You are on page 1of 312

Book as passion & BalkanDownload

1
Book as passion & BalkanDownload

LISA KLEYPAS

S engleskog prevela
SVETLANA GRUBIĆ SAMARŽIJA

2
Book as passion & BalkanDownload

Mojoj divnoj i nadarenoj urednici, Carrie Feron:


hvala ti što mi pomažeš ostvariti snove!
S ljubavlju,
L.K.

3
Book as passion & BalkanDownload

PRVO POGLAVLJE

HAMPSHIRE, ENGLESKA
KOLOVOZ 1875.

V rag zna zašto bi mi život trebao biti uništen — mrzovoljno je rekao Devon
Ravenel. — Samo zato što je rođak kojega nikada nisam volio pao s konja.
— Theo baš i nije pao — odgovorio mu je mlađi brat Weston. — Zbačen
je.
— Očito je konju bio jednako nepodnošljiv kao i meni. — Devon je
dnevnom sobom hodao nemirnim, kratkim koracima. — Da Theo već nije
slomio prokleti vrat, ja bih mu ga slomio.
West ga je pogledao nestrpljivo, ali razigrano. — Kako se možeš žaliti, a
upravo si naslijedio posjed u Hampshireu, zemlju u Norfolku, kuću u
Londonu...
— Pod posebnim uvjetima neotuđivosti. Oprosti što nisam baš
entuzijastičan u vezi sa zemljom i posjedima koje nikada neću moći posjedovati
niti prodati.
— Možda možeš promijeniti te uvjete, ovisno o načinu na koji su
dogovoreni. U tom slučaju moći ćeš prodati sve i riješiti se toga.
— Dao Bog. — Devon je zgroženo pogledao plijesan koja se nakupila u
kutu. — Nitko pri zdravoj pameti ne može očekivati da živim ovdje. Ovo je
ruševina.
Ovo je bio prvi put da su zakoračili u Eversby Priory, drevno obiteljsko
zdanje izgrađeno na ostacima samostana i crkve. Iako je Devon postao plemić
ubrzo nakon smrti rođaka prije tri mjeseca, čekao je koliko je god mogao da se
suoči s nizom problema.
Do sada je vidio samo ovu prostoriju i predvorje, dva prostora koja su
najviše trebala zadiviti posjetitelje. Tepisi su bili izlizani, namještaj pohaban, a

4
Book as passion & BalkanDownload

ukrasni reljefi na zidu prljavi i napuknuti. To nije bio dobar znak za ostatak
kuće.
— Potrebno ju je renovirati — priznao je West.
— Potrebno ju je sravniti sa zemljom.
— Nije baš tako loše... — West je zajauknuo kad mu je noga upala u
udubinu u tepihu. Izvadio je nogu i pogledao u udubljenje u obliku zdjele. —
Pobogu, što je...
Devon se sagnuo i podigao kut tepiha, otkrivajući tako trulu rupu u
podnim daskama. Odmahnuvši glavom, spustio je tepih natrag i prišao prozoru
s romboidnim oknima. Olovna rešetka bila je nagrižena, a šarke i vijci zahrđali.
— Zašto to nije popravljeno? — pitao je West.
— Očito zbog nedostatka novca.
— Ali kako je to moguće? Ovaj posjed se prostire na devet tisuća hektara.
Uz sve zakupce, godišnji prinos...
— Obrađivanje zemlje više nije isplativo.
— U Hampshireu?
Devon ga je mrko pogledao, a onda je nastavio gledati van. — Nigdje.
Hampshirski krajolik bio je zelen i pastoralan, s urednim nizovima
tamnozelene živice u cvatu. No, negdje iza vesele hrpe kućica sa slamnatim
krovovima i valovitih vapnenastih pašnjaka te stoljetnih šuma, postavljale su
se tisuće kilometara duge čelične tračnice za navalu lokomotiva i vlakova.
Posvuda po Engleskoj, nove tvornice i naselja oko njih nicali su kao gljive
poslije kiše. Devon nije imao sreće što je naslijedio titulu baš u vrijeme kada je
val industrije pomeo aristokratsku tradiciju i dotadašnji način života.
— Kako znaš? — pitao ga je brat.
— Svi to znaju, West. Cijena žita je pala. Kad si posljednji put čitao
Times? Zar se nisi obazirao na rasprave u klubu i gostionicama?
— Nisam kad je tema bila poljoprivreda — turobno je odgovorio West.
Teško je sjeo i trljao si sljepoočnice. — Ne sviđa mi se ovo. Mislio sam da smo
se dogovorili da nikada nećemo biti ozbiljni.
— Trudim se. Ali uz smrt i siromaštvo sve se čini manje zabavno. —
Naslonivši čelo na okno prozora, Devon je mrzovoljno rekao: — Uvijek sam

5
Book as passion & BalkanDownload

uživao u lagodnom životu, ne morajući ozbiljno raditi ni jednog jedinog dana.


A sada imam obaveze. — Tu je riječ izgovorio kao da je prostota.
— Pomoći ću ti da smisliš načine kako da ih izbjegneš. — Kopajući po
kaputu, West je iz unutarnjeg džepa izvukao srebrnu pljosku. Otvorio ju je i
popio pozamašan gutljaj.
Devon je podigao obrve. — Nije li malo rano za to? Bit ćeš pijan do
podneva.
— Da, a to se neće dogoditi ako ne počnem odmah. — West je ponovno
nagnuo pljosku.
Prepuštanje užicima polako se počelo obijati o glavu njegovom mlađem
bratu, zabrinuto je pomislio Devon. West je bio visok i zgodan muškarac u dobi
od dvadeset četiri godine, s lukavom pameću koju je koristio što rjeđe je
moguće. U proteklih godinu dana, zbog pretjerivanja u piću obrazi su mu dobili
rumenu boju, a koža oko vrata i struka mu je omlohavila. Iako si je Devon
obećao da se neće miješati u bratov život, razmišljao je o tome da mu kaže nešto
o njegovu pretjeranom uživanju u piću. Ne, West će mu samo zamjeriti zbog
neželjenog savjeta.
Nakon što je vratio pljosku u džep kaputa, West je spojio ruke i pogledao
Devona preko vrškova prstiju. — Moraš steći neki kapital i dobiti nasljednika.
Bogata žena riješila bi oba problema.
Devon je problijedio. — Znaš da se nikada neću oženiti. — Poznavao je
svoja ograničenja: nije bio stvoren za muža ili oca. Naježio se pri pomisli da
ponovi lakrdiju iz svojega djetinjstva, s time da bi on ovaj put bio u ulozi
okrutnog i ravnodušnog roditelja. — Kad umrem — nastavio je — ti si sljedeći
nasljednik.
— Ti stvarno misliš da ću te ja nadživjeti? — pitao je West.
— Uz sve moje poroke?
— I ja ih imam koliko i ti.
— Da, ali ja svojima pristupam mnogo entuzijastičnije.
Devon se morao ironično nasmijati.
Nitko nije mogao predvidjeti da će njih dvojica, iz rasprostranjene grane
Ravenelovih, biti posljednji u lozi koja se povezivala s normanskim osvajanjem.
Nažalost, Ravenelovi su oduvijek bili divlji i temperamentni. Podlijegali su

6
Book as passion & BalkanDownload

svakom iskušenju, prepustili se svakom grijehu i odbacivali svaku vrlinu, a


zbog toga su umirali prije nego što su se uspjeli razmnožiti.
Sada su ih ostala samo dvojica.
Iako su Devon i West bili plemenitog roda, nikada nisu bili dio
plemićkog svijeta, čiji su najviši slojevi bili neprobojni za niže plemstvo. Devon
nije znao mnogo o složenim pravilima i ritualima zbog kojih se aristokracija
razlikovala od običnog građanstva. No znao je da posjed Eversby nije bio
nikakav dobitak, nego zamka. Više se nije mogao održavati svojim prihodima.
Progutat će njegov skromni godišnji prihod, uništiti ga, a onda će dokrajčiti i
njegovog brata.
— Neka ovo bude kraj loze Ravenelovih — rekao je Devon. — Oduvijek
smo bili loša sorta. Koga će brinuti ako grofovstvo izumre?
— Sluge i zakupci mogli bi se pobuniti jer će izgubiti prihode i domove
— ironično je rekao West.
— Baš me briga za njih. Reći ću ti što će se dogoditi: prvo ću otjerati
Theovu udovicu i sestre; nisu mi ni od kakve koristi.
— Devone — čuo je kako mu brat nelagodno govori.
— Onda ću pronaći način kako da razvrgnem neotuđivo pravo, pa ću
rascjepkati posjed i prodati ga dio po dio. Ako to ne bude moguće, izvadit ću iz
kuće sve što je vrijedno, srušiti kuću i prodati kamen...
— Devone — West je pokazao prema vratima, gdje je stajala mala,
mršava žena s crnim velom.
Theova udovica.
Ona je bila kći lorda Carberyja, irskog plemića koji je imao ergelu konja
u Glengarrifu. Bila je udana za Thea samo tri dana kada je on umro. Takva
tragedija koja je uslijedila ubrzo nakon inače veselog događaja sigurno je bila
okrutan šok. Kao jedan od posljednjih članova izumiruće obitelji, Devon je
mislio kako bi joj trebao pismom izraziti sućut nakon Theove nesreće. No ta
misao nikada nije pretvorena u djelo, nego mu je ostala u glavi poput konca
koji se našao na reveru kaputa.
Možda bi se Devon i uspio natjerati na to da izrazi sućut da nije toliko
prezirao svojega rođaka. Život je u mnogočemu pomazio Thea: podario mu je
bogatstvo, privilegije, privlačan izgled. No umjesto da bude zahvalan na tome,

7
Book as passion & BalkanDownload

Theo je uvijek bio samodopadan i umišljen. Nasilnik. Kako Devon nikada nije
mogao prijeći preko uvrede ili provokacije, na kraju bi se posvađao s Theom
svaki put kad su bili zajedno. Lagao bi kada bi rekao da mu je žao što više nikada
neće vidjeti svojega rođaka.
A što se tiče Theove udovice, nju nije trebalo žaliti. Ona je bila mlada,
nije imala djece i imala je svoj posjed, zbog čega će se lako moći ponovno udati.
Iako se pričalo da je ljepotica, to se nije dalo zaključiti: težak crni veo obavio
ju je tamom. No jedno je bilo sigurno: nakon onoga što je upravo čula, sigurno
je prezirala Devona.
No njega uopće nije bilo briga.
Kad su se Devon i West naklonili, i ona je to učinila reda radi. — Dobro
došli, milorde. I gospodine Ravenel. Dat ću vam popis pokućstva što prije, tako
da možete sa stilom sve poharati. — Glas joj je bio profinjen, a slogove je
izgovarala jasno i prezrivo.
Devon ju je pozorno gledao kad je ušla u sobu. Bila je premršava za
njegov ukus, a pod teškom crninom bila je tanka kao prut. No u njezinim
kontroliranim pokretima bilo je nešto očaravajuće, suptilna temperamentnost
zauzdana mirnoćom.
— Primite moju sućut zbog gubitka — rekao je.
— Primite moje čestitke zbog dobitka.
Devon se namrštio. — Uvjeravam vas da nikada nisam želio imati titulu
vašeg muža.
— Istina — rekao je West. — Žalio se zbog toga cijelim putem iz
Londona.
Devon je prijeko pogledao svojega brata.
— Batler Sims će vam pokazati kuću i posjed kad budete htjeli — rekla
je udovica. — S obzirom na to da vam ja nisam ni od kakve koristi, kako ste
rekli, povući ću se u svoju sobu i početi s pakiranjem.
— Lady Trenear — kratko je rekao Devon — izgleda da smo krivo
započeli. Ispričavam se ako sam vas uvrijedio.
— Ne morate se ispričavati, milorde. Od vas nisam ni očekivala ništa
drugo. — Nastavila je prije nego što je Devon uspio odgovoriti. — Možete li
mi reći koliko dugo namjeravate ostati na posjedu Eversby Priory?

8
Book as passion & BalkanDownload

— Dvije noći. Možda bismo za večerom mogli razgovarati o...


— Nažalost, moje šogorice i ja nećemo moći večerati s vama. Žalujemo i
večerat ćemo odvojeno.
— Grofice...
Ne obazirući se na njega, bez riječi je izašla. Čak i bez naklona.
Zatečen i bijesan, Devon je skupljenih očiju gledao u vrata. Žene se
nikada prema njemu nisu odnosile s takvim prezirom. Osjetio je da će planuti.
Kako ga je mogla kriviti za nešto na što on nije imao nikakva utjecaja?
— Čime sam to zaslužio? — ljutito je pitao.
Westu su zaigrala usta. — Osim što si rekao da ćeš ju izbaciti van i uništiti
joj kuću?
— Ispričao sam se!
— Nikada se ne smiješ ispričavati ženama. To samo potvrđuje da si bio u
krivu i to ih još više razbjesni.
Devon nipošto neće dopustiti bezobraštinu žene koja bi mu trebala
nuditi pomoć, a ne tako ga okrivljavati. Bez obzira na to što je udovica, očitat
će joj lekciju.
— Razgovarat ću s njom — mrzovoljno je rekao.
Stavivši noge na tapeciranu sofu, West se ispružio i namjestio jastuk pod
glavu. — Probudi me kad bude gotovo.
Devon je izašao iz dnevne sobe i dugačkim, marširajućim koracima
krenuo za udovicom. Opazio ju je na kraju hodnika, a haljina i veo su joj se
mreškali dok je brzo odmicala, poput gusarskog broda koji plovi punim
jedrima.
— Čekajte — povikao je. — Nisam mislio ono što sam maloprije rekao.
— Jeste. — Stala je i naglo se okrenula da pogleda Devona. —
Namjeravate uništiti ovaj posjed i obiteljsko naslijeđe, i to sve zbog sebičnih
ciljeva.
Stao je ispred nje, stisnuvši šake. — Slušajte me — hladno je rekao. —
Do sada sam morao brinuti jedino o omanjoj kući, kućnoj pomoćnici, sobaru i
jednom konju. A sada bih se trebao brinuti o ruševnom posjedu s više od dvije
stotine zakupaca. Mislim da je to vrijedno razmišljanja. Čak i suosjećanja.

9
Book as passion & BalkanDownload

— Jadni vi. Sigurno je vrlo naporno i nezgodno razmišljati o nekome


drugome, a ne o sebi.
Htjela je otići nakon te provokacije, no zastala je u blizini jedne
polukružne niše, namijenjene postavljanju skulptura ili umjetničkih djela na
postolju.
Devon ju je sada imao. Namjerno je ruke stavio sa svake strane udubine,
tako da ona ne može nikamo. Čuo je kako ostaje bez daha, i osjetio je nalet
zadovoljstva zbog toga što ju je zbunio, iako nije bio ponosan zbog toga.
— Pustite me da prođem — rekla je.
Nije se pomaknuo, nego ju je držao zarobljenom. — Prvo mi recite kako
se zovete.
— Zašto? Nikada vam neću dopustiti da me oslovljavate imenom.
Uzrujano je proučavao njezinu figuru obavijenu crninom. — Je li vam
palo na pamet da ćemo imati više koristi od suradnje nego od neprijateljstva?
— Upravo sam izgubila supruga i dom. Kakvu ja to mogu imati korist,
milorde?
— Možda biste to trebali saznati prije nego što odlučite da ću vam biti
neprijatelj.
— Bili ste neprijatelj i prije nego što ste zakoračili ovamo.
Devon se naprezao da vidi kroz veo. — Morate li nositi to prokleto
pokrivalo za glavu? — uzrujano je pitao. — Kao da razgovaram s abažurom.
— To se zove korotni veo i da, moram ga nositi u prisutnosti gostiju.
— Ja nisam gost, ja sam vam rođak.
— Samo po mužu.
Dok ju je gledao, Devon je osjetio kako mu bijes splašnjava. Bila je tako
sitna; krhka i brza poput vrapca. Ublažio je ton. — Hajde, ne budite tvrdoglavi.
Ne morate nositi veo preda mnom osim ako doslovno ne plačete, jer ću onda
inzistirati da ga odmah stavite. Ne podnosim kada žena plače.
— Zato što zapravo imate meko srce? — sarkastično je pitala.
U mislima mu se pojavilo jedno davno sjećanje, o kojemu si godinama
nije dopustio razmišljati. Pokušao ga je otjerati, ali u njegovim mislima

10
Book as passion & BalkanDownload

tvrdoglavo se zadržala slika njega kao dječaka u dobi od pet ili šest godina, kako
sjedi pred zatvorenim vratima majčine garderobe, uznemiren jecajima koji su
dolazili s druge strane vrata. Nije znao što ju je rasplakalo, ali to je morala biti
neka neuspjela ljubavna avantura, kojih je bilo mnogo. Njegova majka bila je
čuvena ljepotica koja bi se često zaljubila i odljubila u istoj noći. Njegov otac,
iscrpljen njezinim hirovima i vođen vlastitim demonima, rijetko je bio kod
kuće. Devon se sjetio koliko se bespomoćno osjećao kada je slušao kako jeca, a
nije mogao doći do nje. Zadovoljio se time da joj gura maramice pod vrata,
moleći ju da mu otvori i neprestano ispitujući što se dogodilo.
— Dev, drag si — rekla je jecajući. — Kao i svi dečkići. Ali kad odrastete,
svi postanete tako sebični i okrutni. Rođen si da ženama slamaš srca.
— Neću to raditi, mama — zabrinuto je zavapio. — Obećajem da neću.
Čuo je smijeh kroz jecanje, kao da je rekao nešto glupo. — Naravno da
hoćeš, dušo. Napravit ćeš to ni ne trudeći se.
Taj prizor pojavio se još nekoliko puta, ali ovoga se Devon najbolje
sjećao.
Kako se kasnije ispostavilo, majka mu je bila u pravu. Odnosno, barem je
često bio optuživan za to da je ženama slomio srce. Ali uvijek im je jasno davao
do znanja da se ne namjerava ženiti. Čak i da se zaljubi, nikada takvo što ne bi
obećao nekoj ženi. Nije bilo razloga za to, kada se svako obećanje može
prekršiti. Kako je osjetio bol koju si nanose ljudi koji se vole, nije imao želju
nekome to učiniti.
Ponovno je obratio pozornost na ženu koja se nalazila ispred njega. —
Ne, nemam meko srce — odgovorio joj je na pitanje. — Po mojemu mišljenju,
ženske suze su sredstvo manipulacije i još gore, neprivlačne su.
— Vi ste — samouvjereno je rekla — najgori muškarac kojega sam ikad
upoznala.
Devona je zabavljalo to kako je naglašavala svaku riječ kao da gađa lukom
i strijelom. — Koliko muškaraca ste upoznali?
— Dovoljno da znam kada je netko loš kada ga ugledam.
— Kroz taj veo teško da išta možete vidjeti. — Dodirnuo je rub crne
tkanine. — Sigurno ga ne volite nositi.
— Zapravo, baš volim.

11
Book as passion & BalkanDownload

— Zato što vam skriva lice dok plačete — izjavio je.


— Nikada ne plačem.
Zatečen njezinim odgovorom, Devon se zapitao je li dobro čuo. —
Mislite, niste plakali od muževe nesreće?
— Nisam ni tada plakala.
Kakva bi žena rekla takvo što, čak i da je to istina? Devon je uhvatio veo
i počeo ga dizati. — Budite mirni. — Prebacio je tkaninu preko malog ukrasa
za glavu koji ju je pridržavao. — Ne, nemojte se izmicati. Nas dvoje pokušat
ćemo uljuđeno razgovarati oči u oči. Pobogu, ovime se može opremiti
trgovački brod...
Devon je ušutio kad joj je lice bilo potpuno otkriveno. Zurio je u jantarne
oči s uzdignutim vanjskim kutovima, kao u mačke. Na trenutak nije mogao
disati, nije mogao razmišljati, dok ju je upijao svojim osjetilima.
Nikada još nije vidio ništa slično.
Bila je mlađa nego što je očekivao. Imala je svijetlu put i crveno-smeđu
kosu, koja je izgledala preteško za ukosnice koje su ju držale. Široke, naglašene
jagodične kosti i uska brada činile su njezino lice trokutastim kao u mačke.
Usne su joj bile tako pune da su izgledale meko čak i kad ih je čvrsto stisnula,
što je upravo radila. Iako nije bila uobičajeno lijepa, njezina ljepota bila je tako
izvorna da je zapravo pomicala granice lijepoga.
Korotna haljina bila je uska od vrata do bokova, odakle se širila u niz
složenih nabora. Muškarac je mogao samo nagađati kakva se figura nalazi ispod
svih tih zamršenih šavova, riša i korzeta. Čak su joj i dlanovi i zglobovi bili
skriveni pod crnim rukavicama. Osim lica, jedini vidljivi dio tijela bila je koža
na vratu, gdje se njezin visoki ovratnik razdvajao u obliku slova U. Vidio je
kako joj se koža ranjivo miče dok guta. To intimno područje izgledalo je vrlo
nježno, kao mjesto na koje bi muškarac mogao prisloniti svoje usne i osjetiti
ritam njezinog pulsa.
Htio je ondje početi, poljubiti ju u vrat i razodijevati ju poput zamršeno
upakiranog poklona dok ne počne dahtati i meškoljiti se pod njim. Da je riječ
o nekoj drugoj ženi i da su se našli u nekim drugim okolnostima, Devon bi ju
smjesta zaveo. Shvativši da ovo ne vodi nikamo, Devon je po svojim uzavrelim,
nestašnim mislima tražio neku pristojnu primjedbu, nešto suvislo.
Iznenadio se kad je ona prva prekinula tišinu.

12
Book as passion & BalkanDownload

— Zovem se Kathleen.
Irsko ime. — Kako to da nemate irski naglasak?
— Poslali su me u Englesku kao dijete, da živim kod obiteljskih prijatelja
u Leominsteru.
— Zašto?
Između lijepo oblikovanih obrva pojavila se bora. — Moji roditelji bili
su prilično zaokupljeni svojim konjima. Svake bi godine nekoliko mjeseci
boravili u Egiptu da kupe čistokrvne arapske konje za svoju ergelu. Ja sam bila...
Suvišna. Njihovi prijatelji lord i lady Berwick, koji su također voljeli konje,
ponudili su im da me uzmu i odgajaju sa svoje dvije kćeri.
— Žive li vaši roditelji još uvijek u Irskoj?
— Majka mi je umrla, ali otac je još uvijek ondje. — Pogled joj je postao
odsutan; vidjelo se da su joj misli nekamo odlutale. — Poslao mi je Asada kao
dar za vjenčanje.
— Asada — Devon je zbunjeno ponovio.
Ponovno usredotočivši pozornost na njega, Kathleen je djelovala
uznemireno, te joj se cijelo lice zarumenilo.
Onda je Devon shvatio. — Konj koji je zbacio Thea — tiho je rekao.
— Nije Asad bio kriv. On je bio tako loše obučen da ga je moj otac
ponovno kupio od čovjeka kojemu ga je prodao.
— Zašto vam je poklonio problematičnog konja?
— Lord Berwick često mi je dopuštao da mu pomažem obučavati
ždrebad.
Devon ju je namjerno odmjerio pogledom. — Sitni ste kao vrabac.
— Za treniranje arapskog konja nije potrebna puka snaga. Oni su
osjetljivi i trebaju nekog tko je razuman i vješt.
A Theo nije bio nijedno ni drugo. Koliko je samo morao biti glup kad je
ugrozio svoj vrat, a pritom i vrijednu životinju?
— Zar je to učinio iz šale? — Devon ju je morao pitati. — Je li se htio
pokazati?

13
Book as passion & BalkanDownload

U tim sjajnim očima pojavio se užareni pogled koji se brzo ugasio. — Bio
je ljut. Nije ga se moglo odgovoriti.
Eto ti pravog Ravenela.
Kad se netko usudio proturječiti Theu ili mu nešto uskratiti, uslijedila je
eksplozija. Možda je Kathleen mislila da će ga uspjeti zauzdati ili da će se s
vremenom promijeniti. No nije mogla znati da narav Ravenelovih obično
prevlada nad bilo kojim osjećajem za samoodržanje. Devon bi se volio smatrati
iznad toga, ali u prošlosti je više puta podlegao, bacivši se u vulkanski krater
strastvenog bijesa. Osjećaj je uvijek bio veličanstven, dok se nije morao suočiti
s posljedicama.
Kathleen je čvrsto prekrižila ruke, a dlanovima u crnim rukavicama
snažno se uhvatila za laktove. — Neki su mi rekli da sam nakon nesreće trebala
dati uspavati Asada. Ali bilo bi okrutno i pogrešno kazniti ga za nešto za što
nije bio kriv.
— Jeste li razmišljali o tome da ga prodate?
— Ne želim to učiniti. Ali čak i da želim, prvo bih ga morala ponovno
istrenirati.
Devon je smatrao da nije baš pametno dopustiti Kathleen da se približava
konju koji je ubio njezinog muža, iako to nije bilo namjerno. A po svemu
sudeći, neće ostati na Eversbyju toliko dugo da napravi neku promjenu s tim
arapskim konjem.
No, sada nije bio trenutak da joj to kaže.
— Volio bih razgledati posjed — rekao je. — Hoćete li mi ga pokazati?
Kathleen je uznemireno zakoračila unatrag. — Dogovorit ću s glavnim
vrtlarom da vam ga pokaže.
— Radije bih da vi to učinite. — Devon je zastao, a onda ju je promišljeno
pitao: — Ne bojite me se valjda?
Ona se namrštila. — Nipošto.
— Onda pođite sa mnom.
Ne obazirući se na njegovu ponuđenu ruku, oprezno ga je pogledala. —
Hoćemo li pozvati vašega brata?
Devon je odmahnuo glavom. — On spava.

14
Book as passion & BalkanDownload

— U ovo doba dana? Je li bolestan?


— Ne, on ima raspored kao mačka. Sate i sate spavanja prekida kratkim
razdobljima ugađanja.
Vidio je kako joj se usne nevoljko žele nasmiješiti. — Idemo onda —
promrmljala je i okrznula ga kad je brzo krenula hodnikom, a on je bez
oklijevanja pošao za njom.

15
Book as passion & BalkanDownload

DRUGO POGLAVLJE

N akon samo nekoliko minuta provedenih u društvu Devona


Ravenela, Kathleen je bila sigurna da je svaka osuđujuća glasina o
njemu bila istinita. On je bio sebični gad. Odbojan, neotesan razvratnik.
Bio je zgodan... To je morala priznati. Ali ne kao Theo, kojemu su bile
podarene profinjene crte lica i zlatna kosa kao kod mladog Apolona. Devon
Ravenel izgledao je bezobrazno i prosto i istrošeno od cinizma po kojemu se
vidjelo da ima dvadeset osam godina. Osjetila je nalet šoka svaki put kad bi mu
pogledala u oči, u te plave oči nemirnog zimskog oceana, čije su šarenice bile
uokvirene crnim rubom. Bio je uredno obrijan, ali imao je sitne točkice na
bradi koje nije mogao ukloniti ni najoštriji žilet.
Izgledao je baš kao muškarci na kakve ju je upozoravala lady Berwick,
koja ju je odgojila. — Susretat ćeš muškarce koji će te htjeti iskoristiti, draga
moja. Muškarce bez skrupula, koji će se poslužiti svojim šarmom, lažima i
vještinama zavođenja kako bi uništili nevinu mladu djevojku zbog vlastitog,
nečasnog zadovoljstva. Kad se nađeš u društvu takve hulje, smjesta pobjegni.
— Ali kako ću znati da je riječ o hulji? — pitala je Kathleen.
— Po nemoralnom sjaju u očima i lakoći šarmiranja. Njegova prisutnost
može pobuditi burne osjećaje. Takav muškarac ima nešto u svojoj fizičkoj
pojavi... Nešto životinjsko, kako je moja mama to zvala. Razumiješ li, Kathleen?
— Mislim da da — rekla je, iako tada to nije razumjela.
Sada je Kathleen točno znala što je lady Berwick time mislila. Muškarac
koji je hodao pokraj nje imao je tog nečeg životinjskog u izobilju.
— S obzirom na ovo što sam do sada vidio — primijetio je Devon — bilo
bi mnogo razumnije zapaliti ovu trulu hrpu drvene građe, nego ju pokušati
popraviti.
Kathleen je razrogačila oči. — Eversby Priory je povijesno zdanje. Staro
je četiri stotine godina.
— Kao i vodovodne instalacije, siguran sam.
— Vodovodne instalacije su zadovoljavajuće — rekla je u svoju obranu.

16
Book as passion & BalkanDownload

Podigao je obrvu. — Toliko zadovoljavajuće da se mogu istuširati?


Oklijevala je prije nego što je priznala: — Nećete se moći tuširati.
— Onda okupati? Divno. U kakvom ću se to modernom plovilu danas
namakati? U zahrđaloj kanti?
Na Kathleeninu žalost, osjetila je kako joj se usta žele nasmiješiti. No
uspjela je potisnuti osmijeh i dostojanstveno odgovoriti. — U prijenosnoj
limenoj kadi.
— Ni u jednoj kupaonici nema kada od lijevanog željeza?
— Nažalost, nema ni kupaonica. Kadu će vam donijeti u garderobu i
odnijeti kad završite.
— Postoji li tekuća voda? Igdje?
— U kuhinji i u konjušnici.
— Ali u kući sigurno postoje zahodi.
Prijekorno ga je pogledala pri spomenu tako neprimjerene teme.
— Ako niste toliko profinjeni da možete trenirati konje — istaknuo je
— koji su poznati po tome da ne obavljaju diskretno svoje tjelesne potrebe,
sigurno se možete natjerati da mi kažete koliko u kući ima zahoda.
Zacrvenjela se kad se natjerala da odgovori. — Ni jedan. Noću su tu
noćne posude, a danju vanjski nužnik.
On ju je u nevjerici pogledao, djelujući iskreno zatečen takvom
situacijom. — Ni jedan? Ovo je nekoć bio jedan od najnaprednijih posjeda u
Engleskoj. Zašto, pobogu, nisu uveli vodovodne instalacije u kuću?
— Theo je rekao da je njegov otac smatrao kako nema potrebe za tim s
obzirom na velik broj slugu.
— Naravno. Kakva divna aktivnost, trčanje stubama gore-dolje s teškim
kantama vode. A da ne spomenem noćne posude. Sluge su sigurno vrlo
zahvalni što im nitko još nije uskratio takav užitak.
— Ne morate biti sarkastični — rekla je. — Nisam ja tako odlučila.
Nastavili su hodati vijugavom stazom uz koju su se nalazile tise i ukrasne
kruške, a Devon se i dalje mrštio.

17
Book as passion & BalkanDownload

Theo je Devona i njegovog mlađeg brata nazvao nitkovima. —


Izbjegavaju pristojno društvo i više se vole družiti s ljudima niskog morala —
rekao je Theo. — Mogu se naći u krčmama u East Endu i u kladionicama.
Obrazovanje u njihovu slučaju nije imalo nikakvog smisla. Zapravo, Weston je
napustio Oxford zato što nije htio biti ondje bez Devona. — Iako Theo nije
volio nijednog od svoja dva daleka rođaka, Kathleen je zaključila da mu je
Devon bio posebno mrzak.
Kakav čudan prst sudbine, što će sada baš on preuzeti ovaj posjed.
— Zašto ste se udali za Thea? — Devon ju je iznenadio tim pitanjem. —
Je li to bio brak iz ljubavi?
Blago se namrštila. — Voljela bih ograničiti naš razgovor na dokono
ćaskanje.
— Dokono ćaskanje je vraški dosadno.
— Bez obzira na to, muškarac vašeg statusa trebao bi biti vičan u tome.
— Je li Theo bio vičan u tome? — podrugljivo je pitao.
— Da.
Devon se podsmjehnuo. — Nisam nikada primijetio tu njegovu vještinu.
Možda sam uvijek bio zaokupljen time da izbjegnem njegove šake pa mi je zato
to promaknulo.
— Mislim da se može reći kako vi i Theo niste pobuđivali ono najbolje
jedan u drugome.
— Nismo. Imali smo slične mane. — Ironično je dodao: — A izgleda da
meni nedostaju njegove vrline.
Kathleen je šutjela i pogledom prelazila preko bujnog niza bijelih
hortenzija, geranija i visokih stabljika crvenih janotina. Prije nego što se udala,
mislila je da zna sve o Theovim vrlinama i manama. Tijekom njihovog
šestomjesečnog razdoblja udvaranja i zaruka, zajedno su išli na balove i zabave,
te su se vozili kočijama i jahali konje. Theo je bio nevjerojatno šarmantan. Iako
su ju prijateljice upozoravale na zloglasnu narav Ravenelovih, Kathleen je bila
previše zaljubljena da bi ih poslušala. Zapravo, zbog ograničenja tijekom
udvaranja, odnosno posjeta u društvu pratilje i ograničenih izlazaka, nije mogla
saznati kakav je Theo uistinu bio. Kathleen je prekasno naučila ključnu životnu
činjenicu: muškarca ne možeš upoznati dok ne počneš živjeti s njim.

18
Book as passion & BalkanDownload

— Pričajte mi o njegovim sestrama — čula je kako Devon govori. — Ima


ih tri, koliko se sjećam. Sve su neudane?
— Da, milorde.
Najstarija kći, Helen, imala je dvadeset jednu godinu. Blizanke,
Cassandra i Pandora, imale su devetnaest godina. Ni Theo ni njihov otac nije
im ništa ostavio u oporuci. Mladoj plemkinji bez miraza nije bilo lako privući
prikladnog udvarača. A novi grof nije imao nikakvu obavezu skrbiti o njima.
— Je li bilo koja od njih predstavljena u društvu? — pitao je.
Kathleen je odmahnula glavom. — Već manje-više četiri godine stalno
žaluju. Prvo im je preminula majka, a onda grof. Ove godine su trebale biti
predstavljene, ali sada... — Glas joj je iščeznuo.
Devon je zastao pokraj cvjetne gredice, pa je i ona morala stati. — Tri
neudane plemkinje bez prihoda i bez miraza — rekao je. — Nije prikladno da
rade, a preuzvišene su da se udaju za obične građane. A nakon što su godinama
bile na osami na ladanju, vjerojatno su nasmrt dosadne.
— Nisu dosadne. Zapravo...
Prekinulo ju je prodorno vrištanje.
— Upomoć! Napadaju me divlje zvijeri! Smilujte se, okrutni melezi! —
Bio je to glas mlade ženske osobe, prožet uvjerljivom zabrinutošću.
Devon je smjesta brzo potrčao stazom i kroz otvorenu kapiju ušao u
ograđeni vrt. Djevojka u crnoj haljini kotrljala se po tratini s cvijećem, a po njoj
su skakali crni španijeli. Devon je usporio kad se vrištanje pretvorilo u silovito
hihotanje.
Kathleen ga je sustigla i zadihano rekla: — Blizanke... Samo se igraju.
— Pobogu — promrmljao je Devon i stao. Oko nogu mu se uskovitlala
prašina.
— Natrag, prljavi psi — povikala je Cassandra gusarskim naglaskom,
mašući granom kao da je mač. — Ili ću vam oderati tu bezvrijednu kožu i
nahraniti njome morske pse! — Preko koljena je vješto prelomila granu na dva
dijela. — Hvatajte, čistači! — rekla je psima i bacila štapove na drugu stranu
tratine.
Španijeli su potrčali prema štapovima veselo lajući.

19
Book as passion & BalkanDownload

Nalaktivši se, djevojka na tlu, Pandora, golom je rukom zaklonila oči kad
je ugledala posjetitelje. — Zdravo, ljudi s kopna — veselo je povikala. Djevojke
nisu nosile ni šešire ni rukavice. Na jednom Pandorinom rukavu je nedostajala
manšeta, a na prednjoj strani Cassandrine suknje mlohavo je visjela poderana
nabrana čipka.
— Djevojke, gdje su vam velovi? — prijekornim ih je tonom pitala
Kathleen.
Pandora je maknula pramen kose s očiju. — Ja sam od svojega napravila
ribarsku mrežu, a Cassandrin smo upotrijebile za pranje bobica.
Blizanke su očaravale svojim dugačkim udovima dok im je sunčeva
svjetlost razigrano plesala po raščupanoj kosi, pa je izgledalo sasvim normalno
što su imena dobile prema grčkim božicama. U njihovom nekonvencionalnom
izgledu i rumenim obrazima bilo je nešto nesputano i razuzdano.
Cassandru i Pandoru predugo su držali na osami. Kathleen je smatrala da
je šteta što su lord i lady Trenear svoju ljubav usmjerili isključivo prema Theu,
sinu jedincu, čijim rođenjem je osigurana budućnost za tu obitelj i grofovstvo.
U nadi da će dobiti i drugog nasljednika, rođenje tri neželjene kćeri doživjeli
su kao potpunu katastrofu. Razočaranim roditeljima bilo je lako ne obazirati se
na Helen, koja je bila tiha i poslušna. Neukrotive blizanke bile su prepuštene
same sebi.
Kathleen je došla do Pandore i pomogla joj da ustane. Marljivo joj je
otresala nakupine od lišća i trave sa suknje. — Draga, jutros sam te podsjetila
da će nam danas doći gosti. — Bezuspješno je pokušavala očistiti pseće dlake.
— Nadala sam se da ćete biti tihe. Možda da ćete čitati...
— Pročitale smo svaku knjigu u knjižnici — rekla je Pandora. — Tri
puta.
Cassandra im je prišla u društvu razigranih španijela. — Vi ste grof? —
pitala je Devona.
On se sagnuo da podraga pse i ispravio se kako bi ju pogledao ozbiljna
izraza lica. — Da. Žao mi je. Nema tih riječi kojima bih mogao izraziti koliko
bih htio da je vaš brat još živ.
— Jadan Theo — rekla je Pandora. — Uvijek je radio opasne stvari i
nikada mu ništa nije bilo. Svi smo mislili da je nesavladiv.
Cassandra je zamišljenim tonom dodala: — I Theo je to mislio.

20
Book as passion & BalkanDownload

— Milorde — ubacila se Kathleen. — Da vam predstavim lady Cassandru


i lady Pandoru.
Devon je promatrao blizanke, koje su nalikovale na dvije raščupane
šumske vile. Moglo bi se reći da je Cassandra bila malo ljepša: imala je zlatnu
kosu, velike plave oči i usne s Kupidovim lukom. Za razliku od nje, Pandora je
bila malo mršavije građe, imala je tamnosmeđu kosu i koščatije lice.
Dok su ih crni španijeli veselo obilazili, Pandora je rekla Devonu: — Još
vas nikada nisam vidjela.
— Zapravo, jeste — rekao je. — Na obiteljskom okupljanju u Norfolku.
Ali bili ste premladi da biste se toga sjećali.
— Poznavali ste Thea? — pitala je Cassandra.
— Malo.
— Jeste li ga voljeli? — iznenadila ga je tim pitanjem.
— Bojim se da ne — rekao je. — Potukli smo se više nego jedanput.
— Dečki to rade — rekla je Pandora.
— Samo nasilnici i budale — rekla joj je Cassandra. Shvativši da je
nehotice uvrijedila Devona, nevino ga je pogledala: — Ne računajući vas,
milorde.
On se opušteno nasmiješio. — Bojim se da u mojemu slučaju taj opis nije
netočan.
— Narav Ravenelovih — rekla je Pandora i mudro kimnula te glasno
šapnula — i mi ju imamo.
— Nema ju jedino naša starija sestra Helen — dodala je Cassandra.
— Nju ništa ne može isprovocirati — rekla je Pandora. — Mi često
pokušavamo, ali nikada ne uspijemo.
— Milorde, hoćemo li krenuti prema staklenicima? — pitala je Kathleen
Devona.
— Naravno.
— Smijemo li ići s vama? — pitala je Cassandra.
Kathleen je odmahnula glavom. — Ne, draga, mislim da je najbolje da
vas dvije odete unutra, uredite se i presvučete.

21
Book as passion & BalkanDownload

— Bit će predivno večerati s nekim novim — ushićeno je izjavila


Pandora. — Osobito s nekim tko je upravo došao iz grada. Želim čuti sve o
Londonu.
Devon je upitno pogledao Kathleen.
Ona je izravno odgovorila blizankama. — Već sam objasnila lordu da
smo u strogoj koroti i da ćemo večerati odvojeno.
Ta izjava dočekana je nizom prigovora. — Ali Kathleen, tako je dosadno
bez posjetitelja...
— Savršeno ćemo se ponašati, obećajem...
— To su naši rođaci!
— To nam ne može naškoditi!
Kathleen je malo bilo žao, jer je znala da je djevojkama potrebna neka
nova razonoda. No, ovaj čovjek namjeravao ih je izbaciti iz njihovog jedinog
doma. A kako se činilo, njegov brat Weston već je bio pripit. Dva razvratnika
nisu bila prikladno društvo za nevine djevojke, osobito kad se tim djevojkama
nije moglo vjerovati hoće li se primjereno ponašati. To nije moglo ispasti dobro.
— Nažalost, ne možemo — odlučno je rekla. — Omogućit ćemo grofu i
njegovom bratu da večeraju u miru.
— Ali Kathleen — molila ju je Cassandra — tako dugo se nismo
zabavljale.
— Naravno da niste — rekla je Kathleen, iako se osjećala krivom. —
Ljudi se ne bi trebali zabavljati kada žaluju.
Blizanke su ušutjele i ljutito ju gledale.
Devon je prekinuo napetost veselo pitavši Cassandru: — Smijemo li
krenuti, kapetane?
— Da — bio je mrzovoljan odgovor. — Ti i ženska možete krenuti
daskom.
Kathleen se namrštila. — Cassandra, molim te nemoj za mene govoriti
da sam ženska.
— Bolje to nego brodski štakor — osorno je rekla Pandora. — A to bih
ja rekla.

22
Book as passion & BalkanDownload

Nakon što ju je prijekorno pogledala, Kathleen se vratila na pošljunčanu


stazu, a Devon je bio pokraj nje. — I? — ubrzo je pitala. — Nećete li me i vi
kritizirati?
— Ne znam što bih dodao izrazu brodski štakor.
Kathleen se morala snuždeno nasmiješiti. — Priznajem, nije pošteno od
dvije živahne mlade dame zahtijevati da još godinu dana provedu u osami, kad
su već čekale četiri godine. Ne znam kako da s njima izađem na kraj. Nitko to
ne zna.
— Nisu nikada imale guvernantu?
— Koliko sam ja shvatila, imale su ih nekoliko, ali nijedna nije izdržala
dulje od nekoliko mjeseci.
— Je li tako teško naći neku sposobnu?
— Mislim da su sve guvernante bile vrlo sposobne. No problem je u tome
da ne mogu podučavati vladanju djevojke koje to ne žele naučiti.
— A što je s lady Helen? Je li i njoj potrebna slična poduka?
— Ne, ona je imala privatne učitelje. I njezina narav je mnogo blaža.
Približili su se nizu od četiri odijeljena staklenika koja su svjetlucala na
kasnom popodnevnom suncu. — Ako se djevojke žele igrati vani umjesto da
sjede u tmurnoj kući — rekao je Devon — ne vidim kome bi to moglo štetiti.
Zapravo, zašto imate crne zastore na prozorima? Zašto ih ne skinete da unutra
pustite sunčevu svjetlost?
Kathleen je odmahnula glavom. — Bilo bi skandalozno tako brzo
maknuti crninu.
— Čak i ovdje?
— Hampshire baš i nije na kraju svijeta, milorde.
— Svejedno, kome bi to smetalo?
— Meni. Ne mogu na taj način oskvrnuti uspomenu na Thea.
— Pobogu, on to neće znati. Ne pomaže nikome, pa ni mojemu
pokojnomu rođaku, što cijelo kućanstvo živi u mraku. Mislim da on to ne bi
htio.

23
Book as passion & BalkanDownload

— Niste ga poznavali dovoljno dobro da biste mogli procijeniti što bi on


htio — uzvratila mu je Kathleen. — A osim toga, ne možemo zanemariti
pravila.
— Što ako pravila nemaju smisla? Što ako donose više štete nego koristi?
— Samo zato što vi nešto ne razumijete ili se ne slažete s nečim, ne znači
da to nema smisla.
— Točno. Ali ne možete poreći da su neka pravila izmislili kreteni.
— Ne želim razgovarati o tome — rekla je Kathleen i ubrzala korak.
— Dvoboji, na primjer — nastavio je Devon, lako držeći korak s njom.
— Ljudska žrtva. Višeženstvo. Sigurno vam je žao što smo taj običaj ukinuli.
— Pretpostavljam da biste imali deset žena da možete.
— Bio bih dovoljno jadan i s jednom. Ostalih devet bilo bi suvišno.
Uznemireno ga je pogledala. — Milorde, ja sam udovica. Zar ne znate
primjereno razgovarati sa ženom u mojim okolnostima?
Očito ne, sudeći po njegovu izrazu lica.
— O čemu bi se trebalo razgovarati s udovicama? — pitao je.
— O nečemu što nije žalosno, šokantno ili neprimjereno duhovito.
— Onda nemam što reći.
— Hvala Bogu — žustro je rekla, a on se nasmiješio.
Gurnuvši ruke u džepove hlača, sa zanimanjem je pogledao prostor oko
njih. — Na koliko hektara se prostiru vrtovi?
— Oko osam.
— A što se nalazi u staklenicima?
— Oranžerija, vinova loza, prostor za breskve, palme, paprat i cvijeće...
Ovaj je za orhideje. — Otvorila je vrata prvog staklenika, a Devon je ušao
unutra za njom.
Obavio ih je miris vanilije i citrusa. Theova majka, Jane, svoju je strast
prema egzotičnom cvijeću usmjerila na uzgajanje rijetkih orhideja iz cijelog
svijeta. Ljetna temperatura cijele se godine održavala susjednom kotlovnicom.

24
Book as passion & BalkanDownload

Čim su ušli, Kathleen je između paralelnih redova ugledala mršavu


Heleninu figuru. Otkako je preminula grofica, njezina majka, Helen je brigu o
dvije stotine orhideja preuzela na sebe. Bilo je tako teško shvatiti što je
potrebno kojoj problematičnoj biljci da je samo nekoliko odabranih vrtlara
smjelo pomoći.
Ugledavši posjetitelje, Helen je posegnula za velom i počela ga stavljati
preko lica.
— Ne moraš to raditi — ironično joj je rekla Kathleen. — Lord Trenear
ne voli korotne velove.
Obzirna spram tuđih želja, Helen je odmah pustila veo. Odložila je
kanticu s vodom i prišla posjetiteljima. Iako ju nije krasila zdrava, osunčana
ljepota mlađih sestara, Helen je bila privlačna na svoj način, poput hladnog
sjaja mjesečine. Put joj je bila jako svijetla, a kosa najsvjetlija nijansa plave.
Iako su lord i lady Trenear sve četvero djece nazvali prema likovima iz
grčke mitologije, Kathleen je bilo zanimljivo što je jedino Helen nosila ime
smrtnice.
— Oprostite što vas prekidam — rekao je Devon Helen nakon što su se
upoznali.
Ona se neodlučno nasmiješila. — Uopće me ne prekidate, milorde. Samo
promatram orhideje da vidim nedostaje li im što.
— Kako znate nedostaje li im nešto? — pitao je Devon.
— Po boji njihova lišća ili po stanju latica. Tražim znakove lisnih uši ili
resokrilaca i pokušavam se sjetiti koje vrste više vole vlažnu zemlju, a koje sušu.
— Hoćete li mi ih pokazati? — pitao je Devon.
Helen je kimnula i povela ga među redove te mu pokazivala određene
vrste. — To je sve pripadalo mojoj majci. Jedna od najdražih bila joj je Peristeria
elata. — Pokazala mu je biljku s mramorno bijelim cvijetom. — Sredina cvijeta
nalikuje maloj golubici, vidite li? A ovo je Dendrobium aemulum. Zove se
pernata orhideja zbog latica. — S nestašnom, ali stidljivom iskrom u oku, Helen
je pogledala Kathleen i primijetila: — Moja šogorica ne voli orhideje.
— Prezirem ih — rekla je Kathleen i namrštila nos. — Zahtjevno cvijeće
koje cvate cijelu vječnost. A neke od njih smrde kao stare čizme ili pokvareno
meso.

25
Book as passion & BalkanDownload

— Te mi nisu najdraže — priznala je Helen. — Ali nadam se da ću ih


jednog dana zavoljeti. Ponekad moraš voljeti nešto prije nego što ono zavrijedi
ljubav.
— Ne slažem se — rekla je Kathleen. — Bez obzira na to koliko se tjerala
da zavoliš onu kvrgavu bijelu u kutu...
— Dressleria — usrdno je dodala Helen.
— Da. Čak i ako ju ludo zavoliš, svejedno će smrdjeti kao stare čizme.
Helen se nasmiješila i nastavila voditi Devona kroz redove,
objašnjavajući mu kako se temperatura u stakleniku održava susjednom
kotlovnicom i rezervoarom kišnice.
Primijetivši kako Devon sa zanimanjem promatra Helen, Kathleen se
naježila. On i njegov brat West izgledali su baš kao nemoralni razvratnici iz
nekog ljubavnog romana. Izvana šarmantni, a iznutra prepredeni i okrutni. Što
prije Kathleen uspije maknuti sestre Ravenel s posjeda, to bolje.
Već je odlučila da će iskoristiti prihod od posjeda koji joj je ostavljen da
odvede sve tri djevojke s Eversby Prioryja. Svota nije bila velika, ali bila je
dovoljna da ih uzdržava, zajedno s prihodom od nekog primjerenog posla kao
što je vezenje. Pronaći će kućicu u kojoj će moći zajedno živjeti, ili možda
nekoliko soba za najam u privatnoj kući.
Bez obzira na teškoće koje će ih možda snaći, sve će biti bolje od toga da
tri bespomoćne djevojke ostavi na milost i nemilost Devona Ravenela.

26
Book as passion & BalkanDownload

TREĆE POGLAVLJE

K asnije navečer, Devon i West večerali su u oronuloj raskoši


blagovaonice. Objed je bio mnogo kvalitetniji nego što su očekivali:
sastojao se od hladne juhe od krastavaca, pečenog fazana s narančama i pudinga
sa slatkim krušnim mrvicama.
— Nagovorio sam upravitelja kuće da otključa podrum tako da mogu
pregledati kolekciju vina — rekao je West. — Nevjerojatno je dobro
opremljen. Između ostalog, ima barem deset vrsta uvezenog šampanjca,
dvadeset caberneta i barem jednako toliko bordeauxa i velike količine
francuskog konjaka.
— Možda ako popijem dovoljno — rekao je Devon — neću primijetiti
da se kuća ruši oko nas.
— U temeljima nema nekih očitih znakova slabosti. Na primjer, zidovi
su ravni, a nema ni nikakvih vidljivih pukotina u vanjskom kamenu, koliko
sam do sada vidio.
Devon ga je pogledao blago iznenađen. — Za nekoga tko je uglavnom
polupijan, primijetio si mnogo toga.
— Stvarno? — West je djelovao uznemireno. — Oprosti, izgleda da sam
slučajno postao priseban. — Posegnuo je za čašom s vinom. — Eversby Priory
je jedno od najboljih područja za lov u Engleskoj. Možda bismo sutra mogli
pucati na tetrijebe.
— Divno — rekao je Devon. — Volio bih započeti dan tako da nešto
ubijem.
— Poslije imamo sastanak s upraviteljem imanja i odvjetnikom da
vidimo što će biti s ovim mjestom. — West ga je znatiželjno pogledao. — Još
mi nisi rekao što se dogodilo danas poslijepodne dok si šetao s lady Trenear.
Devon je uzrujano slegnuo ramenima. — Ništa se nije dogodilo.
Nakon što ga je upoznala s Helen, Kathleen je ostatak razgledavanja po
staklenicima bila otresita i hladna. Na rastanku je izgledala kao da joj je laknulo
nakon što je odradila neugodnu obavezu.

27
Book as passion & BalkanDownload

— Je li cijelo vrijeme nosila veo? — pitao je West.


— Nije.
— Kako izgleda?
Devon ga je prezrivo pogledao. — Kakve to ima veze?
— Znatiželjan sam. Theo je imao dobar ukus, ne vjerujem da bi se oženio
za neku ružnu.
Devon je pozornost usredotočio na čašu s vinom, vrteći tekućinu dok se
nije počela sjajiti poput crnih rubina. Kao da nije mogao točno opisati Kathleen.
Mogao je reći da joj je kosa crvena, a oči zlatno-smeđe i podignute kao u mačke.
Mogao bi opisati njezinu svijetlu put i ružičastu nijansu koja se dizala na
površinu poput zimskog izlaska sunca. A njezini gipki atletski pokreti bili su
zauzdani čipkom, korzetom i podstavama. Ali time se nije objašnjavala
očaranost koju je osjetio prema njoj... Osjećaj da ima moć otključati neku posve
novu emociju u njemu, samo da pokuša.
— Kada bismo govorili samo o izgledu — rekao je Devon — moglo bi se
reći kako dovoljno dobro izgleda da bih ju odveo u krevet. Ali narav joj je kao
kod razjarenog jazavca. Otjerat ću ju s posjeda što je prije moguće.
— A što je s Theovim sestrama? Što će biti s njima?
— Lady Helen možda bi mogla biti guvernanta. Ali ni jedna pametna
udana žena nikada neće zaposliti tako lijepu djevojku.
— Lijepa je?
Devon mu je zaprijetio pogledom. — Kloni je se, West. I to u širokom
luku. Nemoj ju tražiti, nemoj razgovarati s njom, nemoj ju čak ni gledati. Isto
vrijedi i za blizanke.
— Zašto?
— To su nevine djevojke.
West ga je zajedljivo pogledao. — Zar je riječ o takvim krhkim biljčicama
da ne bi izdržale ni nekoliko minuta u mojemu društvu?
— Ne bih ih baš nazvao krhkima. Blizanke godinama trčkaraju posjedom
kao dvije lisice. Neiskusne su i poprilično divlje. Bog zna što će biti s njima.
— Bit će mi ih žao ako budu poslane u svijet bez muške zaštite.

28
Book as passion & BalkanDownload

— To nije moja briga. — Devon je uzeo vrč i ponovno si natočio vino,


pokušavajući ne razmišljati o tome što će biti s njima. Svijet nije bio dobar
prema nevinim mladim ženama. — One su bile Theova odgovornost, a ne
moja.
— Mislim da je ovo dio predstave — naglas je razmišljao West — kad se
pojavi plemeniti junak da spasi dame u nevolji i ispravi cijelu situaciju.
Devon je protrljao kutove očiju. — Weste, istina je ta da ne mogu spasiti
ni ovaj prokleti posjed ni dame u nevolji, čak ni da to želim. Nikada nisam bio
junak niti imam želju biti.

***
— S obzirom na to da pokojni grof nije uspio osigurati zakonitog muškog
nasljednika — dosadno je sutradan ujutro govorio obiteljski odvjetnik —
prema zakonu o doživotnom posjedovanju, fideikomis proglašava se ništetnim
te se ugovor razvrgava.
Kad je znakovita tišina ispunila radnu sobu, Devon je podigao pogled s
hrpe ugovora, spisa i računovodstvenih knjiga. Imao je sastanak s upraviteljem
imanja i odvjetnikom, odnosno s gospodinom Totthillom i gospodinom
Foggom, a ni jedan ni drugi nisu bili mlađi od devedeset godina.
— Što to znači? — pitao je Devon.
— Posjed je vaš i možete raditi s njim što hoćete, milorde — rekao je
Fogg, namještajući cviker da ga bolje pogleda. — Trenutačno niste ograničeni
fideikomisom.
Devon je pogledao Westa, koji je sjedio u kutu. Laknulo im je. Hvala
Bogu. Moći će prodati posjed u dijelovima ili u cijelosti, otplatiti dug i nastaviti
živjeti bez ikakvih obaveza.
— Bit će mi čast ponovno pretvoriti posjed u fideikomis za vas, milorde
— rekao je Fogg.
— To neće biti potrebno.
I upravitelj imanja i odvjetnik djelovali su uznemireno zbog Devonova
odgovora.

29
Book as passion & BalkanDownload

— Milorde — rekao je Totthill — jamčim za kompetentnost gospodina


Fogga u tom području. Dvaput je radio na fideikomisu za Ravenelove.
— Ne sumnjam u njegovu kompetentnost. — Naslonivši se na stolicu,
Devon je stavio noge na stol. — Ali, ne želim biti ograničen fideikomisom,
budući da namjeravam prodati posjed.
Njegovu izjavu dočekala je zabezeknuta tišina.
— Koji dio? — usudio se pitati Totthill.
— Sve, uključujući i kuću.
Dva muškarca su se zaprepašteno počela buniti... Eversby Priory je
povijesno naslijeđe, pridobiveno žrtvom njegovih predaka... Devon neće imati
ugledan status ako ne zadrži barem dio posjeda... Sigurno ne misli osramotiti
buduće potomke ostavljajući im titulu bez posjeda.
Devon im je očajno pokazao da ušute. — Zadržavanje Eversby Prioryja
iziskivalo bi mnogo više truda nego što je vrijedno — odlučno je rekao. —
Svaki razuman čovjek tako bi zaključio. A što se tiče mojih budućih potomaka,
njih neće biti, budući da se ne namjeravam ženiti.
Upravitelj imanja molećivo je pogledao Westa. — Gospodine Ravenel,
sigurno ne podupirete brata u ovoj ludosti?
West je ispružio ruke kao da je riječ o vagi i vagao prednosti i nedostatke
takve odluke. — U ovoj ruci je cijeli život odgovornosti, duga i tlake. A u ovoj
je sloboda i uživanje. Zar je stvarno pitanje što će prevagnuti?
Prije nego što su starci uspjeli odgovoriti, Devon je počeo oštro govoriti.
— Ovako ćemo. Za početak, želim da mi se dostave spisi o svim ulaganjima i
kamatama, kao i popis inventara na kojemu želim navedenu svaku stvar iz kuće
i s posjeda. To uključuje slike, tapiserije, tepihe, namještaj, brončane i
mramorne kipove, pribor za jelo, kao i sadržaj staklenika, konjušnica i
spremišta za kočije.
Totthill je turobno pitao: — Želite li popis sve stoke, milorde?
— Naravno.
— Moj konj se ne računa. — U razgovor se umiješao novi glas. Sva četiri
muškarca pogledala su prema vratima, na kojima je uspravno i kruto poput
oštrice stajala Kathleen. S jasnom mržnjom gledala je Devona. — Arapski konj
pripada meni.

30
Book as passion & BalkanDownload

Svi su ustali osim Devona, koji je nastavio sjediti za stolom. — Ulazite li


ikada u sobu na normalan način? — otresito ju je pitao. — Ili se uvijek ušuljate
i onda iznenada obznanite svoju prisutnost?
— Samo želim jasno dati do znanja da moj konj neće biti na popisu vašeg
plijena.
— Lady Trenear — umiješao se gospodin Fogg — nažalost, na dan
vjenčanja odrekli ste se svih prava na vaše pokretnine.
Kathleen je skupila oči. — Imam pravo zadržati prihod koji mi je
ostavljen nakon muževe smrti kao i sve stvari koje su bile moje prije braka.
— Prihod da — složio se Totthill — ali ne i stvari. Nijedan sud u
Engleskoj neće udanu ženu gledati kao posebno pravno biće. Konj je pripadao
vašem mužu, a sada pripada lordu Trenearu.
Kathleenino lice bilo je blijedo poput lubanje, no onda se zacrvenjelo. —
Lord Trenear se obrušio na posjed poput čaglja na trulu lešinu. Zašto mora
dobiti konja kojeg mi je poklonio otac?
Bijesan što mu je Kathleen odbijala poslušnost pred drugima, Devon je
ustao od stola i prišao joj u nekoliko koraka. Išlo joj je u prilog to što ga se nije
uplašila, iako je bio dvostruko veći od nje. — Neka vas vrag nosi — odbrusio
joj je — ja nisam kriv za ovo.
— Naravno da jeste. Izmislit ćete bilo koju izliku da prodate Eversby
Priory, zato što ne želite prihvatiti izazov.
— Izazov bi bio da postoji i najmanja nada za uspjehom. Ovo ovdje je u
rasulu. Popis vjerovnika duži je od moje proklete ruke, sefovi su prazni, a
godišnji prihodi su prepolovljeni.
— Ne vjerujem vam. Namjeravate prodati posjed kako biste namirili
osobne dugove koji nemaju nikakve veze s Eversby Prioryjem.
Devon je htio nešto uništiti. Htio je nešto razbiti. Nikada se još nije našao
u ovakvoj situaciji i nije imao nikoga da mu da neki vjerodostojan savjet,
nikakvog ljubaznog rođaka aristokrata ili pametnog prijatelja među
plemstvom. A ova žena ga je samo optuživala i vrijeđala.
— Nisam imao nikakav dug — zarežao je — dok nisam naslijedio ovaj
nered. Pobogu, zar vam vaš glupi muž nikada nije objasnio u kakvom stanju se
nalazi posjed? Zar niste znali koliko je situacija teška kad ste se udavali za

31
Book as passion & BalkanDownload

njega? No, bez obzira na to, netko se mora suočiti sa stvarnošću i neka nam
svima pomogne Bog, izgleda da to moram biti ja. — Okrenuo joj je leđa i vratio
se za radni stol. — Vaša prisutnost ovdje nije poželjna — rekao je ne osvrćući
se. — Smjesta ćete otići.
— Eversby Priory preživio je četiri stotine godina revolucija i stranih
ratova — čuo je kako Kathleen prezrivo govori — a sada će ga uništiti samo
jedan sebični razvratnik.
Kao da je samo on kriv za tu situaciju. Kao da je on odgovoran za propast
posjeda. Neka ona ide kvragu.
Devon se trudio da zauzda bijes. Namjerno je ispružio noge i s opuštenom
lijenošću pogledao brata. — Weste, jesmo li sigurni da je naš rođak Theo
preminuo nakon pada? — hladno je pitao. — Meni se čini vjerojatnijim da se
nasmrt smrznuo u bračnoj postelji.
West je zahihotao, ne mogavši se uzdići iznad zlobne dosjetke.
Totthill i Fogg su pak gledali dolje.
Kathleen je prešla preko praga i silovito udarila vratima.
— Brate — rekao je West u šali ga prekoravajući — to ti ne priliči.
— Meni sve priliči — ozbiljna je lica odgovorio Devon. — I ti to znaš.

Dugo nakon što su Totthill i Fogg otišli, Devon je sjedio za stolom i


prepustio se mračnim mislima. Otvorio je računovodstvenu knjigu i listao ju,
no nije se ni na što mogao usredotočiti. Gotovo da nije bio ni svjestan trenutka
kada je West izašao iz radne sobe, zijevajući i gunđajući. Kako je imao osjećaj
da ga kravata guši, razvezao ju je u nekoliko nestrpljivih pokreta i rastvorio
ovratnik.
Pobogu, kako je samo htio da se sada nalazi u svojoj kući u Londonu, gdje
je sve bilo dobro održavano, udobno i poznato. Da je Theo još uvijek grof, a on
crna ovca u obitelji, išao bi na jutarnje jahanje u Hyde Park, a nakon toga bi
uživao u objedu u svojemu klubu. Poslije bi s prijateljima išao gledati boks ili
konjsku utrku, zatim u kazalište i zabavljati se sa ženama lakog morala. Bez
odgovornosti, bez ikakvih briga.
Ne bi ništa mogao izgubiti.

32
Book as passion & BalkanDownload

Vani je grmjelo, čime kao da se naglašavala njegova turobnost. Uputio je


ubojit pogled prema prozoru. Kišni oblaci nadvili su se nad pašnjacima i obojili
nebo u crno. Dolazila je vraška oluja.
— Milorde — pozornost mu je odvuklo stidljivo kucanje na dovratak.
Prepoznao je Helen i ustao. Pokušavao je izgledati ljubazno. — Lady
Helen.
— Ispričavam se na smetnji.
— Uđite.
Helen je oprezno ušla u sobu. Pogledala je prema prozoru, a onda opet u
njega. — Hvala, milorde. Došla sam vam reći da bih voljela poslati slugu da
potraži Kathleen, s obzirom na to da se bliži takva oluja.
Devon se namrštio. Nije znao da je Kathleen nekamo otišla. — Gdje je
ona?
— Otišla je u posjet zakupcima s druge strane brežuljka. Odnijela je juhu
i voćno vino gospođi Lufton, koja se oporavlja nakon poroda. Pitala sam
Kathleen mogu li ići s njom, ali ona je htjela ići sama. Rekla je da joj je potrebna
samoća. — Helen je ispreplela prste, koji su problijedjeli. — Do sada se već
trebala vratiti, ali vrijeme se jako pogoršalo pa se bojim da ju ne zatekne oluja.
Devon bi od svega na svijetu najradije volio vidjeti Kathleen mokru do
kože i zaprljanu. Morao se suzdržati da ne protrlja ruke i zlokobno se ne
nasmiješi.
— Nije potrebno slati slugu — opušteno je rekao. — Siguran sam da će
lady Trenear biti toliko razumna da ostane u kući dok ne prođe kiša.
— Da, ali pašnjaci će se pretvoriti u blato.
Sve bolje i bolje. Kathleen kako teškom mukom prolazi kroz blato.
Devon se trudio da mu izraz lica bude ozbiljan, a u sebi je zapravo prštao od
sreće. Prišao je prozoru. Još nije počela padati kiša, ali tamni oblaci raširili su
se nebom kao tinta po mokrom pergamentu. — Još ćemo malo pričekati. Može
doći svaki čas.
Nebo su prošarale munje; bio je to trojac blještavih oštrih crta nakon
kojih su uslijedili pucnjevi koji su zvučali kao da se razbija staklo.

33
Book as passion & BalkanDownload

Helen se približila. — Milorde, znam da ste vi i moja šogorica izmijenili


neke riječi...
— Izmijenili neke riječi bi značilo da smo vodili uljudnu raspravu —
rekao je. — Da je još potrajalo, raščerupali bismo se.
Glatko čelo nabralo joj se od mrštenja. — Oboje ste se našli u teškim
okolnostima. Ponekad to tjera ljude da kažu nešto što ne misle. Uglavnom,
kada biste vi i Kathleen uspjeli prevladati različitosti...
— Lady Helen...
— Zovite me rođakinjo.
— Rođakinjo, izbjeći ćete mnogo muke u budućnosti ako naučite vidjeti
ljude onakvima kakvi stvarno jesu, umjesto onakvima kakvima vi želite da
budu.
Helen se blago nasmiješila. — Već ih takvima i vidim.
— Da je to istina, shvatili biste da smo se lady Trenear i ja dobro
procijenili. Ja sam hulja, a ona je bezosjećajna kuja koja je posve sposobna
brinuti se o sebi.
Helenine oči, srebrno-plave poput mjesečevog kamena, zabrinuto su se
razrogačile. — Milorde, dobro sam upoznala Kathleen dok smo zajedno
tugovale zbog bratove smrti...
— Mislim da ona baš i nije jako tužna — grubo ju je prekinuo Devon. —
Sama je priznala da nije ni suzu pustila kad vam je umro brat.
Helen je trepnula. — To vam je rekla? Ali je li vam objasnila zašto?
Devon je odmahnuo glavom.
Izgledajući uznemireno, Helen je rekla: — Nije na meni da vam to
ispričam.
Prikrivši znatiželju, Devon je opušteno slegnuo ramenima. — Onda se
nemojte zamarati time. Moje mišljenje o njoj se neće promijeniti.
Kako je i namjeravao, njegova ravnodušnost natjerala je Helen da
progovori. — Ako će to pomoći da malo bolje shvatite Kathleen — nesigurno
je rekla — možda bih vam mogla nešto pojasniti. Kunete li se svojom časti da
će to ostati među nama?

34
Book as passion & BalkanDownload

— Naravno — spremno je rekao Devon. S obzirom na to da nije imao


čast, nikada se nije ustručavao zakleti njome.
Helen je prišla jednom prozoru. Munje su rasparale nebo, a bljesak je
njezine nježne crte lica osvijetlio plavo-bijelom bojom. — Kad nisam vidjela
da Kathleen plače nakon Theove nesreće, pretpostavila sam da je razlog tomu
činjenica što želi to raditi u samoći. Ljudi žaluju na različite načine. Ali jedne
večeri dok smo ona i ja vezle u salonu, vidjela sam kako se ubola u prst i... Nije
reagirala. Kao da to nije ni osjetila. Sjedila je i gledala kako joj počinje teći krv,
sve dok ja to više nisam mogla podnijeti. Zamotala sam joj prst maramicom i
pitala ju što je bilo. Ona je bila posramljena i zbunjena... Rekla je da nikada ne
plače, ali je mislila da će barem moći pustiti koju suzu za Thea.
Helen je zastala, djelujući zaokupljeno odstranjivanjem komadića boje
koja se gulila sa zidova.
— Nastavite — promrmljao je Devon.
Helen je pedantno stavila komadić boje na prozorsku klupicu te počela
skidati još jedan komadić, kao da kida kraste s rane koja je tek napola zacijeljela.
— Pitala sam Kathleen sjeća li se je li ikada plakala. Odgovorila je da se sjeća,
kad je bila mala djevojčica, i to onog dana kad je napustila Irsku. Roditelji su
joj rekli da sve troje idu u Englesku parobrodom s tri jarbola. Otišli su do
pristaništa i pretvarali se da će se ukrcati na brod. Ali kad su Kathleen i njezina
dadilja zakoračile na most za ukrcavanje, Kathleen je shvatila da njezini
roditelji ne idu. Majka joj je rekla da će odsjesti kod jako dragih ljudi u
Engleskoj i da će poslati po nju kad više ne budu tako često morali putovati u
inozemstvo. Kathleen se izbezumila, ali roditelji su se okrenuli i otišli, a dadilja
ju je odvukla na brod. — Helen ga je pogledala postrance. — Imala je samo pet
godina.
Devon je tiho opsovao. Stavio je dlanove na stol, zureći u prazno kad je
nastavila.
— Satima nakon što su je doveli u kabinu broda, Kathleen je vrištala i
jecala dok se dadilja nije jako razljutila i rekla: — Budeš li se i dalje tako grozno
ponašala, ja ću otići i bit ćeš sama na cijelom svijetu. Neće se nitko brinuti o
tebi! Roditelji su te poslali zato što im smetaš! — Helen je zastala. — Kathleen
je smjesta ušutjela. Dadiljino upozorenje shvatila je kao da više nikada ne smije
plakati; to je bila cijena preživljavanja.
— Jesu li roditelji ikada poslali po nju?

35
Book as passion & BalkanDownload

Helen je odmahnula glavom. — To je bio posljednji put kada je Kathleen


vidjela svoju majku. Nekoliko godina poslije, lady Carbery preminula je od
malarije na putu iz Egipta. Kad je Kathleen čula da joj je majka umrla, osjetila
je strašnu bol, ali nije mogla pronaći olakšanje u suzama. Isto se dogodilo i
nakon Theove smrti.
Kapi kiše udarale su poput zveketa kovanica.
— Znate, Kathleen nije bezosjećajna — promrmljala je Helen. — Ona
može osjetiti snažnu tugu. Samo je ne može pokazati.
Devon nije bio siguran da li da zahvali Helen na ovim spoznajama ili da
ju prokune. Nije htio suosjećati s Kathleen. Ali sigurno je bilo strašno što su ju
roditelji napustili u tako osjetljivoj dobi. Shvaćao je želju za izbjegavanjem
bolnih sjećanja i emocija... Goruću potrebu da određena vrata budu zatvorena.
— Jesu li lord i lady Berwick bili dobri prema njoj? — grubo je pitao.
— Mislim da jesu. O njima govori s ljubavlju. — Helen je zastala. — Ta
obitelj bila je vrlo stroga. Bilo je mnogo pravila, koja su se strogo provodila.
Možda previše drže do samokontrole. — Odustno se nasmiješila. — Jedina
iznimka su konji. Svi su ludi za konjima. Noć prije Kathleeninog vjenčanja, za
večerom su revno razgovarali o pedigreima i treniranju konja, te veličali miris
konjušnica kao da je riječ o najfinijem parfemu. To je trajalo gotovo sat
vremena. Mislim da je Thea to malo uzrujalo. Osjećao se izostavljenim, s
obzirom na to da nije gajio strast prema toj temi.
Suzdržavši se da ne primijeti kako njegovog rođaka nije zanimala ni
jedna tema koja se nije ticala njega, Devon je pogledao van.
Oluja se sada nadvila nad visoravni, a voda se slijevala u potoke i
poplavila pašnjake. Sada mu više nije bila ugodna pomisao da Kathleen uhvati
ovakva oluja.
Nije to mogao podnijeti.
Tiho opsovavši, Devon se odgurnuo od stola. — Ispričajte me, lady
Helen...
— Poslat ćete slugu da ode po Kathleen? — pitala je Helen puna nade.
— Ne, idem sam po nju.
Izgledala je kao da joj je laknulo. — Hvala vam, milorde. Jako ste
ljubazni!

36
Book as passion & BalkanDownload

— Nisam ljubazan. — Devon je krenuo prema vratima. — Radim to


samo zato da ju vidim kako je do gležnja zaglibila u blatu.

Kathleen je brzo koračala stazom koja je vijugala između zarasle živice i


stoljetne hrastove šume. Lišće je šuštalo kako su se ptice i divljač skrivali pred
nadolazećom olujom. Nebo je rasparala munja popraćena snažnim udarom
groma.
Jače je stegnula šal i razmislila o tome da se vrati na farmu Luftonovih.
Ta obitelj će joj sigurno pružiti utočište. Ali već je bila na pola puta između
farme i posjeda.
Nebo kao da se otvorilo, a kiša je šibala po zemlji sve dok staza nije bila
puna bara i bujica. Pronašavši rupu u živici, Kathleen je skrenula sa staze i
krenula dalje brežuljkom koji je služio kao pašnjak. Iza valovitih pašnjaka,
vapnenasto tlo miješalo se s glinom, a kroz tu bogatu i ljepljivu smjesu bit će
jako teško proći.
Trebala je ranije obratiti pozornost na znakove koji su ukazivali na to da
će doći do promjene vremena. Bilo bi mudrije da je odgodila svoj posjet gospođi
Lufton za sutra. Ali uznemirio ju je sukob s Devonom i nije mogla jasno
razmišljati. Nakon razgovora s gospođom Lufton, bijes joj je iščeznuo dovoljno
da malo jasnije sagleda situaciju.
Dok je sjedila uz krevet gospođe Lufton, Kathleen je pitala za njezino
zdravlje i za zdravlje njezine tek rođene kćeri, a nakon nekog vremena poveli
su razgovor o farmi. Odgovaravši na Kathleenina pitanja, gospođa Lufton
priznala je da je prošlo jako dugo otkako su Ravenelovi nešto mijenjali na
zemlji. Nitko se više nije mogao sjećati kada je to zadnji put bilo. Osim toga,
uvjeti zakupa odvraćali su zakupce od toga da sami uvode promjene. Gospođa
Lufton čula je da su neki zakupci na drugim posjedima počeli upotrebljavati
naprednije metode u obradi zemlje, ali na Eversby Prioryju sve je bilo isto već
posljednjih stotinu godina.
Sve što joj je ta žena rekla potvrdilo je ono što joj je Devon ranije rekao.
Zašto joj Theo nije rekao ništa o financijskim nevoljama u kojima se
našao posjed? Rekao joj je da je kuća oronula zato što nitko nije htio mijenjati
uređenje njegove pokojne majke. Obećao je Kathleen da će ona moći naručiti
damast i francuske tapete za zidove, nove baršunaste zastore, svježu štukaturu

37
Book as passion & BalkanDownload

i boju, nove tepihe i namještaj. Rekao joj je da će urediti konjušnicu i kupiti


najnoviju opremu za konje.
Theo joj je pričao bajke, koje su bile toliko očaravajuće da im je
povjerovala. Ali ništa od toga nije bila istina. Znao je da će ona s vremenom
saznati da si oni ne mogu priuštiti ništa od toga što je on obećao. Što je mislio,
kako će ona reagirati?
Nikada neće saznati odgovor. Thea više nije bilo, a njihov brak završio je
prije nego što je uopće počeo. Jedino je mogla zaboraviti prošlost i krenuti dalje
novim smjerom.
Ali prvo se morala suočiti s neugodnom istinom da nije bila poštena
prema Devonu. Da, on je bio bahati gad, ali imao je svako pravo odlučiti što će
se dogoditi s Eversby Prioryjem. To imanje sada je bilo njegovo. Neprimjereno
je govorila i ponašala se kao goropadnica te će se morati ispričati zbog toga,
iako je znala da će joj on predbacivati zbog svake riječi koju mu je izrekla.
Kathleen se mrzovoljno vukla po natopljenom travnjaku. Voda joj je
prolazila kroz šavove i spojeve na cipelama i namočila čarape. Ubrzo joj je i
korotni veo, koji joj je visio straga, bio natopljen i težak. Miris anilina, koji se
koristio u bojanju korotne odjeće, bio je iznimno oštar kada je bio mokar. Svoje
pokrivalo za glavu koje je nosila u kući trebala je zamijeniti šeširom prije nego
što je naglo izjurila. Izgleda da ni ona nije bila ništa bolja od blizanki; baš im je
bila lijep primjer kada je tako istrčala poput neke luđakinje.
Trgnula se kad je munja rasparala ljutito nebo. Srce joj je počelo snažno
udarati te je podigla svoje suknje i podsuknje da potrči malo brže. Tlo je bilo
meko, a njezine pete duboko su utonule pri svakom koraku. Kiša je padala u
silovitim naletima, savijajući stabljike plavih prženica i različaka sve dok se
njihovi žarki cvjetovi nisu spustili u travu. Glineno tlo iza polja pretvorit će se
u blato kad ona stigne onamo.
Opalila je još jedna munja, a zvuk je bio tako eksplozivan da se Kathleen
trgnula i prekrila uši. Shvativši da joj je ispao šal, okrenula se da ga potraži i
zaklonila oči jednom rukom. Mlohava nakupina vune ležala je na tlu, nekoliko
metara dalje. — Ah — povikala je i krenula po njega.
Tiho je zavapila i stala kad je prema njoj udarila ogromna munja, koju
nije mogla izbjeći. Instinktivno se okrenula i prekrila glavu rukama. Pod
zaglušujućom tutnjavom grmljavine pomiješane s otkucajima njezinog pulsa
koje joj je odzvanjalo u ušima, drhtala je i čekala da se dogodi što se već treba

38
Book as passion & BalkanDownload

dogoditi. Kad je shvatila da ju nije snašla nikakva neposredna katastrofa,


ispravila se i rukavom obrisala mokro lice.
Pred njom se pojavila ogromna figura... Muškarac na snažnom crnom
teretnom konju. Bio je to Devon, zbunjeno je shvatila. Nije mogla ništa reći.
Nije bio odjeven za jahanje, čak nije imao ni rukavice. Još ju je više zbunjivalo
to što je nosio konjušarev šešir od filca, kao da ga je posudio dok je u žurbi
odlazio.
— Lady Helen me zamolila da odem po vas — povikao je Devon,
neproničnog izraza lica. — Možete se ili vratiti sa mnom na konju ili ćemo
stajati ovdje i svađati se na oluji dok nas oboje ne sprži grom. Meni je draže ovo
drugo: radije bih to nego nastavio čitati one računovodstvene knjige.
Kathleen je zapanjeno zurila u njega.
Praktično gledano, mogla je jahati u paru s Devonom. Teretni konj bio
je širok i mirne naravi i dorastao je tom zadatku. Ali kad je pokušala to
zamisliti, da im se tijela dodiruju... Njegove ruke oko nje...
Ne. Nije mogla biti tako blizu nekom muškarcu. Naježila se pri toj
pomisli.
— Ja... Ja ne mogu jahati s vama. — Iako je pokušala zvučati odlučno,
glas joj je bio neodlučan i žalostan. Kiša joj se slijevala niz lice i curila u usta.
Devon je razdvojio usne kao da će reći nešto zajedljivo. No, dok je gledao
njezinu natopljenu odjeću, izraz lica mu se smekšao. — Onda vi jašite konja, a
ja ću ići pješke.
Zabezeknuta njegovom ponudom, Kathleen je samo mogla zuriti u njega.
— Ne — izustila je nakon nekog vremena. — Ali... Hvala vam. Molim vas,
morate se vratiti kući.
— Oboje ćemo hodati — nestrpljivo je rekao — ili ćemo oboje jahati. Ali
neću vas ostaviti.
— Zaista, sve će biti u...
Prekinula ju je glasna tutnjava groma, od čega je zadrhtala.
— Dopustite da vas odvedem kući. — Devonov ton bio je praktičan, kao
da se nalaze u salonu, a ne pod snažnom olujom tipičnom za kasno ljeto. Da je
to rekao na bahat način, Kathleen bi ga mogla odbiti. Ali očito je shvatio da će
ju najbolje pridobiti malo blažim pristupom.

39
Book as passion & BalkanDownload

Konj je spustio glavu i kopitom udario po tlu.


Očajno je shvatila da će morati jahati s njim. Nije bilo alternative.
Obujmivši se rukama, nervozno je rekla: — Ovaj... Prvo vam moram nešto reći.
Devon je podigao obrve, hladnog izraza lica.
— Ja... — Teško je gutnula slinu i počela brzo govoriti. — Ono što sam
ranije rekla u radnoj sobi nije bilo lijepo i nije bilo istinito i ovaj... Žao mi je
zbog toga. Pogriješila sam. Jasno ću to dati do znanja gospodinu Totthillu i
gospodinu Foggu. I vašem bratu.
Izraz lica mu se promijenio: kut usana se podigao prema gore kao da će
se nasmiješiti, zbog čega je njezino srce počelo još brže kucati. — Ne morate
im to spominjati. Sva trojica govorit će mi mnogo gore stvari prije nego što sve
bude gotovo.
— Svejedno, nije bilo u redu da...
— To je zaboravljeno. Idemo, kiša pojačava.
— Moram otići po svoj šal.
Devon je pogledao u crnu hrpu u daljini. — Ono? Pobogu, ostavite ga
ondje.
— Ne mogu...
— Sada je već uništen. Ja ću vam kupiti drugi.
— Ne mogu od vas prihvatiti nešto tako osobno. Osim toga... Ne možete
si priuštiti dodatne troškove, sada kada imate Eversby Priory.
Vidjela je tračak smiješka.
— Nadoknadit ću vam ga — rekao je. — Koliko znam, ljudi s ovakvim
dugom nikada se ne zamaraju štednjom. — Pomaknuo se uz kraj sedla i pružio
joj ruku. Na nebu koje je bjesnjelo, njegova figura bila je velika i mršava, a oštre
linije njegovog lica bile su u sjeni.
Kathleen ga je sumnjičavo pogledala; bit će potrebna velika snaga da ju
podigne dok je na konju. — Neću vam pasti? — nelagodno je upitala.
Devon je zvučao uvrijeđeno. — Pa nisam baš neki slabić, gospođo.
— Suknje su mi teške i mokre...
— Dajte mi ruku.

40
Book as passion & BalkanDownload

Približila mu se i on ju je čvrsto uhvatio za ruku. Njome je prostrujala


nervoza.
Nije taknula ni jednog muškarca otkako je Theo umro prije tri mjeseca.
Lord Berwick bio je na sprovodu i poslije je htio nespretno zagrliti Kathleen,
ali ona mu je samo pružila ruku. — Ne mogu — šapnula mu je, a lord Berwick
s razumijevanjem je kimnuo. Iako je bio drag čovjek, rijetko je iskazivao
osjećaje. Lady Berwick bila je ista; dobronamjerna, ali suzdržana žena koja je
svoje kćeri i Kathleen pokušala naučiti vrijednostima samokontrole. —
Ovladajte svojim osjećajima — uvijek ih je savjetovala — ili će oni sigurno
ovladati vama.
Ledeni mlaz kiše pojurio je Kathleeninim rukavom, u jakom kontrastu s
Devonovim uzavrelim stiskom ruke te je zadrhtala.
Konj je strpljivo čekao na strašnom vjetru i kiši.
— Želim da skočite — čula je kako Devon govori — i ja ću vas podići
dok se lijevom nogom ne uprete u stremen. Nemojte prebaciti nogu. Samo se
popnite kao da je riječ o ženskom sedlu.
— Kad da skočim?
— Sad bi bilo zgodno — ironično je rekao.
Skupivši snagu, Kathleen je skočila sa zemlje što je jače mogla. Devon ju
je uhvatio i podigao sa zapanjujućom lakoćom. Nije morala ni pronaći stremen;
udobno je sjela na sedlo savinuvši desnu nogu. Dašćući je tražila ravnotežu, ali
Devon se već prilagodio i čvrsto ju obujmio lijevom rukom. — Držim vas.
Smjestite se... Polako.
Ukočila se kad je osjetila čvrst stisak, njegove mišiće oko sebe, njegov
dah na svojemu uhu.
— To će vam biti lekcija o tome kada trebate nositi hranu i piće bolesnim
susjedima — rekao je. — Nadam se da vam je jasno da su svi sebični ljudi sada
na sigurnom i suhom kod kuće.
— Zašto ste došli po mene? — uspjela je pitati, pokušavajući umiriti male
udare koji su strujali njome.
— Lady Helen je bila zabrinuta. — Kad ju je sigurno smjestio, Devon je
podigao lijevu ruku, povukao joj veo i pokrivalo za glavu i bacio ih na tlo. —
Pardon — rekao je prije nego što se ona uspjela pobuniti. — Ali ta boja smrdi

41
Book as passion & BalkanDownload

kao pod u krčmi u East Endu. Hajde, sada možete staviti nogu na drugu stranu
sedla.
— Ne mogu, zapela je u podsuknjama. — Konj se micao pod njima. Ne
mogavši pronaći uporište na glatkom, ravnom sedlu, Kathleen je slučajno
uhvatila Devonovo bedro, koje je bilo tvrdo poput kamena. Ostala je bez daha
i brzo povukla ruku. No koliko god zraka da je udisala, kao da nije bilo
dovoljno.
Privremeno premjestivši uzde u lijevu ruku, Devon je skinuo šešir i
stavio ga Kathleen na glavu. Tada je povukao usukanu hrpu podsuknji dok nije
izvukla koljeno i prebacila nogu na drugu stranu.
U djetinjstvu je jahala ponija udvoje s kćerima Berwickovih. Ali to se
nipošto nije moglo usporediti s ovime, kada je osjetila snažno građenog
muškarca iza sebe i njegove noge uz svoje. Osim grive konja, nije se ni za što
mogla pridržati, nije bilo uzdi za njezine ruke niti stremena za njezine noge.
Devon je naveo konja na galop, hod koji je tekao besprijekorno glatko
kod arapskih konja ili punokrvnjaka. Ali kod teretnog konja on je bio drukčiji,
jer su mu noge bile smještene dalje od težišta tijela, pa je taj trotaktni ritam bio
kraći i snažniji. Kathleen je odmah primijetila da je Devon iskusan jahač i da
se lako kreće zajedno s konjem i daje mu jasne upute. Ona se pokušala uskladiti
s valovitim uzdizanjem galopa, ali ovo nije bilo isto kao kad jaše sama i bilo ju
je strašno sram što je poskakivala na sedlu kao neki početnik.
Devon ju je čvršće stisnuo. — Polako. Neću vam dopustiti da padnete.
— Ali nemam se za što...
— Samo se opustite.
Osjetivši kako on sposobno održava njihovu ravnotežu, pokušala je
opustiti stisnute mišiće. Naslonila je leđa na njegova prsa, a onda se, kao nekom
čarolijom, uspjela uskladiti s položajem i ravnotežom konja. Kako se stopila s
pokretima konja, osjetila je zanimljiv užitak u savršenom kretanju njihovih
tijela.
Devon joj je stavio ruku na trbuh kako bi joj dao potporanj. Čak i kroz
svoje masivne podsuknje, osjetila je snažne mišiće njegovih bedara, koji su se
ritmično napinjali. Osjetila je nepodnošljivo slatku bol u svojoj nutrini, koja se
pojačavala toliko da je imala osjećaj da će se nešto slomiti u njoj.

42
Book as passion & BalkanDownload

Kad su krenuli uzbrdo, Devon je usporio konja i nagnuo se da prenese


više težine na prednje noge konja. Kako se i ona morala nagnuti, Kathleen je
uhvatila grubu crnu grivu konja. Čula je Devonov glas, prigušen grmljavinom.
Okrenuvši glavu da ga bolje čuje, osjetila je naelektriziranu teksturu obrijane
brade kad joj je vilicom okrznuo obraz. To joj je zaškakljalo grlo, kao da je
zagrizla saće.
— Skoro smo stigli — ponovio je Devon, žareći njezinu mokru kožu.
Popeli su se uzbrdo i odgalopirali do konjušnice, dvoetažne građevine od
tamnoljubičaste opeke, s lučnim ulazima i kamenim okvirima. S jedne strane
nalazilo se dvanaest jahaćih konja, a s druge strane bilo je deset konja za vuču
i mula. U konjušnici su se također nalazile prostorije gdje su se sedlali konji,
opremali za vuču, spremište, tavan sa stočnom hranom, spremište za kočije i
sobe konjušara.
U usporedbi s glavnom kućom na Eversby Prioryju, konjušnica je bila u
neusporedivo boljem stanju. To je nesumnjivo bilo zbog utjecaja voditelja
konjušnice, gospodina Blooma, zdepastog muškarca iz Yorkshirea s bijelim
zulufima i svjetlucavim plavim očima. Nedostatak visine Bloom je
nadoknađivao snagom; ruke su mu bile tako mesnate i jake da je prstima mogao
razbiti orahe. Podovi su uvijek bili besprijekorno čisti, a svaki dio konjske
opreme ulašten da se sjaji. Konji o kojima se brinuo Bloom živjeli su bolje od
većine ljudi. Kathleen je voditelja konjušnice upoznala otprilike dva tjedna
prije Theove nesreće i odmah joj se svidio. Bloom je čuo za Ergelu Carbery i za
strast koju je Kathleenin otac imao prema arapskim konjima te je bio
oduševljen kada je Asad postao član konjušnice Ravenelovih.
Nakon Theove nesreće, gospodin Bloom složio se s Kathleeninom
odlukom da ne uspavaju Asada, unatoč zahtjevima Theovih prijatelja. Bloom
je shvaćao da je Theo svojom nepažnjom pridonio tragediji. — Jahač nikada
svojemu konju ne treba prilaziti ljutito — Bloom je to nasamo rekao Kathleen,
plačući nakon Theove smrti. On je poznavao Thea otkako je bio dječak i on ga
je naučio jahati. — Osobito arapskom konju. Rekao sam lordu Trenearu: “Ako
u takvom stanju krenete s Asadom, Asad će podivljati.” Vidio sam da je Njegovo
Gospodstvo loše volje. Rekao sam mu da ima desetak drugih konja koje može
jahati. Nije htio slušati, ali svejedno krivim sebe.
Kathleen se od Theove smrti nije mogla natjerati da ode u konjušnicu.
Ni najmanje nije krivila Asada za to što se dogodilo, ali bojala se što će osjetiti

43
Book as passion & BalkanDownload

kad ga ugleda. Iznevjerila je Asada, baš kao što je iznevjerila Thea i nije znala
ni kada ni kako će se pomiriti s tim.
Shvativši da prolaze kroz glavni ulaz konjušnice, Kathleen je nakratko
zažmirila i osjetila kako joj se želudac steže. Stisnula je usne kako bi se natjerala
da šuti. Svakim dahom udisala je poznate mirise konja i slame i krme, koji su
ju podsjećali na djetinjstvo.
Devon je zaustavio teretnog konja i prvi sišao, kad im je prišao jedan
konjušar.
— Dečki, posebno obratite pozornost na njegu njegovih stopala — čuo
se srdačan glas gospodina Blooma. — Mogao bi dobiti gljivice zbog ovakvog
vremena. — Pogledao je Kathleen i promijenio izraz lica. — Miledi. Lijepo je
ponovno vas vidjeti ovdje.
Pogledali su se u oči. Kathleen je očekivala da će u njegovim očima
vidjeti naznaku okrivljavanja, nakon što je izbjegavala konjušnicu i napustila
Asada. Ali u njima je vidjela jedino srdačnost i zabrinutost. — Dršćući se
nasmiješila. — I vas je lijepo ponovno vidjeti.
Dok je silazila s konja, Kathleen se iznenadila kad joj je Devon odlučio
pomoći. Uhvatio ju je za struk da lakše siđe. Ona se okrenula da ga pogleda, a
on joj je pažljivo s glave skinuo šešir.
Dajući mokri šešir voditelju konjušnice, Devon je rekao: — Hvala što ste
mi posudili šešir, gospodine Bloom.
— Drago mi je da ste uspjeli pronaći lady Trenear po toj silnoj kiši i
vjetru. Primijetivši da je Kathleenin pogled pobjegao na niz boksova, Bloom je
rekao: — Asad je u dobrom stanju. Posljednjih nekoliko tjedana najbolji je od
svih konja u konjušnici. Pretpostavljam da će mu biti drago ako mu uputite
koju riječ.
Kathleenino srce mahnito je počelo udarati. Pod konjušnice kao da joj se
počeo micati pod nogama. Grčevito je kimnula. — Ovaj... Valjda bih ga mogla
kratko posjetiti.
Zaprepastila se kad je osjetila Devonove prste pod svojom bradom, kako
joj nježno dižu lice da ga pogleda. Lice mu je bilo mokro, trepavice slijepljene,
a natopljeni uvojci kose sjajili su se poput vrpca. — Možda poslije — rekao je
gospodinu Bloomu, i dalje prodorno gledajući Kathleen. — Ne želimo da se
lady Trenear prehladi.

44
Book as passion & BalkanDownload

— Da, valjda ne — brzo je rekao voditelj konjušnice.


Kathleen je teško gutnula slinu i spustila pogled. Tresla se kako ju je sve
više obuzimala panika. — Želim ga vidjeti — prošaputala je.
Devon ju je bez riječi slijedio kad je krenula prema boksovima. Čula je
kako gospodin Bloom naređuje konjušarima da se pobrinu za teretnog konja.
— Nema zafrkavanja, dečki! Lijepo izmasirajte konja i dajte mu toplu kašu.
Asad je čekao u jednom od krajnjih boksova i pozorno gledao kako se
Kathleen približava. Podigao je glavu i naćulio uši kada ju je prepoznao. Bio je
to jaki uškopljeni konj sa snažnim bedrima elegantnog oblika koja su mu davala
i brzinu i izdržljivost. Dlaka mu je bila tako svijetle nijanse kestenjaste boje da
je izgledala zlatna, a griva i rep bili su mu plavi. — To je moj dečko — nježno
je rekla Kathleen i pružila mu ruku dlanom prema gore. Asad ju je ponjušio i
pozdravio ju rzanjem. Spustivši lijepo oblikovanu glavu, došao je do prednjeg
dijela boksa. Pogladila mu je nos i čelo, a on je od sreće počeo nježno puhati i
primicati se bliže.
— Nisam trebala tako dugo čekati da te vidim — rekla je kada ju je
preplavila grižnja savjesti. Nespretno se nagnula da ga poljubi između očiju.
Osjetila je kako joj lagano gricka haljinu na ramenu, kako bi ju očistio. Usne su
joj se izvile u nakrivljeni osmijeh. Odgurnula mu je glavu i počešala svilenkasti
vrat onako kako je volio. — Nisam te smjela napustiti, jadničak moj. — Prsti
su joj se zapetljali u njegovoj plavoj grivi.
Osjetila je kako joj spušta glavu na rame. Od te geste kojom je pokazao
da joj vjeruje, stegnulo joj se grlo. — Nisi ti kriv — prošaputala je. — Ja sam
kriva. Žao mi je, tako mi je žao...
Grlo ju je sada zaboljelo od tuge. Bez obzira na to koliko gutala slinu, ono
ju je i dalje bolno stezalo. Nije mogla disati. Maknula je ruke s Asadova vrata i
okrenula se. Zateturala je teško dišući i nabila se u čvrst zid Devonovih prsa.
Uhvatio ju je za laktove da ne padne. — Što je bilo? — Od mahnitog
kucanja srca jedva da je čula njegov glas.
Odmahnula je glavom, boreći se da ništa ne osjeća, da se ne preda.
— Recite mi. — Devon ju je lagano, ali odlučno protresao.
Ona nije mogla ništa reći. Iz nje je izlazio samo isprekidani dah
pomiješan s kašljanjem. Iznenada je popustio pritisak u njezinom grlu, a oči su
joj se ispunile tekućom vatrom. Počela je očajno gurati Devona. Bože, molim

45
Book as passion & BalkanDownload

te, ne... Gubila je kontrolu u okolnostima koje nisu mogle biti više
ponižavajuće, sa zadnjom osobom na svijetu koja je tome trebala svjedočiti.
Devon ju je čvrsto uhvatio oko ramena. Ne obazirući se na njezine
pokušaje da se oslobodi, odmaknuo ju je od boksa.
— Milorde? — pitao je gospodin Bloom blago zabrinut. — Što djevojci
treba?
— Privatnost — kratko je rekao Devon. — Kamo ju mogu odvesti?
— U prostoriju za sedlanje — rekao je voditelj konjušnice i pokazao na
lučni otvor iza boksova.
Devon je dovukao Kathleen u sobu bez prozora obloženu daskama.
Borila se s njim, mahala rukama kao da se utapa. Stalno je strpljivo ponavljao
njezino ime i stezao ju da ju obuzda. Što se više opirala, to ju je on čvršće držao
sve dok se nije beživotno privila uz njegova prsa. Pokušavala je zauzdati
drhtave zvukove koji su joj izlazili iz grla, ali time ih je samo pogoršala.
— Na sigurnom ste — čula je kako on govori. — Polako... Na sigurnom
ste. Neću vas pustiti.
Kao kroz maglu shvatila je da više ne pokušava pobjeći, nego se priviti
bliže njemu da se sakrije. Uhvatila ga je oko vrata i naslonila lice na njegovo
grlo dok je toliko jecala, da nije mogla ni razmišljati ni disati. Iz nje je izlazila
bujica emocija. Činilo joj se da je ludost osjećati toliko toga istovremeno.
Korzet joj je bio preuzak, kao biće koje ju pokušava smrskati. Koljena su
joj popustila. Polako je počela padati, a onda je osjetila kako ju snažne ruke
hvataju i podižu. Nije se mogla pribrati niti išta kontrolirati. Jedino se mogla
predati mračnim sjenama.

46
Book as passion & BalkanDownload

ČETVRTO POGLAVLJE

N akon neodređenog vremena, Kathleen je polako počela dolaziti k svijesti.


Pomaknula se, svjesna kratkih promrmljanih razgovora i koraka koji su
se odmicali, te neumornog udaranja kiše po krovu. Uzrujano je okrenula lice
da ne čuje te zvukove, želeći još malo odrijemati. Obraz joj je dodirnulo nešto
meko i toplo, od čega se probudila.
Udovi su joj bili teški i opušteni, a glava joj se udobno naslanjala na nešto.
Snažno ju je držala neka čvrsta površina koja se dizala i spuštala u
uravnoteženom ritmu. Svakim dahom udisala je miris konja i kože, i nečeg
svježeg poput vetivera. Imala je osjećaj kao da je jutro... Ali kao da nije bilo
tako.
Prisjetivši se oluje, ukočila se.
Uho joj je zaškakljalo duboko mrmljanje. — Na sigurnom ste. Naslonite
se na mene.
Oči su joj se razrogačile. — Što... — Zamuckivala je, trepćući. — Gdje...
Oh.
Pogledala je u tamnoplave oči. Saznavši da ju drži Devon, negdje ispod
rebara osjetila je kako ju nešto probada, no taj osjećaj nije bio posve neugodan.
Ležali su na podu prostorije za sedlanje, na hrpi deka za konje i tepiha. To je
bilo najtoplije i najsuše mjesto u konjušnici, zbog lakog pristupa smješteno u
blizini boksova. Krovni prozor osvjetljavao je niz stalaka za sedlo pričvršćenih
za daščane zidove. Kiša je curila po staklu i stvarala dolje sjenu.
Zaključivši da nije spremna suočiti se s time kako se užasno ponašala,
Kathleen je ponovno zažmirila. Kapci su ju svrbjeli i imala je osjećaj da su
natečeni, te ih je htjela protrljati.
Devon ju je uhvatio za zglob i odmaknuo joj ruku. — Nemojte, samo ćete
pogoršati. — U ruku joj je stavio meku tkaninu, jednu od krpa za laštenje
konjske opreme. — Čista je. Voditelj konjušnice ju je donio prije nekoliko
minuta.
— Je li on... Ovaj... Nadam se da nisam bila... Ovako? — pitala je tihim i
promuklim glasom.

47
Book as passion & BalkanDownload

On je zvučao veselo. — U mojem naručju, mislite? Bojim se da jeste.


Uzrujano je zastenjala. — Što je samo pomislio...
— Ništa. Zapravo, rekao je da će vam koristiti malo deranja, kako je on
to rekao.
Kathleen je posramljeno obrisala oči i ispuhala nos. Devonova ruka
kliznula je u njezinu zapetljanu kosu. Vrškovima prstiju lagano joj je milovao
glavu, kao da je mačka. Bilo je i suviše neprikladno da ju on tako dira, ali to je
bilo tako zaprepašćujuće ugodno da se Kathleen nije mogla natjerati da se
pobuni.
— Recite mi što se dogodilo — tiho je rekao.
Nutrina kao da joj se ispraznila. Tijelo joj je bilo mlohavo poput prazne
vreće za brašno. Čak je bilo naporno i odmahnuti glavom.
Njegova ruka i dalje se umirujuće igrala u njezinoj kosi.
— Recite mi.
Bila je previše iscrpljena da mu se usprotivi. — Ja sam kriva — čula se
kako govori. Iz vanjskog kuta oka potekle su joj suze koje su joj nestajale u kosi.
— Ja sam kriva što je Theo poginuo.
Devon je šutio i strpljivo čekao da nastavi.
Govorila je brzo i posramljeno. — Ja sam ga navela na to. Svađali smo se.
Da sam se ponašala onako kako sam trebala, da sam bila ljubazna, a ne prkosna,
Theo bi još bio živ. Tog jutra sam ja namjeravala jahati Asada, ali Theo je htio
da ostanem da raščistimo to što imamo, a ja sam rekla da ne želim kad je on u
takvom stanju. Onda je Theo rekao da će ići jahati sa mnom, ali ja sam mu
rekla... — Zastala je i žalosno zajecala, no onda je odlučno nastavila. — Ja sam
mu rekla da neće moći držati korak sa mnom. Noć prije je pio i još uvijek nije
bio posve trijezan.
Palcem ju je milovao po sljepoočnici, preko traga od slane vode. — Pa je
odlučio dokazati vam da ste u krivu — rekao je nakon nekoliko trenutaka.
Kathleen je kimnula, a brada joj se tresla.
— Odjurio je u konjušnicu, bijesan i još uvijek pijan — nastavio je Devon
— i inzistirao na tome da jaše konja kojeg vjerojatno ne bi mogao kontrolirati
ni da je bio trijezan.

48
Book as passion & BalkanDownload

Stegnuli su joj se mali mišići na licu. — Zato što ga ja nisam mogla


zauzdati kao što bi jedna dobra žena trebala...
— Samo malo — rekao je Devon kad je ona zajecala štucnuvši. —
Nemojte opet počinjati s tim. Pssst... Udahnite.
Maknuo je ruku iz njezine kose i podigao ju malo više u krilo, tako da su
im oči gotovo bile u ravnini. Uzeo je čistu krpu i obrisao joj obraze i lice kao
da je dijete. — Idemo razumno pristupiti tome — rekao je. — Kao prvo, što se
tiče zauzdavanja Thea... Muž nije konj da ga se trenira. Moj rođak bio je
odrastao muškarac odgovoran za svoju sudbinu. Odlučio se na glupi rizik i
platio je zbog toga.
— Da, ali pio je...
— Također njegova odluka.
Kathleen je bila zatečena njegovim izravnim riječima i činjeničnim
pristupom. Očekivala je da će ju on kriviti, možda i više nego što se sama
krivila, ako je to uopće bilo moguće. Nitko nije mogao poreći njezinu krivicu;
bila je jasna. — Ja sam kriva — ustrajala je. — Theo nije mogao vladati sobom
kad je bio ljutit. Nije mogao jasno prosuđivati. Trebala sam pronaći način da ga
umirim, a ja sam ga gurnula preko ruba.
— Niste vi bili zaduženi za to da spasite Thea od samoga sebe. Kad je on
odlučio da se ponaša kao budala usijane glave, nitko ga nije mogao zaustaviti.
— Ali vidite, to nije bila odluka. Ja sam kriva što sam ga razjarila, a Theo
si nije mogao pomoći.
Devon je izobličio usta kao da je rekla nešto suludo. — Naravno da je
mogao.
— Kako to znate?
— Zato što sam i ja Ravenel. I ja imam tu istu prokletu lošu narav. Kad
god joj se predam, itekako sam svjestan toga što radim.
Odmahnula je glavom, ne želeći da ju umiri. — Niste čuli kako sam
razgovarala s njim. Bila sam jako sarkastična i neljubazna... Oh, da ste mu samo
vidjeli izraz lica...
— Da, siguran sam da ste ga bocnuli riječima. Ali, nekoliko oštrih riječi
nije dovoljan razlog za Theov samoubilački pohod.

49
Book as passion & BalkanDownload

Dok je Kathleen razmišljala o tome, trgnula se kad je shvatila da su joj


prsti kliznuli u guste, kratke uvojke na njegovom vratu. Ruke su joj se nalazile
oko njegovog vrata. Kada se to dogodilo? Posramljeno se zacrvenjela i maknula
ruke.
— Ne suosjećate s Theom zato što vam se nije sviđao — nespretno je
rekla — ali...
— Još ne znam ni sviđate li mi se vi. Ali to ne mijenja moje mišljenje o
ovoj situaciji.
Kathleen je zurila u njega razrogačenih očiju. Ta hladna, bezosjećajna
procjena bila joj je nekako utješnija od suosjećanja.
— Došli su po mene nakon što se to dogodilo — čula se kako govori. —
Theo je ležao na tlu. Vrat mu je bio slomljen i nitko ga nije htio pomicati dok
ne dođe doktor. Nagnula sam se nad njim i izgovorila njegovo ime, a kad je čuo
moj glas, otvorio je oči. Vidjela sam da umire. Stavila sam ruku na njegov obraz
i rekla mu da ga volim, a Theo je rekao: “Ti nisi moja žena.” To su bile njegove
posljednje riječi. Kad je stigao doktor, već je bio u nesvijesti... — Suze su joj
ponovno potekle niz obraze. Nije ni znala da gnječi krpu za laštenje dok joj on
rukom nije prekrio obje šake, umirujući te uzrujane pokrete.
— Ne bih previše razmišljao o Theovim posljednjim riječima — rekao je
Devon. — Teško da je mogao biti razuman. Pobogu, vrat mu je bio slomljen.
— Dlanom joj je milovao članke prstiju. — Slušajte, moja mala kantice za
zalijevanje, u naravi mojega rođaka bilo je to da napravi nešto ishitreno u bilo
kojem trenutku. Oduvijek je bilo tako. Ta crta nepromišljenosti stoljećima se
očuvala u obitelji Ravenelovih. Theo se mogao oženiti sveticom, a svejedno bi
izgubio živce.
— Svetica nisam sigurno — očajno je rekla i spustila glavu.
U glasu mu se čula razigranost. — To sam shvatio čim sam vas ugledao.
Kathleen je spuštene glave gledala njegovu ruku kojom je prekrio njezine
šake. Ruka mu je bila elegantna, ali vrlo snažna, s nešto dlaka na nadlanici. —
Da barem to mogu ispraviti — prošaputala je.
— Nitko vas ne može kriviti za to što se dogodilo.
— Ja se krivim.

50
Book as passion & BalkanDownload

— “Nek’ se pokriva koliko je volja” — sarkastično je citirao — “opet će


joj taj žig dan i noć nagrizati srce”.1
Prepoznavši citat iz knjige Grimizno slovo, Kathleen ga je očajno
pogledala. — Uspoređujete me s Hester Prynne?
— Samo po želji da postanete mučenica. Iako se čak i Hester malo
zabavila prije nego što ju je sustigla kazna, a vi očito i niste tako jako.
— Zabavila? — Očaj je sada zamijenila zbunjenost. — O čemu vi to
govorite?
Prodorno ju je gledao. — Mislim da bi i pristojna dama mogla uživati u
bračnoj postelji.
Od zbunjenog bijesa ostala je bez daha. — Ja... Vi... Kako se samo
usuđujete započinjati takvu temu... — Bio je tako nježan i utješan, a sada je
ponovno postao nepodnošljiv gad od prije. — Kao da bih ja ikada s nekime
razgovarala o tome, a ponajmanje s vama! — Dok se migoljila da mu se izmakne
iz krila, on ju je lako zadržao na mjestu.
— Prije nego što odjurite u pravednom gnjevu — rekao je — možda biste
trebali zakopčati korzet.
— Što? — Kathleen je spustila pogled i užasnula se kada je vidjela da je
prvih nekoliko dugmeta njezine haljine otkopčano, kao i dvije gornje kukice
korzeta. Postala je grimizna. — Kako ste samo mogli to učiniti?
Oči su mu razigrano zaiskrile. — Niste mogli dobro disati. Smatrao sam
da vam je kisik korisniji od čednosti. — Nakon što je malo gledao kako mahnito
pokušava zakopčati korzet, uljudno je pitao: — Mogu li pomoći?
— Ne. Iako sam sigurna da ste vrlo iskusni u pomaganju damama s
odijevanjem.
— To su rijetko kada dame. — Tiho se smijao dok je pokušavala
zakopčati korzet sa sve većom panikom.
Toliko je oslabjela od nemilih poslijepodnevnih događaja da je i
najjednostavniji zadatak bio težak. Udahnula je zrak i izvijala se kako bi mogla
zakopčati taj korzet.

1
citat: Grimizno slovo, Nathaniel Hawthorne, Nova knjiga Rast, 2008.

51
Book as passion & BalkanDownload

Nakon što ju je malo gledao, Devon je kratko rekao: — Dopustite. —


Maknuo joj je ruke i počeo joj učinkovito zakapčati korzet. Uzdahnula je kad
joj je člancima prstiju okrznuo kožu na prsima. Kad je završio s kukicama,
krenuo je zakapčati niz dugmadi na haljini. — Opustite se. Neću vas
obeščastiti, nisam baš tako pokvaren kao što mislite. Osim toga, iako su grudi
tako skromnih proporcija dražesne, ipak me ne mogu baciti u stanje požude.
Kathleen ga je ljutito pogledala i umirila se, a zapravo joj je laknulo što
joj je dao razlog da ga ponovno mrzi. Dugačkim prstima spretno je zakapčao
dugmeta na njezinoj haljini, sve dok svako dugme nije uredno stajalo u malom
svilenom otvoru. Dok je gledao u njezina prsa, trepavice su bacale šarene sjene
po njegovim obrazima.
— Evo — promrmljao je.
Izmigoljila se iz njegova krila brzo poput munje.
— Pazite. — Devon se trgnuo kad ga je neoprezno koljenom udarila u
nezgodno mjesto. — Još moram stvoriti nasljednika, zbog čega su određeni
dijelova mojega tijela za ovaj posjed vrjedniji od obiteljskih dragulja.
— Meni nisu vrijedni — rekla je dok je nespretno ustajala.
— Svejedno, ja ih baš volim. — Nasmiješio se i s lakoćom ustao te
ispružio ruke da ju uhvati.
Užasnuta zbog toga što su joj suknje bile strašno pogužvane i blatne,
Kathleen je pokušala otresti komadiće sijena i konjske dlake koji su joj se
prilijepili za crni krep.
— Da vas otpratim u kuću? — pitao je Devon.
— Radije bih išla sama — rekla je.
— Kako god želite.
Uspravila se i dodala: — Ovo više nikada nećemo spominjati.
— U redu.
— Osim toga... Svejedno nismo prijatelji.
Gledao ju je u oči. — Jesmo li onda neprijatelji?
— To ovisi. — Kathleen je nesigurno uzdahnula. — Ovaj... Što ćete
učiniti s Asadom?

52
Book as passion & BalkanDownload

Nešto na njegovom licu se smekšalo. — Ostat će na posjedu dok se


ponovno ne obuči. Za sada jedino to mogu obećati.
Iako to baš nije bio odgovor koji je željela čuti, i to je bilo bolje nego da
odmah proda Asada. Ako se konj ponovno obuči, barem bi mogao završiti u
rukama nekoga tko će ga cijeniti. — Onda... Valjda... Nismo neprijatelji.
Stajao je ispred nje samo u košulji, bez kravate i bez ovratnika. Rubovi
nogavica bili su mu blatnjavi. Kosu mu je trebalo počešljati, a u njoj je bio i
komadić slame. No, tako neuredan je nekako bio još privlačniji nego prije.
Prišla mu je sa zbunjenim oprezom, a on je bio vrlo miran kad je podigla ruku
i izvukla mu komadić slame iz kose. Tamni uvojci bili su privlačno razbarušeni,
s čuperkom na desnoj strani, i gotovo je došla u iskušenje da ga poravna.
— Koliko dugo traje korota? — iznenadio ju je naglim pitanjem.
Kathleen je smeteno trepnula. — Za udovicu? Postoje četiri razdoblja
korote.
— Četiri?
— Prvo razdoblje traje godinu dana, drugo šest mjeseci, treće tri mjeseca,
a zadnje ostatak života.
— A što ako se udovica poželi preudati?
— Smije to učiniti nakon godine i jednog dana, iako se osuđuje ako se
tako brzo preuda, osim ako ima djecu ili nema prihoda.
— Osuđuje se, ali nije zabranjeno?
— Tako je. Zašto pitate?
Devon je ležerno slegnuo ramenima. — Samo sam znatiželjan. Muškarci
trebaju žalovati samo šest mjeseci, vjerojatno zbog toga što ne bismo podnijeli
ništa duže od toga.
Ona je slegnula ramenima. — Muško srce drukčije je od ženskoga.
Upitno ju je pogledao.
— Žene vole više — pojasnila je. Vidjevši njegov izraz lica, pitala ga je:
— Mislite da sam u krivu?
— Mislim da ne znate mnogo o muškarcima — nježno je rekao.

53
Book as passion & BalkanDownload

— Bila sam udana: znam sve što me zanima. — Otišla je do praga i


osvrnula se. — Hvala vam — rekla je i otišla prije nego što je uspio odgovoriti.

Kad je Kathleen otišla, Devon je odšetao do vrata. Zatvorio je oči,


naslonio se na dovratak i kontrolirano uzdahnuo.
Dragi Bože... Nevjerojatno ju je želio.
Okrenuo se i naslonio na daščani zid, pokušavajući shvatiti što mu se to
događa. Napao ga je neki strašan osjećaj euforije. Osjetio je da je doživio neku
bespovratnu promjenu.
Mrzio je kad žena plače. Čim bi vidio tračak suza, pobjegao bi glavom
bez obzira. Ali čim je zagrlio Kathleen, u jednom običnom trenutku uništeno
je sve u što je uvijek bio siguran, cijeli svijet, prošlost. U njemu je pronašla
utočište i to ne zbog strasti ili straha, nego zbog obične ljudske potrebe za
bliskošću. To ga je oborilo. Nitko do sada u njemu nije tražio utjehu, a taj čin
pružanja utjehe u njemu je probudio osjećaj neusporedivo intimniji od
najstrastvenijeg seksualnog čina. Osjetio je slatku, sirovu povezanost njihovih
bića.
Misli su mu bile u kaosu. Tijelo mu je još uvijek gorjelo od Kathleeninog
počivanja u njegovom krilu. Prije nego što je došla k sebi, poljubio ju je u
svilenkast obraz, koji je bio vlažan od slanih suza i ljetne kiše. Htio ju je
ponovno poljubiti i to posvuda. Ljubiti je satima. Htio ju je držati golu i
iscrpljenu u svojem naručju. Nakon svog iskustva koje je imao, znao je sve o
fizičkom zadovoljstvu, ali sada je želio Kathleen Ravenel na načine koji su ga
iznenadili.
Kakva grozna situacija, mahnito je pomislio. Uništen posjed, potrošeno
bogatstvo i žena koju ne može imati. Kathleen će žalovati godinu i jedan dan,
a čak i nakon toga ju neće moći imati. Nikada se neće spustiti tako nisko da
bude nečija ljubavnica, a nakon onoga što je prošla s Theom, sigurno neće htjeti
imati ništa s još jednim Ravenelom.
Devon je zamišljeno podigao bačeni kaput s poda. Navukao je pogužvani
komad odjeće i iz prostorije za sedlanje odšetao natrag do boksova. Na drugoj
strani građevine, dva konjušara razgovarala su dok su čistila boks. Kada su
postali svjesni njegove prisutnosti, odmah su utihnuli, a on je mogao čuti jedino

54
Book as passion & BalkanDownload

šuštanje metle i grebanje lopate. Neki konji gledali su ga znatiželjno, dok drugi
nisu pokazivali nikakvo zanimanje.
Devon je opuštenim pokretima otišao do boksa gdje je bio smješten
arapski konj. Asad je okrenuo glavu u stranu da ga pogleda, a usku njušku
nervozno je stegnuo. — Ne moraš se brinuti — promrmljao je Devon. — Iako
te nitko ne može kriviti što se mrštiš dok ti se približava jedan Ravenel.
Asad se uskomešao i nervozno mahao repom. Polako je došao do
prednjeg dijela boksa.
— Pazite, milorde — negdje iza Devona začuo se smireni glas gospodina
Blooma. — On voli ugristi. Mogao bi vas gricnuti ako vas ne pozna. Više voli
žensko društvo od muškoga.
— To pokazuje da ispravno razmišljaš — rekao je Devon konju. Ispružio
mu je ruku s dlanom prema gore, kako je prije vidio Kathleen da mu prilazi.
Asad je oprezno njuškao. Oči su mu bile napola zatvorene. Micao je
ustima i pokorno spustio glavu te stavio njušku na Devonove ruke. Devon se
nasmiješio i počeo milovati glavu konja s obje strane. — Ti si zgodan dečko,
zar ne?
— I svjestan je toga — rekao je voditelj konjušnice uz smiješak dok je
prilazio. — Osjeti na vama miris Njezinog Gospodstva. Sad će vas voljeti kao
slatkiše. Kad shvate da su s vama sigurni, napravit će sve što tražite.
Devon je rukom prelazio po Asadovom gracioznom vratu, od uskog,
uglađenog grlišta do snažne lopatice. Dlaka mu je bila glatka i topla, poput
živuće svile. — Što mislite o njegovoj naravi? — pitao je. — Postoji li opasnost
za lady Trenear ako ga nastavi trenirati?
— Ne postoji, milorde. Asad će biti savršen konj za damu kad se ispravno
obuči. Nije jogunast, samo je osjetljiv. Sve vidi, sve čuje, sve nanjuši. Dobri
konji su tako oprezni. Najbolje ih je jahati s mekom opremom i nježnim
rukama. — Bloom je oklijevao, dokono povlačeći bijele zulufe. — Tjedan dana
prije vjenčanja, Asada su doveli ovamo iz Leominstera. Lord Trenear došao ga
je vidjeti u konjušnicu. Dobro da Njezino Gospodstvo to nije vidjelo: Asad ga
je ugrizao, a Njegovo Gospodstvo ga je jako udarilo u njušku. Ja sam ga
upozorio: “Ako na njega idete šakom, milorde, tako ćete pridobiti njegov strah,
ali ne i povjerenje ” — Bloom je tužno odmahnuo glavom, a oči su mu zasuzile.
— Poznavao sam gospodara otkako je bio dražestan dječačić. Svi na Prioryju

55
Book as passion & BalkanDownload

su ga voljeli. Ali nitko nije mogao reći da nije bio usijane glave. Bio je jako
temperamentan.
Asad je podigao glavu i nježno njuškom dodirnuo Devonovu bradu. Iako
je htio pomaknuti glavu unatrag, Devon je bio miran.
— Lagano mu dišite u nos — promrmljao je Bloom. — Želi se sprijateljiti
s vama.
Devon ga je poslušao. Nakon što je nježno zarzao, konj mu je njuškom
pomazio prsa i polizao košulju.
— Time ste ga pridobili, milorde — rekao je voditelj konjušnice, a na
okruglom licu pojavio mu se osmijeh od kojega su mu se obrazi izdignuli nad
bujnim zulufima.
— To nema nikakve veze sa mnom — odgovorio je Devon, milujući
Asadovu glatku glavu — nego s mirisom lady Trenear.
— Da, ali vi znate kako s njim. — Usput je dodao: — A očito i s Njezinim
Gospodstvom.
Devon ga je oštro pogledao, ali stariji muškarac njemu je uputio nevin
pogled.
— Lady Trenear bila je uzrujana kada se prisjetila muževe nesreće —
rekao je Devon. — Ponudio bih pomoć svakoj ženi u takvom stanju. — Zastao
je. — Za njezino dobro molim vas i druge konjušare da ne govore ništa o
današnjem događaju.
— Dečkima sam rekao da ću im oderati kožu ako zucnu. — Bloom se
zabrinuto namrštio. — Tog jutra... Njezino Gospodstvo i gospodar su se svađali
prije nego što je on dojurio u konjušnicu. Bojim se da se ona možda krivi zbog
nesreće.
— Krivi se — tiho je rekao Devon. — Ali rekao sam joj da ona nije
nimalo odgovorna za njegova djela. Kao ni konj. Moj rođak sam je kriv za
tragediju koja mu se dogodila.
— Slažem se, milorde.
Devon je podragao Asada za kraj. — Doviđenja, druže... Posjetit ću te
ujutro prije nego što krenem. — Okrenuo se i uz boksove hodao prema izlazu,
dok je stariji muškarac išao pokraj njega. — Pretpostavljam da su se nakon
grofove smrti posjedom brzo širile glasine.

56
Book as passion & BalkanDownload

— Glasine? Da, širile su se poput požara.


— Je li itko rekao zašto su se lord i lady Trenear svađali toga jutra?
Bloom je ozbiljnog izraza lica rekao: — Ne bih znao.
On je nesumnjivo znao zbog čega su se Theo i Kathleen svađali. Sluge su
sve znali. No, ne bi bilo dolično ustrajati u ispitivanju o osobnim obiteljskim
pitanjima. Devon je nevoljko odustao od te teme... Za sada.
— Hvala vam što ste pomogli lady Trenear — rekao je glavnom
konjušaru. — Ako odluči nastaviti trenirati Asada, dopustit ću to uz vaš nadzor.
Vjerujem da će uz vas biti sigurna.
— Hvala vam, milorde — izjavio je Bloom. — Onda mislite ostaviti lady
Trenear na Eversby Prioryju?
Devon je zurio u njega, ne mogavši odgovoriti.
Pitanje je djelovalo jednostavno, ali zapravo je bilo strašno složeno. Što
je mislio učiniti s Kathleen? S Theovim sestrama? Što je mislio učiniti s Eversby
Prioryjem, s konjušnicom i kućom, s obiteljima koje su ovdje obrađivale
zemlju?
Zar će ih stvarno sve prepustiti rukama sudbine?
Ali kvragu, kako da ostatak života provede s nezamislivim dugom i
obvezama koje će mu visjeti za vratom poput Damoklovog mača?
Nakratko je zatvorio oči kad je nešto shvatio: on je već bio ovdje.
Mač mu visi za vratom otkako je saznao za Theovu smrt.
Nije imao izbora. Bez obzira na to htio on odgovornost koja mu je
dolazila s titulom ili ne, morao ju je prihvatiti.
— Da — napokon je odgovorio voditelju konjušnice, osjećajući blagu
mučninu. — Sve ih mislim ostaviti ovdje.
Stariji muškarac se nasmiješio i kimnuo, kao da drugi odgovor nije ni
očekivao.
Izašavši kroz krilo konjušnice koje je bilo povezano s kućom, Devon je
ušao u predvorje. Imao je osjećaj kao da izvana gleda ovu situaciju, kao da je
njegov mozak odlučio sagledati cjelinu prije nego što se posveti detaljima.

57
Book as passion & BalkanDownload

Iz jednog od gornjih katova dopirali su zvukovi klavira i ženskih glasova.


Možda se varao, ali Devonu se učinilo da u razgovoru čuje jedan izražajan
muški glas.
Primijetivši služavku kako četkom čisti stubišnu ogradu velikog stubišta,
pitao ju je: — Odakle dolaze ti zvukovi?
— Obitelj pije poslijepodnevni čaj u salonu na katu, milorde.
Devon se odmjerenim koracima počeo penjati stubištem.
Kad je došao do salona, bio je siguran u to da glas pripada njegovom
nepopravljivom bratu.
— Devone — uz smiješak je povikao West kad je Devon ušao unutra. —
Pogledaj ovu dražesnu skupinicu rođakinja koju sam otkrio. — Sjedio je u
naslonjaču pokraj stola za društvene igre i točio si dobar gutljaj pića iz pljoske
u šalicu za čaj. Blizanke su oko njega zaokupljeno spajale slagalicu u obliku
karte. Znatiželjno pogledavši brata, West je primijetio: — Izgledaš kao da te
poplava izbacila.
— Ne bi smio biti ovdje — rekao mu je Devon. Obratio se svima u
prostoriji. — Je li netko ovdje iskvaren ili okaljan?
— Od dvanaeste godine — odgovorio je West.
— Nisam pitao tebe, nego djevojke.
— Još ne — veselo je odgovorila Cassandra.
— Kvragu — povikala je Pandora, gledajući u dijelove slagalice. — Ne
mogu pronaći Luton.
— Nemoj se zamarati time — rekao joj je West. — Možemo posve
izostaviti Luton, a Engleska to neće ni osjetiti. Zapravo, to će biti napredak.
— U Lutonu se navodno izrađuju lijepi šeširi — rekla je Cassandra.
— Ja sam čula da ljudi polude od izrađivanja šešira — dodala je Pandora.
— A to ne razumijem, jer ne izgleda kao da je to neki zamoran posao.
— Ne polude od samog posla — rekao je West. — Nego od otopine žive
koju koriste za obradu filca. Nakon dugog izlaganja, loše utječe na mozak.
Otuda i izraz lud kao šeširdžija.
— Zašto se onda koristi ta otopina, ako škodi radnicima? — pitala je
Pandora.

58
Book as passion & BalkanDownload

— Zato što uvijek ima drugih radnika — cinično je rekao West.


— Pandora — povikala je Cassandra — molim te da ne stavljaš komadić
slagalice ondje gdje joj očito nije mjesto.
— Tu joj je mjesto — tvrdoglavo je ustrajala njezina sestra blizanka.
— Helen — Cassandra je pozvala stariju sestru — nalazi li se Isle of Man
u Sjevernom moru?
Glazba je nakratko prestala. Helen je progovorila iz ugla, gdje je sjedila
za pijaninom. Iako glazbalo nije bilo ugođeno, bilo je očito da Helen zna svirati.
— Ne, draga, nego u Irskom moru.
— Što mu gromova! — Pandora je bacila komadić slagalice u stranu. —
Ovo je frustrantno.
Kad ju je Devon zbunjeno pogledao, Helen je pojasnila: — Pandora voli
izmišljati riječi.
— Nije da volim — uzrujano je rekla Pandora. — Samo ponekad
postojeća riječ nije prikladna za opisivanje mojih osjećaja.
Ustavši od pijanina, Helen je prišla Devonu. — Hvala što ste pronašli
Kathleen, milorde — rekla je nasmiješenih očiju. — Odmara se gore. Služavke
joj pripremaju toplu kupku, a kada se okupa, kuhar će joj poslati jelo.
— Ali dobro je? — zanimalo ga je, pitajući se što je točno Kathleen rekla
Helen.
Helen je kimnula. — Mislim da je. Iako je malo umorna.
Naravno da je umorna. Zapravo, i on je bio umoran.
Devon se obratio bratu. — Weste, želim razgovarati s tobom. Možeš li
doći u knjižnicu?
West je iskapio ostatak čaja, ustao i naklonio se sestrama Ravenel. —
Hvala vam na prekrasnom poslijepodnevu, drage moje. — Zastao je prije nego
što je otišao. — Pandora, dušo, pokušavaš nagurati Portsmouth u Wales, a
mislim da to nikome od njih ne bi bilo drago.
— Rekla sam ti — kazala je Cassandra Pandori, te su se blizanke počele
svađati dok su Devon i West odlazili iz prostorije.

59
Book as passion & BalkanDownload

PETO POGLAVLJE

Ž ivahne kao mačkice — rekao je West dok su on i Devon hodali prema


knjižnici. — Šteta što su zatočene ovdje na ladanju. Priznajem, nisam
mislio da druženje s nevinim djevojkama može biti tako zabavno.
— Što ako budu sudjelovale u londonskoj sezoni društvenih zbivanja? —
pitao je Devon. Bilo je to jedno od približno tisuću pitanja koje mu se motalo
po mislima. — Kako bi ocijenio njihove izglede?
West je bio zbunjen. — Da uhvate muža? Nema šanse.
— Čak ni lady Helen?
— Lady Helen je pravi anđeo. Dražesna, mirna, uglađena... Trebala bi
imati udvarače. Ali muškarci prikladni za nju nikada ju neće zaprositi. Danas
si nitko ne može priuštiti djevojku koja nema miraz.
— Postoje muškarci koji si ju mogu priuštiti — odsutno je rekao Devon.
— Tko to?
— Neki od naših poznanika... Severin, ili Winterborne...
— Ako je riječ o našim prijateljima, ne bih lady Helen spojio ni s jednim
od njih. Ona je odgajana da se uda za pristojnog muškarca s novcem, a ne za
nekog divljaka.
— Ne bih baš vlasnika robne kuće nazvao divljakom.
— Rhys Winterborne je vulgaran, bezobziran i spreman na sve za
vlastitu korist... To su vrline kojima se divim, naravno, ali nije prikladan za
lady Helen. Činili bi jedno drugo beskrajno nesretnim.
— Naravno da bi. To je brak. — Devon je sjedio na stolici ustajalog mirisa
za pisaćim stolom u jednoj od dubokih prozorskih niša. Do sada mu je knjižnica
bila najdraža prostorija u kući: bila je obložena daskama od hrastovine, a police
za knjige protezale su se od poda do stropa i na njima se nalazilo najmanje tri
tisuće knjiga. Jedna polica bila je opremljena uskim ladicama u kojima su se
čuvale karte i dokumenti. U zraku se osjetila ugodna mješavina duhana, tinte i
knjižne prašine, kao i slatki miris pergamenta.

60
Book as passion & BalkanDownload

Devon je dokono uzeo drveni držač za cigare s obližnjeg stola i pogledao


ga. Bio je izrezbaren u obliku košnice, a male mjedene pčelice bile su razbacane
na površini. — Winterborneu najviše treba ono što ne može kupiti.
— Ono što Winterborne ne može kupiti nije vrijedno imati.
— A kći aristokrata?
West je hodao pokraj polica i pregledavao naslove. Sjedne je police
izvukao knjigu i ravnodušno ju pogledao. — Zašto, pobogu, razgovaramo o
pronalaženju muža za lady Helen? Njezina budućnost nije tvoja briga. Nakon
što prodamo posjed, vjerojatno ju više nikada nećeš vidjeti.
Devon je prstima prelazio preko umetnutih pčela kad je odgovorio: —
Neću prodati posjed.
Westu je skoro ispala knjiga. — Jesi li poludio? Zašto?
Nije htio objašnjavati svoje razloge, dok si sve ne posloži u glavi. — Ne
želim biti grof bez zemlje.
— Kada je tebi ponos bio bitan?
— Bitan mi je sada kada sam plemić.
West ga je oštro procjenjivao pogledom. — Eversby Priory nije ništa što
si ti ikada očekivao da ćeš naslijediti, ili želio, ili se spremao na bilo koji način.
To ti je kamen oko vrata. A to sam jasno shvatio danas ujutro na sastanku s
Totthillom i Foggom. Bilo bi glupo učiniti bilo što drugo osim prodati ga i
zadržati titulu.
— Titula bez posjeda nije ništa.
— Posjed si ne možeš priuštiti.
— Onda ću morati pronaći neki način da to učinim.
— Kako? Nemaš pojma kako voditi složene financije. Što se tiče
obrađivanja zemlje, u životu nisi posadio ni jednu jedinu repu. Nipošto nisi
kvalificiran za upravljanje ovakvim mjestom, ako si uopće za nešto i
kvalificiran.
Začudo, što je njegov brat više naglašavao sumnje koje su i njega mučile,
to je Devon postajao tvrdoglaviji. — Ako je Theo bio kvalificiran, onda neka
sam proklet ako ja to ne mogu naučiti.

61
Book as passion & BalkanDownload

West je u nevjerici odmahnuo glavom. — Otuda dolazi ta besmislica?


Pokušavaš se natjecati s našim mrtvim rođakom?
— Ne budi glup — odbrusio mu je Devon. — Nije li očito da je ulog
mnogo veći od toga? Pogledaj oko sebe, pobogu. Ovim posjedom uzdržavaju se
stotine ljudi. Reci mi da ćeš biti spreman stati oči u oči s jednim od zakupaca i
reći mu da se zajedno s obitelji mora odseliti u Manchester gdje će svi raditi u
prljavoj tvornici.
— Kako rad u tvornici može biti gori od života na blatnjavom komadu
zemlje za obrađivanje?
— Ako se uzmu u obzir bolesti, kriminal, sirotinjske četvrti i krajnja
bijeda — zajedljivo je rekao Devon — rekao bih da može biti mnogo gori. A
ako moji zakupci i sluge odu, kakve će to posljedice imati za samo selo Eversby?
Što će se dogoditi s trgovcima i radnjama kad ne bude bilo posjeda? Moram
uspjeti u tome, West.
Brat je zurio u njega kao da ga ne poznaje. — Tvoji zakupci i sluge.
Devon se namrštio. — Da. A čiji bi bili?
West se podrugljivo nasmiješio. — Reci mi nešto, gospodaru... Što će se
dogoditi kad ne uspiješ?
— Ne mogu razmišljati na taj način. Budem li tako razmišljao, onda sam
od početka osuđen na propast.
— Već jesi osuđen na propast. Šepurit ćeš se kao gospodar imanja dok ti
krov propada, a zakupci umiru od gladi. Ja ne mislim sudjelovati u toj tvojoj
narcisoidnoj ludosti.
— Nisam te mislio ni pitati — uzvratio mu je Devon i krenuo prema
vratima. — Budući da si uglavnom stalno pijan kao deva, nisi mi ni od kakve
koristi.
— Što si ti umišljaš, tko si ti? — viknuo je West za njim.
Zastavši na pragu, Devon ga je hladno pogledao. — Ja sam grof od
Treneara — rekao je i napustio prostoriju.

62
Book as passion & BalkanDownload

ŠESTO POGLAVLJE

K athleen je prvi put od Theove nesreće spavala bez noćnih mora. Nakon
što se lijepo odmorila, sjela je u krevetu kad joj je osobna služavka Clara
donijela doručak.
— Dobro jutro, miledi. — Clara je stavila poslužavnik na Kathleenino
krilo, a druga služavka je razmaknula zastore i u sobu pustila slabašno sivo
svjetlo koje je dolazilo s oblačnog neba. — Lord Trenear dao mi je poruku, koju
sam stavila pokraj vašega tanjura.
Kathleen se znatiželjno namrštila i rasklopila mali pravokutni komad
pergamenta. Devonov rukopis bio je uglast i odlučan, a riječi su bile ispisane
crnom tintom.

Gospođo,
s obzirom na to da ubrzo odlazim u London, volio bih
s vama razgovarati o bitnim stvarima.. Molim vas da

dođete u knjižnicu čim budete mogli.


Trenear

Obuzela ju je nervoza pri pomisli da se mora suočiti s Devonom. Znala


je zašto želi razgovarati s njom... Reći će joj da ode s posjeda što prije. Ne želi
se opterećivati prisutnošću Theove udovice ili njegovih sestara, a to nitko od
njega ni ne očekuje.
Danas će početi tražiti kuću. Uz strogu štednju, ona, Helen i blizanke
moći će živjeti od njezine ostavštine. Možda je bilo najbolje da negdje započnu
iznova. Nije joj se dogodilo baš puno toga dobroga u tri mjeseca koliko je živjela
na Eversby Prioryju. A iako su Helen i blizanke voljele jedini dom koji su
poznavale, koristit će im promjena. Predugo su bile odsječene od ostatka
svijeta. Trebali su im novi ljudi, novi krajolik, nova iskustva. Da... Njih četiri
će se snaći zajedno.

63
Book as passion & BalkanDownload

Ali Kathleen se brinula što će se dogoditi s poslugom i zakupcima. Bila


je šteta i što Theova smrt zapravo označava kraj obitelji Ravenel i njezinog
ponosnog naslijeđa.
Obuzeta melankolijom, uz Clarinu je pomoć odjenula višeslojne
podsuknje, korzet i mali jastuk straga. Zatim je obukla crnu krep haljinu, čiji
su joj valoviti slojevi išli uz tijelo i završavali kratkim šlepom. Haljina se
sprijeda kopčala crnim dugmetima, a dugački rukavi prianjali su joj uz
zglobove i završavali odvojivim manšetama od bijelog lana. Razmišljala je da li
da stavi veo, ali je odustala od toga, ironično zaključivši da ona i Devon ne
moraju biti toliko službeni.
Dok je Clara plela Kathleeninu kosu, a potom joj pletenice pričvršćivala
za glavu, oprezno je pitala: — Miledi, je li Njegovo Gospodstvo reklo što
namjerava učiniti s poslugom? Mnogi se brinu za svoje radno mjesto.
— Do sada mi nije ništa rekao o svojim namjerama — rekla je Kathleen,
ljuta na sebe jer je bila bespomoćna. — Ali tvoje radno mjesto kod mene je
sigurno.
— Hvala vam, miledi. — Clara je izgledala kao da joj je malo laknulo, ali
Kathleen je shvaćala njezine podvojene emocije. Nakon što je bila viša služavka
na velikom posjedu, rad u kućici ili u unajmljenom stanu doći će joj kao
nazadovanje.
— Zauzet ću se za poslugu kod lorda Treneara — rekla joj je Kathleen
— ali bojim se da moj utjecaj nije prevelik.
Slabašno su se nasmiješile jedna drugoj i Kathleen je izašla iz sobe.
Dok se približavala knjižnici, srce joj je nelagodno počelo sve brže kucati.
Ispravila je leđa i prešla preko praga.
Devon je pregledavao niz knjiga i ispružio ruku da poravna tri knjige
koje su pale u stranu.
— Milorde — tiho je rekla Kathleen.
Devon se okrenuo i odmah ju pogledao u oči. Bio je zapanjujuće zgodan,
odjeven u tamno odijelo skrojeno po novijoj, komotnijoj modi. Sako, prsluk i
hlače bili su izrađeni od istog materijala. No opušteniji kroj odijela nije ublažio
krute linije njegova tijela. Kathleen se na trenutak protiv svoje volje prisjetila
njegovih ruku koje su ju držale, njegovih čvrstih prsa ispod njezinog obraza.
Vrućina joj je udarila u lice.

64
Book as passion & BalkanDownload

Devon se naklonio, neproničnog izraza lica. Na prvi pogled izgledao je


opušteno, ali kad je malo bolje pogledala, primijetila je da ima blage podočnjake
i da se iza smirenog držanja nazire napetost. — Nadam se da ste jutros dobro
— tiho je rekao.
Ona se od neugode još više zacrvenjela. — Jesam, hvala. — Naklonila mu
se i čvrsto ispreplela prste. — Htjeli ste razgovarati o nečemu prije nego što
odete?
— Da, što se tiče posjeda, došao sam do nekih zaključaka...
— Nadam se... — započela je i zastala. — Oprostite, nisam htjela...
— Nastavite.
Kathleen je spustila pogled na stisnute šake i nastavila. — Milorde, ako
odlučite otpustiti dio slugu... Ili pak sve... Nadam se da ćete uzeti u obzir da su
neki od njih služili Ravenelovima cijeli život. Možda biste mogli razmisliti o
tome da date neku otpremninu onim najstarijima, koji će se teško zaposliti
negdje drugdje.
— Imat ću to na umu.
Osjetila je da ju gleda; pogled mu je bio vruć kao zraka sunca. Tabernakl
sat od mahagonija na kaminu nježnim je otkucajima mjerio tišinu.
Glas mu je bio nježan. — Nervozni ste.
— Nakon jučerašnjeg dana... — Zastala je i teško gutnula slinu te
kimnula.
— Nitko neće ništa znati o tome osim nas dvoje.
Čak i ako mu Kathleen odluči povjerovati, to ju neće umiriti. To sjećanje
bila je neželjena veza između njih dvoje. Vidio ju je u najslabijem, najgorem
izdanju i bilo bi joj draže da joj se izruguje zbog toga nego što je nježan.
Natjerala se da ga pogleda u oči i iskreno mu prizna: — Lakše je
doživljavati vas kao neprijatelja.
Devon se lagano nasmiješio. — To nas onda dovodi u nezgodnu situaciju
jer sam odlučio da neću prodati posjed.
Kathleen je bila odviše zatečena da bi odgovorila. Nije mogla vjerovati.
Je li ga dobro čula?

65
Book as passion & BalkanDownload

— Eversby Prioryje u toliko lošem stanju — nastavio je Devon — da je


malo onih koji ga mogu dovesti u još gore stanje. Naravno, ja sam vjerojatno
jedan od njih. — Pokazao je prema stolicama za pisaćim stolom. — Hoćete li
sjesti?
Kimnula je, a misli su joj brzo radile dok je sjedala na stolicu. Jučer je
djelovao tako odlučno; nije bilo sumnje da će se što prije moguće riješiti posjeda
i svih njegovih problema.
Nakon što je namjestila suknje i sklopila ruke na krilu, znatiželjno ga je
pogledala. — Smijem li vas pitati zašto ste se predomislili, milorde?
Devon je polako odgovorio, zabrinuta izraza lica. — Pokušavao sam si
nabrojiti sve razloge zbog kojih bih se trebao riješiti ovoga mjesta. Ali stalno
dolazim do zaključka da svakom muškarcu, svakoj ženi i svakom djetetu na
ovom posjedu dugujem to da pokušam spasiti ovaj posjed. Eversby Priory plod
je rada nekoliko generacija. Ne mogu to uništiti.
— Mislim da je to hvalevrijedna odluka — rekla je uz neodlučan
smiješak.
Usta su mu se izobličila. — Moj brat to zove taštinom. On predviđa
neuspjeh, naravno.
— Onda ću ja biti protuteža — spontano je rekla — i predvidjeti uspjeh.
Devon ju je oprezno pogledao i očarao ju brzo se nasmiješivši. —
Nemojte se kladiti u to — savjetovao joj je. Smiješak je iščeznuo, samo su u
jednom kutu usne ostale nakošene. — Hodao sam cijele noći — rekao je — i
svađao se sam sa sobom. No onda sam se dosjetio da se trebam upitati što bi moj
otac učinio da se našao u mojemu položaju.
— On bi spasio posjed?
— Ne, ne bi to ni na trenutak uzeo u obzir. — Devon se kratko nasmijao.
— Mogu reći da je prava odluka uvijek ona suprotna od očeve.
Kathleen ga je suosjećajno pogledala. — Je li pio? — usudila se pitati.
— Svašta je radio. A ako mu se svidjelo, onda je pretjerivao. Ravenel od
glave do pete.
Kimnula je, prisjetivši se Thea. — Palo mi je na pamet — usudila se reći
— da vaša obiteljska narav ne ide ruku pod ruku s upravljanjem.

66
Book as passion & BalkanDownload

Oči su mu veselo zaiskrile. — Govoreći kao čovjek koji je u potpunosti


naslijedio tu narav, slažem se. Da barem mogu reći da mi je majka bila stabilna
i staložena, čime bi se uravnotežila ta neobuzdanost Ravenelovih. Nažalost,
ona je bila još gora.
— Još gora? — pitala je Kathleen, a oči su joj se razrogačile. — I ona je
imala naglu narav?
— Ne, ali bila je labilna. Hirovita. Nije pretjerano reći da je bilo dana
kada je zaboravila da uopće ima djecu.
— Moji roditelji bili su vrlo pažljivi i predani — rekla je Kathleen nakon
nekoliko trenutaka. — Kada je bila riječ o konjima.
Devon se nasmiješio. Nagnuo se naprijed i naslonio podlaktice na noge
te na trenutak spustio glavu. Taj položaj bio je previše ležeran za prisustvo
jedne dame, ali on je otkrivao koliko je Devon bio silno umoran. I opterećen.
Kathleen je prvi put osjetila istinsko suosjećanje prema njemu. Nije bilo
pošteno što se odjednom morao boriti s toliko puno velikih problema i to bez
upozorenja ili pripreme.
— Moramo razgovarati o još nečemu — rekao je nakon nekog vremena
i ponovno se uspravio. — Savjest mi ne dopušta da izbacim Theove sestre iz
jedinog doma koji su ikada imale. — Podigao je jednu obrvu kada je ugledao
izraz njezinog lica. — Da, i ja imam savjest. Ona je godinama zlostavljana i
zanemarivana, ali svejedno me ponekad zna zagnjaviti.
— Ako razmišljate o tome da dopustite djevojkama da ostanu ovdje...
— Razmišljam. Ali to za sobom povlači određene poteškoće. Bit će im
potrebna pratilja. A strogu poduku da ni ne spominjem, ako misle biti
predstavljene društvu.
— Društvu? — zbunjeno je ponovila Kathleen. — Sve tri?
— Zašto ne? Vrijeme je za to, zar ne?
— Da, ali... Troškovi...
— To je moja briga. — Zastao je. — Vama će pripasti najteži zadatak:
pobrinuti se za blizanke. Uljuditi ih koliko god je to moguće.
— Ja? — Oči su joj se razrogačile. — Vi... Predlažete da ja ostanem s
njima na Eversby Prioryju?

67
Book as passion & BalkanDownload

Devon je kimnuo. — Očito niste mnogo stariji od Helen i blizanki, ali


vjerujem da možete dobro vladati njima. U svakom slučaju bolje od nekog
nepoznatog. — Zastao je. — Zaslužuju iste mogućnosti kao druge mlade dame
njihova podrijetla. Volio bih im to omogućiti, ali ne mogu to učiniti ako vi ne
ostanete. — Blago se nasmiješio. — Naravno, moći ćete trenirati i Asada.
Pretpostavljam da će on prije Pandore naučiti kako se ponaša za stolom.
Kathleenino srce uzbuđeno je kucalo. Da ostane ovdje s Helen i
blizankama... I Asadom... To se nije usudila ni sanjati. — Pretpostavljam da
ćete i vi ovdje živjeti? — oprezno je pitala.
— Povremeno ću dolaziti u posjet — rekao je Devon. — Ali većina posla
da se financijski problemi posjeda dovedu u red morat će se obavljati u
Londonu. U mojoj odsutnosti, cijelo kućanstvo bit će pod vašim nadzorom. Je
li to dovoljan povod da ostanete?
Kathleen je počela kimati i prije nego što je dovršio pitanje.
— Da, milorde — rekla je, gotovo ostavši bez daha od olakšanja. — Ostat
ću. I pomoći vam kako god mogu.

68
Book as passion & BalkanDownload

SEDMO POGLAVLJE

M jesec dana nakon što su Devon i West otišli iz Hampshirea, u Eversby


Priory dostavljena je pošiljka na Kathleenino ime.
Dok su sestre Ravenel bile okupljene oko nje u salonu na katu, otvorila
je pošiljku i odmotala slojeve šuškavog papira. Sve su zadivljeno zacičale kad
su ugledale šal od kašmira. Takvi šalovi bili su jako popularni u Londonu; ručno
tkani u Perziji i obrubljeni izvezenim cvjetovima i svilenim resicama. Potke
vune bile su obojane nijansama zalaska sunca: žarko crvena prelijevala se u
narančastu i zlatnu.
— To se zove ombré — zadivljeno je rekla Cassandra. — Vidjela sam
vrpce obojane na taj način. Kako moderno!
— Prekrasno će ti stajati uz kosu — dodala je Helen.
— Ali tko ga je poslao? — pitala je Pandora. — I zašto? Uzevši poruku
koja je bila priložena uz pošiljku, Kathleen je pročitala odvažno napisane riječi:

Kao što sam i obećao.


Trenear

Devon je namjerno odabrao šal s najživljim mogućim bojama. Takav


odjevni predmet jedna udovica nikada, baš nikada ne bi mogla nositi.
— Ne mogu ovo prihvatiti — rekla je i namrštila se. — To je poslao lord
Trenear i previše je osobno. Možda da je riječ o maramici ili kutiji bombona...
— Ali on je rođak — iznenadila ju je Helen svojom primjedbom. — A
šal i nije nešto baš toliko osobno, zar ne? Na kraju krajeva, ne nosi se izravno
na koži.
— Zamisli da je to jedna jako velika maramica — predložila joj je
Cassandra.

69
Book as passion & BalkanDownload

— Čak i da ga zadržim — rekla je Kathleen — morala bih ga obojiti u


crno.
Djevojke su se zgrozile kao da je rekla da će nekoga ubiti. Progovorile su
u isti glas.
— Ne smiješ...
— Ali zašto?
— Uništiti tako prekrasne boje...
— Kako bih ga mogla takvog nositi? — pitala je Kathleen. — Bila bih
šarena kao papiga. Možete li zamisliti koje glasine bi to pokrenulo?
— Možeš ga nositi kod kuće — prekinula ju je Pandora. — Nitko te neće
vidjeti.
— Hajde, stavi ga — tjerala ju je Cassandra. Unatoč Kathleeninu
protivljenju, djevojke su joj ga omotale oko ramena, da vide kako joj stoji.
— Kako prekrasno — rekla je Helen, ozarivši se.
Bila je to najraskošnija tkanina koju je ikada osjetila; vuna je bila meka i
podatna. Kathleen je rukom prešla preko živih nijansi i uzdahnula. — Mislim
da ga ipak neću moći uništiti anilinom — promrmljala je. — Ali njemu ću reći
da sam ga obojila.
— Lagat ćeš? — pitala je Cassandra, razrogačenih očiju. — Time nam ne
daješ baš dobar primjer.
— Mora ga se obeshrabriti tako da više ne šalje neprikladne darove —
rekla je Kathleen.
— Nije on kriv ako ne zna pravila — istaknula je Pandora.
— On jako dobro zna pravila — turobno je rekla Kathleen. — I uživa
kršeći ih.

70
Book as passion & BalkanDownload

Milorde,

jako lijepo od vas što ste poslali prekrasan dar, koji je


jako koristan sada kada je zahladnjelo. Sa zadovoljstvom
vam mogu reći da je kašmir ravnomjerno upio crnu boju
tako da je sada šal prikladan za žalovanje.

Zahvaljujem na obazrivosti.

Lady Trenear

— Obojila si ga? — naglas je pitao Devon i stavio poruku na stol, veselo


ali i uzrujano.
Uzeo je srebrno držalo i u njega uglavio novo pero te je izvukao papir za
pisanje iz obližnje hrpe. Tog jutra već je napisao šest pisama i to odvjetnicima,
bankaru, zakupcima te je zaposlio vanjskog agenta da analizira financijsko
stanje posjeda. Napravio je grimasu pri pogledu na prste umrljane tintom.
Pastom od limuna i soli koju mu je dao sobar nije mogao posve ukloniti mrlje.
Bio je umoran od pisanja, a od brojeva još umorniji, pa je Kathleenino pismo
bilo dobrodošla promjena.
No taj izazov nije mogao proći bez odgovora.
Zureći u pismo s blagim smiješkom na usnama, Devon je smišljao najbolji
način da ju uzruja.
Umočio je pero u tintarnicu i napisao:

Gospođo,

drago mi je čuti da vam je šal koristan u ove hladnije


jesenske dane.

S tim u vezi, želim vas obavijestiti da sam donio odluku


donirati sve crne zastore koji trenutačno vise na prozorima
Eversby Prioryja jednoj londonskoj dobrotvornoj
organizaciji. Iako, nažalost, više nećete moći koristiti tu

71
Book as passion & BalkanDownload

tkaninu, znajte da će se od nje načiniti zimski kaputi za


siromašne, a siguran sam da ćete se složiti da je to mnogo
plemenitija svrha. Vjerujem u vašu sposobnost pronalaženja
drugih načina da ozračje u Eversby Prioryju učinite
prikladno mračnim i sumornim.
Ako uskoro ne primim zastore, shvatit ću to kao znak
da želite moju pomoć, a u tom slučaju rado ću vam učiniti
uslugu i smjesta doći u Hampshire.
Trenear

Kathleenin odgovor stigao je tjedan dana poslije, zajedno s ogromnim


sanducima u kojima su bili crni zastori.

Milorde,

u vašoj brizi za slabije, čini se da ste me zaboravili


obavijestiti kako ste odlučili poslati cijelu vojsku radnika,
da zaposjednu Eversby Priory. Čak i dok pišem,
vodoinstalateri i tesari slobodno šeću kućom i ruše zidove i
podove, tvrdeći da to rade prema vašoj naredbi.

Troškovi vodoinstalaterskih radova su ogromni i


nepotrebni. Buka i nepristojno ponašanje nisu dobrodošli,
pogotovo ne u kući u kojoj se žaluje.

Inzistiram na tome da se radovi smjesta prekinu.

Lady Trenear

72
Book as passion & BalkanDownload

Gospođo,

svaki čovjek ima svoju granicu. Ja svoju granicu


povlačim kod vanjskog nužnika.

Radovi se nastavljaju.
Trenear

Milorde,

i obzirom na to da su prijeko potrebni popravci na


kućicama radnika, gospodarskim zgradama, sustavu
odvodnje i ogradama, čovjek se mora zapitati jesu li vaše
tjelesne funkcije uistinu važnije od toga.

Lady Trenear

Gospođo,
da, odgovorim na vaše pitanje: jesu.
Trenear

— Jao, kako ga mrzim — povikala je Kathleen i udarila pismom po stolu


u knjižnici. Helen i blizanke, koje su proučavale knjige o vladanju i bontonu,
zbunjeno su ju pogledale.
— Treneara — pojasnila im je namrštivši se. — Obavijestila sam ga o
kaosu koji je ovdje stvorio sa svim ovim radnicima koji glasno hodaju gore-
dolje i lupaju i pile po cijele dane. Ali njega nije briga ni za čiju ugodu osim za
svoju.
— Meni zapravo ne smeta buka — rekla je Cassandra. — Imam osjećaj
kao da je kuća ponovno oživjela.

73
Book as passion & BalkanDownload

— Ja se veselim unutarnjim zahodima — sramežljivo je priznala


Pandora.
— Nemoj mi reći da je tvoja odanost kupljena jednim zahodom? —
ljutito je pitala Kathleen.
— Ne samo jednim — rekla je Pandora. — Jednim na svakom katu, čak
i za sluge.
Helen se nasmiješila Kathleen. — Lakše će biti podnijeti male smetnje
ako se budemo podsjećale koliko će nam ugodno biti kad sve bude gotovo.
Ta optimistična izjava naglašena je nizom udaraca odozdo, od kojih se
zatresao pod.
— Male smetnje? — podrugljivo je ponovila Kathleen. — Imam dojam
kao da će se cijela kuća srušiti.
— Postavljaju bojlerski sustav — rekla je Pandora, listajući knjigu. — To
su dva velika bakrena kotla s cijevima koje se griju pomoću plinskih plamenika.
Topla voda uopće se ne mora čekati: ona odmah dolazi kroz cijevi na vrhu
bojlera.
— Pandora — sumnjičavo je pitala Kathleen — kako to sve znaš?
— Objasnio mi je glavni vodoinstalater.
— Draga — nježno je rekla Helen — nije primjereno da razgovaraš s
muškarcem kojemu nisi predstavljena. Pogotovo s radnikom u našoj kući.
— Ali Helen, on je star. Izgleda kao Djed Mraz.
— Godine nemaju nikakve veze — odrješito je rekla Kathleen. —
Pandora, obećala si da ćeš se pridržavati pravila.
— Pa pridržavam se — pobunila se Pandora, djelujući posramljeno. —
Onih kojih se sjetim.
— Kako to da pamtiš sve pojedinosti vezane uz vodoinstalaterske radove,
ali ne i one osnovne o lijepom ponašanju?
— Zato što su vodoinstalaterski radovi zanimljiviji. — Pandora je
spustila glavu nad knjigom o vladanju, pretvarajući se da se usredotočila na
poglavlje pod naslovom Pristojno ponašanje jedne dame.
Kathleen je zabrinuto promatrala tu djevojku. Nakon dva tjedna poduke,
Pandora je slabo napredovala u usporedbi s Cassandrom, koja je naučila

74
Book as passion & BalkanDownload

neusporedivo više za isto vrijeme. Kathleen je također primijetila da Cassandra


pokušava sakriti svoj napredak kako Pandora ne bi izgledala još gore. Postalo
je jasno da je Pandora mnogo nediscipliniranija od njih dvije.
U tom trenutku došla je gospođa Church, punašna i dobrodušna
domaćica, i rekla im da će u salonu na katu uskoro biti poslužena večera.
— Hura! — povikala je Pandora i skočila sa stolice. — Toliko sam gladna
da bih mogla pojesti i kotač od kola. — Odmah je nestala.
Ponizno pogledavši Kathleen, Cassandra je pojurila za sestrom.
Helen je već po navici počela skupljati knjige i papire i slagati ih.
Kathleen je vratila stolice za stol u knjižnici.
— Je li Pandora oduvijek tako... — započela je Kathleen, ali je zastala ne
mogavši pronaći pristojnu riječ.
— Da — znakovito je rekla Helen. — Zbog toga ni jedna guvernanta nije
dugo izdržala.
Kathleen se vratila za stol i ponovno namještala stolice. — Kako da ju
pripremim za sezonu, ako ne može sjediti na stolici duže od pet minuta?
— Nisam sigurna je li to moguće.
— Cassandra odlično napreduje, ali nisam sigurna da će Pandora biti
spremna u isto vrijeme.
— Cassandra bez Pandore nikada neće ići na bal ili na primanje.
— Ali nije pošteno da se tako žrtvuje.
Helen je graciozno slegnula uskim ramenima. — Oduvijek su takve. Dok
su bile male, razgovarale su vlastitim izmišljenim jezikom. Kad je jedna od njih
trebala biti kažnjena, druga bi inzistirala na tome da se i nju kazni. Ne vole biti
razdvojene.
Kathleen je uzdahnula. — Morat će biti razdvojene ako želimo postići
napredak. Ja ću nekoliko poslijepodneva podučavati Pandoru nasamo. Možeš
li ti učiti sama s Cassandrom?
— Mogu, naravno.
Helen je slagala knjige i zataknula komadić papira da obilježi gdje je stala
prije nego što je zatvorila knjigu. Kako je samo uvijek bila pažljiva s knjigama:
one su njezini prijatelji, njezina zabava i njezin jedini prozor u vanjski svijet.

75
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen se brinula da će joj biti teško prilagoditi se na cinizam i izopačenost


Londona.
— Želiš li i ti biti predstavljena društvu kada završi razdoblje žalovanja?
— pitala ju je.
Helen je zastala da razmisli o tom pitanju. — Voljela bih se udati jednog
dana — priznala je.
— Kakvog bi muža voljela imati? — Kathleen ju je zadirkivala. —
Visokog i zgodnog? Privlačnog?
— Ne mora biti visok i zgodan, samo neka bude dobar. Bila bih jako
sretna kada bi volio knjige i glazbu... I djecu, naravno.
— Obećavam ti da ćemo ti naći takvog muškarca — rekla je Kathleen
nježno ju gledajući. — Ne zaslužuješ ništa manje od toga, draga Helen.

— Zašto nisi došao jesti u klub? — pitao je West, ulazeći u salon


Devonove kuće. Većina soba bila je bez namještaja. Ta elegantna, moderna
kuća u nizu upravo je bila iznajmljena jednom talijanskom diplomatu kako bi
u njoj mogao držati ljubavnicu. — Poslužili su biftek i pire od repe — nastavio
je West. — Ne znam da si ikada propust... — Naglo je ušutio. — Zašto sjediš
na stolu? Što si, pobogu, učinio sa stolicama?
Devon, koji je slagao poštu, namršteno ga je pogledao. — Rekao sam ti
da selim u Mayfair.
— Nisam znao da će to biti tako brzo.
Kuća Ravenel bila je zdanje građeno od kamena i cigle u jakobinskom
stilu, s dvanaest soba. Izgledala je kao manja inačica kuće u Eversby Prioryju.
Srećom, kuća Ravenel bila je u boljem stanju nego što je Devon mislio. Bila je
natrpana namještajem, ali udobna. Tamno drvo i tepisi mrkih boja u interijeru
doprinosili su izraženom muškom ugođaju. Iako je kuća Ravenel bila prevelika
za jednu osobu, Devon je morao otići živjeti onamo. Pozvao je Westa da živi s
njim, ali njegov brat nije imao želju odreći se udobnosti i privatnosti svoje
moderne kuće u nizu.
Nitko ga nije mogao kriviti zbog toga.
— Izgledaš mrzovoljno — primijetio je West. — Znam kako ćeš se
oraspoložiti. Večeras dečki i ja idemo gledati tri akrobatkinje koje nastupaju

76
Book as passion & BalkanDownload

pod nazivom Čuda bez kostiju. Nastupaju u tajicama, s komadićima zlatne


tkanine...
— Hvala na pozivu, ali ne mogu ići.
— Čuda bez kostiju — ponovio je West, misleći da ga Devon nije dobro
čuo.
Ne tako davno, ta ponuda bila bi relativno primamljiva. No sada, kada su
ga opterećivale razne brige, Devona nisu zanimale savitljive plesačice. On i
West i njihovi prijatelji vidjeli su bezbroj takvih nastupa u prošlosti i u tim
glupostima nije bilo ničega novoga.
— Samo ti uživaj — rekao je — pa ćeš mi poslije ispričati. — Ponovno
je pogledao pismo u ruci.
— Nema svrhe pričati ti o tome — nezadovoljno je rekao West. — Moraš
ih vidjeti. — Zastao je. — Što je tako fascinantno u tom pismu? Od koga je?
— Od Kathleen.
— Ima li kakvih novosti o posjedu?
Devon se kratko nasmijao. — Nema kraja novostima. Sve su loše. —
Pružio je pismo Westu, koji ga je preletio.

Milorde,

Danas me posjetio gospodin Totthill, čije je zdravlje


narušeno. Po mojem mišljenju, on je preopterećen kao vaš
upravitelj imanja i više nije sposoban izvršavati svoje obveze
na zadovoljavajući način.

Ukazao mi je na pitanje petero vaših zakupaca kojima


su prije tri godine obećani radovi na sustavu odvodnje.
Glineno tlo na njihovim farmama je gusto i ljepljivo poput
ljepila za ptice te ga je gotovo nemoguće orati. Zaprepastila
sam se nedavno saznavši da je pokojni grof posudio novac od
privatne kompanije za melioraciju kako bi se izveli
potrebni zahvati koji nikada nisu provedeni. Kao posljedica

77
Book as passion & BalkanDownload

toga, upravo smo dobili nalog od lokalnog suda: ili odmah


moramo vratiti dug ili moramo postaviti pravilan sustav
odvodnje na farme zakupaca.

Molim vas, recite mi mogu li pomoći. Poznajem zakupce


o kojima je riječ i rado ću razgovarati s njima u vaše ime.

Lady Trenear

— Kakvo ljepilo za ptice? — pitao je West, vraćajući mu pismo.


— Ljepilo koje se pravi od kore božikovine. Nanosi se na grane da se
uhvate ptice. Čim slete, više ne mogu nikamo.
Devon je točno znao kako su se osjećale.
Nakon mjesec dana neumoljivog posla, jedva je zagrebao po površini
potreba Eversby Prioryja. Trebat će godine i godine da stekne potrebno znanje
o uzgoju usjeva, poboljšanju zemljišta, mljekarstvu, stočarstvu, šumarstvu,
knjigovodstvu, ulaganjima, zakonu o imovini i lokalnoj politici. Za sada je bilo
ključno da se ne izgubi u detaljima. Devon je pokušavao sagledati širu sliku,
vidjeti kako su problemi međusobno povezani, pronaći obrasce. Iako mu je
postajalo jasno što se treba napraviti, nije znao točno kako bi se to trebalo
napraviti.
Morat će zaposliti ljude kojima može vjerovati da će upravljati situacijom
pod njegovim uvjetima, ali bit će potrebno neko vrijeme da ih nađe. Totthill je
bio prestar i tvrdoglavo tradicionalan, kao i Carlow, upravitelj zemljišta koji je
radio za njega. Morao ih je smjesta zamijeniti, ali u cijeloj Engleskoj bilo je tek
nekoliko ljudi koji su bili kvalificirani za poslove vođenja imanja.
Baš tog jutra, Devon je očajavao jer je pogriješio preuzevši na sebe takav
teret. No onda je stiglo Kathleenino pismo, a to je bilo dovoljno da učvrsti
njegovu odluku.
Sve bi napravio samo da ju dobije. Sve.
Nije mogao objasniti svoju opsjednutost njome, čak ni samome sebi. Ali
ona kao da je uvijek bila u njemu, utkana u strukturu njegova bića i samo je
čekala da ju se otkrije.

78
Book as passion & BalkanDownload

— Što ćeš učiniti? — čuo je kako ga West pita.


— Prvo ću pitati Totthilla što zna o posuđenim sredstvima. Budući da on
vjerojatno neće imati zadovoljavajući odgovor, morat ću pregledati poslovne
knjige da saznam što se dogodilo. Bilo kako bilo, reći ću upravitelju imanja da
procijeni što je potrebno za poboljšanje zemljišta.
— Ne zavidim ti — ležerno je rekao West, a zatim je zastao. Ton mu se
pooštrio. — A ni ne razumijem te. Prodaj prokleti posjed, Devone. Ništa ne
duguješ tim ljudima. Eversby Priory nije tvoje naslijeđeno pravo.
Devon ga je zajedljivo pogledao. — A kako mi je onda pripao?
— Slučajno!
— Bez obzira na to, sada je moj. A sada idi, prije nego što te udarim
jednom od ovih knjiga.
Ali West se nije ni pomaknuo, nego ga je probadao pogledom. — Zašto
se ovo događa? Zbog čega si se promijenio?
Devon je uzrujano protrljao kutove očiju. Tjednima nije dobro spavao, a
kućna pomoćnica mu je za doručak donijela samo zagorjelu slaninu i slabi čaj.
— Zar si mislio da se cijeli život nećemo mijenjati? — pitao je. — Da ćemo biti
zaokupljeni samo sebičnim užicima i ispraznim zabavljanjem?
— Računao sam na to!
— Pa, dogodilo se nešto neočekivano. Nemoj se time zamarati: od tebe
nisam ništa tražio.
Westova agresivnost splasnula je na puki prezir. Prišao je stolu, okrenuo
se i sjeo na stol pokraj Devona. — Možda bi trebao, budalo!
Sjedili su jedan pokraj drugoga. Devon je u napetoj tišini promatrao
bratovo crveno, natečeno lice te mlohavi podbradak. Obrazi su mu od alkohola
bili prošarani kapilarama. Ovog ogorčenog čovjeka bilo je teško spojiti s
nasmiješenim, energičnim dječakom kakav je West nekoć bio.
Devon je shvatio da je u svojem nastojanju da spasi posjed, zakupce, sluge
i Theove sestre previdio činjenicu da ne bi bilo naodmet malo spasiti ni svojega
brata. West je oduvijek bio jako pametan, pa je Devon pretpostavio da se zna
brinuti sam za sebe. Ali najpametniji ljudi ponekad su si sami stvarali najgore
nevolje.

79
Book as passion & BalkanDownload

Činilo se neizbježnim da će Devon i West postati sebične ništarije.


Nakon što im je otac poginuo u tučnjavi, majka ih je ostavila u internatu dok
je putovala kontinentom. Stalno se upuštala u ljubavne avanture, zbog kojih joj
se srce slamalo malo po malo, no na kraju ju je to koštalo života. Devon nikada
nije saznao je li umrla od bolesti ili je počinila samoubojstvo, a nije to ni želio
znati.
Devon i West stalno su mijenjali škole i domove rođaka, no stalno su
inzistirali na tome da ostanu zajedno, bez obzira na to koliko su ih drugi često
pokušavali razdvojiti. Dok je Devon razmišljao o tim problematičnim
godinama, tijekom kojih su jedan drugome bili jedina konstanta, shvatio je da
mora uključiti Westa u svoj novi život, čak i ako se on nije htio uključiti. Snaga
njihove povezanosti neće dopustiti da jedan od njih krene u nekom smjeru bez
povlačenja ovoga drugoga.
— Trebam tvoju pomoć, Weste — tiho je rekao.
Njegov brat uzeo si je vremena prije nego što je odgovorio. — Što želiš
da napravim?
— Idi u Eversby Priory.
— Poslao bi me da budem blizu rođakinja? — mrzovoljno je pitao West.
— Nemam izbora. Osim toga, nisi pokazao nikakvo posebno zanimanje
ni za jednu od njih dok smo bili ondje.
— Nije zabavno zavoditi nevine djevojke. Prelagano je. — West je
prekrižio ruke preko prsa. — Zašto me želiš poslati u Eversby?
— Želim da vodiš poslove vezane za isušivanje. Sastani se sa svakim
zakupcem pojedinačno. Saznaj što im je obećano i što se treba napraviti...
— Ne dolazi u obzir.
— Zašto?
— Zato što ću morati odlaziti na farme i razgovarati o vremenu i o stoci.
Kao što znaš, životinje me ne zanimaju, osim ako nisu poslužene s umakom od
porta i krumpirima.
— Idi u Hampshire — oštro je rekao Devon. — Sastani se sa seljacima,
poslušaj njihove probleme i ako budeš uspio, glumi suosjećanje. Nakon toga
želim izvještaj i popis prijedloga kako poboljšati stanje na posjedu.

80
Book as passion & BalkanDownload

Zgroženo mrmljajući, West je ustao i poravnao naborani prsluk. — Moj


jedini prijedlog za tvoj posjed — rekao je dok je izlazio iz sobe — taj je da ga
se riješiš.

81
Book as passion & BalkanDownload

OSMO POGLAVLJE

Gospođo,
Iskreno zahvaljujem na ponudi da razgovarate sa
zakupcima o problemima oko odvodnje. No, s obzirom na to
da ste već opterećeni raznim obvezama, poslao sam svojega
brata Westona da riješi taj problem. On će u Eversby Priory
stići u srijedu i ostat će ondje dva tjedna. Iscrpno sam mu
objasnio da se mora ponašati kao pravi gospodin. Ako v as
ičime uzruja, javite mi i to će odmah butu riješeno.

Moj brat će u srijedu u podne stići na željezničku


postaju u Altonu. Nadam se da ćete poslati nekoga po njega,
budući da sam prilično siguran u to da ga nitko drugi neće
htjeti.
Trenear
P.S. Zar ste stvarno šal obojali u crno?

Milorde,

usred svakodnevnog kaosa građevinskih radova, koji su


glasniji od korpusa bubnjara, prisutnost vašeg brata
vjerojatno će proći neprimijećeno. Otiđi ćemo po njega u
srijedu.

Lady Trenear

P.S. Zašto ste mi poslali šal koji je u toj mjeri


neprikladan za korotu?

82
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen je odgovor na svoje pismo dobila u obliku telegrama koji joj je


dostavljen iz seoskog poštanskog ureda onoga jutra kada je trebao doći West.

Gospođo,

nećete zauvijek biti u koroti.


Trenear

Odsutno se nasmiješivši, Kathleen je odložila pismo. Zatekla se kako je


samo na trenutak poželjela da Devon dođe u Hampshire umjesto svojega brata.
Prekorila se zbog te sulude pomisli. Strogo se podsjetila na to kako ju je
uznemirio i uzrujao. A da ni ne spomene kakofoniju vodoinstalaterskih radova
koji su ju zbog njega mučili svaki dan. A nije mislila ni zanemariti to što ju je
prisilio da skine crne zastore, iako je u sebi morala priznati da su svi u kući, pa
čak i sluge, uživali u svijetlim prostorijama i slobodnim prozorima.
Ne, nije željela vidjeti Devona. Ni najmanje. Bila je prezaposlena da
uopće pomisli na njega, ili se pak prisjeti njegovih tamnoplavih očiju koje su ju
podsjećale na... Bristolsko staklo, možda... I već je zaboravila njegove čvrste
ruke koje su ju držale i njegov promukli glas koji joj je na uho šapnuo... Držim
vas... I ono grebanje njegove obrijane brade od kojega se naježila.
Morala se zapitati zašto je Devon poslao svojega brata da se pozabavi sa
zakupcima. Tijekom njihovog prethodnog posjeta, Kathleen se nije imala
priliku puno družiti s Westom, ali ono što je znala o njemu, nije baš bilo
obećavajuće. West je bio pijanica i vjerojatno će više biti smetnja nego pomoć.
Svejedno, nije bilo na njoj da prigovara. A s obzirom na to da je West bio
sljedeći nasljednik grofovstva, nije bilo ništa loše u tome da se upozna s
posjedom.
Blizanke i Helen bile su oduševljene time što će West doći u posjet te su
napravile popis sa željenim izletima i aktivnostima. — Sumnjam da će imati
vremena za razonodu — Kathleen ih je upozorila dok su sjedile u obiteljskom
salonu i vezle. — Gospodin Ravenel dolazi ovamo poslovno, a zakupcima je
njegova pažnja potrebnija nego nama.
— Ali Kathleen — zabrinuto je rekla Cassandra — ne smijemo dopustiti
da se premori od posla.

83
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen je prasnula u smijeh. — Draga, mislim da u životu nije radio ni


dana. Nemojmo ga dekoncentrirati pri prvom pokušaju.
— Ali gospoda ne bi trebala raditi, zar ne? — pitala je Cassandra.
— Zapravo ne — priznala je Kathleen. — Plemenita gospoda su obično
zaokupljena upravljanjem svojih imanja ili se ponekad okušaju u politici. —
Kathleen je zastala. — Ali ja mislim da i običnog radnika možemo nazvati
gospodinom ako je častan i dobar.
— Slažem se — rekla je Helen.
— Ja ne bih imala ništa protiv toga da radim — izjavila je Pandora. —
Mogla bih biti telegrafistica ili vlasnica knjižare.
— Mogla bi izrađivati šešire — dražesno je predložila Cassandra, a zatim
pogledala u križ — i poludjeti.
Pandora se nasmijala. — Ljudi će gledati kako trčim u krug i mašem
rukama, pa će reći: — Ajme meni, Pandora danas glumi pile.
— A ja ću ih onda podsjetiti da si se tako ponašala i prije nego što si uopće
počela izrađivati šešire — smireno je rekla Helen, a oči su joj zasvjetlucale.
Pandora je uz smijeh popravljala odšiveni šav. — Ali ne bih voljela raditi
ako će me to sprečavati da činim ono što želim.
— Kad budeš gospodarica velikog domaćinstva — veselo je rekla
Kathleen — imat ćeš obaveze koje će ti oduzimati većinu vremena.
— Onda neću biti gospodarica velikog domaćinstva. Živjet ću s
Cassandrom kad se uda. Osim ako njezin muž to ne zabrani, naravno.
— Ludice — rekla je Cassandra svojoj sestri blizanki. — Nikada se ne bih
udala za muškarca koji bi nas htio razdvojiti.
Završivši šav na odvojivoj bijeloj manšeti, Pandora ju je htjela odložiti,
ali je uzdahnula kad je povukla i suknju zajedno s manšetom. — Sto mu
gromova! Kod koga su škare? Opet sam zašila suknju.

West je stigao poslijepodne, zajedno s teškom prtljagom, među kojoj je


bio i ogroman sanduk koji su dvojica slugu jedva odnijela gore. Kathleen je bila
pomalo užasnuta što su ga sve tri sestre Ravenel pozdravile kao da je ratni junak
koji se vratio kući. West je iz kožne torbe počeo vaditi slatke paketiće

84
Book as passion & BalkanDownload

zamotane u nekoliko lijepih slojeva papira i povezane usklađenom uskom


vrpcom.
Primijetivši etiketice, s ukrasnim slovom W na svakoj, Helen je upitala:
— Što to znači?
West se pristojno nasmiješio. — To znači da je kupljeno u robnoj kući
Winterborne’s, gdje sam bio jučer poslijepodne. Nisam svojim malim
rođakinjama mogao u posjet doći praznih ruku, zar ne?
Kathleen je bila užasnuta kad je nestala sva sličnost s damskim
ponašanjem. Blizanke su oduševljeno počele vrištati i plesati oko njega nasred
predvorja. Čak su se i Helen zarumenjeli obrazi te je ostala bez daha.
— Sad je dosta, djevojke — na kraju je rekla Kathleen, trudeći se da ima
neutralan izraz lica. — Ne morate skakati kao pomahnitali zečevi.
Pandora je već počela otvarati jedan paket.
— Sačuvaj papir! — povikala je Helen. Jedan paket je odnijela Kathleen
i podigla sloj papira. — Pogledaj kako je tanko i glatko, Kathleen.
— Rukavice! — povikala je Pandora nakon što je odmotala paket. —
Pogledaj, tako su moderne da bih najradije umrla. — Prinijela ih je prsima.
Kratke rukavice od jareće kože bile su svjetloružičaste boje.
— Rukavice u boji ove godine su jako popularne — rekao je West. — Ili
mi je barem tako rekla prodavačica u robnoj kući. Ima po jedan par za svaku.
— Nasmiješio se Kathleen koja ovo očito nije odobravala, a sive oči nestašno
su mu zasjale. — Rođakinje — rekao je, kao da je to objašnjenje za tako
neprimjerene darove.
Kathleen je skupila oči. — Drage moje — smireno je rekla — možete
otvoriti darove u sobi za primanje.
Uz brbljanje i cičanje, sestre su požurile u sobu za primanje i poslagale
darove na stol od atlasnog drva. S iznimnom pažnjom su otvorile svaki paket,
odmotale papir i poravnale svaki komad prije nego što su ga stavile na hrpu
koja je nalikovala pjeni na svježe natočenom mlijeku.
Bilo je tu još rukavica, obojanih u nježne nijanse ljubičaste i plave...
Kutija s bombonima... Papirnatih lepeza sa zlatnim i srebrnim ukrasima...
Romana i knjiga poezije i bočica s cvjetnom vodicom koja se koristi za ten ili
za kupku ili koja se nanosi na jastuke. Iako ništa od toga nije bilo primjereno,

85
Book as passion & BalkanDownload

osim možda knjiga, Kathleen nije imala srca prigovoriti. Djevojkama su male
luksuzne stvari dugo bile uskraćivane.
Znala je da se Theo nikada ne bi sjetio donijeti sestrama neke darove. A
unatoč tome što je obitelj živjela relativno blizu Londona, djevojke nikada nisu
bile u robnoj kući Winterborne. Nije ni Kathleen nikada bila ondje, budući da
lady Berwick nije htjela susretati ljude iz svih društvenih slojeva u jednoj tako
velikoj, krcatoj trgovini. Radije je odlazila u male, ekskluzivne radnje, gdje je
roba bila skrivena, a ne tako neuredno raširena po pultovima.
Krišom pogledavajući Westa, Kathleen se uznemirila zbog njegove
sličnosti sa starijim bratom. Imali su istu tamnu kosu i jake kosti. Ali Devonov
zapanjujuće dobar izgled ovdje je bio malo narušen: lice njegovog brata bilo je
rumeno i mlohavo. Naravno, ne može se reći da West nije bio dotjeran; zapravo
bio je i odviše raskošno odjeven za Kathleenin ukus. Imao je izvezen svileni
prsluk i razigranu kravatu s uzorkom te zlatnu dugmad za manšete s kamenjem
koji su bili ili granati ili rubini. Čak i sada u podne je jako zaudarao po alkoholu.
— Možda bi bilo bolje da me ne gledate s baš tako velikom ljutnjom —
West je tiho promrmljao Kathleen, dok su sestre skupljale darove da ih odnesu
iz sobe. — Djevojke će se uzrujati ako shvate koliko me mrzite.
— Ne sviđate mi se — ozbiljno je odgovorila, krenuvši s njim prema
velikom stubištu. — Ali to ne znači da vas mrzim.
— Lady Trenear, sam se sebi ne sviđam. — Nasmiješio joj se. — Tako da
imamo nešto zajedničko.
— Gospodine Ravenel, ako...
— Možemo li biti malo neslužbeniji?
— Ne. Gospodine Ravenel, ako mislite ovdje provesti dva tjedna, ponašat
ćete se kao gospodin ili ću vas na silu odvesti u Alton i ubaciti na prvi vlak koji
stane na postaji.
West je trepnuo i pogledao ju, očito se pitajući misli li ona to ozbiljno.
— Te djevojke su mi najvažnije na svijetu — rekla je Kathleen. — Neću
dopustiti da ih netko povrijedi.
— Nemam namjeru nikoga povrijediti — uvrijeđeno je rekao West. —
Došao sam na zahtjev grofa da razgovaram s nizom seljačina o sađenju repe.
Čim to bude gotovo, obećavam vam da ću se što prije vratiti u London.

86
Book as passion & BalkanDownload

Seljačine? Kathleen je duboko udahnula, razmišljajući o obiteljima


zakupaca i o tome koliko su naporno radili i trpjeli sve nedaće koje su im
dolazile... Samo kako bi stavili hranu na stol ljudima poput njega, koji su ih
gledali svisoka.
— Obitelji koje ovdje žive — uspjela je reći — zaslužuju vaše poštovanje.
Generacije zakupaca izgradile su ovaj posjed, a zauzvrat baš nisu dobili neku
veliku nagradu. Otiđite u njihove kućice pa ćete vidjeti u kakvim uvjetima
žive, a onda ćete ih usporediti s uvjetima u kojima vi živite. A potom se možete
zapitati jeste li vi zaslužili njihovo povjerenje.
— Pobogu — promrmljao je West. — Moj brat je bio u pravu. Zaista
imate narav razjarenog jazavca.
Pogledali su se s uzajamnim prezirom te su se razišli.

Srećom, zbog djevojaka je razgovor za večerom bio veseo. Samo je Helen


primijetila napetost između Kathleen i Westa, te je nekoliko puta zabrinuto
pogledala Kathleen. West je uz svaki slijed tražio novo vino, zbog čega je sluga
stalno morao donositi boce iz podruma. Bijesna zbog njegove rasipnosti,
Kathleen se jedva suzdržala da ništa ne komentira kako je on postajao sve
pijaniji. Kad je završila večera, Kathleen je djevojke poslala gore i ostavila
Westa samog za stolom s bocom porta.
Kathleen je ujutro rano ustala, obukla svoju haljinu za jahanje i otišla u
konjušnicu kao i inače. Uz pomoć gospodina Blooma, voditelja konjušnice,
trenirala je Asada da prevlada strah od predmeta koji ga plaše. Bloom ju je
pratio prema ograđenom prostoru dok je ona vodila Asada s posebnim uzdama
za treniranje.
Kathleen je brzo počela cijeniti Bloomove savjete. Nije vjerovao u to da
je fizičko zauzdavanje konja, osobito arapskog, pravi način da mu se pomogne
da prevlada strah. — To će mu samo slomiti duh, bit će kao muha uhvaćena u
paukovu mrežu. Treba od vas preuzeti smirenost, miledi. Naučit će da je uz vas
siguran i da vi znate što je najbolje za njega.
Kathleen je prema Bloomovim uputama uhvatila uže ispod Asadove
brade i povela ga korak naprijed, a potom korak natrag.
— Opet — zadovoljno je rekao Bloom. — Nazad i naprijed i opet.

87
Book as passion & BalkanDownload

Asad je bio zbunjen, ali je radio što mu je rečeno, lako se mičući naprijed-
natrag, gotovo kao da uči plesati.
— Jako dobro, curo — pohvalio ju je Bloom, toliko zaokupljen
treniranjem da je zaboravio osloviti Kathleen titulom.
— To mu sada zaokuplja misli, pa nema mjesta za strah. — Stavio je bič
za jahanje u Kathleeninu lijevu ruku. — Ovo je da ga potapšete po boku ako
bude bilo potrebno. — Stojeći uz njega, Bloom je počeo otvarati crni kišobran.
Konj se trgnuo i zanjištao, instinktivno se odmičući od nepoznatog predmeta.
— Ovog kišobrana se malo bojiš, dečko, zar ne? — Nekoliko je puta zatvorio i
otvorio kišobran i govorio Kathleen: — Neka mu dodijeljeni zadatak bude
važniji od predmeta kojega se boji.
Kathleen je nastavila pomicati Asada naprijed-natrag i tako mu odvlačiti
pažnju od prijetećeg pokreta crnog predmeta koji se nadimao i ispuhavao. Kad
je pokušao odmaknuti bokove, ona ga je lagano potapšala bičem da se vrati na
mjesto, ne dopuštajući mu da se udalji od kišobrana. Iako je bilo očito da je
Asadu nelagodno dok pomiče uši u svim smjerovima, napravio je točno ono što
mu je ona naredila. Koža mu se nervozno trzala zbog blizine kišobrana... Ali
nije se povukao.
Kad je Bloom napokon zatvorio kišobran, Kathleen se nasmiješila i
ponosno i s ljubavlju potapšala Asada po vratu. — Dobar dečko — rekla je. —
Brzo učiš, zar ne? — Iz džepa na suknji je izvadila mrkvu i dala mu je. Asad je
prihvatio poslasticu, glasno hrskajući.
— Sljedeći put ćemo probati dok ga budete jahali... — počeo je Bloom.
Prekinuo ga je konjušar Freddie, koji još nije bio ni tinejdžer. —
Gospodine Bloom — zadihano je rekao dječak, dojurivši do ograde. — Glavni
konjušar mi je naredio da vam kažem da je gospodin Ravenel došao u
konjušnicu po svojega konja.
— Da, rekao sam dečkima da osedlaju Royala.
Freddiejevo malo lice bilo je prožeto zabrinutošću. — Postoji problem,
gospodine. Gospodin Ravenel je pijan i nije u stanju jahati, ali naredio im je da
mu dovedu konja. Glavni konjušar htio je odbiti, ali ondje je i upravitelj
zemljišta, gospodin Carlow, a on je rekao da daju Royala gospodinu Ravenelu
jer moraju odjahati do farmi zakupaca.

88
Book as passion & BalkanDownload

Ponovno će jedan pijani Ravenel pokušati jahati na konju iz konjušnice,


u uspaničenom bijesu pomislila je Kathleen.
Bez riječi se popela preko ograde, ne izašavši kroz vrata koliko joj se
žurilo. Podignula je suknju za jahanje i potrčala prema konjušnici, ne obazirući
se na Blooma koji ju je dozivao.
Čim je ušla u zgradu, vidjela je kako West ljutito gestikulira prema
glavnom konjušaru, Johnu, koji je okrenuo lice. Upravitelj zemljišta, Carlow,
stajao je pokraj njih nestrpljivo i posramljeno. Carlow je bio punašan muškarac
u srednjim godinama, koji je živio u gradu, a za Theovu obitelj radio je više od
desetljeća. Njegov posao bio je otpratiti Westa do farmi zakupaca.
Kathleen je bio dovoljan samo jedan pogled da procijeni situaciju. West
je bio crven u licu i znojan, oči su mu bile krvave i ljuljao se na nogama.
— Ja ću prosuditi jesam li sposoban ili ne — agresivno je govorio West.
— Jahao sam u mnogo gorem stanju nego sada i proklet bio ako...
— Dobro jutro, gospodo — prekinula ih je Kathleen, dok joj je srce
mahnito udaralo. Iznenada joj se u mislima pojavila slika Theova izudaranog
lica... Kako ju je pogledao onim očima poput ugaslog žara dok su mu otkucavale
posljednje sekunde života. Snažno je trepnula da odagna ta sjećanja. Smrad
alkohola prodro joj je kroz nosnice te joj se smučilo.
— Lady Trenear — s olakšanjem je rekao upravitelj zemljišta. — Možda
ćete vi uspjeti urazumiti ovu budalu.
— Naravno. — Ravnodušno je uhvatila Westa za ruku i jače ga stisnula
kad je osjetila da se on otima. — Izađite sa mnom, gospodine Ravenel.
— Miledi — nelagodno je rekao upravitelj zemljišta. — Mislio sam na
glavnog konjušara...
— John nije budala — otresito je rekla Kathleen. — A što se vas tiče,
gospodine Carlow... Možete se posvetiti drugim obvezama. Gospodin Ravenel
bit će nedostupan ostatak dana.
— U redu, miledi.
— Što se, kvragu, događa? — promrmljao je West dok ga je Kathleen
vukla van. — Obukao sam se i došao u konjušnicu čim je svanulo...
— Svanulo je prije četiri sata.

89
Book as passion & BalkanDownload

Kad su došli do relativno osamljenog mjesta iza ostave za opremu, West


je otrgnuo ruku i ljutito ju pogledao. — Što je bilo?
— Zaudarate po alkoholu.
— Dan uvijek započinjem kavom s konjakom.
— Kako mislite jahati kad ne možete ni stajati?
— Kao i uvijek: loše. Ne morate se brinuti za moje zdravlje.
— Ne brinem se za vaše zdravlje. Nego za zdravlje konja kojeg
namjeravate jahati, kao i za dobrobit zakupaca koje trebate posjetiti. Već imaju
dovoljno nevolja u životu i ne moraju trpjeti još i pijanu budalu.
West ju je oštro pogledao. — Odlazim.
— Da se niste ni pomaknuli. — Shvativši da još uvijek drži bič za jahanje,
Kathleen je znakovito zamahnula njime. — Ili ću vas udariti.
West je u nevjerici pogledao bič. S nevjerojatnom brzinom joj je uzeo bič
i bacio ga na tlo. No, silina tog čina uništena je kada je zateturao kako bi ostao
na nogama. — Recite što imate — ljutito je kazao.
Kathleen je sklopila ruke na prsima. — Zašto ste uopće došli u
Hampshire?
— Došao sam pomoći bratu.
— Ne pomažete nikome — zgroženo je izjavila. — Razumijete li vi išta
o teretu koji je lord Trenear preuzeo na sebe? O tome koliko je ulog visok? Ako
ne uspije i posjed se podijeli i proda, što mislite da će se dogoditi ovim ljudima?
Dvije stotine obitelji neće se imati čime uzdržavati. Kao ni pedesetero slugu,
većina kojih je cijeli život služila Ravenelovima.
Kad je vidjela da ju on uopće ni ne gleda, zadrhtala je i udahnula,
pokušavajući obuzdati svoj bijes. — Svi na ovom posjedu muče se da prežive i
svi ovisimo o vašem bratu, koji pokušava riješiti probleme za koje nije nimalo
kriv. A umjesto da nekako pomognete, vi se odlučite napiti do iznemoglosti i
teturati ovdje poput nekog sebičnog idiota...
Zastala je kad joj je ljutiti jecaj stao u grlu te je gutnula slinu i tiho
nastavila: — Vratite se u London. Ovdje niste ni od kakve koristi. Okrivite
mene ako želite. Recite lordu Trenearu da me niste mogli trpjeti. To mu neće
biti teško prihvatiti.

90
Book as passion & BalkanDownload

Okrenula se i otišla, dobacivši mu preko ramena nekoliko posljednjih


riječi. — Možda ćete jednog dana pronaći nekoga tko će vas spasiti od vaših
poroka. Osobno mislim da niste vrijedni tog truda.

91
Book as passion & BalkanDownload

DEVETO POGLAVLJE

K athleen se iznenadila što West nije otišao. Vratio se u kuću i otišao u sobu.
Barem nije opet pokušao jahati u pijanom stanju, turobno je pomislila,
zbog čega je valjda bio iznad njezinog pokojnog supruga po pitanju
inteligencije.
West je ostatak dana ostao u sobi, vjerojatno spavajući, iako je bilo
moguće i to da je i dalje pio žestoka pića. Nije se spustio na večeru, samo je
tražio da mu donesu gore pladanj s hranom.
Na zabrinute upite djevojaka, Kathleen je kratko rekla da je njihov rođak
bolestan i da će se ujutro vjerojatno vratiti u London. Kad je Pandora otvorila
usta da postavi dodatna pitanja, Helen ju je ušutkala tihim mrmljanjem.
Kathleen ju je zahvalno pogledala. Koliko god Helen bila neiskusna, dobro je
znala što je pijani muškarac koji puno pije i zbog toga izgubi glavu.
Kad je u zoru Kathleen sišla na doručak, iznenadila se kad je ugledala
Westa kako sjedi za jednim okruglim stolom i mrzovoljno zuri u dubine šalice
čaja. Izgledao je sablasno: koža ispod očiju bila mu je naborana, a lice mu je
bilo blijedo i oronulo.
— Dobro jutro — zatečeno je promrmljala Kathleen. — Jeste li bolesni?
On ju je umorno pogledao, a oči su mu bile krvave i crvene na sivom
licu. — Samo ako se trijeznost smatra bolešću. A ja ju smatram.
Kathleen je prišla bifeu, uzela srebrne hvataljke i počela slagati slaninu
na krišku tosta. Poklopila ju je drugom kriškom tosta, lijepo prerezala sendvič
na dva dijela i donijela tanjur Westu. — Pojedite ovo — rekla je. — Lord
Berwick uvijek je govorio da je sendvič od slanine najbolji lijek za mamurluk.
Prezrivo je pogledao hranu, ali uzeo je sendvič i zagrizao ga dok je
Kathleen sebi pripremala doručak.
Kathleen je sjela pokraj njega i tiho ga pitala: — Da naredim da pripreme
kočiju tako da stignete na kasnojutarnji vlak?
— Bojim se da niste te sreće. — West je popio gutljaj čaja. — Ne mogu
se vratiti u London. Moram ostati u Hampshireu dok se ne sastanem sa svim
zakupcima koje sam planirao posjetiti.

92
Book as passion & BalkanDownload

— Gospodine Ravenel.
— Moram — tvrdoglavo je rekao. — Moj brat nikada ništa ne traži od
mene. I zato ću to učiniti, pa makar me to i ubilo.
Kathleen ga je iznenađeno pogledala. — Dobro — rekla je nakon
nekoliko trenutaka. — Da pošaljemo po gospodina Carlowa da ide s vama?
— Radije bih da vi idete sa mnom. — Vidjevši njezin izraz lica, West je
oprezno dodao: — Samo danas.
— Gospodin Carlow puno bolje poznaje zakupce i njihove probleme...
— Njegova prisutnost bi ih možda ograničavala. Želim da budu iskreni
prema meni. — Ljutito je pogledao u tanjur. — Iako ne očekujem da će mi itko
reći više od pet riječi. Znam što takvi misle o meni: gradski frajer. Beskorisni
kicoš koji ne zna ništa o uzvišenim vrijednostima seljačkog života.
— Mislim da vas neće osuđivati, dok god misle da vi njih ne osuđujete.
Samo pokušajte biti iskreni, i ne biste trebali imati nikakvih problema.
— Nemam dara za iskrenost — promrmljao je West.
— To nije dar — rekla je Kathleen. — Nego spremnost da govorite iz
srca, a ne da pokušavate biti zabavni ili usiljeni.
— Molim vas — kratko je rekao West. — Ionako mi je muka. —
Namrštio se i odgrizao još jedan komad sendviča sa slaninom.

Kathleen je bila zadovoljna što je prvi zakupac s kojim se West susreo


bio prilično srdačan, iako je West očekivao da će se prema njemu odnositi
drsko, ako ne i prezrivo.
George Strickland bio je zdepast i mišićav muškarac srednjih godina s
ljubaznim očima na velikom četvrtastom licu. Njegova zemlja, koju je
obrađivao uz pomoć triju sinova, prostirala se na površini od približno dvadeset
pet hektara. Kathleen i West našli su se s njim u njegovoj kućici, trošnom
zdanju naslonjenom na veliku štalu, gdje se kukuruz runio i skladištio. Stoku
su držali u ruševnom nizu šupa izgrađenih bez ikakvog reda i nasumce
smještenih po dvorištu gdje se balega razvodnjavala vodom koja je tekla s
krovova bez žlijebova.

93
Book as passion & BalkanDownload

— Drago mi je što se upoznajemo, gospodine — rekao je seljak, držeći


šešir u rukama. — Biste li vi i ljubazna dama mogli malo hodati po polju sa
mnom pa možemo razgovarati dok radim? Zob se mora posjeći i spremiti prije
kiše.
— Što ako se ne posiječe na vrijeme? — pitao je West.
— Onda će previše zrna pasti na tlo — odgovorio je Strickland. — Kad
je zrno zrelo i nabubreno, čak ga i jedan jedini nalet vjetra može otpuhnuti iz
pljeve. Izgubili bismo sigurno jednu trećinu.
Kad je West pogledao Kathleen, ona je lagano kimnula da pokaže svoj
pristanak. Otišli su u polje, gdje su mekani vrhovi zlatnozelene zobi dosezali
Westu do ramena. Kathleen je uživala u prašnjavo slatkom mirisu zraka dok su
dva muškarca kosila usjev iznimno oštrim kosama. Dva skupljača išla su za
njima i odsječene stabljike vezali u snopove. Nakon toga, vezači su snopove
vezali na hrpe, a jedan dječak grabljao je otpalu slamu.
— Koliko jedan čovjek može posjeći dnevno? — pitao je West, dok je
Strickland čučao i vješto vezao snop.
— Najbolji kosci koje sam vidio mogu posjeći manje od hektara dnevno.
Ali to je zob, koja se siječe brže od ostalih žitarica.
West je zamišljeno pogledao radnike. — Što da imate stroj za žetvu?
— Onakav s nastavkom za vezanje? — Strickland je maknuo šešir i
počešao se po glavi. — Oko pet hektara ili više, pretpostavljam.
— U jednom danu? A koliko bi vam radnika trebalo za upravljanje
strojem?
— Dva radnika i konj.
— Dva radnika s barem šest puta većim učinkom? — West ga je u
nevjerici pogledao. — Zašto ne kupite stroj?
Strickland se podsmjehnuo. — Zato što košta dvadeset pet funti ili više.
— Ali brzo bi se isplatio.
— Ne mogu si priuštiti i konje i stroj, a bez konja ne mogu.
West se namrštio i gledao kako Strickland završava s vezanjem snopa. —
Ja ću vam pomoći da sustignete kosce ako mi pokažete kako se to radi.

94
Book as passion & BalkanDownload

Seljak je pogledao Westovo elegantno odijelo. — Niste odjeveni za rad u


polju, gospodine.
— Inzistiram — rekao je West, skinuo sako i dao ga Kathleen. — Uz
malo sreće, dobit ću žulj pa ću ga poslije moći pokazivati drugima. — Čučnuo
je pokraj Stricklanda, koji mu je pokazao kako da poveže stabljike pri vrhu.
Netom ispod zrna i ne prejako, upozorio ga je seljak, tako da bude dosta
prostora između stabljika kad snopovi budu stajali na hrpi, kako bi zrak mogao
cirkulirati i brže osušiti zrno.
Iako je Kathleen očekivala da će se West brzo umoriti, on je bio uporan
i vrijedan te je postepeno postajao sve vještiji. Dok su radili, West je postavljao
pitanja o isušivanju i sjetvi, a Strickland mu je detaljno odgovarao.
No tijekom procesa koji se odvijao pred njim, Westova pristojnost
neočekivano se pretvorila u iskreno zanimanje. Kathleen ga je zamišljeno
gledala, ne mogavši spojiti jučerašnjeg neotesanog pijanca s ovim pažljivim,
motiviranim neznancem. A mislila je da ga nije briga ni za posjed ni za
zakupce.
Na kraju reda, West je ustao, protresao ruke i iz džepa izvadio maramicu
da obriše lice.
Strickland je svoje čelo obrisao rukavom. — Sada vam mogu pokazati
kako se kosi — veselo mu je ponudio.
— Hvala, ali ipak ne bih — odgovorio mu je West i snuždeno se
nasmiješio, a Kathleen je to toliko podsjetilo na Devona da je osjetila oštru bol.
— Nije sigurno povjeriti mi oštru oštricu. — Zamišljeno pogledavši polje, pitao
je: — Jeste li ikada razmišljali o mljekarstvu, gospodine Strickland?
— Nisam, gospodine — odlučno je rekao seljak. — Čak i uz slabiji prinos,
od žitarica se ipak može zaraditi više nego od mlijeka ili mesa. Postoji izreka
na tržištu: Dolje rogovi, gore usjevi.
— Možda to vrijedi za sada — rekao je West, razmišljajući naglas. — Ali
s obzirom na to da se mnogi ljudi sele u tvorničke gradove, porast će potražnja
za mlijekom i mesom, a onda...
— Mljekarstvo me ne zanima. — Sada je nestala Stricklandova oprezna
srdačnost. — Nikako.

95
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen je prišla Westu i dala mu sako. Lagano mu je dotaknula ruku


da mu privuče pozornost. — Čini mi se da se gospodin Strickland boji da možda
pokušavate izbjeći plaćanje radova na sustavu odvodnje — promrmljala je.
West se odmah pribrao kad je shvatio o čemu je riječ. — Nipošto —
rekao je seljaku. — Potrebni radovi obavit će se kako vam je obećano. Zapravo,
lord Trenear nema izbora, obavezan je to napraviti.
Strickland ga je sumnjičavo pogledao. — Žao mi je, gospodine, ali nakon
toliko puno prekršenih obećanja, teško je ponovno vjerovati u još jedno.
West je nakratko ušutio i promatrao zabrinuti izraz muškarčeva lica. —
Imate moju riječ — rekao je tako odlučno da nitko nije mogao posumnjati u
suprotno. A potom je ispružio ruku.
Kathleen ga je zatečeno pogledala. Rukovali su se samo bliski prijatelji,
ili gospoda istog statusa i to samo povodom neke vrlo važne prigode. Strickland
je malo oklijevao, no onda je uhvatio Westovu ruku te su se srdačno rukovali.
— To ste jako dobro napravili — Kathleen je rekla Westu dok su jahali
po nepopločanoj cesti. Bila je zadivljena time kako se ponio i pristupio
Stricklandovim brigama. — Bilo je pametno opustiti ga okušavanjem u
poljskim radovima.
— Nisam pokušavao biti pametan. — West je izgledao zamišljeno. —
Htio sam prikupiti informacije.
— A to ste i učinili.
— Mislio sam da će se problem odvodnje lako riješiti — rekao je West.
— Iskopati kanale, staviti glinene cijevi unutra i onda sve pokriti.
— Ne zvuči jako komplicirano.
— Ali jest. Mnogo je kompliciranije nego što sam mislio. — West je
odmahnuo glavom. — Odvodnja je tako mali dio problema da bi bilo traćenje
novca riješiti samo to, a ne i ostalo.
— A što je ostalo?
— Još nisam ni siguran. Ali ako ne otkrijemo sve, nema nade da će
Eversby Priory ponovno donositi profit. Ili da će uopće uspjeti sam sebe
uzdržavati. — Turobno je pogledao Kathleen kad je ona otvorila usta. —
Nemojte me optužiti da pokušavam prodati posjed.

96
Book as passion & BalkanDownload

— Nisam to namjeravala — srdito je rekla. — Htjela sam reći da je,


koliko ja znam, Stricklandova farma manje-više u istom stanju kao i ostale
farme.
— Dolje rogovi, gore usjevi — promrmljao je West. — Frišku figu. Za
nekoliko godina bit će gore rogovi, dolje usjevi, a tako će i ostati. Strickland
nema pojma da se njegov svijet zauvijek promijenio. Čak i ja to znam, a ja zaista
ne znam mnogo o obrađivanju zemlje.
— Mislite da bi se trebao okrenuti mljekarstvu i stočarstvu — rekla je
Kathleen.
— To bi bilo lakše i unosnije nego pokušavati obrađivati glinenu zemlju.
— Možda ste u pravu — snuždeno mu je rekla. — Ali u ovom dijelu
Engleske, uzgoj stoke smatra se manje uglednim od obrađivanja zemlje.
— U čemu je razlika, kvragu? U oba slučaja na kraju zgrćeš balegu. —
West je skrenuo pažnju kada mu se konj spotaknuo na izbočinu na cesti.
— Popustite uzde — rekla je Kathleen. — Dajte mu više slobode da se
sam probija.
West ju je odmah poslušao.
— Smijem li vam dati još koji savjet? — usudila ga se pitati.
— Pucajte.
— Pogrbljeni ste na sedlu. Zbog toga vam je teško pratiti pokrete konja
i poslije će vas boljeti leđa. Ako se uspravite i opustite... Da, tako... To je dobro.
— Hvala vam.
Kathleen se nasmiješila, sretna zbog njegove spremnosti da prihvati
savjet žene. — Ne jašete loše. Uz redovnu vježbu bili biste vrlo dobri. — Zastala
je. — Pretpostavljam da u gradu ne jašete često?
— Ne, ili idem pješke ili unajmim kočiju.
— Ali vaš brat... — započela je Kathleen, prisjetivši se kako Devon
samouvjereno jaše.
— On jaše svako jutro. Velikog pjegavog sivca koji je zao kao vrag ako
jedan dan izostane naporna vježba. — Stanka. — Slični su.

97
Book as passion & BalkanDownload

— Znači, zato je Trenear u tako dobroj formi — promrmljala je


Kathleen.
— Nije samo zbog jahanja. Član je boksačkog kluba gdje se tuku do
iznemoglosti, u onom stilu savatea.
— Što je to?
— Način borbe koji se razvio na ulicama starog Pariza. Prilično je
okrutan. Moj brat potajno se nada da će ga jednog dana napasti neki grubijani,
ali do sada nije bio te sreće.
Kathleen se nasmiješila. — Koji je razlog za taj napor?
— Kontroliranje nagle naravi.
Osmijeh joj je iščeznuo. — Imate li i vi naglu narav?
West se kratko nasmijao. — Nesumnjivo. Samo što ja više volim pićem
uspavati svoje demone nego boriti se s njima.
Takav je bio i Theo, pomislila je, ali je to zadržala za sebe. — Više mi se
sviđate trijezni — rekla je.
West ju je razigrano pogledao. — Prošlo je tek pola dana. Pričekajte još
malo i predomislit ćete se.
Ali nije se predomislila. U sljedeća dva tjedna West je uglavnom bio
trijezan te je unos alkohola ograničio na čašu vina ili dvije za večerom. Dani su
mu bili ispunjeni posjećivanjem farmi zakupaca, proučavanjem knjiga o najmu,
čitanjem poljoprivrednih knjiga i pisanjem izvještaja Devonu.

Jednog dana im je za večerom rekao da namjerava posjetiti i mnoge druge


zakupce kako bi što bolje shvatio njihove probleme. Sa svakom novom
informacijom dobivao je sliku o pravom stanju posjeda, a taj prizor baš i nije
bio lijep.
— S druge strane — zaključio je West — nije posve beznadno, dok god
Devon radi svoj posao.
— Koji je njegov posao? — pitala je Cassandra.
— Pronalaženje kapitala — rekao joj je West. — I to jako puno kapitala.

98
Book as passion & BalkanDownload

— Jednom gospodinu koji ne radi sigurno je teško pronaći novac — rekla


je Pandora. — Pogotovo zbog toga što isto to rade i svi kriminalci.
West je sakrio osmijeh u peharu s vodom. — Potpuno sam siguran u to
— odgovorio je — da će moj brat ili nadmudriti kriminalce ili će im se
pridružiti. — Sada se obratio Kathleen. — Jutros sam shvatio da moram ovdje
ostati malo duže nego što sam prvotno namjeravao — rekao je. — Još dva
tjedna, ili još bolje, mjesec dana. Ima još mnogo toga što nisam saznao.
— Onda ostanite — spremno je rekla Kathleen.
West ju je iznenađeno pogledao. — Nemate ništa protiv?
— Nemam, ako će to pomoći zakupcima.
— A što ako ostanem do Božića?
— Svakako — rekla je bez oklijevanja. — Imate više prava ostati ovdje
nego ja. Ali neće li vam nedostajati gradski život?
Westove usne su veselo zaigrale kad je pogledao u tanjur. — Nedostaju
mi... Određene stvari. Ali, ovdje ima mnogo posla, a mojemu bratu nedostaju
pouzdani savjetnici. Zapravo, malo zemljoposjednika njegova statusa razumije
s čime se suočavaju.
— A vi i lord Trenear razumijete?
West se iznenada nasmiješio. — Ne, ni mi ne razumijemo. Jedina razlika
je u tome što smo mi svjesni toga.

99
Book as passion & BalkanDownload

DESETO POGLAVLJE

R ođače West — rekla je Kathleen mjesec dana poslije, jureći za njim niz
veliko stubište — prestani bježati. Želim razgovarati s tobom.
West nije usporio. — Ne može dok me ganjaš kao Atila, Bič Božji.
— Reci mi zašto si to učinio. — Stigla je na zadnju stepenicu isto kada i
on te se okrenula da mu prepriječi put. — Lijepo mi objasni u kakvom si to
pomahnitalom stanju uma bio, koje te je navelo da dovedeš prase u kuću!
Stjeran u kut, odlučio se biti iskren. — Nisam razmišljao. Bio sam na
farmi Johna Pottera, a on je htio zaklati prase jer je bilo premaleno.
— Koliko znam, to se tako radi — otresito je rekla.
— Stvorenje me pogledalo — pobunio se West. — Kao da mi se smiješilo.
— Svi prasci izgledaju kao da se smiješe. Usta su im zakrivljena prema
gore.
— Nisam si mogao pomoći, morao sam ga dovesti kući.
Kathleen je nezadovoljno odmahnula glavom dok ga je gledala. Blizanke
su maloga već hranile bočicom u kojoj je bila mješavina kravljeg mlijeka i
sirovog jaja, a Helen mu je za spavanje već pripremila košaru s mekom
tkaninom. Sada ga se neće moći riješiti.
— Što misliš da napravimo s njim kad naraste? — pitala ga je.
West je razmislio o tome. — Pojedite ga?
Očajno je uzdahnula. — Djevojke su mu već dale ime, Hamlet. Zar želite
da pojedemo kućnog ljubimca, gospodine Ravenel?
— Ja bih ga pojeo da se pretvori u slaninu. — West joj se nasmiješio kad
je vidio njezin izraz lica. — Vratit ću ga seljaku kad prestane piti mlijeko —
predložio je.
— Ne možeš...
Prekinuo ju je podigavši ruku. — Morat ćeš me poslije gnjaviti, sada
nemam vremena za to. Idem na postaju u Alton i ne smijem propustiti
poslijepodnevni vlak.

100
Book as passion & BalkanDownload

— Vlak? Kamo ideš?


West ju je zaobišao i krenuo prema ulaznim vratima. — Jučer sam ti
rekao. Znao sam da ne slušaš.
Kathleen ga je ljutito pogledala i krenula za njim, pomislivši kako će mu
biti dobra kazna ako se u kućanstvu Ravenelovih više ne bude posluživala
slanina.
Zastali su ispred sobe za primanje, gdje su radnici dizali podne daske i
bučno ih bacali u stranu. Zvuk neprestanog udaranja čekićem stalno je bio
prisutan.
— Kako sam jučer objasnio — rekao je West malo glasnije da ga se čuje
od strašne buke — idem u posjet čovjeku u Wiltshireu koji je zakupio zemlju
da isproba moderne metode obrađivanja zemlje.
— Koliko dugo te neće biti?
— Tri dana — veselo je rekao. — Neću ti moći ni nedostajati koliko brzo
ću se vratiti.
— Ne bi mi nedostajao ni da ostaneš jako dugo. — Ali Kathleen ga je
zabrinuto pogledala dok mu je batler pomagao da stavi šešir i obuče kaput. Kad
se vrati, pomislila je, ponovno će mu morati suziti odjeću jer je izgubio barem
pet kilograma. — Nemoj zaboraviti jesti dok si na putu — upozorila ga je. —
Uskoro će te zamijeniti za strašilo ako i dalje budeš propuštao večeru.
Neprekidno jahanje posjedom, obilaženje polja, pomaganje seljaku da
popravi kapiju ili da vrate ovcu koja je preskočila ogradu, donijelo je značajne
promjene na Westu. Toliko je smršavio da mu je odjeća visjela na tijelu. Lice i
vrat mu više nisi bili nabubreni, pa je sada imao naglašenu bradu i profil. Od
boravka vani ten mu je poprimio zdravu boju i izgledao je nekoliko godina
mlađe. Dašak vitalnosti zamijenio je pospanu lijenost.
West se nagnuo i lagano ju poljubio u čelo. — Doviđenja, Atila — nježno
je rekao. — Pokušaj ne zlostavljati ostale dok me ne bude.
Kad je West otišao, Kathleen je otišla u sobu domaćice, koja se nalazila
blizu kuhinje. Bio je dan za pranje rublja, naporan događaj kad se sve rublje
razvrstavalo, prokuhavalo, pralo, ispiralo i vješalo u sušionicu, koja je bila
spojena s praonicom. Kathleen i gospođa Church zajedno će napraviti inventar
i naručiti tkaninu.

101
Book as passion & BalkanDownload

Tek što su počele razgovarati o tome da treba naručiti nove pregače za


služavke, pojavio se batler Sims.
— Ispričavam se, miledi. — Simsov glas bio je odmjeren, ali lice mu se
nezadovoljno naboralo. — Zakupac i njegova žena, gospodin i gospođa
Wooten, žele razgovarati s gospodinom Ravenelom. Objasnio sam im da je on
na putu, ali ne žele otići. Tvrde da je nešto hitno. Htio sam vas obavijestiti prije
nego što kažem slugi da ih otjera.
Kathleen se namrštila. — Ne, ne smijete to učiniti. Wootenovi ne bi
dolazili bez dobrog razloga. Molim vas, uvedite ih u sobu za primanje pa ću se
ondje sastati s njima.
— Bojao sam se da ćete to reći — turobno je rekao Sims. — Moram reći,
miledi, da kao udovici u koroti, nitko ne bi smio narušavati vaš mir.
Od udarca odozgo zatresao se strop.
— Tako mi svih zvijezda! — povikala je domaćica.
Kathleen je suspregnula smijeh i pogledala batlera.
— Uvest ću Wootenove — rezignirano je rekao.
Kad je Kathleen ušla u sobu za primanje, vidjela je da je mladi par
izbezumljen. Oči gospođe Wooten bile su natečene i suzne, a lice njezina muža
bilo je blijedo od zabrinutosti.
— Nadam se da nitko nije bolestan ili ozlijeđen? — pitala je Kathleen.
— Nije, miledi — odgovorio je gospodin Wooten, dok se njegova žena
naklanjala. Micao je kapu naprijed-natrag dok je objašnjavao da je jedan od
njegovih nadničara susreo dvojicu nepoznatih muškaraca koji su se predstavili
kao zastupnici jedne željezničke kompanije.
— Rekli su da vrše mjerenja — nastavio je Wooten — a kad sam ja pitao
tko im je to dopustio, rekli su da im je dozvolu dao sam lord Trenear. — Glas
mu je zadrhtao. — Rekli su da će moja zemlja biti prodana željezničkoj
kompaniji. Otišao sam gospodinu Carlowu, ali on ne zna ništa o tome. — Oči
su mu zasuzile. — Otac mi je ostavio tu zemlju, miledi. A sada će oni na nju
staviti prugu, preorati mi polja i mene i moju obitelj otjerati iz doma bez
imalo... — Nastavio bi, ali gospođa Wooten je počela jecati.

102
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen je zaprepašteno odmahnula glavom. — Gospodin Ravenel nije


ništa spominjao, a lord Trenear ne bi napravio takvo što da prvo ne raspravi to
sa svojim bratom. Sigurna sam da je ta tvrdnja neutemeljena.
— Znali su da mi istječe najam — tužnih očiju je rekao gospodin
Wooten. — Točno su znali kada i rekli su da mi ugovor neće biti obnovljen.
To je Kathleen natjeralo na razmišljanje.
Što to Devon smjera? Sigurno ne može biti toliko bešćutan i okrutan da
proda zemlju zakupca, a da ga ne obavijesti.
— Saznat ću o čemu je riječ — odlučno je rekla. — Do tada se nemojte
uzrujavati. Gospodin Ravenel stoji čvrsto na strani zakupaca, a on ima utjecaj
na lorda Treneara. Dok se gospodin Ravenel ne vrati, a to je za samo tri dana,
ja vam savjetujem da nastavite normalno živjeti. Gospođo Wooten, stvarno
morate prestati plakati, sigurna sam da takva uzrujanost nije dobra za bebu.
Kad su Wootenovi otišli, ne utješivši se baš njezinim umirivanjem,
Kathleen je brzo otišla u radnu sobu i sjela za velik stol. Bijesno je uzela pero,
otvorila tintarnicu i krenula Devonu pisati oštru poruku u kojoj mu je priopćila
kakva je situacija te je zahtijevala da joj kaže što se događa.
Za svaki slučaj, još mu je i ne baš suptilno zaprijetila pokretanjem
sudskog postupka u ime Wootenovih. Iako odvjetnik nije mogao ništa učiniti,
jer je Devon imao pravo prodati bilo koji dio posjeda, to će mu sigurno privući
pozornost.
Sklopila je papir, stavila ga u omotnicu i pozvala slugu da odnese pismo
telegrafistu u lokalni poštanski ured. — Želim da se ovo smjesta pošalje — rekla
mu je. — Recite poštaru da je vrlo hitno.
— U redu, miledi.
Kad je sluga otišao, na vratima se pojavila domaćica. — Lady Trenear—
rekla je, izgledajući uznemireno.
— Gospođo Church — rekla je Kathleen. — Obećajem da nisam
zaboravila na inventar i na pregače.
— Hvala, miledi, ali ne radi se o tome. Riječ je o radnicima. Završili su s
vodoinstalaterskim radovima u velikoj spavaćoj sobi.
— To su dobre vijesti, zar ne?

103
Book as passion & BalkanDownload

— Čovjek bi to mislio, ali sada su počeli preuređivati sobu na katu u


kupaonicu i moraju provesti cijev ispod poda u vašoj sobi.
Kathleen je skočila. — Želite li reći da se u mojoj spavaćoj sobi nalaze
muškarci? Nitko mi nije spomenuo ništa slično.
— Glavni vodoinstalater i tesar kažu da je to jedini način.
— Ne dolazi u obzir!
— Već su bez pitanja podigli neke podne daske.
Kathleen je u nevjerici odmahnula glavom. — Valjda ću moći to
podnijeti na jedno poslijepodne.
— Miledi, kažu da će trebati nekoliko dana, najvjerojatnije tjedan dana
da se sve završi.
Razjapila je usta. — Gdje ću spavati i odijevati se dok je moja soba
rastavljena?
— Već sam naredila služavkama da vaše stvari odnesu u glavnu spavaću
sobu — odgovorila je gospođa Church. — Lordu Trenearu ona ne treba, budući
da je u Londonu.
Time se Kathleenino raspoloženje nije nimalo poboljšalo. Mrzila je
glavnu spavaću sobu, prostoriju u kojoj je posljednji put vidjela Thea prije nego
što je doživio nesreću. Prostoriju u kojoj su se strašno posvađali i gdje mu je
Kathleen izrekla riječi zbog kojih će žaliti do kraja života. Mračna sjećanja
vrebala su u uglovima te sobe poput zlogukih noćnih stvorenja.
— Mogu li koristiti neku drugu sobu? — pitala je.
— Trenutačno ne, miledi. Radnici su digli pod u još tri sobe osim vaše.
— Domaćica je oklijevala, shvaćajući zašto Kathleen ne želi ići onamo. — Reći
ću služavkama da prozrače spavaću sobu u istočnom krilu i dobro ju očiste, ali
te prostorije toliko su dugo bile zatvorene da će biti potrebno dosta posla prije
nego što se budu mogle upotrebljavati.
Kathleen je uzdahnula i utonula na stolicu. — Onda izgleda da ću večeras
morati spavati u glavnoj spavaćoj sobi.
— Prvi ćete isprobati novu bakrenu kadu — rekla je domaćica, i to
takvim glasom kao da natmurenom djetetu daje bombon.
Kathleen se slabašno nasmiješila. — I to mi je neka utjeha.

104
Book as passion & BalkanDownload

No ispostavilo se da je kupka u bakrenoj kadi bila tako divna i raskošna


da je gotovo nadoknadila to što će morati spavati u glavnoj spavaćoj sobi. Ne
samo da je kada bila dublja od bilo koje druge u kojoj se kupala, nego je imala
i postolje na koje je mogla udobno položiti glavu. Bila je to prva kada u kojoj se
mogla nasloniti i uroniti u vodu do vrata i osjećaj je bio božanstven.
Ostala je u kadi koliko god je mogla, uživajući i plutajući dok se voda nije
počela hladiti. Clara, njezina osobna služavka, došla ju je zamotati u mekani
turski ručnik i obući joj čistu bijelu spavaćicu.
Koža joj se naježila dok je išla sjesti na tapecirani naslonjač pokraj
kamina, na čijem naslonu se nalazio njezin šareni šal. Stavila ga je na krilo i
zavukla se ispod mekog kašmira. Pogledala je u veliki krevet, s izrezbarenim
drvenim baldahinom postavljenim na bogato ukrašena četiri stupa.
Jedan pogled bio je dovoljan da uništi sav taj dobar učinak koji je na nju
imala kupka.
Nakon debakla njihove vjenčane noći, nije više htjela s Theom spavati u
tom krevetu. U mislima joj se pojavio njegov nejasan, ljutit govor.
Napravi ono što sam ti rekao, pobogu. Lezi i prestani otežavati... Ponašaj
se kao žena, kvragu...
Kathleen je ujutro bila iscrpljena, a ispod krvavih očiju imala je tamne
podočnjake. Prije nego što je otišla u konjušnicu, pošla je potražiti domaćicu,
koja je stajala pokraj ormarića sa začinima. — Gospođo Church, oprostite što
vas prekidam, ali došla sam vas zamoliti da mi za večeras svakako pripremite
drugu spavaću sobu. Ne mogu više nikada spavati u glavnoj spavaćoj sobi.
Radije bih spavala u dvorištu s gomilom divljih mačaka.
Domaćica ju je zabrinuto pogledala. — U redu, miledi. Djevojke su već
počele čistiti sobu koja gleda na ružičnjak. Praše tepihe i ribaju pod.
— Hvala vam.
Kathleen se raspoloženje počelo popravljati čim je došla u konjušnicu.
Od jutarnjeg jahanja uvijek bi se pribrala. Ušla je u prostoriju za sedlanje,
skinula odvojivu suknju s kostima za jahanje i objesila ju na zid.
Dame su obično ispod suknje za jahanje nosile hlače od semiša ili vune,
kako se ne bi izgreble. Ali nije bilo uobičajeno da dama nosi samo hlače, kao
Kathleen.

105
Book as passion & BalkanDownload

No, s Asadom još nije iskušala jahanje sa strane. Odlučila ga je trenirati


zajašivši ga s obje strane, što je mnogo sigurnije ako ju konj pokuša zbaciti.
Raskošna suknja za jahanje s mnogo lepršave tkanine često je znala zapeti za
konjsku opremu ili nisko granje ili se pak zapetljati u noge konja.
Kathleen je bilo jako neugodno kad je prvi put izašla u hlačama.
Konjušari su ju gledali tako zaprepašteno, kao da je izašla gola. No, gospodin
Bloom, kojega je više zanimala sigurnost nego pristojnost, odmah joj je dao svoj
pristanak.
Konjušari su se ubrzo naviknuli na Kathleenino nekonvencionalno
odijevanje i izgleda da im je sada bilo svejedno. Tome je sigurno pridonijelo to
što je bila tako mršava: bez ženskih oblina teško da su ju mogli optužiti da
nekoga zavodi.
Asad je bio gibak te je surađivao tijekom njihove vježbe. Kretao se u
polukrug te je radio i oštre pokrete. Prijelazi su mu bili besprijekorni, a
usredotočenost savršena. Kathleen je odlučila s tim arapskim konjem izaći iz
ograđenog prostora i jahati na zatvorenom pašnjaku, a on je bio tako dobar da
je produžila jutarnje vježbanje.
Umorno blistajući nakon vježbe, Kathleen se vratila u kuću i penjala se
stražnjim stubištem. Kad se već skoro popela, shvatila je da je zaboravila iz
konjušnice uzeti suknju. Kasnije će poslati slugu da joj ju donese. Dok je išla
prema glavnoj spavaćoj sobi, morala se nasloniti na zid dok su tri radnika
hodala hodnikom, noseći bakrene cijevi. Primijetivši Kathleenine hlače,
jednom radniku gotovo su ispale cijevi, a drugi mu je otresito rekao da prestane
zuriti i nastavi dalje.
Kathleen se zacrvenjela i odjurila u glavnu spavaću sobu. Odmah je otišla
do otvorenih vrata kupaonice, budući da Clare nije nigdje bilo. Unatoč tome
što je stalno prigovarala zbog troškova vodoinstalaterskih radova, morala je
priznati da je bilo krasno imati toplu vodu, a da ju nisu morale donositi
služavke. Ušavši u kupaonicu, čvrsto je zatvorila vrata.
Zatečeno je zavrištala kada je vidjela da u kadi nekoga ima.
— Dragi Bože! — Rukama je pokrila lice.
Ali prizor mokrog i nagog Devona Ravenela već joj se urezao u pamćenje.

106
Book as passion & BalkanDownload

JEDANAESTO POGLAVLJE

T o je bilo nemoguće. Devon je trebao biti u Londonu! To se njezina mašta


poigravala s njom. Sigurno je halucinirala. Samo što je zrak bio topao i
vlažan, prožet mirisom koji je sigurno bio njegov... Oštar, čist miris kože i
sapuna.
Kathleen je zabrinuto razmaknula prste tek toliko da proviri kroz njih.
Devon se naslonio na postolje bakrene kade i gledao ju sa sarkastičnom
znatiželjom. Obavijala ga je vruća para. Kapljice vode pripijale su mu se za
napete mišiće na rukama i ramenima i svjetlucale na tamnim dlakama njegovih
prsa.
Kathleen se okrenula prema vratima, a misli su joj bili razbacane poput
čunjeva u kuglanju. — Što radite ovdje? — uspjela ga je upitati.
Njegov ton bio je zajedljiv. — Primio sam vaš poziv.
— Moj... Moj... Mislite moj telegram? — Bilo je teško izvući suvislu
misao iz njezina nesuvislog uma. — To nije bio poziv.
— Zvučao je tako.
— Nisam očekivala da ću vas tako brzo vidjeti. Pogotovo ne tako veliku
površinu vas! — Zacrvenjela se kad se on duboko nasmijao.
Očajno želeći pobjeći, uhvatila je kvaku, komad željeza koji je nedavno
bio postavljen i povukla. No vrata su ostala tvrdoglavo zatvorena.
— Gospođo — čula je kako Devon govori iza nje — predlažem da...
U panici se nije obazirala na njega, nego je mahnito povlačila kvaku. Ona
se naglo izvukla, a Kathleen je zateturala. Zaprepašteno je pogledala u
slomljeni komad željeza u svojoj ruci.
Na trenutak je zavladala tišina.
Devon se grubo nakašljao. Glas mu je bio prožet suspregnutim smijehom.
— To je norfolška kvaka. Prvo se mora stisnuti gumb za palac, a onda povući
drška.

107
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen se obrušila na gumb za palac koji je visio na ploči, no vrata su


se samo počela tresti.
— Dušo... — Devon se sada toliko smijao da gotovo nije mogao govoriti.
— To... To neće pomoći.
— Nemojte me tako zvati — rekla je, okrenuta leđima od njega. — Kako
ću izaći odavde?
— Moj sobar je otišao po ručnike. Kad se vrati, otvorit će vrata s vanjske
strane.
Očajno zastenjavši, Kathleen je naslonila čelo na drvenu ploču. — Ne
smije znati da sam bila ovdje s vama. To će me uništiti.
Čula je dokono šljapkanje vode po koži.
— Neće ništa reći. On je diskretan.
— Nije.
Šljapkanje je prestalo. — Zašto to kažete?
— Slugama stalno daje povoda za tračanje o vašim prošlim iskustvima.
Moja služavka kaže da postoji vrlo zanimljiva priča s nekom zabavljačicom. —
Zastala je prije nego što je turobno dodala: — Odjevenom u perje.
— Kvragu — promrmljao je Devon. Šljapkanje se nastavilo.
Kathleen je i dalje bila naslonjena na vrata, a svaki ud joj je bio napet.
Devonovo nago tijelo bilo je udaljeno od nje tek nekoliko metara i nalazilo se
u istoj kadi u kojoj se ona sinoć kupala. Nije se mogla spriječiti da si ne predoči
slike uz te zvukove, kako mu je kosa potamnjela od vode i kako mu pjena od
sapuna pluta po koži.
Pazeći kamo gleda, odložila je kvaku na pod. — Kako to da se kupate
tako rano?
— Došao sam vlakom, a u Altonu sam unajmio kočiju. Jedan kotač se
otpustio na putu za Eversby. Morao sam vozaču pomoći da ga namjesti. A to je
bio hladan i blatnjav posao.
— Niste li mogli zamoliti sobara da to napravi umjesto vas?
Začuo se podsmijeh. — Sutton ne može podići kotač. Ruke su mu kao
štapići.

108
Book as passion & BalkanDownload

Namrštivši se, prstom je prešla preko sloja vlage, koja se nakupila na


vratima. — Niste morali tako žurno doći u Hampshire.
— Zbog prijetnje odvjetnicima i sudom lorda kancelara učinilo mi se da
je stvar žurna — turobno je rekao.
Možda je njezin telegram bio malo previše dramatičan. — Nisam stvarno
namjeravala angažirati odvjetnike. Samo sam htjela pridobiti vašu pozornost.
Njegov odgovor bio je nježan. — Vi uvijek imate moju pozornost.
Kathleen nije bila sigurna kako da to protumači. No, prije nego što je
imala priliku pitati, školjucnula je kvaka s druge strane vrata. Drvene ploče
zadrhtale su kad je netko pokušao ući. Kathleen je razrogačila oči. Pritisnula je
vrata, a živci su joj užasnuto radili. Iza nje se začulo silovito prskanje kad je
Devon izašao iz kade i stavio ruku na vrata da se ne otvore.
Drugom rukom joj je prekrio usta. To nije bilo potrebno: Kathleen nije
mogla ni zucnuti.
Svi udovi su joj drhtali kad je iza sebe osjetila tijelo velikog, vrućeg
muškarca.
— Gospodine? — začuo se sobarov zbunjeni glas.
— Pobogu, zar si zaboravio kucati? — ljutito je pitao Devon. — Ne
upadaj mi u sobu osim ako mi ne moraš reći da gori kuća.
Kathleen se odsutno zapitala hoće li se onesvijestiti. Bila je prilično
sigurna da bi lady Berwick očekivala od nje da se onesvijesti u ovakvoj situaciji.
Nažalost, cijelo vrijeme je ostala pri svijesti. Zaljuljala se jer je bila nestabilna,
a njegovo tijelo odmah je reagiralo; mišići su mu se napeli da joj pruže oslonac.
Bio je pritisnut uz nju cijelim tijelom, a vruća voda prodirala je kroz njezin
kostim za jahanje. Svakim dahom udisala je mirise sapuna i vrućine. Srce joj je
zapinjalo svakim otkucajem; malo je kucalo preslabo, malo prejako.
Omamljeno se usredotočila na veliku ruku naslonjenu na vrata. Koža mu
je bila tamnosmeđa i lako bi potamnjela na suncu. Na jednom je prstu imao
ogrebotinu; sigurno od podizanja kotača, pomislila je. Nokti su mu bili kratki i
besprijekorno čisti, ali mrlje od tinte nazirale su se na dva prsta.
— Ispričavam se, milorde — rekao je sobar. S pretjeranim poštovanjem
koje je odavalo sarkazam, dodao je: — Nisam znao da ste stidljivi.

109
Book as passion & BalkanDownload

— Sada sam aristokrat — rekao je Devon. — Mi ne volimo pokazivati


svoje atribute.
Toliko se privio uz nju da je Kathleen osjetila u sebi vibracije njegova
glasa. Obavila ju je njegova vitalna, potentna muškost. Taj osjećaj bio je stran i
zastrašujuć... I zbunjujuće ugodan. Od njegovog disanja i vrućine koju je
osjetila na svojim leđima u trbuhu su joj zaplesale iskrice.
— Došlo je do zabune s vašom prtljagom — objašnjavao mu je Sutton. —
Jedan sluga unio ju je u kuću, kako sam mu i naložio, ali gospođa Church mu
je rekla da ju ne unosi u glavnu spavaću sobu, budući da ondje trenutačno
boravi lady Trenear.
— Stvarno? Je li ti gospođa Church pojasnila zašto je lady Trenear
zaposjela moju sobu?
— Radnici postavljaju cijevi ispod poda u njezinoj sobi. Rečeno mi je da
lady Trenear nije baš bila zadovoljna zbog toga. Jedan sluga je rekao da je čuo
kako se zaklinje da će vam nanijeti fizičke ozljede.
— Baš šteta. — U Devonovu glasu čula se suptilna razigranost. Bradom
je okrznuo njezinu kosu kad se nasmijao. — Žao mi je što sam ju inkomodirao.
— Itekako ste ju inkomodirali, milorde. Lady Trenear napustila je glavnu
spavaću sobu odmah nakon što je grof preminuo i od onda nije nijednu noć
ondje prespavala. Do sada. Jedan sluga je rekao da je to zato što...
Kathleen se ukočila.
— Ne zanima me zašto — prekinuo ga je Devon. — To je briga lady
Trenear, a ne naša.
— Da, gospodine — rekao je sobar. — Da se vratimo na našu temu: sluga
je vašu prtljagu odnio u jednu sobu na katu, ali nitko ne zna u koju.
— Je li se itko sjetio da ga pita? — ironično je rekao Devon.
— Trenutačno ga nigdje ne možemo naći. Lady Pandora i lady Cassandra
su ga angažirale da im pronađe prase, koje je nestalo.
Devonovo tijelo je postalo napeto. — Rekao si prase?
— Da, milorde. To je novi kućni ljubimac.

110
Book as passion & BalkanDownload

Devonova ruka nježno je kliznula s Kathleeninih usana, a vrškovima


prstiju okrznuo joj je bradu lagano ju pomilovavši. — Postoji li razlog zbog
kojega živine držimo u...
Kathleen se okrenula i pogledala ga baš kad je spustio glavu. Ustima joj
je okrznuo sljepoočnicu, a od tog slučajnog dodira osjetila su joj se posve
zbunila. Njegove usne, tako čvrste i glatke, njegov vruć, golicav glas... Počela
je drhtati.
— Kući? — Devon je dovršio pitanje, a glas mu je postao promukao.
Uhvatio je vrata za metalnu ploču kako se ne bi ponovno zatvorila.
— Ne moram naglašavati da se takva pitanja u pristojnim kućanstvima
ne mogu ni postaviti — strogo je rekao Sutton.
— Da vam dodam ručnike kroz vrata?
— Ne, ostavi ih s druge strane. Uzet ću ih kada budem spreman.
— Na podu? — Sutton je zvučao užasnuto. — Milorde, dopustite da ih
stavim na stolicu. — Čulo se kako se stvari miču po sobi te udarac laganog
komada pokućstva.
Kroz omamljene oči, Kathleen je vidjela da je Devonov stisak na vratima
postao toliko jak da mu je vršak palca pobijelio. Zglob i ruka bili su mu napeti.
Kako je samo bio topao i kako su ju čvrsto držala njegova prsa i ramena. Jedino
mjesto koje se nije baš uklopilo bilo je ono na njezinim križima, gdje je pritisak
njegovog tijela bio krut i nepopustljiv. Meškoljila se, tražeći udobniji položaj.
Devon je brzo udahnuo i uhvatio ju za desni kuk, kako bi se umirila.
U tom trenutku je shvatila što je ta kruta izbočina.
Postala je napeta i skoro je zavapila. Nestala je sva očaravajuća vrućina;
tijelo joj se ohladilo i počelo nekontrolirano tresti. Ozlijedit će ju. Napasti.
Brak ju je naučio da se muškarci izbezume kad su uzbuđeni. Izgube
kontrolu i pretvore se u zvijer.
Očajno je razmišljala o tome koliku prijetnju joj predstavlja Devon,
koliko daleko bi mogao ići. Ako ju ozlijedi, vrištat će. Oduprijet će mu se, bez
obzira na to kakve će to posljedice imati za njezin ugled.
Jednu je ruku stavio na njezin struk; osjetila je taj pritisak čak i kroz
korzet te ju je ondje lagano milovao, kao da tješi uplašenog konja.

111
Book as passion & BalkanDownload

Kroz krv koja joj je udarala u ušima, Kathleen je čula da sobar pita treba
li se prtljaga donijeti u glavnu spavaću sobu. Devon je odgovorio da će kasnije
odlučiti o tome i da mu sada samo brzo donese nešto odjeće. Sobar je pristao.
— Otišao je — rekao je Devon nakon nekoliko trenutaka. Nakon što je
duboko udahnuo i polagano izdahnuo, pozabavio se s mehanizmom kvake i
spustio dugme za palac tako da se vrata ne zatvore. — Iako me nitko nije pitao
za prase — rekao je — protivim se držanju kućnih ljubimaca koji mogu
nadmašiti moju težinu.
Kako se pripremila za napad, Kathleen je nesigurno zatreptala. Uopće se
nije ponašao kao pomahnitala zvijer, pa ju je to zbunilo.
Kao odgovor na njezinu ledenu tišinu, Devon je podigao ruku, uhvatio
joj bradu i natjerao ju da ga pogleda. Ne mogavši izbjeći njegov smiren,
pronicljiv pogled, shvatila je da joj on ne predstavlja nikakvu prijetnju.
— Bolje da odvratite pogled — savjetovao joj je — ako baš ne želite
vidjeti obnaženog Ravenela. Idem po ručnike.
Kathleen je kimnula i čvrsto zatvorila oči dok je on izlazio iz kupaonice.
Čekala je i pokušavala pribrati kaotične misli. Ali još uvijek je bila
nervozna zbog pritiska njegova tijela na njezino i njegove uzbuđene muškosti.
Ne tako davno je s lordom i lady Berwick te s njihovim kćerima otišla u
Nacionalni muzej. Na putu prema predmetima iz Južnih mora koje je skupio
legendarni istraživač James Cook, prošli su pokraj prostorije s talijanskim
skulpturama, na čijim vratima su stajale dvije nage muške skulpture. Jedan
smokvin list od gipsa koji je dao postaviti direktor muzeja kako bi sakrio
genitalije statua, pao je na pod i razbio se. Lady Berwick, užasnuta tim
vizualnim napadom, brzo je potjerala Kathleen i kćeri pokraj uvredljivog
mramornog izloška... Ali ne prije nego što su vidjele točno ono što je smokvin
list trebao sakriti.
Kathleen je bila zaprepaštena statuom, ali ju je ona i zaintrigirala. Divila
se tome kako je vrsnom obradom hladan mramor uspio izgledati stvarno: sa
žilama, ranjivo i glatko posvuda osim na dijelu međunožja gdje su bile dlake.
Stidljiva, neupadljiva izbočina nije izgledala vrijednom zbrke koju je lady
Berwick stvorila zbog nje.

112
Book as passion & BalkanDownload

No, na prvu bračnu noć, Kathleen je vidjela i osjetila dovoljno Theovog


tijela da shvati da je pravi, živi muškarac mnogo obdareniji nego mramorna
skulptura u muzeju.
I ovo sada... Pritisak Devonova tijela na njezinom...
Da ga je barem mogla pogledati.
Odmah se prekorila zbog te pomisli. Svejedno... Nije mogla suspregnuti
znatiželju. Hoće li joj naškoditi ako malo proviri? Ovo joj je bila jedina prilika
da vidi muškarca onakvim kakvim ga je Bog stvorio. Prije nego što se uspjela
odgovoriti, približila se rubu vrata i oprezno pogledala van.
Kakav zapanjujući prizor... Zdrav, muževan muškarac u naponu snage.
Snažan i vrlo mišićav, barbarski, a opet prekrasan. Srećom, bio je djelomično
okrenut od nje, tako da nije mogao primijetiti da ga gleda. Brisao si je kosu dok
mu uvojci nisu počeli stršati, a zatim je prešao na ruke i prsa, koje je snažno
trljao. Leđa su mu bila snažna, a liniju kralježnice pratila je naglašena brazda.
Široke lopatice su mu se napele kad je zabacio ručnik na njih i počeo se brisati
mičući ručnik kao da pili. Udovi i gornji dio prsa bili su prekriveni mnoštvom
dlaka, kojih je i na međunožju bilo mnogo više od ukrasnog čuperka koji je
očekivala. A što se tiče kratkog pogleda na njegovu muškost... Bila je slične
veličine kao kod njezinog muža, osim što je možda bila malo veća. Činilo se
vrlo nezgodnim imati takav visuljak. Kako su, pobogu, muškarci jahali?
Rumenog lica se sakrila iza vrata prije nego što ju Devon uhvati da ga
gleda.
Ubrzo je čula kako se približava; podne daske škripale su ispod njegovih
koraka, a kroz djelomično otvorena vrata joj je pružio suhi turski ručnik.
Zahvalno ga je uzela i zamotala se u njega.
— Jeste li dovoljno prekriveni? — natjerala se da ga pita.
— Sumnjam da bi itko mislio da je ovo dovoljno.
— Želite li ovdje čekati? — nevoljko mu je ponudila. U kupaonici je bilo
toplije nego u hladnoj sobi.
— Ne.
— Ali tamo je ledeno.
— Točno — bio je njegov grubi odgovor. Sudeći po njegovu glasu, stajao
je tik do vrata s druge strane. — Usput, što to, kvragu, imate na sebi?

113
Book as passion & BalkanDownload

— Kostim za jahanje.
— Izgleda kao pola kostima za jahanje.
— Suknju skinem dok jašem Asada. — Kad on nije ništa odgovorio,
dodala je: — Gospodin Bloom nema ništa protiv toga da nosim hlače. Kaže da
bi me mogao zamijeniti s nekim dečkom konjušarom.
— Onda je sigurno slijep. Nijedan muškarac koji ima oči u glavi ne bi vas
mogao zamijeniti s dečkom. — Devon je zastao. — Od sada na dalje, ili ćete
jahati u suknji ili uopće nećete jahati.
— Molim? — pitala je u nevjerici. — Naređujete mi?
— Netko mora, ako se mislite tako neprikladno ponašati.
— Vi meni govorite o prokletoj prikladnosti, licemjeru jedan?
— Pretpostavljam da ste te nepristojne riječi naučili u konjušnici.
— Ne, nego od vašega brata — uzvratila mu je.
— Postaje mi jasno da nisam toliko dugo trebao izbivati iz Eversby
Prioryja — čula je kako mrzovoljno govori. — Cijelo kućanstvo je otišlo
kvragu.
Više se ne mogavši suzdržati, Kathleen je otvorila vrata do kraja i ljutito
ga pogledala. — Vi ste angažirali radnike! — zasiktala je.
— Radnici su najmanji problem. Netko mora uzeti stvar u svoje ruke.
— Ako ste toliko blesavi da mislite da možete mene uzeti u...
— Oh, s vama bih i počeo — znakovito je rekao.
Kathleen bi mu oštro odgovorila, ali zubi su joj počeli cvokotati. Iako je
turski ručnik upio nešto vlage iz njezine odjeće, odjeća joj je i dalje bila
ljepljiva.
Vidjevši njezinu nelagodu, Devon se okrenuo i gledao po sobi, očito
tražeći nešto da ju pokrije. Iako je bio leđima okrenut od nje, prepoznala je
točan trenutak kada je uočio šal na naslonjaču pokraj kamina.
Kad je progovorio, glas mu je bio drukčiji. — Niste ga obojali.
— Dajte mi to. — Kathleen je pružila ruku kroz vrata.
Devon ga je uzeo. Na licu mu se polako pojavio smiješak.

114
Book as passion & BalkanDownload

— Nosite li ga često?
— Dajte mi moj šal, molim vas.
Devon joj ga je donio, namjerno si uzevši vremena. Trebalo mu je biti
neugodno zbog razodjevenosti, ali izgledao je kao da mu je vrlo ugodno. Kakav
besramni paun!
Čim joj je šal bio nadohvat ruke, Kathleen ga je zgrabila.
Bacivši vlažni ručnik, omotala se šalom. Taj odjevni predmet bio je
udoban i poznat, a meka vuna odmah ju je ugrijala.
— Nisam ga mogla uništiti — nevoljko je rekla. Bila je u iskušenju da mu
kaže da iako je dar bio neprikladan... Istini za volju, obožavala ga je. Bilo je
dana kada nije bila sigurna odražava li njezina crnina njezino melankolično
raspoloženje ili je ona uzrok njemu, a kad je stavila taj sjajan šal na ramena,
odmah se osjećala bolje.
Ni jedan dar ju nikada nije tako veselio.
Nije mu to mogla reći, iako je htjela.
— Prekrasno ti stoje te boje, Kathleen. — Glas mu je bio dubok i nježan.
Lice ju je počelo peckati. — Ne obraćajte mi se s ti.
— Naravno — zadirkivao ju je Devon, pogledavši u svoje tijelo u ručniku
— budimo službeni.
Pogriješila je što je slijedila njegov pogled te se silno zacrvenjela kad je
ugledala taj prizor... Guste tamne dlake na njegovim prsima, mišići na trbuhu
koji kao da su izrezbareni od mahagonija.
Začulo se kucanje na vratima spavaće sobe. Kathleen se povukla dalje u
kupaonicu poput kornjače koja se povlači u svoj oklop.
— Uđi, Suttone — čula je kako Devon govori.
— Vaša odjeća, gospodine.
— Hvala. Stavi ju na krevet.
— Nećete li trebati moju pomoć?
— Danas neću.
— Sami ćete se odjenuti? — zbunjeno je pitao sobar.

115
Book as passion & BalkanDownload

— Čuo sam da neki muškarci to rade — sarkastično je odgovorio Devon.


— Sada možeš ići.
Sobar je strpljivo uzdahnuo. — U redu, gospodine.
Kad su se vrata ponovno otvorila i zatvorila, Devon je rekao: —
Pričekajte minutu, brzo ću se obući.
Kathleen nije odgovorila, očajno pomislivši kako ga više nikada neće
moći pogledati da ne zamisli što se nalazi ispod tih elegantnih slojeva odjeće.
Uz šuškanje odjeće, Devon je rekao: — Možete odsjesti u glavnoj
spavaćoj sobi, ako želite. To je bila vaša soba prije nego što sam ja došao.
— Ne, ne želim.
— Kako god želite.
Silno je htjela promijeniti temu. — Moramo razgovarati o zakupcima —
rekla je. — Kao što sam spomenula u telegramu...
— Kasnije. Nema smisla razgovarati o tome bez mojega brata. Domaćica
je rekla da je otišao u Wiltshire. Kad će se vratiti?
— Sutra.
— Zašto je otišao?
— Posavjetovati se sa stručnjakom o modernim metodama obrađivanja
zemlje.
— Poznavajući brata — rekao je Devon — vjerojatnije je otišao
bludničiti.
— Onda ga očito ne poznajete. — Ne samo da je bila zadovoljna time što
mu može proturječiti, nego je bila uvrijeđena u Westovo ime. — Gospodin
Ravenel naporno radi otkako je došao ovamo. Mogu reći da je o zakupcima i
njihovoj zemlji naučio više od ikoga, pa čak i od upravitelja zemljišta. Posvetite
nekoliko minuta čitanju izvještaja i knjiga koje drži u radnoj sobi i promijenit
ćete mišljenje.
— Vidjet ćemo. — Devon je otvorio vrata kupaonice. Bio je odjeven u
sivo vuneno odijelo, iako nije imao kravatu, a manšete i ovratnik su mu bili
otkopčani. Lice mu je bilo ravnodušno. — Možete li mi pomoći? — pitao je i
pružio ruku.

116
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen je neodlučno ispružila ruku da mu zakopča otkopčanu


manšetu. Člancima prstiju okrznula je glatku kožu s unutarnje strane njegova
zgloba, koju je grijala krv. Itekako svjesna njegova odmjerenog disanja,
zakopčala je i drugu manšetu. Podigavši ruke do ovratnika njegove košulje,
približila ih je da ih zakopča malim zlatnim dugmetom koje je visjelo u rupici.
Kad je gurnula prste ispod ovratnika, osjetila je kako on guta slinu.
— Hvala — rekao je Devon. Glas mu je bio malo promukao, kao da mu
je grlo bilo suho.
Kad se okrenuo da ode, Kathleen je rekla: — Molim vas, pazite da vas
nitko ne vidi kada budete izlazili iz sobe.
Devon je zastao kod vrata i pogledao ju. U očima mu se pojavio onaj
poznati provokativni sjaj. — Ne bojte se. Iskusan sam u diskretnom izlaženju
iz ženskih spavaćih soba. — Nasmiješio se kad se ona namrštila, pogledao na
hodnik i iskrao se iz sobe.

117
Book as passion & BalkanDownload

DVANAESTO POGLAVLJE

D evonov smiješak iščeznuo je čim je izašao iz glavne spavaće sobe. Bez


ikakva cilja, tumarao je hodnikom dok nije došao do prostora s
udubljenom prozorskom nišom. Taj je prostor vodio do uskog kružnog stubišta
koje se penjalo prema sobama posluge i prema potkrovlju. Strop je bio tako
nizak da je morao spustiti glavu da prođe. Kuća stara kao Eversby Priory prošla
je niz proširenja tijekom desetljeća, a zbog tih dodataka stvorili su se čudni i
neočekivani kutci. Taj dojam njemu nije bio tako dražestan kao što bi možda
bio nekome drugome, jer u arhitekturi baš i nije cijenio ekscentričnost.
Sagnuvši se da sjedne na usku stepenicu, Devon je naslonio podlaktice
na koljena i pognuo glavu. Drhtavo je izdahnuo. To je bila najslađa patnja
ikada, dok je Kathleen onako bila naslonjena na njega. Drhtala je poput tek
rođenog ždrebeta koje se trudilo da stane na noge. Nikada u životu nije želio
nešto tako jako kao to da ju okrene prema sebi i prodorno ju poljubi dok mu se
ne preda.
Slabašno je zastenjao i protrljao si zglob s unutarnje strane, koji ga je još
uvijek žario, kao da ga je ona žigosala svojim dodirom.
Što je ono njegov sobar htio reći o Kathleen? Zašto nije htjela spavati u
glavnoj spavaćoj sobi nakon Theove smrti?
Sjećanje na posljednju svađu s mužem sigurno je imalo veze s tim... Ali
možda ima i nešto više? Možda joj je prva bračna noć bila neugodna. Povlaštene
mlade žene često su držali u neznanju o takvim stvarima sve do braka.
Devon nije htio razmišljati o umijeću svojega rođaka u krevetu... Ali čak
je i Theo trebao znati da se s djevicom treba postupati brižno i strpljivo... Zar
ne? Čak je i Theo trebao znati kako umiriti i zavesti nervoznu mladenku i
ublažiti joj strahove prije nego što se pobrine za svoj užitak.
Pomisao na njih dvoje zajedno... Theove ruke na Kathleen... Od toga ga
je preplavio neki nepoznat otrovan osjećaj. Dovraga, je li to... Ljubomora?
Nikada nije bio ljubomoran zbog neke žene.

118
Book as passion & BalkanDownload

Tiho opsovavši, Devon je ustao i prstima promrsio vlažnu kosu.


Razmišljanje o prošlosti neće promijeniti činjenicu da je Kathleen prvo
pripadala Theu.
Ali naposljetku će pripadati Devonu.
Pribravši se, hodao je Eversby Prioryjem i istraživao promjene koje su se
dogodile u kući od njegova zadnjeg posjeta. Radovi su uzeli maha u kući;
mnoge sobe bile su u raznim stadijima ruševnosti i popravka. Do sada su
popravci na posjedu koštali malo bogatstvo, a bit će potrebno još deset puta
više prije nego što sve bude gotovo.
Završio je u radnoj sobi, gdje su na stolu bile naslagane poslovne knjige i
hrpe papira. Prepoznavši bratov pedantan, zbijen rukopis, uzeo je izvještaj o
tome što je West do sada naučio o posjedu.
Trebalo mu je dva sata da pročita izvještaj, koji je bio detaljniji nego što
bi Devon to ikada očekivao, a izgleda da nije bio dovršen ni do pola. West je
očito posjećivao svaku farmu na posjedu i detaljno bilježio probleme i brige
svake obitelji, stanje njihova dobra te znanje i stajalište o tehnikama
obrađivanja zemlje.
Osjetivši neki pokret, Devon se okrenuo u stolici i ugledao Kathleen na
vratima.
Ponovno je bila odjevena u crninu; kosa joj je bila skupljena u pletenicu,
a zglobovi okruženi strogim bijelim manšetama. Obrazi su joj bili vrlo ružičasti.
Devon bi ju progutao odjedanput. No, umjesto toga, ravnodušno ju je
pogledao dok je ustajao. — Haljina — rekao je blago iznenađenim tonom, kao
da nije bilo uobičajeno vidjeti ju u haljini. — Kamo idete?
— U knjižnicu na sat s djevojkama. Ali primijetila sam da ste vi ovdje pa
sam se zapitala jeste li pročitali izvještaj gospodina Ravenela.
— Jesam. Zadivljen sam njegovom predanošću. Ali i začuđen, budući da
mi je West netom prije negoli je otišao iz Londona savjetovao da prodam posjed
i to sve od a do ž.
Kathleen se nasmiješila i gledala ga očima s podignutim kutovima. Vidio
je sićušne zrake u svjetlosmeđim šarenicama, poput zlatnih niti. — Jako mi je
drago što to niste učinili — nježno je rekla. — Mislim da bi i njemu moglo biti
drago.

119
Book as passion & BalkanDownload

Sva vrućina od njihova ranijeg susreta vratila se i to tako brzo da ga je


boljelo. Ud mu se ukrutio tako brzo i bolno, da je Devon bio vrlo zahvalan što
ima toliko slojeva odjeće na sebi.
Kathleen je uzela drvenu olovku sa stola. Grafitni uložak se istrošio i vrh
je bio posve tup. — Ponekad se pitam... — Uzevši škare, počela je šiljiti olovku
jednom oštricom i guliti tanke slojeve drveta.
— Što to? — promuklo ju je pitao Devon.
Usredotočila se na svoj zadatak, zvučeći zabrinuto dok je odgovarala. —
Pitam se što bi Theo učinio s posjedom da nije preminuo.
— Bojim se da bi se pravio slijep dok ne bi više imao izbora.
— Ali zašto? Nije bio glup.
Neki latentan nagon poštenja natjerao je Devona da kaže: — To nije
imalo veze s pameti.
Kathleen je zastala i zbunjeno ga pogledala.
— Eversby Priory bio je Theov dom iz djetinjstva — nastavio je Devon.
— Siguran sam da mu je bilo bolno suočiti se s njegovim propadanjem.
Lice joj se smekšalo. — Ali vi se suočavate s tim, zar ne? Promijenili ste
život zbog toga.
Devon je ležerno slegnuo ramenima. — Nije da sam imao pametnijeg
posla.
— Ali nije vam lako. — Na usnama joj se pojavio blago pokajnički
osmijeh. — Ne sjetim se toga svaki put. — Spustila je glavu i nastavila šiljiti
olovku.
Devon ju je gledao, bespomoćno zadivljen time kako šilji olovku poput
marljive školarke.
— Ovim tempom — rekao je nakon nekoliko trenutaka — cijeli ćete dan
to raditi. Zašto ne uzmete nož?
— Lord Berwick mi to nikada nije dopustio. Uvijek je govorio da su škare
sigurnije.
— Upravo suprotno. Čudi me da si niste odrezali prst do sada. Odložite
ih. — Devon je sa stola uzeo srebrni perorez iz mastionice. Izvadio je oštricu i

120
Book as passion & BalkanDownload

pružio dršku Kathleen. — Ovako uhvatite nož. — Namjestio joj je prste, unatoč
njezinom protivljenju. — Olovku uvijek držite od tijela dok ju šiljite.
— Zaista nema potrebe... Bolje mi ide sa škarama...
— Pokušajte. Učinkovitije je. Ne možete ići kroz život čineći to na
pogrešan način. Protraćene minute mogu se pretvoriti u dane. Tjedne.
Neočekivano joj je pobjegao hihot, kao da je mlada djevojka koju netko
zadirkuje. — Ne koristim olovku tako često.
Devon je stao iza nje i stavio ruke uz njezine. A ona mu je to dopustila.
Mirno je stajala, a tijelo joj je bilo oprezno, ali poslušno. Tijekom njihovog malo
prijašnjeg susreta uspostavljeno je krhko povjerenje: bez obzira na to čega
drugoga se kod njega bojala, izgleda da je shvaćala da joj neće nauditi.
Užitak zbog toga što ju ovako drži preplavljivao ga je u neprestanim
naletima. Bila je mala i lijepo građena, a prekrasan miris po ružama prodro mu
je kroz nosnice. Primijetio ga je i dok ju je maloprije držao... Nije to bio težak
parfem, nego lagana cvjetna esencija pomiješana s oštrom svježinom zimskog
zraka.
— Potrebna su samo četiri reza — rekao joj je na uho. Ona je kimnula i
opustila se dok joj je on precizno micao ruke. Jedan duboki potez oštricom
uredno je uklonio komad drveta. Okrenuli su olovku i ponovno zarezali, a
zatim su to učinili i treći put i tako načinili preciznu trokutastu prizmu. —
Sada ogulite oštre rubove. — Usredotočili su se na taj zadatak dok je on i dalje
svoje ruke držao na njezinima te su rezali rubove dok nisu dobili jasan,
zadovoljavajući vrh.
Gotovo.
Nakon što je još jedanput obilno udahnuo njezin miris, Devon ju je
polako pustio, znajući da će se do kraja života kad god pomiriše ružu sjetiti
ovoga trenutka.
Kathleen je odložila nož i olovku i okrenula se prema Devonu.
Bili su vrlo blizu jedno drugome; nisu se baš dodirivali, ali nisu baš bili
ni razdvojeni.
Djelovala je nesigurno, otvorivši usne kao da želi nešto reći, ali ne zna
točno što.

121
Book as passion & BalkanDownload

Devonova kontrola je u toj napetoj tišini malo po malo počela popuštati.


Počeo se naginjati prema njoj sve dok nije stavio ruke na stol i tako ju zarobio.
Kathleen se morala nagnuti unatrag i uhvatiti ga za podlaktice da ne izgubi
ravnotežu. Čekao je da se pobuni, da ga odgurne, kaže mu da se makne.
Ali ona je gledala u njega kao da je očarana te je isprekidano disala. Stisak
joj se pojačavao i popuštao kao kada mačka gnječi svojim šapicama. Spustio je
glavu i usnama dodirnuo njezinu sljepoočnicu, na kojoj su se nazirale plave
žile. Osjetio je njezinu zbunjenost, tu neželjenu privlačnost koju je osjetila
prema njemu.
Kao kroz maglu svjestan toga da potpuno gubi kontrolu, natjerao se da
se uspravi i makne ruke sa stola. Počeo se odmicati, ali Kathleen ga nije pustila.
Još uvijek ga je držala za ruke i zbunjeno gledala. Pobogu... Tako bi to bilo;
njezino tijelo slijedilo bi njegovo bez ikakvog truda, kada bi ju podigao i
ispunio...
Svakim otkucajem srca sve joj se više približavao.
Podigao je ruku i usmjerio joj glavu prema gore, a drugom rukom ju je
zagrlio.
Ona je spustila trepavice, a na ružičastoj koži stvorile su se tamne sjene
u obliku polumjeseca. Od zbunjenosti joj se naborala koža između obrva, a on
je poljubio te lijepe ureze prije nego što je spustio usta na njezina.
Očekivao je da će se pobuniti, odgurnuti ga, no ona se opustila i ispustila
zadovoljan zvuk od kojega su ga prošli trnci. Obje ruke stavio joj je na lice i
nježno prilagodio kut njezine brade dok joj je mamio usne da se razdvoje.
Počeo ju je istraživati, izvlačiti uzbuđenje i slatkoću iz njezinih nevinih,
osjetljivih usta... Ali odmah je povukla jezik čim ju je on dodirnuo svojim.
Goreći od žudnje i nježne razigranosti, Devon joj je prislonio usta na uho.
— Nemoj — šapnuo je — dopusti mi da te okusim... Da osjetim kako si meka
iznutra...
Ponovno ju je poljubio, polako i nemilosrdno nježno, dok ona nije
otvorila usta i svojim jezikom dodirnula njegov. Rukama mu je malo po malo
dodirivala prsa, a glavu je nagnula unatrag kad mu se bespomoćno predala. Taj
užitak je bio nezamisliv, jednako nepoznat njemu kao što je sigurno bio i njoj.
Mučno obuzet požudom, milovao ju je rukama i pokušavao priviti još bliže.
Ispod šuškanja haljine osjetio je pokrete njezina tijela, čvrstog oblika omotanog

122
Book as passion & BalkanDownload

svim tim krutim slojevima štirke, čipke i korzeta. Sve je to htio strgnuti s nje.
Htio ju je ranjivu i obnaženu pred sobom, s intimnim dijelovima tijela pod
njegovim usnama.
Ali kad je rukama uhvatio njezino lice da joj palčevima pomiluje obraze,
osjetio je nešto vlažno.
Suza.
Devon se ukočio. Podigao je glavu i pogledao Kathleen dok im se miješao
isprekidani dah. Oči su joj bile suzne i zbunjene. Podigla je prste i oprezno
dodirnula usne, kao da su opečene.
Prekorio se u sebi, znajući da je prebrzo tražio previše od nje.
Nekako ju je uspio pustiti i odmaknuti se, stvorivši odlučujuću udaljenost
između njih.
— Kathleen — promuklo je počeo. — Nisam smio...
Pobjegla je prije nego što je uspio reći išta drugo.

Devon je sutradan ujutro obiteljskom kočijom otišao po Westa na vlak.


Sajmišni grad Alton na dva je dijela bio podijeljen dugačkom glavnom ulicom
s raskošnim trgovinama, a tu su bile i četvrti s lijepim kućama, zatim tvornica
bombazena i tvornica papira. Nažalost, smrad sumpora najavio je tvornicu i
prije nego što se sama građevina mogla vidjeti.
Sluga se približio zgradi kolodvora, kako bi se sakrio od oštrog vjetra.
Kako nije mogao mirovati, Devon je peronom koračao amo-tamo, gurnuvši
ruke u džepove crnog vunenog kaputa. Sutra će se morati vratiti u London.
Zgadila mu se pomisao na tu tihu kuću, koja je bila toliko krcata namještajem,
a opet toliko prazna. Ali morao se maknuti od Hampshirea. Morao se udaljiti
od Kathleen, jer se inače neće moći spriječiti da ju ne zavede puno prije nego
što ona bude spremna za to.
Igrao je igru na duge staze i nije to smio zaboraviti.
Prokleta korota.
Morao je ograničiti svoje koračanje kad su peron ispunili ljudi s kartama
i oni koji su čekali nadolazeće putnike. Njihov razgovor i smijeh ubrzo je

123
Book as passion & BalkanDownload

nadglasalo približavanje lokomotive, te gromoglasne, piskave zvijeri koja je


jurila naprijed nestrpljivo zveketajući i štekćući.
Nakon što je vlak stao uz metalno škripanje, nosači su iz vlaka nosili
sanduke i ručne kovčege, dok su putnici miljeli u uskovitlanoj gomili. Ljudi su
se sudarali dok su išli u različitim smjerovima. Padali su predmeti koje bi onda
brzo podizali; putnici koji su zajedno putovali su se razdvojili i tražili jedni
druge, dozivajući se u toj buci. Devon se progurao pokraj bujice tijela i tražio
brata. Kako ga nije vidio, pogledao je slugu, pitajući se je li on opazio Westa.
Sluga mu je nešto pokazao i viknuo, ali glas mu se izgubio u toj buci.
Dok je Devon išao prema slugi, vidio je kako razgovara s nekim
neznancem u širokoj odjeći, koja je bila kvalitetna, ali je izgledala kao da je
odbačena jer nekome nije pristajala. Muškarac je bio mlad i mršav i imao je
gustu tamnu kosu koju je trebalo ošišati. Jako je sličio Westu dok je studirao na
Oxfordu, osobito po bradi nagnutoj prema dolje dok se smijao nakon neke
interne šale. Zapravo...
Dovraga! To je bio njegov brat. To je bio West.
— Devone — povikao je West i iznenađeno se nasmijao, te ispružio ruku
da se srdačno rukuju. — Zašto nisi u Londonu?
Devon se nije mogao odmah pribrati. West je izgledao nekoliko godina
mlađe... Zdravog tena, bistrih očiju, kako je mislio da ga više nikad neće vidjeti.
— Kathleen me pozvala — napokon je rekao.
— Stvarno? Zašto?
— Poslije ću ti objasniti. Što ti se dogodilo? Jedva te prepoznajem.
— Ništa se nije dogodilo. Kako to misliš... Aha, da, malo sam smršavio.
Ali pustimo sada to, upravo sam dogovorio kupnju vršilice. — Westovo lice
blistalo je od zadovoljstva. Devon je isprva mislio da je West sarkastičan.
Moj brat je uzbuđen, pomislio je, zbog poljoprivrednog stroja.
Dok su hodali prema kočiji, West je opisivao svoj put u Wiltshire te je
uživljeno govorio o tome što je naučio od jednog poljoprivrednika koji je na
svojoj zemlji upotrebljavao moderne tehnike obrade. Uz kombinaciju duboke
odvodnje i parnog pogona, čovjek je uspio udvostručiti prinos na zemlji uz
korištenje upola manje radne snage. Osim toga, taj poljoprivrednik želi kupiti
najnovije strojeve i bio je voljan prodati svoju opremu vrlo jeftino. — Bit će

124
Book as passion & BalkanDownload

potrebna neka ulaganja — priznao je West — ali to će nam se višestruko vratiti.


Moram ti pokazati neke procjene...
— Neke sam već vidio. Napravio si dojmljiv posao.
West je nonšalantno slegnuo ramenima.
Popeli su se u kočiju i smjestili se na fina kožna sjedala. — Kao da si
procvao na Eversby Prioryju — primijetio je Devon kad se njihovo vozilo
počelo kretati.
— Tko zna zašto. Ni na trenutak nemam mira ni privatnosti. Čovjek ne
može sjediti malo i razmišljati, a da ga ne zaskoči neki uzbuđeni pas ili da ga
ne gnjave brbljave ženske. Uvijek postoji neki hitni slučaj: nešto se slomilo,
eksplodiralo, urušilo...
— Eksplodiralo?
— Bila je jedna eksplozija. Peć u prostoriji za sušenje rublja nije imala
dobru ventilaciju... Ne moraš ništa brinuti, zid od opeke dobio je najviše. Nitko
nije bio ozlijeđen. Bit je u tome da u kući stalno vlada zbrka.
— Zašto se onda ne vratiš u London?
— Ne mogu.
— Ako je to zbog toga što namjeravaš posjetiti svaku obitelj zakupaca na
posjedu, nema potrebe...
— Ne, nije zbog toga. Zapravo... Eversby Priory mi godi. Proklet bio ako
znam zašto.
— Jesi li postao privržen... nekome? — pitao je Devon, sledivši se zbog
sumnje da West želi Kathleen.
— Postao sam privržen svima — spremno je priznao West.
— Ali nikome posebno?
West je trepnuo. — Misliš, gajim li romantične osjećaje prema nekoj od
cura? Pobogu, ne. Znam previše o njima. One su mi kao sestre.
— Čak i Kathleen?
— Posebno Kathleen. — Na Westovu licu pojavio se odsutan smiješak.
— Jako mi se sviđa — iskreno je rekao. — Theo si je odabrao pravu ženu.
Poboljšao bi se pokraj nje.

125
Book as passion & BalkanDownload

— On ju nije zaslužio — promrmljao je Devon.


West je slegnuo ramenima. — Ne znam nijednog muškarca koji je nju
zaslužio.
Devon je stisnuo ruku dok mu se krasta na prstu nije jako napela. —
Spominje li ikada Thea?
— Ne često. Ne mogu zamisliti da netko odanije žaluje za nekim, ali očito
je da ne čini to sa srcem. — Primijetivši Devonov oštar pogled, West je rekao:
— Poznavala je Thea nekoliko mjeseci i bila je udana za njega tri dana. Tri
dana! Koliko dugo bi žena trebala žalovati za muškarcem kojega je jedva
poznavala? Apsurdno je da društvo inzistira na fiksnom trajanju korote ne
uzimajući u obzir okolnosti. Zar se te stvari ne bi trebale odvijati prirodno?
— Svrha društva je sprečavati prirodno ponašanje — ironično je rekao
Devon.
West se nasmiješio. — Istina. Ali Kathleen ne priliči uloga jadne male
udovice. Ima puno energije. Zato ju je zapravo i privukao jedan Ravenel.

Kad su se vratili u Eversby Priory, srdačno prijateljstvo između Westa i


Kathleen odmah je bilo očito. Kathleen je došla u predvorje još dok im je batler
skidao šešire i kapute te je stavila ruke na kukove dok je s prijetvornom
sumnjičavošću gledala Westa. — Jesi li donio još kakvu domaću životinju? —
pitala je.
— Ovaj put nisam. — West se nasmiješio i poljubio ju u čelo.
Devon se iznenadio kad je Kathleen taj iskaz privrženosti prihvatila bez
pogovora. — Jesi li naučio onoliko koliko si mislio? — pitala je.
— Deset puta više — odmah je rekao West. — Samo na temu gnojiva
bih ti mogao pričati satima.
Kathleen se nasmijala, ali izraz joj je bio suzdržan kad se obratila
Devonu. — Milorde.
Uzrujan ukočenim pozdravom, Devon joj je samo kimnuo.
Očito se odlučila držati rezervirano i pretvarati se da se nisu poljubili.
— Grof tvrdi da ste ga pozvali, miledi — rekao je West. — Jeste li žudjeli
za njegovim šarmantnim društvom ili je bio neki drugi razlog?

126
Book as passion & BalkanDownload

— Kada si ti otišao, imali smo krizu s Wootenovima — rekla mu je


Kathleen. — Obavijestila sam Treneara o tom događaju i pitala ga zna li nešto
o tome. Do sada je cijelo vrijeme tajnovit.
— Što se dogodilo Wootenovima? — pitao je West i pogledao prvo jedno,
pa onda drugo.
— O tome ćemo razgovarati u knjižnici — rekao je Devon.
— Lady Trenear, vi ne morate biti prisutni.
— Ja ću biti prisutna. — Kathleen se namrštila. — Dala sam
Wootenovima riječ da će se sve riješiti.
— Nisu trebali dolaziti k vama — bezosjećajno je rekao Devon. —
Trebali su pričekati i razgovarati s mojim bratom ili gospodinom Carlowom.
— Prvo su išli gospodinu Carlowu — uzvratila mu je — ali on nije znao
ništa o toj situaciji. A gospodin Ravenel nije bio ovdje. Jedino sam ja bila
dostupna.
— Od sada na dalje, volio bih da ne budete dostupni kada je riječ o
najmovima. Trebate svoje aktivnosti ograničiti na ono što već jedna
gospodarica kuće radi. Odnesite im košare s hranom kad su bolesni i slično.
— Koje ste vi umišljeno, bahato... — počela je Kathleen.
— Zar ćemo se prepirati tu u predvorju? — brzo ju je prekinuo West. —
Pretvarajmo se da smo civilizirani i idemo u knjižnicu. — Povukao je Kathleen
za ruku i izveo ju iz hodnika. — Ne bih imao ništa protiv čaja i sendviča —
rekao je. — Jako sam gladan nakon vožnje vlakom. Ti mi uvijek govoriš da
trebam jesti, znaš?
Devon je koračao za njima, samo napola slušajući njihov razgovor.
Namršteno je gledao kako su se Kathleen i West držali za ruke. Zašto ju je on
dirao? Zašto mu je ona to dopuštala? Nepoznat osjećaj otrovne ljubomore mu
se vratio i stegnuo mu prsa.
— ... A gospođa Wooten od plakanja nije mogla govoriti — ljutito je
rekla Kathleen. — Imaju četvero djece i staru tetu gospođe Wooten koja ih
čuva, a ako izgube zemljište...
— Ne brini — utješno je promrmljao West. — Riješit ćemo to.
Obećajem.

127
Book as passion & BalkanDownload

— Da, ali ako je Trenear donio tako važnu odluku ne rekavši ništa...
— Još ništa nije odlučeno — hladno je rekao Devon, hodajući za njima.
Kathleen je pogledala preko ramena i skupila oči. — Zašto su onda
predstavnici željeznice bili na posjedu?
— Ne volim o svojim poslovima razgovarati u hodniku.
— Vi ste im dali dopuštenje da dođu, zar ne? — Kathleen je pokušala
stati kako bi se suočila s njim, ali West ju je neumoljivo vukao prema knjižnici.
— Možda da popijem čaj Darjeeling? — naglas je razmišljao West. — Ne,
ipak mi treba nešto jače... Čaj Ceylon ili pekoe... I mala peciva s vrhnjem i
džemom... Kako se ono zovu, Kathleen?
— Kornvalski rascjep.
— Ah, nije ni čudo da mi se sviđaju. Zvuči kao neki nastup koji sam
gledao u plesnoj dvorani.
Ušli su u knjižnicu. Kathleen je povukla uže za zvono pokraj vrata i
čekala da dođe služavka. Nakon što je naručila čaj i pladanj sa sendvičima i
pecivima, Kathleen je prišla dugačkom stolu, gdje je Devon raširio kartu
posjeda.
— I, jeste li? — pitala je.
Devon ju je zloslutno pogledao. — Jesam li što?
— Jeste li ljudima iz željeznice dali dopuštenje da dođu pogledati posjed?
— Jesam — ravnodušno je rekao. — Ali nisu imali dopuštenje
razgovarati s nekim o tome. Trebali su držati jezik za zubima.
Oči su joj bijesno zaiskrile. — Znači, istina je? Prodali ste zemljište
Wootenovih?
— Nisam i ne namjeravam to učiniti.
— Što onda...
— Kathleen — nježno ju je prekinuo West — bit ćemo ovdje cijelu noć
ako mu ne dopustiš da završi.
Namrštila se i ušutjela te je gledala kako Devon na uglove karte stavlja
različite predmete.

128
Book as passion & BalkanDownload

Devon je uzeo olovku i povukao crtu preko istočne strane posjeda. —


Nedavno sam se sastao s direktorom željeznice London Ironstone — rekao je.
Zbog Kathleen je pojasnio:
— To je privatna kompanija u vlasništvu mojega prijatelja, Toma
Severina.
— Članovi smo istog kluba u Londonu — dodao je West.
Devon je pomno promotrio kartu prije nego što je povukao paralelnu
crtu. — Severin želi smanjiti udaljenost postojeće rute do Portsmoutha.
Također namjerava na cijeloj dionici dugačkoj stotinjak kilometara postaviti
teže tračnice, prikladnije za brze vlakove.
— Može li si priuštiti takav zahvat? — pitao je West.
— Već je osigurao milijun funti.
West je ostao bez riječi.
— Tako je — rekao je Devon i nastavio činjeničnim tonom.
— Od svih mogućih planova za kraću rutu, najbolji prirodni gradijent je
preko ovog područja. — Lagano je osjenčao dio između paralelnih crta. — Ako
dopustimo London Ironstoneu da prijeđu istočni perimetar posjeda, dobivat
ćemo veliku godišnju svotu koja bi nam uvelike olakšala financijske probleme.
Kathleen se nagnula nad stol i pozorno gledala područje označeno
olovkom. — Ali to je nemoguće — rekla je. — Prema onome što ste nacrtali,
pruga ne bi išla samo preko zemljišta Wootenovih, nego i preko zemljišta
barem još troje zakupaca.
— Četiri zemljišta bi bila pogođena time — priznao je Devon.
Westovo čelo se naboralo dok je proučavao kartu. — Pruga presijeca dva
privatna prilaza. Ne bismo imali pristup istočnom dijelu.
— Kompanija bi o svom trošku izgradila nadvožnjake tako da svi dijelovi
posjeda ostanu povezani.
Prije nego što je West mogao išta reći, Kathleen je ustala i preko stola se
obratila Devonu. Izgledala je shrvano. — Ne možete pristati na to. Ne možete
oduzeti zemljište tim obiteljima.
— Odvjetnik je potvrdio da je to legalno.

129
Book as passion & BalkanDownload

— Ne mislim legalno, nego moralno. Ne možete ih lišiti domova i posla.


Što će se dogoditi tim obiteljima? Svoj toj djeci? Čak ni vi ne biste mogli to
nositi na savjesti.
Devon ju je zajedljivo pogledao, uzrujan zbog toga što odmah misli
najgore o njemu. — Ne mislim se riješiti zakupaca. Namjeravam im pomoći da
se pronađe novo rješenje.
Kathleen je počela mahati glavom prije nego što je uopće završio. — Ti
ljudi generacijama obrađuju zemlju. To im je u krvi. Slomilo bi ih da im
oduzmete zemlju.
Devon je točno znao da će ona ovako reagirati. Na prvom mjestu su joj
bili ljudi, a onda posao. Ali to nije uvijek bilo moguće. — Riječ je o četiri
obitelji od njih dvjesto — rekao je. — Ako se ne dogovorim s kompanijom
London Ironstone, svi zakupci na Eversby Prioryju bi mogli ostati bez zemlje.
— Mora postojati drugi način — ustrajala je Kathleen.
— Da postoji, ja bih ga otkrio. — Ona nije znala ništa o svim onim
neprospavanim noćima i napornim danima koje je proveo tražeći druge načine.
Nije bilo dobrog rješenja, samo izbor između nekoliko loših, a ovo je bilo
najmanje štetno.
Kathleen ga je gledala kao da ga je upravo uhvatila kako otima koricu
kruha nekom siročetu. — Ali...
— Nemojte me zamarati time — odbrusio joj je Devon, izgubivši
strpljenje. — Ionako je dovoljno teško bez pubertetske drame.
Kathleen je problijedjela. Bez riječi se okrenula i izašla iz knjižnice.
West je uzdahnuo i pogledao Devona. — Svaka čast. Zašto razgovarati s
njom kad ju jednostavno možeš ušutkati?
Prije nego što je Devon uspio odgovoriti, njegov brat otišao je za
Kathleen.

130
Book as passion & BalkanDownload

TRINAESTO POGLAVLJE

K athleen je već bila na pola hodnika kad ju je West sustigao.


Kako je već dobro upoznao Kathleen i kako je Devona poznavao bolje od
ikoga, West je sa sigurnošću mogao reći da su oni pobuđivali ono najgore jedno
u drugome. Kad su bili u istoj prostoriji, uzrujano je pomislio, frcale su iskre, a
riječi su bile poput metaka. Vrag bi znao zašto im je bilo toliko teško biti
uljudan jedno prema drugome.
— Kathleen — tiho je rekao West kad ju je sustigao.
Stala je i okrenula se prema njemu. Lice joj je bilo oronulo, a usne napete.
Budući da je u prošlosti više nego nekoliko puta na vlastitoj koži osjetio
naglost Devonove naravi, West je shvaćao koliko to nekoga može povrijediti.
— Devon nije kriv za katastrofalno financijsko stanje posjeda — rekao je. —
Samo pokušava smanjiti žrtve. Ne možeš ga kriviti zbog toga.
— Onda mi reci zbog čega ga mogu kriviti.
— U ovom slučaju? — Glas mu je postao lagano pokajnički. — Zbog toga
što je realan.
Kathleen ga je prijekorno pogledala. — Zašto bi četiri obitelji platile
cijenu za sve nas druge? Mora pronaći neki drugi način.
West je protrljao zatiljak, koji mu se ukočio nakon što je dvije noći
spavao na kvrgavom krevetu u hladnoj seoskoj kući. — Draga prijateljice, život
nije uvijek pošten. A ti to dobro znaš.
— Ne možeš li ga ti odgovoriti od toga? — morala ga je pitati.
— Ne, kada bih i ja donio takvu odluku. Kad se zemljišta iznajme London
Ironstoneu, činjenica je da će taj istočni komadić posjeda postati naš jedini
pouzdan izvor prihoda.
Spustila je glavu. — Mislila sam da ćeš ti biti na strani zakupaca.
— I jesam. Znaš da jesam. — West je ispružio ruke i srdačno ju uhvatio
za tanka ramena. — Kunem ti se da ćemo učiniti sve što možemo da im
pomognemo. Veličina zemljišta će im biti smanjena, ali ako budu spremni
naučiti moderne metode, mogu udvostručiti godišnji urod. — Kako bi bio

131
Book as passion & BalkanDownload

siguran da ga sluša, vrlo nježno ju je prodrmao. — Nagovorit ću Devona da im


damo sve moguće prednosti: smanjit ćemo im najamninu, uvesti odvodnju i
ostala poboljšanja. Čak ćemo im omogućiti korištenje strojeva za oranje i žetvu.
— Gledajući u njezino buntovno lice, snuždeno je rekao: — Nemoj tako
gledati. Pobogu, netko bi mislio da kujemo zavjeru da nekoga ubijemo.
— Imam nekoga na umu — promrmljala je.
— Bolje se moli da mu se ništa ne dogodi, jer bih onda ja postao grof. A
ja bih se riješio posjeda.
— Stvarno? — Izgledala je istinski zaprepašteno.
— Prije nego što se okreneš.
— Ali toliko si naporno radio za zakupce...
— Kao što si sama jednom rekla, Devon nosi težak teret. Zaista mu ne
bih bio u koži. Ali moram ga podržati.
Kathleen je turobno kimnula.
— Sada si praktična. — West se blago nasmiješio. — Hoćeš li me otpratiti
natrag u lavlju jazbinu?
— Neću, dosta mi je svađanja. — Kratko je položila čelo na njegova prsa,
a to je bila bliska gesta povjerenja koja ga je dirnula gotovo onoliko koliko ga
je iznenadila.
Nakon što se razišao s Kathleen, West se vratio u knjižnicu.
Devon je izvana djelovao smireno dok je stajao za stolom i zurio u kartu.
No, olovka je bila slomljena na nekoliko dijelova koji su bili razbacani po
tepihu.
Razmišljajući o Devonovu oštru profilu, West ga je dobronamjerno
pitao: — Možeš li biti malo taktičniji s njom? Barem mrvicu diplomatičniji? Jer
iako se slažem s tvojim stavom, ponašaš se kao kreten.
Devon ga je gnjevno pogledao. — Proklet bio ako mi prvo treba njezin
pristanak prije nego što donesem odluku o svojemu posjedu.
— Za razliku od nas dvojice, ona ima savjest. Neće ti nimalo naškoditi
ako poslušaš njezino mišljenje. Osobito zbog toga što je ona u pravu.
— Upravo si rekao da se slažeš s mojim stavom!

132
Book as passion & BalkanDownload

— Praktično gledano. Kathleen je moralno u pravu. — West je gledao


kako mu brat odlazi od stola i vraća se, hodajući kao tigar u kavezu. — Moraš
shvatiti nešto u vezi s njom — rekao je. — Djeluje energično, ali je zapravo
osjetljiva. Ako joj pokažeš barem malo obzirnosti...
— Ne moraš mi ti objašnjavati kakva je ona.
— Poznajem ju bolje od tebe — oštro je rekao West. — Pobogu, živim s
njom.
Time je zaradio leden pogled. — Želiš li ju? — grubo je pitao Devon.
West je bio zbunjen tim pitanjem, koje kao da je došlo niotkuda. —
Želim li ju? U seksualnom smislu? Naravno da ne, ona je udovica. Theova
udovica. Kako bi itko... — Glas mu je iščeznuo kad je vidio da Devon nastavlja
nervozno koračati, ubojita izraza lica.
West je zaprepašteno shvatio koji je najvjerojatniji razlog za sve ono
neprijateljstvo i visoku napetost između Devona i Kathleen. Nakratko je
zatvorio oči. To je bilo loše. Loše za sve, loše za budućnost; bilo je to
jednostavno prokleto loše kako god se uzme. Odlučio je provjeriti svoju teoriju,
nadajući se da se vara.
— Iako — nastavio je West — ona je prava ljepotica, zar ne? Za ta slatka
usta moglo bi se pronaći svakakve vrste razonode. Ne bih imao ništa protiv
toga da ju uhvatim u nekom mračnom kutu i malo se zabavim. Isprva bi se
mogla oduprijeti, ali ubrzo bi se počela migoljiti kao mačkica...
Devon je silovito krenuo prema njemu i zgrabio ga za revere. — Takneš
li ju, ubit ću te — zarežao je.
West je zurio u njega u užasnutoj nevjerici. — Znao sam. Majko Božja!
Ti ju želiš!
Devonov silovit gnjev kao da je malo iščeznuo kad je shvatio da ga je
West nasamario. Naglo je pustio Westa.
— Uzeo si Theovu titulu i njegov dom — nastavio je West u užasnutoj
nevjerici — a sad želiš i njegovu ženu.
— Njegovu udovicu — promrmljao je Devon.
— Jesi li ju zaveo?
— Još nisam.

133
Book as passion & BalkanDownload

West se udario po čelu. — Pobogu. Zar misliš da nije dovoljno propatila?


Ma daj, samo me ljutito gledaj. Prelomi me na komadiće kao tu jadnu olovku.
Time ćeš samo potvrditi da nisi ništa bolji od Thea. — Pročitavši uvrijeđenost
na bratovu izrazu lica, rekao je: — Tvoje veze inače ne traju dulje od mesa u
smočnici. Imaš vrašku narav, a ako je ovo od maloprije primjer kako se misliš
ponašati u razmiricama...
— Dosta — rekao je Devon opasno tiho.
Protrljavši si čelo, West je uzdahnuo i umorno nastavio. — Devone, ti i
ja oduvijek smo zanemarivali međusobne mane, ali to ne znači da ih nismo
svjesni. To nije ništa nego slijepa, glupa požuda. Budi toliko pristojan i ostavi
ju na miru. Kathleen je osjetljiva i suosjećajna žena koja zaslužuje da ju netko
voli... A ako ti i imaš te kapacitete, ja ih nikada nisam vidio. Vidio sam što se
događa ženama kojima je stalo do tebe. Ništa tvoju požudu ne može ohladiti
brže od ljubavi.
Devon ga je hladno pogledao. — Hoćeš li joj išta reći?
— Neću. Držat ću jezik za zubima i nadati se da ćeš se urazumiti.
— Ne moraš se brinuti — turobno je rekao Devon. — Toliko sam ju
naljutio da će biti čudo ako ju ikada uspijem namamiti u svoj krevet.

Nakon što je razmišljala o tome da drugi dan zaredom propusti večeru,


Kathleen je ipak odlučila pridružiti se obitelji u blagovaonici. Bila je to
Devonova zadnja večer na Eversby Prioryju i moći će se natjerati da sat i pol
sjedi za istim stolom s njim. Devon je inzistirao na tome da ju posjedne,
nepronična izraza lica, a ona mu je zahvalila s nekoliko kratkih riječi. Ali čak
i uz tu civiliziranu suzdržanost među njima, ona je i dalje bila nervozna i
ljutita... I to uglavnom ljuta na sebe.
Ti poljupci... Taj nemogući, užasan užitak koji su izazivali... Kako joj je
to mogao učiniti? Kako je ona mogla reagirati tako bludno? Više je ona bila
kriva nego Devon. On je bio londonski zavodnik; naravno da će ju pokušati
zavesti, kao i svaku ženu u svojoj blizini. Trebala mu se oduprijeti, ošamariti
ga, ali umjesto toga, ona je stajala ondje i dopustila mu... Dopustila mu...
Nije mogla pronaći prave riječi za ono što je napravio. Otkrio je neku
njezinu stranu za koju nije znala da uopće postoji. Odgajana je da vjeruje u to
da je požuda grijeh i kreposno se smatrala iznad toga... Sve dok joj Devon nije

134
Book as passion & BalkanDownload

pokazao upravo suprotno. Oh, ta šokantna vrućina njegova jezika na njezinom


i drhtava slabost od koje je htjela leći na pod da ju on prekrije... Mogla bi plakati
od srama.
No umjesto toga, mogla je samo sjediti ondje i gušiti se dok se oko nje
vodio razgovor. Šteta što nije mogla uživati u večeri, u sočnoj piti od jarebice
poslužene s prženim pljeskavicama od kamenica i svježom slanom salatom od
celera, rotkvica i krastavaca. Dok se silila da malo jede, svaki zalogaj kao da joj
je zapeo u grlu.
Kad su tema razgovora postali nadolazeći blagdani, Cassandra je pitala
Devona namjerava li doći na Eversby Priory za Božić.
— Bi li to voljela? — pitao je Devon.
— Itekako!
— Hoćete li donijeti darove? — pitala je Pandora.
— Pandora — prekorila ju je Kathleen.
Devon se nasmiješio. — Što biste htjele? — pitao je blizanke.
— Bilo što iz robne kuće Winterborne’s — povikala je Pandora.
— Ja za Božić želim ljude — sjetno je rekla Cassandra. — Pandora, sjećaš
li se božićnih balova koje je mama priređivala kad smo bile male? Sve dame u
raskošnoj odjeći, a gospoda u svečanim odijelima... Glazba i ples...
— I čašćenje... — dodala je Pandora. — Pudinzi, torte, pite sa sušenim
voćem...
— Sljedeće godine će opet biti veselo — nježno je rekla Helen i
nasmiješila se blizankama. — Kako ti obično slaviš Božić, rođače West?
Oklijevao je prije nego što je odgovorio, razmišljajući da li da odgovori
iskreno ili ne. Iskrenost je na kraju pobijedila. — Na Božić idem u posjet
prijateljima poput pravog parazita: odlazim od kuće do kuće i napijem se dok
se na kraju ne onesvijestim u nečijem salonu. Onda me netko odnese u kočiju
i pošalje me kući, gdje me sluge stave u krevet.
— To baš ne zvuči jako veselo — rekla je Cassandra.
— Počevši od ove godine — rekao je Devon — taj blagdan ćemo slaviti
onako kako treba. Zapravo, pozvao sam jednog prijatelja na Eversby Priory da
proslavi s nama Božić.

135
Book as passion & BalkanDownload

Svi za stolom su ušutjeli i iznenađeno ga pogledali.


— Koga? — sumnjičavo je pitala Kathleen. Za njegovo dobro se nadala
da nije pozvao jednog od onih predstavnika željeznice koji su htjeli uništiti
zemljište zakupaca.
— Gospodina Winterbornea glavom i bradom.
Dok su djevojke oduševljeno vrištale, Kathleen je namršteno pogledala
Devona. Proklet bio, znao je da nije u redu pozivati neznanca u kuću u kojoj
se žaluje. — Vlasnika robne kuće? — pitala je. — Nesumnjivo u pratnji gomile
pomodnih prijatelja i prirepaka? Milorde, sigurno niste zaboravili da smo još
uvijek svi u koroti.
— Kako bih to mogao zaboraviti? — uzvratio joj je znakovitim
pogledom, koji ju je razbjesnio. — Zapravo, Winterborne će doći sam. Ne
vjerujem da će biti takvo opterećenje postaviti dodatnu stolicu za stolom na
Badnjak.
— Gospodin kao što je Winterborne sigurno ima već tisuću pozivnica za
Božić. Zašto mora doći ovamo?
Devonove oči zadovoljno su zaiskrile zbog toga što je jedva obuzdavala
svoj bijes. — Winterborne ne voli veliko društvo. Pretpostavljam da mu se
sviđa zamisao mirno proslaviti Božić na ladanju. Zbog njega bih volio imati
pravu božićnu svečanost. A možda bismo mogli otpjevati i nekoliko pjesama.
Djevojke su se odmah složile.
— Daj pristani, Kathleen!
— To bi bilo divnočanstveno.
Čak je i Helen promrmljala nešto u smislu da ne vidi kako bi to moglo
biti neprikladno.
— Zašto stati na tome? — sarkastično je pitala Kathleen i pogledala
Devona s jasnim prezirom. — Zašto onda ne bismo imali glazbu i ples i visoko
drvce ukrašeno svjećicama?
— Kako odlični prijedlozi — uglađeno je odgovorio Devon. — Možemo
imati sve to.
Toliko bijesna da je ostala bez riječi, Kathleen ga je ljutito gledala, a
Helen joj je diskretno iz stisnutih prstiju izvukla nož za mazanje.

136
Book as passion & BalkanDownload

ČETRNAESTO POGLAVLJE

P rosinac je došao u Hampshire, donijevši hladne vjetrove i obojivši drveće i


živice bijelim injem. U sveopćem oduševljenju kućanstva zbog
nadolazećih blagdana, Kathleen je ubrzo shvatila da neće moći ograničiti
slavlje. Popuštala je malo po malo. Prvo je dopustila slugama da organiziraju
svoju zabavu na Badnjak, a onda je pristala da se u predvorju postavi velika jela.
A onda je West pitao može li se slavlje još dodatno proširiti.
Pronašao je Kathleen u radnoj sobi, gdje je pisala pisma. — Mogu li te
malo prekinuti?
— Naravno. — Pokazala je na stolicu pokraj svojeg pisaćeg stola te je
pero stavila u držač. Primijetivši njegovo namjerno neutralno lice, pitala je: —
Što si sada smislio?
On je iznenađeno trepnuo. — Kako znaš da sam nešto smislio?
— Kad god pokušavaš izgledati nevino, očito je da nešto smišljaš.
West se nasmiješio. — Djevojke se ne usuđuju pitati te to, ali ja sam im
rekao da ću te ja pitati, budući da sam brži od tebe ako budem trebao bježati.
— Zastao je. — Čini se da su lord i lady Trenear nekoć pozivali sve zakupce i
neke mjesne trgovce na zabavu za Badnjak...
— Ne dolazi u obzir.
— Da, to je bila i moja prva reakcija. Ali... — Pogledao ju je strpljivim i
molećivim pogledom. — Poticanje duha zajedništva koristilo bi svima na
posjedu. — Zastao je. — Nije to toliko drukčije od tvojih dobronamjernih
posjeta tim obiteljima.
Kathleen je zastenjala i lice prekrila rukama. Velika zabava. Glazba.
Darovi, slastice, blagdansko veselje. Znala je točno što bi lady Berwick rekla:
bilo je neprimjereno prirediti tako razuzdanu gozbu u kući u kojoj se žaluje.
Bilo je pogrešno proveseliti se dan ili dva u godini u kojoj je treba tugovati. A
najgore od svega bilo je to što je i ona potajno to htjela učiniti.

137
Book as passion & BalkanDownload

Progovorila je kroz prste. — Nije prikladno — slabašno je rekla. — Ništa


nismo napravili onako kako smo trebali: crni zastori skinuti su s prozora
prebrzo, više nitko ne nosi veo i...
— Nikoga nije briga — rekao je West. — Zar misliš da bi te itko od
zakupaca krivio ako svoje žalovanje za pokojnikom zaboraviš na samo jednu
noć? Baš suprotno, cijenili bi to kao znak ljubaznosti i dobre volje. Ja ne znam
skoro ništa o Božiću, dakako, ali svejedno... Volim biti u duhu blagdana. —
Kad je ona oklijevala, oslonio se na završni udarac. — Ja ću to platiti od vlastitih
prihoda. Na kraju krajeva... — U glasu mu se čulo samosažaljenje. — Kako ću
naučiti išta o Božiću?
Spustivši ruke, Kathleen ga je turobno pogledala. — Ti si besramni
manipulator, Westone Ravenel.
Nasmiješio se. — Znao sam da ćeš pristati.

— Drvo je vrlo visoko — rekla je Helen tjedan dana poslije, dok su stajali
u predvorju.
— Nikada nismo imali ovako veliko drvce — priznala je gospođa Church
uznemireno se mršteći.
Zajedno su gledali kako se West, dvojica slugu i batler muče da podignu
deblo ogromne jele i stave ga u metalno vedro puno kamenja. U zraku je
odzvanjalo muško gunđanje i psovanje. Sjajne zelene iglice rasule su se po
podu, a tanki češeri padali su dok su muškarci podizali drvo. Niži batler je stajao
na pola velikog zavojitog stubišta i držao kraj užeta koje je bilo povezano za
gornji dio debla. Na drugoj strani predvorja, Pandora i Cassandra stajale su na
balkonu prvoga kata i držale drugo povezano uže. Kad se drvo postavi kako
treba, uže će se zavezati za ogradu kako se drvo ne bi naginjalo u stranu.
Niži batler je ravnomjerno vukao uže, dok su West i dvojica slugu gurali
odozdo. Jela se polako podigla, veličanstveno raširivši svoje grane i odaslavši
snažan zimzelen miris zrakom.
— Miriše božanstveno — povikala je Helen i duboko udahnula. — Jesu
li lord i lady Berwick imali božićno drvce, Kathleen?
— Svake godine — nasmiješila se Kathleen. — Ali maleno, jer je lady
Berwick rekla da je to poganski običaj.

138
Book as passion & BalkanDownload

— Cassandra, trebat će nam puno više ukrasa — čula je kako Pandora


viče s balkona. — Još nikada nismo imali ovako visoko drvo.
— Napravit ćemo još svijeća — odgovorila je njezina sestra blizanka.
— Dosta je svijeća — povikala im je Kathleen. — Ionako nam već prijeti
opasnost od požara.
— Ali Kathleen — rekla je Pandora, pogledavši dolje u nju — jela će
izgledati grozno ako ne budemo imali dovoljno ukrasa. Bit će kao obnažena.
— Možda bismo pomoću vrpci i ukrasnog papira mogli napraviti ukrase
od bombona — predložila je Helen. — Bilo bi lijepo objesiti ih na grane.
West je otresao iglice s ruku i palcem obrisao smolu s dlana. — Trebale
biste zaviriti u sanduk koji je jutros dostavljen iz robne kuće Winterborne’s —
rekao je. — Sigurno unutra ima i božićnih ukrasa.
U predvorju je stao svaki pokret i utihnuo svaki zvuk kad su svi pogledali
u njega.
— Kakav sanduk? — pitala je Kathleen. — Zašto si ga do sada držao u
tajnosti?
West ju je znakovito pogledao i pokazao u kut, gdje je stajao ogroman
drveni sanduk. — Teško da je bio u tajnosti, stoji tu već satima. Bio sam previše
zauzet ovim prokletim drvetom da bih razgovarao.
— Jesi li ga ti naručio?
— Nisam. Devon je u zadnjem pismu spomenuo da Winterborne šalje
neke blagdanske ukrase, kako bi se zahvalio na pozivu za Božić.
— Ja nisam pozvala gospodina Winterbornea — uzvratila mu je
Kathleen — i nipošto ne možemo prihvatiti darove od neznanca.
— Darovi nisu za tebe, nego za cijelo kućanstvo. Sve objesite: riječ je o
nekoliko kuglica i srmi.
Nesigurno ga je pogledala. — Mislim da ne bismo trebali. Nisam sigurna
što nalažu pravila ponašanja, ali mislim da nije primjereno. On je neoženjeni
gospodin, a u ovom kućanstvu žive mlade djevojke kojima sam ja jedina
pratilja. Da sam deset godina starija i da imam iskustvo i ugled, možda bi bilo
drukčije, ali ovako kako je...

139
Book as passion & BalkanDownload

— I ja sam dio kućanstva — pobunio se West. — Zar zbog toga okolnosti


nisu čestitije?
Kathleen ga je pogledala. — Šališ se, zar ne?
West je zakolutao očima. — Želim reći da ako itko pokuša pripisati
neprimjereno značenje Winterborneovom daru, to što sam ja tu će...
Ušutio je kad je čuo da Helen, koja se jako zacrvenjela, grca.
— Helen? — zabrinuto je pitala Kathleen, ali djevojka se okrenula, a
ramena su joj se tresla. Kathleen je zabrinuto pogledala Westa.
— Helen — tiho je rekao, sustigao ju i žurno ju uhvatio za nadlaktice. —
Dušo, jesi li bolesna? Što... — Zastao je kad je ona silovito odmahnula glavom
i nešto šapnula, pokazujući iza njih. West je hitro pogledao. Izraz lica mu se
promijenio te se počeo smijati.
— Što je s vama? — pitala je Kathleen. Gledajući po predvorju, shvatila
je da sanduka više nema u kutu. Blizanke su sigurno pojurile dolje čim su čule
za njega. Uhvatile su ga s obje strane i krišom vukle prema sobi za primanje.
— Djevojke — oštro je rekla Kathleen — smjesta to vratite!
Ali bilo je prekasno. Dvostruka vrata sobe za primanje su se zatvorila te
se začulo škljocanje ključa u bravi. Kathleen je naglo stala i razjapila usta.
West i Helen zajedno su doteturali, jedva hodajući od smijeha.
— Samo da znate — začuđeno je rekla gospođa Church — da su taj
sanduk u kuću unosila dvojica najjačih slugu. Kako su ga dvije mlade dame
uspjele odnijeti tako brzo?
— Zbog čiste odlučnosti — kroz smijeh je rekla Helen.
— Jedino što želim u životu — West je rekao Kathleen — to je da vidim
kako im ti pokušavaš oduzeti taj sanduk.
— Ne bih se usudila — rekla je i odustala. — Ozlijedile bi me.
Helen je obrisala suzu radosnicu. — Hajde, Kathleen, idemo vidjeti što
je poslao gospodin Winterborne. Hajdete i vi, gospođo Church.
— Neće nas pustiti unutra — promrmljala je Kathleen.
Helen joj se nasmiješila. — Hoće ako ih ja pitam.
Blizanke su poput malih vjeverica odmotale niz zamotanih paketa, a tek
su onda dopustile drugima da uđu u sobu.

140
Book as passion & BalkanDownload

Batler, niži batler i sluge stali su na vrata da zavire u sadržaj sanduka.


Sanduk je izgledao poput gusarske škrinje s blagom, punoj kuglica od puhanog
stakla oslikanog da izgleda poput voća; ptičica od kaširanog papira ukrašenog
pravim perjem te limenih figurica plesača i vojnika i životinja.
Tu se čak nalazila i velika kutija s malim šalicama od bojanog stakla,
odnosno s lampionima, u koje se stavi petrolej i fitilji i potom se objese na
drvce.
— Sigurno će se zapaliti — zabrinuto je rekla Kathleen, pogledavši niz
šalica za svijeće.
Kad se upale svijeće, postavit ćemo dvojicu slugu pokraj drvca i svaki će
imati kantu vode - tješila ju je gospođa Church. — Ako se neka grana zapali,
oni će odmah ugasiti vatru.
Svi su ostali bez daha kad je Pandora iz sanduka izvadila velikog
božićnog anđela. Njegovo porculansko lice bilo je uokvireno zlatnom kosom,
a dva pozlaćena krila izlazila su iz stražnje strane male satenske haljine
ukrašene biserima i zlatnim koncem.
Dok su obitelj i sluge sa strahopoštovanjem gledali tu veličanstvenu
tvorevinu, Kathleen je uhvatila Westa za ruku i izvukla ga iz sobe. — Ovdje se
nešto događa — rekla je. — Želim znati pravi razlog zašto je grof pozvao
gospodina Winterbornea.
Stali su ispod velikog stubišta, iza drvca.
— Zar ne može pozvati prijatelja bez nekog skrivenog motiva? —
uzvratio joj je West.
Odmahnula je glavom. — Sve što radi tvoj brat ima neki skriveni motiv.
Zašto je pozvao gospodina Winterbornea?
— Winterborne se bavi raznim poslovima. Vjerujem da se Devon nada
kako će od njega dobiti korisne savjete i da će u budućnosti poslovati s njim.
To je zvučalo dovoljno razumno. Ali intuicija joj je govorila da je tu nešto
sumnjivo. — Kako su se upoznali?
— Nešto prije tri godine, Winterborne se natjecao za članstvo u dva
londonska kluba, ali u oba su ga odbili. Winterborne je pučanin; otac mu je bio
velški trgovac. Kad je Devon čuo kako se drugi podsmjehuju zbog toga što je
Winterborne odbijen, dogovorio je da mu naš klub, Brabbler’s, ponudi
članstvo. A Winterborne nikada ne zaboravlja kad mu netko napravi uslugu.

141
Book as passion & BalkanDownload

— Brabbler’s? — ponovila je Kathleen. — Kako čudno ime.


— To je naziv za muškarca koji se svađa zbog gluposti. — West je spustio
pogled i protrljao ljepljivo mjesto na dnu dlana gdje je bila smola. — Brabbler’s
je drugorazredni klub za one kojima nije dopušten pristup White’su ili
Brooks’su, ali njegovi članovi su i neki najuspješniji i najpametniji muškarci u
Londonu.
— Kao što je gospodin Winterborne.
— Upravo tako.
— Kakav je on? Kakav mu je karakter?
West je slegnuo ramenima. — Miran je i tih, ali zna biti šarmantan kao
sam vrag ako želi.
— Je li mlad ili star?
— Ima tridesetak godina.
— A kako izgleda? Je li zgodan?
— Dame to misle. Iako, s obzirom na njegovo bogatstvo, žene bi ga
oblijetale i da je ružan kao lopov.
— Je li dobar čovjek?
— Do velikog bogatstva se ne može doći ako si anđeo.
Gledajući ga u oči, Kathleen je shvatila da je to najviše što će izvući iz
njega. — Grof i gospodin Winterborne trebaju doći sutra poslijepodne, je li
tako?
— Da, ja ću ih dočekati na postaji u Altonu. Želiš li ići sa mnom?
— Hvala na pozivu, ali bolje da potrošim vrijeme u pripremama s
gospođom Church i kuharicom. — Uzdahnula je i snuždeno pogledala veliko
drvo, osjećajući se krivo i nelagodno. — Nadam se da lokalno plemstvo neće
saznati za naše slavlje. Ali znam da hoće. Ne bih smjela ovo dopustiti. Znaš to.
— Ali budući da već jesi — rekao je West i potapšao ju po ramenu —
pokušaj uživati u tome.

142
Book as passion & BalkanDownload

PETNAESTO POGLAVLJE

B it ćeš predložen za članstvo u White’su — rekao je Rhys Winterborne dok


je vlak zveketao i tutnjao po tračnicama od Londona do Hampshirea. Iako
bi u njihov privatni kupe u prvom razredu bez problema stalo još četiri
putnika, Winterborne je platio da kupe bude prazan, tako da njih dvojica imaju
sav prostor za sebe. Devonov sobar, Sutton, putovao je u jednom od stražnjih
vagona nižeg razreda.
Devon ga je iznenađeno pogledao. — Kako znaš? Winterborne ga je
samo postrance pogledao. On je često znao privatne stvari drugih ljudi prije
nego što oni sami to saznaju. Budući da su gotovo svi u Londonu u njegovoj
robnoj kući tražili kredit, Winterborne je znao privatne pojedinosti o stanju
njihovih financija, kupnji i osobnih navika. Osim toga, većina onoga što su
trgovci načuli prenosilo se gore do Winterborneova ureda.
— Ne moraju se zamarati time — rekao je Devon i protegnuo noge
između sjedala. — Neću prihvatiti.
— White’s ugledniji klub od Brabbler’sa.
— Kao i većina drugih klubova — ironično je odgovorio Devon. — Ali
ne sviđa mi se atmosfera u tim visokim krugovima. A ako me u White’su nisu
željeli prije nego što sam postao grof, nema razloga da me žele sada. Ostao sam
isti, osim što sam sada zaglibio u dugove kao i ostali plemići.
— To nije jedina promjena. Sada imaš društvenu i političku moć.
— Moć bez kapitala. Radije bih imao novac.
Winterborne je odmahnuo glavom. — Uvijek izaberi moć. Novac se
može ukrasti ili obezvrijediti, i onda nemaš ništa. Kada imaš moć, uvijek možeš
steći još novca.
— Nadam se da si u pravu.
— Ja sam uvijek u pravu — ravnodušno je rekao Winterborne.
Malo ljudi je moglo uvjerljivo dati takvu izjavu, ali Rhys Winterborne je
bio jedan od njih.

143
Book as passion & BalkanDownload

On je bio jedan od onih rijetkih pojedinaca rođenih u pravo vrijeme na


pravom mjestu. U zapanjujuće kratkom vremenu, od očeve trošne trgovinice
izgradio je trgovačko carstvo. Winterborne je znao prepoznati kvalitetu i apetit
javnosti... Nekako je uvijek znao što ljudi žele kupiti prije nego što su oni sami
to znali. Kao dobro poznata javna figura, imao je cijeli niz prijatelja, poznanika
i neprijatelja, ali nitko nije mogao tvrditi da istinski poznaje tog čovjeka.
Uzevši bocu, koja je stajala na rešetkastoj polici pričvršćenoj za ploču od
tikovine ispod prozora, Winterborne je obojici natočio škotski viski te je jednu
čašu dao Devonu. Nakon što su tiho nazdravili, naslonili su se na plišana sjedala
i kroz prozor gledali pejzaž koji se stalno mijenjao.
Luksuzni kupe bio je jedan od tri takva u vagonu. Svaki je imao svoja
vrata koja su se otvarala prema van. Vrata je zaključao nosač, što je bilo
uobičajeno kako se u vlak ne bi ušuljali putnici bez karte. Iz istog razloga na
prozorima su se nalazile mjedene šipke. Kako bi odvratio misli od nelagodna
osjećaja zatočenosti u zamci, Devon se usredotočio na krajolik.
Koliko je Engleska postala manja sada kada je bilo moguće neku
udaljenost prijeći za nekoliko sati, umjesto za nekoliko dana. Gotovo da nije
bilo dovoljno vremena proučiti krajolik prije nego što projuri, zbog čega su
neki ljudi željeznicu nazivali cestom čarobnjaka. Vlak je prelazio preko
mostova, pašnjaka, javnih cesta i drevnih sela, čas prolazeći kroz duboke
vapnenačke usjeke, čas kroz otvorene pustopoljine. Pojavili su se brežuljci
Hampshirea, te tamne zimske padine koje su se spuštale ispod bijelog
poslijepodnevnog neba.
Devon je bio uzbuđen zbog toga što će doći kući. Kupio je poklone svima
u obitelji, ali najduže je razmišljao o tome što da pokloni Kathleen. U odjelu s
nakitom u Winterborne’su pronašao je neobičan broš kameju, s prekrasno
ugraviranim prikazom grčke božice koja jaše konja. Kameja bež boje bila je
izvedena na pozadini od oniksa i uokvirena malim bijelim biserima.
Budući da je kameja bila na oniksu, prodavačica je rekla Devonu da je
primjerena za damu u koroti. Čak su i biseri bili prihvatljivi, budući da su
navodno predstavljali suze. Devon je odmah kupio broš. Dostavljen mu je tog
jutra te ga je stavio u džep prije nego što je krenuo na željezničku postaju.
Nije mogao dočekati da ponovno vidi Kathleen, žudio je za njezinim
stasom i bojom njezina glasa. Nedostajali su mu njezini osmijesi, njezino
mrgođenje i dražesno uzrujavanje zbog nedoličnosti, prasadi i radnika.

144
Book as passion & BalkanDownload

Uzbuđeno je promatrao krajolik dok se vlak mukotrpno penjao do vrha


brežuljka i počeo ići nizbrdo. Uskoro će prijeći rijeku Wey, a odatle će ih do
Altona dijeliti tek kilometar i pol puta. Vagoni su bili tek napola puni; mnogo
više ljudi putovat će sutradan, na Badnjak.
Kako su se približavali rijeci, tako je vlak ubrzavao, ali sila motora koja
ih je gurala naprijed odjednom je prekinuta naglim trzajem. U tom trenu
Devona su uši zaboljele od metalne škripe kočnica. Vagon se silovito zatresao.
Devon se refleksno uhvatio za mjedenu šipku na prozoru kako ne bi izletio sa
sjedala.
U sljedećem trenu, od silovitog udarca ruka mu se odvojila od šipke... Ne,
zapravo šipka se odvojila i prozor se razbio kad je vagon iskočio iz tračnica.
Devon je zbačen u kaos stakla, odlomljenog drva, iskrivljenog metala i strašne
buke. Neobuzdano uzdizanje bilo je popraćeno pucanjem spojnica vagona.
Nakon toga uslijedio je osjećaj padanja i prevrtanja. Sila ih je bacala po kupeu,
a Devonovu glavu ispunilo je zasljepljujuće bijelo svjetlo dok je pokušavao
pronaći stabilno mjesto u svoj toj zbrci. Nastavio je padati, ne mogavši
zaustaviti pad, sve dok njegovo tijelo nije udarilo u nešto, a on je osjetio
prodornu bol u prsima. Nakon toga mu se zavrtjelo u glavi te je utonuo u tamu.

145
Book as passion & BalkanDownload

ŠESNAESTO POGLAVLJE

O svijestio se od strašne hladnoće te je počeo hvatati dah. Devon je protrljao


lice i pokušao se pridići. Smrdljiva riječna voda postojano je navirala u
kupe, ili barem u ono što je ostalo od njega. Preko razbijenog stakla i krhotina,
Devon je uspio doći do smrskanog prozora i pogledati kroz mjedene šipke.
Izgleda da se lokomotiva sunovratila preko potpornog zida mosta i
povukla sa sobom još tri vagona, dok su dva preostala vagona ostala na nasipu.
U blizini je ugledao ogromnu hrpu otrgnutog vagona kako leži u vodi poput
ubijene životinje. Zrakom su odjekivali očajni vapaji upomoć.
Devon se okrenuo i mahnito počeo tražiti Winterbornea. Odgurivao je
daske od tikovine dok nije pronašao svog prijatelja kako u nesvijesti leži ispod
stolice koja se odvojila od poda. Voda mu je upravo počela dosezati do lica.
Devon ga je podigao, a svakim pokretom osjetio je probadajuću bol u
prsima.
— Winterborne — grubo je rekao i malo ga protresao. — Probudi se.
Priberi se. Odmah.
Winterborne je zakašljao i mučno zastenjao. — Što se dogodilo? — pitao
je promuklim glasom.
— Vlak je iskočio iz tračnica — odgovorio je Devon, dašćući. — Vagon
je u rijeci.
Winterborne je protrljao krvavo lice i bolno zastenjao. — Ništa ne vidim.
Devon ga je pokušao povući gore kako se voda postojano dizala. — Morat
ćeš se pomaknuti ili ćemo se utopiti.
Zrakom su odjeknule nerazumljive velške fraze, a onda je Winterborne
rekao na engleskom: — Noga mi je slomljena.
Devon je opsovao i odgurnuo još krhotina te je pronašao mjedenu šipku
koja je otpala s prozora. Prešao je preko još jednog sjedala i dohvatio zaključana
bočna vrata koja su se nalazila na nizvodnoj strani strujanja. Dašćući od napora,
upotrijebio je mjedenu šipku kao polugu za otvaranje vrata. Bilo mu je teško

146
Book as passion & BalkanDownload

raditi zbog dijagonalnog nagiba vagona. Sve to vrijeme voda je navirala unutra
i sada im je dosezala do koljena.
Glavom je provirio van i izračunao udaljenost do obale. Voda je djelovala
duboko do pojasa.
Problem je bila ekstremna hladnoća, koja će ih brzo dokrajčiti. Nisu si
mogli priuštiti da čekaju pomoć.
Zakašljavši se od dima, Devon se vratio u kupe. Ugledao je Winterbornea
kako zatvorenih očiju iz kose vadi komadiće stakla, dok mu je lice bilo
prekriveno krvavim ogrebotinama. — Izvući ću te van i odvesti do obale —
rekao je Devon.
— U kakvom si ti stanju? — pitao je Winterborne, zvučeći nevjerojatno
prisebno za nekoga tko je upravo oslijepio i slomio nogu.
— U boljem od tebe.
— Koliko smo udaljeni od kopna?
— Oko šest metara.
— A struja? Je li jaka?
— Nema veze, kvragu. Ne možemo ostati ovdje.
— Šanse su ti bolje bez mene — čula se smirena procjena.
— Neću te ostaviti ovdje, pametnjakoviću. — Devon je uhvatio
Winterbornea za ručni zglob i prebacio ga preko ramena. — Ako se bojiš da
ćeš mi dugovati uslugu kad ti spasim život... — Ulažući velik napor, vukao ga
je prema otvorenim vratima. — U pravu si. Ogromnu uslugu. — Krivo je stao
te su obojica posrnula. Ispruživši slobodnu ruku, Devon se uhvatio za vrata
kako bi uspostavio ravnotežu.
U prsima je osjetio razornu bol, od koje je na tren ostao bez daha. —
Pobogu, težak si — uspio je reći.
Nije bilo odgovora. Shvatio je da se Winterborne bori kako se ne bi
onesvijestio.
Sa svakim bolnim udahom, Devon je osjetio kako ga sve više probada u
prsima. Mišići su mu se počeli grčiti.

147
Book as passion & BalkanDownload

Gomilalo se sve više teškoća... Rijeka, hladnoća, Winterborneove


ozljede, a sada i to što ga je tako boljelo. Ali nije imao izbora nego nastaviti se
kretati.
Stisnuvši zube, uspio je izvući Winterbornea iz vagona. Zajedno su
pljusnuli u vodu, a Winterborne je bolno zavapio.
Devon ga je držao i mučio se da nađe uporište, uronivši noge u ljepljivo
riječno dno. Voda je bila viša nego što je procijenio i dosezala mu je dobrano
iznad pojasa.
Na trenutak je ostao paraliziran zbog hladnoće. Usredotočio se na to da
natjera zgrčene mišiće da se pokrenu.
— Winterborne — rekao je kroz stisnute zube — nije daleko. Uspjet
ćemo.
Njegov prijatelj odgovorio je kratkom psovkom, a Devon se na tren
nasmiješio. Devon se protiv struje probijao prema trstici na obali, gdje su
ispuzali ostali ljudi koji su preživjeli nesreću.
Bilo je to vrlo teško i naporno; blato mu je povlačilo stopala, a ledena
voda poremetila mu je koordinaciju i umrtvila sve osjete.
— Milorde! Milorde, ovdje sam! — Njegov sobar, Sutton, stajao je na
obali i nervozno mu mahao. Izgleda da se spustio niz strminu iz jednog od
vagona koji su još bili na mostu.
Sobar je uletio u plićak i ostao bez daha zbog preniske temperature.
— Uzmi ga — grubo je rekao Devon, vukući polusvjesnog Winterbornea
kroz trstiku.
Sutton je obujmio drugog muškarca oko prsa i izvukao Winterbornea na
sigurno.
Devon je osjetio kako mu koljena klecaju te je zateturao kroz trstiku,
boreći se da ne padne. Njegov izmoren mozak pokušavao je skupiti posljednje
djeliće snage da bi došao do obale.
Stao je kad je postao svjestan mahnitih, visokih vriskova. Pogledavši
preko ramena, vidio je da se u jednom od kupea potopljenog vagona još uvijek
nalaze putnici.

148
Book as passion & BalkanDownload

Nisi uspjeli otvoriti zaključana vrata. Nitko im nije otišao pomoći; oni
koji su preživjeli i izašli iz vode kolabirali su od hladnoće. Spasioci su tek sada
počeli stizati, a kad dođu do vagona, bit će prekasno.
Ni ne razmislivši, Devon se okrenuo i ponovno pljusnuo u vodu.
— Milorde — čuo je kako Sutton viče za njim.
— Pobrini se za Winterbornea — grubo je rekao Devon. Kad je stigao
do vagona, nije osjetio ništa od struka naniže, a misli su mu se pomutile. Čistom
snagom volje kroz rupu u zidu koja je nastala zbog silovitog udarca, uspio se
probiti do kupea.
Prišao je prozoru i zgrabio mjedenu šipku. Morao se strašno
koncentrirati da ju pravilno uhvati. Nekako ju je uspio istrgnuti te se probijao
kroz vagon natrag do rijeke.
Dok je šipkom pokušavao otvoriti zaključani kupe, čuo je vriskove
olakšanja iznutra. Vrata su se otvorila uz buntovno škripanje metala, a putnici
su nahrupili na otvoreni prostor. Devon je nejasnim pogledom razaznao
sredovječnu ženu koja je držala uplakanu bebu, dvije uplakane djevojčice i
dječaka u ranim tinejdžerskim godinama.
— Ima li još koga unutra? — Devon je pitao dječaka. Govorio je nejasno,
kao da je pijan.
— Nikoga tko je još živ, gospodine — rekao je dječak dršćući.
— Vidiš li one ljude na obali rijeke?
— Ovaj... Mislim da vidim, gospodine.
— Idi onamo. Uzmi djevojčice pod ruku. Hodajte bočno, tako ćete se
lakše oduprijeti struji. Kreni.
Dječak je kimnuo i skočio u rijeku, ostavši bez daha zbog jake hladnoće
koja mu je dosezala do prsa. Prestrašene djevojčice uz vrisku su krenule za
njim, držeći ga za ruke. Trojac je zajedno išao prema obali, boreći se protiv
struje.
Okrenuvši se prema prestrašenoj ženi, Devon joj je kratko rekao: —
Dajte mi dijete.
Ona je silovito odmahnula glavom. — Molim vas, gospodine, zašto...
— Odmah. — Neće još dugo ostati na nogama.

149
Book as passion & BalkanDownload

Žena ga je poslušala uz plač, a dijete je i dalje plakalo dok je stavljalo


ručice oko Devonova vrata. Njegova majka uhvatila je Devona za slobodnu
ruku i izašla iz vagona, te prodorno zavrištala kad je ušla u vodu. Korak po
korak. Devon ju je vukao kroz rijeku, a zbog težine njezinih suknji prodor je
bio još teži. Ubrzo je izgubio smisao za vrijeme.
Nije bio siguran gdje je i što se događa. Nije bio siguran rade li mu noge
još uvijek, uopće ih nije osjećao. Beba je prestala plakati i sada je znatiželjno
rukom prelazila preko Devonova lica, poput morske zvijezde u pokretu. Kao
kroz maglu je čuo da žena nešto viče, ali te riječi su se izgubile u šumovima u
njegovim ušima.
U daljini su bili ljudi... Ručne svjetiljke... Svjetlo je razigrano plesalo u
zraku punom dima. I dalje je išao naprijed, a tjerala ga je neka nejasna spoznaja
da će posve izgubiti svijest ako i tren bude oklijevao.
Osjetio je da netko vuče dijete iz njegovih ruku. Još jedno snažno
povlačenje, budući da se isprva odupro. Dijete su uzimali neznanci, dok su
drugi ljudi došli pomoći ženi da se probije kroz trstiku i blato.
Devon je izgubio ravnotežu i zateturao; mišići više nisu slušali njegove
naredbe. Voda ga je odmah zgrabila, prekrila mu glavu i odvukla ga.
Kad je osjetio da ga nosi struja, mozak mu je promatrao taj prizor: polako
je gledao tijelo koje se okreće u muljevitoj vodi, vlastito tijelo. Neće se moći
spasiti, shvatio je s omamljenim čuđenjem. Nitko ga neće spasiti. I njega je
sustigla ista sudbina kao i sve muškarce iz obitelji Ravenel. Prerano će otići i
mnogo toga će ostati nedovršeno i zapravo ga nije bilo ni briga. Negdje u tim
zbrkanim mislima znao je da će West moći bez njega. West će preživjeti.
Ali Kathleen...
Nikada neće saznati koliko mu je značila.
To ga je nakratko trgnulo. Pobogu, zašto je čekao, misleći da ima
dovoljno vremena? Kad bi mogao dobiti barem pet minuta da joj kaže...
Kvragu, jednu minutu... Ali bilo je prekasno.
Kathleen će nastaviti živjeti bez njega. Udat će se za nekog drugog
muškarca... Ostarjeti s njim... A Devon će joj biti tek izblijedjelo sjećanje.
Ako ga se uopće bude sjećala.

150
Book as passion & BalkanDownload

Uložio je krajnji napor i počeo mahati rukama, iako mu je krik ostao


zatočen u prsima. Kathleen je bila njegova sudbina, njegova. Oduprijet će se
svemu da bude s njom. Ali uzalud; rijeka ga je postojano nosila u tminu.
Nešto ga je uhvatilo. Čvrste, žilave mišićne tetive obavile su mu ruku i
prsa poput nekog čudovišta iz dubina. Neumoljiva sila bolno ga je povukla
natrag. Osjetio je snažan stisak koji nije popuštao.
— E, nećeš — neki muškarac mu je rekao na uho, dašćući od napora.
Čvrst stisak još se više stegnuo oko njegovih prsa, te je počeo kašljati. Strašna
bol ga je probadala kada je glas nastavio: — Nećeš me ostaviti da se sam bakćem
s tim prokletim posjedom.

151
Book as passion & BalkanDownload

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

V lak sigurno kasni — ljutito je rekla Pandora, igrajući se sa psima na podu


sobe za primanje. — Mrzim čekati.
— Mogla bi se zaokupiti nečim korisnim — rekla je Cassandra dok je
vezla. — Tako će čekanje brže proći.
— Ljudi to uvijek kažu, ali to nije istina. Čekanje traje jednako dugo bez
obzira na to radiš li nešto korisno ili ne.
— Možda su gospoda stala na piće na putu iz Altona — rekla je Helen
nagnuvši se nad obruč za vezenje dok je izvodila složeni bod.
Kathleen je podigla pogled s knjige o poljoprivredi koju joj je preporučio
West. — U tom slučaju, bolje im je da budu izgladnjeli kad dođu — rekla je s
prijetvornom ljutnjom. — S obzirom na gozbu koju je pripremila kuharica,
morat će se prejesti. — Napravila je grimasu kad je vidjela da se Napoleon
smješta u nabore Pandorine haljine. — Draga, bit ćeš prekrivena psećom
dlakom kad dođu gospoda.
— Neće ništa primijetiti — tješila ju je Pandora. — Haljina mi je crna,
baš kao i pas.
— Možda, ali svejedno... — Kathleen je zastala kad je Hamlet ušetao u
sobu za primanje sa svojim stalnim smiješkom. U svoj žurbi priprema za
blagdan za tu večer, zaboravila je na prase. Toliko se naviknula na to da on
stalno ide za Napoleonom i Jozefinom, da ga je počela doživljavati kao trećeg
psa. — Jao — rekla je — moramo nešto učiniti s Hamletom. Ne može tumarati
ovuda dok je gospodin Winterborne prisutan.
— Hamlet je jako čist — rekla je Cassandra i spustila ruku da podraga
prase koje joj je prišlo i dražesno zaroktalo. — Zapravo, čistiji je od pasa.
To je bila istina. Hamlet se tako dobro ponašao da je bilo nepravedno
istjerati ga iz kuće. — Nemamo izbora — sa žaljenjem je rekla Kathleen. —
Bojim se da ne možemo očekivati od gospodina Winterbornea da gaji naš
prosvijetljen pogled na svinje. Hamlet će morati spavati u štali. Možete mu
napraviti lijep krevet od slame i deka.
Blizanke su bile zaprepaštene te su se u isti glas pobunile.

152
Book as passion & BalkanDownload

— Ali to će ga povrijediti...
— Mislit će da ga kažnjavamo!
— Bit će mu itekako udobno... — započela je Helen, ali je zastala kada je
vidjela kako oba psa, uzbunjena nekim zvukom, odlaze iz sobe mašući repom.
Hamlet je pojurio za njima odlučno zaskvičavši.
— Netko je na ulaznim vratima — rekla je Helen i odložila vez. Prišla je
prozoru da pogleda na prilaz i trijem.
To je sigurno bio Devon i njegov gost. Kathleen se brzo digla i žurno
rekla blizankama: — Odvedite prase u podrum! Brzo!
Potisnula je smijeh kad su ju one odmah poslušale.
Poravnavši suknje i namjestivši rukave, Kathleen je stala pokraj Helen
kod prozora. Iznenadila se kad na prilazu nije vidjela ni kočiju ni konje, nego
snažnog ponija, čiji su bokovi bili znojni, a prsa su mu se zadihano spuštala i
uzdizala.
Prepoznala je ponija: on je pripadao poštarovom sinu Nateu, koji je često
dostavljao telegrame. Ali prilikom tih dostava Nate obično nije bezglavo jurio.
Od nelagode su ju prošli trnci.
Postariji batler došao je na vrata. — Miledi.
Kathleen je ostala bez daha kad je vidjela da u ruci drži telegram. Otkako
ga poznaje, Sims joj nikada nije dao pismo ili telegram iz ruke, nego bi ga uvijek
donio na malom srebrnom pladnju.
— Dječak kaže da je vrlo hitno — rekao je Sims, lica napeta od
potiskivanja emocija dok joj je davao telegram. — U poštanski ured poslana je
žurna obavijest. Izgleda da se kod Altona dogodila željeznička nesreća.
Kathleen je osjetila kako joj boja iščezava s lica. U ušima je čula oštar
šum. Nespretno od užurbanosti, uzela mu je telegram i otvorila ga.

KOD POSTAJE ALTON VLAK ISKOČIO IZ TRAČNICA.


TRENEAR I WINTERBORNE OBOJICA OZLIJEĐENI. NEKA
DOKTOR BUDE SPREMAN KADA DOĐU. VRATIT ĆU SE
UNAJMLJENOM KOČIJOM.
SUTTON

153
Book as passion & BalkanDownload

Devon... Ozlijeđen.
Kathleen je počela stiskati šake kao da tu zastrašujuću pomisao može
fizički odagnati. Srce joj je počelo brzo udarati.
— Sims, neka sluga ode po doktora. — Morala se truditi da to izgovori
jer ju je sve više obuzimala panika. — Mora odmah doći, i lord Trenear i
gospodin Winterborne će ga trebati.
— U redu, miledi. — Batler je izašao iz sobe za primanje, krećući se
nevjerojatno hitro za svoje godine.
— Mogu li ja pročitati? — pitala je Helen.
Kathleen joj je pružila telegram, a rubovi papirića zalepršali su poput
uhvaćenog leptira.
S vrata se začuo Nateov zadihani glas. Bio je to nizak, žilav dječak s
razbarušenom crvenom kosom i okruglim licem prošaranim pjegicama. — Tata
mi je ispričao vijesti koje je primio. — Vidjevši da je privukao pozornost obje
žene, uzbuđeno je nastavio. — To se dogodilo na mostu, netom prije postaje.
Teretni vlak je prelazio preko mosta i nije se maknuo na vrijeme. Putnički vlak
se sudario s njim i neki su vagoni završili u rijeci Wey. — Dječakove oči su bile
velike i okrugle od preplašenosti. — Poginulo je više od dvanaest ljudi, a
dvadesetak ih je nestalo. Tata kaže da će vjerojatno neki još umrijeti sljedećih
dana: možda će im morati odrezati ruke i noge i polomiti kosti...
— Nate — prekinula ga je Helen kad se Kathleen okrenula — hajde idi
u kuhinju i pitaj kuharicu da ti da keks ili okrajak kruha?
— Hvala vam, lady Helen.
Kathleen je stisnute šake stavila na oči, čvrsto pritisnuvši članke prstiju
u očne duplje. Zbog tjeskobe i straha tresla se od glave do pete.
Nije mogla podnijeti pomisao da je Devon nastradao. Baš u tom trenutku
taj prekrasni, bahati, iznimno zdravi muškarac bio je ozlijeđen... Možda
uplašen... Možda je umirao. Nekoliko je puta kašljući izdahnula, a niz prste joj
je kliznulo par vrućih suza. Ne, nije si mogla dopustiti da se rasplače, imala je
previše posla. Morali su biti spremni kad on stigne. Sve što je potrebno da mu
se pomogne mora odmah biti dostupno.
— Što mogu učiniti? — čula je kako Helen pita iza nje.

154
Book as passion & BalkanDownload

Mokre obraze obrisala je manšetama. Bilo je teško misliti, misli su joj bile
mutne. — Reci blizankama što se dogodilo i pobrini se da ne budu prisutne kad
unesu muškarce. Ne znamo u kakvom su stanju ni koliko su ozljede ozbiljne
i... Ne bih htjela da djevojke vide...
— Naravno.
Kathleen se okrenula da ju pogleda. Krv joj je pulsirala u sljepoočnicama.
— Pronaći ću gospođu Church — promuklo je rekla. — Morat ćemo skupiti
medicinske potrepštine koje imamo i čiste plahte i krpe... — Grlo joj se
stisnulo.
— West je s njima — rekla je Helen i nježno joj stavila ruku na rame.
Bila je jako smirena, iako joj je lice bilo blijedo i napeto. — On će se dobro
pobrinuti za svojega brata. Ne zaboravi, grof je visok i vrlo jak. On može
izdržati opasnosti koje drugi muškarci možda ne bi preživjeli.
Kathleen je automatski kimnula. Ali te ju riječi nisu utješile. Da, Devon
je bio visok, snažan muškarac, ali željeznička nesreća bila je drukčija od bilo
koje druge nezgode. Ozljede od sudara i iskakanja iz tračnica rijetko su bile
bezazlene. Nije bilo bitno koliko je netko jak ili hrabar ili pametan kad juri sto
na sat. To je zapravo bila stvar sreće... A ona baš i nije išla na ruku obitelji
Ravenel.

Kathleen je laknulo kad se sluga kojega su poslali da pronađe doktora


Weeksa odmah vratio s doktorom. Weeks je bio sposoban, vješt liječnik koji je
studirao u Londonu. On je došao na posjed onog jutra kad je Theo imao nesreću
i on je djevojkama rekao da im je brat preminuo. Kad god je neki član kućanstva
bio bolestan, Weeks bi odmah došao i prema slugama se odnosio jednako
savjesno i s istim poštovanjem koje je imao prema obitelji Ravenel. Kathleen
ga je brzo zavoljela te je imala povjerenja u njega.
— Još nisam imao čast upoznati lorda Treneara — rekao je Weeks dok
je otvarao svoje kovčege u jednoj spavaćoj sobi koju su pripremili za pacijente
koji će ubrzo stići. — Žao mi je što će se to dogoditi u ovakvim okolnostima.
— I meni je žao — rekla je Kathleen dok je zurila u sadržaj velikih crnih
kovčega: tu su bili zavoji, igle i konac, sjajni metalni pribor, epruvete s prahom
i bočice s lijekovima. Obuzeo ju je osjećaj nestvarnosti kad se zapitala kada će
stići Devon i kakve je ozljede zadobio.

155
Book as passion & BalkanDownload

Pobogu, ovo je bilo strašno slično onom jutru kad je Theo poginuo.
Prekrižila je ruke i uhvatila se za laktove, pokušavajući odagnati drhtanje
koje ju je posve obuzelo. Posljednji put kad je Devon otišao iz Eversby Prioryja,
pomislila je, bila je toliko ljuta da se nije ni pozdravila s njim.
— Lady Trenear — nježno je rekao liječnik — sigurno vas ovaj nesretan
događaj i moja prisutnost podsjećaju na nesreću vašega supruga. Bi li vam
pomoglo da vam složim blagi sedativ?
— Ne, hvala. Želim biti pribrana. Samo... Ne mogu vjerovati... Još jedan
Ravenel... — Nije se mogla natjerati da dovrši rečenicu.
Weeks se namrštio i gladio svoju kratko podšišanu bradu te je
komentirao: — Izgleda da muškarci u ovoj obitelji nisu podareni
dugovječnošću. Ali, nemojmo odmah pretpostavljati ono najgore. Uskoro ćemo
saznati u kakvom je stanju lord Trenear.
Dok je liječnik slagao na stolu različite predmete, Kathleen je čula kako
Sims u nekoj udaljenoj prostoriji govori slugi da otrči u konjušnicu i uzme hrpu
štapova za treniranje kako bi napravili improvizirana nosila. Uslijedio je zvuk
brzih koraka na stepenicama, kao i zveket kanti s vrućom vodom i onih s
ugljenom. Gospođa Church baš je korila jednu služavku koja joj je donijela tupe
škare, ali zastala je usred rečenice.
Kathleen je postala napeta kad je nastupila nagla tišina. Nakon nekoliko
trenutaka, zabrinuti glas domaćice začuo se u hodniku.
— Miledi, obiteljska kočija dolazi prilazom!
Potrčavši naprijed kao da ju je netko opekao, Kathleen je izjurila iz sobe.
Na putu prema velikom stubištu prošla je pokraj gospođe Church.
— Lady Trenear — povikala je domaćica krenuvši za njom — past ćete!
Kathleen se nije obazirala na to upozorenje, nego je jurila stubištem i
izašla na trijem, gdje su se okupili Sims i skupina služavki i slugu. Svi pogledi
bili su uprti u vozilo koje je stizalo.
Čak i prije nego što su kotači stali, sluga koji se vozio straga skočio je
dolje, a vrata kočije otvorila su se iznutra.
U zraku su odjeknuli povici kad se pojavio West. Bio je u strašnom stanju:
odjeća mu je bila prljava i mokra. Svi su se htjeli odmah okupiti oko njega.

156
Book as passion & BalkanDownload

West je podigao ruku da ih spriječi, uhvativši se za kočiju. Strašno je


drhtao, a zubi su mu glasno cvokotali. — Ne... Ppp... Prvo se pobrinite za grofa.
Ggg... Gdje je prokleti doktor?
Doktor Weeks već je bio pokraj njega. — Ovdje sam, gospodine Ravenel.
Jeste li ozlijeđeni?
West je odmahnuo glavom. — Samo mi je hhh... hladno. Morao sam
izvući bbb... brata iz rijeke.
Probivši se kroz skupinu ljudi, Kathleen je uhvatila Westa za ruku da ne
izgubi ravnotežu. Drhtao je i njihao se, a koža mu je bila siva. Obavio ga je
smrad rijeke, a odjeća mu je zaudarala po blatu i zagađenoj vodi.
— Kako je Devon? — zabrinuto je pitala.
West se svom težinom naslonio na nju. — Jjj... Jedva je pri sss... svijesti.
Ne može ga se bbb... baš razumjeti. Ppp... predugo je bio u vv... vodi.
— Gospođo Church — rekao je Weeks domaćici. — Gospodina Ravenela
odmah moraju odnijeti u krevet. Naložite peć i pokrijte ga dekama. Nitko mu
ne smije davati nikakav alkohol. To je vrlo bitno, shvaćate? Samo mu smijete
dati topli zaslađeni čaj, ali ne smije biti vruć.
— Nitko me ne mora nnn... nositi — pobunio se West. — Gledajte, sss...
stojim pred vama! — Ali dok je to govorio, počeo je padati. Kathleen ga je
poduprla nogama, kako ne bi pao. Dvojica slugu brzo su ga uhvatila i spustila
na nosila.
Dok se West opirao, liječnik je strogo govorio. — Mirujte, gospodine
Ravenel. Dok se posve ne zagrijete, svaki napor za vas može biti smrtonosan.
Ako ohlađena krv iz vaših udova prebrzo dođe do srca... — Nestrpljivo je zastao
i rekao slugama: — Nosite ga unutra.
Kathleen je stala na sklopivu stepenicu kočije da se popne unutra. Tamna
unutrašnjost bila je zlokobno tiha. — Milorde? Devone, možeš li...
— Dopustite mi da se ja prvo pobrinem za njih — rekao je liječnik iza
nje i odlučno ju odmaknuo od vozila.
— Recite mi kako je lord Trenear — rekla je.
— Čim budem mogao. — Weeks se popeo u kočiju.

157
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen je napela svaki mišić trudeći se da bude strpljiva. Grizla si je


donju usnu dok nije počela pulsirati.
Pola minute poslije, začuo se liječnikov glas s novom dozom zabrinutosti.
— Prvo ćemo izvaditi gospodina Winterbornea. Trebam snažnog momka da
mi pomogne. Odmah!
— Peter — naredio je Sims, a sluga ga je odmah poslušao.
Što je s Devonom? Kathleen je ludjela od brige. Pokušala je pogledati u
kočiju, ali nije ništa mogla vidjeti od liječnika i sluge. — Doktore Weeks...
— Samo malo, miledi.
— Da, ali... — Zakoračila je unatrag kad je iz kočije izašla velika, tamna
figura.
To je bio Devon, sav poderan i gotovo neprepoznatljiv. Čuo je njezin
glas.
— Lorde Trenear — kratko mu je naredio liječnik — ne naprežite se.
Pobrinut ću se za vas čim pomognem vašem prijatelju.
Devon se nije obazirao na njega. Zateturao je kad su mu noge dotaknule
tlo. Uhvatio se za otvor na vratima da ne padne. Bio je prljav i izudaran od
glave do pete, a košulja mu je bila mokra i umrljana krvlju. Ali dok ga je
Kathleen mahnito gledala, laknulo joj je kad je vidjela da mu ne nedostaje ni
jedan ud i da nema otvorenih rana. Bio je čitav.
Njegov dezorijentiran pogled pronašao je njezin te je usnama oblikovao
njezino ime.
Kathleen je u dva koraka došla do njega, a on ju je grubo uhvatio. Jednom
rukom zgrabio je zamotane pletenice na njezinom zatiljku i to tako snažno da
ju je to zaboljelo. U grlu mu se začulo tiho stenjanje te je silovito stavio svoja
usta na njezina i snažno ju poljubio, ne mareći za to gleda li ga tko. Tijelo mu
je drhtalo, ravnoteža mu je bila poljuljana te je ona ukočila noge da ga podupre.
— Ne bi smio stajati — nestabilno je rekla. — Daj da ti pomognem...
Sjest ćemo dolje... Devone, molim te...
Ali uopće ju nije slušao. Uz primitivno, strastveno stenjanje se okrenuo
i naslonio ju na kočiju te ju ponovno poljubio. Čak i dok je bio ozlijeđen i
izmožden, bio je nevjerojatno snažan. Silovito ju je ljubio, zastavši samo da

158
Book as passion & BalkanDownload

uhvati zrak. Kathleen je preko njegova ramena vidjela gospođu Church i


dvojicu slugu kako im prilaze s nosilima.
— Devone — molila ga je — moraš leći, ovdje su nosila. Moraju te unijeti
u kuću. Bit ću s tobom, obećajem.
Nije se pomicao; osjetili su se jedino siloviti drhtaji koji su strujali
njegovim tijelom.
— Dragi — Kathleen mu je zabrinuto šapnula na uho — molim te, pusti
me.
Rekao je nešto nerazumljivo i još ju čvršće stisnuo... A onda je počeo
padati dok je gubio svijest.
Srećom, sluge su zgrabile Devona prije nego što bi zdrobio Kathleen
svojom težinom. Dok su ga odvajali od nje i stavljali na nosila, njezin omamljen
mozak odgonetnuo je riječ koju je rekao.
Nikada.

159
Book as passion & BalkanDownload

OSAMNAESTO POGLAVLJE

D ok su sluge stavljale Devona na nosila, podigao mu se rub mokre košulje.


Kathleen i gospođa Church ostale su bez daha kad su ugledale groznu
ljubičasto-crnu masnicu veličine tanjura, koja se prostirala preko lijeve strane
njegovih prsa.
Kathleen je problijedjela kad je pomislila kakva je sila bila potrebna da
stvori takvu ozljedu. Sigurno su mu rebra bila slomljena. Očajno se pitala je li
mu možda puknulo plućno krilo. Oprezno se sagnula da mu ispruženu ruku
stavi uz bok. Kako je samo šokantno bilo vidjeti tako vitalnog muškarca da leži
tako mlohavo i mirno.
Gospođa Church pokrila ga je dekom i rekla slugama: — Odnesite ga u
glavnu spavaću sobu. Nježno... Bez poskakivanja. Kao da je novorođenče.
Nakon što su uglas odbrojali, sluge su podigli nosila. — Novorođenče od
devedeset kila — progunđao je jedan od njih.
Gospođa Church pokušala je djelovati strogo, ali kutovi očiju nakratko
su joj se naborali. — Pazi što govoriš, Davide.
Kathleen je slijedila sluge i nestrpljivo brisala suze koje su joj navirale na
oči.
Hodajući pokraj nje, domaćica je utješno promrmljala: — Hajde, hajde.
Nemojte se uzrujavati, miledi. Ubrzo ćemo ga pokrpati i bit će kao nov.
Iako joj je Kathleen silno htjela vjerovati, slabašno je prošaputala: —
Ozlijeđen je i tako je slab... Možda je ozlijedio unutarnje organe.
— Maloprije baš i nije izgledao tako slab — ironično je primijetila
domaćica.
Kathleen je pocrvenjela. — Bio je izvan sebe. Nije znao što radi.
— Ako vi tako kažete, miledi. — Slabašan smiješak gospođe Church
iščeznuo je kad je nastavila: — Mislim da bismo trebali brinuti za gospodina
Winterbornea. Netom prije nego što su unijeli unutra gospodina Ravenela, on
je rekao da je gospodin Winterborne slomio nogu i da je oslijepljen.
— Jao, ne. Moramo saznati želi li da pošaljemo po nekoga.

160
Book as passion & BalkanDownload

— Iznenadila bih se kad bi želio — uvjereno je rekla domaćica kad su


ušle u kuću.
— Zašto to kažete? — pitala je Kathleen.
— Da ima nekoga, onda ne bi dolazio ovamo sam za Božić.

Dok se gospodin Weeks brinuo za Devonove ozljede, Kathleen je otišla


posjetiti Westa.
Čak i prije nego što je stigla do otvorenih vrata njegove sobe, čula je buku
i smijeh koji su dopirali u hodnik. Stala je na pragu i s dozom dražesne
rezigniranosti gledala kako West sjedi u krevetu i skupini od nekoliko slugu,
Pandori, Cassandri, psima i Hamletu priča što se dogodilo. Helen je stajala
pokraj svjetiljke i gledala temperaturu na staklenom toplomjeru.
Srećom, činilo se da West više ne drhti, a boja kože mu se popravila.
— ... Onda sam ugledao muškarca kako se kroz rijeku probija prema
napola potopljenom vagonu u kojemu su bili zarobljeni ljudi — govorio je. —
I rekao sam si: “Taj čovjek je junak. Ali i idiot. Jer je već dosta dugo u vodi i
neće ih uspjeti spasiti nego će samo žrtvovati svoj život ni za što.” Spustio sam
se niz strminu i pronašao Suttona. “Gdje je grof?” Upitao sam ga. — West je
zastao da sve bude još dramatičnije i uživao u zanesenoj pozornosti svoje
publike. — I što mislite, kamo je Sutton pokazao? Prema rijeci, gdje je
nepromišljena budala upravo spasila troje djece i probijala se iza njih u jednoj
ruci držeći bebu, a u drugoj ženu.
— Taj muškarac je bio lord Trenear? — zaprepašteno je pitala jedna
služavka.
— Glavom i bradom.
Cijela grupa je zadovoljno i ponosno počela pričati.
— To nije ništa za čovjeka koji je tako snažan kao Njegovo Gospodstvo
— rekao je jedan sluga i nasmiješio se.
— Mislim da bi to trebalo izaći u novinama — povikao je drugi.
— I ja to mislim — rekao je West — ako ni zbog čega drugoga, onda
zbog toga što bi on to mrzio. — Zastao je kad je na vratima ugledao Kathleen.

161
Book as passion & BalkanDownload

— Bolje bi bilo da svi vi — tiho je rekla slugama — odete prije nego što
vas Sims ili gospođa Church uhvate ovdje.
— Tek sam došao do najboljeg dijela — pobunio se West. — Baš sam
htio opisati svoje uzbudljivo, ali bolno spašavanje grofa.
— Možeš ga opisati poslije — rekla je Kathleen, stojeći na vratima dok
su sluge brzo izlazili. — Sada se trebaš odmarati. — Pogledala je Helen. —
Kolika mu je temperatura?
— Mora narasti za još jedan stupanj.
— Mo’š mislit’ — rekao je West. — U ovoj sobi je vruće kao u pećnici.
Uskoro ću biti smeđ kao pečena božićna guska. Kad smo kod toga... Umirem
od gladi.
— Doktor je rekao da ne smiješ jesti dok ne dosegneš pravu temperaturu
— rekla je Pandora.
— Hoćeš li popiti još jednu šalicu čaja? — pitala je Cassandra.
— Radije bih popio konjak — uzvratio je West — i to uz krišku pite s
ribizima, sirnu platu, pire od krumpira i repe i biftek.
Cassandra se nasmiješila. — Pitat ću doktora smiješ li pojesti malo juhe.
— Juhe? — ozlojeđeno je ponovio.
— Dođi, Hamlete — rekla je Pandora — prije nego što West zaključi da
želi jesti i slaninu.
— Samo malo — rekla je Kathleen mršteći se. — Zar Hamlet ne bi trebao
biti u podrumu?
— Kuharica nije dopustila — rekla je Cassandra. — Kazala je da će
pronaći način kako da sruši kante i pojede sve korjenasto povrće. — Ponosno
je pogledala to veselo biće. — Zato što je on jedno vrlo maštovito i poduzetno
prase.
— Kuharica nije rekla ovo zadnje — kazala je Pandora.
— Nije — priznala je Cassandra — ali to se podrazumijevalo.
Blizanke su iz sobe pokupile pse i prase te otišle.
Helen je ispružila toplomjer prema Westu. — Pod jezik, molim lijepo —
ozbiljno je rekla.

162
Book as passion & BalkanDownload

On ju je poslušao s patničkim izrazom lica.


— Draga — zamolila je Kathleen Helen — možeš li s gospođom Church
razgovarati o večeri? S obzirom na to da u kući imamo tri onesposobljene
osobe, mislim da je najbolje da večera ne bude svečana.
— Dvije — ljutito je promrmljao West držeći toplomjer pod jezikom. —
Ja sam potpuno zdrav.
— Mogu, naravno — Helen je odgovorila Kathleen. — A ja ću složiti
pladanj za gospodina Weeksa. Sigurno će još neko vrijeme biti zauzet s lordom
Trenearom i gospodinom Winterborneom, a svakako je zaslužio večeru.
— Dobra zamisao — rekla je Kathleen. — Nemoj mu zaboraviti staviti
puding od limuna. Koliko se sjećam, doktor Weeks voli slatko.
— Samo dajte — rekao je West držeći toplomjer — i razgovarajte o hrani
pred čovjekom koji umire od gladi.
Prije nego što je otišla, Helen mu je podigla bradu i zatvorila usta. —
Nema pričanja.
Nakon što je Helen otišla, Kathleen je Westu donijela čaj i izvadila mu
toplomjer iz usta. Pozorno je gledala živu. — Još pola stupnja i smiješ jesti.
West se naslonio na jastuke, a razigran izraz lica sada mu je malo postao
napet. — Kako mi je brat?
— Doktor Weeks ga liječi. Gospođa Church i ja smo vidjele strašnu
modricu preko njegovih prsa i mislimo da je možda slomio rebra. Ali bio je pri
svijesti kad je izašao iz kočije i otvorio je oči kad su ga unijeli u sobu.
— Hvala Bogu — teško je uzdahnuo West. — Bit će pravo čudo ako ima
samo slomljena rebra. Ta nesreća... Dragi Bože, vagoni su bili razbacani poput
dječjih igračaka. A ljudi koji nisu preživjeli... — Zastao je i teško gutnuo slinu.
— Da barem mogu zaboraviti to što sam vidio.
Kathleen je sjela na stolicu pokraj kreveta i nježno mu stisnula ruku. —
Iscrpljen si — promrmljala je.
West se kratko, neveselo nasmijao. — Toliko sam izmožden da bi
iscrpljenost bila napredak.
— Trebala bih te ostaviti da se odmoriš.

163
Book as passion & BalkanDownload

Okrenuo je ruku i čvrsto uhvatio Kathleeninu ruku. — Ne još —


promrmljao je. — Ne želim biti sam.
Kimnula je i ostala sjediti.
West joj je pustio ruku i uzeo čaj.
— Je li stvarno istinita? — pitala je Kathleen. — Ta priča koju si ispričao
o Devonu?
Nakon što je u dva gutljaja iskapio čaj, West ju je zabrinuto pogledao. —
Posve istinita. Tom kretenu gotovo je uspjelo da se ubije.
Kathleen je uzela šalicu iz njegovih mlitavih prstiju.
— Ne znam kako je uspio — nastavio je West. — Ja sam bio u vodi
najviše dvije minute i noge su mi obamrle do kostiju. To je bila prava muka. Po
svemu sudeći, Devon je u rijeci bio najmanje dvadeset minuta, taj bezobzirni
glupan.
— I spašavao djecu — rekla je Kathleen, pretvarajući se da se mršti. —
Kako je samo mogao?
— Tako je — rekao je West uopće se ne šaleći. Zurio je u razigranu vatru
i razmišljao. — Sada shvaćam ono što si mi jednom rekla o svim tim ljudima
koji ovise o njemu... I ja sam jedan od njih. Proklet bio. Moj brat si više ne smije
ugrožavati život jer ću ga ubiti, kunem se!
— Razumijem — rekla je, svjesna straha koji se krio iza njegovih oštrih
riječi.
— Ne, ne razumiješ. Nisi bila ondje. Dragi Bože, skoro ga nisam uhvatio
na vrijeme. Da sam stigao samo nekoliko sekundi poslije... — West je drhtavo
udahnuo i okrenuo glavu. — On to prije ne bi napravio, znaš. Prije je bio
razumniji i ne bi si ugrozio život da spasi nekoga drugoga. Osobito nekog
nepoznatog. Budala.
Kathleen se nasmiješila. Grlo joj se stegnulo te ga je podragala po kosi.
— Dragi moj prijatelju — šapnula je — žao mi je što ti to moram reći... Ali i ti
bio postupio isto kao i on.

164
Book as passion & BalkanDownload

Nešto nakon ponoći, Kathleen se išuljala iz kreveta da obiđe pacijente.


Preko spavaćice je zakopčala kućni ogrtač, uzela svijeću s noćnog ormarića i
uputila se niz hodnik.
Prvo je zavirila u sobu gospodina Winterbornea. — Smijem li ući? —
pitala je doktora Weeksa, koji je sjedio u naslonjaču pokraj kreveta.
— Naravno, miledi.
— Samo sjednite, molim vas — rekla je Kathleen kad je on htio ustati.
— Samo sam htjela pitati kako je pacijent.
Znala je da je ovo bila teška noć za liječnika, kojemu je trebala pomoć
batlera i dvojice slugu da namjeste Winterborneovu slomljenu nogu. Sims je
prepričao Kathleen i gospođi Church poslije da su se veliki mišići ozlijeđene
noge zgrčili te da je bilo potrebno uložiti veliki trud da ih se dovoljno istegne
kako bi se kost mogla namjestiti u prvobitni položaj. Kad su to učinili, Sims je
pomogao liječniku da omota nogu komadima vlažne tkanine natopljene
gipsom, koji se potom stvrdnuo.
— Gospodin Winterborne je u skladu s očekivanjima — promrmljao je
doktor Weeks. — Imao je sreće što je prijelom lisne kosti bio jednostruk. Osim
toga, zbog izloženosti ekstremnoj hladnoći, krvni tlak mu je bio toliko nizak
da se tako smanjio gubitak krvi. Ako ne dođe do komplikacija, očekujem da će
noga dobro zacijeljeti.
— Što je s vidom? — Kathleen je prišla Winterborneovoj postelji i
zabrinuto ga pogledala. Usnuo je pod sedativima, a gornji dio lica bio je
zaklonjen zavojima povezanim oko očiju.
— Ima ogrebotine rožnice — odgovorio je doktor — od stakla. Izvadio
sam nekoliko krhotina i nanio mast. Ni jedna ogrebotina ne djeluje pretjerano
duboko, zbog čega s pravom vjerujem da će mu se vid oporaviti. A za oporavak
ima najbolje šanse ako nekoliko dana miruje pod sedativima.
— Jadan čovjek — tiho je rekla Kathleen. — Dobro ćemo se brinuti o
njemu. — Ponovno je pogledala liječnika. — Hoće li i lord Trenear morati
uzimati sedative?
— Samo ako ne bude mogao spavati noću. Mislim da su mu rebra
napukla, ali da nisu slomljena. Obično se može napipati micanje slomljenog
rebra. To je svakako bolno, ali za nekoliko tjedana bit će kao nov.

165
Book as passion & BalkanDownload

Svijeća joj se malo zanjihala u ruci, a vruć vosak pao joj je na zglob. —
Ne znate koliko sam sretna što to čujem.
— Mislim da znam — spremno joj je odgovorio doktor Weeks. — Vaša
naklonost prema lordu Trenearu je i više nego očita.
Kathleenin smiješak je počeo iščezavati. — Oh, nije to naklonost. To je
samo... Pa, briga za obitelj i posjed i... Ovaj... Ne bih mogla zavoljeti nekog...
Muškarca... Dok sam još u koroti. To bi bilo itekako pogrešno.
— Miledi... — doktor Weeks dugo ju je gledao umornim i ljubaznim
očima. — Znam mnogo znanstvenih činjenica o ljudskom srcu... A jedna od
njih je da je mnogo lakše natjerati srce da prestane kucati nego spriječiti ga da
zavoli pogrešnu osobu.
Nakon toga, Kathleen je otišla u Devonovu sobu. Kad nije bilo odgovora
na njezino tiho kucanje, ušla je unutra. Spavao je na boku, a njegovo dugačko
tijelo nepomično je ležalo ispod prekrivača. Njegovo disanje bilo je umirujuće
duboko i stabilno.
Stala je pokraj kreveta i pogledala ga nježnim i zaštitničkim pogledom.
Usta su mu bila opuštena, a trepavice dugačke i crne kao tinta. Dva mala bijela
flastera bila su mu nalijepljena preko porezotina na bradi i čelu. Čuperak na
desnoj strani njegova čela iskočio je tako kako on to preko dana nikada ne bi
mogao dopustiti. Strašno se trudila da ga ne poravna. Ali izgubila je tu bitku i
nježno podragala taj primamljiv uvojak.
Devonovo disanje se promijenilo. Probudio se i otvorio oči, omamljen od
iscrpljenosti i otopine opijuma.
— Kathleen. — Glas mu je bio nizak i promukao.
— Samo sam htjela vidjeti kako si. Želiš li nešto? Čašu vode?
— Tebe. — Uhvatio ju je za slobodnu ruku i privukao bliže. Osjetila je
kako pritišće usne na njezine prste. — Moram razgovarati s tobom.
Zastao joj je dah. Osjetila je pulsiranje u svakom ranjivom mjestu na
svojemu tijelu. — Ti... Dobio si toliko laudanuma da bi to i slona omamilo —
rekla je, pokušavajući zvučati opušteno. — Bilo bi pametnije da mi sada ništa
ne govoriš. Idi spavati, a ujutro...
— Lezi sa mnom.

166
Book as passion & BalkanDownload

Želudac joj se čeznutljivo stegnuo. — Znaš da ne mogu — prošaputala


je.
Ne obazirući se na to, uhvatio ju je za zglob i s bolnom odlučnošću ju
počeo vući prema sebi.
— Čekaj... Ozlijedit ćeš se... — Kathleen je uspjela odložiti svijeću na
obližnji stol, a on joj je i dalje stiskao ruku. — Nemoj... Tvoja rebra... Jao, zašto
moraš biti tako tvrdoglav? — Zabrinuta i nervozna, popela se u krevet da ga
ne ozlijedi opiranjem. — Samo na minutu — upozorila ga je. — Na jednu
minutu.
Devon je popustio stisak, iako je i dalje držao prste oko njezina zgloba,
poput labavih okova.
Kathleen je legla na bok kako bi ga mogla bolje vidjeti i odmah je požalila
zbog toga. Bilo je strašno intimno ležati tako blizu njemu. Dok je gledala u
njegove ošamućene plave oči, njome je prostrujala bolna žudnja.
— Bojala sam se za tebe — slabašno je rekla.
Devon joj je vrškom prsta dodirnuo lice i prelazio njime preko njezina
obraza.
— Kako je to bilo? — šapnula je.
Vrškom prsta prešao joj je preko nosa te se spustio na osjetljiv rub njezine
gornje usnice. — U jednom trenutku sve je bilo normalno — polako je govorio
— a u drugom... Svijet je eksplodirao... Buka... Staklo je letjelo... Stvari su
padale... Bol... — Zastao je kad mu je Kathleen uhvatila ruku i stavila ju na svoj
obraz. — Najgore od svega — nastavio je — bila je hladnoća. Nisam ništa
osjetio. Bio sam preumoran da nastavim. Nije izgledalo tako strašno... Da
odustanem. — Glas mu je počeo iščezavati kad ga je obuzela iscrpljenost. —
Moj život... Nije mi on prošao pred očima. Vidio sam samo tebe. — Trepavice
su mu se spustile, a ruka mu je skliznula s njezinog lica. Uspio je još samo nešto
prošaptati prije nego što je zaspao. — U posljednjem trenutku sam pomislio...
Da ću umrijeti želeći te.

167
Book as passion & BalkanDownload

DEVETNAESTO POGLAVLJE

T o je bilo zbog laudanuma.


Kathleen si je to ponavljala sinoć dok nije zaspala i to je prvo pomislila kad
se probudila. Uz slabašno sivo svjetlo zore, ustala je iz kreveta i tražila papuče,
koje nigdje nije mogla naći.
Umorno je bosa došla do mramornog umivaonika u kutu, umila se i
oprala zube. Zureći u ovalno zrcalo, vidjela je da su joj oči krvave i da ima
podočnjake.
Pomislio sam da ću umrijeti želeći te.
Devon se toga vjerojatno neće sjećati, pomislila je. Ljudi su se rijetko
sjećali onoga što su rekli pod utjecajem opijuma. Možda se neće sjećati ni da ju
je poljubio kod kočije, iako će sluge beskrajno tračati o tome. Pretvarat će se
da se ništa nije dogodilo, a ako bude imala imalo sreće, on će ili to zaboraviti
ili će biti toliko obziran da to ne spominje.
Posegnuvši za zvonom kako bi pozvala Claru, ipak se predomislila. Još je
bilo rano. Prije nego što započne sa složenim procesom odijevanja i češljanja,
obići će pacijente. Ogrnula se šalom od kašmira i prvo otišla vidjeti Devona.
Iako nije očekivala da će biti budan, vrata njegove sobe bila su
odškrinuta, a zastori razmaknuti.
Devon je sjedio u krevetu, naslonjen na jastuke. Gusti uvojci njegove
kose izgledali su vlažno i čisto, a koža mu se sjajila od brijanja. Čak je i u
bolesničkoj postelji izgledao kršno i pomalo nemirno, kao da mu smeta što
mora ležati.
Kathleen je zastala na pragu. Kad je napeta tišina ispunila udaljenost
između njih, ona se zacrvenjela od naleta strašne posramljenosti. Nije pomoglo
to što ju je gledao kao nikada prije... Odvažno i pomalo posesivno. Nešto se
promijenilo, pomislila je.
Na Devonovim usnama pojavio se lagan smiješak dok ju je odmjeravao
pogledom, koji se zaustavio na šarenom šalu.

168
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen je zatvorila vrata, ali je malo oklijevala; bila je nervozna u


njegovoj blizini. — Zašto si se tako rano probudio?
— Probudio sam se gladan i morao sam se oprati i obrijati, pa sam pozvao
Suttona.
— Boli li te? — zabrinuto je pitala.
— Da — znakovito je rekao. — Dođi ovamo da mi bude bolje. Oprezno
ga je poslušala, a živci su joj bili napeti kao žice na klaviru. Kad se približila
krevetu, osjetila je snažan miris koji nije bio tipičan za njega, a opet joj je bio
neobično poznat... Mješavina gorske metvice i kamfora.
— Osjetim ulje za utrljavanje — zbunjeno je rekla. — Kakvo koristimo
za konje.
— Gospodin Bloom mi je poslao otopinu iz konjušnice i rekao da mi
stave oblog na rebra. Nisam se usudio odbiti.
— Aha. — Više nije bila namrštena. — Jako je učinkovita — uvjeravala
ga je. — S njome se istegnuće mišića kod konja liječi dvostruko brže.
— Vjerujem. — Na usnama mu se pojavio snužden osmijeh.
— Samo da mi kamfor ne propali kožu.
— Je li ti Sutton nanio nerazrijeđenu otopinu? — upitala je namrštivši
se. — Ta koncentracija namijenjena je konjima, trebao ju je razrijediti uljem ili
bijelim voskom.
— Nitko mu nije rekao.
— Odmah se mora maknuti. Ja ću ti pomoći. — Krenula je prema njemu,
ali nesigurno je zastala. Oblog mu je bio povezan ispod bijele noćne košulje. Ili
će morati podići košulju ili će ju morati otkopčati s prednje strane.
Vidjevši da joj je nelagodno, Devon se nasmiješio i odmahnuo glavom.
— Pričekat ću dok se Sutton ne vrati.
— Ne, ja to mogu napraviti — inzistirala je Kathleen rumenih obraza.
— Ipak sam bila u braku.
— Da, tako si iskusna — nježno ju je zadirkivao Devon i milo ju gledao.
Odlučno je stisnula usne. Pokušavajući djelovati smireno, počela je
otkapčati dugmad. Taj komad odjeće bio je načinjen od vrlo glatkog bijelog

169
Book as passion & BalkanDownload

lana. Tkanina je bila teška i tek malo sjajna. — Ovo je jako kvalitetna noćna
košulja — rekla je, toliko da nešto kaže.
— Nisam ni znao da ju imam dok ju Sutton nije donio.
Kathleen je zbunjeno zastala. — Što nosiš na spavanju, ako ne noćnu
košulju?
Devon ju je znakovito pogledao i podigao jedan kut usana.
Usta su joj se razjapila kad je shvatila što želi reći.
— Je li te to šokiralo? — pitao ju je s razigranom iskrom u očima.
— Nimalo. Već sam znala da si divljak. — Ali dok se usredotočila na
dugmad, poprimila je boju zrelog šipka. Noćna košulja se rastvorila i otkrila
mišićava, blago dlakava prsa. Nakašljala se prije nego što ga je pitala: — Možeš
li se malo podići?
Devon joj je odgovorio odguravanjem od jastuka i to zastenjavši.
Kathleen je pustila da joj padne šal te je jednom rukom pokušala napipati
kraj poveza. On se nalazio na sredini. — Samo malo... — Drugom rukom ga je
obgrlila kako bi povukla kraj poveza. Povez je bio duži nego što je očekivala te
je morala nekoliko puta povući da ga odveže.
Kako više nije mogao biti u tom položaju, Devon se ponovno naslonio na
jastuke i bolno zastenjao te joj je pritisnuo ruke. — Oprosti — uspio je reći.
Kathleen je pokušala osloboditi zarobljene ruke. — Ništa... Ali ako
možeš...
Dolazeći do daha, Devon je shvatio o čemu je riječ.
Ona je bila i vesela i bijesna kad je vidjela nestašni sjaj u njegovim očima.
— Pusti me, lupežu jedan.
Tople ruke stavio je na njezina ramena i milovao ih laganim kružnim
pokretima. — Lezi u krevet.
— Jesi li poludio?
Dok se pokušavala osloboditi, on joj je uzeo pletenicu koja joj je visjela
preko ramena te se dokono igrao s njom. — Sinoć si legla — istaknuo je.
Kathleen se umirila i razrogačila oči.
Dakle, ipak se sjećao.

170
Book as passion & BalkanDownload

— Ne možeš očekivati da će mi to ući u naviku — zadihano je rekla. —


Osim toga, uskoro će me početi tražiti služavka.
Devon je legao na bok i povukao ju u krevet. — Neće dolaziti ovamo.
Ona ga je ljutito pogledala. — Nemoguć si! Trebala sam dopustiti da ti
kamfor spali nekoliko slojeva kože.
On je podignuo obrve. — Mislio sam da ćeš sa mnom postupati barem
jednako kao prema svojim konjima.
— Svi moji konji ponašaju se bolje od tebe — rekla mu je i jednom rukom
obgrlila leđa. — Čak se i mula ponaša bolje. — Vukla je kraj zavoja dok se nije
otpustio. Oblog se odvezao te ga je uspjela skinuti i baciti na pod.
Devon je mirno ležao dok mu je ona to radila, očito zadovoljan.
Pogledavši tog zgodnog nitkova, Kathleen je došla u iskušenje da mu
uzvrati osmijeh. No, umjesto toga ga je prijekorno pogledala. — Doktor Weeks
je rekao da se moraš suzdržavati od pokreta koji ti pritišću rebra. Ništa ne smiješ
vući ni dizati. Moraš se odmarati.
— Odmarat ću se ako budeš pokraj mene.
Bio je tako čist i topao i privlačan da je počela popuštati. Pažljivo je legla
pokraj njega. — Boli li te to?
— Svakom minutom mi je sve bolje. — Pokrio ih je prekrivačem i obavio
ju čahurom od bijelih plahti i mekih vunenih deka.
Ležala je uz njega i drhtala od užitka kada je osjetila kako ti čvrsti, topli
obrisi njegova tijela pristaju njezinima. — Netko će nas vidjeti.
— Vrata su zatvorena. — Devon je podigao ruku da se poigra s nježnim
lukom njezina uha. — Ne bojiš me se, zar ne?
Odmahnula je glavom, iako joj je srce mahnito udaralo.
Devon joj je nosom milovao kosu. — Brinuo sam se da te sinoć nisam
ozlijedio ili uplašio zbog svojega... — Zastao je, tražeći prikladnu riječ. —
Entuzijazma — ironično je završio.
— Ovaj... Nisi znao što radiš.
Samoironično se nasmijao. — Točno sam znao što radim. Samo nisam to
mogao dobro izvesti. — Palcem joj je okrznuo rub donje usnice, a potom je
prešao i preko punog oblika.

171
Book as passion & BalkanDownload

Dah joj je zastao kad su mu prsti počeli kliziti njezinom bradom i onda
ju podignuli, milujući meku kožu ispod. — Namjeravao sam te poljubiti više...
Ovako.
Stavio je usne na njezine s bolnim pritiskom. Uzavrelo i polako ju je
usnama mamio da mu uzvrati, a ona se nije ni snašla prije nego mu je
odgovorila. Usne su mu bile tako nježne da su ju zaškakljali dijelovi tijela za
koje nije znala ni kako se zovu. Poljupci su trajali i trajali; novi su počinjali
prije nego što su stari završili. Ispod prekrivača dlakavu je nogu okrznuo o
njezinu. Zagrlila ga je oko vrata i prste uronila u njegovu svilenkastu tamnu
kosu, oblikujući ih prema njegovoj glavi.
Ruka mu je klizila njezinom kralježnicom dok joj nije kukove privio uza
svoje. Čak i kroz slojeve flanela i lana koji su ih razdvajali, osjetila je kako im
se tijela intimno usklađuju, a mekoća popušta pred tvrdoćom. Počeo ju je
agresivnije ljubiti, gurati jezik sve dublje, a ona je zastenjala od užitka.
Nije postojalo ništa izvan toga kreveta. Samo senzualno trljanje
isprepletenih nogu i ruku koje su lagano lutale. Zavapila je kad ju je uhvatio za
stražnjicu i privukao svojoj krutoj izbočini. Upravljao je njezinim kukovima u
sporom ritmu i senzualno ju trljao o sebe dok nije počela stenjati sa svakim
pokretom. Meko mjesto koje je trljao počelo je naticati i trzati se, a ona se
zacrvenjela od srama. Nije smjela to osjećati, nije smjela željeti... To što je
željela. Bez obzira na to koliko jako ga je pritiskala, trebalo joj je još. Mogla ga
je napasti koliko silno je to željela.
Dok se meškoljila uz njega, Devon se trgnuo i zastenjao, a ona je shvatila
da mu je slučajno stisnula rebra.
— Jao... Žao mi je... — Kathleen se zadihano počela odmicati od njega.
— Sve je u redu. — Zaustavio ju je. — Ne idi. — Teško je disao; sigurno
ga je boljelo, ali kao da ga nije bilo briga.
— Moramo stati — pobunila se. — To je krivo i opasno za tebe i ja se
osjećam... — Zastala je. Nijednom riječi u svojemu rječniku nije mogla opisati
tu očajnu želju koja ju je ispunila, tu mučnu napetost koja je ključala u njoj.
Devon ju je nježno gurnuo, a ona je snažno zadrhtala.
— Nemoj — zastenjala je. — Vruće mi je i loše se osjećam. Ne mogu
razmišljati. Ne mogu ni disati.

172
Book as passion & BalkanDownload

Nije mogla shvatiti zašto je Devonu to zabavno, a kad joj je usnama


okrznuo obraz, osjetila je da se smiješi.
— Daj da ti pomognem, dušo.
— Ne možeš — rekla je prigušenim glasom.
— Mogu. Vjeruj mi.
Stavio ju je na leđa i razdvojenim usnama klizio po njezinom vratu i
prsima. Nije ni znala da joj otkapča spavaćicu sve dok ju nije posve rastvorio.
Ona se trgnula kad joj je hladan zrak zapuhao po goloj koži. — Devone...
— Pssst. — To joj je izgovorio na vrhu dojke.
Zastenjala je kad joj poljubio dojku, odlučnim i toplim potezima uvlačeći
to nježno meso.
Izgleda da joj je mislio pomoći još većom mukom. Uhvatio joj je dojke i
sisao ih najblaže moguće, a onda su se njezini kukovi bespomoćno počeli
pomicati kako bi ublažili tu okrutnu napetost. Ruka mu je skliznula ispod
njezine spavaćice da ju uhvati za goli kuk.
— Tako si lijepa — šapnuo joj je — i koža ti je lijepa, i tijelo i svaki tvoj
dio. — Stavio je ruku između njezinih bedara i mamio ih da se razdvoje. —
Raširi ih za mene... Još malo... Da... Ajme, kako je meko ovdje... I ovdje...
Probirao je po njezinim kovrčama i milovao joj nježnu brazdu te
vrškovima prstiju razdvojio vlažne, meke površine i otkrio bolnu nakupinu.
Vješto ju je dražio i prelazio mekim naborima sve do ulaza u njezino tijelo.
Iznenađeno se trgnula kad je stavio vršak prsta u njezinu usku nutrinu.
Razrogačila je oči i refleksno ga uhvatila za jak mišićav zglob.
Devon se umirio, djelujući zbunjeno dok je gledao u njezino grimizno
lice. Izraz lica mu se promijenio i sada se na njemu moglo iščitati čuđenje i
užitak i požuda. — Boli li te to, dušo? — promuklo ju je pitao.
Tijelo joj se stisnulo zbog ovog upada, bolno pulsirajući. — Ovaj... Malo.
— Nespretno mu je vukla zglob, ali on se odupro toj tihoj molbi.
Nježno je palcem počeo kružiti po napetoj, osjetljivoj izbočini. Prst mu
je kliznuo dublje u nju i milovao ju, izazivajući takvu vlažnost da se zgrčila i
pokušala pogledati iznad zgužvane hrpe tkanine od svoje spavaćice koja joj je
bila omotana oko struka.

173
Book as passion & BalkanDownload

Teško dišući, naslonio je usne na zabrinute bore njezinog čela. — Ne, ne


brini. Postaneš vlažna... Ovdje... Kad je tvoje tijelo spremno za mene... To je
prekrasno, a ja te zbog toga još više želim... O, draga... Osjećam kako me primaš.
I ona je to osjetila, te glatke trzaje kojima ga je primala. Taj prodor kratko
je trajao, jer je odmah gurnuo unutra dva prsta i nelagodno ju počeo rastezati.
Obujmio ju je cijelim dlanom; dno dlana naslonio je na meki vrh njezinog
spolovila, a prste je gurnuo duboko, duboko, tako da se morala izvijati od
uzavrele zbunjenosti. Nije mogla izdržati taj podražaj, od kojega joj je srce
počelo tako mahnito udarati da se uplašila.
— Stani — prošaputala je kroz suhe usne. — Molim te... Onesvijestit ću
se...
Šaptom joj je poškakljao uho. — Onda se onesvijesti.
Napetost je postala nepodnošljiva. Raširila je noge i bespomoćno se trljala
o njegovu ruku. Sve se počelo rasplitati silovitom jačinom, vodeći ju ka
vrhuncu koji je bio tako snažan da je imala osjećaj da umire. Imala je osjećaj da
se nešto u njoj otvara, cvate i završava grčevitim trzajima. Dok je stenjala i
teško disala, Devon ju je ljubio, uvlačeći joj usne kao da može okusiti zvukove
njezina užitka. Osjetila je još jedan nalet, a vrućina joj je prostrujala glavom,
dojkama, trbuhom, međunožjem, dok ju je on neprestano ljubio.
Kad su nestali posljednji trzaji, privila se uz njega, dok joj se vrtjelo u
glavi. Nije ni znala da je legla na bok i naslonila lice na meke dlake Devonovih
prsa. Povukao joj je spavaćicu dolje preko kukova i jednom joj rukom
umirujuće kružio preko stražnjice, dok mu se disanje vraćalo u normalan ritam.
Nikada joj se još nije tako spavalo kao tada, dok je ležala uz toplinu njegova
tijela, sigurna u njegovu naručju. Ali u daljini je čula kretnje služavki koje su
započele s jutarnjim dužnostima, čisteći kamine i metući tepihe. Ostane li još
duže, otkrit će ju.
— Tijelo ti je napeto kao puška — sneno je rekao Devon iznad njezine
glave. — Nakon toliko truda koji sam uložio da te opustim. — Zahihotao je
zbog njezine posramljene šutnje. Ruku je stavio na njezina leđa i milovao joj
kralježnicu. — To ti se još nikada nije dogodilo?
Odmahnula je glavom. — Nisam znala da se to ženama može dogoditi.
— Glas joj je zvučao čudno; bio je tih i slab.
— Nitko ti to nije ispričao prije prve bračne noći?

174
Book as passion & BalkanDownload

— Lady Berwick mi je ispričala, ali sigurna sam da nije znala ništa o


tome. Ili možda... — Zastala je kad joj je na pamet pala jedna sramotna misao.
— Možda se to ne događa uglednim ženama.
On je i dalje umirujuće klizio rukom gore-dolje po njezinim leđima. —
Ne vidim razlog zašto im se to ne bi događalo. — Spustio je glavu i šapnuo joj
na uho: — Ali neću nikome reći.
Plaho je prstima prešla preko ruba velike modrice na njegovim rebrima.
— Znaju li drugi muškarci to... Raditi?
— Misliš zadovoljiti ženu? Znaju, samo moraju biti strpljivi. — Igrao se
s nekoliko pramenova njezine kose koji su joj ispali iz pletenice. — Ali vrijedno
je truda. Kada žena uživa, i sam čin je puno uzbudljiviji.
— Stvarno? Zašto?
— Muškarcu laska kada zna da ga žena želi. Osim toga...
— Stavio je ruku u meku udolinu između njezinih bedara i milovao ju
preko spavaćice. — Kad si se onako stisnula oko mojih prstiju... Muškarcu to
godi kad je unutra.
Kathleen je sakrila lice iza njegovog ramena. — Dok je lady Berwick
govorila o tome, zvučalo je vrlo jednostavno. Ali čini mi se da je izostavila neke
važne detalje.
Tiho se nasmijao. — Tko god kaže da je seksualni čin jednostavan, nikada
to nije radio kako treba.
Ležali su zajedno i osluškivali zvukove iza vrata spavaće sobe. Vani su
vrtlari počeli gurati kosilice i uređivače rubnog dijela travnjaka, a čulo se
lagano zujanje oštrica na cilindru. Nebo je bilo boje čelika, a jak vjetar otrgnuo
je zadnjih nekoliko blijedo-smeđih listova s hrasta pokraj prozora.
Devon ju je poljubio u kosu. — Kathleen... Rekla si mi da su Theove
zadnje riječi bile: “Ti nisi moja žena”.
Ukočila se, a kad je shvatila što će ju pitati, žile su joj se uznemireno
stegnule.
Glas mu je bio nježan. — Je li to istina?
Pokušala se maknuti, ali on ju je čvrsto držao uza se.
— Odgovor nije bitan — rekao je. — Samo želim shvatiti što se dogodilo.

175
Book as passion & BalkanDownload

Sve će riskirati ako mu kaže. Mnogo toga je mogla izgubiti. Ali dio nje
žudio je da mu kaže istinu. — Da — natjerala se da kaže, tihog glasa. — Istina
je. Taj brak nikada nije bio konzumiran.

176
Book as passion & BalkanDownload

DVADESETO POGLAVLJE

Z nači, zbog toga ste se svađali — promrmljao je Devon, polako joj milujući
leđa.
— Da. Zato što nisam Theu dopustila... — Zastala je i dršćući uzdahnula.
— Nemam pravo na to da me se oslovljava lady Trenear. Nisam trebala ostati
na Eversby Prioryju poslije, samo što... Nisam znala hoću li smjeti zadržati
miraz i nisam se htjela vratiti lordu i lady Berwick. A osim toga, bila je
sramotno. Tako da sam lagala da sam Theova žena.
— Zar te netko pitao jesi li spavala s njim? — pitao ju je, kao da ne može
vjerovati.
— Nije, ali lagala sam jer nisam to priznala. A to je jednako loše. Žalosna
istina je da sam djevica. Varalica. — Bila je zatečena kad mu je u prsima čula
vibriranje potisnutog smijeha. — Ne vidim što bi ti tu moglo biti smiješno!
— Oprosti. — Ali glas mu je i dalje bio razigran. — Samo sam razmišljao
da uz brige stanara oko odvodnje, radnika, duga posjeda i stotinu drugih
problema s kojima se suočavam, napokon postoji neki problem ovdje koji mogu
riješiti.
Ona ga je prijekorno pogledala, a on se nasmiješio. Poljubio ju je, a onda
se namjestio u udobniji položaj. Malo se uspravio, a Kathleen mu je namjestila
jastuke iza ramena. Ona je sjela da bude u njegovoj ravnini i sklupčala noge te
je zakopčala spavaćicu.
Devon je stavio ruku na njezino bedro. — Reci mi što se dogodilo, dušo.
Sada je bilo nemoguće da više bilo što zadrži za sebe. Odvratila je pogled
i petljala po kopčama steznika. — Moraš znati... Nikada nisam bila nasamo s
Theom prije prve bračne noći. Lady Berwick bila je s nama svake minute, sve
do poslije vjenčanja. Vjenčali smo se u kapelici na posjedu. Vjenčanje je bilo
veliko i trajalo je tjedan dana i... — Zastala je kad se nečega dosjetila. — Ti i
West ste trebali biti pozvani. Žao mi je što nije bilo tako.
— Meni nije — rekao je Devon. — Ne znam što bih napravio da sam te
upoznao prije vjenčanja.
Isprva je mislila da se šali, ali pogled mu je bio smrtno ozbiljan.

177
Book as passion & BalkanDownload

— Nastavi — rekao je.


— Nakon obreda, Theo je otišao u krčmu s prijateljima, gdje je ostao
cijelo poslijepodne i cijelu večer. Ja sam morala biti u svojoj sobi jer... Za
mladenku je to vrlo nezgodno, znaš. Nije prikladno ostati i razgovarati s
ljudima prije prve bračne noći. Tako da sam se okupala, a Clara mi je
nakovrčala kosu vrućim uvijačima te sam odjenula bijelu čipkastu spavaćicu i
onda sam sjedila i čekala... I čekala... I čekala... Bila sam previše nervozna da
bih nešto jela i nisam imala što raditi. U ponoć sam legla. Nisam mogla spavati;
samo sam nervozno ležala.
— Na kraju je Theo došao u sobu — nastavila je — i to dosta pijan.
Odjeća mu je bila prljava, smrdio je, nije se ni oprao, nego se samo skinuo,
popeo u krevet i počeo... — Kathleen je zastala i uzela dugačku pletenicu te se
igrala njome. Nije mogla objasniti koliko se neugodno iznenadila kad ju je
počeo pipati i napadati, ne dopustivši joj da se privikne na obnaženo tijelo
muškarca. Theo ju nije ni poljubio... Iako to nije ni željela... Ali kao da ju nije
doživljavao kao živo biće.
— Isprva sam pokušala mirovati — rekla je. — Lady Berwick mi je rekla
da to trebam raditi. Ali on je bio jako težak i grub i jako ljut jer nisam znala što
trebam raditi. Počela sam se buniti, a on me pokušao ušutkati. Stavio mi je ruku
na usta, a ja sam tada izgubila kontrolu. Nisam si mogla pomoći. Odupirala sam
mu se i šutnula ga, a on se iznenada odmaknuo previjajući se. Rekla sam mu da
smrdi kao đubre i da ne želim da me dira.
Zastala je i zabrinuto ga pogledala, očekujući prijekoran ili podrugljiv
izraz lica. Ali njegov izraz lica bio je neproničan.
— Pobjegla sam iz sobe — nastavila je — i ostatak noći provela na divanu
u Heleninoj sobi. Bila je vrlo ljubazna i nije me ništa pitala, a sutradan ujutro
mi je pomogla da zašijem poderanu čipku na spavaćici prije nego što ju služavke
vide. Theo je taj dan bio bijesan na mene, no onda je priznao da nije trebao
toliko popiti. Pitao me da pokušamo ponovno. A ja... — Gutnula je slinu,
preplavljena sramom kad je priznala: — Ja sam odbila njegovu ispriku. Rekla
sam da više nikada neću leći u krevet s njim, ni te noći ni bilo koje druge.
— Dobro — rekao je Devon, tonom koji još nikada od njega nije čula.
Odvratio je pogled, kao da ne želi da ona vidi što mu je u očima, ali profil mu
je bio krut.

178
Book as passion & BalkanDownload

— Ne, to je bilo grozno od mene. Kad sam otišla k lady Berwick da ju


pitam što da radim, ona mi je rekla da žena mora prihvatiti pokušaje muža u
postelji, čak i kad je pijan. Rekla je da to nikada nije ugodno, ali da je to dio
bračne pogodbe. Žena mijenja svoju autonomiju za muževljevu zaštitu.
— Zar muž ne bi trebao zaštititi ženu od samoga sebe, kada je to
potrebno?
Kathleen se namrštila na njegovo nježno pitanje. — Ne znam.
Devon je šutio, čekajući da ona nastavi.
— Tijekom sljedeća dva dana — rekla je — razišli su se svi gosti s
vjenčanja. Nisam se mogla natjerati da odem u Theov krevet. Bio je povrijeđen
i ljut i zahtijevao je svoja prava. Ali i dalje je puno pio, a ja sam rekla da ne
želim imati ništa s njim dok se ne otrijezni. Strašno smo se posvađali. Rekao je
da se nikada ne bi oženio sa mnom da je znao da sam frigidna. Trećeg jutra je
otišao jahati Asada i... Ostatak znaš.
Devonova ruka kliznula je ispod ruba njezine spavaćice te je lagano
počeo milovati njezino nago bedro. Gledao ju je toplim i zaintrigiranim
pogledom. — Zanima li te što bih ja učinio — pitao je nakon nekog vremena
— da sam napravio takvu pogrešku kao Theo? — Kad je ona oprezno kimnula,
on je nastavio: — Na koljenima bih te molio za oprost i zakleo se da se to više
nikada neće ponoviti. Shvatio bih da si bila ljuta i uplašena, i to s razlogom.
Čekao bih koliko god je potrebno dok opet ne pridobijem tvoje povjerenje... A
onda bih te odveo u krevet i danima vodio ljubav s tobom. A što se tiče tvoje
frigidnosti... Mislim da smo to posve opovrgnuli.
Kathleen se zacrvenjela. — Prije nego što odem... Znam da svaki
muškarac ima svoje potrebe. Da nešto napravim za tebe?
Na usnama mu se pojavio snužden osmijeh. — Cijenim tvoju ponudu.
Ali trenutačno me boli i kad duboko udahnem. Dokrajčilo bi me da me ti
zadovoljiš. — Stisnuo joj je bedro. — Drugi put.
— Ali neće biti drugog puta — turobno je rekla. — Sve mora biti kao
prije.
Neznatno je podigao obrve. — Misliš li da je to moguće?
— Da, zašto ne?
— Kad se neke strasti probude, teško ih je zanemariti.

179
Book as passion & BalkanDownload

— Nema veze. Ja sam udovica. Ne mogu ovo ponoviti.


Devon ju je uhvatio za gležanj i povukao ju prema sebi unatoč boli koju
je sigurno osjetio pri tome. — Prestani — oštro je šapnula, pokušavajući spustiti
spavaćicu koja joj se dizala iznad kukova. — Ozlijedit ćeš se.
— Pogledaj me.
Uhvatio ju je za ramena. Kathleen se nevoljko natjerala da ga pogleda u
oči.
— Znam da ti je žao zbog Theove smrti — tiho je rekao Devon. — Znam
da si se udala za njega s najboljim namjerama i da si iskreno pokušala žalovati
za njim. Ali Kathleen, dušo... Udovica si mu jednako kao što si mu bila i žena.
Tim riječima kao da ju je ošamario. Zaprepaštena i uvrijeđena, iskobeljala
se iz kreveta i pokupila šal. — Nisam ti se smjela povjeriti — izjavila je.
— Samo želim reći da te barem što se intime tiče, ne vežu iste obveze
kao pravu udovicu.
— Ja jesam prava udovica!
Devon ju je podrugljivo pogledao. — Jedva si poznavala Thea.
— Voljela sam ga — bila je ustrajna.
— Stvarno? Što si najviše voljela kod njega?
Kathleen je ljutito otvorila usta da odgovori... Ali iz njih nije izašla
nijedna riječ. Stavila je dlan na želudac kad je došla do mučne spoznaje. Sad
kad je djelomično umirila svoju krivnju zbog Theove smrti, nije mogla
prepoznati ni jedan određeni osjećaj prema njemu osim neodređenog žaljenja
koje bi osjetila i prema potpunom neznancu da ga je snašla ista sudbina.
Unatoč tome, preuzela je ulogu Theove udovice, živjela u njegovoj kući,
sprijateljila se s njegovim sestrama i uživala u svim povlasticama jedne lady
Trenear. Theo je znao da je ona varalica. Znao je da ga ona ne voli, čak i dok
ona to nije znala. Zato su njegove posljednje riječi bile optuživanje.
Bijesna i posramljena, Kathleen se okrenula i pošla prema vratima.
Mahnito ih je otvorila, ni ne zastavši da razmisli o tome treba li biti diskretna
te je pretrčala preko praga. Skoro je ostala bez daha kad se zabila u snažno
tijelo.

180
Book as passion & BalkanDownload

— Što, pobogu... — čula je kako West govori dok ju je hvatao da ne


padne. — Što je bilo? Mogu li kako pomoći?
— Da — odbrusila je — možeš baciti brata natrag u onu rijeku. —
Odjurila je prije nego što je uspio odgovoriti.
West je ušetao u glavnu spavaću sobu. — Vidim da si opet onaj stari.
Devon se nasmiješio i isprekidano izdahnuo, želeći da nestane ona
uzavrela vrućina od nekoliko proteklih minuta. Nezamisliva muka mu je bila
izdržati ovo s Kathleen u krevetu. Tijelo mu je bila nakupina boli, masnica i
žudnje.
Nikada u životu se nije bolje osjećao.
— Zašto je bila ljuta? — pitao je West. — Nema veze, ne zanima me. —
Uzevši jednom rukom stolicu koja se nalazila pokraj kreveta, okrenuo ju je. —
Duguješ mi nove cipele. — Zajašio je stolicu i stavio ruke na naslon za leđa.
— Dugujem ti više od toga. — Prije nekoliko mjeseci, pomislio je Devon,
pitanje je bi li West bio toliko snažan, a kamoli priseban, da ga izvuče iz rijeke.
— Hvala ti — jednostavno je rekao i gledao brata u oči.
— To je bilo iz čiste sebičnosti, vjeruj mi. Ne želim biti grof od Treneara.
Devon se kratko nasmijao. — Ni ja.
— Stvarno? U zadnje vrijeme ti ta uloga pristaje bolje nego što sam
očekivao. — West ga je zabrinuto pogledao. — Kako su ti rebra?
— Napuknuto, ali ne slomljeno.
— Prošao si mnogo bolje od Winterbornea.
— On je sjedio pokraj prozora. — Prisjetivši se trenutka kad su se vlakovi
sudarili, Devon je napravio grimasu. — Kako je on?
— Spava. Weeks želi da bude na sedativima kako bi lakše podnio bol i
kako bi ozljede što bolje zarasle. Također je savjetovao da se pošalje po okulista
iz Londona.
— Hoće li se Winterborneu oporaviti vid?
— Doktor misli da hoće, ali ne može biti siguran dok se ne obave
pretrage.
— A noga?

181
Book as passion & BalkanDownload

— Prijelom je bio jednostruk i dobro će zarasti. No, Winterborne će


morati ostati kod nas dosta duže nego što smo planirali. Barem mjesec dana.
— Dobro. Tako će imati više vremena da se upozna s Helen.
West ga je ozbiljno pogledao. — Nisi odustao od toga? Da ih spojiš? Što
ako Winterborne bude šepav i slijep?
— I dalje će biti bogat.
West je sarkastično primijetio: — Očito ti susret sa smrću nije
promijenio prioritete.
— A zašto bi trebao? Svi će imati koristi od tog braka.
— Kakve točno ćeš ti imati koristi?
— Uvjetovat ću da Winterborne osigura veliko nasljedstvo za Helen i da
mene opunomoći za njezine financije.
— I onda ćeš koristiti novac kako budeš htio? — u nevjerici je pitao
West. — Majko Božja, kako si jedan dan možeš ugroziti život da spasiš djecu,
a drugi dan planirati nešto tako okrutno?
Devon ga je uzrujano pogledao skupljenim očima. — Ne moramo se
ponašati kao da ćemo Helen u lancima odvući pred oltar. I nju će se pitati.
— Prave riječi nekoga mogu uvjeriti učinkovitije od lanaca.
Izmanipulirat ćeš njome tako da napravi ono što ti želiš bez obzira na to kako
se ona osjeća.
— Uživaj u pogledu sa svojeg moralnog postolja — rekao je Devon. —
Nažalost, ja moram stajati na zemlji.
West je ustao i prišao prozoru te se namrštio. — Tvoj plan ima jedan
nedostatak. Winterborne možda zaključi da mu se Helen ne sviđa.
— O, itekako će on nju uzeti — uvjeravao ga je Devon. — Ženidba s
plemkinjom jedini mu je način da se popne na društvenoj ljestvici. Razmisli
malo, West: Winterborne je jedan od najbogatijih ljudi u Londonu i pola
plemstva mu je dužno. No, isti ti plemići koji ga mole da im poveća kredit
odbijaju ga prihvatiti u svoje salone za primanje. No ako se oženi s kćeri jednog
grofa, vrata koja su mu uvijek bila zatvorena, odmah će se otvoriti. —Devon je
zamišljeno zastao. — Koristit će mu ženidba s Helen.
— Možda ona neće njega htjeti.
— Radije će biti usidjelica bez prebijene pare?
— Možda — razdražljivo je odgovorio West. — Odakle da ja znam?

182
Book as passion & BalkanDownload

— Moje pitanje je bilo retoričko. Naravno da će Helen pristati.


Aristokratski brakovi uvijek se sklapaju zbog obiteljske koristi.
— Da, ali mladenke se obično spajaju s nekim iz svojeg sloja. Ti želiš
degradirati Helen prodajući ju za nekog prostog pučanina s dubokim
džepovima i to zbog vlastite koristi.
— Nije to bilo koji prosti pučanin — rekao je Devon. — Nego naš
prijatelj.
West se nevoljko nasmijao i okrenuo prema njemu. — To što je naš
prijatelj i nije mu baš neka preporuka. Radije bih mu dao Pandoru ili
Cassandru, one su barem dovoljno odvažne da mu se suprotstave.

Helen je laknulo i bilo joj je drago što će se zabava za Badnjak i bal slugu
održati kao što su namjeravali. Razgovarali su o tome u obitelji i svima je bilo
žao zbog nevolje koje su snašle jadnog gospodina Winterbornea. No, i Devon i
West odlučno su rekli da je Winterborne zadnja osoba koja bi htjela da se
slavlje otkaže zbog njega, kada bi ono toliko značilo slugama i zakupcima koji
su cijele godine tako naporno radili. Slavlje bi bilo dobro za moral cijelog
kućanstva, a Helen je smatrala da se treba odati počast tom blagdanu. Nikakve
štete nije moglo biti od slavljenja ljubavi i dobre volje.
Cijela je kuća ponovno oživjela od uzbuđenja dok su svi zamatali darove
i vršili pripreme i dok su iz kuhinje dopirali raskošni mirisi poslastica i pečenki.
U predvorje su stavljene košare s narančama i jabukama, kao i one sa
zvrkovima, drvenim životinjama, užem za preskakanje i bilboguet 2 igračkama.
— Žao mi je gospodina Winterbornea — primijetila je Pandora. Ona i
Cassandra zamatale su ušećerene bademe u papiriće, a Helen je stavljala cvijeće
u veliku vazu. — Bit će sam u mračnoj sobi — nastavila je — dok ćemo mi svi
uživati u ukrasima koje nam je poslao, a on ih ne može ni vidjeti!
— I meni ga je žao — rekla je Cassandra. — Ali soba mu je dovoljno
udaljena od buke, tako da mu ona ne bi trebala smetati. A budući da od lijeka
koji mu da je doktor Weeks većinu vremena spava, vjerojatno neće ni znati što
se događa.

2
Drvena kugla vezana uz stalak

183
Book as passion & BalkanDownload

— Sada ne spava — rekla je Pandora. — Gospođa Church kaže da je


odbio uzeti poslijepodnevnu dozu. Srušio joj je šalicu iz ruke i rekao nešto
ružno, a poslije joj se nije ni ispričao!
Helen je zastala dok je namještala cvijeće u veliku vazu: tu su bile crvene
ruže, zimzelene grane, bijeli ljiljani i krizanteme— Trpi veliku bol — rekla je
— i vjerojatno je uplašen, kao što bi u njegovim okolnostima bio bilo koji drugi
muškarac. Nemoj ga odmah osuditi, draga.
— Valjda imaš pravo — rekla je Pandora. — Bilo bi strašno dosadno
ležati ondje bez ikakve razonode. Da čak ne možeš ni čitati! Kathleen je rekla
da će ga posjetiti i pokušati ga nagovoriti da popije malo čaja ili pojede malo
juhe. Nadam se da će imati više sreće od gospođe Church.
Namrštivši se, Helen je odrezala još jednu stabljiku ruže i gurnula ružu
u vazu. — Otići ću ja gore — rekla je — i pitati mogu li kako pomoći.
Cassandra, možeš li ti završiti sa slaganjem cvijeća umjesto mene?
— Ako gospodin Winterborne želi — ponudila se Pandora — Cassie i ja
bismo mu mogle čitati Posmrtne spise Pickwickova kluba. Glumit ćemo
glasove svih likova tako da bude jako zabavno.
— Mogu mu odvesti Josephine u posjet kad budem gotova s cvijećem —
predložila je Cassandra. — Ona je mnogo mirnija od Napoleona, a ja se uvijek
osjećam bolje kad je pas uz mene dok sam bolesna.
— Možda bi volio upoznati Hamleta — izjavila je Pandora.
Helen se nasmiješila svojim dragim sestrama. — Obje ste vrlo ljubazne.
Gospodin Winterborne će sigurno htjeti razonodu kad se još malo odmori.
Otišla je iz blagovaonice i prošla predvorjem, uživajući u pogledu na
svjetlucavo drvo. Ispod ukrašenih grana, jedna je služavka pjevušila božićnu
pjesmu dok je mela otpale iglice. Helen je otišla gore i ugledala Kathleen i
gospođu Church kako stoje ispred Winterborneove sobe. Obje su izgledale
zabrinuto i uzrujano dok su tiho razgovarale.
— Došla sam vidjeti kako je naš gost — rekla je Helen, pridruživši im se.
Kathleen je odgovorila namrštivši se. — Ima vrućicu i ništa neće piti.
Čak ni gutljaj vode. To je vrlo zabrinjavajuće.

184
Book as passion & BalkanDownload

Helen je kroz djelomično otvorena vrata pogledala u zatamnjenu sobu.


Čula je tih zvuk, nešto između stenjanja i režanja, te se naježila.
— Da pošaljem po doktora Weeksa? — pitala je gospođa Church.
— Valjda — rekla je Kathleen — iako je skoro cijelu noć bdio uz
gospodina Winterbornea i stvarno se mora odmoriti nekoliko sati. Osim toga,
ako mi ne možemo uvjeriti našeg pacijenta da popije lijek ili vodu, ne znam
kako bi ga gospodin Weeks nagovorio.
— Mogu li ja pokušati? — ponudila se Helen.
— Ne — rekle su druge dvije žene uglas.
Okrenuvši se prema Helen, Kathleen je pojasnila: — Do sada smo od
gospodina Winterbornea čuli jedino psovke. Srećom, barem pola njih bilo je
na velškom, ali to je svejedno odviše prosto za tvoje uši. Osim toga, još nisi
udana, a on nije pristojno odjeven, tako da ne dolazi u obzir.
Iz dubina sobe začula se psovka, a potom i bolno stenjanje.
Helen je preplavio osjećaj žaljenja. — Bolesnička postelja me ne može
iznenaditi — rekla je. — Nakon što je mama umrla, njegovala sam oca više
nego jedanput kad je bio bolestan.
— Da, ali Winterborne ti nije rođak.
— Sigurno nije u stanju ikoga kompromitirati... A ti i gospođa Church
ionako imate previše posla. — Molećivim pogledom okrenula se prema
Kathleen. — Dopusti mi da ga posjetim.
— Dobro — nevoljko je rekla Kathleen. — Ali ostavi vrata otvorena.
Helen je kimnula i ušla u sobu.
Zrak je bio topao i zagušljiv, te je zaudarao po znoju, lijekovima i gipsu.
Winterborneovo veliko, tamno tijelo previjalo se na krevetu u zapetljanim
plahtama. Iako je imao noćnu košulju i gips na jednoj nozi od koljena nadolje,
Helen je mogla vidjeti tamnu kožu i dlakave noge. Kosa mu je bila crna poput
opsidijana i blago kovrčava. Bijeli zubi stisnuli su se od bolnog pokušaja da
skine zavoje s očiju. Helen je oklijevala. Iako je bio bolestan, Winterborne je
izgledao poput divlje zvijeri. Ali kad je vidjela kako petlja drhtavim rukama,
preplavilo ju je suosjećanje.

185
Book as passion & BalkanDownload

— Ne, ne... — rekla je i pojurila k njemu. Nježno mu je ruku stavila na


čelo, koje je bilo suho i vruće kao ploča na štednjaku. — Smirite se. Opustite
se.
Winterborne joj je htio maknuti ruku, ali kad je osjetio njezine hladne
prste, tiho je zastenjao i umirio se. Izgledao je kao da je u deliriju od vrućice.
Usne su mu bile suhe i ispucane. Naslonivši njegovu glavu na svoje rame, Helen
mu je namjestila zavoj oko očiju, zataknuvši natrag krajeve koji su visjeli. —
Nemojte to odmatati — promrmljala je. — Oči vam moraju biti pokrivene dok
ne zacijele. — Ostao je naslonjen na nju i teško, plitko disao. — Hoćete li popiti
malo vode? — pitala je.
— Ne mogu — bolno je izustio.
Helen je pogledala domaćicu, koja je ostala stajati navratima. — Gospođo
Church, molim vas, otvorite prozor.
— Doktor Weeks rekao je da u sobi mora biti toplo.
— Ima vrućicu — ustrajala je Helen. — Mislim da bi pomoglo ako se
bude osjećao udobnije.
Gospođa Church otišla je do prozora. Kad ga je otvorila, u sobu je ušao
nalet ledenog zraka i odagnao bolesnički smrad.
Helen je osjetila micanje Winterborneovih prsiju dok je duboko udisao.
Jaki mišići na njegovim leđima i rukama su se opustili, a divlja napetost počela
se gubiti. Glava mu je bila naslonjena na njezino rame kao da je umorno dijete.
Svjesna njegove razodjevenosti, Helen se nije usudila pogledati dolje.
Dok ga je držala, s noćnog ormarića je uzela šalicu s vodom. — Pokušajte
popiti malo vode — nagovarala ga je. Kad je osjetio da mu prislanja šalicu na
usta, slabašno se počeo buniti, ali dopustio joj je da mu navlaži usne.
Shvativši da ne može više od toga, Helen je odložila šalicu i prošaputala:
— Tako, to je bolje. — I dalje ga je držala kad im je domaćica prišla bez riječi i
počela poravnavati posteljinu.
Helen je znala da je bilo skandalozno ponašati se tako s bilo kojim
muškarcem, a kamoli sa strancem. Kathleen bi nesumnjivo bila užasnuta. Ali
Helen je cijeli život bila odijeljena od društva i iako je bila sklona ponašati se u
skladu s pravilima kad god je to bilo moguće, također je bila spremna i odbaciti
ih kad je bilo potrebno. Osim toga, iako je Winterborne bio moćan i utjecajan

186
Book as passion & BalkanDownload

muškarac u svakodnevnom životu, trenutačno je patio i bio vrlo bolestan i


gotovo ga je smatrala djetetom kojemu je potrebna pomoć.
Pokušala ga je spustiti na jastuke, ali on se opirao stenjući. Jednom ju je
rukom uhvatio oko zgloba. Iako mu stisak nije bio bolan, osjetila je njegovu
snagu. Da je htio, lako joj je mogao polomiti kosti. — Idem po nešto što će vam
pomoći — nježno je rekla. — Brzo ću se vratiti.
Winterborne je pustio da ga nasloni na jastuke, ali ju je i dalje držao.
Helen je uznemireno gledala njegovu veliku ruku, a onda mu je pogledala u
lice. Oči i čelo bili su mu zaklonjeni zavojima, ali kosti ispod njegove oštećene
i izgrebane kože bile su vrlo izražene: jagodične kosti bile su oštre poput noža,
a vilica jaka i naglašena. Oko usta nije bilo bora od smijanja, kao ni tračka
nježnosti.
— Vratit ću se za pola sata — rekla je Helen. — Obećajem.
Winterborne nije popustio stisak.
— Obećajem — ponovila je. Slobodnom rukom lagano mu je pomilovala
prste, nagovarajući ih da se opuste.
On je jezikom pokušao ovlažiti usne prije nego što je progovorio. — Tko
ste vi? — promuklo je pitao.
— Lady Helen.
— Koliko je sati?
Helen je upitno pogledala gospođu Church, koja je otišla do kaminskog
sata. — Četiri sata — obavijestila ih je domaćica.
Mjerit će joj vrijeme, shvatila je Helen. I neka joj Bog pomogne ako
zakasni.
— Vratit ću se do pola pet — rekla je. Nakon nekoliko trenutaka, nježno
je dodala: — Vjerujte mi.
Winterborne je postepeno otvorio ruku i oslobodio ju.

187
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET PRVO POGLAVLJE

P rvo čega se Rhys sjećao nakon željezničke nesreće bilo je to da ga je netko,


možda liječnik, pitao želi li da pošalju po nekoga. Smjesta je odmahnuo
glavom. Otac mu je bio mrtav, a postarija majka, stroga i mrzovoljna žena koja
je živjela u Londonu, bila je zadnja osoba koju je htio vidjeti. Čak i da je tražio
da ga utješi, ona ne bi znala kako to učiniti.
Rhys nikada u životu nije bio ozbiljnije ozlijeđen ili bolestan. Čak je i
kao dječak bio jak i otporan. Njegovi velški roditelji udarali bi ga daskama za
svako nedjelo ili trenutak lijenosti, a najgore kazne podnosio je ni ne trepnuvši.
Otac mu je bio trgovac i živjeli su u ulici s trgovačkim radnjama, gdje Rhys nije
samo naučio vještine kupnje i prodaje, nego ih je upijao i to tako prirodno kao
što je udisao zrak.
Nakon što je pokrenuo svoj posao, nikada nije dopustio da mu neka veza
omete pozornost. Naravno, bio je s raznim ženama, ali samo s onima koje su
htjele vezu pod njegovim uvjetima: vezu čisto seksualne prirode bez ikakvih
osjećaja. Sada, dok je ležao gušeći se u nepoznatom krevetu i dok ga je bol
razdirala, Rhysu je palo na pamet da je možda bio malo previše neovisan.
Trebao bi imati nekoga po koga je mogao poslati, nekoga tko će se brinuti o
njemu u ovom neobjašnjivom stanju bolesti.
Unatoč hladnom povjetarcu koji je dolazio s prozora, svaki centimetar
njegova tijela je gorio. Težina gipsa na nozi izluđivala ga je gotovo jednako kao
i neumoljiva bol slomljene noge. Soba kao da se stalno okretala i vrtjela, zbog
čega mu je bilo strašno muka. Mogao je jedino čekati, minutu po bespomoćnu
minutu, da se ona žena vrati.
Lady Helen... Jedno od onih uzvišenih bića koja je u sebi uvijek prezirao.
Jedno od bića koja su bolja od njega.
Nakon cijele vječnosti, shvatio je da netko ulazi u sobu. Čuo je tiho
zveckanje, kao da staklo ili porculan udara o metal. Grubo je pitao: — Koliko
je sati?
— Četiri i dvadeset sedam. — Bio je to glas lady Helen; jasan, s tračkom
razigranosti. — Imam tri minute viška.

188
Book as passion & BalkanDownload

Pozorno je slušao šuškanje suknji... Nešto što se točilo i miješalo...


Pucketanje vode i leda. Varala se ako je mislila da će on nešto popiti: smučilo
mu se od same pomisli da nešto proguta.
Sada mu je bila blizu, osjetio je da se naginje nad njim. Hladnim, vlažnim
flanelom počela ga je milovati po čelu, obrazima i vratu, a osjećaj je bio tako
dobar da je bolno uzdahnuo. Kad je na tren maknula tkaninu, on je dašćući
posegnuo za njom: — Nemojte prestati. — U sebi je bio bijesan što je spao tako
nisko da preklinje za male stvari.
— Pssst... — Osvježila je flanel, koji je sada bio hladniji i vlažniji. Kad je
nastavila s polaganim milovanjem, njegovi prsti naletjeli su na nabore njezine
suknje i tako ih čvrsto stisnuli da ih više ništa nije moglo osloboditi. Nježnu
ruku stavila mu je pod glavu i podigla je toliko da tkanina može doprijeti do
njegova zatiljka. Od užitka je zastenjao.
Kad se opustio i počeo duboko disati, odložila je tkaninu. Osjetio je da
nešto radi s njim, namješta mu glavu i ramena prema gore i stavlja jastuke pod
leđa. Shvativši da mu želi dati vode ili možda još one odvratne otopine opijuma,
pobunio se kroz stisnute zube.
— Ne, prokleta bila...
— Samo okusite. — Bila je nježna, ali nepopustljiva. Svojom laganom
težinom pritisnula je madrac i stavila mršavu ruku iza njega. Dok je tako bio
uhvaćen u nekom poluzagrljaju, razmišljao je o tome da ju gurne s kreveta. Ali
tako nježno mu je dodirnula obraz, da mu je time nekako smanjila želju da ju
ozlijedi.
Prinijela je čašu njegovim ustima, a slatka i vrlo hladna tekućina
dodirnula mu je usne. Kad je oprezno otpio gutljaj, gruba površina njegovog
jezika odmah je upila blago trpko piće. Bilo je jako ukusno.
— Sporije — upozorila ga je.
Bio je suh kao barut i htio je još. Podigao je ruku, pronašao njezinu ruku
sa šalicom, uhvatio ju i pohlepno popio prije nego što ga je ona uspjela
zaustaviti.
— Čekajte. — Uzela mu je šalicu. — Prvo moramo vidjeti možete li
zadržati tekućinu u sebi.
Htio ju je prokleti što mu je oduzela piće, iako je neki nejasni dio njegova
mozga shvaćao smisao toga što govori.

189
Book as passion & BalkanDownload

Nakon nekog vremena ponovno mu je prinijela čašu usnama.


Prisilio se da sporo isprazni šalicu, a ne da sve popije odjednom. Kad je
dovršio, lady Helen je strpljivo čekala, i dalje mu pružajući oslonac. Njezino
disanje bilo je nježno i ravnomjerno, a njezine grudi mekan jastuk pod
njegovom glavom. Mirisala je po vaniliji i po nekoj blagoj, cvjetnoj esenciji.
Nikada otkako je odrastao nije se našao u tako nepovoljnom položaju ... Uvijek
je bio lijepo odjeven i imao sve pod kontrolom, ali ova žena je vidjela samo
jednog bespomoćnog, strašno neurednog invalida. To je bilo nepodnošljivo.
— Bolje? — pitala je.
— Da — Rhys je bez razmišljanja odgovorio na velškom. Mislio je da je
to nemoguće, ali soba se prestala okretati. Iako je osjetio bol u nozi kao da mu
netko u nju u razmacima ispaljuje metke, mogao je sve podnijeti kad mu nije
bilo muka.
Počela ga je micati iz svojega krila, ali on je svoju snažnu ruku stavio
preko nje. Sve je moralo ostati onako kao sada, barem još nekoliko minuta. Bio
je zadovoljan što se ona vratila na mjesto.
— Što ste mi to dali? — pitao je.
— Čaj koji sam napravila od orhideja.
— Od orhideja — zbunjeno je ponovio.
Nikada nije čuo da se to čudno cvijeće upotrebljava za išta drugo nego za
ukras.
— Dvije vrste dendrobiuma i jedan spiranthes. Mnoge orhideje imaju
ljekovit učinak. Moja ih je majka skupljala i ispunila niz bilježnica s
informacijama koje je prikupila.
Oh, kako mu se sviđao njezin glas, bio je tih i nježan poput uspavanke.
Osjetio je kako se opet miče, kako ga opet pokušava staviti na jastuke, te se još
teže naslonio na nju i glavom joj pričvrstio ruku u odlučnom pokušaju da
ostane.
— Gospodine Winterborne, sada bih vas morala pustiti da se odmorite...
— Razgovarajte sa mnom.
Oklijevala je. — Ako tako želite. O čemu ćemo razgovarati?

190
Book as passion & BalkanDownload

Htio ju je pitati je li trajno oslijepio. Ako mu je netko i rekao nešto o


tome, bio je suviše omamljen da bi se sjećao. Ali nije mogao izgovoriti to
pitanje. Previše se bojao odgovora.
I nikako nije mogao prestati misliti na to dok je bio sam u ovoj tihoj sobi.
Nešto mu je moralo odvući pozornost i trebala mu je utjeha.
Trebala mu je ona.
— Da vam pričam o orhidejama? — pitala ga je kad on nije ništa govorio.
Nastavila je pričati ne čekajući odgovor te se namjestila u udobniji položaj. —
Riječ dolazi iz grčke mitologije. Orhis je bio sin satira i nimfe. Tijekom jedne
gozbe u čast Bakha, Orhis je popio previše vina i pokušao se udvarati jednoj
svećenici. To je razljutio Bakha, koji je zbog toga dao raskomadati Orhisa.
Komadići su se posvuda raširili i na svakom mjestu gdje je pao jedan komadić,
narasla je orhideja. — Zastala je i na nekoliko sekundi se odmaknula dok je
nešto uzimala. Njegove popucane usne dodirnulo je nešto meko i nježno...
Vrškom prsta nanosila mu je mast. — Većina ljudi ne zna da je vanilija plod
orhideje penjačice. Mi imamo jednu u stakleniku na posjedu i toliko je velika
da raste na bočnim stranama zida. Kad se cvijet posve razvije, otvori se ujutro
i ako se ne opraši, zatvori se navečer i više se nikada ne otvara. Bijeli cvjetovi i
mahune vanilije u njima imaju najslađi miris na svijetu...
Dok je nastavila govoriti svojim nježnim glasom, Rhys je imao osjećaj
kao da lebdi, a crveni val vrućice je popuštao. Kako je čudno i prekrasno bilo
drijemati u njezinu naručju, možda čak i bolje od seksa... Ali to ga je natjeralo
da se nepristojno zapita kako bi bilo s njom... Kako bi tiho ležala pod njim dok
bi on ljubio tu mekoću latica i slatkoću vanilije... I polako je zaspao u naručju
lady Helen.

191
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

K asno poslijepodne, Devon je ustao iz kreveta kako bi se pridružio ostatku


obitelji na čaju u blagovaonici za Badnjak. Uspio se odjenuti uz pomoć
sobara, ali to je trajalo mnogo duže nego što je očekivao. Prvo su mu morali
čvrsto stegnuti prsa da se učvrste napuknuta rebra i ograniče nagli pokreti. Čak
iz uz Suttonovu pomoć, bilo je bolno ugurati ruke u rukave košulje. I
najmanjim pokretom torza njime je prostrujala snažna bol. Prije nego što je
Devon uspio obući sako, morao je uzeti pola doze opijuma da ublaži bol.
Na kraju mu je Sutton povezao kravatu s urednim čvorom i odmaknuo
se da ga pogleda. — Kako se osjećate, milorde?
— Dovoljno dobro da se nakratko spustim — rekao je Devon. — Ali ne
bi se baš moglo reći da sam okretan. A ako kihnem, prilično sam siguran da ću
se rasplakati kao malo dijete.
Sobar se blago nasmiješio. — Neće nedostajati ljudi koji vam žele
pomoći. Sluge su doslovno vukli slamke da odluče tko će imati čast pratiti vas
stubama.
— Nitko me ne mora pratiti — rekao je Devon. Nije mu se sviđala
zamisao da se ponašaju prema njemu kao prema nekom kostobolnom starcu.
— Držat ću se za ogradu da ne izgubim ravnotežu.
— Bojim se da je Sims nepopustljiv. Osoblju je održao predavanje o tome
kako je neophodno zaštititi vas od dodatnih ozljeda. Osim toga, ne možete
razočarati sluge odbijanjem njihove pomoći. Postali ste njihov junak nakon što
ste spasili one ljude.
— Ja nisam junak — podsmjehnuo se Devon. — Svatko bi to učinio.
— Mislim da ne shvaćate, milorde. Prema onome što je pisalo u
novinama, žena koju ste spasili je mlinarova supruga, koja je išla u London po
svog nećačića nakon što mu je umrla majka. A dječak i njegove sestre djeca su
tvorničkih radnika. Roditelji su ih poslali na selo da žive s bakom i djedom. —
Sutton je zastao prije nego što je dodatno naglasio: — Svi su bili putnici drugog
razreda.
Devon ga je poprijeko pogledao.

192
Book as passion & BalkanDownload

— Bilo je junački riskirati život za bilo koga — rekao je sobar. — Ali


činjenica da je čovjek s vašom titulom bio spreman žrtvovati sve zbog tako
skromnih ljudi... Pa, svima u Eversby Prioryju je to kao da ste to učinili za
nekoga od njih. — Sutton se nasmiješio kad je vidio Devonov nelagodan izraz
lica. — I zbog toga će vas vaši sluge obasipati poštovanjem i divljenjem
sljedećih nekoliko desetljeća.
— Kvragu — promrmljao je Devon užarena lica. — Gdje je taj
laudanum?
Sobar se nasmiješio i otišao povući zvono za sluge.
Čim je Devon izašao iz sobe, obasipali su ga mnoštvom neželjene pažnje.
Niz stube ga nije pratio jedan sluga, nego dvojica njih i revno su mu ukazivali
na opasnosti kao što je rub neke stepenice koji nije bio baš ravan ili pak dio
zavojite ograde koji je mogao biti sklizak od nedavnog laštenja. Nakon što je
uspio prevladati prividne opasnosti stubišta, Devon je nastavio hodati glavnim
predvorjem te je morao stati dok mu se niz služavki naklanjao i govorio Sretan
Božić ili Blagoslovio vas Bog, milorde te mu zaželio mnoštvo želja za oporavak.
Zbunjen ulogom koja mu je dodijeljena, Devon se nasmiješio i zahvalio
im. Svoj bolan put nastavio je prema blagovaonici, koja je bila puna raskošnih
cvjetnih božićnih aranžmana i ukrasnih zimzelenih girlandi isprepletenih
zlatnim vrpcama. Kathleen, West i blizanke već su sjedili i opušteno brbljali i
razgovarali.
— Znali smo da dolazite — rekla je Pandora Devonu — po svim tim
veselim glasovima koje smo čuli u predvorju.
— Nije naviknut na to da su ljudi veseli kad on dolazi — ozbiljno je rekao
West. — Obično su veseli kada odlazi.
Devon je prijetvorno uputio svom bratu prijeteći pogled i sjeo na praznu
stolicu pokraj Kathleen. Sluga, koji je čekao sa strane, odmah je izvukao stolicu
i s pretjeranim oprezom mu pomogao da sjedne.
Kathleen kao da je bilo teško pogledati Devona u oči. — Ne smiješ se
previše naprezati — rekla je s nježnom zabrinutošću.
— Neću — odgovorio je Devon. — Popit ću čaj i pomoći obitelji da
pozdravi zakupce kada stignu. Mislim da će mi to biti dosta. — Pogledao je oko
stola. — Gdje je Helen?
— Pravi društvo gospodinu Winterborneu — veselo je rekla Cassandra.

193
Book as passion & BalkanDownload

Kako se to dogodilo? Devon je upitno pogledao Westa, koji je samo


lagano slegnuo ramenima.
— Gospodin Winterborne je imao prilično težak dan — pojasnila je
Kathleen. — Ima vrućicu, a od laudanuma mu je muka. Znam da to nije
primjereno, ali Helen se ponudila da mu pokuša pomoći.
— To je jako lijepo od nje — rekao je Devon. — I lijepo je od tebe što si
joj to dopustila.
— Gospođa Church mi je rekla da gospodin Winterborne više nije otresit
i bezobrazan — rekla je Pandora. — Odmara se na jastucima i pije čaj od
orhideja. A Helen satima brblja kao navijena.
Cassandra ju je zbunjeno pogledala. — Helen da brblja satima? To zvuči
nemoguće.
— Mislila sam da nema toliko toga reći — složila se Pandora.
— Možda samo nikada nije uspjela doći do riječi — usputno je rekao
West.
Nekoliko sekundi poslije, zasuo ga je pljusak kockica šećera.
— Djevojke — ljutito je povikala Kathleen. — Smjesta prestanite! West,
da ih nisi poticao smijehom! — Prijetećim je pogledom pogledala Devona, koji
je očajno pokušavao skriti svoje veselje. — Ni ti — strogo je rekla.
— Neću — obećao je, trgnuvši se dok je snuždeno zaključio da osoba
koja je rekla da je smijeh najbolji lijek očito nikada nije slomila rebro.

Kathleen je smatrala pravim čudom to što je obitelj uspjela djelovati


prilično dostojanstveno kad su počeli stizati zakupci i mještani.
Dok su pozdravljali povorku gostiju, Devon je bio samouvjeren i ljubazan
te nimalo bahat. Trudio se da bude šarmantan te je skromno primao pohvale i
zadivljene komentare ljudi koji su dolazili. Urednu djecu su vodili ispred sebe,
a dječaci i djevojčice su se naklanjali, dok im je Devon zauzvrat kimao glavom,
ne pokazujući znakove boli koja ga je sigurno razdirala.
No, nakon sat i pol, Kathleen je primijetila da mu se lice naboralo od
napora. Bilo bi dosta, pomislila je. West i djevojke mogu pozdraviti nekoliko
zadnjih gostiju i bez njega.

194
Book as passion & BalkanDownload

No prije nego što je uspjela odvući Devona, prišao im je par s bebom


rumenih obraza, djevojčicom plavih uvojaka povezanih trakicom.
— Hoćete li ju pridržati, milorde? — pitala je mlada majka puna nade.
— Za sreću? — Očito nije znala ništa o ozljedama koje je Devon zadobio u
željezničkoj nesreći.
— Jao, dajte da ju ja pridržim — povikala je Kathleen prije nego što je
on uspio odgovoriti. Ispružila je ruke da uhvati malog anđelčića, osjećajući se
pomalo neobično budući da nije znala ništa o maloj djeci. Ali beba se
zadovoljno opustila u njezinom naručju i zurila u nju velikim okruglim očima.
Kathleen se nasmiješila djetešcu, diveći se nježnoj koži i savršenim ustima u
obliku pupoljka.
Okrenuvši se prema Devonu, podigla je bebu i predložila mu: —
Poljubac za sreću?
Bez oklijevanja ju je poslušao i sagnuo se da poljubi dijete u glavu.
No, kad se uspravljao, pogled s bebe skrenuo mu je na Kathleenino lice i
na trenutak su mu oči poprimile smrznutu plavu boju ledenjaka. Vješto je to
prikrio, ali ona je ipak vidjela taj izraz. Shvatila je da su se, ugledavši nju kako
drži bebu, u njemu otvorila vrata nekih emocija s kojima se nije htio suočiti.
Prisilivši se na osmijeh, Kathleen je vratila bebu ponosnoj majci i
ushićeno povikala: — Kakva prekrasna djevojčica! Pravi mali anđeo!
Srećom, povorka je malo zastala, a Kathleen je to brzo iskoristila.
Zataknuvši ruku za Devonov lakat, tiho je rekla: — Idemo.
Bez riječi ju je poslušao i odahnuo dok su hodali predvorjem.
Kathleen je namjeravala pronaći neko mirno mjesto gdje bi mogli
neometano sjediti, ali Devon ju je iznenadio povukavši ju iza božićnog drvca.
Odvukao ju je u prostor ispod stubišta, gdje su bili zaklonjeni teškim
zimzelenim granama.
— Što radiš? — zbunjeno ga je pitala.
U očima mu je plesalo svjetlo od stotine malih svijeća. — Imam dar za
tebe.
Uznemireno je rekla: — Jao, ali... Obitelj će se darivati sutra ujutro.

195
Book as passion & BalkanDownload

— Nažalost, darovi koje sam nosio iz Londona izgubljeni su u nesreći. —


Stavivši ruku u džep, rekao je: — Ovo je jedino što sam uspio sačuvati. Radije
bih ti ga dao nasamo, budući da nemam ništa za druge.
Neodlučno je uzela predmet iz njegovog rastvorenog dlana.
Bila je to mala, krasna crna kameja uokvirena biserima. Žena na konju.
— Ta žena je Atena — rekao je Devon. — Prema legendi, ona je izumila
uzde i bila je prva koja je ukrotila konja.
Kathleen je začuđeno gledala dar. Prvo šal... Sada ovo. Osobni, prekrasni,
pažljivi darovi. Nitko nikada nije tako dobro razumio njezin ukus.
Proklet bio.
— Prekrasan je — drhtavo je rekla. — Hvala ti.
Kroz maglu suza koje su joj navrle na oči, vidjela je kako se smije.
Otkopčavši malu kopču, pokušala ga je pričvrstiti nasred ovratnika. — Je
li ravno?
— Nije posve. — Prstima joj je okrznuo vrat dok je namještao i zakapčao
kameju. — Još moram vidjeti kako jašeš — rekao je. — West tvrdi da jašeš bolje
od ikoga koga je on do sada vidio.
— Pretjeruje.
— Čisto sumnjam. — Maknuo je prste s njezina ovratnika. — Sretan
Božić — promrmljao je i sagnuo se da ju poljubi u čelo.
Kad je maknuo usne, Kathleen je zakoračila unatrag, pokušavajući
stvoriti potrebnu udaljenost između njih. Peta joj je okrznula nešto tvrdo i živo,
a oštro, ljutito skvičanje ju je uplašilo.
— Jao! — Kathleen je instinktivno pojurila naprijed i nabila se u
Devonova prsa. On ju je automatski zagrlio, iako je morao bolno zastenjati. —
Jao, žao mi je... Što je to, pobogu... — Okrenula se i zastala kad je iza sebe
ugledala Hamleta, koji je kopao ispod božićnog drvca ne bi li pronašao neki
bombon koji je ispao iz papira s grane. Prase je njuškalo po naborima ukrasne
navlake za drvce i po razbacanim darovima umotanim u raznobojan papir.
Pronašavši jestivu poslasticu, zadovoljno je zaroktao.

196
Book as passion & BalkanDownload

Kathleen je odmahnula glavom i držala se za Devona dok su oboje drhtali


od smijeha. — Jesam li te ozlijedila? — pitala je i lagano stavila ruku na njegova
prsa.
Nasmiješenim usnama okrznuo joj je sljepoočnicu. — Naravno da nisi,
mršavice jedna.
Tako su stajali u prekrasnom trenutku raspršenog svjetla, mirisne jele i
neodoljive privlačnosti. U predvorju je sada bilo tiho; gosti su otišli u sobu za
primanje.
Devon je spustio glavu i poljubio ju u vrat. — Želim da mi opet dođeš u
krevet — prošaputao je. Ljubeći ju po vratu, pronašao je osjetljivo mjesto gdje
ju je poljubio vrškom jezika, a ona je zadrhtala i izvila se. Kao da joj je tijelo
postalo usklađeno s njegovim, kao da ju je odmah obuzelo uzbuđenje čim bi on
bio u blizini, a uzavreli užitak bi joj se počeo stvarati u trbuhu. Kako lako bi
bilo dati mu što god želi od nje. Prepustiti se užitku koji bi joj mogao pružiti i
misliti samo na sadašnjost.
A onda jednog dana... To bi se sve raspalo, a ona bi bila shrvana.
Natjeravši se da se odmakne od njega, zurila je u njega istodobno
osjećajući i očaj i odlučnost. — Ne mogu se upustiti u avanturu s tobom.
Devon je odmah postao suzdržan.
— Želiš li više od toga?
— Ne — znakovito je rekla. — Svaki oblik veze s tobom završio bi
očajno.
To kao da ga je probolo.
— Želiš li preporuku? — pitao je hladnim tonom. — Koja potvrđuje moje
zadovoljavajuće vještine u krevetu?
— Naravno da ne — kratko je rekla. — Ne budi bezobrazan.
Prostrijelio ju je pogledom, a u tom dubokom plavetnilu pojavio se
plamen. — Zašto me onda odbijaš? I zašto si uskraćuješ nešto što želiš? Bila si
udana; nitko ne očekuje da si djevica. Nikome ne može naškoditi ako ti i ja
budemo uživali u uzajamnom društvu.
— Na kraju bi meni to naškodilo.
Gledao ju je sa zbunjenim bijesom. — Zašto to misliš?

197
Book as passion & BalkanDownload

— Zato što se poznajem — rekla je. — A i tebe poznajem toliko da znam


da nikada ne bi namjerno povrijedio neku ženu. Ali za mene si opasan. I što
me više pokušavaš uvjeriti u suprotno, to postaješ opasniji.

***
Helen je provela tri dana u sobi Rhysa Winterbornea, neprekidno
brbljajući dok je on ležao u vrućici i uglavnom šutio. Već je postala prilično
umorna od vlastitog glasa i na kraju drugoga dana mu je to i rekla.
— Ja se nisam umorio — kratko je rekao. — Pričajte i dalje.
Zbog slomljene noge, vrućice i prisilnog ležanja, Winterborne je bio
osoran i loše volje. Kad god Helen nije bila s njim i zabavljala ga, kao da je svu
svoju frustraciju istresao na bilo koga u blizini, pa čak i na jadnu služavku koja
je ujutro došla očistiti kamin i naložiti vatru.
Nakon što mu je ispričala anegdote iz djetinjstva, detaljnu prošlost
obitelji Ravenel, opisala sve svoje učitelje, najdraže kućne ljubimce i
najslikovitije šetnje Eversbyjem, Helen je potražila neki materijal za čitanje.
Iako mu je pokušala pobuditi zanimanje za Dickensov roman, Winterborne je
to odlučno odbio, budući da ga ne zanimaju romani i poezija. Helen je potom
pokušala s novinama, što je bilo prihvatljivo. Zapravo, htio je da mu pročita
svaku riječ, uključujući i oglase.
— Čudim se što mu uopće želiš čitati — rekla je Kathleen kad joj je Helen
to poslije ispričala. — Ja se ne bih zamarala time.
Helen ju je pogledala s blagim iznenađenjem. Bile su u stakleniku s
orhidejama, gdje je Kathleen pomagala Helen s pažljivim zadatkom ručnog
oprašivanja cvjetova vanilije. — To zvuči kao da ti se gospodin Winterborne
ne sviđa.
— Preplašio je služavke, psovao gospođu Church, uvrijedio Simsa, a i
prema meni je bio nestrpljiv — rekla je Kathleen. — Sve mi se čini da od cijelog
kućanstva još jedino nije uvrijedio prase, a to je samo zbog toga što Hamlet još
nije bio u njegovoj sobi.
— Ima vrućicu — pobunila se Helen.
— Moraš priznati barem to da je mrzovoljan i zahtjevan.

198
Book as passion & BalkanDownload

Helenine usne stegnule su se da prikriju smiješak te je priznala: — Možda


jest malo zahtjevan.
Kathleen se nasmijala. — Nikada nisam bila toliko zadivljena tvojom
vještinom da izađeš na kraj s teškim ljudima kao sada.
Helen je otvorila blijedožuti cvijet kako bi pronašla držak s prašnicama.
— Ako mi život u kući Ravenelovih nije bio dovoljna priprema, onda ne mogu
zamisliti što bi bilo. — Pomoću čačkalice je uzela zrna peludi i stavila ih na
nektar, koji je bio skriven ispod male resice njuške tučka. Ruke su joj bile vješte
zbog godina prakse.
Nakon što je bila gotova s cvijetom, Kathleen je zbunjeno pogledala svoju
šogoricu. — Uvijek sam se pitala zašto jedino ti nemaš naglu narav. Nikada te
nisam vidjela bijesnu.
— Znam se ja naljutiti — ironično ju je uvjeravala Helen.
— Da, naljutiti. Ali ne i pobjesniti tako da urlaš i bacaš stvari i kažeš
nešto ružno zbog čega ćeš poslije žaliti.
Helen je marljivo obrađivala vaniliju dok je odgovarala: — Možda
kasnim, pa ću poslije razviti naglu narav.
— Pobogu, nadam se da nećeš. Ako budeš, nećemo imati nijednu dragu,
smirenu osobu da ublaži bijes divljih zvijeri kao što je gospodin Winterborne.
Helen ju je pogledala postrance. — On nije divljak. Navikao je na to da
je vrlo aktivan. A čovjeku aktivnog duha teško je ležati i biti bolestan.
— Ali danas mu je bolje, zar ne?
— Itekako. I danas dolazi oftalmolog da mu pregleda vid. — Helen je
zastala i otvorila drugi cvijet. — Očekujem da će se raspoloženje gospodina
Winterbornea stotinu puta poboljšati kad opet bude mogao vidjeti.
— Što ako ne bude mogao vidjeti?
— Molim se da progleda. — Dok je razmišljala o tom pitanju, Helen je
djelovala zabrinuto. — Mislim... Mislim da ne bi mogao podnijeti nikakvu
slabost na sebi.
Kathleen ju je tužno pogledala. — Ponekad u životu moramo podnositi
nepodnošljivo.

199
Book as passion & BalkanDownload

Nakon što su oprašile zadnji cvijet vanilije, Helen i Kathleen vratile su


se u kuću i saznale da je doktor Janzer, oftalmolog, već stigao. Pregledavao je
Winterborneove oči, a s njim su bili i doktor Weeks i Devon. Unatoč nekoliko
besramnih pokušaja prisluškivanja, nitko nije ništa mogao čuti kroz zatvorena
vrata.
— Očni specijalisti u Engleskoj koji su toliko stručni kao Janzer — rekao
je West dok su on i ostatak obitelji čekali u privatnom salonu na katu — mogu
se nabrojati na prste jedne ruke. On zna koristiti oftalmoskop, spravu pomoću
koje može pogledati u pozadinu oka.
— U zjenicu? — pitala je Cassandra, izgledajući začuđeno. — Što se
ondje može vidjeti?
— Živci i krvne žile, pretpostavljam.
Pandora, koja je otišla iz salona nekoliko minuta prije, dojurila je do
vrata i dramatično povikala: — Gospodin Winterborne može vidjeti!
Helen je brzo udahnula, a srce joj je počelo snažno udarati. — Kako znaš,
draga? — smireno je pitala.
— Čula sam kako čita slova s tablice za ispitivanje vida.
Kathleen je prijekorno pogledala Pandoru. — Zamolila sam te da ne
prisluškuješ na vratima, Pandora.
— I nisam. — Pandora je podigla praznu čašu. — Otišla sam u susjednu
sobu i stavila ovo na zid. Kad prisloniš uho, možeš razaznati što govore.
— Ja želim pokušati! — povikala je Cassandra.
— Ne dolazi u obzir — rekla joj je Kathleen, pokazujući Pandori da uđe
u salon i sjedne. — Gospodin Winterborne ima pravo na svoju privatnost.
Uskoro ćemo saznati je li mu vid neoštećen.
— Je — samozadovoljno je rekla Pandora.
— Jesi li sigurna? — Helen se nije mogla suzdržati da ju ne pita.
Pandora joj je silovito kimnula.
Helen se i dalje držala kao dama, ali u sebi je osjetila veliko olakšanje te
se tiho zahvalila molitvom.

200
Book as passion & BalkanDownload

— Hvala Bogu — čula je kako tiho kaže West, koji se odmarao pokraj
nje na sofi. Dok su ostali u sobi vodili svoje razgovore, Helen je pitala Westa:
— Zar nisi bio optimističan spram vida gospodina Winterbornea?
— Očekivao sam da će sve biti u redu, ali ipak je postojala mogućnost da
nešto krene po zlu. Ne bih volio da se to dogodilo Winterborneu. On ne zna
teške udarce podnositi strpljivo i dostojanstveno.
Helen je shvatila da nije sva nestrpljivost gospodina Winterbornea
uzrokovana zatočeništvom u bolesničkoj postelji. — Mislila sam da je vlasnik
robne kuće vrlo šarmantan i opušten.
West se nasmijao na to. — Može biti takav. Ali kad je šarmantan i
opušten, onda je najopasniji. Nikad mu nemoj vjerovati kad je ljubazan.
Helen je iznenađeno razrogačila oči. — Mislila sam da ti je on prijatelj.
— O, je. Ali nemoj biti u zabludi u vezi s Winterborneom. On nije sličan
nijednom muškarcu kojeg poznaješ, niti je osoba s kojom bi ti roditelji dopustili
da se upoznaš u društvu.
— Moji roditelji — rekla je Helen — mi nisu dopuštali da se s ikime
upoznam u društvu.
Prodorno ju pogledavši, West ju je pitao: — Pitam se zašto?
Šutjela je, požalivši zbog toga što je rekla.
— Uvijek mi je bilo čudno — primijetio je West — što si morala živjeti
kao opatica u samostanu. Zašto te brat nije odveo u London na sezonu
društvenih zbivanja dok se udvarao Kathleen?
Pogledala ga je u oči. — Grad me nije zanimao; radije sam ostala ovdje.
West ju je uhvatio za ruku i kratko ju stisnuo. — Prijateljice moja... Da
ti udijelim savjet koji bi ti mogao biti koristan u budućnosti kad budeš u
društvu. Kad lažeš, nemoj petljati s rukama. Drži ih mirno i opušteno na krilu.
— Nisam... — Helen je naglo zastala. Nakon što je polako udahnula,
smireno je rekla: — Htjela sam ići, ali Theo je mislio da nisam spremna.
— To je bolje. — Nasmiješio joj se. — Svejedno lažeš... Ali bolje.
Helen je bila pošteđena odgovora kad se Devon pojavio na vratima.
Nasmiješio se obraćajući se svima u sobi. — Doktor Janzer kaže da su
Winterborneove oči dobro zacijeljele i da mu je vid odličan. — Zastao je kad

201
Book as passion & BalkanDownload

su svi počeli veselo klicati. — Winterborne je umoran nakon pregleda. Poslije


ga možemo posjetiti odvojeno, a ne da svi odmah nahrupimo i zurimo u njega
kao da je majmun u bristolskom zoološkom vrtu.

202
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

K ad mu se vratio vid i prestala vrućica, Rhys se osjećao gotovo isto kao prije.
Njime je strujala nestrpljiva energija dok su mu misli bile zaokupljene
njegovom trgovinom. Morao je razgovarati sa svojim menadžerima,
glasnogovornikom, osobnim tajnikom, dobavljačima i proizvođačima. Iako je
vjerovao da će osoblje određeno vrijeme sposobno voditi poslove, postat će
aljkavi ako ih on uskoro ne bude nadgledao. U robnoj kući upravo se otvorio
odjel s knjigama; kakva je bila prodaja u prva dva tjedna? Za mjesec dana se
otvara proširena i obnovljena prostorija za okrepu; jesu li tesari i tehničari
ispoštivali svoje rokove?
Pogladivši si bradu, shvatio je da je bodljikav kao jež. Nezadovoljno je
povukao zvono kod noćnog ormarića. Kad nakon pola sata nitko nije došao,
Rhys je htio ponovno posegnuti za zvonom, no u tom trenutku u njegovu sobu
ušao je jedan sjedokosi, stariji muškarac. Bio je nizak, krupan i odjeven u
jednostavan crni frak i tamnosive hlače. Njegovo jednostavno, neupečatljivo
lice podsjećalo je na neravnu štrucu kruha, s gomoljastim nosom... Ali sitne
crne oči smještene ispod snježnobijelih obrva bile su mudre i dobronamjerne.
Predstavivši se kao Quincy, sobar ga je pitao kako mu može pomoći.
— Moram se oprati i obrijati — rekao je Rhys. U rijetkom trenutku
nesebičnosti, dodao je: — Ali vi sigurno imate drugog posla.
Sobar se nije nasmiješio, nego je samo ljubazno odgovorio: — Nemam,
gospodine.
Quincy je otišao da sve pripremi te se ubrzo vratio s pladnjem stvari za
brijanje, škarama i sjajnim čeličnim priborom te staklenim bočicama punim
raznih tekućina. Prema uputama sobara, jedan je sluga donio visok stalak s
ručnicima, dvije velike kante tople vode i kadu.
Sobar ga je očito namjeravao malo više dotjerati, a ne samo oprati i
obrijati. Rhys je sumnjičavo pogledao u hrpu pribora. Nije imao osobnog slugu,
jer je to oduvijek smatrao pretjerivanjem visoke klase, te napad na svoju
privatnost. Inače se sam brijao, sam si je rezao nokte, prao se običnim sapunom,
prao zube i dvaput mjesečno išao brijaču u Mayfair na šišanje. To je bilo sve od
njegova dotjerivanja.

203
Book as passion & BalkanDownload

Sobar se prvo prihvatio njegove kose, te mu je omotao ručnik oko vrata


i ramena i navlažio neposlušne uvojke. — Imate li kakvih želja što se tiče
dužine i stila, gospodine?
— Napravi kako misliš da je najbolje — rekao je Rhys.
Nakon što je stavio naočale, Quincy je počeo šišati Rhysa, režući guste
slojeve sa smirenom samopouzdanošću. Spremno odgovarajući na pitanja,
otkrio je da je radio kao sobar pokojnog grofa od Treneara, i grofa prije njega
te da je za obitelj Ravenel radio ukupno trideset pet godina. S obzirom na to da
je sadašnji grof imao svojega sobara, Quincy je degradiran na pomaganje
gostima te je također pomagao zamjeniku batlera s laštenjem srebrnine i
domaćici sa šivanjem.
— Znaš šivati? — pitao ga je Rhys.
— Naravno, gospodine. Sobar mora odjeću gospodara držati u savršenom
stanju, bez oporenih rubova ili klimavih gumbova. Ako je potreban neki
popravak, sobar ga mora znati izvesti na licu mjesta.
Tijekom sljedeća dva sata, stariji muškarac je oprao Rhysovu kosu i
omekšao ju s malo pomade, pario mu je lice vrućim ručnicima i uredio ruke i
noge raznim priborom. Na kraju je Quincy uzeo ogledalo, a Rhys je svoj odraz
pogledao s blagim iznenađenjem. Kosa mu je bila kraća i lijepo oblikovana, a
brada mu je bila glatka kao ljuska od jajeta. Ruke mu nikada nisu izgledale tako
čisto, a nokti su mu se decentno sjajili.
— Jeste li zadovoljni, gospodine? — pitao je Quincy.
— Jesam.
Sobar je odložio pribor, a Rhys ga je promatrao zamišljeno se mršteći.
Izgleda da je bio u krivu u vezi sa sobarima. Nije ni čudo što su Devon Ravenel
i njemu slični uvijek bili besprijekorno dotjerani i elegantni.
Sobar mu je potom pomogao da odjene čistu noćnu košulju, posuđenu od
Westa, i kućni ogrtač od crnog baršuna s prošivenim rombovima, sa svilenim
reverima i svilenim pojasom. Oba komada odjeće bila su finija od bilo čega što
je Rhys ikada imao.
— Misliš li da se običan pučanin smije odijevati kao aristokrat? — pitao
je Rhys dok mu je Quincy oblačio ogrtač.

204
Book as passion & BalkanDownload

— Mislim da se svaki čovjek smije odijevati u skladu sa svojim


mogućnostima.
Rhys je skupio oči. — Misliš li da je u redu da ljudi procjenjuju druge
prema odjeći?
— Nije na meni da sudim je li to u redu ili nije. Ali činjenica je da drugi
ljudi to rade.
Rhysu je to bio najbolji mogući odgovor; bio je pragmatičan, a to je uvijek
cijenio.
Zaposlit će Quincyja, bez obzira na sve. Nitko drugi neće biti tako dobar:
Rhys je trebao nekog starog i iskusnog, nekoga tko zna sva složena pravila
ponašanja i odijevanja aristokracije. Kao nekadašnji sobar dvaju grofova,
Quincy će mu dati potrebne informacije da ne izgleda kao budala.
— Koja ti je godišnja plaća? — pitao je Rhys.
Sobar je izgledao zatečeno. — Molim?
— Pretpostavljam trideset funti. — S obzirom na izraz lica starijeg
muškarca, Rhys je zaključio da je previše rekao. — Ja ću ti dati četrdeset —
hladno je rekao — ako mi budeš sobar u Londonu. Potrebni su mi tvoji savjeti
i tvoja stručnost. Ja sam zahtjevan poslodavac, ali sam pošten, dobro plaćam i
imat ćeš priliku za napredovanjem.
Kupujući vrijeme, sobar je skinuo naočale, obrisao stakla i stavio ih u
džep od fraka. Nakašljao se. — U mojoj dobi — rekao je — ljudi obično ne
mijenjaju život i ne sele se na nepoznata mjesta.
— Imaš li ženu ovdje? Obitelj?
Nakon kratke, ali znakovite stanke, sobar je odgovorio: — Nemam,
gospodine. Ali imam prijatelje u Hampshireu.
— Možeš steći nove prijatelje u Londonu — rekao je Rhys.
— Smijem li vas pitati, gospodine, stanujete li u privatnoj kući?
— Da, nalazi se pokraj moje robne kuće, u posebnoj, ali spojenoj
građevini. Vlasnik sam svih nekretnina u Ulici Cork, kao i konjušnica iza njih,
a nedavno sam kupio i dio Ulice Clifford, koja ide do Savile Rowa. Moji sluge
rade šest dana u tjednu, a za blagdane su slobodni. Kao i zaposlenici u robnoj
kući, imat ćeš privatnog doktora i zubara. Možeš besplatno jesti u kantini za

205
Book as passion & BalkanDownload

osoblje, a imat ćeš popust na sve što želiš kupiti u Winterborne’su. — Rhys je
zastao, nanjušivši neodlučnost kao pas tragač. — Daj, čovječe — nježno je
rekao — ovdje nemaš što raditi. Zašto da ostatak života protratiš na selu, kad
meni možeš biti od koristi? Još možeš puno raditi, a nisi prestar da uživaš u
onome što nudi London. — Pročitavši nesigurnost na Quincyjevu licu, odlučio
se na završni udarac. — Četrdeset pet godišnje. To je moja zadnja ponuda.
Sobar je teško gutnuo slinu dok je razmišljao o tom prijedlogu. — Kada
mogu početi? — pitao je.
Rhys se nasmiješio. — Danas.
Vijest se brzo proširila po kućanstvu Ravenelovih: kad je Devon došao
posjetiti Rhysa kasnije te večeri, već je znao za Quincyjev novi posao.
— Čujem da si mi počeo oduzimati sluge — ironično je rekao Devon.
— Smeta li ti to? — Rhys je ustima prinio čašu s vinom. Upravo je završio
s večerom i bio je nervozan. Zapošljavanje sobara pružilo mu je osjećaj
zadovoljstva koji je trajao tek nekoliko minuta. Sada je opet žudio za time da
donosi odluke, da postiže nešto, da ponovno uzme stvari u svoje ruke. Imao je
osjećaj kao da će zauvijek ostati zatočen u ovoj maloj sobi.
— Sigurno se šališ — rekao je Devon. — Imam prokleto previše slugu.
Zaposli ih još deset i zaplesat ću ti od sreće.
— Barem jedan od nas dvojice može plesati — promrmljao je Rhys.
— Ti nisi mogao plesati ni prije nego što si slomio nogu.
Rhys se nevoljko nasmiješio: Devon je bio jedan od malobrojnih ljudi na
svijetu koji se nisu bojali zadirkivati ga.
— Nećeš pogriješiti s Quincyjem — nastavio je Devon. — On je dobar
stari tip. — Sjeo je na stolicu pokraj kreveta, ispružio noge i prekrižio ih.
— Kako si? — pitao je Rhys, primijetivši da se kreće s netipičnim
oprezom.
— Zahvalan sam što sam živ — Devon je izgledao opuštenije i
zadovoljnije nego što ga je Rhys ikada vidio. — Ali shvatio sam da moram
živjeti još barem četrdeset godina: na Eversby Prioryju ima previše posla.
Rhys je uzdahnuo, ponovno razmišljajući o svojoj robnoj kući. —
Poludjet ću ovdje, Trenear. Moram se vratiti u London što prije.

206
Book as passion & BalkanDownload

— Doktor Weeks je rekao da ćeš uz pomoć štaka i s nogom u gipsu moći


početi hodati za tri tjedna.
— Mora biti za dva.
— Razumijem — rekao je Devon.
— Ako nemaš ništa protiv, želim poslati po neke svoje djelatnike da me
dođu posjetiti na jedan dan. Moram saznati što se događa u mojoj odsutnosti.
— Naravno. Reci mi kako mogu pomoći.
Rhys je bio zahvalan Devonu kao nikome do tada. Taj osjećaj baš nije bio
ugodan: nije nikome volio biti dužan. — Već si mi pomogao i više nego
dovoljno kad si mi spasio život. Sada ti želim vratiti uslugu.
— Bit ćemo kvit ako mi nastaviš davati savjete o iznajmljivanju zemlje
Severinovoj željeznici.
— Učinit ću i više od toga ako mi daš uvid u financijsko stanje posjeda i
izračun prihoda od najma. Ulaganje u englesku poljoprivredu je loše. Trebaju
ti prihodi iz drugih izvora osim iz obrađivanja zemlje.
— West uvodi promjene kojima će se godišnji prinos povećati barem za
pedeset posto.
— To je dobar početak. Uz dobre vještine i malo sreće, možda će se s
vremenom posjed sam održavati. Ali nikada neće ostvariti zaradu. To možeš
ako uložiš u nešto što nije zemlja, u nešto kao što je proizvodnja u urbanim
sredinama.
— Problem je u kapitalu.
— To ne mora biti problem.
Devon ga je sa zanimanjem oštro pogledao. No, prije nego što je to uspio
pojasniti, Rhys je opazio kako pokraj vrata prolazi uska, tamna sjena. To je vrlo
brzo prošlo... Ali bilo mu je dovoljno da ga osvijesti.
— Vi — prodorno je rekao — tko god da je upravo prošao pokraj vrata.
Uđite.
U napetoj tišini, na vratima se pojavila mlada žena. Crte lica bile su joj
lijepe i pravilne, a srebrnoplave oči bile su joj velike i lagano razmaknute. Dok
je stajala na kraju svjetla koje je bacala svjetiljka, njezina svijetla koža i plava

207
Book as passion & BalkanDownload

kosa kao da su zračili svojom svjetlošću, a to je vidio na slikama anđela iz Starog


zavjeta.
— Ima ono nešto — govorio je Rhysov otac kada je htio opisati nešto
lijepo i uglađeno i savršeno, nešto najbolje kvalitete.
O da, ova žena je imala ono nešto. Bila je srednje visine, ali iznimna
mršavost činila ju je višom. Grudi su joj bile visoke
I lijepo zaokružene ispod haljine s visokim ovratnikom, i na jedan
ugodan, omamljujući trenutak, Rhys se sjetio kako je onamo položio glavu dok
mu je davala da pije čaj od orhideja.
— Recite nešto — grubo joj je naredio.
Stidljiv sjaj njezinog smiješka pozlatio je zrak. — Drago mi je da vam je
bolje, gospodine Winterborne.
Helenin glas.
Bila je ljepša od zvjezdanog sjaja i jednako toliko nedostižna. Dok ju je
gledao, Rhys se gorko prisjetio dama iz višeg sloja koje su ga prezrivo gledale
dok je radio u trgovini i micale suknje da ih ne dotakne dok je prolazio pokraj
njih na ulici, kao što bi izbjegavale prljavog psa lutalicu.
— Mogu li učiniti nešto za vas? — pitala je.
Rhys je odmahnuo glavom, i dalje ne mogavši skinuti pogled s nje. —
Samo sam htio spojiti lice s glasom.
— Možda bi krajem tjedna — Devon je predložio Helen — mogla svirati
klavir Winterborneu, kad bude mogao sjediti u salonu.
Nasmiješila se. — Može, ako gospodinu Winterborneu ne smeta osrednja
zabava.
Devon je pogledao Rhysa. — Neka te ne zavara ova prijetvorna
skromnost — rekao je. — Lady Helen je izuzetno nadarena klaviristica.
— Nije prijetvorna — uz smijeh se pobunila Helen. — Zapravo nisam
uopće nadarena. Stvar je u tome da sam jako puno vježbala.
Rhys je pogledao njezine blijede ruke i prisjetio se kako mu je vrškom
prsta nanosila mast na usne. Bio je to jedan od najerotičnijih trenutaka u
njegovu životu. A za muškarca koji je bez ikakvih ograničenja zadovoljavao
svoje bludne apetite, to je nešto govorilo.

208
Book as passion & BalkanDownload

— Naporan rad često da je bolje rezultate nego nadarenost — odgovorio


je na njezin komentar.
Helen se malo zacrvenjela i spustila pogled. — Doviđenja. Ostavit ću vas
da dalje razgovarate.
Rhys nije odgovorio, nego je samo podigao čašu s vinom i otpio velik
gutljaj. Ali pratio ju je pogledom svake sekunde dok nije izašla iz sobe.
Devon se naslonio i isprepleo prste, te ih je stavio na trbuh. — Lady
Helen je uglađena mlada žena. Učila je povijest, književnost i umjetnost, a
tečno govori i francuski. Također zna kako voditi poslugu i kućanstvo višeg
sloja. Kad završi korota, namjeravam nju i blizanke odvesti u London na
njihovu prvu sezonu društvenih zbivanja.
— Sigurno će imati mnogo krasnih ponuda — ogorčeno je rekao Rhys.
Devon je odmahnuo glavom. — U najboljem slučaju imat će tek nekoliko
dobrih. Nijedna neće biti krasna, pa čak ni prikladna za tako kvalitetnu
djevojku. — Kao odgovor na Rhysov zbunjeni pogled, pojasnio je: — Pokojni
grof nije joj osigurao miraz.
— Šteta. — Ako Devon pokuša posuditi novac od njega da poboljša
izglede lady Helen da se uda za nekog plemića, Rhys će mu reći da se goni. —
Kakve to ima veze sa mnom?
— Nikakve, ako ti se ne sviđa. — Vidjevši Rhysov zbunjen izraz lica,
Devon je odmahnuo glavom i očajno se nasmijao. — Daj, Winterborne, ne budi
glup. Pokušavam ti ukazati na priliku, ako te imalo zanima lady Helen.
Rhys je šutio. Bio je zatečen.
Devon je vrlo oprezno birao riječi. — Naizgled to nije najlogičniji spoj.
Spoj? Govori li on o braku? Taj gad očito nije znao što predlaže. Ali...
Rhys je osjetio kako ga ta tema počinje zanimati.
— No — nastavio je Devon — postoje prednosti za obje strane. Helen će
dobiti siguran i ugodan život. Imat će vlastito kućanstvo. A ti ćeš dobiti ženu
aristokratske krvi, što će ti otvoriti mnoga vrata koja su ti sada zatvorena. —
Nakon kratke stanke, ležerno je dodao: — Kao kći grofa, zadržat će svoju titulu,
čak i kada se uda za tebe. Lady Helen Winterborne.

209
Book as passion & BalkanDownload

Devon je bio dovoljno lukav da zna kako će utjecati na njega kad to bude
čuo. Lady Helen Winterborne... Da. Rhysu se to prokleto sviđalo. Nikada nije
sanjao o tome da se uda za uglednu ženu, a kamoli za kćer grofa.
Ali on nije bio primjeren za nju. On je bio Velšanin s teškim naglaskom
i vulgarnim rječnikom te prostim porijeklom. Trgovac. Bez obzira na to kako
se odijevao ili poradio na manirama, njegova narav uvijek će biti natjecateljska
i gruba. Ljudi će šaputati kad ih vide zajedno... Govorit će kako se srozala
udajom za njega. Helen će biti predmet žaljenja i možda prezira.
Potajno će ga mrziti zbog toga.
Ali Rhysa nije bilo briga.
Naravno, nije se obmanjivao misleći da mu Devon nudi ruku lady Helen
bez ikakvih uvjeta. Sigurno će cijena biti visoka: Ravenelovima je gadno trebao
novac. Ali Helen je bila vrijedna bilo čega što će morati platiti. Njegovo
bogatstvo bilo je veće nego što su drugi mislili: mogao si je kupiti malu državu
da je htio.
— Jesi li već razgovarao o tome s lady Helen? — pitao je Rhys. — Je li
zato glumila Florence Nightingale dok sam imao vrućicu? Da me pripremi za
nagodbu?
— Teško — rekao je Devon podsmjehnuvši se. — Helen je iznad takve
vrste manipulacije. Pomogla ti je zato što je po prirodi suosjećajna. Ne, nema
pojma o tome da razmišljam o tome da ju udam.
Rhys je odlučio biti izravan. — Zašto misliš da će se htjeti udati za
nekoga poput mene?
Devon mu je odgovorio iskreno. — Trenutačno ima malo mogućnosti.
Za damu plemenite krvi nema primjerenog posla od kojega će moći živjeti, a
nikada se neće spustiti tako nisko da bude prostitutka. Osim toga, Helen savjest
neće dopustiti da nekome bude teret, što znači da će se morati udati. Bez miraza
će ili biti primorana udati se za nekog ludog starca kojemu se ne može ni
dignuti ili za nečijeg poremećenog četvrtog sina. Ili... Ili će se morati udati za
nekoga tko ne pripada njezinom sloju. — Devon je slegnuo ramenima i
zadovoljno se nasmiješio. Bio je to osmijeh muškarca koji ima jako dobre karte.
— Nemaš nikakvu obavezu, naravno: uvijek ju mogu upoznati sa Severinom.
Rhys je bio preiskusan u pregovorima da bi reagirao, iako je pobjesnio na
taj prijedlog. Izvana djelujući smireno, promrmljao je: — Možda bi i trebao.

210
Book as passion & BalkanDownload

Severin bi ju odmah uzeo. A meni bi vjerojatno bilo bolje da se oženim za neku


ženu kakvu zaslužujem. — Zastao je, gledajući u čašu s vinom koju je okrenuo
tako da se zadnja crvena kap vrtjela po njoj. — Ali — rekao je — ja uvijek želim
bolje od onoga što zaslužujem.
Sve njegove ambicije i nastojanja slile su se u jednu jedinu želju... Da se
oženi s lady Helen Ravenel. Ona će mu roditi djecu, lijepu djecu plave krvi.
On će se pobrinuti za to da se obrazuju i da odrastaju u luksuzu i pružit će im
svijet na dlanu.
Pobogu, jednog dana će drugi moliti da uđu u brak s Winterborneovima.

211
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

T jedan dana nakon željezničke nesreće, Devon se još uvijek nije oporavio
toliko da bi išao na uobičajeno jutarnje jahanje. Naviknuo je svaki dan
započeti nekim oblikom fizičkog napora, a obična šetnja nije mu bila dovoljna.
Bio je sve razdražljiviji zbog prisilnog mirovanja, a da sve bude gore, bio je
napaljen kao bik i nije mogao riješiti ni jedan ni drugi problem. Još uvijek je
bio zbunjen zbog toga što Kathleen nije htjela ni pomisliti na to da se upusti u
avanturu s njim. Ti si opasan za mene... Ta ga je izjava zbunila i razbjesnila.
Nikada joj ne bi naškodio. Kako je uopće mogla i pomisliti da bi?
Zaključio je da joj je zbog pristojnog odgoja lady Berwick savjest previše
aktivna. Očito je trebala vremena da se privikne na to da se više ne mora
pridržavati istih pravila koja je uvijek tako slijepo slijedila.
Što se pak njega ticalo, Devon je znao da će morati pridobiti njezino
povjerenje.
Ili ju zavesti.
Što god se prvo dogodi.
Krenuo je u šetnju stazom koja je prolazila kroz šumu i pokraj ostataka
srednjovjekovne štale. Zrak je bio vlažan i hladan, ali brza šetnja ugodno ga je
grijala. Primijetivši jedu strnjaricu kako leti blizu tla, zastao je da vidi kako
lovi. Ptica kao da je lebdjela dok je tražila plijen, izgledajući poput duha na
jutarnjem svjetlu s tim sivim i bijelim perjem. U daljini je jato sjevernih zeba u
letu treperilo na nebu.
Nastavivši dalje stazom, Devon je razmišljao o tome kako se vezao uz
posjed. Cjeloživotna odgovornost da ga očuva i da obnovi kuću više mu nije
djelovala kao kazna. Osjetio je duboku povezanost s precima.
Da samo posljednjih nekoliko generacija Ravenelovi nisu bile tako
kratkovidne budale. Najmanje dvadeset soba u Eversby Prioryju bilo je
neupotrebljivo. Od prokišnjavanja su zidovi postali vlažni i truli, a štukatura i
namještaj bili su uništeni. Renoviranje se mora provesti vrlo brzo, prije nego
što se šteta ne pogorša, pa se više neće moći popraviti.

212
Book as passion & BalkanDownload

Trebao mu je novac, velika svota novca, i to odmah. Rado bi prodao kuću


Ravenel u Londonu i odmah prenio zaradu u Eversby Priory, ali potencijalni
vjerovnici ili partneri bi to smatrali slabošću. Možda bi mogao prodati svoju
zemlju u Norfolku? To ne bi privuklo takvu pozornost. Ali prihod ne bi bio
značajan... A već je mogao čuti pobunu od Kathleen i Westa ako odluči istjerati
zakupce iz Norfolka.
Nasmijao se sam sebi kad se sjetio da su mu ne tako davno problemi bili
slab čaj koji bi mu napravila kućna pomoćnica ili potkova koju je trebalo
promijeniti njegovu konju.
Zamišljeno je krenuo natrag prema kući, čiji su se zamršeni obrisi krova
ocrtavali na prosinačkom nebu. Dok je gledao istaknuti rupičasti parapet,
arkade i tanke dimnjake s ukrasnim vršcima, turobno se pitao što će se od toga
prvo srušiti. Prošao je pokraj vanjskih objekata te se približio nizu vapnenastih
ograđenih prostora za konje. Jedan konjušar stajao je pokraj ograde najvećeg
prostora i gledao kako jedan niski, mršavi jahač iskušava konja.
Kathleen i Asad.
Devonov puls se ubrzao od zanimanja. Prišao je dječaku koji je stajao na
ogradi i naslonio podlaktice na gornju prečku.
— Milorde — rekao je dječak i brzo skinuo kapu da mu kimne.
Devon je uzvratio kimanjem i pozorno gledao kako Kathleen jaše zlatnog
arapskog konja s druge strane ograđenog prostora.
Bila je odjevena u jednostavnu jaknu za jahanje, a na glavi je imala malu
kapu s uskim štitnikom. Na nogama je imala hlače i gležnjače. Kao i one kratke
hlače u kojima ju je prije vidio, i ove hlače osmišljene su za nošenje ispod suknje
za jahanje, a nikada bez nje. No, Devon je morao priznati da je ta prilično
neobična odjevna kombinacija davala Kathleen slobodu i lakoću, što nikada ne
bi mogla ostvariti u onim teškim suknjama.
Vodila je Asada u niz polukrugova, tečno prebacujući težinu svakom
promjenom, gurajući kuk naprijed. Njezini pokreti bili su tako savršeni i tako
laki da se Devon naježio dok ju je gledao. Još nikada nije vidio nikoga, ni
muškarca ni ženu, da jaše s takvom lakoćom pokreta. Arapski konj bio je vrlo
osjetljiv na nježni pritisak njezinih koljena i bedara te je pratio njezino vođenje
kao da joj može čitati misli. Bili su savršen par; oboje su mršavi, elegantni, brzi.

213
Book as passion & BalkanDownload

Kad je primijetila Devona, Kathleen mu se prekrasno nasmiješila. Ne


srameći se, natjerala je konja na živahan kas, podignutih koljena i napetih
stražnjih nogu. Nakon što su dovršili serpentinu, Asad se vratio na mjesto i
onda savršeno izveo okret na stražnjem dijelu trupa, okrećući se udesno, a
zatim i ulijevo, dok je dramatično mahao zlatnim repom.
Prokleti konj je plesao.
Devon je lagano odmahnuo glavom, zadivljeno ih gledajući.
Nakon što je u lakom galopu povela konja po ograđenom prostoru,
Kathleen je usporila i dovela ga do ograde. Asad je srdačno zarzao kad je
prepoznao Devona te gurnuo njušku između prečki ograde.
— Svaka čast — rekao je Devon, gladeći zlatnu dlaku konja. Pogledao je
Kathleen. — Prekrasno jašeš. Poput božice.
— Na Asadu bi svatko izgledao vješto.
Gledao ju je u oči. — Nitko osim tebe ne bi ga mogao jahati kao da ima
krila.
Pocrvenjevši, Kathleen je pogledala u konjušara. — Freddie, možeš li
uzeti Asada za povodac i odvesti ga na pašnjak?
— Da, miledi! — Dječak se provukao kroz ogradu, dok je Kathleen s
lakoćom silazila s konja.
— Mogao sam ti pomoći da siđeš — rekao je Devon.
Kathleen se provukla kroz ogradu. — Ne treba mi pomoć — rekla mu je
s dozom bahatosti koja mu se jako sviđala.
— Ideš li sada u kuću? — pitao je.
— Da, ali prvo idem po suknju u prostoriju za sedlanje.
Devon je hodao s njom, krišom joj pogledavši stražnjicu i kukove. Od
jasnog obrisa čvrstih, ženskih oblina, ubrzao mu se puls. — Mislim da smo
imali pravilo u vezi s hlačama — rekao je.
— Ovo nisu kratke hlače, nego dugačke.
Podigao je obrvu. — Znači, misliš da možeš kršiti zakon doslovno se
držeći za svaku riječ?
— Da. Osim toga, ni nemaš pravo postavljati pravila o mojoj odjeći.

214
Book as passion & BalkanDownload

Devon je suspregnuo smiješak. Ako ga je mislila obeshrabriti svojom


drskošću, to joj nije polazilo od ruke. Učinak je bio suprotan. Ipak je on bio
muškarac i još k tome Ravenel.
— Svejedno — rekao je. — Morat ćeš snositi posljedice.
Kathleen ga je nesigurno pogledala.
Izraz lica mu je bio ravnodušan dok su kroz konjušnicu išli u prostoriju
za sedlanje.
— Ne moraš me pratiti — rekla je Kathleen i ubrzala korak. — Sigurno
imaš puno posla.
— Ništa važno kao ovo.
— Kao što? — oprezno je pitala.
— Kao to da saznam odgovor na jedno pitanje.
Kathleen je stala pokraj zida sa stalkom za sedla, ispravila ramena i
odlučno se okrenula prema njemu. — Na koje pitanje? — Oprezno je povlačila
prste na rukavicama da ih skine.
Devon je obožavao njezinu spremnost da mu se suprotstavi, iako je bila
upola manja od njega. Polako je ispružio ruku i maknuo joj kapu, koju je potom
bacio u kut. Kad je shvatila da se poigrava s njom, nešto prkosne napetosti
iščeznulo je iz njezinog sitnog tijela. Izgledala je vrlo mlado s rumenim
obrazima i kosom malo razbarušenom od jahanja.
Krenuo je naprijed, a ona je morala nasloniti leđa na zid između dvaju
nizova praznih stalaka te ju je tako učinkovito zarobio na malom prostoru.
Uhvativši ju za uske revere jakne za jahanje, stavio je usta na njezino uho i tiho
ju pitao: — Što žene nose ispod hlača za jahanje?
Ona se iznenađeno nasmijala. Rukavice su pale na pod. — Mislila sam da
jedan ozloglašeni zavodnik to već zna.
— Nikada nisam bio ozloglašen. Zapravo, uvijek sam bio običan po tom
pitanju.
— Najgori su oni koji poriču. — Tijelo joj je postalo napeto kad ju je
počeo ljubiti po vratu. Koža joj je bila vruća od napora, malo slana, a miris joj
je bio božanstveno uzbudljiv: konji, svjež zimski zrak, ruže. — Sigurna sam da

215
Book as passion & BalkanDownload

u Londonu nije bilo kraja tvojim porocima: opijanje, kockanje, ludo


provođenje, ganjanje lakih žena...
— Umjereno opijanje — rekao je prigušenim glasom. — Vrlo malo
kockanja. Ludo provođenje priznam.
— A lake žene?
— Nijedna. — Kad se ona sumnjičavo podsmjehnula, Devon je podigao
glavu. — Nijedna otkako sam tebe upoznao.
Kathleen je maknula glavu i zbunjeno ga pogledala. — Nisi bio s
nijednom ženom otkako...
— Nisam. Kako bih mogao s nekom drugom leći u krevet? Ujutro bih se
probudio i dalje želeći tebe. — Približio joj se, velikim stopalima opkolivši
njezina mala. — Nisi mi odgovorila na pitanje.
Izmicala mu se dok joj glava nije naišla na zid od drvenih dasaka. — Znaš
da ne mogu.
— Onda ću sam morati otkriti. — Ruke su mu kliznule oko nje; jednu je
zavukao ispod njezine jakne i stavio ju na križa. Vrškovima prstiju prelazio je
preko rebraste površine njezinog korzeta za jahanje, koji je bio kraći i lakši od
onih uobičajenih. Istražujući ispod pojasa njezinih hlača, naišao je na tanku,
svilenkastu tkaninu, iako je očekivao lan ili pamuk. Očarano je jednom rukom
otkapčao dugmeta na prednjoj strani hlača, a drugu ruku stavio je otraga. — To
su gaćice? Od čega su?
Počela ga je gurati, ali prestala je kada se sjetila ozljede. Ruke su joj bile
u zraku kad je Devon povukao njezine kukove svojima. Osjetivši kako je krut,
Kathleen je brzo udahnula.
— Netko će nas vidjeti — bijesno je protisnula.
On je bio previše zaokupljen njezinim gaćicama da bi ga bilo briga. —
Svila — rekao je, gurajući ruku dublje u hlače.
— Da, tako da se ne skupe ispod... Daj, prestani...
Gaćice su joj prekrivale samo gornji dio bedara. Kad je Devon nastavio
istraživati, otkrio je da nema proreza. — Zašivene su.

216
Book as passion & BalkanDownload

Kroz Kathleeninu ljutnju probio se nervozan hihot kad je vidjela kako je


on bio istinski zbunjen. — Otvor bi ondje bio nezgodan dok jašeš. — Zadrhtala
je kad mu je jedna ruka skliznula naprijed i počela ju milovati preko svile.
Prelazio je preko nježnih nakupina ženskog tkiva, a njezina vrućina
mogla se osjetiti kroz tkaninu. Igrao se vrškovima prstiju, škakljao ju i gladio i
osjetio promjenu u njezinu tijelu, kako se počinje opuštati. Ponovno je stavio
usta na njezin vrat i ljubio tu glatku krivulju sve do ovratnika njezine jakne.
Nježno je člankom prsta milovao izbočinu između njezinih bedara, a ona je
zastenjala.
Počela je nešto govoriti teško dišući, ali on joj je uzeo riječi s usta,
strastveno ju poljubivši. Ruke su joj poletjele na njegova ramena te ga je
uhvatila ispustivši uznemiren zvuk. Njezin otpor se rušio, slatko se topio, a on
joj nije dopustio ni jednu sekundu predaha, nego ju je samo ljubio i milovao
dok kroz svilu nije procurila vlažnost.
Kathleen se opirala dok ju nije pustio te je zakoračila unatrag. Držeći
prednji dio hlača zatvorenim, otišla je uzeti suknju s kuke na zidu. Borila se s
teškom nakupinom tkanine, pokušavajući pronaći gdje se kopča.
— Želiš li da ti ja... — započeo je Devon.
— Ne. — Teško dišući od uzrujanosti, odustala je i zamotala suknju u
rukama.
Devon ju je instinktivno pokušao uhvatiti. Ona se izmaknula uz
nervozan smijeh.
Taj zvuk nepodnošljivo ga je uzbudio, a cijelim tijelom mu je prostrujala
vrućina.
— Kathleen. — Nije pokušao skriti požudu u očima. — Budeš li mirna,
pomoći ću ti da obučeš suknju. Ali ako mi budeš bježala, uhvatit ću te. —
Drhtavo je udahnuo, a onda je tiho dodao: — I natjerat ću te da mi se opet
vratiš.
Ona je razrogačila oči.
On je odlučno zakoračio naprijed. Ona je odjurila prema najbližim
vratima i pobjegla u prostoriju za kočije. Devon joj je odmah bio za petama,
prateći ju pokraj radionice s dugačkim tesarskim stolovima i ormarićima za
alat. Prostorija za kočije ugodno je mirisala po piljevini, mazivu za osovine,
laku i laštilu za kožu. Bila je tiha i sjenovita, osvijetljena samo stropnim

217
Book as passion & BalkanDownload

prozorima koji su se nalazili iznad masivnih vrata koja su vodila na prilaz za


kočije.
Kathleen je jurila kroz niz vozila koja su se koristila za različite svrhe:
taljige, kola, zatvorena jednoprežna kočija, zatvorena kočija s rasklopivim
krovom, faeton i fijaker s rasklopivim krovom za ljeto. Devon je otišao s druge
strane i presreo ju pokraj obiteljske kočije, ogromnog, impozantnog vozila koje
je moralo vući šest konja. Napravljena je kao simbol moći i prestiža, a na bočnoj
strani bio je naslikan grb obitelji Ravenel: tri crna gavrana na bijelo-zlatnom
štitu.
Naglo zastavši, Kathleen je zurila u njega u polutami.
Devon joj je uzeo suknju i bacio ju na pod, a Kathleen je prikovao uz
kočiju.
— Moja suknja za jahanje — očajno je povikala. — Uništit ćeš ju!
Devon se nasmijao. — Ionako ju nisi mislila nositi. — Počeo joj je
otkapčati jaknu za jahanje, a ona je bespomoćno zamuckivala.
Ušutkavši je ustima, i dalje je otkapčao niz dugmeta. Kad se jakna
rastvorila, uhvatio ju je za zatiljak i poljubio ju još strastvenije, pustošeći joj
usta, a ona je odgovorila kao da si ne može pomoći. Kad je osjetio da stidljivo
siše njegov jezik, njime je prostrujao užitak te je počeo tražiti kvaku u obliku
koluta.
Shvativši što namjerava, Kathleen je omamljeno rekla: — Ne možeš to
učiniti.
Devon je bio uzbuđeniji i raspoloženiji nego ikad u životu. Nakon što je
otvorio vrata, povukao je rasklopnu stepenicu. — Evo kakav ti je izbor: ili
ovdje, gdje nas može vidjeti svatko tko prođe... Ili u kočiji, gdje nas nitko neće
vidjeti.
Trepnula je i zurila u njega, djelujući užasnuto. Ali nije mogla sakriti jako
rumenilo na licu od uzbuđenosti.
— Onda ovdje, vani — nemilosrdno je rekao i posegnuo za pojasom
njezinih hlača.
Primorana da nešto poduzme, Kathleen se okrenula zastenjavši i popela
se u kočiju.
Devon je odmah krenuo za njom.

218
Book as passion & BalkanDownload

Unutrašnjost kočije bila je raskošno podstavljena kožom i baršunom, s


lakiranim drvenim intarzijama, pregradom za kristalne čaše i vino i zastorima
od damasta porubljenim svilom kojima su se zaklanjali prozori. Isprva je bilo
toliko mračno da Devon ništa nije vidio, ali onda je uspio razaznati blijedi sjaj
Kathleenine kože.
Nesigurno se pomaknula i izvukla ruke iz jakne dok ju je on skidao.
Stavio je ruke na leđa da otkopča dugmad na njezinoj bluzi i osjetio je da drhti.
Ušku joj je zahvatio zubima i nježno ju gricnuo, a potom vrškom jezika polizao
to mjesto.
— Prestat ću ako mi to kažeš — šapnuo je. — Ali do tada igramo po
mojim pravilima. — Pomaknuo se da skine kaput, te je to učinio s bolnom
grimasom na licu. Nasmiješio se kad je osjetio kako joj ruke idu prema njegovoj
kravati.
Sa svakim komadom odjeće koji je skinut... Prsluk... Naramenice...
Košulja... Počeo se ozbiljno pitati koliko će se moći suzdržati. Dok je prislanjao
Kathleen na svoja naga prsa, ona ga je zagrlila i stavila dlanove na njegove
lopatice. Zastenjao je i ljubio ju sve do njezinih oblih dojki, podignutih
korzetom. Htio joj je otkopčati korzet, ali znao je da ga neće moći zakopčati u
mraku.
Tražeći ispod pojasa njezinih hlača, pronašao je vezicu svilenih gaćica i
vješto ju odvezao. Kathleen se ukočila, ali nije se bunila dok joj je skidao odjeću
preko kukova i još niže, i to rukama koje su lagano drhtale. Srce mu je udaralo
u grubim prekidima, a svaki mišić mu se zgrčio od žudnje. Kleknuo je na tepih
i dlanovima prelazio preko glatkih krivulja nagih kukova i preko njezinih
bedara. Hlače za jahanje zapele su joj za gležnjače. Zbog ušitaka sa strane i
kožnih jezičaka otraga, čizme su se mogle lako skinuti. Nakon što joj je svukao
hlače, Devon je vrškom prsta prelazio preko linije u kojoj su joj se skupila
bedra.
— Raširi ih za mene — šapnuo je.
Nije to učinila.
Osjećajno i nježno, Devon joj je strpljivo milovao noge. — Ne budi
stidljiva. Ne postoji nijedan dio tebe koji nije lijep. — Stavio je ruku na vrh
njezinih bedara i palcem klizio po nježnim kovrčama. — Daj da te poljubim
ovdje — nagovarao ju je. — Samo jedanput.

219
Book as passion & BalkanDownload

— Pobogu... Ne. — Slabašno mu je odgurnula ruku. — To je grijeh.


— Kako znaš?
— Jer se tako čini — uspjela je reći.
On se tiho nasmijao i povukao njezine kukove prema sebi s takvom
odlučnošću da je ona zavapila. — U tom slučaju... Nikada ne griješim
polovično.

220
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET PETO POGLAVLJE

O boje ćemo otići u pakao — rekla je Kathleen dok je ljubio liniju gdje su se
spojila njezina stisnuta bedra.
— Ja za sebe oduvijek mislim da ću otići — Devon nije zvučao nimalo
zabrinuto zbog te mogućnosti.
Meškoljila se zbog narušene čednosti, mahnito se pitajući kako to da se
polugola nalazila s njim u kočiji. Zrak je bio hladan, kao i baršun ispod njezine
gole stražnjice, a od njegovih toplih ruku i usta trnci su joj prolazili cijelim
tijelom.
Uhvatio ju je za noge, ne tjerajući ih da se rašire, nego je samo stiskao
zgrčene mišiće, a taj osjećaj bio je tako silno dobar da je očajno zastenjala.
Palčevima joj je dirao vrh mekog trokuta i nježno ga masirao. U trbuhu je
osjetila podrhtavanje od užitka te mu je dopustila da joj raširi noge. Bila je
izgubljena, nije mogla razmišljati, a sva osjetila bila su joj usredotočena na
poljupce koji su joj pritiskali unutarnju stranu bedra i lutali na mjesta gdje je
koža bila tanka i osjetljiva. Koljena su joj se trgnula kad je došao do nježnog
spoja zatvorenih usana i polizao prema gore, razdvajajući ih jezikom. Zastao je
prije nego što je došao do meke nakupine na vrhu. Dašćući ga je uhvatila za
glavu i zarila mu prste u kosu, ne znajući želi li ga odgurnuti ili privući bliže.
Grickao je rub vanjskog nabora, a dah mu je bio vruć i škakljiv. Polako je
istraživao, ali ne dosežući mjesto koje je bilo najosjetljivije.
U tami se začuo vražji šapat. — Želiš li da te ljubim?
— Ne. — Pola sekunde nakon toga, drhtavo je zajecala i rekla: — Da.
Na njezinom mokrom tkivu osjetio se tihi smijeh, a ona se gotovo
onesvijestila od te vibracije. — Što onda? — pitao je. — Da ili ne?
— Da. Da.
Nije bilo ugodno otkriti da je nečija moralna odlučnost čvrsta poput
mokrog kartona.
— Pokaži mi gdje — promrmljao je.

221
Book as passion & BalkanDownload

Teško dišući od uzbuđenog očaja, prisilila se da to učini i pokazala na


mali vrh. Polako i nježno ju je prekrio ustima i stavio jezik na intimnu
pulsirajuću točku. Ruke su joj pale i uhvatile baršunaste jastuke ispod, čvrsto
stisnuvši vrhove prstiju. Polizao ju je. Jedanput. Drhtala je i gotovo pala u
nesvijest, glasno zastenjavši.
Još jedan lagani potez koji je završio trzajem. — Reci mi da me trebaš. —
Dahom je škakljao njezinu mekoću dok je čekao.
— Trebam te — dahtala je.
Jezikom je zločesto kružio po osjetljivom mjestu. — Sada reci da si moja.
Ona bi rekla gotovo sve, jer je želja bila tako snažna. Ali čula je blagu
promjenu u njegovom tonu, tračak posesivnosti koji ju je upozorio da se on više
ne igra.
Kad nije ništa odgovorila, stavio je prst na ulaz u njezino tijelo... Ne,
dva... I gurnuo pokraj osjetljivih nabora i nakupine tkiva. Osjećaj ispunjenosti
bio je neugodan, ali poseban. Osjetila je kako joj unutarnji mišići pulsiraju,
želeći povući njegove prste još dublje. Dok je istraživao, dirnuo je nešto u njoj,
neko vrlo osjetljivo mjesto zbog kojega je podigla koljena i skupila prste.
Glas mu je postao dublji... Mračniji. — Reci.
— Tvoja sam — shrvano je rekla.
Ispustio je zadovoljan zvuk, gotovo da je preo.
Izvila je kukove, moleći ga da ponovno dodirne tu meku točku unutra te
se trgnula kad ju je pronašao. Udovi su joj oslabjeli. — Jao. Da, tu, tu... — Glas
joj je iščeznuo kad je osjetila kako otvara usne, sisa ju i draži. Nagradio ju je
ustaljenim ritmom, slobodnu ruku stavivši ispod njezine nemirne stražnjice, te
ju je vodio i još čvršće stisnuo uz svoja usta. Svakim dizanjem njezinih kukova,
polizao je prema gore, vrhom jezika vlažno zahvativši točku ispod malog
pupoljka, opet i opet. Čula se kako teško diše i stenje i sada više ništa nije mogla
kontrolirati, ništa nije mogla misliti, nego je samo osjetila strašnu potrebu koja
je sve jače strujala njome, dok nisu počeli snažni grčevi. Tiho je zavapila i
počela se trzati, silovito bedrima stisnuvši njegova ramena.
Nakon što su iščeznuli posljednji, dugi, bespomoćni trzaji, Kathleen je
pala na baršunaste jastuke poput krpene lutke koju je netko bacio. Devon je i
dalje usta držao ondje, opuštajući taj užitak. Skupila je toliko snage da ispruži
ruku i pomiluje mu kosu.

222
Book as passion & BalkanDownload

Zbog ovog bi možda i vrijedilo otići u pakao, pomislila je, shvativši da je


to promrmljala naglas tek kad je osjetila da se on smije.

Helen je usporila kad je čula nekoliko grlenih riječi dok se približavala


salonu na katu. Tijekom proteklog tjedna, velške psovke postale su prilično
uobičajene, dok se gospodin Winterborne pokušavao nositi s ograničenjima
svojih ozljeda i teškim gipsom. Iako nikada nije vikao, njegov glas bio je
prodorniji od glasa prosječnog muškarca: boja glasa bila mu je poput dubokog
odzvanjanja brončanog zvona. Njegov naglasak bio joj je ugodan, s tim pjevnim
samoglasnicima i tvrdim r, gotovo kao da ga izgovara iz grla, te suglasnicima
mekim kao baršun.
Winterborneova prisutnost kao da je ispunjavala cijelu kuću, bez obzira
na to što je još uvijek boravio samo u gornjim prostorijama. On je bio energičan
muškarac, kojemu sve brzo dosadi i koji ne voli ograničenja. Žudio je za
aktivnosti i bukom te je čak otišao toliko daleko da inzistira na tome da tesari
i vodoinstalateri nastave sa svojim bučnim svakodnevnim radovima, unatoč
tome što im je Devon rekao da stanu dok se Winterborne oporavlja. Očito
Winterborne ni najmanje nije htio mir i tišinu.
Sada je stalno slao starog sobara njezinog oca da obavlja neke poslove za
njega, što bi inače bilo zabrinjavajuće, ali Quincy je uživao u svojoj novoj ulozi
Winterborneova sobara. Prije nekoliko dana, Quincyje rekao novosti Helen,
kada je išao u selo poslati telegram od Winterbornea.
— Jako mi je drago zbog tebe — izjavila je Helen nakon prvobitnog
iznenađenja. — Iako ti moram priznati da ne mogu zamisliti Eversby Priory
bez tebe.
— Da, miledi. — Stariji muškarac srdačno ju je gledao, pogledom joj
izražavajući naklonost koju inače nikada ne bi izrazio riječima. On je bio
suzdržan i profesionalan, ali uvijek se prema Helen i blizankama odnosio s
neiscrpnom dobrotom te bi prekidao poslove da im pomogne naći izgubljenu
lutku ili da svojom maramicom zamota ogrebeni lakat. Helen je u dubini duše
oduvijek znala da je od tri sestre najdraža Quincyju, možda zato što su imali
sličnu narav. Oboje su voljeli da je sve mirno i tiho i da je sve na svojemu
mjestu.
Njihova neizrečena povezanost još se učvrstila kad su se brinuli o
njezinom ocu u njegovim posljednjim danima, nakon što se razbolio zbog

223
Book as passion & BalkanDownload

dugotrajnog lova po hladnom i mokrom vremenu. Iako su Sims i gospođa


Church učinili što su mogli da olakšaju grofove patnje, Helen i Quincy bili su
ti koji su naizmjence sjedili uz njegovu bolesničku postelju. Nije bilo nikoga
drugoga: blizankama nije bio dopušten ulaz u sobu zbog straha da je grofova
bolest zarazna, a Theo nije na vrijeme došao iz Londona da se oprosti s ocem.
Kad je saznala da Quincy odlazi s Eversby Prioryja, Helen je pokušala
biti sretna zbog njega, umjesto da sebično poželi da ostane. — Hoće li ti se
svidjeti život u Londonu, Quincy?
— Nadam se, miledi. Shvatit ću to kao avanturu. Možda mi baš to treba
da uklonim umor i dosadu.
Drhtavo mu se nasmiješila. — Nedostajat ćeš mi, Quincy.
Sobar je ostao smiren, ali oči su mu postale sumnjičavo vedre. — Kad
dođete u posjet u London, miledi, sigurno ćete se sjetiti da sam vam uvijek na
usluzi. Samo morate poslati po mene.
— Drago mi je da ćeš se ti brinuti za gospodina Winterbornea. Potreban
si mu.
— Da — znakovito je rekao Quincy. — Zaista jesam.
Bit će potrebno neko vrijeme, pomislila je Helen, da se Quincy upozna s
navikama, sklonostima i hirovima svojega novoga poslodavca. Srećom, Quincy
je desetljećima morao izlaziti na kraj s promjenjivim raspoloženjem grofova
kojima je služio. Winterborne sigurno ne može biti gori od Ravenelovih.
Tijekom protekla dva dana, u posjet iz Londona je došla skupina
Winterborneovih zaposlenika, uključujući voditelje robne kuće, računovođu i
tiskara. Satima su boravili u obiteljskom salonu s Winterborneom, podnosili
mu izvještaj i dobivali daljnje upute. Iako ga je doktor Weeks upozorio da bi
preveliko naprezanje moglo otežati oporavak, Winterborne kao da je dobio
novu energiju iz interakcije sa svojim zaposlenicima.
— Ta trgovina nije mu samo posao — West je rekao Helen dok je
Winterborne gore razgovarao sa svojim voditeljima. — To je on sam. Ona mu
oduzima čitavo vrijeme i zanimanje.
— Ali zašto to radi? — zbunjeno je pitala Helen. — Muškarac obično
želi imati prihode tako da može ostvariti neke važnije ciljeve... Da može
provoditi vrijeme s obitelji i prijateljima... Da može razvijati svoje talente,
duhovni život...

224
Book as passion & BalkanDownload

— Winterborne nema duhovni život — ironično je rekao West. —


Vjerojatno mu se ne bi svidjela ni sama pomisao na to da ima.
Zaposlenici su otišli toga jutra, a Winterborne je većinu dana proveo ili
u salonu ili u svojoj sobi, tvrdoglavo se krećući štakama bez pomoći, unatoč
tome što mu je liječnik rekao da se ne smije naslanjati na ozlijeđenu nogu.
Zavirivši unutra, Helen je vidjela kako Winterborne sam sjedi u salonu,
na stolici pokraj stola od orahovine s mramornom površinom. Slučajno je
srušio hrpu papira sa stola, koji su se raspršili na podu oko njega. Nespretno se
nagnuvši, pokušao je podići papire da se ne sruši sa stolice.
Zabrinutost je prevladala nad sramežljivosti, te je Helen bez razmišljanja
ušla u sobu. — Dobar dan, gospodine Winterborne. — Kleknula je i počela
skupljati papire.
— Nemojte se zamarati time — čula je kako Winterborne grubo govori.
— Uopće se ne zamaram. — I dalje klečeći, nesigurno ga je pogledala.
Srce joj je preskočilo jedanput, a onda i drugi put, dok je gledala u najtamnije
oči koje je ikada vidjela: u smeđu boju koja je bila toliko tamna da je izgledala
crno. Oči su mu bile zasjenjene gustim trepavicama i duboko umetnute u
tamnosmeđu kožu. Uznemiravala ju je njegova surova privlačnost. Kao da
ondje sjedi sam Lucifer. Bio je mnogo viši nego što je mislila, a čak ni zbog gipsa
na nozi nije djelovao manje zastrašujuće.
Dala mu je papire, a prsti su im se nakratko dodirnuli. Svjesna toga što se
dogodilo, brzo ih je maknula. Usta su mu se namrgodila, a guste obrve
namrštile.
Helen je ustala. — Mogu li vam kako pomoći da vam bude udobnije? Da
pošaljem po čaj ili lagani obrok?
Odmahnuo je glavom. — Quincy će uskoro donijeti večeru.
Nije bila sigurna kako da odgovori. Bilo je lakše razgovarati s njim dok je
bio bolestan i bespomoćan.
— Gospodin Quincy mi je rekao da će raditi za vas u Londonu. Drago mi
je zbog obojice što ste mu dali takvu priliku. Bit će odličan sobar.
— S obzirom na to koliko ga plaćam — rekao je Winterborne — bolje
mu je da bude najbolji u Engleskoj.
Helen se na trenutak zbunila. — Sigurna sam da će biti — usudila se reći.

225
Book as passion & BalkanDownload

Winterborne je pedantno poravnao hrpu papira. — Želi početi bacanjem


mojih košulja.
— Vaših košulja — zbunjeno je ponovila Helen.
— Jedan od voditelja donio mi je iz Londona odjeću. Quincy je vidio da
su košulje konfekcijske. — Oprezno ju je gledao, procjenjujući njezinu
reakciju. — Da budem točan — nastavio je — prodaju se polugotove, tako da
se još mogu skrojiti prema želji kupca. Tkanina je jednako kvalitetna kao i kod
košulja napravljenih po mjeri, ali Quincy svejedno mršti nos.
Helen je pažljivo razmislila što će odgovoriti. — Čovjek koji radi posao
kao Quincy ima izoštreno oko za detalje. — Vjerojatno je trebala pustiti da
ostane na tome. Razgovor o muškoj odjeći bio je posve neprimjeren, ali imala
je osjećaj da mu treba pomoći da shvati zašto se Quincy brine. — Nije riječ
samo o tkanini. Kod košulja načinjenima po mjeri i način šivanja je drukčiji:
šavovi su potpuno ravni i dvostruki, a rupice za dugmad su često ručno
izrađene u obliku ključanice kako bi se smanjio pritisak rinčice dugmeta. —
Zastala je i nasmiješila se. — Mogla bih još govoriti o rasporima i manšetama,
ali bojim se da biste zaspali na stolici.
— Znam vrijednost detalja. Ali kada je riječ o košuljama... — Oklijevao
je. — Bitno mi je da nosim one koje prodajem, tako da kupci znaju da nose istu
kvalitetu kao i vlasnik trgovine.
— To zvuči kao pametna prodajna strategija.
— I jest. Ja prodajem više košulja od bilo koje druge trgovine u Londonu.
Ali nisam znao da aristokracija takvu pozornost pridaje rupicama za dugmad.
To mu je povrijedilo ponos, pomislila je, ta spoznaja da se doveo u lošiji
položaj spram onih koji su iznad njega na društvenoj ljestvici.
— Ne bi to trebali raditi — ponizno je rekla Helen. — Imaju mnogo
važnijih stvari o kojima bi se trebali brinuti.
Upitno ju je pogledao. — Zvučite kao da niste jedna od njih.
Ona se blago nasmiješila. — Toliko dugo živim izvan ostatka svijeta,
gospodine Winterborne, da se ponekad pitam tko sam i pripadam li nekamo.
Winterborne ju je pažljivo gledao. — Trenear namjerava odvesti vas i
vaše sestre u London kad završite sa žalovanjem.

226
Book as passion & BalkanDownload

Helen je kimnula. — Nisam bila u gradu od djetinjstva. Sjećam se da je


to jedno vrlo veliko i uzbudljivo mjesto. Zastala je, pomalo iznenađena time
što mu se povjerava. — A sada mislim da bih ga doživjela... Zastrašujućim.
Na kutovima usana pojavio mu se osmijeh. — Što se događa kad vas nešto
zastraši? Pobjegnete i sakrijete se gdje stignete?
— Ne bih rekla — suzdržano je odgovorila, pitajući se zadirkuje li ju. —
Napravim ono što se mora napraviti, bez obzira na situaciju.
Winterborne je razvukao usne u osmijeh sve dok nije vidjela njegove
sjajne bijele zube na tamnosmeđem tenu. — Mislim da ja to najbolje znam —
tiho je rekao.
Shvativši da on govori o tome kako mu je pomagala dok je imao vrućicu...
I prisjetivši se kako je u naručju držala tu crnu glavu i kupala mu lice i vrat...
Helen se zacrvenjela. Ali to nije bilo obično crvenilo koje brzo iščezne. Ovo ju
je grijalo i grijalo i širilo se njome dok joj nije postalo toliko neugodno da je
jedva disala. Pogriješila je i pogledala u njegove uzavrele oči boje kave koje su
ju opržile.
Očajno je pogledala pohabani klavir koji je stajao u kutu.
— Da vam nešto odsviram? — Ustala je ne čekajući odgovor. Mogla je ili
to ili pobjeći iz sobe. Perifernim vidom primijetila je kako Winterborne
smjesta hvata naslone stolice da ustane, no onda se sjetio da mu je noga u gipsu.
— Da — čula je kako govori. — Volio bih to. — Pomaknuo je stolicu
nekoliko centimetara tako da joj može vidjeti profil dok svira.
Klavir joj baš i nije bio neka zaštita kad je sjela za njega i podigla poklopac
koji je pokrivao tipke. Polako udahnuvši da se umiri, Helen je namjestila
suknje, ispravila se i stavila prste na tipke. Zasvirala je komad koji je znala
napamet: allegro iz Handelove suite za klavir u F-duru. Komad je bio vrlo
živahan i složen te dovoljno izazovan da ju natjera da razmišlja o nečemu
drugomu, a ne o crvenjenju. Prsti su joj plesali po tipkama, dvije i pol minute
održavajući živahan tempo. Kad je završila, pogledala je Winterbornea,
nadajući se da mu se svidjelo.
— Jako vješto svirate — rekao je.
— Hvala.
— Je li vam to najdraži komad?

227
Book as passion & BalkanDownload

— To je najteži — rekla je Helen — ali nije mi najdraži.


— Što svirate kad vas nitko ne sluša?
Od tog nježnog pitanja, izgovorenog naglaskom sa samoglasnicima tako
razvučenim kao što su njegova pleća, Helenin trbuh ugodno se stegnuo.
Ometena tim osjećajem, nije odmah odgovorila. — Ne sjećam se kako se zove.
Učitelj klavira me to naučio svirati jako davno. Godinama pokušavam saznati
što je to, ali nitko nikada nije prepoznao melodiju.
— Odsvirajte mi.
Prisjetivši se melodije, zasvirala je osjećajne akorde, nježno pritišćući
tipke. Žalosni akordi stalno su ju pogađali i tjerali da čezne za nečime što nije
mogla ni imenovati. Helen je na kraju podigla pogled i vidjela da Winterborne
zuri u nju kao opčinjen. Uspio je prikriti svoj izraz lica, ali tek kad je ona na
njemu vidjela mješavinu zbunjenosti, očaranosti i tračak nečeg vrućeg i
uznemirujućeg.
— To je velška pjesma — rekao je.
Helen je odmahnula glavom nasmijavši se od začuđenosti i nevjerice. —
Poznata vam je?
— A Ei Di’r Deryn Du. Svaki Velšanin ju zna čim se rodi.
— O čemu se radi?
— O zaljubljenom muškarcu koji moli kosa da odnese poruku njegovoj
dragoj.
— Zašto ju sam ne odnese? — Helen je shvatila da oboje govore
prigušenim glasom, kao da izmjenjuju tajne.
— Ne može ju pronaći. Previše je zaljubljen i ne može jasno vidjeti.
— Pronađe li ju kos?
— U pjesmi se to ne govori — rekao je i slegnuo ramenima.
— Ali moram znati kraj priče — pobunila se Helen.
Winterborne se nasmijao. Bio je to neodoljiv zvuk, grubo-nježan i lukav.
Kad je odgovorio, naglasak mu je bio izraženiji. — To se događa kad se čitaju
romani. Priča ne mora imati kraj. To nije bitno.
— Što je onda bitno? — usudila se pitati.

228
Book as passion & BalkanDownload

Gledao ju je svojim tamnim očima. — Da voli. Da traži. Kao i mi ostali


nesretnici, ne može znati hoće li dobiti ono što silno želi.
A vi? Helen ga je to silno htjela pitati. Što vi tražite? To pitanje bilo je
preosobno postaviti i nekome koga dugo pozna, a kamoli neznancu. No bez
obzira na to, riječi su joj bile na vrh jezika i molile da ih izgovori. Skrenula je
pogled i borila se da ih zadrži u sebi. Kad je ponovno pogledala Winterbornea,
njegov izraz lica opet je bio suzdržan. A to je bilo olakšanje, jer je na trenutak
imala zabrinjavajući osjećaj da joj je malo nedostajalo da mu povjeri svaku
osobnu misao i želju koju nikada nikome nije rekla.
Helen je silno laknulo kad je Quincy stigao s večerom. Sobar je neznatno
podigao sijede obrve kad ju je ugledao samu u sobi s Winterborneom, ali nije
ništa rekao. Dok je Quincy stavljao na stol pribor za jelo, čaše i tanjur, Helen
se pribrala. Ustala je s tapecirane klupice i ravnodušno se nasmiješila
Winterborneu. — Ostavit ću vas da uživate u večeri.
Odmjerio ju je pogledom, koji se zaustavio na njezinu licu. — Hoćete li
mi opet svirati jedne večeri?
— Hoću, ako to želite. — Zahvalno je otišla iz salona, trudeći se da ne
potrči.

Rhys je zurio u Helen, dok mu je mozak pokušavao preraditi svaki detalj


onoga što se dogodilo u proteklih nekoliko minuta. Bilo je prilično jasno da joj
se on gadi: uzmaknula je od njegovog dodira i nije ga mogla pogledati u oči.
Naglo je promijenila temu razgovora kad je on krenuo u osobnom smjeru.
Možda joj se nije sviđao njegov izgled. Naglasak joj je sigurno bio
odbojan. A kao i druge zaštićene mlade žene njezinog sloja, i ona je vjerojatno
Velšane smatrala trećerazrednim divljacima. Helen je znala da je predobra za
takve kao što je on, a Rhys joj to nije mogao zamjeriti.
Ali svejedno će ju imati.
— Što ti misliš o lady Helen? — pitao je dok je Quincy posluživao jelo
na stol ispred njega.
— Ona je dragulj Ravenelovih — rekao je Quincy. — Dobrodušniju
djevojku nećete upoznati. Nažalost, uvijek su ju zanemarivali. Njezin stariji
brat dobivao je gotovo svu pažnju njihovih roditelja, a ono malo pažnje što je
ostalo, posvećivali su blizankama.

229
Book as passion & BalkanDownload

Rhys je nekoliko dana prije upoznao blizanke, koje su bile živahne i


zabavne i postavile mu mnoštvo pitanja o njegovoj robnoj kući. Svidjele su mu
se te djevojke, ali nijedna ni druga ga nisu zanimale. Nisu bile ni izbliza slične
Helen, čija je suzdržanost bila zagonetna i privlačna. Bila je poput sedefa koji
se činio da je jedne boje, ali gledan iz različitih kuteva otkrivao je nježne odsjaje
boje lavande, ružičaste, plave, zelene. Prekrasna vanjština koja nije otkrivala
mnogo o svojoj pravoj prirodi.
— Je li suzdržana prema svim neznancima? — pitao je, stavljajući ubrus
na krilo. — Ili samo prema meni?
— Suzdržana? — Sobar je zvučao istinski iznenađeno. Prije nego što je
mogao nastaviti, dva mala crna španijela ušla su u salon i veselo dašćući krenula
prema Rhysu. — Pobogu — namršteno je promrmljao.
Rhysu, koji je volio pse, nije smetao njihov dolazak. No, uzrujala ga je
treća životinja koja je za njima ušetala u sobu i samouvjereno sjela pokraj
njegove stolice.
— Quincy — zbunjeno je pitao Rhys — zašto se u salonu nalazi svinja?
Sobar, koji je bio zaokupljen tjeranjem pasa iz sobe, odsutno je
odgovorio: — To je kućni ljubimac, gospodine. Pokušavaju ga držati u štali, ali
on stalno ulazi u kuću.
— Ali zašto... — započeo je Rhys, ali se predomislio kad je shvatio da
neće razumjeti nijedno objašnjenje. Umjesto toga je pitao: — Da ja držim stoku
u kući, ljudi bi rekli da sam glup ili lud, ali ako svinja slobodno uđe u kuću
jednog grofa, ljudi će to nazvati ekscentričnim. Zašto je to tako?
— Od jednog aristokrata očekuju se tri stvari — odgovorio je sobar,
čvrsto povlačeći prase za vrat. — Da imaju kuću na ladanju, da nemaju
istaknutu bradu i da su ekscentrični. — Sve jače je gurao i vukao prase, ali to
je stvorenje samo još odlučnije sjelo. — Kunem se — dahtao je sobar dok je
centimetar po centimetar pomicao prase — da ću te do sutrašnjeg doručka
pretvoriti u kobasice i šnicle!
Ne obazirući se na odlučnog sobara, prase je pogledalo Rhysa strpljivim
očima punim nade.
— Quincy— rekao je Rhys — pazi. — Uzeo je pecivo s tanjura i opušteno
ga bacio.

230
Book as passion & BalkanDownload

Sobar ga je vješto uhvatio rukom koja je bila u bijeloj rukavici. — Hvala


vam, gospodine. — Dok je hodao prema vratima držeći pecivo, prase se gegalo
za njim.
Rhys ih je gledao s blagim osmijehom na licu. — Želja — rekao je —
uvijek bolje motivira nego strah. Zapamti to, Quincy.

231
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

T heo! Theo, nemoj!


Noćna mora bila je snažna i nepodnošljiva kao i uvijek; tlo se pomicalo
tako da je svaki put zakoračila u stranu dok je trčala prema konjušnici. U daljini
je čula Asadovo pomahnitalo njištanje. Dva konjušara držala su uzde, kako bi
ga zauzdali dok se dominantno tijelo njezinoga muža penje na konja. Jutarnje
svjetlo poput prijetnje je obasjavalo Asadovu zlatnu dlaku dok je tapkao i
udarao kopitima.
Srce joj je počelo još brže udarati kad je vidjela da njezin muž drži bič.
Asad bi radije umro nego se tome podčinio. Stani! zavapila je, ali konjušari su
pustili uzde, a konj je krenuo naprijed. Razjaren i uspaničen, Asad se propeo,
uzdigao i trudio se osloboditi kolana. Theo je neprestano podizao i spuštao ruku
s bičem.
Arapski konj se okrenuo i zbacio Thea sa sedla. Tijelo mu se usukalo
poput mokrog ručnika prije nego što je mučnom silovitošću udarilo o tlo.
Kathleen je nekoliko posljednjih metara teturala prije nego što je došla
do njegovog mirnog tijela, već znajući da je prekasno. Pala je na koljena i
pogledala lice svojega supruga na umoru.
Ali to nije bio Theo.
Vrisak joj je proparao grlo.
Kathleen se probudila i pokušala sjesti usred zgužvanih plahti. Teško je
disala. Drhtavim rukama uzela je prekrivač i obrisala njime mokro lice, te je
naslonila glavu na savijena koljena.
— To nije bilo stvarno — šapnula je sama sebi, čekajući da prođe strah.
Htjela se ponovno nasloniti na madrac, ali zgrčeni mišići na leđima i nogama
nisu joj dopustili da legne.
Šmrcajući se okrenula na bok i ponovno sjela. Jedna noga skliznula joj je
s ruba madraca, a potom i druga. Ostani u krevetu, rekla si je, ali noge su joj se
već spuštale. Kad su dotaknule pod, više nije bilo povratka.

232
Book as passion & BalkanDownload

Brzo je izašla iz svoje sobe i pojurila kroz tamu, dok su joj za petama bili
duhovi i sjećanja.
Nije zastala sve dok nije došla do glavne spavaće sobe.
Čak i dok je kucala na vrata, zažalila je zbog nagona koji ju je doveo
ovamo, a opet se nije mogla natjerati da prestane kucati sve dok se vrata nisu
naglo otvorila.
Nije mogla vidjeti Devonovo lice, nego samo njegovo veliko, tamno
tijelo, čuvši poznati bariton.
— Što je bilo? — Povukao ju je u sobu i zatvorio vrata. — Što se dogodilo?
Zagrlio je njezino drhtavo tijelo. Kad se naslonila na njega, shvatila je da
je bio gol; imao je samo povez oko struka. Ali bio je tako čvrst i topao i utješan
da se nije mogla natjerati da se odmakne.
— Imala sam noćnu moru — šapnula je, naslonivši obraz na svilenkaste
dlake njegovih prsa.
Iznad glave je čula utješno, nejasno mrmljanje.
— Nisam te smjela zamarati — zamuckivala je. — Žao mi je. Ali bilo je
tako stvarno.
— Što si sanjala? — nježno je pitao, milujući je po kosi.
— Ono jutro kad je Theo poginuo. Mnogo puta sam imala tu noćnu
moru. Ali noćas je bilo drukčije. Trčala sam prema njemu, ležao je na tlu, ali
kad sam pogledala u njegovo lice, to nije bio on, nego... Nego... — Zastala je i
tužno zavapila, još jače zatvorivši oči.
— Ja? — smireno je upitao Devon, stavivši joj ruku na zatiljak.
Kathleen je kimnula isprekidano disajući. — Kkk... Kako si znao?
— U snovima se znaju ispreplitati sjećanja i brige. — Usnama joj je
okrznuo čelo. — Nakon svega što se u posljednje vrijeme dogodilo, nije čudno
da ti mozak povezuje događaje s nesrećom pokojnog muža. Ali to nije bilo
stvarno. — Pomaknuo joj je glavu unatrag i poljubio mokre trepavice. — Ja
sam tu. I ništa mi se neće dogoditi.
Drhtavo je izdahnula.
Devon ju je držao dok nije osjetio da prestaje drhtati. — Želiš li da te
odvedem natrag u tvoju sobu? — pitao je nakon nekog vremena.

233
Book as passion & BalkanDownload

Prošlo je dosta dugo prije nego što je Kathleen mogla odgovoriti.


Ispravan odgovor bio je da, ali iskrenije bio ne. Proklinjući se, lagano je
odmahnula glavom.
Devon se ukipio. Duboko je udahnuo i polagano izdahnuo. Grleći je
jednom rukom, odveo ju je do svojega kreveta.
Prožeta osjećajima krivnje i zadovoljstva, Kathleen se popela u krevet i
kliznula pod toplu težinu prekrivača.
Devon je zastao pokraj kreveta. Zasjala je šibica, a kratko plavo svjetlo
zamijenio je plamen svijeće.
Ukočila se kad joj se Devon pridružio u krevetu. Nije bilo sumnje kamo
će ovo voditi: u krevet se ne liježe s golim muškarcem u naponu snage
očekujući da ćeš ostati djevica. Ali znala je i kamo to neće voditi. Vidjela je
Devonov izraz lica kad je ona na Badnjak držala kćerkicu njihova zakupca. Bio
je to kratak, surov izraz straha.
Ako odluči da ovo ode korak dalje, morat će prihvatiti činjenicu da
njegovi planovi na posjedu ne uključuju ženidbu i djecu.
— Ovo nije avantura — rekla je, više sebi, nego njemu. — To je samo za
jednu noć.
Devon je legao na bok, a pramen kose pao mu je na čelo kad ju je
pogledao. — Što ako budeš htjela više od toga? — pitao ju je promuklim glasom.
— Svejedno neće biti avantura.
Milovao ju je preko prekrivača, prelazeći preko njezinih kukova i trbuha.
— Zašto je ta riječ tako važna?
— Zato što avanture uvijek završavaju. Pa ako to nazovemo avanturom,
bit će teže kad jedno od nas odluči otići.
Devonova ruka se umirila. Pogledao ju je, a plave oči bile su mu jako
tamne. Svjetlo svijeće treperilo je na čvrstim, visokim ravninama njegovih
obraza. — Ja ne idem nikamo. — Uhvatio ju je za bradu i strastveno ju poljubio.
Bio je to posesivni poljubac. Otvorila mu se, dopustila mu da radi što želi, dok
ju je on ljubio s agresivnom gorljivošću.
Maknuvši prekrivače s nje, nagnuo se nad njezine grudi. Dah mu je bio
poput pare dok je prolazio kroz tanki batist njezine spavaćice, a bradavice su
joj se ukrutile. Bolnu točku dodirnuo je prstima, držeći to ukrućeno tkivo prije

234
Book as passion & BalkanDownload

nego što ga je prekrio ustima i lizao preko tkanine. Batist je postao mokar ispod
njegova jezika i hladio krutu bradavicu kad je on nježno puhnuo po njoj.
Kathleen je zastenjala i uhvatila sićušna dugmeta na spavaćici,
pokušavajući ih otkopčati mahnitim povlačenjem.
Devon joj je uhvatio zglobove i stavio ih uz njezine bokove, lako ju
zarobivši dok ju je nastavio sisati i grickati preko haljine. Smjestio se između
njezinih raširenih bedara, a njegova težina bila je snažna i stimulirajuća. Dok
se meškoljila i napinjala pod njegovim stiskom, osjetila je kako se njegova
muškost sve više ukrućuje na njoj, a od strastvenog trenja oboje su ostali bez
daha.
Oslobodivši joj zglobove, Devon je posvetio pozornost dugmadi na
njezinoj spavaćici te ih je pažljivo počeo otkapčati. Rub spavaćice već joj se
podigao preko kukova. Osjetila je napetu, intimnu uzavrelost njegove muškosti
kako joj dodiruje unutarnju stranu bedra.
Kad joj je otkopčao zadnje dugme, Kathleen je bila slaba i bez daha.
Devon joj je napokon skinuo spavaćicu preko glave i bacio ju u stranu.
Kleknuvši između njezinih bedara, prodorno je gledao njezino tijelo zlatno od
plamena svijeće. Preplavio ju je sram kad je shvatila da je to prvi put da ju vidi
potpuno golu. Refleksno se prekrila rukama. On ih je uhvatio i maknuo.
Pobogu, kako je samo zurio u nju, istovremeno oštro i nježno, proždirući
je pogledom.
— Ti si nešto najljepše što sam ikada vidio. — Glas mu je bio malo
promukao. Pustio joj je ruke i dodirnuo raširenim prstima koji su ju žarili po
trbuhu i spustili se do mekog trokuta između njezinih nogu. U grlu joj je zastao
tihi vapaj dok se igrao s njom, mrseći joj tanke kovrčave dlačice i zalazeći na
intimnu kožu ispod njih.
Stisnula je šake koje su joj potom pale uz bok. Njegovo disanje sada je
bilo isprekidano od požude, ali dodir mu je i dalje bio nježan, te je lagano dražio
njezine ružičaste i bijele nabore, mijeseći ih palčevima, tjerajući ju da se otvori.
Preplavio ju je užitak, pa se počela meškoljiti i bespomoćno izvijati prema gore.
Stavio joj je dlan na trbuh i promrmljao: — Polako. — Vrškovi prstiju
kliznuli su mu među njezina bedra, milujući ju na ulazu u spolovilo i
izazivajući vruće pulsiranje. Zadrhtala je i stisnula noge uz njegove kukove.

235
Book as passion & BalkanDownload

Palcem joj je dražio ulaz u tijelo, izazivajući vlažnost, prije nego što joj
je ponovno dodirnuo nabubreno tkivo.
Te stvari koje je znao bile su stvarno pokvarene.
Sklopila je oči i okrenula svoje uzavrelo lice dok se on igrao i dražio ju,
izazivajući sve više vlažnosti i nabubrenosti, sve dok joj spolovilo nije postalo
bolno osjetljivo. Osjetila je kako mu palac opet klizi dolje, kruži i miluje ju... I
ulazi u nju. Zaboljelo ju je kada je ušao dublje u njezin uski tjesnac. Ali bio je
iznimno nježan, raširivši prste na brijegu i masirajući promišljenim ritmom.
Uzdisala je zbog tog osjećaja, a užitak joj je rastalio nutrinu, dok joj se stražnjica
napinjala i opuštala u besramnoj žudnji.
Maknuo je ruku, a ona se pobunila zastenjavši. Tamni obris njegove glave
i širokih ramena nadvio se nad nju kad ju je uhvatio za koljena i razmaknuo ih.
Kukovi su joj se podigli sve dok joj se otvor nije sramotno razotkrio. Čula se
kako stenje kad se nagnuo nad nju i jezikom počeo prelaziti preko njezinog
mekog razreza. Došavši do vrha njezinog spolovila, sisao ga je i lizao bez
milosti, a svakim njezinim živcem prostrujao je užitak, te se nemirno uzdizala
i spuštala sve dok ju nije preplavio vrhunac.
Kad se vrhunac raspršio, osjetila je kako joj Devon spušta kukove na
madrac. Poljubio ju je u usta, a jezik mu je bio slan od erotskih sokova. Ruke
su joj odlutale do napetih mišića na njegovom trbuhu, te su mu neodlučno
dodirnule ukrućenu muškost. Bilo je tvrđe nego što je očekivala, a koža je bila
svilenkastija od same svile. Iznenadila se kad je osjetila jasno pulsiranje između
prstiju.
Devon je zastenjao i još se odlučnije smjestio između njezinih nogu, te
ih je još jače razmaknuo.
Nespretno ga je namjestila. Pritiskao je dok joj se tijelo nije počelo
predavati, ustrajući čak i kad se trgnula od oštre boli. Gurao je u meku, stisnutu,
usku nutrinu, sve dok ona nije slabašno zavapila i ukočila se od boli.
Devon je zastao i promrmljao joj nježne i utješne riječi. Kako bi joj
ublažio bol, milovao joj je kukove i bedra, dok joj se tijelo bolno grčilo. Privio
ju je bliže sebi i prislonio njezin trbuh uz svoj, a ona je duboko u sebi osjetila
njegovu uzavrelu strast. Unutarnji mišići postepeno su joj se počeli opuštati,
kao da su shvatili da je uzaludno opirati se.

236
Book as passion & BalkanDownload

— Tako — šapnuo je, kad je osjetio da se opušta. Poljubio ju je u bradu i


u vrat i gledao u nju dok se počeo pomicati laganim, opreznim pokretima.
Užitak mu je obavio oštre crte lica i nanio svježu boju na vrhove obraza. Kad
je došao do vrhunca, pritisnuo je njezina usta svojima, dok mu se tijelo silovito
treslo.
Izvukao je krutu, vlažnu muškost i stavio ju na njezin trbuh. Preplavila
ih je mokra vrućina, a on je zario lice u njezinu kosu i zastenjao.
Kathleen ga je čvrsto držala, upijajući drhtaje zadovoljstva koji su strujali
njime. Kad je ponovno došao do daha, opušteno ju je poljubio, kao zadovoljeni
muškarac koji uživa u svojemu plijenu.
Nakon nekog vremena Devon je ustao iz kreveta i vratio se s čašom vode
i vlažnom krpom. Dok je ona žedno pila, on je brisao dokaze njihova vođenja
ljubavi. — Nisam te htio ozlijediti — promrmljao je, dok je krpom brisao bolno
mjesto između njezinih bedara.
Kathleen mu je dala praznu čašu. — Brinula sam se za tebe — priznala
je. — Bojala sam se da se ti ne ozlijediš.
On se nasmijao, odloživši čašu i krpu. — Kako? — zadirkivao ju je. —
Padom s kreveta?
— Ne, nego svom tom silovitom aktivnošću.
— To nije bilo silovito. To je bilo suzdržano. — Ponovno je legao u
krevet, privukao ju k sebi i smiono rukama prelazio preko njezinog tijela. —
Sutra navečer ću ti pokazati što je silovito — rekao je i poljubio ju u rame.
Kružeći rukama po njegovoj glavi, poljubila ga je u živopisnu tamnu
kosu. — Devone — oprezno je rekla — sutra navečer vjerojatno neću htjeti
leći u krevet s tobom.
Podigao je glavu i zabrinuto ju pogledao. — Ako te bude jako boljelo,
samo ću te grliti.
— Nije u tome stvar. — Zagladila je pramen koji mu je pao na čelo. —
Kao što sam ti rekla, ne mogu se upustiti u avanturu.
Devon ju je zbunjeno pogledao. — Mislim da bismo trebali utvrditi
uvjete — polako je rekao. — Sada kada smo spavali, kakve veze ima ako to
ponovimo sutra navečer?

237
Book as passion & BalkanDownload

Pitajući se kako da mu objasni da shvati, grizla je donju usnicu. —


Devone — pitala je nakon nekog vremena — kakav je tvoj obrazac ponašanja
u vezama sa ženama?
Bilo je očito da mu se ne sviđa to pitanje. — Nema obrasca.
Sumnjičavo ga je pogledala. — Sigurno su sve veze počinjale jednako —
rekla je ravnodušnim tonom. — Netko ti se svidio i nakon malo očijukanja i
udvaranja, zaveo si tu osobu.
Spustio je obrve. — Uvijek su spremno pristajale na to.
Gledajući u veličanstveno građenog muškarca pokraj sebe, Kathleen se
blago nasmiješila. — Sigurna sam u to — rekla je. — Nije nimalo teško otići u
krevet s tobom.
— Zašto onda...
— Čekaj — promrmljala je. — Koliko je obično trajala takva veza?
Nekoliko godina? Nekoliko dana.
— U prosjeku — kratko je rekao — nekoliko mjeseci.
— A tijekom tog vremena lijegao si u krevet sa ženom kad god ti je bilo
zgodno. Dok je se ne bi zasitio. — Zastala je. — Pretpostavljam da si obično ti
okončavao vezu?
Silovito se namrštio. — Osjećam se kao na sudu.
— Pretpostavljam da to znači da.
Devon je maknuo ruke i sjeo. — Da. Ja sam uvijek okončao vezu. Donio
bih ženi oproštajni dar, rekao bih joj da ču je se uvijek rado sjećati i onda otišao
što prije moguće. Kakve to ima veze s nama?
Povukavši prekrivač iznad grudi, Kathleen je iskreno rekla: — To mislim
kad kažem da ne želim avanturu. Ne želim da misliš da ću ti biti na raspolaganju
kad god poželiš zadovoljiti svoje potrebe. Ne želim da polažemo ikakvo pravo
jedno na drugo. Ne želim nikakve komplikacije ni skandal i ne želim oproštajni
dar.
— Što ti, pobogu, onda želiš?
Nesigurno je počela nabirati rub plahte. — Mislim... Da bih htjela s
vremena na vrijeme provesti noć s tobom, kad oboje to poželimo. Bez ikakvih
obveza ili očekivanja.

238
Book as passion & BalkanDownload

— Definiraj s vremena na vrijeme. Jednom tjedno?


Slegnula je ramenima i zbunjeno se nasmijala. — Ne želim dogovoriti
raspored. Ne možemo li jednostavno dopustiti da se to dogodi prirodno i samo
od sebe?
— Ne — hladno je rekao Devon. — Muškarci vole raspored. Ne volimo
neodgovorena pitanja. Više volimo znati što će se dogoditi i kada.
— Čak i kad je riječ o intimi?
— Pogotovo kad je riječ o intimi. Kvragu, zašto ne možeš biti kao druge
žene?
Kathleenine usne oblikovale su se u ironičan, tužan osmijeh. — I dati ti
svu kontrolu? Uskočiti u tvoj krevet kad god ti pukneš prstima, kad god ti
poželiš, sve dok me se ne zasitiš? A onda bih valjda trebala stati na vrata i čekati
oproštajni dar?
Mišić mu se stegnuo na bradi, a oči su mu zaiskrile. — Ne bih se tako
ponio prema tebi.
Naravno da bi. Tako se uvijek ponašao prema ženama.
— Žao mi je, Devone, ali ne može biti po tvome. Morat će biti ili po
mome ili nikako.
— Proklet bio ako znam što znači biti po tvome — uzrujano je rekao.
— Razljutila sam te — rekla je sa žaljenjem i htjela sjesti. — Da odem?
Devon ju je gurnuo natrag i nagnuo se nad nju. — Ni slučajno. — Naglim
potezom maknuo joj je prekrivač. — Budući da ne znam kad će mi biti
dopušteno ponovno leći s tobom, moram iskoristiti ono što mi se trenutačno
nudi.
— Ali boli me — pobunila se, rukama refleksno prekrivajući grudi i
međunožje.
Spustio je glavu. — Neću te ozlijediti — mrmljao joj je u trbuh. Grickao
joj je rub pupka, a onda je gurnuo jezik u tu malu rupu, a ona je zastenjala.
Promišljeno je to ponavljao dok nije osjetio da ona drhti.
Kad je ustima krenuo prema dolje, srce joj je počelo snažno udarati, a vid
joj se zamaglio. Maknula je ruke i opustila bedra, lako ih raširivši kad je on to
poželio. Uz okrutnu nježnost dražio ju je usnama, zubima, jezikom, doveo ju

239
Book as passion & BalkanDownload

do ruba ispunjenja, ali joj nije dopustio da ga dosegne. Držao ju je laktovima i


izluđivao draženjem dok se nije čula kako ga preklinje. Gurao joj je jezik
svilenkasto vlažnim pokretima, duboko i ravnomjerno, i doveo do silovitog
grčenja. Drhtavim rukama snažno ga je uhvatila za glavu i držala ga uza sebe.
Lizao ju je, kao da se nije mogao zasititi njezina okusa, a ona je uživala i izvijala
se, dok su joj živci osjetljivo plesali. Kad joj se puls umirio, protegnula se ispod
njega i iscrpljeno uzdahnula.
On je opet počeo.
— Nemoj — rekla je i drhtavo se nasmijala. — Devone, molim te...
Ali on je već dražio njezino osjetljivo mjesto i to tako neumorno i
odlučno da mu se ona samo mogla stenjući predati. Svijeća je izgorjela, a sjene
su obavile sobu, sve dok nije ostalo ništa doli tame i užitka.

240
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

D ok su se dani u siječnju vukli, Kathleen je uporno odbijala dopustiti


Devonu da dođe u njezin krevet. Jednim potezom preuzela je kontrolu
nad njihovom vezom. Devon je zbog toga stalno bio ispunjen bijesom,
požudom i iskrenom zbunjenošću i to u različitim omjerima.
Bilo bi lakše da mu se ili posve predala ili ga potpuno odbacila, ali
umjesto toga, ona je cijelu situaciju učinila zbunjujuće nejasnom.
Tipično za ženu.
— Kad oboje to budemo željeli — rekla je, kao da ne zna da on to uvijek
želi.
Ako je bila riječ o strategiji da ga izludi od želje i da nikada ne zna kada
će ju dobiti, strategija joj je bila odlična. Ali poznavao ju je dovoljno da zna da
nije namjerno manipulirala njime. Nekako je sve bilo još gore kada je znao da
se pokušava zaštititi od njega. Shvaćao je njezine razloge i mislio je da bi se čak
mogao i složiti s njima, ali svejedno ga je to izluđivalo.
Nije mogao promijeniti svoju narav, i tako mu svega, nije to ni htio.
Nikada neće moći predati svoje srce ili odustati od svoje slobode. No, do sada
nije shvaćao da je gotovo nemoguće imati vezu sa ženom koja jednako odlučno
želi zadržati svoje srce i svoju slobodu.
Kathleen je pak bila ista kao i prije: pričljiva, iskrena, zabavna, spremna
posvađati se kada se nije slagala s njim.
On je bio drukčiji. Postao je opsjednut s Kathleen i toliko očaran svime
što ona misli i radi da nije mogao skinuti pogled s nje. Pola svojega vremena
htio je provesti radeći sve što je moguće da ju usreći, dok je drugu polovicu
vremena dolazio u iskušenje da ju zadavi. Nikada do sada nije doživio takvu
mučnu frustraciju: želio ju je, želio je mnogo više nego što je ona bila spremna
dati.
Morao ju je ganjati, pokušati stjerati u kut kao neki pohotni lord koji
pipka svoju služavku. Mazio ju je i ljubio u knjižnici, zavukao ruku pod njezine
suknje na stražnjem stubištu. Jednog jutra, nakon što je otišao rano jahati s
njom, odvukao ju je u mračni kutak prostorije s konjskom opremom i

241
Book as passion & BalkanDownload

nagovarao i mazio dok ju napokon nije prislonio na zid i uzeo. A čak i tada, u
omamljujućim trenucima nakon veličanstvenog vrhunca, htio je još. Želio ju
je svake sekunde u danu.
Ostali članovi kućanstva sigurno su primijetili koliko je postao
zaokupljen s Kathleen, no do sada se nitko nije usudio reći ni riječ. No, West
ga je nakon nekog vremena ipak pitao zašto se predomislio u vezi s povratkom
u London sredinom mjeseca.
— Sutra bi trebao ići s Winterborneom — rekao je West. — Zašto nećeš
ići s njim? Trebao bi biti u Londonu i pripremati se za pregovore o
iznajmljivanju zemlje. Koliko sam ja čuo, pregovori bi trebali početi prvog
veljače.
— Odvjetnici i računovođe mogu sve pripremiti bez mene — odgovorio
je Devon. — Mogu ostati ovdje gdje me trebaju barem još tjedan dana.
— Za što te trebaju? — podrugljivo je pitao West.
Devon je skupio oči. — S obzirom na renoviranje kuće, kopanje
odvodnih kanala, sadnju živice i runjenje kukuruza koji su u tijeku, vjerujem
da ću si uspjeti naći neki posao.
Vraćali su se u kuću iz gospodarske zgrade blizu konjušnice, gdje je bila
spremljena parna vršilica koja je nedavno stigla. Iako je stroj bio rabljen,
izgledao je kao da je u odličnom stanju. West je osmislio plan pomoću kojega
će nekoliko obitelji moći naizmjence koristiti stroj.
— Ja mogu voditi posjed — rekao mu je West. — Ti si u Londonu od
veće koristi. Tamo trebaš rješavati naše financijske probleme. Treba nam
novac, pogotovo sada kada smo pristali zakupcima smanjiti cijenu najma.
Devon je napeto uzdahnuo. — Rekao sam ti da s tim treba pričekati.
— Te obitelji ne mogu pričekati. A za razliku od tebe, ja ne mogu koricu
kruha otimati iz usta gladne djece.
— Zvučiš kao Kathleen — promrmljao je Devon. — Dogovorit ću se sa
Severinom što prije je moguće. Bilo bi lakše da je pregovore prepustio svojemu
direktoru, ali iz nekog razloga odlučio ih je sam voditi.
— Kao što obojica već znamo, Severin se najviše od svega voli svađati sa
svojim prijateljima.

242
Book as passion & BalkanDownload

— A to objašnjava zašto ih nema više. — Zastavši prije ulaska u kuću,


Devon je gurnuo ruke u džepove i pogledao u prozor salona na drugom katu.
Helen je svirala klavir; iz kuće je izlazila tako prekrasna melodija da se gotovo
mogla zaboraviti činjenica da taj instrument nije ugođen.
Pobogu, bilo mu je dosta stvari koje je trebalo popraviti.
West je pratio njegov pogled. — Jesi li s Winterborneom razgovarao o
Helen?
— Jesam. Želi joj se udvarati.
— Dobro.
Devon je podigao obrve. — Sada odobravaš da ih se spoji?
— Djelomično.
— Kako to misliš?
— Dio mene koji voli novac i ne želi ići u zatvor misli da je to odlična
zamisao.
— Nećemo morati u zatvor. Samo ćemo bankrotirati.
— Još gore — rekao je West i slegnuo ramenima. — Došao sam do
zaključka da to ne bi bilo loše za Helen. Ako se ne uda za njega, morat će birati
među otpacima aristokracije.
Devon je ponovno zamišljeno pogledao u prozor. — Razmišljao sam o
tome da cijelu obitelj povedem u London sa sobom.
— Cijelu obitelj? Zašto, pobogu?
— Tako će Helen biti blizu Winterbornea.
— I — znakovito je rekao West — tako će Kathleen biti blizu tebe. —
Devon ga je oštro pogledao, a West je ironično nastavio: — Kad sam ti rekao
da ju ne zavedeš, brinuo sam se za nju. A sada se čini da sam se trebao jednako
brinuti za tebe. — Promišljena stanka. — Ovih dana nisi svoj, Devone.
— Pusti to — otresito je rekao.
— U redu. Ali dat ću ti još samo jedan savjet: ne bih Kathleen ništa
spominjao o tvojim planovima za Helen. Ona je čvrsto odlučila pomoći svim
trima curama da pronađu sreću. — West se turobno nasmiješio. — Izgleda da
još nije shvatila da je u ovom životu sreća relativan pojam.

243
Book as passion & BalkanDownload

Kad se Kathleen spustila na doručak, vidjela je da Helen i blizanki nema.


West i Devon su sjedili za stolom i čitali poštu i novine, a sluga je sklanjao
prljavo posuđe i pribor za jelo.
— Dobro jutro — rekla je Kathleen. Oba muškarca odmah su ustala kad
je ona ušla u prostoriju. — Djevojke su već gotove?
West je kimnuo. — Helen je otpratila blizanke na farmu Luftonovih.
— Kojom prigodom? — pitala je dok ju je Devon smještao na stolicu.
— To je bio moj prijedlog — rekao joj je West. — Luftonovi su se
ponudili uzeti Hamleta, ako mi na sebe preuzmemo troškove gradnje obora i
prekrivenog prostora. Blizanke su spremne dati prase ako im gospodin Lufton
osobno zajamči da će se dobro brinuti o njemu.
Kathleen se nasmiješila. — Kako je došlo do toga? — Sluga je s komode
donio poslužavnik s čajevima, a ona ga je držala dok je u mali čajnik stavljala
nekoliko žličica s listićima.
West si je na krišku tosta namazao dosta džema. — Rekao sam
blizankama, što je taktičnije moguće, da Hamleta nikada nisu uštrojili, kako su
trebali dok je bio malen. Nisam znao da je to potrebno, inače bih se pobrinuo
da se to napravi.
— Uštrojili? — zbunjeno je pitala Kathleen.
West je oblikovao dva prsta u škare.
— Aha.
— S obzirom na to da je ostao... Ovaj, netaknut — nastavio je West —
Hamlet se ne može više konzumirati, tako da se ne moramo bojati da će završiti
na stolu. Ali tijekom puberteta postajat će sve agresivniji. A izgleda da će početi
i smrdjeti. Sada je prikladan za samo jednu svrhu.
— Želiš reći... — počela je Kathleen.
— Može li ovo pričekati do nakon doručka? — pitao je Devon iza novina.
West se skrušeno nasmiješio Kathleen. — Objasnit ću ti poslije.
— Ako mi misliš reći da je nezgodno imati nekastriranog mužjaka u kući
— rekla je Kathleen — već sam jako dobro upoznata s tim.
West se zagrcnuo jedući tost. Devon se nije oglašavao.

244
Book as passion & BalkanDownload

Sluga se vratio s čajem, a Kathleen si je natočila jednu šalicu. Kad je


dodala šećer i otpila gutljaj vrućeg napitka, prišao joj je batler.
— Miledi — rekao je i ispružio srebrni pladanj na kojemu se nalazilo
pismo i nož za otvaranje pisama s ručkom od bjelokosti.
Kathleen je uzela pismo i obradovala se vidjevši da je od lorda Berwicka.
Otvorila je omotnicu, vratila nož na pladanj i počela tiho čitati. Pismo je
započelo bezazleno, s informacijom da je s obitelji Berwick sve u redu. Lord
Berwick potom joj je opisao punokrvnjaka kojega je upravo kupio. No, na
sredini pisma, lord je napisao: Nedavno sam saznao zabrinjavajuću vijest od
upravitelja farme tvojega oca u Glengarrifu. Iako nije smatrao potrebnim da ti
to priopćim, nije se ni protivio mojoj želji da ti kažem da ti se otac ozlijedio...
Dok je Kathleen pokušavala staviti šalicu na tanjurić, porculan je
zazveckao. Iako je to bio uobičajen zvuk, privukao je Devonovu pozornost. Kad
je ugledao njezino problijedjelo lice, sklopio je novine i odložio ih. — Što je
bilo? — pitao je, prodorno ju gledajući.
— Ništa ozbiljno — rekla je. Obrazi kao da su joj se ukočili, a srce joj je
počelo kucati neugodno brzo i snažno, dok je imala osjećaj kao da joj korzet
skraćuje svaki udah. Ponovno je pogledala pismo i pročitala taj odlomak,
pokušavajući ga shvatiti. — Pismo je od lorda Berwicka. Kaže da se moj otac
bio ozlijedio, ali sada se oporavio. — Nije bila svjesna da se Devon premjestio
dok nije vidjela kako sjedi na stolici pokraj njezine i toplom rukom hvata
njezinu ruku.
— Reci mi što se dogodilo. — Ton mu je bio vrlo nježan.
Kathleen je gledala u pismo koje je držala u ruci i pokušala uhvatiti dah
unatoč stezanju koje je osjetila u prsima. — Ja... Ne znam kada se to dogodilo.
Izgleda da je moj otac na konju ulazio u zatvorenu jahaonicu, a konj je zabacio
glavu. Od tog zamaha moj otac je udario glavom u drvenu potpornu gredu. —
Zastala je i bespomoćno odmahnula glavom. — Upravitelj farme kaže da ga je
boljelo i da je bio dezorijentiran, ali doktor mu je zamotao glavu u zavoj i rekao
da mora odmarati. Ležao je u krevetu tri dana, a sada je bolje.
— Zašto ti nisu odmah javili? — namršteno je pitao Devon.
Kathleen je slegnula ramenima, ne mogavši odgovoriti.
— Možda te otac nije htio zabrinjavati — bio je Westov neutralan
komentar.

245
Book as passion & BalkanDownload

— Valjda — uspjela je reći.


Ali istina je bila ta da njezinom ocu nije bilo bitno brine li se ona za njega
ili ne. Nikada ju nije volio. Nikada joj nije čestitao rođendan niti je doputovao
da provede odmor s njom. Nakon što joj je majka umrla, nije poslao po
Kathleen da dođe živjeti s njim. A kad mu se obratila za utjehu nakon Theove
smrti, upozorio ju je da ne očekuje da će za nju biti mjesta pod njegovim
krovom, ako poželi živjeti u Irskoj. Rekao joj je da se vrati Berwickovima ili da
se pokuša snaći sama.
Nakon što ju je toliko puta odbacio, Kathleen je mislila da ju više neće
moći povrijediti. Ali bol je bila snažna kao i uvijek. Oduvijek se potajno nadala
da će ju otac zatrebati jednog dana, da će poslati po nju ako bude ozlijeđen ili
bolestan. Smjesta bi otišla k njemu i njegovala ga te bi oni napokon imali odnos
o kakvom je oduvijek maštala. Ali, kao i uvijek, stvarnost nije imala nikakve
veze s maštom. Otac joj je bio ozlijeđen, i ne samo da nije poslao po nju, nego
nije htio ni da ona zna za njegovo stanje.
Zureći u zamućeno pismo lorda Berwicka, Kathleen nije vidjela kako je
Devon pogledao svojega brata. Tek kada je oslobodila ruku iz Devonove i
posegnula za čajem, shvatila je da je Westova stolica prazna. Zbunjeno je
pogledala po prostoriji. West je potajno otišao, zajedno s batlerom i slugom te
su zatvorili vrata za sobom.
— Nisi im morao reći da odu — rekla je Kathleen, zacrvenjevši se. —
Neću napraviti scenu. — Pokušala je piti čaj, ali vruća tekućina prelila se preko
ruba, te je razočarano odložila šalicu.
— Uzrujana si — tiho je rekao Devon.
— Nisam uzrujana, samo sam... — Zastala je i drhtavom rukom prešla
preko čela. — Da, uzrujana sam — priznala je.
Devon je ispružio ruke da ju podigne sa stolice i to je učinio sa
zapanjujućom lakoćom. — Sjedni kod mene — promrmljao je i stavio ju na
krilo.
— Već sam sjedila kod tebe, ne moram sjediti na tebi. — Sjedila je
postrance, a noge su joj visjele. — Devone...
— Pssst. — Podupirući ju jednom rukom, drugom je rukom uzeo šalicu
čaja i prinio ju njezinim ustima. Otpila je gutljaj vrućeg, slatkog čaja. Usnama
joj je okrznuo sljepoočnicu. — Popij još — promrmljao je i držao joj šalicu dok

246
Book as passion & BalkanDownload

je pila. Osjećala se glupo dok mu je dopuštala da ju tješi kao da je dijete... Ali


ipak ju je počeo obuzimati osjećaj olakšanja kad se naslonila na njegova široka
prsa.
— Otac i ja nikada nismo bili bliski — rekla je nakon nekog vremena. —
Nikada mi nije bilo jasno zašto. Nešto... Valjda nešto sa mnom nije bilo u redu.
U životu je volio samo jednu osobu, a to je bila moja majka. I ona je samo njega
voljela. To je romantično, ali... Djetetu je to bilo teško shvatiti.
— Odakle ti tako izopačena slika romantičnosti? — sarkastično je pitao
Devon.
Ona ga je iznenađeno pogledala.
— Nije romantično voljeti samo jednu osobu na svijetu — rekao je —
niti je to ljubav. Bez obzira na to što su tvoji roditelji osjećali jedno prema
drugome, nisu imali izgovor za to što su napustili svoje jedino dijete. Iako, Bog
zna da ti je bilo bolje živjeti s Berwickovima. — Jače ju je stisnuo. — Ako želiš,
poslat ću telegram upravitelju farme da saznamo više o stanju tvojega oca.
— Voljela bih to — priznala je Kathleen — ali to bi vjerojatno uzrujalo
mojega oca.
— Još bolje. — Devon je namjestio crnu kameju na njezinom vratu.
Ona ga je ozbiljno pogledala. — Nekoć sam žalila što nisam muško.
Mislila sam da bih ga onda zanimala. Ili da sam možda ljepša i pametnija.
Devon ju je uhvatio za lice i natjerao da ga pogleda. — Već si ionako
prelijepa i prepametna, draga. I ne bi se ništa promijenilo da si muško. Nije u
tome bio problem. Tvoji roditelji bili su sebične budale. — Palcem joj je
milovao obraz. — A ako i imaš neke mane, među njima sigurno nije ta da te se
ne može voljeti.
Dok je izgovarao tu zadnju nevjerojatnu rečenicu, njegov tihi glas
prerastao je u šapat.
Ona je zapanjeno gledala u njega.
Sigurno to nije htio reći, pomislila je. Sigurno je požalio zbog toga.
Ali i dalje su se gledali u oči. Dok je gledala u te njegove tamnoplave oči,
imala je osjećaj kao da uranja u beskrajne dubine iz kojih možda nikada neće
moći izroniti. Zadrhtala je i uspjela odvratiti pogled, prekidajući njihovu
povezanost.

247
Book as passion & BalkanDownload

— Pođi sa mnom u London — čula je kako Devon govori.


— Molim? — zbunjeno je pitala.
— Pođi sa mnom u London — ponovio je. — Moram otići za dva tjedna.
Povedi djevojke i svoju služavku. To će svima koristiti, uključujući i tebe. U
ovo doba godine u Hampshireu nema ničega, a u Londonu nema kraja
zabavama.
Kathleen ga je namršteno pogledala. — Znaš da je to nemoguće.
— Misliš zbog korote.
— Naravno da to mislim.
Nije joj se sviđalo kad su mu oči nestašno zaiskrile.
— Već sam razmislio o tome — rekao joj je. — S obzirom na to da mi
pravila prikladnog ponašanja nisu tako poznata kao tebi, savjetovao sam se sa
samim stupom društva o tome koje aktivnosti bi mogle biti dopuštene za mlade
žene u tvojim okolnostima.
— S kojim stupom društva? O čemu ti pričaš?
Još ju udobnije namjestivši na svojemu krilu, Devon je sa stola uzeo jedno
pismo. — Nisi samo ti danas primila pismo. — Dramatično je izvadio pismo iz
omotnice. — Prema čuvenom stručnjaku za ponašanje tijekom korote, iako
odlazak na predstavu ili ples ne dolazi u obzir, dopušteno je ići na koncert, na
izložbu u muzej ili u privatnu umjetničku galeriju. — Devon je potom naglas
čitao pismo. — Ova učena dama piše: Postoji bojazan da bi dugotrajna
osamljenost mladih osoba mogla dovesti do trajne melankolije. Iako djevojke
moraju odati primjerenu počast pokojnom grofu, bilo bi mudro i dobro
dopustiti im da uživaju u nekoliko bezazlenih aktivnosti. Isto bih preporučila
i lady Trenear, čija živahna narav po mojem mišljenju neće dugo podnositi
ustaljen ritam jednoličnosti i samoće. Stoga imate moju podršku da...
— Tko je to napisao? — pitala je Kathleen i istrgnula mu pismo iz ruke.
— Tko bi se usudio... — Ostala je bez daha i razrogačila oči kad je vidjela potpis
na kraju pisma. — Dragi Bože. Savjetovao si se s lady Berwick?
Devon se nasmiješio. — Znao sam da ćeš prihvatiti samo njezino
mišljenje. — Lagano je cupkao koljenom na kojemu je sjedila Kathleen.
Njezino tanko, gipko tijelo bilo je obavijeno šuštavim slojevima suknji i
podsuknji, a lijepe obline bile su korzetom stegnute u uski stup. Svakim

248
Book as passion & BalkanDownload

njezinim pokretom, obavio ih je dašak sapuna i ruža. Podsjećala ga je na one


sićušne mirišljave smotuljke koje su žene stavljale u komode i ormare.
— Hajde — rekao je. — Odlazak u London nije tako loša zamisao, zar
ne? Nikada nisi bila u kući Ravenelovih, koja je u mnogo boljem stanju od ove
hrpe ruševina. Uživat ćeš u novim prizorima i u novoj okolini. — Nije mogao
odoljeti da zadirkujućim tonom ne doda: — A što je najvažnije, ja ću te moći
opslužiti kad god poželiš.
Ona se namrštila. — Nemoj tako govoriti.
— Oprosti, to je bilo neprimjereno. Ali ipak sam ja nekastrirani mužjak.
— Nasmiješio se kad je vidio da joj je zaprepašteni pogled iščeznuo iz očiju. —
To bi bilo dobro za djevojke — nagovarao ju je. — U koroti su puno dulje nego
ti. Zar ne zaslužuju predah? Osim toga, koristit će im da se upoznaju s
Londonom prije sezone društvenih zbivanja sljedeće godine.
Namrštila se. — Koliko dugo si mislio da ostanemo? Dva tjedna?
— Možda mjesec dana.
Igrala se njegovom svilenom kravatom dok je razmišljala o tome. —
Razgovarat ću o tome s Helen.
Predosjećajući da je sklona pristanku, odlučio ju je malo zadirkivati. —
Ideš u London — odlučno je rekao. — Postala si mi navika. Ako ne budeš sa
mnom, ne znam što bih sve mogao napraviti da te zamijenim. Početi pušiti.
Pucketati prstima.
Kathleen se namjestila na njegovu krilu da ga bolje pogleda i stavila mu
ruke na ramena. Nasmiješenim očima gledala je u njegove. — Možeš početi
svirati neki instrument — predložila je.
Devon ju je polako privukao k sebi i šapnuo joj na slatke, pune usne: —
Ali ja jedino želim svirati po tebi.
Zagrlila ga je oko vrata.
Bili su u nespretnom položaju: ona mu je sjedila u krilu postrance, a uski
korzet stezao joj je torzo. Gušili su ih slojevi odjeće koji nisu bili osmišljeni za
slobodno kretanje. Kruti ovratnik košulje stezao mu je vrat, a košulja mu se
počela nabirati ispod prsluka, dok su ga elastične naramenice nelagodno
pritiskale. Ali ona ga je ljubila poput mačkice i to mu je bilo dovoljno da se
silno uzbudi.

249
Book as passion & BalkanDownload

I dalje ga ljubeći, Kathleen se mučila sa svojom raskošnom haljinom.


Spustila je ruke da povuče svoje suknje i podsuknje, a njemu je bilo zabavno
što mu je gotovo pala s krila. Povukao ju je još više prema gore, a ona je
namještala noge pod teškim suknjama dok ga nije napokon uspjela zajašiti, iako
se između njih još uvijek nalazila hrpa tkanine. Bilo je smiješno tako se
meškoljiti na toj prokletoj stolici, ali bilo je vraški dobro držati ju.
Jedna ruka kliznula joj je niz njegovu košulju te mu je preko hlača
uhvatila krutu muškost. Trljao se o nju. Prije nego što je uopće bio svjestan toga
što radi, ruke su mu zašle pod njezine suknje. Pronašavši prorez na njezinim
gaćicama, povukao ih je pa su se poderale i otkrile meko, vlažno tkivo za kojim
je žudio.
Kathleen je zastenjala kad je dva prsta gurnuo u nju te je silovito počela
pomicati kukove, a njezina vlažna i vruća nutrina pulsirala je oko njih. Razum
više nije postojao. Jedino je bilo bitno da bude u njoj. Maknuo je prste i
nespretno počeo otkapčati hlače. Ona mu je pokušala pomoći, boreći se s
tvrdoglavim dugmetima. Svojim pokušajima mu je samo otežavala i to bi ga
nasmijalo da nije bio tako lud za njom. Nekako su završili na podu, a Kathleen
je i dalje bila na njemu, dok su joj se suknje dizale i napuhavale iznad njih dvoje
poput nekog ogromnog nadnaravnog cvijeta.
Ispod uzburkane tkanine, njegovo nago spolovilo pronašlo je njezino.
Namjestio se, a prije nego što joj je uspio pokazati što da radi, Kathleen je sjela
na njega i svojom uskom, vlažnom nutrinom ga uvukla dublje nego ikada prije.
U tom trenutku oboje su zadrhtali i zastenjali, a glatka baršunasta tekstura
njezina spolovila obavila ga je raskošno pulsirajući.
Uhvatila ga je za ramena i htjela se okrenuti na bok kako bi zamijenili
položaje da on bude gore. On se odupro uhvativši je za kukove i tako ju održao
gore. Dok ga je Kathleen zbunjeno gledala, on je raširio prste na njezinim
kukovima i na njezinoj stražnjici, uživajući u tim oblinama. Pokazao joj je kako
da se pomiče, gurnuvši ju prema gore i pažljivo ju spustivši. Spuštao ju je polako
tako da malo klizi po njegovoj muškosti te je zapanjeno izdahnula. Još jedno
podizanje njegovih kukova i nakon toga erotsko spuštanje.
Kathleen se počela neodlučno kretati, a lice joj je bilo rumeno. Slijedeći
instinkt, namjestila se i sve se samouvjerenije počela kretati te svako pomicanje
završila pokretom naprijed kako bi bolje primila njegovo kretanje prema gore.

250
Book as passion & BalkanDownload

Ajme, jahala ga je i to snažno i dobro. Agresivnim ritmom se


zadovoljavala njime, sve brže i brže, a on se od požude počeo znojiti u svoj toj
odjeći i u cipelama. Znoj mu je curio s čela. Zatvorio je oči i pokušao se
kontrolirati, ali to je bilo vraški teško uz ritam koji je ona nametnula. Ne, bilo
je nemoguće.
— Polako, dušo — promuklo je rekao i zavukao ruke pod njezinu haljinu
da ju uhvati za kukove. — Prejako te želim.
Oklijevala je i grubo ga jahala, a tijelo joj je postalo napeto.
Bližio se njegov vrhunac. Osjetio je kako dolazi bez obzira na to koliko
se trudio da ga odgodi. — Kathleen — rekao je kroz stisnute zube — ne mogu...
Ne mogu se suzdržati...
Ona ga nije čula, nego ga je mahnito jahala. Osjetio je da ona dostiže
vrhunac, kada su ga počeli obavijati meki drhtaji i pulsiranje. Teškom mukom
se umirio, a svaki mišić bio mu je stegnut i tvrd poput kamena. Natjeravši se da
pričeka, pustio je da ona uživa u svom užitku, iako mu je srce zbog toga skoro
eksplodiralo. Uspio joj je dati deset sekundi... Najtežih deset sekundi u svojemu
životu. Toliko je uspio izdržati prije nego što je dosegao svoj vrhunac. Stenjući
ju je pokušao maknuti sa sebe.
No nije računao na snagu njezinih bedara, na mišiće iskusne jahačice koji
su ga tako jako stegnuli da ju sa sebe ne bi mogao skinuti ni arapski konj od
petsto kila. Dok ju je pokušao skinuti sa sebe, osjetio je kako ona instinktivno
steže noge. To mu je bilo previše. Preplavio ga je uzavreli vrhunac i prostrujao
njime takvim užitkom da je mislio kako će umrijeti. Još se nekoliko puta napeo,
dok ga je ona jahala i nemilosrdno iz njega iscijedila svaku kap užitka.
Devon je zastenjao i srušio se na pod.
Kad je omamljujući zanos počeo iščezavati, ohladio se shvativši da je
svršio u nju. To mu se još nikada nije dogodilo s nijednom ženom. Zapravo,
uvijek je koristio gumenu navlaku da bude siguran. Ali bahato je pretpostavio
da mu neće biti nikakav problem izvući spolovilo iz Kathleen, a zapravo je htio
biti u njoj bez ikakvih drugih smetnji.
Cijena koju će možda platiti za to bila je nezamisliva.
Kathleen je legla na njega, a njezino mršavo tijelo dizalo se i spuštalo
kako je on isprekidano disao.

251
Book as passion & BalkanDownload

— Jako mi je žao — dahtala je, zvučeći zaprepašteno. — Nisam mogla


stati. Jednostavno... Nisam.
Devon je šutio, uspaničeno razmišljajući.
— Što ćemo sada? — pitala je prigušenim glasom.
Iako je znao načine za sprečavanje trudnoće, pojedinosti o tome što se
radi nakon seksualnog čina bile su u ženskoj domeni.
— Čuo sam da se koristi šampanjac — uspio je reći. Ali nije mu baš bilo
jasno kako se izvodi ispiranje i nipošto ne bi htio da se Kathleen ozlijedi.
— Ispijanje šampanjca će pomoći? — pitala je puna nade.
On se mrzovoljno nasmiješio iznad njezine glave. — Neće pomoći
ispijanje, nevino moje. Ali nema veze, to bi se moralo brzo učiniti, a više
nemamo vremena.
Zaboljela su ga rebra od njezine težine. Maknuo ju je sa sebe i ustao te je
s okrutnom brzinom namjestio odjeću. Sagnuo se i uhvatio njezinu ispruženu
ruku pomogavši joj da ustane.
Kad je Kathleen ustala i ugledala izraz njegova lica, problijedjela je. —
Žao mi je — ponovno je rekla, nestabilnim glasom. — Molim te, znaj da te
neću smatrati odgovornim bez obzira na to što se dogodilo.
Njegov strah odmah se pretvorio u bijes, a te riječi su ga zapalile kao što
bi se zapalilo bure baruta. — Misliš da to nešto mijenja? — bijesno je pitao. —
Kvragu, pa već sam odgovoran za tisuću stvari koje nisam htio!
Odgovorila je s onoliko dostojanstva s koliko žena koja si namješta gaćice
može odgovoriti. — Ja se ne želim naći na tom popisu.
— Ovaj put nije važno što ti želiš. Ako bude bilo djeteta, ni ti ni ja ga
nećemo moći natjerati da nestane. A pola je moje. — Nije se mogao suzdržati
da ne spusti užasnut pogled na njezin trbuh, kao da je njegovo sjeme već počelo
rasti ondje. Zakoračila je unatrag, a taj mali pokret ga je razbjesnio.
— Kada trebaš dobiti mjesečnicu? — pitao je, trudeći se da ublaži ton.
— Za dva, možda tri tjedna. Poslat ću ti telegram u London kad se to
dogodi.

252
Book as passion & BalkanDownload

— Ako se dogodi — ogorčeno je rekao. — I nećeš mi morati slati prokleti


telegram, svejedno ideš sa mnom. Nemoj pitati zašto, umoran sam od toga što
svaku odluku koju donesem moram pojašnjavati svakoj osobi u ovoj zabiti!
Otišao je prije nego što je ona uspjela išta reći, odjurivši glavom bez
obzira.

253
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET OSMO POGLAVLJE

P utovanje vlakom u London trajalo je čudesna dva sata, što je bilo barem
četiri puta brže nego što bi trajalo putovanje kočijom. Sva sreća, jer je
ubrzo postalo jasno da članovi obitelji Ravenel ne znaju putovati.
Pandora i Cassandra bile su silno uzbuđene jer nikada prije nisu putovale
vlakom. Brbljale su i vikale, jureći po peronu poput golubova koji traže hranu
i moleći Westa da im kupi jeftina izdanja popularnih romana, za samo šiling
po komadu, i sendviče umotane u slatke male papirnate kutije i maramice s
pastoralnim prikazima. S hrpom suvenira ukrcale su se u vagon prvog razreda
i inzistirale na tome da sjednu na svako sjedalo prije nego što odaberu ono koje
im se najviše sviđa.
Helen je pak inzistirala na tome da ponese jednu od svojih orhideja u
posudi, čiju je dugačku, krhku stabljiku učvrstila štapom i s malo vrpce.
Orhideja je pripadala rijetkoj i osjetljivoj vrsti koja se zvala plava Vanda. Iako
nije trpjela premještanje, Helen je smatrala da će joj biti bolje s njom u
Londonu. Cijelim putem je držala orhideju na krilu i zamišljeno promatrala
krajolik koji je promicao.
Nedugo nakon što je vlak krenuo, Cassandri je postalo mučno jer je
pokušala čitati jedan od romana koji su kupili. Zatvorila je knjigu i naslonila se
zatvorenih očiju, zastenjavši s vremena na vrijeme kad se vlak zanjihao. Za
razliku od nje, Pandora nije mogla sjediti dulje od nekoliko minuta u komadu
te je skakala da iskuša kakav je osjećaj stajati u vagonu koji se kreće i da pokuša
pogledati krajolik s različitih prozora. Ali daleko najgori putnik bila je Clara,
Kathleenina osobna služavka, čiji se strah od brzine vlaka ničime nije dao
umiriti. Pri svakom trzaju ili ljuljanju vagona ona bi prestrašeno zavapila, sve
dok joj Devon nije dao malo konjaka da umiri živce.
— Rekao sam ti da smo ju trebali smjestiti u vagon drugog razreda
zajedno sa Suttonom — kazao je Kathleen.
U tjednu nakon događaja poslije doručka, oboje su pazili da se izbjegavaju
što je više moguće. Kad su pak bili skupa, kao sada, oboje su bili oprezni i
pristojni.

254
Book as passion & BalkanDownload

— Mislila sam da će se s nama osjećati sigurnije — odgovorila je


Kathleen. Pogledavši preko ramena, vidjela je da Clara spava zabačene glave i
da su joj usta napola otvorena. — Izgleda da joj je bolje nakon što je gucnula
malo konjaka.
— Malo? — Turobno ju je pogledao. — Do sada je popila barem tri
decilitra. Pandora joj ga je davala proteklih pola sata.
— Molim? Zašto nisi ništa rekao?
— Zato što je šutjela.
Kathleen je skočila i brzo Pandori uzela bocu. — Dušo, što radiš s ovime?
Djevojka ju je nevino pogledala. — Pomažem Clari.
— To je jako ljubazno od tebe, ali dosta je popila. Nemoj joj to više davati.
— Ne znam zašto joj se toliko spava. Ja sam popila gotovo isto toliko
lijeka, a nisam nimalo umorna.
— Pila si konjak? — West je pitao s druge strane vagona, podigavši
obrve.
Pandora je ustala i krenula prema prozoru preko puta da pogleda keltsku
gradinu i stoku koja je pasla na livadi. — Da, bila sam malo nervozna dok smo
prelazili most. Ali onda sam popila lijek i lijepo se opustila.
— Naravno — rekao je West pogledavši polupraznu bocu koju je držala
Kathleen, a onda je opet pogledao Pandoru. — Dođi sjesti pokraj mene, draga.
Bit ćeš pijana kao Clara dok dođemo u London.
— Ne budi smiješan. — Pandora je sjela na prazno sjedalo pokraj njega,
svađala se i glasno smijala, a onda joj je glava pala na njegovo rame te je počela
hrkati.
Napokon su stigli na jedan od dva natkrivena perona na kolodvoru
Waterloo, na kojoj su tisuće putnika tražile svoj polazni peron. Devon je ustao,
protegnuo ramena i rekao: — Kočijaš i kočija nas čekaju vani. Nosač će pomoći
Clari. Svi se trebate držati zajedno. Cassandra, neka ti ne pada na pamet da
odjuriš pogledati knjige ili neke druge drangulije. Helen, čvrsto drži svoju
orhideju, ako te netko gurne dok se budemo kretali kroz gomilu. Što se tiče
Pandore...

255
Book as passion & BalkanDownload

— Ja ću se pobrinuti za nju — rekao mu je West, dižući mlohavu


djevojku. — Probudi se, dijete. Moramo ići.
— Noge su mi na krivim stopalima — mrmljala je Pandora, zarivši lice u
njegova prsa.
— Uhvati me oko vrata.
Pogledala ga je skupljenih očiju. — Zašto?
West ju je gledao s veselom ljutnjom. — Da te mogu iznijeti iz vlaka.
— Ja volim vlakove. — Pandora je štucnula kad ju je podigao. — Jao,
tako je lijepo kad te netko nosi, umjesto da hodaš. Kao da lebdim...
Skupina je nekako uspjela proći peronom bez ikakvih nezgoda. Devon je
naredio nosačima i slugama da njihovu prtljagu natovare na kola koja će pratiti
kočiju. Sutton se nevoljko pobrinuo za Claru, koja se srušila i pala poput vreće
graha kad je sjela pokraj njega na klupu u kolima.
Obitelj se smjestila u kočiju, a West je odlučio sjesti pokraj kočijaša. Kad
je vozilo krenulo s kolodvora prema mostu Waterloo, spustila se kišica zajedno
sa sivkastom maglom.
— Zar rođaku Westu neće biti neudobno voziti se po takvom vremenu?
— zabrinuto je pitala Cassandra.
Devon je odmahnuo glavom. — Westa grad okrepljuje. Želi sve dobro
pogledati.
Pandora se pomaknula i sjela uspravno da gleda okolinu. — Mislila sam
da su sve ulice popločane kamenom.
— Samo neke — rekao je Devon. — Većina je obložena drvenim
blokovima, što pruža bolje uporište konjima.
— Kako su zgrade visoke — primijetila je Helen, zaštitivši orhideju
rukom. — Neke su visoke najmanje sedam katova.
Blizanke su pritisnule nos na prozore, a njihova revna lica svi su mogli
jasno vidjeti.
— Djevojke, veo... — započela je Kathleen.
— Neka gledaju — tiho ju je prekinuo Devon. — Prvi put vide grad.
Popustila je i naslonila se.

256
Book as passion & BalkanDownload

London je bio grad čuda, s tisućama mirisa i prizora. Zrak je bio prožet
lavežom pasa, zveketom željeznih potkova na nogama konja i blejanjem ovaca,
škripom kotača kočija, cviljenjem violina i zavijanjem uličnih orgulja,
djelićima pjesme uličnih prodavača i pjevača i tisućama glasova koji su se
prepirali, cjenkali, smijali i međusobno dozivali.
Vozila i konji kretali su se ulicama u užurbanom ritmu. Pločnici su
vrvjeli pješacima koji su gazili po blijedoj slami bačenoj ispred radnji kako bi
se upila vlaga. Tu su bili trgovci, poslovnjaci, skitnice, aristokrati, žene
odjevene u svakakve haljine, dimnjačari s pohabanim metlama, čistači cipela
koji su nosili sklopive klupice i djevojčice sa šibicama koje su na glavi nosile
hrpu kutija.
— Ne mogu zaključiti kako miriše zrak — primijetila je Cassandra, kad
je niz mirisa ušao kroz rupu ispod sjedala vozača. Osjetili su se dim, čađa, konji,
balega, mokra cigla, usoljena riba, meso iz mesnice, kruh iz pekarnice, vruća
peciva s kobasicama, masni komadi duhana, ljudski znoj, slatki miris voska i
loja i cvijeća, kao i oštar metalni miris parnih strojeva. — Kako bi ti to nazvala,
Pandora?
— Poplavom mirisa — rekla je Pandora.
Cassandra je odmahnula glavom i zagrlila sestru blizanku.
Iako je maglica dima obojila ulice i građevine u sivo, cijeli prizor oživjele
su razne boje. Ulični trgovci gurali su kolica puna cvijeća, voća i povrća pokraj
radnji s oslikanim visećim znakovima i slikovitim izlozima. Mali prekrasni
vrtovi i vapnenaste staze bile su smještene između kamenih kuća sa stupovima
i željeznim ogradama.
Kočija je skrenula u Ulicu Regent, gdje su moderno odjeveni muškarci i
žene šetali pokraj niza trgovina i klubova s veličanstvenim terasastim
fasadama. Devon je otvorio prozor na stropu i povikao vozaču: — Idi Ulicom
Burlington Gardens i Ulicom Cork.
— U redu, milorde.
Devon se spustio natrag na sjedalo i rekao: — Idemo obilaznim putem.
Mislio sam da biste voljele vidjeti robnu kuću Winterborne’s.
Pandora i Cassandra su zacičale.
Kad su skrenuli u Ulicu Cork, zbog gustog prometa kočija se kretala
puževim korakom, prolazeći pokraj niza mramornih zdanja koja su se protezala

257
Book as passion & BalkanDownload

cijelim blokom. Središnja kupola od obojanog stakla činila je prostor višim za


još četiri i pol metra.
Pročelje u ravnini ulice bilo je obloženo najvećim prozorima od ravnog
stakla koje je Kathleen ikada vidjela, ispred kojih su se ljudi okupili kako bi
gledali egzotične izloge. Stupovi i zaobljeni prozori krasili su gornje katove,
dok se niz staklenih četvrtastih kupola nalazio na parapetu na krovu. Tako
masivno zdanje djelovalo je ugodno lako i prozračno.
— Gdje je trgovina gospodina Winterbornea? — pitala je Kathleen.
Devon je trepnuo kao da je iznenađen tim pitanjem. — Ovo sve je
njegova trgovina. Izgleda kao da je riječ o nekoliko građevina, ali zapravo je
samo jedna.
Začuđeno je zurila kroz prozor. To zdanje zauzimalo je cijelu ulicu. Bilo
je preveliko da bi se uklopilo u njezino dotadašnje razumijevanje pojma
trgovina... To je bilo kraljevstvo.
— Želim ju posjetiti — gorljivo je rekla Cassandra.
— Ne bez mene — povikala je Pandora.
Devon nije ništa rekao, nego je samo gledao Helen kao da želi pročitati
njezine misli.
Naposljetku su došli do kraja Ulice Cork i skrenuli u Ulicu South Audley.
Bližili su se velikoj i lijepoj kući, okruženoj markantnom željeznom ogradom i
kamenom kapijom. Bila je toliko slična jakobinskom stilu Eversby Prioryja da
je Kathleen odmah znala da pripada Ravenelovima.
Kočija je stala, a blizanke su gotovo iskočile van prije nego što im je sluga
pomogao da izađu.
— Nisi nikada bila ovdje? — Devon je pitao Kathleen dok su ulazili u
kuću.
Ona je odmahnula glavom. — Jednom sam je vidjela izvana. Nije bilo
primjereno posjećivati neoženjenog gospodina u njegovoj kući. Theo i ja smo
namjeravali odsjesti ovdje poslije ljeta.
Predvorjem je zavladao organizirani nered dok su sluge uzimali prtljagu
s kola i pratili članove obitelji u njihove sobe. Kathleen se svidjelo ugodno
ozračje koje je vladalo u kući, s čvrstim, tradicionalnim namještajem i
podovima od rezbarene hrastovine i trešnjina drva, dok su zidovi bili

258
Book as passion & BalkanDownload

prekriveni slikama starih majstora. Na prvom katu su se nalazile spavaće sobe,


mala soba za primanje i predsoblje. Poslije će otići na drugi kat, gdje se, kako
joj je Devon rekao, nalazila raskošna plesna dvorana koja se protezala cijelom
dužinom palače, a staklena vrata vodila su iz nje na vanjski balkon.
No, sada je samo htjela otići u svoju sobu i osvježiti se nakon puta.
Dok ju je Devon pratio na prvi kat, Kathleen je postala svjesna neobične,
nestvarne glazbe koja je prožimala zrak. Nježne tonove nije svirao klavir. —
Kakav je to zvuk? — pitala je.
Devon je odmahnuo glavom, djelujući zbunjeno.
Ušli su u salon, gdje su se Helen, Cassandra i Pandora okupile oko malog
pravokutnog stola. Lica blizanki bila su ozarena od uzbuđenja, dok je Helenino
bilo bezizražajno.
— Kathleen — povikala je Pandora — ovo je nešto najljepše i
najpametnije što si ikada vidjela!
Vidjela je glazbenu kutiju dugačku barem jedan metar i visoku tridesetak
centimetara. Kutija od sjajne palisandrovine, ukrašena zlatnim i lakiranim
intarzijama, stajala je na odgovarajućem stolu.
— Idemo pokušati još jednu — rekla je Cassandra i otvorila ladicu na
prednjoj strani stola.
Helen je iz kutije izvadila mjedeni cilindar, na čijoj površini su se nalazile
stotine iglica. U ladici je stajalo još nekoliko sjajnih cilindara.
— Vidiš? — Pandora je uzbuđeno rekla Kathleen. — Svaki cilindar svira
neku drugu skladbu. Možeš izabrati što želiš slušati.
Kathleen je odmahnula glavom, potiho se čudeći.
Helen je stavila novi cilindar u kutiju i okrenula mjedenu ručku. Začula
se živahna, vesela melodija uvertire Wilhelma Telia, a blizanke su se nasmijale.
— Izrađeno u Švicarskoj — rekao je Devon, pogledavši pločicu s
unutarnje strane poklopca. — Na cilindrima se nalaze operne uvertire. U
Bacio, Zampa...
— Ali odakle je došla? — pitala je Kathleen.
— Izgleda da je danas dostavljena — rekla je Helen, neobično tihim
glasom. — Za mene. Od... Gospodina Winterbornea.

259
Book as passion & BalkanDownload

Skupinu je obavila tišina.


Helen je uzela sklopljenu poruku i dala ju Devonu. Iako joj je izraz lica
bio smiren, u očima joj se vidjela zbunjenost. — On... — nelagodno je počela.
— Odnosno, gospodin Winterborne... Izgleda da misli...
Devon ju je pogledao ravno u oči. — Dao sam mu dopuštenje da ti se
udvara — izravno joj je rekao. — Samo ako ti to želiš. Ako ne želiš...
— Molim? — Kathleen je planula kada ju je obuzeo bijes. Zašto joj Devon
nije ništa spomenuo? Sigurno je znao da će se protiviti tome.
Zapravo, svaki dio njezina tijela se protivio tome. Winterborne nipošto
nije bio primjeren za Helen. To je svima bilo jasno. Udajom za njega morala bi
se prilagoditi životu koji joj je bio posve stran.
Uvertira Wilhelma Telia orila se prostorijom svojom sablasnom
veselošću.
— Ne dolazi u obzir — Kathleen je odbrusila Devonu. — Reci mu da si
se predomislio.
— Neka Helen odluči što želi — smireno je rekao. — A ne ti. — S tom
svojom tvrdoglavom bradom, izgledao je isto kao onaj bahati kreten kakav je
bio kada su se upoznali.
— Što ti je Winterborne obećao? — ljutito ga je pitala. — Kakva će korist
biti za posjed ako se oženi s Helen?
Oštro ju je gledao. — Razgovarat ćemo o tome nasamo. U prizemlju je
radna soba.
Kad je Helen krenula za njima, Kathleen ju je zaustavila lagano joj
dodirnuvši ruku. — Draga — žurno je rekla — molim te dopusti da ja prvo
razgovaram s lordom Trenearom. Moram ga pitati neke osobne stvari. Nas
dvije ćemo razgovarati poslije. Molim te.
Helen ju je gledala ne trepnuvši, a njezine neobične oči bile su blijede i
prošarane svjetlošću. Kad je progovorila, glas joj je bio suzdržan i smiren. —
Prije nego što razgovarate o tome, želim nešto razjasniti. Najdraža moja
Kathleen, volim te i vjerujem ti kao vlastitoj sestri i znam da ti to osjećaš prema
meni. Ali mislim da imam bolji pogled na svoju situaciju od tebe. — Kad je
nastavila, pogledala je Devona: — Ako mi gospodin Winterborne uistinu želi
ponuditi brak... To nije nešto što bih tako olako mogla odbiti.

260
Book as passion & BalkanDownload

Previše bijesna da odgovori, Kathleen se suzdržala. Razmišljala je o tome


da se nasmiješi, ali lice joj je bilo previše ukočeno. Na kraju je potapšala Helen
po ruci.
Okrenuvši se brzo poput munje, izašla je iz salona, a Devon je otišao za
njom.

261
Book as passion & BalkanDownload

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

W est je, na svoju nesreću, ušao u radnu sobu baš kad su ondje došli
Kathleen i Devon kako bi se svađali. — Što se događa? — pitao je West,
pogledavajući jedno natmureno lice pa drugo.
— Helen i Winterborne — kratko je rekao Devon. Pogledavši
Kathleenin optužujući izraz lica, West se trgnuo i povukao kravatu. — Nema
potrebe da ja sudjelujem u raspravi, zar ne?
— Jesi li znao za udvaranje? — ljutito je pitala Kathleen.
— Možda — promrmljao je.
— Onda ćeš ostati ovdje i objasniti zašto ga nisi odgovorio od te grozne
zamisli.
West je izgledao ozlojeđeno. — Kada sam ja uspio bilo koga od vas dvoje
odgovoriti od nečega?
Kathleen je ljutito pogledala Devona. — Ako to zaista namjeravaš učiniti
Helen, onda si stvarno onoliko hladnokrvan koliko sam mislila kad sam te
upoznala.
— Učiniti što? Pomoći joj da udajom priskrbi bogatstvo, dobar položaj u
društvu i da osnuje vlastitu obitelj?
— Dobar položaj u njegovu društvu, ne u našemu. Jako dobro znaš da će
plemstvo reći da se srozala na društvenoj ljestvici.
— Većina tih ljudi ju ne bi ni štapom dirala kada bi odlučila sudjelovati
u sezoni. — Devon je prišao kaminu i stavio ruke na mramorni okvir. Svjetlo
vatre plesalo mu je po licu i tamnoj kosi. — Svjestan sam toga da on nije savršen
izbor za Helen. Ali Winterborne nije toliko loš kakvim ga ti želiš prikazati.
Helen bi ga s vremenom čak mogla i zavoljeti.
— Helen bi s vremenom — prezrivo je rekla — mogla zavoljeti i štakora
koji ima kugu ili krezubog gubavca. To ne znači da se treba udati za njega.
— Siguran sam da se Helen nikada ne bi udala za štakora — rekao je
West.

262
Book as passion & BalkanDownload

Devon je uzeo žarač i rasplamsao vatru u kaminu. — Helen do sada nije


imala priliku da joj se netko udvara. — Oštro je pogledao Kathleen preko
ramena. — Izgleda da ne želiš prihvatiti činjenicu da nijedan plemić neće
izabrati budućnost u siromaštvu s djevojkom koju voli umjesto bogatstva s
djevojkom koju tek podnosi.
— Možda ih ima nekoliko. — Kad ju je on podrugljivo pogledao, ona je
u svoju obranu rekla: — Možda ima jedan. Zašto ne omogućimo Helen da ga
pronađe?
West se umiješao. — To znači da odustajemo od mogućnosti da se Helen
uda za Winterbornea. A ako Helen ne uspije natjerati nekoga da ju zaprosi
tijekom sezone, ostat će praznih ruku.
— U tom će slučaju moći živjeti sa mnom — rekla je Kathleen. —
Pronaći ću neku kućicu na selu, gdje ćemo ona i ja živjeti od mojih prihoda od
ostavštine.
Okrenuvši se od kamina, Devon ju je pogledao skupljenih očiju. — A
kako se ja uklapam u tvoje planove?
Uslijedila je prijeteća tišina.
— Stvarno mislim da ne bih trebao biti ovdje — rekao je West pogledavši
u strop.
— Ti se možeš brinuti sam o sebi — Kathleen je rekla Devonu. — Helen
ne može. Nitko ju neće moći zaštititi od Winterbornea ako bude loše postupao
prema njoj.
— Naravno da hoće. West i ja ćemo ju uvijek štititi.
— Sada biste ju trebali štititi.
West je ustao i krenuo prema vratima. — Ovo znači imati obitelj? —
uzrujano je pitao. — Beskrajno svađanje i razgovaranje o osjećajima od zore do
sumraka? Kad ću, kvragu, moći učiniti ono što želim, a da ne moram polagati
račune ljudima oko sebe?
— Kad budeš sam živio na otoku s jednom palmom i kokosom —
odbrusila mu je Kathleen. — A onda bi ti sigurno i kokos postao prezahtjevan.
West ih je oboje ogorčeno pogledao. — Dosta mi je ovoga. Ispričajte me;
idem u neku krčmu gdje ću nekoj oskudno odjevenoj ženi platiti da mi sjedi u
krilu i izgleda sretno dok se opijam.

263
Book as passion & BalkanDownload

Kad je otišao, zatvorio je vrata radne sobe nepotrebnom silinom.


Prekriživši ruke na prsima, Kathleen je ljutito pogledala Devona. —
Helen nikada neće priznati što želi. Cijeli život je provela pokušavajući nikome
ne smetati. Udala bi se i za samoga vraga da misli kako će to pomoći obitelji, a
itekako je svjesna toga da bi Eversby Prioryju ovo koristilo.
— Nije dijete. Ona je žena koja ima dvadeset jednu godinu. Možda nisi
primijetila da se sada ponašala mnogo smirenije nego ti i ja. — Bezdušno je
dodao: — A iako će te to možda iznenaditi, možda joj se ne sviđa pomisao da
cijeli život mora živjeti pod tvojom palicom.
Kathleen ga je gledala, otvarajući i zatvarajući usta dok je pokušavala
pronaći prave riječi. Kad je napokon uspjela progovoriti, u glasu joj se čuo
prezir.
— Ne mogu vjerovati da sam ti dopustila da me takneš.
Ne mogavši podnijeti boravak u istoj prostoriji s njim ni minute dulje,
izjurila je iz radne sobe i otišla gore.

Više od sat vremena poslije toga, Kathleen i Helen revno su razgovarale


u malom predsoblju ispred sobe za primanje. Kathleen je bila očajna kad je
shvatila kako ne samo da je Helen voljna pristati na to da joj se udvara Rhys
Winterborne, nego ju to iznimno veseli.
— Ne želi te zbog pravih razloga — zabrinuto je rekla Kathleen. — Želi
ženu koja će omogućiti ostvarenje njegovih ambicija. I sigurno te smatra
aristokratskom rasplodnom kobilom.
Helen se blago nasmiješila. — Ne doživljavaju li i muškarci iz našeg sloja
tako svoje potencijalne žene?
Kathleen je nestrpljivo uzdahnula. — Helen, moraš priznati da ste ti i on
potpuno različiti!
— Da, to je istina — priznala je Helen. — Zato namjeravam biti oprezna.
Ali imam svoje razloge zbog kojih ću pristati na to da mi se udvara. I iako ih
ne želim sve objašnjavati... Reći ću ti samo da sam osjetila povezanost s njim
dok je bio na Eversby Prioryju.
— Dok si ga njegovala kad je imao vrućicu? Ako na to misliš, to je bilo
sažaljenje, a ne povezanost.

264
Book as passion & BalkanDownload

— Ne, nakon toga. — Nastavila je prije nego što se Kathleen ponovno


mogla usprotiviti. — Ne znam mnogo o njemu. Ali voljela bih saznati više. —
Uhvatila je Kathleen za ruke i čvrsto ih stisnula. — Molim te, nemoj se protiviti
udvaranju, barem za sada. Zbog mene.
Kathleen je nevoljko kimnula. — U redu.
— A što se tiče lorda Treneara — usudila se reći Helen — ne smiješ ga
kriviti jer pokušava...
— Helen — tiho ju je prekinula — oprosti, ali imam ga pravo kriviti... I
to zbog stvari o kojima ti ne znaš ništa.

Sutradan ujutro Devon je odveo Ranevelove u Britanski muzej. Kathleen


bi bilo draže da ih je vodio West, ali on je odsjeo u svojoj kući u nizu koju je
zadržao čak i nakon što se odselio na Eversby Priory.
I dalje bijesna zbog Devonove prevare i njegovih uvredljivih riječi od
prošle večeri, Kathleen je izbjegavala razgovor s njim, osim ako nije bio nužan.
Jutros su si međusobno upućivali pristojne riječi i oštre osmijehe, poput oružja.
S obzirom na ogromnu količinu izložaka u muzeju, sestre Ravenel prvo
su odlučile posjetiti odjel s egipatskom umjetnošću. Držeći brošure i vodiče,
većinu jutra provele su gledajući svaki predmet koji je bio izložen... Kipove,
sarkofage, obeliske, stele, balzamirane životinje, ukrase, oružje, oruđe i nakit.
Dugo su se zadržale pokraj kamena iz Rosette, diveći se hijeroglifima urezanim
na uglađenu površinu.
Dok je Devon promatrao obližnji komad oružja, Helen je prišla Kathleen,
koja je gledala antičke kovanice izložene u staklenoj vitrini. — Toliko toga ima
za vidjeti u ovom muzeju — rekla je — da bismo mogli dolaziti svaki dan
mjesec dana, a opet ne bismo sve razgledali.
— Ovim tempom sigurno ne — rekla je Kathleen, gledajući kako
Pandora i Cassandra otvaraju svoje notese i crtaju hijeroglife.
Slijedeći njezin pogled, Helen je rekla: — Silno uživaju u ovome. Kao i
ja. Izgleda da nam je svima nedostajalo mnogo više kulture i podražaja nego što
nam je bilo dostupno u Eversbyju.

265
Book as passion & BalkanDownload

— U Londonu ima mnoštvo i jednoga i drugoga — rekla je Kathleen.


Pokušavajući zvučati opušteno, dodala je: — Valjda to ide u prilog gospodinu
Winterborneu: nikada ti ne bi bilo dosadno.
— Točno. — Helen je zastala prije nego što je oprezno pitala: — Što se
tiče gospodina Winterbornea, možemo li ga pozvati na večeru? Voljela bih mu
osobno zahvaliti na glazbenoj kutiji.
Kathleen se namrštila. — U redu. Lord Trenear će ga pozvati ako želiš.
Ali... Znaš da je glazbena kutija neprimjerena. To je prekrasan i velikodušan
dar, ali trebali bismo ga vratiti.
— Ne mogu to učiniti — namršteno je šapnula Helen. — To bi ga
povrijedilo.
— Ali ovako će to naštetiti tvom ugledu.
— Nitko ne mora znati, zar ne? Možemo li to smatrati darom za cijelu
obitelj?
Prije nego što je odgovorila, Kathleen se sjetila svih pravila koja je
prekršila i grijeha koje je počinila, od kojih su neki bili mali, a neki mnogo veći
od prihvaćanja neprimjerenog dara. Rezignirano je iskrivila usta i rekla: —
Zašto ne? — rekla je i uhvatila Helen za ruku. — Dođi mi pomoći da zaustavim
Pandoru. Pokušava otvoriti kovčeg s mumijom.

Helen je istodobno bila i uplašena i uzbuđena kad je Winterborne pristao


doći na večeru već sutradan. Jako ga je željela vidjeti, gotovo jednako koliko se
toga i bojala.
Winterborne je stigao točno na vrijeme, te su ga uveli u salon u
prizemlju, gdje su se okupili Ravenelovi. Njegovo snažno tijelo bilo je odjeveno
u jednostavno, ali elegantno odijelo koje su činili crni sako, sive hlače i sivi
prsluk. Iako mu slomljena noga još nije zacijeljela, više nije imao gips i hodao
je pomoću drvenog štapa. Bilo ga je lako primijetiti u gomili i to ne samo zbog
njegove istaknute visine, nego i zbog crne kose i tamne puti. Taj ten, koji se
pripisivao utjecaju španjolskih Baskijaca u Walesu, nije se smatrao
aristokratskim... Ali Helen je bio vrlo zgodan i upečatljiv.
Pogledao je Helen, uzavrelim očima uokvirenim crnim trepavicama, a
ona je osjetila nervozu u trbuhu. Ostavši smirena, neutralno mu se nasmiješila,
poželjevši da ima toliko samopouzdanja da kaže nešto dražesno ili koketno.

266
Book as passion & BalkanDownload

Nažalost, Pandora i Cassandra, koje su bile dvije godine mlađe od nje, bile su
mnogo slobodnije s Winterborneom. Zabavljale su ga glupostima pitavši ga je
li u štap sakrio mač (nažalost nije) i opisujući mu mumificirane pse na odjelu
egipatske umjetnosti u Britanskom muzeju.
Kad je društvo došlo na večeru, zavladala je zbunjenost kad su svi vidjeli
da su blizanke imena na kartice napisale hijeroglifima.
— Mislile smo da bi svatko trebao pogoditi svoje ime — priopćila im je
Pandora.
— Srećom, ja sjedim na čelu — rekao je Devon.
— Ovo je moje — rekao je Winterborne, pokazujući na jednu karticu s
imenom — a čini mi se da lady Helen sjedi pokraj mene.
— Kako ste znali? — pitala je Cassandra. — Znate li čitati hijeroglife,
gospodine Winterborne?
Nasmiješio se. — Brojao sam slova. — Uzevši karticu, pomno ju je
proučio. — Lijepo je nacrtano, pogotovo ova ptičica.
— Znate li koja je to ptica? — pitala je Pandora puna nade.
— Pingvin? — pogađao je.
Cassandra je pobjedonosno rekla sestri: — Rekla sam ti da izgleda kao
pingvin.
— To je prepelica — rekla je Pandora Winterborneu i uzdahnula. —
Rukopis mi na drevnom egipatskom nije ništa bolji nego na engleskom.
Kad su svi sjeli i kad su sluge počeli posluživati večeru, Helen se okrenula
prema Winterborneu, odlučna da prevlada sramežljivost. — Vidim da su vam
skinuli gips, gospodine Winterborne. Pretpostavljam da se dobro oporavljate?
On joj je oprezno kimnuo. — Dosta dobro, hvala.
Neprestano je poravnavala ubrus na krilu. — Ne znam kako bih vam
zahvalila za glazbenu kutiju. To je najljepši dar koji sam ikada dobila.
— Nadao sam se da će vam se svidjeti.
— Zaista mi se sviđa. — Dok ga je Helen gledala u oči, palo joj je na
pamet da bi ju ovaj muškarac jednog dana mogao poljubiti... Grliti... Mogli bi
raditi one tajanstvene stvari koje rade muž i žena. Počela se strašno crvenjeti,
a to sveobuhvatno crvenilo samo je on mogao potaknuti. Očajno želeći

267
Book as passion & BalkanDownload

zaustaviti taj nalet, pogledala je u ovratnik njegove košulje, a onda je još malo
spustila pogled, na savršeno ravnu liniju rukom izvezenog šava.
— Vidim utjecaj gospodina Quincyja — rekla mu je.
— Košulja? — pitao je Winterborne. — Da, sadržaji svakog ormara,
ladice i sanduka su pod Quincyjevom opsadom. Kaže mi da je potrebna posebna
prostorija samo za održavanje odjeće.
— Kako je gospodin Quincy? Je li se već priviknuo na London?
— Trebao mu je jedan dan da se prilagodi. — Winterborne je potom
opisao kako sobar uživa u svom novom životu i kako je već istražio robnu kuću
bolje nego zaposlenici koji ondje rade godinama. Sobar je stekao mnogo novih
prijatelja, no jedino se nije sprijateljio s Winterborneovim tajnikom, s kojim se
neprestano prepire. No Winterborne je smatrao da oni potajno uživaju u tome.
Helen je pozorno slušala, sretna što ne mora ona govoriti. Razmišljala je
o tome da započne temu o knjigama ili glazbi, ali bojala se da će im se mišljenja
sukobiti. Htjela ga je pitati za njegovu prošlost, ali možda je to bila osjetljiva
tema, s obzirom na njegovo velško porijeklo. Ne, bilo je sigurnije da šuti. Kad
se razgovor više nije mogao nastaviti zbog njezinih suzdržanih komentara,
Winterborne se upustio u raspravu s Westom.
Bojeći se da ju smatra dosadnom, Helen je nervozno probirala po hrani.
Kad su sluge odnijeli tanjure, Winterborne joj se ponovno obratio. —
Hoćete li svirati klavir poslije večere? — pitao je.
— Svirala bih, ali nažalost ovdje nemamo klavir.
— Nemate klavir u kući? — U tamnim očima zasjala je proračunata iskra.
— Molim vas, nemojte ga kupovati za mene — brzo je rekla Helen.
On se na to iznenada nasmiješio i pokazao bijele zube na koži boje
cimeta, što je bilo tako privlačno da je u trbuhu osjetila toplinu. — U mojoj
trgovini ima desetak klavira — rekao je. — Na nekima se nikada nije sviralo.
Mogao bih jedan sutra ovamo poslati.
Ona je razrogačila oči zamislivši toliko klavira najednom mjestu. — Već
ste bili i previše darežljivi — rekla mu je. — Ali najdraži dar bi mi bio vaše
društvo.

268
Book as passion & BalkanDownload

Pogledao ju je u oči. — Znači li to da ste pristali na to da vam se udvaram?


— tiho je pitao. Kad je ona sramežljivo kimnula, on se nagnuo malo bliže, samo
nekoliko centimetara, ali ona je osjećala kako ju on posve obuzima. — Onda
ćete češće biti u mojemu društvu — promrmljao je. — Koje biste još darove
htjeli?
Zacrvenjela se i odgovorila: — Gospodine Winterborne, stvarno nema
potrebe...
— Još uvijek razmišljam o klaviru.
— Cvijeće — brzo je rekla. — Kutiju slatkiša, papirnatu lepezu. Male
znakove pažnje.
On se nasmiješio. — Nažalost, poznat sam po velikim znakovima pažnje.
Kad je večera bila gotova, gospoda su ostala sjediti za stolom, dok su dame
otišle na čaj u drugu prostoriju.
— Bila si strašno šutljiva za večerom, Helen — rekla je Pandora čim su
ušle u salon.
— Pandora — nježno ju je prekorila Kathleen.
Cassandra je priskočila u obranu sestre blizanke. — Ali to je istina. Helen
je bila pričljiva kao paprat.
— Nisam bila sigurna što da mu kažem — priznala je Helen. — Nisam
htjela pogriješiti.
— Dobro si postupila — rekla je Kathleen. — Nije lako razgovarati s
neznancima.
— Lako je ako te nije briga što govoriš — rekla je Pandora.
— Ili ako te nije briga za njihovo mišljenje o tebi — dodala je Cassandra.
Kathleen je pogledala Helen s prijetvornim očajem. — Nikada neće biti
spremne za sezonu — šapnula je, a Helen je potisnula smiješak.
Na kraju večeri, dok je Winterborne u predvorju stavljao šešir i rukavice,
Helen je iznenada sa stola uzela svoju orhideju u posudi koja se nalazila u
salonu i donijela mu je.
— Gospodine Winterborne — ozbiljno je rekla — voljela bih da uzmete
ovo.

269
Book as passion & BalkanDownload

On ju je upitno pogledao dok mu je gurala posudu u ruke.


— To je orhideja plava Vanda — objasnila mu je.
— Što da radim s njom?
— Trebali biste ju držati na nekom mjestu gdje ju možete često gledati.
Zapamtite da ne trpi hladnoću i vlagu, kao ni vrućinu ni sušu. Kad god se
premjesti u novu okolinu, Vanda se obično uznemiri, pa se nemojte zabrinuti
ako neki cvijet uvene i otpadne. Najbolje bi bilo staviti ju na mjesto gdje nije
propuh ili gdje ne dopire puno sunca. I da nije u sjeni. I nikada ju nemojte
stavljati pokraj zdjele s voćem. — Uputila mu je ohrabrujući pogled. — Drugi
put ću vam dati posebnu otopinu da ju prskate njome.
Dok je Winterborne zbunjeno i nevoljko gledao u egzotičan cvijet koji
je držao u rukama, Helen je zažalila zbog svoje spontane radnje. Izgledao je kao
da ne želi dar, ali sad mu nije mogla reći da joj ga vrati.
— Ne morate ju uzeti ako ne želite — rekla je. — Shvatit ću...
— Želim ju. — Winterborne ju je pogledao u oči i blago se nasmiješio.
— Hvala.
Helen je kimnula i beznadno gledala kako odlazi čvrsto držeći orhideju.
— Dala si mu plavu Vandu — začuđeno je rekla Pandora i stala pokraj
nje.
— Da.
Cassandra je stala s druge strane. — Orhideju s najopakijom naravi iz
tvoje cijele zbirke.
Helen je uzdahnula. — Da.
— Uništit će ju u tjedan dana — ravnodušno je rekla Kathleen. — Kao
što bi bilo tko od nas to učinio.
— Da.
— Zašto si mu je onda dala?
Helen se namrštila i podigla ruke. — Htjela sam da ima nešto posebno.
— On ima tisuće posebnih stvari iz cijelog svijeta — istaknula je
Pandora.

270
Book as passion & BalkanDownload

— Nešto posebno od mene — nježno je pojasnila Helen, a poslije toga ju


nitko nije ništa pitao.

271
Book as passion & BalkanDownload

TRIDESETO POGLAVLJE

Č ekala sam dva tjedna da ovo vidim — uzbuđeno je rekla Pandora.


Cassandra se gotovo tresla od ushićenosti dok je u kočiji sjedila pokraj nje.
— Ja sam čekala cijeli život.
Kao što je i obećao, Winterborne je dogovorio da Kathleen i sestre
Ravenel posjete robnu kuću nakon radnog vremena i kupuju koliko god dugo
žele. Rekao je prodavačicama da ostave izložene sve stvari koje bi se mogle
svidjeti mladim damama, kao što su rukavice, šeširi i ukosnice te sve vrste
nakita. Ravenelovi će imati pristup svim trgovinama u robnoj kući, kojih je
bilo osamdeset pet, uključujući i knjižaru, parfumeriju i odjel hrane.
— Da je barem rođak West s nama — sjetno je rekla Pandora.
West se vratio u Eversby Priory nakon što je u Londonu proveo manje
od tjedan dana. Priznao je Kathleen da nigdje u Londonu za njega nema ništa
novo. — Prije sam — rekao joj je — radio sve što sam htio i to stalno. A sada
samo mislim na sve ono što se treba napraviti na posjedu. To je jedino mjesto
gdje nekome mogu biti od koristi.
Nije krio želju da se vrati u Hampshire.
— I meni nedostaje — rekla je Cassandra.
— Oh, meni ne nedostaje — nestašno joj je rekla Pandora — nego sam
mislila kako bismo mogli kupiti više stvari da je on ovdje pa da nam može
pomoći nositi pakete.
— Stavit ćemo sa strane ono što odaberete — rekao je Devon — pa će
nam sutra poslati u kuću Ravenel.
— Želim da obje zapamtite — Kathleen je rekla blizankama — da užitak
kupovanja traje samo dok ne dođe vrijeme da se podmiri račun.
— Ali mi to nećemo morati napraviti — istaknula je Pandora. — Svi
računi idu lordu Trenearu.
Devon se nasmiješio. — Podsjetit ću vas na ovaj razgovor kad ne budemo
imali novca za hranu,

272
Book as passion & BalkanDownload

— Zamisli samo, Helen — veselo je rekla Cassandra. — Ako se udaš za


gospodina Winterbornea, nosit ćeš isto ime kao i robna kuća!
Kathleen je znala da Helen to ne privlači, jer ona nije htjela privlačiti
pozornost ni na koji način. — Još nije zaprosio Helen — odlučno je rekla.
— Ali hoće — samouvjereno je rekla Pandora. — Bio je na večeri
najmanje tri puta i vodio nas je na koncert, dopustivši nam da sjedimo u
njegovoj privatnoj loži. Udvaranje očito dobro ide. — Zastala je i pomalo
blesavo dodala: — Barem za ostatak obitelji.
— Sviđa mu se Helen — primijetila je Cassandra. — Vidjela sam to po
tome kako ju gleda. Kao lisica kokoš.
— Cassandra — upozorila ju je Kathleen. Pogledala je Helen, koja je
zurila u svoje rukavice.
Bilo je teško reći ide li udvaranje dobro ili ne. Helen je po pitanju
Winterbornea bila nepronična te nije govorila o čemu su razgovarali niti kako
se osjeća. Do sada Kathleen nije vidjela ništa po čemu bi se dalo naslutiti da se
sviđaju jedno drugome.
Kathleen je izbjegavala o tome razgovarati s Devonom, jer je znala da bi
to dovelo do još jedne besmislene svađe. Zapravo, tijekom protekla dva tjedna
nije gotovo ni o čemu razgovarala s njim. Nakon jutarnjih obiteljskih izleta,
Devon bi se otišao sastati s odvjetnicima, računovođama i direktorima
željeznice, ili bi pak otišao u Dom lordova, koji je ponovno zasjedao. Uglavnom
bi se vraćao kasno navečer, umoran i nesklon razgovoru nakon što je cijeli dan
proveo na sastancima.
Samo je sebi mogla priznati koliko joj nedostaje njihova prisnost. Žudjela
je za njihovim ugodnim, zabavnim razgovorima i jednostavnim šarmom i
utjehom koje je dobivala od njega. A sada se jedva mogao natjerati da ju pogleda
u oči. Njihovu odvojenost gotovo je osjetila kao fizičku bol. Izgledalo je kao da
više nikada neće moći uživati u uzajamnom društvu. Možda je tako bilo i
najbolje, turobno je pomislila. S obzirom na to kako je bio hladan prema njoj
zbog moguće trudnoće, a još uvijek nije dobila mjesečnicu, i s obzirom na to
kako ju je prevario da dođe u London samo zato da spoji Helen s
Winterborneom, Kathleen mu više nikada neće vjerovati. On je bio
manipulator i hulja.

273
Book as passion & BalkanDownload

Kočija je stigla na stražnju stranu Winterborne’sa, gdje je obitelj


diskretno mogla ući u robnu kuću kroz stražnji ulaz. Kad je sluga otvorio vrata
kočije i pokretnu stepenicu stavio na pločnik, Devon je pomogao mladim
damama da siđu. Kathleen je izlazila zadnja, uhvatila Devonovu ruku u
rukavici dok se spuštala i brzo ju pustila. Radnici su prolazili kroz susjedno
stovarište i nosili sanduke i kutije na utovar.
— Ovuda — Devon je rekao Kathleen i krenuo prema zaobljenom ulazu.
Ostali su im bili za petama.
Vratar u plavoj uniformi im je otvorio velika brončana vrata te je podigao
šešir. — Dobro došli u Winterborne’s, milorde. Stojim vam na usluzi, dame. —
Dok su prolazili kroz vrata, svakome je dao malu brošuru. Na naslovnici plave
boje i boje bjelokosti pozlaćenim je slovima pisalo Winterborne’s, a ispod toga
popis odjela.
— Gospodin Winterborne vas čeka u središnjoj kružnoj dvorani.
Blizanke su ušutjele od zadivljenosti i ushićenosti.
Robna kuća Winterborne’s bila je palača užitaka, osmišljena da očara
kupce. Unutrašnjost je bila raskošno obložena izrezbarenim pločama od
hrastovine, štukaturom na stropovima i drvenim parketima s nizom složenih
mozaika od pločica. Umjesto malih, zatvorenih prostorija tipičnih za
tradicionalne dućane, unutrašnjost Winterborne’sa bila je otvorena i
prozračna, sa širokim lučnim prolazima koji su kupcima omogućavali da se
nesmetano kreću iz jednog odjela u drugi. Blistavi lusteri bacali su svjetlo na
zanimljive predmete izložene u sjajnim staklenim vitrinama, kao i na one
pažljivo složene na pultovima.
U jednom danu kupovanja u Winterborne’su mogli ste kupiti sve što vam
je potrebno za kućanstvo, uključujući i kristalno i porculansko posuđe, pribor
za kuhanje, željezariju, velike komade namještaja, materijal za tapeciranje,
satove, vaze, glazbene instrumente, umjetnička djela, sedlo za konja i drveni
hladnjak, kao i svu hranu koju možete spremiti u njega.
Prilazili su središnjoj kružnoj dvorani, visokoj šest katova, a na svakom
katu nalazili su se balkoni s pozlaćenim ukrasnim viticama. Dvorana je bila
nadsvođena ogromnom kupolom od bojanog stakla, s volutama, rozetama i
ostalim ukrasima. Winterborne, koji je stajao pokraj jedne vitrine od ravnog
stakla i gledao u ono što se u njoj nalazilo, podigao je pogled kad su se oni
približili.

274
Book as passion & BalkanDownload

— Dobro došli — rekao je sa smiješkom u očima. — Je li ovo u skladu s


vašim očekivanjima? — Pitanje je bilo upućeno cijeloj skupini, ali pogledao je
Helen.
Blizanke su počele veselo klicati i hvaliti prostor, dok je Helen
odmahnula glavom i nasmiješila se: — Još je veličanstvenije nego što sam
zamišljala — rekla mu je.
— Dopustite da vas provedem. — Winterborne je upitno pogledao ostale
članove obitelji. — Želi li nam se netko pridružiti? Ili biste odmah htjeli
krenuti u kupnju? — Pokazao je na niz košara od ratana pokraj blagajne.
Blizanke su se pogledale i odlučno rekle: — U kupnju.
Winterborne se nasmiješio. — Slastice i knjige su u onom smjeru.
Kozmetika i parfemi u ovom. Ondje ćete pronaći šešire, šalove, vrpce i čipku.
— Prije nego što je uspio završiti rečenicu, blizanke su uzele svaka svoju košaru
i odjurile.
— Djevojke... — započela je Kathleen, uznemirena njihovim divljim
ponašanjem, ali one ju više nisu mogle čuti. Snuždeno je pogledala
Winterbornea. — Zbog vlastite sigurnosti im se maknite s puta, inače će vas
pregaziti.
— Trebali ste vidjeti kako su se dame ponašale tijekom prvog od dva
popusta godišnje na robu — Winterborne joj je rekao. — Nasilje. Vrištanje.
Radije bih ponovno doživio željezničku nesreću.
Kathleen se morala nasmiješiti.
Winterborne je izveo Helen iz kružne dvorane. — Želite li vidjeti
klavire? — čula je kako ju pita.
Njezin sramežljiv odgovor bio je prigušen jer su već odmaknuli.
Devon je stao pokraj Kathleen.
Nakon dugog, neugodnog trenutka, pitala ga je: — Kad ih pogledaš, vidiš
li dvoje ljudi koji su imalo zaljubljeni jedno u drugo? Među njima nema
prirodne lakoće, nema uzajamne ushićenosti. Razgovaraju kao neznanci u
omnibusu.
— Vidim dvoje ljudi koji se još nisu opustili u uzajamnom društvu —
odgovorio je.

275
Book as passion & BalkanDownload

Odgurnuvši se od pulta, Kathleen je prišla elegantno izloženom pisaćem


priboru u drugom dijelu kružne dvorane. Na pultu se nalazio pladanj s
bočicama s mirisom. Prema malom uokvirenom natpisu, miris je bio
namijenjen isključivo damama koje su htjele svoja pisma poprskati mirisom
koji nije ostavljao mrlje na papiru i od kojeg se tinta nije mogla razmazati.
Devon joj je bez riječi prišao s leđa i stavio ruke na pult, tako ju zarobivši.
Kathleen je oštro udahnula. Zarobljena njegovim čvrstim, toplim tijelom, nije
se mogla pomaknuti. Osjetivši kako joj ustima dira stražnji dio vrata, sklopila
je oči, opijena njegovom vitalnom, snažnom muževnošću. Vrućinom svojega
daha otpuhnuo je zalutali pramen koji joj je pao na vrat, a od tog jedinstvenog
osjećaja je zadrhtala.
— Okreni se — šapnuo je.
Kathleen je šutke odmahnula glavom, dok joj je srce snažno udaralo.
— Nedostaješ mi. — Podigao je ruke i erotskom osjetljivošću joj
vrškovima prstiju milovao zatiljak. — Želim noćas doći u tvoj krevet. Makar
da te samo zagrlim.
— Sigurna sam da nećeš imati problema pronaći neku ženu koja će rado
s tobom leći u krevet — zajedljivo je rekla.
Privio se toliko da joj lice dodirne svojim, a njegova obrijana brada
okrznula ju je poput mačjeg jezika. — Želim samo tebe.
Ukočila se od užitka koji ju je obavio. — Ne smiješ to govoriti dok ne
saznamo jesam li trudna ili nisam. Iako nijedno ni drugo stanje neće popraviti
naš odnos.
Nježan poljubac dodirnuo je kožu ispod njezine brade. — Oprosti mi —
promuklo je rekao. — Nisam smio onako reagirati. Žao mi je zbog svake riječi
koju sam izrekao. Nisi ti kriva; ti nemaš mnogo iskustva u ljubavnom činu. Ja
najbolje znam kako je vraški teško suzdržati se baš u trenutku kad s nekime
želiš biti što je bliže moguće.
Zatečena njegovom isprikom, Kathleen je i dalje stajala leđima okrenuta
od njega. Mrzila je ranjivost koja ju je preplavila, nalet usamljenosti i požude
zbog kojih se htjela okrenuti i zaplakati mu u naručju.
Prije nego što je uspjela suvislo odgovoriti, čula je bučan govor blizanki,
te zveckanje i šuškanje velikog broja predmeta nošenih odjedanput. Devon se
odmaknuo od nje.

276
Book as passion & BalkanDownload

— Treba nam još košara — pobjedonosno je rekla Pandora ulazeći u


dvoranu.
Blizanke, koje su se očito odlično zabavljale, neobično su se ukrasile.
Cassandra je nosila zeleni plašt i ukrasno pero u kosi. Pandora je pod jednom
rukom držala svjetloplavi čipkasti suncobran, a pod drugom dva reketa za tenis,
a na glavi je imala dijademu od cvijeća koja joj je skliznula preko oka.
— Meni se čini — rekla je Kathleen — da ste već dovoljno kupovale.
Cassandra ju je zabrinuto pogledala. — Ma nismo, imamo još najmanje
osamdeset odjela koje moramo posjetiti!
Kathleen je morala pogledati Devona koji se bezuspješno trudio potisnuti
osmijeh. Bilo je to prvi put da ga u zadnje vrijeme vidi kako se od srca smije.
Djevojke su joj ushićeno dovukle košare i nezgrapno počele stavljati
predmete na pult. Mirisni sapuni, puderi, pomade, čarape, knjige, vezice za
korzet, niz ukosnica, umjetno cvijeće, posude s keksima, pastile od slatkog
korijena i bomboni od ječma, metalno cjedilo za čaj, čarape u malim mrežastim
vrećicama, komplet drvenih bojica i mala staklena bočica ispunjena žarko
crvenom tekućinom.
— Što je ovo? — pitala je Kathleen, uzevši bočicu koju je potom
sumnjičavo pogledala.
— To služi za uljepšavanje — rekla je Pandora.
— Cvijet ruže — dodala je Cassandra.
Kathleen je ostala bez daha kad je shvatila što je to. — To je ruž. —
Nikada prije u rukama nije držala ruž. Stavivši ga na pult, odlučno je rekla: —
Ne.
— Ali Kathleen.
— Ruž ne dolazi u obzir — rekla je — ni sada ni nikada.
— Moramo si poboljšati ten — pobunila se Pandora.
— Neće nam naškoditi — ubacila se Cassandra. — Na bočici piše da je
Cvijet ruže nježan i bezopasan... Vidiš, tu piše.
— Komentari koje biste čule da nosite ruž u javnosti sigurno ne bi bili
nježni i bezopasni. Ljudi bi mislili da ste posrnule. Ili još gore, da ste glumice.
Pandora se obratila Devonu. — Lord Trenear, što vi mislite?

277
Book as passion & BalkanDownload

— Ovo je jedan od onih trenutaka kada je za muškarca najbolje da ništa


ne misli — brzo je rekao.
— Ah! — rekla je Cassandra. Uzela je bijelu staklenu posudu s
pozlaćenim poklopcem i dala ju Kathleen. — Ovo smo pronašle za tebe. Krema
od ljiljana, za tvoje bore.
— Ja nemam bore — ljutito je rekla Kathleen.
— Još ne — naglasila je Pandora. — Ali jednog ćeš ih dana imati.
Devon se nasmiješio kad su blizanke uzele prazne košare i ponovno
odjurile u kupovinu.
— Kad dobijem bore — snuždeno je rekla Kathleen — to će uglavnom
biti zbog njih dvije.
— Taj dan je još daleko. — Pogledavši ju, Devon joj je obujmio lice
rukama. — Ali kad dođe, bit ćeš još ljepša.
Koža joj se ispod njegova nježnog dodira zapalila od rumenila koje je bilo
crvenije od ruža koji je maloprije vidjela. Očajnički se htjela natjerati da se
odmakne od njega, ali ukočila se od njegovog dodira.
Stavio joj je prst na zatiljak i pridržavao dok joj je tražio usta. Nju je
preplavila vrućina te je oslabjela i zanjihala se kao da je na palubi broda. Zagrlio
ju je i privio uza sebe, a nju je razorila njegova laka snaga. Tvoja sam, jednom
ju je natjerao da kaže u prostoriji za kočije dok ju je dražio i dok joj je pružao
onaj senzualan užitak. To je bila istina. Uvijek će biti njegova, bez obzira na to
kamo pođe ili što učini.
Iz grla joj je pobjeglo očajno stenjanje, ali njegov poljubac upijao je svaki
njezin zvuk i dah. Hranio se njome, okrenuvši glavu kad je htio da im usta
budu još bliže. Dodirnuvši njezin jezik svojim, izmamio je odgovor, a poljubac
mu je bio istodobno nježan i strašno silovit. Ona je bila izgubljena u
zbunjenosti užitka, a tijelo joj je obuzela nekontrolirana žudnja.
Devon se iznenada odmaknuo. Ona je zavapila i slijepo posegnula za
njim.
— Netko dolazi — tiho je rekao.
Naslonivši se na pult, Kathleen je nespretno poravnavala haljinu i
pokušala kontrolirati disanje.

278
Book as passion & BalkanDownload

Helen i Winterborne su se vraćali u kružnu dvoranu. Kutovi Heleninih


usana bili su okrenuti prema gore kao da ih je netko tako pričvrstio. Ali
Kathleen je njezino držanje podsjetilo na izgubljeno dijete koje traži majku.
Kathleenin zabrinuti pogled pao je na blještavilo na Heleninoj lijevoj
ruci. Želudac joj se stegnuo, a sva senzualna toplina iščeznula je iz njezina tijela
kad je shvatila što je to.
Prsten.
Nakon samo dva tjedna udvaranja, gad ju je zaprosio.

279
Book as passion & BalkanDownload

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

Draga Kathleen,
upravo sam se vratio s farme Luftonovih da vidim kako je njihov
najnoviji stanovnik. Molim te prenesi svim zabrinutim stranama da je Hamlet
izuzetno zadovoljan svojim oborom koji je, slobodno mogu dodati, sagrađen
prema najvišim svinjskim kriterijima. Djeluje oduševljeno što mu društvo pravi
cijeli harem prasica. Usudio bih se reći da jedan prasac niskih strasti ne može
tražiti ništa više od toga.
Sve ostale novosti s posjeda tiču se odvodnih kanala i nezgoda s
vodoinstalaterskim radovima i ništa nije toliko ugodno da ih prenesem.
Jako me zanima kako podnosiš zaruke između Helen i Winterbornea. U
duhu bratske zabrinutosti, molim te da mi brzo odgovoriš, barem da mi kažeš
planiraš li ubojstvo.
Srdačan pozdrav,
West

Kathleen je uzela pero da odgovori, razmišljajući o tome kako joj je West


nedostajao više nego što je očekivala. Bilo je neobično kako joj je jedan pijani
mladi razvratnik koji je došao u Eversby Priory prije nekoliko mjeseci sada tako
prirastao srcu.
Dragi West,

Nakon što je prošli tjedan Winterborne zaprosio Helen,


Priznajem da sam razmišljala o ubojstvu. No, shvatila sam
da ću se, ako se riješim Winterbornea, također morati riješiti
i tvojeg brata, a to neće ići, jedno ubojstvo bi se moglo
opravdati u ovim okolnostima, ali dva bi bilo previše.

Helen je tiha i povučena, a takvo ponašanje ne očekuje


se od djevojke koja se upravo zaručila. Očito je da joj se ne

280
Book as passion & BalkanDownload

sviđa zaručnički prsten, ali ne želi reći Winterborneu da ga


zamijeni. Winterborne je jučer odlučio na sebe preuzeti sve
planiranje i sve troškove vjenčanja, tako da ona neće moći
odlučivati ni o čemu u vezi s tim.

Winterborne je dominantan, a da toga nije ni svjestan.


On je poput velikog drveta koje baca sjenu u kojoj malo
drveće ne može opstati.

No bez obzira na to, izgleda da je vjenčanje neizbježno.

Ja sam rezignirana spram te situacije. Odnosno, barem


pokušavam biti.

Iznimno cijenim tvoju bratsku zabrinutost i uzvraćam


ti sestrinskom ljubavlju.

Zauvijek tvoja,

Kathleen

Devon se vratio kući kasno te večeri, ispunjen umornim zadovoljstvom.


Ugovor o zakupu s London Ironstoneom potpisale su obje strane.
Tijekom proteklog tjedna, Severin je pregovore pretvorio u igru mačke i
miša. Bilo je potrebno uložiti nadljudske napore i energiju da se odupre
Severinovim ubrzanjima, odgodama, iznenađenjima i izmjenama. Odvjetnici
su nekoliko puta ušutjeli dok su se njih dvojica svađali i prepirali. Na kraju je
Devon uspio dobiti ustupke koje je htio, i to baš kad je razmišljao o tome da
skoči preko stola i zadavi svojega prijatelja. Najgore je bilo to što je znao da
Severin, za razliku od ostalih u prostoriji, uživa u svemu tome.
Severin je obožavao uzbuđenje, svađe, bilo što čime bi zabavio svoj
strastven um. Iako su ga ljudi voljeli i svuda ga pozivali, bilo je teško dugo
podnositi njegovu uzavrelu energiju. Druženje s njim bilo je poput gledanja
vatrometa: ugodno ako traje kratko, ali zamorno ako traje predugo.
Kad mu je batler uzeo kaput, šešir i rukavice, Devon je krenuo prema
radnoj sobi da popije piće koje mu je jako trebalo. Dok je prolazio pokraj

281
Book as passion & BalkanDownload

stepenica, čuo je odjekivanje smijeha i razgovora iz salona na katu, dok su iz


glazbene kutije dopirali kaskadni tonovi.
Radna soba bila je osvijetljena samo jednom stolnom svjetiljkom i vatrom
iz kamina. Kathleenino maleno tijelo bilo je sklupčano na tapeciranom
naslonjaču, a prsti su joj labavo držali nogu prazne vinske čaše. Njime je
prostrujao užitak kad je vidio da nosi šareni šal koji joj je darovao. Zamišljeno
je gledala u vatru, čiji plamičci su joj pozlatili nježnu liniju profila.
Nije bio sam s njom otkako su se Helen i Winterborne zaručili. Bila je
šutljiva i neraspoložena za razgovor, očito se boreći s vlastitim
nezadovoljstvom zbog te situacije. Osim toga, tijekom proteklog tjedna, sva
Devonova pozornost bila je usmjerena na posao s London Ironstoneom. To je
bilo vrlo važno za posjed: nije smio dopustiti da posao propadne. Sada kada je
ugovor bio potpisan, namjeravao je napraviti red u vlastitoj kući.
Kad je Devon ušao u sobu, Kathleen ga je pogledala neutralnim izrazom
lica.
— Zdravo. Kako je prošao sastanak?
— Ugovor o zakupu je potpisan — rekao je i prišao komodi da si natoči
čašu vina.
— Je li pristao na tvoje uvjete?
— Pristao je na one najvažnije.
— Čestitam — iskreno je rekla. — Znala sam da ćeš uspjeti.
Devon se nasmiješio. — Ja nisam znao. Severin je mnogo iskusniji u tim
poslovima. Ali, pokušao sam nadoknaditi nedostatke čistom tvrdoglavošću. —
Pokazujući na bocu vina, upitno ju je pogledao.
— Hvala ti, ali ja sam već dosta popila. — Kimnula je prema stolu u kutu.
— Prije večere ti je stigao telegram. Nalazi se na srebrnom pladnju.
Otišao je po njega i otvorio omotnicu. Pogledavši poruku, znatiželjno se
namrštio. — Od Westa je.

SMJESTA DOĐI NA POSJED


W. R.

282
Book as passion & BalkanDownload

— Želi da smjesta dođem u Hampshire — zbunjeno je rekao Devon. —


Nije rekao zašto.
Kathleen ga je odmah zabrinuto pogledala. — Nadam se da vijesti nisu
loše.
— Sigurno su prosječno loše, inače bi mi objasnio. Morat ću otići prvim
jutarnjim vlakom.
Odloživši praznu čašu, Kathleen je ustala i poravnala suknje. Izgledala je
umorno, ali prekrasno, s borom od zabrinutosti između obrva. Govorila je ne
pogledavši ga: — Jutros sam dobila mjesečnicu. Nisam trudna. Znala sam da bi
to odmah htio znati.
Devon ju je šutke promatrao.
Začudo, nije osjetio olakšanje koje je mislio da će ga preplaviti. Samo
neku ispraznu ambivalentnost. A trebao bi kleknuti od zahvalnosti.
— Je li ti laknulo? — pitao ju je.
— Naravno. Ja nisam htjela to dijete isto kao ni ti.
Taj smiren, razuman ton kao da je bio neprirodan.
Kad je Devon krenuo prema njoj, svaki dio njezina tijela napeo se da ga
šutke odbije.
— Kathleen — započeo je — dosta mi je ove udaljenosti između nas. Što
god je potrebno...
— Molim te. Ne sada. Ne večeras.
Jedino što ga je sprečavalo da ju ne zgrabi i ne počne bezglavo ljubiti bio
je njezin tih, promukao glas. Nakratko je zažmirio i trudio se da bude strpljiv.
Kad mu to nije uspjelo, podigao je čašu s vinom i iskapio piće u tri odmjerena
gutljaja.
— Kad se vratim — rekao je i odlučno je pogledao — ti i ja ćemo morati
dugo razgovarati. Nasamo.
Usne su joj se stegnule zbog njegovog oštrog tona. — Pita li se tu uopće
mene nešto?
— Da. Pitat će te se želiš li ići u krevet sa mnom prije ili poslije razgovora.

283
Book as passion & BalkanDownload

Ljutito je izdahnula i otišla iz radne sobe, dok je on stajao ondje držeći


praznu čašu i zureći u prazna vrata.

284
Book as passion & BalkanDownload

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Č im je Devon izašao iz vlaka na kolodvoru u Altonu, prišao mu je brat u


prašnjavom kaputu i blatnjavim hlačama i cipelama. Westov pogled bio je
mahnit.
— West? — zabrinuto je pitao Devon. — Što ti je, pobogu...
— Jesi li potpisao ugovor o zakupu? — prekinuo ga je West i ispružio
ruke kao da će ga uhvatiti za rever, no onda se predomislio. Trzao se od
nestrpljivosti i poskakivao poput nemirnog školarca. — S London
Ironstoneom. Jesi li ga potpisao?
— Jučer.
West je opsovao i time privukao niz optužujućih pogleda od ljudi koji su
stajali na peronu. — A što je s pravima na rudna bogatstva?
— Na rudna bogatstva na zemlji koju dajemo u zakup željeznici? — pitao
je Devon da mu bude jasnije.
— Da, jesi li ih dao Severinu? Bilo kakvo pravo?
— Zadržao sam sva prava.
West ga je gledao ni ne trepćući. — Siguran si?
— Naravno. Severin me tri dana gnjavio s pravima na rudna bogatstva.
Što smo duže raspravljali, to sam ja postajao bjesniji i na kraju sam mu rekao
da bih ga radije vidio u paklu nego mu dao i komad balege s Eversby Prioryja.
Otišao sam, ali kad sam izašao na ulicu, s prozora na petom katu mi je rekao da
odustaje i da se vratim.
West je krenuo naprijed kao da će ga zagrliti, no onda je stao. Silovito je
protresao Devonovu ruku i s bolnom jačinom ga udario po leđima. — Tako mi
Boga, volim te, ti tvrdoglavi gade!
— Što je s tobom, pobogu? — pitao je Devon.
— Reći ću ti. Idemo.
— Moram čekati Suttona. On je u jednom od stražnjih vagona.
— Ne treba nam Sutton.

285
Book as passion & BalkanDownload

— Ne može hodati od Altona do Eversbyja — rekao je Devon, a njegova


uzrujanost prerasla je u smijeh. — Kvragu, Weste, skačeš kao da ti je netko
gurnuo gnijezdo stršljenova u...
— Eno ga — povikao je West, pokazujući sobaru da požuri.
Prema Westovim uputama, kočija nije krenula prema kući, nego prema
istočnom rubu Eversby Prioryja, do kojega se moglo doći samo makadamskom
cestom. Devon je shvatio da idu prema zemlji koju je upravo dao u zakup
Severinu.
Nakon nekog vremena, vozilo je stalo pokraj polja omeđenog potokom i
nizom bukvi. Na neravnim poljima i brežuljcima bilo je vrlo živo: desetak
muškaraca ondje je radilo s mjernom opremom, lopatama, pijucima, kolicima
i parnim strojem.
— Što to rade? — zbunjeno je pitao Devon. — Jesu li to Severinovi ljudi?
Nemoguće da već pripremaju zemlju. Ugovor je potpisan tek jučer.
— Ne, ja sam ih angažirao. — West je otvorio vrata kočije prije nego što
je kočijaš stigao do njih. Skočio je na zemlju. — Dođi.
— Milorde — pobunio se Sutton kad je Devon krenuo za njim. — Niste
odjeveni za tako prljav teren. Sve to kamenje i glina... Vaše cipele, hlače... —
Očajno je pogledao besprijekorno čiste nogavice njegovih sivih hlača od angora
vune.
— Možeš čekati u kočiji — rekao je Devon sobaru.
— U redu, milorde.
Težak povjetarac zapuhao je Devonu u lice dok su on i West hodali
prema svježe iskopanom kanalu označenom zastavicama. Obavio ih je miris
zemlje, mokrog šaša i treseta, taj svjež i poznat miris Hampshirea.
Dok su prolazili pokraj jednog muškarca s kolicima, on je zastao i skinuo
šešir te iz poštovanja spustio glavu. — Vaše Gospodstvo.
Devon je odgovorio kratkim smiješkom i kimanjem.
Kad su došli na rub kanala, West se sagnuo i uzeo mali kamen te ga je
dao Devonu.
Kamen, odnosno više oblutak, bio je neočekivano težak s obzirom na
veličinu. Devon je palcem očistio zemlju s njega i tako otkrio crvenkastu

286
Book as passion & BalkanDownload

površinu prožetu žarko crvenom bojom. — Rudača? — nagađao je, pomno


proučavajući oblutak.
— Prvorazredni hematit. — Westov glas bio je prožet potisnutim
uzbuđenjem. — Od njega se pravi najbolji čelik. Postiže najbolju cijenu na
tržištu.
Devon ga je pogledao s velikim zanimanjem. — Nastavi.
— Dok sam bio u Londonu — nastavio je West — Severinovi geodeti
radili su ovdje probno bušenje. Jedan od zakupaca, gospodin Wooten, čuo je
strojeve te je došao vidjeti što se događa. Geodeti mu nisu ništa rekli, naravno.
Ali čim sam ja saznao za to, angažirao sam geologa i rudarskog stručnjaka da
naprave probno bušenje za nas. Ovdje su tri dana s bušilicom za kamen i cijelo
vrijeme vade uzorke ovoga. — Kimnuo je prema hematitu u Devonovoj ruci.
Počevši shvaćati o čemu je riječ, Devon je stisnuo čvrst komad rude. —
Koliko ga ima?
— Još uvijek procjenjuju. Ali obojica kažu da se tik uz površinu, odmah
ispod gline i vapnenca, nalazi ležište hematita. S obzirom na to koliko su do
sada istražili, na nekim mjestima je debeo dva i pol metra, a na nekima sedam
metara i proteže se na površini od najmanje šest hektara. Sve na tvojoj zemlji.
Geolog kaže da takvo nalazište nije nikada vidio južno od Cumberlanda. —
Glas mu je postao promukao. — Vrijedi barem pola milijuna funti, Devone.
Devon je imao osjećaj kao da pada unatrag, iako je čvrsto stajao na zemlji.
Bilo je to previše za njega. Gledao je taj prizor zapravo ga ne videći, dok mu je
mozak pokušavao shvatiti što to znači.
Teret duga koji ga je opterećivao otkako je naslijedio posjed sada je...
Nestao. Svatko s Eversby Prioryja će biti osiguran. Theove sestre imat će
miraze dovoljno velike da privuku bilo kojeg udvarača kojeg požele. Bit će
posla za muškarce na Eversbyju, kao i novog posla za ljude iz sela.
— Dakle? — West je pun očekivanja pitao Devona, kad je ovaj samo
šutio.
— Ne mogu vjerovati da je to stvarno — uspio je reći — dok ne saznam
više.
— Možeš vjerovati. Vjeruj mi, sto tisuća tona kamena neće nestati ispod
naših nogu.

287
Book as passion & BalkanDownload

Na Devonovu licu polako se pojavio osmijeh. — Sada mi je jasno zašto je


Severin tako silno htio dobiti prava na rudna bogatstva.
— Hvala Bogu što si toliko tvrdoglav.
Devon se nasmijao. — To je prvi put da mi to kažeš.
— I zadnji — uvjeravao ga je West.
Polako se okrenuvši da pogleda ono što ih okružuje, Devon se pribrao
kad je pogledao šumu s južne strane. — Ne mogu dopustiti da se drvena građa
posjeda opustoši za topljenje i kovanje.
— Ne, nećemo morati taliti rudu. Hematit je tako čist da ćemo ga samo
morati iskopati. Čim se izvadi iz zemlje, bit će spreman za odvoz.
Kad se okrenuo puni krug, Devon je zapazio muškarca i dječačića kako
hodaju oko bušilice za kamen i gledaju ju s velikim zanimanjem.
— Prvo grofovstvo — govorio je West — onda ugovor o zakupu sa
željeznicom. Sada ovo. Mislim da si ti najsretniji tip u Engleskoj.
Devonova pozornost još uvijek je bila usmjerena na muškarca i dječačića.
— Tko je to?
West je slijedio njegov pogled. — Aha. To je Wooten. Doveo je sina da
vidi bušilicu.
Wooten se sagnuo, a dječačić mu se popeo na leđa. Stavivši ruke ispod
nogu svojega sinčića, mladi seljak je ustao i nosio sina po polju. Dječak se
uhvatio za očeva ramena i smijao se.
Devon ih je gledao kako odlaze u daljinu.
Taj prizor podsjetio ga je na nešto... Na Kathleenino bezizražajno lice
ocrtano plamenom vatre kako mu govori da nije trudna.
Bio je svjestan samo zbunjujućeg osjećaja praznine.
Devon je tek sada shvatio da je pretpostavio da je trudna, a onda ne bi
imao izbora nego bi se morao oženiti njome. Kako je dva tjedna živio s tom
predodžbom u podsvijesti, navikao se na nju.
Ne... To baš nije bilo posve točno.
Potresen, Devon se natjerao da se suoči s istinom.
On je to želio.

288
Book as passion & BalkanDownload

Želio je ispriku da učini Kathleen svojom u svim pogledima. Želio je da


njegovo dijete raste u njoj. Želio je svoj prsten na njezinoj ruci i svako bračno
pravo koje je njime dolazilo.
Želio je svaki dan svojega života provoditi s njom.
— Zbog čega se brineš? — čuo je kako ga brat pita.
Devon nije odmah odgovorio, pokušavajući rekonstruirati događaje koji
su ga doveli tako daleko od čovjeka kojim se oduvijek smatrao. — Prije nego
što sam naslijedio titulu — omamljeno je rekao — ne bih ni tebi ni sebi povjerio
ni zlatnu ribicu, a kamoli posjed od devet tisuća hektara. Uvijek sam izbjegavao
odgovornost jer sam znao da ne bih uspio. Ja sam propalica nagle naravi, kao i
naš otac. Kad si mi rekao da ne znam voditi posjed i da neću uspjeti...
— To je bila hrpa gluposti — odlučno je rekao West.
Devon se nakratko nasmiješio. — Bio si u pravu. — Odsutno je počeo
dlanovima trljati hematit. — Ali usprkos svim očekivanjima, izgleda da smo ti
i ja donijeli prave odluke...
— Ne — prekinuo ga je West. — Ja neću uzeti zasluge za ovo. Ti si sam
odlučio na sebe preuzeti teret posjeda. Ti si donio odluke koje su dovele do
ugovora o zakupu i otkrića nalazišta željezne rude. Je li ti palo na pamet da bi
ležište hematita davno bilo otkriveno da je i jedan od prethodnih grofova
odlučio napraviti potrebna poboljšanja zemljišta? Svakako bi ga pronašao s
obzirom na to da si naredio kopanje odvodnih kanala za farme zakupaca.
Dakle, Eversby Priory je u dobrim rukama, u tvojim rukama. Stotine života
promijenio si nabolje, uključujući i moj život. A riječ kojom se opisuje čovjek
koji je sve to učinio sigurno nije propalica. — West je zastao. — Pobogu,
osjećam kako mi se iskrenost diže u prsima poput probavne smetnje. Moram
prestati. Idemo u kuću da se preobuješ u prikladnije čizme? Onda se možemo
vratiti ovamo, razgovarati s mjernicima i malo prošetati.
Razmišljajući o tom pitanju, Devon je stavio oblutak u džep i odlučno
pogledao brata u oči.
Obuzela ga je jedna misao: ništa od ovoga nije vrijedilo bez Kathleen.
Smjesta je morao otići k njoj i nekako ju uvjeriti da se u nekoliko proteklih
mjeseci promijenio, a da nije bio ni svjestan toga. Postao je muškarac koji ju
može voljeti.
Pobogu, koliko ju je silno volio.

289
Book as passion & BalkanDownload

Ali morao je smisliti kako da ju uvjeri u to, a to neće biti lako.


S druge strane... On nije bio čovjek koji će ustuknuti pred izazovom.
Više ne.
Pogledao je brata i progovorio glasom koji baš nije bio stabilan. — Ne
mogu ostati — rekao je. — Moram se vratiti u London.

To jutro kad je Devon otišao, Helen se nije spustila na doručak, nego je


poslala poruku da pati od migrene i da će ostati u krevetu. Ne mogavši se sjetiti
posljednjeg puta kad je Helen bila bolesna, Kathleen je bila jako zabrinuta.
Nakon što je dala Helen otopinu morfija da joj ublaži bol, na čelo joj je stavila
hladan oblog i pobrinula se da u sobi bude mračno i tiho.
Dok je Helen spavala, Kathleen ili blizanke su se barem jednom na sat
došuljale do vrata njezine sobe da provjere kako je. Nije se probudila ni za
vrijeme jednog posjeta, nego se samo trzala poput uspavane mačke sanjajući
snove koji baš nisu djelovali ugodno.
— Dobar je znak to što nema vrućicu, zar ne? — poslijepodne je pitala
Pandora.
— Da — odlučno je odgovorila Kathleen. — Mislim da joj je potreban
odmor nakon prošlotjednih uzbuđenja.
— Mislim da nije u tome stvar — rekla je Cassandra. Sjedila je na sofi s
četkom i nizom ukosnica te s modnim časopisom na krilu i eksperimentirala s
Pandorinom kosom. Pokušavale su napraviti jednu od najmodernijih frizura,
koja se sastojala od uvojaka podignutih na vrhu glave u obliku jastučića i
dvostruke pletenice koja je padala niz leđa. Nažalost, Pandorina čokoladna
kosa bila je toliko teška i glatka da se nije dala pričvrstiti ukosnicama te su
uvojci stalno padali.
— Budi stroga — ohrabrivala ju je Pandora. — Upotrijebi više pomade.
Moja kosa će slušati samo sirovu snagu.
— Trebali smo kupiti više u Winterborne’su — rekla je Cassandra i
uzdahnula. — Već smo potrošile pola...
— Samo malo — rekla je Kathleen, pogledavši Cassandru. — Što si to
rekla? Ne u vezi s pomadom, nego s Helen.

290
Book as passion & BalkanDownload

Djevojka je češljala uvojak Pandorine kose dok je odgovarala. — Mislim


da joj nije potreban odmor zbog previše uzbuđenja. Mislim... — Zastala je. —
Kathleen, je li tračanje ako kažem nešto osobno o nekome, znajući da ta osoba
ne želi da se o tome govori?
— Da. Osim ako se ne radi o Helen i ako to ne govoriš meni. Da čujem.
— Jučer, kad je gospodin Winterborne došao u posjet, on i Helen bili su
dolje u salonu, a vrata su bila zatvorena. Išla sam po knjigu koju sam ostavila
na prozoru, ali čula sam njihove glasove. — Cassandra je zastala. — Ti si s
domaćicom analizirala stanje zaliha, pa te nisam htjela ometati.
— Dobro, dobro... I?
— Koliko sam mogla čuti, svađali su se oko nečega. Dobro, možda to nije
bilo svađanje jer Helen nije podizala glas, ali... Zvučala je uzrujano.
— Vjerojatno su raspravljali o vjenčanju — rekla je Kathleen — budući
da joj je gospodin Winterborne priopćio da ga on želi organizirati.
— Ne, mislim da se nisu zbog toga sukobili. Da sam barem više čula.
— Trebala si se poslužiti mojim trikom s čašom — nestrpljivo je rekla
Pandora. — Da sam ja bila ondje, ispričala bih ti svaku riječ koju su rekli.
— Pošla sam gore — nastavila je Cassandra — i čim sam se popela, vidjela
sam kako gospodin Winterborne odlazi. Helen je došla gore nekoliko minuta
poslije, a lice joj je bilo jako crveno, kao da je plakala.
— Je li rekla što se dogodilo? — pitala je Kathleen.
Cassandra je odmahnula glavom.
Pandora se namrštila i dodirnula kosu. Oprezno dotičući pričvršćeni dio,
rekla je: — Imam osjećaj da ovo izgleda kao ogromne gusjenice, a ne kao
jastučići.
Kathleen se nakratko nasmijala dok je gledala njih dvije. Tako joj svega,
voljela ih je. Iako nije bila toliko mudra ili stara da im bude majka, ona im je
ipak bila jedina vodilja u životu.
— Pogledat ću kako je Helen — rekla je i ustala. Razdvojila je jednu od
gusjenica na Pandorinoj kosi i napravila dva jastučića, učvrstivši ih
Cassandrinom ukosnicom.

291
Book as passion & BalkanDownload

— Što ćeš joj reći ako ti kaže da se posvađala s Winterborneom? — pitala


je Cassandra.
— Reći ću joj neka se opet posvađa — rekla je Kathleen. — Muškarcu se
ne smije dopustiti da stalno bude po njegovom. — Zamišljeno je zastala. —
Lord Berwick mi je jedanput rekao da kada konj povuče uzde, nikada ih ne
smiješ povući natrag. Umjesto toga, trebaš ih otpustiti. Ali samo malo.

Kad je Kathleen ušla u Heleninu sobu, čula je prigušeno plakanje. —


Dušo, što ti je? — pitala je i brzo prišla krevetu. — Boli li te? Kako ti mogu
pomoći?
Helen je odmahnula glavom i rukavom spavaćice obrisala oči.
Kathleen joj je natočila čašu vode iz vrča na noćnom ormariću i dala joj
je. Podigla je jastuk ispod Helenine glave, dala joj suhu maramicu i poravnala
prekrivač. — Je li migrena još uvijek jaka?
— Strašno — prošaputala je Helen. — Čak me i koža boli. Privukavši
stolicu krevetu, Kathleen je sjela i zabrinuto ju pogledala. — Što je uzrok tome?
— usudila se pitati. — Je li se nešto dogodilo tijekom posjeta gospodina
Winterbornea? Nešto osim rasprave o vjenčanju?
Helen je odgovorila laganim kimanjem, dok joj je brada drhtala.
Kathleenine misli su se uskovitlale dok se pitala kako da pomogne Helen,
koja je izgledala kao da će se raspasti. Nije ju vidjela tako shrvanu od Theove
smrti.
— Kada bi mi barem rekla — kazala je. — Svašta mi pada na pamet. Što
je Winterborne napravio da si tako nesretna?
— Ne mogu ti reći — prošaputala je Helen.
Kathleen se trudila da joj glas bude smiren. — Je li te silio na nešto?
Uslijedila je duga stanka. — Ne znam — rekla je Helen uplakanim
glasom. — Htio je... Ne znam što je htio. Nisam nikada... — Zastala je i ispuhala
nos u maramicu.
— Je li te ozlijedio? — Kathleen ju je uspjela pitati.
— Nije. Ali nije me htio prestati ljubiti i... Meni se to nije svidjelo. Nisam
uopće tako zamišljala ljubljenje. I stavio je ruku... Nekamo gdje nije smio. Kad

292
Book as passion & BalkanDownload

sam ga odgurnula, on je bio ljutit i rekao nešto oštro što je zvučalo kao... Kao
da mislim da sam predobra za njega. Rekao je još i druge stvari, ali bilo je
previše velškog. Nisam znala što da radim. Rasplakala sam se, a on je otišao bez
riječi. — Nekoliko puta je zajecala. — Ne znam što sam učinila pogrešno.
— Nisi učinila ništa pogrešno.
— Ali sigurno jesam. — Helen je tanke prste stavila na sljepoočnice i
lagano pritisnula tkaninu koja ih je prekrivala.
Winterborne, ti neotesani gade, bijesno je pomislila Kathleen. Zar je
toliko teško biti nježan sa stidljivom mladom ženom kada ju prvi put ljubiš? —
Očito ne zna kako se treba ponašati s nevinom djevojkom — tiho je rekla.
— Molim te, nemoj nikome reći. Umrla bih. Molim te, obećaj mi.
— Obećajem.
— Moram objasniti gospodinu Winterborneu da ga nisam htjela
razljutiti...
— Naravno da nisi. On bi to trebao znati. — Kathleen je oklijevala. —
Prije nego što nastavite planirati vjenčanje, možda bismo trebali ponovno
razmisliti o tome.
— Ne znam. — Helen se trgnula i uzdahnula. — Glava mi pulsira.
Trenutačno imam osjećaj da ga više nikada neću htjeti vidjeti. Molim te, možeš
li mi dati još malo otopine morfija?
— Mogu, ali prvo moraš nešto pojesti. Kuharica priprema juhu i puding.
Uskoro će biti gotovo. Da odem? Imam osjećaj da je moje pričanje samo
pogoršalo tvoju migrenu.
— Ne, želim društvo.
— Onda ću ostati. Nasloni svoju jadnu glavu.
Helen ju je poslušala i legla. Ubrzo se začulo tiho jecanje. — Tako sam
razočarana — šapnula je — u vezi s ljubljenjem.
— Dušo, nemoj tako — rekla je Kathleen, a srce joj se počelo slamati. —
Nisi se ljubila kako treba. Drukčije je s onim pravim.
— Ne znam kako bi moglo biti drukčije. Mislila sam... Mislila sam da će
to biti kao slušanje prekrasne glazbe ili... Gledanje kako sunce izlazi tijekom
vedrog jutra. A umjesto toga...

293
Book as passion & BalkanDownload

— Da?
Helen je oklijevala i ispustila tihi zvuk gađenja. — Htio je da razdvojim
usne. Za vrijeme toga.
— Oh.
— Je li to zbog toga što je Velšanin?
Kathleen su prostrujali osjećaji suosjećanja i veselja. Odgovorila je
činjeničnim tonom. — Mislim da taj način ljubljenja nije ograničen samo na
Wales, draga. Možda ti se prvi puta ne sviđa. Ali možda će ti biti ugodno nakon
još jednog ili dva puta.
— Kako bi mi moglo biti ugodno? Kako bi ikome to moglo biti ugodno?
— Postoji mnogo načina ljubljenja — rekla je Kathleen. — Da te
gospodin Winterborne postepeno uveo u to, vjerojatno bi ti se više sviđalo.
— Mislim da mi se ljubljenje uopće ne sviđa.
Kathleen je navlažila novi komad tkanine, preklopila ga i stavila na
Helenino čelo. — Svidjet će ti se. Ljubljenje je prekrasno s pravim muškarcem.
Kao da utoneš u dugačak, lijep san. Vidjet ćeš.
— Ne vjerujem — šapnula je Helen, nervozno čupkajući prekrivač.
Kathleen je ostala sjediti uz krevet dok se Helen opuštala i utonula u san.
Znala je da će se uzrok Heleninih problema morati riješiti kako bi joj se
stanje poboljšalo. S obzirom na to da je i sama doživjela živčani slom nakon
Theove smrti, Kathleen je znala prepoznati njegove simptome kod nekoga
drugoga. Srce ju je zaboljelo dok je gledala kako se Helenina vesela narav slama
pod teretom tjeskobe.
Kathleen se bojala da bi mogla prerasti u stanje teške melankolije ako
predugo potraje.
Morala je nešto poduzeti. Luda od brige, otišla je iz Helenine sobe i
pozvala Claru.
Čim je služavka došla u njezinu sobu, Kathleen joj je revno rekla: —
Trebam gležnjače, veo i ogrtač s kapuljačom. Moram nešto obaviti, a ti trebaš
ići sa mnom.
Clara je izgledala zabrinuto. — Mogu ja obaviti što treba, miledi, samo
mi recite što je to.

294
Book as passion & BalkanDownload

— Hvala ti, ali samo ja to mogu napraviti.


— Da kažem batleru da pripremi kočiju?
Kathleen je odmahnula glavom. — Bilo bi mnogo lakše i jednostavnije
hodati. Udaljenost je kratka, manja od jednog kilometra. Krenut ćemo kući
prije nego što uopće upregnu konje.
— Jedan kilometar? — Clara, koja nije voljela hodati, izgledala je
užasnuto. — Noću Londonom?
— Vani je još uvijek svijetlo. Ići ćemo perivojem i šetnicom. A sada
požuri. — Dok još imam hrabrosti, pomislila je.
Morat će to obaviti prije nego što im se netko suprotstavi ili ih zadrži. Uz
malo sreće, vratit će se kući prije večere.
Kad se toplo obukla i spremila za polazak, Kathleen je otišla u salon na
katu gdje je Cassandra čitala, a Pandora izrezivala slike iz časopisa i lijepila ih
u spomenar.
— Kamo ideš? — iznenađeno je pitala Cassandra.
— Idem nešto obaviti. Clara i ja ćemo se brzo vratiti.
— Da, ali...
— U međuvremenu bih voljela — rekla je Kathleen — da se jedna od
vas dvije pobrine da Helen dobije večeru. Trebate sjesti pokraj nje i nagovoriti
ju da nešto pojede. Ali nemojte ništa pitati. Bolje šutite, osim ako ona ne bude
htjela da govorite.
— Ali što je s tobom? — pitala je Pandora, mršteći se. — Što to moraš
obaviti i kad ćeš se vratiti?
— Ništa ne brinite.
— Kad god netko to kaže — rekla je Pandora — uvijek ispadne suprotno.
Isto kao i ma nije ništa. Ili može i gore.
— Ili — turobno je dodala Clara — idem samo na jedno piće.

Nakon svježe šetnje, tijekom koje su se Kathleen i Clara stopile s


pješacima i kretale se zajedno s njima, ubrzo su stigle u Ulicu Cork.

295
Book as passion & BalkanDownload

— Winterborne’s — povikala je Clara, a lice joj se oraspoložilo. — Nisam


znala da idemo u kupnju, miledi.
— Nažalost, ne idemo. — Kathleen je došla do kraja fasade i zastala
ispred velike kuće koja se nekako s puno ukusa uspjela uklopiti u okolinu robne
kuće. — Clara, možeš li pokucati na vrata i reći da lady Trenear želi vidjeti
gospodina Winterbornea?
Djevojka ju je nevoljko poslušala, ne baš sretna zbog toga što joj je pripao
zadatak koji inače obavljaju niže rangirani sluge.
Dok je Kathleen čekala na najnižoj stepenici, Clara je pritisnula
mehaničko zvono i kucala ukrasnom brončanom alkom dok se vrata nisu
otvorila. Ne nasmiješeni batler pogledao je dvije gošće, izmijenio nekoliko
riječi s Clarom i ponovno zatvorio vrata.
Okrenuvši se prema Kathleen, Clara joj je sa strpljivim izrazom lica rekla:
— Vidjet će je li gospodin Winterborne kod kuće.
Kathleen je kimnula i prekrižila ruke na prsima, tresući se dok joj je
hladan vjetar šibao po naborima ogrtača. Ne obazirući se na znatiželjne poglede
nekih prolaznika, čekala je s odlučnom strpljivošću.
Nizak, krupan muškarac sijede kose prošao je stepenicama i zastao da
pogleda služavku. Neprimjereno dugo je zurio u nju.
— Clara? — zbunjeno je pitao.
Njezine oči razrogačile su se od olakšanja i zadovoljstva. — Gospodine
Quincy!
Sobar se okrenuo prema Kathleen i prepoznao ju bez obzira na to što je
na licu imala veo. — Lady Trenear — rekao je s poštovanjem. — Kako to da vi
ovdje stojite i čekate?
— Drago mi je što te vidim, Quincy — rekla je Kathleen i nasmiješila se.
— Došla sam razgovarati s gospodinom Winterborneom o osobnoj temi. Batler
je rekao da će pogledati je li on kod kuće.
— Ako gospodin Winterborne nije kod kuće, onda je sigurno u robnoj
kući. Ja ću ga pronaći za vas. — Cokćući ju je poveo uza stepenice, a Clara ih
je slijedila. — Kako je samo mogao dopustiti da lady Trenear čeka vani na ulici
— promrmljao je u nevjerici. — Dobit će taj batler jezikove juhe, koju neće
tako brzo zaboraviti.

296
Book as passion & BalkanDownload

Nakon što je otvorio vrata ključem koji je visio na zlatnom privjesku,


sobar ih je pustio unutra. Kuća je bila elegantna i moderna te je mirisala na
novu boju i žbuku, kao i na drvo premazano orahovim uljem.
Quincy je brižno doveo Kathleen u prozračnu čitaonicu s visokim
stropom i predložio joj da ondje pričeka dok on ne odvede Claru u prostoriju
za poslugu. — Da pošaljem nekoga da vam donese čaj — pitao je — dok ja ne
pronađem gospodina Winterbornea?
Maknula je veo, sretna što joj vid više nije bio zamućen crnom maglicom.
— Jako ljubazno od tebe, ali nema potrebe.
Quincy je oklijevao, očito želeći znati koji je razlog ovog neobičnog
posjeta. Na kraju je pitao: — Nadam se da su u kući Ravenel svi dobrog
zdravlja?
— Da, svi su dobro. Lady Helen ima migrenu, ali sigurna sam da će se
brzo oporaviti.
Kimnuo je, a njegove snježnobijele obrve spojile su mu se iznad naočala.
— Pronaći ću gospodina Winterbornea — odsutno je rekao i otišao, a Clara je
pošla za njim.
Dok je čekala, Kathleen je šetala čitaonicom. I tu su se u zraku osjetili
mirisi novoga, zajedno s blagim mirisom ustajalosti. Kuća je izgledala
nedovršeno. Nenastanjeno. Nešto slika i sitnih ukrasa kao da su reda radi
razbacani. Namještaj je izgledao nekorišteno. Većina polica u čitaonici bilo je
prazno, osim nekoliko nepovezanih naslova za koje bi se Kathleen okladila da
su nehotice izvučeni s polica knjižare i stavljeni ovamo za pokazivanje.
Sudeći samo po čitaonici, Kathleen je zaključila da u ovoj kući Helen ne
bi bila sretna, ali da ne bi bila sretna ni s tim muškarcem.
Prošla su četvrt sata dok je razmišljala o tome što da kaže Winterborneu.
Nažalost, nije bilo diplomatskog načina da se jednom muškarcu, između
ostalog, kaže da se njegova zaručnica razboljela zbog njega.
Winterborne je ušao u prostoriju, a njegova dominantna pojava kao da
je ispunila svaki slobodan centimetar prostora. — Lady Trenear. Kakvo
neočekivano zadovoljstvo. — Lagano joj se naklonio i izrazom lica dao do
znanja da je bio sve samo ne zadovoljan zbog njezinog posjeta.

297
Book as passion & BalkanDownload

Znala je da ih oboje stavlja u nezgodan položaj. Bilo je posve


neprimjereno da posjećuje neoženjenog muškarca bez ikakvog društva i bilo
joj je žao zbog toga. Ali nije imala izbora.
— Oprostite što vas uznemiravam, gospodine Winterborne. Ne
namjeravam se dugo zadržati.
— Zna li itko da ste ovdje? — kratko je pitao.
— Ne.
— Onda recite što imate i to brzo.
— U redu. Ja...
— Ali ako ima ikakve veze s lady Helen — prekinuo ju je — onda smjesta
idite. Može doći sama ako o nečemu moramo razgovarati.
— Bojim se da Helen trenutačno ne može ići nikamo. Cijeli dan leži u
krevetu zbog uznemirenosti.
Pogled mu se promijenio; u njemu je vidjela neku neproničnu emociju
kako isijava iz tamnih dubina. — Zbog uznemirenosti — ponovio je, glasa
ledenog od prezira. — Dame iz visokog društva često pate zbog uznemirenosti.
Baš bih volio saznati što vas to tako uznemiruje.
Kathleen je očekivala da će biti suosjećajan ili zabrinut zbog žene za koju
je zaručen. — Bojim se da ste vi razlog Helenine uznemirenosti — izravno mu
je rekla. — U takvom je stanju zbog vašeg jučerašnjeg posjeta.
Winterborne je šutio i probadao ju crnim očima.
— Nije mi ispričala sve što se dogodilo — nastavila je Kathleen. — Ali
jasno je da mnogo toga ne razumijete o Helen. Roditelji mojeg pokojnog muža
sve tri kćeri držali su u izolaciji. I više nego što je bilo dobro za njih. Zbog toga
su sve tri prilično nezrele za svoju dob. Helen ima dvadeset jednu godinu, ali
nema isto iskustvo kao druge djevojke njezinih godina. Ne zna ništa o svijetu
izvan Eversby Prioryja. Sve joj je novo. Sve. Jedini muškarci s kojima je bila u
kontaktu su nekoliko bliskih rođaka, sluge i povremeni gost na posjedu. Većina
toga što zna o muškarcima dolazi iz knjiga i bajki.
— Nitko ne može biti tako zaštićen — samouvjereno je rekao.
— Ne u vašem svijetu. Ali to je itekako moguće na posjedu kao što je
Eversby Priory. — Kathleen je zastala. — Po mojemu mišljenju, za Helen je još

298
Book as passion & BalkanDownload

rano da se uda, ali kad se bude udavala... Bit će joj potreban muž mirne naravi,
koji će joj dopustiti da se razvija svojim tempom.
— A vi pretpostavljate da joj ja to ne bih dopustio — to je bila tvrdnja, a
ne pitanje.
— Mislim da ćete supruzi naređivati i upravljati njome kao i svime u
životu. Ne mislim da biste ju fizički ozlijedili, ali biste ju oblikovali tako da se
uklopi u vaš život i time je učinili vrlo nesretnom. Ova okolina: London, puno
ljudi, robna kuća, tako je neprikladna za njezinu narav da bi uvenula poput
presađene orhideje. Bojim se da ne podržavam brak između vas i Helen. —
Zastala je i duboko udahnula prije nego što je rekla: — Mislim da bi za nju bilo
najbolje da se zaruke raskinu.
Obavio ih je muk.
— Želi li ona to?
— Danas je rekla da vas više ne želi vidjeti.
Dok je Kathleen govorila, Winterborne je skrenuo pogled kao da samo
napola sluša. No kad je rekla ovo posljednje, on ju je prostrijelio pogledom.
Možda bi bilo najbolje da ubrzo ode, nelagodno je pomislila.
Winterborne joj je prišao dok je stajala pokraj polica za knjige. — Onda
joj recite da je slobodna — podsmjehnuo se. Naslonio je štap na policu i svoju
široku ruku stavio na kanelirani rub police. — Ako se razboljela zbog nekoliko
poljubaca, onda teško da bi preživjela prvu bračnu noć sa mnom.
Kathleen ga je odlučno pogledala, znajući da ju želi zastrašiti. —
Pobrinut ću se da vam se prsten vrati što je prije moguće.
— Neka ga zadrži kao naknadu za izgubljeno vrijeme.
Nije joj bilo svejedno kad je slobodnu ruku stavio na drugu stranu police
i tako je zarobio ne dodirnuvši je. Ramenima joj je zaklonio pogled na ostatak
prostorije.
Winterborne ju je odmjerio bezobraznim pogledom.
— Možda da tebe uzmem umjesto nje — zaprepastio ju je izjavivši to. —
Ti si plave krvi. Pretpostavlja se da si dama. A iako nisi baš visoka, djeluješ
izdržljivije od lady Helen.

299
Book as passion & BalkanDownload

Hladno ga je pogledala. — Nemate nikakvu korist od toga da mi se


izrugujete.
— Misliš da nisam ozbiljan?
— Nije me ni najmanje briga jeste li ozbiljni ili ne — uzvratila mu je. —
Ne zanima me ništa što vi nudite.
Winterborne se nasmiješio, a njegov osmijeh izgledao je iskreno, ali ni
najmanje srdačno.
Kad se Kathleen htjela izmaknuti, on se učinkovito pomaknuo i nije joj
dao da ode.
Ukočila se i počeo ju je obuzimati strah.
— Nikada nemoj misliti da znaš što će netko ponuditi. Barem bi trebala
čuti moju ponudu prije nego što ju odbiješ. — Winterborne se nagnuo tako da
joj je gotovo dodirivao lice. Taj mali pokret sadržavao je barem pet jasnih
prijetnji, a samo jedna bi bila dovoljna da ju zastraši.
— Moja ponuda uključuje brak — rekao je — a to je mnogo više od onoga
što bi ti Trenear ikada ponudio. — Oči su mu prezrivo zasjale kad je vidio da
se iznenadila. — Ne, nije mi on rekao da se zabavljate. Ali u Hampshireu je to
bilo očito. Brzo će te se zasititi, ako već nije. Trenear uvijek želi nešto novo.
Ali ja želim ići na mjesta na kojima nisam dobrodošao i zbog toga se moram
oženiti damom plemenita porijekla. Nije mi bitno što nisi djevica.
— Baš dobro — zajedljivo je rekla Kathleen — jer izgleda da vam djevice
nisu jača strana. — Zažalila je čim je to izgovorila.
Opet onaj uznemirujući hladan osmijeh. — Da, udaja lady Helen značila
bi žrtvovanje djevice radi Eversby Prioryja i Ravenelovih. — Bezobrazno je
kažiprstom prelazio preko šava na ramenu njezine haljine. — Ne bi li ti učinila
isto za njih? Za nju?
Nije se trgnula zbog njegova dodira, iako se naježila. — Ne moram to
učiniti. Lord Trenear će se pobrinuti za njih.
— A tko će se pobrinuti za Treneara? Morat će raditi cijeli život da mu
posjed ne propadne. Ali uz najmanji dio mojega bogatstva... — pucnuo joj je
prstima pred licem — sav njegov dug će nestati. Kuća će se obnoviti, a zemlja
će mu biti plodna. Sretan završetak za sve.
— Osim za ženu koja se uda za vas — prezrivo je rekla Kathleen.

300
Book as passion & BalkanDownload

Winterborneov smiješak bio je prožet porugom. — Postoje žene kojima


se sviđa kako ja to radim. Čak sam zadovoljio i par finih dama, kojima je bilo
dosta čedne gospode s nježnim rukama. — Zakoračio je naprijed i pribio ju uz
policu. Tihim glasom pohotno je rekao: — Mogao bih i s tobom grubo.
Kathleen nije znala što on namjerava niti koliko daleko je spreman ići
kako bi ju zastrašio.
Ali neće ni saznati. Prije nego što je uspjela odgovoriti, s vrata se začuo
ubojit glas.
— Odmakni se ili ću te raščetvoriti.

301
Book as passion & BalkanDownload

TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

W interborne je maknuo ruke s police za knjige i podrugljivo ih podigao u


zrak kao da je netko uperio pištolj u njega. Kathleen je duboko
izdahnula od olakšanja, zaobišla ga i pojurila prema Devonu. Ali zaustavila se
kad je vidjela izraz njegova lica.
Devon je izgledao kao da nije baš sav svoj. Oči su mu nasilno svjetlucale,
a mišići na bradi mu se stezali. Zloglasna narav Ravenelovih počela je paliti
svaki uljuđeni sloj i pretvarati ga u pepeo, baš kao i stranice knjige bačene u
vatru.
— Milorde — zadihano je započela Kathleen — mislila sam da ste otišli
u Hampshire.
— I jesam. — Gnjevno ju je pogledao. — Upravo sam se vratio u kuću
Ravenel. Blizanke su rekle da misle da bi mogla biti ovdje.
— Smatrala sam potrebnim razgovarati s gospodinom Winterborneom o
Helen...
— Trebala si to prepustiti meni — rekao je Devon kroz stisnute zube. —
Zbog toga što si sama s Winterborneom mogao bi se stvoriti skandal koji bi te
pratio ostatak života.
— To nije bitno.
Lice mu se smračilo. — Otkako sam te prvi put ugledao, mučiš mene i
sve oko sebe važnošću onoga što je primjereno. A sada to nije bitno? —
Pogledao ju je prijetećim pogledom, prije nego što se obratio Winterborneu.
— A ti si ju trebao poslati kući čim si ju ugledao, ti prokleti gade. Jedini razlog
zbog kojega vas nisam oboje zadavio je taj što ne znam s kim da počnem.
— Počni sa mnom — nježno mu se ponudio Winterborne.
U zraku se osjetilo neprijateljstvo dvaju muškaraca.
— Poslije — rekao je Devon s jedva suspregnutim bijesom. — Sada ću
nju odvesti kući. Ali kad te drugi put vidim, strpat ću te u lijes! — Ponovno se
okrenuvši prema Kathleen, pokazao joj je prema vratima.

302
Book as passion & BalkanDownload

Nije joj se sviđalo to što joj naređuje kao da je neposlušna pudlica. No s


obzirom na stanje u kojemu je bio, zaključila je da je bolje da ga ne izaziva.
Nevoljko je krenula naprijed.
— Čekajte — grubo je rekao Winterborne. Prišao je stolu pokraj prozora
i uzeo nešto. Kathleen to nije prije primijetila: bila je to orhideja koju mu je
Helen poklonila. — Uzmi ovu prokletinju — rekao je i gurnuo posudu
Kathleen. — Rado ću je se riješiti, tako mi svega.

Nakon što su Devon i Kathleen otišli, Rhys je stajao pokraj prozora i


gledao van. Ulična svjetiljka bacala je slabašno svjetložuto svjetlo na niz taksija
koje su vukli konji i osvjetljavala paru koja im je izlazila iz nosnica. Skupina
pješaka drvenim se pločnikom brzo kretala prema izlozima robne kuće.
Čuo je kako dolaze Quincyjevi čvrsti koraci.
Ubrzo ga je sobar prijekorno upitao: — Je li bilo potrebno zastrašiti lady
Trenear?
Rhys je okrenuo glavu i oštro ga pogledao. Bio je to prvi put da mu se
Quincy usudio reći nešto tako bezobrazno. Rhys bi prije mnogo istaknutije
muškarce upucao zbog mnogo beznačajnijih primjedbi.
No sada je prekrižio ruke i ponovno pogledao na ulicu, mrzeći cijeli svijet
i sve na njemu. — Da — rekao je s blagom zlobom u glasu. — Od toga sam se
osjećao bolje.

Iako Devon nije rekao ni riječ tijekom njihove kratke vožnje prema kući
Ravenel, silina njegovog bijesa zauzela je svaki kvadratni centimetar
unutrašnjosti kočije. Clara se sklupčala u kut kao da pokušava biti nevidljiva.
Ne znajući osjeća li se krivo ili prkosno, Kathleen je zaključila da se
Devon ponaša kao da ima neka prava na nju, a nema. Ponašao se kao da je ona
učinila nešto čime ga je osobno povrijedila, a nije. On je bio kriv zbog ove
situacije; on je potaknuo Winterbornea da se udvara Helen i izmanipulirao
Helen da pristane na zaruke.
Jako joj je laknulo kad su stigli i kad je mogla pobjeći iz zatvorenog
prostora kočije.

303
Book as passion & BalkanDownload

Čim je ušla u kuću Ravenel, zapazila je kako je kuću nadvila grobna


tišina. Poslije će joj blizanke reći da je Devon tako poludio kad je čuo da nje
nema, da su se svi u kući odmah nekamo izgubili.
Stavivši posudu s orhidejom na stol, Kathleen je čekala da joj Clara uzme
ogrtač i rukavice. — Molim te, odnesi orhideju gore u salon — promrmljala je
služavki — i nakon toga dođi u moju sobu.
— Večeras ti ona neće trebati — grubo je rekao Devon i otpustio
djevojku kimanjem.
Prije nego što je Kathleen shvatila njegove riječi, trnci ljutnje prostrujali
su njezinim ramenima i zatiljkom. — Molim?
Devon je čekao da se Clara počne penjati stubama i onda je rekao: —
Čekaj me u mojoj sobi. Pridružit ću ti se nakon što popijem jedno piće.
Kathleen je razrogačila oči. — Jesi li poludio? — slabašno je pitala.
Zar je on stvarno mislio da joj može narediti da ga čeka u njegovoj sobi
kao da je prostitutka kojoj se plaća za usluge? Povući će se u svoju sobu i
zaključati vrata. Ovo je bila pristojna kuća. Čak se ni Devon ne bi usudio
napraviti scenu kad bi njegovim postupcima svjedočili sluge i Helen i blizanke
i...
— Nikakav ključ me neće spriječiti — rekao je, pročitavši joj misli
zapanjujućom točnošću. — Ali pokušaj ako želiš.
Zbog načina na koji je to rekao, s nekom opuštenom pristojnošću, obrazi
su joj se zacrvenjeli.
— Želim provjeriti kako je Helen — rekla je.
— Blizanke se brinu o njoj.
Pokušala je s drugom taktikom. — Nisam večerala.
— Nisam ni ja. — Znakovito je pokazao na stepenice.
Kathleen bi mu rado uzvratila nekom oštrom primjedbom, ali nije se
mogla ničega sjetiti. Odlučno se okrenula i počela penjati stubama ne osvrćući
se.
Osjetila je kako ju gleda.
Misli su joj bile zbrkane. Možda će se Devon smiriti nakon što popije
jedno piće i ponovno biti onaj stari.

304
Book as passion & BalkanDownload

A možda će popiti nekoliko pića i doći joj kao i Theo onaj jedini put,
pijan i odlučan da uzme ono što želi.
Nevoljko je pošla u Devonovu sobu, shvativši da bi to bilo jednostavnije
nego da ga pokuša izbjeći nekim apsurdnim izgovorom. Nakon što je prešla
preko praga, zatvorila je vrata, dok joj je koža gorjela, a nutrina bila hladna.
Soba je bila velika i veličanstvena, a pod je bio prekriven debelim, mekim
tepisonom. Masivan antikni krevet bio je još veći od onoga u Eversby Prioryju,
s uzglavljem koje se protezalo do stropa, a ogromni stupovi bili su raskošno
izrezbareni. Bogato izvezen prekrivač sa stiliziranim šumskim prizorima
prekrivao je beskonačnu ravninu kreveta. Taj krevet bio je namijenjen za
stvaranje novih generacija Ravenelovih.
Prišla je kaminu, u kojemu je bila upaljena vatra i hladne prste ispružila
prema vrućini koja je isijavala iz njega.
Za nekoliko minuta vrata su se otvorila i Devon je ušao u sobu.
Kathleenino srce počelo je tako mahnito tući da je osjetila kako joj prsni
koš podrhtava od siline otkucaja.
Ako je piće i smirilo Devona, to se nije moglo vidjeti. Obrazi su mu sada
bili boje palisandrovine. Koraci su mu bili i suviše odmjereni, kao da bi se
oslobodila oluja nasilja zadržana ispod površine ako se opusti.
Kathleen je prva morala prekinuti tišinu. — Što se dogodilo u
Hampshireu...
— O tome ćemo razgovarati poslije. — Devon je skinuo sako i tako ga
nemarno bacio u kut da bi njegov sobar zaplakao da to vidi. — Prvo ćemo
razgovarati o tome koji te to nagon ludosti natjerao da se večeras tako izložiš
opasnosti.
— Nisam bila u opasnosti. Winterborne mi ne bi naudio. On ti je
prijatelj.
— Zar si toliko naivna? — Izraz lica bio mu je divlji dok je skidao prsluk.
Tako ga je silovito bacio da je čula kako dugmad puca kad su udarila u zid. —
Otišla si nepozvana u kuću jednog muškarca i nasamo razgovarala s njim. Znaš
da bi većina muškaraca protumačila to kao poziv da naprave s tobom što god
žele. Dovraga, nisi se usudila posjetiti ni Thea na taj način i to dok ti je bio
zaručnik!

305
Book as passion & BalkanDownload

— Učinila sam to zbog Helen.


— Prvo si se trebala meni obratiti.
— Mislila sam da me nećeš slušati ni složiti se s tim što kažem.
— Uvijek ću slušati. Neću se uvijek složiti. — Devon je povukao čvor na
kravati i otrgnuo odvojiv ovratnik košulje. — Zapamti ovo, Kathleen: više se
nikada nećeš dovesti u takav položaj. Kad sam vidio kako se Winterborne
nagnuo nad tobom... Pobogu, taj gad nije ni svjestan koliko mi je malo
nedostajalo da ga ubijem.
— Prestani — silovito je zavapila. — Izludjet ćeš me! Želiš se ponašati
kao da ti pripadam, ali ne pripadam ti i nikada ti neću pripadati. Tvoja najgora
noćna mora je da postaneš suprug i otac i onda si odlučio biti sa mnom u nekoj
vezi koju ja ne želim. Čak i da sam trudna i da se ti osjećaš obveznim zaprositi
me, ne bih pristala udati se za tebe jer znam da bismo zbog toga bili nesretni i
ti i ja.
Devonova žestina se nije ublažila, ali se iz straha pretvorila u nešto
drugo. Gledao ju je pogledom uzavrele plave beskonačnosti.
— Što ako kažem da te volim? — tiho ju je pitao.
U prsima ju je nešto probolo kad je čula to pitanje. — Nemoj. — Oči su
joj se zamaglile od suza. — Ti nisi tip muškarca koji bi to i mislio.
— Nisam bio takav. — Glas mu je bio staložen. — Ali sada jesam. Ti si
me promijenila.
Najmanje pola minute mogao se čuti jedino zvuk pucketanja treperave
vatre u kaminu.
Nije shvaćala što on stvarno misli i osjeća. Ali bila bi glupa da mu
povjeruje.
— Devone — rekla je nakon nekog vremena — kad je riječ o ljubavi...
Ni ti ni ja ne možemo vjerovati tvojim obećanjima.
Nije mogla vidjeti kroz svjetlucavi veo očaja, ali znala je da se on miče i
da se saginje da podigne sako koji je bacio. Tražio je nešto po njemu.
Prišao joj je, lagano ju uhvatio za ruku i poveo do kreveta. Madrac je bio
tako visoko postavljen da ju je Devon morao uhvatiti oko struka i podići da
sjedne. Stavio joj je nešto na krilo.

306
Book as passion & BalkanDownload

— Što je to? — Pogledala je drvenu kutijicu.


Njegov izraz lica bio je tajanstven. — Dar za tebe.
Nije mogla obuzdati svoj oštar jezik. — Oproštajni dar?
Devon se namrštio. — Otvori.
Poslušala ga je i podigla poklopac. Kutijica je bila obložena crvenim
baršunom. Sklonivši zaštitnu tkaninu, ugledala je mali zlatni džepni sat na
dugačkom lancu, s delikatno ugraviranim cvijećem i lišćem na kućištu. Ispod
stakla se nalazio brojčanik od bijelog emajla i crne kazaljke.
— Pripadao je mojoj majci — čula je kako Devon govori. — To je jedino
što imam od nje. Nikada ga nije nosila. — Glas mu je bio prožet ironijom. —
Vrijeme joj nikada nije bilo važno.
Kathleen ga je očajno pogledala. Razdvojila je usne da progovori, ali on
ih je nježno pritisnuo vrškovima prstiju.
— Dajem ti vrijeme — rekao je, gledajući ju. Stavio je ruku pod njezinu
bradu i prisilio ju da ga pogleda. — Samo je jedan način da ti dokažem da ću te
voljeti i biti ti vjeran do kraja života. A to je tako da te volim i da sam ti vjeran
do kraja života. Čak i ako me ne želiš. Čak i ako odlučiš da nećeš biti sa mnom.
Dajem ti sve vrijeme koje imam. Zaklinjem ti se da odsada nadalje nikada neću
dotaknuti drugu ženu ili dati svoje srce nekome tko nisi ti. Ako budem morao
čekati šezdeset godina, nijedna minuta neće biti protraćena, jer ću ih sve
provesti voleći te.
Kathleen ga je gledala u čudu te ju je počela obuzimati opasna toplina
dok joj nove suze nisu počele kliziti niz obraze.
Uhvativši joj lice objema rukama, Devon ju je poljubio nježno, ali
vatreno. — Ipak — šapnuo je — nadam se da ćeš pristati udati se za mene prije
toga. — Još jedan poljubac, polagan i razoran. — Zato što žudim za tobom,
najdraža moja ljubavi. Želim zaspati s tobom svake večeri i buditi se pokraj tebe
svakog jutra. — Sve jače ju je ljubio, a ona ga je zagrlila oko vrata. — I želim
djecu s tobom. Ubrzo.
Osjetila je istinu u njegovom glasu, očima, na njegovim usnama.
Začuđeno je shvatila da se njegovo srce u proteklih nekoliko mjeseci
zaista promijenilo. Postajao je onakav muškarac kakvim mu je sudbina
namijenila da postane... Onaj koji je uistinu bio... Muškarac koji se može

307
Book as passion & BalkanDownload

obvezati i preuzeti odgovornost, a najvažnije od svega, muškarac koji može


bezuvjetno voljeti.
Šezdeset godina? Takav muškarac ne bi trebao čekati ni šezdeset sekundi.
Petljajući malo s džepnim satom, uzela ga je i stavila preko glave.
Svjetlucavi zlatni sat smjestio joj se na srcu. Pogledala ga je suznih očiju. —
Volim te, Devone. Da, udat ću se za tebe, hoću...
Privukao ju je k sebi i poljubio bez ikakve suzdržanosti. I nastavio ju je
strastveno ljubiti dok ju je razodijevao, a usta su mu bila nježna i vruća dok je
harao svakim obnaženim dijelom njezinog tijela. Skinuo joj je sve osim malog
zlatnog sata, koji je Kathleen htjela ostaviti na sebi.
— Devone — zadihano je rekla kad su oboje bili nagi i kad je legao pokraj
nje: — Ovaj... Moram ti priznati jednu malu neistinu. — Htjela je da budu
potpuno iskreni jedno prema drugome. Bez tajni, bez ikakvih laži.
— Da? — rekao je dok joj je ljubio vrat, gurajući nogu među njezine.
— Do nedavno nisam baš provjeravala kalendar i... — Zastala je kad joj
je on lagano gricnuo vrat. — Pravilno brojala dane. I već sam odlučila potpuno
preuzeti odgovornost za... — Jezikom se igrao u udubini na početku njezina
vrata. — Za ono što se dogodilo onog jutra. Nakon doručka. Sjećaš se.
— Sjećam se — rekao je, ljubeći je sve bliže grudima.
Kathleen ga je uhvatila za glavu kako bi ju pogledao i obratio pozornost.
— Devone. Pokušavam ti reći da sam te sinoć možda obmanula... — Gutnula
je slinu i natjerala se da završi.
— Kad sam ti rekla da sam dobila mjesečnicu.
On se jako umirio. Zurio je u nju neproničnog izraza lica.
— Nisi ju dobila?
Odmahnula je glavom i nervozno ga pogledala. — Zapravo, jako mi
kasni.
Stavio je ruku na njezino lice, a dugački prsti su mu drhtali. — Moguće
je da si trudna? — promuklo je pitao.
— Gotovo sam sigurna u to.
Devon ju je omamljeno gledao, a lice mu je prekrilo rumenilo. — Moja
draga, prekrasna ljubavi... Anđele moj... — Prodorno ju je gledao i ljubio po

308
Book as passion & BalkanDownload

cijelom tijelu, milujući joj trbuh. — Dragi Bože. Sad je sigurno: ja sam
najsretniji čovjek u Engleskoj. — Tiho se nasmijao i rukama lutao po njoj sa
smjernom nježnošću. — I ja imam dobre vijesti, ali se ne mogu usporediti s
tvojima.
— Kakve vijesti? — pitala je, prstima mu mrseći kosu.
Htio joj je reći, no onda se dosjetio nečega. Osmijeh mu je iščeznuo i
djelovao je zbunjeno. Namjestivši se tako da ju može pogledati ravno u oči,
pitao ju je: — Tvoje stanje ubrzo bi postalo očito. Što si mislila učiniti? Kada si
mi mislila reći?
Posramljeno ga je pogledala. — Razmišljala sam o tome... Da nekamo
odem... Prije nego što ti saznaš.
— Da nekamo odeš? — Izgledao je zaprepašteno. — Da me ostaviš?
— Nisam donijela odluku... — skrušeno je počela.
Tiho je zarežao, jasno dajući do znanja što misli o tome. Nadvio se nad
nju, isijavajući silnu toplinu. — Pronašao bih te. Nikada te neću pustiti na
miru.
— Ni ne želim da me pustiš... — započela je, a rekla bi i više da joj nije
zarobio usta strastvenim, agresivnim poljupcem.
Devon ju je uhvatio za zapešća i stavio joj ih iznad glave tako da se ispruži
pod njim. Nakon što se namjestio, ušao je u nju odjedanput. Dok je sve dublje
gurao svoju muškost, ona je pokušavala doći do daha između stenjanja od
užitka i napola izgovorenih riječi. Jače se raširivši, pokušala ga je osjetiti što je
više moguće.
Zaposjeo ju je, polako gurajući i gotovo neprimjetno zastajkujući prije
svakog pokreta kako bi mu ona mogla odgovoriti. Prsti su mu se isprepleli s
njezinima, a strastvenim usnama ju je obasipao poljupcima. Užitak je nadirao
u valovima, a ona se počela izvijati, pomičući tijelo u vlastitom ritmu.
Uhvatio joj je kukove i čvrsto ih pritisnuo uz krevet tako da se ne može
micati. Ona je zavapila, primajući svaki pokret bez mogućnosti da ga vrati, dok
joj je nutrina stezala njegovu muškost tako grčevito kao da time pokušava
nadomjestiti mirnoću njezine vanjštine.
Ostao je bez daha kad je osjetio da ona dostiže vrhunac, a od drhtaja zbog
fizičkog užitka tako ga je snažno pritisnula da ga je gotovo podigla svojim

309
Book as passion & BalkanDownload

mršavim kukovima. Zastenjao je i gurnuo svoj ud duboko i zadržao ga ondje,


preplavivši Kathleen svojom vrućinom, dok se ona privila uz njega svakim
dijelom svojega tijela i primala snažno vibriranje njegovog tijela dok je postizao
vrhunac.
Dugo nakon toga, dok su zagrljeno ležali i sanjivo razgovarali, Devon je
promrmljao: — Hoćeš li sutra reći Helen da se više ne mora udati za
Winterbornea?
— Hoću, ako želiš.
— Dobro. Jer muškarac u jednom danu ne može baš tako puno
razgovarati o zarukama. — Uzevši zlatni sat, koji je još na lancu visio oko
Kathleenina vrata, glatkim je kućištem prelazio preko njezinih prsa.
Ona je napućila donju usnicu. — Još me moraš zaprositi.
Nije mogao odoljeti da se ne sagne i svojim usnicama lagano ne povuče
njezinu. — Već jesam.
— Mislim, kako treba, s prstenom.
Sat se popeo na njezinu dojku, a zlato toplo od kože klizilo je preko
krutog vrha. — Izgleda da ću sutra ići k draguljaru. — Devon se nasmiješio kad
je vidio uzbuđenje u njezinim očima. — Zadovoljna si zbog toga, zar ne?
Kimnula je i zagrlila ga oko vrata. — Volim tvoje darove — priznala je.
— Nitko mi nikada nije poklanjao tako lijepe stvari.
— Dušice moja — promrmljao je i usnama okrznuo njezine.
— Obasipat ću te blagom. — Stavivši sat među njezine dojke, podigao je
ruku i podragao ju po obrazu. U glasu mu se čuo tračak ironije. —
Pretpostavljam da želiš pravu prošnju na koljenima?
Ona je kimnula, a kutovi usana su joj se razvukli u osmijeh. — Zato što
jako volim čuti kako govoriš molim te.
Oči su mu zaiskrile od veselja. — Onda izgleda da smo dobar par. —
Prekrivši njezino tijelo svojim, intimno se smjestio i šapnuo: — Jer ja jako
volim čuti kako ti kažeš da.

310
Book as passion & BalkanDownload

EPILOG

P onovno sigurna, pomislila je Helen, besciljno lutajući sobama na katu kuće


Ravenel. Nakon razgovora koji je to jutro vodila s Kathleen, znala je da bi
trebala osjećati olakšanje što više nije zaručena za Rhysa Winterbornea. No
umjesto toga, osjećala se zbunjeno i ošamućeno.
Ni Kathleen ni Devonu kao da nije palo na pamet da je ona trebala
donijeti odluku o svojoj vezi s Rhysom Winterborneom. Bilo joj je jasno da su
oni to učinili zbog ljubavi i zabrinutosti. Ali svejedno...
Helen je gušio taj osjećaj.
— Kad sam rekla da više nikada ne želim vidjeti gospodina
Winterbornea — Helen je nesretno rekla Kathleen — to sam mislila u tom
trenutku. Imala sam strašnu glavobolju i bila sam jako uzrujana. Ali nisam
mislila da ga baš nikada nikada ne želim opet vidjeti.
Kathleen je bila tako dobre volje te kao da nije primijetila razliku. — Pa,
sada je gotovo i sve je onako kako bi trebalo biti. Možeš skinuti taj grozni prsten
i odmah ćemo mu ga poslati.
No Helen još nije skinula prsten. Pogledala je lijevu ruku, a ogroman
dijamant brušen u obliku ruže reflektirao je svjetlo koje je dolazilo kroz
prozore salona. Stvarno je mrzila tu ogromnu, neukusnu stvar. Bio je težak i
stalno je klizio u stranu, zbog čega joj je bilo teško obavljati jednostavne
poslove. Tako se za prst može pričvrstiti i kvaka.
Oh, što bih samo dala za klavir, pomislila je, želeći udarati tipke i stvarati
buku. Svirati Beethovena ili Vivaldija.
Njezine zaruke bile su raskinute, a nju nitko nije pitao što želi.
Čak ni Winterborne.
Sve će biti po starom. Sada ju više ništa neće zastrašivati ili joj
predstavljati izazov. Neće biti udvarača crnih očiju koji je htio nešto što ona
nije bila sposobna dati. Ali nije osjećala olakšanje koje je trebala osjećati.
Stezanje u prsima bilo je gore nego ikada.

311
Book as passion & BalkanDownload

Što je više razmišljala o onom posljednjem putu kad je vidjela


Winterbornea... O njegovoj nestrpljivosti, silovitim poljupcima, zajedljivim
riječima... To je bila uvjerenija da su trebali razgovarati o onome što se
dogodilo.
Da je barem pokušala.
Ali vjerojatno je ovako bilo najbolje. Ona i Winterborne nisu uspjeli
pronaći zajednički jezik. On je nju strašio i bila je uvjerena da je ona njemu
dosadna. Nije vidjela kako bi ona ikada pronašla svoje mjesto u njegovu svijetu.
Ali... Sviđao joj se njegov glas i način na koji ju je gledao. I onaj osjećaj
koji je imala uz njega: kao da je na rubu da otkrije nešto novo i zastrašujuće i
prekrasno i opasno... Nedostajat će joj to. Bojala se da mu je povrijeđen ponos.
Bilo je moguće da se i on osjeća izgubljeno i usamljeno, baš kao i ona.
Dok je nervozno hodala po sobi, pogled joj je odlutao na predmet na stolu
pokraj prozora. Oči su joj se razrogačile kad je shvatila da je to plava Vanda
koju mu je poklonila. Orhideja koju nije želio, ali svejedno ju je uzeo. Poslao
ju je natrag.
Helen je pojurila prema orhideji, pitajući se u kakvom je stanju.
Slabašno svjetlo padalo je na stol, a čestice prašine lebdjele su oko
svjetloplavih latica. Obuzela ju je zbunjenost kad je vidjela kako su se cvjetovi
rascvali. Široki jajoliki listovi bili su čisti i sjajni, a korijenje među komadima
drobljene opeke bilo je pažljivo orezano i vlažno.
Plava Vanda nije uvenula dok je bila kod Winterbornea... Naprotiv,
probujala je.
Helen se nagnula nad orhideju i vrškom prsta dodirnula prekrasan luk
stabljike. Začuđeno odmahnuvši glavom, osjetila je kako ju na kraju brade
nešto škaklja te nije shvatila da je to suza dok ju nije vidjela kako pada na list
plave Vande.
— Jao, gospodine Winterborne — prošaputala je i podigla ruku da obriše
mokre obraze. — Rhys. Došlo je do pogreške.
SVRŠETAK

312