Rachet Van Dyken

Book as passion & BalkanDownload
1
Rachet Van Dyken
Ljubavni
posrednik
Pravila igre
2
Za Jilly.
Hvala što si me nagovarala da ustrajem
u pisanju ove knjige
i što si me slušala kako ludim oko prizora
koje je trebalo dodatno začiniti.
Mamiš mi osmijeh na lice
3
PRVO POGLAVLJE
Čaj? Od cimeta.
Kafić? Osamljen. Mračan. Primamljiv.
Djevojka? Kasni.
I to ne samo damski, već toliko da mislim da se možda
uopće neće pojaviti, što nije neuobičajeno za prvi sastanak. Barem
petnaest posto naših klijentica uopće se ne pojavi. Zbog živaca.
I straha da naš sustav neće upaliti u njihovu slučaju i da će
završiti u gorem stanju nego prije.
Drveni je stolac zaškripao kada sam se naslonio na naslon i
pogledom obišao maleni prostor. Prije godinu dana ljudi bi tražili
moj autogram. A opet, prije godinu dana primili su me
u profesionalni klub američkog nogometa Seattle Seahaivks.
Nesigurno sam protrljao svoje koljeno kada se pulsirajuća
bol vratila, toliko me iživciravši da sam osjetio žarenje u prsima.
Ponovno sam pogledao na sat, iživcirano se ugrizavši za
obraz.
Kasni dvadeset i tri minute.
Uzdahnuvši, posljednji sam put posegnuo za svojim čajem
ispijajući gutljaj dok sam gledao preko ruba šalice. Još dvije
minute i odlazim.
Staklena su se vrata širom otvorila, a zvono je gotovo
odletjelo na pod kada su udarila o obližnji stolac. Sitna, plašljiva
djevojka obične smeđe kose spotaknula se preko praga; njezina
blijeda koža postala je grimizna, a zatim je dotaknula svoje
obraze i nervozno se osvrnula po prostoriji.
4
Većina bi je samo usputno pogledala.

Ali ja nisam bio kao većina.
Ja sam se zagledao.
I to napeto.
Kada su njezine nemirne oči napokon stale na meni, još se
jače zarumenjela. Nije to bilo neprivlačno, samo ju je
prilično odavalo.
Odgurnuo sam svoj stolac i ustao.
Imao sam osjećaj da joj je došlo da pobjegne.
Uvijek su bile nervozne. To se moglo očekivati. Osim toga,
znao sam kako izgledam. Nisam bio tašt, samo sam izvodio
logičan matematički zaključak nakon što sam zbrojio koliko sam
puta ševio i koliko su me puta pitali jesam li model za donje
rublje.
Tijelo kao isklesano? Imam.
Kosa boje karamele koja je nekako uvijek uspijevala
izgledati valovito i gusto cijelo prokleto vrijeme? Imam.
Rupica na desnom obrazu? Imam.
Seksi iskrivljeni osmijeh? Imam.
Izraženi opaki ožiljak blizu brade? Imam.
Gorljive oči boje lješnjaka? Imam.
A da ne počinjem o veličini svojeg penisa. Ozbiljno, postaje
sve bolje što južnije vaše oči idu - vjerujte mi.
Nespretno je zakoračila unatrag sudarivši se sa stalkom za
časopise. Nekoliko primjeraka novina Scattle Weekly razletjelo se
po podu.
Užurbano se sagnula.
Traperice su joj se poderale na koljenima.
Da, morat ću je spasiti. Već je samoj sebi bila opasnost.
5
Strpljivo uzdahnuvši, polako sam odšetao od svojeg mjesta

i prišao joj. Spustivši se na njezinu razinu, bacio sam pogled
na novine, mirno pokupio svaki primjerak i ustao.
Ona kao da se smrzla.
To se događalo. Često. I nažalost, to mi je samo tratilo
vrijeme. Zato što, moj posao... Cvjetao je, a vrijeme je bilo moja
valuta.
Kasnila je.
Što je značilo da nije potratila samo moje vrijeme, već i moj
novac. Obično bih se sa svojim klijenticama sastajao negdje
drugdje, ali bio sam kratak s vremenom i htio sam je vidjeti u
akciji.
Ozbiljno sam se predomišljao kada je dohvatila papirnati
rupčić i krenula puhati nos, a potom strpala rupčić u prednji
džep.
“Ustani”, rekao sam joj nastojeći da se ne namrštim.
Pogledala me razjapljenih usta i razrogačenih očiju dok joj
je koža od ružičaste postajala bijela, sve u nekoliko sekundi.
“Ili”, prošaptao sam, prikovavši je poput kukca svojim
pogledom, “možeš sjesti. Ali iskreno ne vjerujem da je to način da
privučeš onoga konobara kojeg pokušavaš ne škicati otkad si
ušetala kroz ta vrata.”
“Ali nisam...”
“Jesi.” Kimnuo sam ohrabrujući je pogledom. “A ako
odmah ne ustaneš, izgubit ćeš priliku da išta imaš s njim. Većina
stručnjaka vjeruje da je ljubomora najvažnija emocija koju
muškarci osjećaju prije nego što se zaljube.” Ispružio sam ruku.
Ona se zagledala u nju.
“Ne grizem.” Podsmjehnuo sam se, sagnuo i prošaptao joj
na uho: “Još.”
6
Dahnula je.
“Primi je.” Kratko sam kimnuo. “Zbog toga sam tu, zar
ne?” Nevoljko je stavila svoju ruku u moju i ustala, drhtavih
nogu. Pogledao sam konobara glumeći iživciranost dok sam
vodio svoju novu klijenticu do njezina mjesta.
“Što je ovo?” Pokazala je na crvenu šalicu koja se nalazila
pred njezinim stolcem.
“Čaj.” Zijevnuo sam. “Ali tvoj je vjerojatno hladan.”
“Mrzim čaj.”
“Ne.” Zatresao sam glavom i nagnuo se naprijed, stavivši
ruke ravno pred njezinu šalicu i privukavši joj se bliže.
“Obožavaš čaj.” Namrštila se.
“Nasmiješi se.”
“Što?”
“Samo učini to.”
Usiljeno se nasmiješila, što je zapravo prilično lijepo
preobrazilo njezino lice. Malo previše zuba i lažnog entuzijazma,
ali s entuzijazmom sam već mogao nešto napraviti. S apatijom,
beznađem, očajem... ne tako lako.
“Hej... ovaj... trebate nešto?” Ljubomorni je konobar upitao
došavši do našeg stola. Svaki bi debil s pola mozga znao da
bismo, da smo išta željeli, otišli do pulta i tražili to.
“Ne.” Nisam ga ni pogledao.
“Aha.” Još nije otišao. Idiot. “Samo...”
“Poslat ću svoju djevojku ako nešto zatrebam, je li sad
jasnije?” Ovaj sam ga put pogledao. Katkad je jednostavno bilo
prelako. Zbilja. Gledao me ubilačkim pogledom, raširenih
nosnica, stisnutih šaka. Još mu je samo trebao znak na kojemu je
pisalo ”Moja” sa strelicom usmjerenom prema gospođici
plašljivici.
7
“Hvala svejedno”, moja je klijentica procijedila zataknuvši

svoju tanku kosu iza uha u polunervoznoj gesti koja je tom
seronji sigurno bila preslatka.
Morat ćemo poraditi na tom cijukanju. Bilo je dražesno...
poput debelog psića koji ne može hodati.
Ali kako bi privukla konobarevu pozornost? Morala se iz
debelog psića preobraziti u nešto više nalik hrtu — uglađeno,
prelijepo, jedinstveno.
Ljubomorni je konobar odšetao.
“Mrzi me.” Pogrbila se.
Iživcirano sam uzdahnuo posegnuvši za njezinom rukom i
zgrabivši je. Vlažni prsti. Najviše volim vlažne prste, rekao je nitko
nikada.
“Prestani se vrpoljiti i sjedni uspravno.” Stisnuo sam joj
ruku.
Prsa su joj se počela podizati i spuštati kao da je otrčala
maraton. Sranje, ako se i ova onesvijesti, odlazim.
“Oprosti”, otpuhnula je nagnuvši se prema meni. “Samo,
obratio mi se tek nekoliko puta, svaki put da pita želim li šećera u
kavi.”
“On mrzi kavu”, prošaptao sam. “Svaki put kada netko
naruči kavu, on se podsmjehne. Teško je to vidjeti ako ne obraćaš
pozornost. Ali nos mu se podigne, oči skupe i gad se podsmjehne,
kao da je kava ravna napušavanju na parkiralištu.”
“Ali...” Ugrizla se za donju usnu. Bila je puna. Sočna.
Napokon! Nešto s čime sam mogao raditi. “Radi u kavani.”
Nestrpljenje je prostrujalo mnome. “A ti svaki dan trčiš
devet kilometara u tri popodne, pa opet mrziš trčanje. Svi radimo
ono što moramo kako bismo stigli onamo kamo želimo stići.
Želiš zgodno tijelo? Mučiš se za to. On želi platiti za dijelove na
8
svojemu motociklu? On se muči za to.” Kvragu, zbilja bih

trebao prestati primati klijentice nenaspavan.
“Bih li trebala zapisivati ovo?” upitala je tiho.
“Voliš čaj. Mrziš kavu.” Pružio sam ruku i palcem joj
prešao preko donje usne. “On prezire javno iskazivanje
privlačnosti, vjerojatno zato što želi da je s djevojkom koja ne
može maknuti ruke sa svojeg muškarca.”
Nagnula je glavu prema meni, teških kapaka, obraza
pritisnutog na moj dlan. Pogodak!
“Dotakni me”, uputio sam je.
“Ali...”
“Učini to sada.”
Progutavši knedlu, pružila je ruku preko stola i spustila
dlan na moje rame.
Na. Moje. Rame.
“Niže.”
“Ali...” Oči su joj poletjele k pultu.
“Prekini zuriti ili odlazim.”
Spustila je ruku niže i prešla njome preko mojih prsa,
kažiprstom okrznuvši moju bradavicu. Vjerojatno slučajno, ali
konobareva bi reakcija bila jednaka.
“Sada se nasmij.”
“Da se nasmijem?” Nervozno se zahihotala.
“Može i to.” Samodopadno sam se nacerio. To mi je uvijek
bio najdraži dio, dio koji je potvrđivao da sam genije. I to
bogati genije. Trenutak kada tip odjednom shvati da se nešto
kuha između njega i djevojke koja je pokušavala privući njegovu
pozornost tjednima, godinama, kako god.
Ljubomorni konobar ponovno je doplesao do nas. “Shell,
ako trebaš nešto osim čaja, zovi me.” Prsa su mu se napuhala
9
kada je prekrižio ruke. Odupro sam se porivu da zakolutam

očima i pokažem kretenu srednji prst.
“Ne.” Shell me pogledala u oči s nevoljkošću koja se polako
pretvorila u trijumf. “Mislim da sam zadovoljna svojim čajem.”
“Ti mrziš čaj”, istaknuo je.
“Ne”, ja sam rekao. “Ona obožava čaj.”
“Šupčino”, progunđao je ispod glasa prije nego što se
udaljio.
“Zna kako se zovem.” Zaneseno je uzdahnula.
Ponovno sam se odupro porivu da zakolutam očima, koji je
bio tako snažan da su mi se obrazi trznuli.
Slegnuo sam ramenima i nalegao se na naslon.
10
DRUGO POGLAVLJE
Shell je recitirala monolog. Imala je sreće da sam se bio

naviknuo na to da mi klijentice nervozno trkeljaju, da se njihove
riječi spotiču jedna preko druge dok me glava ne počne
boljeti. Stoga sam je, dok se moj vrući čaj pretvarao u led, pustio
da govori, da kaže svaku prokletu sitnicu koja joj je na duši.
“A onda je mojoj mački pozlilo, no nismo mogli skužiti što
nije u redu.”
Blago sam kimnuo.
“Jako se ljutim na svoju mamu! Nikada mi nije rekla da sam
lijepa!”
Potapšao je po ruci.
“Misliš li ti da sam lijepa?”
Razdragani pogled popraćen migom.
“Samo, baš sam ljutita. To što me dečki ignoriraju kao da
sam nekakva šmokljanica. Da znam nositi ruž, nosila bih prokleti
ruž! Samo, barem jedanput, želim da zgodni tip zapazi mene.”
“Posve razumijem.” Trebao sam pokupiti odjeću s
kemijskog za deset minuta, a ona je govorila dulje nego što sam
na početku pretpostavio.
“Znam.” Bespomoćno je uzdahnula, a zbog njezina držanja
osjetio sam neizmjernu potrebu da je svežem za stolac i stavim
joj knjigu na glavu. “Samo bih željela...”
Znate što sam ja želio? Da se možemo vratiti kroz vrijeme i
da nju kao klijenticu dodijelim svojem kolegi, Lexu.
Dovraga, previše govori.
11
“Baš glupo, zar ne?”

Sranje. Zamislio sam se. Što je željela? “Mislim da ništa što
kažeš nije glupo.” To uvijek pali.
Iscerila se.
Uspjeh.
“H-hvala.” Ponovno se iscerila. “Znaš, baš dobro slušaš.”
Uvijek zaborave da su mi platile da slušam. Uvijek.
Shelline oči prikovale su se za moje usne. Oho, evo ga.
Moram priznati, kretala se kroz faze mojih pravila igre mnogo
brže nego što sam očekivao.
“Stvarno si... zgodan.”
“Znam”, rekao sam nezainteresirano. “Ali zapamti, ti si
moja klijentica. Ja ti pomažem da si možeš pomoći sama.”
Shell se namrštila. “Znači, nikad ne izlaziš sa svojim
klijenticama?”
Ne, zato što su sve moje klijentice zaljubljene u nekoga
drugoga, a ja nemam vremena izigravati junaka. Gotovo bih
uvijek stvorio katastrofu iz koje bi ih osoba u koju su bile
zaljubljene morala spasiti, učvršćujući njihov odnos i otkinuvši ih
od razmišljanja o meni kao o junaku. To je imalo smisla ako
razmislite. Žene s kojima sam radio bile su toliko gladne muške
pozornosti da im je bilo teško razlikovati moju glumu i stvarne
osjećaje. Zbog toga sam uvijek jasno postavljao pravila.
“Nikada”, rekao sam suho. “Shell, mila. Poslat ću ti email s
rasporedom za sljedeći tjedan. Javi mi ako ti što god ne
odgovara, ali nema poziva, razumiješ?”
Polako je kimnula.
“Samo poruke i emailovi. Nećemo razgovarati mobitelom.
Ako me vidiš na kampusu, ne poznaješ me. Izvan našega
12
poslovnog sporazuma, mi smo stranci. A ako itko pita za

tvrtku Wingmen Inc...”
Uzdahnula je. “Znam, znam. Dat ću im crvenu karticu sa
Supermanovim logom sprijeda i velikim W straga.”
Namignuo sam joj. Naše su posjetnice bile genijalne.
Izgledale su kao glupe kartice s likom Supermena, no poruka je
stajala straga. Poruka je uvijek bila u detaljima na koje su ljudi
rijetko obraćali pozornost. “Sjajno.” Ustavši, pružio sam ruku.
“Trebam samo sedam dana.”
Krajičkom je oka pogledala konobara, koji nas je i dalje
strijeljao pogledom. “Nadam se da si u pravu.”
Zakolutavši očima, privukao sam je i cmoknuo te
prošaptao: “Nikada nisam u krivu.”
“Mirišeš fino.”
Joj, kako slatko, kompliment. Možda će mi trebati samo šest
dana. Ipak, jedan je od dana cijeli posvećen učenju kako
povlađivati muškom egu. Vidi kako brzo moja mala učenica uči!
“Hvala.” Stavio sam ruku na njezina donja leda i poveo je
kroz vrata kavane.
“Bok, Iane.” Prišla je crvenoj Hondi i uskočila u nju.
Kvragu, bio sam siguran da je tip cure koja vozi zeleni
Volkswagen. Eh, ne možeš znati baš sve.
Čim sam ušao u svoj Range Rover, telefon mi je zazvonio.
“Kakva je bila?” Lex je zijevnuo s druge strane telefona.
Pretpostavio sam da je do grla zakopan u mailovima jer je prošlo
dva tjedna od Nove godine, što je značilo da su svi s pulsom
upravo donijeli novogodišnje odluke o tome kako će promijeniti
svoje živote. “Zato što je tvoja lista čekanja prokleto duga, pa ako
ova otpada, imam curu koja mi je ponudila platiti seksualnim
uslugama da je poguram prema vrhu.”
13
“Prekriži je”, zalajao sam. “Ako zna davati usluge, onda

sama zna osvojiti prokletog tipa.”
“Primljeno na znanje.” Lex se mračno zahihotao.
Ja sam zapamtio da provjerim je li ju ozbiljno prekrižio s
popisa ili je samo lažno obećao to učiniti kako bi je poševio.
“E, da”, rekao je Lex, “Gabi je rekla da će ti, ako se večeras
ne pojaviš na večeri, zalijepiti ruku za penis. Iako je ona to
mnogo živopisnije opisala.”
“Kao uvijek.” Nacerio sam se. “Pošalji joj poruku da sam na
putu.”
“Riješeno.” Poklopio je.
Nisam ja odabrao ovaj život. Nije da sam se probudio jedan
dan i pomislio: E, baš bi bilo super pomagati nesposobnim ženama da
osvoje tipa koji im se sviđa. I prije nego ozlovoljeno
odjurite, pogledajte činjenice. Gotovo se šezdeset posto žena uda
za lošijeg tipa, što znači da će većina žena odabrati muškarca s
trbuhom. Tipa koji će vjerojatno zarađivati manje od njih; nikada
neće vježbati; koji će jesti hotdogove za doručak, ručak i večeru; i,
budimo iskreni, kojemu će trebati Viagra prije nego što napuni
četrdesetu.
Potrebno je jednostavno utipkati upit u internetsku tražilicu
i dobit ćete činjenice.
Žene su, po prirodi, nesigurna bića, i ako se do osjetljive
tridesetpete ne skrase, najvjerojatnije će se udati za proćelavog
tipa sa zlatnim srcem.
A u tome nema baš ništa loše.
To je kao da odete u šinteraj i odaberete psa kojemu bježi
jedno oko zato što vam ga je žao, i bez sumnje znate da taj
gad nikada neće odlutati.
Pa koja je razlika između odabira i odabira?
14
Prva vrsta odabira je slatka. Pas s okom koje bježi, ili u

ovom slučaju, muškarac, uistinu je ono što je najbolje za djevojku.
Savršen par. To su parovi koje vidite kako hodaju rukom pod
ruku dok se vi pitate je li djevojka slijepa. Riječ je o seksi visokoj
mami i niskom tati. Djevojci iz sestrinstva i tipu s pivskim
trbuhom. Navijačici i šmokljanu.
Iz nekog razloga svemir to prihvaća. Ja to prihvaćam.
Što ne prihvaćam? Nesigurnu vrstu odabira, očajnu samu
po sebi.
Istina, ta je rjeđa.
Ali postaje sve češća i češća.
Događa se da djevojka nikada ne dosegne svoj potencijal,
pa odabere nešto što nije zaslužila. Ili bude ona tiha djevojka
koju nikada nisu naučili kako staviti šminku. Bucmasta djevojka
koja jede od jadi, ali koja ima duhovitu osobnost, koja bi
svakako trebala završiti s ragbijašem.
To su parovi koji se nikada ne pronađu.
To je moja sestra.
Tiha, sramežljiva, malo očajna, ali prekrasna. Silno se
zatelebala u tipa iz moje ekipe. A kada kažem silno, mislim,
zabila se autom u poštanski sandučić jednom kada sam ga
pozvao za Dan zahvalnosti.
I što se dogodilo? Prilično ga je zanimala, ali zato što je bila
nesigurna i sramežljiva nije poduzela ništa u vezi s tim. Bila
je preplašena da napravi sljedeći korak i nađe se s njim na
pola puta.
Ja sam bio previše sebičan da bih mario, a i natjerala me da
se zakunem da neću intervenirati.
15
Prošla je godina dana. Njemu je dosadilo čekati; njoj je

dosadilo “odbijanje”. Zbog toga je odabrala svojega
laboratorijskog partnera, Jerryja.
Sada je udana za nekog luzera koji misli da su videoigrice
olimpijski sport i da, kada nestane piva, čarobna pivska vila
napuni hladnjak po noći dok on spava. Idiot vjerojatno misli da
su bivoli izumrli.
Moj prijatelj s druge strane? Počeo je igrati za Steelerse i
nedavno je bio u reklami za Nike.
Sjedio sam na sestrinu kauču, na njezinoj rođendanskoj
zabavi prije devet mjeseci, kada mi je sinulo što ću sa životom.
Koljeno me vraški boljelo, ali to je bilo ništa u usporedbi s
izrazom potpune shrvanosti na njezinu licu dok je gledala mojeg
prijatelja na državnoj televiziji, dok je Jerry vikao da uzme dijete
da on može nastaviti igrati Xbox.
Moja je sestra zaslužila bolje. Zaslužuje bolje. I dok sam
stavljao led na koljeno zahvaljujući nesretnom događaju kojim se
nisam želio više zamarati, doživio sam prosvjetljenje.
Da je barem bila sigurnija, da je znala protumačiti znakove,
da je znala kako osvojiti tipa kojega je uistinu zaslužila, bila
bi sretnija. Zrnce samopouzdanja promijenilo bi njezin život, a
da je znala pročitati muškarce, pročitati situaciju? Dovraga, da
je naučila samo jedno pravilo iz mojeg priručnika, život bi joj
bio drukčiji.
Ne bi zapela u Yakimi u državi Washington, mjestu koje je
poznato kao sva shingtonski Palm Springs, ali je zapravo,
ako mene pitate, okupljalište drogeraša, gore od Los Angelesa.
Ona je djevojka iz Seattlea okružena kravama, drogom,
traktorima i tjednim izlaskom u Applebces.
16
Da stvari budu gore, ne može se tek tako vratiti u Seattle s

obzirom na to da njezin suprug preuzima obiteljsko
poduzeće koje se bavi traktorima i da njegova obitelj tu živi više
od četrdeset godina. Nisam mogao ništa. Ona nije mogla ništa,
osim povremenog poziva i poruke.
Dakle, zapela je u paklu dok se nešto ne promijeni u
njezinoj situaciji. Ali sudeći prema svemu, prije ćemo postići mir
u svijetu nego što će se to dogoditi.
Za mene je ona bila potpuno izgubljena.
A osim nje nisam imao drugu obitelj.
Osim Gabi, ali nju ne računam, jer nismo u krvnom
srodstvu i vjerojatno bi me probola najbližim oštrim predmetom
kada bih je poistovjetio sa svojom sestrom. To je imalo neke veze
s tim što nije željela da svi slobodni muškarci pobjegnu kada
doznaju kako smo povezani. Jedanput. Jedanput sam zaprijetio
tipu u srednjoj školi, i sada mi odbija išta govoriti o svojem
seksualnom životu ili njegovom nedostatku.
Stresao sam se. Kad god bi obukla minicu, jedini osjećaj koji
bi me prožeo bio je onaj snažni zaštitnički osjećaj i nagla
potreba da uzmem konac i iglu i produljim joj suknju.
Stoga, eto, to je moja priča.
Tako je nastao Wingmen Inc.
Razmišljajte o spojevima kao o nogometnoj utakmici. Suci
imaju svoja pravila, ona koja će igrač pamtiti danima,
tjednima, godinama, i ona pale. Nije dovoljno samo znati igrati
igru; morate znati kako čitati igru, čitati svojeg suparnika.
Time se bavi Wingmen Inc. Što da možete proučiti pravila
ljubavne igre? Mi imamo pravila za svaku moguću situaciju i
naš proces pali. Uglavnom, stvorili smo ljubavnu inačicu
17
Specijalnog izvještaja. Mi vidimo “ljubavnu katastrofu” prije nego

što se dogodi i prema tome radimo popravke.
U tome nema nikakve tjeskobe. Nisam ja tužni, usamljeni
gad kojemu treba terapija zato što su me roditelji
zanemarivali dok sam bio dijete - iako jesu. I vjerojatno bi još da
nisu poginuli u bizarnoj avionskoj nesreći kad sam imao sedam
godina.
Srce mi nije slomila djevojka iz susjedstva koja me napokon
zapazila, a onda ostavila zbog mojega najboljeg prijatelja.
Molim vas, jeste li me vidjeli?
I ne, ne pokušavam se iskupiti sitnicama. Mislim da je već
ustanovljeno da je s tehničkim odjelom sve u redu.
Bogat sam.
Briljantan sam - pitajte moje profesore.
Dobivam više pica nego što bi muškarac mojeg apetita
mogao poželjeti.
I takoreći sam suvremeni Superman; spašavam žene od njih
samih dok moj najbolji prijatelj Lex glumi pomoćnika.
Prije nego što pitate - da. Jadno je. Pizdim zbog toga što ne
mogu igrati u NFL-u. Ali kada ne možeš igrati... poučavaš.
A ja nisam bio samo igrač nogometa.
Ja sam bio igrač.
U sportu.
I... među ženama.
Najbolji od svih.
Tko može naučiti žene kako da ne budu izigrane bolje od
pravog igrača?
Upravo tako.
Nije da sam okrenuo novi list, samo sam se naučio koristiti
objema stranicama. Briljantno? Apsolutno.
18
“Sranje.” Gotovo sam se zabio u malu Corollu ispred sebe

kada je Gabina melodija zatreštala na mojim zvučnicima.
“Da?” javio sam se. “Čemu dugujem ovo zadovoljstvo?”
“Ja nisam tvoja klijentica, Iane”, viknula je Gabi. “Ne
obraćaj mi se tim sladunjavim glasom. Obećao si!”
“Jesam.” Kojega sam vraga obećao? Film? To sam mislio.
Upalilo se zeleno svjetlo. Meni i dalje ništa nije dolazilo u glavu.
Sirena je zatreštala iza mene pa sam krenuo.
“Zaboravio si, nisi li?”
“Na naš večerašnji spoj?” nasmijao sam se. “Naravno da
ne.”
“Katkad se pitam zašto smo još prijatelji.”
“Zato što voliš zuriti u mene dok spavam?”
“Jedanput, Iane!” Opsovala je zarežavši. “Imaš sreće da
sam sklona praštanju. Priređujem zabavu dobrodošlice za moje
dvije nove cimerice, a ti si trebao donijeti čips i umak. A zabava
je počela prije pola sata.”
Toliko o mojem kemijskom čišćenju.
“Je li ova zabava bila u mojem kalendaru?”
“Ti i tvoj prokleti kalendar!” viknula je. “Oprosti što
nemam vremena spajati se na Gmail i pisati ti zadatke kako bi
odvojio vremena za mene.”
“Lexu bi bilo lakše kad bi to radila.”
“Znaš da je Lex posljednjih dana više tvoja kučka nego
prijatelj?”
“Grubo”, nakašljao sam se. “Nadaj se da mu to neću reći.”
Ušutjela je. Jer to bi uvijek učinila kad bismo govorili o
Lexu. Pretvarala se kao da ne planira zapaliti njegov krevet dok
bude spavao u njemu, a ja sam se pretvarao da ne zapažam da se,
19
čak i kada su se svađali, činilo da žudi za njegovom pozornošću,

ma kako negativnom.
Ali oboje smo znali da se o tome ne govori premda je bilo
prokleto očito.
Uzdahnuo sam. “Oprosti, Gabs. Stižem za petnaest minuta,
dobro?”
“I bolje ti je”, progunđala je. Zatim je poklopila.
Moja je glazba ponovno počela svirati kada sam brzo
skrenuo na parkiralište najbliže trgovine i otrčao kao da me goni
sto vragova po grickalice koje sam obećao. Što sam imao više
posla, to sam slabije pamtio, zbog čega sam imao kalendar i
raspored kojemu su čak i moji profesori znali pristupiti ako se ne
bih pojavio na satu, jer sam bio asistent. Bio sam izvrstan student;
naučio sam ih kako držati korak s mojim rasporedom, a bio je
dodatan bonus kada bih mogao predavati umjesto njih dok su oni
radili važnije stvari.
Zgrabio sam sve čipseve i umake koje sam mogao pronaći,
koji su obećavali mnogo praznih kalorija, a zatim prostenjao kada
sam zapazio da je samo jedna blagajna otvorena, a tip
ispred mene imao je deset kupona.
Bio sam spreman platiti njegove namirnice samo da me
pusti da stanem ispred njega.
“Ja vam mogu pomoći, gospodine”, prpošan glas došao mi
je zdesna.
Osmijeh joj se polako razvukao po licu kada sam se
okrenuo. “Ajme, super, hvala.”
Djevojka se zarumenila i upalila lampicu na svojoj blagajni.
“Hmm, idete na zabavu?” Skener je zapištao svaki put kada
bi prevukla artikal preko njega.
20
“Za sestru. Pa, gotovo mi je sestra. A ja sam budala koja je

zaboravila ponijeti grickalice.”
“Meni ne izgledate kao budala.” Glas joj je zazvučao grleno
kada je podigla obrve.
“Pa, možda biste joj vi to trebali reći, pa da ja ne moram
puzati...”
Oči su joj zasjale. “Završavam za deset minuta.”
“Ajoj, meni bi trebalo samo pet. Sjajno.”
“Što?”
“Vaša majica.” Pokazao sam na njezinu običnu bijelu
majicu. “Sjajno pristaje uz boju vaše kože.”
Njezine su se oči raširile preda mnom.
Katkad je jednostavno bilo prelako.
21
TREĆE POGLAVLJE
“Napokon”, Gabi je viknula kada je otvorila vrata i

istrgnula mi namirnice iz ruke jednim brzim pokretom. “Mislila
sam da si rekao petnaest minuta.”
“Jesam li rekao petnaest? Mogao bih se zakleti da sam
rekao dvadeset.” A i jedna je blagajnica trebala moju pomoć tako
da...
Gabine su se oči skupile. “Mirišeš na jeftini parfem.”
“Odvratno, zar ne? Tko još uopće nosi Vanilla Fields? Mislim
da tvoja baka još kupuje to sranje, ali ona ima osamdeset
godina. Njoj je dopušteno biti biće navike.”
“Opet si to napravio, zar ne?”
“Ma što to?” Glumio sam nevinašce dok sam raspakirao
vrećice s namirnicama. Gabi je živjela nekoliko ulica dalje od
kampusa Sveučilišta u Washingtonu, a ja sam zauzvrat živio
nekoliko kilometara dalje od nje. To je bilo prikladno za nas
oboje.
Ja sam se pobrinuo da je nijedan idiot ne zamara svojim
postojanjem.
A ona je kuhala za mene.
Katkad bi mi čak pakirala dječje paketiće sa smješkićima.
Vjerojatno bih umro od gladi da nje nije bilo. To mi je svaki
dan nabijala na nos.
Gabi je zakolutala svojim zelenim očima i u trenutku
svezala svoju dugu kestenjastu kosu u nisku, neurednu punđu.
22
“Nekad mi dođe da te ubijem.” Izdahnula je. “Ah, osjećam se

puno bolje sad kad sam si olakšala dušu.”
“Zato sam tu.” Namignuo sam. “Tvoja osobna terapija.”
Namreškala je nos. “Ozbiljno. Baš smrdiš, čovječe.”
Podigao sam majicu i lecnuo se. “Kako sam dovraga u samo
pet minuta s blagajnicom postao hodajuća reklama za parfem?”
Gabi je uzdahnula, a onda pokazala prema stepenicama.
“Idi. Otuširaj se. Ja ću pripremiti hranu. Tvoja pričuvna odjeća i
dalje se nalazi u mojoj sobi. Samo...”, kihnula je i naborala nos,
“riješi se drolje.”
“Ona ima ime”, zadirkivao sam je. Iako nije da sam ga se
sjećao. Ali u svoju obranu, dok su njezine usne bile omotane
oko mene, njezina mi je glava priječila pogled na njezinu pločicu
s imenom. Vidite? Nisam ja kriv.
“Jednog dana.” Gabi je odmahnula glavom. “Netko će te
smlaviti.” Namrštila se. “Ili se kaže smlavjeti?”
“Oooo.” Protresao sam se i nagnuo prema njoj utisnuvši joj
poljubac na obraz. “Zvuči prosto. Jedva čekam.”
Snažno me odgurnuvši od sebe, pljesnula me po dupetu.
“Gore. Idi, prije nego počneš privlačiti još.”
“Pažnje?”
“Djevojaka bez budućnosti.” Gabi je ozbiljno kimnula.
“Znaš, onaj tip cura koje voliš brzo...”
“Lex!” Namjerno sam je prekinuo kada je moj najbolji
prijatelj ušetao u kuhinju. Metar i devedeset pet visoka, mišićava
muška kurva.
Gori od mene.
To je značilo da je vjerojatno zaslužio nekakvu medalju.
Ili značku.
23
Ili barem prišivak sa slovom K za “kurva”. Njegovo vlastito

grimizno slovo.
Pokraj mene, Gabi je postala napeta.
“Idem ja pod taj tuš”, rekao sam ostavivši ih nasamo. Jako
sam dobro znao da je najbolje maknuti se s puta kad se njih
dvoje nađu u blizini.
Mrzio sam prekidati svađe. Posljednji sam put zaradio
modricu ispod oka i udarac u jaja pokušavajući održati mir.
A s obzirom na to koliko mi se klijentica nakupilo za
ostatak semestra, posljednje što sam trebao bilo je pojaviti se na
sastanku s oba natečena oka.
Preskakao sam dvije stepenice odjednom, pokucao na vrata
kupaonice prije nego što sam ušao, a onda brzo svukao odjeću
i uskočio pod tuš.
Sve moje potrepštine nalazile su se ondje gdje sam ih
ostavio, u maloj kutiji koju sam držao u kutu.
I prije nego postanete sumnjičavi oko svega, zapamtite,
Gabi mi je poput sestre - u smislu, jedini put kada mi je palo na
pamet da je poljubim bilo je u osmom razredu; imali smo zabavu
na rolama. a prilično sam siguran da je razlog tomu bio taj što mi
je netko stavio alkohol u sok.
Svejedno, poljubili smo se, i bilo je grozno. Ona se čak
ispovraćala. Ali devedeset smo devet posto sigurni da je uzrok
bila gripa, a ne moje loše ljubljenje.
Rukovali smo se nekoliko dana nakon toga.
Zakleli na tajnost.
I otad se nismo nijednom posvađali.
Stoga ne, nisam bio ljubomoran na njezinu fascinaciju
Lexom iako bih ga, ako ikad krene za njom, vjerojatno objesio s
24
bandere i zapalio mu muda. Bila je slatka ta njezina opsesija, no

znao sam da se iz nje neće ništa razviti. Jer ona je bila djevica.
On nije.
A tipovi poput Lexa znaju koliko djevojke poput Gabi
vrijede - poput zlata. On si ju nije mogao priuštiti, čak ni kada bi
prodao svoju prljavu dušu.
Poznati miris gela za tuširanje Molton Browi ispunio je zrak,
istodobno mi i paleći nosnice i opuštajući me.
Kod Gabi sam držao samo Moltona.
Jeai Paul Gaullier bio je rezerviran za moj stan.
A ako bih prespavao, a sutradan se imao naći s klijenticom,
ponio bih OU Spiee. Tu su neke druge brojke igrale ulogu. Barem
je trideset posto tipova na faksu upotrebljavalo OU Spice, što je
značilo da će djevojka početi asocirati moj miris s mirisom drugih
muškaraca, zbog čega će se osjećati opuštenije i ugodnije. Zato
što, kao što svaki ljubavni stručnjak zna, miris je najlakši način da
se stvori sjećanje i ugoda.
Ovo ne možeš izmisliti ni da hoćeš.
To je bio još jedan razlog zašto je Lex bio neprocjenjiv za
tvrtku: on je obožavao svoje grafikone, podatke i zabavne
činjenice.
Snažan kucaj zatresao je vrata. “Kunem se bogovima tuša,
ako ne požuriš, razvalit ću vrata i pustiti vodu na školjci.
“Pet minuta, Gabs.”
“Ti i tvoja lažna vremenska ograničenja!”
Brzo sam ugasio tuš, omotao ručnik oko struka i požurio
niz hodnik u njezinu sobu.
Uzdahnuvši, zatvorio sam vrata iza sebe, spustio ručnik i
upalio svjetlo.
Je li nabavila novu komodu?
25
Njezina je bila smeđa.

Ova je bila crna.
I parfem na njoj bio je nov.
Namrštivši se, uzeo sam Pradinu bočicu i ponjušio, baš u
trenutku kada su se otvorila vrata sobe.
“Sveti Garfielde i lazanjo!” rekla je visoka brineta s
prekomjernom količinom valovite kose. Prekrila je lice rukama i
posrnula unatrag. Vrata iza nje već su bila na pola zatvorena,
stoga ju je kvaka lijepo opalila po guzi. Lecnuvši sc, zateturala je
prema naprijed posegnuvši za košarom za rublje koja se nalazila
pokraj mene.
Bila je plastična.
Ne čelična.
Stoga je, naravno, čim se oslonila o nju, pukla. Rublje se
raširilo po podu, a ona je pala na koljena; njezine ružne crne
kratke hlačice podigle su se i otkrile njezina mišićava bedra.
Nacerivši se, sagnuo sam se, i dalje gol, prst uperivši u
ružičaste tange. “Mislio sam da si tip cure koja nosi samo
bokserice.”
Njezina smeđa kosa prekrivala joj je lice pa je podsjećala na
rođaka Itta iz Obitelji Addiuns. Polagano, maknula je kosu sa
svojih očiju.
“Što radiš u mojoj sobi?” Glas joj je zvučao optužujuće
duboko i nekako seksi - kad bih zatvorio oči i zamislio da pripada
drugom tijelu.
“Misliš u Gabinoj sobi?”
“Ne.” Nosnice su joj se raširile. “U mojoj sobi.”
“A ti si?” Ispružio sam ruku zato što sam prije svega bio
kavalir, zatim certificirana muška kurva, i zato što bi me baka
26
svaki put pljesnula po guzici kada bih se predstavio bez čvrstog

stiska ruke.
Razrogačila je oči zagledavši se u moje golo tijelo.
“Dobro”, rekao sam slegnuvši jednim ramenom. “Ali
doslovno imam samo tri minute prije nego što mi Gabi da
jezikovu juhu. Hoćeš na krevetu ili na podu, kad si već ondje?”
A Gabi je rekla da nisam dovoljno darežljiv! Dovraga.
pogledajte me, spreman sam dijeliti besplatne orgazme.
“Što?” Djevojčine lutajuće oči napokon su se podigle k
mojima. Dovraga, neki ljudi naplaćuju za takvo zurenje. “O čemu
govoriš?”
“Dobro, sad imamo otprilike dvije i pol minute. Neću reći
da neće biti teško, ali vjerojatno bih mogao učiniti nešto što
će dovesti barem do nekog uzdisanja. Možda i kojeg vriska.”
“Vriska?” rekla je, a obrve su joj se spojile. “O čemu
govoriš? I zašto si gol?”
“Tražio sam odjeću prije nego što si upala.”
“U svoju sobu.”
“Gle.” Pogledao sam na sat. “Sada zbilja ulazimo u opasan
teritorij. Zvali su me Superman u krevetu, ali nisam baš
siguran mogu li napraviti reprizu 2014., iako bih volio dodati još
jedan primjer u knjigu rekorda. Stoga, ako ćemo učiniti to, moraš
se požuriti i barem skinuti majicu.”
“Jesi li ti”, obrazi su joj se zarumenjeli, “striper za zabavu?”
Hmm. Ta je ideja imala pozitivnih strana. Mogao bih
prirediti besplatnu predstavu, što bi me učinilo svecem s obzirom
na to koliko inače naplaćujem svakoj klijentici.
“Ne.” Ispružio sam ruku. Kada je nije prihvatila, sam sam je
odlučio podignuti s poda.
Počela je mlatiti nogama. Čak me pokušala i ugristi.
27
“E, to. Malo entuzijazma!”

“Spusti me!” Odmicala se od mene.
Spustio sam je dalje od sebe i prekrižio ruke. “Žao mi je,
vrijeme je isteklo. Ostalo ti je deset sekundi, a čak ni ja ne mogu
izvesti čudo ovog”, pokazao sam na njezinu vrećastu majicu,
vrećaste hlačice i, o, Bože, je li ona to nosila dokoljenice?,
“kalibra.” Gutnuo sam. “Samo pretpostavljam, ali jesi li možda
školovana kod kuće?”
Lice joj se zacrvenjelo od neugode ili ljutnje. “Ne! I živim
ovdje. Ovo je moja soba!”
“Ali ovo je Gabina soba.”
“Zamijenile smo se jutros!” Udarila je nogom u pod. Nosila
je staromodne japanke marke Adidas.
Zar ih još proizvode? Hah. Kao da gledam živog
tiranosaura.
“Zašto mi zuriš u stopala?”
“Sigurno sada vrijede koji dolar više.” Tupkao sam se po
bradi nastavivši zuriti u ružne japanke. “Impresivno. Zbilja
impresivno.”
“Slušaš li ti mene uopće?” zakreštala je. “Oblači se i izlazi iz
moje sobe. Ili se nemoj obući i samo iziđi iz moje sobe. Što god.”
“Upravo tako.” Kimnuo sam ozbiljno. “Upravo sam to i
namjeravao kada si upala. E, sada”, rekao sam polako, “kažeš da
ste se zamijenile za sobe?”
Kimnula je.
“Što znači da je Gabina soba...?”
Pokazala je niz hodnik. Odjednom sam se kao prisjetio da je
Gabi spominjala nešto o tome da će se preseliti u manju sobu zato
što će dvije nove cimerice biti zajedno.
“Aha, ti si sigurno Serena.”
28
“Blake”, zarežala je. “Serena je plavuša.”

Okladio bih se da je i zgodna. Serena je ime za zgodne cure.
Blake? Tako nazoveš djevojčicu za koju si mislio da će biti
dečko pa si projicirao sve svoje dječačke snove na nju. Dam deset
dolara da ju je tata natjerao da igra svaki sport i da je ili proizvod
rastavljenog braka ili samohranog roditelja.
“Zašto i dalje stojiš tu... gol?” Ovaj je put svrnula pogled
prekrivši lice rukama.
“Zar je biti gol loše? Znaš da si takva rođena, zar ne?”
“Samo”, nije pogledala ponovno, već je samo pokazala
prema vratima, “idi.”
“Tvoj gubitak.” Nasmijao sam se. “Mogao sam ti okrenuti
svijet naglavačke.”
“Moj svijet ne treba okretati.”
Zastao sam na pola puta prema izlazu i okrenuo se prišavši
joj bliže, stavši tako da svakako osjeti moj dah na svojemu
vratu kada sam prošaptao: “E, tu se varaš, Blake. Svaka djevojka
treba da joj netko okrene svijet, barem jedanput. Ili ako dotično
okretanje dolazi od mene? Dvaput.”
Držala se ukočeno, a njezine sam emocije mogao iščitati
samo iz činjenice da joj se disanje ubrzalo zajedno s pulsom.
Nagnuo sam se i polizao mjesto na njezinom vratu koje me
izazivalo. Zatim sam se odmaknuo. “Bilo mi je drago.”
Vrata su se zalupila za mnom, gotovo me opalivši po
dupetu za oproštaj.
Ne možeš ih sve osvojiti. Nije da bih želio osvojiti išta od
Adidaske. Već sam ionako imao pune ruke posla. Posljednje što
mi je trebalo bila je neka muškarača koja potiskuje svoju
seksualnost i nosi trenerke jer su udobne.
29
ČETVRTO POGLAVLJE
Još sam tresao glavom kada sam se obukao i krenuo niz

stube zaputivši se u mali dnevni boravak. Mislim, Adidas
japanke?
Lex je bio zauzet zapričavanjem neke ženske za koju sam
pretpostavio da je Serena, koja je imala plavu kosu, velike srneće
oči i slatko malo tijelo koje će vjerojatno za nekoliko sati biti pod
njegovom lijenom guzicom. Ili bolje, ona će biti gore i sve sama
raditi dok se gad odmara s rukama pod glavom, zijeva i govori:
Malo udesno.
Volio je šefovati u krevetu i izvan njega; vjerojatno je davao
djevojkama priručnike koje su morale zapamtiti prije nego
što dobe čast poševiti se s njim.
Blake još nije sišla.
A na televiziji su puštali Igru prijestolja. Treću sezonu, baš
ondje gdje smo Gabi i ja stali. Ne bi me bilo sram odglumiti bolest
tijekom sljedeće epizode da svi odu u krevet pa da je ja
mogu pogledati bez prekida. Znam biti baš brižan.
“Iane”, Gabi je zarežala. “Prošlo je deset minuta. Reci mi da
nisi.”
“Nisam.” Namignuo sam Lexu i dohvatio pivo sa šanka, a
zatim počeo puniti svoj tanjur čipsom.
Gabi me uštipnula ispod rebra uvrnuvši mi kožu.
“Sranje!” Čips mi je gotovo pao s tanjura. “Čemu to?
Otuširao sam, više ne smrdim kao mlada prostitutka, nema na
čemu!”
30
Gabi me pustila i odgurnula udarivši me u prsa. “Gdje je

Blake?”
“Je li u košarkaškoj ekipi?”
“Ne.” Gabi je zakolutala očima, zatim me pogledala
poznatim i sumnjičavim pogledom. “Gdje je?”
“Na nogometu?”
“Ne.”
“Tenisu?”
“Iane, ako si je dotaknuo, kunem se da ću ti iščupati te tvoje
zlatne kovrče iz mozga jednu po jednu.”
Počeo sam grickati svoje doritose. “Golf?”
“Odbojka”, Blake je dometnula prišavši nam. “Zapravo.”
Pucnuo sam prstima. “To objašnjava odjeću.”
Gabi je pogledala od mene prema njoj. “Odjeću?”
“Što nedostaje mojoj odjeći?” Blake je spustila pogled.
Nasmijao sam se.
One nisu.
Pročistivši grlo, zagrizao sam još jedan čips, razvukao
osmijeh i rekao: “Baš ništa.”
“Je li tvoj?” Blake je pokazala prema meni kao da nisam dio
razgovora.
“Nažalost.” Gabi je uzdahnula. “Znaš kako ti roditelji
uvijek govore da ne hraniš lutalice?” Pogledala me u oči.
“Najprije je bio tako sladak, kao i svi štenci. Onda je počeo gristi
moje prijatelje.”
“I ja tebe volim, srce.” Poljubio sam je u čelo i pljesnuo po
guzici. “To su ljubavni ugrizi.”
Blake je gledala naš razgovor raširenih očiju.
“lane”, Lex jc viknuo. “Hoćemo ili ne? Imam ispit ujutro.”
To je bila njegova fora.
31
I bio je tako dobar da sam se čak i ja morao nakloniti i

potapšati ga po dupetu.
On je bio genije za računala.
Seksi šmokljan koji voli znanost.
Smatrao sam da je on ono što bi se dogodilo da se Bill Gates
ponovno rodi kao grčki bog. Jednog će dana Lex osvojiti
svijet. Naravno, ako prestane ševiti krive ženske, to jest najdraže
učenice svojih profesora.
Djevojke su ga obožavale jer je imao mozak. Šteta što je
svoje moći upotrebljavao za zlo. Na neki način bio je zlikovac, a ja
sam bio superjunak.
Spašavao sam cure od toga da ne završe s glupanima,
gubitnicima i dečkima iz bratstva; odnosno, spašavao sam ih od
tipova poput Lexa. A Lex bi se pobrinuo s pomoću svojih
ilegalnih računalnih programa i istraživanja da su naše klijentice
one prave.
On je uzimao zle.
Ja sam uzimao dobre.
Mislim da se on hranio mojom moći, a ja njegovom.
Savršena ravnoteža između dobrog i zla.
Serena se zahihotala na nešto što je Lex rekao. Kvragu,
vjerojatno bi se zahihotala i da je točno koristio č i ć.
Odupro sam se porivu da zakolutam očima. Nemojte me
krivo shvatiti, ševio sam takve cure jedanput u dva tjedna da se
ispušem, ali samo su za to bile dobre; njihov jedini doprinos
društvu bio je taj da nisu marile ni za što osim za činjenicu da
tipovi poput Lexa i mene imaju trbušnjake, a mi smo im
dopuštali da dotaknu svaki mišić bez hihotanja.
32
“Da.” Bacio sam svoje mišićavo tijelo na kauč i protegnuo

se. “Zadnja epizoda. Slobodno gledajte, curke, ali ako itko
progovori, zalijepit ću mu traku preko usta.”
“Ne još!” Gabi je dotrčala i stala pred televizor. “Ovo je
zabava dobrodošlice za moje cimerice. Najprije se moramo
socijalizirati.”
“Joj.” Kimnuo sam. “Da.”
U sobi nije bilo ni zvuka.
“Pa, ovo se čini poput prisilnog spoja na slijepo”, rekao sam
si. Na neki način.
Čujte, ta je dnevna soba bila prilično mala.
“To ti najbolje znaš.” Gabi je skupila oči. A ja sam se
smrznuo. Zato što ako smo se ikad složili oko ičega, bilo je to da
nikada nećemo govoriti o tvrtki Wingmen Inc. Mi smo bili
kao hight Club, ali bolji zato što smo se bavili sprečavanjem
tužnih djevojaka u tome da se seksaju s kretenima.
Prestanite odmahivati glavom. Ono što radim u slobodno
vrijeme, neplaćeno, bilo je posve drukčije. Nisam ševio
tužne djevojke; ševio sam glupe djevojke. Zapazite razliku.
“Daj, Gabi.” Lex je odgurnuo Serenu. “Skuliraj. Upoznali
smo cimerice, lan je donio hranu, a ti si i dalje solo.” Otfrknuo je u
njezinu smjeru prošavši rukom kroz svoju tamnu kratko
podšišanu kosu. “Sve je kako treba biti.”
Gabi je nasrnula na njega.
Ja sam skočio između njih i brzo je povukao prema sebi te
smo zajedno pali na duboki kožnati kauč. Gabi je možda
bila mala, ali je bila žilava.
“Sšs”, prošaptao sam joj na uho. “Znaš da je ogorčen jer nije
dobio pice ovaj tjedan.”
33
Lex je opsovao i ponovno se pridružio Sereni na kauču.

Inače je bio prilično opušten, osim ako je bio u istoj prostoriji kao
i Gabi. Tada bi izgubio pamet i počeo nalikovati Crazy Eyes
iz serije Narančasta je nova crna.
“Daj da jednostavno pogledamo zadnju epizodu”,
predložio sam. “Onda ćemo pojesti desert.”
Pogledao sam Serenu dok sam izgovarao “desert.”
I Lex je to učinio.
Gabi me udarila laktom opasno blizu međunožju.
“Već se popišao na nju”, prošaptao sam joj na uho. “Ne
brini se.”
“Gadiš mi se.” Stisnula je “Play” i naslonila se na mene.
Podsmjehnuvši se, prošaptao sam joj na uho. “Voliš me,
sestrice.”
“Katkad se pitam zašto.”
“Podižem prosjek skupine za barem dva boda, priznaj.”
“Samo zato što imaš lijepu kosu”, progunđala je.
“To je moja mala.”
Nasmiješivši se, udobno sam je smjestio pokraj sebe, ali sam
osjećao kao da me netko promatra. Okrenuo sam se na vrijeme da
vidim kako Blake prekriva lice onom svojom golemom hrpom
kose i spušta pogled na svoje ružne japanke.
Hm. Pitao sam se koja je bila njezina priča, ali sam onda
začuo poznatu glazbu Igre prijestolja i ponovno se uživio u
čarobni svijet zbog kojega mi se moj činio poput dječje igre.
Nakon deset minuta ponovno sam osjetio ono zurenje.
Malo sam se drukčije namjestio i okrenuo.
Blake nije zurila, tipkala je.
Tijekom Igre prijestolja.
Što je bilo jednako spavanju tijekom Marvelova filma.
34
Pročistio sam grlo.

A kada i dalje nije podigla pogled, podigao sam se sa svojeg
mjesta na kauču, došetao do njezina barskog stolčića i podigao je
s njega.
Vrisnula je kada sam je bacio na kauč i obrisao ruke o
traperice. “Eto, sad se svi zajedno možemo maziti. Mobitele na
stol.” Pogledao sam onaj koji je držala u rukama. “Sada.”
Skupivši oči i pogledavši me zlokobnim pogledom, bacila je
svoj mobitel na stol s ostatkom naših i prekrižila ruke.
“Nisi ga uopće trebala nahraniti”, prošaptala je Blake.
Gabi je potapšala njezinu ruku i odvratila šaptom. “To me
proganja i dan i noć, Blake, i dan i noć.”
35
PETO POGLAVLJE
Jutra. Uživao sam u jutrima. S kavom iz Starbucksn u ruci

sjeo bih na svoje uobičajeno mjesto u blizini fontane
Drumheller, poznatijom kao Frosh Potid. U svoje sam vrijeme
smočio brucoša i brucoša, no sada, kada sam bio diplomac, razina
zrelosti mi je znatno porasla.
Jutarnja izmaglica bila je prohladna - uvijek je bila
prohladna - ali sam odbijao pronaći drugo mjesto.
Bio sam poput Sheldona iz Teorije velikoga praska.
Fontana je bila moj kožnati kauč. Mjesto točno ispred
Bagley Halla, moj vlastiti jastuk na njemu.
“Dovraga.” Lex jc glasno zijevnuo dok mi je prilazio;
njegova kava očito nije odradila svoje. “Rano je.”
“Sedam je sati.” Otpio sam gutljaj svojeg espressa. “Rano je
samo ako si cijelu noć bio budan sa...?”
Lex se nacerio. “Serenom. Divlja je u krevetu. Dvaput je
zaboravila kako se zovem. Pitala me vjerujem li u jednoroge.
Triput je bila na Comiconu, svaki put kao drugi lik iz X-Mena.
Njezina moć je to što može izrecitirati abecedu unatrag, a kada
sam je pitao za broj, zaplakala je.”
“Sranje.” Tiho sam fijuknuo. “Očito ti je sinoć dobro išlo.”
Lex je zakolutao očima. “Meni uvijek dobro ide.”
“Aha”, rekao sam svisoka. “Znači ono jednom kad si se
upucavao Gabi bila je slučajnost?”
“Bio sam pijan”, rekao je obrambeno. “A da ne govorimo o
Gabi ovako rano ujutro? To mi upropasti cijeli dan.”
36
“Jasno, kurvo. Daj mi sad da vidim raspored.”

Premjestili smo se na jednu od klupa. Takav je bio Wingmen
Inc. Nikada nismo poslovali u kući, nikada klijentice nismo vodili
kući. Bilo je to nepisano pravilo. Posao i zadovoljstvo se
ne miješa. Shvatili smo da nam trebaju stroga pravila, posebice
zbog toga što nismo željeli da svi doznaju tko uistinu stoji iza
tvrtke.
Sav smo svoj posao radili strogo na kampusu.
Istina, djevojke bi doznale kada bi nas upoznale.
Ali one su se morale zakleti na tajnost. Uglavnom, potpisale
bi ugovor u kojemu bi pisalo da ćemo ih tužiti ako spomenu
i jednu riječ o tvrtki Wingmen Inc.
Siguran sam da se pitate kako drugi ljudi na kampusu nisu
ništa posumnjali.
Jednostavno.
Sjećate se kako sam rekao da ne miješamo posao sa
zadovoljstvom? Ponovit ću to. Ne miješamo posao sa
zadovoljstvom. Stoga izvana sve izgleda kao zadovoljstvo.
Bili smo igrači prije; igrači smo i sada.
Ljudi jednostavno pretpostavljaju da hodamo sa svim
vrstama djevojaka; svakom veličinom, svakim oblikom - ne
diskriminiramo. Zbog toga sve djevojke na kampusu osjećaju da
nam mogu lako prići. Jedan bih dan hodao s manekenkom; drugi
bih pomagao slijepoj ženskoj da nauči voziti bicikl.
Kužite što hoću reći.
U našem svijetu? Svaka je žena predivna. Svaka žena ima
svrhu. Svaka žena ima tipa kojega želi za sebe, jedno nedokučivo
muško remekdjelo.
Zamislite nas kao mešetare.
Nema na čemu, svijete.
37
“Dakle...” Lex je izvukao svoj mobitel i stavio ga uz moj.

Istog trenutka tablica u Excelu pojavila mi se na zaslonu. “Imaš
Shell ostatak tjedna, zatim rupu, a onda si bukiran sljedeća dva
mjeseca. Dvije djevojke na tjedan, počevši za tri tjedna. Je li ti to
u redu ili hoćeš da ja uzmem jednu?
Pogledao sam imena nakon Sltell. “Koja je njezina priča?”
“Avery Adams.” Lex se mračno zahihotao. “O, ona je
zabavna.”
“Zabavna u smislu ozbiljno ću se zabaviti, ili ću poželjeti
okončati svoj život nakon što provedem tjedan dana s njom?”
“Drugo, mislim.” Lex je kimnuo bijesno tupkajući po
telefonu, a zatim izvukavši cijeli profil s njezinim godinama,
visinom, diplomom, najdražom hranom, hobijima, snovima,
veličinom odjeće i toplim napitcima koje je voljela. Recimo samo
da je naša prijavnica bila opsežna. Obično je svakoj klijentici
trebalo nekoliko sati da je ispuni. “Zaljubljena je u svojega kolegu
s faksa.”
“Nisu li sve?”
“On studira kemiju, godinu je dana mlađi od nje.”
Obrve su mi iznenađeno poletjele prema gore. Obično je
bilo suprotno - tip je bio stariji. Ovo je bila zanimljiva promjena.
“A njega više zanimaju prstenaste molekule ciklopropana i
ciklobutana, s čime joj upravo i pomaže. Ona se i dalje pretvara
da ne razumije.”
“Pa ja bih se morao pretvarati da razumijem. Što su,
dovraga, prstenaste molekule?”
“Vi poslovnjaci”, dahnuo jc Lcx.
“Vi znanstvenici”, odvratio sam.
38
“Dakle, pala je tri puta, zbog čega on počinje misliti da je

glupa, a nije, i to očito umanjuje njezine šanse da se skrasi s
njim.”
“Skrasi.” Pustio sam da mi se ta riječ malo zadrži u glavi.
“Dakle, ovo nije brzi izlet u Sevograd. Ona želi...”
“Bebe.” Lex je zadrhtao, a ja sam napravio zgađeni izraz
lica.
“Super.” Za nju. “Znamo li išta o njemu iz čega bismo
mogli zaključiti koliko je otvoren za ozbiljnu vezu?”
“Njegovi su roditelji u braku već dvadeset pet godina. Meni
se čini da je samo sramežljiv i nespretan. A cura jc slatka kad joj
skineš naočale. Moja pretpostavka: preplašen je. Unio sam i
njegove i njezine informacije u svoj program i savršen su
par.” Otišao je na dno stranice. “Ako uspješno obave svoj prvi
spoj, moji podatci kažu da su šanse devedeset osam posto da
ostanu zajedno i”, protisnuo je sljedeće riječi, “skrase se.”
“Nadam se da se ona zna ljubiti.” Polako sam otpio gutljaj
kave osjetivši žarenje u grlu. Ništa nije gore od učenja
djevojke kako se ljubi. Neugodno, dugotrajno i - zadrhtao sam -
većinom bi počele raditi neke čudne pokrete jezikom zbog čega
bih se osjećao kao da imam izvanzemaljca u ustima.
“Prošla je taj ispit s izvrsnim iako mi se čini da nije sigurna
što bi trebala raditi s jezikom kada poljubac postane strastven.
Dao sam joj peticu za trud, trojku za izvedbu.”
Pretpostavljao sam da s tim mogu nešto napraviti. “Tijelo?”
“Sva su ženska tijela predivna.”
A ljudi su nas zvali kretenima.
Barem smo znali da svaka žena može nešto ponuditi, u
kojem god čudnom obliku dolazila. Uvijek je postojalo nešto.
Uvijek. ”I?” upitao sam.
39
“Malo je niža. Kao i Romeo.”

“Seksualno iskustvo?”
“Imala je dva partnera i oba je označila kao loše iskustvo.”
“To bi mogao biti problem ako on ne zna što radi.”
“Uvijek mu možemo dati nekoliko smjernica ili prikladno
porazgovarati s njim uz kavu o tome kako zadovoljiti ženu.
Ako ne zna što radi, ostat će i poslušati. Ako zna, podsmjehnut će
se i odšetati.”
Oboje smo kimnuli.
Proškiljio sam kada se sunce počelo probijati kroz oblake.
“S njom će onda biti lako.”
“Da.” Lex je otvorio profil sljedeće klijentice. “Ova mi je
zapravo jutros iskočila na stranici, ali kako je tvoj raspored krcat,
nisam bio siguran bi li želio da joj dopustim da se prijavi.”
“Dopusti.” Nisam čak ni pogledao na zaslon. “Imam
vremena.”
“Ali...”
“Moram ići.” Ustao sam protegnuvši svoje ruke i kavu
iznad glave. “Shell ima rano predavanje sa Sroljobarom, a ja bih
je trebao otpratiti i ponijeti joj knjige, a zatim je poljubiti u čelo.”
“Priča stara kao vrijeme, moj prijatelju.” Lex se nasmijao
s pola duha. “Tip neće zapaziti poljubac s jezikom.”
“Ne.” Kucnuli smo se šakama, a zatim sam odšetao.
“Zapazit će nježan poljubac.”
“Uvijek nježan poljubac”, Lex je viknuo za mnom.
Nekako nisam vjerovao da će nas, kad diplomiramo i ovo
se sranje proširi po internetu, Facebook pokušati otkupiti za
milijardu dolara.
40
ŠESTO POGLAVLJE
Kampus našeg sveučilišta brujao je od uzbuđenja. Studenti

su se mimoilazili dok je vlažna jutarnja izmaglica visjela u zraku.
Još jedan razlog zašto sam obožavao Seattle - vrijeme je bilo
svježe, puno obećanja.
Shell je zgrabila moju ruku kada smo stali ispred jedne od
zgrada studija poslovanja. Slobodnom sam rukom mahnuo
Gabi dok smo prolazili pokraj nje. Pogledala me ravno u oči. U
takvim sam trenutcima bio uvjeren da mogu čitati misli ženama
samo zureći u njih - i bio sam jedini sretnik koji je to mogao.
Vidite? Superjunak.
Njezin je pogled to govorio.
Seljačino, još jedna? Već? Nisi li tek završio pomagati onoj
ženskoj od prošlog tjedna koja je imala srceparajuću priču o tome kako
samo želi mir u svijetu, ali je nitko ne shvaća ozbiljno jer se smije kad je
nervozna.
Sa Stellom je bilo lako. Trebalo mi je četiri dana. Tip nije
znao što ga je snašlo. U jednom trenutku bili su samo prijatelji. U
drugom, vidio sam kako je njegov auto ostao parkiran
ispred njezina stana... cijelu... dugu... noć.
“Odvratno”, rekla je Gabi. “Išao si u izvidnicu tijekom
njihovih sekskapada?”
“Ja to volim zvati istraživanjem”, rekao sam.
“Nije li se smijala na pogrebu njegova tate?”
“Aha. Nervozni smijeh, to je ozbiljna stvar.”
Opet je okrenula očima. “Ručak poslije?”
41
“Svakako.”
“Zabavi se spašavajući svijet, curu po curu.”
“Zar se ne zabavljam uvijek?”
Dobro, možda nije rekla “Zabavi se spašavajući svijet.”
Možda sam to malo preuveličao u svoju korist.
“Nervozna sam”, Shell je rekla stišćući mi ruku. “Što ako
me opet ne zapazi? Ili gore, što ako ovo ne upali i...?”
“Pročitala si naše statistike. Zar nam ikada nije upalilo?”
Duboko sam udahnuo. “Zato vam dajemo izvješće o uspjehu s
popisom često postavljanih pitanja tako da bez sumnje znate da
ono što radimo pali. Ali moraš slijediti pravila, razumiješ?”
Shellina se glava zanjihala gore-dolje. Nova je frizura sjajno
pristajala njezinu licu, a šiške su isticale njezinu slatku
trendi Stranu koja će se gospodinu konobaru svakako svidjeti,
ako je uopće prepozna. Dao sam joj smjernice što da odjene, ali
sam uvijek - i mislim uvijek - govorio djevojkama jednu stvar:
djevojka se nikada ne bi trebala mijenjati za dečka. Nikada. A
ako to učini? Onda im nije suđeno. Mi smo im pomagali
poboljšati ono što su već imale, ali nikada ih nismo mijenjali.
Iako smo, zahvaljujući Lexu, obično znali prepoznati loš
par, pa bismo te djevojke strateški usmjeravali prema uspješnijim
ishodima.
Sve je to bio dio našega radnog dana.
Ljubomorni konobar došao je iza ugla, taman da nas može
vidjeti.
“Eno ga.” Stao sam i privukao Shell uza se. “Nasmiješi se.”
“Pokušavam.”
“Izgledaš nervozno.”
“I jesam nervozna.” Donja joj je usna blago zadrhtala.
42
“Hej, hej.” Obujmio sam joj lice. Flertanje je uvijek bilo

realističnije kada su bile nervozne, jer se nervoza mogla
protumačiti i kao nježnost, povjerenje, ljubav. “Bit ćeš dobra.”
Već je bila dobra. Njezino je tijelo bilo prislonjeno na moje,
oči širom raširene od straha, ali iz ovoga kuta, moja je
pretpostavka bila da je gospodin konobar bio spreman udariti me
u čeljust zbog njezina očitog obožavanja.
Poljubio sam je u obraz, nježno protrljavši svoje lice o
njezino prije nego što sam joj šapnuo na uho: “Ako pogleda u
našem smjeru, svrni pogled kao da radiš nešto krivo.”
“Učini to, Shell. I ja imam predavanje.” A za razliku od
njezine zgrade, Paccar Hall bio je dobrih dvadeset minuta hoda
odavde, što je značilo da ću morati trčati.
Nagnula je glavu.
“Sada, zgrabi moja leđa vršcima svojih prstiju, gotovo kao
da ćeš ih zariti u moju kožu. Neka izgleda očajno.”
To je i učinila.
“Au.”
“Oprosti”, protisnula je.
“Dobro.” Odmaknuo sam se i poljubio je u čelo, a podigavši
pogled, ugledao sam gospodina konobara u trenutku kada je
opsovao i trznuo glavu ustranu kako ne bi gledao predstavu.
“Je li zapazio?” Glas joj se uzbuđeno podigao.
“O, zapazio je.” Iscerio sam se, a zatim potapšao njezinu
bradu jednim prstom. “Ovako, na predavanju će vjerojatno sjesti
pokraj tebe. Dopusti mu, ali pokušaj ne razgovarati. Ako on
počne, budi pristojna, ali ne preuzbuđena. Mislit će da sam ti ja
rekao da ne razgovaraš s njim, zbog čega će se poželjeti više
truditi. Izludit će se, zato što izgledaš tužno i nervozno, i pomislit
će da nešto nije u redu s našom vezom, a onda će te gnjaviti
43
ostatak dana dok mu ne ispričaš sve grozne detalje. Daj mu svoj

broj, ali nemoj odgovoriti na prvu poruku. Odgovori na treću.
Uvijek na treću.”
Upravo sam preletio kroz prvo, drugo, treće i četvrto
pravilo.
Prvo pravilo: Učini ih znatiželjnima, blago ljubomornima.
Drugo pravilo: Nemoj izgledati pretjerano zainteresirano.
Uvijek budi pristojna.
Treće pravilo: Daj im neki način da kontaktiraju s tobom, ali
zadrži lopticu na svojem terenu.
Četvrto pravilo: Nikada se ne javljaj na prvu poruku, poziv,
email itd. Iz nekog razloga mozak zaključuje da tri puta
možeš pokušati nešto prije nego što počneš izgledati očajno.
“Što ako se ne...?”
“Hoće.” Namignuo sam joj. “A sada idi.”
“Treća poruka, izbjegavaj, pristojna”, mrmljala si je dok je
odlučno koračala prema zgradi.
“Kao kada gledaš kako se pačići legu i napokon odlučuju
ući u vodu!”, duboki je glas rekao pokraj mene.
Iscerio sam se. „Lex, što te dovodi na moju stranu
kampusa?”
“Jesi li provjerio svoj raspored?” Njegov jc osmijeh bio
jednostavno preširok za devet sati ujutro.
“Što si napravio?”
“Ne ja.” Podigao je ruke. “Siguran sam da ću te čuti
poslije.”
Upravo sam krenuo otvarati raspored kada sam zapazio
vrijeme. “Sranje.” Pojurio sam se prema Paccarevoj zgradi
nadajući se da neću ponovno zakasniti. Bio sam prilično siguran
da moja izlika kako mi je “teta bolesna i trebala je nekoga s kime
44
može razgovarati” neće dobro proći treći put, a ovaj me profesor

dodatno mrzio zato što je Lex ševio njegovu kćer.
Možda smo bili najbolji prijatelji, ali ja sam barem gledao
gdje ću leći, kužite me? Lexa nije bilo briga tko će ispaštati
zbog njegova apetita; ako je želio nešto, to bi i uzeo. Čudno s
obzirom na to koliko je prokletog vremena i energije ulagao u
Wingmen Inc. Bila je to njegova bebica, njegovo dijete ljubavi. A
opet, iako smo bili najbolji prijatelji, Lex se držao za sebe. Dijelio
je neke stvari sa svojim računalom, a katkad bi, ako bi dan bio
dobar, dijelio svoja osobna sranja sa mnom, ali to je bilo rijetko.
Postojale su dvije stvari na ovom svijetu kojima je Lex
vjerovao: tehnologija i seks. Nijedno ga nikada nije iznevjerilo.
Kvragu, za trideset će godina Lex sjediti na trijemu svoje vile
pijuckajući limunadu sa svojim računalomautomatiziranim
robotom šapćući slatkosti u njegovo uho.
Gotovo sam se sudario s klupom dok sam trčao.
Sranje. Sranje. Sranje.
Minutu prije početka otvorio sam vrata učionice i zaletio se
ravno u nekog niskog dečka.
“Sorry, čovječe.” Sagnuo sam se da mu pomognem
pokupiti knjige.
Ružičasti lak na noktima? Pa, svakomu njegovo, valjda.
“Ti”, rekao je vrlo ženski glas.
Kapuljača je prekrivala glavu te žene muškarca. Malo sam
bolje zavirio, no poželio sam da nisam.
Blake.
I bila je bijesna. A opet, i moji bi ženski dijelovi bili bijesni
da sam navukao uski sportski grudnjak, majicu bez rukava i
duge
45
košarkaške hlačice. I. dovraga, te japanke jednostavno nisu

odustajale.
“Zašto si uvijek... svugdje?” ispalila jc noseći izraz čiste
averzije.
Predavanje još nije počelo, no ja sam bio vrlo samosvjestan
pojedinac. To je značilo da sam znao kako je svako prokleto oko u
toj prostoriji bilo upereno u mene, vjerojatno se pitajući
zašto, dovraga, ne šarmiram žensku u muškoj odjeći.
Ne možete šarmirati aseksualku, ljudi.
Pružio sam Blake njezine knjige. Istrgnula ih je iz moje ruke
i otpuhnula povukavši kapuljaču s kose.
E, to jc već bilo nešto.
Kosa joj je bila lijepe zlatnosmeđe boje, gusta, sjajna, i ono
prvo što biste zapazili na njoj - osim japanki, naravno.
“Studij poslovanja?” pokazao sam na njezine knjige.
“Opće obrazovanje. Ne bih inače bila ovdje da ne moram
odslušati predavanje?”
“Možda me uhodiš.” Namignuo sam joj. “Ne bi mi bilo prvi
put. Vjerojatno ni zadnji.”
“Očito imaš previsoko mišljenje o sebi.”
“Neki bi rekli da nije dovoljno visoko.” Tiho sam se
zahihotao kada je nekoliko djevojaka u prvom redu počelo šaptati
dovoljno glasno da ih mogu čuti svačije uši:
“Preseksi.”
“Tri puta! Rekla je da joj je to bila najbolja noć u životu.”
Blake je stisnula zube i ošinula ih otrovnim pogledom.
“Tvoje obožavateljice?”
“Otvorilo se slobodno mjesto u klubu.”
Blake se progurala kraj mene zaputivši se stubama do
zadnjih nekoliko slobodnih mjesta. Ja sam krenuo za njom,
46
uglavnom iz znatiželje, ali i zato što sam se morao udaljiti od

djevojaka iz prvog reda, koje bi me vjerojatno pokušavale maziti
cijelo predavanje.
Posljednji put kada se to dogodilo, nisam uspio ni svršiti. I
pod “svršiti” mislim svršiti svoje predavanje o financijama.
“Prošle su godine napravile plakate”, rekao sam uz uzdah
spustivši se na mjesto pokraj nje.
Blago razjapljene čeljusti pokazala je prema drugim
sjedalima u blizini, sjedalima koja bi stavila barem nekoliko
praznih stolova između nas.
“Stolovi. Stolci. Ovo je učionica tako da ništa drugo i ne
možemo očekivati. Mogu li ti još kako pomoći?”
“Sjedni na bilo koje mjesto osim toga.”
“Ovoga?” potapšao sam sjedalo između svojih nogu i
besramno se nacerio dok su njezini obrazi gorjeli jarkom crvenom
bojom. “Muči li te štogod, mila?”
“Samo...” Glasno je bacila knjigu na stol i spustila torbu na
pod. “Ne obraćaj mi se.”
“Dobro.”
Trepnula je, a usta su joj oblikovala maleno O, a ja sam
počeo zamišljati kako se spušta na koljena ispred mene. Uvukao
sam donju usnu u usta dopustivši svojim mislima da zagaze
u opasan teritorij. Jednako tako ona se počela rumeniti, i
rumenila se često, te je vjerojatno bila preuštogljena da se upusti
u oralne aktivnosti. Šteta.
Nasmiješivši se, zavalio sam se u stolac. Potrudio sam se da
učim u tišini... nisam trebao razgovarati s njom da bih je upoznao.
Većinu važnih stvari o ljudima naučimo jednostavno
promatrajući.
Osim toga, predavanje je upravo počinjalo.
47
Profesor je baljezgao o organizaciji poduzeća i različitim

organizacijskim ulogama u korporaciji.
Nisam ga slušao jer sam imao vlastitu korporaciju. Znao
sam kako uloge funkcioniraju. Kao da se vratite u prvi razred
nakon što ste diplomirali s najboljim ocjenama. Ali ostao sam
prikovan za svoje sjedalo proučavajući Blake krajičkom oka.
Nije imala loše lice. Na obrazima i nosu imala je nekoliko
pjegica, kao da ih je netko ondje razasuo radi dojma kada
se rodila. Bila bi slatka da joj kosa nije vječito padala preko
očiju, zbog čega mi je bilo nemoguće uistinu vidjeti kojeg je oblika
bilo njezino lice i koje su boje bile njezine oči.
Otpuhnuvši, svezala je kosu u niski rep.
Ja sam potiho dahnuo.
Posve slučajno.
“Hoćeš li preživjeti?” grubo je prošaptala.
Nagnuo sam se rukom okrenuvši naslon njezina stolca,
prstima plešući po njezinom vratu. “A ti?”
“Nisam... zainteresirana.”
“Za muškarce?”
“Za tebe”, rekla je zajedljivo. “A sada prestani s tim o čemu
već razmišljaš i obrati pozornost. Upravo sam se prebacila sa
sveučilišta Boise State ovaj semestar i već osjećam da sam u
zaostatku.”
“Aaa.” Pucnuo sam prstima.
“Što? Što 'aaaa'?”
Svijet je odjednom imao smisla. “Ti si iz Idaha? Reci mi gdje
si rođena jer sigurno nisi u Boiseu.”
Uzvrpoljila se odmaknuvši se dalje od mene i kratko mc
pogledavši postrance. “U Rigginsu.”
48
“Sveti Bože, spasi me od malih gradića sa samo jednom

trgovinom.”
“Prestani”, prosiktala je, “govoriti.”
“Dobro.” Uputio sam joj proračunati poluosmijeh - taman
dovoljan da se zapita. “Ionako sam dobio sve što sam trebao.”
Vidio sam da me željela upitati o čemu sam to, dovraga,
govorio, ali imala je impresivnu samokontrolu. To joj priznajem.
Bila je iz malenoga grada u Idahu. Prebacila se ovamo... iz
kojeg razloga? Moja je pretpostavka bila zbog tate. I dalje sam
bio uvjeren u teoriju o samohranom roditelju. Preselio se zbog
posla. Ali za koga je radio? Boeingt Možda Microsofti Možda čak i
Amazon. Dovraga, Seattle se mogao pohvaliti s toliko
korporacijskih sjedišta da bi bila čista sreća pogoditi.
Pogledao sam njezine japanke.
Reći ćemo da je radio za Microsoft. Tata računalni šmokljan
bez osjećaja za modu koji je prije radio od kuće satelitom.
Pogodak!
Pokušao sam obratiti pozornost na predavanje, ali mi je
pozornost neprestano odvlačilo njezino tupkanje olovkom.
I činjenica da je imala parfem i ružičasti lak za nokte. Zašto
je djevojka koja se oblačila poput nje nosila ružičasti lak za nokte
i Pradin parfem? Je li nosila one ružičaste tange ispod tih
hlačica? E, s njima bih svakako mogao nešto napraviti kada dođe
vrijeme. Izgledale bi tako dobro viseći s njezina gležnja dok bi
ležala s nogama u zraku. Dio mene počeo se zanimati za
mogućnosti istraživanja svih njezinih raznolikih... nijansi.
Misterij.
Nisam imao takvu već jako dugo.
Ili izazov. Ha, šteta što mi nije klijentica. Mogao bih štošta
napraviti s tim nogama. Naravno, ne bi bile omotane oko
49
mene, nažalost, jer nikada nisam petljao s klijenticama. Ne zato

što se one nisu trudile.
Predavanje je završilo sat vremena ranije.
Oboje smo ustali. Pustio sam je da prođe pokraj mene i
prošaptao: “Plave.”
Ukipila se, ali se nije okrenula. “Što?”
“Tvoje oči.” Progurao sam se pokraj nje i prošaptao joj na
uho: “Lijepe su ledeno hladne boje.”
“Poput moje duše.” Skupila je oči. “Hoćeš li me sada,
molim te, ostaviti na miru?”
“Zašto bi to željela?” Požurio sam za njom kada je
produljila korak. “Osim toga, svaka je Gabina prijateljica i moja
prijateljica.”
“Stvarno šteta.”
“Pa, vidjela si me gologa”, rekao sam dovoljno glasno da
ljudi koji su prolazili kraj nas mogu čuti. “Velika stvar.”
Razrogačenih očiju, stavila mi je ruku preko usta i gurnula
me uza zid. Ja sam se iscerio po njezinu dlanu.
Nagnula se prema meni. “Nisam bila impresionirana”,
prošaptala je kroz oblak mentolnog mirisa.
Odgurnuo sam njezinu ruku i nasmijao se. “Očajna si
lažijivica. A opet, možda ti je to bilo prvi put da si vidjela golog
muškarca, pa sada čekaš da me usporediš s jadnim, nesretnim,
smrtno dosadnim pojedincem s kojim ćeš završiti. Siguran sam
da će nositi naočale.”
Namrštila se. “Što nedostaje naočalama?”
“I imati proćelavu glavu.” Zamišljeno sam kimnuo, a zatim
pokazao na njezinu sljepoočnicu. “Upravo će mu tu nedostajati
kose.” Zakolutavši očima, napravila je korak unatrag i pobjegla.
Da se zna, pustio sam je.
50
Bila je tik pred izlazom kada se posljednji put okrenula.

Uvijek bi se okrenule.
Mahnuo sam.
Ona mi je pokazala srednjak. Isto kao da me poljubila.
51
SEDMO POGLAVLJE
Sunčeva svjetlost probila se kroz oblake, što je bila rijetka

pojava za siječanj kada je obično bilo kišovito i sivo. Umirujući
zvuk fontane bio je razbijen onog trenutka kada se oglasila
moja melodija zvona iz Supermana. Dužnost zove.
“Upalilo je!” Shell je vrištala u telefon. Jedva sam uspio
spasiti svoj bubnjić odmaknuvši mobitel od uha dok je ona
nastavljala kreštati.
“Naravno”, rekao sam nezainteresirano. Da nisam znao što
radim, bio bih loš u svojem poslu. Nekoliko je djevojaka
prošlo kraj moje klupe i mahnulo. Vjetar je počeo jače puhati
zaprskavši vodom iz fontane meni najbližu djevojku. Njezina
oskudna majica se smočila. A nije mi promakla ni činjenica da se
nagnula prema vodi okrenuvši se da provjeri gledam li, zatim
gurnula prst u usta i počela ga sisati. Snažno.
Koja šteta da je morala uništiti majicu da privuče moju
pozornost. Gotovo mi ju je bilo žao, no onda se okrenula prema
meni.
Ili mi nije bilo žao. Bez srama. Bože, blagoslovi Ameriku.
Poslala mi je poljubac.
Ja sam joj namignuo u odgovor.
Njezine prijateljice počele su se hihotati gledajući nas.
Sada sam očekivao ili usamljeni hihot ili pogled pun
mržnje. Obično bih dobio samo drugo ako sam već bio s
dotičnom curom i zaboravio njezino ime, ili zbog toga što smo
52
uopće spavali zajedno. Zato sam imao Lexa! I svoj prokleti

kalendar. Da ne zaboravljam važne informacije.
“Shell, sjeti se što sam rekao za pozive.” Ozbiljno se morala
smiriti. Osim ako je njegov penis bio napravljen od zlata i ako je
sam mogao svladati svakog Osvetnika, vrištanje nije bilo
potrebno. Ni najmanje. Opet, taj je čovjek volio daj. Toliko o tome.
“Sad me pažljivo saslušaj.”
Uzdahnula je u telefon. “Znam, znam. Samo sam bila
uzbuđena. Neće se ponoviti, Iane. Najbolji si!”
Znam. “Pokušat će te odvući nekamo nasamo. Reci ne.”
“Ali...”
“Peto pravilo: Reci mu da si zauzeta. Od sada, stalno si
zauzeta, dok ti ja ne kažem da nisi. Dobro?”
“Ali, Iane, upalilo je. Mislim, danas me već dvaput pitao
hoću li izići s njim.”
“Dvaput nije ništa, a uostalom, nismo još prošli sva
pravila.” Posegnuo sam za svojim staromodnim planerom i
zapisao broj dva pokraj drugog dana. Brzo se kretao kroz faze za
jednog hipija i čajoljupca. Dečki bi obično zapeli na prvoj fazi
ljubomore i zadržali se tu neko vrijeme. Rijetko bi kad napravili
potez ili zakoračili na teritorij drugog muškarca do trećega ili
četvrtog dana. “Onog trenutka kada prestane pitati, počet će
tražiti. Tada ga imaš. Ne kada te pita hoćeš li izići s njim, nego
kad bude zahtijevao tvoje vrijeme i dok bude čekao pred tvojim
stanom dok ga ne dobije.”
“Vau”, Shell je dahnula. “To je... romantično.”
“Znam kako dečki funkcioniraju.” Pogledao sam na sat.
“Moram ići. Nova klijentica.”
“Hvala, Iane. Bok. I...”
Pokiopio sam.
53
Nisam imao vremena razvijati odnose sa svojim

klijenticama, posebice ne s onima koje će plakati kada im kažem
da svaka komunikacija prestaje sa završetkom ugovora. Bolje mi
je bilo da sve razgovore svedem na minimum i na nužne stvari,
nego da dopustim da se naša mala transakcija pretvori u ljubavnu
vezu koja bi mi mogla uništiti posao.
Opušteno odahnuvši, nalegao sam se na naslon klupe. Moje
tamne naočale marke Dolce & Gabbana skrivale su mi oči tako da
sam mogao proučavati ljude dok su prolazili. Obično je bilo lako
razabrati nove klijentice. Obično bi uvijek prilazile klupi na kojoj
sam sjedio izgledajući kao da će se ispovraćati. Neke bi se od njih
okrenule i počele hodati u suprotnom smjeru, dok bi druge
domarširale do mene, a zatim briznule u plač.
Mrišteći se, pogledao sam kalendarsku aplikaciju na svojem
telefonu. Lex je napisao “podne”. Prošlo je već pet minuta.
Mogao sam jesti tajlandsku hranu s Gabi umjesto da sjedim
na prohladnome, vlažnom vremenu čekajući da neka ženska
skupi muda i priđe mi.
Istina, nikada ne bi znale da ja stojim iza posla sve dok ne bi
vidjele tko sjedi na klupi. To je bio dio ljepote naših posjetnica.
Lex i ja odlučili smo da ne kompliciramo stvari. Ako djevojke ne
znaju naše identitete sve dok ih ne primimo kao klijentice,
ne moramo se brinuti za posljedice ako ih odbijemo.
A odbijali smo mnogo prijava, no sve se to odvijalo prije
nego što bismo se sastali s njima.
Iživciran, palcem sam kliznuo preko zaslona kako bih
nazvao Lexa i rekao mu da otkaže klijenticu kada se netko
iznenada našao pokraj mene.
Znatiželjno sam podigao pogled.
54
“Blake?” Gotovo sam prasnuo u smijeh. Nema proklete

šanse.
Blijedog lica, svrnula je pogled i promumljala: “Ti si zbilja
svugdje.”
“Poput Boga, samo manje moćan.”
“Iznenađuje me što možeš izreći njegovo ime a da te ne
udari munja.”
“Pa nemoj sjediti preblizu za svaki slučaj.”
Pretjerano okrenuvši očima, povukla se na suprotni kraj
klupe, prekrižila ruke i počela tupkati nogom.
“Čekaš nekoga?” Joj, ovo je bilo predobro.
Blake se pretvarala da me nije čula. Kosa joj je i dalje bila
svezana u niski rep, njezina vrećasta majica bez rukava marke
Nike na sebi je imala boje, a njezine ružičaste hlačice iste marke
bile bi slatke da su bile odgovarajuće veličine. Je li nekoć bila
pretila pa jednostavno nikada nije išla u kupnju nove odjeće?
“Gle.” Blake je raskrižila ruke i okrenula se prema meni.
“Platit ću ti samo da odmah odeš.”
“Čime?”
“Ha?” Počela je žvakati svoj palac. Morat će se riješiti te
nervozne navike. Vjerojatno bih trebao početi pisati popis.
Nagnuo sam se prema njoj. “Čime ćeš mi platiti?”
“Rupijima.” Bijesno me pogledala. “Novcem, idiote.”
“Ne može.” Privukao sam se bliže njoj tako da su nam se
bedra doticala, praveći se da gledam u svoj mobitel. Znatiželja bi
uvijek pobijedila. Samo sam morao pričekati.
“Dobro, kako te se mogu riješiti?”
Pogodak! “Lako.” I dalje sam zurio u zaključani zaslon
svojeg mobitela koji je na sebi imao Supermanov znak sa slovom
W u sredini. “Platit ćeš mi u valuti koju ja odaberem.”
55
“Imaš vlastiti novac ili nešto takvo?”

“Ili nešto takvo.” Skinuo sam naočale i spremio ih u prednji
džep svoje kožnate jakne. “Ili mi plati sa svojih deset minuta
ili mi plati poljupcem. Budući da mi se čini da bi radije pojela
govno nego provela još sekundu sa mnom, pretpostavljam da ćeš
se odlučiti za poljubac. Brže će završiti i vjerojatno će ti
podignuti popularnost. Možda ti se čak posreći pa nađeš svoju
sliku na mojem Twitteru.”
“Ne.” Prasnula je u smijeh. “Nema šanse.”
“Dobro.” Ponovno sam stavio sunčane.
“Gle.” Glas joj je postao očajan. “Čekam nekoga i važno je i
ne želim da budeš tu. Štoviše, izričito mi je rečeno da ako se
ne pojavim sama, ugovor će biti...” Spustila je pogled na svoje
ruke. ”Samo... idi. Sada.”
“Jedan poljubac”, prošaptao sam ispod glasa. “Jesam li tako
ružan? Da me ne možeš ni poljubiti?”
Stisnuvši zube, protisnula je psovku, zatim zgrabila moje
lice i utisnula mi najbrži poljubac u mojem životu - na obraz.
Na. Moj. Obraz.
“Što je to bilo?” Dotaknuo sam mjesto koje je poljubila.
“Ozbiljno? Koji vrag?”
“Poljubac!” Bacila je ruke u zrak. “A sada idi!”
Nasmijavši se, kliznuo sam prstom preko zaslona svojeg
mobitela i otvorio datoteku s njezinim informacijama. Uvijek sam
čekao doznati klijentičino ime i pročitati njezinu datoteku
nakon prvog sastanka jer sam osjećao da ne bi bilo pošteno suditi
nekoga samo na temelju njihove reputacije. Lex je znao imena, no
ja nisam sve dok ne bi sjele na klupu.
Bio je to dio mojeg procesa.
56
Došla je iz Idaha, što sam već znao, ali nije se doselila s

roditeljem. Dobri stari tako i dalje je bio u Rigginsu. Bod za
samohranog roditelja, izgleda. Ne, preselila se nekoliko država
dalje... radi tipa. “Zanimljivo.”
“Što?” Jače je počela žvakati svoj palac. “Nema veze. Idem,
Ovo je bila glupa ideja.”
Pustio sam je da se udalji tri koraka prije nego što sam
progovorio. “Misliš li da bi se Davidu sviđao takav stav? Piše
ovdje da cijeni optimizam više od svega.” Zastao sam na pola
sekunde kao da razmatram. “Kriste, što on studira?
Spiritualnost?”
Blake se ukipila. Zatim se okrenula polako, lica blijedog
poput krpe. “Kako ti to znaš?”
“Hakirao sam ti email.”
Joj. Nisam znao da je moguće da još jače problijedi.
“Ajoj, izgledaš nekako zeleno.” Ustao sam, a zatim je
uhvatio ispod ruke i krenuo hodati s njom. “I šalio sam se.” Kada
smo se našli pod najbližim drvetom, gurnuo sam je na nj i
ponovno skinuo naočale, ovaj put dopustivši svojim očima da
pozorno pogledaju njezino lice. Snažna brada, plave oči, pjegice,
opet, napućene usne. “Vrlo si lijepa.”
“Što je ovo?”
“Wingmen Inc.”, rekao sam kurčevito. “Ali budući da se već
zovemo imenima...”
“Ne.” Blake je zatresla glavom. “Sigurno je došlo do
pogreške.”
“Žao mi je.” Odmaknuo sam se tek dovoljno da ima
prostora za disanje. “Nije pogreška. Lex i ja umovi smo koji stoje
iza najbrže rastuće posredničke usluge na Pacifičkom
sjeverozapadu.
57
Blake je polako izdahnula. “Ali... ti si...”

“Kurviš?”
Kimnula je.
“Ja uživam u ženama.” Slegnuo sam ramenima. “I
pomažem ženama, svim vrstama žena, da pronađu svoj savršen
par. Je li to tako pogrešno?”
“Ali...”
“Imamo mnogo posla.” Nagnuo sam glavu. “Znaš li što je
Victoria’s Secret.”
“Baš si seronja.”
“Halo, pa muško sam. Ali sam također tvoj novi ljubavni
učitelj. Ne naplaćujem dvjesto dolara na dan da ti budem
prijatelj.” Kimnuo sam, a tijelom mi je zabrujalo uzbuđenje pri
pomisli na izazov - a ona će to biti, to je bilo sigurno. “Učinit ću
ovo. To jest, ako si i dalje zainteresirana za tog Davida.”
Izgledala je kao da se nećka. Govor njezina tijela bio je
posve zatvoren, stoga sam znao da će je biti teško slomiti.
Posebno zato što je bilo očito da joj nisam odveć drag. A opet,
nisam ni morao biti. Možda sam je morao podsjetiti na to.
“Gle.” Oblizao sam svoje usne i pružio joj ruku. Ona ju je,
hvala Bogu, primila. “Stopa naše uspješnosti iznosi devedeset
devet posto. Slijedi pravila, slušaj moje savjete i smjernice i
uskoro ćeš rađati hrpu malih Davidića.”
“Djeca?” zagrcnula se.
“Ili što već želiš. Ja ću ti pomoći da to dobiješ. Naš proces
neće upaliti jedino ako odbiješ igrati po mojim pravilima.”
Podigao sam obrve na zvuk škripanja njezinih zubi. “Ili kada tip
nije idealan za tebe. Ali ako si ovdje, to znači da je već odlučeno, i
ako me budeš slušala, dobit ćeš tipa. Ali ako iz nekog razloga taj
David nije sveta Majka Tereza koja sere duge, ili ako se
58
predomisliš u vezi s njim, onda ćemo ti pronaći nekoga drugoga

tko će ti bolje odgovarati. Imamo savršen program. Vjeruj mi -
Lex ga je osmislio, a on je genije.”
Ovo je bio dio koji sam mrzio. Dio kada su razmišljale, kada
sam čekao da klijentica pristane ili se povuče. Žene su sve
pretjerano analizirale, a ja, opet, za to nisam imao vremena. Počeo
bih drhtati od nedostatka strpljenja.
“Anonimnost je ključ. U javnosti ljudi nagađaju da hodamo
ili čak da smo zajedno. U privatnosti ja te podučavam,
pomažem ti da pronađeš seksualnost što se skriva ispod sve te
kose i japanki. I nakon nekoliko dana ili” - stresao sam se
pogledavši njezinu odjeću - “možda u tvojem slučaju nekoliko
tjedana” - ona me ošinula bijesnim pogledom - “rukovat ćemo se,
ili si dati pet, ako ti tako bude bilo draže, a ti ćeš odlepršati u
suton sa svojom jedinom i pravom ljubavi.”
“Mogu li razmisliti o tome?”
“Možeš.” Kimnuo sam. “Imaš dvije minute. Je li ti možda
promaknuo dio u kojem sam spomenuo suton? Pravu ljubav?”
“Dvije minute?” Rekla je teško dišući.
“Moje je vrijeme dragocjeno. Osim poljupca i ono je jedna
od mojih valuta, nešto najvrednije što posjedujem. Nemoj
ga tratiti.”
“Bilo je to impulzivno! Jedna cura iz moje ekipe dala mi je
tvoju posjetnicu nakon što sam joj se požalila da me David
ne doživljava i... “
“Megan”, rekao sam pucnuvši prstima. “Supercura.
Pomogao sam joj da izabere boje za vjenčanje prije nego što je
jadni gad uopće znao da joj se sviđa.”
Blake je razjapila usta. “Hoćeš reći da si joj ti rekao da
odabere boju narančinog cvijeta i bijelu?”
59
“Sjajno se slažu jedna s drugom. Osim toga, on je igrač

nogometa i slijep za boje na oba oka. Tip ne vidi kurca, a njoj je
trebala pomoć.”
“Znači, nije da poznaješ svakoga u ovoj školi, već poznaješ i
svakog sportaša?”
“Posjedujem mnogo školskog duha. Želiš čuti bojni poklič.”
Blake je pogledala u pod.
“Trideset sekundi.”
Glava joj se naglo podigla.
“Dvadeset.”
Počela ju je obuzimati panika, a oči su joj jurcale lijevo-
desno, između mene i izlaza.
“Deset.”
“Dobro”, viknula je. “Dobro.” Naglim je pokretom izvukla
kosu iz gumice, a zatim je ponovno uvila. “Što?”
Namrštio sam se. “Je li sve to pravo?”
“Što?”
“Tvoja kosa.”
“Je.”
Ne tražeći dopuštenje, skinuo sam joj gumicu s kose i
prstima prošao kroz nju uživajući u svilenkastom osjećaju.
“Savršena je. Muškarci padaju na dugu kosu. Mislim da su to
zaostatci onih ranih dana kada bi špiljski ljudi zgrabili svoje žene
za kosu i vukli ih do svojih otužnih krevetaca od slame kako bi
vodili ljubav s njima.”
“To je”, Blake je odmahnula glavom, “vjerojatno jedna od
najuvredljivijih stvari koje sam u životu čula.”
Slegnuo sam ramenima. “Navikni se na to. Naslušat ćeš se
svakakvih sranja. To je zato što ne vjerujem da se išta treba
uljepšavati. Iskrenost je ključ i, mala, morat ću hiti stvarno iskren
60
s tobom.” Glasno sam uzdahnuo. “Ako želiš privući pozornost

kapetana košarkaške ekipe, imamo puno posla.”
Ramena su joj se objesila.
“Ali ja sam najbolji.” Omotao sam ruku oko njezina struka i
privukao je k sebi. “Počinjemo večeras.”
“Večeras?”
“Poslat ću ti mailom upitnik za drugu fazu, a onda i
raspored kada razgovaram s Lexom.” Odmaknuo sam se od nje.
“E da, ako David pokuša stupiti u kontakt s tobom tijekom ovog
procesa, najprije razgovaraj sa mnom. Ako ti danas pošalje
poruku, ignoriraj ga. Ako te nazove, reci mu da si zauzeta svojim
novim kolegom.”
“Jesi li to ti?”
“Nisam samo tvoj kolega, Blake. Odsad? Ja sam tvoje sve.”
“Sjajno”, progunđala je.
“O, je.” Namignuo sam joj. “Vjeruj mi.”
61
OSMO POGLAVLJE
“Htjet ćeš vidjeti ovo”, Lex je viknuo čim sam ušao u kuću
koju smo dijelili nekoliko kilometara od kampusa. Imali
smo bolesno dobar pogled na zaljev Puget zahvaljujući kući koju
su mi bogati roditelji ostavili nakon smrti. Umjesto da plaćam
Lexu za njegove usluge, dopustio sam mu da besplatno živi sa
mnom. Premda to nije uistinu trebao. Već je radio za Apple i
takoreći je trebao samo reći cijenu za sve hakerske aktivnosti
kojima se bavio.
Sebično, ali želio sam da mu Microsoft pokuca na vrata da bi
ostao tu. Bili smo nerazdvojni od djetinjstva, a posljednje što
sam želio bilo je obučavati novoga najboljeg prijatelja.
Ali kako je on rekao: “Raditi za Billa Gatcsa bilo bi kao
raditi za neprijatelja”, a korištenje Windowsima za njega je bilo
ravno pljuvanju na grob Stevea Jobsa.
Naša kuća na dva kata bila je ostatak pedesetih, ali smo je
posve renovirali i preuredili prije nego što smo se uselili
posljednjeg semestra, stoga je, iako je izvana i dalje zadržala
karakter starog doma, s trijemom i bijelim prozorskim okvirima,
iznutra to bila kuća iz snova.
Svaka je soba bila vlastiti apartman, s kaminom i balkonom.
Imali smo dodatnih sto osamdeset četvornih metara
vanjskog prostora, na kojemu se nalazio odličan roštilj, ognjište i
bar koji je gledao na jezero Union.
Još jedan razlog zašto nismo miješali posao i zadovoljstvo:
bili smo prilično sigurni da, ako bismo ikada pustili i jednu
62
djevojku u našu mušku špilju, ta nikada ne bi otišla. A onda

bismo pronalazili šljokičaste četkice za zube, tampone i domaće
kolačiće svugdje ondje gdje ih ne bi trebalo biti. Stresao sam se na
tu pomisao, a zatim bacio ključeve na granitni pult i zaputio se
prema dnevnoj sobi, gdje je Lex radio.
“Otkad radim za Wingmem Inc.”, Lex nije maknuo pogled
sa zaslona, “nikada nisam vidio da klijentica ovako odgovara
na pitanja.”
“Koja?”
Otfrknuo je. “Što misliš?”
“Naša mala sportašica koja nosi Adidas japanke kao da je još
1992. Kladim se da je svojega prvog ljubimca nazvala
Slim Shady.”
Lex je prasnuo u smijeh. “Blizu. Eminem.”
“Dovraga.”
“Znam da si ponosan na to što u manje od tjedan dana
možeš osigurati klijentici poljubac prave ljubavi, ali kvragu,
čovječe, ona je... prava mustra.”
“Ne može biti gora od Tare.”
Oboje smo se stresli.
Tara je bila jedna od naših prvih klijentica. Nikada nije
poljubila dečka, imala je spojene obrve, a kada ju je Lex pokušao
podučiti, počela je plakati usred poljupca jer se uplašila da će je
ugristi.
Kada ju je pitao zašto je to mislila, rekla je da joj je tatica
rekao da svi dečki grizu.
Pretpostavljam da je ono što je trebalo biti upozorenje
protiv tinejdžerske trudnoće završilo time što je Lex dobio šakom,
pa sam ja morao dovršiti lekciju ljubljenja.
Bilo je grozno.
63
Kada je napokon uspjela skužiti da ljubljenje može biti

posebno, osobno i romantično, tako se emocionalno zalijepila za
mene i za Lexa da nam je bilo gotovo nemoguće natjerati je da
slijedi i jedno pravilo.
Dovraga, ona je bila razlog zašto smo imali pravila i zašto
nismo radili iznimke. Posljednje što nam je trebalo bila je
još jedna Tara.
Lex se zahihotao. “Kad smo kod toga, preuredio sam tvoj
raspored i preuzeo tvoje dvije klijentice da ti oslobodim vremena
za,” pokazao je na zaslon, “ovo.”
“Ne može biti tako loše.”
“Ne”, Lex je rekao. “Zapravo je gore.”
“Hoćeš reći da je ona djevica koja nikada nije poljubila tipa,
ne zna čak ni napisati riječ ‘orgazam’, rumeni se kada ljudi
govore o seksu i vjeruje u ljubav na prvi pogled?”
Lex jc šutio.
“Sranje”, promrmljao sam. “Jesi li isprintao upitnik?”
Dobacio mi je hrpu papira. “Pogledaj broj petnaest.”
Oči su mi preletjele preko pitanja dok nisam pronašao ona
od peenaest do dvadeset, koja su se odnosila na veze: Što bi
nosila na prvi spoj? Njezin odgovor: Nešto udobno. Znojim se kada
sam nervozna, pa poželim vrećastu trenirku? Ili kapu. Kape su dobre
jer izgledaju tajanstveno. Odjednom mi se pred očima stvorila slika
Blake u golemoj ružičastoj majici s kapuljačom i
šiltericom momčadi Yankees koja joj je spljošćivala uši.
“Broj šesnaest mi je najdraži.” Lex se podsmjehnuo stavivši
ruke iza glave dok me gledao kako čitam.
Moj je prvi poljubac bio... Njezin odgovor: Nadam se da će biti
sjajan! Iza toga stavila je smješka sa srcem. To nije bio dobar znak
64
što se tiče posla koji me čekao. Jedva sam se suzdržao da

ne prostenjem naglas.
Uzdahnuo sam. “Nije ni čudo da me poljubila u obraz.”
“Što?” Lex je gotovo pao sa stolca. “Poljubila te...
gdje?” Pokazao sam na svoj lijevi obraz.
Lex me netremice gledao, kao da mu je još teško
povjerovati. “Nemoj me jebat?”
“Odrasla je u nekom gradu Bogu iza nogu, zove se
Riggins.”
“Čovječe, moram li te podsjećati da su moji djed i baka
imali ranč u Montani s otprilike pedeset tisuća grla stoke. Nema
nikakve izlike.”
“Sastajem se s njom večeras.” Sjeo sam na kauč pokraj Lexa.
Očima bijesno prelijećući preko njezinih odgovora. “Jesi li ti želio
obaviti ostatak testova s njom ili …?”
“O, ne.” Nasmijavši se, Lex je bacio ruke u zrak. “To je sve
na tebi, brate. Upravo sam preuzeo dvije tvoje klijentice, što
znači da će mi raspored postati jednako usran kao i tvoj. Više
neću imati vremena za prljavi posao.”
Prljavi posao uvijek je uključivao brzi test ljubljenja. nakon
čega je slijedilo nekoliko vrlo osobnih pitanja o seksu.
Lexu nikada to nije smetalo.
A ja sigurno nisam imao želju sjesti ispred Blakc s
prokletim dijagramom ljudskog tijela i tražiti je da pokaže
erogene zone.
“Hej.” Lex me pljesnuo po leđima. “Gledaj to s pozitivne
strane.”
“A to je?”
65
“Marissa je nazvala.” Ustao je. “Hoće malo maženja, a

prema tvojem rasporedu imaš dva sata slobodno prije nego što se
do jaja ukopaš u seksualno obrazovanje za početnike.”
“Podsjeti me tko je Marissa.”
“Crveni topić. Prošli te tjedan pokušala pipati kod Dantea.
Ja sam intervenirao. Bila je prepijana i pretraljava. Dala ti je svoj
broj.”
Odmahnuo sam glavom. Zbilja je se nisam sjećao.
Lex je uzdahnuo. “Velike sise?”
Namrštio sam se.
“Imala je jako uske traperice i nosila je smeđe kaubojske
čizme.”
“Ahaa.” Polako sam kimnuo. “Kvragu. Sjećam se čizama jer
joj je guzica izgledala golemo u njima, i kao da je govorila:
‘Molim te, posveti mi malo svojeg vremena.’”
Lex se nasmijao i tutnuo mi komad papira u ruku. “Broj
mobitela, email i uobičajena provjera. Čista je, ali budi oprezan.
Kako piše na njezinom Facebook profilu, njezin je jedini cilj
u životu spasiti vukove.”
“Pa.” Besramno sam se iscerio. “Istina je da nam treba
spašavanje.”
“Bogme.” Pridružio mi se u smijehu dok sam brzo birao
njezin broj.
“Halo?” Javila se na prvi zvuk zvona. Početnička pogreška.
Zar nijedna djevojka to ne razumije? Treći zvuk. Uvijek čekaj do
trećeg zvuka. Ako se javiš na prvi, znači da si očajna.
Drugi uglavnom govori istu stvar i tipu daje do znanja da sjediš i
uhodiš ga na instagramu, samo čekajući da nazove.
“Marissa”, promuklo sam rekao. “Ian je.”
66
“Hej' Odmaknuo sam mobitel od uha. Već sam se naslušao

dovoljno kreštanja za danas. “Kako si?”
“Slobodan. Ti?”
Grleno se nasmijala. “Onoliko slobodna koliko želiš da
budem.”
“Gdje živiš?”
“Zašto ne možemo do tebe?”
“Oprosti.” Lecnuo sam se. “Renovira se. Zvuči suludo, ali
jedan je vuk pobjegao iz zoološkoga i nekako došao do moje
kuće. Spasio sam ga da ga ne ustrijele koristeći se vlastitim
pištoljem za uspavljivanje, ali šteta na podu već je bila učinjena.
Imaju baš oštre kandže.”
Gotovo sam mogao osjetiti kako kima glavom u znak
slaganja dok sam zgrabio ključeve s pulta i izlazio na kišovito
vrijeme.
“Jednostavno obožavam vukove.”
“Zar nisu najbolji?” Rekao sam zakolutavši očima. “E sada,
koja je ono tvoja adresa, mila?” Sranje, već sam joj zaboravio
ime. Melissa? Manila?
Ispalila je adresu udaljenu dobrih dvadeset minuta vožnje,
što je značilo da ću, dok dođem do nje, imati samo sat vremena
prije negoli se budem morao vratiti do kampusa kako bih se
sastao s Blake. Sranje. Morao sam se još javiti i Shell.
“Iane? Jesi tamo?”
“Ne, ali bit ću uskoro”, našalio sam se, a zatim poklopio.
Onog trenutka kada sam stigao do njezine kuće u Qucen
Anne Hill, nasmijao sam se. Ako njezina kuća nije
jednostavno vrištala “ja sam djevojka iz sestrinstva”...
Pokucao sam.
67
Otvorila je vrata prije nego što sam uspio još jedanput

pokucati.
Zar nijedna žena nije razumjela snagu trojke?
Sakrio sam svoju reakciju. Previše se trudila. Ali za ovaj
posjet? To nije bilo važno.
Zapamtite, spavao sam s glupim curama, ne tužnim. A
sudeći prema tome kako se ona činila? Bila je previše
praznoglava da bi osjetila takvu emociju - naravno, osim ako bi
netko ustrijelio vuka. Siguran sam da bi tada isplakala kišu suza.
“To je bilo brzo.” Prsa su joj se teško dizala i spuštala kada
je otvorila vrata da me pusti unutra.
Onjušio sam prostor. “Jesi li pekla kolačiće?”
Kimnula jc zataknuvši kosu iza uha. “Pomislila sam da bi
mogao biti gladan.”
“O, jesam”, rekao sam ne skidajući oči s njezinih usta. “A
ako ti to odgovara, volio bih nešto gricnuti.”
“Naravno!” Počela se udaljavati, pretpostavio sam u smjeru
kuhinje. Povukao sam je k svojem već željnom tijelu.
“Nisam govorio o kolačićima.”
Tijelo joj se smekšalo uz moje. “Nisi?”
Gricnuo sam njezin vrat. “O, ne. Mislim da sam pronašao
nešto slade.”
Prostenjala je trljajući svoje tijelo o moje.
“Soba?” Dahnuo sam, već joj svlačeći majicu.
“Posljednja soba s...”, otkopčao sam joj grudnjak, „lijeva.”
“Dobro.” Bacio sam svoju košulju na pod, a zatim je počeo
voditi unatrag u smjeru njezine sobe. “Zato što imam samo
sat vremena i zbilja ih želim dobro iskoristiti.”
“Sigurna sam da hoćeš.”
68
“Vjeruj mi.” Odmaknuo sam se zagledavši se u njezine

smeđe oči. “Uvijek iskoristim.”
Zastenjala je kada su moja usta obuzela njezina sluđenim
poljupcem. “Mmm”, promumljao sam joj uz usne. Zatim sam
prošaptao: “Jesu li to bili kolačići s čokoladnim mrvicama?”
“Da.” Bilo je još stenjanja kada sam joj brzo svukao tajice i
riješio ih se zajedno s ostatkom svoje odjeće.
“Ne gubiš vrijeme.” Usne su joj bile podbuble od mojih
grubih poljubaca. Njezina podšišana plava kosa bila je maknuta s
njezina pretjerano našminkanog lica.
“Vrijeme... je sve.” Nagnuo sam se k njoj i poljubio je
snažnije, a zatim sam je uhvatio za bokove, podigao je i omotao
njezine noge oko sebe.
“O.” Trznula se poda mnom. “O, opa.”
Lizao sam i kušao njezin vrat puštajući prste da obave
većinu posla - posla za koji ja nisam imao vremena. Raspala se u
mojem naručju par minuta poslije.
Deset minuta nakon toga, vrištala je moje ime dok je
uzglavlje njezina kreveta tako silovito udaralo u zid da ga je
skoro srušilo.
A petnaest minuta nakon toga moje se znojno tijelo srušilo
na njezino te sam prošaptao: “Jesam li spomenuo da zbilja
volim vukove?”
***
“Shell.” Glas mi je bio miran, ali glava mi je bubnjala.

Umirao sam od gladi, a posljednje što sam želio bilo je svađati se
s klijenticom oko toga zašto sam ja u pravu, a ona u krivu. “Ne
69
zanima me nalazi li se ispred tvoje sobe i pjeva ti Drakeove

pjesme. Ne puštaj ga.”
“Ali”, zvučala je cmizdravo; kvragu, zašto su uvijek bile
cmizdrave?, “tako je sladak!”
“Dečki su uvijek slatki kada hoće guze”, progunđao sam, a
zatim onjušio zrak. Kvragu, kakav je to parfem Vučica
nosila? Mirisao sam kao netko tko se slučajno zaletio u zbunjenu
prodavačicu na kozmetičkom odjelu, koja me pošpricala s pet
različitih brendova parfema “Laka sam”.
“Plaćaš mi da ti pomognem uspjeti. Nećeš uspjeti s njim
ako nastaviš pokušavati prekršiti pravila. Pravila su ustanovljena
kako bi ti koristila, a ne naštetila.”
“Znam.” Shellin se glas tresao. “Samo... teško je.”
“Isplatit će se”, zaustavio sam se na najbližem parkirnom
mjestu na kampusu koje sam uspio pronaći, što je zapravo
značilo da ću morati još dva kilometra trčati kako bih se na
vrijeme sastao s Blake, “obećajem.”
Zašutjela je, a zatim prošaptala hvala prije nego što je
prekinula poziv.
Prekršio sam pravilo telefonskih poziva sa Shell samo zato
što je njezina poruka zvučala kao da je jako blizu toga da baci
svoje tijelo kroz prozor u naručje ljubomornoga konobara.
Klijentice bi se uvijek prepirale s nama kada bi stvari išle u
pravom smjeru. Kada bi stvari pošle po krivu? Kada bi shvatile
da je njihov princ na bijelom konju kreten? Plakale bi. Hrpa
suza. Tada bih im dao brojeve nekoliko savjetnika na kampusu i
pobrinuo se da shvate da, iako mi je žao, ja nisam njihova
djevojka. Odbijao sam biti rezonantna kutija kada bi počele
jadikovati o tome kako su svi muškarci vražji izrod.
70
Ugasio sam auto i pojurio prema kampusu. Trebao sam se

sastati s Blake u zgradi Husky Union. Umirao sam od gladi, stoga
sam odlučio službeno prekršiti jedno od vlastitih pravila -
podijelit ću obrok s njom.
Možda sam trebao uzeti još kolačića od - kako se, kvragu.
zvala? Sklopio sam oči, u umu brzo premotavši onih nekoliko sati
dok sam je nabijao uza zid; ona je vrištala moje ime, a ja
sam izvikivao... “Marissa.”
Kimnuo sam. Prokleto nepamtljivo ime. Ponovno mi je
ponudila kolačiće dok sam bio na izlazu, ali djevojke su to činile
samo kako bi te ponovno navadile unutra. Ponuditi tipu kolačić
nakon seksa bilo je kao da kažeš djetetu da se popiški prije
ulaska u auto ako krećete na dug put. Odjednom svi moraju ići na
zahod. Vi usadite tu zamisao.
Prema tome, da sam uzeo Marissin kolačić, to bi mi usadilo
zamisao da želim još njezinih kolačića. A posljednje što mi
je trebalo bilo je dopustiti njoj ili bilo kojoj drugoj curi da
pomisli da sam se vezao samo zato što volim slatko.
Pri samoj pomisli tijelom su mi prošli trnci.
Ali ručati s Blake bilo je drukčije. Nije da sam se htio seksati
s njom.
A ovo sigurno nije bio spoj.
Nikada nisam jeo s klijenticama. Podijelio bih kavu, popio
pivo, ali nikada ne bih jeo. Jelo je značilo da se još nešto
događa, nešto dublje. Kao da se, onog trenutka kada bi konobar
donio hranu na stol, djevojčino cijelo ponašanje promijenilo, kao
da je to što sam joj kupio odrezak značilo da ga mogu zadržati u
gaćama i da se želim zavući u njezine više puta.
To sam pravilo naučio na teži način.
71
Lex, jadni gad, još je bio traumatiziran od svojega

posljednjeg spoja od prije godinu dana. I dalje je odbijao otići na
piće s klijenticama. Ili kava ili voda. Bilo je šokantno to što smo
on i ja gotovo uvijek postizali iste rezultate radeći s klijenticama.
Moje su metode bile nježnije za razliku od Lexovih. Recimo samo
da su njegove bile vražje.
Znoj mi se slijevao niz vrat, stoga sam svukao svoju
kožnatu jaknu, prebacio je preko ruke i otvorio vrata HUB-a1.
Ovo je Blake, podsjetio sam se. Nema brige da bi mogla razviti
neka očekivanja na temelju zajedničkog obroka. Jedva je mogla
podnijeti biti u istoj prostoriji sa mnom. Slobodno sam mogao
zaključiti da nismo baš sjeli jedno drugomu.
Uzdahnuo sam ugledavši je kako provjerava svoj mobitel,
pogrbljenih ramena, noseći japanke - ali je ovaj put nosila i
ružičastu gumicu za kosu obloženu tekstilom.
Zar još prodaju te stvari? Ili je ozbiljno kupovala sranja s
eBaya kako bi mi napravila kaos u glavi?
“Blake?” pozvao sam je uvinuvši prst u njezinu smjeru.
Želio sam vidjeti kako će doći do mene, kako prilazi muškarcima.
Slegnuvši ramenima, strpala je mobitel u duboki, vrećasti
džep svojih košarkaških hlačica i ukočeno došetala do mene.
Hodajući kao da je imala štap u guzici.
Kosa joj je bila svezana u čvrsti, niski rep, zbog čega joj je
lice izgledalo kao da bi je zaboljelo da se nasmije.
I ne pozdravivši je, opsovao sam i oslobodio joj kosu.
“Hej!” Glava joj se trznula unatrag od sile mojeg poteza.
“Joj!”
“Ne.” Držao sam gumicu između nas. “Jednostavno... ne.”
Husky Union Building - zgrada studonlskoga kluba Sveučilišla u

1
Washingtonu.
72
“Ali... “
“Nikada”, rekao sam te je polako ispalio s prsta u smjeru
kante za smeće. Promašio sam za nekoliko centimetara. Što je
značilo da će neki jadničak vjerojatno otkriti to tužno, ružno
blago i iskoristiti ga. Nadajmo se da neće, za dobro svih — za
dobro svačijih očiju. “Neka počiva u miru.”
Blake je pogrbila ramena kada je nekoliko tipova pregazilo
preko nje. “Jedino mi je to držalo kosu.”
“Pronaći ćemo ti nešto drugo s čime nećeš izgledati kao da
si glumila u komediji Napoleon Dynamite, dobro?”
Skupila je oči.
Ja sam zateturao nekoliko koraka unatrag. “Opa.”
Uhvativši je za ramena, nagnuo sam se prema njoj. “Jesi li preko
noći promijenila boju očiju?”
“Ne.” Oči su joj se raširile. “Zašto?” Rukama se uhvatila za
lice. “Nisam mnogo spavala. Oči su mi vjerojatno crvene.”
Zapravo, posve suprotno. Bile su predivne, čišće nego što
su bile na predavanju. Malo zelene obrubljivalo joj je šarenice.
Bilo je to... očaravajuće.
“Iane?” Blake je prošaptala. “Što je bilo?”
“Ništa. Odmaknuo sam se uz trzaj i prisilno nasmijao.
“Samo... idemo. Mogao bih pojesti krdo krava.” Otvorio
sam poruku od Lexa i pogledom prešao preko krcatog prostora
za jedenje.
Lex: Svake večeri nakon treninga jede u restoranu Asian
Fusion. Odvratno. Pronaći ćeš slatku piletinu na njegovom
uobičajenom mjestu.
“Kako ti zvuči azijska hrana?” Nisam čekao da Blake
odgovori, već sam je samo usmjerio prema redu i ispalio
73
narudžbu za prženu rižu i nešto što je izgledalo kao piletina, ali je

imalo nešto sivo po sebi. “Što ti želiš?”
“Ništa”, Blake je rekla brzo.
Namrštio sam se. “Hoćeš reći da ne želiš jesti? Uopće?”
“Ja, ovaj”, zarumenjela se, “nisam ponijela torbicu sa
sobom.”
Usta su mi se razjapila. “Bože moj... ti imaš torbicu?”
“Vrlo smiješno.”
“Je li Guess?” nacerio sam sc.
Udarila me u ruku dok sam rijeđao pokušaje. “Tommy
Hilfiger? Calvin Klein. Joj. Molim te, reci mi da zapravo imaš
kovčežić za kozmetiku koji prodaješ pod torbicu. To bi me
veselilo cijeli tjedan.”
Kada se Blake zarumenjela, znao sam da sam blizu.
“Ceker.” Uzdahnuo sam ti. “Nabavit ćemo ti ceker.”
“Ali to mi ne bi pristajalo uz odjeću.”
Odmjerio sam je od glave do pete i stisnuo usne kako ne bih
rekao nešto uvredljivo. Da budem iskren, bio sam prokleto
znatiželjan što bi pristajalo uz njezinu odjeću i jednako
prestravljen mogućnošću da bi ona mogla imati odgovor na to.
“Što?” Stavila je ruke na bokove.
“Jedeš ili ne?” Tip za blagajnom izgledao je kao da je
spreman odustati.
“Već sam rekla da nemam torbicu.”
“Znamo”, tip je rekao ogorčenim tonom. “Ali siguran sam
da ti tatica lovator može pozajmiti petaka.”
Zakolutao sam očima. “Jesi li gladna?”
Kimnula je.
Mahnuo sam rukom iznad blagajne kao čarobnjak. “Onda
ćeš jesti. Ja bih naručio da sam na tvojemu mjestu”,
74
prošaptao sam joj kroz kutak usana, “prije nego što ti pljune u
hranu.”
“Rolnice od jaja.” Ponovno je kimnula. “Četiri.”
“Napokon”, promrsio je tipkajući kod u blagajnu i
uzimajući moju dvadesetku. Onog trenutka kada mi je vratio
ostatak, ponovno sam osjetio trnce.
Nisu to bili dobri trnci, poput onih koje osjetiš nakon
orgazma. Bili su to loši trnci, poput onih koje osjetiš kada cura
neprijateljski posegne za tvojim mudima.
Teško gutnuvši, krenuo sam mršteći se. Zar je moguće? Je li ovo
prvi obrok koji sam kupio djevojci od srednje škole?
Zagledao sam se u račun kao da je smrtna presuda, zatim
ga brzo strpao u džep. Daleko od očiju, daleko od srca. Ovo
nije bio spoj. Nisam hranio Blake zato što mi se sviđala. Hranio
sam je samo zato što sam bio gladan i osjećao bih grižnju savjesti
da sam jeo pred njom.
“Jesi li dobro?” Blake je stavila ruku na moje rame.
“Naravno.” Ostavši smiren, pričekao sam hranu, a zatim
ponio naš pladanj prema stražnjem stolu. Dok smo se probijali
kroz raspršenu gomilu, počelo jc šaptanje. Nisam se mogao
zasititi.
Načina na koji su djevojke zurile u moje tijelo.
Vibre koju bih osjetio od njih kada bih im prišao preblizu
omogućujući im da dobro pomirišu moju kolonjsku, ili bih
ih ”slučajno dotaknuo” kada bih protrljao svoje tijelo o
njihovo kako bih se provukao do svojeg mjesta.
“Gadiš mi se”, Blake je izjavila kada smo sjeli.
Para se dizala s hrane. “Zar se tako odužuješ svojem
svodniku koji je uz tebe u vrijeme gladi?”
75
“Nisi moj svodnik.” Bijesno me pogledala. “I kako možeš

biti takav? Tako zavlačiti djevojke? Svaka od njih i dalje zuri,
šapče, pa još zuri. Jedna od njih te uslikala.”
“Dvije zapravo”, rekao sam slegnuvši ramenima.
“Zašto?” Blake je maknula moj tanjur s pladnja. “Nije da si
slavan ili nešto takvo.”
Ruke su mi se smrznule.
Zapravo, cijelo tijelo mi se ukipilo. Ne nužno zbog žaljenja.
Ali dotakla je osjetljivu temu, koje očito nije bila svjesna. Prokleta
fantomska bol odjednom se vratila. Pročistivši grlo,
posegnuo sam za svojom bočicom vode dok je Blake i dalje piljila
u mene kao da sam zagonetka koju treba odgonetnuti.
“Jesi li?” napokon je pitala.
“Bio sam.” Gdje je dovraga sojin umak? Tražio sam mali
paketić ispod salveta kada mi je Blake dodala jedan od njih.
“Hvala ti.”
“I to je to? Ili ćeš objasniti?”
“Nemam što posebno objasniti.” Sranje, osjećao sam se kao
da sam na spoju. Istog sam se trena počeo znojiti. Opet, ovo je bio
razlog zašto nisam dijelio obroke s klijenticama! Pomislile bi da
imamo nešto stvarno, nešto osobno. Dovraga! “Na prvoj godini
oslobodili su me predavanja kako bih se mogao pridružiti NFL-u.
Igrao sam za Seahawkse, ali sam se”, zvuk struganja metala
trgnuo me iz žive noćne more, “ozlijedio... I sad sam tu.”
Blenula je u mene. “I vratio si se na faks? Nakon toga?”
“Žvaći zatvorenih usta, molim te. To pomaže u probavi. I
zašto ne?” Bacio sam prazan paketić sojinog umaka na pladanj i
navalio na svoju rižu. “Želio sam zaraditi diplomu.”
“Ali...”
76
“Mogli bismo razgovarati o meni, ali plaćaš mi da

razgovaramo o tebi. Pa?”
Držanje joj je bilo ukočeno.
Bilo je to bezobrazno od mene, što sam je tako podsjetio da
sam plaćeni posrednik, a ne njezin prijatelj. Platio sam joj
rolnice od jaja, i to je to. Plaćala mi je za usluge, a ne za moju
životnu priču. Možda je i mene trebalo podsjetiti na to. Neću
dijeliti osobna sranja, kraj priče.
Blake je naglo problijedjela i pogrbila se savivši se kao da
pokušava postati nevidljiva, samo joj je nedostajala supermoć da
to postigne.
“Opa, što se upravo dogodilo?”
“Tu je.” Progovorila je kroz zube.
“Znam.” Nisam se okrenuo. Upravo jc ušetao s DJ-om,
tipom iz obrane i još nekoliko dečki iz ekipe. “Da vidimo...
poznaješ ga, kako piše u tvojem profilu, otkad si imala četiri
godine, i nekoć ste se kupali zajedno. Zašto si odjednom tako
sramežljiva? Vidio je robu, draga.”
“Tada nisam imala robu!”
“Možda je ni sada nemaš.” Slegnuo sam ramenima. “Ništa
se ne vidi s obzirom na to koliko su ti široke te proklete
majice. Nosiš li uopće grudnjak?”
“Da!” Blakeini blijedi obrazi odjednom su postali grimizni.
“Sportski grudnjak!”
“Ma ne”, rekao sam u lažnoj nevjerici. “Reci mi nešto što ne
znam. Kladim se da je bijeli. Adidasov.”
Još rumenjenja. “Moramo otići prije nego što nas vidi.”
“A to bi bilo loše zato što?”
“Svaki put kad sam s njim, ponašam se kao da sam jedna
od dečki. Ne želim da me više tako gleda. Dovoljno je loše to što
77
me katkad još zove 'prijatelju'. Vrijeme je za više. Želim više”

Spustila se na stol naslonivši glavu na ruke. “Želim da zna
da imam sise.”
“Moram li te podsjetiti da porota još odlučuje o tome?”
“Imam!”
“Pokaži mi ih.”
“Ne!”
“Hajde.”
“U javnosti smo.”
“Dobro.” Preselio sam se na njezinu stranu stola glasno
stružući stolcem po podu sve dok joj se nisam približio tako da su
nam se bedra doticala. Omotao sam ruku oko njezina ramena
i povukao je uza se. “Izgleda da ću onda morati opipati.”
“Ozbiljno ću ti odsjeći prste ako išta pipneš.”
“Ne, nećeš”, šapnuo sam joj na uho. “Samo zamisli da sam
David.”
Dodatno se napela.
“Opusti se”, prošaptao sam. Kosa joj je mirisala na Havaje.
Mirisi svježeg cvijeća i losiona za sunčanje navalili su mi na
osjetila. Bilo je to... osvježavajuće. Blago mi se zavrtjelo u glavi, ali
na dobar način. Podigao sam pramen kose i pomirisao ga.
“Zar mi ti to njuškaš kosu?”
“Gleda li David?”
“Ne, jede.”
“Gad onda nema pojma jer nema sumnje da te vidio. Ovdje
je samo petnaestak ljudi. Dobro, okreni se od njega, prema meni.”
“Neugodno mi je.”
Poljubio sam je tik ispod uha.
Vrtložić zraka izišao joj je kroz usta.
78
“Dobro. Opusti se prema meni.” Desnu sam ruku stegnuo

oko nje dok sam lijevom klizio uz njezino bedro prema njezinoj
majici.
Razrogačenih očiju, gledala je kako mi se ruka kreće dok se
nije zavukla pod njezinu majicu. Zatim me pogledala u oči,
kao da je ovo horor, a ona se boji gledati.
Bio sam oduševljen gledajući je kako me gleda. Većina bi
djevojaka svrnula pogled, većina bi djevojaka jednostavno
zatvorila oči i vrištala moje ime.
Ona je gledala ravno kroz mene.
Očiju uperenih u moje. Očiju koje su prelako vjerovale.
“Diši”, uputio sam je. “Unutra, van.”
Blake je zatvorila oči nekoliko kratkih sekundi prije nego
što ih je ponovno otvorila i polako izdahnula.
Prsti su mi zaplesali po njezinim rebrima. Odupro sam se
porivu da se namrštim. Zašto je, dovraga, skrivala ovo tijelo? Bila
je u odličnoj formi. A opet, bila je sportašica. Koža joj je bila
meka, baršunasta. Ruka mi je dosegnula rub njezina sportskog
grudnjaka. Nisam išao ispod; to nije bio moj posao. Zapravo, ni
pipanje nije bilo dio mojeg posla, ali imao sam dvojnu svrhu.
Onog trenutka kada sam dotaknuo njezin grudnjak,
duboko je udahnula; prsa su joj se nadigla, a tijelo ukočilo.
Moj Bože. Sakrio sam svoj odgovor. Njezine su grudi bile
savršene i očito su postojale. Potreba da osjetim još malo bila je
dovoljna da mi cijelo tijelo počne pulsirati. Stoga sam
polako maknuo ruku upravo kada je David prišao našem stolu.
“Blake?” David je bio visok oko metar devedeset i
trenutačno jc igrao na mjestu razigravača za Huskiese. Imao je
tamnu kovrčavu kosu i rupice koje su, pretpostavljao sam,
djevojkama bile privlačne. Bio je malo mršaviji, ali koliko sam
79
čuo, dobar dečko. Uživljen u svoju igru, nije izlazio, rijetko se

zabavljao i volio je odlaziti kući tijekom dugih vikenda. Zijev.
“Nisam te vidio.” Njegov je pogled pao na mene. “Tko je tvoj...
prijatelj?”
Ustao sam, vrlo dobro znajući da sam svojom visinom
savršeno odgovarao njegovoj, ali od nas dvojice, ja sam njega
mogao prebiti bez problema. Imao sam tijelo nogometaša i silno
sam se trudio održati ga takvim i nakon ozlijede.
Davidove su se oči skupile kada sam pružio ruku. “Zovem
se Ian.”
“Iane!” DJ je podigao šaku. Ja sam je kucnuo. Njegova je
zaručnica bila još jedna sretna klijentica, Lexova, premda on to
nije znao. “Kako ide, čovječe?”
“O, hej, vi se znate?” DJ je upitao. “Davide. trebao si vidjeti
kako je ovaj igrao.”
“Da?” David je prekrižio ruke. Okladio bih se u sto dolara
da su posljednje što je želio čuti bile priče o mojim danima slave.
“Ma ne, nećemo mu dosađivati.” Zahihotao sam se. “Drago
mi je što sam te upoznao, Davide. Jesi li ti prijatelj moje cure?”
“Tvoje cure?” ponovio je, a obrve su mu se tako podigle da
su se gotovo izgubile u kosi. “Tvoje cure?”
A ovo - ova reakcija bila je ono za što sam živio, što sam
čekao. Upravo sam dirao Blake, intimno. Još je osjećala posljedice
uzbuđenja, a venama su joj strujali kemijski spojevi koji su
nastajali čim bi došlo do kakve intimne akcije. Muškarci su iz
nekog razloga mogli naslutiti to hormonalno lučenje, što je
značilo da je prvi put u svojem cijelom životu David napokon
vidio Blake kao ženu.
Njezino je rumenilo pomagalo.
I to što joj je kosa bila raspuštena.
80
Naglašeno ispravljenih leđa, malo je napuhala prsa. Prsti su

me svrbjeli koliko sam želio prekriti blago koje sam upravo
bio otkrio. No samo sam namignuo. “Da, moja cura.”
“Nisam znao da izlaziš”. David je promrmljao, a pogled mu
je pao na njezina prsa prije nego što ga je brzo svrnuo.
Prasnuo sam u smijeh. “Što si ti? Njezin tata?” Kada nije
rekao ništa, nastavio sam ga izazivati. “Joj, kako slatko. Jesi li
oduvijek bio očinska figura mojoj Blake?”
Blake je zacviljela pokraj mene kada sam joj pružio ruku i
pomogao da ustane.
“Što? Kvragu, ne!” Nervozno se nasmijao. “Prijatelji smo
otkad smo prohodali.”
“Slatka priča.” Kimnuo sam kao da glumim
impresioniranost. “Pa, bilo mi je drago upoznati Blakeina tatu.”
Nasmijao sam se. ”Šalim se. Bilo mi je drago, čovječe.” Rukovao
sam se s njim. a zatim prebacio ruku preko Blakeina ramena
mahnuvši DJ-u dok sam odnosio pladanj i odlazio iz restorančića.
Blakc je bila mrtvački tiha dok nismo došli do parkirališta.
Ovo je bio obično dio kada bi djevojka poludjela i
trijumfalno počela skakati ili me pokušala udariti koljenom u jaja.
Istina, nikada nisam pipao svoje klijentice, ali očajna
vremena i tako to...
Ali poljubio? Da, tako sam obično dobivao prvu reakciju od
klijentica, ali Blake se nikada nije poljubila, a ja sam ipak
bio kavalir. Ne bi bilo pravo da joj uzmem taj poljubac, osobito
kada ga je očito čuvala za njega.
Glas u meni vrištao je da sam napravio daleko goru stvar
dirajući joj sise, ali seronja u meni zanemario je taj glas.
Hormoni izlučeni. Reakcija dobivena. Upalilo je. Pogodak!
“Jesi dobro?” Pustio sam je.
81
“To je bilo”, pritisnula je prstima svoje sljepoočnice, “zbilja

stresno.”
Nasmijao sam se dok je adrenalin strujao mnome. “Obično
jest.”
Njezine su bistre oči susrele moje. “Hvala ti. Mislim da je to
bilo prvi put da me pogledao...”
“Kao da imaš sise.”
Blake se šire nasmijala. Bio je to dubok smijeh i pomalo je
stvarao ovisnost. Uzbuđeno je kimnula. “Upravo tako.”
“Hoćeš li sada ići u Victoria's Secret?”
Od čiste ushićenosti oči su joj zablistale. “Samo ako ćeš ti ići
sa mnom.”
Sranje.
Obično nisam trebao ovoliko raditi. Obično bi moje
klijentice znale što je ruž.
Odmjerio sam je od glave do pete. Da, ona nije bila tipična.
Nimalo. Bila je posebna, ali nikako nisam mogao skužiti zašto.
“Dobro”, progunđao sam. “Ali bolje ti je da me kasnije
častiš smrznutim jogurtom.”
Mahnuo sam joj na pozdrav kada se zatrčala prema svojem
domu, dok sam ja polako šetao do svojeg auta.
Mobitel mi je zavibrirao dolaznom porukom.
Znao sam da je vjerojatno bila od Shell, ali nisam želio
razmišljati o svojim drugim klijenticama. Želio sam razmišljati o
Blake. A otkad sam posrednik, nikada to nisam radio.
Nikada nisam dvaput pomislio na djevojku s kojom sam
radio. Nikada nisam nosio posao kući sa sobom.
Ali sam nastavio razmišljati o Blake dugo nakon što je
otišla.
82
I ne u smislu Joj, kako joj mogu pomoći? Bilo je većinom o

tome zašto je, dovraga, ganjala nekog tipa koji očito nije vidio
da već više od deset godina pred sobom ima pravu stvar.
Previše sam razmišljao. Dečki su slijepi. kraj priče.
Proklete rolnice od jaja.
Da, okrivimo njih.
83
DEVETO POGLAVLJE
“Brojim do pet.” Posljednji sam put udario po vratima

svlačionice. “A onda ulazim.”
“Ne!” Blakein je glas bio prigušen. “Ja sam... Ovo je... Ja
sam...”
Opsovavši, prislonio sam čelo na ružičasta drvena vrata.
“Blake... umirem od gladi!”
“Ti uvijek umireš od gladi! Zašto ne jedeš prije naših
sastanaka?”
“Zaposlen sam! Mrzim proteinske pločice. Zaboravim. A
Gabi mi nije spremila ručak!”
Zašutjela je. A zatim: “Gabi ti sprema ručkove?”
Prostenjavši, napravio sam još jedan uzaludan pokušaj
otvaranja vrata zgrabivši kvaku i okrenuvši je. I dalje zaključano.
“Gabi je bezveze. Ona je trebala doći.”
“Gabi je imala ispit.”
“Želiš znati koliko sam ispita pao zbog nje?”
Apsolutno nijedan, zato što me ona nikad nije trebala
tijekom ispita, ali bih otišao k njoj da jest. Možda. Da je umirala ili
da je jedini način da položi kolegij bio da se poseksam s
njezinom profesoricom.
“Ozbiljno?”
“Ne. Ali najbolji prijatelji se žrtvuju!”
Blake je još jedanput očajno prostenjala. “Mislim da mi ne
odgovara.”
84
“Izmjerili su te. Odgovara ti. Samo mi reci izgleda li dobro

da možemo ići.” Pogledao sam na sat. “Gabi je rekla da je večera
u šest, a već je petnaest do.”
“Ovo je prevelik pritisak.” Glas joj je bio mahnit. “Ne mogu
ja to. Mislim, kako da znam izgleda li dobro? To su sise.”
Prostenjao sam. “Sise uvijek izgledaju dobro. Vjeruj mi.”
“Sise su odurne!”
To nikada nitko nije pomislio. Čak ni gay muškarac.
Jedna od prodavačica odmjerila me od glave do pete. “Jeste
li vas dvoje dobro?”
“Sjajno”, zacvrkutao sam. “Samo imamo vrlo usijanu
raspravu o ljepoti grudi.” Spustio sam pogled na prodavačičina
prsa. “Koju košaricu vi nosite? E?”
Bijesno me pogledavši, odmarširala je.
Hvala Bogu.
“Blake”, prosiktao sam.
Nije bilo odgovora.
Nikada nisam imao tako tešku klijenticu. Štoviše, skakale bi
ako bih im to rekao, pitale bi me koliko visoko, a onda bi
nastavile skakati dok me ne bi zadovoljile. Blake mi se opirala
na svakom koraku.
“Otvori vrata prije nego što se provučem ispod njih. Ja ću
odabrati grudnjake - ti možeš zatvoriti oči ako želiš tako da
ne moraš gledati dok te gledam, dobro? Želudac mi je
doslovno upravo pojeo jetru. Trebam bjelančevine. Otvaraj.
Vrata.”
Vrata su se polako odškrinula. Iskoristivši tanku pukotinu,
gurnuo sam ih jače, a zatim ih zatvorio iza sebe i okrenuo se.
85
Blake je bila okrenuta prema meni; ruke je držala na

bokovima, lice joj je bilo crveno kao rak, tijelo... prokleto
savršeno. Jezik mi je skoro ispao iz usta, kao psu.
Većina se djevojaka izgladnjuje da bi imale takve
trbušnjake, što je bilo odvratno. Ali njezini trbušnjaci? Bili su od
mišića, pravih mišića, no ipak su izgledali ženstveno.
Imala je i lijepu preplanulu put, tek dovoljno tamnu da se
vidi da provodi vrijeme vani, ili je možda samo imala
prirodno tamniju kožu.
Grlo mi se posve osušilo dok sam je nastavio gledati.
“Pa?” Glas joj je bio slabašan. “Koliko grozno izgledam? Na
ljestvici od jedan do deset?”
Uvjerio sam je da kupi novu sportsku odjeću i zamijeni
staru. Znao sam da je nikada neću natjerati da posve promijeni
stil.
Voli sportsku odjeću? Dobro, onda neka barem kupi onu
koja je primjerena za njezin spol. Pokušao sam je odbiti od širokih
trenirki i majica s kapuljačama, ali me konačno iscrpila, stoga
sam joj rekao da ću joj, ako kupi barem pet novih ružičastih
odjevnih predmeta koji sadržavaju elastan, dopustiti da kupi
jednu ružnu vrećastu trenirku. Čovjek bi pomislio da sam joj dao
milijun dolara prema njezinoj reakciji.
Trenutačno je nosila kratke, svjetloplave hlačice za jogu.
I crni sportski pushup grudnjak koji je činio čuda za njezine
sise.
I svijet uopće.
Sveti Bože.
Gutnuo sam knedlu, sve iživciraniji time što mi tijelo
reagira kao da nikada nije vidjelo curu bez majice. “Blake, sjajno
izgledaš.”
86
“Zvučiš nezainteresirano!”
Morao sam, zaboga! Što je željela od mene? Da zvučim
zainteresirano? Napaljeno? Zaintrigirano? Znatiželjno. Bio sam 10
sve. Samo sam pokušavao zanemariti ludost koja mi se motala
po glavi kada sam ispalio: “Tvoje sise izgledaju jako dobro.
Prpošno. sretno i... odlično.”
Jesam li upravo nazvao njezine sise “sretnima”?
“Misliš?” Zagledala se u svoje grudi, a zatim ih zgrabila.
Sveti Bože, zar ona to sebe ozbiljno pipa? Uhvatio sam se za
vrata i duboko udahnuo.
“I dalje im je udobno”, rekla je.
“Da?” Uspio sam protisnuti dok ih je ona podizala i
spuštala, jednom rukom jednu, drugom drugu. Sveti Bože, je li
znala što radi? Mahala je zastavom ispred bika. Traperice su mi
odjednom postale uske na krivim mjesrima, pa sam pokušao
zamisliti Lexa golog, bilo što samo da moj kurac dobije poruku da
je ona klijentica, što je značilo da nema igranja.
I to je bilo prvi put.
Zato što sam bio gladan.
A Marissa? Melissa? Ona me nije zadovoljila. Svršio sam i
pobrinuo se da i ona svrši, ali cijelo me to iskustvo ostavilo
nekako praznim, izmorenim i - ako ću biti posve iskren - pomalo
deprimiranim. Osim toga, njezine se sise nisu mogle usporediti s
Blakeinima. Morao sam se zapitati kojeg sam vraga radio cijeli
život ako je ovo bilo prvi put da sam tako snažno reagirao na sise.
Blake je imala nešto što me natjeralo da se zapitam jesam li
uopće ikada bio zadovoljan. I nisam imao pojma što me
tako zbunjivalo u vezi s njom, i u vezi s cjelokupnom situacijom.
Nisam mogao točno razaznati, a što sam više razmišljao o tome,
jače me boljela glava.
87
Glad čini čudne stvari muškarcima.

“Aha.” Još ih je malo drmuckala, a onda se okrenula i
zagledala u zrcalo. Nisam znao što je bilo gore. To što je zurila u
svoje sise ili što ih je dirala. “Stvarno nisam dobra u ovome.
Odrasla sam bez mame i prilično sam rano ušla u pubertet. Cure
su mi se rugale, a dečki upirali prstom”. Ramena su joj se
ponovno objesila.
Možemo li se, molim te, vratiti drmuckanju? Bio sam
obožavatelj te Blake. One koja bi se skupila kao nezgrapni
pasanac? I ne baš.
A to mi je bio dobar podsjetnik zašto joj pomažem. Posipaj
njezino utegnuto tijelo čarobnim prahom samopouzdanja, obuci
je u seksi trenirku i usmjeri prema dvorani za drugu rundu. Mačji
kašalj.
“Žena se treba ponositi svojim tijelom.” Susreo sam njezin
pogled u zrcalu. “Ako se osjećaš dobro oko svoje vanjštine”,
ruke su mi se trznule kako bi obujmile njezine grudi, ocrtale
siluetu koju su stvarale, istaknule sve kutove i krivulje koji su
izluđivali muškarce, koji su muškarce činili željnima, “to će se
izravno odraziti u tvojem držanju.” Odmaknuo sam se kada su
nam se pogledi zakovali jedan za drugi u zrcalu, a zatim
napravio korak bliže, ovaj put spustivši ruke na njezine bokove,
prstima nježno prelazeći po njezinoj koži. “Dečke napaljuje ono
što vide, djevojke ono što osjete. Noseći nešto što ti odgovara,
jamčiš si da će te prestati gledati kao prijateljicu i početi gledati
kao partnericu. A to želiš... zar ne?”
Oblizala je usne i kimnula. “Da.”
Srce mi se spustilo u pete.
Nisam imao pojma zašto.
88
Brzo sam je pustio i rekao kroz smijeh: “Izgledaš

fantastično. David će biti pravi sretnik. Jest će ti iz ruke prije nego
što kažeš keks.”
Trenutak je bio izgubljen.
Ako ga možete tako zvati.
Hrana. Nedostatak šećera u krvi. Izvanzemaljci koji mi
obuzimaju tijelo. Morao sam napustiti taj sobičak prije nego što
napravim nešto glupo, nešto što neću moći popraviti.
“Tako si siguran u svoje sposobnosti?” rekla je. Obrve su joj
se uvile prema gore.
Zureći u nju u zrcalu, već sam mogao zamisliti kako se on
zaljubljuje u nju. Ispod sve te kose imala je zbilja lijepo lice,
prekrasno tijelo i punu C košaricu, zbog čega bi svaki muškarac
s dva oka zaplakao od zahvalnosti.
“Ne”, rekao sam iskreno. “Ali prilično sam siguran u
tvoje.”
Prodavačica je pokucala. “Je li sve u redu unutra?”
“Da”, odgovorio sam za Blake.
“Gospodine, morate izići iz svlačionice. Obično ne
dopuštamo kupcima da se... ovaj... igraju u proizvodu prije
negošto kupe.”
“Igraju?” upitao sam glupavo.
“Hopacupa.”
“Aha”, rekao sam glasno namignuvši Blake u zrcalu.
“Mislite na seks?”
Glasnije je pokucala. “Gospodine! Izlazite ovog trenutka.”
Cijela se predstava isplatila zbog Blakeina prestravljenog
izraza. Podsmjehnuo sam se. Morala je izići iz svoje sigurne zone
ako je namjeravala stići do toga prvog poljupca s Davidom.
Obrazi su joj se zarumenjeli.
89
Djevice.
“Još malo...” počeo sam dahtati, zatim udarivši zid s
rukom. “Ali tako je dobro.”
“Gospodine!”
“Samo malo.”
“Gospodine, odmah! Pozvat ću zaštitare!”
Blake je otvorila usta, ali ja sam joj ih prekrio svojom
rukom. “O, da!”
Ugrizla me.
“Au!” Trgnuo sam se tresući ruku. “Jesi li me upravo
ugrizla do krvi?”
“Što je tebi?” Udarila me po prsima i otvorila vrata. Tri
prodavačice i barem desetak kupaca čekalo jc s druge strane,
otvorenih usta. “Šalio se.”
Provirio sam kroz otvor. “Ne šalim se. Jeste li je vidjeli? E, i
uzimamo sve.” Izvukao sam svoju platinastu Visu i namignuo.
Najprije se nitko nije ni pomaknuo, a zatim je prodavačica
nama najbliža zgrabila karticu dok joj je Blake pružala odjeću.
“Još nešto?”
“Da.” Zločesto sam se iscerio. “Imate li sigurnosne kamere
u svakoj svlačionici ili je to ilegalno? Zato što bi ono što se
upravo dogodilo unutra zbilja trebalo ostati zabilježeno, kužite?”
Blake je oborila glavu i pokrila lice rukama dok je nekoliko
prodavačica pohotno kimalo u znak odobravanja.
“Šali se.” Blake je ponovno opalila. “Pije cijeli dan. Cijeli
tjedan, zapravo.”
“Posve trijezan.”
“Usput je i patološki lažljivac.” Blake me gurnula prema
blagajni dok smo obavljali kupnju.
90
“Ovo nekako nije u redu.” Gledala je za ženom koja je

prišla blagajni, otkucala predmete, a zatim provukla moju
karticu.
“Što to?”
“To što ti plaćaš za moje rublje.”
“Ja uvijek plaćam svojim klijenticama odjeću, šminku, jogu,
što je god potrebno, a zatim izdam račun na kraju. Lakše mi
je tako zbog poreza.”
“Jogu?” Blake je upitala kada smo izišli na ulicu.
“Da, jedanput. Imao sam klijenticu koja je ozbiljno morala
naučiti neke nove pokrete. Misionarski je bio njezin jedini trik,
a čak je ni tada njezin tip nije uspijevao odvesti u Grad O.”
Nabacio sam sunčane i nasmijao se. “Do dana današnjeg još mi
uvijek zahvaljuje za prijedlog.”
“Grad O?” Blake se smrknula. “Koji je to grad?”
Smrznuo sam se, zatim vrlo polako odmahnuo glavom.
“Riggins u Idahu, kažeš? Imate li uopće internet ondje?
McDonald's? Reci mi da barem imate Taco Bell.”
Blake je i dalje izgledala istinski zbunjeno. “Kakve je
pokrete trebala? Znaš, osim”, gutnula je knedlu, “onih.”
Nježno sam je potapšao po ramenu. “Korak po korak.
Upravo si kupila svoj prvi pravi grudnjak. Jedva možeš puzati. Ti
su pokreti za trkače.”
“Ja mogu trčati.”
Lecnuo sam se. “Ne, ne možeš.”
“Da, mogu!”
“Svjesna si da govorim o Kama Sutri”
Još zbunjenosti. “Je li to nešto za jelo?”
Tip pokraj mene je prostenjao, a lice mu se objesilo kao da
misli: Jadnik mora kući s njom.
91
“Ne.” Odmahnuo sam glavom dok smo se probijali kroz

gomilu u trgovačkom centru University Village. “A činjenica da si
me to upravo pitala - naglas - ozbiljno me razočarala.”
“Bila sam muškarača”, Blakc je rekla obrambeno.
“I muškarače bi trebale znati terminologiju, Blake.” Otvorio
sam joj vrata ignorirajući to što je rekla “bila sam” u
prošlosti. Netko joj je zbilja trebao kupiti zrcalo, a zatim spaliti
svu mušku odjeću u sobi.
“Još nešto”. rekao sam. Kad smo kod soba. I općenito
kreveta. “Što?”
“Drugi je dan.”
Ugrizla se za donju usnu. Iz ovoga kuta mogao sam se
zamisliti kako je kušam, kako dotičem njezine usne, učim umijeću
ljubljenja. “Dobro?”
“Obično bih” — oči su mi i dalje bile uperene u ružičastu
boju njezina jezika dok je prelazio preko njezine gornje usne
vlažeći je - “drugi dan već znao na kojoj su razini tvoje vještine.”
“Prema upitniku?”
Kimnuo sam. “I još nekoliko drugih... testova.”
“Mislila sam da si gladan. Ispljuni više.”
Želudac mi je zakrčao na naredbu. “Znaš što? Razgovarat
ćemo o tome nakon večere.” Raspoloženje mi se poboljšalo.
“Desert?”
“Može.” Iscerila se.
“Dobro.”
Da. Imali smo dva vrlo različita značenja za tu riječ. A ona
će to vrlo brzo doznati. Možda je upravo prošla jednu fazu mojeg
treninga, ali uskoro ćemo krenuti s vojničkom fazom, a ja sam bio
vrlo temeljit sa svojim pripremama - uvijek bih se pobrinuo da
92
moje klijentice znaju kako se ponašati s tipom kojeg pokušavaju

osvojiti.
93
DESETO POGLAVLJE
Tjedne večere s Gabi počele su postajati sve napetije. Ne

zato što je ona bila zauzeta, već zato što smo Lex i ja dolazili u
paketu, a od prve godine kada ju je zamijenio za nekoga tko nije
samo moja najbolja prijateljica iz djetinjstva, situacija je od loše
postala gora.
Sada? Svaki put kada bi bili zajedno u istoj prostoriji,
dijelom sam očekivao da će netko od njih završiti u bolnici.
Onog trenutka kada smo stigli kući, Blake je otrčala gore sa
svojim vrećicama. Silno sam se usredotočio na njezine japanke
iz potrebe. Ostatak njezina tijela izgledao je utegnuto, skladno,
preplanulo. Nagnuo sam glavu kada se uspela na vrh stuba i
okrenula. Njezine su grudi zbilja počele postajati vrhunac mojeg
dana.
Nešto me opalilo po stražnjem dijelu glave.
“Hej!” Okrenuo sam se i ugledao Gabi. Imala je ljutit izraz
na licu. Bez osmijeha, skupljenih očiju. “Čemu to?”
“Ako je povrijediš, slomit ću ti tvoj najdraži produžetak.”
“Blesava Gabi.” Nacerio sam se. “Hoćeš reći da me želiš
dirati?”
“Jamčim ti da će, ako te ikada dotaknem, to završiti vrlo
loše.”
“Samo me izazivaš.” Namignuo sam.
“Prekini s tim.” Kvrcnula me po nosu. “Tvoja je spolna moć
za mene mrtva. Mrtva!”
94
Zakolutavši očima, omotao sam ruku oko nje i poveo je u

kuhinju, gdje je miris francuskoga kruha i špageta ispunjavao
zrak. “Jesam li ti rekao koliko mi nedostaju naše tjedne večere?
Misliš da bismo ih trebali prebaciti na svaki dan? Znaš, da ne
umrem od gladi?”
Gabi se otresla mojeg zagrljaja. “Nauči kuhati.”
Izbacio sam donju usnicu. “Nije da mi nedostaje znanja.”
Otrgnuo sam komad toploga kruha, zatim si nalio veliku
čašu vina. “Već je tvoje uvijek ukusnije.”
Gabi je glasno prostenjala. “Dovraga, zar cure zbilja padaju
na to? I dalje?”
“Eh.” Slegnuo sam ramenima i pokazavši pokretom ruke
takotako. “Devet puta od deset.”
“Gadiš mi se.”
“Kažeš to svakog dana.”
“Zato što je istina svakog dana.”
“Kada je večera gotova?” Serena je uletjela u sobu
poskakujući, doslovno; glava joj se ljuljala lijevo-desno. Možda su
tako djevojke poput nje stvarale nove moždane stanice. Protresle
bi zrak pa bi tlak između njihovih ušiju eksplodirao stvarajući
sitne bebe stanice.
Gabi je gurnula glavu u hladnjak. “Kada Lex stigne.”
“Znači gotova je?” upitala je.
Nema veze. Nema nikakvih beba stanica. Odupro sam se
porivu da joj prstom pokažem na vruće špagete i kruh koji su
čekali na pultu. Zar ne izgleda gotova?
“Tehnički gledano”, odgovorio sam umjesto Gabi. “Ali ne
jedemo”, naglasio sam riječ “jedemo” iako sam upravo bio uzeo
malo kruha, “dok moj pomoćnik ne stigne.”
95
“Pomoćnik, ha?” Serena je prekrižila ruke natjeravši svoje

sise da se poljube i gotovo je udare u bradu.
“Joj, mislio sam da si znala.” Napravio sam tužan izraz. “Ja
sam junak u ovoj priči... Čak imam i vlastiti plašt. On je meni što
je Robin Batmanu.”
“Batman je zgodan.”
“I Robin je”, Gabi je rekla obrambeno.
Opa. Je li ona to upravo obranila Lexa? Opipao sam joj čelo.
Ona je odgurnula moju ruku i dodala mi parmezana.
Vrata su se širom otvorila i kroz njih je ušao Lex držeći
dvije boce caberneta. “Oprosti, promet jc bio usran.”
“Pazi što pričaš”, Gabi je odvratila.
Lex i ja smo se pogledali prije nego što je došetao do
staklenke za psovke i ubacio novčanicu od jednog dolara.
Gabi i njezini prokleti dvostruki standardi. Ona je redovito
psovala. Ali nije dopuštala psovanje u kuhinji. Bila je
polutalijanka, a kuhinje u njezinoj obitelji značile mir i ljubav i još
neka sranja koja sam uvijek zaboravljalo. Stoga psovanje poslije
večere nije dolazilo u obzir.
Što je, poznavajući Lcxa, bilo kao da si mu rekao da se
pretvori u žensku i poljubi me u usta. Rekao je da, dok je u
Gabinoj kuhinji, psuje iznutra i pije da si ne bi prerezao vene.
Kad smo kod toga, Lex je promrmljao nešto ispod glasa,
ukrao mi čašu iz ruke i posegnuo.
“Hoćemo?” upitao je obrisavši usta gornjim dijelom ruke.
Serena još nije skinula svoj pohotni pogled s Lexa. Nekako
nisam vjerovao da ju je nazvao, ali on je vrhunski znao
kako pojednostavniti situaciju i učiniti je manje neugodnom
nakon što bi se posrao gdje je jeo i obrnuto. Pitao sam se zna li
Gabi to.
96
Nije ga udarila.
Znači da vjerojatno nije znala.
“Gdje je druga cimerica?” Lex je upitao natočivši si još vina,
a zatim otpivši gutljaj.
“Tu!” Blake je ušetala u prostoriju.
Lex je ispljunuo vino. Na pod. Zatim je počeo kašljati i
gušiti se.
Gabi ga je bijesno potapšala po leđima, vjerojatno izbivši
nekoliko rebara. “Jesi li dobro?”
“Sranje!” Lex je viknuo, promukloga glasa od gušenja.
Gabi mu je pružila staklenku dok je Lex gunđajući trpao u
nju još jedan dolar.
“Što je bilo?” Blake je upitala prekriživši ruke, čime je
postigla da izgleda još... zgodnije, ako je to uopće bilo moguće.
Japanke su i dalje bile prisutne.
No sve drugo od gležnjeva prema gore bilo je... dovraga,
bilo je dobro.
Utegnute noge izlazile su iz plavih hlačica za jogu, bijela
majica bez rukava opušteno joj je visjela s jednog ramena, a
sportski grudnjak leopard uzorka podizao je cure upravo onamo
gdje su trebale biti.
A kosa joj je bila raspuštena.
I bez šminke bila je triput bolja od Serene. A Serena je
izgledala kao da je upravo opljačkala trgovinu s kozmetikom i
isprobala cijeli asortiman.
“Ja...” Lex se zakašljao u svoju ruku. “Žao mi je, samo...
Nedostaje mi šećera u krvi.”
“Dobra.” Prošaptao sam ispod glasa.
Iživcirano me pogledao, ali nije rekao ništa. Tišina se počela
razvlačiti do neugodnih razmjera.
97
“Hoćemo li sjesti?” Protrljao sam ruke i premjestio se k

malom stolu odmah uz kuhinju, oko kojega je bila poslagana
neujednačena skupina plavih i zelenih stolaca s dvama stolcima
na rasklapanje. Stol je Gabi uhvatila na jednoj dvorišnoj
rasprodaji, a tanjure je naslijedila od bake. Imali su male cvjetiće
po rubovima, koji bi me uvijek ponukali da se zapitam kakav bi
bio život s pravom obitelji u kojoj djeca ručaju sa svojim
roditeljima i svi sudjeluju u obiteljskim razgovorima.
A ne s onom u kojoj dadilje pripremaju hranu, a roditelji
zovu jedanput tjedno.
A onda prestanu zvati.
A onda umru.
“Pa, Blake...” Lex je zagrabio popriličnu količinu umaka i
prelio ga preko vrućih špageta, a zatim prvi tanjur dodao Gabi jer
je ona kuhala. U Gabinoj kuhinji kuhari uvijek jedu prvi.
“Sviđa mi se novi look “
“Hvala.” Jarko rumenilo ozarilo joj je obraze. “Ian je bio od
velike pomoći.”
“Siguran sam da je.” Lex se iscerio.
Trknuo sam ga u nogu pod stolom dok je on nastavio
posluživati ostale. Serena se zagledala u Blake. Uporno.
Poznavao sam taj pogled.
Večera će postati opasna.
“U redu je.” Serena je slegnula ramenima. “Mislim, ako
voliš vježbanje.”
“Što očito voli”, istaknuo sam. “Pogledaj je.”
Serenine su se usne uvile tako da je izgledala kao da se
sprema bijesno iskesiti zube. “Nije da nosi haljinu. Nosi elastin.
Nije li to izišlo iz mode prije nekoliko godina?”
98
“Kaže ona koja se ne razumije u sportsku odjeću?” Slegnuo

sam ramenima. “Ne znam. Zar nisu i ekstenzije izašle iz
mode prije nekoliko godina?” Bio sam prilično siguran da bi mi u
ruci ostao pramen da je potegnem za kosu.
Serenino se lice užarilo do tamno crvene boje, a zatim je
istrgnula svoj tanjur iz Lexovih ruku i ne tako slučajno ispustila
ga na Blakeino krilo. “Joj, Bože. Baš mi je žao. Omaklo mi se.”
Gabi je skočila na noge grabeći ubruse, dok je Blake samo
zurila u svoje krilo. A onda je, učinivši nešto što nikada ne
bih očekivao, počela prebacivati špagete na vlastiti tanjur,
potom oblizavši svaki prst.
Zgrabio sam stolac objema rukama. Jebem ti, vruće. Umak
za špagete - tko bi znao?
“U redu je.” Blake se nasmijala. “Uvijek ih mogu baciti na
pranje. Ipak je to odjeća za vježbanje. Sigurna sam da će
nakon nekoliko tjedana biti u gorem stanju od ovog nakon
treninga.”
To je ušutkalo Serenu.
Večera je bila blaženo tiha, osim kuckanja pribora po
porculanu. Znao sam da neće potrajati. Ipak, Gabi i Lex su sjedili
jedno pokraj drugoga.
Da se ne posvađaju bilo bi protiv zakona prirode.
“Vau.” Blake je potapšala svoj ravni trbuh. “To je bilo
stvarno dobro, Gabi. Hvala ti.”
“Zahvali Ianu. Preklinjao je za špagete.”
“Preklinjem svake večeri”, rekao sam. “I ne samo za
špagete. Prošli sam tjedan želio raviole.”
“Jesi li siguran da nemaš talijanske krvi?” Gabi se nasmijala
počevši skupljati tanjure.
99
“Nemam.” Ustao sam. “Ti si kuhala. Lex i ja ćemo

počistiti.”
Lexove su obrve poletjele u zrak. “Hoćemo?”
Zagledao sam se u njega.
Polako se izvukao iz svojeg stolca, ustao i pomogao mi
odnijeti sve u kuhinju. Kada djevojke više nisu bile u čujnom
području, fijuknuo je i rekao: “Čovječe, dobar posao. Nisam je ni
prepoznao.”
Ponosno sam se nasmijao. “Izgleda slatko, zar ne?”
Lex je prasnuo u smijeh. “Jesi li napušen? Izgleda više nego
slatko.” Napravio je korak unatrag i provirio iza ugla, zatim
se vrativši u kuhinju. “Izgleda seksi.”
“Seksi?” Pustio sam da mi se riječ malo mota po glavi, a
zatim sam je naglo proterao. “Valjda.”
Posuđe. Morao sam oprazi posuđe jer ako se previše
usredotočim na Blakeinu blagu preobrazbu, završit ću u svijetu
boli, i to ne one emocionalne vrste. O, ne, bit će to fizički bol.
Tijelo mi je već reagiralo kao da mi ruke nisu bile u sapunastoj
vodi, već na njezinu tijelu, polako klizeći.
Prostenjao sam u sebi. Nisam imao vremena skočiti do
kakve ženske da si olakšam bol.
“Jesi li je poljubio već?” Lex je upitao kada sam mu pružio
tanjur. Pao mi je iz ruku, ali sam ga nasreću uhvatio prije nego što
se razbio. “Shvatit ću to kao ne.”
“Nikad se prije nije poljubila. Bilo bi... pogrešno.” Pružio
sam još jedan tanjur. Lex ga nije prihvatio. Samo me gledao
otvorenih usta.
“Zar se ti... zaljubljuješ u nju?”
“Što?” Prasnuo sam u smijeh. “Naravno da ne. Jesi li vidio
njezine japanke?”
100
“Nije da bi ih nosila u krevetu, amigo.”

“Koje je naše prvo pravilo?” Mahnito sam ribao sljedeći
tanjur dok je slika njezinih prpošnih grudi obuzimala svaki
logični kutak mojega mozga.
“Ne zaljubljuj se u klijentice.”
“Ne. Zaljubljuj.” Ribao sam jače. “Se.” Ruka mi se počela
grčiti. “U klijentice.”
“Mislim da je čist, brate.” Lex mi je istrgnuo tanjur iz ruku i
potapšao me po leđima. “A ti si uostalom smislio ta pravila. Ne
ja.”
“Imamo legitimnu tvrtku, za koju se obojica nadamo da će s
vremenom postati najveća posrednička tvrtka na svijetu. Zašto
to sjebati zaljubljivanjem u tužnu djevojku koja želi tipa koji je
neće dvaput pogledati?”
Lex se podsmjehnuo, a njegov široki cerek poticao me da
izvršim nasilje nad njim. Ili nad još jednim prokletim tanjurom.
“Zbilja, zašto?”
“Zbilja sereš po krivom drvetu i raspižđuješ me. Idi se
svađaj s Gabi ili nešto.”
“Znači ništa od ljubljenja?”
Uzdahnuo sam i oslonio se o porculanski sudoper. “Ne. Ne
osim ako bude apsolutno potrebno.”
“Hmm.”
Razgovor djevojaka postao je glasniji dok su ulazile u
kuhinju.
“Nema deserta?” Blake se javila.
Ja sam se smrknuo.
I Lex i ja bili smo okrenuti prema kuhinjskom prozoru i
mogao sam mu vidjeti podmukli izraz u odrazu. Kao što je on
101
mogao vidjeti da mu pokazujem srednji prst iznad vode u kojoj

sam prao posuđe.
“Desert? Nisam nam ga pripremila”, Gabi je rekla, “ali... “
“Zapravo.” Brzo sam se okrenuo. “U vezi s tim... Blake,
mogu li razgovarati s tobom gore na trenutak?”
“Naravno.” Ali je oklijevala.
“Sjajno.” Zgrabio sam je za ruku i povukao prema stubama
moleći se da se Gabi i Lex počnu svađati kako bih imao
izliku nazvati policiju i pobjeći iz te kuće prije nego što prekršim
još koje pravilo.
Pošto smo ušli u njezinu sobu, zatvorio sam vrata iza sebe i
krenuo prema njoj. Ona se kretala unatrag sve dok joj se
noge nisu sudarile s krevetom.
“Izgledaš uznemireno”, rekla je.
Namrštivši se, zgrabio sam njezinu špagetima umrljanu
majicu i povukao joj je preko glave.
Blake je tiho zacičala kada sam uvukao palčeve u njezine
hlačice i povukao ih sve do njezinih gležnjeva. Nasreću, iskoračila
je i iz japanki i iz hlačica.
Uspravio sam se do svoje pune visine.
I trepnuo.
Haluciniram li?
“Ti...” Nakašljao sam se u svoju ruku. “Ti”, svrnuo sam
pogled pokušavajući vratiti ravnotežu moći, “nosiš tange.” Bila je
jedna stvar čuti o tome kako ih nosi, ali vidjeti dokaz? Vraški
opojno.
“Udobne su”, Blake je rekla slegnuvši ramenima. “I nije da
sam planirala kupati se u špagetima ili gledati kako me moj
ljubavni učitelj skida.”
102
“Ljubavni učitelj.” I dalje nisam gledao u nju. “Volim kako

si to rekla.”
“Ima li ovo skidanje svrhu?”
Trznuo sam glavu u njezinu smjeru. “Skidanje bi uvijek
trebalo imati svrhu.”
Obrve su joj se podigle.
Oči su mi vodile bitku s glavom. Oči su mi željele zuriti u
njezino gotovo golo dupe, dok mi je glava govorila da nijedan dio
postupka provjere ne uključuje diranje njezine glatke kože
ni traženje od nje da se okrene, sagne i uvije leđa. Nažalost.
Blakeina je kosa padala preko njezinih ramena tako da je
izgledala kao divlja seksi mačkica s kojom, bio sam dvjesto
posto siguran, David ne bi znao što raditi.
Prokleti David.
“lane?”
“Moramo ti oprati odjeću”, rekao sam tupavo.
“I trebala mi je tvoja pomoć da je skinem ili što?”
“Sljedeća lekcija.” Ozbiljno sam morao povratiti svoju
magiju prije nego što izgubim pamet. “Ljubljenje.”
Blake se spustila na krevet i tiho dahnula. “Pročitao si moj
odgovor. Nikada se nisam poljubila.”
“Neću te ja ljubiti.”
Glava joj se trznula prema gore, a njezine plave oči svojim
su pogledom napravile goruću rupu u mojim prsima čineći da me
počnu svrbjeti, ili da se počnu stezati, ili - koji vrag mi se događa?
“Ne.”
“Je li to normalno? Ljubiš li obično svoje klijentice ili ih
samo podučavaš?”
“Svaka je klijentica drukčija”, rekao sam glatko. “Ali sada
ću se usredotočiti na to da te naučim kako ćeš postići da te poželi
103
poljubiti, kao i da te vidi na seksualni način. Misliš da ćeš moći

to?” Kimnula je.
Sise su joj se blago zanjihale. Razbarušio sam si kosu, a
zatim prišao njezinom malom ormaru. “Imaš kakvih golemih
majica i s kapuljačom ili širokih haljina ili nešto?”
Blake mi je prišla straga. Njezina me tjelesna toplina žarila.
Još nekoliko centimetara i njezine bi se grudi prislonile o
moja leđa, a u tom bih se položaju mogao gotovo nagnuti
naprijed, a zatim je u jednom pokretu okrenuti tako da se nađe u
mojem naručju držeći se za mene nogama.
Prelako.
“Upravo”, njezina je ruka okrenula moju, “ovdje.”
“Trenutak iskrenosti.” Namrštio sam se na odrpanu plavu
trenirku s kapuljačom. “Zašto, dovraga, nosiš ovakvu odjeću?”
Blake ju je navukla preko glave i otpuhnula. “Svi imamo
nešto svoje, zar ne?”
“Valjda.”
Smiješno, dan prije ne bih je ni pogledao u toj trenirci, ali
sada kada sam je bolje upoznavao? I kada sam znao što se
nalazi ispod? Izgledala mi je prokleto seksi dok joj je visjela preko
bokova, do pola bedara. Izazivala me.
A ja se nisam dobro nosio s izazivanjem.
Ja sam bio tip koji voli odmah dobiti.
Sjela je na krevet i prekrižila te predivne noge. Um mi je
poludio počevši prelijetati preko različitih mogućnosti, kutova,
položaja.
“Iane?”
Protrljao sam ruke. “Da. Sutra idemo vježbati zajedno. Još
sam jedanput pogledao Davidov raspored i on vježba od pet
do sedam ujutro. Moramo biti u teretani prije nego što stigne da
104
ga zateknemo. Tvoj raspored kaže da obično vježbaš kada on

ode. Postoji li razlog tomu?”
Blake je žvakala svoj palac. Povukao sam joj ruku i čvrsto je
uhvatio podigavši obrve dok sam čekao njezin odgovor.
“Nekako mislim da je to najlakši način da ga uvučem u razgovor.
Ako se pojavim na kraju njegova treninga, on će biti umoran pa
neće biti na oprezu. Je li to glupo?”
“Ne.” Zamislio sam se. “Nije glupo, samo neinformirano.
Posljednje što tip želi nakon treninga jest flertovati s djevojkom.
E, sada, prije? Čak i tijekom? Nema problema. Adrenalin ga
diže tijekom vježbanja, a ako ga gleda zgodna ženska, vjeruj da
cijeli sat možeš očekivati jebanje pogledom.”
“Rekao si zgodna ženska.” Blake je slegnula ramenima. “Ne
slatka.”
“Ti si zgodna”, progunđao sam. “Vjeruj mi. Samo obuci
jednu od trenirki koje smo odabrali zajedno, može?”
Kimnula je, a prsa su joj se blago napuhala. Prsti su me
svrbjeli koliko sam želio otkopčati tu njezinu trenirku. Pet
sekundi, samo bih toliko trebao, možda šest, zatim bih izišao iz
prostorije i pustio je.
“Aha.” Maknuo sam ruke s njezinih. “Znači, kada nas vidi
zajedno, moramo flertovati. Problem je u tome što se ti
lecneš gotovo svaki put kada te dotaknem.”
“Nije istina!”
Obujmio sam njezino lice. Lecnula se, a zatim joj se oko
trznulo. “Diram ti lice, a ne pljujem u oko, slatkice.”
Stisnula je zube.
“Dobro.” Kimnuo sam. “Taj pogled, taj raspižđeni pogled
koji mi upućuješ? Često ga se mijenja za požudu. Možda ću
te onda samo ljutiti tijekom treninga. Ne bi trebalo biti teško,
105
samo zamisli kako ti cijelo vrijeme dobacujem nešto. Štoviše,

zamisli kako ti zurim u dupe i sise cijelo vrijeme. Jer jamčim ti, to
će se i dogoditi. Devedeset minuta u raju. Možeš li zamisliti da
me plaćaju za ove stvari?” Namjerno sam je podbadao iako
vjerojatno hoću zuriti u nju. I tko ne bi?
Prsa su joj se nadigla kada me gurnula. Iskoristio sam
težinu njezina napada da je povučem na sebe. “E, sada”, gledao
sam naša tijela, pritisnuta jedno o drugo, “recimo da se ovo
dogodi sutra. Što ćeš napraviti?”
“Miči se.” Blake se pokušala izvući. Obujmio sam je
nogama.
“O, žao mi je. To je netočan odgovor.” Svojim sam
gležnjevima pritisnuo njezino dupe tako da se nije mogla dignuti
s mojih prsa. “Sljedeće pitanje. Ako smo ovako blizu, hoćeš li se
boriti ili odustati?”
Bila je snažna. To ću priznati. Blake me se pokušala
osloboditi, ruke držeći opasno blizu mojeg lica.
“Boriti.” Njezine su usne gotovo okrznule moje. Bilo je
bolno kada nije otklonila preostalu udaljenost. Požuda koju sam
osjećao prema njoj bila je tako neprirodna da nisam znao što bih
s njom, stoga sam je potisnuo.
“Krivo.” Nacerio sam se okrenuvši je na leđa i prikovavši
joj ruke iznad glave. “Govor tijela je sve. Ne želiš se činiti
previše bijesnom, ali ne želiš biti ni previše pokorna. U ovom
trenutku dosta dobro balansiraš između tog dvoje. Ako stvari
krenu po krivu, možda ću te morati poljubiti, i moram znati da
me nećeš udariti koljenom u jaja niti mi iskopati oči.”
“Možda hoću.” Stisnula je zube kada su joj se oči spustile
na moju robu. Podmukao osmijeh razvukao joj se po licu.
“Izgleda da ćeš morati doznati.”
106
“Ne pokušavaj izigrati igrača”, podmuklo sam rekao. “To

nikad ne upali, slatkice.”
“Zašto me zoveš 'slatkice’?”
Pustio sam njezino zapešće i rukom kliznuo niz njezin bok
do golog bedra, zatim polako zavukao prste iza dok nisam
dotaknuo njezin guz. “Zato što imaš slatku guzu.”
Bijesni izraz prekrio joj je lice te je potiho dreknula
pokušavajući se izvući ispod mene.
“Lekcija nije gotova.” Jače sam pritisnuo svoje tijelo na
njezino. “Ako te poljubim, ne moraš mi uzvratiti, ali nemoj me od
gurnuti. Samo pusti da se dogodi.”
“Zašto je to važno?”
“Zato što.” Ovaj položaj mi je uzrokovao više od jedne vrste
boli. “Ako vidi da smo presretni, neće misliti da ima šanse. Ako
se budemo svađali, mislit će da si loša u krevetu, ili još gore,
mislit će da dramatiziraš. Trebamo zlatnu sredinu. Samo pusti da
se dogodi i pokušaj ne poludjeti kada osjetiš moj jezik.”
“Je li to potrebno?” upitala je, očajna glasa.
“Nije uopće.” Iscerio sam se.
“Mislim da je lekcija gotova.” Blake me bijesno gledala.
“Sjajno.” Skočio sam s nje i otro ruke jednu o drugu.
“Pokupit ću te u četiri i trideset.”
“Tako rano”, progunđala je. “Bolje ti je da ovo upali.”
“Nikada nije ne upalilo.” Posegnuo sam za vratima.
“Osim”, okrenuo sam se prema njoj, “ako se predomišljaš?”
“Ne.” Blake je zateturala prema meni zapevši nogom o
madrac.
Uhvatio sam je prije nego što se njezino lice sudarilo s
podom, no silina udarca njezina tijela prikovala me za vrata.
Usne su nam se dotakle.
107
Slučajno.
No u mojem trenutačnom stanju, i to je bilo dovoljno. Kao
kada zapališ fitilj ili poliješ benzinom već plamteći oganj. Nagnuo
sam se prema njoj.
“Bolesni gade”, čuo sam kako Gabi viče. “Iane, dolazi dolje,
odmah!”
“Joj. kvragu”, progunđao sam pustivši Blake otvorivši vrata
širom i potrčavši niza stube.
Gabi je tukla Lexa šakama po leđima dok ju je on nosao po
kuhinji, frenetičnog pogleda, kao da traži šibu da je izbatina.
“Je li sve u redu ovdje dolje?” zahihotao sam se prekriživši
ruke preko prsa i naslonivši se na okvir vrata.
“Ma sjajno”, Gabi je vikala podigavši nakratko glavu kako
bi me pogledala u oči prije nego što ga je ponovno pljesnula
po dupetu.
“Malo ulijevo.” Lex je poskakivao gore-dolje. “Ili, ako se
osjećaš nestašno, neće mi smetati ako me stisneš.”
“Ubit ću te u snu!” Gabi je vikala.
“Što se događa?” upitao sam Lexa kada je Gabi počela
psovati.
“To je pet dolara, droljo”, Lex se nasmijao. “U kuhinji smo.”
Slobodnom rukom, pogurao je staklenku prema rubu šanka,
a zatim spustio Gabi prema njoj.
“Bolesni gade!”
“Nagađam da je saznala za Serenu?”
“Prekini”, Gabi ga je ponovno udarila po dupetu, “gurati”, i
opet, “svoj bolesni”, dva udarca, na što je Lex prasnuo u
smijeh, ”kurac”. Lecnuo sam se kada ju je Lex podigao više preko
prsa pa joj je lice iznenada udarilo o njegovo dupe, “u moje
cimerice!”
108
Lex se podsmjehnuo pogledavši je. “Bilo je slučajno.”

“Slučajno.” Gabine su oči bile divljačke kada je pomaknula
ruku s njegova dupeta do jaja i stisnula ih.
Savinuvši se, Lex ju je ispustio. “Kvragu!” Pala je na pod
gdje joj se Lex pridružio zgrčivši se. “Kučko!”
“Bilo je slučajno.” Gabi je slegnula ramenima.
Uzdahnuvši, prišao sam Gabi kako bih joj pomogao da
ustane. “Gledaj to s vedrije strane. Sada se barem nećeš vječito
brinuti o tome kako će je zavesti. Trebao mu je samo jedan dan.”
Gabi nas je obojicu bijesno gledala.
Lex je iskoristio njezinu glavu kao pomoć pri ustajanju, a
zatim došepao do mene. “Mislim da je vrijeme za odlazak.”
“Čekaj!” Gabi je ustala i ispružila staklenku za psovke.
“Dva dolara.”
“Je li ti to mene zajebavaš?” Lex je zarežao.
“Tri.” Po licu joj se razvukao sočni cerek dok je tresla
staklenku.
Moje su obrve poletjele gore u znak poštovanja kada je Lex
nanizao nekoliko psovki, a zatim tutnuo novčanicu od deset
dolara u staklenku i uštipnuo je za obraz. “Mrzim neparne
brojeve.”
“Odi se testiraj u besplatnu kliniku, Lex. Tko zna što
sada nosiš.”
“Ne brini se. Bit ću čist prije nego što tebe poševim.”
Namignuo je.
Ponovno je nasrnula, stoga sam gurnuo Lexa prema
vratima. “Vrijeme je za polazak, Čovječe.” Mahnuo sam Gabi.
“Vidimo se sljedeći tjedan na lazanjama!”
“Možeš si nabiti te tvoje lazanje u...”
Zalupio sam vratima pred njezinom tiradom.
109
“Čovječe.” Zahihotao sam se. “Zbilja moraš naučiti kada je

dosta.”
“Ne mogu.” Lex se progurao kraj mene. “Jednog ću je dana
ozbiljno ubiti. Ili će ona ubiti mene. Nadam se da ti ne smeta
što ćeš morati spasavati svojih dvoje najboljih prijatelja iz
zatvora.”
“Zar je stvarno tako nemoguće to da slažete?”
Lexsov kiseli izraz sve mi je rekao. A kao da to nije bilo
dovoljno, nastavio je proklinjati Gabino ime na putu do auta, a
onda i do kuće.
110
JEDANAESTO POGLAVLJE
“Hvala za kavu”, Blake je promrmljala. “Nisam jutarnja

osoba.”
“Ja jesam.” Opušteno sam pijuckao svoju crnu kavu dok
smo obilazili benčeve. “Pa, bacio sam svoju šalicu u najbližu
kantu za smeće i uzeo žvakaću gumu od cimeta, “vrijeme je za
predstavu.”
I ne pitajući, Blake mi je zgrabila žvaku iz ruke, a zatim
zadrhtala. “Ovdje je ledeno.”
“Pa, da si se obukla...”
Podbola me laktom. “Obukla sam ono što si mi ti rekao da
obučem.”
“Nosiš sportski grudnjak.” Pokazao sam na crnoružičasti
grudnjak koji joj je podizao cure visoko. “I tajice. Praktički
si gola.”
Blakc je svezala svoju gustu kosu u rep i stavila ruke na
bokove. “Učinimo ovo prije nego što se povučem.”
“Pa, budući da neću imati vremena vježbati danas, morat
ćemo izvesti jednu od mojih DV-a.”
“DV-a?”
“CrossFit” Slegnuo sam ramenima. “Dnevnih vježbi. Kratko
ćemo se zagrijati, baciti se na SMNA, zatim dizanje utega,
zatim za kraj sve uz SVP i rastezanje.”
Blake me tupo pogledala. “Govoriš li u šiframa?”
“SMNA - svake minute radiš novu aktivnost. ŠVP - što više
ponavljanja.”
111
“Zvuči zabavno”, rekla je sarkastično.

Namignuo sam joj i snažno je pljesnuo po dupetu. “Ajmo,
slatkice. Trebamo dizati utege i činiti dečke ljubomornima.”
“I sve je to dio našega radnog dana.” Protrljala je guzu i
bijesno pogledala u mojem smjeru, ali ja sam već bio prezauzet
zagrijavanjem da bih se zamarao time. Uzeo sam dva utega
od deset kila za nju i tri za sebe.
“Otrčat ćemo dvjesto metara i napraviti deset trbušnjaka,
nakon čega će slijediti sklekovi sa spuštanjem do kraja i izdržaj na
rukama, dobro?”
Blake mi je pokazala palac prema dolje, a zatim me
zabljesnula prekrasnim zubatim osmijehom. “Sve će me boljeti
nakon tebe, zar ne?”
“Tako jako da nećeš moći hodati”, rekao sam uz zločesti
cerek.
“Insinuiraš nešto?” Nasmijala se. “Odlično.”
“Ljubavni učitelj. To mi ide uz naslov.”
“Ma da?”
“Spusti se na ruke i koljena.”
“Zašto? Radi trčanja?”
“Ne.” Nasmijao sam se. “Samo sam oduvijek želio to reći.
Znaš, onako dominantno... Hej, mogu li te svezati poslije?”
“Ne.” Blakeini su se obrazi zažarili. “Ne vjerujem da je to
dio programa.”
“Nemoj suditi prije nego što probaš.” Otrčao sam od nje.
Opsovavši, krenula je za mnom. “Odgovor je i dalje ne.”
Ubrzao sam. “Povez preko očiju?”
“Ne!”
Okrenuo sam se i stao trčati unatrag. “Pretpostavljam da to
znači ne i za kostime, ha?”
112
“Klijentica.” Polako je izgovorila tu rijcč, zatim protrčala

pokraj mene. “To znači da će jedini muškarac koji će me vezati,
nadam se, biti David.”
Nešto me zaboljelo posred prsa dok sam pokušavao ne
dopustiti da ono što je upravo rekla procuri kroz sitne pukotine
koje je stvarala na mojem srcu. Koji mi se vrag događa?
David.
Kako bi lako bilo zamrziti to ime i osobu. I svakoga drugog
muškarca u svemiru koji igra košarku.
***
“Znam zašto Gabi skroz govori da te želi ubiti”, Blake je

promuklo viknula usred marinca.
“Još dva!” Moja su prsa dotaknula pod, a zatim sam se
odgurnuo, ustao i skočio u zrak pljesnuvši rukama, potom se
ponovno spustivši.
Blake je držala ozbiljno dobar tempo. Nisam morao čak ni
usporiti, što je bilo impresivno. Požalila se tek kad smo počeli
raditi 'smrt od marinaca’, što je uglavnom značilo to da radiš
marince dok ne izgubiš volju za životom.
“Ja.” Spustila se na prsa. “Mrzim.” Pokušala se podignuti.
“Marince.”
“Još jedan!”
Ruke su joj zadrhtale kada se odgurnula na noge i napokon
uspjela ustati i slabašno poskočiti. Lice joj je bilo obliveno znojem.
Širokog osmijeha, podigla je ruku da mi da pet.
Daje mi pet?
Nakon što sam joj priredio pakao?
113
Opalio sam je po dlanu, a zatim privukao na svoja znojna

prsa.
“Ahh!” Odgurnula me. “Hvala ti na ovome. Moj je trening
očito ništa naspram ovoga. Ne bi li možda...” Svrnula je
pogled. ”Nema veze.”
“Što?”
“Vježbaš li ovako svakog dana?”
“Aha.” Dobacio sam joj ručnik i pogledao na svoj sat. David
je kasnio premda me boljela briga. Zaboravio sam na njega
dok smo vježbali.
“Možeš odbiti.” Blake je stavila ruke ispred sebe. “Ali bi li ti
smetalo da idem s tobom nekoliko puta na tjedan? Mogu ti čak i
platiti. Moj mi trener u posljednje vrijeme govori da
moram poraditi na izdržljivosti, a mislim da će mi ovo pomoći.”
Zakolutao sam očima. “Ne moraš mi platiti... nisam trener.
Možeš vježbati sa mnom. Ionako mi dosadi samom, a iz
nekog razloga Lex odbija vježbati sa mnom.”
“Joj, pitam se zašto”, Blake se našalila bacivši svoj znojni
ručnik u moje lice.
“Hej!” Dohvatio sam je, a zatim povukao u naručje i spustio
na prostirku na tlu nadvivši se nad nju. “Jesi li umorna?”
“Iscrpljena.” Nasmijala se. “Ali obožavam taj osjećaj.”
“Najbolji je”, rekao sam, a grlo mi se odjednom osušilo
kada su joj oči pale na moja usta.
“Pa”, napravio sam malo prostora između naših tijcla, “ja
ću ti pomoći da se rastegneš i... “
Blakeine su se oči raširile te je trznula glavu udesno, kao da
će reći: Gle!
David nam je prilazio kimajući glavom u ritmu hiphopa
koji je treštao iz njegova mobitela. Uvijek sam nekako mislio da
114
tipovi poput njega slušaju Josha Grobana. Kvragu, čak je i

izgledao kao njegova viša inačica.
“Ostani mirna.” Zgrabio sam njezinu nogu i brzo je
podigao tako da sam je rastezao prema njezinoj glavi, a zatim
sam smjestio svoje tijelo nad njezino stavivši noge između
njezinih. Radili smo pozu iz Kama Sutre s odjećom i bez sretnog
svršetka. Kvragu.
Kimnuvši, Blake je zatvorila oči i blago prostenjala. “Joj, to
me boli.”
“Oprosti.” Prstima sam krenuo uzduž njezina lista do
bedra. “Ajme, ukočena si.” Njezini su mišići titrali pod mojim
prstima dok sam ih polako masirao.
“Aha”, dahtala je. “Upravo. Tu.”
Sada sam je temeljitije masirao nastavivši je rastezati dok se
nismo našli gotovo prsa o prsa. Uvila je leđa kada je moja
ruka pronašla čvor.
“Oprosti.” Lecnuo sam se s njom, ali sam nastavio masirati.
“Nevjerojatan osjećaj.” Čvor se opustio, a ja sam krenuo na
drugu nogu. “O.” Skoro je skliznula s prostirke.
“Zar ti tvoj osobni trener ne pomaže s ovim?” upitao sam
pokušavajući zadržati ruke usredotočenima na rastezanje umjesto
da ih prebacim s mišića na dijelove kojima nije bilo
potrebno rastezanje.
“Triput me opipao”, progunđala je. “Mislim da shvaća svoj
posao malo pre... osobno.”
“Sljedeći ga put udari u jaja. Siguran sam da možeš okriviti
svoje nevjerojatne reflekse.” Gurao sam jače; jedna joj je noga bila
posve ispružena, a drugu sam joj podigao visoko iznad glave.
Moje je tijelo zbilja uživalo u ovom rastezanju, ali ne zato
što je opuštalo napetost. Zapravo ju je stvaralo, a odjeća za
115
vježbanje nije imala previše milosti. Sve što je trebala bilo je

pogledati dolje i vidjela bi koliko me uzbuđivala pomisao na to
da joj pomažem kako god mogu, dan i noć, noć i dan.
“Blake?” Duboki muški glas prekinuo je naše rastezanje.
Podigao sam pogled i samo se podsmjehnuo, onako kako to dečki
rade kada znaju da je onaj drugi ljubomoran i ne može
učiniti kurca u vezi s tim.
“O, bok.” Blake se nalaktila dok sam joj ja spuštao nogu.
“Nisam te vidjela, Davide.”
“Izgledaš...” Pokazao je na njezino tijelo i polako gutnuo,
očima je upijajući s očitim zanimanjem.
“Iscrpljeno”, rekla je. Prasnula je u smijeh i zgrabila me za
ruku. “Ian stvarno zna kako me obraditi.”
Gotovo sam prasnuo u smijeh kada sam vidio bijes na
Davidovu licu. Kako se samo usuđujem dirati njegovu
prijateljicu! Samo kako bih ga raspizdio, poljubio sam njezinu
ruku i namignuo.
“Znaš”, David se nagnuo u naš prostor, “ako ti ikada
zatreba pomoć... u teretani, uvijek možeš pitati mene.”
“O”, Blake je pogledala između mene i Davida, “lijepo od
tebe, ali...”
“Mislim da imam sve pod kontrolom, Davide.” Pakosno
sam se nacerio.
“Pa, ponuda stoji.” David se podigao i polako odmaknuo.
“Baš mi je drago da sam te vidio, Blake. Izgledaš... stvarno
dobro.”
Spustila je pogled na svoje sise.
Što je ponukalo svakog muškarca, uključujući mene, u
krugu od osamdeset kilometara da joj se pridruži u divljenju.
“Hvala!”
116
Gotovo sam prostenjao kada je razgibala ramena, zbog čega

su joj grudi malo poskočile. Ruka mi se trznula zajedno s kurcem.
“Uh.” Jadni je David izgledao kao da je spreman progutati
svoj jezik. Zatim je postavio ruke ispred sebe i kimnuo. “Pa,
vidimo se.”
Prljavi je prostak prekrivao svoju kitu.
Istog je trenutka otišao na benč i stavio sto dvadeset
kilograma na šipku. Zbilja, čovječe? Naći će se u svijetu boli ako
se barem ne zagrije.
Ali Veli je Jože bio podliji nego što sam očekivao. Nije se
pretvarao da ne gledamo. Ako išta, znao je da ćemo ga gledati.
Lukavi Veli Jože. Namrštio sam se kada je počeo dizati i
spuštati sto dvadeset kila kao da to nije bilo ništa strašno. Ustao
je, napuhanio prsa, i pogledao prema nama kao da želi reći: O,
još ste tu? Pazite ovo.
Dodao je još deset kila.
Bez po muke.
Morao sam priznati. Bio je idiot, ali bio je snažni idiot.
“Vau”, Blake je dahnula. Pogledao sam njezine raširene oči
koje su se podizale i spuštale u ritmu njegova pumpanja. E,
nećemo tako.
Stisnuvši zube, gotovo sam je zatukao. Zar je ozbiljno
impresionira taj krelac? Granica između osobnoga i
profesionalnog zamućivala mi se pred očima jer nisam želio ništa
više nego prikovati je uza zid i utonuti u nju.
Zatekao sam se u situaciji u kakvoj nikada nisam bio.
Situacija u kojoj su tip i ženska obavljali ono Ja sam muško, pogledaj
kako grmim - joj, vidi kako si snažan, a mene je zbog toga
nešto stezalo u prsima.
Rekao sam Blake da ću je poljubiti ako bude potrebno.
117
Odjednom je postalo prijeko potrebno.

Da pokažem da je moja.
Stoga sam se, ne dopustivši svojemu mozgu da izređa
logične razloge zašto je to bila loša ideja, nagnuo prema Blake i
poljubio je.
Onog trenutka kada su se naše usne spojile, dahnula je.
Očekivao sam da se potpuno isključi, što bi značilo da ću
morati okrenuti njezina leđa prema Davidu da nas ne oda.
Umjesto toga omotala je ruke oko mojega vrata priljubivši svoje
tijelo uz moje.
I otvorila. Svoja. Usta.
Imala je okus kave i cimeta. Jebem ti. Netko bi trebao
napraviti žvaku tog okusa.
Navalio sam na njezina usta uranjajući, harajući, praktički
postavljajući svoju zastavu i salutirajući joj, rukama
istodobno klizeći niz njezina leđa, prste zarivši u njezinu kožu,
priželjkujući da vrućina između naših tijela spali odjeću kako ne
bih morao tratiti vrijeme na njezino trganje.
Njezine su se ruke uvinule u mojoj kosi, a ja sam drukčije
nagnuo svoju glavu dražeći joj usta. Vodeći ljubav s njezinim
usnama.
Nešto je glasno zazvečalo.
Odmaknuli smo se jedno od drugoga.
“Žao mi je”, David je zazvao iz svojeg dijela prostorije s
utezima. “Ispao mi je uteg.”
Žao mi je, moš mislit.
Kako god. Nije me bilo briga. Jer ja sam bio tip koji će išetati
odavde s curom.
Iako nije bila moja.
I iako će možda biti njegova za nekoliko dana.
118
Sranje.
“To je bio”... Blake mi se privinula na prsa kada sam
omotao ruku oko nje, “zbilja sjajan prvi poljubac.”
Kvragu! Sve ću uništiti. Ja sam bio njezin prvi poljubac? Ja?
Certificirana kurva? Tip kojemu je plaćala? Ne onaj u kojega
je bila zaljubljena.
To me pogodilo.
Čuvala se za nekoga važnoga, dok se ja nikada nisam čuvao
ni za koga.
Ta me misao progonila cijelim putem do mojeg auta.
119
DVANAESTO POGLAVLJE
Shell mi je sjedila blizu dok smo se pretvarali da učimo u

kafiću. Izmijenili smo nekoliko slučajnih dodira, nekoliko
čeznutljivih pogleda i strateško ispuštanje kemijske, tijekom kojeg
sam se ja pretvarao da joj gledam u majicu.
I opa - poput magije, pojavio se ljubomorni konobar. Tom.
Sranje, mrzio sam Toma. Ne zato što je bio seronja, već zato
što nikako nije htio izići iz one šefujuće faze pod nazivom “znam
što je najbolje za tebe”. I to me ozbiljno ljutilo. Bila je to
posljednja faza, ona u kojoj tip prestaje biti protektivan i zapravo
nešto poduzima u vezi s tim.
Shell nije zaslužila biti u tom međuprostoru. Itekako se
potrudila, a ako on nije mogao vidjeti kakva je ona žena, onda
ćemo ona i ja morati iskreno porazgovarati, a to sam s klijenticom
u svojoj karijeri učinio samo jedanput. Nisam htio da to
postane nekakav trend.
Osim toga, što prije završim sa Shell, to prije mogu...
Namrštio sam se. Što? Završiti s Blake? Jesam li to želio?
Moji su zubi žvakali slamku u smoothieju dok nije postala
beskorisna.
“Mogu li vam donijeti još što?” Tom nam se obratio oboma.
Iskoristio je zamjenicu za množinu i sve to, ali je posve
ignorirao moje postojanje, svoje lijene smeđe oči usredotočujući
samo na Shell.
120
“Zapravo”, Shell je zijevnula, zabacila ruke iza vrata i, kao

što sam je uputio, počela masirati stražnji dio svojega vrata,
“da slučajno nisi maser u slobodno vrijeme?”
Bravo. Savršeno izrečena rečenica, kao da ju je uvježbala,
što i jest, s obzirom na to da je prvih četiri puta dok ju je vježbala
sa mnom mucala i gotovo uzviknula “mascr”, a zatim zaroktala
nervoznim smijehom. Sakrio sam osmijeh iza kemijske dok sam
švrljao gluposti o poslovnoj etici. Vjerujte mi, nije mi promakla
ironija.
Tom se raspoloženo osmjehnuo. “Ne, ali sam svejedno
dobar s rukama.”
Pogledao sam njegove slabašne ruke. Ne vjerujem, zbilja ne
vjerujem, čovječe. Bio sam prilično siguran da bi, ako dobije
priliku da joj preokrene svijet navedenim rukama, ona
vjerojatno obavila kupnju namirnica prije nego što bi on izvukao
ikakvu reakciju od nje.
Tom je stavio ruke na njezin vrat i počeo masirati, na što me
Shell pogledala iza svojih dugih šiški i usnama oblikovala Too!
Pravio sam se da sam previše udubljen u svoje učenje da
bih mario.
Tom joj se posve približio, prsa prislonivši na njezina leđa.
Zatim se nagnuo prema naprijed i prošaptao: “Oslobađam ti
raspored.”
“Oslobađaš ga?” Shell je rekla zvučeći iznenađeno. “Ne
razumijem.”
“Pogledaj ga.” Znao sam da sam ja taj “on” o kojemu je
govorio. “Plazim po tebi, a njemu uopće nije stalo.”
Bio je u pravu. Više mi je bilo stalo do grča koji sam dobio u
ruci od pisanja i boli u leđima od pogrbljivanja nad knjigom.
121
“Ššš.” Shell ga je ušutkala. “Zapravo je odličan kada ga

upoznaš, i...”
Vrijeme je za predstavu.
“Shell”, zalajao sam. “Idemo.”
Ustao sam i počeo skupljati svoje stvari.
“Što ako ona ne želi poći s tobom?” Tom je prekrižio ruke
kako sam i očekivao, a njegovo je protektivno držanje
govorilo: Dotakni je i otkinut ću ti glavu. Ili u njegovu slučaju,
suprotstavio bi mi se poezijom, jer nasilje nije u modi. Mir u
svijetu. Spasimo kitove. Sojino mlijeko. Kraj priče.
“Shell”, namrštio sam se, “što se događa?”
Ustala je na drhtave noge. “Iane, u redu je, trebali bismo
krenuti i...”
“Shell!” Tom ju je zgrabio za lakat i protektivno privukao u
naručje. “S njim samo učiš, on je tvoj kolega, ne dečko.”
“Zapravo...” podsmjehnuo sam se.
Tomovo lice postalo je smiješne nijanse ljubičaste. “Ne
više.”
“Što ne više?” Kvragu, kako su me leđa boljela. Zašto je
tipovima trebalo toliko dugo da zatraže ono što im pripada? Da
napokon uzoru zemlju, postave zastavu i zapjevaju
pobjedničku pjesmu.
Oči su mu letjele između Shellinih i mojih.
A zatim je ljutnja nestala. Eto nas. Za tri, dva, jedan.
“Shell.” Tom ju je zgrabio za ramena i okrenuo prema sebi.
“Sviđaš mi se. Oduvijek si mi se sviđala.”
Hvala Bogu, priznanje!
“Sjećaš li se kako si prije uvijek naručivala kavu, ali je
nikada nisi probala s malo mlijeka i meda?”
122
I tu ja odlazim. Neka me netko spasi od govora o tome kako

“sam napokon shvatio da si ti bila ta cijelo vrijeme”.
Kimnula je, a suze su joj navrle na oči.
“I kada si ostala dokasna, zaspala za knjigom, pa sam te
probudio, a ti si rekla...”
“Još samo jedna šalica!”
Nasmijali su se u isti glas.
Sveti Bože, bilo mi je teško pretvarati se da sam bijesan
kada mi je malo nedostajalo da me zaboli glava od njihovih
udvaračkih prisjećanja.
“On te čak i ne poznaje kao ja.” Privukao ju je bliže k svojim
prsima, ruke omotavši oko njezinih kao da se njegovi prsti
pokušavaju pariti s njezinim dlanovima. “Ostavi ga.”
Da. Molim te. Za Boga miloga. Ostavi me.
Moram pohvaliti Shell da je izgledala kao da je rastrgana
kada je oborila glavu i vrlo polako izgovorila: “Iane, mislim da bi
trebao ići.”
Trijumfalan izraz pojavio se na Tomovu licu.
Meni je prsa ispunilo pobjedničko bubnjanje.
I tako zadnju rundu odnosi Tom... Zadnju je rundu uvijek
odnosio tip osim ako bi računalni program rekao da je tip
potpuni krelac. Ali program je zasad bio savršen u razlučivanju
pobjednika od gubitnika. I koliko me god Tom živcirao,
duboko sam u sebi znao da mu je uistinu bilo stalo do Shell i da
će se, ako prežive sljedećih nekoliko mjeseci, najvjerojatnije
oženiti za nekih godinu dana. Oboje su bili nezreli brucoši, oboje
sebični, pa je imalo smisla da im je trebalo toliko da nadiđu svoje
nesigurnosti prije nego što su postali dobri jedno za drugoga.
Šest dana.
I Shell je dobila svojeg muškarca.
123
“Ako je to ono što želiš”, rekao sam Shell pokupivši svoje

knjige i strpavši ih u svoju torbu, “onda ti neću stajati na putu.
Ali zapamti, bit ću tu kad te ovaj seronja razočara, što”,
izazivajući ga, odmjerio sam ga od glave do pete, “hoće.”
“Odlazi.” Stisnuo ju je jače, čvršće, posesivnih, bijesnih
očiju. “Sada.”
To je bilo to.
Ljubomora je bila jedno; spašavanje drugo. Ali onog
trenutka kada je njegov pogled spasitelja prešao u priznanje, i
napokon u posesivni stav? Pa, mogao sam im čestitati na
novozapočetoj vezi. Skovao sam je što sam bolje mogao. Posadio
sjeme, zalijevao ga i omogućio mu da naraste.
Osim ako vatra ne proždre i spali cijelo prokleto polje, bit će
dobro.
Još jedna zadovoljna klijentica.
Progurao sam se kraj njih i brzo ušao u svoj auto upalivši
motor i odvezavši se s parkirališta kako bih pokazao koliko
me uvrijedio time što je zagazio na moj teritorij.
Obavijest da mi je stigla poruka oglasila se dok sam stajao
na semaforu.
Shell: Hvala ti, hvala ti, hvala ti.
Svjetlo je i dalje bilo crveno, stoga sam joj odvratio.
Ian: Nema problema. Zapamti pravila, ali budi svoja. Račun

ti je na mailu. Molim te, obriši ovaj broj i sve emailove. 2
posjetnice WM-a su u tvojem stolu. Ako prijateljice pitaju, znaš
što ti je činiti.
Shell: Najbolji si!
124
Bacio sam mobitel i zahihotao se. “Znam.”

Moja umišljenost nije potrajala.
Jer kratka vizija trenutka u kojem mi Blake šalje istu takvu
poruku prozujala mi je umom kao loš trip.
I to će se dogoditi.
Uskoro.
Prošli smo već četiri dana.
Rekao sam joj da će mi trebati tjedan, možda dva, ovisno o
okolnostima. Sranje, a ona je tako dobro napredovala. Vjerojatno
nije ni shvaćala da se više ne skriva iza svoje kose, kao i da se ne
pogrbljuje u stolcu tijekom predavanja. Ramena su joj
se ispravila, redovito je sugovornike gledala u oči i, kvragu,
izgledala je seksi.
Sve mi se više otvarala govoreći mi o stvarima koje voli i
koje ne voli, što obično nisam poticao. Ali ona je morala naučiti
kako se opustiti u muškom društvu, stoga sam to dopustio. Nije
to imalo baš nikakve veze s tim da sam je silno želio upoznati,
kao ni s tim da me to kako je prepričavala crtiće nasmijavalo.
Kvragu, u sebi sam prostenjao. Kako su stvari napredovale,
ne bi me čudilo da ju je David već pokušao zvati.
Um mi je prelijetao preko svih mogućnosti. Nije mi poslala
poruku cijeli dan. Je li to značilo da se dopisuje s njim? Treba
li me još uopće? Zašto je to bilo važno? Onda opet, možda se
razboljela. Sranje, vjerojatno je dobila gripu ili nešto i sada ju je
bilo sram jer je povraćala po svemu i nije mogla doći do telefona a
da joj se soba ne zavrti. A ja se tu ponašam kao neki seronja.
Na sljedećem semaforu poslao sam joj poruku.
Ništa.
125
Bubnjajući rukama po volanu, opsovao sam i okrenuo se u

smjeru Gabine kuće. Samo ću provjeriti kako je. Samo jedanput. I
ne zato što sam paranoičan, već zato što sam zabrinut. Iritantan
glas u mojoj glavi podsjećao me da se nikada nisam brinuo o
klijenticama; nisam ni razmišljao o njima. Ali zanemario sam taj
glas, jer je bio u izravnoj suprotnosti s onime što sam osjećao u
svim ostalim dijelovima svojeg tijela.
Da me možda Blake trebala.
Ili sam možda... ja trebao nju.
126
TRINAESTO POGLAVLJE
Kad sam se zaustavio pred kućom, već sam se bio uvjerio

da je Blake preostalo samo dvadeset i četiri sata života i da je
jedini način da preživi bio taj da se poseksam s njom hrpu puta.
Nekako sam u svojoj maštariji od ispranog igrača
američkog nogometa postao frajer u pilotskom odijelu s
avijatoricama, poput Tonia Cruisea u Top Gunu.
A budući da je išla na fakultet sestrinstva, što je bila moja
najdraža erotična fantazija, ona je nosila odijelo zločeste
medicinske sestre, s crvenim čizmama preko koljena i visokim
petama.
I tijelo mi se bolno stezalo dok sam se uzalud pokušavao
spriječiti da ne eksplodiram od vlastitih glupih fantazija. Kako
sam došao od želje da vidim kako je do želje da budem u njoj?
Kvragu, moja je mašta bila živopisna.
Otrčao sam do kuće, pustio se unutra i viknuo: “Gabi!
Blake! Serena! Je li itko kod kuće?”
“Isuse.” Gabi je ustala s kauča izgledajući poput zombija.
“Neki ovdje pokušavaju spavati.”
“Oprosti, prijatelju.” Prišao sam joj i promrsio joj kosu.
“Nisam te vidio. Slatka frizura. Misliš li se kasnije pridružiti
simpatičnim beskućnicima ispod mosta na orgiji?”
Njezine oči, koje su nalikovale mačjima, skupile su se kada
je zgađeno otfrknula i slabašno me odgurnula. “Bolesna sam,
seronjo.”
127
Poskočio sam i zateturao unatrag sudarivši se sa svjetiljkom

koja je potom pala na pod uz glasan zvcket.
“Joj, molim te!” Ispuhala je nos u rupčić, a punđa na vrhu
njezine glave zanjihala se s trzajem. “Imaš sreće što nisi
pokupio gonoreju od toga silnog seksanja! A bojiš se obične
prehlade.”
“Zbilja mrzim bakterije”, istaknuo sam, vrativši svjetiljku
na stol, ali se i dalje držeći podalje od zaražene.
Gabi mi je bacila rupčić u lice. Ja sam se izmaknuo i
dodatno udaljio.
“Iane”. zarežala je. “Spavaš s bakterijama cijelo vrijeme.”
“Pošpricam ih dezinfekcijskim sredstvom prije nego što
spavam s njima. To je sve dio procedure prije nego što ih nabijem
na zid i pružim im čast pušenja kurca.”
Bijesno me pogledala.
“Ili na krevet...”
Oči su joj se dodatno skupile.
“lako su posljednji tjedan u pitanju bila vrata.”
Prostenjala je.
“Slomili smo ih.”
“Dosta! Još je balavih maramica poletjelo u mojem smjeru.
“Zašto si ovdje?”
“Ja, ovaj.” Sranje, nisam mogao lagati svojoj najboljoj
prijateljici. “Sinula mi je jedna zamisao u vezi s Blake, a tipkanje
se tijekom vožnje i ne odobrava. Zar nisi vidjela oglasne ploče?”
“Nisi je mogao nazvati?”
“Nikada ne zovem svoje klijentice osim ako je to stvarno
potrebno.”
Niti ih ikada posjećujem kod kuće, ali...
128
“Gore je. Cijev je pukla u kupaonici i vode ima posvuda.

Mislila sam nazvati vodoinstalatera, ali je rekla nešto o tome kako
je tata njezinog prijatelja vodoinstalater i odjednom se neki
visoki tip pojavio i rekao da je može popraviti u tren oka.” Gabi
se vratila u ležeći položaj. “Tko još rabi taj izraz, u tren oka?”
“Sva sreća da znaš popravljati cijevi!” Blakein je glas dopro
s kata.
“Znam ih i čistiti.” Poznati se glas nasmijao.
“David.” S gađenjem sam protisnuo njegovo ime.
“Tko?” Gabi je pokušala ustati, ali sam joj prekrio usta
jastukom kako bih je ušutkao. Počela se koprcati pod njim. “Ne
mogu. Disati.”
“Prestani govoriti ili ću te ozbiljno ugušiti”, prosiktao sam
bacivši jastuk na pod te kleknuvši pokraj kauča; u ušima mi
je brujalo dok sam pokušavao čuti njihov razgovor.
“Ne kužim u čemu je problem.”
Podigao sam jastuk i pogledao Gabi prijetećim pogledom.
Bacila je ruke u zrak.
“Mislim”, nekakav tupi predmet pao je na pod uz zveket;
mislim zbilja predmet, ne David, kvragu, “da bi to trebalo biti
to.”
“Zašto nisi pozvala mene?” opalio sam Gabi po glavi
jastukom.
“Ajme, pitam se zašto”, Gabi je rekla rugajući se. “Zato što
si, kada nam se pokvarila perilica posuđa, rekao da je jedini
način da je popravimo da zaplešem pred njom bez majice, a zatim
da se krenem ludirati po kuhinji premazana kokosovim uljem.”
Podsmjehnuo sam se. “Reci mi da nisi barem na trenutak
pomislila to učiniti.”
“I pitaš se zašto sanjam tvoju smrt.”
129
Odmahnuo sam jastukom. “Obožavaš me.”

“Uvijek je vrlo živopisno. Sinoć te pokupio auto.”
“Dobar auto?” upitao sam.
Slegnula je ramenima i otrgnula mi jastuk iz ruku.
“Honda.”
“Grubo. Sigurno ga je vozila neka bivša.”
“Većina njih vozi Jette.”
“Čudno, zar ne? Svako malo pojavi se neka Honda, ili slatki
Nissan. Ali te cure obično žele više od jedne noći, a ja sam
samo jedan čovjek, stoga...”
Koraci su se oglasili na stubama.
Ukipio sam se u svojem položaju na podu klečeći pokraj
svoje bolesne prijateljice kada se pojavila Davidova glava, a zatim
i njegovo dugo, vitko tijelo. Nosio je poderane traperice i
bijelu majicu kratkih rukava. Nadao sam se da mu je ispalo dupe
i da je mahao pred Blakeinim očima nesvetom količinom guznih
dlaka cijelo vrijeme tijekom popravljanja te proklete cijevi.
Blake ga je slijedila, širokog osmijeha, uzbuđena.
Sjajno. To je bilo jednostavno prekrasno. Bio sam silno
zadovoljan svojom novom klijenticom i njezinom sposobnošću da
privuče Dupetara.
“Hvala još jedanput, Davide.” Blake je prekrižila ruke. Zar
zbilja nije znala što time čini muškarcu? Bujno poprsje izlijevalo je
iz njezina uskog crnog topića za trčanje.
Čekaj, ja joj ga nisam kupio. Odakle joj?
Nakašljao sam se.
Jadan potez. Ja sam to znao, a znala je i Gabi sudeći prema
načinu na koji je podigla obrve. Činilo mi se kako me svaki
prokleti jastuk osuđuje otpuhujući u mojemu smjeru.
“Jesi li se i ti razbolio?” Blake je raskrižila ruke i prišla mi.
130
“Jako”, rekao sam kimnuvši.

Gabi je otvorila usta želeći se pobuniti, ali je samo cijuknula
kada sam je uštipnuo za nogu.
“Joj, ne.” Blake mi je opipala čelo, a ruke su joj bile hladne.
Hej, možda sam zbilja pokupio nešto. Namrštivši se, nagnula
se, prislonivši svoje usnice na moju sljepoočnicu. Studentice
sestrinstva. Obožavao sam ih.
“Blake?” David je rekao s vrata. “Siguran sam da je dobro, a
posljednje što ti treba jest da se razboliš prije svojeg ispita u
petak. Što kažeš da odemo na sladoled ili nešto takvo?”
Kvragu, brzo je djelovao.
Brže nego što sam očekivao.
Kvragu.
Što? Vidio je da ima sise i tipa koji joj posvećuje više
pozornosti i odjednom želi na sladoled s njom? Kao da imaju
deset godina?
Ponovno sam se nakašljao, ovaj put stvarno uvjerljivo. Gad
se želi igrati? Onda ćemo se igrati.
Kašljucnuo sam, a zatim nježno odgurnuo Blake od sebe.
“U pravu je. Posljednje što želiš je da se razboliš, a nakon...
sinoć... možda si već nešto pokupila.” Glas mi jc bio hrapav, vruć;
omotao ju je aluzijom na seks i obećao da je nikada neće pustiti.
Blakeina su se usta razjapila. Blago sam zatresao glavom.
“U pravu si.” Uzdahnula je poraženo. “Vjerojatno sam već
zarazna.”
“Najvjerojatnije”, rekao sam i kimnuo pretvarajući se da
sam tužan. “Žao mi je, malena. Da sam znao, ne bih te onako
cijelu obljubio. Kvragu, baš sam seronja.”
Davidove su se ruke stegnule oko torbe koju je držao.
131
“Oprosti”, promumljao sam prema njemu. “Zaboravio sam

da si tu.”
“Drugi put?” Blake je rekla Davidu glasom punim nade.
“Ne bih voljela da se razboliš i propustiš veliku utakmicu.”
Veliku utakmicu? Kakvu veliku utakmicu? Zbilja sam
morao obratiti bolju pozornost na njegov raspored.
Ali on je bio košarkaš.
Je li bio sportaš? Apsolutno.
Jesu li ga svakih nekoliko sekundi udarali stokilaši? Ne.
Je li onda bio frajer? Poput mene?
Ni blizu.
On se bavio znojnim muškarcima i loptama.
Ja sam se bavio napadačima koji su pucali od testosterona.
Sam se bavio.
Prokleta bol u mojem koljenu.
“U pravu si.” David me oprezno pogledao. “Pa, sada imaš
moj broj, stoga...”
“Da.” Blake je ustala a sise su joj poskočile. Gledao sam ih
poput mačke koja je upravo dobila svoje prvo klupko vune.
Želim. Dirati.
“Vidimo se!” Hop, hop, hop. Sveti -
Svrnuo sam pogled. Morao sam. Inače bih svakome u
prostoriji morao objašnjavati zašto kuga uzrokuje erekcije. A
činilo mi se... kako taj razgovor ne bih trebao imati s klijenticom.
Klijenticom. Klijenticom. Klijenticom.
Možda ako nastavim ponavljati njezin status u mojem
životu, neću biti tako prokleto spreman nagnuti je preko stola i...
“Iane?” Blake se iznenada našla preda mnom. Sranje, jesam
li išta od toga izrekao naglas? Pogledao sam prema Gabi
očekujući pomoć.
132
Ona je zurila u jastuk, posve me ignorirajući.

Što je značilo da je bijesna. Znala je da se ne odnosim prema
Blake kao prema običnoj klijentici. Morat ću biti oprezniji
ubuduće.
Skočio sam na noge i počeo ređati uobičajeno. “Sljedeći put
kada te pozove k sebi, reci da si zauzeta. Zauzeta si sve dok ja ne
kažem da si slobodna, jasno? Treće pravilo objašnjava to
do najsitnijeg detalja.”
Blake je napravila korak unatrag i ozbiljno kimnula.
“I ne dopusti mu da te zove niti da te nagovara na druženje,
ne dok si tehnički gledano s drugim tipom. Ovako ispadaš
laka cura a naša se veza ne čini stvarnom.”
Gabine su se oči skupile kada nas je pogledala. “Događa li
se nešto što bih...?”
“Bolesna si, Gabs.” Stisnuo sam joj jastuk na lice. “Znaš
kako kažu: 'Spavaj, spavaj, spavaj!’”
“Ne može disati.” Blake je pokazala na jastuk.
“Diše kroz kosu.” Kimnuo sam. “Dobro je.”
Gabi je odgurnula i mene i jastuk i dahnula.
“Vidiš? Sasvim dobro.” Pročistio sam grlo. “Ja, ovaj, vidimo
se kasnije.”
Istrčao sam iz kuće, sav znojan.
I to ne zato što mi je pozlilo, već zato što sam imao osjećaj
da će se to uskoro dogoditi. Ovo s njom i Davidom odvijalo se
prebrzo. Dobio sam naglu želju da se malo bolje zagledam
u njihov program.
Samo sam se nadao da je Lex kod kuće da mi pomogne.
133
ČETRNAESTO POGLAVLJE
“Lex!” Viknuo sam čim sam zakoračio preko praga. “Hitni

sastanak. Odmah!” Lex se pojavio nekoliko sekundi poslije, s
naočalama crnog okvira nisko na nosu i kemijskom u ustima.
Samo me malko živciralo to što je s naočalama izgledao pametniji
nego što je već bio.
“Što ima?”
A onda bi uporabio riječ poput “što ima” i ja bih se osjećao
mnogo bolje u vezi sa svojim mjestom na ovom svijetu.
“David. Što je s njim? Ona jako brzo napreduje i čini mi se
da on pada na to, ali čini mi se kao da nešto s njim nije u
redu.” Zapravo, stvar je bila u meni, samo u meni, no radije bih
umro nego to priznao. “Možeš li mi izvući njegov profil?”
Lex je skupio oči. “Davidov profil? Želiš vidjeti njegov
profil?”
“Zašto ponavljaš ono što sam upravo zatražio?”
Lex se naslonio na okvir vrata. “Joj, pa ne znam. Zato što
obično samo preletiš sažetak koji ti ubacim u paket. Otkud sad
to?”
“Znatiželja”, lagao sam.
“Aha.” Lex se podsmjehnuo, a zatim otišao u dnevnu gdje
se njegov laptop nalazio. “A ima li ta znatiželja možda kakve
veze s tim što silno želiš poševiti dotičnu klijenticu?”
Zakolutao sam očima. “Ja ne ševim klijentice.”
“Još.”
134
“Onog trenutka kada se poseksam s klijenticom, ovo sve

postaje vrlo lukrativan prsten prostitucije, dobro?”
Lex je podigao ruke, zatim se nalegao na naslon stolca kada
se na njegovu zaslonu pojavio grafikon naše tvrtke.
David Hughes i Blake Olson = uspjeh 87% nakon prvih trideset
dana.
“Osamdeset i sedam?” Ponovio sam. “Nije li to nekako
visoko?”
Lex je kliknuo na ostatak statistika, koju su činili većinom
brojevi koje smo uključili nakon Blakeina upitnika, koji je
Lex korelirao s Davidovim interesima, prošlosti, ocjenama,
studentskim navikama, prehrambenim navikama, vezama i, da,
čak i s njegovim medicinskim kartonom. Lex je bio pravi haker.
Naravno, bilo je to polulegalno. Ili možda posve ilegalno.
Ali pomagali smo ljudima. Već sam spremio govor za FBI, ako
ikada bude došlo do toga.
“I ko je, dovraga, alergičan na grožđice?” ispalio sam
čitajući njegov medicinski karton.
Lex je zatvorio laptop uz tresak i okrenuo se. “Ako vidim
naslov u sutrašnjim novinama o tome kako je razigravač
Huskiesa gotovo umro od anafilaktičkog šoka, bih li se trebao
zabrinuti? Ili da samo dam policiji našu adresu?”
Nasmijao sam se. “Molim te, kao da bih se spuštao tako
nisko.”
“Gabi je zvala.”
“Gabi nikad ne zove.”
“Bila je zabrinuta.”
“Pa je nazvala tebe?” Petljao sam sa rukama, potom se
zavalio u stolac. “Ona te mrzi.”
135
“Što je rekla barem deset puta prije nego što je napokon

došla do toga zašto zove.”
“Vikala je?”
“Kada ona ne viče?” Lex je zgađeno otfrknuo. “Misli da
petljaš s Blake.”
“Nikakvo se petljanje nije odvilo.”
“Hoće li?”
Gutnuo sam knedlu. “Ne.”
“Sveti Bože.” Lex je skočio sa svojeg sjedala i opipao mi
čelo. “Jesi li se razbolio? Otkad ti ne petljaš sa ženskama?”
“Gabi je bolesna.” Odgurnuo sam ga i krenuo se povlačiti u
kuhinju. “Odnesi joj juhe. Budi dobar prijatelj. Ja imam
posla.” Mislio sam da me ostavio na miru dok nisam osjetio kako
mi diše za vratom dok sam bezumno prevrtao po hladnjaku.
“Sviđa ti se”, rekao je.
“I jogurt mi se sviđa. Očekuješ da i u njega nabijem penis?”
Lex je prasnuo u smijeh. “Nisam mislio da ću doživjeti
ovaj dan. Da pogodim, a ona tebe i ne zapaža.”
Zalupio sam vratima hladnjaka. “Ne bi me ni trebala
zapažati s obzirom na to da sam ja njezin učitelj! Trebao bih joj
pomagati da dobije Davida, a ne pomagati sebi da dobijem
njezinu robu!”
“Ima dosta dobru robu.”
“Začepi!” Nasrnuo sam na njega, ali sam se ukipio čuvši
njegov smijeh.
“Joj, čovječe, gadno si se zaljubio. A ne znaš ni zašto.”
“Zato što studira sestrinstvo. A ti barem znaš da devedeset
posto muških fantazija ili uključuje seksi medicinsku sestru,
zločestu policajku ili seksualno nesigurnu učiteljicu.”
136
“Moj čovječe.” Lex mi je dobacio žlicu za jogurt. “Samo

zapamti, potpisala je ugovor. Drži svoje izvjesne dijelove podalje
od njezinih da ne bi upao u nevolju. U ugovoru stoji da nas, ako
se seksaš s njom, ona može tužiti. To smo napravili namjerno
kako bismo stekli njihovo povjerenje, ali i kako bismo sebe držali
pod kontrolom. Dosad to nije bio problem.”
“Niti će biti.” Jogurt je imao usran okus.
Osjetio sam vrućinu u glavi.
A kožom su mi prolazili trnci.
Gabi!
Realno sam znao da je nemoguće da sam se razbolio od
današnjeg posjeta, što je značilo da nešto kruži. Ipak, strpljenje mi
je otišlo kvragu, i morao sam naći nekoga koga ću kriviti.
“Zašto?” Bacio sam žlicu u sudoper i nagnuo se nad njega.
“Jednog ću dana ubiti Gabi i od tebe zatražiti da zakopaš
njezino tijelo. Samo ne pitaj ništa kada taj dan dođe, u redu?”
“Zašto jednog dana? Zašto ne sada?” Lex je izgledao
zbunjeno. U glavi mi je počelo bubnjati. “Kvragu! Jesi li ti
bolestan?”
“Pa, ne. Ali ja uzimam multivitamine. Tebi je uzimanje
vitamina jedanput tjedno prožvakati dječji vitamin kada te počne
sve svrbjeti od seksanja u travi.”
“Sigurno me Gabi zaratila”, gunđao sam. “Idem u krevet
prespavati to i, nadam se, ne umrijeti. Ako se probudim kao
zombi, uslikaj barem nekoliko fora slika prije nego mi odrubiš
glavu. Dogovoreno?”
“Imaš moju riječ.” Lex je ozbiljno kimnuo, a ja sam
odmarširao niz hodnik i zalupio vratima.
Posljednji sam se put razbolio netom prije novačenja.
Netom prije nego što se moj život zauvijek promijenio.
137
Biti bolestan bila je loša stvar, zato što mi se činilo da mi je

svemir govorio da se nešto sprema poći gadno po zlu.
138
PETNAESTO POGLAVLJE
Ponovno sam sanjao onaj san.

Moj je mozak to teško potiskivao, posebice sada kada mi se
cijelo tijelo treslo. Prokleta groznica.
Okrenuo sam se na bok i zatvorio oči, no lice dječaka
nastavilo me progoniti.
“Mogu li dobiti tvoj autogram?” molio me, poskakujući gore-

dolje. izvukao sam svoj crni marker i čučnuo. “Mali, možeš dobiti i moj
autogram i karte za sutrašnju utakmicu.”
“Nema šanse!” viknuo je. “Tata, tata, pogodi štoš.”
Njegov je tata ustima oblikovao “hvala” dok mu je jedna jedina
suza bježala iz oka. Nisam mogao svrnuti pogled sa sirove boli koju je ta
jedna suza izazivala.
“Kako se zoveš?”
Dječakove plave oči su se raširile. “Tyson! Tyson Montgomery.”
bilo je slatko kako je uzviknuo svoje ime, kao da ne može vjerovati da mi
ga uistinu govori.
Brzo sam potpisao njegovu kapu sa znakom Seahatvksa, a zatim
izvukao dvije karte za utakmicu. VIP. Bio je to dio mojeg bonusa. Želio
sam karte kako bih ih mogao dati ljudima, ali sam uglavnom želio karte
kako bih ih mogao dati onima koji su na trenutak trebali sve zaboraviti.
Zato što je to nogomet činio meni.
Pomagao mi je zaboraviti moje lude roditelje.
Moje usrano i samotno djetinjstvo.
Pomagao mi je zaboraviti da sam i dalje usamljen.
139
“Izvoli.” Pružio sam mu ih.

“Hvala ti.” Njegov mi je otac stisnuo ruku kada sam se uspravio
do svoje pune visine. “Ne znate što nam ovo znači. Njegova
mama... upravo je preminula…” Glas mu je pukao.
“Zadovoljstvo mi je.” Pustio sam njegovu ruku kada je netko
vrisnuo u daljini.
“Pazi!” muškarac je viknuo vidjevši automobil koji se bio zaletio
prevrnuvši štand s hotdogovirna i NFL-ovu trgovinu koja je
bila postavljena ispred stadiona.
Jedva sam imao vremena reagirati dok je automobil jurio prema
dječaku, koji je stao na kraj reda čekajući još jedan autogram.
“Mičite se!” viknuo sam.
Dečki iz moje ekipe razmicali su obožavatelje s puta dok je dječak
stajao kao začaran. Automobil je jurio ravno prema njemu.
“Miči se!” viknuo sam i potrčao prema njemu maknuvši ga s puta
u trenutku kada se automobil zabio u mene s moje lijeve
strane podigavši me u zrak.
“Hej”, ženski je glas prošaptao kada mi je nešto hladno

potapšalo glavu. “U redu je. Samo imaš groznicu.”
Trgnuo sam se iz sna, teško dišući, osjećajući bol u nozi.
Blake je odmaknula hladnu kompresu, obrva izvinutih od
zabrinutosti. “Jesi li dobro?”
“Tu si.” Joj, sranje, sranje, sranje. Lex će me ubiti.
Bila je u mojoj kući.
Nikada nismo dopuštali klijenticama da nam dolaze u
kuću. Nikada.
Bio sam bolestan, ali ne toliko bolestan da zaboravim
pravila koja smo ustanovili. Ista ona o kojima sam držao Lexu
140
propovijed govoreći da ih neću prekršiti. A ona nije bila samo u

mojoj kući; bila je u mojoj sobi. Na mojem krevetu.
“Poslala sam ti poruku. Čak sam te i zvala.” Blake je
umočila krpu u ledenu vodu i iscijedila je. “A ti nikako nisi
odgovarao. U nesvijesti si gotovo dvanaest sati. Napokon sam
zaprijetila Gabi, koja je potom zaprijetila Lexu, koji me napokon
pustio u kuću nakon što sam zaprijetila da ću je spaliti.”
Smijeh mi je pobjegao između usana prije nego što sam ga
uspio suspregnuti. “Tako si se zabrinula za mene?”
“Za tebe?” Trepnula je. “O, radim ovo iz posve sebičnih
razloga. Ako izgubim svojega učitelja, gubim svoju ljubav. Vrlo
jednostavno.” Namignula je.
Njezina valovita smeđa kosa bila je skupljena u opuštenu
pletenicu. Meki pramenovi padali su joj preko lica, a ja sam želio
posegnuti i blago ih povući, ili ih omotati oko svojih prstiju.
“Oprosti.” Dotaknuo sam svoje lice. Bilo je vlažno od znoja.
Pomaknuo sam ruke prema svojoj majici.
Nije je bilo.
“I oprosti zbog odjeće.” Nije se zarumenjela. Bila je posve
ozbiljna dok je slagala jastuke oko mene brinući se za
moju udobnost, dohvaćajući još jednu deku. “Bio si u groznom
stanju kada sam došla. Lex je rekao da si u posljednjoj fazi
preobrazbe u vukodlaka i da se ne uplašim ako nasrneš na mene i
ugrizeš me. Nadam se da se šalio jer izgledaš gadno.”
Prostenjao sam. “I osjećam se gadno. I odvratno.”
Nasmiješivši se, ponovno mi je pritisnula krpu na lice. Bio
je to tako dobar osjećaj. Tiho sam zastenjao i uhvatio je za
zapešće prije nego što sam se uspio zaustaviti.
Ona se ukipila.
141
A ja sam istog trenutka požalio zbog svojih postupaka.

“Oprosti.” Pročistio sam svoje promuklo grlo. “Samo mi je
jako ugodno.”
“Drago mi je.”
“Znaš što bi me sada učinilo još sretnijim?”
“Juha?” pogodila je.
“Ti u seksi odjeći medicinske sestre. Koju veličinu nosiš?
Trideset šest? Trideset osam? Imam nekoliko kostima u ormaru
ako želiš...”
Bacila mi je krpu u lice, na što mi je voda krenula kapati niz
vrat. Zahihotavši se, zbacio sam je začudivši se kada sam vidio
da se ona smije sa mnom.
Blake je zakolutala očima. “Baš si svinja.”
“Da, ali više sam poput onih slatkih malih svinjica, znaš,
onih kućnih. I dalje je to svinja, ali si nekako ne možeš pomoći i
želiš je zauvijek zadržati jer je tako prokleto ljupka.”
“Nisam baš na to ciljala.” Povukla je moju deku izloživši
me ledeno hladnoj sobi.
“Ahhh”, prostenjao sam. “Zašto me mučiš?”
“Skidaj hlače.”
“Što?” Tijelo mi se tako trgnulo da sam gotovo pao s
kreveta.
Blake je uzdahnula. “Odvratan si.”
“E, hvala. I ja tebe volim.”
“Skidaj hlače. Sada.”
“Odvratan sam pa neka skinem hlače. Ne mogu reći da sam
ikada doživio takvu reakciju od ijedne žene. Još u krevetu.”
Blake nije odgovorila. Samo je odmarširala do kupaonice i
pustila vodu u kadu.
142
Glava mi je ponovno počela bubnjati. Prigušeno

prostenjavši, pritisnuo sam prstima svoje sljepoočnice.
“Moramo ti skinuti temperaturu.” Ponovno se vratila u
sobu. Ili barem mislim. Sve sam doživljavao dvostruko. Zbog
toga sam mrzio bakterije i Gabi - u obrnutom redu.
Odmahnuo sam Blake. “Pusti me da umrem.” Bubnjanje je
postalo gore dok mi je glavu prožimala vrućina.
“Ne ostavljaj za sobom ni čovjeka”, našalila se. Zatim mi je,
potegnuvši ih, svukla traperice. Super. Ne samo da sam bio
bespomoćan pred djevojkom koju sam želio odvesti u krevet, već
me ona upravo razgolitila, a nije ni dahnula.
Slobodno sam se klatio.
Ipak, nisam dobio nijedno “ajme meni”.
Kvragu. Izgubio sam i prije nego što sam ušao u igru.
“Ajmo, dizanje.” Pomogla mi je da ustanem. Na sreću, bila
je sportašica, što znači da je bila snažna. Znao sam da joj ne
pomažem mnogo s obzirom na to da sam se neprestano
spoticao pokušavajući doći do kade.
“Zašto radiš ovo?” upitao sam. Pogledavši je, vidio sam tri
njezina lica. Ali svejedno je bila lijepa, a u tom bunovnom
stanju ništa nisam želio više nego je poljubiti, ili se barem
priljubiti uz njezin vrat kao patetični ljudski otpad.
“Jednostavno.” Nasmiješila mi se. “Unatoč tomu što voliš
šefovati i što imaš grub smisao za humor drag si mi.”
Hoće reći drag si mi? Ili samo hej, drag si mi kao prijatelj.
Gotovo sam prostenjao naglas, iživciran svojom
unutrašnjom naracijom.
Dobar posao, lane. Možda bi tijekom odmora mogao reći
Lexu da joj da upitnik pa da zaokruži odgovor.
“I ti si meni draga.” Osmjehnuo sam joj se.
143
“Onda upadaj u kadu.”

Gledao sam je pogledom krajnjeg inata i snage, ili sam se
barem nadao.
“Ulazi - prije nego što natjeram Lexa da dođe i da te
odnese. A imam dobar razlog vjerovati da su njegove metode sa
ženama poput granate koja ti eksplodira u lice.”
“Kako misliš?”
“Jednostavno. Otišao je provjeriti kako je Gabi kada je
doznao koliko si ti bolestan. Proveo je s njom cijelu noć i bilo je
puno vikanja.”
“Lex?” Prišao sam rubu kade. “Moj najbolji prijatelj Lex?
Trebala si nazvati policiju. Ubit će je.”
“Poslala je poruku da je dobro.”
“Bunca! Naravno da je dobro! Ja sam već vidio dva
jednoroga i letećeg slona na putu od sobe do kupaonice.”
“Dumba?” Blake se nasmijala. “Vidio si Dumba?”
“Užasno sam se bojao njegovih velikih ušiju kada sam bio
malen.” Zašto govorim to naglas? Zašto? Zašto? Zašto, Bože?
Zašto? Ali nisam prestao. “Mislim da je to zbog toga što su me
zvali Velikouhi, a kada su klinci otkrili Dumba... bio je to
početak kraja. Čak sam odbijao jesti langošice jer su nalikovale na
slonove uši, pa sam pretpostavljao da će mi od njih uši još narasti.
Kako tužno, propustiti najbolji dio svakog sajma.”
“Ajmo, unutra”, Blake je rekla ignorirajući moj komentar.
Polako sam se spustio uz njezinu pomoć u kadu vrištajući
psovke za koje sam siguran da nijedna dama poput nje ne
bi trebala čuti.
“Jebeš mi sve!” Viknuo sam. “Mrzim te. Nisi mi više draga.
Povlačim to. Povlačim sve. Vadi me van! Zašto je tako hladna?”
144
“Nije hladna.” Blake me držala da ne ustanem. “Samo ti se

tako čini jer si ti tako vruć. Moramo ti sniziti temperaturu.”
“Ja sam uvijek vruć, Blake.” Uhvatio sam njezinu ruku i
pljesnuo se njome po čelu. “Vidiš? Osjetiš? Izliječen sam. Čudesni
oporavak.” Lecnuo sam se kada se pulsirajuća bol nastavila, a
zatim gotovo umro od smijeha kada mi se pred očima, posve
čisto, pojavio Dumbo. “Jednostavno mrzim velike uši. Zašto nitko
ne razumije?”
“Velike uši su užasne”, Blake se pridružila. “Kao i groznice.
Stoga te molim da surađuješ dok punim kadu, dobro?”
Nalegao sam se cvokoćući zubima. “Najgori trenutak mojeg
života. Ovo je možda drugi.”
Blake se okrenula prema meni znatiželjna pogleda. “Koji je
bio prvi?”
“Kada sam gotovo poginuo.”
Zašutjela je.
“just died in your arms tonight2“ zapjevao sam dok su mi se
oči polako sklapale. “Ova kupka i nije tako loša, Blake.”
“Znam.”
“Mislim da bismo mogli biti najbolji prijatelji. Imam samo
dvoje. Ali njih ću uskoro ubiti tako da se otvara mjesto.”
“Dobro je znati.”
“Ali morat ćeš mi kuhati.”
Od Blakeina muzikalnog smijeha cijelo mi se tijelo stisnulo,
ali je hladna voda sprečavala moguće sramoćenje. Čekaj,
zašto sam u vodi? Zašto je Blake tu?
“Stalno sam kuhala za svojeg tatu i brata.”
“Stvarno? Je li tvoj brat lijep kao i ti?”
2
Pjesma benda Cutting Cretv iz 1986. godine. Prijevod: “Noćas sam ti
umro u naručju.”
145
Blakein se pogled smekšao. “On je umro.”

“Žao mi je.” Slijepo sam posegnuo za njezinom rukom. Bio
sam tako umoran, ali bilo je važno utješiti je, biti tu za nju. Mogao
sam to vidjeti iz načina na koji se odjednom pokunjila, kao da je
zaboravila sve faze svoje preobrazbe od nesigurne do
samouvjerene žene. “Umiranje je bezveze.”
Nisam znao što drugo reći.
“Da.” Zahihotala se i zatresla glavom. “Stvarno je bezveze,
Iane.”
“Blake?”
“Da.” Ugasila je vodu slobodnom rukom. Ja sam još držao
onu drugu.
“Draga si mi.”
“I ti si meni drag.”
“Unatoč mojim velikim ušima?”
“Zbog tvojih velikih ušiju.”
“To sve cure”, zijevnuo sam, “kažu.”
“Sigurna sam...”
Bubnjanje se počelo smanjivati. Ne sjećam se kada sam
izišao iz kade, ali sjećam se dodira Blakeine ruke dok sam padao
u miran san.
146
Šesnaesto poglavlje
Moja je ruka doticala nešto meko. Zatvorenih očiju, stisnuo

sam, a zatim ponovno stisnuo. Opa, dobar san. Vrlo
živopisan. Kao da su njezine grudi bile zbilja ondje, u mojoj sobi,
u mojem krevetu. U mojoj ruci.
Pa, kad sam već sanjao...
Nadvio sam se nad Blake i uporabio obje ruke, čvrsto
obuhvativši njezine grudi, još jedanput ih stisnuvši, a potom
prstima kliznuvši preko njezinih bradavica.
Širom je otvorila oči.
“Očito se osjećaš bolje”, prosiktala je, a zatim me gurnula sa
sebe.
“A-a”, rekao sam zahihotavši se. “I dalje sam deliričan.
Gdje stojimo s onim kostimom medicinske sestre?”
Blake je brzo navukla svoju trenirku prekrivši svoj bijeli
topić i kratke crne hlačice. “Nema kostima. Izliječen si. A ja
moram na trening.”
“Kakva si ti to medicinska sestra? Spavaš sa svojim
pacijentom, a onda odeš prije svitanja! Trebao bih te otpustiti.”
Nacerio sam se, a zatim potapšao mjesto pokraj sebe. “Još pet
minuta?”
“Hej, samo slijedim pravila, učitelju! Zar ne piše u tvojem
ugovoru da ne smiješ spavati s klijenticama?” Namignula je.
Kvragu, kako je slatka bila. Želio sam poljubiti ta njezina
seksi usta.
147
“Ne smijem se seksati”, rekao sam kimnuvši. “Ne spavati.

Spavanje se potiče. Jesi li znala da barem šezdeset posto ljudi
koji pate od nesanice postanu ubojice?”
“To je laž.” Prekrižila je ruke. “I stvarno trebam na trening.”
“Dobro.” Krenuo sam ustajati.
“Čekaj!” Bacila je ruke pred sebe.
Ali je zakasnila.
Plahta je spala i ostao sam posve gol zureći u svoje tijelo i
pitajući se hoće li je uvrijediti to što je ono pipanje očito
imalo utjecaj na moju muškost.
“U vezi s tim.” Pokazao sam prstom. “Jutro je.”
“Kako da ne.” Obrazi su joj bili žarko crveni. “Ja ću...”
Zakoračivši unatrag, zabila se u komodu srušivši moju kolonjsku
i Labello. Brzo se sagnula da ih pokupi.
Prostenjao sam dok mi je prezentirala svoju guzu. “Ne
pomažeš, Blake.”
Blake je nespretno vratila predmete natrag na komodu i
posegnula za kvakom, ali je promašila tri puta prije nego što je
viknula pozdrav i zalupila vrata za sobom.
Sobu je ispunila tišina.
Pitao sam se je li loše to što ju je pogled na moje uzbuđenje
natjerao na bijeg. To se nikad prije nije dogodilo. Štoviše,
čeljusti bi padale, parade počinjale, odvila bi se mnoga stenjanja,
a u dva primjera grudnjaci su spontano padali na pod.
Vrata su se ponovno otvorila. “Oprosti!” Blake je upala.
“Samo sam željela provjeriti jesi li ostao u krevetu.”
“Ali... “
“U krevetu!” Sestra Ratched3 se vratila. Gledala me bijesno,
svojim me ledeno plavim očima izazivajući na prepirku.
3
Iz knjige "Let iznad kukavičjega gnijezda".
148
Odjednom sam osjetio majčinsku brigu. Što je bilo čudno s

obzirom na to da moj kurac još nije dobio poruku. “Uzmi Tylenol
koji sam ti ostavila, pa ću još svratiti s juhom nakon treninga.”
“Hrana?” Naćulio sam uši.
“Hrana.” Pogled joj se spustio nakratko prije nego što je
pročistila grlo i pokazala prstom. “Ne bi li se trebao pobrinuti
za... to?”
“Ovo?” Sranje, razgovor o mojoj kiti samo je pogoršavao
stanje - napetost, bol, sramotu - dok mi se tijelo očito dizalo u
nebesa. “Ne bi li dobra sestra ostala i pomogla?”
Zakolutala je očima. “Zbilja si odvratan, znaš to, zar ne?”
Smiješila se, navevši me da povjerujem da se šali. Ili... jebem
ti... možda flerta sa mnom?
“Službeno ti zabranjujem da se družiš s Gabi. Što ti je,
dovraga, rekla da imaš tako loše mišljenje o meni?”
“Zašto misliš da mi je Gabi išta rekla?” kazala je slegnuvši
ramenima. “Osim toga, ti si kurviš.”
“Bio bih voljan popraviti se kada bi me počešala gdje me
svrbi, doktorice.”
“Odlazim.”
“Jesam li rekao što krivo?” Nasmijao sam se na njezin
prestravljen izraz, izmaknuvši se kada mi je Labello okrznulo
uho, doletjevši impresivnom brzinom koju nisam očekivao.
“Pljunut ću ti u hranu!” najavila je zalupivši vrata za
sobom.
Jedini razlog zašto sam se uspio okrenuti i vratiti u krevet,
osim toga što bi, da sam probao piškiti, vjerojatno napravio
nered, bio je taj što se ona vraća.
S hranom.
Za mene.
149
Dovraga. Nešto se događalo. Nešto... što si nisam uistinu

htio priznati. Uvijek sam reagirao na žene. Uvijek. Cijenio sam
ih smatrajući da su svi oblici i veličine atraktivni. Ali nikada
nisam reagirao na klijenticu, nikada nisam prešao tu granicu. S
Blake sam imao nešto više - osjećao sam tako - zato što, kad smo
bili zajedno, nisam želio da to vrijeme završi. Nisam se pretvarao
da je slušam i nisam provjeravao koliko je sati dajući joj
neverbalne znakove da zaključi priču.
Jednostavno mi se sviđala. Tek tako. Bila je prekrasna, ali
nešto mi je govorilo da mi, čak ni da je još nosila vrećaste trenirke
i staromodne gumice za kosu, ne bi trebalo dugo da
otkrijem blago koje se skrivalo ispod.
Bila je silno odana i vrijedna. I marila je, čak i za nekoga za
koga zbilja ne bi trebala mariti - za mene.
Sinoć, dok me tresla groznica, doživio sam onaj trenutak.
Trenutak jasnoće. Ja sam bio Grinch čije se srce utrostručilo.
Spustio sam pogled.
A možda je to samo bio moj kurac.
Bilo kako bilo, više nije bila riječ samo o neočekivanoj
fizičkoj reakciji. Imala je nešto u sebi, nešto zbog čega sam želio
opaliti Davida u facu i ukrasti Blake za sebe.
Hrana.
Njemu nije nosila hranu.
Hrana je značila...
Joj, sranje.
Značila je nešto.
Zar ne?
A sada se ponašam kao sve svoje klijentice - mahnito i
očajnički želeći osvojiti pažnju osobe za kojom sam lud. Sjajno.
150
Još sam bio u igri, ali sam zagrijavao klupu; špranjevi su mi

se zabijali u tvrdo dupe dok je David išao na pobjedu.
Prokleti David.
Uzdahnuvši, dohvatio sam mobitel s noćnog ormarića i
poslao kratku poruku Lexu.
Ian: Gdje si je zakopao?
Odmah je odgovorio.
Lex: Mislio sam da je najbolje da te ne uplećem u to ako

budeš morao svjedočiti.
Ian: Dobar si prijatelj.
Lex: Također Gabi se ispričava jer te zarazila.
Ian: Prava prijateljica ispričala bi se kolačima.
Lex: Kaže ti da se jebeš.
Ian: Nije dorasla zadatku? Još je previše dehidrirana?
Lex: Kaže, citiram, za tvoju informaciju: Reci Ianu da, ako
budem željela dobiti sifilis, dobit ću ga i bez seksa s
fakultetskim biciklom.
Ian: Biciklom?
I.ex: Jer se svatko popeo na njega.
Ian: Nije pošteno. Ja sam taj koji se penje, a ne obrnuto.
Znaš što mislim o lijenom seksu. *Kašlj, upire prstom*
Lex: Popuši mi.
Ian: Prilično sam siguran da se Gabs već pobrinula za to.
Lex: Podsjeti me da se poslije odem cijepiti protiv bjesnoće.
Ian: Jesi li kod kuće?
Lex: Na putu.
151
Namrštio sam se na poruku.
Ian: Još si kod Gabi?

Lex: Rekao sam ti, moram se riješiti tijela. Ubojstvo traje.
Ian: Ajde dobro. Vidimo se uskoro.
Lex: Usput, mrzim je. Samo da znaš. Došao sam samo zato
što sam se uplašio da ima kugu i da će uzrokovati epidemiju
u gradu.
Ian: Ne moraš se braniti.
Lex: Dobro. Vidimo se uskoro.
Spustio sam mobitel i nasmijao se zamišljajući kako je Lex

sigurno bio sjajan liječnik Gabi. Kladim se da je bacao lijek na nju,
a zatim vikao kada nije samo tako ozdravila. On nije bio
strpljiv čovjek, ne kada je Gabi bila u pitanju. Htio sam provjeriti i
kako je ona, ali sam odjednom shvatio da sam iscrpljen.
Prostenjavši, protrljao sam oči, brzo se zavukao pod
pokrivače i ponovno utonuo u san.
152
SEDAMNAESTO
POGLAVLJE
Kada se Blake vratila, već sam se bio otuširao i dolje sam

gledao reprizu Igre prijestolja. Kada sam začuo kucanje na
vratima, znao sam točno tko je.
Ustao sam upravo kada ih je Lex pošao otvoriti.
Joj, sranje. Morat ću objasniti zašto se vratila.
“Hej, Lex”, Blake je stala na prste, poljubila ga u obraz i
prošla pokraj njega zaputivši se u kuhinju, odajući dojam cure.
Znatiželjan, krajičkom sam oka gledao kako spušta dvije
vrećice i iz njih izvlači kutije s hranom.
I.ex se namrštio nagnuvši se prema njoj malo bliže nego što
bih volio. “Molim te, reci mi da si i meni donijela hrane.”
Zarežao sam sa svojeg mjesta na kauču.
“O, bok, Iane. Nisam te vidio”, Lex jc slagao.
Pokazao sam mu srednji prst dok je Bkike slagala suludu
količinu gotove hrane na stol.
“Donijela sam ti tvoje najdraže jelo.” Blake se nacerila
mojem cimeru kao da su bestaći. Koji vrag? “Choru mein4, zar
ne?”
“Sa svinjetinom?”
Zagrcnuo sam se na svoju bocu vode, zatim skočio na noge,
teturavo prilazeći pultu.
4
Kinesko jelo, doslovno prženi rezonci.
153
“Naravno.” Gurnula je pladanj prema njemu dok je miris

tajlandske i kineske hrane, te...
“Panerin5 kruh”, viknuo sam, glasnije no što je to bilo
potrebno.
“Oprosti Ianu”, Lex je rekao. “Katkad mislim da voli hranu
više od seksa.”
“A katkad je”, sjeo sam, “ovisno o djevojci, to istina.”
Blake se ugrizla za usnu problijedjevši prije nego što je
gurnula crnu plastičnu zdjelicu s juhom u mojem smjeru.
Problijedjela je kada sam spomenuo seks.
To je značilo ili da je ljubomorna što nisam spavao s njom ili
potpuno zgađena zato što sam tip muškarca koji se tek
tako bezumno seksa s jednako bezumnim djevojkama.
Namrštio sam se spustivši pogled na juhu.
“Je li prevruća?” Blake je upitala, a zatim obišla pult i
pružila mi rupčić.
Mirisala je poput kreme od vanilije. Kosa joj je bila
podignuta u visoki rep, a pojedini pramenovi valovitoga
zlatnosmeđeg kaosa još vlažni. Na licu nije imala šminke osim
onog sredstva za trepavice i malo sjajila.
Suzdržao sam se da ne prostenjem. Kvragu, stvarno je bila
lijepa. Cijela.
Čak i u širokoj trenirci koju sam joj napokon dopustio
kupiti. Ružičaste boje. Joj, ona i ružičasta.
Oborio sam pogled.
Japanke su se ponovno pojavile u javnosti, iako mi se iz
nekog razloga činilo da smo, dokle ih god nosi, na ravnoj nozi.
Kao da ću onog trenutka kad joj prestane biti ugodno u mojoj
5
Panera – američka franšeza pekarnica/restoran.
154
blizini izgubiti pamet i jednostavno... ne znam. Nisam toliko

daleko planirao jer nisam namjeravao dopustiti da se to dogodi.
“Da”, ispalio sam. “Juha je prokleto vruća.” Nagnuo sam se
naprijed tako da su nam usne bile udaljene svega nekoliko
centimetara. “Puši?”
“Želiš da ti pušem u juhu”, rekla je mrtva ozbiljna. “Zar
imaš dvanaest godina?”
“Trinaest”, Lex se oglasio. “Brzo, ispričaj joj o bradi koja ti
je upravo počela rasti. E da, i testisi su mu se spustili prije
dva dana, pa ako te bude neprimjereno dirao, samo znaj... nov je
i malo napaljen.”
“Žao mi je”, bijesno sam pogledao Lexa, “što ti Gabi nije
uspjela odsjeći muda.”
“Ne može se reći da se nije potrudila”, progunđao je
zvučeći manje zaneseno.
“Također”, dohvatio sam žlicu dok mi je Blake dodavala
francuskoga kruha, “Gabi je rekla da će te, kad joj sljedeći put
dodirneš sise, pregaziti kosilicom.”
Lex je otfrknuo. “Kao da bi je mogla upaliti. I nisam je
nigdje dirao.” Stresao se. “Zar izgledam kao da želim neizlječivu
bolest? Kvragu, pokušavao sam joj opipati čelo pa mi se ruka...
okliznula.”
“S njezina čela.” Iscerio sam se. “To je... vau... impresivno.
Mora da je nosila vraški pushup grudnjak.”
Prinio sam juhu usnama i ispustio žlicu. “Sranje, zbilja je
vruća.”
Blake je zakolutala očima, a zatim se nagnula i počela
puhati na juhu od rajčice, svojim punim usnama oblikujući
savršeno O.
Gledao sam je.
155
Čak ju je i Lex gledao.

Sobu je ispunila mrtvačka tišina.
Napokon nas je pogledala. Lex se okrenuo i počeo fućkati
dok sam ja nastavio zuriti. “Dobro pušeš”, rekao sam svojim
najromantičnijim glasom.
“Budući da mi ti to kažeš”, zatresla je glavom, “shvatit ću to
kao najveći kompliment na svijetu.”
Nisam pokazivao nikakav osjećaj na licu iako mi je uistinu
smetalo što je imala takvo mišljenje o meni. A nikada mi nije
bilo stalo što cure misle o meni.
Zato što uglavnom djevojke s kojima sam se družio nisu
često to radile - znate, razmišljale i o čemu osim seksa. Nije tu
bilo nikakvih osjećaja, nikakvog dijeljenja, samo uzajamno
zadovoljstvo. Do sada sam se smatrao sretnim što sam nalazio
žene koje su željele samo seks. Sada? Osjećao sam kao da sam
nešto propuštao. Nešto važno.
“Jedi.” Blake je namignula i izvadila salatu od piletine
bacivši se na nju kao da nije jela tjednima.
Opet, Lex i ja smo zastali.
Ja zato što sam me apsolutno fasciniralo vidjeti ženu osim
Gabi kako jede i ne govori o dijeti.
Lex zato što se najviše na svijetu napaljivao na reklame za
Carls Jr6. To je bila njegova pornografija. Što reći.
Nikada neću dopustiti Blake da jede hamburgere pred njim.
Nikada.
Čak ni one jeftine od devedeset i devet centi iz McDonald'sa.
“Ovaj...” Nakašljao sam se u ruku kada je podigla glavu i
pogledala nas. “Imaš piletine... upravo... ovdje.” Pokazao sam na
kut njezinih usana.
6
Američki lanac restorana brze hrane
156
Zarumenjevši se, obrisala je usta i zatresla glavom.

“Oprosti. Uvijek sam užasno gladna nakon treninga. A nisam
imala vremena spakirati proteinske pločice jer sam bila previše
zauzeta izigravajući medicinsku sestru cijelu noć.”
“Bez kostima”, požalio sam se.
“Još ga imaš?” Lex je upitao.
“Vi ste...” Blake je ustala. “Pa, recimo samo da ima smisla
da se bavite ovime.”
“Što?” Pojeo sam još juhe sada kada se ohladila. “Čuvamo
žene od njih samih. A što je još važnije, pomažemo im da
dobiju muškarca o kojem sanjaju. Ako je to pogrešno, ne želim
biti u pravu.” Namignuo sam, a Lex je podigao ruku da mi da
pet.
Blake je ponovno obišla šank i stisnula mi dlan na čelo.
“Joj.” Gotovo sam pao sa stolca. “Malo si gruba, Blake.”
“Sinoć si rekao da voliš grubo. Samo slijedim naredbe.”
“Jesam?”
“Aha.” Maknula je ruku. Unatoč sjaju u njezinim očima
nisam bio siguran što je mislila. “Netom prije nego što si mi rekao
da ti obližem uši.”
“Erogena zona”, rekao sam s podsmjehom. “Ne osuđuj
prije nego što probaš.”
“Više nemaš temperaturu.”
“Dobro.” Ustao sam i krenuo uzeti svoje računalo.
“Opa, što radiš?” Blake mi je istrgnula računalo iz ruku.
“Pa... radim? Imam gotovo sve petice i moram se pobrinuti
da tako ostane. Moram poslati emailove svojim profesorima,
provjeriti da nemamo slučajno koju novu klijenticu koju
treba intervjuirati, i...”
157
“Neće moći.” Držala je računalo na svojim prsima. “Slab si

od groznice. Danas trebaš samo odmarati. Sutra možeš raditi.”
“Ja sam tvoj ljubavni učitelj. Ako odmaram, ti ne dobivaš
svojeg muškarca.”
Ugrizla se za donju usnu i smrknula. “Čekala sam ovoliko.
Što je još jedan dan?”
Uzdahnuvši, posegnuo sam za svojim računalom.
Ona se odmaknula.
“Blake.”
“Iane.”
Pogledao sam prema Lexu tražeći pomoć, ali on jc već
napustio prostoriju.
“Dobro.” Uzdahnuo sam. “Sjedit ću ovdje i gledati
televiziju ostatak popodneva i večeri, a onda otići na spavanje u
šest.”
“Lažeš, zar ne?”
“Apsolutno.”
“U redu.” Blake je i dalje držala moje računalo kao da joj o
njemu ovisi život zaputivši se s njime prema kauču. “Što
gledamo?”
“Ne možeš ostati”, ispalio sam.
“Zašto ne?”
“Zato!” Imao sam posla. Nisam se šalio oko zadaće kao ni
oko toga da moram provjeriti je li sve upisano u raspored. Što je
se prije riješim kao klijentice i odvedem je u Davidovo
glupo naručje, prije će shvatiti koliki je on zapravo kreten i
dotrčati natrag k meni.
Zar ne? Sve što sam znao je da želim da naše vrijeme dođe
kraju tako da se mogu pošteno uključiti u igru, a ne samo
gledati sa strane.
158
“Prijatelji smo”, rekla je.

Skoro sam povratio. “Što si upravo rekla?”
“Prijatelji.”
To sam i mislio. P-bomba.
“Imam već dvoje. Ne treba mi još jedan. Znaš, držanje
svijeće i to.” Slegnuo sam ramenima. “A sad, ako želiš
unapređenje. to možemo lako dogovoriti. Razmišljaj kao da smo
prijatelji”, podigao sam jednu ruku, zatim drugu, “ali dobivaš i
povlastice, kao i u pravom poslu.”
“Misliš prijatelji s povlasticama.”
“Hej, ti si to rekla, ne ja.”
“Iane.”
“Da.”
“Sjedi, začepi i pokušaj ne postati deliričan, opet.”
Frustrirano izdahnuvši, sjeo sam na suprotan kraj kauča.
Ne zato što me njezino prisustvo nije opijalo, već zato što sam
odjednom shvatio da nemam samokontrole u njezinoj blizini, a
nisam želio da shvati koliko jako utječe na mene.
Koliko sam je želio okusiti opet i opet.
I koliko sam mario to što ona mene nikada neće željeti na
isti način.
Prvi put u životu želio sam djevojku koja nije bila
namijenjena meni.
I to je bilo baš bezveze.
159
OSAMNAESTO
POGLAVLJE
“Iane?” rekla je Blake. Nekako se uspjela naći na mojem

dijelu kauča. Naš je kožnati kauč bio odličan; jedan je kraj imao
produljenu stranu bez jastuka ili kako se već to zove, tako da si
mogao podignuti noge, naleći se i gledati film.
“Što ima, slatkice?” Zijevnuo sam i omotao ruku oko nje, a
zatim se ukipio. Sranje, ovo mi je bilo nekako previše prirodno.
Ona se umazila.
Cijelo mi je tijelo proželo zadovoljstvo kada mi je stavila
dlan na prsa i teško uzdahnula.
“Ajmo, da čujemo”, rekao sam. “I znaj da je jedini razlog
zašto neću pauzirati Igru prijestolja taj što sam vidio ovu epizodu
tisuću puta. Inače bih ti zalijepio traku preko usta. Upozorio sam
te.”
“Vau.” Glasno je izdahnula. “Hvala ti.”
“Pa...” Prelazio sam prstima uzduž njezine ruke. Bilo je to
instinktivno; nisam mogao držati prste podalje od nje niti sam
to želio. Nosila je udobni ružičasti sportski top i uske kratke
hlačice koje su pokazivale dobar komad njezine oble guze i
zgodne noge. ”Što ti je na umu?”
“Misliš li ikada...?” Osjetio sam kako ju je prožela napetost,
kao da si govori da se opusti, a zatim se nastonila na mene.
160
“Misliš li ikada da ono što si mislio da želiš više nije ono što
zapravo želiš?”
“Misliš... kao da cijeli život ideš za jednim ciljem, a onda se
taj cilj odjednom promijeni?”
Odmaknula se od mene i pogledala me ravno u oči. “Da,
upravo to mislim.”
Malo sam se uspravio. “Blake, to je život.”
“Ali”, prošla je rukama kroz svoju kosu i ponovno je
svezala u niski rep, “jednostavno se čini previše kolebljivo,
skakati tako s jedne stvari na drugu.”
“Tomu služi faks.” Namrštio sam se. “Otkrivanju sebe...
Shvaćanju da, hej, možda Adidas japanke iz 1992. ipak nisu
fora kako sam najprije mislio.” Nasmijao sam se.
Blake je prasnula u smijeh. “Nisu moje, budalo.”
“Znači ukrala si nekom strancu njegove ružne japanke i
odlučila: E, mogli bismo vratiti ove japanke u modu.”
Namreškala je nos. Bilo je to tako prokleto ljupko. “Ne baš.
Pripadale su mojem bratu i... pošto je poginuo, ne znam...
samo sam mu... htjela biti blizu.”
“Pa si poharala njegov ormar?”
“Sve je mirisalo na njega.” Svrnula je pogled, povučenog
izraza lica. “To me tješilo.”
“Sve dok ih nisi morala oprati.”
Ponovno je prasnula u smijeh. “Dok me moj tata nije
natjerao da ih operem, da. Prošlo je samo dvije godine. Još mi
nedostaje.”
“Kako je poginuo?”
“U automobilskoj nesreći.” Ponovno mi se zavukla pod
ruku. “Pijani vozač. Uobičajeno. Nekoć me pomisao na to silno
161
razljućivala, ali kada sam počela nositi njegovu odjeću, činilo mi

se kao da imam nekakav nevidljivi oklop.”
“Žao mi je što ti to moram reći, slatkice, ali te papuče su sve
samo ne nevidljive.”
Jastuk mi je doletio u lice.
“Hej”, viknuo sam kada je pokušala ustati i pobjeći od
mene. “A ne, nećemo tako.” Uhvatio sam je za struk i bacio
natrag na kauč, a zatim se nagnuo nad nju.
“Stani!” Uzvrpoljila se poda mnom umirući od smijeha.
“Ne možeš me natjerati da ostanem!”
Brzo sam se sagnuo i polizao joj obraz. “Žao mi je što ti
moram to priopćiti, ali ako nešto poližeš, to postaje tvoje.”
Polako se prestala smijati.
“Ma da?”
Ozbiljno sam kimnuo. “Prvo pravilo vrtića. Zar nisi slušala
na satu?”
“Sigurno sam propustila tu lekciju.”
Kimnuo sam. “To ti je gotovo jednako važno kao i zaštita u
slučaju požara.”
Uhvatila je moju glavu objema rukama i povukla je. Naša
su se čela gotovo dotaknula. Disanje je odjednom postalo
iznimno teško dok mi je gledala u usne. A onda mi je, vrlo
polako, okrenula glavu i polizala obraz.
Svaki dio mojega tijela osjetio je taj liz.
I želio sam ga osjetiti još jedanput.
Zatvorio sam oči i zadrhtao. “Nisam li ti rekao da ne
pokušavaš izigrati igrača?”
“Samo slijedim tvoja pravila.”
“Katkad” , obujmio sam njezin obraz svojom rukom, “zbilja
mrzim svoja pravila.”
162
Gutnula je. “Ja isto.”

Nisam bio siguran tko je počeo, ona ili ja, ali odjednom smo
se ljubili, ili još važnije, ja sam bio na njoj ljubeći je kao da
nema sutra, a ona je omotala noge oko mene i privukla me k sebi.
Bio je to raj.
Bio je pakao.
Stenjući, pali smo na pod, ona na meni, zatim ja, zatim ona,
zatim ja.
Nije se ljubila kao da je nevina. Ljubila se kao da su joj usta
bila gladna mojih. A uzvraćati joj poljubac bilo je kao da
sam napokon pronašao djevojku koju sam želio ljubiti, možda čak
i više nego ševiti.
Zato što su njezine usne bile tako prokleto fine, činilo mi se
da bi pustiti ih, kako bih joj svukao odjeću, bio zločin.
Jezici su nam se isprepletali dok jc rukama prolazila kroz
moju kosu. Ja sam posegnuo za njezinim grudnjakom, a ona je
zbacila svoje japanke, gotovo me pogodivši u glavu.
“Polako, mačkice”, promumljao sam joj na usne.
Ona se nasmijala, a zatim me poljubila jače; gotovo smo se
sudarili zubima dok sam produbljivao poljubac. Sumnja je
postala protupožarni alarm koji mi se oglasio u glavi, ali ja sam
ga nemilosrdno gasio, očajnički želeći još Blake. Njezine su se
usne pomicale pod mojima - vruće, vlažne, naklonjene i tako
zahtjevne da su me skoro gurnule preko ruba.
Ulazna su se vrata otvorila.
Prestali smo se ljubiti.
Ali se nismo odvojili.
Znao sam da ne bi bilo vremena.
“Opa.” Lex je procjenjivao situaciju. “Ili te je drogirao, ili...”
163
“Treniramo”, ispalio sam izmijenivši pogled s Blake.

“Sređujemo spoj za nju i Davida. Brzo prelazi iz faze u fazu tako
da pretpostavljam da će pokušati nešto tijekom filma.”
Blake se ukočila te je svrnula pogled s mojega, potom
uputivši Lexu usiljeni osmijeh. “Mislim da sam skužila.”
Odgurnula me te sam pao na dupe, a ona je posegnula za
svojim mobitelom i torbicom.
“Hvala, Iane.”
“Blake...”
“Stvarno.” Okrenula se, a njezin je osmijeh bio tako lažan
da ga je bilo bolno vidjeti. “Ja ću ti, ovaj, poslati poruku sutra
s detaljima spoja.”
Sranje. Neću zbilja dopustiti da se taj spoj odvije!
Vrata su se zalupila.
Ja sam se lecnuo.
Lex je tiho fijuknuo, a zatim me potapšao po leđima.
“Dobar posao, čovječe. Zašto ne bi bio iskren? Za promjenu.”
“Ona je klijentica.” Nikoga nisam uvjeravao tom
neuvjerljivom izjavom.
“Više je od toga.”
“Ona je...” Šakom sam udario jastuk, a zatim ga silovito
bacio na kauč. “Ona je moja klijentica. Ako želi Davida, pomoći
ću joj. Barem toliko zaslužuje.”
“Što ako ne želi njega?” Lex jc upitao tiho. “Što ćeš onda?”
“Ja...”
“To sam i mislio.” Prišao je sklopci i ugasio svjetlo. “Vidimo
se s one druge strane.”
164
DEVETNAESTO
POGLAVLJE
Sljedećih je nekoliko dana proletjelo. Blake je pristojno

odgovarala na moje poruke, a poljubac nismo spominjali.
Znao sam da sam je povrijedio. Kada bih zatvorio oči, i
dalje bih vidio njezin pogled pun nevjerice, koji se ubrzo
pretvorio u bijes, nakon čega je pognula glavu i izašla iz kuće.
I zato ženama nije bio dopušten ulazak u kuću.
Zato sam imao pravila, dovraga!
Zagledao sam se u kauč. Kao da će mi odjednom prikazati
reprizu onoga što se odvilo prije nekoliko noći.
Njezina su usta bila tako slatka, tako ukusna. Sama
pomisao na njih bila je dovoljna da mi kurac upre o traperice.
Reakcija mojeg tijela bila je dovoljno uznemirujuća i bez toga što
nisam mogao prestati razmišljati o njoj pitajući se je li dobro,
želeći razgovarati s njom.
Samo razgovarati.
Ni o čemu. Samo sam trebao čuti njezin glas.
Sranje.
Lex je doplesao u sobu, pogledao me dok sam si lijevao
narančinog soka i podsmjehnuo se. “Toliko voliš naranče?”
upitao je. “Bih li trebao sakriti svijeće s mirisom narančinog
cvijeta iz dnevne sobe ili je to samo faza?”
165
Zakolutao sam očima. “Nije sok u pitanju. Nisu ni

naranče.” Uzdahnuo sam. “Kauč je.”
“Paa.” Zbunjeni izraz pojavio se na Lexovu licu. “Kauč?”
Kimnuo sam.
“Znači tvoje nove prosječne riječi sada uključuju velike
jastuke? Fino tkanje? Meku kožu? Ikeu?”
“Začepi.” Prekrio sam lice rukama i naređao nekoliko
psovki. “Koji vrag ne valja sa mnom?”
“Čovječe, ako si od kauča dobio erekciju, ti reci meni.”
“Dobio sam je zbog onoga što se dogodilo na kauču.”
“Ahaa.” Lex je kimnuo i pokupio svoje ključeve sa stola.
“Misliš ona vježba ljubljenja koja zapravo nije bila vježba, već si
kršio vlastita pravila i da sam došao, ajme, ne znam, otprilike
pola sata poslije, navedeni kauč bio bi ukaljan seksom koji se
trenutačno nedogađa.”
“Zašto smo prijatelji?”
“Vidimo se.” Lex mi je salutirao srednjim prstom. “I nije da
sam stručnjak za veze, jer bih ih radije pojebao nego izgubio,
ali možda bi trebao razgovarati s njom.” Polako je kimnuo.
“Uporabi riječi.”
“Popuši mi.”
Nasmijao se tako da sam mu poželio ključevima izgrebati
auto.
Ili ga odvesti u zaljev Puget.
Dobro. Mogu upotrijebiti riječi. Mogu popraviti ovo.
Popravit ću ovo.
Pogledao sam na sat. Imao sam dva sata prije predavanja, a
Blake nije imala jutarnjih predavanja.
“Riječi”, promrmljao sam posežući za mobitelom.
“Upotrijebi riječi.”
166
***
“Mislim da ovo ne ide kako treba”, izvalio sam dok je Blake

podizala jastuk s kauča visoko u zrak ciljajući prema mojem
licu, a zatim ga je, kao da je malo bolje promislila, spustila
prema mojem međunožju.
Bio sam u njezinoj kući ukupno pet sekundi prije nego što je
izbio Treći svjetski rat.
“Misliš?” rekla je sikćući.
“Pokušavam popraviti situaciju!”
“To radiš?” zakreštala je. “Ispričao si se što si me poljubio, a
zatim si me ponovno poljubio.”
“U vezi s tim.” Lecnuo sam se. “Ponio me trenutak.”
Zapravo je izgledala tako prokleto zgodno da sam posve
zaboravio na svoj golemi govor. Samo sam se ispričao za prošli
vikend, a onda sam, dvije sekunde poslije, spojio svoja usta s
njezinima.
Ona mi je uzvratila poljubac.
Na otprilike četiri sekunde.
Zatim me odgurnula tako jako da mi se kava prolila po
prsima, vjerojatno ostavivši opeklinu sve do kurca.
Krivi dan da odlučim ne obuči gaće. To je bilo sigurno.
“Iane.” Zašto je moje ime moralo zvučati tako dobro
izlazeći između tih punih usana? Vjerojatno zato što me Bog
kažnjavao. Jedina djevojka za kojom sam žudio bila me spremna
zadaviti. Sjajno. “Ti nisi taj tip, tip za veze. To je ono što želim. Ne
usputne poljupce. Zato što”, gutnula je, “pa, zato što me to
zbunjuje. A to nije pošteno.”
Uzdahnuo sam objesivši glavu. “Znam, Blake. Žao mi je.
Zanio sam se. Znaš pjesmu ‘Blurred Lines’?”
167
“Ne pomažeš si.”

“Oprosti.” Uspio sam razvući slabašan osmijeh. “Još
jedanput.” Ali što sam zbilja želio reći? Dopusti mi da te izvedem na
spoj. Daj mi priliku. Mogao bih se promijeniti.
Ali ja sam znao bolje od ikoga.
Dečki se ne mijenjaju tek tako. Mislim, ja nisam nikada ni
pokušao, ali... Blake je bila slatka, nevina i što ako je uništim?
Što ako joj kažem da sam spreman na vezu, ako se zaletim, a
onda je prevarim?
“Kunem se”, progutao sam knedlu prezirući svaku riječ
koju sam izgovarao, “da ću ti pomoći s Davidom. A onda...
Nadam se da možemo biti prijatelji.”
Lice joj se objesilo. “Prijatelji.”
“Čudno kako te riječi koje bi te trebale usrećiti mogu
natjerati da šakom udariš drvo kao Chuck Norris.”
Blake je prasnula u smijeh. “Da, pa...”
Nije to bio neugodan trenutak. Kada bih ga morao opisati -
ja još sav mokar od kave, Blake s jastukom u rukama kako
bi spriječila moje usne da napadnu njezine - rekao bih da je
bio tužan.
Tako sam se ja osjećao.
Tužno.
Zato što mi se sviđala.
Pročistivši grlo, pružio sam ruku. “Prijatelji?”
Spustila je jastuk, napravila nekoliko koraka otklonivši
udaljenost između nas i stisnuvši moju ruku. “Prijatelji.”
“Dobro.” Pustio sam je, ispucao prste, ohrabrio se u sebi
govoreći si da sise nisu njezina glavna atrakcija, i zagledao se u
nju. “Onda idemo na posao.”
“Zar nisi rekao da imaš predavanje?”
168
“Preskačem ga. Nalijetat ćemo na Davida cijeli dan tako da

se poželi ubiti. Jesi li spremna za to?”
Kimnula je, ali nije izgledala uzbuđeno - prije kao da nije
znala što bi drugo.
“I dalje želiš Davida, zar ne?”
Dragi Bože, molim te reci ne.
Nakon nekoliko sekundi oklijevanja Blake je odgovorila.
“David je... dobar dečko. On je dečko za kojega se udaš, znaš?
Dečko kojega dovedeš kući. Uvijek je bio spreman pomoći mojoj
obitelji i...”
“Siguran je”, dovršio sam za nju mrzeći tu riječ gotovo
jednako koliko sam mrzio riječ “prijatelji”.
Blake je napravila grimasu. “Misliš li da je to pogrešno?”
O, da. Bilo je to jednako loše kao i odabir partnera iz očaja.
Ali nije bilo na meni da joj to kažem. Mnoge su djevojke
voljele sigurnost, a poslije bi se zaljubile i u ugodu koju sigurnost
donosi. Odabir sigurnije opcije nije bio odabir iz očaja, ali
itekako se činilo da je tako. Posebice kada sam vidio kako su se
Blakeina ramena odjednom objesila.
“Blake.” Zgrabio sam njezine ruke i privukao je bliže.
“Trgni se. Vraški si seksi, ljubiš se tako dobro da sam prilično
siguran da nikada neću zaboraviti okus tvojih usana, i slatka si.”
Zakolutao sam očima. “Prekini raditi tu grimasu. Slatko je dobro.
Ti održavaš savršenu ravnotežu između seksi i slatkoga.
Razmišljaj o svojoj osobnosti kao o mačjoj metvici.”
“Čini li to Davida mačkom?”
“Da.” A ja sam bio tigar, kvragu.
“Dobro... usput. nikada nisam mislila da ćeš me nazvati
slatkom, posebice s obzirom na to da naš prvi susret i nije prošao
odveć dobro.”
169
Nasmijao sam se. “Ali sada smo prijatelji, stoga mi više ne

želiš iskopati oči.”
Pogled kojim me prostrijelila govorio mi je da odjebem.
Ona se očito nije slagala s tim.
Podigla je ruku. “Samo pola vremena. Kada tražiš od mene
da glumimo medicinsku sestru i pacijenta, ili kada mi zgrabiš
sise bez mojeg dopuštenja, ili kada me poljubiš zato što ne znaš
držati prste podalje od keksića.”
“Je li to tako pogrešno?”
“Kako stoji u ugovoru...”
Protrljao sam ruke. “Mijenjam temu. Idi navuci nešto
posebno seksi pa krećemo.”
Blake je spustila pogled na svoju crnu vrećastu trenirku i
usku plavu majicu bez rukava. “Što nedostaje ovome?”
Obrve su mi poletjele u zrak. “Što nedostaje?” Okružio sam
je a zatim pljesnuo po guzici i zgrabio je tako čvrsto da je ciknula.
“A tu je. Oprosti. Nisam je mogao pronaći ispod sveg tog teškog
crnog materijala.”
Progunđavši, odmarširala je, a zatim zastala na dnu stuba i
vrlo se polako okrenula uputivši mi koketan pogled.
“Čovječe, daj požuri”, rekao sam.
Trenirka joj se spustila do gležnjeva.
Otkrivši guzove između kojih je bilo stisnut uski komad
tkanine.
Sveti veličanstveni Bože.
“Nije smiješno”, zarežao sam. “Ozbiljno ću ti uzeti dupe
ako to ponoviš, i ne mislim ‘joj, srušit ću te na pod i pljesnuti
po njemu’. Prekršit ću svoj ugovor onoliko puta koliko to bude
moguće u roku od dvadeset i četiri sata. E, sada, ako si za,
onda se slobodno nastavi skidati. Ali ako nisi za druženje s
170
velikim dečkima, predlažem ti da odneseš tu slatku guzu na kat,

navučeš neku odjeću - onu koja će sakriti tu bijelu tangu - i vratiš
se ovamo unutar pet minuta. Još se i ja moram presvući, a ti si
nam upropastila kavu.” Nadao sam se da imam nešto čisto kod
Gabi.
Osmijeh joj je opao te se zatrčala uza stube kao da joj
pakleni oganj liže pete. Što, tehnički gledano, i jest bio slučaj jer
mi je jezik ispao iz usta stvarajući lokvicu sline pred mojim
nogama.
Duboko sam udahnuo pokušavajući se umiriti.
Željela je Davida. Zaslužila je Davida. Spojit ću je s
Davidom makar me to ubilo.
Dok se ona presvlačila, ja sam otvorio sažetak Blakeina
profila i bacio pogled na Davidov raspored predavanja. Imao je
predavanje za sat vremena i vjerojatno će nedugo nakon toga
doći u teretanu radi lakšeg treninga.
“Spremna!” Blake se pojavila ispred mene.
Spustio sam svoj telefon skupivši oči dok sam je
pregledavao od glave do pete. Kružio sam oko nje kao da je moj
plijen poželjevši da je doista tako.
“Odakle ti taj top?”
“Ne sviđa ti se?” Spustila je pogled i uhvatila širok, ali seksi
top, ispod kojega je nosila sportski grudnjak s leopardovim
uzorkom. “Gabi mi ga je posudila.”
Ta Gabi zbilja iskušava moje strpljenje. Prvo me razboljela,
a sada? Sada posuđuje seksi odjeću svojoj cimerici?
“Dobar je.” Slegnuvši ramenima, okrenuo sam glavu
ulijevo, zatim se sagnuo preko zureći ravno u njezino čvrsto
dupe. “Nove tajice?”
171
Blake se promeškoljila. Zapravo, njezino se dupe

promeškoljilo.
Kada bi se dupeta meškoljila, došlo bi mi da ih pomazim.
Jer, realno, trešenje guzom bilo je upravo to - poziv na
dodir, a kao muškarcu moj je posao bio da se pobrinem da
dotična guza zna da ću joj posvetiti mnogo pažnje kasnije.
“Sjajno”, procijedio sam otkinuvši oči sa sivo crnih tajica s
tigrovim prugama. “Ne.”
“Što? Upravo si rekao 'sjajno .” Okrenula se spustivši
pogled na ono za što je moj i dalje bio prikovan.
“Ne.” Pokazao sam na uvredljive japanke. “Ako želiš
Davida, moraš odnijeti ove u trgovinu rabljene robe ili, još bolje,
spaliti ih ili ih”, zastao sam i osmjehnuo se kako se ne bi previše
uvrijedila, “ostaviti na pragu tako da ih ja mogu ukrasti i spremiti
pod jastuk. Uvijek ćemo imati japanke.”
Pretvarao sam se u ludaka.
Još jedan razlog zašto sam je morao spojiti s Davidom što
prije. Ako ovako nastavim, izrast će mi jajnici pa ću morati
u Walmartu pitati prodavačicu gdje stoje tamponi.
“Nosim ih.”
“Ne.” Prekrižio sam ruke oponašajući njezin stav. “Ne
nosiš.”
“Natjeraj me da ih skinem.”
“Misliš da ne mogu?” Stajali smo prsa o prsa. Mogao sam
osjetiti miris njezina Labella od vanilije. Njezina valovita
zlatnosmeđa kosa razlijevala joj se po ramenima.
Atmosfera je bila tako napeta da me iznenadilo to što sam
uopće mogao disati.
“Iane.” Mazno je izgovorila moje ime, a ja sam bio gotov,
ozbiljno gotov. Prokleta žena. “Molim te?”
172
“Prestani.” Pokazao sam na njezine oči. “Prestani treptati

tako. Imun sam!”
Nastavila je treptati, sve više razvlačeći svoj osmijeh, zbog
čega je izgledala više ljupko nego seksi. Što je bilo daleko gore
jer sa seksi spavaš, ljupko zadržavaš.
Zauvijek.
Morao sam svrnuti pogled. “Kvragu.” Zakolutao sam
očima prekinuvši kontakt. “Što god. Samo zapamti, upozorio sam
te.”
“Hvala.” Pljesnula me po dupetu baš kao što sam ja nju
prije nekoliko minuta. Počelo mi je bridjeti. Izraženo bridjeti.
Dobro bridjeti.
Prostenjavši, slijedio sam njezine živahne korake do vrata i
u glavi otišao u budućnost. Željela je Davida?
Dobit će ga.
Do vikenda.
Srce mi je preskočilo otkucaj.
Zanemario sam to i požurio je do svojeg terenca, oči
zadržavši na njezinoj guzi cijelim putem.
173
DVADESETO POGLAVLJE
“Znaš”, podsmjehnuo sam se, “nismo na tajnom zadatku.

Možeš skinuti sunčane naočale. Osim toga, unutra smo, pa
malo izgledaš kao gubitnica. Samo kažem.”
Blake me snažno podbola laktom i zadržala naočale
podigavši bradu visoko u zrak. “Ali rekao si da ga ne gledam u
oči, a ja to ne mogu. Zato zadržavam naočale.”
“Čovječe, samo mu gledaj u međunožje.”
“Međunožje?”
“Da, progutat će to sranje istog trenutka.”
Blake se užarila. “Neću mu gledati u međunožje!”
Neka je djevojka požurila kraj nas, gotovo srušivši brošure
za studij poslovanja.
Blake je prekrila lice rukama. “Molim te, reci mi da nisam
upravo na sav glas rekla ‘međunožje’, dvaput.”
“Ponovi to još jedanput. Obećavam da će ti se isplatiti.”
Spustila je ruke i bijesno me pogledala. “Imaš li još
kakvih smjernica koje ne uključuju zurenje u njegovo...”
Napravila je pokret rukom i nakašljala se.
“Njegovo...?” Uvinuo sam ruku i stavio je iza uha.
Blake je polizala usne, a obrazi su joj još bili umrljani
crvenom bojom kada je ispod glasa rekla: “Njegove prepone.”
Suspregnuo sam smijeh, ali jedva. “Mislim da možeš bolje
od toga, gospođice studentice sestrinstva. Imam ideju, idemo
igrati Imenuj dijelove tijela!”
174
“Ne”, Blake je prosiktala. “Nećemo imenovati dijelove tijela

u hodniku dok čekamo Davida da prođe kraj nas! Što ako
naiđe kada kažem...?”
“Penis?”
Stisnula je ruku preko mojih usta. “Sšš!”
Odvojio sam joj prste, jedan po jedan. Snažan stisak - dobro
je znati. “Ako ga ne možeš imenovati, vjerojatno se ne bi
trebala ni igrati s njim, znaš?”
Raširivši oči, dahnula je. “Neću se igrati ni s čijim”, utišala
je svoj glas do šapta, “penisom.”
“Kakva šteta.” Uzdahnuo sam. “Hej, ja imam jedan na
kojemu možeš vježbati.”
“Moje lice vjerojatno ne može postati crvenije, zar ne?”
“Ne znam. Hoćemo li pokušati?”
“Iane, kunem se, ako kažeš još jednu riječ...” Zamahnula je
prstom prema mojem licu. Bilo je slatko činiti je tako nervoznom.
Gotovo kao predigra, samo zabavnije, jer je bila tako nevina.
“Penis.” Ponovio sam. “Samo reci.”
“Ne!”
“Sise.”
“O, kvragu”, promrmljala je ispod glasa, a zatim se krenula
udaljavati. Zgrabio sam je za lakat i povukao k sebi.
“Daj, Blake. S vremenom ćeš se morati prestati bojati svoje
seksualnosti. A nešto mi govori da David neće biti super sjajan u
krevetu, stoga moraš barem imati dovoljno samopouzdanja
da mu kažeš što želiš.”
“Što?” Blake se okrenula, s rukama na bokovima. “Zašto
misliš da će biti loš? Mislim, ja sam djevica.”
“Aha.”
Bacila je ruke u zrak. “Znači... ja ću biti grozna.”
175
“Nemoguće.” Odmjerio sam je od glave do pete.

Prokleto nemoguće. “Vjeruj mi. Ja se razumijem u ove stvari. A
David? Posljednja djevojka koju smo intervjuirali izjavila je da je,
iako je zaslužio peticu za trud, u više navrata učila za ispit
tijekom. Kužiš? Ispit tijekom.”
“Tijekom?”
“Seksa.”
“Kako?”
“Pa, kako je ona to objasnila, na prilično pametan način -
sakrila je podsjetnike u jastuk. Briljantno, zar ne?”
Blake je razjapila usta. “Ali to je tako... neosobno. I grozno.
Zar se ne bi trebao cijelim tijelom prepustiti? Umom?
Dušom? Mislim, zašto se seksati ako se nećeš cijeli dati svaki
put?”
Što je više govorila, to mi je teže bilo disati.
Stvarno, zašto? Zato što je seks ugodan.
No u posljednje vrijeme postao je monoton, dosadan. A
onda smo se Blake i ja poljubili. I sada je sve u vezi s njom, čak i
običan razgovor, postalo uzbudljivo i novo.
Govno na štapu.
“Ovaj.” Pročistio sam grlo. “Skrećemo s teme. Poanta je,
možda ćeš mu morati dati tu i tamo koju uputu. Što znači da ćeš
možda trebati izgovoriti riječi poput “penis”. Kraj priče.
“Dobro.” Blake je zatvorila oči na nekoliko sekundi, zatim
ih ponovno otvorila i prošaptala: “Penis.”
“Glasnije.” Iscerio sam se.
Uši su joj bile jarko crvene boje.
“Penis”, rekla je dovoljno glasno da ju je mogao čuti svatko
tko je bio u blizini.
Na sreću, jedan je od tih ljudi sasvim slučajno bio i David.
176
“O, hej, čovječe.” Prijateljski sam ispružio ruku. “Nisam te

vidio. Što ima?”
Davidova su se usta otvorila u, pa, vjerojatno šoku, zbog
toga što je njegova dobra mala prijateljica upravo izgovorila ime
dijela muškog tijela naglas, u hodniku studija poslovanja, poput
profesionalke.
“Blake?” Namrštio se.
“O, oprosti!” Blake je skinula svoje naočale. “Zaboravila
sam da ih nosim.”
“Nikada ne bi trebala skrivati svoje oči”, rekao je tiho. “One
su ono najljepše na tebi.”
Nasmijao sam se.
“O, oprosti. Mislio sam da se šališ.”
David me bijesno pogledao.
“Što? Mislim da, ako govorimo o tome što je najljepše na
njoj, to jest fizički gledano, s obzirom na to da obojica znamo
da ima ubojitu osobnost - hmm.” Prešao sam pogledom preko
nje. ”Rekao bih da je izjednačeno između njezine guze, sisa i kose.
Ali hej, što ja znam?”
Blake me snažno podbola laktom. Nisam pokušavao biti
grub. Štoviše, moja je namjera bila posve suprotno. Izgovorio sam
ključne riječi kako bi David pogledao. Moć sugestije, prijatelji.
Stisnuo sam zube kada je David, čuvši me kako izgovaram
svaku riječ, polako, metodično, pregledao asortiman. Zatim
su mu se, kao da mu se žaruljica upalila nad njegovom glupom
glavom, oči raširile te je napravio korak unatrag, gotovo se
sudarivši sa studenticom koja se našla u prolazu.
“Da”, promuklo je izgovorio, a zatim se nakašljao u svoju
ruku. “U pravu si. Sve je... savršeno.”
177
“I moje.” Namignuo sam, dodatno zakuhavajući i čineći ga

ljubomornim, pokušavajući vidjeti dokle mogu ići,
istodobno pucajući od ponosa što je zasad moja.
Zasad.
Glava mu se trznula u mojem smjeru. “Mislio sam da se vas
dvoje samo viđate, ništa službeno.”
“Sinoć je postalo službeno.” Usredotočio sam se na Blakeina
usta prinoseći ruku njezinim usnama. “Zar ne, slatkice?”
Očekujući da Blake samo kimne i potvrdi, nisam bio
spreman kada se prignula i poljubila me u usta, zgrabivši mi
glavu objema rukama i gurnuvši mi jezik niz grlo. Ali budući da
neću biti taj koji će odbiti njezin poljubac, nikada, uzvratio sam joj
ga.
Prebrzo je završio, kada je David pročistio grlo.
“Oprosti.” Blake je izgledala kao da joj je uistinu neugodno
kada je zataknula kosu iza ušiju, a zatim dohvatila svoje naočale i
vratila ih jednim brzim. seksi pokretom. “Samo smo
proveli stvarno dobru noć.”
“Jesmo”, rekao sam cereći se.
“Pa, dobro”, David je rekao malo preglasno. “Sretan sam
zbog tebe, Blake. Stvarno sretan.”
Bogme nije izgledao sretno. Štoviše, ako je sreća tako
izgledala, Blake će imati najgoreg dečka u povijesti dečki. Tip je
izgledao kao da je spreman istodobno se ispovraćati po nama i
briznuti u plač.
“Trebali bismo krenuti.” Kimnuo sam Davidu i zgrabio
Blakeinu ruku dok smo izlazili iz zgrade.
Kada smo dosegli vrata, okrenuo sam se još mu jedanput
uputiti svoju konačnu potvrdu, svoj konačni podsmijeh. Znao
sam da će zuriti u nas, uglavnom u njezino dupe. I jest, a kada
178
sam podigao obrve izazivajući ga, dobri stari David pokazao

mi je srednji prst.
“Ha!” Prasnuo sam u smijeh čvršće stisnuvši Blakeinu ruku.
“David je baš zabavan, nije li?”
“Kako to da si ti tako dobro raspoložen odjednom?” upitala
me.
Nisam istaknuo to da mi je njihala ruku i hihotala se sa
mnom. Kvragu, činilo mi se tako prirodno držati je za ruku i šaliti
se. ”David mi je pokazao srednji prst.”
Osmijeh joj je opao. “Zbilja? Malo grubo, zar ne misliš?
Zašto bi to napravio?”
“Zato što su njegove ruke bile slobodne.” Nasmiješio sam
se. “A moje”, podigao sam naše spojene dlanove, “nisu.”
179
DVADESET PRVO
POGLAVLJE
Prošla su još tri dana. Očekivao sam biti gotov s Blake u

sljedeća dvadeset i četiri sata. Ne zato što sam to želio, već zato
što sam morao. Popis novih klijentica sve je više rastao, a Lex je
rekao da će, ako bude morao poljubiti još samo jednu žensku
koja će mu jezikom pokušati probiti grlo, dati otkaz.
Bila je subota.
A David nije prestao zvati ni slučajno navraćati kako bi
provjerio cijevi. Aha. Odlično, genije.
Hej, mogu li ti pogledati cijevi?
Zašto?
Da provjeriš da u njima nema govana?
Neki tipovi zbilja nisu imali pojma što rade. Barem smisli
neki dobar izgovor za treći dolazak. Ne znam, probuši si
gumu, pitaj možeš li dobiti telefon, reci joj da si dehidriran nakon
što si otrčao pet kilometara i treba ti voda.
Ali cijevi?
Opet?
Tako će joj brzo dosaditi. Ja sam to znao, a nadao sam se da
će i ona to uskoro shvatiti, ali sam imao održati dano obećanje
i poderati ugovor kada obavim svoj posao.
Tada ću se, i tek tada, naleći i pustiti da se uništi, a onda ću
doletjeti i...
180
Nisam još došao do tog dijela.

Zaustavio sam se pred Gabinom i Blakeinom kućom i
dohvatio grickalice za naš ranoproljetni roštilj sa stražnjeg
sjedišta. Bilo je toplo za ožujak, oko petnaest stupnjeva, što je
značilo da nam je trebala bilo kakva izlika da iziđemo van.
Vrata su već bila otvorena kada sam pogledao prema kući.
Seksi sređena Blake stajala je nasred ulaza; vidjelo joj se pola
trbuha zahvaljujući kratkoj bijeloj majici bez rukava i niskim
trapericama podvrnutih nogavica.
“Lijepo”, zazvao sam prilazeći joj. “Sviđa mi se.”
Okrenula se prema meni, a zatim mi poslala poljubac.
“Dobro, zato što se ne sjećam kada sam ih posljednji put obukla.”
Prošao sam kraj nje i ušao u kuću, a ona je ušla za mnom.
Odjednom, iznenada, osmijeh joj je opao, a oči se napunile
suzama. Namrštivši se, spustio sam namirnice na pult.
“Hej, hej, hej.” Obujmio sam njezino lice rukama. “Što je
bilo?”
“Pa, ovaj...” Gutnula je, a nekoliko joj se suza razlilo po
obrazima. “Poginuo je na današnji dan prije dvije godine.”
“Sranje.” Zatvorio sam oči i prislonio svoje čelo na njezino.
Zatim sam je, bez pitanja, podigao u naručje i zagrlio.
Blake je snažno omotala svoje ruke oko mojeg vrata, ali nije
mi smetalo. Stisni me jače, želio sam reći. Samo da joj bude lakše.
Jecala je nekoliko sekundi prije nego što joj se tijelo prestalo
tresti.
Spustio sam je na noge, ali se nisam udaljio od nje. “Žao mi
je.” Palcem sam joj obrisao preostale suze s podbuhlih
obraza. ”Znam da ti zbog toga nije lakše. Ne mogu reći ništa čime
ću ti olakšati. Ali mislim da bi bio ponosan na tebe. Nekako ne
mogu zamisliti kako odrastaš s nekim plašljivim bratom koji bi
181
dopustio da ti bilo što prođe.” Stisnuo sam je jače. “Ti si

nevjerojatna žena. Duhovita, slatka, brižna... Ništa na tebi ne bih
mijenjao.” Uzdahnuo sam. “Znaš, osim nekih odjevnih izbora za
koje sam siguran da bi ih on odobravao kako ti dečki ne bi
prilazili.”
Prasnula je u smijeh. Bilo je to dobro čuti. Odmah sam se
opustio.
“Da, on je bio...” Namrštila se. “Nemoj sad ovo krivo
shvatiti.”
“Kunem se u svakog tipa na svijetu da ću, ako kažeš da te
podsjećam na njega, poludjeti i učiniti nešto glupo.”
“Za razliku od bilo kojega drugog dana?”
“Hej! Upravo sam te utješio. Odjednom sam glup?”
Zadirkujući osmijeh ozario joj je lice. “Nisam mislila reći da si
poput mojeg brata. Samo da imate mnogo toga zajedničkoga. On
je igrao američki nogomet i uvijek me pokušavao natjerati da se
malo opustim. Zbog toga sam obukla traperice. Nisam
nosila ništa osim hlačica za košarku, a on mi je napokon rekao da
se moram početi oblačiti kao djevojka. Otići u kupnju. Bila je
to jedna od posljednjih stvari koje smo radili zajedno prije nego
što je poginuo. Nikada nisam obukla pola od odjeće koju smo
kupili. Sigurna sam da je nešto izišlo iz mode, ali”, donja joj je
usna zadrhtala. “pomislila sam da bih mogla probati... za njega,
znaš?”
“Slušaj.” Prislonio sam joj prst na usne. “Predivna si bez
obzira na sve. Mogla bi nositi hlačice za košarku i te ružne
japanke svaki dan svojeg života i tvoj bi brat i dalje bio ponosan
na tebe. Obećajem.”
Suze su joj ponovno navrle na oči. “Misliš?”
“Znam.”
182
“Kako?”
“Zato što sam ja ponosan na tebe. A mene nije lako
impresionirati - znaš tko sam, zar ne?”
“Ian Hunter.” Izgovorila je moje ime s poštovanjem. Bože
na nebesima, želio sam biti dostojan načina na koji je
izgovorila moje ime.
“Ljudi”, Gabi je zazvala odnekud unutar kuće. “Hoćete
samo stajati tako i jebati se pogledima ili ćemo dobiti grickalice?”
“Stižemo”, odvratio sam ne skidajući pogled s Blake.
“Hoćeš li biti dobro?”
Svjetlo se odražavalo na njezinom suzama oblivenom licu.
Bila je... prelijepa. Tako prelijepa da je to bilo bolno. “Dokle si god
ti tu.”
“Dogovoreno.”
“Dobro.” Posegnula je za vrećicama, a zatim prepriječila
prolaz svojom rukom. “Ali ne mogu te pustiti ako nisi uspio
nabaviti čokoladu koju smo Gabi i ja molile.”
Uzdahnuvši, posegnuo sam u jednu od vrećica i izvukao
dvije Hersheyeve čokoladne pločice. “Misliš ovu čokoladu?”
Blake ju je istrgnula iz moje ruke i udahnula. “Kako dobro.”
“Pitanje.” Nagnuo sam se prema njoj. “Kad bi morala birati
između mene i ove čokoladice...”
“Čokoladica.” Potapšala me po ramenu. “Svaki put.”
“Morao sam pitati.”
“Ljudi”, Gabi je ponovno viknula.
“Stižemo!” rekli smo uglas prolazeći kroz kuću.
Gabi je bila u kuhinji gdje je pripremala hamburgere i
hotdogove.
Namrštila se vidjevši nas. “Blake, jesi li dobro?” Ošinula me
razdraženim pogledom.
183
“Jesam.” Blake je dotaknula svoje obraze. “Idem samo

kratko gore da obrišem mrlje od maskare.”
Gledao sam za njom dok je trčala.
Što znači da se nisam sagnuo i spremio na napad.
Gabi me udarila šakom u rame, a zatim se odmaknula kao
da mi cilja lice.
“Sto?” Posrnuo sam unatrag odmičući se od nje. “Ne plače
zbog mene!”
Gabi nije izgledala uvjereno. “Rekla sam ti da je se kloniš!”
“Što i jesam.” Podigao sam ruke u znak predaje.
“Tehnički gledano.”
“Tehnički gledano?”
“Sranje, opet imaš taj pogled. Gabs, sviđa joj se David, ja joj
pomažem da ga dobije. Kraj priče.”
“Jesi li se seksao s njom?”
“Da bar”, progunđao sam.
Gabi se smrknula. “Čekaj, što?”
“Ništa. Hej, Lex kasni - idem ga nazvati.” Okrenuo sam se
da odem, ali me povukla za pasicu na trapericama.
“Govori.”
“Lex bi mogao biti mrtav.”
“Nije me briga.”
“Možda je doživio vrlo ozbiljnu nesreću i ponestaje nam
vremena.”
“Da čujem.”
“Pet sekundi do njegova posljednjeg izdaha, a ti želiš da
tračam s tobom o svojim osjećajima?”
“Iane.”
“Lex je mrtav. Nadam se da si sretna.”
184
Snažnije je uhvatila traperice, a zatim ih povukla prema

gore.
“Opa.” Otrgnuo sam se od nje i osvrnuo se iza sebe prema
stubištu. “Dobro, sažeta verzija?”
Kimnula je i prekrižila ruke.
“Sviđa mi se.”
Gabi je kimnula da nastavim, a zatim se namrštila. “Čekaj,
to je to? To je izjava koju dobijem nakon svih godina koje
sam provela gledajući te kako jebeš sve s pulsom? Sviđa ti se?”
“Aha.” Prvi sam put u dugo godina osjetio kako se žarim
od neugode.
“Sviđa. Ti. Se.” Gabi je postajala sve glasnija. Pokušao sam
je ušutkati, ali to je ipak bila Gabi - bilo je to kao da
izazivaš grizlija. “Muškarci su tako glupi. Molim te, reci mi da joj
nisi to priznao naglas u obliku statusa na Facebooku. Sviđa mi se
Blake. Ovo je slika nas dvoje. O, fora, petsto poena. Kao da smo u
prokletoj SREDNJOJ ŠKOLI!”
“STIŠAJ SE!” viknuo sam.
“Eto ga!” Gabi me pljesnula po ramenu. “Malo strasti. Ovo
je prvi put da si priznao da ti se išta sviđa u ne znam koliko
godina!”
“Nije istina”, odvratio sam. “Obožavao sam onoga
preslatkog skočimiša kojeg si imala.”
“Onoga kojega je Lex ubio? Tog skočimiša?”
“Jadan Arnold.” Podsmjehnuo sam se. “Osjetljiva tema?”
“Odrezat ću jaja tom gadu jedne noći dok bude spavao.”
“Nemoj mu se pokušavati prišuljati dok je u krevetu.
Mogao bi pomisliti da želiš nešto što ne želiš. A posljednje što mi
treba jest slušati Lexa nakon što slučajno dotakne sisu i onda
185
shvati da je tvoja. Odsjeći će si ruke, a meni trebaju njegove ruke

za moj računalni program i buduće lukrativne poslovne ideje.”
“Vratila sam se!” Blake je skakutajući sišla niz stepenice.
Gabi mi je uputila pogled koji je govorio da ovo nije ni blizu
gotovo prije nego što je polako odmotala jednu od onih
čokoladica i natrpala prokletinju u usta.
“Nećeš podijeliti?” Obrve su mi poletjele u zrak.
“A-a”, Gabi je odgovorila, usta punih čokolade. “Nabavi si
svoju.”
“Ja sam je kupio.”
“A mi smo siromašne studentice, stoga...” Gabi se nacerila.
Prednja vrata su zalupila. Odjednom se Lex pojavio iz hodnika
držeći dvije goleme vrećice s namirnicama. “Ako me ikad”, grubo
je opsovao, “i mislim ikad pošalješ u trgovinu po tampone, seksat
ću se u tvojem krevetu s nekom potpuno nepoznatom osobom,
slikati nas, povećati slike na veličinu postera i zalijepiti ih za tvoj
strop.”
Spustio je vrećice na pult. Iz jedne je ispala kutija tampona.
Podsmjehnuo sam se. “Potrčko.”
“Popuši mi”, Lex je progunđao. “Barem znam gdje stoje.
Posljednji put kada je Gabi poslala tebe, morao si pitati za upute,
a onda si zbario prodavačicu i nisi se uopće vratio.”
Krišom sam pogledao Blake. Smiješila se, ali bilo je to
usiljeno, i odjednom su mi se sve moje bivše ševe počele činiti kao
bivši grijesi, bivši prijestupi, nešto zbog čega sam bio manji
u njezinim očima.
“Hvala, čovječe”, rekao sam ispod glasa.
“Nema na čemu.” Lex je protrljao svoje ruke. “Jesam li ja
zadužen za roštilj, Gabs? Ili ti je izrastao penis u posljednjih
dvanaest sati?”
186
Blake me zbunjeno pogledala.

Objasnio sam uz podsmjeh. “Samo dečki mogu roštiljati.
Tako piše.”
“Gdje?” Gabi je upitala izvadivši golemu lopaticu za roštilj
iz ladice i sakrivši je iza leđa.
“Na uputama kada se rodimo”, rekao sam glumeći
zbunjeni izraz. “To ti je život za početnike. Ozbiljno, katkad se
pitam jeste li vi cure uopće išle u osnovnu školu.”
Lex je uzviknuo “hah”, a zatim ukrao lopaticu od Gabi i
odmarširao van s tanjurom hamburgera i hotdogova.
“Koji biser”, Gabi je otpuhnula pripremajući dodatke.
“Pravi kavalir”, rekao sam u trenutku kada mi je lopta za
odbojku doletjela prema glavi. Jedva sam se izmaknuo na
vrijeme. “Koji vrag?”
Blake se nacerila. “Što kažeš na igricu, dečko?”
Zapanjen, tupo sam je pogledao. “Jesi li me upravo
nazvala... 'dečko’?”
Još jedan pogodak u mojem smjeru.
“To je to.” Zgrabio sam loptu i odmarširao van. “Nisam
želio ovo, ali Blake, bio sam u NFL-u - znam igrati sve sportove.”
Lex se nakašljao.
“Osim golfa.”
Ponovno se nakašljao.
“I mislim da smo već ustanovili da se umjetničko klizanje
ne bi trebalo računati.”
Lex je podigao ruke, a zatim se vratio okretanju
hamburgera.
“Ti serviraj.” Bacio sam loptu u Blakeinu smjeru. “Dame
prve. Ja sam kavalir i na sportskom terenu i u krevetu - sretnice.”
187
“O, super. Hvala ti”, Blake je rekla sarkastično. “Samo da se

raskomotim.” Skinula je majicu.
Osjetio sam kako nešto počinje zagorijevati.
“Lex” viknuo sam. “Bavi se hamburgerima. Imam ovo pod
kontrolom!”
“Oprosti.” Okrenuo se od nas.
Zagledao sam se u njezino preplanulo, mišićavo tijelo dok
je protezala ruke iznad glave i vezala kosu u visoki rep. I dalje
je imala traperice, ali su joj visjele tako nisko na bokovima da bi
trebala dobiti kaznu od policajca. A obični crni sportski
grudnjak je... iz nekog razloga... izgledao seksi.
Prokleto seksi.
“Spreman?” upitala je.
“Netko očito pokušava varati.” Pokazao sam na njezin
trbuh.
“O, ovo?” Slegnula je ramenima. “Ne želim oznojiti svoju
majicu. Sigurna sam da razumiješ.”
“Kako ne.” Svukao sam svoju majicu i bacio je na tlo.
“Savršeno razumijem.”
Napeo sam svoj, kako su to u nekoliko navrata istaknule
brojne žene, uključujući i neke profesorice, eightpack.
Oči su joj se razrogačile.
“Partija prepucavanja, dva sudionika”, Lex je viknuo.
Gabi je dotrčala.
O, super - publika.
188
DVADESET DRUGO
POGLAVLJE
“Znaš da je fizički nemoguće igrati odbojku jedan na jedan

sa mnom?” podsmjehnuo sam se bacivši loptu u zrak -
jednom, dvaput - osjećajući blago sažaljenje zbog njezina
budućeg poraza. Možda ću joj kupiti još čokolade, ublažiti
gubitak.
“Aha. U redu.” Blake je imala bezizražajno lice. Nisam je
uopće mogao pročitati. Jesu li se tako njezini protivnici osjećali?
Skupio sam oči. Nije ni trepnula niti pokazala oklijevanje. Je li
zbilja mislila da će me nekako pobijediti? Prvo, bio sam mnogo
viši od nje; drugo, bio sam muško; i treće, imao sam vlastite
loptice, i znao sam kako se koristiti njima - i to dobro.
“U redu.” Protegnuo sam ruke iznad glave, a lopta se
podigla s njima u mojoj lijevoj ruci. Tako je, pucam dlanom.
Zato što sam muško i ruke su mi goleme i napucat ću joj je
tako snažno u lice da će joj vjerojatno trebati plastična
operacija da popravi nos. Ali da, u redu, igrajmo pošteno. “Ti
možeš servirati prva.”
“Kladim se na Blake”, Gabi se oglasila s ležaljke.
Lex je zatvorio poklopac roštilja i privukao si stolac.
Otfrknuvši, upro je prstom u mene. “Shvaćaš li ti da su ga
nominirali za nagradu Heisman jer se istaknuo kao fakultetski
igrač američkog nogometa?”
189
“Bezveznjaković Heisman”, Blake me zadirkivala

poskakujući na svojim bosim stopalima; njezine su se sise
pridružile zabavi.
“Usredotoči se”, Lex je pukao.
“Usredotočen sam!”
Ili sam se barem pokušavao. Svim snagama. Usredotočiti.
Kvragu, nikada mi neće dosaditi, je li?
“Dvadeset dolara da će ga nokautirati prvim udarcem”,
Gabi je rekla zabavljeno.
“Priključujem se okladi.” Lex joj je pružio ruku.
Rukovali su se. Sjedili su jedno pokraj drugoga, a Treći
svjetski rat nije izbijao. Otvorio sam usta kako bih prokomentirao
u trenutku kada je Lex povukao svoju ruku i protrljao je o
traperice.
“Što? Sada se bojiš djevojaka?” Gabi se podsmjehnula.
“Samo onih koje su možda tipovi.” Lex je kimnuo, a zatim
važno pogledao u njezino medunož.je. “Hmm, mislim da je
šansa pola-pola.”
“Nemoj misliti da nisam spremna izliti benzin preko
roštilja.”
“I spaliti vlastitu kuću?”
“Zašto bih inače plaćala osiguranje?” Gabi je rekla slatko
pljesnuvši Lexa po ruci, potom uhvativši njegov biceps i
uštipnuvši ga.
Šala. Sve je bilo kako treba biti.
“Jesi li spreman?” Blake je zazvala.
“Aha.” Bacio sam loptu u zrak. “Servis.”
Uzvratila je jednim udarcem, a ja sam uzvratio vršnim
odbijanjem. Zbilja, bilo je nekako smiješno kako je sporo igra
počela...
190
U jednom je trenutku lopta bila u zraku leteći u Blakeinu

smjeru, u drugom, sjedio sam na dupetu gledajući u nebo i
pitajući je li se grana drveta zabila u moj vrat.
“Koji vrag?” protisnuo sam.
Blake je stajala nada mnom, s rukama na bokovima.
“Oprosti, želiš li da te upozorim sljedeći put kada je napucam?”
“A-a.” Nacerio sam se. “Nema milosti, ha?”
“A-a”, rekla je na isti način kao i ja.
S koketnim osmijehom ponudila mi je ruku. Pljusnuo sam
je i ustao na noge vlastitom snagom. “Nemoj pizditi ako ti
slomim lice.”
“Također”, ispalila je bacivši loptu preko mreže.
“Pazi, čovječe.” Lex se nasmijao. “Ima snažnu ruku.”
“Misliš?” upitao sam.
Gabi je šutjela. Pametna cura.
“Koliko je?” upitao sam. “Jedan nula?”
Blake mi je poslala poljubac.
“To je to.” Bacio sam loptu u zrak i napucao je što sam
snažnije mogao. Odbila ju je trenutak prije nego što je poljubila
travu, zbog čega je lopta prešla tik preko mreže. Mačji kašalj.
Skočio sam da je napucam prema dolje, ali je ona blokirala moj
udarac, zbog čega je lopta ponovno pala na moju stranu. Brzo
sam zateturao unatrag i jedva je uhvatio šakom odbacivši je na
njezinu stranu.
Odahnuo sam kada je odskočila od trave.
“Ajoj...” Namignuo sam Blake. “Više sreće drugi put.”
Njezina se ravnodušnost slomila; Blakeino se lice od
smirenog pretvorilo u ono “možda te ubijem u snu, a onda tvojim
iznutricama nahranim mačke iz susjedstva”.
Oprezno sam zakoračio unatrag.
191
“Ja serviram.” Bokovi su joj se njihali dok se vraćala na

svoje mjesto. “Servis.”
Lopta je dojurila preko mreže poput super brzog vlaka.
Morao sam se baciti na pod da bih je udario odozdo, a čak je i
tada jedva okrznula mrežu.
Tri puta smo odbili loptu prije nego što ju je ona napokon
srušila i osvojila bod.
Sljedećih sat vremena igra se upravo tako odvijala.
Nastavili smo se dobacivati dok su se Gabi i Lex natrpavali
hranom. Nitko od nas nije želio odustati i svaki put kad bi jedno
od nas došlo do na bod do pobjede, drugo bi ga odmah sustiglo.
A Gabi je rekla da pobjednik mora pobijediti za dva boda, a ne za
jedan.
Bližila se devedeseta minuta.
Bilo mi je vraški vruće.
Pregladnio sam.
I bio u zaostatku jedan bod.
“Predaj se”, Gabi je vikala. “Sredila te!”
“Nikada!” Uperio sam prst prema Blake. “Što ako ti
prepustim pobjedu?”
“Ja ću znati.”
“Hmm.”
“Osim toga”, zatreptala je onim prokletim trepavicama,
“previše si kompetitivan da tako izgubiš.”
Kvragu. Zauzeo sam stav i čekao. Zasad su sva njezina
serviranja bila brutalna. Do jutra ću vjerojatno izgledati kao da
me J. J. Watt7 išamarao - više puta.
Lopta je doletjela preko mreže putujući prema mojoj lijevoj
strani. Pokušao sam se pomaknuti, ali mi se koljeno ukočilo, a bol
7
Uspješni igrač američkog nogometa.
192
koju sam osjećao proteklih nekoliko tjedana pretvorila se

u brutalnu agoniju lomljenja kostiju. Jauknuvši, pao sam na
tlo, licem udarivši o zemiju i travu dok se pulsirajuća bol
pojačavala.
Boljelo me previše da bi sramota bila ikakav čimbenik.
Sranje.
“Joj, sranje.” Lex je zazvao, a potom dotrčao do mene. “Jesi
li dobro?”
Kvragu, kako je boljelo. Zašto je moralo tako jako boljeti?
Joj, da. Zato što su mi nedostajale ključne tetive i ligamenti, i
samo je nekoliko metalnih šipki držalo moje kosti na mjestu.
“Iane! Blake je doteturala do mene, pogleda podivljalog od
panike. “Što se dogodilo? Trebamo li ići u bolnicu?”
“Ne, ne, ne.” Lecnuo sam se kada sam se pokušao uspraviti
u sjedeći položaj i protegnuti nogu. Obično bi mi to pomoglo.
Pa, to i tablete protiv bolova, ali sam odbijao uzimati išta o čemu
bih mogao postati ovisan. “Dobro sam.”
Blake mi je podvrnula nogavicu i počela rukama trljati
bočne strane mojega lijevoga koljena.
“Ali”, pročistio sam grlo, “ovo mi baš pomaže.”
“Aha, dobro je.” Gabi je zakolutala očima. “Dođi, Lex,
idemo po led.”
“Da, Lex.” Osmijeh mi se razvukao na licu. “Trči.”
Nije se pobunio. Vjerojatno zato što je znao da mrzim kada
netko pravi strku oko mene, ili samo pokušava pokazati brigu
ili sažaljenje. To me previše podsjećalo na onaj dan; dovraga,
podsjećalo me na taj tjedan, taj mjesec. Trideset dana bolničkih
posjeta, operacija, suigrača tužnih očiju koje su mi govorile
istinu koju sam već znao unatoč optimizmu liječnika. Bio sam
gotov.
193
Nikada više neću igrati.

“Dođi.” Blake je maknula ruku s mojega koljena i ustala, a
onda mi pomogla da ustanem. “Možeš li odšepati do onog
stolca?”
Procijedio sam psovku pokušavajući prebaciti težinu na
ozlijeđenu nogu. Još je bila bolna poput gnojnog zuba, ali ne
toliko da odem na pregled. Već sam prije doživljavao ovakvu bol,
kada bih iskrenuo koljeno tijekom naskoka na kutiju. Znao sam
da će prestati, nakon nesvete količine protuupalnih lijekova i
piva.
Cijeli oznojen, došepao sam do plastičnog vrtnog stolca i
srušio se u njega uz bolni udar; noge su mi se zalijepile za
traperice, traperice za stolac, a znoj mi se i dalje slijevao niz leđa.
Blake je kleknula ispred mene i namrštila se. “Moraš skinuti
hlače.”
“Gol sam ispod.”
“Zažmirit ću.”
“Ne namjeravam skidati hlače i ostavljati znojni obris
guzice na plastici. Dobro sam. Kunem se.”
Nije izgledala uvjereno dok mi je opipavala koljeno preko
traperica, prstima blago dotičući oteknuto mjesto s vanjske lijeve
strane, mjesto na kojemu se kost još znala trljati o kost. Mogao bih
se zakleti da sam katkad osjećao to trenje.
Vježbanje vjerojatno nije bila najmudrija odluka, ali moj je
liječnik rekao da se ne mogu jače ozlijediti. To su bile dobre
vijesti. Hej, mali, znam da cijeli život igraš nogomet, i možda ću ti
morati amputirati nogu, ali dobre su vijesti da nisi mrtav!
Kao da i jesam.
“Počinje oticati.” Blake je pritisnula malo prejako poslavši
novo pulsiranje vruće agonije kroz moju nogu.
194
Od boli sam prosiktao kroz zube.

Ona se lecnula. “Oprosti.”
“Led.” Gabi je otvorila vrata s mrežom i dobacila Blake
vrećicu punjenu plavim gelom. Ona ju je uhvatila u zraku i
stavila na moje koljeno.
“Idem podgrijati hranu”, Gabi je rekla. “Lex je otrčao do
ljekarne po ibuprofen kad nam je već ponestalo.”
“Hvala, Gabi”, odvratio sam. Hladni je paketić već
olakšavao moju paklenu muku.
“Aha.” Vrata su se zalupila za njom.
Blake se nije maknula ispred mene. Oči su joj bile pune
brige. “Što se dogodilo tvojem koljenu?”
“Jednostavno.” Naslonio sam svoja ljepljiva leđa na stolac i
zagledao se u njezine lijepe raširene oči. “Neka umišljena
ženska u toplessu pokušala me ubiti.”
“Ja nisam u toplesstu.”
Prostenjao sam kroza zube kada mi je pogled pao na
njezina prsa. “U pravu si.” Posegnuo sam i rukom dotaknuo
njezin goli trbuh. “U polutoplessu.”
“Nisam mislila što se dogodilo upravo sada kada sam te
doslovno bacila na dupe.” Sjela je na trijem ispred mene i obgrlila
koljena. “Prestala sam pratiti nogomet nakon”, slegnula je
ramenima, “nakon brata. Bilo je preteško.”
“Shvaćam.” Glasno sam izdahnuo. “Vjeruj mi, shvaćam.”
“Pa?”
“Znaš li čuvati tajnu?” Nagnuo sam se prema naprijed na
što se i ona nagnula skupivši oči u uske proreze. Haha, već je
skužila da muljam. Bilo mi je to super.
“Da.”
195
“Spasio sam život dviju starica dok su prelazile cestu.

Nisam uopće vidio automobile. Jesam li spomenuo da su sa
sobom imale mačke? I uspio sam spasiti sva četiri života. Moguće
pet, ako računaš pile koje je u isto to vrijeme prelazilo cestu. Auto
me pregazio. I... dali su mi ključeve grada...”
“Vau, pravi borac protiv kriminala, ha?”
Polako sam kimnuo, zatim uvinuo prst. “A ovo je tajni dio.”
“Spremna sam.”
“Ja sam Superman.”
Obrve su joj poletjele u zrak u trenutku kada joj se
omalovažavajući osmijeh pojavio na nježnom licu, istog mi trena
oduzevši dah. “Ma daj?”
“Kunem se.” Namignuo sam. “Zašto bi se inače moj najbolji
prijatelj, poznat i kao moj smrtni neprijatelj, zvao Lex?
Razumjet ću ako želiš dokaz. Moj se plašt nalazi u mojoj sobi.
Želiš ga vidjeti?”
“Superman ima plašt na sebi cijelo vrijeme.”
“Aha, da. Onaj koji trenutačno nosim je nevidljiv, kao moj
nadljudski vid. Jedini način da svoje oči osposobiš za to da
vide moju božansku snagu je da se seksaš sa mnom.”
“Hah. A tako ti je dobro išlo.”
“Hej!” Podigao sam rukc. “Nisam ja izmislio pravila,
slatkice. Ja sam običan junak.”
“Stvarno je”, Gabi je rekla. Koliko je dugo stajala ondje.
“Onaj bi jadničak sigurno poginuo. Možeš li zamisliti u
kakvom bi stanju bio njegov otac? Nakon što je izgubio suprugu?
Bilo je to nevjerojatno, Iane. Imaš se čime ponositi. Spasio si
njegov život, gotovo nauštrb svojega. Još ne mogu zaboraviti onaj
Lexsov poziv kada mi je javio da dođem u bolnicu. Rekli su da
imaš unutrašnje krvarenje, i...”
196
“Bilo bi dosta, Gabs”, rekao sam blago, iako sam u sebi

izgarao zbog nečega vraški nalik bijesu, osjećajući potrebu da
pobjegnem. Ali s ozlijeđenom nogom mogao sam samo sjediti i
slušati kako me prikazuje kao junaka kakav, znao sam, nikada
neću biti.
Da. Spasio sam život tom klincu.
Da. Zvali su me junakom.
Ali koje sebično đubre moraš biti da prva pomisao koja ti
padne na um nakon što si vidio svoje suigrače kako idu na
Super Bowl bude “Trebao sam pustiti da ga auto udari”?
“Diler se vratio.” Lex je upao u dvorište i dobacio mi bočicu
s tabletama.
“Misliš Lex Luthor?” Blake se nasmijala opustivši napetost.
Njezina je ruka posegnula za mojom i ostala ondje.
Nije ju pustila.
Trebala ju je pustiti.
Jer sam, u tom trenutku, nešto shvatio. Čak ni Gabi nije bila
svjesna demona koji su me još proganjali, ali nešto mi je
govorilo da je Blake bila itekako znala kako bi bilo izgubiti onu
jednu stvar koja te cijeli tvoj život držala na okupu.
Izgubivši nogomet, nisam samo izgubio svoj identitet.
Nekih dana činilo mi se kao da sam izgubio dušu.
“Gabs...” Blake je pročistila grlo. “Je li hrana spremna?”
“Joj!” Gabi je poletjela na noge. “Oprostite, ljudi. da - tanjuri
su unutra. Želite jesti ovdje ili za stolom?”
“Vani”, Blake i ja odgovorili smo uglas.
Gabi je zašutjela, kao da nas oboje procjenjuje i kao da je
spremna smisliti neki glupi zaključak o tome zašto se oboje
ponašamo čudno. Hvala Bogu što je tu bio Lex.
197
“Žeeno”, Lex je zarežao. “Prestani biti”, gurnuo ju je prema

vratima, “ti. Na samo, ne znam, dvije sekunde. Hrana. To je samo
hrana. Ako oni žele jesti vani, mi ćemo ih pustiti da jedu vani.
Također obećala si pitu. Ja ne osjetim miris nikakve pite.”
“Ispravak. Rekla sam da ću vam kupiti pitu, a ne napraviti.
Ako se želiš oženiti za svoju majku, jednostavno učini to, Lex.”
“Bolje ti je da bude od jabuke”, progunđao je prije nego što
su vrata s mrežom zalupila iza njega. Vratio se brzo s našim
tanjurima i prošaptao ispod glasa: “Ja ću se pobrinuti za
teroristicu, ali bit ćeš mi dužan.”
“Hvala, čovječe.” Nasmijao sam se kada je ušao u kuću i
viknuo: “Stella8!”
8
Autorica se referira na poznatu scenu iz filma Tramvaj zvan čežnja, u
kojem Marlon Brando glumi Stonleya Kowalskoga.
198
DVADESET TREĆ E
POGLAVLJE
Dovršili smo jelo u tišini. Tablete protiv bolova počele su

djelovati olakšavajući mi uživati u obroku - više se nisam morao
mrštiti svaki put kada pomaknem nogu. Slojevi oblaka ružičaste i
crvene boje protezali su se nebom.
“Mrak pada.” Blake je unijela moj tanjur u kuću i vratila se
s golemim komadom pite.
“Mislim”, uzeo sam tanjur od nje i takoreći natrpao pola
pite u usta prije nego što sam dovršio misao, “da ću se možda
ponovno ozlijediti ako je ovo odgovor koji ću dobiti.”
“Hah.” Oči su joj se spustile na moja usta. “Imaš... jabuke...”
“Čuvam to za poslije.”
“Onda je na savršenome mjestu, Supermane.”
“Bože, ubio bih da me žena tako zove u krevetu.”
“Što kažeš da legneš na krevet...”
Po licu mi se razvukao osmijeh tako širok da me zabolio.
“Obučen...”
San se rasprsnuo, a osmijeh nestao. Uperio sam prstom u
nju. “Nisi zabavna.”
Podsmjehnula se. “A kada te nazovem Supermanom, ti se
pretvaraš da je to zbog tvojih nevjerojatnih vještina u krevetu, a
ne zbog toga što si uistinu junak.”
199
“Nisam junak.” Pita mi se odjednom osušila u grlu i morao

sam se dobro potruditi da je progutam. “Mislim da je to
najgori dio. Ljudi su me zvali junakom, i još to znaju činiti. Zbog
toga osjećam... grižnju savjesti. Osjećam da sam nedostojan. Jer,
pogledaj me, ogorčen sam zbog toga što ne mogu igrati nogomet.
a klinac je mogao poginuti.”
“Na neki način”, Blake je rekla glasom tek malo glasnijim
od šapta, “jesi.”
Trznuo sam glavu u njezinu smjeru. “Što si rekla?”
Uzela je moj tanjur i uzdahnula, a ramena su joj se blago
objesila, kao kada bi se osjećala nervoznom ili
posramljenom. ”Izgubio si dio sebe. To bi bilo kao da ja radim
cijeli život da mogu ići na Olimpijske igrati odbojku, a onda se
ozlijedim dan prije polaska aviona.”
“Da.” Progutao sam golemu kuglu tuge koja mi je zapela u
grlu. “Prešao sam preko toga. Ne želim da misliš da sam jedan od
onih slomljenih tipova koji su zapeli u danima slave i neprestano
razmišljaju o tome što bi bilo da su ostali u NFL-u.” Slegnuo sam
ramenima. “Borio sam se s tim osjećajem jedan dan. Kada su
Hawksi išli na Super Bowl drugi put. Nakon toga jednostavno
sam... prebolio. Sve. Želio sam da nisam spasio tog dječaka, želio
sam da sam bio sebičniji ili sporiji.” Nasmijao sam se i zatresao
glavom.
“Kako to da si prebolio?”
Podigao sam pogled. “Svratio je u bolnicu sljedeći dan.”
Blake se nagnula k meni. Kvragu, želio sam zaplivati u
dubinama tih očiju. Jednostavno je bila tako... otvorena. “I?”
“Nazvao sam ga prezimenom - Montgomery, ili Mali
Monty. Bio je zbilja malen. Još se strašio mraka... On mi je, ovaj,
donio svojega plišanog medu, vrlo domišljato nazvanog Medo.”
200
Blake se nasmijala očiju punih suza.

“Njegova je mama preminula od raka ranije te godine. Bio
je to prvi zajednički izlazak njega i njegova tate od njezine
smrti. Dala mu je tog medu točno dvanaest sati prije nego što je
udahnula posljednji dah. Bio je to medo čuvar, Monty je rekao, i
on mu je trebao pomoći da se ne boji.” Gutnuo sam. “Rekao je
da je to medo hrabrosti.”
Suza je kapnula niz Blakein obraz.
“Dao mi ga je rekavši da njemu više ne treba jer ima mene.
Ali da bi meni mogao zatrebati jer je preda mnom bila još
jedna operacija.” Uzdahnuo sam pokušavajući skriti emociju u
svojem glasu. “Taj prokleti medo živi život u mojoj sobi, pravo da
ti kažem.”
Blake, se tiho nasmijala. “A Monty?”
“Monty će jednog dana biti opasan igrač nogometa.”
Zahihotao sam se. “Njegov mi tata šalje raspored njegovih
treninga i utakmica. Bio sam mu na nekoliko treninga, što u biti
znači da njegovi prijatelji misle da je mnogo više fora nego što
uistinu jest. Ili barem tako on kaže.”
“Pa”, Blake se nagnula, “pouka priče... stvarno jesi
Superman.”
“Hah!” Nasmijao se. “Jednoj osobi, da.”
“Dvije”, ispravila me. “A katkad je samo to važno, zar ne?”
“Je”, protisnuo sam. “Mislim da je.”
Privukla se bliže, a ja sam zatočio njezine usne svojima
kada mi je omotala ruku oko vrata. Masirao sam njezin jezik
svojim uživajući u njezinu slatkom okusu.
Svjetlo iznad nas se upalilo.
Razdvojili smo se poput dvoje klinaca uhvaćenih na djelu.
“Ljudi?” Gabi je provirila kroz vrata. “Jeste li za film?”
201
“Aha.” Nisam skidao oči s Blake.

“Misliš da ćeš moći sam?” Usne su joj još bile vlažne od
mojeg poljupca. Morao sam svrnuti pogled prije nego što učinim
nešto glupo. Opet.
“Da.” Stao sam na svoju zdravu nogu. “Jednostavno ću se
svom težinom osloniti na svoju opasnu protivnicu. Tražim
revanš, usput.”
“Ne bih očekivala ništa manje.” Priljubila je svoje tijelo o
moje te smo nespretno ušli u kuću.
Lex je vikao na Gabi da je ona posljednji put birala film.
Prestali su se prepirati kada smo mi ušli u dnevnu sobu.
“Vi.” Gabi je namreškala nos. “Ne. Nećemo tako. Tuš, ili
nema na kauč.”
“Gabs”, procvilio sam. “Mirišem odlično. Ja uvijek mirišem
odlično. Kaži im, Blake.”
Blake me pogledala pogledom punim krivnje. “Mirišeš na...
travu.”
“Pa, ti mirišeš na... zemlju.”
Lex je prasnuo u smijeh. “Dobra, čovječe. Hoćete kasnije
praviti kolače od blata ili...?”
Pokazao sam mu srednji prst. “Dobro, otuširat ćemo se.”
“Ne zajedno!” Gabi se namrštila.
“Ne brini se.” Blake se nasmijala. “Ja sam više tip cure koja
voli zlikovce. Tko želi junaka koji se ne želi ni zaprljati?”
Posrnuo sam i gotovo se nabio licem na zid, na što je Lex
skoro umro od smijeha.
“Imaš moj broj, malena”, Lex je zazvao, a onda počeo
jaukati. “Au, prekini me grebati kao prokleta mačka!”
Suspregnuo sam osmijeh. Gabi ga je sigurno napala
noktima. Znala je s njima.
202
Blake je krenula ispred mene. Slijedio sam je skačući stubu

po stubu, koristeći se rukohvatom za pomoć.
Namjerno sam se zabio u nju kada smo dosegnuli vrh
stubišta i prošaptao joj na uho: “I junaci se znaju zaprljati,
slatkice. A to je tako dobro da mora biti loše.”
Žila kucavica mahnito joj je pulsirala u vratu kada se
nalegla na mene. Poput projektila na toplinsko navođenje moja su
je usta pronašla i spustila se na nju. Podivljalo pulsiranje na
mojim usnama mojem je tijelu davalo svakojake ideje. Moja su se
usta upravo privikavala na pomisao da je označe kada se oglasilo
zvono.
“Zanemari”, prosiktao sam zubima grickajući njezin vrat
dok sam ga ustima snažno sisao. Tiho je prostenjala, rukama
slijepo posežući iza sebe. lako nije morala posegnuti predaleko.
Bio sam tik uz nju, krut, čekajući, upirući u traperice kako bih je
osjetio.
“Hej, je li Blake tu?”
Bio je to David.
Blake se ukipila, ruke polako spustivši uza se.
A ja sam se polako ispuhao.
I trenutak je prošao.
“Hej, Blake?” Gabi je zazvala uza stube. “David te je došao
vidjeti!”
Maknuo sam se s Blakeina puta, i s glasom koji nisam
prepoznao rekao: “Pa? Što čekaš?”
Preko lica joj je prešla neodlučnost, a zatim povrijeđenost,
te se odmaknula od mene i potrčala niz stube.
“Kojeg vraga radim?” Promrmljao sam ispod glasa žudeći
za njezinim dodirom. I ne samo zbog olakšanja.
Zbog nje.
203
DVADESET Č ETVRTO
POGLAVLJE
Gad je ostao na filmu. Najbolji dio? Zbog noge nisam se

mogao ugurati između njih, a kako mi je posao bio, tehnički
gledano, povući se i prepustiti njemu djevojku kada prođe
posljednjih nekoliko faza, ionako sam bio zapeo.
Njegova je izlika ovaj put barem bila bolja.
Pitao ju je hoće li izići s njim.
Tehnički gledano, bila je to večera s njim i njegovim tatom.
Budući da su se poznavali otprije. Budem li morao čuti još
jednu priču o tome kako su Blake i David sami izgradili kućicu na
drvetu, israt ću ciglu i opaliti ga njome.
Zasad nisam zapazio nikakvih podmuklih pokreta s
njegove strane. Nije me bijesno gledao, nije mi ponovno pokazao
srednji prst. Zapravo je pokušavao biti preljubazan. Nešto nije
bilo kako treba, ali trebalo mi je neko vrijeme da točno shvatim
što radi.
Pokušava se sprijateljiti s neprijateljem.
Znao sam jako dobro kako to ide.
Zato što bi to na kraju curi dokazalo kako tip više nije
ljubomoran, već zapravo želi njezinu sreću, bla, bla, jebeno bla.
A prava kvaka? O kojoj se god curi radilo, ona bi uvijek - i
mislim uvijek - vjerovala tipu u kojega je bila zaljubljena jer se on
204
činio kao taj koji ima više samokontrole, dok je moj posao uvijek
bio izazivati tu kontrolu kako bi zapazio djevojku. Prava se
osobnost vrlo rijetko pokazuje tijekom udvaračke faze - ja sam to
znao bolje od ikoga. Igrao je s najboljim kartama koje je
imao iskorištavajući svaku slabost koju je prepoznao u meni.
Nikada mi nije bilo stalo do sada.
Sada mi se samo činilo da nije pošteno da time što sam
dobar u svojem poslu gubim nekoga tko mi se ozbiljno sviđa.
“Idem napraviti kokice.”
Ustao sam.
“Ali tvoja noga”, Blake je rekla.
Barem je i dalje bila zabrinuta. Iako nije ustala da mi se
pridruži, stoga nisam bio siguran koliko je daleko ta zabrinutost
išla. Bila je svježe otuširana, a smeđa joj je mokra kosa bila
svezana u čvor na glavi te je nosila široku majicu bez rukava koja
je otkrivala previše. Nešto što je dobri stari David odmah skužio.
“Mogu šepati.” Ljubomora je prostrujala mnome kada sam
zapazio Davidovu ruku na njezinu bedru. Morao sam otići. I
to brzo. “Imam samo nekoliko koraka donde.”
Unatoč prigovorima sviju došao sam do kuhinje oslonivši
se rukama o radnu površinu.
Nakon nekoliko udaha i izdaha kao da sam novorođenče
koje tek uči kako mu pluća rade posegnuo sam za kuhinjskim
elementom u kojemu su stajale grickalice i izvukao vrećicu
kokica za mikrovalnu, u trenutku kada su se nečiji koraci oglasili
na ulazu u kuhinju.
“Blake, dobro sam. Idi gledaj film.”
“Nije Blake.” Davidov duboki glas trgnuo me iz
samosažalijevanja.
205
S vrlo usiljenim, podmuklim osmijehom, pritisnuo sam

“Start” na mikrovalnoj i okrenuo se. “Mogu ti ikako pomoći?”
“Kužim.” Kimnuo je. “Tvoja je zasad, Ali mi se dugo
poznajemo. S time se ne možeš natjecati. Ni sada, ni ikada.”
“Joj, ma daj, kako ću ikada nadmašiti kućicu na drvetu?”
Prstima sam se potapšao po bradi. “Kladim se da to što imam
veći kurac pomaže.”
David je mahnito zakoračio prema meni stisnutih šaka.
“Ako je dotakneš, kunem se da ću...”
“Stisnuti šaku?” Pokazao sam na njegove ruke. “Čovječe,
kužim. Ne možeš je imati, pa je sada želiš. Ali nije tvoja. Nikada
neće biti tvoja. Osim ako me ubiješ, što možeš pokušati sada kada
je poštena borba jer imam samo jednu nogu.”
“Umišljeni gade.” Otfrknuo je, a s lica mi je nestao svaki
trag pristojnosti, kao da je skinuo masku i otkrio kako nije baš
ono što se čini. “Kojeg vraga vidi u tebi?”
“Joj, žao mi je. Mislio sam da smo već to ustanovili. Da
jednostavno skinem gaće pa ti pokažem? Čuo sam da te možda
zanimaju tipovi, ali nisam bio siguran da je istina dosad.”
Podbadao sam ga nastojeći ga razljutiti i vidjeti hoće li se možda
ispostaviti, ali samo možda, da dobri stari David i nije dobar kako
smo pretpostavljali.
Davidova su prsa okrznula moja kao da je spreman
prikovati me za kuhinjski pult i razbiti mi facu. Mogao je
pokušati. Neće uspjeti, ali mogao je pokušati. Dobra borba bila je
upravo ono što mi je trebalo.
Nikada nisam ovoliko daleko gurao ljubavne interese svojih
klijentica, nikada nisam sebe tako uključivao niti shvaćao
situaciju tako ozbiljno.
206
Jer do tog trenutka nisam shvaćao da se borim protiv njega.

Ali jesam. Borio sam se protiv njega.
Ne. Zatresao sam glavom. “Ti je ne zaslužuješ. Nikada je
nećeš zaslužiti.”
“A ti misliš da je zaslužuješ? Isprana bivša zvijezda koja ga
ne može zadržati u gaćama?”
“Ne”, brzo sam odgovorio. “Ni ja je nikada neću zaslužiti,
ali barem to znam. Barem se budim znajući s apsolutnom
sigurnošću koliki sam sretnik.”
“Hej...” Blake je ušetala u kuhinju - trenirka joj je visjela
nisko na bokovima, otkrivajući komadić preplanule kože. “Nisam
znala da su potrebna dva mozga da se naprave kokice.”
“Da, pa, sve one droge koje sam konzumirao kao tinejdžer
su spalile moj, pa je David ponudio svoju pomoć, ali mu je
bilo teško pročitati riječ ’Start' na mikrovalnoj. Hvala Bogu što si
ti došla.” Podmuklo sam se nasmijao tipu dok je on usiljeno
razvlačio sličan osmijeh nakon čega se povukao.
“Moram ići, Blake.” Posegnuo je za njom i poljubio je u čelo.
“Sljedeći utorak navečer, u sedam - ne zaboravi. Tata te
uzbuđeno iščekuje vidjeti.”
“Sjajno.” Blistala je dok je odlazio iz kuhinje.
Njezin je izraz od ushićenog postao distanciran. “Mislim da
idem u krevet.”
“Blake... “
“Što?” Bila je okrenuta od mene. “Što želiš, Iane?”
Tebe. To sam trebao reći. Međutim, kada sam otvorio usta,
ništa nije izišlo.
“To sa i mislila.” Otfrknula je. “Samo da znaš, možda neću
biti ovdje kada se domisliš.”
Mikrovalna je zazvonila.
207
Da. Naslonio sam se na pult. “Toga se i bojim.”
208
DVADESET PETO
POGLAVLJE
“Mrzim jutra.” Lex je glasno zijevnuo i mailom mi poslao

popis klijentica za sljedeća dva tjedna.
“Uvijek to kažeš.” Prinio sam šalicu svojim usnama i otpio
gutljaj dok sam pregledavao popis. “Koji je vrag ovo?”
“Zamjena.” Lice mu je bilo ozbiljno. “Nisam bio siguran jesi
li spreman za teže slučajeve, stoga sam ti dao klijentice za koje
će ti trebati samo nekoliko dana. Osim toga, još si do jaja u
Blake.”
“Da bar”, promrmljao sam.
“Hah.” Lex je zakolutao očima. “Jadničak. Ne možeš ni
porati polje niti približiti mu se, ha?”
“Tako nekako.” Ignorirao sam bezočne poglede koji su
dolazili u našem smjeru. Djevojke. Katkad ih je bilo jednostavno
previše. Kvragu, kad bih zatvorio oči, još sam mogao osjetiti
Blakeine prste kako prelaze preko prednje strane mojih traperica.
Njezine spretne ruke morale su posegnuti samo malo niže.
Gotovo sam posve uvinuo leđa na klupi kada mi se mobitel
oglasio sa zvukom poruke. Sranje.
Blake: PANIČARIM!
Ian: U sebi. Lex te može čuti, a on mrzi jutra.
Blake: Večera ovaj tjedan - njegov je tata odustao. Bit ćemo
sami. Nikad nisam bila na spoju.
209
Želudac mi se stisnuo. “E, sranje.”

“Nešto se dogodilo?” Lex je podigao pogled sa svojeg
mobitela, na sreću ne zapazivši golemu erekciju koju sam dobio
samo razmišljajući o Blake. Nikada ga se ne bih naslušao da je
shvatio kako su mi samo njezine poruke dovoljne da se napalim.
“Aha.” Uzdahnuo sam i poslao poruku Blake. “Moram ići
na lažni spoj s Blake da se ne ispovraća po Davidu.”
“Pa što?”
Pa poželjet ću da je stvaran. To, kretenu.
Prvi su put moj mozak i moje tijelo bili u potpunoj
suglasnosti.
“Ništa. Samo... imam mnogo toga na umu.”
Sva sreća da je djevojka s golemim sisama slučajno prošla
pokraj nas privukavši Lexovu pozornost i obožavanje. Provalio
je: “Znam točno na što misliš.”
Prije dva tjedna mahnuo bih toj djevojci da priđe, a onda
bih je nagnuo što je brže moguće, i to preko najbližega i najtvrđeg
predmeta koji mogu naći. Ali sada? Pomisao na seks nije
mi značila ništa. Njezine lažne sise bile su samo to: lažne. Njezin
je osmijeh bio isti. I, kvragu, je li svaka glupa ženska zbilja
morala mahati sa svih pet prstiju? Kao da maše crvićima u mojem
smjeru, a ja sam ptica koja samo čeka zagristi.
Djevojka je stala usred koraka, okrenula se i pogledala i
mene i Lexa dozivajućim pogledom zbog kojega je Lex duboko
udahnuo i ustao. “Pitao bih te hoćeš li nam se pridružiti, ali nešto
mi govori da ti se neće moći dignuti.”
Pretpostavljam da je u tom scenariju Lex bio paun.
“Zanimljivo.” Otfrknuo sam. “Nastoj je pažljivo razočarati
poslije, Lex.”
210
“Daj, molim te.” Počeo se udaljavati, a njegovo smiješno

šepurenje postiglo je željeni učinak. Ženska ga je odmjerila, a
zatim počela disati mnogo teže nego što je bilo potrebno za
nekoga tko samo stoji razjapljenih usta. “Uvijek sam pažljiv. A
kada to ne upali, samo im dam lažni telefonski broj.”
“Stvarno si dobar. Ozbiljno”, zazvao sam za njim. “Svetac!”
“Čuješ to?” rekao je prilazeći djevojci. “Svetac sam. Jesi li
spremna ispovjediti svoje grijehe?”
Smijeh mi je zapeo u grlu. Izvukao sam mobitel i poslao
poruku Blake.
Ian: Bit ću kod tebe u 6. Neka ti Gabs pomogne da se

spremiš. Kako ona kaže, tako će biti. Bez prepiranja.
Blake: Ali njezina ideja spoja uključuje vrlo uske haljine.
Ian: Oprosti, pokušavaš li me izazvati? Želiš da zaslinim i
da vidiš koliko si dobra u flertanju porukom? U čemu je
problem?
Blake: Uske su!
Ian: I?
Blake: Ne mogu jesti u uskim haljinama.
Ian: Pokušaj.
Blake: Ali...
Ian: Želiš moju pomoć ili ne? Ja sam tvoj ljubavni učitelj.
Prestani se toliko prepirati. E, i podigni kosu.
Blake: Dobro, ali ako se onesvijestim zato što ne mogu
pojesti ništa iz košare s kruhom, ti ćeš biti kriv.
Uzdahnuo sam odgovorivši joj s osmijehom.
211
Ian: Možda će se isplatiti vidjeti tvoju čvrstu guzu u uskoj

haljini i tvoje čvrste sise i usku... Joj oprosti, malo sam se izgubio.
Blake: Stvarno si svinja.
Ian: Slatka mala svinjica. Ne zaboravi.
Nije mi odgovorila nakon toga, a mene je ionako čekao
posao ako sam namjeravao prirediti savršen spoj. Srce mi je
mahnito tuklo u prsima dok sam brzo prelistavao svoj katalog
restorana. Joj, sranje. Ovo nije bio pravi spoj. Bio je to lažan spoj.
Prošao sam to milijun puta. Volio sam ih zvati igra “Ispucaj se”.
Obaviš trening sa ženskom prije njezina prvog spoja s tipom koji
joj se zapravo sviđao; tako je ništa neće moći iznenaditi.
Većina si djevojaka unaprijed stvori takva očekivanja da se
ne mogu dovoljno opustiti da pojedu list salate, a kamoli da
održe razgovor. Lex i ja shvatili smo da ćemo, ako probni spoj
učinimo što stvarnijim i dodamo moguće situacije - dakle,
obavimo pokusno testiranje prije prave stvari - pomoći
djevojkama da se smire i smanjiti mogućnost njihova gušenja
kikirikijem ili slučajnog roktaja usred smijanja.
Iako ovo nije bio pravi spoj, osmijeh mi nije želio sići s
umišljenog lica.
Pa to se prije nije događalo.
Pregledavao sam restorane, ali ništa nije zvučalo dobro ni
barem zanimljivo. Blake nije bila tip djevojke koju si želio
impresionirati skupim cijenama i pretencioznim društvom. Ona
je istinski uživala u hrani i pretpostavio sam da bi se vjerojatno
izvikala na mene da je odvedem nekamo gdje je pojam hrane bio
jedna mrkva prelivena s nekoliko kapi balzamičnog octa.
Želudac mi je zakrčao na tu pomisao. Nije me bilo briga što
dečki misle da cure žele; nije bilo ničega seksi u vezi s curom
koja jede list salate pijuckajući koktel s votkom.
212
Prvo, salata bi gotovo uvijek negdje zapela, obično negdje

između četiri prednja zuba, a od votke bi se tako brzo pripile da
bi, kada bi ti poželio naručiti desert, one već podigle nogu
ispod stola i pokušale te napaliti sa svojim palcem.
Neću lagati, dogodilo se desetak puta. Što je značilo da
znam što male količine hrane i velike količine alkohola čine
glupim curama. A one tužne nisu bile ništa bolje. Zapravo,
možda čak i gore, zato što su prenervozne da piju, pa prolijevaju
vodu po tebi, a kada noć dođe kraju, kada im napokon objasniš
zašto je pametnije jesti nego se izgladnjivati cijeli dan, odjednom
postanu proždrljive.
Doživio sam da je jedna ženska ukrala košaru s kruhom sa
susjednog stola.
Druga je naručila toliko deserta da se ispovraćala po meni.
Hmm. Nastavio sam listati kroz ponude na telefonu i
nacerio se kada sam pronašao savršeno mjesto. Bit će...
zanimljivo, to sigurno. Lex se glasno nasmijao. Podigao sam
pogled ne iznenadivši se što sisata već drpa njegovo dupe i šapće
mu isprazne slatkosti u uho. Kladim se u dvadeset dolara da je
rješavao zadaću iz kemije u glavi dok ga je dirala. Još sto da će
tijekom seksa organizirati bilješke za ispit. Katkad sam se pitao
zašto se uopće trudi.
Bio je gad. Ali volio sam ga.
Prije tjedan dana dao bih mu pet.
Sada, to mi se činilo... tužno. Pomalo isprazno.
Čuo sam Lexov smijeh dok se nisu udaljili.
Morao sam pročistiti glavu, i to brzo. Lex je rekao da se
trebam za nekoliko minuta naći s još jednom ženskom, ali se ona
tek trebala pojaviti, a obično, ako su se namjeravale pojaviti, nove
213
bi klijentice došle vrlo rano špijunirajući klupu,

čekajući. gledajući, na najjezivije načine na svijetu.
Ali danas? Imao sam svojih stvari. Stoga sam se brzo
osvrnuo oko sebe, slijeva nadesno, slijeva nadesno. Pogodak!
Ajoj, jadna, tužna, zbunjena solo cura s platnenim
tenisicama, poderanim zasukanim trapericama i bijelom majicom
kratkih rukava. Sranje, je li to imala crvenu traku za kosu? Zar je
Dan zahvalnosti? Kvragu, barem ponesi hotdog ako ćeš se
obući poput roštilja.
“Ti”, oblikovao sam usnama, a zatim uvinuo prst.
Problijedjela je, pogledala iza sebe, a zatim ponovno u
mene.
“Da.” Kimnuo sam. “Ti.”
Ponovno je pogledala iza sebe.
Joj, Bože.
Zar ću ozbiljno morati ustati?
Napokon je, nakon nekoliko minuta oklijevanja, objesila
glavu i dogegala se do mene.
Kada je njezino malo tijelo bacilo sjenu na klupu, nagnuo
sam se unatrag i pogledao je.
Bob frizura. Smeđa kosa. Slatko tijelo, ali vrlo malo, gotovo
poput kakve vile. Nula samopouzdanja s obzirom na to da je
bila pogrbljena, a i nešto mi je u njezinu načinu oblačenja
govorilo da se zapravo ne oblači sama, što je značilo da joj nitko
nije... pumpao samopouzdanje, da tako kažem.
Dao sam se okladiti da se još skrivala pod sjenom svoje
majke i da je bila spremna osloboditi je se i živjeti. Dalo se to
iščitati iz načina na koji se držala, na koji se oblačila, vrlo uredno i
pristojno, kao da se sprema na nedjeljnu večeru, a ne na
predavanje.
214
Šteta što su joj roditelji bili... hm, pretpostavljao sam...

lokalni.
“Živiš na kampusu?” upitao sam.
Odmahnula je glavom.
“Još sa starcima, ha?”
Slabašno je kimnula.
“Imaš prijatelja?”
Energično je kimnula.
“Žive na kampusu?”
Još je jedanput kimnula, zbog čcga sam se počeo osjećati
kao da joj čupam zub.
“Sjajno... Jesi li siromašna?”
Namrštivši se, napokon je podigla glavu da joj mogu vidjeti
duboke zelene oči. “Ne.”
Hvala Bogu. Govori.
“Dobro.” Ustao sam, ali sam se brzo odmaknuo jer mi je
doslovce sezala do polovice prsa. “Tvoj je prvi zadatak reći
roditeljima da se seliš. Sljedeći je pronaći smještaj na kampusu ili
blizu kampusa. Napusti gnijezdo...” Nagnuo sam glavu. “Kako se
zoveš?”
“Tko si ti?” Namrštila se. “Trebam se naći s… s…” I
ponovno se zatvorila.
Ispružio sam ruku. “Ja sam Ian Hunter. Tvoja nova desna
ruka u zavođenju.”
Zagledala se u moju ruku, zatim stavila svoju u nju
protresavši je na tako slabašan i čudan način da sam blago
zadrhtao.
“Drugi zadatak.” Snažno sam stisnuo njezinu ruku. “Dečki
vole meka tijela, ne meka rukovanja. Protresi moju ruku kako
bi mi”, nakašljao sam se, “protresla ruku.”
215
“Što?”
“Da citiram popularnu pjesmu, dečki žele 'damu na ulici,
ali životinju u krevetu’. Sudeći prema tvojim vještinama
rukovanja, pretpostavljam da ne bi znala kako postupati i s
jednim mojim dijelom u krevetu. Čvrsti stisak, uvijek važan.
Dečki analiziraju takva sranja. Poslat ću ti raspored poslije.
Pregledaj informacijski paketić koji ti je Lex poslao, i ispuni
upitnik. Nema poziva. Samo poruke i emailovi. Moram ići.”
“Ali... “
“Bilo mi je drago...?”
“Vivian”, viknula je, a smiješak joj je uvio usne.
Pozdravio sam je salutiranjem, a zatim otrčao.
216
DVADESET ŠESTO
POGLAVLJE
“Ne može biti tako loše”, rekao sam kroz vrata. Dobit ću
špranj u čelo ako se Blake ne požuri.
“Je.” Riječi su joj bile prigušene. “Vrlo je... loše.”
“Pod loše misliš tako loše da bili te trebao zadržati
zaključanu u tvojoj sobi zajedno sa mnom? Ili tako loše da bi tip
koji radi u restoranu Asian Fusion, onaj sa spojenim obrvama,
odbio tvoje djevičanstvo?”
“Bert?”
“Zove se Bert?” nasmijao sam se.
“On je baš drag”, Blake je rekla glasno, a zatim opsovala.
Nešto je udarilo u vrata, a zatim su se ona škripeći odškrinula
otkrivši jednu ruku, noktiju besprijekorno obojenih lakom boje
fuksije.
Zakolutavši očima, gurnuo sam vrata da se otvore. Blake je
zateturala unatrag. Prvo što sam vidio bila je kosa. Hrpa
guste, valovite, veličanstvene kose zbog koje sam bio spreman
prodati Lexa samo da se Blake useli kod mene.
“Dovraga”, promrmljao sam pružajući joj ruku. “Raspustila
si je.” Rekao sam to diveći se.
Blake je napravila još jedan oprezni korak unatrag. Oči su
joj bile našminkane smokey eyes tehnikom, ne pretjerano, baš
savršeno, a usne, blijedom nijansom ružičaste.
217
Haljina je bila crna.

I bogme, uska.
Nikada nisam bio obožavatelj pletenih haljina; podsjećale
su me na bake koje kukičaju na trijemu, a ta je slika bila
dovoljno živopisna da ničija noć ne završi zadovoljavajuće.
Ali na Blake?
Ta pletena haljina bila je... predivna.
Haljina je usko ležala na svakoj oblini njezina tijela, jedva
pokrivajući njezino dupe. Nije imala rukave, a izrez je bio
viši nego što bih to obično volio vidjeti, ali kada se okrenula,
vidio sam da je potpuno otvorena straga. Božc, imaj milosti,
obožavao sam ženska leđa.
Naslonio sam se na vrata. “Jesi li sigurna da želiš izići
večeras?”
Blake se zaustavila usred okreta rukama prešavši niz
tkaninu koja je trenutačno mazila njezina bedra. “Je li tako loše?”
“Jest”, zarežao sam prišavši joj tako blizu da među nama
nije ostalo nimalo prostora. “Stravična je. Ružna, užasna.
Odvratna. Kako misliš uopće privući ijednog muškarca u ovoj”,
ruke su mi kliznule s njezinih ruku sve do bokova, a onda si
nisam mogao pomoći pa sam je jednostavno privukao uza se,
“čudovišnosti?”
“Čudovišnost, ha?” Zdušno se nasmijala. “Zato i dalje zuriš
u nju? Je li to kao automobilska nesreća s koje ne možeš
svrnuti pogled?”
“To si dobro rekla.” Masirao sam joj bokove vršcima svojih
prstiju. “Doslovno ne mogu svrnuti pogled. Nisam siguran jesam
li uopće sposoban za to.”
218
“Spoj.” Izišla je iz mojeg naručja. “Sjećaš se? Ovo je lažni

spoj da ne napravim budalu od sebe kada David i ja izađemo u
četvrtak.”
“Tko ide na spojeve četvrtkom?” Zakukao sam. “Spoj
četvrtkom je kao da naručiš jelo s popustom ili doneseš kupon.”
“Iane”, Blake mi je mahnula pred licem, “zato si
uznemiren? Zato što izlazim s njim u četvrtak?”
“Da”, rekao sam polako trepnuvši još sporije, pokušavajući
smisliti bolji razlog zašto ne bi trebala izići s njim, razlog koji
nije uključivao to što sam bolestan od ljubomore ili što je moguće
da sam se zaljubio preko ušiju u nju. “Mrzim četvrtke onoliko
koliko Lex mrzi jutra. Ništa se dobro ne događa četvrtkom.”
“Ma da?” Blake je dohvatila malu, elegantnu torbicu i
stavila je pod ruku. Izgledala je savršeno ondje, mnogo bolje od
velikoga kozmetičkog kovčežića koji je vrebao iz kuta. Isuse Bože.
Je li to naljepnica?
Uperio sam prstom u njega.
“Zanemari to.” Pljesnula me po ruci, ali nisam si mogao
pomoći. Poput usisne zrake privukla me prema sebi.
“Ovo je nevjerojatno”, prošaptao sam sa
strahopoštovanjem. “Gotovo bolje od japanki.”
“Ha ha.” Blake me povukla za ruku. “Što si ono govorio?
Četvrtak?”
“Jednostavno.” Otvorio sam poklopac kovčežića. Zamislio
sam da sam kapetan Jack Sparrow koji razotkriva skriveno
blago kada je banana kopča iskočila iz nje i pozdravila me.
“Sudim dane tjedna prema televizijskim serijama. Ništa se dobro
ne prikazuje četvrtkom. Vjeruj mi. Nekom čudnom igrom slučaja.
Tv vodič je više životni vodič. Hej, gle, još gumica za kosu.”
219
“Dobro.” Blake me odvukla kada sam pokušao dohvatiti

golemu bijelu - da, bijelu - meku gumicu, ali njezin je stisak bio
prokleto presnažan. “Prezentacija je gotova.”
“Obogatila bi se na eBay.” Ustao sam. “I zato što si mi
pokazala”, osvrnuo sam se preko ramena, “to, izvest ću te na ovaj
lažni spoj kako bi se mogla ludo zabaviti u četvrtak i dobiti
prvi poljubac prave ljubavi.”
“Pa i neću... moj prvi poljubac... ovaj.” Malo se zaplela.
Napetost je bubnjala između nas, poput srca koje mi tuče
izvan prsa. Želio sam je ponovno poljubiti, kušati je... zauvijek.
“Iane?” Blake je prekinula trenutak. “Zar nemamo
rezervacije?”
“Da.” Gutnuo sam i ponudio joj ruku. “Od trenutka kada
iziđemo iz kuće, zamisli da je ovo pravi spoj. Ja ću te voditi, ti ćeš
pažljivo slušati umjesto da hvataš bilješke i nadamo se”, da
ću čuti da je David doživio tragičnu nesreću u kojoj je izgubio
korist svojeg penisa, “da ćeš do četvrtka biti dovoljno
samopouzdana u svoje sposobnosti da zavedeš onoga koga
želiš.”
“Dobro.” Blake se nervozno nasmijala. “I obećaješ da
izgledam dobro?”
“Ne, Blake.” Prinio sam njezinu ruku k svojim usnama i
pritisnuo poljubac na unutrašnjost njezinog zapešča. “Izgledaš
fenomenalno.”
Obrazi su joj postali jarko crveni.
“A ako onaj gad ne bude ponovio ove riječi, ili smislio neke
bolje - kvragu, ako ti ne napiše sonet - nije te zaslužio, dobro?”
“Dobro.” Blake je istrgnula svoju ruku i prekrižila ruke.
“Pa, gdje je moj sonet, Iane?”
220
“Prokleta bila što slušaš prepažljivo.” Namignuo sam joj i

poveo je niz stube na svježi noćni zrak. “Krasna damo... u
crnom”, rekao sam svojim najglasnijim glasom. “Ljepotom zračiš
neizmjernom.”
“Ohhh, sada i rimuješ.”
Nasmijao sam se i otvorio njezina vrata. “No zapamti rječce
ove kad rastanak nam sine.” Nagnuo sam njezinu bradu
prema sebi. “Čuvat ću te navijek”, kojeg vraga ja to pričam?. “U
srcu punom miline.”
Usta su joj se razjapila.
Volio bih da sam mogao reći da sam smislio to sranje u snu.
Nisam.
Nisam bio takav.
Ja sam radio, a ne pričao.
Vrag me ubio, bio sam prilično siguran da sam upravo
napisao svoju prvu ljubavnu pjesmu djevojci koja nije bila moja,
nekoliko dana prije nego što sam je trebao potaknuti da odšeta
u sumrak s nekim drugim seronjom.
“To je bilo baš lijepo, Iane.” Obujmila mi je obraz.
Ja sam se trgnuo. “Pa, da, znaš mene. Znam kako biti drag
kada nešto želim.”
Osmijeh joj je opao.
Klub šupčina? O, gle, upravo se otvorilo jedno mjesto!
***
“Dobro, vrijeme je da detaljno prođemo pravila hodanja.

Zapazit ćeš da u priručniku ovo stoji pod nazivom ‘Pravila boga
seksa Iana za uspješan prvi spoj’.”
221
Blake je zakolutala očima. “Smiješno, zato što kada sam

jutros bacila pogled na priručnik izričito je pisalo 'Ianova pravila
za uspješni prvi spoj’.”
“Hmm, sigurno si dobila zastarjeli primjerak.”
“Aha, sigurno.” Lepršavo se nasmijala, i odlepršao bih s tim
smijehom kroz prozor da me nije pogodio ravno u lice, izbivši mi
zrak iz pluća i potaknuvši u meni želju da spalim vlastiti
priručnik, zaboravim pravila i jednostavno je zadržim za sebe.
“Prvo pravilo.” Počeo sam voziti prema kampusu
pokušavajući se otresti razmišljanja o tome kako Blake leži na
meni. “Nikada ne diraj muškarčev radio. Ne zanima me jesi li
spremna katapultirati se iz vozila u pokretu zato što obožava
Enyu. Glazba nije presudna stvar, osim ako je ti ne učiniš
presudnom stvari. Ako te pita što želiš slušati, ostani pri onome
što već svira, razumiješ?”
Blake je zašutjela, a zatim, ozbiljno, kao da me nije uopće
slušala, dotaknula kontrole i promijenila stanicu na tehno.
“Koji vrag”, viknuo sam.
“Ne vjerujem ti”, odvratila je vičući kako je glazba postajala
glasnijom. “Slušaš klasičnu?”
“Katkad”, slagao sam. Zapravo sam puštao klasičnu glazbu
jer su istraživanja pokazala da ona pomaže ženama da se
opuste u napetoj situaciji, a kako sam obično pomagao
djevojkama koje nisu bile najsamopouzdanije, mislio sam da
Mozart, ako već pali kod trudnih mama, mora paliti i na
studenticama.
“Ali ovo”, Blake se nasmijala i pokazala na radio; Zeddova
pjesma “Beautiful Now” treštala je iz zvučnika, a dupe mi je
vibriralo od basa, “daleko je bolje. Priznaj. Prestani biti seronja,
i digni ruke u zrak kao da te nije briga za svijet, brate.”
222
“Opa. Dobro.” Prasnuo sam u smijeh. “Kao prvo, bijela si -

žao mi je što ti to moram priopćiti. Drugo, da je tip glup i da je k
tomu daltonist, i dalje bi znao da si bijela jer si upravo bacila
ruke u zrak i isplazila jezik - o, Bože, jesi li upravo pucnula
prstima?”
Blake je nastavila plesati ili raditi ono, pretpostavio sam, za
što je mislila da je ples pomičući tijelo naprijed-natrag u svojem
sjedalu.
Bila je tako prokleto slatka.
Stoga sam pojačao glazbu kada smo stali na semaforu.
“Hajde”, viknula je dok je spuštala prozor.
“Ne.” Prekrižio sam ruke.
Svjetlo je i dalje bilo crveno.
“Hajde!” Blake se nasmijala i pružila ruke kako bi me
poškakljala. “Daj, zapleši za mene, Iane.”
Uzdahnuvši, podigao sam ruke iznad glave i prasnuo u
smijeh. “Bogme ne. Nećemo dizati ruke iznad glave. Barem
pokušaj uživati privatno, ovako.” Pokazao sam joj kako partijati u
autu.
“A-a.” Blake je zatresla glavom. “Potrudi se. Moj je red za
pravila.” Podigla mi je ruke iznad glave, a usne su joj bile tako
blizu mojima da sam mogao osjetiti miris njezine žvakaće gume.
“A sada pljesni i kreći se.”
To sam i učinio. Izgledajući kao neki pozer.
A ona se nasmijala.
Usne su nam se skoro susrele.
Sirena je zatrubila iza mene.
Opsovavši, pogledao sam na semafor. Bilo je zelcno, i tko
zna koliko dugo. Brzo sam ubrzao prema mjestu na koje smo se
zaputili.
223
“Slatka lekcija”, rekao sam kada je pjesma završila.

“I ja mislim.’ Blake je namignula. “Ako me David ne bude
želio zbog toga što mu pokušavam pomoći proširiti glazbeni
ukus, neka... posisa!”
“Hah!” Prasnuo sam u smijeh. “Sjajno, ali možda ne bi
trebala govoriti ‘neka posisa' dok izgledaš tako seksi. Možda bi te
mogao shvatiti doslovno.”
Napravila je grimasu, a zatim je zasviralo još tehna. Blake je
plesala u svojem sjedalu cijelim putem do vode.
“Idemo na piknik ili takvo nešto?” upitala me kada sam
ugasio auto.
“Ne, ali morat ćemo se potruditi za našu hranu. Odgovara
li ti to?”
“Da.” Skupila je oči. “Obećaješ da me nisi doveo na dokove
da se pohvatamo?”
“Drugo pravilo.” Gurnuo sam ključeve i novčanik u svoj
džep i ispružio ruku. “Kada te tip želi iznenaditi, ne preispituj
ga. Samo mu pričaj kako je odličan.”
“Pa jesi”. podigla se na prste i poljubila me u bradu,
“najbolji lažni spoj u životu.”
Kroz zube sam protisnuo psovku i privukao je uza se. “Zar
se ne sjećaš da se trebaš pretvarati da je ovo stvarno; inače, koji
je smisao?” Tijelo mi je zabrujato u njezinoj blizini.
“Zabavna noć? Dobra hrana?” predložila je.
Pljesnuo sam je po dupetu.
“Au!” Odgurnula me od sebe smijući se. “Prilično sam
sigurna da to nije dopušteno na prvim spojevima.”
“Ali, može je se naučiti.” Pustio sam je i polako zapljeskao
dok je ona kolutala očima.
“Molim pozornost.” Ispružio sam ruke. “Naš prijevoz.”
224
Blake je pogledala dok, zatim mene, zatim dok. “Vozit

ćemo se kanuom?”
“Prema našem restoranu, da.”
Smiješak joj se oslobodio na licu. “Moram priznati - ovo je
prilično fora. Iako ne znam od kakve ću pomoći biti u ovoj
haljini.” Spustila je pogled na kratki komad tkanine koji joj je
obgrijavao bedra, grleći točno ono mjesto gdje sam želio staviti
prste, stisnuti.
“Kunem se”, sakrio sam drugu ruku iza leđa i prekrižio
prste. “Neću ti gledati ispod suknje.”
“Treće pravilo?” Obrve su joj poletjele u zrak.
“Muškarci uvijek lažu”, rekao sam kroz smijeh.
Nakon petnaest minuta napete borbe odlučio sam da bi se
pomaganje djevojci koja nosi kratku haljinu ući u kanu
trebalo računati kao olimpijski sport. Ono što je trebalo biti
romantično počelo je postajati sve gore. Možda zbog ovog Agua
Verde nije iznajmljivao kanue tijekom zime? Nasreću, Lex mi je
pomogao iznajmiti kanu kako bismo imali isti ugođaj.
Blake je zgrabila svoje veslo i pogledala me. “Mogla sam
biti izvanredan veslač, samo da znaš.”
“Da?” Zabljesnuo sam je osmijehom i zgrabio svoje veslo
otplovivši iz zaljeva prema Agui Verde, restoranu u koji sam je
vodio. “A zašto to kažeš?”
“Duge ruke...” Malo je zadrhtala. Prestao sam veslati i
pružio joj svoj sako. “Hvala.” Još jedan drhtaj. “Duge noge...”
Nisam si mogao pomoći da se ne zagledam u njezine noge.
Da zadržim slinu u ustima bio mi je potreban gargantuanski trud.
“Pokušavaš me dovesti u iskušenje, slatkice?” našalio sam
se, iako me tijelo već bolno podsjećalo da sam želio upoznati
njezino na vrlo blizak i osoban način.
225
“Je li?” upitala je izgubivši svaki trag humora iz glasa.

Gutnuvši knedlu, okrenuo sam se, udubivši se u veslanje
kako bih se mogao usredotočiti na napetost u mišićima ruke
umjesto na onu koja se trenutačno događala negdje drugdje.
“Uvijek.”
“Mislila sam da svi muškarci lažu.”
“Ne svi muškarci”, rekao sam iskreno. “Barem ne oko
nečega takvoga.”
Restoran se pojavio na vidiku. Bilo je to najdraže lokalno
odredište, nešto što si morao iskusiti barem jednom dok si u
Seattleu, ali kako se ona upravo bila doselila, pretpostavio sam
da još nije imala priliku doći.
“Gle!” Pokazala je na osobu koja nam je mahala s doka.
Brzo sam nas usmjerio na određeno mjesto, a jedan je od
zaposlenika dohvatio kanu i svezao ga.
“Gospodine Hunter, došli ste na vrijeme.” Ispružio je ruku
Blake pomažući joj da se popne na dok. “Imate stol vani. Grijalice
su postavljene u blizini vašeg stola, stoga vašoj djevojci ne
bi trebalo biti hladno iako imamo deke ako postane previše
svježe.”
“Izvrsno.” Dao sam mu dvadeseticu, potapšao ga po
leđima te se okrenuo prema Blake. “Hoćemo li?”
Oči su joj zablistale kao da sam prokleto sunce. “Pa,
hoćemo, gospodine Hunter.”
“Gospodin Hunter je bio moj otac.” Neugodno sam se
stresao. “A ako je vjerovati glasinama moje dadilje, bio je
napaljeni gad. Za tebe, uvijek sam Ian.”
“Hah!” Blake se nasmijala. “Čula sam glasine da si i ti...”
Uzdahnuvši, ponovno je prošaptala moje ime. “Iane.”
226
Način na koji je izgovarala moje ime imao je opojni učinak

na moja čula. Smiješno, jer sam godinama bio okružen
zgodnim ženskama koje su ga izvikivale na sav glas, ali nikada
nije odzvanjalo u mojim prsima kao kada bi ga Blake izgovorila.
Blagi uzdah sišao joj je s usana. “Ovo miriše tako dobro.”
Konobar je svratio do nas podigavši obrve sve do vrha čela.
Odbij, čovječe.
“Ja sam Julio. Posluživat ću vas večeras. Mogu li vam što
donijeti za početak?”
“Dvije margarite s limetom i ledom”, rekao sam prije nego
što je Blake uspjela otvoriti usta.
“Sol po rubu?” Julio je upitao.
“Šećer.” Oblizao sam usne zureći u Blakeina usta.
“Stiže.” Odšetao je.
“Četvrto pravilo.” Pred nama su se nalazili čips i umak.
“Dva pića. Nikad tri... ili četiri. Možda budeš nervozna, ali ako
popiješ više od dva, počet ćeš gubiti inhibicije i stvari će vrlo lako
krenuti nizbrdo. Dva je siguran broj, ali samo ako si taj dan
jela normalno.”
Blake je strpala jedan čips u usta. “Izgledam li kao jedna od
onih djevojaka koje ne jedu normalno? Itekako jedem, Iane.
Ne mogu si pomoći.”
“I ne želim da se suzdržavaš.” Nasmijao sam se kada je
gladno dohvatila još jedan čips. “Osim toga, treba ti hrana radi
onih vježbi izdržljivosti koje ćeš raditi poslije.”
Ruka s čipsom zaustavila se u zraku. “Vježbe izdržljivosti?”
“Seks.” Kimnuo sam. “Nije li to ono što ćeš nakon nekog
vremena htjeti s Davidom?”
Lice joj je problijedjelo. “Ja, pa, nisam razmišljala o tome.”
227
“Molim?” Našao sam se u opasnom teritoriju. Ona je bila

moja klijentica i trebalo me zabrinuti to što nije razmišljala
o seksu, a ne razveseliti me.
“Ne razmišljam o Davidu i seksu.”
Naša su pića stigla. Julio je pročistio svoje grlo. “Večerašnji
specijalitet je…”
“Daj nam minutu.”
Odšetao je, a ja sam nastavio zuriti u Blake kao da je sišla s
pameti. “Slatkice, dogodit će se kadtad.”
Uzvrpoljila se na svojemu mjestu, nervozno zataknula kosu
iza uha, a onda se nagnula naprijed. “Ne želim razmišljati o tome,
jer mi se odmah počne povraćati. Bit ću užasna, neće mu biti
dobro i napravit ću budalu od sebe.”
“Peto pravilo.” Polako sam odmahnuo glavom. “Dečkima
je seks uvijek dobar. Ako ne svrše, to bude ili zato što su
slučajno uzeli anestetsku kremu umjesto lubrikanta, ili zato što su
pederi, a tebi fali određeni dio da njih zadovoljiš.”
“Lubrikant?”
“Treba li vam još vremena?” Julio je upitao.
Ošinuo sam ga pogledom.
Podigao je ruke i odšetao. Što, zar smo mi njegov jedini
stol?
Blake je počela ispijati svoje piće.
“Blake”, zgrabio sam je za zapcšće i pomogao da spusti
piće, “ako ne možeš razmišljati o seksu s njim, bi li trebala... ići na
spoj s njim? Mislim, zašto si tražila pomoć od mene?”
“Samo sve ide nekako brzo.” Zgrabila je još jedan čips i
strpala ga u usta. “Želim da me zapazi, a ne odvede u krevet dva
tjedna nakon što tvoj pametni plan upali.”
“Dobro.” Nalegao sam se na naslon. “Reci mu onda ne.”
228
“Mogu to, zar ne?”

“Šesto pravilo”, rekao sam blago. “Možeš uvijek - i mislim
uvijek - reći ne. Štoviše, kako je riječ o Davidu, potičem te da to
učiniš. Tko zna gdje je njegov kurac bio. Možda ima herpes. Kako
bi uopće znala?”
“Dobro, sad me bacaš u paniku.”
“Odlično, nema seksa. Idi u samostan. Lex i ja ćemo ti svake
godine na rođendan prokrijumčariti čokoladu i vino.”
Posegnuo sam preko stola i potapšao njezinu ruku.
“Blagoslovljena bila, dijete.”
Blake me unezvijereno gledala, ali se svejedno smijala.
“Prekini!”
“Dobro.” Dohvatio sam jelovnik. “Idemo naručiti prije nego
što nam Julio pljune u tacose.”
Naše su čaše već bile prazne. Ha, kada se to dogodilo?
Oboje smo se brzo odlučili za hrpu tacosa koje ćemo podijeliti i
naručili još jednu rundu pića.
“Za naš prvi spoj.” Blake je podigla čašu u zrak i kucnula je
o moju.
“Za naš prvi spoj”, ponovio sam. Ali moj me um
neprestano podsjećao da će isto tako biti i posljednji.
229
DVADESET SEDMO
POGLAVLJE
“Prekršili smo pravilo”, Blake je najavila. “Ti si popio dvije

margarite i tekilu.”
“Zato što”, nasmijao sam se i privukao je uza se ukopavši
lice u njezin vrat, “ti nisi nikada probala tekilu. Bilo mi te žao.
Osim toga, zar pravila ne postoje da ih se krši?”
Blake je podigla pogled nagnuvši usta tako blizu da nisam
imao izbora već spustiti glavu.
“Vaši paddlebordovi9 su spremni”, zaposlenik je najavio.
“Čekaj, što?” Panika je zavladala Blakeinim licem. “Upravo
smo pojeli hrpu hrane, da ne spominjem tekilu, i sad se
trebamo nekako odveslati natrag?”
“Samo osamsto metara”, rekao sam. “Bit ćeš dobro. Samo,
znaš, pokušaj ostati na dasci.”
“Hah!” Blake me snažno gurnula i dohvatila svoje veslo.
“Nikada nisam ovo radila, pa ako se utopim, ti si kriv.”
“Usta na usta. Hvala Bogu za umjetno disanje.” Ozbiljno
sam kimnuo. “Učini što moraš, ali nemoj pizditi ako ti budem
morao spašavati život.”
“Uživajte!” Tip mi je dodao moje veslo.
9
Paddleboording - vodeni sport u kojemu se sudionik kreće kroz
vodu na dasci za surfanje koristeći se rukama i nogama ili veslom, u
varijanti u kojoj sudionik stoji na dasci.
230
Skinuo sam cipele, stavio ih u torbu koju je član osoblja

imao kod sebe, za koju se Lex morao zakleti da će je poslije
pokupiti, a zatim požurio k Blake. “Daj mi svoje štikle.” Ispružio
sam ruke. otvorenih dlanova.
“Moje štikle?”
“Aha.” Skinuo sam joj ih sa stopala. “Lex će poslije pokupiti
naše stvari. Bit će lakše ako smo bosi. Uostalom, bit ćeš
previše zauzeta pokušavajući ostati u uspravnom položaju u
onom napuhanom prsluku za spašavanje.”
“Dobro.” Zamigoljila je prstima na nogama, čučnula na dok
i kliznula na dasku na koljenima.
“Ravnoteža je ključ”, doviknuo sam.
“Joj, čovječe.” Blake je protisnula psovku. “Uništit ću
Gabinu haljinu.”
“Hmm, Blake u mokroj haljini, ja joj dajem usta na usta -
jesi sigurna da ovo nije san?”
“Nije smiješno, Iane!”
Član osoblja se zahihotao dok sam mu dodavao ostatak
svojih stvari, a potom sam se brzo spustio na svoju dasku. “Prati
me, slatkice.”
Na početku se mučila, ali za nekoliko minuta, budući da je
bila sportašica, veslanje se pretvorilo u utrku.
To je bila jedna od onih nenajavljenih utrka. Ona koja se
dogodi a da nitko ne mora ništa reći.
Našao sam se u prednosti, zatim se Blake našla u prednosti,
zatim opet ja.
“Što dobivam ako pobijedim?” zadirkivao sam je.
Blake se grohotom nasmijala. “Molim te, zar si me ikada
pobijedio?”
231
“Aha, samo pokušavaj poniziti junaka, slatkice. Neće ti

upaliti! Svejedno ću te razbiti.”
Blakein je smijeh bio poput nježnog dodira kada se gotovo
zabila u mene, a zatim prošišala.
“Sranje”, viknuo sam jače uprijevši.
“Mrtva utrka”, Blake je rekla kada smo se našli na nekoliko
metara od obale.
“Pobjednik uzima sve!” viknuo sam.
Blake je bila ispred mene dva centimetra.
Stoga sam učinio ono što bi svaki normalan čovjek učinio.
Gurnuo sam je u vodu.
Sezala joj je samo do struka, ali je i to bilo dovoljno da joj se
haljina potpuno smoći.
“Ne mogu vjerovati da si to napravio!” Pljesnula je vodu.
“Sedmo pravilo”, doviknuo sam joj kada sam dosegnuo
obalu. “Nikada ne vjeruj muškarcu tijekom natjecanja.”
“Jasno!” Pokazala mi je srednji prst, a zatim se popela
ljestvama na dok. “Ti pobjeđuješ.”
“Tako je... ja pobjeđujem.” Okrenuo sam se; usta su mi se
razjapila, a neki nečuveni uzdah pobjegao mi je između usana.
“U što zuriš?”
“Kvragu, još si ljepša kada si mokra.”
“Baš si tipično muško.” Zakolutala je očima i krenula prema
meni. Voda joj se cijedila niz noge.
“Jesam.” Nisam se više mogao suzdržavati; povukao sam je
uza se i strastveno je poljubio. “Jesam.”
Zadrhtala je u mojem naručju; nisam bio siguran je li zbog
hladnoće ili poljupca, ali nisam odveć mario.
Nisam stao.
232
“Osmo pravilo”, prošaptao sam joj na usne. “Ako te krene

ljubiti, dopusti mu.”
“Mm, dobro.” Uzvratila mi je poljubac omotavši ruke oko
mene, a njezino se hladno tijelo priljubilo uz moje vruće.
Možda je mislila da će biti loša u seksu, ali ja sam znao, upravo
tada, da je njezino tijelo bilo itekako svjesno onoga što se trebalo
dogoditi.
Njezin je jezik nježno mazio moj dok se pripijala uz mene.
Sranje.
Nije stvar u tome što predugo nisam bio sa ženskom.
Već što sam proveo cijeli život bez one prave.
Ljubili smo se tek nekoliko sekundi, minuta, prije nego što
se povukla, ne samo fizički, već i emocionalno. A znao sam da
za to mogu kriviti samo sebe, jer sam tako dobro zamutio granice.
Naveo je da povjeruje da je ovo samo igra, dok je bilo nešto
mnogo više.
“Dakle, još malo pa gotovo.” Blake je kimnula, zatim
obrisala usta rukom. “Kako mi ide zasad?”
Srce mi je napuklo. “Nevjerojatno.”
“Dobro.” Blago me pogurnula. “Ne samo da duguješ Gabs
novu haljinu, već ću te i razbiti zbog toga što si me gurnuo
u vodu. Tko radi takvo što?”
“Prepredeni gadovi koji vole pobjeđivati?”
“Aha, znači samo Iani. Kužim.”
Podsmjehnuo sam se i izvukao ključeve. Nakon što sam
otključao svoj terenac, dohvatio sam deku sa stražnjeg sjedišta i
dao joj je.
Zagledala se u nju. “Želim li uopće znati zašto držiš deku u
autu?”
Zakolutao sam očima. “Ne iz razloga koje prrtpostavljaš.”
233
“Znači, ne ševiš cure na stražnjem sjedištu?”

“Pa, ne.” Čvrsto sam je omotao u deku. “No opet, postoji
prvi put za sve.”
“Ne”, rekla je brzo.
“Ah.” Odmaknuo sam se. “Dobro, slušaš pravila.”
“Aha”, prošaptala je. “Hvala za pomoć...”
“Uvijek.” Spoj se bližio kraju. Zašto sam, zaboga, to
dopuštao? Vozili smo se u tišini do njezine kuće.
Ugasio sam auto i zagledao se u svjetlo na trijemu želeći da
nestane struje, ili da joj kuću odjednom opljačkaju pa da
imam izgovora ući s njom unutra.
“Posljednje pravilo”, promrmljao sam ispod glasa. “Ako
misliš da je spoj prošao dobro i želiš da se nastavi, na tebi je da
pozoveš tipa unutra.”
Blake se ugrizla za donju usnu i kimnula. “U redu.”
Sranje. Obrisao sam lice rukama, a zatim čvrsto uhvatio
volan. To je to. Valjda. Nismo si imali više ništa reći.
“Iane?”
“Da?” protisnuo sam ne gledajući je.
“Želiš li ući?”
Srce mi je poskočilo u prsima dok sam polako okretao svoje
cijelo tijelo prema njoj. “To ovisi.”
“O?” Njezin je osmijeh bio samouvjeren, seksi.
“Imaš li mi ponuditi kakvo osvježenje? Možemo reći da je
to sljedeće nepisano pravilo - ne pozivaj ih unutra
pretpostavljajući da će se nešto dogoditi. Pozovi ih na piće, kavu,
kasnonoćni film.”
“Sve od navedenoga”, rekla je kimnuvši. “Što kažeš na to?”
“Pa, u tom slučaju.” Ugasio sam auto. “Prihvaćam.”
234
DVADESET OSMO
POGLAVLJE
Vrata su se zatvorila iza nas ogrnuvši kuću tišinom osim

zvuka turiranja motora koji je dolazio s reklame za neki
automobil na televizoru. Pokušao sam ujednačiti svoje disanje, ali
bilo je praktički nemoguće.
Tama je ispunjavala kratki hodnik.
“Gabs sigurno spava”, rekao sam, uglavnom zato da
ispunim nelagodu svojih glasom.
“Serena i Gabs su u kinu”, odvratila je šaptom.
“Aha.” Čvrsto sam stisnuo svoje oči. Stvarno je bilo vrijeme
da se povučem.
Blake je spustila deku na pod i jednim se brzim pokretom
okrenula prema meni. Njezine su oči ispitivački gledale moje.
Posegnuo sam za njom trebajući je samo dotaknuti. Samo
još jedanput. Zadnji put prije nego što je pustim da ode k
Davidu... Samo još jedanput...
Ali njezine su oči bile tako pune nade.
I bila je jednostavno tako prokleto seksi.
I ne samo to.
Od učitelja sam postao prokleti klijent... tako sam očajnički
želio da me djevojka zapazi da bih učinio bilo što da
privučem njezinu pozornost.
Blakeine su oči susrele moje. Nije svrnula pogled.
235
Život je pun izbora. Neki su dobri, neki loši. Nisam bio

siguran, u tom trenutku, činim li loš izbor ili prvi dobar u stvarno
dugo vremena.
Napetost je visjela u zraku dok smo gledali jedno u drugo.
Kada je moj pogled pao na njezine usne, pomaknula se, tek
jedva primjetno, prema meni, a njezino mi je tijelo davalo
najsitniji nagovještaj da ipak ne ludim, da ona mene želi
upravo onoliko koliko sam ja želio nju.
Bez daljnjeg razmišljanja silovito sam spustio svoja usta na
njezina uhvativši tek dovoljno zraka da mogu izgovoriti:
“Jebeš Davida. Moja si.”
Moje su ruke poletjele k njezinoj haljini povlačeći vlažni
materijal niz njezine noge. Isteturala je iz nje, a njezino je vlažno
tijelo kliznulo uz moje. Moji su prsti tražili njezine bokove,
a zatim sam je podigao u zrak dok su mi usta i dalje bila spojena
s njezinima i dok su nam se jezici izvrtali, isprepletali. Nisam
bio siguran gdje ona završava. a gdje ja počinjem. Ispustila je
glasni uzdah koji je odzvonio gotovo posve tihim hodnikom.
Ruke je zarila u moja leđa stišćući me jače, snažnije. Odavna
izgubivši kontrolu, prešao sam jezikom preko njezine donje usne,
a zatim sam se odmaknuo i pogledao njezina otekla
usta, ponovno ih napavši iz drugoga kuta. Kurac mi je upirao o
traperice dok se njezino središte trljalo o mene.
“Kvragu.” Zateturao sam unatrag prema zidu s njom u
naručju, a zatim sam se polako krenuo penjati, stubu po stubu. I
sa svakim novim korakom, slijedio je novi poljubac u njezina
usta, zatim jedan u vrat. Njezini meki uzdasi dovodili su me do
ludila dok sam, dosegnuvši vrh stuba, koračao prema njezinoj
sobi. Vrata su se zalupila iza nas.
Soba je bila tiha.
236
Osim mojeg teškog disanja.

I njezina.
Polako, spustio sam je niz svoje tijelo zarežavši od ugode
kada je trenje njezinih nogu uhvatilo moje traperice, te sam
bezumno krenuo na nju.
Blakeine su se oči prikovale za moja usta. Oblizao sam svoje
usne u iščekivanju, još je mogavši okusiti, tijela tako vrućeg
da sam osjećao da će eksplodirati. Kada mi je bilo ovako? Kada
sam bio ovako... opsjednut?
Posegnula je za mnom.
Ja sam se odmaknuo i mahnuo prstom.
Blakeine su obrve poletjele u zrak. “Prebrzo?”
Prasnuo sam u smijeh dok je toplo svjetlo svjetiljke
obasjavalo njezinu savršenost. “Da, tako nekako. U smislu, ako ne
usporimo, sve će ovo prebrzo završiti.”
Nisam mogao vidjeti rumeni li se; soba je bila previše
tamna. Ali što sam mogao vidjeti? Bila je izluđujuće predivna dok
joj se valovita kosa lijepila za vrat, i dok me njezino gotovo nago
tijelo pozivalo da gricnem gdje god želim. Da je označim kao
svoju.
“Jesi spreman otprilike sada?” zadirkivala me.
“Slatkice”, posegnuo sam za njezinim rukama i grubo je
povukao na sebe, “spreman sam otkad sam vidio one seksi
japanke.”
Smijući se, odmakla se, ili je barem pokušala, ali ja sam
počeo vući svoje usne po njezinom vratu, sišući, ližući, prokleto je
kušajući, kao da nikada nisam bio sa ženom. A možda i nisam,
barem ne sa ženom poput Blake. Onom koja me izluđivala samo
dišući.
237
Blake je bila obučena u najseksi donje rublje koje sam u

životu vidio, a moje su ruke kliznule niz crvenu čipku u znak
zahvalnosti dok je produbljivala poljubac. Njezina su se prsa
podizala i spuštala tako da je svojim grudima masirala moja prsa.
Mogao sam osjetiti kako joj se bradavice ukrućuju.
Bio sam bezuman, životinja, obuzet njome.
Znajući da me željela onoliko koliko sam ja želio nju.
Pustio sam je kako bih se mogao diviti crvenom rublju,
očajnički želeći vidjeti ono što sam već osjećao.
Pogled joj se zagrijao, ali joj je onda nesigurnost obuzela
lice.
“Ne, nećemo”, zarežao sam, ponovno posegnuvši za njom,
grubo spojivši svoje usne s njezinima, u poljupcu više
agresivnom nego nježnom, jer, kvragu, osjećao sam se agresivno,
kao da bih umro kad ne bih mogao biti u njoj.
“Mislim da nam trebaju dodatna pravila”, prošaptala je
kada su nam se usne razdvojile. “Tako da znam što činiti.”
“Nema više pravila.” Prstom sam kliznuo niz krivulju
njezine dojke i nježno potegnuo njezin grudnjak. “Pravila u sobi
samo vode do zbunjenosti i manjka orgazama.”
“Kako to znaš?”
Sranje, poznavao sam taj pogled: počela je razmišljati. A
razmišljanje se nikada nije odobravalo. Razmišljanje je značilo da
će ona biti ona razumna, ona koja će reći: “Budimo samo
prijatelji”, kada sam ja želio samo je skinuti i napuniti do vrha,
opet i opet, sve dok ne dehidriram ili ne dođem nadomak smrti.
“Znam to”, svojom sam rukorn kliznuo niz njezinu, “zato
što se žene previše usredotočuju na to da razmišljaju tijekom
seksa umjesto da osjećaju.”
238
Njezina je donja usna zadrhtala kada sam posegnuo iza

njezinih leđa i otkopčao kopču, rukama prelazeći preko njezine
gole kože, pamteći glatkoću. Utisnuo sam poljubac u mjesto gdje
su se sastajali njezino rame i vrat.
“Osjećaj”, prošaptao sam, “koliko želiš. A ako kažeš ne...
misli to.”
“Kako misliš?”
Odmaknuo sam se i uhvatio njezinu bradu između svojih
prstiju. Kvragu, sad je navodila mene da razmišljam, a ni to nije
bila dobra zamisao. Nikada mi se nije dogodilo da počnem
razvijati savjest do sada. “Onog trenutka kada kažeš ne prekrit ću
te sa što više slojeva odjeće i udaljiti se od tebe fizički što je dalje
moguće. Stoga nemoj reći ne, osim ako to zbilja misliš, jer se ja
neću vraćati ako promijeniš mišljenje.”
“Da”, prošaptala je.
“Mislim da ti nisam postavio pitanje, slatkice.”
Drhtavih ruku, dotakla je bočne strane mojeg trupa, zatim
bokove, na kojima su moje traperice već visjele bolno nisko, a
onda je posegnula za gumbom. Stvarala je nove definicije
mučenja dok se polagano igrala s otvaračem, potom rekavši:
“Govorim da.”
“Morat ćeš biti određenija.”
Kurac mi je pozorno skočio kada su njezini prsti okrznuli
prednji dio mojih traperica.
Stisnuvši zube, prosiktao sam. “Možeš ti i bolje.”
Nisam očekivao da će zavući svoju zločestu ručicu u moje
traperice i zgrabiti me.
Ali jest.
239
A maleni dio mojega mozga koji mi je govorio da je ovo

loša zamisao, da će zauvijek promijeniti stvari, umro je kada me
stisnula.
“Bolje?” upitala je.
“Nemoj me prestati dirati”, rekao sam kroz stisnute zube.
Njezina je nevinost bila zapanjujuća, no ne samo to - nevin način
na koji je istraživala moje tijelo bio je dovoljan da me napali i prije
nego što je došlo i do kakvog seksa.
Ne kaže se uzalud da se isplati čekati pravu djevojku.
Čekati pravi trenutak.
Prostenjala je, a zatim izvukla svoju zločestu ručicu.
“Mislim da bi trebao skinuti svoje traperice.”
“Misliš?” Podigao sam obrve.
Ozbiljno me pogledala, a zatim snažno potegnula moje
traperice. “Skidaj ih.”
“Ti to meni šefuješ? U svojoj sobi?” Podsmjehnuo sam se
uživajući u tome kako joj se obrazi zacrvenjeli.
Ponovno je posegnula za mnom.
“Što god ti kažeš”, protisnuo sam. “Tvoj sam.”
Polako sam spustio traperice. Želio sam sve raditi polako,
dati joj vremena da se predomisli, ali i uvjeriti se da zna bez
tračka sumnje čemu bi rekla ne.
Glasno je uzdahnula. “Razočarana sam.”
“Što?” Jedva sam se suzdržao da ne viknem. Kada mi je to
ijedna cura rekla?
Uputila mi je zadirkujući osmijeh. “Bila sam sigurna da
nosiš staromodne speedosice.”
“Sad si pretjerala.” Zgrabio sam je za dupe i prebacio preko
ramena marširajući do kreveta. “Vrijeme zadirkivanja je
prošlo... barem za tebe.”
240
Spustio sam je na leđa i polako se nadvio nad nju bolne

erekcije, vida zamućenog od želje.
Blake je oblizala usne.
“Učini to ponovno”, rekao sam joj.
“Što?”
“Obliži svoje usne. Dok ja ližem tebe.” Namignuo sam joj i
spustio liniju pogleda kako bi shvatila gdje ću je točno
lizati. ”Vjeruj mi.”
Mogao sam vidjeti naznaku rumenila na njezinim obrazima
kroz tamu. Kvragu, želio sam da njezina reakcija uvijek bude
ona plahe nevinosti.
“Kako to misliš, kada...?”
Zanemario sam njezino posramljeno negodovanje. Ono je
umrlo na mojim usnama dok sam je dovodio do usijanog ludila
zbog kojega je počela posezati za mojom kosom i vući je tako
snažno da sam u jednom trenutku zarežao. Moje su usne
kliznule uzduž njezina vrata, zatim niže, i napokon sam je prvi
put okusio - prvi put zapravo okusio. Kukovi su joj se trznuli.
“Što radiš?”
“Mislim da je očito.” Rukama sam pritisnuo njezine bokove
kako mi ne bi nekim slučajem ostavila masnicu pod okom.
“Vodim ljubav s tobom - svojim ustima.”
Još je jedan uzdah pobjegao Blake dok joj se tijelo izvijalo, a
zatim su njezine ruke tako snažno počele vući moju glavu da
sam se zahihotao uz nju, što ju je, naravno, nagnalo da jače stenje.
“Naravno da si zahtjevna u krevetu”, promrmljao sam
nakon što je odlepršala u svijet orgazama. Podigao sam se i
zabavljeno je pogledalo. “Govoriš li i dalje da?”
241
“Što je to bilo?” Pogled joj je bio pospan, a usne otekle.

Bože, mogao bih je proždrijeti - štoviše, upravo sam to
namjeravao čim bude spremna.
“Aha, to?” Namignuo sam, a zatim sam je senzualno
poljubio u usta, još osjećajući njezin okus, ne želeći da on nestane,
bojeći se da nakon večeras hoće. “To je bila prva runda.”
“Koliko rundi ima?” Oči su joj bile ispunjene nadom.
“Za tebe?” Odmaknuo sam se. “Koliko god izdržiš. A
onda... još.”
“Iane?”
“Što?”
“I ja želim da se ovako osjećaš.”
“I osjećam se.” To je bila istina. Imao sam dugotrajnu
erekciju, odnosno plava čelična muda, i uistinu se jesam tako
osjećao zbog nje, samo zbog toga što mi je dopuštala da je
zadovoljim, da je dovedem do ruba ludila.
Blake se oslonila na svoje laktove, a zatim posegnula za
mnom. “Želim da osjetiš ovo... sada.”
“Blake.” Želio sam seks. Uvijek sam želio seks. Od nje?
Želio sam beskrajne sate seksa. Ali... negdje putem, zaljubio sam
se u nešto više od pomisli na ispunjavanje njezina tijela. Želio
sam nešto više. Žudio sam za nečime što nije bilo samo tjelesno, i
to me plašilo na smrt.
Zato što mi je trebala reći ne. Nisam je zaslužio. Možda je u
tome bila stvar - znao sam da je ne zaslužujem.
“Sada.” Povukla me na sebe, a moje se tijelo trznulo u
odgovor. Gotovo sam je slučajno nabio, što mi se nikada nije
dogodilo.
Smjestio sam se ižmeđuu njezinih bedara, dok je svaki dio
mene pulsirao, žudio.
242
“Blake...”
Posezala je za mnom, dirajući me svugdje, dovodeći me do
ludila dok me ljubila u vrat.
Nagnuo sam se nad nju, smještajući se, podijeljen između
toga da je ispunim do vrha i želje da se povučem i zaključam je
u kupaonicu. “Moraš biti sigurna.”
“Molim te.” Ugrizla me za usnu. “Ti si taj, tebe želim.”
Rukama me zgrabila za kosu i povukla mi glavu zatočivši moje
usnc svojima. Kvragu, stvarno je brzo učila, s obzirom na to da se
nije znala ljubiti prije nekoliko tjedana. “Iane...”
“Mrzim Davida”, priznao sam. Zašto, dovraga, izgovaram
njegovo ime u krevetu?
“Dobro.” Poljubila me opet i opet i opet.
Izgubio sam se u njezinim poljupcima.
Dopustio sam to.
Naša su se usta spojila, i ja nisam prestajao mučiti njezine
usne. Osjećaj njezinih noktiju koji su klizili gore-dolje po
mojim leđima dovodio me do najčišće ekstaze. Spustio sam ruku
između naših tijela, dlanom pritisnuvši njezino središte.
Blake je tiho prostenjala.
Odmaknuo sam se i pogledao je u oči. “Deveto pravilo.”
Magličastog pogleda, zagledala se u mene. “Mislila sam da
si rekao da pravila u krevetu sprečavaju orgazme?”
“Pravila”, rekao sam, hrapavoga glasa dok sam pokušavao
smisliti kako je pitati za kondome. Nikada se prije nisam našao u
ovakvoj situaciji, i nije da sam još bio u srednjoj pa mi je
prvi kondom tek tako stajao u novčaniku.
Blake je bila tako vlažna, spremna za mene.
“Blake, treba mi...” Progutavši svoju apsolutnu potrebu da
budem u njoj, pročistio sam grlo i ponovno pokušao. “Kondom?”
243
Lijenog osmijeha, pokazala je na noćni ormarić. “Nisam

pretpostavljala da će se, mislim, ikada dogoditi, ali ovo je bila
Gabina soba i...”
“Stani”, otvorio sam ladicu, “i samo pričekaj.”
Zahihotala se dok sam kidao omot i navlačio kondom na
svoju duljinu. Širokih očiju, posegnula je za mnom, ali sam
je pljesnuo po ruci.
“Ovo je tvoj prvi put”, prošaptao sam zanemarujući njezin
zbunjeni pogled i polako ulazeći u nju, “neka to bude to. I
usredotoči se na mene, samo na mene.”
Stisnutih zubi, gurnuo sam jače.
Tiho je uzdahnula i gotovo pala s kreveta. Kapci su joj se
polako spustili, a zatim ponovno podigli. “Ako je zaštita
deveto pravilo, koje je deseto?”
Polako, počeo sam se kretati. “Nikada ne zaboravi tko je taj
zbog koga se osjećaš ovako.”
“To je pravilo?”
“Moje novo pravilo.” Uvio sam leđa, a zatim se ponovno
nabio u nju. “Moja si, Blake, čuješ me? Moja.”
“Da.” Dahnula je, povukavši mi glavu prema dolje,
požudno spojivši svoje usne s mojima. “Da.”
244
DVADESET DEVETO
POGLAVLJE
Volio bih da mogu reći da sam bio kavalir, da sam je pustio

da odspava, a zatim joj vrlo nježno pripremio kupku i pitao:
“Gdje boli?”
No umjesto toga službeno sam sišao s prokletog uma.
I vodio s njom ljubav još tri puta prije nego što sam se
konačno srušio na nju.
Bio sam tako iscrpljen da sam siguran da bih, da je nekako
došao kraj svijeta između pet i šest ujutro i da je jedini način
da ga spasim bio da se udružim protiv zombija s Channingom
Tatumom, rekao: “Ne hvala”, zijevnuo i okrenuo se na bok kako
bih još nekoliko minuta odspavao.
Nekoliko sati poslije sunce je počelo pružati svoje zrake u
sobu. Protegnuo sam se preko kreveta i osjetio prazno,
hladno mjesto pokraj sebe.
Još jedan prvi put.
Naglo sam ustao i našao se licem u lice s vrlo raspižđenom
najboljom prijateljicom, koja je držala jastuk iznad svoje
glave dok joj se izraz čiste mržnje prevlačio preko lica.
“Gabs.” Podigao sam ruke. “Zar si me mislila ugušiti?”
“Razmišljala sam o tome”, rekla je kroz stisnute zube.
“Barem deset minuta.”
245
“Sranje.” Protrljao sam oči, glasa promuklog od spavanja.

“Hoćeš reći da si stajala nada mnom s jastukom ubojicom i
razmatrala moje ubojstvo cijelih deset minuta?”
“Da.” Nije izgledala kao da joj je žao. Imala je divljački
pogled. Njezina kestenjasta kosa bila je provučena kroz otvor na
šilterici i izgledala je kao da se upravo vratila s jutarnjeg trčanja.
Spustio sam pogled na njezine ružičaste najkice. “Fora
tenisice. Su nove?”
“Nemoj!” Nosnice su joj bile raširene. “Da se nisi usudio
mijenjati temu.”
“Ah, da.” Uzdahnuo sam. “Moja neminovna smrt. Pa,
hajde, riješimo to.”
“Kako si mogao!”
“Kako sam mogao... živjeti? Disati? Pa, jednostavno.
Siguran sam da bi ti naš zajednički najbolji prijatelj, Lex, mogao
objasniti kako ljudsko tijelo funkcionira kada te to toliko zanima.”
“Iane.” Gabi me udarila jastukom posred lica.
Više puta.
Svaki put kada bih pokušao nešto reći, onda bi me ponovno
udarila.
“Prestani!” Srušio sam je na krevet i bacio jastuk ustranu,
tek tada shvativši da sam još gol.
“NE!!!!!” Gabi je viknula tako glasno da mi je bubnjić
gotovo puknuo i ispao iz uha.
“Joj, molim te!” Brzo sam se pokrio. “Kao da nikada nisi
vidjela penis!”
“Tvoj je!” Prstom je pokazala na nj.
Moj je produžetak s razlogom bio prestravljen jer se vikalo i
upiralo u njega.
246
“Gabs...” Kada sam se sigurno pokrio, ponovno sam

pokušao. “Zašto si bijesna?”
“Moja cimerica!”
“Svjesna si da je Lex poševio Serenu i prije nego što je
prošlo dvadeset i četiri sata od njezina useljenja, zar ne?”
“Ali to je Lex! On je grozno ljudsko biće!”
“Siguran sam da će biti sretan što odobravaš to.”
“Blake je moja prijateljica.” Gabi je uzdahnula. “I sad će biti
čudno. Da ne spominjem da ti je prokleta klijentica! Gdje ti je bila
pamet?”
“Smiri se.”
“Neću se smiriti!” vikala je.
“Pusti me da dovršim.” Čvrsto sam je pogledao. “Mislio
sam, smiri se, uistinu mi se sviđa, stalo mi je do nje, David je
krelac i radije bih umro nego dopustio da je dotakne. A ako
moraš znati, mislio sam i: 'Dovraga, kako je seksi. Mogao bih je...”
“Hoćeš reći da nećeš pobjeći?”
Namrštio sam se. “Zar izgledam kao da se spremam skočiti
kroz prozor uz izliku kako mi je pas bolestan?”
“Nemaš psa.”
“Svejedno, da mi je žao zbog sinoć, što nije, već bih bio u
žurbi da se pobrinem da Fido preživi nakon što ga je sinoć
udarila ona Honda.”
Gabi se i dalje mrštila. “Sviđaš joj se.”
“Joj, hvala Bogu!” viknuo sam. “A ja sam mislio da me mrzi
kada je počela vrištati moje ime...”
Gabi me bijesno gledala.
Prestao sam govoriti kako bih joj uputio zadirkujući
smiješak. “Reci, gdje je Blake?”
247
“Peče”, Gabi je promrmljala. “Ustala je prije svitanja i otišla

otrčati šest kilometara, a potom je odlučila napraviti palačinke
za kurvu u svojem krevetu.”
Već sam izišao iz kreveta prije nego što je Gabi uspjela
ponovno početi vrištati o mojoj golotinji. Obukao sam se u
rekordnom vremenu, a zatim se pojurio niz stube i u kuhinju.
“Palačinke?”
Blake je bila okrenuta prema štednjaku, kose svezane u
vlažni čvor, pjevušeći i okrećući palačinku u zraku. “Samo ako
sačuvaš koju za Lexa. Rekla sam mu da će dobiti jednu nakon što
je nazvao Gabi jutros paničareći o tome kako si propustio vaš
uobičajeni sastanak na klupi.”
“Sranje!” Pogledao sam na sat na mikrovalnoj. “Nisam
mislio prespavati.”
Blake se okrenula, rumenih obraza. “Oprosti, izgledao si
iscrpljeno.”
“Slatkice.” U dva koraka našla se u mojem naručju. “i jesam
iscrpljen, ali na najbolji mogući način. Dođe mi da ti kažem
da uzmeš pauzu od faksa na tjedan dana.”
“Zašto bih uzela pauzu od faksa?”
“Zamisli mogućnosti - dok provodiš dane i noći u krevetu.
Život bi ti se mogao promijeniti.”
“Hah”, Blake je omotala ruke oko mojeg struka. “Možde
već jest.”
Osmjehnuo sam joj se. Bio je to nov osjećaj. Ne buditi se u
panici da odem, već u panici da je vidim, da se uvjerim da
je dobro, da je poljubim opet i opet.
“Mogao bih postati ovisan o tvojem okusu.” Nježno sam je
poljubio u usta. Blake je podigla ruke kako bi ih mogla
omotati oko mojega vrata i privući me bliže.
248
“Ne u kuhinji, ljudi”, Gabi je rekla s vrata. “Moramo jesti

ovdje.”
“Ja obožavam jesti”, promrmljao sam uz Blakeine usne. “A
palačinke? Znaš da me tako Gabs drži kod sebe, zar ne?
Nahranila me. To napraviš kada želiš zadržati muškarca. Ako mu
daš hrane, tvoj je za cijeli život.”
“Zašto misliš da sam inače otišla u trgovinu i kupila
kobasice da bude još nečeg uz palačinke?”
Prostenjao sam i ponovno je poljubio.
“Ozbiljno ću otići gore po jastuk.” Gabin iživcirani glas
prodro je u moje dobro raspoloženje. “A sad, razlaz.” Pljesnula je.
“Za promjenu ne kuham ja, pa želim sjesti i popiti kavu
bez gledanja živog pornića.”
“Tko ima porniće?” Lex je doplesao do kuhinje razvukavši
lijeni cerek kada je ugledao Gabi. “Izgledaš dobro, Gabs.
Ponestalo ti je šminke jutros, ili pokušavaš izgledati kao da imaš
dvanaest kako bi platila manje ulaznicu za kino?”
Gabi ga je ošinula pogledom nastavivši pijuckati svoju
kavu. Maknuo sam se s puta ako je kojim slučajem otkrila način
kako ubijati ljude pogledom.
Lex je izgledao kao da nije nimalo taknut. Štoviše, činilo se
da uživa u njezinoj mržnji.
“I, tko se ševio sinoć?” Lex je upitao pošto si je uzeo šalicu
kave i sjeo za stol.
Gabi je uperila prst u mene, na što sam ja svoj uperio u
Blake, koja je uperila svoj natrag prema meni.
Lex se namrštio. “Znači ili ste se oboje ševili ili ste se
spetljali. Što je na kraju?”
249
“Ovaj... spetljali smo se”, Blake je rekla uputivši sramežljiv

pogled u mojem smjeru, a potom namignuvši. “I bilo je baš onako
kako to cure opisuju na zidovima zahoda.”
“Ha ha.” Pljesnuo sam je po dupetu i krenuo izvlačiti
tanjure. “Ovaj...” Lex se nakašljao. “Svjestan si da se ne smiješ
petljati s klijenticama.”
“Aha, to.” Kimnuo sam. “Prilično sam siguran da je naš
ugovor bio raskinut onog trenutka kad je počela izvikivati moje
ime.”
“Dakle”, Gabi nas je oboje pogledala, “ništa od Davida?”
“Ne”, ja sam rekao kada je Blake rekla, “Da.”
Sav je razgovor stao.
Okrenuo sam se tako brzo da sam se gotovo sudario s
otvorenim vratima hladnjaka. “Kako, dovraga, misliš ‘da’?”
“I dalje mi je prijatelj!” Blake se nervozno nasmijala.
“Moram barem otići s njim na večeru. Kao što sam rekla, prijatelj
mi je.”
“Ovaj, i ja sam ti bio prijatelj pa smo se na kraju poševili
četiri puta sinoć. Oprosti ako nisam baš uvjeren da si sposobna
držati svoje prijatelje na sigurnoj udaljenosti!”
Blake je dahnula.
Lex je promrmljao: “Joj, sranje”, izgledajući kao da mi želi
dati pet, ili mi se nakloniti, ili me možda samo izazvati na
utrku. Gabi je počela kokodakati iza svoje šalice.
“Zar ti je ovo bilo samo to?” Blake je prekrižila ruke. “Brza
ševa?”
“Zaboga, ne”, viknuo sam zakoračivši prema njoj. “I to je
još jedan razlog zašto je posljednje što želim da se družiš s
Kreletom!”
“On ima ime!”
250
“Da, Krele!”
Blake je zakolutala očima. “Poznajem ga cijeli život. Bilo bi
nepristojno odjednom otkazati. Hajde ovako. Ako ćeš se
bolje osjećati, možeš me ti odvesti i doći po mene.”
“Oooo, iznajmi neki monovolumen poput mamice!” Kaže
Lex.
“Lex, ne pomažeš”, rekao sam brzo. “Pitaj Gabi o otkazu.”
“Kako ti to uopće znaš?” Gabi je viknula kada se
okrenuo prema njoj otrovnog pogleda.
“Jesi li spavala sa šefom?” Lex je upitao grubim glasom.
“Joj! Mrzim vas!” Gabi je pljesnula Lexa po ruci, a ja sam se
okrenuo natrag k Blake.
“Iane.” Izgovorila je moje ime kao da je razočarana time što
sam ljubomoran. “Obećavam da će biti u redu, dobro?”
Posegnula je za mojim rukama.
Nisam se ni pomaknuo.
Uzdahnuvši, prošaptala mi je na uho. “Znaš da bih mogla
uzeti slobodan dan... ali ipak moram ići na svoj odbojkaški
trening.” Šapat je završila nježnim lizom po mojemu uhu.
Taj je liz za mene bio odlučujući.
Zaključat ću je u sobu sa sobom.
I učinit ću sve što je u mojoj moći da se pobrinem da će,
kada se sastane s Davidom, moje ime biti jedino na njenim
usnama.
“Vratit ćemo se!” Viknuo sam dovoljno glasno da svi mogu
čuti, a zatim sam je prebacio preko svojega ramena i odnio
uza stube do njezine sobe.
251
TRIDESETO POGLAVLJE
“Treba. Mi. Vode.” Promuklo prostenjavši, dovukao sam se

do kupaonice i upalio slavinu zapljusnuvši si lice, a zatim
skupivši dlanove kako bih se napio.
“Moraš poraditi na izdržljivosti.” Blake je došla iza mene i
pustila vodu u tušu.
Ljutito sam je pogledao u zrcalu. “Razvalio sam te!”
“Aha, to si napravio? Kada si rekao da moraš stati jer te boli
gležanj?”
Zacičavši, maknula se s puta kada sam puknuo ručnikom u
njezinu smjeru. “To što mi ne ide sprintanje ne znači da
trebam poraditi na izdržljivosti. Možda bih bio usredotočeniji da
vježbaš s više odjeće na sebi.”
“Znači gotovo si iskašljao pluća zato što nisi bio
usredotočen?”
“Tako je.” Kimnuo sam i povukao majicu preko glave
bacivši je na pod. “Ako mi nešto odvlači pozornost, ne mogu
pravilno disati, a ako ne dišeš pravilno, prdiš.” Namignuo sam
joj.
Zakolutala je očima i izgurala me iz kupaonice.
“Hej!” Viknuo sam kada mi je zalupila vratima pred licem.
“Mislio sam da će mi, ako budem išao trčati s tobom, biti
dopušten tuš. Zar ne postoji nekakva tablica na koju se upisuju
postignuća? Pa za svaki postignuti cilj osvojim seksualnu
uslugu?”
Vrata su se odškrinula. “Lud si, znaš to?”
252
“Ludo seksi?” Podigao sam obrvu i otvorio vrata malo šire.

“Ludo... zadovoljavajući? Tako lud da nisi imala jedan, ni
dva, već tri orgazma u roku od pet sati, je li?”
Lice joj je buknulo.
Ja sam se podsmjehnuo.
Vrata su se ponovno zalupila preda mnom, a ovaj se put
okrenuo i ključ.
“Dobro”, rekao sam pred vratima. “Djevojka treba
privatnosti - kužim. Ja ću ovdje sjediti u vlastitom znoju dok
čekam!”
“Nisi se žalio dok si trčao iza mene.” Blakein se glas pronio
kroz vrata. “Napravi nešto! Sjedni na pod i prestani se žaliti.”
Obožavao sam kad mi je tako šefovala.
Budući da smo taj prvi dan proveli zajedno u krevetu,
odlučili smo da se moramo vratiti među ljude i krenuti na
predavanja. Rekao sam joj da sam devedeset posto siguran da i
dalje možemo proći sve kolegije ako se prestanemo pojavljivati
usred semestra, ali Blake je imala stipendiju, a ja sam zapravo
volio svoj faks. Stoga sam odlučio da je najbolje da taj razgovor
počnem tako da najprije odem trčati s njom, umirim je kavom, a
zatim joj objasnim svoj raspored za Wingmen Inc., kao i svoje
dužnosti, da ne podivlja.
Blake nije željela da raskinem ugovor, zato što sam tehnički
gledano održao svoj dio dogovora. David ju je zapazio i mogla ga
je dobiti.
Da ja nisam stao na put.
Imala je još samo dva dana jer smo promijenili nadnevak
prestanka trajanja ugovora na njezin pravi spoj s Davidom kako
bi moj prosjek ostao čist kao suza.
253
Pa, ne baš čist kao suza. Imao sam jednu mrlju jer sam
učinio nezamislivo i spavao s njom.
No biti s njom sada je bilo drukčije.
Ona je bila drukčija.
Moj krajnji cilj nije bio pohvatati se s njom i otići. Želio sam
je dokle god ona bude željela mene. Nadam se zauvijek.
Sranje. Već sam zaglibio.
Brzo sam zgrabio mobitel s njezina noćnog ormarića i počeo
prelistavati emailove od posljednjih nekoliko dana.
Vivian se željela naći sa mnom.
Bila je zaljubljena u tipa koji se zvao John od prve godine
faksa, prije dvije godine, a Lex mi je poslao njegov raspored.
I izgledalo je da imam još jednu klijenticu od idućeg tjedna,
koja je provela posljednje tri godine pateći za svojim... da,
pogodili ste, kolegom.
Stvarno, devet od deset puta radilo se ili o kolegi ili nekome
s predavanja koga su jezivo uhodile. Bilo mi je to u redu,
ali obično je značilo da me čeka mnogo terenskog rada. Dovesti
djevojku od praktičkog nepostojanja do iznenadnog
pojavljivanja na muškom radaru nije bio lak zadatak. A činiti to
dok se viđam s Blake? Pa, recimo samo da će se moje metode
morati promijeniti jer nema šanse da ću biti taj tip. Onaj koji se
pretvara da hoda s drugim curama dok ima pravu curu.
Ruka mi se ukipila nad porukom koju sam upravo htio
poslati Lexu. Disanje mi se usporilo. Prsa stegnula.
Tuš se ugasio.
Upornije sam se zagledao u svoj mobitel.
I pokušao zapamtiti da moram disati.
254
Odjednom su se Blakeina stopala pojavila u mojem vidnom

polju. Mahnula mi je pred licem. “Iane? Što se događa?
Izgledaš kao da ćeš povratiti.”
“Jesi li ti moja cura?” ispalio sam.
Blake mi se pridružila na krevetu, s ručnikom čvrsto
omotanim oko tijela. “Ako te to plaši...”
“Ne”, rekao sam. “U tome je stvar. Ne plaši me. Bi li
trebalo?”
Blake je slegnula ramenima. “Pa, nije da se bojiš obveze.
Sve do sad si”, lecnula se, “jebao sve što je disalo.”
“Lijepo, a ja sam mislio da ćeš me nježno poleći i reći nešto
poput ‘O, Iane, samo si čekao da te prava cura obori s nogu!”
“Cure ne obaraju. To je sigurno u tvojem priručniku.”
“Zašto muškarci moraju sve?”
Blake se nasmijala, a zatim polako pustila svoj ručnik te me
zajašila. “Je li u tome stvar? Želiš da i ja nešto napravim?”
Kimnuo sam bojeći se da bih je, ako progovorim, nekako
mogao preplašiti i otjerati. Nisam je čak ni dotaknuo. Samo sam...
gledao.
“Znači, da tebi bude u redu biti moj dečko...”
Kvragu, ta je riječ zvučala tako dobro na njezinim usnama.
Bio sam posesivni gad znajući da je moja, da je nitko drugi
neće vidjeti golu, da nijedan drugi tip neće pritisnuti svoje usne
o njezine. Bilo je to dovoljno da poželim trijumfalno uskliknuti.
“Moram to... zaraditi?” upitala je.
“Tvoje riječi, ne moje”, prošaptao sam pun sebe. “Hej, da
možda slučajno nemaš uniformu spremačice u tom golemom
ormaru užasa?”
“Ne.”
255
“Dovraga.” Uzdahnuo sam. “Uniformu čistača? Prodavača

brze hrane? Reci mi da barem imaš McDonald'sovu uniformu
i poševit ću te tako da ćeš me cijeli tjedan zvati Ronald.”
“Malo si čudan.”
Zgrabio sam je za dupe i bacio na krevet. “Da, ali ti si me
nahranila, a znaš što to znači.”
Blake je prošla rukama kroz moju kosu. Njezini su se prsti
zatim spustili na moje usne i zadržali ondje kada je
prošaptala: ”Zadržavam te.”
“Da.” Svaki sam prst pobožno poljubio. “Nadam se.”
“Osjećaš se nesigurno?”
“Ne”, slagao sam. “Samo... drukčije. Ovo mi je drukčije.”
“Katkad je drukčije upravo ono što trebamo.”
“Da.” Čvrsto sam je poljubio. “Jest.”
***
Napokon sam otišao od Blake dva sata poslije, svježe

istuširan i spreman naći se s Vivian u HUB-u. Bio je to naš drugi
sastanak, tijekom kojega bih pročitao raspored i vidio slaže li se
ona s njim. Nadao sam se da ću kada dobro pogledam tipa za
kojega se zanima, moći procijeniti koliko će brzo on proći kroz
faze.
Vivian je sjedila u Subwiiyu grizući nokte i uporno zureći u
jednog od zaposlenika. Bio je malo niži, svoj je šilt s
nazivom kompanije nosio naopako i govorio je “ej” više nego što
bi to itko trebao činiti u roku od pet minuta.
“tj”, našalio sam se sjednuvši nasuprot njoj.
“Ne zna ni kako se zovem”, promrmljala je ispod glasa.
Zanemario sam to. “Jesi li se iselila iz roditeljske kuće?” Budući
256
da je njezina pozornost i dalje bila fiksirana na tipa, samo je

kimnula i nastavila govoriti ne gledajući me u oči, što je bilo
pomalo jezivo. “Uselila sam se kod jedne prijateljice nedaleko od
kampusa. Čak sam se i ošišala.”
“Vidim to.” Također je otkrila crveni ruž i sve načine kako
da zaprlja zube ne nanijevši ga pravilno. “Vivian...”
I dalje je zurila u Jolina.
Dobro. Želi njegovu pažnju? Privući ću njegovu pažnju.
“Kučko!” Skočio sam na noge i bacio stolac na pod. Zapanjeni
studenti pogledali su u nas. “Ne mogu vjerovati da si spavala
s njim! Na mojoj zabavi? U mojoj kući! U MOJEM KREVETU!”
Vivianina su se usta razjapila kada je pogledala najprije
mene, a zatim vrlo tih red za sendviče. Sendvičko umijeće
službeno je stalo. ”Iane, što radiš?” prosiktala je.
“Pa, prekidam s tobom. Što misliš da radim?” Počeo sam
mahati rukama po zraku. “Spavala si s mojim bratom!” Nisam
imao brata. “Tijekom moje rođendanske zabave!” Moj je
rođendan bio u studenom. “Što? Mislila si da neću doznati?”
Suze su joj navrle na oči.
“Iane...” Počele su se slijevati niz obraze.
“Hej, čovječe.” John nam je prišao i stavio ruku na moju
nadlakticu.
“Ne diraj me!” Otrgnuo sam se.
“Polako, ej, samo polako.” Osmjehnuo se smirujući me.
“Samo, Vivian”, znao sam da je znao njezino ime, “izgleda
prilično uplašeno. I što se god dogodilo nije u redu iznositi to
pred publikom.”
“Znaš što još nije u redu?” Siktao sam. “Ona.” Uperio sam
prst u Vivianinu smjeru. “Navela me da je tako očajnički želim da
257
sam čak razmišljao da joj oprostim iako je učinila ono

nezamislivo. Jednostavno je...” Svrnuo sam pogled. “Prelijepa.”
John je pogledao Vivian. Molio sam se da ne progovori jer
ruž na njezinim zubima učiniti suprotno, a ne privući ga. Ali
opet, možda ga zanimaju katastrofe. “Da, stvarno jest”, rekao je.
Znao sam što je vidio, djevojku iz susjedstva s malo
crvenog ruža. Lice joj je i dalje bilo obliveno rumenilom, zbog
čega su joj usne izgledale punije. Oči su joj bilc raširene -
izgledale su golemo - a zahvaljujući novoj frizuri izgledala je kao
da se upravo poseksala, što mi je, naravno, i dalo ovu sjajnu
zamisao.
Tipovi se ne pale samo na ljubomoru.
Dovoljna je sama činjenica da je drugi tip otkrio blago koje
je prolazilo pokraj njega godinama, a on se nikada nije ni
osvrnuo.
Svi su tipovi željeli biti prvi.
Željeli smo biti Kristofor Kolumbo, Lewis i Clark10 - kužite
što hoću reći.
On će uvijek biti drugi nakon mene. Ili je barem tako mislio.
Što je značilo da će se dvostruko više truditi izbrisati sjećanje
na njezinoga prvoga.
Kvragu, kako sam briljantan.
“Gle.’' Rukama sam prošao kroz kosu pokušavajući
izgledati uzrujano. “Viv, možemo li razgovarati vani?”
Kimnula je polako ustavši. Bilo mi je drago vidjeti da je
poslušala moj savjet i obukla se dolično svojim godinama.
Zahvaljujući lijepim uskim trapericama i crnoj sportskoj majici
bez rukava izgledala je starije od dvanaestogodišnjakinje.
10
Istraživači koji su vodili prvu američku ekspediciju na zapad
sjevernoameričkoga kontinenta
258
“Hej.” John je zgrabio Vivian za ruku i prošaptao joj nešto

na uho. Ona je kimnula, oborila glavu i išetala sa mnom.
Kada smo izišli, zaputila se prema klupi i sjela na nju.
“To je bilo...”
“Ššš.” Stavio sam prst na svoje usne. “Pusti neka prođe pet
minuta. Gledat će van, a ako počnemo odmah razgovarati,
činit će se kao da sređujemo stvari. Ako budemo šutjeli, oboje
ćemo izgledati... beznadno. Moramo izgledati beznadno.”
Vivian je kimnula, čak prekriživši ruke.
Nakon pet minuta okrenuo sam se prema njoj. “Rekao mi je
da se nađem s njim kad mu završi smjena. Kazao je da je
prevario svoju curu u srednjoj školi i zna kako je grozno kada
osjećaš grižnju savjesti zbog nečega što je potpuno tvoja krivnja.”
“Hmm... zanimljivo. To nije bilo u njegovoj mapi, što znači
da sam još briljantniji nego što sam to mislio.”
Jurnula je k meni.
“Ne. ne.” Nasmijao sam se i malo se odmaknuo. “Odsad
smo hladni, distancirani. Još smo kao zajedno... ali samo reda
radi.”
“Dobro.” Sklopila je ruke u krilu. “Hoću li se onda naći
s njim?”
“Možeš. Žali se i jadikuj, reci mu da nije istina, jer nije, ali
reci da ti odbijam vjerovati jer imam problema s povjerenjem.
Reci mu da je najvjerojatnije gotovo, što te zbilja frustrira, zato što
se nisi bolje seksala u životu.”
“Što?” Obrazi su joj postali žarko crveni. “Ne mogu to reći.”
“Krenuli smo naopačke.” Slegnuo sam ramenima. “Obično
ih napravim ljubomornima, zatim oni ponude rame za
plakanje kada stvari krenu nizbrdo. Ali mijenjamo redoslijed.
Reci mu da si uzrujana jer ću ti nedostajati u krevetu. Reci da sam
259
bio nevjerojatan. Reci da noću izvikuješ moje ime, a onda se

probudiš sama.”
“Ne mogu vjerovati da vodimo ovaj razgovor.” Počela se
ljuljati naprijed-natrag, očima prelijećući između mene i trave, i
dalje užarenih obraza. “Ne mogu... izgovoriti takve stvari.”
“Možeš.” Pogledao sam na mobitel. “I hoćeš. A kada s tim
završiš, otići ćeš; reci mu da si iscrpljena jer ne spavaš dobro.
Htjet će tvoj broj. Daj mu ga. Poslat će ti poruku za laku noć.
Nemoj mu odgovarati do otprilike tri u noći. Odgovorit će ti,
vjeruj mi. A kada to učini i pita te zašto si bila budna, reci da si
nemirna.”
Pregledao sam informacije o Johnu. Imali su otprilike
osamdeset postotnu mogućnost da budu dobar par. To jest, ako
se on prestane zajebavati tijekom predavanja i počne pisati
zadaće i predavati ih na vrijeme. Vivian je puno učila.
“Imaš kakav test uskoro?”
“Da, iz biologije.”
“Sjajno. I on sluša biologiju, zar ne?”
Ponovno je kimnula.
“Reci mu da je jedino što ti pomaže da ni na što ne misliš
učenje... Ponudit će da dođe kod tebe i uči s tobom. Pričekaj dan,
a onda mu dopusti. Pošalji mi poruku čim uđe u kuću, a ja ću ti
slati poruke tijekom učenja da izgledaš smeteno. Nasmij se
na neke od mojih poruka, a zatim uzdahni i zatvori knjigu. On
će ti reći da zaslužuješ bolje i pitat će te jesi li ikada razmatrala
biti i s kim drugim. A tu će biti važno da slušaš svaku moju
prokletu riječ.”
“Imam osjećaj da se ovo događa stvarno brzo.” Disanje joj je
postalo ubrzano, kao da je spremna onesvijestiti se.
260
Oh, super, još jedna hiperventilatorica. Danas nisam imao

vremena za ta sranja. Blake će uskoro završiti s odbojkom, a
ja sam imao planove za ta usta, te noge - pa, svaki njezin dio.
“Želiš ga, zar ne?”
“Da.”
“Dobro, onda mu reci da nikada nisi bila ni s kim drugim.
Reci mu da si se ljubila sa samo...?”
Čekao sam njezin odgovor. ”Dva tipa”, kimnula je
samopouzdano.
Dobro, počela je shvaćati.
“Sjajno”, rekao sam. “Prvi je bio u srednjoj školi?” nagađao
sam.
Kimnula je, a zatim slegnula ramenima. “Pa, oboje su bili u
srednjoj školi. Nisam izlazila mnogo od dolaska na faks.”
“Žao mi je.”
“Prezaštitnički roditelji”, otpuhnula je. “Sve kontroliraju.
Katkad je jednostavnije pokunjiti se i pustiti ih.”
“Iselila si se, znači da si sada sigurna, zar ne?”
“Da.” Ozarila se. “Samo dva tipa, i što onda? Kako ću znati
jesam li dobra u ljubljenju? Što ako nisam dovoljno dobra?” Cura
je imala pravo.
Podigao sam prst. “Pričekaj.”
Držeći mobitel u ruci, otipkao sam Lexov broj. Javio se na
prvo zvono. “Reci da ćeš za nekoliko sekundi proći uz fontanu.”
“Upravo te gledam.”
“Trebam te.”
“Sjajno.”
Poklopio je.
Vivian se namrštila kada je Lex obišao fontanu i krenuo
prema nama. Obožavao sam gledati kako cure reagiraju na njega.
261
Bio je građen poput nogometaša, ali je imao mozak... ne

znam, zlog genija? Gotovo kao da je točno znao koji se kemijski
spojevi otpuštaju u njihovim tjelešcima punim hormona kada im
se nasmije, i znao je točno koliko pritiska treba da svaki
poljubac uzrokuje eksploziju.
Da. Prije bi mi znalo doći da ga ubijem i seciram njegov
čudnovati mozgić. Sada mi je samo bilo zanimljivo gledati.
“Zvao si me?” Gurnuo je ruke u džepove.
Nonšalantno sam kimnuo prema Vivian. “Mora naučiti
kako upecati tipa nježnim poljupcem.”
“To.” Spustio je svoju torbu. “Hoćemo to tu obaviti?”
Osvrnuo sam se. “Da, ali možda bi bilo dobro da staneš
bliže drveću da John ne vidi.’’
Povukao je Vivian na noge i poveo je prema drveću, a zatim
stavio obje ruke na njezina ramena. “Jesi spremna?”
“Čekaj.” Pogledala je mene, pa njega, a zatim prošaptala
drhtavim glasom: “Što se događa?”
“Prvi dan ostatka tvojeg života.” Lex je ozbiljno kimnuo.
“Zamisli da je ovo kao spolni odgoj, samo... bolje.”
“Znam za ptice i pčele.”
Lex se podsmjehnuo odmjerivši je u nevjerici. “Kako da
ne.”
“Tko si ti?” čvrsto je upitala stavivši ruke na bokove.
“Druga polovica ove cjeline.” Lex je pokazao na mene.
“Guy ste?” upitala je.
On ju je privukao k sebi. “Protrljaj se o mene i doznaj,
mila.”
Zakolutao sam očima. “Viv, pusti Lexa da te nauči kako se
ljubiti. Ja to ne mogu, jer...” Namrštio sam se. Tehnički,
mogao sam. Samo... nisam želio. Imao sam osjećaj da bi to bilo
262
varanje, iako je to bio samo moj posao. Sranje, pitao sam se jesu li
striptizete razmišljale o istome svake večeri kada bi im zaticali
dolare za gaće.
“Izrasla mu je vagina”, Lex je rekao uslužno. “Osim toga,
možda on dobiva više guze, možda bi me i pobijedio u krevetu -
u posljednje vrijeme nismo provodili upitnike - ali ovo? U ovome
znam da sam najbolji. Stoga napući usne, mala, jer ću
ti promijeniti život.”
“Upitnik je bio lažiran”, javio sam se.
Lex je nježno prislonio svoja usta na njezina, zatim se
odmaknuo. “E sada, prije nego što ponovim ovo, polizat ću svoju
donju usnu. Zapazi kako sam rekao polizati, a ne zasliniti.
Blagi liz tako da nam usne klize jedne po drugima. A onda
majušni izazov.” Polizao je usne i ponovno je poljubio, ovaj se
put zadržavši na njezinoj donjoj usni prije još jednog poljupca.
Zatim mu je jezik kliznuo van susrevši se s ulazom njezinih usta
prije nego što ga je povukao.
Oči su joj bile zatvorene te se nagnula prema naprijed kada
je Lex ponovno počeo govoriti. “Ovako, kada si postigla
točan pritisak, pobrini se da ti ruke ostanu iznad njegova struka.
Nikada ne smiju biti spuštene, ne smiju potezati njegovu glavu,
već jednostavno nježno dodiruju njegove bicepse, gotovo kao da
se pokušavaš kontrolirati. Razumiješ?”
Vivian nije izgledala samouvjereno, ali je kimnula, a zatim
se nagnula i poljubila Lexa.
Kada je završila, odmaknula se i pričekala.
“Dobro.” Lex se namrštio. “Možda da još malo oklijevaš i
da se pobrineš da dotičeš barem jednu erogenu točku na
mojemu tijelu.”
“Erogenu točku?” Vivian se namrštila.
263
Lex je uzdahnuo kao da podučava prvaša matematici.

“Trbušne mišiće, kurac, laktove, ramena, bedra. Ali u ovom
slučaju rekao sam da ne ideš ispod pojasa, stoga mi dotakni lakat.
Ili ako baš želiš biti hrabra, posegni za njegovim bedrom.”
“Bedrom.” Kimnula je. “Dobro, znači, sjedimo?”
Lex je prostenjao. “Čovječe, zbilja nemam vremena za ovo.”
Upleo sam se. “Viv, ako stojiš, kreni na bicepse. Ovako.”
Povukao sam je k sebi. “A ako sjediš, da, dotakni njegovo bedro.
Ali nemoj zgrabiti. Dotakneš cvijet, a zgrabiš lopticu za stres.”
“Cvijeće, ne loptice.” Kimnula je. “Kužim.”
Lex je prasnuo u smijeh. “U redu, moj je posao ovdje gotov.
Zabavite se, klinci.”
Odšetao je zviždukajući dok su cure gledale za njim.
“Misliš da si sve pohvatala?” Prekrižio sam ruke. “Jer nam
ponestaje vremena, a ja imam još neke obveze.”
“Aha.” Ako kimne još jedanput, glava će joj otpasti.
“Nema više kimanja, nema više kratkih odgovora. Reci ‘da’
umjesto ‘aha’. Uvijek odgovaraj punim rečenicama - nemaš
više šesnaest. I nemoj kimati. Ako kimneš, on te neće čuti. A
trebamo da čuje tvoj glas. Želimo da ga on muči dok bude u
krevetu. Sam. Razumiješ?”
Kimnula je, a onda stala i rekla: “Da.”
“Super si. Imaš moj broj. Javi se brzo.”
Odšetao sam prema autu. Zakasnit ću na večeru, ali to nije
bilo važno. Samo sam želio vidjeti Blake.
Kvragu, nije mi čak trebao ni seks.
To je značilo da nešto ozbiljno nije u redu sa mnom.
264
TRIDESET PRVO
POGLAVLJE
“Mislim da bi trebala odglumiti gripu”, rekao sam Blake

dok je jurcala po sobi spremajući se za večeru s Davidom.
Zavlačio sam je što sam više mogao. Najprije pod tušem, a zatim
prije nego što se obukla. A sada, dok je obuvala štikle, sve o čemu
sam mogao razmišljati bilo je kako ih nosi gola, sa mnom. “Kad
bolje promislim.” Nagnuo sam glavu. “Obuci ih za mene
večeras?”
Blake se nasmijala i stala na nesigurne noge. “Pa, kako
izgledam?”
Uzdahnuo sam i zatvorio oči. “Prekrasno.”
“I ne gledaš.”
“Zato što se raspizdim dok te gledam. Odmah se sjetim da
će te on gledati, a svaki put kada pomislim na vas dvoje u
istoj prostoriji, poželim mu odsjeći ruku s kojom puca i zakopati
je u Gabsinu dvorištu.”
“To je zbilja detaljno.”
Prostenjao sam. “Nemaš pojma”, prišao sam joj, “koliko
detaljan mogu biti. Želiš primjer? Imam ih nekoliko.” Gricnuo
sam njezinu donju usnu i povukao naramenicu njezine pripijene
crne haljine preko njezina ramena ljubeći mjesto koje je
naramenica netom prije zauzimala i pokušavajući pogurati
tkaninu još niže.
265
“E, nećeš.” Blake je mahnula prstom preda mnom. “Gledaj

to ovako - što prije izađem s njim i kažem mu koliko sam sretna
s tobom, to prije možemo ostaviti cijelu ovu situaciju s
Davidom iza nas. Osim toga, kao što sam rekla, prijatelj mi je.”
“Upravo tako. Spavaš sa svojim prijateljem svake večeri.”
Blake je uzdahnula. “Iane, vjeruj mi. Želim tebe. Ne njega.”
U tom sam trenutku shvatio da me na vrlo uznemirujući
način drži za jaja, zato što sam sada prvi put u dugo vremena bio
nesiguran. Bojao sam se da je naša veza presvježa i da će se
vratiti na ono što joj je ugodno.
Bojao sam se da će se odabrati njega jer joj je to sigurnije.
Ali opet, zašto sam ja bio bolji od Davida?
Sranje. Što ako je to učinila sa mnom? Što ako sam je ja
sputavao? Što ako...
I zbog toga tipovi poput mene nikada ne bi trebali počinjati
veze, zato što tipovi poput mene previše razmišljaju. Tipovi
poput mene pomažu curama da dobiju tipove poput Davida.
Znao sam točno što će učiniti da je zavede. Znao sam točno kako
će reagirati na svaki njezin smijeh, svaki uzdah. Dovraga.
Osjećao sam se kao da je šaljem nenaoružanu. Nije bila spremna
za bitku, posebno kada je bila riječ o hrpi uspomena iz djetinjstva
koje je David imao u borbi sa mnom.
Zbilja sam trebao pročitati rezultate kompatibilnosti koje mi
je Lex bio dao. Tada bih barem znao tko je bolji čovjek, iako su mi
se pri pomisli na to da bi to mogao biti on prsa stezala od bijesa.
Da joj je bilo suđeno da bude s njim, bila bi s njim.
Ali bila je sa mnom.
“Iane?” Blake mi je mahnula pred licem. “Jesi li dobro?”
266
“Idi”, protisnuo sam. “Neću te voziti na večeru kao kakav

ludi dečko koji ne vjeruje svojoj curi. Ozbiljno, idi. Mi, ovaj, mi
se vidimo večeras?”
“Aha.” Namrštila se. “Svratit ču do tebe poslije. Stoji li to i
dalje?”
“Naravno.” Usiljeno sam se nasmijao, a zatim je cmoknuo u
obraz. “Samo mu ne dopusti da te dira. Igdje. Čak ni po
leđima, što znači da razmišlja da te uhvati za dupe, dobro?”
“Obećajem.” Podigla je ruku. “Idi i pogledaj film, opusti se.
Možda napiši zadaću.”
“Hah.” Kao da sam želio raditi statistiku dok joj on gleda
niz haljinu i zamišlja je golu. Moš mislit'. “Sjajna ideja.”
“Vjeruj mi”, rekla je glasom punim nade.
“Može.”
Ostavila me ondje u svojoj sobi, a ja sam se pitao kako sam
zaboga od tipa koji je bio samouvjeren u svakom području
svojeg života postao tip koji se pita jesam li napravio golemu
grešku u prosudbi davši joj priliku. Zato što onog trenutka kada
uđeš u vezu, mislim, zbilja uđeš, postaješ podložan neuspjehu.
A ja nisam poznavao neuspjeh.
Zbog toga sam se nakon ozljede toliko forsirao.
Zato nisam riskirao, zato nisam ulazio u veze. Obožavao
sam žene. Obožavao sam ih. I nevjerojatno sam uživao u seksu.
Ali seks je uvijek bio samo seks.
Sada je bio povezan s Blake.
Sranje.
Prva stvar na popisu? Otvorit ću tu prokletu mapu,
pregledati statistike, pogledati detalje i donijeti odluku, makar
me to ubilo. Osim toga, koliko loše može biti? Ja nisam užasan
267
tip, a s Blake mi je išlo sjajno. Bio sam siguran da će nam program

dodijeliti visok postotak. Kvragu, možda čak i više od devedeset.
Ali bih li nastavio hodati s njom da doznam da smo
osuđeni od početka? Unatoč tomu što mi je stvarno stalo do nje?
Pomisao na to proganjala me cijelim putem do kuće.
268
TRIDESET DRUGO
POGLAVLJE
Lex je ostavio rezultate u dnevnoj sobi, gdje obično radi.

Stol u blagovaonici bio je prazan osim nekoliko naslaganih mapa
i Lexova uvijek prisutnog MacBooka.
Izvukao sam jedan od metalnih stolaca i sjeo ne skidajući
pogleda s hrpe. Sranje, nije da su to rezultati testa za utvrđivanje
očinstva. Bio je to samo broj.
Broj koji će mi jednom za svagda reći jesam li odabrao curu
koja nije dovoljno dobra za njega ili obrnuto.
Kvragu.
Prstima sam tupkao po stolu, a zatim sam, opsovavši,
gurnuo stolac natrag i ustao nagnuvši se nad laptop, i dalje
zureći, ali se predomišljajući. Što bi ovo uistinu postiglo? Ako
sam u krivu, ako bi njoj stvarno bilo bolje s Davidom, onda... ako
mi je zbilja stalo do nje, pustio bih je, zar ne? Zašto bih je želio
povrijediti? Pokrenuo sam Wingmen Inc. upravo za ljude poput
nje.
Kako bih je zaštitio od tipova poput mene, tipova koji su
igrači. Je li uistinu to bilo u pitanju sada?
“Joj, sranje”, progunđao sam.
Pretvarao sam se u žensku - razmišljao sam o svakom
mogućem ishodu, analizirao svaki kut situacije. Ukratko, bio sam
poput Lexa sa sisama.
269
“Pa, hoćeš li ih pročitati?” Lexov je glas prekinuo moje

buljenje u laptop, zbog čega sam ponovno opsovao i gotovo
gurnuo računalo na pod.
“Nisam još odlučio.” Prekrižio sam ruke. “Što radiš kod
kuće?”
“Živim ovdje.” Lexovo je lice bilo ozbiljno. “Osim ako me
izbacuješ, što možda učiniš nakon što preletiš rezultate.”
“Tako su loši?” Datoteke su mi se rugale svojom
organizacijskom briljantnošću. Postojala je kartica za svaku
klijenticu, i mogao sam vidjeti svoje ime. Zbilja nisam želio vidjeti
svoje ime.
“Tako loše da će ti doći da se opiješ.” Lex se počeo kretati
po kuhinji lupajući vratima kuhinjskih elemenata, a zatim mi
je gurnuo čašu viskija u ruku i izvukao stog papira s oznakom
“Ian Hunter”.
“Pogledaj”, rekao je. “Nemoj reći da te nisam upozorio. Ali
ako će ti pomoći, onda podržavam.”
“Kako to, dovraga, može pomoći?” Ispio sam cijelu čašu
lecnuvši se kada mi je suhoća pića poput vatre ispekla grlo.
“Donesi bocu.”
Lex mi je čašu zamijenio datotekom i odšetao u kuhinju.
Datoteka je bila debela, a držeći je, počeo sam se prisjećati
svih usranih stvari koje sam radio curama. Nisam mogao
vjerovati da je moj lukavi cimer vodio evidenciju ako ikada
odlučim biti dovoljno glup i zaljubim se.
“Reci mi istinu”, rekao sam kada se Lex vratio s bocom, kao
i s punom čašom. Zanemario sam čašu i uzeo mu bocu iz
ruke prije nego što je uspio išta reći. “Jesi li bilježio sva ova sranja
znajući da ću jednog dana napokon skočiti s ruba u Zemlju
obveza? Ili se samo brineš za naše klijentice?”
270
“Čudno.” Lex je izvukao stolac. “Jer čini mi se da me pitaš

je li ovo osobno ili poslovno.”
“Upravo se svako predavanje o poslovnoj etici pretvorilo u
bljuvotinu u mojoj glavi. Hvala na tome.”
Lex se podsmjehnuo istrgnuvši mi bocu iz ruke. “Ako ću
biti iskren, radio sam to za naše klijentice, jer su na kraju dana
one važne, a ne mi. Unio sam tvoje informacije onog trenutka
kada sam zapazio da se stvari između tebe i Blake počinju
mijenjati. Kvragu, čim sam zapazio ustezanje.”
“Kako molim?”
“Nemoj se praviti glup. Ne stoji ti.” Lex je zakolutao očima.
“Ustezanje. Ustezao si se. Naginjao si joj. Svaki mišić u
tvojem tijelu napeo bi se kada bi ona ušla u prostoriju, stegnuo bi
šake kada bi David ušetao u prostoriju, a oči bi ti se skupile
onako čudno pa je izgledalo kao da se samo pokušavaš
usredotočiti ili možda odraditi zadaću iz statistike u glavi
premda si se zapravo svim snagama trudio ne ubiti nesretnoga
gada u kojega si uporno piljio.” Lex je nagnuo bocu i otpio golemi
gutljaj.
“Mislim ovo na najbolji mogući način, Lex, ali da si ženska,
prilično sam siguran da bi ovo što znaš o meni odražavalo
uhodničke tendencije.”
“Misliš da ne znam?” Glasno se nasmijao. “Ne mogu
promijeniti to što sam genij. Moj blagoslov, moje prokletstvo.”
“Aha.” Osjetio sam pulsirajuću glavobolju između
sljepoočnica. “Dobro, ovo je kao flaster. Brzo ću ga skinuti i
pogledati.”
“Mogu ti pročitati rezultate naglas svojim seksi glasom ako
će to pomoći.”
271
“Ti imaš seksi glas? Ma daj?” Nasmijao sam se ponovno

ukravši bocu od njega i ovaj put otpivši manji gutljaj.
“Aha, jedna od mojih osvojenih rekla je to jutros premda
mislim da me samo pokušavala navabiti natrag u krevet umjesto
da iskočim kroz njezin prozor jer mi je kuća poplavljena.”
Osvrnuo sam se oko sebe. “Opa, da, vidim što hoćcš reći.
Toliko vode. Sva sreća da imamo osiguranje.”
“Hej, upravo sam to i ja rekao.”
“Gad si — znaš to, zar ne?”
“Kaže tip čiji je pas uginuo koliko puta prošle godine?”
Mrko sam ga pogledao. “Ne više od deset. To je posve
drukčije.”
“Čovječe, ti ubijaš imaginarne pse. Ja barem smišljam
izgovore o sasvim mogućoj kućnoj katastrofi.”
“Dobro.” Podigao sam ruke. “Neću se prepirati s tobom.
Samo ću pročitati, razmisliti, a onda”, duboki uzdah zatresao
mi je cijelo tijelo “napiti se.”
“Samo tako.” Lex je ustao. “Možda pričekaj s cugom dok ne
pročitaš i ne shvatiš potpuno sve izračune, može?”
Kimnuo sam i odgurnuo bocu. Popio sam možda dva
gutljaja, što je teško moglo biti mnogo, ali ipak, možda se poželim
odvesti poslije - znate, s litice.
Prva stranica nije bila tako loša.
S druge strane sadržavala je samo moje ime, dob, visinu i
težinu. Sranje, ne bi me iznenadilo ni da je Lex imao moj OIB.
Sljedeća stranica sadržavala je informacije o Blake, sve što
sam već znao.
A treća je stranica sadržavala naše rezultate.
Ona i David odgovarali su si negdje osamdeset posto.
Zapamtio sam taj prokleti broj. Kvragu, glupi grafikon bio mi je
272
zacementiran u umu poput noćne more koja se vraćala svaki

put kada bih zatvorio oči.
Pedeset.
Brojka je bila obeshrabrujuća. Mi smo si odgovarali pedeset
posto. Tupo sam nastavio čitati.
Postigao sam ispod prosječni rezultat u sljedećim
područjima: sposobnost za vezu i ljubavna prošlost, a
natprosječni u seksualnom promiskuitetu.
Progutavši golemu knedlu, nastavio sam čitati:
Statistike pokazuju da, ako Klijentica A odluči početi vezu s
Klijentom B, postoji pedeset postotna mogućnost da će jedno ili oba srca
biti slomljena i da će veza završiti unutar dva mjeseca nakon završetka
faze medenog mjeseca.
Dva mjeseca.
Naš mi je program čak dao i prokleti vremenski okvir za
smrt naše veze.
Gurnuo sam papire ustranu. Nisam više morao čitati.
Znatiželja je bila zla kučka, stoga sam zgrabio Davidove
informacije i krenuo čitati.
Statistike pokazuju da, ako Klijentica A odluči početi vezu s
Klijentom C, postoji osamdeset i osam postotna mogućnost da će njihov
odnos procvjetati. Veza će imati čak i veću mogućnost za uspjeh nakon
prolaska prva tri mjeseca.
Nemoj srat.
Zatvorio sam mapu i pogledao na sat.
Bila je na spoju već sat vremena. A ja sam sjedio kod kuće,
na dobrom putu da se napijem samosažalijevajući se zbog
nekoliko glupih brojki.
Bez razmišljanja posegnuo sam za svojim ključevima i
odmarširao prema vratima.
273
“E ne, nećeš.” Lexov je glas odjeknuo hodnikom. “Ja ću

voziti. Ja sam popio jedno piće. Ti si popio... tko zna koliko.
Kamo idemo?”
Odbio sam odgovoriti.
“O, super, dakle prismotra? Zvuči zabavno. Pridružujem
se.”
“Zar nemaš zadaću ili što?” Progurao sam se kraj njega i
dohvatio svoju jaknu. “Išta?”
Osmijeh mu je opao. “Ne.”
“Što?” Skupio sam oči. “Nikad nisi doma četvrtkom
navečer, niti bilo koju drugu večer kad smo več kod toga. Što se
događa?”
“Ništa.” Odgovorio je kratko, a čeljust mu se stisnula kao
da pokušava zdrobiti cijeli red zubi. “Pusti.”
“Dobro.” Bol mi je bubnjala u glavi. “I idemo u U Village.
Odveo ju je na večeru u restoran Ptista and Co.”
“Hah.” Lex se nasmijao, a zatim uozbiljio. “O, ozbiljan si.
Ptista and Co?'
“Nisu svi stručnjaci za zavođenje, hvala Bogu.”
“Tjestenina. Najgori spoj osim rebaraca.”
“Opet, hvala Bogu na tome.”
Lex je zastao na vratima. “Čuj, misliš li zbilja da je ovo
dobra zamisao? Koliko se god protivio bilo kakvoj vezi u kojoj
vješaš plašt o klin i ostaješ vjeran jednoj osobi, ovo bi špijuniranje
moglo završiti loše.”
“Superjunaci ne špijuniraju. Mi... provjeravamo.”
“A kao zlikovac, ja bih jednostavno provalio, pa tko sam ja
da govorim?”
“Upravo tako.”
274
TRIDESET TREĆ E
POGLAVLJE
Nisam osjećao da radim išta loše sve dok se nismo dovezli

u mojem terencu poput dvojice tipova koji pokušavaju
opljačkati banku.
“Krajnji kut”, Lex je rekao spuštajući dalekozor. “Okrenuta
je prema njemu, ne sjedi mu nasuprot, već pokraj njega.
Gad možda ipak ima neke vještine. Želiš vidjeti?”
“Ne.” Gledao sam ravno pred sebe. “Posljednje što želim
vidjeti je koliko joj blizu sjedi, i je li strateški ispustio svoju
salvetu na pod kako bi imao izliku privući stolac bliže njoj.”
“Zastrašujuće je”, Lex je rekao tihoga glasa, “kako dobro
poznaješ muški rod.”
“Salveta?”
“Aha.”
“Privlačenje stolca?”
“O, da.”
“Sranje.” Protrljao sam oči jer mi se vid zamutio od
glavobolje. “Vjerojatno će joj se nagnuti i reći da je ne čuje dobro
zbog gomile. Zatim će još jedanput privući stolac bliže dok se ne
nađu bedrom o bedro, a onda će pred njegovom rukom ostati put
od tek nekoliko centimetara da dosegne njezinu golu nogu.
Najbolja erogena zona za spoj.”
275
Lex je šutio. A onda: “Sranje, čovječe, trebao bi napisati

knjigu... Mršti se, izgleda kao da se ispričava... Ponovno privlači
stolac, ali ne mogu vidjeti pod stolom.”
“Dira je. Naravno da je dira.”
“Ne pretpostavljaj.”
“Zato što sam dosad griješio?” Pukao sam.
Lex nije odgovorio, a ja se i dalje nisam mogao natjerati da
pogledam. Gledanje se činilo poput posljednje kapi, izdaja. Rekao
sam joj da joj vjerujem, stoga sam barem, koristeći se
Lexom, održavao svoje obećanje. Na neki način.
“Pa, Supermane, koji je sljedeći potez?” Lex je upitao nakon
nekoliko sekundi tišine.
Mobitel mi je zavibrirao.
Bila je to poruka od Blake.
Namrštivši se, otvorio sam je i osjetio kako mi napetost
prožima tijelo.
Blake: Večera je gotova. Naručujemo desert, a onda dolazim
kući. Ne brini se.
“Lex?” Namrštio sam se osjećajući kako mi bijes struji kroz
vene; došlo mi je da nabijem mobitel na kontrolnu ploču. “Jesu li
jeli?”
“Vidim kruh na stolu... ali ne i glavno jelo. Čekaj, samo
malo.” Ponovno je zašutio, a onda nastavio: “Konobar je
došao do njih, ali ga je David otposlao.”
Kimnuvši, ispalio sam odgovor Blake.
Ian: Je li hrana dobra? Što si naručila?
Odmah sam dobio odgovor.
276
Blake: Hrana je sjajna. Naručila sam piletinu na tajlandski.
“Lex...” Ozbiljno sam trebao krenuti prije nego što

upadnem u restoran i napravim kaos. “Jesi li siguran da još nisu
jeli?”
“Gotovo sto posto. Zašto je to važno?”
“Valjda i nije.” Osim što mi je lagala o nečemu malome. Što
je značilo da se dogodilo nešto veliko...
Zašto bi mi rekla da je naručila i da je bilo dobro iako još
nije jela? Zašto bi izmislila laž? Zašto sam, dovraga, ja bio
tako paranoičan?
“Trebali bismo krenuti”, rekao sam. Nije da sam se sada
mogao suočiti s njom, a ionako je bila riječ samo o hrani.
“Da”, Lex je rekao ubacivši u prvu brzinu i bacivši
dalekozor na stražnje sjedište. “Sjajna ideja.”
“Opa, odjednom si u žurbi?” Nasmijao sam se kada je Lex
okrenuo auto tako da je moj prozor sada gledao prema restoranu.
Bio je to letimičan pogled.
Jedan prokleti letimičan pogled.
Zbog kojega ću žaliti do kraja života.
Blake.
David.
Ljubili su se.
Podigao sam mobitel ne mogavši se spriječiti da uslikam
poljubac, misleći da će ga svakog trena odgurnuti, ošamariti,
ustati i otići.
Nije.
Okinuo sam fotku.
277
A kada je Lex izišao s parkirališta, zabio sam posljednji

čavao u lijes naše veze. Hej, vidi li to - uspjeli smo doći do trećeg
tjedna.
Očito je na našem programu trebalo još malo poraditi.
Stisnuo sam “Pošalji” s porukom Nadam se da si uživala u
desertu.
“Lex”, promrmljao sam kada smo se vratili kući. “Napij me.
Sada.”
Zagledao se u mene, nečitljiva lica, što nije bilo nimalo nalik
Lexu. Bili smo prijatelji godinama, i nikada me, tijekom
sveg ovog vremena što smo se družili, nije pogledao tako, čak ni
kada sam bio ozlijeđen i u bolnici.
Prvi put u mojem odraslom životu moj me najbolji prijatelj
gledao sa sažaljenjem.
Grozno.
“Nemamo dovoljno da te napijemo, to su loše vijesti”, Lex
je najavio kada smo ušli u kuću, a ja sam piljio u pult, uma
pomućenog od bijesa i razočaranja i, ako ću biti iskren, goleme
tuge.
Tuge s kojom sam se odbijao suočiti.
Jer suočavanje s tugom značilo je žalovanje, a to je bilo
glupo.
Zašto bih žalovao za nečime što sam jedva imao?
Ali ljutnja? S ljutnjom sam dobro znao kako. Kvragu, kako
se netko poput mene našao u ovom položaju? Dobro, propast
nam je bila suđena. U redu, to sam shvatio, ali zašto me zavlačiti?
“Kakav je osjećaj?” Lex mi je nalio čašu viskija i sjeo
nasuprot meni, na barski stolac.
278
“Što, imati slomljeno srce? Joj, pa ne znam, Lex. Malo

škaklja, kao da mi je pero zapelo u guzici. Koji vrag, čovječe, jesi
li ti ozbiljan?”
“Mislim, biti na drugoj strani.” Izgledao je kao da je
najozbiljnije znatiželjan. “Onaj koji je odbačen iako je očito on
bolji izbor.”
“Daj, molim te. Vidio si brojeve.”
“Da. Brojeve. Nemoj mi reći da stvarno vjeruješ u to sranje.
Dobro, temeljimo našu tvrtku na njima, u redu. I da, većim
dijelom ta metoda pali. Ali nikada ne uzima u obzir kemiju.
Kužiš to, zar ne? Računalo to ne može predvidjeti.”
“A onog dana kada uspije...”
“Da, bit ćemo sjebani, zato što će roboti preuzeti svijet. Imaš
sreće što ću predvoditi puč, pa ću ti sačuvati mjesto na matičnom
brodu.” Zakolutao je očima. “Ozbiljno, ne mogu vjerovati da
vodim ovaj razgovor s tobom, kao da si žensko, ali ne
postoji matematička jednadžba za kemiju. Uopće. Ne možeš je
dobiti na silu i ne možeš je predvidjeti. Ona i David možda
izgledaju dobro na papiru, ali pali li je on? Umire li iznutra zbog
njegovih osmijeha? Njegov poljubac - je li toliko dobar da joj
gaćice same padaju od njega? Ne kažu li to žene?”
Podigao sam ruku poput znaka za stop. “Mislim da nam
treba više alkohola ako ćemo uporabljivati fraze poput ‘gaćice
same padaju’, Lex.”
“Pretvaraj se da sam žensko.”
“Radije ne bih. Budući da sada mrzim sve žene, sigurno ću
učiniti nešto glupo, kao poljubiti te zbog zbunjenosti od
hormona, a onda ti pokušati razbiti bocu na glavi od bijesa.”
“Prvo, ne ljubi me - to će nam uništiti prijateljstvo.”
Podigao je jedan prst, zatim drugi. “Drugo, oboje nas zanimaju
279
cure, stoga mislim da se podrazumijeva kako je eksperimentalna

faza prošla otprilike u isto vrijeme kada smo odslušali engleski za
početnike.” Još je jedan prst poletio u zrak. “I treće. Udariš li me
u glavu bocom ili samo jastukom, vjerojatno ću te srušiti na
pod kao što sam to učinio u šestom razredu kada si rekao
Amandi da su me, zahvaljujući svem metalu koji sam imao u
ustima, izvanzemaljci mogli vidjeti iz svemira.”
“Želiš da govorim?” Ogorčeno sam se nasmijao. “O tome
kakav je osjećaj vidjeti kako cura koju si upravo poševio
ljubi drugog tipa? Ili kako ti cura do koje ti je stalo laže? Što kažeš
na ovo?” Podizao sam prst po prst čineći vlastiti popis. “Jadno
je. Želim ubiti Davida. Želim da ona pati jednako koliko ja
patim. Želim da se bol u sredini mojih prsa opusti dovoljno da
mogu prokleto disati. Želim joj zalupiti vrata u lice, a zatim se
ispričati i zagrliti je i moliti je da odabere mene.” Zagledao sam se
u svoju ruku, ispruženih prstiju, a zatim je zatresao kao da će to
prekrižiti točke na mojem popisu. “Želim toliko toga i tako sam
zbunjen da mislim da mi je jedina opcija utopiti se u viskiju kojeg
očito nemamo dovoljno. To je istina.”
Lex je šutio.
Kuhinjski je sat otkucavao u daljini ispijajući moje već
gotovo spaljene živce.
“Pa, ovako.” Lex je pročistio grlo. “Imaš dva izbora. Reci joj
da si je vidio i suoči se s njom licem u lice, ili... oprosti se s
njom bez objašnjenja. Prvo će biti lakše za tebe, a drugo će biti
teško za oboje. Razmisli i nemoj previše dramatizirati. Zapamti,
imamo kite.”
“Skoro si me zavarao jer se čini kao da je ona upravo
odvalila moju i smijala se čineći to.”
280
“To je bilo tvoje srce, ne kita. Znaš razliku, zato prestani biti
kreten i popij ostatak tog viskija.”
“Ostalo je još dvije kapi. Misliš li da će se, ako zatvorim oči i
lupnem petama, pretvoriti u dvije boce?”
“Učini to i opet ću te nazvati ženskom.”
Frustrirano uzdahnuvši, nagnuo sam bocu i bacio je u
smeće, a zatim izvukao mobitel iz džepa.
Sedam propuštenih poziva.
Svi od Blake.
“Što će biti?”
“Ja sam popravljač”, rekao sam, i dalje piljeći u svoj
mobitel. “Stoga ću popraviti ovo. Još smo na ugovoru, ali prema
našem dogovoru, kako stoji u posljednjem odjeljku, barem u vezi
s Blake, ako je izvede na spoj i poljubi je, ugovor je gotov.”
Pogledao sam u njegov laptop. “Okončaj ga.”
“Hm.” Lex je ustao. “Jesi li siguran da je to dobra zamisao?”
“Što?” podsmjehnuo sam se. “To je htjela od početka, a bez
obzira na to kako je to dobila, dogodilo se. Okončaj
prokleti ugovor, zatraži novac i obriši njezine informacije iz
mojeg rasporeda kad si već kod toga. Ja se moram sastati s Vivian
ujutro, a onda ću imati novu klijenticu sljedeći tjedan.”
“Iane, razmisli o ovome.” Lex je krenuo prema meni.
“Ignorirajući je, riskiraš da...”
“Da što?” Viknuo sam. “Da zauvijek ode? Već je otišla.
Odlučila je. Nije izišla iz mojega kreveta posljednjih četrdeset i
osam sati, ali mu je svejedno uzvratila poljubac! Poljubila ga je,
Lex. Gotovo bih radije da je spavala s njim.” I on je vrlo dobro
znao koliko intiman poljubac može biti. Seks je mogao biti
bezuman, ali poljubac? Nikada. Tisuće misli prethodile su
poljupcu, milijun osjećaja razvijalo se tijekom njega, i bio je to
281
jedini čin predigre koji bi se još godinama ponavljao u ženinom

umu, većinu vremena više od samog seksa.
Sjećaš se svakog trenutka svojega prvog poljupca s nekim.
Prvi seks? U mnogim slučajevima vrijedan je škrgutanja
zubima, beznačajan je, sramotan, nedovoljno dobar.
Poljubac se, međutim, uvijek pamti.
I uvijek postoji razlog za to.
“Iane, pitat ću te još jedanput - jesi li siguran?”
“Obriši datoteku, Lex. I dalje sam tvoj šef, tehnički gledano,
zar ne?” Bio je to nizak udarac. Iako smo bili partneri, ja
sam imao nešto veći udio u tvrtki - šezdeset posto. Znao sam da
ga je to zaboljelo.
Izgledao je raspiždeno, spreman udariti me u čeljust. “Jesi.”
“Onda učini to.”
Ostavio sam ga u mračnoj dnevnoj sobi i zaputio se prema
stubama, teško koračajući. Kada sam bio na pola puta do
gore, zazvonilo je zvono na vratima.
Lex ih je otvorio kako sam i očekivao.
“Je li Ian tu?” Blake je upitala.
Zastao sam na stubištu zadržavši se u sjeni, prisluškujući.
“Nije”, Lex je slagao. “Blake, trebala bi otići.”
“Ne!” viknula je. “Ne mogu. Ne razumije ono što misli da je
vidio. Samo - trebam mu objasniti.”
“Dobro.” Lex je prekrižio ruke stavši nasred ulaza. “Objasni
meni. Zašto te je, dovraga, neki drugi tip ljubio?”
Šutjela je nekoliko dahova. Zatim je rekla: “Radije bih
razgovarala s Ianom o tome.”
“E, jebiga. Imaš mene. Govori ili odlazi, zaboli me.”
“On je mene poljubio!”
282
“Priča stara kao vrijeme.” Lex se podsmjehnuo. “A ti si mu

uzvratila poljubac. Propuštam li kakav važan detalj, kao da si
ga odgurnula, udarila koljenom u jaja, vrisnula iz sveg glasa?”
“Jesam... odgurnula sam ga... nakon nekog vremena.”
“Ali si oklijevala. To ne govori ništa dobro o tebi, kao ni o
tome što misliš o mojem najboljem prijatelju. Istom onom
najboljem prijatelju za kojeg sam prilično siguran da će
poželjeti odustati od najlukrativnijega poslovnog koncepta koji
sam vidio u posljednjih nekoliko desetljeća, i sve to zbog toga što
je neka cura, koja se ne zna čak ni obući bez njegove pomoći,
pomislila da bi mogla ciljati malo više i prevariti ga.” Stiskao sam
rukohvat stubišta tako čvrsto da su me ruke zaboljele. Bio sam
rastrgan između želje da je obranim i da počnem vikati na nju
kao što je on to činio.
“Ciljati više?” Nasmijala se. “S Davidom? Jesi li ti lud?”
“Sigurno si silno ponosna na sebe”, Lex je rekao tiho.
“Jedina cura koja je osvojila Iana Huntera, a nisi ga čak ni
zadržala. Odbacila si ga čim ti je simpatija iz djetinjstva posvetila
malo pozornosti. Misliš li da bi Davidu uopće bilo stalo do tebe
da te Ian nije stavio na njegov radar? Misliš li da sada mari za
tebe?”
“Mi smo prijatelji. To je to.”
“A ti i Ian ste... što?”
“Hodali! Hodamo'.”
“Poljubila si drugog tipa. To znači da je ono što ste ti i Ian
imali gotovo. Očekuj okončanje ugovora ujutro. Dosta mi je
razgovora s tobom, i iskreno, mislim da si kučka. Eto. Rekao sam
to. Idi se isplači u jastuk jer su muškarci užasni. Još bolje, siguran
sam da bi te David rado utješio. Raširi noge za njega. Ovo je
gotovo.”
283
Vrata su se zalupila.
Zapanjen, čekao sam da mi Lex nešto kaže, ali bio je tih,
zastrašujuće tih, dok je šetkao ispred vrata, potom udarivši zid
nogom.
“Jesi čuo?” Lex je upitao promukla glasa.
“Teško da mi je moglo promaknuti.”
“Nisam je mislio nazvati kučkom. Zanio sam se.” Lex je
iznenada trznuo glavu prema gore i nasmijao se. “Možeš mi
zahvaliti poslije.”
Skupio sam oči. “Kako to misliš, zahvaliti ti poslije?”
“Jesi li se ikada zapitao zašto ti tako dobro idu spojevi?”
Nemarno je slegnuo ramenima. “Zašto ti uvijek rado prepustim
da podučavaš klijentice umijeću zavođenja dok ja samo radim
na tehnikama ljubljenja i prekidima?”
“Ne, ali imam osjećaj da ćeš mi otkriti skriveni talcnt.” Bol
je bila manja kada nisam razmišljao o njezinu glasu, o tome
kako je tužno zvučala.
“Moja specijalnost? Prekidi. Htio sam razgovarati s tobom o
tome, ali... mislim da možemo dodati tu specijalnost u
Wingmen Inc. Pomažemo ljudima s prekidima, ali im možemo
pomoći i s pomirenjima. Ako joj je stalo do tebe, vratit će se, za tri,
dva, jedan.”
Začulo se kucanje.
Lex je podigao obrvu, a zatim naglo otvorio vrata. “Nisam
li ti rekao da odeš?”
“Samo”, Blake je gurnula Lexa, “prekini govoriti na dvije
sekunde tako da ja mogu progovoriti a da se ne moram braniti.
Reci Ianu da ću se vratiti. A ako se ne javi na mobitel, ući ću
kroz njegov prozor. A ako ga zaključa, razbit ću ga svojim
kovčegom za šminku, ili nečim jednako teškim. Neću prestati dok
284
me ne sasluša. I mislim...” Zašutjela je. Plače li ona to? “Mislim da

ga volim.”
Moj se svijet prestao vrtjeti.
Šunjajući sam se spustio, gotovo se skotrljavši niz stube dok
sam zapanjeno čekao da Lex nešto kaže.
“Dobar odgovor. Bit ćemo u kontaktu.” S tim joj je zalupio
vrata u lice, samodopadno mi se nacerio i kazao: “Rekao sam ti.”
285
TRIDESET Č ETVRTO
POGLAVLJE
Moj je prokleti krevet mirisao po Blake, što je bilo zbilja

ironično jer sam iz prve ruke znao što mirisi čine sjećanju. Zato
sam rabio samo određene gelove za tuširanje kada bih se sastajao
s klijenticama, određene kolonjske stvarajući povezanost, no
ipak pazeći da ta veza ne postane tako čvrsta da im se učini da su
više zaljubljene u mene nego u tipa kojega su ganjale. Morao sam
pridobiti njihovo povjerenje, ali ne do te mjere da se
emocionalno vežu.
Nikada, ni u najluđoj mašti nisam mislio da će mi se to obiti
o glavu, da će se uloge obrnuti i da ću morati spavati u
paklenoj kombinaciji mirisa šampona od lavande i vanilije, tijela
tako napetog da sam se bojao pretjeranog trenja plahti dok sam je
noću sanjao.
Rekla je da me voli.
Nisam bio siguran jesam li joj vjerovao.
Svi su me voljeli, ili su barem to mislili.
A dopustiti drugom tipu da te poljubi, i još gore, uzvratiti
mu poljubac, nije bila ljubav.
Prostenjavši, teško sam spustio ruku na jastuk pokraj sebe,
a kada sam ga ponovno rastresao, ponovno me paralizirao
nalet lavande i vanilije.
286
“Kvragu.” Odgurnuo sam ga s kreveta i pogledao na svoj

noćni ormarić. Bilo je šest ujutro, najbolje vrijeme za teretanu,
posebice stoga što sam znao da Davida ondje već dugo neće biti
kada ja dođem. Nisam bio posve siguran da bih se mogao
suzdržati da ga ne prebijem kada bih dobio priliku. Ako ništa,
možda mu ponudim pomoći na benču, a onda pustim da mu uteg
padne na prsa - ili vrat.
Dobro je znati da sam razmišljao o ubojstvu.
Zamišljajući kako se njegove ruke omataju oko Blake, čvrsto
sam stisnuo šake. Da. Vrijedilo bi, samo da vidim glup i
bespomoćan pogled na licu toga gada.
***
“Još dva”, Davidov je prijatelj DJ rekao, prstima jedva

dotičući šipku kada je David, glasom nalik na kakvog diva,
prostenjao i podigao uteg. “Još jedan.”
Davidove su se noge umalo podigle s tla.
Je li cijela košarkaška ekipa bila nesposobna za pravilno
dizanje utega? Ili samo David? Izgledalo je kao da koristi svaku
stanicu u svojem tijelu kako bi prisilio uteg da se ponovno
podigne. Dan bi mi ozbiljno bio ljepši kada bi gad prdnuo i kada
bi netko to objavio na Twitteru. Ajme, hashtagovi koje sam mogao
smisliti. Već me iživciralo to što je David promijenio svoj
raspored i vježbao tijekom mojeg vremena, ali neka mu je.
Vratio sam se svojim sklekovima, a iz Davidova je smjera
došlo još vikanja.
“Odlično trošenje kalorija, odlično”, rekao je DJ. Čuo sam
udarac po leđima i, vjerojatno, po dupetu. Nije mi nedostajao
taj dio organiziranih sportova - kultura, to kako bi dizanje utega
287
i treniranje postalo gotovo religija. To nije bilo zdravo, i to je

bila jedna od onih stvari zbog kojih sam bio zahvalan što sam na
drukčijem putu, iako to nije bio onaj koji bih izvorno odabrao za
sebe.
Završio sam svoj posljednji sklek i srušio se na prostirku
ujednačavajući disanje, čekajući da mi se puls smiri, kada je par
japanki došetao ravno u moje vidno polje.
Crnobijele Adidas japanke iz 1992., broja trideset i devet.
Polako sam podigao glavu, a potom se uspravio u sjedeći
položaj na prostirci. “Da?” Glas mi je bio odsječan, iziritiran. Nije
bilo teško postići taj ton jer sam bio iscrpljen od treninga i
nevjerojatno raspižden. Bila to ljubav ili ne, ipak je poljubila
drugog tipa.
Varanje je varanje.
Točka.
Blakeina valovita kosa bila je svezana u niski rep i nosila je
naočale crnih okvira. Nisam imao pojma da nosi naočale. Cijeli joj
je trbuh bio otkriven zahvaljujući niskim košarkaškim hlačicama i
vrlo visokom i uskom ružičastom sportskom grudnjaku.
Mogao sam samo zamisliti koliko je tipova upravo u tom
trenutku počelo slagati utege nadajući se da će je impresionirati
ne shvaćajući da ona nije tip cure koju bi time impresionirali. Ja
sam to dobro znao.
Sportaši bi odmah prozreli ta sranja, posebno kada nisi
mogao ni podignuti prokletu šipku sa stalka.
“Blake”, David je viknuo s druge strane dvorane.
Ja sam stisnuo zube pokušavajući ne poludjeti. Zašto je,
kvragu, došla?
“Slušaj.” Blake je ignorirala Davida i sagnula se, tihoga
glasa. “Trebamo nasamo razgovarati.”
288
“Zar nisi dobila moj email?” Naglo sam ustao i ručnikom

počeo brisati vrat. “Gotovo je.”
“Ne, nije.” Njezina je donja usna zadrhtala te je spustila
ruku na moju podlakticu. “Iane, volim te. Žao mi je zbog
poljupca. Mogu objasniti. Nije to imalo nikakve veze s tobom.
Bila sam zbunjena.”
“Nemoj me jebat”, rekao sam prazno se nasmijavši. “Gle,
oboma si nam napravila uslugu.”
“A da?” Bio je njezin red da pizdi; trgnula se i prekrižila
ruke podigavši sise dovoljno visoko da u svakom tipu koji
pogleda u našem smjeru pobudi seksualne fantazije koje će trajati
još satima.
“Aha.” Brzo sam joj povukao ruke dolje i prikovao joj ih na
bokove. Tako je bolje. “Procjena naše uspješnosti... nije bila dobra.
Stoga osim ako želiš dati ovome pedeset postotnu
priliku”. Slegnuo sam ramenima i kimnuo prema Davidu, koji
nam se približavao, “trebala bi otići k onomu koga si cijelo
vrijeme željela.”
Kvragu, kako nikada nisam zapazio koliko glupo hoda?
Ravna linija, amigo, ravna linija.
Blake je skupila oči. “Sve se to promijenilo. Znaš to.”
“Zbog seksa”, objasnio sam. “Dolazi do kemijske reakcije
koja te emocionalno veže za osobu kada se poseksate. Pusti
da prođe nekoliko dana pa ćeš se ohladiti. Kao i ja.”
“Iane”, rekla je ponovno, ovaj put još očajnije. “Govorim ti
da te volim, a ti me odguruješ. Zar ti uopće nije stalo do mene? Ni
najmanje?”
Jeste. Bilo mi je stalo i previše. A u tom trenutku, unatoč
tomu što je ona govorila, unatoč tomu što je osjećala prema meni
znao sam da ću morati donijeti odluku za nju.
289
Zato što nije vrijedilo riskirati. Ona jeste bila vrijedna rizika,
svakako. Ali ja? Ja nisam.
Bilo je grozno nemati nimalo vjere u sebe, ali što ako je
povrijedim? Sto ako sam, u ovoj situaciji, ja njezin Jerry, suprug
moje sestre? Tip koji se činio sigurnijim izborom, zbog čega
će sljedećih deset godina jadikovati za nekim drugim?
“Iane?” Suze su joj navrle na oči.
“Idi.” Napravio sam korak unatrag. “Dečko te čeka.”
“Moj dečko stoji preda mnom.”
“Ne više”, prošaptao sam posljednji se put zagledavši u te
usne, te oči. Morao sam svrnuti pogled. “Budi sretna.”
“Jesi li ti?”
“Jesam li ja što?” Prenuo sam se. David je sada bio samo
dva metra udaljen od nas, sve se više približavajući.
“Sretan?”
“Zar je važno?” upitao sam kada je David zavukao ruku
oko Blake i pokušao je privući kako bi je poljubio.
“Meni, jest.”
“Iane!” David je ispružio slobodnu ruku. “Dobro te je
vidjeti, čovječe.”
Zagledao sam se u njegovu ruku, a zatim ga blijedo
pogledao u oči, neskriveno ignorirajući njegovu navodnu
prijateljsku gestu, koju je pokušavao pretvoriti u pobjedničko
rukovanje. Želeći mi time reći: Hej, žao mi je što si izgubio, patetični
gade, ali evo ti medalja za sudjelovanje za sav trud. Nema ljutnje, zar
ne? E, usput - jesi li je ti naučio onaj potez s uvijanjem leđa u
krevetu? Hvala, čovječe. Hvala do neba.
“Kvragu”, rekao sam ispod glasa i razvukao najbolji lažni
osmijeh koji sam uspio postići. “Vidimo se poslije, ljudi. I
Davide?”
290
Nevjerojatno. I dalje se podsmjehivao. “Da?”

“Dobro se ponašaj prema njoj.”
“O.” Spustio je pogled poljubivši je na vrh glave. “Već
jesam... sinoć.”
Blakeine su se oči raširile.
I prije nego što sam shvatio što se događa, poletio sam
preko prostirke i nabio ga šakom u lice.
Više puta.
“Iane”, Blake je viknula kada su se snažne ruke omotale
oko mojih prsa i otrgnule me od Davidova tijela na podu.
Ponovno sam pokušao nasrnuti na njega.
“Čovječe.” DJ me jače uhvatio. “Pusti to, čovječe. Pusti.”
“Gade!” Vikao sam. “Još je jedanput omalovaži ovako i ubit
ću te!”
David se podsmjehnuo kroz krvave zube. “Šalio sam se.”
Potapšao je svoj nos na kojemu su se već počele pojavljivati
masnice. “Daj, prihvati šalu.”
Šalu? Tko se normalan šali o tome kako je ševio curu, i to
pred njom? Grižnja me savjesti počela izjedati jer, iskreno,
koliko sam puta ja učinio isto?
“Iane”, Blake je zazvala za mnom.
Nisam je mogao ni pogledati.
Opsovavši, izišao sam iz prostorije s utezima kroz
prestravljenu i znatiželjnu gomilu.
“Iane!” Blake je došla do mene i uhvatila me za ruku. “Nije
ono što misliš.”
“Reci mi.” Nisam više prepoznavao svoj glas. “Je li to bilo
prije ili poslije?”
“Što?” Izgledala je zbunjeno.
291
“Rekla si Lexu da me voliš - je li to bilo prije nego što si ga

poševila ili poslije?”
“Nisam!” Blake me gurnula. “Jesi li ti ozbiljan? Kako je od
poljupca došlo do seksa?”
“Ne znam. Ti reci meni. Ja sam ti pokazao sve korake,
Blake.”
“Nevjerojatno!” Gurnula me jače. “Ja ti kažem da te volim,
a ti ne samo da me guraš prema njemu, već me i optužuješ da
sam spavala s njim?”
“Nije da nisi to željela, siguran sam”, promrmljao sam.
Peckajući osjećaj prožeo mi je obraz kada je njezina ruka
sletjela na moje lice.
“Jesmo gotovi?” upitao sam obišavši je.
“Itekako. Gotovi.” Otrčala je natrag u prostoriju s utezima,
a ja sam nastavio svoj hod srama sve do svojeg auta.
Smiješno je to što bi prije nekoliko tjedana ovo što se
dogodilo bila savršena namještaljka da tip napokon zamijeti
djevojku. Kvragu, čak ni ja ne bih mogao napisati tako dobar kraj.
Jedini problem?
Ovo nije bila fikcija.
Nije bila namještaljka.
Ovo je bio život.
Tko god da je rekao “ako nekog voliš, pusti ga da ode”
očito nikada nije bio zaljubljen. Ipak, bilo je to upravo ono što
sam sada ja radio.
Puštao sam je da ode.
Boljem čovjeku.
Koji prvi put u mojem životu, shvatio sam, nisam bio ja.
292
TRIDESET PETO
POGLAVLJE
“Iane? Slušaš li me uopće? Poljubili smo se. Bilo je

nevjerojatno...”
Kvragu, čak i da je to bio najgori poljubac u njezinu životu,
i dalje bi bio nevjerojatan, jer kada si zaljubljen ili ti se
netko uistinu sviđa, možeš opravdati gotovo sve.
Pa, naravno da mu je dah mirisao na kavu. Radi u Starbucksu!
Halo, pa pije kavu!
Blesavi Ian. O, ne, namjerno me nabio zubima!
Rekao je da pati za mnom već godinama. Godinama! Možeš li
podnijeti to!
Ne, zbilja ne mogu. Molim te, prestani govoriti.
Ili moj osobni najdraži izgovor: Rekao je da je bolje ako ima
više pljuvačke, jer te suha usta mogu ubiti tijekom oralnoga.
Kunem se.
Aha, a jaja će ti otpasti ako se ne poseksaš prije četrdesete.
Ne, stvarno. Pogledajte na internetu.
“Iane!” Vivian je pucnula prstima preda mnom. “Nakon
poljupca kako da zadržim njegov interes?”
Da, trebao sam prestati sanjariti o određenoj djevojci i
određenom tipu koji su trenutačno, kako sam vidio, hodali držeći
se za ruke prema HUB-u.
293
“Ti...” Pomahnitavši na prizor, posegnuo sam za

Vivianinom rukom. “Sranje, Vivian, jedan poljubac je u redu, ali
tek je drugi onaj koji im govori da prvi nije bio iznimka. Stoga mu
ovaj put dopusti da te poljubi, ali mu daj dvojake signale. Ne
može biti prelako.”
“Dobro.” Namrštila se. “Možda da sjednem malo dalje od
njega?”
David se nasmijao na nešto što je Blake rekla. Nosila je
traperice i kratki top koji je otkrivao njezinu preplanulu kožu,
kvragu!
“Iane”, Vivian je zarežala.
“Aha, da.” Bez razmišljanja povukao sam Vivian u svoje
krilo blokirajući si pogled na Davida i Blake. “Budi razigrana s
njim, a kada se nagne, ti se odmakni, ovako.” Ja sam se nagnuo, a
ona se odmaknula i nasmiješila.
Osjećao sam se šuplje. Prazno. “Dobar posao, Vivian. Samo
pripazi da poljubac bude razigran, a onda može postati
strastven. Ali nemojte se žvaliti - to nije za drugi poljubac, pa čak
ni za treći. Neka te nastavi željeti. Kada ćeš ga opet vidjeti?”
“Pa.” Vivian se promeškoljila na mojem krilu. Dovraga, što
joj je guzica bila koščata - dajte curi kolačić ili nešto. Volim ženska
tijela, ali jedite za Boga miloga. “Trebali bismo učiti večeras.”
“Na javnome mjestu. Zatim odite nekamo na piće, reci mu
da trebaš pauzu.”
“Dobro.” Vivian se opet promeškoljila.
Blake i David zacijelo su otišli.
“U redu, bježi.” Podigao sam je sa svojega krila i ustao u
trenutku kada su se David i Blake okrenuli prema meni. Prema
izgledu njezinih usana zaključio sam da ju je ljubio, ili joj je
294
pokušao iščupati usne s lica. Ali nije izgledala zadovoljno;

štoviše, izgledala je raspiždeno.
Dao sam ti što ti je srce željelo, princezo. Nema na čemu. A sada
prestani zuriti u mene.
“Stara klijentica?” Vivian je kimnula prema njima.
“Na neki način.” Namrštio sam se i dohvatio svoj mobitel.
“Pošalji mi večeras poruku s lokacijom, a ja ću se držati u
pozadini kako bih se pobrinuo da ti ne zatreba pomoć.”
“Hah.” Vivian je kimnula. “Stvarno ozbiljno shvaćaš svoj
posao, zar ne?”
David mi je pokazao srednjak iza Blakeinih leđa. Znao sam
da nešto nije u redu s tim gadom!
“Nemaš pojma.”
“Hvala, Iane!” Vivian je odskakutala, a ja sam napravio
mentalnu bilješku da prerežem Davidove kočnice, naravno kada
Blake ne bude na suvozačkome mjestu. Ne bih dopustio da njoj
padne i dlaka s glave. Ali Davidu? Recimo samo da sam ga htio
raščerečiti.
***
“Blake nam je platila”, Lex je rekao kada sam ušao u kuću i

spustio svoje stvari s faksa na stol.
“Učinio sam pravu stvar.” Često sam to govorio u
posljednje vrijeme. U glavi dok sam se tuširao. Netom prije
spavanja kada bih osjetio njezin miris na svojim plahtama, bez
obzira na to koliko sam ih puta već oprao. Prije predavanja,
nakon predavanja. Uglavnom, postala mi je to nova mantra.
Učinio sam pravu stvar.
295
Točno sedam sati poslije i dalje sam si to ponavljao dok sam

ležao na kauču i pitao se koliko pizze čovjek može pojesti
prije nego što se prejede do smrti.
Bi li to bilo manje bolno od utapanja?
Bi li Lex tugovao za mnom? Ili bi unovčio to što sam se
predozirao pizzom i natjerao Dotnino’s da nazovu pitu po meni?
Dubokoumno razmišljanje. U to mi se život pretvorio. U
netuširanje, prejedanje i reprize Igre prijestolja.
Kao pijan od pizze, u trenutku slabosti poslao sam poruku
Blake.
Ian: Fališ mi.
Odmah je odgovorila.
Blake: Nogirao si me za moje dobro i odbio me kada sam ti

rekla da te volim. Idi. K. Vragu.
Poruku je naglasila smajlićem.

Smajlić je značio da još ima nade. Zar ne?
Joj, sranje - učitelj je postao učenik. Uvijek govorim
klijenticama da smajlić ne znači “želim se poseksati s tobom”;
smajlić katkada jednostavno znači “sretan sam”.
Je li onda to značilo da bi bila sretna kada bih otišao
kvragu?
Namrštio sam se kada su još jednoga glavnog lika iz lgre
prijestolja zaklali preda mnom.
Nisam osjetio ništa.
Sranje, život ti je stvarno loš kada ne osjetiš ništa nakon
smrti jednoga od svojih najdražih likova.
296
“Ustaj” Lex je zalajao.

Salutiravši mu s dva srednjaka, dao sam mu do znanja koje
je moje mišljenje o tom prijedlogu i nastavio gledati dok je krv
lijevala iz prsa onog tipa.
Hm, možda bih trebao postati glumac i poginuti na setu.
Bolje to nego smrt od pizze. Nisam želio smrdjeti po salami u
lijesu.
Posegnuo sam za bocom Jack Danielsa. Ni kapi u njoj. Pa,
kvragu!
Lex je zgrabio daljinski sa stola i stišao zvuk. “Ozbiljno,
ustani i prekini biti tako snužden. Prokleto me plašiš. Idemo u
bar.”
“Ne.”
“Čovječe.” Lex se spustio na kauč. “Ubijaš me. Statistike za
uspjeh njihove veze ne lažu, dobro. Činjenica je da imaju
bolju stopu uspješnosti. ALI ONA VOLI TEBE!”
“Moraš li vikati?”
“Molim te, ta prazna boca stoji tu od deset ujutro. Piješ
vodu i jedeš pizzu - i tako se nosiš s ovime. Pizza. Gadiš mi se.”
“Pagliacci ne iznevjerava, čovječe. Ne možeš protiv toga. I
nema mamurluka.”
“Gle.” Debela mapa sletjela mi je u krilio.
“Koji je vrag ovo?”
“Tvoje osnovne informacije u usporedbi s njezinima.”
“Lex.” Protisnuo sam njegovo ime poput psovke. Da, uzmi
soli i istresi je u zjapeću rupu gdje mi je srce bilo. Stvarno, ja
ću samo sjediti i neću se opirati. “Ne želim upasti u još veću
depresiju.” Odgurnuo sam mapu.
Lex je glasno uzdahnuo. “Volim te kao brata. Ali ova ti
mapa uništava život. Želim da vidiš statistike. Prave statistike.”
297
“Prave statistike?” ponovio sam sjevši malo uspravnije.

Uspio mi je pobuditi zanimanje. “Kako to misliš, prave statistike?”
“Gle.” Lex je mirno podigao ruke. “Možda sam... malo
izmijenio brojke...”
“Malo”, hoćeš reći da si ih zaokružio na veću umjesto na
manju? Lex se nakašljao u svoju ruku.
“Lex!” Poletio sam prema njemu, ali sam zbog pizze bio
spor i trom. “Kojeg si vraga napravio?”
“Ono što sam morao”, Lex je viknuo. “Stvarno si idiot.”
“Hvala ti?” Odmahnuo sam glavom. “I ponavljam, kojega
si vraga napravio?”
“Poznajem te.”
“I ja se poznajem, hvala.”
“Ne, ja te zbilja poznajem.” Lex je rukom prešao preko
svoje bockave glave. “Spavao si s klijenticom, Iane. Naš se posao
temelji na tvojoj sposobnosti da prije svega to ne učiniš, ali i
na tome što si prokleto dobar u tome što radiš. Sjećaš se kada
smo počinjali? Koji smo zavjet obojica uzeli?”
Progutao sam gorki okus koji mi se nakupio u grlu.
“Nikada se nećemo zaljubiti.”
“Tako je.” Lex je kimnuo. “A te iste pijane noći, u što si me
natjerao da se zakunem?”
Nisam odgovorio.
“Iane, kvragu! Što si me natjerao da učinim?”
“Natjerao sam te da obećaš da mi nećeš dopustiti da se
zaljubim.
“A zašto?”
“Zato što mi je bilo dosta gubitaka... izgubio sam svoju
sposobnost da igram nogomet, i pomirio sam se s tim, ali nije mi
298
se sviđala emocionalna bol koja je s tim došla. Kvragu, kome bi

se sviđala? Stoga sam ti rekao da mi uvijek čuvaš leđa.”
“Zato sam” - Lex je otvorio mapu - “to i učinio.”
Spustio sam pogled na papir i gotovo nasrnuo na Lexa.
“Jebem ti! Kako bih se zbog ovaj trebao osjećati bolje?”
Lex je prasnuo u smijeh. “Nisam mogao. Promijenio sam
brojeve za pet posto, čovječe. Cijelih pet posto. I to je bilo
dovoljno da te uništi. Zar ne kužiš? Pedeset posto? Pedeset pet
posto? Nije važno. Brojevi mogu lagati. Srce…”
“Prokleti pjesnik. Nije ni čudo da dobivaš toliko guze”,
rekao sam iživciranim tonom.
“Rijetko se kad moram koristiti riječima, Iane. Rijetko kad.”
“Znači i dalje sam ja lošiji izbor.”
“To možeš doznati samo na jedan način.” Lex je ustao i
pružio mi ruku. “Znam sa sigurnošću da se David danas
zabavlja, a priča se da izlazi sam dok se Blake druži s Gabs. Jesi li
za piće?”
Skupio sam oči. “Što? Misliš da je gospodin ‘Tako sam
dobar da bih spasio leptira i onda zagrlio drvo’ loš koliko želim
da jest? Vjeruj mi, volio bih da je tako.”
Lex je zatresao glavom. “Ne, čovječe, zato što izgledaš kao
govno. Nije da vjerujem da bi se mogao ukrcati na zrakoplov a da
ne prekoračiš težinsko ograničenje.”
Podigao sam majicu. “Mislio si na ovaj sixpack?”
“Prekini se razgolićivati.” Lex je okrenuo pogled i prekrio
oči. “Gdje, dovraga, spremaš to?”
“Znaš, jednom me to jedna cura pitala. Nisam odgovorio,
samo sam nabio svojega golemog...”
“Očito se osjećaš bolje.” Lex je ponovno pružio svoju ruku.
“Idemo te baciti pod tuš i naći kakvu jebozovnu odjeću. Znaš što
299
kaže jedna od naših najvažnijih statistika? Tipovi

uglavnom zeznu unutar prva dva tjedna nove veze. A zašto?”
“Zato što se javlja kompleks Boga”, progunđao sam.
“Napokon su osvojili na lutriji i sada svima žele kupiti piće.”
“Kompleks Boga.” Lex je kimnuo. “U prijevodu: ukrao sam
sebi mačku Ianu Hunteru, što znači da mogu dobiti koju
god žensku poželim, pa priđite, ljepotice, da vam pokažem što
pravi muškarac zna.”
Napravio sam grimasu. “Molim te, kao da bi ga i osjetile.”
“Hah.” Lex je kimnuo. “Dobro, moj je posao ovdje gotov.
Idi i saberi se. Krećemo za petnaest.”
300
TRIDESET ŠESTO
POGLAVLJE
Barska scena oduvijek je bila moje područje. Zapravo, dajte

mi bilo koju lokaciju s voljnim djevojkama i alkoholom... i
imate moj savršeni izlazak.
Osim večeras.
Djevojke su izgledale previše lažno i previše su se trudile.
Svjetla su bila previše prigušena.
Gomila više iritantna nego uzbudljiva. A povrh svega Lex je
već zauzeo žensku koja je bila gotovo identična Gabi. Kada
sam to istaknuo, vjerojatno sam ga istraumatizirao jer je nakon
toga ispio tri čašice tekile i promumljao: “Nema proklete šanse.”
Dovezli smo se taksijem do bara, i činilo se da ću se vraćati
sam. To se već godinama nije dogodilo.
Alkohol nije radio kako treba; morao sam nekako ublažiti
bol koja me i dalje probadala u prsima svaki put kada bih
pomislio na Blake.
A David još nije stigao iako se Lex zakleo da će doći. Sve u
svemu, noć je bila usrana, a zahvaljujući pizzi koju sam
pojeo, alkohol nije utjecao ni na jedan dio mojega mozga, barem
ne još.
“Hej ti.” Visoka Azijka odmjerila me sa zanimanjem.
Izgledala je kao model modne kuće Victoria's Secret. “Znam li te?”
“Mene svi znaju” prije bi bio moj odgovor.
301
Večeras. “Ne.” Pristojno sam se nasmiješio i obišao je

zaputivši se natrag prema šanku.
“Jack s ledom. Neka bude trostruki”, doviknuo sam svojem
najboljem prijatelju, onome koji će mi pomoći da se napijem i
zaboravim činjenicu da su upravo u ovom trenutku Davidove
patetične ruke vjerojatno dirale Blake.
Kvragu, Lex. izgleda da od ovog izlaska neće biti ništa.
Nisam bio ni blizu pijan. Postojao je samo jedan način da to
popravimo.
Podigao sam čašu u zrak. Upravo sam namjeravao ispiti
gutljaj kada sam, kroz dno svoje ledom ispunjene čaše, ugledao
visoku figuru koja se probijala kroz gomilu.
David.
Spustio sam čašu, pogled uperivši u onu koja je bila s njim.
Jer to očito nije bila Blake. Nisam želio skakati na zaključke.
Bilo je prerano. Možda mu je prijateljica ili čak cura nekoga
drugog člana ekipe. Sportaši se cijelo vrijeme drže zajedno, pa to
ne bi bilo tako nevjerojatno.
Glasno se nasmijao, već zvučeći pijano, a zatim je spustio
glavu i... nespretno je poljubio u usta.
Opa. Nije prijateljica.
Moj se cerek raširio kada ju je jače poljubio, a zatim zgrabio
njezinu nisku prijateljicu koja je nalikovala na prostitutku te i nju
poljubio.
Niska je ženska nosila pripijenu haljinu boje fuksije, koju bi
svaka kurva mogla kupiti za pet dolara i liniju kokaina.
“Dođite, kučke!” viknuo je, malo frfljajući, potom zaljuljavši
svoje otužno divovsko tijelo prema prvoj djevojci, dok ga je druga
pljeskala straga. Krcati plesni podij napravio je mjesta za
302
njih. Fasciniran, samo sam gledao. Plesanje mu nikako nije išlo,

ali očito je bio previše nacugan da mari.
“Kao što sam rekao”, Lex je kazao iza mene pojavivši se
valjda niotkuda. “Kompleks Boga.”
“Događa se i najboljima”, rekao sam osjećajući se sve
samodopadnije svake minute.
“I najgorima.” Lex se lecnuo i zatresao glavom u znak
neodobravanja kada je David počeo njihati bokovima i nabijati ih
naprijed-natrag.
“Kvragu, sigurno nije nikakav u krevetu jer očito ne može
uhvatiti ritam.” Lex se stresao. “Zapravo mi je žao tih pijanih
cura.”
“Je l' da?” Okrenuo sam se i počeo hodati prema šanku. Lex
me slijedio.
“Hej.” Rukom sam dozvao barmena.
“Ne sviđa vam se vaše piće?”
“Piće je sjajno.” Tutnuo sam mu dvjesto dolara. “Ali imam
posao za tebe.”
Spustio je pogled, prekrio novac rukom i rekao: “Što
trebate?”
“Vidiš onog Velog Jožu tamo?” pokazao sam prstom.
“Želim znati što naručuje, tko plaća, koja je priča s curama. I daj
mu barem četiri besplatna pića da mu to malo razveže jezik,
može?”
“Nema problema.” Barmen je strpao novčanice u svoj
stražnji džep.
“Vratit ću se za nekih sat vremena. Pokušaj ih zadržati
ovdje. Ako počnu previše partijati, ja ću platiti cijeli taksi, što god
bude potrebno.”
“Pokušat ću, čovječe.”
303
“Klasični potez.” Lex je otpio svojeg pića. “Mislim da je naš

posao gotov. Vidimo se kod kuće. Samo joj reci da ne vrišti
preglasno, dogovoreno?”
Zakolutao sam očima pokušavajući ignorirati ubrzano
bubnjanje u svojim prsima. Ako se vrati kući? Kvragu, ako se
vrati, vezat ću je za svoj krevet da nikada više ne ode.
Poslao sam kratku poruku Blake pitajući je gdje se nalazi i
dajući joj do znanja da ću, ako ne dovuče svoju slatku guzu do
centra, pjevati pijan operu pod njezinim prozorom do četiri
ujutro.
A kada i dalje nije odgovarala, slagao sam da mi treba
prijevoz i pitao je je li normalno vidjeti Pinokija od ludih gljiva.
Mobitel mi je zasvijetlio unutar minute.
I samo tako.
Vratio sam se u igru.
***
“Ne izgledaš nadrogirano.” Blake me mrko gledala

zalupivši vratima auta iza sebe i povukavši sivu pletenu haljinu
tako da joj je prekrivala guzu. Jedva jest, usput, pa sam ponudio
molitvu zahvalnicu. Pokušao sam glumiti da sam pijan, što je bilo
teško, jer sam je želio poljubiti i zbilja pogoditi njezine usne, a ne
pretvarati se da promašujem i vodim ljubav s prokletim
telefonskim stupom.
“Nadrogiran sam.” Kimnuo sam. “Još i kako. Hej, jesi li za
piće?”
“Ne”, rekla je sikćući, i pljesnula me po ruci. “Ne želim
piće. Nisam više tvoja cura, zar se ne sjećaš? A jedina cura koja ti
je prijateljica pokušala te ubiti u snu.”
304
“Gabs preuveličava tu priču svaki put kada je priča. Nisam

spavao, glumio sam.”
“I ranu od noža si odglumio? I krv?”
Lecnuo sam se prisjetivši se onog puta kada me Gabi
slučajno ubola u ruku pokušavajući me prestrašiti za Noć
vještica.
“Silazimo s teme.” Blake me mrko gledala. “Samo uđi u taj
auto da odvezem to tvoje pijano, nadrogirano dupe kući. Ne
mogu vjerovati da sam stvarno došla. Što ne valja sa mnom?”
Opet je razgovarala sama sa sobom, što mi je bilo tako slatko,
žvačući svoj palac kao da će joj on odgovoriti na pitanje.
“Ništa.” Odmjerio sam je, pogled uperivši u njezine noge.
“Ozbiljno, ama baš ništa. To je problem.”
“Kako molim?” Izbacila je bokove stavivši ruke na njih.
Suzdržao sam se da ne prostenjem, što je bilo teško. Gotovo
jednako teško kao ne poljubiti je, a zatim baciti preko ramena.
“Slatko. Je li te Gabi naučila tako zamahivati glavom?”
Nasmijao sam se.
“Bože, što si pijan. Posljednji put kada smo razgovarali,
gotovo si ubio Davida i uspio si mi pritom slomiti srce. Mrzim te
sada, ali na sreću, nećeš se sjećati ujutro.”
“Nisam pijan.” Vodio sam je prema baru dok me ona
pokušavala dovući natrag u auto. “Ali moram ti nešto priznati.”
“Da?” Prestala se opirati.
“I shvaćam da ovo nije romantično, ali”, slegnuo sam
ramenima, “volim te.”
Blake se ukipila. “Jesi li ti to upravo ispalio ‘volim te’?
Nadrogiran?”
“Lagao sam i da sam nadrogiran”, priznao sam jadno. “I
da, ispalio sam, jer je istina. Zato što je bivši igrač NFL-a, u
305
kompliciranom svijetu u kojem je pokušao promijeniti kartu

ljubavne scene, nekako izgubio svoj put i zaljubio se preko glave
u jednu od svojih klijentica.”
Blake nije izgledala uvjereno.
Ni ja ne bih bio. Kvragu, dijelim savjete o vezama
posljednjih godinu dana, a ne mogu održati ni uvjerljivi govor!
“Brojke su rekle da nismo par. Lex ih je izmijenio, ali samo
za pet posto. I dalje imamo pedeset i pet postotnu mogućnost
da upalimo. A želiš istinu?”
Kimnula je. “Ako uspiješ smisliti takvo što.”
“Očajnički te”, privukao sam je uza se, “želim. Trebam.
Žudim za tobom.” Uhvatio sam je za stražnji dio glave i povukao
k sebi. Naše su se usne silovito susrele, a moj je jezik kliznuo
po njezinome prije nego što se povukao. “Ali bio sam
preplašen.”
“Ian Hunter? Preplašen?” Donja joj je usna zadrhtala.
“Ne vjerujem.” Sada se čvrsto držala za mene, rukama mi
grčevito držeći majicu.
“David je imao više od osamdeset posto”, priznao sam
osjećajući potrebu da sve iznesem na vidjelo. “A brojevi ne lažu -
nikada. Bojao sam se da ti ja neću biti dovoljno dobar ako ostaneš
sa mnom jer si njega cijelo vrijeme željela.” Osjećao sam kako
me prožima napetost zbog nepoštenosti situacije. “Eto, rekao
sam sve, moja je nesigurna ispovijed gotova. A sada, ako ćeš me
ispričati, idem se napiti i zaboraviti da sam ti upravo rekao da
mogu osjetiti strah kada je riječ o vezama.”
Uhvatila me za majicu i povukla natrag. “E, ne, nećeš. Ne
možeš održati takav epski govor i onda odjuriti.”
“Nije bio epski”, rekao sam. “I ja ne jurim. Znam galopirati,
ali nikada ne jurim. Znao sam hodati i na prstima, ali samo
306
kada bih se pokušao išuljati curi iz sobe, a mislim da to ne

moram dodatno objašnjavati.”
Blakeinc su oči i dalje bile pune suza. “Dokaži.”
“Želiš da odgalopiram?”
“Dokaži svoju ljubav.” Obrve su joj se izazovno podigle.
“Želim da mi to dokažeš. Održao si epski govor, rekao si da i ti
mene voliš, i mislim da mogu na neki način razumjeti tvoju
ludost. Ali koliko znam, radi se samo o tome da ne želiš da me
David dobije. Kako znam da li zbilja pripadam?”
Razmišljao sam minutu. “Iskreno?”
Kimnula je.
“Ne znaš. Nikada nećeš znati. Baš kao što me statistika
iznevjerila”, uzdahnuo sam trudeći se ne namrštiti, “i riječi me
iznevjeravaju. Kvragu, mislim da svakoga nekad iznevjere,
posebno kada ih najviše trebaš. Kao da mi se, baš kada odlučim
biti dokventan, jezik odluči prilijepiti za nepce.”
Zastao sam, nervozan jer nisam znao kako je uvjeriti u svoje
osjećaje. “Mogu se uvući u gaćice bilo koje žene”, Blake je
otfrknula, “osim tvojih. Mogao bih se okrenuti, ući u ovaj bar i
otići s bilo kojom, osim s onom koju uistinu želim. Vjerojatno
zato što, kada riječi doista nešto znače, kada iza sebe nose nešto
snažno, uvijek će, i mislim uvijek, zvučati isprazno. Moji
postupci”, slegnuo sam ramenima i uhvatio je za ruku, “i oni će
zakazati.”
“Imat ćeš trenutke sumnje, posebice zbog posla kojim se
bavim. Na kraju dana jedino što će zbilja biti na našoj strani
jesmo mi i činjenica da se volimo. Nije nam obećano vrijeme. Nije
nam obećano da će biti savršeno. A ja ne mogu obećati da ću
uspjeti iz prvog pokušaja. Mislim, pogledaj nered koji sam već
napravio. Ali”, povukao sam je na svoja prsa, “kunem se u ovo,”
307
Moje su usne okrznule njezine. “Uvijek ćeš biti jedina, Blake, koju
noću vodim kući, pokraj koje se želim svako jutro buditi. Volim
te. A ako mi daš vremena, dokazat ću ti to. Svake minute svakog
dana koji mi dopustiš provesti s tobom.”
“Opa.” Blake je otrla svoje oči. “To je bilo...”
“Ajmo”, Lexov je glas rekao odnekud iza nas. “Poljubite se
više pa da možete kući. Također David je mrtav pijan, stoga...”
“David je ovdje?” Blake je odskočila od mene.
“Joj, da, to.” Kimnuo sam. “Znači, David je tu.”
“Skužila sam”, rekla je kroz stisnute zube. “No ionako nije
važno jer ne hodamo.”
“Ne?” upitao sam.
Lex se mračno zahihotao.
“Ti”, okrenuo sam se i podvrgnuo ga bijesnom pogledu, “si
bolesni gad. Znao si?”
Slegnuo je ramenima te sam se okrenuo natrag k Blake.
“David je idiot”, rekla je Blake. “Kada sam mu rekla da ne mogu
hodati s njim jer sam zaljubljena u nekoga drugoga, on je rekao:
‘Kakve veze ljubav ima i s čim? Samo te želim ševiti, sada kada si
zgodna.”
Lex i ja nijemo smo se zagledali u nju.
“Pa.” Slegnuo sam ramenima. “Izgleda da te onda ne
moram navaditi u bar da sama vidiš koliko je nisko naš mladi
David pao. Prilično sam siguran da je s prostitutkom, možda i
dvije. Ako želiš doznati, sve što moram učiniti jest nazvati
policiju.” Podigao sam svoj mobitel.
Blake je prasnula u smijeh. “Zvuči zabavno. Dobro bi mi
došlo piće nakon cijele ove ispovijedi.”
“Pičkica”, Lex se nakašljao.
Zakolutao sam očima. “Samo čekaj, Lex.”
308
“Hah.” Pljesnuo me po leđima. “Ne, hvala. Volim svoj

život. Neće biti nikakvog čekanja da me kakva cura obori s
nogu.”
“Nadam se jer imaš kurac. Ne ide to baš tako.”
“Dečki?” Blake je pročistila grlo. “Tko će me častiti prvim
pićem?”
“Ta čast dopada tvojeg dečka.” Lex me pljesnuo po leđima.
“Mislim da ću se otići družiti s Gabs malo... Zabaviti se.”
“Čekaj, što?” Skupio sam oči. “Mrziš Gabs.”
“O, jesam li rekao družiti se?” Lex se nasmijao. “Mislio sam
mučiti je. Čuo sam da je večeras sama kod kuće, a i dalje
mrzi klaunove. Ja sasvim slučajno imam klaunsku periku i trubu
u prtljažniku. Koja slučajnost, ha?”
“Nemoj da te upuca, čovječe.” Kucnuli smo se šakama.
“Ne obećajem ništa.” Mahnuo nam je i odšetao do taksija
koji ga je čekao.
“Za nekoga tko je toliko mrzi, stvarno provodi mnogo
vremena... dosađujući joj.” Blake je gledala za Lexom.
Otfrknuo sam. “Tako je već godinama, i nastavit će se tako.
Najbolje ih je samo ignorirati”, rekao sam mazeći joj vrat
nosom dok smo se probijali kroz gomilu.
Očekivano, David se nalazio u samom središtu plešući s
nekoliko pijanih cura.
“Dobro mirišeš”, rekao sam.
Blake se zahihotala, a zatim iznenada okrenula i pritisnula
svoje usne na moje dok sam ja rukom dozivao barmena.
“Dvije tekile!” Viknuo sam kada sam došao do zraka. Zatim
sam okrenuo Blake ispred sebe tako da može gledati
besplatnu predstavu koju je David priređivao.
309
Sagnuo sam se i promrmljao joj na uho: “Priznaj, dala bi

mu.” David je jašio nisku žensku na suho, ali kako je on bio tako
visok, a ona tako niska, izgledalo je kao da pokušava nagurati
svoj sićušni penis pod pazuh. “Možda bih mu trebao nacrtati
dijagram ili nešto.”
Blake se naslonila na mene.
Uvukao sam zrak kroza zube, a ona je izbočila svoju guzu
prema meni gledajući me preko ramena. “Da, zato što ako
netko zna kako ostvariti zgoditak... ti znaš.”
“Volim kada daješ komplimente mojim seksualnim
sposobnostima... Hajde opet.” Poljubio sam je u vrat dok su
njezine ruke posezale za mnom. Pokušala se okrenuti, ali ja sam
je držao prikovanu na mjestu, a zatim sam je polako okrenuo
prema baru. ”Ruke na drvo.”
Posegnula je iza sebe.
“Slatko.” Zubima sam potegnuo njezino uho. “Krivo drvo,
mila.”
Polako je odmaknula ruke on mene i stavila ih na površinu
šanka.
“Sagni se.”
Sledila se, a zatim me prostrijelila pogledom. U javnosti smo,
oblikovala je usnama.
“Upravo tako.” Tijelo mi se zagrijalo. Ne, počelo je prokleto
brujati, svjesno onoga što se događa. “Samo mi se nakratko
pokaži, samo meni. Nitko drugi ne gleda. Svi gledaju
Davidov show.”
Osvrnula se, kao i ja.
Bez greške, svako je oko bilo prikovano za katastrofu koja
se događala s druge strane prostorije. Pazuh one jadne djevojke
310
dobit će otisak penisa, kao i ogrebotinu od zatvarača. Čeka je

tako tužno, tužno jutro.
“Dobro.” Polako, Blake se nagnula preko šanka i posegnula
za našim čašama. Pogled je bio predivan. Njezini su se guzovi tek
malo nazirali, ali dovoljno da poželim postati ekshibicionist.
“Prekrasno.” Stisnuo sam njezino dupe prije nego što sam
je polako okrenuo, ispio tekilu i kucnuo svoju čašu o njezinu.
“Novim počecima?”
“I sretnim završecima.”
“I tako djevica postade drolja. Moj je posao ovdje gotov.”
“Kaže kurva.”
“Koja ide kući s tobom”, uzvratio sam. “A sad, tresi tom
guzom do vrata. Imam neke ideje koje uključuju uže i plastične
spojnice.”
Blakeine su se oči raširile. “Iane!”
“Što?” Rekao sam slegnuvši ramenima. “Govorim o
preuređenju kuće, zločesta, zločesta djevojko.”
Rumenilo joj je oblilo obraze.
“A sada, idemo odavde prije nego što te povalim u
najbližem WC-u. Kada je riječ o tebi, sve mora biti sa stilom.”
“Ne znam...” Blake je stala. “Mogla bih pristati na WC.”
“Hmm.” Nastavio sam je izvoditi van. “Možda drugi put...
Ali večeras? Želim te u krevetu... Neću priznati da te volim,
a onda te uzeti u zahodskoj kabini, bez obzira na to koliko
seksi izgledaš u haljini za koju se ne sjećam da sam ti je kupio.”
“Gabina je.”
“Nekad je baš volim.”
“A nekad, u vrlo rijetkim prilikama, i ona voli tebe.”
Nasmijavši se, poljubio sam Blake na vrh glave i prošaptao:
“Idemo kući.”
311
TRIDESET SEDMO
POGLAVLJE
Nikada mi u životu vožnja automobilom nije toliko dugo

trajala. Nije pomoglo ni to što je nekoliko ulica u centru
odjednom odlučilo da su im potrebni radovi na putu do moje
kuće, stoga je vožnja, koja je trebala potrajati samo nekoliko
minuta, potrajala gotovo dvadeset.
“Jesi li dobro?”
“Nisam.” Moje je cijelo tijelo bilo napeto, bolno.
“Iane?”
“Hmm?” Okrenuo sam se pogledati Blake. Ruke su joj bile
preklopljene u krilu, a njezina pletena haljina izgledala je gotovo
nedolično koliko joj se visoko podigla na bedrima. Posegnuo sam
za njezinom rukom, ali ona ju je povukla. “Što ne valja?”
“Ipak sam mu uzvratila poljubac.”
“Sranje.” Toliko o zabavnoj noći. “Blake, stvarno, stvarno
ne želim sada razgovarati o njemu. Gotovo je. Trenutak
slabosti...”
“Trenutak slabosti?” Prasnula je u smijeh. “Ne, prije bih
rekla da sam ga poljubila da budem sigurna.”
“Da budeš sigurna?” Cestovni radnik mahnuo je da mogu
proći. Kretali smo se puževom brzinom preko mosta. Nisam
više mogao gledati Blake, ali mogao sam osjetiti njezinu nervozu
kao da je moja. “Sigurna u što?”
312
“U svoje osjećaje.”
Gotovo smo bili pred mojom kućom. Pogledao sam je
krajičkom oka. “U svoje osjećaje prema Davidu?”
“Ne.” Gutnula je. “U svoje osjećaje prema tebi.”
“Blake, bez uvrede, i mislim ovo na najbolji mogući način,
ali kojeg si vraga mislila?”
“Nisam!” Bacila je ruke u zrak, “Samo... željela sam biti
sigurna. Ti si mi bio prvi... u svemu, i jednostavno nisam znala, i
prebrzo sam padala. A onda se on nagnuo, pa sam pomislila, heh,
barem ću biti sigurna da volim Iana.” Progutala je golemi udah, a
zatim nježno završila: “Zato što je zbilja tako... volim te.”
“Ipak”, skrenuo sam na svoj prilaz i ugasio auto, “on te
poljubio.”
Blake je teško udahnula. “Dopustila sam mu da me poljubi.
Nisam ga najprije odgurnula zato što sam bila previše
šokirana time koliko sam se grozno osjećala, koliko se krivim sve
činilo. To kako me poljubio bilo je...”
“Molim te.” Podigao sam ruku dok mi se želudac grčio.
“Poštedi me detalja.”
“Imao je čudan okus.”
“Zar nisi čula kada sam rekao da me poštediš detalja?”
Izvukao sam ključeve iz brave. “Mislim... Valjda sada razumijem
zašto si dopustila da se dogodi, ali, Blake, taj je poljubac trajao
barem sedam sekundi. Vjeruj mi, brojio sam.”
“Apsolutnog mučenja”, istaknula je. “A kada je završio,
obrisao je usta.”
“Joj, sranje.” Zahihotao sam te. “Puno sline?”
“Možda je u prošlom životu bio muška sirena, i jedini način
da preživi na kopnu je da u ustima zadrži što je više
tekućine moguće.”
313
“Vjerovala ili ne, ovaj me razgovor ne napaljuje, slatkice.”

“A zamisli kako je meni!” Blake je bacila ruke u zrak. “Ja
moram živjeti s tim sjećanjem.”
“Mislim da”, počeo sam nagnuvši se preko konzole, “imam
nekoliko ideja kako bismo ga mogli... obrisati.”
“A da?” Nasmijala se zgrabivši me za potiljak i spojivši
naše usne. “Ti si uvijek fin.”
Odmaknuo sam se. “Ja sam lan Hunter. Naravno da jesam.”
“Umišljen si.”
“Zbog tebe?” Poljubio sam je još jače. “Svake proklete
sekunde u danu.”
Ušli smo u kuću netaknute odjeće, ali onog trenutka kada
su se vrata zalupila iza Blake, njezine su mi cipele proletjele
pokraj glave, a ruke su joj već izišle iz haljine koja je sada bila
spuštena oko njezina struka. Bilo mi je gotovo nemoguće svrnuti
pogled s njezinih okruglih grudi, koje za promjenu nisu bile
skrivene ispod ružičastoga sportskog grudnjaka, vcć su prpošno
stajale ispod crnoga komada čipke koji ću, već sam znao, kasnije
svući zubima. Polako je povukla haljinu sa svojega struka
gledajući me u oči dok je klizila preko njezinih golih bedara, a
zatim joj poljubila gležnjeve. Oblizao sam usne u iščekivanju.
“Jedva čekaš?” Iscerio sam se uživajući u privatnoj
predstavi više nego što je to ikada mogla shvatiti.
“Hmm?” Okrenula se, a haljina joj je i dalje bila spuštena
oko gležnjeva. “Ne, samo ne volim tratiti vrijeme.” Zbacila je
haljinu ustranu i svukla svoj grudnjak, a zatim vrlo brzo
iskoračila iz svojih seksi bokserica.
Mjesečina je treperila iz dnevne sobe bacajući senzualni
bijeli sjaj na njezino tijelo. Valovita kosa poput slapova padala joj
je niz ramena dajući joj bajkovit, nestvaran izgled.
314
“Hajde ovako.” Dokoračao sam do nje. “Voljet ću te bez

obzira na to što budeš nosila - košarkaške hlačice, platnene
gumice za kosu, Adidas japanke. Samo se zakuni da ćeš uvijek
dolaziti gola u moj krevet.”
Oblizala je usne. Rumenilo joj je obojilo obraze. “A što ako
imam neko stvarno seksi rublje?
“Pa, mislim da mogu napraviti koju iznimku.” Povukao
sam pramen njezine kose tako da je sada milovao njezine grudi
onako kako sam ja to želio. “Ali samo za posebne prigode.”
“A koje bi to prigode mogle biti?” Obrve su joj se podigle
kada je objesila ruke oko mojega vrata.
“Božić.” Kimnuo sam poljubivši je u kut usana. “Nova
godina.”
“Hmm, mislim da mi to odgovara.”
“Nisam još gotov.” Pritisnuo sam joj prst na usne i nastavio
govoriti. “Valentinovo, Dan predsjednika, Sviščev dan.”
Nasmijala se ispod mojeg prsta. “Dan zastave se podrazumijeva -
mislim stvarno.”
“Naravno”, prošaptala je na moje usne.
“Dan nezavisnosti.” Zaškiljio sam. “Zbog vatrometa.”
“Još koji dan?”
“Srijedom.” Dodao sam. “Ponedjeljkom isto.”
“Znači, svaki dan?”
“Gotovo. Hajde ovako, ja ću napraviti kalendar, a na dane
koje ću označiti s ‘gola', morat ćeš biti gola. Ostale dane dajem
ti slobodu - možeš biti kreativna koliko god želiš.”
“Zvuči mi kao da zakazuješ seks?”
“Da? Zato što meni zvuči kao da zakazujem igranje, ali
razumijem kako bi se tvoj nevini um mogao zbuniti. I naravno”,
315
utisnuo sam joj poljubac na usne razvlačeći ga - “rođendani

su uvijek posebni.”
“Naravno.”
“Poslat ću ti upute za striptiz i okus za tortu iz koje želim
da iskočiš.”
“Nekako puno šefuješ.”
“Volim lijepe stvari.” Spustio sam ruke na njezine bokove i
povukao je prema sebi. “Zar je to tako loše?”
“Ne.” Glava joj je pala unatrag. “Vrlo je dobro.”
“Pa, hvala ti.” Mračno sam se zahihotao te je ponovno
poljubio na usta; vrućina poljupca gotovo mi je zapalila odjeću
dok sam joj dirao grudi, potom se sagnuvši i okrznuvši joj
bradavicu jezikom.
“Dosta.” Blake me uhvatila za majicu. Svukao sam je preko
glave. Zatim su slijedile moje traperice, koje su mi zapele za
cipele dok sam teturao s njom prema kauču i povlačio je na sebe.
“A bokserice?” upitala je.
“Nije bilo potrebe’, rekao sam podsmjehnuvši se. “Predugo
bi trajalo da ih skinem.”
Njezine primamljive plave oči prelazile su po meni zastavši
na mojem struku. Podigla je ruku i prislonila je na moj bok, a
zatim je počela spuštati niže.
“Istražuješ?” Zadirkivao sam je.
Kimnula je, a zatim me obuhvatila jednom rukom.
Koljena su mi oslabila nakratko prije nego što mi je
prigušeni uzdah pobjegao između usana. Njezin je dodir bio
električan, kao da su joj prsti odašiljali ravne valove energije kroz
moju kožu. Njezine otekle usne bile su usredotočeno pritisnute.
316
“Dosta toga”, moji živčani završeci istog su trena odgovorili

na njezinu fascinaciju mojim tijelom, “ili ću se osramotiti, a
to nitko ne želi.”
Blakeine su oči poletjele k mojima. “Ja znam nešto što ja
želim.”
“A da?” Opustio sam svoj stisak na njezinim bokovima i
stavio ruke iza glave u opuštenom pokretu. “A što to? Kolač?”
“Da, Iane.” Spustila se na mene, a njezina mi je užarena
koža gotovo uzrokovala bol kada je njezino tijelo došlo u doticaj
s mojim. “Želim kolač.”
“Baš mi je ponestalo.” Kapci su mi bili teški, kao da sam
drogiran hipnotičkim načinom na koji se kretala na meni. “Ali
imam nekoliko drugih ideja.”
“Dobro.” Isecrila se.
Vidno se opustila.
Loš potez.
Za nekoliko sekundi oboje sam nas bacio na pod; meki,
debeli sag uhvatio je naša tijela, te smo se nastavili kotrljati još
nekoliko sekundi prije nego što smo stali — ja gore, ona dolje.
“Bolje od kolača... Dopusti da ja okusim tebe.” Rekao sam, a onda
spustio glavu na jednu od njezinih dojki zatočivši njezinu
bradavicu i kružeći jezikom oko nje.
“Iane!” Blake se nasmijala, a zatim uzvrpoljila ispod mene
omotavši noge oko mojih leđa.
“Ššš, zauzet sam.”
“S mojim sisama?”
“Nikada nismo bili nasamo, kužiš? A važno je da u
spavaćoj sobi ne pokazuješ nikakav favoritizam - to je još jedno
pravilo.” Puhnuo sam na kožu gdje su mi usne upravo bile. “Ako
si se ikada pitala.”
317
“Što mi radiš?” prostenjala je.

“Sve što mogu a da ne umremo od dehidracije i da nas ne
uhite. Može?” Krenuo sam na drugu bradavicu. “Jer bih
volio nastaviti ovaj razgovor tu.” Polizao sam udolinu između
njezinih grudi. “Ako si gotova s razgovorom?”
Ušutjela je.
Osim uzdaha koji su izlazili između tih njezinih usana koje
su izgledale kao da ju je u njih ubola pčela.
Dirati Blake bilo je poput skakanja u plamen, samo što su te
ovi plamovi, umjesto da te opeku, prožimali potrebom koju
nisi mogao ispuniti, ma koliko se trudio. Svaki je poljubac morao
biti popraćen novim, svako kušanje njezine kože - koja je bila
poput mješavine soli i meda - činilo me još halapljivijim. Nikada
nisam iskusio takvu potrebu, koja je moje pokušaje da prekrijem
svaki centimetar njezina tijela svojim ustima činila još
mahnitijima.
Blake je posegnula za mnom, ali sam je pljesnuo po
rukama, a zatim ih prikovao iznad njezine glave. “Nisam gotov.”
“Ja jesam!” Uzmigoljila se poda mnom.
“Blizu si.”
“Tako blizu.”
“Onda se prepusti.” Držao sam njezina zapešća
prikovanima jednom rukom, dok sam drugom kliznuo niz njezin
bok, prstima lebdeći točno prema onome mjestu gdje me željela.
“Iane!”
Podsmjehnuvši se, podigao sam se na koljena, a zatim je
okrenuo na trbuh i polako spustio na svoje krilo.
“Opa”, Blake je rekla. “Što...?”
Naša su se tijela spojila.
318
Njezina je glava pala natrag na moje rame, a moje su usne

klizile po njezinu vratu u istoj kadenci kao i naša tijela koja su se
nabijala jedno o drugo; svaki ubod dočekao sam novim
poljupcem.
Blakeine su ruke zgrabile moja zapešća dok je pribijala
svoje tijelo o moje. Kapci su joj zatreperili i spustili se kada sam
nas oboje doveo do ruba, a onda zastao.
Oči su joj se širom otvorile. “Iane, ne volim preklinjati.”
“A ja ne volim kada cura zatvori oči dok je ja gledam kako
mi se raspada u naručju.”
Njezine su oči ostale otvorene dok sam se divljački zabijao
u nju prostenjavši kada se njezino tijelo stisnulo oko mene. Pala je
na mene, kao bez kosti, dok sam ja rukama klizio niz
njezinu siluetu uživajući u osjećaju njezine baršunaste kože koja
je bila gotovo premeka da bi bila stvarna.
“Voliš me”, prošaptala je.
“Volim te.”
“Reci mi”, glas joj je bio promukao, “jesi li pao na japanke
ili kovčežić za šminku?”
“Na oboje.” Nasmijao sam se. “Svakako na oboje.”
319
TRIDESET OSMO
POGLAVLJE
Stigli smo do kreveta pošto smo nakratko zastali u kuhinji

noseći onoliko grickalica koliko smo ih mogli ponijeti.
Moja je soba bila ispunjena sivim i crnim tonovima,
muževna, ali ne toliko muževna da bi se u njoj djevojka osjećala
nedobrodošlom, što je bilo čudno jer nikada nisam nijednu doveo
u krevet osim Blake.
ESPN je treštao u svoj svojoj raskoši na velikom tankom
zaslonu nasuprot mojem krevetu. Boje s ekrana igrale su
kalcidoskopsku igru svjetla na bijelom poplunu. Blake se zaputila
ravno prema krevetu i bućnula na sredinu. Dok su joj boje
treperile na licu, čineći Blake dijelom predstave, moje je grlo
postalo suho i doživio sam istinski trenutak shvaćanja. Stvarno je
bila tu, stvarno sa mnom. Fantazija je postala stvarnost.
Jesam li joj bio dorastao?
“Imaš ukrasne jastučiće”, Blake je izjavila izvukavši kutiju
Ritz krekera.
O, da, itekako sam dorastao. Osmijeh mi je potezao usne.
“I tek si sad to skužila?” Zgrabio sam jastuke i zbacio ih s
kreveta. Četiri su sletjela na moj crni kožnati naslonjač, a peti
je gotovo srušio komodu.
“I prije sam zapazila.” Blake je grickala kreker. “Ali tek sad
spominjem. Jesi li ih ti odabrao ili Gabs?”
320
“Sve sam ja odabrao, slatkice.” Namignuo sam i ukrao joj

kreker iz ruke. “Zar ne izgledam kao da znam urediti kuću?”
Odmjerila me od glave do pete i namršila se. “Valjda
izgledaš, ali zašto bi ih nabavio ako nikada nisi doveo curu kući?
Mislim, ukrasni jastučići čine krevet primamljivim.”
“Vau, kao da si mi ušla u glavu”, progunđao sam.
“Izgledaju neprijeteće, ako to misliš reći.”
“Točno to!” Blake je udarila mjesto između nas. “Gotovo
kao da govore: 'O, hej, ovo nije seks na jednu noć. Imam
ukrasne jastučiće.’ Kad se s nekim seksaš na jednu noć, bude li na
krevetu ukrasnih jastučiča?”
“Nikako.” Zatresao sam glavom. “Zastrašujuće je što
zapažaš takve stvari. Hej, želiš posao?”
“Jahanje tebe nije posao, žao mi je.”
“Kvragu!” Ukrao sam joj još jedan kreker iz ruke, na što me
prostrijelila pogledom, a onda mi bacila kutiju u lice.
“Prekini ih krasti iz mojih ruku. Uzmi ih iz kutije kao
čovjek ili ti više neću dopuštati da mi diraš cice.”
“Sise - to su sise. Samo bi ih srednjoškolac nazvao 'cice’,
pritom se stideći zbog toga što na sam spomen te riječi dobiva
erekciju ispred razreda dok drži govor o svojoj najdražoj baki.”
Blakein prestravljen izraz sve je govorio. “Molim te, reci da
si to izmislio.”
“Pitaj Lexa. Ali učini to dok ne budem u prostoriji. Ne bih
volio zaraditi još jedan udarac.”
Blake je prasnula u smijeh i pružila mi kreker koji je bila
grickala. “Za to, ne moraš se truditi za kreker.”
“To je moja cura.” Prožvakao sam ga i posegnuo za bocom
vina koju smo donijeli u sobu. “Ali ozbiljno, želiš posao?”
“Iane...”
321
“Nemoj ti meni ‘Iane'. Kvragu, kao da te Gabi naučila kako

razvući moje ime što je dulje moguće, pa da počnem
osjećati grižnju savjesti i prije nego što zatražim uslugu!”
“Znači tražiš uslugu?”
“Pa ne baš.” Namrštio sam se. “Više predlažem zajednički
pothvat. Hoćeš ćuti?” Podigao sam bocu. “Nalit ću ti dvostruko.”
Blake je oklijevala, a zatim ispružila ruku da joj dam čašu.
“Duplo.”
“Ako dama želi duplo, dobit će duplo.” Ulio sam vina
gotovo do ruba i pružio joj ga. “Dakle, razmišljao sam.”
“Fascinantno, Iane, molim te, nastavi. Kakve se to velike
misli rađaju tamo dolje?” Pokazala je na moj kurac.
“Umirem od smijeha.” Zakolutao sam očima. “Kao da ti,
sada kada si ga upoznala, javno sramoćenje više ništa ne znači.
Dobro je znati. Čuvam tu informaciju za poslije.” Nalio sam si
čašu vina i naslonio se na uzglavlje. “Ne mogu više nastaviti
raditi onako kako sam radio. Sada kada imam curu i kada sam u
ozbiljnoj vezi, ako se pročuje da se viđamo, Wingmen Inc. neće
funkcionirati, stoga moram smisliti drukčiji plan.”
“Hmm.” Blake je tiho pijuckala svoje vino, nečitljivog lica.
Nakon drugoga gutljaja rekla je: “Pa, i dalje možeš nuditi savjete i
voditi cure kroz korake. U većini situacija to bi trebalo
biti dovoljno. Kao da si životni učitelj. A i sjećaš se da sam te ja
zvala ljubavnim učiteljem tako da, eto.”
“Aha.” Namrštio sam se. “A Lex bi vjerojatno mogao
obavljati više fizičkog posla jer je solo i vjerojatno će umrijeti
sam.”
“Sigurna sam da cijeni što tako optimistično gledaš na
njegovu budućnost.”
322
“Posljednji se put složio. Vjeruj mi, prihvaća to sa

zastrašujućom radošću kojoj može biti ravna samo radost
pubertetlija dok gledaju reprize Spasilačke službe.”
“Sigurna sam da mu onda neće smetati.” Blake se zagledala
u ESPN i namrštila se, a zatim se nagnula prema naprijed i jače
namrštila. “Ovaj, Iane? Zar još snimaju reportaže o tebi?”
“Što? Zašto?” Pogledao sam televizor. Prikazivali su
reprizu prošlogodišnjeg izbora igrača koji su najviše obećavali.
Vidio sam te snimke tisuću puta.
I svaki bi me put zaboljelo.
Ali sada nije.
Obično bih ugasio televizor, odšetao, vježbao, napio se, ili
se pokušao usredotočiti na nešto drugo, ali dok je Blake bila u
mojem krevetu, jedući krekere, nije bilo tako bolno. Žarenje je
nestalo, a na mjestu rupe koja je nekoć bila ondje... imao sam nju.
Posegnuvši za njezinom rukom, stisnuo sam je, a zatim
pojačao televizor.
“Vau”, Blake je gledala fascinirano, “nevjerojatan si!”
“Igrao sam u obrani. Nije da sam bio vođa navale”. rekao
sam iako su mi se prsa malo napuhala kada su joj se oči raširile
na prizor koji je slijedio.
Glas ESPN-ova najavljivača stao je objašnjavati koji su dečki
odabrani i koji su njihovi brojevi, a zatim je ponovno iskrsnulo
moje ime.
“Ian Hunter, Hcismanov kandidat.” Blake je jače stisnula
moju ruku. “Najperspektivniji igrač odigrao je samo dvije
utakmice prije nego što je bizarna nesreća prekinula njegovu
karijeru, ali siguran sam da je ugovorni bonus od deset milijuna
dolara barem malo ublažio stvar.” Najavljivači su se zahihotali, a
Blake je razjapila usta u potpunom šoku.
323
“Gade!” Krenula je na mene, sa svojim vinom. “Vrijediš

deset milijuna dolara, a naplaćuješ više od dvjesto dolara na
dan!”
“U svoju obranu”, rekao sam smijući se, “kad bih
naplaćivao premalo, činilo bi se da premalo cijenim svoje vještine.
I nismo unovčili nijedan od tvojih čekova. Ali ako si tako
popizdila, možda bismo trebali razmotriti što Wingmen Inc.
naplaćuje?”
“Misliš?” Bacila je ruke u zrak. “Mislim, ne želiš da bude
dobrotvorna organizacija, ali novac ti očito ne treba.”
“Čak mi ni bez NFL-a ne bi trebao novac” rekao sam
polako, oprezno, zabrinuvši se da možda zalazim u opasan
teritorij.
“Joj, da, tvoji roditelji?”
“Ostavili su mi ovu kuću - i još nekoliko drugih.” Slegnuo
sam ramenima, nespreman joj reći koliko uistinu vrijedim. Jer,
zašto? Bio je to samo novac. I uvijek sam se zbog njega osjećao
praznim.
Nogomet mi je pružao nešto.
Ali Blake mi je pružala mnogo više.
Iskrivljeni osmijeh potegnuo joj je usne prema gore.
“Oprosti što sam poludjela.”
Teško je reći koja me emocija prožela kada je to rekla, ali
mislim da je bilo olakšanje. Lex nikada ne smije doznati da
sam počeo analizirati svoje osjećaje poput kakve cure.
Lecnula se i pokazala na mrlju od crvenog vina na bijelom
poplunu. “I oprosti što sam ti uništila poplun.”
“Odradit ćeš ti to.” Samouvjerenost mi se počela vraćati te
sam kimnuo i uputio joj samodopadni cerek. “Fizički posao.
Prilagođen sobnom okruženju. Jesi li zainteresirana?”
324
“Koliko dugo?” Skupila je oči.

“Zauvijek.”
“Hmm, bolje da onda počnem.”
“Sjajno.” Spustio sam vino, a zatim prošaptao: “Na koljena,
slatkice.”
325
EPILOG
Gledao sam ih.

Ali oni to nisu znali.
Nisam bio siguran je li zbog toga to bilo manje ili više
neprikladno. Nije da me bolio kurac. Barem me trijeznoga uopće
nije bilo briga.
Ali bio sam mrtav pijan.
A gle njih.
Ljube se, grle. Drže se za ruke. Ozbiljno sam želio bocom
piva opaliti Iana po glavi, dobro ga protresti, a zatim viknuti:
“Kojeg se vraga zajebavaš sa savršenim životom?”
Imao je sve.
Čak je i nakon nesreće i dalje imao sve - žene, seks, još žena.
Jesam li spomenuo seks? Jer ga je dobivao mnogo.
A sada? Sve je to ostavljao. Za što? Jednu guzu? Kao da nije
mogao birati od najboljih na kampusu?
“Koji luzer”, otpuhnuo sam premda sam jednim dijelom
osjećao da ja gubim, iako sam očito bio na svojem vrhuncu.
Pružajući mi još jedno pivo, konobarica mi se prignula, a
prpošne su joj sise skoro ispale iz kratkog topića. “Opasna noć,
Lex?”
“Zar je važno”, rekao sam uz cerek, “kada znaš da ćeš je ti
učiniti još opasnijom?”
Podsmjehnula se. “Otkud si tako umišljen?”
“Pogledaj se”, rekao sam. “Nije prošlo ni dvije minute, a
već govoriš o mojoj najdražoj temi.”
326
Obrve su joj se podigle. “Čak si i pijan dobar.”

“Malena...” Ustao sam spustivši ruke čvrsto na šank i
nagnuvši se tako da sam usnama mogao okrznuti njezino uho.
“Najbolji sam.”
“Hmm.” Kimnula je. “Pauza mi počinje za pet minuta.”
“Dakako.” Njihove su pauze uvijek počinjale za pet
minuta, isto kao što nikada nisu ovo radile. Više sam se naviknuo
slušati cure kako izvikuju to nego moje ime. Ali neka im je ako se
tako osjećaju bolje dok ih ševe u hodniku nekoga jeftinog birca.
Osjetio sam pljesak po leđima dok je Ian sjedao na stolac
pokraj mene, a pokraj njega Blake.
“Dakle...” Ian je rekao, očima prelijećući između mene i
Blake. “Imam jednu zamisao.”
“Pijan sam. Ostavimo tvoje zamisli za sutra.” Gledao sam
seksi konobaricu preko grla svoje boce piva. “Osim toga, čekam
da poševim konobaricu za pet minuta.”
“Ti uvijek čekaš da poševiš za pet minuta, nekad deset.
Nauči trajati dulje, čovječe.” Ian me dvaput pljesnuo po obrazu.
“U svakom slučaju, nije to bitno. Usredotoči se.”
Vid mi se zamutio dok sam ga gledao u lice. “Imaš tri
minute. Pogledom me zove na seks, a meni je dosadno.”
“Kada tebi nije dosadno?”
“Kada se seksam.”
Blake je pročistila grlo. “Žao mi je što je pitao.”
“Ljubomorna?” Namignuo sam joj.
Ian me udario u nadlakticu. “Oprosti”, protisnuo sam.
“Pijan sam, očito.”
“Gabs je pristala”, Blake je ispalila.
“Taktično.” Ian je kimnuo pogledavši prema gore. “Zar nisi
mogla početi s: ‘Ova jedna zbilja seksi ženska, koju oboje
327
znamo, koja si treba platiti faks, treba posao. O, hej, gle, imamo
prazno radno mjesto!’”
“Gabs.” Osjetio sam njezino ime na jeziku kao da je kiseli
slatkiš koji sam upravo slučajno pojeo. “Ni za Boga.”
Krenuo sam ustajati.
“Čekaj.” Ian me zgrabio za ruku povukavši me natrag na
stolac. “Mora platiti školarinu od pet tisuća prije kraja semestra.
Ovo bi joj bila laka zarada, a ti si ionako rekao da želiš da
se proširimo i počnemo prihvaćati muške klijente. Pa zašto ne?
Što bi u tome bilo loše?”
“Joj, ne znam.” Otpio sam gutljaj svojeg piva, a zatim se
udario nekoliko puta u prsa kako bih si olakšao disanje. “Mogla
bi me ubiti? Pregaziti autom? Otrovati moje žitarice? Oh.”
Pucnuo sam prstima. “Usput mrzi me. I ja mrzim nju. To je jedna
vrlo uzajamna mržnja koja nam oboma odgovara, stoga”, ustao
sam, ”žao mi je, ali nije mi žao.” Ian se uzvrpoljio pogledavši
Blake, koja je gledala u svoje stisnute šake.
“Joj, sranje, što ste napravili?”
“Možda sam joj”, Ian je mahnuo rukom, “već rekao da bi
bilo u redu.”
Pivo mi se okrenulo u želucu, a zatim napravilo nekoliko
kolutova, malo se izvrtjelo, nekoliko puta poskočilo, a zatim
zaprijetilo vratiti se otkud je došlo.
“Nema šanse da ću je ja trenirati”, ispljunuo sam. “Nema.
Proklete. Šanse. Doslovno ću je zadaviti na smrt.”
“Sjajno”, meki ženstveni glas rekao je iza mene. “Onda je
osjećaj uzajaman.”
Okrenuo sam se, polako, i našao se licem u lice sa svojom
smrtnom neprijateljicom, onom jednom curom prema kojoj nisam
mogao osjetiti ništa osim mržnje i nenaklonosti, ma koliko seksi
328
njezino dupe bilo. “O, malena.” Sagnuo sam se i ugrizao vanjski

dio njezina uha samo kako bih je raspizdio. “Davljenje mi ne bi
nimalo smetalo kad bih mogao u isto to vrijeme imati kurac u
tebi. Čuo sam da voliš to.”
Sve se odjednom dogodilo.
Pivska boca koja me opalila po glavi.
Koljeno u međunožje.
A zatim oštra bol dok sam padao na pod. Vražica je stajala
nada mnom, a njezina pakleno seksi štikla bila je čvrsto pritisnuta
o moja prsa.
“Da.” Ian je kimnuo. “Mislim da će ovo novo partnerstvo
sjajno funkcionirati. Ti ne?”
“Ma sjajno”, rekla je Gabi.
“Da”, prostenjao sam dok je sve pivo koje sam bio
konzumirao prijetilo prikazati se na njezinim sjajnim crvenim
štiklama. “Prokleto. Sjajno.”
329
ZAHVALE
Objavljujem mnogo knjiga... što znači da pišem hrpu

zahvala, no ipak nekako uspijevam zaboraviti ljude koji su
omogućili izlazak knjige... poput blagajnika u Albertsonsu koji
me nije osuđivao kada sam kupila dvije boce vina i najavila da
imam spoj sa svojim računalom i prizorom koji zbilja nisam
željela napisati. Dobro, nisam popila dvije boce, prije jednu, u
razdoblju od nekoliko sati. Ali stvarno, ljudi, potrebno je cijelo
selo, i silno sam zahvalna što imam tako sjajnu ekipu oko sebe.
Skyscape, vi zbilja crnčite kako biste se pobrinuli da svaka
knjiga koju izdate bude savršena. Hvala vam što ste mi
konstantno postavljali izazove da budem bolja, što se naravno
posebno odnosi na Melody, moju urednicu... stvarno si stroga. I
ne kažem to tek tako. Ti si ona vrsta urednice zbog koje poželim
zaplakati u praznu kutiju žitarica pokušavajući si opravdati viski
u jutarnjoj kavi, no uživam u svakom tom trenutku. Činiš me
boljom spisateljicom i za to sam ti vječno zahvalna!
Mojim beta čitačima i uredničkoj ekipi - Katherine Tate,
Kathleen Payne, Jill Savi i Lizi Tice - hvala vam što se brinete
da svaka knjiga ima posebnu čar!
Moja je nevjerojatna agentica Erica Silverman kao obično
glas sveg razuma u svim situacijama. Hvala što si mi tako dobra
prijateljica. Osjećam kao da smo obitelj. ;)
Mojoj izdavačici Danielle Sanchez iz InkSlinger PR. hvala ti
za sav tvoj trud na svakom izdanju. Krv, znoj, suze!
330
Blogeri i recenzenti, nevjerojatni ste! Uvijek me ponovno

iznenadi to što ste voljni dati priliku svakom izdanju; činite
toliko za mene, i silno sam vam zahvalna!
I čitatelji... stvarno ne znam što reći. Osjećam se
blagoslovljeno što vas imam. Što kažete na dogovor: ja ću
nastaviti pisati, a vi ćete nastaviti čitati. Može?
I napokon, moram zahvaliti Bogu. On je prvi, uvijek prvi u
mojem životu. Bez njega ja sam ništa.
Nate i Thor, obojica se pravi, živi superjunaci.
Blagoslovljena sam na tako mnogo načina što vas imam!
Kao uvijek, hvala na čitanju! Pratite nas i dalje i doznajte što
nas čeka u sljedećoj knjizi serijala Wingmen Inc. Ne želite
propustiti Lexovu priču. Ipak, vrlo je tanka linija između ljubavi
i mržnje, zar ne?
Vidimo se na drugoj stranici! Možete me slijediti na
Instagramu @RachVD ili poslati poruku MAFIA na 66866 da
doznate novosti o izdanjima!
Puse,
RVD
331
O AUTORICI
Knjige majstorice živahnih ljubavnih priča, autorice Rachel

Van Dyken, pojavljuju se na popisima nacionalnih
uspješnica uključujući New York Times. Wull Street Jotirnal i USA
Today. Odana ljubiteljica Starbucksa, Swedish Fisha i the
Bacheloro.
Rachel živi u Idahu sa svojim suprugom, sinom i dvama
bokserima. Pratite njezino spisateljsko putovanje na
www.rachelvandykcnauchor.com.
332

Rachet Van Dyken - 1. Ljubavni Posrednik, Pravila Igre PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Rachet Van Dyken - 1. Ljubavni Posrednik, Pravila Igre PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BalkanDownload

Većina bi je samo usputno pogledala.

Strpljivo uzdahnuvši, polako sam odšetao od svojeg mjesta

“Hvala svejedno”, moja je klijentica procijedila zataknuvši

svojemu motociklu? On se muči za to.” Kvragu, zbilja bih

kada je prekrižio ruke. Odupro sam se porivu da zakolutam

Shell je recitirala monolog. Imala je sreće da sam se bio

“Baš glupo, zar ne?”

poslovnog sporazuma, mi smo stranci. A ako itko pita za

“Prekriži je”, zalajao sam. “Ako zna davati usluge, onda

Prva vrsta odabira je slatka. Pas s okom koje bježi, ili u

Prošla je godina dana. Njemu je dosadilo čekati; njoj je

Da stvari budu gore, ne može se tek tako vratiti u Seattle s

Specijalnog izvještaja. Mi vidimo “ljubavnu katastrofu” prije nego

“Sranje.” Gotovo sam se zabio u malu Corollu ispred sebe

čak i kada su se svađali, činilo da žudi za njegovom pozornošću,

“Za sestru. Pa, gotovo mi je sestra. A ja sam budala koja je

“Napokon”, Gabi je viknula kada je otvorila vrata i

“Nekad mi dođe da te ubijem.” Izdahnula je. “Ah, osjećam se

Ili barem prišivak sa slovom K za “kurva”. Njegovo vlastito

bandere i zapalio mu muda. Bila je slatka ta njezina opsesija, no

Njezina je bila smeđa.

svaki put pljesnula po guzici kada bih se predstavio bez čvrstog

“E, to. Malo entuzijazma!”

“Blake”, zarežala je. “Serena je plavuša.”

Još sam tresao glavom kada sam se obukao i krenuo niz

Gabi me pustila i odgurnula udarivši me u prsa. “Gdje je

I bio je tako dobar da sam se čak i ja morao nakloniti i

“Da.” Bacio sam svoje mišićavo tijelo na kauč i protegnuo

Lex je opsovao i ponovno se pridružio Sereni na kauču.

Pročistio sam grlo.

Jutra. Uživao sam u jutrima. S kavom iz Starbucksn u ruci

“Jasno, kurvo. Daj mi sad da vidim raspored.”

“Dakle...” Lex je izvukao svoj mobitel i stavio ga uz moj.

“Dakle, pala je tri puta, zbog čega on počinje misliti da je

“Malo je niža. Kao i Romeo.”

Kampus našeg sveučilišta brujao je od uzbuđenja. Studenti

“Hej, hej.” Obujmio sam joj lice. Flertanje je uvijek bilo

ostatak dana dok mu ne ispričaš sve grozne detalje. Daj mu svoj

može razgovarati” neće dobro proći treći put, a ovaj me profesor

košarkaške hlačice. I. dovraga, te japanke jednostavno nisu

uglavnom iz znatiželje, ali i zato što sam se morao udaljiti od

Profesor je baljezgao o organizaciji poduzeća i različitim

“Sveti Bože, spasi me od malih gradića sa samo jednom

mene, nažalost, jer nikada nisam petljao s klijenticama. Ne zato

Bila je tik pred izlazom kada se posljednji put okrenula.

Sunčeva svjetlost probila se kroz oblake, što je bila rijetka

uopće spavali zajedno. Zato sam imao Lexa! I svoj prokleti

Nisam imao vremena razvijati odnose sa svojim

“Blake?” Gotovo sam prasnuo u smijeh. Nema proklete

“Imaš vlastiti novac ili nešto takvo?”

Došla je iz Idaha, što sam već znao, ali nije se doselila s

Blake je polako izdahnula. “Ali... ti si...”

predomisliš u vezi s njim, onda ćemo ti pronaći nekoga drugoga

“Sjajno se slažu jedna s drugom. Osim toga, on je igrač

s tobom.” Glasno sam uzdahnuo. “Ako želiš privući pozornost

djevojku u našu mušku špilju, ta nikada ne bi otišla. A onda

Kada je napokon uspjela skužiti da ljubljenje može biti

što se tiče posla koji me čekao. Jedva sam se suzdržao da

“Marissa je nazvala.” Ustao je. “Hoće malo maženja, a

“Hej' Odmaknuo sam mobitel od uha. Već sam se naslušao

Otvorila je vrata prije nego što sam uspio još jedanput