You are on page 1of 194

Book as passion & BalkanDownload

1
Book as passion & BalkanDownload

TERESA MEDEIROS

Nevjesta i zvijer

S engleskog prevela
SILVIJA ČOLIĆ

2
Book as passion & BalkanDownload

U sjećanje na Debbie Dunn, koja nije samo


voljela ljubavne priče nego i živjela jednu
od najljepših kojoj sam ikada svjedočila.
I na Phila, njezina čvrstog i postojanog junaka.
Vjerujem da u društvu anđela čekate
da vam se pridružimo.

Michaelu, jer me, Bogu hvala, voli,


bila ljepotica ili zvijer.

3
Book as passion & BalkanDownload

PROLOG

ŠKOTSKA VISORAVAN

1746.

Kad joj je bilo devet godina, Gwendolyn je zamalo ubila Bernarda


MacCullougha, budućeg glavara klana.
Kad ga je tog ranog prijepodneva ugledala kako se na poniju polako
spušta niz padinu, brzo se popela na najbliže hrastovo stablo pa sjela na granu,
leđima se oslonila o deblo i provirila kroz blijedozeleni veo lišća kako bi
provjerila je li se možda prevarila. Naravno, bio je to on. Kraljevsko držanje,
pramen tamne kose na čelu. Tko bi drugi bio? Preko košulje je nosio šal karo
uzorka, prebačen poput lente i svezan oko kukova, a na lijevom ramenu
pričvršćen kopčom u obliku zmaja, grbom MacCulloughovih. Ramena su mu
tako izgledala još šira. Doista, iz dana u dan činila su se širima. Kao što mu je i
kilt iz dana u dan postajao kraći, a noge tim duže i jače.
Promatrajući ga kako sigurnom rukom vodi ponija preko stjenovitog
terena, Gwendolyn je čeznutljivo uzdahnula. Djelovao je starije od petnaest
godina. Svaki dan je tu prolazio, no nije joj dosadilo gledati ga. I sanjariti da će
ju jednog dana opaziti.
Prići će stablu i pogledati gore. — Lijepe li djeve — reći će. — Jesi li
anđeo koji je sišao s nebesa?
— Ne — zacvrkutat će. — To sam ja, Gwendolyn.
Zabljesnut će ju osmijehom, a ona će se tada gracilno spustiti pred njega,
poput anđelka s paperjastim krilima. On će ju zatim podići u sedlo i odjahati s
njom u selo. Seljani će ih promatrati otvorenih usta; majka i otac prštat će od
ponosa, a njezine sestre pozelenjeti od zavisti.
Odjednom, iz sanjarenja ju je prekinuo glasan smijeh.
— Gle! Je li to Gwendolyn? Tko bi pomislio da se prasica može penjati
na drvo!

4
Book as passion & BalkanDownload

Pogledavši dolje, ugledala je skupinu djece. Opet, pomislila je,


preplavljena nelagodom. Hoće li je ikada pustiti na miru? Neće se obazirati na
njihovo podbadanje. Jest, tako će biti će najbolje. Ubrzo će im dosaditi i otići
će.
— Mogla si žirove pobrati i sa zemlje — viknuo je Ross, najkrupniji
momak, sin seoskog kovača, i prasnuo u smijeh. — Nisi se zato morala penjati.
Glynnis, njezina dvanaestogodišnja sestra, kratko se nasmijala pa primila
Rossa pod ruku. — Prestani se rugati sirotoj maloj Gwennie — rekla je i
koketno odmaknula pramen kovrčave crvenkastosmeđe kose s lica. — Budeš
li dobar, možda ću ti dopustiti da me poljubiš.
Nessa, Gwendolynina jedanaestogodišnja sestra hitro je primila Rossa
pod drugu ruku i mazno se zagledavši u njega, počela omatati oko prsta pramen
duge ravne kose, boje starog zlata. — Ništa od toga, curo — rekla je sestri. —
Meni je obećao poljubac.
— Nema potrebe za svađom — rekao je Ross pa prebacio ruke preko
njihovih ramena i čvrsto ih privio k sebi. — Ni jedna od vas neće biti zakinuta.
Osim vaše najmlađe sestre. Nju doista ne bih želio poljubiti. Iako znam da žudi
za tim. Zar ne, Gwendolyn? — upitao je i ponovno se nasmijao.
— Ne — odbrusila je Gwendolyn iako se zaklela da neće progovoriti ni
riječ. — Uopće me ne zanimaš. Pusti me na miru!
— Što ako neću? — ironično je upitao. — Gađat ćeš me žirovima?
Glynnis i Nessa prigušile su smijeh dlanovima, no ne i ostali. Očito,
uživali su u njezinoj bespomoćnosti.
No, netko se umiješao i odlučio prekinuti zabavu.
— Čuo si što ti je mlada dama rekla. Ostavi je na miru.
Bio je to Bernard MacCullough. Glas mu je bio dubok i baršunast, puno
dublji nego što je Gwendolyn zamišljala. Nazvao ju je damom! To ju je uistinu
ushitilo, no nakratko jer čim je shvatila da je čuo sve što je Ross izgovorio na
njezin račun, poželjela je propasti u zemlju od srama. Provirivši kroz granje
vidjela je da stoji pod stablom, točno nasuprot Rossu.
— Dovraga, tko si ti da bi mi govorio... — ljutito je započeo Ross, pa
naglo zašutio, spustio se na koljena pred njim i ponizno pognuo glavu. —
Oprostite, gospodaru. Nisam vas odmah prepoznao.

5
Book as passion & BalkanDownload

Bernard ga je uhvatio za ovratnik i podigao ga na noge. Iako je Ross bio


krupniji od njega, bio je niži i morao je poprilično izvinuti vrat da bi ga mogao
pogledati u oči.
— Nisam tvoj gospodar — rekao je Bernard. — No jednog dana ću biti.
I možeš biti siguran da ću uvijek stati u zaštitu slabijih. Ne trpim nepravdu i
neću je dopustiti. Upamti to, u protivnom ćeš požaliti.
Gwendolyn je zagrizla usnicu i otrla suze iz kutova očiju. Čudno,
pomislila je. Rossovo podbadanje nije ju moglo rasplakati, ali Bernardov
plemeniti postupak jest.
— Da, gospodine — rekao je Ross. — Potrudit ću se to upamtiti.
Djelovao je ponizno, no Gwendolyn je bila i više nego sigurna da će joj
se prvom prilikom osvetiti za to poniženje.
Odmah potom, svi su se udaljili.
Osim Bernarda.
Čvrsto je zatvorila oči i poželjela stopiti se sa stablom, poput šumskog
duha.
Želja joj se nije ispunila.
— Otišli su — nehajno je rekao Bernard. — Možeš sići.
Otvorila je oči i odlučno odmahnula glavom. Jasno da neće sići. Ne bi se
mogla suočiti s razočarenjem u njegovu pogledu kad ju ugleda. — Radije ne
bih — rekla je. — Lijepo mi je tu.
Uzdahnuo je. — Ali spasio sam te od nevolje. Zar mi ne želiš zahvaliti?
— Da, naravno — hitro je odvratila. — Hvala. Molim te, idi. Rado bih
ostala sama — rekla je i istog trenutka shvatila da je pogriješila ako je mislila
da će ju poslušati.
— Ne — rekao je, odlučno odmahnuvši glavom. — Na mojoj si zemlji. I
ovo stablo je moje. Ako nećeš sići, onda mi nema druge nego se popeti i
primorati te na to.
Na njezino zaprepaštenje, zgrabio je najnižu granu pa naslonio nogu na
deblo. Uplašena, Gwendolyn je po drugi put pogriješila i umjesto da se spusti,
nastavila se penjati prema vrhu stabla. No u žurbi je propustila provjeriti jesu
li grane na koje staje dovoljno čvrste. Ubrzo, začulo se pucketanje, grana pod

6
Book as passion & BalkanDownload

njezinim nogama je pukla i uslijedilo je neslavno spuštanje slobodnim padom.


O Bože, neću preživjeti tu sramotu, pomislila je. Što se nje tiče, bilo bi najbolje
kad je i ne bi preživjela.
No guste grane ublažile su pad. A umjesto na zemlju, pala je na Bernarda.
Zapanjeni momak završio je na leđima, a ona na njemu.
Čim se pribrala, podigla je glavu i pogledala ga. Oči su mu bile zatvorene.
Pozorno se zagledala u njega. Trepavice su mu bile duge i tamne, koža
preplanula od sunca. Uistinu je bio naočit.
— Jesi li dobro? — uplašeno je upitala.
Nije se ni pomakao.
— O, Bože — prošaputala je. — Ubila sam ga!
Da je barem ubila i sebe. Seljani bi ih tada pronašli u zagrljaju, sjedinjene
u smrti kako nikada nisu bili živi. Preplavljena ganućem, naslonila je glavu na
njegova prsa i bolno zajecala.
Kratko se nakašljao i otvorio oči. — Što ti je? — upitao je. — Jesi li čitava?
Živ je! Podigla je glavu i zagledala se u njegove smaragdno zelene oči.
Izvadio joj je list iz kose.
— Jesam — rekla je i skočila na noge. — A ti? Jesi li dobro?
— Drago dijete, kakvo je to šašavo pitanje? Kao da se dogodilo ne znam
što — rekao je pa ustao i otro lišće i prljavštinu s odjeće. — Jasno da sam dobro.
Nazvao ju je djetetom? Čuvši to, Gwendolyn se naglo namrštila.
— Viđao sam te u zamku — rekao je. — Dolazila si tamo s ocem, zar ne?
— Da. On je pisar tvojeg oca. Katkad bi me poveo sa sobom na posao —
suho je odvratila. — Ili jednu od mojih sestara — ravnodušno je dometnula,
kako ne bi stekao dojam da joj je osobito stalo da otac baš nju povede u zamak.
Iako jest. Živjela je za trenutke kada će ugledati Bernarda. Katkad samo
nakratko, kako se spušta niz stube ili ljubi majku u obraz. Za Gwendolyn,
zamak Weyrcraig bio je zamak iz bajke. Poput nekog čarobnog mjesta na
kojem svaka želja može biti ispunjena.
— Imaš dvije starije sestre i jednu koja je tek prohodala, zar ne? — upitao
je i kratko se zamislio. — A vaša majka uskoro će roditi još jedno dijete.

7
Book as passion & BalkanDownload

Šutke je kimnula.
— Sestre su ti obične male namiguše — rekao je i široko se osmjehnuo.
— Ali ti nisi takva.
Slegnula je ramenima i prekrižila ruke na prsima. — Debela sam. Zato
mi se stalno rugaju.
Polako ju je odmjerio od glave do pete. — Istina, bucmasta si, ali to nije
nimalo neobično za djevojčicu tvojih godina.
Opet! Čudno, ali više ju je živciralo što ju drži balavicom nego što se
složio da je debela. Bahatog li stvora! Kao da je puno stariji od nje! Da je znala
kakav je, nikada se ne bi zaljubila u njega. Naglo se uspravila i pogledala ga
ravno u oči. — Znam da bih te trebala poštivati jer si sin našega gospodara, ali
nevjerojatno si umišljen. Jest, stariji si od mene, ali daleko od toga da se možeš
nazvati muškarcem.
— Istina, još uvijek sam mlad momak — rekao je i uhvativši ju za
pletenicu, privukao ju k sebi. — No otac me drži dovoljno odraslim da bih
večeras sjedio za stolom kraj jedne jako ugledne osobe. To je velika čast.
Odgurnula ga je od sebe i prebacila pletenicu preko ramena. Morala je to
učiniti jer joj se činilo da bi ju mogao uštinuti za obraz ili ju potapšati po glavi.
A to doista ne bi podnijela. — A osoba je...?
Uspravio se i prekrižio ruke na prsima. — Ne mogu takvo što povjeriti
djetetu.
Nevjerojatno! Uistinu je grozan. — Oh, ako je tako, neću te više
zadržavati — rekla je i visoko podignute glave uputila se prema selu.
— Nešto ti ipak mogu reći — dobacio je.
Stala je, ali nije se okrenula.
— Radi se o jednom princu. Vrlo hrabrom i plemenitom muškarcu.
O, da. I za njega je do prije nekoliko trenutaka mislila isto. Slegnula je
ramenima i nastavila hodati.
— Bude li se onaj momak opet loše ponio prema tebi, reci mi to — naglo
je izgovorio.

8
Book as passion & BalkanDownload

Stala je i duboko uzdahnula. Jest, voljela bi u njemu i dalje gledati svojeg


junaka. No ponizio ju je i nije mu to mogla oprostiti. Polako se okrenula i
pogledala ga ravno u oči. — Je li to zamolba ili naredba? — ironično je upitala.
Sudeći po izrazu njegova lica to mu se nije svidjelo. — Smatraj to
naredbom — ledenim tonom je odvratio. Najzad, jednog dana biti ću glavar.
Morat ćeš se pokoriti svakoj mojoj zapovijedi.
Visoko je podigla glavu. — Varaš se ako tako misliš. Nema tog muškarca
koji bi me mogao pokoriti — rekla je i naglo se okrenuvši produžila prema selu.
Gledajući za njom Bernard MacCullough široko se osmjehnuo. — Na
tvojem mjestu, curo, ne bih bio siguran u to — promrmljao je.

9
Book as passion & BalkanDownload

Dio I
Čovjek nije ni anđeo ni zvijer; no kako to nažalost biva, u
nastojanju da se prikaže anđelom, prikaže se kao zvijer.

BLAISE PASCAL

Nema tako opake zvijeri da u njoj nema nimalo dobroga.

WILLIAM SHAKESPEARE

10
Book as passion & BalkanDownload

PRVO POGLAVLJE

ŠKOTSKA VISORAVAN
1761.

Zmaj od Weyrcraiga tumarao je duž zupčastog grudobrana ruševnih


zidina svoje jazbine, pokušavajući se oduprijeti želji da zabaci glavu i zaurla
poput podivljale životinje. Svjetlo dana već dugo ga je držalo u zatočeništvu.
Predugo. Tek kad bi zamak ogrnule noćne sjene, mogao bi odbaciti lance i
nesputano lutati labirintom hodnika i prostorija zamka.
Tama je postala njegov gospodar, a on gospodar koji je vladao iz tame.
Stao je i zagledao se u more. Oči su ga pekle od soli, no snažni naleti
vjetra nisu mu smetali. Otvrdnuo je na sve. Gotovo se više i nije mogao sjetiti
nježnog dodira ženske ruke i topline ženskog daha; za njega su to postale samo
gorko-slatke uspomene, poput nejasnog sjećanja na lijep san.
Munja je bljesnula na obzoru, nakratko osvijetlivši nebo boje tinte, a
zatim je opet nastupio mrak, neprobojan poput oklopa. Oluja je bila na pomolu,
more se uskovitlalo, visoki valovi počeli udarati o stijene, duboko dolje pod
zidinama.
Oluja. Bilo je to kao da gleda vlastiti odraz u razbijenom zrcalu. Začuvši
sablasnu, udaljenu grmljavinu, upitao se je li to samo urlik zatomljen u njegovu
grlu. Pokušao je poniknuti u svoju dušu, no tamo nije bilo ničega, ni traga
ljudskosti. Dok je bio dijete, strahovao je od nemani skrivene pod krevetom. A
sada je otkrio da je on ta neman.
To je bilo ono u što su ga pretvorili.
Raširio je usnice u nešto što nitko ne bi nazvao osmijehom. Znao je da
ga se boje. Svake noći drhtali su od straha pitajući se hoće li se obrušiti na njih.
Držali su ga čudovištem, bez savjesti i milosti. S razlogom, jer potrudio se staviti
im do znanja da im je mudrije udovoljiti svakom njegovom zahtjevu nego
trpjeti posljedice njegova gnjeva. Čvrsto je provodio svoju volju, njegova riječ
bila je zakon nošen vjetrom preko klisura i planinskih prijevoja.

11
Book as passion & BalkanDownload

Bilo bi za očekivati da će ga njihov kukavičluk zadovoljiti. Ali ne, to je


samo pojačalo njegovu glad, tu strašnu glad koja mu je razarala utrobu i prijetila
požderati ga iznutra. Uhvaćen u tu zamku, žudio je kazniti ih, spržiti ih
vrelinom svoga bijesa.
Kletva je bila bačena na njih, ne na njega. Ipak, on je bio taj koji je izgarao
u vatri tog prokletstva, osuđen na život u ruševnom zamku i lutanje kroz
ruševine vlastitih snova, sam na svijetu, bez ikog svog.
Pogleda uperena u tamne oblake, osjetio je glad, jaču i veću nego ikada
prije. Možda ju nikada neće moću utažiti, no te noći, priuštit će si još jedno
malo zadovoljstvo. I tako barem nakratko zadovoljiti žudnju koja čuči skrivena
u tijelu svake zvijeri — pa čak i čovjeka.
Te noći, Zmaj će krenuti po plijen.

*
Ako bi se Gwendolyn Wilder pitalo, zmajevi su mitološka bića i ne
postoje.
Stoga, kad je začula glasno lupanje po vratima kuće njezina oca, i
muškarca kako panično urla da je Zmaj ušao u selo i da će ih sve poubijati na
spavanju, duboko je uzdahnula, okrenula se na trbuh i pokrila jastukom po
glavi. Gotovo bio joj bilo draže da ju Zmaj — tko god bila bitanga koja se tako
predstavljala — ubije u krevetu, samo da ne mora slušati urlanje te budaletine.
Malo zatim, Izzy, njihova domaćica, izašla je iz svoje sobe u prizemlju,
no na putu prema predvorju spotakla se o psa i pala. Uslijedio je bolan jauk pa
gomila maštovitih psovki na račun Boga, života i glupog psa.
Odustavši od spavanja, Gwendolyn se podigla u sjedeći položaj i otkrila
da njezina mlađa sestra nije u krevetu. Razočarano je uzdahnula. Očito, Kitty
je opet otišla u skitnju.
Kad je odgurnula pokrivač u namjeri da ustane, hrpa novina, brošura i
letaka pala je na pod. Voljela je čitati u krevetu, uz svjetlo svijeće. Izzy se uvijek
zgražala nad tim, tvrdeći da će zbog te njezine navike jednoga dana svi izgorjeti
u požaru.

12
Book as passion & BalkanDownload

Ustavši, bacila je pogled na krevet s druge strane sobe. Bio je prazan. To


ju nije nimalo iznenadilo. Nessa je rijetko spavala u njemu. Ako je Zmaj naumio
sve seljane poubijati na spavanju, Nessu bi smrt zatekla u tuđem krevetu.
Doduše, možda i ne, budući da nije bila osobito probirljiva gdje i s kim će
spavati. Lijepa i nestašna, voljela je kršne momke i šaputalo se da će s nekim
takvim rado leći i na sijeno ili mahovinu u šumarku. Ogrnuvši se pletenom
maramom, Gwendolyn je zdvojno uzdahnula i pomislila da bi, s obzirom na
situaciju, Nessa prije mogla nastradati od ruke nečije ljubomorne žene. Iskreno
se nadala da se to neće dogoditi.
Izašavši iz sobe požurila je prema stubama pa stala uz ogradu i zagledala
se u nekad otmjeno predvorje. Izzy je doteturala do vrata, naglo ih otvorila i
smjesta sasula paljbu na Hama, limarova šegrta. — Vrag te odnio, momče! Što
se toliko dereš? Jesi li poludio? Znaš li koji je sat?
Iako uplašen njezinim napadom, što nije bilo čudno jer Izzy je bila
krupna i poznata po opakom jeziku, momak nije ustuknuo. — Ne deri se na
mene, stara kravo — odbrusio je. — Radije pođi probuditi Gwendolyn. Jer ako
to ne učiniš, nadrapat ćemo. Zmaj nam je ostavio poruku i ako smjesta ne dobije
što želi, vjerojatno će spaliti selo.
— Što traži ovoga puta? Tvoju mršavu guzicu?
Ham se počešao po glavi. — Nitko točno ne zna. Zato su me i poslali po
Gwendolyn.
Gwendolyn je zakolutala očima. Gotovo je požalila zbog svoje ljubavi
prema pisanoj riječi. U privremenoj odsutnosti gospodina Throckmortona,
prezbiterijanskog duhovnog pastira, jedino ona mogla je pročitati Zmajeve
škrabotine.
Možda bi i rekla da su to sve obične gluposti i vratila u krevet, no
ugledavši oca kako izlazi iz svoje sobe, požurila je niz stube. Mršav, sjedokos i
u bijeloj noćnoj košulji, izgledao je poput utvare nekadašnjeg snažnog, naočitog
muškarca. Sišavši, brzo mu je prišla i primila ga za nadlakticu, kako se i on u
polumraku ne bi spotaknuo o psa. Pas ju je zahvalno pogledao.
— Što se događa? — upitao ju je otac, smeteno se zagledavši u nju velikim
sivim očima. — Jesu li nas opet napali Englezi?
— Nisu, oče — rekla je i nježno mu se osmjehnula. S koronom bijele
kose oko glave, izgledao je poput krhkog maslačka. Iako je patio od staračke

13
Book as passion & BalkanDownload

zaboravljivosti pa se katkad nije mogao sjetiti ni svojeg imena, Alastair Wilder


nikada nije zaboravio napad Engleza prije petnaest godina. — Ne brini, neće
nas opet napasti. Ni sada ni ikada — dometnula je.
— Pripazi na sestre. Ti besramni zlotvori mogli bi ih obeščastiti.
— Ne brini, oče, to se neće dogoditi — odvratila je, iako je i predobro
znala da su već odavno obeščašćene. A s obzirom na činjenicu da je većina
mladih muškaraca otišla iz sela u potragu za boljim životom, Glynnis i Nessa
bi vjerojatno raširenih ruku i nogu dočekale regimentu uspaljenih Engleza.
Iskreno se nadala da se Kitty neće ugledati na njih. — Kao što rekoh, neće nas
opet napasti. Ne radi se o tome nego o onom šašavom Zmaju. Opet zbija šale
na naš račun. Ne mogu shvatiti zašto ga se svi toliko boje. Najzad, zmajevi ne
postoje i...
Njezin otac naglo je podigao ruku. — Moramo ga poslušati i dati mu sve
što želi. Ne učinimo li tako, nagrabusili smo.
— Da — složio se Ham. — To je upravo ono što pokušavam objasniti
ovoj tvrdoglavoj glu... ovaj, vašoj domaćici — rekao je i povukao se korak
unatrag, vidjevši kako ga je Izzy ošinula pogledom. — Zato sam došao po vašu
kćer, gospodine. Mora nam pročitati njegovu poruku. Neki kažu da je napisana
krvlju.
Otac je naglo primio Gwendolyn za ruku i čvrsto ju stisnuo. — Idi, kćeri.
Požuri! Ne smijemo oklijevati.
Gwendolyn je duboko uzdahnula. — U redu, oče. Ali tek kad se vratiš u
krevet. Ne želim da se prehladiš. Hajde, požuri. Izzy će ti donijeti šalicu toplog
mlijeka i vruć crijep umotan u ubrus.
— Milo moje dijete — ganuto je rekao i drhtavom rukom pomilovao je
po licu. — Doista si zlatna.
Uvijek joj je to govorio. Jer ona je bila ta koja se brinula za njega. Njezine
starije sestre nisu imale vremena razmišljati o ocu i njegovim potrebama. Bile
su previše zauzete jurenjem na sastanke s momcima. Gwendolyn su svi držali
najboljom i najmudrijom Wilderovom kćeri. Ona je bila ta koja se nakon
majčine smrti potrudila održati obitelj na okupu. Majka je umrla dva tjedna
nakon rođenja još jednog djeteta. Bilo je muško i rođeno je mrtvo. Otac je zbog
njezine smrti zamalo sišao s uma. Jedne hladne kišne noći Gwendolyn ga je
zatekla na groblju, kako golim rukama pokušava iskopati voljenu ženu iz groba.

14
Book as passion & BalkanDownload

Nikada nisu pričali o tome, no od tog trenutka, smatrala je svojom dužnošću


preuzeti brigu o njemu. Jer nikada se nije potpuno oporavio od toga, a stanje
uma s godinama mu se još i pogoršalo.
— Ah, znaš da nema toga što ne bih učinila za tebe — s osmijehom je
odvratila. — Obranila bih te i od zmaja ako bi trebalo.

Ballybliss je bilo malo selo u podnožju litice na kojoj je bio podignut


zamak. Spremala se oluja, zrak je mirisao na kišu i morsku sol. Zureći prema
seljanima okupljenim oko vatre na trgu, Gwendolyn je jače stisnula oko sebe
krajeve vunene marame, kako bi se zaštitila od jakih naleta vjetra.
Nije se iznenadila kad je tamo ugledala i sestre. Naravno da ne bi
propustile takav događaj. Kad se u selu nije događalo ništa zanimljivo, same bi
se pobrinule da ljudi danima imaju o čemu pričati.
Glynnis je držala pod ruku prosijedog limara, udovca. Obrazi su joj bili
rumeni, oči blistave, usnice vlažne. Očito je do malo prije s limarom
izmjenjivala vatrene poljupce. I zacijelo ništa više od tog jer za razliku od
Nesse, Glynnis se nikada ne bi kompromitirala prije braka. Dotad je već
pokopala dva postarija supruga. Oba su umrla ubrzo nakon vjenčanja pa je
naslijedila njihove kuće i imovinu. Nije da se na temelju toga mogla nazvati
bogatom udovicom, ali ipak.
Nessa je sjedila na bali sjena kraj Lachlana, mlađeg sina seoskog kovača.
Vidjevši kako joj je prebacio ruku preko ramena i nešto joj šapnuo na uho,
Gwendolyn je zaključila da njezina sestra ni tu noć neće provesti u svojoj
postelji.
Trenutak potom, ugledala je Catrionu. Sjedila je u krilu pjegavog momka,
no čim ju je ugledala skočila je na noge i požurila k njoj. — Oh, Gwennie, jesi
li čula što se dogodilo? — upitala je i zdvojno odmahnula glavom. — Zmaj je
noćas bio u selu. Opet nam je ostavio poruku!
— Da, znam — strpljivo je odvratila Gwendolyn. — Smiri se, Kitty.
Nisam li ti već stoput rekla da zmajevi ne postoje? Ne bi trebala vjerovati u te
gluposti.
Duge crne kovrčave kose Kitty je bila lijepa poput lutke i umiljata poput
mačeta. Nadimak joj je uistinu pristajao jer više od svega voljela se dugo
izležavati. I jesti tučeno slatko vrhnje iz Staffordshire porculana koji je

15
Book as passion & BalkanDownload

pripadao njihovoj majci. Nažalost, kako su stvari stajale, počelo joj sviđati
sjediti i u krilima momaka.
— Svi se pitaju što piše u poruci — uzbuđeno je nastavila Kitty. —
Maisiena majka strahuje da Zmaj sada možda želi kušati i ljudsko meso. A
Maisie misli da želi neku od naših cura — rekla je i zgroženo odmahnula
glavom. — Možeš li zamisliti što bi joj ta zvijer činila u krevetu?
— Ne mogu, mila — rekla je Gwendolyn i kratko pogledala Lachlana.
Kosa mu je bila čupava, obrve guste. Dlake su mu rasle čak i iz ušiju. Očito,
posvuda je bio dlakav. — Ali mislim da Nessa može to zamisliti — dometnula
je. — Trebala bi nju pitati o tome.
— Kao da je važno što traži! — uzviknuo je Norval, seoski pekar. Stajao
je kraj vatre, a blijedog punašnog lica izgledao je poput dizanog tijesta
pripravljenog za krafne. — Što god želi, dajmo mu to. To je jedini način da nas
pusti na miru.
— Ako se mene pita, trebali bismo otići tamo i spaliti do temelja to
njegovo ušljivo gnijezdo — ljutito je izgovorio Ross, lupivši nogom o zemlju.
— Zar ste tolike kukavice? Gdje su vam muda?
To pitanje ostalo je bez odgovora.
Ailbert, kovač, visok i koščat muškarac, progurao se naprijed i podigao
ruku. Ross, njegov stariji sin, bio je na glasu po žestokoj ćudi. Mlađi, Lachlan,
kao veliki zavodnik. No Ailbert je bio drugačiji. Odlučan, ozbiljan i karakteran.
I zato su ga svi poštovali.
Čim je nastupila tišina, visoko je podigao komad papira i pogledom
okružio seljane. Radilo se o Zmajevoj poruci napisanoj na pergamentu, koju su
pronašli strijelom pribodenu o deblo starog hrasta na seoskom trgu.
— Dokle ćemo to trpjeti? — upitao je i kratko zašutio, pustivši da njegov
težak, sumoran glas odjekne iznad njihovih glava poput zvona Sudnjega dana.
— Dali smo mu sve što je tražio. Žito, perad, svinje. Voće i povrće iz naših
vrtova. Najbolji viski i vunu. Što će još tražiti? Naše sinove? Kćeri? Žene?
Hoćemo li mu i njih dati?
— Što se mene tiče, radije bih mu dao ženu nego viski — promrmljao je
Sloan pa izvukao plosku iz džepa, povukao dug gutljaj i zagrcnuo se, jer žena
na koju se to odnosilo, munula ga je laktom u rebra.

16
Book as passion & BalkanDownload

— O, da — uzviknuo je mršav pogrbljen starac koji je i prije pedeset


godina bio star. Toliko star da mu više nitko nije pamtio ime pa su mu
jednostavno nadjenuli nadimak Starac. — Ako imaš zrno pameti u glavi, dati
ćeš mu i viski i što god poželi — rekao je i proguravši se naprijed upro štap u
Ailberta. — I ti isto. A bude li htio tvoju ženu, i nju ćeš mu dati. I još ćeš mu
zahvaliti kad završi s njom i vrati ti je živu. Jer dobro znaš da smo zaslužili biti
kažnjeni, a znaš i zašto. I zato ćemo mu dati što god hoće — istaknuo je pa
lupio štapom o zemlju i pogledom okružio seljane.
Neki su oborili pogled, neki mu ga prkosno uzvratili no uspio ih je
posramiti. Jer, dakako, znali su o čemu govori.
Gwendolyn je svrnula pogled na zamak. Podignut visoko na litici,
djelovao je prilično groteskno. Tragovi pljačke, paljevine i pustošenja bili su
posvuda vidljivi, zidine urušene, prozori na tornjevima razbijeni. Iako je
Gwendolyn uvijek čvrsto stajala na zemlji i uzimala sve onako kako jest, bilo
joj je teško gledati što je ostalo od tog, nekad velebnog zdanja.
A iako su o tome izbjegavali govoriti, znala je da seljani nisu zaboravili
napad Engleza na zamak, one grozne noći prije petnaest godina. Ni grmljavinu
topova ni krike umirućih, ni jezivu tišinu koja je uslijedila nakon što su svi
tamo poubijani.
Otad se to mjesto držalo ukletim i mnogi su šaputali da ga nastanjuju
duhovi. No tek prije nekoliko mjeseci jedan od tih duhova počeo je iskaljivati
bijes na seljanima. Neki su tvrdili i da su ga vidjeli. Lachlan se kleo da je
jednom, kad se našao nedaleko zamka, čuo nekoga kako svira gajde. Nedugo
potom, jedne večeri, Glynnis je vidjela treperavo svjetlo na dva prozora koji su
poput šupljih očnih duplji zurila na selo.
Gwendolyn bi to najradije proglasila izmišljotinama, no jedne večeri kad
se vraćala iz ljekarne s biljnim pripravkom za očeve reumatične ruke, začula je
kako netko pjeva. Naglo je stala i oslušnula. Pjesma je dopirala iz zamka. Polako
se okrenula i zagledala u prozore. Bila je to lijepa, čeznutljiva pjesma, jedna od
onih koje su se pjevale u vrijeme kad se lijepo i mirno živjelo u selu, pod vlašću
plemenitog glavara. U vrijeme kada je kuća u kojoj je Gwendolyn živjela s
majkom, ocem i sestrama, odzvanjala od smijeha. U vrijeme kada su se seljani
s pravom mogli nadati da će sin njihovog glavara, jednog dana biti jednako
dobar i plemenit kao i njegov otac.

17
Book as passion & BalkanDownload

Spustivši pogled na zidine, učinilo joj se da je vidjela sjenu muškarca. No


jedva što je trepnula, nestao je.
Nedugo potom, našli su prvu poruku, strijelom pribijenu na stari hrast.
I tako je počelo. Otad su pokorno udovoljavali svakom Zmajevom
zahtjevu. No te večeri, nakon što ih je Starac podsjetio zašto to čine, prvi put
su o tome progovorili.
— Zbog kletve — promrmljao je Ross, pogleda prikovana na zemlju.
— Da, zbog kletve — složio se njegov otac. Dugo usko lice još više mu se
izdužilo, pogled postao još stroži.
Lachlan je zaštitnički privukao Nessu k sebi. — Nije pošteno da Nessa i
ja ispaštamo za to — rekao je. — Bili smo jako mladi kada se to dogodilo. Što
mi imamo s tim?
— Sinovi su dužni nositi teret grijeha svojih otaca — mudro je izgovorio
Starac.
Seljani su s odobravanjem kimnuli, neki se i prekrižili. Kruna je možda
progonila njihove svećenike, no ni nakon petnaest godina okrutne represije
Engleza, nisu se odrekli svoje vjere. Doduše, Gwendolyn je iskreno dvojila da
seljani znaju kako je Starac zapravo citirao Euripida, a ne Sveto pismo. Pravo
rečeno, dvojila je da i on to zna. Duboko je uzdahnula i probila se naprijed. —
Sve su to gluposti — rekla je. — I prokletstva i zmajevi. Ne biste trebali
vjerovati u to.
Začulo se sveopće zgražanje i protivljenje, no to ju nije ni najmanje
obeshrabrilo. — Je li itko od vas vidio tog Zmaja? — odlučno je upitala.
Nastupila je kratka tišina. Najzad, Ian Sloan nesigurno je podigao ruku.
— Meni se učinilo da sam ga vidio kako leti iznad sela.
— Jest, letio je iznad sela — potvrdio je Ham. — Meni je preletio točno
iznad glave!
— A ja sam osjetio njegov dah na vratu — dometnuo je Norval. —
Kunem se da jesam. Zaudarao je na sumpor. A zatim sam otkrio da mi je polje
spaljeno.
Gwendolyn je zakolutala očima. — Spaljeno ili sprženo od sunca? Nisi
jedini kojemu se to dogodilo — rekla je i istrgnula papir iz Ailbertove ruke. —

18
Book as passion & BalkanDownload

Zar vam nikad nije palo na um upitati se kako bi zmaj mogao pisati? Mislite li
da je možda uposlio pisara?
— U prošloj poruci nam je napisao da se može pretvoriti u čovjeka —
rekla je jedna starija žena. — Možda je i sada među nama.
Svi su se počeli pogledavati i osvrtati se oko sebe.
Gwendolyn je kratko zatvorila oči i ponovno duboko uzdahnula. Negdje,
daleko od ove zabiti, ljudi raspravljaju o matematici i filozofiji. Lijepe žene u
balskim haljinama plešu s muškarcima koji ih s divljenjem promatraju. A ona...
Okrenula se prema Ailbertu u nadi da je barem on dovoljno razuman. —
Mislim da se netko cijelo vrijeme grubo šali s nama — rekla je. — Netko tko
zna za prokletstvo i računa s tim da ćemo se htjeti iskupiti.
Odmahnuo je glavom. — Bez uvrede, curo, ali nisi tu da misliš nego da
nam pročitaš Zmajevu poruku.
Naglo je zatvorila usta i zagledala se u pismo. Rukopis je bio nemaran,
izrazi kojima se služio krajnje bahati. — Čini se da je Zmaj gladan — s uzdahom
je izgovorila. — Ako nam ne bi bilo previše teško udovoljiti mu, rado bi jeo
srnetinu. Želio bi i bačvicu odležanog viskija.
Muškarci su s odobravanjem kimnuli. Ma koliko im bilo teško rastati se
od najboljeg viskija, morali su priznati da Zmaj ima dobar ukus.
— Želi i... — nastavila je Gwendolyn pa naglo zašutjela.
— Što? — upitao je Ailbert.
Kratko je pročistila grlo. — Želi i... tisuću funti u zlatu. Svi su se zgranuli.
Godinama se šuškalo da je netko od njih izdao glavara za taj iznos.
Ailbert je zdvojno protrljao bradu. — Otkud nam vražjih sto tisuća funti?
Kako bismo ikada mogli skupiti toliko novca? Zar ne zna da su nam Englezi
nabili tolike poreze da jedva preživljavamo?
— Oh, naravno da zna — rekla je Gwendolyn. — Ali voli se poigravati
s nama. Kao mačka s mišem.
— Prije nego što mu pregrize vrat — mrko je dometnuo Ross.
— Što ako ne ispunimo taj zahtjev? — upitao je Ailbert i molećivo se
zagledao u Gwendolyn, kao da se nada da bi u poruci mogla pronaći nešto
utješno, bude li se malo više potrudila.

19
Book as passion & BalkanDownload

Pročitavši ostatak, poželjela je zatajiti što je još pročitala, no znala je da


takvo što ne može učiniti. — Kaže da će nas u tom slučaju satrti.
Budući da su imale razvijen smisao za melodramu, Nessa i Glynnis
pojurile su jedna k drugoj, čvrsto se zagrlile i briznule u plač.
Ailbert je počeo hodati amo-tamo ispred hrasta. — Što bismo tom vragu
mogli dati u zamjenu za zlato? Mora postojati nešto čime bismo ga mogli
udobrovoljiti, tako da nas neko vrijeme ostavi na mru.
— Ali što? — upitao je Ross. — Ne možemo skupiti ni desetinu tog
iznosa.
— Možda bismo ga se mogli riješiti — rekao je Starac .
— Kako? — upitao je Ailbert pa naglo stao i zagledao se u njega.
— Moramo poništiti kletvu — rekao je Starac i glasno je ponovio.

Pod krilima zmaja, ispaštat ćete svoj grijeh.


Osvetit će moju krv, vatrenim dahom zapečatit vam grob.
Zalud ćete moliti milost!
Samo krvlju nevinog bića, iskupit ćete svoj grijeh.

Svima su bile poznate riječi koje je glavar izrekao prije nego što je
izdahnuo. Čak i djeci. A znali su i zašto ih je prokleo. Iako nije vjerovala u
prokletstva, začuvši te riječi čak je i Gwendolyn zadrhtala.
— Što želiš reći s tim? — promrsio je Ross i čvrsto uhvatio Starca za
ovratnik.
Starac nije ni trepnuo. — Svi znamo da Zmaj nije nitko drugi nego
MacCullough. Vratio se iz mrtvih kako bi nas kaznio zbog izdaje. Možemo se
iskupiti... ali jedino onako kako je rekao.
Ailbert je prekrižio ruke na prsima i zagledao se u daljinu. — Krvlju
nevinog bića — promrmljao je. — Traži li da mu prinesemo žrtvu? Kakvu?
Nekoga od nas?
Vidjevši kako pogledom klizi preko lica seljana, Maršali, njegova
nećakinja, jače je stisnula novorođenče na grudi.

20
Book as passion & BalkanDownload

— Zaboga — viknula je Gwendolyn. — Zar doista mislite da mu je to


bilo na umu? Ljudska žrtva? Iskreno sumnjam u to. Tko god da izigrava zmaja,
sigurno ne očekuje...
— Znam što traži — prekinuo ju je Ross. — Želi djevicu! Gwendolyn je
zakolutala očima. — Glupost — rekla je. Obzirom da je bio solidno upućen u
situaciju, Ross je zaključio da u Ballyblissu ima nekolicina neudanih cura, ali
ne i djevica. Nakon kratkog razmišljanja, pogledom je potražio Kitty i široko se
osmjehnuo. — Mislim da...
— O, ne — viknula je Gwendolyn. — Neću dopustiti da moja sestrica
postane žrtva neke podmukle varalice. Ne možete joj to učiniti! — rekla je i
brzo joj prišavši, stisnula ju uz sebe.
Trenutak potom, Kitty se izvukla iz njezina naručja i sramežljivo joj se
osmjehnula. — Ne boj se, Gwennie — rekla je. — Ne mogu me dati Zmaju
jer... jer... želim reći, Niall i ja... — pognula je glavu i slegnula ramenima. —
Rekao je da možemo jer ćemo se ionako oženiti.
— Oh, mila — uzdahnula je Gwendolyn i nježno je pomilovala po kosi.
— Toliko sam se trudila... mislila sam da si shvatila da zaslužuješ više nego
udati se za prvog koji ti bude udvarao.
— Molim te, ne ljuti se na mene — rekla je Kitty i čvrsto je primila za
ruku. — Radi se samo o tome da nisam željela završiti kao...
Usidjelica.
Riječ je ostala visjeti u zraku no Gwendolyn je znala na koga se odnosi.
Naravno, na nju. Potisnula je suze i polako ali odlučno izvukla ruku iz njezine
pa ljutito zgužvala Zmajevo pismo i bacila ga Rossu u glavu. — Želim ti sreću
u pronalasku djevice u našem selu. Prije ćeš pronaći jednoroga — rekla je i
okrenula se u namjeri da se udalji.
— Zapravo, već sam je pronašao — odvratio je Ross i pakosno se
nasmijao.
Naglo se okrenula i smeteno ga pogledala.
Odmjerio ju je od glave do pete. — Nisi loša — rekao je. — Bujne grudi
i široki kukovi. Zmaj bi se mogao sladiti tobom neko vrijeme.
— Istina — viknuo je neki muškarac.
— Zapravo, mislim da je se neće tako brzo zasititi — dobacio je drugi.

21
Book as passion & BalkanDownload

— Da — složio se muškarac koji je stajao nedaleko nje. — Ima dosta mesa


na njoj. Neće morati glodati kosti. Imat će danima što za jesti.
Gwendolyn je pogledom ošinula njega pa Rossa — O, ne — odlučno je
izgovorila. — To se neće dogoditi. Odakle vam takva suluda pomisao? Ne biste
valjda doista...
— Bogme je oštra — zaključio je netko iza njezinih leđa. — Možda ona
njega pojede za doručak.
— Ne — viknula je Gwendolyn i povukla se korak unatrag.
— Ne možete to učiniti!
Nastupila je mrtva tišina. Obuzeta panikom, Gwendolyn se povukla još
korak unatrag. Što će sad? Mora nešto smisliti. Mora! Odjednom, sinulo joj je
kako će ih natjerati da se predomisle. — Od toga ionako ne bi bilo koristi jer
nisam djevica — u dahu je izgovorila.
Svi su se zgranuli. Glynnis i Nessa zagledale su se u nju širom otvorenih
usta. Trenutak potom, zgranutost se pretvorila u nevjericu.
— To jednostavno nije moguće — viknuo je netko.
Požurila je razuvjeriti ih. — Jest — rekla je. — U selu nema veće
djevojčure od mene. Pitajte koga hoćete, svi muškarci to znaju.
Muškarci su smeteno izmijenili poglede.
— Spavala sam skoro sa svima. Čak i s Lachlanom!
Nessa je zapanjeno pogledala svog novog dečka.
— I s njegovim ocem — dometnula je Gwendolyn.
Stroga i pravična Ailbertova žena, oštro je udahnula i položila ruke na
srce.
— I s oba Glynissina muža. I s pastorom Throckmortonom — rekla je, i
u mislima zahvalila Bogu što on nije tu, jer doista je bio drag, uvijek uljudan i
ljubazan prema njoj.
Trud joj je očito bio uzaludan jer seljani nisu izgledali osobito uvjereni.
Nije si mogla oprostiti što je izašla iz kuće. Da se vratila u krevet, ovo se ne bi
dogodilo. Nema joj druge nego pobjeći. Čim dođe kući, Izzy će ju zaštititi. Jedan
njezin pogled natjerao bi i Rossa u bijeg a kamoli nekog manje odvažnog. Naglo
se okrenula, potrčala i... nakon samo tri koraka završila u Marsalinom

22
Book as passion & BalkanDownload

majčinskom naručju. Vidjevši kako joj se osmjehnula, shvatila je da se nije


trebala bojati muškaraca. Nego žena.

23
Book as passion & BalkanDownload

DRUGO POGLAVLJE

Rebrenice na prozorima Marsaline kuće klopotale su pod udarima


snažnog vjetra, Glynnis, Nessa i Kitty složno su plakale i uzdisale, a seoske žene
uređivale Gwendolyn za Zmaja. Kitty je u sav glas jecala, Glynnis jecaje
prigušila rupčićem, a Nessa bi svako toliko srcedrapajuće uzdahnula i rubom
rukava haljine obrisala suze prije no što joj kliznu niz lice, jer nije željela
pojaviti se pred Lachlanom podbuhlih obraza. No kad su shvatile da nitko ne
obraća pozornost na njih, odustale su od predstave i počele tješiti sestru.
— Ah, Gwennie, kako si hrabra i plemenita — rekla je Kitty i ponovno
zajecala. — Žrtvovat ćeš se za nas!
Gwendolyn je stisnula zube i svrnula oči k nebu.
— Možda će Lachlan skladati pjesmu u tvoju čast — rekla je Nessa. —
Lijepo pjeva i vješto svira liru. Kad vidim kako dugim prstima prebire po
žicama... — zašutjela je i sanjivo se osmjehnula.
Sudeći po tome, Lachlan štošta vješto radi prstima, pomislila je
Gwendolyn.
— Nećemo te nikada zaboraviti — rekla je Glynnis i duboko uzdahnula.
— Dvojim da ćete dobiti priliku za takvo što — odvratila je Gwendolyn.
— Namjeravam se vratiti kući prije no što svane zora.
No Marsali i njezine prijateljice potrudile su se izbiti joj iz glave tu
pomisao. Svaki put kad bi pokušala ustati sa stolice, natjerale bi ju da ponovno
sjedne. Došavši do zaključka da se pred Zmajem ne može pojaviti u vunenoj
haljini, na brzinu su je svukle i odjenule ju u prigodnu opravu, što je bila duga
bijela lanena tunika. Po njihovom mišljenju, to je savršeno odgovaralo ulozi
djevičanske žrtve.
Jedna od žena potom joj je skinula mrežicu s glave i počela joj rasplitati
kosu. Baka Hay koja je sjedila na stolcu kraj ognjišta, nasuprot Gwendolyn,
smeteno je odmahnula glavom. — Majka joj je bila ljepotica — promrmljala je.
— I sestre su joj lijepe, a ona... — zašutjela je i slegnula ramenima. — Šteta što
se nije uvrgla na majku.

24
Book as passion & BalkanDownload

Staričine riječi nisu je osobito pogodile. Odavno se pomirila s činjenicom


da nije lijepa. Njezine sestre su bile lijepe. Ona je bila pametna. Svakom svoje,
pomislila je. Netko je u obitelji poznatoj po ljepoticama morao biti i pametan.
Baka Hay zamišljeno je zagrizla donju usnicu. — Ipak, ima lijepe jamice
na obrazima — rekla je. — I lijepe zube.
— I kosa joj je lijepa — dometnula je Marsali i prstima pročešljala njezine
zlaćane pramenove pa čeznutljivo uzdahnula. — Ah, kad bih barem ja imala
takvu.
Marsalina kosa bila je smećkasta, rijetka i bez sjaja. Možda bi bolje
izgledala kad bi ju češće prala, pomislila je Gwendolyn.
— Da je barem mršavija — progunđala je Ailbertova žena, još uvijek ljuta
na nju zbog laži da je spavala s njezinim mužem.
Gwendolyn bi joj najradije rekla da bi joj bilo bolje da šuti, jer bila je
najmanje trideset kilograma deblja od nje, no suzdržala se.
— Ne bi trebala žaliti što su odabrali upravo tebe — rekla joj je Marsali.
— Najzad, skoro ti je dvadeset pet godina. Teško da bi te itko htio oženiti.
— Mlađa sam od Glynnis i Nesse — podsjetila ju je Gwendolyn.
— Jest, ali Glynnis je već pokopala dva muža. A Nessa se može udati za
koga god hoće.
— Starac bi sigurno oženio Gwinnie — rekla je Kitty. — Ako bi ga htjela.
Gwendolyn ju je pogledala kao da se pita je li sišla s uma. — Prije bih se
ubila — odvratila je. — Radije bih se podala zmaju nego njemu. Pa čak i da me
živu poždere.
Kao u potvrdu njezinih riječi, grom je udario nedaleko kolibe. Svi su
uplašeno odskočili. Marsali je položila ruku na srce. — Uh, ovo je bilo blizu —
rekla je i pričekala da se grmljavina utiša pa nastavila češljati Gwendolyn.
— Doista cijenimo tvoju žrtvu, Gwennie — rekla je Nessa. — I nemoj se
brinuti za tatu. Sve će biti u redu s njim. Pazit ćemo na njega.
— Zadnji put kad sam te zamolila da pripaziš na njega, izašla si na
sastanak s mesarovim nećakom — podsjetila ju je Gwendolyn. — Noćna
košulja zamalo mu se zapalila jer je sjeo preblizu kaminu. Srećom, Izzy je to na
vrijeme opazila.

25
Book as passion & BalkanDownload

— Priskočit ću joj u pomoć kad god bude trebalo — rekla je Glynnis. —


Ako želi izaći, dovoljno je da mi to na vrijeme kaže.
— Kao što si i meni priskočila u pomoć i dopustila mu da usred zime
izađe iz kuće samo u kiltu? Trebalo mi je dva sata da ga pronađem. Bio je u
šumi i vitlao mačem boreći se protiv umišljenih neprijatelja. Mogao se
smrznuti u snijegu — rekla je Gwendolyn pa stisnula ruke u krilu i zdvojno
odmahnula glavom. Očito, Kitty više nije bila djevojčica i snaći će se i bez
njezine pomoći. No što će biti s ocem? Izzy nije znala s njim. Bila je jezičava i
često se žestila, a njemu je trebao netko nježan i strpljiv, netko tko ga razumije
i tko ga može umiriti.
— Zmajevi ne postoje — promrmljala je. — Vratit ću se kući prije zore.
Na vrijeme da tati pripravim zajutrak.
Začulo se lupanje na vratima. Žene su šutke izmijenile poglede. Lica su
im bila blijeda, preplavljena strahom i krivnjom.
Gwendolyn je istog trenutka shvatila zašto. Muškarci su došli po nju.

Svezanih ruku hodala je na čelu kolone, između Rossa i Ailberta. Nije joj
bilo druge nego poslušati ih i dobrovoljno poći s njima, u protivnom bi je
odvukli do zamka, a takvo poniženje nije si željela dopustiti. Vjetar joj je mrsio
kosu, šibao joj lice. Svako toliko, munja bi proparala nebo i začula bi se zaglušna
grmljavina. Posve prigodno za njezin ispraćaj u pakao, pomislila je i nastavila
hrabro hodati, iako joj je srce podrhtavalo od straha.
Kad su stigli do uske zavojite staze koja je vodila do zamka, na licu je
osjetila prve kapi kiše. Podigla je pogled i zagledala se u golemo zdanje
podignuto navrh litice. Pod olujnim nebom izgledalo je prilično zastrašujuće.
Ujedno i zadivljujuće. Trenutak potom, spotakla se i da ju Ailbert nije pridržao,
pala bi. Brzo je uperila pogled pred sebe i nastavila koračati.
Život je uistinu čudan, pomislila je. O tom zamku nekad je mislila kao o
mjestu iz bajke, a sada je postao sve samo ne to. Možda mjesto na kojem će
skončati. Ne, to se neće dogoditi. Čim joj se ukaže prilika, pobjeći će.
Nije samo ona bila uplašena. Ailbert je tiho opsovao. Ross je stalno
pogledavao lijevo i desno, a korak mu je postao znatno nesigurniji.
Malo zatim, spustio se pljusak. U tren oka, Gwendolyn je bila mokra od
glave do pete. Kosa joj se priljubila uz lice, bijela tunika uz tijelo. Kiša je ugasila

26
Book as passion & BalkanDownload

baklje pa su ostali u gotovo potpunom mraku. Obuzeti panikom, seljani su im


počeli vikati neka požure. Ross ju je čvrsto uhvatio za nadlakticu i produžio
korak, što je bilo glupo od njega jer svezanih ruku nije mogla brzo hodati pa se
ubrzo spotakla i pala na koljena. Uplašena da će ju seljani pregaziti u mraku,
brzo je ustala i nastavila koračati, najbrže što je mogla.
Kad su stigli do topovskom paljbom unakaženih zidina, prilično joj je
laknulo. Jer shvatila je da se muškarci boje puno više od nje. To je značilo da
vjerojatno neće ulaziti u zamak. Nikad i nisu, sve što je Zmaj tražio ostavili bi
pred kapijom u zidinama. Zadnji put prošli su kroz nju prije petnaest godina,
kad su iz zamka iznijeli tijela poubijanih. Ostave li ju tamo, jasno da će pobjeći.
Na trenutak je povjerovala da je spašena, ali nažalost, kad su došli do
kapije, Ross je pritisnuo zahrđalu kvaku i pa kratko pogledao Ailberta.
— Hajdemo — promrsio je Ailbert i nadlanicom otro kapi kiše s lica. —
Završimo s tim.
— Ne — viknula je Gwendolyn i pokušala im se oduprijeti. Uzalud. Ross
i Ailbert čvrsto su je uhvatili za nadlaktice, uvukli je u prostrano dvorište i
kamenom popločanom stazom poveli je prema stubama koje su vodile do
velikih ulaznih vrata zamka sagrađenog od kamenih blokova, sada mjestimice
prekrivenih mahovinom i bršljanom.
Zar će imati hrabrosti pokucati na vrata Zmajeve jazbine?
Ne, toliko hrabri ipak nisu bili. Odveli su je do prvog hrasta koji je rastao
uz stazu, razvezali joj ruke i drugim, dužim uzetom, svezali je za stablo.
— Neka ti se Bog smiluje, curo — promrmljao je Ailbert.
— Ako me ostavite ovdje, vama će, a ne meni, trebati Božja milost —
drhtavim glasom je izgovorila. — Umrijet ću od hladnoće! Moglo bi se dogoditi
da jednog dana tu pronađete samo moje kosti.
— Ne bi. Čim te ugleda, zmaj će te odnijeti u svoje gnijezdo.
Pljunula bi mu lice, no tog trenutka račvasti plameni jezik ukazao se na
nebu iznad njihovih glava. Zrak se ispunio mirisom sumpora, zemlja pod
njihovim nogama zatresla se od urlika paklene nemani.
— Zmaj dolazi po nju! — panično je viknuo netko od seljana.
Gwendolyn je zatvorila oči i glasno vrisnula. Bilo je to jače od nje.
Trebala joj je cijela minuta kako bi shvatila da ju neman nije progutala. Zatim

27
Book as passion & BalkanDownload

još jedna kako bi shvatila da se pljusak pretvorio u monotonu kišicu. I još neko
vrijeme kako bi smogla hrabrosti otvoriti oči.
Kad napokon jest, otkrila je da osim obezglavljene skulpture žene, u
dvorištu nema nikoga. Skulptura je izgledala jednako tužno i napušteno poput
nje. Osim što je ona imala glavu na ramenima.
Zasad.
U vrijeme kad je bila mala djevojčica, vjerovala je da postoje vile, vještice
i patuljci. I da bi ju neka vila mogla pretvoriti u anđela koji će se s bijelog
oblačića spustiti ravno pred noge tamnokosog momka očiju boje smaragda.
Tada bi mogla povjerovati da postoje i zmajevi, no sada...
Naravno da ne vjeruje u to. Pogledom je brzo prešla dvorištem. Činilo se
da u njemu nema nikoga, no bila je i više nego sigurna da nije sama. Netko ju
je promatrao iz sjene.
Prikupila je hrabrost i uspravila se koliko je mogla. Nema tog čudovišta,
stvarnog ili izmišljenog, koje će dobiti priliku vidjeti da ga se boji.
— Tek toliko da znaš, ne vjerujem da si zmaj — viknula je. — Da sam se
rodila prije tristo godina, možda bih i povjerovala u takve budalaštine. Ako
misliš da sam neka glupa praznovjerna seljanka, ljuto se varaš.
Odgovora nije bilo. Sve što se čulo bilo je uporno rominjanje kiše.
Zbunjena, počela se pitati je li se rastala sa zdravim razumom.
Pramen mokre kose pao joj je na lice što ju je uistinu živciralo, jer nije
ga mogla odmaknuti. — Čitam znanstvenu literaturu — nastavila je. — Pastor
Throckmorton mi donosi iz Londona knjige i časopise. Dobro sam upućena u
prirodne znanosti. I u filozofiju — rekla je i kratko zadrhtala pod naletom
vjetra.
Odjednom, iza visokog grma s njezine lijeve strane, ugledala je sjenu...
nečega. Jest, netko je bio tamo. Nekoliko trenutak potom, tamna figura
pomaljala se iz sjene... i lagano mašući krilima, krenula prema njoj.
Ukočila se od straha. — Zmajevi ne postoje — prošaputala je. Pa još
jednom. I još jednom, kao da se pokušava uvjeriti u to. Najradije bi zatvorila
oči, no bila je previše znatiželjna da bi to učinila.

28
Book as passion & BalkanDownload

Najzad, ispostavilo se da to ipak nije bio zmaj. Ono, za što je mislila da


su krila, bio je dugi crni plašt koji je lepršao na vjetru, prebačen preko širokih
ramena naočitog muškarca... ali taj muškarac... ne, bilo je to i više nego strašno.
Nekoliko trenutaka zapanjeno je zurila u njega i... onesvijestila se.

29
Book as passion & BalkanDownload

TREĆE POGLAVLJE

Vidjevši što su mu seljani ostavili, Zmaj se toliko zaprepastio da mu je


cigara ispala iz usta i ugasila se u lokvi vode pod njegovim nogama.
— Čuo sam da žene padaju u nesvijest kad te vide — rekao je njegov
prijatelj. — Ali nisam mislio da doslovce padaju u nesvijest. Ova jedva da te je
i pogledala.
Zmaj je počeo hodati amo-tamo ispred stabla pa stao, zagledao se u
svezanu djevojku i smeteno raširio ruke. — Što im bi da mi ostave ženu pred
vratima? Tražio sam samo srnetinu i viski, jer mi je trebalo nešto što će me
ogrijati u hladnim noćima.
— Kladio bih se da će ti ona u tu svrhu poslužiti bolje od viskija — rekao
je njegov prijatelj i znalačkim pogledom odmjerio njezine raskošne dojke i
široke kukove. — Taffy, moja tetka i nekadašnja kraljeva ljubavnica, rekla bi
za nju da je dobra rasplodna kobila. Ta žena nikada nije imala dlake na jeziku.
Zmaj se ponovno zagledao u Gwendolyn. Mokra bijela oprava, koja je
više izgledala poput spavaćice nego haljine, priljubila joj se uz tijelo,
ostavljajući malo prostora mašti. Vrh jedne od bradavica, sramežljivo joj je virio
ispod kose boje meda rasute preko bujnih grudi.
Shvativši da zuri u nju jednako požudno kao i njegov prijatelj, tiho je
opsovao, skinuo plašt i prebacio ga preko njezinih ramena. Budući da je bila
svezana oko kukova, struka i malo iznad nadlaktica, gornji dio tijela visio joj je
prema naprijed. Stavivši joj prst pod bradu, Zmaj joj je podigao glavu i zagledao
se u njezino lice. Imala je pune usnice i lijepe zube. I dražesne jamice u
obrazima. Koža joj je bila glatka i meka poput svile.
— Glupi divljaci — ljutito je promrmljao. — Ostavili su je tu poput
žrtvenog janjeta. Trebao bih otići u selo i kazniti ih zbog toga.
— Pomislili bi da nisi zadovoljan darom.
Umjesto odgovora, Zmaj mu je uputio dug mračan pogled i prihvatio se
odvezivanja sirote djevojke. Ruke su joj već poplavjele od hladnoće. Morao je
požuriti jer kiša je opet počela jače padati. Vidjevši kako joj se uže usjeklo u
nadlaktice, ponovno je opsovao, ovoga puta glasno.

30
Book as passion & BalkanDownload

Čim ju je odvezao podigao ju je u naručje i požurio prema zamku.


Njegov prijatelj odjednom se zabrinuo. — Misliš li da je to mudro? Ako
te prepozna...
Nije završio rečenicu, no nije ni trebao, jer Zmaj je i bez toga znao u
kakvu bi se opasnost doveo.
Naglo je stao i zagledao se u njega. — Što bih drugo mogao učiniti? Neću
je valjda ostaviti tu da se smrzne?
Zaglušna grmljavina spriječila je daljnju raspravu o tome. Nebo se
ponovno otvorilo i Zmaju nije preostalo drugo nego požuriti u zamak.

Zatvorenih očiju Gwendolyn je zadovoljno uzdahnula i protegnula se.


Nikada ne bi pomislila da bi joj u zmajevoj utrobi moglo biti tako toplo i
ugodno. Upravo suprotno, mislila je da će ju prije nego što ju proguta, spaliti
do kosti.
Okrenula se na bok i naslonila obraz na meki pernati jastuk. Iskreno
govoreći, osjećala se kao da leži u gnijezdu od perja, posve drugačije nego u
tvrdom neudobnom krevetu koji je dijelila s Kitty. Zrak je mirisao na
sandalovinu i aromatično bilje. Možda je naposljetku ipak završila u raju.
Ta pomisao potpuno ju je razbudila. Iako ne s namjerom da ju uplaši,
pastor joj je puno više pričao o strahotama pakla nego o divotama raja. Dotad
je prilično dvojila da raj i pakao uopće postoje. Doduše, bila je sigurna da ni
zmajevi ne postoje. No sada se nije mogla ne upitati je li bila u krivu.
Duboko je udahnula, podigla se u sjedeći položaj i napokon otvorila oči.
Ono što je vidjela istinski ju je zaprepastilo. Nedvojbeno, bila je u raju, jer ništa
drugo nije moglo biti tako lijepo. Jasno da joj skroman, bogobojazan čovjek
poput Throckmortona takvo što ne bi mogao riječima dočarati. Tko bi to uopće
mogao zamisliti?
Ležala je u krevetu s baldahinom, usred mora tamnoplavog satena.
Nasuprot krevetu nalazio se veliki kamin s mramornom policom na kojoj je
stajao svijećnjak. Svijeće u njemu gotovo su izgorjele no ne, to nisu bile
smrdljive lojanice nego mirisne voštanice.
Podigavši pogled prilično se iznenadila ugledavši svod oslikan pastelnim
prikazima božica i pastirica, kako veselo skakuću ili leže na cvjetnim livadama.

31
Book as passion & BalkanDownload

Većina ih je bila potpuno naga. Perzefona je brala cvijeće s nimfama, nesvjesna


da joj se Had prikrada kako bi ju oteo. Arijadna je bila naslikana u zagrljaju s
Tezejom, a Psiha kako leži u šumarku, dok ju Kupid promatra iz prikrajka.
Duboko unesena u proučavanje tih besramnih prizora nije ni opazila da
joj je svilena plahta skliznula s grudi.
Odjednom, začuvši oštar udah, shvatila je da nije sama u sobi. A na
vlastito zaprepaštenje shvatila je i da je naga pa brzo povukla plahtu do brade i
pogledom pretražila kutove. No uz gotovo dogorjele svijeće bilo je previše
mračno da bi išta mogla vidjeti.
Je li se prevarila? Voljela bi da jest, no bila je sigurna da nije. Možda je
trebala obratiti više pozornosti na Throckmortonove opise pakla. Jer ovo
možda ipak nije raj već pakao ili dio pakla u kojem ljudi izgaraju u vatri
mračnih tjelesnih užitaka.
Ponovno je pogledom okružila prostoriju. — Zar si takva kukavica da se
ne usudiš pokazati? — upitala je i odlučno odmaknula pramen kose s lica. —
Očito jesi, u protivnom me ne bi potajice promatrao.
Začuvši korake, požalila je što je to rekla. Jer ako je u paklu, upravo će
upoznati njegova gospodara.

32
Book as passion & BalkanDownload

ČETVRTO POGLAVLJE

— Ne boj se — rekao je. — Nisam zmaj. Čovjek sam, kao i svaki drugi.
S plahtom čvrsto priljubljenom na grudi, povukla se na suprotan kraj
kreveta. Njegov baršunast glas čudno je djelovao na nju. Poput zvonca koje ju
upozorava na opasnost, osobito zato što je bila potpuno naga. Laknulo joj je kad
je stao uz podnožje kreveta i rukom se oslonio na stup. Djelovao je prilično
opušteno, ne poput nekog tko se sprema baciti na nju. Ipak, još uvijek je bila
prestrašena. Pri slabašnom svjetlu svijeća koje mu je dolazilo straga, nije vidjela
ništa osim tamnog obrisa njegova tijela.
— Ne bojim se — rekla je. — Radi se o tome da me je neki besramni
stvor, s tko zna kakvim namjerama, svukao do gola— rekla je.
— I nije ti palo na um da mu je namjera možda bila osloboditi te mokre
odjeće? Nikad ne bih uzeo ženu na silu. Dobrovoljno mi se podaju.
Govorio je kao da se dosađuje, poput tipičnog Engleza iz višeg
društvenog sloja, čak se i ne trudeći prikriti porugu. Iako nije mogla razbrati
crte njegova lica, djelovao je prilično muževno. I protiv svoje volje, zamislila
je kako ju svlači, njegove ruke na svom tijelu... i kratko zadrhtala. Začudo, ne
od straha. Bilo je to prilično zbunjujuće.
— Ipak, stajao si u mraku i promatrao me — ustrajala je. — I dalje to
držim kukavičkim postupkom. Usto, ne vidim ti lice. Čini se da se ipak bojiš
pokazati.
— Možda za to imam i više nego dobar razlog.
— Zar si tako ružan? Žene se skamene kad te vide? Ili vrišteći pobjegnu?
— Ti si se onesvijestila. Ne bih želio da ti se to ponovno dogodi.
Namrštila se pokušavajući se sjetiti što se zbilo u dvorištu. No jedino čega
se sjećala bio je tamni obris nečega s krilima. I da se prilično zgranula kad je
vidjela lice muškarca za kojeg je mislila da je zmaj. No ni uz najbolju volju nije
se mogla sjetiti zašto.
— Tko si ti? — odlučno je upitala.

33
Book as passion & BalkanDownload

— Predstavio sam se seljanima. — odvratio je. — Znaš tko sam. Zmaj od


Weyrcraiga.
— Ah, da. Tako si se nazvao. Ja bih te nazvala varalicom.
— Nikada ne bih pomislio da jedna mlada dama ima tako oštar jezik —
rekao je i kratko se nasmijao.
Drži to zabavnim? To joj se nije osobito svidjelo. — Nisam dama —
odbrusila je.
Nije rekao ni riječ, no bila je sigurna da je začuđeno podigao obrve.
— Barem ne u smislu u kojem se obično koristi ta riječ. Moj otac nije
plemenitaš.
— Ah, očito sam pogriješio kad sam pretpostavio da si plemkinja. Lijepo
se izražavaš, posve drugačije nego ljudi koji žive u ovim krajevima. Zato sam...
— Moja majka je bila plemkinja. Kćer baruna. Umrla je prije petnaestak
godina, nedugo nakon napada Engleza — rekla je i tiho uzdahnula, jer sjećanje
na majku uvijek bi ju rastužilo.
— Nije mi nimalo važno što nisi dama. Jer ja sigurno nisam džentlmen.
Je li to rekao tek toliko ili to treba shvatiti kao upozorenje? Nije bila
sigurna u to. — Ah, to sam i sama shvatila — kazala je i široko se osmjehnula.
— Kad bi bio džentlmen, ne bi me svukao.
— U tom slučaju, dosad bi već bila u vrućici — odvratio je i kratko
zašutio. — Nego, doista bi me zanimalo kako si završila svezana za ono vražje
stablo u mojem dvorištu?
Narogušila se. — Ah, doista mi je žao ako sam te uznemirila. Vjerojatno
si brusio kandže sjedeći kraj kamina i uživajući u ispijanju šalice mačje krvi.
Pretpostavljam da je to ono što zmajevi rade u noćnim satima? Mora da ti se
smrklo kad si čuo da ti je netko došao ostaviti još jednu ljudsku žrtvu pred
vratima. I to po takvom vremenu! Doista, koje li drskosti!
Prošla je cijela minuta prije nego što je odgovorio. Gwendolyn je dotad
već počela drhtati od straha i neizvjesnosti.
— Zapravo, uživao sam u čaši porta. Mačja krv izaziva mi probavne
smetnje — rekao je i pripalio cigaru, zaklonivši rukom plamen šibice. — Dakle,
seljani su te dovukli ovamo, bez obzira na oluju i svezali te za stablo, ostavivši

34
Book as passion & BalkanDownload

te meni na milost i nemilost — rekao je i ironično se nasmijao. — I onda još


mene drže čudovištem.
— Odakle ti pravo osuđivati ih zbog toga? — ljutito je upitala. — Dali su
ti točno ono što si tražio.
— Tražio sam samo srnetinu i viski — jednako ljutito je odvratio. —
Dovraga, kako su došli na pomisao da mi dovedu ženu?
— Jer srnetina i viski nije jedino što si tražio — tiho je izgovorila došavši
do zaključka da ga nije mudro izazivati.
— Zašto ih braniš? Ostavili su te ovdje kao da si zadnje smeće. Iz toga je
savršeno jasno koliko im je stalo do tebe.
— Glupi su i neuki. Zaostali. Zato ih je gnjida poput tebe i mogla
iskoristiti — kazala je, odlučivši da ipak neće birati riječi. — Jer što je drugo
čovjek koji se lukavo poslužio predajom o prokletstvu kako bi iskorištavao
ljude koji mu ništa nisu skrivili? Što, ako ne običan gad? Dno dna od čovjeka.
— Možda su neuki i zaostali — promrsio je. — Ali nevini sigurno nisu.
Njihova krivnja neusporedivo je veća od moje. I neće se tako lako iskupiti.
Do tog trenutka, Gwendolyn bi se zaklela da je Englez. No u ljutnji,
naglasak mu se pomalo promijenio.
I zato ga je ponovno upitala tko je.
— Znaš tko — odvratio je. — Kukavica, varalica i gnjida. Tako si me
nazvala, zar ne?
— I gadom. Smećem od čovjeka. Podlac si i običan nitkov.
— To je sve što možeš smisliti? Očekivao bih da imaš malo više mašte.
Zagrizla je donju usnicu i požalila što u tom smislu nije maštovita poput
Izzy.
— No, kako ću ja tebe zvati? — upitao je. — Želiš li da smislim nešto ili
ćeš mi sama to reći?
Trenutak je šutjela pa slegnula ramenima. — Ja sam Gwendolyn — rekla
je. — Gwendolyn Wilder.
Nije rekao ni riječ. Minutu poslije, i zadnja svijeća je dogorjela. Ostali su
mraku. Još jedna minuta prošla je u tišini. Odjednom, osjetila je da stoji kraj

35
Book as passion & BalkanDownload

nje. Mirisao je neodoljivo muževno, na sandalovinu i duhan. I tog trenutka u


potpunosti joj je doprlo do svijesti gdje je.
U njegovoj jazbini. U njegovoj sobi. U njegovu krevetu.
— Zašto baš ti? — tiho je upitao. — Zašto su baš tebe odabrali?
Osjećala se kao da ju je ošamario. Za nju, bilo je to isto kao da ju je pitao
zašto nisu odabrali neku ljepšu. Mršaviju. Nekoga poput Glynnis ili Nesse.
Zatvorila je oči, sretna što ne može vidjeti koliko ju je time povrijedio.
— Jer sam djevica — odvratila je, što je ravnodušnije mogla. — U našem selu
bilo bi lakše pronaći zmajeve nego djevice.
Nježno ju je pomilovao po kosi. Duboko je uzdahnula i pomislila da joj
od njega možda prijeti veća opasnost nego od zmaja.
— Tisuću funti u zlatu — rekao je. — Je li to kod vas uobičajena cijena
za djevicu?
Nije znala što bi rekla na to, no ionako nije dobila priliku za to jer izašao
je. Privukla je koljena do grudi, obgrlila ih rukama i ponovno duboko
uzdahnula. Nikad u životu nije se osjećala toliko usamljeno.

Zmaju nikada nije osobito stalo iskušati djevicu.


Dopuštao je mogućnost da to možda i jest osobit doživljaj, no zavođenje
djevice zahtijevalo bi podosta vremena i strpljenja. Nije imao nijedno ni drugo,
niti se činilo da bi se to uskoro moglo promijeniti. Manje od svega, nije bio
sklon laskanju niti se trudio biti dopadljiv.
Dok se, duboko zamišljen, probijao kroz zamak, zaobilazeći veće i manje
gomile krša, ponegdje i skorjele tragove krvi, kratko je opsovao svoju lošu
sreću. Sve se odvijalo po planu, točno onako kako je zamislio. Dakako, to nije
uključivalo nikakvu ženu. Pogotovo ne djevicu. Nikada to ne bi tražio od
seljana. Ali sada je bila tu, u njegovoj jazbini.
Kad ju je donio u sobu i stavio ju u krevet, želio ju je samo svući i pokriti
kako se ne bi prehladila. Ali kad ju je počeo svlačiti, razum, koji ga je inače
posve dobro služio, odjednom ga je napustio. Uvijek se ponosio sposobnošću
samokontrole i prilično se iznenadio kad je shvatio da se uspalio. Bilo mu je
teško ostati staložen dok je promatrao njezine raskošne dojke, no kad se ulovio

36
Book as passion & BalkanDownload

kako kriomice pogledava meke plave kovrče između njezinih bedara, istinski
se zgrozio nad sobom i brzo ju pokrio do brade.
Čekajući da se osvijesti, nije se mogao ne upitati što mu je. Je li se doista
pretvorio u zvijer kad je na trenutak došao u iskušenje da ju uzme?
Odmaknuo je mokar pramen kose s njezina lica i zagledao se u nju. Očito,
nije bila glupa. Rekla mu je da čita znanstvenu literaturu i da ne vjeruje da je
on zmaj, jer takvo što ne postoji.
Nije joj to mogao uzeti za zlo ili shvatiti kao uvredu. Iskreno rečeno, ni
on nije vjerovao u to.
Da ga je očiju punih suza molila za milost, bio bi prilično razočaran. Bila
je hrabra i to mu se zapravo svidjelo. U svakom slučaju, držao je to zabavnim.
Usudila se prozvati ga varalicom. Možda bi se i stidio svojih postupaka kad bi
mislio da je učinio nešto loše. No nije tako gledao na to niti ga je zbog ičega
mučilo grizodušje.
Spustivši se stubama do podzemne prostorije ispred ulaza u tamnicu, u
kojoj su davnih dana boravili stražari, oprostio se s nadom da će se udobno
smjestiti u stolcu za ljuljanje kraj vatre i popiti čašu porta.
Jer Tupper, njegov dragi prijatelj, prisvojio je i njegovu stolicu i njegovu
bocu porta.
Kameni zidovi prostorije bili su urešeni zahrđalim sjekirama, mačevima
i štitovima. Ugođaj je bio veseo kao u srednjovjekovnoj prostoriji za mučenje,
no njegovom prijatelju to po svemu sudeći nije nimalo smetalo. Udobno
zavaljen u stolici pijuckao je porto, pogleda uperena u vatru. U krilu je držao
gajde, a umjesto mokrog odijela, sada je bio u kiltu crveno crnog kockastog
uzorka i s isto takvom kapom na glavi.
Kraj njegovih nogu spokojno je spavao Toby, sivi dugodlaki mačak, kojeg
je Zmaj udomio u nadi da će mu pomoći riješiti se štakora. No Toby je sa
štakorima po svemu sudeći sklopio neku vrstu džentlmenskog sporazuma, u
skladu s kojim će on spavati dvadeset tri sata na dan, a oni i dalje neometano
tumarati zamkom.
Tek kad je otkrio da nema gdje sjesti, Zmaj je shvatio koliko je umoran.
Ignorirajući prijateljev upitan pogled, počeo je hodati amo-tamo prostorijom
pa stao pred njega i svrnuo pogled na gajde. — Nastaviš li svirati gajde šećući

37
Book as passion & BalkanDownload

po zidinama, ako se to uopće može nazvati svirkom, možeš biti siguran da će


nas uskoro otkriti
— Upravo suprotno — rekao je Tupper i popio gutljaj porta. — Sasvim
solidno sviram. A seljani misle da sam duh, što i trebaju misliti.
Zmaj je smeteno odmahnuo glavom. — Ne mogu shvatiti što si uopće
vidio u ovoj prokletoj zemlji i njezinim vraški glupim žiteljima.
— Zaljubio sam se u nju — rekao je Tupper i široko se osmjehnuo. — U
maglovita jutra. U klisure koje blistaju pod suncem. Ljudi su možda malo čudni,
no sviđa mi se njihova jednostavnost i spontanost.
— Magla? Vlaga? Hladnoća? — promrmljao je Zmaj i stao kraj kamina.
— Ništa od toga ti ne smeta? Doista ti se divim.
Tupper se široko osmjehnuo. — Ne. A tebi bi bilo puno lakše izdržati
hladnoću u društvu one cure koju su ti poklonili.
— Kad si ju već spomenuo, uz nju se sigurno ne bih ogrijao. Hladna je
kao led.
Tupper se znatiželjno zagledao u njega. — Zbog čega su je odlučili
kazniti tako da je tebi ostave na milost i nemilosti? Što je napravila?
Zmaj se rukom oslonio na policu iznad kamina i duboko uzdahnuo. —
Ama baš ništa.
Tupper je u nevjerici odmahnuo glavom. — Mora biti nešto. Je li koga
ubila? Ili je kradljivica? — upitao je i široko se osmjehnuo. — Možda...
bludnica?
— Nisam te sreće — odvratio je Zmaj. — S bludnicom bih barem znao
što bih. Radi se o nečem puno gorem od toga — ljutito je promrsio. — Odabrali
su je kao žrtvu jer su mislili da želim djevicu.
Nekoliko trenutaka Tupper je zurio u njega širom otvorenih usta, a zatim
se glasno nasmijao. — Djevica je? Poklonili su ti djevicu? Neprocjenjivo!
— Baš i ne. Misle da vrijedi tisuću funti u zlatu.
Tupper se naglo uozbiljio. — Trebao si me poslušati i odustati od tog
zahtjeva. Još nisu dovoljno uplašeni. Bilo bi puno bolje da si ih doveo u situaciju
da promatraju jedni druge i počnu se pitati tko je od njih uzeo taj novac i gdje
ga skriva — kazao je, ne trudeći se prikriti prizvuk prijekora u glasu. — No

38
Book as passion & BalkanDownload

dakako, tko sam ja da bih tebi solio pamet? Neće valjda sin jednog običnog
vikonta tebi govoriti što da radiš. Čovjeku koji nije uzmicao ni pred topovima
u Louisbourgu! Koji je proglašen vitezom i bogato nagrađen za hrabrost. Koji
je na glasu po snalažljivosti i nemaru za vlastiti život. Najzad, za razliku od
tebe, ja sam potomak duge krvne linije običnih kukavica. Sve što moja
beznačajna malenkost, Theodore Tuppingham, treba učiniti jest pričekati
očevu smrt i naslijediti njegovu titulu.
Završivši svoj teatralni govor, ispio je porto i posegnuo za bocom u
namjeri da ponovno napuni čašu, no Zmaj mu ju je oteo iz ruke.
— Alkohol loše djeluje na tebe. Blebećeš.
— Ako mi i razveže jezik, bolje i to nego da mi ga sveže, kao tebi. Jezivo
si dosadan kad popiješ.
Zmaj se sagnuo i pomilovao mačka. Umjesto predenja Toby ga je
nagradio frktanjem. Toliko o umiljatosti.
— Kako bilo, našao sam se u škripcu — rekao je i uspravio se. — Što
ćemo sada s njom?
Tupper se zavalio u stolicu. — Je li te prepoznala?
— Nije. Ne brini, neću joj pružiti priliku za to. Toliko lud ipak nisam.
— Hm... možda bih se mogao prerušiti u gorštaka i otpratiti ju do ulaza
u selo.
— Odlična zamisao! Nemoj zaboraviti na haljinu joj prikačiti poruku na
kojoj će pisati da im zahvaljujem na dragocjenom poklonu, no da bi mi bilo
draže kad bi mi dali neku djevojčuru — ironično je rekao Zmaj i kratko se
nasmijao. — Možda bih time uspio zavarati njih, ali ne i nju. Ni prije nije
vjerovala da sam zmaj, a susret sa mnom to joj je i potvrdio. Drži me varalicom
koja se lukavo dosjetila kako će opelješiti zatucane seljane.
— Trebao si ju podsjetiti da se možeš pretvoriti iz čovjeka u zmaja i
obrnuto — rekao je Tupper. Na tu sam dosjetku osobito ponosan. Kad su to
saznali, zacijelo su premrli od straha.
— To bi prošlo samo u neke glupače koja se boji vlastite sjene — rekao
je Zmaj i odmahnuo glavom. — Ova cura je pametna. Ako je pustimo, uvjerit
će ih da sam varalica, a i sam znaš što nakon toga možemo očekivati. Ne, to si

39
Book as passion & BalkanDownload

ne možemo dopustiti. Nije vrijeme da otkriju tko sam. Ne još — dometnuo je i


počeo koračati amo-tamo po prostoriji.
Tupper je slegnuo ramenima i zamišljeno se zagledao u vatru.
— Po svemu sudeći, nema mi druge nego do daljnjega ju zadržati.
— Zatočit ćeš ju?
— Privremeno. Moram se samo potruditi da mi ne vidi lice.
Tupper je uzeo čašu, prinio je usnama pa shvatio da je prazna i odložio
ju. — Što ako ipak shvati tko si?
Zmaj se zagledao u njega i gorko se nasmijao. — U tom slučaju će otkriti
da na svijetu postoje i puno gore stvari od zmajeva. Jer, ti samo izigravaš duha.
Ja jesam duh, Tupperu.

40
Book as passion & BalkanDownload

PETO POGLAVLJE

Gwendolyn se probudila gladna i zlovoljna, što je bila loša kombinacija i


u boljim okolnostima, a kamoli u ovakvim. Cijele noći prevrtala se u postelji
razmišljajući o gospodinu Zmaju i načinu na koji se ponio prema njoj. Za njezin
ukus, prilično bahato. Jasno da ju je to moralo ozlovoljiti. A to što je cijela soba
mirisala na njega, još je i otežalo stvar.
Sretna što je napokon svanulo, podigla se u sjedeći položaj. Soba je bila
preplavljena sunčevim zrakama. Visoko na zidu nalazio se okrugli prozor s
rešetkama kroz koji je dopirao prigušen zvuk razbijanja valova o stijene. Tek
tada je shvatila da se nalazi u jednoj od kula s pogledom na more. Nijednu od
njih Englezi prije petnaest godina nisu uspjeli srušiti topovskom paljbom.
Ustala je, omotala se plahtom i zaključila da izgleda sasvim u skladu s
poluboginjama naslikanim na svodu. Vidjevši da je Zmaj njezinu bijelu tuniku
nehajno bacio na pod kraj kreveta, svrnula je pogled k nebu i odmahnula
glavom. Očito, bilo bi previše očekivati da će se sjetiti prebaciti je preko stolice
kraj kamina, kako bi se do jutra osušila.
Kružeći pogledom po sobi, opazila je da je puna prašine i paučine.
Dakako, golemi krevet, svilene plahte i voštane svijeće u kićenom svijećnjaku,
nisu ništa drugo nego mala raskošna oaza u potpuno zapuštenom zamku,
pomislila je i ironično se osmjehnula. Gospodin Zmaj možda je zvijer u duši,
no mora se priznati da ima ukusa.
Zidovi su bili obloženi sada već vremenom nagriženom drvenom
oplatom. Odmaknuvši moljcima izgriženi zastor u jednom kutu sobe, otkrila je
starinski zahod. Ako već ništa drugo, barem neće morati zamoliti gospodina
Zmaja da joj isprazni noćnu posudu. Umrla bi od srama da to mora učiniti. U
drugu ruku, vrijedilo bi ga na taj način poniziti.
Na stalku u drugom kutu sobe, prekriven paučinom stajao je drveni ptičji
kavez. Koja god ptica je živjela u njemu, davno je odletjela, zaključila je
Gwendolyn. No kad mu je prišla i zavirila u njega, shvatila je da se prevarila.
Jer na dnu je ugledala hrpicu kostiju.
Naglo je ustuknula. Bilo je to uistinu grozno. Previše tužno. Te kosti
nekada su pripadale malom veselom stvorenju koje je uginulo čekajući da ga

41
Book as passion & BalkanDownload

netko dođe nahraniti i napojiti. Očistiti mu kavez, reći mu neku lijepu riječ,
slušati ga kako pjeva...
Naglo se okrenula i pogledom ponovno okružila prostoriju. Nešto je
nedostajalo.
Vrata.
Pogledom je pozorno istražila svaki zid. Mogla je zamisliti kako se ptica
osjećala kad je shvatila da je zarobljena u kavezu. Jer i sama se upravo tako
osjećala. Gotovo je povjerovala da je Zmaj od Weyrcraiga doista zmaj i da će ju
zauvijek držati zarobljenu u kuli bez izlaza, u koju samo on, služeći se nekim
čarolijama, može ući i pretvoriti se u čovjeka.
Preplavljena panikom, naslonila se na zid i zatvorila oči. Zaboga, što je
ovo? To nije zamak o kojem je sanjarila u vrijeme kad je bila djevojčica. Nego
neko zlo, ukleto mjesto.
Možda više nikada neće vidjeti sestre i oca. Što će biti s njim? Mogla je
jedino računati na njegovu staračku zaboravnost. Možda mu neće nedostajati,
možda neće ni primijetiti da je nema. Često bi mislima odlutao u prošlost i
gubio vezu sa stvarnošću. No to joj je bila slaba utjeha.
Otvorila je oči i odmahnula glavom. Uistinu bi se morala pribrati.
Rješenje je zacijelo posve jednostavno. Vrata su u nekoj od zidnih obloga.
Drugačije ne može biti.
Počela je obilaziti sobu i pažljivo opipavati rubove svake obloge. Ubrzo,
našla se na istom mjestu odakle je krenula.
— Dovraga — ljutito je promrsila. — Mogao me isto tako zatvoriti i u
tamnicu.
Odjednom, začula je prigušeno pjevanje. Pozornije oslušnuvši, shvatila
je da se radi o staroj škotskoj narodnoj pjesmi, punoj doskočica. Zmaj je jutros
prilično dobro raspoložen, pomislila je. Istina, nema sluha, ali barem se trudi.
Naslonivši uho na zidnu oblogu, začula je korake na stubama. Dakle, tu
su vrata. Zacijelo se otvaraju izvana. Pogledom je brzo okružila sobu u potrazi
za nečim čime bi se mogla poslužiti kao oružjem. Ne znajući što bi drugo, brzo
je uzela kavez, podigla ga iznad glave i u mislima se ispričala mrtvoj ptici. Čim
Zmaj uđe, dočekat će ga veliko neugodno iznenađenje.

42
Book as passion & BalkanDownload

Kad su se vrata otvorila, a Gwendolyn ugledala muškarca koji se malo


sagnuo kako bi prošao kroz nizak dovratak, bez oklijevanja tresnula ga je
kavezom po glavi.
Srušio se na pod i ostao tamo nepomično ležati.
— O, ne — razočarano je uskliknula kad je shvatila da je u rukama držao
poslužavnik s košaricom punom malih okruglih peciva i šalicom tople
čokolade.
Naravno, šalica se razbila, a peciva rasula po podu. Zgrabila je jedno prije
nego što se otkoturala pod krevet, otpuhala prašinu s njega, zagrizla ga i
znatiželjno se zagledala u onesviještenog muškarca. Više nije izgledao nimalo
strašno. Gurnula ga je nogom, ali nije se ni pomakao. Znala je da bi trebala
iskoristiti priliku i što prije pobjeći, no bila je previše znatiželjna. Unatoč
strahu, nije mogla otići a da ne pogleda tog podlaca.
Kleknula je na pod i brzo ga okrenula na leđa. Tiho je zastenjao pa je
naglo ustala... ali ne, i dalje je bio u nesvijesti.
Pribravši se, ponovno je kleknula, pozorno se zagledala u njega i...
razočarala se.
Zar je to ta strašna zvijer koje se seljani boje više nego ičega? Zar je to
muškarac baršunasta glasa zbog kojeg joj je krv počela jače strujati venama i
zbog kojeg se cijele noći prevrtala po krevetu?
Kosa mu je bila pepeljasta i imao je njegovanu bradu i brkove. Preko
geroka s bisernim gumbima nosio je šal karo uzorka, prebačen poput lente.
Sudeći po crtama lica, bio je Englez. Sve u svemu, izgledao je poput jednog od
uljudnih Engleza iz višeg društvenog staleža.
U nevjerici je odmahnula glavom. Kako je mogla biti toliko glupa? Što je
uopće očekivala? Neku naočitu propalicu prodornog pogleda i neodoljivog
osmijeha? Princa kojeg samo poljubac djevice može osloboditi okova
prokletstva? Da bude iskrena, trebalo bi joj laknuti što se pokazalo da je običan
muškarac. Doista, vrlo običan muškarac.
Zakolutala je očima i ustala. — Zbogom, gospodine Zmaju —
promrmljala je. — Jer sumnjam da ćemo se ikada više vidjeti.
Trenutak potom, netko joj je spustio ruke na ramena. — Na tvojem
mjestu, ne bih bio tako siguran u to.

43
Book as passion & BalkanDownload

Ostala je bez daha. Taj duboki, baršunasti glas...


— Upravo suprotno, draga moja. Kako stvari stoje, neko vrijeme morat
ćemo ostati zajedno — rekao je Zmaj i palčevima je pomilovao po vratu. —
Nadam se da će nam druženje biti ugodno.

44
Book as passion & BalkanDownload

ŠESTO POGLAVLJE

Ne okreći se — rekao je, tonom koji nije trpio protivljenje. Unatoč tome
Gwendolyn bi mu se usprotivila, no po stisku njegovih, uzgred rečeno, čvrstih
i toplih ruku na njezinim ramenima, imala je dojam da bi ovako ili onako bilo
po njegovom. Usto, ako bi mu se pokušala oduprijeti, svilena plahta skliznula
bi joj niz grudi i ostala bi posve naga pred njim.
Smetenoj naglim obratom situacije, nije joj preostalo drugo nego
pokušati zamisliti kako izgleda. Bio je najmanje za glavu viši od nje. Imao je
ruke aristokrata, dugih prstiju i uredno podrezanih noktiju. Udahnuvši njegov
muževan miris zaključila je da je doista bila nevjerojatno glupa kad je mogla i
na trenutak pomisliti da je muškarac kojeg je oborila kavezom isti onaj o kojem
je noćas satima razmišljala.
Tko god da je bio taj drugi muškarac, upravo se podigao u sjedeći položaj
pa mrzovoljno promrmljao nešto nerazumljivo i protrljao glavu.
— Lukava mala lisica — rekao je i izvadivši rupčić iz džepa, obrisao
njime lice umrljano kapljicama tople čokolade. — Napala me iz zasjede i u tren
oka oborila s nogu.
— Ništa čudno kad su žene u pitanju — suho je odvratio Zmaj. —
Moguće da ne voli peciva i toplu čokoladu.
— Ne, nego mi se ne sviđa biti zatvorena poput životinje u kavezu —
odbrusila je Gwendolyn, trudeći se ostati hladnokrvna u njegovoj blizini, što
nije bilo nimalo lako i jednostavno.
Prigušeno se nasmijao. — Zašto bi to bilo loše? Ljudi se dobro odnose
prema svojim kućnim ljubimcima, maze ih i paze.
Mogla je osjetiti njegov topao dah na vratu. Daleko od toga da joj to nije
godilo, no takvo ometanje nije joj trebalo. — I pas ujede gospodara ako postoji
razlog za to — rekla je, što je staloženije mogla.
— Jamčim ti da ću ozbiljno shvatiti to upozorenje i potruditi se da nemaš
razloga za prigovor. Ni u kom pogledu — rekao je i prije nego što je uspjela u
potpunosti shvatiti na što bi se to moglo odnositi, obratio se prijatelju. — Želiš
li da te ja predstavim mladoj dami ili ćeš to sam učiniti?

45
Book as passion & BalkanDownload

Tupper je ustao, otro prašinu s odijela pa stao pred Gwendolyn i uljudno


joj se naklonio. — Theodore Tuppingham, gospo, vaš ponizni sluga. Za vas,
Tupper. Svi prijatelji mi se tako obraćaju, i volio bih kad biste me i vi smatrali
prijateljem.
— Gwendolyn Wilder — suho je odvratila. — Nažalost, teško da bih vas
mogla smatrati prijateljem, gospodine Tuppinghame. Barem ne dok me vi i vaš
prijatelj držite ovdje kao zarobljenicu.
— Ako smo završili s uljudnostima... — započeo je Zmaj i ispružio ruku
prema Tupperu. — Molio bih te kravatu.
Tupper se smeteno zagledao u njega. — Što će ti moja kravata?
Zmaj je duboko uzdahnuo.
— Oh — uskliknuo je Tupper, shvativši da nije na njemu da postavlja
pitanja. — Nema problema — brzo je dometnuo pa razvezao kravatu i dodao
mu je.
Zmaj ju je uzeo i pokrio njome Gwendolynine oči.
— Oh, ne — pobunila se. — Ne možeš mi to učiniti!
— Mogu — rekao je i počeo vezati krajeve kravate na njezinu zatiljku.
— A pokušaš li skinuti povez s očiju, svezat ću ti i ruke.
Nije joj bilo druge nego podrediti se njegovoj volji. Što bi drugo? Neće se
valjda boriti s njim? Plahta bi joj skliznula s tijela, a to si uistinu nije mogla
dopustiti. Kao da joj nije dovoljno neugodno što ju je Zmaj vidio nagu, samo bi
joj još trebalo da ju i njegov prijatelj vidi takvu. Propala bi u zemlju od srama.
Duboko je uzdahnula. Kad joj ne bi tako nježno i oprezno vezao taj
povez, pazeći da ju ne čupa, bilo bi joj lakše prezirati ga. Ovako...
Ipak, kad ju je čvrsto primio za nadlakticu i poveo ju prema krevetu, nije
bio nimalo nježan.
— Izađi, Tupperu — rekao je. — Želim porazgovarati s gospođicom
Wilder. Nasamo.
— Ali, doista se ne bi trebao ljutiti na nju zbog onoga što mi je učinila
— rekao je Tupper. — Da sam bio oprezniji...
— Ne bi završio s kavezom na glavi umjesto šešira. No ne brini, neću joj
učiniti ništa nažao — kazao je pa kratko zašutio. — Zasad.

46
Book as passion & BalkanDownload

Tupper je bez riječi izašao i za sobom zatvorio vrata.


— Sjedi — rekao joj je Zmaj i lagano ju gurnuo na krevet.
Čvrsto je stisnula zube i sjela.
Počeo je koračati amo-tamo ispred nje.
— Tvoja prisutnost ovdje ne godi mi nimalo više nego tebi — rekao je.
— Rado bih te pustio, ali ne mogu to učiniti. Nije mi bilo ni na kraj pameti da
bi seljani mogli biti tako glupi i ostaviti mi neku djevojku pred vratima. Taj
problem mi uistinu nije trebao.
— Zašto me ne bi mogao pustiti? To bi bilo najbolje što bi mogao...
— Ne, ne bi. Pokušaj shvatiti, nisi samo ti žrtva okolnosti. I ja sam. Ne
mogu dopustiti da uništiš sav moj trud. Bilo bi to... — naglo je zašutio, a kad je
ponovno progovorio u njegovom glasu više nije bilo strasti. — Do daljnjega,
možeš se smatrati mojom gošćom. Kad poravnam račune sa seljanima, pustit ću
te.
— Trebala bih se smatrati tvojom gošćom? — u nevjerici je upitala
Gwendolyn. — Imaš li običaj goste inače držati zaključane u sobama? I kakve
to račune trebaš poravnati sa seljanima? Ti i gospodin Tuppingham zacijelo ste
čuli za prokletstvo i odlučili se time okoristiti. Zar ne?
Usporio je korak. — O, da... mislim da sam čuo za prokletstvo —
ironično je izgovorio. — Štoviše, siguran sam. Kako je ono bilo? Glavar klana
je na umoru prokleo seljane. Zar ne? Reci mi, čime li su samo zaslužili takvu
groznu sudbinu? Što su mu učinili?
— Ne radi se o tome što su učinili. Nego o onome što nisu — rekla je i
posramljeno pognula glavu. — Naš glavar podržavao je princa Karla Edvarda u
jakobitskoj buni i nakon poraza u bitki kod Cullodena, ponudio mu je utočište
u svojem zamku.
— Loš potez, ali nedvojbeno plemenit.
Gwendolyn je naglo podigla glavu. — Loš? Ne bih se složila.
MacCullough je svim srcem bio privržen viziji Škotske oslobođene tiranije
Engleza. Škotske s vlastitim kraljem.
— No po koju cijenu? Snovi se u svjetlu stvarnosti najčešće pretvore u
prah i pepeo.

47
Book as passion & BalkanDownload

Glas joj je zamro u grlu. Jer da, glavarev san pretvorio se u prah i pepeo.
Sklopila je ruke u krilu i ponovno pognula glavu. — Vojvodi od Cumberlanda
netko je dojavio da se princ skriva kod našeg glavara — tiho je izgovorila. —
Zato je odlučio napasti zamak. Princ je pobjegao pod okriljem noći no vojvoda
nije odustao od napada. Učinio je to kako bi kaznio MacCullougha zbog izdaje
kralja.
— I, što su seljani učinili? Jesu li požurili obraniti svojeg glavara?
— Ne, nisu — tiho je odvratila. — MacCullough je ostao sam, sa šačicom
svojih vojnika.
— Doista je neobično što je prokleo seljane — ironično je rekao Zmaj.
— Nisu se usudili usprotiviti Cumberlandu — požurila je objasniti
Gwendolyn. — Ne zovu ga uzalud Koljačem! Nakon bitke kod Cullodena
natopio je zemlju škotskom krvi. Poklao je čak i ranjenike.
— I zato su se seljani kukavički zabarikadirali iza zatvorenih vrata svojih
kuća i prepustili glavaru da se snađe kako zna i umije — ravnodušno je
izgovorio Zmaj, zbog čega je cijeli taj grozan događaj djelovao još groznije.
— Nadali su se da će ih Cumberland poštedjeti ne budu li se upletali.
— I je li ih poštedio?
— Poštedio im je život i domove — rekla je, svjesna da je porumenjela i
da on to vidi. — Nijedna žena nije bila silovana, niti bila primorana roditi dijete
nekog engleskog vojnika.
— No zato ih je opljačkao, zar ne? Preko poreza. Usto, oduzeto im je
pravo na njihovu vjeru, nošenje tradicionalne odjeće i oružja. Sve to je
proglašeno protuzakonitim. Svi mlađi i sposobniji otišli su iz sela. A oni koji su
ostali već petnaest godina sa strepnjom iščekuju anđela osvete koji će se s
nebesa obrušiti na njih.
— Otkud znaš sve to? — šapatom je upitala Gwendolyn.
— Možda sam ja taj anđeo — rekao je i prije nego što se stigla upitati
misli li to ozbiljno, kratko se nasmijao. — Ili sam jedan od onih prilagodljivih
vragova koji uvijek i u svemu izvuku korist za sebe. Možda sam u nekoj zabiti
platio piće ili dva nekom patetičnom gorštaku koji mi je sve to ispričao.
Uključujući i najslađu pojedinost. Onu, da je netko od seljana dobio tisuću

48
Book as passion & BalkanDownload

funtu u zlatu za izdaju glavara. Možda sam od tog gorštaka saznao i da se na


grbu MacCulloughova klana nalazi zmaj.
— Lako moguće — odvratila je. — Nema većeg blebetala od pijanog
gorštaka.
— Kad bi čula Tuppera, promijenila bi mišljenje.
— Ne zanima me. Želim se vratiti kući.
— Žao mi je, ali tu želju ne mogu ti ispuniti.
Pomislila je na oca i duboko uzdahnula. Zacijelo se pita gdje je i zašto ga
nije došla probuditi i otpratiti ga na doručak. — Moj otac je star i smušen pa
možda i ne razumije što se dogodilo — rekla je i ponovno duboko uzdahnula.
— Ali moje sestre će zacijelo misliti da sam mrtva. Kako možeš biti okrutan i
ostaviti ih u tom uvjerenju?
— Jesu li tvoje drage sestre učinile išta kako bi te zaštitile od tih luđaka
koji su te odlučili dovesti ovamo?
Šutke je pognula glavu. Jer nisu. Umjesto toga, zahvalile su joj što se
žrtvuje za njih i rekle da ju nikada neće zaboraviti.
— Tako sam i mislio — rekao je. — Po svemu sudeći, bolje ti je sa mnom
nego s njima.
Glupost, pomislila je. — Mogu ti obećati da neću nikome reći...
— Prekršila bi to obećanje čim bi se vratila u selo — rekao je i dlanovima
joj obujmio lice.
Ruke su mu bile čvrste i tople, a kad je vrhom palca prešao preko njezine
donje usnice, duboko je udahnula i zadržala dah.
— Ne bih te mogla uvjeriti u suprotno, zar ne? — tiho je upitala.
— Ne — odvratio je. — Moje povjerenje treba tek steći. Malo je ljudi
kojima vjerujem, a ti nisi jedna od njih — dometnuo je i naglo se odmaknuo
od nje. — Reći ću Tupperu da ti opet donese doručak. Trebaš li još štogod?
Ustala je. — Da, puno toga. Za početak, traži od seljana dvostruko više
hrane. Pretpostavljam da po mojem izgledu nije teško zaključiti da imam dobar
apetit? Ne želim gladovati.
— Imat ću to na umu — rekao je. — Ne brini, nećeš gladovati.

49
Book as passion & BalkanDownload

Sudeći po zvuku njegova glasa, jedva se suzdržao da ne prasne u smijeh.


Visoko je podigla glavu i oslonila ruke na bokove. — Nadam se da ne očekuješ
da ću dane svojeg zarobljeništva provoditi odjevena u... ovu krpetinu — rekla
je, kako slučajno ne bi pomislio da joj godi biti umotana u svilenu plahtu.
— Naravno da ne. Možeš ju skinuti kad god poželiš.
— Treba mi i nešto čime ću prikratiti vrijeme — nastavila je. — Iskreno
rečeno, radije bih čitala nego se bavila ručnim radom. Molim te, nabavi mi
nekoliko knjiga. Zapravo, što je više moguće. Sposobna sam u dan-dva
progutati cijelu knjigu.
— Razumijem. Spomenula si da imaš dobar apetit.
Najradije bi ga ošinula pogledom, no bila je i više nego sigurna da ne bi
stigla strgnuti povez s očiju pa nije ni pokušala to učiniti. Usto, doista nije
željela da joj sveže ruke.
— Je li to sve? — upitao je. — Ako želiš, mogu tu unajmiti i gudački
kvartet.
— Ne, hvala — odvratila je. — To bi bilo sve — dometnula je pa
pričekala da otvori vrata. — Zasad — dometnula je i dostojanstveno se uputila
natrag prema krevetu no poskliznula se na lokvicu hladne čokolade i tresnula
na pod koliko je duga i široka. Začuvši njegov glasan smijeh, strgnula je povez,
naglo se okrenula i... pogledom ošinula zatvorena vrata.
Zakasnila je. Već je izašao.

Sjela je na rub kreveta, stavila ruke u krilo i strpljivo pričekala Tuppera.


Otvorio je vrata i oprezno provirio u sobu. — Ako me mislite opet nečim
udariti po glavi, gospođice, dopustite mi da prvo spustim poslužavnik na pod
— rekao je. — U ovoj zabiti nije lako doći do švicarske čokolade i bijelog brašna
za pecivo.
— Ne brinite, ostala sam bez kaveza.
— Ah, doista mi je laknulo. Doduše, glava me sad više boli od udarca
nego od mamurluka, što sve u svemu i nije tako loše. Jučer sam malo previše
popio — rekao je i oprezno joj prišavši, stavio poslužavnik na noćni ormarić.

50
Book as passion & BalkanDownload

Velikih smeđih očiju i kose boje pijeska, izgledao je bezazleno poput


psića. No dakako, ne bi mu smjela vjerovati.
— Pretpostavljam da ste jedan od slugu gospodina Zmaja? — upitala je i
čeznutljivo pogledala košaricu s pecivima.
— Oh, ne — rekao je. — Prijatelji smo — dometnuo je pa natočio toplu
čokoladu u porculansku šalicu i dodao joj je.
Srknula je gutljaj i oduševljeno uzdahnula. — Divota — rekla je pa
svrnula pogled na Tuppera. — Ne mogu shvatiti kako ste se uspjeli sprijateljiti
s takvim... — naglo je zatvorila usta, shvativši kako će biti mudrije ne dovoditi
u pitanje karakter svojeg uzničara. — S tako neobičnim čovjekom — najzad je
izgovorila.
Kratko se nasmijao. — Duga je to priča i ne bih vas želio njome zamarati.
Taffy, moja tetka, uvijek je govorila da sam previše brbljav.
— Molim vas, rado bih ju čula. Vremena barem imam napretek — rekla
je pa uzela košaricu i ponudila mu pecivo. Jer ako namjerava nadmudriti
Zmaja, a namjerava, mora prvo saznati što je više moguće o njemu.
Kratko je oklijevao pa uzeo pecivo, zagrizao ga i sjeo uz podnožje
kreveta. Gwendolyn je također uzela pecivo, zagrizla ga i šutke se zagledala u
Tuppera.
— Upoznali smo se prije dvije godine u jednoj od kockarskih rupa —
rekao je Tupper pa progutao zalogaj i otro mrvice s prsluka.
— Nisam osobito začuđena — rekla je Gwendolyn i slađahnim
osmijehom prikrila zajedljivost pa srknula gutljaj tople čokolade.
— Sjedio sam u pokrajnjoj prostoriji, s pištoljem u ruci i prikupljao
hrabrost da si pucam u glavu — rekao je i začuvši njezin zaprepašten uzdah,
brzo joj se osmjehnuo. — Kao što vidite, živ sam — nastavio je. — Dakle, sjedio
sam tamo i prikupljao hrabrost da se ubijem, no...
— Zmaj je ušao i spriječio vas u tome?
Tupper se osmjehnuo i odmahnuo glavom. — Ne baš. Hladno me
odmjerio od glave do pete i rekao mi neka se slobodno ubijem ako sam toliko
glup. Naravno, nisam to mogao učiniti. Čim sam spustio pištolj, uzeo mi ga je
iz ruke.

51
Book as passion & BalkanDownload

— Prilično je riskirao s tim — rekla je Gwendolyn. — Moglo se dogoditi


i da ga poslušate.
Odmahnuo je glavom. — Zapravo je dobro postupio. To me je prizvalo
k svijesti.
— Ali... zašto ste se htjeli ubiti? — upitala je Gwendolyn.
Slegnuo je ramenima. — Jer sam izgubio veliku svotu novca kartajući se
s markizom od Eddinghama. Budući da nisam imao toliko gotovine, dao sam
mu pismeno jamstvo. Morao sam, iako sa znao da neću moći skupiti toliko
novca. Otac mi ga ne bi dao. Prije bi umro nego platio moj kartaški dug. A to
bi se zacijelo dogodilo čim bi saznao da sam završio u zatvoru. Nikada ne bi
preživio takav skandal.
— To bi uistinu bilo grozno — suosjećajno je rekla Gwendolyn.
— Ne bih se složio s tim — rekao je Tupper. — Ima tešku narav, nikada
nismo bili bliski. Po njegovoj smrti naslijedio bih njegovu titulu i imetak. No
problem je u tome što je većina njegovog novca uložena u inozemne poslove.
Ako bih završio u zatvoru, sve to bi propalo. Na slobodu bih izašao s titulom,
ali bez prebijene pare. No zahvaljujući Zmaju, ništa od toga se nije dogodilo.
Gwendolyn je u nevjerici odmahnula glavom. — Nećete mi valjda reći
da je on platio vaš kartaški dug?
— Ne izravno — rekao je Tupper i sjetno se osmjehnuo. — No sjeo je s
markizom za kartaški stol. Potrajalo je gotovo do zore, no najzad ga je
pobijedio. Markiz se gotovo rasplakao od jada kad je shvatio da je izgubio
onoliko novca koliko sam mu ja bio dužan. Pogotovo kad je Zmaj taj novac dao
meni. Naravno, istog trenutka proslijedio sam ga markizu. Bio je izvan sebe od
ljutnje. Pocijepao je moje jamstvo, bacio mi ga u glavu i kao sumanut izjurio iz
kockarnice.
— I Zmaj ništa od tog novca nije zadržao za sebe? — začuđeno je upitala.
— Ni penija.
Gwendolyn se sumnjičavo zagledala u njega. — Ako je tako plemenit,
zašto izrabljuje sirote seljane? Jedva spajaju kraj s krajem. A tražio je od njih
tisuću funti u zlatu. Ima li možda on nekih kartaških dugova?
Tupper se glasno nasmijao. — On? Bilo bi tu istinu čudno. Neki ljudi
tvrde da je najbogatiji čovjek u...

52
Book as passion & BalkanDownload

Naglo je zašutio pa smeteno počešao bradu i skočio na noge. — Bio je u


pravu! Upozorio me da držim jezik za zubima. Rekao je da žena pametna poput
vas može lako preveslati budalu poput mene.
Gwendolyn je također ustala. — Doista ne razumijem što sam skrivila —
rekla je, bespomoćno raširivši ruke. — Jasno da me zanima tko je muškarac
koji me drži u zatočeništvu. Molim vas, ostanite — dometnula je i toplo mu se
osmjehnula.
Odmahnuo je glavom. — I na to me je upozorio. Kazao je da ćete me
vjerojatno pokušati šarmirati. Jer lijepe žene to redovito čine.
— Smatra me lijepom? — začuđeno je upitala Gwendolyn jer bilo je to
uistinu čudno. Nitko ju nikad nije smatrao lijepom. Samo pametnom.
Umjesto odgovara Tupper je upro prst u masivni pisaći stol u kutu. —
Tamo ćete pronaći papir i pribor za pisanje. Zapišite sve što vam je potrebno
pa ću mu to odnijeti nakon što vam donesem ručak — kazao je i hitro joj se
naklonivši izašao iz sobe.
Prišla je stolu i otvorila ladicu. Jest, bio je tu pribor za pisanje i nekoliko
komada istog onog finog pergamenta na kojem je Zmaj pisao poruke seljanima.
Doista čudan svat, pomislila je. Prepun suprotnosti. Kad bi se barem
mogla sjetiti što je vidjela u dvorištu. Zbog čega se onesvijestila? Nešto ju je
prepalo... ali što? Je li to imalo neke veze s njim? Ili ipak ne? Toliko pitanja a
nijedan odgovor. Tko je zapravo on? Plemenit muškarac koji plaća tuđe
kartaške dugove ili obična varalica? Morala je priznati da se prema njoj odnosi
s osobitom pažnjom. I nije se činilo da ju želi obeščastiti.
Sjela je na krevet i vrhom palca pomilovala donju usnicu, onako kako je
to on učinio. Zaboga, što joj je? Njezine sestre su praznoglave, ne ona. Trebala
bi se ljutiti na njega, a umjesto toga pita se je li mu se uistinu svidjela. Gore od
svega, prvi put u životu bilo joj je žao što se ne može pogledati u zrcalo.
Naglo je ustala, požurila k pisaćem stolu i prihvatila se pisanja. Ako je
Zmaj namjerava držati u zatočeništvu, skupo će to platiti.

53
Book as passion & BalkanDownload

SEDMO POGLAVLJE

Ženski vrisak prolomio se ulicama Ballybissa. Seljani su izjurili iz kuća i


pojurili na trg, gdje su zatekli Kitty kako dršće pred hrastovim stablom, ruku
pritisnutih na grudi i pogleda uperena u još jednu Zmajevu poruku strijelom
prikovanu na deblo.
Nekoliko momaka pojurilo je k njoj no njezine sestre su ih pretekle.
Glynnis joj je prebacila ruku preko ramena, Nessa oko struka i počele je tješiti
i tetošiti. Mrka izraza lica, Ailbert je prišao stablu, iščupao strijelu i uzeo
poruku. Seljani su šutke izmijenili poglede. Sve je bilo savršeno jasno. Zmaj
nije odustao.
Tijekom protekla dvadeset četiri sata, zlokobna tišina nadvila se nad selo.
Ujutro, nakon oluje, toplo proljetno sunce kao da je njihov suludi postupak
učinilo manje stvarnim, a više poput grozne noćne more. No iako su se svim
srcem nadali da je prokletstvo poništeno i da su se za sva vremena riješili
zmajeva gnjeva, potajice su strepili da su vlastitom nepromišljenošću samo
pogoršali stvar i umjesto da se riješe prokletstva, stavili si na grbaču teret još
jednog grijeha, možda i goreg od već počinjenih.
Htjeli ili ne, morali su se suočiti s posljedicama. Gwendolyn Wilder bila
je mrtva, a njezin siroti stari otac ostatak života će provesti u iščekivanju
njezina povratka.
Sa Zmajevim pismom u ruci, Ailbert se šutke uputio prema kući pastora
Throckmortona, jedine osobe u selu koju Englezi nisu tlačili. Seljani su istog
trenutka složno krenuli za njim.
Prošlo je nekoliko minuta prije nego što je Throckmorton otvorio vrata.
Bio je u noćnoj košulji i s naočalama na nosu, a u ruci je držao uljanicu. Očito
je čitao u krevetu. — Zaboga, što vam je? — smeteno je upitao. — Je li tko
umro?
Ailbert mu je bez riječi gurnuo papir u ruke.
— Što je to? — upitao je pastor pa duboko uzdahnuo i odmahnuo
glavom. — Još jedno pismo onog vašeg Zmaja? Doista se trudim biti strpljiv, ali
što je previše, previše je. Svi znate da sam se netom vratio s dugog i napornog

54
Book as passion & BalkanDownload

putovanja. Previše sam umoran za takve gluposti. Ako baš morate nekoga
zamarati s tim, zamolite Gwendolyn da vam to pročita.
Kazavši to, pokušao je zatvoriti vrata no Ailbert ga je spriječio u tome.
— Bili bismo vam uistinu zahvalni ako biste nam vi to pročitali — rekao je. —
U protivnom bi vam se moglo dogoditi da vam uljanica slučajno ispadne iz
ruke. Vjerujem da se ne biste željeli zamarati gašenjem požara?
Pastor se zgroženo zagledao u njega pa kratko pogledao pismo. — Ne
samo što vjerujete da vam zli duhovi mogu ukrasti djecu iz kolijevke i
zamijeniti ih svojom, nego ste uvjereni da u zamku obitava duh koji svira gajde
i ovisno o raspoloženju, može se pretvarati u zmaja ili u čovjeka. Jesu li svi
katolici toliko praznovjerni ili ste vi izuzetak?
— Nismo došli ovamo kako bismo slušali vaše propovijedi — promrsio
je Ross.
Uvrijeđen, pastor ga je ošinuo pogledom pa počeo čitati.
— Dragi dobri ljudi — pročitao je i svrnuo pogled k nebu jer nije si
mogao pomoći. — Iako svojim neposluhom prilično iskušavate moje strpljenje,
pružit ću vam još jednu priliku. Želim da u roku od dva tjedna prikupite tisuću
funti u zlatu. Vjerujem da vam to neće biti pretjerano teško.
Začulo se sveopće snebivanje. Čak je i pastor djelovao iznenađeno. —
Tisuću funti u zlatu? Toliko je netko od vas dobio od Engleza kad im je dojavio
da se Karlo Edvard sakrio kod MacCullougha, zar ne?
— Glupost — promrmljao je Ailbert. — Nitko od nas nije to učinio.
Throckmorton je zaključio da je pametnije ne prepirati se oko toga pa
nastavio čitati. — Dotad, budite tako ljubazni i donesite mi pedeset jaja, tri
koluta sira, dvadeset kotleta, pitu od mesa, pet kilograma Čajnih kolačića, tri
štruce svježe pečenog kruha, pet dimljenih bakalara, vreću luka, krumpira i
zobene kaše, sedam bundeva, dvadeset pet jabuka, srneći but, tri kilograma
janjetine, nekoliko glavica kelja, četrnaest...
Nastavio je čitati, činilo se, bez kraja i konca. Čim je završio, Ailbert mu
je iščupao pismo iz ruke i pozorno se zagledao u njega. Bilo je gusto ispisano od
početka do kraja.
— Ima i post scriptum — istaknuo je pastor.
Ailbert mu je vratio pismo. — Što piše?

55
Book as passion & BalkanDownload

— Iako ne mogu reći da mi se vaš poklon nije svidio, imajte na umu da


to nije ono što sam tražio od vas — pročitao je Throckmorton pa kratko
pročistio grlo. — Stoga, dobijem li još nešto što nisam tražio, to bi vas moglo
stajati vaših bijednih života.
Ross se u nevjerici zagledao u oca. — Koliko ta zvijer jede? Očekivalo bi
se da će se Wilderovom sladiti najmanje tjedan dana, a već traži još!
— Možda je dobio još veću želju za jelom upravo zato što mu je bila
ukusna — rekla je baka Hay. — Moj siroti Gavin bio je takav. Nezasitan!
Svećenik je rekao da ga je izdalo srce no sigurna sam da je umro jer se prejeo
mojih sarmi od janjećih iznutrica.
Zgrožen, Throckmorton je pogledom okružio seljane. — Zaboga, što ste
učinili?
Kitty Wilder briznula je u plač. — Dali su Gwendolyn zmaju! Trebali bi
se stidjeti zbog toga.
— Ne govori to — upozorila ju je Nessa i brzo ju privukla k sebi. —
Gwendolyn se žrtvovala za nas. Drage volje je to učinila.
Throckmorton je u nevjerici odmahnuo glavom. — Dali ste je zmaju?
Jedinu od vas koja nije glupa i praznovjerna!
— Možda bismo mu mogli ponuditi i lajavog pastora — obrecnuo se
Ailbert.
— Prilično je mršav — zamijetio je Ross. — No ako bi ga baka Hay uzela
k sebi, brzo bi se udebljao. Tada bismo mogli razmisliti o tome.
Bez riječi pastor je ušao u kuću i zalupio vrata za sobom.
Ailbert je tiho opsovao. — Toliko o pokušaju poništavanja prokletstva.
Dođe mi da zavrnem vrat glupanu kojem je to prvom palo na pamet —
mrzovoljno je izgovorio.
Istog trenutka Starac se okrenuo i pokušao pobjeći no Lachlan ga je
uhvatio za ovratnik i povukao ga natrag.
— Samo sam predložio... — promucao je Starac. — Nisam mogao znati...
— Trebali bismo ga kamenovati — promrsio je Ross.
Ailbert je odmahnuo glavom. — Kakvog bi to smisla imalo? Time ne
bismo popravili štetu.

56
Book as passion & BalkanDownload

Lachlan je slegnuo ramenima i pustio starca.


— Što ćemo sad? — zdvojno je upitala Marsali.
Ailbert je kratko pogledao pismo pa bespomoćno raširio ruke. —
Počnimo skupljati jaja i ostalo. Što bismo drugo? Možda će se udobrovoljiti kad
se najede.

Drugi dan zarobljeništva, Gwendolyn je u cik zore probudila buka u sobi.


Začuvši tup udarac i prigušenu psovku, kratko se namrštila, odmaknula kosu s
lica, podigla se u sjedeći položaj i razmaknuta teški baršunasti zastor razapet na
stupovima njezine postelje. No zakasnila je. Tko god da je bio tu, upravo je
izašao i zatvorio vrata za sobom. To ju je prilično razljutilo no ne zadugo. Jer
trenutak potom shvatila je da je soba puna stvari koje prije nisu bile tu.
Iznenađena, zamalo je odmaknula pokrivače i skočila iz kreveta, no
sjetivši se da je gola kao od majke rođena, prvo je omotala plahtu oko sebe pa
tek onda ustala i pogledom polako okružila prostoriju.
Dok je ona mirno spavala, netko je njezinu zatvorsku ćeliju pretvorio u
pravi mali damski salon. Dakako, gospodin Zmaj zacijelo ima cijeli klan kućnih
duhova, ironično je pomislila. To ju nije iznenadilo, no jest što ih uopće nije
čula kako rovare po sobi.
Očito, potrudili su se biti tihi. Kružeći prostorijom odsutno je dodirivala
brojne lijepe stvarčice poslagane uokolo, pa prišla malom stolu prekrivenom
satenskim stolnjakom boje crvenog vina. Uz njega je stajala samo jedna stolica,
a na njemu izbor jela dostojan jedne princeze. U usporedbi s tim, njezin
jučerašnji doručak djelovao je oskudno, iako je morala priznati da je rijetko
imala priliku jesti peciva i piti toplu čokoladu. Između ostalog, bio je tu hrskavi,
svježe pečeni kruh i zobeni kolač s jabukama. Odlomila je komadić kruha,
stavila ga u usta i s užitkom uzdahnula. Trenutak potom nastavila je
razgledavati sobu. Istina, njezina ljubav prema hrani bila je velika no znatiželja
je ipak prevladala.
U kaminu je gorjela vatra, a dogorjele svijeće u svijećnjaku bile su
zamijenjene novima. Na stolu u kutu, stajala je porculanska posuda za
umivanje, a kraj nje nekoliko ručnika i vrč tople vode s mirisom jasmina.
Natočila je vodu u posudu i umila se, ali ne, ako je mislila da sanja i da će
joj umivanje pomoći probuditi se iz tog lijepog sna, to se nije dogodilo.

57
Book as passion & BalkanDownload

San je postao još ljepši kad je u jednom kutu opazila gomilu knjiga.
Požurila je tamo pa kleknula na pod kako bi ih razgledala. Bile su stare,
iskrzanih hrbata i požutjelih stranica, no to joj nije bilo nimalo važno. Između
ostalih, bio je tu roman Gulliverova putovanja, Jonathana Swifta, Popeova
Otmica uvojka i Roxana, Daniela Defoa. No više od svega obradovala se kad je
ugledala Maclaurinovu Raspravu o fluksijama. Bila je u odličnom stanju, kao
da ju nikada nitko nije otvorio.
Da joj pogled nije pao na starinsku, kožom presvučenu škrinju,
vjerojatno bi cijeli dan provela u listanju i razgledavanju knjiga. Poklopac je
bio podignut i koliko je mogla vidjeti, škrinja je bila dupkom puna odjeće.
Kao opijena polako je ustala i prišla joj. Trenutak potom kleknula je pred
nju kao pokorna vjernica pred oltar i sa strahopoštovanjem izvadila iz nje prvo
što joj je došlo pod ruku, to je bila prugasta, ružičasto-bijela haljina. Pažljivo ju
odloživši, izvadila je satensku podsuknju poruba urešena volanom. Potom
plavu haljinu od tafta boje koja je savršeno odgovarala onoj njezinih očiju.
Prebacivši je preko ruba škrinje, izvadila je dnevnu haljinu od popelina
cvjetnog uzorka, kratko ju prislonila uz sebe pa duboko uzdahnula i tužno
odmahnula glavom.
Ta odjeća nije krojena za krupnu djevojku poput nje, nego za vitke
ljepotice poput njezinih sestara. Kitty bi zacijelo vrištala od sreće kad bi joj
netko poklonio takvo što, pomislila je i sjetno se osmjehnula.
Znala je da bi joj bilo pametniji zatvoriti škrinju i vratiti se razgledavanju
knjiga, no ugledavši kratku bundicu, nije mogla odoljeti a da je ne izvadi. Takvo
nešto zacijelo je i njezina majka nosila prije no što se udala za naočitog mladog
gorštaka. Bila je iz imućne obitelji, ali u ime ljubavi odrekla se života u raskoši
i s Izzy, tada mladom djevojkom, došla u Škotsku. Nikada to nije požalila. Muža
i kćeri držala je svojim najvećim blagom i često im je to govorila.
Duboko uzdahnuvši, Gwendolyn je stavila bundicu u škrinju pa
nadlanicom otrla suze iz kutova očiju. Odakle Zmaju sve to? Odgovor se
nametnuo sam po sebi. Varalica je. Zacijelo je opelješio puno ljudi prije nego
što se privremeno skrasio u Ballyblissu.
Ustala je u namjeri da zatvori škrinju no kad je već napola spustila
poklopac, predomislila se, i ma koliko to bilo smiješno, odlučila isprobati
satensku podsuknju. Osvrnula se po sobi, kao da provjerava gleda li ju tko, što
je također bilo smiješno jer bila je sama, pa bacila plahtu na pod i navukla

58
Book as passion & BalkanDownload

podsuknju. Na njezino nemalo čuđenje, stajala joj je kao salivena. Čak je morala
malo i stegnuti svilene vrpce oko struka. Odmah potom, posegnula je za plavim
svilenim korzetom pa odmahnula glavom. Ne, toga će se morati odreći. Tko bi
joj svezao vrpce na leđima?
Preostalo joj je odjenuti haljinu. Uzela je plavu pa odustala. Što ako
šavovi popucaju kad je navuče? Bilo bi je šteta upropastiti. Radije će isprobati
haljinu od popelina, koja nije bila ni upola toliko otmjena. Duboko je udahnula,
navukla je preko glave i našla se obvijena mekom tkaninom cvjetnog uzorka.
Nije joj bila nimalo tijesna. Kao da ju je netko šivao za nju. Bila je to lijepa
haljina, nabrane suknje i rukava dužine do lakta. Glasno se nasmijala pa raširila
ruke i nekoliko puta se okrenula oko sebe, poput male djevojčice.
Ohrabrena, odlučila je isprobati i ostale haljine. Svaka joj je savršeno
pristajala. Osobito joj se svidjela haljina od bijelog muslina sa crvenim
ružicama. Najzad, odjenula je haljinu boje lavande pa sjela na krevet i smeteno
se zagledala u hrpu odjeće, cipela i šešira.
U jednu ruku bila je ushićena, u drugu zabrinuta. Ni uz najbolju volju
nije mogla shvatiti kako se u tren oka pretvorila u taštu praznoglavu djevojku
kojoj se više sviđaju haljine, vrpce i šeširi nego knjige? Bilo je uistinu čudno.
Kad bi vjerovala da postoje čarobnjaci, pomislila bi da je Zmaj jedan od njih i
da ju je začarao. No naravno da nije vjerovala u takvo što.
Ipak, što izvodi? Zašto je tako galantan prema njoj? Sve je to lijepo no
koliko god ju pazio i mazio, i dalje je njegova zarobljenica. Po svemu sudeći,
dat će joj sve osim najvrjednijeg dara — slobode.

Te noći došao je k njoj.


Probudila se s osjećajem da ju netko promatra. I jest, bila je u pravu. Pri
slaboj svjetlosti mjesečine koja je dopirala kroz prozor, vidjela je samo obris
njegova tijela. No da, bio je to on. Opušteno je sjedio za pisaćim stolom, ruku
prekriženih na prsima.
Podigla se u sjedeći položaj. Srećom, bila je u bijeloj pamučnoj spavaćici,
zakopčanoj do vrata i kose ugurane pod noćnu kapicu.
— Očekivala bih da zmaj ima pametnija posla nego sjediti ovdje i
promatrati me kako spavam. Poput otimanja male djece iz kolijevki.

59
Book as passion & BalkanDownload

— Nisam osobito lud za djecom. Znaju biti prilično naporna. — I ja sam


prilično naporna. Puno jedem i puno prigovaram. Neću ti zamjeriti ako me se
riješiš.
— Varaš se ako misliš da ću te zbog toga pustiti na slobodu. Uzgred,
imam dojam da se prilično podcjenjuješ.
Namrštila se. Imala je osjećaj da može prodrijeti u najskrovitije kutke
njezina uma i pročitati joj misli. A to ju je činilo ranjivom. Puno ranjivijom
nego kad je stajala pred njim, umotana u tanku plahtu. A sada se, unatoč tome
što je bila u spavaćici osjećala kao da je naga.
— I, što želiš od mene? — upitala je, što je nehajnije mogla. — Možda,
zahvalu za sve te lijepe stvari koje si mi poklonio?
— Nadam se da ti se sviđaju.
— Zašto bi ti uopće bilo važno sviđaju li mi se ili ne?
Kratko se zamislio pa slegnuo ramenima. — Čudno, ali veselilo bi me
kad bi mi rekla da ti se sviđaju.
— Nikad u životu nisam vidjela ljepšu odjeću — priznala je. — Ne mogu
se ne upitati odakle ti.
— Pripadala je ženi koja mi je puno značila.
— Volio si je? — upitala je i istog trenutka se prekorila zbog drskosti.
Bilo je uistinu neumjesno pitati ga takvo što.
— Da — odvratio je, bez i trunke krzmanja. — Bio sam joj vrlo privržen.
Pokušavajući potisnuti ujed ljubomore, kratko se nasmijala. — Prilično
sam se iznenadila kad sam shvatila da mi svaka haljina pristaje kao da je šivana
za mene — rekla je. — Naravno, imam šire kukove od većine žena pa ispod
haljine ne trebam nositi obruč.
— I nikada ti nije palo na pamet upitati se zašto se žene uporno kinje
nošenjem nečega što ih žulja i ometa im kretanje? — upitao je pa na trenutak
zašutio. — Možda zato jer žele izgledati upravo ovako kako ti izgledaš. Bujno
i poželjno... izazovno za mušku maštu.
Ostala je bez riječi. Štoviše, i bez daha. Srećom, bila je u spavaćici, u
protivnom bi ostala i bez riječi i bez daha i naga, jer ruke su joj toliko drhtale
da bi zacijelo ispustila plahtu.

60
Book as passion & BalkanDownload

— Iskreno rečeno, ne bih ni opazio da imaš viška mesa na kostima kad


to ne bi stalno isticala — dometnuo je, posve nesvjestan koliko ju je zbunio
time što je rekao.
— Davno sam shvatila da je ljudima bolje reći istinu — rekla je pa kratko
pročistila grlo jer glas joj je zvučao prilično promuklo.
— Zavidim ti na tome. Mi, obični smrtnici rijetko si to možemo
dopustiti.
— Ali, ti nisi običan smrtnik — istaknula je. — Nego mitsko biće, zar
ne?
Naglo je ustao, prišao krevetu i sjeo kraj nje. — Ah, čini se da smo oboje
mitska bića. Zmaj i djevica — tihim baršunastim glasom je izgovorio i
vrhovima prstiju pomilovao joj obraz. — Djevicama se od davnine pripisuju
osobite moći. Mogu uhvatiti jednoroga, poništiti prokletstvo...
Drhtavo je uzdahnula i oborila pogled, sretna što je previše mračno da bi
mogao vidjeti kako je porumenjela.
— Djevica može navesti muškarca da padne na koljena pred njom. I
jednim poljupcem čudovište pretvoriti u čovjeka. Preostaje nam vidjeti tko od
nas ima veću moć — rekao je i na njezino zaprepaštenje, spustio joj malen
poljubac na usnice. Trenutak potom, naglo je ustao i uputio se prema vratima.
Nije željela da ode. Najradije bi ga privukla k sebi, ovila mu ruke oko
vrata i...
— Znači li to da si se sada pretvorio u čovjeka? — upitala je pa skočila iz
kreveta i rukom se oslonila o stup.
Već je otvorio vrata no zastao je i okrenuo se. — Ah, ne — rekao je i tiho
se nasmijao. — Ne ide to tako. Ako bi me željela osloboditi mračne sudbine, ti
bi trebala poljubiti mene, a ne ja tebe — rekao je i izašao.

Stajao je na zidinama i pogleda uperena u daljinu osluškivao jednoličan


šum valova. To ga je trebalo umiriti, no nažalost, i dalje je bio potišten. Golema
morska površina djelovala je glatko i lelujavo, baršunasto meko poput puti
žene. Varljivog li dojma, pomislio je. More je poput žene, samo prividno
bezazleno.

61
Book as passion & BalkanDownload

Naslonio je ruke na parapet i upro pogled u nebo boje tinte. Mjesec je i


dalje plovio iza oblaka. Bio mu je zahvalan na tome. Okolnosti su ga primorale
na život u mraku i dobro se snalazio u njemu, ali bio je uistinu glup što je te
noći došao k njoj. Prilično je riskirao time, no bilo je to jače od njega; volio ju
je gledati kako spava.
Disala je mirno poput djeteta. Ležala je na boku, noge prebačene preko
pokrivača. Obrazi su joj bili ružičasti, osmijeh joj je treperio na usnicama.
Pramen zlaćane kose iskrao joj se iz šašave noćne kapice koju je zacijelo
pronašla među odjećom u škrinji.
Gledajući je tako lijepu i ženstvenu, uzbudio se. Znao je da bi trebao
otići, no nije se mogao primorati na to. Čak ni kad se probudila, iako je time
puno toga stavio na kocku. Mjesec je svakog trenutka mogao izaći iza oblaka.
Što bi tada bilo?
Pomislivši na to, u nevjerici je odmahnuo glavom. Zar je sišao s uma?
Mora da jest, jer na stranu sve, ali kako si je mogao dopustiti da je poljubi?
Istina, bio je to malen poljubac, jedva da je usnicama dodirnuo njezine. No i to
je bilo dovoljno da ga izludi. Srećom, uspio se pribrati i otići. Unatoč tome, i
dalje je razmišljao o njoj. O njezinim raskošnim oblinama, rumenim
usnicama...
Duboko je uzdahnuo i ponovno se zagledao u daljinu. Po svemu sudeći,
nije joj rekao istinu. Jer ne, njezin poljubac ne bi ga pretvorio iz zvijeri u
čovjeka. Upravo suprotno, probudio bi zvijer u njemu. Požudnu zvijer gladnu
njezina tijela. Nikada je se ne bi zasitio.

62
Book as passion & BalkanDownload

OSMO POGLAVLJE

Ostatak noći Gwendolyn je provela prevrćući se po krevetu. Zaspala je


tek u zoru, no ne zadugo jer kad se pokušala okrenuti na bok, nije mogla.
Netko joj je sjedio na nogama. Otvorivši oči ugledala je čupavu glavu i
žute oči kako zure u nju. Uplašena, glasno je vrisnula i iskočila iz kreveta no
kad se okrenula kako bi provjerila što je to bilo, na krevetu više nije bilo nikoga.
Možda su seljani ipak u pravu, pomislila je. Možda je zamak doista pun
zlih duhova. I možda je muškarac koji se prozvao Zmajem od Weyrcraiga
doista zmaj.
Kakvo je to čudovište bilo? I gdje je nestalo? Je li se sakrilo pod krevet?
Rukom je pritisnula grudi. Srce joj je lupalo kao pomahnitalo. Mora se
pribrati. Možda je to samo sanjala. Kao i da ju je Zmaj noćas poljubio. Ali ne,
to ipak nije bio san. Njegov miris, njegov vreli dah, lepršavi dodir njegovih
usnica... Trajalo je samo nekoliko trenutaka no svaki od njih duboko joj se
urezao u pamćenje.
— Ne postoje ni zmajevi ni duhovi ni ikakva čudovišta — promrmljala
je i odlučivši istjerati stvar na čistac, drhtavim rukama izvadila suncobran iz
škrinje pa prišla krevetu i kleknula na pod. Možda je to samo veliki štakor,
pomislila je i podigavši rub plahte, gurnula suncobran pod krevet.
Istog trenutka začuo se dubok prigušen zvuk, nalik režanju neke opake
zvjerke. Prestrašena, brzo je izvukla suncobran pa ustala i povukla se nekoliko
koraka unatrag. Što god da je pod krevetom (a više nije bila sigurna da bi željela
otkriti što je to), bili su zajedno zarobljeni u sobi. Što će sad? Bi li skočila na
krevet i pozvala nekoga u pomoć? No što ako se zvijer uplaši vike i napadne ju?
Pogledom je brzo okružila prostoriju. Nije se imala gdje sakriti. Niti je
bilo načina da pobjegne odavde, osim možda kroz mali okrugli prozor, ali on
je bio previsoko. No... ako bi stala na stol, mogla bi doseći do njega. Doduše, s
vanjske strane prozora nalazila se ukrasna rešetka, ali zamak je u prilično lošem
stanju i možda je rasklimana pa ju neće biti teško skinuti.
Zamišljeno, učinjeno. Doguravši stol pod prozor, popela se na njega i
otkrila da joj donji rub prozora dopire gotovo do visine grudi. I da je rešetka

63
Book as passion & BalkanDownload

doista rasklimana. Ako bi šiljkom suncobrana izbila malo žbuke s gornje i donje
strane, sigurno bi ju izbila. Bolje od svega, otkrila je da se neće morati spuštati
niz zid uz pomoć Zmajevih dragocjenih svilenih plahti. Naime, palo joj je na
um da bi nekoliko njih mogla uvrnuti i svezati jednu za drugu. Bila je svjesna
da to možda i nije najbolja zamjena za uže jer ako bi pukle pod njezinom
težinom, pala bi niz stijene u more i ubila se. No bolje i to nego život u
zatočeništvu.
Kako bilo, u vodu je srećom pao samo njezin naum jer ni metar ispod
prozora nalazila se uska, kamenom popločana staza. Naravno, tko god da je u
davna vremena sagradio taj zamak, učinio je tako da ga vojnici i odatle mogu
braniti ako se neprijatelj probije kroz zidine. Usto, odatle se moglo lijepo vidjeti
približava li se neprijatelj zamku s kopna ili s mora. Skoči li na tu stazu, začas
će spustiti u dvorište i pobjeći iz zamka, daleko od Zmajevih kandži i njegovih
zavodljivih noćnih posjeta.
Prihvatila se posla i doista, ubrzo je uspjela izbiti rešetku. Nažalost, nije
ju stigla na vrijeme uhvatiti pa je s treskom pala na kamenu stazu i otkoturala
se niz nju. Ovo bi probudilo i mrtve, pomislila je i uplašeno pogledala prema
vratima. Doduše, lako za mrtve, trenutačno se više bojala živih.
Morala bi požuriti. Ovakva prilika za bijeg iz kandži gospodina Zmaja
neće joj se više ukazati. Znala je to. No unatoč tome je oklijevala. Pogledom je
okružila sobu i oprostila se od svih lijepih stvari koje joj je poklonio. Neće uzeti
ništa od toga. Otići će odavde jedino s uspomenom na njegov slatki mali
poljubac. I ostatak života se pitati je li to možda ipak bio samo san.
Svrnula je pogled na prozor. U veranju je barem imala iskustva još od
ranog djetinjstva. Ross i njegove ulizice često su joj se ismijavali nazivajući je
kozom jer se voljela verati po stijenju i stablima.
Spustila je suncobran na stol i duboko udahnuvši prebacila se preko ruba
prozora. Na trenutak, ostala je zapanjena ljepotom pogleda. Nebo je bilo bez
oblačka, površina mora blistala je pod zrakama izlazećeg sunca. Topli
povjetarac oplahnuo joj je lice. Kratko je zatvorila oči i umjesto zavodljivog
mirisa sandalovine i duhana, duboko udahnula miris soli.
Sretna što joj je plan uspio lakše nego što je očekivala, posve je zaboravila
na čudovište pod krevetom. Sjetila ga se tek kad je iza leđa začula buku. Očito,
skakalo je po sobi u potrazi za izlazom. Ili možda hranom.

64
Book as passion & BalkanDownload

Obuzeta panikom požurila se provući kroz prozor, no... ni uz najbolju


volju nije mogla provući kukove. Stisnula je zube i jače uprla. Trenutak potom,
shvatila je da se dovela u bezizlazan položaj. Jer zapela je usred prozorskog
otvora i više nije mogla ni naprijed ni natrag. Što će sad?
Gore od svega, čudovište je skočilo na stol. O, Bože, pomislila je, ako je
to veliki gladni štakor, ugrist će je za nogu. Zatvorila je oči, očekujući ujed
oštrih zubi... ali ne, nešto toplo i mekano očešalo joj se o gležanj. A zatim je
začula predenje.
Predenje?
Sljedeće što je čula bilo je otvaranje vrata i Tupperov glas. — Znao sam
da se iz ove sobe pruža bolji pogled nego iz bilo koje druge u zamku — rekao
je i glasno se nasmijao. — Znao sam!

65
Book as passion & BalkanDownload

DEVETO POGLAVLJE

Posljednje što bi Zmaj očekivao vidjeti kad je uletio u sobu, bila je


raskošna stražnjica gospođice Wilder, lijepo ukotvljena usred prozora.
Zaspao je tek pred zoru, a nedugo potom probudio ga je prigušen ženski
vrisak. Zaključivši kako je to odjek starih sjećanja koja su ga poput noćnih mora
mučila otkad je došao zamak, okrenuo se na bok, pokrio se jastukom po glavi i
ponovno utonuo u san. Nedugo potom, probudio ga je prodoran zvuk pada i
koturanja nekog teškog željeznog predmeta po kamenu.
Uplašivši se da je njegova zatvorenica postala žrtvom nekog vlastitog
glupog nauma, brzo je ustao, navukao hlače i košulju, i ne trudeći se zakopčati
se izjurio iz sobe na prvom katu zamka, u koju je preselio nakon što je
Gwendolyn zatočio u svoju i požurio prema stubama koje su vodile u kulu, gdje
je naletio na Tuppera, jednako nemarno odjevnog, osim što se sjetio staviti
kravatu oko vrata, ali ne i svezati ju.
Ubrzo je ustanovio da je bio u pravu. Njegova zatočenica doista je postala
žrtvom vlastitog glupog nauma. Srećom, posljedica tog glupog nauma nije bila
nimalo strašna. Barem ne po njegovom i Tupperovom mišljenju.
Gornji dio tijela bio joj prebačen preko ruba prozora, a stražnjica joj je
lijepo popunila cijeli okrugli otvor. Preostalo joj je jedino bespomoćno mahati
nogama iznad stola. Ljepše od svega, spavaćica joj se podigla i otkrila joj bedra
gotovo do stražnjice.
Bio je to prizor za pamćenje. Njegov dragi prijatelj sigurno ga neće brzo
zaboraviti, ustanovio je Zmaj, kratko pogledavši Tuppera. Odoljevši iskušenju
da se obrecne na njega, čvrsto ga je uhvatio za nadlakticu i izgurao ga iz sobe.
— Nema nam druge nego pomoći mladoj dami u nevolji — staloženo je rekao.
— Popni se do tog prozora s vanjske strane kule i pokušaj ju od tamo gurnuti
natrag u sobu.
— Ali, mogu to učiniti i odavde — pobunio se Tupper. — Nema
nikakvog razloga da...
— Učini to što sam ti rekao! — završio je Zmaj i gurnuo ga prema
stubama.

66
Book as passion & BalkanDownload

Iako preko volje, Tupper ga je poslušao. Vrativši se u sobu, Zmaj se


zagledao u Gwendolyn pa u nevjerici odmahnuo glavom. Bio je to doista
upečatljiv prizor. No ono što ga je ponajviše iznenadilo, bilo je ponašanje
njegovog inače mrzovoljnog mačora. Prednjim nogama oslonio se na zid i
dlakavom glavurdom trljao se o Gwendolynin gležanj. I usto je glasno preo.
Tko bi to mogao zamisliti?
Duboko je uzdahnuo i uputio se prema stolu. Istog trenutka mačak ga je
prezirno pogledao i skočio na pod. Zastavši kraj stola Zmaj je kratko pogledao
suncobran pa svrnuo pogled na Gwendolyn. — Čini se da si zaboravila ovu
stvarčicu — rekao je pa uzeo suncobran i šiljkom je piknuo u stražnjicu. —
Kako si mislila sletjeti bez toga? — upitao je i široko se osmjehnuo jer mogao
je čuti kako je zaškrgutala zubima.
— Namjeravala sam se baciti niz liticu — odbrusila je. — Radije bih
umrla nego i dalje trpjela tvoje zajedljive primjedbe.
Tiho se nasmijao. — Ako si se nauživala svježeg zraka, mogao bih ti
pomoći da se vratiš u sobu.
— Ne, hvala. Naumila sam izaći iz nje.
— Tako sam i mislio — rekao je pa odložio suncobran, skočio na stol i
uhvatio Gwendolyn za kukove. — Začas ću te spustit — rekao je. — Ne boj se,
nećeš pasti. Sve će biti u redu.
Ako bi se nju pitalo, ništa neće biti u redu. Nije mu se željela naći u
naručju i slušati njegov zavodljivi glas. I od samog dodira njegovih ruku,
zavrtjelo joj se u glavi. Odjednom, sjetila se da je prije spavanja svukla gaćice i
navukla spavaćicu na golo tijelo. O, Bože, pomislila je, znajući što vidi pred
sobom. Zatvorila je oči i poželjela propasti u zemlju od srama.
— Tupper će se s vanjske strane popeti na kulu — izvijestio ju je. — No
prvo se mora spustiti niz stube pa vanjskim stubama popeti do staze, a
najednom mjestu morat će ukloniti komade razbijenog parapeta. Rekao bih da
će mu za to trebati desetak minuta. Ako si nestrpljiva, rado ću...
— Ne — uskliknula je i panično se promeškoljila. — Radije ću čekati.
— Kako god želiš — nehajno je odvratio i maknuo ruke s njezinih
kukova. — Bi li mi za to vrijeme objasnila kako ti je, pobogu, uspjelo... hm,
naći se u ovakvoj neprilici?

67
Book as passion & BalkanDownload

Uzdahnula je. — Probudila sam se jer mi je nekakva zvjerka ležala na


nogama.
— Ah, to je zacijelo bio Toby, moj mačak. Mora da se noćas uvukao
ovamo kad sam zastao kraj otvorenih vrata.
Nije željela misliti na njegov noćašnji posjet i na vrelinu njegova daha,
trenutak prije nego što ju je poljubio.
— Zar se bojiš mačaka? — upitao je. — Istina, Toby je velika bitanga,
ali...
— Ne. Upravo suprotno, volim mačke — rekla je. — Mislila sam da je
to... štakor — dometnula je jer nije joj bilo ni na kraj pameti reći mu da se
prepala zato što je prvo pomislila da se radi o zlom duhu ili o nekom čudovištu.
Nasmijao se. — Moram priznati da bih i ja poželio skočiti kroz prozor
kad bih se probudio i otkrio da mi štakor težak desetak kilograma leži na
nogama — rekao je i ponovno ju primio je za kukove. — Mislim da bih te
trebao izvući odavde. Tupper se očito neće tako brzo pojaviti.
— Ne — uskliknula je i panično odmahnula glavom. — Čujem njegove
korake... začas će doći — rekla je, iako to nije bila istina jer jedino što je čula
bila je serija njegovih psovki. Očito, na pola puta morao je stati i raščistiti stazu
od kamenih gromada.
Naravno, nije se obazirao na njezino protivljenje. Trenutak potom naglo
ju je povukao i... kao što je i očekivala, našla mu se u naručju, leđima oslonjena
na njegova mišićava prsa. Košulja mu je bila raskopčana i kad bi se okrenula,
mogla bi nasloniti lice na njegovu glatku napetu kožu.
Dakako, ne bi joj dopustio da se okrene. U protivnom ju ne bi tako čvrsto
držao uz sebe.
— Zanimljivo — rekao je. — Sad sam se ja našao u nevolji.
— Ah, očekivala bih da ćeš se sjetiti gurnuti u džep nešto što bi mi mogao
svezati preko očiju.
— Nisam imao vremena razmišljati o tome.
— Možda će ti gospodin Tuppingham opet posuditi kravatu.
Izvana, začula se još jedna serija prigušenih psovki. Očito, Tuppingham
se još uvijek mučio s uklanjanjem kamenih gromada.

68
Book as passion & BalkanDownload

Mačak je opet skočio na stol i počeo se češkati o Gwendolynine noge.


— Čini se da se Toby zaljubio u tebe — rekao je Zmaj. — Inače je prilično
zlovoljan, nikad ne prede.
— Uistinu je velik. Ima pasa koji su manji od njega.
— Zapravo, drago mi je što si pokušala pobjeći od njega, a ne od mene
— promrmljao je.
— U suprotnom bi mi zamjerio?
— Mogao bih shvatiti zašto si to učinila — odvratio je. — Ali da,
zamjerio bih ti.
Tek kad joj je skinuo noćnu kapicu, shvatila je da ju je cijelo vrijeme
imala na glavi. Posve je zaboravila na nju. Trenutak potom, uronio je lice u
njezinu kosu. Čeznutljivo je uzdahnula i zatvorila oči.
— Molim te, dopusti mi da siđem sa stola. Neću se okrenuti i pogledati
te — tiho je izgovorila i otvorila oči. — Obećavam. Ako imaš neki ružan ožiljak
ili opekotinu, mogu razumjeti da mi se ne želiš pokazati. Poštovat ću to. Možeš
mi vjerovati na riječ.
— Zaista? Već sam ti rekao da rijetko kome vjerujem — rekao je i
podigao joj kosu.
Podnijela bi da joj je vrhovima prstiju pomilovao vrat. Ali ne, spustio je
na njega niz malih, vrućih vlažnih poljubaca. Nikada ne bi pomislila da bi
mogla poželjeti postati žrtvom pohote nekog muškarca. Štoviše, ponuditi mu
da kuša svaki dio njezina tijela.
Zabacila je glavu, ponovno zatvorila oči i prepustila se užitku. Malo
zatim, stavio joj je dlan na obraz i spojio usnice s njezinima.
Jest, bila je djevica, ali usnice joj više nisu bile djevičanske. Poželjela mu
se posve prepustiti i dopustiti da čini s njom što god ga volja. Bradavice su joj
nabrekle, cijelim tijelom žudjela je za njim. Rastapala se pod njegovim
poljupcima i milovanjima. A kad ju je uhvatio za kukove i jače ju pritisnuo uz
sebe, cijelim tijelom je zadrhtala.
Čak i ako bi ju okrenuo prema sebi, ne bi otvorila oči. Jer nije željela
prekinuti tu čaroliju. Nije bila sigurna uživa li više u okusu njegova poljupca ili
u osjećanju njegova tijela uz njezino i njegovom slatkasto slankastom mirisu. I
čarobnoj igri njihovih usana.

69
Book as passion & BalkanDownload

Opijena požudom, uzvratila mu je poljubac. Prigušeno je uzdahnuo i


čvršće ju privio uz sebe.
— Oh, čini se da sam zakasnio spasiti mladu damu.
Bilo je to kao da ih je netko zalio kantom hladne vode.
Oboje su pogledali prema prozoru i ugledali Tuppera kako ih promatra,
sa širokim osmijehom na usnama.
— Nisi — rekao je Zmaj i kiselo se osmjehnuo. — Došao si upravo na
vrijeme — dometnuo je i ispružio ruku.
Tupper mu je bez riječi dodao kravatu.

Pričvrstivši rešetku na prozor Gwendolynine sobe, Tupper je sišao u


dvorište i tamo zatekao Zmaja kako s cigarom u ruci nemirno korača amo-
tamo, lica mrka kao ponoć. To ga je prilično iznenadilo jer Zmaj danju nije
izlazio iz zamka.
Čim ga je ugledao, Zmaj je stao, povukao dim, polako ga ispustio i bez
riječi se zagledao u njega.
Tupper se nelagodno premjestio s noge na nogu. — Nije mi bila namjera
prekinuti te u... hm, udvaranju gospođici Wilder. Žao mi je zbog toga.
— Zbog čega bi, pobogu, tebi trebalo biti žao? Ako se netko ponio kao
kreten, onda sam to ja. I što bi ona sad trebala misliti o meni? Svaki put kad se
nađem nasamo s njom, izgubim nadzor nad sobom. Potpuno je u pravu ako
misli da sam zvijer. Istina, već dugo nisam bio u krevetu sa ženom, ali to ne
znači da se moram baciti na prvu koja se pojavi — ljutio je izgovorio pa bacio
cigaru na zemlju, zgazio je i nastavio unezvijereno hodati. — Očito sam se
pretvorio u divljaka.
Tupper je slegnuo ramenima. — Takav si, kakav si. Taffy, mojoj tetki,
upravo zato si se oduvijek sviđao. Jednom prilikom je kazala da ju podsjećaš na
jednog pastuha iz ergele njezinog oca. Kupio ga je u vrijeme dok je ona bila još
mala djevojčica. Po njezinim riječima, bio je to izvanredan pastuh, ali nažalost,
vrlo razdražljiv — rekao je pa tužno uzdahnuo. — Najzad su ga morali upucati
jer je timaritelju odgrizao tri prsta na ruci.
Zmaj je naglo stao i ošinuo ga pogledom. — Hvala ti što si mi to rekao.
Sad mi je doista laknulo.

70
Book as passion & BalkanDownload

— Ne bi se trebao toliko gristi zbog toga — rekao je Tupper,


pokušavajući ga umiriti. — Najzad, nije da si se bacio na nju i uzeo ju na stolu.
Poljubio si ju i ništa više od tog. Ne vidim u tome ništa strašno, bezazleno je.
Zmaj je duboko uzdahnuo i nastavio nemirno koračati amo-tamo. Jer
pravo rečeno, bilo je to sve samo ne bezazleno. Kad mu je uzvratila poljubac,
krv mu je uzavrela u venama. Nikad dotad nije se tako uspalio. Namjeravao se
malo poigrati s njom, a najzad je on ispao žrtvom vlastite igre. I umjesto nje,
izludio je sebe.
Naglo je stao i zagledao se u skulpturu Afrodite, grčke božice ljubavi.
Nije joj mjesto tu, u tom tužnom zamku iz kojeg je ljubav prognana prije
petnaestak godina, pomislio je. Da joj oni divljaci nisu otkinuli glavu,
vjerojatno bi se glasno nasmijala njegovoj gluposti. I bila bi u pravu. Doista je
bio glup.
— Moram otići odavde — rekao je i provukao prste kroz kosu. —
Zasigurno prije nego što izgubim glavu.
— Dali smo seljanima četrnaest dana da prikupe novac — podsjetio ga je
Tupper.
— Znam — rekao je Zmaj i okrenuo se prema njemu. — No mogli bismo
ih potaknuti da požure. Zapali sumpor na nekom mjestu blizu sela. To će ih
uplašiti, mislit će da sam se razljutio. Možeš i usred dana. A kad se spusti noć,
upali baklje ispod ona dva prozora u tvojoj sobi. Moraju steći dojam da ih danju
i noću držim na oku. Tako ćemo ubrzati stvar i natjerati ih da napokon otkriju
tko od njih skriva tisuću funti u zlatu.
Tupper je kimnuo i široko se osmjehnuo. — Ne brini, utjerat ću im strah
u kosti. Molit će Boga da im se smiluje.
— Zapravo, trebali bi mene moliti za milost — ledenim tonom odvratio
je Zmaj.

71
Book as passion & BalkanDownload

DESETO POGLAVLJE

Obasjan mjesečinom, Tupper se čvrstim korakom i tiho poput mačka


probijao kroz šumu.
Srce mu je ubrzano lupalo, dakako, ne od straha jer nikada nije mario za
opasnost, nego zato što je više od svega volio akciju. Mrzio je dosađivati se, a
otkad je, prije dvije godine, upoznao Zmaja, nije se puno dosađivao. Da bude
iskren, kad si je prislonio pištolj na sljepoočnicu, to nije bilo samo zato što je
izgubio gomilu novca. Nego i zato što mu je dosadio glup i besciljan život kakav
je vodio. Unatoč tome bio je prilično siguran da ne bi imao hrabrosti povući
okidač. I da je Zmaj to znao.
Završilo bi tako da bi godinama trunuo u zatvoru. Ako bi i bio pošteđen
tog skandala, provodio bi dane do besvijesti se opijajući u svojoj londonskoj
kući. Jedino čemu bi se mogao veseliti bilo bi romantično druženje s nekom
drugorazrednom glumicom. I tako do smrti njegova oca, kada bi vjerojatno i
sam biti dovoljno star da od njega osim titule naslijedi i njegove boleštine. Otac
mu je samo jednom pokušao pomoći, pribavivši mu čin mornaričkog časnika.
Loše je završilo jer Tupper je patio od morske bolesti i na prvom putovanju
povratio je u krilo admirala, očevog dobrog prijatelja. Admiral je imao
razumijevanja za tu slabost, koja je, uostalom, za nekoliko dana i prošla, ali ne
i otac. Nikada mu to nije oprostio.
Gotovo je poželio da ga sada može vidjeti. Odjeven u crno, provlačio se
kroz gustiš a da nije polomio ni grančicu. Imao je misiju i obavit će ju kako
treba. Preko ramena nosio je crnu kožnatu torbu u kojoj je bio sumpor i
željezna plitica u kojoj će ga zapaliti.
Čim je izašao iz šume i produžio udolinom, korak mu je postao još čvršći
i sigurniji. Crni plašt prebačen preko njegovih ramena, lepršao je na vjetru.
Ogrnut njime, Tupper se osjećao još moćnije. Nadao se da mu Zmaj neće
zamjeriti što ga je posudio.
Hodajući preko livada punih niskog raslinja, stijena i kamenja, pogledom
je kružio uokolo, tražeći najbolje mjesto na kojem će zapaliti sumpor. Bit će to
krasan prizor. Barem za njega. Seljani će premrijeti od straha kad ugledaju dim
i osjete smrad sumpora. Naravno, pomislit će da je Zmaj prilično ljut i da se

72
Book as passion & BalkanDownload

nije šalio kad im je poručio da će ih spržiti ako u roku od dva tjedna ne udovolje
njegovom zahtjevu.
Praznovjerne i krivnjom opterećene ljude moguće je uvjeriti u bilo što.
Dovoljno je posaditi sjeme straha, njihova mašta odradit će ostalo. Tako je bilo
i sa seljanima. Preplavljeni strahom, sve neuobičajeno što im se dogodilo držali
su Zmajevim djelom, makar im se ukiselilo mlijeko ili mačka kihnula.
Ako su toliko glupi da ih malo dima i sumporovog smrada može uvjeriti
da zmajevi doista postoje, onda su zavrijedili besanu noć, zaključio je Tupper i
produžio prema maloj uzvisini točno nasuprot sela. Bilo je to savršeno mjesto
za njegov naum. Izvadio je željeznu pliticu iz torbe, stavio sumpor u nju i
upravo se spremao zapaliti ga, kad je iza leda začuo ženski glas.
— Nialle, jesi li to ti? Kad sam se probudila, više te nije bilo. Kako si me
mogao ostaviti samu u šumi?
Polako se okrenuo i zagledao se u mladu djevojku koja je žurila prema
njemu.
Naglo je stala i namrštila se. — Ali... ti nisi Niall — zbunjeno je izgovorila
i povukla se korak unatrag.
— Ne, nisam — rekao je. — No na njegovom mjestu, sigurno te ne bih
ostavio samu šumi — dometnuo je i polako je odmjerio od glave do pete. Glatke
bijele kože i tamne kovrčaste kose, pod mjesečinom je izgledala poput šumske
vile. Suknja joj je bila umrljana od trave i zemlje, kosa raščupana, na prslučiću
je nedostajalo puce. No tu ju je učinilo još privlačnijom. Nestašno djevojče koje
pokušava izigravati ženu, pomislio je Tupper i osmjehnuo se. Ženu usnica
nabreklih od ljubljenja s nekim muškarcem, podsjetio se i naglo se pribrao.
Prišla mu je korak dva bliže pa stavila ruke na kukove i pogledala ga
ravno u oči. — Nisi odavde — ustanovila je. — I ne pokušavaj reći da jesi jer u
selu ne postoji muškarac kojeg ne poznajem.
Tupper je kratko pročistio grlo. — Bojim se i pomisliti što bi to moglo
značiti.
Posramljeno je spustila pogled na svoju zgužvanu suknju. — Molim vas,
ne sudite me po tome kako trenutačno izgledam. Spotaknula sam se i
otkotrljala niz padinu.

73
Book as passion & BalkanDownload

Primorao se svrnuti pogled s njezinih bujnih grudi. — Naravno, svakome


se može dogoditi da se spotakne. Jednom prilikom, kad sam malo više popio,
usred parka sam se spotaknuo i pao na koljena pred jednu mladu damu
— Ah, je li pomislila da joj želite izjaviti ljubav? — upitala je i slatko mu
se osmjehnula.
Trebalo mu je nekoliko trenutaka kako bi shvatio da ta mlada ljepotica
blistavih smeđih očiju, očijuka s njim. S njim. Nikad o sebi nije mislio kao o
nekome tko bi ženama bio osobito zanimljiv.
— Ako i jest, pokazala je to na čudan način — odvratio je. — Lupila me
suncobranom po leđima i viknula nekome da pozove pozornika.
I dalje se smiješeći, polako ga je odmjerila od glave do pete. Crna svilena
košulja dugih rukava sa širokim orukvicama urešenim vezom i s crnom
nabranom čipkom sprijeda. Uske crne hlače, crne jahače čizme. I crni plašt.
Osmijeh na njezinu licu naglo je izblijedio. — Znam tko si — prošaputala
je i naglo se povukla korak unatrag. — Zmaj!
Dakako, nije imao namjeru lagati. Ali... nikad u životu nijedna žene nije
ga gledala s takvom mješavinom straha i divljenja.
— Jest, ja sam Zmaj — rekao je i ponosno se isprsio.
Ne bi se iznenadio da se okrenula i pobjegla. Čak ni da se prezirno
nasmijala i rekla mu da ga nije zamišljala kao nekog engleskog gizdelina. Ali
jest kad mu je naglo prišla, ustobočila se pred njim i zagledala se u njega
pogledom iz kojeg su sijevale munje.
— Dakle, ti si ta zvijer koja je požderala moju sestru — uzviknula je i
dlanovima ga odgurnula od sebe. — Ti!
Zaboga, probudit će cijelo selo, pomislio je i naglo je privukavši k sebi,
rukom joj pokrio usta. — Ne, nisam to učinio — rekao je. — Tvoja sestra je
živa i zdrava. Često pričam s njom. Pričala mi je i o tebi. Ti si njezina najmlađa
sestra, zar ne? Catriona. Ali zovu te... hm, Katie ili tako nekako? — upitao je i
kratko se namrštio, pokušavajući se sjetiti.
Snažno mu je odgurnula ruku. — Kitty — ljutito je promrsila.
Više je nalik tigrici nego umiljatoj mački, pomislio je. — Dakako! Kitty!
— uskliknuo je. — Kako sam to mogao zaboraviti? Najstarija od vas je Glenda,
druga po redu je... — zašutio je i kratko se zamislio pa pucnuo prstima. — Ah,

74
Book as passion & BalkanDownload

da. Nellie! Gwendolyn je treća po redu, a ti najmlađa. Živite s ocem kojem


uvijek puštate da vas pobijedi u kartanju.
Kitty se izvukla iz njegovog naručja i ponovno ga ošinula pogledom. —
Glynnis i Nessa, a ne Glenda i Nellie — rekla je. — A oca puštamo da pobijedi
u kartanju samo zato jer ga to jako veseli — dometnula je i pozorno se zagledala
u njega. — Dakle, Gwennie je živa? — sumnjičavo je upitala.
— Živa i zdrava — ponovio je pa uzeo njezinu ruku među svoje i nježno
je stisnuo. — Ostat će u zamku neko vrijeme kao moja gošća. Ima sve što joj je
potrebno, hranu, lijepu odjeću pa čak i knjige.
Zagledala se u njega pa naglo oborila pogled. Izgledala je kao da će se
rasplakati. Samo to ne, pomislio je. Ne bi to mogao podnijeti.
— Možda bi bilo i bolje da si je požderao nego da je završila kao tvoja
ljubavnica — drhtavim glasom je izgovorila.
— Nisam je uzeo za ljubavnicu!
— Nisi? — sumnjičavo je upitala.
— Ne — odlučno je odvratio. — Nisam je obeščastio. Još uvijek je djevica
— dometnuo je, iako se nije mogao ne upitati koliko dugo će to ostati s obzirom
na vruće poljupce koje je izmjenjivala sa Zmajem.
Kitty je duboko uzdahnula i odmahnula glavom. — Šteta — rekla je. —
Jer, kad malo bolje razmislim, bilo bi bolje da jesi. Gwennie je doista zaslužila
da ju netko napokon razdjeviči. Prilično sam sigurna da bi joj se svidjele čari
vođenja ljubavi.
Nenaviknut na takvu otvorenost, zapanjeno se zagledao u nju.
— Možeš li se doista pretvoriti iz čovjeka u zmaja? — znatiželjno je
upitala, nesvjesna njegove zbunjenosti.
— Samo utorkom i nedjeljom — ogradio se, kako joj slučajno ne bi palo
na um zatražiti od njega da joj smjesta demonstrira tu sposobnost.
Bio je u pravu jer doista bi to tražila od njega, ali budući da nije bio ni
utorak ni nedjelja, odustala je od toga. — Maisie, moja prijateljica, kaže da
njezina majka strahuje da bi ju mogao pojesti. Misli da voliš ljudsko meso.

75
Book as passion & BalkanDownload

Brzo je svrnuo pogled s njezinih punih usana jer upravo je razmišljao


kako bi bilo lijepo sladiti se njima. — Iskreno rečeno, nisam kušao ljudsko meso
niti to želim. Ne volim ni napola pečenu govedinu, a kamoli sirovo meso.
Pogledala ga je ispod trepavica. — A Maisie misli da se želiš združiti s
nekom od naših cura. Strahuje da bi to mogla biti ona.
Istina, rado bi to učinio, iako to dotad nije znao. Ponovno se zagledao u
njezine lijepe rumene usnice. — Ne, ne želim se združiti s tvojom prijateljicom
niti pojesti njezinu majku — promrmljao je, razmišljajući bi li je poljubio.
— Moram ići — rekla je i naglo se udaljila nekoliko koraka pa stala
okrenuvši se. — Glynnis i Nessa neće moći vjerovati kad čuju da je Gwennie
živa i zdrava. I da sam upoznala Zmaja. Napokon se i ja mogu nečim pohvaliti.
Glynnis se prema meni odnosi kao prema balavici jer je već dvaput bila u
braku, a Nessa misli da su svi momci u selu ludi za njom.
O, samo to ne, pomislio je Tupper, i predobro znajući što bi se dogodilo
kad bi Zmaj saznao za njegovu laž i sve što je iz nje proizašlo. Poludio bi od
bijesa! Nije mu bilo druge nego potruditi se nagovoriti Kitty da se predomisli.
— Ne bi li bilo ljepše kad bi to još neko vrijeme ostala naša mala tajna?
— upitao je. — Razmisli, Kitty. Poslije ćeš se moći pohvaliti da si me ti jedina
vidjela i pričala sa mnom — rekao je i brzo joj prišao pa skinuo plašt i ogrnuo
ju njime. — Eto, ostavit ću ti nešto za uspomenu. Kad im ga pokažeš, svi će ti
se diviti i smatrati te jako hrabrom.
Neodlučno se zagledala u njega. — Ne znam čuvati tajnu — rekla je. —
Pitaj Gwennie ako mi ne vjeruješ. Stoput mi je rekla da sam previše brbljava.
Osmjehnuo se. — Netko je to i meni rekao. No nisu sve tajne iste. Ovu
vrijedi neko vrijeme zadržati za sebe. Hajde, obećaj mi da nećeš nikome
govoriti o našem susretu.
Podigla je obrve i izazovno se zagledala u njega. — Jedino ako i ti meni
nešto obećaš.
— U redu — rekao je i nelagodno se premjestio s noge na nogu, iskreno
se nadajući da neće tražiti od njega da u roku od najviše tri dana ostavi
Gwendolyn na pragu kuće njezin oca.
— Obećaj mi da ćemo se ponovno vidjeti — rekla je. — Ovdje, sutra
navečer.

76
Book as passion & BalkanDownload

Polako je kimnuo i posegnuo za njezinom rukom. — Moja sudbina sada


je u tvojim rukama. Siguran sam da će lijepa i plemenita mlada dama poput
tebe znati čuvati našu malu tajnu — rekao je i spustio malen poljubac na
njezine prste. Često je vidio Zmaja kako to čini i znao je da nema žene kojoj se
to ne bi svidjelo.
Bio je u pravu jer kratko je zadrhtala pa spustila trepavice i ponudila mu
usnice na poljubac. Tužno je uzdahnuo, nježno ju poljubio u čelo i hitro se
udaljio.
Prije nego što se pribrala i otvorila oči, nestao je u mraku. Smeteno je
odmahnula glavom. Većina momaka, uključujući i Nialla, dosad bi ju već
polegla na travu i podigla joj suknju, a Zmaj ju je toliko poštovao da se suzdržao
čak i od pokušaja da ju poljubi.
Umjesto toga, poljubio joj je ruku. I nazvao ju damom.
Čeznutljivo je uzdahnula i čvrsto privila krajeve njegova plašta oko sebe.
Doista bi ga voljela opet vidjeti. Iskreno se nadala da hoće.

77
Book as passion & BalkanDownload

JEDANAESTO POGLAVLJE

Narednih nekoliko dana nakon njezina propalog pokušaja bijega,


Gwendolyn je živjela u iščekivanju ponovnog susreta sa Zmajem. Ali nije se
pojavio. Unatoč tome, mogla je osjetiti njegovu prisutnost, tihu ali upornu
poput šapata mora.
Svake noći bi se probudila i pogledom pretraživala mračne kutke sobe. I
svaki put bi otkrila da je sama u njoj. Svakog dana Tupper bi joj donio neki dar
iz Zmajeve bogate riznice. Činilo se da ta riznica nema dna. Dobila je češalj od
slonovače i četku drške urešene sedefom. I knjigu o insektima Renea
Reaumura, u kožnom uvezu. A svake večeri Tupper bi u sobu unio okruglu
drvenu kadu i napunio je vodom s mirisom jasmina.
Pod Zmajevom sjenom, njezina sjećanja na selo, sestre pa čak i na oca,
polako su počela blijedjeti. Doista je čudno kako ljudi mogu postati poput
duhova iz nekog drugog života, pomislila je. Osjećala se kao da već stoljećima
živi u tom slatkom zarobljeništvu.
Jedino društvo činili su joj Tupper i Toby, a nijedan od njih nije bio
raspoložen da joj otkrije malo više o njezinom tajanstvenom uzničaru. Tupper
ju je uglavnom zabavljao pričama o svojoj tetki. Usto, često ju je nagovarao da
mu priča o ljubavnim pustolovinama njezinih sestara. Ipak, činilo se da ga
osobito zanima Kitty. Doduše, ne i njezin ljubavni život jer kad god bi
Gwendolyn spomenula Nialla, pjegavog momka koji je obeščastio njezinu
sestricu, Tupper bi se brzo ispričao i otišao.
Toby se, pak, praktički preselio k njoj i dane provodio spavajući na
krznenoj prostirki kraj kreveta. Zavidjela mu je na tome jer ona je za razliku
od njega sate i sate provodila koračajući po sobi. A unatoč tome što su jela koja
joj je Tupper donosio uistinu bila vrlo ukusna, jedva da bi išta od toga pojela.
Čudno ali istinito, hrana ju više nije nimalo privlačila.
Jednog jutra, Tupper je ušao u sobu dašćući pod teretom nekog velikog
predmeta pokrivenog plahtom. Začuđena, Gwendolyn je smjesta skočila iz
kreveta i upitala ga što je to. Odmahnuo je glavom, odložio predmet u kut,
nadlanicom otro znojem orošeno čelo pa iz unutrašnjeg džepa geroka izvadio
usku omotnicu i pružio joj ju.

78
Book as passion & BalkanDownload

Brzo ju je otvorila, izvadila iz nje list papira i smeteno slegnula


ramenima. Jer posred lista stajala je samo jedna rečenica: Volio bih kad bi se
vidjela onako kako te ja vidim.
Zbunjeno je pogledala Tuppera. — Što je to? — ponovno ga je upitala i
svrnula pogled na predmet u kutu. Sve što je mogla vidjeti pod plahtom bile su
dvije masivne pozlaćene noge neke zvijeri koja je u kandžama držala pozlaćenu
polukuglu.
— Pokazat ću vam — rekao je i okrenuo se prema predmetu u namjeri
da ga otkrije.
— Ne — viknula je, brzo podigavši ruku.
U nevjerici se zagledao u nju. — Ali, pitali ste me...
— Predomislila sam se.
Izgledao je kao da se pita je li sišla s uma, no bio je dovoljno taktičan da
joj se uljudno nakloni i udalji se.
Ostavši sama, ponovno je pogledala u kut, pitajući se što je Zmaj ovoga
puta poklonio. Osjećala se uzbuđeno kao zadnjeg Božića prije smrti njezine
majke, kad nije mogla dočekati da otvori poklone. Ipak, ovo je bilo drugačije.
Nije bila sigurna da želi znati što je to.
Cijelog dana nije uspjela skupiti hrabrost da to otkrije. Uvečer, uzela je
knjigu u namjeri da prekrati vrijeme do spavanja, no shvativši da stalno čita
jedan te isti ulomak, najzad je odustala i odložila je. Jasno da se ne može
usredotočiti na čitanje kad stalno razmišlja o Zmaju i pogledava u kut, pitajući
se što joj je poklonio.
Ne može ni jesti ni spavati ni čitati. Što joj je? Kad to ne bi bilo toliko
apsurdno, pomislila bi da je zaljubljena. Dovoljno puta vidjela je Nessu u
takvom stanju da ne bi prepoznala znakove.
No kako bi se uopće mogla zaljubiti u muškarca čije lice nije nikada
vidjela? U muškarca kojeg poznaje samo po glasu i zavodljivom mirisu. A ipak,
taj muškarac ju je ljubio i milovao.
Obuzeta strepnjom, duboko je uzdahnula. Možda ipak nije imuna na
muškarce. Mislila je da jest i da nema toga koji bi ju mogao privući. No kad je
Zmaj usnicama samo ovlaš dotaknuo njezine, rastopila se od miline već onda.
A tek poslije! Očito, nije imuna ni na muškarce ni na tjelesne užitke.

79
Book as passion & BalkanDownload

Naglo je ustala iz kreveta, požurila u kut sobe i napokon strgnula plahtu


sa Zmajeva poklona.
Bilo je to veliko zrcalo, u masivnom okviru od mahagonija. Daleko od
toga da ne bi obratila pozornost na prekrasne rezbarije, no bila je previše
zatečena promatranjem vlastita odraza. Kosa joj je svjetlucala pod treperavim
svjetlom svijeća. Svilena haljina orijentalnog uzorka laskavo je prianjala uz
njezine obline. Obrazi su joj bili rumeni, usnice vlažne, oči blistave.
Nije izgledala poput punašne djevojke u skromnoj jednostavnoj odjeći,
uvijek zakopčanoj do grla i s čvrstom punđom na zatiljku. Ni poput nesretnice
koju neki luđak drži u zatočeništvu. O, ne. Izgledala je poput privlačne mlade
dame koja čeznutljivo iščekuje susret s muškarcem u kojeg je zaljubljena.
Drhtavim prstima podigla je plahtu i pokrila zrcalo, uvjerena da je
postala žrtvom neke čarolije. Ne samo što je žudjela za muškarcem kojeg uopće
nije poznavala nego više ni sebe nije poznavala.

Te noći nešto ju je probudilo. Kao i uvijek, pogledom je brzo pretražila


sobu. Nije joj dugo trebalo kako bi ustanovila da nikoga nema u njoj, jer svaki
kutak je bio obasjan srebrnkastom mjesečinom. Ipak nešto ju je probudilo.
Pozorno je oslušnula, no sve što se čulo bio je tih i uporan šum mora.
Privučena tim zvukom, ustala je, dovukavši stol pod prozor i popela se
na njega. Ne zato da bi ponovno pokušala pobjeći; s tom nadom se oprostila
nakon što se Tupper pobrinuo dobro pričvrstiti rešetku. Nego zato što je željela
malo uživati u pogledu na zvjezdano nebo i more obasjano mjesečinom.
Pogledavši kroz prozor doslovce je ostala bez daha, ali ne od ljepote
zvjezdanog neba ili mora obasjanog mjesečinom, već zato što je nedaleko obale
ugledala jedrenjak. U prvi trenutak pomislila je da sanja. Ali ne, bio je tamo.
Napetih bijelih jedara polako je plovio točno ispred kule. Izgledao je poput
ukletog broda punog duhova. Napola je iščekivala da će joj se rasplinuti pred
očima, no odjednom, do uha joj je dopro dubok, grub muški glas.
— Momci, pripremite se za spuštanje sidra!
Nedvojbeno, taj glas pripadao je živom čovjeku, prekaljenom mornaru
koji je plovio brodom punim prekaljenih mornara. Bez imalo oklijevanja
Gwendolyn ih je odlučila pozvati u pomoć. — Molim vas, spasite me — glasno
je viknula. — Molim vas! Zarobljena sam u kuli! Molim vas, spasite me!

80
Book as passion & BalkanDownload

Čvrsto se držeći za rešetke, nastavila je vikati, ali to se pokazalo


uzaludnim. Preostalo joj je samo gledati kako jedrenjak polako nestaje iza
okuke, gdje će pristati u uvali, s druge strane zamka.
Razočarana, sišla je sa stola pa sjela na krevet i zdvojno odmahnula
glavom. Ako su je i čuli, zanemarili su njezine pozive u pomoć. Jer dakako, bio
je to njegov brod i njegova posada.
No sada je barem znala kako je bez pomoći seljana dopremio u zamak
svu tu gomilu raskošnih stvari. Ogroman krevet, masivni pisaći stol. I drugo,
poput luksuzne posteljine i voštanih svijeća. Zacijelo je i zrcalo koje joj je
poklonio nedavno dopremljeno tim jedrenjakom. Usto, shvatila je i kako će
pobjeći čim otme od seljana sve što bude mogao.
Nekad davno, sanjarila je kako će upravo takvim brodom, na krilima
vjetra otploviti u bolji život. Daleko od Ballyblissa, u svijet u kojem postoje
učeni ljudi s kojima će u nekom udobnom salonu ili biblioteci moći pričati o
svim onim zanimljivim stvarima koje su je zanimale. Ljudi koji žene cijene po
onome što imaju u glavi, a ne samo po izgledu.
Ustala je, upalila svijeće i počela nemirno koračati po sobi. Nije se mogla
sjetiti kad je zadnji put bila toliko ljuta. Možda se Zmaj čak i neće truditi
osloboditi je prije nego što ode. Seljani su ionako mislili da je mrtva. Mogla bi
istrunuti u ovoj raskošnoj ćeliji, odjevena u jednu od haljina neke njegove bivše
ljubavnice. Kakav je, ne bi se začudila ako bi bez imalo grizodušja nastavio s
otmjenim životom kakav je zacijelo vodio prije nego što je došao ovamo.
Životom koji se svodio na odlaske na balove, u kazališta i na zabave. Vjerojatno
je mislio da se ona u tom društvu ne bi najbolje snašla. Zašto bi ju uopće poveo
sa sobom?
Cijelim tijelom drhtala je od ljutnje. Više od svega, bila je ljuta na sebe.
Kako si je mogla dopustiti da ju opčara?
Pogledom je okružila sobu. Naravno, pobrinuo se da u njoj ne bude
ničega čime bi ga mogla tresnuti po glavi, za vrijeme njegovih noćnih posjeta.
Nevažno, pomislila je jer ionako više nije dolazio k njoj.
No ljuto se vara ako misli da ju može zavesti laskanjem i skupim
darovima, a zatim jednostavno zaboraviti na nju. Vrijeme je da ga nauči pameti.

81
Book as passion & BalkanDownload

S poslužavnikom u rukama, Tupper je odlučno ušao u podzemnu


prostoriju u kojoj je Zmaj zadnjih dana provodio većinu vremena. Odlučio je
čak i spavati u njoj pa ju je opremio uskim ležajem. I raditi, zbog čega je sada u
nekadašnjoj stražarnici bio i pisaći stol za kojim je upravo sjedio i bilježio
rashode u knjižurinu u kožnatom uvezu. Bila je to knjiga računa, a iako se Zmaj
nije osobito ponosio svojim rukopisom, jako se ponosio urednošću u ispisivanju
stupaca brojki. Izgledali su kao da su ispisani rukom stroge tetke neke djevice.
— Rekao sam ti da nisam gladan, Tupperu — kazao je i okrenuo stranicu.
— No smrzavam se. Tu u podrumu hladno je kao u grobnici, nemoguće ga je
dovoljno zagrijati. Imaš li pojma gdje je moj plašt? Ne mogu ga pronaći.
Tupper je kratko pročistio grlo. — Doista ne bih znao. Valjda si ga negdje
zametnuo — rekao je i spustio poslužavnik na stol. — Vidi, opet nije pojela ni
zalogaja. Čini se da ni ona nije gladna.
Zmaj se zagledao u netaknutu hranu na poslužavniku pa svrnuo pogled
na Tuppera. — Je li bolesna? — upitao je.
Tupper je odmahnuo glavom. — Ne bih rekao. No ovo je šesti obrok koji
je odbila pojesti.
— Drugim riječima, dva dana nije ništa jela — promrmljao je Zmaj i
naglo zatvorio knjigu. — Dva dana! Što izvodi?
— Nemam pojma, ali što god da jest, nije bezopasno — rekao je Tupper.
— Prilično je blijeda. U jednom trenutku se čak i spotakla i da ju nisam
pridržao, pala bi.
Zmaj je duboko uzdahnuo i provukao prste kroz kosu. To što je upravo
čuo prilično ga je ozlovoljilo, a već je ionako bio zlovoljan. Nedostatak sna loše
je djelovao na njegovu koleričnu ćud. Prvo što mu je palo na um bilo je otići k
njoj i natjerati ju da pojede sve do zadnje mrvice.
Budući da je to bilo i drugo što mu je palo na um, ustao je, uzeo
poslužavnik i uputio se prema vratima.
Tupper je naglo podigao ruku. — Sunce još nije zašlo — upozorio ga je.
Zmaj je glasno opsovao, vratio se do stola, odložio poslužavnik i ponovno
sjeo. Što je, tu je. Gwendolyn ga ne smije vidjeti, kao ni itko drugi. Odabrao je
živjeti poput noćne zvijeri i nema mu druge nego tu ulogu odigrati do kraja.
— Kamo ćeš? — otresito je upitao, kad se Tupper uputio prema vratima.

82
Book as passion & BalkanDownload

Tupper je slegnuo ramenima. — Plašiti seljake. Nismo li se složili da im


treba utjerati strah u kosti? Prvo ću malo svirati gajde na zidinama. Tek toliko
da se slučajno ne bi opustili. A kad padne noć, izaći ću i...
— Prilično si se uživio u to — prekinuo ga je Zmaj jer trenutačno nije
bio raspoložen slušati o njegovim noćnim pustolovinama. — Nikada te nisam
vidio takvog. Zadnjih dana nijednom se nisi vratio u zamak prije ponoći.
— Znaš kako se kaže... vrag nikad ne spava — rekao je Tupper i
osmjehnuvši se poput anđelka, produžio prema vratima.
— Da — promrmljao je Zmaj pa uzeo čajni kolačić s tanjura na
poslužavniku i gurnuo ga u usta. — U vezi s tim si pouzdano u pravu.

Iako je znala da će prije ili poslije doći k njoj, svejedno se trgnula kad je
naglo otvorio vrata i upao u sobu.
Već je legla i gotovo zaspala. Noć je bila mračna i maglovita, no dotad se
već uvjerila da Zmaj dobro vidi u mraku. Mogla je osjetiti njegovu srdžbu.
Produžio je do stola, stavio nešto na njega, pa prišao krevetu i zagledao se u
nju. Naravno, nije to mogla vidjeti no osjećala je na sebi njegov prodoran
pogled. Jest, bio je ljut. Jako ljut.
Lagala bi kad bi rekla da ga se nimalo ne boji. Srce joj je luđački lupalo,
grlo joj se stegnuta od straha. No znala je da mora prikriti strah.
Duboko je udahnula i podigla se u sjedeći položaj. — Dobra večer,
gospodine Zmaju — rekla je, što je nehajnije mogla. — Drago mi je što ste
svratili. Čime sam zaslužila tu čast?
— Vlastitom glupošću — odvratio je. — Već dva dana nisi pojela ni
zalogaja.
Slegnula je ramenima. — To vas doista ne bi trebalo zabrinjavati — rekla
je. — Kao što znate, prilično sam dobro popunjena. Nekoliko propuštenih
obroka ne bi me stajalo života.
Znala je da takva drskost neće proći bez posljedica no posljednje što bi
očekivala bilo je da će je naglo podići u naručje, odnijeti ju do stola, posjesti na
stolicu i čvrsto je držeći oko struka, zagrabiti žlicu nečega i narediti joj da
otvori usta.
Odmahnula je glavom.

83
Book as passion & BalkanDownload

— Hajde — znatno blaže je rekao. — To je voćni puding. Probaj ga, jako


je ukusan.
Nije se mogla sjetiti kad ju je zadnji put netko nagovarao da jede. Upravo
suprotno, stalno su joj govorili da bi trebala manje jesti i da ne mora uvijek ona
biti ta koja će pojesti zadnji kolač s tanjura.
— Neću — rekla je i odmahnula glavom poput tvrdoglave
trogodišnjakinje, iako je znala da je savršeno sposoban nakljukati je tim
pudingom i protiv njezine volje.
No to ipak nije bilo ono što je naumio. Poljubio ju je. Bio je to nježan
mali poljubac, no sasvim dovoljan da ju smete. Prije nego što se stigla pribrati,
gurnuo joj je žlicu u usta. Zagrcnula se, no nije joj preostalo drugo nego
progutati puding. Istina, bio je sladak, ali ni približno toliko koliko njegov
poljubac.
Ponovno ju je poljubio i ponovno joj gurnuo žlicu pudinga u usta.
Razljutila se. — Prestani me šopati tim pudingom kao neku glupu gusku! Budeš
li još jednom to učinio, ispljunut ću ga — ljutio je izgovorila.
— Hajde, ne budi takva. Ne želiš razočarati Tuppera, zar ne? Uvjeren je
da odlično kuha. Razmišlja čak i o pripravi sarme od janjećih iznutrica po
tradicionalnom škotskom receptu — rekao je i kratko se nasmijao. — Zamolio
sam ga da odustane od toga no mogao bih promijeniti mišljenje. Palo mi je na
um da bi možda tebi prijalo.
— Ne bi me valjda time pokušao nakljukati? — zgroženo je upitala i u
pokušaju da se oslobodi počela se migoljiti u njegovom naručju. To se pokazalo
uzaludnim jer umjesto da ju pusti, jače ju je stisnuo uz sebe.
— Nažalost, morat ću to učiniti nastaviš li se ponašati poput tvrdoglavog
djeteta.
— Držiš me djetetom? Možda, djetetom koje treba razmaziti? Jesi li mi
zato poklonio sve one lijepe stvari? — u nevjerici je upitala i ponovno se
promeškoljila. — U tom slučaju pomiri se s tim da djeca znaju biti i tvrdoglava
— ljutito je dometnula. —Jer ako očekuješ da ću biti pokorna i udovoljavati
svakoj tvojoj želji, ljuto se varaš.
— Ah, kad bi nešto znala o mojim željama, smjesta bi se prestala
meškoljiti.

84
Book as passion & BalkanDownload

Ukočila se. Dah mu je bio vruć no na stranu i to jer napokon joj je sinulo
da se meškolji zato što ju nešto žulja. A to što ju je žuljalo moglo je biti samo
jedno. I značiti samo jedno: gospodin Zmaj se prilično uspalio.
— Dakle, hoćeš li jesti ili možda želiš da te poljupcem opet natjeram na
to? — upitao je i ponovno joj stavio žlicu pred usta.
— Radije ću jesti — brzo je odvratila.
— Mora se priznati da umiješ obeshrabriti muškarca — rekao je i gurnuo
joj žlicu u usta.
Nije znala puno o muškoj anatomiji no iz onoga što je načula kad su
njezine sestre šaputale o tim stvarima, rekla bi da nije nimalo obeshrabren. —
Koliko mi je poznato, muškarci ne prijete ženama da će ih poljubiti, kako bi ih
natjerali na nešto.
— Po mojem iskustvu, žene na to ne gledaju kao na kaznu.
— Jesi li koju od tih žena držao kao zarobljenicu ili ti je to najnovija
zabava?
— U svakom slučaju, nijedna nije bila zabavna kao ti — rekao je i gurnuo
joj još jednu žlicu pudinga u usta.
Mogla je osjetiti kako mu srce lupa pod napola raskopčanom košuljom.
Zagledala se u njega, no bilo je previše mračno da bi mogla raspoznati crte
njegova lica. No znala je da je muževno. Čudno, pomislila je. Sjedi u krilu
neznanca, a ipak, ne doživljava ga kao neznanca. U jednu ruku, bio je poput
utvare, samo obris i sjena, a ipak, bio je čovjek od krvi i mesa, snažan i poželjan
muškarac koji ju je mogao natjerati da dršće u njegovom naručju.
— Vidjela sam brod — naglo je izgovorila, u očajničkoj želji da promijeni
temu. — S prozora. Usred noći. Tvoj je, zar ne?
Ovoga puta on je bio taj koji se ukočio. — Ah. I zato si izgubila apetit?
— Zapravo, da — priznala je. — Jer očito si prilično imućan. Ne mogu
se ne upitati jesi li se obogatio na račun sirotinje.
— Ne, nisam — ledenim tonom je odvratio.
— Tražio si od seljana tisuću funti u zlatu — podsjetila ga je.
— Samo zato što smatram da im taj novac ne pripada.
— Ali nemaju ga! Nikada ga nisu imali.

85
Book as passion & BalkanDownload

— Prilično si naivna ako si povjerovala u to — rekao je i kratko se


nasmijao. — Pravo rečeno, ne čudim se. Bila si uvjerena i da zmajevi ne postoje.
— I ne postoje. Nisi zmaj. Možeš li mi dokazati da sam u krivu?
— Možda ni ja ne vjerujem da si djevica. Možeš li ti meni dokazati da
jesi?
Bio je to podli izazov no nije joj preostalo drugo nego čvrsto zatvoriti
usta.
Uzeo je pramen njezine kose i omotao ga oko prsta. — Nemaš pojma na
kakvim sam mukama dok te ovako držim u krilu — rekao je, dubokim
prigušenim glasom.
— Pretpostavljam da su ti utrnule noge?
Dugi trenutak vladala je tišina, a zatim se glasno nasmijao i hitro je
podigavši ponio ju prema krevetu. No ako je očekivala da će ju nježno položiti
na madrac i zatim možda spojiti usnice s njezinima u dug strastveni poljubac,
to nije bilo ono što se dogodilo.
Prvo, bacio ju je u krevet. Drugo, jest, nadvio se nad nju i dlanovima joj
obuhvatio lice, ali ne zato da bi ju poljubio.
— Jedi, Gwendolyn — rekao je. — Jer, ne budeš li jela, kunem ti se da
ću te našopati sarmom od janjećih iznutrica — rekao je. — Makar te i
poljupcima morao natjerati na to. Budući da ne uživaš u njima, savjetujem ti
da me poslušaš — dometnuo je i izašao iz sobe.
Duboko je uzdahnula pa sjela i rukama obgrlila koljena. Doista, bila bi
spremna progutati i tu odvratnu sarmu ako bi ju prije svakog zalogaja poljubio.

86
Book as passion & BalkanDownload

DVANAESTO POGLAVLJE

Sljedećeg jutra nije ju probudilo sunce. Nebo je bilo olovno sivo i nije
izgledalo da će se uskoro razvedriti.
Bez protivljenja pojela je i doručak i ručak i večeru. Nakon što je malo
bolje razmislila, zaključila je da ne bi bila sposobna podnijeti još jedno mučenje
poljupcima.
Bio je to uistinu dug i dosadan dan. Tupper je djelovao neobično
rastreseno. Čudno ali istinito, malo je pričao i svako toliko čeznutljivo bi
pogledao prema vratima, kao da on provodi dane zarobljen u toj sobi, a ne ona.
Najzad mu se smilovala i rekla mu da bi rado malo čitala. To nije bila istina, ali
bilo joj je draže ostati sama nego se upustiti u još jedan mučan pokušaj
izvlačenja riječi iz njega.
Budući da se nije mogla usredotočiti na čitanje, odlučila je ranije leći.
Tek što je ugasila svijeće i legla u postelju, do uha joj je dopro zvuk gajdi.
Tupper ponovno plaši seljane, pomislila je i sjetno se osmjehnula jer pjesma
koju je svirao podsjetila ju je na neke davne dane. Više od svega, na visokog
momka tamne kose i očiju boje smaragda. Živio je u ovom zamku. Možda je
katkad spavao upravo u ovoj sobi. Kako god bilo, da se nije dogodilo što se
dogodilo, danas bi vjerojatno on bio glavar.
I vjerojatno bi za ženu uzeo kćer nekog od glavara susjednih klanova. Ili
neku lijepu curu iz sela, možda čak Glyniss ili Nessu. Znala je da bi ju to
rastužilo no to je bilo najmanje važno jer bilo bi joj puno draže da se završilo
tako, nego onako kako je sada.
Oči su joj se naglo ispunile suzama. Ne samo zbog njega, nego i zato što
se sjetila kakva je u to vrijeme bila. Vesela mala djevojčica koja je voljela verati
se po stijenama i drveću, a više od svega lutati hodnicima ovog zamka u nadi
da će barem na trenutak ugledati momka u kojeg je bila do ušiju zaljubljena.
Jedno je bilo sigurno: njezino djetinjstvo završilo je onog trenutka kad je prvo
topovsko tane pogodilo zamak.

87
Book as passion & BalkanDownload

Svirka je utihnula. Duboko uzdahnuvši, Gwendolyn se okrenula na bok,


povukla pokrivač do brade i zatvorila oči. Nije mogla prestati razmišljati o
Bernardu i pitati se bi li mu se svidjela ovakva kakva je sad.

Sanjala ga je.
Bio je to uistinu čudan san. Ona je ponovno bila ista ona mala vesela
djevojčica, on naočit momak kakvog se sjećala.
Jurili su hodnicima zamka i glasno se smijali. On je prednjačio, no svako
malo bi se okrenuo kako bi provjerio hoće li ga dostići. Gotovo i jest, no
odjednom, začula je topovsku paljbu i naglo stala. On je nastavio trčati pa na
kraju hodnika stao, okrenuo se i široko joj se osmjehnuo.
Zar ne čuje paljbu? Potrčala je prema njemu, no noge su joj bile teške
poput olova; jedva ih je pomicala. Pričekao je da mu se približi i glasno se
nasmijavši, potrčao niz stube. Viknula mu je da stane, ali nije ju poslušao.
Hajde, Gwendolyn. Što čekaš?
Potrčala je za njim, no kad je sišla u predvorje, nije ga bilo. No mogla je
čuti njegov smijeh. Hajde, što čekaš?
Činilo se da je doziva iz jednog od hodnika. Topovi su sve jače grmjeli
no nije se obazirala na to. Mora ga dostići, mora mu reći da nije vrijeme za
šalu...
Kao sumanuta pojurila je prema hodniku no začuvši njegov smijeh
shvatila je da se prevarila. Dopirao je iz velike dvorane. Potrčala je tamo no
zidovi zamka zatresli su se od zaglušne tutnjave. Pala je na koljena, čvrsto
zatvorila oči i rukama pokrila uši.
Nedugo potom, nastupila je mrtva tišina. Polako je otvorila oči, ustala i
drhtavim, nesigurnim korakom uputila se u dvoranu.
Bernarde!
Nije se odazvao. Gdje si? Nije odgovorio. Nastavila ga je dozivati no u
odgovor joj se vratio samo odjek njezina glasa.
Odjednom, ugledala ga je kako se skriva iza stupa. Potrčala je prema
njemu i uhvatila ga za rub šala. Bernarde, moramo...

88
Book as passion & BalkanDownload

Osmjehnuo joj se i... iščeznuo. U ruci joj je ostao samo njegov karirani
šal. Široki karirani šal koji je uvijek tako ponosno nosio, prebačen preko
ramena poput lente.

Probudila ga je kakofonija zvukova kakve bi najradije zaboravio.


Onakvih kakve može stvoriti jedino gomila vojnika koji se spremaju u bitku.
Zveckanje oružja. Škripa kola. Povici i naredbe.
Dolaze. Uspinju su putem prema zamku.
Skočio je iz kreveta i kao sulud izjurio iz zamka. Stigavši do stražarnice
kraj kapije, otkrio je da u njoj nema vojnika. Gdje su? Zašto je sve u mraku?
Zašto nigdje nema nikoga? Pošao je provjeriti skriva li se tko u kapelici i otkrio
da ni tamo nema nikoga.
Ostao je sam. Napušten od svih; činilo se da je i Bog zaboravio na njega.
Vratio se u zamak, produžio u veliku dvoranu pa naglo stao i čvrsto
stisnuo šake. Ne. Nikad više neće se skrivati u mraku oboružan samo nadom da
će ga zla kob zaobići.
Vratio se natrag, širom otvorio vrata zamka i uronio u noć.
Stao je nasred dvorišta i raširio ruke. Neka ga raznesu. Neka mu tijelo
pretvore u krvavu kašu. Neka čine s njim što god ih volja. Neće se skrivati pred
tim kujinim sinovima.
Zatvorio je oči, zabacio glavu i zaurlao poput bijesne ranjene životinje.
Začuo se snažan prasak, zemlja mu se zatresla pod nogama.
I... ništa se nije dogodilo. I dalje je stajao tamo, raširenih ruku. Otvorio
je oči, spustio ruke i pogledom okružio prazno dvorište.
Odjednom, nebo se otvorilo i zasulo ga krupnim kišnim kapima.
— O, Bože — prošaputao je i pao na koljena, naglo probuđen od napadaja
ludila.
Trebao je znati da se sprema oluja. Nebo je cijeli dan bilo prekriveno
gustim tamnim oblacima. Trebao je obratiti pozornost na to. Da jest, ne bi si
dopustio da zaspe. Nažalost, i Tupper je propustio predvidjeti oluju pa je mirno
otišao plašiti seljake. U protivnom ga ne bi ostavio samog. Ostao bi s njim,

89
Book as passion & BalkanDownload

zabavljao ga svojim anegdotama, predložio mu da odigraju partiju šaha i popiju


po čašu porta. Tada se ovo ne bi dogodilo.
Rukama je pokrio lice. Mogao je stajati na palubi broda i narediti paljbu,
a da ne bi ni trepnuo kad bi topovi grunuli. No ovdje, na ovom prokletom
mjestu, obična grmljavina dovodila ga je do ludila.
Podigao je glavu, zagledao se u kip Afrodite i prisjetio se kako je olujne
noći poput ove, pronašao Gwendolyn svezanu za stablo. Odjednom, na vlastito
čuđenje, shvatio je da bi u ovakvim trenucima više od svega želio biti s njom.
Ustao je, otro mokro čelo i uputio se u zamak, po jedinu utjehu koju si je
mogao priuštiti.

Gwendolyn je naglo otvorila oči.


Srce joj je ubrzano lupalo i trebalo joj je nekoliko trenutaka kako bi
otresla i posljednje tragove grozne noćne more. Začuvši grmljavinu, shvatila je
i zašto je u nju upala. Munje su sijevale, vjetar je uporno nasrtao na zamak i
zavijao od bijesa što tvrdoglavo odbija popustiti i srušiti se pod silinom njegovih
udara.
Uplašena, Gwendolyn se sklupčala poput malog djeteta i čvrsto
zatvorivši oči poželjela da Zmaj dođe k njoj i umiri je slatkim malim
poljupcima. Minute su prolazile, ali nije ga bilo.
Činilo se da je potrajalo cijelu vječnost prije nego što je oluja počela
jenjavati. Odjednom, vrata su se otvorila. Ipak je došao, pomislila je. Trenutak
potom, Toby joj je skočio na krevet. Pomilovala ga je i pogledom brzo pretražila
sobu. Gdje je Zmaj?
Nije ga bilo. Smetena, ustala je i pogledom ponovno pretražila svaki
kutak pa polako prišla vratima. Bila su otvorena. Kako je to moguće? Jesu li
popustila pod naletima vjetra? Najzad, sve je u tom zamku bilo staro, ruševno
i rasklimano.
Kako god, bila je slobodna.

90
Book as passion & BalkanDownload

TRINAESTO POGLAVLJE

Nekoliko trenutaka ostala je stajati u dovratku, kao da očekuje da ju


netko gurne natrag u sobu i ponovno ju zaključa. Ili da se, možda, probudi iz
sna.
Možda uopće nije izašla iz one noćne more. Prijeđe li prag, hoće li
ugledati Bernarda kako juri niz stube? Čuti njegov smijeh i kako ju nagovara
da ga pokuša uloviti?
Uštinula se za podlakticu — jako. To ju je uvjerilo da je budna. Duboko
je udahnula i izašla iz sobe. I smjesta se poželjela vratiti u nju, jer vani je bilo
jezivo hladno i mračno.
Što je, tu je, pomislila je i počela se spuštati niz usko zavojito stubište.
Vjetar je puhao kroz raspukline u zidovima i zalijevao ju kapljicama kiše.
Oslanjajući se rukom o zid, požurila je niz stube, onoliko brzo koliko je to
mogla u mraku, no odjednom... ruka joj je propala u zrak. Stala je kao ukopana.
Na tom mjestu zid je bio razrušen, pruživši joj upečatljiv pogled na mračno
nebo i krajolik osvijetljen povremenim bljeskovima munja.
Oprezno, odmaknula se od otvora i leđima se naslonila na suprotni zid.
Nije imala pojma s kakvim opasnostima se Zmaj suočava kad noću dolazi k njoj.
O, Bože, pomislila je. Tko zna što ju još čeka? Ni uz najbolju volju nije se mogla
primorati odlijepiti se od zida. No nije joj bilo druge, ne može ovdje stajati do
zore. Čvrsto je zatvorila oči i polako se spustila stubu niže. I tako, malo po malo,
prošla je kraj rupetine u zidu i spustila se u hodnik koji je vodio u predvorje.
Došavši u predvorje, zastala je i zagledala se u ulazna vrata. Jedno krilo
bilo je odškrinuto. Tužno je izgledalo viseći na šarkama, kao da bi svakog
trenutka moglo odustati i raspasti se od starosti.
Pomislila je na oca. Sigurno će se jako razveseliti kad ju vidi. Pokušala je
zamisliti kako će mu oči zablistati i usnice se razvući u široki osmijeh. Ali nije
mogla. Nakratko se namrštila. Što ako mu uopće nije nedostajala? Kad ju je
Zmaj zatočio, na očevu zaboravnost gledala je kao na blagoslov. No što je s
njom u cijeloj toj priči? Jer ako otac nije žalio za njom, ako nije ni opazio da je
nema, moglo bi se dogoditi da ju jednostavno pomiluje po licu i potjera ju u

91
Book as passion & BalkanDownload

krevet. I što će tada? Otići u sobu, uzeti knjigu i čitanjem kratiti vrijeme do
Nessinog i Kittynog povratka kući iz njihovih noćnih pustolovina? I tako iz
dana u dan.
Polako se okrenula i zagledala se u širok nadsvođeni prolaz koji je vodio
u veliku dvoranu. Izgledao je kao da ju poziva da prođe kroz njega.
Nije bila sigurna je li se ponovno našla u istoj noćnoj mori, no ovoga
puta, kad se uputila prema dvorani, to više nije bilo polako i nesigurno, kao da
oklijeva. Nego kao da leti. Bogato nabrani rub spavaćice lepršao joj je oko nogu,
kosa joj je se vijorila oko ramena.
Prošavši kroz nadsvođeni prolaz, kratko je zastala pred širokim stubama
i pogledom okružila dvoranu.
Nekad, ta dvorana bila je srce zamka i kao takva, podnijela je najteži
udarac za vrijeme napada Engleza. Krov je na nekoliko mjesta bio urušen.
Zastave s grbom zmaja, poput dronjaka su visjele na stupovima. Veliki kamin
nasuprot ulaza bio je prekriven paučinom. Glava jednog od korintskih stupova
ležala je u lokvici vode.
Sišavši niz stube, Gwendolyn se osjećala poput jednog od duhova za koje
se vjerovalo da lutaju među tim ruševnim zidinama. Gotovo je mogla čuti
njihove glasove, kako sjetno pričaju o vremenima kada se ovdje pjevalo i
slavilo, kada su se čaše podizale u čast i slavu MacCulloughovih.
I vidjeti ženu koja je s puno ljubavi uredila dvoranu, načinivši od nje
mjesto u kojem su svi rado boravili. Gwendolyn se sjećala da je obožavala
svojeg sina jedinca, kao i on nju. I da je uvijek bila vedra i nasmijana. Svi su je
voljeli i govorili za nju da ima zlatnu dušu. Za svakoga je imala lijepu riječ. A
sada, sve što je ostalo za njom bili su tužni tragovi njezine nekadašnje
prisutnosti. Posvuda su bili vidljivi. U zlatno-zelenim satenskim jastučićima na
počivaljci. U suhom cvijeću, zataknutom za okvir zrcala. Nažalost, počivaljka
je bila napola raspadnuta, jastučići posivjeli od vlage. Zrcalo razbijeno, suho
cvijeće prekriveno debelim slojem prašine. Tapiserije na zidovima su
izblijedjele. Pod je bio prekriven krhotinama stakla, crijepa, krovne građe i tko
zna čega još.
Ugledavši komadić porculanskog tanjura, Gwendolyn ga je podigla s
poda i zagledala se u njega. Bio je to prekrasan, rukom oslikan porculan. Jedan
od onakvih predmeta kakve je oduvijek priželjkivala imati. Kakve li štete,

92
Book as passion & BalkanDownload

pomislila je, pogledom okruživši krhotine na podu. Sve su to zapravo ostaci


nečijih snova i nada, pretvoreni u hrpu krhotina.
Uzdahnula je i nastavila hodati pa zamalo pala jer spotaknuta se o nešto.
Kad je pogledala o što, malo je nedostajalo da vrisne. Jer bila je to glava. Srećom,
Afroditina.
Podigavši pogled s njezina nasmiješena, a ipak sjetnog lica, ostala je bez
daha jer...
Jer, u najdubljoj sjeni, u sredini dugačkog stola od mahagonija
postavljenog ispred kamina, sjedio je Zmaj.
Ramena su mu bila pognuta, glava oslonjena na ruke prekrižene na stolu.
Bio je u bijeloj košulji, rukava podvrnutih do lakta. Sudeći po tome kako mu je
prianjala uz široka ramena i mišićave nadlaktice, bila je mokra. S njegove desne
strane nalazila se gotovo prazna boca viskija. S lijeve, svijećnjak s jednom
svijećom. No nije bila upaljena, možda i zato što nije želio gledati sav taj nered
oko sebe. Pravo rečeno, Gwendolyn mu to nije mogla zamjeriti.
Nije bio svjestan njezine prisutnosti. Bit će najbolje da se tiho udalji,
zaključila je i na vlastito čuđenje, na vrhovima prstiju, uputila se prema njemu.
Očito, bilo je to jače od nje. Prišla mu je iza leđa i nježno mu položila ruku na
rame.
Podigao je glavu, ali nije se okrenuo kako bi je pogledao. — Dobra večer,
Gwendolyn — rekao je.
— Kako si znao da sam to ja, a ne Tupper?
— Tupper nije glup. Zna da bih mu mogao u tren oka prerezati vrat ako
bi mi prišao s leđa — rekao je i prije nego što je stigla povući ruku s njegova
ramena, pokrio je svojom. — A i nema tako nježne ruke, dometnuo je, palcem
joj milujući nadlanicu.
Nije bio toliko pijan da bi se moglo reći da zapliće jezikom, no govorio
je sporije i ni približno toliko odrješito. Imao je čudnu naviku govoriti poput
zapovjednika. Često se pitala gdje ju je stekao.
— Možda sanjam — promrmljao je protrljavši njezinu ruku o svoj obraz.
— Ako je tako, želim i dalje sanjati da me posjetila mala slatka zajedljiva
Gwendolyn.

93
Book as passion & BalkanDownload

Njegovo nježno milovanje učinilo ju još zajedljivijom. — Očito, kad se


napiješ, sposoban si nadmašiti i Tuppera u lupetanju bedastoća.
Promuklo se nasmijao. — A možda i ne sanjam. Možda si moj anđeo
čuvar. Jesi li me došla spasiti? Upozoriti me da odem odavde prije nego što bude
prekasno? — upitao je i ponovno se nasmijao. — No pragmatična gospođica
Wilder ne vjeruje u takvo što, zar ne?
Zgranuta što je tako točno oslikao ono što je sanjala, na trenutak je ostala
bez riječi. — Nisam uvijek takva — tiho je izgovorila. — Osobito ne na mjestu
poput ovog. Katkad mislim da bih ovdje mogla povjerovati u bilo što.
Podigao je pogled prema urušenom krovu. — Što misliš, kako su se
osjećali one noći dok su sjedili ovdje čekajući smrt? Sami, ostavljeni od svih.
Možeš li to zamisliti?
— Mogli su pobjeći, kao i princ Karlo — podsjetila ga je. Pravo rečeno, i
sama se često pitala zašto to nisu učinili.
Neveselo se nasmijao pa ustao, prišao kaminu i vrhovima prstiju
dotaknuo natpis uklesan na njemu. — Radije ću...
— ...i u smrt poći nego se iz boja kukavički povući — završila je
Gwendolyn. Bila je to misao vodilja MacCulloughovih, njihov životni moto.
— Imali su sina, zar ne? — upitao je i rukama se oslonio na policu iznad
kamina.
Gwendolyn je poželjela sakriti se dublje u mrak. — Da. Sina jedinca.
— Samo jedno dijete. Prilično neobično. Mislio sam da se brđani množe
poput zečeva. Čini se da vaš glavar nije bio takav.
Odmahnula je glavom. — Ne. Njegova žena više nije uspjela zatrudnjeti.
No za razliku od većine drugih muškaraca, nije ju zbog toga prezirao, niti joj
ikada to predbacio. Bio je sretan što mu je poklonila nasljednika — rekla je i
ponovno kratko zašutjela. — Rekla bih da je seljanima najteže pala upravo smrt
njegova sina.
Ironično se nasmijao. — Sudeći po njihovom postupku prema tebi, doista
su suosjećajni. Iskreno dvojim da su i suzu pustili za njim.
Naglo se okrenula prema njemu. — Ja jesam plakala za njim. Danima —
rekla je pa prišla razbijenom prozoru i zagledala se u dvorište. — Bila sam
pomalo zaljubljena u njega — rekla je i sjetno se osmjehnula. — Smiješno, zar

94
Book as passion & BalkanDownload

ne? Kako sam ikad mogla pomisliti da bih se mogla svidjeti momku poput
njega?
— Ništa čudno. Djevojčice se zaljubljuju u dječake.
— Ah, da si ga poznavao ne bi ga nazvao dječakom. Bio je... — slegnula
je ramenima i odmahnula glavom. — Bio je drugačiji od momaka njegovih
godina. Ozbiljniji. I vrlo plemenit. A i vrlo naočit. Mogu zamisliti u kakvog bi
se muškarca pretvorio da je poživio.
— Uzor dobrote, nedvojbeno, s misijom zašite slabijih i ugnjetavanih —
tiho je odvratio.
Čudno, pomislila je. Zašto mu glas zvuči tako tužno? — Da — rekla je.
— Jednom me je spasio od seoskog momka koji je uživao rugati mi se. No bila
sam previše tvrdoglava i ponosna da bih mu se zahvalila na tome. Umjesto toga,
ponijela sam se prilično drsko prema njemu. Nažalost, tada sam ga zadnji put
vidjela živog — tiho je dometnula i kratko zatvorila oči, prisjetivši se kako je
sa seoskim ženama stajala pred zamkom, gledajući kako muškarci iznose mrtve.
— Zar si ga vidjela i mrtvog?
— Da. Tijelo mu je bilo prebačeno preko njegova ponija. Tako su ga
iznijeli iz zamka. Pokrili su ga šalom koji je uvijek ponosno nosio — drhtavim
glasom je izgovorila i nadlanicom otrla suze s obraza, posve nesvjesna da je
Zmaj zakoračio prema njoj pa stao, stisnuo šake i ponovno se okrenuo prema
kaminu. — Bilo bi najbolje kad bi se sada udaljila — rekao je i ponovno se
rukama oslonio na policu. — Pijan sam, ali to i ne bi bilo toliko važno kad se
usto ne bih osjećao toliko usamljenim. A već dugo se tako osjećam. Teško da
sam pogodno društvo za vođenje malih noćnih razgovora o duhovima s
mladom damom u spavaćici.
Naglo se okrenula od prozora. Priznanje da je usamljen prilično ju je
iznenadilo. Mislila je da je usamljenost rezervirana samo za usidjelice poput
nje.
— A kamo predlažeš da odem? — upitala je. — Bih li se trebala vratiti u
svoju raskošnu zatvorsku ćeliju i pričekati da me ponovno zaključaš?
— Idi kamo god želiš, svejedno mi je, želim samo da mi se makneš s očiju.
Nije joj bilo ni na kraj pameti da ode. Ne ako postoji makar i mala šansa
da bi mogla doprijeti do njegova srca i duše kroz taj grozan oklop kojim se
štitio.

95
Book as passion & BalkanDownload

— Dakle, neće ti smetati ako se vratim u selo? — upitala je i prišla mu.


— I ako im kažem da nisi zmaj nego čovjek kao i svi mi? Čovjek koji ih želi
natjerati da drhte od straha pred njim iako sam skriva svoje lice jer se više boji
sebe nego što bi se oni ikada mogli bojati njega.
— Dovraga, svejedno mi je! Reci im što god hoćeš — ljutito je promrsio.
Primakla mu se bliže pa podigla ruku u namjeri da ga pomiluje po licu,
no nije se usudila. — Ako ti je svejedno valjda ne bi imao ništa protiv kad bih
im rekla da si se prema meni ponio vrlo časno i plemenito? Poklonio mi divne
haljine i hrpu drugih lijepih stvari? Prisilio me da jedem kad sam odbila jesti i
da je to bilo jedino na što si me ikada prisilio jer nisi iskoristio situaciju i
obeščastio me.
Okrenuo se prema njoj. — Varaš se ako misliš da nisam razmišljao o
tome. Čak i sad razmišljam o tome.
Oči su mu kratko bljesnule u mraku, ali nije je ni dotaknuo. I to je bilo
ono zbog čega se ohrabrila podići ruku i vrhovima prstiju pomilovati ga po
obrazu. Oštro je udahnuo, ali nije se ni pomakao. Nastavila ga je milovati i
prstima istraživati njegovo lice, u potrazi za ožiljkom ili bilo čime što ga je
unakazilo i zbog čega se poput ranjene zvijeri povukao u mrak.
Nije pronašla ništa takvoga. Obrve su mu bile guste i blago izvijene,
trepavice duge. Nos pravilan, brada čvrsta, prekrivena oštrim dlačicama. Očito,
dan-dva ju nije brijao. Najzad, vrhovima prstiju dotakla je njegove usnice.
Naglo ju je primio za ruku. I umjesto da ju odmakne, kao što je očekivala,
poljubio joj je prste. Trenutak potom, privukao ju je k sebi.
— Bi li se žrtvovala za mene, Gwendolyn? Za tu bijednu životinju u
kakvu sam se pretvorio? — tiho je upitao. — Bi li žrtvovala sebe kako bi me
izbavila iz mraka?
Neobično mirna, nekoliko trenutaka je zurila u njegovo zasjenjeno lice.
— Ah, da... sjećam se. Rekao si mi što bih trebala učiniti ako bih te željela
osloboditi mračne sudbine — prošaputala je i ovivši mu ruke oko vrata,
poljubila ga.

96
Book as passion & BalkanDownload

ČETRNAESTO POGLAVLJE

Previše je uživao u njezinom poljupcu da bi ga prekinuo i rekao joj da je


to bila puka izmišljotina, mala laž koju je tog trenutka smislio. I bilo je prekasno
kako bi ju upozorio da njezin poljubac može izazvati upravo suprotan učinak i
probuditi zvijer u njemu. Zvijer koja će žudjeti milovati ju, ljubiti i naposljetku
ju uzeti.
Ukrotio je tu zvijer u sebi i nastavio je nježno ljubiti. Nije ju želio
prepasti. Niti žuriti, jer svidio mu se taj spori ritam kao i njezino prepuštanje,
stidljivo, a ipak znatiželjno. Bilo je to puno ljepše od bilo čega što je ikada
doživio s nekom kurtizanom.
— Slatka moja mala Gwendoyn — prošaputao je. — Izronila si iz mojih
snova, zar ne?
Nikad ne bi pomislila da će od njega čuti riječi poput tih. Poljubio joj je
nos, čelo i obraze pa ponovno spojio usnice s njezinima.
Bio je to sladak i opojan poljubac, tek naznaka mračnih strasti koje su
poput vulkana kipjele negdje duboko pod površinom. Mogla ih je osjetiti i u
sebi i u njemu. Dah mu je bio oštar kao i njezin, srca su im skladno lupala
ubrzanim ritmom. Zavrtjelo joj se u glavi, kao da je ona ispraznila bocu viskija,
a ne on. Pogotovo zato što je na trbuhu osjećala pritisak njegovog napetog uda.
Ako već ništa drugo, bio je to konačni dokaz da je muškarac kao i svaki drugi,
a ne neka mistična kreatura. Muškarac koji ju želi. Koji očajnički žudi za njom.
I dalje je ljubeći, gurnuo ju je prema stolu, posjeo je na njega i postavio
se između njezinih nogu. Nije mogla vjerovati koliko lako mu je to uspjelo.
Uopće se nije protivila, čak je i rado na to pristala.
— Ludo mala. Trebala si me poslušati i otići — promuklim glasom je
izgovorio i privio ju uz sebe.
Taj promukli glas uspalio ju je možda i više od ičega drugoga što joj je
činio. Doduše, promijenila je mišljenje kad je ponovno gladno posegnuo za
njezinim usnicama.

97
Book as passion & BalkanDownload

Drhtavim rukama odvezao je satensku vrpcu na njezinoj spavaćici,


ogolio joj ramena i nježno ih pomilovao vrhovima prstiju. — Koža ti je meka i
glatka poput svile — zadivljeno je promrmljao.
— Kao u svih debelih djevojaka — rekla je i naslonila mu glavu na prsa.
— To nam je utjeha što imamo više kože od vitkih žena.
— Božica si među ženama — rekao je i dlanovima joj obujmio lice. —
Čak je i Afrodita pozelenjela od zavisti čim te je prvi put vidjela u dvorištu.
Osmjehnula se. — Doista? Mislila sam da je to zato jer je prekrivena
lišajem.
Prigušeno se nasmijao, uronio lice u njezinu kosu i gotovo se usudio
ponadati da je njegovoj usamljenosti možda kraj. — Ako mi ne vjeruješ,
spreman sam ti dokazati — rekao je i spustio niz malih poljubaca na njezin vrat
i ramena pa spojio usnice s njezinima u dug vlažan poljubac, palčevima joj
istodobno držeći bradavice preko tanke tkanine njezine spavaćice.
Njegov vreli, zmajevski dah, palio joj je utrobu. Kroz veo opijenosti
mogla je čuti njegov prigušeni glas. Uporno je ponavljao njezino ime, kao
brojalicu.
Nije se pobunila ni kad joj je ugurao ruku pod spavaćicu i počeo joj
milovati bedro. Nije mogla, niti je htjela. Od onog dana kad ju je zatekao
zaglavljenu usred prozora, više nije svlačila gaćice prije odlaska u postelju. No
odjednom je shvatila da je bilo glupo misliti kako bi joj taj komadić svile mogao
zaštititi djevičanstvo. Za muškarca poput Zmaja, to je više bio zavodljivi izazov
nego prepreka.
Lako je pronašao put do njezinih vlažnih kovrča i počeo ih milovati
dugim vještim prstima, budeći u njoj želju koju nije mogla zanemariti, želju da
mu se u potpunosti pokori. Zapravo, i više od tog. Najradije bi ga preklinjala da
ju uzme.
Dakle, to je to, pomislila je. To je taj grešni zanos zbog kojeg su Nessa i
Kitty pokleknule. Taj zanos zbog kojeg je upravo čeznutljivo zajecala kad je
vrhom palca počeo trljati nabrekli pupoljak između njezinih kovrča. A malo
zatim, kad je prstom ušao u nju i počeo ga polako pomicati...
Preplavljena valovima užitka, izvila je leđa i jedva se suzdržala da glasno
ne vrisne.

98
Book as passion & BalkanDownload

No čim se malo pribrala, zgranula se nad sobom. O, Bože, pomislila je.


Što joj je? Čak ga i ne poznaje. Nikada mu nije vidjela lice. Obuzeta sramom i
nelagodom, naglo je ustala i odgurnula ga od sebe.
— Što ti je? — začuđeno je upitao. — Nisi li valjda pomislila da ću te
uzeti na silu? Zaboga, Gwendolyn, takva zvijer ipak nisam.
Osjećala se kao da bi se svakog trenutka mogla rasplakati. No jasno da
neće plakati pred njim. Takvo poniženje ipak si neće dopustiti. Možda i bi da
je to umjela izvesti dražesno poput Nesse ili Kitty. No ovako, preostalo joj je
jedino duboko udahnuti i potisnuti suze. — Ne razumiješ — rekla je i pognula
glavu. — Ne radi se o tebi nego o meni. Žene iz moje obitelji imaju veliku
manu... teško odolijevaju tjelesnim užicima.
Nasmijao se. — To je ono što te muči? Vjeruj mi, mila, ne radi se ni o
kakvoj mani. Posve si normalna. Kao i svaka žena koja voli tjelesne užitke.
Nema u tome ničega lošega.
Naglo je podigla glavu. — Znaš li što seoski muškarci govore o Nessi,
mojoj sestri? Da moraju pripaziti kad joj dižu suknju, jer pod njom se možda
već krije neki drugi muškarac. I da nema ništa slađe nego ju vidjeti na leđima.
Možda samo vidjeti ju na koljenima.
Nije rekao ni riječ.
— Velikodušno se da je svakome — nastavila je. — Nimalo ne drži do
sebe. A sada je i moja najmlađa sestra krenula njezinim stopama. No kako bih
to bilo kojoj od njih mogla uzeti za zlo kad se ispostavilo da sam i ja takva?
Praktički sam se ponudila na pladnju nekoj slatkorječivoj bitangi koja me u
tren oka zavela laskanjem i vrućim poljupcima. Što bih trebala misliti o sebi?
Nije odmah odgovorio. Nelagodno se promeškoljila pitajući se je li ga
uvrijedila. Hm, možda ga ipak nije trebala nazvati bitangom?
— Je li ti i inače običaj nuditi se na pladnju slatkorječivim bitangama? —
najzad je upitao. — Koliko je bilo takvih kojima si se ponudila?
— Nikada se nisam ponudila ni jednom muškarcu — uvrijeđeno je
odvratila.
— U tom slučaju, teško da bi te se moglo nazvati djevojčurom, zar ne?
— Ne možeš zanijekati da sam si previše dopustila — ljutito je odbrusila.
— No to je isključivo tvoja krivica. Svjesno si me zaveo.

99
Book as passion & BalkanDownload

— Moja? — ljutito je upitao. — Dopustila si mi da te poljubim, zar ne?


Jesam li to možda učinio na silu? Dakako da nisam. Štoviše, činilo se da ti se to
sviđa. Kao i sve ostalo. Jesi li me odgurnula kad sam ti milovao grudi? Jesi li se
pobunila kad sam ti gurnuo prst u...
— Prestani! — zgroženo je uzviknula i rukama pokrila uši. — Ništa od
toga nisam ti smjela dopustiti. Ne poznajem te, odbio si čak i pokazati mi se.
Ne znam ni tko si ni što si. Ni ime ti ne znam.
— Istina — tiho je rekao. — No unatoč tome, mogao bih se zakleti da
me poznaješ bolje od ikoga.
Ganuo ju je do suza. Poželjela je baciti mu se u naručje, no nije to učinila,
nego se udaljila od njega nekoliko koraka pa stala u mali krug mjesečine koja
je dopirala kroz razrušeni dio krova i šutke pružila ruke, pozivajući ga da joj
priđe.
Nije se ni pomakao.
Pognula je glavu i spustila ruke. Očito, i dalje želi ostati skriven. Ako je
tako, ta mala udaljenost između njih jednako je velika kao i duboki jaz.
Uplašena da bi ga čak i bila spremna premostiti, naglo se okrenula i potrčala
prema izlazu iz dvorane.
Nekoliko trenutaka stajao je kao ukopan pa pojurio za njom. Nije to
vidjela jer već je skrenula u hodnik, prema stubama koje su vodile u kulu. Niti
je vidjela kako je šakom lupio o zid i prošao prstima kroz kosu kad mu je do
uha doprlo njezino glasno ridanje.

100
Book as passion & BalkanDownload

PETNAESTO POGLAVLJE

Grom i pakao — glasno je opsovala Izzy i tresnula na stol posudu s


namočenim bijelim rubljem.
Kitty se trgnula, a Glynnis brzo podigla sa stola svoju šalicu čaja i tanjur
s dva suha kolača, kako bi spasila zajutrak od prljave vode koja se prelijevala
preko ruba posude s rubljem. Pas, koji je po običaju spavao kraj ognjišta, ispod
okaje pogledao sluškinju pa ustao i izašao iz kuhinje.
Kitty i Glynnis su izmijenile poglede i došle do zaključka da im je
mudrije držati jezik za zubima. Izzy je uzela posudu, pretresla rublje u kotao
koji je visio na lancu u ognjištu i promiješala ga velikom kuhačom. Izgledala je
poput vještice koja kuha neku opaku čorbu. Zrak je mirisao na nevolju.
Trenutak potom i Nessa je uplovila u kuhinju. Oči su joj bile natečene, a
pogled mutan od neispavanosti iako je bilo već deset sati ujutro. — Zaboga,
Izzy, probudila bi i mrtve tom dernjavom — rekla je.
— Prije mrtve nego tebe — odbrusila je Izzy i zaprijetila joj kuhačom.
— Kad si se vratila kući? — ljutito je upitala pa svrnula pogled na Kitty. — I ti
također! U zoru, malo prije nego što sam ustala. Cijele noći ste se navlačile sa
seoskim momcima.
Kitty je porumenjela, a Nessa mirno sjela, uzela jedan kolač s Glynnisina
tanjura i sumnjičavo ga ogledala kako bi provjerila je li ustajao. — Trenutačno
se viđam jedino s Lachlanom — rekla je. — Govoriš kao da sam u najmanju
ruku bila s petoricom njih.
Služavka je zakolutala očima. — Jedan po jedan — promrsila je. — Ostala
četvorica čekaju da dođu na red.
— Za razliku od Nesse, ja sam uvijek spavam samo s jednim. Bila sam
vjerna i prvom i drugom mužu — rekla je Glynnis.
— To ih je vjerojatno i stajalo života — rekla je Izzy. — Morali su
obavljati posao za dvanaestoricu jakih momaka.
Nessa se nasmijala, a Glynnis uzela kolač, kratko ga pomirisala,
ustanovila da je jestiv i zagrizla ga. — Možda bi mi bilo pametnije kad ne bih
ujutro dolazila ovamo doručkovati sa sestrama, Izzy— rekla je. — Imam dvije
kuće i ovo mi doista ne treba.

101
Book as passion & BalkanDownload

Izzy je stavila ruke na bokove i ošinula je pogledom. — Na mojem


mjestu, mlada damo, i ti bi bila zlovoljna. Što misliš, kako mi je živjeti sa
šašavcem poput vašeg oca? Gori je od malog djeteta. Nikada neću shvatiti kako
je vaša sirota sestra to izdržala. Mora da je preklinjala Zmaja da ju poždere.
Glynnis, Nessa i Kitty oborile su poglede i tužno uzdahnule. — Jučer me je
zamijenio za mamu — tiho je rekla Kitty. — Čvrsto me primio za ruku i pitao
me hoću li mu ikada oprostiti.
— Osjeća se krivim zbog njezine smrti — promrsila je Izzy. — A i jest
kriv.
Glynnis, Nessa i Kitty začuđeno su se zagledale u nju. Nikad dotad nije
rekla takvo što.
Izzy je duboko uzdahnula, okrenula se prema ognjištu i počela žustro
miješati rublje. — Sve je to zato što si je zabio u glavu da mora dobiti sina —
promrmljala je. — Pravo rečeno, uz kćeri poput vas, ne mogu mu zamjeriti.
Znao je da se nećete lako udati. Tko bi vas htio?
— Doista, tko? — tiho je upitala Kitty i odgurnula svoj tanjur.
Glynnis se zabrinuto zagledala u nju i primila ju za ruku. — Što ti je,
mačkice? Danima si potištena. Nisi valjda trudna?
Izzy se naglo okrenula od ognjišta i užasnuto se zagledala u Kitty. —
Samo bi nam još to trebalo!
Kitty je izvukla ruku iz sestrine i zakolutala očima. — Jasno da nisam.
Naučile ste me kako se to može spriječiti čim sam dobila prvu mjesečnicu.
Nessa se zavalila u stolac i natočila si još čaja u šalicu. — Trebala bi nam
biti zahvalna na tome.
— Zašto bih? Bilo bi bolje da ste me naučile nešto korisno. Krpati čarape
ili laštiti srebrninu. Voditi kućanstvo.
Glyniss je podigla svoje besprijekorno počupane obrve. — Vjeruj mi,
Kitty — rekla je. — Bolje ti je znati srediti muškarca nego njegovu kuću.
— Jest — složila se Nessa. — Muškarci više vole da se žena trudi oko njih
nego oko srebrnine.
Kitty se naglo namrštila. — Možda nije svakom muškarcu samo do toga.
Glyniss se kratko nasmijala. — Dok mu srce kuca, jest.

102
Book as passion & BalkanDownload

— Nemoj mi reći da si srela muškarca koji ti je uspio odoljeti — rekla je


Nessa, u nevjerici se zagledavši u Kitty.
Kitty je duboko uzdahnula. — Možda me ne drži privlačnom — rekla je
i tužno se zagledala u svoju polupraznu šalicu.
— Ne budi smiješna — rekla je Glynnis i pomilovala je po kosi. —
Najljepša si cura u selu.
— Možeš biti sigurna da joj to nije bilo lako priznati — dometnula je
Nessa.
Glynnis ju je ošinula pogledom pa primila Kitty za ruku. — Nisi valjda
bila toliko glupa da se zaljubiš u nekoga? — upitala ju je, pozorno se zagledavši
u nju.
Kitty je zdvojno uzdahnula i rukama pokrila lice. — Oh, da su barem
mene dali Zmaju.
— Hajde, ne budi takva — rekla je Glyniss. — Ionako te ne bi htio. Želio
je djevicu — dometnula je, u namjeri da ju nasmije.
No učinak je bio posve suprotan jer Kitty je briznula u plač te naglo ustala
i izjurila iz kuhinje.
— Pobogu, što joj je? — zbunjeno je upitala Nessa, pogledavši Glyniss.
Glyniss je slegnula ramenima. — Nemam pojma — rekla je i ustala. —
Ali saznat ću.

Zmaj je sjedio između dva kamena zupca na parapetu, leđima oslonjen


na jedan. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put promatrao izlazak sunca. Puhao
je topli povjetarac, a zrak je nakon noćašnje oluje bio svjež i mirisan.
Zatvorio je oči i duboko uzdahnuo. Kad bi oluja barem mogla sprati i
njegov osjećaj krivnje.
Ni uz najbolju volju nije mogao zaboraviti kako je Gwendolyn noćas
stajala na mjesečini i ispružene ruke pozivala ga da joj priđe. Kosa joj je blistala
poput zlata, lice joj je bilo rumeno, usnice nabubrene od njegovih poljubaca.
Izgledala je poput božice. Previše dobro za običnog smrtnika, pomislio je.
Osobito za smrtnika poput njega.

103
Book as passion & BalkanDownload

Prisjetivši se njezina bolna pogleda prije nego što se okrenula i pobjegla


od njega, zdvojno je uzdahnuo i zagledao se u svoje ruke. U ruke kojima ju je
grlio i milovao, u želji da ju usreći. A najzad joj je nanio bol.
Malo zatim, pridružio mu se Tupper. Stao je kraj njega, podigao nogu na
niski zid i zagledao se u daljinu. — Upravo sam otkrio da su vrata
Gwendolynine sobe otvorena — rekao je. — U prvi trenutak pomislio sam...
— Da je u mojem krevetu? — upitao je Zmaj i kiselo mu se osmjehnuo.
— Mrzim to priznati, ali čini se da moja zavodnička moć ne djeluje na nju.
— Zašto je onda još uvijek tu? Mogla je pobjeći.
— To si trebao nju pitati.
— Spavala je. A sudeći po tome kako su joj oči natečene, cijele noći je
plakala — rekao je i upitno ga pogledao.
— Bilo bi bolje kad bi gledao svoja posla — ljutio je rekao Zmaj. — Je li
ti možda dodijalo poigravati se sa seljanima?
— Zapravo, trudim se otkriti rade li što po pitanju otkrivanja izdajice —
odvratio je Tupper. — Saznao sam da baka Hay više ne može mirno spavati jer
svake noći iščekuje da ćeš spaliti neku kuću, a boji se da bi to mogla biti njezina.
I da se limarov sin potukao s kovačevim, jer mu je kovačev sin rekao da je
njegov otac izdao MacCullougha. A ima i smiješnih zgoda. Ian Sloan je zamalo
zadavio ženu jer je pomislio da kraj njega u postelji leži zmaj — rekao je i
zakolutao očima. — Po običaju, bio je mrtav pijan.
— Čini li mi se ili su ti seljani postali simpatični — rekao je Zmaj,
pozorno se zagledavši u njega.
Tupper je slegnuo ramenima. — Samo pokušava saznati tko je uzeo
tisuću funti u zlatu.
Zmaj se zagledao u more. Prošle noći bilo je trenutaka kad mu se cijeli
njegov pažljivo smišljeno plan učinio nevažnim. No kao i svaki san, ti trenuci
brzo su nestali u svjetlu stvarnosti. Što bi netko poput njega ponudio djevojci
poput Gwendolyn? Živio je u prošlosti, kakvu budućnost bi s njim imala?
— Brod je ukotvljen u uvali iza stijena — rekao je. — Znaš to. Možemo
otići bilo kojeg trenutka.

104
Book as passion & BalkanDownload

— Ne vidim nikakvu potrebu za žurbom — brzo je odvratio Tupper. —


Pogotovo ne sad kad su seljani napokon ozbiljno shvatili tvoje prijetnje. Ako
bismo im produžili rok za još četrnaest...
Zmaj je naglo ustao. — Ne mogu to učiniti! Nisam siguran da sam
sposoban pričekati i do sutrašnjeg dana. Izludjet ću ovdje — rekao je i počeo
hodati amo-tamo. Mrak koji ga je tako dugo štitio, sada je postao njegovim
najvećim neprijateljem. Kako bi to mogao objasniti Tupperu? Kako bi mu
mogao reći da se boji noću tumarati zamkom jer ne može odoljeti a da ne ode
k Gwendolyn? Kako bi mu mogao reći da si ne smije to dopustiti iz straha da
joj se pod okriljem mraka ne uvuče u postelju i pokrije njezino tijelo svojim?
Nije lagao kad joj je rekao da ju nikada ne bi uzeo na silu. Dobrovoljno
bi mu se podala. Zaveo bi ju, a to bi ga učinilo još većim čudovištem nego što
je bio.
Stao je i zagledao se u Tuppera. — Pokušaj noćas otkriti kog koga je taj
novac — rekao je. — Ako ne saznaš, sutra odlazimo i nikada više o tome
nećemo prozboriti ni riječ. Slažeš li se?
Tupper je naglo spustio ramena. — U redu — preko volje je rekao i
uputio se prema stubama pa stao i okrenuo se. — Mogao si joj otkriti tko si —
tiho je rekao. — Znaš to.
Zmaj se sjetno osmjehnuo. — Očito, propustio sam to učiniti.

Mogao si joj otkriti tko si.


Prisjetivši se tih riječi dok je hodao šumom prema mjestu gdje će se
sastati s Kitty, Tupperu je došlo da se ubije. Pogotovo nakon što se spotaknuo
o korijen i prisjetio se očevih riječi.
Prestani se spoticati. Uspravi se. Ponašaj se kao muškarac.
Možda je njegov otac cijelo vrijeme bio u pravu. Najzad, ponio se poput
zadnjeg bijednika kad se lijepoj mladoj djevojci predstavio kao netko drugi.
Potišteno je odmahnuo glavom. Mogao je zamisliti kako se divljenje u Kittynim
očima pretvara u prezir kad sazna da je on samo ovca koja se prerušila u vuka.
Prerušen u Zmaja osjećao se drugačije. Samopouzdanje mu je uvelike
poraslo. Mogao je s lakoćom razgovarati s Kitty. Udijeliti joj pokoji
kompliment, pokloniti joj kiticu poljskog cvijeća. Ležati kraj nje na livadi i

105
Book as passion & BalkanDownload

pokazivati joj sazviježđa. Barem jednom se njegovo obrazovanje na Eatonu za


nešto pokazalo korisnim.
Prerušen u Zmaja osjećao se poput tajanstvenog zavodljivog neznanca, a
ne bezličnog, nespretnog i brbljavog Engleza, budućeg plemića nižeg ranga.
Propustio je opaziti duboku lokvu na putu pa upao u nju i zablatio čizme.
Još i to. Kako god bilo, Zmaj i on sutra će otići odavde. Gotovo je. I to je uspio
zabrljati. Umjesto da plaši seljane, radije je nagovarao Kitty da mu priča što se
događa u selu. Nadao se da će na taj način saznati tko od njih skriva novac.
Naravno, bila je to glupa nada. Sam sebe je zavarao i to samo zato jer se želio
viđati s njom.
Ako ju više nikada neće vidjeti, zašto bi joj uopće rekao da on nije Zmaj?
Razočarala bi se. Zašto bi joj uništio tu lijepu uspomenu? Usto, barem netko bi
o njemu mislio kao o osobitom muškarcu.
No da, ništa od toga. Kratko bi potrajalo jer čim se Gwendolyn vrati u
selo, sve će se saznati. I Kitty će tada shvatiti da je on napravio budalu od nje.
Stao je na rub livade i zatvorio oči. Nema mu druge nego joj reći.
Kad je otvorio oči, ugledao ju je kako stoji pred njim. Izgledala je
eterično, poput magle koja se uzdiže iz vlažne trave. Kao i uvijek, preko ramena
bio joj je prebačen Zmajev plašt.
— Catriona — tiho je rekao. — Veselim se što te vidim. Moram ti nešto
reći.
— Tko god ti je rekao da previše pričaš, bio je u pravu. Nažalost, ne
govoriš ono što bih ponajviše željela čuti — rekla je i zagledala mu se u oči. —
Željela bih čuti da me držiš lijepom. Voljela bih kad bi mi rekao da mi oči
blistaju poput kapljica rose. I da su mi usnice poput latica ruže — šapućući i
dlanovima mu obujmivši lice, spojila je usnice s njegovima.
Svaka suvisla misao nestala je iz njegove glave. Zapravo, spustila se u
prepone jer kad ga je Kitty primila za ruku i pokušala ga nagovoriti da legne s
njom na travu, zamalo je popustio.
Ipak, uspio se pribrati. I sam je sebi čestitao na tome. Duboko udahnuvši
nježno ju je odmaknuo od sebe. Ako to već dotad nije shvatila, sada će joj
zacijelo sinuti da on nije Zmaj, pomislio je. I nasmijati mu se u lice. S pravom,
jer Zmaj sigurno nije takav šmokljan.

106
Book as passion & BalkanDownload

Na njegovo čuđenje, oči su joj se ispunile suzama. — Nessa nije bila u


pravu — drhtavim glasom je izgovorila. — Rekla je da mi nijedan muškarac ne
bi odolio. Ali tebi se ne sviđam!
Tupper je posegnuo za njom no povukla se korak unatrag. — A Glynnis
je rekla da me ne bi htio jer nisam... — naglo je zašutjela i spustila pogled.
Tupper joj je brzo prišao i vrhovima prstiju obrisao joj suze s obraza. —
Naravno da te želim — rekao je. — Ali ti si djevojka koja zaslužuje puno više
od poljubaca i milovanja u mraku. Previše te poštujem da bih si takvo što
dopustio prije nego što postaneš mojom suprugom.
Jedva je mogao povjerovati da je to izgovorio. Bio je gotovo jednako
iznenađen kao i ona. Nikada se nije usudio nadati da bi se takva krasotica udala
za njega i da bi do kraja života mogao slušati kako njegova londonska kuća
odzvanja od njezina veselog smijeha. Osluškivati njezine korake kad se spušta
niz stube.
Zurila je u njega kao da joj je skinuo zvijezdu s neba i stavio joj je u dlan.
Naglo se uspravio i toplo joj se osmjehnuo.
Prišla mu je i pomilovala ga po obrazu no nije mu uzvratila osmijeh.
Upravo suprotno, pogled joj je bio neopisivo tužan. — Častan si muškarac.
Pošten i iskren. Nažalost, ne mogu se udati za tebe. Ne zavrjeđujem te — rekla
je i prije nego što se stigao snaći, gurnula mu u ruke plašt i otrčala u šumu.
Naravno, Zmaj bi istog trenutka pojurio za njom, no on nije bio Zmaj.
Nego Theodore Tuppingham, muškarac kojem je otac cijeli život govorio da je
glup i nesposoban. I bio je u pravu. Jer kad se pribrao i pozvao ju da se vrati,
Kitty je već nestala u šumi, ostavivši ga samog s plaštem koji ionako nije bio
njegov.
Nije se okrenula kad ju je pozvao. Jer najradije bi propala u zemlju od
srama. Bilo bi joj bolno čuti da ju ne želi jer više nije djevica, ali spoznaja da ju
unatoč tome želi, još više ju je zaboljela.
Trebala je poslušati Gwendolyn. Upozoravala ju je da ne bude
lakomislena. No Kitty ju je držala usidjelicom koja nema pojma ni o čemu.
Najzad, provodila je dane skakućući oko oca, a Nessa je za razliku od nje uživala
u noćnim sastancima s momcima. Svi su joj se divili i obasipali ju malim
poklonima. Jasno da je željela biti poput nje.

107
Book as passion & BalkanDownload

Istina, znala je da se momci ni upola toliko ne udvaraju Nessi nakon što


od nje dobiju što su htjeli. No nije to držala osobito važnim. Jer uvijek je
postajao netko željan njezinih poljubaca i zagrljaja u sijenu ili u obližnjem
šumarku.
I zato Kitty nije oklijevala pokloniti nevinost prvom momku koji je
pokazao zanimanje za nju. Nažalost, taj događaj ostao joj je u uspomeni više
kao bolan nego ugodan. I sad više nije imala što pokloniti muškarcu koji ju je
želio oženiti. Muškarcu kojeg je svim srcem zavoljela.
Stala je i glasno zajecala pa rukama pokrile lice. Jest, voli ga. Voli
plemenite crte njegova lica, njegove tople oči i njegovo veliko dobro srce. I
upravo zato što je toliko dobar i plemenit, ne može se udati za njega.
Začuvši šuškanje lišća i pucketanje grančica, brzo se povukla dublje u
sjenu. — Tko je to? — upitala je.
Nije bilo odgovora.
Vjerojatno neka bezopasna šumska životinja, pomislila je i okrenula se,
u namjeri da stigne do puteljka koji je vodio u selo prije nego što se mjesec
sakrije iza oblaka.
Odjednom, netko ju je odostraga uhvatio oko struka i rukom joj pokrio
usta. Zabila mu je nokte u ruku i pokušala se oteti, no tada joj je do uha dopro
njegov tihi prijeteći glas. — Uvuci kandže, mačkice, u protivnom ću ti ih
iščupati. Bio je to Ross. Trenutak potom, pred sobom je ugledala Glynnis, Nessu
i Lachlana. Izrazi lica bili su im neobično ozbiljni.
Razljućena, Kitty je munula Rossa laktom u rebra i istodobno ga nogom
udarila u potkoljenicu. Kratko je opsovao i opustio stisak. Iskoristila je priliku,
odgurnula ga od sebe i ošinula ga pogledom. — Budalo — ljutio je izgovorila.
— Kako se usuđuješ napasti me?
Ross je prijeteći zakoračio prema njoj. — Valjaš se u grmlju s onom
zvijeri, a smatraš se previše dobrom da bih te i dotaknuo?
— Nemam pojma o čemu pričaš — rekla je i pogledala sestre. No ako je
očekivala da će joj priskočiti u pomoć, prevarila se. Kao po dogovoru prekrižile
su ruke na prsima i prijekorno se zagledale u nju.
— Itekako znaš o čemu govori — rekla je Nessa.

108
Book as passion & BalkanDownload

— Vidjeli smo s kim se sastaješ — tiho je dometnula Glyniss pa duboko


uzdahnula i odmahnula glavom. — Još uvijek mi je teško povjerovati u to.
— Cijelo vrijeme smo o Zmaju mislili kao o opakom čudovištu — rekao
je Lachlan. — A zahvaljujući tebi saznali smo da je čovjek — dometnuo je i
ironično se nasmijao. Smrtnik, kao i svi mi.
Kitty se nagonski povukla korak unatrag. — Što ste naumili? — upitala
je, nastojeći kupiti vrijeme, kako bi se Zmaj stigao vratiti u zamak.
Odjednom, šuma kao da je oživjela, tamne siluete počele su pojavljivati
iza grmlja i drveća. Zapanjena, Kitty je shvatila da su to seljani.
I bili su naoružani do zuba, svime što im je došlo pod ruku. Vilama,
motkama, toljagama i mačevima koje su skrivali u podrumima otkad su im
Englezi zabranili posjedovanje oružja. I baka Hay im se pridružila. U ruci je
držala dugačku viljušku za meso, a pogled joj je sijevao na naboranu licu.
— Što misliš da smo naumili? — upitao je Ailbert i čvrsto ju uhvatio za
nadlakticu. — Došlo je vrijeme da se obračunamo s tipom koji pravi budalu od
nas i predstavlja se kao Zmaj od Weyrcraiga.

109
Book as passion & BalkanDownload

ŠESNAESTO POGLAVLJE

Gwendolyn je stajala na stolu i kroz prozorsku rešetku promatrala kako


se dan pretvara u noć. Više nije čeznutljivo zurila u daljinu, priželjkujući
slobodu. Jer ju je dobila. A čim ju je dobila, otkrila je da ju ne želi. Možda ju
nikad i nije željela.
Sišla je sa stola i počela nemirno koračati prostorijom. Toby je ležao na
krevetu, glave oslonjene na jastuke. Izgledao je poput debelog bahatog sultana
koji čeka da jedna od haremskih djevojaka počne plesati pred njim. Pogotovo
zato jer ju je cijelo vrijeme pratio pogledom.
Kad je prvi put pričala sa Zmajem, u ovoj mrakom obavijenoj sobi,
proglasila ga je kukavicom jer joj se nije htio pokazati. A što je ona, s obzirom
na činjenicu da se skriva ovdje i boji se izaći, iako bi mogla? I čega se, zapravo,
boji? Nije bila sigurna u to. Njega? Ili sebe?
Jest, skrivao se, ali i ona je to činila zadnjih petnaestak godina. Živjela je
skrivena iza zida koji je sama podigla. Iza čvrstog zida sagrađenog od dužnosti,
ponosa i čednosti. Jest, ponosila se što je toliko ozbiljna i odgovorna. A onoliko
koliko su se njezine sestre ponosile ljepotom, ona se ponosila čednošću. Čak i
njezina tiha tuga za davno umrlim momkom služila joj je samo kao oklop kojim
je srce štitila od mogućnosti da se zaljubi u nekoga.
Uzela je Manderlyjevu knjigu Pobjeda racionalnog razmišljanja pa sjela
na krevet i pokušala se udubiti u nju. Čudno, ali sve što je tamo nalazila sada
joj je djelovalo potpuno besmisleno. Očito, logika ju je napustila i ostavila ju u
moru emocija koje su carevale nad razumom.
Duboko uzdahnuvši odložila je knjigu pa zatvorila oči i prisjetila se kako
je Zmaj ostao stajati u mraku kad ga je pozvala k sebi. Izgledao je poput sjene,
a ipak, bio je muškarac u čijem je zagrljaju jecala od užitka.
Ništa od toga nisam ti smjela dopustiti. Ne poznajem te; ni ime ti ne
znam.
Ipak, mogao bih se zakleti da me poznaješ bolje od ikoga.
Otvorila je oči i zagledala se u mrak s druge strane prozora. Možda je u
pravu, pomislila je. Istina, ne poznaje ga i nikada mu nije vidjela lice, ali imala

110
Book as passion & BalkanDownload

je osjećaj da ga poznaje u dušu. Djelovao je grubo, no imao je veliko plemenito


srce. Bio je dobar, velikodušan čovjek. Pažljiv, čak i nježan.
A možda je upravo to bilo ono čega se bojala više od svega. Tog čovjeka
iza maske koju je uporno nosio. Jer zapravo, taj čovjek ju je zarobio. Mogla bi
otići od njega, no srce bi joj svejedno ostalo u njegovom zarobljeništvu.
Mogla bi i ostati, presvući se u spavaćicu, ugasiti svijeće i leći u postelju.
No ovoga puta bila je i više nego sigurna da on neće doći k njoj.
Polako, svrnula je pogled na vrata. Želi li se osloboditi, za to postoji samo
jedan način. Jest, time će staviti na kocku svoj ponos, no tada će barem znati.
Ako se želi osloboditi, ona će morati poći k njemu.
Magla je mekom koprenom obavila klisure, pun mjesec kao da je svojim
ledenim sjajem zamrznuo zamak u vremenu.
Sa svijećom u ruci, Gwendolyn je hrabro izašla iz sobe. Više nije bila
mala djevojčica koja će potajice promatrati momka u kojeg je zaljubljena, nego
žena u potrazi za muškarcem koji joj je zarobio srce.
Bez oklijevanja prošla je kraj razvaljenog dijela zida, jedva i pogledavši
zapjenjeno more duboko pod klisurom.
Stigavši u predvorje, stala je i polako ga okružila pogledom, pitajući se
kojim bi hodnikom krenula u potragu za Zmajem. Gdje bi se sakrio ako bi želio
biti siguran da ga nitko neće lako pronaći?
Ipak, prvo je zavirila u veliku dvoranu. Tamo nije bilo nikoga osim
duhova. Svijećnjak i kristalna boca s ostatkom viskija još uvijek su stajali na
stolu.
Nakon toga, zavirila je u svaku sobu u zamku. Nije bio ni u jednoj. Kao
ni u sobama za poslugu, u stražnjem dijelu zamka. Kad je već bila tu, hodnikom
je produžila do stražnjih vrata, izašla u dvorište i požurila do kapelice. Ušavši
u nju, otkrila je da je prilično razorena. Očito, Englezi nisu puno držali do
svetosti tog mjesta.
Kako god bilo, Zmaj kapelicu nije odabrao za svoje skrovište. Zagledana
u ostatke oltara, Gwendolyn je zdvojno uzdahnula. Možda je već otišao. Čim
se spustio mrak, možda je zajedno s Tupperom tiho izašao iz zamka i spustio se
u uvalu u kojoj ga je čekao jedrenjak.
— O, Bože — prošaputala je i zatvorila oči. — Molim te...

111
Book as passion & BalkanDownload

Trenutak potom otvorila je oči. Ne, nije otišao. Bila je i više nego sigurna
u to. Još uvijek je u zamku.
Brzo je izašla iz kapelice i kroz stražnji ulaz vratila se u zamak.
Odjednom, pogled joj je pao na stube koje su vodile u tamnicu.
Mora da je tamo, pomislila je i oprezno se uputila niz stube.
Bilo je to usko, zavojito stubište i činilo se da mu nema kraja, kao da vodi
u samo središte pakla. Gwendolyn je bila svjesna da se upušta u opasan
poduhvat. Jer Zmaj bi mogao pomisliti da se netko od njegovih neprijatelja
šulja u mraku u potrazi za njim. Tu, u tami, sve se činilo mogućim pa i da se
naglo pojavi pred njom i vatrenim dahom spali je do kosti.
Kratko je zastala i primorala se prestati fantazirati. Najzad, prošle noći
drhturila je od užitka u naručju muškaraca, a ne nekog mitskog stvora. Bilo je
puno razumnije pretpostaviti da će ga pronaći u nekoj podzemnoj prostoriji
punoj škrinja sa zlatom i draguljima.
Spustivši se u podrum produžila je prema stražarnici. I da, bio je tamo.
Ležao je na uskom vojničkom krevetu, ruke prebačene preko očiju. Vatra u
kaminu gotovo se ugasila no i pri toj oskudnoj svjetlosti moglo se vidjeti da
prostorija nije nakrcana škrinjama s blagom.
Nekoliko trenutaka nepomično je zurila u njega. Košulja mu je bila
raskopčana gotovo do pupka, guste crne dlačice provirivale su iz nje. Ovako u
snu, djelovao je ranjivo poput djeteta. Nije se činilo ispravnim da mu u takvom
trenutku priđe i osvijetli mu lice.
U drugu ruku, on je bio taj koji je u njezinu sobu dolazio noću, kako bi
je promatrao dok spava. Bilo je to prilično drsko od njega, zar ne?
Polako je prišla krevetu i sagnula se u namjeri da mu osvijetli lice. No
prije nego što je stigla to učiniti, izbio joj je svijeću iz ruke. Trenutak potom,
povukao ju je na krevet i nadvio se nad nju.
— Što mala Gwendolyn traži ovdje sa svijećom? Nešto si izgubila? —
tiho je upitao.
Grudi su mu bile pritisnute na njezine, na licu je osjećala njegov vreli
dah. — Tražila sam tebe — rekla je.
— I pronašla si me. Prava je sreća što mi s tom svijećom nisi spalila kosu.

112
Book as passion & BalkanDownload

— Očekivala bih da ćeš reći kako se mogu smatrati sretnicom što mi nisi
prerezao vrat.
— Ne moraš mi još zahvaliti na tome. Noć je tek počela. Oči su mu
bljesnule u mraku. Dah mu nije mirisao na viski, no Gwendolyn je imala dojam
da je puno opasniji trijezan nego pijan.
Skočio je iz kreveta i povukao ju na noge. — U životu nisam sreo
naporniju ženu od tebe — promrmljao je i pošao do kamina, žaračem razgrnuo
pepeo te bacio kladu na žeravicu. — Prvo si više od svega željela pobjeći. A sad
kad možeš u bilo kojem trenutku otići odavde, još uvijek si tu.
— Je li to ono što želiš? Da odem?
Naglo se okrenuo prema njoj. — Moje želje su sporedne. Prošle noći si
mi to jasno stavila do znanja.
Krv joj je pojurila u obraze. Znala je da ju želi. A ipak, zanemario je to i
pružio joj užitak. Ona njemu nije i nije bilo načina da to zaniječe.
— Lijepa si kad porumeniš — tiho je rekao. — Šteta što se to češće ne
događa.
— Kako znaš da sam...
— Valjda ti je poznato da zmajevi vide u mraku?
Ako vidi u mraku, onda zacijelo vidi i da se dotjerala za njega, pomislila
je. Iščetkala je kosu tako da joj je poput raskošnog slapa padala niz ramena. I
odjenula je otmjenu plavu haljinu, koja je najviše laskala njezinim oblinama.
— Zapravo, da — rekla je i kiselo se osmjehnula. — Nikada nisam imala
osjećaj da me mrak štiti od tvojeg pogleda.
— A to je ono što ti je potrebno? Neka vrsta zaštite? Od mene?
— I više nego što misliš — priznala je i prišla mu korak bliže.
— Ako si došla poželjeti mi svako dobro u daljnjim naporima prije nego
što se vratiš u svoje krasno malo selo, ne moraš se truditi. Odlazim odavde sutra
ujutro.
Srce joj je na trenutak prestalo kucati. — Bez tisuću funti u zlatu?
— Došao sam do zaključka da bi me preskupo stajalo kad bih ostao.
— Zašto? — upitala je.

113
Book as passion & BalkanDownload

— Zbog onoga što se dogodilo prošle noći. Pobjegla si od mene kao da


sam zvijer.
Očekivala je da će se našaliti pa ju je njegova iskrenost prilično začudila.
— Za to smo oboje krivi — rekla je. — Znali smo u što smo se upustili. Pustimo
priče o tome kako djevica poljupcem može zvijer pretvoriti u čovjeka. Bila je
to puno opasnija igra.
— Ipak, koliko god te želio, ne bih te obeščastio — promuklim glasom
je izgovorio.
— Misliš li da sam zato došla? — upitala je i prišla mu još korak bliže. —
Kako bih ti se ponudila?
— Ako bi ti to palo na um, morao bih te upozoriti da ti vjerojatno ne bih
odolio. Ne bih mogao. I upravo zato što sam svjestan koliko sam slab na tebe,
odlučio sam sutra ujutro otići odavde.
Prišla mu je i primila ga za ruku. — Zapravo, došla sam ti ponuditi nešto
vrijednije i trajnije od tjelesnog užitka. Moje srce. Jer shvatila sam da te volim
— rekla je, svjesna da time stavlja na kocku nešto vrijednije od djevičanstva.
Vlastiti ponos, njezino najveće blago.
Trgnuo se kao da ga je ošamarila — Glupost! Kako bi mogla voljeti
muškarca kojeg uopće ne poznaješ? Ne znaš ni kako izgledam, vidjela si me
samo u mraku.
— Istina — priznala je i prinijela usnicama njegovu ruku. — No u jedno
sam sigurna. Sutra, kad odeš, odnijet ćeš i moje srce sa sobom — rekla je i
poljubila ga u dlan.
Bolno je uzdahnuo. Gotovo je mogla čuti kako puca oklop kojim se štitio
od ljubavi. Nježno ju je privio k sebi, uronio lice u njezinu kosu i trenutak
potom, spojio usnice s njezinima.
Ah kako je bio glup kad je pomislio da zmaj ne bi nikada mogao
pokleknuti pred djevicom. Jer to je bilo ono što se dogodilo... pao je na koljena
pred nju, primio ju za ruke i poljubio ih.
Odjednom, iz daljine su se začuli povici...
— Ubijmo Zmaja! Ubijmo Zmaja!
— Dovraga, što... ?

114
Book as passion & BalkanDownload

Ustao je i pozorno oslušnuo.


Ubijmo Zmaja!
Otkinimo mu glavu!
Ubijmo ga! Neće nas više ugnjetavati!
Zmaj je tiho opsovao i ustao, dlanovima obujmio Gwendolynino lice te
je poljubio. — Oprosti mi, ljubavi, ali čini se da nije vrijeme za romantiku. Po
svemu sudeći, netko nam dolazi u posjet — rekao je i primivši je za ruku, žurno
ju poveo uz stube.

115
Book as passion & BalkanDownload

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Zureći uz stube, Gwendolyn je bila jednako uzbuđena koliko i smetena.


Što je trebalo značiti to što je rekao? Voli li ju? Ili je to rekao tek toliko?
Iako ju je razum upozoravao da bi se moglo raditi o potonjem, srce joj je ipak
bilo sklonije prvom.
Što je, pak, bilo prilično žalosno ako će uskoro oboje umrijeti.
S obzirom na bijesne povike seljana, to se činilo prilično izvjesnim. Čim
su se popeli uz stube, Zmaj se naslonio na zid i privukao ju k sebi. — Još nisu
stigli do zamka — rekao je i poljubio je u sljepoočnicu. — Uspijemo li
neopaženo sići do uvale, lako ću nas čamcem prebaciti do broda.
Nije ju upitao hoće li poći s njim, a pravo rečeno, nije ni trebao. Jer pošla
bi s njim i na kraj svijeta.
S rukom u ruci, potrčali su hodnikom, izašli kroz stražnja vrata, produžili
do kapelice i nastavili trčati prema vratima u zidinama iza kojih se u kamen
uklesanim stubama silazilo u uvalu.
Odjednom, veliko sivo klupko protrčalo je kraj njih. Shvativši da je to
Toby, Gwendolyn je u nevjerici odmahnula glavom. Tko bi to pomislio za
ljenjivca poput njega? Doista je umio biti brz kada treba.
Nekoliko trenutaka potom, ugledali su Tuppera kako se niz stube žurno
spušta sa zidina. Kosa mu je bila raščupana, crna svilena košulja poderana
sprijeda i duž jednog rukava, čelo krvavo. — Ah, tu ste! Upravo sam pošao po
vas. Popeo sam se na zidine i upalio baklju na parapetu — u dahu je izgovorio.
— Zašto? — zbunjeno je upitala Gwendolyn.
— Tako javljamo mornarima da smjesta podignu sidro — rekao je Zmaj.
On nije namjeravao gubiti vrijeme na to, no kad je Tupper to već učinio,
utoliko bolje.
— I više od toga — dometnuo je Tupper. — Četvorica momaka odmah
će sjesti u čamac i zaveslati prema obali. To je najbrži način da nas pokupe.
Moramo smjesta krenuti... seljani su potpuno poludjeli...
— Ali, zašto? — upitala je Gwendolyn. — Što se dogodilo?

116
Book as passion & BalkanDownload

— Sve je to moja krivica — rekao je Tupper i ponosno se uspravio. —


Htjeli su vidjeti s kim se Catriona sastaje pa su je slijedili i vidjeli ju sa mnom.
I eto, tako smo i ona i ja upali u nevolju — objasnio je i bespomoćno raširio
ruke. — Nažalost, i vas dvoje.
— Zaboga — zgranula se Gwendolyn. — Moja mala mačkica je u
nevolji?
— Ne vaša, nego moja — istaknuo je Tupper. — Jer doista bih želio...
— Dovraga, Tupperu, nemaš li pametnija posla nego prepucavati se s
Gwendolyn je li nekakva mačka tvoja ili njezina? — obrecnuo se Zmaj. —
Radije nam reci zbog čega mi ta rulja odjednom želi otkinuti glavu.
Tupper se kiselo osmjehnuo. — Ne žele tebi otkinuti glavu. Nego meni.
Zato jer misle da sam ja Zmaj.
Nakratko, nastupila je mrtva tišina.
— Doista? — neobično tiho upitao je Zmaj. — A na temelju čega su to
zaključili?
— Nemam pojma — rekao je Tupper, zaključivši da će tako biti
najmudrije. — Već satima bježim pred njima. Dosad bi me već zacijelo ulovili,
no bio sam dovoljno mudar da se probijem do zamka kroz šumu i preko stijena.
Mjesec se sakrio iza oblaka. Zmaj je šutke prošao kroz vrata u zidinama
pa stao na vrhu stuba kojima se silazilo u uvalu i zagledao se u šumsku stazu
koja je vodila do zamka.
Gwendolyn i Tupper također.
— Krasnog li prozora — rekao je Zmaj promatrajući glasnu gomilu ljudi
kako se s bakljama u rukama uspinju prema zamku. — Da su bili upola tako
revni kad je prije petnaest godina trebalo poći u obranu glavara, danas bi možda
bio živ.
Tupper ga je kratko povukao za rukav. — Trebali bismo požuriti. Nemam
dojam da bi nas bili spremni poštedjeti ako bi nas uhvatili.
Zmaj ga je kratko pogledao. — Mudro zboriš, prijatelju — rekao je i
pljesnuo ga po ramenu. — Hajdemo — dometnuo je i primio Gwendolyn za
ruku.
Na njegovo čuđenje, nije se ni pomakla.

117
Book as passion & BalkanDownload

— Hajde, Gwendolyn — rekao je. — Tupper je u pravu, moramo


požuriti.
— Ne — odvratila je. — Ostat ću ovdje.
— Zaboga, Gwendolyn, ne možeš ostati — rekao je i prebacio joj ruku
preko ramena. — Neću te ostaviti na milost i nemilost gomili sumanutih ljudi.
Ne bi te poštedjeli. Jednom si se već uvjerila u to.
Polako je odmahnula glavom i položila mu ruku na prsa. — Ne. Ovo je
drugačije. Ne žele moju glavu, nego tvoju. Za mene ionako misle da sam mrtva.
Sigurna sam da će biti prilično zapanjeni kad me ugledaju. Neće se tako brzo
pribrati. Vas dvojica ćete za to vrijeme stići sjesti u čamac i udaljiti se od obale.
— Dovraga, neću otići bez tebe!
— U tom slučaju će nas oboje ubiti — rekla je i odgurnula ga od sebe. —
Kakvog bi to tek smisla imalo? Hajde, idi!
Zmaj je načas pogledao Tuppera, kao da očekuje potporu od njega, no
uzalud. Njegov prijatelj bespomoćno je slegnuo ramenima i pognuo glavu.
Dugi trenutak Zmaj se zagledao u Gwendolyn. — Vratit ću se po tebe —
rekao je i dlanovima joj obujmio lice. — Kunem ti se.
Oči su joj se naglo ispunile suzama. Nježno mu se osmjehnula i vrhovima
prstiju pomilovala ga po licu. — Nadam se da hoćeš — prošaputala je i prije
nego što joj stigne obećati još nešto što neće moći izvršiti, zagrlila ga oko vrata
i spojila usnice s njegovima, u poljubac kao nijedan dotad, sastavljen od tuge
zbog rastanka i neispunjenih snova.
Trenutak potom, seljani su se probili kroz kapiju.
Gwendolyn se brzo odmahnula od Zmaja i gurnula ga prema Tupperu.
— Idite — viknula je i hitro se okrenuvši, uputila se prema zamku i ne znajući
da je Zmaj još nekoliko trenutaka ostao stajati i gledati za njom.
Ušla je u zamak kroz stražnja vrata i hodnikom produžila do predvorja.
Čudno, ali bila je neobično mirna. Jer čak ako seljani spale i nju i zamak,
ispunila je svoju misiju. Spasila je voljenog muškarca.

Čim se pojavila na vrhu širokih kamenih stuba kojima se spuštalo u


dvorište, seljani su utihnuli i zapanjeno se zagledali u nju.

118
Book as passion & BalkanDownload

Istina, bili su zapanjeni što je živa no možda i više od toga zato što je
nikada nisu vidjeli takvu. Bila je u plavoj haljini od tafta boje koja je savršeno
odgovarala boji njezinih očiju. I koja je savršeno isticala njezine raskošne
obline. Gusta plava kosa padala joj je niz ramena, obrazi su joj bili nježno
rumeni, oči joj blistale pod svjetlošću baklji.
Nije sišla među njih. Uspravna, dostojanstveno podignute glave, bez
riječi ih je okružila pogledom.
— Gwennie — viknula je Kitty i pokušala se probiti do nje, no uzalud
jer Niall ju je čvrsto privukao k sebi. — Zmaj mi je rekao da si živa i da ti nije
ni na koji način naudio. Rekla sam im to, ali nisu mi vjerovali. Znala sam da
mi ne bi lagao!
Gwendolyn se smeteno zagledala u nju pitajući se o čemu, pobogu,
blebeće. Trenutak potom, shvatila je o čemu. Očito, Tupper joj se predstavio
kao Zmaj.
Nessa i Glynnis zurile su nju kao da ju nikad dotad nisu vidjele.
Pogledom je potražila Izzy, ali ne, ona nije bila tu. Naravno, radije je ostala kod
kuće. Oduvijek je seljane držala zatucanima.
Ailbert se probio naprijed. — Makni se s vrata, curo — viknuo je. —
Nemamo ništa s tobom i ne želimo ti nauditi.
— Ali možda ja imam nešto s vama — odvratila je. — Najzad, prije malo
više od dva tjedna ostavili ste me ovdje nimalo ne mareći što će biti sa mnom.
— Očito, snašla si se i bez naše pomoći — promrsio je Ross i stao kraj
oca.
Vidjevši kako se požudno zagledao u njezin dekolte, Gwendolyn je
odjednom shvatila zašto ju ne podnosi. Zato jer su sve cure, osim nje, ludovale
su za njim.
— Nisam ni očekivala pomoć od kukavice poput tebe — odbrusila je. —
Jer jedino kukavica osjeća se jak kad se iživljava nad slabijima od sebe.
Prijeteći je zakoračio prema njoj no Lachlan ga je čvrsto primio za
nadlakticu, povukao ga natrag i svrnuo pogled na Gwendolyn. — Zar si na
strani gada koji je danima pravio budale od nas? — upitao je. — Naivna si ako
mu vjeruješ. Zaveo je i Kitty. I tko zna koju od naših cura bi još...
— Nije takav — pobunila se Kitty. — Želi se vjenčati sa mnom!

119
Book as passion & BalkanDownload

Nessa se ironično nasmijala. — Ah, da mi je šiling za svaki put kad sam


to čula.
— Vjerojatno si i dobila šiling svaki put kada si to čula — ravnodušno je
rekla Glynnis.
Svi su se grohotom nasmijali.
Ailbert se zagledao u Gwendolyn pa u nedoumici slegnuo ramenima. —
Uvijek si bila dobra i pametna cura — rekao je. — I vrlo razumna. Ne možeš
zanijekati da se radi o običnoj varalici. Napravio je budale od nas. Danima nas
je iskorištavao i...
— Ne bez razloga — rekla je, iako nije imala pojma o kakvom bi se
razlogu moglo raditi. No željela je vjerovati da postoji.
— Njegovi razlozi nas se ne tiču — rekao je Ailbert. — Makni se, curo.
Želimo njegovu glavu, ne tvoju. Budeš li tvrdoglava...
Prije nego što je stigao dovršiti prijetnju, sišla je niz stube, otela vile iz
ruku jednog seljana i uperila ih u njegova prsa.
Zapanjeno se zagledao u nju i brzo se povukao korak unatrag. — Dovraga
curo, što ti je? Jesi li poludjela?
— Taj gad joj je pomutio um — rekao je Ross. — Prodala je dušu vragu.
Pogledajte ju! Potpuno se promijenila.
Htjeli ne htjeli, seljani su se morali složiti s tim. Dakako, pomislila je
Gwendolyn. Ross nikada nije bio osobito pametan, ali zato jest bio prilično
lukav.
Upro je prst u nju, no potrudio se ostati na odstojanju kako ga ne bi
probola vilama. — Pogledajte ju — ponovio je. — Je li to ona ista bezlična cura
koja je dane provodila čitajući knjige i brinući se za ludog oca?
— Možda jest lud, ali barem nije kukavica — ljutito je viknula
Gwendolyn. — Prije petnaest godina jedino on je uzeo mač i pošao u obranu
glavara. Svi znate da je tada jedva izvukao živu glavu. Što taj postupak govori
o njemu, a što o vama?
Seljani su šutke pognuli glave no Ross nije imao namjeru odustati. —
Reci nam, čime si zaslužila Zmajevu naklonost? Podala si mu se, zar ne? —
upitao je i okrenuo se prema seljanima. — Pogledajte ju. Sise joj se prelijevaju
iz dekoltea! Zar ćete vjerovati bludnici poput nje? Dva tjedna provela je u

120
Book as passion & BalkanDownload

zamku s tim podlacem! Tko zna čemu ju je sve naučio. Kako bi itko mogao
vjerovati drolji? Jer to je ono u što se pretvorila.
— Ako je itko podlac, onda si to ti — ljutito je povikala Gwendolyn. —
Za razliku od tebe, on je...
Nije joj dopustio da završi. — Eto, o tome vam govorim — rekao je i
kratko se nasmijao. — Zmaj ju je opčarao.
— Ali, rekao si da je običan smrtnik — podsjetila ga je Kitty.
Gwendolyn ju je poželjela zagrliti. Preživi li, to će biti prvo što će učiniti.
Ross je slegnuo ramenima. — Možda sam se ipak prevario u vezi s tim.
— Zapravo, nisi — odlučno je izgovorila Gwendolyn. — Čovjek je. I to
dobar i plemenit čovjek.
— Lažeš — promrsio je Ross i odmjerio ju od glave do pete. — Kao i
svaka vještica — dometnuo je i pogledom okružio seljane. — Trebali bismo ju
spaliti.
— Jest — složila se njegova majka. — Spalimo ju!
Gwendolyn je kratko pogledala u nebo, kao da se nada da će tamo
ugledati zmaja kako joj rigajući vatru hita u pomoć. No naravno, bila je to
glupost. Jer muškarac u kojeg se zaljubila nije bio zmaj. Da jest, pouzdano ne
bi stajala ovdje pred ruljom koja ju želi spaliti.
I koja je upravo krenula prema njoj.
Hitro se okrenula, potrčala uz stube, uletjela u predvorje i... našla se u
njegovom naručju.
Vratio se po nju. Kao što je i obećao.
Čvrstu ju je primio oko struka i izašao s njom pred seljane.
Istog trenutka nastupila je mrtva tišina. Svi do jednoga, seljani su zurili
u Zmaja, pogleda preplavljenih strahom i nevjericom.
Jasno da ga se boje, pomislila je Gwendolyn, opazivši pištolj u njegovoj
ruci. Tko bi ga se usudio napasti?
Kad je progovorio, u njegovu glasu nije bilo ni trunke odsječnog
vojničkog prizvuka. Ali jest bilo vatrenog, pravedničkog gnjeva.

121
Book as passion & BalkanDownload

— Radije ohladite svoje usijane glave i vratite se u selo, u protivnom biste


mogli ostati bez njih. I upamtite, dok je MacCullough vaš gospodar i glavar
klana, nitko nikome neće otkinuti glavu niti će vam pasti na um neku ženu
proglasiti vješticom i spaliti ju na lomači.

122
Book as passion & BalkanDownload

Dio II
O, kako sam bezbrižno lutao poljima,
I kušao plodove ljeta,
I tako do trenutka kada me je ljubav,
Poput sunčane zrake ogrijala.

WILLIAM BLAKE

123
Book as passion & BalkanDownload

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Kao opčarana, Gwendolyn je slušala glas za koji je mislila da ga nikada


više neće čuti. Duboki zavodljivi glas, malo promukao od previše popušenih
cigara. Glas muškarca zbog kojeg bi joj srce počelo ubrzano lupati čim bi se
našla u njegovoj blizini.
Ross je izgledao kao da je vidio duha. Doduše, ne samo on. Ni uz najbolju
volju Gwendolyn se nije mogla ne upitati zašto su seljani toliko zgranuti.
Naravno, iznenađeni su što se Zmaj pojavio i hrabro stao pred njih, ali ipak su
djelovali pretjerano iznenađeni.
Odjednom, prisjetila se one noći kad je stajala u dvorištu, svezana za
stablo. Na njezin poziv, Zmaj je izašao iz sjene. Crni plašt bio mu je prebačen
preko širokih ramena... polako joj je prišao, a čim je vidjela njegovo lice,
onesvijestila se. Iz nekog njoj još uvijek nedokučivog razloga, razum joj je odbio
prihvatiti ono što je vidjela.
Polako, odmaknula se od njega i pogledala ga. I istog trenutka shvativši
zašto se onesvijestila. I zašto su seljani toliko zgranuti.
Jer pred njima je stajao Bernard MacCullough.
Munje su mu sijevale iz očiju. Izgledao je poput arhanđela. Visok, snažan
i... srdit. Tamna kosa bila mu je crnom baršunastom vrpcom svezana u rep.
Čeljust mu je bila čvrsta, usnice kao isklesane. Ne, to nisu bile usnice sveca. Ni
pjesnika. Bile su tu usnice poganina, kao stvorene da svaku pa i najčedniju ženu
dovedu u iskušenje.
Lice mu je bilo bez ožiljka. Jedino što je ostavilo trag na njemu, bilo je
sunce, vjetar i život, koji se očito nije pokazao kao staza posuta laticama cvijeća.
Vrhovima prstiju dotakla je bore u kutovima njegovih očiju. Bilo je to jače od
nje, nije mogla ne suosjećati s njim, ne vidjeti njegovu ranjivost.
Trenutak potom, naglo je povukla ruku. Taj muškarac napravio je budalu
od nje. Oduvijek se smatrala pametnom i pronicljivom, a sada...
Povukla se korak dalje od njega i odmjerila ga od glave do pete. Bio je
viši i snažniji nego što je mislila. Košulja mu je još uvijek bila raskopčana gotovo

124
Book as passion & BalkanDownload

do pupka, otkrivajući široka mišićava prsa. I bez pištolja u ruci djelovao je


snažno i opasno.
Povukla se još korak unatrag, no naglo ju je uhvatio za nadlakticu i
privukao ju k sebi. — Nisam mogao otići — tiho je rekao, pogledavši je ravno
u oči. — Ne bez tebe.
Bilo je to gotovo više nego što je mogla podnijeti. Čuti Zmajev glas iz tih
vraških zavodničkih usta muškarca koji je od nje napravio budalu. — Ah,
barem nisam morala čekati još petnaest godina — odbrusila je i pokušala se
odmaknuti od njega, no uzalud, nije joj to dopustio.
— Žao mi je ako ti nije najbolje sjelo što me vidiš živog, no trenutačno
imam pametnija posla nego natezati se s tobom. Ako nisi primijetila, spašavam
ti život.
— Nakon ovoga, možda bi bilo bolje da me nema. Barem bih umrla
sretna, misleći da umirem za nekoga koga je vrijedilo spasiti — promrmljala je
i kratko ga ošinula pogledom. Ovako osramoćenom nije se osjećala od onog
dana kad je sa stabla pala na njega. Gotovo je poželjela da ga je to stajalo života.
Jer tada se ne bi po drugi put zaljubila u njega.
Možda bi mu rekla kako bi bilo bolje da ih je sve ostavio u uvjerenju da
je mrtav, no ugledala je Tuppera kako pomalo teturavo izlazi iz zamka, rukom
trljajući čeljust. Prišavši im, prijekorno se zagledao u Bernarda. — Dovraga,
nisi me trebao raspaliti po zubima kad sam te pokušao spriječiti da iskočiš iz
čamca. Mogao si mi lijepo reći da ćeš to učiniti, pa bih te pustio.
Gwendolyn je pozornije pogledala Bernarda. Jest, uske crne hlače bile su
mu mokre do polovice bedara, a niz njegove crne jahaće čizme, slijevali su se
potočići morske vode.
— Zmaj!
— Kitty!
Prvi uzvik došao je iz Kittynih usta. Drugi iz Tupperovih, čim ju je
ugledao kako juri uz stube. Trenutak potom bacila mu se u naručje. Široko se
osmjehnuo i pomilovao je po kosi.
— Ah, o toj mačkici se radilo — rekao je Bernard, kratko pogledavši
Gwendolyn. — I, što bi sada rekla? Je li tvoja ili njegova?
— Iskreno, ne znam što bih mislila o tome — promrmljala je.

125
Book as passion & BalkanDownload

— Zar je on Zmaj? — smeteno je upitala baka Hay. — Mislila sam da je


on Zmaj — rekla je, uprijevši prst u Bernarda.
— Glupost — rekao je Starac. — To je MacCullough. Ustao je iz groba
kako bi nas kaznio.
Nekoliko seljana brzo se prekrižilo, a neki su se naglo povukli prema
kapiji. Do tog trenutka Gwendolyn uopće nije palo na pamet da bi seljani mogli
zamijeniti Bernarda za njegovog oca. Ipak, to nije bilo osobito čudno. Jer
Bernard mu je bio prilično nalik.
— Prestani lupetati, Starče — rekao mu je Ailber. — Bio si s nama kad
smo iznosili mrtve iz zamka i znaš da je MacCullough bio na umoru kad smo
ga pronašli. I znaš da je ubrzo umro. A trebao bi znati i da nitko nikada nije
ustao iz groba pa tako ni on.
Gwendolyn je kratko pogledala Bernarda. Pogled mu je bio leden.
— MacCullough je mrtav — ponovio je Ailbert i pogledom okružio
seljane. — Bili smo uz njega kad je ispustio dušu. I čuli smo riječi koje je prije
toga izgovorio.
— Pod krilima zmaja, ispaštat ćete svoj grijeh — izgovorio je Bernard.
Svi su se ukipili.

Osvetit će moju krv, vatrenim dahom zapečatit vam grob.


Zalud ćete moliti milost!
Samo krvlju nevinog bića, iskupit ćete svoj grijeh.

Izrekavši kletvu pokojnog oca, Bernard je ravnodušno slegnuo


ramenima. — Moj otac bio je puno više sklon znanosti nego poeziji, no moram
priznati da se i u tom smislu pokazao nadarenim — rekao je i pogledom okružio
seljane. — Pogotovo ako uzmemo u obzir u kojem trenutku je dobio poetsko
nadahnuće. No možda upravo zato. Što mislite?
— To je njegov sin — zaprepašteno je izgovorila baka Hay i zgrabila križ
koji joj je visio na vrpci oko vrata.
— Ali pronašli smo njegovo tijelo — drhtavim glasom rekao je Ailbert.
— Podno zidina. Raznijelo ga je topovsko tane. Siroti momak, bio je potpuno

126
Book as passion & BalkanDownload

unakažen. U velikoj dvorani pronašao sam njegov šal i pokrio ga njime. Tako
smo ga iznijeli iz zamka, prebačenog preko njegovog ponija.
— Očito, radilo se o tijelu jednog od nekolicine regruta mojega oca —
rekao je Bernard. — Čak i oni su ostali braniti mojeg oca, majku i mene, uz
šačicu starijih vojnika. Svi do jednoga su poginuli. Ja sam pokušao pobjeći no
zarobili su me.
I to je bilo to. Cijelu svoju tragediju sveo je samo na nekoliko rečenica.
Gwendolyn se nije usudila ni pomisliti što je sve doživio kad je pao u ruke
neprijatelja svoga oca.
— Dogodilo se čudo — uzviknula je Ailbertova žena i probivši se
naprijed, brzo se popela uz stube, bacila se na koljena pred Bernarda i poljubila
mu ruku. — Bog nam se smilovao!
Tek kad je Bernard izvukao ruku iz njezine i otro je o hlače, ustala je i s
oklijevanjem se povukla. Iako je njezino neskriveno oduševljenje donekle
promijenilo raspoloženje seljana u korist Bernarda, još uvijek je bilo onih koji
su djelovali sumnjičavo. Glynnis i Nessa pouzdano nisu bile među tima. Prva
ga je promatrala prilično proračunato, kao da pokušava ocijeniti bi li joj se
isplatilo zavesti ga. Druga ga je, pak, gledala kao da bi ga najradije pojela. Poput
nekoga tko je dugo jeo samo krumpire i odjednom pred sobom ugledao slastan
komad mesa.
— Govoriš gluposti — rekao je Ross majci i okrenuo se prema seljanima.
— Samo budala bi povjerovala u to što nam je rekao. Nema toga koji se živ
izvukao iz kandži Engleza. Taj tip je varalica. Istina, nalik je MacCulloughu, ali
sigurno nije jedini takav. Ne budite glupi, sve ovo je unaprijed smišljeno —
rekao je i prezirno pogledao Gwendolyn. — Urotio se s ovom droljom kako bi
nas prevario.
Jedva što je to izrekao našao se leđima pritisnut uz zid zamka i s
Bernardovim pištoljem pod bradom.
— Ni nakon petnaest godina nisi naučio paziti na svoju jezičinu. Nisam
li te upozorio da neću imati razumijevanja za takvo ponašanje? Činilo mi se da
si to shvatio, ali očito sam se prevario — promrsio je Bernard unijevši mu se u
lice.
Očiju raskolačenih od straha Ross je, kao i prije petnaest godina, brzo
promucao čitav niz isprika i molbi za oproštaj.

127
Book as passion & BalkanDownload

Gwendolyn se prilično iznenadila kad je shvatila da je Bernard upamtio


taj davni događaj. No možda ga je upamtio upravo zato što se nakon toga sve
promijenilo. Jer je to bio posljednji dan njegova bezbrižnog mladalaštva.
Osjećala se kao da joj je netko zabio nož u srce. Dok je Zmaj bio muškarac
kojeg nije poznavala, dok nisu imali zajedničku prošlost, mogla je dopustiti
mogućnost da pred njima stoji budućnost. No sada više ne. Svi njezini snovi
pretvorili su se u prah i pepeo.
Sišla je niz stube, prišla Bernardu i kratko mu dotaknula rame. Smjesta
je pustio na smrt preplašenog Rossa, odgurnuo ga od sebe i okrenuo se prema
njoj.
— Ne morate se osjećati dužni braniti moju čast, gospodaru — rekla je.
— Nisam vaša i nikada to neću biti.
Kazavši to, u mrtvoj tišini uputila se prema kapiji i izašla iz zamka. Jedino
što je željela bilo je otići što je moguće dalje od njega.

Sjedila je na stijeni u pješčanoj uvali i promatrala more. Šum valova tu je


bio puno tiši. Zrak je bio hladan i vlažan no nije marila za to. Nije čak ni znala
kako se našla u toj uvali. Dugo je hodala, prvo kroz šumu, a zatim duž obale,
jer nije imala pojma kamo bi pošla. U selu se više nije osjećala kao kod kuće, a
nije se mogla vratiti u zamak.
No koliko god se pokušavala udaljiti od zamka, njegova sjena uporno ju
je pratila. Bilo joj je dovoljno osvrnuti se, i
naravno, bio je tamo, visoko na litici. Uskoro će svanuti zora i prve
sunčeve zrake uvući će se u napuštene prašnjave prostorije i sobu u kojoj je
boravila. Jedno je bilo sigurno; s dolaskom novog dana neće joj preostati drugo
nego probuditi se iz lijepog, dva tjedna dugog sna.
Odjednom, iza sebe je začula tihe korake.
— Duguješ mi zahvalu. Očito, još uvijek nisi naučila pristojno se
zahvaliti onome tko ti je priskočio u pomoć.
Bio je to Bernard. Ustala je i okrenula se. Stajao je nekoliko koraka dalje
od nje, raširenih nogu i ruku prekriženih na prsima. — Doista, mogu razumjeti
da si učinio veliku žrtvu razotkrivši se zbog mene — ironično je odvratila.

128
Book as passion & BalkanDownload

— Priznajem, nisam želio da saznaš tko sam. Ne na takav način. No čim


sam se pribrao i shvatio da bi ti seljani mogli nauditi, morao sam se vratiti po
tebe, čak i po cijenu da se razotkrijem.
— Lijepo od tebe što si zbog mene ustao si iz mrtvih. To bi mi vjerojatno
trebalo laskati. Nego, kad si mi namjeravao reći tko si? — ljutio je upitala. —
Možda, nakon što sa mnom provedeš noć u krevetu?
Zdvojno je odmahnuo glavom. — Bilo je trenutaka kad sam ti želio reći.
Doista jest. Kad sam te prvi put poljubio. I one noći u dvorani, kad si mi rekla
da si plakala za mnom.
— Ah, da. Proteklih godina sam puno suza prolila zbog tebe. No to već
ionako znaš, zar ne? Te noći otvorila sam ti srce, a čime si pokazao da to cijeniš?
Mirno si me pustio da blebećem kako sam bila ludo zaljubljena u tebe i kako
sam plakala za tobom — rekla je i duboko uzdahnula. — Rekla sam ti čak i da
sam se često pitala u kakvog bi se muškarca pretvorio da si poživio. I što misliš
kako se sada osjećam? Napravila sam glupaču od sebe.
— Ne, nisi — odvratio je. — Ne mislim tako o tebi niti sam ikada mislio
— rekao je i prišao joj korak bliže. — Nisam se mogao primorati reći ti tko sam
jer... jer sam mislio da ćeš biti razočarana kad vidiš u što sam se pretvorio —
tiho je izgovorio i podigao ruku u namjeri da je pomiluje po licu, no naglo je
ustuknula.
— Ponašaš se kao da me uopće ne poznaješ — rekao je i u nedoumici
odmahnuo glavom. — Ispada kao da sam ti sada veći stranac nego dok nisi
znala tko sam. Kao da me se bojiš.
— Ne bojim te se — rekla je, iako to nije bila istina. — Ne želim da me
dodiruješ.
— Zašto ne?
— Jer si me naveo da se zaljubim u muškarca koji nikada nije postojao.
A ti nisi taj muškarac — uzviknula je i briznula u plač. — Ti nisi Zmaj. Govoriš
poput njega i koža ti miriše poput njegove, ali ti nisi on. I ne mogu podnijeti
pomisao da je taj muškarac nestao i da ga nikada više neću vidjeti — u dahu je
izgovorila i naglo se okrenuvši potrčala prema puteljku između stijena,
ostavivši ga da nijemo zuri za njom.

129
Book as passion & BalkanDownload

Noge oslonjene na stijenu na kojoj je Gwendolyn sjedila, Bernard je


promatrao kako se boja neba polako pretvara iz tamnoljubičaste u ružičastu.
Oklijevao je otići jer na tom mjestu možda su posljednji put bili zajedno. Nikad
u životu nije se ni pred kime ponizio, nikada nikoga ni za što molio, čak ni za
vlastiti život. Ipak, malo je nedostajalo da ne potrči za Gwendolyn i na
koljenima ju ne zamoli za oprost.
Zmaj bi pošao za njom. Ako bi trebalo, pretražio bi svaku kuću u selu,
no pronašao bi ju. I ako bi odbila dobrovoljno poći s njim, prebacio bi ju preko
ramena, odnio je u zamak i vodio ljubav s njom. A tada joj pouzdano više ne bi
bilo važno je li on Bernard MacCullough ili tajanstveni Zmaj, jer više ne bi
znala ni vlastito ime a kamoli njegovo.
Znao je što se dogodilo. Iako nije vjerovala u zmajeve, on je postao njezin
zmaj. I vjerovala mu je. A kad je izgubila povjerenje u njega, u njezinim očima
pretvorio se u šarlatana koji se poigrao njezinim osjećajima, navevši je da se
zaljubi u iluziju muškarca koji nikada nije postojao.
Površina mora zablistala je pod prvim sunčevim zrakama. Prije, Bernard
bi se odmah povukao u mrak. No više ne. Dani skrivanja u mraku su prošli.
Proveo je petnaest godina daleko od doma. Nije mario ni za svoj klan ni za
očevinu koja mu je pripadala.
No to će se promijeniti.
Seljanima treba glavar i neće ih razočarati. Gwendolyn možda nikada
neće biti njegova; bude li tako, pomirit će se s tim. Ali proklet bio ako ode
odavde prije nego što sazna ono zbog čega je ovamo i došao.
Istinu.

130
Book as passion & BalkanDownload

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Nada se vratila u Ballybliss.


Seoske ulice su oživjele, ljudi su poletno obavljali svakodnevne poslove
i međusobno se natjecali u iskazivanju naklonosti Zmaju. Sad kad više nije ništa
tražio od njih, slali su mu kola natovarena darovima. Bilo je tu svih mogućih
namirnica, a čak su ih i omatali starim vrpcama s božićnih poklona.
Svjetlo koje je u večernjim satima dopiralo sa prozora zamka više se nije
pripisivalo duhovima. Jer svi su znali da je Zmaj uposlio gomilu radnika koji su
od jutra do mraka radili na obnovi ruševne građevine. Cilj mu je bio što je prije
moguće vratiti joj nekadašnji sjaj. Vijesti o prevratu brzo su se proširile, što je
dovelo do povratka mnogih seljana u klan. Ulice su odzvanjale od veselih
usklika očeva koji su dočekivali sinove i majki koje su napokon dobile priliku
zagrliti unučad koju nikad dotad nisu vidjele.
Nakon petnaest godina Ballybliss je napokon izašao iz sjene prošlosti. I
to samo zahvaljujući njihovom glavaru, hrabrom i plemenitom Bernardu
MacCulloughu.
Jednog prijepodneva, kad se vraćala s tržnice, Gwendolyn je kriomice
bacila pogled na zamak. Najradije bi zaboravila sve što joj se tamo dogodilo ali
nije mogla. Iako je prošlo više od dva mjeseca otkad je zadnji put vidjela Zmaja,
posvuda je osjećala njegovu tihu prisutnost. Ni drugi ga nisu vidjeli, no za
razliku od njih, znala je zašto. Čekao je. Promatrao. Kupovao vrijeme.
Bio je strpljiv. Dakako, odbacio je zahtjev za tisuću funti u zlatu. Seljane
je to uvelike razveselilo. Na sva usta su ga hvalili, govoreći o njemu kao o
mudrom mladom gospodaru. Ponašali su se kao da se ništa nije dogodilo, kao
da nimalo ne mare što se našalio na njihov račun. Naivni kakvi su bili, mislili
su da je zaboravio njihov grijeh. No Gwendolyn je znala da nije. Previše dobro
ga je poznavala da ne bi znala da je takvo njegovo ponašanje samo zatišje pred
oluju.
Prolazeći kraj seoske gostionice, ugledala je Rossa kako stoji na ulazu.
Nažalost, bilo je prekasno da prijeđe na drugu stranu ulice jer već je požurio

131
Book as passion & BalkanDownload

prema njoj i naklonio joj se. — Dobar dan, Gwendolyn — rekao je. — Lijepo
izgledaš.
U zadnje vrijeme koristio je svaku priliku da joj se obrati. Više mu nije
bilo ni na kraj pameti rugati joj se. Upravo suprotno. Promatrao ju je s
neskrivenim divljenjem. Bilo je to uistinu čudno jer od povratka u selo
odijevala se kao i prije, u obične vunene haljine. Također, kosu je ponovno
nosila upletenu u čvrstu punđu na zatiljku. I to samo zato da se ne bi morala
prisjećati kako je Zmaj volio uroniti lice u nju.
— Hvala ti, vrlo si ljubazan — rekla je i otrovno, slatko mu se
osmjehnuvši, produžila kraj njega.
Odmah potom naletjela je na Marsali koja je s bebom u naručju izašla iz
ljekarne.
— Vidi kako je porasla — pohvalila joj se Marsali, pokazavši joj kćer. —
Bit će prava krasotica kad poraste, zar ne?
— Na majku — s osmijehom ja odvratila Gwendolyn i rupčićem obrisala
bebino uprljano lice.
Pridružila im se i Rossova majka. — O, Gwendolyn! — uskliknula je i
ponizno joj se naklonila. — Veselim se što te vidim. Kako je tvoj dragi otac? —
upitala je i usiljeno joj se osmjehnula.
— Hvala na pitanju, dobro — odvratila je Gwendolyn i oprostivši se od
njih produžila niz ulicu.
— Šteta što je zauzeta — rekla je Rossova majka, dovoljno glasno da i
Gwendolyn to čuje. — Živjela sam u nadi da ču ju jednog dana dobiti za snahu.
Gwendolyn nije bila sigurna bi li se zgrozila ili nasmijala. Seljani su i
dalje živjeli u uvjerenju da su ona i Zmaj u ljubavnoj vezi. Kad je odlučno odbila
reći im išta o njihovom odnosu tijekom dva tjedna njezina boravka u zamku,
to je samo pojačalo njihovu znatiželju. Rossova majka i Marsali, dvije najveće
tračerice, stalno su ju držale na oku. Bile su sigurne da se potajice sastaje sa
Zmajem. I zato su joj se ulagivale, kao i svi ostali. Nadali su se da će se time
iskupiti za ono što su joj učinili. No više od svega, nisu se željeli zamjeriti
Zmaju. No ma koliko joj bilo smiješno što misle da je on zaljubljen u nju, to ju
je i boljelo. Jer nije bio. Bila bi doista glupa kad bi se nadala da mu je stalo do
nje.
Istinski joj je laknulo kad je ušla u kuću i zatvorila vrata za sobom.

132
Book as passion & BalkanDownload

— Gwennie?
— Jest, oče, ja sam — viknula je pa odložila košaru na stolić u predvorju
i pošla u vrt gdje je zatekla oca kako sjedi u stolici za ljuljanje podno jabukova
stabla.
Uzela je deku s naslona susjednog stolca i pokrila mu noge. Zadnjih
nekoliko tjedana prilično je oslabio. Bio je kost i koža. Ruke su mu bile tanke
poput grančica, oči upale. Više nije sposoban hodati bez tuđe pomoći. Izzy bi
ga najčešće jednostavno podigla i odnijela ga u vrt. Volio je sjediti tu i preko
kamene ograde gledati prema groblju na brežuljku, gdje je bila pokopana
njegova voljena žena. Činilo se da ga to tješi i umiruje.
— Gwennie, opet sam sanjao onaj grozan san — rekao je i grčevito ju
uhvatio za ruku.
— O napadu Engleza? Ne brini, to se više neće dogoditi.
— Ne, ne taj. Nego o Zmaju — drhtavim glasom je izgovorio.
— Ne boj se, oče, neće nam nauditi.
— Ali...
— Vjeruj mi, sve će biti u redu. Možeš mirno spavati. Ja ću te čuvati.
— Uvijek si bila zlatno dijete.
Pomilovala ga je po kosi i nježno ga poljubila u obraz. Zatvorio je oči i
ubrzo zadrijemao.
Gledajući ga, Gwendolyn je tužno uzdahnula. Nikada neće saznati kakva
je zapravo. Poročna djevojka, puna grešnih misli i sramotnih žudnji. Dobra
djevojka bila bi sretna što je uspjela odoljeti izazovu i ostati djevica. No katkad,
kad bi se usred noći probudila obraza mokrih od suza, požalila bi što se nije
podala Zmaju. Jer, dušom i tijelom žudjela je za njim.
Laknulo joj je kad je Izzy ušla u vrt s košarom mokrog rublja u rukama.
Brzo joj je prišla i rekla joj da će ona izvjesiti rublje. Dane je povodila trudeći
se iscrpiti poslom. Jedino tako mogla je biti sigurna da će moći mirno spavati
do jutra.
Spustila je pogled na vrtni stolić, zagledala se u tanjur kolača pa uzela
jedan, zagrizla ga i zakolutala očima jer kroz otvorena stražnja vrata dopro je
smijeh njezinih sestara. Glyniss i Nessa vratile su se kući. Zacijelo će ju opet

133
Book as passion & BalkanDownload

gnjaviti da im kaže što se dogodilo između nje i Zmaja. Naravno da im neće


ništa reći. A to je značilo da će se ostatak dana duriti na nju.
Uzela je još dva kolača, gurnula ih u džep pa podigla košaru, odnijela je
do užeta svezanog između dva stabla i prihvatila se rasprostiranja rublja.
Kao što je i očekivala, Glynnis i Nessa ubrzo su joj se pridružile u vrtu.
— Trebala si poći s nama u uvalu, Gwennie — zacvrkutala je Nessa. —
MacCulloughu su brodom iz Edinburgha opet dopremili pokućstvo i gomilu
ukrasnih stvari. Mramorne police za kamin s pozlaćenim gravurama, vitraj
stakla za prozore. Naslonjače i počivaljke presvučene svilom. San snova! Naš
glavar doista ima profinjeni ukus.
— Ne bi ga se moglo nazvati skromnim — promrmljala je Gwendolyn
pa izvadila kolač iz džepa i zagrizla ga.
Nessa i Glynnis kratko su izmijenile poglede. Gwendolyn je uvijek puno
jela no otkad se vratila kući, apetit joj se još i pojačao. Ali budući da joj
mjesečnice nisu izostale, morale su odbaciti sumnju da je trudna.
— Nema potrebe biti skroman — rekla je Glynnis, slegnuvši ramenima.
— Imućan je, ima nekoliko brodova. Priča se da ga je kralj proglasio vitezom
nakon što je u Louisbourgu spasio iz kandži Francuza neku važnu osobu. Ne
znam točno koga, ali mislim da se radilo o nekom admiralu.
— Blago Englezima što su ga odlučili poslati u mornaricu umjesto da ga
ubiju — suho je odvratila Gwendolyn. — Ipak, nalazim prilično čudnim što
nikada nismo čuli ništa o njegovim legendarnim poduhvatima.
— Zato što ga svi znaju kao Bernarda Graysona — rekla je Nessa. —
Promijenio je ime. Po svemu sudeći, većina Engleza i ne zna da je Škot.
Gwendolyn je odmahnula glavom pa prebacila jednu od svojih haljina
preko užeta. — Ne mogu shvatiti kako je mogao boriti se na strani neprijatelja
svoga oca — rekla je pa prebacila preko užeta i plahtu. Doista, puno je toga
nejasnog u vezi Bernarda MacCullougha, pomislila je.
Nessa je kratko pogledala Glynnis pa svrnula pogled na Gwendolyn. —
Maisiena majka je od neke njegove služavke čula da je prilično poročan. Rekla
joj je da je vrlo ugledan i da ga svi pozivaju na balove i zabave, ali i da je po
odlasku iz mornarice, mnoge noći proveo u kockarnicama i bordelima.

134
Book as passion & BalkanDownload

Gwendolyn je brzo oborila pogled. Nije se mogla ne upitati što bi mu


ona, tako neiskusna, uopće mogla ponuditi. Mora da je ispala prilično smiješna
u njegovim očima.
— Čini se da ga takav život više ne zanima — rekla je Glynnis. — Imam
dojam da se odlučio skrasiti. Zašto bi se inače vratio? Usto, prihvatio se obnove
zamka. Za očekivati je da će se ubrzo upustiti u potragu za suprugom —
dometnula je, trudeći se ne djelovati osobito zainteresirano.
— Morat će požuriti ako te misli uhvatiti prije nego što se opet udaš —
rekla je Gwendolyn i prebacila ručnik preko užeta. — U drugu ruku, možda ti
bolje odgovara netko tko ima više srebrnih vlasi u kosi nego srebrnjaka u
džepu? Ne bi se htjela udati za nekoga tko bi te mogao nadživjeti, zar ne? —
ironično je upitala pa izvadila zadnji kolač iz džepa i zagrizla ga. I zamalo se
ugušila jer ispod obješenog rublja ugledala je noge muškaraca u crnim jahaćim
čizmama. Zapanjena, brzo je provirila između ručnika i plahte. Srećom, bio je
to Tupper. Privukla se ispod užeta i toplo mu se osmjehnula.
Uljudno ih je pozdravio i naklonio im se pa svrnuo pogled na
Gwendolyn. — Ako bih mogao biti toliko slobodan — započeo je pa kratko
pročistio grlo. — Želio bih nakratko porazgovarati s vama, gospođice Wilder.
— Naravno, gospodine Tuppingham — odvratila je, pitajući se što želi
od nje. Jer nije joj promaklo da ju zadnje vrijeme izbjegava. Pretpostavila je da
se još uvijek osjeća krivim zbog sudjelovanja u njezinoj otmici.
Glynnis i Nessi nije preostalo drugo nego udaljiti se, što su i učinile, iako
nevoljko. Još uvijek nisu mogle shvatiti kako je Kitty uspjelo zavesti takvog
džentlmena.
Gužvajući obod šešira u rukama, Tupper se nelagodno premjestio s noge
na nogu. — Ne bih vas želio zamarati, ali ne znam kome bih se drugome
obratio, budući da vaš otac nije...
Zašutio je i bespomoćno slegnuo ramenima, ne znajući kako bi se izrazio.
— Pri zdravoj pameti?
Zahvalno je kimnuo. — Da. Obzirom na to, ne preostaje mi drugo nego
obratiti se vama. Svaka čast vašim starijim sestrama, ali za razliku od vas bojim
se da one nisu...
Ponovno je zašutio i nelagodno se premjestio s noge na nogu.

135
Book as passion & BalkanDownload

— Pri zdravoj pameti?


— Da! Radi se o tome da sam vas želio zamoliti...
— Što? — zbunjeno je upitala.
— Htio sam vas upitati za dopuštenje da Catrinu odvedem...
— U London?
Pogledao ju je kao da se pita kako joj je takvo što moglo pasti na um. —
Naravno da ne — uvrijeđeno je odvratio. — Nikada ju ne bih uzeo za
priležnicu. Želio bih ju odvesti pred oltar. Vjenčati se s njom — u dahu je
odvratio pa zbunjen vlastitom hrabrošću naglo oborio pogled. — Naravno,
razumjet ću ako držite da nisam dostojan postati njezinim suprugom.
Osmjehnula se. — Zar bih mojoj dragoj sestrici mogla poželjeti boljeg
supruga od prijatelja jednog otmičara?
Izgledao je toliko pogođen njezinim riječima da je smjesta požalila što se
našalila na njegov račun. Polako je uzela šešir iz njegovih ruku, poravnala obod
i vratila mu ga. — Neovisno o tome što mislim o vašem prijatelju, sigurna sam
da ćete jako usrećiti Kitty — rekla je, pogledavši ga ravno u oči.
Izgledao je kao da će se rasplakati od sreće. — Vjenčali bismo se u
Škotskoj, tako da ne moramo čekati dozvole. Već krajem drugog tjedna,
ukoliko nemate ništa protiv.
— To je uistinu prilično brzo — rekla je i kratko se namrštila. — Ne
bismo imali vremena za pripreme. — Kitty nema vjenčanicu... doduše,
vjerujem da bi joj Glynnis mogla posuditi jednu od svojih. Izzy bi u tom slučaju
morala požuriti s pripremom kolača. U drugu ruku, ne možemo si priuštiti
raskošnu svadbu pa se ne bi puno naradila. Ne kažem da ćemo gledati na svaki
novčić, ali...
Tupper se kratko nakašljao pa iz unutrašnjeg džepa geroka izvadio pismo
i pružio joj ga.
Bilo je to Zmajevo pismo. Sumnjičavo se zagledala u njega. — Trebam li
možda seljanima prenijeti poruku da bi gospodar želio komad srnetine ili nešto
slično? — upitala je.
Tupper je odmahnuo glavom. — Ne. Želi vam nešto ponuditi.

136
Book as passion & BalkanDownload

Primila je pismo s dva prsta kao da je papir natopljen otrovom, jednako


oprezno ga otvorila i brzo pročitala.
— Dakle, želi vama i mojoj sestri prirediti svadbeno slavlje — polako je
izgovorila, s izrazom lica kao da je progutala kiseli krastavac. — I kaže da će s
velikom radošću ugostiti sve seljane.
Tupper je žustro kimnuo.
Naglo je preklopila papir. — Lijepo od njega, ali ne trebamo njegovu
milostinju.
— Drži da vam to duguje. Zamolio me da vam poručim da bi volio kad
biste na to gledali kao na pokušaj njegova iskupljenja.
Najradije bi odjurila u zamak, rekla Zmaju što misli o pokušaju njegova
iskupljenja i pred njegovim očima poderala to pismo u stotinu komadića. No
odbije li njegovu velikodušnu ponudu, Kitty će biti i više nego razočarana. Bilo
bi to vjenčanje njezinih snova. Gwendolyn je mogla zamisliti stolove krcate
hranom. Piće bi se točilo u potocima, slavlje bi potrajalo do zore. Bio bi to do
događaj za pamćenje.
Nažalost, ni ona ga ne bi mogla zaboraviti, ma koliko se trudila. Duboko
je uzdahnula. Očito, nema joj druge nego žrtvovati se za sestru.
— U redu — rekla je. — Neka bude tako. No to ne znači da ću mu ikada
oprostiti. Trebao bi to znati.

137
Book as passion & BalkanDownload

DVADESETO POGLAVLJE

Unatoč zabrani muškarci su odjenuli kiltove, žene ogrnule kockaste


marame. Tako dotjerani ponosno su krenuli prema zamku, uz pjesmu i
pošalice. Duhovi prošlosti napokon su se povukli na miran počinak.
Stojeći u mraku, kraj prozora svoje sobe, Zmaj ih je promatrao kako kroz
obnovljenu kapiju ulaze u bakljama rasvijetljeno dvorište. Zapravo, među
gomilom nasmijanih lica tražio je samo jedno.
Njezino.
Iako su engleski i škotski radnici u dva mjeseca napravili odličan posao i
zamku vratili prijašnji sjaj, Bernard se u njemu osjećao gore nego prije.
Nedostajala mu je tišina. Nedostajao mu je mrak.
Više od svega, nedostajala mu je Gwendolyn.
Naslonio se na okvir prozora i načas zatvorio oči. Hrabra, prkosna
Gwendolyn. A ipak, tako nježna. Topla. Podatna. Od njezina odlaska osjećao
je prazninu u duši, toliku veliku da ju ničim nije mogao popuniti. Nikad u
životu nije se osjećao toliko usamljenim. Previše neizgovorenih riječi ostalo je
visjeti u zraku između njih. Previše pitanja na koja nije dobio priliku
odgovoriti.
Više od dva mjeseca trudio se držati podalje od nje. Uvjeravao se da se
ništa nije promijenilo od one olujne noći kad ju je pronašao u dvorištu, svezanu
za stablo. Mada se sada odijevao i ponašao kao džentlmen, u duši je i dalje bio
zvijer; stvor bez savjesti i suosjećanja.
Nije mogao zaboraviti strah koji je vidio u njezinim očima, one noći kad
ju je pronašao u uvali. Činilo se da se više uplašila njega kao Bernarda nego što
ga se ikada bojala kao Zmaja. No da, mogao je to razumjeti.
Otvorio je oči i zagledao se u seljane. Došli su ovamo i ne znajući da su
upali u klopku. Prije no što odu odavde, otkrit će mu tko je od njih izdao
njegova oca. Štoviše, rado će to učiniti. Možda bi bilo bolje kad Gwendolyn ne
bi tome svjedočila. Jer znao je da bi bilo suvišno očekivati da će ga podržati u
tome.

138
Book as passion & BalkanDownload

Uspravio se i poravnao orukvice i nabrani ovratnik košulje. Bilo je


vrijeme da se spusti u dvorište. Seljani su nestrpljivo iščekivali da se gospodar
pojavi i poželi im dobrodošlicu. Neće ih razočarati.
Iako je njezin stari otac već odavno zaspao, Gwendolyn je oklijevala izaći
iz njegove sobe. Najradije bi se popela u svoju sobu i ostatak večeri provela u
čitanju knjige. No ne može se ne pojaviti na proslavi svadbe svoje sestre.
Duboko je uzdahnula. Od ove noći nadalje, imat će cijeli krevet samo za sebe.
No znala je da će joj Kitty nedostajati. Zapravo, već joj je nedostajala.
Iz daljine su se čuli prigušeni zvuci glazbe i veselja. A to je bio tek
početak. Mogla je zamisliti što će tek biti kad se svi obloću. Dakako, slavlje će
se pretvoriti u razuzdano bančenje do zore. Ni trenutka nije dvojila u to.
Zahvaljujući velikodušnosti glavara, hrane i pića bit će u izobilju. Posve je
razumljivo da će se seljani željeti opustiti. Godinama su živjeli u oskudici. I ne
manje važno, pritisnuti tjeskobom.
Opazivši da se otac trgnuo u snu, nježno ga je pomilovala po licu. I danju
je bio plašljiv. Bojao se svake sjene. Bio je uvjeren da će ih Zmaj sve poubijati.
Kakve li štete što je neubrojiv, pomislila je. Čak i ne zna da mu se najmlađa
kćer udaje za budućeg vikonta.
Vrata su se naglo otvorila i Izzy je uletjela u sobu. — Što radiš tu? —
začuđeno je upitala ugledavši Gwendolyn kako sjedi kraj očeva kreveta. —
Glynnis i Nessa su prije gotovo sat vremena otišle na proslavu.
Gwendolyn je ustala i povukla pokrivač preko očeva ramena. — Prilično
nemirno spava. Možda bi bilo bolje da ja ostanem uz njega, a ti pođeš tamo.
Zaslužila si se malo zabaviti.
— Kako da ne! Najveća zabava mi je kad imam malo mira od svih vas.
Najsretnija sam kad padne večer i kad mogu ovdje sjesti i plesti u tišini. Hajde,
idi. Kitty ti neće oprostiti ako se ne pojaviš na njezinoj svadbi.
— Ako bi joj ti rekla da sam ostala kod kuće zbog tate, ne bi mi zamjerila.
Izzy je stavila ruke na bokove i ljutito ju ošinula pogledom. — Možda i
ne bi, ali izbij si iz glave da ću joj lagati.
— Ne mogu se natjerati otići tamo — oborena pogleda priznala je
Gwendolyn. — Nisam spremna susresti se s njim.
Izzy je odmahnula glavom. — Ne poznajem te takvu. Uvijek si bila
hrabra. Ne znam što se između vas dvoje dogodilo, ali ne mogu zamisliti da bi

139
Book as passion & BalkanDownload

si cura poput tebe dopustila da zbog bilo kojeg muškarca pa bio on i zvijer,
odustane od odlaska na sestrinu svadbu.
Gwendolyn je polako podigla pogled i zagledala se u nju. U pravu je,
pomislila je. Ne bi smjela zbog vlastite slabosti razočarati Kitty. Kratko je
pogledala oca. Mirno je spavao.
— U redu, idem — rekla je pa uzela maramu s naslona stolca i ogrnula
se njome.
Izzy je prijekorno odmahnula glavom. — Ne možeš se tako odjevena
pojaviti na svadbi — rekla je, zagledavši se u njezinu smeđu vunenu haljinu.
— Nisi sluškinja nego mladenkina sestra — dometnula je i izašla iz sobe.
Nakon nekoliko minuta vratila se s plavom haljinom prebačenom preko
ruke.
Bila je to haljina koju je Gwendolyn imala na sebi kad je otišla iz zamka.
Čim se u cik zore vratila kući, strgnula ju je sebe i pritom pocijepala rukav. Nije
marila za to jer ionako ju nikad više nije namjeravala odjenuti. Bacila ju je u
kut sobe i više ju nije ni pogledala. Očito, Izzy ju je uzela i potrudila se popraviti
štetu.
Ali ne, ispostavilo se da je u krivu.
— To je jedna od haljina tvoje majke — rekla je Izzy. — Imala ih je puno,
sve jednu ljepšu od druge. No kad se udala za tvojeg oca, prilagodila se
skromnijem načinu života i odustala od otmjenog odijevanja. To joj više nije
bilo važno. Bila je od onih žena koje su ljepotom zračile iznutra. I da je vreću
navukla na sebe, bila bi lijepa.
Gwendolyn je uzela haljinu i pogledala je. Stara jezičava sluškinja upravo
joj je poklonila nešto neopisivo vrijedno. Ganuta do suza, Gwendolyn ju je
čvrsto zagrlila i poljubila ju u obraz.
Smetena, Izzy je naglo porumenjela i odmaknula se od nje. — Nije
vrijeme za takve srcedrapateljske izljeve — promrmljala je i gurnula ju prema
vratima. — Niti ja imam živaca za to. Hajde, požuri se presvući. Kitty i Tupper
vjerojatno su se već vjenčali. No bio bi red da čestitaš sestri prije nego što joj
taj ludi Englez podigne suknju i spusti gaćice. Jer kladim se da će se to dogoditi
čim sjednu u kočiju i krenu na bračno putovanje.

140
Book as passion & BalkanDownload

Vođena veselim zvucima glazbe, Gwendolyn se žurno uspinjala prema


zamku. Dotad i nije bila svjesna koliko je žudjela odbaciti suzdržanost i plesati
pod srebrnkastom mjesečinom. Doista, pomislila je, noć ima moć navesti ljude
da opuste kočnice i prepuste se nagonima.
Haljina joj je odlično pristajala. Nakon što se presvukla, odlučila je
rasplesti kosu i labavo ju pričvrstiti na zatiljku samo sa dva češljića od
kornjačevine.
Ispred kapije zamka stajala je kočija okićena cvijećem i vrpcama. Nakon
vjenčanja, mladenci će njome otići u Edinburgh, gdje će provesti medeni
mjesec. Kitty će zacijelo biti oduševljena. Cijeli život provela je u dolini
okruženoj klisurama. Čeka ju otkriće cijelog jednog svijeta o kakvom ni sanjati
nije mogla.
Sve prostorije u prizemlju zamka bile su rasvijetljene, no budući da je
bilo toplo, zabava se održavala u dvorištu. Prošavši kroz kapiju, Gwendolyn se
zadivljeno osvrnula oko sebe. Bilo je predivno uređeno. Kip Afrodite također
je bio očišćen i uglačan, a i vraćena joj je glava na ramena. Sa smiješkom na
usnama, izgledala je kao da predsjeda terevenki. Sluge su se probijale kroz
gužvu, s pladnjevima u rukama. Bili su odjeveni u livreje, a na glavama su nosili
napudrane vlasulje. Mora da su se seljani teškom mukom suzdržali da ne
prasnu u smijeh kada su to vidjeli, pomislila je Gwendolyn.
Starac je poletno puhao u gajde poput momka u punoj snazi, uz pratnju
violine, lire, frule i bubnjeva. Liru je, dakako, svirao Lachlan. I pastor je došao
na svadbu. U crnom odijelu izgledao je poput vrane među seljanima odjevenim
u zabranjeno ruho. No sudeći po njegovom osmijehu, odlučio je zanemariti taj
prkosni ispad.
Kitty i Tupper plesali su u kolu sa seljanima. U bijeloj haljini i s
vjenčićem od ruža i poljskog cvijeća na glavi, Kitty je izgledala poput prekrasne
šumske vile.
Čim ju je ugledala, Kitty je potrčala prema njoj, zajedno s Tupperom
kojem i nije preostalo drugo nego da ju slijedi jer ni na trenutak nije ispustila
njegovu ruku iz svoje.
— Već sam pomislila da nećeš doći — uskliknula je pa nakratko pustila
Tuppera, čvrsto zagrlila sestru i brzo ga opet primila za ruku.

141
Book as passion & BalkanDownload

— Ni za što ne svijetu ne bih propustila doći na tvoju svadbu — rekla je


Gwendolyn. — Još uvijek mi je teško povjeravati da si sada udana žena.
— Ah da, i meni je teško povjerovati u to — s osmijehom je odvratila
Kitty. — Gospođa Tuppingham. Lijepo zvuči, zar ne?
— Očito, ne žališ što nisi postala zmajevom suprugom — našalila se
Gwendolyn.
Kitty se kratko namrštila. — Još uvijek mu nisam potpuno oprostila što
se našalio sa mnom. Nije to smio učiniti.
— Iskupit ću se — rekao je Tupper i poljubio joj ruku.
— I hoćeš — mazno je odvratila pogledavši ga ispod trepavica.
Malo zatim, vratili su se u kolo. Gledajući ih, Gwendolyn se nije mogla
ne upitati kako si je uopće mogla dopustiti zaljubiti se u muškarca poput
Bernarda? I to upravo ona, koju su svi smatrali najrazumnijom Wilderovom
kćeri. Da je imala imalo pameti u glavi, zaljubila bi se u nekog dragog i dobrog
muškarca poput Tuppera.
Pogledom je okružila gomilu u potrazi za Bernardom. Nije bio među
seljanima. Opazivši momka i djevojku kako se ljube u jednom mračnom kutu,
zagledala se u njih pa shvatila da ne bi trebala zuriti i brzo se okrenuvši uputila
se prema najbližem stolu. Kako stvari stoje, pomislila je, u dogledno vrijeme
može se očekivati još nekoliko svadbi. U svakom slučaju prije nego što djeca
začeta ove večeri dođu na svijet. Iskreno je sumnjala da će većina mladenaca
biti presretna što stupa u brak, no što je, tu je.
Uzela je kremasti kolač i ugurala ga u usta. Pa još jedan. Potom još jedan.
Iskreno se nadala da će se udebljati toliko da više neće moći proći kroz vrata
da bi izašla na ulicu. To će je sačuvati od mnogih nevolja.
Posegnula je za slasnom štrudlom no prije nego ju je stigla zgristi,
pridružile su joj se Glynnis i Nessa.
— Zaboga, Gwennie, želiš li se udebljati poput svinje? — prijekorno ju
je upitala Nessa.
— Pomislila bih da ju je MacCullough izgladnjivao dok je bila kod njega
— rekla je Glynnis.
Gwendolyn se naglo namrštila. Što je previše, previše je, pomislila je.
Uistinu je bila sita njihovog podbadanja. — Upravo suprotno — nehajno je

142
Book as passion & BalkanDownload

odvratila. — Hranio me biranim poslasticama dok sam se izležavala na


svilenim jastucima. Stavljao mi je u usta zalogaj po zalogaj i svaki začinio
poljupcem.
Nessa i Glynnis znatiželjno su se zagledale u nju. Kao i seljani koji su
stajali u blizini.
— Između zalogaja i poljubaca pojio me nektarom i ambrozijom —
nastavila je Gwendolyn, nesvjesna pozornosti koju je izazvala. — Jednom me
je natjerao da pojedem cijeli grozd. Stavljao mi je bobicu po bobicu u usta i
poljupcima otirao rosne kapljice s mojih uzdrhtalih grudi — teatralno je
izgovorila i čeznutljivo uzdahnula.
Tek kad se začuo zaprepašteni žamor, Gwendolyn je shvatila da ima
publiku. Tim bolje, pomislila je i odlučila im zasladiti predstavu. — A onda sam
mu polizala prste. Jedan po jedan — rekla je i lascivno se osmjehnula. — Nakon
toga me je polegao na svilene plahte, strgnuo odjeću s mene i cijele noći
strastveno vodio ljubav sa mnom.
— Daleko od toga da nisam polaskan, Gwendolyn, ali ne bih želio da
tvoje drage sestre pomisle da sam nadčovjek. Zacijelo znaju da se i vrlo
izdržljivi muškarci moraju malo odmoriti između dva zahtjevna, hm... čina.
Gwendolyn je zatvorila oči i od sveg srca poželjela da se zemlja rastvori
i proguta ju. Budući da se to nije dogodilo, otvorila je oči, polako se okrenula i
zagledala se u Bernarda MacCullougha.
— Prisluškuješ tuđe razgovore? Je li ti i to jedna od novijih loših navika?
Ako je mislila da će ga time posramiti, prevarila se. Nije ni trepnuo.
— Ali nisam prisluškivao — glatko je odvratio. — Samo sam se priključio
publici koja sluša tvoje javno izlaganje.
Odmjerila ga je od glave do pete. U znak nepoštivanja zakona odjenuo je
kilt i bijelu košulju nabranog ovratnika preko koje je prebacio šal karo uzorka.
Na nogama je imao zelene dokoljenice i niske kožne cipele.
Možda zbog treperave svjetlosti, no izgledao je točno poput muškarca za
kakvog se kao djevojčica priželjkivala jednoga dana udati. Ponovno se osjećala
kao da joj je devet godina i čezne za nečim što se nikada neće ostvariti.

143
Book as passion & BalkanDownload

Izmijenio je nekoliko uljudnih riječi s njezinim sestrama no pritom ju je


stalno pogledavao. A kad su se začuli prvi zvuci poznate ljubavne balade,
pogledao ju je ravno u oči i šutke ispružio ruku.
— Je li to zamolba ili naredba? — upitala je.
— Što bi ti bilo draže?
— Svejedno mi je. Jer ne bih...
— U tom slučaju je naredba. Svidjelo se to tebi ili ne, nema ti druge nego
pokoriti mi se.
— Varaš se. Nema tog muškarca kojem bih se pokorila, bio on glavar ili
ne — odbrusila je i okrenula se u namjeri da se udalji.
Široko se osmjehnuo. — Na tvojem mjestu, curo, ne bih bio siguran u to
— rekao je i čvrsto je uhvativši za ruku, poveo ju u zamak.

144
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET PRVO POGLAVLJE

— Umišljeni... drski... podlače — ljutito je promucala Gwendolyn,


pokušavajući doći do daha jer nije joj bilo lako održati korak s njegovim. —
Pretvaraš se da si... gospodin... a zapravo si... običan nasilnik.
— A ti si obično derište.
— I što ćeš sad? Za kaznu me zaključati u kulu?
Ironično se osmjehnuo i usporio korak jer ušli su u zamak. — Ako bih to
i učinio, nitko se bi založio za tebe. Seljani su uvjereni da imam bogomdano
pravo uzeti si koju god curu poželim.
Kao u potvrdu njegovih riječi, dvojica slugu složno su zatvorila krila
ulaznih vrata za njima.
Ipak, nije ju odveo u kulu. Nego u veliku dvoranu. Ugledavši ju,
Gwendolyn je ostala bez daha. Stupovi su bili obnovljeni i pored svakog je
stajao visoki brončani svijećnjak s upaljenim voštanim svijećama. Prozori su
bili zastrti tamno-zelenim baršunastim zastorima, zidovi urešeni štukaturama
i pokriveni damastom boje burgundca, a na zidu iznad kamina visjela su dva
ukrštena mača. Pogledavši uglačan stol, osjetila je kako joj rumenilo navire u
obraze. Nije se mogla ne prisjetiti kako je one noći bila glupa kad je pomislila
da bi poljupcima mogla ukrotiti Zmaja.
Poveo ju je prema kaminu i ponudio joj da sjedne na jednu od dvije kožne
stolice. I Toby je bio tamo, lijeno ispružen ispred vatre. Jedva da ju je i
pogledao, kao da ju je zadnji put vidio prije dvije minute, a ne dva mjeseca.
Bernard je natočio dvije čaše porta i ponudio joj jednu. — Nadam se da
će ti prijati. Naime, to je ono što pijem u nedostatku mačje krvi. Istina, tu je
Toby, ali...
Toby je naglo ustao i uvrijeđeno napustio dvoranu.
— Ne, hvala. Imaš li nešto čime bih mogla ugasiti žeđ? Vruće mi je.
— Bojim se da nemam nektar i ambroziju. No siguran sam da bih mogao
pronaći grozd ili dva.

145
Book as passion & BalkanDownload

U nadi da će ju piće opustiti, uzela je čašu iz njegove ruke i nadušak je


ispraznila.
— Ponio si se poput zadnjeg primitivca. Jedino takav bi ugrabio ženu i
odnio je u svoju kolibu. Ili je to možda najnovija londonska moda, ako žena
odbije plesati s muškarcem? — upitala je, okrećući praznu čašu među prstima.
— Doduše, priča se da ti odlasci na balove nisu bili osobito omiljeni i da si
noćne sate radije kratio na nekim drugim mjestima.
Popio je gutljaj porta i nehajno slegnuo ramenima. — Kad se čovjek sam
probija kroz život, ubrzo shvati da je neke stvari bolje platiti unaprijed. Na taj
način ne može mu se dogoditi da poslije požali.
Ustala je, odložila čašu na policu iznad kamina i pokušavajući izbjeći
njegov pogled počela se poigravati s jednom od kićanki obješenih o drške
mačeva.
Prišao joj je i odložio čašu do njezine. — Ako ti je neugodno razgovarati
sa mnom pri svjetlu, ugasit ću svijeće — rekao je, zagledavši se u nju.
— Ne — naglo je izgovorila i istog trenutka požalila tu nepromišljenost
jer time mu je jasno stavila do znanja da se boji ostati s njim u mraku. Stajao joj
je toliko blizu da je na licu mogla osjetiti njegov dah. Zatvorila je oči i duboko
udahnula poznatu mješavinu mirisa sandalovine i duhana. Bilo je to jače od
nje.
— Pogledaj me, Gwendolyn.
— Ne mogu — izgovorila je šapatom.
— Zašto ne? Jer misliš da nisam isti onaj muškarac koji te je grlio i ljubio?
— tiho je upitao i poljubio je u kut usana.
Pokušala je okrenuti glavu od njega, ali nije joj dopustio. — U krivu si
ako tako misliš. Jer da, ja sam muškarac u čijem naručju si drhtala. Muškarac
za kojim si žudjela i kojeg si...
Voljela.
Nije to rekao, ali kao i da jest.
— Ne, nisi. Ti si Bernard MacCullough. Naš gospodar i glavar našega
klana.

146
Book as passion & BalkanDownload

— Zapravo, Bernard je mrtav. Bila si u pravu u vezi s tim. Umro je prije


gotovo petnaest godina, no ja sam preživio — rekao je i prstima je uhvatio za
bradu. — Pogledaj me, Gwendolyn. Pogledaj me!
Da je bio grub, možda bi mu i odoljela. No bio je nježan. Nježniji nego
ikada. Polako je otvorila oči i pogledala ga.
Jest, bilo je to isto ono lice koje je prstima istraživala u mraku. Iste usnice,
isto čelo, ista čvrsta brada i visoke jagodice. A ipak, bilo je to lice muškarca
kojeg nije poznavala. Pogled mu je djelovao iskreno, čak i ranjivo, ali...
Polako je kimnula. — U pravu si — rekla je. — Ti nisi Bernard. Ne možeš
biti jer on se nikada ne bi borio na strani Engleza. Prije bi umro nego prodao
dušu neprijateljima svojeg oca. O tome se zapravo i radi. On je umro, a ti si
preživio.
Nada u njegovim očima naglo se ugasila. — Doista umiješ zabiti čovjeku
bodež u rebra — rekao je, glasa preplavljena gorčinom. — Englezi su po tom
pitanju milosrdniji. Oni po kratkom postupku zabiju mač u srce — dometnuo
je i pomilovao je po obrazu pa uzeo čašu, prišao stolu i ponovno je napunio. —
Istina, Englezi su ubili mojeg oca, no tko ga je izdao? — upitao je, pogledavši
je ravno u oči. — Tko, Gwendolyn?
Oborila je pogled. — Seljani misle da si im oprostio, ali znala sam da nisi
— tiho je odvratila. — Dopustio si im da žive u tom uvjerenju no zapravo samo
čekaš trenutak kada ćeš im se osvetiti zbog izdaje. Zar ne?
Ispraznio je čašu. — Zapravo, ne. Mojem čekanju došao je kraj.
Naglo se namrštila. — Ne znam što si naumio, ali iskreno se nadam da to
neće biti ove večeri. Jer...
— Zar doista misliš da bih upropastio svadbu mojeg dobrog prijatelja?
Takav monstrum ipak nisam. Pričekat ću da Kitty i on sjednu u kočiju i krenu
u Edinburgh. Čim se dovoljno udalje, seljani će saznati što ih čeka u slučaju da
se nastave praviti glupi.
— Što? — zabrinuto je upitala.
Ponovno je natočio čašu. — Ako mi do sutra ujutro ne donesu tisuću
funti u zlatu, protjerat ću ih — rekao je i popio gutljaj porta.
Dugi trenutak Gwendolyn je bez riječi zurila u njega. Znala je da ima
okrutnih vlastelina koji protjeruju Škote iz njihovih domova. No to su bili

147
Book as passion & BalkanDownload

Englezi. Nije mogla zamisliti da bi itko od Škota to učinio svojima. — Ne bi


valjda... ne možeš to...
— Dovraga! — uzviknuo je i naglo spustio čašu na stol. — Jasno da mogu.
Žive na mojoj zemlji. I živjet će na njoj po mojim pravilima. Odbiju li udovoljiti
mojem zahtjevu, bez i trunke krzmanja ću ih protjerati.
Gledajući ga, Gwendolyn je u njemu mogla prepoznati istog onog
tvrdoglavog momka koji joj je naredio da siđe sa stabla jer je to njegovo stablo,
na njegovoj zemlji.
— Ali... tu su se rodili i odrasli. Njihovi roditelji živjeli su tu... i roditelji
njihovih roditelja. Kamo bi pošli? Od čega će živjeti?
— Ne moraju se time zamarati ako ispune moj zahtjev, zar ne?
— Nije zlato to što želiš — rekla je. — Nikada se nije radilo o tome. Želiš
onoga tko ga je uzeo, zar ne? I ne zato što ti je stalo do pravde, nego do osvete.
— U pravdu sam prestao vjerovati one noći kad sam vidio majku kako se
guši u vlastitoj krvi. I oca, kako teško ranjen leži u dvorištu i promatra kako
me njegovi neprijatelji vežu i odvode. Osveta je tada postala moja jedina
svetinja.
Gwendolyn je pognula glavu. — Očito, ne mogu te natjerati da
promijeniš mišljenje. U tom slučaju, ne preostaje mi drugo nego vratiti se kući
i početi se pakirati — rekla je i kratko mu se naklonivši, pokušala ga zaobići.
Stao je pred nju. — Bilo bi mi drago kad bi ostala.
Podigla je ruku kako bi ga spriječila da joj priđe bliže. — Mora da si šišao
s uma ako očekuješ da ću sjediti ovdje, pijuckati porto i čestitati ti briljantnoj
zamisli da protjeraš seljane ako ti do sutra ujutro ne predaju izdajicu.
— Želio sam reći da ti ne moraš otići iz sela — rekao je i prišao joj korak
bliže. — Mogla bi ostati tu... sa mnom.
Smeteno se zagledala u njega. — Bojim se da ne razumijem.
— Mogli bismo živjeti zajedno. Tu, u zamku.
Na trenutak je ostala bez daha. — Istina, seljani su uvjereni da sam tvoja
ljubavnica. No oboje znamo da to nije istina. A i ne vidim se u toj ulozi.
— Ne nudim ti da postaneš moja ljubavnica. Nego žena.

148
Book as passion & BalkanDownload

U prvi trenutak pomislila je da se šali. Ali ne, nije tako izgledao. Izraz
lica bio mu je ozbiljan, pogled ranjiv. Nije izgledao poput muškarca koji je
zaprosio ženu. Nego poput nekog tko je upravo pretrpio golemi poraz.
Koljena su joj toliko drhtala da je morala sjesti. Cijeli život sanjala je o
tom trenutku. Još otkad je bila mala djevojčica. Nessa ju je jednom zatekla kako
prihvaća bračnu ponudu njihovog psa, odjevenog u kaputić koji mu je sašila od
ostataka tkanina. Sestre su je zbog toga godinama ismijavale.
No sada bi se ona mogla njima nasmijati u lice. Jer nije mala stvar postati
glavarevom suprugom. Spavali bi zajedno u istom krevetu. Svakog jutra bi se
budila u njegovom naručju. Rodila bi mu djecu. Tamnokosu, s očima boje
smaragda. Nijedno ne bi bilo sklono debljanju. I tako bi do kraja života sretno
živjeli u zamku, ponad napuštene udoline. Samo on, ona i njihova djeca.
Duboko je uzdahnula pa ustala i pogledala ga u oči. — Ako je to ono što
želiš, udat ću se za tebe — rekla je i vidjevši kako su mu oči zablistale brzo
podigla ruku. — Ali pod jednim uvjetom. Moraš odustati od osvete seljanima.
Dugi trenutak bez riječi je zurio u nju. — Želiš li reći da mi nudiš svoje
tijelo jedino ako im oprostim i dopustim im da i dalje žive ovdje kao da se ništa
nije dogodilo?
Porumenjela je, ali nije oborila pogled. — Nudim ti priliku da užitak
platiš unaprijed. Kako poslije ne bi požalio.
— Pitam se... bi li se žrtvovala za njih i da ti nisam ponudio brak?
— Da, bih — bez oklijevanja je odvratila.
Kad ju je naglo privukao k sebi, pomislila je da će zatražiti od nje da to
dokaže, ali ne, nakon nekoliko trenutaka ju je pustio i dlanovima joj obujmio
lice. — Nema toga što ne bih učinio za tebe. Ipak, postoji izuzetak. I ma koliko
sam u iskušenju prihvatiti tvoju ponudu, ne mogu to učiniti. Petnaest godina
čekao sam taj trenutak i nitko mi ga neće oduzeti — rekao je i upleo joj prste
u kosu. — Čak ni ti — trenutak potom je dometnuo i naglo se povukavši od
nje dugim koracima uputio se prema izlazu iz dvorane.
— Čak ni ako ti kažem tko je izdao tvojeg oca?
Izgovorila je to jedva glasnije od šapata, no stao je i polako se okrenuo
prema njoj.
— Tko? — upitao je.

149
Book as passion & BalkanDownload

Pognula je glavu. Nastavio je šutke zuriti u nju.


Polako, podigla je glavu i kroz zavjesu od suza potražila njegov pogled.
— Ja sam to učinila.

150
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Prišao joj je i u nevjerici se zagledao u nju. Okrenula se, oteturala do


kamina, sjela na stolac, prekrižila ruke u krilu i zagledala se pored sebe.
— Sjećaš li se onog dana kad sam sa stabla pala na tebe? — ravnodušno
je upitala, unatoč suzama koje su joj se u potocima slijevale niz obraze.
— Kako bih to mogao zaboraviti? Bila si smiješna mala djevojčica;
prilično drska. Bio sam u dvojbi bih li te poljubio ili nalupao po stražnjici —
rekao je i na tren se namrštio. — Doduše, još uvijek sam.
— Kad smo se rastali, krenula sam prema selu no završila sam u šumi.
Bila sam toliko ljuta da nisam imala pojma kamo idem niti mi je to bilo važno.
Tamo sam naletjela na dva engleska vojnika. Jedan me zgrabio za pletenice, a
drugi me prstom piknuo u trbuh i rekao da već dugo nije vidio tako lijepu malu
debelu jarebicu i da bi me trebalo nabiti na štap i ispeći na vatri — rekla je i
kratko se nasmijala. — Znam, bilo je to glupo od mene, ali doista sam mislila
da me žele pojesti za ručak. Vjerojatno zato što je Ross stalno govorio da
Cumberlandovi vojnici jedu djecu. No unatoč tome, vjerovala sam da ćeš se
opet pojaviti i spasiti me.
Nesigurnim korakom uputio se do stolice nasuprot njezine i sručio se u
nju.
— Vojnik koji me držao za pletenice rekao je da sam možda uhoda i da
bi me trebalo ispitati — nastavila je. — Kazala sam mu da ništa ne znam no
nasmijao se i savjetovao mi da razmislim, jer u protivnom bih mogla požaliti.
Vjerojatno bi me samo škakljali dok se ne bih rasplakala od muke, no tada sam
doista mislila da će me staviti na sprave za mučenje. A jedino što sam im mogla
reći bilo je ono što si mi ti povjerio — tiho je izgovorila i pogledala ga.
Ni po čemu na njegovu licu nije se moglo vidjeti što misli i osjeća. Nije
čak ni trepnuo. Ustala je i počela hodati amo-tamo ispred kamina.
— No varaš se ako misliš da bih im išta rekla zato što sam se uplašila.
Zapravo, bila sam strašno ljuta na tebe i željela sam te kazniti jer si se prema
meni ponio kao prema balavici. Priželjkivala sam... no ti...

151
Book as passion & BalkanDownload

Zašutjela je i odmahnula glavom jer nije se mogla prisiliti priznati mu


svoje glupe maštarije. — I zato sam im rekla da su tvoji roditelji ugostili vrlo
hrabrog i plemenitog muškarca i da će ti te večeri biti ukazana čast sjediti za
stolom kraj njega.
— Princa Karla Edvarda — tiho je izgovorio i nadlanicom protrljao čelo.
Kimnula je. — Izmijenili su poglede i trenutak potom potjerali me kući.
Naravno, smjesta sam dala petama vjetra. Bila sam uvjerena da im nisam otkrila
ništa osobito važno. A kad sam shvatila da sam se prevarila, bilo je prekasno —
rekla je i bespomoćno raširila ruke. — Eto, sad znaš što se dogodilo. Nitko nije
izdao tvojeg oca i za to dobio tisuću funti u zlatu. Ja sam kriva za sve što se
poslije dogodilo. Glupo sam se izlajala i...
Naglo je zašutjela, sručila se u stolicu i zatvorila oči. Toliko se stidjela da
ga se nije usudila ni pogledati. Ne bi se začudila ako bi skinuo mač sa zida i
odsjekao joj glavu. Sumnjala je da bi ga i pokušala odgovoriti od toga.
Budući da se nije ni pomakao, ohrabrila se pogledati ga ispod oka.
Ramena su mu podrhtavala, rukama je pokrio lice kao da pokušava prigušiti
jecaje. Malo je nedostajalo da ga požuri utješiti no kad je trenutak potom
spustio ruke, shvatila je da se smije.
Zapanjeno se zagledala u njega, pitajući se je li sišao s uma. Nikada ga
nije vidjela takvog. Uvijek je bio ozbiljan i suzdržan, a sada... izgledao je poput
momka koji ništa u životu ne shvaća previše ozbiljno niti drži da za takvo što
postoji dovoljno dobar razlog.
Najzad, odmahnuo je glavom, obrisao suze iz kutova očiju i široko joj se
osmjehnuo. — Ni uz najbolju volju nisam mogao shvatiti zašto pametna
djevojka poput tebe uporno brani seljane iako su je svezali za stablo, ostavivši
je na milost i nemilost vražjem zmaju, a najzad ju htjeli i spaliti na lomači —
rekao je i ponovno odmahnuo glavom. — Dakako, bilo je to zato što si se
smatrala krivom za tragediju koja se dogodila. Pristala bi biti i mojom
ljubavnicom, ako bi to značilo da ću ih poštedjeti. Naravno da ti je pao mrak
na oči kad si shvatila tko sam. Jer, mislila si da ne bismo mogli biti sretni, nakon
onoga što si učinila, zar ne? — upitao je i ponovno se nasmijao.
Bez riječi je zurila u njega i dalje se pitajući što mu je u svemu tome toliko
smiješno. Što se nje tiče, bilo je to i više nego žalosno.

152
Book as passion & BalkanDownload

Ustao je pa kleknuo pred nju i uzeo njezine hladne ruke u svoje. —


Gwendolyn, napad na zamak bio je isplaniran nekoliko dana prije nego što se
dogodio — polako je izgovorio, kao da govori petogodišnjem djetetu. — Takva
akcija ne može se pripremiti od jutra do večeri.
— Ali vojnici...
— Varaš se ako misliš da ih je netko poslao u izviđanje. Slučajno si
nabasala na dvojicu iz postrojbe koja je logorovala u šumi, čekajući zapovijed
da krenu u napad. Grubo su se poigrali tobom, jer takvim budalama zabavno je
plašiti djecu, no to je bilo sve, Gwendolyn. Nisu od tebe saznali ništa što već
nisu znali.
Namrštila se, pokušavajući razumjeti što se zapravo dogodilo. — Želiš li
reći da su već znali da se princ skriva kod tvojeg oca?
— Naravno da su znali — rekao je i dlanovima joj nježno obujmio lice.
— A znali su zato što im je netko iz sela to dojavio.
— Oh, Bernarde — prošaputala je. — Sve ove godine živjela sam u
uvjerenju da sam ja skrivila tu groznu tragediju. Strašno sam se stidjela zbog
toga. Kunem ti se, nikada ti ne bih naudila ma koliko te držala bahatim i
umišljenim.
Nasmijao se i spustio malen poljubac na njezine usnice. — I unatoč tome
što me još uvijek držiš takvim? — upitao je i odmaknuo joj pramen kose s lica.
— Nikada — odvratila je i drhtavim prstima pomilovala ga po licu. —
Znaš, moj otac pokušao je tog dana doći do zamka kako bi tvojeg oca upozorio
na napad. Ali nije uspio jer putem je naletio na trojicu Cumberlandovih
vojnika. Jedva je izvukao živu glavu iz okršaja s njima. Nikada si nije mogao
oprostiti taj neuspjeh. To ga je uistinu dotuklo. I dan-danas si to predbacuje.
Osmijeh na Bernardovu licu naglo je izblijedio. — U koje vrijeme je tvoj
otac izašao iz kuće? — upitao je, oštro se zagledavši u nju.
Zbunjeno se zagledala u njega, pitajući se zašto bi to uopće bilo važno.
— Ubrzo nakon što sam se vratila kući iz šume. Još nije otkucalo podne.
— Jesi li mu rekla da si tamo naletjela na vojnike?
— Ne, nikome o tome nisam rekla ni riječ.
Cijelu minutu je šutio pa polako ustao, prišao kaminu i skinuo mač sa
zida.

153
Book as passion & BalkanDownload

— Bernarde? Što će ti to?


Okrenuo se i pogledao ju ravno u oči. — Gwendolyn, nitko osim izdajice
nije mogao znati kada će Cumberland napasti. Tvoj otac pošao je u zamak jer
ga je mučilo grizodušje. Želio se iskupiti za izdaju.
Prije nego što je stigla shvatiti što je rekao, izašao je iz dvorane. Kad se
napokon pribrala i pojurila za njim, ispalo je da je izgubila nekoliko
dragocjenih minuta.

Nije Bernard MacCullough bio taj koji se je te noći uputio prema selu,
nego opasan stvor u kojeg se pretvorio onog davnog dana kada je ostao bez
majke, oca i svega u što je vjerovao i čemu se nadao.
Kad je izašao iz zamka i dugim koracima se uputio prema kapiji, seljani
su bez oklijevanja pošli za njim. Jer po njegovu držanju i izrazu njegova lica
znali su da se dogodilo nešto ozbiljno.
Nisu imali pojma kamo ide no pošli bi za njim bilo kamo. Dugo su bili
bez glavara, a sada kad su ga napokon dobili, htjeli su mu dokazati odanost.
Izašavši iz zamka, Gwendolyn je protrčala kroz kapiju i pokušala se
probiti kroz gomilu ljudi koja se za Bernardom spuštala prema selu. Pokušala
ga je dozvati, ali uzalud, nije ju čuo. Negdje u sredini kolone vidjela je Nessu,
Kitty i Tuppera, ali nije mogla doći ni do njih. Preostalo joj je jedino koračati
u gomili i nadati se da će uspjeti spasiti život jednog i dušu drugog muškarca.
Bernard se zaustavio tek kad je stigao pred kuću njezina oca. Nastupila
je mrtva tišina. Svi pogledi bili su upereni u Bernarda.
Zabacio je glavu i glasno pozvao Alastaira Wildera da izađe iz kuće.
Gwendolyn se napokon probila do njega i čvrsto ga primila za ruku. —
Bernarde...
— Ne miješaj se — ljutito je rekao i odmaknuo se od nje. — Ovo je
između njega i mene. Nemaš ništa s tim.
— Ne razumiješ. Moj otac nije kakav je bio. Nakon one grozne noći
uvelike se promijenio.
— Nakon te noći i ja sam se promijenio — odvratio je i ponovno pozvao
njezina oca da izađe iz kuće.

154
Book as passion & BalkanDownload

Bude li Izzy dovoljno mudra da ga zadrži u krevetu, sve će biti u redu,


pomislila je Gwendolyn i ponovno primila Bernarda za ruku. Iako je bio ljut,
znala je da ju nikada ne bi udario. — Lud je, Bernarde — rekla je. — Molim te,
nemoj mu nauditi. Što god da je učinio, sigurno se pokajao zbog toga. Star je i
slab, kost i koža. Ruina je od čovjeka. Ne bi valjda ubio bespomoćnog starca?
Kad je polako svrnuo pogled na nju, ponadala se da je uspjela doprijeti
do njega. Nažalost, tog trenutka njezin otac izašao je iz kuće, u noćnoj košulji
i s mačem u ruci, težim i starijim od Bernardovog.
— Znao sam da ćeš se jednog dana pojaviti — izgovorio je njezin stari
otac, neobično čvrstim i odlučnim glasom. — Ian MacCullough pobjegao bi i
vragu iz pakla.

155
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

Alastair Wilder izašao je na ulicu i stao pred Bernarda. — Jest, znao sam
da ćeš doći. Uvijek si bio tvrdoglavi kujin sin. Petnaest godina te čekam, Iane.
I došao si!
— Oče? — prošaputala je Gwendolyn, pitajući se kako je moguće da se
prestrašeni vrapčić poput njega odjednom pretvori u orla. Godinama je bio
miran i dobroćudan, a sada su mu munje sijevale iz očiju.
— Oče? — istodobno su izgovorile njezine starije sestre i probile se
naprijed. Kitty se, lica bijela poput haljine, priljubila uz Tuppera. Izzy je ostala
stajati kraj vrata. Mrka, ruku prekriženih na prsima, djelovala je prilično
opako.
Ako je Bernard bio iznenađen što ga je Alastair zamijenio za njegova oca,
ničim to nije pokazao. — Kako si mu to mogao učiniti? — upitao je. — Smatrao
te prijateljem. Vjerovao ti je više no drugima. Povjeravao ti se, savjetovao se s
tobom o svemu.
— Da si imao povjerenja u mene, Iane, poslušao bi me. Nisam mogao
dopustiti da ljudi plate glavom tvoje sulude vizije Škotske s vlastitim kraljem.
Preklinjao sam te da Karlu ne pružiš utočište, ali nisi htio ni čuti za to. Zapravo
sam spriječio pokolj. Jest, to je bilo ono što sam učinio! Ailbert se za sto funti,
koje je dobio od mene, potrudio nagovoriti muškarce da se zabarikadiraju u
kućama. I dobro je što je to učinio, u protivnom bismo prošli kao i budale u
Cullodenu.
Ailbertovo lice također je poprimilo boju Kittyne haljine, ali na njegovu
sreću, Bernard jedva da ga je i pogledao. — Barem su junački poginuli — rekao
je, svrnuvši pogled na Alastaira.
— Bolje je i u smrt poći, nego se iz boja kukavički povući. Zar ne? —
upitao je Alastair i tužno odmahnuo glavom. — Nije bilo puno onih koji su
preživjeli bitku kod Cullodena, Iane. Reci mi, kakvog je to smisla imalo?
Bernard je čvrsto stisnuo dršku mača. Na trenutak, Gwendolyn se
uplašila da je životu njezina oca došao kraj. Ali ne, Bernard mu ipak nije zabio
mač u srce. — Duboko sam ganut otkrićem da si svojeg gospodara i prijatelja

156
Book as passion & BalkanDownload

izdao zbog dobrobiti seljana, a ne zbog tisuću funti u zlatu — rekao je, gledajući
ga ravno u oči.
Alastair je slegnuo mršavim ramenima. — Nisam Cumberlandu otkrio
ništa što već nije znao. Novac mi je dao kao nagradu za odanost. Napao bi te
ovako ili onako, kako bi drugima poslao poruku što će se dogoditi ako se
pobune.
— Ali ipak si uzeo taj novac — ustrajao je Bernard.
Alastair se smeteno zagledao u njega pa ponovno slegnuo ramenima.
Opet je izgledao poput slabašnog, zbunjenog starca, kakvog su svi poznavali.
— Uzeo sam taj novac samo zbog moje mile Leah — tiho je izgovorio.
— Zavrijedila je puno više nego što sam joj mogao pružiti. Istina, tvrdila je da
nikada nije požalila što se udala za mene. Ali htio sam joj nadoknaditi sve ono
što je izgubila — rekao je pa duboko uzdahnuo i kratko protrljao čelo. — Mila
moja Leah. Umrla je samo zato što mi je željela pokloniti sina.
U dva koraka, Izzy se našla pred njim. — Nije zato umrla, stara budalo
— ljutito je izgovorila. — Jest, trudnoća ju je iscrpila, no preživjela bi da nije
bila toliko utučena nakon što je saznala što si učinio. Strašno se razočarala u
tebe. Nije mogla vjerovati da si izdao glavara. Čim si joj to priznao, natjerala te
da ga pođeš upozoriti. No bilo je prekasno. Svisnula je od tuge. Zato je rodila
mrtvorođenče i zato je poslije i sama umrla.
Alastair je pognuo glavu, ispustio mač i sručio se na koljena. Sva njegova
odvažnost u trenutku se istopila; ponovno je bio samo umoran starac,
slomljenog uma i srca.
Očiju punih suza, Gwendolyn je kleknula kraj njega i zagrlila ga. — Ne
brini, oče, sve će biti u redu. Ja ću te čuvati — tiho je izgovorila.
— Gwennie? Jesi li to ti? — upitao je i čvrsto je primio za ruku, poput
uplašenog djeteta.
— Opet sam sanjao onaj strašan san. O Zmaju. Došao je po mene.
— Ne brini, neće ti nauditi — rekla je i u nadi da to nije prazno obećanje,
kratko pogledala Bernarda. No izraz lica bio mu je jednako nedokučiv kao i
prije. Duboko je uzdahnula i svrnula pogled na oca. — Molim te, oče, pokušaj
se sjetiti gdje si sakrio zlato. Molim te.

157
Book as passion & BalkanDownload

— Učinio sam to zbog nje — rekao je. — Nema toga što ne bih učinio za
nju. Morao sam joj ga dati. Želio sam da ga ima... da može kupiti što god poželi.
Nekoliko trenutaka blijedo je zurila u njega pa shvatila što je rekao. —
Oh, oče — rekla je i nježno ga pomilovala po obrazu. — Ništa od toga nije joj
trebalo. Željela je samo tvoju ljubav — tiho je dometnula pa obrisala suze,
ustala i stala pred Bernarda. — Napokon ćeš moći mirno spavati — rekla je,
pogledavši ga ravno u oči. — Zlato je zakopano u grobu moje majke.
— Nikada mi nije stalo do tog zlata, Gwendolyn — opasno tiho je
odvratio. — Znaš to.
— Žao mi je, ali to je sve što možeš dobiti — ljutito je izgovorila i uprla
prst u oca. — Pogledaj ga! Slomljen je od tuge i grizodušja. Ne misliš li da je
dovoljno propatio? Nije li to bila najveća kazna?
— Nije na tebi da odlučuješ o tome — podsjetio ju je.
— Hoće li ti biti lakše ako ga ubiješ? Hoćeš li time vratiti izgubljeno
djetinjstvo? Oživjeti roditelje? Što ćeš time dobiti?
Bernard se kratko trgnuo, no izraz lica ostao mu je jednako mračan.
— Pogledaj sve ove ljude, Bernarde — rekla je, pogledom okruživši
seljene. — Jest, pogriješili su što tvojem ocu nisu priskočili u pomoć, no skupo
su to platili.
Seljani su nelagodno izmijenili poglede.
— I to ne zbog prokletstva tvojega oca — nastavila je. — Nego zato što
ih godinama muči grizodušje. No od trenutka kad si se pojavio, sve se
promijenilo. Vratio si im nadu u bolju sutrašnjicu. Ipak, potrebno im je i nešto
više od toga. Tvoj oprost. Budi milosrdan i oprosti im.
— Dovraga, ženo! Previše očekuješ ako očekuješ da im samo tako
oprostim. U meni više nema ni trunke milosti. Netko mora odgovarati za
učinjeno — ljutito je odvratio. — Tvoj otac izdao je glavara klana. To nije mala
stvar.
Visoko je podigla glavu. — U redu — rekla je. — Ako se taj grijeh može
samo krvlju iskupiti, onda ubij mene.
— Ti nisi ništa skrivila.
— U tome i jest poanta kletve tvojeg oca — podsjetila ga je. — Zar ne?

158
Book as passion & BalkanDownload

Svi su se zgranuli. Glynnis i Nessa ponajviše, što se i moglo očekivati od


njih. Kitty je čvrsto zatvorila oči i jače se stisnula uz Tuppera. Izzy je pak bez
oklijevanja zakoračila prema Zmaju. No Gwendolyn je naglo podigla ruku
davši joj do znanja da se ne upliće.
Jer znala je nešto što nitko od njih nije znao. Tajnu Zmajeva srca.
Unatoč tome, osjećala se kao da opet stoji pred zamkom, ostavljena
zvijeri na milost i nemilost.
Trenutak potom Bernard je kratko pogledao Lachlana... i na njegovo
nemalo zaprepaštenje, dobacio mu mač pa svrnuo pogled na Gwendolyn i
pružio joj ruku.
No prije nego što ju je stigla prihvatiti, zgrabio ju je za zapešće i naglo ju
privukao k sebi. — U redu — rekao je, duboko joj se zagledavši u oči. — Držim
to poštenom ponudom. A i draže mi je na taj način poravnati račune.

159
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Prije nego što je stigao s Gwendolyn se uputiti prema zamku, Nessa je


stala pred njega. — Oprostite, gospodaru — rekla je i duboko mu se naklonivši
zavodnički ga pogledala ispod trepavica. — Ali radije uzmite mene. Gwennie
je već dovoljno propatila.
Tek što je to izgovorila, Glynnis je stala kraj nje. — Ne budi smiješna,
Nessa. Ako se netko mora žrtvovati za grijehe našeg oca, onda ću to biti ja.
Najzad, najstarija sam — rekla je i svrnula pogled na Bernarda. — Spremna
sam utažiti vašu glad za osvetom, gospodaru. Možete sa mnom činiti što god
poželite.
Ako i jest bio iznenađen tim iznenadnim izljevima požrtvovnosti, nije to
pokazao. — Moram priznati da sam... hm, ganut vašom plemenitošću, ali ne,
hvala — odvratio je pa uzeo Gwendolyn za ruku, no tek što se okrenuo u
namjeri da se udalji, pred njega je stao pastor, naoružan velikom crnom
Biblijom. — Ni koraka dalje, momče — odlučno je izgovorio. — Ne mogu i
neću dopustiti da ju odvedeš sa sobom. Kao duhovnom pastiru ove zajednice
dužnost mi je spasiti ju od pohotnika poput tebe. Reputacija joj je već uništena;
to nažalost nisam mogao spriječiti. Ali još uvijek nije kasno za spas njezine
duše.
— Želite spasiti njezinu dušu? — upitao je Bernard, pogledavši ga kao da
se pita je li sišao s uma. — Trebali biste znati da u selu nema čišće duše od
njezine.
Pastor je uvrijeđeno podigao nos. — Upravo zato je i želim spasiti. Prvo
ju oženi, a onda ju vodi kamo god hoćeš.
Bernard se mrko zagledao u njega. Pastor mu je hrabro uzvratio pogled.
Cijela minuta prošla je u tišini. Najzad, Bernard je popustio i duboko
uzdahnuvši svrnuo pogled na Gwendolyn. — Čini se da nas je dobri pastor
odlučio vjenčati, htjeli mi to ili ne — rekao joj je. — Dakle, mila, hoćeš li se
udati za mene?
Kao da se odjednom probudila iz sna, Gwendolyn se zapanjeno zagledala
u njega pa svrnula pogled na Throckmortona. — Jeste li poludjeli? — ljutito je

160
Book as passion & BalkanDownload

upitala. — Vjenčali biste me s ovim... s ovim... bahatim čudovištem bez i


trunke samilosti u srcu?
— Eto — rekao je Bernard, slegnuvši ramenima. — Ne želi se udati za
mene. Ne možete mi predbaciti da ju nisam pitao. Ako je to sve...
Ne, to nije bilo sve. Jer pred njim se stvorila prepreka krupnija od ostalih.
Ako već ništa drugo, tijekom godina provedenih u mornarici, Bernard je
naučio prepoznati protivnika kojeg bi bilo pogrešno olako shvatiti.
Bila je to Izzy. A da stvar bude gora, u rukama je držala veliku sjekiru.
— Ako ti je život mio, momče, onda ćeš postupiti kako ti je pastor rekao
— promrsila je. — Jer tako mi svega na svijetu, neću dopustiti da se neki nitkov
malo poigra s mojom malom djevojčicom i pošalje ju kući kad je se zasiti.
Pastor je kimnuo i široko se osmjehnuo.
Bernardu nije preostalo drugo nego džentlmenski priznati poraz. —
Nikad ne bih odbio zamolbu dame sa sjekirom — rekao je i duboko joj se
naklonivši gurnuo Gwendolyninu ruku pod svoju. — Hajde, draga. Nema nam
druge nego vjenčati se.

*
Vjenčali su se u kući njezina oca, u prisutnosti ganutih seljana. Suze su
tekle u potocima, bio je to uistinu prizor za pamćenje.
— Danas smo trebali slaviti moje vjenčanje — potužila se Kitty, suzama
natapajući svileni suvratak Tupperova geroka.
— On je trebao biti moj muž — požalila se Glynnis, otirući suze
čipkastim rupčićem.
— Život je uistinu nepravedan — kroz jecaje je ustanovila Nessa pa
duboko udahnula i široko se osmjehnula. — Ipak, nije sve propalo. Nju je uzeo
za ženu, a mene bi mogao za ljubavnicu, zar ne?
Pastor bi svako malo skinuo naočale i obrisao suze. Marsalina beba je
tijekom cijelog obreda glasno zavijala. Čak je i Izzy, koja je stoički stajala iza

161
Book as passion & BalkanDownload

mladoženje, kako bi ga spriječila da pobjegne ako bi se slučajno predomislio,


morala nakratko spustiti sjekiru na pod i otrti suze.
Jedino mladenka i mladoženja nisu ispustili ni suzu. Ona je bila
zlovoljna, on nasmiješen. Netko joj je stavio na glavu Kittyn vjenčić pa se tako
dotjerana zaklela Bernardu na ljubav i odanost do kraja života.
Obred je u dva navrata nakratko prekinut. Prvi put, kad se Starac
pokušao iskrasti iz kuće u namjeri da pođe iskopati zlato iz groba
Gwendolynine majke, pa ga je Lachlan morao spriječiti u tome. Drugi put, kad
im se Alastair pridružio u donjem rublju i sa šeširom na glavi. Shvatio je da se
netko ženi, iako ne i tko, pa je odlučio pridružiti se svatovima. No zaboravio je
odjenuti svečano odijelo.
Netko se sjetio otići po kočiju kojom su Kitty i Tupper trebali poći u
Edinburgh. Čim je Bernard spustio slatki mali poljubac na Gwendolynine
usnice, u znak obećanja onoga što slijedi, sjeli su u kočiju, jedno nasuprot
drugoga.
Seljani su ih ispratili veselim klicanjem. Nesumnjivo, svima je pao kamen
sa srca. Bili su uvjereni da je njihovim mukama najzad došao kraj. Iskupili su
se, glavar im je napokon oprostio.
Dok su se vozili putem prema zamku, Gwendolyn je napokon u
potpunosti doprlo do svijesti da je sada udana žena. Kriomice je pogledala
Bernarda. Mogao ju je imati kao ljubavnicu. No oženio ju je. Sada mu je
pripadala dušom i tijelom.
Čudno, ali sada joj se činio još većim neznancem nego u vrijeme kada
nije imala pojma tko je. Smetena, pogledala je kroz prozor. Noć je tek počela.
Predstoji im puno sati do zore.
Zacijelo je opazio da je zadrhtala jer skinuo je šal i nježno ga prebacio
preko njezinih ramena. Činilo se kao da se boji dodirnuti je, što je također bilo
čudno obzirom na njihova prijašnja iskustva.
— I tako je Zmaj najzad ipak uzeo djevicu — rekla je Gwendolyn i dublje
se zavalila u sjedalo.
— Sama si se ponudila — odvratio je, slegnuvši ramenima. — Trebala si
znati da nije poželjno nuditi muškarcu ono što mu ne bi željela dati. Osobito
ne...

162
Book as passion & BalkanDownload

— ...muškarcu poput tebe — ustanovila je i duboko udahnula kako bi


prikupila hrabrost, jer kočija se zaustavila pred zamkom.
Lakaj je požurio otvoriti im vrata. Kad su izašli u mjesečinom obasjano
dvorište, Gwendolyn se nije mogla ne prisjetiti da je dva tjedna živjela u zamku
kao Bernardova zarobljenica. A sada u taj zamak ulazi kao njegova supruga.
Na vratima ih je dočekao glavni sluga, stariji muškarac u crnom odijelu.
— Dobra večer, gospodine. Želite li da kuharica spremi nešto za jelo vama i...
mladoj dami? — upitao je, nadmeno odmjerivši Gwendolyn od glave do pete.
Bernard je odmahnuo glavom. — Ne, hvala Jenkinse — odvratio je. —
Željeli bismo noćas ostati sami. Ti i ostale sluge provedite noć na brodu.
— Ali, tko će vas poslužiti ako nešto budete željeli? — smeteno je upitao
Jenkins.
— Siguran sam da mojoj supruzi mogu ispuniti svaku želju — rekao je
Bernard i poveo je kroz predvorje, ne obazirući se na zgranutog slugu koji je
bez riječi ostao zuriti za njima.
Zadrhtala je. Dakle, ostat će sama u zamku s muškarcem koji prema
vlastitom priznanju ne zna što je milost.
Nije ju poveo prema širokim stubama s ogradom od mahagonija, koje su
vodile na kat, nego u hodnik u kojem su se nalazile uske zavojite stube kojima
se uspinje u kulu.
Na njezino nemalo čuđenje, taj dio zamka ostao je kakav je bio. Sve je
bilo isto kao i prije, jednako mračno i zapušteno. Hladan vjetar puhao je kroz
raspukline u zidovima, čak ni velika rupa u zidu nije bila zatvorena.
Na trenutak, Gwendolyn se uplašila da će ju Bernard gurnuti u provaliju
i tako ipak osvetiti vlastitu krv. Najzad, ponudila mu je vlastiti život u zamjenu
za život njezina oca. Ali ne, čvrsto ju je zagrlio oko struka i poveo ju dalje uz
stube.
Ubrzo potom, ušli su u sobu preplavljenu srebrnkastom mjesečinom. Sve
je bilo isto kao i kad je zadnji put bila tu. Čak je i Manderlyjeva knjiga o
racionalnom razmišljanju stajala otvorena na krevetu, onako kako ju ostavila
kad je izašla iz sobe.

163
Book as passion & BalkanDownload

— Oh, zar si se nadao da ću se vratiti? — upitala je. — Ili si zaključio da


je soba ovakva kakva jest, sasvim pogodna za neku drugu djevicu koju će ti
seljani možda opet ostaviti pred vratima?
Naslonio se na zid i prekrižio ruke na prsima. — Zapravo, nadao sam se
da će mi dovesti neku djevojčuru. Djevice smatram prevelikom gnjavažom.
— Kad si već spomenuo djevojčure, očekivala bih da ćeš se sjetiti vratiti
sve ove lijepe stvari onoj kojoj su pripadale — rekla je pa zastala kraj škrinje s
odjećom i izvadila iz nje šeširić sa svilenim vrpcama.
— Nažalost, to nije moguće — odvratio je. — Pripadale su mojoj majci.
Zaprepaštena, naglo je vratila šeširić u škrinju. — Tvojoj majci? — tiho
je upitala.
— Jest. Nije bila nimalo tašta niti joj je trebalo išta osim ljubavi mojeg
oca. No on ju je želio usrećiti i zato joj je sve to poklonio — rekao je pa prišao
krevetu, uzeo knjigu i zagledao se u nju. — Knjige su bile njegove. Uvijek mi
je govorio da bih se trebao više pozabaviti čitanjem i učenjem nego lovom i
borilačkim vještinama.
— Ipak, ponosio se tobom.
Odložio je knjigu na stol. — Umišljao sam da sam hrabar, a one grozne
noći ipak sam pokušao pobjeći. I tako sam najzad ispao kukavica.
— Ali preživio si — istaknula je.
— Jedino zahvaljujući izopačenom Cumberlandovom časniku koji je
mrzio sve što ima ikakve veze sa Škotima, osim naočitih momaka.
Gwendolyn je na trenutak ostala bez daha. — Nije te valjda...
— Ne, ali učinio bi to. Putem do Edinburgha nekoliko puta me uhvatio
za stražnjicu ili me uštinuo za obraz — rekao je pa pognuo glavu i nelagodno
se premjestio s noge na nogu.
— Pretvarao se da čini to u šali. No jedne noći, kad su svi spavali,
odvukao me u šumu i nasrnuo na mene.
— Kako je to završilo?
— Pokušao sam mu se oduprijeti pa mi je stavio nož pod grlo. No bio je
nizak i debeo, a ja visok i kršan momak, vičan hrvanju. Oteo sam mu nož i ubio

164
Book as passion & BalkanDownload

ga njime — ledenim tonom je izgovorio i pozorno se zagledao u nju, kao da


očekuje da će se zgroziti.
Nije se zgrozila. Zapravo je smatrala da je taj gad dobio što je zaslužio.
— Mislio sam da će me pogubiti no nakon kratkog vijećanja zaključili su
da me je bolje kazniti služenjem u mornarici. To je jedna od metoda slamanja
duha tvrdokornim razbojnicima. U Edinburghu su me ukrcali na brod.
Kapetan me zatvorio u mračno zagušljivo potpalublje, gdje su nekad prevozili
robove. Danima sam živio u mraku i smradu vlastita izmeta, samo na kruhu i
vodi.
Gwendolyn je zgroženo zatvorila oči. Nije joj bilo teško zamisliti kako
mu je bilo. Cijeli život proveo je među planinskim vrhuncima, a onda se
odjednom našao u uvjetima u kojima čovjek ne bi držao ni životinju.
— Ne bih se čudila da si sišao s uma — tiho je rekla.
— Zapravo, vjerojatno jesam — rekao je. — Kad smo stigli u Englesku,
bio sam jedva nešto više od životinje. Izvukli su me iz potpalublja i bacili me
pred noge admirala Graysona. Nasrnuo sam na njega u suludoj namjeri da mu
pregrizem vrat no bio sam preslab da bih mu ikako mogao nauditi. Mogao sam
zbog toga završiti na vješalama. Ali ne, umjesto da me baci u tamnicu, kaznio
je svakog člana posade s dvadeset udaraca bičem. Rekao je da samo najgora
gamad može zlostavljati djecu. Osjećao sam se jezivo poniženo. Jer, kako mu je
moglo pasti na um nazvati me djetetom? Ne možeš zamisliti koliko me to
pogodilo.
Široko se osmjehnula. Itekako je mogla to zamisliti.
— Grayson je bio dobar čovjek, strog ali pošten. Bio je udovac, bez djece
i ja sam mu postao zamjena za sina. Pobrinuo se za moje školovanje. Uz njegovu
pomoć završio sam kao mornarički časnik, a pomogao mi je i kad sam se počeo
baviti brodarstvom. Uvijek sam se namjeravao vratiti u Ballybliss no nisam to
želio učiniti prije njegove smrti.
Gwendolyn je napokon shvatila razloge njegove odanosti prema
Englezima. Naravno, dugo je živio među njima. Zato je govorio poput njih,
odijevao se poput njih i ratovao za njih.
Bez oklijevanja mu je prišla, pogledala ga u oči i pomilovala ga po licu.
Prije je mislila da skriva lice zbog ožiljaka, ali ne, ožiljci su bili na njegovoj duši.

165
Book as passion & BalkanDownload

— Ponijeli su se prema tebi kao prema životinji i to te je zauvijek


obilježilo, zar ne? — tiho je upitala. — Zato si se i pretvorio u životinju.
Čvrsto ju je uhvatio za zapešće. — Dovraga, Gwendolyn, ne treba mi
tvoje sažaljenje.
— Nego što?
— Ovo — rekao je i naglo ju privukavši k sebi, spojio usnice s njezinima.

166
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET PETO POGLAVLJE

Bio je to dug strastveni poljubac prepun žudnje i pohote koja je prijetila


oboje ih spaliti i pretvoriti u hrpu užarena pepela. Uplela je prste u njegovu
kosu i potpuno mu se prepustila. Znala je da bi se možda trebala bojati onoga
što slijedi no nije se bojala. Osjećala se kao da se našla usred neke čarolije,
oslobođena svih strahova i ograda.
Odvojio je usnice od njezinih, ali samo zato da bi joj spustio niz malih
vlažnih poljubaca na vrat. Čeznutljivo je uzdahnula i jače se privila uz njega.
— Divna si — promrmljao je. — Želim te posvuda ljubiti — dometnuo
je i poljubio je u uho pa kratko zagrizao njezinu ušnu resicu.
Zadrhtala je od miline.
Ponovno je spojio usnice s njezinima i požudno je poljubio, kao da je se
ne može zasititi. Opijena njegovim poljupcima jedva je i shvatila da joj je
svukao haljinu do struka i preko tanke košuljice počeo joj nježno milovati
raskošne grudi i prstima joj dražiti bradavice.
— Ne mogu vjerovati da ne znaš koliko si lijepa — promuklim glasom je
izgovorio. — Nema tog muškarca koji bi ti odolio. Meka... topla... obla...
Naglo ju uhvativši za stražnjicu jače ju je privio uz sebe pa spojio usnice
s njezinima i počeo se polako trljati o nju.
Cijelim tijelom razlio joj se val vrućine. Tihi jecaj oteo joj se usana.
Ugurala je ruke pod njegovu košulju i počela mu milovati prsa i trbuh.
— Spustiš li ruke malo niže, naša prva bračna noć završit će prije nego
što je počela — promrmljao je kroz čvrsto stisnute zube.
— Godinama sam ju čekala i ne želim da ikada završi — prošaputala je.
— Rado bih ti ispunio tu želju — rekao je i brzo joj svukao haljinu.
Ostavši pred njim samo u donjem rublju, sramežljivo je spustila pogled.
Nije joj bilo druge nego dopustiti mu da je svuče do kraja, što je i učinio. Kad
su joj gaćice skliznule niz kukove, preostalo joj je samo iskoračiti iz njih.

167
Book as passion & BalkanDownload

Vidjevši kako ju je pogledao, pomislila je da će se baciti na nju i smjesta


je uzeti, tamo, na podu.
Nije to učinio. Podigao ju je u naručje i ponio je prema krevetu. Doslovce
je ostala bez čvrstog tla pod nogama, što je za nekog uvijek prisebnog poput nje
bilo prilično neobično, ali svidjelo joj se.
Spustio ju je na krevet, poljubio ju i brzo se svukavši, legao uz nju i
pogledom polako kliznuo niz njezino tijelo.
Naga, ispružena na svilenim plahtama, izgledala je poput jedne od
raskalašenih božica koje su ih promatrale sa svoda. To je bilo ono što je pomislio
gledajući je takvu, i nije joj to mogao prešutjeti.
— U vrijeme kad sam bio momak, proveo sam u ovoj sobi mnoge noćne
sate gledajući božice na svodu. Često sam sanjario kako neka od njih silazi s
neba u moje naručje — rekao je i duboko uzdahnuo. — A sada se mi se taj san
ostvario.
Zatvorila je oči i prepustila se njegovom milovanju. Ljubio joj je grudi,
vrhom jezika draškao joj bradavice, katkad ih i nježno gricnuo. Opijena tim
slatkim mučenjem, izvila je leđa i tiho zajecala. Poljupcima se spustio niz njezin
trbuh, a zatim joj nježno razdvojio bedra i postavio se između njih.
Zadrhtala je.
— Ne boj se, lijepa moja nevjesto — rekao je i spustio niz malih poljubaca
na unutrašnju stanu njezinih bedara. — Noćas nisam zvijer, samo muškarac
koji žudi za tobom.
Njegova nevjesta.
Bilo je to lijepo čuti. Čeznutljivo je uzdahnula. Jest, sada su bili vjenčani
pred Bogom no bilo joj je teško povjerovati da bi Bog mogao blagonaklono
gledati na ovakvu raskalašenost. Pogotovo kad joj je Bernard rukama obuhvatio
stražnjicu i spustio glavu među njezine noge, kako bi joj pružio užitak zacijelo
grešniji od svih.
Uplela je prste u njegovu kosu i pogledom zamagljenim od požude
zagledala se u božice na svodu, pitajući se jesu li si ikada dopustile besramno se
prepustiti nečemu takvom. Sudeći po tajanstvenim izrazima njihovih lica,
rumenim obrazima i razdvojenim usnicama, činilo se da jesu.

168
Book as passion & BalkanDownload

Još uvijek je drhtala od blaženstva kad se nadvio nad nju, spojio usnice s
njezinima i napojio je nektarom njezine žudnje.
— Nisam imala pojma da bih mogla toliko uživati puštajući Zmaju da se
nasladi mojim tijelom — prošaputala je. — U protivnom bih molila seljane da
me svežu za stablo.
— Ah, taj zalogajčić mi je samo pojačao tek — odvratio je, grickajući joj
rame.
Nastavio ju je ljubiti i milovati pa ugurao dva prsta u nju i počeo ih polako
pomicati u njoj, pripremajući je na ono što slijedi. No kad se postavio između
njezinih nogu, naglo se ukočila.
Dlanovima joj je obujmio lice. — Zar se mala Gwendolyn koja je bila
dovoljno hrabra prkositi zmaju u njegovoj jazbini, odjednom uplašila? —
upitao je.
— Jest — priznala je i drhtavom rukom odmaknula mu pramen kose s
čela. — Umirem od straha.
— I ja — rekao je, gledajući je ravno u oči.
To je bilo ono zbog čega je hrabro kimnula i dopustila mu da ju uzme.
Kad se naglo zabio u nju, bolno je vrisnula i ponovno se ukočila. U prvi
trenutak poželjela ga je odgurnuti od sebe. Ipak, nije to učinila jer osjećaj da
mu sada potpuno pripada bio je ljepši od ičega. Željela mu je ugoditi i kad se
počeo polako pomicati u njoj, čvrsto ga je zagrlila i potpuno mu se prepustila.
Bio on anđeo ili demon, zvijer ili čovjek, pripadala mu je. Možda ga i nije
dovoljno poznavala, ali bio je njezin muškarac, njezin suprug.
Pogleda prikovana uz njezin, nastavio se ritmički zabijati u nju. — Rekla
si mi da si onih davnih dana bila pomalo zaljubljena u mene — promuklim
glasom je izgovorio. — No sada želim da me voliš dušom i tijelom. Želim svu
tvoju ljubav — u dahu je izgovorio i ubrzavši ritam doveo i nju i sebe do
vrhunca.
U udolini, nekoliko seljana pogledalo je prema zamku i brzo se
prekrižilo. Mogli bi se zakleti da su ponovno čuli zmajevu riku.

169
Book as passion & BalkanDownload

Dugo su šutke ležali zagrljeni pod mjesečinom koja je dopirala s prozora.


Glave oslonjene na njegovo rame, Gwendolyn je tužno uzdahnula, svjesna da
će uskoro svanuti.
Ipak, još uvijek je bio mrak. I to je bilo ono što ju je ohrabrilo da se nagne
nad njega i poljupcima se spusti niz njegov trbuh.
— O, ne — promuklo je prošaputao. — Zar me namjeravaš izludjeti?
Trenutak potom, dobio je odgovor na to pitanje. Upleo je prste u njezinu
kosu, zabacio glavu i glasno zastenjao.
Bila je istinski ushićena otkrićem da je pružanje užitka jednako lijepo
kao i primanje. I moći koju je imala nad njim. Potpuno joj se prepustio, kao i
ona njemu. Uživala je u njegovom užitku no najljepše je tek uslijedilo. Jer kad
je sve bilo gotovo, privukao ju je k sebi i položio njezinu glavu na svoje srce.
Time joj je rekao sve što je željela čuti.

Sjedio je u naslonjaču i promatrao je kako spava. Zora samo što nije


svanula. Da je noć proveo s bilo kojom drugom ženom, sada bi poželio zapaliti
cigaru i popiti čašu porta. No nakon noći provedene s Gwendolyn, nije to želio.
Jer želio je što je moguće duže uživati u tragovima okusa njezina poljupca.
Ležala je na boku, kose rasute po jastuku. Zagledavši se u njezine rumene
usnice, ponovno se uspalio. Jasno da jest kad se prisjetio što mu je njima činila.
Trenutak potom, pogled mu je pao na osušene tragove krvi na plahti.

Samo krvlju nevinog bića, iskupit ćete svoj grijeh.

Duboko je uzdahnuo, pognuo glavu i rukama pokrio lice. Tako se i


dogodilo, pomislio je. Gwendolyn je iskupila grijeh njezina oca. No bilo je to
pogrešno. Potpuno pogrešno.
Rekao joj je da više nije kakav je bio i da je dječak kakvog je poznavala
umro onog groznog dana. Bila je to istina no nikad dotad nije žalio za tim
dječakom.

170
Book as passion & BalkanDownload

Jer taj dječak ne bi ju kaznio zbog grijeha njezina oca. Odbio bi njezinu
žrtvu i pouzdano joj ne bi priuštio takvo tragikomično vjenčanje. Zaslužila je
veličanstvenu svadbu. I romantičnu prvu bračnu noć.
Trebala je leći na čiste plahte, u sobi punoj cvijeća. Služavke su joj trebale
pomoći presvući se u djevičanski bijelu spavaćicu. Urediti joj frizuru i za to
vrijeme joj udijeliti pokoji savjet, natuknuti što može očekivati. Umiriti njezine
strahove.
Tada ne bi sve počelo onako kako je počelo. U mraku, umjesto pri svjetlu
svijeća. Trebao je doći k njoj i ponuditi joj čašu vina. Kratko bi popričali sjedeći
kraj vatre. Poljubio bi joj ruke, spustio nekoliko malih poljubaca na njezine
usnice. Tek potom bi ju odnio u krevet. I vodio bi ljubav s njom nježno i polako.
Tako je trebalo biti, ali nažalost, bilo je posve drugačije. Uzeo ju je strastveno,
krajnje neobzirno, ne ostavivši joj vremena ni da shvati što se zbiva.
Podigao je glavu i pogledom pomilovao njezino tijelo. Bernard kakvog je
poznavala iz onih davnih dana, dao bi joj dom, djecu i svoje srce.
No da. Nije se radilo o tome da joj ne bi želio sve to dati. Ali svaki put
kad bi ju pogledao sjetio bi se vražje nagodbe na koju je pristao. Nije ju smio
uzeti na taj način. Nije smio pristati na to.
Nakratko, prisjetio se očeva smijeha i majčina nježnog dodira. I kako je
poslije kiše često jahao mirisnim proplancima. Bez svega toga ostao je
zahvaljujući Alastairu Wilderu. A sada je Alastair postao prijetnja i njegovoj
budućnosti.
Najzad je saznao tko je izdajica. Nikada ne bio posumnjao na njega. Prije
petnaest godina cijenio je tog čovjeka. Štoviše, bio mu je drag. I njegov otac ga
je cijenio. Vjerovao mu je. A on ga je izdao.
Nije mu to mogao oprostiti. Iz dna duše ga je zamrzio. I znao je da će ta
mržnja otrovati njegov odnos s Gwendolyn. Drugačije ne bi moglo biti. A to bi
ju dotuklo. Uvenula bi od tuge.
Nije mu preostalo drugo nego zaštititi ju. Od sebe. Makar zbog toga i do
kraja života živio u mraku. Jer život bez nje, isto je što i život u mraku.

Probudila se kad ju je zagrlio i spustio malen poljubac na njezine usnice,


ali nije otvorila oči. Okrenula se na leđa i mazno se protegnuvši, ovila mu ruke
oko vrata, u nadi da će ponovno voditi ljubav s njom.

171
Book as passion & BalkanDownload

Nije. Uzeo je njezine ruke u svoje, poljubio ih i zatim joj dlanovima


obujmio lice i poljubio je u čelo.
— Svanulo je? — pospano je upitala.
Meni nije, pomislio je i umjesto odgovora poljubio joj oči i usnice.
— Trebam li ustati?
— Ne mila, spavaj — tiho je odvratio i nježno je poljubivši pokrio je
svojim šalom pa tiho izašao iz sobe.
Protrljala je obraz o njegov šal, okrenula se na bok i mirno nastavila
spavati. Njezin Zmaj će je čuvati.

Prvo što je ugledala kad je otvorila oči, bila je zvijer na njezinim prsima.
Dakako, ovoga puta nije joj bilo ni na kraj pameti vrisnuti i skočiti iz kreveta.
Jedino se upitala kako je uopće uspjela disati pod tolikom težinom.
Tobyju je kratko pogledao pa nastavio spavati.
— Od čega si se toliko udebljao? — upitala je. — Znam da ne jedeš
miševe.
Nije se ni pomakao.
Nasmijala se. — Doduše, i ti bi to mene mogao pitati — rekla je i nježno
ga premjestila na krevet.
Bernard nije bio u sobi. Vjerojatno je otišao po doručak. Ili ručak,
pomislila je, shvativši da se sunce već visoko popelo na nebu. Široko se
osmjehnula. Čak ni njegov uštogljeni sluga ne bi ju mogao smatrati lijenčinom
što se tako dugo izležava u postelji. Jer za to je bio kriv njegov gospodar; zaspala
je tek pred jutro.
Glasno se nasmijala. Jer seljani su bili u pravu. Zmaj je uistinu bio
nezasitan.
Prisjetivši se što su sve radili, osjetila je da joj rumenilo nadire u lice. Nije
imala pojma kako će mu nakon svega toga moći pogledati u oči. Svejedno, ni
zbog čega joj nije bilo žao. Sve bi rado ponovila.
Zagledavši se u Psihu i Kupida, prisjetila se da njihova ljubavna priča ima
neke sličnosti s njezinom i Zmajevom. Kupid je od Psihe tražio obećanje da
nikada neće pokušati vidjeti njegovo lice. No njezina ljubomorna sestra

172
Book as passion & BalkanDownload

nagovorila ju je da to ipak učini, dok on spava. Psiha ju je poslušala, no kad se


nagnula nad njega, s uljnom lampom u ruci, kapljica ulja pala mu je na ruku i
probudio se. Ljutit što je prekršila obećanje, zauvijek ju je napustio.
Odjednom, postala je svjesna neobične tišine u zamku. Kratko je
zatvorila oči. Nije se osjećala kao one noći kad se uputila u potragu za njim.
Tada je znala da nije otišao. U dubini duše je to znala. Sada ne. Osjećala je samo
tugu i prazninu.
Brzo je ustala, odjenula zgužvanu haljinu, ogrnula se njegovim šalom i
izašla iz sobe.
Zacijelo je negdje u zamku, tješila se. Ne bi ju ostavio.
Ali ne, nije ga bilo.

Izašavši iz zamka, popela se na zidine i istog trenutka ostala bez daha. Jer
Bernardov brod polako se udaljavao prema pučini.
Dlanovima se naslonila na parapet jer toliko je drhtala da se morala
osloniti o nešto. Sve što je mogla, bilo je kroz veo suza promatrati ga kako stoji
na krmi, ogrnut dugim crnim plaštem.
Nije znala može li ju vidjeti pod suncem koje mu je svijetlilo u oči, no
svejedno je ostala stajati tamo, nadajući se da će ju možda vidjeti i vratiti se.
Tek kad je brod nestao u daljini, sručila se na koljena i rukama pokrila lice.
Nije znala koliko je vremena prošlo prije nego što je začula korake na
stubama. Obuzeta nadom, naglo je ustala i potrčala prema stubama.
Ali ne, to nije bio Bernard. Nego Tupper.
Prišavši joj, tužno joj se osmjehnuo pa iz unutrašnjeg džepa geroka
izvadio pismo i pružio joj ga.
— Zamolio me je da vam ga predam i ostanem uz vas dok ga budete čitali
— rekao je. — Nije želio da u tom trenutku budete sami.
Otvorila je pismo i zagledala se u gusto ispisane redove. Poneke riječi
bile su umrljane, kao da je suza kanula na njih.
— Mila moja — jedva čujno započela je čitati Gwendolyn. — Prokletstvo
je poništeno. I ti i seljani ste slobodni. Pokušao sam te upozoriti da u duši više

173
Book as passion & BalkanDownload

nisam onaj dječak u kojeg si bila zaljubljena, no nisi mi vjerovala. No nakon


onoga što se noćas dogodilo između nas, zacijelo si shvatila da si bila u krivu.
Tupper se nelagodno premjestio s noge na nogu. No ona nije čak ni
porumenjela. Jer nije smatrala da se između njih dogodilo išta čega bi se trebala
stidjeti.
— Od danas pa nadalje, nikada nećeš doći u situaciju da bi se trebala
pokoriti zapovijedi nekog muškarca. Jer od ovog dana, postaješ glavaricom
klana i gospodaricom zamka. Netko od seljana donijet će ti tisuću funti koje je
tvoj otac dobio od Cumberlanda. Upotrijebi taj novac za dobrobit klana,
održavanje zamka i vlastite potrebe. Isti iznos dobit ćeš svake godine, dokle
god budem živ — pročitala je pa kratko zašutjela i obrisala suze.
— U jednom trenutku, molila si me da ti kažem tko sam, ali odbio sam
ti ispuniti tu želju jer ti nisam mogao reći istinu. Jučer, prije no što smo se
vjenčali, molila si oprost i milost za tvojeg oca. I tu molbu sam ti odbio ispuniti
jer mu nisam mogao oprostiti. Jedino što ti nakon svega mogu dati je sloboda.
Jer ti ju nisam smio uzeti. Nisam te smio na takav način vezati uz sebe. Bila je
to velika pogreška — pročitala je i ponovno obrisala suze. — Nadam se da ćeš
dostojno nositi ime moje obitelji. A ja ću tebe nositi u srcu. Zauvijek tvoj,
Bernard MacCullough.
Pustila je papir da joj ispadne iz ruke pa zatvorila oči i pognula glavu.
Tupper joj je bez riječi dodao rupčić.
Uzela ga je, zgužvala ga u ruci i naglo podigla glavu. — Dovraga! —
uzviknula je. — Koje li bahate budale — promrsila je pa jače stisnula krajeve
šala oko ramena i okrenula se prema moru, pustivši da joj vjetar osuši suze. —
Kako mu je moglo pasti na um da ću nakon svega nastaviti sa životom kao da
se ništa nije dogodilo?
Tupper je bespomoćno slegnuo ramenima. — Misli da je tako najbolje za
vas.
Okrenula se i ošinula ga pogledom. — Doista? I pritom se trudi uvjeriti
me da više nije onakav kakav je bio dok je bio dječak? No jest! Isti je tvrdoglavi
i bahati balavac kakav je i bio. Glupan uvjeren da zna što je najbolje za nekoga.
Nije se nimalo promijenio!
— Istina, zna biti jako tvrdoglav. No možda, s vremenom...

174
Book as passion & BalkanDownload

— Već sam protratila petnaest godina života u čekanju da se pojavi netko


poput njega, kome bih mogla pokloniti srce. I pojavio se! Zaljubila sam se u
njega dok i nisam znala tko je! A sada bih ga opet trebala čekati. Koliko dugo?
Dvadeset godina? Trideset? Cijeli život? — ironično je upitala i odmahnula
glavom. — Ne dolazi u obzir. Nemam namjeru više ni minutu svojeg života
provesti u čekanju da se Bernard MacCullough sastane sa zdravom pameću —
rekla je i gurnula mu rupčić u ruke, budući da joj nije bilo ni na kraj pameti
više liti suze za njim.
— Ali, imate li izbora? — upitao je Tupper i gurnuo rupčić u džep.
Duboko je udahnula i uspravila se. — Naravno da imam. Najzad, izrazio
je nadu da ću dostojno nositi ime njegove obitelji. Bio on tu ili ne, i dalje sam
njegova supruga. A MacCulloughovi se nikada kukavički ne povlače iz bitke.

175
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

Prava je zvijer, zar ne?


— Jest, takva mu je ćud. A i oštrog je uma, vrlo pronicljiv. Priča se da
nije dobro s njime se upustiti u verbalni duel.
— Ne bih se s njim upuštala u takav duel. Ali rado bih ga pozvala na
okršaj drugačije vrste kad moj Reginald ode u lov. Njezina prijateljica
prigušeno je zakikotala.
Objekt njihova razgovara mirno je popio gutljaj šampanjca, pretvarajući
se da nije čuo ni riječ njihova razgovara. On je stajao s jedne, a one s druge
strane jednog od stupova u balskoj dvorani. Najviše su mu se sviđale dvorane s
puno stupova; u slučaju potrebe mogao se brzo i lako sakriti iza bilo kojeg.
— Navodno uopće nije Englez — rekla je druga žena. — Tako je barem
moj muž načuo. Očito, godinama se pretvara da je jedan od nas jer ne želi
priznati da je... Škot!
— O, Bože — zgrozila se njezina prijateljica, kao da se radi o luđaku
pobjeglom iz umobolnice.
— To puno objašnjava, zar ne? Škoti su divljaci. Otimaju žene i ne znaju
držati jezik za zubima.
Po njoj bi još ispalo da su to dva potpuno ista zlodjela, pomislio je
Bernard.
— Jesi li čula što je rekao lady Jane nakon što ga je skoro sat vremena
davila pričom o vrlinama njezine nećakinje?
— Ne. Što? — uzbuđeno je upitala druga dama.
Žena je snizila glas, pokušavajući oponašati Bernardov. — Kad bih bio u
potrazi za suprugom, milostiva gospođo, što pouzdano nije slučaj, uvjeravam
vas da mi ne bi bilo ni nakraj pameti gubiti vrijeme na udvaranje djevojci koja
ima velike grudi i nimalo pameti u glavi.
Uslijedilo je kikotanje. Bernard je podigao čašu i u mislima nazdravio
ženi koja je bila obdarena i jednim i drugim.

176
Book as passion & BalkanDownload

— Što će mu žena kad može imati bilo čiju? — mudro je ustanovila jedna
od njih. Trenutak poslije odlutale su u potragu za novim tračevima. Bernard je
ponovno prinio čašu ustima pa otkrio da je prazna. Nastavi li tim tempom
prazniti čaše, kući će se vratiti krivudajući.
U zadnjih mjesec dana, koliko je prošlo od njegova dolaska u London,
previše je pio i premalo spavao. U skladu s tim nije bilo nimalo čudno što se
počelo govorkati da ima kratki fitilj i opaku jezičinu. Nikada nije bio snošljiv
prema budalama, no sada ga je i sitnica mogla izbaciti iz takta. I zato je prilično
nerado došao na ovu zabavu. No nije mogao odbiti poziv supruge lorda
Drummonda, jednog od ulagača u njegov posao i nekadašnjeg dobrog prijatelja
admirala Graysona. U protivnom bi ostao kod kuće i u društvu boce porta
pozabavio se vođenjem poslovnih knjiga, što je zadnje vrijeme također
zanemario.
Presrevši lakaja, zamijenio je praznu čašu za punu pa popio dug gutljaj
šampanjca i ponovno stao uz stup. Trenutak potom, netko ga je dotaknuo po
ramenu. Okrenuvši se, našao se oči u oči s vitkom mladom damom koja ga je
maloprije olajavala s prijateljicom.
— Ah, ispričavam se — uskliknula je i dražesno slegnula ramenima. —
Zamijenila sam vas za mojeg supruga.
— Reginalda, zar ne? — upitao je uljudno joj se naklonio. — Recite mi,
zna li Reginald u kakve se okršaje upuštate dok je on u lovu?
Na trenutak, oči su joj se zapanjeno raširile no brzo je to prikrila širokim
osmijehom. — Dobar sluh i oštri zubi. Niste uzalud na glasu kao opaka zvijer.
Umijete ujesti. No nisam osobito plašljiva ni osjetljiva. Da budem iskrena,
sviđaju mi se muškarci koji otvoreno kažu ono što misle — rekla je i polako ga
odmjerila od glave do pete. — Cijenim tu osobinu. Između ostalih.
Gotovo je poželio da joj može uzvratiti kompliment. Bila je lijepa, puti
bijele poput alabastera i tamne kose složene u visoku punđu prekrivenu tankim
slojem srebrnkastog pudera. Usnice su joj bile pune i rumene, jagodice kao
isklesane. Pod jednu od njih stavila je mali okrugli madež od svile. Tanki vrat
istaknula je crnom baršunastom vrpcom. Struk joj je bio tanušan, bujne grudi
izgledale su kao da žude iskočiti iz dubokog dekoltea.
Iako bi se na prvi pogled reklo da je nježna i krhka, bio je to samo privid.
Pogled joj je bio oštar, tjelesna građa previše koščata. U njoj nije bilo ničeg
mekog i toplog, ničeg u što bi muškarac poželio uroniti i nikada ne izroniti.

177
Book as passion & BalkanDownload

Kratko je pročistio grlo i primorao se pribrati. — Oprostite, ali upravo


sam na odlasku — rekao je.
— Ali, zar nećete ostati na večeri?
— Žao mi je, milostiva gospođo, ali bojim se da sam izgubio apetit.
Kazavši to, uljudno joj se naklonio i požurio prema izlazu.

Magla se vukla iznad vlažnog pločnika, zrak je zaudarao na dim i čađu.


Bila je to tipična hladna i vlažna londonska noć.
Na visoravni, hladnoća se uvlačila u kosti, a ovdje se lijepila za kožu
poput vlažnog prljavog pokrivača. Zvijezde jedva da su se i vidjele. Turobnog
li grada, pomislio je Bernard, žureći prema kući. Tu je čak i tišina bila turobna.
Nikada ne bi pomislio da će mu nedostajati Tupperovo brbljanje. Stao je
i pripalio tanku cigaru. Više nije bio Zmaj ni glavar klana. Samo jedan od
mnogih žitelja ovog velikog prljavog grada. Polako je ispustio dim. Njegov
nemiran duh žudio je za uzbuđenjima. Jest, mogao ih je potražiti u zagrljaju
neke žene. Ili u kockarnici. No ništa od toga više ga nije privlačilo. Sve za čim
je žudio ostalo je tamo, na visoravni. A više od svega žudio je za Gwendolyn.
Taj gubitak ničim se nije mogao nadomjestiti.
Začuvši korake, okrenuo se i pogledao niz ulicu. Istog trenutka koraci su
utihnuli. Je li mu se učinilo? Ili ga ipak netko slijedi? Ako da, bilo ga je
nemoguće vidjeti u magli. Gurnuo je cigaru u kut usana, zabio ruke u džepove
ogrtača i nastavio hodati. Teško da bi se nekome za tako kratko vrijeme uspio
toliko zamjeriti da bi ga pokušao ubiti. Osim ako je smrtno uvrijedio ženu
muškarca koji nije imao namjeru olako prijeći preko toga.
No ljutiti suprug ne bi krenuo za njim nego bi ga izazvao na dvoboj. Rado
bi pristao na takvo što. Bolje je časno umrijeti od metka nego do smrti provoditi
dane u opijanju.
Skrenuvši prema kući, usporio je korak. Tko bi pomislio da će se u toj
lijepoj i udobnoj kući osjećati usamljenije nego što se ikada osjećao u hladnom
zamku na vrhu litice? Hodajući ulicom promatrao je osvijetljene prozore
susjednih kuća. Gdjegdje bi se začuo živahan razgovor, gdjegdje zvuk glasovira,
ponegdje i dječji smijeh. No njegova kuća bila je tiha i mračna.

178
Book as passion & BalkanDownload

Uzdahnuo je i uputio se prema vratima pa naglo stao jer je na jednom od


prozora ugledao treperavo svjetlo. Jenkins? Nemoguće, otišao je u posjet
svojima i vratit će se tek sutra u vrijeme ručka. Cijelu minutu ostao je vani,
zureći u prozore, ali bili su jednako mračni kao i prije. Odmahnuo je glavom,
obećao sebi da će ubuduće manje piti pa prišao vratima, otključao ih i ušao u
kuću.
Pojeo je hladnu večeru pa otišao u radnu sobu i prihvatio se posla.
Odustao je tek kad su mu se slova i brojke počele mutiti pred očima. Umorno
se popeo uz stube, ušao u spavaću sobu, svukao se i legao u krevet. Unatoč tome
još najmanje dva sata prevrtao se po krevetu.
A kad je napokon zaspao, probudilo ga je zavijanje gajdi. Naglo se
podigao u sjedeći položaj i osluhnuo. No zvuk je naglo utihnuo. Je li to sanjao?
Koraci u noći. Treperenje svjetla na prozoru. Gajde. Usred Londona?
Ako mu se sve to skupa nije pričinilo, onda vjerojatno lagano silazi s uma.
Posegnuo je za kutijom šibica u namjeri da upali svijeću, no na noćnom
ormariću nije bilo ni šibica ni svijećnjaka. Trenutak potom, do uha mu je
doprlo tiho disanje.
Nije bio sam u sobi.
Hitro je gurnuo ruku pod jastuk i izvukao pištolj. — Tko si? — zaurlao
je. — I što želiš?
— Glavarica klana MacCulloughovih, gospodarica zamka Weyrcraig i
supruga gospodina Zmaja — rekla je Gwendolyn pa kresnula šibicom i upalila
svijeću.

179
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Ako bi se Bernarda pitalo, gledati ju kako izlazi iz sjene bilo je isto kao
gledati sunce kako se pomalja iza tamnih olujnih oblaka. Raspuštene kose i u
haljini boje lavande izgledala je nestvarno lijepo.
— Zacijelo mi se pričinja — promrmljao je i protrljao oči, ali ne, bila je
tu, pred njim i strpljivo ga promatrala, ruku prekriženih na raskošnim grudima.
— Radije spusti tu stvar — rekla je. — Zaboljet će te ruka.
Trebalo mu je nekoliko trenutaka kako bi shvatio da još uvijek drži
pištolj uperen u nju. Polako ga je spustio i odmahnuo glavom. — Trebala si se
dosjetiti uzeti mi pištolj, a ne svijeću i šibice. Mogao sam te ubiti.
— Ne, nisi — rekla je i široko mu se osmjehnula. — Izvadila sam metke
iz njega.
Osjećao se kao da ga je zalila kantom hladne vode. Stavio je pištolj na
noćni ormarić pa svrnuo pogled na nju. — Gdje si sakrila Tuppera? Na tavan?
— U podrum. Ne brini, nije tamo sam. I Kitty je s njim. Na medenom
mjesecu su, ukoliko si zaboravio. Doduše, s obzirom na okolnosti, promijenili
su plan i umjesto u Edinburgh pošli su sa mnom u London.
— Vidim, obnovila si garderobu. I odlučila putovati po svijetu. Veseli me
što korisno trošiš novac koji sam ti ostavio.
— Zašto ne bih? — upitala je, visoko podigavši obrve. — Najzad, zaradila
sam ga.
Na trenutak je ostao bez riječi. — Misliš da sam ti zato ostavio tisuću
funti u zlatu? Kako bih time platio tvoje usluge u krevetu?
Slegnula je ramenima. — Što bih drugo trebala misliti? Otišao si i ostavio
mi novac.
Zamalo je odmaknuo pokrivač i skočio iz kreveta, no sjetio se da je nag.
Nikada nije volio spavati u noćnoj košulji. A hlače su mu bile prebačene preko
naslona stolca kraj vrata. Ako ih Gwendolyn nije uzela.
Prekrižio je ruke na prsima i mrko se zagledao u nju. — Neke stvari,
draga moja, nisu na kupnju i prodaju.

180
Book as passion & BalkanDownload

— Ili se radi samo o tome koliko si spreman platiti za ono što želiš —
hladnokrvno je odvratila.
Pozorno se zagledao u nju. — Pitam se, što bi zmajeva supruga mogla
tražiti ovdje? Možda, djevca?
— Kad bih tražila djevca sigurno ne bih došla k tebi, zar ne? Zapravo,
došla sam u London potražiti nekog dobrog odvjetnika — rekla je i sjela uz
podnožje kreveta.
— Ne mogu zamisliti zašto bi ti trebao odvjetnik. Osim ako ti ne prijeđe
u naviku provaljivati u kuće u pratnji gajdaša.
— Ne budi smiješan — odvratila je i potapšala ga po nozi.
— Želim razmotriti mogućnost crkvenog poništenja našeg braka. Ili
razvoda, ako drugačije ne bude moguće.
Zatečen, Bernard se naglo oslonio na uzglavlje i u nevjerici se zagledao
u nju. — Razvela bi se od mene? — zapanjeno je upitao.
— Zašto ne? Ponudio si mi slobodu, zar ne? Zar si očekivao da ću do
kraja života trunuti u onoj hladnoj i vlažnoj gomili kamenja? Mogu razumjeti
ako tebi više nije do ženidbe, no što se mene tiče, nemam namjeru dane... i
noći, provoditi sama.
— Sama si tek nekoliko tjedana. Zar si već pronašla zamjenu za mene?
Slegnula je ramenima. — Ah, nije da nema zainteresiranih. Primjerice,
mogla bih se udati za Rossa.
Pomislio je da će ga udariti kap. — Za Rossa? — ljutito je upitao. —
Dovraga, zar si sišla s uma? Svezao te za stablo pred mojim vratima! Bez i trunke
grižnje savjesti bi te žrtvovao. A htio te je i spaliti kao vješticu.
Hladnokrvno je popravila nabore haljine. — Istina, ali u međuvremenu
se uvelike promijenio. Vrlo je pažljiv prema meni — rekla je i kratko se
osmjehnula. — Svaki dan donese mi buketić poljskog cvijeća. Čini se da je ipak
dobar u duši. No ako ne za njega, mogla bih se udati za Lachlana. Vjerujem da
bih ga mogla usrećiti. Srce mu je slomljeno otkad je Nessa prekinula s njim
zbog limarovog nećaka.
— Zaboga, ne možeš se udati za Lachlana. Jesi li slijepa? Dlake mu rastu
iz ušiju!

181
Book as passion & BalkanDownload

Smeteno se zagledala u njega. — Zar to nije znak osobite spolne moći?


— Jedino u gorila — promrsio je kroz čvrsto stisnute zube.
Kratko se namrštila pa ustala i počela hodati amo-tamo ispred kreveta.
— Možda si u pravu — rekla je pa stala i zagledala se u njega. — Zapravo, da.
U pravu si. Jako bih pogriješila ako bih se udala za Rossa ili Lachlana. Hvala ti
što si me upozorio na to.
— Bogu hvala što ti je to doprlo do mozga — promrmljao je.
Kimnula je pa nastavila hodati prostorom ispred kreveta. — Možda bih
trebala ovdje potražiti muža. Prije sam bila previše samozatajna. Mislila sam da
nemam što ponuditi muškarcu. No ti si me uvjerio u suprotno. A pokazalo se
da nisi jedini koji tako misli — rekla je pa stala i pljesnula dlanom o dlan. —
Moda možda nalaže da žena mora biti tanušna i prozirna poput sablasti, ali
pronicljiv muškarac uvijek će više cijeniti dobru rasplodnu kobilu.
Iako se zadnje vrijeme istinski trudio potisnuti svoje zvjerske nagone,
poželio je razbiti zube Tupperu, tom podlacu. — Kako ti je Tupper to mogao
reći! — uzviknuo je pa snizio ton. — Morat ću ozbiljno porazgovarati s njim.
— Tupper? — začuđeno je upitala. — Ali nije mi to on rekao. Nego Taffy,
njegova tetka. Odsjeli smo kod nje. Vrlo ljubazna stara dama, jako mi se
svidjela. Naime, Tuppera je otac razbaštinio čim je čuo da je oženio siromašnu
Škotkinju. A kad je Taffy to saznala, toliko se razljutila da je odlučila sve što
ima ostaviti Tupperu. Koliko mi je poznato, ima podosta toga. Kako god bilo,
Tupper nema razloga biti zabrinut za budućnost.
— Pod uvjetom da nadživi tetku — mrzovoljno je odvratio Bernard,
budući da je to postalo vrlo upitno s obzirom na količinu gluposti kojima je
napunio glavu njegove žene. Mogao bi se okladiti da je većina ovoga njegovo
maslo. Što je previše, previše je, zaključio je pa uzeo plahtu, omotao je oko
bedara i ustao iz kreveta.
— Reci mi, kako si mislila upoznati pogodnog muškarca? Očekuješ li da
se ja pobrinem za to? — upitao je pa potapšao stup kraj podnožja kreveta i
kratko mu se naklonio. — Hej, Davide, stari druže! Ovo je moja supruga.
Upravo se razvodimo i u potrazi je za novim mužem. Bi li ju možda ti oženio?
Prasnula je u smijeh. — Znajući tebe, nitko od tvojih prijatelja ne bi me
htio oženiti. Previše te se boje; ipak im je stalo do života.
— Ali, ti me se ne bojiš, zar ne? — tiho je upitao.

182
Book as passion & BalkanDownload

— Čini se da se ti mene bojiš. Tko je od koga pobjegao? A zašto si to


učinio? Zato jer misliš da si zvijer, zar ne? I da u tebi više nije ostalo ništa od
onog dječaka u kojeg sam se zaljubila. No jedno si propustio opaziti. Ni ja više
nisam mala djevojčica koja vjeruje u bajke. Odavno sam shvatila da život nije
bajka. I ne trebam uz sebe dječaka nego muškarca — u dahu je izgovorila i
položila mu dlan na prsa.
Primio ju je za ruku i spustio ju na svoj napeti ud. — U tom slučaju, našla
si ga.
Drsko ga je pogledala u oči i stisnula mu ud. Naglo ju je privukao k sebi,
spojio usnice s njezinima i promuklo uzdahnuo. O, kako je žudio za tim
usnicama. Za tim lijepim sočnim usnicama, slatkim poput suncem ogrijanih
jagoda. A kad mu je požudno uzvratila poljubac, povukao ju je na krevet, legao
na leđa i podigao ju na sebe.
Želio je voditi ljubav s njom nježno i polako ali... nije tako ispalo. Nakon
tri duga vlažna poljupca ugurao joj je ruku pod haljinu. No umjesto da joj
polako skine gaćice, odmaknuo je uski donji dio u stranu i prstom ušao u nju.
Nakon još dva poljupca ugurao je i drugi prst u nju i uspalio ju toliko da se
nagonski počela sama nabijati na njegove prste.
Odmaknuo je plahtu, tako da je sljedeće na što se nabila bio njegov ud.
Zadrhtala je, zabacila glavu i zastenjala od užitka. Željela je muškaraca i dobila
ga je. Cijelog.
Dlanovima je obujmio njezine rumene obraze i pogledao ju ravno u oči.
— Usporimo, mila — promuklim glasom je izgovorio. — Želim da uživaš u
svakom trenutku.
Odlučan riječi provesti u djelo, uhvatio ju je za kukove i počeo ju polako
podizati i spuštati. Nakon trećeg puta kapljice znoja izbile su mu na čelo.
Stisnuo je zube i zakleo se da će izdržati.
Možda i bi da nije zabacila glavu i ubrzala ritam, ne mareći za njegove
muke. Nije mu preostalo drugo nego prilagoditi se situaciji pa je gurnuo ruku
pod njezinu haljinu, pronašao nabubreni pupoljak i za tili čas doveo ju do
vrhunca. Još uvijek je jecala od užitka kad ju je čvrsto uhvatio za kukove i
nekoliko puta snažno ju nabio na sebe, pa zabacio glavu i ispustio sjeme u nju.
Trenutak potom, sručila se na njega. Čvrsto ju je privio uz sebe i spojio
usnice s njezinima u dug nježan poljubac.

183
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET OSMO POGLAVLJE

— Gdje je? Gdje je Gwendolyn?


Ljutiti povik došao je od Bernarda, koji je poput olujnog vjetra uletio u
blagovaonicu otmjene kuće u Mayfairu, u vlasništvu Taffy Tuppingham.
Tupper se ukočio, s komadom kruha premazanog maslacem i pekmezom
na pola puta do usta. Smetena, Kitty je brzo otrla usta lanenim ubrusom. U
kućnoj haljini od popelina i čipkanoj kapici na glavi, izgledala je vrlo otmjeno
za osamnaestogodišnjakinju, usto i gorštakinju koja je tek nedavno ušla u
visoko društvo. Umjesto da za stolom sjede jedno nasuprot drugome, u skladu
s bontonom, ona i Tupper sjedili su jedno uz drugo, dovoljno blizu da im se
bedra dodiruju.
Trenutak potom u blagovaonicu je uletio prilično uznemireni lakaj. —
Oprostite, gospodine — uzbuđeno je rekao, kratko se naklonivši Tupperu. —
Pokušao sam mu reći da vaša tetka nikada ne ustaje prije no što otkuca podne
i da nikada ne prima posjetitelje prije dva sata popodne, ali gospodin je to
zanemario i...
— Sve je u redu, Dobbinse — rekao je Tupper, nehajno slegnuvši
ramenima. — On nije gospodin.
Čim se lakaj pokunjeno povukao, Bernard je prišao stolu i dlanovima
udario o površinu. — Gdje je Gwendolyn? — promrsio je kroz čvrsto stisnute
zube i zagledao se u Tuppera pogledom iz kojeg su sijevale munje. Raščupane
kose i s kravatom koju je samo prebacio preko vrata, ne trudeći se svezati je,
doista je izgledao poput razljućene zvijeri.
Prije no što je našao shodnim odgovoriti na to pitanje, Tupper je mirno
popio gutljaj čaja iz šalice od Wedgwood porculana i spustio je na tanjurić. —
Zar si ju negdje zametnuo? — upitao je i kratko se namrštio, glumeći
zabrinutost.
— Kad sam se probudio, nije je bilo u krevetu — rekao je Bernard,
odlučivši zanemariti njegovo podbadanje.
Tupper je začuđeno podigao obrve. — Kako neobično. Dosad ti nijedna
žena nije pobjegla iz kreveta. A i ne sjećam se da si ikada trčao za bilo kojom.

184
Book as passion & BalkanDownload

— Nijedna od njih nije mi bila žena — promrsio je Bernard.


Tupper je odmahnuo glavom. — Budi dobar i prestani režati — rekao je.
— Ne želim da mojoj slatkoj maloj Kitty pokvariš tek. Doista si naporan. Što se
Gwendolyn tiče, rano ujutro otputovala je u Ballybliss.
— U Ballybliss? — zapanjio se Bernard. — Kako si joj to mogao
dopustiti? Zašto ju nisi odgovorio od toga? Ne mogu vjerovati da si mogao biti
tako glup!
— A meni je teško povjerovati da si mogao otići od nje — hladnokrvno
je odvratio Tupper. — Kako si mogao biti tako glup?
Bernard se spustio na stolac pa duboko uzdahnuo i kratko protrljao
bradu. — Iskreno rečeno, i ja se to pitam. No barem nisam otišao bez riječi.
Ostavio sam joj pismo.
Kitty je kratko izmijenila pogled s Tupperom pa iz džepa kućne haljine
izvadila komad papira i pružila ga Bernardu.
— Prije odlaska zamolila me da vam ovo predam.
Bernard se kratko zagledao u pismo. Bilo je napisano na njegovom
papiru. Očito, Gwendolyn je prije odlaska skoknula u njegovu radnu sobu i
uzela ga. Nije se iznenadio kad je vidio da joj je rukopis lijep i uredan.
— Ako ikada poželiš provesti još koju noć u mojem društvu, to će te
koštati puno više od tisuću funti — pročitao je pa zbunjeno pogledao Tuppera.
— I, kako bih to trebao protumačiti?
— Kako god želiš — rekao je Tupper i poslužio se lososom s pladnja.
Bernard se ponovno zagledao u pismo.
— Oprostite, gospodine, ali moram vas nešto pitati — rekla je Kitty. —
Zašto ste ostavili moju sestru?
Zagledao se u nju pitajući se što bi joj rekao. Pogled joj je bio iskren i
topao. Mogao bi joj priznati kako strahuje da će do kraja života kažnjavati
Gwendolyn zbog grijeha njezina oca. No i ona je bila kćer tog oca. I znao je da
ni nju ni Gwendolyn ne može kriviti što mu je taj čovjek uništio život.
Najzad bi joj vjerojatno rekao neku laž no ispostavilo se da ne može to
učiniti. I zato joj je rekao istinu. — Vjerojatno zato što sam uvjeren da ju ne
zavređujem.

185
Book as passion & BalkanDownload

Tupper se nasmijao, pomilovao Kitty po licu i svrnuo pogled na


Bernarda. — Veća si budala nego što sam mislio — rekao je. — Jer nema tog
muškarca koji bi bio vrijedan ljubavi voljene žene. Trebali bismo svaki dan
zahvaljivati Bogu što nas unatoč tome vole.
— Što ako je prekasno, Tupperu? — upitao je Bernard i gurnuo
Gwendolynino pismo u džep prsluka. — Što ako me više ne voli?
— Postoji samo jedan način da to saznaš, dragi prijatelju.
Nekoliko trenutaka prošlo je u tišini. Najzad, Bernard je ustao i uputio se
prema vratima.
— Kamo ideš? — upitao ga je Tupper.
Stao je i okrenuo se. — Kući, Tupperu — rekao je. — Kamo bih
drugamo?

Zvuk gajdi pratio ga je pri povratku u dom.


Posvuda ga je čuo. U planinskim usjecima kroz koje je prolazio. U žuboru
potoka, zavijanju vjetra, čak i u ritmičkom udaranju kopita njegova konja. I to
nije više bio tužan zvuk, nalik naricaljki. Nego radostan i uzvišen, poput pjesme
koja najavljuje ljepšu budućnost, onakvu kakvoj se nadao.
Napokon je shvatio što mu je pritiskalo dušu proteklih godine. Bila je to
čežnja za domom, čežnja koju se uporno trudio zatomiti. Nedostajao mu je
slankasti miris vjetra. Pogled na morsko prostranstvo s klisure. Golemo nebo
puno zvijezda. Čak i vraški vječno hladan zamak, koji bi ga prije, kad god bi
pomislio na njega, podsjetio na sve što je izgubio.
Stajao je tamo, u daljini, mrk i dostojanstven pod zrakama zalazećeg
sunca. Zaustavivši konja, Bernard se zagledao u njega i prisjetio se lijepih
trenutaka svojeg naprasno prekinutog djetinjstva. Kako ga je majka zabrinuto
čekala kad bi se predugo zadržao u skitnji, i kako bi joj se lice ozarilo čim bi ga
ugledala. I kako bi mu otac promrsio kosu i pozvao ga odigra partiju šaha s
njim. Nije dobio priliku oprostiti se s njima, no tada, s posljednjim zrakama
sunca, napokon je ispratio njihove duhove na miran počinak.
Prije, kad god je razmišljao o povratku u Ballybliss, to je uvijek bilo
povezano sa željom za osvetom. Nikad zato što je to njegov dom ili zato što bi
vjerovao da ga tamo netko čeka.

186
Book as passion & BalkanDownload

No bio je u krivu.
Jer jedna djevojka čekala ga je sve te godine. Djevojka koja se pretvorila
u hrabru ženu plemenitog srca. U ženu koja mu je umjesto sažaljenja ponudila
suosjećanje. Koja je drhtala u njegovom naručju i s radošću mu se podala. Koja
je bila milosrdna prema njemu, iako nije isto dobila za uzvrat. Koja je umjela
umiriti ga i pripitomiti zvijer u njemu.
Mogao se jedino nadati da još nije digla ruke od njega.

Ballybliss je spokojno spavao u sjeni zamka. Ulice su bile prazne, prozor


samo jedne kuće bio je osvijetljen.
Prolazeći kraj nje, Bernard je naglo zaustavio konja i zagledao se u
osvijetljeni prozor, obuzet čudnim osjećajem. Bilo je to kao da ga izaziva, kao
da se ruga njegovim plemenitim namjerama. Prije nego što je stigao shvatiti što
čini, našao se pred vratima. A prije nego što je stigao pokucati, vrata su se
otvorila.
Ugledavši Izzy, malo je nedostajalo da ustukne, no shvativši da nema
sjekiru u rukama, ostao je stajati gdje jest.
— Što hoćeš, momče? — osorno je upitala. — Strpi se još nekoliko
tjedana i neće biti potrebe da završiš ono što si započeo. Bog će to učiniti
umjesto tebe.
— Želio bih samo popričati s njim.
Uputila mu je dug, jednako umoran koliko i oštar pogled, pa stala u
stranu i pustila ga u kuću. Bez riječi pošao je za njom u Alastairovu sobu. Prišla
je njegovom krevetu, podigla košaru s priborom za šivanje koja je stajala na
podu kraj stolca i otišla sjesti u kuhinju.
Alastair Wilder ležao je na boku. Bio je kost i koža. Sitan, bespomoćan
starac. Kao da je osjetio njegov pogled, naglo je otvorio oči i zagledao se u
Bernarda. Trebalo mu je nekoliko trenutaka kako bi shvatio tko stoji pred njim,
a kad napokon jest, promuklo se nasmijao.
— Mora da si sklopio ugovor s vragom, Iane — promrsio je. — Kako bi
inače uspio ostati mlad i jak? Dosad bi se već pretvorio u otužnog starog pijetla,
kao što sam ja.

187
Book as passion & BalkanDownload

Bernard nije mogao smisliti nijedan razlog zbog kojeg ga ne bi ostavio u


uvjerenju da priča s davno umrlim prijateljem. Pravo rečeno, osjećao se kao da
njegov otac govori kroz njega.
— Ja nisam bio taj koji je sklopio ugovor s vragom, Alastaire. Ti si to
učinio. Prodao si mu dušu za tisuću funti u zlatu.
— I otad plaćam taj dug. Svake minute u danu, svih proteklih godina —
odbrusio je Alastair.
— Kao i ja.
Alastair se oštro zagledao u njega. — I, što hoćeš od mene? Žudiš za
osvetom, zar ne? Hajde, učini to! Osveti se staroj budali — rekao je i naglo ga
uhvativši za ruku, stavio ju na svoj tanki vrat. — Hajde, što čekaš? Zacijelo će
ti biti veliko zadovoljstvo vlastitim rukama istisnuti život iz mene. Vidjeti kako
ispuštam posljednji dah i znati da je to tvoje djelo, da si mi se napokon osvetio.
Kao kroz izmaglicu, Bernard se zagledao u njega. Ne bi čak ni trebao
uporabiti ruke. Mogao bi mu jednostavno pritisnuti jastuk na lice i pričekati...
Činilo se da mu je Wilder pročitao misli jer kratko se nasmijao.
— Hajde, momče — tiho je rekao. — Ne brini, Izzy te neće odati. Bit će
sretna što me se napokon riješila. Čak će ti i pomoći. Siguran sam da će mojim
kćerima reći da sam umro mirno, u snu.
Njegove kćeri.
Gwendolyn.
Zagledao se u njegove oči. No ako je očekivao u njima vidjeti strah,
prevario se. Jer nada je bila to što je vidio u njima. Nada da će mu ispuniti želju.
Odmahnuo je glavom i oslobodio se začudno čvrstog stiska njegove ruke.
— Neću đavlu olakšati posao — rekao je. — Morat ćeš pričekati da dođe po
tebe — dometnuo je i uputio se prema vratima.
Wilderove oči ispunile su se suzama bijesa i nemoći. — Znam da mi se
želiš osvetiti! — izgovorio je, glasom drhtavim od ljutnje. — Mržnja već
godinama kipi u tebi. Znam to!
Bernard je stao i okrenuo se. — Nisi vrijedan moje mržnje. Prema tebi
osjećam samo sažaljenje — rekao je i izašao.

188
Book as passion & BalkanDownload

Ni te večeri nije došao.


Ogrnuta njegovim šalom, stajala je na zidinama, pogleda uperena u more.
U proteklih tjedan dana, po nekoliko puta na dan popela bi se na zidine i satima
promatrala more, u nadi da će ugledati njegov jedrenjak kako se približava
zamku. I svake večeri svakog dana, morala bi se oprostiti s još jednom nadom.
A ujutro sve iznova.
Zadrhtavši pod udarom ledenog vjetra, jače je stisnula krajeve šala oko
sebe.
Zima će biti duga bez njega, pomislila je. Zapravo, bit će to najduža i
najhladnija zima u njezinu životu. Zadnjih nekoliko dana dopustila si je nadati
se da će ju provesti u krevetu, grijana vatrom iz kamina i Bernardovom ljubavi.
No ta nada polako je venula.
Podigla je glavu i zagledala se u nebo. Zvijezde su blistale poput kristalića
leda. Imala je osjećaj da bi ih mogla dotaknuti ako bi podigla ruku. Blizu, a
toliko daleko, pomislila je.
Stajala je tu i onda kad je Tupperu rekla da se MacCulloughovi nikad ne
povlače iz bitke. No ovu bitku, bitku za Bernardovu ljubav, očito je izgubila.
Trebala bi se pomiriti s tim. No poraz joj je pao teže nego što je očekivala.
Ponovno se osjećala poput male djevojčice koja čeka da ju dječak u kojeg je
zaljubljena primijeti i osmjehne joj se. Poput male djevojčice koja bi mu
poklonila srce za samo jedan osmijeh, samo jednu lijepu riječ.
Okrenula se u namjeri da se vrati u zamak pa naglo stala. Jer nedaleko
stuba ugledala je mrakom obavijen muški lik. Dugi crni plašt lepršao mu je na
vjetru. Srce joj je zatreperilo od sreće.
Nije se mogla ne upitati koliko dugo tamo stoji i promatra je.
— Zar si takva kukavica da se ne usudiš pokazati? — upitala je i zagrizla
drhtavu usnicu.
— Najgora od svih — odvratio je i prišao joj korak-dva bliže pa stao. —
Pola života proveo sam bježeći od duhova. Od duhova prošlosti. Od duhova
mojih roditelja. I od duha dječaka kakav sam bio.
— Želiš li reći da nisi pobjegao od mene?
Odmahnuo je glavom. — Ne bih mogao pobjeći od tebe — rekao je i
stavio ruku na prsa. — Jer si mi u srcu.

189
Book as passion & BalkanDownload

Oči su joj se ispunile suzama. Zakoračila je prema njemu i zacijelo bi mu


se bacila u naručje ali...
— Oče! — zaprepašteno je uzviknula, ugledavši ga kako se penje uz
stube. — Što radiš tu? Gdje je Izzy?
Bio je u bijeloj noćnoj košulji i bos. Popevši se uz stube, morao je stati
kako bi došao do daha. — Slab sam na nogama — zadihano je izgovorio. — Ali
ne toliko da se ne bih mogao iskrasti iz kuće i osedlati konja.
— Došao je za mnom — rekao je Bernard. — Posjetio sam ga na putu
ovamo.
Gwendolyn se naglo namrštila. — Zašto? — upitala je. — Pretpostavljam
ne zato što si ga želio zamoliti da blagoslovi naš brak?
Bernard joj nije stigao odgovoriti jer njezin otac zakoračio je prema
njemu s mačem uperenim u njegovo srce.

190
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Gwendolyn je jedva mogla vjerovati vlastitim očima. Čudno, ali staračka


ruka njezina oca nijednom nije zadrhtala iako je mač bio prilično težak.
Bernard se polako pomaknuo u stranu, dalje od nje i zatim se povukao nekoliko
koraka unatrag.
— Spusti mač, starče. Kasno je za obračune.
— Očito nije, u protivnom ne bi došao k meni. Vrag ti nije dao mira, zar
ne? Trebao si završiti s tom pričom i ubiti me. Ali ne, umjesto toga si mi pljunuo
u lice.
Ne obazirući se za njegovu želju da ostane podalje od njega, Gwendolyn
je prišla Bernardu, primila ga za ruku i svrnula pogled na Alastaira. — Oče,
reci mi što se dogodilo — zamolila ga je. — Zašto si došao ovamo?
— Jer mi ne treba njegovo sažaljenje — odvratio je. — To je ono što je
rekao. Da prema meni osjeća samo sažaljenje — ljutito je uzviknuo pa svrnuo
pogled na Bernarda i zakoračio prema njemu. — Ne trebam tvoju samilost,
Iane. Ako si glavar klana, nisi Bog!
Bernard se ponovno odmaknuo od Gwendolyn no tvrdoglavo ga je
slijedila u stopu, unatoč tome što je podigao ruku kako bi joj stavio do znanja
da ostane gdje jest. — On nije Ian, oče — rekla je. — Nego njegov sin.
Alastair se pozorno zagledao u Bernarda pa polako odmahnuo glavom.
— Bernard? Ali to je nemoguće. On je mrtav.
— Nije, oče. Preživio je Cumberlandov napad na zamak. Petnaest godina
živio je u Engleskoj. Dobar je i pošten čovjek, oče. Iskren i pravedan. Ne bih
mogla živjeti bez njega.
Alastair je naglo spustio ramena. Mač mu je ispao iz ruke i s treskom pao
na kamene ploče. — Ako ti tako kažeš, zacijelo je istina. Znam da mi ne bi
lagala. Uvijek si bila dobro dijete. — rekao je i sjetno se osmjehnuo pa svrnuo
pogled na Bernarda. — Možda sam star i lud, ali to ne znači da sam kukavica.
Odbio si sa mnom poravnati račune jer si želio dokazati da si milosrdan, zar
ne? Ali nisam tražio tvoju milost. Bog je jedini koji mi se može smilovati.

191
Book as passion & BalkanDownload

Nekoliko trenutaka vladala je mrtva tišina. No umjesto da se okrene i


uputi se prema stubama — kako su Gwendolyn i Bernard očekivali da će učiniti
— pojurio je prema parapetu i u tren oka popeo se na njega.
Promrsivši tihu psovku Bernard se u dva koraka našao kraj njega i čvrsto
ga primio oko struka, spriječivši ga da se baci u provaliju. No želja da okonča
svoj mizerni život, starcu je podarila čudesnu snagu. Upustio se s Bernardom u
žestoku borbu, tako da su se najzad obojica našla u opasnosti da padnu u
provaliju.
Vidjevši to, Gwendolyn je pojurila prema njima, uhvatila Bernarda oko
struka i svom snagom povukla ga natrag. Istodobno, njezin otac skliznuo je
preko ruba, no Bernard ga je uspio uhvatiti za noge. No parapet je bio visok i
širok, a iako Alastair nije bio težak, pokazalo se nemogućim izvući ga.
Svejedno, Bernard ga nije htio pustiti, čak ni po cijenu vlastita života... jer
počeo je polako kliziti za njim.
Obuzeta panikom, Gwendolyn se doslovce objesila o njega. No sve što je
uspjela, bilo je zadržati ga u istom položaju.
Jedno je bilo sigurno: ne pusti li Bernard njezina oca, izgubit će obojicu.
Odjednom, dvije snažne ruke zgrabile su Bernarda za ramena i povukle
ga natrag, skupa s Alastairom.
Bile su to Izzyne ruke. Gwendolyn je svrnula pogled k nebu i u mislima
zahvalila Bogu na svim teškim željeznim loncima i kantama punim vode za
kupanje kojima je Izzy ojačala mišiće.
Smrtno uvrijeđen propalim pokušajem samoubojstva, Alastair se opet
pokušao popeti na parapet no Izzy ga je povukla za noćnu košulju i privremeno
ga uspavala raspalivši ga šakom po mršavoj čeljusti.
— Trebala si to prepustiti meni — rekao joj je Bernard. — Uživao bih u
tome i ne sramim se to priznati.
— Misliš da ja nisam? — upitala je Izzy i glasno nasmijala.
— Glupa stara bitanga — rekla je, pa odmahnula glavom, podigla
Alastaira, prebacila ga preko ramena i uputila se prema stubama. — Trebao je
znati da mi ne može pobjeći.
Očiju punih suza, Gwendolyn ih je ispratila pogledom, pa smeteno
odmahnula glavom. Toliko toga dogodilo se u tako malo vremena.

192
Book as passion & BalkanDownload

Bernard se vratio.
I riskirao život za njezina oca.
Odbacio je duhove prošlosti.
Jer ju voli. I jer želi s njom graditi budućnost.

Nasmijala se kroz suze i okrenula se prema njemu. — Dovraga, Bernarde!


Već dvaput si bio na rubu života i smrti. Ne mogu to više podnijeti. Ako mi to
još jednom učiniš, kunem ti se da ću te ubiti!
Nasmijao se, poput dječaka u kojeg se zaljubila prije petnaest godina. —
Nisam bio ni u kakvoj opasnosti — rekao je. — Zar ne znaš da zmajevi mogu
letjeti?
— Nedostaje ti taj lik, zar ne? — upitala je i nježno ga pomilovala po licu.
— Zapravo, ne — odvratio je i duboko joj se zagledao u oči. — Jer prvi
put u životu znam tko sam. Muškarac koji te voli. Muškarac koji želi do kraja
života živjeti s tobom. I učiniti sve da bi te usrećio.
Umjesto da mu padne u naručje, kao što je očekivao, namrštila se.
— Zaboga, što ti je? — začuđeno je upitao.
— Pitam se, bi li se vjenčao sa mnom da ti Izzy nije stajala iza leđa sa
sjekirom u rukama?
— Postoji samo jedan način da to otkriješ — rekao je i uzeo njezine ruke
u svoje. — Gwendolyn, bi li se udala za mene?
Nagnula je glavu i pogledala ga ispod trepavica. — Ako bih se ponovno
odlučila udati za tebe, morala bih ti nešto priznati. Bojim se da sam jednom
nitkovu dopustila da me zavede. Nisam više djevica.
— To me doista veseli — rekao je i podigao ju u naručje. — Jer to znači
da te mogu smjesta odnijeti u svoju jazbinu i navaliti na tebe kao zvijer.
Široko se osmjehnula i zagrlila ga.
Kad su im se usnice spojile u dug, čaroban poljubac, Gwendolyn bi se
zaklela da je s neba iznad zamka začula anđeoski zbor kako pjeva uz pratnju
gajdi.

193
Book as passion & BalkanDownload

Nekoliko iz sna naglo probuđenih seljana, također bi se moglo zakleti u


to.
Godinama nakon toga, njihovi sinovi i kćeri pričali su svojim sinovima i
kćerima priču o strašnom Zmaju koji je pokleknuo pred lijepom i hrabrom
djevicom. I da su nakon toga svi u Ballyblissu živjeli u miru i radosti.

SVRŠETAK

194