You are on page 1of 19
SALONA’86’87 _ SUMARI Izlogba fotografja “Salona '86/'87« organizi- rana je u povodu Dana zastite spomenika kulture, 20. veljaée. Salona je, bez sumnie, dobar primjer za obiljezavanje ovog datuma, jer se radi o najveéem i najznagajnijem arhe- olo8kom nalazistu u nao| zem\j, Koji, u pro- teklih nekoliko decenija, nazalost nije dozivio znaéajniju drustvenu paznju. Oko Salone se U protekle dvije godine dosta napisalo | ras- pravijalo, a sve potaknuto gradnjom tzv. »so- linske zaobilaznices u duzini od oko 900 me- tara. Arheolodka istrazivanja koja su se deSa- vala paralelno s izvodenjem gradevinskih ra~ dova izazvala su veliko zanimanje javnosti. To nije éudno s obzirom da su sama iskopavanja arheologa trajala veoma dugo; od 20. 10. 4986. do 19. 11. 1987. godine i dogadaj su kakav nije ZabiljeZen u_arheolo8ko} praksi uu Jugosiavijii obzirom da su se na svjetio da- nna pojavili znaéajni nalazi i to w izwr-" broju. Brojnost tih nalaza i njihova estetska razina je tako velika da bi se od njin mogla napraviti stalna reprezentativna muzejska po- stava. Kako je za struénu obradu iskopina potrebno uloziti dosta truda i vremena, 2 ujedno i mnogo novaca da bi se eksponati adekvatno smjestili (da ne govorimo o publi- Ciranju koje bi obuhvatilo oko dvije tisube stranica jedne oveée knjige), ovor prilikom Zeljeli smo putem fotografija da upoznamo zainteresirane o svemu Sto smo radii, kako ‘smo to radili i kakve smo rezultate postigi Veéina gradana Spiita nije imala pritku vidjeti nage radove ~u Zivo« | bez obzira koliko su © tome éitali ii slu8ali pa nisu mogli dobiti jasnu sliku o tome sto su atheolozi radili na terenu, Nadamo se da ée im ova izlozba fo- tografija pojasniti u kakvim smo okoinostima (ne ponovili se!) izvodili ovaj posao. Fotogra~ fije koje ovdje izlazemo nisu birane iskijucivo po estetskom kriteriju Sto je uobiéajeno kod foto izlo%bi. One su dokumentarne i njihova vrijednost je u tome Sto prikazuju spomenike koje neéemo vidjeti buduéi da je vesim dije- lom preko njin preSao astalt. Izabrane su iz- ‘medu 4500 crno bijelih fotografia i 1500 kolor fotografija, Sto nije bio nimalo lak zadatak. Veéina fotogratija je iz fototeke Arheolo8kog ‘muzeja u Splitu, od autora Ranka Jukiéa i Pe~ re Demarije, dok su jedan dio snimili Zvonimir Buljevié i Zivko Baéié, nagi vrhunski majstori fotogratije, specijalisti za snimanje spomeni- ka kulture, te Jadran Babié, fotoreporter »Slobodne Dalmacijex, Branko Kirigin, direktor Arheoloskog muze} u Splitu SUMMARY The Salona 86/87 photographic exhibition has been organized on the occasion of the Cultural Heritage Preservation Day (20 February). The principal reason for choos- ing Salona as subject-matter of this show has been the sad truth that it was shameful- ly neglected by the society during these last few decades in spite of the fact that i Is Yugoslavia's biggest and most important archeological site. Moreover the construc- tion of Solin bypass which started some two years ago has caused a real storm of protests as it had been planned that one part of the road (800 m in length) would go through the southern coastal part of An- cient Salona. Unfortunately, the plans were not changed and the only advantage of this decision was that it enabled archeologists to start excavating on the site of the new bypass. The excavation lasted for a very ong time: from 20" October 1986 until 13" November 1987 (an enterprise unprece dented so far in the history of Yugoslav cheology) and it aroused an unexpected terest of the public, especially when @ considerable number of important and valuable finds came to light. The high qu ty and rich variety of these finds make 2 permanent museum exhibition quite pos- ible. Since such an enterprise would re- quire a lot of energy, time and, of course, money (it should, among other things, be accompanied by a well-illustrated book) and since we cannot afford it, we have or- ganized this exibition in order to show the public, by means of photography at least, 2 part of what we have done, how we have done it and what results we have obtained. Most of our fellow citizens didn’t have the chance to witness the excavation on the spot, so they were not able to get a clear and complete picture of what the archeolo- gists were doing on the site. We hope this exhibition contributes to our aim of getting the public acquainted with our efforts and the hard conditions (we wish they never be sd) under which we did our work. The exhibited photographs haven't been chosen only because of their artistic value; most of them are documentary and that is. their greatest value. For the ancient monu- ments of Salona, i. e. those excavated dur- ing the above mentioned period, could not be removed from the site and are now lying inaccessible under the asphalt of the new bypass. It was not an easy task to choose from more than 4,500 black-and-white and approximately 1,500 colour photographs most of which belong to the Archeological Museum of Split photograph archives. The majority of the photographs were taken by Ranko Jurié and Pero Demerija, some of them by Zvonimir Buljevié and Zivko Batié, Yugoslav famous photographers and sp ialists in photographing historical monu- ments, while the rest was taken by Jadran Babié, a newspaper photographer working for The Slobodna Dalmacija. Branko Kirigin Director of the Archeological Museum at Split SOMMARIO La mostra delle fotografie »SALONA 86/87« @ stata organizzata in occassione del Giorno di protezione dei monumenti historici, che si svolge il 20 febbraio. Salona é, senza dubbio, tun buon esempio per segnare questa data, Perché Salona é il nostro pit importante © pi grande luogo archeologico, la quale, Nei decennii scorsi, non richiamava I’ atten- Zione della societa sopra di s8. Contuttoci6, nel passati due anni attraverso Salona si é le- vato un protesto, causato con conflitto di co- struzione la strada verso fascia costiera in lungezza di $00 m. Ricerche archeologiche lungo questa strada hanno causato un grande interesse di pubb! citta. Questo non ¢ sirano, perche gli scavi hhanno durato per lungo: al 20. 10. 1886. dal 48. 11. 1987 anno (I evento il quale non & no- tato nei annali di archeologia jugoslava). Nei scavi abbiamo scoprito moltiritrovamenti in- teressanti e importanti. La qualita dei ritrova- menti é molto valuosa @ con numerosita pos- siamo fare una mostra rappresentativa di continuo. Ma come si deve investire (molto denaro ¢ molto tempo) per sistemare ade- ‘quato quei ritrovamenti (p.e. per pubblicare questi ritrovamenti dobbiamo pubblicare un tibro oltre 2000 pagine), in questa occassi ne volevamo mettere a parte di interessanti con quello che facevamo, come facevamo | quali risultati abbiamo realizzato. La maggio parte dei cittadini spaiatini non aveva I" occassione di vedere questo lavoro sin Vivo e nonostante di quello che abbiamo sentito 0 letto, non potevamo avere I" ima ne che cosa gli archeologici hanno fatto sul terreno. Speriamo che questa mostra ali dia un’ immagine vivo di questo lavoro, e aluta di vedere nei quali circostanze si svoigeva que- sta faccenda. Le fotografie che esponiamo qui, non sono scelte esclusivamente con criterii estetici, come @ solito quando si tratta di una mostra fotogratica. Queste fotografie sono docu- mentaristiche: e questo & il suo valore. Le fo- tografie rappresentano un monumento ill quale non potremo pit vedere win vivo» per- ch@ i scavi giaciono adesso sotto la strada asfaltata. Le fotografie sono scelte tra 4500 fotografie bianco-nere e tra 1500 fotografie a colori, @ bid non era un lavoro facile. La maggior parte delle fotografie vengono dalla fototeca di Museo archeologico di Spalato, gli autori sono Ranko Jukié e Pero Dema- ria, mentre una parte hanno fotogratato | no- stti pitt bravi maestri di fotografia, specialist per le fotografie dei monumenti historici Zvo- nimir Buljevie © Zivko Baéié, e anche Jadran Babié, il fotoreporter del gicrnale »Slobodna Daimacijax Branko Kirigin direttore del museo Archeologico i Split SALONA ILI PLEDOAJE ZA »DIJALOG S PROSLOSCU« Vrijeme _postmodernih Osamdesetih — vele fenomenolozi svakodnevnog — doba je barem natelnog, prvenstveno medijskog inja »dijaloga s proglos- m se svijetu »vraéa povi- diktatima skokovitim civilizacijskim napretkom uvijek prema gore, bez osvrta- nja (makar gnjevnog) na epohe vigeg Ill ma- jeg metaforikog »mrakas. Diskretni Sarm stednjovjekovija koji ée, primjerice, od se- mioti¢era Umberta Eca I »imena ruzes ili pak od Jacquesa Le Goffa u Osamdesetima stvoriti medijske »trendye figure, pobudio je naprosto svijest (ili inicirao modu) 0 »povi jesnom misljenjus kao novom »conditio si- Re qua non« opstanka civilizacije koja je dnevno-politiékim fobijama dosla do rubi Floskula »tko nema povijest nema ni bu- duénost, ill tako nekako, u civilizacijskom smislu otito nije samo napuhani mit 0 »ko- Ienovigimas, © plemenskom rodosioviju diktatu preslice i komostre (kako ¢e turditi pristage svjezijih nacionalnin mitema) nad izacijskim tehnoloskim napravama. Ve- za ili bliski rodaéki odnos izmedu povijesti (€ak srednjoskoiska dicta veli »historia est magistra vitae) i buduénosti opée je mjes- to. No, kao svaka generaino prihvaéena »is- tinas,' podiogna_manipuleciji, ishitrenim (dnevnom pragmom optereéenim) stavovi- ma 5 uporistem u »stvarnom Zivotus, »bre- menitosti trenutkas, »vigim ciljevimac (i ée- mu li veé ne). Ujedno — nebrojeno se puta pokazalo — kao i svaka druga nistina« ne bag uvijek revolucionama, pozeljna, pri- hvatljva... ProSlost i kultura sagledani kao nakupine materijainih dokaza negdaénjih ci- vilizacijskih (kulturoloskih) dosega veoma éesto — ambalazirane u ideoloski nepo- dobnu ili makar ravnodusnu dnevno-politi¢- ku »opremus — drugtvu shvaéenom kao ze- Jedniéki nazivnik drZavno-pravne i institu ‘ke (stvarne ili tek formaine) moti, nije po- trebna, Odnosno — nije prioritetna. Odatle pa do »tevolucionamog« zanosa koji ce ‘srusiti »ideologiziranue fontanu ili spome- niéku bistu, traziti da se otuée friz sa moti- vom svastike ili pak do sveopéeg ravnodus- Ja prema spomeniékom (duhovnom) naslije- du _ukoliko ono nije u funkciji kakvog po- vampirenog i politiziranog nacionalnog mi ta, tok je Korak. Salona i sve ono Sto je progle godine re- 2ultiralo njenim zaobilazni¢kim »sluéajeme, »skandaloms, svojevrsnom medijskom ope- retom izviesnog unhappy-enda ili soap- -operom »dinastijske« dramaturgije.. dje latno potvrduju notornu istinu o »tom | tak- vome duhu koji je, decenijama cementiran U svim sustinskim idejama o »povijesnom misljenju« ili »dijalogu s prosioSéus, NUZ- NO morao imati tako drastiéan astalini opi log. Pokazujuéi po tko zna koji put da su ova ili sliéne skandalozne afere sa predzna- kom u odnosu prema bastini, povijesti, kul- ‘uri (dopustam si slobodu da se citiram) ne- obiéno nalik posjeti zubaru: uzas dok traju asrecal ida (makar sa metaforickim »barbarskims epilogom) zavrée! Jer, Salona se nije dogodila preko no¢i. Agonija lokaliteta koji je (modu inim) antié- ka nekropola spomenickog znataja daleko veéeg od ukupne kvadrature balkanskih nam gudura, traje decenijama. Pot ‘opéom klimom i sus jom >kulturnog misljen) branu spomeniékog kulturnog_naslijeda i tih, tako esto pejorativno odredenih, »bo- vana« kojf, eto, prozdiru sizovski haraé ud- rugenom radu. Pred godinu dana, anket juéi reprezentativni uzorak punoljetnih Ju- goslavena u redovnoj anketi OMNIBUS, Grebaéka CEMA je dosia do dramatignih — no s druge strane sasvim logiénih — podataka: tek svaki osmi punoljetni Ju- goslaven upoznat je sa cinjenicom da je Sa- ona anti¢ki grad dok ak 75 posto ispitani- ka za Salonu nije éulo! Struénjaci CEMA-e €e u popratnom objagnjenju rezultata istra- Zivanja Zapisati: »Cinjenica je da stanovnis- tvo vrlo oskudno poznaje postojece umjet- nigko-povilesne i prirodne lokalitete, a jo3 je oskudnije znanje stanovnistva o njihovo} pravoj vrijednosti i nesagledivim mogué- nostima koje bi pruzala njihova cjelovita va lorizacija. U takvim okolnostima stanovnis- tvo nema ni pravog razumijevanja za to da se takvi lokaliteti odgovarajuée éuvaju i od- Favaju.« Iz ovog rakursa sagledana trau- matizacija Salone postaje u pojedinim, na- lzgled »nelogiénims, segmentima jasnija Kao i injenica zbog éega je zapravo Salo- izdvojena izvan zivota Solina ‘zbog Gega je solinski delegat tokom sabor- ‘skog progioljetnog rasomona dao glas pod- ke Zaobilaznici a ne spomeniékom kom- pleksu Salone. Posvemainje prebacivanje _kuiturnog | bastine na trasu slijepog kolosijeka »nad- gradnje« ili puke kozmetike koja nema 2i- votne vaznosti (ni u razmjerima kvalitete niti kvantitete Zivota), samo verbalne podréka kulturi | to nerijetko tek u sluéaju hipertrofi- ranih obljetnitarskih euforija ili skandala, danak je izgleda sustavnom upinjanju za afirmacijom teze o »plavim ovratnicimas uh- ebljenim u industrijskim gigantima (na rem salonitanskom obzoru: »ladranska Ze- Wezaras, »Dalmacija-cement«, »ina-petro- afta, ~Jugovinil, »Brodogradilistes, »Rle- zaligte«...) kojima ne trebaju (kulturni) reci- divi progiosti. Rezultat je ovakve ekonom- sko-polititke alkemije nazalost za Salonu bio poguban, Prije posljednjih »zaobilazni- éarskih« devastacija i sloja astalta preko nekropola i monumentalnog »murazzax, So- lin i Salona pretvoreni su u ekoloski pogub- no okruzje u kojem je zauvijek izgubljena »slika cjelines vizurama tvornickih dimnj ka, Ininih rezervoara i Zeljezniékim tran- sportnim évoristem razvuéenim uzdué ju nog perimetra Salone. Razrovani Kozjak, zamah divije (divijacke) izgradnje sa »hito- vimax kao Sto su kuéa od besprizornih blo- keta naslonjena na korpus antickog zida, ‘odavno su veé »legitimni« (aljelom ameno- van I generainim urbanisti¢kim planom Spli- ta lz 1966.) dio solinsko-salonitanskih vizu- ra. Zeobllaznica oéito devastaciju Salone nije otpogela no neosporno je da ju je (ba- rem za sada) zavr Jer, ma koliko da bi bilo pozeljnije da su umjesto postojee zaobilaznicke trase Sa- bor SR Hrvatske i nadlezni organi glasali za opelju »premostavanja« cime bi se »muraz- z0« | grobljanski nalazi (oni monumentalniji) Sa »hortusa« saéuvali vin situe, sudbina sa- lonitanske »cjeline« ne bi bila bitnije saéu- dalje ostala »fragmen- na, svedena na umjetnu oazu u kogmarnom ekolo’kom ambijentu. Ideja 0 Saloni kao komercijaino isplati- vom turistiéko-spomeniékom lokalitetu koji bi, brzopotezno uz minimaina_ulaganja, mainjavao devize kulturno osvijestenom tu- ristickom gostu, otito je debelo zakasnila. Posebice stoga sto se ozbiljnije (a | to je porno) javila tek u doba kada je bioritam Privrednog nam rasta i deviznih kredita bes- Povratno pao na razinu pukog opstanka, kada se ne misli na dugoroéne investicije i ulaganja »za buduénost« veé prednost = doslovno u svemu — daje »ad hoc« sro- Genim recepturama golog prezivijavania. Sto, upakirano u posioviéno birokratiziran ‘odnos prema statusno besprizornoj kulturi lzguranoj na marginu »strategije razvojax, I vazeéeg rasporeda snaga, nije niéta drugo do li utopijski nonsens. Zbog svega toga te8ko je povjerovati uneku konaénu pouku »sluéaje Salona: Istina, izlaskom »sluéaja« u javnost te postavijanjem citavog slozenog problema salonitanskog opstanka u nadleznost jav- nosti (shvacene kroz delegatsku sabor- sku proceduru) éinilo se da je konaéno epostrofirana teza 0 »nacionalnoj odgovor- nostic (ili — odgovornosti nacij, odnesno ‘skromno instalirana ideja © neophodnoj plebiscitamosti kada je buduénost bastine U pitanju. No, dok su vodeei jugoslavenski kulturni radnici i intelektualci sve agresivni- je zeuzimali gard kontra novog salonitan- skog »barbarizmax, kada je javnost — do tada nezeinteresirana za salonitansku spo- menigku problematiku — prokljuéala izn laze¢i u argumentima »za Salonu« klice probudene nacionalne samosvjesti, kultur- log samoodredenja ili pak projekciju zelj log novog »turistiéko-profiterskoge modi la, Salona je koncem srpnja »zatrpange. Fi mozna javnost joé se talasala kolih desetak dana da bi potom frustracije i gnjev pretoci- la na narednu medijsku aferu, »Agrokomer cove« mjenice i daljnji kolaps nekonvertibi ne nam valute. Arheolozi, kojima je nakon Isteka teren- skog rada na zatrpanom lokalitetu, ostalo da (snalazeéi se kako mogu i znaju) srede Vobrade obilje nadenog materijala, ponovo su nakon gagenja medijskin reflektora pri- zemijeni u reainosti zivotne pragme diktira- ne zahtjevnoséu struke i frustracija statu- ‘som, drugtvenim polozajem. | to bi bilo to... Gola reainost saloniten- skog arheolo3kog horrora koji, po standar-

You might also like