Zašto želim biti policajac

Od samog djetinjstva svaka osoba ima neki životni cilj i put u životu. Dok smo još malehni i
nemoćni, roditelji su tu da daju smjernice i upute nas ka najboljem. Ali svi mi sebe u budućnosti
"vidimo" u nekom zanimanju. Kako odrastamo shvatamo da to sve nije moguće i želje se
polahko pretvaraju u neke druge, veće i tako opet, opet i opet. Naravno, i mi smo se od
djetinjstva promijenili, neke stvari gledamo drugim očima. Treba imati neke uvjete za određena
zanimanja, ali što više razmišljam o tome što bih htio biti, shvaćam da u budućnosti želim
pomagati ljudima, osiguravši im mir i sigurnost. Želim u životu postati "neko", raditi nešto
humano. Oduvijek mi je bila zanimljiva ta junačka moć policajaca, te shodno tome, u budućnosti
se već mogu zamisliti u policijskoj uniformi. To je moja želja, još kao dječaka i potajno
razmišljanje kroz cijeli moj period odrastanja. Posao iz snova. Ne znam, ali ako se taj san ipak ne
bi ostvario, sigurno što želim je imati obitelj i djecu, posvetiti svoj život njima i učiniti dobra
djela. Sama pomisao na ostvarenje moga sna iziskuje od mene trud, zalaganje i postizanja što
boljih rezultata u školi, na praksi, u društvu… Jednostavno, svako zanimanje od nas, kao
zajednice, teži ka tome da se puno više trudimo, iako znamo da ocjena nije mjerilo znanja, ali
kako onda završiti razred u svom poslu iz snova koji još nije u potpunosti realiziran? Želim samo
biti savjestan, smiren i uspješan, te ga obavljati u potpunosti a ne površno. Želim da me svi
pamte po mojoj dobroti i po tome što sam pomagao ljudima. Ramiz Delić, direktor policije.
Nadam se također da će ljudi znati cijeniti moj trud, ako i ne postignem ništa puno i ne budem
najbolji. Dao bih sve od sebe da postanem neki “poznati policajac” pa da svi znaju za mene i da
me hvale i preporučuju drugim ljudima, ali ako i ne bude tako pa šta, bit ću uspješan za sebe!
Nije sve u slavi ni u novcu, mada danas svi sve gledaju kroz materijalno, što nikako nije dobro.
Niko više ne cijeni sitnice poput lijepog i iskrenog osmjeha, zagrljaja i riječi hvale, sve mora biti
u novcu i skupim poklonima. Sve je danas u podmićivanju i lažnim osmjesima i stvarima. A ja
upravo tu i želim reagovati. Želim reći stop kriminalu, mitu i korupciji, neredu i strahu. Samo
trebamo gledati svijet kroz ružičasta stakla sunčanih naočala i stalno se smijati, ma koliko nam u
nekim trenucima bilo teško. Ne smijemo dozvoliti da svijet promijeni naš osmijeh, nego mi
osmijehom i lijepom riječju trebamo mijenjati svijet.