Prije nego što počnete tražiti sreću, provjerite, možda ste već sretni

“Ono što nije zapisano, i ne postoji, bilo pa prošlo” – pročitah ja danas kod našeg Selimovića.
Tako malo nam je potrebno da uplovimo u naš savršeni svijet. Malo tinte, parče papira i već smo
tamo. Da, taj mali savršeni svijet, mjesto gdje ti niko ne može pokvariti trenutak, dan, mjesec,
godinu ili čak život… Otvorih prazan list želeći da napišem koju o tebi, neku koja već odavno
nije napisana. I osjetih jezu kao da su riječi ispred mene već odavno odletjele u vasionu… u
nepovrat. Eh, Travniče moj, moja vječna diko. Rekoše mi da je Pariz grad ljubavi, Milano grad
mode, Istanbul grad duše i života… Očaran njihovim izjavama, odlučih da se upoznam sa
svakim od njih. Ali pri samo izlazu iz naše Ljepotice, osjetih tegobu u grudima. Steže me, ne da
mi da dišem. Tiho mi neki nepoznati glas šapnu: “Tamo, odakle si krenuo je najljepše. Tamo si
svoje gnijezdo svio. Ovo nije za tebe.” Tek tada se trznu i shvativši da sam ostavio sve najmilije
u svom gradu, čvrstim korakom krenuh nazad. Tamo je moja istinska sreća a ne u pomenutim
gradovima i nepoznatim ljudima. Svaki grad ima nešto po čemu je poznat. Ali zar to nije malo?
Zar samo po tome treba da se pamti? Niste vi onda vidjeli Travnik. Otisni se, putniče, Šumećem i
osjetit ćeš miris i žubor Lašve, koja svaku tugu odnese u zaborav. To je grad. To je ljepota i
ljubav. U njemu narod srećom prkosi tuzi, jer dok gordo koraćaš njegovim ulicama samo
osmijeh dolazi u obzir. Njemu ne treba neka posebnost da bi bio poznat. Dovoljno ti je samo da
se empatišeš sa samim ukrasima kojih si svjestan već na samom ulazu u grad. Koji ti svojom
pozitivnom energijom požele dobrodošlicu u tu malu oazu mira. Ujutru kad začuješ žubor Plave
vode, Travnik ti pokaže svoje srce u kojem ima mjesta za sve i koji je kadar svakome ruku
pružiti bez imalo mržnje. Znam ja i za Pariz i Milano i za sve ove pustohije od gradova. Ali neka
meni moga Travnika, da ga gledam svaki dan povazdan. Eh moj putniče… I ovo što ti rekoh je
bilo nepotrebno… Pogledaj ga, molim te, samo… I to će ti biti dovoljno.