Amfore Raba 1.

SVEUČILIŠTE U ZADRU
FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ ARHEOLOGIJE
Robert Kordić
AMFORE IZ AKVATORIJA OTOKA RABA
SPECIJALISTIČKI SEMINAR
Mentor: doc. sc. Irena Radić Rossi
Zadar, travanj, 2017.

SVEUČILIŠTE U ZADRU
FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ ARHEOLOGIJE
AMFORE IZ AKVATORIJA OTOKA RABA
SPECIJALISTIČKI SEMINAR
AMFORE I POMORSKA TRGOVINA U SREDOZEMLJU
Mentor: doc. sc. Irena Radić Rossi Student: Robert Kordić

MatIčni broj: 0269005308
Zadar, travanj, 2017.

Sadržaj
1. UVOD .............................................................................................................................................. 2
2. POVIJESNO ZEMLJOPISNI PRIKAZ OTOKA RABA ................................................................ 3
3. AMFORE IZ RAPSKOG PODMORJA .......................................................................................... 6
3.1. Pregled arheoloških istraţivanja ............................................................................................... 6
3.2. „Nepovratna ambalaţa“ vrijedna istraţivanja ........................................................................... 9
3.3. Morfologija rapskih amfora .................................................................................................... 14
3.3.1. Grĉko-italske amfore ........................................................................................... 15
3.3.2. Lamboglia 2.......................................................................................................... 18
3.3.3. Dressel 6B ............................................................................................................ 22
3.3.4. Dressel 2-4............................................................................................................ 23
3.3.5. Jadranske amfore ravnog dna / Forlimpopoli ....................................................... 25
3.3.6. Cilindriĉne sjevernoafriĉke amfore velikih dimenzija ......................................... 27
3.3.7. Kasnoantiĉke amfore ............................................................................................ 29
(Peacock&Williams class 44; LR amphora 1, British Bii, Keay LIII) ........................... 29
4. ZAKLJUĈAK ................................................................................................................................ 31
BIBLIOGRAFIJA .............................................................................................................................. 33
1. UVOD
Grad Rab počiva na breţuljku što se izduţio izmeĎu dviju luka
Luke su se namnoţile oko grada i olakšavaju trgovinu najboljega dije-
la otoka
Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia,
Venecia 1774.
Otok Rab zahvaljujući zemljopisnom poloţaju ima donekle perifernu ulogu u komunikaciji
na ovom dijelu jadranske obale još od pretpovijesti. U bronĉano doba se nalazi na putu jantara koji
se od sredine drugog tisućljeća pr. Kr. iz Baltika dolinom rijeke Po prevozio do Mikene, kao pred-
met razmjene i trgovine.
Arheološki nalazi ukazuju na to da su upravo Liburni, stanovnici jantarskih otoka Apsirtida i
Elektrida (Cres, Lošinj Krk) bili medijatori u tranzitu jantarom po ĉitavom Mediteranu, dok su is-
tovremeno Japodima smatraju ţitelji Mentorida (Pag, Rab).
Trgovaĉka penetracija grĉkih gradova zapoĉeta tijekom VI. i V. st. pr. Kr, predstavlja uverti-
ru u rimsku kolonizaciju militantnoga karaktera koja rezultira prekidom ilirske talasokracije na Jad-
ranu i konaĉnim povlaĉenjem Liburna u povijesne granice izmeĊu rijeka Raše (Arsia fl.) i Krke (Ti-
tius fl.). Posljedica navedenih zbivanja je napuštanje pretpovijesti i ulazak u povijesne tokove, prvo-
tno opisane kod grĉkih, a potom i rimskih pisaca. Od sredine proteklog stoljeća se tzv. „Homerska
arheologija“ na temelju mitografske predaje bavi prouĉavanjem putovanja Argonauta i dogaĊaja
poveznih sa narodima s mora iz mikenskog i postmikenskog razdoblja.
Arheološka istraţivanja materijalnih dobara nadopunjuju pisane izvore u spoznaji i rekon-
strukciji prošlosti. Podvodna odnosno podmorska arheologija u širem smislu, specifiĉna zbog tehni-
ke istraţivanja, razvojem od sredine prošlog stoljeća daje osobit obol u prouĉavanju pomorske baš-
tine. U njenom fokusu istraţivanja su obalna naselja i luke, pristaništa, sidrišta, gospodarske graĊe-
vine, obalne konstrukcije, kamenolomi, solane, ribogojilišta, potopljeni i napušteni brodovi i brodo-
lomi, te brodski tereti.
Amfore su daleko najĉešći dio brodskog tereta iz razdoblja antike, te se njihovim prouĉava-
njem spoznaju brojni segmenti gospodarstva, pomorske trgovine i plovnih ruta - itinerara. Upravo je
cilj ovoga rada pomoću dosada poznatih amfora iz rapskog akvatorija doprinijeti rekonstrukciji go-
spodarske i strateške uloge otoka u vrijeme egzistencije dotiĉnih nalaza iz antike
1
2. POVIJESNO ZEMLJOPISNI PRIKAZ OTOKA RABA
Na pisani spomen otoka Raba nailazimo kod brojnih antiĉkih historiografa i geografa, te lo-
gografa koji biljeţe mitografske predaje.1
Mentoride već u VI. st. pr. Kr. spominje Hekatej na temelju pomorskih izvještaja uslijed
grĉke militantno-trgovaĉke penetracije usmjerene sve do Kvarnerskog zaljeva (Sinus Flanaticus).2
Kvarner se nalazio na jantarskom putu od Baltika prema Mediteranu i predstavljao je dio Gornjeg
mora (Mare Superum), kako ga u I. st. naziva Plinije Stariji u djelu Historia naturalis.3
Prvo poznato zemljopisno djelo je Pseudo Skilakov peljar Peripl (grĉ. περίπλοι: oplovba) pi-
san tijekom IV. st. pr. Kr. Ovaj priruĉnik pragmatiĉnog karaktera informira o maritimnim karakteri-
stikama obale, etnonimima, nesonimima, hidronimima, oronimima i toponimima na ĉitavoj istoĉno-
jadranskoj obali, a otok Rab se u sklopu Mentorida u opisu Liburnije navodi u 21. poglavlju.4
Oplovba je na neki naĉin nastavljena i nadopunjena dva stoljeća kasnije u djelu Periegeza
(grĉ. περιήγησις: vodiĉ), edukativnom spjevu pisanom u jambskom stihu (jedanaestercu) takoĊer
anonimnog autora Pseudo Skimna. U vrijeme njegovog pisanja poĉetkom II. st. pr. Kr. zacijelo je
došlo do etnogenetskih promjena vidljivih u nestanku Mentora pod liburnskom dominacijom.5
Tijekom I. st. pr. Kr. se vjerojatno etnogenetski afirmirala eponimna zajednica po kojoj je
nazvano strateški najvaţnije gradinsko naselje, budući municipij i konaĉno ĉitav otok.6
1
Aleksandrijski bibliotekar iz III. st. pr. Kr. Apolonije RoĊanin u mitološkom epu o Argonautima uz otoke Cres i Lo-
šinj pod imenom (Apsirtidi) po Medejinom bratu Apsirtidu kojeg je dala ubiti, spominje „jantarski“ otok Krk (Elektridi)
nazvan po Medejinim suzama pretvorenim u jantar. Jugozapadno od njih u Kronovom ili Saturnovom moru kako naziva
Jadran nalaze se otoci Rab i Pag koji su imenovani prema eponimnom stanovništvu ilirske pripadnosti (Mentoridi). Suić
1996: 176, 457; Zaninović 1994: 128; 2005, 5.
2
Hekatej, suvremenik knidske kolonizacije Korĉule koja se takoĊer nalazila na putu do trţišta jantarom je meĊu prvima
sistematizirao informacije dobivene sa terena. Kozliĉić 1990: 47.
3
Antiĉki logografi su na temelju informacija dobivenih od pomoraca Jadran doţivljavali kao zaljev Jonskog mora, te ga
i otac grĉke tragedije Eshil iz Eleusine krajem VI. st. pr. Kr. kao i Teopomp stoljeće kasnije pri spomenu liburnskog
vunenog ogrtaĉa s kukuljicom nazivaju Reinim, odnosno Jonijevim zaljevom. Herodot ga takoĊer „doţivljava“ kao
rubni zaljev (endoteros mychos) po kome grĉke laĊe „dugim plovidbama“ komuniciraju s emporijima. Kozliĉić 1990:
56-59; Suić 1996: 457.
4
Pseudo Skilak je zaĉetnik pisanja ovoga dijela (auctor prior). Na temelju navedenih povijesnih podataka datira izme-
Ċu 390 i 330 pr. Kr. Terminus post quem predstavlja podatak o Keltskom naseljavaju obale rijeke Po nakon provale Gala
390. Pr. Kr. Terminus ante quem je spomen rijeke Strimon koja je istoĉna granica Makedonije do 330 pr. Kr, kada je
Aleksandar Veliki pomiĉe istoĉnije na rijeku Nessos. Ĉaĉe 1988: 81; Kozliĉić 1990: 126; Suić 1996: 194.
5
Spomenute promjene se trebaju povezati sa nizom politiĉkih zbivanja od kraja III. st. pr. Kr. poput saveza Demetrija
Farskog sa Histrima na zapadu 222. pr. Kr, te istovremenog jaĉanja Delmata na raĉun Ardijejaca na jugu, uslijed ĉega
dolazi 129. pr. Kr do liburnskog savezništva sa Sempronijem Tuditanom u osvajanju teritorija Histra i Japoda. Konaĉno
nakon Oktavijanovog pohoda 35. pr. Kr. liburnsko se ime prihvatilo od strane svih zajednica skardonitanskog sudbenog
konventa od rijeke Raše do Krke. Ĉaĉe 1979: 44; 1988: 84-85; Kozliĉić, 1990: 144; Matijašić: 2009: 117, 118.
6
Razgovor sa kolegom R. Starcem me naveo na hipotezu da su stanovnici gradine koju treba traţiti na predjelu Katur-
bo (lat. caput urbis-vrh grada) na današnjem poluotoku Kaldanac (tal. Caldaia – kotao) zahvaljujući geostrateškom
poloţaju izmeĊu dvije zaštićene uvale odigrali presudnu ulogu u procesu kohezije ostalih desetak gradina grupiranih u
ĉetiri skupine. Istovremena poliogeneza rezultira municipizacijom, vidljivom u rasteru i oĉuvanim megalitskim segmen-
2
Potvrda ovoj hipotezi se nazire kod Strabona u djelu Geografia, gdje je autor kompilativnim
pristupom prema dostupnim podatcima napisao sedamnaest knjiga pisanih u vrijeme rimske pacifi-
kacije Ilirika u razdoblju izmeĊu Oktavijanovih pohoda na Japode i Delmate (35-33 pr. Kr) i Bato-
novog ustanka 9. po Kr.7
Konaĉno u I. st. po Kr. Gaj Plinije Stariji u spomenutom prirodopisu Historia naturalis nab-
rajajući otoke i gradove u Flanatiĉkom zaljevu po prvi puta spominje grad i otok Rab – Arva.8
Sredinom II. st. Klaudije Ptolomej vjerojatno koristeći Strabonovo djelo u svom zemljopisu
meĊu svega osam nesonima na istoĉnoj obali Jadrana navodi otok Skardon. Smješta ga izmeĊu oto-
ka Krka – Curicta i Osora - Apsorus na zapadu do Visa – Iβa, Trogira – Traguriΰ i Hvara – Pharia
na jugoistoku, neposredno ispred gradova Nin – Enona i Zadar - Iadera. Na zapadnom djelu otoka
locira grad Rab - Arba, dok je na istoĉnom Murter – Colentum.9
Slika 1. Dio karte Europe iz „Geografije“ Claudia Ptolomaeia, Rim 1490.

( iz Suić, 1996)
tima fortifikacije, te u natpisu o munificijenciji cara Augusta. CIL III. 3117. Brusić V. 1926: 52, 169; Medini 1969: 48-
49; 1984: 171; Batović 1987a:146-170; Nedved 1988: 29; 1990: 81; Suić 2003: 188; Domijan 2004: 21, 41.
7
U Strabonovom Zemljopisu nakon Histrije, Japigije i Liburnije spominje oko ĉetrdeset otoka, Liburnida smještenih
od Apsirtida do Hvara. Pored toga što ne navodi poimence neke od većih otoka zorno se ukazuje na novonastale rimske
politiĉko-administrativne promjene. Ĉaĉe 1995: 105; Kozliĉić 1990: 233-236.
8
Kozliĉić 1990:262, 270.
9
Otok Skardon predstavlja Strabonovih ĉetrdeset Liburnida,a nesonim se da povezati sa tadašnjim politiĉko-upravnim
središtem, jednim od tri sudbena konventa Skradinom – Scardona. Kozliĉić 1990: 301; Suić, 1996: 458, 469.
3
Ne ĉudi stoga da je otok Rab pogrešno situiran i na tzv. crtanom itinerariju (Itinerarium pic-
tum) iz kasnoantiĉkog razdoblja poznatog kao „Peutingerova karta“ (Tabula Peuntigeriana), gdje se
pod imenom Arva ponovno nalazi pored Zadra.10
Slika 2: Tabula Peuntigeriana (iz Suić, 2003, 1976))
Nakon antike ne jenjava interes za upoznavanjem istoĉnojadranske obale. Rab na prijelazu

iz VI. u VII. st. spominje u 5. knjizi svoga dijela „Kozmografija“ Anonim iz Ravene, dok bizantski
car Konstantin Porfirogenet sredinom X. st. u djelu namijenjenom svome nasljedniku „O upravlja-
nju carstvom“ (De administrando imperio), grad i otok u kome stoluje biskup spominje u grĉkom
obliku ('Aρβή).11
10
Tabula Peutingeriana je srednjovjekovna kopija kasnoantiĉkog itinerara iz 13. st, nazvana po K. Petingeru u 16. st.
Nadopunjuje se Antoninovim itinerarijem iz 4. st. Kozliĉić 1990: 320.
11
. Prisustvo rapskog biskupa Ticijana na koncilima u Saloni 530 i 535. godine potvrĊuje status biskupije u bizantskoj
temi Dalmaciji, ali i kasnije za vrijeme vladavine hrvatskih narodnih vladara i doseljenja Hrvata na otok tijekom X i XI.
st. Antoljak 1986: 2; Nedved 1988: 30.
4
3. AMFORE IZ RAPSKOG PODMORJA
3.1. Pregled arheoloških istraţivanja
Najstarije prouĉavanje arheološke graĊe sa otoka Raba povezuje se s aktivnostima

rapskog biskupa Pacifika Bizze, suradnika u kreiranju crkvene povijesti „Illyricum sacrum“ na ko-
joj su radili isusovci Filipo Riceputi, Daniel Farlati i Jakov Coleti tijekom XVIII. stoljeća.12
Sredinom narednog stoljeća u duhu ilirskog pokreta i programa Ljudevita Gaja o osnivanju
Narodnog muzeja, na Rabu boravi Mijat Sabljar u svrhu prikupljanja graĊe za muzej.13Neposredno
potom konzervatorska djelatnost potiĉe Ivana Kukuljević Sakcinskog da takoĊer pohodi otok Rab
izmeĊu 1854. i 1857. godine.14
Poĉetkom XX. stoljeća Antun Gnirs gimnazijski profesor iz Pule u studiji o varijaciji mora
spominje podmorske nalaze u Barbatskom kanalu 1908, dok istovremeno numizmatiĉke nalaze iz
antiĉkog razdoblja rapski profesor Grgur Zarbarini poklanja muzeju Sv. Dunata u Zadru.15
Vrednote otoĉne baštine spominju u svojim djelima Wolfang Schleyer „Rab, grad i otok“
(Arbe, Stadt und Insel) iz 1914., fra. Vladislav Brusić „Otok Rab“ iz 1926., te fra. Odorik Badurina
u Velikoj Kronici samostana Sv. Eufemije.16
Od druge polovine stoljeća dolazi do arheoloških istraţivanja, i intenzivnijeg prouĉavanja
baštine što je rezultiralo znanstvenim skupovima popraćenim zbornicima, brojnim radovima, godiš-
njom skupštinom HAD-a 2004, ljetnom školom, te izradom arheološke karte otoka koja je u tijeku.
Prva arheološka istraţivanja na otoku Rabu su vezana za ubiciranje i preliminarne zaštitne
zahvate kako na kopnu tako i u podmorju pod vodstvom djelatnika Pomorskog i povijesnog muzeja
u Rijeci. Nakon toga su uslijedila uglavnom rekognosciranja od strane hrvatskih struĉnjaka iz Rije-
ke, Zadra i Zagreba, a sustavnim istraţivanjima se zapoĉelo poĉetkom ovog stoljeća.17
12
Pacifik Bizza (1696.–1756.) rapski biskup, splitski nadbiskup, primas Dalmacije i ĉitave Hrvatske. Studirao je filozo-
fiju, teologiju i pravo u Padovi. Farlati ga naziva drugim ocem Riceputijeve povijesti. Autor je egipatske zbirke u atriju
biskupske palaĉe u Splitu. Lucić, 1973, 234; Zaninović, 1987, 5.
13
Mijat Sabljar (1790.-1865.) uz Ivana Kukuljevića Sakcinskog jedan je od osnivaĉa Društva za povjestnicu i starine
jugoslavenske. Uz blagonaklonost bana Josipa Jelaĉića odlazi na putovanja Vojnom Krajinom, hrvatskim Primorjem i
Dalmacijom 1852. i 1854. godine. Juranović-Tonejc, 2010, 28-33.
14
Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.) je tijekom putovanja 1854. i 1856.-1857. godine suraĊivao sa brojnim sura-
dnicima poput Vicka Andrića koji je vodio konzervatorske zahvate na splitskoj katedrali. Izvještaje s putovanja je obja-
vio u broju Arkiva iz 1857, te u putopisu „Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Albanije, Krfa i Italije“ izdanom
1873. godine. Vrijednost ovog dijela potvrĊuje ĉinjenica da ga je koristio praotac Beĉke škole umjetnosti Rudolf Eitel-
berger von Edelberg (1817-1885). Jurić, Vranešević, 2011, 23-30.
15
Antun Gnirs (1873.-1933.) povjesniĉar, arheolog, pokrajinski konzervator Središnjeg povjerenstva za Austrijsko pri-
morje i Kranjsku, te kustos drţavne arheološke zbirke u Puli. Brusić, 1926, 58, 176; Matijašić, 2008; Radić Rossi, 2011,
465. Profesor Zdenko Brusić, svojevremeno ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru, prilikom jednoga razgovora je
pretpostavio da je Zarbarinijeva numizmatiĉka zbirka sa Raba najvjerojatnije napustila Zadar nakon fašistiĉke okupacije
zajedno sa brojnim nalazima tijekom 1943. godine.
16
Fra. Odorik Badurina (1896.-1969.) je pisao Kroniku prouĉavajući rapske arhive i sve dostupne izvore vezane za otok
Rab od 1936. do 1956. Bonifaĉić, 2008, 50.
17
Radmila Matejĉić (1922-1990) istovremeno sa prvim podvodnim arheološkim istraţivanjima na podruĉju sjevernog
Jadrana, ukljuĉujući i prvo istraţivanje brodoloma u hrvatskom podmorju tijekom 60-tih godina (Povile kod Novog
5
Nakon što je muzej u Rijeci ukljuĉio u svoj program podmorska arheološka istraţivanja
1961. krenula je prva faza u kojoj su otkriveni antiĉki brodolomi u Povilama kod Novog Vinodol-
skog, na Iloviku i kod rta Dubno nedaleko Baške na Krku. Paralelno se obavljaju i rekognosciranja
kojima se ubiciraju brojni lokaliteti meĊu kojima su i oni iz
rapskog akvatorija na kojima se najĉešće nalaze amfore
datirane od kraja republikanskog do kasnoantiĉkog i bi-
zantskog razdoblja.18 U drugoj fazi, povezivanjem sa Re-
publiĉkim zavodom za zaštitu spomenika u Zagrebu 1969.
nastupila su obuhvatnija istraţivanja. Naredne godine prvi
puta se koristi usisna crpka te mreţište za izradu nacrtne i
foto dokumentacije na potpuno devastiranom brodolomu
na Iloviku kod Lošinja, dok se na Rabu obavlja prvo zaštit-
no istraţivanje brodoloma iz kasnorepublikanskog razdob-
lja, s teretom amfora tzv. jadranskog tipa (Lamboglia 2) na
lokalitetu rt Glavina u Barbatu.19
Slika 3: Radmila Matejčić (iz arhiva Pomorsko-povijesnog muzeja u Rijeci)
Vinodolskog) vodi i prvo zaštitno istraţivanje na Rabu, iskapajući liburnsku nekropolu na lokalitetu Gromaĉica u
Loparu 1967. (Matejĉić 1962: 39; 1968: 75-83; Radić Rossi 2011: 38; Vrsalović 2011, 46). Prve paleolitske nalaze
takoĊer u Loparu istraţuje Mirko Malez, a prilikom pregleda otoka Šime Batović je ustanovio desetak gradina
grupiranih u 3-4 skupine na udaljenosti do 3 km. (Malez 1974: 45-74; Batović 1985: 13-15). Kasnoantiĉke utvrde
Kašteline u Kamporu i Sv. Kuzme i Damijana u Barbatu su rekognoscirali Zdenko Brusić i Ţeljko Tomiĉić. (Brusić
1988: 111-128; Tomiĉić 1989: 29-53). Utvrdu u Barbatu je istraţio i Miljenko Domijan, dok je na Kaštelinama zapoĉeo
istraţivanja Miljenko Jurković zajedno sa Ivom Marić u razdoblju od 2005. do 2008.(Domijan 1992: 325-344; Jurković
et al: 2005-2008.). Na Kaštelinama istraţuje i meĊunarodna ekipa pod vodstvom Gian Pietra Brogiola, Alexandre
Chavarre Arnau i Javiera Arca, nakon ĉega su nastavili sa iskapanjima u samom gradu i u Banjolu na Sv. Lovrincu gdje
se od 2015. istraţuje bazilika iz Justinijanovog razdoblja. U Loparu lokalitet Punta Zidina istraţuju Irena Radić Rossi i
Goran Skelac (Skelac, Radić Rossi 2006: 272-274.), dok uvalu Dubac istraţuje Goranka Lipovac Vrkljan, koja je
zajedno sa Bartulom Šiljegom zaštitno istraţila rimsku keramiĉarsku peć na lokalitetu Podšilo 2009. (Lipovac Vrkljan
2006: 276-277: G. Lipovac Vrkljan, Šiljeg, 2010: 64-69.). U sklopu projekta „Arheološka karta otoka Raba“ pod
vodstvom Goranke Lipovac metodom magnetometrije su provedena 2014. geofiziĉka snimanja koja su definirala
keramiĉarsku peć i u uvali Mahućina u Loparu, te reambulacija lokaliteta u Mundanijama, Barbatu i gradu Rabu.
(Lipovac Vrkljan et al, 2015: 80-82; Lipovac Vrkljan, Konestra, 2015: 128-132.). Time se nado uvale Turĉica,
Kamporske i Supetarske drage, te u Loparu. punila arheološka topografija otoka na koju se osvrnula i Mija Rizner.
(Rizner, 2012: 37-42.).
18
Prilikom obilaska sjeverozapadnog akvatorija otoka Raba spomenuti nalazi su otkriveni na podruĉju O svemu podro-
bnije u R. Matejĉić, „Antiĉki nalazi znaĉajni za pomorsku povijest“, Vijesti m. k. 2, 1962., str. 39; R. Matejĉić, „Podvo-
dna arheološka istraţivanja na podruĉju sjevernog Jadrana“ Podm. Djelatn., str. 236 i d; Vrsalović 2011, 40.
19
U ovoj fazi zapoĉetoj nizom savjetovanja u Šibeniku (1969), Puli (1970), Rijeci (1971), Dubrovniku (1973) i Splitu
(1975) akcioni timovi hrvatskih pionira podvodne arheologije izveli su brojna rekognosciranja i zaštitna istraţivanja
koja su pratila dotadašnja znanstvena dostignuća. Rezultat svih tih aktivnosti je niz publikacija meĊu kojima treba iz-
dvojiti Priručnik za hidroarheološka istraţivanja namijenjen za tečajeve Nenada Cambija iz 1970, te prvu sveobuhvat-
nu sintezu, disertaciju tadašnjeg koordinatora arheoloških aktivnosti hrvatskom podmorju Dasena Vrsalovića (1928.–
1981.) Arheološka istraţivanja u podmorju istočnog Jadrana; Prilog poznavanju trgovačkih plovnih putova i privrednih
prilika na Jadranu u Antici, 1979. Na Kvarneru pod vodstvom Radmile Matejĉić, Velike Dautove Ruševljan i Marijana
Orlića pored rta Glavine na Rabu istraţeni su brodolomi kod rta Pernat na Cresu, u uvali Dubna kod Baške na Krku i
na Unijama, a saţet pregled ove faze istraţivanja je objavio Mario Jurišić (1956.-2007.) Arheološki nalazi u podmorju
Krka, Raba, Paga i Hrvatskoga primorja 1989. Dautova-Ruševljan 1975: 89 i d; Jurišić 1989: 103-111; Matejĉić 1976:
345 i d; Radić Rossi 2011: 52; Vrsalović 2011: 50.
6
Tek u ovom stoljeću se nastavilo sa istraţivanjima u podmorju otoka Raba na rtu Sorinj, za-
hvaljujući dojavi od strane vlasnika obliţnjeg ronilaĉkog centra „Neptun“ u Supetarskoj Drazi.
Lokalitet predstavlja ostatak tereta antiĉkog broda s teretom amfora kasnog grĉko-italskog
tipa iz II. st pr. Kr. Izuzetan je zato što je jedan od osam do sada poznatih neoštećenih nalazišta sa
tragovima brodske konstrukcije na kojima se pored pravne primijenila i fiziĉka zaštita lokaliteta
pomoću tzv. kaveza.20
Slika 4: Rt Sorinj, Dokumentiranje nalaza i zaštitni ţeljezni kavez tijekom postavljanja

(iz I. Radić Rossi 2005)
Treba spomenuti i probno podmorsko arheološko istraţivanje koje je pratilo kopnena istra-
ţivanja na lokalitetu Punta Zidina u Loparu pod vodstvom Irene Radić Rosi 2005. Oskudni nalazi
arhitekture i fragmenti keramiĉkih proizvoda upućuju na maritimnu vilu.21
Istraţivanja sliĉnog karaktera su potrebna u Barbatskom kanalu gdje su poštujući kontinui-
tet gospodarsko-strateško-sakralnog prostora u srednjem vijeku izgraĊeni crkva sv. Lovre i benedik-
tinski samostan sv. Stjepana, podno ranobizantske utvrde sv. Kuzme i Damijana. TakoĊer u Kašte-
lima od uvale znakovitog imena Grce podno pretpovijesne gradine Košljen do uvale Pudarica, gdje
je vinorodno polje Valmartina ili Martinje nalazi se još uvijek neubicirana crkva Sv. Martina.22
Konaĉno bi se nakon nepunih pola vijeka trebalo revidirati stanje brodoloma na rtu Glavina,
a mogući nalazi poput zabiljeţenog sidra adekvatno prezentirati sa desaliniziranim amforama u am-
forariju budućeg muzeja, gdje bi se mogle naći i amfore sa Sorinja.
20
Dosadašnja fiziĉki zaštićena nalazišta su: plićina Buje kod Umaga, Vlaška mala na Pagu, Koromašna na Ţirju,
Klaĉine na Mljetu, rt Baški rat i otoĉić Saplun na Lastovu te plićina Velika kod Cavtata. Jedan od razloga zaštite
kavezom je nepostojanje adekvatne muzejske ustanove na Rabu gdje bi se podmorski nalazi mogli tretirati i prezentirati
javnosti. Orlić 2005: 121, 128; Radić Rossi 2005: 168; 2011, 142; Jurišić 2006.b: 147-156.
21
Skelac, Radić Rossi 2006, 272-274.
22
Tijekom ljeta 2016. pod vodstvom Ane Konestra, djelatnice Instituta za arheologiju u Zagrebu provedeno je zaštitno
istraţivanje na lokalitetu Pudarica gdje je otkriven jedan skeletni ukop pod tegulama. Konestra, A., Šegvić, N., Androić
Graĉanin, P., Starac, R. 2017, Arheološka topografija otoka Raba: geofiziĉka, sondaţna i topografska istraţivanja u
2016. g., Annales Instituti Arcaheologici, (u tisku).
7
3.2. „Nepovratna ambalaţa“ vrijedna istraţivanja
Dugo vremena se nalazi iz podmorja nisu tretirali na zadovoljavajući naĉin. MeĊu brojnim
razlozima zasigurno je faktor tehniĉke opremljenosti i osposobljenosti odigrao znaĉajnu ulogu u
podvodnoj arheologiji koja znanstveno nastupa krajem XIX. stoljeća, meĊutim suvremena podvod-
na arheologija puni zamah doţivljava tek razvojem autonomne ronilaĉke opreme sredinom XX.
stoljeća.23Usko je povezano s time intenzivnije istraţivanje potonulih plovnih objekata – brodolo-
ma, koji se kao zatvorene arheološke cjeline smatraju izuzetnim podmorskim nalazištima.24
Amfora je jedna od „temeljnih civilizacijskih tvorevina“ koja svojom formom, fakturom i
ostalim detaljima poput peĉata i natpisa, te sadrţajem predstavlja prvorazredni databilni nalaz koji
osvjetljava ekonomske tokove ĉitavog razdoblja vlastite egzistencije. Prepoznaje se na likovnim
prikazima od prije 3500 godina pr. Kr, kod Egipćana i Feniĉana, te Kanaanca stanovnika današnjeg
Libanona.25Sa grĉko-rimskom civilizacijom proţivljava tisućljetni procvat proširivši se ĉitavim
Mediteranom, a gubi na znaĉenju konaĉnim nestankom jedinstvenog mediteranskog trţišta uzroko-
vanog meĊu ostalim i politiĉkim faktorima.26
U podmorju se amfore obiĉno nalaze kao teret brodoloma ili kao skupni ili pojedinaĉni nalaz
na rastresitim nalazištima u lukama i sidrištima.27
Ĉesto se nalaze u sekundarnoj uporabi kao graĊevinski materijal primjerice pri izgradnji
obalnih konstrukcija, za drenaţu antiĉkih javnih i sakralnih zdanja poput kupelji i svetišta, ili pri
usavršavanju akustike ugraĊivanjem u svodove ranosrednjovjekovnih sakralnih objekata.28
23
Don Frane Bulić (1846.-1934.) ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu, 1889. vodi prvo interdisciplinarno istraţivanje
obale Vranjica. Prva znaĉajna otkrića u podvodnoj arheologiji poĉetkom XX. stoljeća predstavljaju brodolomi kod
Antykithere u Grĉkoj i kod Mahdie u Tunisu. Potonji lokalitet je sredinom XX. st. ponovo otkriven pomoću akvaplana i
istraţivan ureĊajima za samostalno ronjenje koje su usavršili J. Y. Cousteau, E. Gagnan i Le Prieur. Moore 1995: 1,
Jurišić 2006, 8-12; Radić Rossi 2011: 40-42; Vrsalović 2011: 16.
24
U nizu istraţenih brodoloma kuriozitet su dva broda iz Kaligulinog razdoblja u jezeru Nemi istraţena metodama
kopnene arheologije nakon djelomiĉnog isušivanja jezera 1927-1932. Specifiĉno je istraţivanje Nina Lamboglie na
potopljenom antiĉkom brodu kod Albenge u Liguriji zbog primijenjene metodologije rada koja je generirala izmeĊu
dvije kampanje 1950. i 1961. Prvotno se teret vadio uz oskudnu dokumentaciju, a potom se primjenjuju usisne crpke,
koordinatna mreţa i fotogrametrija. U konaĉnici su teret i dijelovi broda prezentirani u Museo Navale Romano u Alben-
gi, a na sliĉan su naĉin realizirane brojne postave poput brodoloma Spargi na otoku La Madleine kod Sardinije, te u
Hrvatskoj na Visu i u Starigradu na Hvaru. Bowens 2009: 58; Cambi 1972: 80; Vrsalović 2011: 16, 50; Radić Rossi
2011: 155, 156.
25
Najstariji istraţeni brod na svijetu s teretom kananskih amfora je petnaestmetarski kasnobronĉani brod iz XIV. st. pr.
Kr. pronaĊen na rtu Uluburun u juţnoj Turskoj. Istraţivanja su vodili „otac podvodne arheologije“ Georg Bass i Cemal
Pulak (1984.-1994.). Ballard 2000: 267-275. Petrić, 1989: 7; Peacock, Williams 1986: 21; Radić Rossi 2012: 221.
26
R, Grace, 1979, 5; Petrić, 1989, 7; Belgijski historiĉar Henri Pirenne kraj antike vidi u ekspanziji islamskih naroda
tijekom VII i VIII st. i stvaranju kalifata od Damaska i Bagdada do Cordobe. Goldstein 1996: 23.
27
Vrsalović, 1974, 50-53, Jurišić, 1989, 108.
28
Cambi 1969: 145 i d; 1980: 73 i d; R, Grace, 1979, 7; Lyding Will 1989: 61; Marasović 2003: 118; Radić Rossi
2003: 158; 2009, 492, 501; Starac 2009: 127; Bulić 2011: 42. Lipovac 2011, 7. Utilitarnog karaktera je nalaz
prepolovljene amfore iz Novalje ĉiji je donji recipijent posluţio kao spremnik za parangal. Ilkić, Parica 2009: 115, 117.
8
Na pojavu uporabe amfora u funeralnim ritualima ukazuju
fragmentirani ostaci pronaĊeni primjerice na Visu kod Isejaca. Oni
poput ostalih Ilira prakticiraju inhumaciju koja je ustuknula pred
rimskim obiĉajem incineracije u I. st. pr. Kr.29Povratak inhumacije
se veţe na afirmaciju kršćanstva. Zahvaljujući intenzivnom misio-
narstvu u nepunih sto godina od proganjane vjere (ingratus fidem) u
vrijeme Dioklecijana, postaje povlaštena za Konstantina i konaĉno
sluţbena vjera za cara Teodozija.30
Tim politiĉko-sociološkim mijenama povezujemo pokapanje siro-
mašnijeg stanovništva u amforama u razdoblju od IV. do VI. st.31
Slika 5: Ukop u amfori sa Riţinica kod Solina (foto R. Kordić)
Amfore su relevantne za upoznavanje socio-ekonomskih prili-
ka, pomorskih ruta, te dataciju nekog nalazišta zahvaljujući
razvoju morfoloških analiza koje su rezultirale brojnim klasi-
fikacijama. Prvu je izradio Hainrich Dressel obradivši oko 53
miliona fragmenata amfora sa otpadnog nasipa rimske trţnice
Monte Testaccio po nalogu Teodora Momsena, autora korpusa
latinskih natpisa (CIL)1889.32Nakon Dreselove tipološke podi-
jele amfora iz vremena egzistencije rimske trţnice, od kasne
republike do kasneantike, uslijedile su brojne kronološke klasi-
fikacije nazvane uglavnom po autoru, razdoblju, provenijenciji
ili eponimnom lokalitetu.33
Sl. 6: Dresselova tipologija (iz Moore 1995 )
29
Kirigin, Katunarić, Šašelj, 2005: 10. Na nekropoli u Caskoj, koja je egzistirala od I. do IV. st. pored ulomaka pokret-
nih nalaza pokraj grobova su ponegdje poloţene cijele amfore. Kurilić 2005: 284.
30
Bleicken 1977: 270; Ĉesto su se u amforama ukapala djeca. Basler 1986: 27; Cambi 220, 256.
31
Ukopi u amforama su pronaĊeni na brojnim lokalitetima: Pula, Rijeka-Kortil, Krk-Baška; Salona-Kapljuĉ, Split-
Sućidar, Narona, Bekić, Višnjić 2008: 215. Nedavno pronaĊen ukop u amfori tipa Africana grande na Manastirinama
blizu ukopa u kamenoj urni, te keramiĉkoj posudi, uz nekolicinu neobjavljenih pokretnih nalaza upućuje na pretpostav-
ku da je ovaj ranosrednjovjekovni lokalitet poznat po vjerojatno prvom benediktinskom samostanu iz IX. st. prethodno
bio kasnoantiĉka salonitanska nekropola. Istraţivanja su još u tijeku pod vodstvom Ljubomira Gudelja iz MHAS-a.)
32
Amfora (grĉ. amfi ferein nositi s dvije strane) je prvorazredni epigrafiĉki izvor jer peĉatima i natpisima (tituli picti)
obavještava o podrijetlu posude, tranzitu, sadrţaju (vino, ulje, riba i riblji umaci, ţitarice, kandirano voće, sol) Peacock,
Williams 1986, 9-16.
33
Dresselovih 45 vrsta (CIL XV) je prvi modificirao N. Lamboglia, reduciravši ih na svega 26 tipa koje je i kronološki
razvrstao na temelju rezultata istraţivanja sa više lokaliteta voĊenih sredinom XX. st. (Albenga, Albintimilium, Capo
Mele, Gallinaria, Grand Congloue, Spargi – La Maddalena, Marsiglia, Tindari – Sicilia…). Od ostalih autora vrijedno je
izdvojiti H. S. Robinsona koji obraĊuje nalaze amfora s Atenske Agore, F. Benoit upotpunjuje dotadašnje stanje novim
podmorskim nalazima, D. Manacorda i M. Beltran-Lloris nalazima iz Španjolske. F. Zevi vremenski precizira Lambog-
linu tipologiju obradivši kratice na amforama ispisane po konzulima, dok M. H. Callender u djelu Roman Amphorae
obraĊuje peĉate na amforama. Konaĉno D. P. S. Peacock & D. F. Wiliams 1986. izdaju vrijedan vodiĉ Amphorae and
the Roman economy, gdje su amfore obraĊene u 55 klasa, istovremeno koristeći uobiĉajeno nazivlje. Grace, 1979, 11;
Peacock, Williams 1986: 3-9; Vrsalović 2011: 164.
9
Problematikom amfora na istoĉnoj obali Jadrana se bave brojni arheolozi. Premijerno amfo-
re s Kvarnera, te sa zadarskog i šibenskog podruĉja tipološko-kronološki obraĊuju Radmila Matej-
ĉiĉ, Velika Dautova Ruševljanin, i Zdenko Brusić, koji ujedno prouĉava i amfore bizantskog razdo-
blja. Branko Kirigin se osvrnuo na grĉko-italske amfore, a Marinko Petrić i Miro Katić na Korintske
B amfore sa otoka Hvara i iz hvarskog podmorja. Nenad Cambi razmatra Dressel 20 - globularne
amfore hispanske provenijencije pronaĊene u uvali Špinut u Splitu, te kasnorepublikanske amfore
dalmatinske produkcije. Alka Starac obraĊuje sjevernojadranske amfore s naglaskom na „istarske“-
Dressel 6 B, a Goranka Lipovac Vrkljan amfore crikveniĉke provenijencije. Dušanka Romanović i
Smiljan Glušĉević su obradili tzv. Forlimpopoli - amfore ravnog dna, iz Zatona, a Ivana Oţanić
devet do sada pronaĊenih tipova amfora u Vinkovcima. Igor Borzić obraĊuje amfore iz podmorja
otoka Korĉule, a Elizabeth Lyding Will amfore iz Dioklecijanove palaĉe.
Ljiljana Bjelajac u suradnji sa Velikom D. Ruševljanin elaborira amfore gornjomezijskog
Podunavlja, a Maja Parović Pešikan amfore u Boki Kotorskoj i istoĉnoj Hercegovini gdje su na
Gradini Maĉkova Peć u Raptima kod Trebinja pronaĊene korkirske amfore iz VII. st pr. Kr. Amfore
iz susjedne BiH spominje još poĉetkom proteklog stoljeća Carl Patsch, te u svojim disertacijama
Ante Škegro i Snjeţana Vasilj, koja je osobno vodila istraţivanja na jezeru Desilo tijekom 2007. i
2008. godine. Prilikom tih istraţivanja pored dva broda i amfora tipa Lamboglia 2 i Dressel 6A, na
ovom za sada na ţalost nedovoljno istraţenom i struĉno prezentiranom lokalitetu u neposrednoj
blizini antiĉke Narone otkriveno je ĉak 476 ĉepova amfora.34
Slika 7: Desilo (foto M. Jurišić, iz disertacije S. Vasilj)
34
Zahvaljujući kolegici S. Vasilj dobio sam informaciju iz prve ruke o situaciji na ovom lokalitetu koji je još i danas,
nakon deset godina od prvog zaštitnog istraţivanja atraktivna lokacija za devastaciju od strane brojnih „skupljaĉa blaga“
i „suradnika“ koji su ĉak sudjelovali u kampanjama tijekom 2007 i 2008 godine. Spomenuti doktorat koji na ţalost nije
još uvijek obranjen imao sam prilike vidjeti u rukopisu.
10
Irena Radić Rossi se posebno osvrnula na amfore tipa Lamboglia 2 i Dressel 6 na istoĉnoj
obali Jadrana, te podrijetlu i funkciji šiljatog dna amfore, a u disertaciji iz 2011. je uskladila termi-
nološki i vremenski tipologiju amfora Dasena Vrsalovića s uvrijeţenim tipološkim nazivima. Vrsa-
lovićeva disertacija je predstavljala prvu sveobuhvatnu sintezu do 1979. u kojoj autor navodi 45
tipova amfora iz jadranskog podmorja koje je podijelio u sedam grupa: 1.) Grĉke, 2.) Grĉko-
italske, 3.) Republikanske, 4.) Carske – hispanske i sjevernoafriĉke provenijencije, 5.) Kasnoantiĉ-
ke, 6.) Ranobizantske i 7.) Bizantske. Deset godina kasnije se na tipologiju amfora Jadrana u svom
priruĉniku osvrnuo Marinko Petrić, te nešto kasnije i Mario Jurišić u svojoj disertaciji 1996.35
Slika 8: Dijelovi amfore (iz Petrić, 1989.)
35
Uglavnom sva djela spomenutih autora su korištena i navedena u popisu literature .
11
3.3. Morfologija rapskih amfora
Tijekom dosadašnjih kopnenih i podmorskih istraţivanja u akvatoriju otoka Raba pronaĊen

je ĉitav niz tipološki razliĉitih amfora u uporabi od kasnorepublikanskog do kasnoantiĉkog i ranos-
rednjovjekovnog razdoblja (II. st. pr. Kr – VII. st. po Kr).
U dva sluĉaja se radi o nalazima brodskog tereta na većim dubinama. Prvi otkriveni brodo-
lom kod rta Glavina u Barbatu dogodio se tijekom I. st po Kr, dok drugi in situ zaštićeni brodolom
sa rta Sorinj u Supetarskoj Drazi stoljeće ranije. Ostali pojedinaĉni nalazi rastresitog karaktera pro-
naĊeni su prilikom rekognosciranja obalnog podruĉja na sljedećim lokacijama: uvala Turĉica i rt
Kašteline u Kamporskoj Dragi, Supetarska Draga, Loparska uvala, Punta Zidine i otoĉić San Mari-
no u Loparu, uvala Petrac na zapadnom i Vodenĉa na istoĉnom kraju Barbatskog kanala, te Goli
otok i Grgur.36
Najstarije do sada pronaĊene su grĉko-italske amfore iz II. st. pr. Kr sa brodoloma kod rta
Sorinj i iz Kamporske drage na zapadnom dijelu otoka. Slijede amfore tipa Lamboglia 2 sa brodo-
loma kod rta Glavina na istoĉnom kraju otoka, te Dressel 2-4 i Dressel 6B. One su se koristile tije-
kom 1. St. pr. Kr. i u 1. St po Kr. Uz obalu, kao i na otoku Rabu još su pronaĊene amfore ravnog
dna, cilindriĉne sjevernoafriĉke amfore velikih dimenzija, te kasnoantiĉke i ranobizantske amfore.37
Slika 9: Karta Raba (iz Brusić 1926)
36
Vidi bilj. 17- 21 i tabliĉni prikaz nalazišta kod Radić Rossi 2011: 463-548.
37
Ibid.
12
3.3.1. Grčko-italske amfore (Peacock&Williams class 2; Benoit: Republicaine 1; Lambog-
38
lia 4)
Prilikom prvih rekognosciranja 1967. godine pod vodstvom Radmile Matejĉić, pregledom
Kamporske Drage u uvali Turĉica nedaleko rta Kalifront na zapadnom dijelu otoka, pronaĊen je
ulomak amfore koji se na temelju morfoloških karakteristika pripisuje grĉko-italskoj produkciji.
Ovaj nalaz rastresitog karaktera pripadao je amfori izduţenog kruškoliko-srcolikog tijela sa šiljatom
nogom, kratkog konusno-cilindriĉnog vrata i trokutastim obodom ispod kojega se spuštaju ruĉke
ovoidnog profila na blago zaobljenim ramenima.39Sliĉni nalazi su poznati duţ istoĉnojadranske
obale od Istre, do Boke Kotorske, te na ĉitavom Mediteranu. Prvotno se proizvode na juţnom dijelu
Apeninskog poluotoka (Magna Graecia) u Apuliji, Kampaniji i na Siciliji u razdoblju od IV. do II.
st. pr. Kr, a potom se i u lokalnim radionicama.40
Amfora iz uvale Turĉica sa trokutastim obodom pripisuje se nešto manjem tipu visine do 60
cm, kapaciteta do 25 litara. Nešto stariji tip kojem su ruĉke kraće, a obod zakošen prema gore pro-
naĊen je u podmorju otoka Mauna u susjednom Paškom kanalu, te predstavlja najstariji nalaz grĉ-
ko-italske amfore, koji se razvio iz Korintske B amfore i datira se od kraja IV. do II. st. pr. Kr.41
Grĉko – italske amfore su poĉetkom ovog stoljeća pronaĊene i na sjeverozapadnom dijelu
otoka, na rtu Sorinj u Supetarskoj Drazi. Rijeĉ je o neoštećenom brodolomu na koji je 2004. godine
upozorio vlasnik obliţnjeg ronilaĉkog centra, nakon ĉega su uslijedila zaštitna istraţivanja i postav-
ljanje ţeljeznog kaveza. Time je fiziĉki zaštićen lokalitet na kome je u površinskom sloju zajedno sa
drvenim i olovnim dijelovima brodske konstrukcije zabiljeţeno 89 amfora kasnog grĉko-italskog
tipa iz II. st. pr. Kr.42
38
U zagradi se navodi analogno tipološko nazivlje preuzeto iz dijela Peacock,Williams, 1986.
39
Lamboglia, 1955: 241-251; Peacock, Williams, 1986: 84, 85.
40
O povijesti prouĉavanja ovih amfora, produkciji i disperziji vidi u Kirigin, 1994: 15-24.
41
Brusić, 1974, 66; Vrsalović, 1979: 139; 2011, 83, 167, (T 86/3); Peacock, Williams, 1986: 84, 85; Jurišić, 1989: 104;
Petrić, 1989:28; Kirigin, 1994, 16-21; Moore 1995: 9. Vrsalović nalaz iz Turĉice opisuje:“ Jajolika amfora grĉko-
italskog tipa s izvrĉenim vratom, vertikalno naglašenim ruĉkama kruţna presjeka i s blago naglašenim obodom“ te
smatra da se radi o prijelaznom tipu (benoit Republicaine III/Lamboglia forma 2) kojega datira u II. st. pr. Kr. Navodno
se ova amfora ĉuvala u mjesnoj hidroarheološkoj zbirci rapskog muzeja (?) kako navodi i Kirigin, meĊutim danas joj je
zametnut svaki trag. Dautova-Ruševljan je tipološki smješta u „Tip I-forma 1.“ Dautova-Ruševljan 1970: 162,163.
42
Orlić, 2005: 121-129; Radić Rossi, 2005: 168, 169; Miholjek, 2007: 377-384. Sliĉno je zaštićen i do sada najbolje
oĉuvani brodolom sa ovom vrstom tereta na Lastovu. Radić Rossi 2001:399.
13
Slika 10: Amfore sa rta Sorinj, (iz I. Miholjek, 2007)
Pored toga što je uvrijeţeno mišljenje da je ovaj tip amfora sluţio uglavnom za transport vi-
na, prilikom ispiranja izvaĊenih amfora naišlo se na tragove oraha i maslina. Na temelju deset izva-
Ċenih amfora zamjetne su dvije osnovne varijante s obzirom na formu koje se obiĉno pripisuju raz-
liĉitim majstorima, radionicama ili vremenu produkcije.43
Slika 11: Varijante grčko-italskih amfora sa rta Sorinj (iz I Radić Rossi, 2005)
Prisustvo ovog tipa amfora u akvatoriju otoka Raba moţe se povezati sa ekspanzijom grĉko-
italskog utjecaja, uslijed konaĉnog gašenja liburnske talasokracije utemeljene na gusarenju, uzroko-
vane izmeĊu ostalog pomorskom afirmacijom susjednih Japoda i Keltskom najezdom sa sjevera.44
Kako je spomenuto ovo je za sada najstariji pronaĊeni tip amfora u rapskom akvatoriju, te
ujedno i prvi uĉestaliji tip u podmorju istoĉnog Jadrana. NaĊen je takoĊer u obliţnjem Omišaljskom
zaljevu na Krku i uvali Kalić pokraj Senja, te u Senjskim vratima, na sjevernoj strani otoka Prvića.45
43
MlaĊa varijanta predstavlja preţitak jadranskim amforama tipa Lamboglia 2. Smatra se da se proizvodila i na Visu.
Pored brodoloma na Lastovu treba istaći obliţnje nalaze kod rta Pernat i Velih vrata na Cresu. Starac, 2006: 87.
44
Vidi bilj. 7.
45
Orlić, Jurišić, 1986: 43; Jurišić, 1989: 104; Dugonjić, 2010: 223. U hidroarheološkoj zbirci Gradskog muzeja u Senju
izloţen je nalaz iz uvale Draţica kod Starigrada. Ljubović 2000: 49; Ljubović, Pinter, Prpić 2017: 1,2.
14
Indikativno je da na sjevernodalmatinskom podruĉju koje predstavlja jezgru Liburnskog te-
ritorija omeĊenog rijekama Krkom i Zrmanjom do sada nisu pronaĊeni nalazi ovog tipa amfora, dok
na zapadnoj obali istarskog poluotoka, te na podruĉju srednjodalmatinskih otoka osobito Hvara i
Visa koncentracija nalaza je najbrojnija, zbog ĉega se pretpostavlja moguća lokalna produkcija ovih
amfora, uvjetovana uzgojem vrsnih sorti vina.46
Slika 12: Rasprostiranje grčko-italskih amfora na Jadranu. Pod brojem 29. je označen
usamljeni nalaz starijeg tipa iz uvale Turčica u Kamporskoj drazi na Rabu (iz Kirigin 1994)
Kako se uvala Turĉica na rtu Kalifront nalazi na jednoj od perifernih longitudinalnih istoĉ-
nojadranskih pomorskih ruta (sopra vento) izmeĊu Osora (Apsorus) i Senja (Senia), nije ĉudo da se
ovaj relativno rani trag gospodarske penetracije pronašao moguće kao odbaĉena razbijena posuda,
nakon što ga je iscrpljena posada pri kraju plovidbe s otvorenog mora (kulfa) ispraznila ĉekajući da
utihne do danas nadaleko poznata senjska bura.47
46
Kirigin 1994: 18; Na Hvaru je potvrĊena lokalna produkcija amfora koje se ne mogu povezati sa grĉko-italskim
tipom, pored toga što su suvremene. U naselju antiĉkih Sikula otkriveno je svega nekoliko oboda ovog tipa što je
minorno u odnosu na tragove amfora Lambogliae 2. Katić 2005: 51-59; Kirigin, Katunarić, Šešelj 2005: 13; Šuta 2011:
80. Reprezentativan je nalaz brodoloma kod otoĉića Saplun – Donji Školji u akvatoriju otoka Lastova sa teretom
izduţenih grĉko-italskih amfora koje predstavljaju prijelaznu fazu ka tipu Lamboglia 2. Radić Rossi, 2003a: 158.
47
Zaninović 2005: 6.
15
3.3.2. Lamboglia 2 (Peacock& Williams class 8; Dressel 6)
Lamboglia 2 je daleko najzastupljenija vrsta amfora pronaĊena u Jadranu. Statistiĉki gleda-

no više od polovice svih pronaĊenih amfora pripada upravo ovom tipu, što se povezuje sa vreme-
nom intenzivnijeg italskog socio-ekonomskog i politiĉkog upliva na istoĉne obale Jadrana tijekom
kasnorepublikanskog razdoblja u II. i I.st pr. Kr.48
Razvojna linija La 2 se direktno veţe sa grĉko-italskim amforama, koje su se razvile od ko-
rintskih amfora, poput istovremenih amfora tipa Dressel 1 proizvedenih na obalama Tirenskog mora
i namijenjenih za prijevoz vina (vinariae) na trţište zapadnog Mediterana. Uglavnom se prihvaća
mišljenje Nina Lamboglie da je njena produkcija zapoĉela na jugoistoĉnoj obali Jadrana, na prosto-
ru današnjeg Brindisija u Apuliji sredinom II. st. pr. Kr. Evoluira tijekom prve polovine I. st. pr. Kr,
što je vidljivo na transformaciji masivnog kvadratno profiliranog oboda.49
Slika 13: Grčko-italske i La 2 amfore iz hrvatskog podmorja (1.-2. Saplun – o. Lastovo; 3.-4. Per-
nat, 5.-7. Stari Stani – o. Hvar; 8.-9. Vela Svitnja – o.Vis; 10. Pišćena, 11. Bisače, 12. Glavi-
na/Barbat – o. Rab; 13. Galun; 14. ( iz Radić Rossi, 2003)
48
Vidi bilj. 33.„Tipologija“ lokalnih ronioca ovu amfora naziva tip 1-„tipo uno.“ Radić Rossi, 2003a: 158.
49
Pored Picenuma, Emilije i Furlanije, u Apuliji u okolici Brindisija je otkrivena najranija produkcija ovog tipa amfore
koji se prvenstveno veţe za politiĉku situaciju nakon pada Kartage i Korinta 146. pr. Kr, kada se interes Rima okreće
prema Iberskom poluotoku na zapad,te Istri, istoĉnoj obali Jadrana i nadasve rudno bogatom Balkanskom poluotoku.
Lamboglia 1955: 252; ; U ovim oleariama osim ulja prevozilo i vino, riblje preraĊevine, kandirano voće, sol i td. Pea-
cock, Williams 1986: 98-101; Moore 1995: 18.
16
Pri kraju egzistencije postupno se karakteristiĉno ovoidno tijelo u donjoj trećini proširuje,
ĉime se morfološki pribliţava tipu Dressel 6A. Po svemu sudeći nov oblik se pokazao praktiĉniji za
ukrcaj u potpalublje trgovaĉkih brodova u kojima se najĉešće prevozilo vino namijenjeno rimskim
legionarima.50
Slika 14: Varijante amfora tipa Lamboglia 2 i Dressel 6A iz hrvatskog podmorja (1. Prizi-
dnica; 2.-3. Smokvica; 4. Šćedro; 5. Lukovac; 6.-7. Raški kanal;8 Stanići-Čelina; 9. Muljica; 10.
Glavat; 11. Gojica; 12. Privatna kolekcija N. Vučić) (iz Radić Rossi, 2003)
Na otoku Rabu brojni fragmenti amfora pronaĊeni od strane mještana prilikom poljoprivre-
dnih radova mogu se pripisati ovom dominantnom tipu iz kasnorepublikanskog razdoblja, meĊutim
konkretnih nalaza koji su propisno istraţeni i ujedno prezentirani za sada još uvijek na ţalost nema,
pored toga što je prvo podmorsko istraţivanje zaštitnog karaktera na brodolomu kod rta Glavina,
davne 1970. vodila Velika Dautova-Ruševljan, djelatnica Pomorsko-povijesnog muzeja u Rijeci.51
Nalazište je „otkriveno“ poput brojnih tadašnjih nalazišta nakon „prijave stanice Milicije“ o
devastiranom lokakalitetu. Sa minimalnim materijalnim sredstvima dobivenih od općine Rab uspio
se rekognoscirati teren na kome se ustanovila koncentracija amfora svega 50 m od obale na dubini
od 17 do 25m. Nakon tehniĉke i fotodokumentacije izvaĊeno je izmeĊu ostalog ukupno 32 cijele
amfore, te jedna cijela opeka i svega jedan ĉep in situ, a da se radi o brodolomu ukazalo je antiĉko
olovno sidro koje je pri rekognosciranju otkriveno i ostavljeno na dnu nedaleko od amfora.52
50
Treba istaći ĉinjenicu da upravo ove amfore, koje kao proizvod široke primjene nisu produkcija domicilne, peregrin-
ske zajednice, egzistiraju u vrijeme od prvih sukoba sa ilirskim plemenima poĉetkom II. st. pr. Kr. do pacifikacije Ilrika.
Radić Rossi 2003a: 159-161. Morfološke sliĉnosti koje rese ove amfore visine do 95 cm. su masivne stjenke ovoidnog
tijela koje ĉini dvije trećine ĉitave posude. U njoj stane oko 30 litara sadrţaja, sa kojim teţe do 50 kg, što ĉini optimalnu
gornju granicu za manipuliranje pri ukrcaju. Na tijelo amfore se pri izradi aplicira dugi cilindriĉni vrat sa istaknutim
prstenastim obodom i isto tako okomite duge kruţne ili elipsoidne ruĉke. Dno posude nalijeţe na vretenasti šiljak u
kome su koncentrirane sve sile, a ujedno sluţi i kao treća ruĉka. Peacock&Wiliams ih smještaju u istu klasu br. 8. Pea-
cock, Williams 1986: 98-101; O funkciji noge vidi u: Radić Rossi, Senjanović, Rudan, Indof 2004: 91.-108.
51
Vidi bilj. 19.
52
Dautova Ruševljan 1975: 89, 90; Matejĉić 1976: 351. Još se krajem prošlom stoljeća na otoku spominju neke „uva-
ţene“osobe koje su na raĉun amfora sa ovog lokaliteta uspjele prva znatna sredstva „uloţiti“ u turizam.
17
Zanimljivo je da su amfore koje su nakon desalinizacije prepuštene na ĉuvanje Općini Rab
dugi niz godina bile „izloţene“ ispod pozornice Gradskog kina, sve do 2015, kada su poslane u
MeĊunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadar na krajnje nuţnu desalinizaciju i restauraciju.
Slika 15. Amfore sa rta Glavina na desalinizaciji u Zadru 2015. (foto R. Kordić)
Osim jedne fragmentirane rebraste amfore za koju Dautova Ruševljan smatra da je morfolo-
ški najbliţa tipu Dressel 34 sve ostale izvaĊene amfore su pripadale tipu Lamboglia 2, koje je svrs-
tala u tip I. kvarnerskih amfora, a s obzirom na spoj vrata i tijela zbog lakše obrade podijelila u dva
osnovna tipa. Dasen Vrsalović ih je u svojoj tipologiji nazvao „Amfore istoĉnojadranske proveni-
jencije“ i podijelio ih je na tri tipa A-C. (A-ovoidne, B-izduţene, C-kruškolike).53
Nije rijetost da amfore na sebi imaju peĉate radionice obiĉno na obodu, ruĉkama ili ramenu
(pittacia, notae, tituli), dok se na trbuhu znaju naći i urezani ili ispisani podaci o sadrţaju, mjestu
utovara i istovara (tituli puncti, tituli picti). Na ovom lokalitetu od otkrivenih šest peĉata smještenih
na jednoj ili obje ruĉke, tri su dovoljno oĉuvana da bi se mogli proĉitati. Na jednoj amfori se na
jednoj ruĉki razabire unutar natpisnog polja dimenzije 3x1 cm tekst TVTU, a na drugoj ruĉki je
oĉuvano VI. Kod druge je amfore oĉuvan okrugli peĉat sa slovom Ω (omega).54
Konaĉno treba spomenuti da je jedna fragmentirana amfora ovog tipa,
vjerojatno pronaĊena u Kamporskoj drazi, izloţena u zbirci franjevaĉkog
samostana sv. Bernardina u Kamporu, dok ih je nekolicina izloţena u pri-
vatnoj zbirci vlasnika hotela „Barbat“.55
Slika 16. Fragment La2 iz samostanske zbirke u Kamporu (foto R. Kordić)
53
Dautova Ruševljan 1970: 167; 1975: 90; Vrsalović 1978(2011): 168, 169.
54
Dautova Ruševljan 1975: 94,95.
55
Davor Andrić vlasnik zbirke amfora izloţene u hotelu „Barbat“ ukazao je na to da je jedino kasnoantiĉka amfora sa
rebrastim trbuhom sigurno iz rapskog akvatorija dok su ostale kupljene od ribara na ĉitavom Jadranu, te je izrazio bene-
volentnost da se ĉitava zbirka registrira. Barbatska zbirka sadrţi i olovnu preĉku antiĉkog sidra, kakvu je kolega R.
Starac vidio izloţenu u restoranu „Goţinka“ za koju mu je vlasnik rekao da je izronjena na istoĉnom dijelu uvale. Jedna
preĉka je registrirana prilikom rekognosciranja uvale u Loparu. Orlić, Jurišić,1986: 199-201.
18
Slika 17: Amfore iz zbirke u hotelu Barbat (foto R. Starac)
Slika 18: Olovna prečka antičkog sidra iz zbirke u hotelu Barbat (foto R. Starac)
19
3.3.3. Dressel 6B
Osim prethodno navedena dva tipa amfora na otoku Rabu i u njegovom akvatoriju, do sada
se naišlo na fragmente još nekoliko tipova amfora. Na neki naĉin su ti nalazi podreĊeni u odnosu na
cjelovite nalaze sa brodoloma, ali nisu ništa manje bitni za slaganje socio-ekonomskom mozaika u
rekonstrukciji ţivota na otoku u antici.
Nakon „vinske“ amfore Lamboglia 2, koja se u završnoj razvojnoj fazi pribliţava tipu Dres-
sel 6A (sl. 16), na otoku Rabu kronološki slijedi amfora tipa Dressel 6B. Fragmenti ove amfore su
pronaĊeni u Kamporskoj drazi, na rtu Kašteline u Kamporu, gdje je od ţeljeznog doba egzistirala
jedna od strateški vaţnijih otoĉnih gradina.56
Sl. 19: Fragment Dr 6B iz samostanske zbirke u Kamporu (foto R. Kordić)

Dugo vremena se nije razjasnila razlika amfora koje su se poĉele proizvoditi od sredine 1. st.
pr. Kr. Dok su amfore tipa Dresel 6A direktno naslijedile formom i funkcijom amfore tipa La2, slu-
ţile za prijevoz i skladištenje uglavnom vina te se poĉele proizvoditi na jadranskim obalama sjever-
ne Italije, amfore za ulje (oleariae) tipa Dressel 6B s punim pravom se mogu nazvati „istarskim“ jer
je njihova produkcija zapoĉela krajem I st. pr. Kr. u radioniĉkim centrima (figlinae) na Istarskom
poluotoku za potrebe skladištenja i prodaje izrazito cijenjenog maslinovog ulja diljem Carstva.57
56
Matejĉić 1969: 236-242; Batović 1987a:146-170; Jurišić 1989:105; Jurković, Marić 2009: 416. U zbirci samostana
sv. Bernardina u Kamporu izloţeno je grlo amfore tipa Dressel 6B sa nepoznatog nalazišta.
57
Dr6B su ovoidnog tijela na vretenastoj noţici do 100cm visine sa ljevkastim vratom i prstenastim obodom ispod koga
se spuštaju elipsaste ruĉke. O proizvodnim centrima „istarskih“ amfora u radionicama senatora C. Laecaniusa Bassa u
20
Paralelno sa plasmanom ulja širi se i produkcija ovog tipa amfora te postaje dominantna vrs-
ta u Galiji Cisalpini, Noriku i Panoniji u kojoj se osim ulja prevozi, vino, riblje preraĊevine, med,
kandirano voće i ostali proizvodi namijenjeni prvenstveno pripadnicima graniĉnih postrojbi.58
Sredinom II. st. nakon ratova na limesu sa germanskim plemenima pod vodstvom Marko-
mana i Kvada, pred najezdom hispanskog i sjevernoafriĉkog ulja znatno opada proizvodnja i izvoz
istarskog ulja koje je svojevremeno bilo poţeljno i u samom Rimu. Posljedica toga je reducirana
produkcija istarskih amfora koja do IV. st. zadovoljava iskljuĉivo lokalne potrebe.59
3.3.4. Dressel 2-4.

(Peacock&Williams class 10; „Greco-Roman“; Koan, Ostia LI; Camulodunum 182-
183; Callender2; Benghazi ER4)
Prilikom rekognosciranja na isturenoj hridi ispred Kašteline u Kamporskoj dragi, te kod oto-
ĉića Sridnjak ispred Supetarske drage sredinom prošlog stoljeća takoĊer su pronaĊeni i fragmenti
dugovjeĉnijih i zasigurno prostorno najzastupljenijih tipova amfora iz vremena ranog carstva, koje
su egzistirale paralelno sa amforama La2 i Dressel 6A i 6B.60
Rijeĉ je o elegantnim nešto duţim cilindriĉnim vinskim amforama (vinariae) sa karakteristi-
ĉnim koljenasto savijenim dvodijelnim (bifidnim) ruĉkama. Ruĉke su se aplicirale neposredno ispod
prstenastog oboda i okomito se spuštale na ramena, koja koso prate kraći cilindriĉni vrat i blago
prijelaze u tijelo. Na dnu tijela se nalazi stoţasta noţica sa malim ĉepastim završetkom.61
Faţani, Calvie Crispinile u Loronu kraj Poreĉa, te moţda u Padovi, Veroni i Trstu v. Starac 1997: 143, 144; 1999: 601-
608; 2006: 91-92.
58
Oţanić 2005: 138.
59
Starac 1997: 150.
60
Matejĉić 1969; Dautova Ruševljan takoĊer usamljeni nalaz iz Omišaljske drage na Krku svrstava u tip II, poistovje-
ćuje sa Dr2,3, La3, Benoit RepublicaineII, te ga datira u II i I st. pr. Kr. 1970: 162; Vrsalović ove amfore svrstava u
grĉko-italski tip kampanske provenijencije i datira ih od II. st pr Kr do I st. po Kr. 2011: 175; Jurišić 2000.
61
Peacock, Williams, 1986: 105.
21
Zajedniĉko je za sve varijante da su raĊene po uzoru na vinske amfore sa vinorodnih helen-
skih otoka Roda i Kosa, poznatih po vinu raĊenom djelomiĉno sa morskom vodom.62 Prvotno se
proizvode u Kampaniji i Laciju, a kasnija produkcija ekspandira na ĉitave Apenine i Britansko otoĉ-
je, te Tunis, što je moguće vezano za kataklizmu uslijed erupcije Vezuva 79. 63
Natpisi i peĉati na amforama Dressel 2-4, visine do 120 cm, osim oko 30 litara prvoklasnog
vina za vojsku na rubnim dijelovima Imperija, u manjoj su mjeri prevozile i ostale proizvode preko
Crvenog mora ĉak do obala Indijskog oceana.64
Svojevremene pretpostavke o produkciji i na istoĉnoj obali Jadrana do sada nisu valjano ar-
gumentirane, a meĊu brojnim nalazima treba potencirati sustavno nedovršeno istraţen brodolom na
Grebenima kod Silbe, gdje ove amfore predstavljaju glavninu tereta.65
Na lokalitetu Vodenĉa na istoĉnoj strani Barbatskog kanala, gdje se naziru tragovi mula u
moru, prilikom nedavnih rekognosciranja, zajedno sa nizom nedefiniranih atipiĉnih fragmenata am-
fora, keramiĉkih posuda i tegula otkrivena je i jedna necjelovita bifidna ruĉica koja se nalazi u zbir-
ci udruge „Komin“ u Barbatu, dok je jedna amfora dio spomenute zbirke u hotelu „Barbat“.66
Slika 20: Nalazi sa Vodenče (foto R. Kordić)
62
Peacock, Williams, 1986: 105-106; Moore, 1995, 31.
63
Ibid
64
Moore, 1995, 78.
65
Starac 2006: 83, Glušĉević 2009: 78.
66
Vidi bilj. 35. Slika 19.
22
3.3.5. Jadranske amfore ravnog dna / Forlimpopoli
Slika 21: Tipovi amfora Forlimpopoli prema Aldiniju. ( iz Romanović,Gluščević 2014)
U zbirci franjevaĉkog samostana Sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu izloţen je oĉuvani

dio vrata, ruĉica i ramena tijela amfore kojoj se takoĊer ne zna mjesto nalaza, te se stoga
pretpostavlja da je i ona pronaĊena u obliţnjem arealu samostana na kopnu ili u moru.67
Slika 22: Jadranska amfora ravnog dna iz samostanske zbirke u Kamporu (foto R. Kordić)
Što se tiĉe provenijencije, na temelju morfološke analize dolazi se do zakljuĉka da je rijeĉ o
tipu amfore sa susjedne, zapadne obale Jadrana, gdje u keramiĉkim produkcijskim centrima Veneta,
Emilije i Romagne tijekom I. st. po Kr. postupno nadomješta vinske amfore tipa Dressel 2-4.
Amfori iz kamporske zbirke nedostaje izduţeno ovoidno ili nešto niţe srcoliko (tip C) tijelo koje se
u dnu suţava prema konkavno udubljenom prstenasto ojaĉanom dnu. Na postojećim zaobljenim
ramenima apliciran je koniĉno-cilindriĉan vrat (tip A i D) na kome nedostaje prstenasti obod koji je
kod tipa B neznatno izvijen prema vani. Karakteristiĉne trakaste dvostruko kanelirane ruĉke se
koljenasto uzdiţu povrh spoja vrata i oboda (tip A i B), za razliku od pravokutno svinutih ruĉki kod
ostala dva tipa. Ovisno o trbuhu koji nedostaje mogla je biti visine 50-65 cm, a širine 30-35 cm.68
67
Na juţnoj otoĉnoj šumom bogatoj antiklinali dugoj nepunih 7 km, omeĊenoj vodom bogatim Kamporskim i Palitskim
poljem nanizala su se brojna arheološki potentna nalazišta od grada Raba na istoku preko franjevaĉkog samostana u dnu
uvale Eufemija, do konaĉno strateški vaţne gradine Kašteline na zapadu. Tu su do nedavne prošlosti egzistirala pored
ribnjaka i dvije solane, te tunere na susjednom poluotoĉiću Frkanju i nedovoljno istraţena moguća tkalaĉka radionica.
Brojni nalazi u samostanskoj zbirci poput mramorne statue boţice Dijane, stela obitelji Baebii, tragovi arhitekture, mo-
zaika i tegula su pronaĊeni upravo na ovom nesumnjivo središnjem gospodarskom dijelu otoka.. Brusić 1926: 6.
68
Rijeĉ je o radionicama u Padovi, Santarcangelo di Romagna i eponimnom Forlimpopoliju u Emiliji. Prouĉavajući
amfore potonjeg centra T. Aldini ih je tipološki svrstao u ĉetiri grupe (A-D) ovisno o ovoidnom ili ovalnom tijelu na
prstenasto ojaĉanom konkavnom dnu, koniĉnom ili cilindriĉnom vratu, prstenastom obodu i trakastim ruĉkama. Starac
2006:97; Romanović, Glušĉević, 2014: 143-145.
23
Po svemu sudeći kamporska amfora ravnog dna pripada ranijem tipu A ili B koji se datira u
I. i poĉetak II. stoljeća, dok su ostala dva tipa egzistirala do IV. st. Amfore sliĉne forme iz
kasnoantiĉkog razdoblja poznate sa Agore u Ateni se datiraju ĉak u VI. st. 69
U Istri se pretpostavlja moguća produkcija na temelju nalaza fragmenata karakteristiĉnih
ravnih dna i trakastih ruĉki u radionicama Faţane i Lorona, te kod Veštra gdje su pronaĊene nešto
manje srcolike amfore ravnog dna sa ruĉicama okruglog presjeka moguće egejske provenijencije.70
Za sada je u potrvrĊena proizvodnja jadranske amfore ravnog dna jedino u radionici Seksta
Metilija Maksima u Crikvenici (Ad turres). Namijenjena je prvenstveno lokalnom trţištu, a rese je
detalji poput grla s trakastom profilacijom na izduţenom vratu uz koji se paralelno spuštaju trakaste
ruĉke na razmaku manjem od 5 cm i radijusa dna izmeĊu 12-15 cm.71
Indikativno je da su nalazi ovih amfora prisutni uzduţ ĉitave istoĉnojadranske obale, a
najviše ih je pronaĊeno 1962. na devastiranom brodolomu kod Ilovika, na kome je uz oko 200
amfora naĊen i novac cara Trajana (98-117) koji predstavlja (terminus post quem) vrijeme nakon
kojeg se dogodila havarija.72
Slika 23: Amfore ravnog dna na istočnojadranskoj obali (iz Romanović, Gluščević 2014)
69
Starac 2006:98.
70
Ibid
71
Lipovac Vrkljan 2011: 10
72
Velika Dautova Ruševljan je amfore sa Ilovika koje su ĉinile glavninu tereta svrstala pod tip XI. Kuriozitet u ovom
najranijem spomenu tereta sa ovog opljaĉkanog broda jeste u tome što navodi da niti jedna amfora nije stigla do nadleţ-
nog muzeja u Rijeci, a istovremeno se zahvaljuje „drugovima iz Saveznog centra za podvodna istraţivanja u Rijeci“ na
kolegijalnom informiranju i predaji fotodokumentacije??? Dautova-Ruševljan 1970: 167. D. Vrsalović je amfore pripi-
sao rimskoj provenijenciji i podijelio ih s obzirom na formu u tri skupine (a) amfore izduţena srcolika oblika (b) amfore
izduţena jajolika oblika (c) amfore jajolika tijela. M. Orlić je naĉelno prihvatio tu podjelu koju je modificirao na tri
varijante A-C. M. Jurišić je obradio svojedobno sva poznata nalazišta sa ovom vrstom amfora, s kojom se nakon njega
bave A. Starac, G. Lipovac Vrkljan, I. Koncani Uhaĉ, te D. Romanović i S. Glušĉević. Dijela navedenih autora su u
literaturi.
24
Ukoliko se obrati paţnja na koncentraciju pronaĊenih uglavnom
usamljenih nalaza u susjedstvu rapskog akvatorija dobiva se dojam izu-
zetne frekventnosti ovom vrstom robe koja je pratila ostale prehrambe-
ne, graĊevinske, umjetniĉke i ostale proizvode u pomorskom tranzi-
tu.73Moţda je upravo sa jednog od tih lokaliteta još jedna amfora ravnog
dna koja je stigla otkupom od ribara u spomenutu zbirku u hotelu Bar-
bat. S obzirom na neznatno izvrćen obod prema vani ova bi se amfora
trebala svrstati u Aldinijev tip C, što znaĉi da je mlaĊi tip kamporske
amfore i datira se u II i III. st. po. Kr.
Slika 24: Amfora ravnog dna iz hotela Barbat (foto R. Starac)
3.3.6. Cilindrične sjevernoafričke amfore velikih dimenzija

(Peacock&Williams 34; Africana II „Grande“; Beltran 56; Ostia III; Keay IV-VII)
Slika 25: Africana 2 iz Kampora (foto R. Kordić)

Posljednja izloţbeni primjerak u zbirci franjevaĉkog muzeja je skoro cjelovita masivna
cilindriĉna amfora (visine do 110 cm, širine oko 35 cm) sjevernoafriĉke provenijencije (Tunis) za
prijevoz i skladištenje uglavnom maslinovog ulja i ribljih preraĊevina diljem zapadnog Mediterana i
73
Osim brodoloma na Iloviku amfore s ravnim dnom su poznate sa otoka Unija, Plavnika, uvale Javorna na Lošinju,
Valuna na Cresu, Bok kod Osora na Cresu, Caska na Pagu i Jablanca. Romanović, Glušĉević, 2014: 155. Moţda je sa
jednog od ovih lokaliteta još jedna amfora ravnog dna koja se nalazi u spomenutoj zbirci u hotelu Barbat.
25
kontinentalnog dijela Europe tijekom kasne antike od II. do V. stoljeća.74
S obzirom na formu oboda, vrata i ruĉki ove je amfore podijelio na ĉetiri varijante (A-D)
Panella 1973 godine, a kamporska amfora s obzirom da nije saĉuvan obod bi se mogla svrstati na
temelju elipsastih ruĉki u obliku ušiju pod tip C ili D, ĉime se vremenski situira u kasniju fazu
egzistencije.75
Cilindriĉne sjevernoafriĉke amfore velikih dimenzija ĉiji su fragmenti naĊeni prilikom
rekognosciranja u Supetarskoj i Kamporskoj drazi, Dautova Ruševljan je svrstala u tipove VII, VIII
i IX, te navodi poznata nalazišta ovih amfora u Ampuriasu i Ostiji, nekropole na kojima se ovaj tip
amfora sekundarno koristio u sahranjivanju pokojnika.76Masivne šiljate noge amfora ciglaste boje,
pronaĊeni na lokalitetu Punta Zidina u Loparu prilikom probnih arheoloških istraţivanja 2005
godine mogli bi se takoĊer pripisati ovom tipu amfora.77
Konaĉno je potrebno spomenuti i dvije amfore izloţene u zbirci u hotelu Barbat, koje po
rijeĉima vlasnika sigurno nisu pronaĊene u rapskom akvatoriju.
Slika 26: Amfore iz hotela Barbat (foto R. Starac)
74
Peacock, Williams, 1986: 155, 156.
75
Ibid
76
Dautova-Ruševljan 1970: 166; Jurišić 1988: 104.
77
Skelac, Radić Rossi, 2006: 272-274.
26
3.3.7. Kasnoantičke amfore
(Peacock&Williams class 44; LR amphora 1, British Bii, Keay LIII)
Kasnoantiĉke amfore se takoĊer pronaĊene na otoku Rabu prilikom rekogno-

sciranja Kamporske i Supetarske drage 1968. godine. Preciznije reĉeno radi
se samo o grlima specifiĉne profilacije kakva su naĊena prethodno u Povila-
ma kod Novog Vinodolskog, te na Rijeci gdje je ĉitava amfora pronaĊena u
grobu. Usporedno sa amforama Dressel 24 i Lamboglia 25, Dautova Ruševljan ove nalaze svrstava
u tip VI koji datira u III. i IV. st. Vrsalović ovaj tip amfora specifiĉan po tankim stjenkama, vratu
cilindriĉnom ili koniĉnom, polukruţnim ruĉkama koje se lome u širokom luku i izbrazdanom tijelu
dijeli u ĉetiri skupine i datira ih od V. do VII. stoljeća, te spominje nalaze na otoĉićima Lukovac i
Kašteline ispred uvale Sanmarino u Loparu78
Do danas su poznate amfore iz istoĉnomediteranskih keramiĉarskih centara u pokrajini Kili-
kiji u današnjoj juţnoj Turskoj, Siriji, na otocima Lezbosu, Eubeji, Cipru i Rodu. Pronalaţene di-
ljem Mediterana, te na Crnomorskim obalama oko ušća rijeke Dunav, u Italiji, Sjevernoj Africi,
zapadnoj Europi i na Britanskom otoĉju. U odnosu na prethodne amfore u prosijeku su osjetno ma-
nje visine oko 60 cm i širine do 35 cm, a razlikuju se dvije varijante, većih i manjih amfora. Uni-
verzalno su se koristile kako za vino i ulje tako i za ostale proizvode od ribe (garum, halex, licua-
men i muria ), voća, ţitarica, soli. Do danas nisu pronaĊeni keramiĉarski ţigovi radionica u kojima
se proizvode, a na istoĉnojadranskoj se obali petrološki izdvajaju amfore iz Sirije prepoznatljive po
finoj fakturi i svijetloţutoj boji.79
Na kraju se ponovo vraćamo u hotel Barbat gdje su izloţene jedna cijelovita kasnoantiĉka
amfora iz rapskog podmorja sa doduše nepoznatog lokalitrta i jedan gornji dio amfore sa oĉuvanim
obodom, grlom, ruĉkama i ramenima. TakoĊer treba spomenuti i fragment trbuha koji se danas
nalazi u samostanu u Kamporu izronjen uz obalu ispred Sv. Stijepana u Banjolu prilikom istraţiva-
nja tijekom 2015 godine.
78
Dautova-Ruševljan 1970: 165, 166.Vrsalović 1979.
79
Peacock, Williams, 1986: 185, 186. Starac 2006: 101.
27
Slika 27: Kasnoantička amfora iz hotela Barbat (foto R. Starac)
Slika 28: Kasnoantička amfora iz hotela Barbat (foto R. Starac)
Slika 29: Fragment trbuha kasnoantičke amfore iz Banjola (foto R. Kordić)
28
4. ZAKLJUČAK
Otok Rab se nalazi na glavnom plovidbenom pravcu koji u vrijeme antike povezuje Zadar
(Iader) sa Senjom (Senia) i Rijekom (Tarsatica), dok je lokalna pomorska trasa prolazeći Barbats-
kim kanalom bila veza sa Osorom (Apsorus) na Cresu i Stinicom (Ortopla) u Podgorju. Rijeĉ je o
rutama koje su identiĉne onima iz arhajskog i klasiĉnog razdoblja Liburnske talasokracije do IV. st.
pr. Kr.
Pored šturih pisanih izvora antiĉkih logografa i geografa arheološki nalazi osvjetljavaju
brojne nepoznanice iz toga razdoblja, a amfore kao jedan od znaĉajnijih dosega ljudske kreativnosti
u razmjeni i trgovini predstavljaju vrijedan predmet za rekonstrukciju politiĉko, socio-ekonomskih
prilika i pomorskih komunikacija.
Kronološkim pregledom vidljivo je da je dobar dio amfora korištenih od republikanskog
vremena do kasne antike prisutan na otoku Rabu.
Najstarije amfore pronaĊene u akvatoriju otoka su grĉko – italske amfore iz republikanskog
razdoblja III. st pr. Kr. PronaĊene su na zapadnim obalama otoka na punti Kalifranta i rtu Sorinj uz
koje je upravo prolazila ruta od Zadra prema Senju. Ovaj je grad pored nepovoljne klime i nedo-
voljno poljoprivrednih resursa zahvaljujući strateškom poloţaju predstavljao vaţnu luku na ovom
dijelu Jadrana. Iz ove luke tijekom antike se preko prijevoja Vratnik izvoze brojni mediteranski pro-
izvodi poput vina, ulja i neprocjenjivo vrijedne soli, u unutrašnje zemlje susjednih Japoda, te u Pa-
noniju.80
Najzastupljenije vinske amfore na Jadranu tipa Lamboglia 2 iz II. i I st. pr. Kr. su pronaĊene
na brodolomu kod rta Glavina, na istoĉnoj strani otoka gdje je najkraća relacija sa Stinicom (Ortop-
la) u podvelebitskom primorju. Vjerojatno zbog bure od levanta iz smjera Karlobaga koja nije ništa
slabija od ĉuvene Senjske bure, ovaj teret nije uspio doći do odredišta u Podgorju.81
Općenito svi otkriveni nalazi amfora ukazuju na intenzivni tranzitni poloţaj tijekom antike
što je Rabu omogućilo prosperitet sretnog grada. Potvrda tome je nalaz amforeske iz Nina sa nat-
pisom „FELIX ARBA“ (CIL III, 143367).82
80
Iz tog razloga se Senj smatrao lukom Siska (Siscia). Glavaš 2011: 5-18.
81
Stinica (Ortopla) je liburnsko-japodsko naselje ĉiji stanovnici Ortoplini u vrijeme ranog carstva stjeĉu rimsko
graĊansko pravo i upisuju se u tribus Sergija. Na obliţnjem brdu Klašnica povrh Jablanca pronaĊeni su tragovi
ţeljeznodobnog gradinskog naselja s nekropolom. Ljubić, 1889: 104, 105. Opis senjske bure u putopisu Alberta Fortisa
slikovito doĉarava ulogu otoka: „Na senjskoj trţnici vjetar ĉesto obara konje natovarene solju, te odnosi krovove s kuća
iako su pokriveni vrlo teškim kamenjem. Brodovi koji pripadaju Senju ili s njime trguju, nastoje se skloniti u luke otoka
Raba prije nego što nastupe zimske oluje, ali koji god se naĊu u luci za tih uragana, izvrgavaju se najvećoj opasnosti da
propadnu i nikad ne umaknu bez oštećenja, niti im pomorci mogu išta pomoći jer su prisiljeni stajati pod palubom.“
Fortis 1774, 2004.
82
Ovaj grobni nalaz iz Nina (instrumenta domestica) iz III. stoljeća predstavlja amforu tipa Lamboglia, terra sigilata
chiara A, forma 26, pronaĊenu 1896. Danas se nalazi u Arheološkom muzeju u Zadru. (inv. br. 399). B. NEDVED,
1990, 14-17.
29
Slika 30: Posuda s natpisom FELIX ARBA ( iz Nedved, 1990)
30
BIBLIOGRAFIJA
Kratice
ANUBiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
HAG Hrvatski arheološki godišnjak
PORTAL Godišnjak hrvatskog restauratorskog zavoda
RADOVI Razdio povijesnih znanosti Sveuĉilišta u Splitu, Filozofski fakultet u Zadru
VAMZ Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu
ANTOLJAK, 1986, Stijepan Antoljak, Izvori i literatura o prošlosti otoka Raba od ranoga sred-
njeg vijeka do godine 1797, Zadar –Rab: 1986.
BASLER, 1986. – Đuro Basler, Kršćanska arheologija, Mostar.
BATOVIĆ, 1987. – Šime Batović, Liburnska grupa, Prahistorija jugoslavenskih zemalja V. Ţeljez-
no doba, Akademija nauka i umjetnosti BiH – Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo:
339-390.
BATOVIĆ, 1987. a – Šime Batović, Prapovijesni ostaci na otoku Rabu, Rapski zbornik, Zbornik
radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Rab 25.-27. 10. 1984, Zagreb: 146-170.
BEKIĆ, VIŠNJIĆ, 2008. – Luka Bekić, Josip Višnjić, Juţni dio antiĉke nekropole na poloţaju Sv.
Marko-Baška, VAMZ, 3.s., XLI, Zagreb 209–257.
BJELAJAC, 1996. – Ljiljana Bjelajac, Amfore gornjomezijskog Podunavlja, Beograd.
BONIFAĈIĆ, 2008, - Andrija Bonifaĉić, Samostan svete Eufemije, Zagreb.
BORZIĆ, 2009. – Igor Borzić, Uvala Gradina na otoku Korĉuli u svjetlu podmorskih arheoloških
nalaza, Jurišićev zbornik, Zagreb: 82-97.
BLEĈIĆ, 2001. – Martina Bleĉić, Prilog poznavanja antiĉke Tarsatike, VAMZ, 3.s. XXXIV, Zag-
reb: 65-122
BLEICKEN, 1977. – J. Bleicken, Kršćanstvo u antici, Povijest Svijeta, Zagreb: 271-281.
BRUSIĆ, 1926. – Vladislav Brusić, Otok Rab, Kampor – Rab, Zagreb (1926)1990.
BRUSIĆ, 1970. – Zdenko Brusić, Problemi plovidbe Jadranom u prethistoriji i antici. Pomorski
zbornik 8, Zagreb: 549-568.
BRUSIĆ, 1974. – Zdenko Brusić, Rezultati podmorskih istraţivanja u zadarskom arhipelagu, Za-
darsko otočje, sv. 1, Zadar: 65-74.
BRUSIĆ, 1980. – Zdenko Brusić, Neki problemi plovidbe Kvarnerićem, Pomorstvo Lošinja i Cre-
sa, Otoĉki ljetopis Cres-Lošinj 3, Mali Lošinj: 157-171.
BRUSIĆ, 1988. – Zdenko Brusić, Kasnoantiĉka utvrĊenja na otocima Rabu i Krku, Arheološka is-
traţivanja na otocima Krku, Rabu i Pagu i u Hrvatskom primorju, Izdanja HAD-a, 13/1988, Za-
greb: 111-121.
31
BRUSIĆ, 2010. – Zdenko Brusić, Ranosrednjovjekovni nalazi iz hrvatskog podmorja, Archaeolo-
gia Adriatica, IV, Zadar: 243-255.
BULIĆ, 2011. – Davor Bulić, Rimsko doba / The Roman Period, Na početku je bila peć /At the Be-
ginnings Was the Furnace, Katalog Arheološkog muzeja Istre, 82, (ur. K. Mihovilić), Pula,
42-64.
CAMBI, 1969. – Nenad Cambi, Amfore kao graĊevinski materijal u bedemima Salone. VAHD,
Split: 145-150.
CAMBI, 1980. – Nenad Cambi, Amfore kao graĊevinski i izolacijski materijal u antiĉkom gradi-
teljstvu Dalmacije. Materijali, tehnike i strukture predantičkog i antičkog graditeljstva na is-
točnom jadranskom prostoru (Zagreb 1976.). Zagreb: 73-80.
CAMBI, 2002. – Nenad Cambi, Antika. Zagreb
ĈAĈE, 1979. – Slobodan Ĉaĉe, Prilozi prouĉavanju politiĉkog ureĊenja naroda sjeverozapadnog
Ilirika, Radovi, 8, Zadar: 43-125.
ĈAĈE, 1988. – Slobodan Ĉaĉe, Poloţaj rijeke Telavija i pitanje Japodskog primorja, Radovi,
27(14), Zadar: 65-93.
ĈAĈE, 1991. – Slobodan Ĉaĉe, Rim, Liburnija i istoĉni Jadran u 2. st. pr. n. e., Diadora, 13, Zadar:
65-91.
ĈAĈE, 1995. – Slobodan Ĉaĉe, Dalmatica Straboniana (Strabon, Geogr. 7, 5, 5), Diadora, 16-17,
Zadar, 101-134.
DAUTOVA – RUŠEVLJAN, 1970. - Velika Dautova Ruševljan, Tipologija kvarnerskih amfora,
Diadora, 5, Zadar: 161-168.
DAUTOVA – RUŠEVLJAN, 1975 - Velika Dautova Ruševljan, Zaštitno istraţivanje podvodnog
nalaza amfora na otoku Rabu, Diadora, 8, Zadar: 89-102.
DOMIJAN, 2004. – Miljenko Domijan, Rab u srednjem vijeku, MHAS –Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika, Split, 2004.
DUGONJIĆ, 2010. – Pavle Dugonjić, Rezultati rekognosciranja podmorskih pozicija na podruĉju

Kvarnera 2008. i 2009. godine, Arheološka istraţivanja na srednjem Jadranu, [Izdanja
HAD-a 26]. Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb: 211-225.
DUGONJIĆ, DUGONJIĆ, KONESTRA, 2017. – Anita Dugonjić, Pavle Dugonjić, Ana Konestra,
Amfore iz zbirke samostana sv. Bernardina u Kamporu, pano sa izloţbe povodom noći mu-
zeja.
FORTIS, (1774.) 2004. – Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774, Put po Dalmaciji,
Marijan tisak, Split.
GLAVAŠ, 2011. – Glavaš Vedrana, Prometno i strateško znaĉenje prijevoja Vratnik u antici, Senjski
zbornik, 37, 2011, 5-18.
GLUŠĈEVIĆ, 1989. – Smiljan Glušĉević, Antiĉka keramika s otoka Paga, Arheološka istraţivanja na
otocima Krku, Rabu i Pagu i u Hrvatskom primorju, Izdanja HAD-a, 13/1988, 73-89.
GRACE, 1979. - Virginia R. Grace, Amphoras and the ancient wine trade, American scool of clas-
sical studies at Athens, Princenton, New Jersey.
32
GOLDSTEIN, 1996. – Ivo Goldstein, Diskontinuitet-kontinuitet u hrvatskoj povijesti od VI. do IX.
stoljeća, u Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić (ur.), Starohrvatska spomenička baština. Ra-
Ďanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaţa, Zagreb: 21-27.
ILKIĆ, PARICA, 2009. – Mato Ilkić, Mate Parica, Novalja (Navalia) – luka iz razdoblja Rimskog
Carstva, Histria Antiqua, 17/2009, Pula: 113-122.
JURANOVIĆ-TONEJC, 2010.- Martina Juranović-Tonejc, Putne bilješke Mijata Sabljara, (1852.-
1854.) Crkveni inventar, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb.
JURIĆ, VRANEŠEVIĆ, 2011. – Zlatko Jurić, Dunja Vranešević, Zaštita kulturne baštine u putnim
izvješćima Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske
35-2011, Zagreb: 23-39.
JURIŠIĆ, 1989. – Mario Jurišić, Arheološki nalazi u podmorju Krka, Raba, Paga i Hrvatskog pri-
morja, Izdanja HAD-a, 13/1988, Zagreb: 103-110.
JURIŠIĆ, 1996. – Mario Jurišić, Antički pomorski promet na Jadranu tijekom 1. i 2. stoljeća, dok-
torski rad. Sveuĉilište u Zagrebu.
JURIŠIĆ, 2000. – Mario Jurišić, Ancient Shipwrecks of the Adriatic, maritime transport duringthe
1st and 2nd centuries AD. BAR International Series 828, Oxford
JURIŠIĆ, 2006.a – Mario Jurišić, Podvodna arheologija, Zagreb.
JURIŠIĆ, 2006.b – Mario Jurišić, La protezione fisica dei siti archeologici subacquei del fondale
marino nell’Adriatico croato. U: I. Radić Rossi (ur.), Archeologia subacquea in Croazi-
a.Studi e ricerche. Marsilio, Venezia: 147-156.
JURKOVIĆ, MARIĆ, 2006. – Miljenko Jurković, Iva Marić, Kašteline (Kampor), Hrvatski arheo-
loški godišnjak, 2/2005., Zagreb: 264-266.
KATIĆ, 2005. – Miroslav Katić, Proizvodnja kasnih korintskih amfora u Farosu, Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji, 39/1, Split, 51-59.
KIRIGIN, 1994. – Branko Kirigin, Grĉko – italske amfore na Jadranu, Arheološki vestnik, 45, Ljub-
ljana, 15-24.
KIRIGIN, KATUNARIĆ, ŠEŠELJ, 2005. – Branko Kirigin, Tea Katunarić, Lucijana Šešelj, Amfo-
re i fina keramika (od 4. Do 1. St. pr. Kr.) iz srednje Dalmacije: preliminarni ekonomski i
socijalni pokazatelji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, br. 98, Split: 7-21.
KOZLIĈIĆ, 1990. – Mithad Kozliĉić, Historijska geografija Istočnog Jadrana u starom vijeku,
Knjiţevni krug, Split.
KOZLIĆIĆ, 2012. – Mithad Kozliĉić, Adriatic Sea Routes from the Antiquity to the early modern
age, Histria Antiqua, 21/2012, Pula: 13-20.
33
KURILIĆ, 2005. – Anamarija Kurilić, Caska – nekropla, HAG 2/2005, Zagreb, 283-284.
LYDING WILL, 1989. Elisabeth Lyding Will, Roman Amphoras, Diocletian Palace, American-
yugoslav joint excavation, Mineapolis: 57-115.
LAMBOGLIA, 1955. – Nino Lamboglia, Sulla cronologia delle anfore romane di eta republicana
(II-I secolo A.C.), Rivista di studiLiguri, XXI/3-4: 241-270.
LIPOVAC VRKLJAN, 2006. – Goranka Lipovac Vrkljan, Uvala Dubac, Hrvatski arheološki godi-
šnjak, 2/2005., Zagreb: 276-277.
LIPOVAC VRKLJAN, 2007. – Goranka Lipovac Vrkljan, Ad turres – Crikvenica, keramiĉarska
radionica Seksta Metilija Maksima, Crikvenica, 2007.
LIPOVAC VRKLJAN, ŠILJEG, 2010. – Goranka Lipovac Vrkljan, Bartol Šiljeg, Lopar – Podšilo,
zaštitno arheološko istraţivanje rimske keramiĉarske peći 2009, HAG, 6/2009., Zagreb: 64-
69.
LIPOVAC VRKLJAN, 2011. – Goranka Lipovac Vrkljan, lokalna keramiĉarska radionica Seksta
Metilija Maksima u Crikvenici – Crikveniĉke amfore ravnog dna, . U: G. Lipovac Vrkljan –
I. Radić Rossi – B. Šiljeg (ur.), Rimske keramičarske i staklarske radionice, Proizvodnja i
trgovina na jadranskom prostoru, Zbornik I. meĎunarodnog arheološkog kolokvija, Crikve-
nica 23.-24. Listopada 2008. Crikvenica: 3-15.
LIPOVAC VRKLJAN, OŢANIĆ ROGULJIĆ, 2013. - Goranka Lipovac Vrkljan, Ivana Oţanić
Roguljić, Distribucija crikveniĉke keramike kao prilog poznavanja rimskog gospodarstva,
Senski zbornik, 40, Senj, 255-270.
LIPOVAC VRKLJAN, MUŠIĆ, ŠILJEG, KONESTRA, 2015. - Goranka Lipovac Vrkljan, Branko
Mušić, Bartul Šiljeg, Ana Konestra, Geofiziĉka istraţivanja antiĉkih struktura u uvali Mahu-
ćina na otoku Rabu (općina Lopar) 2014. godine, Hrvatski arheološki godišnjak, 11/2014.,
Zagreb: 80-82.
LIPOVAC VRKLJAN, KONESTRA, 2015. a - Goranka Lipovac Vrkljan, Ana Konestra, Projekt
arheološka topografija otoka Raba - rezultati terenskog pregleda na podruĉju grada Raba u
2014. Godini i izloţba Arheološka topografija: putovanje kroz prošlost Lopara, Hrvatski ar-
heološki godišnjak, 11/2014., Zagreb: 128-132.
LJUBOVIĆ, 2000. – Blaţenka Ljubović, Senj u prapovijesti, antici i ranom srednjem vijeku, Kata-
log arheološke zbirke.
LJUBOVIĆ, PINTER, PRPIĆ, 2017: Blaţenka Ljubović, Czaba Pinter, Melanija Prpić, Senjsko
pomorstvo kroz povijest, katalog izloţbe, Senj.
LUĈIĆ, 1677. – Ivan Luĉić, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, Ioannis Lucii, De regno Dalmati-
ae et Croatiae,Amsterdam, Biblioteka Latina et Graeca, ur. Bruna Kuntić- Makvić, Zagreb,
1986.
LJUBIĆ, 1889 – Šime Ljubić, Crtice iz moga putovanja po juţnoj strani gornje Krajine ili gospićko-
otoĉke pukovnije, VAMZ, Zagreb, 104-109.
MALEZ, 1974a – Mirko Malez, Tardigravetien Lopara na otoku Rabu, Arheološki radovi i raspra-
ve, br. 7, Zagreb: 45-74.
MALEZ, 1974b – Mirko Malez, Paleolitsko nalazište Lopar na otoku Rab, Vijesti muzealaca i kon-
zervatora Hrvatske, Zagreb: 98–102.
34
MARASOVIĆ, 2003. – Tomislav Marasović, Patere i amfore u svodovima ranosrednjovjekovnih
crkava u Dalmaciji, Starohrvatska prosvjeta, III/30, Split: 113-125.
MATEJĈIĆ, 1968.- Radmila Matejĉić, Zaštitno iskopavanje na Gromaĉici kod Lopara na otoku
Rabu, Diadora 4, Zadar: 75-83.
MATEJĈIĆ, 1969. – Radmila Matejĉić, Podvodna arheološka istraţivanja na podruĉju sjevernog
Jadrana, Podmorske djelatnosti s gledišta medicinskih i društvenih nauka, Mornarički glas-
nik, Pomorska biblioteka 22: 236-242.
MATEJĈIĆ, 1976. – Radmila Matejĉić, Petnaest godina hidroarheoloških istraţivanja u Kvarneru,
Pomorski zbornik, 14, Rijeka: 345-361.
MATIJAŠIĆ, 2008.- Robert Matijašić, Anton Gnirs, istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1006, Leksikog-
rafski zavod Miroslav Krleţa, 2008.
MATIJAŠIĆ, 2009.- Robert Matijašić, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana,
Leykam, Zagreb.
MEDINI, 1969. - Medini Julijan,Epigrafiĉki podaci o munificijencijama i ostalim javnim gradnja-
ma iz antiĉke Liburnije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 6(3), Zadar, 1969, 45-73.
MEDINI 1984. - Julijan Medini,Gradski zid i pitanje urbanog areala antiĉkog Raba, Rapski zbornik,
Zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu, Rab 25.-27. 10. 1984, Zagreb, 1987,
171-174.
MIHOLJEK, 2007. – Igor Miholjek, Podmorsko arheološko nalazište kod rta Sorinj na otoku Rabu,
Histria Antiqua 15: 377-384.
MOORE, 1995. – Jenifer Moore, A Survey of the Italian Dressel 2-4 wine amphora,McMaster
Univerity, Hamilton, Ontario.
NEDVED, 1988. – Branka Nedved, Felix Arba, Arheološka istraţivanja na otocima Krku, Rabu i
Pagu i u Hrvatskom primorju, Izdanja HAD-a, 13/1988, Zagreb: 29-44.
NEDVED, 1990. – Branka Nedved , Felix Arba, Pregled povijesti i spomenika otoka Raba u rano rim-
sko doba, Rab.
OLUJIĆ, 2007. – Boris Olujić, Povijest Japoda, Srednja Europa, Zagreb.

ORLIĆ, JURIŠIĆ, 1986. – Marijan Orlić, Mario Jurišić, Rekognosciranja i istraţivanja u jadran-
skom podmorju. Obavijesti HAD-a XVIII/1: 42-44.
ORLIĆ, 1982. – Marijan Orlić, Podmorsko arheološko nalazište Ilovik. U: Arheološka istraţivanja
na otocima Cresu i Lošinju, [Izdanja HAD-a 7]. Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb: 153-
159
ORLIĆ, 2005. – Marijan Orlić, Podmorsko arheološko nalazište ostataka brodskog tereta antiĉkog
broda kod punte Sorinj – otok Rab, Obavijesti, God. 37, br. 3, 2005, Zagreb: 121-129.
ORLIĆ, JURIŠIĆ, 1989. – Marijan Orlić, Mario Jurišić, Istoĉna obala Jadrana, Rekognosciranje
podmorja. Arheološki pregled 28 (1987): 199-201.
OŢANIĆ, 2005. – Ivana Oţanić, Tipovi amfora iz Cibala, VAHD, 1/98, Split: 133-149.
PAROVIĆ-PEŠIKAN, 1960. - Maja Parović – Pešikan O karakteru grĉkog materijala na Glasincu i
putovima njegovog prodiranja. Starinar n. s. 11 (1960) 21-45.
35
PAROVIĆ–PEŠIKAN, 1979. – Maja Parović – Pešikan, Arheološka istraţivanja u Boki Kotorskoj,
Starinar, XXVIII-XXIX, Beograd.
PEACOCK, WILLIAMS, 1986. – D. P. S. Peacock, D. F. Williams, Amphorae and the Roman
economy, an introductory guide, New York.
PETRIĆ, 1989. – Marinko Petrić, Amfore Jadrana, Split.
PETRIĆ, 1999. - Marinko Petrić, Korintske B amfore iz hvarskog podmorja. Periodični izvještaj
Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara 163, Hvar: 50-58.
PETRIĆ, 2003. – Nikša Petrić, Poĉeci podvodne arheologije u Hrvatskoj, Povijesno-arheološke
bilješke, Histria archaeologica, 32/2001, Pula: 109-131.
RADIĆ ROSSI, 1993. – Irena Radić Rossi, Amfore tipa Lamboglia 2 i Dressel 6 na istoĉnoj obali
Jadrana u svijetlu podmorskih nalaza, magistarski rad. Sveuĉilište u Zagrebu.
RADIĆ ROSSI, 2001. – Irena Radić Rossi, Arheološka nalazišta antiĉkog doba u podmorju otoka
Lastova, Arheološka istraţivanja na području otoka Korčule i Lastova, Izdanja HAD-a, 20,
Zagreb: 399-469.
RADIĆ ROSSI, 2003. – Irena Radić Rossi, Potonuli tragovi rimskoga gospodarskog kompleksa u
Kaštel Sućurcu, Kaštelanski zbornik, 7, Kaštela: 153-179.
RADIĆ ROSSI, 2003a. – Irena Radić Rossi, The Adriatic within the Mediterranean: some characte-
ristic shipwrecks from the Roman period, Maritime Heritage, 155-165.
RADIĆ ROSSI-SENJANOVIĆ-RUDAN-INDOF, 2004. - Radić Rossi, I. – Senjanović, I. – Rudan,
S. – Indof, J, Podrijetlo i funkcija šiljatog dna amfora. Prilozi Instituta za arheologiju u Zag-
rebu 21: 91-108.
RADIĆ ROSSI, 2005. – Irena Radić Rossi, Otok Rab – rt Sorinj, 2005, HAG -Hrvatski arheološki
godišnjak, 1/2004, (prethodno priopćenje), Zagreb: 168-169.
RADIĆ ROSSI, 2011. – Irena Radić Rossi, Problematika prapovijesnih i antičkih arheoloških nala-
zišta u hrvatskom podmorju, doktorski rad, Zadar.
RADIĆ ROSSI, 2011a. – Irena Radić Rossi, Brodski tereti krovne opeke i proizvodi radionice
Seksta Metilija Maksima u jadranskom podmorju. U: G. Lipovac Vrkljan – I. Radić Rossi –
B. Šiljeg (ur.), Rimske keramičarske i staklarske radionice, Proizvodnja i trgovina na jad-
ranskom prostoru, Zbornik I. meĎunarodnog arheološkog kolokvija, Crikvenica 23.-24. Lis-
topada 2008. Crikvenica: 19-30.
RADIĆ ROSSI, 2012. – Irena Radić Rossi, Podvodna/podmorska arheologija, arheologija pomor-
stva i arheologija broda: razmatranje terminoloških pitanja, Archaeologia Adriatica VI, Za-
dar: 207-230.
ROMANOVIĆ, GLUŠĈEVIĆ, 2014.- Dušanka Romanović, Smiljan Glušĉević, Amfore ravnog dna
iz slojeva antiĉke luke u Zatonu kod Zadra, Diadora 28/2014, Zadar: 141-190.
RIZNER, 2012. – Maja Rizner, Arheološka topografija otoka Raba, Rapski zbornik, Vol. II: 37–42.
SKELAC, RADIĆ ROSSI, 2006. - Goran Skelac, Irena Radić Rossi, Punta Zidine, Hrvatski arheo-
36
STARAC, 1995. – Alka Starac, Morfologija sjevernojadranskih amfora, primjeri iz Istre, Diadora,
16/17, Zadar: 136-162.
STARAC, 1997. – Alka Starac, Napomena o amforama Dressel 6 B, Arheološka istraţivanja u Istri,
Izdanja HAD-a, 18/1997, Zagreb:143-161.
STARAC, 1999. – Alka Starac, La producione delle anfore in Istria, XI Congresso Internazionale di
Epigrafia Greca e Latina, Roma, 601-608.
STARAC, 2006. – Alka Starac, Promet amforama prema nalazima u rovinjskome podmorju, His-
tria archaeologica, 37/2006, Pula, 85-116.
STARAC, 2009. – Alka Starac, Nalaz rimskog svetišta u ĉetvrti Sv. Teodoras u Puli, Arheološka
istraţivanja 2008, Histria archaeologia, 38-39/2007-2008, Pula, 123-168.
SUIĆ, 1996.- Mate Suić, Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske, Opera Selecta, Zadar.
SUIĆ, 2003. - Mate Suić, Antički grad na istočnoj obali Jadrana, Zagreb, 2003. (Dop. izdanje 1976.)
ŠIMUNOVIĆ, 1986. - Petar Šimunović, Istočnojadranska toponimija, Logos, Split.

ŠKEGRO, 1999. – Ante Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb.
ŠPANJOL, 1995. – Ţeljko Španjol, Prirodna obiljeţja Raba, Rab-Zagreb.
ŠUTA, 2011. – Ivan Šuta, Amfore iz II. i I. st. pr. Kr, Antički Sikuli, katalog, Kaštela:77-85.
TOMIĆ, 1976, - Artur Tomić, Problem opskrbe otoka Raba vodom, Pomorski zbornik, 14, Rijeka,
513-520.
TOMIĈIĆ, 1989. – Ţeljko Tomiĉić, Arheološka svjedoĉanstva o ranobizantskom vojnom graditelj-
stvu na sjeverno jadranskim otocima, Prilozi, 5-6, Zagreb: 29-53.
VASILJ, 2007. – Snjeţana Vasilj, Lake Desilo, Hutovo blato: Archaeological investigations -Short
report. Proceedings of the 13 Annual Meeting of the European Association of Archaeologist,
Zadar, Croatia, 18-23 September 2007, ur: Irena Radić Rossi, Andrej Gaspari, Andrey Pyd-
yn: 147-150.
VASILJ / FORIĆ 2009. - Snjeţana Vasilj, M. Foric, The Secrets of the Illyrian Warriors´ Harbor.
Skyllis 2, DEGUWA, Pretzfeld, 156-163.
VRSALOVIĆ, 1974. – Dasen Vrsalović, Istraţivanje i zaštita podmorskih arheoloških spomenika u
SR Hrvatskoj. Republiĉki zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb.
VRSALOVIĆ, 2011. – Dasen Vrsalović, Arheološka istraţivanja u podmorju istočnog Jadrana,
Split.
ZANINOVIĆ, 1994. – Marin Zaninović, Ranokršćanske crkve kao postaje plovnog puta duţ istoĉ-
nog Jadrana, VAHD, 86, Split: 125-146.
ZANINOVIĆ, 1987. – Marin Zaninović, Antiĉka arheologija u Hrvatskoj, Opuscula archaeologica,
11.-12, Zagreb: 1-71.
ZANINOVIĆ, 2005. – Marin Zaninović, Apsorus i Crexa na Jadranskom putu, Senjski zbornik, 32,
Senj: 5-24.
ZMAIĆ, MIHOLJAK, 2013. – Vesna Zmaić, Igor Miholjak, Podvodno arheološko istraţivanje lo-
kaliteta Desilo – Hutovo Blato, Portal, 4/2013, Zagreb, 173-187
37
Prilozi-slike:
Slika 1. Dio karte Europe iz „Geografije“ Claudia Ptolomaeia, Rim 1490. ( iz Suić, 1996)
Slika 2: Tabula Peuntigeriana (iz Suić, 2003, 1976))
Slika 3: Radmila Matejĉić (iz arhiva Pomorsko-povijesnog muzeja u Rijeci)
Slika 4: Rt Sorinj, Dokumentiranje nalaza i zaštitni ţeljezni kavez tijekom postavljanja
(iz I. Radić Rossi 2005)
Slika 5: Ukop u amfori sa Riţinica kod Solina (foto R. Kordić)
Sl. 6: Dresselova tipologija (iz Moore 1995 )
Slika 7: Desilo (foto M. Jurišić, iz disertacije S. Vasilj)
Slika 8: Dijelovi amfore (iz Petrić, 1989.)
Slika 9: Karta Raba (iz Brusić 1926)
Slika 10: Amfore sa rta Sorinj, (iz I. Miholjek, 2007)
Slika 11: Varijante grĉko-italskih amfora sa rta Sorinj (iz I Radić Rossi, 2005)
Slika 12: Rasprostiranje grĉko-italskih amfora na Jadranu. (iz Kirigin 1994)
Slika 13: Grĉko-italske i La 2 amfore iz hrvatskog podmorja ( iz Radić Rossi, 2003)
Slika 14: Varijante amfora tipa Lamboglia 2 i Dressel 6A iz hrvatskog podmorja
( iz Radić Rossi, 2003)
Slika 15. Amfore sa rta Glavina na desalinizaciji u Zadru 2015. (foto R. Kordić)
Slika 16. Fragment La2 iz samostanske zbirke u Kamporu (foto R. Kordić)
Slika 17: Amfore iz zbirke u hotelu Barbat (foto R. Starac)
Slika 18: Olovna preĉka antiĉkog sidra iz zbirke u hotelu Barbat (foto R. Starac)
Sl. 19: Fragment Dr 6B iz samostanske zbirke u Kamporu (foto R. Kordić)
Slika 20: Nalazi sa Vodenĉe (foto R. Kordić)
Slika 21: Tipovi amfora Forlimpopoli prema Aldiniju. ( iz Romanović,Glušĉević 2014)
Slika 22: Jadranska amfora ravnog dna iz samostanske zbirke u Kamporu (foto R. Kordić)
Slika 23: Amfore ravnog dna na istoĉnojadranskoj obali (iz Romanović, Glušĉević 2014)
Slika 24: Amfora ravnog dna iz hotela Barbat (foto R. Starac)
Slika 25: Africana 2 iz Kampora (foto R. Kordić)
Slika 26: Amfore iz hotela Barbat (foto R. Starac)
Slika 27: Kasnoantiĉka amfora iz hotela Barbat (foto R. Starac)
Slika 28: Kasnoantiĉka amfora iz hotela Barbat (foto R. Starac)
Slika 29: Fragment trbuha kasnoantiĉke amfore iz Banjola (foto R. Kordić)
Slika 30: Posuda s natpisom FELIX ARBA ( iz Nedved, 1990)
38

Amfore Raba 1.

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Amfore Raba 1.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE U ZADRU

AMFORE IZ AKVATORIJA OTOKA RABA

Mentor: doc. sc. Irena Radić Rossi

Zadar, travanj, 2017.

AMFORE IZ AKVATORIJA OTOKA RABA

AMFORE I POMORSKA TRGOVINA U SREDOZEMLJU

Mentor: doc. sc. Irena Radić Rossi Student: Robert Kordić

Zadar, travanj, 2017.

Slika 1. Dio karte Europe iz „Geografije“ Claudia Ptolomaeia, Rim 1490.

Slika 2: Tabula Peuntigeriana (iz Suić, 2003, 1976))

Nakon antike ne jenjava interes za upoznavanjem istoĉnojadranske obale. Rab na prijelazu

Najstarije prouĉavanje arheološke graĊe sa otoka Raba povezuje se s aktivnostima

Slika 4: Rt Sorinj, Dokumentiranje nalaza i zaštitni ţeljezni kavez tijekom postavljanja

Slika 7: Desilo (foto M. Jurišić, iz disertacije S. Vasilj)

Slika 8: Dijelovi amfore (iz Petrić, 1989.)

Tijekom dosadašnjih kopnenih i podmorskih istraţivanja u akvatoriju otoka Raba pronaĊen

Slika 9: Karta Raba (iz Brusić 1926)

Lamboglia 2 je daleko najzastupljenija vrsta amfora pronaĊena u Jadranu. Statistiĉki gleda-

Slika 16. Fragment La2 iz samostanske zbirke u Kamporu (foto R. Kordić)

Sl. 19: Fragment Dr 6B iz samostanske zbirke u Kamporu (foto R. Kordić)

3.3.4. Dressel 2-4.

Slika 20: Nalazi sa Vodenče (foto R. Kordić)

Slika 21: Tipovi amfora Forlimpopoli prema Aldiniju. ( iz Romanović,Gluščević 2014)

U zbirci franjevaĉkog samostana Sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu izloţen je oĉuvani

3.3.6. Cilindrične sjevernoafričke amfore velikih dimenzija

Slika 25: Africana 2 iz Kampora (foto R. Kordić)

Slika 26: Amfore iz hotela Barbat (foto R. Starac)

Kasnoantiĉke amfore se takoĊer pronaĊene na otoku Rabu prilikom rekogno-

Slika 28: Kasnoantička amfora iz hotela Barbat (foto R. Starac)

Slika 29: Fragment trbuha kasnoantičke amfore iz Banjola (foto R. Kordić)

ANUBiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

HAG Hrvatski arheološki godišnjak

PORTAL Godišnjak hrvatskog restauratorskog zavoda

RADOVI Razdio povijesnih znanosti Sveuĉilišta u Splitu, Filozofski fakultet u Zadru

VAMZ Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu

DUGONJIĆ, 2010. – Pavle Dugonjić, Rezultati rekognosciranja podmorskih pozicija na podruĉju

OLUJIĆ, 2007. – Boris Olujić, Povijest Japoda, Srednja Europa, Zagreb.

ŠIMUNOVIĆ, 1986. - Petar Šimunović, Istočnojadranska toponimija, Logos, Split.

You might also like