Sjedim u restoranu, dovršio sam ručak

Sjedim u restoranu, dovršio sam ručak, vidim more.

(More te nikad vidjet ne bi smjelo
u gradskom restoranu pred prljavim jelom.)
Zakljanjam se novinama, dižem ih visoko:
ne osjećam se dobro pred tim velikim okom.
Okrećem se na drugu stranu, vrpoljim se i stiskam,
ali more je uvijek preda mnom, proviruje iz tiska,
preplavljuje novinski papir, prelijeva fotografije,
mjesto mirisa štamparske boje, osjećam miris žalfije.
Jer more, u gostioni, ne živi pred očima;
tamo, gdje dosižu oči, more tek počima.
I tako te uvijek motri sa strane, golemo, izvan fokusa,
nezaklonjen i sitan, ne osjećam se obro, nemam okusa.

Pred tako velikim morem mora te zapeći savjest.

Bacaš kamena, str. 47, urednik: Branimir Donat, Matica hrvatska, Zagreb, 1985.
Crteži: Zlatko Kauzlarić Atač