causal relation- But only Nature’s aspect
ships and is genuinely interested and her law,
in the nature of his artistic drive, Wich teaching us, hath
this exordium:
he has no intentions of answering
Nothing from nothing ever
the raised questions by force. He yet was born.
acknowledges the power of the — Lucretius (50 BCE)
artistic inspiration that can in this De Rerum Natura

34
35
EX NIHILO (NIHIL FIT)

DRAŽENKA JALŠIĆ ERNEČI

Galerija Koprivnica Muzeja grada Koprivnice,


22. 9. 2017. — 8. 10. 2017.

36
Vice Tomasović umjetnik je koji Vječnu temu dijalektičke rasprave
kao medij koristi različite obli- Vice Tomasović primarno povezuje s
ke umjetničkog izražavanja, od idejom umjetničkog stvaranja, iako
klasičnog štafelajnog slikarstva do problem možemo kontekstualizirati
izvedbenih i angažiranih medijskih na razini teologije, filozofije, fizike,
formi. U tom smislu, Tomasović metafizike, ezoterije, znanosti, soci-
pripada okruženju mlade hrvatske ologije, logike, psihologije… Zapravo
umjetnosti splitskog kruga u kojem se uvijek postavlja pitanje konteksta.
su umjetnički stav, način djelovanja, Vice Tomasović preispituje logično
višejezičnost i svojevrsna hiperak- pitanje vlastite inspiracije. Bez obzi-
tivnost, isprepleteni u konglomerat ra na format, slike iz ciklusa intimni
u kojem se jednaka važnost pridaje su monolozi u kojima autor sam sebi
umjetničkom umijeću i društvenom postavlja i ponavlja pitanje o tome
angažmanu. Pritom su dosjetka, što ga pokreće. Pritom nalazi više
provokacija i uspostavljanje aktiv- odgovora i upravo u toj slojevitosti
nog i često hyper emotivnog dijaloga pronalazi sebe kao demijurga (stva-
s recipijentima umjetničkog rada/ ratelja) koji iz primordijalnog stanja
djelovanja više nego poželjni. U tom svijesti stvara osobne kaotične svje-
smislu multitasking (hrv. višeza- tove. Kao slikar, u svojem nizanju
daćnost) i sposobnost obavljanja više isprepletenih bića naglašava važnost
istovremenih radnji i izmjenjivanje filozofskog pristupa umjetničkom
aktivnosti čine ga tipičnim pred- procesu. To ga svrstava među one
stavnikom svoje generacije sklone likovne umjetnike koji preispituju
vizualnom iskustvu i estetskim mje- uređenost i usklađenost estetskih
rilima virtualnih svjetova između principa te poruku umjetničkog
realnog i imaginarnog. Bez obzira da djela nastoje oblikovati na mimetič-
li se priklanjamo teološkim ili ate- koj razini. Upravo Mimezis kao ideja
ističkim svjetonazorima, prizivamo vodilja stvaranja umjetničke slike
znanstvenu teoriju zdravog razuma model je kojeg Tomasović svjesno
ili filozofiramo, pitanje prapočet- preuzima. Ideja nizanje dijelova slike
ka problematično je teisti, ateisti bez pretjeranog promišljanja i plani-
i skeptiku. Umjetnicima poseb- ranja u svojoj osnovi posjeduje nešto
no. Slikar pred praznim platnom od umjetničkih postulata koji na-
zazire od neopreznih ili pogrešnih lazimo u iluminiranim srednjovje-
početaka. Sporna problematičnost kovnim rukopisima i prapovijesnim
prestaje u onom trenutku kada se dekoracijama keltske i kontinental-
prva naznaka Ideje počinje oblikova- ne europske tradicije.
ti, u ovom slučaju na bijeloj površini
slikarskog platna. Umjetnost dolazi Duboka misao o postojanju Pra-
iz Ideje, mentalne projekcije i čini se početka pitanje je na koje Vice
kako postoji prije namjere i prije po- Tomasović nastoji odgovoriti svojim
stojanja stvarnog slikarskog platna. kozmogonijskim slikama u kojima
Tomasović se ciklusom štafelajnih dolazi do izražaja iskonski strah od
slika ‘’Ex nihilo (Iz ništavila)’’ vraća praznine. Horror vacuii. Trenutačna
korijenima klasičnog slikarstva misao o pitanju prostora i vremena,
i usmjerava svoju koncentraciju početka i kraja, reda i nereda, stanja
na pitanja postanka, podrijetla i stvari. Sve što počinje postojati
ispunjenosti prostora u filozofskom, ima svoj uzrok koji nismo uvijek u
metafizičkom i kreativnom smislu. mogućnosti sagledati ili dokaza-

37
ti sa sigurnošću zdravog razuma, stvaranja i beskonačnoj regresiji koju
iskustva i znanja, osim možda na filozofskoj i spoznajnoj razini
apsurda. Upravo je u apsurdu ljepota preispituju mnogi autori prije njega.
nizanja uzroka i posljedica u mreži U ‘’De Rerum Natura’’ Lukrecije
isprepletenih bića koje Tomasović zaključuje kako ‘’Ništa ne nastaje iz
niže strpljivošću srednjovjekovnog ničega, a spoznajom te činjenice već
iluminatora, razvijajući duhoviti smo na putu kojim želimo ići’’, dok
imaginarij u kojem bi u nekoj op- se gotovo istim riječima ‘’Kralj Lear’’
sežnijoj ikonografskoj i ikonološkoj Williama Shakespearea na početku
studiji svake pojedine slike Freudov- prvog čina obraća Kordeliji.
ska i Jungovska analiza simboličke
razine bila više nego zanimljiva. Vice Lukrecije i Shakespeare samo su
Tomasović naglašava nepreglednost neki od autora na čijem tragu preis-
mnoštva, beskrajno ponavljanje pitivanja uzroka i posljedica stvara
bez početka i kraja, ukida okvir Vice Tomasović, postavljajući ista
slike između realnog i imaginarnog pitanja postanka o kojima rasprav-
svijeta. Kompoziciju beskonačno širi ljaju mnogi drevni tekstovi. Autor je
s namjerom stvaranja alternativnih usredotočen na činjenicu kako svijet
modela postanka i razvoja, nove koji poznajemo ima svoj početak, no
stvarnosti izvan kategorije povije- isto je tako uzrokovan postojanjem
sti u kojoj osjećaj protoka vremena nečeg prethodnog. Osim duboko
postaje statičan. Između nereda i osobnog autorskog iskustva, radovi
reda u Svemiru, Tomasović nastoji posjeduju slojevitu spoznajnu razinu
pronaći vezu i sklad. Tomasovićeva na kojoj uočavamo zajedničko ge-
platna razvijaju usmjerene dinamič- netsko nasljeđe kreativnih procesa
ne kompozicije koje se razvijaju na te neraskidive odnose između ma-
osnovu osi simetrije koja anticipira terije, forme i prirode. Iako potajno
polazište i cilj koju su izvan površine želi razumjeti uzročno-posljedične
platna određeni nizanjem dijelova i odnose i razloge vlastitog umjetnič-
smjerom kretanja. kog ‘’moranja’’, nema ih namjeru
tumačiti. Tomasović nema namjeru
Horror vacuii kao anakrona este- razumijevati razvoj svoje umjetničke
tika nizanja motiva i popunjava- ideje, nema namjeru tražiti uzroke
nja prostora, istovremeno priziva koje nalazi u inspiraciji koja ga po-
srednjovjekovni ornamentalni kreće. Svjestan je kako je umjetnička
bestijarij, antičku filozofiju Epi- inspiracija bezvremena i moćna.
kurejaca i suvremenu kvantnu Pitanje ‘’Creatio Ex Nihilo’’ pita-
fiziku vakuuma. Horror vacuii i nje je dogme o postojanju impulsa,
kvantne fluktuacije polja vakuu- energije koja nas pokreće i potiče
ma. Na metafizičkoj razini, radovi na proces stvaranja. Vice Tomasović
predstavljaju Tomasovićevu osobnu vjeruje u postojanje energije stvara-
metaforu univerzuma proizašlog nja koju svjesno i nesvjesno poisto-
iz umjetničke Ideje. Humanoidni i vjećuje s Idejom koja ga prisiljava
animalni likovi predstavljaju prijelaz na bilježenje tragova o vlastitom
između duhovnog i realnog svijeta, a viđenju prapočetka, kozmogonije i
u svojoj kompleksnosti i preciznosti postanka, onoga što često zovemo
odražavaju autorsko poimanje arhe- “smisao života”.
tipske slike i duhovno stanje autora.
Radi se, prije svega, o narativnosti [Koprivnica, 5. 9. 2017.]

38
Literatura

Rudolf Arnheim (1954; 1974)


Art and Visual Perception:
A Psychology of the
Creative Eye.
University of California Press.
ISBN 978-052002-613-1

Carl Gustav Jung (1964; 1987)


Čovjek i njegovi simboli.
Zagreb, Mladost.
ISBN 86-05-00080-5

Owen Jones (1856)


The Grammar of Ornament.
London: Published by Day
and Son.
Collection: Smithsonian
Libraries
https://archive.org/details/
grammarornament00Jone

Citat

Tvari su vječne
Ovaj strah, zatim ova tama uma,
Ne izlazak sunca s plamtećim
zrakama,
Niti blistave strijele jutra
ne mogu nestati,
Ali sama Priroda stvari i
njezina pravila,
Što nas poučava, ima svoj
prapočetak:
Ništa od ničega nikada nije
rođeno.
— Lucretius (50 BCE)
De Rerum Natura

39
PRIMA MATERIA

IGOR GRZETIC

Center for Culture of the City of Krk


15.04.2016. - 30.04.2016.

40
Phantasmagoric iconography in entities physically intertwined,
visions are not rarely materialized by thusly indicating the obvious horror
words, paintings, sculptures, pho- vacui. Tomasovic bases his painterly
tography, film, and sometimes by style on the manerist traditions and
ritual dance or performance. We can on the modernist representatives of
see this in the worlds established on diabolic and fantastic painting, like
the scenes of genesis and apocalypse, Giger for instance. Horror vacui, as a
their endless alternatives crated basic principle of Peripatetic physics,
in peoples’ hallucinations, witch- motivated many artists to try to face
craft or dreams. Dante Alighieri, the emptiness of canvas. Tomasovic
John Milton, Heronymus Bosch, Jan on the other hand fills his canvases
Mandyn or Giuseppe Arcimboldo are from one corner to the other with
only some of the visionaries whose a rain of human-like creatures, the
heritage served as the basis for intertwined variations connected
people like Yves Tanguy, Dado Duric, with modified examples of flora and
Ernst Fuchs, Giger, Matthew Barney fauna. This carefully created pan-
or Ridley Scott. Even lately, in the theon, accentuated by hyper-re-
time of hyper-modernist neoreal- alist style, could be an image of an
ism, we can see (iconographically) unknown genesis. However, if we
similar content redefined as the new invert the story, these paintings may
mythology by genetic engineering. warn about possible future scenarios,
All of this leads us to a very different caused by experiments in the field
Phantasm, that according to Laca- of genetic engineering. On the other
nian psychoanalysis represents a hand, maybe creatures such as these
knot where desire and her imaginary have already inhabited Pannotia, Ro-
object are connected, and where we dinia and Pangea, and have survived
can find to truths: a content that can until today as fossil archetypes, as in-
be described by words, and some- herited, innate tendencies of human
thing that is not possible to describe mind to crate myths. Tomasovic cre-
on conscious level. Therefore, phan- ates these myths by producing these
tasm in the pictorial sense can be colorful monumental (especially can-
defined as a screen that separates the vases Ex nihilo I and II) compositions
viewer from his reality. This screen i that seem to be constantly in motion.
a formo f misunderstanding, because Some are monochromatic (Us and
the image, in the general meaning of them), close to Giger’s bio-mechani-
the word, is unable to visualize the cal universe (Ex nihilo III) also because
reality (following the Gombrich’s of the density of depicted bodies and
observations). Quite contrary, ob- their threatening facial expressions.
server and the world around him are
separated by a visual construction. If we step away from the part of
phantasm that can be described by
This barrier is in Tomasovic’s words, as it was stated in the para-
artworks confirmed by the canvas. graph above, we come to the part
His visions do not represent the that we do not see, but somehow
world as we see it but they frame it we do get to experience it. That re-
with phantasm. But what kind of fers to the patterns of energies, that
phantasm is it? Tomasovic creates form in the example of Tomasovic’s
landscapes deprived of any concrete cosmogony and apocalypse in a
space, but filled with series of hybrid peculiar imaginary order.

41
PRIMA MATERIA

IGOR GRZETIC

Center for Culture of the City of Krk


15. 4. 2016. - 30. 4. 2016.

42
Fantazmagorične ikonografije česte Barijera koju u djelima Vice Toma-
su u materijaliziranim vizijama, bilo sovića čini slikarsko platno potvr-
da se materijalizaciju priziva riječju đuje spomenuto. Njegove vizije
iliti slikom, skulpturom, fotografi- ne predstavljaju svijet kakvim ga
jom, filmom, a ponegdje ritualnim vidimo, ili barem to mislimo, već
plesom i performansom. Upravo je on uokviren fantazmom. No, o
nam na to ukazuju svjetovi koji kakvoj se fantazmi radi? Nadove-
svoje uporište pronalaze u prizori- zujući se na sjevernjački manirizam
ma geneze i apokalipse, njihovim opterećen začudnošću i skrivenim
alternativama i beskrajnom nizu simbolizmom te najčešće dijaboličke
alternacija što ih vode snoviđenja, predodžbe suvremenih predstav-
halucinacije i magijsko-evokacij- nika fantastičke umjetnosti, poput
ske prakse. Dante Alighieri, John onih Gigerovih, koje u posve novu
Milton, Hieronymus Bosch, Jan relaciju, zaobilazeći etiku, dovode
Mandyn ili Giuseppe Arcimboldo, estetiku i erotiku, Tomasović stvara
samo su neki od drevnih vizionara pejzaže lišene konkretnog prosto-
na čijem su nasljeđu gradili pred- ra, ali ispunjene serijom hibridnih
stavnici novijih struja fantastike i entiteta međusobno povezanih
nadrealizma poput Yvesa Tanguyja, fizičkom interakcijom koja na-
Dade Đurića, Ernsta Fuchsa, Gigera, posljetku navodi na jedno drevno
Matthewa Barneyja ili Ridleyja načelo – horror vacui. Taj temeljni
Scotta, dok u posljednje vrijeme princip u aristotelovskoj fizici koji
– vrijeme hipermodernističkog tumači kako je sav prostor u cijelosti
neorealizma – sve češće susreće- ispunjen, motivirao je mnoge da se,
mo (ikonografski) srodne sadržaje u pokušaju njezina dokidanja, suoče
redefinirane mitom o biologiji s prazninom. Tako i Tomasović svoje
sukreiranoj injekcijom genetskog slikarske površine, od ruba do ruba,
inženjeringa. Sve nas to vodi do ispunjava kišom humanoidnih bića,
jedne sasvim drugačije fantazme isprepletenih varijacijama na teme
(izmišljenog svijeta i njegovog povezane s modificiranim oblicima
sadržaja), koja prema lacanovskoj flore i faune. Taj pomno iskreiran
teorijskoj psihoanalizi predstavlja panteon, kojem dodatnu neobičnost
čvor u kojem se spajaju želja i njezin osigurava prihvaćanje načela (hiper)
imaginarni objekt, a u čijoj strukturi realizma, mogao bi biti akterom
naziremo dvije istine: sadržaj opisiv geneze iz zasad još uvijek nepoznate
riječima i ono na svjesnoj razini verzije Petoknjižja koja otkriva evo-
neizrecivo – nesimbolizirano. Prema luciju hibrida u oblike života kakve
tome, lacanovski gledano, fantazam danas znamo. Međutim, ako priču
se, govorimo li o svijetu likovnosti, postavimo invertno, Tomasovićeve
definira kao ekran koji proma- kreacije svjedoče nam o budućnosti
trača odvaja od njegove realnosti, u kojoj smo s eksperimentiranjem
postajući tako svojevrsnom formom otišli predaleko, stvorivši može-
nesporazuma, što znači da slika, u bitne bio-kiborge, agresivnu fuziju
širem smislu značenja te riječi, ne životinje i biljke iliti biljke i čovjeka.
može vizualizirati stvarnost (čemu u A možda su baš takvi entiteti nekad
prilogu idu i Gombrichova zapa- nastanjivali Pannotiu, Rodiniu i
žanja), već, naprotiv, promatrača Pangeu, očuvavši se sve do danas
i svijet koji ga okružuje razdvaja u formi arhetipa, kao naslijeđene
putem vizualne konstrukcije. tendencije ljudskog uma da formira

43
mitološke motive. Kako bi ih što
vjernije kanalizirao, jer umjetnici
raspolažu tom vještinom, Tomasović
polazi od upečatljivih kolorističkih
kompozicija čija nemirna struktura
neprestance bježi promatračevu
pogledu, a čemu u prilog ide i njiho-
va monumentalnost (Iz ničega I i II),
da bi se potom okrenuo istraživanju
monokromone (Mi i oni), koja ga je
dovela do gotovo u potpunosti sivih
rješenja, bliskih hladnom gigerov-
skom bio-mehaničkom univerzumu
(Iz ničega III), što je dodatno poten-
cirano, kako sve većom zbijenošću
naslikanih tijela, tako i likovima
prijeteće ekspresije.

Odmaknemo li se sada od riječi-


ma opisivog segmenta fantazme,
dolazimo do trenutka u kojem se
suočavamo s onime što ne možemo
vidjeti, ali ipak možemo dokučiti!
To je istina o energetskim obrascima
(kao simbolima aktivnim u sferi ko-
lektivnog nesvjesnog) koji u slučaju
Tomasovićevih kozmogonijskih i/
ili apokaliptičnih kreacija formiraju
zaista jedinstveni imaginarni red.

44
45
COSMOGONY

LANA BEOVIC

Gallery Flora / Galerija Flora, Dubrovnik


12.03.2016. - 24.03.2016.

46
Introducing the opus of Vice To- artworks, therefore, have the pos-
masović seems like a phantasma- sibility to be composed in different
goric biology lesson from parallel ways. This very artwork is charac-
universe. His cosmogony has no terized by the lack of coloring that
beginning or end (as is suggested is present in other paintings by the
by the title itself), and the viewers artist. Although it does “encumber
are confronted by an explosion of the optic nerve“ it does communi-
creatures that encumber the optic cate a sense of harmony as well.
nerves and that suck the viewer in Besides the aforementioned medi-
the sea of bodies and details of the eval fear of the empty space, other
canvas itself. (sub)conscious influences can be
found in Tomasovic’s paintings,
If we compare this series of such as Hieronymus Bosch, but
artworks with the paintings of also organic suggestions of Ordan
The real history of the world where Petlevski (even more present in
the author poses the question of Tomasovic’s artworks) or sci-fi
alternative life where animals and moments of H.R. Giger. These
plants would trade places (resulting artworks disclose something new
in human-like creatures called every time a person is looking at
Homo Herbe) we can see that he them. Also, there are references
has been continuously dealing to surrealism, like those to blank
with the subject of the origins and spaces of Yves Tanguy or to unusual
developments of life. characters of Max Ernst.

In Ex nihilo he deals with animal- Since his characters evolve with


like versions of a potential every new piece the artist creates,
alternative evolution, and in the last we can only follow his course and
artwork he made, he takes another see in what ways this alchemist
step ‘forward’ in this evolutional will intrigue us with his alternative
passage, and presents human-like worlds.
figures.

The main characteristic of Ex nihilo


III is, like in the previous paintings,
dispersion of life on undetermined
monochromatic backgrounds. There
the explosion of characters, that
seem to spread from a compressed
core and achieve dynamic composi-
tions by their diagonal positioning,
results in a vibrant horror vacui of
impressive dimensions. Obvious-
ly, one must view these acrylics
in person to understand their size
and also, to see that Ex nihilo III for
instance can be reorganized. The
two canvases, namely, function as
a whole regardless of the way in
which you set them together. These

47
KOZMOGONIJA

LANA BEOVIĆ

Gallery Flora / Galerija Flora, Dubrovnik


12. 3. 2016. - 24. 3. 2016.

48
Upoznavanje s opusom Vice Toma- pozicionirani u datom trenutku.
sovića je poput fantazmagorične Prema tome rad – kao i naslikane
lekcije iz biologije kakvog paralel- figure – ima potencijal bezbrojne
nog univerzuma. Tomasovićeva reprodukcije u svim smjerovima i
kozmogonijska priča nema početak ulaženja u sferu ornamenta.
ni kraj (što sugerira sam naslov),
promatrači se susreću s eksplozijom Indikativno za ovaj konkretan rad
bića koja im vizualno opterećuju je restriktivniji kolorit, odnosno
očni živac te ih pritom uvlače u nedostatak istoga, što ne nalazimo
prikaz gdje se pogled brzo izgubi u u ostatku Tomasovićeva opusa. Iako
primordijalnom moru tijela i detalja. je “napad na očni živac” još uvijek
uvelike prisutan, prikaz ipak odiše
Autor se kontinuirano bavi temati- svojevrsnom harmonijom.
kom nastanka i razvoja života, što
je razvidno usporedimo li ciklus Osim već spomenutog srednjovje-
Iz Ničega/Ex Nihilo sa ciklusom kovnog straha od praznog prostora,
Prava povijest svijeta u kojem autor u Tomasovićevom rukopisu može-
preispituje kakav bi evolucijski tijek mo iščitati niz svjesnih ili nesvjesnih
život imao kada bismo životinjsko utjecaja. Referenca na Hieronymusa
zamijenili biljnim, što rezultira u Boscha je nezaobilazna, no može
humanoidnim bićima nazvanim se ići i korak dalje. Od organskih
Homo Herbe. sugestija Ordana Petlevskog – koje
kod Tomasovića nalazimo na većoj
U Ex Nihilu se pak zadržava na živo- skali – do znanstveno-fantastičnih
tinjskim verzijama potencijalnih al- trenutaka H. R. Gigera, Tomasovi-
ternativno-evolucijskih aktera, dok ćeva platna nam u svojim tisućama
se u svom posljednjem radu, kojeg likova svakim ponovnim gledanjem
premijerno izlaže na dubrovačkoj otkrivaju nešto novo. Oslanjanje na
izložbi, “najviše” popeo na evolu- nadrealizam iz ranijih radova svaka-
cijskoj ljestvici te, među ostalim, ko je još uvijek prisutno – ništavilo
prikazao niz humanoidnih figura. Yvesa Tanguya i basnoslovni likovi
Maxa Ernsta također pronalaze svoje
Glavna odlika Ex Nihila III jest, mjesto u autorovom imaginariju.
dosljedno dosadašnjim radovima iz
ciklusa, disperzija života na neodre- Kako Tomasovićevi likovi evoluiraju
đenim monokromnim pozadinama. u nepredvidivim smjerovima sva-
Eksplozija likova, koji kao da se šire kim novim radom, tako je na nama
iz kakve komprimirane jezgre te pratiti tijek razvoja ovog autora;
postizanje dinamičnosti njihovim alkemičara koji će nas zasigurno još
dijagonalnim pozicioniranjem, dugo intrigirati svojim alternativ-
rezultira u vibrantnom horror vacui nim svjetovima.
prikazu impresivnih dimenzija.
Osim činjenice da se Tomasovićevi
akrili na platnu moraju pogledati
uživo da bi se njihov opseg doživio u
potpunosti, važno je napomenuti da
je Ex Nihilo III rekomponibilna slika.
Naime, dva platna funkcioniraju kao
cjelina neovisno na kojoj su strani

49
OUT OF NOTHING

MORANA MATKOVIĆ

Lauba, Zagreb
11.03.2015. - 23.03.2015.

50
Fear of the empty space was a repeats this explosion of life trapped
characteristic of Romanic painting in the shoal of fish that the painter
that resulted in filling the can- uses to direct our attention to the
vases, book pages or walls with center of the canvas, to the sort of
antologies of herbal ornaments or dance of these unusual shapes that
animals, and where any possibil- celebrate the creation of life. The
ity for three-dimensionality was artist connects the medieval horror
constrained to the overlapping of vacui with his surrealist visions, and
surfaces. The surface of any of the also to his version of Croatian Naive
aforementioned media needed to Art that he realized in 2013. With
be filled completely in order to this peculiar mixture of surrealism,
exclude the space as a traditional, symbolism and elements of Roman-
linear background. Therefore, it esque painting, Tomasovic created
was important to choose the right a new visual language of some new
topic for the task. And how does it mythology.
all look in contemporary painting?
Vice Tomasović, for example, pro-
duces a peculiar visual world. More
precisely, the painting that gave the
title to the whole cycle and exhi-
bitions, Ex nihilo I/Out of Nothing I
is filled with thousands of fis, sea
creatures, octopuses, snails, turtles,
insects, and finally, all and every
kind of weird human-like crea-
tures minutely and patiently drawn
with acrylic paint. These figures
are placed on a branchy plant-like
drawing in the background. This
humorous imagery of tiny creatures
refers to the eternal cyclical pro-
cesses in nature, and cosmogonic
connotations are emphasized by the
title ‘Out of Nothing’. The viewer
drowns in these paintings and it is
indispensable to see them in person.
While creating a coherent visual
vocabulary, the artist states that
these phantasmagoric scenes are
real narratives belonging to world’s
history and future. In these mystical
messages, with all the quantity of
real and invented characters, plants
and animal-like figures in the suf-
focating atmosphere, the observer
is obliged to read their meanings
independently, and to create the
connections between the mythol-
ogies on the canvases. Ex nihilo II

51
IZ NIČEGA

MORANA MATKOVIĆ

Lauba, Zagreb
11. 3. 2015. - 23. 3. 2015.

52
Strah od praznog prostora karak- promatrač je primoran samostalno
teristika je romaničkog slikarstva čitati, ali i stvarati, veze među tim
gdje se iz straha od prazne pozadine naslikanim stvorenjima neke nove
platno, stranica knjige ili ploha zida mitologije. „Ex Nihilo II“ ponavlja
popunjavalo antologijom biljnih to bujanje života čovjekolikih bića
i životinjskih ukrasa čime je bilo zarobljenih u jatu riba kojima slikar
kakva mogućnost trodimenzional- uspješno usmjerava našu pažnju na
nosti svedena na preklapanje ploha. zbivanje u središtu platna, na svo-
Površinu na kojoj je umjetnik radio jevrsni ples tih neobičnih stvorenja
trebalo je ispuniti od rubova do koja slave stvaranje života. Iz blijede
rubova i isključiti svaku iluziju pro- sive pozadine kreira kretanje svojih
stornosti, čime se tema nametnula likova kako bi nastalo stvaranje
kao najvažnija stavka. A kako izgle- života. Srednjovjekovni „horror
da „horror vacui“ u suvremenom vacui“ u njegovim se radovima
slikarstvu? Ispunjavajući prostor spaja s nadrealističkim vizijama i
slike, Vice Tomasović stvara speci- suludom verzijom hrvatske naive
fičan vizualni svijet. Točnije, slika ranije ostvarenu u radovima iz
po kojoj je i izložba dobila naziv „Ex 2013. Neobičnim spojem nadrea-
Nihilo I / Iz ničega I“ fantazija je lizma, simbolizma kao i elemenata
sastavljena od tisuća ribica, morskih romaničkog slikarstva Tomasović je
bića, hobotnica, pa onda puževa, slikajući stvorio slikarski jezik neke
kornjača i kukaca, te konačno čud- nove mitologije.
nih čovjekolikih stvorenja minuci-
ozno i strpljivo iscrtanih akrilom, a
ispod svega kao da se nazire biljni
razgranati oblik koji tvori dublju
kompoziciju. Duhoviti imaginarij
sićušnih bića na velikom formatu
upućuje na proces vječnog cikličkog
kruženja u prirodi, a kozmogonij-
ske konotacije pobuđuje i naziv „Iz
ničega“. U njegovim se slikama
promatrač utapa. Stoga, njegove
je slike doista nužno promatrati
u originalu jer reprodukcije, bez
obzira na njihov format, nemaju to
mogućnost uvlačenja promatrača.
Nemoguće ih je sagledati iz daljine
i nemoguće je zadržati pogled samo
na nekom detalju. Stvarajući jedin-
stven vizualni vokabular, Tomasović
stvara fantazmagorične svjetove za
koje tvrdi da su stvarni prikazi iz
zemaljske povijesti i budućnosti. On
stvara basne s mističnim poruka-
ma. S obzirom na svu tu količinu
stvarnih i izmišljenih likova, biljnih
i životinjskih oblika, u atmosfe-
ri koja guši i osvaja istovremeno,

53
OUT OF NOTHING

PETAR GRIMANI

City Museum in Omis/Gradski muzej Omiš,


20. 12. 2014. - 20. 1. 2015.

54
Every written language was
preceded by an image, and the
universal language of an image
serves to Vice Tomasović as the
starting point to clarify his own
relationship to the outside world,
but also to the interior. These
worlds are intertwined and receive
new possibilities in the medium of
the painting. The artist here is aware
of his own playfulness that leads
us to the dynamic and challenging
dialogue and the visual plunging.

The paintings if firstly the object


defined by the artist, but also the
object of interest we as public
observe. While looking at the
paintings, we experience certain
reactions that can provoke other
reactions. New hybrid signs are
formed and words are not enough to
describe what we see. Tomasovic’s
narrative is based on the fact that
visually we recognize the details
of his motifs, but the final result of
our pictorial and artistic experience
goes beyond visual, goes into the
direction of something that we were
not able to see with our eyes. This is
the point after which a new journey
begins, where the painting is not
only an object, but a new life that
asks for additional research.

55
OUT OF NOTHING

PETAR GRIMANI

- City Museum in Omis/Gradski muzej Omiš,


20. 12. 2014. - 20. 1. 2015.

56
Svakom pisanom jeziku je pret-
hodila slika, a upravo univerzalni
jezik slike služi Vici Tomasovi-
ću kao polazište za razjašnjenje
vlastitog odnosa prema vanjskom
svijetu i onom unutarnjem. Njegovi
se svjetovi isprepleću i dobivaju
mogućnost života upravo u mediju
slike odnosno vizualnog. Svjestan je
vlastite zaigranosti kojom nas uvodi
u dinamičan i vremenski zahtjevan
dijalog te vizualna poniranja.

Slika prvo postaje predmet kojeg je


definirao umjetnik, zatim je slika
objekt interesa kojeg promatramo.
Dolazi do reakcije u nama koja može
isprovocirati dodatne reakcije. Stva-
raju se novi hibridni znakovi te riječi
prestaju biti dovoljne za opis onog
što vidimo. Narativ Vicinih slika
hvata se na činjenicu da mi vizualno
prepoznajemo detalje motiva, ali
ukupni rezultat je nešto što nismo
nikada vidjeli niti smo za to imali
priliku. Tu započinje putovanje u
slici i slika više nije samo objekt,
već neki novi život koji nas tjera na
daljnje istraživanje. 

57
WITTY IMAGERY AND THE
TITLE OF THE CHIEF

IVAN DOROTIĆ

There are paintings you energies (that, in the


see only a couple of end of the day, holds the
times, and yet, they meaning behind typing of
settle in your memory so these letters) never ends.
firmly that you remember
their colors and com- Vice Tomasović is a
position and even with versatile artist from
your eyes closed you feel Omis, whose impressive
like you could visualize and authentic painting
them and almost sketch Ex nihilo, exhibited for
them. Regardless of their the first time at last
plastic presence in your year’s edition of Youth
memory, you could look Salon in the venue of
at them for hours. And, Croatian Association of
on the other hand, there Visual Artists in Zagreb,
is one painting some- induced this discovery.
times, that you feel It induced firstly the
like you need to look at, discovery of all the de-
for hours, that compris- tails, figures, segments
es thousands of other and motifs that this
paintings, and that in no praised artwork compris-
occasion you could ever es. It induced also the
sketch. The one that cre- discovery of the enviable
ates not only one world, opus by this multidis-
but offers an endless ciplinary young artist,
discovery. who today is a painter,
tomorrow a performance
Discovery – that may be artist, the day after
my favourite term con- tomorrow a sculpture, and
nected to this series of then the president of the
articles because, de- most important profes-
spite the fact we live sional organization in
in a small country and the seconda largest city
despite our ‘small’ art in Croatia. To be clear,
scene, the process of he does everything at the
discovering of new names same time. Below you can
and new visual languages, read the interview with
new people and projects, the artist.

The interview Vice Tomasović gave to Ivan Dorotic for


Vizkultura, taken from https://vizkultura.hr/duhoviti-
imaginarij-i-titula-poglavice/

58
On the last year’s edi- in your career, when it
tion of Youth Salon we comes to the ‘reaching
have seen for the first to a wider audience’?
time your painting. Then How important Lauba was
we have presented your for you? What happened
work in our category AR- afterwards?
TODROM, and I think that VT: Regarding my exhibitions,
people from Lauba also Lauba is definitely the most import-
saw your work for the ant step. It is a prestigious brand
first time just there. towards which many yonug artists
How important this exhi- strive. Therefore I support this new
bition was for you, and project, Laubaland, by Mr. Kličko,
what do you think about because it offers an opportunity to
this manifestation in young Croatian contemporary art-
general: from one side ists to be exhibited alongside great
as a platform for pro- names of Croatian contemporary
motion of young authors, art, and I am very grateful that they
and from the other as chose my exhibition to start this
an event that last year, project. That comes as a confirma-
was discussed a lot in tion of the road I have taken and as
artistic circles due to an encouragement to continue this
its curatorial concept? way with my paintings. I hope now
VT: This was my first presentation to it will be at least a little bit easier to
the public in Zagreb and because of realize future exhibitions, perfor-
that it was extremely important for mances and collaborations.
me. Before this I have never exhib- Let’s go to your art-
ited outside Split and Omis, besides works. One can say that
my participation at Performance all the motifs you used
Art Festival in Osijek. Therefore, before as single charac-
this is an exceptional opportunity ters on ‘empty’ back-
for every unknown artist to present grounds now evolved and
their work to a wider audience. I also exploded into multitude
support controversial curatorial con- of figures in your new-
cepts because of the PR impact they est works at the exhibi-
have. The previous, 32nd edition tion Ex nihilo? How this
potentiated a confrontation between process developed?
the trendy and real contemporary VT: I still cannot get rid of the main
art, but I don’t see that as a problem, character in the painting, but now
just as the curator of the exhibition it is drowned in the dispersion
Feđa Gavrilović explained, I see it as of smaller figures and it is not so
a confrontation between preferenc- easily visible. The backgrounds of
es of the market and the authentic my paintings were always cold and
authors’ expressions. lifeless, with main figure in the
After this exhibition, center. First I was painting some
your ‘second’ solo amorphic characters in the dark
representation was the oceanic depths, but now it seems
exhibition at Lauba. Can that I developed these creatures
we say that this was the and that they are coming out in
most important success the deserted and cold landscapes

59
in order to later fly away to space. by the multitude of smaller figures
Now I’m doing a reboot with all the so I just used that principle in these
grey backgrounds that symbolize paintings. The painting Ex nihilo II
nothingness out of which many has smaller dimensions but I applied
living beings are being generated. the aerial perspective to achieve the
Many of these beings one could sense of depth. However, I started
have already seen in my previous working from the characters in the
paintings and sculptures. Evolution back of the painting and I painted
is a process to which I as an artist over them the figures in the first
like to come back. I am especially plane so unfortunately many details
interested in alternative models of of the process are los tin the end.
creation and evolution, as well as in Since I work without any kind of
future ways of life. I must add that sketch or drawing whatsoever, I can
I do not believe in coincidences, I think only few steps ahead, because
think coincidence as an explanation there are too many variables due
of these questions is just an illusion to the complexity of the apparent
of the moment in which you do not conglomerate of composition.
know the answers, so I am trying to What looks impressive to
ask why things are the way they are. me, besides the motifs
I can see an almost perfect order and energy themselves,
in universe, and that disorder we is really the question
call chaos is perceived as such only of the time one needs to
because we do not understand it. create a painting like
How did you actually this? Also, is there an
start to work on these approximate number of
paintings, what was the creatures that is pres-
starting point, the first ent on the canvases?
trigger, inspiration? VT: I have never counted the figures
VT: I was always fascinated by in the paintings, I’m not craty
medieval painting because of the (laughter). There are definitely more
fantastic themes, colors and over- than a thousand in every painting.
saturated compositions. I planned I was painting the first canvas from
for a long time to use horror vacui this series for two years, and I was
in my paintings, but I did not have working on one character at the
enough will and determination time, so I would start creating a
to spend so much time on one new figure only when I would finish
artwork, because I like to see fast the one I was working on. That was
results. I used to finish the paint- a real struggle. To tell the truth, I
ings in a day or two. But in the end made ninty percent of the painting
I gathered courage and started to in three months, but I was finish-
work on the biggest format pos- ing it for additional twenty-one
sible than, that was conditioned months, by doing these repetitive
by the size of the door of the room fish piled into clusters. I had a
I worked in at the time. The first feeling I was not satisfied with the
painting Ex nihilo is composed of the painting in which I had invested
three panels of that size, so the final so much time. I had the feeling it
dimensions of the artwork are 200 x was not finished, although every-
270 cm. Even before I used to pro- body was saying otherwise. In the
duce large installations composed meantime I worked on other things

60
too, so I did not give myself to that entertain him for quite
one completely. I worked on Out long, and I am sure they
of Nothing III eight hours a day and do not need any descrip-
that one was done in one month, tion. But, if you had to,
but there I was working on many how would you describe
character at the same time and these paintings that you
only in the end I would finish them exhibited at Lauba?
individually. When I start working VT: I did not want to put labels next
on Out of Nothing III I know how to to the paintings in order not to
solve these problems so I hope I will influence visitors’ interpretations
need even less time. with mine. I like to see what kind
For these works some say of explanations and meanings a
that they are “a bizarre painting can obtain from visitors’
version of Croatian Naive funds of ideas, symbols and conno-
Art“, others talk about tations. I think in those situations
“contemporary and eccen- the paintings are most powerful.
tric Hieronymus Bosch“, To tell the truth the paintings show
and some people see “mi- post-mythological models of origins
nutely painted and humor- of the world, and there are also
ous imagery“. What would pseudo-scientific explanations: Ge-
you say about your paint- nealogy is an assemblage that serves
ings, where would you put as a basis to present, like an ento-
them stylistically? mologic collection or herbarium,
VT: What do you say about “new models of plant-like prehistoric man
Croatian Surrealism“? I’m kid- in circle composition that seems like
ding, obviously (laughter). There is a ritual. I call these plant-like ani-
some truth in all of the mentioned mals Homoherbe, and they represent
comments: I like ‘bizarre Croatian a theoretical model of a living being
Naive Art’ because of the honesty that could have perhaps existed in
and truthfulness of the style and its the past, and from which contem-
almost archaical mysticism, how- porary plants, animals, and finally
ever, I don’t like the connotation humans evolved.
because of the non-professional and Your art comprises also
non-academic technical realiza- performance pieces.
tion that it evokes. Bosch is a great This is something very
role model and inspiration, but I different form painting,
think that he was a little bit more more alive, and somehow
eccentric than I am. I like the most seems to call for a more
the third comment, that is a good active reaction. How im-
description. I would mention that portant this segment of
the paintings seem abstract until your work is to you, and
one gets closer and understands which performance would
that they are figural; maybe we you indicate as the most
could call them figural abstractions, important so far?
as funny as it may sound at the first VT: I think of performance art as
glance (laughter)! something incredibly serious and
I think that paintings I carry out only one per year. My
Ex nihilo can suck the performances are very pictorial and
viewer int his world and theatrical, I use masks, different

61
kinds of special outfits and para- media simultaneously also, there
phernalia produced separately for are no strict rules. The ‘problem’
every show. I did eight performanc- comes with non-artistic obliga-
es so far from 2007, and every has tions so I need to plan my time and
its own worth. I will mention only coordinate my commitments well.
the one from Performance Art Fest At this moment I am neglecting
in Osijek, although that may not be my art because I spend most of my
the most important one. It is called time working as the president of
Herbal Origin Theory, and I men- the Croatian Association of Visual
tion this one because it is closely Artists in Split.
related to the theme of origins and Yes, you have been ap-
the latest work exhibited at Lauba. pointed to a position of
During the performance I dissected the president. How did
five creatures, starting from simple you actually become a
limestone creatures, to plant-and- candidate, and in what
human-like creatures and, finally, a measure is this ‘title’
man. Every model had inner organs important for you? How
and body liquids. Homoherbe have difficult is it and what
golden blood and they represent do you expect from your-
intelligent living beings that lived self during this mandate?
without any need for consumma- VT: I decided to run for president
tion of foods except light and water, because I was afraid that the former
so they represent the most perfect leadership with their business
biological creature after which model would shut down this sev-
comes the decay to the present enty-year-old organization. Many
humans with red blood. This is of members saw this problem and they
course a poetical interpretation of wanted a change, but almost no-
the origin theory and I do not seri- body was willing to do something.
ously believe in anything similar. I understood the title of the ‘chief’
Do you have a prob- of the organization as a calling and
lem with different I decided to devote myself com-
professional engage- pletely to this honorable service.
ments you have, on one The assembly recognized this and
side multi-medial and gave me their trust. Now I and the
multi-disciplinary art, fantastic executive board have great
and on the other a bu- responsibility, because there is great
reaucratic role? Do you legacy and 350 artists to look after.
manage to do everything What would you name as the big-
or are you afraid that gest problem of the organization,
in the end one or the and what would you point out as
other needs to suffer in elements that need to be redefined?
terms of quality? What are you going to focus on?
VT: I follow my inner instinct and VT: For the past 20 years the orga-
sometimes I paint everyday for nization was managing the exhibi-
months and do not do anything tion venue in the basements of the
else, or I sculpt for weeks without Diocletian’s palace in Split, but last
touching an paint brush, and then I year the city of Split did not renew
create a video or an installation for the contract and has evicted the
days. However, I do use multiple organization from there illegally.

62
The organization cam to possession VT: The art scene in Split is some-
of the venue when it was devastat- what autistic, it is too introverted.
ed, and it refurbished it. Seventy We are trying to solve this problem
percent of the tickets’ profits were in several phases, the first one is this
given to the city. This was also the year’s Split Salon, but it is too early
only source of income for the or- to talk about it. In the meantime
ganization and that was not a good we are constantly working on the
thing because this money was not popularization of contemporary
invested well by the former lead- art outside of art circles. However,
ership and the organization did not classical media such as painting and
participate in public tenders with sculpture are present everywhere
good projects. That is the reason because we have a known scene,
that in this year we do not have any especially in sculpture. We are just
source of income. Luckily, we have making plans and strategies how to
some funds that we need to allocate brand our specific style with several
strategically until we get new funds. big exhibitions in the near future.
Art scene in Split. I We are planning to burst our bubble,
think this could be a and you will hear it well!
topic for a series of ar- From the perspective
ticles. How do you see it of the former student,
in today’s context? how do you see the
VT: Art scene in Split is very lively Academy of Fine Arts in
and peculiar. Art in Split knows no Split? What do you think
borders so it is difficult to tell where about the visibility of
ordinary life ends and art begins. it’s graduates on the
This city does not support elitism in national level, with
any form because we do not accept regards to exhibitions,
any grandiosity bigger than our awards?
inflated ego. Therefore we have con- VT: I finished the program in fine
frontations because of our famous arts so I can judge only that seg-
character also in the art world. Our ment, and I was very satisfied. The
art is characterized by eclecticism of pedagogy department has a great
different and opposing styles and it and long tradition in Split, because
is not enough valorized on the na- in the last seventy years of the
tional level. We need to amend this University in Split, it was one of the
urgently because we have so much to pillars of the humanities and arts in
give to the national and international the city and the region. I received a
scene. Unfortunately, it seems that good theoretical basis and enough
we do not want anybody else. practice thanks to many good
Is art scene in Split professors, and it was my duty in
closed to outsiders? Do free time to work as other students,
you have exhibitions and if not even more. Regarding other
events consumed more or departments, I cannot say too much
less by the same people because I didn’t take part in their
that generate them, and system, but I think that too many
if yes, is there need to authors graduate that are not pre-
get out of this bubble? pared for our small market. Many
How can this escape of my colleagues were obliged to
happen? work in another field outside the art

63
world, and that is a problem in the be a great thing so we succeeded in
whole country, but in Split it is a doing the same thing with national
chronic issue. art champions after five years as the
What about young peak of the Omis Cultural Summer
authors in Split? What event known today as the Almissa
is the quality of this Annuale. However, many people
fresh graduates? Would still don’t recognize us as an artistic
you name somebody as performance. This year the topic of
particularly important? the festival is independence and it
VT: There are many good young art- is going to take place at the Island
ists and those somewhat older, but of Love in the canyon of the river
it would not be fair to distinguish Cetina, no man’s land, that is flood-
one individual. You will hear about ed in winter so nobody can claim
them in the future surely. it legally. The artists are paying for
You are the organiz- their own travel expenses and will
er of the festival of create art from materials found at
contemporary art Almissa the very place. We did not want to
Open Air. Contemporary have any sponsors this year and we
art in Omis? It sounds are doing the festival without any
abstract and surreal, budget, completely independently,
but it works for 5 years only with the power of art.
already. Can you de- Is there an interest in
scribe it, what di d you the city administra-
do there and what are tion or from sponsors
the plans for the next to finance this unique
festival? event in Omis? Also, who
VT: When we started the project in is your audience? Did
2010, the city was completely cut the festival create some
out from contemporary art events. new audiences in Omis,
Almost the whole budget for culture intrigued and interested
was spent on group dinners, and in contemporary art?
they ate a lot. We reacted to this by VT: So far we had the help of the City
organizing a manifestation in the administration, Ministry of Culture,
very city centre, where we gathered Tourism Board and private spon-
provocative experimental musicians sors. We are grateful to all of them,
and performance artists to create but this year it just did not fit our
art among the restaurants’ tables: concept. I think it is important to
somebody was eating art, others show how much one can do just out
were improvising in situ, and some of love. The invited artists are paying
were performing alternative music. for their own travel expenses and I
The second edition had its culmi- hope many will come in spite oft hat.
nation on the fortress Mirabela on The audience was never a mass and
top of the city, where we hosted that is no tour goal. The fortress itself
the biggest names of the concep- cannot receive more than one hun-
tual art scene from Split. Then one dred visitors at a time, and this year
could have seen in the same night a we want to have even less visitors at
great number of different artworks, the Island of Love because we do not
especially performance pieces and want to pollute the beautiful nature,
installations. This climax showed to but we want to have as much as

64
documentation and multimedial
materials as possible.
In the end, what can
we expect from you
in this 2015, a year
that, as it seems, has
been very good for you
so far?
VT: It could not have started any
better so I am optimistic. The
Croatian Association of Visual
Artists is planning several inter-
esting projects this year, and I
plan to do couple of exhibitions
outside of Split. Festival in Omis
is growing, I am reflecting on this
year’s performance piece… There
will be many things to organize
and I truly like that, but if I only
could paint a good painting or
two this year, that would be
great!

65
DUHOVITI IMAGINARIJ
I TITULA POGLAVICE

IVAN DOROTIĆ

Postoje slike koje vidi- ovih slova) valjda nikad


te tek par puta, zarežu ne prestaje.
vam se u pamćenje čvrsto Vice Tomasović je
i snažno, znate im boje svestrani omiški
i kompoziciju, zatvori- umjetnik čija me zarazno
te oči i vizualizirate dojmljiva, zanatski
ih, gotovo da biste ih impresivna i motivski
mogli skicirati. I bez autentična slika “Ex
obzira na to što vam Nihilo”, premijerno
tako upečatljivo stoje u predstavljena na lanjskom
memoriji, mogli biste u Salonu Mladih u HDLU-u,
njih gledati satima. A potaknula na otkrivanje.
onda se ponekad dogodi Prvotno na otkrivanje
jedna, u koju ste pri- svih detalja, bića,
morani gledati satima, segmenata i motiva koji
koja je tisuće slika u čine ovaj hvaljeni
jednoj slici, koju ni u rad, ali kasnije i na
ludilu ne biste mogli ni otkrivanje zavidnog opusa
znali naskicirati. Koja multidisciplinarnog
ne stvara jedan, nego mladog autora koji je
bezbroj svjetova, i nudi danas slikar, sutra
beskrajno otkrivanje. performer, preksutra
kipar, a dan iza toga
Otkrivanje – upravo je predsjednik najvažnije
to možda najdraži pojam strukovne umjetničke
vezan za moju priču za udruge u drugom najvećem
Vizkulturu jer, unatoč hrvatskom gradu. Točnije,
maloj zemlji i ‘maloj’ svakog dana sve to
sceni, proces otkrivanja u jednom. U nastavku
novih imena i novih pročitajte razgovor s
izričaja, novih ljudi i umjetnikom o kojem će se,
novih projekata, nove nadam se, u svakom od
energije (koja na kraju ovih navedenih konteksta,
dana jest smisao tipkanja još puno pisati.

Razgovor Vice Tomasovića s Ivanom Dorotićem za web-portal


Vizkultura. Izvor: https://vizkultura.hr/duhoviti-
imaginarij-i-titula-poglavice/

66
Na prošlogodišnjem izlaganje u Laubi, iz
Salonu mladih smo prvi perspektive ‘dolaska’
put zapazili tvoju do nekog širokog kruga
sliku, pa te potom publike, najveći uspjeh
predstavili u našoj u tvojoj karijeri?
kategoriji ARTODROM, Koliko ti je ono važno
a čini mi se da je i i sve ono što se kao
ekipa iz Laube tamo posljedica dogodilo?
prvotno uočila tvoj Što se tiče moje izlagačke karijere
rad. Koliko ti je bilo izložba u Laubi zaista jest najdalje
važno predstavljanje do čega sam došao. Lauba je ipak
na Salonu mladih i prestižan brand kojemu mnogi
kakvo je tvoje viđe- od nas mladih umjetnika stre-
nje te manifestacije, mi. Zato pozdravljam ovaj novi
s jedne strane kao projekt gospodina Klička zvan La-
platforme za promo- ubaland, u kojem će biti moguće
ciju mladih autora, vidjeti mlade nade naše likovne
a s druge strane kao scene, uz bok velikim imenima
događaja koji je lani, suvremene hrvatske umjetnosti, i
zbog koncepta, podigao jako sam zahvalan što su s mojom
dosta bure u umjetnič- izložbom krenuli u taj ciklus. To
kim krugovima? mi dolazi kao potvrda i ohrabrenje
Salon mladih je bilo moje prvo da nastavim ovim putem kojim
predstavljanje zagrebačkoj pu- sam krenuo u najnovijoj fazi mo-
blici i zbog toga je za mene bio jega slikarstva. Nadam se da će mi
izuzetno značajan. Prije Salona sada biti bar malo lakše ostvariti
nisam izlagao izvan Splita i Omi- buduće izložbe, performanse i
ša, izuzev Osječkog Performans suradnje.
art festivala. Salon mladih je ‘Ajmo na tvoje radove.
izuzetna prilika za neafirmirane Moglo bi se reći da su
umjetnike da se predstave široj svi neki motivi koje
publici pa pozdravljam kontro- si do sada radio, kao
verzne koncepte zbog medijskog zasebne figure na ‘pra-
odjeka kojeg izazivaju. Prethodni znim’ pozadinama, sada
32. Salon mladih je potencirao evoluirali, umnožili se
sukob trendovske pomodnosti i i gotovo ‘eksplodira-
prave suvremene umjetnosti, ali li’ na ovim najnovijim
ja ne vidim taj sukob kao vješti- radovima s izložbe “Iz
nu izvedbe, nasuprot banalne ničega”. Kako je tekao
dosjetke kao što to obrazlaže sami taj proces, od (jedne)
kustos Salona Feđa Gavrilović, figure do ovog nepre-
već ga vidim kao sukob tržišnih glednog mnoštva?
preferencija i autentičnog autor- I dalje se ne mogu riješiti glav-
skog izričaja. noga lika na slici makar je on
Nakon Salona tvoje sada utopljen u disperziju manjih
‘drugo’ pojavljivanje bića i teško ga je odmah vidjeti.
odmah je samostalna Pozadine mojih radova su uvijek
izložba u Laubi. Mo- bile hladne i beživotne, s glavnim
žemo li reći da je ovo likom u prvome planu. Prvo su to

67
bili nekakvi amorfni likovi uro- veličina slike 200 x 270 cm. I prije
njeni u tamne oceanske dubine, sam radio velike instalacije koje
nakon čega sve više konkretizira- su sastavljene od mnoštva manjih
ni izlaze na puste i hladne pejzaže, figurica pa sam isti princip prenio
da bi poslije odletjeli u svemirska i na slike. Slika Iz Ničega II je
prostranstva. Sada radim rebo- manjih dimenzija te sam atmos-
ot pomoću sivih pozadina koje ferskom perspektivom dodao
simboliziraju ništavilo, iz kojeg dimenziju dubine, ali krenuo sam
nastaju brojna živa bića koja od stražnjih likova preko kojih
su se mogla susresti i u mojim sam preslikavao sve bliže figure
prijašnjim slikama i skulptura- čime sam na žalost morao prekriti
ma. Evolucija je proces kojem se mnoge zanimljive momente u svr-
često vraćam kroz umjetničko hu očuvanja ravnoteže. Kako ra-
djelovanje, pogotovo me zanima- dim bez ikakve skice i plana mogu
ju alternativni modeli nastanka razmišljati samo nekoliko koraka
i razvoja, kao i budući oblici unaprijed, jer je previše varijabli
postojanja. Inače ne vjerujem u zbog kompleksnosti prividnog
slučajnost, mislim da je ona iluzija konglomerata kompozicije.
sadašnjeg trenutka, pa me zanima Ono što meni, uz same
zašto su stvari upravo ovakve motive i energiju,
kakve jesu. Vidim gotovo savršeni djeluje zaista impre-
red u Svemiru, a i onaj nered koji sivno kod ovih dviju
nazivamo kaos je također uređen ‘mnogoljudnih’ sli-
samo što nismo toliko pronicljivi ka je pitanje koliko
da ga shvatimo. traje proces rada na
Kako je uopće započeo jednoj ovakvoj sli-
rad na ovim posljed- ci, koliko dugo se ona
njim radovima o kojima stvara, i postoji li
pričaš, od čega si neka aproksimativna
krenuo, što je bio brojka bića koja se na
neki osnovni ‘trigger’ svakoj od njih nalaze?
odnosno inspiracija? Nisam nikada brojao likove na
Oduvijek me je fasciniralo ovim slikama, pa nisam lud
srednjovjekovno slikarstvo zbog (smijeh). Sigurno ih ima preko
fantastičnih tema, kolorita i tisuću na svakoj. Prvu sliku sam
pretrpanih kompozicija. Horror radio dvije godine, s tim da sam
vacui sam dugo planirao ukompo- radio lik po lik, dakle tek kada bi
nirati u moje slikarstvo, ali nisam potpuno dovršio životinju krenuo
imao dovoljno volje posvetiti bi dalje, na sljedeću. To je bila
se jednome radu toliko dugo borba. Zapravo sam devedeset
jer volim vidjeti brze rezultate. posto slike napravio u tri mjese-
Slike sam završavao za dan-dva. ca, a dovršavao sam ju dvadeset i
Na kraju sam skupio hrabrosti i jedan mjesec, pomoću repetitiv-
megalomanski krenuo u najveći nih ribica koje sam nagomilavao
format koji je tada bio moguć, a u klastere, jer nikako nisam bio
bio je određen veličinom vrata zadovoljan slikom u koju sam
moje sobe u kojoj sam tada radio. uložio toliko vremena. Nisam
Prva slika Iz Ničega sastavljena je imao osjećaj da je gotova, iako su
od tri takva panela, pa je konačna me svi uvjeravali u suprotno. U

68
međuvremenu sam radio i druge telja u taj naslikani
stvari, dakle nisam joj se do kraja svijet, i zabaviti ga
prepustio. Iz Ničega II sam radio u istraživanju po-
osam sati dnevno svaki dan i prilično dugo, pa sam
bila je gotova za mjesec dana, s siguran da ne treba-
razlikom da sam radio mnogo li- ju nikakav opis. No
kova odjedanput te sam ih tek na kada moraš, kako u par
kraju dovršavao. Kada se odlučim rečenica opisuješ ove
krenuti u boj sa slikom Iz Ničega svoje radove predstav-
III znat ću brže prevladati neke od ljene u Laubi?
ovih prepreka pa će mi, nadam se, Na izložbi nisam stavljao legen-
trebati još manje vremena. de pokraj slika da ne nametnem
Za ove tvoje radove o gledatelju odmah moju interpre-
kojima pričamo neki će taciju. Volim kada slika rezonira
reći “bizarna verzi- s gledateljevim fundusom ideja,
ja hrvatske naive”, simbola i konotacija, tada dolazi
drugi kažu “suvremeni do najsnažnijih impresija. U biti su
i pomaknuti Hieronymus na slikama prikazani post-mito-
Bosch”, a treći “minu- loški modeli postanka, ali imamo
ciozno naslikan duho- i kvazi znanstvene modele: Gene-
viti imaginarij”. Kako alogija je assamblage na kojemu su
bi ti okarakterizirao poput entomološke zbirke ili her-
tvoje radove i gdje bi barija postavljeni modeli biljnoga
ih stilski smjestio? pračovjeka u kružnu kompoziciju
Što kažete na „Novi hrvatski koja asocira na nekakav ritual.
nadrealizam“? Zezam se, naravno Te biljne životinje koje nazi-
(smijeh). Ima istine u sve tri kla- vam Homoherbama predstavljaju
sifikacije: bizarna hrvatska naiva teoretski model živoga bića koje
mi se sviđa u smislu iskrenosti je moglo postojati u zemaljskoj
izričaja i gotovo arhaične mistike, prošlosti, a iz kojega evolucijskim
makar ne volim konotaciju nea- stablom nastaju suvremene biljke,
kademske izvedbe koju priziva, životinje i na kraju ljudi.
tj. manjka slikarskog metjea. Hie- Tvoje umjetničko
ronimus Bosch mi je veliki uzor djelovanje podrazumi-
i inspiracija, ali mislim da je on jeva i performanse.
ipak malo pomaknutiji od mene. Taj segment izražava-
Ipak da mi se najviše dopada ova nja nešto je potpuno
treća klasifikacija minuciozno drugačije od slikar-
naslikan duhoviti imaginarij, to je stva, življe, i na
dobar opis. Spomenimo i da se neki način ‘spremno’
slike doimaju apstraktne dok im za direktniju reakci-
se ne približimo i shvatimo da su ju. Koliko ti je taj
figurativne, pa ih možemo klasifi- segment izražavanja
cirati i kao figurativne apstrakcije važan te koji bi svoj
koliko god to na prvi mah čudno rad našim čitateljima,
zvučalo! (smijeh) koji nisu upoznati s
Čini mi se da slike s tvojim radom, ista-
izložbe Iz Ničega mogu knuo kao najvažniji do
potpuno uvući gleda- sada?

69
Performansima pristupam jako oz- Ja radim po unutarnjem impulsu,
biljno i radim samo jedan godišnje. nekada mjesecima svakodnevno
Moji performansi su veoma likovni slikam i ne radim ništa drugo,
i teatralni, te u njima koristim zatim par tjedana radim skulpture
maske, odjela i rekvizite koje bez da taknem kist, pa se uhvatim
radim specijalno za izvedbu. Do videa ili instalacija danima. No
sada sam ih upriličio osam, dakle ipak, ponekad radim u više medija
radim ih od 2007. godine i svaki odjednom, kako koji dan ili kako
je posebno vrijedan na svoj način. koji sat, nema pravila. Problem
Spomenuti ću samo kao primjer nastaje zbog obaveza koje nisu
ovaj već spomenuti s Perormance stvaralačke prirode. Tada uvijek
Art Festa u Osijeku, makar to nije nečemu nedostaje pažnje pa je
najvažniji dosadašnji rad u ovom potrebno dobro isplanirati vrijeme
mediju. Naziva se Teorija Biljnoga i iskoordinirati obaveze. Trenutno
Podrijetla, a ističem ga jer je usko sam zapostavio stvaralački se-
vezan uz tematiku postanka i ovaj gment vlastitog djelovanja. Najvi-
posljednji spomenuti rad iz Laube. še vremena sada trošim na ono što
U performansu sam secirao pet bića me trenutno i najviše ispunjava, a
počevši od jednostavnih vapnenač- to je angažman u Hrvatskoj udruzi
kih, preko biljnih hominida te na likovnih umjetnika u Splitu.
kraju čovjeka. Svi modeli su imali Da, u spomenutoj si
unutarnje organe i tjelesne tekući- instutuciji odnedavno
ne. Homoherbe koje imaju zlatnu izabran za predsjed-
krv predstavljaju inteligentna živa nika. Kako je došlo do
bića koja su živjela bez potrebe za kandidature, koliko ti
konzumacijom ičega osim svjetlosti je ta ‘titula’ važna,
i vode, pa tako predstavljaju najsa- koliko bremenita i što
vršenije biološko biće nakon kojega očekuješ sam od sebe u
slijedi pad na sadašnji dominirajući mandatu?
oblik stvorova sa željeznom tj. Na kandidaturu sam se odlučio jer
crvenom krvlju. Ovo je poetska sam se bojao da će staro vod-
razina interpretacije stvarnosti i stvo svojom načinom poslovanja
naravno da ne vjerujem da su ova- ugasiti ovo sedamdeset godina
kva biljna bića zaista i postojala. staro udruženje likovnih profesi-
Imaš li problem s onalaca. Mnogo članova je vidjelo
multidisciplinarnošću taj problem i željelo promjenu, ali
svojih angažmana, s se gotovo nitko nije bio voljan an-
jedne strane umjetnič- gažirati na tom polju. Ja sam titulu
kom stvaranju kroz više poglavice HULU-a shvatio kao
autorskih niša, a odne- poziv i odlučio sam se potpuno
davno i ovom nazovimo posvetiti tome časnome poslu, to
ga ‘birokratskim’ anga- je skupština prepoznala i ukazala
žmanom. Stigneš li sve, mi povjerenje. Sada je na meni i
i bojiš li se da jedna novom upravnom odboru, koji je
disciplina odnosno fantastičan, velika odgovornost
angažman ‘pati’ zbog zbog tradicije koju HULU baštini,
drugog, po pitanju kva- kvalitete naših 350 umjetnika
litete i ispunjenosti i stanja u kojoj nam je udruga
zadanih kriterija? ostavljena.

70
Što bi naveo kao Ovaj grad ne trpi elitizam jer ne
glavnu problemati- priznajemo veličine zbog našega
ku HULU-a, a što bi prenapuhanog ega. Zbog toga
istaknuo kao segmente nastaju sukobi i karakteristični
za koje držiš da se splitski dišpet koji se odražava i
trebaju restrukturira- u likovnoj sceni. Naša likovnost
ti/redefinirati te što koju karakterizira eklekticizam
će biti ‘pointevi’ na suprotstavljenih stilskih izričaja je
kojima ćeš se najviše nedovoljno valorizirana u nacio-
fokusirati? nalnim okvirima što moramo pod
HULU je dvadeset godina gospo- hitno ispraviti jer toliko možemo
dario podrumima Dioklecijanove oplemeniti širu nacionalnu, pa
palače do prošle godine kada usudio bi se reći čak i svjetsku
nam grad Split nije dozvolio da scenu. Na žalost izgleda da smo
obnovimo ugovor mimo pravne sami sebi sasvim dovoljni.
procedure i izbacili su nas iz mir- Je li splitska umjet-
nog posjeda. Udruga je došla u taj nička scena zatvorena,
prostor dok je bio derutan, kon- hermetična? Radi li se
zervirali ga i osposobili za izložbe- o izložbama i događa-
nu djelatnost, te smo sedamdeset njima koje konzumiraju
posto prihoda od ulaznica uplaći- manje-više ljudi koji
vali gradu. Podrumi su bili jedini tu scenu i generira-
izvor prihoda za udrugu, što je bio ju i ako da, ima li
dvosjekli mač, jer je staro vodstvo potrebe izlaska iz tog
upalo u letargiju jer nije ta sred- svog balona i kako se
stva vješto ulagalo u izložbenu on može dogoditi?
djelatnost i nisu trebali sudjelo- Splitska scena jest pomalo au-
vati na natječajima s kvalitetno tistična, u smislu da je previše in-
napisanim programima. To nas je trovertirana. Ovaj problem namje-
koštalo toga da nemamo nikakav ravamo riješiti kroz nekoliko faza,
upliv financija za ovu godinu. Na a prva je ovogodišnji Splitski salon,
sreću, ostalo nam je nešto novaca no o tome je još prerano govori-
na računu koje moramo strateški ti. U međuvremenu konstantno
raspodijeliti dok ne namaknemo radimo na popularizaciji suvre-
nova sredstva. mene umjetnosti izvan umjetnič-
Splitska umjetnička kih krugova, dok s druge strane
scene. Vjerujem da bi klasični mediji nisu zakinuti, jer
taj pojam mogao biti imamo jaku slikarsku, a pogotovo
temat za seriju člana- kiparsku scenu. Upravo radimo
ka, a ne samo za jedno planove i strategije kako brendirati
pitanje. Kako gledaš naš specifični Splitski izričaj kroz
na nju, njezin smjer nekoliko velikih izložbi u skoroj
kretanja, dinamiku i budućnosti. Namjeravamo probiti
uopće egzistenciju u svoj balon, a odjek će se čuti!
današnjem kontekstu? Kako iz perspektive
Splitska likovna scena je veoma bivšeg studenta gledaš
živa i osebujna. U Splitu umjetnost na UMAS? Koji je tvoj
ne poznaje granice pa je teško reći sud o akademijinom
gdje završava život i počinje art. radu, suvremenosti i

71
vidljivosti autora Air. Suvremena umjet-
koji izlaze s UMAS-a nost u Omišu? Zvuči
na domaćoj umjetničkoj apstraktno i nadreal-
sceni, na izložbama, no, ali već 5 godina
nagradama? funkcionira. Opiši nam
Ja sam završio likovnu kulturu i malo ovo događanje,
umjetnost pa mogu donijeti kon- objasni što ste sve do
kretan sud samo o tom segmentu sada napravili i koji
kojim sam zadovoljan. Pedagoški su planovi i program
smjer baštini dugu tradiciju u za sljedeće izdanje?
Splitu, jer je tijekom gotovo se- Kada smo krenuli s ovim projek-
dam desetljeća rasta kroz različite tom 2010. Omiš je bio potpuno
visokoškolske ustanove Sveučili- odsječen od recentnih umjet-
šta u Splitu bio jednim od žarišta ničkih zbivanja. Gotovo čitav
umjetničkog i humanističkog proračun za kulturu je trošen na
stvaralaštva u gradu i regiji. Dobio grupne večere, a jelo se mnogo.
sam dobru teoretsku osnovu i do- Na takvo smo stanje reagirali
voljno prakse zahvaljujući mno- organiziranjem manifestacije u
gim sposobnim profesorima, a na samom centru grada, gdje smo
meni je bilo da u slobodno vrijeme doveli provokativne eksperimen-
radim koliko i studenti praktičnih talne glazbenike i performere da
smjerova, ako ne i više. Što se tiče stvaraju art među restoranskim
ostalih smjerova, ne mogu previše stolovima: neki su jeli umjetni-
govoriti jer nisam osobno doživio ne, drugi improvizirali na licu
njihov sistem rada, ali mi se čini mjesta, treći izvodili alternativnu
da iz akademije izlazi prevelik glazbu. Druge godine je festival
broj nedovoljno pripremljenih imao vrhunac na utvrdi Mira-
autora za naše malo tržište. Mnogi beli, koja dominira nad gradom,
moji kolege su primorani tražiti gdje smo ugostili najveća imena
posao izvan struke, što je problem Splitske konceptualne scene.
u čitavoj zemlji, ali u Splitu je to Tada se istu večer mogao vidjeti
kroničan problem. veliki broj umjetničkih radova,
Što je s mladim auto- pogotovo performansa i umjet-
rima u Splitu? Kakva ničkih instalacija. Takav klimaks
je ta friško diplo- festivala se pokazao kao pun
mirana scena, postoje pogodak te smo s istim receptom,
li neka imena koja bi ali potpomognuti nacionalnim
izdvojio da još nisu umjetničkim imenima, nakon pet
stigla pod ‘vizkul- godina uspjeli progurati događaj
turina’ svjetla, a na Mirabeli, sada znan kao Almis-
trebala bi? sa Anuale, kao vrhunac omiškog
Mnogo je ovdje kvalitetnih mladih kulturnog ljeta, makar nas mnogi
umjetnika i onih nešto starijih, ali još ne priznaju kao umjetničku
ne bi bilo pošteno da ikoga sada priredbu. Ove godine će tema
posebno izdvajam, čut ćete još za festivala biti Neovisnost i odvijat
njih siguran sam. će se na Otoku ljubavi u kanjonu
Organizator si festi- rijeke Cetine, ničijoj zemlji, koja
vala suvremene um- je zimi potopljena pa je nitko ne
jetnosti Almissa Open može pravno prisvojiti. Umjetnici

72
će doći o svome trošku i stvarati I za kraj, zanima me
umjetnost od materijala zatečenih što te sve čeka u ovoj
u okolišu. Nismo željeli da nas 2015. godini koja ti
ove godine itko financira i radimo je, sudeći po sve-
festival s nula kuna, potpuno ne- mu što smo spomenuli,
ovisni, snagom same umjetnosti. jako dobro počela?
Postoji li interes Vice Tomasović: Godina nije mo-
od strane grada, ili gla bolje početi pa sam optimi-
sponzora, za fi- stičan što se tiče nastavka. HULU
nanciranje ovakvog planira provesti par zanimljivih
jedinstvenog događa- projekata do kraja godine, namje-
ja u Omišu, i tko je ravam ostvariti još koju samostal-
publika festivala, je nu izložbu izvan Splita, u Omišu
li festival stvorio se festival razvija, osmišljavam
neku novu publiku u ovogodišnji performans… Biti će
Omišu, koju zanima i puno organizacijskog posla i to
intrigira suvremena mi je uistinu drago, samo kada
umjetnost? bih uspio naslikati još pokoje
Vice Tomasović: Do sada nam kvalitetno djelo ove godine, to bi
je nešto pomagao Grad Omiš, bio spektakl!
Ministarstvo kulture, Turistička
zajednica te privatni sponzori i
veoma smo svima zahvalni, ali
nam se to ove godine jednostav-
no ne uklapa u koncept. Mislim
da je potrebno pokazati koliko je
toga moguće napraviti iz ljubavi.
Umjetnici dolaze na poziv, dakle
nema natječaja, pa se nadam da će
se ove i godine odazvati u velikom
broju usprkos tome što dolaze na
svoj trošak. Publika festivala ni-
kada nije bila masovna, niti nam
je ikada bio cilj da dođe ogroman
broj ljudi. Sama tvrđava ne može
primiti više od stotinu posjetitelja
od puta, a ovo ljeto bi željeli da
na Otoku ljubavi publike bude
što manje da ne zagadimo ljepotu
parka prirode, ali želimo da doku-
mentacije bude što više.

73
Ex Nihilo 1, 2014, akril na medijapanu, 200 x 270 cm (triptih)

74
75
76
77
Ex Nihilo 2, 2015, akril na medijapanu, 120 x 208 cm

78
79
80
81
Ex Nihilo 3 (Prima Materia), 2016, akril na platnu, 170 x 220 cm

82
83
84
85
Ex Nihilo 4 (Mi), 2016, akril na platnu, 150 x 110 cm

86
Ex Nihilo 4 (Oni), 2016, akril na platnu, 150 x 110 cm

87
88
89
Ex Nihilo 5 (Kozmogonija), 2016, akril na platnu 150 x 110 cm

90
Ex Nihilo 6, 2016, akril na platnu, 160 x 110 cm

91
92
93
Ex Nihilo 7, 2016, akril na platnu, 110 x 150 cm

94
95
96
97
Ex Nihilo 8, 2016, akril na platnu, 160 x 110 cm

98
Ex Nihilo 9, 2017, akril na platnu, 160 x 120 cm

99
100
101
Ex Nihilo 10, 2017, akril na platnu, 160 x 120 cm

102
Ex Nihilo 11, 2017, akril na platnu, 160 x 110 cm

103
104
105
Ex Nihilo 10, 2017, akril na platnu, 160 x 120 cm

106
Ex Nihilo 11, 2017, akril na platnu, 160 x 110 cm

107
108
109
— Vice Tomasović rođen je 1986. godine u Splitu. Diplomirao je
2009. godine na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu,
smjer likovna umjetnost. Osnivač je i ravnatelj Almissa Open Art
festivala suvremene umjetnosti u Omišu. Predsjednik je Hrvatske
Udruge Likovnih Umjet nika u Splitu. Voditelj je izložbene
djelatnosti Salona Galić i izložbenih projekata HULU Splita u
Dioklecijanovim podrumima i javnom prostoru. Sudjelovao je na
mnogim samostalnim i grupnim izložbama, umjetničkim festivalima
i manifestacijama kao organizator, kustos, izlagač i izvođač.
Dobitnik je nekoliko priznanja kao autor.

Samostalne izložbe:

2017. NIŠTA, Galerijski centar Varaždin


2017. EX NIHILO (NIHIL FIT), Muzej grada Koprivnice
2017. CVJETANJE PROSTORA, Jelsa, Dalmacijaland
2016. SVE ŽIVO, Pula, Galerija Luka
2016. HORROR VACUI, Zagreb, Galerija Prsten
2016. HERBAGENIJA, Gradska galerija Labin
2016. PRIMA MATERIA, Krk, Galerija Decumanus
2016. KOZMOGONIJA, Dubrovnik, Flora
2016. PRAVA POVIJEST SVIJETA, Zagreb, Galerija Pikto
2015. IZ NIČEGA, Zagreb, Lauba
2014. EX NIHILO, Omiš, Gradski muzej
2014. PRIJE VREMENA, Split, Salon Galić
2013. TEORIJA BILJNOGA PODRIJETLA, Split, Galerija Praktika
2011. OBLICI U DUHU, Split, Dioklecijanovi podrumi
2008. BESTIARIJ, Omiš, Galerija Onaion

Performansi:

2016. POKORA, Split, Dioklecijanovi podrumi, DOPUST festival


2015. POKORA, Varaždin / Pula, Dani hrvatskog performansa
2014. PRVI PLES, Omiš, Kaštil Slanica
2013. TEORIJA BILJNOGA PODRIJETLA, Osijek,
13. Performance Art Festival
2012. HOMOLOG, Split, Salon Galić,
15. godina Umjetničke akademije u Splitu
2011. DIKTAT, Split, MKC, DOPUST festival
2009. MADE IN VITRO, Split, MKC, DOPUST festival
2008. EGO PETRUS, Split, DOPUST festival

Skupne izložbe (izbor)

2016. Zagrebački salon, Zagreb


2015. Splitski Salon, Split
2015. Trijenale hrvatskog kiparstva, Zagreb
2014. Salon mladih, Zagreb

— Anđelko Mihanović (1992), povjesničar umjetnosti, kustos, dokto-


rand je pri IMT Scuola Alti Studi Lucca u Italiji. Radio je, između
ostalog, u Hrvatskom paviljonu na 56. Venecijanskom bijenalu, u
Kolekciji Peggy Guggenheim te u Američkom paviljonu na 57. Veneci-
janskom bijenalu. Kao asistent kustosice dr.sc. Ane Peraice bio je
angažiran na projektu #What About Your Selfie? Istraživačke radove
iz područja povijesti umjetnosti izlagao je na nekoliko međunarod-
nih simpozija. Dobitnik je nekoliko međunarodnih stipendija.

110
— Vice Tomasović is born in 1986 in Split, Croatia. He graduated
in 2009 at the Academy of Fine Arts of the University of Split
at the department of fine arts. He is the founder and director
of Almissa Open Art, festival of contemporary art in Omis. He
is the president of the Croatian Association of Visual Artists
in Split, manager of exhibitions at the Salon Galic and at
basement halls of Diocletian’s palace in Split. As the organizer,
curator, exhibitor and performer he signed a large number of solo
exhibitions as well as participations at the group exhibitions,
art festivals and manifestations. As an author he holds several
awards and acknowledgements.

Solo exhibitions:

2017. NOTHING, Gallery center Varaždin


2017. EX NIHILO (NIHIL FIT), Koprivnica, City museum
2017. BLOOMING SPACE, Jelsa, Dalmacijaland gallery
2016. EVERY LIVING THING, Pula, Luka gallery
2016. HORROR VACUI, Zagreb, Prsten gallery
2016. HERBAGENIA, G. G. Labin
2016. PRIMA MATERIA, Krk, Decumanus gallery
2016. COSMOGONY, Dubrovnik, Flora gallery
2016. THE REAL HISTORY OF THE WORLD, Zagreb, Pikto gallery
2015. OUT OF NOTHING, Zagreb, Lauba
2014. EX NIHILO, Omiš, City museum
2014. BEFORE THE TIME, Split, Salon Galić
2013. HERBAL ORIGIN THEORY, Split, Praktika gallery
2011. FORMS IN THE SPIRIT, Split,
Basement halls of Diocletian’s palace
2008. BESTIARY, Omiš, Gallery Onaion

Performances:

2016. PENANCE, Split, DOPUST festival


2015. PENANCE, Varaždin / Pula, Days of croatian performance
2014. FIRST DANCE, Omiš, Kaštil Slanica
2013. HERBAL ORIGIN THEORY, Osijek, 13. Performance Art Festival
2012. HOMOLOGIST, Split, Salon Galić,
15. Years of Arts Academy in Split
2011. DICTAT, Split, MKC, DOPUST festival
2010. MEANWHILE, Split, DOPUST festival

Group Exhibitions (selection):

2016. Zagreb Salon of Visual Arts, Zagreb


2015. Split Salon, Split
2015. Triennial of Croatian Sculpture, Zagreb
2014. Youth Salon, Zagreb

— Anđelko Mihanović (1992), art his¬torian, curator, PhD student at


IMT School for Advanced Studies in Lucca, Italy. Among his other
engagements, he worked at Croatian Pavilion at 56th Venice Bien-
nale, interned at Peggy Guggenheim Collection and at the US Pavil-
ion at the 57th Venice Biennale. As the assistent to cura¬tor Ana
Peraica, PhD, he worked on the project “#What About Your Selfie?“.
He presented his research papers on several international sympo-
sia. He received several international scholarships.

111
VICE TOMASOVIĆ: EX NIHILO

15. — 31. 3. 2018.

PUBLISHER / IZDAVAČ:
Galerija sv. Krševana
Don Krste Stošića bb
22000 Šibenik
+38522330049
gkrsevan@gmail.com
http://www.galerija-sv-krsevana.hr

FOR PUBLISHER / ZA IZDAVAČA


Antonija Modrušan

EDITOR / UREDNIK
Anđelko Mihanović

AUTHORS /
AUTORI TEKSTOVA
Anđelko Mihanović
Vice Tomasović
Renata Busatto
Mladen Lučić
Draženka Jalšić Ernečić
Igor Gržetić
Lana Beović
Morana Matković
Petar Grimani
Ivan Dorotić

TRANSLATIONS / PRIJEVODI
Anđelko Mihanović

PHOTOGRAPHY / FOTOGRAFIJE
Vice Tomasović

DESIGN / DIZAJN
Nikola Križanac

ISBN
978-953-95959-3-5

SPONZORI / SPONZORS
Galerija sv. Krševana
Ministarsvo kulture RH
Grad Šibenik
Šibensko - kninska županija

112
ISBN
978-953-95959-3-5

You might also like