1

“Više bi voljela da razgovaramo kad barem budem obučena.” reče ona s zajedljivošću
u glasu koja mu je dala nadu.
Mogao je podnijeti drsku Genevieve. Pretučena i prestrašena Genevieve mu je stezala
stomak.
“ Okrenuću se i dopusti ti da izađeš iz vode kako se ne bi smrznula.” ponudi on.
Kako se nije odma okrenuo, ona se namršti i napravi kružni pokret svojom rukom.
Skrivajući smijeh koji ga je iznenadio tako što je trznuo unama, one joj okrenu leđa i
pogleda u zamak koji je stajao u daljini.
Dođavola nije htio biti nježan prema njoj. Nije želio da ga nasmije -ili bilo šta drugo.Ali
lagao bi ako bi rekao to naglas. Mogao je sebi reći štagod je htio, ali bilo je nešto u vezi
ove djevojke što mu je prijalo.
Njegov mozak i tijelo se nisu slagali što se tiče ovoga, ali njegovo tijelo je brzo pobjedilo
u toj borbi.

2
1.Poglavlje

“ Da li si ikad željela na trenutak da se vratiš u prošlost?” Geneviev McInnis prošaputa

dok je stajala pred prozorom njene male toranjske sobe koja joj je bila data prije više od
godinu dana.
Ljetno sunce je bilo visoko i nije pokazivalo znake da će se spustiti s neba , a ipak je
ona osjetila tamu. Znala je da dolazi. Montgomerijevi ne bi dopustili nepravdu urađenu
jednom od njihovih prođe nekažnjeno i sada će cijeli klan McHughovih - ili ono što je
ostalo od njih - platiti cijenu zbog radnji Iana McHugha.
Trebala bi biti uplašena , ali davno je prihvatila svoju sudbinu. Svoju moguću smrt. Nije
se bojala kao što je prije. Bilo je gorih stvari od smrti, kako je sama otkrila. Nekad je za
život trebalo mnogo više hrabrosti. Suočiti se s novim danom.Pretrpjeti. Te stvari su
tražile snagu. Mnogo više od umiranja.
Vjetar se podigao , noseći hladnoću prema njenom licu , odnoseći toplinu od sunca.
Njeno pitanje je prošaputano tako tiho , kao da ga je vjetar pokupio i donio nazad na
svojim krilima.
Da barem nikad nije upoznala Iana McHugha. Da je samo ostala u odajama tog
nesretnog dana kad je on došao u dvor i postao istog trenutka opsjednut njom.
Njegova opsjednutost se nije završila na njoj. Skupljao je stvari. Žene. One su bile
stvari koje je on gledao kao svojinu. Bio je kao mrzovoljno dijete koje je čuvalo svoje
najdraže igračke. Ako je on nije mogao imati , onda je neće imati nijedan čovjek na
svijetu.
Bilo je to isto s Eveline Montgomery , ženom , koja je kao i Genevieve , s prezirom
odbila Iana.
Ali ovog puta on je naletio na pogrešan klan i morao je da plati životom . Graem
Montgomery je ispravio sve pogrešno što je urađeno njegovoj ženi i zabio je svoj mač u
Iana ispred cijelog McHughovog klana.
I sad cijeli klan nervozno i preplašeno čeka povratak Montgomerija. Ianov otac,
Patrick, lord - koliko god to smiješno bilo- pobjegao je ovog jutra , zato što je znao da će
se Graem Montgomery vratiti kako bi osvetio svoju ženu. Kao što se Genevieve molila
da uradi.
Konačno. Konačno će imati barem nadu o slobodi.
Patrick nije bio nikakav lord, Ian je bezobzirno preuzeo vodstvo od svog oca veoma
rano. Ian je donosio odluke. Ian je zlostavljao svog oca. Ian je vladao u Patrickovo ime
godinama. I sve što je preostalo je da se Patrick pomjeri u stranu i imenuje Iana svojim
nasljednikom.
Ali tek će sad klan biti u lošem stanju.. Mnogi su pobjegli , kako bi izbjegli krvoproliće
koje će se signurno desiti.Ostali su oni koji nisu imali gdje ići.
Tako je bilo i s Genevieve.

3
Gdje bi otišla?
Za svoju porodicu , ona je umrla. Ubijena u zasjedi dok je njena zabava putovala prema
njenom zaručniku. Ian McHugh se umješao , ubio sve ijednog čovjeka i ženu koja ju je
pratila do imanja njenog budućeg muža. Odveo je Genevieve nazad u svoj zamak ,
zaklinjući se da je niko neće spasiti dok je on posjeduje.
Bilo je to obećanje koje je ispunio.
Podigla je ruku kako bi dodirnula ožiljak koji joj je grdio lijevi obraz. Zatvorila je oči kako
bi zaustavila suze. Suze ne bi mogle da joj pomognu. Davno je prošla fazu plakanja i
samosažaljevanja.
Kad je s prezirom odbila Ianovo zavođenje nakon što ju je zatvorio, kao što je uradila i
pri prvom upoznavanju u dvorištu, njegov bijes nije imao granica.Porezao joj je lice
svojim nožem , zaklinjući joj se pred Bogom da je nijedan muškarac više neće pogledati
s požudom.
Bio je upravu. Nijedan muškarac je nije pogledao s ničim osim s užasom. Svjedočila je
tome toliko puta ,trenutačna užasnutost kad bi okrenula glavu i ožiljak postao vidljiv.
Na kraju nije bilo ni bitno je li odbila Ianovo napredovanje , zato što je on uzimao šta je
htio iznova i iznova, sve dok se ona nije više prestala braniti. Nije imala snage. Samo
nijemo prihvatanje.
Mrzila se zbog toga. Sramota i poniženje su bili njeni stalni pratioci i sad kad je on
mrtav željela je smo da se oslobodi ovog mjesta.
Ali gdje će otići?
Stvarno , gdje će otići?
Zatvorila je oči , tjerajući njeno nervozno srce da joj prestane stiskati prsa. Strah ju je
stiskao dok više nije prestala disti , znala je to samo trenutačno. Njena sudbina - njen
osuda - je čeka.
Vrata malog zatvora koja su prestavljala njene odaje naglo se otvoriše i Taliesan
hramljući krenu prema njoj , s u strahom i bolom na licu.
“Šta ćemo sad uraditi?” Taliesn prošaputa. “ Sigurno nam je ovo prokleti kraj. Lord
Montgomerija neće imati milosti prema nama. Ne nakon onoga što su Ian i njegov otac
uradili Montgomerijevoj djevojci.”
Taliesan je bila rođaka od preminule žene lorda McHugha. Cijeli klan McHugovih se
stastoji od dalje rodbine i grupe neprilagođenih koji su dovedeni u klan nakon što su
izbaćeni iz svojih. Ona je bila jedino prijateljsko lice u moru neprijateljstva koje se širilo
od ostalih članova.
Genevieve nikad nije razumjela šta je uradila kako bi joj uzvraćali toliku mržnju.
Sigurno nije ovdje svojom voljom. I to je ostatak klana dobro znao. Nije nijednom
McHughu učinila ništa nažao , iako se to ne može reći za njihov odnos prema njoj.
Trznula se na riječi kurva i bludnica koje su odjekivale u njenim ušima. Dnevno su joj
bacali te uvrede , i ona je očvrsnula na bol i poniženje koje su te riječi izazivale.

4
BIla je ono što je Ian McHugh napravio od nje. Ništa više. Neće nositi krivicu zbog tuđih
dijela. Niti će provesti ostatak svog života venući u žalosti zbog onoga što nije bila njena
odluka.
“ Da li si čula da dolaze?” upita ona Taliesan
Taliesan klimnu,njene oči potamniše od straha. “ Da,jesam. Čuvar nam je to rekao prije
pet minuta. Vojska Montgomerija prilazi , ali gore je nego što smo mogli zamisliti, prati ih
vojska Armstrongovih. Dolaze kao saveznici.”
“ Slatki Isuse,” Geneviev užasnuto prošaputa. “ Dolaze kako bi nas sve ubili.”
To je zadnja stvar koju je Genevieve željela. Da sanjala je o Ianovoj smrti. Dugoj,
užasnoj smrti i onda je prevarena kad je Graem Montgomeri pobio Iana mačem.
Njegova smrt je bila previše brza i previše milostiva prema čovjeku kakav je on bio.
Prošaputala je iskrenu molitvnu da njeni grijesi ne budu smrt svima njima. Sve što je
željela je šansu. Šansu da bude slobodna. Željela je da živi a ne da preživljava u
konstantom strahu i poniženju. Da li je tražila puno?
“ Šta ćemo uraditi , Genevieve?” upita Taliesan stahljivim glasom.
Genevieve ispravi ramena , ispravi kičmu s odlučnošću. I ponosom. “ Moramo se
pobrinuti za sve žene i djecu. Muškarci se moraju suočiti s posljedicama lordove lude
hrabrosti. Ništa ne možemo uraditi osim da se bacimo u milost Montgomerija i
Armstrongovih i da se molimo da će zaista biti milostivi.”
Genevieve prođe pored Taliesan , i kad je izašla van vrata okrenula se, njen glas je bio
kao udarac bičem.
“ Dođi, sada.Hajmo skupiti ostale. Ako ćemo da se suočimo s našim krajem, uradićemo
to s ponosom. Ponosom koji Ian i njegov otac nisu pokazali. Ako muškarci ovog klana
neće uraditi ništa da odbrane svoje ime, onda je to ostalo na ženama.”
Taliesanin izraz se stegnu i njena brada podignu. “ Da ,upravu si.”
Genevieve uspori korak kako bi bio u skladu s Taliesaninim čudnim hodom i povuće
kapu na ogrtaču preko glave kako bi sakrila lice.
Skupiće ženu i djecu klana u jedne odaje i onda će se osloniti na osjećajnost
Montgomerijevog vladara.
Naumpalo joj je da ona ne duguje ovom klanu ništa. Da, čak i sad , bi trebala da bježi i
iskoristi prednost ove jedine šanse koja joj je data za ono što joj je bilo uskračeno.
Slobodu.
Ali nije imala gdje otići. Nije imala utočište . Ni novca niti hrane da preživi.
Možda ...Možda će lord Montgomerija biti milostiv i možda će ju dati u opatiju gdje će
mirno provesti ostatak života, bez vlasti muškarca koji će da je uništi.

5
2. Poglavlje

Bowen Montgomery natjera konja u galop preko zadnje visine koja im je spriječavala
pogled na zamak McHugovih. Pored njega je jahao njegov brat, Teague i obojica su bili
praćeni , iako je bilo zbunjujuće , s Aidenom i Brodiem Armstrongom.
Mnogi Montgomerijevi i Armstrognovi bi se okretali u grobovima na ideju svezništva ta
dva klana kako bi se pobrinuli za nešto. Ali ovo nije bio neki tamo problem. Ovaj je
uključivao ženu koja je bila draga objema stranama.
Eveline Montgomeri. Ženu Graema Montgomerija ali i kćer Tavis Armstroga, lorda
Armstrognovog klana , koji je prije bio krvni neprijatelj Montgomerijevih.
Bowen još uvijek nije znao šta da misli o svemu tome. Radije bi se sam pobrinuo za
Patricka McHugha i osvojio zamak dok Graem ne bi odlučio šta će s njim. Bio je to
zadatak koji su on i Teague mogli sami da urade, bez mješanja Armstrongove štenadi,
ali zadnje što je Bowen htio je da započne rat kad je Eveline u tako krhkom stanju
nakon svega što se desilo.
Njegova sestra po udaji , bila je snažna , ali čak bi se i najžešća djevojka slomila pod
rukama čudovišta.
“ Da li imaš plan?” Teague se prodera preko zvukova kopita kako udaraju.
Bowen mu pruži klatko klimanje ali je još uvijek gledao naprijed dok su prelazili preko
brda koje je gledalo u McHugov zamak. Bio je to jednostavan plan. Ubiti Patricka ,
osvetiti Evelin, preuzeti zamak i eliminisati one koji se pobune pod Bowenovom
komandom.
“ I možeš li objasniti taj svoj plan?” Teauge reče nestrpljivo
Bowen povuće , njegov konj je plesao bočno duž krajev strmog brda. Pored njega ,
Teague ,Aiden I Brodie zaustaviše konje i pogledaše u zamak koji je stajao na dnu.
“ Planiram da provućem mač kroz Patricka. “ reče Bowen mirno. “ Uvrijedljivo je da još
uvijek udiše zrak. On je lažov i kukavica.”
“Da” Brodie reče mračno. “ Pogledao me u oči i rekao da nema pojma gdje je moja
sestra iako je znao da leži dolje u tamnici , žestoko zlostavljana od njegovog kopileta.”
Aidenove obrve se skupiše i pokaza prema dolje dok se ostatak Montgomerijevih i
Amrstrongovih penjao uz brdo i stvorilo impresivnu liniju na vrhu brda.
Njihovo oružje je blistalo na suncu , odbijalo ,reflektovalo zalijepljujuću red blještećih
zraka.Onima ispod mora da je izgledalo kao da pakao stiže. Montgomerijeva vojska
sama od sebe je bila prizor koji bi natjerao i najjače da pobjegnu. Ali kad dodaš silu
Armstrongovih bil je to vojska koja je bila čak jača i od kraljeve.

6
 Nikad prije se tako dva snažna klana nisu ujedinila. I vjerovatno se neće desiti nikad
više.
“ Je li to bijela zastava obješena na čuvarev toranj?” Aiden upita u nevjerici.
Bowen izoštri pogled i zagleda se u zastavu koja se vihorila na vjetru.
“Više mi liči na čaršaf.” prozbori on.
“Da.” složio se Teague.
“Dvije su!” Bowen viknu , pokazujući na identični toranj na drugoj strani kapije. Da ,još
jedan čaršaf je postavljen , uhvaćen vjetrnom vihorio se kroz otvoreni prozor koji je
isklesan u toranj.
“ Predaju se bez borbe?” upita Aiden u nevjerici.
Bowen se namršti.” Možda je zamka.”
“ Ako je tako , onda je to glupa zamka.” reče Bowen. “ Brojčano su nadmašeni ali i da
smo jednaki ne bi nam mogli ništa. Čak i da nam prirede par iznenađenja , brzo bi bili
proaženi.”
“Postoji samo jedan način da saznamo.” Teage reče.
Povuće mač i krenu naprijed.
Bowen zabi pete u konjske bokove i požuri da sustigne brata.
Iza njega , Brodie i Aiden ispustiše viku koja je odjekivala kroz redovima njihovih ljudi
sve dok cijela strana brda nije uzvikivala njihov bojni poklič.
Kad su bili blizu široko otvorene kapije za dvorište, mladi momak izađe van zidova
čuvajući mač koji je bio prevelik za njeov mali oblik , i na kraju je bio vezan bijelom
zastavom.
Nije bilo potrebe da mahne s njom , jer su se njegove ruke toliko tresle da je komad
materijala žestoko vihorio na vjetru.
Bowen zaustvi konja s gađenjem i u nevjerici gledao u momčića , koji nije mogao imati
više od šest ili sedam godina.
“Poslali su dijete da se suoči s dolazećom vojskom?” proreža on.
Teague je bez riječi gledao , zapanjen prizorom ispred sebe. Aiden i Brodie pogledaše u
Bowena , tresući glavom cijelo vrijeme.
“Kukvice” ispljunu Brodie. “ Ništa ne prezirem više od kukavica.”
“Molim vas nemojte nam nauditi.” reče dijete dok su mu usne drhtale kao da je usred
zime.
“Ovoj je predaja. Nemamo ništa protiv vas.”
“Gdje vam je lord?” hladno je zahtjevao Bowen.
“O-o-otišsao je.” promuc dječak.
“Otišao?” vrisnu Aiden.
Dječak je klimao. “ Da, jutros. Mama kaže da je pobjegao zato što je znao da će da plati
za svoja zlodjela.”
“ Tvoja mama je upravul.” Tegue reče.

7
Strah zablješti u dječakovim očima. “ Mnogi su otišli. Nije nas puno ostalo. Ne želimo rat
i molimo vas da budete milostivi prema nama.”
Njegov pogled je još uvijek bio spušten , njegova glava se spustila u podređen položaj ,
ali Bowen je mogao vidjeti kako se dječakove ruke tresu i bijes ga obuze zato što je
dječak poslan da se suoči s njima.
“Ansel!”Ansel!”
Ženski glas se jako čuo kroz dvorište. Ispunjen bijesom i strahom. I onda jedna nježna
figura izleti u ogrtaču koji joj je skroz sakrivao izgled kad se pojavila na kapiji.
Potrčala je prema dječaku i uhvatila ga za ruku , brzo ga sakrivajući u nabore svog
ogrtača dok nije nestao s vidika. Samo su se njegova stopala vidjela.
“ Ko te poslao na ovaj glupi zadatak?” zahtjevala je gledajući dolje u dječakovu glavu.
To je bilo pitanje čiji je odgovor i Bowen jako željeo znati.
“Corwen,” reče dječak , njegov glas prigušen ogrtačem.
Jedina vidljiva stvar na djevojci bile su njene ruke koje su virile iz dugih rukava. Bowen
ih je gledao dok je stisnula dijete tako snažno da su pobijelili na vrhu.
Mlade ruke. Glatke. Bez bore na vidiku. Nokti elegantno odrezani i zaobljeni na vrhu i
prsti su bili dugački i vitki , ali blijedi , kao da nikad nisu poljubljeni suncem.
Bilo je očito da nije radila na njivama. Ili čistila zamak.
“Kopile kukavičko, “ pljunu ona , začuđujući sva četiri čovjeka svojom žestinom - i
prostim jezikom. Ne da se on nije slagao s njenom izjavom.
“ Ovo je djevojka koja nas je uputila prema tamnici u kojoj su držali Evelin.” Brodie reče
tiho kako ga ne bi čuli.
Kosa na Bowenovom potiljku se podigla. Da. tako je bilo. Kad je očajavao što ne zna
gdje mu je žena , tamna , ogrnuta figura se pojavila na stepenicama i uputila ga dolje ,
gdje su oni stvarno otkrili Eveline.
“ Da li je ono što je dječak rekao istina? “ Bowen se obratio djevojci. “ Da li je Patrich
McHugh pobjegao , ostavljajući klan i zamak same?”
Djevojka je bila mirna , njene ruke napustiše dječaka i stisnuše se u šake sa strane.
Govor njenog tijela bio je dokaz , da je bila bijesna.
“Da” reče ona hladno.” Sve što je ostalo su žene i djeca i oni koji su previše stari da bi
putovali i vojnici koji imaju žene i djecu su odbili da napuste. Ostali su otišli zorom.”
“ I gdje su ti što su ostali?” insistirao je Bowen.
“U zamku .Stisnuti u velikoj dvorani pitajući se da li je svaki udah koji naprave
posljednji.” reče ona oholog glasa.
Nešto u vezi tona ove djevojke je smetao Brodieu i iritiralo ga je što je sakrivala lice od
njega.
“ Skini kapuljaču ,djevojko.” naredi on. “Želim znati s kim pričam.”
Ona se zaledi i njene ruke su stajale sa strane dok ih nije pritisnula iz haljniu. Da li je
htjela otvoreno da ga odbije ispred njegovih ljudi i Amrstrongovih čak?
Njegov izraz potamni i usne se stisnuše? “ Uradi kako sam ti naredio.” odbrusi on..

8
Drhtavim rukama , ona gurnu dječaka iza sebe i sporo podignu prste na krajeve
kapuljače. Okrenuta je tako da je samo desna strana bila vidljiva njemu i njegovim
ljudima i dok je spuštala kapuljaču preko glave uzdah se čuo iza Brodiea.
Isuse , žena je bila prelijepa.Možda najljepša žena koju je ikad vidio u životu. Njen crte
lica su bile savršenstvo.
Dugačka smeđa kosa je padala u valovima preko njenog ramena. Bilo je različitih
nijasni umješanoj u njoj , dok je sunce prelazilo preko nje , te različite boje su bile
naglašene . Mislio je da djevojka ima crnu kosu prvi put kad ju je vidio. BIla je u tami
zamka i nekoliko uvojaka je virilo uz njenog ogrtača. Ali ovdje ,u slavi sunca, bilo je očito
da joj kosa nije samo jednostavno crna. Ne, bila je to magična griva kose koja je izgleda
mjenjala boju zavisno kako se kretala i zavisno od izvora svjetlosti.
Njena struktura je bila mala , delikatna , njene jagodice visoke i vilica čvrsta, vodeći do
savršenog luka usana. Obrva izbočena i dugačke trepavice koje su gusto obavijale
živopisni nalet zelene boje.
Imao je osjećaj da ga je neko šutnuo u stomak , pa nije mogao da udahne. Njegovi
ljudi nisu bili ništa manje pogođeni djevojkom dok su otvorenih usta gledali u
savršenstvo ispred sebe.
Zašto se u ime svijeta toliko trudila da sakrije ljepotu?
Onda je okrenula lice njemu, usne stisnute u liniju, oči povrijeđene i na oprezu , kao da
se pripremala za buduću reakciju.
Još jedan uzdah--sad od užasnutost-- odjekivao je kroz zrak. Bowen ustuknu , kao da
je bio udaren a nije bio pripremljen.
Druga strana djevojčinog lica je bila……..uništena.
Šiljasti ožiljak prostirao se duž njenog lica, počinjući od sljepočnica i završavajući na
uglu usana.
BIlo je očigledno da ništa nije poduzeto kako bi se ušio. Nije bilo glatkosti na ožiljku i
bilo je očito da rana nije davno bila zadata.
Vidio je kako se trznula na rekacije muškaraca - na njegovu reakciju--i stidio se. Ali
odmah poslije žaljenja došao je…….bijes. Već bijesan s događajima i zbog svega što je
saznao kad je došao , postao je još više bijesan zbog onog što se desilo djevojci.
“ Šta se dođavola desilo tvom licu , djevojko?” zahtjevao je on.

9
3. Poglavlje

Boja se pojavi na onoj strani lica koja nije bila unakažena. Poniženje se pojavilo u očima
i Bowen osjeti nalet žaljenja zato što je tako žestoko zahtjevao informaciju.
Vjerovatno je bila najfascinantnija žena koju je Bowen ikad vidio. Jedna strana njenog
lica bila je perfekcija. Druga je bila kompletna tragedija.
Znatiželja je kolala njegovim venama , čineći ga nestrpljivim. Želio je da zahtjeva da
zna sve. Da li je bila nesreća ili je urađeno namjerno.Stid u njenim očima nagovještavao
je nešto mračno i zlokobno kakav je bio i sam ožiljak , što ga je učinilo još odlučnijim da
otkrije istinu.
“Kako te zovu?” Bowen upita, mijenjajući taktiku kad je bilo očito da neće dobiti
odgovor.
BIlo je očito da joj nije bila lagodna teba njenog ožiljka i bilo je mnogo informacija koje je
trebao kako bi razotkrio dešavanja u McHughovom klanu.
“Genevieve.” odgovori ona nježno.
Bilo je to lijepo ima ko što je bila i ta jedna strana nje. Ime koje je sigurno pristajalo ženi
kakva je bila prije nego je njena druga strana razrezana oštricom.
“Genevieve McHugh?”
Njena se brada podignu , oči joj se prevukoše nečim tako da nisu više bile čitljive.
“Samo Genevieve.Ko sam bila nije važno , ja više nisam ta žena.”
Teagueove obrve se podigoše na tu zamrštenu izjavi. Brodie i Aiden su isto tako bili
iznenađeni.
“Onda Genevieve, izgleda da si ti zastupnik svog klana. Uvedi nas unutra da upoznamo
ostatak McHughovog klana , tako da mogu odlučiti šta ću s njim.”
Genevievine usne se podignuše s prezirom i oči napuniše bijesom.
“ Vaša arogancija nije potrebna , dobri gospodine. Ovi ljudi nisu imali ništa s
zlostavljanjem Eveline Montgomery. Oni su žrtve Ianovog i Patrickovog kukavičluka kao
i sama Eveline.”
Brodi koraknu naprijed, a usne mu se podginuše u režanje. “ Sumnjam da su bili
zatvoreni u tamnicu i mučeni svojom sudbinom. Moja sestra bila je bolesno
iskorištavana od Iana McHugha godinama. Dugo je glumio njenog mučitelja.”
Genevieve pogleda u Bordia. “ Postoje mnoge vrste mučenja , gospodine. Ne , klan nije
bio zatvoren u tamnicu. Ne , nisu bili tretirani ili zlostavljani na način na koji je Eveline
bila. Žao mi je zbog nje. Ne bi poželjela Iana McHugha ni svom navjećem neprijatelju.”
Njeno lice sjevnu bolom i tako dubokom žalosti da se Bowen kupao u nelagodi. Njen
tuga isijavala je kao svjetlost , i instinktvino joj je htio pomoći nekako.

10
 Pružio je ruku , kako bi joj dodirnuo rame , ali se ona odmah sklonula i gledala u njega
dok se udaljavala.
“ Nikad nemoj misliti da nisu patili. “ Geneviene nastavi. “ Dugo su preživljavali bez
jakog vođe. Patrick je bio lord smo na papiru. Ian je bio zlostavljač koji se hranio tuđim
strahom. Njegov rođeni otac ga se strašio. Ko god bi progovorio ili se suprostavio Ianu
doživio je smrt istog trenutka.”
“Da , vjerujem u to” reče mrgodno Teague. “Nije to lijepa slika koja je nacrtana u
posljednje vrijeme. Saznali smo o njegovom karakteru od Eveline. Svako ko bi mučio ,
slatku ,mladu djevojku u tim krhkim godinama je čudovište koje treba poslati u pakao.”
“ Potpuno sam sigurna da tamo boravi čak i sada.” Genevieve reče tiho svoje
ubjeđenje.
“Odvedi nas kod ostalih.” ubaci se Bowen , nestrpljiv da odradi stvari. “ Nakon što se
upoznam s tvojim klanom , odlučiću šta dalje da radim.”
“Ovo nije moj klan.” reče ona nježno. “ Ali želim da se prema njima isto tako pošteno
odnose.”
Zbunjen s misterijom zvana Genevieve --- samo Genevieve--Bowen pokaza prema
dvorištu , pokazujući Genevieve da krene.
Ansel je pobjegao iz Genevievine suknje i nije stao , nestajući u zamku uz stepenice
koje vode iz dvorišta.
Genevieve je hodala promišljenim , mirnim korakom , držala je glavu visoko, s
dostojanstvom oko nje kao ogrtačem uslijed zime. Bilo je spokoja u njenom stavu koji je
izgledo previše izvještačen , kao da je to odbrambeni mehanizam , s kojim je bila dobro
upoznata.
BIla je previše mirna , uzmajući u obzir da se suočila s neprijateljskom vojskom koja je
imala osvetu i krvoproliće na svojim umovima. Većina žena --i muškaraca.-- bi bila
prestrašena i vjerovtno moljela za milost.
Ne ova žena.
Bila je staložena i kraljevska , skoro kao da im čini uslugu što ih pušta unutra.Bowen
nije mogao otkriti nijedan drhtaj. Da li je stvarno bila nepogođena , ili je samo majstor u
skrivanju svoji emocija? Je li ju njena povreda umrtvila prema osudama i reakcijama
drugih da jednostavno nije registrovala šta se dešava oko nje?
Ne, vidio je kako je kako je reagovala kad su se on i njegovi ljudi šokirali zbog njenog
uništenog lica. Iako je to brzo zamaskirala , vidio je bol i poniženje zbog kolektivne
užasnutosti koja se čula od okupljenih muškaraca.
BIlo ga je stid sebe i svojih ljudi što su pokazali takvo nepoštovanje prema ženi koja je
očito bila rođena i odgojena nježna. Ali šteta je učinjena , nije mogao da opozove
reakcije sebe ili Tegue i Evelinine braće.
Dvorište je bilo prazno. Nije se mogao čuti ni zvuk , čak ni u daljinama. Vjetar je puhao
hladan zrak preko glave koju je sunce prije toga grijalo.

11
Popeli su se preko stepenica zamka , nervozno mrmljanje se moglo čuti unutra. Bilo je
tihog jecanja i tihe tutnjave muških glasova koji su nudili utjehu. Ali bilo je očaja čak i u
muškim riječima koji se nije mogao pogrešno svhatiti.
Čekali su svoju sudbinu.
Bowen je stao u hodniku iza Genevieve,njegov izraz mrgodan i s osjećajem tuge koja
ga steže. Nije imao želju da ubija i uništava nedužne. Prvi put u historiji nasilja ,
budućnost je izgledala mirna.
Motgomeriji su postigli barem privremeno primirje s Armstrogovima- pravo primirje---
zapečaćeno Greamovim brakom i njegovom ljubavlju prema Eveline Armstrong.
A istina je da Bowen nije mogao nači ništa loše u tome što Armstrongovi žele da zaštite
Eveline. Tavis Armstrong je izgledao pošten, samo čovjek, iako je Bowena boljelo što
mora to da prizna.
Kad su članovi ugledali Genevievin prizor i onda četiri čovjeka koja stoje iza nje , odma
se stvori graja. Mrmljanje ,jecanje se pojača. Mračno mrštenje na muškim licima i
otpužnički pogledi kod nekih žena .Svi usmjereni na …...Genevieve?
Bowen se namrštio na slagalicu. Ali prije nego što je uspio išta reći dvije žene baciše
grube optužbe u Genevievinom pravcu.
“ Kako li si ti sretna sad,” skitnuše one. “ Jesi došla da bi svjedočila našoj smrti? Da li si
ponudila da se kurvaš s neprijateljem tako da si ti na sigurnom?”
“Kako si mogla?” druga je zahtjevala “ Ima djece ovdje.Da, većinom žene i djeca i naši
muževi koji su ostali , znajući da će njihovi životi biti ugašeni.”
Još ih više istupi kako bi dodali svoje optužbe , ali Bowen koraknu ispred , stavljajući se
ispred Genevieve i ostalih.
Teagueove obrve se sastaše i on se pomjeri do Genevieve., ali ona je izgledala kao da
nije pogođena s neprijateljstvom koje joj je upućeno. Njen izraz je bio pasivan i
nepogođen. Nikakva emocija nije bila u njenim očim, gledala je naprijed , kao da joj je
lice isklesano u kamenu.
Jel ova žena bila uopšte ljudska? Nijedan čovjek niti žena ne bi mogle stajati tu i trpjeti
uvrede koje su im baćene bez ikakve reakcije. A ipak Genevieve je izgledala kao da je
to sve ne dira.
“ Dobro pazite kako se klevetate svog pobornika,”reče Bowen , njegov glas je uradao
kao bič preko dvorane.
Skupina utiša.
Aiden i Brodie napraviše korak naprijed, pogledom prelazeći preko okupljenih
McHughovih. Nisu izgledali impresionirani. Bowen nije mogao kriviti njihovu predođbu.
Žalosniju skupinu neprilagođenih nije nikad vidio.
“ Pobornik?” jedna žena upita ,konačno prekidajući tišinu.
Izgledala je uplašeno , al je koraknula naprijed prelazeći pogledom preko Genevieve.
“Je li istina da si se borila za nas , Genevieve?”

12
Genevieve nije odgovorila. Njen pogled sreo je pogled druge žene , nije ni trepunula, li
nije rekla ni da ni ne .
“ Niko te ne bi krivio da si samo sebe spasila.” doda žena nježno.
Onda njene oči nađoše Bowenove iako se tresla , njene ruke brzo se sakriše u suknju
kako bi sakrila koliko snažno drhti, pogledala je u njega hrabro.
“ Ne znam koji su vam planovi , gospodine , ali zamolila bih vas dvije stvari.”
Bowen je s zanimanjem gledao mladu djevojku. Bila je jedno hrabro stvorenje ,nije mu
dostizala ni do ramena. Nije mogao da skonta njene godine , iako je izgledala pragu
ženstvenosti. Bez sumnje , vremenom , biće jedna divna djevojka , pogotovo s tom
hrabrošću i vatrom.
Njena kosa je bila boje pšenice oprane u mjesečini. I njene oči su nijansa plave-zelene
koje su ga podsjećale na more tokom vedrog sunčanog dana.
Koraknula je naprijed i onda je primjetio da hramlje. Grimasa joj zamršti lice prije nego
ju je otjerala. Njena ruka krenu prema jednoj od članova i brzo ju je ispravio kako ne bi
pala.
“ Kako se zoveš , djevojko?” Bowen upita nježno , ne želeći da njenu hrabrost nagradi
tako što će da je na smrt prestraši.
“Taliesan” promrmlja ona , praveći naklon zbog kojeg se Bowen bojao da će pasti.
Uskočio bi da je bilo potrebe , ali pripadnik njenog klana ju ustabili s čvrstim stiskom.
Bowen klimnu prihvatanje starijem čovjeku , pamteći čovjekom izgled. Bowen nikad ne
zaboravlja dobra dijela i kasnije će se potruditi da nasamo popriča s čovjekom.
Mnogo možeš naučiti o čovjeku po načinu na kojem se odnosi prema drugima. To je
nešto što je Bowena otac naučio veoma rano. Robert Montgomeri je uvijek govorio da
su ljudske riječi besmislene. Djela su ono što je bitno i uvijek je veličina djela ono što je
bilo mjerilo kojim bi se čovjek trebao ocijenjivati.
“Za koje to dvije stvari me pitaš?” upita Bowen.
Taliesanini obrazi se obojiše i Bowen je znao da se bori s tim da pogne glavu. Njene
ruke su stisnule ruku čovjeka koji ju je držao, ali skupila je usne i izrekla zahtjev.
“ Pitala bi vas da imate milosti prema članovima klana. Istina je da su Ian i njegov otac,
naš lord, bili bez časti. Istina je da je nevina žena nastradala od njihovih ruku. Ian je
ubijen , od ruke Graema Montgomerija lično i sad je Patrick pobjegao ostavljajući klan
sudbini koja je trebala biti njegova.”
Taliesan okrenu glavu , prelazeći preko ostatka muškaraca ,žena i djece skupljenih u
dvorani.
“ Mi nemamo gdje da idemo. Nemamo drugi dom osim ovog. Služićemo vama i vašem
lordu dobro.”
Teague , Aiden i Brodie nisu bili ništa manje pogođei molbom nego sam Bowen. Ali ga
je ljutilo , do sad , jedini ljudi koji su imali hrabrost da mu se suprostave su bili mali
dječak i dvije krhke djevojke.Kakav je ovo bio klan kad je dopuštao da njihove žene i

13
djeca idu u borbe umjesto njih?Žene i djeca trebaju biti cijenjeni i prije svega zaštićeni .
Smetalo mu je što su ih tako malo cijenili u klanu.
“ I šta je druga stvar , djevojko?” Bowen upita , dajući sebi vremena da smiri plamen
bijesa u sebi. Želio je da protjera sve muškarce u dvorište i da ih sve dobro prebije.
“ Želim da niko ne učini zlo Geneviev ili da bude loše tretirana u vašim rukama.Previše
je patila.”
Genevievin izraz se stisnu od užasa i to je prvi znak emocije koji je prikazala otkako su
ušli u dvoranu.
“Talie, ne”! Geneviev grubo šapnu. “ Molim te , nemoj! Preklinjem te!”
Bowenove obrve se podigoše , iznenađen da ova hrabra djevojka za nešto moli nakon
hrabrosti koju je pokazala. Šta je to što nije htjela da im Taliesan otkrije?
Taliesan je nesretno gledala u Genevieve , ali uradila je onako ako je Genevieve tražila
i ušutila.
Bilo je optužujućih pogleda upučenih Taliesan. Namrštenih usana. Otpuhivanja.
Neprijateljskih pogleda upućenih Genevieve.
Bowen nije bio siguran kako da reaguje na to , iako je siguran da Taliesan nije htjela
nikog da uvrijedi. Ne samo da je njegova čast dovedena u pitanje , ali bio je ekstremno
znatiželjan šta je Taliesan mislila s tom svojom zamrštenom izjavom. Geneviev je
izgledala prestravljeno tako da nije mogao da traži objašnjenje , čak i ako se osjećao
primoran na to.
Biće dovoljno vremena da istraži sve to. Prvo, morao im je razjasniti da nije nikakvo
čudovište željno nevine krvi.
“ Uvjeravam vas, nemam namjeru da zlostavljam Genevieve ili bilo koga drugog pod
mojom brigom.” Bowen reče.
Taliesan se zacrveni i spusti pogled, ali nije ponudila izvinjenje i čudno ali Bowen je još
više poštovao zbog toga.
“ Ali šta onda mislite uraditi s nama?”
Bowenove obrve se digoše od iznenađenja kad se konačno jedan od McHugovih
muškaraca udostojio da nađe muda i progovori.
“ A ja sam već pomislio da je McHughov klan ovisio o ženama i djeci da idu u borbu za
njih. “ reče Bowen s gađenjem.
Muškarci u sobi se nakostriješiše i ispraviše. Neka od njihovih lica su bila crvena od
bijesa ali druga su tamna od srama i skrenuše pogled. Svi su znali šta je Bowen s tim
mislio.
“ Sramota je poslati dječaka da maše bijelom zastavom.” proreža Teague,
progovarajući prvi put.Kuhao se od bijesa i gađenja i sad kad je Bowen pokazao na
problem , Teague je jedva čekao da kaže svoje nezadovoljstvo.
Aiden i Brodie obojica klimnuše prekriženih ruku. Brodie je posebno izgledao bijesan.
Na momenat , Bowen se iskreno zabrinuo da će on i Teague trebati intervenisati , zato
što je Brodie izgledao kao da želi da skupi sve McHughove muškarce i napravi pokolj.

14
 “ I vaše žene čine svo pregovaranje u vaše ime,” doda Brodie. “ Zašto nisu bolje
zaštićene ? Zašto su puštene da se suoče s vašim neprijateljima?Ovo je sramota.
Kakve čovjek to ne samo da dopušta nego to i potiče?”
Muškrac koji je postavio pitanje istupi naprijed namrgođen i posramljen. Ali njegov
pogled pređe s Bowena ,na Teguea , Aidena i Brodie bez treptanja , njegova brada se
podignu kako bi im dao do znanja da će podnijeti šta god da mu kažu.
“ Brinuli smo da ako vas vojnik dočeka na vratima , da ćete to vidjeti kao izazov i nismo
htjeli da izazovemo rat protiv vas. Znamo da smo brojčano nadmašeni. Patrick McHugh
nije bio čovjek koji je dobro obučen što se tiče treniranja. A Ian…..”
Prekinuo je , čisteći glas u nelagodi.
“ Otvoreno bi govorio , ako smijem ,dobri gospodine. Nije učitivo ovo što ću reći ali
istina je sve to.”
Bowen klimnu. “ Svakako.Draža mi je istina. Kako se zoveš?”
“Tearlach McHugh.”
“Nastavi, onda, Tearlach.”
“ Ian nije bio častan čovjek. Ne samo da zbog načina na koji se odnosio prema slabijim
od sebe , ali i zbog svojih taktika u ratovanju. Radije bi zabio čovjeku nož u leđa nego
se suočio s njim u poštenoj borbi.Mi nismo trenirani , Montgomeri. To je očigledno. Ne
bi smo imali šanse protvi vas, i svi oni koji su ostali su odlučili da su da ostave svoju
sudbinu u vašim rukama i rukama vašeg lorda.To nam je bio jedini izbor. Imamo žene i
djecu i nemamo želju da umremo i da ih ostavimo nezbrinute i nezaštićene, iako vi
mislite da neradimo nijedno od toga.”
“ Cijenim tvoju iskrenost i ja ću ti uzvratiti tako što ću biti iskren prema tebi.” reče
Bowen prelazeći pogledom po okupljenoj grupi.
Geneviev se nije pomjerila. Još uvijek je šokirana stajala , njene ruke savijene ispred
nje. I njene pogled je izgledao tako daleko da je Bowen sumnjao da uopšte ima ideju
šta se dešava oko nje. Bilo je kao da je , na neko vrijeme, odvela sebe na neko drugo
mjesto.
Njen izbrazdani obraz je bio okrenut od njega, i on se čudio njenoj ljepoti koja je bila
vidljiva u njenom profilu. Nikad nije vidio ženu koja je mogla parirati njoj , ali opet kad su
obe strane njenog lica bila vidljive bilo je potresno kako je takva ljepota transformisana
u nešto jadno.
Bilo je mnogo pitanja koje je htio postaviti , ali nije bila prigodna situacija. Nije smio
dopustiti da bude ometan od svog cilja. Njegov brat mu je dao zadatak i Bowen ga je
imao u planu izvršiti po svaku cijenu.
“ Moj brat, lord Montgomeri , je sa svojom ženom , koju je Ian zarobio i zlostavljao.
Ostaće s njom dok ne bude zadovoljan s njenim oporavkom i da je sigurna od svih
nevolja. Patrick McHugh je prijetnja Eveline i oba Montgomeri i Amrstrong klana.A mi ne
tolerišemo nikakve prijetnje.”

15
 Ljudi se jače stisnuše skupa u dvorani i poče da raste nervoza. Njihov strah je bio
vidljiv kad su počeli se vrpolje i sa strahom gledaju jedni u druge.
“ Preuzimam ovo imanje i sve što je pripadalo Patricku McHughu u ime moga lodra
sve dok on ne odluči šta će se desiti s zemljom , zamkom …….i ljudima.”
Bowen podignu ruku kad su svi odjednom počeli da pričaju.
“ Moj brat je pošten i pravedan čovjek.Nemojte meni , niti njemu , dati razlog da vas
smatramo neprijateljima i pošteno ćemo se odnositi prema vama. Za informaciju
,ponašaću se kao vladar i moj brat će mi pomagati u ponošenju kompletnog uzvještaja
što se tiće zamka i zemlje tako da to mogu prenijeti Lordu Montgomeriju i da on može
da odluči šta će dalje da radi. Ako budete dobro radili i ne budete mi dali sumnju u vašu
odanost , neće biti problema. Ako iznevjerite moje povjerenje , brzo ću to da riješim.
Neće biti drugih šansi. Da li se razumijemo?”
Bilo je mrmljanja “Da” i mrgodnih izraza okolo. Neki su bili prestrašeni . Neki uvrijeđeni.
Neki ljuti. Ali nijedan McHugh nije izrazio neslaganje.
Bowen pogleda u Taliesan pa iu Genevieve , kako bi vidio reakcije na njegove riječi ,
ali nijedna djevojka nije ni pogledala u njegovom pravcu.
Taliesan se povukla iza starijeg čovjeka koji ju je pridržavao kad umalo nije pala a
Geneviev je stajala mirno samo malo udaljena od njega. Bila je kao statua. Hladna i
impozantna, kao da nije osjećala ništa. Ali Bowen je znao da to nije istina. Vidio je
treptaj emocija u njenim jednog nepažljivog trenutka. Imao je osjećaj da se ispod te
ledene fasade koju je prodavala svijetu nalazi vatrena , strastvena žena koja je ključala i
čvrsto skrivala svoje emocije.
Tresući te misli i ometanje koje mu je zadavala Geneviev , on se okrene Teague ,
Aidenu i Brodieu. “ Moramo da brzo procijenimo situaciju. Ne sviđa mi se to što smo
ostavili mog brata i njegovu ženu niti vašu porodicu,” reče on Brodieu i Aidenu , “ bez
adekvatne zaštite a mi imamo ovdje snagu dvije ujedinjene vojske. Ne treba nam
toliko.”
Teague klimnu. Onda je pogledao u MchHughe koji su u strahu gledali ta četiri čovjeka.
“Hajmo nazad do naših ljudi pa ćemo popričati šta ćemo dalje.” Teague reče. “ Ne
želim da McHugovi presluškivaju .

16
4. Poglavlje

Čim je Montgomerijev ratnik izašao iz zobe , Genevievina se ramena opustiše i prvi put
dopusti pogledu da pređe preko okupljenih McHugha.
Ako je očekivala pokajanje u njihovim očima zato što su je pogrešno optužili ,
pogriješila je. Bili su uobičajna mješavina gađenja , neodobravanja , podsmijehivanje ,
žaljenja -da žaljenj od nekih --i čudenja , zato što mnogi McHughovi nisu mogli razlučiti
zašto ih nije pobila sve dok su spavali.
Postojao je samo jedan McHugh za kojeg je bila odlučna da će imati dugu i bolnu
smrt. Bila je razočarana kad je Graem Montgomeri ubio Iana tako brzo. Nije bilo
dovoljno krvavo. Niti dovoljno bolno. Ian je zaslužio da pati zato što je bio užano biće
koje nije zaslužilo milost niti blagost.
Žaljenje što je Graem samo bio zabrinut da odvede ženu na sigurno i tako je ubio Iana
nemilosrdnom preciznošću tako da više ne bude otrov u nečijem životu.
Jednog dana bi Genevieve željela da zahvali lordu lično, ali bilo bi puno pitanja koje
nije imala namjeru odgovoriti zašto bi ona uradila tako nešto nežensvtveno i nedolično
za jednu nježnu djevojku kao što je ponuditi iskrenu zahvalnost za ubijanje drugog
čovjeka.
“Genevieve?”
Genevieve prekinu krvožderne misli i trenpnu brzo kako bi se fokusirala na sadašnjost.
Taliesan je stajala ispred nje, njeni delikatni izraz zabrinut.
Geneviev uzdahnu. Taliesan je bila ono najbliže prijateljici što je imala - iako se
Geneviev trudila da se udalji i povuće od svega toga. Zadnja stvar koju je željela je bilo
kakav odnos s ovim ljudima.
Ne, nisu bili krivi za radnje Iana McHugha, ali Geneviev je bila povrijeđena situacijom
koja joj je nametnuta, i svako poniženje koje je doživjela od ruku McHughovih je samo
učvrstilo njenu odluku da se nikad ne poveže s nekim. Željela je da ode s ovog mjesta.
Negdje gdje bi mogla biti sama, i gdje bi možda mogla zaboraviti zadnje godine svoga
postojanja i naći neki mir.
Tako nedostižan cilj. Mir i sreću je dugo vremena uzimala zdravo za gotovo , dok je
bila zaštićena u okrilju svoje porodice.
Ćak i sad , samo sjećanje na to stisaklo joj je prsa. Žalost se spustila na nju , kao da je
nosila gomilu kamenja na leđima.
Prije godinu , bila je tako sretna. Tako naivna , ubijeđena da joj se ništa ne može
desiti. Ian McHugh uvjerio ju je u suprotno , i promijenio je , neopozivo, od jedne naivne
mlade djevojke koja je životne izazove primala sa smijehom i veseljem do obične
čahure od prijašnje djevojke. Osobu za koju se nadala da se više nikad neće vratiti.

17
 “ Šta je bilo , Taliesan?” Genevieve upita nježno , ne dopuštajući da se bijes čuje u
njenom glasu.
Taliesan je bila slatka djevojka koja se borila s nedaćama i ostala dobra kao anđeo
unatoč njenoj hromosti.
“ Brinem se za tebe , Genevieve,” Taliesa reče tiho. “ Ne znamo kakav je karakter ovog
Bowena Montgomerija. Za lorda Montgomerija kažu da je pravedan čovjek. Očito je jako
privržen svojoj ženi. Isto kažu da se odnosi prema njoj s poštovanjem i zahtjeva isto to
od svih oko sebe. U njegovim rukama , ne bi se brinula o sudbini koju će ti dodijeliti.”
Genevieve se nage i dodirnu ruku druge žene. “ To nije tvoja briga , Talie.”
“Ali jest,” reče Taliesan žestoko. “ Moj klan te teško povrijedio. Zbog onog što si
preživjela u Ianovim rukama tjera me da plačem. Misliš da ne znam šta ti je radio?
Kako te tjerao da patiš? I moj klan nije ništa bolji, zato što i oni znaju. Oni znaju i opet
su ti okrenuli leđa zato što znaju da nisu uradili ništa da zaustave Iana. Kao što i Patrick
nije uradio ništa da zaustavi sina. I zbog toga te sad preziru , zato kad bi priznali da si ti
bila žrtva morali bi priznati da su oni to dopustili.”
Genevievini obrazi planuše , i ona se osjećala bolesno kad je glasno čula kako je očito
bilo sve što joj je Ian uradio. Mislila je da je ne može biti više sramota. Prevarila se.
To što su svi znali smučilo joj se. To što ju je Taliesan sažaljevala je bilo više nego što
je Genevieve mogla podnijeti. Željela je da bude daleko. Gdje bi mogla biti neko drugi.
Tako da Genevieve McInnis može mirno umrijeti onako kako su mislili zadnju godinu.
“ Nemoj se miješati.” Geneviev reče oštro. “ Najbolje je da se brineš za sebe i svoj
klan. Nemoj brinuti zbog mene. Preživjela sam najgore. Ništa ne može biti gore od
onoga što sam doživjela od Iana.”
“ Ne mogu ti samo okrenuti leđa” Taliesan reče emotivno. “ Neću ignorirati tvoje stanje
kao što to drugi rade.”
“Talie , molim te,” Geneviev će nježno. “ Molim se da je Bowen Montgomery pravedan
kao što govore da je njegov brat, i da će bi dozvoliti da odem u opatiju gdje ću potražiti
utočište i odvojenost.”
“ Oh , Genevieve , ne!” Taliesan šokirano prošaputa. “ Šta s tvojom porodicom. Mlada si
i imaš cijeli život pred sobom.”
Genevieve protrese glavom, utopljena tugom.
“ Bolje je da moja porodica misli da sam mrtva , kao što im je rečeno prije godinu dana
. Nikad ne bi mogla da ih pogledam u oči. Nikad ne bih mogla tako da ih osramotim.
Nijedan me muškarac više neće htjeti., Ianovu kurvu. Nikad neću dobiti priliku da se
udam. Bila bi teret svom ocu i majci do kraja njihovog života. Majčino srce bi bilo
slomljeno i nikad ne bi mogli hodati uzdignute glave. Ne , bolje je ovako , već su me
oplakali i umrla sam časno. Draže mi je to nego da posramim i obečastim porodicu.”
Suze ispunište Taliesanine oči. “ Mrzim ga zbog toga što ti je uradio.”

18
Genevievine nosnice se trznuše. “I ja ga mrzim , ali to je tračenje emocija , zato što je
on sad mrtav i ne može povrijediti one slabije od sebe.Vrijeme je da skupimo dijelove
koji su preostali i da , nadam se , nađemo…..mir.
“ Neću se smiriti dok ne budeš sretna i smještena. “ Taliesan oštro izbaci.
Genevieve sa nasmija i provuće svoje prste kroz Taliesanine i čvrsto je stisnu.
“ Mislim da bi bile dobre prijateljice.” Genevieve reče tužno. “ Da, smatrala bi se
bogatom da imam prijatelja kao što si ti.”
Taliesanine usne se skupiše u crtu. “ Ja jesam tvoj prijatelj.”
Genevieve protrese glavom. “Ne , bolje je obako. Ne želim da te klan osudi zato što si
se zbližila sa mnom.Ne znaš koliko je to važno. Potrebno je samo nekoliko pravih riječi
da unište djevojčinu reputaciju i unište njenu šansu za brak, djecu i bilo kakvu
budućnost. Poslušaj me ,Talie. Pazi s kim se družiš.”
“ Ti pričaš o sramoti i časnoj smrti nad životom sa sramotom. Nema veće sramote od
izabiranja odanosti po onome što ću dobiti ili izgubiti. Ako ću izgubiti pravo na brak ,
muža, djecu , sigurnu budućnost zbog toga što ću izabrati prijateljstvo s ženom koja ima
više časti u svojoj duši nego i najjači borci , onda ne želim te stvari uopšte.”
Genevievine oči se raširiše na odlučnost i iskrenost u Taliesaninom govoru. Nije znala
šta da odgovori. Šta je pobogu mogla reći na to?
“ Onda ti zahvaljujem,” Genevieve reče nježno,emotivno. “ Biću počašćena da te
zovem prijateljicom dokle god sam na ovoj zemlji.”
Taliesan se nasmija i protrese glavom. “Ne , Genevieve. Mi ćemo biti prijatelji bez
obrzira gdje se budeš nalazila.Tako prijateljstva funkcioniraju.”
Impulsivno , Genevieve snažno zagrli Taliesan. Zatvorila je oči, uživajući u kontaktu s
drugom ženom. Tako dugo je prošlo otkako je imala utjehu nekog drugog. Nešto tako
jednostavno kao zagrljaj. Podršku prijateljstva.Nepokolebljivu podršku i lojalnost.
Sve stvari za koje je mislila da su davno izgubljene za nju.
Cijelu godinu , Genevieve je samo poznavala brutalan dodir od drugih. Ian nije
dozvolio nikome da je dodirne osim njega, osim ako nije htio da je povrijedi ili ponizi.
Čuvao ju je ljubomorno , kao cjenjenu nagradu s kojom je samo on mogao da se igra.
BIla je to najsamotnija godina u Genevievinom životu. Promijenilo ju je. I njoj se nije
sviđala osoba kojom ju je napravio.
Genevieve sporo pusti Taliesan , nerado prekidajući zagrljaj , bez obrzira koliko kratak
bio. Žudjela je za najednostavnijim stvarima. Ljudskim dodirom.Smijehom. Malim
trenutcima veselja. Naklonosti.Drugarstvom .Za svim tim stvarima u kojima je uživala
dok je odrastala u rukama svoje voljene porodice.
Taliesan uhvati Genevievine ruke i stisnu. “ Šta misliš da će uraditi s nama?”
“Ne znam.” Genevieve reče iskreno. “ Njihov bijes je usmjeren na Iana i tvog lorda.Ian je
mrtav i tvoj lord je već daleko odavde. Sumnjam da će se vratiti. Ne bi imali koristi ako
iskale svoj bijes na članovima tvog klana.Znaju veoma dobro ko je kriv za nepravdu koja
je počinjena Eveline Montgomery.

19
 Mnogi McHughovi su zastali i slušali Genevievino pažljivo objašnjenje,pa iako je nikad
nisu htjeli prihvatiti , ona je mogla vidjeti olakšanje u njihovim očima zbog toga što su
njene riječi imale smisla. Nada zamijeni strah.
BIlo je i onih koji su bili direktniji , odlučni u tome da Genevieve nije pretrpjela ni
momenat poniženja.
“ Šta kurva zna o načinu na koji muškarci misle?” Claudia McHugh podrguljivo reče.
Jedan od McHughovih muškaraca pored Claudije se nasmija. “ Zna njihovo razmišljanje
o samo jednoj stvari. Dobro je poznato da je širila noge Ianu i ko god je bio još prisutan
s njim.”
Claudija i još dvije žene se zakikotaše. “ Da , tu si upravu. Ali kurvanje je sve što ona
zna. Ako se braća Montgomerija žele da zadovolje , djevojka će jako brzo da raširi
noge. Čak i za Armstrongove, kladim se.”
“ S takvim licem , mora nadoknaditi na drugim dijelovima. Ako je dovoljno dobra na
leđima , nije ni bitno kakvo joj je lice. Muškarac može zatvoriti oči.”
Još smijeha se čulo i još jedan dio Genevieve se ugasi polako. Dio po dio , ubijali su
je tako da ubrzo neće ostati ni dio za spasiti.
Zvuk iza Genevieve ju je natjerao da se okrene, i krv se povuće s lica kad je vidjela
Bowena Montgomerija kako stoji nedaleko od nje,u pratnji braće i dva Armstronga.
Bilo je očito da su sva četiri muškarca čula Claudinu izjavu a isto tako i riječi
McHughovom muškarca.
Tuga joj ispuni srce i prijetlila je da izbije iz njenih prsa. Željela je plakati , ali njene
suze su davno potrošene i nisu joj pomogle. Nikad nisu.
Nikad više nije željela da se pod otvori i proguta je cijelu. Nikad tako jako nije željela
da je ubijena u vožnji u kojoj je ubijena i sva njena pratnja.
Za svijet, Genevieve McInnis je davno umrla., i sad je svim srcem željela da je to
istina. Tek bi tad mogla pobjeći iz pakla u kojem je živjela.

20
5. Poglavlje.

Bowenove nosnice se raširiše i njegove usne trznuše dok je gledao u Genevieve ,

gledajući kako život bukvalno napušta njeno tijelo , njene oči, njenu dušu.
Nikad nije vidio smrt u nečijem pogledu ko nije smrtno ranjen. Ali njene oči su bile
ranjene. Smrtni udarac je bio figurativan , ali je zadao istu toliku štetu.
Sva boja je napustila njeno lice. Bila je bolesno blijeda i ljuljala se kao grana na vjetru.
Suze napuniše njene oči i mogao je vidjeti kako se zagriza za obraz kako bi ih zadržala.
Njena ruka krenu prema licu , pokrivajući ožiljak ,kao da je htjela da se skrije od pogleda
i osuda drugih.
Ovo je bila žena , koja nije podnosila da bude slaba pred drugima a opet granica je
pređena za koju se ni ona nije mogla pretvarati da je ne pogađa.
Teagueova vilica se trznula i pogledom je bušio rupe u McHughoe koji su bili previše
slobodni sa svojim jezicima.
Bowen je čekao , očekujući da se Genevieve brani ili je on jednostavno želio da zna
šta će ona reći. Nije mu se činila kao žena koja je imala problem s tim da iskaže svoje
mišljenje. S njim sigurno nije imala problema.
Umjesto toga, ona se polako približi njemu , njen hod i bolan , kao da joj je trebala sva
snaga koju je posjedovala samo da bi stajala. Bio je to hod mnogo starije žene ,
osušene od starosti , s težinom cijelog svog života na plećima.
Teague je gledao u McHughove u nevjerici. Brodie i Aiden se obojica namrštiše i onda
Brodie koraknu prema Geneviev , ali ona pogleda gore ugleda ga kako koraknu naprijed
,i ukoči se i brzo izađe iz dvorane.
Bowen zatrese glavom , još uvijek nije mogao vjerovat na količinu neprijateljstva
upučenu prema djevojci koju su trebali da žale. Ne da mrze.
Ožiljak je bio jako vidljiv na blijedoj koži , tako , da je zaista , izgledala više mrtva nego
živa.
“ O čemu je dođavola sve to bilo?” Brodie je zahtjevao stežući vilicu.
Krenuo je prema Taliesan i ona brzo ustuknu tako da se njena hroma noga savi. Njeni
udovi se zapetljaše i ona jako pade.
“Brodie” Bowen reče oštro,” Preplašio si djevojku.”
Brodie se još više namršt ali je stao i na Taliesanino opće iznenađenje , spustio se i
podigao je , tako da je opet stajala uspravno.
“ Jesi povrijeđena ?” Brodie je zahtjevao “ Moje isprike , damo. Nije mi bila namjera da
vas preplašim. Bijesan sam zbog onoga čemu sam svjedočio i zbunjen sam što to niko
nije zaostavio.”

21
 Taliesan glasno proguta, njene oči su sijale od nervoze zbog četiri čovjeka koja su
stajala ispred nje.
Iza Taliesan , Genevievini mučitelji se diskretno pomjeriše u suprotni pravac, ali
Bowen ih prozva.
“ Nećete napustiti dvoranu bez mogu dopuštenja, “ reče on ledeno. “ A neću vam ga
dati dok ne dobijem objašnjenje za omalovažavanje djevojke.”
Usne McHughovih muškaraca se poviše a bijes se pojavi u ženinim očima. Očito je
kipila i ruke joj odoše na kukove.
“ To nije omalovažavanje , to je istina.” reče žena oholo.
“ “A ipak vas je branila,” Bowen reče nježno. “ Pitam se što se uopšte trudila.”
Žena se zajampuri, njeni obrazi pocrveniše. Njen oči se spustiše od sramote i muškarac
pored nje se pomjerao s noge na nogu.
“ Ona ništa više nego Ianova kurva. “ promuca čovjek.
Bowen izmjeni pogled s Teagueom , Brodijem i Aidenom. Onda se njegov pogled spusti
na Taliesan. Bilo je očito d ovdje neće naći odgovor. Ne onakav kakav bi ga zadovoljio.
“ Gdje je Genevieve otišla? “ upita Bowen.
Njegov brat ga iznenađeno pogleda. Brodie je bio smeten Bowenovim pitanjem i
Bowen je mogao da razumije njegovu zbunjenost. Iznenada je tako brzo promijenio
temu razgovora. Ali istina je bila , da nije mogao podnijeti da stoji ispred Genevievinih
mučitelja. Kakve to osobe uživaju da ponižavaju nekog drugog na takav način?
Morali su da odrede šta će s McHugovim imanjem , a tako i sa sudbinom klana i opet
je bio zabrinut za to gdje je djevojka otišla. Nije ni sam bio siguran zašto je pitao , ali ga
je to progodnilo.
“Često provodi vrijeme sama.” prošaputa Taliesan. “ Obično u svojim odajama.”
“A gdje su njene odaje?” Bowen upita strpljivo.
“ Uz stepenice” promuca Taliesan. “ Na kraju hodnika. U tornju. Odmah do Ianovih
odaja.”
Bowen je primjetio oklijevanje u njenom glasu , i vidio je kad je skrenula pogled kad je
spomenula blizinu Ianovih odaja.
Pitao se koliko je istine bilo u riječima drugih. Ideja da je ova žena bila Ianova
ljubavnica nije mu baš dobro sjela. Kako se voljno mogla predati mučitelju žena? Dobro
je znala šta se desilo Eveline. Ona je bila ta koja je Graema uputila u tamnicu. A ipak je
spremno davala tijelo takvom čudovištu?
Gađenje ga je skoro ugušilo.
Pogledao je Teague. “ Nek ti Taliesan pokaže imanje. Pobrini se da je ne boli i da ne
zadobije kakvu povredu.”
Taliesan se zarumeni , njene oči se zamagliše od sramote zbog Bowenowog
upućivanja na njenu povrijeđenu nogu.
Brordieu i Aidenu je rekao “ Bilo bi dobro da pratite Teague. Sresćemo se u dvorištu
nakon što sve pregledate. Sazovite klan tako da im se možemo svima obratiti.

22
 “ A gdje ćeš ti?” Teague upita , skupljenih obrva dok je gledao u starijeg brata.
“ Imam nešto da raspravim s Genevieve.” Bowen reče.

Genevieve je uspravno sjedila na malenom otiraču koji joj je služio kao krevet. Nije se
trudila da upali svijeću ili da pomakne krzno s prozora kako bi svjetlo okupalo sobu.
Konačno se slomila i čudila se kako se to nije ranije deslio. Užas ove zadnje godine bi
slomio čak i najsnažniju osobu a ipak je ona bila odlučna da se nikad ne slomi ispred
Iana.
To ga je činilo bijesnim. Želio je da je slomi , bio je opsjednuti s pronalaženjem novih
način na koji će je poniziti , povrijediti , poniziti.
Postala je imuna na opaske drugih i Ian je dozvolio da s njom i o njoj pričaju kako
hoće. Mogli su gledati ali ne dirati. Mogli su je mučiti ali bila je Ianova sovjina -
opsesivna do tačke ludila.
Živjela je u svijetu koji je postao njen privatni i javni pakao. Prvih mjeseci , provela je
mnogo vremena ispitujući. Zašto? Zašto je to urađeno njoj? Bila je opsjednuta da sazna
koji je grijeh počinila da zasluži ovakvo ponašanje. Prema životinjama su se bolje
odnosili nego prema njoj.
Svaku riječ, komentar , udarac primila je srcu.Sve do dana kad je postala bezosjećajna
prema svemu tome. Brinulo ju je to što je postala ….nečovječna. Duh bez osjećaja , bez
emocija. Njeno tijelo je ostalo ali njena duša je davno otišla.
Ali kako bi drugačije preživjela?Štoviše , zašto je bila tako odlučna da preživi?
Izgledalo je smiješno ali njen ponos nije dozvolio da je Ian u potpunosti slomi. Ne,
preživjeće ona ovo, a šta nakon što napusti ovo mjesto? Onda bi mogla odlučiti hoće li
umrijeti ili ne. Preživjeti ili ne. Nije bilo važno , jer niko neće znati.
Par puta je duboko udahnula dok je njihov kretenizam napustio njeno tijelo. Skoro je
izgubila kontrolu nad emocijama dolje u dvorani , pred svima.
Njeno poniženje je bilo tako veliko da skoro zaplakala. Da sve ispusti tu i konačno
popusti.
Hvala Bogu pa nije. Hvala Bogu pa se suzdržala dovoljno dugo kako bi potražila
samoću u svojim malim odajama koji su bile njeno jedino utočište. Kad bi bar mogla
zaključati vrata prema svijetu , ali Ian joj nije dozvolio , ni zavrtanj , ni omču niti rupu u
koju se stavi daska kako bi osigurala zatvorenost vrata.
Nije imala nikakve privatnosti. Nije imala prava , privilegija nije imala čak ni osnovne
stvari koje su drugi uzimali zdravo za gotovo.
Otirač je bio tvrd i neudoban . Njene noge su ustrnule zbog nezgodne pozicije u kojoj
je sjedila tako da je povukla koljena naprijed i zagrlila ih do prsiju i nagela se kako bi
obraz naslonila na njih.
Zatvorila je oči i pitala se kakvu nagodbu će morati postići s Bowenom Motgomerijem ,
tako da bi dobila slobodu koju je željela više nego išta drugo.

23
 Imala je samo jednu sposobnost u koju bi muškarci poput Bowena Montgomerija mogli
biti zainteresirani - ako je to neko mogao zvati sposobnošću. Ali ideja da se voljno kurva
joj se smučila do te mjere da joj se stomak pobunio i prostestovao.
Ali šta je drugo mogla.? Šta je drugo imala za ponuditi?
Ništa.
Šta je bilo još jedno spajanje u odnosu na dobivanje slobode? Sigurno Bowen nije
mogao biti brutalan kao Ian. Vidjela je dobrotu u njegovim očima. Nije to umislila. Možda
bi bio nježan prema njoj a ne sadista kao Ian.
Nada je ta za koju se uhvatila kad nije imala za šta drugo.
Strah je uradi kad se sjedila Bowenovog brata i dva Armstrongova ratnika koja su
pratila Bowena na zadatku. Šta ako oni budu isto zahtjevali? Šta ako Bowen bude želio
da je podijeli s njima?
TIhi jecaj pobježe iz nje. Bio je to jadan zvuk koji je izašao više kao bezdušni jecaj.
Stisnula je usne , odbijajući da izusti tugu koja ju je stegla.
Neće se predati. Ne sad. Ne kad je preživjela toliko dugo.
“ Imala je nadu , nije bitno koliko nesigurna bila : BIlo je više nego što je imala u
prošlosti. Ian je mrtva. Nije je mogao povrijediti., kontrolirani , ne više. Sad je samo
morala da vjeruje da nisu svi muškarci zli kao Ian. I moliti se Bogu da joj ne dokaže
suprotno.

24
6.Poglavlje

Bowen je stajao ispred vrata Genevievine sobe i gledao kroz otvor od 5-6 cm prema
mjestu gdje je ona sjedila na otrcanom otiraču.
Njene noge su zaštitnički podignute prsima i pitao se da li je imala ideju kako je ta
pozicija činila da izgleda ranjivo.
Onda je ispustila tihi jecaj koji je bio tako ispunjen tugom da ga je stislo u grlu , sve dok
mu nije bilo teško disati.
Oklijevao je , njegova odlučnost da priča s njom je slabila je. Patila je . U tajnosti.
Daleko od tuđih očiju i neslaganja drugih. Trebao bi otići i ne dati ti joj do znanja da je
bio ovdje uopšte.
Ali nije mogao. Nije mu imalo nikakvog smisla da je bio toliko fasciniran njojm.
Intrigrirala ga je . Bila je misterija koju je odlučio da razotkrije.
Dugovao joj je za pomoć koju je pružila njegovom bratu kako bi pronašao Eveline. Da,
dugovao je,a on nijedan dug nije ostavljao neisplaćen.
Gurnuo je vrata dovoljno da se može provući . Kad se nije trznula , on pročisti grlo ,
kako bi nagovjestio svoje prisustvo.
Njena glava se trznu, a oči zasijaše od opreza. Njeno držanje je odma bilo
odbrambeno i bilo je tako automatsko da je izgledala kao da je imala previše vježbe u
branjenju sebe. Ta pomisao ga natjera da se mršti.
“ Zašto sve to trpiš od njih?” upita on direktno , zato što nije bilo lijepog načina da upita
ono što želi da zna.
Njene oči se proširiše kao da nije mogla da vjeruje da je bio tako direktan.
“ Zašto trpiš njihovo mučenje i dopuštaš da njihove riječi prođu bez kazne.Ne činiš mi se
kao previše krotka djevojka.”
Podigla je jedno rame u delikatno slijeganje tako da je izgledala potpuno poražena.
Iscrpljenost je plivala u njenim očima i bilo je tu prepuštanja toliko da se trznuo.
Nikad nije vidio tako ekspresivne oči i nije bio siguran da li mu se to sviđa. Svaka
emocija je bila vidljiva u tim plavo-zelenim bazenima. Njen stoicizam je nestao i on je
shvatio koliko je teško radila na tome da zarži svoje facijalne ekspresije. Fasada je
napuknuta. Moraš se dobro zagledati da bi tačno znao šta osjeća. Nikad ne bi mogla biti
ratnik. Odavala je previše.
“Govore istinu,” reče ona slomljenog glasa. “ Da li bi trebala da ih napadnem zbog
toga što su se usudili da kažu istinu?”
Bowen se namršti , njegov stomak se pobunio na tu pomisao. A ipak nije mogao to
tako lahko da prihvati.
“ Bila si Ianova kurva?”

25
Ona se trznu na hrabrost , ali Bowen nikad nije ublažavao riječi. Graem je bio daleko
bolji u uljepšavanju riječi. Bowen je imao taj uznemirujući običaj da govori ono što misli.
Onda je podigla pogled kako bi se srela s njegovim , i one je trepnuo na praznoću koja
je zamijenila nalet emocija. Kao da je neko ugasio upaljenu svijeću i tjerajući sobu u
tamnu.
“Da, bila sam Inaova kurva.” reče ona gorko. “To je opčenito poznato. Pitak koga god
oćeš u zamku. Oni će ti svi isto reći.”
Nije mogao da izdrži ukus gađenja koji mu se uvukao u usta. Protresao je glavu , ne
shvatajući zašto.
Podigla se s otirača i koraknula par puta prije nego se krenula, rukama prekriženim
preko prsa. Opet, on primjeti odbrambenost u stavu. Bilo je kao da je svaki njen pokret
imao samo ulogu odbrane.
“ Pričala bi s vama o nećemu ličnom.” reče ona oprezno.
Iznenađen s promjenom teme , on klimnu , znatiželjan zbog toga što mu je htjela reći.
“ Ne želim da ostanem ovdje ni minut više.” reče ona.” Nemam gdje da idem. Nikakve
porodice da mi pomogne. McHughovi nisu moj klan i ne brinu o tome šta će se desiti sa
mnom. Ne mogu da ovisim o njihovoj velkodušnosti.”
Bowen je pokušo da je prekine ,da joj kaže da McHughovi nemaju baš pravo glasa u
tome šta će se desiti u ovom zamku, ali Genevieve nastavi drhtavog glasa, jedinim
znakom koliko joj je nelagodno bilo.
“ Molim vas , dobri gospodine , pustite me da završim prije nego me hrabrost napusti.”
Bowen klimnu i Genevieve udahnu duboko. Okrenula je lice, tako da je oštećena strana
okrenuta od njegovog pogleda. Nije znao da li je to uradila namjerno ili je to bilo
instinktivno kako bi sakrila taj dio sebe.
“ Potražila bi utočište u opatiji , ali trebao bi mi prevoz i.....novac....a ja to ništa ne
posjedujem prošaputa ona . “ Pomogla sam vašem bratu i iako to nije razlog zašto sam
to uradila , jako bi cijenila ako bi mi pomogli u mom smještanju u opatiju.”
Njegove obrve se skupiše i one je gledao u nju s nevjericim. Bila je to zadnja stvar za
koju je mislio da će tražiti.
Njene ruke su se tresle i nesvjesno je trljala preko oštećenog obraza prije nego je
povukla kosu naprijed kako bi sakrila njegovu nepravilnost.
“ Voljna sam ostati koliko god treba moja pomoć u preuzimanju vodstva nad
McHughovim klanom. Mogu vam dati informacije. Također vam mogu dati
......olakšanje.”
Njeni obrazi se obojiše i pogled pade. Obrisala je ruke od suknju ponovo i ponovo i
čekala.
“Olakšanje?” ponovi on, ne baš siguran u to šta mu nudi. Sumnjao je , ali nije bio
siguran.
“ Bila bih vam ljubavnica,” izjavi ona “ Koliko god vam budete željeli ili trebali , na kraju
naše.....veze.... ispratil bi me do opatije gdje bih potražila utočište.”

26
On je gledao u nju zapanjen. Onda se nasmijao , jer pobogu šta je drugo mogao da
uradi? Pričala je o odlasku u opatiju i u idućem dahu je nudila da mu bude kurva.
Možda nije upotpunosti vjerovato u to šta je ona bila Ianu sve do sad. Cijenkala se sa
svojim tijelom kao kurva, i bio je toliko ogorčen tom idejom da bi se prodala njemu ,
razmijenjujući se kao da je ovo uobićajna razmjena dobara i usluga.
Još boje oboji njene obraze i njene oči sijevnuše.....povrijeđene? Kako je povrijeđena?
Ništa u vezi ove žene njemu nije imalo smisla i znao je da nikad neće upoznati cijelu
nju. Sigurno bi ga frustrirao svaki pokušaj da shvati kako njen mozak radi.
“ Znam da nisam lijepa za oči “ reče ona tiho. “ Ne krivim vas zbog gađenja. Kažu da
sam vješta u......krevetu.”
Gušila se pri zadnjim riječima kao da su je davile . Boja se povukla s lica i ona je
izgledala bolesno.
Isuse, ovo je postajalo komplikovanije svake minute. Sad je djevojka ubjeđena da je
zgađen s ožiljkom na njenom licu.
Uzdahnuo je , bijesan zbog cijele te stvari. I više nego užasnut što se ponudila njemu
bez neke velike brige. Nije pokazala ni zrno samopoštovanja.
Da, nije ga samo činilo ljutim. Činilo ga je bijesnim.
“ Zar nemaš nimalo ponosa? “ zahtjevao je on. “ Da li se nudiš svakom muškarcu koji ti
pređe put ili je to zato što si sad bez zaštitnika sad kad ti je ljubavnik mrtav. Da li bi
svaki muškarac prošao?”
Ona posta mrtvački tiha. “ Zaštitnik?”
Grub, suh smijeh pobježe iz nje i zvuk je bio grlen i ružan u tišini. Mislo je da će više reći
ali ona stisnu usne i podiže glavu kako bi gledala u njega.
Njene oči su bile hladne , bezosjećajne. Fasada se vratila. Nijedna emocija se nije
prikazala. Kao da gleda preko zaleđene vode jezera zimi.
“ Šta kažeš, Bowen Montgomeri? Da li prihvataš moju ponudu? Da li imamo dogovor ili
ne?”
Protresao je glavu , gađenje mu napuni usta. “ Ne žudim za ostacima Iana McHugha.”
Okrenu se na peti i izađe iz sobe, ne prije nego je vidio kako bol zamijeni hladnoću u
njenim očima.

27
7.Poglavlje

Brown prođe kroz zamak i izađe u dvorište. Dvorana je bila prazna i tiha. Svi su bili
skupljeni od strane Teague kako bi čuli svoju sudbinu.
Bio je to prokleti nered. Nije bilo toliko toga za osvojiti. Patrick je pobjegao i uzeo sa
sobom sve što je vrijedilo , ostavljajući klan da se brine sam o sebi.
Takav kukavički čin bio je neshvatljiv , za muškarac koji je preuzeo na sebe poziciju
lorda i položio zakletvu da će da se brine i štiti svaku osobu u svom klanu koja je pod
njegovim vodstvom.
Šta će Bowen uopšte da uradi s McHuhovima i s ostacima zamka? Zamoliće Graema
za potrepštine i novac kako bi brinuo za one koje su ostali.
Iskoračio je na sunce i pogledao na skupljenu gomilu. Čim su opazili njegovu
prisutnost, sve oči su se okrenule prema njemu. Bila ih je više nego što je Bowen mislio.
Nije ih mnogo pobjeglo s Patrickom kako je pretpostavljao , i možda su znali bolje.
Ali njihovo bogatstvo je nestalo. Većina konja i stoke odvedena. I sad je Bowenu
ostao nered koji treba da sredi.
Našao je Teaguea, Aidena i Brodija , koji je stajao na stepenicama koje vode u zamak.
Stavio je ruku na Teagueovo rame tako da se može obratiti bratu.
Poslao bi te Graemu s izvještajem šta se desilo. Trebaju nam potrepštine , hrana i
pare. Graem će trebati tačno znati šta se desilo ovdje i odlučiti o tome. Ja ću ti predložiti
svoje zamisli , ali , to je u konačnici njegova odluka. Kralj će isto morati znati šta se
desilo. Glasine će brzo da se prošire kroz visočje. I želim d Graem i naš kralj iz prve
ruke saznaju istinu.“
Teague klimnu ali se namršteno okrenu prema Aidenu i Brodiju.
„ Raspravljali smo o tome d se vratite na zemlju svoga oca i vratite svoju vojsku. Ja ću
vratiti dio svoje vojske bratu tako da naš klan ne ostane nezaštićen.“
Brodie klimnu.
Teague pogleda ponovo u Bowena pa onda opet u Armstrongovu braću.
„ Ovo je nešto što sam mislio da se nikad neće desiti ali moram pitati.“
Brodieve obrve se podigoše i onda on i njegov brat razmijeniše brz pogled iznenađenja.
„ Ako ću ja da se vratim do zamka Montgomerijevih s većinom naše vojske i vi se
vratite u zamak svoga oca s vašom cijelom vojskom , Bowen će ostati u ranjivoj poziciji
ovdje.“
Bowen se naršti i krenu da negira to , ali Teague podignu ruku kako bi zašutio starijeg
brata.

28
 „ Prije, plan je bio jednostavan.Patrick je trebao biti elimisan i s njim svaka moguća
pretnja. Sad to nije slučaj. Ne znamo gdje je Patrick , s kim se udružio , ako jest, i on bi
mogao biti proglem.“
Aiden i Brodie klimnuše.
„To je istina.“ Aiden reče. „ Nismo računali na činjenicu da će Patrick pobjeći.
Namjeravali smo da to brzo riješimo i da se vratimo , ostavimo nekoliko ljudi kako bi
prisvojli zamak i brinuli se o preživjelima.“
„ Ono što tražim od vas jeste da ostanete s Bowenom dok ja odem nazad na našu
zemlju da se konsultujem s Graemom i da mu izložim situaciju.“ Teague reče.
„ Ostaću. Brodie reče. „Ostaviću grupu muškaraca i ostatak poslati s Aidenom.Udruženi
s ostatkom Montogomerijevih , to je sasvim dovoljna snaga da odbranimo zamak.“
„ Imaš moju zahvalnost.“ Bowen reče iskreno.
Ne,nije bilo potrebno da ijedan Armstrong ostane , ali Bowen je cijenio to što je Brodie
bio voljan da to uradi kad su njihove porodice bile u ratu već godinama.
„ Imaš i moju zahvalnost.“ reče Teague „ Ne sviđa mi se da ostavim brata kad nisam
siguran u njegovu sigurnost.“
Brodie klimnu. „ Dobro ste se brinuli za moju sestru. Ponudili ste joj zaštitu i
....prihvatanje. Moja porodica vam duguje zahvalnost zbog toga. Mnogi bi je zamrzili i
zauvijek obilježili kao neprijateljevu kćer. Mala stvar je to što tražiš i drago mi je što
mogu to da uradim.“
Bowen ponudi ruku Brodieu pa Aiednu , lupajući rukama u ratničkom rukovanju i
dokazu poštovanja. Onda je klimnuo Teague.
„ Hajmo sad razgovarati s McHughovihma tako da saznaju svoju sudbinu.“
Četri muškarca okrenuše lica prema okupljenima i Bowen osjeti napetost koja se
prostirala zrakom.
„ Patrick McHugh sad ima potjernicu na svojoj glavi. „ Bowen reče glasno, upijajući
šokirane uzdahe i šaptaje.
„ Svi koji idu ili se udruže s Patrickom McHughom biće proganjani. Počinio je veliki
grijeh prema Montgomerijevima i Armstrnogovima. Neće proći nekažnjen.“
„ Šta će se desiti s nama , gospodine?“ mladić upita iz gomile.
Bowen izdahnu. „ Od danas , ovaj zamak i sve što obuhvata pripada
Montgomerijevima.“
Bilo je mrljanja , protesta , bijesnih odgovora i od nekih zabavljanja.
„ Ovdje nemate šta prisvojiti!“ jedan od muškaraca prodera. „ Lord je pokupio sve što je
vrijedilo izuzev par ovaca i starijih konja koji nisu mogli dugo jahati.“
Bowen podignu ruku. „ Zašutite dok ne završim.“
Bijesno mrmljanje utihnu.
„ Sada , kao što sam rekao, zamak , zemlja , ovce , konji....Sve to pripada Greamu
Montgomeriju i ja , kao njegov brat, sam njegov punomočnik i nadgledaću vođenje
zamka dok on ne odredi šta će dalje.“

29
Stao je na momenat i prešao pogledom preko gomile.
„ Možete to prihvatiti ili ne. To je samo na vama. Možete ostati ili ne. Vaša odluka. Ali
znajte. Ako odlučite ostati , ni pod kojim uslovima nećemo tolerirati pobune i
nepoštovanje.Nastavićete voditi zamak i svoje poslove raditi kao i prije. Moj brat putuje
prema zamku Montgomerijevih po potrepštine i hranu tako da možemo da se
pobrinemo za sebe.“
Odjednom poče iznenađeno i šokirano mrmljanje. Mnogi su tresli glavom od
zbunjenosti i nevjerice. Očekivali su da ih odbije ili ubije na licu mjesta? Možda je to ono
što bi se desilo da su Ian ili Patrick na njegovom mjestu. Možda su to McHughovi
očekivali od čovjeka koji ih vodi.
„ Ali ko smo mi , gospodine?“ progovori žena ,sa svečanim izrazom.
Bowen se namršti. „ Mislim da nisam razumio tvoje pitanje ,gospođo.“
„ Bili smo McHughovi, vođeni lodrom McHughom. Je li to biloponosno vodstvo ili ne nije
u pitanju. S obrzirom na okolnosti koje su nas dovele do toga gje se nalazimo danas ,
svi smo mi McHughovi. Sad nam govorite da pripadamo Montgomerijevom klanu i da je
lord Montgomerije preuzeo vodstvo nad nama. Čime nas to čini?Jesmo li još uvijek
McHughovi ili smo forsirani da budemo Montgomerijevi?“
Nekoliko ostalih se priključilo , upijajući pitanje sve dok ljutnja nije obuhvatila cijelo
dvoripte.
Opet Bowen podignu ruku i ovaj put Brodie koraknu naprijed i režanjem zašuti sve istog
trenutka.
„Hvala.“ Bowen reče suho dok se veliki čovjek vratio nazad s oštrim , zastrašujućim
mrštenjem na licu.
Imati Bordiea Armstronga možda neće biti tako loša stvar. Taj čovjek je mogao
zastrašiti čak i najjače ratnike s gromkim glasom i mračnim mrštenjem.
„ Nije moja briga kako ćete se vi nazivati.“ Brodie reče kad se mir ponovo uspostavio. „
Ako je McHughovo ime ono koje ponosno nosite i nešto što želite da sačuvate za svoju
djecu , onda je to vaše pravo.“
„S vremenom , da li će Graem Montgomeri dopustiti nam da sami izaberemo vođu?
Nekog ko nosi naše ime?“ Upita jedan od starijih muškaraca.
„ Ne znam šta će moj brat odlučiti,“ Bowen reče „ Trenutno, ja sam lord i mene ćete da
slušate ili da se suočite s posljedicama. Kasnije, možda Graem odluči da jedan McHugh
bude lord , ali prerano je da o tome sada pričamo.“
Bilo je nekoliko mrmljanja iz gomile , ali većina je klimala i Bowenje čuo par onih koji
su rekli „To je pravedno.“
Bowen protrese ramenima dok se pripremao za dugo poslijepodne.
„ Doći ću do svakog od vas kako bi raspravio o vašim zadacima i novoj ulozi u vašem
klanu. Nemam volju da se miješam u vaše živote više neg je potrebno. Moj zadatak je
bio da osvetim ženu moga lorda i sad kad je Patrick sam otišao iz zamka ne vidim
razlog zašto bi njegov klan trpio zbog njegovih grijeha.“

30
 Opet se pojaviše iznenađeni pogledi i zahvalnost na licima McHughovih. Bilo je očito
da su očekivali nešto mnogo gore i , ako ćemo biti iskreni , da je Patrick ostao , stvari bi
sigurno bile puno gore.
Patrick je bio kukavica najgore vrste ali što se tiče ovoga poštedio je svoj klan tako što
se odšunjao kao pas s repom među nogama.
Čim Bowen sredi stvari s McHughovim klanom , još uvijek će se morati pozabaviti s
Patrickom . Graem neće biti zadovoljan samo s tim da je čovjek pobjegao. Bowen će
morati da se konsultuje s bratom i odluči kojim će putem ići. Moraće uloviti Patricka i
kaznit ga zbog njegovih dijela. I zbog krađe klanskog bogatstva.
Izenandilo ga je to što nije bilo više neprijateljstva od McHughovog zbog toga što im
je lord pobjegao. Da je na njihovom mjestu, Bowen bi sam započeo lov kako bi Patricka
vratio i kako bi ga kaznio njegov rođeni klan.
„ Otpušteni ste da idete svojim poslom.“ Bowen reče , mašući rukom. „ Biću u blizini
kako bi pričao sa svakim pojedinalno , čim sredim stvari sa svojim bratom i našim
ljudima.“
Bowen ,Teague , Brodie i Aiden su stajali dok su McHughovi polako sklanjali iz
dvorišta., njihovi izrazi su bili neizvjesni dok su se brinuli o svojoj sudbini.
„ Ovo je više nego što smo tražili.“ Teague reče tiho.
Bowen klimnu. „Da. Ali ne smijemo ih ostaviti da se sami brane. To bi bila kao pozivnica
drugim klanovima da napadnu i prisvoje zemlju i povečaju snagu. Čim se riječ proširi
da je Patrich pobjegao iz svog klana , strvinari će krenuti kružiti. Važno je da uspostavio
snažu prisutnost ovdje.“
„ Biće mi drago da ostanem s tobom i pomognem ti.“ Brodie reče .
Najstariji Armstrongov sin je izgledao kao da uživa u izazovu i ako će Bowen biti iskren,
bio je oduševljen da bude autoritet i vođa ovdje , daleko od svog klana , gdje je služio
bratu.
Ne da nije bio sretan što pomaže svom bratu. Graem je bio njegov lord i Bowen je
dugovao potpunu lojalnost Graemu i Evelin. Ali ovo je bila prilika kojoj se radovao.
Nijedna situacija nije bila nešto što on i njegovi ljudi ne bi mogli srediti.
„ Drago mi je da imam tvoju pomoć.“ Bowen reče s toplinom.
Bila je to nova zora u historiji i Montgomerijevih i Armstrongovih. Zora oju su dobili
zahvaljujući braku Graema i Eveline , braka kojeg su obe strane gledale s odbojnošću
u početku.
Nikad pije ta dva klana nisu radila skupa ili se čak tolerisala prisutnost drugogo. A ipak
sad su se ujedinili u zajedničkom cilju da eleminišu pretnje za oba klana.

31
8. Poglavlje

Bowen je pažljivo slušao, s Brodiem na svojoj strani, dva starija Mchugha kako
objašnjavaju svoje obaveze i uloge koje su im dali oni koji su odlučili da pobjegnu s
Patrickom ili da pođu svojim putem.
Prezir je bio očit u njihovom glasu i za oba njihova prijašnja lorda i za članove koji su
voljno pobjegli.
Bowen je prošao kroz zamak , pričajući s ženama i muškarcima dok je analizirao
njihove potrebe kao i njihove dužnosti koje su trebala da obavljaju.
Nije otišlo puno žena. Nekoliko je otišlo s muževima i djecom ,možda da potraže
utočište kod rodbine u drugim klanovima. Ali većina je ostala i neće imati problem da
ima adekvatno čišćenje , pranje i kuhanje u klanu.
Bilo je i dovoljno mlađih muškaraca koji nisu dobili status ratnika u klanu koji će loviti i
brinuti se o stoci koja je ostala. Konji će biti potrebni , jer nisu imali dovoljno grla za rad
ili prevoz.
„ Očito je da imate ogromno znanje o radu zamka. „ Bowen reče dvojici staraca.
Peter McHugh podignu prsa, ponosan zbog komplimenta. Hiram klimnu.. „ Da , imamo,
lorde.“
Bowena je još uvijek pogađalo kad bi ga nazvali lordom. Nije bio siguran kako se
osjeća povodom toga, iako , ako će biti iskren , bio je jako zadovoljan.
„ Trebaju mi dobri ljudi koji znaju kako zamak funkcijonira. Trebam ljude koji će mi biti
lojalni dok će raditi za dobro klana.“
Peter klimnu. „ Nećete pronaći lojalnije ljude. Mi brinemo za klan , a ne samo za jednog
čovjeka.Patrick McHugh nam je okrenuo leđa. Zbog toga , on ne zaslužuje našu
lojalnost ili naše poštovanje.“
Bowen razmjeni pogled s Brodiem , koji je klimao na Bowenov prijedlog.
„ Onda ćete vas dvojica biti zadužena za klan i vi ćete biti moja poveznica s vašim
klanom. Važno je da imaju lica koja su im poznata i kojima vjeruju. Neće me prihvatiti
istog trenutka. Zato ćete vi primiti moje naredbe i pobrinuti se da te naredbe budu
prenesene i ako budete imali ikakvih briga ili problema obratićete se direktno menei.“
Oba muškarca klimnuše.
„ Biće nam čast i zadovoljstvo, lorde. „ Hirman reče.
„Lorde!Lorde!“
Bowen i Brodie se namršteno okrenuše prema ženskom bolnom plaču koji je dopirao
do njih.
Taliesan je ubrzala najbolje što je mogla prema njima , ali je bila spriječena od svoje
hrome noge i skoro je pala.

32
 Bowen i Bordie obojica požuriše prema njoj, ne želeći da se povrijedi. Bilo je očito da
je veoma uzemirena.
Brodie je uhvati za ruku tačno na vrijeme kako bi spriječio da se prostre po zemlji.
„ Moraš paziti.“ Brodie reče namršten.
Ignorirajući Brodiev komentar , Taliesan se okrenu s molećivim pogledom prema
Bowenu.
„Morate je zaustaviti, lorde. Molim vas, ona je izbezumljena. Nema gdje ići. Ne smijem
ni pomisliti kakva će je sudbina zadesiti ako bude sama tamo.“
Lomila je ruke i suze napuniše njene plave oči.
Bowen podignu ruku kako bi prekinuo neprekidno brbljanje riječi-
„ O čemu pričaš Taliesan?“ upita on.“ O kome govoriš i šta se desilo?2
„Genevieve.“ Taliesan ispali.
Bowenove usne se stisnuše i onda uzahnu. „ Šta je sad uradila?“
„ Napustila je zamak.Pješke. Nema ništa. Nema gdje da ide. Nikoga da se brine o njoj.“
Bowen iritantno ispuhnu. „Nemam vremena za ženske trikove i manipulaciju.“
Taliesanine oči su gorjele od ljutnje. „ Mislite da ovo radi zbog pažnje? Kako bi zadobila
vaša najdublja osjećanja ili kako bi dobila korist? Gospodine , ne znate Geneviev. Ne
možete ni shvatiti šta je sve preživjela. Nikome nije rekla svoj plan. Ali vidjela sam je
kad je otišla. Nije bilo života u njenim očima. Nije bilo nade. Ničega osim smrti i tuge , i
to je prizor koji sam se nadala da neću nikad više vidjeti. Ona ovdje nema ništa i ona to
dobro zna , a ipak nema ništa ni van zamka.“
„Mislim da je vrijeme da porazgovaramo.“ Bowen grubo reče. „ Volio bih da znam sve o
Genevievinoj situaciji prije nego prekinem svoje obaveze i krenem u potjeru za ženom
dovoljnom glupom da ide pješke sama.“
Taliesan nesretno pogleda Bowena i Brodiea., okljevanje se očitovalo u njenim očima.
„ Dođi i sjedi prije nego padneš“ Brodie reče i nježno je povede prema klupama ipred
kupatila.
Bowen je strpljivo čekao dok je Brodie smjestio Taliesan i onda je stao ispred mlade
djevojke i fiksirao je svojim odlučnim pogledom.
„ Nećeš iznevjeriti Genevieve ako mi kažeš njenu situaciju. Ne mogu joj pomoći ko ne
znam cijelu priču. Moj razgovor s njom nije je baš prikazao u najboljem svjetlu. Znao bih
da sm stvorio pogrešnan utisak o njoj.“
Bijes stisnu Taliesanin izgled.
„ Uvjeravam vas da kakvu god ste utisak stvorili o Genevieve je definitivno veoma
pogrešan.“
„ Onda ispravide moje pretpostavke.“ Bowen reče strpljivo.
Taliesan duboko udahnu dok je žaljenje plivalo u njenim očima.
„ Ne znam nijednu drugu ženu koja je propatila koliko i Genevieve“ reče ona tiho. „ Ime
njenog klana je McInnis i dolazi s nizina , blizu Engleskoj granici.“

33
Brodieve oči se proširiše i podignu obrvu prema Bowenu.
Bowen protrese glavom .“ Samo minut.Ona je McInnis?“
Taliesan klimnu. „ Da , jeste—ili radije , bila je.“
„McInnis klan ima jaku vezu s krunom,“ Brodie promrmlja. „ Lord je dugogodišni prijatelj
i McInnisov klan ima mnogo utjecaja i snage. Kralj je često na njihovom imanju kao gost
McInnisovog lorda.“
„ Ona je lordova kćer.“ Taliesan se nježno ubaci.
„ To nema nikakog smisla!“ Bowen vrisnu. „ Kćerka lorda McInisa nije išta više neg
McHugova kurva?“
Taliesan se trznu na uvredu i njene oči zablistaše od ljutnje.2
„ To nije bila njena želja.!“
Taliesan se prodera , gledajući Bowena bijesno.
„Sve nam ispričaj , Taliesan,“ Brodie je požuri.
„ Ne znam sve,“ reče ona frustrirano. „Genevieve mi se nikad nije ispovjedila. To
jednostavno nije nešto što ona radi , ona veoma drži do privatnosti i ostalo joj je jako
malo ponosa da ga čuva ono što može za sebe.“
„ Šta znaš?“ Bowen upita. „ Je li uistinu bila Ianova kurva?“
Taliesan se trznu opet , obrazi joj buknuše. Brodie ga opali pogledom što je opet
uvijedio djevojku , ali Bowen je postajao sve nestrpljiviji.
„ Ian ju je doveo. Nije došla svojom voljom . To je ono što ja znam. Vidjela sam iz prve
ruke kako se odnosio prema njoj. Bilo je gore što se branila—ili je bar pokušala.“
„Isuse.“ Bowen promuca. „ To nije nešto što me iznenađiva kad se tiče Iana.“
„Bio je kao mrzovoljno dijete kome je uzeta omiljena igračka.“ Taliesan reče. „ Doveo je
Genevieve ovdje i zakleo se da je nijedan muškarac više neće željeti ili pogledati u nju.
On ......rasjekao joj je lice.“ Taliesan teško reče.“ Namjerno. Obilježio ju je tako da neće
zarobiti pažnju drugih muškaraca. Zakleo joj se da je niko osim njega neće posjedovati.“
„ On joj je to uradio od lica?“ Bowen grubo upita.
Taliesan klimnu. „ Da , ali to nije najgore.“
„Nije najgore?“ Brodie upita u nevjerici.
„ Ne“ prošaputa Taliesan. „ Učinio joj je svojom kurvom. Kurvom koja to nije željela. Bio
je opsjednut s njom i ljubomorno posesivan. Niko je nije smio dodirnuti ili pogledati u nju
ili bi je žestoko kaznio. Slomio ju je , lorde. Njena porodica misli da je mrtva i na neki
način jeste , ona više nije Genevieve McInnis koja je prije bila.“
Gađenje se spustilo kao kiselo piće u Bowenov stomak. Razgovor u odajama se vrtio i
vrtio u njegovoj glavi i gorio je zbog svog ličnog prezira koje je pružio djevojci. Osudio ju
je i mislio da ga nije dosljedna. Ponašao se kao da je manja od njega i ignorisao njenu
molbu za pomoć.“
„Slatka majko Božija.“ Promuca on.
„ Nemate pojma kolika je dubina njegove izopačenosti.“ Taliesan prošaputa.

34
Bowen nije znao pta da kaže dok je upijao sve što mu je rekla. Brodie je bio mračno
maršten i njegove oči su gorjele ubistvenim svjetlom.
„ Njegova smrt je bila prebrza“ Brodie proreža. „ Graem je imao previše milosti. Trebao
je paititi za sve što je uradi nevinoj ženi.“
„Koliko dugo?“ Bowen upita „ Koliko dugo je Genevieve bila zarobljena?“
„Cijelu godinu , lorde.“ Taliesan reče tiho. „ Ako mislite da je Genevieve dramatizvala ili
da manipuliše vas ili druge tako što je otišla pješke , varate se . Nema nikakvih
očekivanja da će neko krenuti za njojm ili da će se brinuti o njenoj sudbini.Jednostavno ,
ona ne brine šta će se desiti s njom. Samo želi biti slobodna i da uživa u trenutku mira.
Osjećala bi se duboko iznevjerenom zbog svega ovoga što sam vam priznala. Ne
ponosim se što sam to uradila. Ali ne mogu dopustiti da je više zlostavljaju.“
Bowen uze Taliesaninu ruku u svoju. „ Uradila si pravu stvar, djevojko. Ne trebaš da se
brineš o tome da će Genevieve biti zlostavljana više.“
Taliesanin izraz je bio puno nade i na pogleda u Bowena. „ Onda ćete otići po nju?“
Bowenove usne se stisnuše od odlučnosti i on se ustade. „ Neću se vratiti bez nje.“

35
9.Poglavlje.

Geneviev je gledala u talasasta brda isprepletena kamenjem po površini koja se

prostiru dokle god pogled dostiže. Osjećaj očajanja ju je oslabio svojim intezitetom i
pokušala je da se otrese od njega.
Nije bilo bitno gdje je bila. Izlaženje iz zamka je bilo oslobađajuće u tolikoj mjeri da to
nije očekivala.Čim je izašla van zidina , težina koja ju je pritiskala se podigla.
Bez obzira šta će joj se desiti od sada , više nije bila bespomoćna žrtva . Ian Mchugh je
nije mogao više iskoristiti ili poniziti , nikad više. Niti je McHughov klan može ponižavati
ili rugati joj se.
Povukla je ogrtač bliže licu , iako nije bilo nikoga ko bi je mogao vdijeti. Nije bilo ni
jedne jedine osobe ili životinje u blizini.
Zamak je davno zamakao iza brda dok je ona postizala udaljenost između sebe i
onoga što je bio njen zatvor već godinu dana.
Neko bi joj pomogao. Neko bi je uputio u opatiju. Mora samo da ima nadu , zato što
više jedonstavno nije mogla podnijeti više ni trenutak okrutnosti od svijeta oko sebe.
Bilo je dobrih ljudi u ovom svijetu. Znala je to iz prve ruke. Njena porodica je bila
najbolja vrsta ljudi koja je postojala. Umrli bi kad bi saznali za njene okolnosti i zato bi
ona prije umrla nego otkrila svoju sudbinu. Bilo je bolje da misle da je ubijena nego da
znaju istinu.
Njena porodica je bila odana do kostiju i žestoko su branili sve koje su zvali prijateljima
ili članove klana. Iako je dvor bio pun prevara i pohlepe. Genevieve nikad nije doživjela
to lično. Svi su bili dragi i pažljivi prema njoj. Svi osim Iana McHugha.
Zaledila se zbog udaljenog zvuka kojeg je čula. Blage vibracije su peckale njena
stopala. Konjska kopita. Neko je bio blizu i jahao bliže.
Požurila je prema malom šumarku koje se prostiralo u uvali između dva brda. Potok je
tekao kroz sredinu , a obalu je okruživalo drveće i ostalo zelenilo. Ona samo što nije
zaronila u grmlje i , molila se da je nisu primjetili.
Zvuk se približio i onda stao. Zadržala je zdak i provirila kroz granje kako bi vidjela
tijelo konja na putu gdje je hodala. Nije vidjela ko je jahao konja zato što joj je pogled
zaklanjalo lišće.
Onda je konj krenuo opet naprijed i Geneviev izdahnu od olakšanja.Ipak , čekala je
nekoliko minuta prije nego što je izašla iz žbunja i nastavila put.
Prelazak preko brda zahtjevao je više snage nego sve ostalo. Bilo je strmlje i uzvišenje
je bilo više.Kad se popela na vrh i počela silazit , zastala je i skoro pala i skotrljala se ni
nagib.

36
Jašući konja , malo udaljen od nje bio je Bowen Montgomeri. Gledao je u njenom
pravcu, posmatrajući je , skoro kao da ju je čekao.
Nije znala šta da radi. Nije imala pojma zašto je bio tu. Njen prvi instinkt bio je da
pobjegne ali nije uradila ništa pogrešno. Kakve god grijehove je Ian počinio nije imalo
nikakve veze s njom , i prokleta bila ako će ona ispaštati za njih.
Šireći mir oko sebe kao vojnički štit ona se polako spustila , pognute glave. Prošla je
pored Bowena kad je čula kako je uzdahnuo. Onda je čula nježan udarac njegovih nogu
na tlo dok je sjahao s konja.
Bila joj je potrebna sve snaga da panično ne pobjegne.
„Dođavola, Genevieve.“
Bowenova nježna psovka došla je do nje sekundu prije nego ju je uhvatio za rame i
zaustavio je te okrenuo prema sebi.
Bilo je instiktivno da se odbrani rukama , kako bi napravila sigurnosnu barijeru između
sebe i duplo većeg ratnika.
Ali ta radnja oboji njegove oči ljutnjom. Njegova vilica se stisnu od bijesa i strah se
pope uz njenu kičmu.
„Nemoj me tako gledati.“ Proreža on. „ Neću te povrijediti. Nikad te neću povrijediti.
Bijesan sam zato što misliš da se moraš odbraniti od mene. Niko te neće povrijediti ,
Genevieve. Ako ne vjeruješ ništa drugo , povjeruj u to.“
Gledala je u njega zapanjena , pitajući se otkud je sve to došlo. U stvari , zašto je bio
ovdje i zašto ju je zaustavio?
Konačno je pronašla glas ---i svoju hrabrost.
„ Šta radite ovdje?“ upita ona „Zašto ste došli po mene?“
Opsova ponovo i ona se opet trznu od njegovog bijesnog bogohuljenja.
„ Misliš da ću te pustiti da odeš iz zamka sama , nezaštićena , bez odjeće , novca ili
hrane? Kako očekuješ da preživiš makar i dan? Sama žena bez zaštitnika? Bila bi lagan
plijen za bilo kojeg čovjeka koji naiđe , ne bi bilo nikakvog svjedoka.“
Krv se povukla s njenog lica , zato što se baš to desilo s Ianom. Ubio je njene pratioce i
odveo je u zatočeništvo i izopačenost. Niko nije bio svjedok tome. Do dan danas , niko
nije znao.
Genevieve McInnis je mrtva.
„ Neću ostati tamo ni minut duže.“ reče ona čvrsto koliko je uspjela. Ali joj je hvalilo
ubjeđenja. Bila je prestrašena i to je Bowenu bilo očito. Svaka budala je mogla čuti
drhtaj u njenom glasu i vidjeti kako joj se ruke tresu. „ Već sam se ponizila iako sam se
zaklela da nikad više tako poniziti neću. Nije mi ništa drugo ostalo nego da odem prije
nego žrtvujem i ono malo ponosa što mi je ostalo.“
Bowen je stavio svoju ruku na njenu. Pokušala je da ju povuće , ali on je bio uporan ,
povlaćeći je bliže sebi sa svojim čvrstim ali nježnim rukama. Bilo je očito da se trudio
da je ne povrijedi na bilo koji način. Njegovi dlanovi su prešli preko njenih ruku i odmorili
se na njenim ramenima i kratko ju je stisnuo.

37
 „Neću ti dopustiti da odeš.“
Nije mogla podnijeti nelgodu koja ju je obuhvatila. Razočaranost – i veliki strah – su je
gušili. Kako je okrutno bilo što joj je obećana sloboda tako oteta.
Uzdahnuo je i njegov izraz omekša.Bio je tu trag tuge – i žaljenja – u njegovim očima i
to ju je zbunilo.
Ti nećeš više biti zatvorenik , Genevieve. Nikad to nećeš biti.Pobrinuću se za tebe i
bićeš tretirana kao počasni gost. Niko te neće povrijediti. Ne odgovaraš nikom drugom
osim meni. Ja ću poslati riječ tvojoj porodici, ali dok ne dođu bićeš kranje poštovana.
Obezglaviću svakoga ko mi se usudi suprostaviti što se tiće toga.“
„NE!“ viknu ona , trgajući ruke iz njegovog zahvata. „Ne , samo ne to!“
Njegove obrve se skupiše i gledao ju je posve zbunjen. „ Ne razumijem.“
Njeno ubrzano disanje izlazilo je kroz zaleđene usne. Toliko je bila uznemirena da nije
mogla da progovori ni riječ.
„ Nećete reći ni riječi mojoj porodici.“
Bilo je traga histerije u njenom glasu da je to čak i sama shvatila.
„ Zašto dođavola ne?“ zahtjevao je Bowen. „Sigurno su smrtno zabrinuto.“
Genevieve protrese glavom , a suze joj napuniše oči.Jecaj dođe iz njenog grla i nije
mogla da spriječi suze koje su tekle niz obraze. Razbjesnilo ju je što ju je ovaj čovjek
doveo o suza kad to Ian McHugh nikad nije mogao. Nikad to nije dopustila. Nije mu
htjela dopustiti taj užitak.
„ Oni misle da sam mrtva. Da sam pogubljena s ostatkom moje pratnje prije godinu
dana.“
Bowen je zurio u nju. „ Onda sigurno želiš da im pošaljem poruku tako da ne pate od
lažnih pretpostavki.“
Ona opet zatrese glavom i osjetila je one niti koje su je do sad čuvale kako pucaju.
Možda će konačno da pukne.
„ Bolje je da misle da sam mrtva. Kad bi sve saznali....“
Ona prekinu, tresući glavom i okrećući glavu , tako da više nije mogla da ga gleda u
oči.Nije se usudila sve da mu prizna. Nije mislila da bi mogla podnijeti da vidi žaljenje i
gađenje u njegovim očima. Niti je mogla podnijeti da čuje hladne činjenice koje bi izašle
s njenih usana.
„ Bolje je ovako.“ Reče ona opet. „ Nikad im ne bi dopustila da sve saznaju. Moja
sramota je veća nego što bi oni mogli podnijeti. Zauvijek bi im bila teret. Ne bi mogla
ništa drugo da uradimosim da se vratim kući i živim pod okrilje mog oca do kraja mog
života i da moja porodica nosi moju sramotu cijeli život.“
Bowenoveusne se stisnuše.Znala je da on vjerovatno misli da je ona luda. Ili veoma
sebična. Nije je ponos spriječavao da pošalje poruku porodici. Nije ga više ni imala.
Saznanje onoga što se desilo Genevieve bi uništilo njenu majku i ostatak porodice.
Nikad ne bi mogla živjeti sama sa sobom da im nanese toliko boli. Prije bi umrla nego
osramotila očevo ime.

38
 „ Već sam osramotila svoj klan.“ Reče ona bolno tiho. „ Prezirem se zato što sam ti
prišla ranije. Jedino osoba bez nade i ponosa bi uradila tako nešto i očito je da ja
nemam nijedno od toga. Kako bi me moj klan primio u svoje ruke kad sam uradila toliko
toga da osramotim ljude koje najviše volim?“
Bowen koraknu naprijed, rukom skloni kapuljaču njenog ogrtača i stavi ruku na njen
oštećeni obraz. Ta radnja ju je toliko zapanjila da se zaledila i gledala u njega širom
otvorenih očiju.
Prešao je preko oštećenog tkiva ,a njena nelagoda je rasla svakom sekundom kojom
ju je nježno dirao.
„ Predlažem da oboje zaboravimo šta se prije desilo u odajama. Moje ponašanje nije
bilo dosljedno.“
Ona zatrese glavom , pokušavajući osloboditi svoj obraz od njegove ruke, ali on je
uhvati za vilicu , čvrsto je čuvajući na mjestu.
„ Bio si zgađen , kakav bi i trebao biti. Ko te može kriviti? Šta žena kao ja i ima da
ponudi čovjeku kao što si ti? Prelijep si.“ Ispali ona.“ Mogao bi imati bilo koju djevojku u
koju uperiš prst.“
Da , to je istina. Čovjek je bio veličanstven prizor. Bez ijedne nepravilnosti koja mu je
oštetila tijelo –barem po onome što je ona vidjela. Bio je tako lijep prizor da je sigurna
da su djevojke uzdisale čim bi ga vidjele.
„ Prije sam bila lijep prizor“ prošaputa ona „ Ali sad sam uništena.“ Ona je dodirnula
svoje lice iznad njegovih prstiju i ostavila ga tu i onda ispustila grub smijeh čija težina se
još uvijek osjetila u zraku.
„ Uništena na mnogo načina.Nijedan dio mene nije preživio posjedovanje Iana
McHugha. Nikad više neću biti čitava.“
Bowenov izraz je bio tako mračan da ju je trebao prepasti. Možda da je imala nešto
izgubiti , možda bi se više plašila. Kako bilo , gledala je u njega sumorno , dok je
shvatanje šaputalo kroz njene vene.
„ To nije tvoja sramota“ reče on mračno. „ Nije sramota što se nosiš s tim šta ti je
urađeno i što pokušavaš da sačuvaš svoj ponos.“
Ona se opet nasmija, a zvuk je bio grub i odvratan.“ Ponos? Nemam ga. Nisu mi
dopustili da ga imam. Dokazala sam da mi ga nije preostalo kad sam se ponudila tebi
kao kurva.“
Zatvorila je oči kako bi zaustavila nove suze, dok joj je poniženje mutilo glavu.
„ Ne znaš kako je kad nemaš drugog izbora ili da vjeruješ da vrijediš samo onoliko
koliko možeš da pružiš svojim tijelom. Mislila sam da sam dostigla najnižu tačku i da ne
mogu više da se ponizim nego što jesam. Pa prevarila sam se. Kad sam ponudila
svoje.....u-u-usluge ....tebi tad sam shvatila da sam pala najniže što sam mogla. I opet
sam toliko željela slobodu da sam bila spremna da se ponizim, da se ponudim tebi bez
srama i ponosa. Mrzim se zbog toga.“

39
 Jedva je to izgovorila, njen bijes i strah su se miješali svake sekunde. Željela je biti
bijesna na svijet. Željela je da vrišti od bespomoćnosti u ovoj nepravednoj situaciji.
Bowenove oči zasijaše.Bio je bijesan. Nije ga mogla kriviti.
„ Svim srcem i dušom želim da moj brat nije ubio Iana McHugha,“ Bowen proreža.
Njene oči se raširiše i usne stisnuše. „ Zašto želiš da je živ?“
Povukao ju je bliže , sve dok nije bila stisnuta uze njega i dok se njegova toplina nije
ovila oko nje kao najtoplije krzno zimi. Pomilovao je njen obilježeni obraz s dodirom tako
nježnim da ju je u duši boljelo.
Njegova glava se pognula dok njegova usta nisu bila centimetar od njenih. Njegove oči
su bile bijesne, ali je njegov glas kad je progovorio bio tih i odlučan.
„ Tako da ga ja mogu sad ubiti zbog svega što ti je uradio.“
Još jedna suza kliznu s njenih očiju niz njen obraz. Njegov palac je nježno obrisa.
„ Nemoj plakati , Genevieve. Ne mogu podnijeti da plačeš.“
Pognula je glavu i gledala dolje , ali spustio je dlan kako bi uhvatio njenu vilicu i
podignuo je gore tako da gleda u njega.
„ Vodim te nazad u zamak.“ Reče on. Njegov glas je bio čvrst i tu nije bilo rasprave.
„ Biće ti dodijeljena nova odaja . Hoću da mi obećaš da nećeš više otići. Neću dopustiti
da se prema tebi loše odnose opet , Genevieve. To je obećanje koje ti mogu dati.“
Nije mogla da diše. Gledala je u oči Bowena Montgomerija tražeći neki znak prevare.
Ali sve što je vidjela je goruća oskrenost – i bijes. Bijes zbog nje. Ne na nju , nego zbog
nje. To ju je zbunilo. On je bio kompletni stranac. Nije bio dužan da to radi. Imao je
razlog da mrzi Iana McHugha i njegovu kurvu. Bilo bi lakše da zauzme zamak i da je
koristi kako mu prohtije. Ali ipak je bio nježan prema njoj. Čudni borac i još čudnija žena
koja ga je inspirisala da se bori za nju. Nije bila ništa osim obilježena kurva a on je bio
tako zgodan da su se glave okretale dok je prolazio. Bio je brat jednog od najmočnijih
lordova u Visočju i imali su obilje bogatstva i moći.
Sve što mu je prije rekla bilo je istina. On je bio muškarac koji je mogao imati bilo koju
ženu u cijeloj Škotskoj.
Ali ipak je izgledao odlučan, željela ona to ili ne, da se brine o njoj i da je zaštiti.
Niko je još od njenog oca i braće nije zaštitio ili branio. Niko je nije zaštitio od Iana i
Ian je nije zaštitio od riječi i dijela svoga klana.
Bila je toliko obuzeta da nije moga da progovori ili čak misli.
„ A kad ti odeš?“ upita ona , a strah joj opet stisnu grlo. „ Šta kad ti odeš i ja ne budem
ništa nego uspomena, šta će se onda desiti meni?“
„ Neću te prepustiti ovoj sudbini,“ reče on čvrsto i odlučno „ Ako nisi promijenila
mišljenje da pošaljem poruku tvojoj porodici , onda ću te ili smjestiti u svoj klan i ponuditi
zaštitu koja obuhvata sve Montgomerijeve ili ću uraditi kako si tražila i smjestiti te u
opatiju.“
Olakšanje je bilo tako slatko i brzo. Ona slegnu , njena se ramena spustiše , oči
zatvoriše kako bi zahvalila na obećanju da će imati utočište.

40
 Tako čudesna stvar. Nada. Nešto što dugo nije imala . A evo sad je cvijetala ,kao
behar u proljeće , šireći latice kako bi dočekale sunce.
Bilo je to preintezivno i ona je to dočekala , kao susret s izgubljenim prijateljem.
Nada je bila naslađi poklon. Mogla je da vidi budućnost , ne u strahu i očaju , već
potpuno novim pogledom.
„Hvala ti.“ Ispusti ona.
Njeni prsti pritisnuše njegovu mišićavu ruku jakim stiskom. Bojala se ako ga pusti da će
se probuditi iz sna i otkriti da nije stvaran.
„ Nemaš mi zbog čega zahvaljivati. Dođi sad. Vratimo se u zamak tako da možemo
sudjelovati u večeri. Mora da si isrpljena od brige i šetnje.“
„ Ti mora da si anđeo kojeg mi je Bog konačno poslao.“ Prošaputa ona. „ Toliko sam
molila za jednog. Mislila sam da me On sigurno zaboravio.“
Bowenov izraz se pomrači. „ Došao sam prekasno. Nisam te spasio tvoje nesreće. Da
sam prije znao došao bi. Došao bi ,Genevieve. Spasio bi te.“
Ona stavi ruku na njegovu , blijeda koža nasprem puno tamnijoj.
„Nije istina. Tvoja dobrota je kao svjetlo u tami. Zaboravila sam da postoji.“
Izgledao je kao da mu je nezgodno zbog njegove pohvale, ali srela je njegov pogled i
nije ga nijednom sreknula , tako da njena iskrenost ne bi bila dovedena u pitanje.
Onda je on stavio svoju ruku oko njenog struka i poveo je prema konju.
„ Dođi.Jahaćeš sa mnom. Vratimo se prije nego što se ostali zabrinu.“
Genevieve je išla radosno , iako nije bila sretna što se vraća u McHughov zamak,
mjesto koje je bilo njen pakao godinu dana.
I čuvala je njegovo obećanje u srcu , grleći ga svakom ćelijom svoga bića.

41
10. Poglavlje

Kad je Bowen ujahao u dvorište s Genevieve, poslali su mu par pogleda koji su ga

iritirali. Podsmijesi od McHugovih muškaraca i prezir od žena , čak su Armstrongova
braća podigla obrve.
Ipak , Teague , koji je uvijek bio džentlmen, došao je da pomogne Genevieve s
Bowenovog konja tako da Bowen isto može sjahati. Genevieve je bila na oprezu od
Teaguea i odmah se udaljila od njega. Teague se namrštio kao da ga je uvrijedila što se
bojala da će je povrijediti.
Taliesanan teško uhramala u dvorište,njen hod je bio prebrz za ženu s hromom nogom.
Želio je da ju upozori prije neko padne.
Djelujući brzo , Brodie ju je uhvatio prije nego je pala. Uspravila se , posramljenog lica
, ali nije dopustila da je sprijeći do njenog cilja.
Nako što je promrmljala brzo hvala Borieu , ona nastavi put , smirenija ali ništa manje
odlučnije hodala je prema Genevieve.
„Želim d popričam s tobom prije nego odemo spavati.“ Teague prošaputa tako da je
samo Bowen mogao čuti.
Bowen klimnu. „Nakon večere.“
Teage se izmaknu i uputi jednog od Montgomerijevih ljudi da se pobrine za Bowenovog
konja. Taliesn je konačno došla do Genevieve i uzela obe Genevievine ruke, a lice joj je
bilo obasjano olakšanje.
„ Hvala Bogu što si se vratila.“ Taliesan reče.
Onda , kad je shvatila apsurdnosti onoga što je rekla , ona se zacrveni i stisnu
Genevievine ruke čvršće.
„ Poslala sam Bowena po tebe. Molim te nemoj biti ljuta na mene. Nijedna žena ne
smije sama da hoda bez zaštite. Znam da si nesretna ovdje , ali nadam se da će se to
promijeniti pod Montgomerijevom pravom.“
Bowen je gledao u Genevieve, nadajući se da neće povrijediti djevojčina osjećanja ,
pogotovo kad je Taliesan bila tako zabrinuta za nju. Njeno srce je bilo je na pravom
mjestu i iskreno je bila zabrinuta za Genevievnu sudbinu.
Đaba se brinuo . Geneviev se poluosmijehnu i uzvrati stisak. „ Hvala ti za tvoju
zabrinutost ,Talie. Istina je da me Bowen vratio i za sad mi je drago što sm ovdje.“
Ali Bowen je vidio neiskrenost i strah u njenom pogledu dok je prelazila preko
McHughovih koji su bili rašireni po dvorištu i izvan , gledajući sa stepenica zamka.Mrštili
i podrugivali da je bilo teško da Genevieve to ne vidi.
Podigla je bradu , a njeno lice postade nečitljivo. Bila je to njena maska , jednu koju je
mogao brzo da identifikuje kao njen način da blokira sramotu i poniženje koje je
doživljavala od ostalih.

42
 Djevojka je rekla da više nema ponosa, ali gadno se prevearila. Posjedovala je više
odlučnosti nego većina boraca koje je poznavao. Tako je usavrštila taj „ Ne možete me
povrijediti“ oklop da je ličila na ledenu princezu neumoljivog izgleda.
Nakon što je čuo sve što su joj McHughovi uradila – a bio je siguran da nije čuo cijelu
priču – ne bi je krivio da je ostala bez volje ili duše. Ali ona ju je imala a on nije mogao
shvatiti kako.
Ispuniće svoje obećanje da je zaštiti u svom klanu ili da je smjesti u opatiju. Ali prvo će
pokušati da joj promijeni mišljenje što se tiče njene porodice , zato što je djevojka
trebala porodicu više nego bilo šta drugo. Nije mogao zamisliti Evelin bez podrške njene
porodice , kao i bez podrške klana u koji se udala.
I , shvatio je , želio je da Genevieve bude sretna , zato što kad bi pogledao u nju vidio
je samo tugu i predaju koja ga je stiskala u prsima. Nije to bio ugodan osjećaj.
Njenu sudbinu mogla je doživjeti i Eveline. Sestra po braku mu je bila veoma draga.
Stekla je njegovo poštovanje i ljubav.Da nije bilo njene snalažljivosti , ona bi do sad bila
udana za Iana McHugha.
Udarila ga je pomisao to da bi Eveline sad bila par godina udana za Iana , kao što je
trebala biti , Ian nikad ne bi upoznao Genevieve. Ne bi postao opsjednut s njom. Ne bi
je oteo i zlostavljao godinu dana.
Bilo je to žalosno shvatanje i osjećao se krivim zbog olakšanja što je Evelin sve to
izbjegla.
„ Već je vrijeme da se jede.“ Bowen reče glasno.
Geneviev ga dobro promorti i osta pozadi , gledajući ga kako kreće prema vratima
zamka. Ali on je stao pored nje i pružio ruku , strpljivo čekajući dok ga je ona nervozno
gledala. Konačno , ona stavi svoju ruku na vrh njegove , oslanjajući je , kako je bilo
pravilo i onda je on krenuo naprijed , vodeći je u dvoranu.
Kad je pogledao nazad , bio je zadovoljan kad je vidio da je Brodie strpljivo
čekaoTaliesan i nadgledao svaki njen korak, kako ne bi pala.
Taliesan je bila dobra djevojka , iskrena i previše naivna i dobrog srca. Vrijeme je
učinlo Bowena ciničnim i znao je da sigurno ne griješi u tome da će ponašanje drugih
učiniti Taliesan čvršćom.
Uzdahnuo je , zato što će to biti tužan dan kad djevojka Taliesan nauči tako tešku
lekciju. To je jedna lekcija koju je Evelin lično doživjela od njegovog klana. Sramio se
priznati , ali njegov klan je bio užasan prema njoj kad je tek došla.
Bowen se smjestio za visoki sto i smjestio Genevieve desno od sebe , dok je Teague
sjeo lijevo. Aiden i Brodie su sjeli jedan preko puta drugog i Brodie je smjestio pored
Genevieve. Bowen je klimnuo Brodiu zato što je prijateljicu smjestio pored Genevieve.
Sluge su počele iznositi hranu i Bowen se namrštio kad je probao hranu. Bila je
hladna. Nije bila ukusna i bila je stara. Pogledao je okolo i shvatio da niko drugi nema
taj problem , ali jedan pogled na svoj sto govorio mu je drugu priču.

43
Teague se skoro udavio na prvi zalogaj. Aiden se nije ni trudio da sakrije svoju reakciju
i brzo pljunuo na pod. Brodie je to jedva progutao , dok je Taliesan gurala hranu po
tanjiru kaišikom.
Genevieve je samo gledala u tanjir, lice joj je bilo blijedo, a usne stisnute. Onda je
uzela pehar i uzela dva tri gutljaja vode koju je tražila umjesto pića.
Odjednom se krenula daviti , dok je vodu skoro ispljunula iz usta. Spustila je glavu i
zakašljala se u svoju suknju. Njene oči su bile vodenaste i nije mogla disati.
„Genevieve , šta nije uredu?“ Bowen je zahtjevao. „ Je li voda loša?“
Samo je skrenula pogrešno „ reče ona ,“ Ništa oko čega se trebate brinuti.“
Sumnjiv, Bowen uze pehr prije nego je ona mogla da ga skloni u uze gutljaj pažljivo.
Odma se namrštio ,a samo je malo uzeo u usta. Bila je to rasol , tako slana da to niko
nije mogao piti.
Njegova krv je ključala na svaku uvredu upućenu Geneviev i njegova šaka uradi o stol,
tako da je nekoliko služavki u blizinu skočilo i nervoznog gledalo u njega.
„ Donesite mi frišku vodu,“ proreža on.
Jedna žena pohita da ispuni njegov zahtjev, i on je pažljivo probao vodu prije nego ju je
dao Genevieve. Ona je bila šokirana , polako je uzela iz njegove ruke , i podigla do
usana.
Popila je malo prije nego je spustila pehar na sto.
So je bila dragocijena i skupa i to da su je koristili kao zlokobnu šalu kad je klan imao
tako malo naljutilo je Bowena.
„ Jel hrana uvijek ovakva?“ upita Bowen Genevieve i Taliesan.
Genevievino lice se zacrveni i ona spusti glavu , kako ne bi srela Bowenov pogled.
„ Ovo je normalna hrana.“ Taliesan očito zbunjena Bowenovim pitanjem.
Ali je Bowen bio fokusiran na Genevieve i njenu reakciju.
„Genevieve? Ti nemaš nikakav komentar na ovo?“
„ Ne bih znala , lorde“ reče ona tiho „ Nikad mi nije bilo dozvoljeno da jedem u dvorani
. Ovo je prvi put otkako sam stigla ovdje. Uvijek su mi donosili hljeb i sir u odaje. Nekad
cicvar ili zobeni keks. Bolja hrana je rezervisana za klan.“
Bilo mu je žao što je pitao , zato što ga je to razljutilo. Geneviev je bila tretirana kao
životinja. Zarobljena zvijer kojoj nisu imali ni ljubavi ni obzira. Bijesnio je zbog toga što je
bilo koja žena tretirana tako.
„Bolja hrana?“ proreža Teague. „ Sigurno si dobijala bolje od ovog.„ Gađenje se čulo u
njegovom glasu.
„Pobrinuću se da donesem mesa“ Teague promrmlja. „ Možda bi bila dobra ideja da
odeš u lov dok ja nisam tu. Ovo meso ima okus kao da je ulovljeno prije par mjeseci.“
Bowen klimnu. Jedan od njegovih prioriteta je da napuni ostavu.
„ Imali smo i bolje.“ Taliesan reče
Njeno lice je pocrvenilo i spustila je glavu.
„ O čemu govoriš ,djevojko?“ Brodie upita nježno.

44
„Nije uredu da ja to govorim.“ Promrmlja ona.
„ Slobodno pričaj, niko ti neće ništa uzeti za zlo.“ Bowen reče
Opet , ona nevoljno podignu glavu. „ Lord je ponio sa sobom svo svježe mesto ,
ostavljajući staro nama. Spakovao je dva puna konja s mesom iz zadnjeg lova. Bilo je
jelena , vepra i jagnjetine. Sve je uzeo.“
Teague se namršti. „Čim izvjestim Graema o situaciji , otići ćemo u lov na Patricka
McHugha. Mora mnogo toga da nam odgovori.“
Opet Bowen klimnu. „ Istina je da je on prioritet, ali naša najveća briga je dobrobit ljudi
njegovog klana. Ne možemo ostaviti da gladuju ili da budu bez adekvatne žaštite dok mi
želimo da se osvetimo kukavici koja je pobjegla.“
Aiden podignu glavu. „ To je istina i imaš pravo, Bowen.Dobar je onaj lord koji misli
prvo na svoj klan.“
„Ja samo radim onako kako bi to Graem radio“ iznese Bowen činjenicu.
Okrenuo se prema Genevieve , koja još uvijek nije dirnula hranu. Izgledala je kao da se
boji da je proba nakon onog debakla s vodom. Nije mogao da je krivi zbog toga.
„ Šta želiš ,djevojko? Upitao je on tho. „ Hrana koja je servirana nama ostalima nije
dobra. Mogu zatražiti hljeba i sira ako to više želiš?“
„ Željela bih to“ reče ona tiho „ Ako to neće biti prevelik problem , ne želim da izazovem
svađu.“
„ A mene boli briga“ reče Bowen mirno. „ Poslušaće me bez pitanja ili će
platiti.Poštovaće te i prekinuti dječije neprijateljstvo prema tebi . Neću promijeniti
mišljenje što se toga tiče.
Njene oči su bile tople i znak smijeha podignu njene usne sve dok nije bio fasciniran s
blještavilom u njenom pogledu. Ovog trenutka, bila je prelijepa. Bilo je lahko zaboraviti
ožiljak koji joj je obilježio jednu stranu obraza , dok je drugi bio gladak i svilen i toliko
lijep da ga je boljelo.
Njena hrabrost i otpornost dodavali su njenoj fizičkoj ljepoti. Toliko se trudila da sakrije
ožiljak od njega i svijeta da bi ga lako zaboravljao , sve dok ne bi bio suočen s njim.
Još sluškinja dođe do stola , stidljivo se smijući , neke hrabro u njegovom pravcu dok
su ga služile pićem i obnovile njegov tanjir toplijom hranu. Ne da bi mu to nešto
pomoglo.
Bio je iznenađen hrabrošću nekih. Koketirale su s njim , neke više nego druge. Ne da
nije bio naviknut na to. Graem ga je što je imao više nego dovoljno žena , a Graem i
Teague su se zezali kako Bowen diže suknju svake voljne žene.
To i nije baš istina ali nij htio da raspravlja o tome. Nije bilo koristi kad su već stvorili
mišljenje i mislili da su ga shvatili.
Ali dobijao je mnogo ženske pažnje gdje godj je išao i dok su neki muškarci to prihvatali
, njemu je to bilo neprijatno. Pogotovo kad su žene bile udate i onda bi on morao da se
brine o njihovim muževima.

45
 Genevievine usne su se sve više stiskale dok je jelo prolazilo ,kao da je spremna da
se povuće prije nego padne na pod.
„ Nešto nije uredu? „ Bowen prošaputa, naginjući se kako bi mogao pričati s
Genevieve.
„Oni su takvi licemjeri.“ Ispali ona , a svaka riječ bila je puna bijesa.
Zatečen njenim bijesnom , on upitno podignu obrvu.
„ Nemoj glumiti da ne znaš tačno šta žele od tebe ,“ proskita ona . „ A opet oni mene
osuđuju i smatraju me manje važnom zbog nečega što nije bio moj izbor kad oni
svojevoljno nude svoja tijela tebi. Ovo je presmiješno.“
Imala je pravo, ali Bowen nije znao kako da im promijeni mišljenje. Istaknuti njihovu
licemjernost bi ih samo još više razljutilo i još bi ih više okrenulo protiv Genevieve. Ako
je to uopće moguće.
Genevieve je glasno izdahnula od olakšanja kad su sluškinje počele da skupljaju tanjire
, završavajući time večeru.
„ Voljela bih otići u svoje odaje, lorde.“ Reče ona stidljivo i to nije pristajalo onoj
Genevieve koju je on poznavao.
„Premještena si u one odaje do mojih.“ Bowen reče čvrsto. Pustio je da to klan shvati
kako hoće , ali ne bi se usudili da kažu išta dok je on tu ili bi se suočili s posljedicama.
„Možeš ići jedino u Taliesaninoj pratni. Premjestio sam i nju, u odaje s tvoje druge
strane.“
Taliesn je bila iznenađena. „ Ali , lorde. Ja sam uvijek boravila u kolibi van zamka.Nikad
mi nisu dopustili da ostanem unutra.“
„ Pa , sad jest“ namršteno reče Brodie. „ Ti i Genevieve ćete biti u spojenim sobama.“
Taliesan pljesnu rukama od veselja. „ Ovo je super , Genevieve.Nećeš se morati više
brinuti o nepozvanim ulascima. Imaćeš Bowena s jedne i mene s druge strane.“
Brodie se više nije smijao kad je rekao sljedeće riječi, a opet je bilo nešto čudno u
njegovom glasu. „ Ja ću biti preko puta vas obje. Ako budete trebale bilo šta ,očekujem
da dođete do mene.“
„Ili mene.“ Bowen reče.
Taliesan se nasmijala , njeni obrazi postadoše rozi a njene oči su sijale od toplote.
„Hoćemo!“

46
11.Poglavlje

Geneviev upad u krevet a dlanovima je prelazila preko nježnog dušeka, odsutno

milujući pokrivač. Krevet je luksuz koji nije imala već godinu. Ne otkako je napustila
vlastite odaje u očevom zamku.
Bila je razmažena. Besramno. Svaka njena potreba je bila ispunjena . Bila je voljena i
razmažena .
Očaj ju je mučio i ona je pokušala da ga otrese iz svojih prsa i srca.
Jedino kad joj je bilo dopušteno da bude na pravom krevetu je kad ju je Ian koristio.
Užasavala se stvari kao što je madrac , sve dok je bila na tvrdom podu s tankim
otiračem na kojem je spavala , bila je sigurna od njegove „pažnje“.
Bowen se potrudio da joj bude ugodno pa je naredio nekom da upali vatru u kaminu i
ostavi bokal vode pored umivaonika blizu prozora. Krzna su sastavljena i zakačena i
svijeće su strateški postavljene i upaljene po sobi, tako da je soba bila blago osvjetljena
pored svjetla vatre iz kamina.
Žudjela je za izolacijom. Trebala bi da se osjeća olakšano i zahvalno zato što je niko
ne ometa. Ali ipak se osjećala bespomoćno sama. U strahu i nervozno.
Iskreno, nije znala šta da radi sama sa sobom.
Mirno je sjedila i upijala promijenu njenih misli. Njenih planova. Sve je to bilo sortirano u
njenoj glavi i onda je Bowen Montgomeri sve to promijenio svojih hrabrim uputama.
Trebala bi biti uzbuđena što joj je naredio da ostane u zamku. Cijelu godinu je bila pod
uticajem autoriteta i vlasti čovjeka koji nije brinuo o njoj , nego samo o patnji kojoj joj
može nanieti. Nešto u vezi Bowena Montgoemrija činilo je da osjeća ...glupu nadu.
Ah, opet ta riječ. Nada. Kako je slatka bila.
Kucanje se čulo na vratima i ona se namršti. Ali prije nego što je uspjela odgovoriti vrata
se otvoriše i Taliesina glava se pojavi.
„ Mogu li ući?“
Genevieve se opusti i pozva Taliesan unutra.
Taliesan je polako ušla i šepala prema krevetu gdje je Genevieve sjedila.
„ Nešto nije uredu?“ Genevieve zabrinuto upita.
Taliesan teško kliznu na kraj kreveta, trljajući bedra preko suknje. „ Ne , bila sam
previše uzbuđena da bi spavala , soba je tako lijepo tiha. Skoro je velika kao cijela
koliba u kojoj moja porodica živi.“
Genevieve pogleda u Taliesanine stisnute usne , iako ništa u njenom ponašanju nije
govorilo da nešto nije ured. „ Noga te boli , zar ne?“

47
Taliesan se namršti i pogleda dolje gdje je njen dlan smješten na bedra. „Da, ali ništa s
čim se već nisam susrela. Tako je kako je i ništa se ne može uraditi povodom toga.“
„Žao mi je, „ Genevieve reče nježno.
Taliesan je pogleda „Zbog čega?“
„Zbog toga što te boli. Ne bi to poželjela nikome.“
„Ti imaš dobro srce,Genevieve McInnis“ Taliesan reče „ Meni je drago što smo
prijateljice.“
Još uvijek je bila čudna pomisao da ima pravog prijatelja među McHugovima. Nije imalo
smisla. McHughov klan prestavljao je sve loše na ovom svijetu. Bilo je istina da je Ian
samo jedan čovjek i da ne bi trebala da ostatak klana drži odgovornim za njegova dijela
, ali niko nije istupio i pomogao joj. Niko nije rekao ovo nije uredu.
Bilo je glupo da bijesni ili bude nezadovoljna zbog toga. Šta je , zaista, neko od njih
mogao da uradi?
Ali u pozadini njenih misli , bilo je sjećanje na to kako su se odnosili prema njoj. Sa
toliko prezira i otrova kad su dobro znali da je ona žrtva. I to je ono što im nije mogla
oprostiti.
Mogli su joj pokazati saosjećanje. Čak i ako nisu mogli protiv lorda i njegovog sina ,
mogli su barem biti dobri prema njoj.
Željela je da ih sve mrzi i da završi s ovim mjesto , ali ipak nije mogla da mrzi Taliesan
– niti je mogla ignorirati Bowenom zahtjev da ostane.
I tako je ona bila tu , tretirana kao počansni gost u istom zamku koji je bio njen pakao.
Taliesan pažljivo dodirnu Genevievinu ruku i tek je tad Genevieve shvatila da je
Taliesan pričala dok je ona bila izgubljena u svojim mislima. Brzo je trepnula i obratila
pažnju na drugu ženu.
„Šta ćeš sad ,Genevieve?“ upita Taliesan nježno. „Žao mi je što sam poslala Bowena
po tebe.“
Zatresla je glavu i povukla svoju ruku s Genevievine kako bi je spojila sa svojom
drugom u krilu. Njen glas je bio tako tih da je Genevieve skoro nije čula.
„ Ne , to nije istina. Nije mi žao. Jako sam brinula kad si otišla sama i pješke.Znam da
nije bilo moje da intervenišem , ali nisam mogla dopustiti da ti se desi nešto kao ono što
ti se desilo prije godinu dana.“
Taliesan pogleda gore , a njene oči su bile ozbiljne.
„ Molim te oprosti mi, Genevieve, jer iskreno , imala sam samo najbolje namjere.“
Genevieve uzdahnu. „ Bilo je glupo od mene da pokušam. Nisam dobro razmislila i
nisam imala niti plan niti sredstva kako bi putovala. Samo sam željela otići.“
„Znam da ti je bilo užasno ovdje.“ Taliesan reće tiho. „ Ali ne moraš više patiti. Bowen
će te štititi. On i njegova obitelj izgledaju kao dobri ljudi.Nisu kao Ian.“
Taliesanin pogled je bio oštar i njene oči se čvrsto stisnuše dok je gledala u Genevieve
„ Misliš da je ovo trik?“

48
„ Ne znam šta da mislim“ Genevieve reče iskreno. „ Ali bilo bi glupo od mene da slijepo
vjerujem Bowenu Montogmeriju – ili bilo kojem drugom čovjeku. Izgleda da je pošten i
pravedan , ali opet Ian je znao biti šarmantan i ubjedljiv kad je htio.“
Bol u njenom glasu se nije mogao sakriti i ona skrenu pogled, bojala se da će se
slomiti i poniziti pred drugom ženom.
Neočekivano , našla se u Talieninom čvrstom zagrljaju. Bilo je to nevjerovatan osjećaj.
Toliko drugo je žudjela za dodirom , ljubavi ......utjehom. Koliko dugo je bila bez tih
osnovih emocionalnih potreba?
Prvo je bila ukočena , nesigurna šta treba da radi. Ali Taliesan je držala , ruke je čvrsto
omotala oko Genevieve. Postepeno , Genevievine ruke omotaše se oko Taliesaninog
uskog struka i njih dvije se snažno zagrliše dok su sjedile na Genevievinom krevetu.
„ Zaklinjem ti se da ću ti biti dobar i odan prijatelj , Genevieve“ Taliesan prošaputa.
Te riječi se spustiše u Genevievino srce kao utješna proljetna kiš. Bila je zagrijana od
dobrote koju joj je Talisan pružila i zbog iskrene ponude prijateljstva.
„ I ja ću tebi biti dobar prijatelj.“ Genevieve obeća.
Taliesan se povuće i veselo nasmija „ Dobro.To je onda sređeno.“
S obzirom da je njena budućnost nesigurna , Genevive nije bila sigurna da je išta
sređeno ali nije htjela da očajava razmišljajući šta sutra može donijeti. Za sad, bila je
zadovoljna da ima prijatelja među morem neprijatelja i ratnika kao branitelja i zaštitnika.
S Bowen i Taliesan na svojoj strani , predstojeći dani možda neće biti tako teški.

49
12. Poglavlje

Bowen je odgovorio na kucanje na vrata njegovih odaja i ušao je njegov brat ,

zatvarajući vrata za sobom.
„ Fino si se smjestio.“ Teague primjeti
Bowen pregleda prostrane namještene odaje i slegnu. Odbio je da preuzme Patrickove i
Inaove odaje , umjesto toga prepustio je te svom bratu , Bordiu i Aidenu.
„ Htio si razgovarati sa mnom?“ Bowen upita , podižući se na madracu.
Teague klimnu i sjede na jednu od stolica pored otvorenog prozora. „Nije mala stvar da
ti to kažem. Može biti ništa ali bio bih nehajan ako ti ne bi skrenuo pozornost na to.“
Bowen se namršti i sjede preko puta brata. „ Šta ti je na pameti?“
Teague duboko udahnu . „ Priča se , kako sam čuo , da je Genevieve ubijedila Iana da
otme Eveline.“
Bowenove obrve se spojiše i povuće glavu od iznenađenja. „ To čak nema nikakvog
smisla. Zašto bi ona u ime svijeta dobila s tim , još više , Ian mi ne izgleda kao čovjek
koji prima naredbe od žene.“
Teague podignu ruku. „ Ima još. Pusti me da ti objasnim sve što sam čuo.“
Bowenove usne se poviše od gađenja. „ Trač. Očito je da niko ovdje ne voli Genevieve.
Teško da su objektivni kad se tiče nje.“
„ To može biti istina.“ Reče Teague mirno. „ Ali istu priču sam čuo iz više izvor, i
činjenice se nisu mijenjale sa svakom novom pričom.“
Bowenove usne se skupiše u liniju, ali je klimnuo bratu da nastavi.
„ Kažu da kad je Ian saznao za Evelinin brak s Graemom i kad je saznao da je djevojka
izvela veliku prevaru kako se ne bi udala za Iana , da je njegov bijes narastao i da ga je
Genevieve podsticala , paleći vatru njegovog bijesa govoreći mu da nije smio dopustiti
da ga jedna tako slaba djevojka pravi budalom. Također kažu da je ona bila glavna iza
plana da nađu one unutar klana s kojima će se Ian udružiti i koji će izigravati špijune, i
da je njena Ideja da se Eveline otme i dovede u zatvor.“
„ Koliko si siguran u te informacije? „ Bowen upita.
„ Nisam rekao da sam siguran ili ne. „ Teague prizna“ Neću donositi nikakvu osudu.
Samo ti govorim sve što sam čuo.“
„ Ali misliš da ima nešto u tim pričama.“ Bowen ga pristisnu.
Teague je oklijevao na momenat i onda klimnuo. „Da, priča je bila ubjedljiva. Nije bila od
ljudi koji su bili previše neprijateljski prema Geneveive. Ne vjeruju joj i niko ne poriče da
je Ian oteo Genevieve i zatvorio je ovdje. Misle da je ona imala veliki uticaj na njega i da
je taj uticaj koristila u svoju korist.“

50
 Bowen protrese glavom. „ To nema nikakvog smisla. Šta bi dobila s time što je Evelin
oteta? Inat? Gnjev? To mi nema smisla.“
„ Možda je samo dobra glumica?“ Teague reče grubim glasom. „Lahko igra ulogu žrtve.
Ko bi , uistinu , krivio ženu koja je navodno pretrpila toliko mnogo?“
Bowenove ostade bez teksta. „ Misliš da je ovo varka? Da manipuliše s nama?“
Teague slegnu ramneima. „ Nije moje da to govorim. Ali ne bi otišao prije nego ti sve
kažem šta sam otkrio. Tvoje je da olučiš šta ćeš s tim informacijama ali ne želim da
budeš u neznanju onoga što se govori ili mogućnosti da te vara – i sve ostale.“
Bowen sjede , bijes i gađenje mu je pristiskalo prsa. Nije mu se sviđala pomisao da je
djevojka tako proračunata. Ali nije mogao odbaciti tu mogućnost. To bi ga učinilo
nesposobnim kao vođom klana.
Sad se pitao šta je istina. Nije bilo sumnje da je djevojka oteta i zlostavljana. Ako ne ,
barem u početku. Ali pitanje je da li je zarobljivač postao zarobljeni i da li je ona bila
sposobna da utiće na Iana kako je vrijeme prolazilo.
I da li je mogao da je osudi što je uspjela da upravlja čovjekom kao što je Ian. Da li je to
samo uradila kako bi preživjela? Ostali bi osudili djevojku što je uradila šta god je bilo
potrebno kako bi se spasila , ali Bowen se divio takvoj snazi. Osim što je njegovu sestru
po braku dovela u opasnost.
Zašto bi Ianu usadila takvu ideju u glavu? Koji je cilj imalo tretiranje Evelin na takav
način?
„ Samo budi pažljiv Bowene, „Teague reče tiho. „ Ovdje ima zmija svugdje. Ne znaš
gdje je Patrik ili kakvu pretnju predstavlja. Otvori oči i ne vjeruj nikom. Vratiću se s
potrepštinama čim izvjestim Graema o situaciji. Možda je najbolja stvar da se
pobrinemo za potrebe McHugovih što prije moguće i prepustimo vodstvo njima i
operemo ruke od ovog prokletog nereda.“
Samo , Bowen je obećao da će zaštitit Genevieve. Ponudio joj je utočište . Isuse , čak
joj je ponudio mjesto u Montgomerijevom klanu.
Kako bi otišao bratu s ženom koja je kriva za sve ono što se desilo njegovoj ženi?
„Razmisliću o ovome.,“ Bowen reče. „ Neću stvoriti mišljenje dok ne čujem sve što im
da se čuje.“
Teague klimnu. „ Da , najbolje da to uradiš. Ako me budeš trebao prije nego se vratim ,
samo pošalji poruku i odma ću se vratiti.“
„Ovo je čudno.“ Bowen promrmlja.
Teague podignu jednu obrvu. „ Šta je čudno?“
„ To što smo razdvojeni. Uvijek smo radili kao jedno. Nas trojica. Graem kao lord. Mi
smo uvijek njemu iza leđa. Čudno je biti daleko od kuće. U klanu koji nije tvoj.“
„ Ne sumnjam u tvoje sposobnosti vođenja.“ Teague reče. „McHugovi će napredovati s
tobom kao vođom, bez obzira koliko to kratko trajalo.“
Bowen ustade. „ Hvala ti za to. Idi i brzo se vrati. Draža mi je tvoju prisutnost i udobnije
mi je kad si ti moja desna ruka.“

51
Teauge i Bowen se udariše rukama. „ Čuvaj se , Bowen.“
„I ti.“ Bowen uzvrati.
Teague je napustio Bowenove odaje i Bowen se okrenuo prozoru , zureći u noć.
Kakva je enigma Genevieve McInnis bila. Bowen je znao da nije imao pravo da bude
ljutsve dok ne otkrije da je Teagueov izvještaj istiniti. Ali nije mogao da suzdrži bijes
zbog ideje da je ona nekako odgovorna za napad na Eveline.
Protresao je glavom. Ne , nije imao pravo da skoči prije nego bude imao dokaz.
Dovoljno brzo će otkriti istinu. I znao je pravu osobu kojoj će otići po odgovore.

52
12. Poglavlje

Bowen se ustao u zoru i vidio kako njegov brat i Aiden odlaze na njihova putovanja da
se vrate u njihove klanove. Bilo je čudno imati Brodiea Armstronga ovdje kao izvor
podrške , ali Bowenu je bilo drago zbog njegovog prisustva. McHugovi su bili
neprijateljska , tvrdoglava skupina i zadatak pred njim nije bio lagan.
Kad su Montgomerijevi i Armstrongovi vojnici napustili dvorište prema brdu , Bowen je
otišao da traži Taliesan.
Na njegovo iznenađenje , nije je mogao nači. Sigurno je bila s Genevieve i ako je tako
nije želio da je ispituje dok je Genevieve tu. Jednostavno će čekati pravu priliku.
Doručkovao je s Boridem u velikoj dvorani i obojica su se mrštila na jelo, koje se nije
poboljšalo od prošle noći. Bilo bi čudo kad bi ijedan od njih preživio dok se Teague ne bi
vratio s hranom i dobrima.
„ Ta li si vidio Taliesan ovo jutro?“ upita Bowen.
Brodie se namršti. „ Ne , zašto je tražiš?“
„ Moram nešto da raspravim s njom.“
„Još je rano.Možda još uvijek spava.“
Pogledao je okolo i shvatio je da to nije bilo moguće kad je ostatak klana već budan i
kreće se. Ali nije vidio ni Genevieve.
Silom je progutao ostatak hrane i odmah odlučio otići u lov. Pomisao na friško pečeno
meso tjerala mu je vodu na usta i stomak je počeo da mu krči.
Na putu kroz dvorište , ugledao je Taliesan kako pažljivo ide od reda koliba na brdu
odmah izvan kamenog zida zamka. Stao je i čekao dok je nestala pa se opet pojavila na
kapiji koja vodi u zamak.
„Taliesan , volio bih popričati s tobom.“ Bowen reče dok se približavala.
Odmah se unervozila i zanjihala se malo kad je nastavila hodati.
„Naravno , lodre. Šta nije uredu?“
„ Možemo li negdje nasamo popričati“ Bowen reče dok je gledao u ostale koji su
prolazili pored njih.
Briga u njenim očima se produbila , ali je klimnula i čekala Bowenove upute.
Vodio ju je kroz veliku dvoranu , i uhvatilo ga je nezadovoljstvo kad je vidio da nema
mjesta gdje ljudi nisu bili. Izašao je sa stražnje strane zamka i konačno uočio mjesto
blizu kupatila, koje je bilo pritavno i tiho.
„ Nešto vas muči, lorde?“ Taliesan upita , drhtavog glasa.

53
„Da“ reče on direktno. „Trebaju mi informacije, Taliesan , i zahtjevam iskrenost od
tebe.“
Problijedila je i njene oči se raširiše, ali je klimnula brzo. „Naravno, lorde. Ja ne lažem.
To nije u mojoj prirodi.“
„ Da li znaš išta o tome da je Genevieve uticala na Ianov plan da otme Eveline
Montgomeri iz klana?“
Ako je moguće , djevojka je još više pobijelila.Svaka kap krvi povukla se iz njenog lica ,
ostavljajući je da izgleda kao da će pasti mrtva istog trenutka.
Pogođen pogled u njenim očima mu je rekao više nego što je ona mogla riječima. Bilo
je sve tu kako bi on vidio.
Božjih mu zuba, ali to nije bilo ono što je htio čuti. Ili vidjeti , kako već.
„Taliesan?“ opet će on.
Trebao je – želio je—sve da zna. Morao je biti bez nagađanja . Sumnji.
„ Nemojte me tjerati da kažem šta znam,“ molila ga je. „ Ne bih mogla izdati Genevieve
na taj način.“
„ Ali izdala bi mene i svoj klan „ ispljunu on „ Nemoćnu , nevinu ženu koja nikad ne bi
uradila loše nikome.“
„ Ona nije jedina koja je patila!“ Taliesan ispljunu.
Bowneove usne se poviše- „ Ne, nije. Niti je ona odgovorna za to što su drugi patili.
Može li Genevieve reći to za sebe? Može li , Taliesan? Rekla si da ne lažeš. Pa reci mi
istinu. Šta znaš?“
Suze su sijale u Taliesanim očima i on se osjećao kao čudovište što je bio tako nagao
prema djevojci. Ali morao je znati može li vjerovati Genevieve.Ako je naudila njegovoj
porodici , Graem je nikad ne bi prihvatio u svoj klan.
„Čula sam kad je rekla Ianu da ne treba prihvatiti tako poniženje od Eveline.“ Taliesan
prošaput, dok su joj suze niz obraze. „ Rekla mu je da će samo slaba budala stajati i ne
raditi ništa.“
Bowenova vilica se stisnu. Ta prevarantska kučka je okrenula Ianov bijes na Eveline.
Ona je bila kriva za Evelinino zatvaranje i njeno zlostavljanje. Nikad joj to neće oprostiti.
Niti bi to mogao Graem.
Okrenuo se kako bi otišao ali ga je Taliesanina tiha mogla zaustavila.
„Molim vas ,lorde , nemojte je kazniti. Dovoljno je kažnjavana.“
Bowen je stajao dugo , leđima okrenut Taliesan. Okrenuo se polako i mrzio je nemir u
djevojčinim očima.
„Gdje je ona sad?“ zahtjevao je on.
Panika pređe preko Taliesaninog lica. „ Nećete je ozlijediti!“ Bijes oboji njeno lice i ona
zapravo koraknu prema Bowenu kao da mu prijeti. „Niste ništa bolji od njega ako je
budete zlostavljali.“ Ona ispljunu.
Bowen trepnu od iznenađenja zbog njenog bijesa. Onda se namrštio zato što ga je jako
uvrijedila.

54
„ Misliš da ću je zlostavljati?“
Ona postade crvena , ali su joj oči još uvijek sijale od bijesa.
„ Ne znam šta mislite uraditi , lorde.Bijesni ste . Mislite da je naštetila vama i vašoj
porodici. Kunem vam se da vam šteta nije nanesena koliko je preživjela Genevieve
McInnis.“
Bowen duboko uzdahnu i onda izbaci zrak. „ Neću se pravdati tebi niti bilo kome
drugom. Ja sam lord. Kako god, ako misliš da ću zlostavljati bilo koju djevojku , ne bi
mogla griještiti više . Ne cijenim uvredu, Taliesan , i neću tolerisati tako nešto od tebe
više.“
Njene usne se poviše i svježe suze padoše.
„ Šta se dođavola događa ovdje , Bowen?“ zahtjevao je Brodie.
Bowen se okrenuo i ugledao namrgnutog Brodie kako ide prema njemu i Taliesan a
usne su mu stisnute.
„ Taliesan i ja smo se složili oko nekih stvari.“ Reče Bowen blago.
„Zašto onda plače?“
Brodie zvučao tako užasnut da je to skoro zabavljalo Bowena.
„ Zato što je on zvijer i što me plaši.“ Reče Taliesan. „ I povrijediće Genevieve.Znam to.
Ne vjerujem tim nježnim riječima i obećanjima. Ian ih je nudio s vremna na
vrijeme.Lijepe riječi od lijepog lica. Ne hvala.“
Zaršila je s drhtajem koji je i Bowena i Brodiea natjerao na mrštenje zbog zbunjenosti.
Neugodan osjećaj zahvati Bowenov stomak i gledajući Brodiev mračan pogled , on je
vjerovatno mislio u istom pravcu.
„ Šta je uradio tebi , djevojko?“ Bowen upita tiho.
Ona se trznu kao da ju je ošamario.Bila je to reakcija na šokiranost od njegovog
pitanja. Bilo je očito da nije očekivala tu temu i izgledala je kao da ne zna kako da
odgovori.
„N-ništa.“ Promuca ona.
„ Rekla si da nikad ne lažeš.“ Reče on nježno.
„ Taj gad ti je nešto uradio?“ Brodie samo što nije režao.
Ona potonu dolje , bilo je očito da je htjela biti što dalje od njih . Nije ju mogao kriviti.
Bili su zapanjujući prizor. Jedan bi mogao prestrašiti djevojku. Ali obojica skupa?
„Ništa s čim se ne mogu nositi.“ Reče ona tonom ovijenim prihvatanjem i
snagom.Bowen se divio njenom duhu i bijesu. Mogao je poštovati njenu odanost i
zaštitu prema Genevieve. Iako nije siguran da je djevojka zaslužila takvu predanost od
Taliesan.
„ Gdje je Genevieve?“ Bowen upita zadnji put, dok je gledao direktno u Taliesan.
Zakucao ju je svojim najmračnijim pogledom i odbijao da skrene pogled dok se ona ne
bi skupila ispod njegovog pogleda.
„Ona se ne voli kupati ispred drugih žena.“ Taliesan reče tiho. „Ona je ismijavaju i
šrdaju se s njom. Više voli da se kupa sama , u potoku niže kupaonice.To je ista potok

55
koji ide u kuponicu. Kad je Ian bio živ, tjerao je muškarce da idu s njom , i bilo im je
dozvoljeno da je gledaju. Ponekad se ne bi kupala danima jer nije mogla podnijeti
njihovu okrutnost.“
Bowen je osjećao kako se smekšava prema iako je to posljednja stvar koju je trebao da
osjeća. Bilo je previšet toga u vezi nje što nije razumio i nije znao. Malo toga je imalo
smisla i što je više saznavao više je znatiželjan postajao.
„ Odvedi Taliesan da doručkuje,“ uputi Bowen „ Moram da pričam s Genevieve.“
Taliesanine oči su bile pogođene ,“ Molim vas ,lorde. Budite milostivi prema njoj.Ona je
tako krhka da bi mogla da se slomi svakog momenta. Ne znam kako je uspjela da bude
tako čvrsta svo ovo vrijeme.“
„ Potrudiću se , ali , Taliesan , moraš shvatiti ako je ona izdala moje ljude , moraće da
se snosi s posljedicama.“
Taliesanino lice se skupi i ona skrenu pogled, gnječila je ruke od stresa. Brodie joj je
dodirnuo ruku i poveo je nazad u zamak.
Bowen duboko udahnu i okrenu se prema potoku koji se vijugao iza zidova zamka.
Bilo je glupo od žene da ide da se kupa na potoku. Neko bi mogao naići i zlostavljati je
tu ili bi mogla nestati i niko je više ne bi ni vidio ni čuo.
Ali opet ako je morala podnostiti konstantnu pratnju od Ianovih ljudi , razumio bi što je
tražila privatnost kako bi se okupala. Stao je na trenutak, krivnja ga obuze zbog ideje da
će je prekinuti. Mogao bi čekati dok završi , zar ne?
Onda je krenuo naprijed, bijesan što je dozvolio da mu ta djevojka ovlada mislima i
akcijama. Bila je manipulativni prevarant i on nije smio biti pogođen njenim tužnim
očima, ne više.
Popeo se na vrh malog uzvišenja i pogledao prema potoku , ali nije bio pripremljen na
prizor pred sobom , iako je dobro znao čemu bi mogao svjedočiti.
Genevieve je ispirala sapun iz kose , i Isuse, bila je kao božica. Njena desna strana je
bila okrenuta njemu , njeno lice podignuto prema suncu dok je sipala vodu preko glave
iz glinenog bokala.
Bilo je tu toliko zadovoljstva , i vidljiv uzdah s njenih usana i sunce je obasjalo njene
crte , osvjetljujući svaku prelijepu liniju njenog lica i tijela.
Bila je mala i delikatna, njene karakteristike male ali bujne. Nježno zaobljeni struk , jedri
guzovi , zaobljeni kukovi a njen grudi....Vručina prođe kroz Bowenovo tijelo i poćeo je
da dahće dok je gledao prizor pred sobom.
Bila je veličanstvena. Tako lijepa da je sve boljelo. Njegova ruka je bridila zbog želje da
je dodirne, miluje njenu nježnu kožu i da izazove zvukove zadovoljstva s njenih usana.
Trenutak kad je okrenula lice i on ugleda brutalnost svega što joj je urađeno , ohladio
se i krivnja prođe kroz njega.
Njegove radnje nisu bile ništa bolje od onih Iana McHugha, gledajući u nju s žudnjom u
njegovim očima i srcu. Misleći da ona nije ništa bolja od stvari s kojom bi pronašao

56
zadovoljstvo. Nije smio biti ovdje , narušavati njenu privatnost. Nije bilo nikakvog časti
što čini da se žena osjeća nesigurno.
Prije nego se povukao , ona pogleda gore , kao da je osjetila njegov pogled na svom
tijelu. Njene oči su bile zapanjena , ali nije se pomakela. Možda nije vidjela korist od
toga da se sakrije sad kad je bila na vidiku.
Vrućina se pope u njegove obraze. Postidio se što je stajao tu i gledao u nju čak i kad
ga je uočila. Ali opet nastavio je upijati viziju ispred sebe. Da , njeno lice je bilo
obilježeno , ali to nekako nije ni bilo bitno. Niko nije mogao reći da djevojka nije
prelijepa.
Ili je to bila njena smirena hrabrost. Način na koji se suočila s njim , nevoljna da se trzne
ili da glumi posramljenu djevojku. Fascinirala ga je i to je problem zbog njegovih
sumnji.
Istina je da su djevojke na njega posebno obraćale pažnju. Njegova braća su ga
zezala zbog njegovog izgleda i njegovog šarma. Znao je da ga žene smatraju zgodnim i
da su ga željele u svom krevetu.
Navikao je na tu pozornost i mogao je da je strese sa sebe kad je bilo važnijih stvari za
raditi. Ali uživao je u toploj voljnoj djevojci u svom krevetu i nikad nije bio bez jedne kad
je imao želju.
Ali Genevieve nije u njega gledala s željom ili sa zadirkivajućim odsjajem u očima. Nije
bilo onih sitdljivh manira ili dođi-ovamo pogleda.
Samo je gledala u njega , kao da nije željela da bude prva koja će trepnuti u njihovom
dvoboju. Bilo je lažne hrabrosti u njenom izrazu , kao da se zaštitila od svega što će
doći. Skoro kao da je očekivala bol i poniženje od njega.
To je učinilo ono zbog čega je došao da se suoči s njom još odvratnijim i bol neželjenje
krivnje ga pogodi . Nije shvatio sve do sad koliko je želio da nije upravu...
Konačno , on skrenu pogled , prekidajući vidljivu tenziju između njih. Djevojka se
vjerovatno smrzavala , stojeći do kukova u vodi.
Jako se trudio da mu pogled opet ne odluta, ali bio je nevjerovatno privućen njenim
grudima i niz ravnu liniju njenog stomaka gdje su bile tamni uvojci njene ženstvenosti
jedna vidljive iznad linije vode.
Isuse , oblio ga je znoj a jutro je još uvijek bilo prohladno.
Njeno tijelo je bilo savršeno i jednostavno napravljeno kako bi ga muške ruke
obožavale. Njene grudi su bile punačke ali ne previše . Dovoljne da ispune njegove
ruke.....i njegova usta.
Ah ali mogao je zamisliti kako gnječi njeno dupe rukama dok je ulazio i izlazio iz nje.
Kako se približavao vodi , tako se Genevieve spuštala u vodu, njene oči bile su
zabrinute i oprezne.
„Moram popričati s tobom , Genevieve. „ reče Bowen a glas mu nije bio onakav kakav je
htio da bude.

57
„ Voljela bih da se razgovor odvija barem kad sam obućena,“ reče ona zajedljivo i to mu
je dala nadu.
Drsku Genevieve je mogao podnijeti. Pretučena i prestrašena Genevieve mu je
zavrtala stomak.
„ Okrenuću se i dopustiti ti da izađeš kako se ne bi smrznula.“ Ponudi on.
Kako se nije odma okrenuo , ona se namršti i rukom mu pokaza krug.
Izravnavajući osmijeh koji ga je iznenadio tako što je trznuo usnama , on joj okrenu leđa
i pogleda u zamak koji je stajao u blizini.
Dođavola nije htio da bude nježan prema njoj. Nije želio da ga nasmije – ili bilo šta
drugo. Ali slagao bi ako bi rekao tako nešto. Mogao si je reći šta god hoće ali bilo je
nešto u vezi ove djevojke što ga je privlačilo.
Njegovo tijelo i glava se nisu slagali u vezi toga i tijelo je pobjedilo.
Nježni pljuskajući zvukovi dođoše do njegovih ušiju i drhtaj prođe kroz njegovu kičmu
zbog pomisli da ona izlazi iz vode. Kapi bi klizile niz njeno bujno tijelo ,i , čak i sad, jeza
bi zahvatila njeno tijelo , učvrstila njene bradavice i voda bi kapala s vlažnih uvojaka
između njenih nogu.Skrivajući svo to toplo , žensko meso koje je želio da istraži.
Psovka mu je gorjela na ustima. Bilo je apsurdno od njega da nastavi ovako kao
momčić koji još nije odrastao. Stajao je tu kao nervozan dječak koji je prvi put vidio golu
ženu.
„Možeš se okrenuti sada.“
Genevievin glas je bio nježan i sladak i on se odma okrenu kako bi upijao njen izgled
opet.
Bila je umotana u peškir. Sakrio je svaki dio nje. Jedino se njena glava vidjela. Njena
mokra kosa . Njena morka kosa je ležala beživotno preko njene glave i bila je
postavljena tako da sakrije njen ožiljak.
Želio joj je reći da nema potreba da sakrije svoje obilježje od njega. Sigurno je nije
manje želio zbog njega. Bila je to Ianova namjera da je uništi za druge muškarce, ali Ian
je bio prokleta budala ako je ikad mislio da će je ožiljak učiniti manje privlačnom.
Njegovi prsti se stisnuše od bijesa na pomisao kako je Ian drži i reže nožem.
Pročistila je grlo na čudnu produženu šutnju.
„Lorde?“ Željeli ste pričati sa mnom?“Izdahnuo je dok se ona smjestila na jednu od
velikih stijena pored vode. Njen peškir se još više stegao oko nje kao da se skupljala iza
njegove zaštite.
Prava stvar bi bila dopustiti joj da se obuče i vratiti se u zamak , ali nije htio da iko čuje
njihov razogvor.
Odlučio je sjesti preko puta nje na obalu rijeke rađe nego da se nadvija nad njom , sjeo
je dolje i susreo njen pogled.
„ Moram te nešto pitati i želim da mi iskreno odgovoriš.“
Njene oči se spustiše malo i ona stisnu usne , ali je ostala mirna. Kratko je klimnula.
„ Da li si imala išta s otmicom Eveline Montgomeri? „ upita on direktno.

58
 Ona se zaledi. Skroz se smirila. Prije toga je nervozno stezala nabore peškira, a sad
nije pomijerila ni mišić. Njena vilica se stisnula i mračan strah joj se pope u oči.
Tako je jako stiskala peškir da su joj jagodice pobijelile i krv se povukla s njenog lica.
Ne , djevojka nikad ne bi mogla biti ratnik , kao što je to i prije shvatio. Nije bilo moguće
da sakrije svoje radnje . Sve se moglo vidjeti u njenim očima.
Koliko god se trudio da kontroliše bijes, obavio ga je bolno i vruće ,sve dok nije mogao
mirno da sjedi tu.
Čim se ustao ona se trznula.. Bilo je toliko pustoši u njenim očima da se zaledio i izvana
i iznutra. Bilo je kao da gledaš u neplodno zimsko zemljište. Hladno i ukleto.
„ Reci mi da to nisi uradila“ prošaputa on.
„ Ne mogu .“ reče ona , a glas joj je pucao kao suho drvo.
„Slatki Isuse, zašto?“ progrmi . „ Kako si mogla uraditi tako nešto, pogotovo kad si znala
kakav je Ian McHugha?“
Bio je napadnij nego što je htio ali samo što nije eksplodirao.
„Genevieve?“ Čekam odgovori.“
Izgledala je tako pogođeno , a oči proširene. Usta se otvorište , ali ona proguta i zatvori
ih opet.
Oboje su skočili i okrenuli se prema zamku kad su se povici čuli u daljini.Bowen je
pokušao da čuje o čemu je riječ i on je konačno u daljini čuo poziv , i krv mu se sledila.
„Po oružje! Napadnuti smo!“

59
14. Poglavlje.

Bowen uhvati Genevieve, vukući je pored sebe i žureći prema zamku.

„ Trči!“ povika on .“ Požuri.“
Genevieve je zapinjala preko kamenog terena bosih nogu , s peškirom još uvijeh
omotanog oko njenog tijela. Njena odjeća je još uvijek bila na obali potoka i Bowen joj
nije dao vremena da je pokupi.
Trčao je koliko je brzo mogao s Genevieve u pratnji sve dok nije došao do ulaza.
Sageo se unutra i njegova ruka se stisnula oko Genevievine.
„Ulazi“ naredi on. „ Sakrij se u svoje odaje.“
On je gurnu naprijed i poče trčati, vadeći mač dok je trčao. Kad je stigao do dvorišta tu
je vladao haos.
McHugovi borci su izgledali zapanjeni, dok su se preostali Montogmerijevi i
Amrstongovi pripremali za borbu.
Bowen je pronašao Brodiea u gomili i viknuo. Brodie pogleda gore i krenu odlučno
prema Bowenu.
„Šta se dešava?Ko je pozvao na borbu?“
„Ja.“ Brodie reče namrgođeno i njegove tamne oči su obećavale borbu. „McHughovi
idioti su se spremali da prime svog lorda kući.A on nije došao po dobrodošlicu!“
„Patrick McHugh se bori protiv nas?“ Bowen upita zapanjen. Da li su mogli biti tako
sretni da šakal sam dođe njima na noge? „ Ovo će nam uštediti lov.“
„Nije sam.“ Ispljunu Brodie. „ Udružio se s McGrieverima. Jašu uz njega i poveli su
vojsku.“
Bowen opsova. „Koliko?“
„Ne znam. Ali su 15 minuta jahanja od zamka. McHugovi čuvari su došli noseći vijesti
da im se lord vraća.Morao sam reći budalama da se pripreme za rat.“
Bowen stisnu zube sve dok skoro nisu pukli od pritiska. „ Raširi riječ da je McHugh
došao da se bori protiv svog klana. Podsjeti ih na sve što im je ukrao i sramotu koju je
donio njihovu imenu. Reci im da je on izgnanik i svako ko stane na njegovu stranu je
neprijatelj ne samo Montgomerijevima i Armstrongovima nego i samoj kruni. Traži
izdajice – i pazi na leđa , prijatelju.“
Brodie uhvati njegovu ruku i pljesnuše ih u borbeni pozdrav. „Da , i ti također.“
Bowen otiđe i jako je vikao svojim ljudima da se prirpeme. Onda je dozvao čuvara.
„ Da li ih već vidiš?“
„Da , lorde!“ reče čovjek. „ Penju se zadnjim uzvišenjem pred zamkom , dolaze sa
sjevera.“

60
Bowen se okrenu , podignu mač iznad glave i pogleda u okupljenu trupu.
„Bez milosti!“
„Bez milosti!“ uzvratiše oni.
Genevieve je brzo obukla običnu dnevnu haljinu , ne zamarajući se donjim rubljem.
Njene ruke i koljena su se tresla sve dok nije postala nespretni nered i željela je da vrišti
od frustracije.
„Genevieve , napadaju nas!“
Taliesanin prestrašeni plač na vratima Genevievinih odaja dao joj je snagu. Okrenula se
, skoro pala dok je pokušala da zaveže haljinu.
„ Da , znam.Pomozi mi.“ Namršteno će ona i okrenu leđa Taliesan.
Taliesanini prsti su se tresli dok je vezeala haljinu . Čim je završila, Geneviev se ote i
ode malog sanduka smještenog blizu njenog kreveta. Uspjela je da sačuva par svojih
stvari. Ianu je prkosila s poklonima od svojih roditelja. Nije ih mnogo preživjelo, ali ono
što jest , ona je njegovala. Uživao je u tome da lomi i uništava stvari kad bi odlučio da je
treba kazniti.
Otvorila je sanduk i izvadila luk i stijele napravljene posebno za njenu manju građu od
strane njenog oca.Stavila je tobolac prejko ramena dok je Taliesan gledala otvorenih
usta.
Kad je prošla pored Taliesan , ona ispruži ruku i uhvati Genevievinu.
„Gdje si krenula?Šta to misliš uraditi?“
Genevieve ispravi ramena i pogleda Taliesan direktno u oči. „ Poslušaj me. Idi i sakrij se
u jednu od odaja u tornjevima. Pobrini se da soba nema prozora i zaključaj vrata.
Povedi sa sobom što više žena i djece, i natjeraj ih da to i sami urade. Ne daj nikome
unutra koga ne poznaješ.“
„ A ti?“ Taliesan sa strahom upita. „ Šta je s tobom, Genevieve?“
„ Neće me ponovo zarobiti.“ Reče Genevieve oštro. „ Montgomerijevi stoje između
mene i McHugovog lorda koj dolazi da vrati svoj zamak. Ili ću pomoći Montgomerijevima
da odbrane svoju poziciju ili ću umrijeti pokušavajući. Nikad više neću biti prepuštena
kapricu jednog McHughogov muškarca.“
„ Čuvaj se , Genevieve. Molim te.Nemoj uraditi ništa budalasto.“
Genevieve šmrknu. „ Jedva da bi nazvala ubijanje nekolicine McHugovih budalastim.“
„ Bog nek je s tobom.“ Taliesan reče , povlačeći Genevieve u jak zagrljaj.
„ I s tobom.“ Geneviev uzrvati. „ Sad idi u potraži utočište u tornju.“
Prošla je pored Taliesan i ubrzala preko dvorane do stepenica. Dok je izašla čuo se
zvuk bitke preko cijelog dvorišta. Udarci mačeva i štitova. Vika bijesa i plač od boli.
Kad je izašla kroz ulaz , miris znoja i krvi se osjećao u zraku i bio je previše surov za
njen nos.
Dvorište je bio more kaosa. Bilo je teško razaznati ko se s kim bori. Pogledom je tražila
sada već poznate Montogmerijeve i Armstrongove vojnike , čiji je broj bio manji nego
dan prije.

61
Patrick , kukavica kakav je bio, sigurno je nadgledao zamak i napao onog momenta
kad se obim Montgomerijevih i Armstrongovih snaga smanjio.
Njen pogled je stao kad je ugledala Bowena u sred borbe s dva McHugha koja su otišla
s Patrickom. Dobro se držao , iskreno , nije trebao njenu pomoć.
Ona je prelazila pogledom dalje , tražeći Patricka , iako nije očekivala da će voditi bitku.
Ne , on bi bio sa strane , izbjegavao bi sukob.
Konačno, našla ga je , kao što je i predpostavljala , gledajući sa strane , mač mu je u
rukama , ali on se nije borio i dva njegova vojnika su stajala ispred njega.
Bijes je obuze dok je gledala izvor svog zlostavljanja . Ne , možda nije sudjelovao lično
u njenom zlostavljanju, ali se slijepo se okrenuo od Iana. Nikad nije prozvao sina zbog
njegovihdijela. Nikad mu nije rekao da je bio sramotan.
Stajao je dok je ona bila korištena , zbog Ianovih uvrnutih žudnji. Nije ga brinulo da je
bila slomljena nekoliko puta. Da , je s vremenom , htjela umrijeti . Ili da je njena sama
duša bila proganjana demonima kojima nikad nije mogla pobjeći.
Posegnu iza leđa i uze jednu strijelu i brzo je postavi. Podgila je luk i ciljala na čovjeka
ispred Patricka. Moraće brzo da dijeluje. Jednom kad Patrick osjeti opasnos, pobjeći će
kao pacov u tamu.
Brzo ciljajući ona pusti prvu strijelu. Divljačko zadovoljsto je prošlo kroz njene vene kad
se ratnik ispred Patricka uhvatio za prsa s njenom strijelom duboko u njemu tačno iznad
njegovog čeličnog prsluka.
Patrick je panično gledao tražeći izvor napada.Odma se sakrio iznad svoga štita i vikao
nekom da mu pomogne.
Njen usne se poviše u podsmijeh i ona postavi drugu strijelu i nacilja, strpljivo čekajući
pravu priliku.
Znoj je klizio niz njena leđ. Cijeli njen fokus je bio na cilju. Njene ruke su boljele od
držanja napregnutog luka ali čekala bi vječno ako bi trebalo.
Osveta je bila slatka u njenim ustima. Nije se ni trenutka kajala što je hladnokrvno ubla
drugu osobu. Ništa manje nije radila u svojim snovima iznova i iznova. Bilo je to ono što
ju je držalo sve ovo vrijeme . Snovi o osveti.
Njene ruke su se poleče tresti kad je Patrick napravio potez. Očito je odlučio da je bio u
previše ranjivoj poziciji i krenuo naprijed , čuvajući štit da zaštiti gornji dio tijela. Potrčao
je prema zadnjem dijelu zamka , gdje je bilo manje borbe.
Smireno, ona nacilja njegove noge, znajući da bi ga to usporilo i da će joj to dati čistu
metu kad spusti štit.
Pustila je strijelu i bila nagrađena njevoim posrtanjem i padanjem na koljena., njegovim
plačem oda agonije koji se čuo iznad bitke. Pogodila ga je tačno iznad članka i učinila
ga nepokretnim. Naciljala je još jednom ali nikad nije skinula pogled s pale figure.
Naciljala je i čekala i kao što se nadala njegov štit pade . Sasvim dovoljno.....
Pusti strijelu.

62
Pogodila ga je u stranu vrata i skroz prošla kroz njega. Njegove oči su bile široke i
zamućene od smrti, pritisnuo je stranu , savijajući se bolno , kao cijet koji je dugo bio u
suncu.
Dugo je stajala , držala luk podignu i gledala kako je život nestajao iz njegovo tijela.
Ona je spustila luk , kako bi smirila.
Bilo je gotovo. Možda nije bila ona koja je zadala zadnji udarac Ianu , ali se osvetila
njegovom slabiću od oca. Trebala bi da osjeća krivnju što je uzela život, stvarno šteta.
Ne bi provela ni trenutak žaleći zbog toga što se Patrick McHugh suočio s tako nasilnim
krajem.
Nastavljeni zvukovi borbe doprli su do nje , ona se okrunu , nervozno gledajući sudbinu
Montgomerijevi i Armstrongovih snaga.
Brodie je vodio grupu Armstrongovih vojnika i pravili su krvav put kroz McHughove i
McGriverove.
Njen pogled brzo pređe preko dvorišta kako bi vidjela Bowenovu sudbinu. Njeno srce je
lupalo kad ga je vidjela u daljini , kako se žestoko bori s nekim velikim borce koji je
mogao biti samo jedan od McGriverovih .On ga nije poznavala.
Ali prsa joj se stisnuše kad ugleda McHughovog iza njegovih leđa. Nije bio jedan od
onih koji su otišli s Patrickom . On je jedan od onih što su ostali i zakleli se na odanost
Bowenu i Montgomerijevima.
Bio je izdajica.
U rukama je stisnuto držao bodež i napredovao je prema Bowenovim leđima. Kukavica
je krenula da zabode nož u Bowenova leđa , napadajući ga na najsramotniji način.
Bio je to dalek cilj , i nije bila sigurna da li ga može savršeno izvršiti. Bilo je jako bitno
da ne promaši ili da ne bude prekratko.
Šutajući usknju , ona pusti stijelu preko dvorišta , moleći se da pogodi na vrijeme kako
bi spasila Bowena.

63
15. Poglavlje

Bowen je ignorisao bol koji je strujao s njegove strane i njegovog ramena i nastavio
divlje da se bori. Ovo je bio njegov najžešći protivnik do sad i čovjek nije pokazivao
znakove umora. Bowen bi morao ovo završtiti veoma brzo ili će ostati bez snage a već
je povrijeđen od ranijih borbi.
Njihovi mačevi su zviždali i zvečali i sunce se odbijalo od oštrice . Bowen ga je
povukao ali onda je veći čovjek napao , mašući njime kao luđak i dernjajući se cijelo
vrijeme.Bowen se povukao ali uspio je da rasječ suparnikovu ruku , raskrvaveći ga i
usporavajući. Dok je dugi muškarac koraknuo unazad , pokušavajući osigurati da
Bowen ne bude u prednosti , Bowen krajem oka uhvati pokret i pogledao je iznad
suparnika kako bi vidio Genevieve da cilja direktno u njega.
Prije nego je uspio reagovati ili razmisliti kako da izbjegne nadolazeću strijelu , ona je
pusti. Njegovo bijesno režanje zbog izdaje izašlo je iz njegovog grla onog trenutka kad
je strijela prošla pored njega. Jecaj bola čuo se iza njega.
Podižući mač kako bi se zaštitio od nadolazećeg udarca , krenuo je naprijed , odlučan
da završi s ovom borbom konačno. Njegov mozak je gorio i bio je đavolski zbunjen zbog
onoga što je Genevieve uradila.
Nikad nije imao šansu. Prije nego je mogao zadati smrtni udarac, Genevieve je pustila
još jednu strijelu i poslala je kroz zadnji dio protivnikovog vrata. Strijela se probila
direktno kroz adamovu jabučicu i obojila je u crveno.
Čudan , gutajući zvuk grgljao je iz McGrieveovog ratnika , i krv je tekla iz njegovih usta
pirje nego je pao naprijed kao oboreno drvo.
Bowen se odmah okrenuo da vidi McHughovog člana – jednog koji nije pobjegao iz
zamka s Patrickom -- kako drži bodež u rukama i bilo je očito da je planirao da ga
zabode u Bowenova leđa.
Genevievina strijela ga je pogodila u čelo -- nemoguć cilj – ali ipak je uspjela da zada
ne jedan , već dva smrtna udarca svojim lukom.
McHughov izdajnik je bio bez zraka dugo vremena , njegove oči su bile sjajne i sive ,
dok se konačno nije savio kao bačeni prekrivač, a ispustio je nož prije nego je i sam
pao.
Zemlja se izmakela ispod Bowenovih stopala i zaljuljao se , a glava mu se okretala. I
onda je Genevieve bila kod njega i dozivala pomoć.

64
 Podvukla je svoja ramena pod njegova , namještajući ih pod njegov pazuh dok ga je
čuvala da ne padne na zemlju. Isuse, sigurno je izgubio više krvi neg je mislio.
Skoro ih je oboje oborio ali njena tvrdoglavost je to zaustavila. Čuo ju je kako mrmlja
psovke i nasmijao se na djevojčin pogani jezik. Imala je stvarno bezobrazan jezik.
„ Pomozite svom lordu!“ vrisnula je ona glasom koji se čuo preko dvorišta.
Jedna od njegovih obrva se podigla na tu žestoku naredbu. Ova djevojka bi jako dobro
vodila trupe u borbi. Muškarac bi morao biti budala da se protuvriječi djevojci koja ima
grlo kao ona.
„ Ah dođavola , Bowen , otišao si i uspio da se povrijediš.“
Brodiejev ožalošćen glas došao je do Bowenovih ušiju ali nije imao snage da podigne
pogled i vidi gdje je.
„ Djevojka me spasila“ reče on slabašno , misleći da ak će već umrijeti Genevieve treba
dobiti zasluge što mu ga je bar produžila par minuta.
„ Nećeš umrijeti.“ Ispuca Genevieve. „ To je samo bezvezna rana.“
„ Sad se smije mom bolu .“ Bowen reče blago.
Brodievo lice se pojavi ispred Bowena, zabrinute oči su bile naborane od brige.
„ To što govoriš nema nikakvog smisla. Brbljaš kao da si pijan. I krvariš kao zaklana
svinja.“
„Stvarno?“
Pogledao je dolje , iznenađen što vidi da je prednji dio njegove tunike crven. Onda je
stisnuo vilicu , boreći se protiv bola.
„ Neću se smiriti dok sve i jedan McHugh ne bude protjeran s ovog mjesta“ Bowen se
zakune.
„ Povlaće se.“ Brodie ga ubijedi. „ Imali smo minimalne gubitke. Bilo je očito da smo
dobro pripremljeni iako smo bili malobrojni , McHughovi i McGrieveri su morali da se
povuku. Naši muškarci ih tjeraju prema našim granicama.
Taj izvještaj je smanjio Bowenov bol i zabrinutost. Svijet se vrtio većom brzinom i
bojao se da će izgubiti svijest prije nego je uspio da upita najbitnije pitanje.
Otvorio je usta, ali su bila suha. Liznuo je napukle usne i žeđ ga obuze.
„Patrick,“ reče on grubo. „ Šta je s Patrickom?“
Prije nego je dobio odgovor , njegova koljena popustiše i čuo je Geneiveivno
upozorenje prije nego je cijeli svijet postao crn.

Geneviev je uspjela da uhvati Bowena , ali bio je pretažak za nju kako bi ga spasila od
pada na zemlju. Brodie je požurio i uspio spasiti Bowena od ronjena po zemlji , podižući
ga kako bi stavio Bowenovu ruku oko svog ramena.
„ Odvedi ga u zamak u njegove odaje,“ Genevieve drsko naredi. „Postavi čovjeka
kojem vjeruješ ispred vrata cijelo vrijeme. Postoje zmije oko nas. Jedan McHugh je
pokušao da ubije Bowena nakon što se zakleo na odanost njemu.“
Brodie je buljio u Genevieve i oči mu se spustiše.

65
 „Idi!“ ona ga uputi. „ Gubi krv i rane moraju biti sanirane. Moram poslati poruku
njegovom bratu. Mi smo u rizičnom položaju , i sad , kad je on ranjen , još smo ranjiviji.“
Brodie klimnu. Izgleda da nije volio da dobiva naredbe od djevojke , ali njene naredbe
su bile logične . Toliko je i sama znala. Nije mogao da se raspravlja s njom kad je
Bowenov krv teče po zemlji.
Prebacujući Bowena preko svojih širokih ramena, Brodie je posrnuo malo prije nego se
stabiliovao i brzo krenuo prema ulazu zamka. Genevieve je gledala okolo , kako bi
vidjela da nema opasnosti ni prijetnji i onda je otišla da potraži starije Montgomerijeve
vojnike kojima je znala da vjeruju i Bowen i Teague.
„ Vi gospodine , kako se zovete?“ Genevieve je zahtjevala dok je hodala.
Nezgrapni čovjek se namrštio prema njoj , očito zbunjen činjenicom da je nosila luk i
tobolac s pola strijela.
„ Zovem se Adwen.“ Reče on.
„Moraš odjahati kako bi pronašao Teague Montgomerije što prije moguće. Ako ga ne
sretneš prije nego stigne do Montgomerijeve zemlje moraš otići do zamka i reći
Graemu i Teague Montgomeriju sve što se desilo. Previše smo slabi da se borimo
protiv McGrivera i preostalih McHughovih. Možeš također reći Montgomerijevima da je
Patrick mrtav.“ Reče ona. „ Treba nam podrška isto onoliko koliko trebamo hranu i
potrepštine. Bowen je povrijeđen u borbi i nije sigurno kakvo će mu stanje biti. Daj
njegovoj braći potpuni izvještaj.“
Adwen se ispravi i pokaza dvojici da mu se pridruže. Onda su pogledali u Genevieve s
nečim što je izgledalo kao poštovanje u njihovim očima.
Skoro prekasno , je shvatila da je bila bez ogrtala. Nije brinula ni o čemu drugom osim
da izađe iz odaja što prije moguće. Nije mogla sakriti svoju unakaženost.
Okrenula se brzo , prestavljajući svoj neobilježeni obraz i vrućina se popela uz njen vrat
i dosegla njenu vilicu. Potreba da protrlja grubu , otvorenu kožu bila je ogromna , ali je
umjesto toga stisnula prste u šaku , odlučna da neće popustiti.
Nije bilo važno što su je vojnici vidjeli. Svakako nije htjela muškarca. Šta ima veze ako
je niko nije želio ili gledao s dragosti u nju?
Tama je obuhvati , jer iako nije bilo važno , koja djevojka ne bi željela da je gledaju sa
zanimanjem? Koja djevojka nije željela da se osjeća lijepo?
„Odmah ću da idem , gosođice.“ Reke Adwen a glas mu je još uvijek bio pun
poštovanja. „ Prenijeću im tačno ono što ste rekli.“
„Onda idite s Bogom , i sigurno se vratite i vi i vaši ljudi.“ Reče ona.
On podignu glavu i okrenu se na peti ,dajući naredbe dvojici što ga prate. Bili su krvavi i
izgledali su iscrpljeni od borbe , ali nisu odbili svoju dužnost i Genevieve ih je poštovala
zbog toga. Nisu uopše doveli u pitanje njene riječi.
Stala je prvo u svojim odajama kako bi ostavila luk i stijele. Prstom je prešla preko
dotrajalog drvenog luka i onda zatvorila sanduk , dižući se na noge.

66
 Ljuljajući se , zatvori oči kako bi se zaštitila od reakcija koje su dolazile. Nije se ni
trenutak pokajala radi akcija. Niti bi dozvolila Patricku McHughu da baci koprenu na
nju. On je mrtav. Nije više prijetnja. Osveta je konačno njena.
Njene oči se otvoriše kad se sjetila Taliesan , smještene u tornju , koja je sigurno
užasnuta i brinula se o sudbini zamka i klana.
Podižući stav i duboko dišući kako bi se obnovila , izletila je iz svojih odaja i prešla do
kraja velikog hodnika , gdje je prije bila zatvorena i gdje je preživljavala cijelu godinu.
Glasno je uradala na vrata, zovući Taliesan da joj otvori. Nekoliko trenutaka kasnije ,
čulo se razbijanje i onda se vrata mao otvoriše , vidjelo se samo svjetlo od par upaljenih
svijeća.
„Genevieve!“ Taliesan je plakala.
Bila je zarobljena u Taliesanin zagrljaj. Iza Taliesan , većina žena i djece je gledalo iz
male sobe , njihovi nervozni pogledi gledali su dvije žene kao se grle.
Protiv svoje volje , Genevievino srce se smekšalo malo , kad je vidjela strah ispisan po
licima žena klana. I djece. Oči su im bile velike i divlje. Njihovi životi su bili okrenuti
naglavačke zbog sebičnih ranji njihovog nesposobnog lorda.
Nije željela da išta osjeća za obje ljude. Bili su svi dio njene bijede i poniženja. Nisu
zaslužili nišsta od nje ali ipak im nije mogla okrenuti leđa , iako je to željela.
„Šta se desilo?“ upita Taliesan , kad se povukla. „ Jesmo sigurni?“
Ostale žene se nagnuše naprijed, željne da čuju. Barem jednom , nije bilo onih
omalovažavakućih pogleda , uvreda , naziva. Sve su izgledale.......ranjivo.
To je bio osjećaj s kojim je Geneiveve upoznata.
„Patrick je napao zamak uz pomoć McGrievih.“ reče ona bez emocija.
Svi su šokirano uzdahnuli u malim odajam.
„ Da li je htio sve da nas ubije?“ zahtjevala je jedna žena.
Njen ton je bio bijesan i kratak pogleda je Geneiveve pokazao da je bijes bio ispisan na
više nego jednom licu.
Geneveive slegnu .“ Ne brinuo za svoju porodicu ili za svoju ulogu klana. Teško je reći
šta je kukavica imala na umu. Sad je mrtav.“ Reče ona s gađenjem. „ Više nije prijetnja ,
ali poslala sam riječ Montgomerijevima , zato što sad kad je Patrick mrtav , preživjeli
smo jedan napad i manje nas je nego što je dovoljno da odbranimo zamak od većeg
napada. McGriveri bi mogli da se udruže s drugim klanom kako bi osvojili McHughovo
imanje.“
Bilo je tu plača zbog tuge , nekoliko mrljanja , šapata i glasnijih negiranja koji su se čuli
kroz odaje.
„ Dobro si uradila ,Geneiveie“ Taliesan reče stiščući Geneviveinu ruku svojom. „Imaš
moju zahvalnost zato što si brinula zbog nas tako dobro.“
Niko od ostalih nije pokušao ni da izrazi zahvalnost. Neke su još uvijek gledale u
Genevive s zbunjenošću u očima , kao da im je mrsko čak uzei u obzir mogućnost da
su se zgriješili prema njoj.

67
 „ Gdje je novi lord?“ upita jedan žena , veoma sumnjičavo.
„ Leži povrijeđen u svojim odajama , jako čuvan.Jedan od McHughovih koji se zakleo na
odanost novom lordu je pokušao kukavički da ga napadne s leđa. I on je također mrtva i
lord će biti štićen od strane onih kojima vjeruje sve dok ne bude dovoljno dobro.“
„Ne!“ prošaputa ih par. „ Ko je mrtav? Ko ga je ubio? Ko je to bio , Genevieve? Moraš
nam reći ak je to bio jedan od naših muževa.“
Pitanja su dolazila sa svih strana . Genevieve je znala da nema laganog načina da im
prenese vijesti. Podigla je pogleda kako bi našla ženu za koju je znala da je žena od
muškarca koji je izdao Bowena.
„ Bio je to tvoj muž , Maggie.“ Genevieve reče tiho.
„Lažeš!“ Maggie proskita. „ On ne bi nikad uradio nešto tako sramotno.“
Genevieve se učvrstila protiv takvog odgovora. Nije da nije bio očekivan. Ko bi , nakon
svega, želio da povjeruje tako nešto o svom mužu?
„ Vidjela sam ga svojim očima.“ Genevieve doda nježno.
Magie je gledala u nju s očitim mrštenjem. „ I mi bi trebali da vjerujemo riječima jedne
kurve?“
Genevieve se trznu i povuće.
Taliesan je zaobiđe , njeno lice crveno od bijesa. „ Prekinućete s tim uvredama!
Genevieve je toliko doga uradila za nas i ja se trudim shvatiti zašto. Trebala je oprati
ruke od nas. Trebala je da s dragošću prihvati našu smrt ali ipak je sve nas uputila u
sigurnost. Čak je i sad poslala poruku jer smo u opasnosti od novog napada a sve o
čemu vi mislite je da gomilate jadne , djetinjaste uvrede. Dosta je , kažem. Ponapaj te
se kao odrasli što tvrdite da jeste i prekinite se ponašati kao djeca. Djeca se ponašaju
kao bolje nego što su se žene ovog klana ikad ponašale.“
Nekoliko žena je izgledalo zapanjeno dok su neke i dalje Genevieve gledale s
neprijateljstvom. Znala je da je dobila neprijatelje istog trenutka kad je imenovala
izdajicu. Ali ne bi lagala. Ne kako bi im sačuvala osjećanja. Ne kad ta sramotna osoba
nije zaslužila ni poštovanje ili dobru volju.
„Moram ići.“ Genevieve reče tiho Taliesa. „Moram vidjeti lorda. Ne znam koliko su
ozbiljne ozlijede. Ima mnogo toga da se uradi dolje. Muškarci mora da su gladni od
borbe i moraju sahraniti mrtve. Oplakaćemo gubitk večeras , kad nam bude rečeno
koliki je.“
„ Ti si jedna hrabra i dobra djevojka.“ Taliesan reče i nasmija se. „ Ne znam kako
uspjevaš kad je Ian pokušao na svaki mogući način da te slomi. Tvoja snaga je
insirativna . Nadam se da ću jednog dana biti kao ti.“
Genevievin odgovor dođe kao jecaj. „Ne , Taliesan. Nikad ne molim da imaš moju
sudbinu. Ja to ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju.

68
16. Poglavlje

Genevieve je oklijevala ispred Bowenovih odaja. Vrata su bila zatvorena i pitala se jel joj
uopšte dopušten ulazak. Brodie ju je gledao sa sumnjom , ali sigurno nije vjerovao da je
imala ikakve veze s Bowenovim ozlijedama.
Podižući bradu i grdeći se što je bila kukavica kako je i lako imenovala Patricka, ona
nježno pokuca na vrata. Bio je tu dugi trenutak čekanja i ona se dvojbila da li da pokuca
ponovo kad se vrata malo otvoriše i Bordie namršten stade ispred nje.
Htjela je objasniti svoj dolazak kad on otvori vrata više i uputi je unutra.
„ Imaš ikakvog iskustva s liječenjem?“ Brodie upita dok je ulazio unutra.
Ona stade, ispuhujući. „Ovisi šta se treba uraditi. Nikad nisam ušivala i nemam
nikakvog znanja o oblogama ili napitcima.“
Brodieve usne se skupiše od zbunjenosti. „ Treba mu zašiti jednu od rana, sigurno , i
dao bi mu nepto kako bi bio manje nemiran , da mu olakšam bol tako da ga se može
ušiti, ali ne bi povjerio njegov život McHughovom iscelitelju.“
Njena ruka odmah protrlja njen obilježeni obraz. „Ne,“ reče ona tiho.“ Ni ja ne bi dala
da ga McHughov iscelitelj ušiva.“
Dok je govorila , pomjerila se do kreveta , gdje je još jedan Montogomerijev vojnik
čuvao stražu. Bowen je ležao tu, zatvorenih očiju, ali vrpoljio se čak i u nesvjestici.
Njegova tunika je skinuta i ona je mogla vidjeti ranu na njegovim prsima. Meso je bilo
otvoreno i još je krvavilo iako je ratnik obrisao krpom.
„Misliš da možeš to da uradiš?“ upita Brodie. „ Tvoje ruke su manje i možda bi bila
vještije s koncem i iglom od bilo kojeg drugog muškarca.“
Ona proguta i još uvijek je gledala u ranu. Onda ispravi ramena. „Da,znam kako se
koristi igla i konac.Sigurno nije teže od ušivanja materijala. Ja mogu napraviti čvrst
šav.Ali ne usuđujem se da probijem iglom kroz njegovu kožu bez nečega da ga smiri.“
„Poslaću ti materijal koji trebaš u odaje.Ako mu dam dovoljno pića to će mu umrtviti
osjećaje dovoljno da ti uradiš šta trebaš.“
Genevieve nije bila ubijeđena kao Brodie , ali nije se raspravljala. Nije željela da razljuti
ratnika i nije vidjela nikakvu korist od toga, sigurno bi je izbacio iz Bowenovih odaja.
Brodie je povukao stolicu od prozora i smjestio je pored kreveta te uputio Geneieve da
sjedne. Dao je instrukcije koji je bio uz Bownea i onda izašao brzo iz sobe.
Genevieve ne nagela naprijed , njena je ruka išla na Bowenovo čelo u nekom
automaskom gestu utjehe. On se pomjeri ispod njenog dodira i onda se smiri ,trljajući se
od njen dlan.
„Bowen ,da li te išta boli?“ upita ona.

69
„On je u nesvjesti , gospođice.“ Objasni ratnik.
Genevieve okrenu pogled prema njemu. „Da, znam. Pokušavam otkriti da li je svjestan
bilo čega oko sebe.“
Ratnik ušuti, zbunjen njenim odgovorom.
Ona uze krpu koja je ležala na Bowenovim prsima i nježno obrisala krv koja je još uvijek
curila iz rane. Nakon daljnjeg pregleda, ona je našla duboku ranu na gornjem dijelu
njenove ruke, iako nije bila duboka ili otvorena kao ova na prsima.
Sjećajući se čeličnog oklopa koji je pokrivao Bowenova prsa, shvatila je da je mač
morao proći kroz oklop pa onda meso. Hvala Bogu pa je bio bar nekako zašićen. S
rezom tako dubokim , udarac bi vjerovatno bio fatalan da nije bilo zaštitnog oklopa koji
je probijen.
„ Da li je rana isprana?“ upita ona , gledajući suhu krpu koja je umrljana krvlju.
Ratniku je bilo neugodno. „ Ne, gospođice. Samo smo se brinuli da zaustavimo
krvarenje.“
Ona klimnu. „Dobro je to.Ali donesi mi vode iz zdjele tako da mogu da je očistim prije
nego zašijemo meso. Pomoći će da skinemo prljavštinu od oružja koja se utisnula u
ranu.“
Izgledao je olakšano kad mu je dat neki zadatak osim stoji u Genevievinoj blizini , ratnik
je otišao da uzme bokal s prozora.
Trenutak kasnije , vratio se s novom krpom. Stavio ju je u glineni bokal i izvadio te
dodao Genevive.
„Kako se zoveš, ratniče?“ upita ona i pažljivo poče čistiti unutrašnjost rane.
„Geoffrey, gospođice.“
„ Hvala ti za pomoć, Geoffrey.“
Izgledao je iznenađen zbog zahvalnosti , i brzno klimnu.
Ksnije , Brodie , se vratio s jednim od Armstrongovih ratnika. Obojica su nosili
potrepštine u rukama i Geoffrey se pomaknu kako bi im napravio mjesta.
„Donio sam igle i snažan konac, pogodan za šivenje. Deaglan je spremio napitak za
Browena , tako da neće biti borben kad budeš koristila iglu.“
Genevieve mu pozla zahvalan pogled. Znala je dobro kakvu prijetnju muškarac
predstavlja kad je bio dobre glave. A jedan zanesen od bola i polusvjestan nije bio neko
kome se željela naći na putu.
Ustala je i dopustila dvojici muškaraca da dođu do Bowena i visila je u blizini dok su
sipali napitak niz Bowenovo grlo.
Kad je Brodie bio zadovoljan s tim da je Bowen popio sve što je trebao , koraknuo je
nazad i pogledao Genevieve.
„ Pusti da prođe koji trenutak kako bi djelovalo prije nego počneš raditi.Geoffrey,
Deaglan i ja ćemo ostati kako bi osigurali da Bowen bude miran cijelo vrijeme dok
tretiraš ranu.“
„ Jako ste dobri.“ Genevieve reče tiho.

70
Brodie ju je gledao dugo . „ Ti nisi navikla na to , zar ne?“
Ona se zarumeni i skrenu pogled, odbijajući da izrekne slaganje , iako je on dobro znao
odgovor na svoje pitanje.
„ Znam da te Bowen brani,“ Brodie nastavi. „ Ne moraš da se brineš dok se on
oporavlja. Neću dozvoliti da te iko povrijedi.“
Krvinja stisnu njena prsa, stežući ih sve dok nije prestala disati. Bowen nije pričao o
svojim brigama s Brodiem ili Armstrongov ratnik ne bi bio tako galantan prema njoj. Šta
bi rekao jednom kad bi saznao užasnu istinu koju je Bowen otkrio minut prije napada?
„ Hvala“ uspjela je da kaže , moleći da krivnja nije ispisana na njenom licu.
Uputio je da sjedne pored Boena , ali upozorio je da sačeka još malo , dok ne bude
siguran da je Bowen pod uticajem napitka.
Sjela je , pitajući se kako će kontrolisati drhtave ruke. Strah , stalni pratilac, se brzo
pojavio od otkrića.Brodie Armstrong bi mrzio i sam prizor nje. Sigurno bi mislio da je
zaslužila koju god sudbinu je dobila od McHughovih – ako ne bi sam odlučio kakvu
pravdu zaslužuje zbog njegove sestre.
Stisla je ruke skupa u krilu , koncentrirajući se na to da smiri uzemirene nerve.
Nakon nekog vremena , Bowen se smirio i prekinuo svoje neprestalno mrdanje i
okretanje. Njegovo disanje je postalo plitko i njegova glava se nagela na stranu , a tijelo
opustilo.
Brodie se nageo naprijed , gurajući Bowena , pokušavajući dobiti bilo koju reakciju ,
kad je Bowen ostao miran i tih on klimnu Genevieve.
Ona duboko uzdahnu i uze iglu i konac koje joj je dodao Deaglan. Nako što je bila
napravila čvrst čvor na kraju konopca, ona pažljivo stavi iglu u sredinu rane i u meso ,
gurajući je kroz drugu stranu rane.
Olakšano je uzdahnula kad se on nije ni trznuo.
Nagela se naprijed, fokusirajući se samo na svoj zadatak , redajući šavove blizu tako
da efektivno zatvori ranu. Jedva da je i disala cijelo vrijeme dok je šivala jednu stranu.
Do vremena kad je došla do kraja , znoj je klizio s njenih sljepočnoca i vlažio joj kosu na
potiljku.
Zavezala je konopac na kraju , praveći nekoliko čvorova tako da drži i onda je počela
opet gdje je krenula u sredini.
Bio je to dugačak i bolan posao. Riječ nije progovorena dok se ona koncentrisala na
svaki šav. Krv je krenula dok se ona približavala kraju i Brodie se nage i obrisa je kako
bi ona mogla brzo da zašije ostatak.
Kad je završila , sjela je nazad i uzdahnnula. Ramena su je boljela i vrat se ukočio.
Njeni prsti su se tresli dok je završavala zadnji čvor. Onda je prekinula konop i zadatak
je završen.
„ Dobar posao ste odradili , gospođice.“ Hvalio ju je Deaglan.
Ona klimnu , previše umorna i da bi pričla. Dugo je gledala u Bowenove zatvorene oči i
onda se konačno okrenula Brodieu.

71
 „ Želim da mu zavijem ruku.Nije dovoljno duboko da zahtjeva ušivanje ali ako je ne
stegnemo dobro meso neće zarasti kako treba.“
Brodie joj je brzo dodao nekoliko dugačkih traka platna , a Geoffrey je podigao
Bowenovu ruku kako bi ona mogla da zavije ranu.
Kad je zavijanje završeno , Genevieve sjede i zadovoljno uzdahnu. „Gotovo je.Sad je
na njemu da se oporavi. Možda je najbolje pripremiti još napitka tako da može da
odmori još par sati.“
„Da , pobrinuću se za to.“ Deaglan reče.
„Sad, vrijeme je da odmoriš, Genevieve.“ Reče Brodie. „Ispratiću te u odaje i postaviti
čovjeka ispre kako bi se osjećala sigurnije.“
Ona je oklijevala , pa pogleda u Bowena. Nije imala pravo da pita ono što je
namjeravala ali to je nije spriječilo.
„ Radije bi ostala ovdje ako je to moguće. Želim biti tu tokom noći kako bi se obrinula
da ne potrga šavove. Ako dobije temperaturu , trebaće konstantnu njegu.“
Brodie se namrštio na trenutak dok su on i drugi ratnici razmijenili pogelad. Onda je
došao da odluke i klimnuo.
„Da , ako tako želiš , onda možeš ostati u Bowenovim odajama. Deaglan i Geoffrey će
ostati u blizini u slučaju da budeš nešto trebalo . Samo vikni. Ja ću često da ga
provjeravam ali imam da se pobrinem oko nekih stvari u klanu. Postoje mrtvi koje treba
sahraniti i izdajice za otkriti.“
„Ona pogleda alarmirano. „ Ima ih još?“
„Ne znam „ Brodie reče. „ Ti si rekla o jednom koji je htio da zabode bodež u Bowenova
leđa . Ako ima jedan ima ih onda još.#
Ona klimnu čak i dok je tuga stiskala njeno srce. McHughov zamak je bio dovoljno loš
za nju. Imenovala je Bowenovog izdajicu i bilo je još za razotkriti , i ona će vjerovatno
snositi krivnju za posljedice toga.

72
17. Poglavlje

Bilo je kasno u noć i Genevieve je čudno sjedila pored Bowenovog kreveta. Namjestila
se bezbroj puta u drvenu stolicu gdje je sjedila zadnjih nekoliko sati a ipak ju je svaki
mišić bolio i ukoćenost se popela uz njena leđa i vrat dok nisu vrištali od protesta.
A ipak nije se pomakela. Gledala je dok Bowen spava , zapanjena prizorom koji je
predstavljao u krevetu. Upijala je svaki dio njega , dopuštajući pogledau da hrabro
prelazi preko njegovog tijela i gore do njegovih savršenih , neobilježenih linija lica.
Bio je čovjek , iako mu je tijelo puno oblježja , čije lice je bilo bez ijedne packe. Nije
imao nakrivljen nos. Nije imao čvorugu ni lom od borbe. Ostatak njegovog tijela bio je
oštećen , ipak predivan u svojim nesavršenostima , ali njegovo lice je bilo savršeno.
Nikad nije susrela čovjeka koji bi mogao biti suparnik Bowenu Montgomeriju u izgledu i
vidjela je mnogo zgodnih lica u dvoru. Vidjela je muškarce koji nikad nisu vidjeli svijetlo
borbe i nikad nisu prljali ruke na takav način.
Bowenove ruke i prsti bile su grube i nažuljane. Naviknut je na težak rad i na borbu.
Bio je čovjek koji se nije bojao rada , ali ipak ,na izgled , izgledao je superiornije od onih
muškaraca koji nikad nisu stali na boljno polje.
Ali je ju samo njegov izgled privlačio . Nije samo lice što ju je fasciniralo. Možda je to
njegova blagost od početka . Prije nego je saznao njeno griješno dijelo. Nije očekivala
da bi ikad shvatio njenu motivaciju. Kako bi? Bila je odgovorna za sve loše štoo se
desilo njegovoj porodici i klanu. Bio je odan bratu. Toliko je bar evidentno u svakoj
njegovoj riječi i svakoj njegovoj radnji i isto tako evidentno u činjenici da je tu odanost
proširio na sestru po braku.
Pomjerio se prvi put otkako je dobio prvi napitak, Okrenuo je lice i tih jauk je izašao sa
njegovih suhih usana. Instinktivno , ona stavi ruku na njegovo lice kako bi ga utješila i
pomilovala ga je , promrmljala tihog glasa da je sve uredu i da odmori.
Nije znala da li je bio svjestan njenih riječi ili da li su imale ikakvog učinka , ali se
odmak smirio i vratio na spavanje, disanje mu je usporilo i tijelo se opustilo.
Naginjući se nazad na stolicu , ona se ohrabri , umrsi svoje prste u gustu dugu kosu
okoja mu je visila preko ramena. Bio je tako lijep da je bilo teško ne dirati ga a i kakvu je
štetu to činilo? Niko nije bio tu da vidi. Bowen se nikad neće sjetiti da ga je tješila dok je
odmarao.
To joj je donijelo takvo zadovoljstvo da nije mogla da opiše. Samo biti u mogućnosti da
nekoga dodirneš bez da si natjeran na to. Da ponudiš nešto od sebe za šta nisi tražena
da daš. Da imaš dublji kontak s drugim ljudskim bićem nakon što su se prema tebi
odnosili malo bolje nego prema životinji , i to mjesecima.
Čim je njena ruka napustila njegovo lice , on se pomjeri i mrštenje mu se pojavi na licu.
Njegove obrve se poviše u nabranu liniju i promrmljao je nešto nerazumljivo. Ona je

73
oklijevala , njena ruka je još bila u zraku i onda je okrenuo glavu prvo na jednu stranu
pa na drugu. Njegovo disanje se ubrzalo i izgledalo je kao da postaje nemirniji svake
sekunde.
Koristeći priliku , ona susti ruku na njegovo čelo opet , gladeći linije s nježnim prstima.
On se istog trenutka opustio i disanje mu usporilo.
Bilo je to kao smirivanje podivljale zvijeri. Činilo se da u se sviđa njen dodir , iako je
sigurna da ga je bilo ko dirao da bi dobio istu reakciju. Bilo je glupo od nje da čak i na
trenutak pomisli da bi mu se sviđala njena ruka da je znao ko mu nudi utjehu.
Ali za sad se mogla pretvarati i uživati u ovom kratkom momentu mira.
Nagela se naprijed u stolici , tražeći ublaži tu čudnu poziciju. Njeni udovi su boljeli a
mišići na leđima su se bunili na svaki pokret.
Ostavljajući ruku na mjestu , ona se jedva ustade , zaustavljajući jauk koji je prijetio da
će izaći kad se njeno tijelo zgrčilo i zaškripalo. Toliko sati u jednoj te istoj poziciji su
učinili svoje.
Pogledala je okolo , ali nije vidjela nikakav lijek, dvojila se da li da bude tako drska i
zuzme mjesto pored Bowena na krevetu. Šta ako se probudi i nađe je tu? Kakva će mu
reakcija biti? Da li će se uopšte sjećati da ga je spasila ili ćemu jedino sjećanje biti na
konfrontaciju na obali potoka?
Nagela se preko čoška kreveta , gledajući u Bowena i skliznula guzicu samo da bi
mogla uživati u nježnosti kreveta. Udarila je u njegovu stranu i sačuvala zrak , moleći se
da ga ne probudi iz sna.
Kad se nije pomjerio , ona se opusti i pomjerala se dok nije našla udobnu poziciju. Ona
je nastavila da mu miluje čelo, svakomalo milovala mu je gustu kosu.
Duboko je uzdahnuo i promrmljao opet nešto prije nego je okrenuo u njenom dlanu i
trljao se o unutrašnjost njene ruke.
Ta jednostavna radnja je probudila nešto veoma moćno unutar nje , nešto što nije
mislila da je sposobna godinu dana u Ianovim rukama.
Počela je da zamišlja kako bi bilo da je ratnik kao Bowen Montgomeri dira na način na
koji ona dira njega. S bolnom nježnošću. S poštovanjem za njeno zadovoljstvo i želje.
Da li bi bio zadovoljan samo s tim da je čuva i miluje na utješan način ili bi samo mislio
na svoje lično zadovoljstvo?
Ali bila je to lijepa pomisao. Jedna koja joj je donijela nevjerovatno zadovoljstov. Više
nego što je mogla sanjati. I bilo je najbolje da je ostavi baš tu. U njenim snovima. Da se
ostavi ranjivom i otvorenom za tretman kojem je već bila podvrgnuta bi je učinilo
najvećom budalom. Muškarac je ne bi mogao zlostavljati ako mu nikad ne dadne šansu.
Pobunila se na pomisao da bi Bowen mogao biti kao Ian. Nije mogla reći da zna kakav
je čovjek Bowen bio , ali plašilo ju je da misli da je pogriješila.Sigurno nije pogriješila što
se tiče Iana. Znala je od njihovog prvog susreta da ga treba izbjegavati i ona je to radila
sve dok je nije napao njenu pratnju prema njenom budućem mužu.

74
 Šokirana , ona je shvati da nije dugo razmišljala o svojim zarukama.Nije se mučila
razmišljanjem o stvarima koje nije mogla promijetiti. Čak i pokušaj da zamisli život koji bi
imala udata za poglavara Visočj još više ju je vrijeđalo.
Da li se oženio drugom već? Sigurno jesti. Bio je to namješteni brak. Nije bilo ljubavi.
Ona je upoznala čovjeka samo jednom , kad je došao do njenog oca formalno zatraži
njenu ruku. Sporazum je bio postignut između njega i njenog oca. Njihovo upoznavanje
je bilo formalno.
Do sad je već mogla imati svoje dijete. Malo mozak koji bi se brinula i koji bi besramno
razmazil. Njena majka bi ju često posjećivala i možda bi joj muž dopustio da posjeti
očev zamak s vremena na vrijeme.
Žaljenje ju obuhvati i on brzo zatvori vrata prema starim sjećanjima dok su izbijala na
površinu. Bila je istina da razmišljanje o stvarima koje ne može promijeniti je bio najbrži
način do slomljenog srca.
Ali ju je još uvijek boljelo zbo onog što je moglo biti i možda je zato fascinirana
Bowenom Montgomerijem. Podsjećao ju je na način na koje stvari mogle biti. Udana za
čovjeka kao što je on , častan i odan , bilo bi privlačno.
Odsutno je pomilovala njegov obraz i tuga je obavi kao najtvrdoglavija loza. Ne , ti
snovi su nestali. Njen život je posve drugačiji sada. Sumnjala je da će joj Bowen
ponuditi mjesto u svom klanu , pod Montgomerijevom zaštito, ali možda će vidjeti da je
pogodno da je smjesti u opatiju kao što je prvo zahtjevala.
Praveći najbolje od najgoreg posao je njen način života. Bila je primorana na to
godinu dana , i mogla bi to učiniti opet.

75
18. Poglavlje

Genevieve se probudila iz dubokog sna.Njene oči se otvorile u mraku i na trenutak je

bila potpuno dezorijentisna. Sve što je znala je da nije bila u svojim odajama i trebalo joj
je par trenutaka prije nego se pozicionirala dok su joj dnevni dođagaji nadolazili.
Izvukla se iz kreveta , užasnuta da je zaspala i , još gore , da se sklupčala pored
Bowena na malom prostoru između njega i kraja kreveta.
Podigla se ,trljajući san s očiju i gurajući kosu s lica. Uvojci su bili u neredu , divlje su
se talasali iznad glave.
Da li je neko ušao? Šta ako je neko otrkio da je drsko spavala pored lorda? Uzela je
sebi previše slobode i to je bila glupa odluka.
Ustala je uz kreveta u očajnom pokušaju da stvori rastojanje između sebe i Bowena .
Posrčući u mraku , slijepo je potražila svijeću koje su svijetlile pored kreveta ali bile su
skoro sagorjele.
U kaminu je bilo malo žara , nije puno ostalo od vatre koja je grijala satima prije kad je
ušivala Bowenovu ranu.
San i neorijentisanost su je još uvijek ržale , ona upali par skoro sagorjelih svijeća i
onda potpali vatru tako da je baš gorjela. Onda se okrenula prema Bowenu , nadajući
se nije uznemiren njenim aktivnostima.
Na njeno olakšanje još uvijek je spavao.
On se spusti na stolicu , grdeći sebe zbog potrebe koja ju je obuzela da bude blizu
lorda. Ako nije naučila ništa drugo , bilo je to da bude oprezna u svim stvarima i opet
lord je ispirisao njenu glupost.
Njene oči su gorjele od potrebe da se vrati spavati , ali se nije usuđivala da sebi to
dopusti.Ko je znao kakvu bi glupost mogla napraviti?
Zijevnula je jako , vilica joj je skoro pukla od toga. Oči su zausile i ona se fokusira
svoju pažnju na Bowena , njegovo lice blago osvjetljeno od svijeća.
Pomjerio se i ona uzdahnu od olakšanja što se probudila kad jest. Nije htjela da se lord
probudi s njom skupljenom do njega kao zadovoljno mače.
Počeo je da se baca , njegova glava se vrtila iz strane u stranu , sve dok ne nije
prepala da će pasti s kreveta. Ustala se i odma se nagela preko njega , pokušavajući da
ga smiri dodirujući mu lice , ali ovaj put to nije uspjelo.
Bijesni jauk napustio je njegovo grlo i ona shvati da je sigurno bio u bolovima.Prošlo je
mnogo vremena od zadnjeg napitka , ali trebala joj je pomoć od jednog od muškaraca
da mu ga salije niz grlo.
Žureći prema vratima , nadala se da je ili Geoffrey ili Feaglan vani , kako ju je Brodie
ubjedio. Kad je otvorila vrata, uzdahnula je od olakšanja , zaista , oba muškarca su bila

76
na pozicijama -- jedan pored vrata i drugi na drugom kraju hodnika , sjedeći na podu
,leđima oslonjen na zid.
Kad su je ugledali , podigli su se na noge i svaki znak umora izbrisan je s njihovih lica.
„ Potrebna mi je vaša pomoć.“ Prošaputa ona . „Lord je opet u bolovima i vrijeme je za
još jedan napitak.Ne mogu to sama.“
„Naravno , gospođice. „ reče Geoffrey. „ Deglan i ja ćemo se pobrinuti za to.“
Muškarci su je pratili unutra i Deaglan pokupi malu čašu u kojoj je bila mješavina koju je
napravio. S Geoffrejevom pomoću , podigli su Bowenovu glavu i ramena dovoljno da
mogu smjestiti čašu na njegove usne.
Bowen se zakašljao i ispljunuo , ali većina je sišla niz grlo.
Spustili su Bowen na krevet i okrenuli se prema Genevieve.
„ Trebao bi odmarati idućih par sati.“ Deaglan reče.“ Ako želite da se vratite u vaše
odaje , mi ćemo ga paziti dok se vi ne vratitie.“
Nije bila sigurna kako to da shvati. Ili su joj nudili to kako bi se odmorila ili zato što je
smrdila na krv i znoj iz borbe. Bilo kako bilo , mora da je izgledala kao živi nered i ako
ćemo iskreno cijenila bi priliku da se opere.
„ Voljela bih uzeti par minuta da promijenim odjeću i da se riješim smrada krvi“ Reče
ona s blagim osmijehom. „Brzo ću se vratiti.“
Oba muškarca klimnuše i ona se brzo povuće iz odaja i ode u svoje.
Skinula je odjeću , otišla do male zdjele pored zida i nasila vodu iz bokala u umivaonik.
Voljela bi se sva okupati – možda bi trebala dvaput da se okupa kako bi se riješila krvi ,
prljavštine i mirisa smrti sa svog tijela -- ali nije se usudila rizikovati da izađe van zamka
, ne samo zbog opasnosti od mogućeg napada , nego i zbog samih McHughovih.
Nije imala način procijeni sadašnje raspoloženje klana , ili da li je Brodie zaista otkrio
još izdajnika osim onog jednog što je pokušao da ubije Bowena. Mogla se kladiti da se
do sad proširila riječ o njenom učešću u smrti Meaganinog muža i da ga je ona
proglasila izdajicom.
Biti inteligentan nije značilo da moraš biti kukavica. Pametna djevojka je znala kad treba
da se povuće i ona nije imala namjere da izaziva McHughov klan dok ne bude sigurna
šta se desilo nakon napada na zamak.
Počešljala je kosu i uzela krpu za pranje i protrljala kosu najbolje što je mogla kako bi
skinula prljavštinu i skorenu krv. Kad je bila zadovoljna s rezultatom , ona obuče čistu
haljinu i spusti se na krevet.Krevet za koji joj je bilo čudno da smatra svojim. Nije morala
da ga dijeli s nekim ili da se plaši da će imati neželjena tijela tu.
Spustila je glavu i zatvorila oči, uživajući u udobnosti jastuka. Bio je to raj. A ipak je
spavala tako mirno pored Bowena. Bilo je to čudna stvar koju nije mogla shvatiti.
Nikad nije spavala tako mirno. Previše puta se probudila na Ianovo zlostavljanje i
naučila je da uvijek bude spremna -- čak i u snu – na najgore. Ali cijeli zamak je mogao
biti pod opsadom zadnjih par sati a ona ne bi znala.

77
 Sigurno je to bilo zato što je bila isrpljena od stresnog dana ali i on zamornog ušivanja
Bowenovih rana.
Nije to bio lagan zadatak i bilo je velikog pritiska na nju da zatvori ranu kako treba.
Jedna greška mogla bi dovesti do ozbiljnog ukora i osude. Ona zadrhti pri pomisli kako
bi je kaznili.
Jedan od čvorova koji je čuvao krzna na prozoru popusti i blagi povjetarac je podigao
kraj , dozvoljavajući blagim nijansama zore da uđu u sobu. Uskoro će zamakl da se
probudi , iako nije bila sigurna kakve su stvari radili.
Bilo bi najbolje da ostane u Bowenovoj sobi sve dok ne bude istjerana. Nije imala želju
da se suoči s onim što je očekuje. Ona je odlagala neizbježno , ali tog trenutka nije je
bilo briga. Više se brinula o sebi nego o bilo ćemu drugom.
Kucanje se čulo na vratima i strah se odma pojavi.Grdila je sama sebe što tako brzo
dolazi do zaključka. Mogao bi jednostavno biti jedan od Bowenovih ljudi , koji traži
izvještaj o njegovom stanju. Ili sam Brodie koji je došao da pita kako je Bowen bio
tokom noći.
Dok je pokušavala da ubijedi sebe dovoljno tako da može ustati s kreveta, vrata se
otvoriše i ona se namršti na kršenje njene privatnosti . Ne da joj je bila garantirana. Ali
pretpostavljala je i do sad je trebala da bolje zna.
Olakšanje je bilo trenutno kad je vidjela Taliesaninu glavu kako proviruje kroz vrata.
Genevieve se odmah nasmijala , sretna što vidi prijateljsko lice.
„Oh. Dobro je da si budna. Htjela sam popričati s tobom o lordovom stanju i onim šta se
dešava u klanu.“ Taliesan reče. „ Mogu li ući?“
„Naravno“ Genevieve reče, pozivajući je unutra.
Ona potapša krevet ohrabrujuće , svjesna da nikad nije sama pozvala drugu osobu
otkako je ovdje.
Taliesan je izgledala sretna zbog toga i dohramala je tamo, njen hod je bio brži i mekši
ovo jutro. Genevieve se nadala da je to značilo da ju je noga manje boljela nego inače.
Taliesan se smjestila do Genevieve i odmah je zagrlila.
„Za šta je to bilo?“ Genevieve upita zapanjena. Ali shvatila je da joj nije smetao taj
utješni gest. Učinio je da se osjeća....željenom. Voljenom.
„ Izgledala si kao da ti treba.“ Taliesan reče nježno.
„Da jesam , hvala ti.“ Genevieve reče s osmijehom.
Taliesanin izraz je bio pun jada. „ Šta se dešava , Genevieve? Armstrnogovi i
Montgomerijevi ništa ne govore o lordovom stanju , što je započelo glasine da umire u
odajama. Mnogo je zabrinutosti zbog toga šta će se desiti s nama ak on umre. Široko je
poznato da je Patrick započeo napad i neki muškarci koji su se zakleli na odanost lordu
su ga izdali.“
„Koliko?“ reče Genevieve brzo.
Taliesanine oči se proširiše. „ Ne znaš?“

78
Geneviene se namrgodi. „ Ne znam ništa. Provela sam noć brinući se o lordovim
ranama i pazila na temperaturu. Tek sam maloprije došla u odaje.“
„Onda mi je žao što te ometa. Trebala bi odmoriti.“
Geneveive protrese glavom. „ Odmorna sam,“ slaga „ Voljela bih znati šta se dešava u
klanu. Brodie je napustio Bowenove odaje sinoć odlučan da otkrije da li ima još izdajica
oko nas.2
Taliesan uzdahnu , njena usta se poviše dolje u nesretni luk. „ Tužna i sramotna priča
je ovo što ću ti ispričati.Bilo je još tri McHughova ratnika koja su ostala i koja su se
zaklela na odanost Bowenu Montgomeriju. Otkriveno je da su sudjelovali u ubistvu dva
čovjeka. Jednog Montgomerija i jednog Armstronga. Biće pogubljeni i klan je na
nogama zbog toga.“
„Ništa manje nisu ni zaslužili.“ Genevieve ispljunu. „ Idu stopama starog lorda.Putem
prevara i srama. Donijeli su sramotu tvom klanu. Klan bi sam trebao da prvi da želi
pravdu. „
„ Ali oni su muževi i očevi ženama i djeci klana.“ Taliesan reče tiho. „ Nije jednostavno
kad žene i djeca ostanu bez muža i oca.“
„ Da , znam, ali trebali su to da uzmu u obzir. Poslijedice njihovih dijela su bile poznate i
prije nego su krenuli putem kojim su odlučili.“
„ Kad će ovo završtiti?“ upita Taliesan. „ Naš klan se kupa u krvi , izdaji i prevarama. I
to sve zbog Iana McHugha.“
„Ne.“ Geneveie reče oštro. „ On nije sam kriv. Patrick McHugh je dozvolio sinu da radi
šta hoće.Patrick je bio lord, ne Ian. Bio je previše slab i sramotan da se suprostavi sinu i
ispravi sve loše što je dovelo klan do ovoga. Klan je trebao da okrene svoj bijes na Iana
i Patricka..Ne na mene. Ne na Montgomerijeve ili Armstrongove. Oni su započeli sve
što se dešava s odlukama koje su donijeli.“
„ Upravu si , naravno.“ Promrplja Taliesan. „ Ali je tužno da je brat protiv brata. Otac
protiv sina . Žena protiv muža. To nije pozicija na kojoj bi trebao biti ijedan član klana.
Mi smo porodica. Ako ne možemo da se držimo skupa , kako ćemo se složiti oko bilo
čega drugog?“
Genevieve uhvati Taliesaninu ruku. „ Da , tužno je , ali ništa ni ti ni ja ne možemo
uraditi da promjenimo to. To je njihova odluka. Njihov izbor. I moraju da žive s
posljedicama.“
Taliesan uzdahnu. „ Znam da si upravu. Ali i dalje mi se ne sviđa cijeli ovaj nered. Čini
da se bojim za budućnost klana – naše loze. Već imamo Montgomerijevog lorda. Koliko
dugo će proći prije nego nestane i poslijednji od nas i budemo samo ratni plijen
,raštrkan vjetrom , naše ime neće biti ništa do crno sjećanje za generacije poslije nas.
„Previše toga nosiš na plećima, Taliesan.“ Geneveive reče nježno. „Mudra si za nekog
tako mladog i misliš dalje o svemu tome nego tvoj klan. Možeš smao prezuzeti
odgovornost za svoje akcije i djeluj s čašću na svakom koraku.“
„ Znam da si upravu. Nisam ja ta koja je mudra, Genevieve ,već ti.“

79
„Da sam tako mudra, našla bi način da ubijem Iana McHugha davno i spasila nas sve
nesreće.“ Genevieve reče , a njen glas je bio tako hladan da je poslao drhtaj i niz njenu
kičmu.
Bilo je to istina. Ubistvo Iana bi sigurno značilo i njenu smrt, ali ipak bi to bilo bolje od
života kojeg je proživjela . Ali njena tvrdoglavost prilijepila se za njen opstanak , obijajući
da bude slomljena. Njen prokleti ponos nije dozvolio da prizna poraz Ianu ili bilo kojem
drugom McHughu, pogotovo ne Patricku McHUghu. Ona mu nije htjela dati to
zadovoljstvo da naredi da je ubiju. I bilo je upitno da li bi je ubio. Mogla je opet da doživi
sudbinu baš onakvu kakvu joj je dao Ian. Da je da McHughovim ljudima da se igraju s
kurvom. Da je daje od jednog do drugog ili kao nagradu drugom klanu.
Ne , dok god je imala nade da će jednog dana uzeti sudbinu u svoje ruke , ona je tiho
trpila , znajući da će jednog dana.....jednog dana biti u poziciji da se osveti. To vrijeme
je bilo jučer, kad je Patrick bio na njenom vidiku i kad je pustila strijelu.
„ Kako je klan podnio vijest da je Patrick mrtav? Da li znaju ko ga je ubio?“
Genevieve je zaustavila dah osjećajući krivnju zato što vara Taliesan. Ali ako bi bilo
poznato da je ona ubila Patricka , klan bi bio još gori prema njoj. Nije je bilo briga da
neko ikad sazna istinu.
„ Klan je podijeljen.Ima onih koji su ljuti zbog Patrickove izdaje i ima onih koji vjeruju da
su Montgomerijevi i Armstrnongovi uradili pravu stvar. Pokopan je ovo jutro, ali
Montgomerijevi i Amrstrongovi su ga zakopali van naših granica, nisu mu dozvolili čast
lorda da bude pokopan na McHughovoj zemlji. Opet ima drugih, koji iako su zbunjeni i
ogorčeni zbog Patrickovog bijega, još uvijek vjeruju da mu je trebala biti dana čast da se
pokopa na svojoj zemlji.“
To što Taliesan nije rekla ni riječ o činjenici da je Genevieve bila ta koja je oborila
Patricka učvrstilo je Genevievin duh. Bila je to jedna stvar manje za koju će je okriviti --
ne da im je trebao neki drugi razlog.
Genevieve uze i stisnu Taliesaninu ruku. „Odoh vidjeti kako je lord. Njegove rane su
zahtjevale ušivanje , tako da sam ja morala da probijam njegovo meso. Božija je istina
da mi se ruke nikad nisu tresle kao prošle noći. Sad moram pratiti temperaturu i moliti
se da se brzo oporavi.“
„ Ako budeš nešto trebala samo me pozovi. „ Taliesan reče iskreno. „ Biću sretna da ti
pomognem.“
„Hvala ti, Taliesan. Nikad nisam mislila da ću naći pravog prijatelja u moru
neprijateljskih lica , ali drago mi je da imam tebe.“
Taliesan se nasmija , njeno lice tako slatko zablista da je ugrijalo Genevieve. Ustade ,
gurajući se čudno od krevet i zagladi suknju.
„ Mora da si gladna. Poslaću ti hranu u lordove odaje tako da možeš da jedeš dok ga
paziš.“
Genevievin stomak zatutnji i ona shvati da je prošlo mnogo vremena otkad je jela.
Nasmija se zahvalno Taliesan.

80
 „Hvlaa. Trebaće mi vruća voda kako ib mogla oprati lodrove rane i da ponovo stavim
zavoje.“
„ Ja ću to uraditi.“
Taliesan krenu prema vratima , ali onda stade i okrenu se, njeni prsti su čuvali čošak.
„Stvari će biti bolje od sad , Genevieve. Vidjećeš. Nećeš više morati da trpiš nepravdu.
Bowen Montgomeri izgleda kao dobar i pošten čovjek . On će uraditi tako treba.“
Geneveive blago klimnu , i stomak joj se stisnu ne od gladi već od znanja da će lord
kad se probudi tražiti odgovor od nje. I ono što mu kaže može značiti da joj ni
Montgomerijevi ni Armstrnogovi neće biti sigurno utočište.

81
19. Poglavlje

Genevieve je pokucala na Bowenov vrata i dok je čekala poziv da uđe skoro se

okrenula i pobjegla u svoje odaje. Sama pomisao da ako su Geoffrey i Deaglan dali
lordu novi napitak bi joj dalo vremena da pronađe hrabrost i stane na zemlju.
Vrata se otvoriše i tu je stajao Deaglan , veliki i impozantan. Koraknuo je nazad i
pokazao Genevieve da uđe.
„ Popio je skoro sav napitak što smo mu dali.“ Deagln izjavi. „ Odmara udobnije sad.Ne
vidim nikakav znak temperature. Ovo je vaša zasluga i brzina kojom ste ga ušivali da
izgleda da se dobro oporavlja.“
Toplina obli Genevievine obraze od neočekivane pohvale. Nježne riječi su joj bile
strane .
„ Dobro je da odmara.“ Reče ona i krenu prema stolici pored Bowenovog kreveta.
Pogledala je u usnulog lorda , stvarno , izgledao je mirno. Njegove obrve nisu podignute
od boli i izgledao je opušten.
Još jedno kucanje se čulo i Deaglan se namrštio dok je žurio da odgovori.Trenutak
kasnije , došao je unutra s hranom. Taliesan se pojavila iza njega , s očima prevelikim
za njeno lice. Izgledala je zastrašeno zbog prisustva dva čuvara.
Genevieve se ustala , nudeći Taliesan osmijeh. Onda se okrenula prema Geoffreyu i
Deaglanu. „ Taliesan je donijela hranu. Da li je ijedan od vas jeo otkako je lord
napadnut?“
Geoffrey se namrštio , obrva mu se zavila od koncentracije . „ Ne, gospođice .Istina je
da nismo.“
„Onda pridružite mi se u ovome što je ponuđeno.“ Reče Genevive mašući rukom prema
hrani.
„Ne .“ odbio je Deaglan. „ Ovo je vaš obrok , gospođice. Bili ste na lordovoj strani od
jučer i potrebnija vam je nego nama.“
Genevieve je okrenula očima i gledala u brdo hrane koje su nosili i Deaglan i Taliesan.
„Ima više nego dovoljno da svi podijelimo. Lakše će te se koncentrisati na vaš zadatak
da zaštitite lorda ako su vam stomaci puni. Sad jedite. Bilo bi sramota da sve propadne.
Neću sve to pojesti, sigurno.“
„Hvala vam, gospođice.“ Deaglan reče ozbiljno.“ Najiskrenije. Ne bi napustili lordove
odaje čak ni da odemo da doručkujemo.“
Oba muškarca se nasmijaše Taliesan , ali opet ko ne bi? Djevojka je bila slatka i dobre
duše do kostiju. Imala je pozitivan uticaj na sve koji dođu u susret s njom.
„Hvala vam.“ Deaglan reče iskreno. „Cijenim vašu darežljivost.“

82
Taliesan porumeni , napravi naklon i onda odhrama iz sobe , zatvarajući vrata za
sobom.
Genevieve je stavila malu porciju na tanjir koji je Taliesan donijela u odaje. Iako je bila
gladna , znala je da neće moći puno pojest. Njen stomak je bio stegnut. Bila je previše
zabrinuta – prestrašena – zbog onog što će doći.
Dva muškarca preuzeše ostatak hrane i bilo je očito da su bili prilično gladni kad su
navalili na obroke.
Vratila se stolici pored Bowena i nervozno uzela hranu. Bila je neukusna – vjerovatno
blagoslov – ali morala je da silom proguta svaki zalogaj i zalije ga vodom.
Skoro je završila kad su se vrata otvorila. Okrenula se kako bi vidjela ko je ušao bez
poziva , samo da bi vidjela Brodiea kako stoji na vratima.
Klimnuo je Geoffreyu i Deaglanu , razmijenio par riječi s njima koje nije mogla čuti –
iako oj je Brodie slao najčudnije poglede.
Kad je završio svoj kratki razgovor krenuo je prema krevetu. U očima je imao čudan
sjaj, i ona je htjela da ga upita zbog čega , ali je odustala. Bolje da nije znala neke
stvari.
„ Kako se oporavlja?“ Brodie upita tiho.
Genevieve spusti tanjir s strane na mali stol pored Bowenovog kreveta.
„ Smirio se. Geoffreyy i Deaglan su mu dali još jedan napitak nakon što se uznemirio.
Bilo je očito da ga boli.“
„ Temperatura?“
Zatrese glavom. „Ne , još uvijek je hladan na dodir. Nadam se da će idući put kad se
probudi bol biti smanjena tako da neće trebati još jedan napitak. Ako bude Božija volja ,
izvući će se i biti na nogama veoma brzo.
Brodie klimnu , i njegov izraz se ublaži. Izgledao je umorno.Kao da nije spavao noć prije
i vjerovatno i nije, s obzirom na sve što je čula od Taliesan.Zagrizla je usnu kako bi
spriječila pitanjim da izađu. Željela je znati o McHughovim izdajnicima. U kakvom je
raspoloženju McHughov klan i da li se bojao novog napada. I , najbitnije, da li će on i
preostali ratnici Montgomerijevog i Armstrongovog klana biti sposobni da odbrane još
jedan napad osvajanja zamka?
„ Uradila si dobar posao , Genevieve. Bowen ti duguje zahvalnost.“
„Ne.“ Odvrati ona nježno. Ona je znala bolje.
„ Imam drugih stvari kojima se trebam posvetiti , i bitno je da dobro gledamo na
granice.“ Reče Brodie.
„ Zovi me kad se probudi i upozori me ako mu se stanje pogorša.“
„Da, hoću.“
Dodirnuo joj je rame kratko rukom i otišao je prije nego je mogla reagovati na to.
Slegnula je kad je Brodie izašao. Koji je prevarant bila , izigravajući spasioca i praveći
se važnom.

83
Iako joj niko vjerovanto neće vjerovati , nije imala nikakav motiv za pomaganje Bowenu
Montgomeriju. Znala je da će odgovarati za svoje radnje , bez obzira na njenu ulogu u
održavanju Bowena živim.
Uprkos svemu lošem što joj je urađeno , ona je još uvijek znala šta je dobro a šta loše.
Možda njen pogled na to nije isti ko u drugih , ali to je ono što je ona mislila da je bitno
njoj. Mogla je samo da kontroliše svoje radnje , i , ako je mogla da uradi to , ne bi bila
nečasna., kad bi to uradila ne bi bila bolja od Iana ili Patricka, ili mnoštvo drugih koji su
izabrali da prodaju svoju odanost.
Deaglan i Geoffrey ustadoše sa svojih mjesta pored vatre. Deaglan je stajao pored
Bowenovog kreveta dovoljno dugo da ponudi svoje i Geoffreyeve usluge ako budu
potrevne i njih dvojica izađoše iz sobe kako bi zauzeli svoje pozicije ispred vrata.
Odaja je opet obavijena tišinom i Geneieve je sjedila i gledala u Bowena dok se
odmara.
Hrabro , spusti prste na Bowenovu toplu ruku koja je dlanom okrenuta prema
madracu.
„ Znam da spavaš , lorde“ prošaputa ona. „ Ali samo želim da se dovoljno oporavite iako
moram odgovarati za svoje radnje nakon što se probudite. Vi ste jedina nada ovom
klanu. I za mene. Želim da živite kako bi mogli paziti na klan u ovim danima koji
slijeduju. Ne želim da Ian i Patrick pobjede , iako su obojica mrtva i leže u hladnim
grobovima.
Njena lijeva ruka je prekrivala njegovu, uživajući u nećemu tako jednostavnom kao
nevini dodir. Potpuno bezopasno. Njegova toplina prelazila je na njenu hladnu ruku ,
grijući je.
Dirnuo ju je na njoj nepoznat način. Nije osjećala mržnju , strah ili gađenje koje je
osjećala s Ianom ili ostalima koji su je mučili.
Ostavio ju je gladnu , za čim nije bila sigurna , ali je usadio je žudnju duboko u njenu
dušu , i bez obzira kako će odlučiti o njenoj sudbini ona je znala da je on pošten čovjek.
Da , pomiriće se s tim kako god on odluči. Zaslužila je njegov bijes i osudu. Uradila je
užasnu stvar za koju ju je optužio i opet nije krenuo na nju s bijesom , pravio pretnje i
nije ju ni zlostavljao.
Samo je upitao da li je ono što je čuo istina. I kad ju je neko upitao prije nego ju je
osudio?
Zbog toga ga je poštovala. Mrzila je što ne može da mu negira to.
Zaboravila je toplu vodu koju je tražila , ona ubrza prema vatri , gdje je bokal stavljen ,
nadajući se da nije ohladio.
Nakon što je stavila prst unutra i otkrila da je još uvijek topao , ona stavi nekoliko krpi
unutra i onda ih stavi pored vatre kako bi bile ugodne na Bowenovoj koži.
Kad se vratila pored Bowena , pažljivo je skinula zavoj s njegove ruke i pregledala
ranu. Obrisala ju je toplom krpom i tražila bilo kakav znak da se probudio.

84
 Nakon što je očistila ranu , omotala je čiste zavoje i posvetila pažnju šavovima na
prsima.
Obrisala je skorenu krv i postavila toplu oblogu preko cijele dužine posjekotine.
Zadovoljna da je uradila sve što je mogla da mu bude udobno , sjela je u stolicu , dok ju
je oprez obuhvatio.
Čuvala bi stražu pored njegovog kreveta , njene molitve za njegov brz oporavak digle bi
se do neba. Dok je ne otjeraju ona bi ostala ovdje , kao Bowenov lični čuvar.
Često je molila za svog ličnog zaštitnika, a njene molitve nisu bile odgovorene. Iako je
Bowen vjerovatno više neće štitti , ona će u srcu čuvati sjećanje na nježnog ratnika i
njegovo nježno ophođenje prema njoj , dok ne umre.

85
20. Poglavlje

Kasno u noći Bowen poče da se pomjera. Genevieve se uspravi , njen nervozni pogled
je otišao pravo na Bowenovo lice , dok su mu se kapci trzali i dok je pokušavao da
otvori oči.
Njen prvi instinkt je bio da pobjegne iz sobe , ali morala je da mu pomogne. Cijeli dan je
bila pored njega , tražeći bilo koji znak temperature.
Čak i sad, njena ruka je automatrski otišla na njegovo čelo i niz njegov obraz ,
ocijenjivajući toplotu.
Izdahnuo je kad je njena ruka prešla preko njeovog lica i , dok je njegovo lice bilo
hladno , njegove riječi su učinili da se upita da li je bio obuzet bolešću.
„Tako lijepa djevojka“ promrmljao je.
Povukla je ruku i vratila se u sjene goreće svijeće. Iako nije imao temperaturu bilo je
očito da nije potpuno budan , jer sigurno nije njoj govorio te riječi.
Iskoristila je ovu priliku da ode , otišla je prema vratima da upozori ostale. Bilo je
vrijeme da ode u svoje odaje. Lord se budio , očito je bio bez bola.
Kako nije čula nikakav protest s kreveta , ona otvori vrata i izađe u hodnik , gdje su
Geoffrey i Deaglan čuvali stražu.
„Lord se budi“ reče ona.
Zanjihajala se , umorno pokušavajući iskoristiti ono malo snage što joj je ostalo.
Deaglan je pružio ruku kako bi je ustabilio , ali ona se brzo pomjeri u stanu.
„ Nije imao temperaturu i ne žali se na bol. Možda je sad razuman i svjestan svega što
se dešava oko njega.“
„Odma ćemo otići do njega i poslti po Brodiea.“ Deaglan reče. „Sad , idite u svoje
odaje i lezite u krevet. Bili ste uz njega puna dva dana. Morate odmoriti.“
Ona klimu , s jakom željom da je odmakne od Bowneovih odaja prije nego se probudi.
Oh , da , prije ili kasnije dobiće svoje , ali biće to kasnije nakon što odmori cijelu noć i
bude sposobnija da primi svoju kaznu.
Otišla je u svoje odaje , iako je bila umorna do kostiju , nije mogla spavati .Bila je
previše uznemirena pa je neumorno hodala po odajama.
Trebala joj je hladnoća noći pa je skinula krzno s prozora i nagela se na prozor , duboko
udišući .
Bila je prelijepa noć, zvijezde su bile razbacane kao dragulji preko neba. Bilo je čisto ,
bez oblaka na vidiku i ništa nije skrivalo skoro puni mjesec.

86
 Preslikavao se preko rijeke koja se vijugala oko zamka i nježno osvjetljavao zmelju ,
čineći da sija jezivom svjetlošću.
Odmarala je ruke na uskoj dasci i gledala prema horizontu. Ispod , u dvorištu bila je
tišina . Baklje su gorjela duž vrha zidina i mogla je vidjeti pokrete od noćnih čuvara dok
su radili svoj posao.
Ali zemlja je bila prekrivena tišinom. Varljivim mirom . Nije bilo ni traga da se dva dana
prije kupala u krvi. Da su životi bili izgubljeni . Da su žene i djeca oplakivale muževe i
očeve. Da su životi bili iz korijena promijenjeni.
Tuga je obuze. Bila je to beskorisna stvar. I tako nepotrebna. Mnogi su patili zbog
radnji pojedinaca. Nije li to uvijek bilo tako . Kolektiv je patio zbog radnji nesposobnog
vođe.
Zatvorila je oči i dozvolila da hladan zrak pređe preko njenog lica , da raspuše njenu
kosu i konačno siđe niz njenu kičmu.
Galama ispod prekinu njen odmor i ona brzo pogleda i ugleda nekolicinu muškaraca
kako se muče otvoriti kapiju u dvorište. Kad je pogledala preko , vidjela je grupu
muškaraca na konjima koji jašu prema zamku , a dvije baklje su bile upaljene.
Njeno srce se podiglo u njeno grlo sve dok neko nije rekao .“Montgomerijevi su se
vratili!“
Podrška je došla i sad će biti sigurni od napada.
Ali s dolaskom njenog brata došao je i strah , sigurno , kad Bowen sve objasni , biće
prognana. Dobroda i razumijevanje koje su joj pokazali biće zamijenjena s bijesom i
željom za osvetom.
Okrenula se od prozora i nervoza je opet obuze. Po prvi put m nije željela biti sama.
Izolacija njenih odaja – nešto što je željela više nego išta – je bila zagušujuća i
nadmoćna.Ali nije imala želju da se vrati u Bowenove odaje , gdje se već sad možda
govorilo o njenoj sudbini.
Impulsivno otvorila je vrata , izvirujući da vidi jesu Geoffrey i Deaglan vani ispred
Bowenovih odaja. Ali ne , mora da su još unutra.
Brzo , ona otiđe do Taliesaninih vrata i pokuca. Cijelo vrijeme dok je čekala tresla se
od glave do pete, nije željela da je otkriju kako zvrlja po hodniku kad bi trebala odmarati
u odajama.
Konačno Taliesan otvori vrata i kad je vidjela Geneieve ona odmah širom otvori kako bi
ušla.
„Nešto nije uredu, Genevieve?“
Briga se širila od Taliesan i Genevieve požuri da je smir.
„Ne , nisam mogla spavati i bila sam ....usamljena. I nemirna. Vidjela sam ispod prozora
da su se Montgomerijeve snage vratila i znala sam da neću spavati cijelu noć.“
Taliesan zatvori vrata i okrenu se širom otvorenih očiju. Vidjela je olakšanje duboko u
njima.

87
„Oh , donosiš dobre vijeti. Ne moramo da brinemo kako ćemo odbraniti novi napad bez
dovoljno vojske.“
Genevieve je željela da je mogla biti tako olakšana zbog te vijesti. Briga samo što nije
napravila rupu u njenom stomaku.
„Sjedi, Genevieve. Da li trebaš još nešto?“
Genevieve se smjestila na kraj Taliesaninog kreveta i zatresla glavnom. „ Ne , samo
tvoje društvo.“
Taliesan , obučena samo u spavaćicu , sjede na krevet i podignu hromu nogu tako da
ne visi sa strane.
„Drago mi je da sam tvoje društvo. Stvari su previše napete unutar klana. Konačno sam
potražila utočište u odajama , zato gdje god se okrenem nije bilo ničega osim brige ,
bijesa , straha i stresa. Klan nema pojma šta da misli ili kako da se osjeća. Mnogi mrze
Montgomerijevo i Armstrongovo miješanje , čak i kad su shvatili grijehe počinjene od
Iana i Patricka i vagaju to prema odanosti koju misle da bi trebali imati prema svom
klanu , bez obzira na njihove prijestupe.
„ Pretpostavljam da ćemo čekati u tvojim odajama zajedno“ Genevieve ponudi drsko.
„ Zašto ne pokušaš spavati , Genevieve. Izgledaš izmoreno. Podijeliću krevet s tobom.
Niko ti neće smetati ovdje.
Genevieve pogleda u jastuk i onda zijevnu.
„Dođi. Imam spavaćicu da se presvućeš. Ne moraš ići u svoje odaje. Pomoću ti da
skineš haljinu i onda ćemo obje da se dobro naspavamo.“

88
21. poglavlje

Bowen zastenje dok se podizao u krevetu, iznenadila ga je vatrena bol u prsima.

Potonuo je nazad u krevet bolno izdišući. Koji vrag?
Glava mu udari jastuke i kada je ponovno otvorio oči Brodie Armstrong mu se
pojavio kraj kreveta.
"Šta ti radiš ovdje?" Bowen zagunđa.
"Provjeravam kako si? Kako se osjećaš?"
Bilo je to čudno pitanje, ali ga je zaustavilo jer mu je vrtoglavica u glavi polako
nestajala, i što mu se više glava bistrila bol u njoj je rasla.
Osjećao se kao da ga je konj zbacio sa sedla, vukao po blatu i non stop ga gazio.
"Bio sam i gore." A to je i bila istina.
Borio se sa zdravim razumom da shvati zašto leži u krevetu i zašto je Brodie u
njegovoj odaji. Iza njega vidio je Geoffreya i jednog od Brodiejevih ljudi, Deaglana, kako
stoji na dnu njegovog kreveta.
Uobičajeno okupljanje u njegovoj odaji, očito.
Kada je pokušao manevrirati da se okrene barem na stranu, prsa su ga zaboljela u
protestu i imao je osjećaj kao da je kroz njih prošlo tisuću malenih igala. Polako je
pogledao dolje i ugledao svježu ranu, posječenu preko njegovih prsa.
Bila je čvrsto zašivena i djelovala je čisto. Šavovi su bili gusti i kompletno su mu
zatvorili meso. Tkogod je ovo napravio, učinio je to izvrsno.
"Što se dogodilo?" Bowen upita trljajući mutne oči.
U glavi je imao veliku prazninu, i od razmišljanja ga je boljela još gore. Usta su mu
se osušila, jezik kao da mu je bio velik i debeo. Kao da je previše konzumirao gorko jelo
i sada trpio posljedice. Ali znao je da nije.
Brodie se namrštio."Bili smo napadnuti. Zar se ne sjećaš?"
Brze slike zabljesnu Bowenov um. Sve ga je odjednom izbombardiralo dok mu se
nije zavrtilo u glavi.
"Sve mi recite," Bowen ih otresito zatraži. " Želim cijeli izvještaj. Koliko sam već u
krevetu? Šta je s ostatkom klana? Jesmo li pretrpljeli gubitke?"
Brodie podigne ruku. "Tvoj brat je stigao. Bit će jednostavnije ako ispričam samo
jedanput i on bi želio sve čuti."
"Teague? Kojeg vraga on radi ovdje?"
"Genevieve je poslala po njega," odgovori mu Brodie. "Djevojka je zapravo režući
dala zapovjed. Poslala je trojicu muškaraca da zaustave tvog brata. Ali sve ću objasniti
kada Teague stigne. Očekujem ga svakog trena. Maloprije se povukao."
Bowen je kuhao od nestrpljenja, ali je šutio, klimnuo je glavu u slaganju da sve
rasprave kada se Teague pojavi.
Sjetio se svog suočavanja s Genevieve na nasipu rijeke. Dobro se sjećao nje kako
se kupa, i kako mu je oduzimala dah. Ali sjećao se dobro i kako je problijedila kada ju
je upitao dali je zaista umiješana u Evelininu otmicu. Djevojka nije trebala reći niti

89
riječ da bi potvrdila njegove sumnje. Sve joj se vidjelo na licu i u očima.
Ali se sjetio i kako je zurio u nju, u žaru borbe,i bio je uvjeren da će poslati strijelu
na njega, ali je zapravo pogodila McHughovog ratnika iza njega koji se pripremao da ga
probije svojim mačem.
Nakon toga, praznina. Uopće se ne sjeća ničega poslije. Niti je znao koliko je dugo
bio onesvješten u krevetu.
"Koliko je vremena prošlo od bitke?" Bowen ih upita.
"Dva cijela dana," Brodie mu odgovori.
Bowen opsuje. Svakako predugo za njega da bi bio u krevetu zbog tako bezvrijedne
ozlijede.
Malen osmjeh se pojavi u uglovima Brodievih usana. "Ako ćeš se bolje osjećati, bio
si tako dugo u krevetu jer smo te mi prisilili, sipali smo ti napitak za uspavljivanje niz
grlo.
Bowen se malo smekšao, odignuo se u krevetu i namjestio da sjedne.
Kao što je Brodie i sumnjao, nisu morali dugo čekati. Samo trenutak poslije,
Bowenova se vrata odaje naglo otvore i Teague uleti unutra smrknutog lica od
brige.
Malo se razvedrio kada je pogledao Bowena i požurio je bratovu krevetu.
"Jesi dobro?" Teague upita. "Došao sam što sam prije mogao. Bili smo blizu
Montgomeryjevog zamka kada su nas vaši ljudi presreli."
"Da, dobro sam. To je samo bezvrijedna ozlijeda. Nije baš vrijedna dva dana
ležanja u krevetu. Sutra se ustajem."
Teague se okrene prema Brodieju. "Što se, za ime Božje, dogodilo?"
Brodie povuče stolicu, okrene ju od sebe i zajaši, naslanjajući ruke na naslon.
"Patrick McHugh nas je napao, zajedno s McGrievesima. Obranili smo se, ali tek
nakon što je Bowen već bio ozlijeđen. Neki McHughov je ostao zaklinjući se na
vjernost Montgomeryjevima. Prišuljao mu se s leđa i skoro ga probo s mačem dok se
Bowen borio s drugim ratnikom."
Teagueu poskoči jedna obrva. "Ali nije uspio."
Brodie odmahne glavom. "Ne. Genevieve ga je pogodila strijelom."
Teague krene sve brzo pogledavati. "Čekaj. Genevieve je napravila što?"
"Pogodila ga je strijelom ravno u čelo, a zatim je dokrajčila čovjeka s kojim se
Bowen borio. Djevojka se žestoko bori. I dobro cilja."
Teague polako pogleda prema Bowenu, skupljenih obrva. "Šta ti kažeš o svemu
ovome, Bowene? I o onome što smo razgovarali prije mog odlaska?"
Bowen je pogledom odmah ušutkao svog mlađeg brata.
"Mene više zanima sudbina Patricka McHugha. Nisam ga vidio u žarištu borbe. Jel
još uvijek negdje vani vreba, skrivajući se u crnoj rupi? I što je s ostalim članovima
McHughova klana? Jedan je bio izdajica. Gdje su ostali?"
Brodie se namršti. "Da. Našli smo trojicu. Smaknuti su u zoru. Pomagali su Patricku
i McGrievesima, i njihovim ljudima koji su jahali s Patrickom."
"A Patrick?" Teague upita. "Što je s njim?"
Brodie duboko udahne. "To je ono zanimljivo. Patrick je mrtav."
"Mrtav? Kako? Tko ga je ubio? Saznaj mi ime vojnika koji je Patricku skončao
život i bit će dobro nagrađen." reče Bowen.
"Pa, u tome je stvar," Brodie će. "Našli smo dvije strijele u Patricku McHughu.

90
Jednu u njegovoj nozi a drugu u vratu. Obe pripadaju Genevieve."
Bowen i Teague zinu u Brodieja pa pogledaju začuđeno jedan drugoga.
"Jesi ti siguran da ga je djevojka ubila?" upita Teague skeptično.
"Vidio sam kako je ustrijelila dvojicu da obrani Bowena. Zašto ne bi pomislio da je
ubila i Patricka. Djevojka je smirena kada je pod pritiskom. I smrtonosna je sa tim svojim
lukom."
"Što se dogodilo nakon što sam se onesvjestio?" upita Bowen.
Sve je želio znati jer ga je proganjao nepoznati osjećaj. Mogao se zakleti da je
Genevieve bila uz njega, dodirujući mu lice. Bio je to poželjan melem, i nije želio da ode.
Ali, kada se probudio, Geoffrey i Deaglan su bili kraj njega a od Genevieve ni traga.
"Genevieve te je poduprla tako da ne padneš na lice,"Brodie mu reče sa zabavnim
tonom. "Zatim je počela vikati na ostale kao neki ljuti zapovjednik. Ona je poslala
jahače da sustignu Teaguea. Bila je zabrinuta da ćemo možda pretrpjeti još jedan
napad, a sa ozlijeđenim i onesvještenim Bowenom smo bili znatno slabiji."
Bowen zatrese glavom, skroz zatečen djevojkom. Trebao bi biti ljut---ne, bijesan---
na nju zbog njezinog sudjelovanja u Evelininoj otmici, ali opet nije mogao izjaviti
nikakavu odgovarajuću kaznu za njezin zločin.
Ne dok ne čuje njezine razloge.
"Žestoko te je čuvala kao što bi vučica čuvala svoje mlade," Brodie reče sa
divljenjem u glasu. "Zašila ti je ranu i ostala uz tebe dva puna dana. Kada sam došao
ovdje našao sam ju kako spava pokraj tebe tijekom noći. Bila je icrpljena i zaspala je.
Otišao sam da ju ne uznemiravam, ali ona je uz tebe ostala puna dva dana, jedva je
pojela nešto i nije spavala."
Teague je sve više režao, Bowen je vidio kako pokušava šutjeti. Prostrijelio ga je
pogledom pa se ponovno okrenuo prema Brodieju .
"Koliki smo gubitak pretrpjeli?"
"Ne veliki, ali sa tako malom skupinom , nakon što smo se odvojili od Aidena i
Teague sa svojim glavnim vojnicima i to je bilo dovoljno. Ja sam izgubio jednog
čovjeka i Montgomeryjevi su izgubili dva vojnika."
Bowen opsuje. "Nisam trebao reći Teagueu da ode."
Brodie slegne ramenima. "To je bilo neophodno. Morao je otići po robu. Hranu.
Ovaj klan posjeduje jako malo, i ako žele preživjeti onda trebaju pomoć. Iako s manje
ljudi, mi smo bili moćniji na bojištu. Patrickovi i McGrievesovi ljudi su nas brojčano
nadjačali ali njihovi su gubici puno veći od naših."
Bowen pogleda prema svom bratu. "Jesi li stigao u Mongomeryjev zamak, jesi li
uspio reći Greameu sve prije nego su te zvali natrag?"
"Ne," Teague odgovori. "Nismo bili daleko od naše granice. Pola ljudi sam poslao
da daju izvješće Greameu i kažu mu što se sve dogodilo. Ostale sam poveo sa
sobom u slučaju još jednog napada."
"Promatrao nas je," Bowen promrlja. "Skrivao se poput lopova i čekao svoju priliku
da napadne kako bi zadržao zamak."
"Bio je budala," reče Brodie otvoreno. "I platio je to svojim životom."
"Mislite da će McGrieves skupiti potporu i napasti zamak?" upita Teague.
Bowenova se usta izviju. "To bi samo budala i napravila. Dakle, da, McGrievea
smatram budalom i mislim da vide priliku za proširenje svog imanja."
"Poslat ću poruku svom ocu," progovori Brodie. "Izvijestit ću ga o događajima tako

91
da nas i on može potpomoći. Moram mu reći za naš gubitak, i vjerojatno će poslati
pojačanje zajedno sa robom i hranom."
Bowenu je bilo na vrh jezika da odbije bilo kakvu pomoć od Armstrongovih, ali
sada se mora podsjetiti da su se dva klana ujedinila brakom.
Ni Teague nije izgledao ništa sretniji u vezi toga, ali je šutio. Već se dovoljno
ponizio s tim da zatraži Brodieja da ostane uz Bowena.
"Ostat ću dok Graemeova pomoć ne stigne i njegova uputstva. Ne bi želio da te
ostavim dok si ozlijeđen i u opasnosti od još jednog napada."
Bowen mu zaklima glavom pa se okrene prema Brodieju. "Tvoj će otac, kao i
Graeme vjerojatno poslati poruku kralju. O ovom će preokretu sigurno željeti ćuti, i
neće mu se svidjeti rat između klanova kada je poduzeo mjere pomirenja između
Montgomeryjevih i Armstrongovih. Odlučio je stvoriti mir u Visočju sada kada je blizu
pomirenja s Engleskom."
Brodie se smrkne. "Dokle god se ne bude miješao. Postao je smetnja."
Brodie očito još nije oprostio kralju što je naredio brak između Graeme i Evelin,
iako je postigao ono što je želio, a brak je na kraju ispao sretno ujedinjenje između
Graemea i Evelin.
Bowen ga nije mogao kriviti. Ni njemu se nije sviđao taj ukaz, ništa više nego
Armstrongovima kada je objavljen.
Brodie se podigne iz svoje stolice, ljuljajući nogom na trenutak šutne ju u zid.
"Vrijeme je da odem u krevet. Odmori se i ozdravi, Bowene. Ima još puno toga za
učiniti."
Bowen kimne Brodieju. Teague mu zaželi laku noć i zatim braća ostadoše sami.
Čim su se vrata zatvorila, Teague se okrene prema Bowenu preneraženog izraza.
"Što je s Genevieve? Zar se nisi suočio s njom? Koja je njezina uloga u Evelininoj
otmici?"
"Nisam imao priliku o tome razgovarati s njom," Bowen reče dubokog glasa.
Bila je to laž i nije želio varati svog brata. Ali znao je ako kaže Teagueu istinu da će
ju njegov brat proklinjati, a Bowen nije bio spreman na osude prema Genevieve. Ne
još. Ne kada još nije uspio otkriti njezine razloge.
Još uvijek razmatra sve što mu je Brodie prepričao. Ako je govorio istinu,
Genevieve mu je spasila život. I ubila je Patricka McHugha---na način kakav on niti
njegovi ratnici nisu uspjeli.
Bila je zamršena zagonetka, i namjeravao ju je dešifrirati. Trebalo mu je vremena za
to prije nego li donese prenaglu odluku o njezinoj sudbini. Ako bi se povjerio Teaugeu,
Graeme bi to sigurno saznao od njega, kao i Brodie i ostatak Armstrongovog klana.
Tražili bi osvetu, a sama pomisao na sav bol koji bi spopao Genevieve mu je okrenula
želudac.
"Mislio sam da ćeš ju potražiti," reče Teague nezadovoljno.
"Da, i jesam. Našao sam ju kako se kupa u rijeci. Bio sam odlučan razgovarati
s njom ali se začuo poziv za naoružanje. Odveo sam Genevieve u zamak i naredio joj
da potraži izbjegle."
"Naređenje koje očito nije ispoštovala," Teague mu odgovori suho.
"Drago mi je, jer možda ne bi bio živ da je poslušala."
Teague ušuti. Malo se pomakne u stolici pa stisne usta u tanku liniju. "Da, ako je
Brodieju za vjerovati, uistinu djevojci duguješ svoj život. Ako je ubila Patricka McHugha,

92
Montgomeryjevi i Armstrongovi joj duguju uslugu."
Bowen je mogao vidjeti da se to nimalo ne sviđa Teagueu. Bio je protiv nje, i Bowen
ga nije mogao baš skroz kriviti. Izdala je Evelin. Ugrozila je oba klana sa svojom
izdajom.
Ali svejedno, Bowen se nije mogao riješiti osjećaja da nije čuo cijelu priču. I sve
dok ju ne bude čuo, odbija osuditi ju pred cijelim klanom.I Brodiejevim.
Teague oštro pogleda Bowena. Imao je nešto nalik strahu u svojim očima, i
Bowenove se obrve naboraju dok mu je uzvračao pogled.
"Koliko je zapravo loša, Bowene?" Teague ga upita.
Zbunjeno mu odgovori,"O čemu ti?"
"Tvoja rana. Srce mi je gotovo stalo kada su nas jahači dostigli i priopčili da je
zamak napadnut a ti ozlijeđen. Nisu ništa znali o tvome stanju, i strahovao sam da ću te
zateći mrtvog."
"To je samo ogrebotina," Bowen reče.
Teague zamumlja. "Ogrebotina koja je zahtijevala ozbiljno šivanje, kako vidim.
Uplašio si me Bowene. Ne želim te izgubiti. Pogotovo ne zbog ovakvih uzroka. Radije
bi odustao od svega pred cijelim klanom i onima koji bi nam se suprotstavili nego da
tebe izgubim u takvom kukavičkom činu."
Bowen se nasmiješi. "Odmaraj, brate. Mene je teško ubiti. Čini se da je djevojka
bila odlučna da preživim toga dana. I da mi je bio zaboden bodež u leđa, vjerojatno bi
preživio."
"Ne bi izazivao sudbinu na tvome mjestu."
Bowen žestoko kimnu. "Tako je, ne bi ni ja. Istina je da me ova površinska ozlijeda
jako boli, ali ništa neću reći da mi ne bi opet bio napitak sipan niz grlo. Bio sam oduzet
dva dana od toga što su mi davali."
"Ostavit ću te da se odmoriš," Teague se ustane. "Sutra ujutro, sastat ću se s
Brodiejem da razmotrimo jel se još može šta učiniti za sigurnost zamka. Ako ti nije
teško, mogao bi ostati u krevetu i držati se podalje od problema."
Bowen se namrštio podižući svoju ruku da stisne bratovu. "Drago mi je da si se
vratio, iako mi se ne sviđaju razlozi."
Teague čvrsto stisne Bowenovu ruku. "Pa, nemoj se iznenaditi ako se sam Graeme
pojavi kada čuje sve što treba."
Bowen zastenje. "Neka nam je Bog na pomoći."

93
22. poglavlje

Idućeg se jutra Bowen pokušao ustati iz kreveta. Kretnje su mu zategle šavove i

štrecnuo se dok se ispravljao.
Pritisnuo je ruku na prsa, testirajući koliko je rana osjetljiva.
Pošto se ovih dana neće moći vratiti na bojište, može se barem ustati iz kreveta
dok se nije trajno vezao uz njega.
Odvukao se do umivaonika da se umije. Trebalo mu je dobro pranje. I dalje je
smrdio na znoj i krv. Na njemu je bio sloj prljavštine koji može samo dobro ribanje
isprati.
Prebacujući tuniku preko glave dohvatio je čisti par hlača i odlučio se ne brinuti o
čizmama. Vratit će ih kada se opere.
U hodniku je bio samo Geoffrey i uspravio se kada je Bowen provirio iz sobe.
"Da li trebate pomoć, Lairde?"
Bowen odmahne glavom. "Ne, idem se okupati."
Geoffrey stane iza njega i njih dvojica krenu niz stube u praznu dvoranu, u kojoj još
nisu oživjele dnevne aktivnosti.
Bowen nastavi prema stražnjem ulazu zamka, odlučivši se koristiti potokom gdje
je Genevieve bila.
Hladnoća će definitivno isprati tragove sna, a morao je razbistriti glavu.
Mrzli zrak ga je pogodio čim je kročio van. Duboko je udahnuo, uživajući u nebu
boje lavande koje je najavljivalo sunce.
Gotovo je zaboravio da mu je Geoffrey za petama, kada se popeo na vrh doline da
bi pregledao potok. Pogled koji ga je dočekao zaustavio ga je na mjestu.
Genevieve je bila na potoku, kose zabačene na leđima dok ju je prala.
Oštro se okrenuo prema Geoffreyu. "Smjesta se vrati u zamak."
Geoffrey je izgledao zatečeno, ali Bowen je znao da je na trenutak pogledao
prema mjestu gdje se Genevieve kupala. Mladiću su obrazi snažno porumenili i brzo je
skrenuo pogled.
"Naravno, Lairde," promrlja dok se nabrzinu povlačio natrag prema zamku.
Zadovoljan jer Geoffrey više nije mogao vidjeti Genevieve, Bowen se okrenuo
nazad prema rijeci razmišljajući da li ju opet prekinuti u kupanju.
Bila je previše privlačna da bi ju mogao ignorirati. Trebao bi biti uglađen i tiho se
povući, ali umjesto toga prišao je bliže, zureći u nju.
"Čini se da je prešlo u naviku, da te ovdje zatičem," reče joj nježno kada je bio
dovoljno blizu da ga čuje.
Genevieve zapanjeno podigne glavu, i hitro pokrije gornji dio svog tijela rukama.
Zbog toga joj meki izbojci poskočiše gore tako da su joj blijede obline bile skroz
vidljive.
"Zašto ste ustali iz kreveta?" upita ga. "Prerano je da se pomičete. Šta ako vam

94
šavovi popucaju?"
"Informiran sam jako dobro o tome da je osoba koja me je zašila napravila odličan
posao."
Pažljivo ga je promatrala, tamnih, ranjenih očiju. Iščekivala je najgore, i nije ju
mogao kriviti zbog toga. Do sada je samo najgore i dobivala. Ian McHugh sigurno nije
bio pažljiv s njom,a sam je svjedočio tome da ni ostatak McHughova klana nije.
"Ledeno je djevojko. Šta radiš u rijeci u ovo doba dana?"
"Morala sam oprati prljavštinu i krv iz svoje kose," reče tiho. "Voljela bi to učiniti u
privatnosti, lijepo molim."
"Eh, pa sada. Čini se da imamo problem jer sam i sam došao zbog toga."
"Onda vas molim da okrenete leđa, tako da mogu izaći i odjenuti se, i vas ostaviti
vašoj privatnosti."
Učinio je kako ga je zamolila i okrenuo joj leđa. Začuo je pljuskanje vode i mogao je
zamisliti njezino golo tijelo, svjetlucavo i mokro. Tijelo mu se stvrdnilo kada ga je želja
zapalila kao brza vatra. Potpuno ga iznenađujući.
Natjerao se da povrati kontrolu,ali njegovo je tijelo očito imalo druge ideje. Um su
mu preplavile slike iz mašte. A imao je jako bujnu maštu kada je Genevieve u
pitanju.
Ali ipak mu tako snažna reakcija na nju nije imala smisla. Označio ju je drugi
muškarac--- onaj koji ju je učinio svojom kurvom. Toliko toga mora objasniti njegovom
klanu a on evo traži izgovore za nju. Njegov um je tražio razumna objašnjenja za
njezina djela, a ništa razumno nije bilo u tome da ona Evelin izloži tako bolnoj
opasnosti.
Da, bila je pogrešna za njega, a opet privlačila ga je kao vatra leptira.
"Sada možeš pogledati," reče mu razdražljivo.
Okrenuo se prema njoj zatičući ju kako sjedi na rubu jedne gromade, zagledanu
u vodu. Bila je čvrsto umotana u suhu deku, i pitao se je li se obukla ili je gola ispod.
Kosa joj je bila na leđima, rasčupana i mokra, još nepočešljana. Izgledala je kao
nimfa iz mora. Povrijeđena nimfa, sa tajnama u očima.
Bowen se približavao rubu vode zbacujući tuniku preko glave. U uglu oka je vidio
kako je Genevieve brzo skrenula pogled. Htio se okupati u hlačama, ali ako će mu ona
pružiti privatnost, potpuno će se skinuti i uživati u dobrom ribanju.
Kada se počela povlačiti,javio se u protestu prije nego li se uspio zaustaviti.
"Ne," reče. "Nemoj ići."
Polako ga je zapanjeno pogledala, zatim se oprezno zagledala u njega.
"Ostavit ću vas da se okupate, Lairde. Ne priliči mi da sam prisutna."
"Da, istina---vjerojatno ne. Ali želim ovdje s tobom razgovarati, daleko od ostalih."
Ruke su mu pauzirale pa zatim spustile hlače dok ju je gledao. "Skreni pogled ako
te vrijeđa moja golotinja."
Skoro je pala sa gromade snažno se trzajući. Ali svejedno, dok se svlačio i gledao
cijelo vrijeme u nju, nagradila ga je pogledom preko ramena.
Nasmiješio se, potajno ju gledajući. Posramila se, i njemu je to bilo čudesno
nježno. Sigurno će gorjeti u paklu jer je bio tako podmukao, pozivajući djevojku da ga
gleda. Bolji bi se muškarac okrenuo istog trenutka kada ju je ugledao da se kupa. Ali on
nije bio taj, jer je silno želio ostati nasamo s Genevieve, daleko od znatiželjnih pogleda.
Daleko od svih osuda koje čekaju, i daleko od dužnosti ovog klana i njegovog. Najviše

95
njegovog.
Bio je potpuno odan Graemeu kao lairdu Montgomeryjevog klana. Bio je njegov
predstavnik i nije mogao podbaciti u traženju pravde za njegov klan.
Nije mogao shvatiti zašto djevojka ne želi da njena obitelj zna kako je živa, ali opet
mogao je shvatiti težinu svega što je pretrpjela. Razumio je njezin ponos. Previše
dobro. Svaki put kada bi ju pogledao ostao bi zatečen neumornim i čvrstim ponosom
koji je nosila u sebi. Kao da joj je jedino on ostao i odbija ga napustiti.
Iako je smatrao da bi se trebala javiti svojoj obitelji, kako da joj oduzme to pravo
izbora, kada su joj sav izbor oduzimali ovih godina?
Voda je bila okrepljujuća i štrecnuo se kada je uronio u nju i osjetio ju na osjetljivim
dijelovima. Ništa ne može ugasiti žar kao hladna voda. Skupio se i utonuo u nju da
ugasi taj žar do kraja.
Tada je zazvao Genevieve. "Možeš sada pogledati, djevojko."
Oprezno se okrenula, tražeći njegov pogled. Čvršće je stegnula deku oko sebe, a
on je bio pogođen prizorom nje, na rubu gromade, duge vlažne kose uz njezino tijelo.
Sirena. Podsjetila ga je na mitološko biće iz mora.
"Voda je ledena, što te je spopalo da se kupaš tako rano ujutro, dok je voda još
hladna?"
Slegne jednim ramenom. "Mislila sam da nikoga neće biti tako rano."
Njeno izbjegavanje drugih je imalo smisla. Nije ju mogao kriviti jer je htjela jedinu
stvar koja joj je bila uskraćena cijelu godinu. Mir i privatnost. A opet, on nije osjetio
krivnju jer joj je to narušio. Uistinu, krv mu je potekla brže kada je shvatio da je ona u
potoku i vidio je u tome savršenu priliku da razgovaraju nasamo.
"Čini se da imam dužnost prema tebi." Bowen reče.
Nagnula je glavu, zagonetnog pogleda. "Čini se da si bila zauzeta nečim dok sam
bio u borbi.Tvoje su strijele pronađene u četvorici muškaraca. Jedan od njih je Patrick
McHugh."
Problijedila je kao da joj se sva krv slila iz lica. Prsti su joj problijedili dok je stiskala
deku oko sebe i učinilo se kao da se smanjuje.
"To je bilo jako hrabro od tebe," Bowen nastavi. "Pitali su se zašto si se u to
upustila. U rizik što nisi pošla tražiti izbjegle, kako ti je bilo naređeno."
Počeo ga je prožimati šok od hladnoće. Vidio je da kocka sapuna još uvijek leži na
njegovoj odjeći.
Nije želio šokirati djevojku svojim izlaskom iz vode da ga dohvati.
"Da li bi mi mogla dodati sapun?" upitao ju je.
Genevieve spusti pogled u mrštenju zatim ga podigne prema njemu. Ustala se
pažljivo, čvrsto držeći deku pa se dovukla i nagnula da uzme sapun.
Dobacila ga je njemu i on ga je uhvatio u zraku.
Kada se počeo pratio opet je uhvatio njezin pogled.
"Onda, zašto si to napravila?"
Ramena su joj se podignula od pretjeranog uzdaha. "Zato što sam mrzila Patricka
McHugha koliko i njegovog ljigavog sina. Imala sam pravo da ga ubijem. Bilo mi je
uskraćeno zadovoljstvo ubijanja Iana, ali drago mi je što sam i ovome stala na kraj."
Bowen je stao ispirati sapun sa tijela. Smireno i bez emocija je razgovarala o smrti i
ubijanju, nešto o čemu večina djevojaka nije nikada razgovarala a kamoli sudjelovala.
"Zašto si se odlučila umiješati u moju bitku?"

96
 Oči joj se stisnu. "Je li to ukor?"
On se nasmijao zbog vatre u njenim očima. Djevojka je i dalje imala duha.
"Ne. Teško da bi te ukorio kada stojim ovdje u jednom komadu i živ, umjesto da
sam u plitkom, hladnom grobu zakopan, zar ne?"
"Činilo se ispravnim," ona promrlja. "Napad s leđa je kukavički čin."
"Zahvaljujem ti se, i u ime svoga klana."
Ona proguta knedlu, drhteći usnama. "Ne možemo se pretvarati da se naš
posljednji razgovor ovdje nije dogodio."
Bowen uzdahne. "Ne, ne možemo."
Podigne obraz i Bowen opet primjeti taj njezin neumorni ponos. I odlučnost da
ne bude poražena.
"Recite mi moju sudbinu, Lairde. Nije mi ugodno neznanje."
Bowen potone u vodu naginjući glavu iza da opere kosu. Na trenutak se izgubio u
svom kupanju jer jednostvano nije znao što će u vezi nje. Pojma nije imao što joj reći.
Ne još.
Kada se uspravio vidio je da se Genevieve ustala i iznenađeno okrenula od njega.
Krenula je prema zamku, odlučnog izraza lica i on ju je dozivao da stane.
Zaustavila se i polako okrenula prema njemu, gorljivog pogleda. "Neću igrati ovu
igru," reče oštro. "Ne želim da me se optužuje. Ne želim da mi sudbina visi iznad glave
poput sjekire koja će se uskoro spustiti. Ako imate imalo dostojanstva, nećete me
mučiti."
Izgovorila je to s toliko patnje da je ustuknuo. I njene oči. Zeleni bazeni puni tuge u
kojima bi se mogao utopiti. Ah, baš je bio đubre.
"Nemoj ići, djevojko. Uistinu, nisam odlučio još o tvojoj sudbini."
"Jel bi mi zbog toga trebalo biti lakše?" upitala ga je s nevjericom.
"Sjedni, molim te. Čini se da je ovo jedino mjesto gdje imamo dovoljno privatnosti
za razgovor."
"Teško da je ovo prikladno mjesto," reče. "Ne želim biti ovdje i gledati vas kako se
kupate. Kada bi drugi to saznali opet bi me proglasili kurvom. Samo što bi ovaj put bila
kurva od Montgomeryjevog lairda."
Bila je u pravu, ali nije želio da ode. Imao je silnu potrebu da dođe do istine, radi
svog vlastitog mira. Nije ju želio osuđivati. Želio je ... Nije bio siguran što. Želio je da se
ne osjeća krivom zbog osuda, ali nije porekla ništa kada se suočio s njom.
"Okreni se da mogu izaći i odjenuti se. Onda ćemo o svemu razgovarati."
Na trenutak je pomislio da će ga odbiti, ali se onda okrenula i kruto stajala čekajući
ga da završi.
Brzo je isprao ostatak sapunice s tijela i izašao iz vode. Božjih mu zuba, što je bilo
hladno. Hladnije nego li inače na ljetno jutro. Sunce je bilo tek na izlasku, daleka
narančasta lopta koja je bojala nebo zlatom i jantarom.
Dograbio je deku i brzo se osušio prije nego je obukao hlače i tuniku. Barem
mu se tijelo sada normalno ponašalo. Muškost mu se skroz skupila čim je dotaknuo
vodu.
"Sada se možeš okrenuti," reče.
Oprezno je provirila preko ramena, vidjevši ga skroz odjevenog okrenula se i pošla
nazad prema svojem kamenu. Sjeo je nasuprot njoj i intenzivno zurio u nju.
"Reci mi zašto," jednostavno ju upita.

97
 Oči su joj se spustile i savijala je vrhove deke koju je čvrsto stisnula uz sebe. "Da li
je bitno zašto? Učinila sam strašnu stvar. Ti i tvoj klan imate pravo izvršiti pravdu zbog
mojih grijeha."
"Da, važno je,"reče tiho. "Važno je meni, Genevieve. Želim znati što te je natjeralo
da to učiniš."
Podigla je pogled zureći u njega, ozbiljnog i stravstvenog glasa kao da ga moli za
razumijevanje.
"Jer ste mi vi bili jedina nada."
Nerazgovjetan šapat je bio tako glasan u mirnom jutru. Nije znao što bi rekao. Kako
da odgovori. Na što je mislila? Zbunjeno zatrese glavom.
"Ne razumijem."
Oči joj se napune suzama i obuhvati čvršće deku oko sebe kao da se samo tako
može zaštititi od smrtne ozlijede.
"Znala sam da ako Ian krene po Evelin, njegovo djelo neće proći nekažnjeno.
Montgomeryjevi iArmtrongovi su dva jako moćna klana. Nikada ne bi prešli preko
takvog nečega učinjenog nekome od njihovih, a Evelin je bila i od jednih i od drugih."
Bowen je nastavio zuriti polako shvaćajući. Polako i dugo je izdahnuo kada je
shvatio njezin plan.
"Ti si željela da mi dođemo."
"Da," prošaputa. " Nisam mogla znati da li me u vašim rukama čeka bolja sudbina,
ali ne može biti gora od one s Ianom. Bila je to prilika koju nisam smjela propustiti."
Bowenu je glava plivala u svim tim njenim izjavama. "Ne znam da li ti čestitati na
takvom genijalnom podhvatu ili te osuditi ga jer si dovela u opasnost nevinu ženu."
Genevieve je zagrizla usnu kao da ne želi još nešto reći. Onda je samo gledala
okolo da se ne susretne s njegovim pogledom.
"Što će biti samnom?" napokon ga upita, i dalje izbjegavajući da ga pogleda.
Ramena su joj pala kao da priznaje poraz. Odustajanje. Boljelo ga je gledati ju
tako beživotnu kada je znao da duboko u njoj postoji stravstvena , srčana žena.
Duboko je udahnuo jer je znao da će njegova odluka dovesti do velike rasprave
između njegovih ljudi i Armstronga, ako Genevievina uloga u Evelininoj otmici bude
skroz otkrivena.
"Dao sam ti obećanje, djevojko. Koje namjeravam ispuniti. Rekao sam ti da ću te, ili
lijepo smjestiti u svoj klana ili ću ti pomoći da budeš u opatiji, kako si i željela.
Vjerojatno će i biti ovo drugo, s obzirom što si učinila, opatija bi bila bolji izbor. Nisam
siguran da će ti moji ljudi ikada oprostiti što si učinila Evelin."
Suza joj je kliznula niz njezin drugi, neoznačeni obraz. Onaj s ožiljkom je okrenula
na drugu stranu, po navici, i bila je prizor tolike ljupkosti i usamljenosti da mu je
zastao dah.
Imao je žestoku potrebu povući ju u svoj zagrljaj i pružiti joj utjehu. Čisto je sumnjao
da je djevojka išta slično takvoj udobnosti doživjela u svojem zarobljeništvu.
"Nisam zaslužila da održite svoje obećanje, Lairde. To je i očekivano jer niste
mogli znati što sam učinila. Posve je razumljivo ako ćete se vratiti svojoj prvotnoj odluci.
Neću vas kriviti."
"Ali bi ja samog sebe krivio," reče Bowen. "Ne mogu baš reći da ne
suosjećam s tvojom neprilikom. Niti da je tvoj pothvat bio bezvrijedan. Da je bilo koja
druga žena to napravila bratovoj supruzi, ja se ne bi na nju ljutio kada bi otkrio

98
razloge koje si mi ti dala. Teško mi je biti objektivan kada poznajem Evelin i njezinu
nježnu dušu. A opet ne mogu zanemariti očaj i nužnost tvojih djela. Ne mogu kriviti
djevojku koja je samo željela slobodu."
Jecaj joj se začuo u grlu. Šakom je stisnula usta u namjeri da se ne čuje. Kada je
progovorila glas joj je pucao. Ali riječi su joj bile iskrene i od srca.
"Nisam željela nauditi nikome, čak i da sebe spasim. Moraš mi vjerovati."
Bowen ju je dugo proučavao, u srcu mu je rasla želja da ju dodirne. "Da,
djevojko," reče joj. "Vjerujem ti."
"Moram ići," požurila se, deka joj je vijorila na povjetarcu. "Ostali su se ustali i ne
želim da me zateknu neodjevenu, u tvom društvu."
"Ne," on promrmlja. "Već si pretrpljela dovoljno osuda."
Gledao ju je kako odlazi prema zamku. Djelovala je jadno, bosonoga, kose mokre i
umotana u deku. Kad se popela do uzvišenja, zastala je i okrenula se prema njemu,
pogledi su im se stopili u daljini. Zatim se okrenula u smjeru zamka i polako nestala
iza grebena.

99
23. poglavlje

"Gdje si , za ime Božje bio?"

Tako je Bowen bio dočekan kada se pojavio u dvorani i zatekao Brodieja i Teaguea
u jelu.
Sjedne pokraj Teaguea, nasuprot Brodieju.
"Dobro jutro i vama," reče im suho.
Teague se namrštio. "Nisi smio ustati iz kreveta i što radiš vani? Bio si sam?"
Bowen se zagrcne. "Kada mi bude bio trebao čuvar obratiti ću se tebi, brate."
"Jesi li ti to putem izgubio svoju obuću?" Brodie ga upita zabavljeno.
Bowen pogleda dolje namrgođeno. "Nisu mi trebale za kupanje."
"Zašto si tako prokleto sretan ovog jutra?" Teague ga upita sumnjičavo. "S obzirom
da si ranjen u bitci, ne izgledaš nesretno zbog toga."
Bowen okrene očima."Barem ne letim okolo vičući ´Skidaj im glave´?"
"Zavisi, čije glave." Brodie doda.
"Pala mi je na pamet jedna," Bowen pogleda Teaguea.
"Kažem vam, ako Montgomeryjevi uskoro ne dođu s hranom, moj stomak će pojesti
sam sebe, iznutra, " Brodie zagunđa. "Nemoguće nam je otići u lov kada smo zatočeni
u zamku zbog straha od napada."
Teague je zurio dolje, u svoj obrok i bockao ga svojim nožem. "Nisam siguran
ni što bi ovo trebalo biti. Nije čak ni toplo, a okus ne mogu prepoznati."
Brodie se nagne pa ponjuška, lice mu je bilo kiselo. "Čudo je da su McHughovi
mogli preživjeti, ako su ovo svaki dan jeli."
"Možda bismo trebali pregledati ostavu," reče Bowen. "A možda je ipak i bolje da
ne znamo njezin sadržaj."
Teague potvrdno klimne glavom pa pomakne hranu u stranu. "Ne želim pokvariti
želudac. Sanjao sam o pikantnoj hrani iz Montgomeryjevog zamka kada su nas presreli
vojnici koji su nam prenijeli vijest o vašem napadu."
Brodieju oči zasvjetlucaju. "Što kažeš da napravimo krug oko granice. A i mogli bi
onda u lov, uz Božju volju možda i nađemo nešto jestivo."
Teague živne, njegov se stomak oglasio u slaganju kada je zakruljio.
Bowen ih gorko pogleda.
Teague se smrkne. "I ne, ti ne smiješ sa nama. Vratit ćemo se prije večere. Reći
ću Geoffreyu i Deaglanu da budu uz tebe kako se ne bi previše naprezao dok mi
provjeravamo granicu."
"Patrolirati moje dupe," Bowen zagunđa.
Ipak, koliko god bio nemiran, i odupirao se ostajanju u zamku da ga se izostavi iz
lova i straže, želio je još koju priliku da provede malo vremena s Gevenieve bez
Teaguevog i Brodievog znanja.
Teague se ustane i opali Bowena po ramenu. "Mi idemo. Moli se za naš uspjeh.
Teško je reći koliko će nam dugo trebati."

100
 Bowen ih je gledao kako odlaze iz dvorane. Između Teaguea i Brodieja se očito
razvilo prijateljstvo koje je bilo malo pretjerano. Čudna je to pomisao bila, da se jedan
Montgomery zbliži s jednim Armstrongom, ali čini se da njih dvojica jesu.
Hladna hrana ispred njega ga nije privlačila ali je svejedno bio izgladnio, jer dva
dana nije pošteno jeo. S grimasom na licu, prisilio se da uzme dobar zalogaj i odmah ga
je zalio sa vodom.
Kad je završio, ustao se stomaka teškog kao da se najeo kamenja. Možda bi bilo
bolje da je gladovao nego što je pojeo tu takozvanu hranu.
Krenuo je prema svojoj odaji iako nije imao u planu tamo biti. Prsa su ga boljela ali
nije želio ostati još jedan dan u krevetu.
Kada je ušao u odaju,obukao je čizme i počešljao svoju dugu kosu.
Zavezao ju je u rep s kožnom trakicom iako je još uvijek bila vlažna.
Prsti su ga svrbljeli da dotakne mač. Trebala mu je nekakva aktivnost da smiri
svoju šeprtljavost. Kao da je bio usporen. Sve je radio polako i sporo reagirao.
Dobro bi mu došla jedna bitka za razbuđivanje.
Pregledao je šavove da li su se potrgali ili krvarili pa namjestio svoju tuniku i
opet izašao iz svoje odaje. Sigurno će netko moći zadovoljiti njegovu potrebu za
vježbanjem. Bio je raspoložen da nekoga prebije.
***
Genevieve je uspješno izbjegavala ljude iz McHughova klana. Posramljeno si je
priznala da je većinu vremena provodila zatvorena u svojoj odaji.
Jedino si je odlazak na potok u cik zore mogla priuštiti da bi se okupala u
privatnosti, iako se dva puta Bowen Montgomery pojavio.
To mu je očito bila navika kojoj će morati popustiti.
Hodala je po svojoj odaji pogledavajući povremeno kroz prozor u daljinu. Par sati
prije je vidjela Teaguea i Brodieja kako s nekoliko ljudi odlaze. Sada je već bilo
poslijepodne, i nije ništa jela od jutros kada joj je Taliesan donijela sira i kruha za
doručak.
Zabrinuto je čekala neku naznaku da su se ljudi iz klana povukli na svoj
popodnevni odmor.Kada se ručak i sve dnevne obaveze završe ljudima je bilo
dozvoljeno poslijepodnevno odmaranje.
Do sada Bowen nije promijenio svoje navike, jer nikada nije vidjela njega, njegovog
brata a ni ljude da su se odmarali. Činili su se fokusirani.
Dvorište se napokon raščistilo i ljudi iz klana su se povukli u zamak i svoje kolibe.
Genevieve je s prozora promatrala kako su odlazili u vojne kučice.
To je bio trenutak kada se Genevieve usudila izaći van na svježi zrak. Od
izoliranosti u svojoj odaji je skoro izludjela. Koristila bi joj samo kratka šetnja do rijeke i
natrag. Ali monotona izoliranost nije bila dovoljna da izbjegne rizično suočavanje s
McHughovima --- bilo kim. Pogotova sada kada se već sigurno proširila vijest da je
ona ubila Patricka McHugha.
Uzela je svoj plašt sa kapuljačom i obukla ga. Kapuljaču je stisnula tako da sakrije
svoje lice i požurila iz svoje odaje niz stube.
Nije htjela riskirati s prolaskom kroz dvoranu pa je odmah izašla kroz prva vrata u
dvorište. Kretala se uz zamak i zašla iza njega da bi mogla nestati iza zidova, prema
rijeci.
Možda će sjesti na brdo i samo gledati po livadama gdje je jednom vidjela ovce

101
kako pasu travu. Ostala je samo još jedna ovca i janje, vjerojatno zato što ih Patrick nije
uspio uloviti. Travnati brežuljak je bio ugodan za gledanje, i donekle joj dao mir dok je
upijala svu tu ljepotu oko nje.
Sjela je naslanjajući se na kamenu izbočinu koja će ju zaštititi od tuđih pogleda iz
zamka. Primaknula je noge uz tijelo i naslonila svoj obraz na koljena pa izdahnula.
Bilo je prekrasno poslijepodne. Sunce je još bilo visoko na nebu, ponosno uzdignuto
iznad horizonta. Nebo je bilo obojano živom plavom bojom promrljano s nekoliko
majušnih oblaka.
Duboko je udahnula, upijajući slatkasti zrak. Sunčeve su je zrake okupale toplinom,
mazile joj kožu, i davale joj mir. Sada bi drijemanje bilo kao u raju. Ispružit će malo
ispod neba Visočja, dok joj sunce igra po koži i povjetarac joj šapuće ugodnu melodiju
na uho.
Oči su joj se zatvarale a mišići opuštali dok je napetost izlazila iz njezinog tijela.
Polako je uplovila u misli i snove o zaboravljenim mjestima, kada ju je neki zvuk
naprasito razbudio.
Otvorila je oči i podignula glavu vidjevši da ima uljeza u svojoj izoliranosti.
Strah i poraženost su joj se stisnuli u grlu i želudac joj se okrenuo kada je ugledala
Corwena McHugha kako mirno stoji nedaleko od nje, ratobornog izraza i arogantnog
držanja.
Osjetila je kako joj se led širi u žilama do otupljenosti. Šta on radi ovdje? Razlog
sigurno nije dobar. Ne za nju.
Instiktivno se ustala i okrenula prema zamku, ni sama ne znajući što želi naći.
"Da li si sretna sada kada si razorila cijeli klan McHughovih?" Corwen ispljune,
ljuto i mrzovoljno poput razmaženog derišta.
Ali on nije bio derište. Jeza joj se uspela uz kralježnicu i zaustavila je svoj um od
nadiranja uznemirujućih uspomena.
On je dugo bio njezin mučitelj i mrzila je to.
"Učinila sam samo ono što je zaslužio," procijedi.
Corwenu se usta izviju u podsmijeh. "Ti si samo obična kurva, i tako si bila i
tretirana. Zahvaljujući tebi Ian i Patrick su mrtvi. Prokleta ženska. Ti samo donosiš smrt
i nesreću."
Obuzme ju mržnja i ona mu žestoko odvrati. "Da, to je istina. Prokleta sam. Bilo bi ti
najbolje da me izbjegavaš ako ne želiš da i tebe pogodi ista nesreća."
Na trenutak mu je ugledala strah u očima, i pomislila je kako bi se mogao okrenuti i
pobjeći od nje. Ali onda su mu oči pocrnile i lice mu se mračno i zlobno izobličilo.
Prijeteće.
Zaskočio ju je toliko brzo da nije uspjela pobjeći. Pokušala je uzmaći unatraške,
ali se spotaknula i zanjihala s ispruženim rukama da se umiri.
Uhvatio ju je za ruke i povukao gore uz svoje tijelo. Htjela je vrisnuti ali ju je okrenuo
leđima na svoja prsa i stavio joj ruku na usta.
Borila se, udarala ga i divljački izvrtala svoje tijelo pokušavajući mu pobjeći.
Pokušavala ga je ugristi za šaku koja joj je pokrivala usta i on ju pomakne tek toliko
da ju udari njome po licu.
Pala je na zemlju, ispružila se i zapanjeno ga gledala.
"Ostani dolje, kurvo," ispljune. "Nisi za ništa drugo osim širenja nogu. Pustit
ćeš me da se olakšam ili ću te prebiti."

102
 Iz grla ju je gušio jecaj koji se čuo na njezinim otečenim ustima. Osjetila je krv iz
raspukle usne.
Pokušala se okrenuti da se ustane i pobjegne brzo kao nikada prije u svom životu.
U sekundi se stvorio na njoj, pritiskajući joj lice na zemlju, izbijajući joj tako zrak iz
pluća.
Njegova ju je težina zarobila i borila se da mu pobjegne iz domaha. Ne opet.
Više nikada. Njegovo lice joj je kao i Ianovo urezano u sjećanje. Da ga je barem vidjela
negdje u bitci dok je streljala Patricka McHugha u vrat. Sigurno bi ga ubila bez
kajanja.
On ju je držao dok joj je Ian rezao obraz. Držao ju je dok ju je Ian silovao, bili su
umrljani njenom krvlju. A onda ju je i on silovao.
Zatvorila je oči i ponovno pokušala vrištati ali ju je on okrenuo i silovito stisnuo
svoja usta na njezina da ju divljački poljubi. To nije bio poljubac. Poljubac je nešto
prekrasno i romantično. Uzbudljivo za dvoje ljubavnika. Zaigrano. Stravstveno. A ne
kao kazna. Ne, ovo nije bio poljubac. Bilo je to nešto užasno i zlo.
Ugrizla ga je za jezik pa ju je još jednom odalamio po licu. Pogled joj se zamutio
i zatresla je glavu pokušavajući ju razbistriti. Probola ju je oštra bol i jedva je bila
svjesna toga da joj kida prslučić na haljini.
Paralizirala se od šoka. Ovo se ne dešava.
Zar nikada neće biti sigurna od pohlepnih muškaraca? Zar će uvijek služiti za
silovanje, i da muškarci uzimaju od nje šta ih je volja bez obzira na štetu koju joj čine?
Koliko će još moći podnijeti? Njeno lice, tijelo i sama duša su joj istrgani. Ništa više
joj ne pripada. Postala je netko drugi, Genevieve McInnis je umirala i umjesto nje je
sada Genevieve koju slabo tko poznaje.
Ne.
Ne!
Riječ je vrištala u njezinim mislima. Napukle i natečene usne su joj se užasno
tresle. Nijekanje joj je odzvanjalo non stop u glavi dok nije postalo litanija.
Grube su joj se ruke zavukle pod suknju. Bolno ju dodirujući između nogu.
Zadovoljno je zagunđao kada joj je gotovo cijelu haljinu poderao s tijela. Na njoj je
netaknuto ostao samo plašt dok joj je šrio haljinu oko tijela, izlažući ju njegovom
pogledu.
Prožela ju je hladnoća. Uhvatila ju je zastrašujuća tupost. Prihvaćanje onoga
što se dešava i njezina nemoć da zaustavi.
Kao i prije.
Nešto se u njoj ugasilo. Tama ju je zaposjela, dobrodošla kao melem na sav strah i
bijes što su gorjeli u njoj. Više nije mogla osjetiti njegove ruke. Više ništa nije
osjećala.
Znala je samo za mržnju i prazninu.
Začuo se neljudski zvuk. Genevieve nikada nije čula nešto takvo. Samo trenutak
poslije, Corwen je otrgnut s nje i bačen daleko.
Potpuno ravnodušno, gledala ga je kako leti kroz zrak i pada na zemlju udarcem
koji je više osjetila nego čula.
A zatim je čula Bowenov glas, tjeskoban i zabrinut.
"Genevieve! Jesi li dobro?"

103
24. poglavlje

Bowen se nervozno zaustavio iznad Genevieve, bijes i briga gorjeli su poput

vatre kroz njegove vene. Fokusirala je pogled prema njemu ali bio je prazan,
beživotan, kao da nije bila svjesna ničega oko sebe.
"Pričaj samnom, Genevieve."
Bojao se dotaknuti ju da je ne povrijedi. Krv joj je izvirala iz usta. Očito ju je gad
najmanje jednom udario, ali tko zna koliko još ima ozlijeda po sebi?
Stigao je na vrijeme da sprijeći silovanje, ali očito je djevojka već bila
istraumatizirana.
"Dobro sam," odgovori mu slabašnim glasom.
To mu je bilo dovoljno da se uspravi i pogleda McHughova ratnika koji je ležao na
zemlji. Novi val ljutnje ga je obuzimao. Kipio je od bijesa jer se gad usudio zlostavljati
Genevieve.
Ratnik se pokušao podići na noge ali ga je Bowen spriječio udarajući ga nazad
na tlo. Bowen je osjetio svoja prsa, rana mu je gorjela od boli ali nije mario. Njegova
iskrena namjera je bila maknuti ovog muškarca koji je predstavljao prijetnju za
Genevieve što dalje od nje.
Ratnik ga je pokušao maknuti sa sebe udarajući ga, ali bio je čvrsto prikovan
za zemlju. Bowen je skupio šaku i udario ga u lice i prije nego li se ovaj snašao zrabio
ga je za glavu i snažno ju trgnuo, slamajući mu vrat u jednom glatkom potezu.
Istina je da bi radije natjerao gada da pati ali se fokusirao da što prije završi s njim
kako bi se mogao posvetiti Genevieve.
Bowen je ispustio muškarčevu glavu koja se srušila na zemlju, staklasti očiju.
Ustao je, gledajući ga u gađenju pa se zatim okrenuo prema Genevieve.
Kleknuo je pokraj nje i i nježno ju skupio uz sebe.
"Pričaj samnom, djevojko. Da li te je ozlijedio?"
Šokirano je zurila u njega, raširenih očiju. "T-ti si g-ga ubio?"
"Da, jesam,"mrko joj odgovori. "Zaslužio je."
Pogledala je sastrane, zinula je gledajući u mrtvog ratnika. Sve joj je ovo bilo
previše.
Bowen ju nježno povuče za bradu da ga pogleda.
"Nemoj ga gledati, Genevieve. On nije vrijedan tvoga žaljenja."
Glava joj se sabere i oči joj bljesnu. "Ne. Nije."
Ubrzo je shvatila da je gola pred njim. Sram ju počne obuzimati i zgrabila je plašt da
se pokuša sakriti od njegovog pogleda.
Bowen joj je pomogao da se pokrije što bolje može, cijelo vrijeme ju čvrsto držeći u
svome naručju.
Osjetio je njeno srce kako divljački tuče u njegova prsa.
Ali ono što ga je dotuklo bile su njezine oči, sjajne od suza.
"Ah, djevojko, nemoj plakati," reče joj užasnut. "On nije vrijedan tvojih suza."

104
 Zagnjurila je lice u njegovo rame i Bowen se podigne s njom u naručju. Pažljivo ju
pokrivajući krenuo je s njom prema zamku.
Bijes ga obuzme. Bio je ljut što je napadnuta pod njegovom skrbi i brigom. Što i
dalje pati zbog McHughovih.
Djevojka je dovoljno patila. Kad će sve to prestati?
Njeni prigušeni jecaji su ga slamali. Želio ju je što prije odnijeti u njezine odaje, gdje
će biti siguran da ju više nitko ne povrijedi.
Ignorirao je tuđe poglede i pitanja kada se zaputio dvoranom prema stubama.
Ignorirao je vlastite ljude ne bi li ju što prije odnio od tuđih pogleda.
Kada ih je Taliesan srela lice joj je djelovalo zabrinuto. On joj je rekao da ode i
pripazi da netko ne naiđe do njegove odaje.
Znao je da se brine za Genevieve, ali je isto tako znao da bi Genevieve željela
biti što dalje od znatiželjnih pogleda, i tu će joj želju ispuniti.
Čim je ušao u odaju ramenom je zatvorio vrata i spustio Genevieve na svoj krevet
pa sjeo pokraj nje. Dotaknuo joj je natečenu usnu i palcem obrisao mrlju od krvi.
"Što ti je učinio?" upitao je.
Novi val njezinih suza ga je pogodio. Uistinu, bio je jako slab na ženske suze.
Osjećao se bespomoćno i sam Bog je znao da bi učinio sve da spasi neku djevojku.
Usne su joj zadrhtale i glas joj je bio tih pa se morao nagnuti da bi ju bolje čuo.
"Ništa što već nije i prije radio."
Zvučala je je kao da joj nije bitno. Kao da se pomirila sa svojom sudbinom.
To ga je samo još više razljutilo. Ponovno je želio ubiti tog gada. Njegovo umiranje
nije bilo dovoljno dugo i bolno.
Stisnuo je čvrsto šake dok se pokušavao kontrolirati.
"Nikada više nećeš tako patiti," reče joj žestoko. "Zavjetujem ti se,
Genevieve. Nikada više nećeš biti prisiljena davati više od onoga što sama odlučiš."
Okrenula se od njega ali je stigao zapaziti trag od suze na njezinom obrazu.
Spustio je glavu i poljubio ju u tjeme. "Oprosti što nisam prije došao."
Ona se okrenu prema njemu sa zelenim, blještavim sjajem u očima u tihoj molbi.
"Možeš li..."
Zagrizla je usnu i zadržala za sebe što ga je htjela upitati. Nježno joj je prstom
dodirnuo obraz, klizeći njime po licu.
"Što me želiš pitati, djevojko? Znaj da, ako je u mojoj moći učinit ću to za tebe."
Malo boje joj se pojavilo u obrazima i djelovala je nervozno.
"Možeš li me držati?" upitala je meko.
Umjesto odgovora, popeo se pokraj nje i namjestio. Povukao ju je u svoje naručje i
naslonio na svoja prsa. Milovao joj je kosu i poljubio ju u vrh glave.
"Uistinu, ništa ne bih volio više od toga."
Još više se povukla uz njegova prsa kao da traži toplinu i utjehu koju joj je nudio.
Stisnula se čvrsto uz njega i zadovoljan, on je nju zauzvrat jednako čvrsto držao.
Dugo vremena je tako ležao, s njom u naručju i njezinom glavom ispod svoje
brade. Disanje joj se usporilo i činila se opuštenom, napetost i strah su joj lagano
napuštali mišiće.
Znao je da bi se trebalo pobrinuti za njezine ozlijede ali bio je nesklon prekidanju
intimnosti koja se pojavila između njih.
Bez obzira na to što je djevojka napravila u prošlosti nije joj to mogao uzeti za zlo.

105
Učinila je ono što je mogla da bi spasila sebe od daljnjih silovanja i zlostavljanja.
Djevojku u takvoj situaciji on neće kazniti niti joj suditi. Boljela ga je pomisao na
vlastitu sestru, Rorie, kada bi se našla u takvoj situaciji. Nadao se da će svaka žena
koja se nađe u Genevievenoj situaciji biti dovoljno snalažljiva da pobjegne od toga,
kao što je ona. Čak i ako je rezultat toga bio da Evelin otmu i muče.
To je i dalje bio problem. Možda ne za njega jer je on već odlučio što će s njom. Ali
problem je u Graemeu i Armstrongovima, nijedno od njih neće zavoljeti Genevieve
zbog toga što je učinila.
Ali neće ju ostaviti da se bori sama. Postoji mogućnost da će imati velikih problema
sa svojima i sa savezom između njegovog klana i Armstrongovih, ali neće napustiti
Genevieve.
Zaslužila je junaka kakvog do sada nije imala. Nitko se nije zauzimao za nju. Osim
njega.
Pomazio joj je meku kosu i obuzme ga nježnost. Zaboljela ga je pomisao na
njezino preživljavanje sve ove godine, ali ako se njega pita više neće patiti. Bez
obzira kakve on posljedice trpio.

106
25. poglavlje

Bowen trgne glavom kada začuje kucanje na vratima. Genevieve se ukočeno

odmaknula, opreznog pogleda.
U želji da olakša napetost nježno položi prst na njena usta.
"Ne brini se," Bowen joj reče. "Vratit ću se odmah."
Izvukao se iz kreveta, a ona je navukla pokrivač do brade. Morat će uzeti čitavu
odjeću iz njezine odaje tako da se više ne osjeća neugodno u poderanoj haljini i
plaštu koji ju je jedva pokrivao.
Otključao je vrata i malo ih odškrinuo da vidi tko je vani. Teague i Brodie su stajali
ispred, jedan kraj drugoga, mračnog izraza lica.
"Imamo problem," Teague će mu direktno. "Kada smo se vraćali iz naše patrole
naišli smo na mrtvo tijelo. Vrat mu je slomljen. Moguće u obrani od napada."
Bowen odmahne glavom. "Ja sam ga ubio."
Brodieu i Teague se oči rašire.
"Šta si učinio?" Brodie ga upita.
Teague se počne gurati naprijed. "Imaš štošta za objasniti, Bowene."
Bowen ga gurne nazad i Teague se zapanjeno povuče.
"Postoji li razlog zašto nam ne dopuštaš da uđemo u tvoju odaju?" upita ga.
Bowen izađe van i nabrzinu zatvori vrata od odaje.
"Genevieve je u njoj."
Brodie ga prostrijeli pogledom, a Teague zareži.
"Mrtav muškarac, kojeg ste bili našli ju je napao. Na svu sreću ja sam naišao,
inače bi ju silovao."
Brodie se namršti i opsuje.
"Gotovo su svi poput životinja," reče Teague s prijezirom. "Je li djevojka dobro?"
"Prestrašena je, naravno. Donio sam ju u svoju odaju da bi ju zaštitio od ostalih.
Očito je da nemaju cijenjeno mišljenje o njoj, i ja ću ju zaštititi od njihovog otrova i
pokušaja osvete."
Teague puhne. "Neće im se svidjeti to što si ubio jednog od njihovih ljudi. Kada
smo ubili one koji su nas izdali djelovalo je kao da ih želimo uništiti. I sada se ovo
dogodi."
Bowenove usne se smrknu. "Uopće me nije briga da li im se to sviđa ili ne. Ako
žele da se prema njima ponašamo pošteno i pristojno onda neka tako i uzvračaju.
Neću tolerirati takvo ponašanje prema jednoj djevojci. Bez obzira o kome je riječ. To je
sramotno."
"Što onda želiš da im kažemo?" Brodie ga upita. "Tijelo je donešeno u dvorište i
očigledno je da se radilo o pripremljenom napadu. Ljudi su uvjereni da će nam
McGrieve prirediti zasjedu. "
Bowen duboko udahne da se smiri jer ga je bijes ponovno obuzimao. Zatim
pogleda brata i Brodiea. Glas mu je bio uznemirujuće tih, i oni koji ga dobro poznaju
znaju da bi uskoro mogao izgubiti i zadnju kontrolu.

107
 "Recite im da sam ja ubio čovjeka jer je napao Genevieve. Također im recite da
je djevojka pod mojom zaštitom i da svaka uvreda upućena njoj je upućena i meni. Za
koju ću se osvetiti. Neću tolerirati nikakvo nepoštovanje prema njoj. Neka im mrtvi
ratnik McHugh poslužio kao upozorenje."
Teague je izgledao uznemireno zbog izjave, ali je Brodie klimao glavom u slaganju.
Činilo se da ni on nije bio sretan zbog ponašanja prema Genevieve.
Bowen je zurio u svog brata, zapanjeno je stisnuo usta.
"Reci da se slažeš samnom, Teague."
Teague uzdahne. "Nije stvar u tome. Ne podržavam to da djevojku tako tretiraju.
Silno joj je potreban zaštitnik i očito si ti prihvatio tu ulogu. Ali mislim da bi trebao
pripaziti kako riješavaš probleme s McHughovim klanom."
"Trenutno me nije briga sve i da propadnu u duboku rupu i nestanu s lica zemlje."
Bowen ispljune.
"Razumijem tvoju ljutnju," reče mu Brodie smireno. "Ali moramo svi imati smirene
glave želimo li spriječiti daljnje nerede. Ljuti su. Zbunjeni. I boje se. Trebaju vodstvo i
čvrstu ruku."
Bowen potvrdno kimne glavom. "Tako je, trebaju. Trenutno sam previše bijesan
da se suočim s njima i još nemam namjeru smiriti se. Njihovo ponašanje prema
djevojci je grešno i neću im to zaboraviti."
Vrata na dnu hodnika se otvore i Taliesan proviri glavom, zureći oprezno u Bowena,
Brodieja i Teaguea. Oklijevala je kao da se boji postaviti pitanje.
Bowen joj kimne i pokaže rukom da priđe bliže. "Dođi djevojko. Reci što želiš."
Brodie i Tague se okrenu prema njoj dok je prilazila, zabrinutog pogleda.
Čvrsto je stiskala ruke, i zastala nedaleko od njih. Brodie ju mršteći povuče za ruku
da priđe bliže.
"Oprostite mi na drskosti, Lairde. Tko joj je ovo učinio?"
Brodie joj utješno spusti ruku na rame. "U redu je, djevojko. Bowen se pobrinuo
za nju."
"Muškarac koji je napao Genevieve je mrtav." Bowen je bio iskren.
"Dobro," ona reče. "Nadala sam se da ćete ga ubiti."
"I jesam."
"I je li Genevieve dobro?" Taliesan ga upita, s brigom u očima.
"Uistinu, uzrujana je i preplašena, ali lijepo se odmara. Uvjerio sam ju da se to više
neće nikada ponoviti."
"Hvala vam, Lairde." Taliesan mu reče. "Genevieve je potreban netko poput vas.
Nitko se nikada nije zauzeo za nju."
Bowen povede Taleisan sastrane, pokraj Brodie i Teaguea. Doveo ju je do njezine
odaje kada joj je tihim glasom rekao, "Možeš li mi donijeti odjeću za Genevieve? Haljina
joj je uništena i ima samo plašt na sebi da se pokrije."
Taleisan žestoko zaklima glavom. "U redu, Lairde. Smjesta ću joj donijeti."
"Pričekaj još koji trenutak da završim razgovor s bratom i Brodiem i onda mi
donesi odjeću."
"Kako vi kažete, Lairde."
Okrenula se i vratila u svoju odaju. Bowen se okrenuo nazad prema svojoj, željan
da se što prije vrati Genevieve.
"Jeste li imali uspješan lov?" upitao ih je.

108
 "Da," Brodie mu odgovori. "Tucet i više zečeva i nekoliko mladih jelena. Meso će
biti mekano i sočno."
Bowenu počnu sline teći od same pomisli na svježe, kuhano meso.
"Neka netko od mojih ljudi donese jelo za mene i Genevieve. Večerat ćemo u
mojoj odaji."
Teague kimne glavom i počne se povlačiti. Zatim stane s oklijevanjem.
"Vjerojatno će i Graeme uskoro stići."
Bowen je razumio upozorenje u njegovom glasu. "Da, znam." ravnodušno mu reče.
"Razmisli o svojim prioritetima od prije, i sada. " Teague reče. "Put koji si izabrao---
da štitiš tu djevojku, nije lagan."
"Ništa dobro nije nikada jednostavno. A niti ono što vrijedi."
Brodie zaklima glavom u slaganju. "To je istina."
Teague stavi ruku na Bowenovo rame. "Imaš moju podršku, Bowene. Bez obzira na
sve. To se odnosi i na djevojku. Iako ne znam sve."
Bowen stavi svoju ruku preko njegove zadovoljno ga tapšajući po ramenu.
Zagledao se u bratove oči, sretan jer se Teague zauzeo za njegovu stranu, ne
osuđujući ga što je stao u njenu obranu.
"Imaš moju zahvalnost Teague. I ti i Brodie."
Brodie izvrne svoja usta i lice mu se promijeni u zabavljen izraz. "Jesi li ikada
pomislio da ćeš takvo što reći jednom Armstrongu? Je li ti ostavilo gorak okus u
ustima?"
Bowen se nasmije. "Priznajem da, kada si me podsjetio na hranu, već sam dovoljno
patio."
Teague i Brodie su se smijali odlazeći niz hodnik s obećanjem da će njemu i
Genevieve donijeti hranu čim bude spremna.
Bowen se okrenuo da uđe u svoju odaju kada je začuo Taliesanino tiho
dozivanje. Ostao je čekati pokraj otvorenih vrata dok mu djevojka nije prišla i onda joj
je uzeo mekanu hrpu odjeće iz ruku.
"Hvala ti, Taliesan. Ti si Genevievina dobra prijateljica. Reći ću joj za tvoju
ljubaznost."
Taliesanini su obrazi porumenili i ona mu se ljubazno nakloni. "Molim vas recite
Genevieve da sam samo par vrata dalje od nje ako me bude trebala."
Bowen joj kimne i onda se uvuče nazad u odaju, zatvarajući vrata za sobom.
Genevieve je sjedila na krevetu s pokrivačem povučenim do glave. Krv se sasušila
u kutu njenih usana i niz čeljust, usna joj je bila natečena.
"Taliesan ti je donijela odjeću," Bowen joj se obrati približavajući se krevetu.
"Dopusti da naložim vatru i onda se možeš odjenuti pokraj kamina. Neću gledati.
Obećavam."
Ona se slabašno nasmije. "Prekasno je za pristojnost. Sve si već vidio."
Sjeo je na rub kreveta s njenom odjećom u svome krilu. "Nije prekasno za
poštovanje," reče joj ozbiljno. "I poštovanje ti i dajem, pružajući ti privatnost da se
odjeneš i smjestiš udobno."
Prokletstvo, ako djevojčine suze opet budu krenule. Tada se osjeća kao da ga je
netko opalio u stomak i izgubio je sav zrak.
Dotaknuo joj je obraz kao da ga želi sačuvati od suza.
"Nisi imala puno razloga za smijeh, ali ja to planiram popraviti. Sve bih dao da te

109
mogu učiniti opet sretnom."
"Ti si dobar muškarac, Bowen Montgomery," reče mu čvrsto. "Nisam se prevarila
u vezi tebe."
Podignuo je odjeću iz svog krila i stavio ju na krevet pokraj Genevieve. "Idem
naložiti drva za vatru tako da ti bude toplo. Hladna si na dodir. Kada završim
možeš se odjenuti pokraj kamina."
Ustao se i pošao do sanduka gdje su drva stajala. Kada se ponovno okrenuo prema
Genevieve, pogled na nju ga je duboko pogodio.
Čupave kose. Ranjivost joj je reflektirala u očima. Pokrivače je povukla skroz gore
do lica i koljena podignula uz svoja prsa. Ali njezin pogled... Pun čuđenja. Zahvalnosti.
Otkrića. Kao da ga sada vidi u posve novom svjetlu.
Takav pogled žene želi svaki muškarac. Pogled koji mu govori da je on njezin
junak i da ne postoji nitko drugi za nju.
Ukorio se jer je dozvolio da mu se misli tako razuzdaju u mašti. Da, Geneviev je
bila zahvalna ali to ne znači da ga gleda na neki drugačiji način. Takav bi pogled
upućivala bilo kojem muškarcu da ju je spasio.
Zaposlio se sa pravljenjem vatre tako da se jako razgorjela u kaminu. Ali znao je da
joj je hladno i da joj se od traume hladnoća zavukla u kosti. Želio je da njoj bude
udobno iako to možda znači da njemu nije.
Kada je bio zadovoljan sa učinjenim okrenuo se nazad prema Genevieve i nježno
joj povukao pokrivače iz čvrstog stiska.
"Idi i ugrij se pokraj vatre, djevojko," nježno joj reče. "Ja ću stati pokraj vrata i leđa
ti okrenuti, ili želiš da izađem van u hodnik i možeš me dozvati kada budeš gotova s
oblačenjem."
"Možeš ostati," promrmlja.
Izašla je iz kreveta čvrsto stiščući ogrtač oko svojih grudi i otišla do vatre. Njezino
golo tijelo se nadziralo kroz ogrtač zbog svjetlosti. Izgubio je dah i tijelo mu se počelo
stvrdnjavati.
Ukorio je sam sebe što nije bio ništa bolji od gadova koji su ju silovali. Ne bi trebao
o takvim stvarima razmišljati kada je djevojka pretrpljela tako strašne napade.
Ali on nije razmišljao o tome što bi joj mogao uzeti. Samo je razmišljao o onome što
bi joj mogao dati. Kako bi joj se udvarao sa slatkim poljupcima. Reći joj koliko je
prekrasna. Milovao joj tijelo sve dok ne počne zadovoljno uzdisati.
Želio joj je pokazati kako to može izgledati između muškarca i žene. Odnio bi
joj svu bol, i poniženje, i sram, i umjesto toga, dao bi joj nešto predivno.
Ah, žudio je za tim da joj pokaže kako je dobro voljeti. Ali i više od toga, želio ju je
tako žestoko, kako nikada nijednu djevojku nije i ne može si objasniti zašto. Nije
ga bilo briga što je obilježena ožiljkom, tako da ju niti jedan muškarac ne želi. Ako je
to bio Ianov cilj, onda je skroz podbacio jer ju je Bowen želio toliko da je graničilo s
opsesijom.
"Sada možeš pogledati."
Njen meki poziv ga je trgnuo iz misli. Trepnuvši, pokušao je umiriti tijelo jer nije htio
da mu pročita na licu koliko je uzbuđen.
Polako se okrenuo, naređujući tijelo u položaj iz kojeg ona to neće moći vidjeti.
Izgledala je još ljepše nego prije. Odjevena u noćnu haljinu, stajala je pokraj
vatre, gola su joj stopala virila ispod. Kosa joj je bila pomaknuta na leđa a strana s

110
ožiljkom okrenuta od njegovog pogleda.
Još je imala malo sasušene krvi kod usana a on ju nije pregledao da vidi jel ima još
ozlijeda.
Pokrenuo se, uzimajući jednu od krpica s kojom se prao i smočio ju je u vrču
vode pokraj prozora. Kad joj se približio, naslonio je dlan na njezin obraz i nježno
potapkao ugao njenih usana s krpicom.
Lecnula se ali je ostala sjediti dok joj je on čistio sasušenu krv s natečene usne.
Smrknuo se kada je vidio da joj se modrica širi na obrazu i donjoj vilici, gdje je
udarena.
"Gdje si još ozlijeđena, Genevieve?" upitao ju je.
"Nigdje. Dvaput me udario, ali samo je to stigao. Ti si stigao na vrijeme da ga
spriječiš."
Namrštio se još više. "Trebao sam tamo doći na vrijeme da ga spriječim da te bilo
kako udari."
Stavila je ruku na njegovu, čvrsto ju stisnuvši dok ju je on držao na njenom
obrazu.
"Došao si. I to je najvažnije. Spriječio si da se ponovi. Za to sam ti
neizmjerno zahvalna."
Srce mu se smekšalo i on nježno protrlja palcem njezin obraz.
"Učinio sam to da ti više nikada ne doživiš ništa slično."
Zatvorila je oči i stisnula se još više uz njegov dlan, trljajući svoj obraz s ožiljkom. I
onda je odjednom shvatila što je učinila pa se ukočila i skupila.
"Ne," on reče. "Nemoj se skrivati od mene, Genevieve. Nikada se nemoj skrivati
od mene. Moraš znati da mi taj ožiljak nije važan."
Ona proguta i osjetio je kako se stresla pod njegovim dodirom. Pogledala ga je s
takvom nadom u očima da mu je bilo gotovo bolno to vidjeti. Ona je žena koja se boji
nadati ičemu. Stalno su joj to ubijali, i sada gleda u njega kao da razmišlja dali se
može opet ponadati.
"Dođi," on prošaputa. "Vrijeme je za krevet. Lijepo ću te ugrijati i namjestiti da
ti bude ugodno."
Oči joj se rašire i ona ga uhvati za ruku kojom joj je pokrio obraz.
"Što će drugi reći ako ovdje prenoćim, Lairde?"
Usne mu se stegnu i on joj žestoko odgovori. "Nije me briga šta će itko reći. Ti ljudi
nemaju moje poštovanje niti odanost. Neće te osuđivati inače će trpjeti moj gnjev.
Neka se zna da neću tolerirati nikakve uvrede na tvoj račun. Imaš moju zaštitu,
Genevieve. I neću ti dozvoliti da odeš večeras iz moje odaje."
Iako je mislio svaku riječ koju je izrekao, shvaćao je vrijednost njezinog straha. Za
njega je to bilo nepristojno pomisliti kako je sada njegova kurva jer je Ian mrtav. Neće
dati priliku ljudima iz klana da joj se rugaju i vrijeđaju je.
Glas mu se smekšao kada ju je pogledao. "Nitko neće znati, djevojko. Razgovarat
ću sa Taliesan, koja te jako poštuje, i svi će misliti da si prenočila u njenoj odaji."
Olakšanje joj je bljesnulo u očima. Cijelo joj se tijelo opustilo. Spustio je svoju ruku
koju mu je i dalje držala i povukao ju na krevet da se namjeste za odmor.
Opet se začuje kucanje na vratima i Bowen je htio zarežati od frustracije zbog još
jednog ometanja. Zatim se sjetio da mu je Teague obećao poslati hranu. Stomak mu
zamrmlja na tu pomisao i on se ustane.

111
 "Ostani u krevetu i raskomoti se. To nam šalju hranu. Svježe ulovljenu."
Genevieve se razvedri pa pusti svoju ruku iz njegove i položi ju sebi na stomak. Pa
se namršti.
"Uistinu, silno sam gladna."
"Onda hajde, ja ću ti unijeti hranu. Neboj se. Neću nikoga puštati dok si ti ovdje."
Osmjeh koji mu je poklonila ga je ugrijao do nožnih prstiju. Zatim je brzo prošla
pokraj njega i uvukla se u krevet --- njegov krevet --- i povukla prekrivače visoko na
sebe.
Nikada nije vidio takvo nešto čudesno i lijepo kao Genevieve McInnis kada se
slatko uvukla u njegov krevet, čekajući ga.

112
26. poglavlje

Genevieve se čvršće stisnula u Bowenovom zagrljaju i uzdahnula od

zadovoljstva. Kada je lijeno otvorila oči shvatila je da je već prošla zora.
Razočarano je shvatila da je noć gotova. Bila je to najljepša noć u njezinom životu.
Nikada nije osjetila toliki mir, niti se ikada osjećala tako sigurno kao u naručju Bowena
Monrgomeryja.
"Djevojka se probudila."
Bowenov zadirkujući glas je zvučio poput svile u njenim ušima. Nije mu imala volje
odgovoriti od straha da ju ne istjera iz svoje odaje. Željela je da taj trenutak traje
zauvijek.
"Da," napokon prošapće, znajući da ne može odgađati neizbježno.
Ali on ju nije požurivao, niti joj je rekao da se vrati u svoju sobu.
Umjesto toga ju je zagrlio i masirao rukama po leđima sve dok nije gotovo zaprela
od miline.
"Kako se osjećaš ovog jutra, Genevieve?"
Trljala je svoj obraz u njegova prsa, upijajući njegov dodir i miris. Činilo joj se tako
čudno što se ne boji biti u njegovom društvu. Naučila se bojati svih muškaraca. Niti
jednom nije vjerovala, i toliko njih ju je zlostavljalo.
A opet, Bowen je bio...drugačiji. Od samoga početka. Ponašao se prema njoj
nježno i s poštovanjem, i branio ju je.
"Bolje," dahnula je u odgovoru.
"To je dobro ćuti. Nadam se da te čeljust ne boli više toliko."
Htjela je zatresti glavom jer je bila previše sretna da mu odgovori.
Stavio je ruku na njen vrat i nježno ju počeo masirati. Zatim je podignuo njezinu
glavu gore i smjestio drugu ruku ispod nje pa pregledao joj usta izbliza.
Mršteći joj je naginjao glavu lijevo pa desno.
"Imaš modricu. I usna ti je još uvijek natečena."
Pogled mu je bio ubojiti kada je završio s kontrolom njezinog lica. Onda ju je
iznenada povukao gore na sebe, lica neposredno ispred njegovog. Pružio je ruke oko
nje i zagrlio ju.
"Bowene, tvoja rana!" viknula je.
"Ma to je samo ogrebotina. I ti si ju jako lijepo zašila. Uopće me ne boli."
Nije mu posve vjerovala, a i posramila se što nije pridavala svoju pažnju samo
njegovoj rani. Borio se s njenim napadačem samo dan poslije svoje ozlijede.
"Trebala bi ju pregledati," reče tjeskobno. "Možda su ti šavovi popucali u jučerašnjoj
borbi."
Osmjehnuo joj se zabavljeno, toplina je zagrijala njegove oči.
"Ako će ti biti lakše, dozvolit ću ti da me pregledaš."
Odgurala se iz njegovog zagrljaja i kleknula na krevet pokraj njega.
Uspravio se i svukao tuniku preko leđa, otkrivajući joj svoje mišićave ruke i prsa.
Pogledom je lutala njegovim torzom, neumoljivo ju je privlačilo toliko gole kože.

113
 Prstima je pratila trag svježe zatvorene rane.
"Boli li te?"
"Ne, djevojko. Ne kada me tako dodiruješ. Osjećam samo slatki užitak."
Vrućina joj je udarila u obraze i gotovo je povukla svoju ruku, kada ju je on zgrabio i
čvrsto držao na svojim prsima.
"Sviđa mi se tvoj dodir," reče joj hrapavo. "Sjećam se da si me dodirivala dok sam
gubio svijest od napitka što su mi ga dali."
U još većem sramu ona spusti glavu. Mislio je da je odvažna. Nije trebala biti toliko
slobodna s njim, ne dok je bio u nesvjesti.
"Jel ti šavovi izgledaju dobro?" upitao je.
"Da," odgovori mu. "Ne vidim naznake infekcije."
Namjestio ju je nazad na svoja gola prsa. Kao da je dotakla vatru. Njegova ju je
vručina obavijala i pozivala da se približi još više.
Njegova je ruka lutala preko njezinog obraza pa kroz kosu i zatim na stražnji dio
vrata. Podignuo je glavu i nježno pritisnuo svoje usne na njezine.
Dahnula je u njegove pune usne, ali sva je napetost nestala dok se opuštala u
njegovom naručju.
Oh, da, ovo je bio poljubac.
Bio je neizmjerno nježan dok je istraživao njezina usta, klizući usnama preko njenih.
Protrljao je jezik po njenoj donjoj usni, pokrivajući ju sve do kuteva.
Bilo je opojno, kao kada se popije previše piva. Bila je pijana od njegovih dodira i
osjećaja njega uz svoje tijelo. Osjećala se poletno, kao nikada do sada i nije željela da
prestane.
Ruka mu je pošla prema strani s ožiljkom i iako bi se ona trebala odmaknuti, on ga
je nježno mazio i podignuo drugu ruku tako da joj je uhvatio lice kako bi produbio
poljubac.
Kada je dahnula kliznuo joj je jezikom u usta, mekan, senzualan i neumoran.
Sramežljivo je i ona njegov jezik dodirivala svojim, plesala i zadirkivala baš kao što je i
on nju.
Odmaknuo se od nje, isprekidanog daha, oči su mu bile samo malo otvorene.
Obrazi su mu bili jarke boje, kao da je imao groznicu. Ali njegov pogled... Gledao ju je
kao da je najljepša djevojka koju je ikada vidio. Na trenutak je mogla zaboraviti na svoje
ranjeno lice, i da je nosila znak pohlepe i požude drugog muškarca. Ali u Bowenovim
očima bila je ono što i je, prekrasna, privlačna žena.
"Znao sam da ćeš biti slatkog okusa," reče joj hrapavog glasa, punog strasti.
"Ovo mi je prvi pravi poljubac," ona mu prizna.
Njegov se pogled smekšao. "I šta misliš o njemu?"
Shvačao ju je. Da, ljubili su ju, ali nikada tako slatko i s poštovanjem. Dođe mu da
zajeca zbog svega što je propuštala.
"Bilo je čudesno. Nisam nikada takvo što doživjela," iskreno mu odgovori.
"Drago mi je što sam ti ja prvi."
I dalje ju je držao za obraz, palcem je klizio po njenoj donjoj usni, koja je sada bila
natečena zbog drugog razloga.
Zatim je podignuo glavu i zarobio joj usne u još jednom dugom poljupcu. Ali ovaj se
put povukao sa žaljenjem u očima.
"Vrijeme je da se ustanem. Volio bi da ne moram. Uistinu, ne bi želio nikada izaći

114
iz ove odaje , i prodao bi vlastitu dušu samo da te mogu ljubiti danima. Ali imam
zaduženja i problem oko još jednog mrtvog McHugha. A tebe moramo odvesti u
Taleisaninu odaju, tako da nam priča bude potkrijepita."
Kada je spomenuo njezinog napadača, kao da ju je zalio hladnom vodom. U tren
oka se povukla od njega sa sramom u srcu.
Ponašala se poput bludnice samo nekoliko sati nakon što ju je drugi muškarac
pokušao silovati. Što je njoj?
McHughovi su ju bez razloga zvali kurvom, a ona je sada u lairdovoj odaji. Bio je to
otvoren poziv drugima da ju još više ponižavaju.
"Ne, nemoj tako gledati, djevojko," Bowen joj tiho reče.
Sjeo je i ruku stavio utješno na njeno rame.
"Drži glavu visoko, jer nećeš prihvatiti krivicu za učinjeno. Muškarac koji te je napao
je dobio ono što je zaslužio, kao što će i bilo tko drugi ako se usudi dirati tebe."
"Ja nisam vrijedna toga," reče, izbjegavajući ga pogledati.
Rukom joj je dodirnuo obraz i natjerao ju da ga pogleda.Ljutnja mu je bila u očima
usne su mu se skupile u tanku liniju.
"Meni si vrijedna."
Zanijemila je. Zurila je u njega zatečeno.
Nagnuvši se prema njoj, poljubio ju je u čelo pa se ustao s kreveta.
"Odvest ću te do Taliesanine odaje da se ona pobrine za tebe. Možda bi bilo
najbolje da ostaneš tu dok sve ne raščistim s ostatkom klana. Ali nisi zatvorenica u
svojoj odaji. Možeš slobodno izaći i vratiti se kad god to poželiš, bez straha od napada.
Ja ću se pobrinuti za to."
"Ne znam zašto ovo činiš za mene," srce joj se stisnulo u prsima.
Pružio joj je ruku da joj pomogne ustati iz kreveta.
"Zato, jer se to za tebe trebalo učiniti davno prije."

115
27. poglavlje

Bowen je otpratio Genevieve do Taleisanine odaje, i kada je pošla unutra on ju

uhvati za ruku i povuče prema sebi.
Iznenađeno ga je gledala kada je savio glavu i svoja usta prislonio na njena, za
još jedan poljubac.
Kao da ju je zapalio. Bio je tako pun života. Božjih mu kostiju, ništa nije želio više
od toga da ih oboje odvoji od svih i zaključa u njegovu odaju, gdje će ju moći na miru
grliti i ljubiti cijeli dan.
Pakla mu. Zauvijek bi to volio.
Slatko ga je pogledala i on je bio oduševljen jer joj je ugodio. Djevojka očito nije
poznavala nikakvu nježnost niti je iskusila užitak kako je biti voljena.
Naljutio se i rastužio kada mu je rekla da joj je njihov poljubac bio prvi u životu.
Znao je da nije bio prvi koji ju je ljubio, ali shvatio je na što je mislila. Bio je jedini
muškarac koji ju je obasipao nježnim i stravstvenim poljupcima.
Silom se odmaknuo od nje i pogurao ju u odaju, pa zatvorio vrata za njom. Ostao je
tako, zureći u ta vrata, pogođen spoznajom da je možda zaljubljen u nju.
Bilo je to zapanjujuće otkriće od kojeg više nije mogao stajati toliko ukočeno,
jer su ga posljedice zapljusnule.
Zaljubljen.
Što je više razmišljao o tome, znao je da je istina. Poznavao je izgled i
ponašanje zaljubljenog muškarca. Graeme je bio snažno zaljubljen u svoju ženu, i
sada je i Bowen u djevojku koja mu donosi samo probleme. Puno problema.
Bio je rastrgan između želje da upadne u Taliesaninu odaju i izjavi Genevieve
ljubav, bez obzira na posljedice, i toga da siđe dolje i iznese njezin slučaj ostatku
klana. I još je morao smisliti plan kako da ju odvede odavde.
Ali s tim ima još više problema.
Prvo, mora se pažljivo ponašati prema Genevieve. Neće dobro prihvatiti njegove
izjave, moglo bi ju odbiti od njega, i sav trud koji je uložio da zadobije njezino
povjerenje bi bio uzaludan.
Djevojka je povrijeđena od svega što joj je učinjeno. To nije bilo nešto što će proći
samo tako, preko noći. Trebat će se pažljivo brinuti za nju i morati će imati jako puno
strpljenja.
Drugo, nije se želio odvajati od nje, tako da mu je pomisao na njezinu selidbu iz
McHughova klana ostavio smrtni osjećaj u prsima. On je morao ostati ovdje, tko zna
koliko dugo. Njegov je brat trebao pomoć i on će mu je pružiti bez obzira na sve. Ali
nije želio više ni Genevivev izlagati tolikim uvredama svakoga dana.
Sve mu je bilo zapetljano poput zagonetke. Nije baš bio siguran da li mu se sviđa
takva ljubav.
Mrzovoljno i iziritirano se okrenuo od Genevievinih vrata, udaljio se od njih prije
nego li napravi nešto nepromišljeno i upadne u njezinu odaju kao kakav dječačić,
izjavljujući joj ljubav.

116
 Kada je već stigao do dvorane bio je dobro uzrujan i sve je mrko gledao u prolazu.
Bilo je to dovoljno da svi pomisle kako će nekoga opet ubiti. Njegov brat i Brodie su
mu potrčali ususret na dvorištu, s brigom u očima.
"Što te muči?" Teague ga upita pažljivo. "Čujem da si opet bijesan."
Brodie je samo tiho stajao pokraj njih, gledajući u dva brata spreman
intervenirati ako bude potrebno.
Bowen nakrivi obrvu. "Odkud ti takva pomisao?"
"Rečeno nam je da ćeš ubiti još jednog McHugha. Želim znati kakav je sada grijeh
u pitanju."
Bowen je bio iziritiran. "Izjavio si to kao da prošli put nije počinjen nikakav grijeh."
Teagueove se oči smrknu i odjednom se uozbiljio. Nije više zvučao
lakomisleno, radi željenog efekta.
"Napad na djevojku se teško može nazvati prijestupom." Nakrivio je jednu obrvu,
sjevajući očima. " Nije mi bila namjera pobijati što je djevojka prošla. Dosta je. Više
nemora patiti. Bez obzira što osjećao prema njoj zbog njezinih grijeha. Nitko nije
zaslužio da ga se tako tretira."
Bowen prekriži ruke na prsima, zadovoljno mu klimajući glavom. "Drago mi je što to
od tebe čujem."
Teague se namršti. "Zašto bi mislio drugačije? Sada si me uvrijedio. Kad sam ja
podržavao loše ponašanje prema slabijima, naročito prema nježnim djevojkama?"
"Nerado prekidam vašu svađu," Brodie im mirno reče. "Širio se trač da si uletio u
dvoranu u ubijačkom raspoloženju i da će sigurno još jedan McHugh nastradati.
Teague i ja smo požurili ti reći da se savladaš."
Bowen šmrknu. "Uistinu, mrko sam ih gledao, ali nisam prolio ničiju krv. Ne još. Ali
dan je tek počeo. Možda ću ipak morati prije njegovog kraja."
Teague baci pogled prema Brodieju. "Ja kažem da mu ne prepustimo baš svu
zabavu."
Bowen se zahihoće i zatrese glavom. "Silno želim biti svima jasan i glasan.
Posljedice će biti loše za one koji se ogluše na moja naređenja u vezi
Genevieve."
Teague je dugo zurio u njega pa se zatim okrenuo prema Brodieju. "Možeš li nas
molim te ostaviti malo? Htio bi nasamo porazgovarati sa svojim bratom."
Brodie klimne glavom povlačeći se, zamakne iza ugla zamka.
Bowen znatiželjno podigne jednu obrvu prema Teagueu.
"Što planiraš učiniti s djevojkom?" Teague ga otvoreno upita. "I ne mislim na njenu
kaznu. Očito je da si jako zainteresiran za nju. A mene više zanimaju tvoji osobni
planovi za nju."
Bowen se namršti."To nije tvoja briga."
"Ne govori mi to," Teague promrmlja. "Razmisli malo o tome, Bowene. Nemoj to
činiti djevojci. Želiš ju. Očito je kao nos na mom licu. Ona nije djevojka za takvo što i ti
bi to trebao znati. Možda sam do sada bio suzdržan u vezi nje, ali već je dosta propatila.
Nemoj ju tako iskorištavati."
Bowen je šokirano gledao u svog mlađeg brata. "Uvrijedio si me, brate. Tko kaže da
želim s njom samo povremeno spavati? Uz to, uopće te se ne tiče koje su moje
namjere s Genevive. Jasno si mi dao do znanja svoje mišljenje o njoj."
Teague odmahne glavom. "Ne, nisam. Imam oči. Mogu vidjeti koliko je bila mučena.

117
Mogu vidjeti što su joj učinili s dušom. To je dovoljno da mi se smući. A ti se igraš s
djevojkama u krevetu. Lukavo se služiš sa svojim šarmom da ih namamiš u krevet pa
se nakon toga okreneš novom izazovu. Samo ti želim napomenuti da imaš malo više
poštovanja prema Genevieve."
Bowenove se usne izviju i on zaškripi zubima do boli. Promatrao je svog brata sa
tihim režanjem iz grla.
"Ja ju volim," odgovori mu žestoko. "Ona mi nije neka usputna zabava. Zadnje što
želim jest povrijediti ju. Ubit ću svakoga tko to pokuša."
Mislio je da će mu to sve naglas izrečeno zvučati smiješno. Da ga je možda ponio
taj lijepi trenutak s Genevieve i shvatit će onda da to još nije ljubav.
Ali se smrtno prevario. Riječi koje je izgovorio zvučale su ispravno. Dok ih je
izgovarao samo je potvrđivao ono što mu je srce već znalo. Bio je stvarno i iskreno
zaljubljen u djevojku, i osjetio je jedino zadovoljstvo zbog toga.
Teague zine od šoka, zurivši u njega. Gledao ga je nijemo sve dok Bowen nije
prošao rukom kroz kosu, zgađeno.
"Pakla mu,Teague. Prestani me tako gledati ko riba iz vode."
Teague protrese glavu uzdišući."Jesi li ti poludio?"
"Očito jesam," Bowen mu reče otresito. "Nije moja krivica što sam se zaljubio u
nju. Znaš li ti kako to smiješno zvuči? Zaljubio sam se u ženu od koje je drugi muškarac
napravio svoju kurvu. Zaljubljen sam u ženu kojoj je cijeli jedan obraz izrezan. Zaljubio
sam se u ženu koja je izdala moju obitelj. Zamisli. Očito nisam pri sebi, ali to neće
promijeniti činjenicu kako se osjećam."
"Što ćeš, dovraga učiniti?" Teague ga upita.
"Nemam pojma," reče mu iscrpljeno. "Uistinu, poslala je Iana po Evelin."
Teague se istog trena namrštio i Bowen ga uhvati za ruku.
"Ali djevojka ima opravdanje," Bowen mu reče.
"Ti nisi normalan," Teague mu reče zgađeno.
"Poslušaj me," Bowen ispali.
Pažljivo je ispričao Teagueu Genevievin razlog zašto je poslala Iana da otme
Evelin. Uspijevao mu je objasniti ali Teague je bio odlučan kazniti ju.
Kada je završio Teague puhne. "Jel bi ja sada trebao čestitati djevojci što je smislila
kako natjerati Montgomeryje i Armstronge da napadnu zamak da bi sebe spasila? A
što bi se dogodilo da je Evelin bila silovana ili ubijena? Misliš da će Graeme popustiti
djevojci koja je takvo što napravila samo da bi sebe spasila?"
Bowen još jače stisne svoje zube. "Tražim od tebe da razmisliš o tome kako bi bilo
da je naša sestra bila na njezinom mjestu. Da li bi ju onda osuđivao?
Kada bi na takav način izložila ženu koja ne pripada našem klanu, da li bi onda bio
brz u svojim osudama? Ili je to samo zbog toga što je u pitanju Evelin, a ne neka
nepoznata djevojka?"
Teague je oklijevao i Bowen je znao da ga je pridobio. Samo što se nije nasmijao
od zadovoljstva.
"Nije baš u redu da zamišljam Rorie na Genevievinom mjestu. Ne bi me bilo briga
koga bi Rorie izložila opasnosti samo da pobjegne iz zatočeništva."
"To sam i mislio," Bowen mu reče.
"Prokletstvo, Bowene. Zašto se nisi mogao zaljubiti u neku manje kompliciranu
djevojku? Jesi li ti svjestan kakve će ona probleme donijeti? Iako možda uspiješ pridobiti

118
Graemea da ju prihvati u klan, sumnjam da će Armstrongovi biti tako popustljivi, i kada
saznaju sve imat ćemo sreće ako ne budu zaratili sa nama."
"Onda je možda najbolje da nikada ne saznaju," Bowen mu reče tiho. "To je
privatna stvar. Nešto o čemu se ne može javno razgovarati. Graeme će morati znati
cijelu istinu, da. Ali jedino on. On je moj laird. Ne Armstrongovi. Oni nemaju pravo
glasa."
"Pretpostavljam da si u pravu," Teague će umorno. "Ali, svejedno nisi izabrao
lagan put."
"Da, znam. Ali je istina i da ništa vrijedno ne dolazi na lagan način. A Genevieve je
vrijedna svakog mog truda za njezinu korist."

119
28. poglavlje

Nakon one noći provedene s Bowenom, Genevieve je postala jako sramežljiva.

On je to smatrao neodoljivim i srce mu se pomalo otapalo svaki put kada bi ju vidio kako
spušta glavu i smješka se misleći da ju on ne vidi.
Trudio se oko djevojke. Nije želio trpjeti pakao zbog neuzvračene ljubavi. Dovoljna
mu je bila spoznaja da su mnoge žene to trpjele zbog njega. A istina je da ga i nije bilo
baš briga. Sada je znao kako su se te žene osjećale tražeći njegovu pažnju, jer se
našao u situaciji da žudi za mrvicom pažnje od Genevieve. Sve će učiniti za njezin
osmjeh. Da ju učini sretnom. Skinuo bi joj mjesec sa neba ako će ju to usrećiti.
Shvatio je---a zapravo je to i znao od prije---da kod svoje kuće nikada nije uživala u
pažnji jednog muškaraca. Da joj se netko posveti. Nikada nije bila mažena. Njezin brak
je bio dogovoren ali na putu njezinom budućem mužu, Ian ju je oteo i napravio pakao od
života.
Bowen je odlučio dati joj sve što nije imala i zato će joj se udvarati.
Bio je obeshrabren zahvaljujući Teagueu i Brodieju. Teague ga je nemilosrdno
ismijavao i obojica su prijetila baciti ga u rijeku ako ovako nastavi.
Bowen je to sve prihvatio. Prije ne bi nikada tolerirao toliko zadirkivanja ali sada mu
to više nije bitno. Vedro Genevievino lice kada joj udijeli kompliment vrijedi svakog
zadirkivanja.
Ali ipak je za sebe zadržao sve lijepe stihove. Već mu je bilo dovoljno neugodno
meko šaputanje na mjesečini, ali kada ga pogleda sa očima blistavim poput sunca
sva nelagoda nestane.
U tome trenutku mu ne bi bilo važno ni da cijeli zamak čuje njegove pjesme. Izraz
na Genevievinom licu će čuvati i njegovati dugo u svome sjećanju.
Išli su u lagani šetnje na mjesečini, dok je odsjaj svjetlucao na valovima rijeke.
Zapetljao bi svoje prste u njene, uživao samo u tom njihovom držanju za ruke.
Sramio se svoje prošlosti sa ženama. Uživao bi u ljubavi. Kakav to muškarac
ne uživao u dobrom valjanju? On i Teague su zadirkivali Greama zbog njegovog
kaluđerskog ponašanja, ali sada misli da je bio u pravu što nije s toliko žena spavao.
Kada je upoznao Evelin, Graeme nije imao iza sebe toliko afera s djevojkama.
Bowen to za sebe nije mogao reći i od same pomisli na to dođe mu da se strese.
Što bi Genevive pomislila kada bi saznala za njegova usputna udvaranja i provode
s djevojkama? Da li bi ga gledala drukčije? Kako i ne bi?
Nije stvar u manjku ljubavi za te žene. Zapravo je sasvim obratno od toga. Ali sada
se zamislio o manjku poštovanja koje je imao za njih. Boljelo ga je biti u istoj kategoriji
kao i Ian McHugh. Iako ih nikada nije uzimao na silu moglo bi se reći da ih je tretirao
kao svoje kurve.
Nije htio čak ni razmišljati o tome u strahu od zaključka.
Genevieve ga je promijenila iz korijena. Možda od onog trenutka kada ju je prvi put

120
ugledao, ali stoposto je to bilo kada mu je ispričala svoju priču i kada je saznao koliko je
hrabra bila.
On je želio biti bolji muškarac zbog nje. Želio je biti vrijedan nje.
Želio je da ga ona voli.
"O čemu razmišljaš?" upitala ga je blago.
Trepnuo je od iznenađenja i spustio pogled na nju. Prošlo je mnogo dana od
njezinog napada i noći koju je provela u njegovom naručju, i svakim danom ju je
mazio i pridobivao sve više njezinog povjerenja. I to nije bilo jednostavno jer nije želio
da ju klan ogovara, tako da je svaki trud ostao tajna i to je cijena koju su oboje plačali.
Nešto što bi moglo biti tako čudesno je zapravo ispalo stresno jer su se morali
sakrivati od znatiželjnih pogleda. Koristio je svaku priliku da ukrade koji trenutak s
Genevive.
Nikada s nekom ženom nije imao toliko strpljenja i domišljatosti. Odlučio je osvojiti
Genevievino srce bez obzira koliko mu dugo trebalo.
"Izgledao si tako duboko zamišljen. Pitam se zbog čega."
Bowen se nasmiješio. "Razmišljao sam kako je ovu divnu noć još više uljepšala
predivna žena kraj mene."
Vidio je da se zacrvenila iako ih je samo mjesečina obasjavala. Imala je naviku
pogledavati okolo i sramežljivo spuštati pogled.
Ali vidio je i njezin osmjeh. On mu svaki put stisne prsa. Prije mu nije ni palo na
pamet da nije nikada nasmijana. A sada je riješio da ju nasmijava što češće jer ga to
oduševljava.
"Slatkoriječiv si, Bowen Montgomery,"reče mu širokog osmjeha. " Ti si slatkoriječivi
vrag."
"Radije bi svoj jezik upotrijebio u drugačije svrhe," promrmlja joj.
Zastala je da ga pogleda kada su došli do vrha s pogledom na rijeku.
"A u koje to?" nevino ga upita.
Mala ga je vragolanka izazivala. Oduševio se što se toliko oslobodila uz njega.
Uvijek je bila sva suzdržana i na oprezu. Pažljivo se s njom poigravao da ne bi stekla
krivi dojam.
Ali večeras ga je gledala s vragolastim pogledom. On je možda bio slatkoriječiv
ali i ona postaje zločesta i to mu se sviđa.
"Mogao bih se sjetiti njih nekoliko," promrmljao je spuštajući svoje usne na njezine.
Ostala je bez zraka. Ovaj mu je put hrabro uzvraćala, kao da je sav napor uložila u
to.
Oduševljeno ju je pustio da vodi. Rukama ju je obuhvatio oko vrata i palčevima
joj masirao vilicu.
Nikada mu neće dosaditi njihovi poljupci. Bilo je to kao da se opija sunčevom
svjetlosti ili liže slatki med sa žlice.
Glatko, svilenkasto, meko i preženstveno. Izazivala je osjećaj posesivnosti u njemu,
toliko jak da bi želio vikati na sav glas kako je njegova.
A najgore je od svega što ona toga nije bila ni svjesna.
Nije joj rekao.
Ni riječi.
Nema "volim te". Nikakvog nježnog preklinjanja da mu ona izjavi isto.
Zavjetovao se pred Bogom u njezinu korist. Neće vršiti pritisak na nju. Niti će išta od

121
nje zahtijevati na silu.
Čekat će prokleto zauvijek, ako je potrebno.
"Ljubljenje je tako lijepo," dahćući mu reče. "Nisam znala da je tako. Mislila sam
da je to nešto užasno."
Povukla se kao da je požalila za izgovoreno. Kao da je mrzila što je spomenula
nešto što navodi na temu tako sramotnu za nju. Ali za Bowena je to bio znak da joj je
sve više ugodno s njim, pa je prihvatio njezinu želju da razgovara o užasima koje je
pretrpjela.
"Zato jer se nisi ljubila samnom," odgovori joj samodopadno.
Genevieve prasne u smijeh i bio mu je to tako divan zvuk. Ostao je zatečen i
želio je da ju ponovno potakne na njega.
"Možda si u pravu," reče mu žalosno. "Vrlo si vješt u ljubljenju."
Utihnuo je, nije želio načeti temu zašto je toliko vješt. To je bilo opasno.
Pa ju je opet poljubio znajući da će ju tako ušutkati od daljnjeg ispitivanja.
Uostalom ljubljenje s njom mu i nije tako teško padalo.
Bili su se žestoko zanijeli poljupcem kada je Bowen začuo povik iz daljine
Istog se trena pribrao , gurajući Genevieve iza sebe i hvatajući drugom rukom
balčak od mača.
Naprezao se da čuje glasove dok se Genevieve čvrsto držala za njegovu tuniku i
stisnula uz njega.
"Dolaze Montgomeryjevi!"
Objavu su dojavljivali od tornja do tornja oko zamka. Bowen se opustio pa ponovno
povukao Genevieve prema sebi.
"To su moji," objasni joj. "Donose zalihe. Vratimo se u zamak da ih pozdravim."

122
29. poglavlje

Genevieve je srce stalo u grlu kada su se vraćali prema zamku. Bowen je lagano
koračao putem pokraj nje, iako je bilo očigledno da ne može dočekati pozdraviti svoje
ljude.
Čula je Teaguea dok je sa smiješkom govorio da će Graeme osobno doći kada
bude saznao da je zamak napadnut i Bowen ozlijeđen. Od sveg se srca nadala da nije
dopratio svoje ljude do McHughovog zamka.
Vrijeme koje je provela s Bowenom je bilo prekrasno i prekratko. Živjela je u
neizvjesnosti. Nije mogao trajati vječno. Nije to ni očekivala. Ako je Graeme stigao sve
će se brzo završiti. Saznati će za sve što je napravila i željet će suđenje. Zašto i ne bi?
Naudila je njegovoj ženi. Ugrozila je čitav njegov klan. Nije ni očekivala oproštaj,
iako se čini kako će Bowen razmisliti o njezinim razlozima.
Stisnula je čvršće Bowenovu ruku dok su se približavali dvorištu gdje su vojnici
nadirali. Onda je istrgnula svoju ruku svjesna kako djeluju preintimno i da će ih
njegov klan pogledavati.
Instiktivno je svoju kapuljaču navukla na glavu. Opustila se uz Bowena. Tako je
djelovao na nju. Nije se željela skrivati iza njega.
Ožiljak ju je zasvrbio i podigla je ruku da skupi kapuljaču čvrsto oko svog lica.
Željela je pobjeći. Povući se i pobjeći u svoju odaju. Zadnje što bi htjela je stati pred
Bowenov narod kao da ima pravo na to. Ona mu nije ništa, a još manje njegovom
klanu. Nije željela biti prisutna kada joj budu sudili.
"U redu je, Genevieve," Bowen joj meko reče kada su se približili dvorištu.
"Molim te, mogu li se povući, Lairde?" upita dok su joj se usne tresle od straha.
Naglo se zaustavio i uhvatio obe njene ruke u svoje, ne mareći tko ih vidi. Htjela ih
je izvući prije nego ih netko spazi. Obuzeo ju je očaj. Nije željela raditi predstavu.
Dugo je zurio u nju dok mu se pogled nije smekšao. Nježno joj je rukom povukao
kosu sa obraza.
"Onda se vrati u svoju odaju. Vidjet ćemo se poslije."
Pojurila je preko livade da prođe oko zamka kako bi mogla ući na stražnji ulaz i
izbjegne se susresti s njegovim ljudima.
Srce joj je tako snažno tuklo da je mislila kako će se onesvijestiti. Na vrhu stuba je
naletjela na Taliesan i bila je toliko sretna da ju je od ushićenja zgrabila za ruke.
"Stigla je Montgomeryjeva vojska," reče joj Taliesan. "Čula sam na prozoru. Donose
zalihe i hranu. Sada smo sigurni od napada!"
"Da," Genevieve joj odgovori, hvatajući dah.
Glavom je pokazala na njezinu odaju, vukući Taliesan za ruku.
"Pravi mi društvo, večeras nemam želju biti sama."
Taliesan poslušno uđe za njom i kada su se vrata zatvorila pogleda ju zabrinuto.

123
 "Izgledaš kao da si pretrpjela neki strah, Genevieve. Nervozna si i ruke ti se tresu!
Što se dogodilo?"
Genevieve izdahne smirujući se dok je stajala pokraj kamina. Htjela je zapaliti vatru
ali nije bila sigurna hoće li moći drhtavim rukama. Ali opet, dobro će joj doći da se s
nečim zabavi.
"Čula sam Teague kada je rekao da ne bi bio iznenađen ni da Graeme stigne
zajedno s kolonom koja donosi zalihe."
Taliesan zaklima glavom. "Tako je, vidjela sam ga tamo dolje. Stigao je sa svojim
ljudima. Teague i Brodie su ga otišli dočekati. Ali nisam vidjela Bowena. Jesi ti sa
njim bila?"
Genevieve se crveneći okrene leđima Taleisan dok je namještala drva za potpalu.
Ona i Bowen su u posljednje vrijeme često bili zajedno, ali nisu to radili naočigled svih.
Bowen je bio oprezan i Genevieve mu je bila na tome zahvalna iako ju nije bilo briga što
McHughov klan misli.
Ne toliko o onome što misle ali ju je brinulo što bi učinili. Koristili bi se svakom
prilikom da ju ponižavaju. Mnogi su je proglašavali krivom za Ianovu i Patrickovu
smrt. A kada je Bowen ubio njezinog zlostavljača i zaprijetio svima koji bi joj naudili,
samo im je postala još više odbojna.
Bowen više nije spominjao opatiju. Niti njezinu sudbinu uopće, a zbog toga joj je
svakog dana bilo samo još teže. Znala je da se kao budala zavarava kada je Bowen u
pitanju. Ona je bila nitko. Mrtva.
"Genevieve?" Taliesan ju dozove. "Što se događa između tebe i Bowena? Nije u
redu od mene što pitam, znam ali čini se da ga zanimaš. Da li se i ti tako osjećaš?"
Genevieve je zapalila vatru pa se odmakla zureći u njezin plamen. Zatim se polako
okrenula prema Taliesan.
"Nema ništa između mene i Bowena Montgomerya. Samo je bio ljubazan. I to je
sve"
Taliesan je uzdahnula. "Vidjela sam kako te gleda. Jede te očima."
Genevieve zatrese glavom. "Nema se šta vidjeti."
"Ti si i dalje prekrasna djevojka, Genevieve. Ožiljak koji ti je napravio Ian nije to
upropastio."
Genevieve je požalila što je s tolikom žurbom povela Taliesan nazad u odaju.
Ona je bila ljabazna i draga djevojka ali sada bi Genevieve najradije bila sama i
sigurna od Taliesaninog nedužnog uplitanja.
"Idem sada u krevet, Taliesan," Genevieve joj odgovori tiho.
Taliesan nespretno priđe Genevieve i iznenada ju zagrli.
"Nisam te htjela povrijediti."
Genevieve joj uzvrati zagrljaj. "Znam da nisi. Ja sam kriva jer sam previše osjetljiva.
Samo sam napeta i nervozna zbog dolaska Montgomeryjevih."
"Ostavit ću te da se odmoriš. Želiš li da ti sutra donesem doručak?"
"Jako si ljubazna, ali bit ću u redu. Ne mogu se skrivati zauvijek u tvojoj odaji."
Taliesan se odmakne od nje s blagim osmjehom na licu, zatim izađe i tiho zatvori
vrata za sobom.
Genevieve se spustila na krevet i ispružila zureći u strop. Zatvorila je oči
prisjećajući se svih dana provedenih s Bowenom.
Bili su čarobni. Ispunila ju je čežnja od koje ju je boljela duša.

124
 Nije ju razumjela posve--- nije shvaćala Bowenovo zanimanje za nju. Da li je sve
umislila? Ne, nije mogao tako se pretvarati i koja bi mu bila svrha da ju tako prevari?
Ponašao se kao da mu je stalo do nje, što ju je jako zbunjivalo, s obzirom na sve
što je priredila njegovom klanu trebao bi biti ljut na nju. Trebao bi tražiti osvetu. Ili da
ona plati za svoje grijehe.
A tu je i činjenica da nije neka ljepotica a Bowen je bio prekrasan, toliko da je bolno
gledati u njega.
Ona je bila oštečena. Tuđa kurva. Nosila je tuđi znak na svom obrazu i to se nikada
neće moći promijeniti. Svaki pu kada bi Bowen pogledao njezin ožiljak sjetio bi se da
ju je drugi muškarac posjedovao.
Srce joj je ispunio osjećaj bezvrijednosti koji nije mogla podnijeti.
Što će se dogoditi s njom sada kada je Bowenov brat stigao? Hoće li ju kazniti?
Hoće li ju otjerati?
Toliko pitanja a ona nije znala odgovore. A nije bila hrabra postaviti ih Bowenu ni
njegovom bratu, lairdu.
Kad bi joj dozvolili, iskreno bi im priznala da bi sve isto napravila.
Bila je zatečena spoznajom da je prvi put ove godine...sretna. Zaprepaštujuće ali je
istina. Bila je zadovoljna. Smijala se. Smješkala. I bila je sretna.
Koliko dugo nije tako uživala? Dragocijeni trenuci su bili ispunjeni zadovoljstvom.
Odkad je otišla od grudi svoje obitelji nije se smatrala sretnom.
Topla suza joj klizne iz oka niz obraz.
Sreća se činila kao nešto nemoguće. Udaljena cijeli životni vijek. Mislila je da ju
nikada više neće doživjeti. Ali, na tren, Bowen joj je to pružio samo da bi joj sve surova
stvarnost uzela iz ruku.

125
30. poglavlje

"Graeme!" Bowen je dozivao svog brata dok je jurio preko dvorišta da ga pozdravi.
Graeme se okrenuo od Teague i Brodieja i namrštio u Bowenovom smjeru. Kada se
Bowen približio, Graeme ga je povukao u snažni zagrljaj i pljusnuo dlanom po leđima.
"Izgledaš snažno i zdravo," Graeme ga je promatrao. "Kad sam primio vijest mislio
sam da ću te zateći u krevetu kako se još oporavljaš."
Bowen mu se nasmiješi. "To je malo pretjerano za moju ozlijedu. Samo je
ogrebotina."
"Ta ogrebotina je zahtijevala veliko šivanje," Teague mu zareži.
Graeme ga pogleda oštro. "Je li to istina?"
Bowen odmahne glavom. "Dobro sam. To je najvažnije."
"Tako je," Graeme se složio. "To je najvažnije."
"Kako je Evelin?" Bowen ga upita. "I Rorie? Jesu li ostale u zamku?"
Graeme zaklima glavom. "Rorie je ostala. Nije željela propustiti svoje lekcije u
čitanju. A Evelin sam otpratio u Armstrongov zamak. Brinem se da nije još preboljela
svoju otmicu."
"Nadam se samo da si nam donio hrane," Teague zamumlja. "Još malo i krepat ću
od gladi!"
"Želim znati sve što se ovdje događalo," Graeme reče, ignorirajući Teaguea.
Bowen se stresao iznutra kada je shvatio da će Graemeu morati reći za
Genevieve i njezino sudjelovanje u Evelininoj otmici. Nevoljko. Nije želio biti uzrok za
još gnjeva na nju.
Već je odlučio, kada sve ispriča bratu reći će mu za svoje planove s njom. Bez
obzira na to što će se dogoditi.
Nije još bio siguran kakve točno planove ima s djevojkom. Samo je znao da ju želi
uza sebe. I bio je odlučan uvjeriti Graemea da ju pusti u klan koji je ona izdala.
Ako Genevieve osjeća isto prema njemu.
Nije želio razmišljati o mogućnosti da bude drugačije.
"Uđimo unutra, tako da možemo razgovarati," Bowen ga pozove.
Graeme krene zajedno s Teagueom unutra kada im je brat iznenada
preprijećio put rukom.
"Ne," Bowen tiho reče. "Moram razgovarati s njim u privatnosti."
Teagueu poskoče obrve, a Graeme se namršti prema Bowenu. Nakon kratkog
oklijevanja mu je kimnuo.
"U redu. Onda uđimo razgovarati o čemu želiš."
Bowen naredi da zbrinu Graemeovog konja a zatim njih dvojica ostave Teaguea i
Brodieja u dvorištu.
U dvorani je, umjesto da ponudi Graemeu odmor i osvježenje naredio služavki da
okrijepu donese u njegovu odaju.
"Zbog tvoje sam tajnovitosti postao silno znatiželjan,"reče mu Graeme dok su se
penjali stubama. "Je li nešto loše?"

126
 Bowen je bio tiho sve dok nisu ušli u njegovu odaju i zatvorili vrata. Pokazao je
Graemeu na stolice pokraj vatre, da se raskomoti.
Graeme strese prašinu s putovanja pa se smjesti na jednu od stolica i protegne
noge.
"Brineš me, Bowene," Graeme započne. "Uistinu, pretrpio sam veliki strah kada
sam primio vijest o napadu na vaš zamak i da si ti ozlijeđen. Evelin je bila izbezumljena.
Bilo mi je teško ju nagovoriti da ostane sa svojima u Armstrongovom zamku."
Bowen se namršti. "Nije bilo ništa ozbiljno. Da me Brodie nije stalno trovao ne bi
ostao u krevetu, ustao bih se iz njega ranije."
Graeme je skupljenih usana studirao Bowena. "Kako se slažete s
Armstrongovima?"
"Sve je u redu. Aiden se odvojio od Teaguea ali Brodie je sa svojim ljudima ostao
uz njega. Srećom za mene. Možda ne bi preživjeli napad da Armstrongovi nisu
odlučili ostati."
Graeme je zadovoljno kimnuo. "Onda je ovo ujedinjenje dobro. Možda će sada
svanuti Montgomeryjevima i Armstrongovima. Evelin nas je ujedinila. Još uvijek me
zapanjuje ta činjenica."
"Patrick McHugh je mrtav," Bowen mu otvoreno kaže. "Ubijen je u bitci."
Graemeov se izraz lica promijeni u divljački."Dobro. Ne bi ga pustio živog niti minute
dulje. Jesi li vidio kada je ubijen?"
Bowen odmahne glavom. "Ne, nisam vidio."
"Šteta. Volio bi znati kome mogu zahvaliti."
"Znam tko ga je ubio," Bowen reče. "Djevojka."
Graeme podigne glavu. "Djevojka? U bitci? Što to govoriš?"
"To je duga priča, ona koju ti moram reći," Bowen mu odgovori.
Graeme ga je gledao suženih očiju. Prekinulo ih je kucanje na vratima. Bowen je
otvorio vrata i služavka uđe, bojažljivo ih poslužujući hranom.
Kada im je sve namjestila pokraj kamina Bowen ju otprati do vrata pa joj se obrati
tihim glasom. "Večeras Genevieve posluži hranu u njenoj odaji. Sigurno će biti gladna."
Služavka se naklonila čvrsto stisnutih usana.
"Pa pričaj mi o toj djevojci što je ustrijelila Patricka McHugha." Graeme ga zatraži.
"Sve ću ti ispričati," Bowen mu reče. "Jako je važno da znaš."
Graemeu poskoči obrva ali je ostao tiho.
"Da li se sjećaš djevojke koja nam je rekla gdje je Evelin zatočena? Nosila je plašt
sa kapuljačom i lice joj je bilo sakriveno."
Graeme se namrštio skoncentriranog izraza lica. "Da, sjećam je se. Mahnito sam
tražio Evelin. Šteta. Nikada nisam imao priliku joj zahvaliti. Sve se brzo zbivalo."
"Zove se Genevieve. Genevieve McInnis." Bowen mu polako odgovori.
"McInnisi iz nizine?" Graeme ga upita.
"Tako je."
Graeme se još više namršti."Što McInnisova djevojka radi u McHughovom zamku?
Bliski su s kraljem. Lairdova djevojka je ubijena u zasjedi dok su je odvodili njenom
zaručniku."
Bowen odmahne glavom. "Ne, Genevieve je i dalje živa."
"Čekaj malo. Želiš reći da je Genevieve lairdova kći? I da nije mrtva? I da nas je ona
odvela do Evelin?"

127
 "Tako je. Ali to je samo dio priče. Imam ti toliko toga za ispričati, stoga sjedni i
jedi."
Graeme je utihnuo i pokazao Bowenu da nastavi.
"Ian je sreo Genevieve na sudu i postao opsjednut njome. Namjestio je zamku njoj i
njezinoj pratnji kada je putovala da upozna svog zaručnika i pobili ih gotovo sve. Svi su
mislili da je i ona ubijena."
Graeme mu htjede nešto reći ali Bowen digne ruku da ga ušutka.
"Ian ju je odveo u svoj zamak, i kada ga je odbila izrezao joj je jedan obraz tako da
ju više nikada niti jedan muškarac ne pogleda."
Graeme opsuje. "Jadna djevojka. I još je ovdje?"
"Ima još toga," Bowen reče tiho. " Stalno ju je silovao, tjerao ju da bude njegova
ljubavnica. Godinu dana je bila ovdje zarobljena."
"Jesi li poslao poruku njezinima? Dolaze li po nju?"
Bowen puhne. "Ne. Nije dozvolila."
"Zašto ne?" Graeme ga upita zatečeno.
"Bilo bi najbolje da ti sve ispričam. Komplicirano je i što dalje sve je više
komplicirano."
Graeme mu kimne skupljenih obrva. "Onda nastavi."
"Genevieve je jako posramljena zbog svega što joj se dogodilo. Ima trajni ožiljak.
Nosi na sebi sramotu od Iana. Odlučno odbija nanijeti sramotu svojoj obitelji i ne želi da
oni znaju što je prošla."
Bowen je vidio da se Graeme borio sa željom da se umiješa zato je požurio ispričati
mu dalje sve.
"Kao što sam ti već rekao, ona nas je uputila Evelin."
Odmaknuo se, nevoljko mu govoreći ostalo. Znao je da će ju Graeme zbog toga
osuđivati i dao bi sve da ju poštedi. Ali ne može lagati svome bratu. Morao je sve reći
Graemeu tako da zna kako stvari stoje.
"Ono što ne znaš je da je Genevieve indirektno odgovorna za Evelininu otmicu."
"Molim?"
Graeme je eksplodirao, kada se pomaknuo srušio je nešto hrane sa stola. Čvrsto je
stiskao čeljust i obrisao usta dok je zbunjeno zurio u Bowena.
"Djevojka je odgovorna za Evelininu otmicu? Ne razumijem."
"Nema potrebe da donosiš zaključke na pretek," Bowen mu niskim glasom
odgovori.
"O da, ima," Grame ga prekine. "Neophodno je. Ako je ta Genevieve imala nešto s
Evelininom otmicom, onda želim to da znam."
Bowen puhne. "Poticala je Iana na osvetu. On i Patrick su čuli što je Evelin izvela
da izbjegne zaruke s Ianom. Osjećao se kao budala i Genevieve je iskoristila njegov
bijes i obsjednutost s Evelin. Pomogla mu je isplanirati otmicu i poticala ga je da ju
izvrši."
"Za Boga miloga, zašto?" Graeme zareži.
"Zato što smo joj mi bili jedina nada za spas," Bowen procijedi.
Graeme trepnuvši zatrese glavom. "To što govoriš nema smisla."
"Ima itekakvog smisla. Djevojka je pametna. Znala je da Montgomeryjevi a niti
Armstrongovi neće tolerirati Evelininu otmicu. Jedan ili oba klana će morati reagirati.
Genevieve je znala da ćemo doći i tražiti osvetu nad Ianom-- i Patrickom. To joj je bila

128
jedina prilika da pobjegne od života na kakav ju je Ian prisilio."
Graemeu je vilica zaplesala jer je jako stiskao zube. Očigledno se borio da iz njega
ne izbije bijes i Bowen se držao na oprezu.
"Još nešto moraš znati, Graeme."
Graeme baci pogled na Bowenov odlučan izraz lica.
"Ja sam u nju zaljubljen."

129
31. poglavlje

Graemeu se lice naoblačilo. Ostao je bez teksta. Zatrese glavom. "Ona je izdala
naš klan---izdala je Evelin---a ti ju voliš? Je li te pamet napustila?"
Bowen stisne usta. "Imala je dobar razlog. Rastrgan sam ali bila je očajna i uradila
je ono što je morala da bi se spasila. Ne mogu ju kriviti zbog toga. Da nije riječ o tvojoj
voljenoj ženi, ne bi ni ti."
"Nemoj mi ti govoriti koga ću smatrati krivim," Grame mu odgovori žestoko.
"Namjerno je ugrozila život druge žene da bi spasila svoj. Hvata me jeza od same
pomisli što je Evelin pretrpjela. I dan danas se bojim da nije htjela o tome pričati samo
da bi mene poštedjela boli. Znaš li kako je to, razmišljati da se nešto užasno dogodilo
nekome koga voliš srcem i dušom?"
"To sve, a i više od toga se dogodilo Genevieve. Nekoliko puta," Bowen mu hladno
odgovori.
Graeme se uspravi popustljivo ga pogledavši. Umorno je protrljao čelo.
"Ovo nije nešto što ću tek tako moći oprostiti, Bowene. Ti ne razumiješ. Ne možeš
od mene očekivati da ću prihvatiti sve ovo."
"Obećao sam joj da će imati utočište u Montgomeryjevom klanu," Bowen protisne.
"Dat ću joj zaštitu kao svojoj ženi."
Graemeu se čeljust objesi i oči mu se smrače od bijesa. "Oženit ćeš ženu koja je
naudila tvom klanu ? Tvojoj šogorici? Razmisli malo o svojim postupcima, Bowene.
Ona se samo naslađuje s tobom.Očito je da manipulira."
Bowena obuzme bijes. Nije očekivao da će Graeme biti sretan zbog svega.
Očekivao je da će se ljutiti. Ali nije očekivao da će Graeme ići tako daleko i vrijeđati ga.
"Neću ti dati svoj blagoslov," Graeme mu reče bijesno. "Neću joj pružiti dobrodošlicu
u klan Montgomeryja."
Bowenu se srce sledilo. Zanijemio je zbog onoga što morao napraviti. Ali opet, znao
je bez oklijevanja da je dobro odlučio. Ne može napustiti Genevieve. Nije mogao
prekinuti svoj zavijet da će ju štititi. I voljeti.
Toliko je toga morala proći tako mlada. Nerazumno bi bilo baciti ju vukovima i
otići. Ne želi živjeti bez nje. Iako je to značilo da će morati ići svojim putem.
"Ja ću biti s Genevieve, sa ili bez tvog blagoslova," Bowen mu reče tvrdo.
Graeme je zinuo i zurio u njega. "Stvarno ćeš nju izabrati a ne svoj narod?"
Bowen ga je dugo promatrao dok je tišina bivala sve neugodnija. "Reci mi nešto
Graeme. Da li bi ti izabrao svoj narod, a ne Evelin?"
Graeme je djelovao zatečen njegovim pitanjem. Namrgodio se ali mu nije
odgovorio.
Bowenu se izviju usta u gađenju. "Nisam ni mislio da bi."
Okrenuo se od njega i odaljio da smiri svoj bijes i normalno razmisli. Kada je uhvatio
bravu da izađe, zastao je i okrenuo se prema Graemeu koji je i dalje sjedio pokraj
vatre.
"Večeras se možeš odmoriti u mojoj odaji. Ja ću potražiti drugi smještaj."

130
 Tiho je izašao i zatvorio vrata. Instiktivno je pošao prema Genevievinim vratima.
Mrzio je što mora upadati ali nije se htio zadržavati u hodniku da ga netko ne vidi.
Otvorio je vrata i uvukao se unutra. Genevieve je sjedila pokraj vatre, duga kosa joj
je bila raspuštena i počešljana, na ramenima. Stisnula se na stolici, koljena je podigla
do brade a pete naslonila na rub sjedišta.
Tiho se oglasio tako da postane svjesna njegovog društva i ona se trgnula sa
strahom u očima.
"To sam samo ja," mirno joj reče.
Opustila se ali joj se u očima još uvijek vidio oprez i upitno ga je gledala.
Pošao je prema njoj kada je shvatio kako je njegovo naglo upadanje u sobu
izgledalo---a uvjerio ju je da će tu biti sigurna. Nesigurno se zaustavio nekoliko koraka
od nje ne znajući što bi sada kada Genevieve sjedi ispred njega, tako ljupkog izgleda
pokraj vatre.
"Želiš li sjesti?" meko ga upita, pokazujući na stolicu pokraj nje. "Izgledaš kao da te
nešto brine."
Sjeo je i naslonio laktove na svoja koljena.
"Želio sam te vidjeti," jednostavno joj je rekao.
Neće ju uzrujavati s razgovorom o Graemeu i njegovoj reakciji. Nije čak još ni sa
njom razgovarao---o svojim osjećajima. Zapravo se...bojao.
Zabavljeno je pomislio kako jedan muškarac koji zna kako sa ženama i
samouvjereno ih je zavodio, nema pojma što bi sa jednom djevojkom. Ali Genvieve je
bila drugačija. Bila je važna. Nije želio upropastiti sve i propustiti priliku da bude
njegova.
Ispružila je svoju ruku da ga dotakne. Pogodila ga je tako jednostavna gesta. Klizio
je svojim prstima po njezinom dlanu i ukrstio ih s njom, uživajući u tom dodiru.
"Jesi li pozdravio svog brata?" upitala je znatiželjno.
"Da," smrknuto joj odgovori. "Večeras će odsjesti u mojoj odaji."
Ona se namrštila. "Gdje ćeš onda ti spavati?"
Malo je oklijevao ne želeći ispasti previše odvažan, ali htio je biti iskren prema njoj.
"Želio bi ostati ovdje. S tobom."
Oči joj potamne pa ih je otvorila još više. Ruka joj je zadrhtala u njegovoj i on ju
stisne ohrabrujuće.
"Ništa ne očekujem o tebe osim ako to sama ne želiš," tiho joj reče. "Dovoljno mi je i
tvoje društvo."
Ustala se iz stolice još uvijek ga držeći za ruku. Kosa joj je pala preko leđa i
jednostavna haljina koju je nosila se zapetljala na koljenima i otkrivala bosa stopala dok
mu se približavala.
Stala je između njegovih nogu, i polako spustila usne na njegove, lagano ga
dodirujući s oklijevanjem. Nervozno je dahnula u njegova usta dok je produbljivala
poljubac.
"Ah, što mi to radiš, djevojko," Bowen prošapuće.
Povukao ju je u svoje krilo, grleći ju rukama dok je ona prislanjala glavu na njegova
prsa.
Trljao joj je ruku upijajući ugodan osjećaj njezine blizine. Um su mu preplavile
mogućnosti koje mu se nude i njihove posljedice. Ali najveće bi posljedice trpio kada ju
ne bi imao. Sa svime se može suočiti ali ne i s budućnosti bez Genevieve.

131
 Podižući glavu mu je očešala obraz. Toliko ga je prestrašeno gledala da mu se sve
okretalo iznutra.
"Genevieve, je li sve u redu? Želim da znaš kako ti nikada neću nauditi."
Zatresla je glavom, očiju punih suza i srama."Znam da me ne bi povrijedio, Bowene.
Nešto ti moram reći. Kada bi znao...Više me ne bi želio. Ali svejedno ti moram reći jer
želim da znaš, ako će se stvari između nas dalje razvijati."
Strah ga čvrsto obuzme. Nije mu se svidio njezin ton. Niti očaj u njezinim očima.
Drhtavo joj je dodirnuo lice i prstom prolazio po ožiljku.
"Što je bilo, djevojko?"
Zatvorenih očiju je spustila glavu, skrivajući se od njegovog pogleda. Govorila je
toliko tiho da se morao naprezati ne bi li ju čuo.
"Svojevoljno sam spavala s Ianom."
Bowen je bio uvjeren da ju nije dobro čuo.
Otvorila je oči gledajući ga ispod trepavica.
"To je bilo kada su Evelin doveli u zamak. Ian ju je jako ž-želio. Htio ju je silovati.
Bio je u svom elementu. Slavio je kao opijen. Uhvatila ga je euforija jer ju je uspješno
oteo. Stalno je govorio da ga djevojka neće napraviti budalom i da će ju kazniti
zbog toga."
Dugo je zadržavala dah sve dok ga glasno nije ispustila.
"Nisam mu to mogla dozvoliti."
Glas joj se slomio u jecaju.
"Ja sam bila kriva zbog njenog zatočeništva i bilo me je sram. Znala sam da nikada
neću moći biti sretna na tuđu štetu. Tako da...da sam ga pozvala u svoj krevet. Z-zavela
sam ga."
Slomila se u plaču,sakrivajući lice rukama dok su joj suze tekle niz obraze.
Bowen ju je šokirano gledao dok se ljutnja nakupljala u njemu. Stresla se kada ga
je pogledala i pokušala mu se otrgnuti iz krila.
Zgrabio ju je i čvrsto držao uz sebe. Omotao je ruke oko nje i zagnjurio lice u
njezinu kosu.
Bože, bio je bijesan. Bijesan jer je prihvatila toliki teret. Krivnju. Sramotu. A ništa od
toga nije zaslužila.
Bio je bijesan na samog sebe jer se toliko dugo ljutio na nju. Poplavio je kada se
sjetio da je Graeme odbio njihovu vezu zbog svega što je navodno skrivila.
Silno je želio odmarširati nazad u svoju čeliju da se suoči s Graemeom i iznese mu
svu istinu, ali neće ostaviti Genevieve samu u tuzi.
Još ovu večer će joj pokazati kako to zaista izgleda kada muškarac voli ženu.
"Nisam ljut na tebe, djevojko," promrmljao joj je u kosu. "Sram me je kada se sjetim
koliko sam se dugo ljutio na tebe."
"Svojevoljno sam se predala," prošaputa. "Pretvarala sam se da sam kurva. A
zatim. Oh, Bože, mrzila sam se. Zatim sam razmišljala o samoubojstvu. Ne prije
njegovog silovanja.I kada su me drugi držali i gledali kako me ponižava. Ni kada im je
dozvolio da me p-povrijede. Nego onda, kada sam bila slomljena zbog onoga što
sam učinila. Željela sam se baciti s tornja."
"Oh, ljubavi moja," Bowen izmučeno pošapće.
Ljuljao ju je u svome naručju dok su mu njezine suze natapale prsa. Poljubio ju je u
kosu i tjeme, pa ju povukao da joj izljubi obraze, nos i usta utješno.

132
 Gladno je spojila je usne s njim, okus joj je bio slan od njenih suza.
Čvrsto ga je stisnula za vrat dok mu je uzvračala poljupce.
"Ako više nikada ne budem s muškarce, želi da mi ti budeš posljednji," prošapće.
"Pokaži mi, Bowene.Pokaži mi kakav je osjećaj.Izbriši mi uspomene na Iana."
"Nikada me nećeš morati moliti, ljubavi moja. Ako me zatražiš mjesec, dohvatit ću
ti ga."
Pogled joj se smekšao i prestala je plakati, naslanjajući svoje čelo na njegovo,
gledajući ga.
"Pokaži mi," opet mu prošapće.
Podizao se iz stolice uzimajući ju u naručje. Odnio ju je do kreveta i nježno položio
na madrac.
Pažljivo se nagnuo nad nju, ne želeći kvariti trenutak. Stavio je ruke pokraj
njezinih ramena i zagledao se u nju.
"Bit ću nježan, djevojko. Ići ću polako i slatko ti se udvarati kako jedna djevojka i
zaslužuje. Ali ako budem prebrz, ili ako te uplašim i želiš da stanem, moraš mi reći.
Nikada ti ne bi naudio. Prije bih si odrezao desnu ruku nego li tebe natjerao da patiš."
Nasmiješila mu se, oči su joj svjetlucale poput smaragda.
"Vjerujem ti, Bowene. Samo tebi. Voli me. Natjeraj me da zaboravim na prošlost."
Spustio je tijelo na njeno i poljubio ju toplim usnama. "Tako je, djevojko. Večeras
želim da misliš na sadašnjost."

133
32. poglavlje

Genevieve je gladno upijala Bowenove poljupce. Nikada nije osjetila takvu slast.
Nijedan muškarac nikada nije bio tako nježan i pažljiv sa njom. Srce ju je zaboljelo.
Nije znala što će joj budućnost donijeti ali večeras je željela razmišljati samo o
ovome. Da je u Bowenovom naručju. I da na trenutak osjeti kako je to biti cijenjena
i...voljena.
Mogla bi se praviti da se prošlost nije dogodila. Da joj obraz nije obilježen i da se svi
grijesi nisu počinili. Da je Bowen njezina ljubav---jedina ljubav---i da je on prvi koji ju je
stvarno dotaknuo.
Instiktivno je pritisnula obraz sa ožiljkom u madrac tako da joj ljubi drugu
neoštećenu stranu. Ali on joj nije dozvolio.
Nježno ju je okrenuo tako da joj sitnim poljupcima obasipa svaki dio ružne linije.
"Bio bi zadovoljan samo ljubeći te cijelu noć," promrmlja joj.
"I ja tebe," ona prošapće.
Uronio je ruke u njezinu kosu. Prstima joj je češljao duge pramenove, stiskao ih i
zaglađivao oko njezinog lica.
"Ustani se, djevojko."
Podigla je svoje drhtavo tijelo. Naredio ju je da sjedne na rub kreveta pa ju je polako
počeo svlačiti. Cijelo ju je vrijeme gledao, želeći stati ako joj ugleda strah u očima.
Uistinu, bila je nervozna. Nije ga htjela razočarati. Ali nije se bojala. Ne njega.
Nikada njega.
Zadržala je dah kada joj je skinuo spavačicu preko glave. Svjesna da je odjednom
ostala gola pred njim obgrlila se pokrivajući svoje grudi.
"Nemoj skrivati od mene svoju ljupkost," nježno ju ukori.
Pažljivo joj je spustio ruke. Šokirano je primjetila da se i njegove tresu. Bio je
nervozan koliko i ona.
Srce joj se stisnulo. Bio je sladak i nježan i činio se nesiguran u sebe, to je smatrala
neodoljivim.
Opustila je ruke puštajući ga da ih makne i vidi njezino golo tijelo. Zadovoljstvo koje
mu je zabljesnulo lice dalo je potporu njezinoj poljuljanoj hrabrosti.
Znala je kako izgleda pogled pun žudnje. Ian ju je gledao kao da ju želi zarobiti i
posjedovati, da joj se zavuče u svaki dio uma, tijela i duše.
Ali Bowen ju je gledao drugačije. Upijao ju je, čvrsto se držeći za nju želio je uživati
u svakom dodiru i pogledu.
" I ja ću tebe razodijenuti," hrapavo mu reče. Ali je oklijevala jer nije htjela biti
previše odvažna.
Uzeo joj je ruke i stavio ih na svoju tuniku, kod kožne vezice koja ju je pridržavala.
"Ništa mi neće pružiti veći užitak od tvojih ruku na meni."
Nespretno je odvezala vezice pa povlačila ruke niz njegove njegova mišićava
ramena i stomak hvatajući rubove tunike da ju podigne.

134
 Pomogao joj je i svukao ju preko glave a njezin pogled je pao na njegov ožiljak. Baš
poput njega, ona se nagnula da poljubi njegov trag, pritiskajući usne na svaki zašiveni
centimetar kože.
Osjetila je na usnama kako mu srce u grudima grmi, i dugo je izdahnuo.
"Imaš li pojma koliko sam o ovome sanjao?" upitao ju je. "Tvoja usta na meni,
slatki i brižni poljupci. To je i više od onoga što sam želio."
Zarumenila se i stidljivo spustila glavu zbog njegovih stravstvenih riječi.
Dotaknuo joj je čeljust, nježno joj je palcem trljao obraze dok je intenzivno zurio u
nju. "Ah, djevojko, tvoja sramežljivost je neodoljiva."
Protrljala je svoje lice u njegov dlan, željna još dodira. On se polako ustao, stajući
blizu nje.
Izbočina od njegove muškosti je već bila vidljiva i ona nervozno proguta dok ga je
oslobađala ostatka odjeće. Napokon ju je dotaknuo svojim rukama da joj pomogne
svući mu hlače niz noge.
Bio je veličanstven prizor. Pravi muškarac, tvrd, mišićav---ratnik. Tijelo izbrazdano
ožiljcima. Neki su bili stari i blijedi a neki poput onoga na prsima, svježi i vidljivi.
Bili su dokaz da je ovo muškarac koji se borio u mnogim bitkama. Nosio je oznake
snažnog ratnika, potvrdu svoje snage i treniranja.
Dolje na spoju dlaka, erekcija mu je stršala, tvrda i teška. Naučila se bojati takvog
prizora, jer je uvijek značio bol i poniženje za nju.
Ali ovo je potvrda njegove želje i potrebe za njom. Njom. Uništenom djevojkom,
koja mu nema šta ponuditi. Njezina je čednost davno uzeta na silu.
Bilo je teško ne stisnuti se od srama jer nije bila vrijedna njega.
Bowen se spustio na krevet kada je primjetio promjenu u njezinom ponašanju.
Milovao joj je kosu i provlačio ruke kroz njezine pramenove gledajući ju upitno.
"Zašto imaš takav pogleda? Kao da ćeš se posramljeno okrenuti od mene?"
Oči su joj izgledale izmučeno. Tuga se pojavila u njima, natapajući bazene s
neizgovorenim emocijama.
"Nekada sam te bila vrijedna," Genevieve mu reče bolnim glasom. "Bila sam nevina
i netaknuta. Moji su roditelji plemeniti i bila sam pod kraljevom zaštitom. Posjetila sam
samu kraljicu." Podigla je pogled pun tuge i spoznaje zbog svega na što je bila
prisiljena.Sada sam samo najjadnija kurva. I svakako nisam netko vrijedan ratnika koji
nosi Montgomeryjevo ime i obitelj je jednom od najmočnijih lairda u cijeloj Škotskoj."
Gnjev ga je obuzimao. Zapalio mu je sva osjetila i vatreno prošao kroz vene. "Nisi
vrijedna?" osorno i čvrsto joj reče. "Ja ću reći tko je vrijedan, a niti jedna žena prije nije
bila vrijedna moje pažnje kao ti."
Pogledala ga je u čudu. Oči su joj se raširile i bljesnule. Gledala ga je kao da je u
jednom zamahu pokorio sve u njezinu korist.
"Oh, Bowene," uzdahnula je.
Provukao je svoje ruke ispod nje pa ju podignuo i okrenuo da ju smjesti na krevet.
Pažljivo ju je položio, kao gozbu---a uistinu je to i bila. Gozba za oči i sva osjetila. Jedva
se sabrao od silne želje da ju dodirne.
Drhteći, rukom je prešao preko njezinog mekog stomaka, točno iznad ruba tamnih
dlaka koje su skrivale njezinu ženstvenost. Upozorio se na silnu potrebu da uroni svoje
prste u njezinu slatkoću, nije želio žuriti. Makar ga i ubilo, bit će ekstremno nježan.
Mazio je mekanu kožu na njezinim rebrima pa pošao prema njezinim brežuljkastim

135
grudima, opijeno gledajući u njih. Savršene grudi sa ružičastim vrhovima. Bradavice su
joj bile okrugle i tvrde, pozivale su mu usta da ih siše.
Kada je nježno uhvatio jednu njezinu oblinu umirila se, zaustavljajući disanje.
Bradavice su joj još više nabrekle i ispustila je tihi jecaj duboko iz grudi.
"Prekrasna si, Genevieve," ostao je bez daha. "Nema ljepše od tebe."
Na tren je pomislio kako je nešto krivo rekao. Od silne želje da se osjeća lijepo i
ženstveno zvučao je neiskreno.
Ali onda ga je pogledala sa treperavim sjajem u očima. Izgledala je... zadovoljno.
Nikada nije vidio takav pogled i nije ju mogao kriviti. Imala je tako malo razloga za
sreću.
"Zbog tebe se osjećam prekrasno,"rekla mu je drhtavim usnama.
Njezine su ga riječi pogodile i osjećao je slabost sve do stopala. Nagnuo se i
očešao svoja usta o njena, ispijajući njezin okus. "Drago mi je što je to zbog mene, jer
uistinu ljepša si mi od tisuće zora na Visočju."
Nagnuo se kod njezinog uha i slušao ju kako mumlja od uživanja dok ju je mazio po
mekanom dijelu. Lizao ju je i grickao dok se nije počela nestrpljivo meškoljiti ispod
njega.
Štipkao joj je bradavice i igrao se neko vrijeme sa njima. Slina mu je tekla od želje
da ih liže. Od uha se spuštao lagano prema ramenu dok ju je nježno grickao. Lagano je
strugao zubima po osjetljivoj koži dok se nije naježila.
Zatim je napokon spustio svoja usta niže. Ostavio je vrući i vlažan trag po njezinoj
koži dok se spuštao prema njezinim grudima.
Lizao joj je bradavice, zadahtala je izvijajući leđa. Rukama je zgrabila njegovu
kosu i prstima prolazila kroz tjeme vukući ga bliže, želeći još.
Poigravao se sa njezinim bradavicama, lizao ih i zadirkivao, pa je jednu snažno
povukao u usta dok joj je masirao dojku.
"Ovo je raj," ona prodahće.
Prstima mu je prolazila kroz kosu i mazila duge pramenove dok je zatvarao oči
od užitka.
Dodir joj je bio čudesan. Bio bi najsretniji kada bi cijeli dan imao njene ruke po sebi.
"Uistinu, je," složio se s njom.
Ali znao je kada uđe u nju da će to biti i više od raja. Ubijalo ga je isčekivanje.
Nije mogao dočekati da ukliže u njezinu svilenkastu mekoću. Molio se da ne bude gotov
čim uđe u nju.
Krenuo je putem prema dolje, nježno joj ljubeći stomak, pa se namjestio iznad nje
sa rukama pokraj bedara. Poljupcima je tražio svoj put prema tamnim dlačicama između
njezinih nogu.
Raširila je oči i podignula glavu želeći protestirati kada joj je razdvojio noge i nježno
joj ljubio meke kovrče.
"Bowene, ne!"
Zahihotao se. "Da, djevojko. Lezi i dopusti mi da te volim."
Uronio je prste u svilenkaste nabore, prodirući u srž njenog ženstvenog užitka.
Kada ju je dotaknuo zgrčila se jecajući.
Sumnjao je da je ikoji muškarac bio nježan prema njoj. Iskorištavali su ju samo za
svoje užitke. Nitko nikada nije uzeo u obzir njezine želje i potrebe. Odlučio je večeras
sve to promijeniti.

136
 Spustio je glavu i protrljao lice u njezinu toplu, vlažnu mekoću i kušao njezinu
ženstvenost. Osjetio je vrtoglavicu. Ispunila je sva njegova čula. Osvajala ga je.
Jezikom je prešao preko njezinog ulaza dok nije pronašao maleni dio na njemu.
Nekontrolirano se počela tresti, trzajući nogama dok ju je on i dalje masirao jezikom.
"Bowen!" zacvilila je.
Pogledao ju je i vidio kako je raširila oči u strahu. Bila je napeta ko struna, pogled joj
je bio izmješan boli i zadovoljstvom.
"Što se događa?" upitala ga je zbunjeno.
"To je tvoje žensko zadovoljstvo," nježno joj reče. "Dozvoli mi da ti ga pružim
,Genevieve. Vjeruj mi.Samo se opusti.Nemoj se boriti.Bit će čudesno."
Uzdahnula je i opustila se, mišići su joj se opustili. On se vratio svojoj misiji, odlučan
kao nikada u životu da joj pruži užitak.
Želio je da bude spremna za njega jer ju nije htio povrijediti. On je bio veliki
muškarac a ona tako sitna. Ne želi ju uzimati na silu izazvati joj bol.
Ustima je pronašao pupoljak i nježno ga sisao, zavukao joj je prst iskušavajući
njezinu vlažnost. Skupila se oko njega, stisnula ga. Bila je mala, njezin ulaz je bio uzak,
pohlepno mu je uvlačio prst.
Gurao ga je dublje kroz baršunaste, svilene zidove dok ju je obrađivao jezikom po
najosjetljivijim djelovima.
Nekontrolirano se grčila. Dahtala je i mrmrljala dok ju je sve više lizao. Podignula je
kukove i zgrabila ga za kosu kao da je preklinjala za još.
Dovest će ju do ruba. Da očajnički želi olakšanje. I samo onda će ju uzeti i
posjedovati. Zajedno će doći do vrhunca.
Izvukao je prst i rukama kliznuo ispod njene oble stražnjice, podigao ju je tako da
jezikom može lakše uživati u njoj.
Upijao je njezin okus nasrčući jezikom. Vrhom je kružio oko otvora pa ga zavukao
duboko koliko je mogao. Ljubio ju je i sisao.
Zajecala je čvrsto stišćući bedra oko njegove glave. Grčila se ispod njega i znao je
da je blizu.
Iščekivanje mu se penjalo niz kralježnicu. Od silne želje da bude što prije u njoj je
šeprtljavo oslobodio svoje ruke ispod njezine stražnjice i spustio ju na madrac.
Namještao se iznad nje, šireći joj noge tako da se uvuče između njih.
Tijela su im bila rumena, u savršenom skladu. Njezina se mekoća savršeno
poklapala s njegovom tvrdoćom.
"Želim biti u tebi, djevojko. Tako jako to želim. Čvsrto me drži i gledaj. Želim da si
uz mene sve do kraja. Ako želiš da stanem, samo reci. Stat ću pa makar me to ubilo."
Nasmiješila se, oči kao da su joj se od ljubavi smekšale. Možda mu čini jer to želi.
Ali prihvatio je to i nadao se više od ičega da će s vremenom ljubavi u njoj i biti. Čekati
će zauvijek.
Morat će biti strpljiv, jer mu prvo mora vjerovati a za to će možda trebati jako dugo
vremena.
Namjestio se nad njezin mali ulaz i gurno se tek toliko da uđe u nju. Napravio je
pauzu ne želeći ju ozlijediti ili prestrašiti.
Imao je samo jednu priliku da sve savršeno izvede i bio je odlučan.
"Diši, djevojko, i čvrsto se drži za mene. Bit ću nježan i sporo ću se kretati. želim da
bude dobar osjećaj."

137
 Klizila je rukama uz njegove sve do ramena u koja je zarila svoje nokte,
označavajući ga.
Krenuo je naprijed, ulazeći u nju pomalo. Nikada nije bio toliko spor i pažljiv.
Pozorno ju je gledao ne bi li ugledao bilo kakav znak da nije s njim. Malo je dahnula
boreći se ispod njega kao da je željela da uđe cijeli u nju. Stisnula se oko njega, sva
meka, slatka i rumena. Apsolutno rumena i dekadentno grešna. Nikada nije osjetio
toliku navalu užitka. Ili zadovoljstva. Bilo je kao da se vratio kući. Kao da je nju---i ovaj
trenutak---čekao oduvijek. A možda i je.
Ispunila ga je kako je samo mogao zamišljati da će ga neka djevojka ispunjavati.
Imao je svoju obitelj, klan, dužnosti prema svom bratu. Graeme, Teague i Rorie su mu
uvijek bili na prvom mjestu. Stavljao je njihove potrebe ispred svojih. A sada je sve to
Genevieve zauzela. Pomaknuo bi sunce ako bi to bilo potrebno za njezinu sigurnost i
sreću. Ništa nije bilo važnije od njezine sigurnosti. Sva njegova pažnja mora biti
usmjerena samo na nju, jer ona nema nikog drugog da ju štiti. Tko bi se pobrinuo za
njezinu sreću ako ne on.
Zatvorio je oči, gurajući se još više naprijed i dublje u nju sve dok nije svojim
kukovima dotaknuo njezina bedra, i dok se njegove dlake dolje nisu spojile s njezinim
mekim kovrčama.
Oči su joj se caklile. Izgledala je kao da je izvan sebe, opijena. Rukama je nemirno
trljala njegova ramena pa ih podignula i zaronila prste u njegovu kosu koja mu je padala
naprijed.
Kada se povukao obadvoje su zamrmljali od slasnog užitka. Zatim se opet kretao
prema naprijed, nježno gurajući. Mokro je klizio u uske nabore, čelo mu se počelo
znojiti jer se suzdržavao.
"Bowen, trebam..."
"Što trebaš, djevojko? Reci mi. Dat ću ti sve što je u mojoj moći."
"Trebam ...tebe,"reče mu u očaju. "Steže me iznutra, ta potreba. Ne znam što
trebam raditi. Pritisak raste i raste do boli."
Povukao se pa prodro malo žešće u nju, tražeći ritam dok su se zajedno ljuljali.
Rukama je stisnuo njezine bokove, držao ju mirno dok je ulazio i izlazio iz njezinog
čvrstog stiska.
Zavukao je ruku do njezinog međunožja, palcem tražeći njezin meki pupoljak u
dlačicama.
Istog se trenutka napela, stisnula ga toliko jako da je pomislio kako će se iscijediti u
njoj. Dahtao je i režao, ubrzano je disao držeći se pod kontrolom.
Onda ju je opet protrljao palcem, drhtaj joj prošao kroz kosti. Bila je blizu. Opasno
blizu svog užitka i htio je ostati u duboko u njoj.
Pritisnuo ju je palcem i senzualno masirao, počeo se kretati naprijed nazad u želji
da prodre u nju što dublje. To je trljanje bilo neizdrživo. Bilo mu je teško kretati se u njoj
jer je bila toliko uska.
Zabola je prste u njegova ramena. Čvrsto je stisnula oči tiho jecajući.
Bila je vlažna oko njega i odjednom je opustila svoj ulaz pa je prodro u nju žestoko i
brzo. Izvila se i onda uistinu zaplakala, zvuk se pretvarao u šapat.
Sva divlja, podigla se prema njemu, i on joj je dozvolio da se izvija pod njim.
Napinjao se zatežući svaki mišić na svome tijelu do bola. Palica mu se podigla i bučno
je eksplodirao. Silovito je pulsirao, zaranjajući što dublje u nju.

138
 Napokon je zastao, duboko u njoj, tijela priljepitog uz njeno, dok je istiskivao i
praznio svoje sjeme u nju do posljednje kapi. Zagrlio ju je, u želji da mu bude što više
blizu. Bila je mlohava i omamljena, zadovoljno je dahtala u njegovo uho.
Dugo je ostao tako, duboko u njoj. Nije želio izaći. Da se njega pita ostao bi ovako
koliko god može, dio nje spojen s njim na najintimnjiji način.
Poljubio ju je u tjeme, mazeći se u njezinu kožu, ponavljajući joj kako je najljepša
djevojka na cijelome svijetu. To nisu bile samo prazne riječi. Ili nešto otrcano. Nije
mario za njezin ožiljak na licu. U njegovim je očima bila najljepša djevojka koju je ikada
vidio i to se neće promijeniti. Niti zbog ožiljka. Niti zbog svih okolnosti. Ona je njegova i
nije ga bilo briga šta drugi misle o tome.
"Volim te," promrmljao joj je u kosu. "Zauvijek ću te voljeti, Genevieve."
Ali kada se odmaknuo vidio je da je već bila u dubokom snu, s malenim osmjehom
na usnama. Izgledala je opušteno, bore na njezinom čelu su se izravnale.
Ponovno ju je poljubio i lagano se povukao iz njezinog toplog stiska u tijelu. Tada ih
je oboje pokrio, i povukao ju bliže sebi tako da mirno spava u njegovom sigurnom
zagrljaju.

139
33. poglavlje

Bili su rani sati prije zore i Bowen je ležao u krevetu s Genevieve pokraj sebe, glava
joj je bila na njegovom ramenu i on joj je mazio meku kosu.
Oboje su bili budni i ležali su u tišini, samo uživajući u intimnom i bliskom zagrljaju.
Svako malo bi ju poljubio u obrvu jer se nije mogao suzdržati da ju ne ljubi i ne dira.
Ruka joj je odsutno trljala njegova prsa ali njemu se to sviđalo. Nije želio da
prestane.
"Kako si postala tako vješti strijelac?" upitao ju je, razbijajući tišinu.
Podigla je glavu i pogledala ga iznenađeno.
"Očito je da imaš vještinu. Pogodila si četvoricu u bitci, i gađaš bolje od bilo kojeg
muškarca."
"Otac me je naučio," rekla je tiho. "Često me je vodio sa sobom u lov. Majka je
očajavala. Rekla je da pokušava napraviti momka od mene jer mu nikada nije podarila
sina."
Meko je izdahnula, tuga joj je zamaglila oči.
"Nedostaje mi," priznala je.
Stisnuo ju je uza sebe i utisnuo još jedan poljubac u čelo.
"Što će se sada dogoditi, Bowene? Tvoj je brat ovdje."
Iskreno joj je odgovorio pazeći da započne teme koje bi ga samo razljutile.
"Ne znam. Nismo puno razgovarali o ovome. Danas će obići zamak i odlučiti o
sudbini McHughova klana."
"Obećaj mi da se nećeš sukobljavati s njim zbog mene."
Bowen se ukočio. Da li ga tako lako može pročitati? Može li imati toliko jaku
intuiciju?
"Neću, djevojko."
To je bila istina. Nije želio da Genevieve bude razlog svađe. Graeme je bio jasan,
ali Bowen je bio još više. Ako ju Graeme ne može prihvatiti, Bowen će ju odvesti daleko
od Montgomeryjevog klana. Zaboljela ga je pomisao na odvajanje od svog naroda---
svoje braće, i od sestre, Rorie. Ali još ga je više boljela pomisao da bude odvojen od
Genevieve.
"Klan je važan," rekla je tužnim tonom. "Meni nedostaje moj. Mama i tata mi jako
nedostaju ,ali lakše mi je ako ne saznaju za moju sramotu.To bi ih jako povrijedilo."
Tuga u Genevievinom glasu se uvukla Bowenu u srce. Ostao je zatečen. Njezine su
ga riječi duboko pogodile.
Bilo mu je neugodno jer je znao da je njezin klan veliki problem koji još nije riješen.
Ali znao je isto tako da je njeno riješenje krivo,i ako bi njezini roditelji saznali da je živa,
Bowen bi ju ubrzo izgubio.
Pomisao na to ga je uznemirila do samog kraja. Nije mogao o tome razmišljati.
Stisnuo ju je jače uz sebe kao da je želio ublažiti taj osjećaj.
"Želim da danas ostaneš u svojoj odaji, Genevieve," Bowen joj ljutito reče. "Toliko

140
se toga mora riješiti i bilo bi najbolje kada se ne bi pojavljivala. Ne želim da budeš
povrijeđena tuđim riječima ili djelima."
Zaštitit će ju od bratovih osuda. S obzirom na Graemovo stanje, Bowen nije bio
siguran hoće li se bijesan suočiti s Genevieve. Ako bude tako, onda će se dva brata
sukobiti, jer Bowen nikada ne bi dozvolio Graemu da ocrnjuje Genevieve.
Odbacio je tugu koja ga je bockala, nije želio dozvoliti da se išta nađe između njega
i Genevieve. Odlučio je pružiti joj ljubav i sreću koju zaslužuje. Iako to znači staviti nju
prije ljudi koje je volio i njegovao u svom srcu.
Bilo mu je teško ne ljutiti se na Graema jer ga je prisilio da bira. Razumio je kako se
osjeća, ali je pretjerao. Osudio je njegovu vezu s Genevieve prije nego li ju je uopće
upoznao. Nije ju niti saslušao. Reagirao je u ljutnji i sada je Bowen bio prisiljen napraviti
nezamislivo.
Žena koju voli ili klan kojemu je bio čvrsto odan.
Takav izbor nije potreban niti jednom muškarcu. Ali sada mu je nametnut.
Neka mu je Bog na pomoći, ali nikada si ne bi mogao oprostiti niti se ponovno
nazvati muškarcem kada bi napustio Genevieve i dozvolio da se sama bori za sebe. Ne
bi mogao zaspati bez pitanja je li sretna, preplašena, sama ili povrijeđena. Ali istina je
da ne želi biti bez nje.
Ne, djevojka je pretrpjela i više nego što bi netko na njezinom mjestu zaslužio. Da
se njega pita, više ne bi bila nesretna niti jedan trenutak.
Nagnula se i poljubila ga, prstima mu nježno mazeći lice. Uhvatio joj je ruku i čvrsto
je držao uz svoj obraz dok joj je uzvraćao poljubac.
Tijelo mu je oživjelo i ponovno gladovalo za njom i želi ju uzimati iznova cijelu noć.
Nikada mu ne bi bilo dosta. Nikada se neće zasititi je.
Držao ju je u naručju i žešće ju ljubio. Otkotrljao ju je ispod sebe šireći joj bedra
svojim koljenima.
"Opet?" prošaputala je.
"Tako je, djevojko, opet."

141
34. poglavlje

Bowen se ustao iz kreveta sat vremena kasnije nego obično, iz Genevievine je

odaje otišao odmah kod Graemea.Teague i Brodie nisu bili u zamku i vjerojatno su
Graemeu pravili društvo u obilasku.
Nakon noći provedene s Genevieve bio je zadovoljan svojom odlukom. Smirio se i
došao k sebi nakon što je imao neugodan sukob s Graemom. Jutros je mogao
prisebnije razgovarati s Graemom i nadao se da će brat shvatiti njegove razloge.
Ušao je u dvorište u trenutku kada je Graeme dojahao s Teagueom i Brodiejem.
Njegov pronicljiv pogled je uočio Bowena i napeto ga je promotrio.
Bowen je odlučno koračao i zaustavio se na par koraka od Graema. Brodie i
Teague su upravo sjahali i Bowen je jedva čekao da se udalje kako bi mogao govoriti.
"Želio bih nasamo razgovarati s tobom."
Graeme stisne usta. "Već sam dovoljno čuo."
"Ima još. Trebao bi nešto znati prije nego li doneseš odluku."
Nakon dugog oklijevanja Graeme zaklima glavom pa naredi da mu se pobrinu za
konja. Zatim se ponovno okrenuo prema Bowenu. "Dođi. Idemo do padine pa ćemo
tamo razgovarati."
Braća su hodala jedan uz drugoga pokraj kamenih zidina i dalje od zamka i koliba u
okruženju.
Kao u stara vremena. Bowen je uvijek bio uz Graema. Uvijek mu udovoljavao. Bio
je pogođen tugom zbog njihovog razdvajanja i nadao se da će to riješiti.
Graeme je zastao pogledavajući okoliš. Vjetar ih je zapuhivao i kretao se preko
padine.
"Što ti je na pameti, Bowene?Pretpostavljam da si noć proveo s Genevieve."
Graeme mu se obraćao s negodovanjem ali Bowenu to nije bilo važno. Zagledao se
prema rijeci u daljini dok je sređivao svoje misli.
"Genevieve je navela Iana na put za koji je mislila da će mu donijeti smrt a njoj
spas."
"Tako je, rekao si mi to. Tako što ga je potaknula da otme Evelin." rekao je s
gađenjem.
"Ako ne uzmemo u obzir da kriviš krivu osobu, Genevieve nije uspješno sprovela
svoj plan. Ona nije ta koja je ozlijedila Evelin, to je bio Ian i ti to znaš. Ali ima još nešto
što ne znaš. Rekao sam ti da ju je Ian oteo, uništio joj lice, i da ju je stalno silovao. I
njegovi ljudi."
Graemu se lice izobličilo od gađenja i opsovao je.
"Ono što sam sinoć saznao, i to mi je govorila u suzama od straha kako ću reagirati
jest da ju je sramota jer je Iana pozvala u krevet, ne jednom nego dva put. Želiš li znati
zašto, Graeme?"
Graemu je bilo neugodno ali nije mu odgovorio. Bowen je nastavio.
"Pozvala je gada u svoj krevet jer je htio silovati i zlostavljati Evelin zbog svega što
mu je uradila. Ali Geneviev nije bila te sreće da izbjegne njegovu osvetu. Ali mogla je
spasiti Evelin, i to je učinila tako da je svojevoljno spavala s Ianom da bi poštedio tvoju

142
ženu. I zbog toga ona misli da me ne zaslužuje, niti moje poštovanje. A ni ljubav."
Zadnju je riječ izrekao žestoko jer ga je bijes sve više preplavio. Bio je bijesan jer ju
je toliko podcijenio, i da ona i dalje trpi osude njegovog naroda zbog loših stvari koje je
napravila.
Graemu su se usne stisnule u tanku liniju. U očima mu je bila tuga i žaljenje.
"To je sve nered. Sve zvuči tužno. Sramotno je da jedan muškarac može izazvati
toliko patnje i tuge jer je bio razmaženo derište. Njegov je otac jednako kriv."
Bowen potvrdno zaklima glavom. "Tako je. Djevojka ga je prostrijelila kroz vrat. To
je učinila zbog svega lošeg što je dozvolio Ianu da radi. Gajila je puno mržnje prema
obojici."
"Ovo nije jednostavna situacija za tebe, Bowene. I kada bi ti dao svoju dozvolu i
blagoslov tu je i njezin klan u pitanju. Ne možeš ju zauvijek skrivati. Moguće je da ćeš ih
negdje sresti. Bit će povrijeđeni i bijesni jer si skrivao da je živa. Možda izazovu i rat s
našim klanom."
Bowen je shvatio njegove riječi ali on je to već sve bio znao. Dobro se sjećao
njezinog lica kada mu je govorila o svojoj obitelji. Oči su joj bile uznemirene. U glasu joj
je bila čežnja kada je priznala koliko joj nedostaju.
I sada je Graeme imao pravo. Bowen je želio oženiti Genevieve. Želio ju je odvesti
u svoj klan tako da bude zaštićena i sretna. Ali Greame je bio u pravu. Nije ju mogao
zauvijek skrivati. Nije to želio.
Nikada ne bi želio da ona misli kako je se srami. Nije ga bilo briga što drugi misle o
njezinoj unakaženosti. Za njega je bila prekrasna i oduzimala mu je dah. Ubio bi
svakoga tko samo pomisli suprotno.
Srce mu je ispunio strah jer je znao što ga čeka,iako si to nije želio priznati. Znao je
što je ispravno---što je najbolje---i to ga je razorilo.
"Treba mi vremena da razmislim o sveme," Bowen mu tiho reče.
Graeme puhne. "Ako ti je tako lakše, popustit ću ti. Povlačim svoje riječi od sinoć.
Djevojka je dobrodošla u naš klan ako ti tako želiš. Ti si mi brat i volim te više od ostalih.
Želim ono što je najbolje za tebe i želim da budeš sretan. Ako te ona čini sretnim onda
ju prihvaćam."
Bowen zaklima glavom i pljesne ga po ramenu.
"Volio bi ju upoznati kada razmisliš o sveme." Graeme reče.
"Hoćeš. Osobno ću vas upoznati."
"Sada te napuštam."
Graeme potapša Bowena po leđima i opušteno mu stisne rame. Bowen mu se
namrgođeno nasmije i zaputi se prema nasipu rijeke.
Onom istom gdje su on i Genevieve više puta razgovarali. Gdje ju je gledao kako
sjaji poput morske nimfe, mokrog tijela.
Kristovih mu kostiju, ali spoznaja što mu je činiti ga je sasjekla. Oduzeo se od same
pomisli. Obuzela ga je tuga ali istodobno mu je nadolazio i neki mir.
Ovo je najteža stvar koju je ikada morao učiniti, ali to je bilo ispravno.

143
35. Poglavlje

Genevieve je nakon nekoliko sati izašla iz sobe kad je Bowen otišao, iako joj je rekao
da ostane unutra. Normalno, pokorila bi se njegovoj zapovijedi - kao što je to činila do
sada - ali mala, skučena soba ju je izluđivala i bilo joj je potrebno da malo protegne
noge. Zastala je pored Taliesana vrata,u iskušenju da vidi je li unutra. Genevieve bi se
osjetila bolje u društvu djevojke ali nije željela da uključi Taliesan ako jedan od
McHughs naiđe na Genevieve i obaspe je optužbama i uvredama.
Genevieve je bila vrlo oprezana, izbjegavala je većinu McHughova klana još od bitke, i
nije znala da li oni znaju za njezinu ulogu u Patrickovom ubijanju. Ali čak i da nisu,
činjenica da je ona bila razlog za Corwenovu smrt bila je dovoljna da bijesne na nju.
Podigla je plašt i brzo se spusti stepenicama, oklevala je vireći u dvoranu.
Bilo je vrijeme je za podnevni obrok, i mnogi su se okupili oko stolova u dvorani. Pobjeći
će kroz izlaz prema dvorištu i molila se da prođe neprimjetno.Zagnjurila je glavu i dugim
koracima požurila putem prema van.Vjetar joj skide ogrtač kad je izašla van,a ona
zaštiti oči od pijeska i prašine koji su udarali u naletu. Kad je zamakla z ugao,našla se
licem u lice sa grupom žena koje su se vraćale s njihovog pranja sa rijeke. Izraz im se
iznanada promijeni u ljutiti kad su shvatili ko je ona. Jedna od žena ispustila košaru i
odjeću i bez da je rekla i jednu riječ uze kamen i bacila ga na Genevieve. Udarilo ju je u
ruku i ona se trgnu od boli.
Okrenu se da se zaštiti ,i na užas ,druge žene su je slijedile uvredama „Kurva!“ Jedna
pljunu i baci kamen preko Genevive glave. Hvala bogu. „Ubico!“ Sva ta imena učinila su
da Genevieve ustakne. Povukla je ruke od zaštitničkog stava dovojno da pokupi haljinu i
pobjegne što je brže mogla. Jedan od kamena udario ju je u sredinu leđa ,i ona vrisnu
od boli. Drugi ju je udario u glavu i osjetila je toplu krv kako se sliva niz njene obraze.
Ali onaj koji ju je udario pozadi glave ju je srušio. Puzala je prema napred i skoro pala u
ruke Teaguea Montgomerya kako je zašla u ugao od dvorišta. Bolno je pala na
zemlju,ali je znala da ne smije ostati dole. Bile bi na njoj kao čopor vukova, a bojala se
da ne bi stale dok je ne bi ubile.
„Koji đavo?“ Teague reče kako je kleknuo na zemlju pored nje. Kad ju je okrenuo vidjela
je da je Brodie Armstrong pokraj njega s bijesnim izražajem lica. Teague je obrisao
palcem krv na licu, suženih očiju.
„Ko ti je ovo uradio?“ pitao je zahtijevno. „Dolaze“ ,rekla je drhtavo. Teague pogleda
gore i Genevieve je čula vrisku žena kako su zalazile za ugao ,žedne za krvlju -njenom
krvlju-očito u njiihovu pokliču.
„Brodie“,Teague povika. –„Vidi šta je.“ Teague je nježno podignu u naručje,štiteći je
svojim tijelom. Brodie zaurla zapovijed ženama da stanu i upita ih kako se usuđuju.

144
Genevieve se skupi u Teaguevu naručju,zakopavajući glavu u njegove grudi kad je brzo
krenuo prema vratima zamka. Njene molitve su uslišane kad je prošao dvoranu i uputio
se prema stubama i u njenu sobu. Kad je prošao kroz vrata ,spusti ju je na krevet i
ostavio da smoči ručnik za pranje u posudi. Ležala je ukočeno i od šoka joj je bilo
hladno i nesvjesno. Maglovito je bila svjesna boli u glavi i drugim mjestima,ali sve što je
mogla jest zamišljati iznova bijes i mržnju na licima žena. Oh Bože,nikad neće biti
mjesta za nju ovdje. Znala je to,ali nekako imati Bowena ovdje činilo je sve izvan jake
mržnje koju su McHughovi osjećali prema njoj. Zatvorila je oči kad je suza kliznula iz
ugla oka niz obraz .
„Ne plači,djevojko“ ,Teague reče hrapavo. Dovoljno je i ovo da uspaničim. Otvorila je
kapke i on zapliva u njenim očima. Sjeo je na kraj kreveta pored nje, gledajući sa
neodobravanjem i pažljivo brišući krv s njenog izbrazdanog obraza. Bila je posramljena
što je bio u tako neposrednoj blizini izvodeći tako intiman gest. Držao joj je obraz
jednom rukom tako jako da se nije mogla okrenuti dok joj je drugom rukom čistio ranu.
„Nije ovo ništa“, uvjeravao ju je dok je sklanjao tkaninu. „Neće ostati trajni ožiljak.“ Oči
su joj ponovo zasuzile,i morala je povući smjeh koji joj je prijetio.
„Zadnja stvar za koju sam zabrinuta je drugi ožiljak na mom licu“,rekla je jecajući.
Suosjećajnost mu izokrenu lice. Ustao je,nervozno čisteći grlo.
„Želiš li da ti pozovem Taliesan?“ Odmahnula je glavom. „Ne“,šapnula je. „Radije bi sad
bila sama. „ Teague kimnu i krenu prema vratima. „Zovi me ako zatrebaš šta. Pobrinuću
se da ti donesu hranu. „
„Hvala ti.“ Rekla je zahvalno.“ I hvala ti što mi pomažeš.“ Bijes potamnu u njegovim
očima. „Ovo je sramotno kako se ophode prema jednoj djevojci. Bowen će biti bijesan.
Gream to neće tolerisati“,rekao je. Prstima je dodirnula bolno mjetsto na glavi i da ispita
čvorugu.
„Jesi li u redu?“ Teague upita nježno. Duboko je uzdahnula i spustila ruku u krilo
hvatajući drugu. Pogledala ga je hrabro,odlučna da mu ne pokaže koliko je bila
efektirana zbog očitog neprijateljstva. „Da. U redu sam“,rekla je. „Hvala ti za pomoć“.
Teague kimnu i napusti sobu zatvarajući vrata za sobom.
„Već si satima ovdje“,Gream reče suho.Bowen okrenu glavu gdje je sjedio na jednom
kamenu s pogledom na rijeku i pogleda u brata kako stoji u blizini.Uzdahnuo je.
„Razmišljam.“
Graem je napravio korak naprijed sve dok nije bio direktno pored Bowena, njegove
čizme samo nekoliko centimetara od vode koja je pokrivala obalu.
„Da ,očigledno je. Nisi čak čuo ni kad sam se približio.Šta je to da te toliko brine?”
„Genevieve.“
-„Ah. To objašnjava puno,” Graem reče.
Graeme se smejsti na drugi kamen pored Bowena i zagled se u vodu kao što je i on
radio. –„I šta si odlučio u vezi djevojke?“ Bowen zatvori oči ne želeći izreći svoje misli.
Srce mu je ispunjeno boli i tugom zbog onog što mora da uradi.

145
„Moram je pustiti da ide“,rekao je dok mu se glas lomio kroz riječi.
Graeme se okrenu i zagleda se u brata.-„Nikad neće biti sretna osim ako se ne ujedini
sa svojom familijom,“Bowen reče. „Nije pošteno prema njoj i njima da misle kako je
mrtva. Čuo sam tugu u njenom glasu dok je pričala o njima. Oni je vole i ona voli njih.
Vrlo im je draga. Jedina im je kćerka. Ne mogu biti sebičan i povesti je sa sobom i
zadržati je samo za sebe. Izbori su joj za dugo bili ograničeni. Kako da ja budem druga
sila u njenom životu koja radi to isto? Želim je. Bože,Želim je. Volim je.Ali želim da bude
sretna više nego što želim da ja budem sretan. Nebi mogao da podnesem pomisao da
će uvijek biti tuga u njenim očima ako je odvedem u zamak Montgomerya i
ovjekovječim ovaj mit da ona nije niko.Da nije važna.“
Graeme kliznu ruku preko Bowenova ramena. –„Mislim da radiš pravu stvar. Djevojka
nije imala ništa osim tuge u srcu i istina je da su joj uvijek odbijani izbori u svemu. Mogu
samo zamisliti tugu koju je njen klan pretrpio misleći da su je izgubili. Činiš pravu stvar
vraćajući njenom klanu. „
-„Možda će me mrziti zbog toga“,Bowen reče sumorno. „Govorim o odbijanju izbora ali
opet idem protiv njeni želja obavještavajući njenu familiju da je živa. Neće mi zahvaliti
na tome. „
-„Ponekad ispravna stvar je najbolniji izbor“,Greame reče tiho.
-„Da ,znam.“ Graemove oči bile su pune suosjećanja i žaljenje mu ispuni lice.
-„Žao mi je zbog tvoje tuge,Bowen. Ne mogu da razumijem tvoje izbore. Bio bi uništen
da se ikad moram suočiti sa odustajanjem od moje Eveline.“
-„Donijeću više nevolje nad moj klan ako McInnises otkriju da im je kćerka živa i pod
mojom zaštitom. Ali što je najvažnije,ne vjerujem da bi Genevieve ikad svarno bila
sretna da se ovo ne sredi s njenom familjom. A ja želim njoj sreću više nego što želim
sebi.“ Graeme stavi ponovo svjoju ruku na Bowenovo rame i ušuti dok su oba brata
gledala u daljinu. Nije ništa rekao ali Bowen je umirao iznutra.
- „Bowen! „Bowen se nape na daleki povik. Graem i on se okrenuše i ugledaše kako se
Teague prbližava namrgođen.
-„Grupa McHughovi žena su prokleto kamenovale Genevieve.“ Teague reče bez
razmišljanja. Bowen skoči na noge.-„Šta!“
-„Naišao sam na nju kako bježi nazad prema zamku od grupe žena za petama joj
bacajući kamenje na nju. Odnio sam djevojku u njenu sobu i pobrinuo se za njene
rane.“
-„Koliko je ozlijeđena?“ Bowen je zahtijevao.
-„Mislim da je samo potresena. Imala je rez na licu, i vjerovatno ima modrice gdje ju je
kamenje udarilo,ali samo je uplašena i uznemirena. Rekao sam joj da ostane u sobi i da
ne izlazi.“ Bowen opsova nasilno, skupljajući ruku u pesnicu.
-„Ovo nje način za nju da živi.“ Prošao je rukom kroz kosu ,okrenuo se bijes mu žareći
kroz vene.-„Ne mogu dopustiti da se nastavi,Graeme. Učinili su pakao od djevojčina
života. Neće se zaustaviti dok ne dokažu da nije dobrodošla ovdje.“

146
-„Razumjem“,Graem reče tiho.Bowen je pokušo smiriti se kad mu je jedina misao bila
da ide kod nje što brže može. Okrenuo se braći – obojici - namrgođeno i odlučno.
-„Ne mogu ostati ovdje s njom. Čak i kad pošaljem riječi njenoj obitelji. Ne mogu
dopustiti da ostane ovdje ni jedan dan više. Oni je mrze.Ovo nije način da Genevieve
živi, a ne može ostati zatvorenik u svojoj sobi.“ Pogledao je u Teague pa onda između
njega i Graeme.
„-Hoćeš li ti ostati,Teague, i izvršiti Graemovu želju o sudbini klana i zemalja. Ja se
moram vratiti na Montgomerijev zamak i povesti Genevieve sa mnom tako će biti
sigurna.“ Teague pogleda iznenađeno i u Graema isčekivajući njegovo mišljenje.
-„Ja se slažem ako i ti,“Graem reče. „Nemam šta da kažem više od onog što sam rekao
i Bowenu. Ovdje je nered. U to nema sumnje. Zahtijevaće jaku ruku i strpljenje. Šta ti
kažeš ,Teague? Jesi li za taj zadatak?“ Teaguov izraz je bio svečan ali je klimnuo
glavom.
-Ja neću biti samilostan kao i Bowen.Vrijeme je da ih neko preuzme sa čvršćom rukom.
Trebaju se nekoga plašiti,“Teague promrlja. „Njihove žene nisu ništa nego svadljive
rospije koje namjeravaju da svako okolo njih bude nesrećan,a njihovi ljudi kukavice i
slabići.“
Graem se okrenu prema Bowenu. „Možda je bolje da obavjestiš Genevievu obitelj i
uputiš ih prema Montgomery zamku. Reci im sve,ali im doputi da je vide u našem
zamku. Bijes će im biti veći ako budu prisiljeni doći kod klana koji je kriv za svo zlo koje
su učinili njihovoj kćerci. I sa McHughsima tako neprijateljskim prema Genevieve,
vjerovatno će McInnises doći spremni za rat. Ne bi ih krivio ako budu htjeli da istrijebe
McHughovo postojanje sa zemlje. Da ikad urade mojoj kćerci ono što su uradili
Genevieve ne bi stao sve dok ne bi ispustio sve i kap njiihove krvi. „
-„Da,to je naravno najbolje. Odvest ću je odmah s ovog mjesta“, Bowen reče.
-„Ako zapišeš moje riječi gospodaru McInnis, poslaću pisonošu prije nego pođemo u
Montgomery zamak.“ Graeme kimnu. –„Naravno. Zapisaću poruku kako kažeš. Pratiću
te nazad do našeg imanja. Vidio sam dosta. Stomak mi se okreće ako ostanem ovdje.“
-„Izvinite me,Idem do Genevieve da vidim jel dobro i također da joj kažem za naš
polazak“,Bowen reče. –„Diktiraću ti pismo za njenu obitelj,i krećemo sutra.“

147
36. Poglavlje

Genevieve je stajala pored vatre, zagrijavajući još uvijek drhtave ruke. Bilo joj je teško
da zamisli da neko gaji toliku mržnju prema nekom drugome.Svim srcem prezirala je
Iana i Patrika McHugha. Zbunilo ju je zašto je McHughov klan osjećao toliku mržnju
prema njoj za nešto što očito ona nije uradila. Da nije bilo onih bezobraznih i sebičnh
dijela Ian McHugha, sad bi čak i bila udana za drugoga. Ali u pozadini misli sjetila se,da
je udana za nekog drugoga,nikad ne bi srela Bowena i nikad ne bi provela dragocjenu
noć u njegovu naručju. Teško je reći da li bi prihvatila sve ono što je preživela prošle
godine za tu noć, ali vreme provedeno s ljubavlju prošlo je dalek put ublažavanju boli i
poniženja od Ianove zloupotrebe. Vrata njene sobe se otvoriše i ona se okrenu i ugleda
Bowena kako ljutito ide prema njoj. Za tren bila je mu je u naručju i on je stisnu čvrsto
da je jedva mogla disati. Rukama joj je pregledao glavu,prateći mali rez,a zatim objema
rukama dodirnuo joj kosu,napadajući kao da je tražio bilo kakav znak povrede. Bilo je
očito da mu je brat rekao sve.
-„Jesi li dobro?“ upitao je nestrpljivo.“Teague mi je rekao šta se dogodilo. Jesi li
povrjeđena? „
Odmahnula je glavom. –„Ne. Mala bol na glavi ali ništa više. Bilo je zastrašujuće,ali
Teague je sve sredio.“ Ponovo ju je drobio uz svoja prsa i ljubio vrh glave.
-„Vodim te odavde.“ Odjednom se umirila. Bila je sigurna da ga nije mogla dobro čuti.
Da li će je na kraju smjestiti u opatiju kao što je i zahtijevala?
-„Genevieve?” Pažljivo ju je odvojio od svojih prsa i upitno zurio u nju. –„Zar ne želiš li
da ideš? „
Zamucala je preko drhtavi usana i pokušala se osmijehnuti znajući da je jadno izgubila.
–„Naravno da želim. To sam rekla da želim od početka. Da ćeš me vidjeti dobro
smještenu u opatiji je i više nego što sam mogla sanjati.“
On se namršti ljutito. –„Nije opatija tamo gdje te vodim. Jahaćeš sa mnom prema
Montgomerijevom zamku i krećemo sutra ujutro. „
Od olakšanja je zadrhtala. Toliko je bila obuzeta da za trenutak nije mogla pričati.
Rukama prekrila lice dok je pokušavala da zadrži mirnoću. Bowen je uhvati za ramena
stišćui prstima. –„Žao mi je ,Genevieve.Ovo sam trebao uraditi odavno. Sebično,želio
sam te ovdje sa mnom i kao rezultat ja sam dopustio da propatiš. Teague i Brodie će
ostati ovdje da se pobrinu o neredu McHughova klana. Vodim te iz ovog mjesta i više
nećeš biti tretirana na ovakav način. „ Ruke je ovila oko njegova struka i povukla
ga.Obrazi su joj bili mokri,ali je zadržala lice zakopano u njegovoj tunici tako da on ne bi
vidio intenzitet njene reakcije.Ali on je znao. Zagrlio ju je tako snažno i podigao bradu i
pogledao očima punim tuge i žalosti. –„Radost kojom prihvataš ove vijesti ,sramoti me.
Trebao sam te poslati iz ovog mjesta čim sam sazno za tvoje zavjetovanje. Tako mi je

148
žao,Genevieve. Žao mi je što sam ti prouzrokovao još više boli. „
Nagnula se da ga poljubi i objema rukama obuhvatila mu lice.
-„Drago mi je da me nisi posalo daleko od tebe.Noć koju sam provela u tvom naručju ću
čuvati zauvijek.“
-„Također bi i ovu proveo,“rekao je hrapavo ,očima sjajnim od požude. U grudima joj je
zalepršalo. Usta su joj se osušila,ona se naježila sve zbog ovog ukusnog muškarca i
ratnika. I on je želio nju. Nije imalo smisla za muškarca kao što je on, da želi ženu u
ožiljcima, kad može imati svaku ženu koju želi dok pucne prstima. Vidjela je poglede
McHughovi djevojaka prema njemu. Čula je nesumnjive pozive,stidjive osmjehe i
smjelost kojom su pokazivale svoju želju. Ali opet on ni jednom nije pogledao prema
njima.
-„Voljela bi to.“Rekla je tiho,dok je obrazom gladila njegova prsa. Uhvatio ju je za
ramena i spustio glavu hvatajući joj usne u zadivljujućem poljubcu. Bio je više zahtijevan
večeras u svojim pokretima. Nije bio nježan i strpljiv kao prošlu noć. Kao da je izgubio
svu sposobnost da se suzdrži ,a želio ju je tako očajno da ga je prevazišlo sve.
Uzbušenje joj je teklo kroz vene. Vrućina joj je isprala kožu kako je tijelo odgovaralo
njegovim zahtijevima.
-„Želim te“, rekao je mrmljajući. „Bože,Genevieve,tako te želim.Kao droga si u mojim
venama. Opsesija od koje nemam želju da se odviknem.“ Podigao ju je i nosio do
kreveta gdje ju je polako ispustio.Stajao je nad njom,nazirući se, velik i snažan dok se
brzo oslobađao odjeće. Skinuo je tuniku preko glave i ona usisa zrak zbog izloženi
mišića ,čvrstini i širini prsa i puna ramena i ruke. Tako jak, u stanju da zaštiti i opet
sposoban bude tako nježan i voljen. Ne postoji ništa s čime bi bila oduševljena osim da
leži okružena s tim velikim rukama, znajući da neće dozvoliti nikome da je povrijedi.
Skinuo je hlače i zbacio čizme s nogu preko sobe ne mareći. Bio je veličanstven oblik
ratnika. Prelijep. S ožiljcima ali prelijep. Potpuno je shvatila da je voljna zanemaritii
njegove ožiljke pa čak ih je i smatrala lijepima. Oznake ko je bio. Šta ga je činilo
osobom kakva je. Da,činili su ga ljepim, ali opet bila je duboko posramljena ožiljkom na
licu. Nikad ga nije gledala kao značku časti,dokaz njenog preživljavanja i sposobnost
prevladavanja raznih nezgoda. Bila je spremna predati te atribute Bowenu, a uskratiti
sebi. Oboje su nosili ožiljke. Oboje su preživjeli. To su ožiljci s kojima trebaš držati glavu
visoko uspravno. Da li će ikad to prihvatiti i prestati se skrivati iza sramote i i poniženja?
Bila je ipak lijepo ali najdublji ožiljci su oni neveđeni ,oni na njenom srcu ,duši i umu. A ti
su bili najteži za prevladati.
-„Skidaću ti odjeću dio po dio da mogu gledati i uživati u svakom tvom golom dijelu tijela
ispred mene“,rekao je glasom hrapavim od žudnje.
“ Voljeću te dok zora ne dođe na prozore i signalizira za naš polazak.“
Puls joj skoči i ona se uluči nestašno ,nestrpljiva da osjeti njegove ruke po svom
tijelu,potičući ih u život. Nikad nije znala za zadovoljstvo od muškarčeve ruke do sada.
Do Bowena.

149
Smjestio se na rub kreveta i počeo raditi oko njeni vezica na haljini. Uz strpljenje koje
nije pokazao dok je sebe raspremao,radio je na skidanju njene odjeću komad po
komad, pogledom upijao njeno tijelo
-#Ti si prizor za promatranje, djevojko.# Bowen izdahmu kad je skinuo posljednji dio
odjeće.Ležala je gola na krevetu,ranjiva i otvorena njegovom pogledu,njegovom
dodiru.Bradavice su joj bile čvrsto uspravne, isčekivajući njegove usne i ruke.
Najosjetljivije područje pulsiralo je sjećajući njegovih usana i jezika, napadajući joj
osjetljivu tačku. Nikad nije mogla da zamisli čin spajanja kao davanje i uzimanje, čin
obostranog zadovoljstva čovjeka i žene. Sa Bowenom nije samo on uzimao,njeno
davanje i ostavljanje bez ičeg. Davao je koliko je primao i više. Bio je strpljiv i
tačan,brinući se da joj da toliko zadovoljstva koliko i ona njemu. Zbog toga,željela je da
ova noć bude posebna. Ona koje će se dugo sjećati. Oslanjajući se na instinkte - nikada
nije učinila više od laži i podnoseći Ianovu brutalnost - podigla se i pogladila rukama
preko Bowenovi široki prsa.. Poljubila ga je i preuzela vodstvo, pokazivši novu hrabrost
koja joj je bila potpuno strana. Stenjao je i topio se u od njenog dodira, naginjući se
oprezno sve dok ona nije stavila obje ruke na njegove grudi,spriječavajući ga da je ne
zdrobi. Uspjela se podići na koljena, tako da je ona bila nad njim, a zatim je spustila
usta na njegova topla i zahtjevna kao što je i bio gurajući ga dole na krevet. Sletio je
blagim odskokom dok su mu se oči tamnile i širile u istom dahu. Poljubila ga je jako, i
preuzela vodstvo na istin način na koji je on nju ljubio noć ranije.Zatim ga je
opkoračila,uzimajući ga između kolena.Erekcija mu se izvukla gore, oslonjajući se uz
osjetljivu kožu njenog stomaka, a ona ga dotaknu okružujući debljinu prstima. Trgnuo se
i ona sklonu ruke, plašeći se da ga na neki način ne povrijedi.
-#Bože ne, djevojko, dodirni me. Ne skidaj ruke #, zastao je. -#Ovo je kao raj, tvoji prsti
oko mene.#
Olakšana da mu se sviđa njena hrabrost, pažljivo ga je ponovo uhvatila, istražujući
njegovu dužinu i fascinantnu mješavinu čelika i baršunaste mekoće. Uzdahnuo je i
izbočio se od njene moći. Cijelo tijelo mu se nape, i ona se začudi ideji da mu je mogla
donijeti takvo zadovoljstvo sa nečim jednostavnim kao milovanje. Otkrivajući svoju novo
ulogu kao zavodnice, oslobodila se i rukama klizila niz krivinu njegovog tvrdog tijela.
Istraživala je svaki centimetar , oduševljena moći koju je imala čineći ga da drhti i ječi.
Nagnula se i pritisnula usta na ravninu njegovog stomaka. Nasmejala se kad su mu se
mišići skupili, a ruke uvile u čvrste pesnice u strani. Nije učinio ništa da zaustavi njen
senzualni napad. Ležao je, ćeljusti stisnute i očima poluotvorenim dok je pratio svaki
pokret. Potom je podigla glavu i oklijevala, nesigurna kako da izrazi pitanje koje je
plašilo. Stavio joj je prste na kosu,nježno gurajući uvojke iza ušiju kad ju je pogledao.
-#Šta je bilo,djevojko? Imaš pogled sa brigom u očima, a poslednja stvar koju želim jest
da razmišljaš kad me zadovoljavaš svojim usnama i rukama. „Duboko je udahnula,
skupljajući hrabrost. –„Da li se sjećaš kad si sinoć stavio usta „...Zacrvenila se do
korijena kose čak i razmišljajući o izrazu svojih misli.

150
-„Šta,djevojko?" Pitao je nježno. "Misliš kada sam te poljubio između nogu i stavio jezik
na tvoje ženske dijelove? "
Klimnula je glavom. "-Da."
-„Jesi li uživala kad sam te poljubio?“ Opet je klimnla glavom. –„Da, jesam. Pitala sam
se ...“
-„ Reci šta ti je na umu, ljubavi. Nemaš šta da se plašiš sa mnom. Nema potrebe da
budeš stidljiva, bez obzira koliko si divna kad tako oklijevaš.Istina je,To je kad mi
pokloniš taj stidljiv osmeh, ne želim ništa drugo nego da vas odnesem do kreveta i
potonem u tebe svaki put iznova“.
Lice joj je bilo toplo sa zadovoljstvom od njegovi vrući riječi. Očigledno je da mislio na
svaku od njih a to nisu lijepe namjenjene za udvaranje ili da je zbuni .
-„Bilo je mi je tako ugodno sa tvojim ustima tamo dole... tu ... da možda bi i ti imao
zadovoljstvo ako ja stavim svoja usta ... ovdje“, šaputala je,dok je rukom ponovo
pronašla njegovu dužinu. Potuno se umirio. Stisnuo je vilicu,a oči su mu blistale tihim
intenzitetom. Skupljao je i razdvajao prste, posteljinu vukući čvrsto. Onda je podigao
ruke i obuhvatio joj grudi pre nego što je krenuo gore do preko lica.
-„Ne mogu da zamislim ništa slađe od tvojih usta oko mene, curo. Ali ne želim da to
radiš za mene, samo da bi me zadovoljila. Samo tvoje ruke na meni donose mi veće
zadovoljstvo nego što sam ikada sanjao.“
Opet se nagnu napred dok im njihova usta nisu samo dah razdvojena. Pogledi su im
bili povezani duhovno i željni. Poljubila ga je, uživajući u svakoj sekundu da su u
kontaktu.
-„Istina je,donijet će mi toliko zadovoljstvo da te probam i istražim,“ prošaputala je.
Uzdahnuo je i zatvorio oči, radio je sve što je u njegovoj moći kako bi zadržao kontrolu.
–„Ja sam zauvijek tvoj sluga", reče grubo. „Radi sa mnom onako kako hoćeš.Nikad te
neću odbiti. Ja sam tvoj ,radi što želiš.“
Samopouzdanje joj se povećalo sa očiglednim odobrenjem u njegovim očima i
riječima,ljubila je put od vilice do vrata, gdje je prestala da zadirkuje i gricka. Naslađivala
se svakim jecajem,uzdahom, i svaki put bi mu se tijelo napelo očiglednim
odobravanjem njene akcije. Kretala se prema dole, stala i posvetila pažnju ranama na
njegovim grudima ljubeći svaki inč naborane kože. Tada je krenula još niže, zadirkujući
liniju do pupka. Trgnuo se kad je kružila oko plitkog ulegnuća. Trnci su zaigrali oko
njegova stomaka. Kako se pomjerala niže, erekcija ju je udarala u bradu i ona zastade
kako bi ga omotala prstima oko njegove masivne dužine. Nije bila sasvim sigurna šta je
radila. Bila je ovo za nju nova teritorija. Ali instinkti su je vodili, i bila je dovoljno
pouzdana da prati te instinkte. Poljubila mu je bazu, tik iznad čvrste dlake koja je
prekrivala teške vreće između nogu. Obuhvatila ga je i polako masirala putem prema
dole ,a usnama i jezikom išla prema samom vrhu. Do trenutka kad mu je obuhvatila
glavu, Bowen je dahtao, a leđima uvjao u luk, a bokove dizao sa kreveta. Idući
bestidno,uzela je usijani vrh u usta kovitlajući jezikom preko šljemena prema

151
kraju.Spustila je usta i uzela ga više unutra. Iznenadilo ju je toplo špricanje tečnosti.
Izlivalo se iz vrha i padalo joj na jezik. Mislila je da je već pronašao svoje
oslobođenje,ali bio je to samo mala količina i a on je rastao još krući između njeni
usana.
-„Ti me činiš neosjetljivim,“ uzviknu Bowen.“ Nikada me žena nije dovela na ivicu ludila“.
Prolazeći jezikom po pozadini njegova splovila ,ispustila je vrh iz usta i uhvatila temelj
jednom rukom dok se namještala da ga opkorači. Nije bila sigurna da može tako ali ju je
fascinirala ideja kompletne promjene uloga. Ako je Bowen koristio svoja usta nja
njoj,onda bi ona koristila svoja na njemu.
A ako je on bio na vrhu nje,onda će ona biti na vrhu njega. Pogledala ga je za bilo
kakav znak neodobravanja ili da nije želio da ona poduzme takvu moguću poziciju. Ako
išta,izgledao je željno. Uzbuđeno. Ipak i ona je bila uzbuđena da je mogla stvoriti takvu
reakciju od njega.
-„Tako je,curo“, Bowen je preo.“Primi me u sebe. Jaši me.“ Zatvorio je prstima oko njeni
kukova ,obuhvatajući širinu svojim velikim rukama. Namjestio se na njen ulaz,držao ju je
mirno,dajući joj podršku. Ušao je u nju najviše inč i počeo da je spušta na svoju
erekciju,centimetar po centimetar. Uzadnula je i zabacila glavu unazad. Njegovo
stenjaje bilo je pomješano sa njenim dok je Oči su joj se proširile,kad je njeno dno
počivalo na njegovim nogama dosežući maksimalnu dubinu. Bila je ispunjena, istegnuta
nemoguće čvrsto oko njega. Nija znala kako je uspjela da ga cijelog smjesti,ali nije bio
dio njega da nije bio unutar nje.
-„Da umrem upravo sada, umro bi ko najsretniji čovjek,“Bowen jedva izgovori.““ Nikad
nisam osjetio toliko zadovoljstvo.
Pogledala je u njega zbunjeno,sad kad je usavršila primiti ga u sebe,nije imala šta da
radi sljedeće. Njen izraz mor da je bio jasan,jer je kliznuo prstima ispod njene pozadine i
nježno je podigao,kriveći kukove na gore dok je radio njenim kukovima gore,dole da
susretne njegove nasrtaje. Njeno tijelo se napelo a želja pojačala, od drugčije pozicije.
Svaki put kad bi gurnuo unutar nje,njegov pelvis udario od njenu osjetljivu humku , iskre
zadovoljstva pucale su kroz njeno tijelo. Nakon vremena naučila je ritam i preuzela
vodstvo,jašući ga dok se podržavala dlanovima od njegova prsa. Pomjerio je svoje ruke
s njeni kukova i obuhvatio joj grudi,igrajući se s bradavicama dok se ona pokretala na
vrhu njega. Bilo je dovoljno da podstakne njenu želju, šaljući je u vrtoglav krug, dok se
okretala izvan kontrole.Njeni jecaji pomješani s Bowenovim kako je njeno oslobođenje
jurilo kroz nju podstičući Bowena za njegovo. Zategnula se oko njega,grčeći se dok ju je
vruće sjeme punilo,dosežući i najdublji dio nje.Povukao ju je dole,držeći je snažno uz
svoja prsa dok se trazao naporno. Gladio joj je kosu,leđa,dopuštajući rukama da klize
niz njeno dno dok je ona ležala na vrhu njega, njegovo splovilo i dalje duboko zakopano
u njoj, puslirajući sa zadnjim oslobođenjem.
-„esam li bila previše smiona? „upitala je dok je odmarala obraz uz njegovo lupajuće
srce. Nasmijao se dok mu je u prsima tutnjalo zaavljajući se.

152
-J“a sam te pozvao da budeš smiona koliko želiš,i ja se nikad neću žaliti.“ Osmijeh je
zaigrao na njenim sunama dok se priljubila ispod njegove brade.
-„Sviđa mi se tvoj okus“,rekla je sramežljivo. On je uzdahnuo i otekao unutar nje,istežući
je ponovo. Podigla je glavu i pogledala ga u oči šokirana.
-Ne „gledaj me tako iznenađeno,curo“,rekao je suho. „Kako očekivaš da odgovorim kad
pričaš tako?“
-„Ali prebrzo je,“reče. Ian nikad.....zastala je,posramljena što je pošla da komentira na
Ianovu akciju u krevetu. Dodirnuo ju je kako bi ublažio njenu zabrinutost.
„-Imaš takav utjecaj na mene,curo. Radiš mi stvari koje nikad nisam iskusio. Uvijek ću te
željeti. Ne znam da li ću ikad imati dovoljno. „
Omotao je rukama oko nje i prevrnuo se iznad nje,tako da su im sad pozicije bile
obrnute. Gurnuo je napred,udarajući je do samog srca,tako da osjetiti da je bio potpuno
dignut.
-„Kao što možeš vidjeti, potpuno sam spreman da te uzmem ponovo“, promrljao je.
Podigla je glavu da ga poljubi.
-„Onda me uzmi ,ratniče. Ispuni me. Noć je još mlada a mi imamo sve do zore.“

153
37. Poglavlje

Genevieve nije spavala cijelu noć. Čak i kad je Bowen tonuo u zadovoljan san nakon
što je proveo nekoliko sati da je voli, ostala je budna, usredotočena na činjenicu da će
se za samo nekoliko sati osloboditi ovoga mjesta jednom i zauvijek, Uzbuđenje je raslo
u njezinim venama. Nije imala pojma o Bowenovim planovima, ali je je odvodio i to je
bilo dovoljno da ispuni njeno srce olakšanjem i radošću. Više neće trpjeti zlostavljanja i
zlostavljanje drugih. Više neće bila prisiljena da živi na mjestu koje nije držalo ništa osim
sjećanja na bol i poniženje. Bio je sat prije zore kad je shvatila da nije razgovarala s
Taliesanom o njenom odlasku. Taliesan je bila jedina osoba koja će joj nedostajati,
jedina osoba koja je bila prijateljica i njezin saveznik u McHughovom zamku. Genevieve
skliznu s kreveta, ostavivši Bowena da spava dok se tiho obukla. Zatim je otišla u
Taliesanovu susjednu sobu i ušla unutra. Mrak je bio unutar sobe, sa samo nekoliko
umirujućih ugljena u ognjištu koji su davali svjetlo. Otišla je do Taliesanova kreveta i
dodirnula djevojčino rame s namjerom da je probudi.
-„Taliesan. Taliesan ", šapne Genevieve. Taliesan se izmaknu i okrenu.
-„Genevieve? Je li sve u redu?“ Glas joj je bio težak od spavanja.
„-Ne", prošaptala je Genevieve. „Došla sam se oprostiti.“Taliesan sjede ravno u krevetu,
gurajući pokrivače u stranu. Pošla je da skoči ali Genevieve ispruži ruku da je zaustavi.
-„Šta ti je potrebno? „ Genevieve upita.
-Htjela sam upaliti svijeću tako da ti mogu vidjeti lice", rekla je Taliesan.
-„Ostani u krevetu. Ja ću upaliti svijeću i donijeti u krevet.“ Genevieve ode do kamina i
doda trupce kako bi plamen započeo iznova. Jedan jak plamen lizao je po drvetu,
zapalila je svijeću i vratila se natrag do kreveta gdje je Taliesan sjedila, zabrinuto.
-„Što se događa, Genevieve? Reci mi da ne bježiš sama Zabrinuta sam za tebe. „
Genevieve se nasmiješi i posegnu za Taliesanovom rukom. Nježno ju je stisnula.
„-Tvoje prijateljstvo mi mnogo znači, Talie. "To je jedino sjajno svijetlo u godini u kojoj
sam bila zatočena. Ali ja više nisam zatvorenik. Bowen me odvodi. Putujemo u
Montgomerijev zamak. Slobodna sam. „
Taliesan posegnu napred i čvrsto privuče Genevieve u naručje. Njezin zagrljaj bio je jak,
i Genevieve osjeti vlažnost Taliesanovih suza na vratu.
-„Drago mi je zbog tebe, Genevieve. Zaslužuješ sreću“.
-„Nisam mogla otići bez da ti prvo zahvalim i kažem zbogom. Nedostajat ćeš mi, Talie.
Neće mi ništa nedostajati sa ovog mjesta, osim tebe.“
Taliesan se odmakne, a oči su joj i dalje u suzama. –„Također ćeš mi nedostajati,
Genevieve, ali drago mi je što ideš odavde. „

154
-„Voljela bi da te ne moram ostaviti“,Genevieve reče nesretno.
-„Ovo nije sretno mjesto za biti i nije poznata sudbina MvHugova klana“, Taliesan reče.
„Napravili su svoju sudbinu.Sad oni – mi - moramo se suočiti sa posljedicama svega što
smo posijali.
-„Bog neka je s tobom ,Talie. I jednog dana ćemo se opet sresti.“
Taliesan je ponovo zagrli.
„-Bog neka je s tobom Genevieve. Ako se nikad i ne sretnemo,čuvaću naše prijateljstvo
i njegovati ga. „
Genevieve je uhvati za ruke i stsnu.
-„Moram se vratiti. Toliko je toga za uraditi prije zore,a tada odlazimo.“
-„Biću dole da te vidim,“Taliesan obeća. Genevieve joj se toplo osmehnu.
-„Voljela bi to“,Genevieve se nagnu da poljubi Taliesan na obraz i požuri prema vratima
prije nego je tuga obuzme. Nije imalo smisla da pati i žali zbog odlaska ali će joj
nedostajat Talisan. Djevojka je bila toplo i dobronamjerno lice u moru mržnje i
neprijateljstva. Genevieve je nikad neće zaboraviti ili dobrotu koju joj je Talisan ukazala.
Kad je ušla nazad u njenu sobu,Bowen je bio budan i oblačio se pored vatre. Pogledao
je s olakšanjem u očima.
-„Nisam znao kud s otišla“ ,rekao je grubo. „Zabrinula si me.“ Otišla je do njega,i zagrlila
ga snažno. Bio je iznenađen spontanom gestom i zagrlio je nazad,držeći je za dug
momenat.
-„Išla sam se pozdraviti s Talisan,“rekla je tiho. „Ona je jedina osoba koju ću nedostajati.
Ona je jedina osoba koja je bila dobra prema meni za sve vrijeme mog boravka ovdje.“
-„Ona je dobra djevojka sa hrabrm srcem,“rekao je Bowen.
.-„Da,istina je.“
-„Imamo malo vremena prije nego krenemo,“Bowen je obavjesti.
„Ima li nešto što bi željela ponijeti sa sobom.“
-„“Samo sanduk kraj nogu kreveta,rekla je tiho.“ To je sve što je ostalo od napada na
moju pratnju. Unutra je luk koji mi je moj otac poklonio,i moja vjenčanica koju je moja
majka sašila. Ian je sve drugo uništio. Ponijeću njih ako je moguće. To je sve što je
ostalo od mojih roditelja.“
Dodirnuo joj je obraz.
„-Naravno,curo. Nije toliki teret da poneseš svoje stvari. Pobrinuću se da su spakovani u
teretna kola i da se prevezu u Montgomerijev zamak. Spakuj još šta želiš unutar
kovčega da poneseš sa sobom i ja ću se postarati da moji ljudi snesu dolje. „
-„Hvala ti“,rekla je dodirujući mu obraz. „Uvjek ću ti biti zahvalna,Bowen. Niko mi nikad
nije pokazao toliku ljubaznost.Preplavljena sam. „
Donio je njene dlanove do svojih usana i spustio meki poljubac ne njenu kožu.
-„Tvoja sreća puno mi znači“,jednostavno je rekao. „Sad idemo se pripremiti za put.
Graeme je nestrljiv da se vrati kod Eveline a ja se moram pozdraviti s Teague i Bordie.“

155
38. Poglavlje

Genevieve je nervozno čekala pored konja kojeg joj je Bowen izabrao da jaše. Bowen je
malo dalje razgovarao sa dvojicom braće i Brodie Armstrong i znala je kad se Bowen
pozdravio sa Teague ,da će joj Graeme prići jer ih je Bowen želio upoznati. Bilo je
dovoljno da se počne znojiti. Znala je da je Bowen rekao sve svojoj braći o njenoj
situaciji i mučilo ju je što su drugi znali za njenu sramotu. Pokušala je da nosi svoj
ogrtač i kapu ali je Bowen odbio dopustiti joj da se sakriva iza toga, izjavljujući da nema
razloga da se krije ili da bude posramljena. . Ipak,nosila ga je u vreći svezanoj preko
sedla jer nije mogla podnijeti misao da se suoči s Bowenovim cijelim klanom bez svoje
kape. Na njeno iznenađenje,Teague i Brodie su obojica pratila Greame i Browena do
mjesta gdje je stajala. Brodi je bio prvi koji se pozdravio. Jednostavno ju je pogladio po
kosi gestom koji ju je zapanjio. Kao da je bila mlađa sestra koju je zezao nemilosrdno.
Zagrijalo ju je i osjećala se kao da je imala mjesto među ovim ljudima.
-„Budi dobro i sretno“,Brodi je rekao.
–„Hvala ti“,rekla je glasom teškim od emocija. Teague ju je zagrlio i nježno poljubio u
čelo.Zauzvrat snažno se pripila uz njega.
- „Hvala ti za pomoć“,prošaputala je.
-„Bilo mi je drago da am ti pomogao“,rekao je iskreno.“ Putujte bezbijedno“.
Zatim su Teague i Brodie otišli duboko zadubljeni u razgovor,a ona je ostala sama s
Bowen i Graeme,lordom. Nervozno je oblizala usne i virila u Graema. Nije bio tako
strašan kao što je zamišljala.Imao je ljubazan i pažljiv izgled koji je davao nadu. Pričalo
se da je pošten čovjek,iako je bio žestoko lojalan i zaštitan prema onima koje voli. I vrlo
dobro je poznato da je obožavao svoju ženu.
-#Drago mi je da sam te upoznao, Genevieve#. Graeme reče blagim tonom.
#Puno toga sam čuo o tebi i koliko si propatila. Želim da ti ponudim svoju garanciju da
se takva stvar neće desiti na Montgomerijevom imanju. Biće ti dodijeljena zaštita i
poštovanje za vrijeme tvog boravka u našem klanu.“
Ugrizla se za usnu da bi izbjegla suze. Brzo je odmaknula i duboko se naklonima pred
Graemom, koreći se da ne postane plačljivi urnebes pred njim.
-„Veoma sam zahvalna,gospodaru“,rekla je iskreno. Graem kimnu i okrenu se prema
Bowenu. –„Ako si završio poslom ovdje,trebamo krenuti. Želim vidjeti svoju ženu što je
prije moguće. Ne volim biti razdvojen od nje“.
-„Mi smo spremni“ ,Bowen reče glasom koji je govorio da je završio s McHughovim
zamkom kao i ona. Pružio je ruku pomagajući Genevieve da se popne u sedlo,sa
uzbušenjem nervozom koji su je salijetali. Stvarno je napuštla ovo mjesto.
Jedva se suzdržavala dok je čekala muškarci uzjašu i najave za polazak. Tako divan
da.Simboličan. Nije bilo oblačka na nebu. Ni magle.Jutarnje sunce bacalo je sjaj na

156
neba ljubicast i roza. Ako je ikad postojao bolji dan da krene i ostavi prošlost iza
sebe,ovaj je bio. Bowen je jahao ispred pored nje i posegao hvatajući joj ruke. Stisnuo
je i nasmješio joj se da ju je zagrijalo do nožni prsta. Napred,Graem je pozvao da se
krenu napred. Vrata dvorišta su zaškripali i Montgomery ratncu su ispunili unutrašnjost.
Graem je stajao u linji ispred Bowena i Genevieve,i Bowen je pozva da ide napred tako
da je bila između njega i Graema. Iz ugla oka vidjela je Taliesan kako pokušava požuriti
ali joj j eotežavalo teško šepanje. Genevieve je umalo zaplakala kad je Talesan
posrnula ali je Brodie bio tamo da je podrži.Zatim na njeno iznenađene Bordie ju je
podigao i jahao brzo prema vratima tako da Taliesan bude tamo kd Genevieve izjaše.
Talesan obrazi su bili obojeni ali je držala glavu visoko i mahala hrabro unatoč suzama
i tugi u očima kad je Genevieve prošla. Genevieve je poljubila prste i ispružila ih u
Talesanovu pravcu. Njena jedina prijateljica-jedina prijateljica.
-„Putujte bezbijedno“,Taliesan doviknu.“ Budi sretna Genevieve,budi sretna.“
-„“ Zbogom,Genevieve reče. Onda je glasno rekla Bordie.
„-Brini se o njoj. Pripazi na nju.“
Brodie pozdravi Genevieve i ona prođe kroz vrata,slijedeći linju Montgomery ratnika koji
su se proširili do obližnjeg brda. Kad su dosegli do vrha brda, okrenula se u sedlu
gledajući zamak u daljini. Mjesto koje je znala a koje je ispunjeno boli i tamom,a
zgledalo je kao i bilo koji drugi zamak. Bezopasan. Ne mjesto s tolikim zlom.
-„Ne gledaj unazad,Genevieve,“Bowen reče tiho pokraj nje.“ Nema ništa za tebe više
tamo.“
-„“Ne, složila se,zadnji put gledajući u simbol njenog zatvoreništva.
„ -Nema ništa za mene tamo. Neću gledati ponovo unazad . „
Okrenula se na konju,podigla bradu visoko odlučna da ne oda preplavljenost i tugu koja
ju je jela iznutra. Nije znala šta joj daleka budućnost donosi.Ali bila je slobodna od
prošlosti. Od sada pa na dalje njena budućnost je kako je ona napravi. Bowen joj je dao
nešto odavno odbijano. Izbor. I ona je bila odlučna da ne napravi glupost od izbora.
Pogledaja je u stranu Bowena pitajući se koliku će on ulogu odigrati u njenoj
budućnosti. Ponašao se kao da mu je stalo do nje,ali nije znala jesu li njegovi osjećaji
izazvani sažaljenjem ili nečim dubljim. Nije pričao i njima-ili budućnosti-više nego što joj
je rekao da je vodi u svoj klan. Jednom joj je obećao mjesto u klanu,kao Montgomery.Ali
šta je to značilo? Šta će ona biti ljubavnica,kao što joj je jednom ponudio? Ili će biti
tretirana jedva kao daleka rođaka ili sestra ili klan koji je jednom dijelio strast s nime i
koja se ohladila i postala daljnje sjećanje.Pokušala je da se ne drži onog šta ako i
nepoznatog jer neće dobiti ništa samo bi je izludilo.
Morala se fokusirati na činjenicu da je dobila drugu šansu za novi početak. Bila je
slobodna od užasnog zlostavljanja kojem ju je Ian podvrgavao čitave godine. Bio je
mrtav.Patrick je mrtav. Niko je neće povrijediti više. Bowen joj se zakleo da će je zaštiti
od bilo kakve opasnosti. Bio je častan čovjek i ona ga je držala za riječ. Nekako ,na neli
način naći će svoje mjesto u novom klanu. I naće način da se iskupi Eveline,Graemovoj

157
voljenoj ženi, za teror koji joj priuštila. I moliti se da će Eveline pronađe u srcu u oprsti
joj.
-„Koliko je daleko tvoje imanje?“ Genevieve je upitala Bowena.
-„Pola dana jahanja ako budemo išli brzo. Vjerovatno ćemo stići kasno poslije podne.Ne
želim te preoteretiti ,ali nema hitne potrebe za naš povratak osim što Graem hoće da
jaše u Armstrong zamak da pokupi svoju ženu“.
-„Mora da je voli puno. „Genevieve reče tiho. Bowen se nasmija, oči mu se na spomen
njegove šogorice zagrijaše.
„ -Da,voli. On je luda za njom i nije ga briga nimalo. Eveline ga je cijelog omotala ali za
njeno opravdanje i ona njega voli isto tako snažno kao i on nju.“
-„“Ona ne čuje? Bowen odmahnu glavom.
-„Ne ona je gluha. Ima sposobnost da čita s usana, tako budi pažljiva kad pričaš s njom.
Nije pričala za tri duge godine ,ali je prekinula tišinu i njen govor sve više napreduje dok
usavršava.“
-„Zvuči kao nevjerovatna cura.““Genevieve reče. Nije ni čudno da je Graem voli toliko. „
-„Mislim da vas dvije imate toliko toga zajednočkog“,Bowen reče tiše.
„Obje ste preživjele teške situacije. Obje ste snažne unatoč krhkom izgledu.“
Samo što Eveline Montgomery nije bila kurva. Nije bila prisiljena da širi noge za Iana
McHugha ili bilo kojeg drugog čovjeka po izboru. Bila je to činjenica koju Genevieve
nikad neće zaboraviti. Graeme je zaostao tako da Genevieve Brodi mogu ga sustići i
jahati zajedno s njim.
-„Usput,ja ću se razdvojiti i uzeti pola moji ratnika sa mnom do Armstrong zamka da
mogu povratiti Eveline. Stićemo na Montgomery zamak sutra.“
Bowen kimnu.“-Moram poslati riječ našem kralju i obavijetiti ga o svemu što se dogodili i
o McGrievesovim učesnicima protiv nas. Još uvijek nisam čuo riječ od njega o poruci
koju sam poslao akcije i prisvajanja McHughova zamka i oslobađanja svijeta od Iana i
Patricka. „
Graem pogleda u Genevieve kad je govorio. „Browen mi je rekao da se moram zahvaliti
tebi jer si ubila Patricka. Da ga je tvoja strela oborila“
. Genevieve se podignu neugodno na konju i spustila glavu.
-„Da,bila je njena strela,““Bowen reče ponosno. Oborila je više od jednog ratnika na
bojnom polju. Dokazala se vrijednom bilo kojeg ratnika u našoj vojsci.“
-„Veoma impresivno i imaš moju zahvalnost,“Graem reče, „ne samo za smijenjivanje
Patricka kao prijetnju ali i što si spasila mog brata za vrijeme bitke.“
„-Stalo mi je do njega,nebi dopustila da ga ubiju ako mogu pomoći,“Genevieve se
nasmiješi. –„Bilo mi je drago da to mogu uraditi. Također nisam željela da Bowen umre.“
-„Svidjeće ti se naš klan Genevieve. Imam osjećaj da će naša sestra Rorie napraviti
brzog saveznika od tebe.Bojim se da nećeš imati izbora. Rorie pokušava da radi stvari
na svoj način i ne prima ne kao odgovor. Dosađivaće ti dok ne pokaže svoju cijelu
priču.“

158
 Čudan pogled pređe Bowenovim licem. Tuga mu uhvati oči za trenutak,ali prije nego
što ga je uspjela pitati šta je ,one je otresao i pridružio se Graemu u zezanju Rorie s
njenim događajima.

159
39. Poglavlje

Kad su Bowen i Genevieve dojahali u dvorište Montgomery zamka, Genevieve pogled

je privučen mladom djevojkom koja je izgledala nevjerovatno sličo Bowenu, koja je
stajala na stubama zamka sa onim koji je očigledno bio sveštenik. Djevojka je imala
dugu tamnu kosu i živahne plave oči. Kao u Bowena. Bila je mala po strukturi, struktura
kostiju nježna i ženstvena. Ali opet djevojk nije izgledla kao da je dosegla do žene. Nije
imala obline ili mekšu kožu.Bila je visoka što je samo dodalo krhkost u strukturi kostiju.
Čak i lice joj je bilo konstrurano u malu ljusku,oči očito prevelike za tako malu strukturu.
-„Ovo je moja sestra Rorie,“ Bowen reče slijedeći njen pogled. „Pored nje je otac
Drummond kojemu je određeo da uči malog nestašku kako da čita i piše. Prilično je
odlučna po tom pitanju.“
Genevieve raširi oči.-„Mora da je pametna djevojka.“
Bowen se nasmija. –„Ne znam da li je pametna ili je samo tvrdoglava. Vjerovatno je
oboje.“
Čim je Bowen obuzdao konja ,Rorie je potrčala preko dvorišta i kad je kliznuo iz sedla
bacila mu se u naručje. Bowen ju je zagrlio čvrsto i okretao u krug.
-„Drago mi je vidjeti te,curo“,rekao je iskrenim naklonjenosti u očima.
-„Nedostajao si mi.Bowen! Nije te bilo za dugo“
. Bowen je spustio Rorie dole i odmah otišao da Genevieve da joj pomogne sjahati s
konja. Držao ju je za ruku i povukao je prema Rorie koja je znatželjno zurila u
Genevieve. Genevieve je proklinjala činjenicu da je zaboravila navući ogrtač i kapu.
Osjetila se golom i ranjivom bez načina da sakrije svoj odvratni ožiljak. Čak i sad mogla
je osjetiti Rorien pogled kako prelazi preko njenog lica i ona je željela da se zemlja
otvori i proguta je.
-„Koga si to doveo sa sobom Bowen? „Rorie upita. Djevojka je čini se bila
dekoncetrirana od Geneveivina ožiljka ali je i dalje promatrala Gnevieve pažljivo. Bowen
ispruži ruku svojoj sestri da je privuče bliže ,tako da bi držao obje žene u naručju.
-„Rorie, ovo je Genevieve McInnis. Ona će ostati s nama. Genevieve ovo je moja
sestra,Rorie. Ona je dijete ,dolazeći dugo nakon Graema ,mene i Teaguea. Ona je još
uvijek derište, tako da oprosti za neprijatnost koja izađe iz njenih usta.“
Rorie se namršti i okrene očima.
-„Drago mi je da sam te upoznala Genevieve. Eveline će biti drago za drugo prijateljsko
lice okolo. Ona još pronalazi svoj put u našem klanu ,iako su stvari sad malo bolje ovdje
od kako su je zarobili i spasil. Strah nađe načina da popravi stvari ovdje u klanu. Ali
onda su se svi vjerovatno bojali da će ih Graem oderati. „

160
Slegnula je ramenima. „U svakom slučaju stvar je učinjena“, Genevieve se oči prošire
od Roriena otvorene ustvari činjenice.
Bowen se nasmja i odmahnu glavom. –„Upozorio sam te ,Genevieve.“
Rorie priđe i uhvati Genevieve za ruku.-„Dođi pokazaću ti iznad stuba. Postoji samo
jedna viška soba,tako da nije tajna gdje ćeš odsjesti. To je soba pokraj moje tako da
ćemo se puno viđati. Bowen će se pobrinuti da tvoje stvari budu donešene gore.“
Genevieve je brzo pogledala u Bowena ali on se nasmiješio i mahnuo joj. Neodlučno je
dopustila Rorie da je odvuče prema zamku,gdje je otac Drummond i dalje stajao. .
-„Oče,imam nekoga koga želim da upoznate,“Rorie povika.
„Ovo je Genevieve McInnis,i ona će ostati kod nas. Bojim se da ćemo morati otkazati
popodnevne časove. Pokazujem Genevieve sobu.“
Otac Drummond se nasmiješio i Genevieve je bila sretna zbog dobrodošlice u njegovim
očima.
-„Drago mi je da smo se upoznali,Genevieve“ .Otac Drummond reče glasom mekim i
ljubaznim. „Nadam se da će ti smještaj biti ugodan i da će ti se sviđati boravak kod
Montgomerya. Boljeg klana još nisam našao. „
-„Otkrivam to,“Genevieve reče tiho.
„Dođi ,Genevieve. Nemamo vremena za bacanje,“ Rorie reče vukući je unutar zamka.
Genevieve je dopustila da bude odvučena kroz dvoranu i uz stepenica na treći
level,gdje je linija soba poredana niz hodnik. Rorie joj je pokazala jednu u sredini ,ali se
zaustavila ispred vrata i stavila ruku na njih.
-„Ovo je moja soba. Bowenova je preko puta hodnika a Graemova i Eveline je na
samom kraju. Teagova je ona preko puta tebe. Ako ikad zatrebaš nešto,samo pokucaj
na moja vrata. Ne ujedam. Obećavam.“
Genevieve se nasmija. Nije mogla si pomoći ali joj se svidjla mlada djevojka.-„Hvala ti.
Hoću.“
Otišle su do sljedeći vrata i Rorie ih otvori i gurnu otvori, pokazujući uokolo.
-„Ovo je tvoja soba. Ta sad je ogolićena ali popravićemo to.Niko je nije zauzimao neko
vrijeme. Korišćena je za počasne goste ,ali imamo nekoliko takvih. Mogu ti pomoći da je
omekšaš da ne bude ovako gruba. Ovo nije pogodno za ženu kakva je sad. Valjalo bi
cvijeće i ženske stvari.“
-„Veoma si ljubazna, „Genevieve reče blago. Rorie uskoči na krevet,odskoči kad je
sletila. –„Pa,koja je tvoja priča,Genevieve? Znatiželjna sam.Nisam čula ništa o tebi.
Ništa nije poslano unapred,i Bowen nikad nije kući doveo ženu. Nije ni trebao. Slijedile
su ga gdje god da ode. „
Genevieve se oči prošire. –„Tako je popularan s curama?“
Rorie frknu.-„Jesi li ga vidjela? Ne postoji privlačnije lice u visoravni. Ljepši je od većine
žena. One ga ili žele ili su ljubomorne na njega.Nije mogao hodati a da ne posrne od
njih.“
. Genevieve automatski podiže ruku i prekri ožiljak na obrazu. Bilo je očito da može

161
imati curu koju god želi,a bilo je puno više ljepši nego što je ona. Neoštećene i uprljane.
Rorie je pogleda posramljeno
„.-Žao mi je,Genevieve. Vrlo dobro je poznato da moja usta se zanesu i da izblebeću
stvari koje nebi trbala.Moja su braća očanja zbog mene,ali me vole,tako da ja
pobjegnem od njihove osude. Većinom“,dodala je brzo. Genevieve nije mogla da se e
nasmije. Cura je bila šarmantna na svoj način. Čulo se kucanje na nenim vratima i Rorie
je ustala da otvori.
-„Oj,to je tvoj kovčeg!“ Rorie uzviknu. Bowen se pojavio s dva čovjeka noseći kovčeg.
Unijeli su ga unutra i Genevieve ih uputi da ga stave pokraj kreveta.
Bowen je izgledao kao da želi nešto reći ali ga Rorie odmah poče tjerati iz sobe.
„-Ne sad Bowen. Geneveieve i ja razgovaramo. Doćemo dole za večeru kad završimo.“
Bowen potisnu mrštenje i pogleda bespomoćno u Genevieve.
-„Vidiš šta svi moramo trpjeti.“
Genevieve se nasmija, udobna osjećajem familije oko nje. Kao da je sa svojim klanom
.Iako nije imala braću ali je postojalo bezbroj rođaka i pripadnika klana koji su se
priridno prepirali.
I Sybil, njena najbliža prijateljica u djetinjstvu. Za trenutak Genevieve se rastužila.
Dogovorile su se jednom da kad se Genevieve uda ,da će Genevieve muž dogovoriti
brak za nju u klanu tako da se dvije djevojke ne bi bile razdvojene. Prošli su mjeseci od
kad je Genevieve pomislila o Sybile. Izbacila je prijateljicu iz misli jer je bilo previše
bolno da misli o njoj. Ali budaleštine unutar Montgomerijevog klana su je podsjetile.
-„Izgledaš tužno,“ Rorie reče iznenada kad je zatvorila vrata.Genevieve odbaci tugu
koja ju je okružila i prisili se na osmijeh.
-„Samo sam razmišljala o mom klanu i kako ste ti i Bowen podjsetili me o roditelje i
prijateljicu iz djetijstva Sybile.Nedostaju mi“. Rorie povuče Genevieve dolje na krevet i
odlučo zurila u nju.
-„Reci mi,Genevieve. Kako da se McInnis djevojka našla među McHughsima ,i zašto
tvoj klan misli da si mrtva? „
Genevieve uzdahnu. Vjerovatno je Rorie rečeo o njenim okolnostima ili bar letimičo od
toga.Bilo je za očekivati. Djevojka je radoznala. Nije postojao dobar razlog da bi joj
Genevieve uopšte rekla išta. Ali bilo je nešto o Rorie da je inspirisalo Genevieve da se
rastereti. Djevojka je može biti mlada,ali su joj misli oštre i srce dobro. I možda je to
obećanje da ima povjerenika koji je mamio najviše Genevieve. Željela je da pripada
ovdje. Željela je...prijateljstvo.I tako se našla gvooreći Rorie cijelu priču čak i dio u kojem
je imala veze sa Evelininom otmicom,jer nije željela da ona sazna kasnije i da se osjeti
izdanom ljuto jer je Genevieve manje iskrena. I na kraju sve bi se saznalo. Nema
drugog načina. Rorie je otvorila usta i njen izraz je bio gotovo komičan dok je reagirala
na Genevieve priču. Do vremena kad je Geneveive iznijela stvari u sadašnjojst Rori joj
je obuhvatila ruke i držala ih čvrsto.
-„To je užasna, srceparajuća priča“,Rori izbaci. Suze su bile u njenim očima i Geneveive

162
je bila šokirana na reakaciju djevojke.
-„Drago mi je da si ubila ih“,Rorie reče ljutito. „Ništa više nsu ni zaslužili. Zaslužili su da
pate puno više. Trebalo ih je opustošiti i ostviti miševima da se hrane na njih kostur.“
Genevieve se nasmija nešto od užasne napetosti izađe joj iz prsa. Njen smijeh je
prestao u tihom jecaju,i Rorie je povuče u naručje grleći je dok Genevieve nije pomislila
da će je ugušiti. Osjećaloo se dobro.Obilje,rasterećenje i udobnost koju je ponudila
mlada djevojka.Genevieve je mogla osjetiti zaštitničku barijeru koju je držala toliko dugo
kako se počinje otapati od topline Montgomery obitelji.
-„Drago mi je da si ovdje ,“Rorie reče kad se ona napokon povukla. „Bićeš sretna s
nama.Genevieve.“
Genevieve se nasmiješi. –„Nadam se da je Eveline razumna kao i ti.“
„Eveline ima veće srce od bilo koje djevojke koju znaš.Voljećeš je. I ona će voljeti tebe.
Ne vjerujem da ona može mrziti ikoga,ako ne mrzi moj klan nakon svega šta su joj
priuštili,ne vjerujm ni da protiv tebe gaji neprijateljstvo“.
Genevieve izusti dah olakšanja. Možda će ovo i uspjeti.Možda će napokon naći....dom.
Sigurnu luku od svake boli protekli godina.
-„Dođi,idemo raspakovati tvoj kovčeg tako da se možaš smijestiti u sobu i novi život
ovjde,“Rorie reče uzbuđeno. „Onda zajedno možemo ići dole na večeru. „
Genevieve je dozvolila Rorie da diktira tempo dok su dvije đene odpakirale stvari iz
kovčega. Rorie je živahno pričala zbog čega se Genevieve u glavi okretalo. Za cijelo
vrijeme koje je Genevive provela u McHughovom zamku,nijednom nije raspakirala
kovčeg,iako je samo nekoliko stvari preživjelo od Ianove pakosti. Bilo je previše priznati
poraz. Ostavila je svaki dio spakovan nadajući se da će jednog dana napustiti mjesto.
Iako se nikad nebi vratila kući na očevu zemlju, već se osjećala kod kuće u Montgomery
zamku. Nada je zasjela u njenu dušu,nešto što je mislila da nikad neće ponovo osjetiti.
Bila je slobodna,i sa ljudima koji je neće povrijediti. Nema ništa slađe od napokon
spoznati mir.

163
40. Poglavlja

Genevije je nosila svoj ogrtač na večeri. Nije željela da bude predmet pažnje čim
stigne. Znala je da će u nekom trenutku svi vidjeti njene ožiljke i to je nešto sa čim se
morala suočiti, ali dok joj nebude udobno u novom okruženju, preferirala je
nepoznanost. Rori ju je pratila dole. Dvije djevojke ostale su iznad, raspakirale
Genevievea oskudne stvari i premeštale druge predmete u njene odaje, kako bi je
učinile više komotnije. Gotovi proizvodi oduševili su Genevieve. Njene odaje bile su
drugčijieod njene sobe u očevom zamku. Bilo je udobno i raskošno, pogodno za važana
gosta. Rori je promenila posteljinu i dodala krzno na pod ispred ognjišta. Velike sveće
su postavljene su po sobi kako bi osvetlile unutrašnjost. Udobne stolice su premještene
unutar. Nijedan detalj nije bio previše. Genevieve je bilo teško da veruje. Osjećala se
kao razblažena princeza kada je prošle godine provela kao najniža kurva. A kad je Rori
videla nekoliko haljina koje je Genevevu imala, odmah je obećala da će posjetiti žene
zamka da sašiju haljinu za Genevieve. Rori ju pozva niz stepenice i u hodnik, gde se
odavijala aktivnost, pošto se služio večernji obrok. Išla je prema uzdignutom podijumu
gdje je Bowen već sjedio i gledao u svog brata ,dok je uputila Genevieve da uzme
jedno od praznih mjesta sa obe strane Bowena. Rori je uzela drugu, oči su joj plesale
od uzbuđenje dok je skupljala klupu bliže stolu. Bowen posegnu ispod stola i zaplete
prste oko Genevieve ruke, stišćući u nečujnoj poruci. Gest je utješi i ona stisnu nazad.
“-Da li novi smeštaj odgovara tvojim potrebama?, “Upita on.” Da li je Rori uspjela da te
smjesti? “
-“Savršeno je", Genevieve reče iskreno. –“Rori je uradila i previše. Osećam se kao
razmažena princeza. Nije bilo neophodno da se toliko mučite.”
Bowen pogleda Rori zahvalno. –“Postoji razlog. Želim da ti bude udobno i da budeš
srećna. Pretrpjela si dovoljno loše sreće."Vrijeme je da neko brine o tebi kako treba.”
Porumenila je od intimnosti u njegovom glasu. Molila se da Rori nije obratila pažnju na
sve ono što je Bowen rekao.
-“Čudno je što nema Graema, Teague i Eveline na večernjem obroku,” reče Rori.
“Nadam se da će se svi uskoro vratiti. Previše je rasulo naveče. Bilo je kad se ništa nije
dešavalo i kad je bilo tiho oko zamka.”
Mada je njen ton zadirkivao, Genevije nije propustila ćežnjivu notu u njenom glasu.
Očigledno je voljela svoju porodicu i nedostajali su joj kad nisu bili blizo.
-“Graeme i Eveline stižu sutra ujutro “,rekao je Bowen. “Ne znam kad će se Teague
vratiti. On preuzima moje dužnosti u McHugh imanju.”

164
 Rorino spusti pogled na tanjur ispred nje i poče se igrati hranom.
-“On neće ostati zauvijek,slatkice.” Bowen reče nježno. Nagnuo se prema Genevieve.
-“Rorie je veoma privržena Teageu. Ne podnosi najbolje njegovo odsustvo”. Genevieve
kimnu i zastade zureći u Bowena.
-“Znaš li šta mi se najviše do sada dopada u Montgomerijevom zamku?”
Bowen nakrivi glavu ,dok mu se usne iskrivljuju u predivan osmijeh.
“-Šta? “
-“”Hrana.,rekla je. . “Ako nikad više ne budem prisiljena jesti ono što McHugh pripremi,
bilo bi predobro.“ Bowen se nasmija, dubok i bogat iz grla glas koji je bio ugodan za
Genevieve uši.
„“-Slažem se s tobom u tome,djevojko.
Rori je naborala nos. – „Da li je toliko loše?“
„-Da“! Bowen i Genevieve odgovoriše zajedno. „Ne bi bilo čudno da nisi pala po hrani
pred tobom.“
-„Pokušavam se malo kontrolirati”Genevieve reče smijući se. Bowen i Rorie se oboje
nasmijaše.
Ono što je Genevieve najviše primjetila kod članova Montgomery klana da su otvoreni i
prijateljski. Rorie joj reče da nije uvijek bilo tako ,i da su žene klana ,pokazale veliko
neprijateljstvo prema Eveline kad ju je Greame oženio.Genevieve je osjetila žaljenje
prema Evelne, jer je znala kako je to kad kad imaš mržnju usmjerenu prema tebi. Ali do
sad žene- i muškarci- su bili veoma pristojni prema Genevieve.Nije imala pojma je li to
bio njihov prirodni naklon ili ih je Bowen upozorio.Bowen se nagnu kako bi njegove riječi
čula samo Genevieve. “
-„Kad završimo večeru,prošetajmo. Pokazaću ti okolo zamka.“
Bilo je više u njegovu glasu,frustracija jer nisu proveli ništa vremena zajedno od kad su
stigli. Obrazi su joj se ugrijali od zadovoljstva,
“-Voljela bi to.“
Ovaj put ona je potražila njegovu ruku ispod stola i stisnula. Opleo je prste kroz njene i
držao ih držao čvrsto sve dok nisu bili prisiljeni otpetljati da bi mogli jesti. Na kraju Rorie
pogleda očekivano u Genevievinom pravcu ali Bowen je bio brži ubacujući se.
-„Vodim Genevieve okolo terena van zamka. Otpratiću je do njenih odaja kad završimo.
Nema potrebe da je čekaš.“
Rorie napući usne i oštro promotri Bowena i Genevieve ,što je Genevieve znala da
djevojka nije prevarena. Osmijeh joj nakrivi usne i nestašna svijetlost u očima.
-„Mislim da ću ići potražiti oca Drumonda pošto smo promašili časove lekcije jutros.
Možda će naći nekoliko minuta ovo veče prije nego pođe na spavanje.“
Bowen zastenja. „-Daj čovjeku mira Rorie. Izludićeš ga. Jadan čovjek će pobjeći
vrištajući sa Montgomery imanja i zaklinjati se da se nikad neće vratiti.“
Rorie je zurila u Bowena i ustala od stola podižući bradu visoko. Okrenula se i otišla
ostavljajući Bowen i Genevieve same za stolom.

165
-„Pa,šta misliš o Rorie?“ Bowen upita.
-„Zabavna je,“Genevive reče „Ima veliko srce.Svidja mi se.“
-„Ona je nametljivo ,upadljivo derište,“Bowen reče zabavljajući se.
„ Ali istina je ,da je jako volimo i život nebi bio isti bez njeni gluposti.“
Genevieve se nasmiješi.-„Nije li tako to sa mlađim sestrama? „
Bowen ustade i pruži ruku Genevieve. –„Jesi li spremna za šetnju?“ Kliznula je prste u
njegove, uživajući u intinmnom kontaktu.
-„Voljela bi to veoma.“
Poogao joj je da siđe niz podijum i okrenuo da izašu kroz zadnju ulaz,prolazeći kroz
kupalište.
-„Možeš koristiti kupalište ,ili želiš kadu i vodu da ti donesu i tvoje odaje ako želiš
privatnost. Također ima i rijeka, i Eveline je često koristi više da Greama prestraši. Ali
ako više ovo želiš, javi mi i ja ću napraviti da imaš potpunu privatnost.“
Srce joj se stisnulo,divlje lepršajući. Bio je tako pažljiv. Tako brižljiv. Uzeo ju je za ruku
dok su prolazili pored kamene suknje koja je okruživala zamak prema padinama koje su
prelazile preko rijeke. Rijeka je bila veća i dublja od one kod McHugova zamka. Bilo je
područja koje su mogli koristiti za kupanje ili plivanje bez straha da će biti viđeni. Bowen
ju je vodio prema ogromnom terenu zelenila gdje su ovce i konji pasli. Reka nije bila
daleko i predstavlja je je veličanstvenu pozadinu zalazećem suncu. Zadovoljno je
uzdahula.
-„Ovde je lijepo i veoma mirno. „Bila je ispunjena nadom i srećom.
-„Mislim da ću biti jako sretna ovde“, rekla je tiho. Bowen je pogledao dalje,nesposoban
da im se pogledu susretnu.Nagnula je glavu,zbunjena njegovim ponašanjem.Je li rekla
nešto pogrešno? Da li je ipak planirao poslati je u samostan?
-„Moje srce želi da budeš sretna“ ,rekao je. „To je sve što želim od tebe Genevieve.
Propatila si dovoljno. Uradiću sve što je potrebno da si zadovoljna.“
Ona mu stisnu ruku.
- „Nikad nisam mislila da ću upoznati čovjeka kao što si ti Bown Montgomery. Moje
iskustvo me je naučilo da se bojim muškaraca i da nevjerujem njiihovim lijepim riječima i
lažima. Ti nisi ništa bio osim iskren i ozbiljan samnom.“
Lice mu je posivilo,i u očima se stvorio očaj. Izgledao je kao da je neprijatno progutao.
Zabrinula se zbog njegova raspoloženja ovo veče. Izgledao je dalek,kao da ga je nešto
mučilo.
-„Bowen? Da li je sve u redu? „Privukao ju je u utočište svojih ruku kako su nastavili put
prema rijeci .
-„Ne. Jedino mi je važno da si sretna. „
-„Ja sam ti zahvalna“,rekla je iskreno.“ Sad kad sam daleko od McHughovih ne mogu se
nikad vratiti. To je nešto što me proganja noću u snu. Toliko dugo sam sanjala da sam
slobodna od Iana i njegova klana,i sad kad sam ovdje teško je vjerovati da nije
izmišljotina moje vatrene želje.“

166
Poljubio ju je nježno,njegova usta na njenima.
„-Nikad se nećeš vratiti, Genevieve. Imaš moju riječ.“ Dodirnula mu je lice,dopuštajući
prstima da joj klize duž njegove ključne kosti.
-„Ti si dobar čovjek, Bowen. Nikad neću zaboraviti sve što si učinio za mene. „
Zatvorio je oči za dug trenutak,a kad ih je otvorio bile tu tamne i prazne. Nije znala šta
mu je okupiralo misli,ali ju je zabrinjavalo jer nije bio uobičajeno pri
-„Dođi“,rekao je. „-Idemo dole pored rijeke da gledamo zalazak sunca. Ovo je prelijepo
mjesto da gledamo zvijezde. Biće hladno,ali ja ću te ugrijati,djevojko.“
Ona se nasmijala i smjestila čvršće uz njega. Nije sumnjala da će uraditi upravo to. I
veče provedeno u njegovim rukama je bio savršen način da provede noć.

167
41. Poglavlje

Uzbuđenje zadnjih nekoliko dana je uhvailo Genevieve i ona je spavala san mrtvih. Čim
oj je glava udarila jastuk,zaspala je i nije se ni pomjerila kad su prvi znaci zore osvjetili
sobu. Niti se pomjerila kad je Rorie pokucala na vrata da siđu dole na doručak. Ustvari
još je spavala kad su Rorie Eveline pokucale na vrata u podnevskim satima. Genevieve
se pomjeri kad je krevet poskočio i kad je čula trokanje u ušima. Jedva je otvorila oči i
vidjela Rorie i Eveline Montgomery u njenim odajama. Protresla je veo sna sa glave i
pokušale se uspraviti.
-„Šta nije u redu? „Genevieve promrlja. Činjenica da je Eveline bila ovdje u njenim
odajama bilo je alarmirajuće.Da li je bila toliko ljutita zbog Genevieve prisutnosti da je
došla naređivati? Ili je htjela osobno izraziti svoju nezadovoljstvo. No, Eveline se slatko
osmjehnula, a oči su joj bile blistave sa dobrodošlicom. .A Rorie se smijala ko
luda,plesajući od zadovoljstva.
-„To smo došle da saznamo od tebe. Da li je sve u redu? Skoro je podne i nema
nikakvog znaka od tebe. Pokucala sam ti na vrata kad je bilo vrijeme za doručak al ti
nisi ustala,“Rorie reče strplljivo. Genevieve se uspravi u krevetu.
„ -Podne? začicala je. -Spavala sam do podne? „
-„Bila si umorna“. Eveline reče tihim slatkim glasom. Njen način govora je bio drugčiji.
Zvuk riječi je bio drugčiji,ali Genevive nije imala problem da je uopšte razumije.
Genevieve oprezno pogleda u Eveline,izmjeravajući reakciju druge žene na nju.
-„Ja sam Genevieve,rekla je.A ti si Eveline.Vidjela sam te.....“
Trgnula se što je donijela činjenicu da je Eveline bila zarobljena -kao što je bila-od Iana
McHugha.
-„Vidjela sam te u McHugovu zamku kad te Ian zatvorio.“
Eveline gurnu Rorie u stranu i sjede na kraj kreveta pored Genevieve.
-„Dugujem ti veliku uslugu,“Eveline reče. „Uradila si puno da mi pomogneš i za to imaš
moju zahvalnost. Ian je-bio je-zao čovjek. Nije mi žao što je mrtav. „
Genevieve je obuzeta krivicom. Nije čak mogla ni gledati drugu ženu u oči. Ali se
prisilila da drži usta kako bi Eveline mogla vidjeti riječi koje su dolazile.
-„Ne duguješ mi ništa,“rekla je bolno. „Zbog mene si na kraju uhvaćena.Nije nešto što
ću lako zaboraviti ,i razumijema ako mi nikad ne oprostiš.“
Eveline stavi ruku na Genevievu i nježno je stisnu
„. -Znam tvoju situaciju Genevieve. Greame mi je rekao sve. Srce me boli za tobom. Ne
mogu zamisliti šta bi ja uradila na tvom mjestu. I sigurno te ne krivim za ono što si
uradila da bi dobila svoju slobodu.

168
-Bio je to genijalan plan i čnjenica da si se borila za mene. Zaštitila si me velike
opasnosti i sramote.Kako te mogu kriviti kad si uradila toliko toga da me poštedi.
Pokazala si mom suprugu gdje sam ležala zatvorena. Moguće je da me nikad ne bi
našao bez tvoje pomoći.#
Suze se skupiše u očima Genevieve. Nije ih mogla zadržati. Dobrota i razumjevanje u
Evelinom glasu su je razoružale.
-„Dobro sad,nemoj plakati „,Eveline reče nježno.“Drago mi je da si ovdje.Nećemo
dopustiti da ti se takvo što više dogodi. Rorie i meni je drago da ćemo imati društvo još
jedne djevojke,posebno jedne koja je hrabra i odlučna kao što si ti. Samo zamisl sve
nestašluke u koje ćemo upasti. Zato smo došle u tvoj odaje“,Rorie reče uzbuđeno.
Sva je odgurnula na Genevieve,spuštajuć se dole na krevet pored njezinih nogu.
-„Želimo naučiti kako da koristimo luk i sterlu ,i želimo da nas ti naučiš. „
Genevieve pogleda u djevojku zbunjeno.
„-Rekla si mi priču kako si ubila četiri ratnika u bitci sa lukom i sterlom i Gream je
ponovio to Eveline jutros. To je nevjerovatan podhvat. Veoma si vješta. Eveline i ja bi
željele da nas podučavaš u pucanju sterlom. Biće zabavno! Možemo početi danas ako
si voljna.“
Genevieve odmahnu zbunjenost iz njena uma i usredtočila se na razgovo koji se
odvijao. Bio je bizaran događaj. Rorie i Eveline su bile u njenim odajama. Eveline se
ponašala kao da joj Genevieve nije uradila ništa loše ,i obje djevojke su željle da ih
podučava kako da koriste strelu. Bilo je previše da unese.
-„Biće zabavno“,Eveline je potaknu laskanjem. Genevieve konačno slegnu ramenima.
„Zašto da ne? To je korisna vještina za sve djevojke da znaju. Dobra je stvar se možeš
odbraniti o one oko sebe.“
Rorie napuha prsa.- „Biću najbolja u tome,i onda ću izazvati Greama i Bowena na meč.
Biće ponženi kad ih djevojka pobijedi“
.Genevieve se poče smijati. Zaista je vjerovala Rorie. Čini se da je odlučna djevojka,i
ona koja nadmaši u svakom zadatku na koji se odluči. Nebi uopšte iznenadilo
Genevieve ako bi bila bolja od braće sa lukom i strelom.
-„Dopustite da se obučem i skupim luk i strelu i naćemo mjesto za vježbanje.“
Genevieve reče. Rorie oduševljeno plesnu rukama.
„ -Čekaćemo te u dnu stuba.Nemoj se zadržati, Genevieve. Imamo puno toga da
radimo danas“. Genevieve se nasmješi. –„Trebam samo nekoliko minuta da se
spremim. „
-„Šta to u ime Boga rade?“ Graeme prokle. Bowen i Graeme su pošli da traže
Genevieve, Rorie i Eveline kad im niko nije znao reći gdje su djevojke a bile su upadljivo
odsutne cjelo poslijepodne. Kad su on i Gream popeli se na brdo sa pogledom na
rijeku, u daljini vidjeli su njih tri,pucajući
-„Želimo li da znamo,“ Bowen upita suho.“Mislim daje Rorie zaluđena s Genevieve.
Najviše je ona bila impresionirana činjenicom da je Genevieve tokom bitke oborila četiri

169
ratnika. Prepričala je priču svakome ko je slušao“.
-„Zadnja stvar koju Eveline treba da nauči, jeste da puca strele,””Gream reče. Ne želim
da me napuni strelama kad je naljutim. Tebe krivim za ovo,Bowen. Tvoja djevojka kvari
moju ženu. Za Rorie nema nade ,tako da je beznačajno žaliti se na njene svojevoljne
navike“,Bowen reče.
-„Ona nije moja djevojka. Ne za dugo. „Graem je ućutao,sa izrazom žaljenja. –„Oprosti
mi. Nisam mislio da iznosim bolnu temu. Znam da strahuješ od dana kad će McInnises
stići.“
-„Nikad neću voljeti drugu ženu kao što volim Genevieve,“Bowen je jednostavno rekao.
„ I zbog toga moram uraditi ono što je najbolje za nju. Nije potpuno sretna ,ali jes
zadovoljna što je otišla dalje od McHughsa.Nedostaje joj familja,i nikad neće biti
potpuna dok ne riješi stvari sa svojim klanom. Možda će me mrziti zbog onog što sam
uradio ali tako je najbolje. Mogu živjeti s njenom mržnjom ako vidim da će pronaći
sreću. „
Graem udari Bowena po ramenu.-I“demo vidjeti šta su djevojke naumile.“
Dva čovjeka krenula su niz brdo prema djevojkama. Bowen prevrnu očima,jer prvo
pravilo bitke jest da budes svjestan svoje okoline. On i Graem su se mogli prišuljati i
ukrasti im oružje za svu pažnju koju su obratile. Djevojke su bile tako koncentrirane na
njihov zadatak da nikako nisu vidjele ili čule njega ili Graema kako se približavaju.
Eveline je naravno imala dobar razlog,ali Genevieve i Rorie su trebale biti više pažljive.
Kad su bili samo nekoliko koraka Graem pročiti grlo. Genevieve i Rorie su se odmah
okrenule,dok je Eveline žestoko usredotočena na svoj cilj. Pustila je strelu da leti i ona
udari na mjesto gdje je Genevieve označila. Okrenula se sa uzbuđenjen na licu
skakajući gore dole,bacajući luk na zemlju. –„Uspjela sam! Uspejla sam!“
Graem se nasmijao popustljivo Evelininoj radosti i ona tek tada shvati da su Bowen i
Grame prisutni i zatvori usne, gledajući grešno u pravcu Graema. Genevieve se sagnu i
pokupi luk,čisteći izglađivajući bilo kakav znaka pada.
-„Vidim da si prilično zauzeta ovih dana“,Graem reče. „Reci mi kojeg neprijetelja
ubijaš?“
Eveline potrči da pozdravi supruga,naginjući se što je više mogla na prste nudeći mu
poljubac,zatim ga pogladi po obrazu ostavljajući ga zbunjena i bez riječi. Bowen uguši
smijanje. Eveline je vrlo dobro znala kako da se ophodi prema svom suprugu. Poljubac
sa nekoliko dodira i bio je potpuno njen rob. Genevieve oči su bile pune zabrinutosti kad
je pogledala u Bowena,kao da se bojala reakcije zato što je podučavala Eveline i Rorie
kako da koriste luk i strelu. Ispružio je ruku,ne mareći što drugi vide. Imao je samo
nekoliko dana da bude s njom,i prokleto šta god ko mislio. Uzaće te dane i uživati u
njima.Čuvat će ih blizo srca i sjećati se kad bude star i sijed. Dao joj je da se odmori noć
prije,znajući da je bila umorna od puta i nervoze jer je dolazila u novi klan gdje je bila
nesigurna za svoju dobrodošlicu. Ali od večeras provodiće noći u njegovoj
sobi,njegovom naručju i tako svaku noć dok McInnises ne stignu da je vode kući.

170
Držaće se svakog dragog trenutka koji je proveo s njim,i ta sjećanja će ga održavati u
životu ,jer je znao da nikad neće voljeti drugu ženu kao što voli Genevieve. Ona
nesigurno stavi svoju ruku u njegovu, gledajući nervozno na rekaciju drugih. On nije
mario. Povukao ju je u svoje naručje i poljubio,dok mu je srce bujalo od emocija. Bože
nije je želio pustiti da ide.Bilo bi sebično zadržati je ovdje s njim. Da njana porodica
sazna da je živa. Da je drži blizo pokraj sebe i da je ne dijeli nisakim. Toliko je
želio.Ljubav. Djecu. Da se budi svakog trenutka s njom sklupčanu na njegovoj strani.
Nije mogao zamisliti svoj život bez nje,ali iznad svega želio je da bude sretna. Toliko
toga joj je odbijeno i toliko toga je pretrpjela patnje i poniženja. Morao ju je pustiti tako
da se podigne i postane žena kakva je željela biti.Čak i ako ga to ubilo. A možda tako i
bude.
Genevieve je porumenila kad se povukao i nervozno pogledo u reakcije drugig ali se
Rorie smijala ko luda a Eveline se blago osmjehivala kad je vidjela nježnost između
Bowena i Genevieve.
-„Genevieve nas uči vještinama s lukom i strelom!“ Rorie reče
-„Da i više je nego očigledno,“Graem reče zabavljajući se.“Koliko ste daleko?“
Eveline uhvati Graema za ruku.
-„Mogu udariti metu! -To je čudesno.“
-„Mogu i ja Rorie se ubaci. Vrlo sam dobra,“hvalila se. I“zazivam tebe i Bowena na
meč. Biču bolja od obojice.“ Bowen se nasmija.
„-Nebi me iznenadilo,dušice. Ti si odlučna i tvrdoglava. Ako ništa drugo“.
-„To nije loša vještina da se zna“ ,Graem reče više ozbiljnim glasom. „Zahvaljujem ti se
što ih podučavaš,Genevieve. Evelin će se moći odbraniti ako ja nisam blizu. Ona mi
znači sve. Ako zna kako da koristi luk spasiće joj život. Doživotni sam ti dužnik.
Narediću da se naprave lukovi za Rorie i Eveline.“
Rorie je vrisnula od uznuđenja a Eveline zajedno udari rukama od sreće. Genevieve je
sjajila od sreći i ponosa. Bowen joj stavi ruke oko ramena,i privuče je bliže.Njegov
vlastiti ponos nije imao granice. Genevieve je bila izvanredna cura.Preživjela je. Čak i
što je ovdje na kratko vrijeme ,znala je da će Rorie i Eveline imati koristi od vremena
provedena s njom. Ponovo ju je poljubio,jer nije mogao seb pomoći. Eveline i Rorie
zadovoljno su se smiješile,ali Bowen se nije slagao s njima. Tad je primjetio da
Genevieve ne nosi ogrtač, ili da je pokušavala sakriti svoju unakaženost. Stisnuo ju je
uz sebe i spustio poljubac na njen ožiljak. Možda se osjećala udobno s Rorie i Eveline
kao i s njim. Čak je nestao strah i nervoza koju je osjećala svaki put kad je Graem bio
blizo. Dobila je samopouzdanje, čak i ako je osjećala samo okolo nekoliko njih,ali on se
odjetio pobjedonosno da je mogla držati glavu visoko bez srama.
-„Zašto nam djevojke ne pokažete šta ste naučile?“ Graeme predloži.
-„Oh,da,idemo! „Rorie uzviknu. „Mislim da bi trebala biti nagrada za onoga s pravim
ciljem. Genevieve ne može učestvovati.“
Eveline je intervirala.Nebi bilo pošteno. Ti ja ćemo probati naše ruke. Rorie oči su

171
grešno blistale.
„-A nagrada?“ Eveline se zamislila za trenutak i onda podigla lice.“ -Ako ja pobjedim ti
nam moraš čitati poslije večere jednu od priča koje te je otac Drumond naučio. I biće to
lijep kraj dana.“
-„A ako ja pobijedim“,Rorie je izazva. –„Ako ti pobijediš poslaću poruku ocu i tražiti
zapisnike iz njegove osobne biblioteke.“ Rorie proširi oči i pljesnu rukama od uzbuđenja.
„-Oh,ja moram pobijediti,onda! „
-„Ima li ikakve sumnje? „Graeme reče suho. „Više takmičarsku curu nisam vidio. I dalje
sam uvjeren da si rođena ko dječak a mi to još nismo otkrili.“
Rorie pruži jezik Graemu i okrenu se Genevieve.
-„Namjesti ti metu,Genevieve. Ti ćeš biti sudija. „ Bowen je promatrao sjaj u Genevievim
očima. Sjene su nestale,i nije bilo više ukleta pogleda koji je drugovao s njom.Izgledala
je sretno,kao da je velika težina spala joj s ramena.
Nije želio ništa više nego vratiti se u zamak i voditi ljubav s njom iduća tri dana sve dok
ni jedno nebi imalo snage za više. Mušakaraci su stajali strpljivo i gledali dok su dvoje
djevojke izmijenile redove da gađaju u cilj. S obzirom na kratku praksu, obje su
pokazale impreivnu vjestinu. Ali Rorie je pobijedila ne da su Bowen i Graem bili
iznenađeni. Oborila je Eveline oko najmanje inče sa zadnjim udarcem. Tada je dignula
ruke u zrak , izustila pobjednički uzdah koji bi potisnuo bilo kojeg ratnika na boljnom
polju.
-„Pošalji pismo svom ocu,Eveline! „Rorie požuri.
Eveline se nasmija. –„Poslaću kurira sutra ujutro.Biblioteka mog oca je ispunjenima
rukopisima. Sigurna sam da ima nešto što će te zanimati.“
Rorie zaplješće rukama.-„Bilo šta da pošalje biće odlič
no!“ Zatim se bacila na Genevieve i zagrlila je jako. –„Hvala ti Genevieve. Ovo je
najbolji dan koji sam imala u godini.“ Genevieve se nasmije i zagrli je nazad.
„ -Nema na čemu. Nastavi da vježbaš i bićeš sjajna. Možda će te braća povesti u bitku“.
Graeme mrko pogleda.-„Nema šanse. Đavo ima dovoljno nevolje unutar zidova
zamka“. Žene su se nasmijale i Eveline provuče ruku kroz Genevieve i Rorinu i krenuše
nazad prema zamku. Okrenula se i nasmijala slatko Bowenu i Greamu.
. –„Budite dragi i ponesite Genevieve luk i strele za nas. Osjećam se gladna poslije
tolike vježbe. Mi idemo u kuhinju da vidimo šta ima za jesti.“
Graeme uzdahnu kako su se žene vraćale prema zamku,njihovo ćaskanje se podizalo i
ispunjavalo zrak. Odmahnuo je glavom i sagnuo se da pokupi luk i tulac koji je sadržio
strele.
-„Mislim da će moja žena biti sve osim lutka dok su god zajedno,“Graeme reče
predajući se.
Ali Bowen je gledao za ženom a srce ga je bolilo od onog što bi moglo biti. . Rorie i
Eveline su dočekale Genevieve otvorenih ruku.Ovo bi mogla biti njegova budućnost.
Okružen svojim klanom,ženom koju voli,i familijom tako mu dragom. Ovo bi mogao biti

172
njegov život.Ali Genevieve zaslužuje da bude s njenom porodicom. Nije moga zamisliti
da je Rorie mrtva i da je izgubi. Ako je živa ,želio bi ju nazad,i prevrnuo bi planine da
bude tako. Genevieve familija nebi bila drugčija.

173
42. Poglavlje

Bowen je držao Genevieve blizo uz sebe,smještenu u dolini njegove ruke. Ljubio joj je
čelo i prolazio rukom gore -dolje uz svilenkastu kožu njene ruke dok je ležao razmišljao
o posljednjim nekoliko dana. Bili su idilični. Posuđeno vrijeme. Genevieve se činila tako
sretna ovdje. Oči su joj bile ispunjene sa radošću i svetlosti koje se nisu mogli vidjeti u
McHugh zamku. Znao je da odluka da je odvede i ujedini s njenom porodicom je bila
prava. Bila joj je potrebna udaljenost od mjesta koje joj je donijelo toliko boli i patnje.Ali
sa svakim prolaznim danom i svaku prolaznu noć provodili su jedno drugom u rukama,
privlačilo se bliže vrijeme kad će se morati rastati i mali dio njega je umirao svakim
satom. Pomjerila se uz njega,šaputala slatke riječi zadovoljstva,i onda zaspala. Hitnost
kojom bi je uzimao rasla je svakom ukradenom noći. Jedva je uspjela da zaspe prije
nego što bi zora virila preko horizonta, a on bi ostao budan, posmatrao je, upijajući
svaki detalj njenog tijela i čuvati ih u sjećanjun ,kako bi ga te slike držale u narednim
godinama. Znao je da nikad neće uzeti ženu. Neće moći ispuni tu dužnost niti džnost za
nasljednike. Nije postojala druga žena za njega osim Genevieve. Ni jedna druga žena
nikad neće ispuniti rupu u njegovu srcu ostavljeno praznim od ove hrabre,snažene
djevojke koja ga je tako zarobila. Tiho kucanje se začulo na vratima i puls mu ubrza.
Odpetljao se od Genevieve i on polako ustade s kreveta da je nebi probudio. Kad je
otovrio varata Graem je stajao na drugoj strani mrgodnim izrazom lica i tugom.
-„Primio sam vijest od naše patrole. McInnises dolaze sa svojom zastavom. Kreću se
velikom brzinom i, po njihovom trenutnom ritmu, stići će za sat vremena.”
Bowenovo srce potonu. Znao je da McInnis neće gubiti vrijeme čim sazna da je
Genevieve živa,ali se nadao za još nekoliko dana. Samo još jednu noć da je drži u
naručju.
-„Obavjestiću Genevieve da se pripremi“,Bowen reče tiho. Graemovo lice je bilo u
grimasi i žaljenjem.
-„Žao mi je Bowen.Znam da ti ovo nije lako.“
-„Ne,ali je najbolje.“
Okrenuo se ostavši brata zatvarajući vrata iza sebe. Genevieve je bila budna i
podignuta na laktove. Kosa joj je bila u neredu dok ga je gledala pospano kako joj
prilazi.
-„Da li je sve u redu?“ upitala je. On nije mogao čak ni da izgovori riječi. Stale su mu u
grlu, prijetile da će ga udaviti. Sjeo je na kraj kreveta uhvativši je za ruke.
-„Postoji nešto što ti moram reći.“ Zabrinutost joj preplavi oči ona se uspravi da sjede.

174
Pokušala je da izvuče svoje ruke iz njegovih ,ali ih nije pustio. Duboko je
uzdahnuo,rekavši polako.
-„Kada smo otišli iz McHughova zamka, poslao sam tvojoj porodici poruku da si živa i
da te vodim u Montgomerijev zamak.“
Umirila se,u očima joj toliko tuge da ga je gotovo ubilo.
-„Zašto,“prošaputala je slomljeno. –„Zašto si to uradio? Znaš da nisam željela da znaju
za moju sramotu. Imaš li pojma šta će im ovo uraditi. „
Progutao je i povukao njene ruke sebi visoko na svoja prsa.
-„Da,znam,Genevieve. Ali vidim ti tugu u očima kad pričaš o njima. Znam šta bi sve to
uradilo meni kad bi mislio da mi je sestra mrtva. I znam da nikad nećeš biti iskreno
sretna ili slobodna osim ako ne suočiš se sa svim ovim, i suočiš se s njima. „
-„I ti si donio odluku za mene,“rekla je. „Kad su mi oduzeti svako moj izbor, i ti si uradio
isto.“
-„Uradio sam ovo jer te volim,“ rekao je napokon riječi koje držao tako dugo u sebi.
-„I želim te,ali,više od toga želim da budeš sretna.Želim da ponovo budeš cijela, ali
osjećam da nikad nećeš izliječena dok se nebudeš vratila svojoj familiji, i narodu koji te
voli. Gotovo koliko te i ja volim. „
Suze joj ispunjene u očima i kliznuše niz obraze.Zatim mu se baci u naručje,i zagrli ga
što je jače mogla.
-„Tako se bojim,Bowen“,rekla je uz rame prigušenim glasom . „Šta ako me odbace? Šta
ako me se budu stidjeli? Ne bi to mogla podnijeti. Radije volim da nikad ne saznaju da
sam živa, nego da trpe moje prisustvo.“
-„Neće uraditi takvo što“ ,Bowen reče,dok mu se srce lomilo zbog straha u njenom
glasu. –„Neću dozvoliti. Neću te poslati u takvu situaciju, Genevieve, kunem ti se.“
Polako se odmaknula od njega, ranjivost joj zasjenjeni oči. Ništa više nije želio nego
zatvoriti vrata svijetu i držati je zaključanu pored sebe do kraja njihovi života. Ali je znao
da joj je ovo potrebno. Liječenje. Ljubav i podrška obitelji. Nikad neće biti cijela i samo bi
imao dio nje. Želio je njenu sreću iznad svoje. Čak i da mu srce otkine iz grudi,pustiće
je.
-„Kad dolaze?“ upitala je tiho.
-„Za sat vremena. Graem je primio poruku od kurira,sat vremena su daleko i jašu brzo.
Mora da su krenuli isti momenat kad su primili poruku.“
Brzo je obrisala lice od suza. –„Moram požuriti,Moram se obući,i kosa mi je u neredu.“
Bowen se nagnu i poljubio je polako i slatko.
-„Poslaću Rorie i Eveline da ti pomognu.“ Nerado je ustao i krenuo prema vratima.
-„Bowen? „ Okrenuo se i ona mu se baci u naručje, pritisnuvši usta na njegova. Ljubila
ga je gladno i očajno. Oproštaj. Držao ju je blizo, mrveći u naručju kao da je nikad neće
pustiti. I tada ,da tada nije otišao i ostavio je, nikad ni nebi,polako se izvukao iz njena
zagrljaja i otišao.

175
43. Poglavlje

Eveline i Rorie su se pobrinule za Genevieve izgled i međusobno ubacivale kako se

Bowen nije imao pravo upletati i poslati poruku Genevieve porodici.
-„Ovo je zato što želi najbolje za Genevieve,““Eveline reče nježno. I ti bi to isto također
željela. „Rorie se lice mrštilo dok je Eveline završavala Genevieve kosu .
-„Nedostajet ćeš mi.Kao da sam imala još jednu sestru, a djevojka nikad ne može imati
previše sestara.“ Genevieve zagrli mladu ženi i stisnu je čvrsto.
-„Uvijek ćemo biti sestre. U srcu ako ništa više. Neću te zaboraviti Rorie Montgomery.
Ili tvoju dobrotu.“ Rorie joj se u suzama nasmija i odmaknu, i Genevieve zagrli Eveline
držeći je snažno. Čekala je dok se nije odmakla da priča sa Eveline,tako da bi mlada
žena razumjela riječi.
-„Ti si u srcu puna razumjevanja,Eveline. Tako sam se bojala suočiti sa tobom nakon
svega šta sam uradila. Ne bi te krivila da si zahtjevala da napustim tvoj zamak. Ali ti si
me dočekala i veoma si ljubazna. Postala si mi prijatelj čak i za kratko vrijeme koje smo
se upoznale. Hvala ti na tome. Također te neću zaboraviti“.
-„“Prestani,Eveline reče. „Sve tri ćemo biti plačljivi nered kad ti dođe familija. Ti si
posaebna žena, Genevieve McInnis. Nikad nemoj to da izgubiš iz vida. Šta si ti prošla
slomilo bi slabiju ženu,ali ti si postala snažnija.
-Obećaj mi da ćeš nas posjetiti,Rorie reče. Brinuću se dok ne saznam da li se se
smjestila i jesi li sretna. I ako ikad zatrebaš išta samo pošalji poruku. „
Genevieve ih ponovo zagrli obje,i odmaknula se da poravna haljinu koju je izvukla iz
kovčega. Bila je to jedna koju joj je ljubljena majka sašila kao dio vjenčanog miraza,i
jedna od nekoliko stvari da je ostalo u njenom svežnju.
-„Izgledam li u redu? „upitala je nestrpljivo. Strah i užas su joj okupirale srce na pomisao
nadolazećem susretu sa familijom. Nebi mogla podnijeti da vidi razočaranje u njihovim
očima. Ubilo bi je da donese sramotu na njihovo ime.
-„Izgledaš prelijepo“Eveline reče tiho. Rorie se nagnu kroz prozor i iznenađeno reče.-
„Vrijeme je,Genevieve. Tvoj se klan približava. Prostiru se koliko oko može
vidjeti..Kunem se da su donijeli moć svoje cijele armije.“
Genevieve požuri do prozora i pogleda, vidjevši po prvi put u toliko godina zastavu
svoga oca, koja se vijorila na vjetru. Bio je to veličanstven pogled, i onaj koji joj je donio
grudu u vratu. Došao je po nju.
Bowen i Graeme jahali su malom grupom Montgomery ratnika,da se susretnu sa Laird
McInnis izvan zidina zamka. Laird McInnis naredio je svojim ljudima da stanu i podigao

176
se na konju dok je promatrao Montgomery braću.
Pored njega približila se ukrašena nosiljka ,nošena od dva konja, koja se zaustavila
pokraj gospodara i Bowen ugleda ženu gdje sjedi ,ali čim su konji stali ona ustade
nervozno i sa isčekivanjem .
-„Gdje je moja kćerka?“ poglavar upita zahtjevno. Njegove osobine bile su navučene
maskom ratnika. Bilo je očito da se nje znao da li se došao boriti ali je isto tako bilo očito
da je bio pripremljen za bilo kakvo iznenađenje.
-„Poglavar“ ,Graem reče s poštovanjem-„Ja sam Graeme Montgomery, poglavar
Montgomery klana.“
-„Znam vrlo dobro ko si ti,“ gospodar McInnis reče nestrpljivo.“ Želim da znam gdje mi je
kćerka i da li je dobro?“
-„Tvoja kćerka je dobro,“Bowen progovori.Pogleda u Bowena i skupi obrve,
-„Jesi li ti Bowen Montgomery?“
-„Da.Jesam „
-„Ti si onaj koji je posalo poruku.“ Bowen kimnu.
-„Poruka ti je bila u detaljima dovoljna ali ima toliko toga još što želim da znam. Priča je
bila previše nestvarna da bi bila istinita“.
-„Uvjeravam te sve što sam napisao u poruci je istina““,Bowen reče. Ian McHugh je
napao Genevieve pratnju na puta ka njenom vjereniku i poubijao svakoga osim
Genevieve. Bio je opsjednut s njim i držao je zatvorenom u njegovu zamku dok ga
Montgomery and Armstrongovi nisu napali i ubili.“
Žena pored gospodara McInnis uzdahnu i stavi ruke na usta od užasa.
-„A ti? „poglavar upita gledajući oštro u Bowena. –„Kakvu ti ulogu imaš u svemu
ovome?“
-„Vidio sam ženu koja je krajnje zlostavljana“,Bowen reče tiše. „Doveo sam je u
Montgomery zamak gdje sam bio siguran da će biti dobro i zbrinuto, posalo sam ti
poruku kako bi znao da je živa“.
-„Lachlan, dosta je razgovora,“ žena mu reče oštro.“ Želim da već jednom vidim svoju
kćerku. Prošla je godina od kad sam je zadnji put vidjela,i zadnju godinu dana prošla
sam kroz pakao misleći da je mrtva. Naravno možeš razgovarati sa Montgomeryem kad
se uvjerimo da je naša kćerka dobro.“
Lachlan uzdahnu.-„U pravu si. I ja sam nestrpljiv da je vidim. „
Pogledao je u Graema.-„Uz vašu dozvolu,gospodaru,ući ću u vaš zamak da se
ujedinim sa svojom kćerkom. Putovali smo teško posljednji nekoliko dana. Krenuli smo
čim smo primili vijest da je živa.“
Graeme pognu glavu- „Naravno. Pozivam tebe i tvoju ženu da se odmorite i osvježite.“
Gospa McInnis siđe s nosiljke i Lachlan ispruži ruku da joj pomogne. Jedan od njegovi
ljudi joj je pomgao da sjede u sedlo sa poglavarom. Graeme i Bowen se okrenuše i
povedeše ih putem kroz kapiju u dvorište,sa Laird McInnis i njegovom ženom za
petama. Graeme i Bowen sus jahali i Bowen je želio pomoći gospi McInnis da siđe s

177
konja. Poglavar McInnisa stade na zemlju i zrak je praktički vibrirao u isčekivanju.
Bowen se krenuo da pošalje poruku Genevieve da su joj roditelji stigli ,pogledao je gore
i ugledao je kako stoji pred vratima zamka. Lice joj je bilo smrtonosno blijedo a oči
prošuirene.Ožiljak je bio čak i više izražajan od tolikog blijedila,da ju je činilo da izgleda
više krhko.
-„Majko? Oče?“ prošaputala je.
Gospa McInnis i poglavar su se okrenuli na zvuk njena glasa.Gospa McInnis je
problijedila kao i Genevieve, i na Bowenovo iznenađenje,pogled boli ispunilo je
gospodara lice i suze se nakupiše u njegovim očima.
-„Genevieve! „ Gospa McInnis povika.Tada su obje potrčale, Genevie i njena majka.
Susrele su se na dnu stuba ,i gospa McInnis omota Genevieve u svoje ruke držeći je
kao da je nikad neće pustiti. Poglavar im se pridruži,grleći ih obje u čvrstom zagrljaju.
Držao ih je tako čvrsto da se Bpwen pitao mogu li disati. Bila je tolika radost da se širila
u zraku oko njih. Niko ih nije mogao pogledati da ne bude duboko dirnut od emocija
ujedinjenja.
-„Učinio si dobru stvar Bowen“,Graeme promrlja. Bowen usisa zrak i okrenu se da
pogleda brata. –„Ako sam uradio tako dobru stvar,zašto se onda osjećam kao da mi je
srce isčupano iz grudi?“
Graeme se namršti i stavi ruku Bowenu na ramena ,stisnu nježno u tihoj suosjećajnosti.
Genevieve je stajala okružena majkom i ocem,srce joj gotovo puklo dok su se smijali i
ljubili. Njezina je majka otvoreno plakala, a veliki grubi vođa, njezin otac, bori se
vlastitim suzama. Držala se uz majku, upijala toplinu koju je samo majčin zagrljaj mogao
pružiti. Koliko je dugo bila tužna zbog svoje majke? Mislila je da ju više nikad neće
vidjeti, ili da vidi njezin osmijeh. Ili jednostavno uživati u ljubavi i privrženosti koja je
slobodno tekla u njenom klanu.
-„O, Genevieve, „šapnula je majka. –„Moje srce je obnovljeno.“
-„Dođi ovamo i daj svome tati zagrljaj“,njen otac reče glasom punim emocija. Otišla je
ocu u zagrljaj i on je podiže kao što je radio kad je bila dijete i okrenuo okolo.
-„Moja kćerka nam je vraćena! „vikao je. Neposredno ispred zidina, urlik je odjeknuo iz
okupljene vojske sa brda. Nastavilo se i dalje i Genevieve se nasmija kad ju je ponovno
okrenuo.
-„“Moja beba, rekla je njena majka, povlačeći je još jednom u zagrljaj kad ju je otac
spustio. Otac joj se okrenuo gdje su Bowen i Graem stajali dok ju je majka držala
čvrsto,kao da se bojala da bi Genevieve mogla nestati ako je pusti.
-„Dugujem vam zhvalnost“ „,rekao je osorno. Ovo vam nikad neću moći vratiti“.
-Neka bude sretna,Bowen je jednostavno rekao. To je sav dug koji ćeš povratiti.
-„Dođite,“ Graem reče. „Putovali ste dugo i mora da ste umirni i gladni. Večeras će biti
pripremljena gozba i slavlje za povratak Genevievea vašem klanu.“
Geneviev je majka pomilovala po kosi i nježno potapšala ožiljak na obrazu.“ Ovo je
najlješi dan u mom životu ,zajedno sa danom kad si se rodila. Držaću ovo dugo u

178
sjećanju. Dan kad mi se jedino dijete vratilo. „
Genevieve je zagrli, zakopavajući lice u majčin vrat kao što je uradila toliko puta tokom
godina. Njen miris je bio isti,umirujući i kao dom.
-„Volim te mama.“
-„I ja volim tebe,draga.Puno.“

179
44. Poglavlje

Genevieve je žurila izvan zamka dok se zemlja kupala u svjetlosti novog sunca. Noć
prije nije ništa spavala.Previše uzbuđenja. Njena majka je spavala u njenoj sobi,ne
želeći se razdvojiti od nje ni jednog trenutka. I danas se vraćaju kući McInnis posjedu.
Noć prije slavili su i Genevieve nije imala ni trenutka da razagovara nasamo s
Bowenom. Nije mogla otići a da ga nevidi posljedni put. Potražila ga je u njegovoj sobi
ali nije ga našla tamo. Niti unutar zamka. Našla ga je kako stoji na brdu,gledajući kroz
ogromno prostranstvo Montgomery zemlje. Usporila je korake dok mu se ribližavala, i
odjednom oklijevala. Čuo je njen prilazak i okrenuo se,oči mu zatreperile kad je susreo
njen pogled.Bez riječi poletjela mu je u naručje,držeći ga čvrsto dok su se grlili.
-„Ne mogu otići a da ti ne kažem zbogom“ ,rekla je.
-„Biću tamo kad izjašeš“,Bowen ju je uvjeravao.
I dalje je okrlijevala. –„Rekla sam ti užasne stvari,Bowen.Bila sam ljuta i uplašena. Više
uplašena. Bila sam toliko uplašena da se suočim sa svojom familijom nakon svega što
se deslilo. Bila sam luda kad sam pomislila da bi mi okrenuli leđa. Želim ti zahvaliti što
si obavjestio mog oca. Ovo nije nešto što bi imala hrabrosti da uradim,i zbog toga sam
posramljena.“
On joj stavi prst na usne. –„Shhh,curo. Nemaš razloga da žališ. Šta si pretrpjela je
nezamislivo. Razumno je da si se bojala“.
-„Nikad te neću zaboraviti ,Bowen Montgomery,rekla je „,glas joj se skoro slomio dok je
pokušala reći šta joj je bilo na srcu. –„Nisam mislila da čovjek kao ti postoji.“
On se nasmiješi i spusti svoja usta na njena.-„I ovo je istina,nisam ni sanjao da djevojka
kao ti još postoji. Ne želim te pustiti da ideš,ali moja sebična želja je ta koja potiče moje
opiranje.Tvoja porodica je bila lišena tebe na najgori način. Ne mogu da zamislim tugu
koju su prolazili sve ovo vrijeme“.
Ona ga poljubi nazad,poljubac pun tuge i očaja. Bila je slomljena između nemogućeg.
Spajanje sa porodicom koju je voljela iznad svega,i muškarca koji ju je spasio iz dubine
očaja. Muškarca koji je vidio iznad ožiljka na njenom licu i duši prema prema njenom
srcu.
-„Budi sretna Genevieve,“šanuo joj je uz usne. „To je sve što tražim. Mogu živjeti i
umrijeti kao zadovoljan čovjek kad znam da si sretna i zbrinuta.“
Privila se jače uz njega, njegove ruke omotane oko nje kako se sunce uzdizalo više na
nebu. Nisu mogli više ništa reći. Srca su im bila slomljena od onog šta nije moglo biti-i
onog šta ako bi bilo. Napokon,Bowen je nježno odmače i pomazi rukom lice.
-„Vrijeme je da ideš. Otac i majka će te tražiti.“
Zamaglio je u njenom pogledu dok su joj oči plivale u suzama.
-„Volim te,Bowen. Nisam mogla otići a da ti to ne kažem. Nikad neću voljeti drugog. Ti

180
ćeš uvijek imati mjesto u mom srcu i misliću na tebe često,u snovima i javi.“
Obuhvatio joj je lice i žestoko je poljubio,njegove usne su se kretale vrućom očajnosti
preko njenih.
-„I ja volim tebe ,Genevieve. Zauvijek ću voljeti samo tebe.“
Nije više mogla podnijeti pogled u njegovim očima ,okrenula se i potrčala nazad prema
zamku,ostavljajući ga na brdu,usamljen oblik ocrtan uzdizanjem sunca.
Bowen je gledao kako su se Rori i Eveline bučno pozdravljale sa Genevieve. Plakale su
i držali za nju kao da su je znale oduvijek. Graem je kružio blizu Bowena sa zabrinutim i
mračnim izrazom lica . Bilo je očigledno da osjeti suosjećajnost ali nije imao pojma šta
da kaže svom bratu. Ni Bowen nije želio da dalje otvori ranu. Ponovo se oprostio od
gospe i poglavara McInnisa i pomogao gospi McInnisu da se smjesti u nosiljku, koja će
je nositi zajedno sa Genevieve nazad u McInnis zamak. Kada je došlo vreme da
Genevieve ode , stajao je ukočeno po strani dok se oproštala od Graema. Onda joj je
ponudio svoju ruku da sjedne u nosiljku. Skrstila je prste preko njegovih i podigla pogled
prema njemu. Zurili su jedno u drugo za dug trenutak,sa srcima u očima. Zatim se tiho
zahvalila,oprostila i popela se pored svoje majke.
-„Budi dobro“", rekao je Bowen dok je koraknuo unazad.
-„I ti,“ Geneviev tiho promrmlja. Pomjerio se još jedan korak unazad,i onda drugi. Morao
je napraviti razdaljinu između njih, u suprotnom izvukao bi je iz nosiljke i nikad je ne bi
pustio.Poglavar McInnis je izdao naređenje da se krene, i povorka konja započela je
putovanje od Montgomery zamka. Bowen je stajao i gledao dok su zadnji konji nestali u
daljini. Njegovo srce je bilo teško, dio njega je umro kad je Genevieve McInnis izašla iz
njegova života i vratila se svome. –„Budi srećna, ljubavi moja“, prošaputao je. –„Budi
srećna.“

181
45. Poglavlje

-„Tako je dobro da si kod kuće,Genevieve“,Sybil reče i poskoči na Genevievu krevetu.

Genevieve se nasamija.-„To je sve što si rekla zadnjih nekoliko sedmica“.
-„Ne mogu ti reći dovoljno.Nedostajala si mi.“
Tužno je pogleda i Genevieve posegnu za njom i stisnu joj ruku. Toliko se toga
promjenilo od kad je nije bilo. Sybil se udala i ostala na McInnisovu posjedu sa svojim
novim suprugom, koji se ponašao kao zapovjednik poglavara McInnisa. Tuga je
promjenila njenog oca i majku. Oboje su izgledali starije,nego kako ih se Genevieve
sjećala. Bile su nove linije na licu njenog voljenog oca i bore oko majčini očiju. Ni jedan
dan nije prošao da je nisu beskonačno mazili. Brinuli su za njenu udobnost, sreću,bilo
da je imala loše sne ili sjećanja od vremena s Ianom McHughom. Genevieve nije puno
raspravljala o tome i roditelji su poštovali njene želje,i nisu zabadali nos kad nije
dobrovoljno rekla. Nije imalo smisla da znaju na šta ju je sve Iann tjerao da radi. Samo
bi više žalili i nisu mogli nšta učiniti. Sve je sad prošlost,i ona je odluča da sve ostavi
tamo. Bio je to dio njenog života najbolje za zaboraviti. Jedina dobra stvar koja je izašla
iz toga je....Bowen. Ležala je budna noću,žudeći za njim.Nije bila pri sebi. Bila je
umorna i pokušavala što je bolje mogla da pokaziva svoj zanos jer nije htijela da brine
roditelje.
-„Sviđa li ti se biti udana ?“ Genevieve je upita, znajući da će ovo okrenuti razgovor
prema Sybilinom mužu. Kao što je i očekivala Sybile lice se zapali i privlačno je sijala.
Genevieve je ispunilo ljubomorom i žudnjom.
-„Tako ga volim,“ Sybil reče zamišljeno. „Jak je i pošten. Savršen ratnik.I besramno me
razmazio. „
Genevieve se nasmija.“-To je dobra stvar.“
Sybil se nasmiješi.-„Da,jeste.“
Kucanje se začu na vratima od Genevieve sobe, i Sybil odskoči da odgovori. Genevieve
otac proviri unutra ,pogledom potraži Genevieve.
„-Mislio sam da možda želiš iči loviti sa mnom. Tvoja majka želi zečiju supu ,ti i ja smo
dobar par. Idemo da vidimo jesu li tvoje vještine u strelaštvu još uvijek dobre.“
Genevieve se nasmija, zagrijana činjenicom da je tražio da provede vremena s njim.
Oboje otac i majka držali su je blizu od kad se vratila. Nije mogla hodati a da ne udari
na jedno od njih.
-„Da,voljela bi.Daj mi momenat da se presvučem u nešto laganije za lov. „
Zadovoljstvo zasija u očima njenog oca i on se nasmija.-„Čekaću te u dvorištu.
Pripremiću tvoju kobilu dok se obučeš.“
-„Toliko su bili tužni za tobom,“ Sybil reče tiho kad se se vrata zatvorila.
„Tvoj otac je bio mjesecima neutješan,i ni jedan dan nije prošao a da tvoja majka nije

182
plakala zbog tvog gubitka. Mislila sam da ih nikad više neću vidjeti da se smiješe. Kad
su primili poruku da si živa,kao da im je dat novi život. Tako su se bojali da je lažna
vijest i da se neko samo okrutno igra s njima. Tvoj se otac spakovao i otšli su u mrtvoj
noći da bi te potražili.“
-„I ja sam patila za njima,“Genevieve promrlja. „Mislila sam da ih nikad više neću vidjeti“
.Sybil pogladi Genevieve po obrazu.
„-Ti si im jedino dijete,voljeno izvan granica. Cijeli klan se radovao kad je čuo vijesti,
zbog toga što je svima bilo bolno gledati koliko su bili slomljeni zbog tvog nestanka.
„Genevieve prebaci noge reko kraja kreveta i ode do garderobe i uze tajice i tuniku koje
joj je otac dao za njene lovačke izlete. Ni jedna djevojka neb trebala loviti u haljini,po
njegovom,tako da ju je snadbjevo sa muskom odjećom. Prošla je rukama preko nošene
odjeće. Ni jedna stvar nije promjenjena u njenoj sobi za sve vrijeme dok je nije bilo. Sve
je bilo kao što je i ostavila. Iako je ponijela više odjeće sa sobom,ostavila je lovačku
odjeću,pošto nije bila sigurna da bi njen novi muž dopustio.U vrijeme njena
povratka,njena majka je radila jako da zamjeni Genevievu izgubljenu odjeću. Imala je
nekoliko zauzeti đena koje su radile po satu,šijući haljine i pod haljine.Genevieve
skliznu iz svoje haljine, i navuče tajice i tuniku,veće na njoj nego što su bile prije. Bila je
mršavija, i nije imala više mesa na kostima,kao što je imala godinu prije. Iznenadila se.
Obhodili su se prema njoj malo bolje nego kao psu,bacili bi nekoliko komadića
uobičajene hrane za vrijeme njena zatočeništva. Ali nekako vidjevši odjeću na
njoj,dolazak kući shvati koliko se promjenila.Rukama dodirnu lice i prstom prođe preko
naborane kožu koja je označavala ožiljak. Majka joj je bila užasnuta i uplakana kad je
shvatila kako i zašto je Genevieve bila tako izobličena. Iako je Bowen rekao njenom
ocu o događaju,lice mu je bilo ljubičasto od bijesa samim prepričavanjem priče. Tada je
Genevieve odlučila da ne govori dalje o njenom zatočeništvu. Mrzila je vidjeti ih tako
ljute. Izvadila je luk i tabolicu sa strelama i pokazala Sybil da je prati dolje. Našla se sa
ocem u dvorištu,gdje je stojao pored dva konja držaći im uzde.Nasmijao se kad ju je
vidio,i onda joj pomogao da se smjesti u sedlo.
Kad je uzjahao konja ,krenuo je u pravcu dijelova guste šume na njihovoj zemlji.
Genevieve je duboko uzdahnula,natapala se osjećajem doma. Provela je čitavo
djetinjstvo trčajući divlje po ovim brdima. Od svoje rane dobi odlazila bi u lov sa ocem .
Naučio bi je vještini sa lukom i strelom,a također je bila vješta sa nožem.
Putovali su puteljkom u poznatom u šumovitom području gdje su godinama lovili. Prvi
zec ju je iznenadio i pretrčao preko staze prije nego što je mogla reagirati i izvući strelu.
Otresajući sporost, izvukla je luk i namjestila strelu. Oštrim pogledom proučavala je
žbunje na trenutak. Trenutak kasnije jedan od konja uplašio je zeca i on pobježe niz
stazu. Genevieve je naciljala i probila zeca sa strelom,obarajući ga na zemlju. Njen otac
je skočio s konja da bi pokupio životinju,smiješeći joj se.
-„Vrlo dobro,curo.Vidim da nisi izgubila vještinu.“
Ona mu se nasmiješi nazad, i namjestila drugu strelicu. Do vremena kad je sunce

183
počelo tonuti na nebu, imali su nekoliko zečeva svezani za očevo sedlo i krenuli su
nazad prema zamku. Čim su uzjahali u dvorište,i konje su im preuzeli jedni od
McInnisovi ljudi,i ona je slijedila oca okolo gdje su skidali zečevu kožu. Nije bila ne
uobičajena stvar za Genevieve da sudjeluje u čišćenju i pripremanju životinje, ali prvim
rezom u krzno stomk joj se pobuni i znoj izbi po čelu. Mučnina joj se formirala u
stomaku i ona proguta,očajniči pokušavala da kontrolira svoju reakciju. Kad je je otac
skinuo kožu zeca,Genevieve je izgubila bitku,nagnula se, posežući burno prema zemlji.
Miris joj je zasmetao.Pogled na samu krv činilo je da joj u stomaka užasava. Oči su joj
zasuzile od sile s kojom je povratila.
Njen otac stavi ruku oko nje,i izdao naredbu jednom od ljudi da se pobrine dalje o
zečevima. Poveo ju je nazad unutar zamka i njenoj majki.
-„Elizabeth, „ otac reče očajno.“Djevojka je bolesna.“
-„Utišaj se,Lachlan. Ja ću se pobrinuti za nju. Ti idi i pobrni se o zečevima. Ovdje je
potreban posao žene.“
-„Ona je moja kći“,on povika. „Nema ništa ženstveno u mojoj zabrinutosti.“
I dalje je gospa McInnis mahala svom suprugu da ide pomogla Genevieve uz stube
pream sobi.
-„Dobro je sad,curo,leži malo da povratiš dah“,njena majka reče čim je ušuškala
Genevieve u krevet.
-„Umorna“,Genevive reče napokon. Udar vrućine ju je iscrpio i sve što je željela jeste da
spava. Njena majka prošla je ledenom rukom po njenom čelu.
-„Znam,curo.Odmaraj sad.Provjeriću kako si kasnije.
-„Volim te,mama“. Genevieve reče pospano. Njena majka se nasmješila i nježno
utisnula poljubac na njeno čelo.
-„I ja volim tebe,draga.Spavaj sad“.

184
46. Poglavlje

-„Kako je djevojka?“” Lachlan upita kad je Elizabeth ušla u njegovu sobu.Izraz mu je bio
nestrpljiv i zabrinut, i Elizabeth je poželjela da mu može reći nešto da mu olakša. Ali nije
mogla nište nego reći istinu.
-„Ona je trudna. Sigurna sam,“Elizabeth reče tiho.
Lachlan problijedi,lice mu bijelo dok je otvoreno zurio u ženu. Velike ruke skupio je u
šake,i izgledao je kao da želi udariti u zid.
-„Gad!“ Lachlan je ključao. –„Nikad nisam želio da čovjek bude živ tako da bi ga ja
mogao ubiti. Neka Ian McHugh trune u paklu zbog onog što je učinio našoj kćerki“.
-„Šta ćemo uraditi, Lachlan? „ Elizabeth upita zabrinuto. Lachlan je pogleda zbunjeno.
-„Uraditi? Nema se šta uraditi,Elizabeth. Osim šta uvijek radimo. Voljeti je i ponuditi
podršku bez obzira šta bude. Nije djevojka kriva što je s djetetom ,a čak i da jest nikad
se nebi mogao okrenuti od nje.“
-„Oh,ne! „Elizabeth zaplaka. „Nisam mislila to. Moje srce krvari za njom. Kad smo samo
mislili da može početi iznova i ostaviti prošlost iza sebe,očito je da nosi dijete koje će
biti podsjetnik na sve što je Ian McHugh uradio do kraja života.“
-„Pričaj sa djevojkom“.Lachlan reče grubo. –„Ovo je svar razgovora između majke i
kćerke. Otac nema mjesta za takav razgovor. Ali podsjeti je da je volim i da će uvijek
imati mjesto kod nas. Kao i njeno dijete.Nemoj da pomisli da je se stidimo. Ustinu sam
ponosan na nju više nego što bi ikad mogao biti na sina.“
Elizabeth položi ruku na Lachlanovu.-Prelijepe stvari si rekao.“Ja sam najsretnija žena
po izboru muža. Nikad nebi tražila boljeg zaštitnika za moje jedino dijete ,i opet nikad
me nisi krivio što ti nisam podarila sina. „
Lachlan je privuče bliže, i pogleda niz nju nježo.
-„Teško se žaliti kad si mi podarila kćerku koja se može suprostaviti svima u cijeloj
Škotskoj. Koja druga djevojka može preživjeti sve što je ona,i osvetiti se čovjeku koju ju
je onečastio.Istina jest ne mogu više biti ponosniji na svoju curicu.Volio bi da sam bio
prisutan kad je u bitci oborila Patrick McHugh. Sigurno je to bio pogled za pamćenje.“
Elizabeth se nasmija i protrlja obrazom uz njegova široka prsa.
-„Osim toga“,rekao je grubo.“ Ja sam sretan jer si ti mogla izabrati bilo koga za muža.
Mnogi su čekali za tvoju ruku a ti si izabrala mene. Divljaka bez manira,i i pomogla mi
podiganti jedan od najsnažniji klanova u cijeloj Škotskoj. Muškarci i dalje blehnu od
tvoje ljepote nakon svih ovi godina,i mnogi bi dali živote za jednu šansu da dijele tvoj
krevet. „
Nasmijala mu se.-„To bi bilo čudno. Dovoljno je teško s tobom u krevetu,a još manje

185
drugim čovjekom.“
-„Šefice“,rekao je. „Volim te, vrlo dobro znaš to,i ubiću svakog čovjeka koji se samo
usudi dodirnuti i rub tvoje haljine.“
Podarila mu je poljubac i odmaknula uzdahnuvši.
-„Moram reći Genevieve. Ona ne zna još.“ Lachlanov izraz se otrijeznio.
-„Ne dopusti da misli da ovo mijenja ono što osjećamo za nju. Nemam riječi da opišem
radost u mom srcu,da nam se kćerka vratila gdje joj je mjesto. Ništa ne bi mogla uraditi
da bi ja zažalio“.
-„Ti si dobar čovjek, Lachlan McInnis“ ,Elizabeth prošaputa kad ga je poljubila ponovo.
-„Reći ću vijesti Genevieve ujutro. Sada ,želim da me vodiš u krevet.“
Lachlana oči zasjaše i on je posesivno obuhvati. –„“Šefice..Znaš da ti ne mogu odbiti
ništa.
Kad se Genevieve probudila idućeg jutra,prva stvar koju je uradila jes otrčala do sobnog
lonca i izbacila preostali sadržaj iz stomaka.Za nekoliko dugi minuta, bila je pognuta,dok
joj se tijelo borilo da vrati kontrolu. Ledene ruke trljale su je gore-dolje niz leđa i
smaknule kosu s lica, držeći je dok je ona drhtala od bolesti.
-„Bojala sam se da ćeš biti bolesna jutros“ ,njena mati reče kad je Genevieve napokon
podigla glavu i borila se da dođe do kreveta. Ušuškala je je u krevet, povlačila posteljinu
oko nje dok joj je masirala leđa smirujućim pokretima.
-„Može biti da sam nešto pojela,“Genevieve pogunđa.
Osmjeh njene majke je bio nježan i ona stavi ruku na njeno čelo kad je sklonula joj
kosu s lica. –„Ne,djevojko.Nije zbog toga šta si pojela.“
-„Pa onda šta nije u redu samnom?“ Genevieve se namršti.
-„Nosiš dijete.“ Njena majka reče nježno. Genevieve otvori usta.Rukama je prekrila
ravnoću stomaka dok je u nevjerici zurila u mater. Ali mati joj je kimnula potvrdno.
Radost u duši explodira i Genevieve prasnu. Željela je da plače. Željela je da smije i
poviče svoju sreću svijetu ,ali njena majka bi pomislila da je poludila. I tako je ležala
tamo,uživala u saznanju da nosi Bowenovo dijete. Mali dio njega koji će uvijek imati.
Njena majka je uze za ruku i stisnu nježno.
-„Tvoj otac i ja,oboje želimo da znaš da te potpuno podržava,tebe i tvoje dijete. Ovdje
uvijek imaš mijesto za živjeti. Volimo te svim srcem. Znamo da ti je ovo teško.Da nosiš
dijete čovjeka koji te zlostavljao,ali pomoćemo ti kako god znamo i možemo,i nikad
nećemo ostaviti Genevieve. „
Genevieve je zapanjeno zurila u majku,dok je shvatala šta je ova govorila. Nagnula se
naprijed i ispružila ruku da zaustavi protok riječi svoje majke.
-„Mama, ovo nije Ianovo dijete“,rekla je tiho. Njena majka je pogleda zbunjeno.
-„Ne misliš....Genevieve, reci mi da nije neko koga je on.... „Satla je, previše
uznemirena da nastavi,i Genevieve nije mogla dopustiti joj da misli najgore.
-„Nosim Bowenovo dijete,mama. Njegovo je ne Ianovo. „
Gospe McInnis oči se proširiše a usta otvarala i zatvarala. Tad joj se usne skupiše i ona

186
pogleda oštro u Genevieve.
-„Znala sam da postoji nešto između vas dvoje. Osjetila sam kad smo bili u Montgomry
zamku. Čovjek je izgledao uznemireno kad si odlazila.“
-„Voli me,“ Genevieve reče tiho. „On me je spasio. Pustio me da idem jer je mislio da će
me to učiniti sretnom. „
Njena mjaka je zurila u nju dug momenat a onda povukla noge na krevet i udobnije se
smjestila pored Genevieve.
-Č“ujem dosta o tome šta osjeća i šta je uradio.Ali reci mi, Genevieve,voliš li ti njega?“
-„Cijelim srcem“,rekla je brzo. Njena majka je uzdahnula. –„Nisi sretna ovdje,jel da? „
Genevieve odmahnu glavom. –„Ne,nije to! Ne bi mijenjala ovo vrijeme s tobom i ocem
ni za šta. Bowen je bio u pravu. Riskirao je moju ljutnju i kontaktirao vas. Uradio je to za
mene,čak i što je značilo da će me izgubiti. I bio je u pravu. Trebala sam vas-oboje - da
bi bila ponovo cijela.“
Lice njene majke naboralo se zbunjeno. –„Riskirao je tvoju ljutnju? Ne razumjem.“
Genevieve zatvori oči i sramota joj se penjala uz kičmu.
-„Nisam željela da znate da sam živa“.
Njena majka dahnu a oči joj se ispuniše bolom. –„Genevieve! Zašto ne? Znaš li ti
uopće kakav smo oakao prolazili misleći da si mrtva svo ovo vrijeme?“
-„Bilo je to sebično od mene,Genevieve „ reče tiho. „Bila sam tako fokusirana na svoj
stid i bojala se sramote koju bi donijela na vaše ime. Nisam željela da ikad saznate šta
sam sve prošla.Poštedjela bi vas toga da je bilo moguće.“
-„Oh,draga, „njena majka reče dok se gušila u suzama. –„Zar ne znaš da ne znam ti šta
da uradiš ne bi nas posramila. Mi te volimo. Ti svjetlost našeg života-posebno tvog oca.
Sunce se uzdiže i spusta pod tvojim nogama. Kad si se ti rodila,bojala sam se da će biti
ljut jer mu nisam podarila sina. Ali on je bio toliko obuzet tobom toliko i bilo je očito
svima da nije mario što si curica. I onda kad je postalo očito da ne mogu imati više
dijece ,plašila sam se da će biti ljut. I znaš li šta mi je rekao?“
Genevieve polako odmahnu glavom.Njena majka se smješila kroz suze.
-„Rekao mi je da sam mu podarila, najsnažniju, najpametniju najljepšu curicu u cijeloj
Škotskoj,i šta bi želio sina kad ima curicu pametnu kao što si ti.“
Genevieve zaplaka i nasloni se uz majku. –„Žao mi je mama. Tako sam se bojala i
stidjela. Nisam se čak osjećala osobom dok me Ian držao zatvorenu tamo. Nisam sve
dok me nije Bowen spasio i pokazao kako može biti između čovjeka i žene i tada sam
počela živjeti ponovo. On vas je potražio jer je znao da nebi bila cijela ili sretna bez vas.
I odustao je od mene jer je rekao da bi radije da sam sretna sa ljudima koje volim,nego
da sam ostala s njim i nikad se potpuno ne izliječim“.
-„Čini se da dugujemo tom mladiću veliku uslugu“,njena majka reče. „Drago mi je da
jedno od vas ima osjećaja.“
-„Mama!“
-„Pa istina je. Užasava me i pomisliti da si otišla i da nam se nikad nebi vratila kući“.

187
-„Bi,“Genevieve je plakala. „Uzelo bi mi vremena ali bi došla kući,mama. Nedostalali ste
mi ti i tata. Ne bi mogla biti dugo bez vas.“
Njena majka je zagrli ponovo i pomazi po kosi.
-„Šta ti želiš uraditi , Genevieve? Bowen zaslužuje da zna za dijete. Ne možemo sakriti
od njega“
.Genevieve se odmaknu s ozbiljnim izrazom lica.
-„Ne,nikad to nebi ni mogla. Ja- Ja ga volim,mama. Volim ga toliko i nedostaje mi svaki
dan. Morala sam doći kući. Morala sam ovo uraditi kako bi bila sretna i cijela. Ali nikad
neću biti cijela bez njega. On će uvjek držati jedan dio mog srca.“
Njena majka joj se nježno osmehnu ,taj blagi majčinski osmeh koji je uvijek uspio
zagrijati Genevieve srce i umiriti sve boli.
-„Čini se da idemo na još jedan put. Samo ovaj put pratit će nas naša cijela vojska
prema tvojim zarukama. Nećemo se izložiti šansi da opet budeš oteta ko ranije.“
-„Šta ako me ne želi oženiti ?“ Genevieve reče nervozno. Njena majka okrenula je
očima.
-„Curo, način na koji te taj momak gledao kad smo odlazili, bilo je čudo da te nije
izvukao iz nosilice i odnio u zamak preko ramena.Kladim se da je bio u iskušenju! Ako
te voli onako kako kažeš,a uradio sve ovo i ako je znao da će te izgubiti, onda je on
čovjek iznad mnogih. Verovatno će biti ispred sveštenika pre nego što trepneš. Sada,
gori dio će biti ubijediti tvog oca da pusti svoju bebu nakon što ju je imao samo mesec
dana.“
Genevijevo lice postade tužno. –„Ne želim da izgubim ni jedno od vas“.
Njena majka se nasmeši i poljubi je u vrh glave. –„Posjetit ćemo te često i doći ću za
rođenje tvog deteta. Kao što će i tvoj otac, siguran sam. Neće tolerisati da bude
ostavljen iza kada se bude rađao njegov unuk. Montgomery će se tek morati naviknuti
na prisustvo klana McInnis-a.“
Nada prođe kroz Geneveve vene i preplavi joj srce. Način za nju da ima žudnju srca i
porodicu. Ostvarenje sna.
-„Bojim se nadati“,priznala je drhtavim glasom.
-„Ne brini,curo.Nikad nisam izgubila zadatak kojeg bi sebi zadala. Da sam na tvom
mestu, pakovala bi svoje stvari za povratak u Montgomery zamak. Kladim se da ću tvog
oca nagovoriti za manje od jednog dana. „

188
47. Poglavlje

-„Bowen, McInnisesovi se približavaju!“

Bowen je zastao u sred zamaha i za malo izgubio ruku da ratnik sa kojim se borio nije
stao. Ratnik je problijedio i odmakao se,užasnut od onog što je umalo uradio. Ali Bowen
mu nije obraćao ni malo pažnje. Okrnuo se i ugledao Rosie gdje stoji na dalje,dok joj oči
plešu od radosti. Djevojka je umalo bila van sebe.
-„ Ne igraj se samnom,“on je upozori.
-„Ne igram se. Graem je upravo obavješten. On dolazi da ti i sam kaže,ali ja sam ga
čula i požurila. „
Odgurnuo je svoje uzbuđenje. Nije moglo ništa drugo biti nego da ih je otac Genevieve
posjećivao. Ali zašto? Nije mogao dopustiti da misli kako će vidjeti Genevieve, jer bi ga
razočaranje slomilo. Samo njega pola je postojalo od vremena kad je otišla iz
Montgomery zamka. Sedmice su se činile kao godine, a on se bacio na treninge. Ljudi
su ga izbjegavali. Niko se nije dobrovoljno javljao da trenira s njim, a njegova familija
očajavala zbog njega. Bio je ko ranjena divlja životinja koja je tražila da ga ostave na
miru kako bi liječila svoje rane.
Primjetio je kako ga Graem pa čak i Rorie gledaju.
Pogled Eveline bio je pun sažaljenja,ali čak i ona mu se sklanjala sa puta. Znao je da je
bilo teško živjeti s njim i nije bio dobro društvo nizakoga ali se nije mogao pretvarati da
nije bio očajan. Stavio je mač u korice i otpustio ratnika koji je izgledao sretno da ode.
Tad se okrenuo ka Rorie.
-„Reci mi sve.“ Rorie promrmlja od uzbuđenja sa širokim osmijehom na licu.
-„Glasnik je stigao prije nekoliko minuta , govoreći da će McInnisovi stići za sat
vremena. Dolaze, Bowen!“
-„Moguće je da ih Genevieve nije pratila“,reče Bowen tiho.
Rorie frknu. –„Kakvu bi svrhu imali da dođu ovdje ako Genevieve nije bila s njima?“
Bowen je šutio, ne želeći glasno izraziti svoje nade. Bez riječi,okrenuo se i pošao prema
stražarskom tornju i popeo se stubama do vrha kako bi mogao gledao njihov dolazak.
Trenutak kasnije, Graem je stajao kraj njega.
-„Vidim da te Rorie prva našla“, rekao je suho.
-„Rekla mi je da McInnisesovi dolaze. Imaš li još informacija?“
Graem odmahnu glavom.
-„Poruka je bila kratka. Pisalo je njihovu dolasku i da traže gostoljubivost.“
Bowen frustrirano otpuhnu. Što ako nije bila s njima? I zašto su dolazili u Montgomery

189
zamak? Pitanja su mu palila glavu,stajao tamo,tiho i uznemiren dok je čekao prvi znak
njihovog pristupa. Stajao je sat vremena, pogledom zaključanim prema horizontu. A
onda se pojavio prvi jahač koji je nosio McInnisa zastavu. Puls mu je ubrzao a disanje
postalo brže. Nagnuo se naprijed nad tornjem, naprezajući se da vidi svakog jahača,
kako su postupno ušli u vidokrug.
Rukama je uhvatio kamenu ivicu, a vilicu je zaključao. Bio je toliko napet da su mu
mišići protestirali,a cijelo biće oprezno očekivajući prvi znak na Genevieve.
-„Nema nosiljke“ ,Graeme primjeti,kako je više McInnisovi ratnika silazilo niz brda.
Bowenovo srce je potonulo. Pognuo se, cijelo tijelo opustilo, dok mu je tuga iznova
ispunila srce.
Izmaknuo se,spremao da napusti toranj i vrati se u zamak.Graem će održi s njima
društvene događaje i svrhu posjete. Kad je krenuo , jedan jahač se izdvojio iz grupe.
Konj je počeo galopirati brže od ostalih i tada je ugledao dugu smeđu kosu koja svijetli
kao svetionik. Dah mu je stao, i on se zaljulja hvatajući za ivicu da se podrži. Noge su
mu olabavile, ne siguran da će ga držati. Genevieve. Pored njega, Graeme se nasmeši i
udari ga po leđima.
-„Šta čekaš? Idi pozdravi svoju djevojku.“
Bowen zatetura sa tornja, skoro se spotače od brzine spustajući niz stepenice. Došao
je u dvorište ,stao,i potrčao preko zemljišta dok se Geneviev pognula na konju.
Napravila je kratku distancu i skočila naglo iz sedla da je Bowen skoro dobio napad
srca. Nogama je udarila u zemlju, a onda potrčala isto tako brzo kao i on. Trčala je
prema njemu,osmjeh joj je bio tako velik da je zasjenio sunce. Ispružio je ruke i ona
udari punom snagom u njega pravo u prsa. Podigao ju je, grleći je tako jako da se bojao
da će je zdrobiti. Okretao ju je u krug, dok je lice zakopao u njenu kosu,upijajući njen
osjećaj u naručju.
-„Ah,curo,tako si mi nedostajala“,dahtao je.
-„I ti si meni nedostajao,Bowen.Puno.“
Povukao ju je nazad da bi joj mogao vidjeti lice. Kad je kliznula niz njegovo tijelo i stala
nogama na zemlju ,obuhvatio joj je lice i pogladio kožu. Nije je se mogao zasitit.

-„Ako je ovo san,ne želim se nikad probuditi“,reko je hrapavo.

Ona se nasmiješi.
–„Ovo nije san. Ovdje sam.“
Nesposoban da se više suzdržava i ne mareći da njen otac i stotine McInnis ratnika ih
okružuje ,spustio je svoje usne na njene. Skoro joj je drobio usta,toliko gladana za njom
da ga je bolilo. Kušao je njen miris-samo da je osjeti,meka i voljna u njegovim rukama.
Bilo je više nego što je mogao podnijeti.
-„Pa vjerujem da to odgovara na jedno pitanje,“ Lachlan McInnis reče suho.
Bowen se nevoljko odvoji od Genevieve i pogleda gore u poglavara McInnisa koji se
nazirao nad njima na konju. Genevieve obrazi su bili ružičasti,ali su joj oči sijale od

190
sreće. Bowen nije želio ni razmisliti o razlogu zašto su ovdje.
-„Moram razgovarati s tobom, Bowen“ .Genevieve šapnu dok je provlačila svoju ruku
kroz njegovu.
„Privatno“
. Stisnuo joj je ruku i pažnju fokusirao njenom ocu. –„Nudim vam dobrodošlicu u
Montgomery zamak“,rekao je formalno. „Uzjašite u dvorište i vaši konji će biti zbrinuti a
vama će biti ponuđeno osvježenje i dvorani.“
Stariji čovjek se zabavljao, odmahivao glavom,i tada pogleda u svoju kćerku. –„Nemoj
dugo,djevojko.Imam puno toga da raspravim sa mladićem.“
-„Neću tata,“rekla je stidljivo spuštajući glavu.
Bowen je čekao dok su McInnisovi ratnici prošli prema zamku i onda se okrenuo prema
Genevieve,drobeći je u zagrljaju samo da bi znao da je stvarna,i stoji ovdje ispred
njega.Podigao ju je u naručje i odnio prema zamku.
-„Ne moraš me nositi,Bowen“,zezala ga je.
-„Djevojko sigurno te neću pustiti od sebe na skoro,zato nemoj da se raspravljaš.“
Ona se nasmiješi i opusti u njegovu naručju,naslonjajući glavu na njegovu ramenu.
Nosio ju je okolo zamka prema rijeci,gdje su jednom rekli svoje zbogom. Kad je bio
daleko od zamka,spustio se na zemlju,i dalje je držeći čvrsto uz njega.
-„Ne mogu da vjerujem da si ovdje“,rekao je čudeći se.
-„Zašto si ovdje?“
Bilo je pitanje koje se bojao izgovorita za koje nije bio siguran da želi znati odgovor. Ali
se nadao. Bože na nebesima,nadao se sa svim srcem,da je znao njen odgovor.
Obratila mu se svečeno s iskrenim pogledom. -Imam nešto da ti kažem.Bowen. Važno
je.
-„Reci,curo. Šta god da je neće promjeniti moje osjećaje prema tebi.“
Oči su joj zasjale.
-„Nadam se da je to istina.“
Nakrivio je glavu,znatiželjan zbog njenog raspoloženja. Izgledala je tako...drugčije,.
Radosna i opet stidljiva. Imala je sjaj koji je zračio svima oko nje. Izgledla je sretno. Zar
to nije ono što je želio za nju sve ovo vrijeme? Ona mu dodirnu lice i on nije mogao
izdržati. Kliznuo je ruku preko njene, hvatajući je preko vilice kao da će joj ruka ostati
tamo.
-„Nosim tvoje dijete“,rekla je meko.
Isprva je mislio da nije čuo dobro.Onda se bojao da nije dobrodošla vijest. Napeto ju je
proučavao,ali sve što je vidio bilo je duboko zadovoljstvo i mir u očima koji nije vidio od
kako ju je upoznao.
-„Beba“? prošaputao je.
Rukama je automatski uhvatio je za struk,ali nije još bilo dokaza o trudnoći. Struk joj je i
dalje bio ravan i uzak.Stavio je dlan preko stomaka i pogledo u nju za potvrdu. Ona se
nasmiješila i kimnula.

191
-„Da. Tvoje dijete nosim“.
Jednostavno nije mogao da shvati. Radost mu preplavi dušu,sve dok mu se nije
zavrtjelo. Pokušavao je naći riječi da dovoljno opiše svoju sreću ali ništa nije izašlo
dovoljno da opiše njegovo stanje. Obuhvatio joj je lice,prstima grabeći joj obraze.
-„Moraš znati da te nikad neću pustiti.“ Oči su joj zasjale.
-„Da,znam.“
On se otrijeznu. –„Želim da si sretna Genevieve. Neću te prisiljavati ni na šta što ne
želiš uraditi. Ako si sretna sa svojom familijom ,neću te odvesti kad ste sjedinjeni prije
mjesec dana. Neću te prisiljavati ni na što kad su ti izbori odavno oduzeti.“
Suze su zasjale u njenim očima i ona stavi ruke na njegovo lice sa uživanjem.
-„Toliko te volim ,Bowen.Šta misliš zašto sam došla sa ocem i cijelom našom vojskom.
Ovo nije kratki boravak.Ako me želiš. Moja majka ima plan čestog posjećivanja, i doći
će kad bude vrijeme da se naše dijete rodi. Rekla je da će se Montgomery morati složiti
sa McInnisesim kao čestim posjetiteljima. „
-„Ako te želim?“ Bowen upita grubo. „Djevojko ne postoji niko na svijetu s kime bi
najradije proveo život. Imaš li ti? Pretrpio bi posjetu od samog đavola ako to znači da
ćeš biti kraj mene cijelog života.“
„-Moj otac želi da priča s tobom po tom pitanju“,rekla je ozbiljno.
-„Da,siguran sam da želi. Želi biti siguran da će mu jedina kćerka biti zbrinuta i ne krivim
ga.Zasigrno ću i ja biti takav s kćerkama koje mi ti podariš.“
Njen osmjeh je osvijetlio brda.
-„Tako si siguran da ću ti dati cure?“
Prekrio joj je usta sa svojima,upijajući radost imati je nazad u naručju
-„Insistiram na tome.“

192
48. Poglavlje

Bilo je teško ostaviti Genevieve sa Rorie and Eveline da se pobrinu o njoj na trenutak,ali
je morao ostaviti sestrama i ići da potraži oca od Genevieve. Našao ga je u velikoj
dvorani kako uživa u piću sa Graemom. Lachlan pogleda kad je Bowen ušao u sobu,
lice mu se trazalo od zabavljanja.
-„Bilo je i vrijeme da se odvojiš od moje kćerke“.
Bowen pristojno nakloni glavu.
-„Genevieve mi je rekla da imaš dosta toga da raspraviš sa mnom. „
-„Da. Imam.“
Pokazao je prema sjedalu ispred njega. Graem je sjeo na čelo stola.
-„Sjedi,mladiću. Moramo ozbiljno razgovarati. „
Bowen je sjeo pripremljen za borbu svog života. Nema šta n ebi uradio da se dokaže
vrijednim Genevieve. I okrenuće zemlju i raj da je ima za ženu.
-„Moja kćerka nosi tvoje dijete“ ,Lachlan reče otvoreno.Graeme se umalo ugušio od pića
i kašljući silovito zurio je u Bowena.
Bowen kimnu. –„Genevieve mi je rekla“.
-„I ? Šta ti imaš reći na to?“
-„To je najbolja vijest. Ne mogu biti srećniji da nosi moje dijete,“
Gospodar McInnis je zurio ravno u Bowen. –„Rekla je da je voliš.“
-„Sa svim srcem.“
Poglavar je izgledao zadovoljan Bowenovim odgovorom,opustio se dok je nastavio zuriti
u Bowena.
-„Shvatiću to da si otvoren da se oženiš djevojkom?“
-„Ako ona želi. Oženio bi je za sat. Ali,ja je neću siliti da radi išta što ona neće. Negirani
su joj izbori za tako dugo“.
Poglavara McInnisa oči sijale su s poštovanjem.
-„Sviđaš mi se,mladiću.Mislim da ćeš biti dobar muž mojoj kćerki,i nemoj misliti da bi
prihvatio bilo kojeg čovjeka za nju. Ona je moje jedino dijete,i voljena je od cijelog
klana.“
-„Voljeću je i brinuti za nju cijeli život,“Bowen reče tiho. „Ne postoji drugi čovjek koji bi je
volio više. „
-„Vjerujem ti,“ poglavar reče iskreno. „I očito je da te djevojka također voli. Sada postoji
druga stvar-važna stvar- o kojoj moramo razgovrati prije nego sredimo stvari između
nas.“

193
 Bowen kimnu.
„-Slušam. „
„Genevieve je moje jedino dijete i moj nasljednik. Kad vodstvo pane na nju biće joj
potreban jak suprug da stoji pored nje. Možeš li biti zadovoljan s tim?
Bowen sjede uspravno u svom mjestu dok mu se pogled suzio.
-„Ako pitaš hoću li ja potkopati njen položaj ili staviti je iza sebe kako bi ja mogao
preuzeti poziciju vođe tvog klana odgovor je ne. Sve što želim je Genevieve. Ona mi je
dovoljna. „
Poglavar ponovo kimnu.
„To je sve što tražim od tebe,mladiću. Da li si voljan provesti vrijeme u proljeće i ljeto
podučavajući muškarce i trenirajući sa njima tako da Genevieve naslijedi ulogu vođe s
tobom kao nadzornikom i da joj pomažeš u dužnostima?“
Bowen je uzdahnuo.Nije bilo nešto o čemu je razmišljao. Da, otišao je u McHughov
klan u bratovo ime i preuzeo vodstvo i ako je bilo kratko vrijeme.Ali nikad nije pomislio
na nešto trajnije. Šta je McInnis predlago nije mala stvar,i značilo je da mora ostaviti
svoj klan. Svog brata kojem je bio lojalan. Ali da ima Genevieve? Da je ima kao svoju
ženu. Ta živi i voli je dok odgajaju svoju djecu. O da učiniće sve.
Pogledao je u Graema da vidi njegovu reakciju ali na njegovom licu nije bilo
neodobravanja.
-„Ako me pitaš za moje mišljenje ,rekao bi ti da je tvoj izbor. Podržaću te šta god da
izabereš,“Graeme reče. „Falićeš nam to je sigurno ali ovo je dobro prilika za
tebe,imaćeš želju srca svoga, Da je pozicija obrnuta i da je ovo način da imam svoju
Evline ne bi čak oklijevao ni na trenutak.“
-„Biće ovdje sve dok se dijete ne rodi.Kroz zimu“, McInnis je nastavio.“Ali kad dođe
proljeće,kad su ona i dijete spremne za putovanje,želio bi da oboje dođete...kući.“
-„Jesi li pričao s Genevieve o ovome?“ Bowen upita. „Slaže li se ona?“
Poglavar McInnis se nasmija. –„Ti stvarno imaš prema mojoj kćerki najbolje namjere i
sreću u srcu. Čovjek nemože tražiti ništa bolje kad izabira muža za svoje jedino dijete.-
Da.Pričao sam sa Genevieve o stvari.Ona isto misli kao i ti. Ona je sretna i zadovoljna
sve dok ste zajedno.“
Bowen slegnu ramenima od olakšanja. Bilo je previše za razmišljanje. Kad je rekao
zbogom Genevieve, iskreno je mislio da je nikad više neće vidjeti. To što je ona i da mu
je data prilika da je oženi i da će imati dijete zajedno,je bilo previše za njega da prihvati.
Bio je obuzet i nije mogao razmišljati dovoljno da odgovori.
-„Čini se da imamo vjenčanje da planiramo,“poglavar McInnis najavi. „Poslaću poruku
mojoj ženi,koja nije bila sretna jer joj nisam dopusti da nas prati na putovanju. Sljedeće
jutro probudila se bolesna od našeg putovanja,i bojim se da bi jahanje bilo naporno za
nju. Ali neće promašit vjenčanje kćerke,ili joj neću dopustit da se vrati nazaad u naš
zamak.Ako se ti slažeš,ostaću dok ne bude sposobna za putovanje i onda ćete se ti i
Genevieve vjenčati pred oba naša klana. Neću imati brzu stvar, ko da sam posramljen

194
jer moja kćerka nosi dijete. Biće to proslava bez konkurencije. Dobit će vjenčanje
vrijedno djevojke koja nema ravne u mojim očima.“
Graeme kimnu. –„Slažem se.Eveline će biti oduševljena da planira tako velik događaj.
Biće to iskreno radosna prilika. Moj brat je bio napola živ sve ovo vrijeme od kako je
Genevieve otišla. Želim da bude sretan i slavićemo njegovu sreću.“
Poglavar McInnis se nasmja.
„Bolest djevojke,beba i njeno nedostajanje Bowena bilo je i u mome klanu žalopoljke.“
-„Bolesti? „Bowen upita oštro. „Genevieve je bila bolesna? „
Laird McInnis mahnu rukom na uobičajen način.
„Ništa ne uobičajeno kod žene u njenom stanju. Sjećam se kad je moja žena nosila
Genevieve, morali smo držati lonac u svakoj sobi. Nikad nismo znali kad će djevojci
pozliti. Ne brini. Genevieve je sjajna i sad kad se vratila tebi biće bolje.“
Bowen uzdahnu i izravno pogledao u čovjeka koji će mu uskoro biti punac.
-„Znam da ti ovo nije lako,da pustiš Genevieve nakon što se vratila vama. Obećajem ti
da ću uraditi sve što je u mojoj moći da je učinim sretnom i pobrinuti se da nikad ne žali
za nečim što joj mogu dati.“
Poglavar se nasmijao malo tužno.-„Sjećaš li se zašto si je pustio?“
Bowen se namršti. –„Želio sam ono što je najbolje za nju. Želio sam da bude sretna. „
Poglavar kimnu. –„Ovo je ista stvar koju ja i njenam majka želimo za nju. Ona me je
uvjerila da će biti sretna s tobom,tako da sam sretan pustiti je. Ovaj put znam da će biti
u situaciji gdje će biti zbrinuta a ne zlostavljana. Mogu biti lak u pogledu njena
blagostanja“
„. Ovo nije znanje,ovo je agonija. Ni jedna druga žena neće biti više njegovana“,Bowen
obeća.
Poglavar je izgledao zadovoljan Bowenovim odgovorom. Zatim je podignuo svoj pehar
u zrak.- „Držao sam te dovoljno dugo od Genevieve. Znam da jedva čekaš da ideš k
njoj. Imaćemo više vremena da razgovaramo o stvarima u nasdolazećim danima.
Moram poslati poruku mojoj ženi i imam vječnanje da planiramo. „

195
49. Poglavlje

Genevieve se pokušala koncentrirati na uzbuđeno ćaskanje između Eveline i Rorie,ali

se uporno nadvirivala kad će se Bowen pojaviti. Kad ga nije vidjela za dugo,željela je
samo da mu potone u naručje i ostati tamo do sljedeće sedmice. Eveline i Rorie odvukle
su je van do improvizirane mete da joj pokažu koliko su napredovale u strelilačkoj
vještini.Genevieve je bila impresionirana, i sretna zbog njihovog uzbuđenja što se
vratila. Stvari su bile tako savršene da se bojala ako se probudi da će biti u McHughovu
zamku, pod Ianovim ključem, i da je ovo samo bio san.
-„Pogledaj, Genevieve, Bowen se približava.“
Rorie reče kad je pogledala preko njenog ramena. Genevieve se okrenu i bez riječi
skoči. Zaboravljajući na pristojnost potrčala je bacila se Bowenu u zagrljaj,kao što je i
uradila prvi put kad ju je čekao na dolasku. Uhvatio ju je i ljubio sve dok nije bila gladna
zraka. Tad ju je spustio i pogledao nježno.
-„Moraš prestati bacati se okolo tako,curo. Moraš sad da misliš na dijete“.
Nasmiješila se,želeći da ga stisne od sreće.
-„Jesi li razgovarao s mojim ocem?“ upitala je.
-„Jesam“. Čekala je i kad nije joj rekao ništa više udarila ga je po ruci.
-„Pa reci mi! Umirem ovdje. Ne možeš me dražati u neizvjesnosti.“
Bowen se nasmija i privuče je u naručje ljubeći joj nos,oči,čelo,i oba obraza prije nego j
eponovo zaposjeo joj usne.
-„Volim te,curo. Bojim se da mi nikad neće dojaditi to govoriti.“
Srce joj je omekšalo i ona ga poljubi nazad,uživajući u tvrdim linijama njegovi usana.
-„A meni nikad neće dojaditi slušati. Sada mi reci. Šta je moj otac rekao?“
On se okrenuo uhvatio je za ruku i poveo dalje od Eveline i Rorie dok su vježbale
gađati.
-„Rekao mi je za njegovu želju da ostanemo u McInnis zamaku pola godine.“ Pogledala
je nervozno u njega.-„Smeta li ti? „
Zastao je i okrenuo se prema njoj ,hvatajući njene ruke u svoje.
-„Genevieve, Složio bi se šest mjeseci u paklu ako to znači da budem s tobom. „
Obrazi su joj se zapalili i ona se nasmija,radost se širila kroz nju kao divlja vatra kroz
dušu.“ -Pa,nadam se da ne misliš da je šest mjeseci u u McInnis pakao“, zezala ga je.
-„Sve dok sam s tobom,bilo gdje je raj.“
-„Oh Bowen.Ne možeš govoriti takve stvari. Zaplakaću a već sam emocionalni nered
zbog bebe. Moja mama mi kaže da je normalno,ali neke dane se osjećam kao
razapeta.“

196
 Nasmijao se i ponovo je poljubio u nos.
-„Vjenčanje će biti ovdje čim tvoja majka bude spremna da putuje na daleko. Provest
ćemo zimu u Montgomery zamku,i poslije kad se ti porodiš,u proljeće, kad budeš
spremna da putuješ, odputovaćemo McInnis zamak“.
Ugrizla se za usnu i neodlučno gledala u njega.
-„Smeta li ti što će me moj otac proglasiti vođom našeg klana,i što namjerava da me ti
vidiš kroz ulogu vođe?“
-„Misliš li da mi prijeti opasnost?“
Nakon trenutka kimnula je.-„Nekim ljudima se to neće svidjeti“
. Bowen zabaci glavu i nasmija se.
-„Curo, nebi mi smetalo čak i da si kraljica Engleske. Sve dok te imam za ženu,nije me
briga jesi li siromah ili vođa. Ti si snažna i hrabra djevojka. Ne mogu zamisliti boljeg
vošu za tvoj narod kad bude vrijeme da tvoj otac prenese naslijedstvo. Ako misliš da ću
stajati i gledati dok je moja muškost ugrožena ,varaš se. Dozvoliću ti da me vodiš u
svoju sobu s vremena na vrijeme tako da mi pokažeš da sam i dalje koristan u nekim
sposobnostima.“
Genevieve prasnu u osmijeh i zagrli ga snažno,jer inače bi zaplakala. Ne jer je bila
nesretna nego što joj je radost okupirala vaki dio srca i duše. Prasnuće od toga.
-„Volim te ,Bowen Montgomery. Volim te toliko, i to se nikad neće promjeniti, čak i kad
budemo stari i sijedi. Zahvaljivam Bogu na tebi svaki dan,što si došao i podigao me iz
dubina očaja. Pokazao si mi kako je biti s pravim muškarcem koji me voli, osvjetlio si i
najcrnje uspomene moga sjećanja.“
Pogladio ju je po kosi, uvlačeći uvojke iza uha.
-„Napravićemo nove uspomene ,curo.Svaki dan do kraja naših života. I kad budemo
stari ,možemo prepričavati priču kako je djevojka prevazišla nadmoćnosti i postala
najsnažniji vođa u cijeloj Škotskoj.“

KRAJ

Miss S
Miss A
Mely

197