Šta slavimo, koga slijedimo?

"Nikome se ne čudim kao čovjeku koji misli da zaljubljenost u ovaj svijet ne spada u velike
grijehe. Tako mi Allaha, dž.š., voljeti ovaj svijet je najveći grijeh! Zar se svi drugi grijesi nisu
izrodili iz ovog svijeta? Zar se ne obožavaju idoli i ne griješi prema Bogu samo zato što se
odviše voli ovaj svijet i što mu se robuje više nego ičemu?,“ izreka je mudrog Hasana el-
Basrija. Živimo u imaginarnom svijetu, svijetu u kojem je svaka stvar promijenila oblik.
Istinu smo zamijenili lažima i smutnjom. Veoma lahko učinimo neki grijeh i ne sluteći kakve
će biti posljedice. Udaljavajući se od puta pravog, došli smo na rub propasti. U prvi plan smo
stavili beskorisne stvari koje nam donose trenutak „sreće“ zaboravljajući na svog Gospodara.
Da li je istinska sreća u nečemu prolaznom? Da li je sreća udaljavanje od Allaha? Slijediti
sunnet Poslanika, s.a.v.s., se razlikuje od današnje iluzije. Biti pokoran Allahu, dž.š., i
Poslaniku, a.s., činiti dobra djela i natjecati se u činjenju dobra je prava sreća. Oponašamo
nevjernike s kojima smo se ujedinili, koji su postali naša svakodnevnica. Toliko smo se
izgubili, da mislimo da je slavljenje njihovih praznika dozvoljeno. Zar je došlo do toga da
čekamo četrnaesti februar s ushićenjem? Da osmi mart prihvatamo kao obični Dan žena? Da
slavimo Novu godinu čineći velike grijehe iako znamo da je to haram? Koliko smo zalutali?
... Nismo ni svjesni kazne koja nas može stići. Predstavljamo se vjernicima, govorimo da
slijedimo Božijeg Poslanika. Jesmo li svjesni da nas to pravi munaficima? Dokle idemo? Gdje
stati? Šta nam je ustvari cilj? Zar nam je cilj prolaznost, a ne vječnost? Zar nam je cilj
robovanje šejtanskom nagovaranju?

Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - A
Allah prašta i samilostan je. (Ali Imran, 31)

1. Djela nevjernika su zasnovana na izopačenosti i pokvarenosti. Ovo je osnova u

njihovim djelima, divili im se ili ne, sviđali nam se ili ne, bila to vanjska pokvarenost
ili skrivena. Djela nevjernika su sagrađena na zabludi, poroku i odstupanju u njihovom
vjerovanju, običajima, obredima, praznicima i ponašanju.
 2. Musliman koji oponaša nevjernike, koji ih slijedi u ovome, je suprostavljanje Allahu i
Poslaniku i slijeđenje puta nemuslimana. Za ovo se spominje strašna prijetnja u
Kur'anu: „Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe
putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem-
a užasno je on boravište!“ (En-Nisa, 115)

3. Divljenje nevjernicima uglavnom povlači za sobom oponašanje njih u vjeri, običajima,

ponašanju, djelima, i onome gdje su u zabludi i izopačenosti. Ovo divljenje mora
prouzrokovati omalovažavanje sunneta, istine i upute s kojom je došao Poslanik,
s.a.v.s. Ko oponaša neki narod, znači da se slaže s njim, zadovoljan je njihovim
djelima, osjeća divljenje prema njima, a obratno ne sviđa mu se djelo i riječi suprotno
tome.

4. Oponašanje nevjernika povlači za sobom ljubav i prijateljstvo između sličnih. Ako

musliman oponaša nevjernika, mora da osjeća sklonost prema njemu, a ova sklonost
povlači za sobom ljubav i prijateljstvo i zadovoljstvo prema nemuslimanima, a
antipatiju prema muslimanima koji rade po sunnetu i čvrsto se drže svoje vjere.

Vi u Allahovom Poslaniku, a.s., imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj Milosti i
nagradi i koji često Allaha spominje. (Al-Ahzab, 21)

Osvijestimo se, pokajmo se! Budimo pokorni Uzvišenom, koji nas je iz ničega stvorio, stavio
na dunjalučku kušnju i kojem ćemo se svakako vratiti. Učinimo nešto za Vječni svijet,
ostavimo se ovosvjetskih uživanja. Slijedimo Poslanika, a.s., na način kako je radila prva
generacija muslimana. Molimo Allaha, dž.š., da nas učini Svojim iskrenim robovima, da nam
prosvijetli um i udalji od beskorisnih stvari. Amin!