101.

BRIGADA HV-a
 Autori:
Ivan Brigović, prof. i Ivan Radoš, prof.
Nakladnik:
UHBDR 101. brigade Susedgrad
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Zagreb
Za nakladnika:
bojnik Stjepan Bratković
dr. sc. Ante Nazor
Uređivački odbor:
Predsjednik: Ante Radalj, dipl. ing.
Urednik:
stožerni brigadir Miro Andrić, prof.
Članovi:
stožerni narednik Stjepan Balaband, bojnik Stjepan Bratković, pukovnik Ivica Hrnčić, bojnik Franko Križman, dipl. ing.,
stožerni brigadir Jozo Petrašević, pukovnik Ahmet Puškar, pukovnik Stjepan Puškar, ing. i poručnik Mate Rupić, prof.
Redaktor:
mr. sc. Tomislav Pavić, prof.
Recenzenti:
general zbora mr. sc. Josip Lucić
dr. sc. Davor Marijan
dr. sc. Ante Nazor
Lektorica:
Julija Barunčić Pletikosić, prof.
Obrada zemljovida:
bojnik Jozo Stanić, ing. geod.
Obrada shema:
Nikola Perić
Izrada kazala:
Natko Martinić Jerčić, prof.
Fotografije:
Arhiv Udruge i osobni arhivi pripadnika 101. brigade ZNG-a/HV-a, Aleksandar Božić, Tomislav Bušljeta,
Saša Kralj i Marko Perić
Priprema za tisak:
Kolumna d.o.o.
Tisak:
Grafički zavod Hrvatske
Naklada:
1000 primjeraka

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 826667
ISBN
978-953-57206-1-4
978-953-7439-48-4
101. BRIGADA HV-a

HRVATSKI
MEMORIJALNO –
DOKUMENTACIJSKI CENTAR
DOMOVINSKOG RATA
Kazalo

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Riječ zapovjednika 101. brigade ZNG-a/HV-a: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Ivica Hrnčić, pukovnik u miru, ratni zapovjednik 101. brigade ZNG-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
“Ne zaboravimo” – Jozo Petrašević, stožerni brigadir u miru, ratni zapovjednik 101. brigade ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Proces osamostaljenja Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Organizacija obrane na području grada Zagreba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Organizacija obrane na području Susedgrada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

Ratni put 101. brigade ZNG-a/HV-a

1. Nastanak i ustrojavanje 101. brigade ZNG-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
1.1. Organizacijsko-stručne pripreme i aktivnosti za osnutak 101. brigade ZNG-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
1.2. Osnutak i postrojavanje 101. brigade ZNG-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2. Mobilizacija, naoružavanje i prve aktivnosti 101. brigade ZNG-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3. Prva bojna djelovanja 101. brigade ZNG-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
3.1. Novljansko bojište (27. rujna – 6. listopada 1991.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
3.2. Velika Buna – Kravarsko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4. Sudjelovanje 101. brigade ZNG-a u obrani južnih prilaza gradu Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.1. Lasinjsko bojište (1. – 11. listopada 1991.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.2. Rakov Potok (11. – 31. listopada 1991.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
4.3. Pokupsko bojište – uspostava mostobrana i prijelaz na desnu obalu rijeke Kupe
(26. listopada – 18. studenoga 1991.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
5. Sudjelovanje 101. brigade HV-a u obrani istočne Slavonije (studeni 1991. – lipanj 1992.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
5.1. Pripreme za odlazak na istočnoslavonsko bojište . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
5.2. Dolazak u istočnu Slavoniju, preuzimanje prve crte obrane i prva bojna djelovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
5.3. Prvi boj za Paulin Dvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
5.4. Drugi boj za Paulin Dvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
5.5. Boj za Antunovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
5.6. Odlazak na odmor, popunu i dodatnu obuku u Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
5.7. Povratak u istočnu Slavoniju, razmještaj i bojna djelovanja do “Sarajevskog primirja” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.8. Situacija na istočnoslavonskom bojištu nakon sklapanja “Sarajevskog primirja” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
5.9. Reorganizacija 101. brigade HV-a i varljivo primirje na istočnoslavonskom bojištu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
5.10. Izvlačenje s istočnoslavonskog bojišta i povratak u Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
6. Demobilizacija brigade i prevođenje u pričuvu (lipanj – srpanj 1992.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216

5
7. Priprema brigade za oslobađanje okupiranih područja Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
7.1. Ustroj i djelovanje Zapovjedništva za razvoj brigade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
7.2. Bojna obuka i odgoj zapovjedništava i postrojba brigade u 1993. godini na banovinskoj bojišnici
(20. svibnja – 26. lipnja 1993. i 3. studenoga – 3. prosinca 1993.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
7.2.1. Bojna obuka i uvježbavanje zapovjedništava i postrojba brigade u svibnju i lipnju 1993. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
7.2.2. Bojna obuka i uvježbavanje zapovjedništava i postrojba brigade u studenom i prosincu 1993. godine . . . . . . . . . . . . . 225
7.3. Zapovjedništvo brigade u povećanom stupnju bojne spremnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230
7.4. Metodičko – pokazna vježba “Mobilizacija brigade – pukovnije” (“Proljeće – ‘95”) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
8. Sudjelovanje brigade u operaciji “Oluja” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
8.1. Planiranje i priprema operacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
8.2. Mobilizacija brigade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236
8.3. Pripreme brigade za bojna djelovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239
8.4. Početak operacije i bojna djelovanja brigade 4. – 7. kolovoza 1995. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244
8.5. Napadna bojna djelovanja brigade 8. – 14. kolovoza 1995. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260
8.6. Vođenje i zapovijedanje te djelovanje ostalih postrojbi brigade u VRO “Oluja” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273
8.7. Demobilizacija brigade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284
8.8. Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
9. Djelovanje brigade do ukidanja iz mobilizacijskog razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287

USPOMENA NA 101. BRIGADU ZNG-A/HV-A

I. U spomen na poginule i nestale pripadnike 101. brigade ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293
· Poginuli pripadnici 101. brigade ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293
· Nestali pripadnici 101. brigade ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304
· Poginuli pripadnici 100. brigade ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305
· Spomenici i spomen-obilježja poginulim pripadnicima brigade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307
II. Znakovlje 101. brigade ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
III. Odličja i priznanja 101. brigade ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318
IV. Bilteni 101. brigade HV-a i izvaci iz tiskovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322
V. Multimedijalni projekt “101. za Hrvatsku” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
VI. Čuvanje uspomena na 101. brigadu ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
· Trgovi, parkovi i ulice u spomen na 101. brigadu ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
· Obilježavanje obljetnica 101. brigade ZNG-a/HV-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
· Dobrotvorno društvo “Čovječnost” iz Susedgrada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
· HVIDRA Susedgrad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
· UHBDR 101. brigade ZNG-a/HV-a Susedgrad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376
Zahvala nakladnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379
Bilješka o autorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
Kazalo mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 387
Kratice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 393
Izvori i literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 395
Zemljovidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 397
Sheme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 398

6
PREDGOVOR
Suradnja s pripadnicima 101. brigade ZNG-a/HV-a Susedgrad
započela je u lipnju 2010., kada smo od Uređivačkog odbora,
sastavljenog od pripadnika brigade, angažirani za pisanje mo-
nografije o 101. brigadi ZNG-a/HV-a. Nakon prvih dogovora i
pregleda raspoloživih izvornih dokumenata, novinskih članaka
i relevantne literature uvidjeli smo da izvori kojima raspolažemo
nisu dovoljni za pisanje monografije te da je svakako potrebno
pregledati arhivsko gradivo 101. brigade ZNG-a/HV-a, koje je
pohranjeno u Središnjem vojnom arhivu Ministarstva obrane
Republike Hrvatske na Črnomercu u Zagrebu. Zbog propisane
procedure o zaštiti tajnosti podataka, dozvolu za ulazak u arhiv
čekali smo godinu dana, tako da smo tek u lipnju 2011. mo-
gli započeti s radom i analizom dokumenata, te pisanjem ove
knjige. Prilikom rada u arhivu posebno nam je svojim savjetima
pomogao njegov djelatnik, bojnik Ante Samardžić, kojemu se
ovim putem zahvaljujemo.
Iako je arhivsko gradivo 101. brigade ZNG-a/HV-a dobro
sređeno, njegova obimnost nije nam pružila dovoljno infor-
macija o svim razdobljima postojanja i ratnog puta brigade. To
se prvenstveno odnosi na nastanak, ustrojavanje i prva bojna
djelovanja brigade 1991., što je iz dokumenata bilo vrlo teško
rekonstruirati. Osim toga, dio gradiva sasvim sigurno nedosta-
je, primjerice, ratni dnevnici brigade. Zbog toga smo se u “ra-
svjetljavanju” manje jasnih događaja prvenstveno oslanjali na
pripadnike brigade. Neke od najzanimljivijih priča pripadnika
brigade te njihovih nadređenih zapovjednika i suboraca iz dru-
gih postrojba Hrvatske vojske posebno su istaknute u tekstu,
kao autentično svjedočanstvo ratnog puta 101. brigade ZNG-
a/HV-a u Domovinskom ratu.
Ova monografija prikazuje ratni put 101. brigade ZNG-
a/HV-a, od njenog nastanka i početka ustrojavanja u lipnju
1991. do ukidanja iz mobilizacijskog razvoja Oružanih snaga
Republike Hrvatske 30. lipnja 2001. godine. Pritom je nagla-
7
sak stavljen na bojna djelovanja brigade, koja su podijeljena na
dva dijela – bojna djelovanja brigade tijekom 1991. – 1992. te
njezino sudjelovanje u “Oluji”. Osim toga, opisane su i njezine
pripreme za oslobađanje okupiranih područja Republike Hr-
vatske u razdoblju od 1992. do 1995., nakon što je brigada u
lipnju – srpnju 1992. demobilizirana i prevedena u pričuvu, kao
i sve druge aktivnosti u kojima je brigada sudjelovala tijekom
Domovinskog rata.
Tijekom pisanja monografije trudili smo se u nju unijeti što
više detalja i svjedočanstava aktivnih sudionika, kako bi knjiga
bila što cjelovitija i zanimljivija čitatelju. Pritom je vjerojatno
nešto izostavljeno ili ostalo nedovoljno objašnjeno. Razlog tome
nije naša želja da nešto prešutimo, već nepostojanje podataka u
arhivskome gradivu ili saznanja o navedenim događajima.
Tekst je popraćen sa sedamnaest zemljovida, četrnaest she-
ma i s brojnim fotografijama ratnog puta brigade. Uz to, u knji-
gu su uvršteni i svi bilteni 101. brigade ZNG-a/HV-a (brojevi
1 – 5), nastali tijekom boravka brigade na istočnoslavonskom
bojištu 1991. – 1992., autentično svjedočanstvo tog vremena
očima pripadnika brigade, njihovih suboraca, prijatelja i najbli-
žih.
Ovo je jedan pokušaj opisa ratnog puta 101. brigade ZNG-
a/HV-a, koji bi, najvjerojatnije, da ga je pisao netko drugi, bio
drukčiji. Za razliku od nekih drugih monografija brigada Hrvat-
ske vojske u kojima su one prikazane kao kolektiv, bez posebnih
isticanja pojedinaca, u knjizi donosimo imena više pojedinaca
koji su se istaknuli tijekom bojnih djelovanja brigade. Eventual-
ne pogreške nisu rezultat naše želje da nečije zasluge uvećamo ili
umanjimo, već ograničenosti raspoloživih podataka.
Iako je knjiga uglavnom pisana na osnovu izvornog arhiv-
skog gradiva – dokumenata brigade i nadređenih zapovjedništa-
va, tekst je pisan bez znanstvenog aparata, čemu je razlog čudna
arhivska politika u državi, koja traži da se deklasificiraju svi kori-
šteni dokumenti s oznakom tajnosti, i to svaki ponaosob. Da smo
to čekali, knjiga vjerojatno ne bi izašla još jedno duže vrijeme.
Na kraju treba istaknuti da smo dali sve od sebe kako bi mo-
nografija 101. brigade ZNG-a/HV-a bila što cjelovitija i bolja te
zanimljivija čitateljima. U tome su nam pomogli brojni surad-
nici svojim nadopunama teksta, korisnim informacijama i suge-
stijama. To se prvenstveno odnosi na pripadnike brigade koji su
svojim prilozima, utkanima u tekst i navedenima u popisu lite-
rature, obogatili ovu monografiju. Zahvaljujemo se članovima
Uređivačkog odbora na dobroj suradnji i ponaosob gospodinu
Tomislavu Paviću koji je marljivo, zajedno s nama, dorađivao
101. brigada ZNG-a/HV-a u Domovinskom ratu 1991. do 1995.
8
tekst i prikupljao fotografije i svjedočanstva pripadnika brigade
te osmislio sheme i zemljovide. Također, zahvaljujemo i bojniku
Jozi Staniću, koji je za potrebe monografije izradio zemljovide,
bez kojih bi ova knjiga bila puno siromašnija. Na razumijevanju,
stručnoj potpori i tehničkoj podršci zahvaljujemo našoj matič-
noj ustanovi, Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom cen-
tru Domovinskog rata, a posebno zamjeniku ravnatelja Mati
Rupiću. Svima koji su sudjelovali u nastanku ove knjige jedno
veliko HVALA.
Zagreb, rujan 2012. Autori
RIJEČ ZAPOVJEDNIKA
101. BRIGADE
ZNG-a/HV-a

IVICA HRNČIĆ,
pukovnik u miru, ratni zapovjednik 101. brigade ZNG-a
od formiranja do 15. studenoga 1991.

Prošlo je dvadeset godina od dana kada smo praktički goloruki,

u trapericama i tenisicama, ali s nabojem odlučnosti i hrabrosti,
srčano krenuli u obranu Domovine.
Formiranje brigade odvijalo se u vrlo složenim uvjetima,
praćeno čestim uzbunama, prijetnjama JNA i nizom poteškoća.
Postrojbe brigade od mobilizacije i dalje popunjavane su vojnim
obveznicima isključivo s prebivalištem na području Susedgrada,
a svi su bili dobrodošli bez obzira na nacionalnu, vjersku i stra-
načku pripadnost, svi oni koji su bili spremni braniti i sačuvati
prije svega svoje glave, a onda i sve ono što su ostavili iza svojih
leđa: djecu, obitelj, prijatelje, dom, posao itd. Zapovjedni kadar
kao i pripadnici brigade, u cjelini gledano, nisu imali potrebita
vojna znanja i vještine za vrlo odgovorno vođenje i zapovijeda-
nje postrojbama u ratu. Veliki problem bio je i nedostatak nao-
ružanja, MTS-a, vojnih odora i stručne literature. Smještaj ljudi
no naoružane i opremljene, a pripadnici nedovoljno upoznati
i MTS-a organiziran je u objektima mjesnih zajednica, škola,
s osobnim naoružanjem, bez prethodnog gađanja. Nadređeni
vatrogasnih i drugih domova, poduzeća te u velikom broju
objekata u društvenom i privatnom vlasništvu. Kako nije bilo (Zagrebački korpus) su zapovijedali u pravilu usmeno, rijetko
vremena, problemi su se rješavali postupno i u hodu, uspore- pismeno, a kada su i bile pisane zapovijedi, u pravilu su bile s
do s obavljanjem prvih bojnih zadaća, osloncem prije svega na vrlo kratkim vremenom pripreme do izvršenja (pripremne za-
vlastite snage, a zahvaljujući izuzetnoj požrtvovnosti i zalaganju povijedi nisu niti izdavane), sa zadaćama za elitnu, naoružanu
pripadnika postrojbe. i uvježbanu djelatnu brigadu. U takvim situacijama Zapovjed-
Tri dana nakon mobilizacije (21. rujna 1991.) otpočela su ništvo brigade moralo je mudro osmisliti načine izvršenja, a za-
prva bojna djelovanja brigade, iako su postrojbe bile nedovolj- povjednik brigade, često puta ne svojom voljom, donositi vrlo

9
rizične i odgovorne odluke i zapovjediti njihovo izvršavanje.
Izvršavane su u okviru mogućnosti s više ili manje uspjeha, zna-
njima koja su imali i umijećima koja su posjedovali, rekao bih sa
srcem hrvatskih vitezova. Nikada nije odbijena niti jedna bojna
zadaća, iako se na prve (Donja Lomnica, Gradići, Novska, Ve-
lika Buna i Lasinja) išlo uz velike poteškoće, u odorama JNA s
oznakama ZNG-a, bez adekvatnog naoružanja i bez minimu-
ma provedene obuke (posebno gađanja). Ono što se nije moglo
pojedinačno rješavati nastojalo se nadomjestiti snagom vojnog
kolektiva, temeljenog na međusobnom uvažavanju, povjerenju
i jedinstvu, s poštivanjem osobnosti i brigom za svakog poje-
dinca, a posebice na crti vojnik – časnik i obrnuto. No, bilo je
časnika i na višim razinama vođenja i zapovijedanja, koji nisu
razumjeli da se nalazimo pred krvavim ratom i da zapovijedamo
odraslim ljudima, koji nisu profesionalci niti vojnici na odsluže-
nju vojnog roka, da bi ih se “drilalo” do uspjeha.
Otprilike mjesec dana nakon mobilizacije brigade i prvih
bojnih zadaća, stanje u postrojbama i u brigadi u cjelini bitno
se promijenilo na bolje. Opskrbljene su i popunjene naoruža-
njem i MTS-om, uz bojna djelovanja provodilo se uvježbavanje
postrojba, izvedena su gađanja osobnim naoružanjem, te prove-
dene i druge aktivnosti i mjere za uspješno izvršavanje zapovje-
đenih zadaća i funkcioniranje brigade u cjelini u uvjetima rata.
Kako je vrijeme odmicalo, svakom novom aktivnošću, zada-
ćom i bojnim djelovanjem postrojba stjecana su dragocjena voj-
na znanja, vještine i iskustva, a samim time i otklanjane uočene
slabosti i propusti. Jednom riječju, 101. brigada ZNG-a u vrlo
kratkom vremenu stasala je u respektabilnu postrojbu ZNG-a/
HV-a, sposobnu za izvršavanje najtežih bojnih zadaća.
Od samog početka brigada je bojne zadaće zapovjednika
Zagrebačkog korpusa izvršavala u formacijama nižeg ranga, na
razini bojni i satnija, bilo da su samostalno djelovale ili su bile
podređene drugim zapovjedništvima. Iako je za takvo usitnjeno
angažiranje nižih postrojba u početku rata bilo razumijevanja
i opravdanja, ali ne i za angažiranje brigade, krajem listopada
1991. u prvom napadnom boju na rijeci Kupi u Pokupskom.
Pritom je razvlašteno Zapovjedništvo 101. brigade ZNG-a či-
nilo odgovornim, a zapovjednika brigade sankcioniralo, pose-
bice nakon briljantno izvedene “male operacije” na desnoj obali
rijeke Kupe. Naime, krajem listopada 1991. postrojbe brigade,
posebice Diverzantski vod i 1. bojna, podređeni Zapovjedniš-
tvu tek mobilizirane 10. brigade TO iz Velike Gorice (tijekom
Domovinskog rata nisam pronašao primjer da se brigada ZNG-
a, s ratnim iskustvom blokada vojarni u Zagrebu i Samoboru te
u obrani Novske, podređuje Zapovjedništvu brigade TO), bri-
ljantno su izveli napadni boj na rijeci Kupi. Tada su, umjesto po-
strojba 10. brigade TO, prvi otpočeli i izveli isforsirani prijelaz
10
rijeke Kupe, danju i pod žestokom minobacačko-topničkom pa-
ljbom neprijatelja, te iz neposrednog dodira odbacili neprijatelja
3-5 km i na okupiranom teritoriju Banovine, na desnoj obali ri-
jeke Kupe, na oslobođenom teritoriju uspostavili i 72 sata držali
mostobran (nezabilježen slučaj čak i u novijoj vojnoj povijesti),
a da se nije osiguralo ubacivanje svježih snaga za daljnji napad.
Bila je to prva napadna akcija na prvoj crti obrane Zagreba, čiji
je uspjeh iznenadio ne samo neprijatelja, već i našu višu instancu
zapovijedanja. Nažalost, rezultati su pripisani drugima, a slabo-
sti sankcionirane izmjenom kadra u Zapovjedništvu brigade,
koje je imalo zadaće pričuve u toj akciji. Povijesna činjenica i
stvarna uloga Zapovjedništva i postrojba 101. brigade ZNG-a u
navedenoj zadaći još uvijek nije istražena niti valorizirana i suge-
riram budućim vojnim znanstvenicima istraživanje svijetlih pri-
mjera i ostvarenih rezultata 101. brigade ZNG-a/HV-a tijekom
Domovinskog rata 1990. – 1995. godine.
Sa sudjelovanjem i važnom ulogom 101. brigade ZNG-a/
HV-a u Domovinskom ratu treba upoznati i mlađi naraštaj DA
SE NE ZABORAVI. STOPRVA BRIGADA to i zaslužuje, jer
je prošla težak i slavan put do konačne pobjede i krvarenjem
njezinih pripadnika ispisala svete stranice povijesti Hrvata u
ostvarivanju višestoljetnog sna za svojom Domovinom, slo-
bodnom i neovisnom Republikom Hrvatskom. Svi pripadnici
brigade mogu biti ponosni što su joj pripadali i uzdignuta čela
isticati svoj obol postignuća kojih su i oni dio. Sve to ne bi bilo
moguće da nismo imali razumijevanje, iskrenu potporu i po-
moć naših obitelji (koje su uz nas nosile teret rata), šire zajedni-
ce, gospodarstvenika, obrtnika, medija, vrtićke i školske djece,
te svih ljudi dobre volje koji su nam na bilo koji način pomogli
da ustrajemo i u nametnutom ratu pobijedimo.
Za sve navedeno plaćena je vrlo visoka cijena, 49 pripadnika
brigade, naših prijatelja i suboraca, istinskih heroja Domovin-
skog rata položilo je život za Domovinu, i ako ni zbog čega dru-
gog, onda zbog njih ne smijemo nikome i nikada dozvoliti da
blati Domovinski rat ili ga pokuša potisnuti u zaborav!
Kao čovjek i časnik HV-a želim istaknuti da sam, bez obzira
na relativno kratko vrijeme provedeno u 101. brigadi ZNG-a,
upravo s njom, s njezinim hrabrim pripadnicima, proživio naj-
teže i najljepše trenutke u Domovinskom ratu. Ponosan sam što
sam bio prvi ratni zapovjednik 101. brigade ZNG-a/HV-a. Po-
nosan sam što sam upoznao i surađivao s mnogim divnim, spo-
sobnim i hrabrim ljudima i postrojbama, koje nosim duboko u
srcu i neću ih nikada zaboraviti. Vjerovao sam i vjerujem ljudi-
ma koje sam vodio, trajno sam im zahvalan, a posebno ljudima
iz Zapovjedništva 101. brigade ZNG-a.
HVALA SVIMA, A NAŠIM POGINULIM SUBORCI-
MA LAKA BILA HRVATSKA GRUDA!
JOZO PETRAŠEVIĆ,
stožerni brigadir u miru, ratni zapovjednik 101. brigade
ZNG-a/HV-a od 7. studenoga 1991. do 30. travnja 1997.

NE ZABORAVIMO
Na području općine Susedgrad, 11. lipnja 1991. godine, u uvje-
tima neposredne ratne opasnosti, pred početak rata u Sloveniji,
osnovana je 101. brigada “R” ZNG-a/HV-a (u isto vrijeme i 99.,
100. i 102. br) kao jedna od prvih većih organiziranih vojnih
postrojbi grada Zagreba.
Cjelovito okupljanje (smotra) pripadnika brigade provede-
na je 31. kolovoza 1991. godine, potpuna mobilizacija 17./18.
rujna 1991. godine., a potom se brigada upućuje na obavljanje
bojnih zadaća u obrani RH, djelomičnim ili cjelovitim angaži-
ranjem postrojba.
Brigada bojne zadaće obavlja u tri vremenska razdoblja Do-
movinskog rata:
A/ U vremenu od 18. 9. 1991. do 20. 07. 1992. godine:
Bojne zadaće brigada je obavljala na:
– novljanskom bojištu,
– lasinjskom bojištu,
– pokupsko-banovinskom bojištu te
– istočnoslavonskom bojištu. nom vrlo dobar, a od Osječko-baranjske županije dobila je Po-
Znakovito pridonosi obrani RH (vojnoj povijesti OS RH) u: velju zahvalnosti.
– blokadama vojarni i oduzimanja oružja te naoružavanju Načelnik GS HV-a general-zbora Anton Tus ocjenjuje:
postrojbi HV-a u Zagrebu i šire, Bitke koje su vodili pripadnici i postrojbe brigade (101. briga-
– zaustavljanju proboja JNA i pobunjenih Srba na Kupi de ZNG-a/HV-a) od osvajanja i držanja mostobrana na Kupi,
prema Zagrebu, uspostavi mostobrana na rijeci Kupi, a posebno u izvršavanju bojevih zadataka na istočnoslavonskom
uporno ga držeći 72 sata, prva prelazi r. Kupu i odbacuje bojištu, odlučujuće su doprinijele slobodi i državnosti naše drage
neprijatelja do 5 km u dubini pokupsko – banovinskog domovine Hrvatske.
bojišta, B/ U vremenu od 20. 7. 1992. do 30. 7. 1995. godine:
– odlučujućem zaustavljanju proboja JNA i pobunjenih Na osnovi visokog stupnja organiziranosti, mobilnosti, os-
Srba nakon pada Vukovara na glavnom smjeru istočno- posobljenosti i bojne spremnosti zapovjedništava i postrojbi
slavonskog bojišta, sprječavanju pada Osijeka i daljnjeg brigade, te učinkovitog obavljanja bojnih zadaća koje su odlu-
prodora okupatorskih snaga na teritorij RH, a koje crte čujuće pridonijele stabilizaciji bojišnica, za očekivati je bilo da
bojišnica ostaju nepromijenjene tijekom Domovinskog će brigada biti upućena na druge bojišnice, npr. Južno bojište
rata. (razvoj ratnih djelovanja je na to ukazivao), no nadređene in-
Brigada je za obavljanje zadaća na istočnoslavonskom bo- stance vođenja i zapovijedanja odlučile su da se brigada demo-
jištu ocijenjena od zapovjednika Operativne zone Osijek ocje- bilizira i prevede u pričuvu. Držim da je to bila velika pogreška.

11
 Od istaknutih zapovjedno-stručnih kadrova brigade s do-
kazanim vojnim znanjima i vještinama u Domovinskom ratu,
prema zapovijedi osniva se:
– Zapovjedništvo 101. brigade HV-a (razvojna jezgra),
– Zapovjedništvo 145. brigade HV-a,
– Zapovjedništvo TG 145,
– zapovjedništva bojni i nižih postrojbi 145. brigade HV-a,
koja s dijelom pripadnika brigade odlaze na preuzimanje duž-
nosti u 145. br HV-a na Južnom bojištu (Dubrovnik), dio pri-
padnika brigade dragovoljno odlazi u druge postrojbe HV-a, a
veći dio demobilizira 20. srpnja 1992. godine.
Zapovjedništvo brigade:
– planira, organizira i provodi aktivnosti, mjere i radnje
priprema zapovjedništava i postrojbi brigade za konačno
oslobađanje okupiranih teritorija RH,
– redovito provodi zapovjedno-stožerne vježbe zapovjed-
no-stručnog kadra brigade,
– izvodi bojnu izobrazbu zapovjedništava i postrojbi na 1.
crti bojišnice – na smjerovima planiranog napadajnog
djelovanja za slučaj oslobađanja okupiranih teritorija
RH, a 12. dp Petrinja omogućuje povlačenje i odmor,
u trajanju od po 15 dana, kružnom izmjenom sa Zapo-
vjedništvom brigade, 1. i 2. pb u 1993. godini.
– priprema, organizira i izvodi, prema zapovijedi GS HV-
a, metodičko-pokaznu vježbu “Mobilizacija brigade –
pukovnije” uz mobiliziranje Zapovjedništva brigade i 1.
pb u studenom 1994., te u travnju 1995., koja je ocijenje-
na vrlo dobrom ocjenom,
– redovito skrbi o obiteljima poginulih i ranjenim pripad-
nicima brigade,
– obilježava i redovito obilazi mjesta pogibije pripadnika
brigade u suradnji s obiteljima i predstavnicima općine
Susedgrad,
– u 1994. pridonosi izgradnji i postavljanju Velikog križa
na mjesnom groblju Stenjevec, kao spomen-obilježja po-
ginulim braniteljima,
– obavlja temeljitu raščlambu pojedinačnih obola zapo-
vjednika i pripadnika brigade u dosadašnjem tijeku
Domovinskog rata, predlaže dodjelu odličja poginulim
pripadnicima (posthumno) i zaslužnim pojedincima
s detaljnim obrazloženjima, te predlaže promaknuća u
više činove. Prijedlozi niti su prihvaćeni niti odbijeni,
niti je ikada odgovoreno i pored više zamolbi.
12
C/ U vremenu od 31. 7. do 26. 8. 1995. godine – VRO
“Oluja”:
Nakon nepotpuno provedene mobilizacije, brigada se upu-
ćuje na banovinsko bojište bez prethodne pripreme, na novi
(neplanirani) smjer bojnog djelovanja: Komarevo – Zrinska
gora – Dvor na Uni i na Kotarane (državna granica RH), te spa-
ja s postrojbama 5. korpusa ABiH. Sudjeluje s ostalim postroj-
bama HV-a i MUP-a u čišćenju terena Zrinske gore i područja
uz državnu granicu – oko 400 km2.
Tijekom VRO “Oluja” brigada je sve zapovijedi uspješno
izvršila i dala veliki doprinos u oslobađanju okupiranih terito-
rija RH. Rezultati obavljenih bojnih zadaća prema značenju,
uvjetima, mjestu, vremenu, mogu se poistovjetiti sa zadaćama
djelatnih gardijskih brigada ZNG-a/HV-a, iako s puno slabijim
naoružanjem i drugim TMS-om.
O doprinosu 101. brigade u VRO “Oluja”, zapovjednik sek-
tora Sjever, general – pukovnik Petar Stipetić je rekao:
101. brigada upućena je s nepotpuno obavljenom mobilizaci-
jom na Komarevo, te dobila pravac... na terenu koji nije uvježba-
vala niti imala vremena provesti izviđanja protivnika. U takvim
uvjetima brigada je naletjela na čvrstu obranu pobunjenih Srba,
imala velike gubitke i u takvom stanju nije mogla ponoviti na-
pad. Nakon pada Petrinje, na ostalim dijelovima fronte naređen
je opći napad. Zapovjedništvu 101. brigade (6. kolovoza 1995.)
zapovijedam pravac: Blinjski Kut – prema komunikaciji Žirovac
– Dvor na Uni, između Zrina i sela Trgovi, sa zadaćom presjeći
komunikaciju kao moguću odstupnicu protivničkih snaga iz prav-
ca Gline – Žirovac – Dvor na Uni.
Vrlo brzo napredovanje brigade na tom pravcu cijenim vrlo
uspješnim jer već drugi dan presijeca komunikaciju Trgovi – Dvor
na Uni i izbija na granice RH te se spaja sa snagama ABiH. Bri-
gada je ovu zadaću obavila bez gubitaka.
Ponosan sam na 101. brigadu i ostale brigade HV-a, što u tije-
ku izvršenja bojnih zadaća, posebno zarobljavanja neprijateljskog
korpusa, nije bilo nikakvih incidenata, zločina, paljevina, uništa-
vanja imovine i krađa.
101. brigada HV-a bila je disciplinirana, dobro pripremlje-
na, spremna na najveća žrtvovanja te je na kraju i pored početnih
neuspjeha, koje je doživjela greškom rukovođenja i zapovijedanja
Zapovjedništva ZP Zagreb tijekom prvih dana VRO “Oluja”, po-
bjedonosno završila svoj ratni put.
Stoga velika hvala svim zapovjedništvima i postrojbama koje
su časno i pošteno izvršile svoje borbene zadaće.
Brigadu su većinom činili Susedgrađani i stanovnici općina
Zaprešić, Centar, Medveščak, Sesvete te drugih zagrebačkih op-
ćina i Zagrebačke županije.
 Od 1991. do 1995. u postrojbama 101. brigade borilo se
7225 pripadnika, od toga 13 žena, koje su odgovorno obnašale
i časničke dužnosti u Zapovjedništvu brigade i bojni, informa-
tivno – propagandnoj djelatnosti, sanitetu, logistici i dr.
Na slavnom ratnom putu brigade, nažalost, u grmljavini to-
pova i kiši vrelog čelika, ugasiše se životi 48 naših dragih prija-
telja, suboraca, sinova i očeva, a Tihomir Kiseljak još uvijek se
vodi kao nestao, te ne doživješe sretni povijesni trenutak oslo-
bođenja Hrvatske.
Što su mislili kada su oko njih padale granate iz VBR-ova,
tenkova, topova, minobacača svih kalibara, kad su se na njih
obrušavali zrakoplovi zločinačke jugovojske, kad su iznad nji-
hovih glava zviždali meci iz pušaka i strojnica?
Netko je od njih mislio na svoju djecu, netko na roditelje,
netko na suprugu, djetinjstvo, braću… Netko je možda molio
krunicu. U svakome od njih, vjerujte, tinjala je nada. Bili su ve-
ćinom mladi, razigrani, živjeli najljepše godine svoje mladosti ili
muževne dobi. Obitelji su im se veselile, čekale njihov povratak,
planirale budućnost u kojoj su baš oni trebali biti oslonac, po-
moć, potpora, snaga, radost…
Granate, bombe ili meci ipak su pogodili baš njih. U tom
je trenutku misao prekinuta, nada razbijena, život ugašen, pla-
novi propali. Ostalo je samo mrtvo tijelo s boli predano zemlji.
Njihova jedina stranka bila je DOMOVINA HRVATSKA, a
njihov je vječni dom HRVATSKA ZEMLJA.
Pobijedili smo! Prije svega zahvaljujući dugačkim kolona-
ma hrvatske mladeži koja je svoje živote ostavljala na brojnim
ratištima, daleko od svojih domova, žrtvujući sve, pa i život, u
borbi za slobodu svojeg naroda.
HVALA IM, I NE ZABORAVIMO junaštvo što su ga po-
kazali za slobodu koju su nam podarili, jer sjena njihovih mla-
dih života stalno prolazi kroz nas. Takvi ljudi ne mogu se i ne
smiju ZABORAVITI! Branili su opstanak vlastite domovine
(višestoljetni san o hrvatskoj državi), ne doživjevši njezino uskr-
snuće.
NE ZABORAVIMO, oni su krvlju posvetili hrvatsku ze-
mlju! Njihove žrtve najveća su hrvatska svetinja! Oni su naš
vječni plamen! Životima svojim posvjedočiše ime svoje domo-
vine! Oni trajno i neizbrisivo obilježiše ratni put 101. brigade!
NE ZABORAVIMO, Hrvatska je uskrsnula njihovom
smrću! Hrvatska će postojati samo ako budemo cijenili njihovu
žrtvu. Hrvatska će biti onakva kakvi budemo mi, jer Hrvatska
smo mi živi, ali s jasnim i trajnim sjećanjima na njih – pale hr-
vatske vitezove koji su u borbi protiv srpske agresije na Hrvat-
sku dali sve što su imali – vlastiti mladi život. Zamislite kolike
su godine prohujale i generacije Hrvata prošle kroz vrijeme,
13
očekujući uskrsnuće svoje domovine, ali nisu ni slutili da će
uskrsnuće biti natopljeno krvlju.
Vi, koji izgubiste svoje najmilije, nemojte zdvajati. Svatko
umire sam i svatko svoju bol nosi sam. Nitko ne može ničiju bol
do kraja prihvatiti i do kraja podnijeti, ali je može razumjeti.
Budite svjesni svoje nevolje, ali i ponosa zbog najveće žrtve vaše
djece, braće, očeva, supružnika, za slobodu Domovine. Oni
su se borili i za nas, našu slobodu. Branili su svoj i naš hrvatski
dom, svoju i našu budućnost, svoju i našu Hrvatsku.
S posebnim pijetetom svakom poginulom hrvatskom bra-
nitelju odajem počast i zahvalu za žrtvu koju su nesebično uči-
nili. SLAVA IM I VJEČNI POKOJ! LAKA IM BILA HR-
VATSKA GRUDA, koju su neizmjerno ljubili!
Vi, koji ste bili s njima u istom rovu, na istom položaju, u
istom jurišu, imali sreću ostati živi, možda ranjeni (više od 200
pripadnika brigade), možda bez ruke ili noge, možda bolesni
i umorni od napora, hladnoće, patnje; vi, što svjesno izabraste
borbu za slobodu i obranu Domovine, svoje tjelesne snage sta-
viste na obranu doma, HVALA VAM, i budite jaki u svojoj tje-
skobi. Sjetite se i ne zaboravite vremena i nevremena provedena
na bojišnici, sjetite se prijateljstava i susreta, sjetite se stare uzre-
čice “Svi za jednoga, jedan za sve”. Sjetite se noći provedenih u
mokrim rovovima, na pustoj mjesečini, sjetite se kiše, snijega,
vode u noćištima. Sve to žrtva je u obrani domovine. Sjetite se,
dragi moji prijatelji, prijateljstava stvorenih uz plamen svijeće
u mokroj noći, kad ste dijelili zajedno posljednji zalogaj kruha
ili zadnju cigaretu. Sjetite se svih onih dobrih ljudi i prijatelja u
Zagrebu, na terenima gdje smo krvarili, pripadnika drugih bri-
gada i pučanstva, koji su nas podržavali, brinuli o nama, hrabrili
nas da izdržimo. Neka vam sve to bude izvor sreće i mali tračak
veselja, to se nikada ne zaboravlja.
NE ZABORAVITE, jedinstveni u ratu, jedinstveni u miru!
Dragi roditelji, supruge, djevojke, djeco poginulih brani-
telja – dragi moji suborci, prijatelji, budite ponosni što ste u
najtežem povijesnom trenutku za hrvatski narod sudjelovali u
Domovinskom ratu, pobijedili i stvorili samostalnu, slobodnu
i suverenu državu Hrvatsku i ostvarili 9-stoljetne težnje hrvat-
skog naroda za vlastitom državom. Hrvatski narod vam to neće
zaboraviti!
Rado se sjećamo i 101. brigada HV-a najsrdačnije zahvaljuje
svima vama i svim građanima Susedgrada, Zagreba i šire, našim
dragim prijateljima u istočnoj Slavoniji, djelatnicima Područ-
nog ureda za obranu Susedgrad i grada Zagreba, nadređenih za-
povjedništava, djelatnicima općine Susedgrad, grada Zagreba i
šire, gospodarstvenicima, obrtnicima, donatorima iz domovine
i dijaspore, brojnim udrugama i drugim ustanovama, instituci-
jama javnog priopćavanja, svim medijima i drugima koji su nas
podržavali i pridonosili zajedničkoj borbi protiv neprijatelja u
obrani zajedničke nam domovine Hrvatske.
Posebno zahvaljujemo djeci i učenicima te osoblju vrtića i
škola koji su nam vjerovali, pisali, slali pakete božićno – uskr-
snih radosti, svoje radove i stalno poticali da izdržimo.
NE ZABORAVIMO, upravo toj djeci – mladoj generaciji
– nadi hrvatske budućnosti, prenositi sjećanja i poruke ratnih
strahota koja smo proživljavali u užasu pakla, izloživši svoje ži-
vote udaru srbo-četničkih zvijeri, koje smo zaustavili i pobije-
dili hrabrošću i žrtvom, braneći hrvatsku i europsku kulturu i
civilizaciju.
Prenosite im poruke i sjećanja kako nam je bilo dok su gra-
nate padale po nama i oko nas; kako nam je bilo dok su dijelovi
zemlje, kamenja, drveća, različitih objekata letjeli oko nas, kako
nam je bilo kada smo kisnuli i smrzavali se!
Ispričajte kako smo se osjećali dok smo razmišljali hoćemo
li se uopće vratiti i vidjeti svoje najbliže; kako smo se osjećali
gledajući svoje prijatelje i suborce kako ginu; kako nam je bilo
slušajući njihove bolne i umirajuće vapaje; kako nam je bilo dok
smo skupljali njihova raskomadana tijela; kako nam je tek bilo
kad smo njihove roditelje, žene, djecu i rodbinu obavještavali o
njihovoj pogibiji; kako smo se osjećali na zadnjim ispraćajima
svojih prijatelja i suboraca! Kako nam je bilo kada smo odgo-
varali na pitanja kako su poginuli; zašto se nisu čuvali; je li bila
njihova osobna pogreška, jesu li točno slušali i izvršavali zapo-
vijedi; jesu li imali sve uza sebe; jesu li bili sami; jesu li bili sa
suborcima; jesmo li poduzimali sve mjere sigurnosti; je li se stra-
davanje moglo ikako izbjeći?
Svjesni smo bili da se sloboda ne dobiva – za nju se gine,
da se mnogi od nas neće vratiti svojim domovima, obiteljima i
najmilijima; da mnogi neće vidjeti svoju djecu, igrati se s njima
i biti uz njih dok budu odrastala.
Vi, koji niste sudjelovali u Domovinskom ratu, niste dije-
lili radosti i traume branitelja, niste izgubili bližnjeg svog; ako
ste ostali po strani, pošteđeni, živi, poštujte žrtvu branitelja, in-
valida, stradalnika rata… Pomislimo nekada na njih i njihove
nesretne obitelji! Molimo za njih! Nemojmo ih ZABORAVI-
TI, zatajiti, odreći se i izdati njihove svete ciljeve i ideale! Jer
mi smo se borili za slobodnu, demokratsku, neovisnu Hrvatsku,
u kojoj će vladati suživot, život dobrote, čast, ponos, ljepota,
prijateljstvo, ljubav, tolerancija, sloboda, pravda, demokracija,
a ne stranačka zagrižljivost, gramzljivost, bezdušnost, mržnja,
pronevjera, krađa…
Nemojte od preživjelih branitelja okretati glavu, bilo zbog
osjećaja krivnje što niste imali snage boriti se s njima, bilo zbog
14
zavisti što su bili hrabriji od vas, nego ih s poštovanjem pogle-
dajte u oči i zahvalite! Oni drugo ne traže niti očekuju. Izražava-
jući poštovanje prema njima, poštujemo poginule koji od svoje
domovine i svoga naroda nikada neće tražiti ili dobiti više od
lijesa i križa na komadiću zemlje u koju su položeni.
NE ZABORAVIMO upitati se, koliko se danas sjećamo i
koliko uistinu poštujemo one koji su bili prvi kad je trebalo, a
kojih više nema? Iza njih, na žalost, sve više ostaju crne stranice.
HEROJI, GDJE STE? U Domovinskom ratu, u obrani
neovisne hrvatske države, istaknulo se na razne načine na tisu-
će branitelja, oba spola i razne dobi. Dragi suborci, sjetimo se i
istaknimo naše suborce – hrabre vitezove koji su svojim djelima
i tijelima to i dokazali.
Teško je danas, 17 godina po završetku Domovinskog rata,
sjetiti se i sve ih nabrojiti, teško je vrednovati njihove zasluge.
Ako to danas ne možemo mi, tko će to napraviti sutra? Ne do-
pustimo da nam povijest pišu gubitnici.
Nema heroja, junaka ili vitezova, ne ističu se herojska djela
branitelja. Zašto? Možda zato što bi netko bio zaslužniji za stva-
ranje Hrvatske, odnosno, netko bi morao objasniti gdje je bio i
što je radio dok su heroji ratovali – ginuli.
Uvjeravaju nas da su heroji svi koji su stvarali Hrvatsku.
Nisu! Vi to dobro znate. Iako smo imali iste želje, cilj, sredstva,
mogućnosti… no, nije dovoljno samo biti branitelj.
Danas nam pokušavaju reći, da su to tek oni kojih više nema.
Zapravo, oni koji nikad nisu stigli iznijeti svoju priču jer su je
odnijeli sa sobom na nebo. U redu, ali gdje su oni drugi mali
ljudi čija imena nisu uklesana na hladne spomenike? Vratili su
se, ali više nikada neće biti isti. Rat je ukrao njihova djetinjstva,
osmijehe, iscrpio vedrinu, ranio srca, nema više sjaja u njihovim
očima. Neznani junaci? Hoćemo li dopustiti da nam drugi dje-
cu uvjeravaju, da je obrana Domovine zapravo zločin, zločinač-
ki poduhvat, pa prema tome, i oni koji su je branili – zločinci?
Možda je netko ipak pogriješio, jesmo li sami tome pridoni-
jeli, ima nas pola milijuna branitelja, za hrvatske prilike velika
sila i brojna vojska! I svi su heroji?
Svjetski moćnici serviraju nam ratne zločine, izjednačavanje
krivnje. No, što je najgore, tako danas Hrvatsku vidi većina mla-
de populacije u Hrvatskoj. Stvara se anacionalna mladež i fućka
im se za heroje Domovinskog rata.
NE ZABORAVIMO, vodili smo pravedan i legitiman rat,
obrambeni i oslobodilački, a ne agresivni i osvajački prema bilo
kome, u kojem smo branili svoj teritorij od velikosrpske agresije,
unutar međunarodno priznatih granica. Nije to bio građanski
rat, kako nam se podvaljuje.
 Ponosan sam na sve vas, dragi moji suborci – prijatelji, i na
sve hrvatske branitelje, invalide Domovinskog rata i civilne žr-
tve rata, a pogotovo na sve one koji dadoše najviše što su mogli
dati na oltar Domovine – svoje mlade živote.
Ponosan sam što sam hrvatski vojnik, branitelj, vaš zapo-
vjednik, što pripadam generaciji Hrvata koja je ostvarila tisuć-
ljetni san.
Ponosan sam što sam zapovijedao tako hrabrim dečkima,
jedan od njih, njima ravan, ali sa zapovjednom odgovornošću
zapovjednika 101. br HV-a od 7. studenog 1991. do 30. travnja
1997. godine.
Ponosan sam što smo se našli na pravom mjestu i u pravom
trenutku u povijesti hrvatskog naroda i nakon teških bojeva u
Domovinskom ratu pobijedili. Svijetli smo primjer vojne povi-
jesti hrvatskoga naroda.
NE ZABORAVIMO! Nismo se borili za činove, odlič-
ja, privilegije. Ne sramimo se svojih postupaka. 101. brigada
ZNG-a/HV-a obavljala je bojne zadaće na prvoj crti bojišnica,
u neposrednom dodiru s neprijateljem. Nije bilo incidenata,
zločina, paljevine, uništavanja imovine ili krađa.
Za 101. brigadom ZNG-a/HV-a ne vuku se “repovi”, niti
je na nju ikada pala sumnja da se ogriješila o međunarodno
ratno pravo i običaje. Naprotiv, časnim vojničkim ponašanjem
pripadnika i bojnim učinkom u Domovinskom ratu, brigada je
osvjetlala obraz Hrvatske vojske na ponos hrvatskog naroda, i
može se svrstati uz bok elitnih gardijskih brigada HV-a.
15
Za sve to, uz vas, dragi moji suborci, zaslužni su i vaši zapo-
vjednici koji su vas vodili i zapovijedali vam u Domovinskom
ratu, za što im odajem priznanje i zahvalnost!
Predsjednik RH, u povodu 15. godišnjice brigade (2006.
godine), za junački čin u ratu odlikovao je 101. brigadu ZNG-
a/HV-a Odličjem RED NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG.
Uz Multimedijalni projekt “101. brigada za Hrvatsku”, pje-
sme koje su spjevali pripadnici 101. i susjednih brigada, na crti
bojišnice 1991./92., a uglazbili poznati hrvatski glazbenici, u
spomen na poginule branitelje, ova Monografija spomen je na
101. brigadu ZNG-a/HV-a.
Ova Monografija spomen je na vrijeme najvećeg hrvatskog
jedinstva i pokreta hrvatskog naroda, koji je rezultirao stvara-
njem hrvatske države. Spomen je na hrabre branitelje i sve ljude
koji su podnijeli velike žrtve za svoju Domovinu. Spomen je na
jednu od brojnih postrojbi HV-a koja je dala nemjerljiv dopri-
nos u stvaranju hrvatske države i obrani hrvatskog suvereniteta.
Ovo je povjesnica 101. brigade ZNG-a/HV-a, povjesnica
101. susedgradske brigade.
Na vojnim učilištima, povjesničarima, znanstvenicima, hr-
vatskoj mladeži i djeci je da istražuju i u povijesti hrvatskoga
naroda zabilježe, adekvatnom valorizacijom, mjesta, uloge i do-
prinose herojskih podviga hrvatskih vitezova i pripadnika 101.
brigade ZNG-a/HV-a u cjelini u Domovinskom ratu i stvara-
nju Hrvatske.
Proces osamostaljenja
Republike Hrvatske
Rušenje Berlinskoga zida u studenom 1989. simbolično je
označilo početak novog razdoblja europske povijesti, u kojem je
u većini istočnoeuropskih država jednostranački, komunistički
režim zamijenilo višestranačje i demokracija. Taj proces zahva-
tio je i većinu republika bivše Socijalističke Federativne Repu-
blike Jugoslavije (SFRJ), međutim ne i Socijalističku Republiku
Srbiju. Njezini građani postali su taoci srpskih nacionalista, koji
su sredinom 80-ih godina 20. stoljeća opet pokrenuli velikosrp-
ski projekt iz 19. stoljeća, prema kojem je zapadna granica srp-
ske države – tzv. velike Srbije – planirana duboko na hrvatskom
teritoriju, smjerom Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin –
Karlobag. To je, otprilike, bila granica osmanlijskih osvajanja u
Hrvatskoj od 15. do 17. stoljeća. U tom cilju, nakon što su na
poticaj novoga “svesrpskog” vođe Slobodana Miloševića i njego-
vih suradnika organizirani protesti Srba na ulicama srbijanskih,
vojvođanskih, kosovskih i crnogorskih gradova (tzv. događanja
naroda ili mitinzi), krajem 1988. i početkom 1989. smijenjena
su politička vodstva Kosova i Vojvodine te Crne Gore. Potom je
Skupština SR Srbije potvrdila novi Ustav SR Srbije, kojim je “de
facto” ukinuta autonomija pokrajinama Vojvodini i Kosovu,
čime je zapravo srušen i Ustav SFRJ. No, prosrpski orijentirani
predstavnici tih, prema važećem Ustavu SFRJ iz 1974., konsti-
tutivnih dijelova SFRJ, ostali su u Predsjedništvu države, koje je
brojalo osam članova (6 predstavnika republika i 2 autonomnih
pokrajina). Time je s četiri “svoja” člana srbijansko vodstvo do
1990. osiguralo uvjete za političku dominaciju Srbije nad osta-
lim jugoslavenskim republikama.
Potaknuti politikom srpskih političara iz Beograda i propa-
gandom srbijanskih medija, već u ljeto 1989. i početkom 1990. u
SR Hrvatskoj (SRH) su organizirani mitinzi Srba, s ciljem desta-
bilizacije Hrvatske. Ipak, ni takva agresivna srbijanska politika nije
mogla zaustaviti proces demokratizacije u Sloveniji i Hrvatskoj.
16
U travnju i svibnju 1990. u Hrvatskoj su održani prvi slobodni,
višestranački izbori nakon II. svjetskog rata, na kojima je pobi-
jedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), predvođena dr.
Franjom Tuđmanom. Nakon dogovora sa srbijanskim vodstvom,
reakcija vojnih vlasti SFRJ na rezultate izbora u Hrvatskoj bila
je oduzimanje oružja hrvatskoj Teritorijalnoj obrani (TO), koja
je bila legalna republička vojska, čime je Hrvatska već u svib-
nju 1990. praktično razoružana. Oduzeto naoružanje hrvatske
TO (procjene se kreću od oko 80.000 do oko 200.000 ”cijevi”)
smješteno je u skladišta Jugoslavenske narodne armije ( JNA).
Sabor SR Hrvatske potom je na konstituirajućoj sjednici više-
stranačkoga sabora 30. svibnja 1990. izabrao dr. sc. Franju Tuđma-
na za predsjednika Predsjedništva SRH, a 25. srpnja usvojeni su
amandmani na Ustav SRH, kojima su utvrđeni novi (“povijesni”)
grb i zastava te iz naziva države uklonjen pridjev “socijalistička”.
Istoga dana na mitingu Srba u ličkom mjestu Srb, uz granicu s
Bosnom i Hercegovinom, donesena je Deklaracija o suverenosti i
autonomiji Srba u Hrvatskoj. Najavljeno je i održavanje “referen-
duma o srpskoj autonomiji”, od 19. kolovoza do 2. rujna 1990.,
koji nije bio utemeljen u republičkim i saveznim propisima.
Uoči referenduma, nakon pokušaja hrvatske policije da
uzme oružje pričuvne milicije, na području na kome je prijetila
srpska pobuna, 17. kolovoza 1990. političko vodstvo pobunje-
nih Srba u Hrvatskoj je putem Radio Knina proglasilo “ratno
stanje”, a naoružani srpski pobunjenici srušenim stablima (”bal-
vanima”) i kamenjem zapriječili su prometnice na kninskom
području. Pokušaj hrvatske policije da uspostavi red i osigura
mir na tom području spriječila je federalna vojska – Jugoslaven-
ska narodna armija. Tzv. Balvan revolucija bila je odgovor dijela
Srba iz Hrvatske na demokratske procese u Hrvatskoj i može se
shvatiti kao početak oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj
protiv hrvatske, demokratski izabrane vlasti. Krajnji cilj zapo-
Borovo Selo, pobunjeni Srbi početkom travnja 1991. (autor fotografije: Dragan Savić)
čete pobune bio je pripajanje dijela teritorija Republike Hrvatske
(RH) jedinstvenoj srpskoj državi, koja bi obuhvatila veći dio bivše
Jugoslavije. Dakako, naoružavanje srpskih ekstremista oružjem
JNA i pobuna Srba u Hrvatskoj dio su procesa pripreme za otvo-
renu oružanu agresiju Srbije i Crne Gore te JNA na Republiku
Hrvatsku. Posebno žestoki bili su sukobi hrvatske policije sa srp-
skim pobunjenicima i teroristima u Pakracu 2. ožujka 1991. i na
Plitvicama na Uskrs 31. ožujka, u kojem su poginuli jedan hrvat-
ski policajac i jedan srpski pobunjenik, te 2. svibnja 1991. kad je iz
zasjede ubijeno 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu kraj Vuko-
vara, a jedan na drugom kraju države u Polači kod Zadra.
Zbog takvog neprihvatljivog stanja u državi i nametanja cen-
tralističke politike srbijanskog vodstva s ciljem jačanja političkog
i gospodarskog položaja Srbije na račun ostalih republika u fede-
raciji, hrvatsko i slovensko vodstvo predložilo je preustroj SFR Ju-
goslavije u konfederalnu državu. Međutim, srpsko vodstvo, koje
je zagovaralo unitarnu Jugoslaviju, odbilo je takav preustroj, pa su
Hrvatska i Slovenija krenule u proces osamostaljenja.
17
Nakon što je 22. prosinca 1990. proglasio novi Ustav Repu-
blike Hrvatske, Sabor RH je 25. lipnja 1991., na temelju rezultata
referenduma održanog 19. svibnja 1991., usvojio Deklaraciju o
uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, kao i Povelju o
pravima Srba i drugih nacionalnosti u RH. Na zahtjev Europske
zajednice stupanje Deklaracije na snagu odgođeno je na tri mje-
seca, kako bi se pregovori o mirnom rješenju jugoslavenske krize
mogli nastaviti. No, upravo tada, sukladno dogovoru srbijansko-
ga političkog vodstva i vodstva JNA, terorističke akcije srpskih
ekstremista u Hrvatskoj prerasle su u otvorenu i nemilosrdnu
agresiju JNA i srpskih naoružanih postrojbi iz Srbije, Crne Gore
i Bosne i Hercegovine pod zapovjedništvom JNA na Republi-
ku Hrvatsku. Budući da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda
(UN) krajem rujna 1991. uvelo potpuni embargo na isporuku
oružja i vojne opreme na područje Jugoslavije, srpski stratezi su
zbog trenutnih odnosa snaga, odnosno zbog ogromnog nesraz-
mjera u sukobu između odlično naoružane JNA i slabo naoruža-
nih hrvatskih obrambenih snaga, bili uvjereni u brzu pobjedu.
Sabor Republike Hrvatske, proglašenje Ustava RH, 22. prosinca 1990.
Napad zrakoplova JNA 7. listopada na Banske dvore – sje-
dište Vlade Republike Hrvatske, u središtu Zagreba, glavnoga
grada Republike Hrvatske, pokazuje da agresor nije birao sred-
stva za ostvarenje svoga cilja. Tim napadom prosrpsko vodstvo
JNA namjeravalo je ubiti predsjednika Republike Hrvatske
Franju Tuđmana, predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana
Mesića i predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (”premijera”)
SFRJ Antu Markovića, koji su u spomenutoj zgradi upravo tada
imali sastanak. Pod dojmom toga događaja te slika razaranja i
vijesti o brojnim žrtvama koje su pristizale iz ostalih napadnutih
hrvatskih gradova i naselja, u okolnostima silovite agresije JNA
te vojnih i paravojnih postrojba iz Srbije, Crne Gore i Bosne i
Hercegovine na Republiku Hrvatsku, Sabor Republike Hrvat-
ske sljedećeg je dana, 8. listopada 1991., proglasio neovisnost
Republike Hrvatske. Naime, ustvrdivši da je istekla tromjesečna
odgoda Ustavne odluke od 25. lipnja 1991., saborski zastupnici
18
donijeli su Odluku o odcjepljenju Republike Hrvatske od SFRJ i
njezinu osamostaljenju. Tako je “Republika Hrvatska raskinula
sve državno-pravne veze na temelju kojih je zajedno s ostalim
republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ” (Narodne
novine 53, 8. listopada 1991.).
Odmah potom Europska zajednica je na Konferenciji o
Jugoslaviji u Haagu 18. listopada 1991., predstavnicima bivših
jugoslavenskih republika izložila plan preustroja Jugoslavije u
zajednicu suverenih država. “Sporazum o općem rješenju ju-
goslavenske krize”, poznat kao “Carringtonov plan”, predlagao
je da se na prostoru bivše SFRJ konstituira “slobodan savez su-
verenih i neovisnih država sa sveobuhvatnim sporazumima o
kontrolnim mehanizmima za zaštitu ljudskih prava i sa speci-
jalnim statusom za određene skupine”. Predviđao je i “priznanje
republika, koje to žele, unutar postojećih granica”. Predloženi
plan prihvatile su sve jugoslavenske republike (čak i Crna Gora),
osim Srbije. No, potom je pod pritiskom srbijanskih političara
crnogorski predsjednik Momir Bulatović povukao svoj prista-
nak na plan. Tako je isključivost srbijanskoga političkoga vod-
stva i vojnoga vrha JNA onemogućila da se rat već tada zaustavi
i spasi na tisuće života. Hrvatska je nakon toga ubrzala postu-
pak za svoje međunarodno priznanje, temeljeći ga, između osta-
loga, i na odredbama do tada važećega jugoslavenskog ustava iz
1974., koji je afirmirao državnost republika, odnosno Ustava
SR Hrvatske iz 1974., u kojem je istaknuto da je “hrvatski na-
rod uspostavio svoju državu SR Hrvatsku na temelju prava na
samoodređenje, uključujući i pravo na otcjepljenje”.
19
Do kraja 1991. JNA, pod čijim zapovjedništvom su bile i oru-
žane postrojbe pobunjenih Srba iz Hrvatske i srpski dragovoljci s
raznih područja, okupirala je gotovo trećinu teritorija Republike
Hrvatske. Pri tome su srpski ekstremisti počinili brojna ubojstva
i zločine nad Hrvatima i ostalim nesrpskim stanovništvom, ali i
nad Srbima koji nisu prihvatili velikosrpsku politiku. Na okupi-
ranom teritoriju Republike Hrvatske pobunjeni Srbi su 19. pro-
sinca 1991. proglasili “Republiku Srpsku Krajinu” sa sjedištem u
Kninu. S područja koje su nadzirali srpski pobunjenici protjerano
je gotovo sve nesrpsko stanovništvo, a njihova imovina je uništena
ili opljačkana.
Organizacija obrane
na području
grada Zagreba
Nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj i samo dan na-
kon razoružanja TO (15. svibnja 1990.), načelnik Generalšta-
ba oružanih snaga SFRJ Veljko Kadijević donio je zapovijed za
preustroj snaga u Hrvatskoj i BiH. Između ostalog, ukinuta je
Komanda obrane grada Zagreba, a umjesto nje za šire zagrebač-
ko područje osnovan je Zagrebački (10.) korpus. U Komandi
obrane grada Zagreba bilo je objedinjeno zapovjedništvo JNA i
TO. Preustrojem se dvije komponente razdvajaju i svaka dobiva
svoje zapovjedništvo. Osnovan je Gradski štab TO (GrŠTO)
na čijem čelu se nalazio aktivni oficir JNA, a umjesto općinskih
štabova ustrojena su 4 sektorska štaba TO. U Zagrebu i njegovu
okruženju bile su razmještene brojčano jake i dobro naoružane
snage JNA.
Razoružavanjem TO suradnja između JNA i tijela uprave
sve više se pogoršavala, što je zahtijevalo žurno organiziranje za
obranu. Rješenja su se iznalazila na osnovi Ustavnih obveza i
zakonskih okvira.
U Zagrebu je zadaće organiziranja za obranu obavljao Grad-
ski sekretarijat za narodnu obranu (GSNO) na čelu sa Zvonimi-
rom Červenkom, koji je na tu dužnost postavljen nakon izbora
u lipnju 1990., i u tome razdoblju uspio u dobroj mjeri organi-
zacijski i kadrovski restrukturirati ustroj Sekretarijata. GSNO
je također bio zadužen i za organiziranje i stručno funkcionira-
nje i ostalih komponenata obrane, prije svega Civilne zaštite i
Službe motrenja i obavješćivanja te funkcioniranja sustava veza.
Civilna zaštita kao široko postavljen i razgranat sustav zašite
i spašavanja stanovništva i materijalnih dobara od ratnih razara-
nja, elementarnih i drugih nepogoda, reorganizirana je u sklo-
pu demokratskih promjena i obuhvaćala je oko 77.000 građana
u postrojbama raznih namjena. Na čelu joj je bio Gradski štab
Civilne zaštite, a za zapovjednika je postavljen Ivan Parać, pot-
predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine grada Zagreba.
20
Također, u Zagrebu je unutar Gradskog i Općinskih sekreta-
rijata za narodnu obranu postojao Centar za motrenje i obavje-
šćivanje sa sustavom za uzbunjivanje koji je pokrivao cijeli grad.
GSNO u novonastalim okolnostima inicira ustrojavanje
“novog” GrŠTO uz pomoć prohrvatskih djelatnika u struktu-
rama ranijeg GrŠTO. Skupština grada Zagreba 28. veljače 1991.
donosi odluku o ukidanju postojećih sektorskih štabova Terito-
rijalne obrane i reorganizaciji GrŠTO. Sljedećeg dana, 1. ožujka
1991., počelo je ustrojavanje novog Zapovjedništva i taj se da-
tum smatra službenim datumom osnivanja GrŠTO Zagreb, od-
nosno kasnijeg Zapovjedništva obrane grada Zagreba (ZOGZ).
Popunjavanje djelatnicima, uglavnom iz tadašnjih sektorskih
štabova, trajalo je do travnja 1991. godine, a zapovjedništvo od
8 članova je formirano u tajnosti. Za novog zapovjednika Gr-
ŠTO Skupština grada Zagreba, uz suglasnost Ministarstva obra-
ne, 4. travnja 1991. imenovala je Darka Grdića. Zapovjedništvo
GrŠTO najprije je brojalo pet, a krajem ljeta 1991. osam oso-
ba. U to vrijeme pokušavalo se ustrojiti postrojbe na temeljima
postojeće strukture TO, što nije uspjelo obzirom na ustrojbene
mogućnosti. I dalje je jedina snaga na koju je Hrvatska mogla
računati bio ZNG (osnovan Odlukom predsjednika RH od 20.
travnja 1991.), koji se nalazio u sklopu Ministarstva unutarnjih
poslova. Bez obzira na to, djelatnici GrŠTO dobili su određene
ustrojbene dužnosti. Do kraja travnja novo je Zapovjedništvo
preuzelo sva skladišta TO smještena izvan objekata JNA te je
provelo postupak ukidanja bivših štabova TO.
U sklopu GrŠTO ustrojena su, odnosno ostavljena je podje-
la na 4 sektorska štaba (Istok, Zapad, Jug i Centar) za zaštitu vi-
talnih objekata i nadzor teritorija u svojoj zoni odgovornosti. Za
početak određeni su samo zapovjednici sektorskih štabova TO:
ŠTO Sektora ISTOK – Branko Podolar, ŠTO Sektora ZAPAD
– Stanislav Krulić, ŠTO Sektora JUG – Damir Goršeta, ŠTO
 SHEMA Br. 1

SHEMA VOĐENJA i ZAPOVIJEDANJA OS RH (ZNG i HV (TO)) U ZAGREBU - RUJAN 1991.

PREDSJEDNIK RH
(VRHOVNI ZAPOVJEDNIK OS RH)

REPUBLIČKI KRIZNI ŠTAB

ZAPOVJEDNIŠTVO ZNG-a
(GLAVNI STOŽER HV-a - od 21. RUJNA 1991.)

KRIZNI ŠTAB
GRADA ZAGREBA
ZAGREBAČKI KORPUS ZNG-a
(3. OPERATIVNA ZONA - od 1. LISTOPADA 1991.)

KRIZNI ŠTAB
SUSEDGRADA

BRIGADE ZNG-a
GRADSKI ŠTO
ZNG TO (HV)
ZAGREB
MANEVARSKA STRUKTURA
DJELATNE BRIGADE TO (HV-a)
1. BRIGADA ZNG-a
SNAGE SEKTORSKI ŠTO
"TIGROVI"
ZAGREBAČKE ISTOK, ZAPAD,
1. BR TO
2. BRIGADA ZNG-a POLICIJE CENTAR i JUG
"GROMOVI" 2. BR TO
PODRUČNI ŠTO i 3. BR TO
ATJ LUČKO
PRIČUVNE OŠTO DUGO SELO 4. BR TO
SJP "ALFA" 5. BR TO
99. BR ZNG-a
PROSTORNA 6. BR TO
PEŠĆENICA
STRUKTURA TO 7. BR TO
100. BR ZNG-a 8. BR TO
ZAGREB-CENTAR SAMOSTALNE DRAGOVOLJAČKE 9. BR TO
HOS
101. BR ZNG-a POSTROJBE SNAGE 10. BR TO
SUSEDGRAD
102. BR ZNG-a 1. SAMOSTALNA ODREDI NARODNE
NOVI ZAGREB SATNIJA ZAŠTITE
PODSUSED

Shema VIZ-a OS RH (ZNG-a/HV-a i TO) u rujnu 1991.

Sektora CENTAR – papirnato je pripremljen, no za njegovim
ustrojem i angažiranjem nije bilo potrebe. Najintenzivnije se
prišlo ustroju Sektorskog štaba TO JUG (SŠTO JUG) zbog ne-
posredne ugroženosti južnih dijelova grada i mogućeg proboja
neprijatelja preko Kupe. U sektorima Istok i Zapad ustrojene
su manje snage za nadzor prilaza gradu. Niža podjela slijedila je
ustroj samoga grada, ovisno o stupnju ugroza općine, te je bilo
planirano osnovati 14 područnih štabova TO i Općinski štab
TO Dugo Selo. Za svaki sektorski štab TO bio je vezan određe-
ni broj područnih štabova TO.
Djelovanje Republičkog štaba TO, koji je bio usko vezan uz
JNA, bilo je ograničeno i bez značajne uloge jer je kroz zakono-
davno djelovanje Ministarstva obrane Hrvatske smanjen njegov
utjecaj na niže strukture TO.
Već od travnja 1991. u Zagrebu se ustrojavaju dobrovoljačke
nenaoružane jedinice Narodne zaštite (NZ), sustava obrane za-
mišljenog kao oblik nenaoružanog samoorganiziranja građana
u mjesnim zajednicama i općinama radi pružanja organiziranog
masovnog otpora. Brojni Zagrepčani (preko 60.000) dragovolj-
no se prijavljuju u postrojbe NZ na razini mjesnih zajednica,
sudjeluju u dežurstvima, kontrolama, obavješćivanju građana,
blokadama vojarni, njihovom čuvanju i sličnim sigurnosnim
zadacima. Dana 30. srpnja 1991. ustrojavaju se štabovi NZ na
razini cijele Hrvatske. Zapovjednik Gradskog štaba NZ bio je
Milivoj Kujundžić, ujedno i idejni pokretač sustava NZ.
Na području Susedgrada Narodna zaštita brojala je 3814
dragovoljaca u 10 mjesnih zajednica. Na čelu Područnog štaba
NZ Susedgrad bili su Damir Škrlec i Željko Marić.
Planovima razvoja ZNG-a, u početku, uz djelatne bilo je pla-
nirano da svaka policijska uprava ima do dvije pričuvne brigade
ZNG-a ili samostalnih bataljuna. Prve takve vrste planirano je
bilo ustrojiti pri Policijskoj upravi Zagreb, brojčane oznake 101.
i 102. br ZNG-a, pričuvnog sastava, svaka sa zapovjedništvom,
prištapskim i samostalnim postrojbama, i 4 bataljuna pješaštva
(koji bi se mogli angažirati i za samostalno djelovanje), ukupno-
ga brojnog stanja od 2450 pripadnika.
U skladu s time, a na osnovi Privremene formacije i uputa
MORH-a o ustrojavanju pričuvnih brigada ZNG-a, u Zagrebu
GSNO putem svojih ureda za obranu priprema prijedloge po-
pune od vojnih obveznika planiranih za pričuvu policije.
Sredinom svibnja 1991. preko Gradskog i Općinskih sekre-
tarijata za narodnu obranu u svim općinama na području grada
Zagreba odabrani su i pozvani budući zapovjednici pričuvnih
brigada, koji su na sastanku u organizaciji Ministarstva obrane

21
Vrhovni zapovjednik OS RH i predsjednik RH Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak ( foto: arhiv Glasnika Turopolja)

22
primili zadaću da odaberu budući časnički i dočasnički zapo-
vjedni kadar budućih brigada.
Na osnovi odobrenih ustrojbenih knjiga, GrŠTO 11. lipnja
1991. s većim intenzitetom započinje s formiranjem prvih če-
tiriju zagrebačkih pričuvnih brigada ZNG “R”: 99. Peščenica,
100. Centar, 101. Susedgrad i 102. Novi Zagreb (po jednu u
svakom sektorskom ŠTO).
Prve zagrebačke pričuvne brigade ZNG-a bile su planirane
u sastavu od 4 pješačke bojne, ali su ustrojene s 3, iz razloga što
nisu mogle biti adekvatno opremljene i naoružane. Njihova po-
puna obavljena je vojnim obveznicima iz već popunjene Privre-
mene formacije uz nadopunu v/o na RR u ranijim brigadama
TO navedenih općina i pričuvnim jedinicama JNA i policije,
v/o – dragovoljaca mlađe dobi iz Narodne i Civilne zaštite.
Odlukom predsjednika RH od 29. srpnja 1991. osnovan je
Republički krizni štab i 13 regionalnih kriznih štabova, među
kojima i Regionalni krizni štab za Zagrebačku regiju (RKŠZ),
na čelu s predsjednikom Zdravkom Brzovićem. U sklopu njega
osnovano je 14 područnih i 1 općinski krizni štab. Regional-
ni krizni štab djelovao je do 6. rujna iste godine kad su ukinu-
ti regionalni krizni štabovi i osnovani krizni štabovi na čelu s
predsjednicima izvršnih organa vlasti. Predsjednik Kriznog šta-
ba grada Zagreba postao je Mladen Vedriš, predsjednik Izvrš-
nog vijeća Skupštine grada Zagreba. Aktivnost kriznih štabova,
gradskog, područnih, kao i mjesnih, trajala je do kraja ožujka
1992. i njihova prestanka djelovanja.
Budući da je među temeljnim zadaćama regionalnih kri-
znih štabova bilo da koordiniraju operacijama svih činitelja
obrane i borbe protiv terorizma na čitavom području Hrvatske
pa tako vojnim i policijskim komponentama, dakle oružanim
sastavima, u Regionalnom kriznom štabu za Zagrebačku regiju
za zapovjednika je, odlukom predsjednika RH Franje Tuđma-
na, imenovan Stjepan Mateša. Glavni zadatak bio je objediniti
sve oružane snage u gradu, staviti ih pod nadzor i uključiti u
jedinstveni sustav oružanih snaga Zagreba i Republike Hrvat-
ske. Stoga je 30. srpnja 1991. osnovan Zagrebački korpus koji je
obuhvatio sve sastave u gradu Zagrebu i općini Dugo Selo. Isto-
ga dana ustrojeno je Zapovjedništvo ZNG-a na čelu s Marti-
nom Špegeljem. Vojni zapovjednik u RKŠZ Stjepan Mateša bio
je i zapovjednik Zagrebačkog korpusa. U sastav korpusa ušle su
razne postrojbe i oružani sastavi: postrojbe ZNG-a, Teritorijal-
na obrana, postrojbe policije, dobrovoljački odredi, postrojbe
HOS-a i odredi Narodne zaštite. Postavljen na tako širokim
23
osnovicama, korpus je imao skoro 70.000 pripadnika. Usprkos
raznolikosti postrojba, mogućim problemima u učinkovitosti i
razinama zapovijedanja, očito je postojala potreba za ustrojava-
njem jednog takvog zapovjedništva, tim više što je u drugoj po-
lovici kolovoza 1991. otvoreno bojište na jugu zagrebačkog po-
dručja kad je 21. kolovoza minobacačima napadnuto selo Desni
Štefanki, što je izazvalo prelazak ljudi na drugu obalu Kupe u
selo Lijevi Štefanki koje se nalazilo na području Zagreba.
Temeljem novoga Zakona o obrani, oružane snage RH čine
jedinstvenu cjelinu i sastoje se od Hrvatske vojske (HV) i Zbo-
ra narodne garde (ZNG). Predsjednik RH 21. rujna 1991. us-
postavlja Glavni stožer Hrvatske vojske (GSHV) s načelnikom
generalom Antonom Tusom.
U cilju potpunijeg vojnog organiziranja i učinkovitijeg su-
protstavljanja agresiji, 1. listopada 1991. donosi se Odluka o
osnivanju operativnih zapovjedništava i podjeli teritorija RH
na 6 operativnih zona i 2 sektora, a u Zagrebu 3. operativne
zone Zagreb (OZ) na čelu sa Stjepanom Matešom, dotadaš-
njim zapovjednikom Zagrebačkog korpusa, koji se reorganizira
i ukida. Uz postojeće općine Grada Zagreba, vojna nadležnost
3. OZ proširena je na teritorij 17 općina, od Hrvatskog zagorja,
duž slovensko – hrvatske granice, do Korduna, cijele Banovine
do Dvora na Uni i Hrvatske Kostajnice te na istok do Novske.
Sve oružane postrojbe i zapovjedništva na području 3. OZ Za-
greb podređuju se zapovjedniku OZ.
Načelnik GSHV-a zapovjedio je formiranje 4 operativne
grupe unutar 3. OZ: Zagreb, Posavina, Banija i Zagorje. Na
čelo OG Zagreb, koja se kasnije transformira u Zapovjedništvo
obrane Grada Zagreba (ZOGZ), postavljen je Darko Grdić,
zapovjednik GrŠTO. ZOGZ je u studenome 1991. preuzeo
neposredno zapovijedanje postrojbama u obrani južnih prilaza
Zagrebu na rijeci Kupi.
Još ranije, u noći 12./13. rujna 1991. započela je blokada
svih vojarni i drugih objekata JNA na području Hrvatske, pa
tako i Zagreba u organizaciji Kriznog štaba. Na širem području
grada zauzeto je 46 vojnih objekata u kojima je osvojeno ili pre-
uzeto oko 38.000 komada pješačkog oružja, 20.000.000 koma-
da streljiva, 15.000 komada topničkog streljiva, 21.000 mina za
minobacače, 100.000 mina, preko 500 sredstava veze, oko 150
motornih vozila i veća količina druge opreme. Navedena sred-
stva iskorištena su za naoružavanje i opremanje postrojba kako
u gradu Zagrebu tako i diljem Hrvatske.
Organiziranje
obrane na području
Susedgrada

Kao što je već navedeno, rukovodeća kadrovska struktura u

GSNO koja nije odgovarala stvarnom stanju na terenu, pro-
mijenjena je nakon prvih višestranačkih izbora. Imenovani su
novi sekretari za narodnu obranu tadašnjih općina pa tako i u
Susedgradu. Na čelo Sekretarijata za narodnu obranu (SNO)
Susedgrad imenovan je Željko Prpić, a za njegova zamjenika
Miroslav Starčević. Nakon demokratskih promjena 1990.,
obvezu ratne popune JNA (kao i TO, policije, CZ, Sustava
OiO) vojnim obveznicima i m/v iz pričuve, kao i pozivanja na
smotre, vojne vježbe i mobilizaciju imali su sekretarijati NO
općina, a ne GSNO. U ljeto 1990., pojavom prvih barikada
pobunjenih Srba, i na području Zagreba uvode se mjere sigur-
nosti i započinju pripreme za obranu. Stanovništvo se masovno
uključuje u obranu grada pristupajući po mjesnim zajednicama
jedinicama Narodne i Civilne zaštite. Istodobno s tim aktivno-
stima, po mjesnim zajednicama formiraju se grupe naoružanih
ljudi, tzv. “trojke.” Budući da je oružje TO bilo oduzeto, a šanse
za njegovo vraćanje vrlo male, Sekretarijat je radio na kupovini
i opremanju oružjem pojedinih dragovoljaca, često ilegalnim
putem.
Krajem kolovoza 1990. skupina ljudi s područja Susedgrada
(Nediljko Matić, Ante Gladović, Tomislav Jelić i Željko Prpić)
u tajnosti je počela s dogovorima za osnivanje dragovoljačke po-
strojbe koja bi se uvježbala i opremila za bojna djelovanja. Tako
je 9. rujna 1990. osnovana 1. samostalna satnija Podsused, prva
Željko Prpić i Miroslav Starčević
dragovoljačka postrojba u Hrvatskoj izvan sustava MUP-a.1 Za
opremanje, naoružavanje i obuku bio je zadužen Željko Prpić

1 Satnija je ustrojena od 3 voda, a svaki vod od 3 roja (desetina). Imala je svoja obilježja i pod tim nazivljima (koja nisu identična ZNG-u i HV-u) izvodila je
bojna djelovanja u Domovinskom ratu.

24
 Sjećanje general-pukovnika Marijana Marekovića
(Izvadak iz dokumentarnog filma Samostalna satni-
ja Podsused, HTV, Dokumentarni program, rujan
2010.)
Moj prvi susret s pripadnicima Samostalne satnije Podsu-
sed zbio se u kasnu jesen 1990. na zajedničkim zadaćama
priprema Specijalne jedinice policije Rakitje i Samostalne
satnije Podsused za obranu grada Zagreba, posebice u siječ-
nju 1991., u vrijeme prijetnji i mogućeg izvršenja državnog
udara od strane JNA. U njima, imali smo idealnog partne-
ra i bili potpora jedni drugima. Mogu slobodno reći, od sa-
mog početka bili su to ljudi koji su vrlo odgovorno obavljali
zadaće sve vrijeme djelovanja postrojbe. Kolege, slobodno
mogu reći moji prijatelji, koji su nakon demobilizacije sat-
nije i dalje ostali u HV-a, pa i nakon “Oluje”, bili su izuzet-
no odgovorni časnici.
ispred SNO Susedgrad. Za zapovjednika je izabran Siniša Rat-
ković, a za zamjenika zapovjednika Gordan Čačić.
Također, već od listopada 1990. izrađuju se planovi zapreči-
vanja, organiziraju dežurstva u poduzećima, pripremaju prepre-
ke, izvode gađanja i priprema ratna proizvodnja.
U Uredu obrane nalazila se i vodila kartoteka v/o kojima
su se popunjavale postrojbe JNA, TO (između ostalog i bivša
susedgradska brigada TO T-4103) i pričuvne policije. Ove za-
daće, prema tadašnjim zakonima, bile su u nadležnosti JNA, s
kojom su tijela obrane morala surađivati, a u isto vrijeme u taj-
nosti pripremati snage za boj protiv nje. Na istom katu zgrade
bio je smješten i Sektorski ŠTO Zapad ranijeg GrŠTO. Bez ob-
zira na lojalnost nekih od članova toga štaba, odnosi i međusob-
na komunikacija su se pogoršavali sve do izbora novog GrŠTO.
Napori oko organiziranja za obranu, prikupljanja oružja, raz-
25
Sjećanje bojnika Siniše Ratkovića
Jedan od najtežih perioda u ratu bio mi je u siječnju ‘91.
godine. U subotu, 17. siječnja, Satnija je dobila uzbunu i
u vrlo kratkom vremenu okupila svojih 108 pripadnika s
punom ratnom opremom i naoružanjem. Zajedno s dečki-
ma iz Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje, u
punoj bojnoj spremnosti dobili smo zadaću obrane zapad-
nih prilaza gradu Zagrebu. Satnija je bila raspoređena od
brežuljka nad križanjem za Zaprešić do jankomirskog mo-
sta s težištem obrane na staroj Samoborskoj cesti i mostu te
kontroli ulaza u grad.
Smjestili smo se po kućama u Podsusedu koje su nam vlasni-
ci dragovoljno dali na raspolaganje.
Uz pomoć poduzeća Susedgrada, blokirali smo most, posta-
vili protutenkovske zapreke i mine, uspostavili kontrolne
punktove, pripremili oruđa za PO borbu i čekali...
Zašto jedan od najtežih? Pa, naša Hrvatska je u to vrije-
me još uvijek bila duboko u Jugoslaviji, vrijedili su savezni
zakoni, a po njima smo državni neprijatelji, teroristi i ru-
šitelji ustavnog poretka. Predsjednik Tuđman je bio na pre-
govorima u Beogradu, JNA je podigla stupanj pripravnosti
ultimativno zahtijevajući raspuštanje svih “paravojnih”
postrojbi u Hrvatskoj, prijeteći državnim udarom. Naša
zadaća je bila da ih, u slučaju da JNA izađe iz vojarni i
pokuša srušiti legalno izabrano rukovodstvo Hrvatske, ako
već ne možemo zaustaviti, bar pokušamo usporiti, dajući
vremena Vrhovništvu da se skloni na sigurno.
Tijekom Domovinskog rata bili smo, poput svih vojnika,
puno puta u opasnosti. Ali da je JNA tada krenula i uspjela
ne bi stradali samo mi, nego i naše obitelji. Križni putovi
bili bi dugački, a jame bi se ponovo punile.
Na području Susedgrada u poduzeću “Jedinstvo” i drugdje započela je ratna proizvodnja ubojitih sredstava i oklopnjaka, Zagreb, svibanj 1991.
govora s ljudima spremnima na suradnju, u tadašnjim uvjetima
bili su prilično nesigurni i opasni za djelatnike Sekretarijata te se
mnogo toga moralo obavljati u tajnosti.
U siječnju 1991., u tijeku opasnosti od vojne intervencije
JNA, u Ured obrane Susedgrada angažiran je Mate Obrado-
vić u planiranju obrane te osnivanju i uporabi snaga u obrani
područja Susedgrada. Tijekom siječnja ustrojen je novi sustav
raznosača mobilizacijskih poziva.
Nakon toga slijedi planiranje i priprema za osnivanje bri-
gade Narodne garde, te se provodi izbor zapovjednog kadra,
pričuvnih časnika. Izbor zapovjednih kadrova i v/o koji su dali
dragovoljni pristanak obavljali su Mate Obradović, koji je bio
predložen za zapovjednika brigade, i Miroslav Starčević. Na
temelju Privremene formacije, početkom travnja formirana
je brigada Narodne garde s prištapskim jedinicama, ali samo s
dvije bojne. Naravno, radilo se samo o shemama i planiranju,
a ne o stvarnom okupljanju ljudstva. Popuna je obavljena v/o
predviđenim za pričuvu i popunu snaga policije i v/o na RR u
pričuvnim postrojbama JNA. Kasnije, u lipnju, na temelju te
formacije bit će mobilizirana samo 1. bojna 101. brigade.
Ured obrane ustrojio je tijekom svibnja Inženjerijski vod
kojim je zapovijedao Srećko Kurelja. Vod je upućen u Rakitje
na obuku za namjenske zadaće, ponajprije za onesposobljavanje
mostova preko rijeke Save.
Početkom lipnja ustrojen je Diverzantski vod (32 pripadni-
ka) kojim je zapovijedao Želimir Milašin – Gašo. Djelovao je u
sastavu 1. samostalne satnije Podsused. Vod je na području Su-
sedgrada osiguravao značajne objekte, sudjelovao u blokadama
i zauzimanju vojarni JNA, a nakon toga odlazi na banovinsko
26
bojište gdje ostaje do pada Petrinje 21. rujna 1991. godine. U
sklopu 101. brigade izvodili su obuku s mobiliziranim pripad-
nicima i sudjelovali u bojnim djelovanjima.
Nakon osnivanja ZNG-a, a posebice u svibnju i lipnju, za-
počinje zajednička suradnja Ureda obrane Susedgrada i GrŠTO
u popuni i ustrojavanju pričuvne brigade ZNG-a na području
Susedgrada, umjesto ranije TO brigade.
Među tih 14 područnih kriznih štabova u zagrebačkoj regiji
nalazio se i peteročlani Krizni štab Područnog ureda Susedgrad
osnovan 9. kolovoza 1991., koji je nadalje brinuo o ustrojavanju
kriznih štabova po svojim mjesnim zajednicama. Na čelu Kri-
znog štaba Područnog ureda Susedgrad od kolovoza do rujna
bio je Ivan Bevanda, a potom Mihovil Klapšić, predstojnik Po-
dručnog ureda gradske uprave.
Na području tadašnje općine Susedgrad nalazila su se četiri
vojna objekta JNA, koje je temeljem zapovijedi Kriznog štaba
grada Zagreba trebalo blokirati i osvojiti. Svakako najvažniji
od njih bila je vojarna Prečko između Susedgrada i Trešnjevke,
koja je predstavljala jednu od najopremljenijih logističkih baza
na području 5. vojne oblasti. Ostali objekti bili su garnizonsko
strelište Vrapčanski potok, Vojni sabirni centar u Zagrebačkoj
ulici i studentski dom Senjak na Oranicama. Početkom rujna
1991. oko svih objekata raspoređeni su pripadnici Narodne
zaštite. Manje važni objekti, vojni sabirni centar i dom Senjak,
koje je čuvao manji broj starješina i vojnika JNA, predali su se
bez otpora 16. rujna 1991. godine. Dan ranije, 15. rujna, nakon
pregovora i pritisaka na posadu, bez pružanja otpora okončana
je akcija blokade strelišta Vrapčanski potok u Gornjem Vrap-
ču. Vojarnu Prečko, u kojoj su bila smještena vozila, pohranjeni
rezervni dijelovi za vozila i uskladištene veće količine oružja i
streljiva, čuvalo je oko 90 starješina i vojnika JNA. Nakon ne-
koliko dana blokade i uspješnih pregovora, 18. rujna 1991. iz-
vršena je mirna predaja vojarne. Vojarnu su preuzeli Zvonimir
Červenko, Željko Prpić i Siniša Ratković, predstavnik policije
i Narodne zaštite, a potom službeno i predstavnici Zagrebač-
kog korpusa, Sekretarijata za narodnu obranu Grada i MUP-a.
Oprema i naoružanje podijeljeno je uglavnom policiji i gardi-
stima. Neposredne pripreme, koordiniranje aktivnosti svih su-
Dio Diverzantskog voda 101. brigade kao osiguranje VBR-a u
djelovanju na Vrginmostu, rujan 1991.
1. samostalna satnija Podsused pred osvajanje Vrapčanskog potoka,
rujan 1991.
27
dionika i pregovaranje tijekom blokade, predaje i preuzimanja
vojnih objekata vodio je Željko Prpić, član KŠ Susedgrada i se-
kretar obrane Susedgrada. U blokadi i čuvanju objekata sudje-
lovala je NZ mjesnih zajednica Susedgrada kojima je rukovodio
zapovjednik ŠNZ Susedgrad Željko Marić. Snagama za bojna
djelovanja (1. samostalna satnija Podsused i ostale dragovoljač-
ke postrojbe) u osvajanju i preuzimanju vojarni zapovijedao je
Siniša Ratković.
Pripadnici Diverzantskog voda na obuci izviđača
Nakon osvajanja Vrapčanskog potoka
 RATNI PUT
101. BRIGADE
ZNG-a/HV-a
30
1. Nastanak
i ustrojavanje
101. brigade ZNG-a
1.1. Organizacijsko-stručne
pripreme i aktivnosti za
osnutak 101. brigade ZNG-a
U proljeće 1991. u Zagrebu su bile ustrojene postrojbe pod za-
povjedništvom MUP-a, sastavljene od pričuvnog sastava TO,
JNA i neraspoređenih obveznika. Zbor narodne garde (ZNG)
osnovan je 20. travnja 1991. Odlukom predsjednika RH, a 28.
svibnja 1991. na stadionu u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu odr-
žana je smotra pripadnika ZNG-a.
Tijekom lipnja, uz veće sudjelovanje GrŠTO intenziviraju
se pripreme oko ustroja postrojba ZNG-a. Tako je na sastan-
ku u GrŠTO, koji je vodio zapovjednik Darko Grdić, 11. lip-
nja 1991. odlučeno da se prema zapovijedi Ministarstva obrane
od pričuvnog sastava MUP-a započne s ustrojavanjem četiri
brigade ZNG-a (99. Peščenica, 100. Centar, 101. Susedgrad i
102. Novi Zagreb), po jedna u svakom sektorskom štabu TO.
Trebalo je što žurnije ustrojiti po jednu bojnu iz svake brigade
i popunjavati ju iz izdvojene pričuve v/o za popunu pričuvnih
postrojba policije i v/o na RR ranije brigade TO Susedgrad
T-4103. Naloženo je da se brigade popunjavaju v/o do 35 (25
za djelatne) godina starosti, osim kod deficitarnih VES i časnič-
kih dužnosti. Odobreno je da se zapovjedništva bojni ustroje
sa šest, a brigade s osam pripadnika. Svi časnici na ustrojbena
mjesta postavljani su usmenim zapovijedima.
Kao što je rečeno, 101. br ZNG-a je na osnovi Privremene
formacije osnovana i popunjena još u travnju 1991. s v/o pred-
viđenim za pričuvu i popunu snaga policije, te v/o na RR u JNA
31
i to samo s dvije bojne i dijela samostalnih postrojba, dok se u
popunu ranije brigade TO nije diralo, do definiranja njihova
statusa.
U lipnju 1991. zapovjeđeno je da se raspoređenim v/o može
priopćavati RR, pozivati ih na smotre i zaduživati opremom, a
da se za mobilizaciju pripremi samo 1. bojna 101. br ZNG-a.
Tada se po prvi puta počinje javno koristiti i brojčana oznaka
brigade (101.). Kako za sve pripadnike bojne nije bilo opreme
i naoružanja, odlučeno je da se za mobilizaciju pripremi oružja
koliko ima, te da se ne ide na priopćavanje RR. Naloženo je da
se brigada složi privremeno od više područnih ureda, jer je svaki
ured imao nešto oružja.
Za provedbu zapovijedi zadužen je Stanislav Krulić, zapo-
vjednik Sektorskog ŠTO Zapad, koji je predložen i za zapovjed-
nika 101. br ZNG-a. U Zapovjedništvo brigade predloženi su i
Ivan Solenički, kao pomoćnik za operativne poslove, i Miroslav
Daić (iz Ureda za obranu Susedgrad) za organizacijsko – mo-
bilizacijske poslove. Sjedište brigade bilo je na adresi Turopolj-
skog odreda 2., Susedgrad.
Zamisao je bila ustrojiti brigadu sastavljenu od tri bojne; 1.
bojnu trebaju ustrojiti općine Susedgrad i Črnomerec, 2. bojnu
općina Trešnjevka, a 3. bojnu općina Zaprešić. Dogovoreno je
da se ustroji ono što se može (200 – 500 ljudi po bojni), da se
prištapske postrojbe ne popunjavaju te da se ustrojavanje obavi
do 19. lipnja 1991. godine. To je uključivalo sređivanje popisa
ljudstva, slaganje kartoteke koja se iz sigurnosnih razloga čuvala
u Rakitju, određivanje mobilizacijskih zborišta i izrađivanje po-
ziva za ljude. Određeni problem pritom je predstavljala bojazan
dijela ljudi da ih lažnim pozivima zapravo poziva JNA.
Do 19. lipnja 1991. obavljeni su navedeni poslovi i pripre-
mljeni postrojbeni popisi i mobilizacijski pozivi2 pripadnika
brigade i vlasnika motornih vozila. Sljedeći korak, nakon 19.
lipnja, bila je izrada kratkih mobilizacijskih planova i planova
uporabe postrojba brigada. Stanislav Krulić je pri ustrojavanju
brigade zatražio pomoć Ivice Hrnčića, načelnika stožera u biv-
šoj susedgradskoj brigadi TO, koji je poznavao časnike i znao
koje su dužnosti obnašali. Tako su do 20. lipnja 1991. na pa-
piru ustrojena zapovjedništva postrojba, određena mobilizacij-
ska zborišta, osiguran smještaj, prehrana (u RO “Jedinstvo”) te
zdravstvena zaštita pripadnika u Domu zdravlja Susedgrad.
Dan nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske i
Slovenije, 26. lipnja 1991. JNA je počela rat u Sloveniji želeći
izbiti na državnu granicu SFRJ. Stoga je GrŠTO predložio, a
Zapovjedništvo ZNG-a odobrilo mobilizaciju samo 4 bojne.
U Sektoru Zapad 28. lipnja u 7,45 sati započela je mobilizacija
1. pješačke bojne3 ZNG-a Susedgrad – Črnomerec, kojom je
zapovijedao Ivica Hrnčić. Mobilizacijska zborišta i razmještaj
bojne bili su u širem području Podsuseda (sportska dvorana
Sutinska vrela) i Stenjevca. 1. satnija sa zapovjednikom Antom
Kokićem i Zapovjedništvo bojne mobilizirani su u dvorani Su-
tinska vrela, dok je mobilizacija 2. satnije sa zapovjednikom Fa-
rukom Čerimagićem provedena u dvorani kina Stenjevec. Mo-
bilizacija je izvedena na vrijeme, osim za 3. satniju Črnomerec,
koja zbog nečijeg propusta nije mobilizirana. S mobiliziranim
pripadnicima provedena je kratka obuka i upoznavanje sa za- Josip Lucić
daćama. Zadaća postrojbe bila je obuka pripadnika, priprema
za protuoklopni boj, bojna djelovanja u naselju, osiguranje i Od naoružanja bojna je bez 3. satnije imala: pušaka M48, 7,9
nadzor prilaznih komunikacija Zagrebu sa zapada te osiguranje mm 20 kom., PAP M59/66 7,62 mm 5 kom. i AP M70/70A,
i praćenje cisterni goriva koje je JNA upućivala za Sloveniju. Po- 7,62 mm 64 kom., 4 puške MK “Pump” uz osobno oružje od
sebno je trebalo organizirati obranu pruge i tunela u Podsusedu 12 raznih pištolja, što znači da su jedno oružje dijelila 4 pripad-
te Podsusedskog mosta koji su u slučaju potrebe bili predviđeni nika, odnosno da je oružje uvijek bilo u pripravi za uporabu u
za zaprečivanje i blokadu. rukama pripadnika na bojnoj zadaći. Također je nedostajalo
Mobilizaciji se od ukupno pozvanih odazvalo 71% (15 ča- streljiva za oružje, te je na raspolaganju bilo 14,3 metka po voj-
snika, 1 dočasnik i 245 vojnika), te osam m/v. niku ili 42 metka po pušci.

2 Pripremljena su 1392 mobilizacijska poziva za vojne obveznike po sljedećem rasporedu: za 1. bojnu 275 v/o iz Općine Susedgrad i 118 iz Općine Črnome-
rec, za 2. bojnu 422 v/o iz Općine Trešnjevka i za 3. bojnu 582 v/o iz Općine Zaprešić.
3 Ovako sastavljena bojna nije iz sastava pripremljene 101. br ZNG-a, već je presložena prema posebnoj zapovijedi i naputku i od v/o iz pripremljene brigade
NG i ranije TO.

32
 Od intendantske opreme zaduženo je: 30 maskirnih kapa
(11% od potrebnoga), 60 SMB kapa/domobranskih (22%), 90
oznaka za kape (34%) i 40 maskirnih košulja (15%). Ovi poda-
ci jasno pokazuju kakvo je bilo stanje opremljenosti hrvatskih
snaga početkom rata i s čime se krenulo suprotstavljati daleko
naoružanijem i opremljenijem agresoru. Usprkos tome, moral i
motiviranost pripadnika bojne bili su na visokoj razini.
U noći 28./29. lipnja, na oduševljenje pripadnika bojne,
pristiglo je streljivo (11.200 metaka 7, 62 mm) nabavljeno uz
pomoć časnika 1. “A” brigade ZNG-a Josipa Lucića, Joze Mili-
čevića i Željka Prpića, sekretara SNO Susedgrad.
Dana 30. lipnja 1991. bojnu je obišao sekretar GSNO Za-
greba, Zvonimir Červenko, i obavio nadzor položaja 2. satnije.
Ispred GrŠTO suradnju i koordinaciju bojne s ostalim postroj-
bama na zapadu Zagreba imao je Stanislav Krulić.
Zadaće na zapadnim prilazima Zagrebu bojna je obavljala
u suradnji s ranije ustrojenim dragovoljačkim postrojbama: 1.
samostalnom satnijom Podsused kojom je zapovijedao Siniša
Ratković, 1. A brigadom ZNG iz Rakitja i snagama PP Črno-
33
merec. Upravo su prve dvije postrojbe zbog svoje kompaktnosti,
jasne zapovjedne strukture i dobre opremljenosti podnijele naj-
veći teret u tim zbivanjima.
Početkom srpnja stanje u postrojbi ocijenjeno je dobrim.
Probleme koji su se javljali uglavnom je karakterizirala loša opre-
mljenost naoružanjem i odorama kojih ili uopće nije bilo ili su
se kombinirale razne varijante, od civilne odjeće do SMB odo-
ra s hrvatskom trobojnicom. U tom razdoblju, 3. srpnja 1991.
zapovjednik bojne Ivica Hrnčić od rezervnih vojnih starješina
(RVS) grada Zagreba pribavio je 10 MK pušaka i 550 metaka.
U poslijepodnevnim satima 5. srpnja 1991. postrojba je de-
mobilizirana, a višak naoružanja, dobrim dijelom prikupljen za-
laganjem samih pripadnika, je vraćen (11.200 metaka 7,62 mm,
100 ručnih bombi domaće izrade, 100 Molotovljevih koktela,
10 MK pušaka, 100 plinskih boca i 1 kamion s PT minama te
oko 600 kg eksploziva).
U vremenu mobilizacije i djelovanja postrojbe, časnici koji
su obavljali određene dužnosti postavljani su usmenim zapovi-
jedima i provodili su usmene zapovijedi nadređenih.
1.2. Osnutak i postrojavanje
101. brigade ZNG-a

Nakon demobilizacije bojne, tijekom srpnja nastavljene su ak- Ivica Hrnčić, ratni zapovjednik 101. brigade ZNG-a, da-
tivnosti na ustrojavanju brigade. Pokušalo se otkloniti iskazane nas se sa zadovoljstvom prisjeća prijema kod predsjednika
slabosti ratne popune. No, i nadalje je brigada popunjavana s RH i vrhovnog zapovjednika OS RH dr. Franje Tuđmana:
područja više općina.
Do sredine srpnja 1991. sklop brigade čine: bojna Sused-
grad – Črnomerec, bojna Zaprešić, bojna Samobor, a nakon
toga se reorganizira od bojne Susedgrad – Črnomerec, odreda
TO Zaprešić i odreda TO Samobor. Na koncu, odustalo se od
takvog sklopa i postrojbe brigade popunjavane su vojnim obve-
znicima s područja Susedgrada na ratnom rasporedu u ranijoj
brigadi TO i iz pričuve za popunu policije. Obavljene su i ka-
drovske promjene u Zapovjedništvu brigade i nižim postrojba-
ma. Za zamjenika zapovjednika, ujedno načelnika stožera 101.
br ZNG-a, predložen je dotadašnji zapovjednik 1. bojne Ivica
Hrnčić.
U međuvremenu odobreni su i mobilizacijski razvoji pri-
čuvnih brigada4 ZNG-a i TO grada Zagreba, koje je GrŠTO U trenucima neposrednih priprema Zapovjedništva i po-
predložio još u travnju. Ministar obrane RH, Martin Špegelj, strojba brigade za smotru bio sam počašćen pozivom na pri-
29. srpnja 1991. zapovjedio je ustrojavanje pričuvnih brigada jam kod predsjednika RH, kao zapovjednik 101. brigade
ZNG-a, a na osnovi druge po redu Privremene formacije bri- ZNG-a. Nakon obavljenih priprema za prijam i prijavak,
gada ZNG-a, po ustroju 100.200, odobrene 11. lipnja 1991. vrhovni zapovjednik OS RH, Franjo Tuđman, 24. kolovo-
godine. za 1991. u Banskim dvorima primio je zapovjednike pri-
Slijedom toga, 31. srpnja 1991. GrŠTO uputio je Grad- čuvnih brigada ZNG-a. Ispred Zapovjedništva 101. briga-
skom sekretarijatu za narodnu obranu zahtjev za ustrojavanje de ZNG-a podnio sam prijavak, nakon kojeg mi je stiskom
i popunu pričuvnih “R” ZNG i TO brigada na području Za- ruku osobno čestitao na postavljenju i pripadnicima brigade
greba. Trebalo je ustrojiti četiri brigade “R” ZNG-a (Peščeni- uputio tople pozdrave i želje da odlučno brane svoju Domo-
ca, Centar, Susedgrad i Novi Zagreb) i deset brigada TO (Čr- vinu i čuvaju ljudske živote i materijalna dobra. Upoznao
nomerec, Dubrava, Maksimir, Medveščak, Samobor, Sesvete, nas je s vojno-političkom situacijom i saslušao izvješća za-
Trešnjevka, Trnje, Velika Gorica, Zaprešić). Sekretar GSNO povjednika brigada o stanju na područjima iz kojih dolaze,
posebice o stanju u istočnoj Slavoniji. Na kraju priopćio nam
Zvonimir Červenko podijelio je načelnicima područnih ureda
je zadaće, zaželio puno uspjeha u vođenju i zapovijedanju
zadaće, uručio Privremenu formaciju i naložio da do sljedećeg
postrojbama, s posebnim naglaskom na čuvanju ljudskih ži-
jutra 101. brigada, kao i ostale, bude spremna za mobilizaciju.
vota. Taj čvrsti stisak ruku Vrhovnog zapovjednika, rekao
Na području Susedgrada trebalo je ustrojiti 101. brigadu ZNG-
bih roditelja, osjećam i danas, koji me obvezivao tijekom
a “R” brojnog naziva NG-9113 od v/o većim dijelom iz dota- obnašanja dužnosti u ZNG-u/HV-u i hrabrio sve vrijeme
dašnje brigade TO Susedgrad T-4103 i pričuvnog sastava po- Domovinskog rata.
licije i JNA. Glavninu posla oko pripreme formacijskog ustroja

4 Razlika između tih pričuvnih brigada bila je u ustroju. Naime, četiri brigade ZNG-a imale su po 2200 pripadnika (u tri bojne) i bile podređene zapovjed-
niku Zagrebačkog korpusa, a brigade TO po 1600 pripadnika (u dvije bojne) i bile podređene zapovjedniku GrŠTO.

34
 SHEMA Br. 2
SHEMA ORGANIZACIJSKO ZAPOVJEDNOG SUSTAVA 101. BR ZNG-a/HV-a 1991./1992. GODINE

ZAPOVJEDNIK BRIGADE

STOŽER BRIGADE

ZAMJENIK - NAČELNIK STOŽERA

ODJEL INP

ODJEL
OMKP SPOZNAJNI
ODJEL
ODJEL
OPĆIH POMOĆNICI ZAPOVJEDNIKA
POSLOVA BRIGADE ZA

ZA SKRB RANJENIH
NAČELNICI RODOVA

PRAVNE POSLOVE

INFORMATIČKE
KOORDINACIJU
NA TERENU

POGINULIH
LOGISTIKU

I OBITELJI
URED ZAPOVJEDNIKA

POSLOVE
IPD
SIS
INŽENJERIJE
TOPNIŠTVA

RKBO
VEZE

OMP
PZO

NAČELNICI STRUKA
TEHNIČKE

OPSKRBNE

PROMETNE

PROTUDIVERZANTSKI VOD
PROTUOKLOPNI ODRED

VOD VOJNE POLICIJE

DIVERZANTSKI VOD
BITNICA MB 120 MM

INŽENJERIJSKI VOD

SANITETSKE

IZVIDNIČKI VOD
VOD VEZE I KZ

OKLOPNI VOD
RKBO VOD
VOD PZO

FINANCIJSKE

LOGISTIČKA SATNIJA
SAMOSTALNE POSTROJBE BRIGADE

TEHNIČKI VOD

PRIDODANE POSTROJBE OPSKRBNI VOD

PROMETNI VOD
SANITETSKI VOD

3. PJEŠAČKA BOJNA 100.

1. SAMOSTALNA SATNIJA 1. PJEŠAČKA BOJNA
BRIGADE HV-a
PODSUSED
2. PJEŠAČKA BOJNA
BITNICA TOPOVA B-1 IZ 153.
BRIGADE HV-a 3. PJEŠAČKA BOJNA

SAMOSTALNE POSTROJBE BOJNE

DESETINA VEZE 1. PJEŠAČKA SATNIJA

IZVIDNIČKA DESETINA 2. PJEŠAČKA SATNIJA

DIVERZANTSKI VOD 3. PJEŠAČKA SATNIJA
SAMOSTALNI PRATEĆI VOD
VOD BsT
INŽENJERIJSKI VOD
LOGISTIČKI VOD

Organizacijsko zapovjedni sustav 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.

odradio je Sekretarijat za narodnu obranu Susedgrad na čelu sa i vrhovnog zapovjednika Franje Tuđmana, 24. kolovoza 1991.,
Željkom Prpićem i Miroslavom Starčevićem. Početkom kolovo- na kojem je upoznat s vojno-političkom situacijom i zadaćama
za na sastanku s njima dvojicom Ivica Hrnčić pristao je preuzeti brigade.
dužnost zapovjednika 101. brigade. Nakon što je određen termin postrojavanja i odobren pri-
Zapovjednik 101. br ZNG-a, s ostalim zapovjednicima bri- jedlog ratne popune 101. br ZNG-a, pristupilo se pripremi
gada ZNG-a u RH, pozvan je na prijem kod predsjednika RH za pozivanje na postrojavanje, priopćenje RR, međusobnom

35

Bruno Čavić obučava pripadnike brigade u rukovanju
s puškostrojnicom M53
upoznavanju i zaduživanju opreme. Pripremni skup obnašate-
lja dužnosti u Zapovjedništvu brigade, zapovjedništava bojni,
satnija i samostalnih postrojba održan je u Zapovjedništvu Gr-
ŠTO 29. kolovoza 1991. godine.
36
Postrojavanje i jednodnevna smotra pripadnika 101. br
ZNG-a provedena je 31. kolovoza 1991. u Zagrebu, na Zagre-
bačkom velesajmu. Na postrojavanje se odazvalo više od 70%
pripadnika brigade.
Tom prilikom, uz međusobno upoznavanje, pripadnicima
brigade priopćen je ratni raspored, opremljeni su SMB odo-
rama, izvedena je kratka obuka o mobilizacijskim i bojnim
zadaćama. Okupljenima se obratio zapovjednik brigade Ivica
Hrnčić, naglasivši u svom govoru domoljubnu dužnost obrane
domovine te objektivnost problema s kojima se postrojba tada
susretala.
Do 18. rujna održano je nekoliko sastanaka u cilju kvalitet-
nije popune brigade zapovjednim kadrom, međusobne suradnje
i djelovanja na zadaćama ažuriranja mobilizacijskih dokumena-
ta i obavljanja što bolje pripreme za mobilizaciju postrojbe.
Zaključno sa sastankom Zapovjedništva brigade i nižih za-
povjednika do razine satnija, te izvršitelja mobilizacije, koji je
održan u subotu 14. rujna 1991., razmotreno je izvršenje po-
stavljenih zadaća i provedene su dodatne pripreme za mobiliza-
ciju brigade.
2. M
 obilizacija, naoružavanje
i prve aktivnosti
101. brigade ZNG-a
U vrlo složenoj situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj, Miroslav Starče-
vić, zamjenik predstojnika PU obrane Susedgrad, od Zvonimi-
ra Červenka, sekretara GSNO, zaprimio je zapovijed za mobi-
lizaciju 101. brigade s početkom u 2 sata ujutro. Dana 18. rujna
1991. brigada je mobilizirana u cijelosti na četiri mobilizacijska
zborišta na području Susedgrada, na kojima su uspostavljena i
zapovjedna mjesta brigade i bojni tadašnje Općine Susedgrad.
Tako su u OŠ “Dragutina Domjanića” mobilizirani Zapovjed-
ništvo, pristožerne postrojbe, mješovita PO bitnica, bitnica MB
120 mm, LARV PZO, Inženjerijski vod i Logistička satnija; u
OŠ “Matija Gubec” (danas OŠ “Bana Josipa Jelačića”) mobi-
lizirana je 1. bojna, u OŠ “Vlado Prišlin” (danas OŠ “Gornje
Vrapče”) mobilizirana je 2. bojna, a u OŠ “Ada Prica” (danas OŠ
“Stenjevec”) 3. bojna. Prema istome rasporedu uspostavljena su
zapovjedna mjesta brigade i bojni.
Brigadom je zapovijedao Ivica Hrnčić, 1. bojnom Željko Ci-
priš, 2. bojnom Ivan Banovac, a 3. bojnom Ivan Drvar. Na istim
lokacijama ustrojene su sekcije za prijem m/v i osam ekipa za
izuzimanje i prijevoz MTS-a. Sredstva se izuzimaju iz skladišta
ratnih rezervi GrŠTO. Mobilizacijska zborišta osiguravali su
pripadnici NZ s područja Susedgrada lovačkim oružjem. Dva
dana kasnije (20. rujna 1991.) zapovijeđu zapovjednika briga-
de Ivice Hrnčića obavljena su postavljenja na časničke dužnosti.
Između ostalih, za zapovjednika 3. bojne umjesto Ivana Drvara
postavljen je Bruno Čavić.
Teška vojno-politička situacija u zemlji, česte zračne uzbune
u Zagrebu i snažan domoljubni naboj u to vrijeme odrazili su se
na vrlo dobar odaziv na mobilizacijske pozive. Do 9,00 sati 18.
rujna odazvale su se 1042 v/o, do 13,00 sati 1126 v/o, do 20,00
sati 1263 v/o, a po završetku mobilizacije 19. rujna ukupno se
odazvalo 1315 v/o, od čega 62 časnika, 129 dočasnika i 1124
vojnika. Cjelokupni sastav brigade bio je s područja Susedgrada.
37
Materijalna sredstva brigade (osim naoružanja i streljiva)
bila su još u kolovozu pripremljena i uz prateću dokumentaciju
pohranjena u skladištu brigade u Policijskoj postaji Črnome-
rec – Susedgrad, pod rukovodstvom Darka Spasojevića, prvog
djelatnog časnika 101. brigade ZNG-a, i tijekom mobilizacije
postrojbama propisno izdavana na uporabu.
Mobilizacija i formiranje brigade odvijali su se u otežanim
okolnostima zbog nedovoljne logističke potpore (samo 933 ci-
jevi) i neiskustva, ali uz veliki napor i zalaganje Zapovjedništva,
postrojbe su ustrojene, oboružane (ovisno o brzini pristizanja
naoružanja iz zauzetih vojarni) i pripremljene za prve zadaće.
U nemogućnosti da se opremi, naoruža i pripremi brigada
kao ustrojbena cjelina, postrojbe su se isprva upućivale na bojne
zadaće po bojnama i satnijama.
Prema izvješću logistike brigade iz studenoga 1991., nao-
ružavanje brigade u prva dva dana mobilizacije (18./19. rujna
1991.) provedeno je bez potrebnih dokumenata i pod stal-
nim uzbunama zračne i opće opasnosti. Iako je mobilizacija
započela tijekom noći 18. rujna 1991., oružje i streljivo do-
premljeni su tek oko 12,00 sati. Potom je Zapovjedništvo bri-
gade dobilo nalog da iz skladišta u Dubokom Jarku preuzme
dio naoružanja i streljiva, koje je pristizalo iz zauzetih vojarni
tijekom tog i idućeg dana. Uz pristiglo oružje i streljivo koje
je trebalo podijeliti, nije bio niti jedan popratni dokument
s popisom pripadajućih cijevi postrojbama i popisom osoba
ovlaštenih za izuzimanje i podjelu nižim postrojbama. Izradi
spomenutih dokumenata Zapovjedništvo 101. brigade ZNG-
a pristupilo je naknadno.
Dopremom velikih količina naoružanja i streljiva, u dvori-
štu Osnovne škole “Dragutin Domjanić” i na cesti ispred nje
zatekao se velik broj kamiona, punih oružja i streljiva, što je
Razmještaj i djelovanje postrojbi 101. brigade ZNG-a u rujnu 1991.

38
 SHEMA Br. 3
SHEMA Br. 3

POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 101. BR ZNG-a/HV-a 1991./1992. GODINE
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 101. BR ZNG-a/HV-a 1991./1992. GODINE

STOŽER 101. BRIGADE ZAPOVJEDNIK BRIGADE

STOŽER 101. BRIGADE ZAPOVJEDNIK BRIGADE
1. IVICA HRNČIĆ
1. IVICA HRNČIĆ
2. JOZO PETRAŠEVIĆ
2. JOZO PETRAŠEVIĆ

ODJEL INP
ODJEL INP
ZAMJENIK - NAČELNIK STOŽERA
ZAMJENIK - NAČELNIK STOŽERA
1. JURE JERGOVIĆ 2. JOZO PETRAŠEVIĆ
1. JURE JERGOVIĆ 2. JOZO PETRAŠEVIĆ
3. STJEPAN PUŠKAR
ODJEL 3. STJEPAN
SPOZNA- PUŠKAR
ODJEL SPOZNA- ODJEL 4. IVAN CUKINA, 5. BRUNO ČAVIĆ
ODJEL OPĆIH 4. IVAN CUKINA,
JNI 5. BRUNO ČAVIĆ
OPĆIH JNI OMKP
OMKP POSLOVA ODJEL
POSLOVA ODJEL POMOĆNICI ZAPOVJEDNIKA BRIGADE ZA
POMOĆNICI ZAPOVJEDNIKA BRIGADE ZA

PNS ZA PD
PNS ZA PD SIS
SIS 1. IVAN
SPOZNAJNE 1.SPOZNAJNE
IVAN 1. DAVOR
PNS ZA OPĆE POSLOVE 1. DAVOR TUŠEK LOGISTIKU SKRB
PNS ZA OPĆE PNS ZA IZVEDBENO- POSLOVENAČELNICI RODOVA TUŠEK KOORDINA LOGISTIKU BELANOVIĆ SKRB
PNS ZA IZVEDBENO-
POSLOVE NAČELNICI RODOVA KOORDINA 1. BRANKO BELANOVIĆ 2. MIRKO 1. DAMIR RUDEŽ PRAVNE RANJENIH
POSLOVE PNS ZA OMKP NASTAVNE POSLOVE 1. BRANKO 2. MIRKO CIJU 1. DAMIR RUDEŽ PRAVNE
2. STJEPAN RANJENIH
PNS ZA OMKP NASTAVNE
1. ZLATANPOSLOVE CIJU TOMAŠKOVIĆ 2. STJEPAN LATIN 2. VLADIMIR POSLOVE INFORMATI I
1. ZLATAN 1. ŽELJKO 1. NENAD PEROŠ
TOMAŠKOVIĆ LATIN NA TERENU 2. VLADIMIR POSLOVE
BRATKOVIĆ INFORMATI I
1. ŽELJKO 1. KATIĆ
NENAD PEROŠ NA TERENU 2. BRATKOVIĆ 3. BRAJAK 1. ZDRAVKO ČKE OBITELJI
KATIĆ ČORBA 2. JOZO PETRAŠEVIĆ 2. VLADO 3. VLADO 1. FARUK BRAJAK 1. ZDRAVKO ČKE OBITELJI
ČORBA 2. JOZO PETRAŠEVIĆ
2. VESNA 1. FARUK DOBRANIĆ RADOSLAV 3. ZVONIMIR VLADANO- POSLOVE POGINULI
2. VESNA 2. MILAN 3. ANTE RADALJDOBRANIĆ RADOSLAV ČERIMAGIĆ 3. ZVONIMIR VLADANO- POSLOVE POGINULIH
2. MILAN 3. ANTE RADALJ
REŠIDOVIĆ ČERIMAGIĆ 3. SLAVKO PUŠIĆ APELT VIĆ IVAN ŽELIMIR
REŠIDOVIĆ VEZE PUŠIĆ
REBIĆ 4.3.BRUNO
IVAN ČAVIĆ
REBIĆ VEZE 4. BRUNO ČAVIĆ3. SLAVKO 2
2 APELT VIĆ IVAN
4. TOMISLAV
ŽELIMIR
2. ANTE KURJAN MAJETIĆ
3. IVAN 5. PETAR KLANAC 1. MLADEN MARŠANIĆ MLINAREK TOMISLAV 4. TOMISLAV 2. ANTE KURJAN MAJETIĆ
5. PETAR
JURILJ KLANAC 1. MLADEN MARŠANIĆ MLINAREK TOMISLAV KAČIĆ ALESIĆ
2. MLADEN LABAŠ 4. ZLATKO FELIZVJESTITELJI IZVJESTITELJI BUŠIĆ IVAN
JURILJ 2. MLADEN LABAŠ 4. ZLATKO FEL TOLIĆ
SIS KAČIĆ ALESIĆ BUŠIĆ SIS IVAN
TOLIĆ IZVJESTITE- 1. VLADIMIR LAŽETA
IZVJESTITE- 1. VLADIMIR LAŽETA
TOPNIŠTVA LJI IPD-a LOGOŽAR OPERATIVCI
TOPNIŠTVA LJI IPD-a LOGOŽAR OPERATIVCI 2. PETAR ČOGA 1. VLADIMIR
1. STJEPAN PUŠKAR
1. STJEPAN PUŠKAR 1. BISERKA 2. PETAR ČOGA 1.1.VLADIMIR
BISERKA
3. STJEPAN
2. DARKO MARKULIN 3. STJEPAN PAVEŠIĆ BRAJAK
2. DARKO MARKULIN PAVEŠIĆ BRAJAK BRATKOVIĆ
3. IVAN CUKINA BRATKOVIĆ 2. 2. BRANKO
3. IVAN CUKINA 2. 2. BRANKO 4. STJEPAN
4. IVAN CUGELJ 4. STJEPAN DUBRAVKO MANZZONI
4. IVAN CUGELJ DUBRAVKO BALABAND
MANZZONI BALABAND
TRŠINSKI
TRŠINSKI
PZO 3. MARIN
PZO 3. MARIN
1. DUBRAVKO ROGALE PERKOVIĆ
URED 1. DUBRAVKO ROGALE PERKOVIĆ
URED 2. GORDAN LAZIĆ
ZAPOVJEDNIKA 2. GORDAN LAZIĆ
IZVJESTITELJI
ZAPOVJEDNIKA IZVJESTITELJI
BRIGADE OMKP
BRIGADE OMKP IZVJESTITELJI INP-a INŽENJERIJE NAČELNICI STRUKA
IZVJESTITELJI
1. DAMIR INP-a 1. TIHOMIL INŽENJERIJE NAČELNICI STRUKA
1. DAMIR 1. TIHOMIL 1. ZDRAVKO HORVAT 1. KAZIMIR ŠPANIĆ
1. ZDRAVKO
FILIPOVIĆ HORVAT HORVAT 1. KAZIMIR ŠPANIĆ
FILIPOVIĆ HORVAT 2. ŽELJKO MIHOLČIĆ 2. IVAN KURJAN
2. 2.
ŽELJKO
MLADENMIHOLČIĆ 2. JOSIP2. IVAN KURJAN
2. MLADEN 2. JOSIP 3. STIPE ČORAK 3. NENAD PETKOVIĆ
3. STIPE ČORAK
FILIPOVIĆ 3. NENAD PETKOVIĆ
KRČELIĆ
FILIPOVIĆ KRČELIĆ 4. STIPE MADUNOVIĆ
4. STIPE MADUNOVIĆ3. MILAN REBIĆ
3. STJEPAN
3. STJEPAN 3. MILAN REBIĆ 5. SLOBODAN KRSTIĆ RKBO
5. SLOBODAN
BENGEZ KRSTIĆ 4. VESNA RKBO
BENGEZ 4. VESNA 6. PETAR KLANAC 1. ANTE RADALJ
6.
4. PETAR
TUGOMIRKLANAC REŠIDOVIĆ 1. ANTE RADALJ TEHNIČKE OPSKRBNE
4. TUGOMIR REŠIDOVIĆ 7. TOMISLAV PAVIĆ TEHNIČKE
2. PERO ROGULJA OPSKRBNE SANITETSKE
7. TOMISLAV
PETRAČ PAVIĆ 5. KREŠO2. PERO ROGULJA 1. DAVOR SANITETSKE
1. DUBRAVKO PROMETNE
PETRAČ 5. KREŠO 8. STJEPAN PUH 1. DAVOR
3. STJEPAN ŠKREBLIN 1. DUBRAVKO PROMETNE (LIJEČNICI)
PROFETA 5.8.DRAGAN
STJEPAN PUH 3. STJEPAN ŠKREBLIN
PROFETA
9.ŽELJKO PAVIČIĆ SENJANOVIĆ MAREKOVIĆ
SENJANOVIĆ
1. NIKOLA
MAREKOVIĆ(LIJEČNICI) 1. NIKOLA
FINANCIJSKE 1. Dr. JOSIP ŽMIRE
FINANCIJSK
5. DRAGAN 9.ŽELJKO
6. KRUNOSLAV NIKOLIĆPAVIČIĆ 6. KRUNOSLAV OMP 2. ŽELJKO 2. ZORAN DEBIĆ
2. ŽELJKO
BESEDNIK
2. ZORAN1. Dr.DEBIĆ
JOSIP ŽMIRE BESEDNIK
1. PETAR BILIĆ 2. Dr. DRINKO
1. PETAR BIL
NIKOLIĆ SAMOŠĆANEC OMP 2. Dr. DRINKO
SAMOŠĆANEC 6. MARKO ŠOMOĐI 3. AUGUST 2. SREĆKO 2. JOSIP ŽEŽE
6. MARKO 1. MATO KRPAN ŠOMOĐI 3. AUGUST 2. SREĆKO 2. JOSIP ŽEŽELJ BALIČEVIĆ
AUGUSTINOVIĆ 1. MATO KRPAN 3. KREŠIMIR RANOGAJECBALIČEVIĆ PLANINČIĆ
AUGUSTINOVIĆ 3. KREŠIMIR
2. BAŠKIM LADROVCI RANOGAJEC PLANINČIĆ 3. Dr. GORAN VUJIĆ
7. IVAN 2. BAŠKIM LADROVCI KUĆINOVIĆ 3. Dr.KORDIŠ
4. NIKOLA GORAN VUJIĆ
7. IVAN KUĆINOVIĆ
3. ŽELJKO PETRAČ 4. NIKOLA KORDIŠ
ŽIVKOVIĆ 3. ŽELJKO PETRAČ
ŽIVKOVIĆ
8. DARKO LADIŠIĆ
8. DARKO LADIŠIĆ

SAMOSTALNE POSTROJBE BRIGADE

SAMOSTALNE POSTROJBE BRIGADE

INŽENJERIJSKI IZVIDNIČKI LOGISTIČKA SATNIJA

INŽENJERIJSKI IZVIDNIČKI DIVERZAN- LOGISTIČKA SATNIJA
VOD DIVERZAN- VOD 1. TOMISLAV GRDOVIĆ
VOD VOD TSKI VOD 1. TOMISLAV GRDOVIĆ
1. ZVONKO TSKI VOD 1. BRANKO VOD VEZE I 2. MARIO KRAMAR
1. ZVONKO 1. BRANKO 1.VOD VEZE I
ŽELIMIR 2. MARIO KRAMAR
KRALJ VOD1. ŽELIMIR
RKBO PROTUDIVER- TOMAŠKOVIĆ KZ
KRALJ VOD RKBO PROTUDIVER- TOMAŠKOVIĆ KZ
MILAŠIN
2. MLADEN MILAŠIN
1. STJEPAN ZANTSKI 2. DAVOR 1. MLADEN
2. MLADEN 1. STJEPAN ZANTSKI 2. DAVOR 2.1.BRUNO
MLADEN
WEINGARTNER 2. BRUNO
ŠKREBLIN VOD TUŠEK LABAŠ
WEINGARTNER ŠKREBLIN VOD TUŠEK LABAŠ
MAJETIĆ
3. NENAD MAJETIĆ
2. STJEPAN 1. ___________ 3. DAVOR 2.
3. NENAD 2. STJEPAN 1. ___________ 3. DAVOR 2.
3.ŽELJKO
PAVLIĆ 3.ŽELJKO
AŠLER 2. IVAN ŠIMIĆ MESIĆ KRUNOSLAV TEHNIČKI VOD
PAVLIĆ AŠLER 2. IVAN ŠIMIĆ MESIĆ KRUNOSLAV
PAVIČIĆ TEHNIČKI VOD
4. DUŠKO PAVIČIĆ 4. ASIM SVJETLIČIĆ 1. DARKO SPASOJEVIĆ
4. DUŠKO 4. ASIM SVJETLIČIĆ
4. CANE 1. DARKO SPASOJEVIĆ
DRAGAŠEVIĆ 4. CANE MAHMUTOVIĆ
DRAGAŠEVIĆ MAHMUTOVIĆ BOJKOVSKI
BOJKOVSKI 5. _________
5. _________
OPSKRBNI VOD
OPSKRBNI VOD
1. SREĆKO MACEKOVIĆ
1. SREĆKO MACEKOVIĆ
PROMETNI VOD
BITNICA MB 120 PROMETNI VOD
BITNICA MB 120 1. ANTE MARIĆ
MM 1. ANTE MARIĆ
VOD PZOMM PROTUOKLOPNI OKLOPNI VOD
VOD PZO PROTUOKLOPNI OKLOPNI VOD 1. TIHOMIR VOD VOJNE SANITETSKI VOD
1. TIHOMIR
1. ZVONIMIR TOPIĆ ODRED VOD VOJNE 1. ŽELJKO SANITETSKI VOD
1. ZVONIMIR TOPIĆ ODRED 1. ŽELJKO FEKETE POLICIJE 1. Dr DRINKO BALIČEVIĆ
FEKETE
2. JOSIP VERUNICA 1. TOMISLAV POLICIJE LENARTIĆ 1. Dr DRINKO BALIČEVIĆ
2. JOSIP VERUNICA 1. TOMISLAV LENARTIĆ 2. SERGIJE 1. BORIS 2. Dr GORAN VUJIĆ
2. SERGIJE
3. ŽELJKO LES KOS 1. BORIS 2. ILIJA 2. Dr GORAN VUJIĆ
3. ŽELJKO LES KOS 2. ILIJA DRAŽIĆ BARBARIĆ 3. Dr NATALIJA KOŽNJAK
4. BOGDAN DRAŽIĆ
MILIĆ 2. MIJO MATOŠA BARBARIĆ MILEUSNIĆ 3. Dr NATALIJA KOŽNJAK
4. BOGDAN MILIĆ 2. MIJO MATOŠA MILEUSNIĆ 3. DAMIR
3. DAMIR
MARKOTIĆ
MARKOTIĆ

1. BOJNA
1. BOJNA
1. ŽELJKO CIPRIŠ
1. ŽELJKO CIPRIŠ
2. MIRO ANDRIĆ 3. BOJNA 100. BR HV-a
2. MIRO ANDRIĆ 3. BOJNA 100. BR HV-a
3. IVAN MLINAR ŽELJKO BOSAK
3. IVAN MLINAR
2. BOJNA ŽELJKO BOSAK
2. BOJNA
1. IVAN BANOVAC
1. IVAN BANOVAC
2. TIHOMIR FERENČINA
2. TIHOMIR FERENČINA
3. JOZO PETRAŠEVIĆ
3. JOZO PETRAŠEVIĆ
3. BOJNA 4. AHMET PUŠKAR 1. SAMOSTALNA SATNIJA PODSUSED
3. BOJNA 4. AHMET PUŠKAR 1. SAMOSTALNA SATNIJA PODSUSED
1. IVAN DRVAR SINIŠA RATKOVIĆ
1. IVAN DRVAR SINIŠA RATKOVIĆ
2. BRUNO ČAVIĆ
2. BRUNO ČAVIĆ
3. FRANKO KRIŽMAN
3. FRANKO KRIŽMAN
4. MARIN PERKOVIĆ
4. MARIN PERKOVIĆ BITNICA TOPOVA B-1 IZ 153. BR HV-a
5. MARIJAN BUČAR BITNICA TOPOVA B-1 IZ 153. BR HV-a
5. MARIJAN BUČAR SINIŠA NOVAK
SINIŠA NOVAK

Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.

39
Bruno Čavić, zapovjednik 3. bojne, na Jankomirskom mostu tijekom blokade vojarne u Samoboru, 22. rujna 1991.

40
 predstavljalo veliku opasnost za pripadnike brigade i stanovnike
naselja. Zbog toga je pripadnicima brigade dijeljeno što žurnije.
Osim naoružanja, streljiva i maskirnih odora postrojba je
bila popunjena ostalim materijalno-tehničkim i opskrbnim
sredstvima 70%. Prvi sljedeći prijem oružja i streljiva postrojbi
101. brigade ZNG-a bio je 27. rujna 1991., i od tada je brigada
primala i zaduživala naoružanje, streljivo i materijalno-tehnič-
ka sredstva putem reversa. Tada su zaprimljene i prve maskirne
odore (21 komplet).
Brigada je mobilizirana u SMB odorama, s kapama i obi-
lježjima ZNG-a koje su pripadnici brigade zadužili 31. kolo-
voza 1991. na smotri na Zagrebačkom velesajmu. Daljnja po-
puna maskirnim odorama obavljana je prema mogućnostima
nadležnog GrŠTO. Zbog prilično otežane nabave i polovičnog
opremanja pripadnika brigade odorama, na prve zadaće brigade
na novljanskom i lasinjskom bojištu pripadnici su upućivani u
odorama SMB i s oznakama pripadnosti ZNG-a. Od 15. listo-
pada 1991. veći broj pripadnika brigade opremljen je maskir-
nim odorama.
Nakon mobilizacije postrojbe brigade se razmještaju u raj-
one razmještaja na sjeverozapadnom području Susedgrada, od
ušća rijeke Krapine u Savu, kraj Zaprešića do potoka Vrapčak:
– Zapovjedništvo brigade i samostalne postrojbe brigade
sa ZM brigade u: OŠ “D. Domjanić”, Gajnice bb – do 30.
rujna; i u prostorijama poduzeća “Continental prijevoz”,
Samoborska cesta 92 – do 3. listopada. IZM brigade bilo
je smješteno u Susedgradu, Kostanjek 4a (u obiteljskoj
kući Faruka Čerimagića).
– 1. bojna u rajonu Podsuseda: Dolje – Jagodište – Jarek,
– 2. bojna u rajonu Gornje Vrapče,
– 3. bojna u rajonu Glavica – Ponikve (Zelenom magistra-
lom iznad Borčeca).
– Logistička baza u Stenjevcu, samostalne postrojbe (osigu-
ranja) na ZM brigade, a ostale u rajonu Borčec – Ponikve.
– protuzračno osiguranje postrojbama brigade u rajonima
razmještaja pružao je Vod PZO brigade s paljbenih polo-
žaja na području Susedgrada: 1. desetina PZO u rajonu
Bizeka iznad ZM brigade i ostalih postrojba brigade, a 2.
desetina PZO u rajonu Perjavice (iznad naselja).
Prehrana v/o za vrijeme boravka na području Susedgrada
osiguravana je pripremom hrane na području općine (restorani
Banija, Grmoščica, Bologna), a od 26. rujna 1991. priprema hra-
ne centralizirana je u Studentskom centru u Zagrebu.
Tehnička struka je održavanje i popravke naoružanja obav-
ljala u tvornici “Jedinstvo”, a od listopada 1991. u 303. logistič-

41

ZAPOVJEDNIŠTVO BOJNE
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA IPD
1. IVICA GORIČKI
2. RADOSLAV PUŠIĆ
(20. 11. 1991. - 4. 4. 1992.)
3. MARKO DUJMOVIĆ
(4. 4. - 20. 7. 1992.)
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA SPOZNAJNE
POSLOVE i SIS
1. ______________
2. STJEPAN JURINA
(20. 10. 1991. - 21. 5. 1992.)
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA RKBO
1. RADOSLAV PUŠIĆ
2. ANDRIJA KAČIĆ ALESIĆ
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA OPĆE POSLOVE
3. IVAN GABIN (9. 2. - 23. 4. 1992.)
1.___________________
2. DRAGUTIN RUŽAK
3. TOMISLAV BERNAT
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA LOGISTIKU
1. IVICA CEROVIĆ
2. IVAN GODINIĆ
3. ANDRIJA KAČIĆ ALESIĆ
IZVJESTITELJI STRUKA
TEHNIČKE
1. ANDRIJA KAČIĆ ALESIĆ
IZVJESTITELJ OPĆIH POSLOVA
2. IVAN ZLATIĆ
3. ALOJZ ČANČER
OPSKRBNE
1. KREŠO VITELIĆ
2. ALOJZ VNUČEC
SANITETSKE - LIJEČNICI
1. Dr. GORAN VUJIĆ
(12. 10. - 8. 12. 1991.)
2. Dr. IGOR MOLNAR
3. Dr. ANTE LEKIĆ
ZAPOVJEDNIK LOGISTIČKOG
VODA
1. IVICA PETKOVIĆ
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 1. bojne 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.
SHEMA Br. 4
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 1. BOJNE 101. BR ZNG-a/HV-a 1991./1992. GODINE
ZAPOVJEDNIK BOJNE
1. ŽELJKO CIPRIŠ (18. 9. - 30. 10. 1991.)
2. MIRO ANDRIĆ (30. 10. 1991. - 10. 6. 1992.)
3. IVAN MLINAR (10. 6. - 20. 7. 1992.)
ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE
1. MIRO ANDRIĆ (9. 10. - 30. 10. 1991.)
2. TOMISLAV KAČIĆ ALESIĆ
(30. 10. 1991. - 31. 3. 1992.)
3. IVAN MLINAR (11. 4. - 10. 6. 1992.)
SAMOSTALNE POSTROJBE BRIGADE -
ZAPOVJEDNICI
DESETINA VEZE
1. ________________
ZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE 2. DARKO ŠTAHAN
ZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE
1. ŽELJKO MIHOLČIĆ ZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE 3. JOSIP TRUBELJA
1. MARIJAN VUČENIK
(18. 9. - 9. 10. 1991.) 1. DARKO JEDJUT
(18. 9. - 9. 10. 1991.)
2. IVAN MLINAR (18. 9. - 12. 10. 1991.)
2. STJEPAN BRATKOVIĆ
(9. 10. - 23. 12. 1991.) 2. MARKO DUJMOVIĆ
(9. 10. 1991. - 9. 2. 1992.)
3. TOMISLAV PAVIĆ (12. 10. 1991. - 31. 3. 1992.) IZVIDNIČKA DESETINA
(24. 12. 1991. - 14. 6. 1992.) 3. STJEPAN FILIPOVIĆ 1. SVEBOR TOMPAK
4. DARKO MATIJEVIĆ
4. DRAŽEN SREŠ (1. 4. - 20. 7. 1992.) 2. MLADEN ARMANO
(23. 4. - 20. 7. 1992.)
(15. 6. - 20. 7. 1992.)
DOZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE DIVERZANTSKI VOD
DOZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE 1. TOMISLAV PAVIĆ 1. LADISLAV PUŽ
1. STJEPAN BRATKOVIĆ (16. - 23. 12. 1991.) 2. IVICA GRETIĆ
(18. 9. - 9. 10. 1991.) 2. STJEPAN FILIPOVIĆ
2. STJEPAN BALABAND (23. 12. 1991. - 31. 3. 1992.)
(9. 10. - 28. 12. 1991.) 3. DRAŽEN SREŠ DOZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE
3. BORIS BAŠIĆ (31. 3. - 14. 6. 1992.) 1. BRANKO ČERNELJIĆ
4.ŽELJKO OBRADOVIĆ SAMOSTALNI PRATEĆI VOD
(28. 12. 1991. - 23. 4. 1992.) 2. KREŠIMIR TUŠEK
(15. 6. - 20. 7. 1992.) 1. MIRO ANDRIĆ (28. 9. - 8. 10. 1991.)
4. IVAN ŠOŠTARIĆ 3. ROMANO ŠIROKI
2. SLAVKO BOGADI
(23. 4. - 20. 7. 1992.)
IZVJESTITELJ OPĆIH POSLOVA (9. 10. - 20. 11. 1991.)
IZVJESTITELJ OPĆIH POSLOVA
1.IVICA JAGUŠT 3. KRASNODAR KIŠUR-RORA
1. JAKŠA UJEVIĆ
(18. 9. - 17. 11. 1991.) (20. 11. 1991. - 20. 7. 1992.)
1. LUKA ŽIVKO
(18. 9. - 27. 11. 1991.) 2. IVAN LEŠNJAK
2. STJEPAN BALABAND, (18. 11. 1991. - 13. 5. 1992.)
3. NIKŠA MANENICA 3. GORAN MARAVIĆ
(14. 5. - 20. 7. 1992.) VOD BsT
1. MORIS SORGAR (18. 9. - 27. 11.
1991.)
2. GORAN BOROŠAK
(27. 11. 1991. - 20. 7. 1992.)
ZAPOVJEDNIK 1.
VODA
1. STJEPAN ZAPOVJEDNIK 1. VODA
BRATKOVIĆ 1. STJEPAN FILIPOVIĆ ZAPOVJEDNIK 1. VODA ZAPOVJEDNIK INŽENJERIJSKOG
2. ILIJA ZUKANOVIĆ, (18. 9. - 23. 12. 1991.) 1. KREŠIMIR TUŠEK VODA
3. BORIS BAŠIĆ 2. 2. ŽELJKO OBRADOVIĆ 2. 2. MILAN MIKOLČIĆ 2. 1. IVAN JANEŠ
4. DARKO MATIJEVIĆ VODA (24. 12. 1991. - 20. 7. 1992.) VODA VODA 2. SULEJMAN KRKIĆ
5. STJEPAN ŽALAC
6. IVICA JANDRIJEVIĆ
1. ALEKSANDAR
GLESINGER
1. STJEPAN BALABAND (9. 10. - 5. 12. 1991.)
2. IVAN ŠOŠTARIĆ 2. JOSIP ŠKRINJARIĆ 1. ________________
3. ZDRAVKO KESER (5. 12. 91. - 13. 5. 92.) 2. ŽELJKO LABAŠ
3. 3. 3.
VODA 3. ZDRAVKO SOČIĆ VODA VODA
(13. 5. - 20. 7. 1992.)
1. LADISLAV PUŽ
(9. 10. - 7. 11. 1991.)
1. IVICA GORIČKI 2. BRANKO ŠKRLEC 1. __________________
2. MARIO HOTKO (8. 11. 1991. - 19. 3. 1992.) 2. DAMIR PAVLOVIĆ
3. MARIJAN KIŠUR
(19. 3. - 20. 7. 1992.)
42
koj bazi smještenoj u vojarni Prečko. Popuna i popravci mo-
tornih vozila brigade obavljani su u servisima susedgradskih
gospodarstvenika. Popuna m/v obavljena je vozilima iz popisa.
Brigada je većinu zadaća realizirala vlastitim vozilima, a grupna
prevoženja obavljana su autobusima iz civilnog sektora, najčešće
ZET-a.
Na planu zdravstvenog zbrinjavanja i skrbi, privremene pri-
hvatne ambulante organizirane su preko Doma zdravlja Sused-
grad. Popuna zdravstvenog kadra brigade bila je na zadovoljava-
jućoj razini.
Zbog nemogućnosti da se opremi, naoruža, pripremi i boj-
no uporabi cijela brigada kao ustrojbena cjelina, isprva je briga-
da bojne zadaće izvršavala uporabom satnija i bojni na samo-
stalnim zadaćama.
Prve zadaće nakon mobilizacije brigada je dobila 21. ruj-
na 1991. od nadređenog Zapovjedništva Zagrebačkog korpusa
ZNG-a, iako se upozoravalo da postrojbe nisu osposobljene za
bojna djelovanja, niti je s pripadnicima izvedeno bojno gađanje,
te je zapovjednik brigade zapovjednicima bojni zapovjedio da se:
Faruk Čerimagić, pričuv-
ni pukovnik HV-a, prisje-
ća se tih dana:
Pomoćnik zapovjednika
brigade za SIS Davor Be-
lanović sa suradnicima,
između nekoliko objekata
za smještaj i siguran rad
Zapovjedništva brigade
na području Susedgrada,
odabrao je i kuću moje
četveročlane obitelji. Služba SIS-a utvrdila je i Zapovjed-
ništvu brigade predložila da se IZM brigade u potpunoj
tajnosti uspostavi u mojoj obiteljskoj kući, u prizemlju. U
podrumu su djelovali operativci i osiguranje. U nenaselje-
nu kuću do moje smjestili su se izviđači, a iznad straža.
Užurbane pripreme i obavljanje prvih bojnih zadaća, s če-
stim izmjenama zapovijedi, nametali su i desetak sastana-
ka u toku dana, sa stalnom frekvencijom ljudi u odorama.
Unatoč tomu, moja obitelj, pa i svi susjedi, doživjeli su taj
boravak Zapovjedništva u Kostanjeku 4 a vrlo ponosno i s
ushićenjem. Bili su to dani kojih se sjećamo s velikim zado-
voljstvom u srcima.
43
Neposredno nakon razmještanja brigade u širem rajonu zapo-
vjednog mjesta, na području Susedgrada, Hrvatska televizija je
uz pomoć pripadnika 101. brigade snimila jedan od prvih filmo-
va o Domovinskom ratu pod nazivom “Kako se brani grad”. Dije-
lovi filma obrađuju zračnu uzbunu, izdavanje bojne zapovijedi,
djelovanje snaga PZO i aktivnosti diverzanata.
– iz treće pješačke bojne: 21. rujna – 1. satnija, ojačana
Diverzantskim vodom brigade i u suradnji s 8. br TO
Samobor, angažira u blokadi vojarne “Sedam sekretara
SKOJ-a” u Samoboru, a 22. rujna – 3. satnija razmjesti
na Ranžirnom kolodvoru, na području Novog Zagreba,
sa zadaćom šire blokade vojarne “Maršal Tito”.
– iz prve pješačke bojne: 22. rujna – 2. satnija razmjesti na
području Črnomerca, sa zadaćom čvrste blokade vojarni
TŠC “Ivan Gošnjak” i “Kumrovec”, u suradnji s ostalim
postrojbama. ZM svih snaga blokade u zgradi Policijske
postaje Črnomerec.
– iz druge pješačke bojne: 1. listopada – 3. satnija prebaci i
razmjesti u rajonu Lasinja – Desno Sredičko.
Neprijateljska aktivnost na području Zagreba u to vrijeme
svodila se na djelovanje iz vojarni po civilnim ciljevima i snaj-
persko djelovanje u cilju stvaranja panike i nesigurnosti kod sta-
novništva.
Operativno izvješće brigade Zagrebačkom korpusu od 23.
rujna 1991. pokazuje kakav je bio život brigade i s kakvim se
poteškoćama susretala tijekom mobilizacije i u obavljanju pr-
vih zadaća. Početne aktivnosti svodile su se na motrenja, izvi-
đanja, patroliranja i povećanje b/s. Nadređeno zapovjedništvo
(Zagrebački korpus) upozorava se na nužnost definiranja bli-
žih i daljih zadaća i često se traži popuna MTS-om od oružja,
MES-a, odora, oznaka, pa do porcija i maski, popuna vozilima,
a predlaže se i izvođenje bojnog gađanja. Nedostatak oružja i
manjak informacija posebno su negativno djelovali na moral
ljudstva. Za provođenje obuke nedostajali su priručnici i pravi-
la bojne uporabe. U tom razdoblju Sanitetska služba cijepila je
protiv tetanusa 1228 pripadnika brigade. Od topništva ustroje-
ne su desetine MB 82 mm (tri oruđa) u 1. i 2. bojni. Također, u
Rakitju je osposobljena desetina voda PZO za rad sa Strijelom
“S-2M”, iako nisu imali ni oruđa ni projektila. Brigadno topniš-
tvo raspolagalo je sa 6 minobacača 120 mm i 240 mina.
Namjera postrojba JNA i snaga lokalnih pobunjenih Srba
razmještenih na desnoj strani Kupe, a organiziranih u Opera-
tivnu grupu 1 (OG-1) bila je da se spoje sa snagama JNA okru-
ženima u zagrebačkim vojarnama i omoguće njihovo izvlačenje.
Tomu je trebao prethoditi prodor kroz područje koje su držale
hrvatske postrojbe. Izvlačenje je planirano u dva smjera, snage
iz Zagreba su se trebale izvlačiti prema Petrinji, a snage iz Samo-
bora prema Lasinji. Do kraja rujna JNA i pobunjeni Srbi zauzi-
maju veći dio Banovine, grad Petrinju te izbijaju na rijeku Kupu
koja najvećim dijelom postaje granica razdvajanja.
U takvim okolnostima zapovjednik Zagrebačkog korpusa
Stjepan Mateša 24. rujna 1991. izdao je zapovijed 101. briga-
di ZNG-a da u noći 24./25. rujna 1991. izvrši pregrupiranje
postrojba brigade uz istovremenu popunu jedinica te najbolje
pripremljenu bojnu uputi na bojne zadaće. Sukladno zapovije-
di, zapovjednik brigade zapovjedio je da se 1. bojna premjesti u
rajon Donja Lomnica – Gradići – Petrovina sa zadaćom okru-
ženja Zračne luke Pleso s jugozapadne strane i sprječavanja spa-
janja snaga JNA s područja Banovine s onima iz Velike Gorice i
Zagreba. Detaljnije određeni zadaci obuhvaćali su prikupljanje
obavještajnih podataka s naglaskom na djelovanje Pete kolone
i snajperista. Bojna je bila ojačana jednim tenkovskim vodom
iz sastava Zagrebačkog korpusa kojim je zapovijedao Mato Kr-
pan.
Iz operativnog izvješća brigade vidljivo je da tijekom raz-
mještanja bojne i zaposjedanja položaja nije planirana niti osi-
gurana topnička potpora 1. bojne s BrAG-om 101. iz razloga
što brigada nije djelovala kao cjelina.
Susjedne postrojbe bile su iz 99. brigade ZNG (Zagreb –
Peščenica) i postrojbe TO prostorne strukture iz Velike Gori-
ce (10. br TO mobilizirana je 3. listopada 1991.). Za vrijeme
boravka na tome području pripadnici bojne bili su smješteni u
Domu kulture u Gradićima, a logistički su se naslanjali na vla-
stite kapacitete i na SŠTO JUG.
Ostale postrojbe 2. i 3. bojne 101. brigade, u rajonu razmje-
štaja na području Stenjevca i Podsuseda pripremale su se za oče-
kivane zadaće.
Radi pojačanja snaga obrane Novske zapovjednik Zagre-
bačkog korpusa ZNG-a, 26. rujna 1991. Zapovjedništvu 101.
brigade zapovijeda pripremu i prebacivanje jedne bojne u širi
rajon Novske do 2 sata ujutro 27. rujna, a na njezino mjesto tre-
balo je razmjestiti jednu satniju ojačanu tenkovskim vodom.
Zapovjednik brigade 26. rujna zapovjedio je da se 1. bojna
pripremi za izvlačenje i prebacivanje u Novsku, a da 3. bojna bez
3. satnije preuzme položaje 1. bojne i uspostavi ZM u s. Gradići
sa zadaćom sprečavanja prodora oklopno-mehaniziranih snaga
JNA iz vojarne “Maršal Tito” u Zagrebu i iz vojarne Pleso u Ve-
likoj Gorici prema rijeci Kupi i Petrinji te njihovog prebacivanja
na okupirano područje Banovine i spajanja s tamošnjim snaga-
44
ma JNA i pobunjenih Srba. U kasnim večernjim satima 1. bojna
započela je hodnju, koju je osobno pratio zapovjednik 101. br
ZNG-a, i u Zapovjedništvu obrane Novske 27. rujna ujutro re-
gulirao smještaj i definirao zadaće bojne.
Problematika izvršenja mobilizacije, izvođenja obuke i upu-
ćivanja postrojba na bojne zadaće razmatrana je na sastanku Za-
povjedništva brigade održanom 27. rujna te je zaključeno:
• Od samog početka mobilizacije nije se vodilo dovoljno
računa o kvaliteti pozvanog ljudstva (starosna dob, fizička
i psihička spremnost, društveno negativne osobe – krimi-
nalci i sl.). Poseban problem je predstavljalo popunjavanje
mimo VES-ova, a što je bilo uvjetovano nedovoljno defini-
ranom strukturom postrojbi.
• Od samog početka mobilizacija je bila oslonjena na vlasti-
te, neuhodane i neprofesionalne kadrove brigade, istovre-
meno bez ikakve pomoći nadležnih organa Gradskog štaba
Teritorijalne obrane Zagreb i Zapovjedništva Zagrebačkog
korpusa ZNG-a.
• Veliki dio mobilizacijskog i vremena predviđenog za obuku
utrošen je na izuzimanje naoružanja i MTS-a te njihovo raz-
vrstavanje i zaduživanje po osnovnim jedinicama. MTS-a
izuzimana su mimo planova i iskazanih potreba. Zbog toga
postrojbe još uvijek nisu popunjene odgovarajućim naoru-
žanjem, kako po broju tako i po vrsti. Isti problem nedo-
statka vrijedio je i za osnovna MTS (nedostajalo je eksplo-
ziva, mina, odora, kapa, oznaka i amblema), a velik problem
predstavljala su i neispravna oružja i vojna tehnika.
• Od samog početka 101. brigadi ZNG-a nisu definirane
bliže i daljnje kako vremenske tako i prostorne zadaće. Na
sve ovo Zapovjedništvo 101. brigade ZNG-a upozoravalo
je kontinuirano kroz dnevna operativna izvješća nadređe-
nim zapovjedništvima, ali se stanje nije poboljšalo. Obeća-
vano je rješenje gore navedenih problema i potreba s čime
je Zapovjedništvo 101. brigade ZNG-a upoznalo vojnike i
časnike, pripadnike brigade. Kako se problemi nisu riješili
u obećanim rokovima, a pripadnici brigade su bili bez odo-
ra, oružja i drugih, prijeko potrebnih materijalno-tehničkih
sredstava, došlo je do značajnog pada morala i volje za izvr-
šenjem postavljenih zadaća. Uz to, došlo je i do osipanja pri-
padnika brigade, što je posebno došlo do izražaja u 1. bojni
101. brigade ZNG-a.
• Tijekom rasprave časnika 101. brigade ZNG-a konstatirano
je da s postrojbama nije izvršena potrebna obuka i psihofi-
zičke pripreme kako bi se iste mogle maksimalno angažirati
u izvršenju bojnih zadaća. Veliki prigovori prouzročeni su i
angažiranjem postrojbi brigade van teritorijalne pripadno-
 sti, što se također negativno odrazilo na moral pripadnika
brigade.
• S obzirom na sve rečeno, Zapovjedništvo 101. brigade
ZNG-a predložilo je da se ubuduće mobilizacija izvodi
postupno, u skladu s raspoloživim i predviđenim naoru-
žanjem, odorama i ostalim MTS-om. Predložilo je i da se
pravodobno planira bojna uporaba postrojbi 101. brigade
ZNG-a, a ne kao što je to bio slučaj s 1. bojnom. Naime,
način i vrijeme upotrebe 1. bojne ne samo da se negativno
odrazio na nju, nego i na ostale postrojbe brigade, a sve je
bilo popraćeno masovnim protestima pripadnika brigade i
njihove rodbine.
• U pojedinim postrojbama ima pojava da pojedini zapovjed-
nici, časnici i dočasnici nedovoljno poznaju svoje ljudstvo te
da neažurno vode njihove popise.
• Zapovjedništvo 101. brigade ZNG-a konstatiralo je da su
postrojbe brigade, posebno rodovske jedinice, dobile nedo-
voljnu, pa čak i nikakvu pomoć od strane Gradskog štaba
45
TO grada Zagreba i Zapovjedništva Zagrebačkog korpusa.
Pritom je istaknulo kako ubuduće trebaju biti češće posjete i
veća pomoć 101. brigadi ZNG-a od strane djelatnih i struč-
nih osoba iz Zapovjedništva Zagrebačkog korpusa.
• Istaknuto je kako je 1. bojna 101. brigade ZNG-a upućena
na bojnu zadaću u krizno područje, a da u trenutku angaži-
ranja nije bila u potpunosti formacijski (u ljudstvu i MTS-
u) popunjena i spremna za izvršenje bojnih zadaća na razini
bojne.
• Iz navedenog razloga, na sastanku je predloženo da se spo-
menuta bojna vrati u početno područje razmještaja.
Zaključci su upućeni zapovjedništvima Zagrebačkog kor-
pusa ZNG-a i GrŠTO, sa zamolbom da u svojoj nadležnosti
pomognu brigadi u njihovu otklanjanju.
Zapovjedništvo 101. br ZNG-a 30. rujna u 16,55 sati tele-
fonom je zaprimilo zapovijed zapovjednika Zagrebačkog kor-
pusa ZNG-a za stavljanje u punu bojnu spremnost.
3. P
 rva bojna djelovanja
101. brigade ZNG-a
3.1. Novljansko bojište
(27. rujna – 6. listopada 1991. godine)
U sklopu planova Generalštaba OS SFRJ za presijecanjem Hr-
vatske na nekoliko smjerova, važan smjer predviđen je za po-
dručje zapadne Slavonije na kojemu je nositelj napadnih dje-
lovanja trebao biti 5. (Banjalučki) korpus. Nakon što osnovna
zadaća prodora prema sjeveru i spajanja s 32. (Varaždinskim)
korpusom zbog njegove predaje nije uspjela, Banjalučki korpus
nastavio je s napadima na Jasenovac, Novsku, Pakrac i Novu
Gradišku. Glavne snage koje su napadale smjerom Okučani –
Rajić – Novska činila je 16. proleterska motorizirana brigada iz
Banja Luke pojačana borbenom skupinom 265. mehanizirane
brigade. Na pomoćnom smjeru Prijedor – Jasenovac – Novska
napadala je 11. partizanska krajiška brigada iz Prijedora. Na
smjerovima prema Novoj Gradiški i Lipiku, odnosno Pakracu,
napadale su: 343. motorizirana brigada iz Prijedora s četiri bata-
ljuna pobunjenih Srba iz TO Zapadna Slavonija i 5. kozaračka
brigada TO BiH. Dijelovi ovih postrojba napadali su i prema
Novskoj smjerom Subocka – Kričke – Bair, a prema Novom
Grabovcu iz smjera Bujavice i Korita. Na smjeru Okučani –
Nova Gradiška napadala je 329. oklopna brigada iz Banja Luke
uz pomoć lokalnih Srba.
Zračnu potporu Banjalučki korpus primao je s obližnjeg
aerodroma JNA u Mahovljanima kraj Banja Luke. Nakon što
sredinom rujna snage JNA i pobunjenih Srba zaposjedaju šire
područje Nove Gradiške, Okučana, Lipika i Pakraca, snažnim
topničkim i oklopnim snagama nastavljaju napredovanje na za-
pad prema Novskoj.
46
Snage obrane Novske bile su organizirane od brojnih po-
strojba ZNG-a, prostorne strukture, samostalnih dragovoljač-
kih postrojba, Narodne zaštite, HOS-a i snaga civilne policije.
Obranom je zapovijedalo Zapovjedništvo obrane Novske kojem
su pridodane i podređene jače snage izvan područja Novske: 1.
A br ZNG-a, samostalne postrojbe i snage civilne policije.
Može se reći da je obrana Novske u tome razdoblju prerasla
lokalnu razinu i postala jedna od ključnih otpornih točaka u
agresiji na Hrvatsku, što dovodi do većeg naprezanja hrvatskih
postrojba u fazi obrane i potrebe za slanjem novih. Tako već od
14. rujna 1991. na području Novske borave snage 1. A brigade
ZNG-a. S tim ciljem, na zapovijed zapovjednika Zagrebačkog
korpusa od 26. rujna 1991., 1. bojna 101. brigade (225 v/o i 18
m/v), pod zapovijedanjem Željka Cipriša, pridodaje se snagama
obrane Novske i podređuje njezinom Zapovjedništvu od 2 sata
ujutro 27. rujna 1991. godine.
Zapovjednik 101. br ZNG-a Ivica Hrnčić u suradnji sa
Zdravkom Andabakom iz 1. A br ZNG-a na ZM-u u s. Bresta-
ča, zapadno od Novske, zapovjednikom Zapovjedništva obrane
Novske, Franjom Nikićem i zapovjednikom 1. bojne Željkom
Ciprišem, 27. listopada s početkom u 6,00 sati regulirao je smje-
štaj i definirao zadaće bojne.
Zadaća 1. bojne 101. brigade ZNG-a bila je: u suradnji s već
raspoređenim hrvatskim snagama izvoditi aktivnu obranu Nov-
ske i šire (Stari i Novi Grabovac, Košutarica, Jasenovac, Nov-
ska), odnosno od granice s BiH na Savi do Novog Grabovca
 SHEMA Br. 7
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI 1. SAMS/101. BR ZNG-a/HV-a OD LISTOPADA 1991. DO OŽUJKA 1992.

ZAPOVJEDNIK SATNIJE
SINIŠA RATKOVIĆ

DOZAPOVJEDNIK
MLADEN VUK

         ZAPOVJEDNIŠTVO POSTROJBE

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA ZA
IPD 1. VOD - ZAPOVJEDNIK MLADEN ROJ MINOBACAČA
MILJENKO DUGANDŽIĆ TUCIBAT ZAPOVJEDNIK DAMIR
BOŽIČEVIĆ

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA ZA GRUPA ZA VEZU

SPOZNAJNE ZAPOVJEDNIK TOMO
POSLOVE i SIS JAMBRIŠAK
KRUNOSLAV BADEL 2. VOD - ZAPOVJEDNIK MLADEN
VUK
INŽENJERIJSKA GRUPA
ZAPOVJEDNIK ZVONIMIR
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA ZA JOHN
OPĆE
POSLOVE
ĐUKICA JURIČAN
3. VOD - ZAPOVJEDNIK NIKOLA
MARCIUŠ
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA ZA
LOGISTIKU
SLAVKO JAMBRIŠAK

4. VOD - ZAPOVJEDNICI:
DUŠAN BARBARIĆ i TOM
NAČELNIK SANITETA KAČINARI
Dr. MARIJAN CEROVEC

Obnašatelji sklopnih dužnosti 1. sams/ 101. br ZNG-a/HV-a od listopada 1991. do ožujka 1992.

( Jamaričko brdo). Postrojbe bojne razmještene su na širokom
prostoru, bez dodira i međusobne suradnje tijekom bojnih dje-
lovanja.
Zapovjedništvo, pristožerne postrojbe i sanitet 1. bojne
smješteni su u motel “Stari Jug” (na kojem je uspostavljeno ZM),
kraj autoceste, koja je nešto istočnije od motela bila zapriječena.
Prva satnija, pod zapovijedanjem Marijana Vučenika, smještena
je u motel “Stari Jug” sa zadaćom sprječavanja prodora snaga
JNA i pobunjenih Srba iz smjera Jasenovca i Košutarice. Druga
satnija, pod zapovijedanjem Željka Miholčića, i 3. satnija, pod
zapovijedanjem Darka Jedjuta, raspoređene su između Starog
Grabovca i Paklenice sa zadaćom zaustavljanja prodora snaga
JNA i pobunjenih Srba iz smjera Okučani – Rajić. Samostal-
ni prateći vod, pod zapovijedanjem Mire Andrića, raspoređen
je u rajonu Novog Grabovca sa zadaćom zaustavljanja prodora
oklopno-mehaniziranih snaga JNA i pješaštva pobunjenih Srba
iz smjera Lipika (Kričke, Subocke i Korita). Logistički vod raz-
mješten je zapadno od Novske, u s. Brestača.
Prema zapovijedi zapovjednika Zagrebačkog korpusa, bri-
gadi se od 28. rujna 1991. podređuje 1. samostalna satnija Pod-
sused. U jutarnjim satima 29. rujna satnija od 98 dragovoljaca
organiziranih u tri voda sa sanitetom i ostalom logistikom, pod
zapovijedanjem Siniše Ratkovića, priključuje se 1. bojni 101. br
ZNG-a i sudjeluje u obrani Novske. Razmješta se u s. Plesmo u
ribičkom domu na r. V. Strug. Od zapovjednika 1. bojne dobiva
zapovijed Zapovjedništva obrane Novske, za obranu u rajonu
Drenov Bok – rijeka Sava, sa zadaćom, da u suradnji s 1. satni-
jom 1. bojne i 3/62. samb iz Novske, spriječi prodor i nasilni
prijelaz snaga JNA i TO BiH preko rijeke Save od Jasenovca,
Drenovog Boka do Krapja.
Tijekom noći 30. rujna u Novsku je stiglo pojačanje 1. boj-
ni od 86 ljudi (1 časnik, 3 dočasnika, 82 vojnika), te desetina
Strijela “S-2M” iz Voda PZO brigade, koje je zapovjednik boj-
ne odmah rasporedio južno od Novske, na crti od Jasenovca do
autoceste, koja je cijeloga dana bila izložena jakoj minobacačko-
topničkoj vatri JNA s teritorija BiH.

47
101. brigada ZNG-a u obrani Novske, 27. rujna do 6. listopada 1991.

48
 Valja istaknuti da su pripadnici 101. brigade ZNG-a na po-
dručje Novske stigli u najkritičnijem razdoblju obrane Novske i
njezinog šireg područja, krajem rujna i prvih šest dana listopada
1991. godine.
Manjak dokumenata i izvora umnogome otežava potpunu
rekonstrukciju tih događanja i bojnih djelovanja postrojba 101.
brigade. Izvješća su manjkava, nepotpuna, što se uklopilo u sli-
ku Novske tih dana, koju je karakterizirala konfuzija, nesnalaže-
nje, velik broj postrojba, njihova nepovezanost i nekoordinacija
obrane. Često se nije znalo tko odlazi, a tko dolazi te tko se i
gdje nalazi u području obrane Novske.
Bojna djelovanja postrojbe 101. br ZNG-a u obrani Novske
izvodile su u suradnji s: 1. A br ZNG-a u rajonu Brestača, Novi
Grabovac i G. Rajić; 56. samostalnom bojnom iz Kutine u rajo-
nu sela Bair; 65. samostalnom bojnom iz Ivanić Grada u rajonu
Jazavica – Stari Grabovac; 62. samostalnom bojnom iz Novske
u rajonu G. Rajić – Paklenica, Kozarice – Novi Grabovac i uz
lijevu obalu Save: Drenov Bok – Jasenovac – Košutarica – Mla-
ka; i sa snagama civilne policije iz Kutine (jačine voda) u Nov-
skoj na obavljanju javno-policijskih zadaća, iz Novske u rajonu
od Kozarice do Pujića, te iz Zaboka u rajonu od s. Bročice, s.
Košutarice i s. Jazavica.
Prvi bojni zadatak 1. satnije i BsT voda 1. bojne bio je na
području Košutarice5 i Jasenovca. U Košutarici trpe topničku
vatru s desne obale Save s teritorija BiH te se zbog nezaštiće-
nosti na otvorenom prostoru i hladnoće ukopavaju i učvršćuju
položaje. Nakon par dana neprekidnog granatiranja, a bez mo-
gućnosti odmora, nakon što se 1. listopada 1991. iz Košutarice
povukla pričuvna policija, sutradan se 1. satnija i BsT vod 1. boj-
ne, te tenkovski vod 1. A brigade ZNG-a, po zapovijedi povlače
do motela “Stari Jug” kod Novske.6 Na ovoj lokaciji (ujedno i
ZM bojne) objašnjena je situacija u kojoj su se našli pripadnici
bojne, te su upoznati s razlozima povlačenja. Skupina pripad-
nika revoltirana lošim i konfuznim zapovijedanjem, ostavila je
oružje i vratila se u Zagreb. Istoga dana, po prijemu nove zadaće

5 Na samom početku djelovanja satnije, 27. rujna 1991. ranjen je Josip

Šparavec – prvi ranjeni pripadnik brigade.
6 U vrlo konfuznoj i nejasnoj strukturi zapovijedanja, zapovijedi su se iz-
davale i prenosile putem motorola, koje je prisluškivala i JNA. Radi žurno-
sti, zapovijed o povlačenju putem motorole prenio je Luka Živko, a kako
se nije sjetio kodne oznake, predstavio se: “ovdje Đezer”. Njegovi suborci, u
“šumi” kojekakvih poruka, pa i s neprijateljske strane, ipak su prepoznali glas
i shvatili tko je Đezer, te izvršili zapovijed, a Luka je od tada dobio ratni na-
dimak Đezer. Niti pola sata nakon što su Zapovjedništvo bojne, pripadnici
1. satnije i BsT voda otišli iz motela “Stari Jug”, motel i Novsku raketirali su
zrakoplovi JNA i bilo je žrtava među civilima i snagama obrane Novske.

49
Pripadnici BsT voda 1. bojne, Košutarica, početak listopada 1991.

50
pojačanja Pratećeg voda, 1. satnija i BsT vod prebacuju se u Novi
Grabovac i podređuju zapovjedniku Pratećeg voda 1. bojne. Robert Majerić, pripadnik BsT voda 1. bojne, prisjeća se
U Novom Grabovcu teren je bio vrlo težak, crta obrane ne- prve zadaće:
utvrđena, koordinacija i suradnja loša, zapovijedanje nedosljed-
no i konfuzno (najčešće posredno putem nižih zapovjednika ili
neposredno iz Zapovjedništva obrane Novske), a neprijateljska
djelovanja sve intenzivnija. U takvim uvjetima pripadnici bojne
ojačavaju crtu obrane, ukopavaju se i dodatno je uređuju za boj-
na djelovanja i sprječavanje prodora neprijatelja iz smjera Lipika
– D. Subocke – Trokuta i Lipika – Korita – Lovske. Pobunjeni
Srbi i JNA ne samo da su djelovali topništvom iz Bujavice, Lov-
ske, Korita, Trokuta i Brezovca Subockog, već su se i pošumlje-
nim stazama približavali položajima bojne, izvodili prepade i
napade pješaštvom. U rajonu Trokuta i Mikuljić brda palili su
napuštene kuće i gospodarske objekte.
Postrojbe 101. brigade na novljanskom ratištu 29. ruj-
na 1991. obišao je načelnik topništva brigade Stjepan Puškar. Mlinarić i Majerić (desno), pripadnici BsT voda, Košutarica,
Osnovni zadatak njegova boravka bio je da u ime Zapovjed- početak listopada 1991.
ništva brigade obiđe postrojbe, utvrdi moral i stanje obrane, te
postrojbama bojne pruži pomoć u konsolidiranju crte obrane. Nakon nekoliko mjeseci obavljanja zadaća pričuvne polici-
Također je trebao posadama MB 82 mm i BsT 82 mm bojne je, mobiliziran sam u brigadu i odmah upućen na bojišnicu
pružiti stručnu pomoć, obići paljbene položaje Samostalnog Novske, u Košutaricu. Bio je to moj prvi susret s ratnom zbi-
pratećeg voda 1. bojne u Novom Grabovcu, te satniju i BsT ljom. Nismo djelovali, a po nama su stalno “prali”. Dobro
vod u Košutarici. O zatečenom stanju podnio je pisano izvješće se sjećam zadnje noći. Padala je kiša “minobacačka”. Pro-
zapovjedniku brigade 1. listopada 1991. godine. U izvješću se budila me i sklonio sam se u kupaonici prizemnice, bila je u
navodi da je stanje u Novskoj karakterizirala loša koordinacija u sredini pa mi se činilo da sam tamo na sigurnom. Tamo su
vođenju operacija i nazočnost previše raznih oružanih postroj- već bili i ostali dečki, nas desetak. Posložili smo se kao sardi-
ba, nepoznavanje pravog rasporeda hrvatskih snaga i loše pro- ne, po podu i u kadi i spavali… I onda pukne u daljinu, bro-
cjene neprijateljskih snaga. Opisujući viđeno prilikom obilaska, jim u sebi, čujem kako u sebi i drugi broje… 6, 7, 8… pa 10,
Puškar je u svome izvješću upozorio na poteškoće s kojima se 11, jer do 8 je padalo ispred, a poslije 10 iza kuće… Srećom,
susretala 1. bojna. Prilikom raspoređivanja mjesni vodiči su ih nitko od nas nije stradao. Stigla je zapovijed za povlačenje.
raspoređivali više po nahođenju, nego po zahtjevu situacije, a
postrojbe su, suprotno dogovoru, gurnute na prvu borbenu li-
niju bez prethodnog upoznavanja terena. Usprkos početnom
nesnalaženju, iskopani su rovovi i napravljeni zakloni, u čemu se nalni kadrovi te nužnost izvršenja bojnog gađanja s osnovnim
posebno istaknuo prateći vod. Njegova desetina MB 82 mm u postrojbama brigade u Zagrebu.
suradnji s postrojbom iz sastava 1. A brigade ZNG-a djelovala je U Zapovjedništvu 1. bojne, na novoj lokaciji, 2. listopada
s paljbenog položaja u Novom Grabovcu, dok bestrzajni topovi 1991. razmatrana je bojna uporaba postrojba bojne i 1. samo-
BsT voda bojne u Košutarici nisu bili upotrijebljeni. Istaknuo stalne satnije Podsused prema Bairu, te stanje u postrojbama
je negativan utjecaj dezinformacija o poginulima i snazi nepri- bojne na osnovi iskazanog nezadovoljstva pripadnika postrojba
jatelja te ukazao na manjkav sustav veza i nepravilno rukovanje
sa zapovjednom strukturom. Potom Siniša Ratković od Zapo-
sredstvima veze. Njegovi prijedlozi bili su da se na prvu borbe-
nu liniju šalju samo pripadnici aktivnog sastava ZNG-a te da se vjedništva obrane Novske prima novu zapovijed: da se s ojača-
postrojbe 101. brigade upotrebljavaju na precizno danim zada- nim vodom pridruži snagama obrane u selu Gornji Rajić. Na
cima u skladu s obučenošću i opremljenošću postrojbe. Nagla- ovu zadaću upućuje 1. vod i 1. roj 3. voda satnije.
sio je problem manjka energičnosti u nastupu časnika, potrebu Na putu prema Gornjem Rajiću (3. listopada) pripadnici
da na ključnim mjestima u brigadi budu postavljeni profesio- satnije bili su izloženi minobacačkoj vatri neprijatelja, te pred

51
sam cilj nailaze na postrojbe 1. A brigade ZNG-a u povlačenju
iz G. Rajića, uslijed žestokog napada i prodora snaga JNA. Po-
sjedaju položaj u Roždaniku, a potom u selu Jazavica, na kojem
je raspoređen i tenkovski vod 1. A brigade ZNG-a.
Navedeni podatak treba uzeti s rezervom, jer prema knji-
zi Davora Marijana Novska u Domovinskom ratu, Gornji Rajić
je pao 2. listopada 1991. i u njemu nakon toga nije bilo hrvat-
skih snaga. Autor pretpostavlja da zapovjednik satnije nije ni
topografski poznavao stanje na bojištu pa je izmiješao naselja,
što nije bilo ništa tragično u takvoj ratnoj zbilji. Po Marijanu,
moguće je da je ojačani vod satnije bio u Roždaniku, odakle se
povukao prvo u Jazavicu, a potom u Plesmo.
U ranu zoru 3. listopada, iz Zagreba, s Ranžirnog kolod-
vora, kao pojačanje uvodi se 3. satnija 3. bojne 101. br ZNG-a
pod zapovijedanjem Marka Jelinića. Zapovjednik 3. bojne, Bru-
no Čavić i operativac iz Zapovjedništva Zagrebačkog korpusa
ZNG-a toga jutra u Zapovjedništvu obrane Novske definirali
su zadaće i pripadnike 3. satnije rasporedili na položaje kod Sta-
rog Grabovca.7
Do kraja dana, snage obrane Novske povlače se do s. Jazavi-
ca, a JNA zauzima s. Kričke. Ojačani vod 1. samostalne satnije
Podsused raspoređuje se u s. Jazavica, uz groblje, sjeverno od ce-
ste, desno od njih 1. satnija 65. samb-a iz Ivanić Grada, a lijevo
1. satnija 62. samb-a iz Novske. Snage obrane pružale su snažan
otpor, ali nije bilo šansi zaustaviti daljnji napad i prodor snaga
JNA i pobunjenih Srba.
U izvješću Zapovjedništva brigade od 3. listopada 1991.,
o stanju morala postrojba na području Novske, rečeno je da
je ono slabo, razlog čemu je već spomenuto loše vođenje i za-
povijedanje te izgubljeno povjerenje u Zapovjedništvo obrane
Novske, samovolja zapovjednika i nedovoljna pripremljenost
pripadnika za zadaće na prvoj crti obrane. Zbog toga su se do
17,00 sati 2. listopada iz Novske vratila 93 pripadnika 1. bojne s
kojima se, prema mišljenu nadređenih, trebalo na nižim razina-
ma zapovijedanja razgovarati, razjasniti sva sporna pitanja i mo-
tivirati ih za odsudnu obranu. Zagrebački korpus zapovjedio je
da se odmah pošalje nova ojačana satnija u Novsku. Poslana je
3. satnija 3. bojne i raspoređena kod Starog Grabovca, kako je
naprijed opisano.
Zbog sve jačeg napada i prodora snaga JNA, na glavnom
smjeru napada: Okučani – Rajić – Novska, iscrpljene snage
obrane Novske 5. listopada povlače se do Starog Grabovca,
utvrđuju i odsudno brane novu crtu obrane. U isto vrijeme u
7 Tom prigodom, na samom početku bojne zadaće, dogodilo se još jedno ranjavanje – ranjen je pripadnik 3. satnije 3. bojne.
52
obranu Novske uvode se svježe snage 1. A brigade ZNG-a i dru-
ge dragovoljačke postrojbe i provodi postupna zamjena snaga
na bojišnici.
Potom se Zapovjedništvo, 2. i 3. satnija 1. bojne, te 3. satnija
3. bojne s glavnog smjera napada, prema zapovijedi zapovjed-
nika obrane Novske, postupno izvlače sa zapadnoslavonskog
bojišta, tijekom noći 5./6. listopada, i prebacuju na prvu crtu
obrane Zagreba ili angažiraju u blokadama vojarni JNA.
Prije samog izvlačenja snaga bojne (Samostalni prateći vod,
1. satnija i BsT vod), tijekom žestokog djelovanja neprijatelja na
pomoćnom smjeru: Novi Grabovac – Lovska – Trokut – Kori-
ta – Lipik, a zbog čestih konfuznih zapovijedi, njihov zapovjed-
nik Miro Andrić odlazi u Zapovjedništvo obrane Novske pro-
vjeriti istinitost zapovijedi. No, ondje ne nalazi nikoga (očito je
bilo izmješteno na drugu lokaciju), vraća se na položaje i crtu
obrane predaje zapovjedniku tek pristigle 1. bojne 1. A brigade
ZNG-a, Ivanu Rašiću.
Potom se preostale snage bojne posljednje izvlače prema
Novskoj i Zagrebu, a na odlasku Miro Andrić ponovno ne pro-
nalazi nikoga iz Zapovjedništva obrane Novske, da bi podnio
izvješće o obavljenoj zadaći.
Sljedećeg dana izvlači se i 1. samostalna satnija 101. brigade
ZNG-a.
Najteži dan za obranu Novske svakako je bio 6. listopada
1991., koji je, prema mnogim podacima, obilježio opći kaos te
je pravo čudo kako Novska nije pala. Opći udar JNA potresao je
obranu, palo je selo Košutarica, zauzeti su moteli “Sjever” i “Sta-
ri Jug”, a pod dojmom stalnih napada zapovjednik obrane Nov-
ske Franjo Nikić donio je odluku o povlačenju svih postrojba
obrane Novske, te je i sam s nekoliko suradnika napustio grad.
Grad ipak nije pao, a obrana Novske će se konsolidirati tek
9. listopada 1991. dolaskom Rudija Stipčića za zapovjednika
novoustrojene Operativne grupe Posavina.
Izvješće o stanju naoružanja i streljiva u brigadi napisano u
studenome od strane Pozadine 101. brigade, osvrće se i na raz-
doblje provedeno na novljanskome ratištu. Kaže se tako da je
pri prvoj bojnoj uporabi postrojbi 101. brigade ZNG-a, odno-
sno pri odlasku 1. bojne iz Gradića u Novsku velik broj vojni-
ka, pa i časnika, odbio otići u Novsku i napustio je postrojbu,
odbacujući oružje ili odnoseći ga sa sobom kućama. Potom su
pripadnici koji su odlučili ići u Novsku, u velikom broju svoje
starije oružje zamijenili za poluautomatske i automatske puške
od pripadnika postrojbe koji su odbili odlazak. Nakon što je 1.
bojna 101. brigade ZNG-a s oko 50% popunjenosti otišla bra-
niti Novsku, okupljani su dragovoljci iz preostalih bojni da im
se pridruže. Pritom je, također u žurbi, zamjenjivano oružje, a
određeni broj dragovoljaca nije ni otišao u Novsku. To je re-
zultiralo nepotpunom i neažurnom evidencijom pripadnika i
pregledom zaduženja naoružanja po bojnama te pogodovalo sa-
movolji vojnih obveznika u neizvršavanju bojnih zadaća i napu-
štanju postrojbi. Pri samovoljnom povratku pripadnika 1. bojne
101. brigade ZNG-a iz Novske, naoružanje je nemarno ostavlja-
no kod drugih pripadnika postrojbe, često i bez nadzora.
Naravno, osim Novske, koja je zbog bojnog djelovanja dijela
brigade bila u prvom planu, Zapovjedništvo brigade je moralo
voditi računa i o zadaćama ostalih postrojba na zagrebačkoj bo-
jišnici, te im osigurati preduvjete za bojno djelovanje i učinko-
vito funkcioniranje. U izvješćivanju i svakodnevnoj komunika-
ciji s nadređenim Zapovjedništvom potencirani su i obnavljani
zahtjevi za nabavom oružja, odora i drugih MTS. Isticana je
potreba za časnicima odgovarajućih VES u logistici, ukazivalo
53
se na popunu postrojba neodgovarajućih VES i redovito izvje-
šćivalo o stanju u brigadi.
Problemi koji su se javljali u 101. brigadi nisu se razlikova-
li od većine pričuvnih pa i djelatnih postrojba na početku rata
i stvaranja Hrvatske vojske. Tako početkom listopada 1991.
Zapovjedništvo brigade izvješćuje nadređene da pridodani
tenkovski vod ima neobučenu posadu, koja nije u stanju oba-
viti bojne zadaće te zahtijeva njihovu obuku. Također, iznose se
problemi popune v/o i m/v. Prva bojna je prema popisima bila
popunjena s 420 v/o, a u postrojbi ih je bilo puno manje (veliki
odljev zbog bolovanja i dr. razloga), od toga 30% starosne dobi
iznad 40 godina.
Osim na novljanskoj bojišnici, postrojbe brigade u to vrije-
me bile su raspoređene na širokom području, bez međusobnog
dodira i suradnje tijekom bojnih djelovanja, što je onemoguća-
valo učinkovito vođenje i zapovijedanje brigadom, te su djelo-
vale kao samostalne postrojbe, za zadaće za koje nisu bile opre-
mljene, naoružane i osposobljene.
3.2. Velika Buna – KravarskO
Temeljem zapovijedi zapovjednika Zagrebačkog korpusa
ZNG-a Stjepana Mateše, od 2. listopada 1991., zapovjednik
brigade zapovjedio je zapovjedniku 3. bojne da ojačanu 1. satni-
ju izmjesti u područje sela Kravarsko i Velika Buna, smještenih
između Velike Gorice i Pokupskog, i rasporedi na crti Podvor-
nica – Kravarsko, u spremnosti za bojna djelovanja.8 Zauzevši
položaje, pripadnici ojačane 1. satnije 3. bojne imali su zada-
ću sprječavanja prodora oklopno-mehaniziranih snaga JNA iz
vojarne “Maršal Tito” u Zagrebu smjerom Velika Gorica – Po-
kupsko prema rijeci Kupi, s ciljem prebacivanja na okupirano
područje Banovine i spajanja s tamošnjim snagama JNA i po-
bunjenih Srba. Navedena zadaća bila je dio plana SŠTO JUG,
koji je imao zadaću da u koordinaciji sa snagama MUP-a RH i
Narodne zaštite spriječi nasilan izlazak i proboj snaga JNA iz
vojnih objekata na području grada Zagreba smjerovima Velika
Gorica – Velika Buna – Kravarsko – Pokupsko, Velika Gorica
– Vukovina (Buševec) – Lekenik – Žažina, Velika Gorica – Lo-
mnica i Zagreb – Lomnica – Lukavec – Lukinić Brdo prema
rijeci Kupi te onemogući njihovo spajanje sa snagama pobunje-
nih Srba i JNA na okupiranom području Banovine.
Moral pripadnika satnije bio je vrlo dobar, usprkos njihovoj
slaboj popunjenosti ljudstvom te nedostatku naoružanja i voj-
nih odora. Osim navedene zadaće, 1. satnija 3. bojne (brojnosti
138 pripadnika), pod zapovjedništvom Tihomira Dubrete i
ojačana s desetinom minobacača brigade (dva minobacača 120
mm), s paljbenog položaja u rajonu Kozjača sudjeluje u opsa-
di vojarne “Velika Buna” u kojoj je bio stacioniran 315. centar
za elektronsko izviđanje i ometanje Komande 5. vojne oblasti
JNA i u čijim su se skladištima nalazile velike količine pješačkog
oružja, MTS-a, vojne tehnike i vrlo vrijedne opreme. U vojarni,
koja je bila minirana, dobro utvrđena i pripremljena za kružnu
obranu, nalazilo se oko 250 pripadnika JNA, na čelu sa zapo-
vjednikom, pukovnikom Nikolom Ivkovićem.
U blokadi, koja je započela 14. rujna 1991., i zauzimanju
vojarne “Velika Buna” sudjelovale su, uz 1. satniju 3. bojne 101.
brigade ZNG-a, snage Narodne zaštite Velika Gorica, 10. bri-
gade TO Velika Gorica, specijalne postrojbe MUP-a RH te
postrojbe i bitnica minobacača 120 mm iz sastava SŠTO JUG.
8 Zapovjedništvo bojne nalazilo se i dalje na ZM-u bojne u s. Gradići, 3. satnija bila je razmještena na Ranžirnom kolodvoru, dok se 2. satnija pripremala za
odlazak na novljansko bojište, gdje od 4. listopada 1991. bojno djeluje kao pojačanje 1. bojne brigade.
54
Cjelokupnu aktivnost pregovaranja o predaji vojarne vodio je
Krizni štab Velika Gorica na čelu s Josipom Zidarom, a blokadu
i osvajanje vojarne SŠTO JUG na čelu sa zapovjednikom Da-
mirom Goršetom.
Tijekom pripremanja akcije odlučeno je da nositelj napa-
da bude Specijalna jedinica policije Alfa iz Zagreba pod zapo-
vijedanjem Vladimira Fabera. U slučaju neuspjeha pregovora,
njihova zadaća bila je upad u i osvajanje vojarne, dok su ostale
postrojbe hrvatskih branitelja imale zadaću blokade pristupnih
cesta na širem području Velike Bune, s ciljem sprječavanja in-
tervencije snaga JNA iz smjera Siska i Jastrebarskog te vojarne
“Maršal Tito” u Zagrebu i Zračne luke Pleso.
Nakon neuspjelih pregovora, hrvatske snage napale su 6.
listopada 1991. u 18,00 sati blokiranu vojarnu “Velika Buna”
snažnom topničkom i vatrom iz pješačkog oružja, na koju su op-
koljeni pripadnici JNA žestoko uzvratili. Došlo je do žestokog
sukoba koji je trajao neko vrijeme. Na kraju, upadom u vojarnu
Specijalne jedinice policije Alfa, a nakon nje i ostalih postrojbi
hrvatskih branitelja, suočeni s neminovnim porazom, pripad-
nici JNA predali su se oko 13,30 sati 7. listopada 1991. godine.
Zauzimanjem vojarne “Velika Buna” osvojeno je više tisuća
komada pješačkog naoružanja, divizijun samohodnih topova
76 mm M-18 (18 komada), tridesetak motornih vozila, među
kojima su bila i specijalna vozila s elektronskom opremom za
prisluškivanje i ometanje veze, bitnica minobacača 120 mm i
manji broj minobacača 82 mm te oprema i sredstva inženjerije,
veze i radiološko-biološko-kemijske obrane (RBKO). Uz to, za-
robljeno je i oko 250 pripadnika JNA.
Odmah po njezinom zauzimanju započelo je izvlačenje
naoružanja, vojne opreme i tehnike iz vojarne, jer je postoja-
la opasnost od odmazde Armije. To se i dogodilo 8. listopada
1991., kada je šest zrakoplova JNA raketiralo vojarnu te naselja
Kravarsko, Mala i Velika Buna, pri čemu su poginule tri osobe,
a više ih je ranjeno. No, u trenutku raketiranja vojarne osvojeno
naoružanje bilo je već “na sigurnom”.
Važnost zauzimanja vojarne “Velika Buna” za pripadnike
3. bojne, kao i za cjelokupnu 101. brigadu ZNG-a bila je time
veća, jer je većina njezinih pripadnika opremljena isključivo
naoružanjem i vojnom opremom iz ratnog plijena osvojenog u
spomenutoj vojarni. Ostatak brigade opremljen je zarobljenim
naoružanjem iz drugih zauzetih vojnih objekata na području
grada Zagreba.
Nakon zauzimanja vojarne, postrojbe 3. bojne 101. briga-
de ZNG-a (Zapovjedništvo, 1. satnija, logistički vod, desetina
veze, izvidnička desetina, inženjerijski vod i brigadna desetina
minobacača 120 mm), bez 2. i 3. satnije bojne koje su i dalje bile
ZAPOVJEDNIŠTVO BOJNE
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA IPD
1. __________________
2. DOBROMIR RADUŠIĆ
(7. 11. 1991. - 17. 7. 1992.)
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA SPOZNAJNE
POSLOVE i SIS
1. DAMIR SPORIŠ
(18. 9. - ? 1991.)
2. ZDESLAV TEŽULATI
(12. 12. 1991. - 17. 7. 1992.)
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA RKBO
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA OPĆE POSLOVE
1. GORDAN MARIĆ
2. IVAN REPOVEČKI
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA
BOJNE ZA LOGISTIKU
IVAN KOS
( 18. 9. 1991. - 20. 7. 1992.)
IZVJESTITELJI STRUKA
TEHNIČKE
1. _____________
2. ŽELJKO ILIĆ
OPSKRBNE
1. _____________
2. DAMIR PROS
SANITETSKE - LIJEČNICI
1. Dr. BRANKO
MILINKOVIĆ
2. Dr. VALTER NUTRIZIO
ZAPOVJEDNIK
LOGISTIČKOG VODA
1.____ BAGARIĆ
2. MIRKO KOSIĆ,
3. NIKOLA KORDIŠ
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 3. bojne 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.
raspoređene prema ranijim zadaćama, težište djelovanja pre-
nose na područje Kravarskog, u kojem je uspostavljeno i ZM
bojne. U suradnji sa satnijom TO Kravarsko, Zapovjedništvo
bojne organiziralo je obranu na tom području sa zadaćom kon-
trole ceste Gornji Hruševec – Kravarsko – Velika Buna i u spre-
mnosti za bojna djelovanja s ubačenim diverzantskim grupama
i desantnim snagama neprijatelja.
SHEMA Br. 6
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 3. BOJNE 101. BR ZNG-a/HV-a 1991./1992. GODINE
ZAPOVJEDNIK BOJNE
1. IVAN DRVAR (18. 9. - 21. 9. 1991.)
2. BRUNO ČAVIĆ (22. 9. - 6. 11. 1991.)
3. FRANKO KRIŽMAN (7. 11. 1991. - 27. 2. 1992.)
4. MARIN PERKOVIĆ (28. 2. - 21. 3. 1992.)
5. MARIJAN BUČAR (22. 3. - 17. 7. 1992.)
ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE
1. BRUNO ČAVIĆ (18. 9. - 21. 9. 1991.)
2. BOŽO DAJAK (22. 9. - 6. 11. 1991.)
3. ĆAZIM KARDAŠEVIĆ (7. 11. 1991. - 12. 2. 1992.)
4. MARKO JELINIĆ (15. 2. - 21. 3. 1992.)
5. DAMIR CMRK (21. 3. - 17. 7. 1992.)
6. JOSIP PETRETIĆ
SAMOSTALNE POSTROJBE BOJNE -
ZAPOVJEDNICI
DESETINA VEZE
ZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE ZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE 1. DAMIR LAZAR (18. 9. - 12. 12. 1991.)
1. TIHOMIR DUBRETA 1. MARKO JELINIĆ 2. DRAGAN VUKELIĆ
(18. 9. - 29. 10. 1991.) ZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE (18. 9. - 9. 11. 1991.) (12. 12. 1991. - 17. 7. 1992.)
2. MIRKO MIHALJ 1. VLADIMIR HURSA 2. VLADIMIR OVČAR
(7. 11. - 12. 12. 1991.) (18. 9. - 12. 12. 1991.) (9. 11. - 12. 12. 1991.)
3. DAMIR CMRK 2. JOSIP PETRETIĆ 3. MARIJAN BUČAR IZVIDNIČKA DESETINA
(12. 12. 1991. - 21. 3. 1992.) 3. VITO MARKEŽIĆ (12. 12. 1991. - 21. 3. 1992.) 1. DAMIR SMOGAR
4. DARKO AHEC 4. VLADO ĐOPAR 2. BRANKO MARKOVIĆ
(21. 3. - 17. 7. 1992.) 5. ZORAN CVETKOVIĆ (22. 12. 1991. - 17. 7. 1992.)
DIVERZANTSKI VOD
DOZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE
DOZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE
1.MATE RUPIĆ
1. ____________________
2. NENAD LJELJAK DOZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE
2. VLADIMIR OVČAR
3. MLADEN SEKOL 1. DARKO ĐERI SAMOSTALNI PRATEĆI VOD
3. VLADO ĐOPAR,
4. _____________________ 2. VITO MARKEŽIĆ 1. MIROSLAV FEKETE
4. ZDRAVKO ŽINIĆ
3. ________________ (18. 9. - 18. 11. 1991.)
IZVJESTITELJ OPĆIH POSLOVA 2. ANĐELKO ČOLIĆ
IZVJESTITELJ OPĆIH POSLOVA
1. TOMISLAV GLAVIČIĆ IZVJESTITELJ OPĆIH POSLOVA (18. 11. 1991. - 17. 2. 1992.)
1. _________________
2. DANIJEL ŠOKEC DAVOR LESJAK 3. MIRKO KOSMAT
2. KREŠO ERDELIĆ
3. BOŽIDAR GOMUZEK (17. 2. - 17. 7. 1992.)
VOD BsT
ZAPOVJEDNIK 1. VODA
ZAPOVJEDNIK 1. VODA ZAPOVJEDNIK 1. VODA
1. ________________
1. DAMIR CMRK 1. _____________________ INŽENJERIJSKI VOD
2. MARIJAN BUČAR,
2. DARKO AHEC 2. NEDJELJKO MARŠIĆ DARKO LETINČIĆ
2. 2. 3. ZDRAVKO ŽINIĆ
3. MLADEN SEKOL 3. DAMIR MALENICA 2. VODA (18. 9. 1991. - 17. 7. 1992.)
VODA VODA 4. ANTUN BRDOVČAK
1. _____________ 1. __________________ 1. ____________________
2. DAMIR GEBERT 2. DARKO TOPLAK 2. DRAGUTIN SEVERIN
3. ZDRAVKO METELKO 3. 3. ___________________ 3. JOSIP PREMERIĆ
3. VODA 3. VODA
VODA
1. __________________ 1.________________ 1. ______________
2. MILAN GJUREKOVIĆ 2. JOSIP PETRETIĆ 2. VLADO ĐOPAR
3. IVAN ROČIĆ 3. _______________ 3. ZORAN CVETKOVIĆ
55
4. Sudjelovanje 101. brigade
ZNG-a u obrani južnih
prilaza gradu Zagrebu
4.1. Lasinjsko bojište
(1. – 11. listopada 1991. godine)
Plan JNA i pobunjenih Srba bio je da, uz snažnu podršku zra-
koplova i topništva, izvrše napad glavnim snagama smjerom
selo Gornja Bačuga – Petrinja – Lekenik, a pomoćnim snagama
Vojnić – Karlovac, razbiju hrvatske snage na smjerovima napa-
da, izbiju na rijeku Kupu na crti Petrinja – Karlovac, zauzmu
mostove na Kupi u Jamničkoj Kiselici i Brestu Pokupskom,
uspostave mostobran na području selo Mala Gorica – selo Ja-
zvenik i nakon pregrupiranja nastave napad glavnim snagama
smjerom Petrinja – Lekenik – Velika Gorica, a pomoćnim iz-
vrše deblokadu garnizona Karlovac, te tako omoguće izvlačenje
snaga JNA iz garnizona Zagreb prema Petrinji i Jastrebarskog,
preko Zdenčine, prema Lasinji.
Napad je započeo 29. rujna 1991. godine. Nositelj napada
bile su snage JNA – 622. motorizirana brigada (mtbr) iz Petri-
nje, ojačana oklopnim bataljunom iz sastava 51. mehanizirane
brigade (mbr) iz Pančeva, baterijom višecjevnih bacača raketa
(bVBR) 128 mm i haubičkom baterijom (hab) 152 mm, te 544.
mtbr iz Šapca, ojačana divizijunom samohodnih oruđa 90 mm
(bez raketne baterije). Podržavale su ih snage Taktičke grupe
– 1 (TG-1) pobunjenih Srba, sastavljene od 1. i 3. odreda TO
Vrginmost, 2. i 3. odreda TO Glina te topničkih i oklopno-
mehaniziranih snaga. Navedene snage napadale su na glavnom
smjeru Čremušnica – Pokupsko.
Snage 169. mtbr iz Loznice te 3., 4. i 5. odreda TO Vojnić,
uz podršku zrakoplova i topništva, napadale su na pomoćnom
smjeru Ladvenjak – Karlovac i Slunjski Moravci – Ribari, s ci-
56
ljem razbijanja hrvatskih snaga na tom području i izbijanja na
rijeku Kupu.
Općinski štab TO Vojnić (bez 3., 4. i 5. odreda) imao je
zadaću razbiti hrvatske snage i ovladati desnom obalom rijeke
Kupe u području Kablar – Banski Kovačevac, dok je Općin-
ski štab TO Vrginmost (bez 1. i 3. odreda) imao zadaću razbiti
hrvatske snage u širem području sela Lasinja, ovladati mostom
na rijeci Kupi u Jamničkoj Kiselici, uspostaviti mostobran i biti
spreman prihvatiti postrojbe 4. oklopne brigade (okbr) JNA iz
Jastrebarskog u slučaju njihova izvlačenja.
Prema zapovijedi nadređenog zapovjednika Zagrebačkog
korpusa ZNG-a, obranu na području Lasinje (crta Desno Sre-
dičko – Desni Štefanki – Crna Draga), 20. rujna 1991., odmah
nakon mobilizacije, preuzela je 1. bojna 99. brigade ZNG-a Za-
greb-Peščenica, sa zadaćom odsudne obrane i sprječavanja pri-
jelaza snaga JNA i pobunjenih Srba na lijevu obalu Kupe. Prili-
kom organiziranja obrane, Inženjerijski vod 99. brigade ZNG-a
pripremio je za rušenje most u Jamničkoj Kiselici.
Snage obrane Lasinje, koje su sačinjavali i pripadnici MUP-
a RH te slabo naoružani mještani, ojačane su 29. rujna 1991.
s 89 pripadnika 8. brigade TO Samobor, a idućeg dana s do-
datnih 50 pripadnika samoborske brigade. Navedena ojačanja
razmještena su u rajonu Desni Štefanki, Lasinja i Novo Selo
Lasinjsko.
Prema zapovijedi nadređenog zapovjednika Zagrebačkog
korpusa ZNG-a, 1. listopada 1991. obrana Lasinje ojačana je i
3. satnijom 2. bojne 101. brigade ZNG-a koja je razmještena u
Na prvoj crti obrane Zagreba: Lasinja – Jamnička Kiselica, listopad 1991.

57
 SHEMA Br. 5
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 2. BOJNE 101. BR ZNG-a/HV-a 1991./1992. GODINE

ZAPOVJEDNIK BOJNE
1. IVAN BANOVEC
2. TIHOMIR FERENČINA
3. JOZO PETRAŠEVIĆ
4. AHMET PUŠKAR

ZAPOVJEDNIŠTVO BOJNE
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
IPD
ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE
1. MLADEN HRŽINA
1. TIHOMIR FERENČINA
2. MARIN PERKOVIĆ
2. PETAR DIDAK
3. SVETOMIR PARLOV
3. STJEPAN PUH
4. MARKO BIJELIĆ
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
SPOZNAJNE POSLOVE i SIS
1. STJEPAN SEVER,
2. MILJENKO KARANOVIĆ
3. IVAN ANTUNOVIĆ
SAMOSTALNE POSTROJBE BOJNE -
ZAPOVJEDNICI
DESETINA VEZE
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
1. ZVONIMIR FIOLIĆ
PUČANSTVO i RKBO
ZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE 2. DARKO HABLJAK
ŽELIMIR MAJETIĆ
1. VLADO KRAMARIĆ 3. IVICA KRSNIK
ZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE
ZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE 2. STJEPAN MIHALJINEC
1. STJEPAN PUH
1. ZLATKO PAVINA 3. NENAD MOMČILOVIĆ
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA 2. MARKO BIJELIĆ
2. DRAGAN DUPAN 4. MILAN POPOVIĆ
OPĆE POSLOVE 3. ANĐELKO LETINČIĆ IZVIDNIČKA DESETINA
3. DRAGAN DUKMENIĆ 5. ŽELJKO PETRAČ
1. DAVORIN LJUBIĆ 6. VLADIMIR ŠAVOR 1. MILENKO JOZINOVIĆ
2. GORAN MUHAR 7. NEVEN SAKS 2. MIROSLAV MARGUŠIĆ
3. ANĐELKO VRBANOVIĆ

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA

LOGISTIKU DIVERZANTSKI VOD
1. IVICA CERANOVIĆ MATIJA ARAČIĆ
2. KREŠIMIR KUČINOVIĆ DOZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE
DOZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE DOZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE
1. DANIJEL BOLFAN
1. DRAGAN DUPAN 1. KREŠIMIR KUČINOVIĆ
2. MARKO BIJELIĆ
2. DRAGAN DUKMENIĆ 2. VLADIMIR ŠAVOR
IZVJESTITELJI STRUKA 3. ANĐELKO LETINČIĆ
3. VLADO TRBOJEVIĆ 3. STJEPAN JEŽ SAMOSTALNI PRATEĆI VOD
4. VJEKOSLAV KUŠTRAK
TEHNIČKE IVICA ČIČAK
1. DARKO LUBINA IZVJESTITELJ OPĆIH POSLOVA IZVJESTITELJ OPĆIH POSLOVA
IZVJESTITELJ OPĆIH POSLOVA
2. ŽELJKO PIŠĆETEK MARIJAN DODIGOVIĆ MLADEN KOVAČIĆ
MIROSLAV DRUŽIĆ
VOD BsT - POG
OPSKRBNE IVAN KATUŠIĆ
1. ŽELJKO RUKAVINA
2. IVAN ĆAPELNIK ZAPOVJEDNIK 1. VODA
3. KRUNOSLAV BULE ZAPOVJEDNIK 1. VODA
ZAPOVJEDNIK 1. VODA 1. MLADEN MAJDAK
1. TOMISLAV PARLOV
VLADO TRBOJEVIĆ 2. MARKO BIJELIĆ INŽENJERIJSKI VOD
2. 2. 2. JOZO ORLOVIĆ 2.
3. ANĐELKO LETINČIĆ 1. BORIS GREGORINA,
VODA VODA VODA
SANITETSKE - LIJEČNICI 2. ŽELJKO FUĆKAR
1. Dr. JOSIP HAT, 3. DAVOR ŠALKOVIĆ,
2. Dr. KARLO OBROVAC 4. IVAN LAŽETA
3. Dr. DRAGO PAUŠEK, 5. MARIJAN DRAŽIĆ
1. IVICA GOMPIĆ 1. VJEKOSLAV KUŠTRAK 1. ŽELJKO BRZAK
4. Dr. TOMISLAV PRODANOVSKI,
2. NIKOLA BOROMISA 2. ANTUN JALŠOVEC 2. DRAGO ZLAČKI
5. Dr. MLADEN MITAK 3. 3. 3.
VODA VODA VODA
DESETINA VOJNE POLICIJE
ZAPOVJEDNIK LOGISTIČKOG VODA 1. MATIJA ARAČIĆ 1. IVAN DEDIĆ
1. ANĐELKO LETINČIĆ
1. ZORAN CVITKOVIĆ RANKO NOVOSEL 2. VELJKO JENDRUŠA 2. TRPIMIR VICKOVIĆ - VICKO
2. MIROSLAV ŠELER
2. MIRKO HARAMINA 3.STJEPAN JEŽ

Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 2. bojne 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.

selu Desno Sredičko (na najisturenijem položaju na lasinjskom
smjeru). Satnijom, koja se sastojala od četrdesetak branitelja,
slabo opremljenih i naoružanih, bez prijeko potrebnog protu-
oklopnog naoružanja, streljiva, inženjerijskih sredstava i alata
za uređenje bojišnice te hrane, zapovijedao je Vlado Kramarić.
Pod djelovanjem topništva JNA i pobunjenih Srba, pripadnici
satnije uspjeli su u rajonu obrane iskopati zaklone i rovove te
prihvatiti napadni boj, iako su raspolagali samo s osobnim oruž-
jem i jednim ručnim bacačem M57 s nekoliko mina.
Početkom listopada, JNA i pobunjeni Srbi intenzivirali su
minobacačko djelovanje po položajima hrvatskih branitelja
na području Lasinje. Bez prijeko potrebnih topničkih oruđa i
sredstava za protuoklopna bojna djelovanja, hrvatski branitelji
počeli su se 3. listopada 1991. povlačiti s područja Lasinje.
Zbog sve jačih napada snaga JNA i pobunjenih Srba na
smjeru Vrginmost – Lasinja i u skladu s novonastalom situa-
cijom na području Lasinje, zapovjednik 101. brigade ZNG-a
dobio je 3. listopada 1991. zapovijed od nadređenog Zapovjed-
ništva 3. operativne zone (OZ) Zagreb9, da odmah uputi jednu
bojnu u rajon Lasinje, s ciljem učvršćenja crte i odsudne obrane
te sprječavanja prodora neprijatelja preko rijeke Kupe. GS HV-a
i Zapovjedništvo 3. OZ Zagreb očekivali su žestoki napad i pro-
dor snaga JNA i pobunjenih Srba iz smjera Vrginmosta, s ciljem
deblokade i spajanja sa snagama JNA u vojnim objektima u Za-
grebu, Jastrebarskom i Dugom Selu.

9 Početkom listopada 1991. Zagrebački korpus ZNG-a preimenovan je u 3. operativnu zonu Zagreb.

58
Pripadnici 1. voda 3. satnije 2. bojne, slijeva: Dragan Lončar, Jozo Orlović, Tomislav Parlov i Zdravko Anić pred odlazak u Slavoniju,
Zagreb, studeni 1991.
Dobivši zapovijed, zapovjednik 101. brigade ZNG-a upu-
tio je u večernjim satima 3. listopada 1991. u područje Lasinje
ojačanu 2. bojnu na čelu sa zapovjednikom Tihomirom Feren-
činom, sa zadaćom zaposjedanja položaja u širem području sela,
uporne i aktivne obrane teritorija te sprječavanja prijelaza snaga
JNA i pobunjenih Srba preko rijeke Kupe.
Za izvršenje dodijeljenih bojnih zadaća na području Lasi-
nje i držanje crte obrane Novo Selo Lasinjsko – Lasinja – Crna
Draga – Desni Štefanki – Luketići, 2. bojna 101. brigade ZNG-
a ojačana je samostalnim i pristožernim postrojbama brigade,
2. satnijom 2. bojne 8. brigade TO Samobor, dragovoljačkim
vodom GrŠTO Zagreb, 1. satnijom i minobacačkom bitnicom
61. samostalne bojne ZNG-a Jastrebarsko, vodom tenkova te
snagama policije i branitelja s područja Lasinje. Naknadno joj
je pridodana i satnija TO iz Križevaca, brojnosti oko 100 ljudi.
Svim snagama obrane Lasinje, prema zapovijedi zapovjed-
nika 3. OZ Zagreb, koordinirao je i njihovim bojnim djelova-
njima zapovijedao zapovjednik 101. brigade ZNG-a, uz pomoć
koordinatora Petra Plejića iz Zapovjedništva 3. OZ Zagreb.
Zbog otežane popune odorama, pripadnici 101. brigade
ZNG-a upućeni su na lasinjsko bojište uglavnom u SMB odo-
rama s oznakama Zbora narodne garde. Tek 15. listopada 1991.
svi pripadnici brigade zaduženi su maskirnim odorama.
59
Došavši na područje Lasinje tijekom noći 3./4. listopada,
postrojbe brigade razmjestile su se u jutarnjim satima 4. listopa-
da 1991. u sljedećim rajonima obrane:
– Zapovjedništvo 101. brigade ZNG-a s pristožernim i sa-
mostalnim postrojbama – Izvidnički vod, Diverzantski
vod, Vod Vojne policije i Sanitetski vod – na području
Gorice Jamničke, sa zadaćom zapovijedanja svim snaga-
ma obrane Lasinje (ZM 101. brigade ZNG-a nalazilo se
u selu Jagari);
– Vod BsT-a brigade nalazio se u pričuvi u rajonu Dvoran-
ci (Vujanić);
– Vod PZO brigade u rajonu Bregana Pisarovinska, a 1.
desetina PZO s 2 PAT-a 20/1 u rajonu Crna Draga na
desnoj obali Kupe;
– desetina MB 120 mm u selu Marušići na desnoj obali
Kupe;
– sanitet brigade pri područnoj ambulanti u Pisarovini;
– logistika brigade u krugu “Jamnice” u Jamničkoj Kiselici;
– Zapovjedništvo i samostalne postrojbe 2. bojne u rajonu
Vujanić – Jandreji – Selsko Brdo (ZM 2. bojne nalazilo
se na Vujanić brdu);
– 1. satnija 2. bojne, kojom je zapovijedao Zlatko Pavina, u
rajonu Novog Sela Lasinjskog na desnoj obali Kupe;
 – 2. satnija 2. bojne, kojom je zapovijedao Stjepan Puh, na
području sela Lasinja, držeći prvu crtu obrane Britveci –
Mihelji – Lukači na desnoj obali Kupe;
– Prateći vod 2. bojne, kojim je zapovijedao Ivica Čičak, u
rajonu Novog Sela Lasinjskog na desnoj obali Kupe10;
– Sanitet 2. bojne u Lovačkom domu u Lasinji, i
– Logistički vod 2. bojne u Lovačkom domu u Lasinji, a
logistička baza u krugu “Jamnice” u Jamničkoj Kiselici.
Pridodane i podređene postrojbe 101. brigadi ZNG-a raz-
mjestile su se u sljedećim rajonima:
– Dobrovoljački vod grada Zagreba, sastavljen od drago-
voljaca s područja Trešnjevke, Črnomerca i Zaprešića, u
rajonu Novog Sela Lasinjskog na desnoj obali Kupe;
– 1. satnija iz 61. samostalne bojne ZNG-a Jastrebarsko u
rajonu Veliki breg (tt 107), od kanala Kupa – Kupa do
ušća potoka Velika u Kupu, na lijevoj obali Kupe;
– bitnica 120 mm (6 oruđa) iz 61. samostalne bojne ZNG-
a Jastrebarsko, ojačana s topovima ZIS M42 76 mm (3
komada), u rajonu tt 120 i Mađeri na desnoj obali Kupe;
– Tenkovski vod (4 tenka i 1 OT) u rajonu Dvorjanci, i
– postrojbe pričuvne policije (Križevci, Bjelovar, Viroviti-
ca) i ostale snage MUP-a RH u rajonu Gradac i na pun-
ktu kod mosta u Jamničkoj Kiselici.
Dana 4. listopada 1991., nakon žestoke topničke pripreme,
snage pobunjenih Srba i JNA pješačkim i oklopno-mehanizira-
nim snagama krenule su u žestoki napad na obrambene položa-
je hrvatskih branitelja na lasinjskom području i mostu na Kupi
kod Jamničke Kiselice. Snage 1. i 2. odreda TO Vojnić pobunje-
nih Srba prodrle su uz Kupu do Prkosa Lasinjskog, napadajući
s crte Božići – Bućani. Snage 2., 4. i 5. odreda TO Vrginmost
pobunjenih Srba napadale su s crte Rovine – Orečići, kontroli-
rajući desnu obalu Kupe s položaja u Trepči i Dugom Selu La-
sinjskom. Potporu su im pružale 169. mtbr te topničko-raketne
snage JNA. Tempo napada bio je intenzivniji na bokovima te je
prijetila opasnost da postrojbe 2. bojne 101. brigade ZNG-a u
rajonu Crna Draga budu opkoljene i odsječene. položivim oružjem. Pritom su pripadnici satnije na čelu s Tomi-
Ujutro 5. listopada pješaštvo pobunjenih Srba, uz raketno-
slavom Parlovom i Jozom Orlovićem zarobili poručnika JNA ili
topničku potporu, intenzivira napad, čisteći teren pred sobom
s težištem djelovanja obuhvatom desnom obalom Kupe, čime pobunjenih Srba Pavla Borotu iz Vrginmosta, koji je nakon sa-
su postrojbe 2. bojne na crti obrane dovedene u poluokruženje. slušanja poslan u istražni zatvor u Zagrebu.11 Uslijed sve žešćeg
Na lijevom krilu obrane, ispred Desnog Sredičkog, pripadnici napada oklopno-mehaniziranih snaga i pješaštva nadmoćnijeg
3. satnije prihvaćaju napadni boj i žestoko se odupiru svim ras- neprijatelja, četrdesetak slabo naoružanih pripadnika 3. satnije,

10 Zadaća mu je bila pružati topničku i protuoklopnu podršku postrojbama hrvatskih branitelja na tom području, s ciljem obrane dodijeljene zone odgovor-
nosti i sprječavanja prijelaza snaga pobunjenih Srba i JNA na lijevu obalu Kupe.
11 Kasnije su pripadnici brigade saznali da je on bio prvi ratni zarobljenik u zoni odgovornosti 3. OZ Zagreb.

60
Pripadnici Diverzantskog voda brigade; slijeva stoje: Zdravko Bolfan, Ignac Brdovčak, Branimir Herceg, Goran Augustinović i Zvonko Šeler;
čuče: Želimir Milašin, Josip Makovec i Ljubo Cvitković. Jamnica, listopad 1991.

na lijevom krilu obrane, počelo se u 14,00 sati, prema zapovijedi
zapovjednika 2. bojne, izvlačiti iz rajona Desno Sredičko prema
Lasinji. Uslijed toga, i hrvatske snage u rajonu Crna Draga iz-
vlače se na drugu crtu obrane u rajonu Topolnjaci. Na desnom
krilu obrane djelovanje snaga JNA i pobunjenih Srba bilo je
slabijeg intenziteta, pa su se postrojbe bojne, uz neznatno po-
vlačenje, uspješno odupirale njihovim napadnim djelovanjima.
U nastaloj situaciji, zapovjednik 101. brigade ZNG-a imenovao
je Jozu Petraševića zapovjednikom 2. bojne, koji će tu dužnost
obavljati idućih deset dana.
Dana 6. listopada hrvatske snage na desnoj obali Kupe utvr-
đuju drugu crtu obrane: Turkalji – r. Kupa, ispred same Lasi-
nje. Povlačeći se prema Lasinji i dalje prema Jamničkoj Kiselici,
pripadnici 2. bojne 101. brigade ZNG-a pomagali su civilima,
uglavnom starijim i nemoćnim osobama, da se izvuku iz nepri-
jateljskog okruženja na sigurno.

61
 Dana 7. listopada 1991. snage pobunjenih Srba i JNA po-
duzimaju žestoki napad i probijaju crtu obrane hrvatskih bra-
nitelja na području Lasinje. Uslijed toga, postrojbe 2. bojne
101. brigade ZNG-a, prema zapovijedi, počinju se izvlačiti iz
područja Lasinje na lijevu obalu rijeke Kupe. Prilikom povlače-
nja, zadnji se s položaja u Lasinji povukao Logistički vod bojne,
kojim je zapovijedao Zoran Cvitković, štiteći izvlačenje ostalih
postrojbi bojne. Prilikom povlačenja, iako su i sami bili slabo
naoružani, pripadnici voda izdvojili su manju količinu oruž-
ja (48 komada pušaka M48) i streljiva, koje su dali hrvatskim
braniteljima s tog područja. Prilikom povlačenja na lijevu oba-
lu Kupe, opskrbna desetina Logističkog voda prebacila je do
Inženjerijskog voda bojne, razmještenog u neposrednoj blizini
mosta u Jamničkoj Kiselici, eksploziv kojim je trebalo pojačano
minirati i srušiti spomenuti most. No, rušenje mosta nije odo-
breno od nadređenog Zapovjedništva.
Nakon prebacivanja postrojbi brigade na lijevu obalu Kupe
i pregrupiranja u širem rajonu Pisarovine, na području Jamnič-
ke Kiselice, sa zadaćom osiguranja mosta na Kupi, ostali su Vod
MB 120 mm, Vod BsT-a, Diverzantski i Vod PZO 101. brigade
ZNG-a te sanitetska stanica i dio potrebne logistike 2. bojne
iz njezinog sastava, koji su pod neposrednim zapovijedanjem
zapovjednika 101. brigade ZNG-a imali zadaću spriječiti pro-
dor pobunjenih Srba i JNA preko mosta u Jamničkoj Kiselici na
lijevu obalu Kupe.
Izvlačenjem 2. bojne 101. brigade ZNG-a na lijevu obalu
Kupe, na području Lasinje ostali su samo pripadnici 61. sa-
mostalne bojne ZNG-a Jastrebarsko i lokalne snage hrvatskih
branitelja, ali su se i oni uslijed žestokih topničkih i tenkovskih
napada neprijatelja, noću 7./8. listopada 1991. povukli na lijevu
obalu Kupe u selo Donja Kupčina. Povlačenjem hrvatskih bra-
nitelja, snage pobunjenih Srba i JNA izbijaju 8. listopada 1991.
na desnu obalu Kupe, zauzimaju most i uspostavljaju mosto-
bran na području Jamničke Kiselice, prelaze na lijevu obalu te
pljačkaju i spaljuju tvornicu u Jamničkoj Kiselici. Time je nasta-
la situacija izravne ugroze prostora južno od i samog Zagreba,
zbog mogućnosti njihovog daljnjeg prodora i spajanja sa snaga-
ma JNA u Jastrebarskom, Zagrebu i Dugom Selu.
Izbijanjem snaga pobunjenih Srba i JNA na Kupu u po-
dručju sela Lasinja i njihovim prijelazom na lijevu obalu u po-
dručju Jamničke Kiselice, nastala je alarmantna situacija, koja
je zahtijevala brzu reakciju. U novonastaloj situaciji, Zapovjed-
ništvo 3. OZ Zagreb brzo je reagiralo i istoga dana (8. listopada
1991.) formiralo Zapovjedništvo za obranu Pokuplja na čelu sa
62
zapovjednikom Željkom Gašparićem, sa zadaćom konsolidaci-
je obrane na Pokuplju i zatvaranja svih smjerova koji od Kupe
vode prema Zagrebu, s težištem obrane na lasinjsko-jamničkom
i pokupskom smjeru. Stanje obrane na lijevoj obali Kupe bilo je
vrlo kritično od 8. do 10. listopada 1991., nakon čega su anga-
žirane svježe snage 5. brigade TO Zagreb-Trnje, 6. brigade TO
Zagreb-Trešnjevka i 61. samostalne bojne ZNG-a Jastrebarsko,
uz pomoć oklopno-mehaniziranih i topničkih postrojbi ZNG-
a, uspjele 19. listopada 1991. potisnuti snage JNA i pobunjenih
Srba natrag na desnu obalu rijeke i stabilizirati crtu obrane na
tom području s osloncem na Kupu.
Tijekom bojnih djelovanja na području Lasinje smrtno su
stradala dvojica pripadnika 2. bojne, dok ih je sedam bilo ranje-
no. Prvi pripadnik brigade koji je smrtno stradao u obrani Do-
movine bio je Zdenko Režek koji je poginuo u boju 5. listopada
1991. u Novom Selu Lasinjskom. Dva dana kasnije, prilikom
povlačenja postrojbi 2. bojne, u Jamničkoj Kiselici nestao je pri-
padnik desetine bestrzajnih topova Ante Zeljko. Suborci su ga
zadnji put vidjeli na livadi uz kukuruzište sto metara od Kupe
prema pogonu “Jamnice”, a nisu odmah primijetili da ga nema
u grupi koja se povlačila. Kad su shvatili da ga nema, krenuli su
u potragu za njim.
Od 7. do 9. listopada 1991. pripadnici brigade, nakon po-
vlačenja postrojba brigade s područja Lasinje te prodora JNA
i pobunjenih Srba na lijevu obalu Kupe, u više navrata, noću,
pretraživali su teren uvjereni da će pronaći svojeg nestalog su-
borca. Stjepan Puškar (načelnik topništva brigade), organizirao
je skupinu dragovoljaca, koje je poveo u pretraživanje terena. U
toj akciji sudjelovali su pripadnici Diverzantskog odreda briga-
de DG-1 (četvorica pripadnika), ojačani sa Zlatkom Muhvićem
i Zdravkom Boronićem iz DG-2, kojima je zapovijedao Zlatko
Pušić, te Anđelko Maršanić i jedan broj pripadnika iz drugih
postrojba brigade. Nakon što su se sporednim cestama dovezli
do sela Gradac, nadalje su uz kanale, šikarom i šumom, pretra-
živali teren prema Jamničkoj Kiselici, ne znajući točno gdje se
nalaze položaji neprijatelja. U jednom trenutku prema njima
svojim motorom BMW nailazio je teklić brigade Ivan Franjić,
kojega je neprijatelj zamijetio i prema njemu otvorio žestoku
paljbu, ali se uspio izvući. Neprijatelj je potom otvorio žestoku
paljbu i na njih, pa se skupina našla u situaciji moguće pogibelji
te bila prisiljena obustaviti pretraživanje terena. Akciju su po-
novili još jednom, tijekom noći, izlažući se novoj pogibelji, ali
nestalog Antu Zeljka nisu uspjeli pronaći.
4.2. R akov Potok
(11. – 31. listopada 1991.)
Nakon zamjene i izvlačenja snaga 101. brigade ZNG-a s pod-
ručja Novske i Lasinje brigada se, prema zapovijedi zapovjedni-
ka 3. OZ Zagreb, od 11. listopada 1991. podređuje GrŠTO-u
Zagreb (koji razvija OG Zagreb i dobiva zadaću organiziranja
obrane te vođenja i zapovijedanja postrojbama na lasinjskom
i pokupskom smjeru), te se njezine postrojbe raspoređuju na
nove bojne zadaće u širem rajonu Stupnika i Rakova Potoka. Na
ovom području postrojbe brigade imale su zadaće zaustavljanja
prodora snaga JNA iz blokiranih garnizona u Zagrebu, Kere-
stincu i Jastrebarskom prema Kupi, biti u spremnosti za prihvat
hrvatskih postrojbi u povlačenju iz smjera Pokupskog i Lasinje
te za žestoki protunapad smjerom Pisarovina – Lasinja – Vr-
ginmost, i izvođenja ubrzane obuke postrojbi brigade. Prema
prvotnim planovima zapovjednika 3. OZ Zagreb, na ovim za-
daćama trebala je biti angažirana 101. brigada ZNG-a u cjelini,
no razvoj situacije na bojišnici to nije dopuštao, pa je angažirana
bez 3. bojne i 1. samostalne satnije Podsused.
Zapovjedništvo 101. brigade ZNG-a te pristožerne i samo-
stalne postrojbe brigade razmješteni su u selu Horvati, gdje se
nalazilo i ZM brigade.
Druga bojna (bez 1. satnije) nakon izvlačenja s područja La-
sinje te pregrupiranja na širem području Pisarovine izmještena
je, prema zapovijedi zapovjednika 3. OZ Zagreb, na novu zada-
ću u rajonu Stupnik – Rakov Potok – Goli Vrh – Kupinec. Tu
su pripadnici 2. bojne imali zadaću osigurati nesmetan odlazak
postrojbi JNA iz Zagreba i Jastrebarskog, preko Karlovca, pre-
ma Bosni i Hercegovini. Uz to, trebali su pratiti i situaciju u
vojarni u Kerestincu u kojoj su se još uvijek nalazile postrojbe
155. raketnog puka (rp) RV i PVO.
Prema novoj zadaći postrojbe 2. bojne 101. brigade ZNG-a
razmještene su na većoj međusobnoj udaljenosti, pa je njihovo
djelovanje bilo jedino moguće po nižim postrojbama, odno-
sno satnijama i samostalnim vodovima. Zapovjedništvo bojne
i pristožerne postrojbe nalazile su se na ZM-u u rajonu Rakova
Potoka.
Prva satnija i dalje se nalazila raspoređena na lijevoj obali
Kupe u selu Lijevi Štefanki (gdje će crtu obrane držati do 25.
listopada 1991.), sa zadaćom zaustavljanja prodora snaga JNA
i pobunjenih Srba iz smjera Jamničke Kiselice prema Pokup-
skom. Dana 27./28. listopada 1991. satnija se razmješta na po-
63
dručju Kupinca, u selu Mikuševići, sa zadaćom nadzora ceste
Jastrebarsko – Jamnička Kiselica, zbog opasnosti od prodora
oklopno-mehaniziranih snaga JNA iz vojarne u Jastrebarskom.
Tu ostaje razmještena petnaestak dana.
Druga satnija razmjestila se na području Horvati – Kupi-
nec, sa zadaćom sprječavanja spajanja oklopno-mehaniziranih
snaga iz Jastrebarskog sa snagama JNA iz vojarne “Maršal Tito”
u Zagrebu.
Treća satnija razmjestila se na području Ašpergeri – Hor-
vati, gdje djeluje od 11. do 30. listopada 1991. godine. Zadaća
joj je bila nadgledati i osiguravati neometani prolazak oklopno-
mehaniziranih snaga JNA iz vojarne “Maršal Tito” u Zagrebu
prilikom njihova izvlačenja preko Karlovca na područje Bosne
i Hercegovine.
Prateći vod 2. bojne razmjestio se na području Goli Vrh –
Kupinec – Cerje Pokupsko sa zadaćom zaustavljanja prodora
oklopno-mehaniziranih snaga JNA iz Jastrebarskog prema rije-
ci Kupi i njihovog spajanja sa snagama pobunjenih Srba i JNA
na okupiranom području Banovine i Korduna.
Logistički vod 2. bojne razmjestio se na području Kupineč-
kog Kraljevca, gdje je sudjelovao u osiguranju autoceste Zagreb
– Karlovac prilikom povlačenja snaga JNA iz Zagreba prema
Bosni i Hercegovini.
Zbog teške situacije na bojištu, zapovjednik Zagrebačkog
korpusa ZNG-a izdao je zapovijed podređenim postrojbama
za izvođenje obuke, u kojoj je istaknuo potrebu brze i stručne
obuke postrojbi u ratnim uvjetima. U skladu s tom zapovijedi,
pripadnici i postrojbe 1. i 2. bojne 101. brigade ZNG-a održa-
li su od 23. do 26. listopada 1991. ubrzanu obuku, u kojoj su
sudjelovali svi vojnici te zapovjednici od razine voda do razine
bojne.
Tijekom boravka na tom području, 15. listopada 1991. no-
vim zapovjednikom 2. bojne imenovan je Ahmet Puškar umje-
sto dotadašnjeg Joze Petraševića, koji odlazi na novu dužnost
zamjenika zapovjednika, ujedno načelnika stožera brigade. Po
preuzimanju dužnosti, Ahmet Puškar upoznao se s budućim su-
radnicima i kompletnim ljudstvom bojne te je pristupio ustroja-
vanju nižih postrojbi i njihovoj izobrazbi, koliko je to bilo mo-
guće u danim okolnostima. Izobrazbu po satnijama i vodovima
izvodili su njihovi zapovjednici, uz pomoć hrvatskih branitelja
U spremnosti za bojna djelovanja: Rakov Potok, 11. do 31. listopada 1991.

64
koji su nedavno bili izašli iz JNA. U razdoblju od 23. do 26.
listopada 1991. pripadnici i postrojbe bojne proveli su ubrzanu
teorijsku i taktičku obuku, bojna gađanja, obuku na protuoklo-
pnim sredstvima te fizičko-kondicijske pripreme, vježbe kre-
tanja i topografske orijentacije u nepoznatom prostoru. Osim
toga, provodi se i popuna postrojbi bojne nedostajućim i prije-
ko potrebnim naoružanjem, MTS-om i vojnim odorama.
Nakon izvlačenja s novljanskog bojišta, 1. bojna 101. briga-
de ZNG-a razmješta se 12. listopada 1991. na širem području
Rakova Potoka sa zadaćom osiguravanja zapadnih dijelova gra-
da Zagreba od prodora snaga JNA iz Jastrebarskog te ubrzane
pripreme i osposobljavanja Zapovjedništva i pripadnika po-
strojbi bojne za predstojeća bojna djelovanja. Postrojbe bojne
ostale su na tom području do 25. listopada 1991. godine.
Dana 9. listopada 1991. dozapovjednikom bojne imenovan
je Miro Andrić, zapovjednicima satnija imenovani su Stjepan
Pripadnici 2. bojne, slijeva stoje: Ivan Pavlek, Boris Frljak, Željko Čovran, Zdenko Svečak i Teodor Pretić; čuče: Alojz Dugorepec, Franjo Dijanić i
Robert Kučinac. Horvati, listopad 1991
65
Bratković (1. satnija), Ivan Mlinar (2. satnija) i Marko Dujmo-
vić (3. satnija), a Zapovjedništvo bojne ojačava se časnicima To-
mislavom Kačićem Alesićem i Radoslavom Pušićem.
Tijekom boravka na području Rakova Potoka, u postrojba-
ma bojne provodi se taktička obuka i fizičko-kondicijske pri-
preme i vježbe te su izvršeni popisi ljudstva, njihovih VES-ova
i raspoloživih MTS. Osim toga, sanitetska desetina 1. bojne
provela je obuku sanitetskog zbrinjavanja i izvlačenja ranjenika
na bojištu, koju je osobno vodio dr. Goran Vujić. Nakon skro-
mne obuke, opterećene brojnim problemima, postrojbe 1. boj-
ne 101. brigade ZNG-a upućene su 26. listopada 1991. u rajon
Pokupskog.
Sve postrojbe brigade “mučili su isti problemi”, koji su se pr-
venstveno očitovali u slaboj popunjenosti postrojbi ljudstvom
te nedostatku naoružanja, streljiva, maskirnih odora, vojne
opreme i tehnike, što je uvelike otežavalo njihov boravak na po-
ložajima i bojna djelovanja.
4.3. P
 okupsko bojište –
uspostava mostobrana
i prijelaz na desnu obalu rijeke Kupe
(26. listopada – 18. studenoga 1991.)

Tijekom rujna i listopada 1991., zahvaljujući svojoj tehničkoj i
brojčanoj nadmoći, snage pobunjenih Srba i JNA potisnule su
malobrojne i samo pješačkim oružjem naoružane postrojbe hr-
vatskih branitelja na području Banovine i Korduna te izbile na
desnu obalu rijeke Kupe. Osloncem na pogodno zemljište, uko-
pale su se na desnoj obali rijeke Kupe, čekajući pogodan trenutak
za prelazak na lijevu obalu i proboj prema Jastrebarskom i Zagre-
bu, kako bi se spojile sa snagama JNA u tamošnjim garnizonima.
Analizirajući dotadašnji rad zapovjedništava hrvatskih sna-
ga na području Pokupskog i Lasinje, Zapovjedništvo 3. OZ
Zagreb ocijenilo je da ona nisu osigurala učinkovito obavljanje
postavljenih zadaća, zbog čega se pristupilo formiranju jedin-
stvenog zapovjedništva na lasinjsko – pokupskom bojištu. Iz tih
razloga, zapovjednik 3. OZ Zagreb smijenio je dotadašnjeg za-
povjednika lasinjsko – pokupske bojišnice Željka Gašparića te
formirao novo zapovjedništvo iz sastava Zapovjedništva Ope-
rativne grupe Zagreb, na čelu sa zapovjednikom Miroslavom
Bilotom, koji preuzima zapovijedanje na lasinjsko – pokup-
skom bojištu 27./28. listopada 1991., te stabilizira crtu obrane
i intenzivira pripreme za napadna djelovanja. Podređuje mu se
i formirano Zapovjedništvo pokupskog smjera na čelu sa zapo-
vjednikom Damirom Goršetom, zapovjednikom SŠTO JUG,
koje će zapovijedati napadnim djelovanjima tijekom prijelaza
na desnu obalu rijeke Kupe kod Pokupskog.
Konsolidiravši crtu obrane na lijevoj obali rijeke Kupe, hr-
vatske snage na lasinjsko – pokupskom bojištu počele su se pri-
premati za napadna bojna djelovanja, s ciljem prebacivanja na
desnu obalu Kupe i oslobađanja okupiranog područja Banovine
i Korduna. Zamisao Zapovjedništva 3. OZ Zagreb bila je da se
istovremenim napadom hrvatskih snaga na tri smjera isforsira
prijelaz na desnu obalu rijeke Kupe, probije crta obrane i poti-

Hrvati napuštaju svoje porušene domove, Pokupsko, jesen 1991.

66
snu snage pobunjenih Srba i JNA te time stvore uvjeti za oslo-
bađanje okupiranog područja Banovine i Korduna.
U skladu s tim zamislima, zapovjednik 101. brigade ZNG-a
primio je 25. listopada 1991. usmenu zapovijed zapovjednika
3. OZ Zagreb Stjepana Mateše, da tijekom 26. listopada iz raj-
ona Rakova Potoka prebaci 1. bojnu, potom Zapovjedništvo i
samostalne postrojbe brigade, i razmjesti ih u širi rajon Vuko-
meričkih gorica, sa zadaćom pripreme za izvođenje napadnih
bojnih djelovanja na rijeci Kupi.
Za obavljanje ove zadaće 101. brigada ZNG-a podređena je
SŠTO-u JUG, odnosno zapovjedniku pokupskog smjera.
Na područje Vukomeričkih gorica najprije je prebačena 1.
bojna, koja je razmještena u rajonu Gornji Hruševec – Novo
Brdo, po dubini Gornja Opatija, a potom Zapovjedništvo i sa-
mostalne postrojbe brigade, koje su razmještene u širem rajonu
Kravarskog. ZM brigade organizirano je u Kravarskom. Logi-
stika brigade razmještena je na području Donje Lomnice.
Po zaposjedanju zone odgovornosti, sa zapovjednicima do
razine vodova obavljeno je upoznavanje s bojnom zadaćom te je
provedeno zapovjedno izviđanje u širem rajonu Cerja Pokup-
skog. Zapovjedništvo 101. brigade ZNG-a razvilo je i izmje-
šteno zapovjedno mjesto (IZM) na području Šestak Brda, što
bliže polaznom rajonu razvoja postrojbi brigade za bojna djelo-
vanja, otkuda su planirana i vođena napadna i obrambena bojna
djelovanja postrojbi brigade na desnoj i lijevoj obali rijeke Kupe.
Dolaskom postrojbi brigade počela su se planirati napadna
djelovanja na desnu obalu rijeke Kupe preko oštećenog mosta u
Pokupskom, koji je već dvadesetak dana bio “ničije vlasništvo”.
Zbog oštećenja, most je bio neprohodan za tenkove i motor-
na vozila, ali je pješaštvo moglo prijeći s jedne na drugu obalu
rijeke Kupe. Upravo zbog toga, snage JNA i pobunjenih Srba
čvrsto su branile most i prostor oko njega.
Zapovjednik 101. brigade ZNG-a Ivica Hrnčić zaprimio
je u 16,40 sati 27. listopada 1991., na IZM-u SŠTO-a JUG u
Kravarskom, od zapovjednika pokupskog smjera Damira Gor-
šete usmenu zapovijed za napad: istovremenim i isforsiranim
napadom hrvatskih snaga na svim smjerovima Pokuplja (od
Slane do Lasinje) izvršiti nasilni prijelaz rijeke Kupe i iz nepo-
srednog dodira snage JNA i pobunjenih Srba na desnoj obali
Kupe potisnuti prema Glini i Vrginmostu, te prvog dana napa-
da doseći crtu: s. Slana – Taborište Donje – Čremušnica. Prema
zapovijedi, za napad na pokupsko – glinskom smjeru postrojbe
10. brigade TO Velika Gorica i 101. brigade ZNG-a trebalo je
pregrupirati u dva smjera:
67
a) na glavnom smjeru napada: Pokupsko (oštećeni most)
– Slatina Pokupska – Taborište Gornje, pod zapovijedanjem
zamjenika zapovjednika SŠTO-a JUG Stjepana Turčića, treba-
le su napadati snage 3. bojne 10. brigade TO (Pokupsko – Sv.
Trojstvo – Slatina Pokupska – Taborište Gornje), nakon što se
Izvidnički, Diverzantski, Inženjerijski i Vod PZO 101. brigade
ZNG-a prvi prebace preko Kupe i osiguraju prolaz. Nakon što
se 3. bojna 10. brigade TO prebaci preko Kupe, razvije i potisne
neprijatelja, uvela bi se 1. bojna 101. brigade ZNG-a na desnom
boku (Pokupsko – šuma Kobiljača – Kaurići – Bučica Gornja –
Desni Degoj – Čremušnica), s ciljem izbijanja na komunikaciju
Lasinja – Vrginmost i spajanja s hrvatskim snagama iz smjera
Lasinje. U pričuvne snage na glavnom smjeru, pod zapovijeda-
njem zapovjednika 101. brigade ZNG-a Ivice Hrnčića, odre-
đene su 3. bojna (bez 3. satnije, koja je bila na Ranžirnom ko-
lodvoru u Zagrebu) 101. brigade ZNG-a u očekujućem rajonu
Šestak Brda, i satnija TO Pokupsko koja je trebala osiguravati
crtu Pokupsko – Lijevi Degoj – Auguštanovec.
b) na pomoćnom smjeru napada: Šišinec – Gračanica Ši-
šinečka – Hrastova Kosa – Taborište Gornje, pod zapovije-
danjem zapovjednika 10. brigade TO Velika Gorica Stjepana
Baćurina, trebale su napadati snage 2. bojne 10. brigade TO,
nakon što im pričuvne snage na tom smjeru jačine ojačane 1.
bojne 10. brigade TO, pod zapovijedanjem Nenada Pipinića,
načelnika operativno-nastavnih poslova u navedenoj brigadi,
napadom i prodorom iz smjera Slane na lijevom boku dosegnu
crtu: Jurčevac (tt 213) – Hrastova Kosa (tt 115) i osiguraju mje-
sto nasilnog prijelaza Šišinec – Gračanica Šišinečka. Nakon for-
siranja rijeke Kupe, 2. bojna 10. brigade TO trebala je nastaviti
prodor prema Zaloju, od Bukovaca do Gajdekova, i na desnom
boku spojiti se sa snagama 3. bojne 10. brigade TO.
Zapovjeđeno je da napad počne u 6,00 sati 28. listopada
1991. godine. Istodobno s napadom na pokupskom smjeru, u
napad su trebale krenuti i postrojbe Hrvatske vojske na njiho-
vom desnom i lijevom boku – na području Lasinje i Nebojana.
I ova bojna zadaća bila je isplanirana tako da su postrojbe
101. brigade ZNG-a, kao i do tada, angažirane po bojnama i
satnijama, a ne u sklopu brigade kao cjeline, tako da vođenje
i zapovijedanje brigadom nije moglo adekvatno funkcionirati.
Po prelasku na desnu obalu rijeke Kupe, postrojbe 101.
brigade ZNG-a i 10. brigade TO Velika Gorica trebale su se
utvrditi na zauzetim položajima i očistiti prostor od zaostalih
snaga neprijatelja. Pritom je zapovjednik SŠTO-a JUG obe-
ćao da će u roku od 24 sata biti popravljen most preko Kupe
u Pokupskom i postavljen pontonski most na starom skelnom
Pokupsko – napadni boj i uspostava mostobrana 26. listopada do 18. studenoga 1991.

68
 prijelazu te da će se razminirati minska polja na desnoj obali
rijeke, čime će se omogućiti prijelaz svježih postrojbi i oklo-
pno-mehaniziranih snaga Hrvatske vojske na desnu obalu
Kupe.
Topničku potporu pješačkim postrojbama 101. brigade
ZNG-a i 10. brigade TO Velika Gorica trebali su pružati hau-
bički divizijun-bitnica 203 mm, bitnica topova B1 76 mm, bit-
nica PAT 40/1, bitnica LMB 120 mm i 55. tenkovska satnija.
Dodatnu potporu pripadnicima i postrojbama 101. briga-
de ZNG-a dao je načelnik GS HV-a Anton Tus koji ih je izne-
nadnim posjetom 27./28. listopada 1991. došao ohrabriti uoči
zahtjevne bojne zadaće prelaska na desnu obalu rijeke Kupe u
području Slatine Pokupske.
Prema spoznajnim podacima, na području napada postroj-
bi 101. brigade ZNG-a na desnoj obali Kupe, u selima Slatina
Pokupska, Gornja Bučica i Taborište Donje bilo je raspoređeno
4-5 tenkova, od kojih su se dva nalazila na brdu kod Slatine Po-
kupske, a ostali na raskrižju putova. Uz to, neprijatelj je imao
dobro utvrđene bunkere u Slatini Pokupskoj i duž obale rijeke
te osmatračnice na najvišim kotama na desnoj obali rijeke s ko-
jih je u potpunosti nadzirao i kontrolirao područje i prilazne
putove Pokupskom. Na tom području bilo je raspoređeno oko
300 vojnika, pretežno stanovnika okolnih sela, organiziranih u
vodove do 30 ljudi. Na području Slatine Pokupske položaje je
držala 5. četa 3. odreda TO Glina pobunjenih Srba, kojom je
zapovijedao Mile Mraović i koja je, ojačana tenkovskim vodom
JNA, prednji kraj obrane imala organiziran ispred naselja na sa-
moj desnoj obali rijeke Kupe. ZM 3. odreda TO Glina bilo je
organizirano na području sela Mali Gradac, a IZM u Taborištu
Gornjem. Topničku i raketnu potporu pružale su topničke po-
strojbe JNA sa svojih paljbenih položaja na dominantnim kota-
ma na okupiranom području Banovine i Korduna.
U ranim jutarnjim satima 28. listopada 1991. postrojbe
101. brigade ZNG-a, iz rajona razmještaja u širem području
Vukomeričkih gorica, krenule su prema Pokupskom na polazne
položaje za napad. U 5,00 sati ujutro u Pokupskom je održana
koordinacija zapovjednika glavnog smjera sa zapovjednicima
postrojbi koje su trebale prve prijeći preko mosta na desnu oba-
lu Kupe, na kojoj su još jednom razjašnjena i usuglašena bojna
djelovanja.
Napad na pokupskom smjeru započeo je u 6,00 sati 28. li-
stopada 1991. jakom topničkom pripremnom paljbom hrvat-
skih snaga po položajima pobunjenih Srba i JNA na desnoj oba-
li rijeke Kupe, od Gračanice Šišinečke, preko Slatine Pokupske,
do Čremušnice. Neprijatelj je uzvratio svom snagom. U plani-
rano vrijeme, polazne položaje u neposrednoj blizini porušenog

69

Robert Majerić – Bačvar, ciljač na BsT-u:
Nakon što su Gašini dečki i dečki iz satnija 1. bojne prešli
preko mosta, došao je red i na nas. Uz pomoć dečki iz prate-
ćeg voda bojne vučemo ili nosimo topove i sanduke sa strelji-
vom preko porušenog mosta, peru po nama, a mi idemo da-
lje… Nailazimo na izmasakrirana tijela, streljivo, topove,
vojnu opremu i hranu. Prvo sam “zarobio” konzervu “29.
novembar”, sjećam je se od prije rata, dobra je bila. Od stre-
ljiva biramo što nam treba, ne možemo nositi preveć toga.
Idemo dalje i zauzimamo paljbeni položaj, nekako uvijek
uz dečke iz pratećeg voda bojne.
Nailaze tenkovi, čujem pucnjeve sa svih strana i tenkovi
pucaju. Tu sam prvi puta čuo kako nakon eksplozije frču
šrapneli i zabijaju se oko mene. Trčim do topa, ciljam, na-
rihtavam daljinu od oka i pucam. Opet i opet i pogodak.
84-vorka je u dimu. Bravo, bravo, pogodil si ga, dečki od
veselja viču i iskaču iz rovova, kad iz dima izlazi tenk, mož-
da drugi, i piči dalje i puca po nama. Bemti, fulal si, viču
moji “beesteovci”, pucaj, pucaj! Ne sjećam se koliko sam ih
ispalio, ali se dobro sjećam da tenkovi dalje nisu mogli. Pa
nisam im ja za to kriv. Što nisu mislili prije no što su krenu-
li. U toj frci Zubo (punjač BsT-a Branimir Narančić, op.a.)
viče: Metak ne ide u top. Pitam se što je sad i baš ovoga tre-
nutka? Nema druge, Zubo mora očistiti garež iz cijevi topa,
onako na paljbenom položaju. Mi svi u rovu, a on, flegma,
čisti, čisti… Kraj nas frču zrna streljiva, šrapneli i ne znam
što sve ne, a on i dalje na otvorenom čisti li čisti. Meni se čini
da to čišćenje traje danima…
mosta zauzeo je, uz pomoć vodiča,12 samo Diverzantski vod
101. brigade ZNG-a, koji je čekao dolazak pripadnika 3. bojne
10. brigade TO Velika Gorica kojima je, kao prethodnica, tre-
bao osigurati prijelaz na desnu obalu Kupe. No, umjesto njih, u
Pokupsko su počeli pristizati pripadnici 1. bojne 101. brigade
ZNG-a. Kada su uvidjeli da se pripadnici velikogoričke briga-
de nisu pojavili, zapovjednicima postrojbi 1. bojne postalo je
jasno da je sve ostalo na njima. Tako su pripadnici 1. bojne 101.
brigade ZNG-a, umjesto drugog ešalona, dobili bojnu zadaću
glavnih snaga napada – isforsiranim napadom izvršiti nasilni
12 Bili su to Josip Zidar – Braco, prvi predsjednik Kriznog stožera Velika Gorica i načelnik spoznajnih poslova SŠTO Grada Zagreba Jug, i Darko Lisac – Foxy,
pripadnik velikogoričke brigade HV-a.
13 Osim osobnim naoružanjem, pripadnici Diverzantskog voda 101. brigade ZNG-a bili su naoružani s 10 zolja, 20 trenutnih mina, 10 kumulativnih mina i
4 sanduka streljiva 7,62 mm.
70
prijelaz rijeke Kupe i iz neposrednog dodira snage JNA i pobu-
njenih Srba na desnoj obali potisnuti prema Glini i Vrginmostu.
Kako je kasnio početak napada, pobunjeni Srbi na desnoj
obali rijeke zamijetili su žurno pregrupiranje hrvatskih snaga
oko porušenog mosta te su otvorili žestoku topničku vatru po
Pokupskom i prilazima mostu, najžešće u trenutku kada su se
postrojbe 101. brigade ZNG-a počele pripremati za napad. S
obzirom da je izostao faktor iznenađenja, cijela akcija dovedena
je u pitanje. Oko 9,30 sati zamjenik zapovjednika 1. bojne 101.
brigade ZNG-a Miro Andrić dolazi do zapovjednika Diver-
zantskog voda brigade Želimira Milašina u području srušenog
mosta. U neposrednom dogovoru, oni odlučuju pokrenuti ak-
ciju, bez čekanja 3. bojne 10. brigade TO Velika Gorica.
Nakon što im je napad odobren od zapovjednika pokup-
skog smjera, dogovoreno je da će Diverzantski vod 101. briga-
de ZNG-a prvi prijeći most, napraviti i osigurati prolaze kroz
minska polja na desnoj obali Kupe te potom, uzvodno prema
skelnom prijelazu, prijeći u napad i ovladati Sv. Trojstvom. Prvi
pokušaj prelaska mosta, uslijed snažnog djelovanja pobunjenih
Srba, nije im uspio. Nakon pregrupiranja, odlučeno je da se
pokuša još jednom. U pomoć su im pristigli tenk i transpor-
ter 55. oklopne satnije, pod zapovijedanjem Ivana Čejaka, koji
iz zaklona kod zadnjih kuća prije mosta otvaraju snažnu vatru
na Sv. Trojstvo. Nakon što su ispalili svih 11 granata kojima su
raspolagali, kompletan Diverzantski vod krenuo je ponovno
u akciju te je, pod žestokom vatrom snaga JNA i pobunjenih
Srba, uspio prijeći preko porušenog mosta na desnu obalu rijeke
Kupe i osigurati mostobran.13 Po prelasku krenuli su uzvodno
uz rijeku, krećući se sporo po blatnjavoj obali, čisteći teren od
neprijateljskih snaga. Neprijatelja potiskuju prema Sv. Trojstvu,
zaobilazeći pritom sam vrh (tt 199), s kojeg su pobunjeni Srbi i
dalje djelovali.
Odmah za njima Kupu prelaze pripadnici 1. bojne 101. bri-
gade ZNG-a na čelu sa zamjenikom zapovjednika bojne Mirom
Andrićem i pomoćnikom zapovjednika bojne za sigurnost Stje-
panom Jurinom. Na desnu obalu Kupe prebacili su se pripadnici
1. satnije sa zapovjednikom Stjepanom Bratkovićem, 2. satnije
sa zapovjednikom Ivanom Mlinarom, 3. satnije sa zapovjedni-
kom Markom Dujmovićem, Prateći vod bojne sa zapovjedni-
kom Slavkom Bogadijem, Vod BsT sa zapovjednikom Morisom
Sorgarom, te ostale postrojbe 1. bojne. Zadaća satnija i Pratećeg
Pripadnici BsT voda 1. bojne, Gornji Hruševec – Novo Brdo, kraj listopada 1991.

Brigadni vod PZO, Cerovski vrh, 27. listopada 1991.

71
voda 1. bojne bila je napadom iz neposrednog dodira potisnuti
snage pobunjenih Srba i JNA prema Slatini Pokupskoj i dalje,
što oni i čine odmah po prelasku na desnu obalu rijeke Kupe.
Potom Kupu prelaze pripadnici Izvidničkog voda brigade,
Inženjerijskog voda brigade sa zapovjednikom Zvonkom Kra-
ljem, koji je tijekom akcije teško ranjen, i dio Izvidničkog voda
10. brigade TO Velika Gorica. Ubrzo se preko Kupe prebacu-
je dio PZO i Protuoklopnog voda brigade, koji su s paljbenih
položaja na južnim padinama Sv. Trojstva “dobro pokrivali” ce-
stu prema Bučici i Taborištu, te pripadnici saniteta 101. briga-
de ZNG-a, koji su se smjestili i razvili SnSt u jednom čvrstom
objektu uz samu obalu rijeke.
Nakon prelaska na desnu obalu rijeke Kupe i slamanja ot-
pora snaga JNA i pobunjenih Srba, pripadnici Diverzantskog
voda i 1. bojne 101. brigade ZNG-a kreću u čišćenje terena. Po
prelasku Kupe, pripadnici Diverzantskog voda brigade razvili
su se na desnoj obali rijeke sa zadaćama čišćenja terena, ovlada-
vanja Sv. Trojstvom i izbijanja na područje Dobrenića brda (tt
222). Do 15,00 sati pripadnici Diverzantskog voda i 1. bojne
101. brigade ZNG-a ovladali su Slatinom Pokupskom, Andrije-
vićima i Zalojem te preko Hrgovića izbijaju na Dobrenića brdo
(tt 222). Nakon obavljene zadaće, oslobođeni prostor – mo-
stobran brane pripadnici 1. bojne, a pripadnici Diverzantskog
voda 101. brigade ZNG-a izvlače se na lijevu obalu Kupe, radi
prijema nove bojne zadaće.
Prilikom prelaska na desnu obalu Kupe i tijekom bojnih
djelovanja, dio pripadnika 1. bojne 101. brigade ZNG-a uletio
je u minsko polje, pri čemu su trojica ranjena,14 a jedan je ranjen
prilikom čišćenja terena. Ranjene suborce pripadnici brigade,
nakon što im je pružena pomoć u brigadnoj SnSt, izvukli su na-
trag u Pokupsko, odakle su prebačeni na liječenje u Zagreb.
Na desnoj obali Kupe postrojbe 101. brigade ZNG-a uspo-
stavile su širi mostobran na crti šuma Kobiljača – Dobrenića
brdo (tt 222) – Gajdekovo i tako stvorile uvjete za prebacivanje
svježih hrvatskih snaga na desnu obalu Kupe s ciljem produže-
nja napada. Prva i druga satnija 1. bojne dosegle su do potoka
Vinica te u rajonu Gajdekova spojile se sa snagama 2. satnije 2.
bojne 10. brigade TO Velika Gorica nakon njihova prelaska
rijeke Kupe čamcima, dok su 3. satnija, Samostalni prateći i
Vod BsT-a 1. bojne 101. brigade ZNG-a dosegli do Sv. Trojstva
i Slatine Pokupske, a po dubini oko dva kilometra prema selu
Taborište Donje. Navedene položaje pripadnici 1. bojne 101.
14 Pri izvlačenju ranjenika s desne obale Kupe pripadnicima saniteta pomagali su pripadnici Logističkog voda 1. bojne na čelu sa zapovjednikom Ivicom Pet-
kovićem i pomoćnikom zapovjednika 1. bojne za logistiku Ivanom Godinićem koji su, usprkos žestokom granatiranju, svakodnevno prelazili rijeku i obavljali
svoje zadaće opskrbe postrojbi na desnoj obali Kupe. U nedostatku nosila, ranjenike su na lijevu obalu Kupe na rukama prebacivali njihovi suborci.
72
brigade ZNG-a držali su do izvlačenja na lijevu obalu Kupe. Je-
dan bestrzajni top postavljen je ispred Sv. Trojstva (na južnom
izlazu), a drugi na izlazu iz Slatine Pokupske, na smjeru prema
Taborištu Donjem.
Pripadnici 101. brigade ZNG-a zadaću napada na desnoj
obali rijeke Kupe izvršili su usprkos snažnom otporu neprija-
telja i u vrlo teškim vremenskim uvjetima, iako su bili slabo na-
oružani te nedovoljno opremljeni i pripremljeni za napad. No,
imali su veliko domoljubno srce i hrabrost, kojima su odlično
obavili jednu od najtežih zadaća napadnih djelovanja i uspjeli
potisnuti znatno nadmoćnijeg neprijatelja u dubinu okupira-
nog područja Banovine. Forsiranje rijeke Kupe te uspostava i
držanje mostobrana bilo je prvo napadno bojno djelovanje ta-
kve vrste tijekom Domovinskog rata, što je cijelom pothvatu
davalo još veću težinu.
Do kraja dana snage pobunjenih Srba i JNA odbačene su
na crtu rijeka Kupa – šuma Kobiljača – Bučica – Taborište Do-
nje – Zaloj – Bukovci – rijeka Kupa. U akciji čišćenja terena na
desnoj obali rijeke Kupe, pripadnici 101. brigade ZNG-a našli
su mnoštvo granata te top 100 mm i BsT 82 mm bez ciljničkih
sprava, s pripadajućim streljivom, koje su nakon kompletiranja
koristili u daljnjem napadu.
Nakon slamanja otpora snaga pobunjenih Srba iz sastava
brigade TO Glina, ojačanih tenkovskom satnijom JNA i drago-
voljačkim odredima iz Srbije, pripadnici 1. bojne 101. brigade
ZNG-a prodrli su u dubinu neprijatelja tri do pet kilometara.
Na dosegnutim se položajima učvršćuju, u nadi da će se usposta-
viti pontonski most preko rijeke Kupe i da će im doći obećana
pomoć u ljudstvu i oklopno-mehanizirane snage, koje će im dati
podršku u daljnjem prodoru i čišćenju terena. Kako je već reče-
no, nakon prelaska na desnu obalu bilo je predviđeno, u roku
od 24 sata, uspostavljanje pontonskog mosta preko postojećeg
skelnog mjesta prijelaza, i dopremanje oklopno-mehaniziranih
snaga koje su trebale davati vatrenu potporu pripadnicima 101.
brigade ZNG-a i po osposobljavanju mosta, biti prebačene na
desnu obalu. No, od toga nije bilo ništa, čime je bila otežana
opskrba postrojbi brigade na desnoj obali Kupe i evakuacija ra-
njenika, a daljnja napadna djelovanja upitna.
Veliki problem bio je i taj što postrojbe Hrvatske vojske nisu
u isto vrijeme krenule u napadna bojna djelovanja ni na područ-
ju Lasinje ni na području Nebojana, što je postrojbe 101. briga-
Damir Goršeta, zapovjednik SŠTO Jug, i Ivica Hrnčić, zapovjednik 101. brigade ZNG-a, Pokupsko bojište, listopad 1991. (autor fotografije:
Aleksandar Božić).
de ZNG-a na pokupskom smjeru ostavilo usamljene i time im
uvelike smanjilo šanse za uspjeh.
Nakon prelaska i uspostave crte obrane na desnoj obali
Kupe, zamjenik zapovjednika 1. bojne 101. brigade ZNG-a
zatražio je od nadređenog zapovjednika smjera da mu pošalje
barem jedan tenk i oklopno vozilo, kako bi mogao učvrstiti po-
ložaje. Pomoć nije poslana, što je objašnjeno opasnošću da je
teren još uvijek miniran.
Budući da planirane snage 3. bojne 10. brigade TO Velika
Gorica nisu uopće bile krenule u napad prema zapovijedi, zapo-
vjednik 101. brigade ZNG-a bio je prisiljen uvesti pričuvu glav-
nog smjera napada, odnosno 3. bojnu 101. brigade ZNG-a (bez
3. satnije), te od nadređenog zapovjedništva zatražiti odobrenje
i osiguranje nove pričuve. Zahtjevu je udovoljeno te je obećano
prebacivanje 3. satnije 3. bojne 101. brigade ZNG-a, koja je bila
razmještena na području Ranžirnog kolodvora u Zagrebu. Uz
to, obećano mu je da će postrojbe 101. brigade ZNG-a dobiti
15 Zajedno s Tihomirom Dubretom ranjeni su Marijan Petruša (otvoreni prijelom lijeve noge) i Željko Skender (šrapnel u nozi).
73
za pričuvu 1. bojnu 10. brigade TO Velika Gorica i 3. bojnu 99.
brigade ZNG-a Zagreb – Peščenica. Kao i puno toga tijekom
akcije, ništa od obećanog nije realizirano.
Kao pojačanje u napadnim bojnim djelovanjima na desnoj
obali Kupe, 29. listopada 1991. u ranim jutarnjim satima zapo-
vjednik 3. bojne Bruno Čavić uveo je 1. satniju 3. bojne 101.
brigade ZNG-a. Nakon prebacivanja na desnu obalu Kupe, pri-
padnici satnije raspoređuju se uzvodno, te nakon skelnog mje-
sta prijelaza započinju napadna bojna djelovanja s desne strane
prema Sv. Trojstvu. Prilikom zauzimanja Vikend naselja (u pod-
nožju Sv. Trojstva) teško je ranjen zapovjednik satnije Tihomir
Dubreta, koji je usprkos brzo ukazanoj liječničkoj pomoći (am-
putirana mu je desna noga iznad natkoljenice) dva dana kasnije
preminuo od zadobivenih rana.15 Uz veliki šok zbog stradanja
zapovjednika, zapovjednici vodova uspjeli su rasporediti pri-
padnike satnije prema Sv. Trojstvu te ih povezati s 3. satnijom 1.
bojne 101. brigade ZNG-a na lijevom boku. U popodnevnim
Srušeni most u Pokupskom (autor fotografije: Aleksandar Božić).
satima na položaje na desnoj obali rijeke Kupe uvedena je i 2.
satnija 3. bojne 101. brigade ZNG-a, koja je trebala napadati od
šume Kobiljača prema Bučici Gornjoj, s desne strane Sv. Troj-
stva (koje zaposjedaju), sa zadaćom osiguranja desnog boka 1.
bojne i sprječavanja prodora snaga pobunjenih Srba i JNA iz
Ilovčaka i Čremušnice. Nakon dosezanja crte Sv. Trojstvo – Sla-
tina Pokupska i povezivanja na lijevom boku s pripadnicima 1.
bojne 101. brigade ZNG-a, zapovjednik 3. bojne poslao je izvi-
đače da izvide područje Hrgovića i Mravinaca i utvrde jačinu i
razmještaj snaga JNA i pobunjenih Srba na tom području.
Bojna djelovanja hrvatskih branitelja na desnoj obali podr-
žavale su topničke snage Hrvatske vojske s lijeve obale Kupe. S
druge strane, nakon uspostave mostobrana, položaji hrvatskih
branitelja na lijevoj i desnoj obali rijeke Kupe bili su izloženi
74
žestokoj topničkoj vatri pobunjenih Srba i JNA, prvenstveno iz
područja Taborišta Donjeg, gdje su bila smještena dva neprija-
teljska tenka, područja Trepča – Čremušnica, gdje je najvjero-
jatnije bio položaj VBR-a, te područja sela Mravinci, gdje su bili
raspoređeni minobacači 82 mm.
Na desnoj obali Kupe pripadnici 101. brigade ZNG-a za-
robili su jednog civila koji je živio u Mravincima, a on ih je od-
veo u izviđanje do sela Bučica Gornja. S obzirom na to da su
zaposjednuta sela na desnoj obali rijeke Kupe bila napuštena,
pripadnici 101. brigade ZNG-a tijekom dana išli su u izviđa-
nje terena, dok su tijekom noći boravili u napuštenim kućama u
spomenutim selima.
U razdoblju od 10,00 do 15,00 sati 29. listopada 1991. po-
ložaje svih postrojbi 101. brigade ZNG-a na desnoj obali Kupe
osobno je obišao zapovjednik brigade Ivica Hrnčić, koji se na
licu mjesta upoznao s trenutnom situacijom na terenu te se
uvjerio u hrabrost i visoki moral, posebno pripadnika 1. boj-
ne. Istoga dana, pripadnike brigade na dosegnutim crtama na
desnoj obali rijeke Kupe posjetio je i zapovjednik pokupskog
smjera Damir Goršeta u pratnji novinara, koji su intervjuirali
pripadnike brigade te im čestitali na hrabrosti i uspjehu.
Oko 14,30 sati 29. listopada 1991. u Kravarskom se po-
strojbama brigade priključila i 1. samostalna satnija Podsused.
Po dolasku, zapovjednik satnije Siniša Ratković javio se na IZM
101. brigade ZNG-a, gdje ga je zamjenik zapovjednika brigade
Jozo Petrašević upoznao sa situacijom na bojišnici i zadaćama
brigade. Pritom je dobio bojnu zadaću koja je glasila: prijeći
preko mosta na desnu obalu rijeke Kupe, krenuti cestom prema
Mravincima i zauzeti crtu šuma Kobiljača (tt 188) – Mravinci
– Kukolji. Desno krilo satnije trebalo je uvezati obranu s lijevim
krilom 3. bojne 101. brigade ZNG-a, čije se desno krilo nasla-
njalo na Kupu. Lijevo krilo satnije trebalo je uvezati obranu s
1. bojnom 101. brigade ZNG-a te je pritom posebnu pažnju
trebalo obratiti na prodor oklopno-mehaniziranih postrojbi
neprijatelja iz smjera Taborišta i Bučice.
U 7,00 sati 30. listopada 1991. zapovjednik satnije sa za-
povjednicima vodova krenuo je u zapovjedno izviđanje. Nakon
obilaska položaja Pratećeg voda 1. bojne 101. brigade ZNG-a u
području Pokupskog prešli su na desnu obalu Kupe gdje su, iz-
među 11,30 i 12,00 sati, u Vikend naselju ispod Sv. Trojstva stu-
pili u kontakt sa zapovjednikom 3. bojne 101. brigade ZNG-a
radi uvezivanja crte obrane. U trenutku njihova susreta započela
je žestoka pucnjava, nakon što je od ranog jutra trajao topnički
duel, tijekom kojeg su pripadnici brigade djelovali i iz zaroblje-
nog topa 100 mm iz kojeg su, pošto su ga na brzinu popravili,
ispalili dvanaest granata po položajima pobunjenih Srba i JNA.
Ubrzo se pokazalo da su neprijateljske snage napale Sv. Troj-
stvo i probile desni bok 3. bojne, a time i snage 1. bojne u Slatini
Pokupskoj. Uvidjevši svu ozbiljnost nastale situacije, zapovjed-
nik 1. samostalne satnije Podsused dogovorio se sa zamjenikom
zapovjednika 1. bojne 101. brigade ZNG-a da što prije preba-
ci satniju iz području Šestak Brda na desnu obalu Kupe i ojača
obrambene položaje desno od mosta, prema Sv. Trojstvu i šumi
Kobiljača. Nakon brojnih problema, zapovjednik satnije stigao
je oko 15,30 sati u Zapovjedništvo 101. brigade ZNG-a, gdje je
od zapovjednika brigade dobio zapovijed da se postrojba žurno
prebaci iz rajona Šestak Brda u Pokupsko, gdje su se njezini pri-
padnici trebali rasporediti po kućama i čekati nove zapovijedi.
Tijekom prebacivanja u Pokupsko dobili su novu bojnu zadaću
da se prebace preko Kupe i razmjeste desno od mosta, uz cestu za
75
Slatinu Pokupsku, i križanja za Andrijeviće do potočića Golinja,
te uvežu crtu obrane s 1. satnijom 1. bojne 101. brigade ZNG-a.
U tom razdoblju, neprijateljske diverzantske grupe, potpo-
mognute snažnim topničkim djelovanjem, zauzimaju domi-
nantnu kotu Sv. Trojstvo, koju su branili pripadnici 1. satnije 3.
bojne 101. brigade ZNG-a. Uslijed nedostatka protuoklopnog
i teškog naoružanja, nepoznavanja rasporeda minskih polja i
nepristupačnosti terena, pripadnici bojne nisu uspjeli obraniti,
niti protunapadom vratiti izgubljene položaje. Potom su snage
pobunjenih Srba i JNA intenzivirale napad, uslijed kojeg su se
u 16,30 sati 30. listopada 1991. 1. i 2. satnija 3. bojne 101. bri-
gade ZNG-a počele izvlačiti prema Kupi i Pokupskom. Zbog
pada morala te žestoke topničke vatre neprijatelja, zapovjednik
bojne uvidio je da bi moglo doći do napuštanja položaja, pa je
zapovjedio ljudstvu da se po manjim grupama počne povlačiti
prema mostu i prebacivati na lijevu obalu, što oni i čine. Time su
postrojbe 3. bojne napustile položaje na desnoj obali i povukle se
na lijevu obalu rijeke Kupe. Ubrzo nakon toga, postrojbe 3. boj-
ne 101. brigade ZNG-a otišle su na popunu i dodatnu obuku.
Oko 16,00 sati, nakon obilaska postrojbi na terenu, na IZM
brigade u području Šestak Brda stigao je zapovjednik 101. bri-
gade ZNG-a, koji je prisutnima priopćio da je postrojbama 3.
bojne na desnoj obali Kupe, protunapadom neprijatelja iz šume
Kobiljača, probijen desni bok te da im se u bojni raspored uba-
cilo pješaštvo neprijatelja, koje je zauzelo Sv. Trojstvo. Pritom je
dodao da je neprijatelj potom usmjerio svoje djelovanje prema
lijevom boku obrane 1. bojne (po Slatini Pokupskoj i Andrije-
vićima), koji su držali pripadnici njezine 3. satnije i Protuoklo-
pnog voda bestrzajnih topova brigade.
Uz jaku topničku potporu, snage pobunjenih Srba i JNA
krenule su iz smjera Taborišta u tenkovsko-pješački napad, na
što su pripadnici brigade žestoko uzvratili. Zapovjednik 101.
brigade ZNG-a zatražio je od nadređenog zapovjednika smjera
da im uputi pomoć i otvori žestoku topničku vatru po Sv. Troj-
stvu i području od Kukolja do Taborišta iz PZT-a 40 mm i to-
pova B1, a po dubini rasporeda neprijateljskih snaga iz haubica
203 mm.
U teškom i neravnopravnom boju, pripadnici 1. bojne 101.
brigade ZNG-a, zajedno s Protuoklopnim vodom bestrzajnih
topova, uspjeli su odbiti tenkovski napad te uništiti jedan nepri-
jateljski tenk T-84, koji je bojno djelovao po njihovim položaji-
ma između Sv. Trojstva i Slatine Pokupske, i veći dio pješaštva,
što je par dana kasnije potvrđeno na radiju “Petrova gora”. Pri-
tom su ranjena tri pripadnika bojne. Uz njih, u bojnim djelo-
vanjima ranjena su i dvojica pripadnika Izvidničkog voda 101.
brigade ZNG-a, dok je treći izviđač Ivan Bebek nestao. Spome-
nuti Ivan Bebek uspio se, skrivajući se od neprijateljskih vojnika
Diverzantski vod 101. brigade, Pokuplje, listopad 1991.

Damir Goršeta (iza transportera) u blizini skelnog prijelaza preko Kupe, Pokupsko, listopad 1991. (autor fotografije: Aleksandar Božić).

76
Prelazak preko srušenog mosta u Pokupskom (autor fotografija: Aleksandar Božić).

77

Sjećanje pričuvnog satnika Želimira Milašina – Gaše (u sre-
dini), zapovjednika Diverzantskog voda brigade 1991.:
Po primitku zapovijedi za napad na pokupskom pravcu, prou-
čio sam i shvatio mjesto i ulogu Diverzantskog voda. Nimalo
neskromno predviđao sam, čast ostalima, da će prvi proboj crte
obrane pobunjenih Srba na desnoj obali Kupe morati odraditi
moji dečki. Sretan i ponosan, u sveto ime moje STOPRVE, s
vjerom u dokazane bojovnike Diverzantskog voda, s ratnim
iskustvom, koje smo stjecali u okviru 1. samostalne satnije Pod-
sused, od lipnja 1991. – za vrijeme lipanjskog rata u Slove-
niji, osiguravanju mobilizacijskih zborišta i drugih objekata
na području Susedgrada, blokadama vojarni, obavljanjem
specijalnih zadaća, a posebice u obrani Petrinje, na crti Petri-
nja – Trnjani – Hrastovica i napose u akciji izvlačenja hrvat-
skih policajaca iz Hrastovice. Pripremne zadaće obavio sam
na vrijeme i s dečkima razradio tijek akcije. O spremnosti po-
strojbe izvijestio sam na zakazanoj koordinaciji, 28. listopada
u Pokupskom, u 5,00 sati, zapovjednika smjera. To su trebale
učiniti i ostale specijalne postrojbe, koje su trebale zajedno s Di-
verzantskim vodom probiti neprijateljevu obranu na desnoj
banovinskoj strani Pokuplja. No, njihovi zapovjednici nisu se
pojavili. Zapovjednici Goršeta i Turčić, po iskustvu odgađanja
akcija, i ovoga su puta imali namjeru akciju odgoditi. Budući
je to bila prva planirana napadna akcija, koju bi trebala zapo-
četi 101. brigada ZNG-a, ponosito i samouvjereno sam pred-
ložio: mi idemo prvi, a Vi nas slijedite planiranim snagama
za napad. Krenuli smo i u suradnji s Mirom Andrićem, do-
zapovjednikom 1. bojne i njegovim dečkima odradili zadaću.
Zahvalan sam svojim dečkima i ponosan na pripadnike STO-
PRVE da smo tako veliku akciju odradili u pravom povijesnom
trenutku, a da pri tomu nitko od nas nije stradao.
Zato danas s ponosom možemo pogledati svakome u oči, a
neka se srame oni koji nas nisu slijedili, niti su uveli svježe
snage za nastavak boja u oslobađanju hrvatske Banovine.
78
koji su ga tražili, izvući iz rajona Sv. Trojstva i prebaciti nakon
par sati na sigurno na lijevu obalu rijeke Kupe.
U takvim uvjetima, 1. samostalna satnija Podsused preba-
cuje se na desnu obalu rijeke Kupe, zaposjeda položaje te us-
postavlja neposrednu vezu s postrojbama 1. bojne 101. brigade
ZNG-a. Uz to, navedene postrojbe međusobno i sa Zapovjed-
ništvom brigade uspostavljaju radiovezu. Tijekom večeri i noći
dodatno učvršćuju dosegnutu crtu pretpostavljajući da su samo
oni još na desnoj obali Kupe, jer s ostalim susjedima više nisu
imali kontakata.
Zapovjednik 1. bojne 101. brigade ZNG-a zatražio je od
zapovjednika smjera slanje pojačanja, koje bi se prebacilo ti-
jekom noći, kako bi se mostobran i dalje održao. No, umjesto
dodatnih snaga, zapovjednik pokupskog smjera Damir Goršeta
zapovjedio je da se izvuku na početne položaje na lijevoj obali
rijeke Kupe, jer svježih snaga za prebacivanje preko Kupe nije
bilo na raspolaganju.
Izvlačenje je počelo oko ponoći, a nakon što su pripadnici
1. bojne i Protuoklopnog voda bestrzajnih topova 101. brigade
ZNG-a prešli most, oko 3 sata ujutro 31. listopada 1991. na lije-
vu obalu Kupe prebacili su se i pripadnici 1. samostalne satnije
Podsused. Izvlačenje na lijevu obalu rijeke Kupe obavljeno je
bez bojnih djelovanja.
Po izvlačenju na lijevu obalu rijeke Kupe, pripadnici 1. sa-
mostalne satnije Podsused organizirali su, u suradnji sa satni-
jom TO Pokupsko, odsudnu obranu područja mosta kako bi
spriječili prodor oklopno-mehaniziranih i pješačkih snaga po-
bunjenih Srba i JNA na lijevu obalu rijeke Kupe. Položaje su
držali do izvlačenja postrojbi brigade s pokupskog bojišta.
Radi stabilizacije bojišnice, postrojbe 101. brigade ZNG-a
na lijevoj obali Kupe, u suradnji s postrojbama 10. brigade TO
Velika Gorica i lokalnim snagama hrvatskih branitelja, učvršću-
ju svoje položaje i crtu obrane u rajonu Auguštanovca, Pokup-
skog Cerja i Pokupskog te nastavljaju obrambena djelovanja na
tom području do 18. studenoga 1991. godine.
Iscrpljeni pripadnici 1. bojne 101. brigade ZNG-a nakon
stabiliziranja bojišnice na Kupi otišli su na popunu i dodatnu
obuku u Zagreb.
Tijekom bojnih djelovanja, uspostave mostobrana i prijela-
za na desnu obalu rijeke Kupe, pripadnici 101. brigade ZNG-a
uspjeli su potisnuti snage pobunjenih Srba i JNA pet kilome-
tara u dubinu, nanijevši im velike gubitke u ljudstvu i tehnici,
te su uspješno, zajedno s pripadnicima 10. brigade TO Velika
Gorica i 1. samostalne satnije Podsused, držali mostobran na
rijeci Kupi 72 sata. Tijekom akcije zarobljeni su top B1, tri be-
strzajna topa, tri minobacača 82 mm i traktorska prikolica puna
tenkovskih projektila, pješačkog i protuoklopnog naoružanja i
Pripadnici BsT voda 1. bojne na porušenom mostu, Pokupsko, krajem listopada 1991.

Sveto Trojstvo

79
1. samostalna satnija Podsused, dio voda Vrapčana, Pokupsko, studeni
1991.
streljiva. Nažalost, prigodom povlačenja topovi i minobacači su
morali biti uništeni zbog nemogućnosti njihova prebacivanja
na lijevu obalu Kupe.
Na desnoj obali Kupe pobunjeni Srbi i JNA također pojača-
vaju crtu obrane na rijeci Kupi uvođenjem svježih snaga i dovla-
čenjem oruđa za topničku potporu, ukopavaju se i kontroliraju
sve prijelaze preko Kupe.
Nakon izvlačenja postrojbi brigade natrag na lijevu obalu
rijeke Kupe i gubitka mostobrana, zapovjednik 101. brigade
ZNG-a 3. studenoga 1991. na ZM-u je održao raščlambu sa za-
povjednicima postrojbi koje su sudjelovale u napadu, na kojoj
su iznijeli svoje ocjene i zapažanja. Zaključeno je da je akcija bila
loše isplanirana i nepripremljena, postrojbe brigade upućene u
napad bez potpore i koordinacije, podređene zapovjedništvima
drugih postrojbi koja nisu bila u stanju ni svoje postrojbe vodi-
ti u napad. Razlogom napuštanja mostobrana na desnoj obali
Kupe Zapovjedništvo brigade istaknulo je to što su se postrojbe
brigade zadržale na mostobranu sva četiri dana, izvodeći obram-
bena djelovanja, pri čemu su bile izložene jakoj topničkoj vatri
snaga pobunjenih Srba i JNA. Pritom je istaknulo i kako im Za-
povjedništvo SŠTO JUG nije predočilo gdje se nalaze minska
polja, pa su ih pripadnici brigade morali sami otkriti i razmini-
rati, niti im je osiguralo elemente funkcioniranja sustava veze i
osnove zajedničkog djelovanja s drugim postrojbama hrvatskih
branitelja na tom području. Osim toga, veliki problem bila je i
činjenica što zapovjednik 101. brigade ZNG-a nije zapovijedao
postrojbama brigade koje su prešle na desnu obalu Kupe, pošto
su one cijelo vrijeme bojnih djelovanja bile pod zapovjedniš-
tvom zapovjednika glavnog smjera napada, Stjepana Turčića.
80
1. samostalna satnija Podsused, 2. vod, Cerin roj, Pokupsko, studeni
1991.
To je prouzročilo dodatne probleme u organizaciji obrane i na-
pada te zapovijedanju postrojbama na terenu.
Kao veliki propust nadređenog Zapovjedništva istaknuto
je i to što zapovjedniku brigade nije bilo odobreno dovođenje
i angažiranje snaga 2. bojne i 3. satnije 3. bojne 101. brigade
ZNG-a. Da su te snage bile dovedene i uključene u bojna dje-
lovanja, po mišljenju Zapovjedništva brigade, ne bi došlo do
napuštanja mostobrana i položaja na desnoj obali Kupe. Osim
toga, kao veliki problem istaknuto je i što postrojbe Hrvatske
vojske nisu u isto vrijeme krenule u napadna bojna djelovanja ni
na području Lasinje ni na području Nebojana, što je postrojbe
101. brigade ZNG-a na području Pokupskog ostavilo usamlje-
ne i time im uvelike smanjilo šanse za uspjeh.
Uz navedene razloge, zapovjednik 101. brigade ZNG-a ista-
knuo je i nedovoljnu pripremljenost i osposobljenost pripadnika
i postrojbi brigade za tako složena napadna bojna djelovanja. Pri-
tom je zapovjednik brigade otvoreno priznao da su zapovjednici
i časnici brigade, s njim na čelu, nedovoljno bili osposobljeni za
forsiranje rijeke i vođenje takvih bojnih djelovanja.
Najveći je problem bio što pripadnici inženjerije nisu uspjeli
razminirati područje oko srušenog mosta u Pokupskom, tako da
se oklopno-mehanizirane snage nisu mogle prebaciti na desnu
obalu Kupe. Pritom treba istaknuti i da posade tenkova nisu baš
bile “oduševljene” dodijeljenom bojnom zadaćom prelaska na de-
snu obalu Kupe. Tijekom napada, s viših instanci zapovijedanja,
zapovjednicima postrojbi brigade u napadu davana su svakakva
obećanja, a niti jedno nije ispunjeno, što je revoltiralo pripadnike
postrojbi, uz osjećaj da su prepušteni sami sebi u vođenju napada.
Sjećanje stožernog brigadira u miru Mire Andrića:
U to vrijeme, iako sam obnašao dužnost dozapovjednika bojne,
nadređeni su mi dijelili zadaće bojne, u pravilu s vrlo kratkim
vremenom izvršenja. Iako smo za sobom imali iskustvo boja u
obrani Novske, svaka zadaća je bila specifična i zahtijevala te-
meljitu pripremu njezinih izvršitelja, nedovoljno opremljenih
i naoružanih. Zadaće smo prihvaćali s velikom ozbiljnošću,
pripremali se i izvršavali ih precizno, hrabro i časno. Tako sam
s mojim najbližim suradnicima iz Zapovjedništva bojne, za-
povjednicima satnija i samostalnih postrojba bojne obavio pri-
preme i s postrojbama, prema zapovijedi 28. listopada 1991.,
u jutarnjim satima krenuli smo na polazni položaj (na rijeci
Kupi u Pokupskom) u spremnosti za početak napadnog boja.
Tada sam vidio veliku koncentraciju hrvatskih snaga (uno-
san cilj za JNA i pobunjene Srbe) u Pokupskom i nizvodno od
skelnog mjesta prijelaza do porušenog mosta na rijeci Kupi. To
područje neprijatelj je imao pod kontrolom sa Svetog Trojstva i
šire. Na desnoj obali Kupe imao je utvrđene, minirane i žestoko
branjene položaje. No, saznao sam i da 3. bojna 10. brigade
TO nije bila spremna izvršiti svoj dio zadaće, te da će 1. bojna
101. brigade ZNG-a postati glavna udarna snaga za prodor i
razbijanje snaga neprijatelja u obrani.
Suglasni i jedinstveni u realizaciji ciljeva napada, konzulti-
rao sam i zapovjednika Diverzantskog voda brigade, Želimi- U toj akciji najteže mi je bilo kada sam shvatio da ćemo nakon
ra Milašina – Gašu (koji je iza sebe imao odlučne, iskusne i 72 sata uspostave i držanja mostobrana morati povući naše
hrabre dečke), odlučili smo preuzeti inicijativu i nadređenima snage, jer nadređeni nisu uspjeli uvesti svježe snage niti pruža-
predložili početak i izvršenje napadnog boja. Nakon što nam je ti daljnju potporu. Naravno, shvatio je to i neprijatelj, i cijelo
početak napada odobren i u ulozi glavnih snaga, na glavnom vrijeme dovlačio snage i oruđa za odlučan protunapad. U tije-
smjeru napada SŠTO JUG, prema Glini, taj silni domoljubni ku žestokog boja umjesto svježih snaga dobili smo zapovijed za
naboj pripadnika pretočili smo u briljantno izvedeni nasilni povlačenje, što smo i učinili u ranim jutarnjim satima 31. listo-
prijelaz rijeke Kupe, preko oštećenog mosta (isključivo pješaš- pada 1991. godine. Teško je bilo svojim suradnicima objasniti
tvom) i iz neposrednog dodira potisnuli neprijatelja u dubinu razloge povlačenja u vrijeme kad smo imali inicijativu i spre-
teritorija Banovine (3 – 5 km). Oslobodili smo, u suradnji s 2. mnost za daljnja napadna djelovanja. Izgleda da je ovdje, kao
bojnom 10. brigade TO iz Velike Gorice, te snagama potpore, i kasnije na mnogim bojištima, došlo do krive procjene – ocjene
dio okupiranog teritorija Banovine, stvorili široki mostobran između (salonski) planiranog – nacrtanog i realnoga stanja na
na Kupi, držali ga 72 sata i osigurali sve preduvjete za uvo- terenu. Hvala svim dečkima koji su u toj akciji sudjelovali i
đenje svježih snaga za daljnji napad. Tijek te male operacije dodali još jedan važan kamen u slaganju mozaika konačnog
STOPRVE prikazan je na zemljovidu i korektno je opisan. oslobođenja Republike Hrvatske.

81

Ivica Hrnčić
Uz to, tijekom bojnih djelovanja na području Pokupskog,
pripadnicima i postrojbama 101. brigade ZNG-a veliki pro-
blem predstavljao je i nedostatak vojne tehnike i opreme (ka-
ciga, kapa, potkapa i rukavica) te alata, što je otežavalo njihov
boravak i izvođenje bojnih djelovanja na prvoj crti bojišnice,
posebno tijekom napada na desnoj obali Kupe.
Nakon povlačenja 3. bojne i izvlačenja 1. bojne s desne oba-
le rijeke Kupe i gubitka mostobrana, uslijed pada morala i psi-
hofizičke iscrpljenosti pripadnika brigade, izvršene su promjene
u zapovjednom kadru Zapovjedništva i svih postrojbi 101. bri-
gade ZNG-a. Dana 7. studenog 1991., po zapovijedi zapovjed-
nika Zagrebačkog korpusa ZNG-a Stjepana Mateše, umjesto
Ivice Hrnčića novim zapovjednikom brigade imenovan je Jozo
Petrašević. Primopredaja zapovjedništva nad brigadom, ratne
kancelarije i dokumenata izvršena je 15. studenog 1991. godine.
Odlazeći s dužnosti Ivica Hrnčić napisao je iscrpno izvješće
o svom radu oko formiranja, mobilizacije i ustroja brigade, u
kojem je iznio brojne probleme s kojima su on i njegovi suradni-
ci bili suočeni. Kao najveće probleme tijekom bojnih djelovanja
istaknuo je to što su postrojbe brigade uglavnom bile angažirane
na bojišnicama po nižim postrojbama, a ne u cjelini, te podre-
đene drugim zapovjedništvima, a ne njemu kao zapovjedniku, i
što su zapovijedi nadređenih zapovjedništava izdavane najčešće
usmeno i neprecizno, s vrlo kratkim vremenom za pripremu.
Analizirajući sustav suradnje i koordinacije na terenu, ista-
knuo je da on nije postojao ili je bio nedovoljan pa se sve uglav-
82
nom svodilo na snalaženje postrojbi brigade na bojištima na ko-
jima su djelovale. Uz to, naglasio je kako su odluke na terenu od
strane nadređenih zapovjedništava donošene nepravovremeno
te da su bile neadekvatne, kao i da je premalo pažnje poklanjano
pripremi i razradi bojnih djelovanja, pa su tako pripadnici 101.
brigade ZNG-a u Novskoj i Lasinji na prvu crtu bojišnice uve-
deni izravno iz autobusa.
Preuzimanjem dužnosti zapovjednika brigade, Jozo Petra-
šević postavio je Stjepana Puškara za zamjenika zapovjednika,
ujedno načelnika stožera, Davora Belanovića za pomoćnika za-
povjednika za SIS, Mirka Latina za pomoćnika zapovjednika za
IPD, Damira Rudeža za pomoćnika zapovjednika za logistiku
i Faruka Čerimagića za pomoćnika zapovjednika za koordina-
ciju na terenu.
Osim u Zapovjedništvu brigade, izvršene su i kadrovske
promjene u zapovjedništvima bojni. Zapovjednikom 1. bojne,
umjesto Željka Cipriša, imenovan je njegov dotadašnji zamje-
nik Miro Andrić, koji se istaknuo prilikom prelaska Kupe i ti-
jekom bojnih djelovanja na desnoj obali rijeke. Zapovjednikom
3. bojne, umjesto Brune Čavića, imenovan je Franko Križman.
Dotadašnja bojna djelovanja pokazala su nedovoljnu or-
ganiziranost i pripremljenost postrojbi brigade za složena na-
padna djelovanja te nedovoljnu obavještajnu aktivnost. Zbog
toga se pristupilo radu na otklanjanju slabosti i osposobljavanju
zapovjednika i pripadnika brigade za buduća bojna djelovanja.
Pritom je naglasak stavljen na obuku zapovjednika, časnika i
vojnika u izvidničkim, diverzantskim, topničkim i protuoklo-
pnim postrojbama, te se provode organizacijsko-kadrovske i
moralno-psihološke pripreme za daljnja bojna djelovanja.
Nakon izvlačenja na početne položaje na lijevoj obali Kupe,
postrojbe 101. brigade ZNG-a, kojima su pridodane satnija TO
Lukinić Brdo i dio satnije TO Pokupsko, dobile su od Zapo-
vjedništva SŠTO JUG novu zonu odgovornosti i crtu obrane
lijevo: most na rijeci Kupi u Pokupskom, desno: ušće Kravaršći-
ce u Kupu, po dubini selo Opatija. Prvu crtu obrane organizi-
rali su na Kupi, dok je druga crta uspostavljena u zahvatu ceste
Cerje Pokupsko – Skender Brdo. ZM brigade organizirano je
na području Lukinić Brda u selu Cerovski Vrh, dok je pričuvno
ZM bilo u području sela Dubranec. Zadaće postrojbi 101. bri-
gade ZNG-a bile su zapriječiti prednji kraj obrane na tenkovsko
prohodnim smjerovima preko Kupe u području Auguštanovca i
sela Lijevi Degoj te skelnog prijelaza u Pokupskom, organizirati
obranu i onemogućiti snagama JNA i pobunjenih Srba prijelaz
preko rijeke i prodor u dubinu teritorija. Pritom su trebale izvr-
šiti i popunu do formacijskog ustroja.
Gradonačelnik Zagreba Boris Buzančić i zapovjednik SŠTO Jug Damir Goršeta obilaze postrojbe na bojišnici, Pokupsko, studeni 1991.
Na tenkovsko prohodnim i na smjerovima mogućeg pro-
dora oklopno-mehaniziranih snaga pobunjenih Srba i JNA,
pristupilo se formiranju protuoklopnih i grupa za zaprečivanje
te su postavljana minska polja, kako bi se neprijatelju onemogu-
ćilo da se probije u dubinu obrane hrvatskih branitelja. Prema
zapovijedi zapovjednika SŠTO JUG Damira Goršete, ustroje-
ne su dvije pokretne grupe za zaprečivanje terena. Jednu je or-
ganizirala 101. brigada ZNG-a i ona je bila zadužena za prostor
desno od mosta u Pokupskom, dok je drugu, zaduženu za pro-
stor lijevo od mosta, organizirala 10. brigada TO Velika Gorica.
Osim toga, zapriječena je i prednja crta obrane na rijeci Kupi i
skelni prijelaz u Pokupskom, kako bi se učvrstila obrana i sprije-
čio prijelaz snaga pobunjenih Srba i JNA preko rijeke.
Prostor lijevo od postrojbi 101. brigade ZNG-a na pokup-
skom bojištu držale su postrojbe 10. brigade TO Velika Gorica,
zajedno s dijelom satnije TO Pokupsko, koje su branile pod-
ručje lijevo: šuma Kljuka – k 177, desno: most na rijeci Kupi u
Pokupskom, po dubini selo Roženica, zaselak Milatovići. Prvu
crtu obrane organizirale su na rijeci Kupi, dok su drugu crtu
uspostavile u zahvatu ceste selo Gladovec Pokupski – selo Hot-
nja, sa zadaćom organiziranja obrane na lijevoj obali i stvaranja
uvjeta za izvršenje protunapada na desnu obalu.
Prostor desno od postrojbi 101. brigade ZNG-a na pokup-
skom bojištu držale su postrojbe hrvatskih branitelja iz sastava
Operativnog smjera Lasinja, sa zadaćom organiziranja obrane
na lijevoj obali i stvaranja uvjeta za izvršenje protunapada na
desnu obalu.
83
Između postrojbi 101. brigade ZNG-a i prema drugim po-
strojbama hrvatskih branitelja na pokupskom bojištu održava-
na je žična i kurirska veza, dok je radioveza korištena isključivo
za hitne dogovore.
Uslijed novonastale situacije i iscrpljenosti pripadnika 1. i
3. bojne 101. brigade ZNG-a od prelaska rijeke Kupe, višed-
nevnih bojnih djelovanja i izloženosti žestokim topničkim na-
padima snaga pobunjenih Srba i JNA na desnoj obali Kupe te
izvlačenja natrag na početne položaje, temeljem zapovijedi za-
povjednika 3. OZ Zagreb, zapovjednik SŠTO JUG zapovjedio
je 1. studenoga 1991. prebacivanje 2. bojne 101. brigade ZNG-
a iz područja razmještaja Kupinec – Goli Vrh – Stupnik, gdje
je imala zadaću zaustavljanja prodora snaga JNA iz smjera Ja-
strebarskog, u rajon Cerja Pokupskog. Odatle je trebala izvršiti
hodnju prema Kupi i zaposjesti crtu obrane Auguštanovec – Li-
jevi Degoj – Jagodići.
Po dolasku na pokupsko bojište, 2. bojna na čelu sa zapo-
vjednikom Ahmetom Puškarom, uz postrojbe TO Pokupsko i
1. samostalne satnije Podsused, koje su bile raspoređene uzvod-
no do porušenog mosta, preuzela je crtu obrane od porušenog
mosta u Pokupskom – Lijevi Degoj – Auguštanovec – Lijevi
Štefanki, po dubini Lukinić Brdo – Cerje Pokupsko, sa zada-
ćom organiziranja obrane i sprječavanja prijelaza neprijatelja
preko rijeke Kupe, prema sljedećem:
– Zapovjedništvo bojne, Desetina veze, Izvidnički vod,
Prateći vod i Logistički vod razmjestili su se u selu Cerje Po-
kupsko, dok je pričuvno ZM organizirano na području Šestak
Brda;
 – 1. satnija, kojom je zapovijedao Zlatko Pavina, razmje-
stila se na području sela Lijevi Štefanki, sa zadaćom odsudne
obrane sela;
– 2. satnija, kojom je zapovijedao Stjepan Puh, razmjestila
se na području Pokupsko – Auguštanovec, sa zadaćom držanja
crte obrane na tom području;
– 3. satnija, kojom je zapovijedao Stjepan Mihaljinac, raz-
mjestila se na području Šestak Brdo – Cerje Pokupsko – Augu-
štanovec;16
– Inženjerijski vod, kojim je zapovijedao Željko Fučkar,
razmjestio se na području Lukinić Brda.
Inženjerijski vod 2. bojne imao je zadaću uređenja terena i
crte obrane s ciljem sprječavanja probijanja obrambenih polo-
žaja postrojbi brigade od strane snaga pobunjenih Srba i JNA.
Jedna od najvažnijih zadaća bila mu je zaprječivanje putova i
postavljanje mina na lijevoj obali rijeke Kupe. Iako je, zbog ne-
pristupačnosti terena i neposredne blizine neprijatelja koji se
nalazio na drugoj obali rijeke, uređenje položaja bilo otežano,
pripadnici Inženjerijskog voda 2. bojne obavili su svoju zadaću
vrlo uspješno, postavivši minsko polje od 24 protupješačke od-
skočne mine.
Prateći vod 2. bojne, pod zapovijedanjem Ivice Čička, pru-
žao je vatrenu podršku pripadnicima bojne i cjelokupne briga-
de, imajući zadaću nanošenja što većih gubitaka neprijatelju
i sprječavanja njegovog prijelaza Kupe. Tijekom boravka na
pokupskom bojištu, pripadnike 2. bojne u Cerju Pokupskom
posjetio je 13. studenog 1991. gradonačelnik Zagreba Boris
Buzančić, a njegov dolazak dodatno ih je ohrabrio da izdrže u
obrani Domovine.
Držeći obrambene položaje na lijevoj obali Kupe, pripadni-
ci 2. bojne i 1. samostalne satnije Podsused, zajedno s domaćim
dečkima, motrili su položaje i izvješćivali zapovjednika briga-
de o kretanju i aktivnostima snaga pobunjenih Srba i JNA na
desnoj obali, svakodnevno izloženi njihovoj žestokoj topničkoj,
tenkovskoj i vatri iz pješačkog naoružanja.
Tijekom držanja crte obrane na lijevoj obali Kupe, pripad-
nici brigade na promatračnici kod srušenog mosta (koju su nad-
zirali pripadnici 1. samostalne satnije Podsused) otkrili su da
se iznad Bučice Gornje, u rajonu Golinje, izvode česti pokreti
oklopnih vozila, tenkova i kamiona. Nakon što je “cilj” otkri-
ven, zatraženo je od SŠTO JUG da topništvom djeluje po tom
području. Uz dobro navođenje s prve crte, iza 18,00 sati 11.
studenoga 1991. navedeni je “cilj” (skladište MES-a) preciznim
pogotkom uništen.
16 Prilaz selu Auguštanovec bio je moguć isključivo kroz gustu šumu.
84
Osim toga, pripadnici 1. samostalne satnije Podsused, pre-
ma zahtjevu zapovjednika SŠTO JUG, osiguravali su 15. i 16.
studenoga 1991. izvlačenje i evakuaciju umjetnina, eksponata
i drugog inventara iz teško oštećene crkve Sv. Ladislava u Po-
kupskom, pod stručnim vodstvom Gradskog zavoda za zaštitu
spomenika kulture i Muzeja Turopolja.
Od 6. studenoga 1991. na pokupsko bojište razmještaju se
postrojbe 1. bojne 101. brigade ZNG-a, ojačane dijelom satni-
je TO Pokupsko i satnijom TO Lukinić Brdo, na drugoj crti
obrane od Opatije do ušća Kravaršćice u Kupu – Skender Brdo,
po dubini Lukinić Brdo, sa zadaćom organiziranja obrane, osi-
guranja ceste Cerje Pokupsko – Jamnička Kiselica, sprječavanja
eventualnog prodora neprijatelja, prihvaćanja snaga 2. bojne
brigade s prve crte na rijeci Kupi i u spremnosti za napad. Bojna
je bila razmještena:
– ZM i desetina veze bojne u s. Lukinići, a pričuvno u s.
Cerovski Vrh;
– 1. satnija u rajonu Skender Brdo – Klampari – Krepečanci;
– 2. satnija u s. Lukinići te je nadzirala cestu Krepečanci –
Lukinići – Cerovski Vrh i šumu Dobra Draga;
– 3. satnija na području Cvetković Brda te je nadzirala ce-
stu kroz selo i šumu Podgoljak;
– Logistički vod na području sela Žutići te je nadzirao raj-
on obrane između 2. i 3. satnije;
– Vod bestrzajnih topova na području sela Žužići;
– Sanitet je razvio SnSt bojne u neposrednoj blizini ZM-a
bojne.
U rajonima obrane postrojbe bojne uspostavile su kontakt
i uvezale obranu s lokalnim postrojbama hrvatskih branitelja
koje su pokrivale teren prema Kupi, te se fortifikacijski utvrđu-
ju i izviđaju. Pritom su pripadnici 1. satnije trebali biti poseb-
no oprezni, jer su imali najisturenije položaje na desnom krilu
obrane bojne i bili najizloženiji napadima snaga JNA i pobunje-
nih Srba. Tijekom boravka na položajima, postrojbama 1. boj-
ne velike probleme predstavljali su slaba popunjenost ljudstvom
(1. satnija bila je popunjena samo 35% od formacijskog ustroja,
2. satnija 45%, 3. satnija samo 30%, a Logistički vod 50%) te
nedostatak bolničara, sanitetskih i transportnih vozila, sredsta-
va veze, oružja, streljiva i dr. MTS-a. Kako bi ojačao postrojbu
i omogućio joj “normalno izvođenje” bojnih djelovanja, zapo-
vjednik bojne formirao je 10. studenoga 1991. Izvidničku dese-
tinu, čije se nepostojanje pokazalo velikim hendikepom tijekom
bojnih djelovanja na desnoj obali Kupe.
Posljedice razaranja Pokupskog (autor fotografije: Aleksandar Božić).
Od 7. studenoga 1991. na pokupsko bojište razmještaju se
i postrojbe 3. bojne 101. brigade ZNG-a, na drugoj crti obrane
od šume Brezje do Zgurić Brda, po dubini Paun Brdo, sa zada-
ćom kontrole komunikacija i sprječavanja prodora snaga JNA
i pobunjenih Srba u rajonu obrane, u spremnosti za napad ili
prihvat postrojbi 2. bojne u slučaju povlačenja.
Po povratku na pokupsko bojište došlo je do kadrovskih
promjena u Zapovjedništvu bojne. Novim zapovjednikom
imenovan je Franko Križman, koji je po preuzimanju dužnosti
na ZM-u brigade u selu Cerovski Vrh i upoznavanju sa svojim
suradnicima i novim zapovjednikom brigade, odmah obišao
postrojbe bojne u rajonu obrane. Za zamjenika zapovjednika
bojne postavljen je Ćazim Kardašević, a za pomoćnika zapo-
vjednika za IPD Dobromir Radušić, dok je zapovjednikom 1.
satnije, umjesto poginulog Tihomira Dubrete, imenovan Mir-
ko Mihalj. Treća bojna bila je razmještena:
17 Prema zapovijedi, satnija se trebala razmjestiti na području sela Zgurić Brdo, ali zbog neprikladnog šumskog i močvarnog terena, razmjestila se na području
Šestak Brda.
85
– ZM bojne, Desetina veze i Izvidnička desetina u s. Bati-
novac, a pričuvno ZM na području s. Lukinići;
– 1. satnija, kojom je zapovijedao Mirko Mihalj, na po-
dručju Šestak Brda;17
– 2. satnija, kojom je zapovijedao Vlado Hursa, na područ-
ju sela Lijevi Štefanki;
– 3. satnija, kojom je zapovijedao Marko Jelenić, na po-
dručju Paun Brda;
– Inženjerijski vod, kojim je zapovijedao Darko Letinčić,
na području sela Kravarsko i Šestak Brdo;
– Logistički vod, kojim je zapovijedao Nikola Kordiš, na
području Kravarskog, te
– Prateći vod na području Šestak Brda.
Nakon obilaska postrojbi i zone odgovornosti bojne, zapo-
vjednik 3. bojne sazvao je 11. studenoga 1991. prvi radni sasta-
nak sa zapovjednicima nižih postrojbi na ZM-u u Batinovcu,
Pripadnici 2. voda 1. satnije 1. bojne; slijeva: zap. voda Stjepan Balaband, zap. des. Ivan Šoštarić, a ispred njih Miroslav Milić ; Pokupsko,
Auguštanovec, 16. studenoga 1991.

Pripadnici 1. satnije, 1. bojne (u sredini Miroslav Milić – satnijski bolničar), Lukinić Brdo, Krepečanci, 7. studenoga 1991.

86
Pripadnici 2. voda 1. satnije 1. bojne izvlače se iz Auguštanovca prema Jastrebarskom, studeni 1991.
na kojem je upoznat sa stanjem u postrojbama i problemima
organiziranja obrane. Zaključeno je da je potrebna hitna kon-
solidacija stanja u postrojbama bojne. Prvenstveno je trebalo
povećati popunjenost ljudstvom i MTS-om po formacijskom
ustroju. Zbog loše popunjenosti i psihofizičke iscrpljenosti mo-
ral pripadnika bojne nije bio na željenoj razini pa je trebalo po-
većati vojničku stegu i ojačati odgovornost pojedinca i postroj-
be u obavljanju bojnih zadaća. To se prvenstveno odnosilo na
pripadnike 1. satnije, čija su bojna spremnost i moral bili jako
pokolebani nakon pogibije njihovog zapovjednika.
Topničku potporu bojnama brigade pružala je desetina
LMB 120 mm (2 oruđa) brigade, s paljbenog položaja u Cer-
ju Pokupskom. Uz to, vatrenu potporu postrojbama brigade na
pokupskom bojištu pružali su i bitnica haubica 203 mm, bitni-
ca topova B-1 i bitnica LMB 120 mm te 55. tenkovska satnija
Zagreb, sastavljena od dva tenkovska voda, pod zapovijedanjem
Zapovjedništva SŠTO JUG.
Po zapovijedi nadređenog Zapovjedništva SŠTO JUG, tije-
kom boravka na pokupskom bojištu sve postrojbe 101. brigade
ZNG-a, i na prvoj i na drugoj crti bojišnice, pristupile su utvr-
87
đivanju obrambenih položaja, izradi stajaćih zaklona s podgru-
dobranskim skloništima, grupnih zaklona po desetinama i na
zapovjednim mjestima te osmatračnica po vodovima. Utvrđeni
su i pričuvni položaji postrojbi brigade te su izgrađeni pričuvni
položaji za topnička oruđa u suradnji s poduzećima “Velkom” i
“Industrogradnja”. Na pokupskom bojištu pripadnici 101. bri-
gade ZNG-a bili su smješteni u društvenim domovima, obitelj-
skim kućama i vikendicama.
Crtu obrane pripadnici 2. bojne držali su do 15. studenoga,
kada se na njihove položaje uvode postrojbe 1. i 3. bojne 101.
brigade ZNG-a. Predavši položaje, pripadnicima 2. bojne 101.
brigade ZNG-a odobren je kraći dopust kućama uz domobi-
lizaciju, prijeko potrebnu popunu naoružanjem i MTS-om te
ubrzanu izobrazbu novomobiliziranih vojnih obveznika.
Dobivši 15. studenoga 1991. zapovijed načelnika GS HV-a
Antona Tusa, zapovjednik brigade Jozo Petrašević odmah je zapo-
vjedio zapovjednicima podređenih postrojbi da prvu crtu obrane
na Kupi predaju 10. brigadi TO Velika Gorica, a zapovjedniku
2. bojne da prekine obuku i s postrojbom iz Zagreba premjesti se
u vojarnu u Jastrebarskom, gdje se trebala okupiti cijela brigada
radi pripreme za odlazak na novu bojnu zadaću. Unatoč jakoj to-
pničkoj i vatri iz teških strojnica jedinica pobunjenih Srba i JNA
s desne obale rijeke Kupe, koje su primijetile njihovo izvlačenje,
primopredaja položaja postrojbama 10. brigade TO Velika Go-
rica izvršena je bez problema i gubitaka. Izvlačenje i prebacivanje
postrojbi i tehnike brigade s pokupskog bojišta osiguravali su i
štitili pripadnici 1. samostalne satnije Podsused. Zapovjedništvo
i veći dio postrojbi brigade okupili su se u vojarni u Jastrebarskom
16. studenoga 1991., dan nakon što su dobili zapovijed. Hodnja
postrojbi brigade od Pokupskog do Jastrebarskog organizirana je
i provedena u pohodne postroje bojni sa svim elementima osi-
guranja i to noću, u vrlo hladnim i nepovoljnim vremenskim
uvjetima. Posljednje se s bojišnice izvlače 3. bojna i 1. samostalna
satnija Podsused, koje u vojarnu u Jastrebarskom dolaze uvečer
18. studenoga 1991., nakon što su obavile primopredaju položaja
s postrojbama 10. brigade TO Velika Gorica.
88
Tijekom bojnih djelovanja na pokupskom bojištu poginuo
je jedan pripadnik 101. brigade ZNG-a (Tihomir Dubreta),
dok ih je 26 bilo ranjeno.
Govoreći o angažiranju 101. brigade ZNG-a na pokupskom
bojištu, general zbora Anton Tus istaknuo je da je brigada ima-
la ključno mjesto u držanju obrambenih položaja, te da je prema
zapovijedi zapovjednika 3. OZ Zagreb i Zapovjedništva obrane
Grada Zagreba uspješno sudjelovala u jednoj manjoj napadnoj
operaciji na desnoj obali rijeke Kupe koja, pošto druge postrojbe
nisu to baš pratile kako treba, prema analizi Glavnog stožera HV-
a, nije mogla uspjeti do kraja. Pritom je istaknuo kako su upravo
ta napadna djelovanja imala poseban značaj na jačanje borbenog
morala i pripremu cijele 101. brigade ZNG-a za još ozbiljnije bo-
jeve zadaće, što se kasnije i potvrdilo.
5. Sudjelovanje 101. brigade
HV-a u obrani istočne
Slavonije
(studeni 1991. – lipanj 1992.)
5.1. P
 ripreme za odlazak
na istočnoslavonsko bojište
U vojarni u Jastrebarskom, koju su netom bili napustili pripad-
nici JNA i koja je još uvijek bila neočišćena od minsko-eksplo-
zivnih sredstava, zapovjednik brigade odobrio je, zbog stalnog
bojnog djelovanja, iscrpljenosti i zamora te potrebe “punjenja
baterija” za predstojeću bojnu zadaću, pripadnicima brigade
dvodnevni dopust.
Zapovjedništvo brigade sa zapovjednicima postrojbi izvr-
šilo je detaljnu raščlambu dotadašnje bojne uporabe brigade,
svakom je ukazano na konkretne pogreške te je zatraženo da se
uočene slabosti što prije uklone. Posebno se inzistiralo na una-
prjeđenju sustava vođenja i zapovijedanja (ViZ), u cilju što bo-
lje pripreme za predstojeću bojnu zadaću.
Obavljena je dopuna popune postrojbi brigade s 420 na-
knadno mobiliziranih vojnih obveznika, s kojima se nije stigla
izvršiti ni kratka obuka i koji su odmah raspoređeni u postrojbe.
Njihov dolazak dao je novi poticaj i snagu sad već prekaljenim
hrvatskim braniteljima, ali je uzrokovao i dosta problema, koji
su se prvenstveno očitovali u nedostatku naoružanja i vojne
opreme te borbenom neiskustvu i strahu novodošlih vojnika.
Uz domobilizaciju, izvršena je i popuna postrojbi oružjem, stre-
ljivom i vojnom opremom, koja je još uvijek bila ispod potrebne
razine.
89
Neizvjesnost i iščekivanje oko zadaće i područja bojne upo-
rabe brigade nestali su u popodnevnim satima 18. studenoga
1991., kada je zapovjednik brigade Jozo Petrašević primio za-
povijed načelnika GS HV-a Antona Tusa i zapovjednika 3. OZ
Zagreb Stjepana Mateše o bojnoj uporabi brigade na istočnosla-
vonskom bojištu, s ciljem pružanja pomoći postrojbama hrvat-
skih branitelja u sastavu 1. OZ Osijek i stabilizacije tamošnje
bojišnice.
Na osnovu zapovijedi zapovjednika 3. OZ Zagreb, 101.
brigada HV-a podređena je Zapovjedništvu 1. OZ Osijek te
službeno od 17,00 sati 19. studenoga 1991. bojno djeluje na
području istočne Slavonije.
Kako bi se ojačala za predstojeću bojnu zadaću na istočno-
slavonskom bojištu, odlukom načelnika GS HV-a, 19. studeno-
ga 1991. brigadi je dodana 3. bojna 100. brigade HV-a Zagreb
– Centar sa zapovjednikom Željkom Bosakom.
Dobivši zapovijed da se brigada prebaci i razmjesti u širi ra-
jon Našica, gdje će dobiti zapovijedi za bojnu uporabu, zapo-
vjednik brigade odmah je pristupio donošenju odluka, pisanju
zapovijedi za hodnju, pozivanju i pripremi pripadnika brigade
za bojna djelovanja, izradi potrebnih dokumenata te logistič-
kom osiguranju.
Inženjerac Duško Dragašević i vezist Miro Ivaštinović, Jastrebarsko, studeni 1991.

Pripadnici Voda veze brigade, Jastrebarsko, studeni 1991.

90
 Pritom treba istaknuti kako se dio pripadnika brigade, sa-
znavši da postrojba ide u istočnu Slavoniju, bojišnicu udaljenu
300 km od Zagreba, uplašio te se, pod izgovorom na bolest, ma-
lenu djecu, stare i bolesne roditelje, radne obveze i druge razlo-
ge, pokušao na sve načine osloboditi vojne obveze, u čemu su
neki i uspjeli.
Po primitku zapovijedi, zapovjednik brigade uputio je 18.
studenoga 1991., dan ranije od ostatka, 15 pripadnika brigade,
na čelu sa svojim pomoćnikom za koordinaciju na terenu Faru-
kom Čerimagićem, u Našice sa zadaćom da s tamošnjim Kri-
znim stožerom dogovore prihvat i smještaj postrojbi brigade.
Povjerenu zadaću spomenuta grupa odradila je u potpunosti.
91
Nakon te “izvidnice” zapovjednik brigade zapovjedio je 19.
studenoga 1991. hodnju postrojbi brigade prema istočnoj Sla-
voniji, teritoriju udaljenom oko 300 km od njihova matičnog
područja. Time je 101. brigada HV-a bila prva zagrebačka i op-
ćenito prva brigada Hrvatske vojske koju je GS HV-a cjelovi-
tu uputio na izvršenje bojne zadaće na tako veliku udaljenost.
Govoreći o slanju brigade na bojište tako udaljeno od njezina
matičnog područja, tadašnji načelnik GS HV-a Anton Tus ista-
knuo je da ju je poslao, jer je 101. brigada HV-a u to vrijeme bila
najbolje opremljena i organizirana postrojba u smislu zapovije-
danja, a uz to je imala i potpuno ustrojene i popunjene pješačke
bojne, dodajući da se to pokazalo dobrim rješenjem.
5.2. D
 olazak u istočnu Slavoniju,
preuzimanje prve crte obrane
i prva bojna djelovanja
U 17,00 sati 19. studenoga 1991. Zapovjedništvo, pristožerne
postrojbe i 1. bojna brigade, zajedno s 3. bojnom 100. brigade
HV-a (vodit će se kao 4. bojna 101. brigade HV-a), krenuli su
prema istočnoj Slavoniji, pohodnim smjerom: Jastrebarsko –
Zagreb – Ivanja Reka – Ivanić Grad – Čazma – Narta – Bjelo-
var – Kupinovac – Rakitnica – Šemovci – Đurđevac – Kloštar
– Pitomača – Stari Gradac – Virovitica – Suhopolje – Cabuna
– Sladojevci – Podravska Slatina (tu je, zbog opasnosti od zasje-
de pobunjenih Srba iz smjera Voćina na cesti Podravska Slatina
– Našice, osiguran desni bok brigade te je kolona preusmjerena
prema Donjem Miholjcu) – Donji Miholjac – Našice.18 Pohod-
ne postroje u hodnji osiguravali su Vod Vojne policije brigade i
djelatnici Prometne policije MUP-a Republike Hrvatske.
Pripremu i tijek hodnje pohodnih postroja postrojbi briga-
de te realizaciju zapovijedi zapovjednika 3. OZ Zagreb nadzi-
rao je Marijan Cvetko, načelnik operativnih poslova u navede-
nom Zapovjedništvu, koji se posebno angažirao oko uvođenja
3. bojne 100. brigade HV-a u točno vrijeme u kolonu. Prevože-
nje pripadnika brigade izvršeno je sa 180 motornih vozila i 10
autobusa, mobiliziranih od strane Kriznog štaba grada Zagreba.
Hodnja je trajala punih 12 sati, a tijekom puta pripadnike briga-
de pratili su velika hladnoća, snijeg i zamračenje.
Između 1,00 i 6,00 sati 20. studenoga 1991. na područje
Našica počeli su pristizati prvi pohodni postroji brigade, koje
prihvaća prethodnica brigade, upućena dva dana ranije, te osob-
no zapovjednik 132. brigade HV-a Našice Slavko Barić. Po do-
lasku razmještaju se u vatrogasnim domovima, osnovnim škola-
ma i drugim objektima u selima Feričanci, Jelisavac, Lađanska,
Breznica Našička i Podgorač, gdje su i prenoćili. Nakon što su
postrojbe brigade svladale put od 250 km, zapovjednik brigade
odobrio je odmor u trajanju jednog dana, radi okrepe ljudstva i
pregleda naoružanja, motornih vozila i tehnike.
U Zapovjedništvu brigade izvršena je kraća analiza stanja
na terenu sa zapovjednicima pristiglih postrojbi, tijekom koje
18 Nakon što su postrojbe HV-a i snage MUP-a Republike Hrvatske u operaciji “Papuk – ‘91” (28. studenoga – 25. prosinca 1991.) oslobodile šire područje
Papuka, nestalo je opasnosti od napada pobunjenih Srba pa su se postrojbe brigade mogle kretati prema istočnoj Slavoniji planiranim smjerom preko Podravske
Slatine (Nova Bukovica – Mikleuš – Čačinci – Feričanci – Donja Motičina) do Našica, umjesto preko Donjeg Miholjca.
92
je ocijenjeno da je moral pripadnika na zadovoljavajućoj razini.
Organizirani su i sastanci zapovjednika s vojnicima, na kojima
su potonji upoznati sa složenom vojno-političkom situacijom
na području istočne Slavonije, koja se dodatno pogoršala pa-
dom Vukovara 18. studenoga 1991. godine.
Nakon što je ujutro 19. studenoga 1991. njezin zapovjednik
dobio od zapovjednika brigade zapovijed da krene prema istoč-
noj Slavoniji, 20. studenoga 1991., istim smjerom kao i njiho-
vi suborci prethodnog dana, prema istočnoslavonskom bojištu
krenula je i 3. bojna brigade. Nakon dolaska u područje Našica
u zoru 21. studenoga 1991., pripadnici bojne upućeni su u selo
Podgorač, gdje su se razmjestili u objekte koje je, došavši rani-
je kao prethodnica, odabrao i odredio zamjenik zapovjednika
bojne.
Posljednja postrojba brigade koja je krenula prema istočno-
slavonskom bojištu bila je 2. bojna. Nakon što su se njezine po-
strojbe u vojarni u Jastrebarskom popunile naoružanjem, MTS-
om i vojnim obveznicima, s kojima je izvršena kratka obuka i
osposobljavanje za predstojeća bojna djelovanja, 2. bojna kre-
nula je u večernjim satima 21. studenoga 1991. za glavninom
snaga brigade prema istočnoj Slavoniji. Pohodna kolona išla je
istim smjerom kao i njihovi suborci prethodnih dana.
Po dolasku u Našice, dočekao ih je zapovjednik brigade koji
je zapovjednika 2. bojne upoznao sa situacijom na bojišnici te
mu zapovjedio da se bojna žurno razmjesti i rasporedi na prvoj
crti obrane u selu Ivanovac. Zbog dužeg trajanja popune i opre-
manja, prateći vod priključuje se bojni tek 24. studenoga 1991.
godine.
Na odlasku su se hrvatski branitelji, pripadnici 101. brigade
HV-a, oprostili s članovima svojih obitelji i prijateljima, ne zna-
jući hoće li se vratiti. No, bili su odlučni pomoći svojim subor-
cima, hrvatskim braniteljima istočne Slavonije u obrani jedine
im Domovine, Republike Hrvatske. Pritom su se pitali hoće li
uspjeti odbiti napade nadmoćnijeg i bolje naoružanog neprija-
telja. Oko srca bila je zebnja, a u glavi inat da se brani svaka sto-
pa i brazda plodne slavonske ravnice.
Dio novo mobiliziranih pripadnika, koji su bili potpuno
nepripremljeni za bojna djelovanja, po dolasku u istočnu Sla-
voniju uplašio se i želio je napustiti postrojbe brigade i vratiti se
natrag u Zagreb. No, to je spriječeno odlučnom akcijom zapo-
vjednika njihovih postrojbi i Zapovjedništva 101. brigade HV-
a, uz pomoć postrojbi HV-a u sastavu 1. OZ Osijek.
U istočnu Slavoniju ojačana 101. brigada HV-a stigla je s
1900 pripadnika, naoružanih s 1940 komada pješačkog naoru-
žanja, šest minobacača 120 mm, četiri PZT-a 20/1 i šest bestr-
zajnih topova, što nije bilo dovoljno za protuoklopnu borbu.
Pohodni cilj brigada je dostigla bez ljudskih gubitaka i sa
samo dva oštećena motorna vozila, iako su je cijelo vrijeme puta
pratili velika hladnoća i snijeg. Pritom treba istaknuti da su se
pohodne kolone kretale maksimalno dopuštenom brzinom od
40 km/h i sa zamračenim svjetlima zbog opasnosti od napada
pobunjenih Srba.
Brigada dolazi na područje istočne Slavonije u trenutku
opće ofenzive jedinica 12. korpusa JNA, koji je imao sjedište u
Novom Sadu, i lokalnih pobunjenih Srba, koje su nakon zauzi-
manja Vukovara 18. studenoga, prebacile znatne snage prema
Osijeku i krenule u ofenzivu duž cijele crte istočnoslavonske
bojišnice, zauzevši 21. studenoga 1991. sela Stari i Novi Seleš
te Ernestinovo, a tri dana kasnije i Laslovo. Time su ugrozili i
sam Osijek s južne strane te otvorili put za daljnji prodor prema
Đakovu.
Nakon što su pobunjeni Srbi i JNA zauzeli Ernestinovo,
kolone autobusa, vozila i traktora s prognanicima, ženama, dje-
com i starijim osobama te natovareni različitim osobnim stva-
rima, kretale su se prema Našicama i Đakovu. Jadni ljudi napu-
štali su svoja ognjišta, svoje snove i uspomene, grobove svojih
predaka i sinove na prvoj crti bojišnice, odlazeći u progonstvo.
Bila je to uobičajena slika tih dana na području istočne Slavoni-
je s kojom su se pripadnici brigade suočili odmah po dolasku na
to područje.
Brigada dolazi u istočnu Slavoniju kao ojačanje iscrpljenim
hrvatskim snagama na tom području, s ciljem stabilizacije i
učvršćenja crte bojišnice te sprječavanja daljnjeg prodora snaga
JNA i pobunjenih Srba. U GS HV-a procijenili su da će zau-
zimanjem Vukovara otpočeti opća ofenziva JNA i pobunjenih
19 Vratila se u Beograd 23. studenoga 1991. godine.
20 Zona odgovornosti 101. brigade HV-a bila je 8 km široka i 18 km duboka.
21 Po dolasku brigade na istočnoslavonsko bojište, Zapovjedništvo 1. OZ Osijek imalo je tri opcije oko područja njezine bojne uporabe – područje Vinkovaca,
područje Županje i područje jugozapadno od Osijeka – od kojih se, zbog vrlo teške situacije na tom dijelu bojišnice, odlučilo za ovu potonju.
93
Srba na tom dijelu bojišta s ciljem odsijecanja Osijeka, njegove
blokade i kasnijeg zauzimanja, presijecanja ceste između Osi-
jeka i Đakova i izbijanja na Podravsku magistralu te, u drugoj
fazi, daljnjeg prodora, jednim krakom kroz Podravinu, a dru-
gim kroz Posavinu prema području zapadne Slavonije.
Nakon zauzimanja Vukovara, združene snage JNA i pobu-
njenih Srba krenule su u žestoku ofenzivu na istočnoslavonskoj
bojišnici. Pregrupiravši snage, glavni napad usmjerile su na po-
dručje južno od Osijeka, napadajući smjerovima: Tenja – Antu-
novac, Orlovnjak – Antunovac i Laslovo – Ernestinovo – An-
tunovac, koristeći pritom sljedeće snage:
– 51. mbr, koja je napadala smjerom Erdut – Dalj – Sarvaš-
ko Polje;
– 544. mbr (iz Šapca), koja je napadala smjerom Dalj – Bi-
jelo Brdo – Sarvaš (Sarvaško polje);
– 12. pmbr, koja je napadala smjerom Borovo – Trpinja –
Tenja;
– 505. mtbr (iz Zemuna), koja je napadala smjerom Mar-
kušica – Podrinje;
– 125. lpbr, koja je napadala iz smjera Tordinci – Laslovo;
– 126. lpbr, koja je bila razmještena na području Tenje i Or-
lovnjaka;
– 1. gmtbr (iz Beograda)19, te
– 16. map, koji je pružao topničko-raketnu potporu s palj-
benih položaja: 1/16. map u rajonu: Mali rit – Bobotski kanal,
2/16. map u rajonu: Segedinac – Podrinje;
koje su bile popunjene rezervistima i dobrovoljcima iz Srbi-
je i Bosne i Hercegovine te zajednički djelovale s lokalnim sna-
gama pobunjenih Srba.
Tijekom noći 20./21. studenoga 1991. zapovjednik 101.
brigade HV-a zaprimio je zapovijed zapovjednika 1. OZ Osi-
jek Karla Gorinšeka da se postrojbe brigade razmjeste u rajonu
lijevo: Ivanovac – Briješće – Livana, desno: most na Velikom
kanalu Vuka, po dubini: Jurjevac Punitovački – Beketinci,20 te
preuzmu i rasporede se na prvoj crti obrane Livana – Briješće
– Ivanovac – Paulin Dvor – Hrastin, sa zadaćom odsudne obra-
ne dodijeljene im zone odgovornosti i neprekidnog osiguranja
prometnice Osijek – Đakovo.21 U dubini zone odgovornosti
postrojbe brigade trebale su organizirati drugu crtu obrane:
Vladislavci – Dopsin – Vuka.
Zapovjedno mjesto brigade, Beketinci, studeni 1991.

Jozo Petrašević i Ante Radalj na ZM-u brigade, Beketinci, studeni 1991.

Brigadna vojna policija, Beketinci, studeni 1991.

94
 Desni susjed joj je bila 122. brigada HV-a Đakovo, a lijevi
106. brigada HV-a Osijek, 132. brigada HV-a Našice i 160. bri-
gada HV-a Osijek.
Prema navedenoj zapovijedi, ojačana 101. brigada HV-a
uvodi se i raspoređuje na glavnom smjeru napada snaga JNA
i pobunjenih Srba, južno od Osijeka. Zadaća brigade bila je:
upornom i odsudnom obranom na južnom dijelu osječke bo-
jišnice ne dozvoliti prodor pobunjenih Srba i JNA kroz dodi-
jeljenu im zonu odgovornosti, zauzimanje sela Paulin Dvor,
Vladislavci i Hrastin, izbijanje na prometnicu Osijek – Đakovo
i dovođenje obrane Osijeka u (polu)okruženje.
Razmještanje postrojbi brigade i preuzimanje položaja od-
vijalo se u vrlo složenim sigurnosnim uvjetima, budući da su
snage pobunjenih Srba i JNA tijekom noći 20./21. studenoga
1991. probile crtu obrane 130. brigade HV-a u Antunovcu,
pod jakim topničkim djelovanjem neprijatelja, nepovoljnim
vremenskim uvjetima i na inženjerijski nedovoljno uređenom
terenu za bojna djelovanja.
Zapovjedništvo i postrojbe brigade razmjestile su se i preu-
zele crtu obrane na sljedeći način:
– ZM brigade organizirano je u s. Beketinci, na izlazu iz
sela prema Osijeku, a IZM u s. Vladislavci (na ZM-u 130. briga-
de HV-a), u spremnosti za b/d u ponoć 20. studenoga 1991.;
– pristožerne postrojbe u s. Beketinci, u spremnosti za b/d
u ponoć 20. studenoga 1991.;
– Bitnica minobacača 120 mm,22 sastavljena od šest mino-
bacača, zaposjela je paljbene položaje iza s. Hrastin, u blizini
tvornice “Mobilija”, u spremnosti za b/d u ponoć 25. studenoga
1991.;
– Vod PZO 20/1 zaposjeo je paljbene položaje u s. Veliki
Rastovac, u spremnosti za b/d u ponoć 23. studenoga 1991.,
– Protuoklopni vod brigade, sastavljen od šest bestrzajnih
topova 82 mm, zaposjeo je paljbene položaje u s. Paulin Dvor
prema Ernestinovu, u spremnosti za b/d u ponoć 21. studenoga
1991.;
– Inženjerijski vod23 razmješten je u s. Beketinci, u spre-
mnosti za b/d u ponoć 21. studenoga 1991.;
– Vod RBKO razmješten je u s. Beketinci, a dekontamina-
cijska stanica u s. Jurjevac Punitovački, u spremnosti za b/d u
ponoć 22. studenoga 1991.;
22 Tijekom boravka 101. brigade HV-a na istočnoslavonskom bojištu, brigadna bitnica ispalila je oko 226 granata kojima je ostvarila maksimalan učinak.
Pritom treba istaknuti da njezine vatrene položaje neprijatelj nije uspio otkriti.
23 Težište djelovanja imao je na crti obrane Hrastin – Briješće.
95
– Logistička satnija brigade razmjestila se u s. Jurjevac Pu-
nitovački, u spremnosti za logističku potporu u 5,00 sati 21.
studenoga 1991. godine;
– 1. bojna u s. Vladislavci, u spremnosti za b/d na prvoj crti
obrane Hrastin – Paulin Dvor do ponoći 21. studenoga 1991.;
– 2. bojna u Ivanovcu, u spremnosti za b/d na prvoj crti
obrane u Ivanovcu do ponoći 23. studenoga 1991.;
– 3. bojna u s. Beketinci, u spremnosti za b/d na drugoj
crti obrane lijevo: selo Velika Branjevina – rijeka Vuka, desno:
uključno selo Vuka do ponoći 22. studenoga 1991.;
– 4. bojna (3. bojna 100. brigade HV-a) u Čepinu i Livani,
u spremnosti za b/d na lijevom krilu prve crte obrane brigade i
na drugoj crti obrane Livana – Briješće – Korođgrad do ponoći
22. studenoga 1991., i
– 1. samostalna satnija Podsused u s. Hrastin, u spremnosti
za b/d na desnom krilu prve crte obrane brigade do ponoći 22.
studenoga 1991. godine.
Prva je crtu obrane preuzela 1. bojna. Prema već spomenu-
toj zapovijedi nadređenog zapovjednika 1. OZ Osijek, 1. bojna
101. brigade HV-a podređena je Zapovjedništvu 130. brigade
HV-a Osijek, kojom je zapovijedao Nikola Huđin i koja je ima-
la ZM u selu Vladislavci. Po primitku zapovijedi, zapovjednik 1.
bojne zapovijeda hodnju pohodnim smjerom Našice – Satnica
Đakovačka – Gorjani – selo Vuka i po dolasku u mjesto bojnog
rasporeda bojne – sela Vladislavci i Hrastin – uz pomoć zapo-
vjednika i pripadnika 130. brigade HV-a, do 23,00 sata 21. stu-
denoga 1991., u vrlo kratkom vremenu, raspoređuje postrojbe i
oruđa bojne na obrambene položaje i prvu crtu bojišnice. Time
je 1. bojna bila prva postrojba 101. brigade HV-a koja je ras-
poređena na prvu crtu obrane istočnoslavonske bojišnice. Crtu
Hrastin – Paulin Dvor, dužine oko 2 km, preuzela je oko 23,00
sata 21. studenoga 1991. godine. Najprije je prvu crtu obrane
bojne preuzela 1. satnija, u suradnji s 1. bojnom 130. brigade
HV-a, koju su popunjavali domaći dečki.
Ne znajući koja postrojba hrvatskih branitelja drži obram-
bene položaje u selu Paulin Dvor prema Ernestinovu, pripad-
nici protuoklopnog voda brigade su, radi sigurnosti, oprezno s
dvije protuoklopne grupe u 19,00 sati 21. studenoga 1991. ušli
u Paulin Dvor, pri čemu su ustvrdili da je crta obrane prema Er-
nestinovu prazna. Brzom reakcijom zapovjednika 1. bojne, nje-
zina 1. satnija i protuoklopna grupa zaposjele su oko 23,00 sata
21. studenoga 1991. crtu obrane Paulin Dvor – most – nasip
Miro Andrić – zapovjednik 1. bojne, Jozo Petrašević – zapovjednik brigade, Stjepan Jurina i Dragan Nikolić, Vladislavci, studeni 1991.

96
prema Ernestinovu, kako bi spriječili napad pobunjenih Srba i
JNA iz tog smjera. Time su pripadnici 1. bojne pomaknuli crtu
obrane ispred Paulin Dvora prema Ernestinovu i stavili pod
kontrolu dominantnu tt 87 na nasipu rijeke Vuke te most i cr-
pnu stanicu na spojnom kanalu rijeke Vuke i Bobotskog kanala
na glavnom smjeru eventualnog napada jačih oklopno-mehani-
ziranih snaga JNA.
Po preuzimanju položaja na području Paulin Dvora, pripad-
nici 1. bojne počeli su se odmah utvrđivati i organizirati obranu
naspram vatrenih uporišta JNA i pobunjenih Srba u zauzetim
selima Petrova Slatina, Šodolovci i Ernestinovo.
Time je Zapovjedništvo 1. bojne preuzelo prvu crtu obra-
ne lijevo: duž kanala prema Amalijinom polju, desno: ispred s.
Hrastin na smjeru od križanja ceste Hrastin – Vladislavci – Pa-
ulin Dvor – tt 87 (na nasipu-bentu rijeke Vuke) – cesta Paulin
Dvor – Ernestinovo, po dubini Dopsin – Vladislavci, sa zada-
ćom odbijanja napada oklopno-mehaniziranih i pješačkih sna-
ga JNA i pobunjenih Srba iz smjera Ernestinova prema Paulin
Dvoru, Hrastinu i Vladislavcima, u spremnosti za protunapad i
oslobađanje Ernestinova.
Lijevo od postrojbi 1. bojne, na prvoj crti obrane Amalijino
polje – Bobotski kanal bila je raspoređena 3. bojna 130. brigade
HV-a Osijek, a dalje 2. bojna 101. brigade HV-a na prvoj crti u
Ivanovcu i Antunovcu. Desno od postrojbi 1. bojne, prvu crtu
obrane u s. Hrastin držali su vod iz 1. bojne 130. brigade (doma-
ći dečki) i 1. samostalna satnija Podsused.
Po preuzimanju svoje zone odgovornosti i crte obrane, po-
strojbe 1. bojne razmjestile su se na sljedeći način:
– ZM bojne organizirano je u OŠ “Milica Križan” u s. Vla-
dislavci, u spremnosti za b/d u ponoć 21. studenoga 1991.;
– pristožerne postrojbe uz ZM bojne;
– 2. satnija u tvornici prerade drva “Mobilija” u s. Vla-
dislavci;
– 3. satnija u staroj školi u Hrastinu (na križanju Vladislav-
ci – Hrastin – Paulin Dvor);
– Vod BsT-a i Prateći vod bojne u Paulin Dvoru;
– Logistički vod u selu Vuka;
– Sanitet u Domu zdravlja Vladislavci.
Izmjena postrojbi bojne na prvoj crti obrane organizirana je
na način da se jedna satnija bojne nalazila u Paulin Dvoru i na
nasipu (bentu) prema Ernestinovu, gdje se cijelo vrijeme nalazio
i jedan vod iz sastava 1. bojne 130. brigade HV-a. Jedna satnija
Pripadnici BsT voda 1. bojne na položaju u Paulin Dvoru, studeni
1991.
bila je u stanju pripravnosti na položajima na drugoj crti obrane,
dok se jedna satnija nalazila na pasivnom odmoru udaljena oko
2 km od prve crte. Potporu pješaštvu trebali su pružati Prateći
vod i Vod BsT-a bojne s oruđima za protuoklopnu borbu.24
Sljedećeg dana, nakon preuzimanja crte obrane, zapovjed-
nik 1. bojne primio je zapovijed zapovjednika 130. brigade
HV-a Nikole Huđina, da izvrši napad iz smjera Paulin Dvora
prema okupiranom Ernestinovu (drugi smjer napada trebao je
ići iz Ivanovca i Divoša snagama 3. bojne 130. brigade HV-a).
Zbog nedobivanja dogovorene topničke potpore od strane su-
sjedne 122. brigade HV-a, napad je na kraju otkazan. Kasnijom
raščlambom Zapovjedništva bojne zaključeno je da je postavlje-
na zadaća bila nerealna, jer su pobunjeni Srbi i JNA na području
Ernestinova imali raspoređene jake oklopno-mehanizirane, to-
pničke i pješačke snage, koje su bile dobro ukopane i utvrđene.
Po dolasku u Vladislavce i Hrastin pripadnici 1. bojne, kao
i kasnije pripadnici 3. bojne, uspostavili su s kriznim stožerima
i mještanima sela dobre i prijateljske odnose, koji se nisu mije-
njali tijekom njihova cjelokupnog djelovanja na tom područ-
ju. U selima Vladislavci i Hrastin (čiji su stanovnici većinom
bili Mađari) postojala je postrojba jačine satnije sastavljena od
mještana, na čelu sa zapovjednikom Antom Pranjićem, koja je
bila sastavnica 130. brigade HV-a Osijek. Nakon što je spome-
nuta brigada promijenila položaj, ti “domaći dečki” zatražili su
da ostanu braniti svoje selo. Njihovom je zahtjevu udovoljeno

24 Zbog izloženosti snažnoj topničkoj i tenkovskoj vatri snaga JNA i pobunjenih Srba od samog početka, te konfiguracije terena (ravnica i brisani prostor),
bilo je teško pronaći adekvatne paljbene položaje, posebno za djelovanje iz BsT-a po neprijateljskim snagama na okupiranom području, pa su oruđa za protuo-
klopnu borbu postavljana samo za obranu i to u vidnom polju napada.

97
 SHEMA Br.8
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 3. BOJNE 101. BR ZNG-a/HV-a 1991./1992. GODINE

ZAPOVJEDNIK BOJNE

ŽELJKO BOSAK

ZAPOVJEDNIŠTVO BOJNE
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
IPD ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE
PETAR JAKŠIĆ
BORIS MORSAN

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA

SPOZNAJNE POSLOVE i SIS
SAMOSTALNE POSTROJBE BOJNE -
ZAPOVJEDNICI
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA DESETINA VEZE
RKBO ŽELJKO RADOČAJ
ZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE ZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE ZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA DAMIR PARAĐIKOVIĆ MILAN PAPIĆ ADMIR RAMIĆ

IZVIDNIČKA DESETINA
OPĆE POSLOVE
JEROLIM BUBIČIĆ
PETAR CENKOVČAN

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA

LOGISTIKU DIVERZANTSKI VOD
DARKO KIRINČIĆ

DOZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE DOZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE DOZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE

IZVJESTITELJI STRUKA SAMOSTALNI PRATEĆI VOD
MILAN TRŠAN SINIŠA BOROMISA MARIJAN BOBESIĆ
GORAN STOJANOVIĆ
TEHNIČKE
RUDOLF SPANIĆ

VOD BsT
OPSKRBNE
DAMIR MODRIĆ ZAPOVJEDNIK 1. VODA ZAPOVJEDNIK 1. VODA ZAPOVJEDNIK 1. VODA

MLADEN KOSINEC BRANKO KONTIĆ OHRAN BEČIĆ INŽENJERIJSKI VOD

2. VODA 2. VODA 2. VODA
ŽELJKO ĆENAN
SANITETSKE - LIJEČNICI
Dr TOMISLAV LUETIĆ
ŽELJKO IVANOVIĆ 3. VODA ANDRIJA JAKOLIĆ 3. VODA DAVORIN PRISELAC 3. VODA

ZAPOVJEDNIK LOGISTIČKOG VODA

PEJO AČKAR ŽELJKO ČEGIR ZLATKO SMERNJAK
DAMIR HORVAT

Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 4. bojne 101. br ZNG-a/HV-a (3. bojne 100. br ZNG-a/HV-a) u studenom 1991.

i oni su pridodani 101. brigadi HV-a,25 te su sve vrijeme bojno
djelovali s postrojbama 1. i 3. bojne.
Zbog potrebe dobre koordinacije i zapovijedanja postroj-
bama u bojnim djelovanjima, odmah po preuzimanju prve crte
obrane Zapovjedništvo 1. bojne pristupilo je organiziranju su-
stava veze, uspostavivši poljsku telefonsku vezu sa zapovjedniš-
tvima nižih postrojbi (1., 2. i 3. satnije, Pratećeg voda – u čijem
su se sastavu nalazili minobacači 60 i 82 mm, Vodom BsT-a u
Paulin Dvoru te sanitetskim stacionarom u selu Vladislavci), te
zapovjedništvima 101. i 130. brigade HV-a. Telefonska linija
bila je razvučena do prve crte obrane i prepumpne stanice na
nasipu i mostu rijeke Vuke, koji je bio miniran i pod nadzorom
pripadnika Diverzantskog voda bojne za slučaj potrebe rušenja.
U rajonu razmještaja i na prvoj crti obrane Paulin Dvor –
Hrastin, zapovjednik 1. bojne odmah je organizirao obranu i
poduzeo mjere bojnog osiguranja. Pristupa se izradi skloništa,
kopanju rovova, fortifikacijskom utvrđivanju položaja i zaprje-
čivanju rajona rasporeda i prve crte obrane naspram uporišta
pobunjenih Srba i JNA u Ernestinovu, Petrovoj Slatini, Kopriv-
ni i Šodolovcima. U njihovu spremnost i odlučnost za odsud-
nu obranu vrlo brzo su se uvjerili i pripadnici JNA i pobunjeni
Srbi, prvenstveno kada su 24. studenoga 1991. pripadnici bojne
sa svojih paljbenih položaja ispred Paulin Dvora uništili dva ne-
prijateljska tenka T-55.
Bojna iz sastava 100. brigade HV-a, pridodana 101. brigadi
HV-a kao ojačanje (4. bojna), zaposjela je položaje na području
Čepina, Livane i Briješća, u pripravnosti za b/d i pomoć postroj-
bama 2. bojne 101. brigade HV-a, 3. bojne 130. brigade HV-a i
106. brigadi HV-a na tom području. Preuzimanje dodijeljenih
položaja obavljeno je pod jakom topničkom i tenkovskom va-
trom pobunjenih Srba i JNA, u nepovoljnim vremenskim uvje-
tima i na inženjerijski neuređenom prostoru za bojna djelovanja
i smještaj.
Preuzevši svoju zonu odgovornosti i crtu obrane, postrojbe
bojne razmjestile su se na sljedeći način:

25 Izuzetno dobru suradnju postrojbe i pripadnici 101. brigade HV-a imali su sa zapovjednikom spomenute postrojbe Antom Pranjićem i njegovim zamjeni-
kom Pavom Kečkešem, te zapovjednicima vodova Jurom Čančarom, Ivanom Vujčićem – Picanom i Zlatkom Kubicom, koji se ujedno nalazio i na čelu Kriznog
stožera Hrastin.

98
 – ZM bojne organizirano je u obiteljskoj kući na adresi
Omladinska 59 u selu Livana, u spremnosti za b/d u ponoć 22.
studenoga 1991.;
– pristožerne postrojbe uz ZM bojne;
– 1. satnija u novoj školi i okolnim kućama u Čepinu;
– 2. satnija u prostorijama MZ “Đuro Đaković” i okolnim
kućama u Čepinu;
– 3. satnija u novoj školi i okolnim kućama u Briješću;
– Prateći vod u selu Briješće;
– Logistički vod u prostorijama MZ “Đuro Đaković” u Če-
pinu i
– Sanitet u novoj školi u Čepinu.
Četvrta bojna imala je zadaću utvrditi pričuvnu crtu obra-
ne duž Salaj kanala, od Briješća do Korođgrada i Bobotskog
kanala, te biti u spremnosti za pružanje pomoći postrojbama
2. bojne na prvoj crti obrane u Antunovcu i Ivanovcu. Treća
satnija bojne pridodana je 2. bojni 101. brigade HV-a te ras-
poređena na njezinom lijevom krilu na crti obrane Antunovca
između Širokog Polja i Jakovalja, sa zadaćom odsudne obrane
crte bojišnice te, u suradnji s postrojbama 2. bojne s desne i 106.
brigade HV-a s lijeve strane, sprječavanja napada oklopno-me-
haniziranih i pješačkih snaga JNA i pobunjenih Srba iz smjera
Orlovnjaka i Tenje.
Zapovjednik 4. bojne, nakon što je razmjestio postrojbe boj-
ne, zapovjedio je izradu skloništa, kopanje rovova, fortifikacij-
sko utvrđivanje položaja i inženjerijsko uređenje crte bojišnice
duž Salaj kanala. Po dolasku na istočnoslavonsko bojište, bojna
je brojala 447 pripadnika26, a njezina zadaća, osim držanja pri-
čuvne crte obrane, bila je i pružati pomoć postrojbama 2. bojne
101. brigade HV-a u odsudnoj obrani Antunovca i Ivanovca.
U jutarnjim satima 22. studenoga 1991., zapovjednik 3. boj-
ne primio je zapovijed zapovjednika brigade da pokrene bojnu
i razmjesti je na području sela Vuka, na drugoj crti obrane bri-
gade, što on i čini. Bojna je razmještena na drugoj crti obrane,
lijevo: Velika Branjevina – Mala Branjevina, desno: selo Vuka
(uključno), po dubini: Beketinci, sa zadaćom sprječavanja zrač-
nih desanata i ubacivanja neprijateljskih izvidničko-diverzant-
skih grupa, omogućavanja izvlačenja snaga 101. brigade HV-a
s prve crte obrane te biti u pripravnosti za bojna djelovanja i
26 “Bojna jest bila prema mobilizacijskom razvoju ustrojena u općini Centar, kao 3. bojna 100. brigade ZNG-a, ali osim zapovjednog kadra s te Općine, bila je
sastavljena od ljudi s područja cijelog grada Zagreba – većinom dragovoljaca iz rezervnog sastava policije, s ratnim iskustvom iz Gline, Petrinje, Kostajnice i dr.
Bila je jedna od najiskusnijih borbenih jedinica u Zagrebu. Ti dečki iz policije bili su stručniji, hrabriji, snalažljiviji i bolji poznavatelji vojnih vještina i umijeća
od nas, koji smo im zapovijedali” (iz priloga Damira Modrića, člana Zapovjedništva 3. bojne 100. brigade ZNG-a).
27 Ivanovac je u to vrijeme bio u zoni odgovornosti 132. brigade HV-a Našice, koja je ZM imala u Čepinu.
99
zamjenu iscrpljenih snaga brigade (1. bojne) na prvoj crti bo-
jišnice.
Preuzevši svoju zonu odgovornosti i crtu obrane, postrojbe
bojne razmjestile su se na sljedeći način:
– ZM bojne organizirano je u Beketincima, u kući na izla-
zu iz mjesta prema selu Vuka, u spremnosti za b/d u ponoć 22.
studenoga 1991.;
– pristožerne postrojbe uz ZM bojne;
– 1. satnija zaposjela je položaje lijevo: mlin u selu Vuka,
desno: južni dio sela Vuka, sa zadaćom obrane ceste koja vodi
od prve crte bojišnice do ceste Osijek – Đakovo;
– 2. vod 2. satnije zaposjeo je položaje lijevo: Mala Bra-
njevina, desno: selo Bijele Klade, sa zadaćom kontrole kanala
Vuka;
– 1. vod 2. satnije ostavljen je u pričuvi u selu Vuka, u spre-
mnosti za intervenciju prema potrebi;
– 3. satnija zaposjela je položaje lijevo: željeznička postaja
u Vladislavcima, desno: Mala Branjevina, s težištem obrane na
komunikacijama koje vode prema cesti Osijek – Đakovo i zada-
ćom kontrole kanala;
– Inženjerijski vod u selu Velika Branjevina, spreman za za-
prječivanje komunikacija i miniranje za to predviđenih objekata, i
– Logistički vod na farmi u selu Mala Branjevina.
Zaposjevši navedene položaje, zapovjednik 3. bojne podu-
zeo je mjere inženjerijskog uređenja i bojnog osiguranja zadane
crte. Pristupa se odmah izradi skloništa, kopanju rovova i forti-
fikacijskom utvrđivanju položaja, kako bi osigurali eventualno
izvlačenje postrojbi brigade s prve crte bojišnice.
Kako je situacija na prvoj crti bojišnice bila vrlo ozbiljna,
postrojbe ugrožene te napad neprijatelja sve izgledniji, na osno-
vu usmene zapovijedi zapovjednika 101. brigade HV-a, zapo-
vjednik 3. bojne prebacio je 25. studenoga 1991. iz s. Vuka u
s. Hrastin svoju 1. satniju, koja je imala zadaću zaštite desnog
boka i leđa pripadnika 1. bojne brigade.
Dana 23. studenoga 1991. svoje položaje na istočnoslavon-
skoj bojišnici zaposjela je i 2. bojna 101. brigade HV-a, koja se
rasporedila na području Ivanovca preuzevši, prvenstveno zbog
njihove izmorenosti, gubitaka i potrebe popune ljudstvom,
prvu crtu obrane od 1. bojne 132. brigade HV-a Našice.27 Pre-
ma zapovijedi Zapovjedništva 1. OZ Osijek, bojna je 24. stude-
Slijeva stoje: Berislav Čanjevac, Damir Ovčarić, Damir Stepić,
Mario Šego, Rajmond Noršić; čuče: Tomislav Simon i Ranko Novosel,
Antunovac, 23. studenoga 1991.
Božidar Čebrajec – Čebra, pripadnik 3. satnije 2. bojne., Ulica
Republike, Antunovac, prosinac 1991.
noga 1991. podređena zapovjedniku 130. brigade HV-a Osijek
Nikoli Huđinu, a prema njegovoj zapovijedi, postrojbe bojne
raspoređuju se u razrušeni i od stanovništva napušteni Antuno-
vac (iako se selo nije nalazilo u zoni odgovornosti 101. brigade
HV-a) te preuzimaju prvu crtu obrane u selu od Samostalne
čepinske bojne (3. bojne) 130. brigade HV-a, kojom je zapo-
vijedao Slobodan Tolj.28 Njihovu crtu obrane JNA i pobunjeni
Srbi bili su probili 21. studenoga 1991. godine. U žestokoj bor-
28 Prema zapovijedi zapovjednika 1. OZ Osijek, Antunovac je u to vrijeme bio u zoni odgovornosti 130. brigade HV-a Osijek.
29 Osim u Divošu, gdje je i dalje bila raspoređena 1. satnija 3. bojne 130. brigade HV-a.
100
Pripadnici 3. satnije 2. bojne: Teodor Pretić (bolničar), NN i Mijo
Matleković, Antunovac, prosinac 1991.
bi pripadnici 3. bojne 130. brigade HV-a uspjeli su, zahvaljuju-
ći domaćim dečkima antunovačke satnije pod zapovijedanjem
Franje Tokića, obraniti Antunovac. U takvoj situaciji, uvođenje
svježih snaga 1. satnije 2. bojne 101. brigade HV-a za brani-
telje Antunovca bilo je veliko ohrabrenje te su ih upoznali sa
stanjem na terenu i pomogli u njihovom razmještaju na prvoj
crti obrane. Svim postrojbama na prvoj crti obrane Hrastin –
Paulin Dvor – Divoš – Ivanovac – Antunovac zapovijedao je
zapovjednik 130. brigade HV-a Osijek Nikola Huđin do 1. pro-
sinca 1991., kada se 130. brigada HV-a izvlači, a zapovijedanje
preuzima zapovjednik 101. brigade HV-a.29
Preuzevši svoju zonu odgovornosti i crtu obrane, postrojbe
bojne razmjestile su se na sljedeći način:
– ZM bojne organizirano je u Ivanovcu, u spremnosti za
b/d u ponoć 23. studenoga 1991.;
– pristožerne postrojbe uz ZM bojne;
– 1. satnija preuzela je prvu crtu obrane na području Antu-
novca, južno i istočno od sela;
– 2. satnija preuzela je prvu crtu obrane na istočnom izlazu
iz sela Ivanovac i na nasipu uz kanal i cestu Antunovac – Er-
nestinovo, od trafostanice na izlazu iz Ivanovca do željezničke
pruge na sjeverozapadnom ulazu u Antunovac;
– 3. satnija ostavljena je u pričuvi u Ivanovcu, u spremnosti
za intervenciju prema potrebi;
Pripadnik 1. samostalne satnije Podsused Ivan Jozinović Pop uz kanal
rijeke Vuke, Hrastin, studeni 1991.
– Logistički vod u Čepinu i Ivanovcu, odakle je dio zadu-
žen za pripremu hrane prebačen u tvornicu prerade drva “Mo-
bilija” na izlazu iz Vladislavca prema Hrastinu, i
– Sanitet bojne u Ivanovcu.
Rajon obrane 2. bojne 101. brigade HV-a po dubini bio je
Korođgrad – Ovčara Čepinska. Desno od nje, crtu obrane: Rudi-
ne – Bobotski kanal – Divoš držala je 3. bojna 130. brigade HV-
a, dok je lijevo od nje crtu obrane držala 4. bojna 101. brigade
HV-a. Zadaća 2. bojne bila je organizirati odsudnu obranu na crti
bojišnice, zaustaviti napad pješačkih i oklopno-mehaniziranih
postrojbi JNA i pobunjenih Srba, u spremnosti za protunapad.
Pripadnici 2. bojne preuzeli su neuređene obrambene po-
ložaje bez rovova pa je zapovjednik bojne zapovjedio utvrđiva-
nje crte. Odmah su pristupili izradi skloništa, kopanju rovova
i fortifikacijskom uređivanju i zaprječivanju rajona rasporeda i
prve crte obrane. Skromna protuoklopna sredstva razmještena
su na mogućim smjerovima djelovanja oklopno-mehaniziranih
snaga neprijatelja, a prilazi Antunovcu i Ivanovcu zapriječeni su
minsko-eksplozivnim zaprekama.
Kako zbog visokih podzemnih voda obrambene položa-
je nije bilo moguće ukopati u zemlju, pripadnici bojne morali
su za zaklon i smještaj koristiti kuće koje su imale podrume, a
takvih je bilo malo. Kako bi spriječili prodor oklopno-meha-
niziranih snaga JNA i osigurali prvu crtu obrane, Inženjerijski
vod bojne srušio je drveno-željezni most prema selu Orlovnjak
i betonski most na kanalu između Ivanovca i Antunovca, kod
trafostanice na istočnom ulazu u potonje selo.
Ubrzo po preuzimanju crte obrane, 25. studenoga 1991. od
minobacačke granate ispaljene iz Novog Seleša poginuo je pri-
padnik 1. satnije 2. bojne Tomislav Simon, dok je Željko Gradiš-
101
Pripadnici 1. samostalne satnije Podsused Nenad Antolić, Krunoslav
Badel i Igor Kladar pred odlazak na zadaću, Hrastin, studeni 1991.
ki ranjen. U takvoj situaciji, zapovjednik 2. bojne zapovjedio je
zapovjedniku 3. satnije da “njegova” satnija preuzme položaje 1.
satnije, što je do 13,00 sati i učinjeno. Zamjena postrojbi obavlje-
na je pod bojnim djelovanjem pobunjenih Srba i JNA. U surad-
nji s domaćim dečkima, pripadnici 3. satnije pod okriljem noći
(zbog brisanog prostora i stalnog djelovanja neprijatelja tijekom
dana) ušli su u prazan prostor Ulice Republike prema Tenji, ras-
poredili se u rajonu Bezenice (ispred Salaša, oko 400 metara od
neprijatelja), koji su povremeno kontrolirali pobunjeni Srbi i
JNA. Time su zatvorili glavni mogući smjer kombiniranog oklo-
pno-pješačkog napada neprijatelja. Na ovim položajima satnija
ostaje bez zamjene do 4. prosinca 1991., izložena svakodnevnom
djelovanju neprijatelja iz svih raspoloživih oruđa i oružja.
Uz postrojbe iz njezinog sastava i 3. bojnu 100. brigade HV-
a, 101. brigadi HV-a se 22. studenoga 1991. na istočnoslavon-
skom bojištu priključila i 1. samostalna satnija Podsused, koja joj
je podređena. Satnija je brojala 135 pripadnika, a bila je ustro-
jena u četiri voda, protuoklopni roj (desetinu, op. a.), grupu za
vezu, inženjeriju i transport, sa sanitetom i logistikom. Bila je
kompletno naoružana i osposobljena za samostalna bojna dje-
lovanja, protuoklopni boj, izvidničko-diverzantska djelovanja i
postavljanje ili uklanjanje mina. Po dolasku, zapovjednik satnije
dobio je od zapovjednika brigade zapovijed da, osloncem na Ve-
liki kanal rijeke Vuke, organizira obranu na području Hrastina s
ciljem zaštite desnog boka postrojbi brigade (1. bojne) i sprječa-
vanja pokušaja prodora snaga pobunjenih Srba i JNA iz smjera
Šodolovci – Petrova Slatina. Dobio je i zapovijed da, u suradnji s
postrojbama 1. bojne brigade, osloncem na rijeku Vuku do mo-
sta i crpne stanice (tt 87 na cesti Paulin Dvor – Ernestinovo),
kontrolira sve prilaze i bude u spremnosti za protuoklopni boj.
Djelovanje PZO voda brigade, Veliki Rastovac, ožujak 1992.

Po obavljenom izviđanju i kratkom upoznavanju s terenom,
pripadnike satnije rasporedio je na području Hrastina, gdje do-
datno učvršćuju crtu obrane, spojivši se na desnom krilu sa sna-
gama 122. brigade HV-a Đakovo. Prva samostalna satnija Pod-
sused raspoređena je na desnom krilu prve crte obrane brigade:
ispred sela Hrastin (prema Paulin Dvoru i Petrovoj Slatini) –
igralište (svlačionica između sela i groblja) – duž Velikog kanala
rijeke Vuke – do mosta na kanalu i ceste Hrastin – Koprivna. Na
području Paulin Dvora bila je stalno raspoređena protuoklopna
grupa u blizini mosta te jedan vod u selu za njihovu potporu.
Zajedno s ostalim postrojbama brigade, na istočnoslavonsko
bojište došao je i njezin vod protuzračne obrane “Mili”, koji je
stigavši 19. studenoga na područje Našica, 21. studenoga 1991.
zauzeo paljbene položaje na području sela Beketinci.30 Vod se
tu zadržao dva dana, a nakon toga razmješten je na paljbeni
položaj u selo Veliki Rastovac. Odatle je, pod zapovijedanjem
Zvonimira Topića, kontrolirao zračni prostor i štitio postrojbe
brigade za slučaj zračnog napada sve vrijeme boravka 101. briga-
de HV-a na istočnoslavonskom bojištu.31
Za topničku potporu postrojbama brigade bila je zadužena
brigadna bitnica 120 mm, sastavljena od šest minobacača i raz-
mještena iza sela Hrastin, koja je, pod zapovijedanjem Sergija
Dražića, u punoj bojnoj spremnosti bila od 25. studenoga 1991.
godine. Drugog prosinca iste godine, u bojnama se unutar pra-
tećeg voda ustrojavaju grupe za potporu od minobacača 82 mm,
a u satnijama od minobacača 60 mm. Pristupa se i ustrojavanju
protuoklopnih grupa po bojnama i na razini brigade, a 14. pro-
sinca 1991. ustrojen je protuoklopni odred brigade, u čiji je sa-
stav ušao i vod maljutki iz sastava 136. brigade HV-a Podravska
Slatina.32 Topničku potporu postrojbama 101. brigade HV-a
pružale su i topničke postrojbe slavonskih brigada svojim skro-
mnim oruđima. Imale su solidnu topničku potporu MAD-a i
MPOAD-a 122. brigade HV-a iz rajona Radljevca,33 te MAD-a
Zapovjedništva 1. OZ Osijek.

30 Vod protuzračne obrane 101. brigade HV-a ime “Mili” dobio je upravo na istočnoslavonskom bojištu, prema ratnom nadimku poginulog suborca Miljenka
Becića. Naime, 25. siječnja 1992. njegova obitelj poklonila je Vodu hrvatski stijeg s njegova odra s izvezenim natpisom Jedinica Mili – 101. brigada. Od tada, u
spomen poginulima Miljenku Beciću, Renatu Tafri i Željku Sakomanu, uvedeno je svakodnevno podizanje ujutro i spuštanje navečer ratne zastave voda PZO,
uz pozdrav i počast postrojenih pripadnika.
31 “Nakon nekoliko dana zauzimamo položaje u s. Veliki Rastovac s tri PZT-a 20/1 mm, dok je desetina Strijela “S-2M” razmještena u Josipovcu. Od slavon-
skih brigada dobili smo jednu desetinu “S-2M” i desetinu “IGLE”, tako da je vod PZO, ojačan i raspoređen, uspješno branio zračni prostor 101. brigade HV-a
i davao potporu tijekom bojnih djelovanja postrojbi brigade na prvoj crti obrane. Želio bih istaknuti za primjer Tomu Postonjskog, koji je pobjegao iz bolnice
da bi s nama išao u Slavoniju, te ranjenog Zlatka Kostića koji nam se iz 1. bojne priključio. Inače, mjesto Rastovac poznatije je po tomu što su zrakoplovi JNA u
listopadu 1991. raketirali putnički vlak, te da su iznad njega zauzimali tzv. petlju za raketiranje Osijeka ili Đakova. Našim dolaskom više se nisu usudili.” ( Josip
Verunica)
32 Protuoklopni vod maljutki iz sastava 136. brigade HV-a Podravska Slatina bio je pridodan 101. brigadi HV-a od 18. prosinca 1991. do 24. svibnja 1992.
godine.
33 Đakovačka brigada pružala je topničku potporu 101. brigadi HV-a i s bitnicom SO 122 mm “Gvozdika”.

102
 Sredstva za protuoklopnu borbu bila su skromna i nedostatna,
bez dovoljno ciljničkih sprava, obučene posluge i mina. Pristupalo
se miniranju, postavljanju protuoklopnih mina i drugih zapreka te
rušenju mostova, što za ravnu Slavoniju nije bilo dovoljno.
Po preuzimanju dodijeljene zone odgovornosti i uspostavi
ZM-a u Beketincima, Zapovjedništvo 101. brigade HV-a or-
ganiziralo je sustav ViZ-a te izravnih veza s podređenim zapo-
vjedništvima, nadređenim Zapovjedništvom 1. OZ Osijek, sa
zapovjedništvima susjednih brigada HV-a i kriznim stožerima
u zoni odgovornosti brigade. Sa zapovjednicima postrojbi odr-
žavana su redovita informiranja o aktualnoj vojnoj i političkoj
situaciji na području istočne Slavonije te zadaćama brigade. Za-
povjeđeno je da se s time upoznaju svi pripadnici brigade, moti-
viraju i što bolje pripreme za obavljanje povjerene bojne zadaće,
pa i po cijenu vlastitih života.
Vojno-stručna potpora brigadi pružana je od nadređenog
Zapovjedništva 1. OZ Osijek od samog dolaska i sve vrijeme
boravka na istočnoslavonskom bojištu.
Zapovjedništvo i postrojbe brigade od samog početka uspo-
stavili su izravnu vezu i vrlo dobru suradnju sa zapovjedništvi-
ma i postrojbama 106. brigade HV-a Osijek, 107. brigade HV-a
Valpovo, 122. brigade HV-a Đakovo, 130. brigade HV-a Osi-
jek, 132. brigade HV-a Našice i s 3. brigadom ZNG-a. Njihova
dobra suradnja i koordinacija obilježile su cjelokupno vrijeme
koje je brigada provela na istočnoslavonskom bojištu.
Po dolasku na istočnoslavonsko bojište 101. brigada HV-a
je, unutar svojeg ustroja, vrlo dobro funkcionirala. To se ubrzo
i pokazalo tijekom bojnih djelovanja u kojima je, u nedostatku
naoružanja, topničkih oruđa i vojne opreme za ravnopravno pa-
riranje neprijatelju, došla do izražaja unutarnja čvrstina brigade,
koja se temeljila na predanom zapovjednom kadru i poštivanju
subordinacije i zapovijedanja, sukladno propisima. Zapovjed-
ništvo brigade trudilo se uvijek najbolje uporabiti postrojbe i
raspoloživa sredstva, u skladu s dobivenim zadaćama i stanjem
na terenu, čemu je pridonijelo i njegovo stalno nastojanje da
ima uvid i kontrolu nad svim događajima u zoni odgovornosti
brigade. Uz to, Zapovjedništvo brigade brinulo je da oklopno-
mehanizirane snage, topništvo, inženjerija, veza i logistika te
spoznajni i sigurnosni organi iz njezinog sastava budu stalno na
usluzi i pomažu bojnama brigade na prvoj crti bojišnice.
Već drugog dana boravka na položajima, opskrbne stanice
u bojnama počele su s pripremom kuhane hrane, koju su do-
stavljale ravno na položaje. Pri tome treba istaknuti da je 101.
brigada HV-a bila jedina brigada na istočnoslavonskom bojištu
logistički popunjena i osposobljena za samostalnu logističku
potporu postrojbama brigade. Svaka bojna u svom logističkom
103
vodu imala je poljsku kuhinju – prikolicu sa stručnim osobljem
za pripremu i dostavu hrane na svim punktovima crte bojišnice
u zoni odgovornosti brigade. Prehrambenim artiklima opskr-
bljivala se iz Zagreba i poduzeća iz Našica, Đakova i Osijeka.
Pritom treba istaknuti da je cijelo vrijeme boravka na istočno-
slavonskom bojištu brigada imala redovitu logističku potporu
i opskrbu od strane gradova Osijeka, Đakova i Našica te Zapo-
vjedništva 3. OZ Zagreb.
Sanitetska stanica brigade i stacionar smješteni su u selu
Vuka. Uz to, i svaka bojna je imala svoju zdravstvenu stanicu.
Nakon trijaže u njima, liječenje i zbrinjavanje teže ranjenih,
ozlijeđenih i oboljelih pripadnika brigade nastavljano je u Me-
dicinskom centru Osijek i njegovoj ispostavi u Đakovu, dok su
najteži slučajevi prebacivani na liječenje u Zagreb.
Dolaskom brigade na istočnoslavonsko bojište, treba ista-
knuti kako nisu odmah izmještene sve službe brigade. Da bi se
osigurala ratna popuna potrebnim kadrovima po VES-u, mo-
tornim vozilima i MTS-om, što bolja veza brigade s organizacij-
sko-mobilizacijskom službom 3. OZ Zagreb, Uredom za obra-
nu Susedgrad i Upravom za obranu grada Zagreba te prihvat
i organizacija pogreba poginulih pripadnika brigade, djelatnici
organizacijsko-mobilizacijske službe brigade, na čelu s Mila-
nom Rebićem, ostali su u svom sjedištu u Susedgradu.
Nije izmještena ni financijska služba brigade, čiji su djelatni-
ci radili obračun plaća, svaki ih mjesec osobno donosili u istoč-
nu Slavoniju i dijelili pripadnicima brigade na prvoj crti bojiš-
nice. Tek sredinom ožujka 1992., organizacijsko-mobilizacijska
i financijska služba 101. brigade HV-a s djelatnicima izmještene
su iz Zagreba u zonu odgovornosti brigade u istočnoj Slavoniji,
gdje su smještene u sela Josipovac i Gorjani.
Sve vrijeme boravka 101. brigade HV-a na istočnoslavon-
skom bojištu, u Stenjevcu je djelovala logistička grupa iz sastava
logističke satnije brigade, pod zapovijedanjem Darka Spasoje-
vića, sa zadaćom osiguravanja potreba kvalitetne popune zapo-
vjedništava i postrojbi brigade naoružanjem, m/v, MTS-om i
drugim potrepštinama za bojna djelovanja. Za organizaciju i
provedbu prevoženja pripadnika brigade i MTS-a autobusima
ili željeznicom, u logističkoj grupi bio je zadužen Nikola Besed-
nik. Bila je to učinkovita veza logistike brigade i Zagreba u osi-
guravanju logističkih potreba postrojbi 101. brigade HV-a na
istočnoslavonskoj bojišnici.
Već po dolasku na područje Našica u studenom 1991. pri-
padnici brigade upozoravani su na ravničarski teren, s kućama
u pravilu bez podrumskih prostorija, kao i nepostojanje bilo
kakvih prirodnih zaklona. U skladu s tim, zapovjednik brigade
izdao je zapovijedi za inženjerijsko osiguranje postrojbi s nagla-
Pripadnici voda PZO, Veliki Rastovac, prosinac 1991./siječanj 1992. (autor gornje fotografije: Marko Perić)

104
Pripadnici brigadne bitnice minobacača 120 mm, Vladislavci, studeni 1991. (autor donje fotografije: Marko Perić)

105
Služba ORMOB-a brigade smještena u OŠ “Gorjani”, slijeva: Milan Rebić, Darko Krog, Tihomil Horvat, Krunoslav Samošćanec i sjedi Dragan
Marčinko, Josipovac, travanj 1992.
skom na izradu zaklona za ljudstvo, streljivo i minsko-eksploziv-
na sredstva. Uz to, zapovjeđeno je maskiranje i zaštita kretanja
i po mogućnosti ne danju, te da u kućama, zbog nepostojanja
podruma, ne borave veće grupe vojnika tijekom djelovanja ne-
prijateljskog topništva.
Po preuzimanju rajona obrane, temeljem zapovijedi zapo-
vjednika brigade i bojni, postrojbe brigade počele su fortifikacij-
ski uređivati prvu crtu obrane, posebice u Antunovcu, Ivanovcu,
Hrastinu i Paulin Dvoru. Kopani su duboki rovovi na obram-
benim položajima duž prve crte bojišnice od Hrastina do sela
Briješće, što je bila novost, jer do njihovog dolaska, na tom po-
dručju toga nije bilo. Problem su predstavljale slavonska zemlja
i visoke podzemne vode pa su se prilikom njihova iskapanja ro-
vovi brzo urušavali i punili vodom. No, usprkos tim otegotnim
okolnostima, pripadnici inženjerijskih postrojbi brigade uspjeli
su iskopati duboke rovove i izraditi čvrste zaklone duž cijele crte
bojišnice, čime su bojišnicu dodatno osigurali i učvrstili. Dobri
i čvrsti zakloni bili su prijeko potrebni, jer su pripadnici briga-
de bili svakodnevno izloženi žestokim topničkim i tenkovskim
napadima pobunjenih Srba i JNA iz njihovih uporišta na tom
području. Posebno su bili izloženi neprijateljskom djelovanju iz
106
Tenje, Orlovnjaka, Seleša, Ernestinova (djelovanje snajperskom
vatrom sa silosa), Petrove Slatine i Koprivne. U rajonu između
Starog Seleša i Ernestinova JNA i pobunjeni Srbi imali su dva
MAD-a, s čijih je paljbenih položaja djelovao i VBR.
Osim toga, uređivani su i pričuvni položaji te su budno pra-
ćeni pokreti pobunjenih Srba i JNA kako bi se spriječio svaki
pokušaj njihova ubacivanja u dubinu zone odgovornosti briga-
de. Govoreći o dolasku brigade i njoj pridodanih postrojbi na
istočnoslavonsko bojište, treba istaknuti da su one došle s br-
dovitog terena u ravnu Slavoniju u kojoj su se teško snalazile.
Pripadnici brigade nisu bili navikli na slavonsku ravnicu, koja je
kod njih izazivala i stvarala osjećaj nesigurnosti.
Iako je lokalno civilno stanovništvo, zbog nesigurnosti i
straha za vlastite živote uslijed svakodnevnih i žestokih topnič-
kih napada pobunjenih Srba i JNA, uglavnom već bilo napusti-
lo svoje domove, dolazak 101. brigade HV-a i njoj podređenih
postrojbi dao je snagu i sigurnost preostalom stanovništvu u se-
lima Vladislavci, Hrastin, Ivanovac, Antunovac, Vuka, Beketin-
ci, Gorjani, Josipovac Punitovački i Jurjevac Punitovački te je
djelomično zaustavio njihov odlazak iz navedenih mjesta, ali i iz
sela Dopsin, koje neprijatelj nije granatirao jer je bilo naseljeno
pučanstvom srpske nacionalnosti.
 Izvidničke postrojbe brigade i bojni redovito su izviđale porušiti sve mostove preko Bobotskog kanala te pripremiti za
drugu obalu Vuke, prikupljale spoznajne podatke o minskim rušenje mostove u dubini zone odgovornosti brigade i mostove
poljima, snazi i rasporedu pobunjenih Srba i JNA na tom po- ispred crte obrane na glavnom smjeru mogućeg napada snaga
dručju, te izviđale njihove položaje i moguće smjerove napada, JNA i pobunjenih Srba.34
ali i mogućnosti prijelaza preko rijeke Vuke na drugu obalu u
slučaju eventualnih napadnih djelovanja.
Naglasak je bio stavljen na zaprječivanju prve crte obrane,
gdje god je bila procjena da bi moglo doći do prodora oklopno-
mehaniziranih snaga JNA i pobunjenih Srba, te na utvrđivanju,
iskapanju rovova i postavljanju minskih polja duž crte obrane.
Do 2. prosinca 1991. pripadnici brigade, posebice inženje-
rijske postrojbe brigade i bojni, obavili su rušenje mostova i za-
prječivanje cesta na sljedećim lokacijama:
– na cesti Koprivna – Hrastin srušen je most preko rijeke
Vuke kod sela Hrastin i ispred porušenog mosta postavljeno je
mješovito minsko polje;
– na cesti Koprivna – Dopsin srušen je most preko rijeke
Vuke uzvodno od sela Hrastin, a na desnoj obali rijeke postav-
ljeno je minsko polje;
– na cestama Novi Seleš – Antunovac, Orlovnjak – Antu-
novac i Tenja –Antunovac izvršeno je rušenje mostova i zaprje-
čivanje minskim poljima;
– na cesti Ernestinovo – Divoš – Ivanovac srušen je most
kod trafostanice kod sela Ivanovac te je postavljeno minsko po-
lje ispred spomenute trafostanice;
– na cesti Ernestinovo – Paulin Dvor izvršeno je djelomič-
no rušenje mosta kod crpne stanice na nasipu ispred sela Paulin
Dvor (prilikom eksplozije na sredini mosta nastala je rupa oval-
nog oblika 2 x 2,5 metra), te
– kod željezničkog mosta (ispred šume) preko rijeke Vuke
kod sela Dopsin postavljeno je mješovito minsko polje.
Uz to, trebalo je postaviti protutenkovske zapreke i minirati
protutenkovskim minama uske prolaze na smjeru Ernestinovo Vozila s dodatnim oklopom (izrade poduzeća Susedgrada), nakon
– Korođgrad – Ovčara Čepinska, što do tada nije bilo izvršeno, bojne zadaće, na popravku u LoB-u brigade, Stenjevec, studeni 1991.

34 Most između Ernestinova i Paulin Dvora bio je od strateškog značaja za obje strane. Bio je pripremljen za rušenje i inženjerci 1. bojne 101. brigade HV-a
u nekoliko su ga navrata željeli srušiti, ali za to nisu dobili dopuštenje Zapovjedništva 1. OZ Osijek. Most je djelomično zarušen tijekom napada pobunjenih
Srba i JNA na Paulin Dvor 27. studenoga 1991. godine. Jedan drugi most, isto tako značajan, nalazio se na rijeci Vuki, bio je pod kontrolom pobunjenih Srba
i JNA, a povezivao je Ernestinovo i Petrovu Slatinu te dalje put za Šodolovce (odakle se moglo prema Koprivni i Hrastinu). Pripadnici JNA svakodnevno su
prolazili tenkovima preko njega, čime su isprobavali strpljenje pripadnika brigade na prvoj crti obrane u Hrastinu i Paulin Dvoru. Par dana nakon pada Erne-
stinova, u velikoj tajnosti i dogovoru s odgovornima jedne susjedne brigade, dogovoreno je rušenje mosta. No, most nije srušen u dogovoreno vrijeme. Na upit
zapovjednika 1. bojne 101. brigade HV-a i 1. samostalne satnije Podsused zašto nije srušen most, odgovorni su odgovorili da je i to vrlo uspješno. Na pitanje:
“Kako uspješno? Pa most je tamo, nedirnut”, uslijedio je vrlo uvjerljiv odgovor: “Moji su ljudi krenuli prema planu. Nisu se uspjeli probiti do cilja pa su minirali
jedan drugi most na koji su naišli. A most je most.”

107
5.3. Prvi boj za Paulin Dvor
Od trenutka dolaska na istočnoslavonsko bojište, postrojbe 101.
brigade HV-a bile su svakodnevno izložene žestokoj topničkoj
i tenkovskoj vatri pobunjenih Srba i JNA iz njihovih uporišta,
koji su se pripremali za odlučan napad i proboj prve crte obrane
hrvatskih branitelja.
Nakon što su 21. studenoga 1991. zauzeli sela Stari i Novi
Seleš te Ernestinovo, a tri dana kasnije i Laslovo, pobunjeni Srbi
i JNA popunili su i pregrupirali svoje redove te krenuli u nove
pješačko-tenkovske napade s ciljem dovođenja Osijeka u (polu)
okruženje i otvaranja puta za daljnji prodor prema Đakovu.
Nakon snažne topničko-raketne pripreme, oklopno-meha-
nizirane i pješačke snage JNA i pobunjenih Srba započele su na-
pad 26. studenoga 1991. po položajima hrvatskih branitelja u
Ivanovcu (istodobno granatirajući i Paulin Dvor, Hrastin i Vla-
dislavce), te su pritom uspjele potisnuti isturene vatrene grupe
hrvatskih branitelja s lijeve obale Bobotskog kanala, ispred ceste
Divoš – Antunovac. Namjera im je bila da na mjestu porušenog
betonskog mosta, kod trafostanice, postave vojni lansirni most
za prijelaz oklopnih transportera i tenkova te nastave daljnje na-
predovanje smjerom Ivanovac – Martinci Čepinski. No, odluč-
nom obranom pripadnika 1. satnije 3. bojne 130. brigade HV-a
Osijek njihov je plan osujećen i napad odbijen.
Kako u napadu na Divoš i Antunovac 26. studenoga 1991.
nisu imale pomaka, snage JNA i pobunjenih Srba krenule su u
žestoki napad na smjeru Paulin Dvor – Hrastin – Vladislavci.
Na njihovom žestokom udaru našao se Paulin Dvor, selo u ko-
jem su crtu obrane držali pripadnici 1. bojne 101. brigade HV-
a, ojačani dijelom 1. samostalne satnije Podsused i pripadnici-
ma 1. bojne 130. brigade HV-a.
U Paulin Dvoru 26./27. studenoga 1991. bile su razmje-
štene 1. satnija 1. bojne brigade pod zapovijedanjem Stjepana
Bratkovića, samostalne postrojbe bojne, dio 1. samostalne sat-
nije Podsused (jačine voda, pod zapovijedanjem Mladena Tuci-
bata i Mile Gavrana) te dio 1. bojne 130. brigade HV-a, u punoj
bojnoj spremnosti.
Na prvoj crti obrane ispred Paulin Dvora, na nasipu spoj-
nog kanala lijevo od mosta i crpne stanice bile su razmještene
snage 1. bojne 101. brigade HV-a (pola 1. satnije pod zapovi-
35 Krunoslav Badel, Igor Kladar, Dražen Glova i Nenad Vidiček.
36 POG-2 sačinjavali su Nikola Marciuš, Nenad Veriga, Miroslav Jasenko i Rudi Hutinec.
108
jedanjem Stjepana Balabanda te nižih zapovjednika Ivana Šo-
štarića i Maria Hotka), desetina HOS-a te vod “domaćih dečki”
iz 5. satnije 1. bojne 130. brigade HV-a. Desno na nasipu rijeke
Vuke POG-1 (pod zapovijedanjem Krunoslava Badela) i POG-
2 (pod zapovijedanjem Nikole Marciuša) 1. samostalne satnije
Podsused koje su, naoružane sa po dvije “ose”, imale zadaću za-
štite desnog boka snaga na prvoj crti.
Most uz crpnu stanicu između Paulin Dvora i Ernestinova
bio je pripremljen za potpuno rušenje, što nije učinjeno, pošto
pripadnici bojne nisu dobili dopuštenje za to od nadređenog
Zapovjedništva 1. OZ Osijek. Nasip s lijeve i desne strane mo-
sta i crpne stanice bio je miniran protupješačkim minama.
U ranim jutarnjim satima 27. studenoga 1991., postrojbe
JNA (12. pmbr ojačana dijelovima 125. lpbr i 505. mtbr) i lo-
kalne snage TO pobunjenih Srba krenule su iz smjera Ernesti-
nova, Petrove Slatine i Koprivne u snažni tenkovsko-pješački
napad na Paulin Dvor podržane djelovanjem divizijuna 16.
map-a, razmještenog iza Ernestinova u rajonu Mali rit – Bobot-
ski kanal – Matica.
Napad je neuobičajeno započeo bez pripremne topničke va-
tre. Na cesti iz smjera Ernestinova, ispred mosta i crpne stanice,
oko 3,30 sati najprije su se pojavili izviđači – prvo dvojica, a na-
kon njih grupa od oko petnaest vojnika (vjerojatno prethodnica
jačim pješačkim snagama koje se iza mosta i nasipa nisu vidjele)
– s nakanom da prijeđu most, osiguraju mostobran i omoguće
oklopno-mehaniziranim snagama i pješaštvu proboj prema Pa-
ulin Dvoru i dalje.
Procijenivši tu mogućnost, pripadnici POG-135 pustili su
ih što bliže, a da bi provjerili da nisu izviđači hrvatskih snaga,
zaustavili su ih povikom “stoj”, imajući ih na nišanu cijelo vrije-
me. Na to su prva dvojica neprijateljskih vojnika otvorila vatru,
na što im je uzvraćeno te su likvidirani, a ostali su se povukli.
Nakon pola sata su se vratili, pri čemu otvaraju žestoku pješač-
ku vatru i izvlače poginule. Hrvatske snage na prvoj crti obrane
žestoko su im uzvratile i bombama neutralizirale. No, to nije
bilo dovoljno pa su nakon nekog vremena 2-3 tenka iz Ernesti-
nova u pratnji pješaštva krenula prema Paulin Dvoru. Kada su
prišli dovoljno blizu, zapovjednik POG-236 Nikola Marciuš iz
Zapovjedništvo 1. bojne na ZM-u, slijeva: Ivan Godinić – pomoćnik za logistiku, Miro Andrić – zapovjednik, Radoslav Pušić – pomoćnik za
IPD, Tomislav Kačić Alesić – zamjenik zapovjednika, Dragutin Ružak – izvjestitelj općih poslova; čuče: Stjepan Jurina – pomoćnik za SIS i Alojz
Čančer – izvjestitelj tehničke struke; Vladislavci, prosinac 1991. (autor fotografije: Marko Perić)

stojećeg stava ispaljuje projektil iz “ose”, pogađa prvi tenk i time,
nakon kraće razmjene vatre pješaštva, zaustavlja daljnji napad.
No, samo za kratko.
O napadu je zapovjednik 1. satnije 1. bojne 101. brigade
HV-a Stjepan Bratković, čiji su se pripadnici nalazili na prvoj
crti obrane u Paulin Dvoru, odmah izvijestio zapovjednika 1.
bojne u Vladislavcima, koji je o tome izvijestio zapovjednika
brigade. Kratko zatišje dobro je došlo da se obavi redovna za-
mjena 1. s 3. satnijom bojne, pod zapovijedanjem Marka Duj-
movića, te crta obrane pojača svježim snagama, kojima je zapo-
vijedao dozapovjednik 3. satnije bojne Krešimir Tušek.
Nakon što im je pogođen tenk, bilo je za očekivati da će JNA
i pobunjeni Srbi djelovati po bentu minobacačima i topništvom
te da će nakon snažne topničke pripremne vatre pokušati i na-
pad pješaštvom. No, to se nije dogodilo, već su nakon dvadesetak
minuta neprijateljski tenkovi u pratnji pješaštva krenuli u napad,
otvorivši vatru iz strojnica i PAM-a po bentu iz pokreta. Nailazak
prvog tenka na most bio je idealan trenutak za rušenje mosta. No,
pokušaj je završio neuspješno, jer se eksploziv nije aktivirao.
Nastao je novi razvoj bojne situacije za koju su snage obrane
bile spremne. Propustili su tenkove i pričekali da se neprijatelj-
sko pješaštvo što više približi bentu. Kada su stigli oko petnaest
metara od benta, hrvatski branitelji zasuli su ih ručnim bomba-
ma i otvorili na njih žestoku vatru iz pješačkog naoružanja, tako
da su uspjeli izbaciti iz stroja veći dio pješaštva JNA i pobunje-
nih Srba koje je sudjelovalo u napadu.
Istovremeno, ručnim bacačima M57 i tromblonskim mina-
ma na puškama otvorili su vatru i na tenkove T-55. No, to ih
nije spriječilo da zauzmu pogodne položaje za topničku i stroj-
ničku paljbu. Prvi se postavio na prvom bentu, ispred kanala,
desno od ceste za Paulin Dvor, i iz strojnice i PAM-a otvorio
žestoku vatru po braniteljima koji su se nakon žestoke borbe s
pješačkim snagama neprijatelja, izvlačili kanalima na pričuvne
položaje. Pritom su pale i prve žrtve obrane – poginula su dvo-

109
Prva crta bojišnice – crpna stanica između Paulin Dvora i Ernestinova.
jica pripadnika 1. bojne 130. brigade HV-a. Drugi tenk s ceste,
ne prelazeći most, s udaljenosti 700-800 m ispred Paulin Dvora
otvorio je topničku i vatru iz PAM-a po braniteljima i objekti-
ma u Paulin Dvoru.
U trenutku žestokog djelovanja neprijateljskih tenkova i
pješaštva po Paulin Dvoru, sa ZM-a stiže i zapovjednik 1. bojne
Miro Andrić, koji po dolasku zamjećuje da se jedan tenk već
nalazi na mostu, odakle je granatirao selo, dok je drugi zašao
bočno, sjeverno od pumpe, i otvorio vatru iz strojnice po bentu.
Tijekom tenkovsko-pješačkog napada na Paulin Dvor, iz
smjera Vladislavaca u pomoć hrvatskim braniteljima kombijem
je pristizala IDG Diverzantskog voda bojne, u kojem su se nala-
zila trojica njegovih pripadnika. Zbog snažne neprijateljske va-
tre zaustavljeni su na ulazu u selo od pripadnika Pratećeg voda
bojne. Dvojica diverzanata iskočila su iz kombija u kanal, a Rade
Latinović, koji se nalazio na stražnjem sjedalu, nije ga uspio na
vrijeme napustiti te je smrtno stradao od tenkovske granate koja
je izravno pogodila kombi.
110
Zbog sve žešćeg napada, zapovjednik 1. bojne zapovjedio
je zapovjedniku 3. satnije da krene s drugom polovicom satnije
prema bentu i pomogne u zaustavljanju neprijateljskog pješač-
kog napada, što je on odmah i učinio. Zapovjedniku 1. satnije
zapovjedio je da se pripadnici satnije (koji su na prvoj crti obra-
ne proveli cijelu noć) izmjeste u kukuruzišta bočno lijevo i de-
sno od sela, radi osiguranja bokova i osobne zaštite pripadnika,
jer kuće u kojima su se nalazili nisu bile dovoljno čvrste i sigurne
za sklanjanje. Od Zapovjedništva brigade zatražio je topničku
potporu i djelovanje topništva po ciljevima u Ernestinovu. Sa-
mostalnom pratećem vodu bojne zapovjedio je djelovanje po
pješaštvu neprijatelja u kukuruzištu između benta i Ernestino-
va, području ispred nasipa i po mostu u Petrovoj Slatini, radi
sprječavanja uvođenja pojačanja snagama napada. Zbog prekida
veze s “Mobilijom”, gdje se nalazila 2. satnija u pričuvi 1. bojne,
zapovjednik bojne zapovjedio je svom zamjeniku Tomislavu
Kačiću Alesiću i pomoćniku za IPD Radoslavu Pušiću, da ju što
prije uvedu u bojna djelovanja u Paulin Dvoru. Od nasipa pre-
ma Paulin Dvoru, na desnom krilu 1. bojne, bili su razmješteni
pripadnici 1. samostalne satnije Podsused pod zapovijedanjem
Siniše Ratkovića.
Hrabrom i upornom obranom hrvatskih branitelja kod pri-
padnika JNA i pobunjenih Srba došlo je do panike te su se ten-
kovi počeli povlačiti, a pješaštvo se razbježalo.
Nakon kraćeg vremena, iz odmazde zbog velikih gubitaka u
ljudstvu tijekom bojnih djelovanja na bentu i od hrvatskog to-
pništva koje je djelovalo po ciljevima u njihovoj dubini, neprija-
telj je ponovno otvorio jaku topničku vatru po crti obrane, ali i
dubini rasporeda snaga i pojačanja 1. bojne 101. brigade HV-a.
U samo desetak minuta, na područje Paulin Dvora, Hrastina i
Vladislavaca palo je više od 1000 granata svih kalibara.
Tijekom žestokog napada smrtno su stradala osmorica
pripadnika 1. bojne (Dragan Ević, Josip Gluhačić, Zlatko La-
tinović, Željko Ludaš, Josip Mikac, Marko Peranović, Stjepan
Sedlovski i Veselin Vojnović), dok su petnaestorica ranjena.
Izložen jakoj topničkoj vatri, Sanitet bojne, uz pomoć pripad-
nika postrojbi, odmah je pristupio zbrinjavanju ranjenih i iz-
vlačenju poginulih suboraca. U tome su se posebno istaknuli
zapovjednici 1. i 3. satnije, Stjepan Bratković i Marko Dujmo-
vić, te Sanitet bojne, naročito bolničar 1. satnije Miroslav Milić
(umro je u bolnici u Osijeku od posljedica ranjavanja), vozač
Andrija Rusan i ostali pripadnici Saniteta na čelu s dr. Gora-
nom Vujićem, koji su ih prihvaćali, vrlo stručno pružali medi-
cinsku pomoć, obavljali trijažu te najteže ranjenike upućivali u
bolnicu u Osijek.
U isto vrijeme, zamjenik zapovjednika bojne i pomoćnik za
IPD probijaju se i sa zapovjednikom 2. satnije Ivanom Mlina-
rom raspoređuju pričuvu – 2. satniju i dio Pratećeg voda bojne
s lijeve i desne strane kraj sela te ispred Paulin Dvora kako bi
pomogli svojim suborcima odbiti napad i odbaciti snage JNA i
pobunjenih Srba na njihove početne položaje.
Tijekom zbrinjavanja ranjenika zapovjednik 1. bojne oba-
viješten je da su pobunjeni Srbi i JNA krenuli u novi tenkov-
sko-pješački napad na Paulin Dvor s ciljem zauzimanja sela te
daljnjeg proboja prema Hrastinu, Vladislavcima i Dopsinu. Vod
bestrzajnih topova 1. bojne, pod zapovijedanjem Morisa Sor-
gara, dočekao ih je spreman te je prema njima ispalio tri pro-
jektila, od kojih je jedan oštetio jedan tenk, koji se zaustavio.
Drugi tenk nastavio je iz pokreta bojno djelovati i približavati
se selu, dok se treći zaustavio na većoj udaljenosti. Problem je
37 “Andrić je otrčao prema bestrzajcima. Uzeo je minu u naručje i pod vatrom se valjao preko ceste. Dodao ju je. Napunili su top. Ovaj put se nišanilo. Pogo-
dak. Crta se nekako stabilizirala. Oni više nisu napredovali. Naprotiv, povukli su se iza benta. Pogođeni tenk izvukli su pod zaštitom vatre.” (Siniša RATKO-
VIĆ, Pod okriljem magle, Zajednica udruga HDDR-a, Zagreb 2003., 226.)
38 U njihovom mlinu u selu Vuka 1. bojna 101. brigade HV-a imala je skladište streljiva.
111
nastao kada je ciljač na bestrzajnom topu Robert Majerić (dečki
su ga zvali Bačvar) ostao bez punjenja, odnosno granata. Nešto
granata bilo je s druge strane ceste na sigurnom, do koje se mo-
glo doći samo pod kišom granata i zrna neprijateljskog oruđa
i oružja. Uočivši to, zapovjednik bojne Miro Andrić,37 koji se
cijelo vrijeme bojnih djelovanja nalazio na prvoj crti i rukovo-
dio obranom, pretrčao je preko ceste i granatu dodao punjaču
Branimiru Narančiću (poznatijem kao Zubo), koji je njome
napunio bestrzajni top, a Robert Majerić je ispalio i uništio ne-
prijateljski tenk T-55. Time je došlo do prekretnice na bojištu
što je neprijatelja natjeralo na povlačenje na početne položaje u
rajonu Ernestinova.
Od svježih snaga iz pričuve (2. satnije, Pratećeg voda) te di-
verzantske grupe i dijela Zapovjedništva, zapovjednik 1. bojne
konsolidirao je situaciju i stabilizirao prvu crtu obrane u svojoj
zoni odgovornosti, na mjestu na kojem je bila prije napada. Na-
kon što je uspješno odbijen neprijateljski napad i učvršćena prva
crta obrane, zapovjednik bojne zapovjedio je zapovjedniku In-
ženjerijskog voda bojne, Ivanu Janešu, da minira most uz crpnu
stanicu prema Ernestinovu. Zapovijed je izvršena iste večeri u su-
radnji s dragovoljcima – braćom Bagarić38 iz 130. brigade HV-a,
tako da je most miniran i teško oštećen. Osim toga, dodatno je
miniran i prostor kroz koji je moglo proći pješaštvo pobunjenih
Srba i JNA te mogući prilazi bentu iz smjera Ernestinova.
Svi navedeni događaji i iscrpljujući bojevi utjecali su na boj-
nu spremnost, moral i psihičko stanje većeg dijela pripadnika 1.
bojne, tako da im je Zapovjedništvo brigade obećalo odmah po-
slati zamjenu, koja će od njih preuzeti prvu crtu obrane u Paulin
Dvoru. No, zbog izrazito teške situacije i sigurnosnih problema
na području cjelokupne zone odgovornosti 101. brigade HV-a,
navedena zamjena nije mogla biti obavljena po dogovoru ujutro
28. studenoga 1991., pa su pripadnici 1. bojne (Zapovjedniš-
tvo, dio 2. satnije i Pratećeg voda te diverzantska grupa) ostali
držati prvu crtu obrane u Paulin Dvoru, zbog mogućnosti no-
vog napada snaga JNA i pobunjenih Srba.
Uslijed velike iscrpljenosti i napetosti na prvoj crti obrane,
u 2 sata ujutro 29. studenoga 1991. došlo je do prometne nesre-
će na izlazu iz Paulin Dvora prema Hrastinu između autobusa
Inženjerijskog voda 130. brigade HV-a Osijek, koji je prevozio
pripadnike s bojne zadaće, i vozila 1. bojne 101. brigade HV-a,
koje je prevozilo svježe snage protuoklopne grupe bojne na prvu
crtu. Pritom su lakše ozlijeđena četvorica hrvatskih branitelja.
Paulin Dvor 27. studenog 1991. i Antunovac 5. prosinca 1991.

112
 Boj za Paulin Dvor 27. studenoga 1991. bio je prvo pravo
vatreno krštenje postrojbi 101. brigade HV-a, odnosno njezine
1. bojne, na istočnoslavonskom bojištu, a o žestini sukoba tog
dana najbolje govore veliki gubici na obje strane. Tijekom su-
koba, uglavnom od topničke ili tenkovske vatre JNA i pobunje-
nih Srba, poginulo je jedanaest hrvatskih branitelja, dvojica iz
1. bojne 130. brigade HV-a i devetorica iz 1. bojne 101. brigade
HV-a (od toga petorica iz 1. satnije, a četvorica iz 3. satnije),
dok su petnaestorica bila ranjena (devetorica iz 1. satnije, a še-
storica iz 3. satnije).
O gubicima pobunjenih Srba i JNA u borbama za Paulin
Dvor teško je, u nedostatku konkretnih i vjerodostojnih izvora,
govoriti, ali se pretpostavlja da su bili vrlo veliki. Prema pretpo-
stavkama i procjenama, koje je u svojoj izjavi za Televiziju Novi
Sad priznao i jedan poručnik JNA, imali su najmanje osamdeset
poginulih pripadnika.
U boju za Paulin Dvor istaknuli su se i pripadnici 1. samostal-
ne satnije Podsused koji su korišteni na razini brigade kao izvidni-
ci i za protuoklopno osiguranje susjednih postrojbi. Nakon zavr-
šetka boja za Paulin Dvor, satnija je nastavila obavljati zadaće na
prvoj crti obrane ispred sela Hrastin i duž Velikog kanala rijeke
Vuke te obrane Paulin Dvora s osloncem na rijeku Vuku.
Osim na Paulin Dvor, JNA i pobunjeni Srbi izveli su 27.
studenoga 1991. kombinirani pješačko-tenkovski napad i na
selo Divoš, smješteno između Ernestinova i Ivanovca, gdje su
obrambene položaje držali pripadnici 1. satnije 3. bojne 130.
brigade HV-a, s ciljem daljnjeg proboja prema Antunovcu i ce-
sti Osijek – Đakovo. I taj je napad uspješno odbijen.
Pošto su pripadnici 1. bojne 101. brigade HV-a bili jako fi-
zički iscrpljeni od žestokog boja za Paulin Dvor te u dosta lo-
šem psihičkom stanju zbog pogibije i ranjavanja velikog broja
suboraca, zapovjednik brigade zapovjedio je u 1 sat ujutro 29.
studenoga 1991. zapovjedniku 3. bojne da jednu satniju u 5,00
sati prebaci u Paulin Dvor i zamijeni iscrpljene hrvatske brani-
telje iz sastava 1. bojne. Satniji je dana zadaća da se bojno raspo-
redi i preuzme nepromijenjenu prvu crtu obrane ispred Paulin
Dvora i na bentu uz kanal, lijevo: Bobotski kanal, desno: tt 87
(most i crpna stanica u Paulin Dvoru), po dubini Paulin Dvor
– Hrastin – Vladislavci, te organizira odsudnu obranu i spriječi
prodor snaga JNA i pobunjenih Srba.
Za izvršenje navedene zadaće zapovjednik 3. bojne odredio je
2. satniju, pod zapovijedanjem Vladimira Hurse. Kako su od svog
dolaska na istočnoslavonsko bojište pripadnici 3. bojne držali po-
ložaje na drugoj crti, a sada su ih čekala neposredna bojna djelo-
vanja na prvoj crti bojišnice, svi pripadnici 2. satnije pomalo su se
plašili i međusobno hrabrili, ali su bili odlučni da i oni daju svoj
obol u obrani Hrvatske. Prema zapovijedi, u 5,00 sati 29. studenog

113
Sjećanje Krešimira Tušeka, djelatnog satnika OS RH i sudio-
nika NATO-ove međunarodne vojne operacije ISAF u Afga-
nistanu. U prvom boju za Paulin Dvor bio je dozapovjednik 3.
satnije 1. bojne 101. brigade HV-a i zapovijedao snagama na
prvoj crti obrane.
U prohladno jutro 27. studenoga 1991., zamijenili smo pri-
padnike 1. satnije na prvoj crti obrane ispred Paulin Dvora, na
bentu iza spojnog kanala u neposrednoj blizini mosta i crpne
stanice, odnosno ceste koja povezuje Paulin Dvor i Ernestino-
vo. Svjestan zadaće i odgovornosti za dečke na crti, razmještam
ih, uz kratke upute bodrim i prisjećam na bojeve u Novskoj i
preko Kupe kod Pokupskog. Naglašavam naše mjesto, ulogu i
značenje zadaće odsudne obrane, kako za naše snage u Paulin
Dvoru, tako i za snage obrane Osijeka. U iščekivanju napada,
strah potiskujemo međusobnim pogledima, tapšanjem po ra-
menu, junačimo se, iako velikim očima, palcem gore u znak
spremnosti za odlučan boj.
Nešto kasnije, uz jako turiranje motora tenkova JNA, zamijeti-
li smo prebacivanje pješaštva pobunjenih Srba iz smjera Erne-
stinova i Petrove Slatine. Odjednom se pojavio jedan, a zatim i
drugi tenk iza kojih se kretalo pješaštvo. Izvješćujem nadređene
da započinje kombinirani pješačko-tenkovski napad, iako neu-
običajeno, bez prethodne topničke pripremne paljbe.
Na desnom krilu, kraj pripadnika 1. voda 3. satnije, pripadni-
ci HOS-a iz RB M57 ispalili su minu na prvi tenk. Tenk T-55
našao se u dimu, a mi ushićeni i ohrabreni. No, slijedi šok, dim
se razilazi, tenk nastavlja kretanje prema nama i iznad naših
glava djeluje po našim snagama u Paulin Dvoru, a potom i po
nama na bentu. Tenkovi su se probili skoro do mosta i crpne
stanice, a pješaštvo uz galamu prebacivalo se prema našim po-
ložajima, na nasipu. Nitko, ama baš nitko od dečki na položa-
ju u tom trenutku nije pokleknuo niti pobjegao.
Uzvraćamo jakom vatrom iz pješačkog oružja, ispaljujemo par
tromblona i bacamo ručne bombe. Čulo se zapomaganje pje-
šaštva pobunjenih Srba, no za nas nebitno i vrlo ohrabruju-
će. Jedan od dva neprijateljska tenka, nažalost, pogodio je naš
kombi s diverzantima koji su se sa streljivom i oruđima za PO
borbu prebacivali nama u pomoć.
Počela je i jaka minobacačko-topnička paljba, nama iza leđa
po Paulin Dvoru. Shvaćamo da naši trpe žestoka granatira-
nja i nisu u mogućnosti pružiti nam pomoć i pojačanje. Našli
smo se u vrlo složenoj situaciji na bojišnici, izloženi žestokim
bojnim djelovanjima s obje strane, geleri minobacača i zrna
tenkovskih, protuzrakoplovnih i pješačkih strojnica padala su
114
po našim položajima, s obje
strane. Ponestajalo nam je
streljiva, međusobno smo
podijelili što nam je preo-
stalo, prije svega vatrenim
grupama puškostrojnica i
odsudno se branili.
Zaustavili smo daljnji
prodor tenkova, na mostu
ispred crpne stanice, desno
od nas. Pješaštvo, razbijeno
našim djelovanjem, pregru-
piralo se i u “strijelce” štićeno
vatrom tenkova prebacivalo
prema bentu, iza kojega, na udaljenosti 15-20 m od njih (do
tada prvi puta tako blizu), čvrsto držimo položaje. Adrenalin
raste, nemamo streljiva niti adekvatnog oružja, jeziva je pomi-
sao na rovovski boj i pogibelj. Put povlačenja nam je presječen,
a iza nas kanal ispunjen ledenom vodom.
U tom trenutku naši “bestrzajci” pogađaju prvi tenk, a ja u
novonastaloj situaciji zapovijedam povlačenje s ove pogibelj-
ne pozicije, s napomenom da svatko zadnji metak sačuva za
sebe. Povlačili smo se spojnim kanalom, prema Ivanovcu. Iza
nas na drugom bentu kanala, netko od naših nas je pratio i za
slučaj pogibelji vatrom pokrivao. Nakon što smo se povukli oko
300 m, na kraju spojnog kanala novi šok, Bobotski kanal pun
vode, koji je trebalo forsirati plivanjem, s opremom i oružjem
na -10oC i napokon se spasiti od sigurne pogibelji. Odredio sam
mjesto i dečke upućivao na plivanje. Kada su skoro svi zapliva-
li, začujem glas: Ja ne idem, vi dečki plivajte, ja ću vas štititi
vatrom! Bio je to još jedan šok u nizu, koji nam je priredio Josip
Pelin iz Gajnica, odlučan ostati, možda i poginuti, jer je bio
neplivač. Nisam ga tada poznavao, ali nebitno, zgrabio sam ga
u sekundi i s opremom bacio u vodu te skočio za njim, a na mo-
jim leđima preplivao je Bobotski kanal, širine 15-ak metara.
Napokon, mokri i promrzli, ali bez gubitaka, uvjereni da smo
na sigurnom, uputili smo se slavonskom ravnicom prema Vla-
dislavcima. Pritom smo naišli na položaje hrvatskih branitelja
i bili izloženi novoj pogibelji. Budući je bio dan, vikali smo iz
sveg glasa da ne pucaju, davali i druge signale prepoznavanja,
shvatili su, prihvatili nas i dopustili prolaz. Njihov izraz lica i
čuđenje ne mogu opisati, teško je to, ali su čuli za naš boj. Pri-
laze i pitaju jesmo li mi “oni dečki s crpne stanice”. “Da, jesmo”
– tiho je netko u grupi odgovorio i za mnom, u koloni jedan iza
 drugog, nastavljamo kretanje. Prilaze nam građani i čude se,
a kada su nas ostali pripadnici bojne ugledali pred osnovnom
školom u Vladislavcima, oduševljeni prilaze nam, čestitaju,
grle i plaču skupa s nama. Netko nam dovikuje – Dečki, plivači
s Bobotskog kanala, pa vi ste živi, mi smo mislili da vas više
nema. Navodno je već bilo javljeno u Zagreb da nas je puno
poginulih, postrojba razbijena. Loše i neprovjerene vijesti širile
su se brzinom munje. Kada smo saznali da je puno naših subo-
raca poginulo i bilo ranjeno, svi smo bili vidno šokirani, fizički
iscrpljeni i psihički slomljeni.
Nakon dugo vremena, u kvartu u Gajnicama, prilazi mi visok
i krupan čovjek, stišće mi ruku i govori: Krešo, sjećaš li me se? Ja
1991. pripadnici 2. satnije na čelu sa zamjenikom zapovjednika
bojne uspješno su i bez gubitaka, unatoč jakoj topničkoj vatri JNA
i pobunjenih Srba iz Ernestinova, počeli preuzimati prvu crtu
obrane na području Paulin Dvora od pripadnika 1. bojne. Bili su
svjesni kako uzmaka nema, da iza njih nema pričuvnih položaja
ni adekvatnih snaga koje bi omogućile njihovo izvlačenje s prve
crte. Morali su izdržati i zadržati postojeću crtu obrane, a putokaz
u tome bili su im hrabri suborci iz 1. bojne koji, usprkos velikim
gubicima, nisu odstupili ni pedlja pred naletima neusporedivo bo-
lje naoružanih snaga pobunjenih Srba i JNA. Zajedno s njima, na
položaje u Paulin Dvoru raspoređeni su jedan vod 1. samostalne
satnije Podsused te dio pripadnika 1. bojne 130. brigade HV-a.
Tijekom jutra 29. studenoga 1991., iz dotadašnjeg mjesta
razmještaja na području sela Vuka, sve ostale postrojbe i Zapo-
Paulin Dvor 27. studenoga 1991.
115
i moji dečki, na drugoj obali kanala, pratili smo vas i štitili va-
trom toga 27. studenog i da su vas slomili ne bismo im dozvolili
da vas ulove i zarobe. Svaka čast tebi i tvojim dečkima, svaka
čast. Bio je to Mladen Armano, jedan od hrabrih izvidnika 1.
bojne.
Bojovanja s hrabrim dečkima satnije i 1. bojne nezaboravljiva
su. Mnogi su bili moji susjedi i poznanici iz Gajnica, Podsuse-
da, Stenjevca, Vrapča... Rado se prisjećam junačkih djela naše
“Trnoružice”, Marka Peranovića, Rude Zebe, “Lisice”, Dede
Cvetkovića, Mladena Krapineca i njegovog “Kaj nam pak mo-
reju!”, i dr. Ponosan sam što sam uz sve te divne i hrabre ljude
bio pripadnik 101. brigade ZNG-a/HV-a.
vjedništvo 3. bojne prebacili su se u Vladislavce. Rasporedivši
postrojbe u novi rajon obrane i preuzevši prvu crtu obrane, Za-
povjedništvo bojne organiziralo je ZM u OŠ “Milica Križan” u
Vladislavcima, a IZM u Paulin Dvoru.
Do 12,00 sati istog dana obavljena je primopredaja crte
obrane između zapovjednika 1. i 3. bojne 101. brigade HV-a.
Nakon predaje crte, na zapovijed zapovjednika brigade, 1. boj-
na se nakon teškog i iscrpljujućeg boja za Paulin Dvor izvlači
u selo Vuka u dubinu zone odgovornosti brigade. Potom je
pripadnicima 1. bojne, od zapovjednika 1. OZ Osijek Karla
Gorinšeka, odobren kraći dopust u Zagrebu, radi posljednjeg
ispraćaja poginulih suboraca te dodatne popune i specijalističke
obuke pripadnika postrojbi.
“Dvorište smrti” – Paulin Dvor, 27. studenoga 1991.
Sanitet 1. bojne 101. brigade, na čelu s dr. Goranom Vujićem, u tijeku boja izvlači ranjene i poginule s prve crte bojišnice, Paulin Dvor – Vladislavci,
27. studenoga 1991.

116
117
Robert Majerić – Bačvar, Paulin Dvor, studeni 1991.
Robert Majerić, poznatiji kao Bačvar, danas se prisjeća doga-
đaja u Paulin Dvoru:
Na paljbeni položaj u Paulin Dvoru stigli smo noću. Do jutra
smo trebali iskopati rov i za početak postaviti samo jedan top,
a da nismo ni znali gdje se nalazimo. U tmici počeli smo ko-
pati, htjeli smo što veći i bolji rov. Pred svanuće završavamo i
u neposrednoj blizini uočavamo već iskopani, duplo veći i dva
put bolji. Odmah smo ga zaposjeli. Smjestili smo se u napušte-
noj kući na kraju sela, u blizini položaja i bili prvi na udaru
za slučaj napada iz smjera Ernestinova. Pripremam topove,
čistim ih i cijevi usmjeravam ciljajući prema crpnoj stanici u
smjeru Ernestinova. I ostali rade kao pčelice. Pripremaju svo-
je “ose”, “zolje”, RB-ove. Imali smo i jedan MB 60 mm. Kako
nismo imali daljinomjere, a vremena na pretek, dosjetio sam
se i parnim koracima izmjerio udaljenost do prednjeg kraja
naše obrane, u neposrednoj blizini crpne stanice i mosta, te na
svakih 100 m, uz cestu, zabijao kolac – marker. Postavili smo
tri topa: uz groblje, ispred kuća i treći paralelno s cestom, na
drugoj strani od našeg smještaja.
Jednog jutra, dok sam spavao s punom ratnom opremom i šlje-
mom na glavi, povik Ustaj, idu tenkovi!, bio je toliko snažan
i uvjerljiv, da sam skočio i poletio topovima, a da se nisam ni
probudio. Frendovi mi vele da je top kraj groblja probušen, ovaj
ispred kuća je isto dobio, preostao mi je samo onaj na najgo-
rem položaju, s druge strane ceste. Kako je preći? “Čede” peru li
peru, osjećao sam se kao da će ispaliti sve što su imali. Pa ovo je
kao u ratnom filmu, mislim! Kiša zrna, gelera i granata fijuče
s naše i njihove strane. Tko zakorači cestu – mrtav! Nema mi
druge, kao na filmu, zatrčim se, koturam preko ceste i skotu-
118
ram u kanal s druge strane ceste. Trebam pomoćnika, dolazi
Zubo (Branimir Narančić, op. a.) za mnom. Hoda, kao da je
na modnoj pisti, nonšalantno, kao uvijek do tada. Zubo puni,
ja uskačem i top je spreman za paljbu. Brojim svoje markere,
usmjeravam cijev, ciljam i vidim da su dva tenka prošla most
kod crpne stanice, a treći se na većoj udaljenosti od njih tek
pojavljuje i zastaje. Na jednom tenku stoji “Čedo” i PAM-om
dere li ga dere po nama. Pucamo i mi iz svega što smo imali, pa
i s onim malim MB-om, no geleri njihovih minobacača i ten-
kovskih granata bili su smrtonosni. Ciljam, pucam i ja, puca
i “Čedo” iz tenka. Vidim narančasti plamen iz cijevi njegova
topa, granata po cesti odskače i projuri kraj mene. E, sad sam ja
na redu. Pucam – i pogodak. Svi viču: Bravoooo, pogodil si ga!
Kad vidi vraga, drugi tenk obilazi prvoga i iz pokreta puca po
nama. Pucam – fulam. Fulal si, pucaj, pucaj! – viču mi. Posta-
lo je preopasno. Bacam se u kanal, Zubo puni, pa on u kanal, ja
pucam, izmjenjujemo se. Pogodio sam i drugog, a treći odusta-
je, jer je vidio što ga čeka. Ne znam koliko smo granata ispalili.
Kotrljali su nam ih po cesti s druge strane, ne sjećam se ni koliko
je to trajalo, predugo… A datuma se dobro sjećam. Bio je ma-
min rođendan. Od tada i naš. Stradali su naši dečki, sjećam ih
se i još uvijek vidim. Neke sam i poznavao otprije, njihov lik i
djelo neću nikada zaboraviti. I ja sam mogao biti s njima, ali
me je čuvao Anđeo čuvar. Ne samo da sam u to uvjeren, već i
znam. A frendovi moji, moji dragi suborci, s kojima sam dije-
lio rov, podrum, strah, hrabrost i veselje, ostat će u mom srcu i
sjećanju do kraja života. Postali smo braća. Brothers in arms!
(braća po oružju, op. a.). I nakon 20 godina išao bih opet: prije
samo za Hrvatsku, a sada za bolju Hrvatsku!
 O gubicima neprijatelja Robert Kučinac, sudionik boja, piše: slobodu. Ovdje su ostali moji
“Tek nekolicina stigla je do rovova i sigurnog zaklona. Većina prijatelji. Da nije njih, ne
je ostala tu na hrvatskoj zemlji. Poginuli su za tuđe ideale, kao bi danas uživao u ovoj lje-
obični pješaci političke šahovske ploče, negdje tamo daleko, da- poti. Pomiriši zemlju, stisni
leko od mora, daleko od Srbije majke, zemlje koja ih je prodala. je na grudi, ona govori bolje
Još po noći čuli su se jauci. TVNS javlja da je u borbi protiv od svake riječi. U njezinom
ustaša na području Paulin Dvora poginulo 80 pripadnika crnilu ispričana je povijest
JNA. Bilo je to osobno priznanje njihovog komandanta. No, umiranja i rađanja, hra-
njihove žrtve ne mogu istisnuti našu bol za devet naših pogi- brosti i izdaje. Samo je treba
nulih prijatelja… Iza ljudi ostaju uspomene i možda za 10-ak pročitati. Biti dovoljno mu-
godina, kad budemo vodili djecu ovim poljima, tek napome- dar, čitati zemlju, njezine
nemo: Dijete moje, ovdje smo vodili borbu za Hrvatsku, za znakove i promjene.” 39

Stjepan Balaband i danas se sjeća opisanog boja i s puno emo- ko skvrčen, odlazi i Miroslav. S
cija kazuje: nadom da će se izvući, ispratili
Neka sjećanja tijekom godina izblijede, a neka ostanu urezana smo ga suznih pogleda.
u pamćenje. Za nas, iz 101. brigade HV-a, sjećanja ne blije- Tog dana odbijen je neprija-
de na spomen imena Zagi, Laci, Tomislav, Željko, Miroslav teljski napad, uz velike žrtve
i drugih, da ne nabrajam sad sva, nama draga imena brani- branitelja 101. brigade. Večer
telja, koji su tih zimskih, maglovitih dana ostali na vječnom smo dočekali u zebnji za ra-
počinku u slavonskim poljima. njene i s tugom za poginule
U košmaru sveopćeg neprijateljskog napada na naše položaje, dečke. Osijek je bio cijelu večer
kad su tenkovske granate rovale cestu, pomiješane s reskim zvu- žestoko tučen i vijesti su teško
kovima minobacača i automatskog oružja, kad su tijela ranje- stizale do naših položaja. Oko
nih i umirućih branitelja bila razbacana uokrug, 27. studenog ponoći stigla je vijest iz osječke
1991., sjećam se posljednjih riječi Miroslava Milića, bolničara bolnice o stanju ranjenih bra-
1. satnije, kojega smo zvali Dok. Iako teško ranjen, gelerom mi- nitelja. Stigla je tužna vijest da
nobacačke granate, taj mršavi dragi čovjek, prislonjen i skvrčen je Miroslav Milić preminuo od
uza zid, sabrano i odlučno zapovijeda nama, njemu nadređe- posljedica ranjavanja.
nima, dajući upute o zbrinjavanju svakog ranjenog branitelja. Naviru mi sjećanja na njegov mršavi, dugi, mladalački lik, tih
Ne imajući dovoljno nosila, po njegovoj zapovijedi, skidamo i neprimjetan, čak i pomalo sramežljiv u komunikaciji s ostalim
vrata obližnjih kuća, polažemo ranjene i poginule, koje potom, pripadnicima satnije. Znali smo malo o njemu, dečko iz kvarta,
pod žestokom vatrom neprijatelja, s prve crte odvoze sanitetska bolesni otac, gotovo ništa. Nije bilo vremena za bolje upoznava-
i sva druga raspoloživa vozila. nje. Prvog dana dolaska u satniju dobio je nadimak Dok.
Jednom je rukom pridržavao ranjeno mjesto na donjem dijelu Lagano šećem ulicom heroja – hrvatskog viteza Miroslava Mi-
tijela po kojem su izbijali cvjetovi krvi, a drugom rukom je iz sa- lića, gledam mladost, veselje, ljepotu novog zagrebačkog naselja
nitetske torbe vadio zavoje i ostalu opremu i to nabacivao u širo- Špansko – Oranice. S tugom u srcu i suzama u očima, naviru
kom luku, uz jasne upute o uporabi. Pokušali smo ga položiti na mi misli i sjećanja, na vremena prkosa, stradanja i pobjede. Pi-
nosila, što je on odlučno odbijao, zahtijevajući da se prvo zbrinu tam se, pomalo i s osjećajem krivnje, zna li itko od stanovnika
svi drugi ranjeni i poginuli branitelji. U zadnjem vozilu, ona- naselja, zašto njihova ulica nosi ime Miroslava Milića?

39 Robert KUČINAC, Miris baruta, Zagreb 1994., 110.

119
Ispraćaj poginulih suboraca, Vrapče, prosinac 1991.

120
5.4. Drugi boj za Paulin Dvor

Nakon neuspjelog tenkovsko-pješačkog napada JNA i pobu-
njenih Srba na Paulin Dvor 27. studenoga 1991., situacija na
bojišnici vratila se “u normalu” te je neprijatelj nastavio sa sva-
kodnevnim žestokim topničkim napadima po prvoj crti i du-
bini rasporeda postrojbi 101. brigade HV-a. Jedan od žešćih
topničkih napada uslijedio je 29. studenoga 1991. na Paulin
Dvor i Hrastin (koje su branili pripadnici 3. bojne i 1. samostal-
ne satnije Podsused), te Ivanovac i Antunovac (koje su branili
pripadnici 2. i 4. bojne). Uz otvaranje žestoke vatre po polo-
žajima hrvatskih branitelja, pobunjeni Srbi i JNA od ranog su
jutra puštali svoje nacionalističke i borbene pjesme. Osim toga,
pozivali su i pripadnike 2. bojne da se predaju, govoreći im da su
zavedeni i kako će im biti suđeno po Ženevskim konvencijama.
Uvjeti na bojišnici bili su i dalje vrlo nepovoljni, a vremen-
ske prilike izrazito loše. Vladala je velika hladnoća, popraćena
velikim količinama snijega i čestom kišom.
U rajonu obrane i na prvoj crti u Paulin Dvoru pripadnici 3.
bojne nastavili su uređivati i fortifikacijski utvrđivati položaje.
U selu su postojala svega dva donekle utvrđena položaja uz rub
ceste na izlasku iz Paulin Dvora prema Ernestinovu, gdje je bio
postavljen i jedan bestrzajni top bez ciljničke sprave, što najbo-
lje oslikava kako su bile opremljene postrojbe brigade. Zato su
pripadnici bojne pristupili dodatnom utvrđivanju crte obrane i
gradnji zaklona, u mjeri koliko su im dozvoljavale prilike zbog
svakodnevnih žestokih topničkih napada pobunjenih Srba i
JNA. Uz to, po dolasku u Vladislavce i Paulin Dvor odjeljenje
veze 3. bojne ponovo je uspostavilo sustav veze PTK kablom u
dužini oko 7000 metara.40
Lijevo od postrojbi 3. bojne nalazile su se snage 3. bojne
130. brigade HV-a, dok su se desno od njih nalazile snage 1.
bojne 130. brigade HV-a i pripadnici 1. samostalne satnije Pod-
sused.

Pripadnici 1. voda 3. satnije 3. bojne, slijeva treći: stoji Dejan Pavić, čuči Ivica Mikas, Vladislavci, ožujak 1992.

40 Govoreći općenito o funkcioniranju sustava veze tijekom boravka postrojbi brigade na istočnoslavonskom bojištu, treba istaknuti kako su se žičane veze
pokazale kao najučinkovitija sredstva za zapovijedanje i koordinaciju između postrojbi brigade te kako je bilo dosta problema s uspostavom sustava veze na
prvoj crti bojišnice, zbog čestih prekida žice od minobacačkih granata. Pritom treba istaknuti kako je organizacija sustava veze dobro funkcionirala i time omo-
gućavala uspješno zapovijedanje i koordiniranje postrojbama brigade.

121
Paulin Dvor 4. prosinca 1991. i Antunovac 6. prosinca 1991.

122
 Tijekom bojnih djelovanja na području Vladislavaca i Pau-
lin Dvora, 3. bojna 101. brigade HV-a bila je kratko podređena
zapovjedniku 130. brigade HV-a Osijek Nikoli Huđinu, koji je,
analizirajući situaciju na bojištu, ozbiljno razmišljao o napadu
na Ernestinovo s jednom satnijom 3. bojne 101. brigade HV-a
iz smjera Paulin Dvora i jednom satnijom 3. bojne 130. brigade
HV-a, koja je bila razmještena u Divošu. Svoju zamisao iznio je
1. prosinca 1991. zapovjedniku 3. bojne, koji je smatrao kako ta
akcija nema nikakvih izgleda za uspjeh, jer nije bilo mogućno-
sti osiguranja dovoljne topničke i oklopne potpore i obzirom
da pripadnici bojne nisu imali nikakvog iskustva u napadnim
djelovanjima, a time ni psihološku stabilnost i odlučnost da sa-
mostalno provedu jednu takvu akciju. Krenuti u napadna djelo-
vanja u takvim uvjetima sigurno bi rezultiralo velikim gubicima
u ljudstvu pa se od toga brzo odustalo.
Kako su uslijed dugog boravka na prvoj crti bojišnice nji-
hovi pripadnici bili jako iscrpljeni, 1. prosinca 1991. postrojbe
130. brigade HV-a Osijek, osim jedne satnije koja je ostala kao
ojačanje 101. brigadi HV-a, izmještene su u pozadinu 1. OZ
Osijek na popunu i obuku. Time je 101. brigada HV-a u potpu-
nosti preuzela crtu bojišnice Livana – Briješće – Antunovac –
Ivanovac – Bobotski kanal – rijeka Vuka (tt 87) – Paulin Dvor
– Hrastin – Veliki kanal Vuka, po dubini Jurjevac Punitovački
– Beketinci. Istoga dana započeli su višednevni i žestoki napadi
oklopno-mehaniziranih postrojbi i pješaštva pobunjenih Srba i
JNA na Paulin Dvor. No, usprkos svoj žestini, ti napadi bili su
samo “zagrijavanje” za ono što je slijedilo.
Kako bi se prva crta obrane dodatno osigurala, na prijedlog
zapovjednika 3. bojne zapovjednik brigade odobrio je da se do-
datno minira most na spojnom kanalu kraj crpne stanice (tt 87),
jer je postojala opasnost da tenkovi ipak mogu prijeći most. Za-
datak miniranja mosta dobili su pripadnici Inženjerijskog voda
3. bojne, na čelu sa zapovjednikom Darkom Letinčićem, koji su
to uspješno obavili pod okriljem noći 3. prosinca 1991. godi-
ne. Minirani most jako je oštećen, ali opet nije srušen zbog loše
kvalitete eksploziva. No, i to je bilo dovoljno da se onemogući
prijelaz neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila preko njega.
U 7,30 sati 4. prosinca 1991. postrojbe JNA (12. pmbr oja-
čana dijelovima 125. lpbr i 505. mtbr) i lokalne snage TO pobu-
njenih Srba kreću u žestoki tenkovsko-pješački napad na Paulin
Dvor iz smjera okupiranih Ernestinova, Petrove Slatine i Kopriv-
ne. Snage napada podržavao je divizijun 16. map-a, razmješten
iza Ernestinova u rajonu Mali rit – Bobotski kanal – Matica.
Položaje u Paulin Dvoru držali su pripadnici 3. satnije 3.
bojne brigade i jedan vod 1. samostalne satnije Podsused. Dio
snaga satnije (1. i 3. vod), kojima je zapovijedao Marijan Bučar,

123
 Sjećanje satnika Marijana Bučara, zapovjednika snaga 3. boj-
ne na prvoj crti obrane 4. prosinca 1991. godine:
Moram biti iskren i priznati da me iznenadila organiziranost i
žestina napada snaga JNA i pobunjenih Srba na naše položaje
4. prosinca 1991. godine. Boj je započeo topničkom pripremom
i slanjem prethodnice pješaštva koje je otvaralo sporadičnu pa-
ljbu po našim položajima. Tenkovi i glavnina neprijateljskog
pješaštva potom su pod okriljem vrlo guste magle, za vrijeme
topničko-raketne pripremne paljbe, neprekidnom bukom mo-
tora tenkova (koje su i ranije u intervalima palili, kao da kreću
u napad), zaposjeli paljbene položaje. U gustoj magli pojavili
su se i počeli djelovati na nas s udaljenosti manje od 100 me-
tara. Odlučno smo uzvratili, a hrabri bojovnici POG-a Dejan
Žinić, Dejan Pavić – Rambo i Tomo Šantala pogodili su prvi
tenk T-55, onesposobili ga i zaustavili daljnji prodor.
Tijekom dana bilo je nekoliko pokušaja proboja crte obrane i
žestokog djelovanja pješaštva pobunjenih Srba iz i iza crpne
stanice (30 – 50 m od naše prve crte). U telefonskoj komuni-
kaciji sa zapovjednikom Pratećeg voda bojne, Anđelkom Čo-
lićem, tražio sam da djeluju po samoj crpnoj stanici (iako je u
našoj neposrednoj blizini), kako bi spriječili pješaštvo da probi-
je našu crtu obrane. Granate naših preciznih topnika pogađale
su cilj, ali i padale sve bliže nama. Najbliža granata pogodila
je baraku ispred nasipa na samo par metara od nas i zapali-
la je. Time je neprijatelj izgubio uvjerenje da je samo pitanje
trenutka kada će ovladati našim položajem. Uz to, presječena
bio je raspoređen na prvoj crti obrane, a drugi dio u selu, dok su
se zapovjednik satnije Vladimir Ovčar i zamjenik zapovjednika
bojne Ćazim Kardašević nalazili na IZM-u bojne u selu. Ka-
snije su im se na prvoj crti obrane priključili i domaći dečki iz
Hrastina i Vladislavaca, koji su se nalazili u sastavu 130. brigade
HV-a Osijek.
Napad JNA i pobunjenih Srba započeo je jakom topničko-
raketnom pripremnom paljbom po prvoj crti obrane, nakon
čega je uslijedio snažan tenkovsko-pješački napad. O početku
napada odmah je izviješten zapovjednik 3. bojne na ZM-u u
selu Vladislavci. Dobivši izvješće o teškoj situaciji na prvoj crti
obrane, zapovjednik bojne zatražio je od zapovjednika brigade
maksimalnu topničku potporu, dok je zapovjedniku Pratećeg
voda bojne zapovjedio da vatreno djeluje po neprijateljskim
snagama u napadu. Tekličkom vezom, zapovjedio je zapovjed-
nicima 2. satnije i Voda inženjerije da posjednu pričuvne polo-
124
nam je i žičana veza sa Zapovjedništvom i ostalim postrojba-
ma i imali smo osjećaj da smo odsječeni i prepušteni sudbini i
osobnoj hrabrosti bojovnika. Nismo osjećali niti veliku hladno-
ću u boju s brojnijim i naoružanijim neprijateljem. Ostala su
nam još samo dva punjenja za borbu protiv tenkova i već sam
odvojio minimalnu zalihu bojevog streljiva s kojom ćemo se,
ako do toga dođe, morati povući s položaja. Teško je uopće opi-
sati pakao u kojem smo se tada nalazili. Kako se približavala
večer, napad je slabio i na kraju se neprijatelj povukao.
Pala je noć. Umorni i promrznuti, jedva stojimo na nogama če-
kajući smjenu, razmišljamo o našim ranjenim suborcima u nadi
boljemu. Iznimni dečki 3. satnije, koji su vjerovali u sebe, tog su
dana hrabrošću i odlučnošću izdržali i obranili crtu, kao i naši
suborci iz bojne i brigade koji su prije i poslije nas učinili isto.
žaje i u slučaju potrebe omoguće izvlačenje 3. satnije s prve crte
bojišnice. Primivši poziv, zapovjednik brigade odmah je u po-
moć pripadnicima 3. bojne u Paulin Dvor poslao 1. samostalnu
satniju Podsused.
Zbog magle (vidljivost je bila svega tridesetak metara), pje-
šaštvo pobunjenih Srba uspjelo je prići i rasporediti se oko mo-
sta, crpne stanice i duž nasipa kanala, te tenkovima JNA omo-
gućiti pristup i djelovanje s mosta i crpne stanice na kanalu. Prvi
tenk T-55 iz topa i strojnice je djelovao po nasipu iza kojeg su bili
raspoređeni pripadnici 3. satnije. Protuoklopna grupa 3. satnije
3. bojne (u sastavu Tomo Šantala, Dejan Žinić i Dejan Pavić),
pod zapovijedanjem Marijana Bučara, uzvratila je vatrom iz pje-
šačkog i PO naoružanja. Dejan Žinić ispalio je raketu iz ručnog
protuoklopnog bacača raketa “osa” i pogodio tenk, ali bez većih
rezultata. Nakon toga Dejan Pavić ispalio je raketu iz RB M57
te također pogodio i onesposobio tenk, koji više nije bojno dje-
Veza 3. bojne, Vladislavci, travanj 1992.

lovao. Tenk koji je nailazio iza njega pokušao ga je odgurnuti s

ceste da bi mogao bojno djelovati, ali nije uspio. Pješaštvo pobu-
njenih Srba je sa zaposjednutih položaja snažnom vatrom djelo-
valo po prvoj crti obrane 3. bojne. PO grupa 3. satnije 3. bojne
djelovala je po oštećenoj crpnoj stanici i neprijateljsko pješaštvo
prisilila na napuštanje crpne stanice i povlačenje. Ciljač na BsT-u
u Paulin Dvoru, Zdravko Žinić, ispalio je također par granata na
neprijateljske ciljeve. Ispaljene rakete prolazile su samo desetak
metara od branitelja na prvoj crti obrane, ali je u uvjetima slabe
vidljivosti daljnje djelovanje bilo vrlo riskantno te je obustavlje-
no. Boj je trajao cijeli dan i odsudnom obranom pripadnika 3.
satnije 3. bojne na prvoj crti obrane zaustavljen je prodor pješaš-
tva i tenkova, odbijen napad te je neprijatelj odbačen na početne
položaje. U boju je teško oštećen jedan tenk T-55, koji su pri-
padnici JNA i pobunjenih Srba uspjeli izvući s bojišnice.
Uslijed bespoštedne borbe, hrvatskim braniteljima na prvoj
crti ponestalo je streljiva pa je Josip Petretić, samoinicijativno s
još nekoliko pripadnika 3. bojne, usprkos žestokoj topničkoj va-
tri neprijatelja dovezao streljivo kombijem u Paulin Dvor. Pod Ivica Mikas i Zdravko Žinić u rovu na prvoj crti nakon što su donijeli
žestokom vatrom neprijatelja, streljivo iz kombija braniteljima streljivo i presvukli mokru odjeću, Paulin Dvor, 4. prosinca 1991.

125
na prvoj crti, udaljenoj oko 800 m, ponijeli su koliko su mogli
Mladen Janković, Ivica Mikas i Zdravko Žinić. Probijajući se
prema prvoj crti kroz kanale pune vode, uslijed žestokog bojnog
djelovanja neprijatelja, Mladen Janković nije se uspio probiti i
vratio se. Ivica Mikas i Zdravko Žinić uspjeli su se probiti te su,
potpuno mokri, donijeli streljivo braniteljima na prvoj crti bo-
jišnice. Braniteljima raspoređenima duž nasipa, na lijevom krilu
prve crte obrane, također je ponestalo streljiva, pa je zapovjed-
nik voda Vlado Đopar zapovjedio Mladenu Tataloviću da ode i
dopremi streljivo. On je zadaću hrabro obavio, sve vrijeme izlo-
žen snažnoj vatri neprijateljskog pješaštva. Tijekom boja, odluč-
nošću i hrabrošću iskazali su se Ivo Klišanin i puškostrojničar
Zvonko Mihalinec.
Tijekom napada, Zapovjedništvo 122. brigade HV-a posla-
lo je hrvatskim braniteljima u Paulin Dvoru desetinu maljutka-
ša (POVRS 9K11), što je hrvatskim braniteljima dalo dodatnu
sigurnost u slučaju daljnjeg prodora oklopno-mehaniziranih
postrojbi neprijatelja.
U ovakvim situacijama od velikog značaja bilo je funkcio-
niranje veze (žičane) između Zapovjedništva i prve crte. Toga
dana, uslijed žestokog granatiranja, veza je bila više puta u preki-
du, ali je ponovno uspostavljana u vrlo kratkom roku hrabrošću
vezista 3. bojne pod zapovijedanjem Dragana Vukelića.
Na kraju, usprkos žestokom napadu pobunjenih Srba i JNA
te velikoj iscrpljenosti hrvatskih branitelja, vrlo dobrom i koor-
diniranom organizacijom obrane zapovjednika 3. bojne sa zapo-
vjednikom brigade i djelovanjem topništva 101. i 122. brigade
HV-a po neprijateljskim ciljevima u Ernestinovu i Šodolovcima,
u popodnevnim satima jačina napada počela je postupno slabi-
ti te je na kraju napad neprijatelja uspješno odbijen. Pobunjeni
Srbi i JNA još jednom nisu uspjeli probiti obranu umornih, ali
odlučnih pripadnika 101. brigade. Tijekom boja, od neprija-
teljske vatre na prvoj crti lakše su ranjeni Josip Stubičar i Ivan
Steković, pripadnici 3. satnije 3. bojne, kojima je u izvlačenju do
Saniteta pod neprijateljskom vatrom pomogao Siniša Mihović.
Mali gubici pokazali su još jednom važnost čvrstih i uređenih
položaja i zaklona, koji su bili najbolja i jedina zaštita od svakod-
nevne razorne topničke i tenkovske vatre pobunjenih Srba i JNA
iz njihovih uporišta i okupiranih sela na tom području.
Nakon žestokih i iscrpljujućih borbi trebalo je osigurati za-
mjenu za umorne branitelje na prvoj crti obrane. No, javio se
problem koga poslati, jer je 3. satnija 3. bojne cijeli dan vodila
iscrpljujući boj s neprijateljem, 2. satnija bila na pričuvnim po-
ložajima izložena zimi i topničkoj vatri neprijatelja, a 1. satnija
trebala je preuzeti obrambene položaje ujutro 5. prosinca 1991.
godine. Zapovjednik bojne procijenio je kako postoji veća vje-
rojatnost da će neprijatelj opet napasti danju (što se sutradan i
126
ostvarilo), pa je u takvoj situaciji donio odluku da na prvu crtu
pošalje Vod inženjerije bojne, pod zapovijedanjem Darka Le-
tinčića, i dio Logističkog voda bojne, pod zapovijedanjem Ni-
kole Kordiša. Kao ispomoć, zapovjednik brigade stavio im je
na raspolaganje i brigadnu inženjeriju, što je više bila psihološka
nego stvarna pomoć, jer su oni bili bez bojnog iskustva i bez di-
jela potrebne opreme i naoružanja. Zapovjednik bojne Franko
Križman osobno je preuzeo zapovijedanje snagama na prvoj crti
obrane u Paulin Dvoru, dok su se umorni branitelji povukli na
zasluženi odmor u Vladislavce. Na prvoj crti raspoređen je mi-
nimalno potrebit broj pripadnika i to s velikim poteškoćama i
rizicima. Nije bilo prijeko potrebnih protuoklopnih sredstava ni
obučenih pripadnika za njihovu uporabu, a nije bilo ni iskusnog
zapovjednika na prvoj crti koji bi preuzeo organizaciju obrane u
slučaju ponovnog napada neprijatelja. Bojeći se za sigurnost na
prvoj crti, zapovjednik 3. bojne je nakon ponoći, nekoliko sati
prije redovite zamjene, zapovjedio zapovjedniku 1. voda 1. sat-
nije Damiru Cmrku, da s Vodom zaposjedne položaje i preuzme
zapovijedanje obranom na prvoj crti. Njihovo preuzimanje polo-
žaja unijelo je sigurnost te je dodatno učvrstilo prvu crtu obrane
u Paulin Dvoru. Ujutro 5. prosinca 1991. na prvu crtu pristigao
je i ostatak 1. satnije, čime je obrana u potpunosti učvršćena.
Situacija u Paulin Dvoru bila je i dalje krajnje napeta. Pobu-
njeni Srbi i JNA nastavili su s jakim topničkim napadima te je
postojala opasnost od novog tenkovsko-pješačkog napada, do
kojeg ipak nije došlo, ali su položaji hrvatskih branitelja te sela
Paulin Dvor, Hrastin i Vladislavci cijeli dan 5. prosinca 1991.
bili izloženi žestokoj topničkoj i pješačkoj vatri neprijatelja. Po
otpočinjanju granatiranja, na prvoj crti obrane u Paulin Dvoru
nalazili su se pripadnici 1. satnije i Logističkog voda, kojima su
u pomoć poslani pripadnici 2. satnije 3. bojne i vod iz sastava 1.
samostalne satnije Podsused, čime je crta obrane dodatno učvr-
šćena. Hrvatski branitelji uzvraćali su koliko su im to dopuštale
njihove skromne zalihe streljiva i granata. Tijekom te žestoke to-
pničke vatre pobunjenih Srba i JNA poginuo je hrvatski branitelj
Boris Skukan, čije je tijelo s prve crte, pod jakom neprijateljskom
vatrom, izvukao Josip Petretić. Kako je dan odmicao, tako je i
slabila neprijateljska vatra, da bi padom noći potpuno prestala. U
18,00 sati 5. prosinca 1991. stigla je zamjena iscrpljenim branite-
ljima 3. bojne 101. brigade HV-a. Zapovjednik bojne predao je
prvu crtu obrane zapovjedniku 1. bojne 130. brigade HV-a Osi-
jek. Primopredaja položaja i zamjena snaga na prvoj crti obrane u
Paulin Dvoru protekla je bez poteškoća i djelovanja neprijatelja.
Nakon toga, ujutro 6. prosinca 1991., iscrpljeni pripadnici
3. bojne povukli su se u sela Vuka i Jurjevac Punitovački u du-
binu zone odgovornosti brigade, otkuda su krenuli na obuku i
popunu u Zagreb.
5.5. Boj za Antunovac

Nakon neuspjelog tenkovsko-pješačkog napada na Paulin Dvor

4. prosinca 1991., JNA i pobunjeni Srbi, uz granatiranje cijele
crte bojišnice, preusmjerili su svoje djelovanje prema Antunovcu
i Ivanovcu (nakon neuspjeha na južnom dijelu, okreću se sjever-
nom dijelu bojišnice koji su držale postrojbe 101. brigade HV-a).
Zadaću odsudne obrane sela Antunovac i Ivanovac te sprje-
čavanja proboja oklopno-mehaniziranih i pješačkih snaga JNA
i pobunjenih Srba smjerom Antunovac – Ivanovac – Čepin, s
ciljem izbijanja na cestu Osijek – Đakovo, imala je 2. bojna 101.
brigade HV-a. Kao ojačanje u obrani, bojni je bila pridodana 3.
satnija 4. bojne 101. brigade HV-a, koja je bila raspoređena na
prvoj crti na njezinom lijevom krilu u dužini 1200 m iznad ra-
jona Široko Polje, surađujući s postrojbama 106. brigade HV-a
na lijevom krilu. Druga bojna obranu je izvodila i u suradnji s
pripadnicima jednog voda iz 3. bojne 130. brigade HV-a, koji su
činili domaći dečki, vrsni poznavatelji terena i stanja na bojišnici.
Organizirajući obranu, najveći problem hrvatskim branite-
ljima predstavljao je kronični nedostatak protuoklopnih sred-
stava, što se i pokazalo tijekom bojnih djelovanja 5. prosinca
1991. godine.
Kako bi osigurao bolju koordinaciju postrojbama te imao
bolji uvid u organizaciju i stanje na prvoj crti obrane, zapo-
vjednik 2. bojne Ahmet Puškar planirao je 4. prosinca 1991.
premjestiti ZM iz Ivanovca u Antunovac. No, pošto je dio po-
strojbi bojne (2. satnija, Inženjerijski vod i Prateći vod) odbio
prebacivanje u Antunovac, zapovjednik bojne odustao je od
svoje nakane. Ostanak u Ivanovcu prouzročio je Zapovjedniš-
tvu 2. bojne velike probleme u organiziranju sustava veze s pr-
vom crtom obrane u Antunovcu i umanjio učinkovitost ViZ-a,
što je posebno došlo do izražaja tijekom napada pobunjenih
Srba i JNA 5. prosinca 1991. godine.
Ratna svakodnevica, Antunovac, 24. studenoga 1991.
Topnički napad JNA i pobunjenih Srba na Antunovac i Iva- (autor fotografije: Saša Kralj).
novac započeo je u 8,30 sati 5. prosinca 1991., nakon kojeg je
uslijedio žestoki tenkovsko-pješački napad njihovih postrojbi
(12. pmbr, 505. mtbr iz Zemuna, 1/544. mtbr iz Šapca i 126. Paulin Dvoru, Hrastinu i Vladislavcima, s ciljem premještanja
lpbr) iz smjera Orlovnjaka, Tenje i Novog Seleša. Snage napada težišta obrane snaga 101. brigade HV-a, kako bi realizirali cilje-
podržavao je divizijun 16. map-a (u čijem je sastavu bio i VBR), s
ve napada i uspjeli zauzeti Antunovac.
paljbenih položaja u rajonu Mali rit – Bobotski kanal – Matica.
Istovremeno je iz Ernestinova započeo i napad na Divoš, Odmah po saznanju o početku napada, zapovjednik briga-
selo koje su branili pripadnici jedne satnije iz sastava 3. bojne de poslao je u pomoć Zapovjedništvu 2. bojne svog pomoćnika
130. brigade HV-a i 1. satnije 3. bojne 132. brigade HV-a. Osim za operativne poslove Antu Radalja, da im pomogne u organi-
toga, JNA i pobunjeni Srbi otvorili su snažnu topničku vatru po zaciji i vođenju obrane sela.

127
Ratna svakodnevica, Antunovac, 24. studenoga 1991. (autor fotografije: Saša Kralj).
128
 Umjesto iz Novog Seleša, odakle se očekivao napad i prema
kojem su bila postavljena minska polja i raspoređena skromna
oruđa za protuoklopni boj, tenkovi JNA krenuli su u napad iz
Orlovnjaka cestom prema Tenji pa na sjever (obilazeći kanale i
zapreke), a onda prema zapadu na Antunovac, prema položaji-
ma 3. satnije 4. bojne 101. brigade HV-a, kojom je zapovijedao
Admir Ramić. Zapovjednik 1. satnije Dragan Dupan opazio
je prvi tenk oko 10,00 sati. O pokretu i približavanju neprija-
teljskih tenkova, koje nije pratilo pješaštvo, trebali su dojaviti
pripadnici 106. brigade HV-a Osijek, smješteni u šumi Rosi-
njača (Rosinjska bara), no svi oni, njih šesnaest, poginuli su u
boju tijekom tog žestokog napada neprijatelja. Prošavši kroz
obrambene položaje 106. brigade HV-a, prema crti obrane pri-
padnika 3. satnije 4. bojne brigade kretalo se šest tenkova koji
su ih, došavši iz neočekivanog smjera (između Širokog polja i
Jakovale), potpuno iznenadili. Prvotni napad hrvatski branitelji
uspjeli su zaustaviti, no kada su se tenkovi ubrzo pregrupirali
i ponovno napali, pripadnici navedene satnije, bojeći se da ne
ostanu u okruženju, povukli su se prema Čepinu i Briješću.41
Kako snažnijeg otpora nije bilo, pogotovo oruđima za protuo-
klopni boj, tenkovi u pratnji pješaštva uspjeli su se probiti oko
kilometar duboko u područje Antunovca. Istodobno su snage
JNA i pobunjenih Srba krenule u tenkovsko-pješački napad iz
smjera Novog Seleša, čime je položaj branitelja u Antunovcu
bio izrazito otežan.
Zbog prekida veze s 3. satnijom 4. bojne, Zapovjedništvo
2. bojne nije znalo što se događa na lijevom krilu obrane, tako
da je ostalo iznenađeno prodorom kolone tenkova JNA kroz
obrambeni raspored navedene satnije i napadom na lijevi bok
obrambenog rasporeda snaga 2. satnije (ojačane 1. satnijom) 2.
bojne, kojom je zapovijedao Stjepan Puh.
Uslijed nailaska neprijateljskih tenkova, u nemogućnosti da
im se suprotstave oruđima za protuoklopni boj, oko 10,00 sati
pripadnici 1. satnije 2. bojne, koja je netom prije poslana kao
ojačanje 2. satniji, izloženi jakoj vatri pješaštva i strojnica ten-
kova povlače se na pričuvne položaje kod škole u Antunovcu.
Saznavši za to, zapovjednik 2. bojne zapovjedio im je da se vrate
na položaje koje su napustili, što su oni i učinili. No, kako nisu
imali čime zaustaviti tenkove, pripadnici 1. satnije ponovno su
se povukli prema raskrižju željezničke pruge u selu.

41 Pošto nisu imali nikakvog dodira niti suradnju s lijevim susjedom (106.
brigadom HV-a Osijek), niti su znali nalaze li se oni uopće na svojim polo-
žajima, pripadnici 3. satnije 4. bojne 101. brigade HV-a bojali su se da im
neprijateljski tenkovi ne probiju lijevi bok i prodru u dubinu rasporeda te se
nađu u okruženju, pa su se povukli na pričuvne položaje.

129
 U pomoć suborcima u Antunovcu zapovjednik 2. bojne po-
slao je i 3. satniju, kojom je zapovijedao Nenad Momčilović, čiji
se pripadnici zbog jake tenkovske vatre neprijatelja nisu uspjeli
probiti do prve crte obrane. Tri puta su kretali naprijed prema
Antunovcu i tri su se puta vraćali nazad na pričuvne položaje u
Ivanovcu.
Tešku situaciju boja za Antunovac otežavao je, usprkos stal-
nim obećanjima, izostanak topničke i PO potpore brigade42 i
OZ Osijek, te nedostatak oruđa za PO boj bojne. Oko, 10,00
sati iz Čepina pripadnici 3. bojne 130. brigade HV-a kamioni-
ma su dovezli i ostavili dva BsT-a, koja nisu postavljena na palj-
beni položaj niti je za njih bilo posluge i granata, tako da od njih
nije bilo nikakve koristi tijekom bojnih djelovanja. Iz Ivanovca
je, i to tek oko 12,30 sati, stiglo nekoliko pripadnika 132. briga-
de HV-a Našice sa samo dvije “ose”, koji su se ubrzo po dolasku
vratili natrag. U nedostatku oruđa za protuoklopni boj, podrš-
ku postrojbama 2. bojne u Antunovcu davao je Prateći vod 2.
bojne, koji je tijekom bojnih djelovanja ispalio oko 140 granata
iz minobacača 82 mm.
Tijekom boja, u 12,05 sati zapovjedniku 2. bojne na moto-
rolu se javio netko (najvjerojatnije iz redova JNA ili pobunje-
nih Srba, op. a.) tko mu se predstavio kao Slobodan Tolj, zapo-
vjednik 3. bojne 130. brigade HV-a, te mu je rekao da izdrži još
malo, jer će mu poslati u pomoć pet tenkova iz smjera Brijesta.43
Na svu sreću, tri dana prije napada inženjerci 2. bojne zapriječili
su tenkovski prohodno zemljište iz smjera Brijesta prema Antu-
novcu jer je umjesto najavljene pomoći, prema položajima hr-
vatskih branitelja, i to s leđa, dolazilo pet tenkova JNA. Nakon
što su prva dva tenka nagazila na postavljene mine, ostali su se
vratili nazad, tako da je njihov proboj privremeno spriječen.
Pobunjeni Srbi i JNA jakim su oklopno-mehaniziranim i
pješačkim snagama napadali lijevo krilo obrane snaga 2. bojne
u Antunovcu, čime je njihovo odsijecanje i okruženje bilo sve
izglednije. Pošto su pripadnici 3. satnije 4. bojne 101. brigade
HV-a, koji su se nalazili na lijevom krilu obrane, napustili svo-
je položaje, i to bez znanja zapovjednika i pripadnika 2. bojne,
snage JNA i pobunjenih Srba uspjele su tenkovima i pješaštvom
prodrijeti u središte Antunovca, razdvojivši snage hrvatskih bra-
nitelja na dva dijela. Zbog prodora neprijateljskih snaga u selo,
zapovjednik 2. bojne zapovjedio je svojim snagama povlačenje
iz Antunovca, netom prije okruženja. Zahvaljujući dvanaestori-
ci domaćih ljudi, koji su bili ostali u selu, s njima se borili i koji
su poznavali kuda vodi svaki odvodni kanal, svi su se pripadnici
1. i 2. satnije 2. bojne te iz prostorne postrojbe 3. bojne 130.
brigade HV-a Osijek uspješno izvukli u područje Ivanovca, Če-
pina i Briješća. U jednom trenutku prilikom njihova izvlačenja,
samostalnom pratećem vodu bojne, kojim je zapovijedao Ivica
Čičak, nestalo je granata za minobacače, prijeko potrebnih da bi
se minobacačkom vatrom postrojbe u povlačenju zaštitile. Pro-
blem je riješen izuzimanjem određene količine granata od 132.
brigade HV-a Našice, što se pokazalo od presudnog značaja pri-
likom izvlačenja hrvatskih branitelja iz mogućeg okruženja.
U kasnim popodnevnim satima 5. prosinca 1991. snage
JNA i pobunjenih Srba zauzimaju Antunovac, čime je prestala
organizirana obrana hrvatskih snaga.44
Time se crta obrane pomiče na lijevom krilu od Kolođvara
(tt 90) – Ivanovački salaš – groblje u Ivanovcu – tt 87 – uz cestu
(za Ivanovac) do trafostanice na cesti Divoš – Antunovac. Radi
osiguranja prve crte obrane i kako bi spriječio daljnji proboj
tenkova JNA na tom smjeru, zapovjednik 2. bojne zapovjedio je
miniranje i dodatno zaprječivanje protutenkovskim zaprekama
na dijelu ceste prema Ivanovcu, od križanja Divoš – Antunovac.
U boju za selo Antunovac 5. prosinca 1991. poginula su
trojica hrvatskih branitelja, dok ih je osam bilo ranjeno. Sva tro-
jica poginulih bili su pripadnici 3. satnije 4. bojne 101. brigade
HV-a (Živko Mimica, Krešimir Posavac i Damir Užarević), koji
su, držeći položaje na lijevom krilu 2. bojne, poginuli od ten-
kovske granate.
Analizirajući bojna djelovanja postrojbi 2. bojne 101. bri-
gade HV-a u boju za Antunovac tijekom 5. prosinca 1991., za-
povjednik 2. bojne kao uzroke slabe obrane naveo je sljedeće
razloge:
– pretpostavka da će JNA i pobunjeni Srbi glavni napad
poduzeti iz smjera Novog Seleša pokazala se pogrešnom;
– izvlačenje na pričuvne položaje pripadnika 3. satnije 4.
bojne 101. brigade HV-a, zbog panike u njihovim redovima i
nepovezanosti sa susjednim postrojbama hrvatskih branitelja, a
da to nisu dojavili susjednim postrojbama 2. bojne;

42 “Topnička potpora izostala je iz 2 razloga: 1.) Bitnica univerzalnih bacača (UB 120 mm) 3. brigade ZNG-a, koja nam je bila pridodana i podređena, djelo-
vala je s paljbenog položaja u rajonu Korođgrada po živim ciljevima neprijatelja, pa čak i u zaštitnom pojasu (zoni sigurnosti ispod 400 m od prve crte obrane),
odnosno na crti dodira našeg i neprijateljevog pješaštva. Time je naše pješaštvo bilo dodatno izloženo pogibelji, a zapovjednik 4. bojne upozoravao je da bojna
trpi vatru iz smjera Korođgrada, i 2.) Bitnicu je JNA brzo otkrila i “poklopila” vatrom, tako da se ljudstvo s oruđima i tehnikom, pod žestokom vatrom nepri-
jatelja izvlačilo na drugu lokaciju. U izvlačenju nije bilo stradavanja, osim psihičkih stresova”. (Ivan Cukina, načelnik topništva 101. brigade HV-a)
43 Mjesto između Osijeka i Antunovca, koje je bilo pod kontrolom 106. brigade HV-a Osijek.
44 Uz Antunovac, jake oklopno-mehanizirane i pješačke snage pobunjenih Srba i JNA 6. prosinca 1991. zauzele su i Novu Tenju.

130
Zapovjedni kadar 2. bojne u boju za Tenjski Antunovac, Gorjani, 7. prosinca 1991., stoje: Miroslav Družić, Zvonko Petan, Vjekoslav Kuštrak,
Danijel Bolfan, Petar Didak, Dragan Dukmenić, Dragan Dupan, Stjepan Puh; čuče: Božidar Vdović, Anđelko Letinčić, Marko Bijelić, Zlatko
Pilatuš.

– nedostatak oruđa za protuoklopni boj;45
– nedefinirani pričuvni položaji i smjerovi bojnih djelova-
nja;
– nepravodobno upućena i neadekvatna pojačanja u ljud-
stvu, oruđu i protuoklopnim sredstvima;
– nedostatak pravodobnih informacija i spoznajnih poda-
taka o stanju na bojišnici i djelovanju postrojbi zbog nefunkcio-
niranja sustava veze između Zapovjedništva i postrojbi 2. bojne
101. brigade HV-a;
– nedefinirani znakovi za izvlačenje ili pregrupiranje tije-
kom bojnih djelovanja;
– nedovoljan broj postavljenih zapreka i protutenkovskih
minskih polja u Antunovcu, te
– nepostojanje stalnog nadgledanja bojišta tijekom bojnih
djelovanja radi sprječavanja prodora snaga JNA i pobunjenih
Srba, i pravodobnog upravljanja topničkom vatrom.
Ujutro 6. prosinca 1991., nakon što je održao koordinaciju
Zapovjedništva bojne i zapovjednika nižih postrojbi te dao za-
daće da odsudno brane prvu crtu obrane u Ivanovcu pod zapo-
vijedanjem dozapovjednika bojne Petra Didaka, zapovjednik 2.
bojne otišao je zapovjedniku brigade u selo Beketinci podnijeti
izvješće i dogovoriti zadaće za daljnja bojna djelovanja. Sustigao
ga je njegov pomoćnik za logistiku Krešimir Kučinović, koji mu
je priopćio tužnu vijest da su oko 12,00 sati od minobacačke
granate 120 mm poginuli referent za spoznajne poslove bojne

45 Prva satnija 2. bojne 101. brigade HV-a nije imala niti jednu “osu”, prostorna jedinica iz sastava 3. bojne 130. brigade HV-a Osijek raspolagala je samo s
jednom “osom”, dok su protuoklopni topovi i maljutke “postojali samo na papiru”.

131

Nakon izvlačenja iscrpljenih pripadnika 2. bojne, na prvoj
crti obrane u Ivanovcu u noći 6./7. prosinca 1991. raspore-
đene su svježe snage iz samostalnih postrojbi brigade. Nji-
ma je zapovijedao zapovjednik 2. bojne Ahmet Puškar, uz
kojeg su ostali dozapovjednik bojne, zapovjednici satnija i
drugi pripadnici bojne – hrabri dragovoljci: Marko Bije-
lić, Danijel Bolfan, Dražen Detoni, Petar Didak, Miroslav
Družić, Dragan Dukmenić, Dragan Dupan, Miljenko Jo-
vinović, Miljenko Kopčalić, Vjekoslav Kuštrak, Anđelko Le-
tinčić, Miro Margušić, Nenad Momčilović, Zvonko Petan,
Zlatko Pilatuš, Stjepan Puh, ranjeni Krunoslav Samošća-
nec i Božidar Vdović, te par domaćih dečki iz ivanovačke i
antunovačke satnije 130. brigade HV-a.
Stjepan Sever i izviđači u Izvidničkoj desetini bojne Vlado Škri-
lac i Željko Plahinek.46 Zapovjednik 2. bojne vratio se i obišao
stradale pripadnike bojne na mjestu stradavanja te poduzeo
mjere njihova zbrinjavanja, a potom sa zapovjednikom brigade
utvrdio zadaće, zatraživši pritom da se pripadnici bojne zamije-
ne svježim snagama.
Zbog teške situacije na bojišnici i velike iscrpljenosti njezi-
nih pripadnika, zapovjednik 2. bojne, uz odobrenje zapovjed-
nika brigade, zapovjedio je 6. prosinca 1991. pripadnicima
bojne izvlačenje iz Ivanovca u sela Vladislavci i Vuka, dok je 2.
satniju zadržao na crti obrane do zamjene. Iscrpljene pripadnike
2. satnije navečer su zamijenile svježe snage – samostalne po-
strojbe 101. brigade HV-a, koje je uputio zapovjednik brigade.
U brizi da zadaće odsudne obrane budu provedene i sa svježim
snagama, u Ivanovcu su, uz par domaćih dečki iz 130. brigade
HV-a, ostali zapovjednik Ahmet Puškar i 18 hrabrih dragovo-
ljaca – pripadnika 2. bojne 101. brigade HV-a. Ostali pripad-
nici bojne sutradan su izmješteni u školu u Gorjanima, gdje su
trebali prenoćiti i 8. prosinca 1991. krenuti na domobilizaciju
i obuku u Zagreb. No, dio pripadnika bojne, ne vjerujući da će
tako i biti, oko 16,00 sati 7. prosinca 1991. samoinicijativno je
krenuo za Zagreb.47
Pošto je zauzimanjem Antunovca od strane JNA i pobu-
njenih Srba postojala opasnost da se njihove oklopno-meha-
nizirane snage ukline u međuprostoru između sela i Ivanovca,
Zapovjedništvo 3. bojne 132. brigade HV-a formiralo je jednu
protuoklopnu grupu, naoružanu ručnim bacačima raketa i be-
strzajnim topom, i rasporedilo je na obrambeni položaj na že-
ljezničkom prijelazu iz Ivanovca prema Antunovcu. Uz to, zbog
izuzetno teške situacije na ovom dijelu bojišnice, 101. brigadi
HV-a su, po zapovijedi zapovjednika 1. OZ Osijek, pridodane
1. bojna 3. brigade ZNG-a, 4. bojna 132. brigade HV-a Naši-
ce, 3. bojna 107. brigade HV-a Valpovo i 1. bojna 130. brigade
HV-a Osijek, koje su zaposjele sljedeće položaje:
– 1. i 2. satnija u razini željezničke pruge od Ivanovca prema
Antunovcu, a 3. satnija 1. bojne 3. brigade ZNG-a u Divošu;
– 4. bojna 132. brigade HV-a Našice na području Ivanovca;
– 3. bojna 107. brigade HV-a Valpovo razmještena je kao
pričuva na području Ovčare Čepinske, te
– 1. bojna 130. brigade HV-a Osijek raspoređena je u Hra-
stinu i Paulin Dvoru prema Ernestinovu.
Ojačana navedenim postrojbama te protuzračnim i protuo-
klopnim oruđima iz sastava 130. brigade HV-a Osijek, 101. bri-
gada HV-a uspjela je stabilizirati crtu obrane na liniji Livana –
Ivanovac – Paulin Dvor – Hrastin, spriječiti daljnji prodor JNA
i pobunjenih Srba te održati crtu obrane do 8. prosinca 1991.
kad se, prema zapovijedi zapovjednika 1. OZ Osijek, izvlači u
dubinu teritorija, izvan zone odgovornosti brigade.
Nakon zauzimanja Antunovca, JNA i pobunjeni Srbi oko-
mili su se svom žestinom na selo Ivanovac, čija je obrana bila
dobro organizirana i inženjerijski uređena, s postavljenim min-
sko-eksplozivnim zaprekama ispred prve crte obrane, čime su
bili zapriječeni svi tenkovski prohodni prilazi mjestu iz smjera
Antunovca i Ernestinova.
Oklopno-mehanizirane snage JNA i pobunjenih Srba 6.
prosinca 1991. bile su raspoređene na sljedeći način:

46 Od iste granate ranjeni su Zvonko Razum i Krunoslav Samošćanec. Osim njih, od djelovanja neprijateljskog VBR-a 6. prosinca 1991. ranjen je i Ranko
Badelj.
47 Moral u postrojbama 2. bojne nakon gubitka Antunovca bio je vrlo nizak, vojnici su bili fizički i psihički iscrpljeni te nisu nikome vjerovali. Na to je utje-
calo mnogo faktora. Prije dolaska u istočnu Slavoniju bojna je popunjena sa 120 novomobiliziranih vojnika, s kojima nije izvršena ni kratka obuka ni priprema
za predstojeća bojna djelovanja. Osim toga, odmah po dolasku na istočnoslavonsko bojište bojna je imala gubitke, što se odrazilo na psihičko stanje njezinih
pripadnika, te je bila svakodnevno izložena žestokoj topničkoj i tenkovskoj vatri snaga JNA i pobunjenih Srba. Zbog navedenih razloga, kod dijela pripadnika
bojne pojavili su se nesigurnost i strah, koji su bili jači od njih, te su otišli za Zagreb dan ranije od planiranog roka. Pritom treba istaknuti da su otišli iz Gorjana,
koji su se nalazili u dubini teritorija, izvan zone odgovornosti brigade, tijekom priprema za organizirani odlazak u Zagreb, tako da o napuštanju položaja ne
može biti ni govora.

132
 O suradnji pripadnika 2. bojne i antunovačke satnije u obrani
Antunovca, zapovjednik Antunovčana Franjo Tokić piše:
Nakon žestokog boja s pobunjenim Srbima i JNA 21. stude-
noga 1991. na području Ivanovca, posebice Antunovca, raspo-
ređuju se dečki iz zagrebačke 101. brigade HV-a. Preuzimaju
položaje od Samostalne čepinske bojne 130. brigade HV-a,
kojom je zapovijedao Slobodan Tolj, s dozapovjednikom Ma-
rinkom Matkovićem. Crtu obrane na području Antunovca dr-
žali su po jedna satnija bojne, koje su se izmjenjivale. Uz njih
na položajima stalno je bilo četrdesetak preostalih pripadnika
antunovačke satnije kojima sam zapovijedao, te nekolicina pri-
padnika MUP-a iz policijske postaje okupiranog Ernestinova.
Crta obrane u Ivanovcu i Antunovcu bila je prva crta obrane
Osijeka s južne strane: Antunovac – šuma Rosinjača – Nova
Tenja, u dužini oko 3 km, naspram jakih neprijateljskih snaga
raspoređenih u Tenji, Orlovnjaku i Selešu (300-500 metara
ispred naših položaja). Zadaća nam je bila da upornom obra-
nom odbijemo napad neprijateljskog oklopa i pješaštva i spri-
ječimo njegov brz prodor u našoj zoni odgovornosti. Postojala
je velika opasnost da dio naših ljudi bude opkoljen i odsječen,
kao što se to dogodilo Osječanima (106. brigadi HV-a, op. a.)
u šumi Rosinjača. Dolaskom i razmještajem vas Zagrepčana
(101. brigade HV-a, op. a.) spriječena je takva mogućnost.
Srdačno smo vas prihvatili, smjestili i rasporedili, te na naj-
opasnijim točkama obrane udružili par Antunovčana, vrsnih
poznavatelja terena, a posebice načina i pravaca izvlačenja
– tenkovska četa raspoređena je po vodovima na izlazima iz
Antunovca prema Osijeku i Divošu, dok se jedan vod nalazio u
Starom Selešu kao pričuva;
– baterija minobacača 120 mm na području Novog Seleša i
Ernestinova;
– mješoviti artiljerijski divizijun i dalje u rajonu Mali Rit –
Bobotski kanal, te
– protuoklopni vod na prilazima Antunovcu iz smjera Osi-
jeka.
48 Zapovjednik 3. brigade ZNG-a zapovjedio je zapovjedniku 1. bojne Draganu Bagariću, iako je bila podređena Zapovjedništvu 101. br HV-a, da izvede napad
snagama bojne na Antunovac sljedećim smjerovima:
– 1. satnija: Ivanovac – Veliki pašnjak – željeznička postaja u Antunovcu,
– 2. satnija: Ivanovac – groblje – nogometno igralište u Antunovcu,
– 3. satnija trebala je zauzeti položaje i organizirati obranu u selu Divoš te tako osigurati desni bok napada i spriječiti iz Ernestinova eventualnu pomoć
neprijateljskim snagama u Antunovcu.
133
bezbrojnim kanalima.
Zbratimljeni pružali smo
odlučan otpor i u ponovlje-
nom napadu na Antunovac
5. prosinca 1991. godine.
Mišljenja sam, da snaga-
ma i oruđima kojima smo
toga dana pružali odlučan
otpor znatno nadmoćnijem
neprijatelju, trpjeli njego-
va granatiranja i pružali
snažan otpor njegovim ten-
kovsko-pješačko-motorizi-
ranim snagama u napadu,
da smo pobijedili. Pao je
Antunovac, ali Osijek nije,
niti je odsječen. Tu zahvalnost dugujemo vašim hrabrim deč-
kima. Niste nas ostavili kada nam je bilo najteže, a bilo je to
vrijeme velike ofenzive JNA i pobunjenih Srba nakon pada
Vukovara. Tada su po drugi puta probijene naše crte obrane,
uz velike ljudske žrtve i gubitak nekoliko sela plodne slavonske
ravnice, i naš opstanak na svom ognjištu bio je upitan. I danas
žalimo svakog poginulog branitelja – heroja, suosjećamo s nji-
hovim obiteljima i dijelimo bol u srcu naših ranjenih subora-
ca, uvjereni da bismo imali više žrtava da nije bilo vas. Hvala
vam, dragi Zagrepčani, i ne dopustite da se prekine tradicija
našeg višegodišnjeg susreta u vašem Ivanovcu i Antunovcu.
Po zauzimanju Antunovca od strane JNA i pobunjenih Srba,
zapovjednik 1. OZ Osijek izdao je zapovijed zapovjedniku 3. bri-
gade ZNG-a Ivanu Basarcu da izvrši iznenadni napad na nave-
deno mjesto s ciljem odbacivanja neprijateljskih postrojbi, oslo-
bađanja mjesta i stvaranja povoljnih uvjeta za napad prema Tenji
i Ernestinovu, čime bi se stabilizirao južni dio obrane Osijeka.48
Napad je, bez ikakve prethodne razrade i pripreme, započeo
u 6,00 sati 7. prosinca 1991., te je zbog snažne topničke i pješač-
ke vatre JNA i pobunjenih Srba neuspješno i brzo završio.
 Zbog izuzetno složene situacije na tom dijelu istočnosla-
vonske bojišnice, u 12,30 sati 7. prosinca 1991. na ZM-u 101.
brigade HV-a u Beketincima održan je sastanak proširenog
Zapovjedništva brigade, kojem su prisustvovali tadašnji pot-
predsjednik Vlade Republike Hrvatske, dr. Milan Ramljak, i
zapovjednik 1. OZ Osijek Karl Gorinšek, sa svojim najbližim
suradnicima. Na sastanku je razmotrena situacija na bojišnici,
problematika i bojna djelovanja postrojbi brigade na istočnosla-
vonskom bojištu te su dane zadaće 2. bojni 101. brigade HV-a
da se do izvlačenja i odlaska na popunu i obuku u Zagreb, učvr-
sti na prvoj crti obrane, prati kretanja i djelovanje snaga pobu-
njenih Srba i JNA te izvodi diverzantske akcije i bojna djelova-
nja prema Antunovcu. Izlažući razloge povlačenja pripadnika
2. bojne iz Antunovca, zapovjednik brigade istaknuo je da su
se oni morali povući, jer su im neprijateljske snage došle s leđa i
krila, prošavši prethodno tenkovima kroz područje koje su tre-
bali pokrivati pripadnici 106. brigade HV-a Osijek.
Nakon izvlačenja pripadnika 3. satnije 4. bojne 101. brigade
HV-a iz područja Antunovca na položaje na drugoj crti obrane
u području sela Livana, zapovjednik bojne pokušao je srediti
postrojbe i učvrstiti crtu obrane, ali neuspješno. Po izvlačenju iz
područja Antunovca, 3. satniju napustio je dio pripadnika, što
je utjecalo i na 1. i 2. satniju 4. bojne, iz kojih je također otišao
dio pripadnika. I pored brojnih problema i “osipanja redova”,
preostali pripadnici 4. bojne ostali su na svojim položajima,
izloženi jakoj topničkoj, tenkovskoj i pješačkoj vatri na lijevom
krilu druge crte obrane. No, zapovjednik 4. bojne upozorio je
zapovjednika 101. brigade HV-a da s malim brojem pripadni-
ka i niskim moralnim stanjem postrojbi neće moći dugo držati
dodijeljenu crtu obrane te je zatražio od njega da im se omo-
gući izvlačenje u dubinu zone odgovornosti brigade. Zahtjevu
“Za njih smo se borili!” Kristijan Verunica (4 god.), Zagreb, svibanj je udovoljeno i bojna je izvučena u dubinu zone odgovornosti
1992. brigade.

“Topničku potporu trebala je pružiti 101. br HV-a. Budući je dan prije, s paljbenog položaja u rajonu Korođgrada, izvučena Bitnica UB 120 mm, koja nam
je bila podređena, odredili smo neprijateljske ciljeve, zadali parametre i topništvu OZ Osijek naručili djelovanje topničkom vatrom. Ostvarene su dvije
vatre uz veliki rizik pogibelji hrvatskih snaga, jer je neprijatelj bio duboko u zaštitnom pojasu. Izvršitelj topničke vatre izvijestio nas je: palo je kud je trebalo.
Nije bilo stradavanja u redovima hrvatskih branitelja od te vatre. (Ivan Cukina, načelnik topništva 101. br HV-a)

134
5.6. Odlazak na odmor, popunu
i dodatnu obuku u Zagreb
Uvidjevši kako je uslijed žestokih sukoba i svakodnevnih ra-
zornih topničkih napada JNA i pobunjenih Srba došlo do psi-
hofizičkog zamora pripadnika 2. i 4. bojne, zapovjednik 101.
brigade HV-a zatražio je od Zapovjedništva 1. OZ Osijek da se
navedenim postrojbama brigade odobri prijeko potrebno izvla-
čenje u dubinu zone odgovornosti brigade te odlazak na odmor,
popunu i dodatnu obuku u Zagreb.49
Dobivši odobrenje i po zapovijedi načelnika GS HV-a,
nakon dvadeset dana neprekidne bojne uporabe, psihički iscr-
pljeni i fizički umorni od žestokih borbi i velikih hladnoća te
tužni zbog stradanja suboraca, pripadnici 2. bojne 101. briga-
de HV-a 9. prosinca 1991. odlaze u Zagreb na odmor, popu-
nu ljudstvom, naoružanjem i MTS-om te na dodatnu obuku.
Osim toga, trebalo je organizirati pogrebe poginulih suboraca
te izvršiti analizu bojnih djelovanja postrojbe na istočnoslavon-
skom bojištu, kao i na prethodnim terenima, kako bi se ispravili
svi nedostaci te izbjegle nove žrtve.
Zajedno s pripadnicima 2. bojne, otišla je i 3. bojna 100.
brigade HV-a koja je, kao 4. bojna, na istočnoslavonskom bo-
jištu bila pridodana 101. brigadi HV-a. Dolaskom u Zagreb,
spomenuta bojna izmjestila se iz sastava 101. brigade HV-a te
se vratila u sastav matične brigade, u sklopu koje kasnije bojno
djeluje od Preloščice do Trebeža i sudjeluje u obrani Sunje. Ti-
jekom bojnih djelovanja na istočnoslavonskom bojištu, 3. bojna
100. brigade HV-a imala je trojicu nestalih50 i dvanaest ranjenih
pripadnika.
Obrambene položaje 2. i 4. bojne 101. brigade HV-a na
istočnoslavonskom bojištu ujutro 9. prosinca 1991. preuzeli su
pripadnici 130. brigade HV-a, 132. brigade HV-a i 3. brigade
ZNG-a.
Nakon odlaska cijele postrojbe krajem studenoga na spro-
vod poginulim suborcima, popunu i dodatnu obuku u Zagreb,
7. prosinca 1991. na istočnoslavonsko bojište vratilo se pedese-
tak pripadnika 1. bojne 101. brigade HV-a na čelu sa zapovjed-
nikom bojne,51 koji se raspoređuju na prvu crtu obrane Hra-
49 Zbog iscrpljenosti i gubitaka 2. i 4. bojne brigade, zapovjednik 101. brigade HV-a zapovjedio je da se na prvu crtu obrane uvedu i uporabe kao ojačanja
logističke i pristožerne postrojbe, kako bi se dodatno učvrstila crta obrane, što je i učinjeno.
50 Živko Mimica, Krešimir Posavac i Damir Užarević vodili su se kao nestali do razmjene i identifikacije njihovih posmrtnih ostataka u rujnu 1994.
51 Pripadnici bojne, koji se vraćaju na istočnoslavonsko bojište, bili su iz sastava Zapovjedništva, 2. satnije, Voda bestrzajnih topova i Pratećeg voda postrojbe.
135
stin – Paulin Dvor, zajedno s pripadnicima prostorne postrojbe
HV-a Hrastin. Zbog malog broja pripadnika, zapovjednik 1.
bojne izvijestio je zapovjednika brigade da je situacija u rajonu
rasporeda bojne vrlo ozbiljna te je od njega zatražio pomoć i po-
jačanje u ljudstvu, bez kojeg malobrojni pripadnici bojne nisu
u mogućnosti obaviti dodijeljenu bojnu zadaću na prvoj crti
obrane. Kako im Zapovjedništvo brigade nije moglo osigurati
pojačanje u ljudstvu, crtu obrane preuzeli su pripadnici 130.
brigade HV-a, a pripadnici 1. bojne 101. brigade HV-a, prema
zapovijedi zapovjednika brigade, krenuli su s ostatkom brigade
na odmor, popunu i dodatnu obuku u Zagreb.
Za to vrijeme Zapovjedništvo brigade, temeljem zapovijedi
načelnika GS HV-a od 8. prosinca, izmješteno je 10. prosinca
1991. na pričuvno ZM u rajonu Našica, radi pripreme sljedećih
bojnih zadaća postrojbi. Tu ih 13. prosinca 1991. obilazi Glav-
na inspekcija OS RH, koja pregledava Ratni dnevnik, planove i
zapovijedi za bojnu uporabu postrojbi i drugu bojnu dokumen-
taciju i logističke potpore, te zaključuje da bojna dokumentacija
osigurava učinkovito obavljanje bojnih zadaća na istočnosla-
vonskom bojištu. Osim tada, Glavna inspekcija OS RH još je
dva puta ponovila inspekcijski pregled brigade na istočnosla-
vonskom bojištu, zadovoljna onim što je vidjela i dokumentaci-
jom koju je pregledala.
Tijekom tog razdoblja, Zapovjedništvo 101. brigade HV-a
obavilo je raščlambu dotadašnjih bojnih djelovanja te donijelo
zaključke i zapovijedi za povećanje bojne spremnosti zapovjed-
ništava i postrojbi brigade. Utvrđena je i potreba za proširenjem
ustroja, pa zapovjednik brigade donosi zapovijed o osnivanju:
– informatičke službe brigade na čelu s Ivanom Kurjanom;
– pravne službe brigade na čelu sa Zdravkom Vladanovi-
ćem;
– Odjela za skrb obitelji poginulih i ranjenih pripadnika
brigade, te je
– Služba za IPD ojačana s dva časnika i psihologom.
Informatička i dio službe ORMOB-a brigade, Gorjani, travanj 1992.
Informatička služba ustrojena je 11. prosinca 1991. od pri-
padnika brigade, smještena je u Gorjanima kod Đakova te je
opremljena s posuđenom informatičkom opremom. Služba je
ubrzo udovoljila zahtjevima i pridonijela učinkovitosti bojnih
djelovanja brigade.
Pravna služba ustrojena je pred Božić 1991., sa zadaćom
upoznavanja pripadnika brigade s odrednicama Međunarod-
nog ratnog prava te pravima i obvezama pripadnika brigade,
pružanja pravne pomoći pripadnicima i zapovjedništvima po-
strojbi brigade, vođenja stegovnog i prekršajnog postupka, pri-
prema postupaka u slučaju kaznenih djela i dr.
Odjel za skrb obitelji poginulih i ranjenih pripadnika briga-
de osnovan je u siječnju 1992. na čelu sa Želimirom Majetićem
i Ivanom Lažetom, dokazanim časnicima u dotadašnjem djelo-
vanju postrojbi brigade. Odjel je imao sjedište u Općini Sused-
grad, a bio je pod zapovijedanjem zapovjednika brigade.
Osim toga, i IPD služba brigade ojačana je s Biserkom Pa-
vešić i Marinom Perkovićem te psihologom Dubravkom Tršin-
skim. Njihove aktivnosti osjetno su pomogle u učinkovitosti
djelovanja zapovjedništava i postrojbi brigade u idućim bojnim
djelovanjima, posebno na prvoj crti obrane.
Kako u vrijeme bojnih djelovanja brigade nije bilo Vojnog
ordinarijata niti vojnih svećenika, ulogu dušobrižnika, za ko-
jom se ukazala potreba, obavljali su svećenici crkava na bojiš-
nici. Tako se s pripadnicima 101. brigade HV-a na istočnosla-
vonskom bojištu vrlo rado družio i posjećivao ih svećenik Ante
Kukavica iz Đakovačko – osječke nadbiskupije, koji je pomogao
mnogim pripadnicima brigade i njihovim obiteljima.
Po dolasku u Zagreb, za vrijeme popune i pripreme za boj-
na djelovanja, zapovjednik bojne sa zapovjednicima postrojbi
3. bojne 101. brigade HV-a održao je 9. prosinca 1991. sasta-
nak, kojem je prisustvovao i pomoćnik zapovjednika 3. OZ
Zagreb za IPD Antun Abramović. Svjesni problema i poučeni
iskustvom u dotadašnjim bojnim djelovanjima, na inzistiranje
njezinog Zapovjedništva na sastanku je dogovoreno da će po-
136
strojbe 3. bojne 101. brigade HV-a ponovno krenuti na istočno-
slavonsko bojište tek kada budu ispunjeni sljedeći uvjeti:
– kompletna popuna ljudstvom kako bi postrojba mogla
izvršiti pred nju postavljene zadaće;
– popuna s naoružanjem, streljivom i opremom kako poje-
dinaca, tako i bojne u cjelini, te
– kratka obuka svih mobiliziranih vojnih osoba te obav-
ljena bojeva gađanja svih pojedinaca iz dodijeljenog im oružja
prije odlaska na bojišnicu.
Uz navedene zahtjeve, Zapovjedništvo 3. bojne iznijelo je
brojne probleme tijekom bojnih djelovanja na istočnoslavon-
skom bojištu, koji su bili svojstveni svim postrojbama brigade, a
očitovali su se u sljedećem:
– pripadnici bojne su s pokupskog bojišta, bez ikakvog od-
mora, iz Jastrebarskog prebačeni na područje istočne Slavonije;
– s novomobiliziranim vojnicima nije izvršena nikakva voj-
na obuka ni probna gađanja, tako da su oni bez ispaljenog met-
ka došli na istočnoslavonsku bojišnicu;
– postrojbe bojne nisu popunjene po VES-ovima i specijal-
nostima;
– pripadnicima bojne nije bilo poznato kuda točno idu,
koja im je bojna zadaća i do kada će ostati;
– u postrojbama bojne vladao je kroničan nedostatak
MTS-a, a motorna vozila su bila u lošem stanju;
– pripadnici bojne bili su nepripremljeni za zimske uvjete;
– postrojbe bojne bile su nedovoljno popunjene ljudstvom,
samo 40-50%, od čega su pola pripadnika postrojbi činili novo-
mobilizirani vojnici bez ikakvog ratnog iskustva.
Sve navedeno vrijedilo je i za druge postrojbe 101. brigade
HV-a, što je Zapovjedništvu brigade i zapovjedništvima nižih
postrojbi, prvenstveno bojni koje su se nalazile na prvoj crti bo-
jišnice, stvaralo velike probleme i otežavalo vođenje i zapovije-
danje.
Dana 12. prosinca 1991. Zapovjedništvo 3. bojne ponovo
je održalo sastanak u sportskoj dvorani “Sutinska vrela”, kojem
su prisustvovali predstavnici Zapovjedništva 3. OZ Zagreb An-
tun Abramović i Ante Marić. Na sastanku je utvrđeno da nije
ispunjen niti jedan zahtjev pripadnika bojne sa sastanka od prije
tri dana. Vrijeme domobilizacije bojne u Zagrebu približilo se
samom kraju, a njezina popunjenost ljudstvom nije bila dovoljna
za izvršenje planiranih bojnih zadaća. Nije bilo dovoljno naoru-
žanja i streljiva niti je bilo dovoljno čizama i kaciga za sve njezine
pripadnike, a novomobilizirani vojni obveznici bili su potpuno
nepripremljeni za bojna djelovanja. Nakon razgovora i dugotraj-
nih konzultacija, u Zapovjedništvu 3. OZ Zagreb donijeta je od-
luka o odgađanju odlaska postrojbe na istočnoslavonsko bojište
do otklanjanja spomenutih problema i nedostataka.
Istoga dana u navedenoj dvorani, u prisutnosti predstavnika
Zapovjedništva 3. OZ Zagreb, članova obitelji i prijatelja, 223
pripadnika 3. bojne dalo je svečanu prisegu i primilo “ratnu za-
stavu 3. bojne”, čime su postali prvi pripadnici brigade koji su
se svečano obvezali Domovini da će za nju, ako bude trebalo, i
život dati.
137
Nakon toga bojna je razmještena u vojarnu u Samobo-
ru, gdje se provodi popuna ljudstvom, naoružanjem i vojnom
opremom te izvodi kratka obuka i bojeva gađanja svih, posebno
novomobiliziranih vojnih obveznika. Važnost te kratke obuke
i provedenog bojnog gađanja pokazala se odmah, jer se nakon
toga kod svih osjetila veća odlučnost i psihološka sigurnost.
Problem nedostatne popune ljudstvom, naoružanjem i
vojnom opremom bio je prisutan u svim postrojbama brigade.
Tijekom boravka u Zagrebu zapovjedništva postrojbi brigade,
prvenstveno bojni koje su držale prvu crtu obrane i bile najizlo-
ženije žestokim neprijateljskim napadima, očekivala su da će se
postojeći problemi riješiti. No, oni su bili samo ublaženi, tako
da su se postrojbe brigade vratile na istočnoslavonsko bojište
opterećene starim problemima. Tijekom boravka na popuni i
obuci u Zagrebu obavljene su, zbog premorenosti i odlaska na
bolovanje nekih zapovjednika, ali i zbog isticanja nekih branite-
lja u dotadašnjim bojnim djelovanjima, i promjene u zapovjed-
nom kadru postrojbi brigade.
5.7. P
 ovratak u istočnu Slavoniju,
razmještaj i bojna djelovanja
do “Sarajevskog primirja”
Dok su se postrojbe brigade nalazile na odmoru, popuni i obuci
u Zagrebu, zapovjednik 101. brigade HV-a primio je 13. prosin-
ca 1991. zapovijed zapovjednika 1. OZ Osijek, da po povratku
na istočnoslavonsko bojište brigada organizira obranu u zoni:
zavoj rijeke Vuke (tt 87,5) – Paulin Dvor (kota 87) – kanal –
isključno Divoš (tt 86,7) – Bobotski kanal – isključno s. Barto-
lovac – uključno s. Vuka – Veliki kanal rijeke Vuke. Nakon što je
dobio navedenu zapovijed, zapovjednik brigade odmah je zapo-
vjednicima podređenih postrojbi, koje su se nalazile na popuni i
obuci u Zagrebu, zapovjedio povratak na istočnoslavonsko bo-
jište. Po primitku zapovijedi, popunjene i osvježene postrojbe
brigade počele su se pripremati za povratak na istočnoslavonsko
bojište, gdje će ostati sve do kraja lipnja 1992. godine.
Kako su JNA i pobunjeni Srbi 16. prosinca 1991. probili
crtu obrane i zauzeli Paulin Dvor, promijenjena je zona odgo-
vornosti 101. brigade HV-a te je njenom zapovjedniku dana
nova zapovijed. Prema novoj zapovijedi zapovjednika 1. OZ
Osijek od 16. prosinca 1991., 101. brigada HV-a dobila je za-
daću obrane na crti lijevo: Bobotski kanal (uključno), desno:
Veliki kanal rijeke Vuke u Hrastinu, a po dubini: Vladislavci –
Dopsin – selo Vuka – Beketinci, sa zadaćom odsudne obrane
i sprječavanja prodora snaga pobunjenih Srba i JNA smjerom
Vladislavci – Dopsin – Beketinci i njihovog izbijanja na komu-
nikaciju Osijek – Đakovo.
Prva je prema istočnoj Slavoniji, usprkos spomenutim pro-
blemima, krenula 3. bojna 101. brigade HV-a. Dobivši pisme-
nu zapovijed zapovjednika brigade u popodnevnim satima 16.
prosinca 1991., Zapovjedništvo i pripadnici 3. bojne brzo su se
spremili, tako da su već navečer tog dana krenuli prema istočno-
slavonskom bojištu. Išli su istim putem kojim su prošli mjesec
dana ranije, ali sada puno iskusniji i još odlučniji da obrane Do-
movinu. Po dolasku u rajon Našica ujutro 17. prosinca 1991.,
zapovjednik 3. bojne dobio je zapovijed zapovjednika brigade
da se postrojbe bojne rasporede na prvoj crti obrane duž Kereš
kanala, lijevo: Bobotski kanal, desno: sjeverni dio sela Hrastin
do raskrižja prema Vladislavcima, a po dubini Vladislavci, sa za-
daćom odsudne obrane i, u zajedničkom djelovanju s 1. bojnom
101. brigade HV-a i dijelom 132. brigade HV-a Našice, sprječa-
138
vanja daljnjeg proboja snaga pobunjenih Srba i JNA smjerom
Paulin Dvor – Vladislavci – Dopsin i njihovog izbijanja na ko-
munikaciju Osijek – Đakovo. Uz to, pripadnici bojne trebali
su biti u spremnosti za aktivna bojna djelovanja i protunapad
na smjeru Vladislavci – Paulin Dvor – Ernestinovo, te obavljati
stalna izviđanja i diverzantsko-prepadna djelovanja.
Smještaj pripadnicima bojne trebao je osigurati Krizni sto-
žer sela Vladislavci. No, članovi Kriznog stožera nisu imali po-
vjerenja u pripadnike 101. brigade HV-a te nisu željeli otvoriti
prazne kuće u selu za njihov smještaj. Kao razloge navodili su
da je svaka postrojba HV-a, čiji su pripadnici bili smješteni u
privatnim kućama u selu, nešto otuđila pa nitko nije želio biti
optužen od susjeda da je otvorio nečiju kuću i u nju pustio ne-
poznate hrvatske branitelje. Uvjeravanje zapovjednika bojne
i njegovog pomoćnika za IPD, da su pripadnici 101. brigade
HV-a došli na to područje, udaljeno 300 km od njihovih kuća,
pomoći hrvatskim braniteljima i stanovništvu istočne Slavoni-
je trajalo je do kasnih večernjih sati. Kako razgovori nisu dali
rezultata, zapovjednik bojne zapovjedio je članovima Kriznog
stožera da otvore sve čvrsto građene kuće u selu, kako bi se u
njih mogli smjestiti hrvatski branitelji. Pritom je zahtijevao da
prilikom ulaska u svaku kuću bude prisutan član Kriznog stože-
ra, koji je popisao sve vrjednije predmete u njima. Navedenim
postupkom pripadnici brigade stekli su povjerenje domaćeg sta-
novništva, što je rezultiralo i obostranim prijateljstvom koje do
danas traje.
Odmah po dolasku, zapovjednik bojne zapovjedio je zapo-
vjedniku 2. satnije da dva voda rasporedi na prvu crtu obrane,
prema dodijeljenoj im bojnoj zadaći, a jedan vod u Hrastin južno
od sela i uz Veliki kanal rijeke Vuke, gdje je crtu obrane trebao
držati do dolaska pripadnika 1. bojne 101. brigade HV-a. Po do-
lasku, desetina veze 3. bojne uspostavila je žičnu vezu zapovije-
danja od ZM-a bojne u Vladislavcima do svih punktova na prvoj
crti obrane u Hrastinu te sa ZM-a brigade u Beketincima.
Nakon 3. bojne, prema istočnoj Slavoniji krenula je 2. boj-
na brigade, čije su se 1. i 2. satnija okupile 17. prosinca 1991. u
vojarni na Črnomercu u Zagrebu, odakle su poslijepodne istog
dana krenule prema istočnoslavonskoj bojišnici. Po dolasku u
rajon Našica, ujutro 18. prosinca 1991., zapovjednik 2. bojne
dobio je zapovijed zapovjednika brigade da bojnu rasporedi na
drugoj crti obrane u Dopsinu, selu smještenom između Vla-
dislavaca i Hrastina, u kojima će prvu crtu obrane držati njihovi
suborci iz 1. i 3. bojne.
Zadaća 2. bojne bila je biti u spremnosti za izvođenje napad-
nih bojnih djelovanja prema Paulin Dvoru i prihvaćanje snaga
1. i 3. bojne brigade u slučaju njihovog izvlačenja s prve crte
bojišnice, te ne dozvoliti daljnji prodor snaga JNA i pobunje-
nih Srba prema Beketincima, odnosno cesti Osijek – Đakovo.
Postrojbe 2. bojne rasporedile su se u Dopsinu u ranojutarnjim
satima 19. prosinca 1991. godine.
Prva bojna 101. brigade HV-a okupila se 18. prosinca 1991.
u vojarni na Črnomercu u Zagrebu, odakle je istog dana, nakon
što su njezini pripadnici zadužili naoružanje, streljivo i opremu,
izvršili gađanje na streljani Vrapčak i dali svečanu prisegu Do-
movini, upućena prema istočnoj Slavoniji pohodnim smjerom
3. i 2. bojne. Po dolasku u rajon Našica iza ponoći 18./19. pro-
sinca 1991., zapovjednik brigade je zapovjedniku 1. bojne za-
povjedio da bojnu rasporedi na prvoj crti obrane južno od sela
Hrastin i uz Veliki kanal rijeke Vuke.
Zadaća 1. bojne bila je odsudna obrana i, u zajedničkom
djelovanju s 3. bojnom 101. brigade HV-a i dijelom 132. bri-
gade HV-a Našice, sprječavanje daljnjeg prodora snaga JNA i
pobunjenih Srba iz Koprivne, Petrove Slatine i Paulin Dvora
smjerom Hrastin – Vladislavci – Dopsin i njihovog izbijanja na
cestu Osijek – Đakovo. Uz to, pripadnici bojne trebali su biti u
spremnosti za aktivna bojna djelovanja i protunapad na smjeru
Hrastin – Paulin Dvor – Ernestinovo i Hrastin – rijeka Vuka
– Koprivna, a potom Petrova Slatina – Ernestinovo ili prema
Šodolovcima (u suradnji sa 122. brigadom HV-a Đakovo), te
obavljati stalna izviđanja i diverzantsko-prepadna djelovanja.
Prva bojna je zapovjeđenu crtu obrane preuzela od 3. bojne
u ranojutarnjim satima 20. prosinca 1991., smjestivši se na nji-
hovom desnom krilu, čime je crta obrane u potpunosti učvršće-
na, a bojišnica je dodatno dobila na sigurnosti.
Posljednja pješačka postrojba brigade koja se “vratila” na
istočnoslavonsko bojište bila je 3. satnija 2. bojne, koja je zbog
problema s popunjenošću ostala u Zagrebu duže od planira-
nog vremena. Kako je bila nedovoljno popunjena ljudstvom
(dotadašnja popunjenost bila joj je jedva 60%), od 14. do 20.
prosinca 1991. u vojarni na Selskoj cesti u Zagrebu organizi-
ran je prihvat novomobiliziranih vojnih obveznika, kojima su
u potpunosti popunjeni njezini redovi. Osim toga, boraveći u
Zagrebu pripadnici navedene satnije kompletirali su se naoru-
žanjem i opremom, izvršili su gađanja na streljani Vrapčak, a u
139
vojarni na Črnomercu dali su svečanu prisegu Domovini. Popu-
njena, naoružana i osvježena novodošlim vojnim obveznicima,
3. satnija 2. bojne 20./21. prosinca 1991. priključuje se ostalim
postrojbama bojne na istočnoslavonskom bojištu, u spremnosti
za interventna bojna djelovanja.
Njezinim dolaskom, cjelokupna se 101. brigada HV-a, jači-
ne oko 1600 ljudi, ponovno našla na istočnoslavonskom boji-
štu, još spremnija i odlučnija u obrani Republike Hrvatske.
Tijekom desetak dana izbivanja pripadnika 101. brigade
HV-a s istočnoslavonskog bojišta, JNA i pobunjeni Srbi i dalje
su svakodnevno i duž cijele prve crte bojišnice otvarali žestoku
topničko-minobacačku i raketnu paljbu te djelovali tenkovima i
pješaštvom iz svojih uporišta i okupiranih sela na tom području
po obrambenim položajima hrvatskih branitelja. Po povratku
na istočnoslavonsko bojište, pripadnici brigade saznali su da su
snage pobunjenih Srba i JNA 16. prosinca 1991. zauzele Paulin
Dvor, koji su branili pripadnici 1. bojne 130. brigade HV-a Osi-
jek. Istoga dana kad i Paulin Dvor, JNA i pobunjeni Srbi zauzeli
su i sela Divoš i Nemetin.
Zbog toga je zapovjednik 1. OZ Osijek zapovjedio 101. bri-
gadi HV-a novu zonu odgovornosti i drugačiji raspored snaga.
Brigada je dobila zonu odgovornosti lijevo: Bobotski kanal (tt
87), desno: most na Velikom kanalu rijeke Vuke u Hrastinu, po
dubini: Jurjevac Punitovački – Beketinci. Desni susjed joj je bila
122. brigada HV-a Đakovo, a lijevi 132. brigada HV-a Našice.
Prva crta obrane brigade bila je: most na Velikom kanalu
rijeke Vuke u Hrastinu – duž kanala – između sela i groblja –
igralište (svlačionica s istočne strane sela) ispred Hrastina – na-
spram Paulin Dvora – siječe cestu Vladislavci – Paulin Dvor
(iza oštrog zavoja) – Kereš kanalom (tt 86 uključno) – Bobotski
kanal (tt 87). Druga crta obrane brigade bila je: Stari Dopsin –
Novi Dopsin. Treća crta obrane brigade bila je: Mali Rastovac
– Veliki Rastovac – k 89 – Mala Branjevina.
Crta dodira na desnoj strani ostala je nepromijenjena u od-
nosu na prije. Na desnom krilu i u dubini, snage 3. bojne 122.
brigade HV-a imale su zadaću da sa snagama 1. bojne 101. bri-
gade HV-a zajednički brane crtu i ne dopuste proboj niti ubaci-
vanje snaga pobunjenih Srba i JNA iz smjera Šodolovaca – Ko-
privne i Ernestinova – Petrove Slatine – Koprivne, duž Velikog
kanala rijeke Vuke, prema Hrastinu.
Crta dodira na lijevoj strani bila je Bobotski kanal (tt 87)
– duž Bobotskog kanala – Vladislavci (uključno) – Mala Bra-
njevina – Trešnjica – Crna Bara – rijeka Vuka. Na lijevom krilu
i u dubini snage 132. brigade HV-a Našice imale su zadaću da
sa snagama 3. bojne 101. brigade HV-a zajednički brane crtu
obrane i ne dopuste proboj niti ubacivanje snaga JNA i pobu-
U obrani Osijeka, studeni – prosinac 1991.

140
 njenih Srba iz smjera Ernestinova – Paulin Dvora, smjerom Bo-
botski kanal – Vladislavci – Beketinci, te njihovo izbijanje na
cestu Osijek – Đakovo.
Prema spoznajnim podacima Zapovjedništva 1. OZ Osijek,
pješačke i oklopno-mehanizirane postrojbe JNA i pobunjenih
Srba nalazile su se raspoređene na crti Nemetin – Nova Tenja
– Antunovac – Divoš – Ernestinovo – Paulin Dvor – Petrova
Slatina – Koprivna – Šodolovci – Markušica – Gaboš, po jedna
tenkovska satnija nalazila se u Antunovcu i Ernestinovu, dok se
topnički divizijun nalazio u području Stari Seleš – Bricin Bunar
– Stari Orlovnjak. Bitnica minobacača 120 mm bila je razmje-
štena na području Ernestinova, Novog Seleša i Antunovca, dok
se paljbeni položaj VBR-a nalazio južno od Antunovca.
Na osnovi izviđanja na terenu, provjeri spoznajnih podata-
ka i redovitog praćenja pokreta i bojnih djelovanja snaga JNA
i pobunjenih Srba, Zapovjedništvo 1. OZ Osijek došlo je do
zaključka kako je u tijeku završna faza pregrupiranja njihovih
oklopno-mehaniziranih, topničko-raketnih i pješačkih postroj-
bi na prostoru Bobota – Klisa – Tenja – Antunovac – Erne-
stinovo te da se može očekivati njihov skorašnji žestoki napad
prema Osijeku i Čepinu sljedećim smjerovima:
– Tenja – Tenjska cesta – Jug II (jače snage);
– Antunovac – Brijest – Vinkovačka cesta – centar Osijeka;
– Antunovac – Čepin – Petrijevci;
– Ernestinovo – Ivanovac – Čepin, te
– Ernestinovo – Paulin Dvor – Vladislavci – Beketinci –
Budimci.
U dotadašnjem tijeku napada, snage JNA i pobunjenih Srba
dosegle su 16./17. prosinca 1991. crtu: Nemetin – Nova Tenja
– Antunovac – Divoš – Ernestinovo – Paulin Dvor – Koprivna
– Šodolovci, čime su izrazito ugrozile obranu Osijeka na crti od
Ivanovca do Hrastina, te narušile stabilnost obrane na smjeru
Vladislavci – Dopsin – Beketinci – Budimci.
Na crti između Antunovca i Paulin Dvora napadale su sna-
ge JNA (12. pmbr, ojačana dijelovima 1./544. mtbr, 505. mtbr
te 125. i 126. lpbr) i TO pobunjenih Srba, koje je topničko-
raketnim snagama podržavao 16. map sa svoja dva MAD-a (u
čijem sastavu je bio i VBR) s paljbenih položaja: 1/16. map u
rajonu Mali rit – Bobotski kanal, 2/16. map u rajonu Segedinac
– Podrinje.
Po zauzimanju Paulin Dvora, JNA i pobunjeni Srbi ukopa-
vaju se na području sela, izrađuju skloništa i zaklone, dovode
svježe snage te postavljaju šatorska krila na uže preko ceste na
ulazu u selo, tako da hrvatski branitelji nisu mogli vidjeti što se
ondje događa.

141
Svečana prisega pripadnika 1. bojne, Črnomerec, 18. prosinca 1991.

142
Svečana prisega pripadnika 1. bojne, Črnomerec, 18. prosinca 1991.
Osim toga, neprijatelj je konstantno djelovao topništvom i
snajperima po položajima hrvatskih branitelja u Vladislavcima i
Hrastinu iz smjera Ernestinova, Paulin Dvora, Petrove Slatine,
Koprivne i Šodolovaca, tako da se hrvatski branitelji nisu smjeli
opustiti niti jednog trenutka.
Zbog očekivanog napada snaga JNA i pobunjenih Srba, za-
povjednik 1. OZ Osijek zapovjedio je zapovjedniku 101. bri-
gade HV-a žurno preuzimanje prve crte obrane te maksimalno
ubrzanje radova na utvrđivanju položaja i crte obrane, zapreči-
vanju komunikacija i tenkovski prohodnih smjerova i podizanje
pune bojne spremnosti svih postrojbi HV-a. Pritom je naložio
da se obrana treba izvoditi s maksimalnom upornošću i, u slu-
čaju potrebe, postrojbe na prvoj crti ojačati snagama s druge i
treće crte obrane, te da se sva raspoloživa topnička i protuoklo-
pna sredstva grupiraju na očekivanim smjerovima napada oklo-
pno-mehaniziranih postrojbi JNA i pobunjenih Srba, s takvim
rasporedom da mogu učinkovito djelovati i zaustaviti njihov
napad i proboj.
U skladu s navedenim smjernicama zapovjednika 1. OZ
Osijek, postrojbe 101. brigade HV-a pristupile su odmah, kako
su pristizale, raspoređivanju i preuzimanju crte obrane, te na-
kon toga provode dodatno utvrđivanje položaja, izradu skloni-
šta i zaklona, izviđanje neprijateljskih položaja, uređenje proma-
tračkih mjesta, postavljanje minskih polja i zapreka, uspostavu
sustava veze vođenja i zapovijedanja u brigadi, te sa susjednim
postrojbama HV-a i nadređenim Zapovjedništvom.
143
Poradi učinkovitog izvršenja dobivenih zadaća, Zapovjed-
ništvo i postrojbe 101. brigade HV-a razmjestile su se i preuzele
crtu obrane prema sljedećem:
– ZM brigade nalazilo se i dalje u Beketincima, a IZM i da-
lje u Vladislavcima;
– pristožerne postrojbe razmještene su u rajonu sela Beke-
tinci, Jurjevac Punitovački i Vuka;
– 1. bojna zaposjeda prvu crtu obrane u rajonu sela Hra-
stin, bočno od rijeke Vuke, lijevo: raskrižje ceste prema Paulin
Dvoru (do zone odgovornosti 3. bojne 101. brigade HV-a), de-
sno: most u Hrastinu – kota 88;
– 2. bojna zaposjeda drugu crtu obrane: tt 89 – Stari Dop-
sin – Novi Dopsin, po dubini tt 88,3;
– 3. bojna zaposjeda prvu crtu obrane: raskrižje ceste pre-
ma Paulin Dvoru – tt 86 – Bobotski kanal (uključno), po dubi-
ni selo Vladislavci;
– BrAG-brigadna topnička skupina sastava: a) bitnica mi-
nobacača 120 mm, sa šest minobacača, zaposjela je paljbene po-
ložaje iza Hrastina, u blizini tvornice “Mobilija”; b) samostalni
vod samohotki s dva SO M36 90mm zaposjela je paljbene polo-
žaje između Dopsina i Bijelih Klada;
– Protuoklopni vod brigade, sastavljen od šest bestrzajnih
topova 82 mm, zaposjeo je paljbene položaje u Vladislavcima;
– Vod PZO 20/1 imao je i dalje paljbene položaje u s. Veli-
ki Rastovac, sa zadaćom osiguranja ZM-a i pozadine brigade;
Na prvoj crti istočne Slavonije, prosinac 1991. – lipanj 1992.

144
Pripadnici Protuoklopnog voda 136. brigade HV-a, Beketinci, svibanj 1992.
– Desetina “S-2M” zaposjeda paljbene položaje u Vladislav-
cima sa zadaćom protuzračne obrane brigadnog topništva;
– pridodani Protuoklopni vod maljutki POLK 9K-11 iz
sastava 136. brigade HV-a Podravska Slatina nalazio se u s. Vla-
dislavci i kod Bobotskog kanala, s djelovanjem s crte obrane ovi-
sno o potrebi;
– Tenkovski vod nalazio se u s. Dopsin;
– Inženjerijski vod razmješten je u selu Beketinci;52
– Vod RBKO razmješten je i dalje u s. Beketinci, a dekonta-
minacijska stanica u s. Jurjevac Punitovački,;
– Logistička satnija brigade razmještena je i dalje u s. Jurje-
vac Punitovački, te
– Sanitetska stanica brigade nalazila se u području sela
Vuka i u Gorjanima.
Sanitetska služba u brigadi bila je organizirana prema stan-
dardima zdravstvene zaštite od samog dolaska postrojbi brigade
52 Težište djelovanja imao je na zaprečivanju smjera Paulin Dvor – Bobotski kanal, po dubini Stari Dopsin – Novi Dopsin, uz utvrđivanje i inženjerijsko
uređenje zaposjednutih položaja i objekata na prvoj crti obrane, postavljanje minsko-eksplozivnih prepreka i uređenje paljbenih položaja oklopnih oruđa i
sredstava te njihovo maskiranje.
145
na istočnoslavonsko bojište. U sklopu nje odvijao se rad ambu-
lante opće medicinske pomoći i stomatološke ambulante, koja
je započela s radom u Gorjanima 22. prosinca 1991., stacionar-
no-prihvatna djelatnost, a postojale su i mobilne zdravstvene
ekipe za pružanje hitne medicinske pomoći na terenu. Po boj-
nama su djelovale sanitetske desetine na čelu s liječnikom te su
uređene prihvatne stanice za prijem ranjenih, stradalih i obo-
ljelih pripadnika brigade. Sanitetske postrojbe brigade redovito
su obilazili nadređeni iz Zapovjedništva 1. OZ Osijek, koji su
njihov rad ocijenili vrlo dobrim.
Po povratku postrojbi brigade na istočnoslavonsko bojište i
preuzimanju crte obrane, 1. bojna 107. brigade HV-a Valpovo
izmještena je iz sastava 101. brigade HV-a.
Najveći problem postrojbama 101. brigade HV-a predstav-
ljao je nedostatak topničkih i protuoklopnih sredstava, mina za
minobacače 120 mm, sredstava veze na svim razinama ViZ-a te
Provjera bojne spremnosti BVP-a, Dopsin i Beketinci, siječanj 1992.

146

Samohotka SO M36, 90 mm, u spremnosti za djelovanje na položaju
“Lisica”, Hrastin – Paulin Dvor, prosinac 1991.
motornih vozila. Brigada je raspolagala sa samo dva tenka T-55
i tri borbena vozila pješaštva (BVP), kojima je također nedosta-
jalo streljiva.53
Od raspoloživih snaga brigade, ojačanih oruđima i min-
sko-eksplozivnim sredstvima za protuoklopni boj, 14. prosinca
1991. osnovan je, a 18. prosinca ustrojen Protuoklopni odred
brigade, sastavljen od Protuoklopnog voda i pridodanih opre-
mljenih i osposobljenih snaga za protuoklopni boj.
Protuoklopni vod maljutki POLK 9K-11 iz sastava 136.
brigade HV-a Podravska Slatina54 izmješten je iz sastava 130.
brigade HV-a Osijek i podređen 101. brigadi HV-a. Pod zapo-
53 Načelnik topništva Ivan Cukina i Zapovjedništvo brigade započeli su 27. studenoga 1991. ustrojavati oklopnu postrojbu brigade, popunjenu većim dijelom
kadrom potrebnog VES-a iz postrojbe. Tenkove, BOV i BVP brigada je dobila u prosincu 1991., a glavna im je zadaća bila hitna intervencija prema mjestima
prodora oklopnih snaga neprijatelja.
54 Protuoklopni vod maljutki iz sastava 136. brigade HV-a Podravska Slatina bio je pridodan 101. brigadi HV-a od 18. prosinca 1991. do 24. svibnja 1992.
godine.
147
vijedanjem Ratka Mutavdžića bio je raspoređen u s. Vladislavci
i kod Bobotskog kanala, te je djelovao u suradnji s postrojbama
3. i 1. bojne 101. brigade HV-a na prvoj crti obrane, čime ju je
dodatno ojačao.
Osim toga, od 130. brigade HV-a Osijek, 19. prosinca bri-
gadi je podređen Samostalni vod samohotki s dva SO M36
90mm, kojim je zapovijedao Marijo Pilić, dok je 25. prosinca
1991. dobila dva tenka T-55, dva borbena oklopna vozila i jed-
no BVP, čime je upotpunjen tek formirani Protuoklopni odred
brigade i dodatno ojačan bojni raspored postrojbi brigade.
Na prvoj crti obrane provedene su mjere zaprečivanja pro-
tutenkovskim zaprekama te su postavljene protutenkovske i
protupješačke mine, prema planu i shemi postavljanja.
Topničku potporu postrojbama 101. brigade HV-a pruža-
le su i topničke postrojbe slavonskih brigada svojim skromnim
oruđima. Postrojbe su imale solidnu topničku potporu od
MAD-a i MPOAD-a 122. brigade HV-a Đakovo, razmještenih
na desnom krilu brigade, u rajonu Radljevca, koji su “vatreno
pokrivali” i područje Paulin Dvora, Ernestinova, Petrove Slati-
ne, Koprivne, Šodolovaca i obalu rijeke Vuke. Na lijevom krilu
101. brigade HV-a, iz rajona Cerovaca, topničku potporu po-
strojbama brigade na prvoj crti obrane davao je MAD 1. OZ
Osijek, koji je “vatreno pokrivao” i Tenju, Orlovnjak, Divoš,
Bobotski kanal, Ernestinovo i Paulin Dvor.
Treća bojna 101. brigade HV-a preuzela je prvu crtu obrane
od 1. bojne 130. brigade HV-a Osijek na lijevom krilu prve crte
obrane brigade, između postrojbi 3. bojne 132. brigade HV-a
Našice (lijevo) i 1. bojne 101. brigade HV-a (desno).
Preuzevši zonu odgovornosti i prvu crtu obrane, postrojbe
3. bojne razmjestile su se na sljedeći način:
– ZM bojne organizirano je u Vladislavcima u obiteljskoj
kući s kućnim brojem 126 A, dok su se IZM i mjesto za izviđa-
nje nalazili na prvoj crti obrane u Hrastinu;
– Desetina veze uz ZM bojne sa zadaćom uspostave susta-
va veza zapovijedanja i koordinacije između postrojbi bojne i
susjednih postrojbi HV-a, s prioritetom funkcioniranja prema
prvoj crti obrane;
– Izvidnička desetina smještena je u Domu zdravlja u selu
Vladislavci;
 – 2. satnija zaposjela je crtu obrane na lijevom krilu prve
crte obrane brigade, lijevo: Bobotski kanal, desno: kraj uređe-
nog Kereš kanala, sa zadaćom odsudne obrane i sprječavanja
prodora oklopno-mehaniziranih i pješačkih snaga JNA i pobu-
njenih Srba smjerom Amalijino polje – Vladislavci;
– 1. satnija zaposjela je prvu crtu obrane duž Kereš kanala,
lijevo: zavoj ceste za Paulin Dvor, desno: raskrižje ceste Hrastin
– Vladislavci, sa zadaćom odsudne obrane i sprječavanja prodo-
ra oklopno-mehaniziranih i pješačkih snaga JNA i pobunjenih
Srba smjerom Paulin Dvor – Hrastin – Dopsin;
– 3. satnija zaposjela je položaje na drugoj crti obrane u
s. Vladislavci sa zadaćom da se u području pasivnog odmara-
nja fortifikacijski utvrdi i bude spremna za bojna djelovanja na
prvoj crti bojišnice u slučaju napada snaga JNA i pobunjenih
Srba;55
– Vod BsT raspoređen je uz Kereš kanal;
– Prateći vod, sastavljen od minobacača 82 mm, zaposjeo je
paljbene položaje blizu tvornice prerade drva “Mobilija” u Vla-
dislavcima;
– Vod maljutki POLK 9K-1156 razmjestio se u Hrastinu sa
zadaćom sprječavanja prodora i uništenja oklopno-mehanizira-
nih snaga JNA i pobunjenih Srba;
– Inženjerijski vod razmješten je u Vladislavcima sa za-
daćom da u suradnji s domaćim stanovništvom izradi grupna
skloništa i zaklone za 10-15 vojnika te postavi protutenkovske
zapreke i mine na poljskom putu preko Kereš kanala;
– Logistički vod razmješten je na području Male Branjevi-
ne, i
– Sanitetska desetina smještena je na ulazu u selo Vladislavci. Zapovjedništvo 3. bojne, Vladislavci, 21. prosinca 1991.
Za protuoklopni boj, postrojbe 3. i 1. bojne na prvoj crti (crtež: Danijel Šokec).
obrane podržavao je brigadni protuoklopni vod, razmješten u
rajonu sela Vladislavci i Hrastin, sa zadaćom sprječavanja pro- Odmah po preuzimanju rajona rasporeda i prve crte obra-
dora i uništenja oklopno-mehaniziranih snaga JNA i pobu- ne, 19. prosinca 1991. godine 3. bojni 101. brigade HV-a pri-
njenih Srba. Topničku potporu pružala im je brigadna bitnica
dodana je i podređena 2. satnija 1. bojne 130. brigade HV-a
minobacača 120 mm, razmještena na području Vladislavaca, na
Osijek, koja je uglavnom bila popunjena domaćim dečkima iz
paljbenom položaju blizu tvornice “Mobilija”.
Po preuzimanju dodijeljene zone odgovornosti, Zapovjed- Vladislavaca i Hrastina, sa zapovjednikom Antom Pranjićem.
ništvo 3. bojne uspostavilo je vezu sa susjednim postrojbama Svakoj satniji 3. bojne pridodan je po jedan vod spomenute sat-
HV-a, s 1. bojnom 101. brigade HV-a na desnom krilu te 2. i nije tako da su se u svakom trenutku na prvoj crti obrane, uz
3. satnijom 3. bojne 132. brigade HV-a Našice na lijevom krilu. hrvatske branitelje iz Zagreba, nalazili i “domaći dečki”.

55 Pješačke satnije i prostorna jedinica HV-a sela Hrastin i Vladislavci iz sastava 130. brigade HV-a (pridodana i podređena 3. i 1. bojni 101. brigade HV-a)
smjenjivale su se na položajima po principu 24 sata na prvoj crti obrane, 24 sata na pasivnom odmoru na pričuvnim položajima, s mogućnošću brzog dovođenja
u stanje visoke bojne spremnosti i prebacivanja na prvu crtu obrane.
56 Iz sastava 136. brigade HV-a Podravska Slatina.

148
Zapovjedništvo 3. bojne na ZM-u u Vladislavcima, krajnje desno zapovjednik 3. b. Franko Križman, nalijevo od njega okrenut leđima Dobromir
Radušić, Ivo Latin (s naočalama, pom. zap. brigade za IPD), Josip Petretić, Zdeslav Težulati, Ivan Repovečki, Ivan Grubišić, Davor Belanović,
pom. zap. br. za SIS (vidi se glava kraj F. Križmana).

149
Zapovjedni kadar 3. bojne, Mala Branjevina, 6. siječnja 1992.; gornji red slijeva stoje: Damir Cmrk – zapovjednik 1. satnije, dr. Valter Nutrizio
– zapovjednik sanitetske desetine, Franko Križman – zapovjednik 3. bojne, Ćazim Kardašević – dozapovjednik 3. bojne, Josip Petretić (Joža)
– zapovjednik 2. satnije, Anđelko Čolić Jaro – zapovjednik Sam. pratećeg voda. Čuče: Marijan Bučar – zapovjednik 3. satnije, Nikola Kordiš –
zapovjednik Logističkog voda, Darko Letinčić – zapovjednik Inž. voda, Dragan Vukelić – zapovjednik desetine veze, Ivan Kos – pomoćnik za
logistiku.

Sanitet 3. bojne, slijeva stoje: dr. Valter Nutrizio, Emir Džigumović, Pripadnici Zapovjedništva 3. bojne, slijeva: Damir Cmrk, Ivan
Dubravko Tršinski (brigadni psiholog) i Ivan Kupres; sjede: Anto Repovečki, Ivan Grubišić, čuči: Dobromir Radušić, Vladislavci,
Marušić (iz 1. bojne) i Alen Kraković, Vladislavci, ožujak 1992. veljača 1992.

150
Pripadnici 1. satnije 3. bojne na položaju “Lisica”, Hrastin – Paulin Dvor, prosinac 1991.

151
Pripadnici 3. satnije 1. bojne, Vladislavci, prosinac 1991. (autor fotografija: Marko Perić)

152
Pripadnici 1. satnije 1. bojne, Vladislavci, prosinac 1991. (autor donje fotografije: Marko Perić)

153
Pripadnici 2. satnije 1. bojne, Vladislavci i Hrastin, prosinac 1991./siječanj 1992.

154
Miro Andrić zapovijedao je 1. bojnom od listopada 1991. do lipnja 1992., a potom dragovoljno odlazi na Južno bojište.
Hrastin, prosinac 1991. (autor fotografije: Jozo Petrić).

Samostalni prateći vod 1. bojne, Vladislavci, siječanj 1992. (autor fotografije: Marko Perić)

155
 Tijekom posjete predstavnika Zapovjedništva 1. OZ Osi-
jek Franje Kovačevića i razgovora sa zapovjednikom 2. satnije
1. bojne 130. brigade HV-a, zapovjednik 3. bojne 101. brigade
HV-a saznao je da su neki pripadnici navedene satnije iz sasta-
va osječke brigade 13. prosinca 1991. počinili ratni zločin nad
nenaoružanim srpskim civilima u Paulin Dvoru, dok se 101.
brigada HV-a nalazila na popuni i obuci u Zagrebu. Saznavši za
to, zapovjednik 3. bojne zatražio je od zapovjednika brigade da
pripadnike navedene satnije na koje je pala sumnja da su sudje-
lovali u nečasnim radnjama izuzme iz njegove nadležnosti zapo-
vijedanja, jer nije želio da se ime 3. bojne i 101. brigade HV-a u
cjelini na bilo koji način poveže sa spomenutim događajem. Svi
odgovorni udaljeni su iz zone odgovornosti 3. bojne 101. bri-
gade HV-a, a za svoje su postupke počinitelji kasnije optuženi i
sudski sankcionirani.
Prva bojna 101. brigade HV-a preuzela je prvu crtu obrane
od 1. bojne 130. brigade HV-a Osijek na desnom krilu prve crte
obrane brigade, između postrojbi 3. bojne 122. brigade HV-a
Đakovo (desno) i 3. bojne 101. brigade HV-a (lijevo).
Preuzevši zonu odgovornosti i prvu crtu obrane, postrojbe
1. bojne razmjestile su se na sljedeći način:
– ZM bojne organizirano je u kući na ulazu u Vladislavce,
dok su se IZM i mjesto za izviđanje nalazili na prvoj crti obrane
u Hrastinu;
– Izvidnička desetina smjestila se u selu Vladislavci pored
ZM-a bojne sa zadaćom izviđanja neprijateljskih položaja, po-
kreta, vatrenih ciljeva, zapreka te minskih polja lijevo: preko
Bobotskog kanala (u dogovoru s 3. bojnom brigade), desno:
prema Paulin Dvoru i preko rijeke Vuke prema Petrovoj Slatini,
Koprivni i Šodolovcima;
– Desetina veze smjestila se uz ZM bojne sa zadaćom uspo-
stave sustava veza zapovijedanja i koordinacije između postrojbi
bojne i susjednih postrojbi HV-a, s prioritetom funkcioniranja
prema prvoj crti obrane;
– Diverzantski vod smjestio se u Vladislavcima preko puta
ZM-a bojne sa zadaćom intenzivne pripreme za prepadna i di-
verzantska djelovanja u neprijateljskoj pozadini;
– 3. satnija prva preuzima crtu obrane u selu Hrastin, na
desnom krilu prve crte obrane brigade, od mosta na Velikom
kanalu rijeke Vuke u Hrastinu – duž kanala – između sela i gro-
blja do igrališta (svlačionice) s istočne strane sela;
57 Pješačke satnije i prostorna jedinica HV-a sela Hrastin i Vladislavci iz sastava 130. brigade HV-a (pridodana i podređena 3. i 1. bojni 101. brigade HV-a)
smjenjivale su se na položajima po principu rotacije 24 sata na prvoj crti obrane, 24 sata na pasivnom odmoru na pričuvnim položajima, s mogućnošću brzog
dovođenja u stanje visoke bojne spremnosti i prebacivanja na prvu crtu obrane.
156
– 1. satnija zaposjela je crtu obrane: ispred sela Hrastin –
naspram Paulin Dvora – do ispred raskrižja Vladislavci – Paulin
Dvor, na sjevernom dijelu sela Hrastin;
– 2. satnija zaposjela je pričuvne položaje kod osnovne škole
u Vladislavcima, sa zadaćom da se u području pasivnog odmara-
nja fortifikacijski utvrdi i bude spremna za bojna djelovanja na
prvoj crti bojišnice u slučaju napada snaga JNA i pobunjenih
Srba;57
– Prateći vod, sastavljen od dva minobacača 60 mm i dva
minobacača 82 mm, zaposjeo je paljbene položaje ispred i de-
sno od tvornice prerade drva “Mobilija” u Vladislavcima sa za-
daćom vatrenog djelovanja na prednji dio Paulin Dvora te po
nasipu i crpnoj stanici kod navedenog sela;
– Vod BsT-a zaposjeo je paljbene položaje istočno ispred
Hrastina u smjeru Paulin Dvora, sa zadaćom zaštite desnog kri-
la postrojbi bojne;
– Vod samohotki SO M36 90mm (dva komada) bojni je
pridodan i razmješten na paljbene položaje na desnom krilu
crte obrane kod mosta u s. Hrastin (u smjeru Petrova Slatina
– Koprivna) i ispred raskrižja na sjevernom dijelu s. Hrastin (u
smjeru Paulin Dvora);
– Logistički vod razmješten je na području sela Vuka, oda-
kle je 17. siječnja 1992. premješten u “Ciglanu” u Vladislavci-
ma, zbog boljih uvjeta za rad kuhinje, te
– Sanitetska desetina, organizirana po zapovijedi zapovjed-
nika bojne i u koordinaciji s načelnikom Sanitetske službe bri-
gade, smještena je u Vladislavcima blizu ZM-a bojne.
Prva bojna preuzela je prvu crtu obrane na području sela
Hrastin i uz rijeku Vuku suočena s brojnim problemima. Ras-
polagala je sa samo dva minobacača 82 mm, od čega je jedan
bio bez ciljničkih sprava, i dva minobacača 60 mm, što je bilo
nedovoljno za uspostavu čvrste crte obrane. Osim toga, nedo-
stajalo joj je protuoklopnih oruđa, nije raspolagala tenkovima,
sustav veza bio je loš, a postrojbe bojne našle su se razvučene na
širokom prostoru. Zbog navedenih problema, od 24. prosinca
1991. Zapovjedništvu 1. bojne podređuje se te je njezina crta
obrane ojačana samohodnim vodom 90 mm 130. brigade HV-a
Osijek na čelu sa zapovjednikom Draženom Filipovićem. Uz
to, kako bi se prva crta obrane dodatno ojačala, postrojbama
1. bojne pridodana je 28. prosinca 1991., odlukom zapovjedni-
ka brigade, 2. satnija 2. bojne brigade. Time je obrana dodatno
učvršćena i ojačana.
BsT vod 1. bojne, Hrastin, prosinac 1991. (autor fotografije: Marko Perić)
Nakon preuzimanja crte obrane i razmještanja postrojbi,
posebno 1. i 3. bojne, pojavili su se stari problemi uređivanja
crte obrane te izgradnje zaklona i skloništa. Novi položaji na
prvoj crti bili su potpuno neuređeni, a nije bilo ni prijeko po-
trebnih skloništa i utvrđenja. I ovaj put pripadnici 101. brigade
HV-a krenuli su od nule te su, uz pomoć hrvatskih branitelja i
preostalih mještana sela Hrastin i Vladislavci, pod svakodnev-
nom neprijateljskom vatrom i po velikoj hladnoći, malo pomalo
učvrstili prvu crtu obrane uz Kereš kanal i cestu od Hrastina do
zavoja prema Paulin Dvoru. Pritom treba istaknuti da su hrvat-
ski branitelji užurbano kopali rovove, gradili skloništa i zaklone
te utvrđivali položaje duž crte bojišnice isključivo noću, jer je
danju to bilo vrlo pogibeljno. Kao i na cijelom području istočne
Slavonije, i tu su veliki problem stvarale podzemne vode, zbog
kojih je uređenje rovova na prvoj crti obrane bilo posebno ote-
žano. Osim toga, pošto je područje Hrastina i Vladislavaca bilo
izloženo svakodnevnoj jakoj topničkoj i tenkovskoj vatri, bio je
potreban stalan oprez kako bi se spriječili nepotrebni gubici.
Hrvatski branitelji, pripadnici 1. i 3. bojne 101. brigade
HV-a bili su smješteni u obiteljskim kućama i prostorijama
osnovne škole u Vladislavcima, gdje su se odmarali prije odlaska
157
na položaje na prvoj crti u Hrastinu. Na položaje se iz Vladisla-
vaca išlo pješice, a nakon primirja početkom 1992. kamionima,
do tvornice prerade drva “Mobilija” na izlazu iz sela, a otuda,
zbog opasnosti i izloženosti topničkim udarima pobunjenih
Srba i JNA, dalje pješice do Hrastina. Branitelji koji su držali
crtu obrane na Kereš kanalu morali su pješačiti cijelim putem
kroz polja i kukuruzišta, a nekad i kosinom korita kanala zbog
snažne neprijateljske vatre. U Hrastinu su hrvatski branitelji
držali obrambene položaje prema neprijateljskim uporištima u
Paulin Dvoru, Petrovoj Slatini, Koprivni i Šodolovcima, bora-
veći u uređenim rovovima i obiteljskim kućama, evidentiranim
po brojevima. U Hrastinu su pripadnici 1. i 3. bojne 101. bri-
gade HV-a, zajedno s grupom mještana iz sela i iz Vladislavaca,
držali obrambene položaje u šest uređenih rovova – kod mosta,
u šumici, kod Shermana, u međurovu, na igralištu i u šljiviku.
Spomenuti rovovi nalazili su se jedan blizu drugoga pa je tako
uspostavljena čvrsta crta obrane, koja je bila prijeko potrebna
zbog svakodnevne opasnosti od napada snaga pobunjenih Srba
i JNA iz smjera Paulin Dvora, Petrove Slatine i Koprivne. Pri-
tom treba istaknuti da je poseban naglasak bio stavljen na crtu
obrane prema Paulin Dvoru, koja je bila posebno dobro utvrđe-
na i gdje su hrvatski branitelji bili dobro naoružani oruđima za
protuoklopni boj te crtu razdvajanja minirali protutenkovskim
i protupješačkim minama, kako bi spriječili prodor snaga pobu-
njenih Srba i JNA iz tog smjera.
Po povratku na istočnoslavonsko bojište, 2. bojna 101.
brigade HV-a razmjestila se na drugoj crti obrane brigade u
Dopsinu, selu nastanjenom pučanstvom srpske nacionalnosti,
kao pričuvna snaga brigade u spremnosti za odbijanje napada
i daljnjeg proboja snaga pobunjenih Srba i JNA ili eventualnu
zamjenu, odnosno prihvaćanje postrojbi 1. i 3. bojne s prve crte
obrane. Od samog dolaska, pripadnici 2. bojne odnosili su se
prema srpskom stanovništvu i pravoslavnim sakralnim objekti-
ma s velikim poštovanjem, pazeći i na njihovu sigurnost.
Preuzevši zonu odgovornosti i drugu crtu obrane brigade
(tt 89 – Stari Dopsin – Novi Dopsin, po dubini tt 88,3), po-
strojbe 2. bojne razmjestile su se na sljedeći način:
– ZM bojne organizirano je u Starom Dopsinu;
– samostalne postrojbe razmjestile su se u Starom Dopsinu;
– Izvidnička desetina smjestila se uz ZM bojne sa zadaćom
kontrole rajona razmještaja do rijeke Vuke i u dubini teritorija
te sprječavanja ubacivanja neprijateljskih IDG-a;
– Desetina veze smjestila se uz ZM bojne sa zadaćom usposta-
ve sustava veza zapovijedanja i koordinacije između postrojbi boj-
ne i susjednih postrojbi HV-a, s prioritetom funkcioniranja prema
prvoj crti obrane i suradnje sa zapovjedništvima 1. i 3. bojne;
– 1. satnija zaposjela je položaje u istočnom i južnom dijelu
sela Stari Dopsin (između sela i ceste Paulin Dvor – Vladislavci);
– 2. satnija zaposjela je položaje u Novom Dopsinu blizu
željezničke pruge i prijelaza (tt 88) na njoj;
– 3. satnija zaposjela je položaje sjeverozapadno od želje-
zničke pruge prema selu Mali Pomoćin, kao eventualno pojača-
nje postrojbama 3. bojne na prvoj crti obrane u Vladislavcima i
Hrastinu;
– Prateći vod razmjestio se u rajonu Dobra zemlja;
– Protuoklopna grupa razmjestila se u Starom Dopsinu, sa
zadaćom protuoklopnog osiguranja rajona razmještaja bojne;
– Desetina Vojne policije razmjestila se uz ZM bojne, sa
zadaćom osiguranja i kontrole rajona razmještaja te zaštite pre-
ostalog stanovništva srpske nacionalnosti, njihove imovine te
pravoslavnih sakralnih objekata;
58 Pripadnici protuoklopne grupe sami su izrađivali zapaljive granate za bestrzajne topove tako što bi skinuli zrno s glave granate, izvadili dio barutnog punje-
nja, umjesto kojeg bi usuli naftu, i nakon toga ponovno vratili zrno na glavu granate. Time se dobivao jači učinak same granate.
59 Njezini su pripadnici u Dopsinu izgradili poligon za vježbanje gdje su, posebno nakon potpisivanja “Sarajevskog primirja” i smirivanja situacije na bojištu,
svakodnevno vježbali kako bi stekli ili održali što bolju fizičku spremnost.
60 Popisivanje je obavljeno u prisutnosti vlasnika kuća ili, ako njih nije bilo, njihovih susjeda i drugih mještana. O svemu tome sačinjeni su zapisnici koji su
predani Zapovjedništvu brigade i svakom vlasniku kuće, koje su koristili pripadnici 2. bojne. Ista procedura ponovljena je i prilikom odlaska pripadnika 2.
bojne iz sela, s tim da su tada sve kuće još i snimljene videokamerom.
158
– Inženjerijski vod, razmješten u obiteljskim kućama u
Starom Dopsinu, imao je zadaću zaprečivanja smjera Paulin
Dvor–Bobotski kanal (po dubini Stari Dopsin – Novi Dop-
sin), utvrđivanja i inženjerijskog uređenja zaposjednutih polo-
žaja i objekata, postavljanja minsko-eksplozivnih prepreka, ure-
đenja paljbenih položaja oklopnih oruđa i sredstava te njihovog
maskiranja;
– Logistički vod razmješten je u Starom Dopsinu, a dio u
Jurjevcu Punitovačkom.
Sanitet, koji se nalazio blizu centra, i “Barutana”, koja se na-
lazila u istočnom dijelu, bili su smješteni u Dopsinu zajedno s
ostalim postrojbama bojne. Kasnije je “Barutana” premještena
u zapadni dio sela, gdje je ostala sve do povratka pripadnika 2.
bojne u Zagreb krajem lipnja 1992. godine.
Po preuzimanju položaja, kako bi učvrstio crtu obrane i
smanjio mogućnost diverzija i sabotaža, ubacivanja IDG-a te
prodora oklopno-mehaniziranih i pješačkih snaga pobunjenih
Srba i JNA, zapovjednik 2. bojne ustrojio je od snaga bojne pro-
tuoklopnu58 i izvidničko-diverzantsku59 grupu.
Došavši u Dopsin, pripadnici 2. bojne počeli su, kao i pri-
padnici 1. i. 3. bojne brigade u Vladislavcima i Hrastinu, učvr-
šćivati crtu obrane, kopati rovove te graditi i fortifikacijski
uređivati skloništa i zaklone. Tijekom boravka u Dopsinu, In-
ženjerijski vod bojne izgradio je skloništa i zaklone po cijelom
selu te rovove duž crte obrane od sela do rijeke Vuke. Uz to,
inženjerci 2. bojne pomagali su i svojim kolegama iz 1. i 3. bojne
u izradi lažnih tenkovskih položaja na položajima u Hrastinu i
protutenkovskih zapreka na cesti koja iz spomenutog sela vodi
prema Paulin Dvoru.
U trenutku dolaska u Dopsin 19. prosinca 1991., od pre-
ko 1100 prijeratnih stanovnika, postrojbe 2. bojne zatekle su
dvadeset i dvoje mještana, uglavnom starije dobi i srpske naci-
onalnosti. Prema zapovijedi i naputku Zapovjedništva brigade,
Zapovjedništvo 2. bojne provelo je određene mjere i aktivnosti
kako bi ih zaštitili i o njima skrbili. Utvrđen je točan broj te su
popisani svi stanovnici koji su ostali u selu, dok su obiteljske
kuće, zajedno sa svom pokretnom i nepokretnom imovinom,
popisane u stanju u kakvom su zatečene prilikom dolaska pri-
padnika bojne u Dopsin.60 Uzete su i izjave zatečenih stanov-
Logistički vod 1. bojne, Vladislavci, prosinac 1991. (autor fotografije: Marko Perić)

Logistički vod 1. bojne, Vladislavci, travanj 1992.

159
Branko Škrlec i Stjepan Filipović (2. satnija, 1. bojna) u ophodnji 1. crte bojišnice, Hrastin, 1991./1992.

160
Dio Zapovjedništva i pripadnici 2. bojne, Dopsin, prosinac 1991./veljača 1992. (autor fotografije: Marko Perić)

Pripadnici 3. satnije 2. bojne, Sokolovi, slijeva stoje: Davor Miljan,

Darko Trbušić, Darko Bišćan, Žarko Jovanović; čuče: Silvio Balaban,
Krunoslav Fijan – Sokol, Stjepan Kereš i Silvio Oreški, Dopsin,
Pripadnici 3. satnije 2. bojne, Dopsin, prosinac 1991. prosinac 1991.

161
Pripadnici 1. satnije 2. bojne, Dopsin, proljeće 1992.

162

Zapovjedništvo 2. satnije 2. bojne, Dopsin, prosinac 1991.
nika o otuđenoj pokretnoj i nepokretnoj imovini iz sela prije
njihovog dolaska. Po zapovijedi zapovjednika brigade i u surad-
nji s mjesnim stanovništvom, pripadnici 2. bojne organizirali
su zaštitu i održavanje pravoslavne crkve i groblja, zajedno sa
svom vrijednom crkvenom imovinom i nekretninama. Pritom
treba posebno istaknuti da tijekom boravka pripadnika 2. boj-
ne 101. brigade HV-a u Dopsinu nije uništena ili srušena niti
jedna obiteljska kuća, kao ni gospodarski ili sakralni objekt, o
čemu postoje i pismene izjave stanovništva sela srpske i drugih
nacionalnosti.
Tijekom boravka u Dopsinu pripadnici 2. bojne osiguravali
su drva za ogrjev i s pučanstvom organizirali berbu kukuruza iz
okolnih napuštenih polja te prikupljanje napuštene i odbjegle
stoke, što je poslužilo za prehranu hrvatskih branitelja i doma-
ćeg stanovništva u selu.
U Dopsinu, kao i svim drugim selima u zoni odgovornosti
brigade, provedena je, u suradnji s “Osječkom bankom”, zamje-
na jugo dinara u hrvatske dinare te je organizirana stalna vete-
rinarska kontrola i pregled napuštene stoke kako ne bi došlo do
širenja bolesti. Osim toga, organizirano je i sanitetsko zbrinja-
vanje i pružanje osnovne medicinske pomoći cjelokupnom ci-
vilnom pučanstvu, koje je ostalo u svojim domovima u selima u
zoni odgovornosti 101. brigade HV-a.
Po njihovom dolasku na područje istočne Slavonije, pri-
padnici UNPROFOR-a svakodnevno su obilazili Dopsin i
163
položaje 2. bojne, ponekad nenajavljeno i po nekoliko puta u
jednom danu, te su bili zadovoljni njihovim odnosom prema
civilnom stanovništvu u selu, prvenstveno srpske nacionalno-
sti. Nemajući što kriti, zapovjednik 2. bojne dopuštao im je i da
osobno razgovaraju s preostalim mještanima u selu o uvjetima
njihova života i odnosu pripadnika 101. brigade HV-a prema
njima.
S druge strane, kako se većina članova njihovih obitelji na-
lazila na okupiranom području i u lokalnim jedinicama pobu-
njenih Srba te aktivno sudjelovala u agresiji na Republiku Hr-
vatsku, pripadnici 2. bojne imali su razloga sumnjati u namjere i
ponašanje zatečenih civila srpske nacionalnosti pa su uveli stal-
nu i obaveznu kontrolu na ulazu u selo te su izvršili detaljan pre-
tres svih obiteljskih kuća, tražeći skriveno oružje i radio-stanice.
Pritom treba istaknuti da su pobunjeni Srbi, upravo iz razloga
što su se u selu još uvijek nalazili članovi njihovih obitelji i prija-
telji, rijetko granatirali Dopsin.
Boraveći u Dopsinu, pripadnici 2. bojne uredili su sav oko-
liš u selu, pravoslavnu crkvu, koja je detaljno uređena iznutra i
izvana, te Društveni dom u kojem su organizirali doček katolič-
kog i pravoslavnog Božića, Nove godine i primanja većih skupi-
na posjetitelja. Nakon svih poduzetih mjera i radnji od strane
hrvatskih branitelja, svakodnevno je raslo obostrano povjerenje
između pripadnika 2. bojne i civila u selu koji su se, kako je vrije-
me odmicalo, sve više i više vraćali. Prilikom povratka mještana
u Dopsin, svaki povratnik prvo je morao proći sigurnosnu pro-
vjeru nakon čega mu je, ako bi “dobio zeleno svjetlo”, dozvoljen
ulazak i boravak u selu. O ponašanju i postupcima pripadnika
2. bojne 101. brigade HV-a prema domaćem stanovništvu tije-
kom šest mjeseci boravka u selu najbolje svjedoči podatak da je
u trenutku odlaska postrojbe u Zagreb krajem lipnja 1992., u
Dopsinu živjelo oko 160 mještana, a u vrijeme dolaska brigade
svega 22 mještanina.
Po povratku na istočnoslavonsko bojište, Zapovjedništvo
brigade organiziralo je 18. prosinca 1991. sastanak s predsjedni-
cima kriznih stožera sela u zoni odgovornosti brigade. Izlažući
situaciju na bojišnici, zapovjednik brigade naglasio je neophod-
nost čvršće suradnje mještana sela u zoni odgovornosti brigade
s pripadnicima njezinih postrojbi po svim pitanjima i razinama,
istaknuvši pritom da civilno stanovništvo mora sve podrediti
odsudnom držanju crte obrane. S druge strane, predsjednici
kriznih stožera naglasili su da su prvi put od početka bojevih
djelovanja pozvani na jedan takav zajednički dogovor, što im
jako puno znači, jer su uvidjeli da nisu zaboravljeni i ostavljeni
na milost ili nemilost neprijatelju. Na kraju sastanka, kako bi
Inženjerijski vod 2. bojne, Dopsin, prosinac 1991.

Inženjerijski vod 2. bojne nakon uređenja tenkovskih zaklona, Dopsin, siječanj 1992.

164
Pripadnici protuoklopne grupe 2. bojne, Dopsin, veljača 1992.

Pripadnici protuoklopne grupe 2. bojne, Dopsin, veljača 1992. Pripadnici 2. bojne 1. satnije, Dopsin, siječanj 1992.

165
Božidar Čebrajec – Čebra, kanal Vuka – Dopsin, 23. veljače 1992.
povećao sigurnost građana i učvrstio crtu obrane u zoni odgo-
vornosti brigade, zapovjednik brigade donio je sljedeće odluke:
– zabranjuje se mjesnom stanovništvu svako daljnje napu-
štanje svojih domova i sela u zoni odgovornosti 101. brigade
HV-a;
– krizni stožeri trebaju osigurati da se sa svakom postroj-
bom brigade, koja se nalazi u izravnom bojnom djelovanju, na-
lazi i nekoliko vojno sposobnih stanovnika navedenih sela zbog
boljeg snalaženja na terenu, kao i zbog čvršće povezanosti po-
strojbi brigade i lokalnog stanovništva;
– treba urediti prvu crtu obrane te izraditi skloništa i zaklo-
ne na cijelom području zone odgovornosti brigade, u čemu će
hrvatskim braniteljima pomoći lokalno civilno stanovništvo.
Nakon navedenog sastanka svi pripadnici brigade još jed-
nom su upozoreni da se prema mjesnom stanovništvu odnose
korektno i s velikim poštovanjem te da se s posebnom pažnjom
i dužnim poštovanjem odnose prema zatečenoj imovini. I zapo-
vjednici bojni brigade održali su sastanke s kriznim stožerima
sela u kojima su bile razmještene njihove postrojbe, na kojima
su zatražili od predsjednika kriznog stožera ili drugih predstav-
nika navedenih sela popise prisutnog, odsutnog i stanovništva
koje želi sudjelovati u obrani. Pritom su odabrane i grupe dra-
govoljaca od lokalnih mještana za pomoć pri kopanju zaklona i
61 Na kraju zapisnika stajala je napomena da preuzimanjem ključeva kuće ili useljenjem u navedene objekte, novi stanari (pripadnici brigade) preuzimaju svu
odgovornost za nastale promjene tijekom njihova korištenja. Uz zapisnik, ispunjavan je i inventurni list s popisom sve tehničke robe i vrijednih stvari u privre-
meno useljenim kućama.
166
Na ZM-u 3. satnije, 2. bojne, slijeva: Božidar Čebrajec – Čebra, Biserka
Pavešić (PD brigade) i Leon Bem, Dopsin 10. – 24. veljače 1992.
skloništa te prijevozu građevinskog materijala za utvrđenje crte
obrane.
Cijelo vrijeme boravka na istočnoslavonskom bojištu, postroj-
be brigade održavale su suradnju s civilnim strukturama u svojoj
zoni odgovornosti preko kriznih stožera mjesta u kojima su bile
smještene. Suradnja je bila vrlo dobra, na obostrano zadovoljstvo.
Tijekom višemjesečnog boravka na istočnoslavonskom bo-
jištu, pripadnici brigade bili su smješteni po privatnim kućama.
Na osnovu zapovijedi zapovjednika 1. OZ Osijek, krizni stožeri
mjesta u zoni odgovornosti brigade donijeli su odluku o smje-
štaju njenih pripadnika po privatnim kućama (prvenstveno
onima koje su vlasnici napustili). Prilikom “useljenja” sastavljao
se zapisnik, koji je sadržavao sve relevantne podatke o trenut-
nom stanju kuće, pripadnicima brigade koji se u nju useljavaju
i datum useljenja.61 Odlaskom pripadnika brigade sastavljan je
novi zapisnik u kojem se navodilo u kakvom je stanju vlasnik ili
član kriznog stožera preuzeo stambeni objekt. U slučaju kad bi
se utvrdilo da nešto nedostaje, pregledavane su i osobne stvari
pripadnika brigade koji su bili smješteni u toj kući (pa čak i svih
pripadnika brigade koji su se nalazili u dotičnom mjestu), a ot-
kriveni počinitelji bi stegovno i kazneno odgovarali.
Po povratku postrojbi 101. brigade HV-a na područje istoč-
ne Slavonije u prosincu 1991. situacija na bojištu stabilizirala
se, ali je i dalje postojala velika opasnost od napada oklopno-
mehaniziranih i pješačkih snaga JNA i pobunjenih Srba te po-
kušaja njihovih daljnjih prodora i novih teritorijalnih osvajanja.
Odmah po zaposjedanju zone odgovornosti i preuzimanja crte
obrane od strane pripadnika 101. brigade HV-a, u popodnev-
nim satima 20. prosinca 1991. snage pobunjenih Srba i JNA iz-
vršile su pješački napad iz Petrove Slatine, preko rijeke Vuke, na
položaje 1. bojne u području Hrastina. Napad je odbijen, iako
je bio popraćen žestokom topničkom paljbom iz Paulin Dvora,
koja je trajala cijeli dan i kojom su pobunjeni Srbi i JNA zaželjeli
“sretan povratak” pripadnicima 101. brigade HV-a. Zbog toga
su pripadnici brigade trebali biti stalno na oprezu te spremni i
odlučni u svakom trenutku odbiti svaki pokušaj napada nepri-
jatelja.
Nakon što je dio postrojbi i pripadnika brigade položio
svečanu prisegu Domovini tijekom popune i obuke u Zagrebu,
drugi dio (Zapovjedništvo brigade, Vod protuzračne obrane,
Vod inženjerije, Vod veze, Vod Vojne policije, Vod RBKO-
a i Logistička satnija) obavio je tu svetu dužnost 23. prosinca
1991. u Đakovu, zajedno s pripadnicima “domaće” 122. brigade
HV-a.62
Držeći obrambene položaje na prvoj crti bojišnice u istoč-
noj Slavoniji, pripadnici 101. brigade HV-a dočekali su, daleko
od svojih kuća, obitelji i prijatelja, Božić i Novu godinu, me-
đunarodno priznanje Republike Hrvatske 15. siječnja 1992.,
Uskrs i Dan državnosti 30. svibnja 1992. godine. Pritom treba
istaknuti da su navedene praznike i blagdane dočekali u razli-
čitoj atmosferi i ambijentu. Božić i Novu godinu pripadnici
brigade dočekali su u pravoj ratnoj atmosferi i ambijentu, prot-
kanima neizvjesnošću što će biti sutra, hoće li obrana izdržati Josip Kubica, predsjednik KŠ Hrastin, Tomislav Pavić, zapovjednik
2. satnije 1. bojne, i Ivan Vujčić – Pican (čuči), zapovjednik postrojbe
te hoće li Republika Hrvatska napokon postati samostalna i Hrastin. Hrastin, ožujak 1992.
međunarodno priznata država. Budući da su još uvijek trajali
žestoki sukobi, a JNA i pobunjeni Srbi svakodnevno otvarali
napad oklopno-mehaniziranim i pješačkim snagama s ciljem
topničku, tenkovsku i pješačku vatru po položajima hrvatskih
branitelja duž cijele crte bojišnice, pripadnici brigade morali su presijecanja komunikacije Osijek – Đakovo, zapovjednik bri-
biti vrlo oprezni kako ih neprijatelj ne bi uhvatio nespremne i gade zatražio je od GS HV-a dodjelu pojačanja za protuoklo-
novim tenkovsko-pješačkim napadom pokušao probiti njihovu pni boj. Zahtjev je uvažen i brigada je ojačana s dva oklopna
crtu obrane. transportera, jednim BVP-om, samohotkom SO M36 90mm i
U skladu s tim, zapovjednik brigade uputio je zapovijed tenkovskom satnijom od devet tenkova T-55, koje su uglavnom
svim njezinim postrojbama da za Božić i Novu godinu budu
dobili od 130. brigade HV-a Osijek i 132. brigade HV-a Našice.
posebno budne i oprezne zbog mogućnosti iznenadnog napa-
da neprijatelja na njihove položaje. Pojačano je i izviđanje prve Uz hrabre i odlučne hrvatske branitelje, bio je to dovoljan jamac
crte i uporišta pobunjenih Srba i JNA. Uz to, pošto je postojala da pobunjeni Srbi i JNA neće probiti crtu obrane postrojbi 101.
opasnost da pobunjeni Srbi i JNA poduzmu neki novi žestoki brigade HV-a.

62 Novomobilizirani vojnici, koji su pristigli naknadno na područje istočne Slavonije, položili su svečanu prisegu Domovini u Dopsinu 3. veljače 1992. godine.

167
Zapovjedništvo 1. bojne ispred crkve u Hrastinu, veljača 1992.
Nije bilo opuštanja. Dio pripadnika brigade dočekao je
Božić i Novu godinu u rovovima na prvoj crti bojišnice, spre-
man odgovoriti na sve provokacije neprijatelja, dok ih je drugi,
sretniji dio, dočekao u skloništima u skromnom slavlju uz hra-
nu, domaće kobasice, kolače i uvijek tražene cigarete. Usprkos
skromnim slavljima, svi pripadnici brigade koji su se nalazili “u
pozadini” bili su spremni u svakom trenutku, u slučaju potrebe i
napada JNA i pobunjenih Srba, pomoći svojim suborcima i pri-
jateljima na prvoj crti obrane. Kako bi im pokazali da nisu sami
te im pokušali barem malo nadomjestiti toplinu doma i obitelji
u Zagrebu, za Božić su pripadnike brigade posjetili članovi Poza-
dinske fronte te kriznih stožera i Civilne zaštite mjesta u kojima
su bili smješteni, koji su im donijeli simbolične poklone te im
zahvalili za sve što su učinili za njih. Pritom su im zaželjeli puno
sreće i sve najbolje. Uz spomenute goste, na Badnjak je u posjet
pripadnicima 3. bojne došla i ekipa Hrvatske radiotelevizije iz
Osijeka, čija je prisutnost hrvatskim braniteljima još više podi-
gla moral i odlučnost da ustraju u obrani Domovine. Osim toga,
kako bi pojačali moral svojih dečki, zapovjednici bojni obišli su
obrambene položaje te su zajedno s dečkima u rovovima na pr-
voj crti bojišnice dočekali Božić. Pritom su si međusobno česti-
tali, zaželjevši jedni drugima da idući Božić dočekaju i proslave
u toplini svojih domova u okružju obitelji i najmilijih, a nadasve
u slobodnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj. Naravno, dobili
su i “čestitku” od pobunjenih Srba i JNA, koji su im “zaželjeli sve
najbolje” otvaranjem žestoke topničke i tenkovske vatre po nji-
168
hovim položajima. No, nisu im ni pripadnici 101. brigade HV-a
“ostali dužni”. U 15,45 sati na Božić, na ulazu u Paulin Dvor,
maljutkaš Darko Kokorić preciznim je pogotkom maljutkom
uništio tenk T-55, za što mu je odano priznanje te je pohvaljen
od strane zapovjednika 101. brigade HV-a.
Nakon Božića došla je i Nova godina. Za 1991. godinom
nije trebalo žaliti, jer je Republici Hrvatskoj i njezinim građani-
ma donijela samo tugu i zlo, koje je previše mladih života uga-
silo, a domova, spomenika i svetišta uništilo, porušilo i spalilo.
Dani 30. i 31. prosinca 1991. kao da su simbolizirali cijelu go-
dinu, pošto su JNA i pobunjeni Srbi cijele dane žestoko granati-
rali Osijek, Čepin, Ivanovac, Vladislavce, Hrastin i položaje hr-
vatskih branitelja duž cijele crte bojišnice. Uz žestoku topničku
vatru iz Ernestinova, Paulin Dvora, Petrove Slatine, Koprivne i
Šodolovaca po položajima i crti obrane pripadnika 101. brigade
HV-a, pobunjeni Srbi i JNA pokušali su 30. prosinca 1991. i
pješački napad iz smjera Paulin Dvora, koji su pripadnici 3. boj-
ne uspješno odbili. Tijekom napada, u Vladislavcima je od mi-
nobacačke granate poginuo civil Ivan Tolj. Na prijelazu u Novu
godinu zapovjednici bojni obišli su položaje svojih suboraca u
rovovima na prvoj crti bojišnice, zaželjevši im pritom skoraš-
nji završetak rata i povratak kućama. Ujutro 1. siječnja 1992.
osvanuo je sunčan i miran dan pa su se svi pripadnici brigade
ponadali da će nova godina donijeti toliko željeni mir te samo-
stalnu i slobodnu hrvatsku državu. No, lijepe želje prekinulo je
neprijateljsko granatiranje.
 U večernjim satima 1. siječnja 1992. pobunjeni Srbi i JNA
otvorili su žestoku topničku i tenkovsku vatru po obrambenim
položajima pripadnika 101. brigade HV-a u Vladislavcima i
Hrastinu, ispalivši na njih oko 300 granata svih kalibara. Zbog
izloženosti žestokoj topničkoj vatri neprijatelja na koju nisu
mogli adekvatno odgovoriti, zapovjednici 1. i 3. bojne zatražili
su od zapovjednika brigade potporu brigadnog topništva, koje
Svečana prisega, Đakovo, 23. prosinca 1991. (autor fotografija: Marko Perić)
Rijetki trenuci opuštanja. ZM 1. bojne, Vladislavci, Božić 1991.
169
je otvorilo snažnu vatru po položajima pobunjenih Srba i JNA
u Paulin Dvoru i Ernestinovu. Usprkos žestokom odgovoru hr-
vatskih branitelja, pobunjeni Srbi i JNA nastavili su topnički
napad svom žestinom i u jutarnjim satima 2. siječnja 1992., is-
palivši po položajima pripadnika 1. i 3. bojne oko 200 granata
svih kalibara.
Svečana prisega, Đakovo, 23. prosinca 1991. (autor gornje fotografije: Marko Perić)

170
Aktivisti Narodne fronte Osijek na Badnjak 1991. s pripadnicima 1. satnije 1. bojne.

171
5.8. Situacija na istočnoslavonskom
bojištu nakon sklapanja
“Sarajevskog primirja”
Žestoki napadi pobunjenih Srba i JNA nastavili su se sve do
sklapanja “Sarajevskog primirja” 2. siječnja 1992., odnosno nje-
gova stupanja na snagu u 18,00 sati idućeg dana. I to doslovno
do stupanja navedenog primirja na snagu, pa čak i malo duže.
Tijekom cijelog dana 2. siječnja 1992. pobunjeni Srbi i JNA
otvarali su razornu vatru iz svih raspoloživih topničkih oruđa i
tenkova iz svojih uporišta u Paulin Dvoru, Ernestinovu, Petro-
voj Slatini, Koprivni i Šodolovcima po crti obrane pripadnika
brigade i civilnim ciljevima u zoni odgovornosti brigade. Napad
je neprekidno trajao od jutarnjih sati 2. siječnja do 18,50 sati
3. siječnja 1992., pri čemu je na položaje postrojbi 101. briga-
de HV-a palo oko 800 granata svih kalibara. Postrojbe brigade
uzvratile su prema raspoloživim količinama streljiva, a vatrenu
podršku pružili su im mješoviti topnički divizijun 122. briga-
de HV-a Đakovo i topničke postrojbe Zapovjedništva 1. OZ
Osijek. Pritom treba istaknuti da su pobunjeni Srbi i JNA to-
pništvom tukli po prvoj i drugoj crti obrane i cjelokupnoj zoni
Tomislav Pavić, zapovjednik 2. satnije 1. bojne u trenucima odmora,
Hrastin, veljača 1992.
172
odgovornosti brigade, te da su pokušali i proboj pješačkim sna-
gama, koji je uspješno odbijen. U 9,00 sati 3. siječnja 1992. ne-
prijatelj je otvorio i jaku topničku vatru po Osijeku, a žestoka
razaranja, kao rijetko kad do tada, doživio je i Čepin. Znajući
da u 18,00 sati na snagu treba stupiti primirje, žestoki napadi
pobunjenih Srba i JNA duž cijele bojišnice ponovno su uvjerili
hrvatske branitelje s kim imaju posla te da neprijatelju nikako
ne treba vjerovati. No, u 18,50 sati 3. siječnja 1992. napad je
odjednom prestao i nastala je gromoglasna tišina, koja je kod
hrvatskih branitelja stvarala nelagodu i napetost u očekivanju
što slijedi. Ubrzo je na vijestima objavljeno da je nastupio pre-
kid vatre na svim bojištima u Republici Hrvatskoj, u što su hr-
vatski branitelji na istočnoslavonskom bojištu (kao i na drugim
bojištima diljem Republike Hrvatske), koji su do maločas bili
izloženi žestokoj topničkoj i tenkovskoj vatri, još uvijek teško
mogli povjerovati. No, mir je sklopljen i nastupilo je zatišje na
bojištu. Za pripadnike brigade ni tada nije bilo opuštanja, jer je
trebalo budno paziti na pokrete i aktivnosti neprijatelja te bra-
niti Hrvatsku na istočnoslavonskoj bojišnici.
Iako im je nedostajala toplina doma i zagrljaji njihovih naj-
milijih, pripadnici brigade prebrodili su i te poteškoće, ostavši
nepokolebljivi u držanju obrambenih položaja na bojišnici 300
km udaljenoj od njihova matičnog područja i odlučni u obrani
slobode i suvereniteta Hrvatske. To se posebno očitovalo na-
kon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja
1992. godine. Nakon toga povratak na bojište bio je lakši i dra-
ži, pripadnici brigade dolazili su još odlučniji i spremniji braniti
Domovinu te puni snage i ponosa što su, zajedno s domaćim
dečkima i lokalnim postrojbama Hrvatske vojske, u najtežim
trenucima ratne jeseni 1991. uspjeli obraniti Slavoniju, a time
i Hrvatsku.
Nakon sklapanja “Sarajevskog primirja”, napadi pobunjenih
Srba i JNA na obrambene položaje postrojbi brigade i duž cijele
crte istočnoslavonskog bojišta bili su u početku i dalje žestoki
i učestali, gotovo svakodnevni. No, za razliku od prije, sveli su
se uglavnom na otvaranje topničko-raketne paljbe iz njihovih
uporišta i više nije bilo snažnih napada oklopno-mehanizira-
nim i pješačkim snagama i pokušaja proboja crte obrane pripad-
Zapovjednik 3. satnije 1. bojne Marko Dujmović i Milan Mikolčić s nerazdvojnom “Vilmom”, Vladislavci, veljača 1992.
(autor fotografije: Marko Perić)
nika brigade. S vremenom su i topnički napadi postali sve slabiji
i rjeđi tako da su mirna razdoblja na bojištu postala sve učesta-
lija i duža. No, i dalje su pobunjeni Srbi, uglavnom iznenada i
bez ikakvog povoda, znali otvoriti snažnu topničku i tenkovsku
vatru iz svojih uporišta po obrambenim položajima i civilnim
ciljevima u zoni odgovornosti brigade tako da su, iako je opa-
snost bila puno manja nego prije, pripadnici brigade morali i
dalje biti vrlo oprezni i budno pratiti aktivnosti neprijatelja,
spremni u svakom trenutku odgovoriti na svaki njegov izazov ili
napad. S druge strane, nakon potpisivanja “Sarajevskog primir-
ja” postrojbe 101. brigade HV-a, kao i druge postrojbe Hrvatske
vojske, morale su se strogo pridržavati zapovijedi načelnika GS
HV-a od 3. siječnja 1992., o bezuvjetnom prekidu i neotvaranju
vatre za vrijeme primirja.
Fizički umorni i psihički iscrpljeni od svakodnevnih boj-
nih zadaća na prvoj crti obrane u Hrastinu, pripadnici 1. bojne
(samo oni koji su sve vrijeme od 20. prosinca 1991. do 7. siječ-
173
nja 1992. bili na prvoj crti) otišli su 7. siječnja 1992. na popunu
i obuku u Zagreb. Dio pripadnika, odnosno oni koji su naknad-
no došli na istočnoslavonsko bojište, ostao je čuvati MTS u selu
Vuka, dok su 24 pripadnika bojne pridodana postrojbama 2.
bojne koje su, odlaskom pripadnika 1. bojne u Zagreb, preuzele
obrambene položaje na prvoj crti bojišnice u Hrastinu.
Zajedno s pripadnicima 1. bojne, na popunu i obuku u Za-
greb otišao je i dio pripadnika 3. bojne (samo oni koji su sve
vrijeme od 17. prosinca 1991. do 7. siječnja 1992. bili na prvoj
crti u Hrastinu). Dio pripadnika brigade, koji je naknadno sti-
gao na istočnoslavonsko bojište, ostao je u rajonu obrane u Vla-
dislavcima, ojačan pripadnicima 2. bojne brigade. Po povratku
na istočnoslavonsko bojište pripadnici 1. i 3. bojne 101. brigade
HV-a preuzeli su svoje obrambene položaje, spremni na sve iza-
zove pobunjenih Srba.
Nakon njih, na popunu i obuku u Zagreb otišli su 15. siječ-
nja 1992. i pripadnici 2. bojne brigade (samo oni koji su cijelo
3. vod 1. samostalne satnije Podsused, Nikola Marciuš s dečkima na
samohotki, Hrastin, studeni 1991.
Pripadnici 1. samostalne satnije Podsused: Mile Gavran, Tomislav
Krpan i Krunoslav Badel, Dopsin, siječanj 1992.
vrijeme od 19. prosinca 1991. do 15. siječnja 1992. bili na polo-
žajima u Dopsinu). Pripadnici 2. bojne, koji su naknadno došli
iz Zagreba, ostali su u Dopsinu kao ispomoć 1. samostalnoj sat-
niji Podsused, koja je preuzela njihove položaje.
Nekoliko dana prije odlaska na obuku i popunu, u 2. bojni
organizirana je 11. siječnja 1992. prava vojnička svadba između
pripadnice i pripadnika bojne Fatime Melkić i Miroslava Mar-
63 Mladenci su za sreću, prema starom običaju tog dijela Slavonije, od pripadnika 122. brigade HV-a Đakovo dobili cijelu košutu na dar.
174
Pripadnici 1. samostalne satnije Podsused, 2. vod, Šantin roj, Vuka,
ožujak 1992.
gušića, koja je održana u Društvenom domu u Dopsinu i kojoj
su prisustvovali pripadnici svih postrojbi 101. brigade HV-a.63
Po dobivanju zapovijedi zapovjednika 3. OZ Zagreb 14.
siječnja, pripadnici 1. samostalne satnije Podsused vratili su se
15. siječnja 1992. na istočnoslavonsko bojište. Po dolasku, po
zapovijedi zapovjednika 101. brigade HV-a, smjestili su se u
Dopsinu, gdje su preuzeli položaje i crtu obrane od ulaza u selo
do kanala Vuka od pripadnika 2. bojne, sa zadaćom obrane te
kontrole izlaska i ulaska u selo.
Nakon prvog boravka na istočnoslavonskom bojištu, pri-
padnici satnije otišli su 8. prosinca na obuku i popunu u Za-
greb, otkuda su se trebali vratiti 15. prosinca 1991., što oni nisu
učinili. Problem je bio u statusu 1. samostalne satnije Podsu-
sed, koja se nalazila pod jurisdikcijom 101. brigade HV-a, ali
je istovremeno bila izravno podređena i Zapovjedništvu 3.
OZ Zagreb i GS HV-a, zbog čega je dolazilo do preklapanja i
sukoba nadležnosti između njih oko zapovijedanja satnijom.
Nezadovoljan takvom nejasnom situacijom, zapovjednik 101.
brigade HV-a zatražio je da se hitno riješi njezin status. Pritom
je istaknuo kako je ostanak satnije u sastavu 101. brigade HV-a
moguć samo pod isključivom pravnom, stvarnom jurisdikcijom
njega kao zapovjednika brigade. Tako je na kraju i bilo.
Tijekom boravka u Dopsinu, pripadnici 1. samostalne sat-
nije Podsused, uz zadaće obrane sela, sudjelovali su na izvid-
ničkim i zadaćama priprema za protuoklopni boj. Kasnije su
Jozo Petrašević, Stjepan Puškar i Davor Belanović s promatračima Promatrači EZ-a u ophodnji bojišnice 3. bojne, Hrastin – Paulin
EZ-a, Beketinci, veljača 1992. Dvor, veljača 1992.

Promatrači EZ-a u obilasku prve crte bojišnice, Hrastin, veljača 1992.

175
Pripadnici 2. satnije 3. bojne pred odlazak na položaje, Vladislavci,
veljača 1992.
prebačeni u selo Vuka, gdje su imali zadaću izviđanja položaja
pobunjenih Srba u području Bobotski kanal – Ernestinovo –
Paulin Dvor – Petrova Slatina. Pripadnici 1. samostalne satni-
je Podsused boravili su na istočnoslavonskom bojištu u sklopu
101. brigade HV-a sve do zajedničke demobilizacije postrojbe
31. ožujka 1992. godine.
Nakon stupanja na snagu “Sarajevskog primirja” i među-
narodnim priznanjem Republike Hrvatske, primarna zadaća
postrojbi 101. brigade HV-a na istočnoslavonskom bojištu bila
je provedba obrane u svojoj zoni odgovornosti te održavanje
stabilnosti na prvoj crti obrane (crti razdvajanja) u iščekivanju
snaga UNPROFOR-a. Pritom su se morale striktno pridržava-
ti zapovijedi načelnika GS HV-a o zabrani bilo kakvih bojnih
aktivnosti prema položajima pobunjenih Srba, kako bi se što
više ojačao te održao mir i stabilnost na istočnoslavonskom bo-
jištu.
Prije dolaska snaga UNPROFOR-a, na područje istočne
Slavonije, kao i duž cijele crte bojišnice na cjelokupnom teri-
toriju Republike Hrvatske, prvo su došle ekipe promatrača Eu-
ropske zajednice, koje su imale zadaću nadgledati poštuju li se i
provode na terenu odredbe “Sarajevskog primirja”. Nakon njih,
tijekom ožujka 1992. na područje istočne Slavonije (kao i na
područje sjeverne Dalmacije, Like, Korduna, Banovine i zapad-
ne Slavonije) dolaze i raspoređuju se snage UNPROFOR-a,
koje su trebale nadgledati primirje i crtu razdvajanja na tere-
nu između hrvatskih branitelja i pobunjenih Srba. Po njihovu
dolasku, Zapovjedništvo 101. brigade HV-a, čiji su pripadnici
176
Pripadnici 2. satnije 3. bojne: Kralj, Mihaljević i Marijo Roško,
Vladislavci, veljača 1992.
i dalje bili u punoj bojnoj spremnosti, jer se nikad nije znalo
što se od pobunjenih Srba može očekivati, uspostavilo je nepo-
sredne kontakte i suradnju sa snagama UNPROFOR-a u svojoj
zoni odgovornosti.
Dolaskom pripadnika UNPROFOR-a i njihovim preuzi-
manjem nadležnosti na terenu, dolazi do obustave sukoba na
prvoj crti bojišnice s pobunjenim Srbima, koji su i dalje, bez ra-
zloga i iznenada, znali otvoriti topničku i tenkovsku vatru po
civilnim ciljevima i položajima hrvatskih branitelja duž cijele
istočnoslavonske bojišnice, pa tako i po pripadnicima 101. bri-
gade HV-a.
Tako su u večernjim satima 6. veljače 1992. pobunjeni Srbi
otvorili žestoku topničku i tenkovsku vatru po obrambenim
položajima 101. brigade HV-a u Hrastinu i Vladislavcima, pri
čemu su u potonjem selu ranili dvije civilne osobe, od toga jed-
nu teže, i srušili dvije obiteljske kuće. Napad je bio popraćen
otvaranjem pješačke vatre iz smjera Koprivne i Petrove Slatine,
a žestoki topnički napadi nastavljeni su i idućih dana. Zbog uče-
stalih žestokih topničkih i tenkovskih napada pobunjenih Srba,
zapovjednik 1. bojne iz sigurnosnih razloga premjestio je dio
zapovjedništva u kuću blizu crkve u Vladislavcima.
Nakon žestokog topničkog napada pobunjenih Srba na ci-
vilne ciljeve i obrambene položaje hrvatskih branitelja na istoč-
noslavonskoj bojišnici 15. veljače 1992., zapovjednik brigade
zapovjedio je zapovjedniku 3. bojne da pojača bojnu spremnost
svoje postrojbe na prvoj crti obrane. Osim toga, tijekom noći
istoga dana brigadni izviđači obavili su izviđanje u neprijate-
ljevoj pozadini. Po povratku, izvijestili su da na neprijateljskoj
Pripadnici 1. satnije 3. bojne na položaju “Lisica”, travanj 1992.
strani nema nikakvih naznaka koje bi upućivale na to da pobu-
njeni Srbi planiraju neka bojna djelovanja većih razmjera.
Uglavnom mirno razdoblje nakon potpisivanja “Sarajev-
skog primirja”, obilježeno sporadičnim topničkim i tenkovskim
napadima pobunjenih Srba iz njihovih uporišta i okupiranih
sela, postrojbe i pripadnici 101. brigade HV-a iskoristili su za
vojno-stručno osposobljavanje i dodatnu obuku i vježbe. Smiri-
vanjem situacije na bojištu, na vojnom poligonu u Nabrđu kod
Đakova postrojbe brigade organizirale su i provodile vježbe
gađanja, dodatnu izobrazbu (rukovanje oružjem i minsko-ek-
splozivnim sredstvima, svladavanje fortifikacijskih prepreka i
orijentacijsko kretanje), kondicijske hodnje (u dužini od 12 do
20 km) i različite taktičke vježbe, pri čemu je naglasak stavljen
na obučavanje za napadna bojna djelovanja i obuku vojnika koji
su se naknadno priključili postrojbama brigade. Obuka i vježbe
organizirani su u smjenama po satnijama sa svim pripadnicima
bojni i drugih postrojbi brigade, a raspored njihova održavanja
i program rada određivan je na ZM-u brigade u Beketincima u
dogovoru sa zapovjednikom brigade. Uz to, Zapovjedništvo 1.
bojne organiziralo je teorijsku i taktičku obuku pripadnika boj-
ne na igralištu i u prostorijama osnovne škole u Vladislavcima.
Zapovjednik brigade, ili putem svojih pomoćnika, provo-
dio je nadzor podređenih postrojbi te organizirao redovita refe-
riranja na razini Zapovjedništva brigade u proširenom sastavu
sa zapovjednicima bojni i samostalnih postrojbi s ciljem sagle-
davanja i uklanjanja problema te što bolje pripreme za eventu-
alna bojna djelovanja. Zapovjedništva i postrojbe 101. brigade
HV-a, kao i brigada u cjelini, bile su vrlo dobro organizirane i
osposobljene u ratnim djelovanjima s visokim stupnjem bojne
177
spremnosti i uporabljivosti, kod pripadnika je bio razvijen viso-
ki moral, čvrstina i odlučnost obrane svakog pedlja Domovine,
a zapovjednici i časnici bili su dorasli dodijeljenim bojnim zada-
ćama. Visoki stupanj bojne uporabe brigade “kvarili” su tehnič-
ki detalji, odnosno nedostatak vojne tehnike i opreme, MTS-a
i streljiva.
Pripadnicima brigade, ako su htjeli razgovarati sa svojim su-
prugama i djecom, roditeljima i drugim članovima obitelji te
prijateljima u Zagrebu, bio je organiziran prijevoz u Gorjane ili
Đakovo te omogućeno besplatno telefoniranje. Osim toga, Za-
povjedništvo brigade organiziralo je vjerske obrede za pripad-
nike brigade u crkvama u Beketincima, Josipovcu, Gorjanima,
Dopsinu i u katedrali u Đakovu. Tako je 8. ožujka 1992. u crkvi
u Vladislavcima služena misa zadušnica za poginule pripadnike
1. bojne, kojoj su prisustvovali pripadnici svih postrojbi brigade.
Uz to, smirivanjem situacije na bojištu pristupa se i drugači-
joj organizaciji odmora pripadnika bojni, a da se ne naruši boj-
na spremnost. Tako je trećina bojne bila na crti, trećina u pripre-
mi u rajonu obrane, a trećina na aktivnom odmoru u Zagrebu.
Pritom treba istaknuti da su “režim odmaranja” pripadnika 3.
bojne pratili i domaći iz sastava 130. brigade HV-a Osijek, koji
su zajedno s njima branili svoje domove.
Pripadnici brigade koji su se nalazili na položajima na pr-
voj crti i dalje su budno pratili zbivanja na bojišnici, spremni
odgovoriti na sve vrste provokacija pobunjenih Srba. Pritom
treba istaknuti da su pobunjeni Srbi nastavili sa svojim “uobi-
čajenim topničkim aktivnostima”, istina ne više onako žestoko
i često kao do potpisivanja “Sarajevskog primirja”, granatirajući
povremeno, iznenada i bez ikakvog povoda iz svojih uporišta
Pripadnici 2. satnije 1. bojne na poligonu za obuku, Nabrđe, ožujak 1992.

Pripadnici 3. satnije 1. bojne na poligonu za obuku, Nabrđe, ožujak 1992.

178
Pripadnici 3. bojne pred povratak na bojišnicu, Zagreb, ožujak 1992.
civilne ciljeve i položaje hrvatskih branitelja u Osijeku, Čepinu,
Ivanovcu, Hrastinu, Vladislavcima i Vuki. Ta njihova “praksa”
potrajala je sve do odlaska postrojbi 101. brigade HV-a s istoč-
noslavonskog bojišta krajem lipnja 1992. godine.
Zatišje na bojišnici iskorišteno je za uređivanje položaja,
popravak i kopanje rovova, izradu zaklona i skloništa te utvr-
đivanje prve crte obrane u Hrastinu i Vladislavcima, koju su če-
sto obilazili zapovjednici 1. i 3. bojne te zapovjednik brigade sa
svojim pomoćnicima.
Izvidničke postrojbe brigade i bojni kontinuirano su izvi-
đale aktivnosti i pokrete snaga pobunjenih Srba na području
Ernestinova, Paulin Dvora, Petrove Slatine, Koprivne i Šodo-
lovaca. Zbog zabrane ulaska u dubinu neprijatelja, izviđači su
promatrali položaje pobunjenih Srba s prve crte obrane i bri-
gadnih osmatračnica, opservirajući njihove aktivnosti prema i
oko Paulin Dvora te na području desno od rijeke Vuke.
Tijekom boravka na istočnoslavonskom bojištu, inženjerij-
ske postrojbe 101. brigade HV-a u zoni odgovornosti brigade,
koja je bila gotovo potpuno fortifikacijski neuređena, izvele su
sljedeće radove:
– iskopale su 20 skloništa za 15-20 pripadnika, 21 sklonište
za 10-15 pripadnika, 46 skloništa za 2-4 pripadnika, 50 stojećih
zaklona s podgrudobranskim skloništima, te dodatno utvrdile i
ojačale prvu i drugu crtu obrane;
179
Pri obilasku crte bojišnice 3. bojne, dečki 2. satnije su zapovjednika
brigade dočekali čobancem.
– iskopale su šest zaklona za tenkove, za top 155 mm M-2
“Long Tom” sklonište za streljivo, zaklon za posadu i 200 m puta
do paljbenog položaja te lažne položaje za tenkove i samohotke;
– izradile su paljbene položaje (stvarne i lažne) za topnička
oruđa;
– uredile su vodene kanale u dužini od 2100 m i rov između
crte razdvajanja u dužini od 1550 m za prikriveno kretanje pri-
padnika na bojišnici te paljbeni položaj za bitnicu topova B-1 76
mm M48, sa skloništima za posadu i zaklonima za granate;
– izgradile su drveni most u dužini od deset metara preko
rijeke Vuke;
– položile most (element pontonskog mosta) na velikom
kanalu Vuka, uredile pristup i za potrebe UNPROFOR-a omo-
gućile prometovanje između Hrastina i Koprivne, te
– postavile 90 protupješačkih i protutenkovskih mina dale-
ko ispred prve crte obrane.
Za pripadnike brigade organizirana su i predavanja “Psiho-
logija u ratu”, a u slučajevima pogibije i teškog stradavanja pri-
padnika obavljani su kolektivni i individualni psihološko-psihi-
jatrijski razgovori radi prevladavanja stanja traume pripadnika
i postrojbi. Cijelo vrijeme boravka brigade na području istočne
Slavonije, izvjestitelji za IPD i psiholog brigade kontinuirano
su obilazili postrojbe i “snimali” stanje na bojištu, moral i mo-
tivaciju pripadnika brigade te ih pripremali za lakše svladavanje
bojnih zadaća.

Pripadnici Inženjerijskog voda brigade prikupljaju i uništavaju
neeksplodirana ubojita sredstva, Beketinci, ožujak 1992.
180
Kada se situacija na bojišnici u zoni odgovornosti 101. bri-
gade HV-a napokon bila smirila, 18. veljače 1992. dogodio se
događaj koji je hrvatskim braniteljima još jednom pokazao da s
pobunjenim Srbima treba biti vrlo oprezan, jer nikad se ne zna
na što su sve spremni. U 17,15 sati s prve crte obrane u Hrastinu
(u rajonu obrane 3. bojne) telefonom je javljeno u Zapovjedniš-
tvo 3. bojne da se nešto događa na bojišnici te da je primijećen
jedan čovjek s bijelom zastavom na izlazu iz Paulin Dvora, gdje
se nalaze neprijateljski položaji, koji se kreće cestom koja iz sela
vodi prema Hrastinu. Svjestan kako se možda radi o podvali ne-
prijatelja i ne znajući što se točno događa, zapovjednik 3. bojne
zapovjedio je punu bojnu spremnost na prvoj crti obrane, ali je
strogo zabranio otvaranje vatre.
Ubrzo je do prve crte obrane hrvatskih branitelja u Hrasti-
nu došao čovjek s bijelom zastavom, koji je rekao da se zove Ivan
Ižak i da dolazi iz okupiranog sela Šodolovci. Pritom je istaknuo
kako za njim dolazi veća grupa civila, koje su pobunjeni Srbi
protjerali iz njihovih domova u Šodolovcima i Koprivni. Spo-
menuta grupa civila, njih dvadeset i dvoje, stigla je sretno oko
18,30 sati do prednje crte obrane, gdje su ih prihvatili pripad-
nici 3. bojne koji su ih proveli kroz minska polja do hrvatskih
položaja. Cijelo vrijeme akcije prihvata prognanika poštovana
je zapovijed o neotvaranju vatre, što je vjerojatno “pokvarilo
planove” pobunjenih Srba, da će pripadnici 101. brigade HV-a,
ne znajući što se točno događa i misleći kako se radi o neprijate-
lju, otvoriti vatru na civile ili da će prognanici stradati i izginuti
u minskom polju.
Kada su malo došli k sebi, prognanici su pokazali hrvat-
skim braniteljima rješenja o određivanju pritvora, koja su nosi-
la datume 17. i 18. veljače 1992. godine. Sva rješenja, na osno-
vu kojih su navedeni civili protjerani iz svojih sela, uz izjave
da svu svoju imovinu ostavljaju bez naknade i prava povrata,
potpisao je zapovjednik Odjeljenja milicije Koprivna Srećko
Radovanović.
Pripadnici 3. bojne i članovi Kriznog stožera Vladislavci
trudili su se pomoći im koliko god su mogli, kako bi im bar
malo olakšali patnje. Prvo su im dali topli čaj, a zatim je orga-
nizirana i večera za umorne i psihički potresene ljude. Nakon
večere i kraćeg zadržavanja u prostorijama Kriznog stožera u
Vladislavcima, prognani civili su u organizaciji pripadnika 101.
brigade HV-a i predstavnika 1. OZ Osijek prebačeni u Osijek,
gdje su zbrinuti. Među dvadeset i troje prognanih stanovnika
Koprivne i Šodolovaca bilo je sedamnaest muškaraca i šest žena,
uglavnom starije životne dobi.
Dana 20. veljače 1992. tim Glavnog sanitetskog stožera
HV-a na čelu s prof. dr. sc. Zdravkom Brzovićem i prof. dr sc.
Protutenkovske zapreke u z/o 1. bojne na cesti Koprivna – Hrastin, Inženjerijskim uređivanjem crte bojišnice osobno je zapovijedao
veljača 1992. načelnik inženjerije Nenad Petković.

Brigadna inženjerija u ophodnji Bobotskim kanalom, ožujak 1992.

181
Izvješće s imenima prognanih civila iz Šodolovaca i Koprivne.
Božičevićem, u pratnji ravnatelja osječke bolnice dr. Krešimira
Glavine, obišao je pripadnike 3. i 1. bojne na prvoj crti obrane
u Hrastinu. Interesirali su se o životu i zdravstvenom stanju hr-
vatskih branitelja na prvoj crti bojišnice te ih je zanimala priča
o prognanicima iz Šodolovaca i Koprivne. Profesor Brzović nije
krio zadovoljstvo susreta s pripadnicima brigade posebno zato
jer je, kao prvi predsjednik Regionalnog kriznog štaba grada
Zagreba, bio upoznat s osnivanjem i bojnim djelovanjem 101.
brigade HV-a na prvoj crti obrane Zagreba.
Par dana kasnije, 24. veljače 1992., položaje 3. bojne posje-
tili su novinari Jozo Petrić i Branko Vrbašić iz “Večernjeg lista”
te Jasminka Ivančić iz “Vjesnika”, interesirajući se o njezinom
bojnom putu, snalaženju gradskih dečki na slavonskoj bojišnici,
stanju na prvoj crti obrane i prihvatu protjeranih civila.
182
Smirivanjem situacije na bojištu, intenzivirani su i posjeti
dragih prijatelja i gostiju pripadnicima 101. brigade HV-a na
prvoj crti istočnoslavonske bojišnice. Tako su 28. siječnja 1992.
položaje 1. i 3. bojne u Vladislavcima i Hrastinu obišli članovi
Kulturno-umjetničkog društva (KUD-a) “Pajo Kolarić” iz Osi-
jeka, koji su u osnovnoj školi u Vladislavcima izveli kulturno-
umjetnički program za hrvatske branitelje, koji su im se odužili
gromoglasnim pljeskom i vojničkim grahom. Priredbi su prisu-
stvovali i promatrači Europske zajednice.
Tim Glavne inspekcije HV-a iz Zagreba, na čelu s gospodi-
nom Karakašem, obišao je 29. siječnja 1992. postrojbe brigade
i pripadnike na crti obrane, te se o nađenom stanju pohvalno
izrazio. Istoga dana u posjetu pripadnicima 3. bojne bila je i de-
legacija Susedgrada koja im je donijela “vijesti od kuće”. Dana
Dr. Brzović i ostali u obilasku bojišnice, Hrastin, 20. veljače 1992.
12. veljače 1992. pripadnike brigade posjetili su pripadnici
“CRO MUSIC AID-a” (pjevačice Sandra Kulier i Ivana Ban-
fić te grupa “Fantomi”) i glumac Ivo Gregurević, koji su pritom
izveli prigodan glazbeno-scenski program. Pripadnike 1. bojne
posjetila je 20. veljače 1992. grupa “Aerodrom” koja im je, na
njihovo sveopće oduševljenje, održala koncert u Vladislavci-
ma. Nažalost, svirka je trajala samo sat vremena jer je uslijed
novog topničkog napada pobunjenih Srba, proglašen poveća-
ni stupanj bojne spremnosti. Pripadnike brigade posjetio je 1.
ožujka 1992. i tamburaški sastav “Soko”, koji je održao koncert
u školi u Vladislavcima, kojem su prisustvovali zapovjednici i
pripadnici svih postrojbi brigade. Dana 14. ožujka 1992. u po-
sjet pripadnicima 101. brigade HV-a došao je tamburaški sastav
KUD-a iz Podsuseda, koji je održao koncert u Dopsinu, dok je
183
njegov nastup u Beketincima prekinut zbog stupanja na snagu
stanja pune bojne spremnosti.
Osim njih, treba istaknuti da su pripadnike 101. brigade
HV-a posjećivale aktivistice iz Pozadinske fronte, koje su im do-
nosile prijeko potrebne stvari za svakodnevni život na prvoj crti
bojišnice. Uz to, radnici “Elektroslavonije” uspjeli su pokrpati i
popraviti električnu mrežu pa su pripadnici brigade mogli gle-
dati televiziju i slušati radio. Radi njihove sigurnosti, prostorije
u kojima su boravili noću bile su zamračene.
Smirivanjem situacije na bojištu, pripadnici brigade mogli
su se i malo opustiti uz sportske aktivnosti, “natjecanja” unutar
i između bojni i prijateljske susrete između pripadnika brigade
te “domaćih branitelja” i mjesnog stanovništva. Braneći zajed-
no s domaćim dečkima istočnu Slavoniju i Republiku Hrvat-
Pripadnici 1. i 2. satnije 3. bojne na prvoj crti bojišnice ispred Paulin Dvora, travanj 1992.

184
Aktivistice Narodne fronte u posjeti pripadnicima 101. brigade, Beketinci, travanj 1992.
sku, pripadnici 101. brigade HV-a stvorili su s njima neraskidi-
vo prijateljstvo, kako u zajedničkoj obrani Domovine, tako i u
slavlju. Tako je 19. siječnja 1992. odigrana nogometna utakmi-
ca između domaćih dečki iz sela Vladislavci i Hrastin, pripad-
nika 2. satnije 1. bojne 130. brigade HV-a i pripadnika 3. bojne
101. brigade HV-a. Utakmica, koju je djelomično popratila i
Hrvatska radio-televizija na čelu s novinarkom Anom Vonić
i snimateljima Milom Čurkovićem i Zlatkom Krivačićem, za-
vršila je rezultatom 4:2 za domaće dečke. Nakon utakmice svi
su zajedno otišli na ručak, gdje su nastavili ugodno druženje, a
nakon ručka “pobjednici i poraženi” opet su rame uz rame zau-
zeli položaje na prvoj crti bojišnice. Dana 6. veljače 1992. odr-
žan je malonogometni turnir vodova 1. satnije 1. bojne 101.
brigade HV-a na igralištu osnovne škole u Vladislavcima, koji
je završio uvjerljivom pobjedom pripadnika 2. voda. Pripadni-
ci 1. bojne odigrali su 26. veljače 1992. nogometnu utakmicu
185
s pripadnicima Policijske uprave Osijek, svojim suborcima na
prvoj crti bojišnice, kojoj je prisustvovala i pjevačica Tereza Ke-
sovija, koja je tada bila u posjetu i obilasku položaja postrojbi
101. brigade HV-a na istočnoslavonskom bojištu. Dana 29. ve-
ljače 1992. otvorena je i sportska dvorana u osnovnoj školi u
Vladislavcima u kojoj su pripadnici brigade mogli igrati stolni
tenis i košarku te u kojoj su održavana natjecanja u navedenim
sportovima između satnija 1. bojne te pripadnika 1. i 3. bojne
brigade. Uz to, kako bi se što više zbližili s domaćim stanovniš-
tvom i stekli njihovo povjerenje, pripadnici 2. bojne organizi-
rali su dvije prijateljske nogometne utakmice protiv mještana
Dopsina. Rezultat je, naravno, bio u drugom planu, jer je cilj
bilo međusobno druženje i stjecanje obostranog povjerenja.
Uz navedene aktivnosti, održavana su i sportska natjecanja u
gađanju puškom, koja su služila kao svojevrsna vojna obuka
pripadnika i postrojbi brigade.
Dio nogometne ekipe 1. bojne i PU Osijek s pjevačicom Terezom Kesovijom, Vladislavci, 26. veljače 1992.

Pjevačica Tereza Kesovija s pripadnicima 2. satnije 1. bojne, Brigadno natjecanje u kvizu znanja pred “sudačkim” timom IPD-a:
Vladislavci, 26. veljače 1992. Svetomir Parlov, Biba Pavešić i Marko Dujmović, Vladislavci, travanj
1992.

186
Malonogometna ekipa 1. bojne, Vladislavci, travanj 1992.

Nogometne ekipe 2. bojne i domaćih dečki nakon utakmice, Dopsin, 28. veljače 1992. (autor fotografije: Marko Perić)

187
 Smanjenjem intenziteta i učestalosti topničkih napada po-
bunjenih Srba te popuštanjem napetosti na prvoj crti bojišnice,
polako se počeo normalizirati i život u slavonskim selima koja
su branili pripadnici brigade. Kako se život u Vladislavcima po-
čeo polako normalizirati, zapovjednik 3. bojne početkom ve-
ljače dozvolio je otvaranje trgovine u selu u kojoj su se mogle
kupiti osnovne potrepštine i popiti kava. Uz to, na ulazu u selo
postavljena je rampa, kako bi se mogli kontrolirati ulasci i izlasci
Rudi Stipčić, zapovjednik 3. OZ Zagreb, u obilasku postrojba brigade, Beketinci, 13. ožujka 1992.
188
iz sela te iz opreza od mogućeg iznenađenja neprijatelja i upada
nepoznatih lica, kao i sprječavanja nekontroliranog napuštanja
mjesta razmještaja samih hrvatskih branitelja.
Sve ove aktivnosti nisu umanjile budnost i odgovornost pri-
padnika brigade u obavljanju zadaća na prvoj crti bojišnice. U
to se 13. ožujka 1992. uvjerio i zapovjednik 3. OZ Zagreb, Rudi
Stipčić, za vrijeme obilaska postrojba brigade na istočnoslavon-
skom bojištu.
5.9. R
 eorganizacija 101. brigade
HV-a i varljivo primirje na
istočnoslavonskom bojištu

Sklapanjem “Sarajevskog primirja” situacija na bojištima diljem ujedno načelnikom stožera Ivanom Cukinom (do tada načelnik
Republike Hrvatske pa tako i na području istočne Slavonije topništva brigade), nastavilo je provoditi zapovijedi nadređe-
uvelike se smirila, a pobunjeni Srbi ograničili su svoja bojna nog Zapovjedništva 1. OZ Osijek, neposredno se angažirajući
djelovanja na iznenadna i ničim izazvana topnička i tenkovska na:
granatiranja, prvenstveno po civilnim ciljevima. U skladu sa – provedbi zadaća ranije zaprimljene zapovijedi, uz stalnu
smirivanjem situacije na bojištima diljem zemlje, Ministarstvo bojnu spremnost na prvoj crti obrane, te dosljednoj provedbi
obrane Republike Hrvatske izdalo je početkom ožujka 1992. svih elemenata bojnog osiguranja u zoni odgovornosti brigade;
zapovijed o demobilizaciji dijela pripadnika i postrojbi Hrvat-
ske vojske, na osnovu koje je izvršena i demobilizacija dijela pri-
padnika 101. brigade HV-a. Istom zapovijedi demobilizirane su
i ukinute i sve dragovoljačke postrojbe Hrvatske vojske pa tako i
1. samostalna satnija Podsused, koja je demobilizirana 31. ožuj-
ka 1992. godine.
Demobilizacijom dijela časnika, dočasnika i pripadnika
101. brigade HV-a bilo je potrebno obaviti popunu novim
ljudstvom i reorganizaciju zapovjednog kadra u postrojbama i
Zapovjedništvu brigade kako bi se održala spremnost za djelo-
vanje u sustavu ViZ-a te obavljanje zadanih bojnih zadaća.
Sredinom ožujka 1992. provedena je demobilizacija (demo-
bilizirano je 365 vojnih obveznika) i domobilizacija (domobi-
lizirano je 410 vojnih obveznika, pretežito s područja Općine
Medveščak) postrojbi 101. brigade HV-a, tako da je 30. ožuj-
ka 1992. brigada brojala 1707 vojnih obveznika. Zapovjedna
i časnička mjesta u brigadi popunjavana su uglavnom kadrom
iz vlastitih postrojbi te manjim dijelom domobilizacijom novih
časnika i dočasnika. Time su u zapovjedništvima brigade, bojni
i nižih postrojbi nastale manje izmjene zapovjednog kadra, što
nije imalo utjecaja na funkcioniranje ViZ-a i obavljanje bojnih
zadaća brigade na prvoj crti bojišnice. Na istočnoslavonskom
bojištu s novomobiliziranim pripadnicima provedena je boj-
na obuka i vježbe gađanja na poligonu “Nabrđe” kod Đakova.
Do izvlačenja 101. brigade HV-a s istočnoslavonske bojišnice i
povratka u Zagreb krajem lipnja 1992., novo ustrojeno Zapo-
vjedništvo brigade na čelu sa starim zapovjednikom, pukovni-
kom Jozom Petraševićem,64 i novim zamjenikom zapovjednika, Posljedice razaranja Hrastina 1991./1992.

64 Ukazom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana od 10. ožujka 1992., zapovjedniku 101. brigade HV-a Jozi Petraševiću dodijeljen je čin
pukovnika.

189
 – održavanju potrebnog stupnja bojne spremnosti postroj-
bi izvan crte obrane;
– dodatnoj izobrazbi naknadno mobiliziranih pripadnika
brigade;
– jačanju kondicijsko-fizičke spremnosti pripadnika brigade;
– pružanju pomoći mještanima Vladislavaca, Hrastina i
Dopsina u obradi poljoprivrednog zemljišta;
– izgradnji mosta na kanalu Vuka;
– obnovi porušenih stambenih objekata u Vladislavcima,
Hrastinu i Dopsinu;
– pružanju pomoći u povratku privremeno izbjeglog sta-
novništva te normalizaciji življenja u zoni odgovornosti brigade;
– pružanju pomoći oko organizacije početka i trajanja na-
stave u osnovnoj školi u selu Vuka te osiguranja i prijevoza djece
iz okolnih sela u školu;
– organizaciji sportskih natjecanja i zabava, sve u cilju da
se mještani Vladislavaca, Hrastina i Dopsina ohrabre i uvide da
žive u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj.
Prema zapovijedi zapovjednika 1. OZ Osijek, Zapovjed-
ništvo 101. brigade HV-a dobilo je zadaću da pomakne i uredi
prednji kraj obrane prema naprijed na crti Hrastin – Bobotski
kanal (crpna stanica/tt 86,4), s rokom izvršenja do 10. ožujka
1992. godine. Zapovjednik brigade zapovjedio je izvođenje
radova Inženjerijskom vodu brigade, a njihovo osiguranje 1.
samostalnoj satniji Podsused, čiji su pripadnici trebali izviđati
položaje neprijatelja te bojno osiguravati radove u spremnosti
za boj. Za izvršenje zadaće odgovoran je bio načelnik inženjerije
brigade Nenad Petković. U izvedbu radova krenulo se u 20,00
sati 6. ožujka 1992. te se radilo samo noću.
Inženjerijsko uređivanje pomaknute prve crte obrane do
punog profila sa zaklonima, bunkerima, skloništima za brani-
telje i opremu, vanjskim rovovima i novim minskim poljima te
uređenim i maskiranim paljbenim položajima za oklop i topniš-
tvo prema Paulin Dvoru i Ernestinovu završeni su do 10. ožujka
1992. godine. Na tu crtu obrane razmješteni su pripadnici 1.
samostalne satnije Podsused, a nakon njihove demobilizacije
pripadnici 3. bojne 101. brigade HV-a.
Pripadnici 101. brigade HV-a morali su i dalje biti na opre-
zu jer su pobunjeni Srbi s vremena na vrijeme znali otvoriti jaku
topničku i tenkovsku vatru po njihovim položajima. Posebno
žestoko granatiranje pobunjeni Srbi izvršili su 7. ožujka 1992.
na selo Vladislavci, ispalivši oko 70 granata svih kalibara, u ko-
65 Svečanosti su prisustvovali i prisutne pozdravili tajnik Područnog ureda Gradske uprave Susedgrad Mihovil Klapšić, načelnici općina Đakovo i Našice
Mato Zorić i Šimun Šalić te zapovjednici 122., 130. i 132. brigade HV-a.
190
jem je oštećeno devetnaest kuća te su uništena dva autobusa i
jedan kamion TAM 110. Prilikom napada ranjeni su zapovjed-
nik Inženjerijskog voda 2. bojne 101. brigade HV-a Ivan Lažeta
i pripadnici voda Davor Kovačević i Slavko Vnučec. Osim toga,
14. ožujka 1992. pobunjeni Srbi pokušali su i prodor pješaš-
tvom prema Hrastinu iz smjera Petrove Slatine, koji su pripad-
nici 1. bojne 101. brigade HV-a uspješno odbili.
Dana 18. ožujka 1992. pod pokroviteljstvom zapovjedni-
ka 1. OZ Osijek, general-bojnika Karla Gorinšeka, svečano je
obilježeno šest mjeseci bojnog djelovanja 101. brigade HV-a
skromnom svečanošću u čijem su programu, u prisutnosti pri-
padnika brigade i njihovih suboraca iz drugih postrojbi Hrvat-
ske vojske, sudjelovali Šima Jovanovac, grupa “Bis”, tamburaški
sastav “Kristali” iz Županje i članovi KUD-a “Zlatno klasje” iz
Beketinaca.65
Polovicom ožujka 1992. mještani Vladislavaca, Dopsina i
Hrastina počeli su se polako vraćati u svoja sela. Povratak ve-
like većine nije još uvijek bio za stalno, nego se svodio na obi-
lazak domova i provjeravanje u kakvom su stanju njihove kuće
te kakva je općenito situacija u njihovim selima. Pritom treba
istaknuti kako su, uslijed dugotrajnih i žestokih topničkih i ten-
kovskih djelovanja pobunjenih Srba i JNA, razaranja i oštećenja
spomenutih sela i stambenih objekata u njima bila velika, tako
da se mnoge obitelji nisu ni imale gdje vratiti. No, kako je vrije-
me odmicalo, a situacija na bojištu nije se pogoršavala, mještani
Dopsina, Vladislavaca i Hrastina počeli su se sve više vraćati u
svoje domove gdje su, ako im je “stupanj uništenja” to dozvo-
ljavao, i ostajali. Tako se već krajem travnja 1992. u spomenu-
ta sela vratilo dosta njihovih prijeratnih stanovnika, kojima su
pri povratku, raščišćavanju i obnovi njihovih kuća, smještaju i
prilagodbi na teške uvjete života na prvoj crti bojišnice uvelike
pomogli pripadnici 101. brigade HV-a.
Dana 21. ožujka 1992. reorganizirano je Zapovjedništvo 3.
bojne brigade. Za zapovjednika je postavljen Marijan Bučar, do-
tadašnji zapovjednik 3. satnije bojne, a za dozapovjednika Da-
mir Cmrk, dotadašnji zapovjednik 1. satnije bojne. Oni odmah
poduzimaju dodatne mjere učvršćivanja crte obrane koju, zbog
čestih provokacija pobunjenih Srba ispred od nedavno isture-
nog položaja, dodatno zaprečuju minama, te prate pokrete ne-
prijatelja.
Krajem ožujka i početkom travnja topnički napadi pobu-
njenih Srba po obrambenim položajima i zoni odgovornosti
postrojbi 101. brigade HV-a postali su učestaliji i razorniji.
Posljedice razaranja Hrastina 1991./1992.
Tako su 31. ožujka 1992. pobunjeni Srbi izvršili jači topnički
napad na obrambene položaje postrojbi brigade u Hrastinu i
Vladislavcima, ispalivši u večernjim satima oko 30 projektila iz
smjera Ernestinova i Petrove Slatine. Bojna djelovanja nastavili
su i sljedećeg dana iz istih uporišta na obrambene položaje 1.
i 3. bojne u Hrastinu i Vladislavcima. S obzirom na intenzitet
granatiranja i neselektivnost ciljeva, dio stanovništva Vladisla-
vaca s malom djecom izvlači se s tog područja. Bila je to uvertira
žestokom napadu pobunjenih Srba par dana kasnije.
Izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini, topnički i tenkovski
napadi pobunjenih Srba na crtu obrane i civilne ciljeve u zoni
odgovornosti 101. brigade HV-a postali su ponovno učesta-
li i razorni, gotovo svakodnevni. Tijekom 3./4. travnja 1992.
pobunjeni Srbi izvršili su žestok topnički i tenkovski napad na
obrambene položaje pripadnika 101. brigade HV-a, ispalivši
191
oko 230 granata po Hrastinu i Vladislavcima iz smjera Paulin
Dvora, Petrove Slatine, Koprivne, Šodolovaca i Markušice. Ti-
jekom napada, kod “Ciglane” u Vladislavcima poginula je jedna
žena, dok je druga ranjena. Osim toga, pobunjeni Srbi ispalili su
nekoliko granata i na selo Vuka te cestu Đakovo – Osijek. Bila je
to njihova odmazda za napad 107. brigade HV-a na Baranju. Za
vrijeme napada pripadnici 101. brigade HV-a bili su prisiljeni
držati i crtu obrane lijevo od Bobotskog kanala, jer pripadni-
ka 132. brigade HV-a Našice nije bilo na njihovim položajima.
Crtu obrane lijevo od Bobotskog kanala pripadnici 101. briga-
de HV-a držali su do povratka postrojbi našičke brigade, koje
se vraćaju tek nakon nekoliko njihovih intervencija. Par dana
kasnije, 7. travnja 1992., pobunjeni Srbi otvorili su žestoku to-
pničku vatru po crti obrane i civilnim ciljevima u zoni odgo-
vornosti 101. brigade HV-a te po Osijeku i Ivanovcu. U takvoj
Pripadnici 3. satnije 2. bojne, Dopsin, ožujak 1992. (autor fotografije: Marko Perić)

situaciji, pripadnici brigade morali su biti u punoj bojnoj pri-
pravnosti te si nisu mogli dozvoliti opuštanje.
Da je situacija na istočnoslavonskom bojištu još daleko od
smirenja i da treba stalno biti na oprezu, najbolje je pokazao
iznenadni i ničim izazvani topnički napad pobunjenih Srba,
koji su oko podneva 8. travnja 1992. otvorili žestoku vatru iz
topova 130 mm i drugih kalibara po prvoj crti obrane i dubini
zone odgovornosti 101. brigade HV-a.66 Tijekom cjelodnevnog
napada pobunjeni su Srbi ispalili oko 180 granata svih kalibara,
vatreno djelujući topovima i tenkovima prvenstveno iz smjera
Paulin Dvora, Petrove Slatine i Koprivne, te su pokušali i pro-
dor tenkovsko-pješačkim snagama. Pritom su najviše granatirali
prvu crtu obrane postrojbi 101. brigade HV-a, Hrastin te “Mo-
biliju” i “Ciglanu” u Vladislavcima. Osim toga, otvorili su snaž-
nu topničku vatru i po Josipovcu Punitovačkom, gdje su bila
smještena skladišta streljiva, hrane i kompletna logistička baza
brigade, po ZM-u brigade u Beketincima (palo je 12 granata),67
u koje se bilo vratilo dosta domaćeg stanovništva, te po brigad-
noj sanitetskoj ambulanti u selu Vuka. Pritom je bilo više nego
očigledno da su pobunjeni Srbi imali točne spoznajne podatke
o važnim taktičkim ciljevima u zoni odgovornosti brigade.
U trenutku otpočinjanja neprijateljskog topničkog napada
po zoni odgovornosti 101. brigade HV-a, skupina promatrača
Europske zajednice zatekla se na ZM-u brigade u selu Beketin-
ci, gdje je zapovjednik brigade sa svojim pomoćnicima i užom
grupom časnika Zapovjedništva brigade na zapovjednom pultu
prosuđivao novonastalu situaciju, donosio odluke i izdavao za-
povijedi zapovjednicima bojni i samostalnih postrojbi. Zapovje-
đeno je dovođenje postrojbe u visoki stupanj bojne spremnosti,
pojačanje snaga na prvoj crti obrane, ne uzvraćati vatru, ali biti

66 U ovom napadu, po prvi put tijekom Domovinskog rata, po crti obrane postrojbi 101. brigade HV-a, posebice 1. bojne u Hrastinu, pobunjeni Srbi grana-
tirali su iz topova 130 mm (i drugog oruđa većih kalibara), čiji su veliki i duboki krateri i nadalje upozoravali da neprijatelj ne spava.
67 Toga dana granatirana su sva zapovjedna mjesta (i položaji postrojbi) brigada 1. OZ Osijek između Drave i Save, koja su prošla puno gore od ZM-a 101.
brigade HV-a.

192
u spremnosti za protunapad, te provoditi planirane aktivno-
sti zaštite civilnog stanovništva. O donesenim zapovijedima te
spremnosti brigade za protunapad izviješteno je nadređeno Za-
povjedništvo 1. OZ Osijek, od kojeg se očekivala zapovijed za
daljnja djelovanja Zapovjedništva i postrojbi 101. brigade HV-a.
Kako topnički napad pobunjenih Srba nije prestajao, a si-
gurnosna situacija u zoni odgovornosti 101. brigade HV-a i
dalje se pogoršavala, zapovjednik brigade zatražio je odobrenje
zapovjednika 1. OZ Osijek da uzvrati vatru. Naime, pogođe-
na su i oštećena skladišta brigade, nekoliko njezinih pripadnika
bilo je ranjeno, a ugroženo je i samo ZM brigade u Beketinci-
S obilježavanja šest mjeseci bojnog djelovanja brigade, Beketinci, 18. ožujka 1992. (autor fotografije lijevo: Marko Perić)
Pripadnici 3. satnije 3. bojne, čiji zapovjednik Marijan Bučar (četvrti
slijeva u gornjem redu) preuzima zapovijedanje bojnom, Vladislavci,
ožujak 1992.
193
ma. Odobrenje za uzvraćanje vatre nije dobio, uz obrazloženje
kako brigada nema snage za to i da će tako imati samo još veće
gubitke. Kako nije dobio odobrenje nadređenog zapovjednika
da uzvrati vatru, zapovjednik brigade zatražio je pomoć prisut-
nih promatrača Europske zajednice i UNPROFOR-a, od kojih
je zahtijevao da prisile pobunjene Srbe da prekinu topnički na-
pad. Unatoč obećanju promatrača napad nije prekinut. Pošto
je situacija u zoni odgovornosti brigade postajala sve kritičnija,
zapovjednik brigade zapovjedio je otvaranje vatre pa je pobu-
njenim Srbima uzvraćeno iz svih raspoloživih oruđa, a nakon
toga topnički je napad prestao. O uspješnosti odgovora pripad-
Na ZM-u 2. satnije 1. bojne, Hrastin, travanj 1992.
Zapovjedništvo brigade u punoj bojnoj spremnosti, Beketinci, 8. travnja 1992.
nika 101. brigade HV-a najbolje govore riječi zapovjednika bri-
gade, koji je rekao sljedeće: Koliko smo bili osposobljeni govori i
podatak da su dvije izvješene zastave (pobunjenih Srba, op. a.)
pogođene i uništene.
Nakon tog žestokog topničkog napada pobunjenih Srba te
zbog opasnosti od njegova ponavljanja i pokušaja poduzimanja
snažnijeg napada tenkovsko-pješačkim snagama, Zapovjed-
ništvo 1. OZ Osijek odlučilo je pojačati crtu obrane postrojbi
101. brigade HV-a topničkim postrojbama. Tako je brigada 18.
travnja ojačana jednim topom 155 mm M-2 “Long Tom”, na pa-
ljbenom položaju Pašnjak kraj Beketinaca, a 22. travnja 1992.
bitnicom topova B-1 76 mm M48 (šest oruđa), koja je s oru-
đima, ljudstvom, motornim vozilima i streljivom izdvojena iz
sastava 153. brigade HV-a Velika Gorica, podređena zapovjed-
niku 101. brigade HV-a i razmještena na paljbenim položajima
između Vuke i Beketinaca. Bitnica topova B-1 76 mm M48,
kojom je zapovijedao Siniša Novak, ostala je u sastavu 101.
brigade HV-a do 12. lipnja 1992. kada je, na zahtjev njezinog
Zapovjedništva, vraćena u sastav 153. brigade HV-a Velika Go-
rica, jer su pobunjeni Srbi bili pojačali svoje aktivnosti i bojna
djelovanja na području Pokupskog.
194
Smirivanjem situacije na istočnoslavonskom bojištu i in-
tenziviranjem bojnih djelovanja na području Bosanske Posa-
vine, zapovjednik 101. brigade HV-a dobio je 8. svibnja 1992.
zapovijed zapovjednika 1. OZ Osijek, general-bojnika Josipa
Lucića, da postrojbama Operativne grupe (OG) Istočna Posa-
vina pošalje top 155 mm M-2 “Long Tom”, što je i učinjeno. Tri
dana kasnije, 11. svibnja 1992., zapovjednik brigade dobio je
zapovijed Zapovjedništva OG Sava, na osnovu koje je navede-
nom Zapovjedništvu poslalo u pomoć bitnicu topova B-1 76
mm M48. Nakon obavljene bojne zadaće, bitnica se 16. svibnja
1992. vratila u sastav 101. brigade HV-a.
Dana 8. travnja 1992., odlukom predsjednika Republi-
ke dr. Franje Tuđmana, novim zapovjednikom 1. OZ Osijek
imenovan je general-bojnik Josip Lucić, koji je na toj dužno-
sti zamijenio dotadašnjeg zapovjednika, general-bojnika Karla
Gorinšeka. Odmah po preuzimanju dužnosti, novi zapovjed-
nik organizirao je sastanak u Bizovačkim toplicama sa svim
zapovjednicima podređenih mu postrojbi Hrvatske vojske,
kako bi se upoznao sa stanjem po elementima bojne spremno-
sti, njihovim bojnim i zadaćama vezanim uz prihvat postrojbi
UNPROFOR-a, situacijom u njihovim zonama odgovornosti
 Tomislav Pavić: Napad očajnika, 8. travnja 1992.
Toga dana, prema sustavu rotacije u rajonu obrane 1. bojne
101. brigade ZNG-a, na prvoj crti obrane u Hrastinu bili su
pripadnici 2. satnije, kojima sam zapovijedao, te domaći dečki.
Noć prije stigla je zapovijed za punu bojnu spremnost za odbi-
janje napada snaga pobunjenih Srba i JNA s početkom u 6,00
sati 8. travnja 1992. iz smjera Paulin Dvora, Petrove Slatine
i Koprivne. Prema planu obrane, neposredno prije početka na-
pada, zapovjednik 1. bojne, u stanju pune bojne spremnosti,
razmjestio je i ostale postrojbe, a pričuvu smjestio u jedan jedini
podrum kuće u izgradnji u selu, u kojem je bilo i povratnika (s
djecom).
Oko 10,00 sati počeli su padati prvi projektili, čiji bi se intenzi-
tet povećavao i smanjivao, tako da se nije moglo zaključiti kada
i iz kojeg smjera će započeti tenkovsko – pješački napad. Po prvi
puta djelovali su i topovima 130 mm (snajperom među topo-
vima), čije su granate u dodiru s tlom eksplodirale, pogođeni
cilj uništile i za sobom ostavile krater promjera oko 5 m i do 2
m dubine (na slici), a ako su zbog mekoće tla prodrle dublje,
nakon eksplozije nisu mogle odbaciti zemlju i gelere. U nepo-
srednoj blizini pripadnika 2. satnije, na prvoj crti, pale su četiri
granate, a odbačena zemlja jedne granate poklopila je Tomicu
Pavlinića (mladog dragovoljca od rujna 1991., koji još nije bio
na odsluženju vojnog roka) i Dragu Turkalja, koji su uz Božju
pomoć prošli s lakšim ozljedama. No, nažalost, taj je događaj
na njihovo zdravlje ostavio velike posljedice.
i problemima u postrojbama. Osim upoznavanja s podređenim
postrojbama i situacijom na istočnoslavonskoj bojišnici, gene-
ral-bojnik Josip Lucić tom je prilikom posebno naglasio i za-
povjedio prisutnim zapovjednicima postrojbi Hrvatske vojske
da se moraju strogo pridržavati odredbi Ženevskih konvencija,
međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, rekavši im da mo-
raju spriječiti svaki oblik maltretiranja, nasilja, fizičkih i psihič-
kih mučenja, paleži i uništavanja gospodarskih objekata te druge
oblike otuđivanja imovine izbjeglih civila, posebno pravoslavnoga
stanovništva u zonama odgovornosti postrojbi Hrvatske vojske,
jer će se ti civili, sada kada je Republika Hrvatska međunarodno
priznata država, najvjerojatnije početi polako vraćati u svoje do-
move. Pritom je i upozorio sve prisutne da će svi odgovorni za
ubojstva i nestanak srpskih civila i ratnih zarobljenika biti proce-
suirani i oštro kažnjeni, naglasivši pritom da će hrvatski branitelji
samo takvim ponašanjem i odnosom na terenu pokazati cijelom
svijetu da nisu agresori, već branitelji svoje Domovine. Izrečene
195
Uzvraćanje vatre bilo je strogo zabranjeno, posebno topničkim
projektilima. No, našim dečkima iz BrAG-a, u spremnosti “s
prstom na obaraču”, ipak je jedna granata “pobjegla” ravno u
zastavu pobunjenih Srba na silosu u Ernestinovu, s porukom:
imamo malo, ali djelujemo kamo treba! No, očito je da pobu-
njenim Srbima to nije bilo dovoljno upozorenje. Počeli su po
nama još žešće “prati” iz svih oružja i oruđa iz smjera Paulin
Dvora, Petrove Slatine i Koprivne, kao da će krenuti u napad.
Postrojbe 1. i 3. bojne, kao i ostale u zoni odgovornosti brigade,
žestoko su uzvratile. Time je posljednji žešći napad očajnika na
snage i ciljeve u zoni odgovornosti 101. brigade HV-a na istoč-
noslavonskoj bojišnici, utihnuo.
smjernice zapovjednika 1. OZ Osijek upućivale su na strateš-
ka predviđanja kako se konkretno ponašati i djelovati u ratnim
uvjetima, uz jasno davanje do znanja da će svi počinitelji ratnih
zločina za svoja nedjela odgovarati.
Te smjernice za pripadnike i postrojbe 101. brigade HV-a
nisu bile novost, jer su ih se pridržavali sve vrijeme ratnog puta.
U skladu s njima, zapovjednik brigade uputio je 28. veljače
1992. molbu Katedri za međunarodno pravo Pravnog fakulteta
u Zagrebu za stručnu pomoć u izradi adekvatnog teksta, infor-
mativno-normativnog i obvezatnog značenja primjene među-
narodnog ratnog prava u ratu, namijenjenog svim pripadnicima
brigade. Pritom je istaknuo da je 101. brigada HV-a do tada dje-
lovala sukladno normama međunarodnog i ratnog prava, te da
će to činiti i ubuduće.
Dana 12. travnja 1992. na okupirano područje istočne Sla-
vonije, kao i na cjelokupni okupirani teritorij Republike Hr-
vatske, počele su se razmještati snage UNPROFOR-a, koje su
Brigadna bitnica MB 120 mm na paljbenom položaju – od izdavanja zapovijedi do ispaljenja mine.
imale zadaću kontrole poštivanja primirja. U skladu s tim, za-
povjednik 1. OZ Osijek strogo je zabranio otvaranje vatre na
bojišnici, čega su se pripadnici brigade strogo pridržavali. Pri-
tom su pripadnici 101. brigade HV-a obaviješteni da će snage
UNPROFOR-a kontrolirati crtu bojišnice samo danju, dok se
područje ne razminira, i da će zapadna granica područja koje će
obilaziti i kontrolirati biti: Tenja – Antunovac – Ernestinovo –
Laslovo – Gaboš – Vinkovci.
Osim toga, u Zapovjedništvu 1. OZ Osijek u Osijeku održan
je 25. travnja 1992. sastanak šesnaest zapovjednika brigada Hr-
vatske vojske u zoni odgovornosti navedenog Zapovjedništva, na
Satnik Marijan Bučar, zapovjednik 3. bojne:
Tijekom napada, u obilasku postrojba, našao sam se pod ki-
šom granata u blizini položaja i dobro utvrđenog skloništa
našeg Samostalnog pratećeg voda. Bio sam iznenađen kada
sam ugledao pripadnike voda izvan skloništa, a kraj njih
padaju granate. U njihovom skloništu – zemunici nala-
zim vezista sa sredstvima veze na zadatku, četiri žene i oko
dvadesetoro male djece. Djeca šute i prestrašeno nas gleda-
ju. U polumraku, stisnuti jedno uz drugo, vidim im samo
glavice i iz njihovih očiju iščitavam strah. Bila su to djeca
Vladislavčana, naših divnih domaćina, koji su nam pružili
domove i sve što su imali za vrijeme bojne uporabe brigade
u istočnoj Slavoniji.
196
kojem se referiralo o stanju u postrojbama i sigurnosnoj situaciji
u zoni odgovornosti brigada. Na sastanku je naglašeno da je, od
svih brigada, pitanje sigurnosti najbolje riješeno u zoni odgovor-
nosti 101. brigade HV-a. Bilo je to još jedno priznanje Zapovjed-
ništvu i postrojbama brigade te svim njezinim pripadnicima.
I nakon razmještaja snaga UNPROFOR-a na području
istočne Slavonije, topničko-tenkovska djelovanja pobunjenih
Srba po obrambenim položajima i zoni odgovornosti postroj-
bi 101. brigade HV-a nastavila su se i dalje. Bila su iznenadna,
žestoka, razorna i ničim izazvana. Krajem travnja i početkom
svibnja 1992. pobunjeni Srbi ponovno su pojačali svoje vatre-
no djelovanje po crti obrane i zoni odgovornosti postrojbi 101.
brigade HV-a. Tako su 30. travnja 1992. izvršili slabiji topnič-
ki napad na Hrastin i Vladislavce iz smjera Petrove Slatine. Par
dana kasnije, u 19,10 sati 2. svibnja, pobunjeni Srbi izvršili su
žestoki topnički napad na Hrastin, “Mobiliju” i južni dio sela
Vladislavci, ispalivši na njih oko 130 granata svih kalibara. Tije-
kom napada ranjen je zapovjednik 3. desetine 2. voda 3. satnije
1. bojne Rudo Zeba, koji je od zadobivenih ozljeda preminuo u
osječkoj bolnici. U večernjim satima 4. svibnja 1992. pobunje-
ni Srbi ponovno su otvorili žestoku topničku i tenkovsku vatru
po položajima 1. i 3. bojne 101. brigade HV-a u Vladislavcima
i Hrastinu, ispalivši na njih oko 260 granata svih kalibara iz
smjera Ernestinova i Petrove Slatine, pri čemu su izazvali velika
materijalna oštećenja. Na sreću, u napadu nije bilo poginulih
ni ranjenih. Tijekom navedenih napada postrojbe 101. brigade
HV-a strogo su se pridržavale zapovijedi o zabrani uzvraćanja
vatre, što je negativno utjecalo na njihove pripadnike.
Bitnica topova B-1 iz sastava 153. brigade HV-a Velika Gorica, na paljbenom položaju.

Želeći spriječiti svaki oblik sukoba na bojištu i s ciljem trajne
stabilizacije mira duž cijele crte istočnoslavonske bojišnice, sna-
ge UNPROFOR-a odlučile su da se topnička i oklopno-meha-
nizirana oruđa postrojbi Hrvatske vojske, pa među njima i 101.
brigade HV-a, i pobunjenih Srba izmjeste s prve crte u dubinu
njihovih zona odgovornosti. Sukladno zapovijedi načelnika GS
HV-a, generala zbora Antona Tusa, od 14. svibnja, i temeljem
prijedloga zapovjednika snaga UNPROFOR-a, general-pu-
kovnika Satisha Nambiara, zapovjednik 101. brigade HV-a za-
povjedio je 15. svibnja 1992. da se sva topnička i oklopno-me-
hanizirana oruđa izmjeste s prve crte bojišnice iz Vladislavaca i
Hrastina u dubinu zone odgovornosti brigade. Do 17. svibnja
1992. pripadnici brigade izmjestili su topnička i oklopno-me-
hanizirana oruđa u područje Podgorača, sela na pola puta izme-
đu Našica i Đakova, dok su protuoklopna sredstva, protuzračni
topovi i BVP izmješteni u područje sela Beketinci.
No, kako pobunjeni Srbi nisu izvršili svoj dio preuzetih ob-
veza i učinili isto, zapovjednik 101. brigade HV-a zapovjedio je
18. svibnja 1992. da se topnička i oklopno-mehanizirana oruđa
vrate na prvu crtu bojišnice, prvenstveno da bi se spriječio sva-
ki pokušaj iznenadnog napada pobunjenih Srba i proboja crte
obrane pješačkih postrojbi brigade. Na sreću, snage UNPRO-
FOR-a nisu uočile taj potez zapovjednika 101. brigade HV-a.
No, nakon što su se uvjerili da pobunjeni Srbi povlače to-
pnička i oklopno-mehanizirana oruđa, temeljem zapovijedi
zapovjednika 1. OZ Osijek od 23. svibnja 1992., pripadnici bri-
gade ponovno su izvukli sva topnička i oklopno-mehanizirana
oruđa u područje Podgorača. Svi minobacači i bestrzajni topovi
uskladišteni su u brigadnom skladištu, a kontrolu provedbe iz-
mještanja izvršio je u 9,00 sati 24. svibnja 1992. časnik iz Zapo-
vjedništva 1. OZ Osijek, koji je bio zadovoljan viđenim.
Tijekom bojnih djelovanja, pripadnici brigade, inspirirani
“puškom u ruci”, stvarali su i vrijedna umjetnička djela. Slavonija
i Hrvatska opjevane su i oslikane i dušom i tijelom. Tako je i na-
stao Multimedijalni projekt brigade. A umjetnici, poput Danijela
Šokeca iz 3. bojne i Dade Kovačevića iz 1. bojne, svoje umjetničke
radove javno su prezentirali. U Muzeju Slavonije u Osijeku, od
15. do 30. svibnja 1992. bila je postavljena samostalna izložba cr-
teža Danijela Šokeca Sa slavonskog ratišta, koje je nacrtao na istoč-
noslavonskom bojištu od prosinca 1991. do svibnja 1992.
Dana 28. svibnja 1992., povodom Dana Oružanih snaga Re-
publike Hrvatske, na ZM-u u Beketincima organizirana je sveča-
na dodjela činova pripadnicima brigade.68 Ukazom predsjednika

68 Već krajem 1991. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske započelo je s dodjelom činova u Hrvatskoj vojsci pa je, slijedom toga, Zapovjedništvo 101.
brigade HV-a odlučilo održati sjednicu kadrovskog savjeta o dodjeli odgovarajućih činova po osnovi obnašanja dužnosti i stručne spreme po ustroju brigade
100-200. Dodjela činova trebala je biti provedena po pravilniku iz JNA. Prva sjednica kadrovskog savjeta brigade za činove održana je 27. siječnja 1992. na
zapovjednom mjestu u Beketincima u prisutnosti načelnika kadrovske službe 1. OZ Osijek i 3. OZ Zagreb. Prijedlozi, koji su na sjednici izneseni, upućeni su
nadležnim zapovjedništvima na daljnje postupanje i realizaciju. Najviše se nastojalo unaprijediti zapovjednike satnija u bojnama, jer su oni bili nositelji nepo-

197
Top 155 mm M-2 “Long Tom” na paljbenom položaju u okolici Beketinaca, travanj 1992.

198
Dečki s Medveščaka, 3. satnija 1. bojne, Vladislavci, lipanj 1992.
od 18. svibnja 1992. o dodjeli činova, promaknućima i prevođe-
njima u činove pričuvnih časnika u brigadi, svi zapovjednici, od
zapovjednika voda do zamjenika zapovjednika brigade, dobili
su činove. U čin pukovnika promaknuto je jedanaest pripadnika
brigade, bojnika dvadeset, satnika trideset i sedam, natporučnika
četrdeset i četiri, poručnika pedeset i osam, te zastavnika dvade-
set i sedam pripadnika brigade. Istoga dana Ministarstvo obrane
Republike Hrvatske donijelo je odluku o dodjeli činova, proma-
knućima i prevođenju u činove pričuvnih dočasnika, kojom je
u čin časničkog namjesnika promaknuto sedamnaest pripadnika
brigade, stožernog narednika dvadeset i dva, narednika osam,
stožernog vodnika devet, vodnika četrdeset i sedam, i desetnika
sedamdeset i jedan pripadnik brigade.
Povodom toga, zapovjednik brigade upriličio je 28. svibnja
1992. na ZM-u u Beketincima malu svečanost tijekom koje je
višim časnicima 101. brigade HV-a, svojim suborcima i prijate-
ljima, podijelio dodijeljene im činove. Tom prilikom im je, uz
zaslužene čestitke, još i “zapovjedio” da se ubuduće svi moraju
oslovljavati isključivo po osobnim činovima. Dodijeljeni činovi
nisu izazvali oduševljenje kod svih pripadnika i postrojbi briga-
de. To se prvenstveno odnosilo na zapovjedništva i pripadnike
bojni brigade, koji su smatrali da nisu “adekvatno nagrađeni kao
sredne bojne aktivnosti i odgovornosti na prvoj crti bojišnice. No, odluka o dodjeli činova po uvjetima iz pravilnika JNA obustavljena je do 2. veljače 1992.,
kada je na snagu stupila nova Uredba Personalne uprave Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
199
Ekipa HTV-a na čelu s Karmelom Vukov Colić snimala je prilog o
brigadi za “Gardijadu”. S pripadnicima 1. bojne, Hrastin, svibanj
1992.
temeljni i neposredni izvršitelji bojnih djelovanja brigade i za
višemjesečno krvarenje na prvoj crti obrane”.
Dana 21. svibnja 1992. postrojbe brigade posjetila je delega-
cija Europske zajednice, koju je zanimala provedba Sporazuma
o primirju na istočnoslavonskom bojištu. Pritom je obišla zonu
odgovornosti 101. brigade HV-a, crtu bojišnice u Hrastinu te
Dopsin, u kojem su članovi delegacije porazgovarali sa stanovni-
cima sela srpske nacionalnosti. Zadovoljni viđenim i situacijom
na terenu, pripadnici delegacije Europske zajednice dali su vi-
soku ocjenu Zapovjedništvu i postrojbama 101. brigade HV-a.
Nedugo nakon toga, 6. lipnja 1992., Zapovjedništvo 101.
brigade HV-a posjetili su i razmještene postrojbe u zoni odgo-
vornosti brigade obišli pripadnici promatračkog tima UNPRO-
FOR-a, koji su također bili zadovoljni viđenim i stanjem na te-
renu. Istoga dana u nenajavljeni posjet brigadi došao je načelnik
GS HV-a, general zbora Anton Tus, koji je obišao pripadnike
1. bojne na prvoj crti bojišnice u Hrastinu. Sagledavši zonu od-
govornosti brigade i uređenost prve crte obrane, istaknuo je da
je brigada uspješno izvršila dobivenu bojnu zadaću na istočno-
slavonskom bojištu. Pritom je napomenuo da će svim pripadni-
cima brigade, zainteresiranima za ostanak u djelatnom sastavu
Hrvatske vojske, biti omogućeno da ostanu kao jezgra 101. bri-
gade HV-a.
Zapovjedništvo 2. satnije 2. bojne i tenkisti brigade na odlasku, Dopsin, 15. svibnja 1992.

Izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini trinaestorica pripad-

nika 101. brigade HV-a, koji su bili porijeklom iz te susjedne
države, dragovoljno odlaze braniti svoje domove i obitelji te u
pomoć hrvatskom i bošnjačkom stanovništvu Republike Bosne
i Hercegovine, izloženom velikosrpskoj agresiji. Ministarstvo
obrane Republike Hrvatske donijelo je početkom lipnja 1992.
zapovijed o premještanju časnika, dočasnika i vojnika Hrvatske
vojske, porijeklom iz te susjedne države, na Južno bojište u Re-
publici Bosni i Hercegovini, odnosno na područje Hrvatske za-
jednice Herceg-Bosna. U skladu s tim, izdalo je 5. lipnja 1992.
zapovijed zapovjedniku 101. brigade HV-a, na osnovu koje su
na Južno bojište upućeni sljedeći dragovoljci 101. brigade HV-
a: pukovnik Miro Andrić, bojnik Mladen Labaš, satnik Andri-
ja Kačić Alesić, satnik Asim Mahmutović, časnički namjesnik
Anto Marušić, te vojnici Blaž Andrić, Hašim Hajrić, Branko
Kožul,69 Nikola Raguž, Mirsad Sivac, Nenad Šagud, Josip Tru-
belja i Ivan Zlatić.

Slijeva: Tomislav Kačić Alesić, Jozo Petrašević, Darko Ladišić i Nikola 69 Zarobljen je od strane pripadnika Armije Bosne i Hercegovine i ubijen
Kordiš, na ZM-u brigade, Beketinci, svibanj 1992. 23. kolovoza 1993. godine.

200
Tenkisti podnose prijavak zapovjedniku pri izvlačenju tenkova, ZM brigade Beketinci, 23. svibnja 1992.
Navedenom zapovijedi ministra obrane Republike Hrvat-
ske Gojka Šuška zapovjeđeno je da im naoružanje, opremu i
druga MTS, tijekom njihova boravka na Južnom bojištu osigu-
rava Zapovjedništvo 101. brigade HV-a, te da im pripadaju sva
prava koja su do tada imali. Sukladno tome zapovjednik 101.
brigade HV-a, 8. lipnja 1992. donio je provedbenu zapovijed za
izvršenje privremene zadaće na Južnom bojištu, a imenovanim
dragovoljcima brigade, kojima se priključio i vojnik Vlado Ku-
kolj, osigurao logističku potporu.
Na Južnom bojištu i području Hercegovine, dragovoljci
101. brigade priključili su se Hrvatskom vijeću obrane (HVO-
a), a nešto kasnije pridružili su im se bojnik dr. Goran Vujić i
pukovnik Tomislav Kačić Alesić.
Od kraja svibnja 1992., kao nadređeno zapovjedništvo,
101. brigadom HV-a zapovijeda Zapovjedništvo obrane grada
Zagreba na čelu sa zapovjednikom, pukovnikom Darkom Gr-
201
dićem, pod kojim je brigada bila sve do 1. ožujka 1993. godine.
Neposredno pred povratak postrojbe u Zagreb, zapovjednik
obrane grada Zagreba posjetio je 19. lipnja 1992. zonu odgo-
vornosti 101. brigade HV-a, obišavši pritom položaje 1. bojne u
Hrastinu i 2. bojne u Dopsinu. Pritom je istaknuo kako je obi-
šao puno brigada Hrvatske vojske od Zagreba do Dubrovnika,
ali da nigdje nije našao tako dobru organizaciju kao u 101. bri-
gadi HV-a, koja je u potpunosti uspješno izvršila dodijeljene joj
bojne zadaće na istočnoslavonskom bojištu.
Dolaskom lijepog vremena, početkom svibnja 1992. pri-
padnici brigade počeli su ići u ribičiju na rijeku Vuku, preko
koje su inženjerci 101. brigade HV-a 9. lipnja 1992. počeli gra-
diti pontonski most, koji su dovršili neposredno pred odlazak
u Zagreb. Osim ribičije, dolaskom toplog vremena pripadnici
brigade upoznali su “novu napast” slavonske ravnice – komarce,
koji su bili “pravi užas”.
Crteži Danijela Šokeca

202
Crteži Danijela Šokeca

203
Pripadnici 2. satnije 2. bojne, Dopsin, svibanj 1992.

Pomoćnik zapovjednika ZOGZ-a za PD Milan Galović u obilasku

postrojba brigade, Hrastin, lipanj 1992.

Marko Bijelić (2. satnija, 2. bojna) na položaju kraj rijeke Vuke, “Iznad polja makova” – pripadnici brigade u ravnoj Slavoniji, lipanj 1992.
Dopsin, svibanj 1992.

204
205
Načelnik GS HV-a, general zbora Anton Tus u obilasku postrojba brigade, Beketinci – Hrastin, 6. lipnja 1992.

Dio Zapovjedništva i postrojba brigade 1991. - 1992.

Postavljanje mosta na Velikom kanalu Vuka – na 1. godišnjicu brigade, Hrastin, 11. lipnja 1992.

206
207
Dio pripadnika 1. bojne 1991. – 1992.

208
209
Dio pripadnika 2. bojne 1991. – 1992.

Dio pripadnika 3. bojne 1991. – 1992.

210
211
5.10. I zvlačenje s istočnoslavonskog
bojišta i povratak u Zagreb
Postrojbe 101. brigade HV-a bojne zadaće na istočnoslavonskom
bojištu obavljale su do 26. lipnja 1992., a potom se izvlače i vra-
ćaju u Zagreb. Temeljem zapovijedi načelnika GS HV-a, generala
zbora Antona Tusa od 7. lipnja 1992. i borbene zapovijedi no-
vog zapovjednika 1. OZ Osijek, brigadira Vinka Vrbanca od 21.
lipnja 1992., zapovjedniku 101. brigade HV-a zapovjeđeno je da
otpočne s pripremom za primopredaju zone odgovornosti i prve
crte bojišnice te za izvlačenje i povratak brigade u Zagreb. Su-
kladno operativnoj zapovijedi, primopredaja između 101. i 132.
brigade HV-a obavljena je do 18,00 sati 25. lipnja 1992. godine.
Izvlačenje postrojbi 101. brigade HV-a s cjelokupnim nao-
ružanjem, vojnom tehnikom i opremom te motornim vozilima
otpočelo je hodnjom iz Beketinaca za Zagreb u 22,00 sata 26.
lipnja 1992. godine.
U Zagreb su stigli u 8,45 sati 27. lipnja 1992. godine. Pri-
padnicima brigade organiziran je svečani doček na Zagrebač-
kom velesajmu gdje su ih, uz brojne prijatelje, članove obitelji
i građane Zagreba, dočekali generali: Zvonimir Červenko (po-
moćnik načelnika GS HV za Domobranstvo), Božo Budimir
(zapovjednik 3. OZ Zagreb) i Slobodan Praljak; Boris Buzančić
(gradonačelnik Zagreba), pukovnik Darko Grdić (zapovjednik
ZOGZ-a), Mihovil Klapšić (predstojnik PU Susedgrad), Miro-
slav Starčević (predstojnik PU obrane Susedgrad), Darko Ku-
jundžić (predstojnik PU obrane Medveščak) i dr.
Po povratku u Zagreb, Zapovjedništvo 101. brigade HV-a
otpočelo je pripremu razduživanja, demobilizacije i prevođenja
postrojbi brigade u pričuvu.
Tijekom deset mjeseci (rujan 1991. – lipanj 1992.) nepre-
kidnih bojnih djelovanja, 101. brigada HV-a imala je 38 pogi-
nulih pripadnika, od kojih su četvorica (trojica iz 100. brigade
HV-a) naknadno ekshumirana i pokopana, dok ih je, ovisno o
izvoru, 177 ili 180 bilo teže ili lakše ranjeno.
Najveće gubitke, uslijed žestokih bojnih djelovanja JNA i
pobunjenih Srba, brigada je imala na istočnoslavonskom bo-
jištu (35 poginulih, od kojih trojica iz 100. brigade HV-a), u
to vrijeme najveće i u odnosu na gubitke zagrebačkih brigada,
a bili su najveći i najteži u odnosu na gubitke brigade tijekom
Domovinskog rata.
Nakon trijaže satnijskih bolničara i u sanitetskim stanicama
bojni i brigade, ranjeni pripadnici 101. brigade HV-a preba-
212
civani su u Medicinski centar u Osijeku i njegovu ispostavu u
Đakovu, gdje im je pružana stručna medicinska pomoć, dok su
najteži slučajevi organizirano i hitno prebacivani u Zagreb na
liječenje. Pritom treba istaknuti da je Zapovjedništvo brigade
posvećivalo veliku pažnju obiteljima poginulih pripadnika bri-
gade u organizaciji pogreba njihovih najmilijih i u ostvarivanju
prava, te se brinulo o ranjenim pripadnicima brigade i redovito
ih obilazilo na liječenju u Osijeku, Đakovu i Zagrebu.
Tijekom sedmomjesečnog boravka i bojnog djelovanja po-
strojbi 101. brigade HV-a na području istočne Slavonije, naj-
veći im je problem predstavljao nedostatak topničkih oruđa,
protuoklopnih sredstava, ručnih bombi, tromblona, raketa te
mina za bestrzajne topove i minobacače 82 i 120 mm, koje Za-
povjedništvo brigade nije uspjelo osigurati, unatoč višestrukim
zahtjevima zapovjedništvima 1. i 3. operativne zone. Popuna
naoružanjem i streljivom obavljana je iz logističkih kapaciteta
3. OZ Zagreb, uz osiguranje manjih količina streljiva od strane
1. OZ Osijek. Pritom treba istaknuti da se brigada popunjavala
naoružanjem i streljivom za obrambena djelovanja (do 2 b/k za
pješaštvo, a puno manje za topništvo), što je bilo dovoljno za dr-
žanje crte obrane, ali nedovoljno za protunapad i napadni boj.
Uz to, bio je problem i u funkcioniranju Sustava VIZ-a
brigade, prije svega uvjetovanom efikasnošću u funkcioniranju
veza vođenja i zapovijedanja. Nedostajalo je vezista u postrojba-
ma (posebice u satnijama i bojnama), ali i suvremenih sredsta-
va veze (radio uređaja, računala, centrala, agregata, kablova …),
tako da je najčešće djelovala teklička i žičana veza (koja je bila
često u prekidu od neprijateljskog djelovanja).
Pri izvršenju bojnih zadaća korišteno je 220 motornih vo-
zila, prosječne starosti jedanaest i pol godina, koja su ukupno
prešla 1 200 000 kilometara. Zapovjedništvo i postrojbe briga-
de prevoženi su na istočnoslavonsko bojište motornim vozilima
i željeznicom, uz maksimalnu opterećenost i naprezanje Zapo-
vjedništva i svih pripadnika brigade, posebno u trenucima boj-
nih djelovanja.
Na istočnoslavonskom bojištu postrojbe 101. brigade HV-a
posjetili su i njihove položaje obišli načelnik GS HV-a, general
zbora Anton Tus, dr. Miroslav Tuđman, potpredsjednici Vlade
demokratskog jedinstva dr. Mate Granić, dr. Milan Ramljak i
dr. Zdravko Tomac, zapovjednici i zapovjedništva operativnih
Gradonačelnik Osijeka Zlatko Kramarić u posjeti 101. brigadi,
Beketinci, prosinac 1991.
Izaslanstvo Zagreba, na čelu s gradonačelnikom Borisom Buzančićem, i Osijeka, s gradonačelnikom Zlatkom Kramarićem, u obilasku postrojba
brigade, Beketinci – Dopsin, 13. travnja 1992.
zona Osijek i Zagreb te obrane grada Zagreba, gradonačelnici
Osijeka i Zagreba, dr. Zlatko Kramarić i Boris Buzančić, pred-
sjednici općina Đakovo – Mato Zorić, Našice – Šimun Šalić,
Susedgrad – Mihovil Klapšić te Medveščak – Dražen Mostar-
čić, predstavnici Uprave za obranu grada Zagreba i Ureda za
obranu Susedgrad i Medveščak, predstavnici vjerskih zajednica
i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske te brojni
drugi ugledni gosti, suborci i dragi prijatelji. Govoreći o posjetu
pripadnicima 101. brigade HV-a i obilasku njihovih položaja,
general zbora Anton Tus istaknuo je da je vidio prave ratnike.
Tijekom boravka brigade na istočnoslavonskom bojištu, u
suradnji s nadarenim pripadnicima brigade i susjednih brigada
Hrvatske vojske, brojnim suradnicima i eminentnim glazbeni-
cima, stvoren je i Multimedijalni projekt “101. za Hrvatsku”,
213
Potpredsjednici Vlade RH, Mate Granić i Zdravko Tomac, u posjeti
brigadi, Beketinci, 22. travnja 1992.
čiji su financijski prihodi bili namijenjeni za pomoć obiteljima
poginulih i ranjenim pripadnicima brigade. Bila je to kruna du-
hovnog i kulturno-kreativnog rada u brigadi na čelu kojeg je bio
bojnik Marin Perković.
Završetkom bojne uporabe 101. brigade HV-a na istočno-
slavonskom bojištu, treba istaknuti da su se postrojbe brigade
sve vrijeme nalazile i bojno djelovale na prvoj crti bojišnice u
neposrednom dodiru s neprijateljem te da nikada nisu bile ni u
kakvoj pričuvi ili na drugoj crti obrane. Zbog toga je brigada u
to vrijeme bila jedna od bojno najiskusnijih pričuvnih brigada
Hrvatske vojske.
U postrojbama brigade bilo je i određenih slabosti, uglav-
nom na razini desetina i vodova, kao što su pojava straha, ne-
pravovremenog povratka s odmora, pojedinačnog ili u manjim

Povelja o prijateljstvu sa 122. brigadom HV-a iz Đakova.
(autor fotografije: Marko Perić)
Povelja o prijateljstvu sa 130. brigadom HV-a iz Osijeka.
214
grupama napuštanja položaja i postrojbi te drugih oblika naru-
šavanja vojne stege. No, energičnim mjerama te vlastitim sna-
gama i uz pomoć nadređenog Zapovjedništva 1. OZ Osijek,
Zapovjedništvo 101. brigade HV-a uspješno je sprječavalo i
otklanjalo sve navedene slabosti, što je pozitivno utjecalo i do-
datno jačalo moral pripadnika brigade.
Govoreći o teškim bojnim djelovanjima na istočnoslavon-
skom bojištu, general Petar Stipetić posebno je naglasio značaj
101. brigade HV-a koja je držanjem crte obrane u Antunovcu,
Ivanovcu, Paulin Dvoru, Vladislavcima, Hrastinu i Dopsinu
te odlučnom obranom jugozapadnih prilaza Osijeku, pošte-
dila znatne snage Hrvatske vojske koje bi se morale angažirati
u obrani samog Osijeka, glavnog cilja žestokih napada JNA i
pobunjenih Srba na tom području. Svojom čvrstom obranom
i zaustavljanjem neprijatelja, pripadnici 101. brigade HV-a, za-
jedno s domaćim dečkima i svim ostalim postrojbama Hrvatske
vojske na tom dijelu bojišnice, spriječili su planove JNA i po-
bunjenih Srba za okruženje, odsijecanje i zauzimanje Osijeka.
Pritom je istaknuo da su sve zadaće, koje su stavljene pred Zapo-
vjedništvo, postrojbe i pripadnike 101. brigade HV-a, obavljene
kvalitetno te da se, s obzirom na postojeću situaciju, mogućno-
sti i prilike, može reći kako je vođenje brigade u izvršenju bojnih
zadaća bilo na visini.
Za sve provedene bojne zadaće na istočnoslavonskom boji-
štu 101. brigada HV-a ocijenjena je ocjenom vrlo dobar od stra-
ne nadređenog Zapovjedništva 1. OZ Osijek. Svi pripadnici, na
čelu sa zapovjednikom brigade, sve su zapovjedno-stručne i boj-
ne zadaće obavili vrlo učinkovito te su u cijelosti izvršili zapo-
vijedi vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hr-
vatske, predsjednika dr. Franje Tuđmana, i načelnika GS HV-a,
generala zbora Antona Tusa, o obrani Domovine na istočnosla-
vonskom bojištu. Pritom je načelnik GS HV-a ocijenio da bitke
koje su vodili pripadnici i postrojbe 101. brigade ZNG-a/HV-a
od osvajanja i držanja mostobrana na Kupi, a posebno u izvrša-
vanju bojevih zadataka na istočnoslavonskom bojištu, odlučujuće
su doprinijele slobodi i državnosti naše drage domovine Hrvatske.
Tijekom izvršenja bojnih zadaća na istočnoslavonskom bo-
jištu, 101. brigada HV-a, udaljena oko 300 kilometara od ma-
tičnog područja i u neposrednom bojnom dodiru s lokalnim
snagama pobunjenih Srba i jedinicama JNA, uspješno je obavila
sve postavljene zadaće, spriječivši okruženje Osijeka s južne stra-
ne te onemogućivši izbijanje neprijatelja na magistralu Osijek
– Đakovo i željeznički smjer Osijek – Đakovo – Vinkovci. Pri-
tom treba istaknuti kako su tijekom sedam mjeseci bojnih dje-
lovanja na istočnoslavonskom bojištu, pripadnici 101. brigade
HV-a strogo poštovali i provodili odredbe Ženevske konvencije
te međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.
Povratak brigade s istočnoslavonskog bojišta, 27. lipnja 1992.
Na istočnoslavonskom bojištu pripadnici 101. brigade HV-a
uspostavili su izuzetno dobru suradnju sa susjednim postrojba-
ma Hrvatske vojske te s lokalnim stanovništvom, posebice u zoni
odgovornosti brigade.70 Pritom posebno treba istaknuti odličnu
suradnju brigade sa 122. brigadom HV-a Đakovo i 130. briga-
dom HV-a Osijek, s kojima je zapovjednik 101. brigade HV-a
potpisao Povelju o prijateljstvu, koju su naknadno potpisale i sve
brigade Hrvatske vojske koje su sudjelovale u obrani Osijeka.
Za zasluge i doprinos obrani Domovine na istočnoslavon-
skom bojištu te u znak zahvalnosti Slavonaca pripadnicima
brigade, Osječko-baranjska županija dodijelila je 101. brigadi
HV-a “Povelju zahvalnosti županije Osječko-baranjske” 30.
svibnja 1996. godine.
Tijekom deset mjeseci (rujan 1991. – lipanj 1992.) ne-
prekidnih bojnih djelovanja, uvijek na prvoj crti bojišnice i u
neravnopravnoj borbi sa znatno nadmoćnijim neprijateljem,
pripadnici 101. brigade HV-a ostvarili su sve dobivene zadaće.
Pritom su pripadnici brigade vodili teške i značajne bitke, pri-
donijevši ostvarenju dva strateška cilja:
70 Suradnja sa susjednim postrojbama, 3. brigadom ZNG-a i brigadama Hrvatske vojske – 106. brigadom Osijek, 107. brigadom Valpovo, 122. brigadom
Đakovo, 130. brigadom Osijek i 132. brigadom Našice – ostvarivana je ne samo tijekom bojnih djelovanja, već i kroz sportska natjecanja, kulturno-zabavni
program i vjerske obrede.
215
1) zaustavljanje na Kupi proboja snaga JNA i pobunjenih
Srba s okupiranog područja Banovine prema Zagrebu i njiho-
vog spajanja s postrojbama JNA u vojnim objektima u Zagrebu,
Jastrebarskom i Dugom Selu, i
2) zaustavljanje proboja snaga JNA i pobunjenih Srba na
području istočne Slavonije i njihovog spajanja sa snagama po-
bunjenih Srba i JNA na području zapadne Slavonije.
Pritom treba posebno istaknuti da je tijekom obrane južnih
prilaza Zagrebu na rijeci Kupi, brigada izvela i napadni boj iz
neposrednog dodira s neprijateljem, nasilno prešavši preko po-
rušenog mosta u Pokupskom na desnu obalu rijeke Kupe, poti-
snula snage pobunjenih Srba i JNA oko 5 km u dubinu okupi-
ranog područja Banovine i uspostavila mostobran, koji je držala
72 sata. Prijelaz Kupe bio je prvo napadno bojno djelovanje
takve vrste tijekom Domovinskog rata, što je cijelom pothvatu
davalo još veću težinu.
Kroz 101. brigadu HV-a i njoj podređene postrojbe tijekom
bojnih djelovanja 1991. i 1992. prošlo je, ovisno o izvoru, 5119
ili 5120 vojnih obveznika, od kojih je preko 90% bilo s područja
općina Susedgrad i Medveščak.
6. D
 emobilizacija brigade
i prevođenje u pričuvu
(lipanj – srpanj 1992.)
Po povratku s istočnoslavonskog bojišta, Zapovjedništvo bri-
gade počelo je raditi na prevođenju cijele postrojbe u pričuvu.
Dana 30. lipnja 1992., 101. brigada HV-a brojala je po popi-
su 1583 pripadnika (115 časnika, 79 dočasnika i 1389 vojnih
obveznika) od po ustroju predviđenih 2041 (122 časnika, 193
dočasnika i 1726 vojnih obveznika). Osim svečanog dočeka, na
Velesajmu je 5. srpnja 1992. obavljen i jednodnevni zbor po-
strojbi 101. brigade HV-a, posljednja smotra prije demobiliza-
cije, koja je započela 10. srpnja 1992. godine. Temeljem zapo-
vijedi ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška od 27.
lipnja 1992., zapovjednik 3. OZ Zagreb, general-bojnik Božo
Budimir zapovjedio je ukidanje i demobilizaciju dijela pričuv-
nih postrojbi Hrvatske vojske iz svoje nadležnosti, a 101. bri-
gadi HV-a demobilizaciju i osnivanje Zapovjedništva za razvoj
101. brigade HV-a (djelatna jezgra).
Na osnovu visokog stupnja organiziranosti, osposobljeno-
sti, mobilnosti i bojne spremnosti Zapovjedništva i postrojbi
brigade te učinkovitog obavljanja bojnih zadaća, koje su odlu-
čujuće pridonijele stabilizaciji situacije na pokupskom i istočno-
slavonskom bojištu, bilo je za očekivati da će 101. brigada HV-
a, po povratku iz istočne Slavonije, biti upućena na neko novo
bojište. No, nadređeno zapovjedništvo odlučilo je da se brigada
demobilizira i prevede u pričuvu, što su brojni pripadnici 101.
brigade HV-a ocijenili kao veliku pogrešku.
Prema Naputku Ministarstva obrane Republike Hrvatske,
zapovijedi Zapovjedništva 3. OZ Zagreb i zapovijedi Zapo-
vjedništva obrane grada Zagreba, Zapovjedništvo 101. brigade
HV-a donijelo je plan demobilizacije pripadnika i postrojbi bri-
gade u tri faze:
1) organizacijsko-kadrovske pripreme za provođenje de-
mobilizacije (28. lipnja – 10. srpnja 1992.);
216
2) realizacija planskih aktivnosti demobilizacije vojnika i
motornih vozila, razduživanje materijalno-tehničkim sredstvi-
ma i opremom (10. – 20. srpnja 1992.), te
3) realizacija planskih aktivnosti nakon demobilizacije
(20. – 31. srpnja 1992.).
Demobilizacija pripadnika i postrojbi 101. brigade HV-a u
najvećoj je mjeri provedena u razdoblju između 17. i 20. srpnja
1992. po manjim grupama i postrojbama, najviše do jedne sat-
nije. Materijalno-tehnička sredstva, naoružanje i vojna oprema
demobilizirane 101. brigade HV-a evidentirana su i uskladi-
štena po osnovnim postrojbama, uz kompletnu prateću doku-
mentaciju, u skladištima policijskih postaja na Črnomercu i na
Krugama u Zagrebu, a mobilizirana motorna vozila vraćena su
njihovim vlasnicima. Do 20. srpnja 1992. postrojbe 101. briga-
de HV-a demobilizirane su i prevedene u pričuvu.
Nakon demobilizacije brigade, dio zapovjednika i časnika
101. brigade HV-a preuzeo je zapovjedne i druge odgovor-
ne dužnosti u drugim postrojbama Hrvatske vojske. Tako su,
po zapovijedi zapovjednika obrane grada Zagreba, pukovnika
Darka Grdića, Tomislav Tolić, Bruno Čavić i Ahmet Puškar
preuzeli zapovjedne dužnosti u 145. brigadi/Taktičkoj grupi
145 HV-a Zagreb – Dubrava, u sklopu koje sudjeluju u bojnim
djelovanjima na Južnom bojištu.
Dvadeset i pet pripadnika brigade, pod zapovijedanjem
Dražena Sreša, dragovoljno je pristupio Taktičkoj grupi 153
HV-a Velika Gorica, u sklopu koje kratko vrijeme sudjeluju u
bojnim djelovanjima na području Bosanske Posavine. Dio pri-
padnika brigade priključio se 67. bojni Vojne policije HV-a,
dok je dio nastavio svoj ratni put u drugim postrojbama Hrvat-
ske vojske.
7. Priprema brigade
za oslobađanje
okupiranih područja
Republike Hrvatske
7.1. Ustroj i djelovanje Zapovjedništva
za razvoj brigade
Od kraja svibnja 1992., kao nadređeno zapovjedništvo, 101. bri-
gadom HV-a zapovijeda Zapovjedništvo obrane grada Zagre-
ba, na čelu sa zapovjednikom, pukovnikom Darkom Grdićem,
pod kojim je brigada bila sve do 2. ožujka 1993. godine. Prema
zapovijedi Zapovjedništva obrane grada Zagreba od 22. veljače
1993., a u vezi ukidanja navedenog Zapovjedništva, 101. brigada
HV-a je zajedno s 99., 100., 102., 148. i 149. brigadom HV-a
podređena Zapovjedništvu Zbornog područja (ZP) Zagreb pod
čijim zapovijedanjem ostaje do “svršetka svog ratnog puta”.
Demobilizacijom pripadnika i prevođenjem 101. br HV-a
u pričuvu, Zapovjedništvo brigade smanjeno je i preustrojeno u
skladu s mirnodopskim potrebama, u Zapovjedništvo za razvoj
brigade (nadalje razvojna jezgra) sa svim ovlastima i zadaćama
Zapovjedništva brigade. Zapovjedno mjesto nalazilo se u pro-
storijama Gradske uprave – Područnog ureda Susedgrad.
Na prijedlog zapovjednika 101. brigade HV-a, a temeljem
suglasnosti ZOGZ-a i Personalne uprave MORH-a, od 8. srp-
nja 1992. djeluje Zapovjedništvo 101. brigade HV (razvojna
jezgra) sljedećeg djelatnog ustroja i sastava:
1. zapovjednik brigade: pukovnik Jozo Petrašević;
2. zamjenik zapovjednika brigade i pomoćnik za INP: sat-
nik Tomislav Pavić;
3. pomoćnik zapovjednika za OMKP (organizacijsko-mo-
bilizacijske kadrovske poslove): bojnik Milan Rebić;
217
4. pomoćnik zapovjednika za logistiku: pukovnik Tomislav
Kačić Alesić, a od 1. rujna 1992. poručnik Darko Spaso-
jević;
5. režiser – blagajnik: narednica Mira Petrašević;
6. referent za opće i administrativne poslove: narednica
Zdenka Merkl;
7. vozač zapovjednika: časnički namjesnik Ivan Živković;
8. koordinator za skrb: bojnik Želimir Majetić;
9. koordinator za skrb: natporučnik Ivan Lažeta.
Nakon demobilizacije i prevođenja brigade u pričuvu pove-
ćali su se i poslovi i zadaće, posebice u logistici, te je na zahtjev za-
povjednika brigade odobreno proširenje i popuna iz pričuve za:
1. načelnik SiS-a: bojnik Stjepan Bratković;
2. izvjestitelj za OMKP: satnik Krunoslav Samošćanec;
3. načelnici struka u logistici: Nenad Mrva, Josip Žeželj,
Srećko Planinčić, Nikola Kordiš, Anđelko Vrbanović;
4. informatičar: Rešad Švraka i Branko Rain;
te jedan broj pripadnika za obavljanje zadaća logističke potpore.
U razdoblju od 20. srpnja 1992. do 30. srpnja 1995. zapo-
vjedništva i postrojbe 101. brigade nalaze su u pričuvi, a sve ope-
rativno-stručne zadaće ustroja, popune, mobilizacijskih pripre-
ma, izobrazbe i dr. obavljala je razvojna jezgra Zapovjedništva
brigade.
 Također, dolazi do određenih promjena u Zapovjedništvu
brigade. U 1993. na mjesto referenta u logistici postavljaju se
Tomislav Čižmek i Danica Hundrić – Ciglenečki. Na mjesto
vozača zapovjednika umjesto Ivana Živkovića postavljen je
Darko Ladišić, a nakon njega Žarko Seljan i Dubravko Sporiš.
U 1994., na osnovu zahtjeva zapovjednika brigade i ukazanih
potreba u izvođenju bojne obuke i odgoja zapovjedništava i po-
strojbi brigade u 1993. godini, odobrava se ustrojba 2 djelatna
mjesta:
– izvjestitelja za izvedbeno – nastavne poslove (INP), na
koje se postavlja satnik Željko Pulek, a nakon njega nat-
poručnik Sulejman Tatarević;
– pomoćnika zapovjednika za SIS, na koje se postavlja po-
ručnik Željko Jantolek.
Za zamjenika zapovjednika brigade – pomoćnika za INP
umjesto Tomislava Pavića postavlja se bojnik Darko Mateša.
Za pomoćnika zapovjednika za OMKP umjesto Milana Re-
bića postavlja se narednica Zdenka Merkl, a na njezino mjesto
– referenta za opće i administrativne poslove vodnica Marjeta
Kerovec. U 1995. za zamjenika zapovjednika brigade – pomoć-
nika za ONP, umjesto Darka Mateše postavlja se natporučnik
Sulejman Tatarević.
U razdoblju od 20. srpnja 1992. do 30. srpnja 1995. zapo-
vjedništva i postrojbe 101. br HV-a nalazile su se u pričuvi, a sve
operativne i stručne zadaće obavljala je razvojna jezgra Zapo-
vjedništva brigade, koja u svom svakodnevnom radu:
– provodi raščlambe obavljenih bojnih zadaća, ocjenjuje
ostvarene rezultate i predlaže aktivnosti i mjere za pove-
ćanje osposobljenosti zapovjednika i pripadnika brigade
na višu razinu;
– izrađuje organizacijsko-mobilizacijsku i kadrovsku do-
kumentaciju, potrebnu za moguće bojno ili mirnodop-
sko djelovanje brigade;
– usklađuje potrebe i mogućnosti ratne popune Zapovjed-
ništva i postrojba brigade prema ratnom ustroju (+10%
zapovjednog kadra) i VES (vojno-evidencijskih speci-
jalnosti), prikuplja jedinične kartone vojnih obveznika
na ratnom rasporedu u brigadi od Područnog ureda za
obranu Susedgrad i drugih područnih ureda, te ustrojava
jediničnu i abecednu kartoteku postrojba brigade;
– usklađuje potrebe i mogućnosti ratne popune Zapovjed-
ništva i postrojba brigade, prema ratnom ustroju, mo-
tornim vozilima, pješačkom oružju, oruđima, ubojitim
i drugim TMS-ovima, te svakodnevno brine o njihovoj
ispravnosti, pravilnoj uskladištenosti i sl.;
218
– izgrađuje i jača bojnu i mobilizacijsku spremnost Zapo-
vjedništva i postrojba brigade – izrađuju se kompletno
novi mobilizacijski i drugi potrebni planovi postrojbi
brigade te se provodi obuka provoditelja mobilizacije;
– pripadnicima brigade na Posavskom i Južnom bojištu
pruža logističku potporu;
– realizira godišnje zapovijedi za obuku i druge zapovije-
di i zadaće nadređenih zapovjedništava, Zapovjedništva
obrane grada Zagreba i Zapovjedništva Zbornog pod-
ručja Zagreb;
– izrađuje planove obuke, osposobljavanja i uvježbavanja
pripadnika i postrojba brigade;
– provodi izobrazbu zapovjednika i časnika brigade, bojni
i samostalnih postrojba brigade, od razine zapovjedni-
ka (dozapovjednika) satnija do Zapovjedništva brigade,
prema mobilizacijskim i planovima uporabe;
– organizira, priprema i provodi bojnu obuku i odgoj svih
postrojba brigade prema zapovijedima nadređenog za-
povjedništva;
– organizira, priprema i provodi skupne trenaže i skupne
vježbe;
– organizira, priprema i provodi metodičko-pokazne vjež-
be;
– surađuje sa stručnim timovima za obuku i nadzor, te su-
djeluje u timovima za nadzor obuke i vježbi postrojba
Zapovjedništva ZP Zagreb;
– organizira, priprema i provodi smotre svih vojnih obve-
znika i motornih vozila postrojba brigade;
– sa zapovjedno-stožernim kadrovima zapovjedništava
provodi redovita informiranja i druge oblike osposoblja-
vanja (svaki mjesec);
– provodi informativno-stručne sastanke sa zapovjednici-
ma satnija i samostalnih postrojba brigade (svaka dva do
tri mjeseca);
– svakodnevno djeluje na povećanju vojne stege, radne
učinkovitosti i unapređenju unutarnje službe te na ukla-
njanju slabosti i nedostataka od značenja za bojnu spre-
mnost postrojba brigade;
– kontinuirano provodi mjere zaštite i sigurnosnog osigu-
ravanja aktivnosti brigade;
– provodi redovito održavanje i preglede naoružanja i
TMS-a razmještenih u skladištima brigade;
– redovito skrbi o obiteljima poginulih te o ranjenim i
oboljelim pripadnicima brigade i pruža im pomoć u
ostvarivanju prava na naknade materijalnih i stambenih
 prava po zakonu Ministarstva rada i socijalne skrbi Re-
publike Hrvatske;
– organizira i provodi obilježavanje obljetnice ustroja bri-
gade te posjete mjesta pogibije pripadnika 101. br HV-a
u suradnji s obiteljima poginulih i predstavnicima Opći-
ne Susedgrad;
– ažurira podatke o statusu ranjenih i oboljelih pripadnika
brigade;
– surađuje u gradnji spomen-obilježja poginulim pripad-
nicima 101. br HV-a i drugim hrvatskim braniteljima s
područja Općine Susedgrad na mjesnom groblju u Ste-
njevcu;
– organizira izdavanje, promoviranje i distribuciju Multi-
medijalnog projekta “101. za Hrvatsku”;
– organizira i provodi sportske, zabavne i kulturne aktiv-
nosti pripadnika brigade;
– prikuplja, razvrstava, popisuje, slaže i za arhiviranje pri-
prema arhivsko gradivo i predaje ga nadležnim instituci-
jama na pohranu i čuvanje;
– redovito ažurira, izrađuje i dorađuje planske i druge ope-
rativne dokumente, evidencije i dnevna operativna izvje-
šća; te
– svakodnevno obavlja logističke zadaće u skladištima ma-
terijalne doknade i osigurava logističku potporu u obav-
ljanju zadaća Zapovjedništva brigade.
Tijekom navedenog razdoblja razvojna jezgra Zapovjed-
ništva 101. brigade HV-a najviše pažnje posvetila je izgradnji i
jačanju mobilizacijske i bojne spremnosti postrojbi i pripadnika
brigade, planiranju, organizaciji i provedbi pripremnih mjera i
radnji te uvježbavanju napadnih bojnih djelovanja na planira-
nim smjerovima bojne uporabe brigade u predstojećim opera-
cijama oslobađanja okupiranih teritorija Republike Hrvatske.
U skladu s tim, Zapovjedništvo brigade izradilo je cjelovitu
raščlambu bojne uporabe brigade u dotadašnjem tijeku Domo-
vinskog rata, te zaključke o stečenim iskustvima i nedostacima
primjenjivalo u izradi planova i drugih dokumenata za pove-
ćavanje stupnja bojne spremnosti brigade u pričuvi. Krenulo
se iz početka, bez ikakvih naputaka i šablona. Zapravo, bio je
to proces prevođenja brigade iz ratnih u mirnodopske uvjete
djelovanja u spremnosti i očekivanju zapovijedi o mobilizaciji
i bojnoj uporabi brigade u operacijama oslobađanja okupiranih
područja RH. Planove mobilizacije, planove bojne uporabe bri-
gade, zemljovide i druge dokumente Zapovjedništvo je izradilo
među prvima te Zapovjedništvu ZPZ-a predložilo Plan organi-
ziranja i izvođenje seminara (s vlastitim kadrovima) za djelatni-
219
ke zapovjedništava brigada, kako bi stečena iskustva podijelili s
kolegama.
Ratna popuna i izbor kadrova na zapovjedno-stručnim duž-
nostima bili su vrlo složeni. Zauzet je stav da se na ustrojbena
mjesta postave u ratu dokazani kadrovi, vodeći računa da po-
strojba ostane u sastavu kakvom je i ratovala, što nije bilo mo-
guće izvesti iz više razloga (pripadnici brigade su otišli u druge
postrojbe, neodgovarajuće veze, odlazak za poslom i sl.).
Na osnovi izrađenih dokumenata i papirnate ratne popune
brigade vojnim obveznicima i motornim vozilima redovito se,
u suradnji s Područnim uredom za obranu Susedgrad, provode
smotre s ciljem međusobnog upoznavanja pripadnika i zapo-
vjednog kadra te ostvarivanja uvida u kvalitetu i stanje popu-
ne postrojba v/o, adekvatnim m/v, potrebitim naoružanjem i
opremom, kao imperativa mobilizacijske i bojne sposobnosti
brigade.
U to vrijeme povećan je ustroj brigade i s topničko – ra-
ketnim divizijunom (TRD) i bitnicom POLK 9K-11, što je
značilo povećanje za oko 400 pripadnika i iziskivalo izvlačenje
sposobnih kadrova iz popunjenih postrojbi brigade te neraspo-
ređenog dijela v/o iz Ureda za obranu, kojih nije bilo.
Na smotrama se odazivalo oko 70% v/o od ustroja (samo
na smotri postrojba TRD u 1994. odazvalo se preko 80% v/o),
te oko 60% m/v. Zapovjedništvo brigade u suradnji s Područ-
nim uredom obrane Susedgrad (bili su i prostorno smješteni na
istom katu) svakodnevno je dogovaralo, usklađivalo i unaprje-
đivalo stanje popune i izgrađivalo ostale čimbenike mobilizacij-
ske spremnosti.
Također, Zapovjedništvo i sve postrojbe 101. brigade HV-a
kontinuirano su, od kraja 1992. do srpnja 1995., izvodile bojnu
obuku koja se sastojala od vježbi mobilizacijske i bojne spre-
mnosti, vojnih vježbi, skupnih trenaža cjelokupnog ili razvojne
jezgre Zapovjedništva brigade (najčešće s temom “Brigada u na-
padu”) i skupnih vježbi (na razini Zapovjedništva brigade, za-
povjedništava bojni i satnija te zapovjednika samostalnih vodo-
va i desetina). Pritom je posebna pažnja bila posvećena bojnoj
obuci i osposobljavanju zapovjedno-stručnih kadrova i vojnih
obveznika deficitarnih specijalnosti unutar brigade (pripadni-
ka protuzračne obrane, topništva, inženjerije, veze…) iz vojno-
stručne tematike.
Uz to, izvode se i zapovjedna izviđanja u području Pokup-
skog i Pribilović brda tijekom kojih se Zapovjedništvo brigade
i zapovjednici postrojba upoznaju sa smjerovima dovođenja
postrojbi brigade u očekujući rajon i konfiguracijom terena te
sagledavaju mogućnosti bojnog djelovanja postrojbi brigade
na planiranim smjerovima njihove bojne uporabe u predstoje-
ćim planiranim operacijama oslobađanja okupiranih teritorija
Republike Hrvatske. Uz to, s njima su provođeni i informativ-
no-stručni susreti svakih 1-2 mjeseca, na dobrovoljnoj osnovi –
neposrednim pozivanjem od strane Zapovjedništva brigade na
kojima su zapovjednici upoznavani s adekvatnom situacijom,
obvezama brigade, stanjem popune i dr.
Zapovjedništvo brigade (razvojna jezgra) redovito je razma-
tralo kadrovsku problematiku te na osnovi iskazanih sposobno-
sti zapovjedno – stožernih kadrova predlagalo ih je za redovita
i izvanredna promaknuća. No, prijedlozima nije udovoljeno,
osim u iznimnim slučajevima.
Isto tako, Zapovjedništvo brigade u suradnji sa zapovjed-
nicima bojni i samostalnih postrojba brigade, predložilo je za
odgovarajuća odličja i priznanja pripadnike brigade koji su se
dokazali iznimnom hrabrošću i junačkim činom te natprosječ-
nim rezultatima u vođenju i zapovijedanju postrojbama u ratu.
Prijedlozi za adekvatne činove i zaslužena odličja i druga
priznanja temeljito su obrazloženi, propisno i u roku dostavlje-
ni nadležnom zapovjedništvu u ožujku i travnju 1994., ali na
njih i nakon brojnih zahtjeva, nikada nije odgovoreno.
Osim toga, od kraja 1992. do svibnja 1995. razvojna jezgra
Zapovjedništva 101. brigade HV-a vršila je redovita pozivanja
na smotre vojnih obveznika brigade prema ratnom rasporedu,
kako bi ostvarila uvid u stanje i kvalitetu popune i opremlje-
nosti vojnih obveznika opremom i materijalno-tehničkim
sredstvima, uskladila stanje popunjenosti te proučila i utvrdila
mobilizacijsku spremnost postrojbi brigade. Smotre vojnih ob-
veznika brigade održavane su na sljedećim lokacijama:
– u OŠ “Bana Josipa Jelačića” Zapovjedništva i postrojbi 1.
bojne;
220
– u OŠ “Gornje Vrapče” Zapovjedništva i postrojbi 2. boj-
ne;
– u OŠ “Stenjevec” Zapovjedništva i postrojbi 3. bojne;
– u OŠ “Dragutina Domjanića” samostalnih postrojbi bri-
gade (Voda veze, Voda PZO, Inženjerijskog voda i Voda
RBKO), te
– u OŠ “Malešnica” topničko-raketnog divizijuna (TRD) i
bitnice POLK 9K-11.
Osim vojnih obveznika, razvojna jezgra Zapovjedništva
101. brigade HV-a redovito je vršila smotre motornih vozi-
la brigade na parkiralištu poduzeća “Jedinstvo”. Na smotrama
je uočena slaba popuna postrojbi brigade motornim vozilima,
koja nisu bila ni adekvatna potrebama po broju, tipu i tehničkoj
ispravnosti, što se negativno odražavalo na mobilizacijsku i boj-
nu spremnost postrojbi brigade.
Nakon provedene demobilizacije, sva materijalno-tehnič-
ka sredstva, naoružanje i vojna oprema 101. brigade HV-a evi-
dentirani su i uskladišteni po osnovnim postrojbama, uz kom-
pletnu prateću dokumentaciju, u skladištima Policijske postaje
na Črnomercu i na Krugama u Zagrebu. Brigada je 26. ožujka
1994. dobila na raspolaganje skladišta u vojarni “Taborec” u
Samoboru, u koja su do 9. travnja 1994. preseljena materijalno-
tehnička sredstva, naoružanje i oprema iz skladišta na Krugama.
Po završetku preseljenja, 19. travnja 1994. nadzor novih skladi-
šta 101. brigade HV-a u vojarni “Taborec” u Samoboru izvršio
je načelnik tehničke službe Zapovjedništva Zbornog područja
Zagreb, pukovnik Miroslav Dobrinić, i ocijenio da je učinjeno
sukladno propisima i zapovijedima. Uz to, tijekom kolovoza
1994. u skladišta brigade u vojarni “Taborec” prebačen je i dio
materijalno-tehničkih sredstava, naoružanja i vojne opreme iz
njezinih skladišta u Policijskoj postaji Črnomerec.
7.2. B ojna obuka i odgoj zapovjedništava i
postrojba brigade u 1993. godini
na banovinskoj bojišnici
(20. svibnja – 26. lipnja 1993. i 3. studenoga –
3. prosinca 1993.)
Temeljem usmene zapovijedi nadređenog zapovjednika Zbor-
nog područja Zagreb, general-bojnika Petra Stipetića, 101. bri-
gada HV-a stavljena je u povišeni stupanj bojne spremnosti u
10,00 sati 26. travnja 1993. godine. Razvojna jezgra Zapovjed-
ništva 101. brigade HV-a dobila je usmene naputke da intenzi-
vira mobilizacijsku spremnost brigade (ažuriranje dokumenata
planova mobilizacije te planova popune vojnim obveznicima,
motornim vozilima i drugim materijalno-tehničkim sredstvi-
ma) i obavi sve organizacijsko-stručne pripreme za mobilizaciju
postrojbi brigade, obuku i postupno uvođenje postrojba briga-
de na prvu liniju obrane banovinske bojišnice. U skladu s tim
izrađen je i od zapovjednika ZPZ-a odobren Plan i dinamika
pozivanja – mobiliziranja postrojba brigade s tematikom pe-
7.2.1. B ojna obuka i uvježbavanje
zapovjedništava i postrojba brigade
u svibnju i lipnju 1993. godine
Zapovjednik 101. brigade HV-a 15. svibnja 1993. zaprimio je
usmenu zapovijed zapovjednika ZP-a Zagreb za pozivanje samo
1. bojne iz odobrenog Plana obuke i to prije planiranih termina,
u najkraćem vremenu. Također, odobreno je pozivanje ratnog
Zapovjedništva brigade (radi priprema izvedbeno-nastavne do-
kumentacije, organiziranja izvođenja i nadgledanja pojedinih
faza obuke) i dijela samostalnih postrojba brigade radi specija-
lističke izobrazbe.
Uz provedene stručno-metodičke pripreme Zapovjedništva
brigade i 1. bojne te zapovjednika postrojba, obavljena su u dva
navrata zapovjedna izviđanja područja praktične bojne izobraz-
221
todnevne obuke i postupnog uvođenja na prvu crtu obrane s
ciljem zamjene pripadnika 12. dp koji duže vrijeme nisu bili na
odmoru.
Prema odobrenom Planu obuke u 1993. organizirana je i
provedena samo obuka Zapovjedništva brigade, samostalnih
postrojba brigade te 1. i 2. bojne, i to u dva vremenska razdoblja:
• bojna obuka i uvježbavanje Zapovjedništva brigade, 1.
bojne i samostalnih postrojba brigade u vremenu od 20.
svibnja do 26. lipnja 1993. godine
• bojna obuka i uvježbavanje Zapovjedništva brigade, 2.
bojne i drugog dijela samostalnih postrojba brigade u
vremenu od 3. studenoga do 3. prosinca 1993. godine
be vojnih obveznika brigade u zoni odgovornosti 3. bojne 12.
domobranske pukovnije HV-a Petrinja. Dana 22. svibnja izvi-
đanje je izvršilo Zapovjedništvo brigade, a šest dana kasnije, 28.
svibnja 1993., Zapovjedništvo 1. bojne.
Bojna obuka i odgoj isplanirana je kao 15-dnevna vojna
vježba te je realizirana u dvije faze. U prvoj je u trajanju od 5
dana obavljeno pozivanje ljudstva, teorijska i taktička izobraz-
ba, a u drugoj praktična vojna obuka pripadnika 1. bojne na
prvoj crti banovinske bojišnice Konjska glava – Jasikova kosa –
Pribilović brdo – Šestanj brdo u zoni odgovornosti 3. bojne 12.
domobranske pukovnije HV-a.
Banovina: Šestanj – Pribilović brdo, lipanj 1993.

222
 Nakon završetka prve faze bojne izobrazbe, 6. lipnja 1993.,
postrojbe su izmještene iz Zagreba i postupno uvedene na pred-
viđene položaje.
Prva pješačka bojna 101. br HV-a, pod zapovijedanjem sat-
nika Ivana Mlinara, 6. lipnja 1993. u 5,35 sati, sa spremnošću za
b/d u 6,00 sati, preuzima položaje na prvoj crti napada 3. bojne
12. dp HV-a i to: Pribilović brdo (tt 264) – Šestanj, po dubini
Međurače, koja je mjestimice bila udaljena 80 – 800 m od ne-
prijatelja. ZM 1. bojne je u s. Donje Mokrice. Dijelovi bitnice
topova (ZIS 76 mm) 2. gardijske brigade HV-a na paljbenom
položaju u rajonu Gornjih Mokrica, sa smjerom djelovanja Žu-
pić i Novo Selište.
Zadaća 1. pb bila je: učvrstiti dosegnutu crtu napada, uz od-
sudnu obranu, pripremati se za napad te omogućiti uvođenje
1. bojne 2. gardijske brigade HV-a i 2. bojne 12. dp HV-a, radi
daljnjeg napada na smjeru: Pribilović brdo – Križ – Javor – Hra-
stovica, a pomoćnim snagama: Novo Selište – Sveto Trojstvo –
Ćirovo brdo i ovladati crtom šuma Vučjak – šuma Javor i crtom
s. Novo Selište – Sveto Trojstvo, spriječiti izvlačenje snaga SVK
iz Petrinje i stvoriti uvjete II b/e za uništavanje okruženih snaga
i oslobađanje Petrinje. Desni susjed 1. bojna 2. gardijske brigade
HV-a “Gromovi”, a lijevi 2. bojna 12. dp HV-a.
Na smjeru napada 1. bojne bile su raspoređene u obram-
benom poretku snage 4. bataljuna (oko 560 pripadnika) 31.
pbr TO 39. (Banijskog) korpusa SVK. Glavnina snaga bila je
grupirana na crti: Novo Selište – Milekovići – Graberje, dobro
naoružana, popunjena i sa snažnom topničkom potporom. Ba-
taljun je bio ojačan i tenkovskim vodom T-84, samohotkama
M 36 90 mm u rajonu Strašnika. Imao je i minobacače 82 mm
(osam komada), te POG kod Svetog Ivana i Pavla.
ZM 4/31. pbr TO bilo je u s. Gora.
U vremenu od 6. do 15. lipnja 1993., osim povremene vatre
iz pješačkog oružja, nije bilo bojnih djelovanja većeg intenzite-
ta. Prva bojna je potpuno obavila sve zadaće priprema i uvježba-
vanja za napad, te je osposobljena za napadna bojna djelovanja
na banovinskoj bojišnici.
Crtu bojišnice 1. bojna 101. br HV-a bez promjena predala
je 3. bojni 12. dp HV-a do 6,00 sati 15. lipnja 1993., a nakon
toga izvlači se s banovinske bojišnice i demobilizira.
Tijekom izvođenja bojne obuke na prvoj crti bojišnice us-
postavljena je uspješna suradnja sa Zapovjedništvom i pripadni-
cima 12. dp HV-a Petrinja, posebice njezine 3. bojne, snagama
MUP-a u zoni odgovornosti, susjednim postrojbama i pučan-
stvom.
Vježbom su ostvarena dva cilja: zapovjedništva i postrojbe
brigade uvježbavale su i izvodile radnje i postupke obrane na

223
prvoj crti bojišnice, pripremajući se za eventualni napad na tom
smjeru u oslobađanju okupiranih područja RH, te je zapovjed-
ništvima i postrojbama 12. dp HV-a omogućeno da se izvuku s
prve crte obrane na zasluženi odmor u trajanju 10-12 dana.
Istovremeno je obavljena i bojna obuka samostalnih po-
strojbi brigade – Izvidničkog voda, Voda Vojne policije, Protu-
diverzantskog i Diverzantskog voda za koje je bojna izobrazba
provedena u širem rajonu Susedgrada i Samobora, uz stručno-
metodičko vođenje instruktora iz Glavnog stožera HV-a i Za-
povjedništva ZP-a Zagreb. Zbog stalne dopune popune samo-
stalnih postrojbi, obuka predviđena i organizirana do 21. lipnja,
produljena je do 26. lipnja 1993. godine.
Zadaće u obrani i pripremi za napad provedene su metod-
sko-pokaznim načinom (metodom vođenja), napisane su zapo-
vijedi i izrađeni svi potrebiti prilozi. Pripadnici postrojbi briga-
de za specijalne namjene tijekom obuke uvježbavani su s bojnim
streljivom i eksplozivom uz stručno izvođenje specijalaca71 GS
HV-a, dokazanima u Domovinskom ratu.
U sklopu Zapovjedništva brigade, po prvi puta u obuci su-
djeluju nedavno raspoređeni v/o, bez ratnog iskustva, na vrlo
odgovornim dužnostima pomoćnika zapovjednika za PD –
Nevenko Stričević i izvjestitelja za IPD – Mario Rogač.
Izvođenje bojne obuke i odgoja vojnih obveznika 1. bojne
i dijela samostalnih postrojba brigade za specijalna djelovanja
prema zapovijedi zapovjednika ZPZ nadzirao je Stručni tim
Zapovjedništva ZPZ.
Stručni tim ZPZ, na čelu s bojnikom Sandijem Kneževi-
ćem, ocjenjivao je sve iskazane rezultate – relevantne za bojnu
spremnost zapovjedništva i postrojbi na obuci te predložio mje-
re za otklanjanje iskazanih nedostataka, s prijedlogom mjera
koje su se odnosile na popunu postrojbi v/o i m/v, adekvatnom
popunom sredstvima veze, intenziviranjem izobrazbe na svim
71 Bili su to instruktori Odjela za specijalne namjene GS HV-a: Tomica Bajsić, Denis Rosandić, Dražen Ćurić i Špejtim Tači, te iz Izvidničke satnije Zapovjed-
ništva ZP-a Zagreb: Stjepan Dreta i Dubravko Begović.
224
razinama zapovijedanja, a poglavito zapovjednika desetina i
vodova. Predlaže se da ovakve sveobuhvatne vježbovne zadaće
obavljaju na duže vrijeme od 15 dana.
Opći zaključak Stručnog tima bio je da iskazani rezultati
obuke i odgoja dokazuju da je to stabilna postrojba sposobna za
izvršenje i složenijih zadataka, uz pravodobno otklanjanje uoče-
nih nedostataka.
Postrojba se u cjelini ocjenjuje ocjenom vrlo dobar, a po-
sebno ističu zamjenika zapovjednika brigade Tomislava Pavića,
zapovjednika 1. bojne Ivana Mlinara, Inženjerijski vod 1. bojne
i Samostalni prateći vod 1. bojne.
Nakon završetka vojne vježbe, temeljem analitičkog pro-
matranja relevantnih čimbenika bojne obuke i odgoja te bojne
spremnosti Zapovjedništva, 1. bojne i samostalnih postrojbi
101. brigade HV-a, Zapovjedništvo brigade zaključilo je kako
su ciljevi i zadaće bojne obuke i odgoja realizirani, a bojna spre-
mnost podignuta na višu razinu. Vježbe gađanja i tematika boj-
ne obuke provedene su s većinom vojnih obveznika, koji su se
odazvali na vojnu vježbu, i pritom su ostvareni vrlo dobri i od-
lični rezultati. Bojni moral vojnih obveznika bio je na visokoj
razini, a obnašanje bojnih zadaća na crti bojišnice u zoni od-
govornosti 3. bojne 12. domobranske pukovnije HV-a Petrinja
obavljeno je s visoko iskazanom sviješću te vojnim znanjem i
umijećem. Nije bilo otkazivanja poslušnosti, devijantnih pona-
šanja i izvanrednih događaja. Sve zapovijedi vezane uz zadaće
bojne obuke realizirane su, a postrojbama 3. bojne 12. domo-
branske pukovnije HV-a Petrinja omogućen je odmor. Sve za-
povjedne i organizacijsko-stručne zadaće Zapovjedništva 101.
brigade HV-a u pripremi i tijeku bojne izobrazbe provedene su
pravodobno, cjelovito i uzorito. No, pritom je istaknuto kako
mobilizacijska spremnost, posebno pozivanje vojnih obveznika
i njihov odziv na vojnu vježbu nije bio adekvatan potrebama.
7.2.2. B
 ojna obuka i uvježbavanje Zapovjedništva
i postrojba brigade u studenom i prosincu
1993. godine
Isto kao u svibnju, temeljem zapovijedi zapovjednika ZP Za-
greb, general-bojnika Petra Stipetića, od 15. rujna 1993., Zapo-
vjedništvu 101. br HV-a zapovjeđeno je organiziranje i proved-
ba 15-dnevne bojne obuke Zapovjedništva i postrojba 2. bojne,
te samostalnih postrojba brigade koje nisu sudjelovale u obuci
u lipnju, vodova: veze, PZO, inženjerije i RKBO. Osim njih,
ponovno je angažirano Zapovjedništvo brigade i Vod vojne
policije iz razloga provedbe plana obuke i odgoja te obavljanja
vojno-policijskih zadaća tijekom bojne obuke.
Zapovjedništvo 101. brigade HV-a izradilo je prijedlog
Plana pozivanja i dinamike bojne izobrazbe vojnih obveznika
2. bojne i dijela samostalnih postrojbi brigade u vremenu od 3.
studenog do 3. prosinca 1993. godine. Isplanirana je 15-dnevna
Pripadnici 3. satnije 2. bojne prelaze most na Kupi, Letovanić, studeni1993.
225
bojna obuka pripadnika 2. bojne i samostalnih postrojbi bri-
gade, koje nisu provele obuku tijekom 1993. godine. Kao i u
lipnju, izvedena je teorijska obuka u tri, umjesto pet dana, kako
bi se postrojbama bojne osiguralo više vremena za praktičnu
obuku i vježbanje, ponovno u zoni odgovornosti 12. dp HV-a
Petrinja, na prvoj crti njezine 2. i 3. bojne.
Druga pješačka bojna 101. br HV-a, pod zapovijedanjem
satnika Marka Bijelića, do 10,00 sati 16. studenog 1993. pre-
uzela je prvu crtu banovinske bojišnice od 2. i 3. bojne 12. dp
HV-a: r. Šanja – Pribilović brdo (lijevo od tt 264) – Jasikova
kosa – r. Utinja – cesta na proplanku iznad Gornjih Mokrica (tt
162) – Konjska Glava (tt 178, ispred nje bilo je neprijateljsko
minsko polje) – r. Kupa (tt 99, Slatina do Mokričkog Luga).
Crta dodira između 300 i 600 m, a mjestimice 80-100 m. ZM 2.
Banovina: Pribilović brdo – r. Kupa, studeni 1993.

226
Pripadnici 3. satnije 2. bojne u taboru.
bojne u selu Srednje Mokrice, na odvojku k naselju Međurače, a
IZM je imala u zemunici na tt 162 iznad G. Mokrica.
Desni susjed: 2. bojna 2. gardijske brigade HV-a “Gromo-
vi”, a lijevi 57. brigada HV-a Sisak i 2. gardijska brigada HV-a
“Gromovi”.
IZM 12. dp HV-a u Dumače – Farkašić.
IZM 101. br HV-a u s. Nebojan.
Brigadna protuoklopna grupa razmještena je u neposrednoj
blizini punkta UNPROFOR-a, tt 162 – put na proplanku iznad
G. Mokrica, sastava: Samostalni prateći vod bojne, Vod PZO bri-
gade, Desetina BsT-a i Topnički vod ZIS – 76 mm iz 12. dp HV-a.
Spoznajni podaci o stanju i rasporedu 4. bataljuna 31. br
TO istovjetni su stanju u lipnju, s time što su u rajonu Novog
Selišta, dio prema regionalnom vodovodu položaje držali čet-
nici Vojislava Šešelja. Posebnu pozornost trebalo je usmjeriti na
razmještaj i djelovanje snaga pobunjenih Srba iz smjera Cepeliš
– Križ Hrastovački – Župić.
Zadaća 2. pb bila je: učvrstiti dosegnutu crtu napada, uz
odsudnu obranu, pripremati se za napadna djelovanja te omo-
gućiti uvođenje 2. bojne 2. gardijske brigade HV-a i 2 i 3. bojne
12. dp HV-a u napad na smjeru: Pribilović brdo – Križ – Javor
– Hrastovica, a pomoćnim snagama na smjeru s. Novo Selište
– Sveto Trojstvo – Ćirovo brdo, ovladati crtom šuma Vučjak –
šuma Javor i crtom s. N. Selište – Sveto Trojstvo, spriječiti izvla-
čenje snaga SVK iz Petrinje i stvoriti uvjete II b/e za uništavanje
okruženih snaga i oslobađanje Petrinje.
227
Pripadnici 3. satnije 2. bojne na banovinskom bojištu, u dopremi hrane
i streljiva na prvu crtu, slijeva: Ivan Marasović, Dragutin Bartolin –
Gec, Robert Ožvald, Davorin Vranko, NN i NN iz 12. dp, Marijan
Krivec (čuči).
Pripadnici 2. bojne, koji nisu bili na crti, smješteni su u
novouređenom taboru (od jedanaest kontejnera) u podnožju
Šestanj brda, iznad kamenoloma kraj potoka Šanja, u zoni od-
govornosti 2. gardijske brigade HV-a, dvadeset minuta hoda do
prve crte, do koje su inženjerijske postrojbe u to vrijeme probi-
jale cestu za prebacivanje težih oruđa.
U vremenu od 16. do 27. studenoga 1993., osim povreme-
ne vatre iz pješačkog oruđa, nije bilo bojnih djelovanja većeg
intenziteta. Druga bojna i samostalne postrojbe brigade ospo-
sobljene su i pripremljene za napadna bojna djelovanja na bano-
vinskoj bojišnici.
Crtu bojišnice 2. bojna 101. br HV-a bez promjena predala
je 2. i 3. bojni 12. dp HV-a do 10,00 sati 27. studenoga 1993.,
nakon čega se izvlači s banovinske bojišnice i demobilizira.
Bojna obuka i uvježbavanje postrojba 2. bojne za napad
provedeni su u iznimno teškim uvjetima (stalne provokacije
pobunjenih Srba, kiša, snijeg, niske temperature i sl.), uz veli-
ke napore pripadnika. Zbog takvih uvjeta došlo je do pojave
psihičkih tenzija među pripadnicima bojne, koje su dodatnim
uređivanjem zaklona i zemunica, prilagodbom na vrlo niske
temperature i sve boljim upoznavanjem terena, postupno uklo-
njene. Iako su obavljene psihološke pripreme glede ponašanja
vojnika u ratnim uvjetima (strah, panika, stres), struktura lič-
nosti, sposobnosti i uobičajena, ali i devijantna ponašanja, bri-
gadni psiholog, natporučnik Dubravko Tršinski svakodnevno
je obilazio i dodatno hrabrio pripadnike brigade na prvoj crti
bojišnice.
Pogled s Pribilović brda na okupirani dio ceste Petrinja – Glina i selo Ophodnja 2. bojne na prvoj crti banovinske bojišnice, Pribilović brdo,
Gora, studeni 1993. studeni 1993.

2. bojna na banovinskoj bojišnici, prijavak zapovjedniku brigade, Donje Mokrice, studeni 1993.

228
Tijekom pripreme i provedbe bojne izobrazbe dogodila su
se dva izvanredna događaja, koja su duboko potresla sve pripad-
nike brigade. Ujutro 10. studenog 1993. u vojarni u Samoboru,
neposredno prije preuzimanja smjene, prirodnom smrću umro
je vojni obveznik Miljenko Kolaković, pripadnik Voda Vojne
policije brigade. Dana 22. studenoga 1993., na položaju u po-
dručju Jasikova kosa u zoni odgovornosti 12. dp HV-a Petrinja,
nesretnim slučajem iz pješačkog oružja ranjen je Damir Poljak,
pripadnik 1. satnije 2. bojne (jedan broj pripadnika bio je pri-
dodan 3. satniji). Do ranjavanja je došlo najvjerojatnije iz stra-
ha, tijekom jako hladne i maglovite noći, nakon višednevnih
napetosti i provokacija pobunjenih Srba. Nakon pružanja prve
pomoći i imobilizacije te izvlačenja s prve crte, žurno je preba-
čen na liječenje u Sisak, a potom u Zagreb.
Pripadnike brigade na prvoj crti banovinske bojišnice po-
sjetili su 21. studenoga 1993. predstavnici Područnog ureda
gradske uprave Susedgrad na čelu s predstojnikom Mihovilom
Klapšićem, koji je jedan od osnivača 101. brigade HV-a. Iza-
slanstvo u čijem sastavu su bili i predstavnici mjesnih zajednica,
HVIDRA-e, Područnog ureda za obranu Susedgrad i drugi, u
pratnji zapovjednika brigade obišlo je vojnike na prvoj crti. Isto
tako, organiziran je i posjet obitelji.
Nakon završetka vojne vježbe Zapovjedništvo brigade za-
ključilo je kako su ciljevi i zadaće bojne obuke i odgoja realizira-
ni, da je crta bojišnice, i uz stalne provokacije pobunjenih Srba,
održana te da je bojna spremnost podignuta na višu razinu.
Vježbe gađanja i tematika bojne obuke provedene su s većinom
vojnih obveznika, koji su se odazvali na vojnu vježbu, i pritom
su ostvareni vrlo dobri rezultati.
Zaključno, valja istaknuti kako su tijekom 1993. godine te-
orijska obuka i ciljanje provedeni izvan crte bojišnice, a prak-
tična na crti bojišnice na rijeci Kupi. Time su ostvarena dva ci-
lja: zapovjedništva i postrojbe brigade uvježbavali su i izvodili
radnje i postupke obrane na prvoj crti bojišnice pripremajući se
za eventualni napad na tom smjeru u oslobađanju okupiranih
229
područja RH; zapovjedništvima i postrojbama 12. dp Petrinja
omogućeno je da se izvuku s prve crte obrane na zasluženi od-
mor u pozadini u trajanju 10-12 dana.
Zapovjedništvo i postrojbe brigade ne samo da su izvodili
praktičnu obuku u 1993. godini na prvoj crti bojišnice, već su
i u cijelosti zamijenili postrojbe 12. dp na crti, preuzeli punu
odgovornost obrane i eventualnih napadnih djelovanja.
Nepriznavanje tijeka obuke na crti bojišnice kao sudjelova-
nje u ratu već kao vojnu vježbu, kod dijela pripadnika brigade
izazvalo je revolt i negodovanje jer nisu bili u istom tretmanu s
postrojbama 12. dp, a mijenjali su ih. O tim i drugim iskazanim
problemima, s prijedlogom mjera za njihovo otklanjanje, obavi-
ješteno je Zapovjedništvo ZP-a Zagreb.
Uz iskazanu slabost, pogotovo nedovoljnog odaziva v/o i
m/v na obuku i odgoj, odnosi između vojnika, dočasnika i ča-
snika u zapovjedništvima i postrojbama brigade bili su na viso-
koj razini, primjereni, a vojne kolektive činili su homogenim,
moralno zdravim i spremnim za napadna djelovanja.
Uspostavljena je uspješna suradnja s Područnim uredom
Susedgrad, Zapovjedništvom i postrojbama 12. dp (posebice
2. i 3. bojne), 2. gardijskom brigadom “Gromovi”, SIS-om, Po-
licijskom postajom MUP-a, 66. i 67. bojnom Vojne policije i
stanovništvom.
Zapovjedništvo brigade, 2. bojna i samostalne postrojbe bri-
gade u realizaciji ciljeva obuke i odgoja ocijenjene su ocjenom
vrlo dobar, kao i postrojbe na obuci u svibnju – lipnju 1993.
godine, i osposobljene su za očekivana napadna djelovanja u
oslobađanju okupiranih područja RH.
Rezultati obuke i odgoja te vježbanja na prvoj crti banovin-
ske bojišnice u 1993. pokazuju da je brigada osposobljena za
napadni boj u oslobađanju okupiranih područja RH, poglavito
na smjeru od Šestanj i Pribilović brda prema selu Gora – Sibić –
utvrda Klinac grad, s ciljem poluokruženja Petrinje sa zapadne
strane, blokiranja snaga SVK u gradu te stvaranja uvjeta 2. gar-
dijskoj brigadi HV-a “Gromovi” za oslobađanje Petrinje i Gline.
7.3. Zapovjedništvo brigade u povećanom
stupnju bojne spremnosti
Zbog složene vojno-političke situacije zapovjednik 101. brigade
HV-a 13. studenoga 1994. zaprimio je usmenu zapovijed zapo-
vjednika ZP Zagreb za povećanim stupnjem bojne spremnosti
Zapovjedništva brigade.
Zapovjednik brigade ustrojio je dvije operativne skupine iz
sastava razvojne jezgre Zapovjedništva brigade, pripremio ih za
neprekidno dnevno – noćno djelovanje, provođenje planiranih
mjera pripravnosti i povećanje bojne spremnosti, posebice ne-
prekidnog funkcioniranja sustava VIZ-a. Njihovo djelovanje
bilo je neprekidno do početka VRO “Oluja”.
Sa zapovjedno – stručnim kadrovima Zapovjedništva i po-
strojbi brigade u pričuvi do razine bojni, održavaju se povreme-
ni sastanci i informiraju o statusu i zadaćama brigade, te izvode
230
stožerni trenaži. Tako je 4. i 5. veljače 1995. izveden stožerni
trenaž Zapovjedništva brigade i zapovjednih kadrova do razine
zapovjednika satnija, pod nazivom “SKELA 95”. Moguća rje-
šenja danih zadaća, s prijedlozima za žurno otklanjanje nedo-
stataka u slučaju bojne uporabe brigade u oslobađanju okupira-
nih područja RH, predočena su Zapovjedništvu ZP-a Zagreb.
Nakon trenaža, Zapovjedništvo brigade, na prijedlog zamjeni-
ka zapovjednika brigade, pukovnika Ivana Cukine, utvrdilo je i
donijelo inovativni dokument “Metodika planiranja i kontrole
napredovanja brigade u napadu”, te ga uputilo Zapovjedništvu
ZP-a Zagreb na razmatranje, s prijedlogom primjene u trenaži-
ma zapovjedništava brigada ZP-a Zagreb.
7.4. Metodičko – pokazna vježba
“Mobilizacija brigade – pukovnije”
(“Proljeće – ‘95”)
Nakon održanih vojnih vježbi i bojne izobrazbe tijekom 1993.
godine, Zapovjedništvo brigade nastavilo je izgrađivati mobili-
zacijsku i bojnu spremnost pripadnika i postrojbi 101. brigade
HV-a, kroz sve vidove i oblike vojne obuke, sukladno planira-
nim godišnjim zapovijedima za obuku. U skladu s tim, teme-
ljem Godišnje zapovijedi za vojnu obuku i odgoj zapovjedništa-
va i postrojbi HV-a u 1994. godini i Operativnog plana zadaća
MO – GS OS RH za izgradnju bojne spremnosti i jačanje HV-
a, načelnik GS HV-a, general zbora Janko Bobetko zapovjedio
je izvođenje metodičko – pokazne vježbe “Mobilizacija brigade
– pukovnije” u organizaciji GS OS RH te pripremi i izvođe-
nju Zapovjedništva i pripadnika 101. brigade HV-a. Vježba je
pripremljena te se trebala održati 25. studenoga 1994. u vojar-
ni “Taborec” u Samoboru pod nazivom “Jesen – ‘94”, no zbog
tadašnje napete vojno-političke situacije, odgođena je te je odr-
žana na istom mjestu 27. travnja 1995. pod nazivom “Proljeće
– ‘95”.
Svrha i osnovni ciljevi vježbe bili su:
• metodički – pokazno prikazati rad Zapovjedništva bri-
gade – pukovnije i provoditelja mobilizacije u procesu
ustrojavanja postrojbe mobilizacijom,
• metodički – pokazno prikazati rad provoditelja mobi-
lizacije u skladu s Pravilnikom o mobilizaciji OS RH i
Planom mobilizacije brigade – pukovnije,
• spoznati mogućnosti i probleme taktičkih postrojba
HV-a radi nadogradnje sustava mobilizacije.
Kao i u dotadašnjim vježbama HV-a, i u ovoj je osnovni
moto bio: Usavršavanje svih obrambenih sustava Republike Hr-
vatske jamstvo je i preduvjet konačnom oslobođenju svih sada oku-
piranih hrvatskih područja.
Rukovoditelj metodičko – pokazne vježbe “Proljeće – ‘95”
bio je pomoćnik načelnika GS OS RH za domobranstvo, ge-
neral-bojnik Pavao Miljavac, zamjenik mu je bio brigadir Mate
Ostović, a u organizaciji vježbe, kao članovi rukovodstva iste,
sudjelovali su još i pukovnici Stanislav Krulić, Josip Pavlović,
Radoslav Pušić, bojnik Ivan Grčić, natporučnik Tomislav Filjak
i zastavnik Gordan Galić.
231
Metodičko – pokazna vježba “Proljeće – ‘95” počela je 27.
travnja 1995. godine u 9,00 sati u vojarni “Taborec” u Samobo-
ru, uvodnim izlaganjem general-bojnika Pavla Miljavca i briga-
dira Mate Ostovića pred svim sudionicima i izvođačima vježbe.
Nakon toga, prema radnim točkama (RT), planiranom di-
namikom:
– RT-1 Prijam zapovijedi za mobilizaciju i rad Ureda za
obranu i Zapovjedništva brigade – pukovnije, koju je
komentirao i vodio brigadir Mate Ostović, a izlagali su
predstavnik Uprave MORH-a Josip Fruk, predstavnik
Uprave za obranu grada Zagreba Zlatko Jelača i zapovjed-
nik 101. brigade HV-a, pukovnik Jozo Petrašević. Nakon
rasprave, sudionici su se prebacili u skladište materijalne
doknade 101. brigade HV-a u vojarni “Taborec”.
– RT-2 Logističko osiguranje mobilizacije brigade – pukov-
nije, koju je komentirao brigadir Mate Ostović, vodio
pukovnik Josip Pavlović, dok je izlagao pomoćnik zapo-
vjednika 101. brigade HV-a za logistiku, natporučnik
Darko Spasojević. Nakon završetka kratke rasprave, su-
dionici su se autobusima prebacili u Sportsko – rekrea-
tivni centar “Šmidhen”.
– RT-3 Rad zapovjedništva bojne na mobilizacijskom zbo-
rištu, koju je komentirao brigadir Mate Ostović, vodio
pukovnik Slavko Jeren, dok ju je izvodio zapovjednik 1.
bojne 101. brigade HV-a, bojnik Siniša Ratković.
– RT-4 Organizacija prihvata vojnih obveznika na mobili-
zacijskom zborištu, koja se sastojala od dva dijela: Odsjek
za prihvat vojnih obveznika i Privremeno – prihvatna
ambulanta. Prvi dio komentirao je brigadir Mate Osto-
vić, vodio natporučnik Boris Jasić, dok ju je izvodio na-
čelnik Odsjeka za prihvat vojnih obveznika, bojnik Ivan
Godinić. Drugu temu izvodio je natporučnik dr. Drinko
Baličević, načelnik Saniteta brigade.
– RT-5 Odsjek za prijam materijalnih sredstava (motornih
vozila), koju je komentirao brigadir Mate Ostović, vodio
brigadir Stjepan Husnjak, dok ju je izvodio čelnik Od-
sjeka za prijam motornih vozila, zastavnik Alen Buvinić.
 – RT-6 Ustrojavanje ratne postrojbe (satnije) mobilizaci-
jom, koju je komentirao brigadir Mate Ostović, vodio
bojnik Branko Bolfek, dok ju je izvodio zapovjednik sat-
nije, poručnik Mladen Tucibat.
Nakon toga, sudionici i izvođači vojne vježbe vratili su se u
vojarnu “Taborec” na raščlambu vježbe koju je vodio general-
bojnik Pavao Miljavac. Završnu ocjenu vježbe dao je izaslanik
načelnika GS HV-a, general-pukovnik Petar Stipetić, te zahvalio
svim sudionicima vježbe, poglavito organizatoru i izvođačima.
U okviru priprema za njezino izvođenje, obavljena je i obu-
ka svih provoditelja mobilizacije brigade, a kroz dvije generalne
probe i njezino izvođenje 27. travnja 1995., vježbu su promatra-
li predstavnici Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih
snaga Republike Hrvatske, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva,
Hrvatske ratne mornarice i svih zbornih područja Hrvatske voj-
ske te zapovjednici brigada i domobranskih pukovnija Zbornog
područja Zagreb.
Za organizaciju, pripremu i izvedbu metodičko – pokazne
vježbe “Proljeće – ‘95”, kojom su prikazana mobilizacijska rješe-
nja i način izrade mobilizacijskih planova, Zapovjedništvo 101.
brigade HV-a dobilo je visoku ocjenu pomoćnika načelnika GS
OS RH za domobranstvo i rukovoditelja vježbe, general-bojni-
ka Pavla Miljavca.
Izbor, zadaća, organizacija i angažman zapovjedno-stožer-
nih kadrova brigade u izvedbi metodičko – pokazne vježbe
232
“Mobilizacija brigade – pukovnije” te realizaciji instruktivnog
seminara “Mobilizacijski dokumenti”, rezultat su visoke ocjene
GS OS RH o mobilizacijskoj sposobnosti 101. br HV-a.
Zapovjedništvu (razvojnoj jezgri) brigade to je zahvalnost
za permanentnu djelatnost ratne popune i osiguravanja naoru-
žanja i opreme u skladu s ustrojem i ratnim iskustvom pripadni-
ka brigade; učinkovito izvođenje obuke i vježbi zapovjedništa-
va i postrojba brigade za vrijeme pričuve te kvalitetno i uzorito
izrađenim dokumentima Plana mobilizacije, Plana uporabe i dr.
Iako to Godišnjom zapovijedi za vojnu obuku i odgoj nije
bilo planirano, u organizaciji Zapovjedništva 101. brigade
HV-a naknadno su, na zahtjev GS i OS RH i uz suglasnost Za-
povjedništva Zbornog područja Zagreb, realizirane još dvije
jednodnevne metodičko–pokazne vježbe s temom “Mobiliza-
cijski dokumenti”.
U razdoblju od srpnja 1992. do srpnja 1995., dok je briga-
da bila u pričuvi, Zapovjedništvo (razvojna jezgra) 101. brigade
HV-a u suradnji s Područnim uredom Susedgrad, kvalitetno je
provelo organizacijske, stručne, materijalne i druge poslove i
zadaće kao imperativ bojne spremnosti i učinkovitosti uporabe
zapovjedništava i postrojbi 101. brigade HV-a za očekivana na-
padna djelovanja u oslobađanju okupiranih teritorija RH.
Tijekom operacije “Bljesak”, u svibnju 1995., 101. brigada
se nalazila u visokom stupnju pripravnosti, ali nije bojno dje-
lovala.
8. Sudjelovanje brigade
u operaciji “Oluja”
8.1. Planiranje i priprema operacije
Dotadašnja situacija na bojištima u Hrvatskoj i Bosni i Herce-
govini, koja je išla u korist krajinskih i bosanskohercegovačkih
Srba, počela se polako mijenjati krajem 1994. godine. U to
vrijeme združene snage Vojske Republike Srpske i Srpske voj-
ske Krajine nisu uspjele zauzeti područje Bihaća, dok su snage
Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane u studenom 1994.
prvo oslobodile strateški važan gradić Kupres, a potom zajedno
krenule u nezadrživi napad na području Livanjskog i Kupreš-
kog polja te planine Dinare. Od kraja studenog 1994. do kraja
srpnja 1995. združene snage Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća
obrane nizom napadnih operacija (“Zima ‘94”, “Skok-1”, “Skok-
2” i “Ljeto ‘95”) oslobodile su veliko područje Bosne i Herce-
govine te su, osvojivši krajem srpnja 1995. Glamoč i Bosansko
Grahovo i presjekavši vitalnu cestu Knin – Drvar, izbile u zale-
đe Knina s bosanskohercegovačkog teritorija.
Osim toga, u prvim danima svibnja 1995. postrojbe HV-a i
snage MUP-a RH oslobodile su u operaciji “Bljesak” okupirano
područje zapadne Slavonije i time najavile konačno oslobađanje
svih okupiranih područja Republike Hrvatske.
Uz to što su se hrvatske oružane snage početkom ljeta 1995.
našle u povoljnom vojnom položaju i nezadrživom naletu, i
državni vrh Republike Hrvatske dobio je političku potporu
dijela zapadnih zemalja, zgroženih zločinima bosanskih Srba u
zaštićenoj zoni Srebrenice i novim napadima na Bihać u srpnju
1995., da vojno riješi problem okupiranih područja. Posljednji
pokušaj političkog dogovora i mirnog razrješenja pitanja okupi-
ranih područja bio je 3. kolovoza 1995. na sastanku u Ženevi,
gdje je delegacija pobunjenih Srba još jednom, po tko zna koji
233
put, odbila prijedlog hrvatske delegacije o mirnoj reintegraciji
okupiranih područja u političko-pravni sustav Republike Hr-
vatske. Time je “nestala” i posljednja prepreka za dugo očekiva-
no oslobađanje okupiranih područja Republike Hrvatske.
Naime, GS HV-a još je tijekom 1992. donio plan osloba-
đanja okupiranih područja Republike Hrvatske vojnim putem,
kada za to nastanu povoljni uvjeti. Prema tom planu, na svim ra-
zinama ViZ-a, posebice postrojbi u pričuvi, na stožernim trena-
žima razrađivane su različite varijante uporabe, dok su tijekom
obuke i vojnih vježbi na prvoj crti obrane postrojbe uvježbava-
ne. Uvježbavanje postrojbi za napad na samoj crti obrane – na-
pada provođeno je više puta, isključivo na predviđenim smjero-
vima njihova bojnog djelovanja u slučaju napada i oslobađanja
okupiranih područja Republike Hrvatske. Temeljem svih tih
priprema i dosegnutom stupnju osposobljenosti postrojbi HV-
a, krajem 1994. GS HV-a počeo je ozbiljnije i temeljitije plani-
rati napadnu operaciju.
Najprije su izrađeni Ratni plan i direktive za napadnu ope-
raciju pod kodnim nazivom “Bljesak”, koji je nakon uspješnog
oslobađanja okupiranog područja zapadne Slavonije u operaciji
pod tim imenom, promijenjen u “Oluja”.
Nakon toga GS HV-a intenzivira izradu dokumenata za za-
vršnu operaciju oslobađanja Republike Hrvatske, usklađujući
ih s aktualnom vojno-političkom situacijom, te 26. lipnja 1995.
donosi Direktivu za napad pod kodnim nazivom “Oluja”.
Prema Direktivi i razrađenim planovima operacije, general-
na zamisao provedbe VRO “Oluja” bila je sljedeća:
 a) snage ZP-a Zagreb, Karlovac, Gospić i Split imale su
zadaću napadom u isto vrijeme duž fronte od jezera Peruča do
Hrvatske Dubice, osloboditi okupirana područja u sjevernoj
Dalmaciji i Lici te na Kordunu i Banovini;
b) snage ZP Osijek i Južnog bojišta imale su zadaću upor-
nom i odsudnom obranom na istočnoslavonskom i južnodal-
matinskom bojištu osigurati uspješnu provedbu operacije, i
c) snage ZP Bjelovar imale su zadaću osiguranja i obrane
državne granice prema Bosni i Hercegovini na rijeci Savi.
U skladu s Direktivom za napad, svim zbornim područjima
izdana je pripremna zapovijed da svoja zapovjedništva i postroj-
be pripreme za napadna djelovanja i oslobađanje okupiranog
teritorija Republike Hrvatske. Prvotna zadaća ZP-a Bjelovar,
osiguranje i obrana državne granice na rijeci Savi, 2. kolovoza
1995. promijenjena je te je i to Zborno područje uključeno u
napadna djelovanja. Zadaća zbornih područja Zagreb, Karlo-
vac, Gospić i Split bila je gotovo identična. Podređene im po-
strojbe, zajedno s ojačanjima, trebale su razbiti obrane korpusa
SVK na smjerovima napada, osloboditi okupirana područja i
izbiti na državnu granicu Republike Hrvatske s Republikom
Bosnom i Hercegovinom.
Prema Direktivi za napad, Zapovjedništvo ZP-a Zagreb do-
bilo je zadaću da gotovim snagama, uz pravovremeno pregrupi-
ranje, domobilizaciju i mobilizaciju pričuvnih brigada (bez 99.
brigade HV-a Zagreb-Peščenica, 144. brigade HV-a Zagreb-Se-
svete, 145. brigade HV-a Zagreb-Dubrava i 150. brigade HV-a
Zagreb-Črnomerec), te s ojačanjima i uz potporu HRZ-a, izve-
de napadnu operaciju i razbije obranu 39. (Banijskog) korpusa
SVK sa sljedećim ciljem: brzim prodorom snaga i jakom palj-
bom neutralizirati neprijateljske topničko-raketne sustave i time
spriječiti razaranje industrijsko-gospodarskih kapaciteta i grado-
va Zagreba, Siska i Kutine, osloboditi Petrinju, Hrvatsku Kostaj-
nicu i Glinu, a potom i cijelu Banovinu, izbiti na državnu grani-
cu s Republikom Bosnom i Hercegovinom i spojiti se sa snagama
5. korpusa ABiH u širem rajonu sela Obljaj i Žirovac. Izbijanjem
na državnu granicu trebalo je prijeći u odsudnu obranu, a zaosta-
le snage SVK prisiliti na bezuvjetnu predaju ili uništiti.
Na okupiranom području Banovine, na smjerovima napad-
nih djelovanja postrojbi ZP-a Zagreb, bile su razmještene snage
39. korpusa SVK, koji se sastojao od jedne motorizirane (31.
mtbr Petrinja) i tri pješačke brigade (24. pbr Glina, 26. pbr Ko-
stajnica i 33. pbr Dvor na Uni), te Samostalnog odreda Sisak
– Caprag, ojačanih brojnim topničkim oruđima i oružjima.72
Prednji kraj obrane 39. korpusa SVK, koji je ZM imao na po-
72 BrAG 31. mtbr, u čijem se sastavu nalazio i VBR (“Oganj” i “Orkan”), imao je vatrene položaje u selima Strašnik i Lužanjek.
234
dručju Zrinske gore, bio je dobro utvrđen, branjen protuoklo-
pnim oruđima te topništvom s dominantnih točaka, i osiguran
minskim poljima ispred prve crte.
Po primitku Direktive za napadna djelovanja, Zapovjed-
ništvo ZP-a Zagreb intenziviralo je prikupljanje i obradu spo-
znajnih podataka o neprijatelju te pripremu i razradu planova,
etapa i dinamike napada postrojbi tijekom operacije. Napadna
djelovanja na području Banovine planirana su na tri smjera u
dvije etape.
U prvoj etapi operacije (bližoj zadaći) bilo je planirano da
snage ZP-a Zagreb brzim i energičnim prodorom oklopno-me-
haniziranih i pješačkih postrojbi 2. gardijske brigade HV-a, 81.
gardijske bojne HV-a Virovitica, 57. brigade HV-a Sisak, jed-
ne bojne 101. brigade HV-a, 153. brigade HV-a Velika Gorica,
12. dp HV-a Petrinja, 17. dp HV-a Sunja i 20. dp HV-a Glina,
uz pravodobno ubacivanje specijalnih postrojbi MUP-a RH,
glavninom snaga razbiju postrojbe 39. korpusa SVK, odsijeku
Petrinju dvostrukim obručem (smjerovima: s. Novo Selo – s.
Taborište – s. Klinac i smjerom s. Mokrice – s. Gora – s. Lušča-
ni – s. Bačuga – s. Klinac) i oslobode grad, a okružene snage
neprijatelja prisile na predaju ili ih unište.
Na dosegnutoj crti s. Madžari – s. Moštanica – s. Deanovi-
ći – s. Klinac – s. Bačuga – s. Luščani – Novo Selo Glinsko –
Glina (isključno) trebalo je prijeći u obranu i stvoriti povoljne
uvjete za nastavak napadnih djelovanja.
U isto vrijeme, pomoćnim snagama trebalo je razbiti snage
39. korpusa SVK na smjeru Sunja – s. Mračaj – Hrvatska Ko-
stajnica i osloboditi Hrvatsku Kostajnicu, a snagama 125. dp
HV-a Novska osloboditi šire područje Hrvatske Dubice. Po-
tom, trebalo je dijelom pomoćnih snaga prijeći u obranu na crti
Hrvatska Dubica – Hrvatska Kostajnica, a dio snaga pregrupi-
rati za nastavak napadnih djelovanja na smjeru Sunja – Hrvat-
ska Kostajnica – s. Komogovina.
U drugoj etapi operacije (sljedeća zadaća) planirano je sna-
gama 2. gardijske brigade HV-a i 20. dp HV-a Glina, uz uvođe-
nje 101. brigade HV-a (bez jedne bojne), 148. brigade HV-a
Zagreb – Trnje i 149. brigade HV-a Zagreb – Trešnjevka i br-
zim djelovanjem iz tri smjera (Petrinja – Marinbrod, Donja Ba-
čuga – Grabovac Banski – s. Maja te Mali i Veliki Obljaj – Gor-
nje Selište) osloboditi Glinu i izbiti na crtu selo Obljaj – selo
Žirovac, gdje su se trebali spojiti sa snagama 5. korpusa ABiH.
Tijekom prve i druge etape operacije, pregrupiranjem i uvo-
đenjem snaga operativne pričuve trebalo je izvršiti rasijecanje
snaga neprijatelja na prostoru Zrinske gore i izbiti na državnu
granicu Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Potom je dijelom
snaga trebalo prijeći u obranu, a dijelom prisiliti razbijene sna-
ge 39. korpusa SVK na bezuvjetnu predaju ili ih uništiti i time
osloboditi cjelokupno područje Banovine.
Zapovjedništvo ZP-a Zagreb, na čelu sa zapovjednikom,
general-bojnikom Ivanom Basarcem, navedene zadaće trebalo
je provesti u suradnji sa Zapovjedništvom ZP-a Bjelovar čije su
postrojbe, dva dana prije početka “Oluje”, također uključene u
napadna djelovanja na području Banovine. Zapovjedno mjesto
Zapovjedništva ZP-a Zagreb bilo je u Zagrebu, dok su isturena
zapovjedna mjesta (IZM) bila na Viktorovcu u Sisku (IZM-1)
i u Sunji (IZM-2).
Kako bi se ostvarila što veća zaštita tajnosti operacije, a po-
dređena zapovjedništva i postrojbe, posebice pričuvne, pravo-
dobno pripremile, Zapovjedništvo ZP-a Zagreb zapovjedilo je
provedbu skupnih trenaža sa zapovjednim izviđanjima bojišnice.
Pripreme 101. brigade HV-a za VRO “Oluja” započele su
24. srpnja 1995. kada njezin zapovjednik, pukovnik Jozo Pe-
trašević, dobivši zapovijed od zapovjednika ZP-a Zagreb, po-
duzima mjere pripravnosti i povećane bojne spremnosti Za-
povjedništva brigade (razvojne jezgre) te organizira razradu
zapovjeđene zadaće b/d u operaciji oslobađanja okupiranog
teritorija Republike Hrvatske. Sljedećeg dana, Zapovjedništvo
brigade obavilo je skupni trenaž “GORA ‘95”, na kojem je razra-
dilo zadaće dobivene zapovijedi, a zapovjednik brigade donio
odluku o uporabi brigade u VRO “Oluja” na osnovnom smje-
ru Drakulići – Brnjeuška – Majske Poljane prema Glini. Svoju
odluku i planove napada sa zemljovidima zapovjednik brigade
73 Vojne vježbe na prvoj crti bojišnice, zapovjedna izviđanja i trenaži zapovjedno-stručnih kadrova brigade trebali su omogućiti brzi prijelaz iz stanja mirova-
nja (pričuve) u početna bojna djelovanja postrojbi brigade.
235
dostavio je nadređenom Zapovjedništvu ZP-a Zagreb na raz-
matranje i odobrenje. Naime, od 1992. do 1995. godine sve
postrojbe ZP-a Zagreb, pa i 101. brigada HV-a, povremeno su
provodile vojne vježbe u području njihove eventualne uporabe
u planiranim vojnim operacijama oslobađanja okupiranih pod-
ručja Republike Hrvatske.73 Prema tim planovima i izvedenim
trenažima, koji su trebali poslužiti za početna bojna djelovanja
tijekom “Oluje” (posebice “GORA ‘95”), 101. brigada HV-a
uvježbavana je i pripremana za napadna djelovanja smjerom Še-
stanj brdo – Pribilović brdo – selo Gora – Sibić – utvrda Klinac
grad, s ciljem okruženja Petrinje sa zapadne strane i blokiranja
snaga SVK u gradu.
Želeći se što bolje pripremiti za predstojeće bojne zadaće,
Zapovjedništvo brigade obavilo je 26. srpnja 1995. zapovjed-
no izviđanje bojišnice na desnoj obali rijeke Kupe, na području
Donje Mokrice – Šestanj brdo. I sljedećih dana, sve do početka
mobilizacije 31. srpnja 1995., nastavilo je izviđati na bojišnici te
izvoditi trenaže i temeljitu pripremu za napad, u suradnji s 12.
dp HV-a Petrinja i 2. gardijskom brigadom HV-a, koje su četiri
godine držale položaje na tom području, kako bi što spremnije
dočekalo početak VRO “Oluja”.
Nakon što je zapovjednik 101. brigade HV-a 29. srpnja
1995. sa svojim odlukama i planovima osobno upoznao zapo-
vjednika ZP-a Zagreb, on mu je izdao usmenu zapovijed da po-
nove izviđanja na području Šestanj brda, kako bi se što bolje
upoznali sa situacijom na bojišnici i žurnije uveli u napad. Ova
zapovijed obavljena je 30. srpnja 1995. godine.
8.2. Mobilizacija brigade
Nakon obavljenih pripremnih zadaća i izviđanja uslijedila je
mobilizacija 101. brigade HV-a prema ustroju.
Mobilizacija brigade započela je u 12,00 sati 31. srpnja
1995. godine. Provodila se u otežanim uvjetima, u doba godiš-
njih odmora, pa je rezultirala tek djelomičnom popunjenošću
postrojbi brigade.
Tijekom mobilizacije, Zapovjedništvo brigade organiziralo
je i provelo sve planirane aktivnosti i mjere za brzo prevođenje
postrojbi brigade iz pričuve u bojni postroj. Djelatnici Zapo-
vjedništva, koji su u potpunosti odradili sve zadaće priprema
te pravodobno upoznali zapovjedno-stožerne kadrove, svatko u
svojoj domeni, obavljaju težišne zadaće prema Planu mobiliza-
cije i Planu uporabe brigade.
Odmah po prijemu zapovijedi, zapovjednik 101. brigade
HV-a zatražio je, iako je Zapovjedništvo ZP-a Zagreb vodilo
evidenciju i točno znalo što nedostaje postrojbama brigade, po-
punu nedostajućim oruđima, streljivom, granatama te drugim
MTS-om prema ustroju.
Organizacija rada Zapovjedništva i službi na mobilizacij-
skim zborištima uspostavljena je na vrijeme za prijem pripadni-
ka brigade i njihovo opremanje i naoružavanje, te prijem m/v i
drugih MTS-ova iz pričuve.
Posebno motivirajuće i ohrabrujuće za sve pripadnike bri-
gade tijekom mobilizacije bilo je što su mobilizirani pripad-
Stjepan Puh i Zdenka Merkl
236
nici dobro prihvaćani i žurno upućivani u postrojbe, te što se
odazvala većina zapovjedno-stožernih kadrova brigade.
Po dolasku na mobilizacijsko zborište, bolesni pripadnici
najprije su zdravstveno pregledani u privremenoj prihvatnoj
ambulanti Saniteta brigade. U slučaju težih oboljenja upućivani
su u Dom zdravlja Susedgrad ili vraćani kućama.
Naoružanje i ostala MTS, smještena u skladištima brigade
te razvrstana i složena po postrojbama sa svom pripadajućom
dokumentacijom, naputcima i propisima, bili su spremni za izu-
zimanje od strane logističara postrojbi. Izuzimanje, podjela po-
strojbama i zaduživanje pripadnika brigade obavljeno je prema
planu, propisno i na vrijeme.
Ubojito-borbena sredstva, izuzeta iz skladišta Logističke
baze ZP-a Zagreb, tijekom mobilizacije su se, uz bojevo osigu-
ranje, nalazila dislocirana na Zelenoj magistrali.
Opskrbna materijalna sredstva i sanitetski materijal osigu-
ravani su iz skladišta 101. brigade HV-a i Logističke baze ZP-a
Zagreb, dok je prehrana pripadnika brigade osigurana cjelod-
nevnim suhim obrocima. Na svim mobilizacijskim zborištima
djelovale su ekipe za prijem i zaduživanje pripadnika brigade
vojnom opremom i priborom. Jedan broj novo mobiliziranih
vojnih obveznika bio je neopremljen i bez ratnog iskustva. To
je zahtijevalo dodatno angažiranje zapovjednika postrojbi, jer
nije bilo dovoljno vremena za njihovu pripremu i prilagodbu za
bojne zadaće.
Osim toga, na svim mobilizacijskim zborištima bili su for-
mirani i odsjeci za prijem m/v, koji su zadaće obavljali sukladno
uputama za rad i pripadajućoj dokumentaciji.
Tijekom trajanja mobilizacije, sukladno planovima uporabe
brigade, zapovjednik 101. brigade HV-a uputio je u 5,30 sati 1.
kolovoza 1995. prethodnicu u rajon razmještaja na širem po-
dručju Lekenika sa zadaćom, da u suradnji s mjesnim organima
vlasti preuzmu i pripreme objekte za smještaj postrojbi brigade.
Do 16,00 sati dovršeni su svi planski dokumenti i potrebne
zapovijedi za hodnju i razmještanje postrojbi brigade u širem
području Lekenika.
U 18,00 sati zapovjednik 101. brigade HV-a primio je za-
povijed zapovjednika ZP-a Zagreb da brigadu izmjesti u rajon
razmještaja. Temeljem navedene zapovijedi, zapovjednik briga-
de zapovjedio je postrojbama hodnju prema rajonu razmještaja
 SHEMA Br. 9
SHEMA ORGANIZACIJSKO ZAPOVJEDNOG SUSTAVA 101. BR HV-a U VRO "OLUJA"

ZAPOVJEDNIK BRIGADE
STOŽER BRIGADE

ZAMJENIK - NAČELNIK STOŽERA

ODJEL INP

ODJEL
OMKP SPOZNAJNI
ODJEL ODJEL POMOĆNICI ZAPOVJEDNIKA
OPĆIH BRIGADE ZA
POSLOVA

LOGISTIKU
KOORDINA
NAČELNICI RODOVA

POSLOVE
PRAVNE
TERENU
CIJU NA
URED

IPD
SIS
ZAPOVJEDNIKA
INŽENJERIJE
TOPNIŠTVA

RKBO
VEZE

OMP
PZO

NAČELNICI STRUKA
TEHNIČKE

OPSKRBNE

PROMETNE
BITNICA POLK 9K-11

DIVERZANTSKI VOD
PROTUDIVERZANTS
INŽENJERIJSKI VOD

IZVIDNIČKI VOD
VOD VEZE I KZ

SANITETSKE
RKBO VOD
VOD PZO

KI VOD FINANCIJSKE

LOGISTIČKA SATNIJA
SAMOSTALNE POSTROJBE BRIGADE

TEHNIČKI VOD

OPSKRBNI VOD
PROMETNI VOD
SANITETSKI VOD

TOPNIČKO RAKETNI DIVIZIJUN (TRD) 1. PJEŠAČKA BOJNA

2. PJEŠAČKA BOJNA
ZAPOVJEDNO IZVIDNIČKA
BITNICA 3. PJEŠAČKA BOJNA
SAMOSTALNE POSTROJBE
BOJNE
1. MINOBACAČKA BITNICA DESETINA VEZE 1. PJEŠAČKA SATNIJA
120 MM
IZVIDNIČKA DESETINA 2. PJEŠAČKA SATNIJA
2. MINOBACAČKA BITNICA
120 MM 3. PJEŠAČKA SATNIJA
SAMOSTALNI
PRATEĆI VOD
BITNICA VLR 128 MM RAK 12
DESETINA "S-2M"
INŽENJERIJSKI VOD
TOPNIČKO RAKETNI VOD LOGISTIČKI VOD
ZA PZO
DIVIZIJUNA

LOGISTIČKI VOD

Organizacijsko zapovjedni sustav 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.

237
u dva pohodna postroja, koja je obavljena do 21,00 sati u pratnji
ophodnje 67. bojne Vojne policije HV-a.
Brigada je u rajon razmještaja krenula s 974 pripadnika,
što je bila popunjenost od 41,2% prema ustroju (od toga 108
(65,1%) časnika, 116 (52%) dočasnika i 750 (37,9%) vojnika),
te sa 75 m/v – 20,2% od potrebitog broja prema ustroju. Izni-
mno mali broj m/v, od kojih je dio bio neispravan i neprimjeren
dodijeljenim zadaćama, umnogome je otežao premještanje po-
strojbi brigade u rajon razmještaja. Navedeni problem ublažen
je vozilima iz najma, koja su osigurana i organizirana putem
Pretovarne postaje ZP-a Zagreb.
238
Nakon što su postrojbe brigade premještene u rajon razmje-
štaja, na stalnom mjestu rada Zapovjedništva brigade ostao je
djelovati odjel Stožera brigade za OMKP na čelu s pomoćni-
com NS za OMKP, narednicom Zdenkom Merkl i operativnim
časnikom stožera, bojnikom Stjepanom Puhom.
Na mobilizacijskim zborištima na području Susedgrada
nastavile su djelovati ekipe za prihvat mobiliziranih pripadni-
ka i m/v, sa zadaćom prijema i opremanja naknadno pridošlih
pripadnika brigade te njihova prebacivanja u Prihvatnu postaju
brigade u rajonu razmještaja na području Lekenika.
8.3. Pripreme brigade za bojna djelovanja
Stigavši u rajon razmještaja, Zapovjedništvo i postrojbe brigade
razmjestile su se na sljedećim lokacijama:
– Zapovjedništvo brigade s pristožernim postrojbama u
OŠ u Lekeniku;
– 1. bojna u vatrogasnom domu u selu Donji Vukojevac;
– 2. bojna u dječjem vrtiću u Lekeniku;
– 3. bojna u vatrogasnom domu u selu Cerje Letovaničko;
– topničko-raketni divizijun (TRD) 74 u selu Gornje Cerje
Letovaničko;
– logističke postrojbe brigade u vatrogasnom domu u selu
Peščenica i u lovačkom domu u selu Brežane Lekeničke.
Odmah po dolasku u rajon razmještaja, Zapovjedništvo
brigade i zapovjedništva bojni i TRD-a, kao i drugih postrojbi
brigade, počeli su provoditi organizacijsko-stručne pripreme za
napad.
U Lekeniku je uspostavljena vrlo dobra suradnja s mještani-
ma i mjesnim organima vlasti, koji su toplo primili pripadnike
brigade i osigurali im smještaj.
Zapovjednici postrojbi brigade upoznali su sve pripadnike
sa zapovijedi zapovjednika brigade, da tijekom predstojećih na-
padnih djelovanja i oslobađanja okupiranog područja Republi-
ke Hrvatske, prema ratnim zarobljenicima i civilnim osobama
te njihovoj imovini postupaju u skladu sa Ženevskim konvenci-
jama i Međunarodnim ratnim pravom. Uz to, svi su pripadnici
brigade upoznati s navedenim pravnim aktima, kojih su se bili
dužni strogo pridržavati.
Na širem području Lekenika pripadnici brigade uredili su
tabore za boravak te su, s ciljem povećanja bojne spremnosti za
predstojeće bojne zadaće, po zapovijedi zapovjednika brigade
počeli provoditi ubrzanu obuku kako bi se adekvatno pripre-
mili za žurno prebacivanje na prvu crtu i što spremniji dočekali
početak bojnih djelovanja. Izvode se kondicijski marševi u du-
žini 20 km s ciljem podizanja razine psihofizičke sposobnosti
pripadnika brigade, uvježbava izvlačenje ranjenika, provodi os-
novna taktička i obuka za protuoklopnu borbu, obuka desetine
i voda u napadu te se pripadnici brigade upoznaju s naoruža-
njem i značajkama bojišnice.
Dana 2. kolovoza 1995. Zapovjedništvo 101. brigade HV-a
u rajonu razmještaja posjetio je načelnik stožera ZP-a Zagreb,
74 Topničko-raketni divizijun (TRD) 101. brigade HV-a ustrojen je krajem 1992., a prvi se put okupio na smotri u svibnju 1993. godine.
239
brigadir Damir Goršeta sa suradnicima, koji je obišao postrojbe
i odao im priznanje za obavljene pripreme i spremnost pripad-
nika brigade za konačno oslobađanje Domovine.
U popodnevnim satima 2. kolovoza 1995. Zapovjedništvo
101. brigade HV-a zaprimilo je usmenu zapovijed Zapovjed-
ništva ZP-a Zagreb s IZM-a 1 na Viktorovcu u Sisku, da TRD
brigade, kojima je zapovijedao satnik Josip Petretić, izmjesti u
rajon 57. brigade HV-a Sisak u područje Komareva. U skladu s
tim, zapovjednik 101. brigade HV-a izdao je pripremnu zapo-
vijed zapovjedniku TRD-a nakon čega je, sa Zapovjedništvom
TRD-a i načelnikom topništva brigade, satnikom Željkom Pu-
lekom, otišao u obilazak položaja TRD-a 57. brigade HV-a.
Nakon utvrđivanja položaja, TRD 101. brigade HV-a prebačen
je hodnjom smjerom Cerje Letovaničko – Poljana Lekenička –
selo Dužica – Sisak – Pračno – Klobučak – Gornje Komarevo
– Donje Komarevo, u rajon Komareva. Prebacivanje i primo-
predaja položaja obavljeni su, iz sigurnosnih razloga, tijekom
noćnih sati 2./3. kolovoza 1995. godine. O provedenom, usme-
no i pismeno izviješten je načelnik topništva Zapovjedništva
ZP-a Zagreb.
U vremenu od 9,00 do 10,05 sati 3. kolovoza 1995. postroj-
be 101. brigade HV-a u rajonu razmještaja u Lekeniku obišla je i
nadzor obavila Glavna inspekcija GS HV-a, koja se pritom uvje-
rila da se izobrazba i priprema za b/d provodi planski i stručno,
te da su moral i spremnost pripadnika brigade na visokoj razini.
Na temelju Direktive GS HV-a za napad “Oluja-1”, Zapo-
vjedništvo ZP-a Zagreb dovršilo je 3. kolovoza 1995. zapovijed
za napad.
Istoga dana u 16,30 sati, na redovnoj koordinaciji na IZM-
u 1 Zapovjedništva ZP-a Zagreb na Viktorovcu, zapovjednik
101. brigade HV-a primio je osnovne elemente zapovijedi, po
kojoj bi brigada, u suradnji sa 148. brigadom HV-a Zagreb –
Trnje i 149. brigadom HV-a Zagreb – Trešnjevka, mogla biti
angažirana u napadnim bojnim djelovanjima u formi skupnog
trenaža, odnosno vojne vježbe. Zapovjednik i načelnik topniš-
tva brigade, koji su prisustvovali sastanku, reagirali su i iskazali
svoje nezadovoljstvo, obrazlažući da se na taj način brigada ne
može uvoditi u napadna bojna djelovanja niti je moguće napisa-
ti zapovijed za napad. U skladu s tim, zapovjednik 101. brigade
HV-a zatražio je od zapovjednika ZP-a Zagreb da mu izda za- s crte Gornje i Donje Komarevo – križanje za Sokolovac, obu-
povijed za napad, a ne izvode sa skupnog trenaža. hvatnim manevrom izvedu napad smjerovima Sokolovac – Sa-
Po primitku osnova zapovijedi i izvoda u formi skupnog tre- vinovac – Sjeverovac i Komarevo – Trnjani – Kljajići, izbiju na
naža, Zapovjedništvo 101. brigade HV-a pristupilo je razradi crtu Staro Selo – Kljajići – Sjeverovac, te uvodeći pritom drugi
dobivene zadaće, koja nije prenesena na niže postrojbe. Prema borbeni ešalon, produže napad smjerovima Kljajići – Gradusa
zaprimljenoj zadaći, zamisao je bila da postrojbe brigade, po – Knezovljani i Kljajići – Jovanovo brdo – Medarevo brdo, raz-
obavljenoj hodnji smjerom Lekenik – Sela – Sisak – Komarevo, biju snage SVK na smjerovima napada i izbiju na cestu Petrinja
SHEMA Br. 10
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 101. BR HV-a U VRO "OLUJA"

ZAPOVJEDNIK BRIGADE
STOŽER 101. BRIGADE HV-a PUKOVNIK JOZO PETRAŠEVIĆ

ODJEL INP
ZAMJENIK - NAČELNIK STOŽERA
PUKOVNIK IVAN CUKINA
ODJEL
ODJEL SPOZNAJNI
OPĆIH POMOĆNICI ZAPOVJEDNIKA
OMKP ODJEL
POSLOVA BRIGADE ZA

LOGISTIKU
SIS NATPORU-
PD
PNS ZA ZASTAVNIK ČNIK
NAČELNICI RODOVA KOORDI- NEVENKO
PNS ZA IZVEDBENO- SPOZNAJNE ŽELJKO DARKO
PNS ZA OPĆE PNS ZA OMKP NACIJU STRIČEVIĆ
NASTAVNE POSLOVE JANTOLEK SPASOJEVIĆ PRAVNE
POSLOVE NAREDNICA SATNIK NA
POSLOVE POSLOVE
ZASTAVNIK ZDENKA VEZE SLAVKO TERENU OPERATIVCI
NATPORUČNIK NINO
ŽELJKO RENDULIĆ MERKL PORUČNIK SAŠA SABO MLINAREK SATNIK 1. BOJNIK
SULEJMAN TATAREVIĆ RADIĆ
IVAN ŽELJKO
TOPNIŠTVA MLINAR IZVJESTITE- IZVJESTITE- ŠOMOĐI
SATNIK ŽELJKO PULEK LJI IPD LJI SIS 2. SATNIK
MARIO RADOVAN IVAN KOS
PZO ROGAČ LIPNIČKI
BOJNIK GORDAN LAZIĆ

IZVJESTITELJI INŽENJERIJE
URED
OMKP NATPORUČNIK
ZAPOVJEDNIKA
BOJNIK DARKO LETINČIĆ NAČELNICI STRUKA
BRIGADE
ČASNIČKI TIHOMIL IZVJESTITELJI INP-a
HORVAT SATNIK RKBO
NAMJESNIK
PORUČNIK STIPE MADUNOVIĆ SATNIK
IVAN ŽIVKOVIĆ
REŠAD SATNIK STJEPAN ŠKREBLIN SANITETSKE
ČASNIČKI FINANCIJ-
ŠVRAKA STJEPAN FILIPOVIĆ PROMETNE (LIJEČNICI)
NAMJESNIK TEHNIČKE OPSKRBNE SKE
VJEKOSLAV OMP ZASTAVNIK Dr. BARI ŠITA
DARKO LADIŠIĆ NATPORUČNIK ZASTAVNIK NAREDNIK
MILINOVIĆ BOJNIK ALEN IZVJESTITELJ
BRUNO VLAHOVIĆ DRAŽEN KOVAČIĆ ANĐELKO
BRANKO RAIN MLADEN FIJEMBER BUVINIĆ Dr. MILAN
VRBANOVIĆ
PETKOVIĆ

SAMOSTALNE POSTROJBE BRIGADE

LOGISTIČKA SATNIJA
ZASTAVNIK DRAGUTIN CVRTILA
DIVERZANTSKI VOD VEZE I KZ
PROTUDIVER-
INŽENJERIJSKI VOD IZVIDNIČKI PORUČNIK
VOD RKBO ZANTSKI
VOD PORUČNIK VOD KRUNOSLAV
VOD
IVICA GRETIĆ SVJETLIČIĆ
TEHNIČKI VOD
NAREDNIK TOMISLAV ČIŽMEK

OPSKRBNI VOD
STOŽERNI NAREDNIK
DRAGUTIN KOS
PROMETNI VOD
NENAD OREŠKOVIĆ
BITNICA POLK
VOD PZO
9K-11 SANITETSKI VOD
GORDAN
ZASTAVNIK Dr. ROBERT TROTIĆ
ŠTEVINOVIĆ
IVAN BAN

1. BOJNA
BOJNIK SINIŠA RATKOVIĆ TRD
2. BOJNA SATNIK JOSIP PETRETIĆ

SATNIK MARKO BIJELIĆ

3. BOJNA

SATNIK ZDESLAV TEŽULATI

Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.

240
– Hrvatska Kostajnica. No, na kraju je od ove zadaće u obliku
skupnog trenaža Zapovjedništvo ZP-a Zagreb odustalo.
Dobivši telefonom u 23,03 sati 3. kolovoza 1995. usmenu
zapovijed od zapovjednika ZP-a Zagreb za pokret (samo mu
je rečeno: Kreći i javi se Grgacu s brigadom do 01,00 sata!), za-
povjednik 101. brigade HV-a, ne znajući što se točno događa
(mislio je da su pobunjeni Srbi probili hrvatsku crtu obrane),
zapovjedio je uzbunu postrojbi brigade, žurnu popunu s b/k,
hranom i vodom najmanje za dva dana, te pokret smjerom Le-
kenik – Sisak – Komarevo prema crti obrane 57. brigade HV-a
(lijevo: Vučjak, desno: Klobučak). Kako su postrojbe briga-
de bile razmještene na širem području Lekenika, zapovjednik
brigade odlučio je brigadu motoriziranom hodnjom prebaciti
smjerom Lekenik – Sisak – Staro Selo – Komarevo, kako slije-
di: prvo Zapovjedništvo, pristožerne postrojbe i 2. bojna, zatim
1. bojna pa 3. bojna, te na kraju logistika. Pritom treba istaknuti
kako je 1. bojnu zapovjednik brigade samoinicijativno poslao u
područje Komareva, jer je ona bila određena kao pričuva Zapo-
vjedništva ZP-a Zagreb.
Nakon odlaska brigade, u rajonu razmještaja ostala je dje-
lovati ranije ustrojena Grupa za prijem i raspored naknadno
pristiglih vojnih obveznika, koja ih je upućivala u pripadajuće
postrojbe na bojišnici.
Upućivanjem 101. brigade HV-a na prvu crtu banovinske
bojišnice još uvijek nije bila isključena, od GS HV-a naviještena,
varijanta uporabe brigade na istočnoslavonskoj bojišnici. Naj-
vjerojatnije zbog toga, Zapovjedništvo ZP-a Zagreb planiralo je
brigadu angažirati u drugoj etapi operacije.
Došavši na područje Komareva u 00,50 sati 4. kolovoza
1995., zapovjednik 101. brigade HV-a javio se zapovjedniku
57. brigade HV-a, bojniku Stjepanu Grgacu koji mu je, rekavši
samo da njegova postrojba ide na drugi smjer napadnih djelova-
nja, prenio usmenu zapovijed zapovjednika ZP-a Zagreb, koja
je glasila: Basarac ti je rekao da preuzmeš moje položaje za obranu
od Klobučaka – Komareva do Vučjaka. Pritom ga je i upozorio
da će imati velike probleme i gubitke u slučaju napada, jer je
područje na smjeru Bestrma – Sjeverovac iznimno teško, dobro
branjeno i obostrano minirano. Čuvši to, zapovjednik 101. bri-
gade HV-a postao je još više zabrinut za sigurnost pripadnika
brigade i nezadovoljan načinom ViZ-a Zapovjedništva ZP-a
Zagreb, tim više jer je očekivao da će mu takvu zapovijed priop-
ćiti netko iz Zapovjedništva ZP-a Zagreb.
75 United Nations Confidence Restoration Operation in Croatia – Operacija Ujedinjenih naroda za povratak povjerenja u Hrvatskoj.
241
Prilikom preuzimanja crte, Zapovjedništvo 101. brigade
HV-a dobilo je i spoznajne podatke o rasporedu i jačini snaga
pobunjenih Srba te možebitnim smjerovima napada na tom po-
dručju, koji su bili nepotpuni, a nije bilo ni vremena za njihovo
razmatranje i dostavu na svim razinama ViZ-a brigade.
Na smjeru planiranih napadnih djelovanja 101. brigade
HV-a nalazili su se obrambeni položaji Samostalnog odreda
Sisak – Caprag iz sastava 39. korpusa SVK, čiji je rajon obrane
najvjerojatnije bio: Blinjski Kut – Sokolovac – Sjeverna Kosa
– Madžarska Kosa, po dubini Sjeverovac – Knezovljani – Ko-
mogovina. Prednji kraj obrane Odreda bio je dobro utvrđen,
branjen s dovoljno topničkog i protuoklopnog oruđa na domi-
nantnim točkama te miniran na važnijim prilazima, posebice uz
potok Blinja. Topničku potporu oruđima većeg dometa Odre-
du su pružale ARJ korpusa, smještene na području Zrinske gore
i Šamarice, te BrAG 31. mtbr s vatrenog položaja u rajonu Lu-
žanjek.
Nakon tih saznanja, zapovjednik 101. brigade HV-a donio
je odluku da se pripadnici brigade iskrcaju između Gornjeg i
Donjeg Komareva i što žurnije otpočnu preuzimanje crte 57.
brigade HV-a, sljedećim redoslijedom:
– 2. bojna i Diverzantski vod na crti Donje Komarevo –
Vučjak;
– 1. bojna i Izvidnički vod na crti Klobučak – Donje Ko-
marevo;
– 3. bojna, zbog nedovoljnog broja m/v, izvodi hodnju pre-
ma Komarevu poslije 6,00 sati, tako da je napad započeo prije
njezinog razmještaja na početne položaje.
Na kraju je prema Komarevu krenula i sva logistika briga-
de. Logistička baza brigade iz Brežana Lekeničkih premještena
je u područje Komareva u tijeku napada i intenzivnih bojnih
djelovanja snaga SVK po svim pristupnim cestama i mjestima
ispred njihove crte obrane. Iz sigurnosnih razloga, bazu nije
bilo moguće razviti u cijelosti, pa je brigadno skladište ubojito-
borbenih i tehničko-materijalnih sredstava prebačeno nazad u
Brežane Lekeničke.
Tijekom primopredaje crte i zamjene postrojbi, na područ-
ju Komareva nastala je gužva i zagušenje ceste m/v s ljudstvom i
MTS-om te ratnom tehnikom. Vidjevši da se nešto događa, pri-
padnici UNCRO-a75 reflektorima su osvijetlili to područje iz
svoje baze u Blinjskom Kutu, kako bi bolje promotrili situaciju.
TRD brigade trebao je biti u spremnosti za topničko djelo-
vanje u 3,30 sati, a ostale postrojbe na crti obrane u 4,00 sata.
 SHEMA Br. 11
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 1. BOJNE 101. BR HV-a U VRO "OLUJA"

ZAPOVJEDNIK BOJNE
BOJNIK SINIŠA RATKOVIĆ

ZAPOVJEDNIŠTVO BOJNE
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
IPD
IVAN JURILJ ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE
NATPORUČNIK DARKO MATIJEVIĆ

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA

SPOZNAJNE POSLOVE i SIS
PORUČNIK KRUNOSLAV BADEL

SAMOSTALNE POSTROJBE
BOJNE - ZAPOVJEDNICI
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
DESETINA VEZE
RKBO

ZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE ZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE ZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
PORUČNIK MLADEN TUCIBAT PORUČNIK DRAŽEN SREŠ NATPORUČNIK SINIŠA TURKALJ
OPĆE POSLOVE
IZVIDNIČKA DESETINA
NAREDNIK STJEPAN BALABAND
DAMIR SKORUP

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA

SAMOSTALNI PRATEĆI VOD
LOGISTIKU
SLAVKO BOGADI
SLAVKO GUBIĆ

IZVJESTITELJI STRUKA DOZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE DOZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE DOZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE INŽENJERIJSKI VOD
PORUČNIK MARIO HOTKO PORUČNIK NIKOLA MARCIUŠ STOŽERNI NAREDNIK MILJENKO TKALEC SULEJMAN KRKIĆ
TEHNIČKE
ALOJZ ČANČER

DESETINA "S-2M"
OPSKRBNE
ALOJZ VNUČEC
ZAPOVJEDNIK 1. VODA
ZAPOVJEDNIK 1. VODA
ZASTAVNIK ZAPOVJEDNIK 1. VODA
2. VODA PORUČNIK MARIJAN KIŠUR 2. VODA 2. VODA
DAMIR MATOŠA
SANITETSKE - LIJEČNICI
DR. TOMO MALENICA
3. VODA PORUČNIK MLADEN VUK 3. VODA 3. VODA

ZAPOVJEDNIK LOGISTIČKOG VODA ILIJA ZUKANOVIĆ DUŠAN ŠEBREK

Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 1. bojne 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.

ZM brigade organizirano je u Komarevu, sa zadaćom pripreme
elemenata zapovijedi i neposrednim angažiranjem dijela Zapo-
vjedništva na prihvatu i stručnoj pomoći zapovjednicima bojni
i satnija, posebice 2. bojni, koja je prva započela preuzimati crtu
bojišnice.
Susjedi u smjeru napada brigade bili su – lijevo: 103. briga-
da HV-a Krapina, desno: 57. brigada HV-a Sisak.
Stigavši na područje Komareva, Zapovjedništvo brigade
organizira rad na ZM-u i razvija centar veze, no ne uspijeva us-
postaviti vezu sa Zapovjedništvom ZP-a Zagreb i 57. brigadom
HV-a, kao ni sa “svojom” 1. bojnom, koja je bila u hodnji prema
Komarevu. Time je ViZ bilo usporeno i znatno otežano. Osim
toga, odmah su obavljena izviđanja terena i patroliranja te je
organizirana obrana u noćnim uvjetima, a Izvidničkom i Di-
verzantskom vodu dane su zadaće prikupljanja i provjeravanja
spoznajnih podataka.
Krenuvši na crtu i u napadna djelovanja bez zadanog vre-
mena početka napada, 101. brigada HV-a suočila se s brojnim
problemima. Uslijed kratkoće vremena i nedostatka m/v za pri-
jevoz vojnih obveznika i MTS-a, samo je 2. bojna uspjela preu-
zeti crtu od pripadnika 57. brigade HV-a, ali samo djelomično i
tek oko 3,00 sata 4. kolovoza 1995. godine. Govoreći o dolasku
na početne položaje, zapovjednik navedene bojne, satnik Mar-
ko Bijelić, istaknuo je kako mu je zapovjednik voda iz sastava
57. brigade HV-a, i to u velikoj žurbi, pokazao samo neke od
punktova i skloništa na prvoj crti te mu rekao da se može doći
samo do potoka, jer je daljnji prostor miniran. Pritom je nagla-
sio kako do 4,50 sati, odnosno neposredno prije početka “Olu-
je”, Zapovjedništvo 2. bojne nije uspjelo u cijelosti rasporediti
svoje pripadnike na polazne položaje za napad.
Prebacivanjem brigade na područje Komareva, prvotni
plan Zapovjedništva ZP-a Zagreb o njezinoj bojnoj uporabi u
napadnim djelovanjima prema Glini “pao je u vodu” te je bri-
gada dobila novu, obrambenu zadaću na području Komareva.
U trenutku najveće dinamike brigade i razmještaja pripadni-
ka 2. bojne na crti bojišnice, oko 3,30 sati 4. kolovoza 1995.

242
 SHEMA Br. 12
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 2. BOJNE 101. BR HV-a U VRO "OLUJA"

ZAPOVJEDNIK BOJNE
SATNIK MARKO BIJELIĆ

ZAPOVJEDNIŠTVO BOJNE
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
IPD
VLADIMIR OVČAR ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE
NATPORUČNIK MIROSLAV SEMENSKI

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA

SPOZNAJNE POSLOVE i SIS
ZASTAVNIK ZVONKO ŠIMUNEC

SAMOSTALNE POSTROJBE BOJNE -

ZAPOVJEDNICI
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA DESETINA VEZE
RKBO MIROSLAV VUKAS

ZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE ZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE ZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
PORUČNIK DRAGAN DUKMENIĆ PORUČNIK ZORISLAV KRUHONJA NATPORUČNIK VLADIMIR ŠAVOR
OPĆE POSLOVE IZVIDNIČKA DESETINA
ČASNIČKI NAMJESNIK MIROSLAV MARIO ZEBEC
DRUŽIĆ

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA

SAMOSTALNI PRATEĆI VOD
LOGISTIKU
PORUČNIK IVICA ČIČAK
ZASTAVNIK KRUNOSLAV BULE

IZVJESTITELJI STRUKA DOZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE DOZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE DOZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE INŽENJERIJSKI VOD
PORUČNIK NIKOLA BOROMISA PORUČNIK MLADEN MAJDAK PORUČNIK STJEPAN JEŽ DAMIR MAGDIĆ
TEHNIČKE
NAREDNIK EMIL KOKOT

DESETINA "S-2M"
ENVER GARIBOVIĆ
OPSKRBNE
MARIJAN PLEŠKO
ZAPOVJEDNIK 1. VODA ZAPOVJEDNIK 1. VODA
ZAPOVJEDNIK 1. VODA
PORUČNIK VLADO PORUČNIK
2. VODA ZDRAVKO SABLJAK 2. VODA 2. VODA
TRBOJEVIĆ TOMISLAV PARLOV
SANITETSKE - LIJEČNICI
Dr. ANTE LEKIĆ
ZASTAVNIK ANTUN
PORUČNIK VLADO HORVAT 3. VODA 3. VODA PORUČNIK GORAN MATIĆ 3. VODA
JALŠOVEC

ZAPOVJEDNIK LOGISTIČKOG VODA ZDENKO HAVRIN PORUČNIK

RANKO NOVOSEL
SATNIK MIRKO HARAMINA ŽELJKO BRZAK RANKO BADELJ

Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 2. bojne 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.

nadzor brigade obavljao je načelnik Stožera Zapovjedništva
ZP-a Zagreb, brigadir Damir Goršeta sa svojim pomoćnikom,
bojnikom Sandijem Kneževićem, koji je zapovjedniku 101.
brigade HV-a priopćio da će u 5,00 sati snage HV-a na ba-
novinskoj bojišnici krenuti u napad. Objasnio je plan napada
te smjer i zadaće brigade tijekom napada. I ovom prigodom
zapovjednik 101. brigade HV-a suprotstavio se takvoj odluci
te je zahtijevao da mu se u vezi iznijetog plana napada izda
pisana zapovijed.
Iz navedenog se vidi da je 101. brigada HV-a, samo sat vre-
mena prije početka “Oluje”, uključena u napadna bojna djelo-
vanja u koja kreće iz pokreta, ne stigavši se do početka napada
rasporediti na polazne položaje. Pritom joj je i zadaća promi-
jenjena. Umjesto prema Petrinji sa zapada i Glini, za koji smjer
je uvježbavana, angažirana je prema Dvoru na Uni na smjeru
istočno od Petrinje, i to u prvoj umjesto u drugoj etapi napada.
Neposredno prije otpočinjanja napada, na prvu crtu u Ko-
marevo stigla je 1. bojna 101. brigade HV-a. Do dolaska postroj-
bi 101. brigade HV-a i njihovog preuzimanja crte obrane, na crti
Klobučak – Komarevo – Vučjak ostala je držati položaje brigad-
na pričuva 57. brigade HV-a (Protudiverzantski i Inženjerijski
vod, Vod RBKO i dio 3. satnije 1. bojne), čiji su pripadnici po-
mogli uvođenje postrojbi 101. brigade HV-a na prvu crtu.

243
8.4. P
 očetak operacije i bojna
djelovanja brigade 4. – 7. kolovoza 1995.
1. dan bojnih djelovanja – 4. kolovoza 1995.
VRO “Oluja” započela je u 5,00 sati 4. kolovoza 1995., napa-
dom postrojbi HV-a i snaga MUP-a RH duž cijele crte bojišni-
ce, od jezera Peruča do Hrvatske Dubice, s ciljem oslobađanja
okupiranog teritorija. Na području Banovine hrvatske snage
krenule su, prema planovima i zapovijedima zapovjedništava
ZP-a Zagreb i ZP-a Bjelovar, u napad na tri smjera – prema Pe-
trinji, od Sunje prema Hrvatskoj Kostajnici i prema Glini.
Govoreći o otpočinjanju VRO “Oluja”, treba istaknuti da
Zapovjedništvo 101. brigade HV-a, unatoč brojnim zahtjevi-
ma, nije dobilo zapovijed za napad od zapovjednika ZP-a Za-
greb.
Na smjerovima napada postrojbi brigade nalazili su se dobro
utvrđeni obrambeni položaji Samostalnog odreda Sisak – Ca-
prag iz sastava Banijskog korpusa SVK. U trenutku otpočinja-
nja “Oluje” Odredom je zapovijedao kapetan Dragan Šaponja.
Planiranje sljedeće zadaće na ZM-u brigade, Komarevo, 4. kolovoza
1995.
76 Osim što nije objasnio svoj postupak, general-bojnik Ivan Basarac uputio je zapovjednika 57. brigade HV-a da zajedno sa svojim diverzantima upadne u
vojarnu “Vasilj Gaćeša” u Petrinji, pri čemu mu je zapovjednik 101. brigade HV-a sa “svojom” 3. bojnom trebao osiguravati bok. Osim što je sam odbio sudje-
lovati u toj “samoubilačkoj misiji”, pukovnik Jozo Petrašević zamolio je bojnika Stjepana Grgca da ode na ZM svoje brigade, no on ga nije poslušao. Oko 17,00
sati 4. kolovoza 1995. zapovjednik 57. brigade HV-a poginuo je u toj akciji, u neprijateljskoj zasjedi u području Šumske kuće.
244
Oko 5,30 sati u Komarevu, ispred kućnog broja 62, zapo-
vjednika 2. bojne, satnika Marka Bijelića, zamjenika zapovjed-
nika brigade, pukovnika Ivana Cukinu i natporučnika Sulejma-
na Tatarevića, pri povratku s prve crte dočekao je zapovjednik
ZP-a Zagreb, general-bojnik Ivan Basarac, koji im je pritom re-
kao: Što čekate s ove strane, s one strane su 2 babe i 2 starca, kakvi
ste vi Hrvati, krenite naprijed, vidite da neprijatelj ne pruža ot-
por. Pritom je zapovjedniku 2. bojne izdao zapovijed za napad,
bez znanja zapovjednika 101. brigade HV-a.
Smatrajući navedene riječi točnim, zapovjednik 2. bojne
usmeno je zapovjedio u 5,40 sati zapovjedniku 2. satnije, poruč-
niku Zorislavu Kruhonji, da zajedno s Diverzantskim vodom
brigade krene u napad smjerom groblje u Komarevu – tt 139
– potok Blinja s ciljem zauzimanja sela Donjani. Zapovijed za
napad zapovjednik 2. bojne izdao je bez znanja i odobrenja za-
povjednika brigade, koji je u to vrijeme uvodio 1. bojnu na crtu u
Gornjem Komarevu. Do 6,10 sati, pripadnici 2. satnije 2. bojne
zauzeli su tri nove otporne točke na Sokolovac brdu. Na udalje-
nosti od oko 800 metara od zadnjih položaja, koje su prethod-
no bili držali pripadnici 57. brigade HV-a, pobunjeni su Srbi,
pustivši pripadnike 1. voda 2. satnije na čistinu, na njih otvori-
li žestoku minobacačku i vatru iz teškog pješačkog naoružanja
i snajpera. U tom žestokom napadu 2. satnija 2. bojne imala je
velike gubitke – pet poginulih i sedam ranjenih pripadnika.
Čuvši za to, zapovjednik brigade otrčao je, u pratnji zamje-
nika zapovjednika 2. bojne, kroz kukuruzište prema groblju u
Komarevu kako bi zaustavio daljnji napad. Nakon što je zausta-
vio uvođenje 3. satnije 2. bojne na smjer napada, koja je trebala
osigurati lijevi bok 2. satniji, zapovjednik brigade vratio se na
ZM brigade, gdje su ga čekali zapovjednik ZP-a Zagreb i za-
povjednik 57. brigade HV-a. Od zapovjednika ZP-a Zagreb
zatražio je objašnjenje zašto je zapovjedio napadna djelovanja
postrojbi 101. brigade HV-a, kada je ona imala obrambene za-
daće. Na traženo objašnjenje nije dobio odgovor.76
 U međuvremenu, na ZM-u brigade organiziran je zapo-
vjedno-stožerni rad, definiraju se zadaće suradnje i pomoći
postrojbama u napadu. Uz to, putem centra veze uspostavljena
je telefonska veza s IZM-om 1 Zapovjedništva ZP-a Zagreb i
Zapovjedništvom susjedne 57. brigade HV-a.
Zbog kratkoće vremena posjedanja paljbenih položaja,
TRD 101. brigade HV-a nije bio spreman dati punu topničku
pripremnu paljbu prije početka napada, pa ju je zapovjednik
brigade zatražio od nadređenog Zapovjedništva. Zatražena je
topnička potpora po prednjoj crti Samostalnog odreda Sisak
– Caprag, po dubini neprijateljskog rasporeda te po komuni-
kacijama na smjerovima njegova eventualnog povlačenja ili
uvođenja pojačanja. Zahtjevu je udovoljeno i topništvo I. to-
pničke skupine odmah je djelovalo po ciljevima na području
sela Bestrma, a tijekom napada i po ciljevima u dubini nepri-
Preduga noć u Komarevu – priča o izvlačenju ranjenog Mirka
Hrgovića 5./6. kolovoza 1995.
Mirka Hrgovića spasili su: slijeva Mladen Martinović – Dugi,
Božidar Čebrajec – Čebra, Vladimir Šavor, Aleksandar Žanić i
ispred njih Goran Matić, te autor ove fotografije Boris Kiseljak,
Komarevo, 5. kolovoza 1995.
Nakon stradavanja i izvlačenja pripadnika 2. satnije 2. bojne,
čije su položaje preuzeli pripadnici 3. satnije, Zapovjedništvo
brigade i bojne angažirali su se u pružanju pomoći konsolidira-
nja stanja i potrage za nedostajućim stradalim pripadnicima.
Pripremljene su grupe za pretraživanje mjesta stradavanja, a
i Zapovjedništvo 1. bojne ponudilo je svoju postrojbu. U po-
podnevnim satima 4. kolovoza akciju pretraživanja terena
245
jateljskog rasporeda, izvan dometa oruđa TRD-a 101. brigade
HV-a.
Kako bi ih ohrabrio i pripadnicima 2. bojne pomogao, za-
povjednik brigade zapovjedio je zapovjedniku 1. bojne, bojniku
Siniši Ratkoviću, da snagama bojne i Izvidničkog voda brigade
krene u napad smjerom: crkva u Komarevu – potok Blinja – Pu-
pnovac (tt 181), te da pri proboju zaobiđu Punkt-2 UNCRO-a
(tt 119 na cesti Klobučak – Madžari) u rajonu Sjeverna Kosa.
Uslijed jake pješačke vatre snaga SVK s položaja iza punktova
UNCRO-a na području Blinjskog Kuta i sela Sjeverna Kosa,
jake topničke vatre iz dubine okupiranog područja te nepozna-
vanja rasporeda minskih polja, postrojbe 1. bojne i Izvidnički
vod brigade uspjeli su samo probiti prvu crtu i zauzeti položaje
između 200 i 500 metara sjeverno od potoka Blinja u rajonu
Stojanovac.
vodio je dozapovjednik 2. satnije 2. bojne Mladen Majdak.
S dragovoljcima se nekoliko puta pokušavao probiti do mjesta
stradavanja, ali neuspješno. Bili su spriječeni djelovanjem ne-
prijatelja iz sveg raspoloživog oružja. Pronađeno je i izvučeno
samo tijelo smrtno stradalog Darka Kravarščana i nekolicine
ranjenih pripadnika. Za ostalima je nastavljena potraga.
Oko 23,00 sata 5. kolovoza, zapovjedniku 3. satnije Vladi-
miru Šavoru dojavljeno je da su u rovu br. 7 (najbliži mjestu
stradavanja) napadnuti pripadnici satnije, da su neki ubijeni,
a neki ranjeni i zapomažu u pomoć. Odmah sam uzbunio in-
terventnu grupu, kaže Vlado Šavor, i odjurili smo na mjesto
događaja. S nama je krenulo nekoliko dragovoljaca satnije
i iz drugih postrojba, koje nisam mogao zaustaviti. Budući
nam sudbina još petorice pripadnika nije bila poznata, ova
vijest me dodatno šokirala, te sam uz put rasporedio dečke
za naše osiguranje i potporu te proširio interventnu grupu
za protunapad. Noć je bila mračna, bez mjesečine, pred kišu.
Dolaskom do najisturenijeg rova utvrdio sam da nam je, na
svu sreću, vijest krivo prenesena, te da se zapomaganje čuje
iz daljine. Pomislio sam na stradale dečke. S desetak pripad-
nika spustili smo se par stotina metara prema neprijatelju i
osluškivali. Mislili smo da možda neprijatelj muči naše zaro-
bljene dečke ili glume ranjene, kako bi nas uvukli u klopku.
No, ni nakon dužeg vremena, ništa nismo čuli. Zapovjedio
sam povratak. Mladen Martinović – Dugi, odlučan je ostati,
a Boris Kiseljak se bez njega nije htio vratiti. Odobrio sam
im, teška srca, iako je bilo još dragovoljaca za ostati. I… spasi-
li su teško ranjenog Mirka Hrgovića.
Mirko Hrgović, dragovoljac od 1990., a u 101. brigadi HV-a
od prosinca 1991. i kao pripadnik 2. satnije 2. bojne sudjelovao
je na smotrama, obuci, vježbama i dr. U “Oluji” je ranjen, dva
dana preživljava između dviju unakrsnih vatri. Danas sreću i
zadovoljstvo pronalazi u radu i aktivnostima uz svoju petero-
članu obitelj i nevoljko se prisjeća “Oluje”.
Kada smo stigli u Komarevo, 4. kolovoza 1995. negdje poslije
5,00 sati, čulo se djelovanje topništva, pa smo potražili zaklon
u dvorištima kuća. Sa mnom u 1. vodu bilo je puno novih deč-
ki, koje nisam ni stigao upoznati, pa ni svojeg zapovjednika.
Došao je neki časnik i zapovjedio da odmah krenemo u napad.
Sobom smo ponijeli osobno oružje, nešto od nekompletne opre-
me, te sanduke sa streljivom. Uz put smo podijelili streljivo i
trpali u džepove odora. Pješačili smo 15-20 minuta od groblja,
bez bojnih djelovanja, u smjeru potoka (Blinja, radi napada
na selo Donjani, op. a.). Kada smo stigli na vrh jednog bre-
žuljka (Sokolovac, op. a.), zastali smo, podijelili preostalo stre-
ljivo, jedna grupa je zauzela položaje da bi nas štitila, a moja
grupa je krenula dalje, spuštajući se kroz gustu šikaru. Imena
zapovjednika koji nas je poveo u napad (Zdravko Sabljak, op.
a.) ni dečki kraj mene se ne sjećam. Kada smo prošli šikaru,
još neko vrijeme smo hodali rubom šumarka, a potom krenuli
livadom s visokom travom, kako bi došli u podnožje sela i ot-
počeli napad. Približavali smo se potoku, a iznad nas je bio
dalekovod. Bili smo oprezni, ali i uvjereni da ispred nas nema
nikoga, kako nam je rečeno, što dokazuje i to da smo od prve
crte ušli oko 800 m u dubinu obrane neprijatelja, predaleko od
ostalih dečki bojne, misleći kako nas slijede.
Dok smo promatrali i dogovarali raspored i početak napada,
nakon što prijeđemo potok, ispred nas i lijevo iz šume neprija-
telj je otvorio žestoku vatru. Uzvratili smo, ali i započeli pre-
trčavati i puzati unaprijed do korita potočića. Tu smo zauzeli
položaje i vatru izmjenjivali oko sat vremena. Potom su nas tu-
kli minobacačima, čije su mine padale iza nas i sve bliže nama.
Odjednom oko nas užas i pakao, geleri, zrna streljiva, bombi i
sl. padali su po nama i rezali sve iznad zemlje. Čuo se vrisak,
zapomaganje… Svatko je sebi tražio najbolji mogući zaklon,
pružao samopomoć i donosio odluku o svojoj sudbini.
Odjednom, osjetio sam udarac u potkoljenicu lijeve noge, mi-
šić raznesen, kost smrskana. Pokušao sam se uz pomoć puške
pomaknuti, ne bi li našao sigurniji zaklon, ali bez uspjeha.
U tom trenutku prišla su mi dvojica iz grupe (imena im ne
znam, ali je jedan bio ranjen u nogu, možda lakše) i pomogli
246
mi previti potkoljenicu
prvim zavojem. Pokušali
su me izvući, neprijatelj
je to zamijetio i po nama
otvorio žestoku vatru. U
tom paklu doslovce sam
ih potjerao od sebe i rekao
neka se spase ako mogu.
Poslušali su me i otišli
nakon što su mi pomogli
da se uvučem u neko žbu-
nje, gdje sam ostao čekati
i razmišljati hoću li izvući živu glavu iz ovoga pakla… Više
nisam vidio nikoga od naših, niti čuo njihovo djelovanje. I ne-
prijatelj je smanjio vatru i povremeno djelovao. Pokušao sam se
izvući, iako su bolovi bili sve jači. Uz bezbroj pokušaja, puzao
sam i pronašao pištolj, čuturicu i sok. Pušku sam odbacio, a
voda iz čuturice i sok pomogli su mi da ostanem pri svijesti.
Odbacio sam i pištolj iz straha da u bunilu ne počnem pucati i
otkrijem svoje sklonište u velikom žbunju, u kojem sam dočekao
kraj dana. Uz jake bolove, nisam se mogao obraniti od krvoloč-
nih muha. Pred noć zamijetio sam i crve na rani…
Spustila se noć. Počeo sam dozivati u pomoć, ali su me ušutkali
rafali neprijatelja. U neko doba noći primijetio sam pucketanje
granja i tupi hod, te shvatio da neprijatelj uz prigušeno svjetlo
trobojnica i međusobnim signalima pretražuje teren. Iako su
prošli blizu mene od velikog žbunja kupina nisu me uočili. Po-
čela je padati kiša i otvorenih usta nastojao sam popiti je što više.
Ranom zorom nastavio sam puzanje i u kupinjaku naišao na
krater granate i u njega se smjestio. Sa sebe sam trgao donje ru-
blje i dodatno previjao ranu, koja je bila u užasnom stanju…
Par kupina i pokoja travčica pomogli su mi da ugasim žeđ i glad.
Došla je druga noć. Pokušao sam puzanjem nastaviti izvlače-
nje, ali više nisam imao snage. Odlučio sam dozivati u pomoć
pa makar i poginuo. Na moje pozive nitko se nije odazivao niti
otvarao vatru. Pomislio sam da su naši prešli Banovinu, a da
su me moji dečki i tražili na mjestu gdje su me ostavili (ako su se
uspjeli izvući), tamo me više nije bilo. Izgubio sam svaku nadu
spasa, dozivao u pomoć, vikao nekontrolirano ili šutio.
Pred zoru, 6. kolovoza, čuo sam da netko odgovara na moje po-
zive. Počela su ispitivanja na daljinu i upoznavanje mog identi-
teta: Gdje živiš, u koju školu si išao, kako ti se zvala učiteljica,
koji auto voziš…? Kada sam odgovorio: Opel … i čuo: Ušmin-
kanu crvenu Asconu?... bio sam uvjeren da su to moji dečki, a
u isto vrijeme bijesan što ne prilaze spasiti me, već postavljaju
brojna pitanja i potpitanja, na koja sam jedva polovično odgo-
varao, a na neka, iako sam znao odgovore, nisam se toga trenut-
ka mogao sjetiti. Pitanja su prestala, noć kišna i tiha, nikakvi
se šumovi ne čuju. Iz smjera neprijatelja neočekivano ugledam
siluetu vojnika i iz sveg glasa viknem: Vidim te … i već je bio
kraj mene. Vičem nekontrolirano, zatvara mi rukom usta, gleda
me, potiho izmjenjujemo nekoliko rečenica i oko mene se sjurila
cijela ekipa, izvukla me iz skloništa i odnijela do prvog rova, a
potom preuzela sanitetska ekipa, u vožnji previla i imobilizira-
Sjećanje Mladena Martinovića – Dugog, hrabrog bojovnika,
sudionika u svim akcijama 2. bojne, koji danas sa svojom obi-
telji samozatajno živi svoj život:
Boris Kiseljak i ja, nakon što smo ostali, spustili smo se niže i
osluškujemo. S punkta UNCRO-a povremeno se pali reflektor
i osvjetljava naš teren. Ništa se ne čuje. Nakon nekog vremena
javio se. Saznajemo da se zove Mirko Hrgović, da je ranjen i
zove da ga izvučemo.
Nakon skoro 48 sati od stradavanja, priča nam je bila vrlo
sumnjiva, bojeći se da nam neprijatelj sprema klopku, ostavili
smo ga i vratili u njegovu postrojbu. Prikupili smo što više po-
dataka o njemu iz civilnog života i krenuli nazad. Zapovjed-
ništvo je organiziralo sanitet, bolničara i dečke za osiguranje.
Spuštamo se ispred rova br. 7, do mjesta gdje smo ga čuli, osluš-
kujemo i očekujemo da se ponovno javi.
Javio se. “Ispaljujem rafal” pitanja: odakle mu je brigada, gdje
živi, gdje mu je općina, u koju osnovnu školu je išao, kako mu se
zove učiteljica, kako mu se zove zapovjednik, ima li vozačku…
Kada je odgovorio da vozi crvenu Opel Asconu, bilo nam je ja-
sno da je to Mirko. No, još uvijek oprezni, možda ga neprijatelj
koristi za mamca.
Dogovorili smo se tko će sa mnom ići, a naš zapovjednik Vlado
Šavor s dečkima u punoj bojnoj spremnosti djelovat će za slučaj
da upadnemo u klopku. Pala je odluka da sa mnom idu Boris
Kiseljak, bolničar iz Saniteta bojne, i još jedan, a htjeli su ići
svi. Nastao je problem koga odabrati. Igora Bjeljca odmah sam
isključio jer mi je susjed. Uvrijeđeni Igor, u svom stilu, uzvraća:
247
la potkoljenicu i prebacila u bolnicu u Sisku. Putem sam osjetio
glad, tražio jesti. Upravo smo ti spekli ćevape i ražnjiće, naša-
lili su se, misleći na injekcije koje su mi ubrizgavali.
U bolnici je bio velik broj i teže ranjenih branitelja. Nakon pre-
gleda, nisam prihvatio amputaciju potkoljenice, snašao sam se
i pomoć zatražio na zagrebačkom KBC-u Rebro. Odmah sam
operiran, noga je spašena, a oporavak dugotrajno bolan. Naj-
prije sedam, a potom još tri operacije. Na moju i sreću obitelji,
uz Božju i pomoć liječnika, spašen sam, pokušavam normalno
živjeti, a ratne traume istisnuti i zaboraviti.
Sused, daj zamisli kakav će to biti sprovod ak ti i ja pogine-
mo, cela ulica bu došla… Nisam ga mogao odbiti, i krenuli
smo. Na svakih stotinjak metara ostavljam po jednoga, da nas
pokriva. Od straha i lupanja srca, sve sam napetiji, previše se
znojim i u ionako mračnoj noći niti što vidim niti čujem. Teren
je užasan, obrastao divljom kupinom, visokom travom i dru-
gim žbunjem.
Kada sam sve rasporedio, približavam se ranjenom Mirku i
vodim dijalog kako bi ga što bolje locirao. Od lupanja srca ne
čujem pucketanje granja i deranje hlača o kupine. Locirao sam
ga, ali od visokih kupina ne mogu se probiti bliže. Zašutio sam
i krenuo u širem luku, te odlučio približiti mu se s neprijatelje-
ve strane, misleći da je tako najsigurnije ako je zasjeda. Puza-
njem se probijam kroz žbunje kupinjaka, široko otvorenih očiju
i ništa ne vidim, srce hoće van. Odjednom poput rafala stroj-
nice presjeku me riječi: “Vidim te”. Potpuno nesvjesno, nakon
nekoliko koraka, bacam se na njega, stavljam mu šaku na usta
i potiho molim da se stiša jer je pretjerao. Šutimo i gledamo se
neko vrijeme. Tako vodene velike plave oči nikada nitko nije
vidio, kao ja Mirkove. Ležao je u krateru eksplodirane mine.
Da umirim i njega i sebe, rekao sam mu da ću ga spasiti za gaj-
bu piva. “Imaš dvije, samo me spasi”, kao iz topa je ispalio. Na
moj signal, dečki koji su me slijedili sjurili su se, ne mareći za
visoko žbunje i kupinjak, položili na nosila i sanitetom po gasu
u bolnicu. Nitko sretniji od nas. Spasili smo još jedan život.
Danas se povremeno susretnemo s Mirkom, ova ispričana priča
je nezaobilazna i u šali mu nabacim da obećane gajbe piva još
nisam dobio. Popili smo i više od toga u našu čast.
VRO “Oluja” 4. do 6. kolovoza 1995.
248
 Usprkos teškim gubicima, i pripadnici 2. satnije 2. bojne
probili su prvu crtu i zauzeli položaje iznad sela Blinjski Kut
i oko 200 metara sjeverno od potoka Blinja odakle su, u više
navrata, pokušali izvući svoje stradale suborce. No, zbog jake to-
pničko-pješačke vatre snaga SVK, tijekom 4. kolovoza pronašli
su i izvukli samo tijelo smrtno stradalog Darka Kravarščana. Ne
znajući što se s njima točno dogodilo i u nemogućnosti da ih
pronađu i izvuku, Goran Blažić, Damir Frančina, Tihomir Ki-
seljak, Goran Šincek, Rajko Đukić i Mirko Hrgović vodili su se
kao nestali, s nadom da su još živi. Njihova sudbina razjašnje-
na je tek 6. kolovoza 1995., kada su postrojbe brigade krenule
u napadna djelovanja i probile cijelu crtu obrane Samostalnog
odreda Sisak – Caprag SVK. Pronađena su tijela smrtno strada-
lih Gorana Blažića, Damira Frančine, Gorana Šinceka i Rajka
Đukića te ranjenog Mirka Hrgovića, koji je proveo dva dana “na
ničijoj zemlji”, pruživši si sam prvu pomoć. Tijelo Tihomira Ki-
seljaka nije pronađeno i on se od tada do danas vodi kao nestao,
s pretpostavkom da je stradao i da mu je tijelo razneseno u min-
skom polju kod potoka Blinja.
Oko 12,00 sati konsolidirani su redovi 2. satnije 2. bojne,
kojoj je u večernjim satima zapovjeđeno da se izvuče u Komare-
vo, a dosegnutu crtu napada preuzela je 3. satnija 2. bojne, ko-
jom je zapovijedao natporučnik Vladimir Šavor.
Za vrijeme hodnje prema Komarevu, oko 8,00 sati, pri-
padnici 3. bojne “poklopljeni” su žestokom topničko-mino-
bacačkom vatrom snaga SVK kod sela Pračno (između Siska i
Komareva), pri čemu je ranjeno sedam pripadnika. Nakon pre-
trpljenih gubitaka postrojba se, prema zapovijedi zapovjednika
bojne, satnika Zdeslava Težulatija,77 iz hodnje razvija u bojni
napadni postroj na crti s. Pračno – Novo Selo.
Usprkos poteškoćama pri uvođenju postrojbi brigade u
napad, velikim gubicima i čvrstoj obrani Samostalnog odreda
Sisak – Caprag SVK, 101. brigada HV-a uspjela je prvog dana
“Oluje” probiti crtu obrane, prodrijeti između 200 i 500 metara
prema naprijed te zauzeti crtu Stojanovac (ušće potoka Klobu-
čak u potok Blinja) – podnožje Sokolovca – Blinjski Kut (is-
ključno) – Vučjak.
Tijekom cijelog dana, veći broj postrojbi brigade bio je, usli-
jed jakog minobacačko-topničkog djelovanja snaga SVK duž
ceste Komarevo – Vučjak, “prikovan” na početnu crtu napada.

77 Po dolasku u Komarevo zapovjednik 3. bojne dobio je usmenu zapovijed

od načelnika stožera ZP-a Zagreb da preuzme položaje 2. gardijske brigade
HV-a na crti Mošćenica – Češko Selo. Za izvršenje navedene zadaće zapo-
vjednik bojne pripremio je 5. kolovoza bojnu skupinu od 106 pripadnika, no
cijela je akcija na kraju otkazana.

249
Plan mobilizacije Samostalnog odreda Caprag 39. korpusa SVK, 1995.
250
 Uz to, u 2. bojni je zbog pretrpljenih teških gubitaka došlo do
krize i pada morala.
Kako postrojbe brigade nisu mogle probiti veći dio prve
crte obrane, Zapovjedništvo brigade i zapovjedništva bojni svo-
jim izvidničko-diverzantskim postrojbama proveli su detaljnija
izviđanja zemljišta i rasporeda neprijateljskih snaga na tom po-
dručju te smjerove početnih napadnih djelovanja, zadaće koje
su trebale biti obavljene prije početka napada. Na osnovu ras-
položivih i prikupljenih spoznajnih podataka, na svim razinama
ViZ-a provedene su pripreme za odlučan napad.
Oko 21,30 sati ZM brigade u području Komareva obišao je
njihov “stari prijatelj”, general zbora Anton Tus, koji ih je svo-
jim dolaskom ohrabrio i prijedlozima usmjerio pred nastavak
napadnih djelovanja.
Ništa bolje od 101. brigade HV-a prvog dana “Oluje” nisu
prošle ni postrojbe HV-a koje su napadale na njezinim boko-
vima. Njezin lijevi susjed, 103. brigada HV-a, koja je napadala
prema Hrvatskoj Kostajnici, zaustavljena je na području sela Pe-
trinjci. Njezin desni susjed, 57. brigada HV-a, uspjela je probiti
obranu neprijatelja i krenuti u napad, ali pošto se cjelokupna
brigadna pričuva i dalje nalazila na području Komareva te njezi-
ni susjedi (lijevi susjed joj je bila 101. brigada HV-a) nisu uspjeli
probiti obranu neprijatelja, postrojbe brigade zaustavile su se na
crti Stražbenica – Vrebčevac – s. Budičina (zapadni rub Kotar
šume), jer je postojala opasnost da dođu u okruženje, gdje orga-
niziraju odsudnu obranu.
Općenito gledano, prvi dan napadnih djelovanja postrojbi
pod Zapovjedništvom ZP-a Zagreb na području Banovine za-
vršio je neuspješno. Niti su razbijene snage 39. korpusa SVK na
glavnim i pomoćnim smjerovima niti je odsječena Petrinja.

251
 SHEMA Br. 13
POPIS OBNAŠATELJA SKLOPNIH DUŽNOSTI PREMA USTROJU 3. BOJNE 101. BR HV-a U VRO "OLUJA"

ZAPOVJEDNIK BOJNE
SATNIK ZDESLAV TEŽULATI

ZAPOVJEDNIŠTVO BOJNE
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
IPD
DRAGO ANDRIĆ ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE
SATNIK DAMIR CMRK

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA

SPOZNAJNE POSLOVE i SIS
NATPORUČNIK VITO MARKEŽIĆ

SAMOSTALNE POSTROJBE BOJNE -

ZAPOVJEDNICI
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA
DESETINA VEZE
RKBO
ZLATKO SVEČAK
MARINKO KARTELO
ZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE ZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE ZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA SATNIK DARKO AHEC NATPORUČNIK DAMIR MALENICA SATNIK VLADO ĐOPAR
IZVIDNIČKA DESETINA
OPĆE POSLOVE
(KORIŠTENI SU BRIGADNI IZVIĐAČI)
IVO VAROVIĆ

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA BOJNE ZA

SAMOSTALNI PRATEĆI VOD
LOGISTIKU
PORUČNIK ANĐELKO ČOLIĆ
PORUČNIK IVAN KUPRES

IZVJESTITELJI STRUKA DOZAPOVJEDNIK 1. SATNIJE DOZAPOVJEDNIK 2. SATNIJE DOZAPOVJEDNIK 3. SATNIJE INŽENJERIJSKI VOD
NATPORUČNIK ZDRAVKO METELKO BRANKO SILOVIĆ PORUČNIK ZDRAVKO ŽINIĆ IVICA OVČARIČEK
TEHNIČKE
VODNIK ŽELJKO ILIĆ

DESETINA "S-2M"
OPSKRBNE
NATPORUČNIK MIRKO KOSIĆ
ZAPOVJEDNIK 1. VODA ZAPOVJEDNIK 1. VODA
PORUČNIK ZAPOVJEDNIK 1. VODA PORUČNIK ANTUN
MATE RUPIĆ 2. VODA 2. VODA BRDOVČAK 2. VODA
SANITETSKE - LIJEČNICI
Dr. MILORAD ČEKO
Dr. ANTE MISIR
3. VODA DARKO TOPLAK 3. VODA PORUČNIK ŽELJKO KALVI 3. VODA

ZAPOVJEDNIK LOGISTIČKOG VODA

TOMISLAV RAKELI
DAMIR PROS

Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 3. bojne 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.

2. dan bojnih djelovanja – 5. kolovoza 1995.
Nakon neuspjelog proboja prve crte obrane proteklog dana i ne-
mogućnosti da krene naprijed, 1. bojna 101. brigade HV-a je 5.
kolovoza s dosegnute crte nastavila napad, zauzela položaje na
crti od Madžarske Kose (tt 160) do Piskavice (tt 214) i u surad-
nji s Inženjerijskim vodom brigade razminirala prolaze u min-
skim poljima kraj potoka Blinja, iza UNCRO-ova Punkta-2 (tt
119) u rajonu Sjeverna Kosa, zaobilazeći ga. U tome im je po-
mogla I. topnička skupina Zapovjedništva ZP-a Zagreb, koja je
prethodno gađala položaje Samostalnog odreda Sisak – Caprag
SVK u Sokolovcu, Donjanima, Jankovcu i Donjoj Kinjački te
njihove utvrđene otporne točke na području Blinjskog Kuta.
Uvidjevši da su protivničke snage na tom području dobro
ukopane i utvrđene te da bi novi napad doveo do novih gubita-
ka, na osnovi spoznajnih podataka, stanja na crti bojišnice osta-
lih snaga ZP-a Zagreb i prijedloga Stožera brigade, zapovjednik
101. brigade HV-a drugog dana napada zapovjedio je da se na
dosegnutim crtama napada postrojbe brigade pripremaju za
odlučan napad prema zapovjeđenim zadaćama i ciljevima pret-
hodnog dana. Diverzantskom vodu brigade zapovjedio je uba-
civanje diverzantske grupe iznad sela Blinjski Kut sa zadaćom
diverzantskog djelovanja i uspostave kontrole nad cestom Blinj-
ski Kut – Brđani, a Izvidničkom vodu brigade i ojačanim izvid-
ničkim desetinama bojni prikupljanje spoznajnih podataka o
bojnom rasporedu Samostalnog odreda Sisak – Caprag SVK.
Značajni gubici i žrtve koje su podnijeli, te brojni problemi
i poteškoće s kojima su se postrojbe brigade suočile i bile izlože-
ne u početku napada, kod njezinih pripadnika izazvali su dosta
trauma i doveli do pada morala. Zbog toga su zapovjedništva
brigade i bojni, posebice zapovjednici i njihovi pomoćnici za
IPD,78 drugog dana “Oluje” većinu vremena posvetili organiza-
ciji i konsolidiranju stanja u postrojbama te motiviranju pripad-
nika brigade za bliže i sljedeće zadaće napadnih djelovanja. Isto
tako, u zapovjedništvima brigade i bojni obavljene su raščlambe
i razmotreni čimbenici koji su doveli do stradavanja pripadnika

78 Pomoćnici zapovjednika za IPD bili su: u brigadi Nevenko Stričević, u bojnama Ivan Jurilj (1. bojna), Vladimir Ovčar (2. bojna) i Drago Andrić (3. bojna),
te Dobromir Radušić u TRD-u.

252
brigade prvog dana napada i utjecali na učinkovitost bojnih dje-
lovanja. Zaključeno je da:
– postrojbe brigade nisu mogle biti adekvatno uvježbane
za konkretne zadaće napadnih djelovanja iz razloga što Zapo-
vjedništvu brigade nije izdana pripremna zapovijed niti je po-
strojbama osiguran minimum vremena za prebacivanje iz rajona
razmještaja na početnu crtu napada;
– su sa zapovjedno-stručnim kadrovima razmatrane razli-
čite varijante moguće uporabe postrojbi, ali niti u jednoj da se
brigada angažira u napadu tijekom prve etape b/d snaga pod
Zapovjedništvom ZP-a Zagreb;
– se tajnost pokreta nije mogla osigurati, jer je veliki broj
snaga, m/v i tehnike bio nagomilan na vrlo malom prostoru i
time predstavljao odličan cilj mogućoj ugrozi;
– su se u posljednjem trenutku prije napada izvukle po-
strojbe 57. brigade HV-a, i to prije no što su ih zamijenile po-
strojbe 101. brigade HV-a, tako da je dio crte ostao nepokriven
i postrojbe u pokretu izložene ugrozi, tim više što nisu bili upo-
znati sa spoznajnim podacima niti crtom obrane koju su trebali
preuzeti;
– na taktičkoj razini, pa i s aspekta vojne vještine, neshvat-
ljiva je zapovijed zapovjednika ZP-a Zagreb za izvlačenjem 57.
brigade HV-a, kada se znalo da se godinama na toj crti napada
uvježbavala te u neposrednom dodiru proučavala i prosuđivala
raspored i moć Samostalnog odreda Sisak – Caprag na planira-
nom smjeru napada;
– su postrojbe brigade iz pričuve, sa 67,2% popunjenosti
pripadnicima, 27,4% m/v i 1,6 b/k (umjesto 4 b/k po zapovije-
di), bez vježbe gađanja i bez zapovijedi za napad, “iz autobusa”
otpočele napad s ciljem oslobađanja okupirane Banovine;
– sustav veza u početku napada nije funkcionirao, pa su
morali koristiti teklićke veze.
Uz to, razmatrana je problematika nedovoljne popunjeno-
sti postrojbi pripadnicima i m/v – brigada je napad otpočela s
1589 pripadnika (67,2% popunjenosti po ustroju), od čega 112
časnika (67,5%), 156 dočasnika (70%) i 1321 vojnik (66,8%),
te 102 m/v (27,4%). Pritom je naglašeno kako je, u danim uvje-
tima, logistička potpora postrojbama brigade pružana na viso-
koj razini učinkovitosti zahtjevne zadaće napada.
U skladu sa zaključcima, dane su zadaće pomoćnicima za-
povjednika, načelnicima rodova i struka, da svatko u svojoj do-
meni ostvari suradnju s pomoćnicima i načelnicima Zapovjed-
ništva ZP-a Zagreb (IZM-1 na Viktorovcu) i što bolje pripremi
elemente zapovijedi za napad brigade. Dane su zadaće i stožeru
brigade da se svojim časnicima neposredno angažira i zapovjed-
ništvima 2. i 3. bojne pruži stručnu pomoć u raspoređivanju po-
253
strojbi, određivanju ciljeva i smjerova napada te mjesta proboja
crte obrane. Zaključeno je da se do početka napada na svim ra-
zinama ViZ-a u brigadi, bojnama i TRD-u pripreme i temeljito
razrade elementi napada, a pripadnike što bolje pripremi.
S obzirom da se ukazala potreba i da se u Zapovjedništvu
brigade odazvao veći broj časnika, zapovjednik 101. brigade
HV-a ustrojio je posebnu skupinu časnika (od nekadašnjih
aktivnih pripadnika brigade) sastava: Stjepan Puškar, Faruk
Čerimagić, Ante Radalj, Stjepan Bratković, Davor Belanović,
Srećko Planinčić, Želimir Majetić, Pero Bilić i Ivan Lažeta, koji
su svojim znanjem i bogatim ratnim iskustvom trebali pružiti
stručnu pomoć Zapovjedništvu i zapovjednicima postrojbi u
obavljanju zadaća tijekom napada.
Sa zaključcima i zadaćama iz raščlambe upoznato je Zapo-
vjedništvo ZP-a Zagreb (IZM-1) te zapovjedništva bojni i sat-
nija brigade, u cilju potpunije pripreme postrojbi za napad.
Općenito gledano, drugog dana napada postrojbe zapo-
vjedništava zbornih područja Zagreb i Bjelovar na području
Banovine probile su crtu obrane i djelomično potisnule snage
SVK prema Glini i Hrvatskoj Kostajnici, dok Petrinja još uvijek
nije bila odsječena.
Nezadovoljan razvojem situacije na području Banovine,
vrhovni zapovjednik OS RH, dr. Franjo Tuđman imenovao je
general-pukovnika Petra Stipetića zapovjednikom hrvatskih
snaga na Banovini. Po dobivanju zapovijedi, dotadašnji zapo-
vjednik istočnoslavonskog dijela bojišta pohitao je iz Đakova i
brzo došao na IZM-1 Zapovjedništva ZP-a Zagreb na Vikto-
rovcu u Sisku, gdje uspostavlja ZM. Na prvom referiranju zapo-
vjednika postrojbi, nakon što je prije toga obišao postrojbe na
glavnom smjeru napada te se upoznao sa stanjem na bojišnici i
u postrojbama, poduzeo je aktivnosti i mjere njihove konsoli-
dacije te zapovjedio pregrupiranje snaga i korigiranje smjerova
napada. Svim postrojbama zapovjedio je da se pripreme za od-
lučan napad s početkom u 6,00 sati 6. kolovoza 1995. godine.
Obilazeći postrojbe, ne baš sjajnu situaciju zatekao je i u
101. brigadi HV-a. Na ZM-u brigade, od zapovjednika i sto-
žera iste izviješćen je o stanju na crti napada i u postrojbama,
gubicima te spremnosti za nastavak napadnih djelovanja. Zapo-
vjednik brigade upoznao ga je i s problemima u vezi priprema
i preuzimanja crte te uvođenja postrojbi iz hodnje u napadna
bojna djelovanja, samo s 1,6 b/k (od predviđenih 4 b/k) stre-
ljiva i bez mina za 12 minobacača 120 mm kojima je brigada
raspolagala. Osim toga, zapovjednik brigade istaknuo je svoje i
nezadovoljstvo pripadnika brigade načinom zapovijedanja Za-
povjedništva ZP-a Zagreb, koje je umjesto da djeluje učinkovi-
to, motivirajuće i ohrabrujuće prije otpočinjanja napada, putem
svojih nejasnih i pretežito usmenih zapovijedi zbunjivalo sve u
sustavu ViZ-a, a zapovjednike postrojbi dovodilo u situaciju da
uz veliki rizik i na vlastitu odgovornost, samoinicijativno zapo-
vijedaju postrojbama. Pritom je istaknuo kako je on vjerojatno
bio jedini zapovjednik brigade HV-a, koji nije znao da napad na
cijeloj crti bojišnice počinje istovremeno u 5,00 sati 4. kolovoza
1995. godine.
Saslušavši izvješća zapovjednika brigade, njegovih pomoć-
nika i članova stožera, general Stipetić zapovjedio je zapovjed-
niku 101. brigade HV-a izmijenjeni smjer napada brigade (na
glavnom smjeru napada snaga ZP-a Zagreb): Blinjski Kut – pre-
ma cesti Žirovac – Dvor na Uni, između Zrina i s. Trgovi, sa za-
daćom presijecanja ceste kao moguće odstupnice snaga SVK iz
smjera Glina – Žirovac – Dvor na Uni. Obećao im je i topničku
potporu prije napada od strane topništva ZP-a Zagreb – 16. to-
pničko-raketne brigade HV-a po ciljevima u Kinjačkoj, Velikoj Pripadnici 3. satnije 2. bojne s vojnicima UN-a na punktu
i Maloj Gradusi, što je sutradan i ispunjeno. u Blinjskom Kutu, 6. kolovoza 1995.
Što se tiče 57. brigade HV-a, ona je ostala na istim položaji-
ma te je ojačana 1. bojnom 149. brigade HV-a, koja joj je trebala
čuvati bokove u zahvatu ceste Komarevo – Blinja prema selima
Madžari i Letovanci, dok je 103. brigada HV-a uspjela malo po-
maknuti položaje prema naprijed i zauzeti željezničku postaju
na ulazu u selo Drljače.

3. dan bojnih djelovanja – 6. kolovoza 1995.

Temeljem zapovijedi zapovjednika ZP-a Zagreb, taktička za-
daća postrojbi 101. brigade HV-a za 6. kolovoza bila je napasti
snage Samostalnog odreda Sisak – Caprag SVK smjerom Bestr-
ma – Trnjani – Kljajići – Knezovljani, gdje su se na cesti Petri-
nja – Hrvatska Kostajnica trebale spojiti sa snagama 2. gardijske
brigade HV-a i 57. brigade HV-a, te produžiti napredovanje
prema Hrvatskoj Kostajnici, a dijelom snaga prijeći u obranu u
području Jošavica – Komogovina – Mečenčani i osigurati desni
bok postrojbama 2. gardijske brigade HV-a, koje su napredovale
prema Hrvatskoj Kostajnici. Napad je trebao početi u 6,00 sati.
Nakon žestoke topničke pripreme I. topničke skupine Za-
povjedništva ZP-a Zagreb i TRD-a brigade, postrojbe brigade
krenule su u 6,00 sati u napad.
Prva bojna napadala je na desnom krilu, druga u sredini,
dok je treća bojna napadala na lijevom krilu napadnih djelo-
vanja brigade. U jutarnjim satima 6. kolovoza 1995. postrojbe
brigade krenule su u opći napad po bokovima, ali ne i na središ-
njem dijelu, jer im je smetala UNCRO-ova baza u Blinjskom
Kutu. Pošto pripadnici UNCRO-a ( Jordanci) nisu htjeli podi-
gnuti rampu i propustiti pripadnike brigade, zapovjednik bri- General Petar Stipetić u Topuskom za vrijeme VRO “Oluja”.

254
Pripadnici 2. bojne, Jozo Orlović, dozapovjednik bojne Miroslav Pripadnici 3. satnije 2. bojne, Blinjski Kut, 6. kolovoza 1995.
Semenski i Aleksandar Žanić, Blinjski Kut, 6. kolovoza 1995.

Pripadnici 3. satnije 2. bojne, Komarevo, 6. kolovoza 1995.

255
Pripadnici 3. satnije 2. bojne; Petar Glasnović, Dragutin Bartolin –
Gec, Sjeverovac – Gradusa, 6. kolovoza 1995.
gade zatražio je pomoć generala Stipetića, nakon čije je osobne
“intervencije” na licu mjesta problem brzo riješen.
Prva bojna, s dosegnute crte: selo Krčevine – raskrižje pu-
tova Klobučak – Madžari – Madžarska Kosa (tt 160), ojačana
Diverzantskim i Izvidničkim vodom brigade napada u manjim
borbenim skupinama na glavnom smjeru napada brigade: Be-
strma – Trnjani – Kljajići – Dukići – Velika Gradusa – Kne-
zovljani.
Druga bojna, ojačana s dva voda 1. bojne, s dosegnute crte:
Komarevo – Blinjski Kut – podnožje Sokolovca (isključno),
napada smjerom Sjeverna Kosa – Cvijanovića Kosa sa zadaćom
da u suradnji s 1. bojnom ovlada područjem Sjeverna Kosa –
Donjani te nakon uvođenja pričuve produži napadna djelovanja
temeljnim smjerom Bestrma – Trnjani – Kljajići – Knezovljani,
sa zadaćom zauzimanja sela Velika Gradusa, presijecanja ceste
Petrinja – Hrvatska Kostajnica i organiziranja obrane na crti:
Jošavica – Komogovina – Mečenčani.
Treća bojna, u svojstvu pomoćnih snaga brigade, s nove po-
četne crte napada: Blinjski Kut – Donja Kinjačka, krenula je u
napad smjerom Donja Kinjačka – Vukoševac – Velika Gradusa
– Umetić, sa zadaćom što bržeg izbijanja na cestu Petrinja – Hr-
vatska Kostajnica.
Nakon što je u prijepodnevnim satima osobno “udobrovo-
ljio” pripadnike UNCRO-a da podignu rampu i propuste pri-
padnike brigade, general Stipetić nastavio je put prema Sunji.
No, nakon kraćeg vremena vratio se i zapovjedniku 101. brigade
HV-a zapovjedio da što prije prebaci dio postrojbi cestom do
Brđani Ceste i prijeđe u napad. Ova zapovijed realizirana je s po-
strojbama 3. bojne i jedne satnije iz sastava 103. brigade HV-a.
256
Na ZM-u brigade: Krunoslav Svjetličić, Mladen Fijember i Ivan
Cukina, Bestrma, 6. kolovoza 1995.
Do kraja dana postrojbe brigade dosegle su sljedeće crte:
1. bojna Trnjani – Staro Selo – Velika Gradusa, 2. bojna Price
– Čakalska Kosa – Sjeverovac – Dukići, a 3. bojna, koja je na-
padala na pomoćnom smjeru, Blinjski Kut – Petrijevci – Mala
Gradusa.
Nakon što su se snage SVK pod napadnim djelovanjima
postrojbi brigade povukle izvan dometa oruđa TRD-a briga-
de, počela je priprema za njegovo prebacivanje na novi paljbeni
položaj i do kraja dana, bez topničkog djelovanja, prebačen je i
razmješten na nove paljbene položaje u selu Bestrma.
Tempo napada svojih postrojbi pratilo je i Zapovjedništvo
brigade, koje je uspostavilo ZM u selu Bestrma. Prva okupira-
na sela koja su oslobodili pripadnici 101. brigade HV-a bila su
Blinjski Kut, Sjeverna Kosa i Bestrma.
Usporedo sa 101. brigadom HV-a napredovale su i postroj-
be HV-a, koje su napadale na njenim bokovima. Bez većeg ot-
pora pobunjenih Srba, 57. brigada HV-a (desni susjed) oslobo-
dila je sela Stražbenica, Petkovac, Blinja, Budičina i Moštanica,
stavila pod nadzor cestu Petrinja – Hrvatska Kostajnica te stigla
do sela Umetić, gdje je organizirala obranu. Lijevi susjed, 103.
brigada HV-a je također uz slab otpor pobunjenih Srba, ovla-
dala područjem od sela Drljače do Radonja Luke te u dužini
tri kilometra na dijelu između sela Prevršac i Panjani, izbila na
cestu Petrinja – Hrvatska Kostajnica.
Suradnja 101. brigade HV-a s 57. i 103. brigadom HV-a ti-
jekom napada bila je jako otežana i onemogućena, a podaci o
stanju na bojišnici i u redovima SVK te dosegnutoj crti napada
izmjenjivali su se pri neposrednom dodiru postrojbi. Zbog toga
su bojne u napadu morale uspostavljati i bočna osiguranja. Ne-
 SHEMA Br. 14
POPIS OBNAŠATELJA DUŽNOSTI PREMA USTROJU TRD-a 101. BR HV-a U VRO "OLUJA"

ZAPOVJEDNIK TRD-a
SATNIK JOSIP PETRETIĆ

DOZAPOVJEDNIK TRD-a
SATNIK ZLATKO RAŽENJ

POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA ZA IPD BITNICA VLR 128 MM RAK 12

ZAPOVJEDNO-IZVIDNIČKA 1. MINOBACAČKA BITNICA 120 MM
SATNIK DOBROMIR RADUŠIĆ M-91 TOPNIČKO-RAKETNI VOD ZA PZO
BITNICA ZAPOVJEDNIK
ZAPOVJEDNIK IVAN CRNEK ZAPOVJEDNIK DIVIZIJUNA
SATNIK GORAN PAVKOVIĆ NATPORUČNIK IVO ZAMBERLIN
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA ZA DOZAPOVJEDNIK BRANKO GILJANOVIĆ
SPOZNAJNE POSLOVE I SIS DOZAPOVJEDNIK - ČASNIK ZLATKO JURKOVIĆ
RAČUNAČ
PORUČNIK ALBERT TEPEŠ BITNIČKI DOČASNIK - JOSIP ZANNE 2. MIN. BITNICA 120
MM LOGISTIČKI VOD
MITAR VUKAŠINOVIĆ
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA ZA
OPĆE POSLOVE
____________ KNEŽEVIĆ ZAPOVJEDNIK
NATPORUĆNIK BOŽIDAR HAMELEC

DOZAPOVJEDNIK
POMOĆNIK ZAPOVJEDNIKA ZA JOSIP TONŽETIĆ
LOGISTIKU
NATPORUČNIK SERGIJE DRAŽIĆ

IZVJESTITELJI STRUKA
TEHNIČKE
VODNIK DRAŽEN KELČEC

OPSKRBNE
FRANJO HORNUNG

SANITETSKE - LIJEČNICI
Dr. ŽELJKO GUŠTIN

Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju TRD-a 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.

što bolju neposrednu suradnju brigada je ostvarivala s 57. briga-
dom HV-a putem 1. bojne, koja je s njom bila u dodiru. S lije-
vim susjedom, 103. brigadom HV-a, vezu je uspostavila tek oko
18,00 sati na cesti Petrinjci – Mala Paukova. No, nakon toga
suradnje između 101. i 103. brigade HV-a više nije bilo.
Trećeg dana “Oluje”, uz to što je intenziviran tempo napada,
postrojbe Zapovjedništva ZP-a Zagreb ostvarile su odlične re-
zultate. Probile su crtu obrane i razbile snage 39. korpusa SVK,
prodrle u dubinu teritorija Banovine, oslobodile Petrinju i Gli-
nu, dok su postrojbe pod Zapovjedništvom ZP-a Bjelovar oslo-
bodile Hrvatsku Kostajnicu.
Nakon oslobađanja Petrinje, glavnina snaga 39. korpusa
SVK počela se izvlačiti prema Dvoru na Uni. Time je napredo-
vanje svih postrojbi HV-a, pa i 101. brigade, bilo uvelike olak-
šano, pošto organizirane obrane i većeg oružanog otpora snaga
SVK više nije bilo.
4. dan bojnih djelovanja – 7. kolovoza 1995.
Napredovanje i oslobađanje okupiranog teritorija Banovine bri-
gada je nastavila i 7. kolovoza. Prema zapovijedi zapovjednika
brigade, njezine postrojbe, u napadnom rasporedu bojni, imale
su zadaću produžiti napadna djelovanja osnovnim smjerom Bo-
rojevići – Gornja Lovča – Visoko brdo, sa zadaćom gonjenja,
zarobljavanja ili uništenja razbijenih snaga SVK, ispresijecanja
i čišćenja terena, te izbijanja na crtu Gornja Lovča – Babin ke-
sten.
Prva bojna, ojačana Diverzantskim vodom brigade, u boj-
nom rasporedu od tri borbene skupine (svaka je brojala trideset
pripadnika) i jednom satnijom u pričuvi, oko 12,45 sati zauzi-
ma Komogovinu, a oko 14,30 sati prodire u Šamaricu i napa-
da prema Ledinjaku duž rijeke Sunje. Oko 17,00 sati postrojbe
bojne izbijaju na područje Ledinjaka, ispred kojeg zapovjednik
bojne s jednom borbenom skupinom uspostavlja polukružnu
obranu, dok s ostatkom snaga i isturenih prethodnica, uz ne-
prekidna izviđanja, nastavlja bojna djelovanja prema području

257
VRO “Oluja” – 7. kolovoza 1995.

258

Dio Zapovjedništva brigade, slijeva: S. Puškar, J. Petrašević, Z.
Horvat, D. Belanović, Ž. Miholčić, u drugom redu: I. Cukina, P. Bilić
i A. Radalj, Knezovljani, 7. kolovoza 1995.
Slijeva: A. Radalj, J. Petrašević, S. Puškar i D. Ladišić, čuče: Ž. Seljan,
I. Živković i S. Kolačko, Knezovljani, 7. kolovoza 1995.
Krivodola (tt 602). Ispred cilja, na dosegnutoj crti, organizira
polukružnu obranu i izviđanje snaga SVK u bježanju.
Druga bojna, ojačana Protudiverzantskim vodom brigade,
zauzima selo Borojevići i napada smjerom Trninići – Lovča –
Gornja Lovča.
Treća bojna, ojačana Izvidničkim vodom brigade, uz isture-
ne prethodnice i neprekidna izviđanja, napada na smjeru selo
Mečenčani – rijeka Plavićevica – vrh Plavićevica – Babin kesten.
259
Između 16,00 i 18,00
sati 7. kolovoza 1995.,
pripadnike brigade na
dosegnutim crtama obi-
šao je njihov župnik iz
Gajnica Ilija Žugaj, čiji
ih je dolazak jako razve-
selio i dodatno motivi-
rao da ustraju do kraja
u oslobađanju Domovi-
ne. Velečasni Ilija Žugaj
pridonosio je duhovnom
jačanju pripadnika 101.
brigade HV-a tijekom Domovinskog rata i danas, s puno
topline i poštovanja, sjeća se “Oluje” i dečki iz brigade: Go-
dine 1995. došao je čas da se vrati izgubljeno, došli su
“Bljesak” i “Oluja”. I oni, koji su bili zaista bolesni, nisu
željeli propustiti tu radost oslobađanja zemlje. I meni sa-
mome je bilo veliko veselje kad sam se u “Oluji” našao s
našom brigadom kod Crvenog mosta, na raskrižju ceste
za Hrvatsku Kostajnicu i Komogovinu. Obišao sam naše
dečke i bio sretan što sam barem na takav način podijelio
radost naše borbe za oslobođenje Domovine.
Prije 13,00 sati postrojbe brigade prešle su cestu Petrinja –
Hrvatska Kostajnica, te su se u selu Knezovljani susrele s pri-
padnicima 1. bojne 2. gardijske brigade HV-a.
Do 17,00 sati postrojbe brigade dosegnule su sljedeće crte:
1. bojna izbija na crtu Komogovina – Ledinjak, 2. bojna Sje-
verovac – Borojevići, dok je 3. bojna izbila na crtu Mečenčani
– Babin kesten.
Njihovo napredovanje pratio je i TRD brigade, koji je zau-
zeo paljbene položaje na području sela Knezovljani. Zapovjed-
ništvo brigade premjestilo je ZM u selo Bestrma.
U 18,00 sati Zapovjedništvo brigade čulo je na radiju govor
ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, da je VRO
“Oluja” završena te da se još nastavlja s pretraživanjem i čišće-
njem oslobođenih područja od ostataka razbijene SVK do dr-
žavne granice s Republikom Bosnom i Hercegovinom, što su
postrojbe 101. brigade HV-a idućih dana i obavljale.
Do kraja dana postrojbe brigade dosegle su crtu: Ledinjak –
Lovča – Babin kesten, te time učinkovito i bez novih gubitaka
obavile prvu etapu, odnosno bližu zadaću napadne operacije.
8.5. Napadna bojna
djelovanja brigade
8. – 14. kolovoza 1995.

5. dan bojnih djelovanja – 8. kolovoza 1995.

Oslobađanjem Petrinje, Hrvatske Kostajnice i Gline, postrojbe
zbornih područja Zagreb i Bjelovar usmjerile su napad prema
Dvoru na Uni, jedinom mjestu preko kojeg su se srpski vojnici
i civili s Banovine i Korduna izvlačili prema području Bosne i
Hercegovine pod kontrolom bosanskih Srba. Osim toga, dio
snaga ZP-a Zagreb, na čelu s 2. gardijskom brigadom HV-a, kre-
nuo je u pretraživanje i čišćenje oslobođenog područja Banovi-
ne od ostataka snaga razbijenog 39. korpusa SVK, prvenstveno
brdovitog područja Zrinske gore. Time je započela realizacija
druge etape – sljedeće zadaće operacije.
Taktička zadaća postrojbi brigade bila je, u napadnom ras-
poredu bojni, nastaviti bojna djelovanja temeljnim smjerom
Babin kesten – Brđani Šamarički – Gornji Javoranj – Vanići, sa
zadaćom gonjenja, zarobljavanja ili uništenja razbijenih snaga
SVK, ispresijecanja i pretraživanja terena Zrinske gore, te što
bržeg izbijanja na cestu Glina – Gvozdansko – Dvor na Uni.
Nakon toga, na crti: Donja Stupnica (isključno) – Udetin –
Kepčije – Zrin – Brezova glava, trebale su se razviti u obrambe-
ni poredak, u spremnosti za odbijanje eventualnog protunapa-
da ostataka razbijenih snaga SVK u izvlačenju, te se pripremiti
i izvesti energičan napad prema državnoj granici s Republikom
Bosnom i Hercegovinom, smjerom lijevo: Kamenjača (isključ-
no) – Zakopa – Čemernica – duž potoka Javnica i rijeke Gra-
čanice – državna granica, desno: Trgovi – Kosna – Stambolije
– Bijelića glava – Rudići – državna granica.
Prva bojna, zajedno s Protudiverzantskim vodom brigade,
napada smjerom Ledinjak – Krivodol (tt 602) – Grabovica –
Gornji Pedalj – Donji Pedalj – Trgovi, s ciljem što bržeg izbija-
nja na cestu Gvozdansko – Dvor na Uni, kod sela Trgovi.
Druga bojna, zajedno s Diverzantskim i PZO vodom briga-
de, napada smjerom Gornja Lovča – Brezova glava – Švrakarica
– Samardžije – Vratnice (tt 252) – Trgovi, s ciljem što bržeg
izbijanja na cestu Gvozdansko – Dvor na Uni, kod sela Trgovi.
Treća bojna, na čelu s Izvidničkim vodom brigade i Izvid-
ničkom desetinom bojne, nastavila je napadna djelovanja smje-
rom Babin kesten – Potočani – Gornji Javoranj – Vanići – Dvor
VRO “Oluja” 8. – 14. kolovoza 1995.
260
261
Pripadnici 2. bojne, kolovoz 1995.

Pripadnici 1. satnije 3. bojne, Komogovina, 8. kolovoza 1995.

262
na Uni, s ciljem što bržeg izbijanja na cestu Gvozdansko – Dvor pnica, napada smjerom Trgovi (siječe cestu Glina – Dvor na
na Uni, kod sela Grmušani. Uz to, prema zapovijedi zapovjed- Uni) – Kosna – Stambolije – Bijelića glava – Rudići – državna
nika brigade, pripadnici bojne trebali su prije mraka ući u Dvor granica. Zapovjednik bojne zapovjedio je provedbu zadaće u
na Uni. tri bojna poretka, s prethodnicom i bočnim osiguranjem, koji
Do 10,30 sati postrojbe brigade dosegle su sljedeće crte na su nastupali smjerovima Donja Stupnica – Joševica – Trgovi/tt
vrhovima Zrinske gore: 1. bojna vrh Krivodol (tt 602), 2. boj- 149 (na spoju ceste Donja Stupnica s cestom Glina – Dvor na
na vrh Brezova glava, a 3. bojna crtu Zrinska kula – Vukelići. Uni), Vilensko Brdo – Jokina glava (tt 229) – Trgovi i Grujino
Napredovanje je trajalo tijekom cijelog dana te su do 20,00 sati brdo (tt 230) – Gage – Trgovi (tt 136).
postrojbe brigade zauzele sljedeće položaje: 1. bojna Donji Pe- Druga bojna, ojačana Diverzantskim i PZO vodom briga-
dalj – Gage, 2. bojna Gage – Vrpolje Bansko, a 3. bojna Gornji de, s crte: Gage – Vrpolje Bansko, napada smjerom Arbutine
Javoranj – Kepčije. Vrpoljske – Grmušani (siječe cestu Glina – Dvor na Uni) – Do-
Prilikom izviđanja za ulazak 3. bojne u Dvor na Uni, izvid- nja Sočanica – Gornja Ljubina (tt 181) – s. Živkovići (tt 321) –
ničko-diverzantska skupina (jačine 20 pripadnika), kojom je državna granica. Prema zapovijedi zapovjednika bojne, postroj-
osobno zapovijedao zapovjednik bojne, satnik Zdeslav Težula- ba zadaće provodi u satnijskim kolonama, te se u selu Grmušani
ti, oko 19,10 sati došla je u bliski vatreni sukob sa zaostalom na desnom boku spaja s postrojbama 1. bojne, a na lijevom s
grupom razbijenih snaga SVK. Pritom su zarobili pet neprija- postrojbama 3. bojne kod sela Vanići.
teljskih vojnika, od kojih su četvorica bila preobučena u civil- Treća bojna, ojačana Izvidničkim vodom brigade, s crte:
nu odjeću, skrivajući oružje u dekama. Potom, nakon kratkog Gornji Javoranj – Kepčije, napada smjerom Donji Javoranj –
oružanog sukoba, zbog žestoke neprijateljske vatre iz kuća i s
uzvisina oko grada, zapovjednik 3. bojne zapovjedio je povla-
čenje s područja Dvora na Uni, te s bojnom nije ušao u grad
kako je bilo zapovjeđeno. Zarobljene pripadnike SVK predao je
u večernjim satima 9. kolovoza 1995. načelniku SIS-a brigade,
zastavniku Željku Jantoleku, na obradu i daljnji postupak.
Napredovanje postrojbi brigade, bez bojnog djelovanja,
pratio je u stopu TRD brigade u pohodnim postrojima smje-
rom Knezovljani – Komogovina – Donja Pastuša – Jabukovac
– Kraljevčani – Dodoši – Mačkovo Selo – Miočinovići – Zla-
tovići – Gornja Stupnica, te se razmjestio i zauzeo paljbene po-
ložaje na području Brđana Šamaričkih. Zapovjedništvo brigade
premjestilo je ZM u selo Brđani Šamarički.
Na kraju dana postrojbe brigade dosegle su i razmjestile se
na crti: Gage – Vrpolje Bansko – Kepčije.

6. dan bojnih djelovanja – 9. kolovoza 1995.

Napredovanje, gonjenje i zarobljavanje zaostalih grupa razbijene
SVK, pretraživanje i čišćenje okupiranog teritorija Banovine 101.
brigada HV-a nastavila je i šestog dana “Oluje”. Na osnovu pri-
premljenih varijanti uporabe postrojbi brigade i prijedloga Zapo-
vjedništva brigade s ciljem što učinkovitijeg obavljanja zapovje-
đenih zadaća, zapovjednik brigade donio je odluku i postrojbama
zapovjedio pregrupiranje, energičan napad i gonjenje ostataka
razbijenih snaga SVK do državne granice Republike Hrvatske.
Prva bojna, ojačana Protudiverzantskim vodom brigade, s
crte: Grujino brdo (tt 230) – Vratnice (tt 252) – Donja Stu- 1. bojna u “Oluji”, Trgovi, 9. kolovoza 1995.

263
“Oluja” – 1. bojna na gornjoj fotografiji, a na donjoj zamjenici zapovjednika brigade Sulejman Tatarević i Ivan Cukina, Trgovi, 9. kolovoza 1995.

264
Kamenjača – Vanići (siječe cestu Glina – Dvor na Uni) – Cve-
tojevići – Javnica – Kotarani – državna granica. I zapovjednik
3. bojne zapovijeda provedbu zadaća u satnijskim kolonama, s
izvidničkim prethodnicama i pojačanim bočnim osiguranjem,
za slučaj bojnog djelovanja ostataka razbijenih snaga SVK u bje-
žanju iz smjera Dvora na Uni. U mjestu Vanići izbija na cestu
Glina – Dvor na Uni, spaja se sa snagama 2. bojne na desnom
boku te poduzima mjere osiguranja i odbijanja eventualnog dje-
lovanja snaga SVK iz smjera Dvora na Uni.
Do kraja dana postrojbe brigade izbile su na cestu Glina –
Gvozdansko – Dvor na Uni, u neposrednoj blizini Dvora na
Uni sijeku bježanje zaostalih snaga razbijene SVK s Korduna i
dijela Banovine iz smjera Gline i zauzimaju sela Trgovi, Grmu-
šani i Vanići. Na dosegnutoj crti razmjestile su se u obrambeni
bojni raspored, spremne odbiti eventualni protunapad, te oba-
vile pripreme za odlučan nastavak gonjenja, pretraživanja i či-
Posljedice povlačenja vojske i civila iz tzv. RSK.
265
šćenja preostalog područja Banovine do državne granice od za-
ostalih grupa razbijene SVK, koje su se odbijale predati. I ostale
postrojbe Zapovjedništva ZP-a Zagreb ušle su u Dvor na Uni.
TRD se nalazio na paljbenom položaju u s. Vrpolje Bansko.
ZM brigade i dalje je bilo u Brđanima Šamaričkim.
Usporedo s napadnim gonjenjem razbijenih snaga SVK,
postrojbe brigade provele su ubrzano pretraživanje i čišćenje
sjeveroistočnih padina Zrinske gore (u širini od 8 do 10 km i
dubini do 25 km), što je bila zadaća i susjednih postrojbi – 57. i
103. brigade HV-a.
Izbivši na cestu Glina – Dvor na Uni, postrojbe brigade na-
išle su na napušteni konvoj izbjeglica pobunjenih Srba, koji su
pregazili i uništili tenkovi njihove razbijene vojske pri bježanju.
“Oluja” – tragovi tenkovskih gusjenica uništene kolone izbjeglica – česti znakovi bježanja na koje su u gonidbi nailazile postrojbe brigade, Trgovi,
9. kolovoza 1995.
Sjećanje poručnika Mladena Tucibata o događajima na cesti
Trgovi – Dvor na Uni:
Po dobivenoj zapovijedi, kao zapovjednik 1. satnije, žurno
sam oformio grupu od četrdeset pripadnika. Postrojba je žurno
krenula u bojnoj formaciji prema selu Gage te za nepuni sat
vremena stigla na odredište. Izviđanjem je ustanovljeno da je
selo u potpunosti prazno. Tijekom ovladavanja prostorom sela
začulo se brujanje tenkovskih motora iz smjera mjesta Trgovi.
Odmah smo se pripremili za protuoklopni boj te se iz sela Gage
uputili u smjeru komunikacije Trgovi – Dvor na Uni. Spušta-
njem prema njoj uočili smo tenkovske rovove (po jedan sa svake
strane puta) iz kojih su netom prije izašli neprijateljski tenkovi
i uputili se prema cesti Trgovi – Dvor na Uni. Izlaskom na
cestu, oko 500 metara istočno od mjesta Trgovi, uspješno je us-
postavljen kontakt s 2. bojnom brigade na lijevom boku.
Vrijeme je brzo prolazilo te smo krenuli prema mjestu Trgovi,
koje se ocrtavalo u zalasku sunca. Na samom istočnom ulasku
u mjesto naišli smo na karbonizirana i u potpunosti uništena
vozila (do neprepoznatljivosti), koja su vjerojatno stradala od
tenkovskih projektila ili protuoklopne rakete. Ulaskom u mjesto
uočena je potpuna zakrčenost ceste različitim osobnim vozili-
ma i poljoprivrednim strojevima, a u zraku je vladala potpuna
tišina koju je remetio čudan zvuk (kasnije je ustanovljeno da
je radio motor vojne auto-dizalice COLES, koja je zaglavila u
kanalu pored ceste). Zbog nepovoljne situacije (cesta u potpu-
nosti zakrčena, neprovjereni stambeni objekti s obje strane ceste
i sumrak koji se spuštao) nisam ušao s cjelokupnim snagama
266
u mjesto, nego u dvije manje grupe, a Kruno Badel je otišao
naprijed ostvariti kontakt s našim grupama desno od nas. Ula-
skom u mjesto uočeno je da je nedavno na samoj cesti došlo do
bojnih djelovanja, što je zaključeno iz sljedećih elemenata:
– na samoj cesti i u kanalima ležala su trupla ubijenih civila
(točan broj nije mi poznat, ali se radilo o 10 do 15 leševa);
– samo jedan leš bio je u vojnoj odori vojnika Srpske vojske
Krajine i nalazio se na samoj cesti, 100 metara od centra mje-
sta;
– u jednoj kući s južne strane ceste, koja je bila u izgradnji te
nije imala prozore i vrata, pronađen je mrtav vojnik ABiH,
uz kojeg je bio naslonjen RPG-8. Sutradan, tijekom obilaska
mjesta, iza iste kuće zatečen je ranjeni vojnik ABiH Remzija
Buljubašić iz sela Bužim, pripadnik bužimske brigade. Prema
njegovoj izjavi, ranjen je dva dana ranije u napadu na kolonu
civila.
Ustanovljeno je da su pripadnici ABiH u mjestu Trgovi izvršili
napadna bojna djelovanja na kolonu civila, koja su zaustavili
pristigli tenkovi Srpske vojske Krajine. Zbog toga su se pripad-
nici ABiH povukli prema granici RH, a tenkovi Srpske vojske
Krajine su ostali.
Ovo je važno jer se vidi da su za napad na miješanu vojno-
civilnu srpsku kolonu odgovorni pripadnici ABiH, koji su ko-
lonu napali s južne strane ceste. Isto je tako vidljivo da su dio
srpske vojno-civilne kolone izgazili srpski tenkovi. To se dogodi-
lo prije dolaska snaga Hrvatske vojske, koje lažno i neosnovano
optužuju za te zločine.
Bojnik Siniša Ratković: sjećanje na događaje na cesti Trgovi –
Dvor na Uni:
Dolaskom na šire područje Trgova uspostavio sam dodir s 1/57.
brigade HV-a i izravnu vezu s njezinim zapovjednikom, boj-
nikom Srpakom (Željko, op.a.). Pred nama je bila srpska ko-
lona (traktori, civilna i vojna vozila) u kojoj su bili, kako smo
kasnije ustanovili, osim velikog broja civila, i vojnici i milicija
RSK, pripadnici Vojske Jugoslavije, srpski dobrovoljci te vojni-
ci AP Zapadna Bosna. Kolona se protezala kilometrima te je
stajala na mjestu zbog zakrčenosti ceste. Iz nje su prema nama
djelovali jakom puščanom, strojničkom i snajperskom vatrom.
Dok smo se pripremali za napad došao je operativac iz ZZPZ-
a, satnik Ivica Ninčević i prenio nam (i pripadnicima 1/57.
brigade) zapovijed generala Petra Stipetića, koja je zvučala ot-
prilike ovako: “Ne pucajte da ne stradaju civili. Vatru otvarajte
samo ako neprijatelj pokuša izravan napad na vaše položaje.” S
bojnikom Srpakom dogovorio sam zajednički način djelovanja
u slučaju jače neprijateljske aktivnosti.
U Donjem Pedlju uredio sam zapovjedno mjesto. Osmatračni-
ca je postavljena na groblju koje se nalazi na brdu iznad sela.
Postavljena je čvrsta obrana prema Trgovima radi sprječava-
nja srpskog napada. Vod minobacača zaposjeo je vatreni polo-
žaj na prikladnom mjestu te je napravljen plan njihovog palj-
benog djelovanja, pošto smo iz ratnog plijena popunili zalihe
streljiva, uključivo i dovoljno mina za minobacače. U jednom
trenutku iz kolone se začula jača paljba, ali ne prema nama.
Kasnije smo od zarobljenika saznali da je to bio obračun Srba
s vojnicima AP Zapadna Bosna jer su, kako je zarobljenik re-
kao, “saznali da su abdićevci prešli na hrvatsku stranu.”
U popodnevnim satima zaprimio sam zapovijed za napad na
prednji kraj neprijatelja, prilazak neprijateljskoj koloni, pro-
lazak kroz nju te nastavak prodora prema državnoj granici i
spajanje s postrojbama 5. korpusa ABiH. Dok su trajale pripre-
me za napad žurno sam poslao Darka Matijevića do 57. bri-
gade radi dogovora i usklađivanja vremena i pravaca napada.
On se brzo vratio s viješću da je 1/57. brigade, u isto vrijeme
kad smo mi dobili zapovijed za napad, dobila zapovijed za
odsudnu obranu. Temeljem prosuđenog stanja vlastitih snaga,
nedostatka kvalitetnih obavijesti o neprijatelju te geografskih
uvjeta, oformio sam tri udarne grupe i pričuvu te zapovjedio
istovremeni napad na tri pravca i to:
267
a) Pravac prvi: Osobno sam predvodio grupu sastavljenu od po
jednog voda iz 1. i 2. satnije te inženjerijske desetine. Napre-
dovali smo duž ceste, izbili na komunikaciju Petrinja – Dvor
na Uni i spojili se sa snagama druge i treće grupe, a potom i s
2/101. brigade. Prošli smo kroz djelomično napuštenu kolonu
(ostavljene su uglavnom stare osobe te mlađe mentalno bolesne
osobe), osigurali prihvat zatečenih civila, kao i pronađenih ra-
njenika od strane našeg saniteta te produžili prema selu Stam-
bolije, koje smo zaposjeli i bojno osigurali u večernjim satima.
b) Pravac drugi: Zapovjednik grupe bio je zamjenik zapovjed-
nika 2. satnije, poručnik Nikola Marciuš. Ta grupa, jačine
jednog voda iz sastava 2. satnije, imala je zadaću napredova-
ti šumskim putem preko Joševice i izbiti na područje Trgova,
“čisteći” teren od zaostalog neprijatelja. Zadaću su uspješno
izvršili te su zarobili naoružanu grupu neprijateljskih vojni-
ka. Zarobljenici su razoružani i sprovedeni u Zapovjedništvo
bojne, a potom predani nadležnim tijelima.
c) Pravac treći: Zapovjednik grupe – zapovjednik 1. satnije,
poručnik Mladen Tucibat imao je zadaću napredovati prav-
cem Vilensko brdo – s. Miličevići – s. Gage i izbiti na Trgove.
Grupa se sastojala od jednog voda 1. satnije i izvidničke dese-
tine bojne, ojačanih dijelom Izvidničkog voda brigade. S obje
izvidničke postrojbe zapovijedao je obavještajni časnik bojne,
poručnik Krunoslav Badel. Grupa je žurno krenula u borbe-
noj formaciji prema selu Gage te za nepuni sat vremena stigla
na odredište. Izviđanjem je ustanovljeno da je selo u potpuno-
sti pusto. Tijekom ovladavanja širim prostorom sela začulo se
brujanje tenkovskih motora iz smjera juga. Vojnici su se odmah
pripremili za protuoklopni boj te se iz sela Gage uputili u smje-
ru ceste Trgovi – Dvor na Uni. Spuštanjem prema navedenoj
cesti uočeni su tenkovski rovovi (po jedan sa svake strane puta)
iz kojih su netom prije izašli neprijateljski tenkovi i uputili se
prema cesti Trgovi – Dvor na Uni. Ubrzo su uočeni i sami
tenkovi, udaljeni nekoliko stotina metara. Zbog konfiguracije
terena tenkovi se nisu mogli kretati prostorom uz cestu, jer su se
sa svake strane nalazili široki i duboki odvodni kanali. Ne oba-
zirući se na vlastite ljude, dva tenka su “zagazila” na sjevernu
(bližu) stranu ceste jednostavno gazeći vozila. Nisu se obazirali
na svoje sunarodnjake, od kojih neki (očito iznenađeni i u šoku)
nisu ni stigli pobjeći pa su pregaženi u svojim vozilima. Bili su
dobro vidljivi dijelovi udova kako vire iz pregaženih vozila,
koja su zbijena na visinu od samo 50 centimetara.
7. dan bojnih djelovanja –
10. kolovoza 1995.
Oslobađanje, pretraživanje i čišćenje okupiranog teritorija Ba-
novine na zapovjeđenom smjeru brigada je nastavila i sedmog
dana operacije. Postrojbe brigade, na dosegnutim crtama, iz
obrambenog bojnog poretka pregrupirale su se i nastavile bojna
djelovanja prema državnoj granici.
Prva bojna na crti lijevo: Trgovi (kota 136 – škola) – Donja
Ljubina, desno: Devetaci – Rudići, po dubini Bijelića glava.
Druga bojna na crti: Grmušani – Donja Sočanica – Boro-
jevići.
Treća bojna na crti: lijevo: Čemernica, desno: potok Grača-
nica, po dubini Kotarani (tt 281).
Zapovjednici bojni zapovjedili su pregrupiranje, energičan
napad i gonjenje ostataka snaga razbijene SVK do državne gra-
nice na zadanim smjerovima i ciljevima prema zapovijedi zapo-
vjednika brigade od prethodnog dana.
U 12,40 sati 10. kolovoza 1995. dio 3. bojne, djelujući na
smjeru Vanići – Kotarani, spojio se s 1. satnijom 2. bojne 511.
brigade 5. korpusa ABiH. Sa zapovjednikom te postrojbe Mu-
jom Alijagićem, u 14,10 sati istoga dana susreo se i zapovjednik
101. brigade HV-a sa svojim pomoćnicima. Pritom su razmije-
nili spoznajne podatke i dogovorili daljnje aktivnosti.
Pripadnici 2. bojne: Božidar Čebrajec, Marko Bijelić, Vladimir Šavor, Darko Harmina, Dragutin Bartolin – Gec, Davorin Vranko i Ranko
Badelj, Grmušani, 9. kolovoza 1995.
268
Do 14,30 sati postrojbe brigade dosegle su crte: 1. bojna
Stambolije – Ljubina, 2. bojna Sočanica – Borojevići, dok je 3.
bojna zauzela selo Kotarani. Tijekom dana postrojbe brigade
dosegle su crtu: Ljubina – Sočanica – Kotarani, što im je bio
zadani krajnji cilj u VRO “Oluja”, i izbile na državnu granicu s
Republikom Bosnom i Hercegovinom, na kojoj su podigle hr-
vatski barjak. Potom su uredile i utvrdile položaje za obranu u
spremnosti za eventualni protunapad snaga SVK.
Time je 101. brigada HV-a u cijelosti i učinkovito obavila
zapovjeđenu temeljnu bojnu zadaću u VRO “Oluja”.
Usporedo sa 101. brigadom HV-a, na državnu granicu Re-
publike Hrvatske izbile su i susjedne postrojbe. Desni susjed, 57.
brigada HV-a, nakon što je presjekla cestu Glina – Gvozdansko
– Dvor na Uni, kod sela Gvozdansko izbila je na državnu gra-
nicu te zauzela položaje: Majdan – Kolabin Jarak – Makarova-
ča. Lijevi susjed, 103. brigada HV-a, izbila je na rijeci Uni od
sela Zamlače do Volinje, te presjekla cestu Hrvatska Kostajni-
ca – Dvor na Uni. Sve postrojbe Zapovjedništva ZP-a Zagreb
također su izbile na državnu granicu, čime je VRO “Oluja” na
području Banovine završena.
Poslijepodne 10. kolovoza 1995. Zapovjedništvo ZP-a Za-
greb izvijestilo je GS HV-a da su njegove snage izbile na držav-
nu granicu Republike Hrvatske i time u potpunosti realizirale
zapovjeđene zadaće u VRO “Oluja”.
Susret pripadnika 3. satnije 2. bojne s pripadnicima Armije BiH, širi rajon Sočanice, 10. kolovoza 1995.

Susret s pripadnicima 5. korpusa Armije BiH, Kotarani, 10. kolovoza 1995.

269
8. i 9. dan bojnih djelovanja –
11. – 12. kolovoza 1995.
Nakon učinkovito obavljene temeljne bojne zadaće, postrojbe
101. brigade HV-a uređuju i utvrđuju položaje na graničnoj
crti: Ljubina – Sočanica – Kotarani. Pritom su posebnu pažnju
posvetile stanju sigurnosti i bojnim osiguranjima u svojim zo-
nama djelovanja, jer je postojala opasnost protunapada te di-
verzantskog ili provokativnog djelovanja zaostalih naoružanih
grupa razbijene SVK, i to ne samo pješačkim oružjem, već i to-
pništvom koje su izvukli u susjednu Bosnu i Hercegovinu.
Tijekom napadnih djelovanja postrojbi brigade energično
se radilo na sprječavanju otuđivanja i uništavanja privatne (po-
kretne i nepokretne) i druge imovine, a protiv počinitelja podu-
zimane su oštre kaznene mjere. Izbijanjem na državnu granicu,
zapovjednik brigade još jednom je ponovio svim pripadnicima
i postrojbama izričitu zabranu svakog otuđivanja pokretne imo-
vine, kao i svakog oštećenja nekretnina u zoni odgovornosti bri-
gade. Naglašeno je da će svatko kod koga se nađe ukradena stvar
ili se uhvati u počinjenju djela biti priveden te protiv njega biti
pokrenut stegovni ili kazneni postupak. Pritom je naglašeno da
sve oružje, streljivo, vojnu tehniku i opremu treba prikupiti, po-
pisati kao ratni plijen i predati logistici na daljnji postupak.
Tijekom ova dva dana operacije provedeno je niz mjera i
aktivnosti, uvijek u bojnoj pripravnosti za bojna djelovanja.
Provode se neprekidna izviđanja, osiguravaju komunikacije,
pretražuje područje djelovanja te prikuplja oružje, oruđe, stre-
ljivo i druga vojna oprema koju su tijekom neorganiziranog i
paničnog povlačenja i bježanja pripadnici razbijene SVK odba-
cili i ostavili iza sebe. Sve pronađeno i zaplijenjeno oružje, ratna
tehnika i vojna oprema predano je logistici brigade.
Pošto je zadani prostor djelovanja bio preuzak za sve broj-
nije postrojbe brigade, dijelu pripadnika brigade omogućen je
mali predah, koji im je nakon sedam dana bojnih djelovanja, od
kojih su pet proveli u neprekidnom pokretu i izvođenju napada,
odnosno gonjenju snaga SVK preko brdovitog terena Zrinske
gore, bio prijeko potreban.
270
10. dan bojnih djelovanja –
13. kolovoza 1995.
Tijekom 12. kolovoza, postrojbe HV-a i snage MUP-a RH, koje
nisu bile angažirane na osiguravanju državne granice, započe-
le su dvodnevnu zadaću pretresa i čišćenja brdovitog područja
Zrinske gore te područja uz državnu granicu od zaostalih grupa
razbijene SVK.
Prema zapovijedi zapovjednika ZP-a Zagreb od 10. kolovo-
za 1995. godine, 101. brigada HV-a podređena je Zapovjedniš-
tvu ZP-a Zagreb – IZM-a 2 Dvor.
Oko 21,00 sati 12. kolovoza zapovjednik IZM-a 2 zapovje-
dio je zapovjedniku brigade da se postrojbe brigade pripreme te,
poput ostalih postrojbi HV-a, obave pretres i čišćenje zapadnog
dijela Zrinske gore, s početkom u 6,00 sati 13. kolovoza, temelj-
nim smjerom Trgovi – Rujevac – Donji Žirovac, sa zadaćom
izbijanja na cestu Dvor na Uni – Glina kod Kostajničkog vrela.
Po dolasku na cilj, pretres je trebalo ponoviti i u povratku do
polaznih položaja. Do 18,00 sati 13. kolovoza postrojbe brigade
obavile su akciju čišćenja brdovitog terena, desno od područja
na kojem je brigada nastupala tijekom napadnih djelovanja i to:
– 1. bojna smjerom: Ljeskovac – Kovačevići – Brezovo Polje;
– 2. bojna smjerom: Rujevac – Gvozdansko – Donji Žiro-
vac – Gornji Žirovac, te
– 3. bojna smjerom: Gvozdansko – Majdan – Makarovača.
Određene su dvije zdravstvene ekipe, prva s dr. Petkovićem
na čelu u selu Rujevac, te druga s dr. Trotićem na čelu kod Lič-
kog mosta, koje su trebale pružati zdravstvenu pomoć eventual-
no stradalim pripadnicima bojni na zadatku.
Provedbu zadaće nadziralo je Zapovjedništvo brigade koje
se od 9. kolovoza nalazilo na ZM-u u Brđanima Šamaričkim.
TRD 101. brigade HV-a bio je i dalje razmješten na područ-
ju sela Vrpolje Bansko. Nije imao zadaću pretraživanja terena.
Sergije Dražić i Ivan Cukina kraj RAK-a 12, Vrpolje-Bansko, 13.
kolovoza 1995.
11. dan bojnih djelovanja –
14. kolovoza 1995.
Nakon uspješno obavljene zadaće pretraživanja i čišćenja zada-
nog područja Zrinske gore od ostataka razbijene SVK, ujutro
14. kolovoza 1995., prema zapovijedi zapovjednika ZP-a Za-
greb (IZM-2 Dvor), 101. brigada HV-a završava bojna djelova-
nja u VRO “Oluja”. Zapovjedništvo brigade u rajonu okupljanja
Trgovi i ukrcajnom rajonu u selu Donja Stupnica okuplja i pri-
prema postrojbe za povratak u Zagreb.
Prema zapovijedi zapovjednika brigade, prevoženje pripad-
nika brigade obavljeno je u tri pohodna postroja, s vremenskim
odmakom između postroja od sat vremena, smjerom Gornja
Stupnica – Jabukovac – Petrinja – Sisak – Velika Gorica – zao-
bilaznica – Zagreb – Šavrićeva – Gajnice. Prvi pohodni postroj Kolona 101. brigade na povratku iz “Oluje”, 14. kolovoza 1995.

Priprema za povratak iz “Oluje”, pripadnici 2. voda 3. satnije 2. bojne, Gornja Stupnica, 14. kolovoza 1995.

271
krenuo je iz sela Gornja Stupnica u 10,00 sati, a u Gajnice sti-
gao u 13,00 sati. Drugi je krenuo u 11,00 sati i stigao u Gajnice
u 14,00 sati. Nakon što je otpratilo pripadnike brigade i zapo-
vjednik brigade na IZM-u 2 Dvor Zapovjedništva ZP-a Zagreb
izvijestio o učinjenom, Zapovjedništvo brigade obišlo je rajon
okupljanja i ukrcavanja te oko 14,00 sati s pristožernim postroj-
bama krenulo za Zagreb. U Gajnice su stigli u 16,30 sati. Pri-
padnici brigade svečano su dočekani te su zajedno s oko 7000
okupljenih sugrađana proslavili završetak VRO “Oluja”. Građa-
Priprema za povratak u Zagreb, Gornja Stupnica, 14. kolovoza 1995.
272
ni Podsuseda, Borčeca, Gajnica, Stenjevca, Gornjeg i Donjeg
Vrapča, Malešnice i Španskog pripremili su pripadnicima 101.
brigade HV-a, svojim prijateljima i članovima obitelji, svečani
doček s bogatim kulturno-umjetničkim programom, na koje-
mu su nastupili brojni izvođači, Limena glazba Susedgrada i
Kulturno-umjetničko društvo “Gornje Vrapče”.
Završetkom VRO “Oluja” oslobođena su sva okupirana po-
dručja Republike Hrvatske, osim Hrvatskog Podunavlja.
8.6. Vođenje i zapovijedanje te djelovanje
ostalih postrojbi brigade u VRO “Oluja”
Tijekom napada, radi što učinkovitijeg vođenja i zapovijedanja
postrojbama u napadu, zapovjednik brigade zapovjedio je da se
na temeljnom smjeru napada razvije osnovno ZM, s borbenim
sektorom brigade, a u pozadini pozadinsko ZM, s logističkim
sektorom brigade. Na osnovnom ZM-u, iza postrojbi u napadu
(u neposrednoj blizini), Zapovjedništvo brigade (Stožer briga-
de, pomoćnici zapovjednika i Centar veze) pripremalo je zapo-
vjedniku sve elemente za pravilno odlučivanje, vođenje i zapo-
vijedanje postrojbama brigade.
Ovisno o situaciji na smjeru napada te tempu napada po-
strojbi, zapovjednik brigade s pomoćnicima (u minimalnom
broju) zapovijedao je s IZM-a, najčešće u neposrednoj blizini
ZM-a bojni, kako bi što učinkovitije vodio i zapovijedao bri-
gadom u napadu. Pri izdavanju dnevnih zapovijedi za napad,
sa zapovjednicima bojni, pa i satnija, zapovjednik 101. briga-
de HV-a, njegov zamjenik ili njihovi pomoćnici do u detalje su
razrađivali elemente zapovijedi i pripremali ih za zapovijedanje
postrojbama u napadu.
Pomoćnici zapovjednika brigade za IPD, SIS i koordinaciju
na terenu djelovali su ne samo na ZM-u brigade, već i u nižim
postrojbama, odnosno na oslobođenom području, u skladu s
ovlastima, pravilima struke, zadaćama i ukazanim potrebama,
po zapovijedi zapovjednika brigade ili samostalno.
Politička djelatnost u brigadi ostvarivana je sve vrijeme ope-
racije i u svim postrojbama i zapovjedništvima. Stručni orga-
nizatori provedbe bili su pomoćnik zapovjednika brigade za
IPD Nevenko Stričević, izvjestitelj za IPD u Zapovjedništvu
brigade Mario Rogač i pomoćnici zapovjednika bojni za IPD.
Treba istaknuti da su oni, u suradnji sa Zapovjedništvom briga-
de i zapovjedništvima bojni, obavili niz pripremnih aktivnosti i
razgovora sa zapovjednicima, a ovisno o potrebi i s pripadnici-
ma satnija – vodova, u cilju jačanja međuljudskih odnosa, vojne
stege i motivacije, povećanja morala i izdržljivosti u stresnim
situacijama te časnog obavljanja zadaća. Svi pomoćnici zapo-
vjednika za IPD sudjelovali su u planiranju i provedbi zadaća i
obveza postrojbi, informirali se o stanju na terenu i u postrojba-
ma, prosuđivali situaciju te zapovjedniku brigade-bojne davali
prijedloge za promjene na bolje. Posebna pozornost dana je pri-
padnicima brigade koji su bili po prvi put mobilizirani i bez rat-
nog iskustva, kako bi se što bolje “uklopili” i surađivali s “isku-
273
snim” pripadnicima, a postrojbe se homogenizirale i stvorile
pretpostavke za veću učinkovitost i što manje gubitke tijekom
napadnih djelovanja. Isto tako, ukazano je na potrebu huma-
nog ponašanja prema stanovništvu, njihovoj imovini i stvarima
na oslobođenom području. Nakon izbijanja postrojbi na držav-
nu granicu, pripadnicima brigade ukazano je da nema mjesta
euforiji i opuštanju, jer opasnost još uvijek postoji. Iako zbog
svih već spomenutih razloga, prije početka napadnih djelovanja
nije bilo vremena za psihofizičke pripreme, moral pripadnika
brigade bio je na visokoj razini te su oni podnijeli sve napore
prilikom svladavanja velikih udaljenosti na teško prohodnom
terenu, i to u kratkom vremenskom razdoblju i uvjetima visokih
ljetnih temperatura. Pritom nije uočena pojava panike, straha,
defetizma, malodušja, napuštanja položaja, neizvršavanja zapo-
vijedi, uništavanja imovine i lošeg odnosa prema stanovništvu,
odnosno destruktivnih i asocijalnih ponašanja. Časnici zaduže-
ni za IPD posebnu pažnju posvetili su skrbi za ranjene pripad-
nike te obitelji poginulih i nestalog pripadnika brigade, koje su
s članovima Zapovjedništva brigade i zapovjednicima postrojbi
u više navrata i obišli.
Sigurnosno-informativna služba (SIS) brigade također je
djelovala sve vrijeme VRO “Oluja”, pod stručnim vodstvom
pomoćnika zapovjednika brigade za SIS, zastavnika Željka
Jantoleka, u skladu s pravilima struke i suradnji zapovjednika
i pripadnika postrojbi. Tijekom bojnih djelovanja pripadnici
brigade zarobili su 17 pripadnika razbijene SVK te su pronašli i
adekvatno zbrinuli oko 100 civila. Nakon njihovog evidentira-
nja i sigurnosne obrade na razini brigade, dio civila i zarobljeni
pripadnici SVK predani su u Sabirni centar MUP-a u Sisku,
dok je dio civila vraćen u njihove domove. Sve postrojbe i pri-
padnici brigade bili su upoznati sa zapovijedima o načinu po-
stupanja prema ratnim zarobljenicima i civilnom stanovništvu
te se prema njima postupalo u skladu s međunarodnim konven-
cijama. U to se mogla uvjeriti i javnost putem HTV-a i brojnih
tiskovina. Novinarska ekipa “Večernjeg lista”, predvođena no-
vinarkom Sanjom Pleše, posjetila je ZM 101. brigade HV-a na
području Brđana Šamaričkih te intervjuirala nekolicinu civila
srpske nacionalnosti koje je pronašla na svojim ognjištima. Na
pitanje zašto nisu otišli sa svojim sumještanima i što ih je navelo
da ostanu, jedan od njih, po imenu Stevo, odgovorio je: Ja od ro-

Sanja Pleše
đenja živim na ovom prostoru, a tu je živio i moj pradjed. Kud ću
ići, čemu? Tko zna kako su prošli oni koji su otišli? Tko zna kako
će se ponašati prema njima tamo kuda dođu? Imam 55 godina,
živim sa starom majkom i ocem i ne želim nikuda ići. Ja nisam
protiv nikoga, ja sam za sviju… jer svatko je drugačije pokazivao
na televiziji događaje koji su se odvijali. Meni kao seljaku uopće
nije stalo do rata, i imam zeta Hrvata koji živi u Zagrebu. Ja ni-
kome nisam ništa zgriješio i nisam htio ići. Drugi, po imenu Savo,
još je dodao: Imam i ja traktor, ali nisam htio otići. Svi mladi su
otišli, a stariji su ostali. Naše starješine su nam rekle da pobjegne-
mo za Bosnu jer ovdje više nema života, ali ja nisam nikome ništa
napravio.
Uz to, tijekom bojnih djelovanja pronađena je veća količina
dokumentacije pobunjenih Srba, koja je odmah predana u pod-
centar SIS-a MORH-a u Sisku, kako je i zapovjeđeno od strane
zapovjednika ZP-a Zagreb.
Koordinacija na terenu tijekom bojnih djelovanja obavljana
je u minimalno potrebitom obujmu. Pomoćnik zapovjednika
brigade za koordinaciju na terenu, satnik Ivan Mlinar, obavljao
je svoje zadaće uglavnom u postrojbama brigade. Sa susjednim
postrojbama, uslijed brzog tempa napada, nije bilo moguće ko-
ordinirati suradnju tijekom bojnih djelovanja. Kako su na smje-
79 Veza Zapovjedništva brigade s podređenim postrojbama organizirana je u tri radiomreže: 1. RMr 50-RU 2/2K, 2. RMr 51-motorola i 3. RMr 52-motorola,
s mobilnim centrom veze s radiouređajima motorola P210 za vezu u RMr 51 i RMr 52.
80 Smjestivši se u Knezovljanima, Centar veze brigade organizirao je vezu u pet radiomreža i to: 1. RMr 39 i 2. RMr 45 sa Zapovjedništvom ZP-a Zagreb, 3.
RMr 50-RU 2/2K s 1. i 2. bojnom, 4. RMr 52-motorola radius M-110 s 3. bojnom i 5. RMr 53-ALINCO 570 i motorola P210 i GP-900 sa svim postrojbama
brigade.
274
ru napada postrojbi brigade sela bila napuštena, niti s lokalnim
pučanstvom nije bilo moguće bilo što koordinirati.
Stožer brigade, na čelu sa zamjenikom zapovjednika – ujed-
no i načelnikom Stožera, pukovnikom Ivanom Cukinom, na
ZM-u brigade obavljao je operativno – stručne poslove s timom
operativnih časnika i načelnika rodova. Neprekidno, danju i
noću, pratio je situaciju na terenu i zapovjedniku brigade pred-
lagao najbolje moguće varijante uporabe postrojbi brigade. Od-
luke zapovjednika pretvarao je u zapovijedi i uz pojašnjenja pra-
vodobno prenosio podređenim zapovjednicima. Svakodnevno
je vodio dnevnik događanja te izrađivao i prosljeđivao dnevna
redovita i izvanredna izvješća nadređenom zapovjedništvu.
Izradio je i posebne dokumente za tajno zapovijedanje postroj-
bama i zaštitu sustava ViZ-a. Pružao je stručnu pomoć podređe-
nim zapovjednicima u provedbi zapovjeđenih zadaća. Pokazao
je visoku fleksibilnost i dinamičnost premještanja ZM-a brigade
te stručnost u sustavu vođenja i zapovijedanja brigadom.
Centar veza ViZ-a brigade, pod stručnim vodstvom načel-
nika veze, poručnika Saše Sabe, i zahvaljujući iskusnim pripad-
nicima voda veze i KZ brigade, razvijen je te je funkcionirao,
ovisno o raspoloživim ispravnim sredstvima veze i konfiguraciji
terena, na temeljnom smjeru napada postrojbi brigade. Prije po-
četka napada i prvi dan operacije većina raspoloživih sredstava
veze angažirana je za komunikaciju sa Zapovjedništvom TRD-a
brigade, kao i za potrebe njegovih postrojbi, kako bi se osigurala
pravodobna i djelotvorna topnička vatrena potpora postrojbi
bojni prije početka i tijekom napada. Veza s nadređenim Zapo-
vjedništvom ZP-a Zagreb na IZM-u 1 uspostavljena je putem
automatske telefonske centrale i u radiomreži RMr-44, dok je
s podređenim zapovjedništvima bojni uspostavljena teklićka
veza i u jednom radiokanalu putem motorola, što se pokazalo
nedostatnim. Drugog dana “Oluje”, 5. kolovoza, osigurana je
manja količina od po ustroju potrebitih sredstava veze, što je
omogućilo minimum funkcioniranja sustava veza tijekom na-
padnih bojnih djelovanja.79 Napredovanjem postrojbi brigade
premještan je i Centar veze i uspostavljan na novim lokacijama
ZM-a brigade. Tako je 6. kolovoza Centar veze premješten iz
Komareva u selo Bestrma, a idućeg dana u selo Knezovljani.80
Kako su se postrojbe brigade uglavnom kretale preko brdovitog
i šumovitog područja Zrinske gore, zbog specifičnosti terena
uspostavljen je i izdvojeni mobilni centar veze u području sela
Gornja Lovča. Dana 10. kolovoza Centar veze premješten je, uz
ZM brigade, u selo Brđani Šamarički, dok je izdvojeni mobil-
ni centar veze uspostavljen u neposrednoj blizini ZM-a bojni
u selu Gornji Javoranj, odakle je ubrzo izmješten u selo Vrpolje
Bansko.81
Analizirajući rad sustava veza vođenja i zapovijedanja briga-
de tijekom “Oluje”, treba istaknuti kako je težište bilo na upora-
bi radio sredstava te da su konfiguracija terena, neodgovarajući
radiouređaji, brzina napredovanja postrojbi i veličina prostora
koji je trebalo pokriti, iziskivali stalnu promjenu planova rada i
učestalu uspostavu pokretnih međustanica. Na području Zrin-
ske gore, uslijed konfiguracije terena, nedostatka sredstava veze
te malog dometa sredstava kojima je Centar raspolagao, veza s
podređenim postrojbama bila je u prekidu i po nekoliko sati.
Osim toga, stalne izmjene planova rada, uspostava međustanica
i preraspodjela radio sredstava iziskivali su posebne napore ope-
ratera, veliku pokretljivost Voda veze i maksimalnu iskoristivost
raspoloživih uređaja. Broj sredstava veze, kojima je brigada ras-
polagala u “Oluji”, bio je ispod potrebnog minimuma i neza-
dovoljavajuće kvalitete, a sustav veza bio je u cjelini nepotpun i
osjetljiv na bilo koju vrstu ispada, ali se, na sreću, uspio održati i
kako-tako funkcionirati. Uz radio vezu, sve vrijeme bojnih dje-
lovanja brigade funkcionirala je veza putem teklića, kako s po-
dređenim postrojbama, tako i s nadređenim zapovjedništvom,
putem stalno prisutnog teklića brigade na IZM-u 1 Zapovjed-
ništva ZP-a Zagreb na Viktorovcu.
Tijekom bojnih djelovanja postrojbi brigade u VRO “Olu-
ja” nije bila potrebna niti joj je pružena potpora snaga HRZ-a.
Topničku potporu postrojbama brigade tijekom “Oluje”
pružali su TRD brigade, na čelu sa zapovjednikom, satnikom
Josipom Petretićem, te I. topnička skupina Zapovjedništva
ZP-a Zagreb. Pritom treba istaknuti kako je TRD brigade kre-
nuo na paljbeni položaj prije napada gotovo bez ikakvih izvid-
ničkih i sredstava veze te bez ijedne od minimalno potrebnih
sedam topničkih busola.82 Osim toga, nedostajala su mu ade-
kvatna teretna i terenska vozila za prebacivanje na nove polo-
žaje, što je uvelike utjecalo na njegovu mobilnost i manevarsku
sposobnost. Uz to, od ukupno 240 kompleta tzv. teških ili re-
montnih mina kojima je divizijun raspolagao, 120 kompleta
nije bilo upotrebljivo, jer mine nisu bile kompletirane s os-
81 Zbog dubine i konfiguracije terena, traženi su i dobiveni još jedan radiouređaj RU 2/2K i rezervne baterije, pa je uspostavljen sljedeći sustav veza: 1. žična
veza prema TRD-u, 2. RMr 45 prema Zapovjedništvu ZP-a Zagreb, 3. RMr 53-ALINCO 570 prema izdvojenom centru veze brigade, 4. RMr 50-RU 2/2K
prema 1. i 2. bojni te 5. radiomreža motorola M-110 prema 3. bojni.
82 Instrumenti bez kojih nema pogodaka, već se može samo topnički gađati.
275
novnim i dopunskim punjenjem. No, usprkos navedenim pro-
blemima, zahvaljujući velikom zalaganju i stručnosti iskusnog
načelnika topništva brigade, satnika Željka Puleka i njegovih
suradnika, te zapovjednika i svih pripadnika divizijuna, TRD
brigade je uspješno odradio sve dodijeljene mu zadaće. Pravo-
dobnim mijenjanjem i uspostavom novih paljbenih položaja,
uspio je pratiti izrazito brzu dinamiku napada pješačkih bojni
brigade. Topničku potporu postrojbama brigade pružala je i
I. topnička skupina Zapovjedništva ZP-a Zagreb, koja je i op-
skrbljivala TRD brigade prijeko potrebnim minama i drugim
materijalno-tehničkim sredstvima. Najjača topnička potpora
postrojbama brigade pružena je na početku “Oluje” i do slama-
nja otpora Samostalnog odreda Sisak – Caprag SVK. Nakon
toga potrebe za topničkom potporom postrojbama brigade nije
bilo, ali je TRD u stopu pratio tempo napada bojni u spremno-
sti da vatreno djeluje. Djelovanje topništva tijekom pripremne
topničke vatre i prvih dana “Oluje” bilo je vrlo učinkovito, što
su pokazala izvješća motritelja TRD-a, te je potvrđeno uvidom
na terenu nakon povlačenja pobunjenih Srba.
Zapovjedništvo brigade poduzimalo je mjere za protuoklo-
pnu, protudesantnu i protuzračnu obranu te je provodilo sve
oblike osiguranja bojnih djelovanja postrojbi brigade. Samo-
stalnim postrojbama brigade, čije djelovanje nije bilo moguće
tijekom napada, prema zapovijedi zapovjednika brigade dane su
zadaće adekvatne njihovoj bojnoj spremnosti.
Tako brigadna protuoklopna bitnica POLK 9K-11, kojom
je zapovijedao zastavnik Ivan Ban, na početku “Oluje” nije uop-
će raspolagala s raketama, lanserima i pultovima za vođenje,
kao ni izvidničkim i sredstvima veze. Osim toga, nije imala na
raspolaganju ni potreban broj adekvatnih m/v za prijevoz pri-
padnika, lansera, raketa i materijalno-tehničkih sredstava. Zbog
takve situacije, pripadnici bitnice bili su angažirani na drugim
bojnim zadaćama unutar brigade spremni da, kad im se osigu-
raju potrebna oruđa i sredstva, izvrše svoje namjenske zadaće.
U bojnama su bile osnovane grupe za protuoklopnu borbu,
naoružane protuoklopnim oružjem pješaštva.
Vod PZO brigade djelovao je prema potrebi, ali ne u punoj
bojnoj spremnosti, jer za to nije bilo potrebe. Načelnik PZO
brigade, bojnik Gordan Lazić, uz obveze u Stožeru brigade,
pružao je stručnu pomoć i Vodu PZO brigade te desetinama
Strijela “S-2M” u bojnama.
 Vod RKBO, prema prijedlogu načelnika RKBO brigade,
satnika Stjepana Škreblina, u spremnosti za svoje namjenske za-
daće obavljao je zadaće osiguranja.
Spoznajni podaci o snazi i rasporedu snaga SVK te raspo-
redu minskih polja, kojima je raspolagao Stožer i zapovjednik
brigade, prije napada preuzeti su na brzinu od spoznajnog or-
gana 57. brigade HV-a i nisu jamčili uspješan proboj prve crte
obrane Samostalnog odreda Sisak – Caprag 39. korpusa SVK.
Pomoćnik NS za spoznajne poslove, satnik Slavko Mlinarek, za
potrebe spoznajnog osiguranja brigade, prema pravilima stru-
ke i iz više izvora, posebice angažiranjem Izvidničkog, Diver-
zantskog pa i Protudiverzantskog voda brigade te izvidničkih
desetina bojni, drugog i daljnjih dana operacije prikupljao je,
sređivao i obrađivao spoznajne podatke. Sređeni i podaci do-
biveni od nadređenog Zapovjedništva ZP-a Zagreb, te stručne
procjene spoznajnog organa brigade bili su uporabljivi Stožeru
i zapovjedniku brigade za donošenje odluka i izradu prve točke
zapovijedi za napad – podaci o “crvenom”.
U početku bojnih djelovanja, inženjerijske snage brigade
(Inženjerijski vod brigade i inženjerijski vodovi bojni) na čelu s
načelnikom inženjerije brigade, natporučnikom Darkom Letin-
čićem, iako adekvatno neopremljene, imale su zadaću napraviti
prolaze kroz minska polja i ukloniti utvrđene prepreke Samo-
stalnog odreda Sisak – Caprag SVK ispred njegove prve crte
obrane, kako bi se pješačkim bojnama omogućio početak napa-
da. Tijekom napada postrojbi brigade, težište djelovanja inže-
njerijskih postrojbi bilo je na popravku putova i cesta, njihovoj
prilagodbi za prolaz motoriziranih kolona HV-a te uklanjanju
zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Raščistile su putove
Velika Gradusa – Mala Gradusa, koji je popravljen i s kojeg je
uklonjeno 65 protupješačkih i protutenkovskih mina, i Do-
nja Stupnica – Rujevac te kamenolom iznad sela Žabari. Osim
toga, Inženjerijski vod brigade raščistio je i dionicu ceste Glina
– Dvor na Uni u području sela Trgovi, u dužini od 2,5 km, od
ostataka uništene pokretne imovine izbjegličke kolone pobu-
njenih Srba, koju su prilikom bježanja pregazili tenkovi njihove
razbijene vojske. Uz sve to, inženjerijske postrojbe brigade dje-
lovale su i kao bojno ojačanje pješačkim bojnama na temeljnom
smjeru napada te prilikom pretraživanja i čišćenja oslobođenog
područja Banovine.
Povećanju učinkovitosti djelovanja borbenog sektora briga-
de u napadu znakovito je pridonijela “tiha” djelatnost logistike
brigade, na čelu s pomoćnikom zapovjednika brigade za logisti-
ku, natporučnikom Darkom Spasojevićem, koja je u nimalo po-
voljnim uvjetima pravodobno logistički osiguravala postrojbe
brigade. Kako nije bilo organizirano “klasično” PZM brigade,
276
dio tih zadaća obnašao je pomoćnik zapovjednika brigade za
logistiku na terenu, a dio pomoćnik NS za OMKP, narednica
Zdenka Merkl, i časnik Stožera brigade, bojnik Stjepan Puh, na
stalnoj lokaciji Zapovjedništva brigade u Zagrebu.
Unatoč nedostatku potrebnog broja m/v i streljiva te ne-
minovnih problema i poteškoća, logistika brigade učinkovito
je djelovala. Brigadna logistička baza odgovarajuće je slijedila
tempo napada postrojbi brigade, opskrbljujući ih potrebnim
sredstvima, kojima je raspolagala u danim uvjetima na najbo-
lji mogući način. Bila je razvijena u neposrednoj blizini ZM-a
brigade u selu Mala Gradusa, potom u Knezovljanima, te napo-
sljetku u selu Gornja Stupnica kraj Dvora na Uni.
Tehničko osiguranje provedeno je u granicama potreba tije-
kom bojnih djelovanja. Unutar Tehničkog voda brigade, ekipa
za održavanje motornih vozila otklanjala je kvarove. Popuna go-
rivom organizirana je uz pomoć cisterni, a na dijelu terena, zbog
neprohodnosti, gorivo je dostavljano u kanistrima. Nedostatna
popuna ubojito-borbenim i materijalno-tehničkim sredstvima
nadomještena je iz ratnog plijena koji je, sukladno zapovijedi
zapovjednika ZP-a Zagreb, odmah upotrijebljen za popunu po-
strojbi brigade u tijeku bojnih djelovanja.
Opskrbno osiguranje temeljilo se na pravodobnom osigura-
vanju i dostavi hrane, vode i potrepština za privremena noćišta
pripadnika brigade. Od prvog dana pa do završetka bojnih dje-
lovanja, pripadnici brigade imali su osiguran jedan topli dnevni
obrok iz poduzeća “Tehnika” te dva suha. Prilikom dostave i po-
djele hrane pripadnicima postrojbi u napadu, problemi su bili
konfiguracija terena, dužina puta, brzo napredovanje postrojbi i
svakodnevno povećavanje brojnog stanja, uslijed kontinuiranog
pristizanja mobiliziranih vojnih obveznika. Postrojbe brigade
opskrbljivane su tijekom cijele “Oluje” vodom iz dvije autoci-
sterne koje su, po dogovorenom i ustaljenom rasporedu, obila-
zile postrojbe na terenu. Tijekom bojnih djelovanja veliki pro-
blem pripadnicima brigade predstavljao je nedostatak taborske
opreme, prvenstveno vreća za spavanje i podmetača, tako da su
vojnici koji nisu mogli biti smješteni u čvrste objekte noćili na
otvorenom.
Još tijekom mobilizacije brigade pristupilo se formiranju
prihvatnih ambulanti od djelatnika Doma zdravlja Susedgrad i
sanitetske službe brigade, organiziranih u osnovnim školama u
Gajnicama, Gornjem Vrapču, Stenjevcu i Malešnici te u sport-
skoj dvorani Sutinska vrela. Obavljena je popuna postrojbi bri-
gade sanitetskim materijalom iz skladišta brigade i ZP-a Zagreb.
Za potrebe sanitetske službe brigade mobilizirana su tri sani-
tetska m/v, od kojih su dva dobivena od Psihijatrijske bolnice
Jankomir. No, kako to nije bilo dovoljno, pripadnici sanitetske
službe u bojnama morali su se koristiti neadekvatnim vozilima,
koja su prilagođena njihovim potrebama.
Tijekom bojnih djelovanja pješačkih bojni, djelovale su i sa-
nitetske stanice brigade i bojni, razvijene u neposrednoj blizini
iza crte napadnih djelovanja. Sanitetska služba brigade na čelu
s načelnikom, poručnikom dr. Barijem Šitom, u kojoj su još bili
dr. Milan Petković i dr. Robert Trotić, u potpunosti je obavila
svoju zadaću. To potvrđuju i podaci da niti jedan teže ranjeni
pripadnik brigade nije podlegao ranama te da je potencijalna
invalidnost ranjenika svedena na minimum. Uspjeh sanitetske
službe brigade bio je time veći, jer nije raspolagala s potrebnim
brojem liječnika, tako da su zapovjednici sanitetskih desetina
277
1. i 3. bojne, dr. Tomo Malenica i dr. Milorad Čeko, umjesto
liječnika opće prakse, bili stomatolozi.
Sve vrijeme trajanja VRO “Oluja”, u Zagrebu je dio Zapo-
vjedništva brigade, posebice Odjel za OMKP, u suradnji s Ure-
dom za obranu Susedgrad prihvaćao vojne obveznike i m/v koji
su se naknadno odazivali mobilizacijskim pozivima, te ih upu-
ćivao u postrojbe. Tako je u obavljanju nove zadaće 101. briga-
da HV-a djelovala s 2525 pripadnika (107% popunjenosti po
formacijskom ustroju) – 162 časnika (97,6%), 188 dočasnika
(84,3%) i 2175 vojnika (107,5%) – i 198 m/v (53,3% popunje-
nosti po formacijskom ustroju), što je bilo dobro i iznad očeki-
vanja.
 Zapovjedništvo i samostalne postrojbe brigade

278
279
Prva bojna

Druga bojna

Treća bojna

Topničko-raketni divizijun

280
281
Povratak

282
283
8.7. Demobilizacija brigade
Nakon obavljenih bojnih zadaća i povratka s Banovine u Za-
greb, zapovjedniku 101. brigade HV-a zapovjeđena je demobi-
lizacija postrojbe. Od 16. do 20. kolovoza 1995., u OŠ “Dragu-
tin Domjanić” u Gajnicama provedena je demobilizacija većine
postrojbi i pripadnika brigade. Zapovjedništvo brigade, zapo-
vjedništva bojni i TRD-a, zapovjednici postrojbi i dio logistike
brigade demobilizirani su do 26. kolovoza 1995., nakon što su
obavili sve zadaće u skladu s obvezama i dužnostima koje su ob-
našali.
284
Mobilizirana motorna vozila, nakon što su popravljena, de-
mobilizirana su i do 26. kolovoza vlasnicima zapisnički predana
u ispravnom stanju.
Nakon demobilizacije vojnih obveznika i motornih vozila,
logistika brigade je sve oruđe, oružje, ubojito-borbena i materi-
jalno-tehnička sredstva, nakon što su očišćena, tehnički pregle-
dala, konzervirala i propisno složila u skladišta brigade.
Nakon demobilizacije, 101. brigada HV-a prevedena je u
pričuvu, čime je njezin ratni put u Domovinskom ratu 1991. –
1995. završen.
8.8. Zaključak
Slijedom opisanog bojnog djelovanja 101. brigade HV-a u VRO
“Oluja”, od početka napada i probijanja četiri godine utvrđivane
prve crte obrane Samostalnog odreda Sisak – Caprag Banijskog
korpusa SVK, do izbijanja u područje Dvora na Uni i na dr-
žavnu granicu s Republikom Bosnom i Hercegovinom, može
se zaključiti da je brigada dobivene zadaće obavila organizirano,
stručno i učinkovito te dala veliki obol u oslobađanju okupira-
nog područja Banovine. Uspjeh postrojbi brigade bio je time
veći, jer su njezini pripadnici trebali ovladati brdovitim i šumo-
vitim područjem Zrinske gore na kojoj su pobunjeni Srbi, uz
brojna podzemna skloništa te skladišta oružja i streljiva, imali
zapovjedna mjesta, paljbene položaje topničko-raketnih po-
strojbi i centre veza. Sustav ViZ-a brigade funkcionirao je ne-
prekidno i vrlo učinkovito.
Analizirajući uspjeh 101. brigade HV-a u “Oluji”, posebno
treba naglasiti da je velika većina njezinih pripadnika do tada su-
djelovala samo u obrambenim bojnim zadaćama, te da je jedan
broj novomobiliziranih vojnika bio bez ikakvog ratnog iskustva.
U oslobađanje okupiranog područja Banovine brigada je
poslana bez vježbe gađanja i upoznavanja pripadnika s osobnim
naoružanjem, te s popunjenošću pripadnicima 41% i m/v 20%,
uglavnom neadekvatne namjene za prebacivanje i početna bojna
djelovanja brigade. Prvog i za brigadu najtežeg dana operacije,
odnosno prilikom pokušaja proboja dobro utvrđene i minama
osigurane prve crte obrane Samostalnog odreda Sisak – Caprag
39. korpusa SVK, brigada je bila popunjena pripadnicima 67%,
m/v 27%, streljivom za pješaštvo 1,6 (umjesto propisana 4) b/k
te bez ijedne mine i rakete za topničko-raketne postrojbe. Kako
je hrvatska javnost svakodnevno informirana o uspjesima HV-
a, tako je i brigada narastala te je desetog dana operacije bila po-
punjena pripadnicima 107% i m/v 53%. Prema odzivu na voj-
nim vježbama proteklih godina, očekivala se popunjenost s oko
70% pripadnika i oko 60% m/v na početku napada.
Brigada je godinama uvježbavana i osposobljavana za napad
na Petrinju i Glinu iz smjera Šestanj i Pribilović brda, i to u dru-
goj etapi, nakon što elitne snage HV-a probiju prvu crtu obrane
Banijskog korpusa SVK. Na tu zadaću brigada je nakon mobili-
zacije i upućena. No, prije samog početka napada, zapovjednik
ZP-a Zagreb usmeno zapovijeda da se 57. brigada HV-a izvuče
s položaja koje je držala godinama te uključi u glavne snage na-
pada Zapovjedništva ZP-a Zagreb za oslobađanje Petrinje. Na
njezino mjesto, kada je preko 70% svojih snaga već bila izvukla,
uvedena je 101. brigada HV-a, bez pripreme i upoznavanja sa
285
snagama SVK te bez zapovijedi za napad. Obje brigade prvog
dana VRO “Oluja” pretrpjele su gubitke u ljudstvu.
Gubici i žrtve koje su podnijele, te brojni problemi i poteško-
će kojima su postrojbe brigade bile izložene u početku napada, na
njihove pripadnike djelovali su s dosta trauma te doveli do pada
morala i motiviranosti. Zato su drugog dana “Oluje” zapovjed-
ništva brigade i bojni, posebice zapovjednici i njihovi pomoćni-
ci za IPD, većinu vremena posvetili organizaciji i konsolidiranju
stanja u postrojbama, međuljudskim odnosima te motiviranju
pripadnika brigade za bliže i sljedeće zadaće napadnih djelovanja.
Tijekom desetak dana bojnih djelovanja, postrojbe 101. briga-
de HV-a oslobodile su, pretresle i od ostataka razbijene SVK oči-
stile, ovisno o izvoru, između 346 i 401 km² do tada okupiranog
područja Banovine. Pritom su njezini pripadnici prešli pješice, pod
punom ratnom spremom i na visokim ljetnim temperaturama, oko
80 km uz povremena bojna djelovanja, prelazeći dnevno između
15 i 17 km po brdovitom i šumovitom terenu Zrinske gore.
Prema ratnim zarobljenicima, civilima i njihovoj imovi-
ni pripadnici brigade postupali su u skladu sa zapovijedima i
odrednicama međunarodnih konvencija.
U cilju realnog informiranja javnosti, za vrijeme “Oluje” i u
ime Zapovjedništva 101. brigade HV-a, pukovnik Stjepan Puš-
kar na HTV-u izložio je rezultate bojnih djelovanja brigade te
videozapisom argumentirao stravične scene – od tenkova SVK
pregaženu kolonu pobunjenih Srba u izvlačenju, na koju su par
sati nakon događaja postrojbe brigade prve naišle. Zbog te “sa-
movolje” Zapovjedništva brigade nepravedno su, bez pitanja i su-
glasnosti zapovjednika brigade, smijenjeni pomoćnik zapovjed-
nika brigade za IPD Nevenko Stričević i izvjestitelj za IPD Mario
Rogač, koji su vrlo stručno, hrabro i požrtvovano obavljali svoje
ratne zadaće sve vrijeme bojnih djelovanja postrojbi brigade.
Tijekom bojnih djelovanja postrojbe u “Oluji” poginulo je
pet pripadnika brigade (svi su poginuli 4. kolovoza i svi su bili
pripadnici 2. satnije 2. bojne), jedan je nestao (nestao je 4. ko-
lovoza, poduzete su dvije potrage za njim i pretraživanje terena
gdje je nestao, ali bez uspjeha), dok ih je devetnaest bilo ranjeno
(trinaest 4. kolovoza, jedan 6. kolovoza, jedan 9. kolovoza, dva
10. kolovoza, jedan 12. kolovoza i jedan 13. kolovoza), od toga
osam teže. Sanitetska stanica brigade zbrinula je i 72 oboljela
pripadnika brigade. Svi ranjeni i oboljeli pripadnici zaprimljeni
su, pregledani i uvedeni u ambulantni protokol sanitetske služ-
be brigade, nakon čega su teži slučajevi prebačeni u medicinske
ustanove u Sisku i Zagrebu na daljnje liječenje.
O uspjesima i rezultatima bojnih djelovanja postrojbi
101. brigade HV-a tijekom VRO “Oluja”, njezin ratni za-
povjednik, danas stožerni brigadir u miru Jozo Petrašević
istaknuo je: Taktičke značajke zone napada, konfiguracija
i prohodnost zemljišta, jačina protivničkih snaga i značenje
operacije, uvođenje brigade u napad prvog dana te tempo i
žurnost djelovanja nepobitni su dokazi da su visoko moti-
virani pripadnici brigade zadaće napada učinkovito i ju-
nački odradili, poput gardijskih brigada HV-a, iako u tom
obujmu nisu bili opremljeni niti uvježbavani. Na iskazanoj
hrabrosti, požrtvovnosti, časti, odanosti i doprinosu u oslo-
bađanju okupiranih područja Republike Hrvatske najsr-
dačnije im zahvaljujem!
286
Zapovjednik hrvatskih snaga na Banovini od 5. kolovo-
za 1995., danas stožerni general u miru, Petar Stipetić, s
ponosom je istaknuo da je 101. brigada HV-a, kao i ostale
postrojbe Hrvatske vojske, s puno uspjeha izvršila postavlje-
ne zadaće, pri čemu nije bilo nikakvih incidenata, zločina,
paljevina, uništavanja imovine i krađa. Naglasio je da je
brigada bila disciplinirana, dobro pripremljena, spremna
i za najveća žrtvovanja i da je na kraju, i pored početnih
neuspjeha koje je doživjela greškom vođenja i zapovijedanja
Zapovjedništva Zbornog područja Zagreb tijekom prvih
dana VRO “Oluja”, pobjedonosno završila svoj ratni put.
9. D
 jelovanje brigade do
ukidanja iz mobilizacijskog
razvoja Oružanih snaga
Republike Hrvatske

Nakon uspješno izvedenog napadnog boja i oslobađanja terito-

rija Banovine u VRO “Oluja”, Stoprva svoj ratni put pobjednički
završava. Zapovjedništva i postrojbe brigade su demobilizirane
i prevedene u pričuvu, a njihove zadaće od 26. kolovoza 1995.
nastavlja obavljati Zapovjedništvo za razvoj brigade, prema ra-
nijem ustroju, pod zapovijedanjem brigadira Joze Petraševića.
Vremena za velika slavlja i opuštanje nije bilo. Nakon što je
u rujnu obavljena raščlamba bojnih djelovanja postrojba Stopr-
ve u VRO “Oluja”, definirane su aktivnosti i mjere te poslovi i
zadaće s ciljem povećanja stupnja bojne spremnosti brigade.
U zaletu i snazi pobjednika valjalo je pristupiti priprema-
ma brigade za konačno oslobođenje Hrvatskog Podunavlja. U
Slijeva: Tomislav Čižmek, Sulejman Tatarević, Ivan Cukina i Jozo
to vrijeme, ako bi se u oslobađanje išlo putem oružja, sa 101.
Petrašević, Susedgrad, na Badnjak 1996.
brigadom HV-a se u planovima na razini GS HV-a ozbiljno
računalo, iz razloga njezinog bojnog iskustva na istočnoslavon-
prema i provodi završetak djelovanja, odnosno reorganizacija i
skom bojištu tijekom 1991.-1992. i ostvarenih rezultata napad-
ukidanje brojnih ratnih postrojba HV-a.
nog boja na Banovini u VRO “Oluja”. Zapovjedništvo za razvoj
Uz pripreme za bojno djelovanje ili reorganizaciju, Zapo-
101. brigade HV-a, kao i prije “Oluje”, obavljalo je sve organiza- vjedništvo 101. brigade HV-a skrbilo je i o obiteljima poginulih
cijsko – stručne i planske zadaće priprema mobilizacije i bojne i teže ranjenim pripadnicima brigade, te je organiziralo prigod-
uporabe postrojba brigade te bilo u spremnosti za djelovanje u ne koncerte, susrete, obilježavanje obljetnica, posjete mjesta po-
slučaju oslobađanja preostalih okupiranih područja Republike gibije pripadnika brigade i dr.
Hrvatske. No, umjesto oružjem, posredstvom međunarodne U 1996. organizirana je svečana podjela Medalja “Oluja”,
zajednice pristupilo se mirnoj reintegraciji preostalih okupira- kojom je predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman
nih područja, odnosno Hrvatskog Podunavlja.83 odlikovao 2480 pripadnika 101. brigade HV-a za doprinos u
Potpisivanjem sporazuma o mirnoj reintegraciji, u GS HV-a oslobađanju okupiranih područja Banovine tijekom VRO
počelo se planirati transformiranje ratnog ustroja HV-a u mir- “Oluja”. Odličja je 9. ožujka pripadnicima brigade uručio izasla-
nodopski te se, u skladu s tempom provedbe sporazuma, pri- nik predsjednika Republike Hrvatske, general-pukovnik Petar

83 Nakon niza političkih aktivnosti i posredovanja međunarodne diplomacije (posebice SAD-a), 12. studenoga 1995. potpisan je s pobunjenim Srbima “Erdut-
ski sporazum” o mirnoj reintegraciji okupiranog Hrvatskog Podunavlja, koje je 16. siječnja 1998. vraćeno u državno-pravni poredak Republike Hrvatske.

287

Zapovjednik 101. br Jozo Petrašević zahvaljuje vrijednim
entuzijastima TV Špansko, što su “okom kamere” bilježili ratni put
brigade od 1991. do 1996., Susedgrad 1996.
Stipetić, koji je tom prigodom istaknuo: Pred nama je da oslo-
bodimo još preostali dio okupiranog područja Republike Hrvatske.
Nadamo se da će to ići mirnim putem i da neće biti potrebe, ali,
ako bude trebalo, Stoprva brigada zna gdje je Slavonija.
Jedna od temeljnih zadaća Zapovjedništva brigade bila je
izrada Raščlambe bojnih djelovanja 101. brigade HV-a, ali samo
za 1991. godinu. Zapravo, to i nije bila raščlamba, već sažetak
bojnih djelovanja brigade, s osnovnim i nepotpunim podacima.
Nakon šest godina vođenja i zapovijedanja brigadom u izvo-
đenju obrambenih i napadnih bojeva na bojištima u Republici
Hrvatskoj, radi odlaska u mirovinu, dužnost zapovjednika 101.
brigade HV-a stožerni brigadir Jozo Petrašević 17. ožujka 1997.
predaje pukovniku Draženu Bartolcu.
Novi zapovjednik 101. brigade HV-a, pukovnik Dražen
Bartolac, s ratnim iskustvom u vođenju i zapovijedanju 153. bri-
gadom HV-a, u suradnji s djelatnicima Zapovjedništva za razvoj
288
brigade (u nepromijenjenom sastavu), isto tako vrsnim znalci-
ma s dugogodišnjim ratnim iskustvom, s dostignutog stupnja
osposobljenosti zapovjedništava i postrojba brigade nastavlja
kontinuitet i daljnje jačanje mobilizacijske i bojne spremnosti
brigade, prije svega temeljem ratnih iskustava i ostvarenih rezul-
tata. Ažuriranje stanja ratne popune, evidencija, planova mo-
bilizacije, uporabe i dr., organiziranje skupnih trenaža i drugih
vježbovnih zadaća, bili su redovna djelatnost, ali i početak kraja
101. brigade HV-a.
Nakon što je u protekloj godini obavljena Raščlamba boj-
nih djelovanja 101. brigade HV-a tijekom 1991., tijekom 1997.
sastavljena je Povjesnica 101. brigade HV-a, koja zapravo to
nije, već skupni prikaz nepotpunih podataka o osnutku i rat-
nom putu brigade.
U povodu prigodnih blagdana, Zapovjedništvo brigade
okupljalo je obitelji poginulih i teže ranjene branitelje, zapo-
vjednike postrojba, sadašnje i ranije, te bi se zahvalilo njihovu
doprinosu u stvaranju i stasanju elitne 101. brigade HV-a.
Zapovjedništvo brigade, a posebno zapovjednik Dražen
Bartolac, inicirali su osnivanje Kluba veterana 101. brigade
HV-a, koji je utemeljen na Osnivačkom saboru veterana – pri-
padnika Stoprve 24. veljače 1998. godine. Time je Klub nasta-
vio aktivnosti brigade u pogledu skrbi, obilježavanja obljetnica
i drugih aktivnosti i pomoći pripadnicima 101. brigade HV-a u
pričuvi u rješavanju statusa i ostvarivanju prava s osnova sudje-
lovanja u Domovinskom ratu.
U 2000. godini zapovijedanje brigadom preuzima pukov-
nik Stjepan Bebek, koji s djelatnicima Zapovjedništva za razvoj
101. brigade HV-a provodi radnje i postupke priprema za zavr-
šetak djelovanja brigade.
Završetak svojega desetogodišnjeg postojanja i bojnog dje-
lovanja 101. brigada HV-a obilježila je 2001. kada se, na prijed-
log GS HV-a, odlukom MORH-a junačka Stoprva susedgrad-
ska brigada 30. lipnja ukida iz mobilizacijskog razvoja i odlazi u
povijest, na čast i ponos građana Susedgrada, Zagreba i Repu-
blike Hrvatske.
U deset godina postojanja Stoprvu je snažilo 7225 pripad-
nika, od kojih trinaest pripadnica. Na oltar Domovine, tijekom
ratnog puta bojevanja brigade, svoja tijela položilo je 48 hrvat-
skih vitezova (od kojih su trojica iz 100. brigade ZNG-a/HV-
a), jedan se vodi među nestalima, a 211 ih je ranjeno.
Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik
Oružanih snaga Republike Hrvatske 22. svibnja 2006., u po-
vodu 15. godišnjice OS RH, odlikovao je 101. brigadu ZNG-
a/HV-a Odličjem RED NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG za
junački čin njezinih pripadnika u Domovinskom ratu.
Obitelji poginulih i pripadnici brigade na prijemu kod zapovjednika brigade, pukovnika Dražena Bartolca, Uskrs 1998.

289
USPOMENA NA
101. BRIGADU
ZNG-A/HV-A
 ˇ
Zivjeli ˇ
su najbolje godine svoje mladosti ili muzevne dobi.

Domovini su darivali svoje zivote ˇ i svojom krvlju,

natopivši hrvatsko tlo, ispisali su najsjajnije, “olujno” poglavlje
hrvatske povijesti.

ˇ
Slobodna i neovisna Hrvatska njihovo je zivotno djelo,
ˇ
a plemenitost, hrabrost, pozrtvovnost, smjelost … s kojima su je
hrvatski junaci stvarali u Domovinskom ratu od 1990. do 1995.
obvezuju nas, da ih djeci i generacijama koje dolaze dostojno
prenosimo.

Svim hrvatskim vitezovima, za junaštvo što su ga iskazali

i za slobodu koju su nam podarili, pripadnici Stoprve brigade
zahvaljuju s ljubavlju i poštovanjem.

Laka im bila hrvatska gruda koju su neizmjerno voljeli!

I. U spomen na poginule
i nestale pripadnike
101. brigade ZNG-a/HV-a

Poginuli pripadnici 101. brigade ZNG-a/HV-a:

1. Miljenko Becić, sin Mare i Zlatka, rođen 1. travnja 1967. u Zagrebu. Osnovnu i srednju
školu, kao i studij prava završio je u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od 18. rujna
1991. godine. Poginuo 4. prosinca 1991. u Beketincima, na istočnoslavonskom bojištu.
Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog
rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

2. Goran Blažić, sin Gertrude i Nedjeljka, rođen 7. veljače 1969. u Zagrebu. Osnovnu i
srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen Sabinom, otac sina Marka. Pripadnik brigade od
1. kolovoza 1995. Poginuo 4. kolovoza 1995. u Donjem Komarevu, na banovinskoj bojiš-
nici. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domo-
vinskog rata, Medalja “Oluja” i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim
pleterom.

293
3. Ivan Burazer, sin Dragice i Ante, rođen 24. lipnja 1971. u Zagrebu. Osnovnu i srednju
školu završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od 13. prosinca 1991. godine. Po-
ginuo 25. prosinca 1991. u Vladislavcima, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu
dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

4. Žarko Catela, sin Dragice i Marijana, rođen 2. studenoga 1961. u Zagrebu. Osnovnu i
srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen Ljiljanom, otac sina Ivice i kćeri Petre. Pripadnik
1. samostalne satnije Podsused od 28. rujna 1991., a kasnije 101. brigade HV-a. Poginuo
29. siječnja 1992. u Dopsinu, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni:
čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i
Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

5. Ivan Dedić, sin Ruže i Mate, rođen 2. veljače 1960. u mjestu Dragičina (Grude, BiH).
Osnovnu školu završio u Tomašancima (Đakovo), a srednju u Zagrebu. Oženjen Šteficom,
otac kćeri Ane Marije. Pripadnik brigade od studenoga 1991. godine. Poginuo 8. ožujka
1992. u Dopsinu, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin satnika
i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s
pozlaćenim pleterom.

6. Tihomir Dubreta, sin Marije i Ive, rođen 23. studenoga 1955. u Cetinju (Crna Gora).
Osnovnu i srednju školu završio u Kotoru, a Ekonomski fakultet u Zagrebu. Oženjen Ire-
nom, otac sina Rade. Pripadnik brigade od 18. rujna 1991., zapovijedao je satnijom. Pre-
minuo 31. listopada 1991. u Zagrebu od posljedica ranjavanja u Slatini Pokupskoj, na pr-
voj crti obrane Zagreba. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin pukovnika i odličja: Spomenica
Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

294
7. Rajko Đukić, sin Milice i Bojana, rođen 2. listopada 1959. u Donjim Vrbljanima (BiH).
Osnovnu školu završio u Donjim Vrbljanima, a srednju u Zagrebu. Oženjen Lenkom, otac
kćeri Valentine i Marizele. Pripadnik brigade od 22. studenoga 1991. godine. Poginuo 4.
kolovoza 1995. u Donjem Komarevu, na banovinskom bojištu. Odlikovan je Spomeni-
com Domovinskog rata, a posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja:
Medalja “Oluja” i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

8. Dragan Ević, sin Nediljke i Nikole, rođen 31. kolovoza 1967. u Grudama (BiH).
Osnovnu i srednju školu završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od 20. rujna
1991. godine. Poginuo 27. studenoga 1991. u Paulin Dvoru, na istočnoslavonskom boji-
štu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domo-
vinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

9. Damir Frančina, sin Marije i Dragutina, rođen 17. siječnja 1960. u Zagrebu. Osnovnu
i srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen Katicom, otac sinova Ivana i Josipa. Pripadnik
brigade od studenoga 1993. godine. Poginuo 4. kolovoza 1995. u Donjem Komarevu, na
banovinskom bojištu. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, a posmrtno su mu
dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Medalja “Oluja” i Red Petra Zrinskog i
Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

10. Josip Gluhačić, sin Marice i Josipa, rođen 12. siječnja 1962. u Zagrebu. Osnovnu i
srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen Željkom, otac sina Karla. Pripadnik brigade od
18. rujna 1991. godine. Poginuo 27. studenoga 1991. u Paulin Dvoru, na istočnoslavon-
skom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica
Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

295
11. Zoran Hodoši, sin Biserke i Karla, rođen 13. ožujka 1959. u Zagrebu. Osnovnu i sred-
nju školu završio u Zagrebu. Neoženjen, otac sina Gorana. Pripadnik brigade od listopada
1991. godine. Preminuo nakon moždanog udara, 22. prosinca 1991. u Zagrebu, kao po-
sljedica obnašanja vojne dužnosti na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno je odlikovan
Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s po-
zlaćenim pleterom.

12. Davor Hruševar, sin Ružice i Nikole, rođen 23. studenoga 1969. u Zagrebu. Osnovnu
i srednju školu završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od prosinca 1991. godi-
ne. Poginuo 23. veljače 1992. u Dopsinu, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu
dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

13. Nenad Jaklović, sin Marijane i Franje, rođen 27. travnja 1962. u Zagrebu. Osnovnu
školu završio u Samoboru. Neoženjen. Pripadnik brigade od 13. prosinca 1991. godine.
Poginuo 23. veljače 1992. u Tomašancima kod Đakova, na istočnoslavonskom bojištu. Po-
smrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog
rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

14. Dražen Jazvec, sin Radice i Dragutina, rođen 9. prosinca 1968. u Zagrebu. Osnovnu
školu završio u Zagrebu. Oženjen Evom, otac sina Marka. Pripadnik brigade od 18. rujna
1991. godine. Preminuo 1. prosinca 1991. u Osijeku od posljedica ranjavanja u Jurjevcu
Punitovačkom, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog
namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste
Frankopana s pozlaćenim pleterom.

296
15. Veljko Jendruša, sin Kate i Josipa, rođen 25. studenoga 1961. u Vaškoj kraj Slatine.
Osnovnu školu završio u Vaškoj. Oženjen Ankom, otac sina Ivana. Pripadnik brigade od
16. studenoga 1991. godine. Poginuo 15. veljače 1992. kod Velikog Rastovca, na istoč-
noslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin pukovnika i odličja: Spomenica
Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

16. Nino Kink, sin Tatjane i Pavla, rođen 10. srpnja 1967. u Zagrebu. Osnovnu školu
završio u Zaprešiću, a srednju u Zagrebu. Oženjen Nadom, otac sinova Nikole i Nina.
Pripadnik brigade od 11. studenoga 1991. godine. Poginuo 23. studenoga 1991. u Pau-
lin Dvoru, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin pukovnika i
odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s
pozlaćenim pleterom.

17. Miljenko Kolaković, sin Anke i Tome, rođen 19. travnja 1953. u Zagrebu. Osnovnu,
srednju i višu školu završio u Zagrebu. Oženjen Dubravkom, otac sinova Ivana i Damira.
Pripadnik brigade od 6. studenoga 1991. godine. Preminuo 10. studenoga 1993. na vojnoj
vježbi u Samoboru, pred odlazak na prvu crtu banovinske bojišnice (Nebojan – Šestanj).
Posmrtno su mu dodijeljeni: čin narednika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red
Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

18. Branko Kožul, sin Marije i Andrije, rođen 16. veljače 1963. u Mostaru. Srednju školu
završio u Mostaru. Neoženjen. Pripadnik brigade od 1. lipnja 1992. godine. Zarobljen na
Južnom bojištu i ubijen 23. kolovoza 1993. godine. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin ča-
sničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana
Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

297
19. Davorin Kramarić, sin Olge i Dragutina, rođen 24. svibnja 1958. u Zagrebu. Osnovnu
i srednju školu te Elektrotehnički fakultet završio u Zagrebu. Oženjen Miroslavom, otac
kćeri Ivane i Helene. Pripadnik brigade od 18. rujna do 18. prosinca 1991. godine. Teško
ozlijeđen od eksplozije granate, 30. listopada 1991. kod Pokupskog, na prvoj crti obrane
Zagreba. Preminuo 1. studenoga 1994. u Zagrebu od posljedica ranjavanja na bojištu. Od-
likovan je Spomenicom Domovinskog rata.

20. Darko Kravarščan, sin Ivke i Ladislava, rođen 1. lipnja 1959. u Zagrebu. Osnovnu i
srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen Marijom, otac sinova Marka i Marina. Pripadnik
brigade od rujna 1991. godine. Poginuo 4. kolovoza 1995. u Donjem Komarevu, na bano-
vinskom bojištu. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata. Posmrtno su mu dodije-
ljeni: čin bojnika i odličja: Medalja “Oluja” i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana
s pozlaćenim pleterom.

21. Davor Kudeljnjak, sin Radmile i Zvonimira, rođen 18. studenoga 1964. u Zagrebu.
Osnovnu i srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen s Dolores, otac sina Marka i kćeri Tee.
Pripadnik brigade od 16. studenoga 1991. godine. Poginuo 28. studenoga 1991. u Liva-
ni kraj Čepina, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog
namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste
Frankopana s pozlaćenim pleterom.

22. Rade Latinović, sin Mare i Slavka, rođen 26. prosinca 1966. u Zagrebu. Osnovnu i
srednju školu završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od 18. rujna 1991. godine.
Poginuo 27. studenoga 1991. u Paulin Dvoru. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin satnika i
odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s
pozlaćenim pleterom.

298
23. Zlatko Latinović, sin Georgine i Danila, rođen 7. lipnja 1963. u Zagrebu. Osnovnu i
srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen Vesnom. Djecu nisu imali. Pripadnik brigade od
30. lipnja 1991. godine. Poginuo 27. studenoga 1991. u Paulin Dvoru, na istočnoslavon-
skom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica
Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

24. Zdravko Lozančić, sin Radojke i Ive, rođen 18. srpnja 1963. u Otinovcima (BiH).
Oženjen Ankicom, otac sina Tomislava i kćeri Ivane. Pripadnik brigade od 1. studenoga
1991. godine. Poginuo 6. srpnja 1992. godine na Južnom bojištu. Posmrtno su mu dodi-
jeljeni: čin bojnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana
Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

25. Željko Ludaš, sin Olge i Josipa, rođen 28. travnja 1959. u Zagrebu. Osnovnu i srednju
školu završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od 18. rujna 1991. godine. Pogi-
nuo 27. studenoga 1991. u Paulin Dvoru, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu
dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

26. Darko Mateša, sin Ane i Milana, rođen 1. ožujka 1960. u Zagrebu. Osnovnu i srednju
školu završio u Zagrebu. Oženjen Eminom, otac kćeri Ane Mari i blizanaca: kćeri Ma-
tee i sina Mihaela. Dragovoljac Domovinskog rata, jedan od osnivača Samostalne satnije
“Cobre” – Novi Zagreb i njezin prvi zapovjednik. Sa satnijom, na početku rata, obavljao
je bojne zadaće u Pokupskom i Turnju. Pripadnik brigade od 15. ožujka 1994. godine.
Od 1. kolovoza 1994. do stradavanja obnašao je dužnost zamjenika zapovjednika brigade.
Stradao tijekom obavljanja vojne zadaće 15. lipnja 1995. u Zagrebu. Odlikovan je Spo-
menicom Domovinskog rata, a posmrtno su mu dodijeljeni: čin brigadira i odličje Red
hrvatskog trolista.

299
27. Alojz Medić, sin Milke i Vjekoslava, rođen 17. rujna 1959. u Zagrebu. Osnovnu školu
završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od 13. prosinca 1991. godine. Poginuo
16. ožujka 1992. u Dopsinu, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni:
čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i
Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

28. Josip Mikac, sin Ane i Stjepana, rođen 1. siječnja 1966. u Petrovoj Gori kraj Zlatar
Bistrice. Osnovnu školu završio u Loboru. Oženjen Božicom, otac kćeri Suzane. Pripad-
nik brigade od 21. rujna 1991. godine. Poginuo 27. studenoga 1991. u Paulin Dvoru, na
istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin bojnika i odličja: Spomenica
Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

29. Miroslav Milić, sin Marice i Vjekoslava, rođen 6. listopada 1953. u Zaprešiću. Osnov-
nu školu završio u Kupljenovu, a srednju u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od
kolovoza 1991. godine. Preminuo 4. prosinca 1991. u Osijeku od posljedica ranjavanja
u Paulin Dvoru 27. studenoga 1991. na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu do-
dijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

30. Marko Peranović, sin Ane i Marka, rođen 19. svibnja 1954. u Kladarima Donjim
(BiH). Osnovnu školu završio u Osijeku, a zanatsku u Beogradu. Oženjen Nevenkom,
otac kćeri Martine i Ane i sina Marka. Pripadnik brigade od 8. listopada 1991. godine.
Poginuo 27. studenoga 1991. u Paulin Dvoru, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su
mu dodijeljeni: čin bojnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i
Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

300
31. Željko Plahinek, sin Eve i Dragutina, rođen 11. rujna 1958. u Zagrebu. Osnovnu i
srednju školu te Ekonomski fakultet završio u Zagrebu. Oženjen Slavicom, otac sina Kar-
la. Pripadnik brigade od 18. rujna 1991. godine. Poginuo 6. prosinca 1991. u Ivanovcu,
na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i
odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s
pozlaćenim pleterom.

32. Marijan Postružin, sin Marije, rođen 3. svibnja 1962. u Zagrebu. Osnovnu i srednju
školu završio u Zagrebu. Oženjen Božanom, otac kćeri Ivone i sina Marinka. Pripadnik
brigade od 18. rujna 1991. godine. Poginuo 23. veljače 1992. u Tomašancima na istočno-
slavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spo-
menica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim
pleterom.

33. Zdenko Režek, sin Roze i Josipa, rođen 25. prosinca 1962. u Zagrebu. Osnovnu i sred-
nju školu te Fakultet političkih znanosti završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade
od 18. rujna 1991. godine. Poginuo 5. listopada 1991. u Lasinji, na prvoj crti obrane Za-
greba. Do ekshumacije 1996. vođen je kao nestao. Pokopan je 28. svibnja 1996. u Zagrebu.
Posmrtno su mu dodijeljeni: čin bojnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red
Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

34. Željko Sakoman, sin Milice i Josipa, rođen 30. siječnja 1960. u Zagrebu. Osnovnu
i srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen Ivankom, otac kćeri Magdalene i sina Ivana.
Pripadnik brigade od listopada 1991. godine. Preminuo 16. prosinca 1991. u Slavonskom
Brodu od posljedica stradavanja 4. prosinca 1991. u Beketincima, na istočnoslavonskom
bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličje Spomenica Do-
movinskog rata.

301
35. Stjepan Sedlovski, sin Vere i Joze, rođen 11. lipnja 1959. u Derventi (BiH). Osnovnu
školu završio u Bijelom Brdu (Derventa), a srednju u Bosanskom Brodu. Oženjen Isme-
tom, očuh posinka Amira. Pripadnik brigade od 18. rujna 1991. godine. Poginuo 27. stu-
denoga 1991. u Paulin Dvoru, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni:
čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i
Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

36. Stjepan Sever, sin Ankice i Stjepana, rođen 9. siječnja 1966. u Zagrebu. Osnovnu i sred-
nju školu te Fakultet političkih znanosti završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade
od 18. rujna 1991. godine. Poginuo 6. prosinca 1991. u Ivanovcu, na istočnoslavonskom
bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin pukovnika i odličja: Spomenica Domovinskog
rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

37. Tomislav Simon, sin Ljubice i Branka, rođen 6. lipnja 1960. u Zagrebu. Osnovnu i sred-
nju školu završio u Zagrebu. Oženjen Jadrankom, otac kćeri Adriane. Pripadnik brigade od
18. rujna 1991. godine. Poginuo 25. studenoga 1991. u Antunovcu, na istočnoslavonskom
bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Do-
movinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

38. Boris Skukan, sin Barbare i Vinka, rođen 21. studenoga 1962. u Zagrebu. Osnovnu i
srednju školu završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od 18. rujna 1991. godine.
Poginuo 5. prosinca 1991. u Paulin Dvoru, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu
dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

302
39. Goran Šincek, sin Roze i Ivana, rođen 25. listopada 1962. u Zagrebu. Osnovnu i sred-
nju školu završio u Zagrebu. Oženjen Jadrankom, otac sina Hrvoja. Pripadnik brigade od
1. studenoga 1991. godine. Poginuo 4. kolovoza 1995. u Donjem Komarevu, na banovin-
skom bojištu. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata. Posmrtno su mu dodijeljeni:
čin časničkog namjesnika i odličja: Medalja “Oluja” i Red Petra Zrinskog i Frana Krste
Frankopana s pozlaćenim pleterom.

40. Vlado Škrilac, sin Ane i Slavka, rođen 27. prosinca 1958. u Virovitici. Osnovnu ško-
lu završio u Virovitici, a srednju u Zagrebu. Oženjen Blankom, otac kćeri Maje i Matee.
Pripadnik brigade od rujna 1991. godine. Poginuo 6. prosinca 1991. u Ivanovcu na istoč-
noslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin bojnika i odličja: Spomenica Do-
movinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

41. Renato Tafra, sin Anđele i Ivana, rođen 9. siječnja 1965. u Zagrebu. Osnovnu i srednju
školu završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik brigade od svibnja 1991. godine. Poginuo
4. prosinca 1991. u Beketincima, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodije-
ljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrin-
skog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

42. Veselin Vojnović, sin Zdravke i Milutina, rođen 21. prosinca 1963. u Zagrebu. Osnov-
nu i srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen Božicom, otac sina Kristijana i kćeri Pame-
le. Pripadnik brigade od kolovoza 1991. godine. Poginuo 27. studenoga 1991. u Paulin
Dvoru, na istočnoslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin bojnika i odličja:
Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaće-
nim pleterom.

303
 43. Mario Vrbanec, sin Dragice i Stjepana, rođen 31. kolovoza 1967. u Zagrebu. Osnovnu
školu završio Zagrebu, a srednju u Varaždinu. Neoženjen. Pripadnik brigade od 21. rujna
1991. godine. Poginuo 23. veljače 1992. u Tomašancima, na istočnoslavonskom bojištu.
Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog
rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

44. Rudo Zeba, sin Ane i Joze, rođen 27. svibnja 1946. u Novim Lužanima (Derventa,
BiH). Osnovnu i srednju školu završio u Derventi. Oženjen Ljubicom, otac kćeri Edite i
Svjetlane. Pripadnik brigade od 15. prosinca 1991. godine. Preminuo 3. svibnja 1992. u
bolnici u Osijeku, nakon ranjavanja uslijed granatiranja sela Hrastin (toga dana), na istoč-
noslavonskom bojištu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin bojnika i odličja: Spomenica Do-
movinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

45. Ante Zeljko, sin Mare i Mate, rođen 18. prosinca 1954. u mjestu Donji Crnać (Široki
Brijeg, BiH). Osnovnu i srednju školu završio u Širokom Brijegu. Oženjen Marijom, otac
sina Stjepana. Pripadnik brigade od 18. rujna 1991. godine. Poginuo 7. listopada 1991. u
Jamničkoj Kiselici. Posmrtni ostaci su identificirani 18. siječnja, a pokopan je 23. siječnja
1992. u Zagrebu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spo-
menica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim
pleterom.

Nestali pripadnici 101. brigade ZNG-a/HV-a:

1. Tihomir Kiseljak, sin Kate i Ivana, rođen 4. rujna 1958. u Lekeniku. Osnovnu školu za-
vršio u Lekeniku, a srednju u Zagrebu. Rastavljen. Otac sina Gorana. Pripadnik brigade od
1992. godine. Na početku “Oluje” krenuo u boj i prema izjavi suboraca poginuo, ali njegovi
posmrtni ostaci nisu pronađeni, te se vodi kao nestao na banovinskom bojištu, u Donjem
Komarevu 4. kolovoza 1995. godine. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata. Po-
smrtno su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Medalja “Oluja” i Red Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana s posrebrenim pleterom.

304
Poginuli pripadnici 100. brigade
ZNG-a/HV-a:85

1. Živko Mimica, sin Anke i Ante, rođen 19. lipnja 1963. u Splitu. Osnovnu školu završio
u Omišu, a srednju u Zagrebu. Oženjen Nadom, otac sina Dine i kćeri Mirne. Pripadnik
100. brigade HV-a od studenoga 1991. godine. Poginuo 5. prosinca 1991. u Antunovcu,
na istočnoslavonskom bojištu. Vođen je kao nestao do razmjene i identifikacije njegovih
posmrtnih ostataka u rujnu 1994., a pokopan 4. studenog 1994. u Zagrebu. Posmrtno su
mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red
Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

2. Krešimir Posavac, sin Kristine i Slavka, rođen 1. lipnja 1962. u Zagrebu. Osnovnu i
srednju školu završio u Zagrebu. Neoženjen. Pripadnik 100. brigade HV-a od 15. stude-
noga 1991. godine. Poginuo 5. prosinca 1991. u Antunovcu, na istočnoslavonskom boji-
štu. Vođen je kao nestao do razmjene i identifikacije njegovih posmrtnih ostataka u rujnu
1994., a pokopan 5. prosinca 1994. u Stenjevcu. Posmrtno su mu dodijeljeni: čin časnič-
kog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red Petra Zrinskog i Frana Krste
Frankopana s pozlaćenim pleterom.

3. Damir Užarević, sin Biserke i Martina, rođen 7. rujna 1966. u Zagrebu. Osnovnu školu
završio u Velikoj Gorici, a srednju u Ivanić Gradu. Oženjen Katarinom. Pripadnik 100.
brigade HV-a od 16. studenoga 1991. godine. Poginuo 5. prosinca 1991. u Antunovcu, na
istočnoslavonskom bojištu. Vođen je kao nestao do razmjene i identifikacije njegovih po-
smrtnih ostataka u rujnu 1994., a pokopan 2. studenoga 1994. u Velikoj Gorici. Posmrtno
su mu dodijeljeni: čin časničkog namjesnika i odličja: Spomenica Domovinskog rata i Red
Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

85 U studenom i prosincu 1991. godine 3. bojna 100. brigade HV-a bila je pridodana 101. brigadi HV-a, u čijem je sklopu bojno djelovala u istočnoj Slavoniji.

305
306
Spomenici i spomen-obilježja
poginulim pripadnicima brigade
Spomen-križ poginulim braniteljima s područja Susedgrada
Spomen-križ autora prof. Zlatka Zlatića, akademskog kipara,
postavljen je na mjesnom groblju u Stenjevcu u spomen svim
poginulim braniteljima s područja Susedgrada i prvi je spome-
nik poginulim braniteljima u gradu Zagrebu. Otkriven je 11.
lipnja 1994. na treću obljetnicu brigade, u nazočnosti obitelji
poginulih pripadnika brigade, pripadnika 101. brigade HV-a,
307
S otkrivanja Križa, 11. lipnja 1994.
predstavnika Područnog ureda Susedgrad, brojnih izaslanstava
i građana. Izgradnju Spomen-križa donirali su poduzeća “Via-
dukt” i “Jedinstvo”, klesari obrtnici Željko Erdelja i Krešimir
Podvinski iz Stenjevca, te Dobrotvorno društvo “Čovječnost”
iz Susedgrada. Na njemu su ugravirana imena svih poginulih
branitelja s područja Susedgrada.
S odavanja počasti poginulim braniteljima, 18. rujna 2012.

Spomenik na cesti između Paulin Dvora i Ernestinova

308
 Otkriven je 20. studenoga 2003. u nazočnosti obitelji poginulih
pripadnika brigade, suboraca, predstavnika ZUHDDR-a RH,
grada Zagreba, gradskih četvrti Podsused – Vrapče i Stenjevec,
općina Ernestinovo i Vladislavci i brojnih građana. Na njemu su
ugravirana imena i mjesta stradavanja pripadnika 101. brigade
HV-a, pridodane joj 3. bojne 100. brigade HV-a i 1. samostalne
satnije Podsused, koji su poginuli na istočnoslavonskom bojištu
1991. – 1992. godine. Spomenik je, u suglasnosti općina Erne-
stinovo i Vladislavci, podigla i financirala Zajednica udruga hr-
vatskih dragovoljaca Domovinskog rata RH. U 2011. UHBDR
101. brigade Susedgrad, u suradnji s načelnicima općine Vla-
dislavci Nedjeljkom Radićem i općine Ernestinovo Matijom
Greifom, izgradila je dodatak spomeniku i uredila okoliš.

309
Spomen-obilježje u Beketincima

Na mjestu stradavanja 4. prosinca 1991. pripad-

nika brigade Miljenka Becića, Željka Sakomana
i Renata Tafre podigle su njihove obitelji 1998.
godine.

U povodu 20. obljetnice, 20. studenoga 2011.

310
Spomen-ploča u Ivanovcu
Njihove obitelji podigle su je na mjestu stradavanja 6. prosinca
1991. pripadnika brigade Stjepana Severa, Vlade Škrilca i Želj-
ka Plahineka.

Spomen-kapelica u Antunovcu
Kapelica svetog Antuna, zaštitnika Antunovca, nakon što ju je
općina Antunovac preuredila, od 3. prosinca 2010. je i Spomen-
kapelica, kao trajna uspomena na četrdesetoro poginulih i nesta-
lih branitelja Antunovca u Domovinskom ratu. U njoj su poslo-
žene i osvijetljene njihove fotografije, među kojima i Tomislava
Simona iz 101. brigade te Živka Mimice, Krešimira Posavca i
Damira Užarevića iz 100. brigade HV-a. Posjetitelji mogu pogle-
dati i dokumentarni film “Antunovac u Domovinskom ratu”, koji
prikazuje kronologiju ratnih zbivanja i kratki životopis poginulih
branitelja i civila. Preuređivanje kapelice sufinanciralo je Mini-
starstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH.

U povodu 20. obljetnice, 20. studenoga 2011.

311
Spomen-obilježje u Ivanovcu

Općina Antunovac izgradila je te 20. studenog 2011. (na 20.

obljetnicu progonstva mještana Ivanovca) otkrila Spomen-obi-
lježje u Ivanovcu, s centralnim spomenikom u trajni spomen na
Domovinski rat, na kojem su ugravirana imena poginulih i ne-
stalih branitelja te pripadnika CZ u obrani Ivanovca.
Spomenik je idejno rješenje i djelo akademskog kipara
Zdenka Radovanića i sastoji se od tri ploče. Na desnoj je sim-
bol hrvatskog viteza koji kleči s mačem u ruci, okrenut prema
centralnoj ploči s imenima poginulih (među njima i Željko Pla-
hinek, Stjepan Sever i Vlado Škrilac, pripadnici 101. brigade
koji su poginuli 6. prosinca 1991.), a na lijevoj ploči nalazi se
epitaf s posvetom i nazivom Spomen-obilježja. Izgradnju Spo-
men-obilježja u Ivanovcu financirala je u cijelosti Općina An-
tunovac. S otkrivanja spomen-obilježja, 20. studenoga 2011.

312
S otkrivanja spomen-obilježja, 20. studenoga 2011.

Spomenik u Komarevu

313
Otkriven je 3. lipnja 2012. u sklopu obilježavanja Dana grada
Siska, kao spomen na poginule i nestale branitelje u Domo-
vinskom ratu na prvoj crti obrane Siska, od Blinjskog Kuta do
Komareva, odakle su u “Oluji” krenuli u konačno oslobađanje
Domovine. Njima u počast postrojili su se s ratnim zastavama
hrvatski veterani devet postrojbi (čiji su grbovi simboli spome-
nika), koje su bojno djelovale na ovim prostorima, te u nazoč-
S otkrivanja spomenika, 3. lipnja 2012.
Odavanje počasti poginulima na privremenom spomen-obilježju, Komarevo, 5. kolovoza 1999.
314
nosti obitelji, suboraca i brojnih izaslanstava, položili vijence i
zapalili svijeće. Spomenik s imenima četrdeset i devetorice po-
ginulih i nestalih (među kojima i Gorana Blažića, Rajka Đuki-
ća, Damira Frančine, Tihomira Kiseljaka, Darka Kravarščana i
Gorana Šinceka iz 101. brigade HV-a) u “Oluji” postavljen je u
dvorištu crkve svete Katarine.
II. Znakovlje 101. brigade
ZNG-a/HV-a

Ratna zastava 101. brigade ZNG-a/HV-a.

315
 Znak brigade.

Znak brigade.

Znak saniteta.

316
Znakovlje postrojba brigade

Znakovlje postrojba brigade: Zlatni dukati – i dok je srca bit će Hrvata, 1. satnija, 3. bojna; Mučenici, 3. satnija, 3. bojna; Medvjedi – ATG,
Diverzantski vod, 1992.; Kobra – Logistički vod 1. bojne; Znakovlje 1. samostalne satnije Podsused (ratna zastava, grb, znak)

317
III. Odličja i priznanja
101. brigade ZNG-a/HV-a

Odličje Red Nikole Šubića Zrinskog

Za junački čin pripadnika brigade u Domovinskom ratu, 101. brigada ZNG-a/HV-a odlikovana je 22. svibnja 2006., a odličje je uručeno na
svečanom postrojavanju 10. lipnja 2006.

318
Odličje Red hrvatskog trolista

Za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u Domovinskom ratu, 1. samostalna satnija Podsused odlikovana je 7., a odličje joj je uručeno
9. rujna 2010.

319
Medalje grada Zagreba

Stoprvoj brigadi.

Prvoj sams Podsused.

320
Zahvalnice

Glavnog stožera OS RH. Osječko-baranjske županije.

HVIDRA-e Susedgrad.

Gradskog poglavarstva Grada Siska.

321
IV. B
 ilteni 101. brigade HV-a
i izvaci iz tiskovina

Bilteni 101. brigade

322
Izvaci iz tiskovina

“Večernji list”, 30. prosinca 1991.

335
“Večernji list”, 4. ožujka 1992.

336
“Večernji list”, 9. ožujka 1992.

337
 “Večernji list”, 15. siječnja 1993.

“Večernji list”, 4. srpnja 1992.

338
“Hrvatski vojnik”, 3. lipnja 1994.

339
“Hrvatski vojnik”, 3. lipnja 1994.

340
“Hrvatski vojnik”, 3. lipnja 1994.

341
“Hrvatski vojnik”, 17. lipnja 1994.

342
v. Multimedijalni projekt
“101. za HRVATSKU”

Tijekom boravka na istočnoslavonskom bojištu nastao je mul- i predstavnika zapovjedništava i postrojbi operativnih zona Za-
timedijalni projekt “101. za Hrvatsku”, čiji su financijski priho- greb, Osijek i Split te Zapovjedništva obrane grada Zagreba.
di bili namijenjeni za pomoć obiteljima poginulih i ranjenim Glazbeni program pod umjetničkim vodstvom Stjepana
pripadnicima brigade. Bila je to kruna osebujnog duhovnog i Mihaljinca najavili su Mario Sedmak, Marina Mučalo i Karmela
kulturno-kreativnog rada i izražavanja pripadnika brigade. Vukov Colić, a izveli glazbenici – pripadnici brigade i poznati
Na osnovi pisanih, glazbenih, foto, video i drugih umjetnič- pjevači uz popratne videozapise na video zidu. Cijeli program
kih radova pripadnika 101. brigade i drugih brigada (prije svega od 32 pjesme snimao je HRT.
106. i 130. iz Osijeka, 145. iz Zagreba – Dubrave i 153. iz Velike Glazbeni program otvorila je “Pjesma 101. brigade” (autori
Gorice) zabilježene su povijesne činjenice i događanja tijekom stihova Ivan Matković i Marin Perković, autor glazbe i aranžma-
Domovinskog rata 1991. i 1992. godine. na Dražen Varga), koju je izveo bend “Žalac”, vokalno-instru-
Svaki segment nastajanja projekta kreirali su i realizirali mentalni sastav sastavljen od pripadnika 101. brigade HV-a:
pripadnici brigade u ulozi pisaca tekstova glazbe, aranžmana,
Iz Zagreba krenusmo u Slavoniju ravnu
snimatelja, montažera, producenata, izvođenja i ostaloga pod
Odlučni branit povijest nam davnu
vodstvom autora projekta, bojnika Marina Perkovića, pripadni-
Ne može nam drugi krojiti pravdu
ka 101. brigade HV-a.
Jer Hrvati svoji su na svom
Projekt je recenziran i odobren od strane MORH-a i Mini-
starstva prosvjete i kulture RH. 101. brigada je spremna za boj
Bio je to jedinstven društveni i kulturni projekt te vrste, S hrvatskim grbom branit narod svoj
oblika i sadržaja tijekom Domovinskog rata 1991. – 1992. go- Hrabro se boriti moramo svi
dine. Pojedini dijelovi projekta promovirani su brojnim kultur- Nek’ dušmani znaju na svojem smo mi
nim manifestacijama prije cjelovite promocije.85
HRVATSKA je mati rekla svom sinu
Audio i vizualni projekt “101. za Hrvatsku” promoviran je
Idi i brani našu domovinu
19. siječnja 1993. u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, pod
Živjeti sretno mi mislimo ovdje
pokroviteljstvom Ministarstva obrane Republike Hrvatske te u
Nek’ anđeli budu uz naš dom
nazočnosti izaslanika predsjednika Republike Hrvatske Brani-
mira Jakšića, vojnog savjetnika predsjednika RH generala zbora Naša domovina HRVATSKA je cijela
Antona Tusa, zapovjednika HRZ-a i PZO-a general-bojnika HRVATSKA, DALMACIJA, SLAVONIJA cijela
Imre Agotića, načelnika uprave u MORH-u pukovnika Vjeko- Naše brigade, očevi i majke
slava Križanca, gradonačelnika grada Zagreba Borisa Buzančića Bit će vječno dragi srcu mom.

85 Za vrijeme pauze na Festivalu kajkavske popevke “Krapina ‘92” 12. rujna 1992., tamburaški sastav “Žalac 101” izveo je četiri pjesme u nazočnosti predsjed-
nika RH dr. Franje Tuđmana, koji im je osobno čestitao.

343
 Nakon nje uslijedile su pjesme “Moj japek” (autori stihova Zvala si nas Slavonijo
Dražen Varga i Tea Odobašić, autor glazbe i aranžmana Dražen da čuvamo Domovinu.
Varga), koju su izveli Petar Varga i bend “Žalac”, i “Hrvatski boj” Sve te tvoje njive plodne
(autor stihova Milan Sigetić, autor glazbe Stjepan Mihaljinec, stare slave Djedovinu.
aranžman Dražen Varga), koju je izveo bend “Žalac”, da bi na- Mi smo došli, uz tebe smo
kon njih uslijedila još jedna pjesma o hrvatskim braniteljima, svatko neka dug svoj vrati,
pripadnicima 101. brigade HV-a. Bila je to pjesma “Slavonijo, za Hrvatsku i za tebe
i 101. te brani” (autor stihova Imre Nagy, autor glazbe Arsen mladost ćemo svoju dati.
Dedić, aranžman Dražen Varga), koju je izveo bend “Žalac” i
Zatim su uslijedile pjesme “Ne dirajte mi ravnicu” (autor
koja glasi:
stihova i glazbe Miroslav Škoro, aranžman Dražen Varga), koju
Nemani te gaze, ruše je izveo bend “Žalac”, “Prva zagrebačka topnička bojna” (autor
gore naša polja, sela. stihova Siniša Novak, autor glazbe i aranžmana Nikica Kalogje-
Nad ravnicom vjetar puše, ra), koju je izveo Tamburaški orkestar i Muški zbor Hrvatske ra-
Domovina strada cijela. diotelevizije, “Naša domovina” (autor stihova i glazbe Zoran Ja-
šek, aranžman Dražen Varga), koju su izveli Zoran Jašek i bend
A granate što fijuču, “Žalac”, i “Domovini” (autor stihova Žarko Perišić, autor glazbe
tvom narodu život kradu. Igor Savin, aranžman Dražen Varga), koju su izveli Dubravko
Djeca, starci gube kuću, Šimek i “Agrameri”, da bi nakon njih uslijedile još dvije pjesme
al’ im sunce vraća nadu. o ratnom putu 101. brigade HV-a, “101. zagrebačka” (autori
stihova Željko Badelj i Marin Perković, autor glazbe Marin Per-
Slavonijo, 101. te brani ković, aranžman Gordan Konigshofer), koju su izveli Tihomir
za slobodu nikoga ne moli, Krajnović i bend “Žalac”, i pjesma 3. bojne “Idemo dalje” (au-
dušmanima odbrojani dani tor stihova i glazbe te aranžman Gordan Konigshofer), koju je
Slavonijo, 101. te voli. izveo Tihomir Krajnović.

344
 “101. zagrebačka”
Jen dva, jen dva, jen dva tri,
čujte pjesmu sada svi.
Jen dva, jen dva, jen dva tri,
čujte pjesmu sada svi.
Na front stigla zagrebačka 101. pukovnija,
najjača i najbolja, pred njom drhti JNA.
Heja, heja, jen dva tri,
čujte pjesmu sada svi.
Heja, heja, jen dva tri,
pjesmu našu znaju svi.
Iz ruku nam puca puška,
čim bradata virne njuška.
Dok ona gruva čedo pada,
leži mrtav gad do gada.
Arkan cvili, Šešelj plače,
Hadžić na zubara skače.
Jedan prijeti, drugi grakće,
pune su im straha gaće.
Heja, heja, jen dva tri,
čujte pjesmu sada svi.
Heja, heja, jen dva tri,
pjesmu našu znaju svi.
Jedan cvili, drugi plače
za 101. vječno znat će.
Il’ pod zemljom il’ nad njom,
101. će stići grom.
Zalud šalju avione,
posmrtna im zvona zvone.
Slobo bježi, naprijed svi,
Za dom sveti hrvatski.
Heja, heja, jen dva tri,
čujte pjesmu sada svi.
Heja, heja, jen dva tri,
pjesmu našu znaju svi.
“3. bojna” (“Idemo dalje”)
Mi čuvamo našu zemlju,
mi branimo narod svoj.
3. bojna hrabro stoji,
za slobodu bije boj.
345
Mi pjevamo naše pjesme,
da nam dani plavi sinu.
Ti se ne boj, Slavonijo,
dok je jedan od nas živ.
Pucaj u daljinu za Domovinu,
na frontu 3. bojna se bori.
Dok srce nam tuče,
dok cijevi su vruće.
Pucaj u daljinu za Domovinu,
za mir 3. bojna se bori.
Za srušene kuće i srušene snove,
mi idemo dalje i gradimo bolje.
Borili smo se za mir
i za naše ljude sve.
3. bojna snažno tuče
za domove hrvatske.
Smjena straže, četa kreće
smjelo prema granici.
Mirno spavaj, Domovino,
čuvaju te ratnici.
Pucaj u daljinu za Domovinu,
na frontu 3. bojna se bori.
Dok srce nam tuče,
dok cijevi su vruće.
Pucaj u daljinu za Domovinu,
za mir 3. bojna se bori.
Za srušene kuće i srušene snove,
mi idemo dalje i gradimo bolje.
Nakon njih uslijedile su pjesme “Božić ‘91.” (autor stihova
Željko Badelj, autor glazbe i aranžman Gordan Konigshofer),
“Nek se čuje” (autor stihova Željko Badelj, autori glazbe P. Per-
sonne, Marin Perković i Gordan Konigshofer, aranžman Gor-
dan Konigshofer) i “Čedo rep” (autor stihova Željko Badelj,
autor glazbe i aranžman Gordan Konigshofer), koje je izveo
Damir Berglez, “Čudan neki mir” (autor stihova i glazbe Igor
Hajdarhodžić, aranžman Žarko Hajdarhodžić), koju su izve-
li Igor Hajdarhodžić i bend “Radno vrijeme”, te “Pjesma 145.
brigade” (autor stihova Alen Jelovčić, autor glazbe i aranžman
Amadeo Dujmović), koju su izveli Zlatko Čižmek i bend 145.
brigade HV-a.
U drugom dijelu koncerta prvo je izvedena “Pjesma 153.
brigade” (autor stihova i glazbe Siniša Novak, aranžman Stjepan
Mihaljinec), koju su izveli Stjepan Jimmy Stanić i Plesni orke-
346
star Hrvatske radiotelevizije, nakon koje su uslijedile “Stop the
war in Croatia” (autor stihova i glazbe Tomislav Ivčić, aranžman
Zlatko Dvoržak), koju je izveo solo Marijan Domić na trubi,
“Hrvatska domovina” (autor stihova Anđelko Mihalić, autor
glazbe Dalibor Paulik, aranžman Stjepan Mihaljinec), koju su
izveli Inge Heinl i Hrid Matić, “Hrvatsku ne dam” (autor sti-
hova Ivan Podolšak, autor glazbe Dalibor Paulik, aranžman Ni-
kica Kalogjera), koju je izveo Hrid Matić, “Za vas naši prozori
su sjali” (autor stihova Drago Britvić, autor glazbe i aranžman
Stjepan Mihaljinec), koju je izveo Kićo Slabinac, i “Primite pje-
smu umjesto cvijeća” (autor stihova Drago Britvić, autor glazbe
i aranžman Stjepan Mihaljinec), koju je izvela Elvira Voća.
Nakon nje ponovno je izvedena pjesma “Prva zagrebačka
topnička bojna”, koju su ovaj put izveli Plesni orkestar i Muš-
ki zbor Hrvatske radiotelevizije, nakon koje su slijedile pjesme
“Iznad polja makova” (autori stihova Drago Britvić i H. Majić,
autor glazbe P. Seeger, aranžman J. Cvitanović), koju je izvela
Sandra Kulijer, “Spomen” (autor stihova Z. Čavar, autor glazbe
Toni Čavar, aranžman Remi Kazinoti), koju je izveo Toni Čavar,
“Moj Osijek se ne da” (autor stihova i glazbe te aranžman Ivica
Murat), koju su izveli glazbenici iz Osijeka, “Ti nikad nisi sam”
(autor stihova i glazbe Goran Kušec, aranžman Goran Kušec i
Ivica Murat), koju je izveo bend 106. brigade HV-a, “San” (au-
tor stihova i glazbe te aranžman Ivica Murat), koju je izveo sam
347
autor, “Čekam te” (autori stihova Lukas Nola i Anja Šovagović,
autor glazbe Norbert Schultze, aranžman Neven Frangeš), koju
je izvela Anja Šovagović, “Pobjegulje” (autor stihova Krešimir
Kalafatić, autor glazbe J. Bauernfrajnd, aranžman Krešimir Ka-
lafatić i J. Bauernfrajnd), koju su izveli Sijenjak “Warriors”, “Hi-
mna Juga 2” (autor stihova i glazbe te aranžman Jadranko Leši-
na), koju je izveo sam autor, “Čedo, majmune” (autor stihova i
glazbe te aranžman Mario Pešo), koju je izveo sam autor, te na
kraju “Bijeli Jorgovan” (autor stihova Darko Raškaj, autor glaz-
be Jasenko Houra, aranžman Rajko Dujmić), koju su zajedno
izveli Božidar Alić, “Ladarice” i rock bend “Prljavo kazalište”.
Glazbeni program pratio je video prikaz svakodnevnog ži-
vota pripadnika 101. brigade HV-a na crti bojišnice, sniman
amaterskom kamerom. Multimedijalni projekt izdan je na au-
dio i videokazeti te dvostrukoj ploči, a prihod od prodaje upla-
ćivan je u fond obitelji poginulih i ranjenih pripadnika 101.
brigade HV-a.
U organizaciji 101. brigade HV-a i u suradnji sa Zapovjed-
ništvom Zbornog područja Osijek, glazbeni koncert “101. za
Hrvatsku” održan je 2. ožujka 1993. u Osijeku, a imao je huma-
nitarni karakter. Osim u istočnoj Slavoniji, humanitarni glaz-
beni koncert “101. za Hrvatsku” trebao se održati i 23. ožujka
1993. u Dubrovniku, ali je odgođen zbog opće opasnosti i dje-
lovanja neprijateljskog topništva po dubrovačkom području.
VI. Č
 uvanje uspomena na
101. brigadu ZNG-a/HV-a
Pripadnici brigade u rat su krenuli s visokim osjećajem domo-
ljublja i željom da svome narodu ostvare slobodu i stvore dr-
žavu. Rado ističu: krunica i djeca bili su nam snažna potpora
na tom putu. Namjera nam je bila prikupiti i objaviti pisma i
crteže (umjetnička djela) vrtićke i osnovnoškolske djece iz ko-
jih se može iščitati suosjećanje s braniteljima na bojišnicama i
potpora da izdrže i u najtežim trenucima, u ime njih i za njih.
Rijetko je tko od branitelja mogao prikriti osjećaje njihovih po-
ruka, a mnogi branitelji bili su premladi da bi ih doživjeli svo-
jom djecom. Djeca rata nisu imala svoje djetinjstvo, utkala su ga
u stvaranje temelja svoje domovine. Kako do te hvalevrijedne
povijesne građe nismo mogli doći, ostat će kao povijesna tajna i
uspomena zaključana u “škrinjicama” očeva i u privatnim arhi-
vima. Pisati o osjećajima branitelja ili očeva kada su ih čitali ili
dijelili poklone iz paketa koje su im male ručice slagale i posla-
le na bojišnicu, s odmakom od dvadesetak godina, izgledalo bi
kao gledati (slušati) film bez slike.
Tijekom Domovinskog rata hrvatski branitelji ovisno o
trenutku, mjestu i ulozi, sreći ili nesreći, nažalost uz herojska
djela ginuli su ili bili ranjeni s doživotnim posljedicama. O nji-
ma i obiteljima poginulih branitelja u Zapovjedništvu brigade
počelo se razmišljati i ustrojen je Odjel za skrb, i to početkom
1992., nakon prvih ratnih stradavanja. Time je Zapovjedništvo
brigade iskazalo humanu i socijalnu dimenziju u ratu, iako nije
za takve zadaće imalo stručne kadrove niti je djelatnost skrbi
bila ustrojem definirana. Rješavanje zadaća iz ove domene po-
vjerena je bojnicima Ivanu Lažeti i pok. Želimiru Majetiću, koji
su imenovani koordinatorima za skrb. Nisu bili ljudi od struke,
ali vrlo stručno, požrtvovno, suosjećajno i autoritativno, u ime
brigade, a na osnovi doprinosa i stečevina u ratu, pristupali su
rješavanju statusnih pitanja (pa i ljudskih) obiteljima poginulih
i nestalih, te ranjenim i oboljelim pripadnicima brigade. Kao
348
sudionici osobno preživjelih ratnih trauma, s lakoćom su razu-
mijevali probleme obitelji i bili su im velika potpora i pomoć.
Ne samo njima, već i državnim institucijama kojima je to bila
redovna djelatnost. Od 1992. do 1994. svakodnevno su bili u
neposrednom kontaktu sa stradalnicima i pomagali im ne samo
u ostvarivanju prava, već i u rješavanju njihovih zdravstvenih i
životnih egzistencijalnih pitanja.
U tome su imali potporu kako državnih institucija, Zapo-
vjedništva brigade, tako i brojnih udruga, organizacija i poje-
dinaca s područja Susedgrada i šire. Što su ovi organi bili učin-
kovitiji, to je potreba za posebnom skrbi pripadnika brigade u
brigadi bila sve manja, a od 1994. prelazi u nadležnost Područ-
nog ureda za obranu, a potom u odjele za skrb u Ministarstvu
branitelja.
O svim volonterima koji su pridonosili rješavanju problema
stradalnika nije moguće pisati ponaosob u ovom djelu, ali pri-
padnici brigade sugeriraju: Višnju Petković ne smijete zaboraviti!
Za njezina humanitarna djela znaju svi, ne samo obitelji pogi-
nulih i ranjeni pripadnici brigade na području Susedgrada, već i
šire. S plemenitim ljudima realizirala je velike humane projekte
i djela za pripadnike brigade i njihove obitelji, posebice u okviru
Dobrotvornog društva “Čovječnost”.
U isto vrijeme u brigadi se razmišljalo i o rješavanju statusa
oboljelih hrvatskih branitelja, demobiliziranih, s izgubljenim
radnim mjestom po povratku s bojišnice i sl. Svatko tko je bio
na bojišnici, u rovu, bez obzira na intenzitet bojnih djelovanja i
tobožnjeg primirja, preživio je u manjem ili većem obujmu rat-
ne traume, ovisno o izdržljivosti organizma branitelja. Ginulo
se, ranjavalo i obolijevalo. Tijekom rata, povećavanje nepovrat-
nih i povratnih gubitaka branitelja, zahtijevalo je adekvatno or-
ganiziranje i udruživanje za rješavanje statusa obitelji i pripad-
nika. Ponajprije se na razini grada Zagreba organiziraju roditelji
poginulih i nestalih branitelja; udovice i djeca; ranjeni i oboljeli
branitelji (HVIDRA), te kao najmasovniji oblik udruživanja
branitelja – u veteranskim, odnosno braniteljskim udrugama
(npr. Udruga hrvatskih veterana Domovinskog rata, hrvatskih
dragovoljaca i dr.) pod sloganom Zajedno u ratu – zajedno u
miru.
Zapovjedništvo i pripadnici brigade u suradnji s udrugama
iz Domovinskog rata i institucijama vlasti, sve do ukidanja bri-
gade inicirali su i provodili promicanje lika i djela poginulih, ra-
njenih i oboljelih pripadnika brigade, te ostvarenih rezultata u
bojnim djelovanjima brigade tijekom Domovinskog rata. Osim
349
obilježavanja i posjeta mjestima pogibije svojih suboraca, inici-
rali su i imenovanje trgova, ulica, parkova i sl. s imenom 101.
brigade ili njezinih poginulih hrvatskih vitezova.
Nakon ukidanja brigade iz mobilizacijskog razvoja 2001.
godine, briga o pripadnicima brigade realizira se u okviru brani-
teljskih udruga. Na braniteljima i njihovim udrugama je velika
obveza, odgovornost, ali i čast očuvanja i promicanja uspomena
na ime i djela slavne, legendarne i junačke 101. brigade ZNG-
a/HV-a, te poticati adekvatno vrednovanje njezina doprinosa ne
samo u stvaranju samostalne i neovisne Republike Hrvatske, već i
doprinosa hrvatskoj ratničkoj vještini i hrvatskoj vojnoj tradiciji.
Trgovi, parkovi i ulice u spomen
na 101. brigadu ZNG-a/HV-a

Trg 101. brigade

Spomen-obilježje – fontana na Trgu 101. brigade u naselju
Špansko – Oranice u Zagrebu, kao trajni spomen na ustroj i
djela pripadnika 101. brigade ZNG-a/HV-a u Domovinskom
ratu, otkriveno je 16. rujna 2011., na 20. godišnjicu početka boj-
nih djelovanja brigade. Otkriveno je u nazočnosti obitelji pogi-
nulih i nestalih branitelja, HRVI, predstavnika Gradske uprave
grada Zagreba, vijećnika gradskih četvrti Stenjevec i Podsused
– Vrapče, branitelja 101. brigade ZNG-a/HV-a i mnogobroj-
nih građana. Smješteno je na istočnoj strani trga i koncipirano
kao fontana četverokutnog oblika, odignuta od poda i opločena
mramorom. Na zapadnoj strani je simbol 101. brigade i natpi-
sna ploča UHBDR-a 101. brigade Susedgrad koja je podigla
spomen-obilježje, uz financijsku potporu Gradske uprave grada
Zagreba i Vijeća gradske četvrti Stenjevec.

Trg 101. brigade.

350
Fontana na Trgu 101. brigade – spomen-obilježje Brigadi.

Podsusedski trg
U povodu 15. obljetnice ustroja 1. samostalne satnije Podsused,
2005. u Podsusedu otkriveno je spomen-obilježje prvoj oruža-
noj dragovoljačkoj postrojbi u Domovinskom ratu, trajni spo-
men na ustroj i djela pripadnika – dragovoljaca 1. samostalne
satnije Podsused. Podigla ga je i financirala Zajednica udruga
hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata RH.

Spomen-obilježje ustroja 1. samostalne satnije Podsused.

351
Park 101. brigade
Smješten je i uređen na području Gradske četvrti Podsused –
Vrapče, u neposrednoj blizini Područnog ureda Gradske uprave
Susedgrad, između ulica Mahatme Gandhija i Gajnice te Kere-
stinečkih žrtava i Hrvatskih iseljenika.
Ulica Miroslava Milića
Nalazi se na području Susedgrada – Gradske četvrti Stenjevec,
u novom naselju Špansko – Oranice, uz Trg 101. brigade.

352
Obilježavanje obljetnica
101. brigade ZNG-a/HV-a

Zapovjedništvo (razvojna jezgra) 101. brigade HV-a, u suradnji
s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, obiteljima pogi-
nulih branitelja, predstojnikom Područnog ureda gradske upra-
ve Susedgrad, Ureda za obranu i drugih institucija s područja
Susedgrada, od 1992. do 1997. organiziralo je postrojavanje
postrojba brigade i obilježavanje godišnjica njezine bojne upo-
rabe. Nakon toga, obilježavanje obljetnica brigade u spomen na
poginule branitelje organizira Klub veterana 101. brigade HV-
a, a potom Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 101.
brigade HV-a – Susedgrad.
Nekoliko znakovitih događanja tijekom ratnog puta briga-
de, zavrjeđuju da ih se obilježi, kao što su:
– 11. lipnja 1991. – nadnevak osnivanja brigade,
– 31. kolovoza 1991. – na Zagrebačkom velesajmu održana
je jednodnevna smotra i prvo postrojavanje svih pripadnika
brigade (kao i pripadnika 99., 100. i 102. brigade ZNG-a),
– 17./18. rujna 1991. – provedena je mobilizacija svih po-
strojba brigade, nakon koje su upućene na obavljanje bo-
jevih zadaća,
– u obranu istočne Slavonije iz Zagreba upućene su u listo-
padu i studenom 1991. godine 83. samostalna dragovo-
ljačka bojna i 101. brigada ZNG-a Susedgrad, kao prve
pričuvne postrojbe upućene na najugroženije područje
RH. Prebacivanje 101. brigade ZNG-a s prve crte obra-
ne Zagreba na prvu crtu obrane Osijeka 19. studenog
1991., u vrijeme pada Vukovara, za brigadu je stoga vrlo
znakovit datum obilježavanja,
– 5. kolovoza – Dan domovinske zahvalnosti.

Prva obljetnica
Prva obljetnica organizirana je 18. rujna 1992. iz razloga što je
11. lipnja brigada bila na istočnoslavonskom bojištu. Tom pri-
godom, u nazočnosti načelnika GS HV-a, generala zbora Anto-
na Tusa, sekretara GSNO-a i pomoćnika načelnika GS HV-a za
domobranstvo, general-bojnika Zvonimira Červenka i drugih
uzvanika, održan je susret s pripadnicima brigade, uz kulturno
umjetnički program. Nakon što su minutom šutnje nazočni
odali počast poginulim suborcima i svim poginulim branite-
ljima, zapovjednik brigade pukovnik Jozo Petrašević izložio je
ratni put brigade, a potom su se uzvanici zahvalili pripadnicima
brigade na doprinosu obrani Republike Hrvatske. Pritom je ge-
neral Tus istaknuo: Bitka koju ste vodili na Kupi bila je odluču-
juća za obranu Zagreba i hrvatske vlasti. Upravo zato, dobili ste
još teži zadatak na istočnom frontu Hrvatske, za kojega smo mi
u Glavnom stožeru bili uvjereni da ćete ga izvršiti. I izvršili ste
ga – zaustavili ste i na stotine puta jačeg neprijatelja i time, južno
od Osijeka, na glavnom pravcu spriječili njegov daljnji prodor i ra-
sijecanje teritorija Republike Hrvatske. Čestitam vam obljetnicu
brigade i želim vam da i ubuduće svoje zadaće uspješno izvršavate.
Načelnik GS HV-a, general zbora Anton Tus.

353
Generali Anton Tus i Zvonimir Červenko te ostali gosti. Zapovjednik brigade pukovnik Jozo Petrašević.

Organizatori proslave: Jozo Petrašević, Marko Augustinović, Marin Perković, Srećko Planinčić i Josip Bičanić; čuče: Damir Kušan i Ivan Kos.

354
Druga obljetnica
Druga obljetnica 1993. obilježena je u studenom, brojnim ak-
tivnostima u tri dana:
• 17. studenog izaslanstva Područnog ureda Susedgrad, koji
je predvodio tajnik Mihovil Klapšić, i 101. brigade HV-a,
koju je predvodio Faruk Čerimagić, te obitelji poginulih
posjetili su spomen-obilježja poginulim braniteljima na
istočnoslavonskom bojištu. Srdačnu dobrodošlicu prire-
dili su im građani Vladislavaca. Molitve i odavanje počasti
kod svakog spomen-obilježja i misno slavlje služio je stari
znanac i prijatelj–dušobrižnik pripadnika brigade, fra Ante
Kukavica iz Đakovačko – osječke nadbiskupije, suznih očiju Izaslanstvo 101. brigade HV-a uručuje poklon domaćinu –
punih radosti i suosjećanja, s riječima: Draga braćo i sestre, Zapovjedništvu 130. brigade HV-a.
okupili smo se ovdje da se pomolimo za poginule i hrabre ljude
101. brigade i ovih mjesta Hrastina, Dopsina, Vladislavaca,
Beketinaca i Vuke. Dok molimo za njih, dotle im mi ljudi na
zemlji možemo odati onu dužnu zahvalnost za svu onu lju-
bav koju su oni prema nama iskazali, polažući i život svoj po-
put Sina Božjeg za nas. Pozdravljam sve nazočne, a posebno
sve borce iz 101. brigade. S njima sam proveo najteže trenutke
u ratu, a najdraže u životu. Stoprva je bila sjajna brigada, dis-
ciplinirani momci, bez ikakve mrlje i zamjerki ovih župljana.
Pa hvala vam, momci iz Zagreba, moji dragi prijatelji.
Navečer izaslanstvo zapovjednika 101. brigade HV-a u sa-
stavu: Stjepan Puškar, Stjepan Bratković, Gordan Lazić i
Tomislav Pavić, na kabelskoj TV Špansko, u vrijeme kada
se ostatak Zapovjedništva brigade i postrojbe 2. bojne na- Fra Ante Kukavica, Vladislavci, 17. studenoga 1993.
laze na obuci na prvoj crti petrinjske bojišnice, predstavlja
doprinos brigade u Domovinskom ratu. U emisiji, koja je
uživo trajala oko tri sata, izaslanstvo je komuniciralo s gra-
đanstvom i odgovaralo na njihova brojna pitanja.
• 18. studenog obitelji poginulih, pripadnici brigade i udru-
ga te izaslanstva PU Susedgrad, Grada Zagreba i mjesnih
zajednica odali su počast i položili vijence na centralnom
križu mjesnog groblja u Stenjevcu. Potom je u zagrebačkoj
katedrali župnik Župe sv. Josipa Radnika u Gajnicama, ve-
lečasni Ilija Žugaj služio svetu misu za sve poginule branite-
lje 101. brigade HV-a i s područja Susedgrada. Navečer je u
Gimnaziji Lucijana Vranjanina na Malešnici održana sveča-
na akademija, na kojoj je general Tus iznio ocjenu GS HV-a
o 101. brigadi HV-a, rekavši: 101. brigada je zaslužna za
obranu Zagreba na Kupi, ali i istočne Slavonije. Vaša bitka,
kao i ostalih brigada južno od Osijeka, oko Nuštra, Komleti- Izaslanstvo brigade odaje počast poginulim braniteljima. Susedgrad,
naca i dr. odlučujuće je pridonijela ishodu glavne bitke. Nepri- 18. studenoga 1993.

355
 jatelj je zaustavljen na glavnom smjeru djelovanja, i danas je
na toj zaustavljenoj crti. I danas želim reći, da niste bili pre-
bačeni i da niste izvršili zadaću na istočnoslavonskom bojištu,
Hrvatska bi privremeno izgubila dio teritorija i danas imala
veći broj porušenih gradova i sela. I zato vam hvala pripadnici
Stoprve brigade što ste časno i junački izvršili svoj zadatak.
Gospodin Klapšić pritom je istaknuo: Jučer sam od ljudi
u Slavoniji čuo tako lijepe priče o našoj Stoprvoj. Prilazili su
nam, plakali i govorili: da nije bilo 101. brigade, ne bi ni nas
bilo. Posebno me dojmio emotivni govor fra Kukavice. Hva-
Sveta misa u katedrali. Zagreb, 18. studenoga 1993.
Svečana akademija u Gimnaziji Lucijana Vranjanina na Malešnici, 18. studenoga 1993.
356
la vam pripadnici 101. brigade, dragi naši sugrađani, što ste
osvjetlali Susedgrad i Zagreb, i čestitam vam na ostvarenim
rezultatima i ocjenama, koje su nam izložili vaši zapovjednici
Hrnčić i Petrašević, te posebno generali Stipetić i Tus.
• 21. studenog obitelji, udruge, predstavnici Susedgrada i
Zagreba te zainteresirani građani, u organizaciji Zapovjed-
ništva brigade, posjetili su postrojbe brigade na prvoj crti
banovinske bojišnice, u rajonu Nebojan – Šestanj – Konj-
ska glava.
Treća obljetnica
Treća obljetnica brigade održana je 11. lipnja 1994. godine.
Program obilježavanja izveden je svečanim postrojavanjem po-
strojba brigade na brežuljcima Ponikava (Susedgrad), nakon što
je na groblju u Stenjevcu otkriveno, prvo u Zagrebu, spomen
-obilježje Velikog križa hrvatskim vitezovima s područja Sused-
grada, koji su položili svoje živote na Oltar Domovine.
U nazočnosti savjetnika predsjednika Republike Hrvatske
i izaslanika načelnika GS HV-a, generala zbora Antona Tusa,
zapovjednika ZP-a Zagreb, general-pukovnika Petra Stipetića,
predstojnika Područnog ureda gradske uprave Mihovila Klapši-
ća, velečasnog Ilije Žugaja i brojnih uzvanika, pročitan je Ukaz
predsjednika Republike Hrvatske, dr. sc. Franje Tuđmana o do-
djeli 4031 Spomenice Domovinskog rata 1990. – 1992. pripad-
nicima 101. brigade HV-a – sudionicima Domovinskog rata, te Časnici 3. bojne, slijeva: Valter Nutrizio, Ćazim Kardašević, Marijan
zapovijed načelnika GS HV-a, generala zbora Janka Bobetka o Bučar, Franko Križman, Anđelko Čolić – Jaro, Darko Letinčić i Josip
Petretić, nakon dodjele Spomenica Domovinskog rata, Susedgrad-
dodjeli samokresa i pohvalama pripadnika brigade. Ponikve, 11. lipnja 1994.

Svečano postrojavanje 101. brigade HV-a prilikom dodjele Spomenica Domovinskog rata, Susedgrad-Ponikve, 11. lipnja 1994.

357
 Spomenice Domovinskog rata uručene su najprije obitelji-
ma poginulih pripadnika, a potom svim pripadnicima, dok su
ranjenim pripadnicima brigade – HRVI uručene 25. veljače.
Izaslanici i gosti pozdravili su postrojene pripadnike brigade
i članove obitelji poginulih te im čestitali na dodjeli odličja Spo-
menica Domovinskog rata 1990. – 1992. godine. Pritom je ge-
neral Stipetić rekao: Izuzetna mi je čast što mogu ovim povodom
uručiti, vama herojima Domovinskog rata, pozdrave i iskrene
čestitke pripadnika Zbornog područja Zagreb. U najtežim trenu-
cima Domovinskog rata ustali ste kao jedan i svojim grudima, u
pravom trenutku, zaustavili ste agresora na glavnim smjerovima
njegova prodora na Zagreb i južno od Osijeka. Nažalost, u tim
bitkama poginuli su nam dragi suborci. Vama koji ovdje sjedite
(obraćajući se obiteljima poginulih, op. a.) obećavam da ih neće-
mo nikada zaboraviti i učinit ćemo sve što je u našoj moći da Vam
olakšamo bol. Spomenice su spomen na odlučnost, volju, povijesni
trenutak i pobjedu hrvatskog naroda u obrani svoje domovine Re-
publike Hrvatske, od srpske osvajačke čizme… I zato, primite ih
Svečano postrojavanje 1. samostalne satnije Podsused prilikom dodjele
Spomenica Domovinskog rata, Susedgrad-Ponikve, 11. lipnja 1994.
358
srcu i ponosito nosite na vašim junačkim grudima. General Tus
za TV Špansko rekao je: Stoprva brigada bila je po mnogo čemu
prva i vodila bitke na najvažnijim bojištima, na glavnom smjeru
napada srpskih snaga. Velike su joj zasluge u obrani Zagreba na
rijeci Kupi te u zaustavljanju prodora neprijatelja u istočnoj Sla-
voniji na glavnom smjeru napada, između Osijeka i Vinkovaca,
čime je pridonijela obrani istočne fronte. Svoj zadatak je izvršila
izvanredno i svaka joj hvala i čast.
Na proslavi su bile obitelji poginulih i ranjenih pripadnika
brigade i zainteresirani građani, koji su na vrijeme informira-
ni putem sredstava priopćavanja. U tu svrhu održan je na TV
Špansko Okrugli stol o ratnom putu brigade, koji su prezentira-
li zapovjednik brigade Jozo Petrašević, zamjenik zapovjednika
brigade do ožujka 1992. Stjepan Puškar, aktualni zamjenik za-
povjednika brigade Tomislav Pavić, zapovjednik 1. bojne Siniša
Ratković i fra Ante Kukavica iz Đakovačko–osječke nadbisku-
pije, prijatelj i dušobrižnik pripadnika brigade na istočnosla-
vonskom bojištu.
Na TV Špansko nakon Okruglog stola o ratnom putu 101. brigade.
Podjela Spomenica DR pripadnicima brigade, Zagreb-Ponikve, 11. lipnja 1994.

359
Četvrta obljetnica
Četvrta obljetnica brigade obilježena je u lipnju 1995., nakon
“Bljeska”, u radnoj atmosferi i pripremi za konačno oslobađanje
Peta obljetnica
Peta obljetnica brigade održana je 9. ožujka 1996. svečanim
postrojavanjem brigade i dodjelom Medalje “Oluja” svim pri-
padnicima 101. brigade HV-a koji su sudjelovali u VRO “Olu-
ja” i pridonijeli konačnom oslobađanju okupiranog teritorija
Republike Hrvatske. Nakon što je odana počast svim poginu-
lim pripadnicima brigade i svim braniteljima u Domovinskom
ratu, zapovjednik 101. brigade HV-a, pukovnik Jozo Petrašević,
osvrnuo se na briljantno izvedenu “Oluju” i zahvalio svim pri-
padnicima brigade. U ime Zapovjedništva ZP-a Zagreb, briga-
dir Vinko Štefanek tom je prilikom rekao: Svim pripadnicima
brigade čestitam na ostvarenim rezultatima tijekom Domovin-
skog rata, a vama gospodo bojovnici i na “Oluji”, koju ste briljan-
tno izveli i Medalju “Oluja” zaslužili. Tu našu najljepšu 1995.
godinu upisali smo zlatnim slovima u hrvatsku povijest i budite
ponosni na svoja djela u ostvarivanju višestoljetnog sna hrvatskog
360
Republike Hrvatske. U spomen na poginule položeni su vijenci
na svim spomen-obilježjima te je služena misa.
naroda i u stvaranju samostalne i neovisne Republike Hrvatske.
U ime vrhovnog zapovjednika OS RH – predsjednika Franje
Tuđmana i načelnika GS HV-a, stožernog generala Zvonimira
Červenka, general-pukovnik Petar Stipetić čestitao je pripadni-
cima proslavljene 101. brigade HV-a na dodijeljenim medaljama
“Oluja”, rekavši pritom: Stoprva brigada nikada nije iznevjerila.
Sve zapovijedi časno, pošteno i junački ste izvršili. Dali ste od sebe
sve što ste mogli, neki živote, neki dijelove svoga tijela… izvršili ste
svetu dužnost prema hrvatskom narodu i neka vam je sveto i časno
vaše mjesto u hrvatskoj povijesti. Peta obljetnica brigade bila je i
posljednje postrojavanje postrojba brigade.
Nakon ove obljetnice redovito se provode aktivnosti Za-
povjedništva brigade, obitelji poginulih, HVIDRA-e i Udruge
veterana Domovinskog rata u spomen na poginule pripadnike
brigade.
Podjela Medalje “Oluja” pripadnicima brigade, Zagreb – Susedgrad, 9. ožujka 1996.

Deseta obljetnica
Deseta obljetnica brigade obilježena je završnim aktivnostima
oko ukidanja brigade iz mobilizacijskog razvoja, a Klub vetera-
na 101. brigade HV-a u suradnji s Udrugom HVIDRA-e Su-
sedgrad odao je počast poginulim suborcima. Na razini Grada
održana je svečana proslava i akademija s izložbom fotografija i
osvrtom na zagrebačka zapovjedništva i postrojbe u Domovin-
skom ratu 1990. – 1995. godine.

Petnaesta obljetnica
Organizirana je i provedena u okviru zajedničkih aktivnosti i
proslave na razini Grada Zagreba. U vremenu od 8. do 14. lip-
nja 2006. bile su izložene ratne fotografije, održan je Okrugli
stol zapovjednika zagrebačkih brigada i postrojba MUP-a, oda-
na je počast poginulim braniteljima polaganjem vijenaca i sve-
tom misom zadušnicom, postrojeni su predstavnici zagrebačkih
brigada i postrojba policije, izveden je mimohod te na koncu
svečana akademija.
Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik
OS RH Stjepan Mesić 22. svibnja 2006., u povodu petnaeste
godišnjice OS RH-a, odlikovao je 101. brigadu ZNG-a/HV-a
Odličjem RED NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG za junač- Sa svečanog postrojavanja zagrebačkih brigada, Zagreb, 10. lipnja
ki čin njezinih pripadnika u Domovinskom ratu. Odličje je 2006.

361
Sa svečanog postrojavanja zagrebačkih brigada, Zagreb, 10. lipnja 2006.

Pripadnici 101. brigade na svečanom mimohodu zagrebačkih brigada, Pripadnici 1. samostalne satnije Podsused na svečanom mimohodu
Zagreb, 10. lipnja 2006. zagrebačkih brigada, Zagreb, 10. lipnja 2006.

362
uručio njegov izaslanik, general zbora Josip Lucić, na svečanom
postrojavanju zagrebačkih brigada 10. lipnja 2006. na stadionu
Sportsko-rekreativnog centra “Mladost”, u povodu petnaeste
godišnjice ustrojavanja zagrebačkih ratnih zapovjedništava i
postrojbi ZNG-a/HV-a i MUP-a RH.
Gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić, u nazočnosti
predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića i načelnika
GS HV-a, generala zbora Josipa Lucića, 11. lipnja 2006. dodi-
Dodjela odličja Red Nikole Šubića Zrinskog 101. brigadi ZNG-a/HV-
a, za junački čin u ratu, Zagreb, 10. lipnja 2006.
Nakon dodjele Medalje Grada Zagreba 101. brigadi ZNG-a/HV-a, na Dan brigade, 11. lipnja 2006.
363
jelio je i uručio, povodom petnaeste godišnjice ustroja brigade,
Medalju grada Zagreba 101. brigadi ZNG-a Susedgrad.
Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik OS
RH, dr. sc. Ivo Josipović, za osobite zasluge za Republiku Hr-
vatsku stečene u ratu, odlikovao je i 1. samostalnu satniju Pod-
sused Redom hrvatskog trolista. Odličje im je osobno uručio
9. rujna 2010., na dvadesetu obljetnicu osnutka postrojbe.
Dodjela odličja Red hrvatskog trolista 1. samostalnoj satniji Podsused,
Zagreb – Podsused, 9. rujna 2010.
Dvadeseta obljetnica
U najsvježijem sjećanju je obilježavanje dvadesete obljetnice
brigade 2011. godine, u organizaciji Udruge hrvatskih brani-
telja Domovinskog rata 101. brigade HV-a Susedgrad. Realizi-
rane su sljedeće programske aktivnosti:
• Obavljen je izbor najboljih literarnih i likovnih radova
učenika od 4. do 7. razreda osnovnih škola s područja Su-
sedgrada, s tematikom očuvanje uspomena na Domovinski
rat edukacijom mladih. Aktivnost je vodio dopredsjednik
Udruge Dobromir Radušić.
• Održana su sportska natjecanja – 16. rujna malonogometni
turnir, na kojem je sudjelovalo osam ekipa iz škola s područja
gradskih četvrti Podsused-Vrapče i Stenjevec, na školskom
igralištu OŠ “Grofa Janka Draškovića”, pod stručnim vod-
stvom Željka Ledinšćaka, profesora tjelesnog odgoja; 17.
rujna natjecanja u nogometu, boćanju, stolnom tenisu, vi-
sećoj kuglani, šahu i elektroničkom pikadu, pod vodstvom
Josipa Verunice, člana Upravnog odbora Udruge. Sudjelova-
li su: ekipe HVIDRA-e Varaždin i Susedgrad, Udruga SJP
Poskoci–Zadar, boćarski klubovi Pakovo Selo, Visočani, Ot-
kos–10, 159. brigada, Varaždin i Špansko, veteranski nogo-
metni klubovi Podsused, Vrapče, Gajnice, Špansko i udruge
101. brigade HV-a, sveukupno preko 300 sudionika.
• 16. rujna, u nazočnosti obitelji poginulih i nestalih brani-
telja, HRVI, predstavnika Gradske uprave grada Zagreba,
vijećnika gradskih četvrti Stenjevec i Podsused–Vrapče,
pripadnika 101. brigade HV-a i mnogobrojnih građana, na
Trgu 101. brigade u naselju Špansko – Oranice otkriveno je
spomen-obilježje (fontana) Stoprvoj brigadi.
Slavonske delicije.
364
• Angažmanom povjerenstva Udruge brigade za brigu o spo-
men-obilježjima poginulim pripadnicima, na čelu s Ahme-
tom Puškarom (dopredsjednikom Udruge), u suradnji s
načelnikom općine Ernestinovo Matijom Greifom i načel-
nikom općine Vladislavci Nedjeljkom Radićem dograđen je
i uređen spomenik u Paulin Dvoru, u suradnji s načelnikom
općine Antunovac Ivanom Anušićem završen je i otkriven
spomenik u Ivanovcu, te u suradnji s Vitomirom Jandrić-
kom, predsjednikom UHDDR Matom Barićem – Koma-
revo, uređen je i otkriven (u 2012.) spomenik u Komarevu.
Time su završena i otkrivena sva spomen-obilježja poginu-
lim pripadnicima brigade.
• Na području Susedgrada 18. rujna služene su mise za pogi-
nule branitelje iz 101. brigade HV-a i Susedgrada.
• Centralna proslava održana je 17. rujna, prijemom zapo-
vjednika brigade i članova Udruge kod predsjednika RH,
dr. sc. Ive Josipovića, i svečanom akademijom u dvorani “Su-
tinska vrela” u Podsusedu, pod visokim pokroviteljstvom
predsjednice Vlade RH, gospođe Jadranke Kosor. Svi na-
zočni mogli su na štandovima ispred dvorane pogledati i
uživati u slavonskim delicijama Vladislavčana, Punitovčana,
Ernestinovčana, Laslovčana i Antunovčana, a u predvorju
dvorane pogledati foto-izložbu ratnog puta brigade i izvat-
ke iz novina o brigadi tijekom Domovinskog rata.
Na početku svečane akademije Stjepan Bratković, pred-
sjednik UHBDR-a 101. brigade Susedgrad, nakon odavanja
počasti poginulim i nestalim braniteljima, pozdravio je obite-
lji poginulih i nestalih, izaslanike i sve nazočne. Potom je dao
Primivši pripadnike brigade, predsjednik Republike Hrvat-
ske, dr. sc. Ivo Josipović istaknuo je: Vi ste jedna od niza slav-
nih zagrebačkih brigada koja je borbeno djelovala i junaštvom
se istaknula na svim terenima gdje je ratovala… Vaš ratni put
bio je častan i na svekoliki ponos vašeg grada, županije i cijele
naše Domovine… Još jednom Vam zahvaljujem na svemu što
ste učinili i dali našoj Domovini kada je to bilo najvažnije i
najteže i čestitam vam jubilarnu 20. obljetnicu bojnog djelo-
vanja.
Redom hrvatskog trolista za iznimne zasluge za RH u Do-
movinskom ratu, predsjednik je odlikovao i odličja uručio
Stjepanu Balabandu, Božidaru Čebrajcu i Zdravku Žiniću.
Predsjedniku je u ime pripadnika brigade i članova obitelji
poginulih i nestalih zahvalio zapovjednik brigade s najdu-
žim stažem, umirovljeni stožerni brigadir Jozo Petrašević i
upoznao ga s ratnim putem i bojnim djelovanjima 101. bri-
gade ZNG-a/HV-a u Domovinskom ratu.

Predsjednik RH pripadnicima brigade, putem izaslanstva brigade, zahvaljuje za sve što su učinili i dali hrvatskoj domovini. Zagreb, 17.
rujna 2011. Autori fotografije: Tomislav Bušljeta (Ured predsjednika RH) i Vladimir Šavor.

365
 riječ zapovjednicima brigade, izaslanicima i gostima, koji su se
nazočnima obratili s par riječi. Zajednički izlazak zapovjednika
brigade Hrnčića i Petraševića, koji su se držali za ruku, bio je
popraćen gromkim pljeskom nazočnih. Evocirali su uspomene
na bojna djelovanja i junačka djela pripadnika brigade. Izlaganje
je zaključio Ivica Hrnčić riječima: Cijena svijetlog ratnog puta
101. brigade bila je visoka. Četrdeset i devetorici suboraca agresor
je prekinuo ostvarivanje ideala i svijetle budućnosti, a brojni su
ostali invalidi. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga ne smijemo
nikada i nikome dozvoliti da blati 101. brigadu i Domovinski rat
ili da ih potiskuje u zaborav. A svima nama, još jednom, upuću-
Ratni zapovjednici 101. brigade, Jozo Petrašević i Ivica Hrnčić.

Stjepan Bratković, predsjednik UHBDR 101. brigade Susedgrad. Nedjeljko Radić, načelnik općine Vladislavci.

Ministar Tomislav Ivić, izaslanik predsjednice Vlade RH. General-bojnik Dragutin Repinc, izaslanik predsjednika RH.

366
Ratna zastava 101. brigade.

367
Faruk Čerimagić, Davor Bernardić, Tatjana Holjevac, Ivanka Bratković, Stjepan Bratković i Miodrag Demo.

Nedjeljko Radić – načelnik općine Vladislavci, Andreja Kralj – predsjednica Gradske četvrti Podsused – Vrapče, Mario Jelić – predsjednik Gradske
četvrti Stenjevec, i dr.

368
Tomislav Ivić, Jozo Petrašević, Dragutin Repinc i Dražen Bartolac.

Tomislav Buterin, Rudi Stipčić, Ivica Hrnčić i Miroslav Starčević.

369
jem poruku i obvezu da se za to borimo i ne dopustimo da se naša
junačka djela zaborave.
Tople pozdrave plemenitih Slavonaca iz općina Punitovac,
Antunovac, Ernestinovo i Vladislavci prenio je načelnik općine
Vladislavci Nedjeljko Radić riječima: … stanovnici ovih općina
dobro Vas se sjećaju i zahvaljuju Vam što ste im pomogli u obrani
svojih domova i vašim junačkim djelima pružali im sigurnost i
zaštitu tijekom Domovinskog rata.
U ime pokroviteljice dvadesete obljetnice, predsjednice
Vlade RH Jadranke Kosor, ministar branitelja Tomislav Ivić re-
kao je: … Vama, istinskim dragovoljcima legendarne 101. brigade
ZNG-a/HV-a zahvaljujem na iskazanom junaštvu u obrani Do-
movine.… Svojom žrtvom i krvlju ispisali ste najsvjetlije stranice
hrvatske povjesnice. Pobijedili ste i pridonijeli stvaranju slobodne,
neovisne, suverene i demokratske Hrvatske. Da nije bilo vas ni
vaše žrtve, ne bi bilo ni hrvatske slobode. Domovinski rat najsvje-
tlije je razdoblje u cjelokupnoj povijesti hrvatskog naroda, ugrađen
je u temelje hrvatske države i to ne smijemo nikada zaboraviti.
Ne samo zbog nas već zbog hrvatske djece – hrvatske budućnosti.
Hvala vam i dao Bog da se vidimo i na tridesetoj obljetnici.
370
Izaslanik vrhovnog zapovjednika OS RH i ministra obrane
Republike Hrvatske, general-bojnik Dragutin Repinc istaknuo
je: … Doprinos 7200 žena i muškaraca, koji su se borili u postroj-
bama brigade na bojištima Republike Hrvatske i svoju hrabrost,
znanje i požrtvovnost iskazivali u brojnim akcijama oslobađanja
okupiranih područja RH i u “Oluji”, nemjerljiv je. OS RH pono-
sne su na vas i vašu 101. brigadu ZNG-a/HV-a, po mnogočemu
i prvu tijekom Domovinskog rata.… Domovinski rat je bio oslobo-
dilački i častan, branili smo se od agresije i terora neprijatelja.…
Poštovani pripadnici 101. brigade HV-a, svojom ste hrabrošću,
snagom i žrtvom stvorili slobodnu i samostalnu Hrvatsku. Svojim
ste ratnim uspjesima i pobjedama, primjenjujući međunarodne
konvencije o ratu, pridonijeli ulasku Republike Hrvatske u puno-
pravno članstvo NATO-a i skorom ulasku u EU, te joj osigurali
mjesto uz zemlje moderne demokracije.… Iz tih razloga Predsjed-
nik RH odlikovao je brigadu Redom Nikole Šubića Zrinskog za
iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu, a
Trg 101. brigade sa spomen-obilježjem bit će vječni svjedok vaših
djela i trajna zahvala svima vama.
Potom je izveden glazbeno-zabavni program, koji je vodi-
la Leidi Oreb. Nastupili su brojni glazbenici, zborovi i sastavi,
kvartet “Gubec”, zbor “Panus Angelikus” i neponovljiva Gabi
Novak. Program su obogatili članovi KUD-ova: “Šandor Pete-
fi” iz Laslova, “Braća Banas” iz Josipovca i “Dukat” iz Vladisla-
vaca, u pratnji tamburaškog orkestra “Slavonski san”, i dr.
Nazočnima je poslužen vojnički grah, uz glazbu i ples do
kasno u noć.
Rasplesani Slavonci.
Dobrotvorno društvo “Čovječnost”
iz Susedgrada
Inicijativa za osnivanje Društva potekla je od grupe susedgrad-
skih obrtnika koji su na sjednici održanoj 24. lipnja 1992. od-
lučili osnovati zakladu za pomoć djeci i obiteljima poginulih i
ranjenih hrvatskih branitelja s područja Susedgrada. Odluka o
osnutku Društva javila se nakon povratka pripadnika domicil-
ne 101. brigade HV-a s istočnoslavonskog bojišta, te povratka s
bojišta 99. brigade HV-a Zagreb – Peščenica, u čijim su se redo-
vima borili nekadašnji pripadnici Narodne zaštite Susedgrad.
Kako je u obje brigade bilo poginulih i ranjenih hrvatskih bra-
nitelja, a Republika Hrvatska u to vrijeme nije imala institucije
koje bi skrbile o njihovim obiteljima i djeci, grupa susedgrad-
skih obrtnika i građana samoinicijativno se organizirala kako bi
im pomogla.
Osnivačka skupština zaklade “Čovječnost” održana je 14.
srpnja 1992. godine. Na njoj je donesen i usvojen Statut, prema
kojem je imenovan Upravni odbor u sastavu: Višnja Petković
(predsjednik), Zdravko Birač (potpredsjednik) i Milivoj Mesa-
rek, Jure Škalić i Milan Hrenović (članovi), te Nadzorni odbor
u sastavu: Zdenko Kruljac (predsjednik) te Franjo Vukić i Ne-
venko Stričević (članovi).86 Kako prema važećim zakonima nisu
mogli osnovati zakladu, Odluka i Statut s Osnivačke skupštine
usuglašeni su sa zakonom i registrirano je Dobrotvorno društvo
“Čovječnost”, kao prvo dobrotvorno društvo u Domovinskom
ratu.
Od 3. rujna 1992. obavlja: prikupljanje svake materijalne i
novčane pomoći u zemlji i inozemstvu za obitelji poginulih i ra-
njenih pripadnika Hrvatske vojske s područja Susedgrada, a sa-
stojala se od pribavljanja hrane, odjeće, obuće te kompleta školskih
knjiga i pribora, organizacije dobrotvornih priredbi te uspostav-
ljanja suradnje sa sličnim društvima u zemlji i inozemstvu. Svi
članovi Društva bili su volonteri, okupljeni u zajedničkoj želji
da pomognu onima kojima je tada pomoć bila najpotrebnija.
86 Za zapisničara je odabran Petar Šimrak, za ovjerovitelje Milan Petković i Stjepan Šparavec, dok je blagajnikom imenovana Višnja Huđin (uskoro ju je zami-
jenila Snježana Korošec). U osnutku “Čovječnosti” još su sudjelovali Božidar Brčić, Nikola Pavičić, Vesna Petković, Danijel Šimrak i Mario Boljevac. Sjedište
Društva bilo je u Zagrebu, Male putine 8.
87 Od “Konvoja nade” iz Bedforda “Čovječnost” je dobila veliku količinu raznih materijalnih stvari, medicinskog materijala i jedan aparat za anesteziju, koji
je dodijeljen Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Navedenu pomoć u Engleskoj prikupili su Kevin Walsh, Patrik Walsh, Peter Neville, Fiona Chitre, Sandra
Gethings, Melissa Flag, fr. Fintan Crotty i Stanko Miličević.
371
Djelatnosti Društva ostvarivane su putem radnih grupa: za
prikupljanje pomoći (zaduženi su Drago Pajk i Vid Bišćan), za
organizaciju priredbi (zaduženi su Stjepan Jakopec, Drago Ko-
rošec i Cvjetko Gržetić) i za tiskanje memoranduma i ostalog
materijala (zadužen je Petar Šimrak).
Građanima, obrtnicima i poduzećima na području Sused-
grada upućena je zamolnica za doniranje materijalne i novčane
pomoći i dana prigoda da pokažu svoju humanost, dobrotu i
suosjećanje sa stradalnicima Domovinskog rata. Građani i obrt-
nici Susedgrada, nakon što su i sami donirali određena sredstva,
svoja poznanstva i poslovne veze iskoristili su za animiranje i
uključivanje što više ljudi i poduzeća u djelatnosti Društva. U
teškim trenucima Domovinskog rata, članovi Društva jako su se
trudili skupiti što više pomoći, u želji da barem malo usreće one
kojima je najpotrebnija.
Društvo je svoje djelatnosti obavljalo u suradnji sa Zapo-
vjedništvom 101. brigade HV-a, posebice Odjelom za skrb obi-
telji poginulih i ranjenih pripadnika brigade. Osim njih, veliku
pomoć članovima Društva pružio je i tadašnji župnik Župe sv.
Josipa Radnika Gajnice, Ilija Žugaj.
Uz prikupljanje materijalne pomoći i drugih donacija iz ze-
mlje i inozemstva, pri čemu posebno treba istaknuti “Konvoj
nade” iz Bedforda u Engleskoj,87 kako bi skupili što više nov-
čanih i materijalnih sredstava, članovi Društva organizirali su
dobrotvorne zabave s tombolama i aukcijama, čiji su prihodi
bili namijenjeni djeci i obiteljima poginulih i ranjenih hrvatskih
branitelja s područja Susedgrada.
U akcije Društva dragovoljno su se uključivali i odazivali
brojni građani, obrtnici i poduzeća s područja Susedgrada, koji
su uplatom novca na žiroračun, kupnjom ulaznica te poklanja-
njem predmeta i umjetničkih djela za tombole i aukcije, pokaza-
li čvrsto jedinstvo sa svojom 101. brigadom HV-a. Prva dobro-
tvorna zabava održana je 10. listopada 1992. u Domu Mjesne
Na prvu obljetnicu brigade, poklon Dobrotvornog društva “Čovječnost”, Zagreb, 18. rujna 1992.
zajednice Gornji Stenjevec (gdje su održane sve zabave), te su
na njoj prikupljena značajna novčana sredstva, koja su podijelje-
na dvadeset i dvjema udovicama hrvatskih branitelja iz sastava
101. i 99. brigade HV-a za trideset i petero djece. Ukupno je
organizirano jedanaest dobrotvornih zabava, na kojima su pri-
kupljena značajna novčana sredstva, koja su podijeljena onima
kojima je to bilo najpotrebnije. Posljednja dobrotvorna zabava
održana je 11. studenoga 1995. godine. Novac prikupljen tom
prilikom podijeljen je djeci i obiteljima poginulih pripadnika
101. brigade HV-a u VRO “Oluja”. Dobrotvorno društvo “Čo-
vječnost” nastavilo je pomagati djecu i obitelji poginulih i ranje-
nih hrvatskih branitelja s područja Susedgrada sve do prestanka
s radom 5. listopada 1998. godine.
Zahvaljujući svim dobrim ljudima i članovima Dobrotvor-
nog društva “Čovječnost” prikupljena su značajna novčana i
372
materijalna sredstva, koja su dostavljena na adrese više od 120-
ero susedgradske djece. Uz materijalnu i financijsku pomoć,
obiteljima poginulih branitelja članovi Društva bili su veliki
oslonac tijekom žalovanja i rješavanja statusnih pitanja.
I danas, na upit što ih je potaklo i motiviralo na osnivanje
Društva i snažilo u njegovom djelovanju, predsjednica Višnja
Petković odgovora: Ljubav prema čovjeku i Domovini te osjećaj
potrebe pomoći ljudima u nevolji. Prisjećajući se na brojne dje-
latnosti i rezultate Dobrotvornog društva “Čovječnost”, u ime
svih članova kaže: Nakon proteka vremena od dvadeset godina,
sretni smo i uvjereni da smo u pravom trenutku Domovinskog rata
dali svoj doprinos i djelovali za dobrobit ljudi, posebice djece po-
ginulih i ranjenih hrvatskih branitelja. Ponosni smo na sve one
drage ljude koji su, u skladu sa svojim mogućnostima, pridonijeli
radu “Čovječnosti” te svima od srca zahvaljujemo!
HVIDRA Susedgrad
Na inicijativu ranjenih pripadnika 101. brigade HV-a: Vid-
mara, Živka, Iličića, Šparavca, Bartolovića, Ujlakia, Poljaka,
Popića, pok. Borošaka, pok. Ivkovića, pok. Flajhara, Fridaua,
Cišpera, Marušića, Plančića, Marića, Juričkog, Letinčića i pok.
Kukasa, uz stručnu pomoć Zapovjedništva brigade – Odjela
za skrb, dogovoreno je da se sazove Osnivačka skupština HVI-
DRA-e, te su pripremljena osnivačka Pravila.
Osnivačka skupština Podružnice HVIDRA-e Susedgrad,
kao humanitarne organizacije, održana je 25. rujna 1992. u
17,00 sati u Sutinskim vrelima, Dvoriček 2. Nazočno je bilo
pedeset i pet članova, kojima su se prigodnim riječima obrati-
li: predsjednik HVIDRA-e RH Željko Klemenčić te istaknuti
aktivisti Susedgrada: Ivan Bevanda, Višnja Petković, Janja Her-
ceg i Siniša Jünker. Od deset predloženih kandidata, izabrano je
sedam članova Predsjedništva: Krunoslav Vidmar, Luka Živko,
Fabijan Bartolović, Josip Šparavec, Krešimir Popić, Ivica Marušić
i Petar Antunović. U Nadzorni odbor izabrani su: pok. Branko
Borošak, Goran Iličić i Darko Poljak.
Izborna skupština HVIDRA-e Susedgrad, 11. prosinca 1997.
373
Konstituirajuća sjednica Predsjedništva i Nadzornog odbo-
ra održana je 30. rujna 1992. godine. Za prvog predsjednika iza-
bran je Krunoslav Vidmar, dopredsjednika Luka Živko, tajnika
Fabijan Bartolović, a blagajnika Josip Šparavec. Predsjednik
Nadzornog odbora postao je pok. Branko Borošak.
Podružnica HVIDRA-e Susedgrad upisana je 12. listopada
1992. u registar društvenih organizacija grada Zagreba, pod re-
gistarskim brojem 698, Knjiga VII.
Djelatnost HVIDRA-e Susedgrad je: zaštita i zakonsko regu-
liranje socijalne i pravne zaštite svojih članova; sudjelovanje u radu
državne komisije za pronalaženje i kažnjavanje ratnih zločinaca
i zločina, te ratnih profitera i dezertera; predlaganje unaprjeđenja
u časnike i dočasnike svih članova HVIDRA-e koji su to zaslužili;
osiguranje uvjeta reprofesionalizacije i prikladnog zapošljavanja;
zastupljenost u državnim organima; osiguranje uvjeta za aktivno
sudjelovanje u svim oblicima društvenog i političkog života; pro-
micanje tjelesne kulture radi unaprjeđenja opće sposobnosti inva-
lida, te pružanje stručne i druge pomoći članovima HVIDRA-e.
 1 2
6 7
11 12
Dodjela Spomenica RVI 101. brigade: na 3. fotografiji – K. Vidmar, 4. J. Šparavec, 5. L. Živko, 6. F. Bartolović, 7. T. Bolfan, 8. D. Letinčić, 9. P.
Antunović, 10. J. Bartaković, 11. Z. Kralj, 12. M. Petruša, 13. D. Poljak, 14. D. Šebrek, 15. D. Dupan (desno). Susedgrad, 25. veljače 1994.
Za obavljanje djelatnosti, Grad Zagreb dodijelio joj je po-
slovni prostor u Susedgradu, Meksička 2. Sredstva za rad Udru-
ge te osnovne potrebe članova i njihovih obitelji nadomještala
je donacijama i dobrom voljom djelatnika gradske uprave Su-
sedgrad.
Nažalost, tijekom Domovinskog rata povećavao se i broj
hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI). Doneseni su Zakon i
drugi propisi o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih
obitelji, te osnovane državne institucije koje bi trebale o njima
brinuti. Time se povećao administrativni obujam poslova, koji
je dragovoljno obavljao RVI Marinko Biloš. Od 18. rujna 1996.
poslove stručnog tajnika Podružnice HVIDRA-e Susedgrad
dragovoljno obavlja gospođa Višnja Petković.
Sve podružnice HVIDRA-e, pa tako i HVIDRA-e Sused-
grad bile su udružene preko županijskih zajednica udruga u
HVIDRA-u Republike Hrvatske. Stoga su sve udruge HVI-
DRA donijele statute kao temeljne dokumente humanog orga-
niziranja. Temeljem Zakona o udrugama, 15. kolovoza 1997.
podružnice HVIDRA-e postale su udrugama HVIDRA-e.
Udruga HVIDRA Susedgrad u to vrijeme okupljala je preko
600 članova. Naravno, to nisu bili samo RVI 101. brigade HV-
a, već i iz drugih postrojba s mjestom stanovanja na području
Susedgrada.
374
3 4 5
8 9 10
13 14 15
Od osnutka do danas Podružnica, odnosno Udruga HVI-
DRA Susedgrad obavljala je razne poslove za potrebe svojih
članova. U početku, nakon osnutka, organizirala je ljetovanja
za djecu članova, nabavljala drva, svakodnevno se informirala o
zdravstvenom stanju invalida, njihovom statusu i dr.
Organizirala je podjelu Spomenica Domovinskog rata
1990. – 1992., kojom je predsjednik RH dr. Franjo Tuđman
odlikovao hrvatske ratne vojne invalide s područja Susedgrada.
Spomenice pedeset i jednom ratnom vojnom invalidu 25. ve-
ljače 1994. uručio je izaslanik predsjednika RH, brigadir Mile
Ćuk, u nazočnosti generala Petra Stipetića, pukovnika Joze Pe-
traševića, Marina Simonića, Mihovila Klapšića, Višnje Petković
i drugih gostiju.
Stupanjem na snagu Zakona o pravima branitelja, Udruga
je brinula da članovi ostvare prava koja im zakonom pripadaju.
Pomagalo se ne samo članovima, već i ostalim braniteljima, da
ih se pravilno usmjeri u ostvarivanju prava, te su se u ime njih
nadležnim institucijama upućivale razne zamolbe, žalbe i dr.
Udruga je uputila i prijedloge za dodjelu činova RVI sa 100-po-
stotnim stupnjem oštećenja organizma.
Udruga HVIDRA Susedgrad osnovala je Klub HVIDRA-
e, kao oblik slobodnog okupljanja, druženja i izmjene iskustava
članova, koji su u početku vodili Krunoslav Vidmar i Željko
Mihaljević, a danas Mario Legvard i Ivica Marušić. Vrlo je po-
sjećen i djelotvoran.
Udruga HVIDRA Susedgrad 1998. je s “Jadrolinijom” ugo-
vorila popust za svoje članove i njihova vozila pri prijevozu tra-
jektima, koji se i danas ostvaruje.
Protekom godina, donošenjem novih zakona i propisa o
pravima branitelja, prava se sve više smanjuju, a sredstva za rad
Udruge ukidaju, pa se financira od skromne članarine. Time
je Udruga dovedena u vrlo nepovoljan položaj djelovanja, ali
i okupljanja, sa sve manje zainteresiranih članova. Od osnut-
ka do danas, od brojnih aktivnosti Udruga veliku pažnju po-
klanja sportu i fizičkoj kondiciji članova. Udruga HVIDRA
Susedgrad među najorganiziranijima je, a posljednjih godina
ostvaruje i vrhunske rezultate u sportskim natjecanjima. Na
svekolikom sportskom natjecanju RVI Domovinskog rata u or-
ganizaciji HVIDRA-e RH, Udruga HVIDRA Susedgrad nosi-
teljica je predstavnika Zajednice udruga HVIDRA-e Zagreba,
jer sudjeluje s dvije trećine natjecatelja. U posljednje dvije go-
dine članovi HVIDRA-e Susedgrad prvaci su u pikadu, visećoj
kuglani, ribolovu, boćanju, stolnom tenisu, plivanju, kuglanju,
streljaštvu i malom nogometu. Već nekoliko godina članovi su-
djeluju i u Ligi Središnje Hrvatske u disciplini viseće kuglane,
u kojoj su u posljednje dvije godine na prvom mjestu. Članovi
Udruge sudjeluju i u natjecanjima u pikadu, u organizaciji Pa-
raolimpijskog odbora Hrvatske u Poreču ili Vodicama, gdje su
samo jednom osvojili drugo, a svih ostalih godina prvo mjesto.
Svake godine u povodu Dana Udruge HVIDRA-e Sused-
grad, 25. rujna, organiziraju se sportski susreti i druženja člano-
va, njihovih obitelji te drugih udruga i gostiju.
Prigodom obilježavanja dvadesete obljetnice osnutka 101.
brigade HV-a, Udruga HVIDRA Susedgrad, koja je iz nje izra-
sla, bila je nositelj organizacije sportskih natjecanja s članovi-
ma natjecateljskog duha i timom organizacijskih sposobnosti,
s Marinkom Bilošem na čelu i članovima: Ivica Marušić, Mario
Legvard, Branko Herak, Miroslav Jukopila, Josip Stubičar, Ivi-
ca Bartaković, Josip Verunica, Krešimir Popić, Miljenko Kunf i
Davor Vidaković.
U Centru za kulturu Susedgrad Udruga HVIDRA Su-
sedgrad organizirala je do sada sedam likovnih izložbi i sedam
izložbi fotografija u stručnoj postavi njezinog člana, akadem-
skog slikara Antuna Krešića.
375
Udruga HVIDRA Susedgrad sudjeluje u svakom društve-
nom događanju Susedgrada, pa i šire. Bila je inicijator i jedan
od nositelja izgradnje Spomen-križa, postavljenog na stenjeveč-
kom groblju u spomen na poginule hrvatske vitezove s područja
Susedgrada, ispred kojeg redovito polaže vijence.
Iz 101. brigade HV-a djelovanje u HVIDRA-i Susedgrad,
nažalost, zbog smrti prekinuli su: Renato Kapelari, Josip Škreb,
Stipo Bagarić, Damir Poljak, Damir Rudar, Božo Kancir, Tomo
Mesec, Želimir Majetić, Nikola Klačić, Ivan Kukas, Franc Unger,
Boris Bašić, Aleksandar Žanić, Karlo Ivković, Zdravko Belinić,
Ervin Barlović, Božidar Gajski, Nenad Petković, Josip Bićanić,
Mile Miličević, Pero Vidić, Marko Malinić, Josip Flajhar, Vla-
dimir Gregurec, Branko Borošak, Darko Koprivnjak i Zdravko
Anić. Svi su podlegli posljedicama stradavanja u Domovinskom
ratu. Stoga, svake godine u povodu Dana Udruge HVIDRA-e
Susedgrad, u “Večernjem listu” objavljuje sjećanje na sve umrle
članove i time skromno zahvaljuje na svemu što su za Udrugu
učinili.
U slučaju smrti člana Udruge, izaslanstvo polaže vijenac na
grob i pali svijeću, te se obiteljima isplaćuje tisuću kuna pomoći.
Isto tako, pomaže im se i pri organizaciji samog ukopa, kao i na-
kon toga, pri ostvarivanju prava iz Zakona o pravima branitelja.
Tijekom proteklih dvadeset godina Udrugom je prošlo se-
damstotinjak članova. Udruga HVIDRA Susedgrad posljed-
njih godina bilježi osipanje i pasivnost članova te broji oko
tristotinjak članova. Važno je istaknuti da Udruga brine samo
za svoje članove, nažalost ne i za sve RVI Domovinskog rata,
kojima se preporučuje da se učlane i sudjeluju u brojnim aktiv-
nostima Udruge.
Od osnutka do danas Udruga HVIDRA Susedgrad imala je
četiri predsjednika: Krunoslava Vidmara, Dragana Dupana, Jo-
sipa Šparavca i Luku Živka, koji su bili pripadnici 101. brigade
HV-a. Svaki od njih, na čelu Predsjedništva, pridonio je razvoju
i rezultatima djelovanja Udruge.
Prikazane aktivnosti i djelovanja Udruge HVIDRA-e Su-
sedgrad ne oslikavaju stvarne potrebe svih RVI i njihovih obite-
lji s područja Susedgrada, već samo članova. Zato je neophodno
učlaniti se i djelovati kroz Udrugu, kako bi se ostvario potpuniji
uvid o sve više narušenom zdravstvenom i socijalnom stanju
RVI i njihovih obitelji, te im se na stanovit način pomoglo. Su-
ludo je očekivati da će nam netko pomoći, kada si sami ne želi-
mo pomoći. Udruženi smo jači, glasniji i djelotvorniji.
UHBDR 101. brigade ZNG-a/HV-a Susedgrad
U isto vrijeme s povećanjem broja dana u obnašanju bojnih za-
daća brigade na bojišnici te stradavanja i obolijevanja njezinih
pripadnika, narastaju i potrebe za rješavanjem statusa obitelji
poginulih i nestalih, te stradalih i oboljelih branitelja, ali i rješa-
vanjem statusa hrvatskih branitelja u cjelini.
Pojavom specifičnih problema i zahtjeva branitelja za njiho-
vim rješavanjem, u brigadi se počelo razmišljati o adekvatnom
odgovoru i izazovu uvjeta i posljedica suvremenog ratovanja.
Bilo je nužno osmisliti, u samom začetku, na što učinkoviti-
ji način adekvatno pristupiti, organizirati i žurno djelovati u
smjeru: osiguravanja i pružanja adekvatne pomoći braniteljima
i njihovim obiteljima, ali i u stvaranju i donošenju adekvatne i
specifične normativno – zakonske regulative statusa branitelja i
njihovih obitelji.
Takvom promišljanju pridružio se i dr. sc. Milan Galović,
pomoćnik zapovjednika ZOGZ-a za IPD prigodom obilaska
postrojba brigade na istočnoslavonskom bojištu u svibnju 1992.
godine. Iznio je neka iskustva veteranskih organizacija zapadnih
demokratskih zemalja i predložio da se na razini grada Zagreba
osnuje Udruga veterana Domovinskog rata, dragovoljnim pri-
stupom pripadnika brigada, u kojoj bi svaka sudjelovala putem
svojih predstavnika.
Ova ideja bila je prihvaćena. Preko 700 pripadnika brigade
među prvima je potpisalo pristupnice te su time postali suosni-
vači Udruge, u koju su delegirali Biserku Pavešić i Stjepana Brat-
kovića. Udruga veterana Domovinskog rata, prva takve vrste u
Hrvatskoj, osnovana je u Zagrebu u lipnju 1992., a za predsjed-
nika je izabran dr. sc. Milan Galović. Za vrijeme Domovinskog
rata u ovoj Udruzi bilo je preko 1000 članova iz 101. brigade
HV-a. Osnovna aktivnost bila joj je da hrvatskim braniteljima
– veteranima i njihovim obiteljima pomogne u lakšem svlada-
vanju brojnih problema, rješavanju statusnih pitanja, obilasku
i obilježavanju mjesta stradavanja branitelja, čuvanju uspome-
na i promicanju rezultata brigade ostvarenih u Domovinskom
ratu te u zaštiti digniteta Domovinskog rata. Svojim višegodiš-
njim učinkovitim djelovanjem, posebice tijekom Domovinskog
rata, uvažavana je i omasovljavana sve brojnijim članstvom, te je
1997. primljena u Svjetsku veteransku organizaciju.
Masovnost udruge i povećanje učinkovitosti djelovanja
ukazali su na potrebu njezina prestrukturiranja u gradu Zagre-
bu u podružnicu, u svakoj od 17 gradskih četvrti po ogranak,
376
a prema pripadnosti postrojbi, odnosno mjestu stanovanja ili
zaposlenja osnovan je klub, kao najmasovniji oblik njihova or-
ganiziranja.
Slijedom odlične suradnje Udruge veterana Domovinskog
rata Republike Hrvatske i GS HV-a, zapovjedništvima postroj-
ba, pa tako i Zapovjedništvu 101. brigade HV-a naloženo je da
inicira osnivanje Kluba veterana 101. brigade. Na ovoj zadaći
osobno se angažirao i zapovjednik brigade, pukovnik Dražen
Bartolac sa svojim suradnicima.
Klub Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata 101.
brigade HV-a osnovan je 24. veljače 1998., kao niža instanca
Ogranka veterana Domovinskog rata Gradske četvrti Podsused
– Vrapče. Težište rada Klub je imao na: očuvanju uspomena na
djela pripadnika brigade u ratu, obilježavanju i obilasku mjesta
stradavanja pripadnika brigade, promicanju ratnih rezultata i
doprinosa brigade hrvatskoj vojnoj tradiciji, brizi o hrvatskim
braniteljima – veteranima i članovima njihovih obitelji, druš-
tveno – kulturnim i sportsko – rekreacijskim aktivnostima i dr.
Klub je pod predsjedanjem Joze Petraševića, a potom Stjepana
Bratkovića, djelovao do 2009. godine.
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 101. briga-
de HV-a Susedgrad osnovana je 10. srpnja 2009. na inicijativu
članova Kluba 101. brigade i Joze Petraševića, zapovjednika bri-
gade s najdužim stažem. Usvojen je Statut, izabrani su Upravni
odbor i tijela Udruge, te je donesen Program rada i aktivnosti
Udruge. U Upravni odbor izabrani su: Stjepan Bratković –
predsjednik, Ahmet Puškar i Dobromir Radušić – dopred-
sjednici, Stjepan Balaband – tajnik, te članovi: Ivan Jurilj, Stipe
Madunović, Željko Pulek, Miroslav Starčević, Vladimir Šavor,
Josip Verunica i Zdravko Žinić. U Nadzorni odbor izabrani
su: Marijan Bučar, Ivan Kurjan i Ivan Šoštarić, a u Sud časti:
Ivan Kupres, Ivan Lažeta i Goran Premec. Udruzi je odobrena
prostorija za rad u Centru za kulturu i obrazovanje Susedgrad,
jedanput tjedno.
Udruzi su pristupila 143 pripadnika brigade, što je premali
broj u odnosu na broj pripadnika brigade tijekom Domovin-
skog rata. Usprkos tome, od samog starta rukovodstvo Udruge
poticalo je djelovanje članova u ostvarivanju vrlo ambicioznih
aktivnosti i projekata:
• očuvanje i promicanje uspomena na ime i djela slavne, le-
gendarne i junačke 101. brigade ZNG-a/HV-a u Domovin-
 skom ratu, a posebno trajno sjećanje na poginule pripadni-
ke brigade, koji su svoje živote podarili Domovini i ugradili
ih u temelje samostalne i neovisne Republike Hrvatske,
• poticanje adekvatnog vrednovanja postignuća 101. brigade
ZNG-a/HV-a u Domovinskom ratu i njezinog doprinosa
hrvatskoj ratničkoj vještini i hrvatskoj vojnoj tradiciji,
• zaštita digniteta Domovinskog rata,
• edukacija branitelja – članova Udruge i njihovih obitelji,
kao što su: informatička edukacija, kreativne radionice (fo-
tografije), i dr.,
• kulturna, sportska i druga okupljanja članova Udruge i sl.
U realizaciji programskih aktivnosti članovi Udruge priori-
tetno su djelovali na: trajnoj brizi o spomen-obilježjima mjesta
stradavanja, evociranju uspomena na junačka djela pripadnika
brigade uz spomen na poginule vitezove u Domovinskom ratu,
promicanju rezultata bojnih djelovanja brigade i animiranju
učenika na izlete i hodnju ratnim putem brigade te obilježa-
vanju prigodnih praznika i blagdana. U tom cilju, u suradnji
s organima vlasti i udrugama prema mjestima stradavanja, čla-
novi Udruge 101. brigade sudjelovali su u pripremi, uređivanju
i otkrivanju spomen-obilježja poginulim braniteljima u Antu-
novcu (2010.), nadogradnji spomenika i uređivanju okoliša u
Paulin Dvoru (2011.), izgradnji i postavljanju spomen-obilježja
– fontane na Trgu 101. brigade u naselju Špansko – Oranice
(2011.), otkrivanju spomen-obilježja u Ivanovcu (2011.) i Ko-
marevu (2012.). Time su završena i otkrivena sva spomen-obi-
lježja poginulim pripadnicima brigade.
Udruga je pokrenula i dva velika pisana projekta: priprema
i izdavanje Monografije o 101. brigadi ZNG-a/HV-a te izda-
vanje Zbornika izabranih literarnih i likovnih radova učenika
osnovnih škola zagrebačkih gradskih četvrti Podsused – Vrapče
i Stenjevec, s tematikom očuvanje uspomena na Domovinski rat
edukacijom mladih.
Nakon što se upoznao s iskustvima udruga branitelja koje
su izdale monografije svojih brigada, Upravni odbor započeo je
s pripremama pisanja i izbora autora Monografije 101. brigade,
prikupljanja fotografija i pisanih priloga, osiguravanja financij-
skih sredstava i dr. U želji da se na ovom projektu angažiraju
pripadnici brigade, najprije se kontaktiralo Marina Perkovića,
koji se dokazao u realizaciji Multimedijalnog projekta “101. za
Hrvatsku” i kojemu je Zapovjedništvo brigade ovu zadaću po-
vjerilo još 1993. godine. Imalo se u vidu da mu je MORH dao
suglasnost i da je, uz pomoć Zapovjedništva brigade, prikupio
fotografije i pisane priloge o ratnom putu brigade. U pronala-
ženju najboljeg rješenja i puta da se napiše i izda monografija,
377
razgovaralo se i s Tomislavom Pavićem, Markom Dujmovićem i
Robertom Kučincem.
Uz promišljanja o izboru autora, pokazala se potreba ime-
novanja stručnog tima za izbor autora, pružanje stručne pomo-
ći, prikupljanje i pripremu materijala, priloga, fotografija i dr.,
redakturu i verifikaciju tekstova i priloga Monografije za tisak,
pa je Upravni odbor Udruge 4. svibnja 2010. imenovao Uređi-
vački odbor u sastavu: Miro Andrić, Stjepan Balaband (tajnik),
Stjepan Bratković, Ivica Hrnčić, Franko Križman, Jozo Petraše-
vić, Ahmet Puškar, Stjepan Puškar, Ante Radalj (predsjednik) i
Mate Rupić. Vodilo se računa da izabrani poznaju metodologiju
pisanja stručnog ili znanstvenog rada, imaju vojno-stručna zna-
nja, posjeduju ratno iskustvo u vođenju i zapovijedanju briga-
dom – bojnom, te da su upoznati s ustrojem, bojnim djelovanji-
ma, znakovitim događanjima i brojnim pripadnicima brigade
– bojne tijekom Domovinskog rata. Uz to, članovi Odbora, na
volonterskoj osnovi, u suradnji sa svojim suborcima prikupljali
su fotografije, priče, zapise i druge podatke, sređivali ih, opisiva-
li i stručno prezentirali u formi priloga za Monografiju.
Nakon provedenog natječaja o izboru autora, na prijedlog
Uređivačkog odbora, Upravni odbor Udruge 5. rujna 2010.
potvrdio je izbor Ivana Brigovića, prof., i Ivana Radoša, prof.,
iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domo-
vinskog rata, koji se u redovnoj djelatnosti bave sličnom tema-
tikom. Njihov izbor prevagnuo je iz razloga što su mladi, rade
na poslovima slične tematike i dostupno im je šire arhivsko
gradivo, a kriteriji odobravanja ulaska u Središnji vojni arhiv
MORH-a i korištenja arhivskog gradiva brigade i nadređenih
zapovjedništava, vrlo su strogi.
Suglasnost se čekala preko godinu dana, a potom, nakon
tri mjeseca, autori su predali tekst Monografije na prvo čitanje,
koji je poslan i svim zapovjednicima bojni brigade na uvid i ko-
rekciju. Timu za pripremu i izdavanje Monografije pridružuje
se i Tomislav Pavić sa svojim prijedlozima i pisanim prilozima te
ga je, na prijedlog Uređivačkog odbora, Upravni odbor Udruge
7. prosinca 2011. imenovao za redaktora Monografije.
U 2012., prema sjećanju zapovjednika i suboraca, prikuplje-
ni su podaci i pripremljene sheme ustroja postrojba brigade i
sheme obnašatelja dužnosti i zapovjednika do razine vodova u
1991.-1992. te u “Oluji”, rekonstruirane su zapovijedi za bojna
djelovanja postrojba brigade tijekom ratnog puta i pripremljene
pisane osnove za izradu zemljovida, te su osmišljeni i na raču-
nalu izrađeni zemljovidi za sve bitke i bojeve koje su postroj-
be brigade vodile tijekom Domovinskog rata. Pregledani su svi
prikupljeni videozapisi i fotografije o 101. brigadi u vlasništvu
pripadnika brigade, te je obavljeno njihovo selekcioniranje i iz-
bor, uz velike poteškoće zbog nedostatka opisa, posebice imena
pripadnika, mjesta i vremena nastanka fotografija, koje su naj-
češće, nakon dvadeset godina, i vrlo loše kvalitete.
Obimne poslove prikupljanja gradiva, razvrstavanja i pro-
učavanja, provedbe neophodno potrebitih istraživanja i inter-
vjua, te pisanja tekstova, izrade priloga i pripremanje Mono-
grafije za tisak autori, redaktor, Uređivački odbor i Udruga, u
suradnji jednog broja pripadnika brigade, realiziraju za nešto
više od godine dana.
Drugi projekt, Očuvanje uspomene na Domovinski rat –
izbor i tiskanje Zbornika najboljih literarnih i likovnih djela
učenika osnovnih škola Susedgrada, u povodu 20. godišnjice
ustroja brigade, tiskan je u lipnju 2012. pod naslovom Ne želim
rat nikad više, u 400 primjeraka. Priredili su ga: Biserka Goleš
Glasnović, Mirjana Knežević, Zoran Šutić, Dobromir Radušić
i Zlatko Rebernjak.
Uređivački odbor i autori Monografije, Zagreb, studeni 2012.
378
U rujnu 2011. Udruga je realizirala i bogat program obilje-
žavanja 20. godišnjice brigade, koji je prikazan slikom i riječju u
poglavlju obilježavanja obljetnica brigade.
Osim članova Udruge, realizaciju svih programskih zadaća
Udruge pomogli su predsjednici i članovi gradskih četvrti Pod-
sused – Vrapče i Stenjevec, učenici, nastavnici i ravnatelji škola
s ovih područja, članovi Udruge HVIDRA Susedgrad, Odjel za
zdravstvo i branitelje grada Zagreba, Ministarstvo obitelji, bra-
nitelja i međugeneracijske solidarnosti RH i dr. Upravni odbor
Udruge srdačno im zahvaljuje!
U svibnju 2012. osnovana je Koordinacija udruga zagre-
bačkih brigada, kao neformalni oblik djelovanja, sa zadaćom
međusobne suradnje u organiziranju proslava Dana branitelja,
ali i drugih državnih praznika i blagdana. Ovaj oblik suradnje
poželjan je i hvalevrijedan. Bilo bi dobro da postane stalni oblik
suradnje i djelovanja na zajedničkim projektima očuvanja uspo-
mena na djela pripadnika zagrebačkih postrojba u obrani grada
Zagreba i Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
Zahvala nakladnika

Izdavanjem monografije o 101. brigadi ZNG-a/HV-a, kao pro-

jekta djelovanja Udruge HBDR 101. brigade Susedgrad, stvo-
ren je trajni zapis za povijesno sjećanje i povijesnu znanost.
Obimne poslove prikupljanja, razvrstavanja i proučavanja
gradiva, provedbe neophodno potrebitih istraživanja i inter-
vjua te pisanja tekstova, izrade priloga i pripremanja monografi-
je za tisak, autori Ivan Brigović i Ivan Radoš, redaktor Tomislav
Pavić, Uređivački odbor na čelu s predsjednikom Antom Ra-
daljem i članovima Mirom Andrićem, Stjepanom Balabandom,
Stjepanom Bratkovićem, Ivicom Hrnčićem, Frankom Križma-
nom, Jozom Petraševićem, Ahmetom Puškarom, Stjepanom
Puškarom i Matom Rupićem, te članovi Udruge, u suradnji
jednog broja pripadnika brigade, realizirali su za nešto više od
godine dana. Brojne fotografije znanih i neznanih pripadnika
brigade te zemljovidi, sheme i brojni prilozi obogaćuju prikaz
ratnog puta brigade. Posebno su dirljiva stradavanja naših su-
boraca, kojih se s ponosom sjećamo i njima u vječni spomen i
zahvalnost objavljujemo životopise i fotografije. U tome nam
je pomogla i gospođa Gordana Turić svojim zapisima o pogi-
nulim hrvatskim vitezovima tijekom Domovinskog rata. Au-
tori monografije, vrlo stručnu tematiku o bojnim djelovanjima
brigade i neizbježni suhoparni jezik bojnih dokumenata, osvje-
Stjepan Bratković, predsjednik UHBDR 101. brigade Susedgrad.
žili su izjavama sjećanja pripadnika brigade, koje su potresne,
emotivne, iskrene i tople. Bez financijske potpore grada Zagre-
ba – Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje te Ministarstva od prvih brigada hrvatskih oružanih snaga i prvu koju je GS
branitelja Republike Hrvatske ne bi bilo ovog povijesnog zapisa HV-a, nakon uspješnog napadnog boja preko rijeke Kupe kod
o junačkoj 101. brigadi ZNG-a/HV-a. Pokupskog, izvukao i poslao u boj na istočnoslavonsko bojište
Svima koji su sudjelovali u pisanju te pridonijeli izdavanju u vrijeme pada Vukovara.
monografije, u ime nakladnika – Udruge HBDR 101. brigade I zato, posebice u spomen na četrdeset i devetoricu poginu-
Susedgrad, veliko hvala. lih nam suboraca, neka ovo djelo ostane trajni zapis i spomen
Monografija je povijesno stručno djelo i stručna podloga za mladosti, ljudskoj krijeposti, odlučnosti i neizmjernoj ljubavi
buduća povijesna istraživanja i preporučam je za čitanje svima, prema domovini – Republici Hrvatskoj, za čiju slobodu i neovi-
ne samo povjesničarima, a posebice mladima. Ona je spomen snost svoj obol dadoše i pripadnici 101. brigade ZNG-a/HV-a
na junačka djela pripadnika 101. brigade ZNG-a/HV-a, jedne Susedgrad.

379
Bilješka o autorima
Ivan Brigović rođen je 1977.
u Splitu. Osnovnu školu i gi-
mnaziju završio je u Zagrebu.
Na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu završio je 2005. stu-
dij jednopredmetne povijesti.
Radi u Hrvatskom memo-
rijalno-dokumentacijskom
centru Domovinskog rata.
Bavi se istraživanjem proble-
matike Domovinskog rata, o
čemu je dosad objavio neko-
liko znanstvenih radova te je
sudjelovao na više znanstve-
nih skupova i konferencija.
380
Ivan Radoš rođen je 1978. u
Zagrebu. Osnovnu školu i
gimnaziju završio je u Zagre-
bu. Na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu završio je 2005.
studij povijesti i latinskoga
jezika. Radi u Hrvatskom
memorijalno-dokumentacij-
skom centru Domovinskog
rata. Bavi se istraživanjem
Domovinskog rata, o čemu
je dosad objavio nekoliko
znanstvenih radova te je su-
djelovao na više znanstvenih
skupova i konferencija.
Kazalo imena

A Becić Miljenko, 102, 293, 310 Bulatović Momir, 19

Abramović Antun, 136, 137 Becić Zlatko, 293 Buljubašić Remzija, 266
Agotić Imra, 343 Begović Dubravko, 224 Burazer Ante, 294
Alić Božidar, 347 Belanović Davor, 43, 82, 149, 175, 253, 259 Burazer Dragica, 294
Alijagić Mujo, 268 Belinić Zdravko, 375 Burazer Ivica, 294
Andabak Zdravko, 46 Bem Leon, 166 Bušljeta Tomislav, 365
Andrić Blaž, 200 Berglez Damir, 345 Buterin Tomislav, 369
Andrić Drago, 252 Bernardić Davor, 368 Buvinić Alen, 231
Andrić Miro, 47, 52, 65, 70, 78, 81, 82, 96, 109- Besednik Nikola, 103 Buzančić Boris, 83, 84, 212, 213, 343
111, 155, 200, 377, 379 Bevanda Ivan, 26, 373
Anić Zdravko, 59, 375 Bićanić Josip, 354, 375 C
Antolić Nenad, 101 Bijelić Marko, 131, 132, 204, 225, 242, 244, 268 Catela Dragica, 294
Antunović Petar, 373, 374 Bilić Pero, 253, 257 Catela Ljiljana, 249
Anušić Ivan, 364 Biloš Marinko, 374, 375 Catela Ivica, 294
Armano Mladen, 115 Bilota Miroslav, 66 Catela Marijan, 294
Augustinović Goran, 61 Birač Zdravko, 371 Catela Petra, 294
Augustinović Marko, 354 Bišćan Darko, 161 Catela Žarko, 294
Bišćan Vid, 371 Chitre Fiona, 371
B Bjeljac Igor, 247 Cipriš Željko, 37, 46, 82
Baćurin Stjepan, 67 Blažić Gertruda, 293 Cišper Željko, 373
Badel Krunoslav, 101, 108, 174, 266, 267 Blažić Goran, 249, 293, 314 Cmrk Damir, 126, 190
Badelj Ranko, 132, 268 Blažić Marko, 293 Crotty Fintan, 371
Badelj Željko, 344, 345 Blažić Nedjeljko, 293 Cukina Ivan, 130, 134, 147, 189, 230, 244, 256,
Bagarić, 111 Blažić Sabina, 293 259, 263, 270, 274, 287
Bagarić Dragan, 133 Bobetko Janko, 231, 357 Cvetko Marijan, 92
Bagarić Stipo, 375 Bogadi Slavko, 70 Cvetković Deda, 115
Bajsić Tomica, 224 Bolfan Zdravko, 61 Cvitanović J., 347
Balaban Silvio, 161 Bolfan Danijel, 131, 132 Cvitković Ljubo, 61
Balaband Stjepan, 86, 108, 119, 365, 376, 377, Bolfan Tomislav, 374 Cvitković Zoran, 62
379 Bolfek Branko, 232
Baličević Drinko, 231 Boljevac Mario, 371 Č
Ban Ivan, 275 Boronić Zdravko, 62 Čančar Jure, 98
Bandić Milan, 363 Borošak Branko, 373, 375 Čančer Alojz, 109
Banfić Ivana, 183 Borota Pavle, 60 Čanjevac Berislav, 99
Banovac Ivan, 37 Bosak Željko, 89 Čavar Toni, 347
Barić Slavko, 92 Božičević, 182 Čavar Z., 347
Barlović Ervin, 375 Božić Aleksandar, 73, 74, 76, 77, 85 Čavić Bruno, 36, 37, 40, 52, 73, 82, 216
Bartaković Ivica, 375 Bratković Ivanka, 368 Čebrajec Božidar (Čebra), 100, 166, 245, 268,
Bartaković Josip, 374 Bratković Stjepan, 65, 70, 108, 109, 111, 217, 365
Bartolac Dražen, 288, 289, 369, 376 355, 364, 366, 368, 376, 377, 379 Čejak Ivan, 70
Bartolin Dragutin (Gec), 227, 256, 268 Brčić Božidar, 371 Čeko Milorad, 277
Bartolović Fabijan, 373, 374 Brdovčak Ignac, 61 Čerimagić Faruk, 32, 41, 43, 82, 91, 253, 355,
Basarac Ivan, 133, 235, 241, 244 Brigović Ivan, 377, 379, 380 368
Bašić Boris, 375 Britvić Drago, 347 Červenko Zvonimir, 20, 27, 33, 34, 37, 212, 353,
Bauernfrajnd J., 347 Brzović Zdravko, 23, 180, 182, 183 354, 360
Bebek Ivan, 75 Bučar Marijan, 123, 124, 150, 190, 193, 196, Čičak Ivica, 60, 84, 130
Bebek Stjepan, 288 357, 376 Čižmek Tomislav, 218, 287
Becić Mara, 293 Budimir Božo, 212, 216 Čižmek Zlatko, 345

381
Čolić Anđelko ( Jaro), 124, 150, 357 E Gregurec Vladimir, 375
Čovran Željko, 65 Erdelja Željko, 307 Gregurević Ivo, 183
Čurković Mile, 185 Ević Dragan, 111, 295 Greif Matija, 309, 364
Ević Nediljka, 295 Grgac Stjepan, 241, 244
Ć Ević Nikola, 295 Grubišić Ivan (Ivica), 149, 150
Ćuk Mile, 374 Gržetić Cvjetko, 371
Ćurić Dražen, 224 F
Faber Vladimir, 54 H
D Ferenčina Tihomir, 59 Hajdarhodžić Igor, 345
Daić Miroslav, 31 Fijamber Mladen, 255 Hajdarhodžić Žarko, 345
Dedić Anamarija, 294 Fijan Krunoslav (Sokol), 161 Hajrić Hašim, 200
Dedić Arsen, 344 Filipović Dražen, 156 Harmina Darko, 268
Dedić Ivan, 294 Filipović Stjepan, 160 Heinl Inge, 347
Dedić Mate, 294 Filjak Tomislav, 231 Herak Branko, 375
Dedić Ruža, 294 Flag Melissa, 371 Herceg Branimir, 61
Dedić Štefica, 294 Flajhar Josip, 373, 375 Herceg Janja, 373
Demo Miodrag, 368 Frančina Damir, 249, 295, 314 Hodoši Biserka, 296
Frančina Dragutin, 295 Hodoši Goran, 296
Detoni Dražen, 132
Frančina Ivan, 295 Hodoši Karlo, 296
Didak Petar, 131, 132
Frančina Josip, 295 Hodoši Zoran, 296
Dijanić Franjo, 65
Frančina Katica, 295 Holjevac Tatjana, 368
Dobrinić Miroslav, 220
Frančina Marija, 295 Horvat Tihomil, 106
Domić Marijan, 347
Frangeš Neven, 347 Horvat Zdravko, 259
Dragašević Duško, 90
Franjić Ivan, 62 Hotko Mario, 108
Dražić Sergije, 102, 270
Fridau Miljenko, 373 Houra Jasenko, 347
Dreta Stjepan, 224
Frljuk Boris, 65 Hrenović Milan, 371
Družić Miroslav, 131, 132
Fruk Josip, 231 Hrgović Mirko, 245-247, 249
Drvar Ivan, 37
Fučkar Željko, 84 Hrnčić Ivica, 9, 32-37, 46, 67, 73, 75, 82, 356,
Dubreta Irena, 294
366, 369, 377, 379
Dubreta Ivo, 294 Hruševar Davor, 296
G
Dubreta Marija, 294 Hruševar Nikola, 296
Gajski Božidar, 375
Dubreta Rade, 294 Hruševar Ružica, 296
Galić Gordan, 231
Dubreta Tihomir, 54, 73, 85, 88, 294 Huđin Nikola, 95, 97, 100, 123
Galović Milan, 204, 376
Dugorepec Alojz, 65 Huđin Višnja, 371
Gašparić Željko, 62, 66
Dujmić Rajko, 347 Hundrić Ciglenečki Danica, 218
Gavran Mile, 108, 174
Dujmović Amadeo, 345 Hursa Vlado, 85
Gethings Sandra, 371
Dujmović Marko, 65, 70, 109. 111, 173, 186, Husnjak Stjepan, 231
Gladović Ante, 24
377 Hutinec Rudi, 108
Glasnović Petar, 256
Dukmenić Dragan, 131, 132
Glavina Krešimir, 182
Dupan Dragan, 129, 131, 132, 374, 375 I
Glova Dražen, 108
Dvoržak Zlatko, 347 Iličić Goran, 373
Gluhačić Josip, 111, 295
Gluhačić Karlo, 295 Ivančić Jasminka, 182
DŽ Gluhačić Marija, 295 Ivaštinović Miro, 90
Džigumović Emir, 150 Gluhačić Željka, 295 Ivčić Tomislav, 347
Godinić Ivan, 72, 109, 231 Ivić Tomislav, 366, 369, 370
Đ Goleš Glasnović Biserka, 378 Ivković Karlo, 373, 375
Đopar Vlado, 126 Gorinšek Karl, 93, 115, 134, 190, 194 Ivković Nikola, 54
Đukić Bojan, 295 Goršeta Damir, 20, 54, 66, 67, 73, 75, 78, 83, Ižak Ivan, 180
Đukić Lenka, 295 239, 243
Đukić Marizela, 295 Gradiški Željko, 101 J
Đukić Milica, 295 Granić Mate, 212, 213 Jaklović Franjo, 296
Đukić Rajko, 249, 295, 314 Grčić Ivan, 231 Jaklović Marijana, 296
Đukić Valentina, 295 Grdić Darko, 20, 23, 31, 201, 212, 216, 217 Jaklović Nenad, 296

382
Jakopec Stjepan, 371 Kink Nino, 297 Kramarić Vlado, 58
Jakšić Branimir, 343 Kink Nikola, 297 Kramarić Zlatko, 213
Jandrićko Vitomir, 364 Kink Pavle, 297 Krapinec Mladen, 115
Janeš Ivan, 111 Kink Tatjana, 297 Kravarščan Darko, 245, 249, 298, 314
Janković Mladen, 126 Kiseljak Boris, 245, 246 Kravarščan Ivka, 298
Jantolek Željko, 218, 263, 273 Kiseljak Goran, 304 Kravarščan Ladislav, 298
Jasenko Miroslav, 108 Kiseljak Ivan, 304 Kravarščan Marija, 298
Jasić Boris, 231 Kiseljak Kata, 304 Kravarščan Marin, 298
Jašek Zoran, 344 Kiseljak Tihomir, 13, 249, 304, 314 Kravarščan Marko, 298
Jazvec Dragutin, 296 Klačić Nikola, 375 Krešić Antun, 375
Jazvec Dražen, 296 Kladar Igor, 101, 108 Krivačić Zlatko, 185
Jazvec Eva, 296 Klapšić Mihovil, 26, 190, 212, 213, 229, 355, Krivec Marijan, 227
Jazvec Marko, 296 357, 374 Križanec Vjekoslav, 343
Jazvec Radica, 296 Klemenčić Željko, 373 Križman Franko, 82, 85, 126, 149, 150, 357,
Jedjut Darko, 47 Klišanin Ivo, 126 377, 379
Jelača Zlatko, 231 Knežević Mirjana, 378 Krog Darko, 106
Jelić Mario, 368 Knežević Sandi, 224, 243 Krpan Mato, 44
Jelić Tomislav, 24 Kokić Ante, 32 Krpan Tomislav, 174
Jelinić Marko, 52, 85 Kokorić Darko, 168 Kruhonja Zorislav, 244
Jelović Alen, 345 Kolačko Stjepan, 259 Krulić Stanislav, 20, 31-33, 231
Jendruša Anka, 297 Kolaković Anka, 297 Kruljac Zdenko, 371
Jendruša Ivan, 297 Kolaković Damir, 297 Kubica Josip, 167
Jendruša Josip, 297 Kolaković Dubravka, 297 Kubica Zlatko, 98
Jendruša Kata, 297 Kolaković Ivan, 297 Kučinac Robert, 65, 119, 377
Jendruša Veljko, 297 Kolaković Miljenko, 229, 297 Kučinović Krešimir, 131
Jeren Slavko, 231 Kolaković Tomo, 297 Kudeljnjak Davor, 298
Josipović Ivo, 363, 365, 365 Konigshofer Gordan, 344, 345 Kudeljnjak Dolores, 298
Jovanovac Šima, 190 Kopčalić Miljenko, 132 Kudeljnjak Marko, 298
Jovanović Darko, 161 Koprivnjak Darko, 375 Kudeljnjak Radmila, 298
Jovinović Miljenko, 132 Kordiš Nikola, 85, 126, 150, 200, 217 Kudeljnjak Tea, 298
Jozinović Ivan (Pop), 101 Korošec Drago, 371 Kudeljnjak Zvonimir, 298
Jukopila Miroslav, 375 Korošec Snježana, 371 Kujundžić Darko, 212
Jünker Siniša, 373 Kos Ivan, 150, 354 Kujundžić Milivoj, 21
Jurički Mladen, 373 Kosor Jadranka, 364, 370 Kukas Ivan, 373, 375
Jurilj Ivan, 376 Kostić Zlatko, 102 Kukavica Ante, 136, 355, 356, 358
Jurina Stjepan, 70, 96, 109 Kovačević Dado, 197 Kukolj Vlado, 201
Kovačević Davor, 190 Kulier Sandra, 183, 347
K Kovačević Franjo, 156 Kunf Miljenko, 375
Kačić Alesić Andrija, 200 Kožul Andrija, 297 Kupres Ivan, 150, 376
Kačić Alesić Tomislav, 65, 109, 110, 200, 201, Kožul Branko, 200, 297 Kurelja Srećko, 26
217 Kožul Marija, 297 Kurjan Ivan, 135, 376
Kadijević Veljko, 20 Krajnović Tihomir, 344 Kušan Damir, 354
Kalafatić Krešimir, 347 Kraković Alen, 150 Kušec Goran, 347
Kalogjera Nikica, 344, 347 Kralj, 176 Kuštrak Vjekoslav, 131, 132
Kancir Božo, 375 Kralj Andreja, 368
Kapelari Renato, 375 Kralj Saša, 128 L
Kardašević Ćazim, 85, 124, 150, 357 Kralj Zvonko, 71, 374 Labaš Mladen, 200
Kazinoti Remi, 347 Kramarić Davorin, 298 Ladišić Darko, 200, 218, 259
Kečkeš Pavo, 98 Kramarić Dragutin, 298 Latin Ivo, 149
Kereš Stjepan, 161 Kramarić Helena, 298 Latin Mirko, 82
Kerovec Marjeta, 218 Kramarić Ivana, 298 Latinović Danilo, 299
Kesovija Tereza, 185, 186 Kramarić Miroslava, 298 Latinović Georgina, 299
Kink Nada, 297 Kramarić Olga, 298 Latinović Mara, 298

383
Latinović Rade, 110, 298 Mateša Darko, 218, 299 Modrić Damir, 99
Latinović Slavko, 298 Mateša Emina, 299 Momčilović Nenad, 130, 132
Latinović Vesna, 299 Mateša Matea, 299 Mostarčić Dražen, 213
Latinović Zlatko, 111, 299 Mateša Mihael, 299 Mraović Mile, 69
Lazić Gordan, 275, 355 Mateša Milan, 299 Mrva Nenad, 217
Lažeta Ivan, 136, 190, 217, 348, 376 Mateša Stjepan, 23, 44, 54, 67, 82, 89 Mučalo Marina, 343
Ledinšćak Željko, 364 Matić Goran, 245 Muhvić Zlatko, 62
Legvard Mario, 375 Matić Hrid, 347 Murat Ivica, 347
Lešina Jadranko, 347 Matić Nediljko, 24 Mutavdžić Ratko, 146
Letinčić Anđelko, 131, 132 Matijević Darko, 267
Letinčić Darko (Franje), 373, 374 Matković Ivan, 343 N
Letinčić Darko (Zvonimira), 85, 123, 126, 150, Matković Marinko, 132 Nagy Imre, 344
276, 357, Matleković Mijo, 100 Nambiar Satish, 197
Lisac Darko (Foxy), 70 Medić Alojz, 300 Narančić Branimir (Zubo), 70, 111, 118
Lončar Dragan, 59 Medić Milka, 300 Neville Peter, 371
Lozančić Ankica, 299 Medić Vjekoslav, 300 Nikić Franjo, 46, 52
Lozančić Ivana, 299 Melkić Fatima, 174 Nikolić Dragan, 96
Lozančić Ivo, 299 Merkl Zdenka, 217, 218, 236, 237, 276 Ninčević Stjepan, 267
Lozančić Radojka, 299 Mesarek Milivoj, 371 Nola Lukas, 347
Lozančić Tomislav, 299 Mesec Tomo, 375 Noršić Rajmond, 100
Lozančić Zdravko, 299 Mesić Stjepan, 18, 361, 363 Novak Gabi, 370
Lucić Josip, 32, 33, 194, 195, 363 Mihalić Anđelko, 347 Novak Siniša, 194, 344, 345
Ludaš Josip, 299 Mihalinec Zvonko, 126 Novosel Ranko, 100
Ludaš Olga, 299 Mihalj Mirko, 85 Nutrizio Valter, 150, 357
Ludaš Željko, 111, 299 Mihaljević, 176
Mihaljević Željko, 374, 375 O
M Mihaljinec Stjepan, 84, 343, 344, 345, 347 Obradović Mate, 26
Madunović Stipe, 376 Miholčić Željko, 47, 259 Odobašić Tea, 344
Mahmutović Asim, 200 Mihović Siniša, 126 Oreb Leidi, 370
Majdak Mladen, 245 Mikac Ana, 300 Oreški Silvio, 161
Majerić Robert (Bačvar), 70, 111, 118 Mikac Božica, 300 Orlović Jozo, 59, 60, 255
Majetić Bruno, 39 Mikac Josip, 111, 300 Ostović Mate, 231, 232
Majetić Želimir, 136, 217, 253, 348, 375 Mikac Stjepan, 300 Ovčar Vladimir, 55, 124, 243, 252
Majić Hrvoje, 347 Mikac Suzana, 300 Ovčarić Damir, 100
Makovec Josip, 61 Mikas Ivica, 121, 125, 126 Ožvald Robert, 227
Malenica Tomo, 277 Mikolčić Milan, 173
Malinić Marko, 375 Milašin Želimir (Gašo), 26, 61, 62, 70, 78, 81 P
Marasović Ivan, 227 Miličević Jozo, 33 Pajk Drago, 371
Marciuš Nikola, 108, 174, 267 Miličević Mile, 375 Parać Ivan, 20
Marčinko Dragan, 106 Miličević Stanko, 371 Parlov Svetomir, 186
Mareković Marijan, 25 Milić Marica, 300 Parlov Tomislav, 59, 60, 355
Margušić Miroslav, 132, 174 Milić Miroslav, 86, 111, 119, 300 Paulik Dalibor, 347
Marić Antun, 137 Milić Vjekoslav, 300 Pavešić Biserka, 136, 166, 186, 376
Marić Tomislav, 373 Miljan Davor, 161 Pavičić Nikola, 371
Marić Željko, 21, 27 Miljavac Pavao, 231, 232 Pavić Dejan, 121, 124
Marijan Davor, 52 Mimica Anka, 305 Pavić Tomislav, 8, 167, 172, 195, 217, 218, 224,
Marković Ante, 18 Mimica Ante, 305 358, 377, 379
Maršanić Anđelko, 62 Mimica Dino, 305 Pavina Zlatko, 59, 84
Martinović Mladen (Dugi), 245, 246 Mimica Mirna, 305 Pavlek Ivan, 65
Marušić Anto, 150, 200 Mimica Nada, 305 Pavlinić Tomica, 195
Marušić Ivica, 373, 375 Mimica Živko, 130, 135, 305, 311 Pavlović Josip, 231
Mateša Ana, 299 Mlinar Ivan, 65, 70, 111, 223, 224, 274 Pelin Josip, 114
Mateša Ana Mari, 299 Mlinarek Slavko, 276 Peranović Ana, 300

384
Peranović Marko, 111, 115, 300 Puh Stjepan, 60, 84, 129, 131, 132, 236, 237, Samošćanec Krunoslav, 106, 132, 217
Peranović Martina, 300 276 Savin Igor, 344
Peranović Nevenka, 300 Pulek Željko, 218, 239, 275, 376 Schulze Norbert, 347
Perišić Žarko, 344 Pušić Radoslav, 65, 109, 110, 231 Sedlovski Amir, 302
Perković Marin, 136, 213, 343, 345, 354, 377 Pušić Zlatko, 62 Sedlovski Ismeta, 302
Personne P., 345 Puškar Ahmet, 63, 83, 127, 132, 216, 364, 376, Sedlovski Jozo, 302
Petan Zvonko, 131, 132 377, 379 Sedlovski Stjepan, 111, 302
Petković Ivica, 72 Puškar Stjepan, 51, 62, 82, 175, 253, 259, 285, Sedlovski Vera, 302
Petković Milan, 270, 277, 371 355, 358, 377, 379 Sedmak Mario, 343
Petković Nenad, 181, 190, 375 Seeger Pete, 347
Petković Vesna, 371 R Seljan Darko, 218
Petković Višnja, 348, 371-374 Radalj Ante, 94, 127, 253, 259, 377, 379 Seljan Žarko, 259
Petrašević Jozo, 11, 61, 63, 75, 82, 87, 89, 94, 96, Radić Nedjeljko, 309, 364, 366, 368, 370 Semenski Miroslav, 255
175, 189, 200, 217, 231, 235, 244, 259, 286- Radoš Ivan, 377, 379, 380 Sever Ankica, 302
288, 353, 354, 356, 358, 360, 365, 366, 369, Radovanić Zdenko, 312 Sever Stjepan, 132, 302, 311, 312
374, 376, 377, 379 Radovanović Srećko, 180 Sigetić Milan, 344
Petrašević Mira, 217 Radušić Dobromir, 85, 149, 150, 252, 364, 376, Simon Adriana, 302
Petretić Josip, 113, 125, 126, 149, 150, 239, 357 378 Simon Branko, 302
Petrić Jozo, 155, 182 Raguž Nikola, 200 Simon Jadranka, 302
Petruša Marijan, 73, 374 Rain Branko, 217 Simon Ljubica, 302
Pilatuš Zlatko, 131, 132 Ramić Admir, 129 Simon Tomislav, 100, 101, 302, 311
Pilić Marijo, 146 Ramljak Milan, 134, 212 Simonić Marin, 374
Pipinić Nenad, 67 Rašić Ivan, 52 Sivac Mirsad, 200
Plahinek Dragutin, 301 Raškaj Darko, 347 Skender Željko, 73
Plahinek Eva, 301 Ratković Siniša, 25, 27, 33, 47, 51, 75, 111, 231, Skukan Barbara, 302
Plahinek Karlo 245, 267, 358 Skukan Boris, 126, 302
Plahinek Slavica, 301 Razum Zvonko, 132 Skukan Vinko, 302
Plahinek Željko, 132, 301, 311, 312 Rebernjak Zlatko, 378 Slavinac Kićo, 347
Plančić Ibrahim, 373 Rebić Milan, 103, 106, 217, 218 Solenički Ivan, 31
Planinčić Srećko, 217, 253, 354 Repinc Dragutin, 366, 369 Sorgar Moris, 70, 111
Plejić Petar, 59 Repovečki Ivan (Ivica), 149, 150 Spasojević Darko, 37, 103, 217, 231, 276
Pleše Mario, 347 Režek Josip, 301 Sporiš Dubravko, 218
Pleše Sanja, 273, 273 Režek Roza, 301 Sreša Dražen, 216
Podolar Branko, 20 Režek Zdenko, 62, 301 Srpak Željko, 267
Podolšak Ivan, 347 Rogač Mario, 224, 273, 285 Stanić Jozo, 8
Podvinski Krešimir, 307 Rosandić Denis, 224 Stanić Stjepan ( Jimmy), 345
Poljak Damir, 229, 375 Roško Marijo, 176 Starčević Miroslav, 24, 26, 35, 37, 212, 369, 376
Poljak Darko, 373, 374 Rudar Damir, 275 Steković Ivan, 126
Popić Krešimir, 373, 375 Rudež Damir, 82 Stepić Damir, 100
Posavac Krešimir, 130, 135, 305, 311 Rupić Mate, 8, 377, 379 Stipčić Rudi, 52, 188, 369
Posavac Kristina, 305 Rusan Andrija, 111 Stipetić Petar, 12, 214, 221, 225, 232, 254, 256,
Posavac Slavko, 305 Ružak Dragutin, 109 267, 286-288, 356-358, 360, 374
Postonjski Tomo, 102 Stričević Nevenko, 223, 252, 273, 285, 371
Postružin Božana, 301 S Stubičar Josip, 126, 375
Postružin Ivona, 301 Sabljak Zdravko, 246 Svečak Zdenko, 65
Postružin Marija, 301 Sabo Saša, 274 Svjetličić Krunoslav, 256
Postružin Marijan, 301 Sakoman Ivan, 301
Postružin Marinko, 301 Sakoman Ivanka, 301 Š
Praljak Slobodan, 212 Sakoman Josip, 301 Šagud Nenad, 200
Pranjić Ante, 97, 98, 148 Sakoman Magdalena, 301 Šalić Šimun, 190, 213
Premec Goran, 376 Sakoman Milica, 301 Šantala Tomo, 124
Pretić Teodor, 65, 100 Sakoman Željko, 102, 301, 310 Šaponja Dragan, 244
Prpić Željko, 24, 27, 33, 35 Samardžić Ante, 7 Šavor Vladimir, 245, 247, 249, 268, 365, 376

385
Šebrek Dražen, 374 Tolj Slobodan, 100, 130, 133 Vonić Ana, 185
Šego Mario, 100 Tomac Zdravko, 212, 213 Vranko Davorin, 227, 268
Šeler Zvonko, 61 Topić Zvonimir, 102 Vrbanac Vinko, 212
Šešelj Vojislav 227 Trbušić Darko, 161 Vrbanec Dragica, 304
Šimek Dubravko, 344 Trotić Robert, 270, 277 Vrbanec Mario, 304
Šimrak Danijel, 371 Tršinski Dubravko, 136, 150, 227 Vrbanec Stjepan, 304
Šimrak Petar, 371 Trubelja Josip, 200 Vrbanović Anđelko, 217
Šincek Goran, 249, 303, 314 Tucibat Mladen, 108, 231, 266 Vrbašić Branko, 182
Šincek Hrvoje, 303 Tuđman Franjo, 16, 22, 23, 25, 34, 35, 189, 194, Vucibat Mladen, 232, 267
Šincek Ivan, 303 214, 253, 287, 343, 357, 360, 374 Vučenik Marijan, 47
Šincek Jadranka, 303 Tuđman Miroslav, 212 Vujčić Ivan, 98, 167
Šincek Roza, 303 Turčić Stjepan, 67, 78, 80 Vujić Goran, 65, 111, 116, 201
Šit Barija, 277 Turić Gordana, 379 Vukelić Dragan, 126, 150
Škalić Jure, 371 Turkalj Drago, 195 Vukić Franjo, 371
Škoro Miroslav, 344 Tus Anton, 11, 23, 69, 87-89, 91, 197, 199, 206, Vukov Colić Karmela, 199, 343
Škreb Josip, 375 212-214, 251, 343, 353-358
Škreblin Stjepan, 276 Tušek Krešimir, 109, 114
W
Škrilac Ana, 303
Walsh Kevin, 371
Škrilac Blanka, 303 U Walsh Patrik, 371
Škrilac Maja, 303 Ujlaki Robert, 373
Škrilac Matea, 303 Unger Franc, 375
Z
Škrilac Slavko, 303 Užarević Biserka, 305
Zeba Ana, 304
Škrilac Vlado, 132, 303, 311, 312 Užarević Damir, 130, 135, 305, 311
Zeba Edita, 304
Škrlec Damir, 21 Užarević Katarina, 305
Škrlec Branko, 160 Zeba Jozo, 304
Užarević Martina, 305
Šokec Danijel, 148, 197, 202, 203 Zeba Ljubica, 304
Šoštarić Ivan, 86, 108, 376 Zeba Rudo, 115, 196, 304
V
Šovagović Anja, 347 Zeba Svjetlana, 304
Varga Dražen, 343, 344
Šparavec Josip, 49, 373, 374, 375 Zeljko Ante, 62, 304
Varga Petar, 344
Šparavec Stjepan, 371 Zeljko Mara, 304
Vdović Božidar, 131, 132
Špegelj Martin, 23, 34 Zeljko Marija, 304
Vedriš Mladen, 23
Štefanek Vinko, 360 Zeljko Mate, 304
Veriga Nenad, 108
Šušak Gojko, 22, 201, 216, 259 Zeljko Stjepan, 304
Verunica Josip, 102, 364, 375, 376
Šutić Zoran, 378 Verunuca Kristijan, 134 Zidar Josip (Braco), 54, 70
Švraka Rešad, 217 Vidaković Davor, 375 Zlatić Ivan, 200
Vidiček Nenad, 108 Zlatić Zlatko, 307
T Vidić Pero, 375 Zorić Mato, 190, 213
Tači Špejtim, 224 Vidmar Krunoslav, 373-375
Tafra Anđela, 303 Vladanović Zdravko, 135 Ž
Tafra Ivan, 303 Vnučec Slavko, 190 Žanić Aleksandar, 245, 255, 375
Tafra Renato, 102, 303, 310 Voća Elvira, 347 Žeželj Josip, 217
Tatalović Mladen, 126 Vojnović Božica, 303 Žinić Dejan, 124
Tatarević Sulejman, 218, 244, 263, 287 Vojnović Kristijan, 303 Žinić Zdravko, 125, 126, 365, 376
Težulati Zdeslav, 149, 249, 263 Vojnović Milutin, 303 Živko Luka, 49, 373-375
Tokić Franjo, 100, 133 Vojnović Pamela Živković Ivan, 217, 218, 259
Tolić Tomislav, 216 Vojnović Veselin, 111, 303 Žugaj Ilija, 355, 357, 371
Tolj Ivan, 168 Vojnović Zdravka, 303 Žugaj Ivan, 259

386
Kazalo mjesta

A Bosanska Posavina, 194, 216 Č

Afganistan, 114 Bosanski Brod, 302 Čačinci, 92
Amalijino polje, 97, 148 Bosansko Grahovo, 233 Čakalska Kosa, 256
Andrijevići, 72, 75 Bosna i Hercegovina, 16-18, 20, 46, 47, 63, 93, Čazma, 92
Antunovac, 93, 95, 97, 99-101, 106-108, 112, 191, 200, 233-235, 259, 260, 268, 270, 274, Čemernica, 260, 268
113, 121-123, 127-134, 141, 196, 214, 302, 285, 294, 295, 299, 300, 302, 304 Čepin, 95, 98, 99, 101, 127, 129, 130, 141, 168,
305, 311, 312, 364, 370 Božići, 60 172, 179, 298
Arbutine Vrpoljske, 263 Brđani, 252 Češko Selo, 249
Ašpergeri, 63 Brđani Cesta, 256 Čremušnica, 56, 67, 69, 74
Auguštanovec, 67, 78, 82-84, 86, 87 Brđani Šamarički, 260, 263, 265, 270, 274, 275 Črnomerec (Zagreb), 7, 31-34, 37, 43, 60, 138,
Bregana Pisarovinska, 59 139, 142, 143, 216, 220, 234
B Brest Pokupski, 56
Babin kesten, 257, 259, 260 Brestača, 46, 47, 49 Ć
Bačuga, 234 Brezje, 85 Ćirovo brdo, 223, 227
Bair, 46, 49, 51 Breznica Našička, 92
Banovina, 10, 23, 44, 54, 63, 66, 67, 67, 72, 78, Brezova glava, 260, 263
D
81, 176, 215, 222, 226, 234, 235, 244, 251, Brezovac (Subocki), 51
Dalmacija, 176, 234
253, 257, 260, 263, 265, 268, 284-287 Brezovo Polje, 270
Brežane Lekeničke, 239, 241 Dalj, 93
Banski Kovačevac, 56
Bricin Bunar, 141 Deanovići, 234
Banja Luka, 46
Brijest, 130, 141 Derventa, 302, 304
Baranja, 191
Briješće, 93, 95, 98, 99, 106, 123, 129, 130 Desno Sredičko, 43, 56, 58, 60, 61
Bartolovac, 138
Britveci, 60 Desni Degoj, 67
Batinovac, 85
Brnjeuša, 235 Desni Štefanki, 23, 56, 59
Bedford, 371
Bročice, 49 Devetaci, 268
Beketinci, 93-95, 99, 102, 103, 106, 123, 131,
Bućani, 60 Dinara, 233
134, 138, 139, 141, 143, 145, 146, 175, 177,
180, 183, 185, 188, 190, 192-194, 197-201, Budičina, 251, 256 Divoš, 97, 100, 101, 107, 108, 113, 123, 127,
206, 212, 213, 293, 301, 303, 310, 355 Budimci, 141 130, 132, 133, 138, 139, 141, 147
Beograd, 16, 25, 93, 300 Bujavica, 46, 51 Dobra Draga, 84
Bestrma, 241, 245, 254, 256, 259 Bukovac, 67 Dobra zemlja, 158
Bezenice, 101 Bukovci, 72 Dobrenića brdo, 72
Bihać, 233 Buševec, 54 Dodoši, 263
Bijele Klade, 99, 143 Bužim, 266 Dolje, 41
Bijelića glava, 260, 263, 268 Donja Bačuga, 234
Bijelo Brdo, 93 C Donja Kinjačka, 252, 256
Bijelo Brdo (Derventa, BiH), 302 Cabuna, 92 Donja Kupčina, 62
Bizek (Zagreb), 41 Caprag (Sisak), 234, 241, 244, 245, 249, 250, Donja Lomnica, 10, 44, 67
Bizovačke toplice, 194 252-254, 275, 276, 285 Donja Ljubina, 268
Bjelovar, 60, 92, 234, 235, 244, 253, 257, 260 Cerje Letovaničko, 239 Donja Motičina, 92
Blinja, 241, 244-246, 249, 252, 254, 256 Cerje Pokupsko, 63, 67, 78, 82-84, 87 Donja Pastuša, 263
Blinjski Kut, 12, 241, 245, 249, 252, 254-256, Cepeliš, 227 Donja Sočanica, 263, 268
314 Cerovski vrh, 71, 82, 84, 85 Donja Stupnica, 260, 263, 271, 276
Bobota, 141 Cetinje, 294 Donja Subocka, 51
Bobotski kanal, 93, 97, 99, 101, 108, 113-115, Crna Bara, 139 Donjani, 244, 246, 252, 256
123, 127, 133, 138, 139, 141, 143, 145, 147, Crna Draga, 56, 59-61 Donje Komarevo, 239-241, 293, 295, 298, 303
148, 156, 158, 176, 181, 190, 191 Crna Gora, 16-18, 294 Donje Mokrice, 223, 228, 234, 235
Borčec (Zagreb), 41, 272 Cvetković Brdo, 84 Donje Taborište, 67, 69, 72, 74, 75
Borojevići, 257, 259, 268 Cvetojevići, 264, 265 Donje Vrapče (Zagreb), 272
Borovo (selo), 17, 93 Cvijanovića Kosa, 256 Donji Crnać, 304

387
Donji Javoranj, 263 Gajdekovo, 67, 72 172-176, 179-183, 185, 189-193, 195-197,
Donji Miholjac, 92 Gajnice (Zagreb), 114, 115, 259, 271, 272, 276, 199, 201, 204, 206, 214, 304, 355
Donji Pedalj, 260, 263, 267 284, 355, 364, 371 Hrastova Kosa, 67
Donji Vrbljani, 295 Gladovec Pokupski, 83 Hrastovica, 78, 223, 227
Donji Vukojevac, 239 Glamoč, 233 Hrgovići, 72, 74
Donji Žirovac, 270 Glavica, 41 Hrvatska, 7, 10, 11, 13, 15-20, 23, 25, 32, 37, 46,
Dopsin, 93, 97, 106, 107, 111, 138, 139, 141, Glina, 12, 56, 67, 69, 70, 72, 81, 99, 228, 229, 81, 92, 113, 118, 119, 139, 168, 172, 176,
143, 145, 146, 148, 158, 161-167, 174, 177, 234, 235, 242-244, 253, 254, 257, 260, 263- 183, 185, 190, 195, 197, 214, 217, 220, 229,
183, 185, 187, 190, 192, 199-201, 204, 213, 265, 268, 270, 276, 285 231, 233-235, 239, 254, 268, 272, 286, 287,
214, 294, 296, 300, 355 Goli Vrh, 63, 83 353, 356, 358, 360, 370, 371, 378
Dragičina, 294 Golinja, 75, 84 Hrvatska Dubica, 234, 244, 288
Drakulići, 235 Gora, 228, 229, 234, 235 Hrvatska Kostajnica, 23, 99, 234, 241, 244, 251,
Drava, 192 Gorica Jamnička, 59 253, 256, 257, 259, 260, 268
Drenov Bok, 47, 49 Gorjani, 95, 103, 106, 131, 132, 136, 145, 177 Hrvatsko Podunavlje, 272, 287
Drljače, 254, 256 Gornja Bačuga, 56 Hrvatsko zagorje, 23
Drvar, 233 Gornja Bučica, 67, 69, 72, 74, 75, 84
Duboki Jarak, 37 Gornja Lovča, 257, 259, 275 I
Dubranec, 82 Gornja Ljubina, 263 Ilovčak, 74
Dubrava (Zagreb), 34, 216, 234, 343 Gornja Stupnica, 263, 271, 272, 276 Ivanić Grad, 49, 52, 92, 305
Dubrovnik, 12, 201, 347 Gornje Cerje Letovaničko, 239 Ivanovac, 92, 93, 95, 97, 99-101, 106-108, 113,
Dugo Selo, 21, 23, 58, 62, 215 Gornje Komarevo, 239-241, 244 114, 121, 123, 127, 130-133, 141, 168, 179,
Dugo Selo Lasinjsko, 60 Gornje Mokrice, 223, 225, 227, 234 191, 214, 301-303. 311, 312, 364, 377
Dukići, 256 Gornje Selište, 234 Ivanovački salaš, 130
Dumače, 227 Gornje Taborište, 67, 69, 72, 75 Ivanja Reka, 92
Dužica, 239 Gornje Vrapče (Zagreb), 26, 41, 272, 276
Dvor na Uni, 12, 23, 234, 243, 254, 257, 260, Gornji Hruševac, 55, 67, 71 J
263-268, 270, 276, 285 Gornji Javoranj, 260, 263, 275 Jabukovac, 263, 271
Dvoranci, 59 Gornji Pedalj, 260 Jagari, 59
Dvorjanci, 60 Gornji Rajić, 49, 51 Jagodići, 83
Gornji Stenjevec (Zagreb), 371 Jagodište (Zagreb), 41
Đ Gornji Žirovac, 270 Jakovala, 99, 129
Đakovo, 93, 95, 99, 102, 103, 108, 113, 127, Gospić, 234 Jamaričko brdo, 47
136, 138, 139, 141, 147, 156, 167, 169, 170, Graberje, 223 Jamnica Pisarovinska, 61
172, 174, 177, 189, 190, 191, 197, 212-215, Grabovac Banski, 234 Jamnička Kiselica, 56, 57, 59, 60, 62, 63, 84, 304
253, 294, 296 Grabovica, 260 Jandrej, 59
Đurđevac, 92 Gračanica, 260, 268 Jankomir (Zagreb), 276
Gračanica Šišinečka, 67, 69 Jankovac, 252
E Gradac, 60, 62 Jarek (Zagreb), 41
Engleska, 371 Gradići, 10, 44, 52, 54 Jasenovac, 46, 49
Erdut, 93 Gradusa, 240, 256 Jasikova kosa, 221, 225, 229
Ernestinovo, 93, 95, 97, 98, 100, 101, 106, 107, Grmušani, 263, 265, 268 Jastrebarsko, 54, 56, 58-60, 62, 63, 65, 66, 83,
108, 110, 111, 113-115, 118, 121, 123, 126, Grude, 294, 295 87-90, 92, 136, 215
127, 132, 133, 138, 139, 141, 143, 147, 168, Grujino brdo, 263 Javnica, 260, 265
169, 172, 176, 179, 190, 191, 195, 196, 308, Gvozdansko, 260, 263, 265, 268, 270 Javor, 223, 227
309, 364, 370 Jazavica, 49, 52
H Jazvenik, 56
F Haag, 18 Jelisavac, 92
Farkašić, 227 Hercegovina, 201 Jokina glava, 263
Feričanci, 92 Horvati, 63, 65 Josipovac, 102, 103, 106, 177, 370
Hotnja, 83 Josipovac Punitovački, 106, 192
G Hrastin, 93, 95, 97-102, 106-108, 111, 113, 121, Jošavica, 254, 256
Gaboš, 141, 196 123, 124, 126, 127, 132, 135, 138, 139, 141, Joševica, 263, 267
Gage, 263, 266, 267 143, 147, 148, 151, 154-158, 160, 167-169, Jovanovo brdo, 240

388
Jugoslavija, 16-18, 25, 32 Krapina, 242 LJ
Jurčevac, 67 Krapina (rijeka), 41 Ljeskovac, 270
Jurjevac Punitovački, 93, 95, 106, 123, 126, 139, Krapje, 47 Ljubina, 268, 270
143, 145, 158, 296 Kravarsko, 54, 55, 67, 75, 83
Kravarščica, 82, 84 M
K Krčevine, 255 Mačkovo Selo, 263
Kablar, 56 Krepečanci, 84, 86
Madžari, 234, 245, 253, 256
Kamenjača, 260, 265 Kričke, 46, 47, 52
Madžarska Kosa, 241, 252, 256
Karlobag, 16 Krivodol, 259, 260, 263
Mahovljani, 46
Karlovac, 16, 56, 63, 233 Križ, 223, 227
Križ Hrastovački, 227 Maja, 234
Kaurići, 67
Križevci, 59, 60 Majdan, 268, 270
Kepčije, 260, 263
Kerestinec, 63 Kruge (Zagreb), 216, 220 Majske Poljane, 235
Kereš kanal, 138, 139, 148, 157 Kukolji, 75 Makarovača, 268, 270
Kinjačka, 254 Kupa, 10, 11, 21, 23, 43, 44, 54, 56, 59-63, 66, Maksimir (Zagreb), 34
Kladari Donji, 300 67, 69-78, 80-84, 87, 88, 114, 215, 225, 226, Mala Branjevina, 99, 139, 148, 150
Klampari, 84 229, 235, 353, 355, 358, 379 Mala Buna, 54
Klinac, 234 Kupinec, 63, 83 Mala Gorica, 56
Klinac grad, 229, 235 Kupinečki Kraljevec, 63 Mali Gradac, 69
Klisa, 141 Kupinovac, 92 Mala Gradusa, 254, 256, 275
Klobučak, 239, 241, 243, 245, 249, 256 Kupljenovo, 300 Mala Paukova, 257
Kloštar Ivanić, 92 Kupres, 233 Malešnica (Zagreb), 272, 276, 355
Kljajići, 240, 254, 256 Kupreško polje, 233 Mali Obljaj, 234
Kljuka, 83 Kutina, 49, 234
Mali Pomoćin, 158
Knezovljani, 240, 241, 254, 256, 257, 259, 264, Mali Rastovac, 139
274, 276 L
Mali rit, 93, 108, 123, 127, 133, 141
Knin, 19, 233 Ladvenjak, 56
Marinbrod, 234
Kobiljača, 67, 72, 74, 75 Lađanska, 92
Markušica, 93, 141, 191
Kolabin Jarak, 268 Lasinja, 10, 43, 44, 56-63, 66, 67, 72, 80, 82, 83,
Kolođvar, 130 301 Martinci Čepinski, 108
Komarevo, 12, 239-246, 249, 251, 254-256, 274, Laslovo, 93, 108, 196, 370 Marušići, 59
313, 314, 364, 377 Ledinjak, 257, 259, 260 Matica, 108, 123, 127
Komletinci, 355 Lekenik, 54, 56, 236-238, 240, 241 Mečenčani, 254, 256, 259
Komogovina, 234, 241, 254, 256, 257, 259, 262, Letovanci, 254 Medarevo brdo, 240
263 Letovanić, 225 Medveščak (Zagreb), 12, 34, 189, 199, 212, 213,
Konjska glava, 221, 225, 356 Lijevi Degoj, 67, 82, 83 215
Koprivna, 98, 102, 106, 107, 108, 123, 139, 141, Lijevi Štefanki, 23, 63, 83-85 Međurače, 223, 227
143, 147, 156, 157, 168, 172, 176, 179, 180, Lika, 176, 234 Mihelji, 60
181, 191, 192, 195 Lipik, 46, 47, 51, 52 Mikleuš, 92
Kordun, 23, 63, 66, 67, 69, 1767, 234, 260 Livana, 93, 95, 98, 99, 123, 134, 298 Mikuljić brdo, 51
Korita, 46, 47, 51, 52 Livanjsko polje, 233 Mikuševići, 63
Korođgrad, 95, 99, 101, 107, 130, 134 Lobor, 300 Milatovići, 83
Kosna, 260, 263 Lomnica, 54
Milekovići, 223
Kosovo, 16 Lovča, 259
Miličevići, 267
Kostajničko vrelo, 270 Lovska, 51, 52
Miočinovići, 263
Košutarica, 46, 47, 49-51 Loznica, 56
Kotor, 294 Lukači, 60 Mlaka, 49
Kotar šuma, 251 Lukavec, 54 Mokrički Lug, 225
Kotarani, 12, 265, 268-270 Luketići, 59 Mostar, 297
Kovačevići, 270 Lukinić Brdo, 54, 82-84 Mošćenica, 249
Kozarice, 49 Lukinići, 84-86 Moštanica, 234, 256
Kozjača, 54 Luščani, 234 Mračaj, 234
Kraljevčani, 263 Lužanjek, 234, 241 Mravinci, 74, 75

389
N Paulin Dvor, 93, 95, 97, 98, 100-102, 106-116, Price, 256
Nabrđe, 177, 178, 189 118, 121-127, 132, 135, 138, 139, 141, 143, Prijedor, 46
Narta, 92 145, 147, 148, 151, 156-158, 167-169, 172, Prkos Lasinjski, 60
Našice, 89, 91-93, 95, 99, 102, 103, 130, 132, 175, 176, 179, 180, 184, 190-192, 195, 214, Pujić, 49
135, 138, 139, 147, 148, 167, 190, 191, 197, 295, 297-300, 302, 303, 308, 364 Punitovac, 370
213, 215 Paun Brdo, 85 Pupnovac, 245
Nebojan, 67, 72, 80, 227, 297, 356 Perjavica (Zagreb), 41
Nemetin, 139, 141 Peruča, 234, 244 R
Nova Bukovica, 92 Peščenica, 239 Radljevac, 102, 147
Nova Gradiška, 46 Peščenica (Zagreb), 23, 31, 34. 44, 56, 73, 234, Radonja Luka, 256
Nova Tenja, 130, 133, 141 371 Rajić, 46, 47, 52
Novi Grabovac, 46, 47, 49, 51, 52 Petkovac, 256 Rakitje, 25, 26, 32, 33, 43
Novi Lužani, 304 Petrijevci, 141, 256 Rakitnica, 92
Novi Sad, 93 Petrinja, 12, 26, 44, 56, 78, 99, 221, 223-225, Rakov Potok, 63-65, 67
Novi Seleš, 93, 101, 107, 108, 127, 129, 130, 227-229, 234, 235, 240, 243, 244, 253, 254, Ribari, 56
133, 141 256, 257, 259, 260, 267, 271, 285 Rosinjača (Rosinjska bara), 129, 133
Novi Zagreb, 23, 31, 34, 43, 299 Petrinjci, 251 Rovine, 60
Novo Brdo, 67, 71 Petrova Gora, 300 Roždanik, 52
Novo Selište, 223, 227 Petrova Slatina, 97, 98, 101, 102, 106, 107, 108, Roženica, 83
Novo Selo, 234, 249 110, 114, 123, 139. 141, 143, 147, 156, 157, Rudići, 260, 263, 268
Novo Selo Glinsko, 234 167, 168, 172, 176, 179, 190-192, 195, 196 Rudine, 101
Novo Selo Lasinjsko, 56, 59, 60, 62 Petrovina, 44 Rujevac, 270, 276
Novska, 10, 23, 44, 46-49, 51-53, 63, 81, 82, Pisarovina, 59, 62, 63
114, 234 Piskavica, 252 S
Nuštar, 355 Plavićevica, 259 Salaj kanal, 99
Plesmo, 47, 52 Samardžije, 260
O Pleso, 44 Samobor, 10, 34, 40, 43, 44, 56, 59, 137, 220,
Obljaj, 234 Plitvice, 17 224, 229, 231, 296, 297
Ogulin, 16 Podgoljak, 84 Sarvaško Polje, 93
Okučani, 46, 47, 52 Podgorač, 92, 197 Satnica Đakovačka, 95
Omiš, 305 Podravina, 93 Sava, 26, 41, 46, 47, 49, 192
Opatija, 67, 82, 84 Podrinje, 93, 141 Savinovac, 240
Oranice (Zagreb), 26, 119, 350, 352, 364, 377 Podsused (Zagreb), 25-27, 32, 33, 41, 44, 47, 51, Segedinac, 93, 141
Orečići, 60 52, 63, 75, 78, 83, 84, 88, 95, 97, 101, 102, Sela, 240
Orlovnjak, 93, 99, 101, 106, 107, 127, 129, 133, 107, 108, 113, 115, 121, 123, 124, 126, 174, Selsko Brdo, 59
147 176, 183, 189, 190, 272, 294, 309, 317, 350- Sesvete, 12, 34, 234
Osijek, 11, 93, 95, 97, 99, 100, 102, 103, 107, 352, 358, 362-364, 368, 376, 377, 378 Sibić, 229, 235
108, 111, 113, 114, 119, 123, 124, 126, 127, Podvornica, 54 Sisak, 54, 227, 229, 234, 235, 239-242, 244-246,
130-135, 138-141, 143, 145, 147, 148, 156, Pokuplje, 62, 67, 76, 78 249, 252-254, 271, 273-276, 285, 314
167, 168, 171, 172, 177, 179, 180, 182, 185, Pokupsko, 10, 54, 56, 63, 65-70, 72, 74-86, 88, Sjedinjene Američke Države, 287
186, 189-197, 212-215, 234, 296, 300, 304, 114, 194, 215, 219, 298, 299, 379 Sjeverna Kosa, 241, 245, 252, 256
343, 347, 353, 355, 358 Polača, 17 Sjeverovac, 240-242, 256, 259
Otinovci, 299 Poljana Lekenička, 239 Skender Brdo, 82, 84
Ovčara (Čepinska), 101, 107, 132 Ponikve (Zagreb), 41, 357, 358, 359 Sladojevci, 92
Poreč, 375 Slana, 67
P Posavina, 23, 93 Slatina, 225
Paklenica, 47, 49 Potočani, 260 Slatina (Podravska), 92, 102, 145, 147, 148, 297
Pakovo Selo, 364 Pračno, 239, 249 Slavonija, 13, 34, 46, 59, 89, 91-93, 102, 103,
Pakrac, 16, 17, 46 Prečko (Zagreb), 23, 26, 43 106, 136, 138, 139, 144, 157, 163, 166, 167,
Pančevo, 56 Preloščica, 135 174, 176, 179, 183, 189, 195-197, 204, 212,
Panjani, 256 Prevršac, 256 215, 216, 233, 288, 305, 347, 353, 355, 356,
Papuk, 92 Pribilović brdo, 219, 221-223, 225-229, 235, 285 358

390
Slatina Pokupska, 67, 69, 71, 72, 74, 75, 294 T 143, 145, 147-150, 152-159, 168, 169, 173,
Slavonski Brod, 301 Taborište, 234 176, 177, 179, 180, 182, 183, 185-188, 190-
Slovenija, 11, 16, 17, 32, 78 Tenja, 93, 99, 101, 106, 107, 127, 129, 133, 141, 193, 196, 197, 199, 214, 294, 309, 355, 364,
Slunjski Moravci, 56 147, 196 366, 368, 370
Sočanica, 268-270 Tomašinci, 294, 296, 301, 304 Voćin, 92
Sokolovac, 240, 241, 246, 249, 252, 256 Topolnjaci, 61 Vodice, 375
Sokolovac brdo, 244 Tordinci, 93 Vojnić, 56, 60
Split, 233, 305, 343, 380 Trebež, 135 Vojvodina, 16
Srb, 16 Trepča, 60, 74 Volinja, 268
Srbija, 16-19, 72, 93, 119 Trešnjevka (Zagreb), 26, 31, 32, 34, 60, 62, 234, Vrapčak (potok), 41
Srebrenica, 233 239 Vrapčanski potok, 26, 27
Srednje Mokrice, 227, 234 Trešnjica, 139 Vrapče (Zagreb), 115, 120, 309, 350, 352, 364,
Stambolije, 260, 263, 267, 268 Trgovi, 12, 254, 260, 263, 265-268, 270, 271, 368, 376-378
Stari Grabovac, 46, 47, 49, 52 276 Vratnice, 260, 263
Stari Gradac, 92 Trninići, 259 Vrebčevac, 251
Stari Orlovnjak, 141 Trnjani, 78, 240, 254, 256 Vrginmost, 27, 56, 58, 60, 63, 67, 70
Stari Seleš, 93, 106, 108, 133, 141 Trnje (Zagreb), 34, 62, 234, 239 Vrpolje Bansko, 263, 265, 270, 275
Trokut, 51, 52 Vučjak, 223, 227, 241, 243, 249
Staro Selo, 240, 241, 256
Trpinja, 93 Vujanić, 59
Stenjevec (Zagreb), 12, 32, 41, 44, 107, 115, 219,
Turanj, 299 Vujanić brdo, 59
272, 276, 305, 307, 309, 350, 352, 355, 357,
Turkalji, 61 Vuka, 93, 95, 97-99, 101, 102, 103, 106, 107,
364, 368, 377, 378
108, 113, 115, 123, 126, 132, 138, 139, 143,
Stojanovac, 245, 249
U 145, 147, 156, 158, 166, 167, 174, 176, 179,
Strašnik, 223, 234
Udetin, 260 190-192, 194, 204, 206, 355
Stražbenica, 251, 256
Umetić, 256 Vukelići, 263
Stupnik, 63, 83
Una, 268 Vukomerečke gorice, 67, 69
Subocka, 46, 47
Utinja, 225 Vukoševac, 256
Suhopolje, 92
Vukovar, 11, 17, 92, 93, 133, 353, 379
Sunja, 135, 234, 235, 244, 256, 257
V Vukovina, 54
Susedgrad (Zagreb), 7, 11, 13, 21, 23-27, 31-35,
Valpovo, 103, 132, 215
37,41, 43, 78, 103, 107, 136, 182, 190, 212,
Vanići, 260, 263, 265, 268 Z
213, 215, 217-219, 224, 229, 232, 236, 237,
Varaždin, 304, 364 Zabok, 49
272, 276, 277, 287, 288, 307, 309, 348, 352,
Vaška, 297 Zadar, 17, 364
353, 355-358, 361, 363, 364, 366, 371-376,
Velika Branjevina, 95, 99 Zagreb, 7, 8, 10, 11, 13, 18, 20, 21, 23-26, 31, 34,
378, 379
Velika Buna, 10, 54, 55 36, 37, 43-45, 49, 51, 52, 54, 56-60, 62, 63,
Sveto Trojstvo, 67, 70-75, 78, 79, 81, 223, 227
Velika Gorica, 10, 34, 44, 54, 56, 67, 69-73, 78, 65, 66, 67, 72, 73, 78, 84, 87-89, 91-93, 99,
81, 83, 87, 88, ¸94, 197, 216, 234, 271, 305, 103, 115, 126, 132, 134-138, 139, 148, 156,
Š 343 158, 163, 167, 168, 173, 174, 177, 179, 182,
Šabac, 56, 93, 127 Velika Gradusa, 254, 256, 276 189, 197, 201, 212, 213, 215-218, 220, 221,
Šanja, 225, 227 Veliki Obljaj, 234 223, 224, 229, 230, 232, 234-237, 239-241,
Šamarica, 241, 257 Veliki Pašnjak, 133 244, 245, 253, 254, 260, 265, 268, 270-272,
Šemovci, 92 Veliki Rastovac, 95, 102, 104, 139 274-277, 284-287, 293-305, 307, 309, 343,
Šestak Brdo, 67, 75, 83-85 Veliki Strug, 47 348, 350, 353, 355-365, 371, 372, 374-376,
Šestanj, 297, 356 Viktorovac (Sisak), 235, 239, 253, 275 378-380
Šestanj brdo, 221-223, 227, 229, 235, 285 Vilensko brdo, 263, 267 Zakopa, 260
Široki Brijeg, 304 Vinica (potok), 72 Zaloj, 67, 72
Široko Polje, 99, 127, 129 Vinkovci, 93, 196, 214, 358 Zamlača, 268
Šišinec, 67 Virovitica, 16, 60, 92, 234 Zaprešić, 12, 25, 31, 32, 34, 41, 60, 297, 300
Šodolovci, 97, 98, 101, 107, 126, 139, 141, 143. Visočani, 364 Zdenčina, 56
147, 156, 157, 168, 172, 179, 180, 182, 191, Visoko brdo, 257 Zemun, 93, 127
Špansko (Zagreb), 119, 272, 350, 352, 364, 377 Vladislavci, 93, 95-98, 101, 105, 106, 108-111, Zgurić Brdo, 85
Švrakarica, 260 113-116, 121, 123-127, 132, 138, 139, 141, Zlatovići, 263

391
Zrin, 12, 254, 260 Ž Živkovići, 263
Zrinska gora, 12, 234, 241, 260, 263, 265, 270, Žabari, 276 Županja, 93, 190
271, 274, 275, 285 Žažina, 54 Župić, 223, 227
Zrinska kula, 263 Ženeva, 233 Žutići, 84
Žirovac, 12, 234, 254 Žužići, 84

392
KRATICE

ABiH – Armija Bosne i Hercegovine INP – izvedbeno-nastavni poslovi

AP – automatska puška IPD – informativno-politička djelatnost
ARJ – artiljerijsko-raketna jedinica ISAF – International Security Assistance Force (Međunarodne
b/d – bojno djelovanje snage za podršku sigurnosti)
b/e – bojni ešalon IZM – izmješteno zapovjedno mjesto
BiH – Bosna i Hercegovina JNA – Jugoslavenska narodna armija
b/k – bojni komplet k. – kota
BMW – Bayerische Motoren Werke kg – kilogram
BOV – bojno vozilo km – kilometar
br – brigada km/h – kilometara na sat
BrAG – brigadna artiljerijska grupa kom. – komad
BS – bojna skupina KŠ – krizni štab
b/s – bojna spremnost KUD – kulturno-umjetničko društvo
BsT – bestrzajni top KZ – kriptozaštita
BUB 120 mm – bitnica univerzalnih bacača 120 mm Larv PZO – laki artiljerijsko-raketni vod protuzračne odbrane
bVBR – baterija višecjevnih bacača raketa LMB – laka minobacačka bitnica
BVP – borbeno vozilo pješaštva LoB – logistička baza
CZ – Civilna zaštita lpbr – laka pješačka brigada
DG – diverzantska grupa m – metar
dp – domobranska pukovnija mabr – mješovita artiljerijska brigada
dr. – drugo MAD – mješoviti artiljerijski divizijun
EU – Europska unija map – mješoviti artiljerijski puk
g. – godina MB – minobacač
god. – godina mbr – mehanizirana brigada
GrŠTO – Gradski štab Teritorijalne obrane MES – minsko-eksplozivna sredstva
GS HV – Glavni stožer Hrvatske vojske mm – milimetar
GS OS RH – Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvat- MO – Ministarstvo obrane
ske MORH – Ministarstvo obrane Republike Hrvatske
GSNO – Gradski sekretarijat za narodnu obranu MPOAD – mješoviti protuoklopno-artiljerijski divizijun
hab – haubička bitnica mtbr – motorizirana brigada
HBDR – hrvatski branitelji Domovinskog rata MTS – materijalno-tehnička sredstva
HDZ – Hrvatska demokratska zajednica MUP – Ministarstvo unutarnjih poslova
HOS – Hrvatske obrambene snage m/v – motorno vozilo
HRT – Hrvatska radiotelevizija MZ – mjesna zajednica
HRVI – hrvatski ratni vojni invalidi NATO – North Atlantic Treaty Organisation (Organizacija
HRZ – Hrvatsko ratno zrakoplovstvo Sjevernoatlantskog ugovora)
HTV – Hrvatska televizija NO – narodna obrana
HV – Hrvatska vojska NS – načelnik stožera
HVIDRA – hrvatski vojni invalidi Domovinskog rata NZ – Narodna zaštita
HVO – Hrvatsko vijeće obrane OG – operativna grupa
IDG – izvidničko-diverzantska grupa okbr – oklopna brigada

393
OMKP – organizacijsko-mobilizacijski kadrovski poslovi SKOJ – Savez komunističke omladine Jugoslavije
OiO – osmatranje i obavještavanje sl. – slično
OS RH – Oružane snage Republike Hrvatske SNO – Sekretarijat za narodnu obranu
OS SFRJ – Oružane snage Socijalističke Federativne Republike SR – Socijalistička Republika
Jugoslavije SRH – Socijalistička Republika Hrvatska
OŠ – osnovna škola SŠTO – Sektorski štab Teritorijalne obrane
OT – oklopni transporter SVK – Srpska vojska Krajine
OZ – operativna zona SVLR – samohodni višecjevni lanser raketa
PAM – prutuavionski mitraljez ŠNZ – štab Narodne zaštite
PAP – poluautomatska puška ŠTO – štab Teritorijalne obrane
pb – pješačka bojna TG – taktička grupa
pbr – pješačka brigada TMS – tehničko-materijalna sredstva
PD – politička djelatnost TO – Teritorijalna obrana
pmbr – proleterska mehanizirana brigada TRD – topničko-raketni divizijun
PO – protuoklopna TS – taktička skupina
POG – protuoklopna grupa ts – tenkovska satnija
POLK – protuoklopni lansirni komplet TŠC – tehničko-školski centar
PP – policijska postaja tt – trigonometrijska točka
PT – protutenkovska TV – televizija
PU – Policijska uprava TVNS – Televizija Novi Sad
PZM – pomoćno zapovjedno mjesto UB 120 mm – univerzalni bacač 120 mm
PZO – protuzračna obrana UHBDR – Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata
PZT – protuzračni top UHDDR – Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata
r. – rijeka UN – Ujedinjeni narodi
RB – ručni bacač UNCRO – United Nations Confidence Restoration Operati-
RBKO – radiološko-biološko-kemijska obrana on in Croatia (Operacija Ujedinjenih naroda za povratak
RBR – ručni bacač raketa povjerenja u Hrvatskoj)
RH – Republika Hrvatska UNPROFOR – United Nations Protection Force (Zaštitne
RKŠZ – Regionalni krizni štab za Zagrebačku regiju snage Ujedinjenih naroda)
RMr – radiomreža VBR – višecjevni bacač raketa
RO – radna organizacija VES – vojno-evidencijska specijalnost
RP RV i PVO – raketni puk ratnog vazduhoplovstva i protiv- ViZ – vođenje i zapovijedanje
vazdušne odbrane v/o – vojni obveznik
RR – ratni raspored VRO – vojno-redarstvena operacija
RT – radna točka ZET – Zagrebački električni tramvaj
RVI – ratni vojni invalid ZM – zapovjedno mjesto
RVS – rezervni vojni starješina ZNG – Zbor narodne garde
s. – selo ZOGZ – Zapovjedništvo obrane grada Zagreba
samb – samostalna bojna ZP – zborno područje
sams – samostalna satnija ZPZ – Zborno područje Zagreb
SFRJ – Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija ZUHDDR – Zajednica udruga hrvatskih dragovoljaca Domo-
SIS – sigurnosno-informativna služba vinskog rata
SJP – specijalna jedinica policije ZZK – Zapovjedništvo Zagrebačkog korpusa

394
IZVORI I LITERATURA

Arhivski fondovi: BOŽIĆ, Aleksandar, GORŠETA, Damir, 153. velikogorička

brigada HV, Velika Gorica 2002.
Središnji vojni arhiv MORH-a: BULATOVIĆ, Momir, Pravila ćutanja: istiniti politički triler s
Fond 101. brigade HV-a poznatim završetkom, Beograd 2004.
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog DRAGOVIĆ Ratko-Klek, Deset godina poslije, Autentično svje-
rata: dočanstvo o Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj, Za-
HR-HMDCDR, 2. – Paradržavne i paravojne postrojbe na greb 2003.
okupiranom teritoriju RH Đakovština u Domovinskom ratu, Đakovo 1993.
GAJDEK, Đuro, Petrinjska bojišnica 1991.-1995., Petrinja
2008.
JAVOROVIĆ, Božidar, Narodna zaštita grada Zagreba u Do-
Objavljeni izvori: movinskom ratu, Zagreb 1996.
JOVIĆ, Borisav, Poslednji dani SFRJ, Beograd 1996.
RUPIĆ, Mate, ur., Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-
KADIJEVIĆ, Veljko, Moje viđenje raspada, Beograd 1993.
1995., Dokumenti, Knjiga 1, Oružana pobuna Srba u Hr-
DUBRAVICA, Branko, RAKIĆ, Rajko, Kratak pregled vojnih
vatskoj i agresija oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih
djelovanja u Domovinskom ratu 1991.-1995., Zagreb 2009.
postrojbi na Republiku Hrvatsku (1990.-1991.), Zagreb
KRIŽE GRAČANIN, Željka, NAZOR, Ante, ur., Republika
2007.
Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995., Memoarsko gradi-
RUPIĆ, Mate, ur., Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-
vo, Knjiga 4., Zapisi s Banovine 1990., 1991., 1995., Zagreb
1995., Dokumenti, Knjiga 2, Dokumenti institucija pobunje-
2009.
nih Srba (1990.-1991.), Zagreb 2007.
Kronologija rata, Hrvatska 1989. – 1998., Bosna i Hercegovina,
Hrvatski informativni centar, Zagreb 1998.
KUČINAC, Robert, Miris baruta, Zagreb 1994.
Tisak: MARIJAN, Davor, Bitka za Vukovar, Zagreb – Slavonski Brod,
2004.
Večernji list, Zagreb MARIJAN, Davor, Novska u Domovinskom ratu, Novska 2009.
Vjesnik, Zagreb MARIJAN, Davor, Oluja, Zagreb 2007.
Glas Slavonije, Osijek MARIJAN, Davor, Slom Titove armije – JNA i raspad Jugosla-
Gardist, Osijek vije 1987.-1992., Zagreb 2008.
Hrvatski vojnik, Zagreb MARIJAN, Davor, Smrt oklopne brigade, Zagreb – Sarajevo,
Narodna armija, Beograd 2002.
NAJMAN, Dražen, POSILOVIĆ, Ivan, DUJIĆ, Marija, Blo-
kade i osvajanja vojarni i vojnih objekata JNA u Hrvatskoj,
Literatura: Zagreb 2004.
NAJMAN, Dražen, POSILOVIĆ, Ivan, DUJIĆ, Marija, Blo-
BARIĆ, Nikica, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995., Za- kade i osvajanja vojarni i vojnih objekata JNA u Hrvatskoj
greb 2005. – grad Zagreb, Zagreb 2005.
BEBEK, Zlatko, ur., Rosinjača, Osijek 2012. NAZOR, Ante, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih /
BILANDŽIĆ, Dušan, Hrvatska moderna povijest, Zagreb Greater-Serbian Aggression Against Croatia in the 1990s,
1999. Zagreb 2011.
BOBETKO, Janko, Sve moje bitke, Zagreb 1996. NE ŽELIM RAT NIKAD VIŠE, Zbornik, Zagreb 2012.

395
Oružje protiv Hrvatske, MORH, Zagreb 1992. Dujmović, Marko
PASARIĆ, Dragutin, 56. bojna – ponos Kutine, Kutina 2006. Hrgović, Mirko
RATKOVIĆ Siniša, Pod okriljem magle, Zagreb 2003. Hrnčić, Ivica
SEKULIĆ, Milisav, Knin je pao u Beogradu, Bad Vilbel 2000. Križman, Franko
STIPČIĆ, Rudi, Napokon smo krenuli…, Zagreb 1996. Lažeta, Ivan
Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat (Zdenko Radelić, Majerić, Robert
Davor Marijan, Nikica Barić, Albert Bing i Dražen Živić), Martinović, Mladen
Zagreb 2006. Milašin, Želimir
ŠPEGELJ Martin, Sjećanja vojnika, Zagreb 2001. Modrić, Damir
TOTH, Ivan, Civilna zaštita u Domovinskom ratu, Zagreb Pavić, Tomislav
2001. Perković, Marin
TUĐMAN, Ankica, TOLJ, Ivan, Hrvatsko ratno znakovlje, Petrašević, Jozo
Domovinski rat 1991.-1992., Zagreb 1999. Petretić, Josip
TURIĆ, Gordana, U viteza krunica, I-V, Zagreb 2008. Puškar, Ahmet
Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, broj 56, 22. prosin- Puškar, Stjepan
ca 1990. Radalj, Ante
Ustav SFR Jugoslavije – Ustav SR Hrvatske, ekspoze Jakova Bla- Radušić, Dobromir
ževića, Zagreb 1974. Ratković, Siniša
ŽUNEC, Ozren, Goli život – socijetalne dimenzije pobune Srba Rupić, Mate
u Hrvatskoj, I-II, Zagreb 2007. Starčević, Miroslav
10. godišnjica osnutka i djelovanja zapovjedništva obrane grada, Šavor, Vladimir
Težulati, Zdeslav
ratnih brigada i postrojbi grada Zagreba, Zagreb 2001.
Tušek, Krešimir
106. brigada HV, Osijek 1992.
Verunica, Josip
Vukelić, Dragan
Žinić, Zdravko
Pisani prilozi pripadnika
101. brigade HV-a:
Ostali prilozi:
Andrić, Miro
Balaband, Stjepan Višnja Petković, predsjednica Dobrotvornog društva “Čovječ-
Bratković, Stjepan nost”
Bučar, Marijan Rudi Stipčić, brigadni general
Cukina, Ivan Franjo Tokić, zapovjednik Antunovačke satnije
Čerimagić, Faruk Anton Tus, stožerni general
Dražić, Sergije Ilija Žugaj, nekadašnji župnik Župe sv. Josipa Radnika, Gajnice

396
zemljovidi

101. brigada ZNG-a/HV-a u Domovinskom ratu 1991. do 1995.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Ratni put  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Razmještaj i djelovanje postrojbi 101. brigade ZNG-a u rujnu 1991.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
101. brigada ZNG-a u obrani Novske 27. rujna do 6. listopada 1991.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Na prvoj crti obrane Zagreba: Lasinja – Jamnička Kiselica, listopad 1991.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
U spremnosti za bojna djelovanja: Rakov Potok, 11. do 31. listopada 1991.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
Pokupsko – napadni boj i uspostava mostobrana 26. listopada do 18. studenoga 1991.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
Paulin Dvor 27. studenog 1991. i Antunovac 5. prosinca 1991.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Paulin Dvor 4. prosinca1991. i Antunovac 6. prosinca 1991.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
U obrani Osijeka, studeni – prosinac 1991.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
Na prvoj crti istočne Slavonije, prosinac 1991. – lipanj 1992.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
Banovina: Šestanj – Pribilović brdo, lipanj 1993.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
Banovina: Pribilović brdo – r. Kupa, studeni 1993.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226
VRO “Oluja” 4. do 6. kolovoza 1995.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
Plan mobilizacije Samostalnog odreda Caprag 39. korpusa SVK, 1995.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
VRO “Oluja” – 7. kolovoza 1995.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258
VRO “Oluja” 8. – 14. kolovoza 1995.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261

397
SHEMe

Shema VIZ-a OS RH (ZNG-a/HV-a i TO) u rujnu 1991.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Organizacijsko zapovjedni sustav 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 1. bojne 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
Obnašatelji sklopnih dužnosti 1. sams/ 101. br ZNG-a/HV-a od listopada 1991. do ožujka 1992.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 3. bojne 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 2. bojne 101. br ZNG-a/HV-a 1991./1992.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 4. bojne 101. br ZNG-a/HV-a (3. bojne 100. br ZNG-a/HV-a)
u studenom 1991.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
Organizacijsko zapovjedni sustav 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 1. bojne 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 2. bojne 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju 3. bojne 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.   . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252
Obnašatelji sklopnih dužnosti prema ustroju TRD-a 101. br HV-a u VRO “OLUJA” 1995.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

398