ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

ELČI IBRAHIM- PAŠINA MEDRESA U TRAVNIKU

Seminarski rad

Predmet: Bosanski jezik i književnost

Tema: Muhamed Nerkesi

UČENICA: MENTOR:

ADELISA SELAVA mr. sc. NERMIN ŠUŠIĆ

Travnik, Mart 2013.

UVOD:

„U 15. stoljeću, u okviru islamsko-osmanske kulture i civilizacije, jedan broj pisaca u

književnost uvode pisanje tekstova arapskim pismom na narodnom jeziku. Književna djela na
bosanskom jeziku pisana arapskim pismom nazivaju se alhamijado književnost.

(Alhamijado je iskvarena arapska riječ "el a‘džemijje", što znači strani, nearapski).
Alhamijado književnost je s rijetkim izuzecima, imala uglavnom pobožno-didaktički karakter.
Njeni glavni oblici cu bili:ilahije, kaside, zatim poslanice, pozivi i poruke, te pjesme napisane
po uzoru na narodnu poeziju.“1

„Najznačajniji pisci ovog perioda su:

 Muhamed Hevaji Uskufi;

 Abdul- Vehab Ilhamija;

 Umihana Čuvidina;

 Hasan Kafi Pruščak (1544- 1615);

1
http://bs.wikipedia.org/wiki/Alhamijado_knji%C5%BEevnost

2
  Derviš- paša Bajezidagić (umro 1603), autor gazela i pjesnik na turskom i perzijskom
jeziku;

 Muhamed Nerkesi Sarajlija (1584- 1635);

 Hasan Kaimija (umro 1691);

 Mula Mustafa Bašeskija (Sarajevo, 1731- 1809), autor jedne pjesme i

poznatog »Ljetopisa« na turskom jeziku. Bilježio je i narodne pjesme;

 Fejzo Softa, autor svjetovne ljubavne pjesme »Ašiklijski Elif-ba«;“2

„Alhamijado književnost je služila za razonodu svojim tvorcima koji su vlastitu kreativnu

energiju uglavnom usmjerili na djela pisana klasičnim orijentalnim jezicima: arapskom,
turskom i perzijskom. No, tok historije je progutao ta njihova djela visokih ambicija, položivši
ih u nepregledno more islamsko-orijentalne književnosti na centralnim jezicima islama. Ono
što je ostalo, i po čemu su Mehmed Uskufi, Hasan Kaimija, Sirrija, Umihana Čuvidina i
mnogi drugi zapamćeni jeste stvaralaštvo na bosanskom jeziku.

Još u ranom dobu javlja se dvostruka pismenost - na bosančici i arebici (ili arabici)-
modificiranom arapskom pismu, u nekim elementima prilagođenom glasovnim

karakteristikama bosanskog jezika.“3 SLIKA OVA OBAVEZNA

2
http://www.dernek.ba/blog/194349/Jusifer/alhamijado-knji-evnost-

3
http://www.dernek.ba/blog/194349/Jusifer/alhamijado-knji-evnost-

3
MUHAMED NERKESI:

„Pjesnici i pisci rođeni u Sarajevu, koji su pisali na orijentalnim jezicima,“4 duboko u sebi
sačuvali su sjećanje na svoj grad i onda kad su bili daleko od njega. Slika rodnog grada ostala
im je u očima i srcu, ali i u pjesmama.

Ovdje ćemo se zadržati na djelima nekih sarajevskih pisaca koji su pjevali i pisali o svom
gradu. Jedan od njih je bio i Nerkesi.

„Muhamed Nerkesi Es-Saraji rođen je u Sarajevu oko 1584., a poginuo je kod Gebze 1635.
godine. Školovao se prvo u Sarajevu, gotovo sasvim izvjesno u Gazi Husrev- begovoj
medresi, a potom u Istanbulu kao učenik čuvenog pjesnika Feizullah ef. Kafzade. Smatra se
jednim od prvih suvremenih pisaca i pjesnika Osmanskog carstva. Poznat je i kao historiograf
koji je bio u pratnji Murata IV.“5 Sarajevski muderis i kadija koji je pjevao na turskom i
perzijskom jeziku, neko vrijeme živio je i u Novom Pazaru. Šesnaesto stoljeće dalo je još
jednog veoma darovitog pjesnika Muhameda Nerkesiju. „Muhamed Nerkesija slovi kao

4
Ova poezija doživjela je najveći procvat od 16. do 17. stoljeća.

5
http://www.geocities.com/melamibosna/index.html

4
vrstan stilista. Ljepota izraza posebno mu je snažna u sufijskoj poeziji. Istina, kao veliki
majstor riječi i izuzetan stilista, Nerkesija u poeziju Bošnjaka na orijentalnim jezicima unosi,
rekli bismo, jedan novi način pjevanja, koji do toga vremena nije poznavala divanska poezija.
Njegova sufijska poezija nije opterećena simbolima, ali u sebi nosi sufijsku poruku:

Ak' u loptu zatvorenu

Metnu jednog malog mrava,

Pa je onda zavaljaju

Preko polja i dubrava.

U tom vječnom prevrtanju

Samrt mu žice pravo.

Gledaj! Ja sam mrav bijedni

A ta lopta – nebo plavo.“6

„Muhamed Nerkesija potiče iz kadijske porodice. Napisao je pet proznih tekstova - Hemsa
(Petoknjižje), te monografiju o beglerbegu Murteza-paši Bošnjaku. Njegova zbirka pisama
uglednim ličnostima Munseat, kao vrhunac njegove stilske umjetnosti. Kako je M. Nerkesija
sebi, između ostalog, postavljao visoke moralne ciljeve, to je u biografiji Murtez-paše i
napisao. U uvodu kaže da je djelo napisao da ukaže na idealan primjer vladanja, odnosno,
uzor za buduće generacije kako bi trebalo da se vlada. On govori o načinu upravljanja
državom čime je dao doprinos nauci koja se bavi ovim pitanjima. Nerkesi je ovo djelo napisao
dok je bio kadija u Banjaluci.

Pored pet proznih tekstova napisao je zbirku pjesama uglednim ličnostima što predstavlja
vrhunac njegove stilske umjetnosti i to je dugo važilo kao uzor epistolarnoj književnosti na
turskom jeziku. Nerkesija je veoma uspješan divanski pjesnik uočljiv vrlo bogat jezički izraz.

6
http://www.bosnjacki-topraci.com/Bosnjacki%20stvaraoci.htm

5
Stihovi su mu raspjevani, lepršavi lirski. Cijenjen je i po kasidama. Svojom ukupnom
književnom djelatnošću Nerkesija je u samom vrhu pjesništva na turskom jeziku. „7

„Safvet-beg Bašagić je o njemu napisao:

"Njemu se i dan- danas, među prijateljima stare knjige, odaje velika pošta. Štaviše, cijeli
odlomci iz njegove Chamse čitaju se na visokim školama kao uzorci negdašnjeg stila ...
Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku. Kratke lirske pjesmice pune su čuvstva i bujne
mašte, dok se u dugim kasidama diže do nerazumljivosti, premda je i tu mnogo pristupniji
nego li u prozi. Gazeli mu mirišu kao širaske ružice; uza sve to, u njima se dobro razabire
miris sarajevskih ljubica, a te su ljubice naše narodne sevdalinke, koje osvajaju svako
pjesničko srce. Njihovu silnom dojmu nije se mogao oteti mnogi naš pjesnik na istočnom
Parnasu. pa ni sjetni i čuvstveni Nerkesi.«“8

Međutim, korijene koji su ga vezivali za Sarajevo, nije nikada zaboravio, pa se u kratkim

lirskim pjesmama osjeća utjecaj sevdalinke, „miris sarajevskih ljubica“, kako bi rekao
Bašagić. Ja ću ovaj put pokušati približiti profesoru i učenicama dvije Nerkesijeve pjesme: „U
pohvalu lijepog grada Sarajeva“ i „Pismo“. Citirat ću prvu pjesmu:

7
http://www.camo.ch/nerkesija.htm

8
http://www.geocities.com/melamibosna/index.html

6
 U POHVALU LIJEPOG GRADA SARAJEVA

„Na moju dušu je djelovala tuga što se rastajem sa Sarajevom –

ljutu mi je ranu načinio rastanak sa sarajevskim prijateljima.

U njemu čovjeku izgleda da poživjeti može dugo –

na hiljadu mjesta u Sarajevu teku česme, vode života.

U zimskim danima studen steže grad, ali se ipak

ozbiljni starci i mladići sastaju u halvatima na mehabet.

Ali kad stigne doba proljeća i behara, u dženet se pretvore

bašte ružičnjaka sarajevskih.

Do neba se uzdiže žamor ljubitelja vina, a cijeli svijet

napuni vrisak sarajevskih bekrija.

U sjenice vrtova povlače se s napitkom, u društvu miljenika svojih.

U prikrajku iz očiju lije suze plačući i uzdišući

svaki sarajevski zaljubljenik.

Ja ne znam kako izgledaju hurije, dženetske ljepotice – trebalo

bi ih vidjeti - ali na ovom svijetu su primljene Sarajke kao ljepotice.

Pobožnjacima ćemo pokloniti dženet i hurije –

7
 zar zaljubljenim nisu dosta sarajevske djevojke?

Kako da im srce odoli, ako boga znaš, kad me

na prolazu iz busije streljaju sarajevske crne oči.

Ljepotice kao mjesec ponekad razvesele dušu tužnome,

a ljubavnice sarajevske nekad u plač tjeraju čovjeka.

Ja sam i narcis svjetske livade i tužni slavuj

lijepih melodija sarajevskih.

Možeš nekad jecati, možeš se ponekad kao ružica smiješiti,

tužni Nerkesijo, ovako ti stoje stvari u Sarajevu.“9

9
http://www.geocities.com/melamibosna/index.html

8
ANALIZA PJESME U POHVALU LIJEPOG GRADA SARAJEVA:

Kasida, U pohvalu lijepog grada Sarajeva, očito je izraz pjesnikove vezanosti za grad rođenja
koji je napustio da se više nikada u njega ne vrati. Sam naslov, kao što to obično biva u lirskoj
pjesmi, najavljuje osnovni motiv. Stara arapska kasida veličala je vrline uzoritih osoba, a ova
veliča ljepotu Sarajeva i njegovih ljudi. Pjesma je napisana u 24 distiha (bejta), a svaki bejt
čini posebnu misaonu cjelinu.

 BEJT- rimovani distih, koji predstavlja zaokruženu misaonu cjelinu; glavna metrička
jedinica koja gradi veće pjesničke cjeline u diwanskoj poeziji;

Sarajevo je uvijek bilo grad baščeluka i ružičnjaka. Na tako malom prostoru toliko ljepote,
nije moglo ostati nezapaženo. Nije ono bilo lijepo samo rođenim Sarajlijama, njegova ljepota
iznenađivala je putnike namjernike, one koji su ga prvi put ugledali i one koji su mu se stalno
vraćali.

Poslužit ću se s Čelebijinim opisom Sarajeva.

„ Na zemlji ima mnogo saraja, ali ovaj bosanski kameni Šeher Sarajevo je od svih napredniji,
ljepši, življi. U gornjem i donjem dijelu Šehera, teku bezgranične i bezbrojne žive vode, a sa
svih strana ukrašen je mnogobrojnim baštama, koje izgledaju kao ružičnjaci, ili rajske
bašte.“10

Nerkesi kaže gotovo isto za Sarajevo:

„ Ali kad stigne doba proljeća i behara,

u raj se pretvore bašte ružičnjaka sarajevskih.“11

Bašte, cvijeće, behar, to je nešto što je uvijek bilo prisutno u kulturi življenja bošnjačkog
naroda. Arhitektura bošnjačkih kuća bila je vezana za obaveznu avliju, mjesto gdje se s
obućom, kako bi rekao S. Kulenović, „svi spoljnji tragovi ostavljaju“ 12 , a ulazi u svijet

10
Evlija Čelebija: Putopis, Veselin Masleša, Sarajevo, 1979., str. 122/ 123.
11
Svi navedeni stihovi nalaze se u „Biserju“, na str. 226/ 27.
12
U narodnoj pjesmi „Sarajka djevojka majku molila“, djevojka moli majku da je ne udaje daleko jer će
joj ostati „cvijeće nejako“.

9
porodične tvrđave. Djevojke i mlade žene takmičile su se u gajenju kadifica, đulova, jasmina,
pa je u proljeće svaka bašta bila odmor za oko i lijek za dušu.

„Na hiljadu mjesta u Sarajevu teku česme, vode života.“ Voda, taj izvor života, bila je
neraskidiv dio bošnjačkog življenja. Gdje god se moglo, ona je dovođena. Nije slučajno
Nerkesi rekao „ teku česme, vode života“. Vrelo je nešto što nam priroda nudi, zaslužili mi to
ili ne, a česma je djelo ljudskih ruku, ono što se javlja kao civilizacijska potreba, a u Sarajevu
hiljade česama teče, i ne samo česmama, nego, kako navodi E. Čelebija, „u to vrijeme u
Sarajevu (zapamtimo to je oko polovine 17. stoljeća) ima tri stotine sebilja, 700 bunara, 110
česama, 176 vodenica; pet javnih kupatila i 670 privatnih.“13

Bošnjaci su njegovali kult vode, kroz bašte su provođeni potoci, podizani šadrvani, tako da
Bašeskija u svom Ljetopisu bilježi kako:

„Sejid Hasan Misirlija, bijaše čovjek srednjih godina, a kuća mu sasvim uredna i dotjerana.
U avliji je imao više česama i šadrvana, zastore, jastuke, sofe i kaldrmu“.14

„Čovjek sa strane, dolazeći u gradsku bošnjačku sredinu, shvatio je da je to svijet „jedne

jednostavne a nevjerovatno istančene gradske kulture“ u kojoj se „nastanilo jedno osobeno i
nevjerovatno rafinovano osjećanje života“.“15

Nerkesi ne spominje u ovoj kasidi samo ljepote prirode, nego i ljepotu sarajevskih djevojaka:

„ Ja ne znam kako izgledaju hurije, rajske ljepotice-

trebalo bi ih vidjeti-

ali na ovom svijetu su primljene

Sarajke kao ljepotice“.

U pjesmi je nekoliko bejtova posvećeno sarajevskim djevojkama. One su bile na glasu sa

svoje ljepote. Čelebija kaže:

13
Putopis str. 213.
14
Ljetopis, Bašeskija, str. 217.
15
Skender Kulenović: „Iz smaragda Une“, Esej, V. Masleše, Sarajevo, 1871. god. str. 210.

10
„ Žene su im ljepotice. U ljepoti, prikladnosti su jedinstvene. One su kao nerascvjetani
pupoljci.“

Nerkesi, u svom oduševljenju, sarajevske djevojke pretpostavlja „ hurijama“.

„ Pobožnjacima ćemo pokloniti raj i hurije-

zar zaljubljenim nisu dosta sarajevske djevojke“ ?

U Nerkesijevoj poeziji nalazimo motiv hedonizam, koji se osjeća i u ovoj pjesmi:

„ Do neba se uzdiže žamor obožavalaca vina,

A cijeli svijet napuni vrisak sarajevskih bekrija“.

 HEDONIZAM- je etički pravac po kome je osnovni motiv, princip, smisao i svrha

čovjekova djelovanja i života uopće lična naslada, osjetilni užitak i zadovoljstvo;

Radost živovanja prisutna je u svakoj bašti, svakoj sjenici, a, sarajevske bekrije, obožavaoci
vina, povlače se u vrtove. U divanskoj poeziji čest je motiv uživanja u vinu, ali ono kod sufija
predstavlja duševno vino na putu ka sjedinjenju sa Bogom, a u ovoj pjesmi, ono je dio
uživanja u zadovoljstvima života.

Na kraju pjesme u šah- bejtu pojavljuje se i ime pjesnika, tužnog slavuja „ lijepih melodija
sarajevskih“ , čija je tuga rezultat rastanka sa voljenim gradom.

Također ću citirati i drugu pjesmu, koja glasi:

11
 PISMO

„ Dođe mi od tebe pismo, što dušu razgaljuje;

kad sam ga pročitao, metnuo sam ga na goruće srce.

Bojeći se da ga uzdah moga srca ne sprži,

odmah sam ga uzeo i metnuo na plačne oči.

U strahu da ga suze mojih očiju ne saperu,

Skinuo sam ga s njih i metnuo u dušu“.

Preveo: Safet- beg Bašagić“16

Pjesma je kratka, ima samo šest stihova, ali je toliko bogata sadržinom i različitim viđenjima
da nas podsjeća na jedan trenutak koji je opisao S. Kulenović kada se kao dijete prvi put

16
Fatima Hasanbegović: Čitanka za drugi razred gimnazije, RBIH, Ministarstvo obrazovanja nauke i
kulture, Sarajevo, 1994. str. 18.

12
susreo sa Unom. Ne mogavši izraziti svoje oduševljenje, napisao je: „Za koje bih jedino znao
reći ljepota, ljepota, malo mi očiju da gledam“ , a mi bismo nastavili: „ malo mi riječi da
kažem“.

U susretu sa ovom pjesmom, bila sam nesposobna da izrazim ono što osjećam jer je pjesma
uporno ostajala zatvorena. Međutim, pošto sam je pročitala nekoliko puta, ona se odjedanput
„ otvorila“ , kao što se pismo otvara, i pustila me u čarobni svijet djela. Pjesma nudi vizuelni
doživljaj jer imamo osjećaj da smo, zaista, dobili pismo; da ga nježno, sa dva prsta, držimo u
ruci, vrlo ga pažljivo posmatrajući, istovremeno radoznali i obradovani. Pismo nosi sa sobom
osjećanje iznenadne radosti, koja je izražena riječima „dođe mi“ , što pokazuje radnju koja se
desila u bliskoj prošlosti, gotovo, sadašnjosti.

Vrijednost pisma je neprocjenjiva, zbog toga biramo mjesto gdje ćemo ga spustiti. Pismo je,
prije svega lijek, „što dušu razgaljuje“ , ima moć da iscjeljuje.

„ Kad sam ga pročitao, metnuo sam ga na goruće srce“.

Pošto je pismo nijemi razgovor, lišen glasa, slike i dodira, ovo je, možda, nesvjesna čovjekova
kretnja da nešto, što voli, praiskonskim refleksom, pritisne na srce, kao što pritišćemo
voljenog čovjeka u zagrljaj. Traženje mjesta gdje će se staviti pismo, rafinirano je nijansirano;
prvo je to bilo usplamtjelo srce, onda mu je mjesto promijenjeno, „metnuo“ ga je „na plačne
oči“ . Izraz „ plačne“ govori o vremenu tuge, o njenom trajanju, a pismo stiže kao mehlem,
kao iladž, da ne budu više „plačne“ .

Konačno, pismo je našlo mjesto, sigurno i zaštićeno, preselilo se u dušu. Tu ga više ništa ne
može uništiti. Riječi koje su nemušti razgovor, riječi koje su lijek, postale su dio nas, trajno i
nepovratno.

Pjesma je pisana u prvom licu ( „dođe mi“ , „metnuo sam ga“ ), što nas poistovjećuje sa
pjesnikom i dovodi u situaciju da osjećamo isto što i on; da svoju radost zbog dobijenog
pisma, podijelimo sa njim.

Izraz „od tebe“ pruža neslućene mogućnosti za izbor pošiljaoca. Pismo je moglo biti upućeno
od voljene žene, prijatelja, bilo koga ko nam je drag, ali je izbor prepušten svakom čitaocu.
On se razlikuje po doživljaju, od jednog do drugog čitaoca, a svima je zajedničko prisustvo
nepomućene radosti zbog tog iznenadnog dara, kojim smo tako bogato darovani. Ono što ovoj

13
pjesmi daje određenu univerzalnost, je mogućnost svakog od nas da pjesmu transformiše na
svoj način, obogati je, umnogostruči.

Uloga pisma u ljudskom životu naročito je prisutna u sadašnjem trenutku. U „čudu što se zove
rat“ , pjesma je još više dobila na vrijednosi. U vremenu, kada na stotine ljudi lutaju svijetom,
pokušavajući da pronađu izgubljene, značaj pisma je dostigao neslućene razmjere.

„ Ona su radost jer simuliraju razgovor, ali istovremeno rastužuju svojom bespomoćnošću i
uzaludnošću. U najvećem broju slučajeva ne dolaze onome kome su namjenjena- bivaju
bačena, poderana, izgubljena, zaboravljena.

Ta čitava poglavlja ljudskog života, naše tuge, strahovi, bol, male radosti, ako ih ima; ti
bespomoćni, tako dragocjeni papiri, mokri i orošeni kapima iz srca, plutaju svijetom. A kada
stignu u ruke onoga kome su namijenjena, ona su događaj.

Ona i jesu događaj više od svega drugog. Onda, kad se najmanje nadamo, stignu. Pisma više
nisu pisma. Ona su nešto po čemu mi sebe prepoznajemo, ona nam kažu da neko bdije nad
nama, da nas voli i čuva. Ona uspostavljaju poredak, granice. Ona nam daju smisao, motiv u
ovom neobjašnjivom vremenu“ .17

Citirala sam odlomke iz pisma upućenog iz daleke Moskve u Sarajevo, ali su razmišljanja o
životu identična i kod čovjeka XVII stoljeća i čovjeka današnjeg trenutka. Očito da je Nerkesi
odlično znao vrijednost pisma u ljudskom životu i da je to svoje saznanje izrazio na
najjednostavniji, ali i najteži način. U nekoliko stihova sabio je sve: i sebe prošlog, i
sadašnjeg, i budućeg.

Ako malo pažljivo razgledamo pjesmu, može nam se učiniti da su neki izrazi prejaki: „metnuo
sam ga na goruće srce“ ; „da ga uzdah moga srca ne sprži“ ; „da ga suze mojih očiju ne
saperu“ , ali to je više odraz vremena i načina izražavanja toga doba, nego stvarne
pretjeranosti.

Ovo je odlomak iz Nerkesijeve kaside, ustvari, početak odgovora na Poslanicu pisca i

pjesniku Vaisiji, međutim, stih, „Dođe mi od tebe pismo“ , omogućava pjesmi da prekorači
vrijeme, prostor i pošiljaoca i da se smjesti u svako vrijeme, svaki prostor i svakog pošiljaoca,

17
Odlomak uzet iz: „Pisma iz Moskve“ koje je napisala Mujezinović Nermina, a objavljena su djelimočno
u „Oslobođenju“ 25, 26, 27/ 10. 1993. godine.

14
umnožavajući i obogaćujući osjećanje, i još jednom potvrđujući da umjetničko djelo
doživljava transformaciju prema vremenu u čitaocu.

„ Ljubavni stih na papiru brzo ugrije srce ljubljene osobe, zato ne

oklijevajte previše, uzmite papir i pero i prepišite koji ljubavni stih, koji će
da razveseli vašu simpatiju... !“

15
MANJE POZNATE RIJEČI:

 HALVAT- je naziv hotela koji je smješten u centru Sarajeva, 100 metara od

Baščaršije, najstarijeg dijela Sarajeva.

 EL- MEHABET- ljubav prema ovim riječima, prema onome šta one podrazumijevaju
i na što upućuju, prema onima koji ih se pridržavaju i po njima postupaju, s jedne, i
mržnja prema svemu što se sa njima kosi, s druge strane.

 SEBILJ- riječ sebilj je arapskog porijekla i označava “zgradu na putu u kojoj ima
vode”. Ubjedljivo najprepoznatljivija građevina Sarajeva jeste sebilj na Baščaršiji.

 RAFINIRANO- profinjen, prepreden, lukav, dosjetljiv, domišljat;

 HEDONIZAM- to je etički pravac po kome je osnovni motiv, princip, smisao i svrha

čovjekova djelovanja i života uopće lična naslada, osjetilni užitak i zadovoljstvo.

 BEJT- rimovani distih, koji predstavlja zaokruženu misaonu cjelinu; glavna metrička
jedinica koja gradi veće pjesničke cjeline u diwanskoj poeziji.

 NEMUŠTI JEZIK- je jezik kojim se čovijek može sporazumijevati sa svim živim

bićima na svijetu.

 ILADŽ- je vjerovanje da sve što se desilo je hajr za nas.

16
LITERATURA:

1. http://bs.wikipedia.org/wiki/Alhamijado_knji%C5%BEevnost

2. http://www.dernek.ba/blog/194349/Jusifer/alhamijado-knji-evnost-

3. http://www.geocities.com/melamibosna/index.html

4. http://www.bosnjacki-topraci.com/Bosnjacki%20stvaraoci.htm

5. http://www.camo.ch/nerkesija.htm

6. Evlija Čelebija: Putopis, Veselin Masleša, Sarajevo, 1979., str. 122/ 123.

7. „Biserju“, na str. 226/ 27.

8. Ljetopis, Bašeskija, str. 217.

9. Skender Kulenović: „Iz smaragda Une“, Esej, V. Masleše, Sarajevo, 1871. god.

str. 210.

10. Fatima Hasanbegović: Čitanka za drugi razred gimnazije, RBIH, Ministarstvo

obrazovanja nauke i kulture, Sarajevo, 1994. str. 18.

11. Odlomak uzet iz: „Pisma iz Moskve“ koje je napisala Mujezinović Nermina, a

objavljena su djelimočno u „Oslobođenju“ 25, 26, 27/ 10. 1993. godine.

17
SADRŽAJ:

UVOD: ....................................................................................................................................... 2

MUHAMED NERKESI: ............................................................................................................ 4

U POHVALU LIJEPOG GRADA SARAJEVA ....................................................................... 7

ANALIZA PJESME U POHVALU LIJEPOG GRADA SARAJEVA: .................................... 9

PISMO ...................................................................................................................................... 12

MANJE POZNATE RIJEČI: ................................................................................................... 16

LITERATURA: ........................................................................................................................ 17

18
19