Slovo Gorcina 2009 PDF

31/2009
Enes Ratkušić: Riječ urednika ........................................................................................................ 5
KRITIČKI OSVRTI
Muhamed Filipović: Zapis o zemlji ................................................................................................ 9
Alija Pirić: Demokratija i novoimenovanje prostora .................................................................... 11
Hadžem Hajdarević: Šta je nama Makova zemlja Bosna ............................................................. 16
KNJIŽEVNA BAŠTINA
Lamija Hadžiosmanović: Poezija Arif Hikmet - bega Stočevića - Rizvanbegovića .................... 21
Nusret Omerika: Poezija Arif Hikmet-bega Rizvanbegovića-Stočevića ...................................... 31
DUHOVNI HORIZONTI
Alija Dilberović: Arpadžići - porodica nakšibendijskih šejhova iz Mostara ................................. 35
GOST PJESNIK
Mile Stojić: Poezija ekstatičnih svetkovina (o poeziji Ivana Kordića) ......................................... 43
Tomislav Marijan Bilosnić: Mediteran vlastitog identiteta (o poeziji Ivana Kordića) ................ 46
GOST SLIKAR
Vefik Hadžismajlović: Najnoviji radovi Džeke Hodžića .............................................................. 53
KNJIŽEVNI OGLEDI
Dijana Hadžizukić: Lirizacija proznog iskaza Jasmine Musabegović ......................................... 57
Almedina Čengić: Ahmed Muradbegović Mizantrop - ili buntovnik sa razlogom ..................... 64
Elvira Isaković-Burina: Konak Ćamila Sijarića dvadeset godina nakon njegove smrti .............. 69
Nusret Omerika: Tragom lirske pjesme “Griješni mujezin” ........................................................ 76
STOLAC
Šemsudin Serdarević: Stolac i njegova okolina kroz crteže, slike i fotografije ........................... 83
Faruk Pirić: Stolačka mjesta sjećanja .......................................................................................... 90
Samija Rizvanović: Odlazak stolačkog generala ......................................................................... 93
Šaćir Turković: Da se ne zaboravi ............................................................................................... 96
HISTORIJA
Adnan Jahić: Ilmijanska udruženja u Bosni i Hercegovini između dva svjetska rata ............... 101
Enver Imamović: Crtice iz arheologije Stoca i njegove okolice ................................................ 106
Zlatko Hadžiomerović: Uloga Korijenića u otporu austrougarskoj okupaciji ........................... 113
ISTRAŽIVANJA
Senadin Lavić: Prezimena Bošnjaka u Stocu ............................................................................. 121
Elvira Ćemalović-Dilberović: Frazeološki oblici u političkom diskusu .................................... 126
LIKOVNA KULTURA
Vojislav Vujanović: Neiscrpna invencija Affana Ramića .......................................................... 135
SJEĆANJA
Alen Kalajdžija: Herta Kuna: 1922-2009. ................................................................................. 141
Almedina Čengić: In Memoriam (prof. dr. Gordana Muzaferija 2008/09) ............................... 145
MEDITERANSKE KULTURE
Ahmed Džubur: Historija uzgoja šipka ...................................................................................... 149
Elvedin-Edo Hanić: Maslina ...................................................................................................... 158
NOVO IZ PERA STOLAČKIH AUTORA

Šefik Rizvanović: Priča o Denisu .............................................................................................. 163
Enes Ratkušić: Zaslužena nagrada ............................................................................................. 171
Hasan Ćesić: Ono nešto ............................................................................................................. 177
TRADICIJA
Tahir Đulić: Narodna svadba ..................................................................................................... 185
MLADI PJESNICI
Nagrada “Mak Dizdar” Alminu Kaplanu za zbirku poezije: “Biberove kćeri” ......................... 191
Dijana Hadžizukić: Poslovice Adnana Žetice ............................................................................ 194
MLADI SLIKARI
Igor Knezović: Centar svijeta (o likovnom stvaralaštvu Igora Borozana) ................................ 199
Jusuf Turković: Sidranova traganja za organskim formama (o likovnom stvaralaštvu Srebrena
Sidrana) ...................................................................................................................................... 200
Enes Ratkušić:
RIJEČ UREDNIKA
O rganizirati kulturnu manifestaciju sa respek-

tabilnim raznorodnim sadržajima, uz sve je
popratiti i časopisom, u uvjetima jedne naglašeno
zauzetosti, odnosno angažmanom, što je svojevr-
san paradoks. O čemu je riječ? Intelektualci su
zbog odsustva jednog normalnog odnosa prema
vidljive društvene krize, predstavlja nesvakidaš- kulturi i umjetnosti dovedeni u poziciju u kojoj
nji izazov. Sve bi to, naravno, bilo još i podnošlji- im egzistencija postaje najznačajnijom životnom
vo kada bi stanje u kome se nalazimo bilo jedan preokupacijom, u kojoj egzistencija postaje jedi-
prolazan problem, posljedica trenutne društvene nom esencijom.
slabosti. Ali, kako malo ko iz stanja u kome se No, tu nije kraj! Politika ih, svjesna njihove
nalazimo ne uočava optimistična rješenja, koja bi pozicije, pogodne za različite oblike ucjenjivanja,
nagovještavala da će se nešto u doglednoj buduć- po već oprobanom receptu „kupiš ih za špricer
nosti nabolje promijeniti, onima koji su životno i kaurmu“, stavlja u vlastiti žrvanj, dodijeljuju-
upućeni na kulturu preostaje da se grčevito bore i ći im, protivno njihovoj zemaljskoj misiji, ulogu
istrajavaju u dokazivanju njene neophodnosti. afirmatora sveopćih partikularizama sa kojima ži-
Ne treba posebno podvlačiti ono što je jasno vimo. Intelektualci su praktički dovedeni u pozi-
– da se čovjek upravo duhovnim i kulturnim vri- ciju da „tezgare“, žive od „minulog rada“, znanja
jednostima legitimira kao čovjek, odnosno da je sticanih u vremenu, u kome su za vlastito usavr-
svaki proces koji preferira obrnut smjer u funkciji šavanje imali dovoljno vremena. Uhvaćeni u bri-
degradacije ljudske suštine, smisla našeg bivstvo- žljivo im postavljenu zamku, intelektualci danas
vanja u svijetu. Ma kako to tautološki zvučalo, iz čak i prisustvo manifestacijama uvjetuju jednim
više razloga na tu činjenicu treba stalno ukazivati, jedinim načelom – idu tamo gdje će dobiti više?!
jer je više nego evidentno da živimo u ambijentu Ima li izlaza iz jednog ovako apsurdnog sta-
napadne afirmacije „biologije“, kao jedine jedi- nja? Ima na svu sreću, i treba ga tražiti isključivo
ne ljudske suštine. Treba, s ozbzirom da se odnos u angažmanu mladih.
prema društvenim potrebama u našim uvjetima Samo se mladost, dakle populacija ispunjena
još uvijek formira po odavno ustoličenoj matrici, viškom energije može svojski nositi sa takvim
kao odnos „baze i nadgradnje“, i to u najprimitiv- stanjem, nastaviti borbu za primjereniji status
nijoj formi. Kako nosioci društvene moći trbuhu ljudskih kulturnih potreba. Upravo zato je veoma
nad razumom i osjećajima, u pravilu, daju pred- važno njihovo uključivanje u kulturne tokove.
nost, za očekivati je da će status kulture u bliskoj Respektirajući navedeni fenomen, ali i činjenicu
budućnosti biti u kontinuiranoj regresiji. Samim da je kultura jedan živ sklop podložan promjena-
tim će i poduzimanje projekata u ovoj oblasti su- ma koje se očituju u novim kulturnim trendovi-
tra biti još zahtjevniji izazov. ma, ljudi koji su decenijama nosili manifestaciju
Pažljiv promatrač naših društvenih (ne)prilika „Slovo Gorčina“ osjetili su da organizaciju ma-
uočava da književnici, umjetnici, filozofi..., inte- nifestacije u budućnosti treba prepustiti mlađi-
lektualci jednom riječi, nikada kao danas nisu bili ma. Inicijativa, međutim, nije došla samo s jedne
toliko zauzeti, angažirani... Nikada nisu toliko ra- strane. Plod je to prije svega jednog obostranog
dili, bili toliko umorni. Ipak, njihova kreativnost razumijevanja, otvorenog dijaloga, izgrađenog
je, zbog jednog krajnje destruktivnog odnosa osjećaja da se čuje i drugačije mišljenje, da se i
prema kulturi, u obrnutoj proporciji sa njihovom drugima da prilika. Treba vjerovati da će tu pri-
Slovo Gorčina, 31, 2009. 5

liku Edim Šator, sa jednim podmlađenim timom kao istinsko osvježenje i gotovo savršeno se ukla-
ljudi, uvažavajući sugestije iskusnijih kolega, paju u jednu atmosferu, koju u izvjesnom smislu
iskoristiti na pravi način, izborom sadržaja koji artikulira znanje i iskustvo starijih kolega, poput
će ne samo održati „Slovo Gorčina“ na nivou jed- Muhameda Filipovića, Lamije Hadžiosmanović,
ne od najjačih kulturnih manifestacija u zemlji, Hadžema Hajdarevića, Vojislava Vujanovića,
nego ga i unaprijediti. Alije Pirića, Mile Stojića, Envera Imamovića...
Taj zaokret u dobroj mjeri se osjeća i u najno- Savremenim jezikom rečeno, ta simbioza, plo-
vijem godišnjaku „Slovo Gorčina“, koji obiluje dotvoran dijaloški susret generacija, predstavlja
ozbiljnim tekstovima mlađih autora. Uistinu ra- najpouzdaniji dokaz, nadu da kultura, odnosno
dovi Senadina Lavića, Elvire Ćemalović – Dil- kulturni život neće pokleknuti ni pred najtežim
berović, Faruka Pirića, Dijane Hadžizukić, Alije izazovima.
Dilberovića, Elvire Burina-Isaković..., djeluju
karikatura Zuke Džumhura

(iz privatne kolekcije Alije dr. Šuke)
6 Slovo Gorčina, 31, 2009.

KRITIČKI OSVRTI
Muhamed Filipović, Zapis o zemlji
Muhamed Filipović
ZAPIS O ZEMLJI
M ada u našoj kniiževnosti i u našoj narod-

noj tradiciji postoji bezbroj mjesta koja go-
vore o tome koliko je zemlja, i to ne samo kao
najprije i ponajbolje u Maka Dizdara, i ma koliko
je to dolazilo do izraza u snažnoj volji bosanskih
ljudi da čuvaju i brane tu svoju zemlju, izgleda mi
stvarna i realno postojeća vrijednost iz koje sva- da je naše ljude obuzela neka bolest u kojoj im je
ke godine dobivamo plodove u smislu biblijske bivanje bitnije od bitka, u kojem to da prežive ima
izreke kojom smo poslije izgona iz raja osuđeni veći značaj nad samim životom kao smislenim i
da u znoju lica svoga obrađujemo našu zemlju sadržajnim ljudskim postojanjem. Stoga je važno
i ubiremo plodove koje nam ona obilato daje, vratiti se ponovo temi zemlje i započeti razgovor
gdje je zemlja konačno ovosvjetsko i ovoživot- o njoj i njenim mnogostrukim značenjima za nas
no obitavalište čovjeka u ovom svijetu u kojem ljude, o njenoj bliskosti i srodstvu s nama ljudi-
živimo, u ovoj „dolini suza“ na koju smo osu- ma i o tome kako se ona vidi i zrcali i u nama i
đeni, sve dok nam konačno ne bude presuđeno, kako od nje ne možemo pobjeći, sakrili se u Au-
važna za nas, i direktno ali i simbolički kao znak straliju ili Canadu ili Skandinaviju, svuda nas ta
naše sudbine i kao ono što nas konačno određu- naša zemlja prati, jer je ona dio našeg ljudksog
je, kao naš bitak. Zemlja se spominje u mnogim bitka i govori kroz nas i iz nas, a mi govorimo iz
ljudskim izrekama i kao metafizički moment na- nje, njenim jezikom, glasovima, akcentima i smi-
šeg postojanja. Ona je to u brojnim mislima, a slom i osjećanjima koja nas najdublje prožimaju.
još više u pomislima, koje govore o zemlji koja U tom smislu želim da se vratim temi o zemlji,
je uporište i konačno odredištve ljudskog biva- polazeći od naslijeđa koje su nam preci ostavi-
nja, u smislu određenja „sačinio sam vas od zrna li i koje možemo sabrano naći i u poeziji Maka
prašine i ugruška krvi“, ili u smislu da smo „prah Dizdara i kod Skendera Kulenovića i svakog
bili i da se u prah vraćamo“, a to znači u zemlju iz našeg velikog pjesnika i pisca, ali podjednako i
koje smo kao i svaka biljka iznikli i u nju se vra- u svijesti, ili ako je to osjećanje potisnuo iz pra-
ćamo, i da je to neizbježna sudbina svih nas odre- gmatičnih razloga, a ono i u podsvijesti svakog
da ma gdje bili i ma kuda išli tražiti neko drugo Bosanca u bijelome svijetu, ma gdje živio i ma
mjesto za prebivanje. Zemlja se pokazuje i kao kako i ma šta mislio o svome sadašnjem životu.
izvor nas samih i kao izvor svega što je u našim Može biti da postoji muka koja čovjeka nagna da
životima bitno i važno. Ona stoga i jeste važna za ostavi svoju majku, da zaboravi da ga je ona ro-
čovjeka, da možemo reći kako u našim životima i dila i odnjegovala. Svašta može da se dogodi u
nema ništa značajnije od ovog komada zemlje na neizvjesnostima ljudkskoga života. Ali može i da
kojem smo rođeni, na kojem smo udahnuli prvi se povrati osjećanje nježnosti i zahvalnosti prema
udisaj njenog zraka, popili prve kapi vode i pojeli hraniteljici i čuvarici našeg rođenja, djetinjstva
ono što nam ona daje i tako započeli da postojimo i odrastanja, ono suptilno osjećanje koje postoji
kao ljudi. Koliko je duboko ukorijenjeno to osje- između zemlje u kojoj smo rođeni i nas. Jer, sa-
ćanje zemlje kao naše zajedničke majke i koliko svim je sigurno da zemlja nije ni puka teritorija,
snage ima u njenom zovu koji nas prati svuda po ni jednostavni dio globusa ili nakupina brda i do-
svijetu, kojeg nazivamo nostalgijom, i mada se lina, da zemlja nije nešto što je neutralno prema
sve to vidi i u narodnim izrekama, zapisima na nama i mi prema njoj, sasvim je sigurno da je,
stećcima i u poeziji mnogih naših pjesnika, po- prvo, zemlja kao i mi živo biće, nešto što živi,

Muhamed Filipović, Zapis o zemlji
mijenja se raste i propada, umire ili buja, već pre-

ma okolnostima pod kojima se nalazi, a ponajviše
u zavinsosti od odnosa nas prema njoj. Ona ima
svoj kostur, kojeg čine njene planine i planinski
sistemi koji čine njenu geološku strukturu. Ali
između slojeva te strukture teče njena krv, a to
su njene rijeke, koje povezuju zemlju kao što kr-
votok povezuje organe čovjekovog tijela i dovo-
de mu tečnost koja nosi život, a jezera, kako ona
nadzemna, a još više ona podzemna su srca tog
žilišta vodotokova, jer ih konstatno sbabdjevaju
vodom i omogućavaju zemlji da se hrani i rađa,
da živi i nama daje život. Zbog toga je zemlja
uvijek jedna cjelina i to njeno jedinstvo definira-
no je njenim orološkim, hidrološkim i drugim si-
stemima koji povezuju njene dijelove u podsiste-
ma i u cjelinu sistema koji definira jednu zemlju.
Naša zemlja Bosna i Hercegovina je jedinstvena
upravo po tome što je njen orološko-hidrološki
sistem jedinstven i pošto on najčvršće povezuje
u jedinstvo njenu ukupnu teritoriju, sve od izvora
Une do utoka Trebišnjice u more, ili toka Cetine
do utoka Lima u Drinu. Kičma njene teritorije su
Dinaridi koji se protežu od Dinare do Zelengore,
Tare i Maglića. Sistem je povezan visokim polji-
ma koja se nižu od Drvarskog i Grahovskog do
Gatačkog polja, ima ih tridesetak i svako od njih
predstavlja prirodnu akumulaciju voda, jer se is-
pod svakog od njih nalaze podzemne vode koji
opskrbljuju vodom naše rijeke, koje se kao rebra
pružaju iz te kičme, i to od Une, Unca, Sane Vra-
basa, Plive, Ugra, Vrbanje, Ukrine, Bosne, Ceti-
ne Trebižata, Neretve, Bregave i Trebišnjice, na
jednoj, a Lašve, Bosne, Spreće, Tinje, Usore. . .

Alija Pirić, Demokratija i novoimenovanje prostora
Alija Pirić
DEMOKRATIJA I NOVOIMENOVANJE
PROSTORA
K ada je početkom posljednje dekade dvade-
setog stoljeća demokratija/demokracija na-
hrupila u naše domove, obradovali smo se otvo-
nam tada dovoljno što su prvi demokratski izbo-
ri počistili sa političke scene onaj «nedemokrat-
ski», «tiranski», «diktatorski», «ideologijski»,
renim vratima i čistim srcem. Povjerovali smo, «oligarhijski», «nenarodni», k tomu još i «zloči-
i ne bez razloga, kako će sama pojava rudimen- nački», «represivni» i socijalistički/komunistički
tarnih oblika demokratizacije, u još nerazvijenoj režim. Ne sporeći potrebu njegove smjene i se-
demokratskoj državi, označiti nazaustavljivi pro- ljenja u historijske riznice ljudskog političkog
ces ustavnog i stvarnog proširivanja građanskih iskustva, ipak se nameće relacija po svemu an-
političkih prava, kako onih što se odnose na lič- tagonističkog odnosa toga, bivšega, prezrelog i
ne slobode svakog pojedinca (sloboda savjesti, trulog društvenog uređenja spram novog demo-
vjeroispovijesti, udruživanja) isto tako onih koji kratskog početka. Dakle, onaj prvi, socijalistički/
se tiču općih prava zajednice u upravljanju druš- komunistički, nije niti u jednoj svojoj referenci
tvenim poslovima. Nismo li naukovali, kako je bio demokratski, a ovaj novi je u svakoj svojoj
demokratija vladavina naroda, naročitog uprav- teorijskoj i pojavnoj formi nužno demokratski.
ljanja državnim poslovima u kojem učestvuje Kako tako zategnute i međusobno suprostavljene
cijeli narod/građani, doduše preko demokratski krajnosti na duge staze nisu održive, jer naprosto
izabranih predstavnika/zastupnika, dakle ne dire- svojom unutrašnjom logikom tendiraju sredini, a
kno nego posredno, ali ipak. Demokratija pret- to znači približavaju se. Iskustvo nas uči, što je
postavlja društveni odnos tolerancije i onda kada sasvim razumljivo, pluralnom/šarolikom shva-
politički vlada većina uz punu garanciju prava ćanju demokratije i njezinoj aplikaciji u praksi.
manjine i naravno pojedinačnih prava svakog Tako će demokratiju u bosanskohercegovačkim
prilikama, kao svoje najdragocjenije političko
podanika države, afirmirajući stalno načela slo-
načelo, isticati istovremeno i «građanski i naci-
bode, prava jednakosti i zajedništva. Prema enci-
onalni pokreti», a nacionalne i socijalne stranke
klopedijskoj natuknici američka politička misao
će, bez izuzetka, u svom imenu baštiniti atribuci-
izražena u Deklaraciji nezavisnosti (1776) upra-
ju demokratičnosti (SDS, SDA, HDZ, ali i SDP,
vo afirmira ideju slobodne države, koja se prema
SNSD, PDP). Centralnu poziciju u svakoj skra-
liderima pokreta nezavisnosti (Jefferson, Adams)
ćenici većine političkih stranaka krasilo je, poput
temelji na odvajanju crkve od države, razdvaja-
ideološke mantre, famozno slovo D, kao potvrda
nju zakonodavne, izvršne i sudske vlasti i možda baštinjenja principa demokratičnosti, kako no-
najvažnijoj tekovini demokratije; principu izbor- minalno u nazivu, isto tako kao načelo političke
nosti svih javnih funkcija. Francuska će Dekla- prakse. Zar i Lenjin nije govorio o pojmu «pro-
racija o pravima čovjeka i građanina (ustavi iz leterske demokracije» kao primarnog postulata
1791. i 1793. ) osvježiti «prava čovjeka» novim političke prakse diktature proleterijata, pa je hi-
setom zagarantiranih i neporecivih prava kao što storijski marksistički projekat, u kome proleteri-
su lična sloboda, pravo na slobodu mišljenja i jat ukida vlasništvo kao društveni odnos, a time i
izražavanja, slobodu političkog udruživanja, pra- sami klasni odnos te sebe kao klasu, u konačnici
va vlasništva itd. afirmira socijalističku demokraciju.
Na drugoj strani, i da se od ovolikog arsenala E pa sad, šta je demokracija/demokratija?
čovjekovih prava nijedno nije ostvarilo, bilo bi Može li se odvojiti princip političke načelnosti

od političkog djelovanja u praksi? Zašto je pojam Nova imena i novo stanje definiraju ljudsku
demokracije toliko rastegljiv (ili je višeznačan želju za dominacijom i posjedovanjem teritorije,
pojam naroda) i pogodan za manipulacije, jer je ali i potrebu da se pokaže ko je «gazda u kući»,
očigledno kako svi pobrojani subjekti ne mogu ko je ovdje starenik a ko je došlô i pridošlica.
biti nositelji demokratije osim ako ne shvatimo Ko je Prvi. Na drugoj strani potrebno je poni-
njihovo imenovanje, ovim toliko poželjnim i oče- ziti Drugoga, ignorirati ga i izbrisati mu sjećanje
kivanim narodnim legitimitetom, kao svojevrsnu na vlastiti prostor i prethodni život, i na taj način
namjeru da će nekada u budućnosti implementi- obesmisliti svako konstituiranje njegove zajed-
rati nešto od ovih najvrijednijih političkih posti- nice. Uplašeni snagom tišine koju sobom nosi
gnuća zapadne demokratije. I konačno, postoji li prostor, piše Srđa Pavlović1, mi pokušavamo da
naše balkansko razumijevanje demokratije i kako ga ispunimo našim imenima, našim glasovima
se to razumijevanje prepoznaje u političkoj prak- i urlicima, ne bismo li tako usidrili svoja tijela
si demokratskih političkih subjekata? i definisali ideje i shvatanja o samom sebi. Ime
je dakako važno jer u sebi implicira historijske
Prihvatimo li za trenutak demokraciju kao ide- konotacije, kulturne rezonance i primarno je
alno društvo u kome su ljudska prava neupitna «refleksija našeg unutrašnjeg bića koje izlazi iz
barem na ravni utopije i teorije, ostaje u praksi okvira kanonskog shvatanja racionalnog». Svaki
sasvim otvoreno pitanje zaštite manjine od terora prostor ima svoju priču i ima naravno svoju hi-
većine, koji se manifestira prisvajanjem prostora storiju i mi «kroz proces selekcije i vizuelizacije
i njegovim preimenovanjem i novoimenovanjem. prošlosti (enfiguration), konstantno prekompo-
U demokratskom okruženju bosanskohercego- nujemo u ono što zovemo historija». 2 Imenujući
vačkog društva vlada bauk novog imenovanja prostor svojim imenom mi prisvajamo te priče i
prostora i teritorija a ono se, bez obzira na stav sebe lociramo u historijski tok, pa Pavlović rezo-
manjine, legitimira nadmoćnošću demokratske nira kako «mi polažemo pravo vlasništva na svo
većine i jednako provodi. Tako se svi gradovi sa troje: prostor, priču i istoriju». 3 U trenutku dok
atribucijom bosanski (Bosanski Novi, Bosanski nadjevamo imena stvarima u prostoru mi mani-
Brod, Bosansko Grahovo) voljom demokratske festujemo snagu prošlosti i našeg krhkog sjećanja
većine preimenuju u Novi Grad, Brod i Graho- o prošlosti i dajemo značaj sopstvenim aktivno-
vo, Duvno je na isti način postalo Tomislavgrad stima u sadašnjosti. Ipak, zaključuje autor «kako
itd. U Stocu, naprimjer, sve gradske i prigradske bi bilo naivno od nas da slijepo vjerujemo kako
ulice nose hrvatska imena (Banovinska, Hrvat-
nas davanje imena prostoru i njegovo prisvajanje
skih branitelja, Fra Lazara Lazarevića), iako je u
putem nametanja sjećanja o našim precima, može
samom gradu većinsko bošnjačko stanovništvo
oplemeniti bilo čime, osim privremenim i nesi-
(čak je i srpsko bilo brojnije) ali šta vrijedi kada
gurnim osjećanjem vlasništva. »4 Ako nas ičemu
je novoformirana demokratska većina gluha na
uči naša balkanska historija to je da imenovanja
sve pokušaje manjine da se stanje promijeni. Ni
ne garantuju vječnost ljudima, a niti sjećanjima
trenutka ne sumnjam da je i u drugim sredinama
na njih, a još manje da se tim postupkom mogu
sa drugačijom demokratskom većinom stanje isto
dodatno osnažiti naši nesigurni i krhki identiteti.
ili sasvim slično onom u Stocu kao i to da uvijek
Imenovanje prostora i popunjavanje njihove pra-
postoje časni izuzeci. Iza svake odluke o preime-
znine oznakama etničkog, vjerskog ili općenito
novanju ili imenovanju stoji dakako demokratska
nacionalnog predstavlja trenutno stanje odnosa
većina i sa toga stajališta one su legitimne, ali ako
su manjine bile protiv takvog čina, onda odluke snaga u našem političkom okruženju, koje je po-
nisu pravedne i ne doprinose zajedničkom životu. 1
Srđa Pavlović, Balkanski bluz, u knjizi Prostori identiteta,
Radi li se ovdje o dječijim bolestima balkanske Bosanska riječ, Tuzla, str. 102
2
Ibidem, str. 99.
verzije demokratije ili je po srijedi nešto ozbilj- 3
Ibidem, str. 99.
nije i opasnije? 4
Ibidem, 99.

sve neosjetljivo na iste takve potrebe manjine, pa kojoj se postamentira nova vlast - a to znači život.
je takav postupak primarno politički a ne kulturni Život, dakle, počinje od nas. Ovom fazom je ilu-
čin. strirana «inicijalna faza» procesa rekompozicije
Početkom dvadesetog stoljeća vladalo je uvje- starih i konstrukcije novih signifikatora identiteta
renje kako svijet postoji zapravo onoliko koliko za prostore i ljude, i što je još pogubnije, revizija
je jezikom izražen, te da se između čovjekove historijskog iskustva. Tako se nacionalistička op-
svijesti i realnosti «konstituira jedan jezički «me- sesija posjedovanja dopunjuje preimenovanjem i
đusvijet» koji posreduje između nas i svijeta oko prekomponovanjem i prostora i identiteta. Isto-
nas. »5 To je mišljenje fenomenologa za koje su vremeno se stvaraju etnički čiste enklave/sela sa
značenja nešto što prethodi jeziku pa je «jezik tek etnički čistim imenima (Bobanovo, Šuškovo).
sekundarna aktivnost svijesti kojom se daju na- Tako se nova postavka prostora i njegovog znače-
zivi značenjima koja svijest već posjeduje (kao nja pojavljuje kao odašiljač poruka. To je prostor
pojam ili kao raspoloženje). »6 Ovakvo shvata- koji smo oteli od Drugoga, on je sada isključivo
nje jezika u suprotnosti je sa učenjem modernog naš a govorićemo istovremeno o demokratiji i za-
lingviste Ferdinada de Sausserea koji vjeruje «da jedništvu. U njegovom imenu se ne mogu iden-
značenje nije nešto što postoji u svijesti kao takvo tificirati Drugi, a to će ih otjerati ili obeshrabriti
i što je onda izraženo ili odraženo u jeziku, već da njihov povratak, jer neće prepoznati svoju proš-
je ono jezikom proizvedeno i da ne postoji izvan lost. Vlast perfidno igra na sentiment nostalgije,
riječi, bez nje i prije nje. »7 Zasluga istog autora koja je drugo ime za « žudnju za idealnom prisut-
je svakako i činjenica da je uobličio i definirao nošću koje više ili je možda nikada nije ni bilo»,
koncepciju jezičkoga znaka. Riječ se za njega sa- ( Drugi sanja o svojoj kući i romantičnom prosto-
stoji od dva nerazlučiva elementa ili od dvije ne- ru prošlog života), i na taj način nastavlja proces
razdvojne strane iste cjeline. De Saussere je ove izmještanja, nasilnog ili svojevoljnog svejedno,
dvije strane imenovao kao; označitelj (signifiant) iz ranijih poznatih horizonata življenja neželje-
i označeno (signifié). Označitelj je po njemu ma- nog Drugog. Takvim postupcima «demokratska»
terijalna strana znaka, odnosno ono što je osjetili- vlast razara pamćenje manjine ostavljajući je bez
ma dostupno, npr. pri izgovoru glasova k, u, ć, a, prošlosti, a to u konačici znači bez historije, za-
čujemo riječ kuća. Označeno ili druga strana toga pravo nastavlja njihovu tihu deportaciju i izmje-
nedjeljivog znaka jest, prema De Saussereu, pre- štanje. Ovdje je prisutan i lako uočljiv tradicijski
dodžba ili «ideja» objekta koji je imenovan kao lom, koji se pokazivao najprije u formi blagog
kuća u našoj svijesti.
vazalstva, koje je iznevjerilo očekivanja, a zatim
Vlasti su, još od davnina, konstruisale i rekon-
u najgrubljoj formi deportacije. Deportacija je u
struisale prostor i, naravno, ispunjavali ga zna-
svakom vremenu značila kraj kolektivnog iden-
čenjima, pa se time potvrđivala dvostruka uloga
titeta, a gubitkom prostora rušili su se svi nužni
prostora; «kao oruđa za samoidentifikaciju i kao
okviri kolektivnog pamćenja.
linije koje naznačavaju odnos snaga u određenom
Jan Assmann razlikuje više identiteta na ko-
društvu». Destrukcija prostora sa nasilnim demo-
jima se gradi slika o sebi i drugome. Tako, in-
grafskim promjenama, a Stolac je zato egzem-
dividualni identitet je slika izgrađena i čuvana u
plaran, koje su posljedica temeljitih deportacija
svijesti svakog pojedinca, svih pojedinačnih crta
i progona, čine sjajnu osnovu za preimenovanja
koje ga razlikuju od svih (signifikantnih) drugih.
ulica, gradova, sela, općenito prostora, stvarajući
To je, dakle, svijest razvijena na «vodilji tijela,
privid, iluziju «Novog početka»8, kao osnove na
svoje nesvodive vlastitosti, svoje jedinstvenosti i
5
Zdenko Lešić, Usmjerenost na jezik, u knjizi Savremena nezamjenjivosti». 9 Drugi aspekt ja-identiteta As-
tumačenja književnosti, Sarajevo, 2006, str 79 smann definira kao personalni identitet što, na-
6
Ibidem, str 79.
spram individualnog, podrazumijeva «skupnost
7
Ibidem, str. 80
8
Termin preuzet iz Prostori identiteta, S. Pavlovića 9
Ibidem, str. 154.

svih uloga, svojstava i kompetencija koje pada- procese bilo kojoj zajednici znači razaranje iden-
ju na pojedinca tokom njegovog uzglobljavanja titeta i svjesno zaustavljanje ponovnog konstitu-
u specifičnu konstelaciju socijalnog ustrojstva. iranja mi-identiteta, u krajnjem njihovo svjesno
»10 Dakle, dok se individualni identitet odnosi sa ignoriranje i odbacivanje. Na našim prostorima,
svojim približnim vrijednostima rođenja i smrti, piše Srđa Pavlović, «ova vezanost za sjećanje je
na tjelesnost postojanja i njegovih osnovnih po- mutirala u opsjednutost koja se, potom, hranila
treba, personalni identitet se odnosi na njegovo krvlju «neželjenih drugih. »11 Cilj je «poravnava-
socijalno priznanje i uračunljivost individue. Oba nje grobova (znanih i neznanih) da bi se nad nji-
aspekta ja-identiteta, zaključuje Assmann, su so- ma podigle nove, čiste arhitektonske forme, koje
ciogeni i kulturno determinirani, drugim riječima svojim sjajem kriju neugodnu prošlost i stišavaju
oba procesa i individualizacije i socijalizacije našu unutrašnju borbu sa teškim sjećanjima. »12
nezamislivi su bez jasno ocrtanih kulturnih okvi- Zbog uništavanja i razaranja sjećanja pod tota-
ra. Društvo nije, ne bi trebalo biti, kao veličina litarnom vlašću pisao je još Tacitus, kako «i samo
suprostavljena pojedincu, već bi se ono moralo pamćenje izgubili bismo s jezikom, kad bi u našoj
ukazati kao «konstituirajući faktor njegova sop- moći bilo da zaboravimo i šutimo. »13 Prema so-
stva». Identitet i ja-identitet uvijek je društveni ciološkim tumačenjima ovoga navoda «diktatura
konstrukt i kao takav uvijek je kulturni identitet. razara jezik, pamćenje i povijest», a u suprotnom,
Nažalost, u stolačkom slučaju zrcali se upravo sjećanje postaje najubojitije oružje protiv ugnje-
ovakva situacija; društvo je suprostavljeno poje- tavanja.
dincu i ne služi kao njegov konstituirajući faktor. Na drugoj strani, unutar jednog zajedničkog
I konačno, Assmann pod kolektivnim mi-iden- entiteta, kultura ne mora djelovati integrirajuće i
titetom podrazumijeva sliku koju neka sociogru- unificirajuće, nego u istoj mjeri stratificirajuće i
pa gradi o sebi i s kojom se njezini članovi iden- razdvajajuće. Naime, Assman misli «što je kultu-
tificiraju. Kolektivni identitet je zapravo pitanje ra kompleksnija toliko je veći jaz koji ona stvara
identifikacija od strane prisutnih individua i on unutar grupe budući da je uvijek malo specijalista
ne postoji sam po sebi nego samo u onoj mjeri koji su kadri upravljati odgovarajućim znanjem
na koju pristaju te individue. Njegova snaga ili i prakticirati ga. »14 Stratificirajuću nejednakost,
slabost mjeri se količinom žive svijesti članova kako je definira Assman, kultura se može ispoljiti
grupe i njezinom energijom koja je ustanju moti- u dva pravca; u pravcu diferencijacije u smislu
virati njihovo mišljenje i djelovanje. Djelovanje sociologije znanja, koja eksperte i specijaliste od-
takve svijesti konstituira sliku o sebi kroz soci- vaja od literatne svjetine, te u pravcu «etološke
jalno sjećanje. Društvima je naprosto potrebna diferencijacije» koja istančane oblike življenja
prošlost kao faktor njihovog samodefiniranja, obrazovnih gornjih slojeva suprostavlja «neote-
jer svaka grupa, kako to tvrdi Droysen, posjedu- sanim oblicima življenja mase», pa tako kultura
je u svojoj prošlosti «objašnjenje i svijest o sa- postaje fenomen gornjeg sloja. Pri tome se u pra-
moj sebi» pa je imaginacija nacionalne zajednice vilu kultura ne razumijeva kao elitna, koja stoji
upućena na imaginaciju kontinuiteta koje se ra- naspram narodne kulture, već kao kultura opće-
zvija u vremenski unatražni pogled. Dakle, mi se nito, kojom elite mogu tek bolje vladati «i bolje
moramo oslanjati na tradiciju jer moramo ostati ju ozbiljavati nego svjetina». Tako će jedan dio
vezani sa prošlošću, iako je taj proces antiteti- elite polagati pravo na reprezentativnost u od-
čan modernom razumijevanju historije, a to onda nosu na cjelinu pa se «činovnik ne razumijeva
znači pokušati se distancirati od tradicije koliko kao nosilac jedne specifične činovničke kulture,
god je to moguće. Zadržati kontakt sa tradicijom
pretpostavlja stalan imaginativni napor i snažnu
11
Srđa Pavlović, nav. djelo. str. 106.
12
Ibidem, str. 106.
vezanost za koncept sjećanja. Spriječiti takve 13
Assmann, nav. djelo, str 101.
10
Ibidem, str. 155. 14
Ibidem, str. 174.

dakle jedne tehnologije i staležne etike, već kao diferencijacije sve snažnije utiče religijskom in-
nosilac kulture uopće. »15 Moramo, dakle, rezo- tegrativnom identitetu, kao svespasavajućem, ali
nira Assmann, razlikovati između reprezentativ- nepotpunom kulturnom modelu.
ne (narodne) i ekskluzivne kulture elita, pa npr. Vratimo li se na kraju onom pitanju s početka,
«kultura aristokratije koja vlada francuskim u 18. a koje se tiče sudbine i implementacije one nesret-
stoljeću u Evropi, nikada se u etničkom smislu ne demokratije/demokracije u našem stolačkom
ne razumijeva kao reprezentativna, pa se poljski okruženju, povjerovaćemo u njezino ukazanje
aristokrat te epohe osjeća znatno srodniji francu- jedino onda kada se naučimo (da, baš naučimo)
skom pripadniku istog staleža nego svom seljač- uvažavati i respektovati Drugoga i kada vlastitu
kom sunarodniku; on vjerovatno čak ne bi ni ra- sliku o sebi budemo gradili ogledajući se u tome
zumio pojam narodnog zajedništva. »16 Analogija manjinskome, marginaliziranome i neželjenome
prema našoj situaciji je sasvim prepoznatljiva i Drugome. Onda kada povjerujemo u krhkost i
uklapa se u opću sliku visokih, raslojenih kultura efemernost svega ljudskog, pa posumnjamo u či-
u kojima se najveći dio kolektiva ne prepoznaje u njenicu kako smo mi Prvi/mjera stvari/norma, i
kulturnom modelu koji, na krilima vlasti, tendira kako prostor po logici stvari pripada Prvome, po-
da bude reprezentativni, a zapravo je ekskluziv- staćemo uljuđeni. A zato će trebati vremena, jer
ni, pa se otuda kolektivni identitet, pod razornim čini se kako nismo mnogo odmakli, a osim toga
utjecajima kulturnog marginaliziranja i etološke najteže je kritički pogledati u vlastitu sliku.
15
Ibidem, str. 174.
16
Ibidem, str. 175.

Hadžem Hajdarević, Šta je nama Makova zemlja Bosna
Hadžem Hajdarević
ŠTA JE NAMA MAKOVA

ZEMLJA BOSNA
Prigodne bilješke do dana današnjega učinila da i ja, u svome ka-
snijem čitanju Kamenog spavača, ovo djelo do-
V jerovatno da nevolje za svakog pjesnika

i njegovo književno stvaralaštvo počinju
onoga trenutka kad se više počne govoriti o pje-
življavam i kao poetizirani eho mnogih prošlih i
budućih genocida nad zemljom Bosnom. Ujedno
ga se može doživjeti i kao pjesničku pobunu pro-
snikovu životu, unutar postojećih društvenopoli- tiv genocida.
tičkih uvjetovanosti, a manje o njegovu pjesnič- Uskoideološka banalizacija svijeta i svijesti
kom djelu. Sudeći prema posljednjim tekstovima Kamenog Spavača počinje onoga trenutka kad se,
u bosanskohercegovačkoj žutoj i nešto žućoj naprimjer, po stoti, po hiljaditi put, Makovi stihovi
štampi, takva sudbina nije mimoišla ni jednog (prvenstveno stihovi iz završne poeme Kamenog
od najvećih pjesnika Bosne – Maka Dizdara. Bez spavača „Poruka“) govore na koncertima ilahija
obzira što je od njegove smrti proteklo gotovo pa i kasida, gdje pjesnik Dizdar prestaje biti univer-
četrdeset godina. zalni bosanski i svjetski pjesnik nego odjednom
Ovdje mi, dakako, nije ni na kraj pameti dopri- postaje pjesnik jednoga ideološkopragmatizira-
nositi trenutnim balkanskim ideološkim piroma- nog emotivnog stanja. A koliko je zemlja Bosna
nijama; samo se, eto, ne mogu osloboditi mučni- prostor svakovrsnih ruganja samome sebi potvr-
ne kako jedno od ponajvažnijih imena bosanske đuje bizarni podatak da je u okviru ovogodišnje
književne tradicije bešćutno postaje predmetom augustovske manifestacije Lastavica, kod Zenice,
banalnih ideoloških deskripcija, sirovih polemič- gdje je, kao, veličana zemlja Bosna, njena držav-
kih prepucavanja i kolumnističkih nadgornjava- nost, povijest, budućnost, i gdje su, naravno, iz-
nja. Maka je, očito, moguće ubijati i nakon tri- govarani i Makovi stihovi, dodijeljeno priznanje
desetdevet godina od njegove onodašnje, prerane s imenom svojedobnog pokoritelja države Bosne
smrti. – osmanskoga sultana Mehmeda Fatiha. Haj-
Zato, ono što me u svakom posljednjem lista- de, mogli bismo reći kako imamo „razumijeva-
nju/čitanju Kamenog spavača dodatno potakne nje“ za bosanskomuslimanske emocije naprema
jest pitanje: Kakvo li je naše sadašnje osjećanje osmanskoga sultana Fatiha, jer je, za muslimane,
zemlje Bosne i kakvo nam je to osjećanje Bosne gubljenje bosanske državnosti „kompenzirano“
pohranio u svome velikom pjesničkom djelu Mak islamom i nastavljenim kontinuitetom bosansko-
Dizdar? hercegovačke pluralnosti i multikulturalnosti, ali
Kameni spavač, kao i svako veliko književno i „najposljednijim“ ovdašnjim osviještenostima
djelo, može se čitati iz više aspekata. Tu nema kojima je ikoliko stalo do aktualne bosanske dr-
ni granica niti zauvijek iscrpljenih čitateljskih žavnosti i kakvih-takvih bosanskohercegovačkih
mogućnosti. Pogotovo se može čitati iz aspekta evropskih i svjetskih perspektiva, jasno je da to
traumatičnog vremena u kojemu danas živi bo- nije nikakvo promoviranje tradicijskih vrijedno-
sanski čovjek. Tu, već, počinje problem različitih sti zemlje Bosne nego, najprije, doprinos onima
ideoloških „prisvajanja“ i „upotreba“. I lično sam koji se, već puna dva stoljeća, zdušno bore za nje-
osjetio koliko je agresija na Bosnu i kontinuite- no definitivno rastakanje. Kad se tome doda da je
ti svakovrsnih razaranja bosanskohercegovačkih uz nagradu koja nosi Fatihovo ime pridodato ime
supstancijalnosti od devedesetih godina XX. st. jednog od fundamentalnih simbola zemlje Bosne,

Hadžem Hajdarević, Šta je nama Makova zemlja Bosna
ime Bana Kulina, onda to uskobošnjačko ruganje ra, ali jest, jednako opaka inercija, lišena elemen-
i sebi i vlastitoj zemlji kao da nema granica. To tarnog osjećaja za surazumijevanje, dijalog, kul-
ruganje sebi postaje beznadežno. turnopromotivnu interakciju, prema kojoj, kao,
Gdje je u svemu tome pjesnik Mak Dizdar? postojimo jedino „mi“ i niko ili, pak, jedva neko
On je, naravno, prvenstveno u svome djelu. Ali tamo „drugi“.
pjesnik je i u onima koji njegovog Gorčina ili Zemlju Bosnu, Šopovu, Makovu i našu zemlju
Kosaru ne upotrebljavaju kao ideološke prigodne Bosnu, valja najprije čuvati, štititi, voljeti u Jajcu,
izvidnice ili naciokratske budnice. Stocu, na izvorima bosanskih rijeka, a tek onda u
I ove se godine, nažalost, u atmosferi nesret- Sarajevu ili kojoj drugoj bosanskohercegovačkoj
nih bosanskohercegovačkih kulturno-političkih prijestolnici ili pseudoprijestolnici.
razrokosti, dogodilo da dvije književne manife-
stacije koje nose imena dvojice najvećih pjesni-
ka Bosne, Maka Dizdara i Nikole Šopa (Slovo
Gorčina u Stocu; Šopovi susreti u Jajcu), budu
održavani upravo u isto vrijeme. Kao i lani. Kao
i još nekih ranijih godina. Kao, možda, i iduće
godine? Ne mislimo da je to bila ičija zla namje-

KNJIŽEVNA BAŠTINA
Lamija Hadžiosmanović, Poezija Arif Hikmet-bega Stočevića-Rizvanbegovića
Lamija Hadžiosmanović
POEZIJA ARIF HIKMET-BEGA

STOČEVIĆA-RIZVANBEGOVIĆA
S a Arif Hikmet-begom Stočevićem-Rizva-
nbegovćem završava se epoha divanske po-
ezije1, jer on spada u posljednje pjesnike koji su
stoljeća. U poeziji, ovaj pjesnički filozofski izraz
ima prepoznatljive i statične znakove, među koji-
ma su najizrazitiji simboli.
slijedili tradiciju divanskog stiha, koji je vije-
kovima dominirao u svim krajevima kojima su Divan našeg pjesnika, koji predstavlja litogra-
vladali osmanski Turci. Arif Hikmet-beg bio je fisano izdanje rukopisnog primjerka, gotovo da
koliko pjesnik toliko i filozof, publicista, prozni je organiziran po svim uzusima koje zahtijevaju
pisac, pravnik, reformator, pa s obzirom da se u zbirke poezije ove vrste. U ovu zbirku poezije
jednoj ličnosti sublimiralo toliko toga, nije čudo uvrštene su čak i neke pjesme, rijetke u divanima
da duboka misaonost vlada njegovim pjesmama. ostalih pjesnika.
Britke i brilijantno izoštrene misli, dubokouman,
snažnog duha, pravedan. Pripadao je književnoj Prvi dio Divana su stihovi posvećeni Bogu
tradiciji, koja je već bila na izdisaju, jer su razme- (Munadžat, Tevhid, Tezarru, Tehlil), oda po-
đa dva stoljeća i burna historijska stvarnost do- sljednjem Božijem Poslaniku Muhammedu s. a.
nosila nove poglede i rušeći staro, unosila nove v. (Nat), ali i Mevlud, spjevan kao četverostih,
evropske tekovine. Međutim, Arif Hikmet-beg što je jedinstven primjer u poeziji općenito; oda
nije tako lahko dopuštao da istinske vrijednosti, Aliji ibn-i Ebu Talibu, halifi Četvrtom, njegovim
bilo u književnosti ili kulturi općenito nestanu, sinovima – šehidima Kerbele Hasanu i Huseinu,
iako je od novih tekovina usvajao dosta toga što je omiljenoj kćerki Božijeg poslanika Muhammeda
smatrao pozitivnim. Pjesnik je u svom poetskom Fatimi az-Zehri, ali i poznatim islamskim naučni-
djelu sjedinio naslijeđenu duhovnu tradiciju, ali cima, kao što su Muhidin ibn Arebi, Šejh Ekber,
je, kao što rekosmo, prihvatio i nova strujanja, pa Mevlana Dželaluddin Rumi3 i mnogi drugi. Ove
ga s pravom možemo nazvati neoklasikom. Bez vrste pjesama, nadahnute ličnostima Ehli-i bejta
sumnje, Arif Hikmet-beg je bio snažna individu- i drugim islamskim istaknutim učenjacima, ne-
alnost, o čemu jasno govori i njegov život i nje- maju metaforičke simbolike, motiv nije sakriven,
govo djelo. Između ostalog, ostavio je iza sebe simboli, ako ih i ima, očigledni su, tako da su ove
cjelokupan Divan2, u kojem veliko mjesto zau- vrste pjesama dostupne i učenom i neukom. Kao
zimaju lirsko-tesavvufski stihovi, koji se odliku- potvrdu ovom, donijet ćemo stihove posvećene
ju ritmičnom melodičnošću i transcendentalnim hazreti Huseinu:
idealima. Tesavvuf kao poseban sistem razmišlja-
nja, djelovanja i poimanja ovozemaljskog i ono-
zemaljskog života, udomaćio se i u bošnjačkoj 3
Mevlana Dželaluddin Rumi (1207-1273). Odselio se sa
književnosti, posebno u poeziji još od petanestog svojom obitelji u Anadoliju i nastanio se u Konji. Osnivač
je mevlevijskog tarikata, koji je svojim učenjem posao
1
Divanska poezija nastala je na zasadama islamske culture veoma popularan i raširio se po islamskom svijetu. I kod
i tradicije. Iz njih je baštinila žanrove, formu i motive. nas u Bosni dosta je rasprostranjen. Najpoznatije mu je
Pisali su je veoma obrazovani pjesnici, pa je jezikom, sti- djelo Mesnevijau šest tomova i 25. 700 stihova, koje se
lom i sakrivenim motivom bila nedostupna manje obrazo- sastoje od priča u rimovanoj prozi, kur’ anskih ajeta i filo-
vanom čitaocu. zofskih sentenci. Ostavio je i Divan-i kebir 8Veliki divan)
2
Hersekli Arif Hikmet: Divan. Istanbul, 1913, (1334. h) od 1791. rubaiju i 2073 gazela.

Oda Huseinu caru šehida Kerbele da se udalji od zadate teme i ubaci stih nekog dru-
gačijeg emotivnog naboja. Refleksivna linija pje-
Ti si dragulj dina i imana, Huseine Alijev sine sme se prekida naglim iskakanjem u neko drugo
Ti si svjetlost očiju vjernika, Huseine Alijev i drugačije iskustvo. Tako u pjesmi Hasb-i hal
sine (Razmišljanja o sebi), između ostalog, kaže:
Ti si dični potomak Cara junaka4
I majke ugledne Fatime, Huseine Alijev sine Allahu moj. Iz ništa vrijeme si stvorio
Tvoje časno ime steklo je odgoj sreće To čega nije bilo. da bude i da kruži Ti si
Od iskona tetošen si, Huseine Alijev sine učinio
Brali su mrvice najveći bogougodniče Suprotnost mjerom mudrosti ti si sazdao
Iz kuhinje dobrote i plemenitosti tvoje. Savršenu moć svoju Ti si pokazao
Prvak jasne vjere ti si, Huseine Alijev sine Kome je ljubav prema Tebi postala prijatelj
Pogled samilosni na jadnoga Hikmeta baci Njemu si ovaj svijet tuđincem učinio,
Jer, utočište grješnih ti si, Huseine Alijev sine.
da bi odmah zatim, u istoj pjesmi, unio kvali-
Zanimljive su mu i pjesme koje su nastale u tetno nova razmišljanja:
raznim tekijama, kada je pjesnik u ekstazi, na-
dahnut spominjanjem Božijeg imena – zikrom. Dervišu, kakva je tvoja nagrada kad bi znao
One su u pravilu kratke, ali jezgrovite i slika su Oprost od grijeha bi tražio i molio
Hikmetovog «stanja» u tim trenucima. Prem- Ti svijet zamišljaš onako kako ga ti vidiš
da je pripadao kadirijskom tarikatu5 za njega su Onoga ko ga drukčije gleda nevjernikom
svi derviški redovi, ako su islamom priznati, jed- držiš.
nako vrijedni i važni. Dok boravi u tekiji, pjesnik
je pred Božanskom Biti nepokretan, zaslijepljen Ovo se osjeća posebno u trenucima kad je
i do te mjere ushićen, da mu ponekad nedostaje ozlojeđen, srdit, nevoljan zbog licemjerstva koje
riječi: je zavladalo ne samo među vlastodršcima, nego i
među dervišima. Pjesnika muče i nepravde prema
I kada je pristupio kadirijskom tarikatu nemoćnom i siromašnom, pa to često naglašava i
U trenu izgovorio 1873. godine u svojoj pjesmi i u usmenoj riječi. Kako je često
nepravde i sam doživljavao, to ga je još više bo-
Da stignem do praga Tvoje milosti ljelo. Pjesnik jetkim riječima kritikuje nepraved-
trepavicama sam meo harem Abdulkadira no sudstvo, protiv čega je dizao glas i zbog toga
Gospodaru, na oba svijeta mene pripremi trpio, jer je kao sudija tražio da se ispitaju sve
da mi od pomoći bude veledušje Abdulkadira. okolnosti i uzroci zbog kojih je zločin izvršen, pa
tek onda da se presuda donese. U trenucima srdž-
Dok su mu u ovim, uvjetno nazvanim, očigled- be, često bi uzvikivao ove stihove:
nim pjesmama razmišljanja izravnija, jasnija i
bez podteksta, u ostalim stihovima, pa čak i onim Ponekog poniženog pod tminom zla ostavljaš
u kojima dominira tesavvufska misao, dogodi se A ponekog opet da svjetla nadvisuje činiš
4
Pjesnik misli na Alija, halifu Četvrtog. Stalno je ponavljao da u svom ponašanju i dje-
5
Kadirije, čiji je osnivač Abdulkadir Gejlani (umro 1166). lovanju treba slijediti posljednjeg Božijeg posla-
Spadaju među najstarije tarikate. U l6. i l7. stoljeću bio nika Muhammeda s. a. v. s., proučavati ga i nje-
je veoma raširen u Anadoliji, Rumeliji, Siriji I Egiptu. U gove savjete primjenjivati. Uvijek je isticao kao
velikoj mjeri prisutan je u Bosni u tekijama sve do da-
primjer uzornog života upravo njega i u samoći
nas, i to u Sarajevu i Travniku. U Zvorniku i Jajcu više
ne postoje, razmišljao o njegovim postupcima, pa bi tada po-

navljao hadis: „Samo su dvije osobe kojima je nastojeći da prodre u Njegovu suštinu, pa bi ne-
dozvoljeno da zavide: ona kojoj je Allah dao rijetko uzvikivao: » Zar ima mjesta greškama u
bogatstvo i koja ima hrabrosti da ga potroši Božijoj Knjizi?!»
za Istinu, i ona kojoj je dao mudrost, koju pri-
mjenjuje na ljude i uči ih mudrosti. “ Arif Hikmet-beg često pjeva u slikama i tako
predočava svijet oblika. Slikom, ustvari, prikriva
Kako smo naglasili, mevlevijski tarikat mu je pravo značenje, jer u ovoj poeziji nema dijaloga
bio veoma blizak, pa je često boravio u mevlevij- između pjesme i čitaoca.
skim tekijama i napajao se u njima izvornim uče-
njem velikog učitelja Mevlana Dželaluddina Ru- Pjesnik je često bio proniknut duboko u sebe,
mija. U svom traganju i istraživanju studirao je i zamišljen, za one koji ne razumiju – odsutan. U
proučavao nedostižno pjesničko djelo Mesneviju takvim trenucima razmišljao je o univerzalnim
i izučavao Mevlaninu misao. Mevlevijski tarikat ljudskim vrijednostima, ali da bi se to shvatilo
propovijeda mir, staloženost, jednakost među lju- najprije treba upoznati sebe. Mučilo ga je i pi-
dima bez obzira na rasu, naciju i vjeru. Taj tari- tanje postojanja i nepostojanja. Posebno je bio
kat, jedini koji u sebi sadrži ritualni ples uz mu- opsjednut veličinom Vrhovnog, koji može u tre-
ziku, bio je neobičan, ali i privlačan. Dželaluddin nutku sve dati i sve uzeti, jer ništa se ne događa
Rumi, kao utemeljitelj i duša tog pravca, ostao je bez učešća Ravnatelja:
do danas zagonetan i nikada do kraja otkriven.
Svaka misao ovog velikog filozofa i pjesnika je Iz «Hasb-i hala»
duboka i navodi na duga razmišljanja:
Allahu moj, iz ništa vrijeme si stvorio
Pozivam srce što se kida zbog odvojenosti To čega nije bilo da bude i da kruži – Ti si
Da bih mu otkrio bol želje učinio
Svako biće udaljeno od svog života
Žudi za vremenom kad će biti s Njim -------------------------------
sjedineno.
Mensura6 da govori: «Ja sam Istina»,
Mevlana Dželaluddin Rumi nadahnuo si
A poslije da dospije na vješala učinio si.
I naš pjesnik se u svom duhovnom zrenju obra-
ćao Rumiju. Hikmet ga osluškuje, intelektualno Iz „Hasb-i hala“
promišlja i na vrhuncu zanosa o njemu pjeva:
Iako su i museddesi (šestostihovi), pa i neke
Zar je čudo ako su ašici prah pod nogama druge Arif Hikmet-begove pjesme nadahnute te-
Mevlane savvufom, ipak tu iskače i nerijetko se, u srdžbi i
Blagoslovljen je onaj dom, čista tekija jedu, koje nije u tom trenutku u stanju savladati,
Mevlane okreće i nekim životnim temama, dok je u gaze-
Svijet stalno obilaze na putu prve spoznaje lima, koji obuhvaćaju najveći dio Divana izraziti
Pa eto, Mevlanini putnici druge u spoznaji sufijski poeta. To su slojevite pjesme, pa zavjese
nadilaze. 6
Husayn Mensur Hallač (857-922. ) – hafiz Kur’ana. U
Basri je postao zaneseni derviš. Na hadždžu, u Harem-i
Arif Hikmet-begu je ideja vodilja bio Kur’an Šerifu proveo je godinu dana, posteći u osami. Zbog svo-
Časni, kao izvor i utok filozofske meditacije. jih javnih predavanja bio je utamničen, mučen i osuđen na
najtežu kaznu – smrt, zato što je u zanosu izrekao “Ana-
Kur’an kao istinsku Božiju riječ je proučavao i
l-Haqq” (Jas am Istina). Ova njegova izreka do danas je
razmišljao o svakoj misli, svakoj riječi u Njemu, ostala predmet međusobno oprečnih polemika.

treba razmicati i slojeve jedan po jedan dizati, da Sjaj čaše da je ogledalo u kome se svijet
bi se došlo do onoga šta „ustvari“ pjesnik hoće zrcali, shvatih
da kaže. One, između ostalog, kazuju o misao- Čaša harabata na ovom svijetu da je mjesto
nom osjećaju srcem, koje je predvorje Božije smirenja shvatih.
riječi. Srce je trezor dobra i zla, pa ako je čisto
ono, između ostalog, emitira svjetlost i na njega Harabat je doslovno ruševina, a u prenese-
ne može pasti «prašina zla». Srce je Božija kuća nom značenju, odnosno u sufijskoj terminologiji,
i u njemu je pohranjena tajna (Sirri). Doprijeti do to je tekija u koju se okupljaju derviši radi spo-
nje znači postupno otkrivati božansku Bit, pa su- minjanja Božijeg imena (zikra). Uz ovaj pojam
fija tada «vidi srcem». Stoga i Hikmet se trudi da redovno ide saki (krčmarica), - šejh, koji ozračuje
ga očisti od natruha, ali to je težak, mukotrpan i duhovni život, uz zikr kojim se jače osjeća Pri-
teško prohodljiv put. sutnost jer, kud god se čovjek okrene, gdje god
pogleda, to je Allahova strana.
I gazeli našeg pjesnika, kao uostalom i ostalih
poeta ovoga žanra, imaju simbole koji su statični, Ljepota kao simbol, odnosno primjer Univer-
sedimentirani i konstanta su svakog divanskog zalne Ljepote veoma je prisutna u Arif Hikmet-
stiha. begovoj poeziji. Duša nije u stanju da vidi Lje-
potu ako i sama nije lijepa. Istiniti objavljuje da,
Osim srca, izvora duhovnosti, osnovni sim- ukoliko nečiji pogled nije čist, ne može ni nazri-
boli Arif Hikmet-begove poezije su vino, ljubav jeti Njegovu Ljepotu bez posrednika.
i ljepota. Uz temeljne znakove, koji su i inače
matrica divanske poetike, pjesnik često koristi Njegova Ljepota je dodata obliku, da bi bila u
harabat, leptiricu i svijeću, slavuja uz kojeg re- skladu sa sposobnošću viđenja.
dovno dolazi ruža s trnjem, usne, mladež, soluf, Sultan Veled8
svjetlost, ogledalo, čašu, odnosno vrč i legendar-
nu pticu Huma. . Ljepota, ustvari znači sveprisutnost Boga.
Pjesnik-sufija putuje stazom, koja će ga približiti
Vino je božansko piće kojim se sufija opija, a Bogu. Kada Njegova uzvišenost prevlada čovjek
čašu dodaje šejh svojim muridima (sljedbenici- osjeća strah, kad prevlada Ljepota osjeća pribli-
ma), pa što je opijenost snažnija to je ljubav jača. ženje. Hikmet u jednom svom gazelu, između
Ustvari, to označava da ih upućuje kako se eta- ostalog, kaže:
pno stigne do Vječne tajne. Vino je ljubav od koje
svako zrno klija i kojim se duh napaja. Ono je Neka Bog blagoslovi, pogledaj sve je Savršena
poziv: «Kun fe jekun. »7 Ljepota
Koja u grudi ašika ubacuje ružičnjak života
Čaša koja obavezno ide uz vino je simbol
duše, jer prozirje čaše, u metaforičkom smislu, Ili
označava čistotu duše. Njen poklopac je trag bo-
žanskog zračenja. Ozrači širine srca svjetlom Tvojih Ljepota
Neka krasote dženneta zasjeni ružičnjak
Istančanim poetskim izrazom i misaonom života
snagom, pjesnik kazuje duševnu opijenost. Tu je
vidljivo sažimanje lirskog izraza i tesavvufskog Hikmet je bio majstor prefinjenosti forme. Ar-
poimanja. U dvostihu koji donosimo, misli su na- hitektonika njegovog stiha je umjetnički postu-
nizane s beskrajnim porukama i zovom za besko- pak – prepoznatljiv i samosvojan.
načnošću:
8
Eva de Vitray Meyerovitch: Antologija sufijskih tekstova,
7
Kur’an, XXXVI,, 82. s francuskog: Mirjana Dobrović, Zagreb, 1988. Str. 34.

Ljubavlju kao temeljnim simbolom sufijskog ji i brži, dok joj krila ne sagore. I sufija izgara
divanskog pjesništva prožeti su gotovo svi gaze- u ljubavi za Apsolutom. Pri tome je neizbježan
li Hikmetovog poetskog djela. Kur’anske izreke treptaj, jer se kanati otvaraju a Božije poruke pri-
dominiraju kao ideje spoznaje (marifet) i ideje bližavaju.
ljubavi (mehabbet), jer «to je energija koja sjedi-
njuje bitak svakog bića, njegov životni oganj. »9 To podsjeća na ples mevlevija, koji se u za-
nosu, uz muziku, okreću sve dotle dok ne dožive
U ovim gazelima sve je vanvremensko i potpunu ekstazu.
vanprostorno. Tu je transhistorijska riječ Kur’ana,
amalgam svjetlosti, koja zrači nadduhovnošću. Bezvremenim govorom pjesnik potvrđuje svo-
Pjesnik se napaja iz Uzvišenog vrela, pa ipak ne ju opredijeljenost odricanjem i osamom. Ponekad
može da utoli žeđ. Božanska ljubav je uzajamna: to svoje stanje iskazuje cvijetom, najčešće ružom,
Ljubav čovjeka prema Bogu i Boga prema čovje- ali i narcisom, uz koje obično ide slavuj. Ptice,
ku. (Koje On voli i koji Njega vole). inače, u ovoj vrsti poezije označavaju kosmičku
snagu. Dok su im krila raširena, snoviđenja se
Sagorio sam u hramu Ljubavi, otvaraju. I Arif Hikmet-beg u svojoj poeziji često
traga mi ne osta pjeva o slavuju, tragajući za Sveživim. Takvo du-
U vatri čežnje pepeo postah, hovno stanje u njemu uništava želju za svim što
haber o meni ne osta, je materijalno i vodi ga ka Približenju. U jednoj
pjesmi, čiji ćemo jedan četverostih donijeti, pje-
U jednom drugom gazelu, slijedeći isti simbol, snik pita, ali ostaje bez odgovora:
nastavlja:
Slavuju, visine vasione nekada bijahu tvoje
Posmatraj sliku ogledala Ljepote, mjesto
istinske Ljubavi O slavuju, zbog čega se raspalo tvoje
Kazuje tajnu nečuvenog i neviđenog meni gnijezdo?
Upao si u ovaj tužni trnjak žudeći za Ljubavi
Ovakvi i slični primjeri su veoma česti. Ovim O slavuju, na mjestu su ti plač, uzdasi i jecaji
pjesmama, kao i ostalim gazelima on putuje u ne-
poznato, nastojeći da sazna i doživi: (Iz zmišljanja o duši)
«Lijepo je u apsolutnom značenju riječi samo Pjesnik simbolima kao što su rubin-usne, nar-
Jedno, koje nema jednakoga. Jedini, koji nema obraziv, solufi, mladež, kovrdže, trepavice i slič-
sličnoga. Bogati, koji nema potreba. Svemoć- no, govori o Svevišnjem i želji za sjedinjenjem.
ni, koji čini što mu se sviđa, koji sudi kako On Ali, to je najviši stupanj u derviškoj hijerarhiji i
hoće»10 tako nešto je i najteže postići. Stoga pjesnik pra-
zni svoju energiju, koristeći upravo ove simbole.
U lirsko-tesavvufskim pjesmama leptirica i da bi izrazio svoju najgorljiviju želju.
svijeća su nezaobilazan simbol. Ovim pojmom,
pjesnik dokazuje totalnu predanost Isitnitom do Kovrdža je simbol mnoštva – ona skriva lice
potpunog iščeznuća. Leptirica kruži oko plame- Voljenog. Mladež izražava Jednost. Kao što je
na svijeće, njen samrtni ples postaje sve snažni- mladež srastao s licem, tako je misao sufije upu-
9
Sultan Veled, organizator mevlevijskog tarikata. Imao je ćena jedino Svevišnjem u želji da sraste s Njim.
velikog utjecaja na njegovom širenju. Ostavio je drgocjene
podatke o svom ocu hazreti Mevlana Dželaluddinu Ru-
O tome je Mevlana Dželaluddin Rumi izrekao
miju. Između ostalog napisao je Divan i još nekoliko
značajnih djela na perzijskom jeziku. jednu duboko-filozofsku misao:

Ružnoću i ljepotu na svijetu ogledalo

«Odbacio sam dvojnost, vidjeh da su dva odražava
svijeta jedno. Samo Jednoga tražim, samo Slike dobra i zla ogledalo podcrtava
Jednoga znam, samo Jednoga vidim, Samo
jednoga zovem». 10 -------------------------------
Naš pjesnik svjestan da je to neprokrčiv put Pa šta ako na srce prašina «Osim Njega»
i da je dato samo odabranim da osjete blizinu, padne
veli: Ni najčistije ogledalo bez prašine ne ostaje.
Ko razmišlja o Sjedinjenju, a ne očekuje tugu Pjesnik izgara u želji, pa mu se ponekad čini

Među pravim ašicima izaziva porugu. da je stigao do «cilja», da bi odmah to u drugoj
pjesmi opovrgao. Hikmet bi bio najsretniji da
Ili izreka «Al- ma’rifa sirri» (spoznaja je moja taj-
na) postane ideja vodilja i sastavni dio njegovog
Potvrdu o dokazu Jednosti ogledalo bića. Međutim, težak je i neprohodan put do tog
osvjetljava stepena:
Pa šta, ako bi se učeni ponosio darom
spoznaja Ja sam mjera koraka na rastojanju Jednosti
Mojom hitrinom prevaljeno je sto svjetova
Ogledalo, kao simbol, kao pojam veoma je «gajba»
čest u ovoj vrsti poezije. Ogledalo u kome se
odražava onaj daleki, nedohvatni svijet, ukoliko Da bi već u istoj pjesmi posustao i shvatio ne-
je zamućeno i ako je na njega pala prašina, nije u predvidive prepreke:
stanju da se približi željenom cilju.
Srce sam dao Ljepotici privlačnoj,
Šejh Ekber o ovome veli: čija svaka dlaka
Zapliće noge onih što su u vezi sa svijetom
«Ovu pojavu je Bog očitovao kao izuzetno duhovnim
prikladan simbol Njegova bitna otkrivanja, da
onaj kome se otkrrva zna da Ga ne vidi; nema Duhovnu svjetlost – nur, priziva svaki istinski
izravnijeg i prikladnijeg simbola za zrenje o sufija, slijedeći dovu Božijeg poslanika Muham-
kojm se radi. Pokušaj, dakle i ti vidjeti tijelo meda:
zrcala gledajući oblik koji se u njemu odraža-
va, nikoga nećeš vidjeti u isto vrijeme. » O’ Bože moj! Pusti svjetlo u moje srce, svje-
tlo u moj grob
I Arif Hikmet-beg koristi ovaj simbol, poseb- svjetlo u moje uho, svjetlo u moj vid
no u svojim gazelima: svjetlo u moju kosu,
svjetlo u moju kožu
svjetlo u moju krv
10
Abu Hamid Gazali (Tus, 1059-1111. ) Jedan je od na-
jpoznatijih islamskih filozofa “Dokaz islama”. Bio je na svjetlo u moje uho, svjetlo u moj vid
dvoru vladara Nizam ul-MUlka, da bi 1091. postao profe- svjetlo u moje tijelo
sor na čuvenom univerzitetu Nizamijji u Bagdadu. svjetlo ispred mene, svjetlo iza mene
Najznačajnije mu je djelo Ihya al-ulum ad-din (oživlje- svjetlo iznad mene, svjetlo ispod mene.
nje vjerskih znanosti). To je prava enciklopedija islamsih
svjetlo sdesna i
nauka, koja je imala velikog uticaja na razvoj islamske
misli. Prevođen je mnoge evropske jezike. svjetlo slijeva.

Ovu vrstu svjetlosti mogu osjetiti samo odaje najveći dio svog slobodnog vremena provodio
brani, oni čije je srce čisto, koji su u stanju Jed- po tekijama – hramovima Božije ljubavi, veoma
nost dušom spoznati i tek se tada mogu nadati. je plodno izrazitom tesavvufskom poezijom. Tu
je nalazio smiraj, odvajao se od životnih nedaća i
Ako putevi nisu osvjetljeni, čovjek tumara, problema, utapajući se u riječi Sveživog. Derviši
ako duša nema svjetlosti kao da i ne postoji, ako su uvijek bili veoma počašćeni pjesnikovim pri-
u srcu nema svjetla nema ni Istinitog. Svjetlo je sustvom i pokazivali su poštovanje prema njego-
putokaz kud god da se krene, kako da se ide. Bez vom intelektu, poštenju i vječnoj borbi za pravdu.
svjetlosti srce je mračno, a ako je Svevišnji poda- Pri obavljanju zikra, pjesnik je bio toliko zanesen
rio čovjeku svjetlost, tada je i riječ svjetlo. da bi se činilo kao da lebdi, ukočena pogleda, bli-
jed. . . Sve je vidio u drugom obliku, svaku riječ,
Svjetlost izbija iz Božije knjige i to je riječ svaki ritam melodije doživljavao je na svoj način.
Istine. I Arif Hikmet-beg nerijetko pjeva o svje- U takvim trenucima, stalno bi ponavljao:
tlosti:
«Puno sam putovao, mnogo svijeta vidio,
O ti, što ti je svjetlo odraz znakova Ljubavi raznim poslovima se bavio, dosta novca pro-
S Tvojim aškom postaju vidljivi znaci Lju- ćerdao i zaključio da je najvažnije biti zdrav i
bavi. srce zaposliti spominjanjem Božijeg imena. »
U jednom stihu svog drugog gazela, svježim Pjesme u slavu tarikata obično bi tada nasta-
izrazom i raskošnom misli, pjesnik kazuje: jale, u jednom jedinom trenutku. Svaka riječ u
njima je duboko doživljena, svaka misao promi-
Pa šta, ako bi ove noći mjesečina zasjala šljena. Iz njega je pjevao ne samo talenat, nego i
Jer svjetlo Tvoga lica ružičnjak ove noći zanos:
obasjava.
Onaj ko traži duševno blaženstvo
Pjesnik je proučavao svoje prethodnike, divan- Neka slijedi bektašijski tarikat
ske pjesnike, a posebno je svugdje i na svakom Ko nema Ljubavi ne spozna tajnu
mjestu isticao Nailija , majstora poetske riječi i
11
svjedočenja
duboke, prodorne misli. Mnoge poete njegovog i Iz bliskosti udaljenje isijava.
kasnijih vremena pokušavali su ga imitirati, ali u
tome nisu uspijevali. Književni historičari tvrde Pjesnik je, kao što smo rekli, svaki tarikat koji
da je Arif Hikmet-begu to polazilo za rukom, iako islam priznaje osjećao bliskim i svojim i svakog
se pouzdano može tvrditi da nije bio njegov slije- utemeljitelja, poznatog šejha određenog reda,
pi epigon. Izvjesno je da je Hikmet i kao čovjek i doživljavao kao svog duhovnog učitelja. O tome
kao pjesnik bio samosvojan i nikome sličan. svjedoči i njegova biografija i njegovo djelo. S
obzirom da je pripadao kadirijskom tarikatu pro-
Kao što navodi njegov biograf i pisac Predgo- učavao je misao Abdulkadira Gejlanija, uvažavao
vora pjesnikovog Divana Mahmud Kemal ibn el- ga i nastojao da što više sazna, pa ga je i u životu
Emin, posebno zrelo doba njegovog života, kada slijedio. Ovaj veliki šejh bio mu je uzor, davao
mu je snagu da izdrži sve nevolje u koje je upa-
11
Naili (1613-1698. ) Pravo ime mu je Mustafa Čelebi. Ra- dao i da se što više preda Sveobuhvatnom biću.
dio je u dvorskoj kancelariji. Izvjesno vrijeme živio je u
Edirnei učestvovao u boju 1655. godine. Bio je veoma
Četverostih, koji ćemo navesti, posvjedočit
poznatdivanski pjesnik, snažnog talenta i majstor poetske
riječi. Ostavio je iza sebe Divan, koji je štampan 1970. će o ljubavi Arif Hikmet-bega prema Abdulka-
godine. diru Gejlaniju i vjeri u njegovu nadljudsku moć.

Pjesnik mu se obraća da mu bude zagovornik na unesrećene, pa šute

drugom svijetu. O, Allahu, daruj razuma, dostojanstva i uma
Ili na ovom svijetu uništi umjetnika
Pristupanje kadirijskom tarikatu
1873. godine U tesavvufu i općenito islamskoj filozofiji na-
lazio je smirenje. Tada bi se odvajao od stvarnosti
Da stignem do praga Tvoje milosti i utapao se u jedan drugi, njemu samoznani svijet,
Trepavicama sam meo harem Abdulkadira nastojeći da prodre, da razmakne zavjese i da »sr-
Gospodaru, na oba svijeta mene pripremi cem vidi». To su bili trenuci sreće i mučenja, jer
Da mi od pomoći bude veledušje običnom smrtniku je puno toga nedostižno. Bio
Abdulkadira. je opsjednut Vječno privlačnom tajnom – nedo-
kučivom. Razrijediti gusti veo između čovjeka i
------------------------------- Sveživog nije dato bez muka. Takva svoja stanja
on kazuje u stihu izbrušenim, iscizeliranim jezi-
Svijet u kojem je pjesnik živio nije bio nje- kom, u nekom samo njemu znanom raspoloženju.
gov svijet, jer su ga okruživali hladni, sebični i Insistira na misaonom osjećanju srcem i spomi-
neosjetljivi ljudi, upućeni samo na sticanje mate- njanjem Istinitog jezikom. U srcu je oznaka i pu-
rijalnih dobara. On se uklanja od neznalica, po- tokaz na Božijem putu.
hlepnika, licemjera. Među takvim ljudima nema
iskrenosti, nema ljubavi kao trajnog pokretača. O tome Mevlana Dželaluddin Rumi veli:
Pjesnik je uvijek govorio ono štio je mislio i ni-
kakvo povinjavanje nikome osim Vrhovnom nije Sufijska se knjiga ne sastoji samo od crnila
bilo u Hikmetovoj prirodi. Arif Hikmet-beg je bio i slova, ona nije ništa drugo do srce bijelo kao
samosvojan, snažna individualnost, pravedan, ali snijeg.
strog, nepokolebljiv, a kada zatreba i prijek. S ve-
likom gorčinom se obraćao onima što ne promi- A naš pjesnik nadahnuto kaže:
šljaju život, nego trče za užitkom kao da su vječ-
ni. To s puno inventivnosti kazuje stihom: Sveživi ništa ne bilježi osim srca
Mjesta nema greškama u Božijoj knjizi
Edžel ispred, a koraka malo
A ti se nadaš opstanku trajnom Arif Hikmet je bio u najmanju ruku neobičan.
Imao je dana kada se povlačio u sebe, ne reagira-
------------------------------- jući ni na šta, šta se oko njega događa, pa čak i na
društveno zlo. Tada bi u osami meditirao. A me-
Oko mržnje upokorava stid ditacija je, po mišljenju mnogih filozofa, više od
Oko ljubavi ne odražava stid. razmišljanja-jer, meditacija traži poniznost, po-
svećenost Univerzalnoj Istini i strah. To bi trajalo
Naravno, nije se ponašao ovako što je njime izvjesno vrijeme, da bi opet, ne mogavši izdržati
nadvladalo «slijepo srce», nego naprotiv ljubav zlo oko sebe, jetko progovorio.
i samilost prema uniženom i ojađenom. Ovakva
pjesnikova raspoloženja vidljiva su i iz ovih nje- Našeg pjesnika i voda, kao čudo Božijeg daro-
govih stihova: vanja čovjeku, je zanosila do te mjere, da je o njoj
dugo i duboko razmišljao i stihove o njoj pisao.
O, Bože, ko su ti poznati savremenici, u čemu Ako se zna da voda u islamu ima kultno mjesto,
su njihove vrline onda nije čudo da se voda, u raznim oblicima,
Vidjeh ojađene, rastužene, ponižene, javlja u gazelima Arif Hikmet-bega Stočevića.

S vodom se dočekuje na ovaj svijet, s vodom se mišljenju, pored pjesme o skrušenosti (Tezar’u),
ispraća na onaj vječni. Stoga, Kevser – džennet- najzanimljiiji je Mevlud spjevan u četverostihu.
sko vrelo je najveća blagodat koja dočekuje za- Navikli smo da mevludi, kao posebni spjevovi o
služnog. Voda je obećano blago vjerniku, ona je životu Poslanika Muhammeda s. a. v. sadrže op-
Božiji rahmet, pa se često u raznim kontekstima širan, ponegdje i pomalo imaginaran opis Njego-
i u Kur’anu Časnom spominje, jer voda je, kao vog rođenja i atmosfere koja je vladala te noći
najveći izraz Božije milosti, između ostalog, i Arabijom. Također, tu iščitavamo i opis hazreti
simbol pročišćenja. Amine – Njegove majke i njena osjećanja, tačnije
predosjećanja. U kratkom Mevludu našeg pjesni-
xxxxxxx ka, koji se ne čini nedovršenim,
Arif Hikmet-beg s toliko žara i uzburkane i
Ako bismo pokušali da damo opću ocjenu doživljene pjesničke imaginacije, daje nam sliku
Arif Hikmet-begove poezije, zaključili bismo noći kada se rodio naš Poslanik, da nam na tre-
da je pripadala poetici, čiji su autori perzijski i nutak izgleda da je vanvremeni slikar-umjetnik
turski klasici te škole. Ali, ipak mislimo da bi to kičicom dao obrise noći, neponovljive i razumu
bilo površno posmatranje. Arif Hikmet-beg jeste neuhvatljive.
baštinik poezije koja je trajala vijekovima, ali po
načinu građenja stiha, po nekoj pomalo neuhvat- U ovaj prvi tok mogli bismo ubrojiti i pjesme
ljivoj, ali prisutnoj niti on ostaje pjesnik Bosne. posvećene Ehl-i bejtu, za koje smo već naglasili
Mi niti smijemo, niti možemo odbaciti čitavu da ih može razumjeti i neuk i učen, jer je motiv
plejadu pjesnika, proznih pisaca i naučnika Boš- očigledan, a simboli nisu sakriveni znakovi, čiji
njaka, koji su stvarali na jednom od orijentalnih smisao treba tražiti i nagađati. Ni u ovim pjesma-
jezika, jer time bismo u potpunosti negirali svoj ma, kao ni u Mevludu, nema nerazumljivih pje-
identitet. O tome, naš poznati turkolog i jedan od sničkih figura, niti nadnaravnih prizora. Te pje-
velikih naučnika, Nedim Filipović, između osta- sme snagom duboko promišljene riječi osvajaju.
log kaže da se «. . . prema osnovnim književnim,
estetskim, i naučnim rezultatima te kulturne tvo- Također, tu spadaju i ode velikanima duha i
revine (književnosti na orijentalnim jezicima, op. poznatim šejhovima, što je dosta rijedak slučaj u
pr. ) ne smijemo odnositi otuđeno, jer se u njima divanskoj poeziji.
konkretizirala umna energija našeg čovjeka, pa
niti je historijski realno, niti civilzacijski racio- 2. Drugi tok su pjesme, koje u svojoj osnovi
nalno da to mehanički odbacimo kao stranpuitcu nose tesavvufsku poruku. Njihov stil je kitnjast,
našeg duha. »12 jezik dosta komplikovan, misao zapretena. Ali,
dok čitalac očekuje da se nastavi sa takvim kom-
pozicijskim zamahom, odjednom pjesnik iskače
Arif Hikmet-begovo poetsko djelo, mogli bi- iz uobičajenog toka i tu misao ne slijedi do kraja.
smo, uvjetno rečeno, posmatrati u tri toka: Bez nekog vidnog razloga, njegovo raspoloženje
l. Očigledna poezija, s kojom započinje nje- se mijenja, on postaje gorak i iz jednog smiraja i
gov Divan. Pored pjesama, koje su neizostavni samozatajenosti, pretvara se u čovjeka koji bi že-
dio svake zbirke poezije ovoga žanra, kao što su lio da mijenja stvarnost. Njemu u tim trenucima
Munadžat, Nat, Tehlil i slično, u ovom dijelu na- smeta nepravedno sudstvo, pa intelektualno i ljud-
ilazimo i na pjesme, koje obično ne susrećemo ski pravovjeran, ne libi se da oštro kritikuje vlast,
u divanima drugih pjesnika ove vrste. Po našem koja je zemlju dovela do ruba propasti. Odjed-
nom ovdje progovara reformator, a ne derviš koji
12
Nedim Filipović: : O problemima društvenog i etničkog
se miri s onim što je dato. U takvim situacijama
razvitka u doba osmanske vlasti, Prilozi za istoriju, Knj.
XI-XII, Sarajevo, 1975-76. Str. 274. Arif Hikmet-beg je jedak, srdit i ne bira riječi da

bi uvrijedio korumpirane uglednike, neosjetljive

bogataše, neznalice, koji o sebi misle da su iznad
drugih. Pjesnik ne može podnijeti tolike socijal-
ne razlike među ljudima i neosjetljivost društva
prema njihovom stanju. Međutim, takve pjesme u
cjelini supstituirane su u formu, koja spaja razli-
čite motive u jednu kristalno čistu ideju.
3. Treći tok je izrazita klasična poezija – gaze-

li, pod zajedničkim imenom gazeliyyat. Tu je Arif
Hikmet-beg zaneseni derviš, koji se u različitim
simbolima obraća Svevidom i jedino od Njega
očekuje pomoć. Tada se odvaja od stvarnosti i
razmišlja o etapama, koje treba preći da bi «sti-
gao», pa ga tada obavijaju bremena tmine. Gazeli
su lirski intonirani i u njima je vidljivo koliko je
islamska filozofija utkana u njegovo biće. Pored
simbola ukorijenjenih u poetskoj i široj tradiciji
jednog naroda, tu se osjeća refleksivnost, širok
zamah i nabujala energija. Akustični sloj para-
lelan je sa emocijom i glasovnom strukturom.
Slika, koju nam pjesnik nudi u svojim stihovima,
izaziva čulni efekat.
Hikmetove pjesme, u težnji za sveobuhvatno-

sti, su putokazi i znaci, često neobjašnjivi i ne-
prevodivi.
Bez sumnje, po snazi izraza, variranju motiva,

ritmičnom pulsiranju i dubokoj misaonosti, Arif
Hikmet-beg Rizvanbegović-Stočević spada u red
onih pjesnika Bošnjaka, čije će se djelo dugo pro-
učavati i osmišljavati.

Nusret Omerika, Poezija Arif Hikmet-bega Stočevića-Rizvanbegovića
Nusret Omerika
POEZIJA ARIF HIKMET-BEGA

RIZVANBEGOVIĆA – STOČEVIĆA
(osvrt na knjigu Lamije Hadžiosmanović)
A rif Hikmet-beg Rizvanbegović Stočević, sin

Zulfikar-paše a unuk čuvenog Ali-paše, po-
sljednji je veliki pjesnik divanske poezije, i kao
sufijski pjesnik. Poznato je da ova poezija obi-
luje statičnim simbolima, te da njeno iščitavanje
podrazumijeva pravilno dekodiranje istih. Tako
velikana pisane riječi na turskom jeziku bilježe ga i u Hikmetovim pjesmama susrećemo na putu
mnoge antologije i historije turske književnosti. spoznaje Istine vino, ljubav, ljepotu, ružu, obrve,
Međutim, o ovom dervišu kaderijskog reda, viso- usne, mladež, ogledalo, čašu itd., a sve, opet, u
kom intelektualcu pravne struke, čovjeku koji se cilju postizanja duševne opijenosti i utapanja u
ponosio svojim hercegovačkim porijeklom, iako ljepoti Jedinstvenog Bitka.
mu je majka Čerkeskinja, najiscrpniju biografi-
ju napisao je njegov prijatelj Mahmud Kemal u Krčmaru pohiti s pićem i mezom, sofru pri-
predgovoru pjesnikovom Divanu. Ovaj njegov premi
biograf, kako kaže profesorica Hadžiosmano- Daj vino prozračno, mahmuran sam od čaše
vić, „ušao je u sve pore Hikmetovog življenja i ljubavi
vertikalno i horizontalno jer je Hikmet-beg Ma- U zboru radosne družine stalno, čašom kruži
hmudu Kemalu bio otvorena knjiga“. Zahvaljući Na ovom svijetu prolaznom, nek’ se vino toči.
Kemalu, koji se nije bavio ocjenom Hikmetove (Gazel – Krčmaru pohiti s pićem)
poezije, mi danas imamo jasnu sliku o životu i
radu Hikmeta kao pjesnika, filozofa, publiciste, Da bismo mogli prići čitanju navedenih stiho-
pravnika, proznog pisca, reformatora i buntovni- va, odnosno najčešće i najviše rabljenih leksika-
ka. Istina, o njemu su pisali Safvet-beg Bašagić liziranih metafora u divanskoj poetici, prije svega
i Fehim Nametak crpeći većinu podataka iz već moramo poznavati njihov semantički sloj u dru-
navedenog Kemalovog predgovora. Ono što se goj percepcijskoj razini, jer ovi pjesnici, poznato
pouzdano zna jeste da mu život nije bio nimalo je, svijet i Boga prihvataju srcem kao izvorom
lahak, te da je osim Divana iza sebe ostavio slje- duhovne snage i moći. Očistiti ga od ovozemlj-
deća djela: Slike mudrosti, Aforizmi objašnjenja, skih grijeha i zabluda znači biti na putu spoznaje,
Iskre misli, Mozaici islama i Turska zla. pravde i istine. A Istina je jedna i jedina. Dešifro-
U svojoj kući u Carigradu 1860. g. osnovao vanje simbola i metafora i u Hikmetovoj poeziji
je „Društvo pjesnika“ gdje se raspravljalo o ra- je složeno zbog njihove stilogenosti i upotrebe
zličitim društvenim temama, a oni zato često bili jednog označitelja umjesto drugog i oni mogu
proganjani i hapšeni. funkcionisati samo ako smo svjesni njihovog pra-
U divanskoj poeziji Arif Hikmet-beg je zani- vog značenja.
mljiv po svom Divanu, koji pored ustaljene she-
me posjeduje i neke vrste pjesama neuobičajene Sagorih u hramu ljubavi, ni traga od mene ne
za ovakve zbirke kao što su Mevlud, ispjevan u osta
četverostihu, i ode posvećene različitim lično- Vijesti o meni nestaše, u vatri ljubavi pepeo
stima bitnim u historiji islama. Većinu njegovih postah.
stihova krasi tesavvufska misao, naročito mu- (Sagorih u hramu ljubavi)
seddese (šestostihove), dok je u gazelima pravi

Nusret Omerika, Poezija Arif Hikmet-bega Stočevića-Rizvanbegovića
U kontekstu stiha svaki čitalac mora biti svje- Spoznati Tajnu je želja svakog sufije i to je,
stan proširenja značenja, te činjenice da su, zapra- uostalom, i bit same filozofije divanskog pjesniš-
vo, načini čitanja istovremeno i oblici spoznaje. tva, vidljive i u stihovima Arif Hikmet-bega Ri-
Jedan dio pjesama je nastajao izravno u tekija- zvanbegovića Stočevića. Iako se i njegovi stihovi
ma u trenucima ekstaze i one se odlikuju konci- na prvi pogled, uz svu egzotiku svojih slika, ne
znošću i kratkoćom, dok su one u kojima kritiku- razlikuju mnogo po svome pjesničkom kazivanju
je vlast i nepravdu oštrije, duže i jednostavnije. od konvencionalne lirike, ipak se pravi pjesnički
doživljaj postiže posrednim putem – pravilnim
Ovaj svijet je podložan smjenama i promjena- dekodiranjem simbola, metafora i alegorija pri-
ma sutnih u izobilju, u divanskom pjesništvu općeni-
Mjesto je propasti oholim i umišljenim to, što ovu poeziju čini osobenom i specifičnom u
(Ovaj svijet podložan) svakom pogledu.
Ovaj njegov Divan koji su preveli i za štampa-
Iščitavajući Divan vidljivo je da su gazeli ve- nje priredili prof. Lamija Hadžiosmanović i prof.
ćinom prožeti ljubavlju ka Svevišnjem, a put sje- Salih Trako, uveliko će pomoći da se ovaj pjesnik
dinjenja s Njim dat je samo odabranima. i filozof ispravno i kritički valorizuje, te dobije
mjesto koje mu i pripada u cjelokupnoj književ-
Šta je tajna blaženstva ljubavi dobro razmisli nosti i kulturi Bošnjaka koji su stvarali na orijen-
Spoznaj Tajnu i skrovište u srcu i duši, dođi! talnim jezicima u periodu od XV-XX stoljeća.
Udalji se od bola i tuge briga – biti i ne biti
Neka ti srce ne strepi lutalica budi.
(Ne vodi brigu)

DUHOVNI HORIZONTI
Alija Dilberović, Arpadžići - porodica nakšibendijskih šejhova iz Mostara -
Alija Dilberović
ARPADŽIĆI
- PORODICA NAKŠIBENDIJSKIH
ŠEJHOVA IZ MOSTARA -
U literaturi koja se bavi historijom sufizma,
derviških redova i tekija u Bosni i Hercego-
vini navodi se da je u Mostaru pored tekije Ali-
bilo, veza hanikaha s nakšibendijskim redom na-
ravno nije bez osnove. Kao jedini poznati šejh
hanikaha, osim Mahmud-babe, navodi se šejh
paše Rizvanbegovića postojala još jedna sufijska Muhammed-efendija Arpadžić. Za njega se tvrdi
ustanova čije se ime veže uz nakšibendijski der- da je bio posljednji šejh hanikaha i da je tevhid
viški red. To je Mehmed Koski-pašin hanikah. 1 održavao po nakšibendijskom obredu. 4
Mehmed Koski-paša je oko 1617. godine nepo- Porodica Arpadžić spada među stare mostar-
sredno uz džamiju podigao jedan hanikah koji ske porodice. Prvi član ove porodice koji se spo-
je imao deset soba od kojih je najveća služila za minje je Mustafa Arpadžić 1754. godine. Radi se
okupljanje sufija i učenje tevhida, a ostale su slu- o porodici koja je tradicionalno živjela u mahali
žile za stanovanje siromašnih sufija. Prvi šejh ha- Cernica, imala posjede u okolici Mostara i duća-
nikaha je bio vakifov brat, šejh Mahmud-efendi- ne u čaršiji. Ova porodica je dala i jednog vaki-
ja, koga lokalana tradicija identificira s Mahmud- fa, hadži Mahmuda, koji je uvakufio jednu kuću
babom čije se turbe nalazi u neposrednoj blizini i dućane 1871. (1288. H. ) godine. 5 S ciljem da
džamije. On je, između ostalog, imao zaduženje saznamo nešto više o šejh Muhammed-efendiji
da drži vaz svake džume i prilikom bajrama, kao Arpadžiću, naišli smo u Arhivu Hercegovine na
i da iza sabaha rukovodi učenjem tevhida kako bi niz veoma zanimljivih podataka na osnovu kojih
se tokom jedne sedmice proučio jetmiš bin tevhid se da zaključiti da je ova porodica dala čitav niz
(70. 000 puta proučiti la ilahe illallah). Šejhova nakšibendijskih šejhova i da je bila povezana s
dužnost je, također, bila da rukovodi učenjem čuvenim travničkim muftijama i nakšibendijskim
Kur’ana. O životu prvog šejha hanikaha se ne zna šejhovima, šejh Muhammed Derviš-efendijom
mnogo, osim da je bio veoma učen i da je u svoje Korkutom, (u. 1878. ) i njegovim sinom šejh Mu-
vrijeme u Mostaru smatran velikim alimom. Na hammed Hazim-efendijom Korkutom (u. 1914.).
njegovo turbe se išlo na murad i u njemu se sve Ovdje je riječ o pet dokumenata iz različitih
do austrougarske okupacije obavljao zikr. 2 Teško vremenskih perioda koje su poslali muftija šejh
je, međutim, utvrditi prvobitni karakter hanikaha, Muhammed Derviš Korkut i njegov sin muftija
jer se u vakufnami nigdje ne navodi po pravilima šejh Muhammed Hazim, a radi se o dozvolama
kojega derviškog reda je trebalo upravljati ha- o vršenju dužnosti šejha i uputstvima šta i koli-
nikahom. Također, postoji mišljenje da je ovdje ko treba učiti prilikom održavanja zikra. Dvije
bilo riječ i o halvetijskom hanikahu. 3 No kako idžazetname je izdao šejh Muhammed Derviš-ef.
i to Hasan-ef. Arpadžiću 1274/1857. godine6 i
1
Ćehajić Džemal, Derviški redovi u Jugoslavenskim ze- Ahmed-ef. Arpadžiću koja nije datirana. 7 Ostala
mljama, OIS, Sarajevo, 1986., str. 48., str. 65; Kelamul’l
Šifa, Tekije u BiH, br. 9., str. 19-20. 4
Hasandedić Hivzija, Spomenici kulture turskog doba u
2
Hasandedić Hivzija, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Mo- Mostaru, IKC Mostar, 2005., . str. 91.
star, 2002., str. 23, str. 32. 5
Hasandedić Hivzija, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, str.
3
Kaumović Ismet, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom 309.
ejaletu za vrijeme Osmanske uprave, IKC Mostar, 1999., 6
Acta Turcarum (AT) 1/36
str. 195., str. 11. 7
AT 1/38

tri dokumenta je poslao šejh Muhammed Hazim- sluga nakšibendijskih derviša

ef. i to Ahmed-ef. Arpadžiću 1300/1883. godine šejh Muhammed Derviš
idžazetnamu i uputstvo šta i koliko treba učiti muftija u Travniku.
prilikom održavanja tevhida, 8 Ahmed Hamdi-ef.
Arpadžiću 1325/1907. godine uputstvo u kome Ovaj dokument iz 1857. godine je veoma zna-
se navodi šta i koliko puta treba učiti uoči sva- čajan ne samo što, s jedne strane, po prvi put ot-
kog petka i ponedjeljka9 i, konačno, Ahmed-ef. kriva ime prvog poznatog šejha iz porodice Ar-
Arpadžiću 1328/1910. godine dozvolu da može padžić, nego i što se, s druge strane, na osnovu
vršiti dužnost šejha. 10 njega saznaje ko je zapravo bio šejh travničkog
Od ovih pet dokumenata ostala su sačuvana muftije Muhammed Derviš-ef. Korkuta. Radi se,
samo dva. Prvi je idžazet šejh Hasan-efendiji iz dakle, o šejhu hadži Hasan-ef. muderrisu Mu-
1857., a drugi je uputstvo izdano Ahmed Hamdi- rad-kapetanove (Muradije) medrese u Gradačcu.
ef. iz 1907. godine. Ova dva dokumenta pružaju Ovaj šejh, hadži Hasan-ef. Muslimović iz Gra-
nekoliko dragocjenih podataka značajnih za izu- dačca, rođen oko 1770. godine u selu Rašljeve,
čavanje historije nakšibendijske tradicije Mosta- današnja općina Gračanica, opisan je prema ri-
ra, nakšibendijskog tarikata, ali i historije sufizma ječima njegovog učenika i murida muftije had-
u Bosni i Hercegovini općenito. Ovdje donosimo ži hafiz Ahmed-efendije Svirca, koji je također
prijevod jednog dijela idžazetname koju je dobio proglašen nakšibendijskim šejhom beratom iz
šejh Hasan-efendija Arpadžić. 1858., 11 kao „alim izvanredni, pobožni, asketa
i savršeni šejh“. 12 Za šejh hadži Hasan-efendiju
Pošto je moj čisti i iskreni brat Hasan-efen- tvrdi se da je u svojim vazovima bio beskompro-
dija Mostarac Arpadžić upotpunio predviđene misan i oštar kritičar svoga vremena, i da čak ni
stupnjeve (mekame) nakšibendijskog tarikata travnički vezir nije bio pošteđen kritike. 13 Šejh
postupajući po Muhammedovom šerijatu, stalno hadži Hasan-ef. umro je 12721855. godine. O
se držeći morala (adaba), pridržavajući se uvjeta ličnosti šejha Muslimovića govori i podatak da
(šartova) i osnova (erkana), (fali teksta) pomenu- se u pismu carskog izaslanika u Bosni Dževdet-
tom tarikatu dajem mu potpunu savršenu dozvo- paše iz 1864., u kojem navodi i četvericu muftija
lu (izun), kao što je nama dao dozvolu naš šejh koji spadaju u erkane ejaleta, prvake pokrajine
koji je poput duha (ruh) našega tijela, šejh šejho- koje vrlo poštuje cjelokupni narod BiH, spominju
va mevlana, naš zaštitnik (evlija) šejh hadži Ha- muftija sarajevski Hadžiomerović-Omić, muftija
san-efendija muderris Muradije iz Gradačca, da mostarski Karabeg, muftija travnički Korkut Mu-
upućuje muride i odgaja salike pritom se čvrsto hammed Derviš i muftija gradačački Svirac. 14
pridržavajući Ahmedovog šerijata, jer naš tarikat Dakle, od četverice najznačajnijih i najcjenjenijih
je tarikat ashaba neka je na sve njih Allahovo za- muftija u BiH dvojica su bili muridi šejh hadži
dovoljstvo. Allahu učini nas od osvjedočenih (fali Hasan-efendije i, također, nakšibendijski šejho-
teksta) koji stižu ka cilju, ja Habibu-l-ašikin. vi. Arpadžićeva idžazetnama otkriva, dakle, vezu
Mostara, Travnika i Gradačca. Ne zna se da li je
Neka je salavat i selam na Muhammeda, nje- u šejh Muslimovićevo vrijeme u Gradačcu posto-
govu porodicu i sve njegove ashabe. jala tekija ili je on sa svojim muridima zikr obav-
Dozvola (izun) i idžazet napisan 4. džumadel ljao u medresi, džamiji ili u privatnoj kući, ali se
evvela 1274. godine. 11
Šehić Sadik, Svirac-efendija i njegov amanet, Gračanički
glasnik, br. 10, sept. 2000., str. 17.
El-fakir el-hakir 12
Mehmedović Ahmed, Alimske porodice: Mulaibrahimo-
vić-Muftić (Svirac), Novi Muallim, br. 31, 2007., str. 89.
8
AT 1/20 13
Ibid. str. 88.
9
AT 1/37 14
Mehmedović Ahmed, Alimske porodice., str. 89; Šehić
10
AT 1/40 Sadik, str. 17.

na osnovu uputstva Ahmed Hamdi-ef. Arpadžića Arpadžića prvi put nailazimo 1245/1829. godi-
saznaje na koji način se obavljao zikr u Mostaru, ne kada se pojavljuje kao prepisivač Udžbenika
te stoga i u Elči Ibrahim-pašinom hanikahu/me- islamskog vjerovanja, neutvrđenog autora, na
dresi u Travniku i u Gradačcu. Prijevod uputstva turskom jeziku. 17 Za njega se, također, kaže da je
Ahmed Hamdi-ef., kojeg je poslao šejh Muham- bio učen i da je imao talebe kao muderris. 18 Had-
med Hazim-efendija 1907. godine, glasi: ži Hasan-ef. je obavljao dužnost imama i hatiba
u Hadži Meminoj džamiji u mahali Cernica gdje
Istigfar 9 puta, su Arpadžići i živjeli. Prije toga je najvjerovatnije
Fatiha šerif 7 puta, bio imam i hatib u Lakišića džamiji jer je beratom
Elem nešrahleke 77 puta, od 5. zulhidžeta 1245. (1829) na ovu dužnost po-
Salavat šerif 101 put, stavljen Hasan Halifa, sin Muhammedov, poslije
Ihlas šerif 1001 put, smrti Mustafa Halife, 19 a te iste godine, 20. red-
Salavat šerif 101 put, žeba 1245., Arpadžić je kupio kuću u cerničkoj
Fatiha 7 puta, mahali. 20 Prvi put kao imam Hadži Memine dža-
potom, tahlil, nastaviti sa slavljenjem Allaha mije spominje se 1258/1842. 21 U ovoj je džamiji
i dova. radio sve do perioda između 1878-82. godine. To
saznajemo iz berata kojim se Ahmed-ef. Arpad-
Dozvoljam učenje ove hatme koju su učili žić postavlja za imama i hatiba Hadži Memine
nakšibendijski velikani (nečitko) uoči petka i po- džamije poslije ostavke oca mu Hasan Halife,
nedeljka ili drugim danom svome bratu (fali tek- sina Muhamedova koji je tu dužnost napustio
sta) Ahmed Hamdiji Arpadžiću Mostarcu. Ovo je zbog starosti. 22 Na osnovu jednog sudskog spora
napisao siromašni sluga nakšibendijskih derviša kojeg su 1882. godine vodili Abdullah, Muham-
Muhammed Hazim, muftija u gradu Travniku. med i Ahmed Arpadžić, sinovi hadži Hasan-ef. sa
svojom sestrom u vezi s očevom zaostavštinom,
Riječ je o uputstvu i dozvoli za učenje hatme može se zaključiti da je umro najvjerovatnije te
hadžegan, posebne vrste tevhida koja se učila godine.
među pripadnicima nakšibendijskog tarikata, na- Što se tiče ostalih Arpadžića koji su dobili id-
kon koje se učio zikr. žazete iz Travnika teško je utvrditi ko je Ahmed
Šejh hadži Hasan-ef., sin Muhammedov, Ar- koji je dobio idžazet od šejh Muhammed Dervi-
padžić je najvjerovatnije rođen početkom 19.
stoljeća. Učio je pred muftijom Mustafom-ef. ovo Dervišov otac. Međutim, treba reći da je u Mostaru
Sarajlićem15 od koga je sigurno i dobio idžazet- živio i Mustafa Korkut, sin Abdullahov, sahranjen u hare-
namu. Nije poznato da li je studirao u Istanbulu. mu Ćejvan Ćehajine džamije, za kojeg se tvrdi da je bio
veoma učen čovjek. Za Korkute se inače tvrdi da potječu
Njegovo poznanstvo i veza sa šejh Muhammed
iz Nevesinja.
Derviš-ef. Korkutom počela je vjerovatno u Mo- 17
Hasandedić Hivzija, Katalog arapskih, turskih i perzij-
staru, jer postoji pretpostavka da je Muhammed skih rukopisa Arhiva Hercegovine, Mostar, 1977., str. 175.
Derviš u Travnik stigao upravo iz Mostara na po- Kao prepisivač jedinog djela koje je napisao muftija Mu-
ziv Mostarca muderrisa Ahmed-ef. Ćemalovića, stafa-ef. Sarajlić spominje se Hasan sin Mehmeda (Muha-
mmeda). Možda se i ovdje radi o Hasan-ef. Arpadžiću.
koji je predavao u Elči Ibrahim-pašinoj medresi 18
Salih ibni Mehmed, Mostarska ulema, str. 538.
gdje ga je Korkut i naslijedio. 16 Na ime Hasana 19
AT 1/43.
15
Salih ibni Mehmed, Mostarska ulema u XIX i na početku
20
Vakufsko povjerenstvo Mostar (VPM) 1910, 1073/10.
XX vijeka, GVIS, br. 11-12, Sarajevo, 1967., str. 538. 21
AT 2/51.
16
Mehmedović Ahmed, Ulema mostarske porodice Ćema- 22
AT 1/49. Godina izdavanja berata u Regesti je pogrešno
lović, Most br. 208 (119), Mostar, 2005., str. 65; Korkutov napisana, a original nije sačuvan. Berat je ovjerio mostar-
otac i djed zvali su se Mustafa i hadži Mustafa, a u Bla- ski kadija Omer Hulusi koji je bio na službi između 1879-
gajskom sidžilu (SBS 1697-1793, 27/a) 1776. godine kao 1882., što znači da je Hasan-ef. dao ostavku nekada u tom
svjedok pojavljuje se izvjesni Mustafa Korkut. Možda je periodu.

ša (nedatirani dokument) i Ahmed koji je dobio je obavljao dužnost imama/hatiba Hadži Memi-
idžazet i uputstvo od šejh Muhammed Hazima ne džamije i šejha Koski-pašinog hanikaha sve
1883. godine. Međutim, sa sigurnošću se da do svoje smrti, najvjerovatnije 1907. godine. 28
utvrditi da su Ahmed Hamdi iz 1907. i Ahmed iz On je bio oženjen Đulom, rođ. Ćišić, s kojom je
1910. ista osoba. 23 On je bio sin hadži Hasan-ef. imao sina Salih-ef. i tri kćerke, Eminu, Muntu i
Arpadžića kojega je naslijedio na imamskoj i ha- Fatimu.
tibskoj dužnosti u Hadži Meminoj džamiji. Drugi Ahmed-ef. Hamdi je rođen 1857. godine.
Hasan-efendijin sin bio je Muhammed-ef., šejh Osim što je bio imam i hatib cerničke džamije,
Koski-pašinog hanikaha. U spisku džamija, ima- on je 1891. godine postavljen za muallima Spa-
ma, hatiba i mujezina iz 1888. godine24 kao imam hića mekteba. 29 Godine 1892. postavljen je za
Hadži Memine džamije spominje se Ahmed-ef., muteveliju hadži Memina vakufa. 30 Ovu dužnost
a na mjestu hatiba bio je Muhammed-efendija. je obavljao do 1911. godine, 31 da bi nakon toga
Obojica su živjela na adresi Cernica 109, dakle bio postavljen za muteveliju iste džamije. 32 On
radilo se o braći i sinovima šejh Hasan-efendije 1907. godine dobio dozvolu za učenje hatme
je. Arpadžići su zapravo obavljali sve dužnosti u hadžegan, a tri godine kasnije je dobio šejhovski
džamiji, osim mujezinske. Ahmed i Muhammed idžazet. Šejh Ahmed Hamdi je umro 12. 09. 1922.
su se mijenjali na dužnostima imama i hatiba, a godine u 65. godini života. 33 Iza sebe je ostavio
učač Kur’ana je bio Hasan-ef., sin Ahmed Ham- ženu Fatimu, rođ. Alikalfić, tri sina, Hasana-ef.,
di-ef. Arpadžića. Tako je godine 1894. i 1895. sve Muhammeda-ef. i Mustafu koji nije imao ni punu
dužnosti obavljao Ahmed Hamdi-ef., a godine godinu kada mu je otac umro, i pet kćeri, Hatidžu,
1898. imamsku dužnost je obavljao Muhammed- koja je bila udata za hafiza Muhammeda-ef. Br-
ef., hatibsku Ahmed Hamdi-ef., a učač Kur’ana kića, Sidiku, udatu za Ćamila-ef. Salkića iz Ko-
bio je Hasan-ef. Tako je bilo i 1902. i 1903. go- tor Varoši, Zejnu, udatu za Hasana-ef. Šehića iz
dine. Stoca, Safiju i malodobnu Zarifu. Godine 1928.
Šejh Muhammed-ef. Arpadžić je, osim što je je za njega obavljen bedeli-hadž. Među stvarima
učio na nekoj od mostarskih medresa, vjerovatno koje su ostale nakon njegove smrti nalazila se, iz-
učio i pred svojim ocem od kojeg je sigurno, kao među ostalog, i jedna stara hrka i jedan ćulah. 34
i njegov brat, primio tarikat. Muhammed-ef. je, Poznato je da su ova dva odjevna predmeta, kao
dakle, 1888. godine bio hatib u džamiji ali i šejh svojevrsni simboli duhovnog siromaštva i odrica-
hanikaha. Šejhovsku idžazetnamu je dobio ili iz nja, neizostavan dio tarikatske tradicije. Ahmed
Travnika ili od svog oca. On je uputio 1887. godi- Hamdi ih je zasigurno naslijedio od svoga oca.
ne Vakufskoj zemaljskoj komisiji u Sarajevu mo- Ako pretpostavimo da ova hrka uistinu ima veze
lbu za imenovanje šejhom. 25 Iste godine dekret sa sufijskom tradicijom onda ju je možda šejh
mu je poslat, što znači da je zvanično postavljen Hasan-ef. dobio iz Travnika, a to bi nam onda go-
za šejha Koskinog hanikaha. On je također bio vorilo o postojanju tradicije prijenosa hrke unutar
upravitelj mekteba u Cernici26 i muallim u Spa- ove nakšibendijske silsile. Druga bi alternativa
hića mektebu. 27 Šejh Muhammed-ef. Arpadžić 28
Smatramo da je umro te godine jer je tada Ahmed Hamdi-
23
U svim zvaničnim dokumentima on se spominje kao ef. dobio dozvolu za učenje hatme, a 1908. dobio je puno-
Ahmed-ef. Arpadžić, ali iz dokumenata prihoda i rashoda moć od Đule, udove rahmetli Muhammeda-ef. Arpadžića.
Hadži Meminog vakufa, koje je potpisao na arapskom, (KŠMS K/18, 1468/08).
jasno stoji da je njegovo puno ime bilo Ahmed Hamdi- 29
Arhiv GHB, ZVK-13/1887, 213; ZVK-15/1887, 557;
efendija Arpadžić. ZVK-23/1887, 2326 (Podatak iz pisma Mehmedović A.
24
Kotarski šerijatski sud Mostar (KŠMS) K/1 709. iz GHB poslanog autoru ovog teksta).
25
Arhiv GHB, ZVK-16/1887, 883; ZVK-25/1887, 2793. 30
AT 6/280
(Podatak iz pisma Mehmedović A. iz GHB poslanog au- 31
VPM 1910, 1073/10.
toru ovog teksta. ) 32
AT 9/423.
26
VPM 1901 363/01. 33
KŠMS K/19, 297/22.
27
VPM 1895 297/95. 34
KŠMS K/19, 297/22.

bila da je hrka bila prenošena generacijama među Zemaljskoj vakufskoj komisiji u Sarajevu mol-
mostarskim šejhovima kao dio mostarske sufij- bu za imenovanje imamom i hatibom Lakišića
ske tradicije da bi na koncu završila u rukama džamije. 36 To bi moglo značiti da je te godine
Arpadžića. umrla osoba koja je bila imam u Lakišića džamiji
U idžazetnami Hasan-ef. Arpadžića, u gor- i šejh hanikaha. Možda je to bio jedan od dvo-
njem desnom ćošku, stoji napisano da muftija jice Ahmeda Arpadžića o kojima nemamo nika-
šejh Muhammed Derviš-ef. i njegov sin šalju se- kvih podataka, a najvjerovatnije onaj iz idžazeta i
lame svojoj braći (ihvanima) i prijateljima i od uputstva od muftije šejh Muhammed-ef. Hazima
njih traže hajr dovu. To govori da je u tom pe- iz 1883. godine, jer je godinu prije umro šejh Ha-
riodu muftija šejh Muhammed Derviš imao još san-ef. Arpadžić. Ako se zikr u hanikahu obav-
murida i sljedbenika u Mostaru, ali i da je po- ljao, kako se to navodi, samo jednom sedmično
stojao određen krug pripadnika nakšibendijskog i po nakšibendijskom obredu, to onda vjerovatno
tarikata okupljenih oko šejh Hasan-ef. Arpadžića. znači da je učenje jetmiš bin tevhida zamijenjeno
Stoga je moralo postojati neko mjesto okupljanja s hatmom hadžegan, koja i jeste jedna od obiljež-
radi vršenja zikra i ibadeta. U mahali Cernica poja nakšibendijskog reda. Poznato je, također, da
stojala je jedna tekija za koju se ne zna ni kada se zikr običava obavljati uoči petka i ponedjeljka
je podignuta, ni kada je porušena, a ni kojem je pa i drugim danima, kako se to vidi iz uputstva
redu pripadala, i da se pored nje nalazilo turbe Ahmedu Hamdi-ef., te je stoga moguće da se zikr
nekog dobrog, vjerovatno šejha tekije, koje se obavljao u hanikahu i drugim danima ili pak na
sve do prije koju godinu moglo vidjeti. Ne zna nekom drugom mjestu, možda u nekoj džamiji
se da li je ova tekija bila aktivna u doba Hasana ili privatnoj kući. Smatra se da je Muhammed-ef.
Arpadžića. Ako jeste, sigurno bi ili Muhammed- Arpadžić bio posljednji šejh hanikaha, međutim i
ef ili Ahmed-ef. naslijedili oca kao šejhovi tekije, njegov brat je imao izun za učenje zikra, a kasnije
ali o tome nema nikakvih podataka. Na inicija- je dobio i šejhovski idžazet. Da li je on nastavio
tivu uprave Koski-pašinog vakufa, da bi se ba- obavljati dužnost šejha hanikaha nakon smrti nje-
rem djelomično udovoljilo uvjetima vakufname, govog brata, ne može se sa sigurnošću utvrditi.
postavljen je posebni službenik koji je obavljao Ako je ipak Muhammed-ef. bio posljednji šejh,
tevhid svakog četvrtka poslije ikindije namaza u moguće je da je Ahmed Hamdi nastavio učenje
dershani medrese/hanikaha. 35 To znači da se prije hatme i zikra na nekom drugom mjestu. Mogu-
toga zikr uopće nije obavljao i da je hanikah već će alternative su mahalska džamija ili privatna
odavno prerastao u medresu. Međutim, ne zna se kuća.
tačno kada je došlo do pokretanje te inicijative. Interesantan je podatak da Hasan-efendiju i
Po svemu sudeći, pripadnici i simpatizeri nakši- Ahmed Hamdi-efendiju, ali bez navođenja nji-
bendijskog tarikata okupljali su se u Koski-paši- hovog prezimena, jedine čiji su se originalni do-
nom hanikahu već u vrijeme šejh Hasana, koji je kumenti sačuvali, spominje Hazim Šabanović,
zasigurno djelovao kao šejh i rukovoditelj zikra. 37
kao posjednike jedne veoma dragocjene med-
Hanikah je poprimio nakšibendijski karakter si- žmue u kojoj su se nalazili odlomci djela Tuhfat
gurno negdje u prvoj polovici 19. stoljeća i vje- al-’arifin koje je napisao izvjesni šejh Mahmud
rovatno je tada došlo do inicijative o obnavljanju Bošnjak, o kome se ništa ne zna. Ova medžmua
zikra u hanikahu. Šejh Muhammed nije izravno je bila u posjedu šejh Juje, šejh Ibrahima Opijača,
naslijedio oca na mjestu šejha hanikaha jer je 36
Arhiv GHB, ZVK-13/1887, 213; ZVK-15/1887, 557;
Hasan-ef. umro 1882., a Muhammed-ef. je po- ZVK-23/1887, 2326 (Podatak iz pisma Mehmedović A. iz
stavljen za šejha 1887. godine. Zanimljivo je da GHB poslanog autoru ovog teksta). Njegovoj molbi nije
je te 1887. godine njegov brat Ahmed-ef. uputio bilo udovoljeno jer se kao imam i hatib Lakišića džamije
1888. godine navodi Ali-ef. Taso. (KŠMS K/1, 709).
Hasandedić Hivzija, Spomenici kulture turskog doba u
35 37
Šabanović Hazim, Književnost muslimana BiH na orijen-
Mostaru, IKC Mostar, 2005., str. 91. talnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 707-708.

muftije šejh Ahmeda, da bi nakon njegove smrti

postala vlasništvo Mustafe ibn Saliha. 38 Zatim je
došla u ruke nekog hadži Halil Selik-zadea koji ju
je posudio hadži Hasan-ef., sinu Muhammedovu,
da bi je potomci hadži Halilovi nakon dužeg vre-
mena poklonili Hasan-efendijinom sinu Ahmed
Hamdi-efendiji. 39 Ova medžmua, u kojoj su se
nalazili dijelovi šejh Mahmudovog djela, je, čini
se, isključivo bilo u posjedu mostarske uleme, i to
one koja je imala sklonost ka tesavvufu, zato nije
isključeno da je autor Tuhfat al-’arifin upravo
jedan Mostarac. Možda izgleda preambiciozno,
ali zašto šejh Mahmud Bošnjak ne bi mogao biti
Mahmud-ef., prvi šejh Koski-pašinog hanikaha?
Onda bi njegovo djelo završilo svoj put upravo
u rukama porodice koja je čuvala i s kojom se
okončala tradicija hanikaha koju je otpočeo nje-
gov prvi šejh.
38
Ovdje se radi o Mustafi ibn Salih ibn šejh Osman Naimi-
ću. U orijentalnoj zbirci Arhiva Hercegovine čuva se više
rukopisa čiji vlasnik je bio Mustafa Naimić.
39
Šabanović piše Ahmed Hamidi.

GOST PJESNIK

Mile Stojić, Poezija ekstatičnih svetkovina
Mile Stojić
POEZIJA EKSTATIČNIH
SVETKOVINA
(O POEZIJI IVANA KORDIĆA)
J edna od prvih knjiga suvremene poezije koju

sam dobio u životu bila je zbirka pjesama Ru-
men (Mostar, 1964. ) Ivana Kordića.
opjevavao rumenilo apokaliptičnim stihovima,
što kod Benna odzvanjaju wie ein Alptraum, a
kod njega, Šimića, liju se kao krv mrtve zvijezde:
Bila je jesen u Brotnju, imao sam tad devet Na rubu polja izmeđ crnih stabla/ Crveno mrtvo
godina i pohađao valjda treći razred osmoljetke, obješeno sunce. U Kordićevoj drugoj knjizi Rika
kad nam je učiteljica preporučila knjigu našeg na razbojištu sunca to sunce traži razbaštinjenje,
istaknutog zavičajnog pjesnika, objasnivši nam od-mećući se od svoga nebeskog oca: Jednog
da pored poučnih pjesmica iz naših čitanki po- dana reče mi sunce: Ne uzimam te više za sina. .
stoje i druge i drugačije, one koje u prvi mah i . Ti umireš, a vasiona ostaje puna/tvoje pjesme i
ne moramo razumjeti do kraja, ali nam se njiho- tvoje smrti. Kordićeva poezija nastajala je na ru-
va značenja polagano otkrivaju prilikom svakog bovima te kozmičke ekstaze, na vrhuncima oda-
novog čitanja. Više se voli nerazumljivo od onog kle se najzornije rišu tame zemaljskih ponora.
što vam je jasno na prvi pogled, rekla je. Ta nje- Ivan Kordić potječe iz široke i ugledne herce-
na uputa valjala mi je mnogo puta u životu, ne govačke obitelji, koja je dala brojne svećenike i
samo kad je u pitanju književnost. Ja sam, sjećam pisce - među njima čuvenog pučkog pjesnika Ni-
se kao kroz maglu, prilično dugo prelistavao tu kolu Kordića, koji je ispjevao brojne deseteračke
Kordićevu zagonetnu plaketu, to izdanje Debat- peoeme i sonete u selu Grljevići kod Ljubuško-
nog kluba mladih pisaca Mostara, tu tanku knjigu ga, te emigranta fra Lucijana Kordića (o kome
kratkog i nerazumljiva naslova, ne berući gotovo je Ivan snimio dokumentarni film, te posthumno
ništa od njenog sadržaja. objavio izbor njegove poezije), koji se nakon
Bile su to pjesme koje se nisu rimovale, nisu višedecenijskog egzila vratio u Hercegovinu, te
imale poučnu poantu, nisu pjevale o antropomor- nedugo po povratku poginuo u prometnoj nesre-
fnim životinjama niti govorile ezopovskim figu- ći kod Mostara 1993. godine. Ivan Kor-dić, pak,
rama ni lafontaineovskim alegorijama. Kažem, rođen je u mjestu Blizanci, ne upamtivši majku
vrlo malo sam kapirao od svega toga, a ni sam koja je umrla nakon njegova rođenja, a kao dijete
naslov Rumen mi nije bio jasan, pa sam ga poku- preselio je u Mostar, gdje je proveo djetinjstvo i
šao odgonetnuti, ponavljajući stihove: Zarumeni/ ranu mladost. Dijete željezničara, Kordić će ži-
rumen/ večeri/ u meni. Odzvanjala je ta glazba vjeti onu naširoko poznatu solidarnost o kojoj je
spontane rime (rumeni - u meni) kroz tihe krajo- govorio njegov zemljak, sindikalist i revolucio-
like broćanskih vinogorja, blagih idiličnih večeri, nar Krndelj, koji je zbog svojih univerzalističkih
gdje smo odrastali i Kordić i ja. Ta kordićevska i ljevičarskih uvjerenja poginuo od bratske ruke u
rumen, pored šimićevskog plavetnila osnovna je zloglasnome logoru Remetinec, surove endeha-
boja hercegovačkog neba. Mnogo kasnije ona će zijske 1943. godine.
biti zamijenjena egzotičnim borhesovskim otkri- Osnovni topos književnog opusa Ivana Kor-
ćem jednog cvijeta zvanog ruža, i čudesne boje, dića, ovog u biti ljubavnog pjevanja, jest Mostar,
zvane rumenilo. grad koji je koncem prošlog stoljeća doživio naj-
Tako smo, otkrivajući rumenilo, učili za pje- strašniju ratnu kalvariju, a kroz trijumf tribalne
snike, rekao bi jedan suvremeni autor, mi suna- politike ostao trajno devastiran i unedogled podi-
rodnici najvećeg pjesnika našeg jezika, koji je jeljen. Zanimljivo je napomenuti da je Mostar još

od vremena austrougarskih važio za jak kulturni patatizira svoj izričaj, težeći jednoj poeziji zgu-
centar - rođeni su i živjeli i djelovali u njemu neki snutosti. Ima, pisao je Midhat Begić, ima u tom
od najznačajnijih autora zapadnog Balkana - Srbi Kordićevu glazbenome vijencu voljnog suglasja
Šantić i Dučić, Hrvati Milićević i Jakovljević, s Tinovom muzikom. Taj izvanredni instrumenta-
Bošnjaci Đikić i Humo. Ta stara književna slava listički postupak s pjesničkim jezikom daje mjeru
se istopila i Mostar u drugoj polovici dvadese- Kordićeva pjesničkog stila i talenta. Kordićevo
tog stoljeća producira tek osrednju folklorističku pjevanje će, međutim, doživjeti svoju mijenu
i etnološku, a ponajviše zakašnjelu socrealističku početkom devedesetih, kad je počela agresija na
poeziju - mostarski pjesnici stvaraju stihove koji Bosnu i Hercegovinu. Jedan od potpisnika čuve-
veličaju hercegovačko sunce i vino i kamen i Ne- nog pisma petorice hrvatskome predsjedniku Fra-
retvu, ili još češće opjevavaju socijalizam, marša- nji Tuđmanu, zalaže se za opstanak jedinstvene
la Tita i njegove historijske bitke. Bosne i Hercegovine, a i tijekom rata će se nepre-
Izuzeci su Ivan Kordić i Goran Babić, te dje- stano komentarom i stihom očitovati o užasu bo-
lomično Pero Zubac i Vladimir Puljić, ali to je sanskoga pakla, ali izvan ideologije, zalažući se
tema nekog drugog diskursa. Babić, čudesni je- tek za jedan bolji svijet u kome će se naći makar
zikotvorac i jezični mag, neke od svojih najme- malo utjehe za dobre ljude koji pate.
lodioznijih pjesama posvetit će upravo Mostaru Deskripcija krajolika je sad tek u drugom pla-
i Neretvi (Groblje na Šoi-novcu, Daleka pjesma nu, jer krajolik je ranjen, a - lakoću je zamijenila
o paklini), dok će Kordić trajno ostati vezan za težina, Težina zemlje. Pa, umjesto poante, kreni-
prostor Mostara, kao za univerzalno mediteran- mo ispočetka, jer nikakve zvijezde nema, a ostala
sko ozračje, krajolik svjetlosti i antičkih počela. je tek gorka ispovijed ratnika: Ja sam oslobodio
Osnovni njegov ton je, piše Stevan Tontić, onaj ovaj grad/ kada su gorjele kuće, / Kada je gorio
vedri skepticizam, ili melankolična vedrina, koja zrak. / Ovaj grad oslobodio sam/ Kada su i ptice
ovdje prožima sve, sav taj svijet Juga, definiran čudno cvrkutale, / a ljudi u komadima sahranji-
svjetlošću i sjenkom. Malo je tko tako kao Kordić vali se. . . Djeca su mirno koracala/ u paklenoj ti-
uhvatio te treptaje koje riše sunčana svjetlost nad šini prije/ nego što će ih raznijeti granata/ Ja sam
krajolikom: Samo bijeli otrov daljine/ I prašina iz oslobodio ovaj grad/ dok su ljudi stajali u redu/ za
dubine neba/ Oštre slike blizih predmeta/ njihova vodu s kojom će se/ krvavo izmiješati.
golotinja i samoubojstven mir (San). Danas smo Ivan i ja dobrovoljni zarobljenici
Knjigom Odbjegla krinka (Sarajevo, 1972. ) Sarajeva, grada koji, veli Andrić, nije nježan ni u
Ivan će Kordić djelomično napustiti mla-dićke vremenima blagostanja, a nekmoli u vremenima
ekstaze i posvetiti se otkrivanju anđela u ogrugloj siromaštva i oskudice. Ja tražim mogućnost da
crkvi, nevidljivih metafizičkih krinki krajolika. večeram bez politike, a Ivan traga za onom meta-
Pjesnik, sudionik ekstatičnih životnih svetkovi- fizičkom cestom izvan krajolika, putom koji nije
na, u ovoj se knjizi predstavlja kao brižni i za- dostupan svima. Jer što je poezija koja ne spasava
mišljeni ljubavnik, opijen glazbom voda, polja, narode i ljude, pitao se naš proslavljeni slavenski
sumraka i vina. Pjesma je lijet lastavice i šum Ne- brat, gacajući poput nas stratištem, sapinjući se o
retve koja hrli prema moru, svome kraju; pjesma kosti svojih mrtvih. Prije gotovo tri desetljeća po-
je tužni eho neostvarene ljubavi, sjena koja nasta- svetio sam Ivanu jednu pjesmu o zavičaju, koju,
je u onom bachelarovskome mističnom prostoru evo, prepisujem iz knjige koja se zove Umjetnost
voštanice (Zidom prolaziš i ocrtavaš se); pjesma tame (Sarajevo, 1979. ):
je žena koja, mihalićevski rečeno, nosi u sebi ne- Jezikom razbora treba govoriti o podzemnim/
što od sunca, nešto od užasa. Sve je u ovoj knjizi putovima voda/ o noći što srp ovija voskom i
muzika, unutarnja harmonija ili potraga za njom. vinom/ budnošću spavača jedino braniti pravo
U zbirkama Kuća pod nebom, Veranda prema da/ se ovdje izjednačiš s ruševinom/ Onda nad
moru i Jeruzalemski zid pjesnik postupno de- mrtvom zvijezdom što je u deblima| drvo križa

prizivati, tamu (uzaludna) slova/ mariju u mean-

drima jezika/ slomljenim krilima/ pratiti uvijek
isponova/ Pa umobolnom gestom razbuktavati
tijelo/ bivšim aurama lutanja bez cilja i bez kra-
ja/ zagrljajem srca i kiša, stalnim kolanjem soba/
gdje smjenjuju se šapat spola/i šapat zavičaja.
Takav je, eto, naš zavičaj - raj i ruševina, naš
untergehende Vaterland, kako bi to rekao Holder-
lin. A Slobodan Blagojević, veliki bosanski pje-
snik i antologičar, danas egzilant, još prije četvrt
stoljeća, pisao je o Ivanu: Kordić je odista vrstan
lirik, prefinje-nog izraza, iznijansiranog osjećanja
za kombinaciju 'realnih' i 'apstraktnih' elemenata ZIDOM PROLAZIŠ I OCRTAVAŠ SE
lirskog govora, za sliku koja izrasta upravo iz tih
kombinacija, i na kraju za vlastitom izrazu potpu- Nihadi
no sukladan ritam i melodiju. Ovim lucidnim za-
pažanjima treba tek dodati konkluziju da je Ivan Zidom prolaziš i ocrtavaš se
Kordić savladao najtežu od svih vještina - da se S krilima, budno motriš oko sebe
običnim i jednostavnim riječima zahvati nepoja- Svijet sobe i, jasno, pauci te prate
mno i nepoznato Igraš kao da je igra jedina Nema dna i ima dna
taj ponor, Ljute te sjenke i postelje Vidim kako
te vitko tka pauk
Omamljen, jedino on zna što se Sanja u mojoj
sobi; igraš i igraš Pamtim te svuda i pamtim
svakakvu Ne poznaješ moj pogled niti znaš
Da si baš tu silno lomljena igrom Savršeno
viđena, puna sklada S paucima koje si upoznala
Na nekoj poljani u nekakvoj bajci
Suši se moja ruka i ukočeno oko Tamni, gledam
koliko si narasla i Kako se lako viješ kroz pros-
tor Koji drhti od pune tame mog oka
I kako sve izdignutija, sve bliža zidu Opkoljena
paucima dokazuješ svoju igru U kojoj se sva
tvoja lica, stvarna, naziru.

Tomislav Marijan Bilosnić, Mediteran vlastitog identiteta
Tomislav Marijan Bilosnić
MEDITERAN VLASTITOG
IDENTITETA*
(O POEZIJI IVANA KORDIĆA)
D anašnje se pjesništvo nalazi na raskrižju i

njemu je prihvatiti teret novog - starog puta,
ukoliko želi opstati živeći iznad jezične prosječ-
se ne zna što je to poezija, iako nas se uvjerava u
njezinu teoriju.
Suočen s takvom istinom, čista je radost vratiti
nosti. Kako stvari trenutno stoje, pjesništvo ni se pjesništvu u kojemu se još zrcali tradicija, zlat-
samome sebi nije svrhom. U znanstveno knji- na klasika; gdje odsjaj ranijih iskustava bljeska
ževnim laboratorijima svedeno je na opća, ne- punom svjetlosnom snagom u novome stihu; gdje
prozirna mjesta, nemušti iskaz i razlomljeni niz se slijedi duhovna nit učenoga lirskog kruga, od
besmislenih rečenica. Niti što više znači pjesma, antičkih dana do početka trećeg tisućljeća. S Kor-
niti stih, pa čak ni same riječi od kojih se sastoje dićvom lirikom znamo na čemu smo. Njezin se
lirski sastavci. Bježeći od onoga što je u poeziji metaforički prostor rasprskava pred našim očima
tajanstveno, zazirući od ezoterije, izbjegavajući sve dok mu slika ne utone i izgubi se u unutraš-
emocije, poezija je izgubila neposrednost, svje- njoj tišini. On je sastavljen od pletera sna i jave
žinu, protočnost, osobnost, mistička i mitološka čiji se kraj nazire tek u vakuumu. Njen osobni
značenja. Svedena na letrizam i predmetnost, prostor toliko je intiman kako bismo mogli reći
poezija danas ne živi, već svjedoči svoje protu- da nema zatvorene teme. Samo:
slovlje. U njoj je nestalo izvornosti, nepatvore-
nosti, a nametnula se ravnodušnost, osamljenost, «Ima tamo kuća, drvo, ima brdo» - i -
izdvojenost, isključivost, što i ne bi bilo tragično «Nije to lako pokrenuti».
da u svemu tome nije presahla poezija. Njoj, jed-
nostavno, manjka život, živost, životnost, iskreni Veličina Kordićevog pjevanja je u paradoksu,
dodir sa stvarnošću. Pjesnici su osuđeni na sebe. što i jest ključna kušnja svake poezije. On bi da
Govore sebi, ne o sebi, kamoli o ljudima, društvu, najglasnije pjeva šutnja, da ušuti krik. Sve nevid-
potomcima, ulici, prostoru, vremenu, domovini. ljivo njemu bode oči, jer to je trenutak kad tekst
Danas je životnije ono što se o poeziji govori ne- postaje poezija. Ovdje je nepotreban bilo kakav
goli ona sama. Poezija ne nastaje iz nadahnuća, znanstveno-teorijski, ili neki drugi ključ za slo-
dapače, tome se tvorci novih pjesmotvora pod- bodu koju pruža poezija. Parafrazirajući Borgesa
smjehuju, ona je rezultat, ili još točnije, umnožak mogli bismo reći da je pjesniku sudba namijenila
naobrazbe, izradbe, izgradbe, a ponekad i puke da okolnosti pretoči u poeziju. Bar je takav slu-
slučajnosti. Rezultat takvog pjesništva je onemo- čaj s Kordićem. Izraz njegove poezije je jasan
gućena komunikacija. Govor koji počesto nema i dojmljiv. Tema je u najužem smislu značenja
ni jezičnu potvrdu, jer jezik je sažet na znakovlje. osobna intima. Po tonu Kordić je sjetan, turoban
Pjesništvo je bez uporišta, bez obala, bez izvora i i tugaljiv pjesnik. Učinak mu je sugestivan, jer
delte, rasplinuto i ishlapljivo. Nebitno sebi i dru- ono što želi reći on i govori. Postujevićevski je
gima. Iza nas je cijelo jedno razdoblje u kojemu sklon «pjesničkom jeziku», ponekad barokno
_________________
*
Uz izabrane stihove Ivana Kordića u zbirci Poezija, pred-
metaforičnom, ali nikad preopterećenom apstrak-
govor Jasmina Musabegović, Veselin Ma-sleša, Sarajevo, cijama. Njegovu poruku ne treba secirati, jer je u
1987. Ovdje mi nije bila namjera baviti se cjelovitim pje- pitanju pjesnik jasne slike i neprekrivenoga smi-
sništvom Ivana Kordića, već samo njegovim svezama s sla, pjesnik čija svaka riječ u stihu sama od sebe
izvornim mediteranskim dodirima, dakle tisućljetnom an- raskriljuje svoja vrata, onako prirodno kao što
tičkom i kršćanskom simbolikom.

se rascvjetava cvijet privlačeći nas svojim opo- «Sja luka i kamen.

jem. S ovim, pjesmama, dakle, nema problema. Sja zeleni šal, bijeli galebovi, brodovlje i
Istodobno svaku pjesmu čitamo kao prvu i kao nebo. Ovdje nema prašine pod koracima. Sve kli-
da je čitamo po prvi put, ali kao pjesmu pročita- zi, samo glasovi trepere Uzdižući se nad grad i
nu stotinu puta, gotovo kao svoja sjećanja i svoje more».
osjećanje. I što je, ne manje važno, ove nas pje- Ivan Kordić ujevićevskim nagnućem, i tek po-
sme pobuđuju, mogu nas ganuti, poučiti, njima nekad izborom metaforike, doživljava Mediteran
možemo vidjeti dalje. Dakle, pružaju sve ono što kao mjesto na koje se putuje i mjesto na kojemu
je bogohulno za današnje lirske tvorbe. se tuguje. Međutim, on ne rasplamsava, već stiša-
Lirika Ivana Kordića pisana «na kristalno či- va svoj govor o jugu. Kolikogod baštinio od Uje-
stom jeziku» gorljiva je i govorljiva, jasna i zau- vićeve buntovne raspojasanosti, Kordić se isto
mna, čitka i slojevita, javna i tajanstvena, slikovna toliko koristi i ekonomijom pjesničkoga izraza
i snena, ritmična i čvrsta, u njoj osjećamo vrijeme Maka Dizdara. Plavet, more, kamen, kuća, sun-
i prepoznajemo prostor, a da osobnost i posebnost ce, uz česte biblijske intonacije, posebice kada
ničim nisu dovedene u pitanje. Lirska invencija se govori o kruhu i vinu, zapravo su obraćanje
prethodi razumijevanju pjesničke poruke. Iako usahlom krajoliku zavičaja, preko kojega se po-
ove pjesme nose pečat jednoga privatnog osjeća- sredno vodi dijalog s Mediteranom. Iako to nije
nja svijeta, privatizacija pjesničkog jezika njima Mediteran limuna i sipinih kostiju, ipak je to Me-
ni najmanje nije naudila, dapače suprotstavila se diteran zasljepljujuće bjeline, vremena i povije-
općim i «sveljudskim» pojavama u pjesničkom sti, vlastitoga identiteta u kojemu se izjednačava
govoru. Kroz svoj privatni i zavičajni krug, Kor- jezik kamenjara s jezikom valova mora. Kordićev
dić je pokušao izreći istinu o svima nama, ne ma- Mediteran nije onaj kakvoga nalazimo u pjesnika
reći hoćemo li je prihvatiti kao svevažeću istinu. uronjenih u Mediteran, iako se i u ovoj lirici duša
Bitno je, međutim, da ćemo kroz njegove stihove pjesnika dubinski želi uskladiti s morem. Otu-
moći načiniti i bilancu osobnoga iskustva, kao i da valjda ovdje i surrealističke natruhe koje su
prepoznati odražavajuću sliku ovoga svijeta: uočljive i stalne. Tragajući za nestalom i nestal-
«Koji ću imati krov, koju kuću Kakvu uboku, nom granicom Mediterana i njegovim unutarnjim
tamnu i mirnu sobu Iznad koje sjaje neba i lete skladom, i sam rođen u tom mitološkom prostoru
tlosti». gdje se začela Europa, u mostarskom podneblju,
U predgovoru zbirci Kordićevih izabranih sti- Kordić jako dobro osjeća fenomenologiju mora,
hova «Poezija» (Sarajevo, 1987) njihova priređi- čuje njegov jezik, ćuti njegov mitsko-lirski temat,
vačica Jasmina Musabegović, u tekstu naslovlje- kroz slike mora, sunca i vina dolazi do izvorne
nom «Spirala zaboravljenog sjećanja», napisala pra-slike, do svega bitnog za poeziju, prema ko-
je i ovo o Kordićevoj lirici: «Kroz maglu čulnog joj se i sam odnosi kao prema blagu potonulom
intenziteta, postojanja, u njoj se, kao u prozir- u morske dubine. Jasmina Musabegović ovu
nom svijetu poetskog, upisuje Mediteran, sa svim Kordićevu privrženost Mediteranu uočava već
svojim značenjima i ljepotom, svom zatreptalo- u pjesnikovoj prvoj zbirci «Rumen». - «Medite-
šću svojih mirisa, boja i zvukova, koji sežu do ran kao predmet pjesničke preokupacije, čitavo
našega kulturološkog i biološkog prabića. Miris jedno podneblje koje u oznaci Mediteran nosi i
boje, zvuk Mediterana, višeznačno su i duboko svoj poseban kulturološki kod». - Pjesnik kaže:
ukorijenjeni u samom iskonu». Kultura i povijest «S kopna sam došao / u sunčana mora». Slika
ovdje su temelj svakog ugođaja, oni nas preko njegova krajolika jasno je određena, i u svom
svjetlosti, sunca, kamena, vina i valova uvode u pjesničkom izričaju on se uvijek služi njezinim
čari značenja Mediterana. Iskazujući svoju du- odrednicama. Zato kad Kordić govori o zavičaju
boku nostalgiju za morem, Kordić vodi dijalog on je najjasniji, s najproduhovljenijim porukama
s vječnošću: i najprodubljenijim slikama, s čistim smislom i

punom učinkovitošću. Njegov krajobraz uvijek je svjetlo, smrt je sunce». «Sunce nije samo motiv
zoran, pa i onda kada govori o strahu i tjeskobi, bijele smrti, nego ona sama», posebice u zbirci
on govori o svjetlu i boji Mediterana. Odmaknu- «Rika» koja se većim dijelom i bavi temom sun-
ti vremenski prostori i vraćanje na poznate me- ca. U suncu pjesnik ne vidi samo svemoćno oko
diteranske teme neće ovog pjesnika spriječiti u neba, već i svemoćne nebeske kamene zube koji
zaokruživanju cjelovite pjesme, koja ne trpi od mogu i «zdrobiti sliku svijeta». Svjetlost neba
mediteranske govorljivosti. jednostavno potiče mistična stanja, izaziva protu-
Suočen sa simbolima vječnosti koje u sebi slovlja naizgled zaokruženog i jedinstvenog pro-
nosi Mediteran, pjesnik kroz njih propituje sud- stora, izaziva čas prolazne, čas trajne psihološke
binu čovjeka u okviru zemaljskog, pokušavajući pojave, ali i bojazan od onostranoga. Sve to dola-
definirati njegovo egzistencijalno stanje. Uzima- zi «od neke jake slike na suncu».
jući vrlo često za temu djetinjstvo i zavičaj, čini Arhetip Kordićeva pjesništva može se naći
se i nemogućim ne uočiti Mediteran kao kolijev- u oštrim, kamenitim, samorazmnožava-jućim i
ku civilizacije. A kako se u tom za pjesnika često škrtim krajolicima, koje oplakuje zelen Neretve,
«praznom prostoru» najčešće javljaju «zaborav- preko čijega ušća i seže svježa plavet Mediterana.
ljena sjećanja», to je samo zato što je riječ o pro- Vlastita sudbina neizvjesna je pred stvarnim sta-
storu čula, prostoru omamljenosti, prostoru slika, njem, poglavito kada se uspoređuje s kamenom, s
istinskom pjesničkom prostoru valova, vjetrova i njegovom svjetlošću na kojoj «kamena ruža pje-
plovidbi, mirisa i boja, stvarnosti i tlapnji. va jarkim glasom». Nije ovdje u pitanju ni jedan
A kako se bez mora ne može zamisliti ni po- od mogućih dragih kamenja. Nema u ovoj poe-
ziji ni spomena žadu ni smaragdu, betilu ili dija-
vijest, ni civilizacija, ali ni literatura, more i sve
mantu, već posvud izvire vapnenac, strši običan,
ono što ga okružuje, Ivana Kordića izaziva na
najdraži zavičajni kamen «što se odronjava» Pa
velike kušnje. Kao čovjeka obale, njega uznemi-
i onda kad «Zmije i kamenje / ljuto ujedaju» iz
ruje izgon iz mita, izgon iz same umočenosti u
pjesme u pjesmu vidi se i zna kako između tog
neposrednu vodu mora, čiji kozmopolitski odnos
hercegovačkog, primorskog, jadranskog, dakle
prema svijetu i kulturi pjesnik prihvaća vrlo ne-
mediteranskog kamena i pjesnikove duše postoji
posredno. Miris mora, okus vina i boja neba čine
vrlo uska veza. Čak i njegova žena «ima dojke
ovu poeziju univerzalnom, a da pjesnik pritom od kamena», a one «kad se gnječe / prsti zveče».
ne izgubi ništa od osobenog, pa i subjektivnog. Kamen je onaj simbol, metafora, ili tek gola ri-
Češće naklonjen Sizifovu kamenu negoli dioni- ječ kroz koju se traga za skrivenim, nevidljivim
zijskoj radosti, pomirenju i ljubavi negoli križar- i snovitim, za onim što je ostalo začahureno na
skoj vojni, muci negoli taštini, moru okruženom rubu sjećanja, u samoj podsvijesti. A ovaj kamen
kamenom negoli zemlji okruženoj morem, a uvi- ima svoju boju, miris, on podsjeća na nečije lice,
jek osjećajući «daleku pla-vet» i gledajući «ili u na nečije zube, ruke, oči ili čelo, on raste, rastvara
nebo ili u more», Kordić u dobrom dijelu svojih se i uzdiže, a kao tema javlja se iz tišine, iz okre-
pjesama stvara «neočekivano duboku luku». Pje- nutosti unutra, ispod krinke, čemu se kao kon-
sništvo i Meditran, luke i sunce, poetika i forma, trapunkt suprotstavljaju tema kruha i vina, tema
njemu su neodvojivi jedno od drugoga. mora i tema grada, iako se nikad ne spominje kako
Sunce je i ovdje višestruki simbol: «Evo Eve je od ovog kamena nešto i građeno. Uvijek je tu
žive žene sunca». Jedna mu se zbirka i zove neobrađeni kamen, sa svojom iskonskom snagom
«Rika na razbojištu sunca». Moglo bi se slobodno i prirodnim oblicima, s vječnom namjenom - ne
kazati kako je sunce kod Kordića motiv opreka. dozvoljavajući da se ičim dotakne do očima i ja-
(«Sunce ulazi u moje oči, u moju dušu, / u moje godicama prstiju. Ovaj neoskvrnuti kamen blizak
tijelo. Sunce zlatno i sunce tamno»). Kao što pri- srcu, u Kordićevoj je poeziji ona energija i snaga
mjećuje Jasmina Musabegović, nekada će to biti koju ima samo Božje djelo. Zato pjesnik i pjeva
«svete svjetlosti sunca», a već iza toga «Smrt je «pjesmu žara kamenjara».

Kamen slobodan i u slobodi, simbol je te iste ti put prelaska zemlje, njene sveopšte «krušnosti»
slobode u kojoj se on promeće i u kruščić. To je preko vina i kruha u naš tijelo, gdje zemlja zemlju
onaj isti kamen koji je u pustinji Isusu izgledao natapa» (J. Musabegović). Izabrane pjesme Iva-
kao kruh. Tako se i kamen i kruh izjednačavaju u na Kordića priređivačica Jasmina Musabegović i
temeljnu hranu - jedno u hranu duše, drugo u hra- otvara pjesmom «Kruh i vino»:
nu tijela. Kruh se ovdje preobražava u kamen, a «Postavljen je stol.
kamen u kruh. I u jednom i u drugome slučaju ka- Na njemu nema noževa,
men je pasivan u poeziji kao i u prirodi, ipak nas Svi nose komade kruha u srcu
navodi na spoznaju podrijetla, na istinu o sebi, I vino staro umjesto krvi».
dakle pomlađuje. «Znak na kamenu» je taj koji Ova pjesma nije samo ideja vodilja Kordićeva
nas opominje. - «Iz kamena kao poskok skočiš, pjevanja, ona je ulaz u samu bit njegova pjesniš-
život te ujede i sam zagrizeš nekad slatku, nekad tva. Uz mjerila od onih koje nudi ova pjesma ne
otrovnu jabuku». - Kamen je u Kordićevoj poezi- pristaju ovom pjesniku. Iz nje se nazire i to kako
ji čisto tijesto sna, pjesničke uobrazilje, kao što je Kordić pripada onoj generaciji i već gotovo ne-
kruh tijesto života i življenja. Kruh je blagovanje, staloj vrsti pjesnika, koja je vjerovala da u životu
kamen odricanje. Kruh je priprema za slavlje, mora napisati bar jednu pjesmu koja se pamti. A
kamen je očišćenje. «Samo ti sjediš, na kamenu o kruhu i vinu govori se ozbiljno i jednostavno
držiš se za srce, lomiš kruh i žeđaš vino». ili patetično i kićeno. Kruh i vino, kao darovi sa-
Uz djelatni život kao što je kruh, ide i vino branosti i smirenja, ovdje su i simboli jedne civi-
koje je kontemplativni život. «A kruh i vino po- lizacije, uz more, najčešći simboli Mediterana, i
staju metafora općeg postojanja», kaže J. Musa- konačno, simboli jedne religije:
begović. Vino je čovječja krv, sama esencija pri- «Ali, tu je bila i lijepa djeva Marija i Krist,
rode, napitak života, ono što nas vodi pijanstvu i raspeti sanjar».
besmrtnosti, euforiji i velikoj radosti, dok je kruh Za Kordića vino je istinski poziv, to je svjetlost
dijelom sitne radosti. Uostalom, čudo kruha je koju se išti u teškome mraku, bilo da se zaziva kao
kvantitativnog reda jer se kruh umnaža, dok je dionizijevska bilo kao «krv saveznika». I samoća
čudo vina kvalitativnog reda, jer se na svadbi u «miriše vinom». Večernji su glasovi «poput vina
Kaani voda pretvara u vino. Otud, valjda, i pje- i vriska / imaju sjaj u zjeni». U nekim stihovi-
snikova poruka u pjesmi «Skrnavljenje vina», ma vinu je dana takva važnost, gotovo da pjesnik
kako vino valja piti gotovo onako kao što se pije očekuje kako će vino djelovati na sve oko njega,
pri euharistiji. Vino ne pijemo sami, niti ga gleda- na njemu i u njemu, jer vino grije «kao kuća ili
mo samo svojim očima, jer «u oštrom i svjetluca- osmijeh». Svakako vino ovdje ima značenje više-
vom rubu čaše ogledaju se odbljesci Svemira». U ga stanja, dosezanje samog neba, mudrosti, istine
«Kušačima vina» govori se u duhovnim pjesnič- i znanja. Vino nalazi mjesto u svakom osjećaju
kim kraljevima od Baudelaira, preko Jesenjina, koji nas navodi na mistiku. U «Ponovnom viđe-
do Ujevića. «Jedući kamenice i mušmule i pijući nju hercega Stjepana» on će reći: «Tvoje riječi
vino, u Dubrovniku», Kordić će se čuditi kako padaju po teškom stolu Kao kaplje vina S uzdrh-
se s mirisom i okusom jela i pila «u sebe unosi talih usana»
sav onaj zapamćeni sjaj prirode, mora, kamena i More čiji se miris osjeća i kada se ono ne vidi,
sunca». Kako Postanak tako i Posljednja večera Kordić ne spominje drukčije osim kao beskonač-
nezamislivi su bez vina i kruha, oni nisu presudni nost mogućnosti. («A ovdje more / u čijem miru
događaji u životu, već su presudni za život: nazireš / svoju smrt»). More ovdje nema obala,
«Kruh je otvrdnuo. Vino je gorko. zato ono i nudi najapstraktnije mogućnosti, u ko-
Apostoli su postali skitnice i beskućnici. » jima bi pjesnik poput Daha «lebdio nad vodama».
U pitanju je egzistencija običnoga, maloga čo- Ovom se moru treba vratiti, preko njega sve do-
vjeka, «onaj uhvaćeni i do slike dovedeni tajnovi- lazi i odlazi, ono će očistiti sve. Jer to nije voda

koja se pije, koja utažuje tjelesnu žeđ, uostalom,

na Mediteranu nju utažuje samo vino, već to je
voda koja ispire dušu. Zato postoji plava voda
i zelena voda, pa ovu mističnu plavu tvorevinu,
koja se kao otkrivenje javlja između pjesnika i
svega ostalog nadopunjuje tek zelenilo rijeke Ne-
retve. More je zato ovdje kao i svaki drugi prostor
- «ima jedan prazan prostor / kao što si uvijek
znao, / onaj što ga dugo gledaš, / onaj kojem uvi-
jek ideš». Ili: «Sve što pogledam / stremi u daleku
/ plavet. / Ili u nebo, ili u / more. / Sve čega se
sjećam / nosi modar pečat». More u Kordićevoj TO VJETAR TE
lirici nije dinamično, već mirno more. Ono je NA MAHOVE NJIŠE
istodobno i život kao što je i slika smrti. Zapravo,
more je esencija onoga što pojmimo pod prosto- Ne poklekni pred njim
rom. «Mediteranski su prividi značajni», kazao Ne daj da te tako sruši;
bi Matvejević. Taj prostor je, dakle, istodobno i Ima tamo kuća, drvo, ima brdo,
grad, u kojemu je pločnik «mekan i dobar kao Nije to lako pokrenuti
kruh», grad čiji krovovi promiču «Sa suncem na To vjetar te na mahove njiše
leđima» kao lađe nošene vjetrom. Uostalom, na Jedini ti znaš ti znaš ti znaš
Mediteranu je grad svijet za sebe, on je središte što vjetar hoće baš tebe pomaknuti
svijeta, čak i sunce koje se nad njim izdiže, pora- a drvo a brdo a kuća -
di njega je tu. I sve je u tom prostoru isto «samo sve je mirno;
što ništa nije isto». Kao u snu koji je «samo bijeli Otvori oči ali ih ne okreni (ne gledaj)
otrov daljine». A pod mediteranskim prozirnim Nikad ti pogled neće pasti na pravo mjesto;
nebom takvo je istodobno i sinje more, i grado- To samo vjetar oko tebe nosi slike u kojima
vi, i kamenjari, i kuće, oko kojih se «skrovitom nema ničeg, nema ništa; to oko tebe se on, na
snagom neke svjetlosti» uvijek ovija neka važna kraju, mota.
sudbina. I na kraju, mediteranski mozaik i ne bi se
mogao složiti bez poezije, a poezija je i nostalgija
za djetinjstvom, blagodat samoće, dar intimnosti,
kuća u kojoj stanuje naš san, dom imaginacije:
„Kuća pod nebom Ili iznad neba U domu šut-
nja A pauk u kutu. »

GOST SLIKAR

Vefik Hadžismajlović, Najnoviji radovi Džeke Hodžića
Vefik Hadžismajlović
NAJNOVIJI RADOVI
DŽEKE HODŽIĆA
U okviru kulturne manifestacije SLOVO
GORČINA, evo, ovdje, na ovom mjestu, da-
nas godine 2009-e, bosanskohercegovački slikar
Za izložena djela, rečeno je već, da su primjeri
totalnog autorstva svih materijala upotrebljenih u
njihovom nastanku. Šta to znači?
Džeko Hodžić izlaže svoje najnovije radove. Ta Odgovor je u činjenici da Džeko Hodžić u svoj
izložena djela, vidimo, nisu ni slike, ni grafike, atelje više ne donosi nagorjele predmete koje na-
ni crteži u jednom klasičnom smislu riječi. Ima lazi na raznim zgarištima ratnog pustošenja, upo-
tu, istina, nečega što bi se moglo nazvati i sli- trebljavajući ih kao jake simbole svoje likovne
kom, i crtežom i grafikom, ali više od svega toga poetske poruke. U ovim najnovijim radovima,
ovi njegovi najnoviji radovi čine svijet predme- međutim, Džeko Hodžić u punoj cjelini proizvo-
ta i artobjekata, u kojima je Džeko Hodžić svoje di svoje objekte putem kojih će nastojati da iska-
bogato iskustvo tragaoca za ostacima uništenih že svu složenost svoje likovne vizije. Kako on to
i spaljenih spomenika kulture i ljudskih staništa radi?
sjedinio sa bogatim znanjem slikara koji svoje li- On prvo stvara osnovu, podlog, likovni fon, na
kovne efekte postiže uz pomoć palete i četkice, koji će, kao u drugoj fazi rada, aplicirati svoje cr-
za štafelajem. Ova, dakle, Hodžićeva najnovija teže i druge slikarske materijale. Na sve to, kao u
djela nisu primjeri stereotipnog poimanja slikar- trećoj fazi svoga rada, Džeko Hodžić nanosi smo-
skog rada i koncepta. Ona su, reklo bi se, stvar za laste premaze, pigmente, pali to i garavi, cijepa
sebe, osebujna i nesvakidašnja, specifična, lična i destruira, želeći da postigne likovne efekte bo-
i originalna. To je Džeko Hodžić danas, likovni gate aluzivnosti i slojevite misaonosti. Gledamo
umjetnik posebne poetike, moderan po vokaci- te materijale i čini nam se kao da listamo Mešine
ji, hrabar eksperimentator, slikar-tragalac za ta- tekstove, kao da čujemo zvuke Makove poezije.
nanim duhovnim valerima na objektima koje je, Ove dragocjene valere Džekinog poetskog slika-
istina ranije, donosio u svoj atelje, a danas ih u nja shvatamo kao simbole trošnosti i prolaznosti,
tom svom radnom prostoru sam stvara i proizvo- doživljavamo kao bisernu polifoniju mnogoznač-
di kao primjere totalnog autorstva. nosti i kao sordiniranu fugu nekog dubokog muka
Nekada je, rekosmo, Džeko Hodžić donese- vremena i minulih stoljeća. Bogatstvom drago-
nim ostacima ratne destrukcije na kamenu, drve- cjenih likovnih intervencija Džeko Hodžić kao
tu, papiru i metalu dodavao elemente i akcente da priziva samo vrijeme i njegovu efemernost,
dragocjenih likovnih intervencija, ostvarujući pa ovo „misaono slikanje“, prezentirano u formi
tako tople slikarske cjeline, bogate kontekstom i drevnih svitaka i megaknjiga, nosi jaku ekspre-
aluzijama na vrijeme u kome živimo. Ali, danas, sivnu energiju sa bogatom poetskom porukom u
pred nama se, evo, nalaze najnovija djela ovog kontekstu. Ovi najnoviji radovi Džeke Hodžića
našeg slikara, za koga smo nekada rekli da je zato su kao natopljeni nekim plemenitim likov-
stvaralac koji svoja poetska djela stvara od čađi i nim prahom, kao patinom prolaznosti i zatiranja
pepela, pa su, kao takva, lična i originalna, nesva- tragova čovjekovog duhovnog iskazivanja. Oni
kidašnja kakva jesu. Izložena djela nam se nude su, reklo bi se, kao satkani od likovne sumagli-
da ih pokušamo dešifrovati, da pokušamo shvatiti ce, neke likovne mistike i misaone ezoterije, pa
puteve njihovog nastanka. nam samo značenje ovih djela nije lako dostupno,
ostaje tek kao slutnja, tek kao poziv za uviranje u
dubine njihovog smisla i značenja.

Vefik Hadžismajlović, Najnoviji radovi Džeke Hodžića
Ali Džeko Hodžić ide i dalje. Od takvih pojedi- li neprihvatanja našeg poraza i neposustajanja u
načnih objekata on komponuje instalacijske cjeli- kontinuitetu našeg kretanja ka budućnosti.
ne kojima daje primisao svetilišta i tihu zvučnost
sakralnog prostora. Ovi eksponati kao likovne Zastajemo, sa uzdržanim dahom, pred ovim
cjeline nose prizvuke neke himničnosti, u kojoj najnovijim radovima Džeke Hodžića. Odgoneta-
činjenica vremena sjedinjuje u sebi neke daleke mo sa pijetetom njihove poetske poruke i duhov-
tragove naše nejasne prošlosti sa isto tako našom ne smislove i istovremeno prisustvujemo nekoj
dubokom zapitanošću pred vremenom budu- čaroliji reinkarnacije: na tragovima oštećenih i
ćim i nesagledivim prostorom kome pripadamo. uništenih objekata civilizacijskih poruka i vrijed-
Ovi likovni sklopovi podložni su isto tako stihi- nosti, evo, pred nama, nastaju nova umjetnička
ji prolaznosti, koja svojom snagom rasipa same djela, kao naš duhovni kontinuitet, kao dokazi
elemente izloženih konstrukcija. Oni su simboli o neuništivosti čovjekove potrebe da stvara, da
zle sudbine naše duhovnosti, njene efemernosti gradi djela kojima će svjedočiti o sebi i svome
i nestajanja. Ali, u isto vrijeme, oni su i simbo- vremenu.

KNJIŽEVNI OGLEDI

Dijana Hadžizukić, Lirizacija proznog iskaza Jasmine Musabegović
Dijana Hadžizukić
LIRIZACIJA PROZNOG ISKAZA

JASMINE MUSABEGOVIĆ
R omanom Larva Bisere Alikadić započinje u
bošnjačkom romanu nova struja utemeljena
na ženskoj fokalizaciji ljubavi, erotike i ženskog
pitanja: Kako se kazati samoj sebi?, do spoznaje
da Iz ovih sokova moje slikarstvo iskače, teče pri-
ča žene/umjetnice koja pred čitateljem raskriva
bića u svijetu kojim dominiraju muškarci. Iako svoj unutarnji svijet, osvajajući dio po dio pro-
ovaj roman dijelom pripada takozvanoj prozi u stora vlastite nutrine. Primarni pripovijedni mo-
trapericama sa reističkom tendencijom koja se menat se podudara sa vremenom dolaska odrasle
suprotstavlja sentimantalizmu i poetizaciji pro- žene iz Pariza u Mostar u kome oživljavaju sjeća-
ze, ipak se nije uspio otrgnuti lirskom naboju. nja. Njen hod po sokacima djetinjstva emotivno
Uz ogoljene deskriptivne i izvještajne sentence, je oživljen i lirski iskazan:
roman sadrži i iskustvo ličnog života kazano u ‘’To ovaj korak što škripi i od neprikladnih šti-
tonu lirske impresije. Poetizaciju proznog iskaza kli nije šunjanje samo u vlastito sjećanje, u svoje
ostvarenu ženskim pismom nastavlja i produblju- slike, šunja se on, ovaj korak, i u sjećanje ovog
je svojim romanima (Snopis 1980, Skretnice 1986 neba što je puklo kao zvono, u opojno preplitanje
i Most 1994) Jasmina Musabegović. obeharalih grana i šuma vode. Sjeća li se samo
Spoznati sebe, odnosno spoznati ženu u sebi sebe ovo nebo i ove biljke razlistale kao oslika-
provodni je motiv romana Most Jasmine Musabe- no pamćenje i ovaj šum što sam sebe doziva i
gović. Naratorka/slikarka sa vremenske distance, prepliće?’’2
kroz sjećanje na djetinjstvo u Mostaru, vrijeme Pripovijedna pozicija je dosljedno zadržana
provedeno u sanatoriju, porodicu i zbivanja ne- kroz cio roman izuzev kratkog dijela u kome je
posredno nakon rata, kazuje o svome odrastanju, narator brat Bećir. Specifičan emotivni odnos
identifikaciji sa majkom, o naličju historije i po- koji slikarka ima sa njim motivirao je ovaj po-
trazi za umjetničkim identitetom. Nakon roma- stupak promjene pripovjedača i omogućio uvid
na modernističkog prosedea i eksperimentalnog u Bećirove zatvorske dane. Unutar Bećinog ispo-
iskaza Snopis, te Skretnica napisanih u realistič- vijednog monologa pojavljuje se najmlađa sestra
kom maniru, Musabegovićeva u romanu Most Selma, a s obzirom na izuzetan emotivni odnos
sintetizira prethodna pripovjedačka iskustva da- spram nje, pretpostavljamo da je to slikarka. Za-
jući paralelno vanjsko i unutarnje događanje po- državajući pripovijednu poziciju unutar Selmi-
stupkom unutarnje motivacije. Pripovijedno Ja nog vidokruga, kao vidokruga djevojčice, Mu-
događaje ne niže hronološkim redom već u skla- sabegovićeva ostvaruje jedan iskošen pogled na
du sa unutarnjom potrebom, a na osnovu asoci- historijske događaje nakon ‘48. godine, hapšenja
jativnih veza. ‘’Oblicima unutrašnjeg monologa, mladića koji su iznijeli revoluciju, tajne sastan-
lirskim snoviđenjima, igrom asocijacija suptil- ke žena/majki, učenja molitvi za mrtve, bacanje
nim akvarelima, te razmjenjivanjem metafora i graha za žive, na tihe razgovore roditelja u noći.
simbola, s lahkoćom se otvaraju prostori ženske U osvajanju vlastitog identiteta posebno mjesto
senzualnosti, ovladava složenom psihološkom zauzima druženje sa ženama i učestvovanje u nji-
materijom i vrši pounutrašnjenje realističkih isje- hovim malim i velikim tajnama:
čaka prošlog i sadašnjeg života. ’’1 Od početnog ‘’Smijale smo se jedna drugoj, i prvi put sam
učestvovala u igri odraslih žena. Smijeh je navi-
1
Elbisa Ustamujić, Tekst i analiza, Univerzitet „Džemal
Bijedić“ u Mostaru - Fakultet Humanističkih nauka, Mo- 2
Jasmina Musabegović, Most, Bosanska knjiga, Sarajevo,
star, 2004, str. 64/65. 1994, str. 10.

rao isto tako u curcima, kao što su zebnja i strah ženska percepcija i doživljaj ratnih strahota. Glo-
maloprije nas u curcima oblijevali. Izlazio je i iz rifikacija herojstva i idealizacija određene poli-
nas i iz kosmosa, i iz rupa u zemlji i brazaca u tičke ideje prelomljena je kroz žensku svijest po
okeanu. Kao nova neka prirodna pojava, logična kojoj je rat uvijek zlo, a najvažnija zadaća žene
poslije nevremena, kojoj niko na put ne može sta- sačuvati porodicu na okupu. Odnos žene prema
ti. Neki prirodni ciklus – poslije bure olakšanje. ratu možda je najbolje iskazao Ahmed Muradbe-
Kako je gusta i slasna zemlja pod bosim no- gović riječima Hatidže iz drame Majka: Kad bi
gama. svijet materino srce imao ne bi nikad rata bilo!
Iz nje izniče ovaj smijeh kao iz korijena list. Ali ga nema i zato se ljudi krve!
’’3 Roman Most je hronotopski vezan za period
Od početnog odbijanja identifikacije sa maj- nakon rata u Mostaru i Sarajevu, a glavna protago-
kom iskazanog simbolikom hoda do mosta (maj- nistkinja je umjetnica čija izoštrena senzibilnost
čin put je odozgo-sokakom, a njen odozdo-iznu- prenosi ratnu i poratnu porodičnu sudbinu. Iako
tra), preko mržnje ženskog fatalizma kazanog u ratnim zbivanjima nije direktno učestvovala,
majčinim riječima: prokleto žensko, teče odra- neki od događaja dopiru do njene svijesti kao eho
stanje djevojčice i spoznaja vlastitog identiteta – majčinog doživljaja ili kolektivnog pamćenja,
ženskog. U mostarskim sokacima svoga djetinj- dok prva sjećanja protagonistkinje sežu do prvo-
stva, u ljepoti Neretve, mosta i njegovih skakača, majske parade u kojoj je nošena rukama oslobo-
u avlijama prepunim cvijeća, bjelini kuća i pla- dilaca prošla gradom. Historijski događaji nakon
vetnilu neba, žena će prepoznati izvor svoga bića oslobođenja, zbivanja iz 1948. godine, hapšenja
i umjetnosti: ‘’To mitsko nebo mediteransko. ’’4 neistomišljenika, kao i doživljaja gladi, bolesti
To je isto ono Humino nebo ispod koga je nastao i roditeljske brige prelijevaju se u svom naličju
Grozdanin kikot, a u kome je Jasmina Musabego- kroz svijest glavne junakinje i njena sjećanja. Na
vić prepoznala iskaz podneblja. I njen roman, kao taj način, subjektiviziranim iskazom, teška porat-
i Humin Grozdanin kikot, potiče sa istog izvora, na stvarnost biva prisutna kao ambijent i kultu-
ispod neba mostarskog, zaokružujući jednu liniju rološka pozadina djetinjstva i odrastanja žene, a
bošnjačkog romana u kome dominira lirski do- ‘’sadržaj romana humaniziran (je) manifestacija-
življaj i svijest da su čovjek i prirodno okružje ma autentične slike života jedne sredine’’5.
dio Jednoga, s tom razlikom da Humo svoju ro- Sjećanje na hapšenje brata Bećira u romanu
manesknu priču izdvaja iz svakog društveno-hi- se pojavljuje kroz sliku majke koje gata u grah,
storijskog konteksta, a Musabegovićeva temati- a onda i psihološki kroz doživljaj majčine boli.
zira naratorkin doživljaj događaja iz četrdesetih Bez scene hapšenja, bez bilo kakve politizacije i
godina dvadesetog vijeka. ideologizacije, bez objektivnog prikaza događa-
Drugi svjetski rat je kao tema prisutan u dva ja, metaforom vode koja potapa i iz čije matice
romana Jasmine Musabegović i to na dva potpu- treba naći izlaz, majkom nagetom nad grah koji
no različita načina. Roman Skretnice je napisan je upio svu njenu bol, na poetski način je iskazana
tradicionalnim realističkim manirom i blizak je sva gorčina poslijeratnih dešavanja:
pravom historijskom romanu. Primarno pripovi- ‘’Teške vode bola i tuge prolaze kroz sobu.
jedno vrijeme romana se podudara sa trajanjem Razmiču zidove i plaču čoškove. Vatrica u man-
rata, dat je jasan presjek ratnih zbivanja u Sara- gali, vatrica u njenim ustima i graške graha ču-
jevu i van Sarajeva, a priča je prezentovana kroz vaju mamu. Ona se čuva za njih, i voda što sve
vizuru žene čiji su muž i sin pripadnici partizan- razmiče nju ne nosi sa sobom. Ja se čuvam uz
skog pokreta. Ono što ovaj roman oneobičava i nju. Ćutimo. Ćutimo dugo.
odmiče od klasičnog historijskog romana jeste (. . . )
Na dnu smo obje.
3
Jasmina Musabegović, Most, str. 158.
4
Ibid, str. 14. 5
Elbisa Ustamujić, Tekst i analiza, str. 167.

Čuvam se za nju, ona za grah. Pritišće voda na ratom, a koja su, posredno, obilježila roman
težinom odozgor. A matica sa strane. Udara o u cjelini.
ćoškove, tiho i postojano. Tako, dugo. Pa pokret. Hercegovački ambijent u kome je ostva-
(. . . ) rena fabula romana Most daje upečatljiv doprinos
Voda nanosi zrna graha kao oblutke. Slaže njegovoj poetizaciji, a analiza lirske spoznajne
se u njih majčina bol i sudbina. Brusi, razmiče i tendencije usmjerene ka tematsko-motivskim
označava. Stope, samo stope. Po njima, po stopa- odrednicama koje uključuju sliku prirodnog
ma treba preći vodu. Preko bjelutaka graha, do okružja i čovjekov odnos spram njega pomaže u
istine. ’’6 otkrivanju njegovih poetskih vrijednosti. Emo-
Bećino mjesto je prazno, razjapljeno kao tivna i figuralno-semiotička dimenzija, prisutna
vrisak, a porodica nemoćna. Nemoćne su i sve kroz sadržaje koji uključuju osjećanja prema pri-
druge majke čiji su sinovi poginuli ili uhapšeni, rodi, predstavljaju najsnažnije elemente poetske
nemoćna je i Hamida čiji je sin Zećir strijeljan tendencije bošnjačkog romana i čine konstantu
kao ustaša iako to nije bio, a braća partizani mu koja prevazilazi tematske okvire i postaje jedna
nisu htjeli pomoći. Naratorka nije učesnik histo- od dominanti cjelokupnog strukturalnog ustroj-
rijskih događaja već svjedok, a njena infantilna stva romana. Ključni motivi ovog tipa kod Mu-
perspektiva oneobičava viđenje. S druge strane, sabegovićeve jesu zemlja, voda/rijeka/kiša i sun-
ona je umjetnica pa će njeno kasnije pripovijeda- ce. Sunce, mostarsko i mediteransko, ’obasjava’
nje viđenog u djetinjstvu biti izvan kolektivistič- roman Most u cjelosti te se otkriva u svoj svojoj
kog i unitarnog. I konačno, naratorka je slikarka snazi i poetskom potencijalu. Naratorka toplinu
što rezultira vizualiziranim prikazom doživljaja južnog sunca iskazuje doživljajem sličnom do-
historijske situacije.
življaju Huminog Ozrena (ali u mnogo manjoj
Kako je roman Most ostvaren u prepletu unu-
mjeri), panteistički i panerotski, a što je iskaza-
tarnjeg i vanjskog, historijskog i ličnog, tako će
no na samom početku sintagmom raskalašenost
detalji historijske situacije često biti kazani kla-
juga i nešto kasnije:
sičnom naracijom i vremenskim sažimanjem.
‘’Jedino sunce sve to u sebe okrili. Razbija
Iskaz će biti poetizirana refleksija događaja samo
zemljin život kao košticu, otvori i sve nataloženo
onda kada govori o vlastitom doživljaju neke si-
srkne odjednom. Ili ih tek ono iznjedri? Početak i
tuacije, a što se, uglavnom, podudara sa ženskom
stranom historijskog – ona raste uz majku i žene. kraj, to je sunce. ’’8
Kazivanje o ratnoj sudbini drugih likova po pra- Susret zrele žene, slikarke, sa ljepotom pod-
vilu je informativno, realistično i koncizno, bez neblja izaziva niz pitanja, i ono najvažnije: Kako
elemenata lirskoga. Kompletan roman je proiste- osjećaje prenijeti na platno i kako prirodnu lje-
kao iz sjećanja jednog lika i određen je njenim potu pretočiti u umjetničku? Sunce ima mitsku
svjesnim i podsvjesnim bićem čije je djetinjstvo dimenziju i samo je ono odraz savršenstva i ap-
obilježio rat. Užasi rata uvijek ostavljaju trajan soluta. Musabegovićeva u suncu vidi onu snagu
trag u svijesti preživjelih, čak i ako nisu izravni koja umjetnika dovodi u stanje slično stanju her-
učesnici: cegovačkog nara – ispunjen njegovom snagom
‘’A ja sam ipak rasla i stasala na đubrištu rata on mora raspuknuti i pokazati unutarnju ljepotu.
i smrti, vojske i pobjede. To prvo je bilo prisutno Raspukli nar ili raspukla karpuza slika su sunče-
u meni kao minerali što biljka isiše iz zemlje. (. vog potencijala u prirodi (ezoterija je očigledna).
. . ) Zimomora, stalna zimomora, govorila je o Slikarkin doživljaj ljeta je vizualiziran, a iskaz
prisustvu smrti u tijelu koje je đikljalo. ’’7 poetski snažan, poređenjima i bojama blizak Hu-
Na taj način je priča slikarke, uz sve ostalo, i minom:
priča one koja je preživjela zbivanja uzrokova- ‘’Raspukne crvenilom kao podne. Zato je
karpuza tako često na mrtvim prirodama. To je
6
7
Ibid, str. 68. 8

raspuknuto ljetno podne u crvenilu. Ta skrivena ‘’Je li se ovo u njoj krije veliki i teški san čovje-
zrelost sunca. Ta skrivena vlažnost u suhaji ča- kov o vodi. Teški san je nepokretna voda okeana.
lopeka. ’’9 Ova rijeka doziva tu gustu nepokretnost svojim
Iako su romaneskna dešavanja smještena u pokretom i hukom.
Mostar i iako je roman natopljen sokovima juga, I okeani imaju svoje rijeke i svoje brzace.
sunce nema ni frekventnost ni potencijal koji mu Svoje velike i male naplave, izvore. Svoju vodu
daje Humo. Kako je fikcionalni svijet romana u velikoj vodi. Eto to je jedna od slika što postoji
ostvaren ženskom senzibilnošću, osjećaj sveje- u nama bez predajnika. Treba je dozvati iz svoje
dinstva čovjeka i prirode je ispoljen kroz jednost utrobe, zaumlja. ’’12
sa zemljom, jer zemlja je arhetipski simbol plod- U romanesknom svijetu Jasmine Musabegović
nosti, ona je rodilja, ona oplođena suncem daje voda je elemenat koji nas povezuje sa svijetom,
život: ‘’Tijelo i tlo. Meso i zemlja. Jedno. Veliko vodama spoznajemo sebe i vodama otičemo.
jedno. ’’10 Zemlja je simbolički princip suprotan Strah Bećirov da u zatvoru ne izgubi dio identite-
nebu – pasivni i ženski. Erotska snaga sjedinjenja ta iskazan je metaforom vode: ‘’Samo da iz mene
kiše i zemlje je najsnažniji poetski izraz našlo u ne izađe sva voda: da ne presušim. Ona će me
slici pokislih ženskih tijela s nogama u blatu: čistiti svojim dubinama, modrinama, brzacima i
‘’Noge su upadale, a koža upijala vlagu. Bilo potocima. ’’13, a vječna zapitanost čovjekova ko
je to veselje zemlje i tijela, neba i vode. je i kuda ide odgovor nalazi u predavanju snazi
(. . . ) primarne materije: ‘’Treba ostaviti skvašenu ha-
Jesu li se to brzaci slijevali sa neba ili se tajnim lju, lice u posustalom nevremenu uzdignuti nebu
kanalima provlačili iz okeana u nebo, pa nazad u da se po njemu kiša sliva, i pustiti da budeš neki
zemlju? Koji tokovi idu u velikoj vodi, kao što ta
brzak okeanskih dubina. ’’14
ista voda kola u nama. Gdje se slijeva i gdje utiče
Opčinjena mostarskim Starim mostom i ne-
naš brzak, ovaj koji đumi i pulsira ispod kože?
mogućnošću da slikom ‘uhvati’ trenutak skoka
Čemu tražiti odgovor? Treba ostaviti skvaše-
i doticaja tijela sa Neretvom, naratorka uspijeva
nu halju, lice u posustalom nevremenu uzdignuti
bogatstvom zvuka iskazati jedinstvo ljepote Mo-
nebu da se po njemu kiša sliva, i pustiti da budeš
sta, čovjeka i rijeke, ostvareno u bljesku:
neki brzak okeanskih dubina. Ne znati ga, samo
‘’Kupač je pao. Tek u djeliću vremena izrav-
ga osjećati. Radost spajanja zemlje i vode. Nji-
hov gromoglasni smijeh i orgijanje pretvorili su nao se sa podvigom mosta: da sam sebe nadmaši
se u tjeskobu. Kiša jenjava, i moje noge izlaze na i preskoči. Što tanji mlaz, to dostojanstveniji pad
vlažnu i meku zemlju. ’’11 u vodu. Tanji mlaz je manja rana, zasjek britkog
Ako postoji prirodni motiv koji zaslužuje po- noža, i opet sklopljena voda. A taj tren može da
sebnu pažnju, što zbog frekventnosti, što zbog živi i traje samo u slici. Neimar ga je okamenio.
simboličke vrijednosti koju mu daje Musabego- Jedan jedini tren iskoka iz zemljinih sila u luk.
vićeva, onda je to voda u svim svojim pojavnim Tada masa samu sebe zaskače. ’’15
oblicima. Za slikarku iz romana Most osim kon- Aliteracijom suglasnika m u narednom od-
kretne rijeke, Neretve, u čijoj ljepoti je uživala lomku, uspostavljena je zvukovna ekspresivnost
u svom mostarskom djetinjstvu, postoji i voda kojom se ističe i pojačava snaga dvaju riječi –
koja ima višu vrijednost i simboličko značenje. majka i most – a koje su temeljne u određivanju
Stvarna Neretva je postala njena unutarnja voda, naratorkine umjetničke i ljudske suštine: ‘’Dvije
unutarnji tok njene umjetnosti i njenog doživljaja rijeke i dva mosta se sudaraju u našim tijelima,
svijeta. Slikarka pripada rijeci, a rijeka velikim iskustvu i pričama. Majkine i moje rijeke. Mamin
svjetskim vodama:
12
Ibid, str. 11/12.
9
Ibid, str. 15. 13
Ibid, str. 54.
10
Ibid, str. 17. 14
Ibid, str. 156.
11
Ibid, str. 153/156. 15
Ibid, str. 7.

i moj most. Sada idem njenim putem do mosta. jesti, ovih skrivenih tajni koje su me obvile a koje
To znači preko mosta, izvana, ali sjećanje na taj više ne mogu da izdržim na svojim ramenima: ni
most iznutra, znači da idem i prema mostu i na sunce, ludo ni rijeku još luđu: hoću kući.
most. ’’16 S obzirom da je roman Jasmine Musabegović
Imitativnom glasovnom simbolikom strujnih u najvećem dijelu ispisan narativno smirenim ka-
suglasnika Musabegovićeva ostvaruje efekat hoda zivanjem o doživljajima glavne protagonistkinje,
po pijesku i šum Neretvine vode – ‘’To ovaj ko- a često sadrži i vremenski sažeta izvještavanja o
rak što škripi i od neprikladnih štikli nije šunjanje vanjskim zbivanjima, to je poetizacija ovog roma-
samo u vlastito sjećanje, u svoje slike, šunja se na više sadržajne nego formalno-jezičke prirode.
on, ovaj korak, i u sjećanje (. . . ). Sjeća li se samo U Mostu smo kao lirske postupke uočili osoben,
sebe ovo nebo i ove biljke razlistale kao oslikano subjektivan odnos prema historijskim događaji-
pamćenje i ovaj šum što sam sebe doziva i prepli- ma i proživljavanju individue date kroz pripovi-
će? (. . . ) Usložnjene slike sjećanja čovjekovog jedanje u prvom licu, te onaj osobit odnos čovje-
dovela sam do platna. ’’17, a aliteracijom struj- ka i prirode svojstven najvećem broju bošnjačkih
nih i praskavih konsonanata pojačava doživljaj pripovjedača, s malim nijansama razlikovnog,
kiše i grada – ‘’Grad bobače po daskama a kiša specifično ženskog doživljaja prirodnog okružja
prolazi kroz rupe na krovu između razmaknutih i i ljubavi. U tom smislu je uobičajeno lirska igra
sklepanih dasaka. ’’18 Iako je pripovijedna pozi- sa jezikom u ovom romanu nešto oskudnija na
cija u ovom romanu pripala slikarki pa time dala drugom pripovijednom nivou. Unutar retroverzi-
prednost vizuelnim nad auditivnim fenomenima, je, sjećanja na događaje iz djetinjstva pratimo kao
iz ovih nekoliko primjera je vidljivo da Jasmina iskaz klasične naracije u prepletu dijaloga i svih
Musabegović uspješno koristi i zvučnost kao jed- vrsta monologa, bez lirizacije iskaza na seman-
nu od ekspresivnih vrijednosti jezika. tičkom nivou. Ukoliko postoji, pjesničko očuđa-
Rijeka, most i južno podneblje dati kroz vi- vanje metaforom je vezano za protagonistkinjin
zuru slikarke gube realistične obrise i postaju doživljaj bolesti, groznice i boravka u sanato-
slika, pjesnička slika iscrtana personifikacijom rijumu. To su ili stanja bunila (teške vode bola,
(rijeka koja zacvili u vodoskoku; rijeka je bjeli- curci sna, curci buđenja, đubrište rata, bljutav
nom procvjetala, vrisnula; to most vrhom skače), ukus noći), ili prvog kontakta sa smrću (Zidovi
metaforom (nebo što je puklo kao zvono, tunel se ponovo sklopiše, i oni suhi, također. Ćoškovi
sokaka, raskalašenost juga) ili postupkom meta- se sastaviše. Rijeka bola izađe iz sobe; Smrt se
forizacije iskaza na sintaksičkom nivou, koji je nastanila u meni), ili prvih vizija svijeta na način
i najfrekventniji: Rijeka se između njega koprca umjetnika (Tok bjeline se sklupčao u sliku; Da
kao zmija između rašlji; Mrsi se svila oko butina slikam bjelinu? Bijeli paravan i bjelinu u sebi. Ja
kao zamršena misao; Voda se prevrtala i kopr- u svojim slikama ništa drugo i ne radim već razli-
cala pod njim kao uhvaćena riba što se bori za stavam bjelinu). Snažan utisak koji je na slikarku
život; Raspukne crvenilom kao podne; Jedan je- ostavila bjelina bolesničke postelje i zidova bol-
dini tren iskoka iz zemljinih sila u luk. Tada masa nice ostavit će trajan pečat na njenu umjetnost, a
samu sebe zaskače; Nazidana bijela energija, i njeno kazivanje poetizirati i na momente udaljiti
plava koja u napregnutosti mase i bjeline prelazi od klasičnog pripovijedanja.
u vrijeme; To se dubina neba sa dubinom zemlje Iako su snažne emocije na momente iskazane
dodiruje, u tajnim slikama što u praznom vazdu- snažnom zvučnošću, slikarka Jasmine Musabego-
hu prebivaju; Puna sam, nabijena ovog zrelog vić bilježi vizualne senzacije koje su je odredile
voća, ove zemlje, ovog južnjačkog nemira i obi- kao umjetnicu, te je njen svijet dat okamenjenom
16
Ibid, str. 8. slikom. U tom smislu, njen iskaz kao sintaksosti-
17
Ibid, str. 10. lističku dominantnu bira nominativnu rečenicu i
18
Ibid, str. 154.

deglagolizaciju: ‘’Kamenje i cvijeće. ’’19 ‘’Skok. se smijale težini kamena koji je pritiskao zemlju.
(. . . ) Pljesak. (. . . ) To mitsko nebo mediteran- Zrno nakon rasta je jače od kamena. ’’26
sko. (. . . ) Kamen do kamena, kamen na kamenu. Snaga mirisa i raznovrnost cvjetnih boja uka-
Bjelina na bjelini. (. . . ) Bijela slika. ’’20 ‘’Tihanj. zuju na ljepotu božanskog stvaranja, ali i, simbo-
Riječ melem. (. . . )Tišina, zastoj, tihanj u protoku. lički, snagu života da se, unatoč tome što je pri-
(. . . ) Skok. ’’21 ‘’Iskra, elektricitet, vasionski. (. tisnut kamenom, ukaže u svom obilju i neuništi-
. . ) Ruke sklopljene u krilu. (. . . ) Okean: velik vosti. Način mišljenja iskazan u Mostu, sudbina
i inertan. (. . . )Mreža pokreta i puteva u nepo- protagonista kao i društveno-historijska situacija
kretnosti. (. . . ) Bujice i kamenje. (. . . ) Duga u u kojoj su živjeli, sjedinjuju se u ovom utisku
plavom. Dubine, plićine. Ona pjeskovita, kameni- koji stvara avlijsko cvijeće. Musabegovićeva je
ta, muljevita, skliska, oporna, divlja i tajanstvena opažajnim saznanjem mostarskih mahala i avlija
dubina. ’’22 ‘’Njena četka. Kist. Četka. (. . . ) Sveti dosegla do spoznaje višeg reda o ljepoti života
pokret. (. . . ) Rodenova skulptura: Zemlja. (. . koja upijena sveobuhvatnošću čula čini čovjekov
) Zidine, bijele zidine, kule. (. . . ) Kovitlac sve- unutarnji svijet, a koji je onda moguće iskazati
ga, i vrh, taj luk, taj spoj. ’’23 ‘’Ljuljanje, pljesak, slikom i riječju.
upiranje prsta u mene, smijeh, šarenilo glava i Stari most, mostarski, u romanu semantički
ćilima po prozorima. ’’24 ‘’Rijeka djece u rijeci. funkcioniše na nekoliko nivoa – to je konkretan
’’25 Osim što su bezglagolske, ovakve rečenice su objekat koji je obilježio njeno djetinjstvo, meta-
po pravilu i parcelati te je njihova naglašenost i fora životnog puta preko mosta ili ispod njega,
ritmička vrijednost dodatno pojačana. Fragmenti- prihvatanja ženskosti u sebi i poistovjećenja sa
rane slike i gomilanje vizuelnih detalja doprinose majkom, ali i simbol koji nadrasta sva moguća
semantičkom isticanju i deautomatizaciji percep- upisivanja značenja:
cije, njima se imenuju pojave i predmeti, a tok ‘’S ovog, novog mjesta, most se vidi od najdo-
svijesti usporava i zadržava na detaljima. Percep- njeg kamena, od onih koji su u vodi, do vrha. Od
cija svijeta one koja je slikarka mora biti data u prvog udaljenog kamenog potpornja, koji počinje
statičnim slikama a ne u pokretu i radnji. čak od Tepe pa niz Kujundžiluk, do podmostovlja.
Dvije takve ključne slike jesu jedna mostar- Kao raširena krila koja će mu odozdol i odozgor
ska avlija i Stari most – slike koje nadrastaju mi- trebati da tek u jednom malom, najsitnijem trenu
metičku vrijednost i prerastaju u simbole. Avlija i sam prhne u vis. Kamen do kamena, kamen na
je signal kulturološko-civilizacijske pripadnosti kamenu. Bjelina na bjelini. Slaže se, nadogra-
protagonista romana i znak je ambijenta u kojem đuje i penje. Nikada ranije, do ovog trenutka i
se odigrava fabula, ali i izraz autoričinog doživ- ovog mjesta nije primijetila koliko zidine i hrane
ljaja svijeta: i okružuju njegov luk. Taloži se i nagomilava bje-
‘’To je druženje sa tišinom bilja, sa njihovom lina. Bjelina nije boja ni slikarstvo, a opet, evo
bolnom nepokretnošću, sa njihovim bojama koji- jeste; iskazuje masu. Tvrda tvar se njome glasa.
ma su iskazivale sebe. Uvijek počinjem od roza- Jedna na drugu. Jedna do druge. Polako. Stame-
ljubičastih alkatmera koji su mi prvi upali u oči. no i mirno. Materija se zbija u sebi. ’’27
Posadila ih je u jednom, gornjem, ćošku kuda se Od svog nastanaka Stari most privlači umjet-
ne prolazi, između kaldrme. Tanke stabljičice su nike koji mu pokušavaju dati različite simboličke
izlazile između kamenja, krhke i vesele, kao da su vrijednosti, da bi konačno shvatili da su svi nji-
19
Ibid, str. 13. hovi pokušaji samo skelet i smola28. Musabegovi-
20
Ibid, str. 14. ćeva to zna pa svoju viziju Mosta daje kao bijelu
21
Ibid, str. 15.
22
Ibid, str. 16. 26
Ibid, str. 136.
23
Ibid, str. 18. 27
Ibid, str. 14.
24
Ibid, str. 30. 28
Skender Kulenović, Tarih (II) za Stari most u Mostaru,
25
Ibid, str. 117. Pjesme/Ponornica, str. 105.

senzaciju; bijelo nije ništa i bijelo je sve; most je semantičkih i sintaksičkih stilskih figura, osobi-
bjelina i svjetlost, a svjetlost je sve. to u prvom i posljednjem poglavlju, njen iskaz
Simbolizacija na tekstualnom nivou podrazu- je i na jezičkom nivou poetiziran, a intenzionalni
mijeva višeznačnost svih komponenti djela, od fenomeni su takvi da je roman poprimio niz oso-
naslova, preko imena likova i toponima, specifič- bina uobičajenih u lirskoj poeziji. Na taj način,
nosti karaktera i fabule, do pojedinačnih odloma- roman Most postaje sastavnim dijelom one linije
ka i romana u cjelini. Poetizirajući svoj roman, u bošnjačkog romana koja započinje sa Grozdani-
različitom obimu i upotrebom različitih poetskih nim kikotom Hamze Hume, nastavlja romanima
sredstava, Musabegovićeva na momente odbacu- Meše Selimovića, Ćamila Sijarića, Nedžada Ibri-
je puku referencijalnost a ekstenzionalne feno- šimovića, do Imotskog kadije Irfana Horozovića,
mene svijeta koje roman obuhvata podiže na viši i dalje, a čija je dominanta pretakanje narativnog
nivo značenja. Upotrebom fonetsko-fonoloških, u poetski iskaz.

Almedina Čengić, Ahmed Muradbegović - Mizantrop ili buntovnik sa razlogom
Almedina Čengić
AHMED MURADBEGOVIĆ -
MIZANTROP ILI BUNTOVNIK SA
RAZLOGOM
E kspresionizam kao književni pravac je ustva-
ri eksplicitna reakcija na događanja koja su
obilježila prve decenije XX stoljeća. Erupcija
rušen, uslovljen velikim preokretima u svjetskom
poretku, u svom analognom procesu je poništio i
sve vrijednosti ljudskog bitisanja i življenja.
koherentnih buntovnih reakcija kao rezultat stra- Čovjek bez ideala i nade, raspolućen između
danja čovjeka i čovječanstva tokom Prvog svjet- vjekovne stereotipne prošlosti i atipične neiz-
skog rata i trajnih posljedica koje su evidentno vjesne budućnosti, postaje glavni lik ekspresio-
uzdrmale svijet, u potpunosti će idejno odrediti nističkog uobličenja. S obzirom da tako postaje
ovaj pravac. sinonim svih stradalnika koji su prošli strahote
Pojam “ogoljelog čovjeka”, kao jedan od mo- ratnih događanja, ekspresionizam će postati naj-
tiva ekspresionističkih tekstova podrazumijeva reprezentativniji način plasiranja ideja, pogotovo
analitičku spoznaju nutrine čovjekovog bića. mladih avangardnih pisaca sa gotovo kompletnog
Potpuno udaljen od dotadašnjeg tradicionalistič- evropskog tla.
kog, melodramskog prikazivanja “ljudske duše”, Nesreće i posljedice razaranja nakon velikog
ovaj pravac će protežirati ideju da je vrijeme da svjetskog sukoba su i na ovim područjima ostavi-
se iskreno progovori o negativnim emotivnim le veoma snažan emotivni naboj koji je tražio put
nabojima ljudske psihe opterećene spoznajom o da iskaže sva nezadovoljstva i tešku patnju kroz
mizernoj vrijednosti života. Tako, emotivni sklop koju su prolazili ljudi sa ovih područja bez svoje
čovjekovog bića postaje predmetom umjetničkog krivice, potpuno podređeni tuđim idealima i inte-
uobličenja, ali ovog puta u negativnom kontekstu resima. I upravo ekspresionistička eksplozija bol-
tragičnih proživljavanja. Bolni krik napaćenog nog iskustva raspada cijelog jednog sistema, ali i
i potpuno deformiranog uma, pritisnut težinom s tim društva i porodice, kao i totalno uništenje
stradanja bez krivice, nasilnim umiranjem i pat- čovjeka i pojedinca, bila je motiv mladim stvara-
njom, glavni je moto ovog međuratnog književ- ocima da se hrabro upuste u stvaranje umjetničke
no-umjetničkog pravca. Duboko uranjajući u te vizije tragičnog života ljudi sa ovog područja.
sfere bola, pisac ekspresionizma skicira svoje Ahmet Muradbegović, slijedeći inovativna
likove u antagonističkim varijantama genetskog stremljenja nove generacije suvremenih pisaca,
izobličenja. postaće jedan od najznačajnijih ekspresionistič-
Kao jedinka, čovjek nakon svih iskušenja koja kih stvaralaca sa ovog prostora. Gotovo intuitiv-
je prošao, potpuno je dezorijentiran i izgubljen, no prepoznajući tragediju svojih sunarodnjaka
raspolućen između konfesionalno određenog pa- koji su očito postali žrve njima nepoznatih želja i
trijarhalnog mira i neizvjesne emancipacije novog stremljenja, ovaj pisac sopstvenom umjetničkom
nadolazećeg doba. To neminovno prouzrokuje ki- kreacijom slika njihovu sudbinu. Muradbegovi-
danje veza koje su u nekom drugom vremenu zna- ćevi junaci egzistiraju na margini života, potpu-
čile sigurnost u idealiziranom poimanju osnovne no dezorijentirani i distancirani od sopstvenog
društvene jedinice, porodice, kao i potpuni raskid okruženja i sredine kojoj su nekada pripadali, a
sa tradicionalnim poimanjem “idiličnog doma”. koja, opterećena neizvjesnošću i pritisnuta eg-
Društveno-politički poredak, u potpunosti na- zistencijalnim problemima, ne želi da djeluje, i

sve one koji su postali drugačiji, izolira. Pome- ma nastalim na osnovu iskustvenih parametara.
nuti pojam “ogoljeli čovjek”, u značenju potpuno U potpunosti zalazeći u svijest čovjeka koga
otuđene individue, plasiran kao jedan od glavnih dobro poznaje i opisujući ga u gotovo animalnoj
ekspresionističkih načina u skiciranju glavnog intuitivnoj spoznaji o vječnoj opasnosti kojoj je
junaka, Muradbegović će uobličiti na jedan novi, izložen, Muratbegović gradi svijet svojih glavnih
sebi svojstven način, otkrivajući tako svojom junaka stradalnika. Njegovi Petar i Ekrem su iz-
umjetničkom kreacijom svijetu gotovo nepozna- gubljeni junaci u svijetu bahatosti, pohlepe, pre-
tu sopstvenu zavičajnu sredinu i njeno okruženje vara, straha, patnje i stradanja i kao takvi lutaju
ukliješteno između tradicije i suvremenog doba. u koherentnom uobraženju halucinativnih vizija.
Duboko uranjajući u čovjekovu nutrinu i njego- Sve kategorije ljudskih vrijednosti su za njih pot-
vu svijest i opisujući ga u potpunosti kao auten- puno strane i u njihovom poimanju potpuno izo-
tičnu i specifičnu pojavu određenu sopstvenim bličene. Ljubav je zamijenjena mržnjom, povje-
okruženjem, ovaj pisac će dozvoliti da njegovi renje izdajom, dobro zlom, življenje umiranjem.
likovi spontano reaguju na sve promjene koje I ako se na prvi dojam čini da u tekstu “Bijesno
su destruktuirale njegovu etimološku i genetsku pseto” Muradbegović preferira negativni utjecaj
koegzistenciju. U analitičkom istraživanju neče- mikrosredine na glavnog junaka, u drugom tek-
ga što nema ni oblik, ni boju, ni formu, a dio je stu, “Pomrčina krvi”, negativni utjecaj globali-
emotivnog sklopa svakog čovjeka, izdiferencirat zira i postavlja na nivo makrookruženja; ipak, u
će se dvije krajnosti koje jesu smisao samog biti- oba slučaja, krajnji efekat deformacije ličnosti je
sanja; dobro i zlo suprotstavljeni jedno drugom u u potpunosti izjednačen i očitovan kroz neminov-
vječnom antagonističkom trenju. ne posljedice od kojih trpe i jedinka i društvo.
Taj inovativni način sagledavanja tragične Drama kao forma je na neki način bila naj-
stvarnosti, i možemo reći “tragičnog junaka” u pogodniji način plasiranja ekspresionističkih
njoj, možda je najočitiji u dramama “Pomrčina idejnih rješenja, jer u svojoj izvedbenoj verziji
krvi” (1923) i “Bijesno pseto” (1925) najreprezentativnije je mogla pokazati emotivnu
Svjestan veličine tragedije u kojoj obitava čo- ekspanziju unutarnjeg nemira glavnog junaka.
vjek, vječno nesigurnog i pokoravanog balkan- Izgovorena riječ na sceni direktno je podilazila
skog poluotoka, njegov sunarodnjak, Muradbe- ekspresionističkom pokazivanju “ bolnog krika”
gović će dati jednu posebnu notu ekspresionistič- napaćenog čovjeka. Stoga je Muradbegović vje-
kom pristupu u odabiru specifičnih podneblja u rovatno odabrao dramu kao konačni izbor za svo-
kojima su se mogli iskristalizirati njegovi glavni je umjetničko uobličenje teksta.
likovi kao što su Petar Stanić i Ekrem-beg. On analitičkim postupkom zalazi duboko u
Mada u prvom poimanju njih dvojica pripa- svijest svojih glavnih likova u kojoj su u jednom
daju sasvim različitim kulturnim sredinama, kraj- anatagonističkom grču suprotstavljene dvije kraj-
nji efekat ljudskog stradanja i umnog izobličenja nosti ljudskog karaktera, dobro i zlo. U toj bjeso-
jedinke, prouzrokovan promjenama koje njima mučnoj borbi čovjek gubi kontrolu nad sobom, a
nisu prepoznatljive, je gotovo identičan; totalno negativna energija koja svoje izvore crpi upravo
pomračen um jednog običnog nedužnog čovje- iz nihilističkog odnosa inertnog okruženja, kulja
ka. Ekspresionizam ove regije ponuditi će jednu u mlazovima mržnje. Ta asocijalna agonija inici-
od svojih varijanti koja će biti koloritno obojena ra potpunu izolovanost koja se reprodukuje kroz
osobenošću regije kao i raznolikošću populacije stanja apsolutne dezorijentiranosti i depresije.
koja isljučivo slijedi svoja moralna i etička nače- Njegov lik potuno predan osobnoj tagediji, ne
la, gotovo potpuno drugačija od onih koja podli- preza da zajedno sa drugim uništi i vlastiti život.
ježu stereotipima uređenih socijalnih sredina. U
vječitom strahu i zavisnom položaju od različitih Petar Stanić kao i Ekrem-beg, uhvaćeni u vr-
osvajača, ovi prostori će biti ustrojeni po pravili- tlog životne agonije, gube vezu sa stvarnim svi-

jetom i postaju žrtve vlastitog bunta. Zlo u njima „Katkad je dovoljna samo jedna izreka, jedan
klija poput korova na plodnoj zemlji i bubri do usklik, pa da se u čovjeku probudi čitav niz psi-
eksplozije koja tako sadi novo sjeme zla. Gotovo holoških zbivanja, doživljaja, da se uzbuni mašta
nevjerovatnom brzinom napreduje taj negativni i otpočne realizirati na papiru, platnu, u glini. . .
osjećaj. Krakovi mu izrastaju u ljudskoj utrobi, ono što je čovjek doživio. Tako je bilo i kod mene,
a potom obavijaju um i tijelo, pulsirajući i dalje Mašta je radila, krv se uzbunila i ja sam gledao
u krvotoku u ritmu neizdrživog bola i nadolazeće pred sobom scenu za scenom, sa groznim suko-
stihije. Potpuno nestaje granica između onog ani- bima i lomljavom raspaljenog ljudskog mesa, ko-
malnog nagonskog i onog humanog ljudskog u jim teče crna, pomračena krv. Prešao sam Savu i
čovjeku. On se instinktivno prepušta onome čime došao u hotel, gdje ću prenoćiti, a sutra nastaviti
ga je priroda obdarila po rođenju, osjećajući se put. Kad je osvanuo dan imao sam nekoliko pri-
potpuno napušteno i ugroženo od svih u svom zora svoje nove drame pod naslovom Pomrčina
okruženju. Potreba za samoodržanjem nadvlada- krvi“. (A. Muradbegović „Kako se postaje dra-
va sva druga osjetila i potiskuje bilo kakvu želju matičar“)
za povratkom u stereotip bolne svakodnevnice.
Potpuno bez snage i volje da ispoštuje svoje
„Koliko god je naš pojedinac ispunjen bje- obaveze i bez mogućnosti da ponovno prepozna
snilom, o kome smo prije govorili, toliko je opet i shvati vrijednosti života i konvencionalnosti za-
masa sa svojom logikom i lažljivim moralom jednice kojoj je i sam nekada pripadao, Ekrem-
opterećena još više tim bjesnilom. Između našeg beg srlja u najveću tragediju koju čovjek može
rasnog tipa i jedne strane rase postoji vidljiva i da iskusi, ubojstvo vlastitog djeteta kao revolt na
izrazita razlika, između naše i strane mase ne po- plač, koji ga je vjerovatno vratio u trenutke užasa
stoji nikakva osim u čisto vanjskim sporednim kada su vrisak i vapaj bili jedini znaci da je prije
oblicima: nošnji, običajima itd. I što je najvažnije ratnih strahota tu postojao čovjek i život.
naš je pojedinac mnogo jači, izrazitiji od mase,
od cjeline. I eto zato sam ja težište svoje ideje „Ekrembeg, pomračen i izgubljen, odlazi u
općeg ljudskog bjesnila koncentrisao u jednu lič- dječiju sobu, tobož da uspava malog Asima, a
nost- pojedinca. To bjesnilo nema granice, nema ustvari ga davi i tako uspavljuje zauvijek. Pomr-
forme. Ono se u svom vehementnom zamahu čina krvi i požar strasti bili su jači, satansko i de-
penje do zenita ljudske svijesti, gdje se ogledava mnijačko (tjelesno) prevladalo je i pobijedilo u
u apsolutnome idiotizmu. On jedini ima ljubav i toj ogorčenoj borbi polova.
simpatije za njegove turbulentne i razorne život- Već sa prvom dramom Muradbegović je po-
ne akcije, dok to bjesnilo ne navali samo na se i kazao da zna i postavi dramsku radnju, napetost
ne sroza se niz vratolomne kosine u propast. Eto raste iz scene u scenu i na kraju eksplodira u ani-
to je uglavnom ideja moje drame „Bijesno pseto“ malnom kriku, a zatim se sunovrati u tišinu i klo-
„ (A. Muradbegović „O ideji Bijesnog pseta“- nuće. “ ( J. Lešić „Dramska književnost“ - „Inti-
premijera na Wilsonovom trgu 2. VII 1926. ) mno psihološka drama. Ahmed Muradbegović“)
Gotovo se u potpunosti može poistovijetiti ne- Potpuno dezorijentirani, patološki opterećeni

gativni emotivni naboj u oba Muradbegovićeva strahom koji ih neumitno slijedi, Muradbegovi-
lika, Ekrem-bega i Petra Stanića. Mada, motiv ćevi junaci u satanskoj viziji prelaze „s onu stra-
koji prouzrokuje takvo stanje ima različite osno- nu razuma“.
ve, učinak na glavnog junaka, njegove misli, po- Emocionalna napetost, mržnja i bijes narastaju
stupke, ima isti rezultat i u krajnjoj eksplicitnosti u susretu sa tuđom srećom i veseljem. Kulmina-
se izjednačuje u svojoj osnovnoj poruci. cija sukoba će eksplodirati upravo kada se sudare
te dvije emocionalne krajnosti. Započinje unu-

tarnja borba, čovjek se pretvara u pomahnitalu Konačni efekat destrukcije je u oba ova tek-
zvijer vođenu instinktima i sve i svi oko njega sta u svojoj krajnost identičan. Oboljela jedinka
postaju njegovi prirodni neprijatelji zbog kojih se društva, za koju se to društvo ne brine, može pro-
osjeća ugroženo, on osjeća samo jedno - da mora uzrokovati epidemiju i njegov apsolutni krah.
da se izbori za sopstvenu egzistenciju. Gonjen „Sa „Bijesnim psetom“ ekspresionistička dra-
animalnim nagonima, srlja u sopstvenu tragediju. ma je dosegla svoj zenit, sažela je poslijeratno
U toj agonalnoj neravnopravnoj borbi jaz između iskustvo, hipertrofirala ga, i istovremeno, makoli-
društva i pojedinca raste u svojoj gradaciji produ- ko to izgledalo paradoksalno, učinila ga izlišnim
bljujući još i više duboki ponor nerazumijevanja, i prevaziđenim. U paradoksizmu elementarnih
oivičen strahom s jedne i mržnjom s druge strane. strasti u kojima se ljubav i mržnja gotovo i ne ra-
Čovjek ostaje sam na svojoj strani ponora, oso- zlikuju, dosegnuti su predjeli patološkog, junaci
ran i povučen iz društva. su toliko siloviti i nekontolisani u svojim afekti-
ma da se najčešće nalaze „s onu stranu razuma“.
Ti mizantropi Muradbegovićevih tekstova “ (J. Lešić „Dramska književnost-Intimno psiho-
poslije doživljenog razočarenja i sagledavanja loška drama A. Muradbegović)
okrutnosti svijeta koji ih okružuje, nikada više
neće biti slobodni ljudi. Instinkt će sve više po- Tako se elementi ekspresionizma u pomenu-
tiskivati razum i buditi u njima želju za osvetom, tim Muradbegovićevim tekstovima miješaju sa
kažnjavanjem, ubijanjem. U potpuno nihilizira- vrlo prepoznatljivim elementima svakodnevng
nom pesimizmu u odnosu na vrijednosti života, života. Događaji koje on opisuje nabijeni su in-
Muradbegovićevi likovi djeluju kao apsolutni tenzivnim emocijama koje su sveprisutne u djelo-
negativci. Međutim, njihovi postupci, analizirani vanjima i postupcima glavnih junaka. Ipak, ostaje
u svojoj osnovi i konačnom efektu, imaju pozi- jedno ključno pitanje, ako te emocije i karakterne
osobine prepoznajemo i u vlastitoj okolini suvre-
tivistički pristup, jer ustvari njihova svrha je da
menog društa kojem i sami pripadamo, koliko tog
upozore čovjeka i čovječanstvo pred kakvom ka-
zvjerskog i krvoločnog ima u nama samima i šta
taklizmom se našao svijet i kako mu prijete još
bi se desilo kada bi u jednom momentu popustili
veće strahote, ako se nešto u međuvremenu ne
pored instinktivnim nagonima i predali im se? Da
promijeni i zlo se ne zaustavi.
li bi Ekrem-beg ubio vlastito čedo i počinio zločin
Pogotovo je taj osjećaj izražen kod napaće-
da bi ga zaštitio od zla za kojeg je siguran da ga
nog balkanskog čovjeka koji je vječno u centru
čeka u ovom neizvjesnom vremenu i svijetu i da
nečijih tuđih sukoba, nerazumijevanja, ratova i li bi Petar Stanić narušio kodekse sredine iz koje
stradanja. On u toj svojoj lucidnoj izgubljenosti potiče da bi dokazao svoju revnost i privrženost
pokušava raskinuti okove koji ga stežu vijekovi- njoj? Potpuno postaje nebitno da li negativni uči-
ma da bi odbranio čovjeka, ne sebe, nego nekog nak na čovjeka proističe iz mikrosredine bliskog
drugog i uništavanjem sebe on pokušava gotovo okruženja u „Bijesnom psetu“ ili makrosredine
nesvjesno zaštititi svoju okolinu, ali način na koji svijeta i svjetskog poretka u „Pomrčin krvi“; ja-
to pokušava učiniti deklarira ga ne kao žrtvu, sno je da je konačni efekat u svojoj krajnosti pot-
nego kao okorjelog krvnika. puno izjednačen. Bunt jedinke pritisnute negativ-
nim doživljajima i osjećanjima, predisponiran je
Muradbegović u drami „Bijesno pseto“ po- uništenjem i njenim tragičnim krajem. Opsjednut
kazuje učinak mikrosredine na negativno uobli- strahom i neizvješnošću sopstvene egzistencije,
čenje individue, dok u drami „Pomrčina krvi“ to taj čovjek je neminovno izložen stalnim sukobi-
prezentuje na razini makrosredine i učinka glo- ma i vječnoj borbi.
balnog svijeta i njegovog poretka, koji u svojoj
manipulaciji i sili potpuno uništava osnovnu je- Čovjek „mizantrop-čovjekomrzac, osoran i
dinku društva i porodice, čovjeka. povučen čovjek“ nosi u sebi kategoriju buntovni-

ka, ali svakako sa razlogom, njegova povučenost svi mi- kao i taj tip- pomalo mislimo mesom i go-
jeste i mora biti rezultat njegovog vaspitanja, od- vorimo mišicama. Govorim pomalo jer on je ipak
nosa porodice, sredine i drugih ljudi prema nje- predstavnik tog bjesnila u nama, on je njegova
mu. ekspresija, značenje i posljedica“ (A. Muradbe-
Pomenuti Muradbegovićevi junaci žive u teš- gović „O ideji Bijesnog pseta“)
kim vremenima, dobu između dva svjetska rata,
vremenu straha, stradanja, neimaštine, neizvje- Djela Ahmeta Muradbegovića, zaokružena i
snosti i poremećenosti psihe prouzrokovane na- obilježena njegovim postojanjem u tom vremenu
siljem. Tako je potpuno opravdano da su kulmi- i iskustvenim saznanjima, jesu svjedoci jednog
nacione tačke negativnog djelovanja njegovih li- nemirnog perioda, ne samo u književnosti i umjet-
kova locirane vremenski u gluhim noćnim satima nosti nego i sveukupnoj historiji čovjeka i čovje-
kada duhom vladaju sjene i prikaze i kada se um čanstva. Potpuno životni likovi i prepoznatljivo
potpuno predaje nagonima i porivima. krizno doba su u svojoj vjerodostojnosti sasvim
precizni, tako da se i sami možemo prepoznati u
„Htio sam da nađem izraziti rasni tip u svome njima, diviti im se, strahovati od njih i zgražavati
književničkom radu i napisao sam „Bijesno pse- se nad njihovim postupcima, pokušavajući tako
to“. Dubina našeg osjećajnog života, naše senzu- rasteretiti sopstvenu savjest.
alnosti, snažan i užaren temperamenat, naša si- Možda je perfidan zaključak da je i sam Ahmed
rovost, sačuvanost i primitivnost intelektualnog Muradbegović odbačen od društva u kojem je ži-
i socijalnog naziranja na svijet i na život dovela vio, okrivljen u jednom novom sistemu bez stvar-
me je do tog tipa i ja sam ga pretvorio u živi scen- ne krivice, u poslijeratnom periodu osjetio poriv
ski organizam. Za njegov karakter i način života sopstvene mizantropije i prestao da stvara svoja
„Bijesno pseto“ nije imalo apartan. Naprotiv, svi umjetnička djela, vjerovatno u periodu kada nam
mi imamo u sebi izvjesnu količinu toga bjesnila i je najviše mogao dati.

Elvira Isaković-Burina, Konak Ćamila Sijarića dvadeset godina nakon njegove smrti «Svako čita Homera»
Elvira Isaković-Burina
KONAK ĆAMILA SIJARIĆA

DVADESET GODINA NAKON
NJEGOVE SMRTI
«Svako čita svoga Homera»
J. W. Goethe
Č itajući djela Ćamila Sijarića uočavamo da

je moguće regionalne motive, ispričane za-
vičajnim vokabularom, uzdići do univerzalnih
379. (prev. Elvira B. ) „Pojam subjekta (lat. subiectum,
podmet, podlog) pojavljuje se već u grčkim i latinskim
izvorima, ali će tek sa prosvjetiteljstvom postati centralni
ljudskih vrijednosti i na primjerima pojedinačnih koncept filozofskog mišljenja. Često se vidi kao definici-
sudbina prikazati ljudske drame u određenim hi- ono obilježje moderne. Subjekt se uglavnom upotrebljava
u razgraničenju sa humanističkim pojmovima kao sopstvo
storijsko-kulturološkim okruženjima. Poseban (jastvo), ličnost, individuum. Subjekt se može generalno
izazov za književno-teoretska razmatranja pred- razumjeti kao polazna tačka spoznaje, subjektivnost kao
stavlja njegov roman Konak, objavljen 1971. uslov, ali i kao granica saznajne sposobnosti. Etimološka
godine. Dosadašnji književno-teoretski osvrti na dvosmislenost koja ističe, u zavisnosti od slučaja, aktiv-
ovo djelo uglavnom su bili ulovljeni u sočan lirski nu funkciju (temelj, osnova) ili pasivnu (podlog, pod-
met), vodi ka dva principijelno različita poimanja. No-
jezik pripovijedanja Ćamila Sijarića i progovarali vovjekovna filozofija (Leibnitz, Descartes, Kant, Hegel,
impresionističkim kritičkim izričajem. 1 Ovaj rad Fichte, itd. ) sve do idealističke tradicije vidi u subjektu
će osvijetliti djelo upotrebom dostignuća femini- suštinsku pretpostavku saznanja. Jedinstvo ovog ‘’tran-
stičkih teorija, koje su u književnu teoriju unijele sedentalnog’’, slobodnog i autorefleksivnog subjekta za-
veliku mjeru intelektualnog nemira i uzbuđenja i sniva identitet pojedinaca i jedinstvo njihovog iskustva.
Post-idealistička tradicija, nasuprot tome, ističe zavisnost
prokrčile staze za pristup novim pitanjima, koje subjekta od vanjskih datosti. Za oba poimanja ključno je
je tradicionalna «muška« kritika ignorirala ili pitanje odnosa subjekta prema objektu i prema drugim su-
isključivala iz rasprave. To su prije svega: jezik bjektima, kao i pitanje samospoznaje. . . Za Hegela ‘’ja’’
tijela, tjelesno zadovoljstvo u tekstu, nesvjesno u se spoznaje putem refleksije u drugom. Nasuprot njemu,
jeziku, žudnja kao nesvjesno u tekstu, ekspanzija Fichte tvrdi da opažanje sličnosti, uvijek pretpostavlja
već jednu predstavu o ‘’ja’’. U post-idealističkoj filozofiji
spola, spolni identitet, spolna različitost, književni dovodi se u pitanje autonomija i intencionalnost subjekta
kanon i «žensko pismo», autobiografska osnova (Nietzsche, Heidegger). Sve više se subjektivnost pežo-
pisanja, institucije i njihova uloga u književnosti rativno shvaća, kao suprotnost empirijskoj objektivnosti,
itd. Književno-teoretski osvrt na roman temeljit ona označava još samo granicu, odnosno nemogućnost
će se na analizi likova, odnosno subjekata prema spoznaje. Ova anti-subjekatska tendencija vodi u 20. sto-
ljeću ka oštrijem sporu oko pojma subjekta. Frankfurtska
konceptu Julije Kristeve2 i načina na koji je taj škola smatra da ‘’podmetnuti’’ subjekt egzistira samo još
subjekt izgrađen. 3 Analizirati ćemo sve likove unutar jedne unaprijed date mreže jezika, moći i ideologi-
je, odnosno, kao kod M. Foucaulta, unutar diskursa.
1
Duraković, Enes, Bošnjačka knjževnost u književnoj kri- Pored ovih društveno-kritičkih polazišta, teorija J. Lacana
tici, IV Novija književnost, Sarajevo 1998. tekstovi Mit- je za postmoderno razumijevanje subjektivnosti, također,
hata Begića i Radovana Vučkovića o djelu Ć. Sijarića r značajna. Dok prema Hegelu samosvijest nastaje kroz re-
2
Kristeva je time podstakla diskusiju o tijelu kao iskustve- fleksiju u drugom, Lacan ističe da se ova slika ogledala
no-izgrađujućoj instanci. u Lešić, Zdenko, Nova čitanja; ne podudara sa ‘’ja’’. Iz razloga ovog nepoznavanja, ne-
poststrukturalistička čitanka, Sarajevo, Buybook, 2002. razumijevanja subjekt je podijeljen, ja koje opaža i koje
3
Kroll, Renate, Gender Studies Metzler Lexikon (Ansatze, je opaženo nisu više istovjetni. J-F. Lyotard radikalizira
Personen, Grundbergriffe), Stuttgart-Weimar, 2002, str. postmodernu subjekatsku skepsu i govori, aludirajući

prateći njihovu: socijalnu konstrukciju subjek- Kulaš) i ženski likovi( Ema-hanuma, Dženeta,
ta, konstrukciju osobnog identiteta u odnosu na Urfa), između kojih posreduje narator hadum
kolektivni; spolni/rodni, rasni, etnički identitet. Alija. U romanu saznajemo samo onoliko nji-
Polazeći od ljudskih subjektiviteta, uočit ćemo hovih osobina koliko je nužno za razumijevanje
činjenice koje predstavljaju tvorbene elemente u djela. Ćamil Sijarić kroz svoje likove vrlo uspješ-
izgradnji likova a integracijom činjenica i njiho- no oslikava jedan nemiran i prijeloman historijski
vom infiltracijom doći do spoznajnih, moralnih, trenutak i refleksiju historijske drame na ljudske
estetskih i drugih vrijednosti koje su inkorpo- sudbine upućene na prostorije konaka, usamlje-
rirane u djelu. Novina i izazov u ovom radu je nog otoka jednog zaboravljenog svijeta. Iako su
primjena dostignuća feminističke kritike na djelo likovi smješteni u navedeno okruženje, koje ne
čiji je autor muškarac. izgleda lijepo, svaki od njih uzdići će se iznad
Roman Konak, kroz ljudsku i historijsku dra- sredine i vremena svojim etičkim vrijednostima.
mu, viđenu i ispričanu od strane hermafrodita Ali- Središnje mjesto, mjesto posrednika, a nikada
je, gradi viziju svijeta koji je na izdisaju. Na prvi direktnog aktera zauzima hadum Alija. Prirodna
pogled to je historijski roman, ali o historijskim seksualna pasivnost uvjetovala je pasivnost nje-
događajima doznajemo samo onoliko koliko je govog subjektiviteta, koji se u slovima knjiga i
nužno da bismo mogli razumjeti ljudske drame, citata krije od stvarnog svijeta. Njegova pozici-
koje se odvijaju u svim likovima. Citatnost i li- ja omogućava mu da bez pretenzija i naglašenih
ričnost jezika, poput Šeherzade u Hiljadu i jednoj seksualnih poriva uspostavlja relacije i kontakte
noći, upliću čitaoca u bajkoviti svijet. Roman je među likovima: …pišem-jer kalem je jedini moj
napisan u formi autobiografije koju «piše pa bri- drug, a i ko bi se drugi sa mnom družio kad sam
še» hadum Alija, korespondirajući u svojim zapi- ja izbačen iz svakog društva: iz onog muškog
sima sa perzijskim pjesnikom Šer-Anom. Autobi- gdje bih bio žena, i onog ženskog gdje bih bio
ografija, odnosno ispovjedni žanr, pozicionirana muško, pa sam sam-s tobom o Bože, koji me ni-
je samopreispitivački i kao takva najpotpunije jesi ostavio bez uma i znanja, nego si mi namirio
očituje ljudsko «JA». Ostarjeli hadum Alija vra- gore u glavu za ono što si mi uzeo dolje među
ća se iz Stambola, gdje je službovao u mnogim nogama…4 Iako hadum ističe svoje nepripadanje
haremima, u rodno Akovo da posljednji put vidi svijetu podijeljenom prema spolnosti na muški
«jednu goru i jednu vodu». Zbog historijskih de- i ženski, hadum progovara u muškom rodu i sa-
šavanja, turskog povlačenja iz Srbije i uspostave mim tim, nesvjesno, određuje svoju pripadnost.
Miloševe vladavine, prinuđen je neko vrijeme Društvo je ovom čovjeku odabralo ulogu sluge
boraviti i službovati kod bivšeg spahije i vojsko- i roba carskim oficirima i spahijama u njihovim
vođe Lemeš-age, kome su od nekadašnjeg sjaja i haremima. U beogradski konak Lemeš-age dola-
bogatstva ostali samo konak i omanji harem žena. zi kao putnik, koji će zbog historijskih previranja
Dramski zaplet u djelu počinje dolaskom silnika neko vrijeme ostati statičan, naoružan knjigama,
Kulaša, kome je Lemeš-aga iznajmio dio konaka lijepim odijelom, ukrašenim lažnim sjajem zlata
«za provođenje pravde i pravednih zakona». Isti i željom za konačnim smirajem u rodnom kraju.
lik će, također, biti povod za rasplet polaganog Znanje o svijetu stekao je iz knjiga, poznavao i
umiranja jednog svijeta i ljudskih sudbina u tom citirao stihove i sentence, ali istinsko svjetovno
svijetu, nakon zasićenja svog erosa. znanje steći će sa Lemeš-aginim ženama za čije
Likovi u romanu su reducirani. Mogu se gru- životne postupke neće naći odgovore u svojim
pisati u dvije skupine: muški likovi (Lemeš-aga, knjigama. Svijet koji on vidi perspektiva je potla-
čenog nižerazrednog bića, ili bolje reći, bića koje
na ‘’smrt autora’’ Rolanda Barthesa, o ‘’smrti subjekta’’. je teško klasificirati u svijetu seksualnosti. Ipak,
Novije studije nasuprot, brane subjekt kao mjesto jezičke
iščitavajući djelo, ne možemo za haduma reći
inovacije i kreativnosti, koje se ne daju objasniti isključi-
vo kao efekti jezičkih mehanizama 4
Ibidem, . str. 6.

da je seksualno indiferentan, iako mu je oduzeta snost, želju da misao podijeli sa sagovornikom i

potencija. Seksualnost izvire iz njegovih riječi: sasluša njegov komentar. Vizije svijeta koje za-
«nijesam ni mač ni korice», i načina odijevanja stupaju ova dva lika sasvim su različite. Jedna je
i razodijevanja žena i muškaraca: meni je zado- dinamična, aktivna, kreativna i donekle razorna,
voljstvo da ljude i žene svlačim i oblačim, i sad a druga statična, pasivna, posmatračka vizija svi-
kad se osvrnem unatrag – vidim da sam cijelog jeta. Za Lemeš-agu svijet počiva na sablji, a za
vijeka držao ruku na nečijem tijelu…. 5 O nje- haduma na priči: Pričom uspavljuješ. A sabljom
govom porijeklu ne saznajemo ništa, samo obris budiš. Priča je, hadume, magla kroz koju hodiš a
sjećanja na djecu koja su ga zadirkivala «Alija ne znaš kud hodiš, a sablja te hadume sama vodi
čivilija». Ostario je u istočnjačkim haremima naprijed…Ja izvadim sablju iz korica i dignem
služeći sultane i age, odijevajući njih i njihove je-da joj zrake sunca padnu na oštricu. Nijesi
žene i osim sjećanja na šarenilo ljudskih sudbina hadume ti to vidio, a ja jesam: sablja tada više
i naučenih stihova hadum, nema ništa svoje do nije sablja, ona je tada plamen sunca koji gori u
želje da se vrati u rodni kraj. On uspješno uspo- mojim rukama…U tvojim pričama ništa ne gori
stavlja komunikaciju sa svim likovima, osim sa – nema sablje, nema rose, nema trave. 8 Lemeš-
Kulašem. Upravo taj nedostatak komunikacije i agin subjektivitet izgrađen je na vlastitim isku-
razumijevanja unosi promjene u djelu, odnosno, stvenim događajima, nastalim u jednom historij-
sumnje i nemire kod protagoniste romana. Novija skom vremenu, u kome su se ljudska vrijednost
istraživanja ustanovila su da se šezdeset proce- i socijalni status dokazivali i postizali oštricom
nata ljudske komunikacije zasniva na tjelesnoj mača. Za razliku od njega, hadumov subjektivi-
komunikaciji, jer tijelo odaje ono što razum ne tet je preuzet iz tuđih iskustava, zapisanih u li-
dozvoljava jeziku da kaže. Znamo da se kod ha- teraturi orijentalnih književnika, kojima je na
duma uspostavlja tjelesna komunikacija sa svim neki način opsjednut. Posljedica toga je njegov
likovima, osim sa Kulašem. Razumjeti čovjeka lirsko-poetski pripovjedački izričaj. Razlike iz-
za haduma znači razumjeti njegovo tijelo, mada, među dva muška lika opisat će hadum sljedećim
on piše da je razgovor, »od koga nema ništa sla- riječima: -on je jedna obala meka, koju je vrije-
đe», osnovna komunikacija i ne shvaća primarno me raskopalo, kao što voda raskopa korito, a ja
tjelesnu komunikaciju robinje i Lemeš-age koji sam jedna obala tvrda, jer moja je, Šer-Ane, voda
simbolizira zadnje izdisaje i propadanje jednog tanka-tanka voda u tankom koritu. Pa se s toga
društvenog sistema, načina življenja i kulture ništa ne ruši jer preda mnom nema brijega, a niti
življenja. Suprotno ovim odrednicama, hadum ga za mnom ruševina, ravnim poljem idem…9 Ve-
opisuje drugačije: Bio je krupan. I jak. Imao je u ličinu, odnosno tragove Lemeš-aginog životnog
držanju nešto od onoga što imaju lavovi u posko- iskustva simbolički pokazuju brazde na mehkoj
ku, tako da se meni činilo da košulju navlačim obali koje je su ispisale njegove uspone i pado-
na lava. 6 Razlog ovome je što hadum u Lemeš- ve, a voda snagu i moć djelovanja, dok hadumov
agi prvenstveno vidi svoga gospodara čiji je on i životni put ne prate usponi i padovi već ravna li-
gost i sluga. Uspostavom komunikacije između nija. Ipak i ta ravna linija poprima krivudav tok
ova dva lika uočavamo približavanje i uspostav- nakon Kulaševe nagodbe. Hadumov subjektivitet
ljanje intimnijeg odnosa. Lemeš-aga se u početku izgradit će se na temeljima nesretnih sudbina Le-
hadumu obraća sa «vi», a daljim tokom dijaloga meš-aginih žena: Znam da će ostati ono, Šer-Ane,
«vi-moći « prelazi u «ti-solidarnosti». Razgovor što su napisale one žene…Jer ono nije napisano
završava riječima: I šta, moj hadume, ti veliš rukom i mastilom. I nije pismo da se čita. Nego je
na to…7, riječima kojima iskazuje izuzetnu pri- nešto kao što je dolina. Kao što je rijeka. Kao što
je ropkinja. Nešto kao što je ćuprija. Ili nešto što
5
ibidem, str. 9.
6
ibidem, str, 11. 8
Ibidem, str. 15.
7
Ibidem, str, 13. 9
Ibidem, str. 170.

ne znaš šta je. Ni koliko je. Dok mu blizu ne sta- što umije i da plače, i da pjeva, i da igra14…tražit
neš. 10 Žene poznaju svijet samo unutar avlijskih će Lemeš-aga od haduma, koji će je razodijeva-
zidova i mehkih dušeka: … izgubile moć vida i ti sa zadovoljstvom : kao kad aščija sa merakom
hoda-zbog toga što nisu po svijetu hodile i svijet po kolaču posipa šećer. 15 Iz hadumovog sna sa-
gledale, pa su kao ptice kojim su djeca podsje- znajemo da Dženeta pored tjelesnih ima i drugih
kla krila da ne mogu odletjeti iz kuće-kako bi se vrijednosti: …niko nije znao od onih što su me
njima igrala11, ali ipak neke od njih pokazat će kupovali šta u meni kupuju…kakvu u meni do-
izuzetnosti svojih subjektiviteta. bijaju dušu…moje tijelo, moja riječ, moja igra i
Ema-hanuma, zakonska žena Lemeš-agina: … pjesma mogu da pripadaju svakome ko me kupi,
stara, puno starija od Lemeš-age, i nekako iskop- ali moja duša ostaje meni- ona u meni ima svoj
njela i izblijedjela …12, svojom osobnošću ostavit raf i gore je na rafu kao ćitab. Ne dam da ga otva-
će trag na haduma i zbog nje će se osjećati že- raš, ne dam da ga čitaš. Njena veza sa Lemeš-
nom, pa čak i govoriti ženskim glasom. Haduma agom nije isključivo tjelesna i nije isključivo na
je sigurno osvojila tužna životna priča iz koje sa- relaciji robinja – gospodar: A tebi bih ga otvorila
znaje o njenom prodavanju, kupovanju i pokla- i dala. Uči ga, čitaj ga, cijepaj ga16…. reći će Dže-
njanju, o sudbini i putovima bijelog roblja, čiji su neta Lemeš-agi u hadumovom snu. Priroda joj je
se tragovi mogli pratiti na ugraviranim prstenima podarila tjelesni nedostatak, kraću nogu, ali ona
koje je ona nosila. Lemeš-aga svoju umrlu hanu- je mogla učiniti da se to ne primijetiti, jer su ples,
mu sahranjuje zajedno sa nakitom, iako svjestan govor njenog tijela, i ljubav bili jači od nedostat-
da nema novca poštuje njenu osobnost. Također, ka. Njena tuga i potraga za zarobljenim bratom
poštujući hanumine želje, on će udijeliti sirotinji Ibrahimom utisnut će tragičan pečat sudbine i
pare i prirediti joj veličanstven pokop. Vrijednost okončati njen život. Ibrahimovo iskupljenje iz
i humanost te žene urezat će se u hadumove mi- ropstva odvijalo se preko Kulaša uz hadumovo
sli: I koliko god hodim po sobi meni se čini da posredovanje. Na tržištu usluga Kulaš je trebao
je vidim: vidim joj one dimije od hare u koje je dovesti Dženeti brata Ibrahima i zauzvrat dobiti
upala kao u cvijeće, vidim joj prste pune prstenja, Dženetino tijelo. Razmjena ne teče prema planu
vidim joj đerdane o suhu vratu, vidim joj puca na jer Dženetu, tajno, mimo njenog znanja, zamje-
jeleku, vidim je cijelu a ne znam zašto to. 13 Po- njuje njena prijateljica Urfa. Saznavši za taj do-
sebnost ove žene ogleda se prvenstveno u njenom govor, ona reaguje: Mnogo je-počinjala je sada
načinu odijevanja. U šarenilu cvjetnih haljina Dženeta-mnogo je Urfa to što si za mene učini-
uočava se njena senzibilnost, romantičarski duh la-izrekla je kao da govori kroz san i korakom
koji u cvijeću tkanine prepoznaje rajske vrtove. mjesečara, a polugola-jer polugola ustala je iz
Moguće je da je njen izgrađeni estetski kod bio postelje i prišla prozoru. I Šer-Ane, za kraće nego
svjestan umiranja tjelesne ljepote, zbog čega se i što bi se izgovorilo ime Ibrahim, presavila se na
povukla u osamu čekajući smrt. Odbila je Lemeš- drugu stranu, svitnula bijelom haljinom, i za so-
agu, jer nije htjela da vidi njeno propadanje i da je bom ostavila prazan prozor, kao da je sa njega
pamti slabu i nemoćnu. prhnula ptica. . . Bijeljela se u polutami, i bila
Dženeta, za razliku od većine žena u haremu, sama, bila je dolje na crnoj zemlji samo jedna
prikazana je kao lik izrazite subjektivnosti. Iako bjelina-nije više bila ni ropkinja, ni sanjalica, ni
je godinama zatočena u haremu ona ne zaboravlja ptica-niti više imala Ibrahima. 17 Dženetina smrt
svoje porijeklo, ne gubi ljudska osjećanja. Onu opisana je kao let ptice, zalazak sunca ili neki dru-
gi događaj iz prirode, nije tamna i mračna, ona
10
Ibidem, str. 165.
11
Ćamil Sijarić, Konak, Veselin Masleša, Sarajevo 1981. 14
Ibidem, str. 46.
str. 85. 15
Ibidem, str. 47.
12
Ibidem, str. 20. 16
Ibidem, str. 94.
13
Ibidem, str. 63. 17
Ibidem, str. 149.

je bjelina i ljepota, nedorečena baladičnost što je …….

teško razumjeti. Može li život imati smisla nakon -Ne mrzim ga nimalo-veli mu.
ostvarenja životne želje? Da li je Dženeta mogla -Nego…?
podnijeti žrtvu svoje prijateljice? Ako je Ibrahim -Ništa, ne mrzim ga.
tu, ima li se Dženeta još čemu nadati? Može li -Sjećaš li ga se po ugodnom spavanju sa
Dženeta živjeti u svijetu u kome se zagarantova- njim?
na ljudska prava plaćaju tijelom, životom? » Šta -Nije bilo davno pa da zaboravim.
je bilo toj ženi?», pitat će Kulaš. » Ono što ti ne -Pričaj.
možeš znati», odgovorit će hadum. U njegovom -Ja nijesam tada bila ja, ja sam tada bila Dže-
dnevniku ostat će zapisano: «Dala sam se onome neta-a za brata traži se velik otkup, otkupljivala
Kulašu umjesto tebe, ucjenjivao te za Ibrahima: sam njenog brata- brata Ibrahima, i dala sam za
daš li mu se dobit ćeš brata. Da je zemlja čula tu njega sve što sam imala….
riječ propukla bi. Ti si rekla –Ne! I ne bi vidjela Iz razgovora saznajemo da je Urfa zadovolj-
Ibrahima. Ja sam se dala. Za tebe» Znam ta je na promjenom, zadovoljna svojom odrađenom
riječ ubila. «O toliko mnogo od nje meni»! Onda glumačkom ulogom, jer je sigurno dio nje vapio
je pošla da zatvori prozor-i mjesto Šer-Ane, da za promjenama i avanturom. Njen dijalog sa Le-
ga zatvori, skočila je kroz prozor i umrla. » Ovo meš-agom najsličniji je dijalogu zaljubljenih u
neka je od mene tebi, ništa od ovoga nemam veće sevdalinkama koji ostaju vjerni svojim idealima i
da ti dam»-i umrla je. 18 Nakon njene smrti sazna- po cijenu života. 21 Sudbina Urfe nije jasno ispri-
jemo da ju je Lemeš-aga htio oženiti. čana, ali se može naslutiti na osnovu hadumovog
Urfa je lik smione i hrabre žene, a prije sve- opisa Lemeš-age: razdrljenog, gologlavog, kalja-
ga pametne i odvažne žene «na koju se bič ne vog i krvavih nožnih prstiju, da je i ona tragično
diže»19. Upoznajemo je tek nakon njenog dogo- završila.
vora sa Kulašem za koji ona tvrdi da ima ključ u Uvođenje ovog lika Kulaša implicirati će niz
svojim rukama: Ona ne može –veli- da pristane promjena u romanu. Prvenstveno to je podjela
na ucjenu, a mene ago ne ucjenjuje, ja nijesam objekta, konaka, odnosno sužavanje pozornice
sestra Ibrahimova. Njemu je svejedno koja će to na kojoj su smješteni likovi. Riječ konak u da-
biti, jer on nas ne poznaje, ja ću ta biti…Pa te našnjem jeziku možemo zamijeniti riječju hotel,
molim čini se nevješt radi one žene i njenog bra- mjesto u koje dolaze gosti na proputovanju, put-
ta. A i zbog sebe…20 Iz ovog dijaloga uviđamo nici. To je prije svega mjesto u kome se boravi,
njenu oštroumnost, sposobnost racionalnog rasu-
a nikada dom. Kulaš iznajmljuje dio konaka od
đivanja i razrješavanja životnih problema. Urfa je
Lemeš-age u koji tadašnji državni aparat smje-
svjesna da Dženeta ne može učestvovati u ucje-
šta zatvor, u kome metodama prisile i nasilja želi
ni zbog prisustva jakih emocija pa pristaje, zbog
učvrstiti svoju vladavinu, a Kulaša postavlja kao
svoje emotivne indiferentnosti prema ucjeni, dati
produženu ruku svojih namjera. Promjene u ko-
svoje tijelo umjesto Dženete. Nakon raspuštanja
naku bilježi hadum: U našem je konaku sada sve
harema Lemeš-aga ženama daje novac koji one
drugačije, on više i nije naš konak-on je svačiji,
odbijaju, a Urfi odbija ponuđeni brak. O jačini
on je kućerina u koju dolaze bezbrojni krivci ko-
njenog karaktera i visokim moralnim vrijednosti-
jima je sudio sud ili će im suditi-a dolaze i oni
ma saznajemo iz dijaloga sa Lemeš-agom:
što nijesu krivi, a ne znam zašto, i dolaze pisa-
-Neću - veli mu. -Ja sam bila sa Kulašom.
ri i stražari, a najčešće Kulaš, jer on je glavni.
-A ja sam ti to oprostio.
-Nijesi mogao oprostiti, gospodaru, kad ti to
22
Konak postaje ružno mjesto, slično Andrićevoj
nijesi razumio. 21 Nijesi mogao oprostiti, gospodaru, kad ti to nijesi razu-
mio, možemo razumjeti kao stihove iz sevdalinke »Lije-
18
Ibidem, str. 156. pa Mara i Ali-paša»- da me prosiš ne bih pošla za te, - da
19
Ibidem, str. 118. se oženiš bih se otrovala
20
ibidem, str. 117. 22
ibidem, str. 82.

Prokletoj avliji. Narator ne daje Kulašev opis već neki način, ispovijeda i pravda: Ubijen san, efen-
naglašava da se po onome što je bilo na njemu i dijo, i - mrtav…. Neću više nikoga mučiti-niti
u njemu, moglo zaključiti da je čovjek od velike ču sam više biti mučenik. Ni bolesnik, efendijo.
sile i moći. Posjetitelji Kulaševih odaja su neka- Od svega sam sada zdrav i čist…ja više nijesam
dašnji knezovi, koji su bili trn u oku novoj vlasti, onaj isti, ja sam sada nešto kao glas, kao zov, kao
a u konaku su primali kaznu za svoj nekadašnji zvon, ono što zvoni … ono je meni. 26 Njegova
statusni položaj u obliku udaraca bičem. Hadum smrt nije prikazana kao kraj i nestanak, već kao
u svojim zapisima primjećuje da je bol koju bič neka vrsta duhovne katarze, pročišćenja i očišće-
nanosi muškarcima drugačija od bičevanja žena, nja od svjetovnih grijeha, od mržnje, boli i bolesti
zbog ćutnje jer je muška ćutnja: dublja od bunara. uzrokovanih neskladom čovjeka i okoline. Smrt
23
U provođenju kazne Kulaš nastoji biti pravedan je smiraj prožet zadovoljstvom sjedinjavanja, za-
i udariti tačno onoliki broj udaraca koliko je zako- dovoljstvom pronalaska izgubljenog i potiskiva-
nom predviđeno, za što ima izgrađen plan broja- nog sopstva, koje eros vraća u ravnotežu.
nja. Poštujući zakon, poštuje i zatvoreničko pravo Rad pokazuje da se korištenjem dostignuća
na vodu koje istim ne uskraćuje. Kulaš ne sumnja feminističke teorije djelo, odnosno likovi nosioci
u pravednost zakona i dosljedan je u njegovom vrijednosnih elemenata u djelu, mogu osvijetliti
izvršenju. Nedosljednosti se javljaju sa prirodnim iz drugih uglova koji su do sada bili zanemari-
nepisanim zakonima, koji podsvjesno opsjedaju vani u tradicionalnoj kritici. Uočeno je u kolikoj
njegov subjektivitet: Ja u one mengele stavljam mjeri jezik tijela, odnosno, tjelesna komunikacija
ljudski život, skinem čovjeku najprije gaće, pa ga uspostavljaju odnose i grade vrijednosti u djelu,
mengelama uhvatim za život i stežem, stežem- a te utjecaj spolnog identiteta na integritete likova i
on pocrveni. 24 Iz navedenog je uočljivo da su za njihova izgradnja zasnovana na apsorpciji vrijed-
Kulaša pojam života i seksualne moći identični. nosti drugih likova i njihovom inkorporiranju u
Posljedica ovakvog poimanja je njegov omalova- drugi lik. 27 Elementi tjelesne komunikacije su za
žavajući stav prema hadumu i korektan poslovni svakog čovjeka u njegovoj kulturi, nesumnjivo
odnos prema Lemeš-agi i njegovim ženama. Ha- prepoznatljive, individualne forme subjektivite-
dumovu molba za pomoć, njemu i Dženeti, Kulaš ta. Govor tijela kazuje nam: spol, starost, status,
će iskoristiti za poslovni dogovor, čiji će cilj biti poziciju, zdravstveno stanje, kulturu, religijsku
zadovoljenje erotskih nagona. I iz ovog dogovora pripadnost itd. Nesumnjivo je da je u navedenom
uočljiva je Kulaševa poslovnost. Nakon ostvare- romanu govor tijela likova često kazivao više od
nja razmjene slijedi Dženetina tragična smrt, o njihovog jezika. Prisjetimo se samo Dženetinog
kojoj hadum piše sljedeće: Htio je ženu, aman! skoka s prozora, Kulaševog ćutanja i mirnog sta-
Dobio je, aman, aman! A nije mislio šta sve može janja, Ema-hanuminiog šarenog odijela i raskoš-
da bude svezano za njegov rog kojim bode…Čini nog nakita…Narator i protagonista, evnuh Ali-
mi se da je tužan i on…vidim da ćuti, ćuti i stoji ja, prikazan je kao lik bez seksualnosti a ujedno
kao ukopan. 25 Iako je Kulaš prikazan kao tiranin oskudne, neizgrađene subjektivnosti. Elemente
i mučitelj, iz prethodnog citata, saznajemo da nije subjektivnosti hadum stiče u odnosima sa drugim
emocionalno indiferentan i da se ispod maske likovima: od Eme-hanume saznaje pojam huma-
zatvorskog upravitelja i silnika krije osjećajno nosti, od Dženete požrtvovanosti i istrajnosti, a
biće sa izgrađenim moralnim načelima. Zvonjava 26
Ibidem, str. 166.
zvona nagovijestit će i Kulaševu tragičnu smrt o 27
Nasuprot mišljenju J. -F. Lyotarda koji radikalizira pos-
kojoj hadumu govori «glas u uhu», koji mu se, na tmodernu subjekatsku skepsu i govori, aludirajući na
«smrt autora» Rolanda Barthesa o «smrti subjekta», no-
23
Ibidem, str. 81. vije studije brane subjekt kao mjesto jezičke inovacije i
24
Ibidem, str. 87. kreativnosti, koje se ne daju objasniti isključivo kao efekti
25
Ibidem, str. 160. jezičkih mehanizama.

od Urfre smionosti, mudrosti i prijateljstvo. 28 Li-

kove u romanu shematski možemo podijeliti na:
ženske, muške likove i haduma Aliju, povezane
relacijama subjektiviteta. Odsustvo erosa nara-
toru otvara čula slijepog rapsoda u sagledavanju
drama ljudskih subjektiviteta kao i svoje osob-
ne drame. Na planu muških likova ističu se dva
subjektiviteta: pasivni Lemeš-aga, koji bježi od
stvarnosti u naručja svojih žena i silni Kulaš, koji
svoje mrlje iz prošlosti liječi kroz zakone totali-
tarnih režima, dopuštajući pri tome da u njemu
proključaju egzistencijalne seksualne želje zbog
kojih i krši pravila zakona. Ženski likovi su po-
kretači radnje, odnosno njihov eros. Ropkinje su,
ali i pored ovog lokacijskog i socijalnog ograniče-
nja neke od njih uspjele su izgraditi svoje subjek-
tivitete: Ema-hanuma, Dženeta i Urfa. Primjet-
no je da hadum Alija uvijek zauzima središnje
mjesto i posmatračku poziciju koja je posljedica
tjelesnog nedostatka. Zanimljiva je njegova rela-
cija sa ostalim ženama u kojoj je aktivni akter u
kreiranju sudbina dvije mlade djevojke Dženete i
Urfe, jer će hadumov razgovor sa Kulašem pro-
mijeniti njihove sudbine. Konstituisanje subjekta
u romanu Konak ostvaruje se kroz smrti drugih,
emocionalno jakih subjekata. Ženske likove mo-
žemo povezati sizifomskim egzistencijalističkim
krugom u kome one, za razliku od Sizifa, ne ko-
trljaju kamen već kamen kotrlja njih, kamen hi-
storije, patrijarhata, porijekla, sudbine…Primje-
ćujemo da u djelu nema negativnih likova, svi su
pozitivni, a lik haduma tek pred kraj svoga život-
noga puta izgrađuje svoj subjektivitet. U radu je
već uočeno da smrt likova nije prikazana kao kraj
i nestajanje jednog bitka i vrijednosti, već kao za-
dovoljstvo i neka vrsta katarze. U prirodi spola
je nepotpunost. Otud potraga. Putovanje. Eros.
Svako, bio on toga svjestan ili ne, traži nekoga.
Pitanje je samo koga?
28 Treba istaći da iz sva tri ženska lika zrači ideja huma-

nosti.

Nusret Omerika, Tragom lirske pjesme “Griješni Mujezin” (Ili nekoliko opaski o mostarskim mujezinima)
Nusret Omerika
TRAGOM LIRSKE PJESME

“GRIJEŠNI MUJEZIN“
( Ili nekoliko opaski o mostarskim mujezinima)
N ema skoro ni jednog značajnijeg kulturno-

historijskog objekta u Mostaru, kao ni do-
gađaja, koji nije na svoj način uobličila epska ili
GRIJEŠNI MUJEZIN
O bijela Fatimo, zašto se skrivaš

lirska pjesma, obogaćujući tako kulturu vlastitog Pod vinovu lozu u avliji vašoj?
podneblja. Tako su pored Starog mosta, Karađoz- Ja ne gledam više naš grad,
begova džamija i njeni mujezini našli posebno Čaršiju ni pazare.
mjesto u korpusu sevdalinki sa lokalnim obiljež- I Boga sam zaboravio zbog očiju tvojih
jima, ali istovremeno bili veza i inspiracija Hamzi O, zašto se skrivaš
Humi da napiše pjesmu „Griješni mujezin“, kori- Pod vinovu lozu u avliji vašoj
steći simbole i melodijske obrasce sevdalinke. Kada ezan učim sa tanke minare?
MLADI MUJEZINI Cio naš grad posut je minaretima

Ko bijelim pjesmama Bogu.
O džamijo Karađoz-begova! O lijepa Fatimo,
Što mi u te često grom udara? U suton plav kad zatrepte zvijezde
Je l’ u tebi st’jena od Budima, I svjetla prospu se gradom
Je l’ u tebi siromaško blago, U sve ramazanske noći,
ili si se s haramom gradila? Sa tankog minareta i kada ezan učim
Mislim na tvoje oči.
Iz džamije nešto progovara:
“Nit’ u meni st’jena od Budima, A kad kroz bašče sitni potoci
Nit’ u meni siromaško blago, Ko zmije od srebra
niti sam se s haramom gradila, Zabliješte u mjesečeve noći,
već s’ u meni đerzi mujezini, Ja dugo gledam
pa se penju b’jelu šerefetu, U vašu bijelu avliju i kulu
te gledaju od vrata do vrata, Što se prelijevaju ko od sedefa saraj.
gdje će vidjet’ lijepu djevojku, I stojim na minaretu
jal’ djevojku, jali udovicu, I nečujno pjevam:
jali koju mladu pušćenicu,
jal’ nevjestu skoro dovedenu, Avaj!
zato u me grom udara često. ” Čuj me, o čuj, bijela Fatimo!
Kada se gradom našim razliju tihe noći,
(Lirska usmena pjesma) Ja više ne umijem ni na Boga da mislim.
Tvoje me crne očaraše oči.
(Hamza Humo)

Poznato je da je Bosna i Hercegovina prava ri- U pismu se još navodi da se radovi opravke
znica usmenih epskih i lirskih pjesama, i da nema povjeravaju Nikoli Samardžiću za 4600 kuna, te
skoro nijednog značajnijeg događaja iz njene da se imaju izvesti sa velikom pažnjom, kao i to
historije, vezanog za kolektiv ili pojedinca, koji da će početi 4. avgusta 1902. godine.
nije poetski uobličen u određenom vremenu kako Husaga Ćišić u svojoj knjizi „Postanak i razvi-
bi nam ispričao priču i duhovno obogatio kultu- tak grada Mostara“ govori, između ostalog, da je
ru vlastitog podneblja. Posebno su lirske usmene džamija imala čuvenog mujezina Hamida Vuka
pjesme po svojim temama i motivima činile ogle- sa snažnim i melodičnim glasom čiji se ezan mo-
dalo života, dočaravajući stihovima mjesto i vri- gao čuti i u okolini samoga grada.
jeme nastanka, pa su se lahko prenosile od mjesta „Hamid Vuk je važio kao najbolji mujezin
do mjesta, učile napamet, i veoma često zatvarale svog vremena, ne samo u Mostaru nego i u su-
krug čovjekovog života od rođenja do smrti. Me- sjednim kadilucima. Njegov snažan glas pri jutru
đutim, lirska pjesma nije bila vezana samo za čo- razlijegao se po cijeloj mostarskoj užoj kotlini.
vjeka i njegov život već, između ostalog, i kultur- Kako su ljudi tvrdili, mogao si ga ponekad jasno
no – historijske spomenike sakralne i orijentalne čuti i u nekim okolnim selima (Cimu i Vihovići-
arhitekture, a posebno džamije. Tako je veliki broj ma). Uspomena na tog mujezina kroz generacije
ovih objekata na neki način bio povodom nastan-
je bila sačuvana, ne samo zato što je bio vrstan
ka lirskog stiha, pa je pjesma, pjevajući ponekad
mujezin, nego i zato što je imao vrstan peh da
i o onome što je izlazilo iz svakodnevnih ustalje-
ga u petak u podne ubije grom na munari pri vr-
nih manira, narušavajući prećutni kanon sredine,
šenju njegove dužnosti. Praznovjerni je svijet taj
postajala i ostajala, motivski i jezički neobična,
slučaj rastumačio sebi kao zao dar Božji, pa je i s
pa čak, pomalo i apokrifna.
Tako se u pjesmi „Mladi mujezini“, koju te strane uspomena na tog neusporedivog mujezi-
je objavio u „Beharu“ Muhamed Dželaludin na dugo u gradu bila sačuvana. Odatle i narodna
Kurt, god VI, broj 17, str. 267 – 268, govori o pjesma:
tome kako su u Karađoz - begovu džamiju udarali
gromovi jer su u njoj „džerzi mujezini“ koji se O, džamijo Karađoz – begova,
penju bijelu šerefetu. Zašto u te često vrijeme puca?
Je li tvoja zgrada podignuta
„. . . te gledaju od vrata do vrata, Na otetom sirotinjskom zemljištu?
gdje će vidjet lijepu djevojku, Ili su ti hudi upravnici,
ja l’ djevojku, jali udovicu, Pa ne vrše volju vakifovu?
ja li koju mladu pušćenicu, Ili su ti džerzi mujezini,
ja l’ nevjestu skoro dovedenu! Pa gledaju žene po mahali?2
zato u me grom udara često. ”
Kakav je odnos pjesme i zbilje nije teško od-
Da je zaista grom udarao u munaru Karađoz gonetnuti; narodnom pjevaču je bio potreban
– begove džamije pokazuje i pismo od 31. jula događaj, kao i kod većine drugih pjesama s lo-
1902. god. broj 3456, upućeno Zemaljskoj vladi kalnim obilježjem koje su opjevale glasovite ju-
u Sarajevu od strane Vakufskog povjerenstva iz nake, momke i djevojke, da bi uz pomoć mašte
koga se jasno vidi da je „u lanjskoj godini uda- „iskovao“ i uobličio pjesmu te ponudio odgovor
rio grom u munaru Karađoz – begove džamije u narušavajući (ne)svjesno, u ovom slučaju, „ele-
Mostaru te je tako oštetio, da se po mnijenju iza- mentarnu postojanost i namjenu munare sa koje
slatog tehničkog strukovnjaka mora do 57 – og se daje ezan i poziva na molitvu, sublimirajući
basamaka srušiti i nanovo sazidati. 1 Božiju ljutnju u gromovima koji su često udarali
1
Na ustupljenoj dokumentaciji iz Arhiva Bosne i Herce- 2
Husein Čišić, Postanak i razvitak grada Mostara, Mo-
govine najtoplije zahvaljujem mr. Šabanu Zahiroviću. star, 2007. str. 185.

u nju i alem joj rušili“3. U drugoj pjesmi s istim POD MOSTAROM TA ZELENA LIVADA
motivom, ali drugačijim naslovom, koju je obja-
vio Sait Orahovac4, imamo dodatno pojašnjenje i Pod Mostarom ta zelena livada,
pojačanje krivnje jer đerzi mujezini ne samo da s kraja na kraj đul-beharom procvala,
gledaju sa munare cure po Mostaru već „krivo a na sr’jedi crvenika jabuka.
uče i džamiju bruče“. Pod njom sjedi šahin Mevla ljepojka,
Stihovi su neobični i po tome što se „herce- u ruci joj ogledalo i surma,
govka vila“ začuđeno i direktno obraća džamiji pa nalači kara-krzli obrve.
dajući pjesmi dimenziju mitološkog objašnjenja.
Ona misli da je niko ne gleda,
- O, džamijo, Karađoz – begova, al’ je gleda mlad mujezin s munare,
šta si, kleta, bogu zgriješila, gledajuć je ne umjede učiti,
da te biju munje i gromovi? već on poče po munari pjevati:
Do tri put te vrijeme udaraše, “Ja kakve su kara-krzli obrve,
Sve ti alem na zemlju padaše. odnesoše moju pamet do mrve!”5
Ili ti je zemlja sirotinjska,
ili ti je kamen od vakufa,
ili su ti đerzi mujezini? MUJEZIN SE NA MUNARU PENJE
Iz džamije nešto progovara: Mujezin se na munaru penje,

- Nij’ u mene zemlja sirotinjska, on se penje, Boga ne pominje
niti mi je kamen od vakufa, već pominje do tri jakulije :
već su meni đerzi mujezini! - Moja Umko, moja desna ruko!
Po noći se penju na munaru Moja Ajko, i otac i majko!
pa gledaju cure po Mostaru Moja Fato, moje suho zlato,
i nevjeste skoro dovedene. umrijeću, preboljet’ vas neću!6
Krivo uče i džamiju bruče!
Zaboravljanje na Boga mostarskih mujezina
Na ovaj način je zbilja, po ko zna koji put, u posebno je apostrofirano u pjesmi „Zaljulja se
usmenom pjesništvu našla svog hroničara i bila mostarska munara“, u kojoj Lakišića Zlata svojom
pjesmom i ljepotom omamljuje trojicu mujezina
razlogom poetskog uobličavanja, ali i moguća
tako jako i žestoko da oni i ne znaju zašto su na
inspiracija za individualnu jezičku kreaciju i na-
njoj (munari). Motiv griješnog mujezina obliko-
dahnuće u posve novom ozračju, drugačijem ri-
van je veoma vješto, od strane usmenog pjevača,
tmu i stilu, koji teži totalnoj estetskoj idealizaciji
i u pjesmi „Puhni vjetre sa Velež planine“, gdje se
motiva i njegovog ishodišta.
vjetar moli da svojom snagom skine alem sa cer-
Da su zaista mostarski mujezini bili nemirna
ničke džamije ali da ostavi mladog mujezina Ibra
duha i skloni ovozemaljskoj ljepoti govore nam i
materina, koji umjesto ezana na munari spominje
sljedeći stihovi:
tri svoje ljubavi: Esmu, Fatu i Šahu. Ono što je
posebno interesantno jeste da se motiv griješnog
mujezina u usmenim lirskim pjesmama, ne javlja
skoro nigdje mimo hercegovačkog odnosno, mo-
3
Nusret Omerika, Kulturno – historijski spomenici Mo- starskog prostora.
stara u lirskoj pjesmi, Most 115 – 116 (26 – 27), Mostar
2000. god. 5
Munib Maglajlić, Antologija bošnjačke usmene lirike,
4
Sait Orahovac, Sevdalinke, balade i romanse BiH, Sa- Alef, Sarajevo, 1997. str. 86.
rajevo 1968. god. str. 188; naslov pjesme je „Klikovala 6
Sait Orahovac, Sevdalinke, balade i romanse BiH, Sara-
Hercegovka vila“. jevo, 1968. str. 778.

ZALJULJA SE MOSTARSKA MUNARA imenitelja u pagansko-kršćansko-islamskom sin-

kretizmu. 8
Zaljulja se mostarska munara, Posebno će ova pobožna osjećanja doći do
potrese se mostarska ćuprija, izražaja u zavičajnoj poetici koja je „mitsko-pa-
mujezini učit’ prestadoše, gansko-slavenske provenijencije“ oplemenjena
zašutješe softe u medresi, islamskim poimanjem svijeta i života i koja će
kad zapjeva Lakišića Zlata. vidno mjesto zauzimati i kod drugih bošnjačkih
Odjekuje po kršnu Mostaru, pjesnika poslije H. Hume.
pa niz luke i niz kadiluke. Mogu li se, i na koji način dovesti u vezu lir-
Svak se divi Lakišića Zlati, ska usmena pjesma „Mladi mujezini“ koju je
ponajviše do tri mujezina. zabilježio Muhamed Dželaludin Kurt početkom
XX st. i Humina pjesma „Griješni mujezin“ osta-
Karala je ostarjela majka: je otvoreno pitanje, ali je jedno sasvim sigurno,
- Zlato šćeri, da od boga nađeš, da je mladi i talentovani Humo imao priliku pro-
jedna pjesma, stotinu harama! čitati i ovu i sve druge lirske pjesme nastale na
Kad te čuju do tri mujezina, ovom prostoru, biti njihov tumač i oštri kritizer.
uhvate ih derti na munari U historiji književnosti, i poetici uopće, poznato
pa ne uče namaskog ezana, je koliko je Humo bio vezan za sevdalinku, kori-
već slušaju tvoju pjesmu, Zlato. stio njene simbole i melodijske obrasce.
Nemoj, Zlato, činiti harama, U obje pjesme motiv i ambijent su tipično mu-
nemoj šćeri, prokleće te majka!7 slimanski; ispjevane su u formi direktnog obraća-
nja; u prvoj Karađoz – begovoj džamiji, a u drugoj
voljenoj Fatimi; „krivci“ su u obje đerzi mujezini
jer vole s munare gledati lijepe djevojke, mlade
PUHNI VJETRE SA VELEŽ PLANINE pušćenice il’ nevjeste skoro dovedene i tako na-
rušavati vrhovni princip vjere, zaboravljajući na
Puhni vjetre sa Velež planine Boga u momentu kad skrušenost prema Jedinom
Skini alem s cerničke džamije nadjačava „čulna žudnja“9 prema ovozemaljskoj
Skini alem nemoj mujezina ženi stvarnoj i prepoznatljivoj.
Mujezina Ibra materina I tako u krug, mujezini i pjesma, džamija i
Mujezin se na munaru penje skrušenost, žudnja i strast, čekanje i neizvjesnost,
I spominje tri ljubavi svoje događaj i pjesnik, svjedoče o vremenu i u vreme-
Esmo moja-grano od bisera nu, o nama dalekim i neuhvatljivim, i bliskim i
Fato moja-svilo materina neshvatljivim, istovremeno. Sve za ljubav i inat,
Šaho moja-rano moja ljuta iz pjesme u pjesmu, iz kruga u krug, dok se i nama
Kolko ću te spominjati puta kao i njima, u nekom nadolazećem vremenu, ne
ispiše pjesma i zatvori Vidokrug.
Hamza Humo, jedan od velikana bošnjačke
lirike između dva svjetska rata, svojom zbirkom
pjesama „Nutarnji život“ iz 1919. god. najavio je
potpuno drugačiji pristup, kako tematski tako i 8
Dr. Zilhad Ključanin; Modeli sinkretizirane pobožnosti u
motivski, pjesničkoj tradiciji i njenom ishodištu. poeziji Hamze Hume; Most br. 67 (156), Mostar, 2002.
Tako će, kako primjećuje pjesnik Zilhad Ključa- str. 82 – 89.
nin, njegovo poimanje Boga imati zajedničkog 9
Muhsin Rizvić; Prenapregnuta čulnost kao opsesija iz-
raza u knjizi Sabrana djela Hamze Hume, Svjetlost, Sara-
7
Isto. . . str. 777. jevo, 1976. god.

STOLAC

Šemsudin Serdarević, Stolac i njegova okolina kroz crteže; slike i fotografije
Šemsudin Serdarević
STOLAC I NJEGOVA OKOLINA KROZ

CRTEŽE, SLIKE I FOTOGRAFIJE
(slika 3)
P itoreskno mjesto Stolac, smješteno podno Hr-

guda, slovi kao općina sa najviše arheoloških
lokaliteta i kulturno - historijskih spomenika u
načno Bregavi, i to je bila najveća srednjevjekov-
na tvrđava u BiH. Stolac je bio pod vlastelinskom
porodicom Miloradovića koja je upravljala ovim
Hercegovini. To je najuvjerljiviji znak o njegovoj dijelom Hercegovine. Grad Vidoški prvi put se
dugoj i bogatoj istoriji. Paleolitsko naselje u peći- u pisanim dokumentima spominje 1375. godine
ni Badanj, ostaci ilirskog grada Daorsona, nekro- a pod nazivom Stolac 1436., u zemlji hercega
pole srednjevjekovnih stećaka na Radimlji (XV Stjepana Kosače. Tada je Stolac po prostranstvu
vijek), Boljunima, Rotimlji, Trijebnju, Dabrici, i broju kula bio jedan od najvećih srednjovjekov-
Hodovu, Popratima i Ošanićima, urbane aglome- nih tvrđava u BiH. U turske ruke je pao 1471.
racije (Begovina) osmanskog perioda porodice godine.
Rizvanbegović, tvrđava starog grada Vidoškog i Najveći procvat grad je postigao u XVIII vije-
drugi lokaliteti govore o burnoj prošlosti naselja ku, a posebno u prvoj polovini XIX vijeka kada
koje se kasnije prozvaše Vidoški, odnosno Sto- je postao sjedište hercegovačkog paše i vezira
lac. Sloveni su u XIV vijeku podigli grad Vidoški Ali- paše Rizvanbegovića koji je vladao od 1833.
na rijeci Vidošici, odnosno Bigavi, te Brzavi i ko- do 1851. godine U XVI vijeku stare ere Iliri su

na Ošanjićima sagradili naselje, dok su u IV vije- Ćuprija u Begovini s kraja XVIII vijeka, u na-
ku stare ere podigli Daorson, najmonumentalniji selju Rizvanbegovića, ima pet lučnih otvora.
objekat toga vremena koje je i najstarije naselje Most Sare Kašiković se nalazi na desnom kra-
na tlu Hercegovine. Antički grad Municipium Di- ku Bregave, iznad ćuprije idući prema Begovini.
lluntum, na prostoru današnjeg Zagrađa i Podgra- To je most na privatnom imanju i imao je jed-
đa, Rimljani su sagradili od I do VI vijeka nove nolučni otvor kao i vrata za zatvaranje prolaza.
ere. Tadašnji grad imao je peristil, bogate zgrade, Sagrađen je 1896. godine isključivo u privatne
terme, hipokausr sa nizom vrlo dekorativnih mo- svrhe.
zaika. Ćuprija za prilaz Adi nalazi se na lijevom ru-
kavcu Bregave. Sagrađena je u XVII vijeku na tri
BOGATSTVO STOCA − SAKRALNI I svoda sa horizontalnom niveletom.
PROFANI OBJEKTI Ćuprija kod Šarića ljetnikovca sa tri otvora
ima dužinu oko 15 metara. Svi ovi mostovi na-
Kasnije se u Stocu podižu i drugi sakralni i stali su u rasponu od tri stotine godina i pred-
profani objekti. Stolac je grad mostova koje su stavljaju jednu osobenost i specifikum Stoca koji
podizali domaći majstori, što se može zaključi- je privlačio crtače. Uostalom, Maxu Buchereru
ti na osnovu stila gradnje koji nije imao uzore u Podgradska ćuprija je poslužila kao inspirativan
sličnim objektima osmanskih graditelja. Gornja motiv za crtež.
ili Inat ćuprija ima pet zasvođenih polukružnih Kako se grad širio tako su i nicale džamije, a
otvora rastuće nivelete prema vrhu. Kotira kao zahvaljujući vakifima svaka mahala je imala svo-
jedna od najstarijih i najčvršćih čuprija u Stocu. ju džamiju. Bošnjaci muslimani su u Stocu osta-
Sagrađena je krajem XVI i početkom XVII vije- vili najupečatljiviji istorijski trag.
ka. Sultan Selimova džamija u centru grada sagra-
Podgradska ćuprija nas dočekuje kad se iz Mo- đena je 1519. godine i jedna je od najstarijih u
stara dolazi u Stolac. Građena je početkom XVIII Hercegovini. Opravljena je 1788. godine. Blizu
vijeka a opravljena 1898. godine. Podgradske ćuprije se nalazi Ali-paše Rizvanbe-
(slika 6)

govića džamija sagrađena 1812., a opravljena Srpsko-pravoslavna crkva Svetog Petra i Pa-
1837. godine. vla u Ošanićima sa zvonikom na preslicu potječe
Hadži Alija Salihovića je u blizini Gornje ću- iz vremena vladavine feudalaca Hrabrena Milo-
prije krajem XVI vijeka sagradio svoju zadužbi- radovića. Ima carske dveri i nekoliko vrijednih
nu u čijoj blizini je hamam sa tri kubeta. ikona. Dvije sudačke stolice nalazile su se nekad
Dodamo li džamiju u Uzinovićima, čiji je va- pored crkve. Utvrđeno je da je postojala 1505.
kif Smail-kapetan Šarić, dobit će se slika raspo- godine. Pravoslavna crkva Svetog Nikole u Tri-
reda i broja džamija u Stocu. Šarić ju je podigao jebnju kod Stoca potječe iz srednjeg vijeka. Ob-
1741. a opravljena je 1791. godine. U Hercego- navljana je 1534, 1701 i 1857. godine.
vini su rijetki priomjerci džamija sa munarama U samom gradu podignuta je 1870 godine srp-
čiji je profil kvadrat. Kao i mostarska kadune Ša- sko-pravoslavna crkva Svetog vaznesenja Hri-
rić tako je i u Dabrici iza 1664. podignuta džami- stovog sa ikostasom iz XVIII vijeka. Katolička
ja sa sličnom munarom. Konačno, Stolac je grad crkva iz 1902. je mješavina romanskog i gotičkog
koji je u svome centru imao sahat-kulu, ali je po- stila. Zvonik joj je kasnije dograđen, a zanimlji-
rušena između dva svjetska rata. Kula je konačno vost predstavlja podatak da od 1965. godine ima
porušena krajem Drugog svjetskog rata. orgulje što je rijetkost u Hercegovini.
Jevrejsko svetište na Krajišini sa tri spomeni- Takvo bogatstvo kulturno-historijskih spome-
ka ispisana hebrejskim pismom predstavlja važan nika različite provenijencije, premda su u vrije-
kulturno-historijski spomenik. Tu je pokopan rame njihove izgradnje svi ti objekti služili samo za
bin Mojsije Moša Danon, koji je krenuo za Izrael praktičnu namjenu, mora da je privlačilo ne samo
i tu preminuo (1830). putopisce nego i crtače, odnosno ilustratore.
(slika 4)

ALI - PAŠA RIZVANBEGOVIĆ STOČE- šavo i šugavo kljuse, njega, koji je toliko godina
VIĆ samovoljno upravljao Hercegovinom i počinio
tolika zlodjela. U svom poniženju Ali-paša je
Za ime grada se najviše veže porodica Rizva- bio pretjerano osjetljiv i stvarno je počeo da grdi
nbegović koja je ovdje od starina. Jedna notica Omer-pašu i između ostalog je rekao: “Zašto me
Mackenziea govori o tome: „ Već od turskog mučiš ovako. Ti si Vlah i vlaški sin. Od koga si
osvajanja sjedište porodice Rizvanbegović je bio dobio ovlašćenje da me mučiš ovako. Tačno je
Stolac, ali njihov ugled i moć potiču od ranije. da sam podigao oružje protiv mog sultana, ali ti
Bili su velikani već u vrijeme kad se Hercegovina nemaš prava da postupaš sa mnom kao sa zaro-
zvala Kneževinom Svetog save, a došli su u Sto- bljenikom, i to naročito ti, koji si tri puta bio se-
lac kad su Turci protjerali posljednjeg kneza iz rasker. Stoga prljavi Vlašće, pošalji me mome
Blagaja. Jedna grana je prešla na islam da bi sa- padišahu da mi sudi i ne muči me više pod moje
čuvali posjed, druga je slijedila kneza u progon- stare dane. “
stvo te su postali vlastelom u slobodnom gradu Između ostalih poljoprivrednih kultura, kao
Dubrovniku, ali su obje grane nastavile sa prija- što su pirinač i maslina Ali-paša je 1846. godi-
teljskim vezama, tako da je porodica Rizvanbe- ne iz Italije u Hercegovinu prenio sjeme za uz-
gović uvijek bila u dobrim odnosima s latinima”. goj svilene bube, o čemu piše francuski konzul
Svoje utiske u pisanoj formi o gradu na Brega- Leopold Moro. U njegovom izvještaju iz 1866.
vi ostavio je i Franjo Jukić. godine uočljivo je da su tada u Stocu najznači-
On piše: - Stolac varoš pod planinom Hrgud, ji trgovci Aleksa Pecol, Alija ef. Mehmedbašić i
kod rijeke Bregave, na vrlo lijepom mjestu; sta- Pero Kovačević.
novnici su Turci i ristjani, koji odavde pola sata
imaju lijepu crkvu, zadužbinu Miloradovića. PRVI PUTOPISCI I SLIKARI
Grad iliti tvrđa stolačka proslavila se je godine
1831. kada se je u nju zatvorio Ali-aga, tadašnji Ovaj grad je bio veoma zanimljiv za strane
muselim stolački, a sadašnji paša, i obranio je od putopisce i slikare ali i ilustratore knjiga, novina
sile bosanske, koji su ga htjeli prisiliti da s njima ili časopisa. Period osmanske uprave je karakteri-
pristane proti cara, al ga uzeti ne mogaše. Godine stičan po potpunom nedostatku domaćih slikara.
1840. udari grom u barutanu te je sasvim razruši, Postoje samo floralni motivi ili arabeske u knjiga-
ali je godine 1844. sadašnji paša još bolje sazida ma i muslimanskim sakralnim i profanim objekti-
i utvrdi. ma, crkveno freskno slikarstvo ikonopisaca čime
Upravo je u vrijeme obnove grada od eksplo- završava crtež ili slika. Prve crteže bosanskih
zije u barutani nastala čuvena izreka koja se pri- predjela pravi Benedikt Kuripešić, rođen 1490.
pisuje Ali-paši Rizvanbegoviću: - “Neka se grad godine. Možemo ih ubicirati u period oko 1530.
gradi, i vinograd sadi, il nek čekić kuca, il nek godine, kada je putovao za Carigrad sa austrij-
puška puca”. skom delegacijom koju je sačinjavalo 37 osoba.
Gornju zabilješku o Stocu je Jukić napisao u Polihistorici Valvason i Vitezović prave crteže
godini kada je Ali-paša Stočević Rizvanbegović u XVII vijeku. Prodori austrijske vojske u XVIII
ubijen. To se desilo 28. 03. 1851. godine u selu vijeku u Bosnu imali su traga i na pojavu crteža
Dobrini kod Banjaluke, a po naredbi Omer-paše naših krajeva. U Napoleonovo vrijeme, a to je po-
Latasa koji ga je u Mostaru zarobio. Engleski pu- četak XIX vijeka, Bosna je pogranična zemlja od
topisac Evans bilježi u svom putopisu ovaj detalj: interesa za Francuze tako da se u nju šalju žbiri
- Stari sakati Ali-paša bio je primoran da skače (uhode, špijuni), putopisci i slikari da sakupljaju
s noge na nogu, sa štakom u ruci, sve do mosta što više podataka o našoj zemlji.
na rijeci Neretvu (Velika mostarska ćuprija-Stari Francuski konzul Chaumette des Fausses piše
most) i tamo su ga, poruge radi, posadili na mr- knjigu o Bosni, a zatim stižu i Englezi John Gar-

dner Wilkinson, Paton i Arbuthnot. U Bosni je slučaju, Rudolf von Ottenfeld je minuciozno dao
i poznati putopisac Ami Boue i Ruski naučnik izgled tadašnjeg centra grada sa tvrđavom koja se
Aleksandar Giljferding. To je period intenzivni- doima poput Toleda.
jeg boravka stranih umjetnika među kojima su Johan Giovanni Varone je vrsni crtač. Rođen
Mađar Felix Philip Kaniz, Čeh Jaroslav Čermak je u Bellinzoneu 1832. godine. Porijeklom je iz
i Francuz Theodor Valerio. Šezdesetih godina Italije, a studirao je u Beču gdje je proveo naj-
XIX vijeka još je veći broj umjetnika u našoj ze- veći dio života. U Bosnu je došao 1884. godi-
mlji. Ustanak 1875. godini postaje zanimljiv iz ne u pratnji ministra finansija Benjamina Kalaja.
političkih motiva i Mostar postaje centar evrop- Svoje crteže je objavio u knjizi Janosa Asbotha
ske diplomatije. Otvaraju se konzularne agencije „Bosnia a Herczegovina, uti rajzok es tanulma-
evropskih sila i Rusije i u Mostar stiže komisija nyok, Budapest, 1887. Na crtežu (sl. 2.) Verone
za pacifikaciju sastavljena od evropskih ambasa- je, crtajući Stolac iz sasvim drugog ugla u odno-
dora i konzula. Stižu i ilustratori knjiga koji posu na kolegu Rudolfa, ostavio dragocjen crtež na
staju saradnici časopisa poput sarajevske Nade i kome uočavamo konturu gornjeg grada, gdje se
mostarske Zore. Početkom XX vijeka u Bosnu zapaža vrlo visoka i elegantna džamijska munara,
dolaze vrlo kvalitetni umjetnici evropskog ranga te nekoliko kula kvadratne osnove i jedna kružna.
a među njima su najpoznatiji Max Bucherer i To- Ispod je Podgrad sa Bregavom na čijoj obali dvije
mislav Krizman. Pojava Gabrijela Jurkića otvara ličnosti uživaju u pejsažu.
vrata i domaćim umjetnicima. Ako bi procjenji- Grad Stolac (sl. 3) je naziv crteža J. J. Kirch-
vali važnost crteža i slika i poredili ih sa teksto- nera, koji je objavljen u knjizi Janosa Asbotha „
vima o našim mjestima i životu u Bosni, sasvim Bosznia es a Herczegovina, Oti rajzok es tanul-
je sigurno da crtež ili slika daje daleko realniju manyok, Budapest, 1887. Nedovoljno je podata-
sliku. Pisac može biti pod utjecajem emocija, a ka o njemu i njegovom životu i stvaralaštvu. Za-
nerijetko mu se serviraju i neutemljeni podaci o nimljivo je da u Bosnu dolazi 1884. godine kao
nepoznatoj zemlji, dok crtež ili slika pruža auten- štabski oficir austrijske vojske. Ovdje je boravio
tičan izgled mjesta, objekata, ljudi ili pejsaža. Iz i 1874. godine. U Beču, Pešti i Lajpcigu izdao je
tih razloga autor se opredjelio za ovaj tekst kroz album sa dvadeset perocrteža pod nazivom „Bo-
koji ćemo pokušati bar jednim dijelom rasvjetliti sna u riječi i sliki“. Crtež je vrlo slikovat sa svim
bogatstvo koje pružaju vizuelne zabilješke. detaljima. Naglašena je visina Gornjeg grada sa
fortifikacijskim sistemom. Džamija i Podgrad-
STOLAC KROZ CRTEŽE
Stolac u Hercegovini (sl. 1) je crtež Rudolfa

von Ottenfelda koja je 1901. godine objavljena u
Die osterr. -ung. Monarchie in Wort und Bild.
On je Austrijanac, rođen u Veroni 1856. godi-
ne. Studirao je u Beču i Munchenu da bi kasnije
predavao na Akademiji u Pragu. Postao je poznat
po svojim istorijskim i originalnim motivima. U
Bosni je boravio krajem XIX vijeka. Na crtežu se
vidi stolačka tvrđava ili grad Vidoški sa objektima
i odbrambenim zidom u vrlo dobrom stanju. Sa-
svim lijevo je vrlo visoki jablan a prekoputa obje-
kat pod pločom sa nizom lučnih otvora. Očito da
je riječ o čaršiji sa trgovačkim prostorom. Ispod
(slika 1)
samog grada je objekat sa doksatima. U svakom

ska ćuprija u prednjem planu akcentiraju vedute je nadimak Čeplin po selu Zschepplinu. Inače
Podrgarada. Tri elegantna stabla jablana na obali je student Berlinskog univerziteta (1883-1886.).
Bregave daju ovom pejsažu posebnu dimenziju. Predavao je u Sofiji, a u sarajevskoj Nadi kao
Padine Hrguda samo nagovještavaju veliki masiv ilustrator ostavio je znatan broj vrlo upečatljivih
sa istočne strane grada. i minuciozno rađenih crteža. On je jedan od če-
Slika na kojoj se vidi prelaz konvoja pobu- tverice osnivača Sarajevskog slikarskog kluba
njenika preko jednog mosta u blizini Stoca (sl. (Walter Leo Arndt, Ewald Arndt Čeplin i Liebe-
4) je djelo Bianconija, glavnog šefa željeznica nweinom i Kobilica). Klub je 1901. izdao mapu
u evropskoj Turskoj. Objavljena je u Le Monde sa 24 motiva gradova i mjesta u BiH. Stranim
Illustree u Parizu. Zanimljiva je prije svega što ilustratorima posebno je padalo u oči bogatstvo
se vidi tip drvene mostne konstrukcije iz tog pe- narodnih nošnji naših naroda. Zbog toga su često
rioda. Bianconija zanimaju tipovi ljudi i zato im crtali tipove ljudi i njihovu odjeću što je bilo ko-
posvećuje punu pažnju. Izbjeglice su u narodnim risno za etnografe. .
nošnjama. Nekoliko muškaraca sa oružjem ču- Podgradska ćuprija u Stocu (sl. 6) je magiično
vaju nejač koja ide u grupama. Zaprežna kola sa privukla senzibilnog i vrlo darovitog švajcarskog
volovima asociraju na iščezlo vrijeme. U pozadi- slikara Maxa Bucherera (Bazel 1883-Locarno
ni je oštar vrh planinskog masiva kao tipičan dio 1974.) inače studenta Umjetničke akademije u
hercegovačkog pajsaža bez rastinja. Munchenu i u Parizu.
Boraveći u Bosni 1909. godine načinio je
mnogo crteža od kojih su 25 objavljena u knji-
zi Roberta Michela „Putovanje po carevinskim
zemljama“. Njegov crtež ćuprije je maksimalno
reduciran sa osnovnim konturama, što treba pri-
pisati umjetničkoj viziji autora. Sve je dato u na-
znakama i pročišćeno od nevažnih detalja.
PROTOKOLISANE FIRME U STOCU
Da bismo stekli sliku stolačke ćaršije s kraja

XIX i početka XX, vijeka donosimo popis svih
registrovanih radnji i obrtnika. Uz imena vlasni-
ka nalaze se godine protokolisanih firmi. Vidljivo
je da su se neki trgovci ili zanatlije ujedinjavali
otvarajući zajedničku firmu. Popis je iz 1904. go-
dine što znači da su postojale i te godine.
Alihodžić Alija, 1891, Barbarez Đuro, 1886,
Behman Alija, 1886, Brkić Jusuf, 1901, Brklja
Avdo, 1885, Burina Ahmet 1902, Buzaljko Ju-
suf, 1903, Buzaljko Mehmed1885, Ćimić Mujo,
1901, Čokijet Omer, 1884, Dizdar Zulfo, 1901
Festić Alija, 1896, Festić i Kratochvil, 1903 hadži
(slika 5) Trklja 1808, Hamović Jovo, 1886, Hamović Pero,
1886, Ivić Luka, 1886, Jašarbegović Hasan 1901,
Kašiković Sara, 1891, Kovačević P. Đorđo, 1901,
Crtež Seljak iz stolačkog kraja (sl. 5) potpisu- Kovačević Osmanaga, 1903, braća Kovačević,
je Ewald Arndt Čeplin, njemački umjetnik. Uzeo 1903, Kureš Pero i Drago, 1902, Kurilić Đorđo,

(slika 2)
1891, Mehmedbašić Ahmet, 1893, Mehmedba- kument postaju daleko značajnije za historičare
šić Avdo, 1886, Mehmedbašić Ibrahim, 1891, u odnosu na crteže kao izraze subjektivnog do-
Mehmedbašić Mustafa 1891, Mihić- Čović Sava, življaja.
1886, Mihić Pero, 1901, Mihojević Nikola, 1885,
Mihojević Todor, 1899, Mujezinović Mehmed,
1891, Obradović Avdaga, 1886, Obradović Ha-
lil, 1902, Okuka Luka, 1903, Pecelj A. I sinovi,
1903, Popović Đorđo i Ilija, 1903, Prce Nikola,
1900, Redžić Avdo i braća, 1903, Škoro Šaćir,
1886, Stranjak Mustafa, 1891, Tabaković Ahmet,
1895, Tatarović Omer, 1893, Trklja ef. Osman,
1891, Trklja Tahir, 1884, Vukasović Ivan, 1885.
Godine 1905 članovi Vakufskog povjerenstva
u Stocu su bili: Hašim ef. Mahić- predsjednik,
Muhamed ef. Stranjak, imam; Salih ef. Čelić,
hodža; Muhamed eff. Šemić i Šaćir ef. Grebiđela.
U sanitetskom zavodu radio je dr. Steidler Karl.
Pojavom fotografije, polako gubi na značaju
crtež tako da je izgled Stoca više prisutniji u ča-
sopisima, novinama i knjigama. Fotografije su (crteži i fotografije - iz privatne zbirke Šemsudi-
autentičnije jer daju pravu sliku grada i kao do- na Serdarevića)

Faruk Pirić, Stolačka mjesta sjećanja
Faruk Pirić
STOLAČKA MJESTA SJEĆANJA
S tolac je oduvijek bio raskrsnica puteva, jedna

od najstarijih aglomeracija u našoj zemlji i
mjesto gdje se generacijama taložilo graditeljsko
vale. Bolje reći, Stolac je uzimao najfunkcional-
nije i prilagođavao ga svojim potrebama, pa je
grad savršeno funkcionalan i prilagođen potreba-
i kulturno naslijeđe svih carevina i vlada koje su ma svojih stanovnika. Nikad nije bio prijestolni-
na ovim prostorima vladale. Carevine su davno ca, te se ovdje stvarala čista funkcionalna arhi-
otišle i ostavile iza sebe grad – biser; sediment tektura prilagođena mjerilu i potrebama čovjeka.
kulturno-ideološko-graditeljskih utjecaja svake Arhitektura koja plijeni svojom neusiljenošću,
od spomenutih carevina i država. Nigdje u Bosni svojom iskrenošću i jednostavnošću, bez suvišnih
i Hercegovini, a vjerovatno ni u regiji, ne postoji arhitektonsko-urbanističkih elemenata koje prate
grad koji tako jasno svjedoči o kontinuitetu civi- i čine velike gradove; elemenata koji često vrlo
lizacije, kulture, graditeljskog naslijeđa, na koncu brzo zaborave svoju osnovnu funkciju ili se kre-
krajeva o kontinuitetu života. . . Teško je pisati o iraju iz larpurlartističkih razloga. Pokazalo se da
Stocu. Njegov civilizacijski kontinuitet i kulturni je Stolac imao privilegiju da je bio oslobođen tog
identitet nas ostavlja bez riječi i nakon svih bez- pritiska velike aglomeracije i uzusa koje ona nosi
brojnih tekstova, knjiga, eseja uglednih naučnika, sa sobom. Ova razigranost, sloboda, a naravno i
filozofa, književnika, putopisaca, urbanista, arhi- geografski položaj, klima i drugi faktori formira-
tekata čovjek se ne može oteti osjećaju da ni jeli su osebujnu, karakterističnu i šarmantnu arhi-
dan mali djelić historije i kulture ovog čudesnog tekturu, koju su već davno prepoznali umjetnici,
grada nije ispričan. arhitekte i urbanisti. Praktičnost graditeljskih ele-
Tajna kontinuiteta stolačkog bivstvovanja je, menata i objekata u Stocu je uočljiva u stolačkim
ponajviše u tome, da je znao uzeti samo ono naj- mostovima, kućama, avlijama, vjerskim objekti-
bolje od kultura koje su ga vijekovima zapljuski- ma, mahalama, seoskim kućama i imanjima oko

Stoca, fortifikacijskim objektima oko Stoca. . . finansijskog opravdanja. Ljudi već odavno ne
Praktično, uočljiva je na svakom koraku, a po- melju žito na način na koji se to prije radilo. Šta
sebno bih ovom prilikom izdvojio mlinice i stupe dakle uraditi sa ovim objektima tako vrijednim
na Bregavi. za naše graditeljsko naslijeđe? Kako ih najbolje
iskorisiti i oživjeti?
Stolac je, kažu, imao 22 mlinice i oko 13 stupa, Sramotno i poražavajuće je priznati da ovakav
što u Stocu što u obližnjem Dolu. Nije ni važno grad kao što je Stolac, sa tako bogatom tradici-
koliko ih je tačno imao. Imao je dovoljno mlini- jom, grad koji mnogi naučnici prozvaše „muzej
ca i stupa da se mljevenje žita i stupanje gunjeva pod otvorenim nebom“, što on de facto i jeste,
i sukna smatralo jednom od glavnih privrednih nema zavičajnog muzeja. I nije ga nikad ni imao.
grana, a to znači da su ovi objekti bili od veli- Ogromna količina eksponata u Zemaljskom mu-
ke važnosti za Stočane, te da su ljudi iz okolnih zeju u Sarajevu, posebno u zbirkama Prahistorije
mjesta udaljenih i do pedeset do sto kilometara i Starog vijeka (iako bi tačan broj trebalo istražiti
dolazili u Stolac sa tovarima žita, koje je trebalo i izbrojati, čini se da je to jedna trećina ukupne
samljeti, i sukna, gunjeva i sličnog, koje je treba- količine eksponata) potječe iz Stoca i njegove
lo istupati i oprati. okoline. Zar takav grad i takvo arheološko nala-
Nakon ratnih dešavanja 1992-1995 sve mli- zište nije već odavno zaslužilo da ima svoj za-
nice i stupe su stavljene pod zaštitu Komisije za vičajni muzej? Svaka grupa ljudi, svaka lokalna
zaštitu spomenika i kulturno-historijskog naslije- zajednica se trudi da se identifikuje sa mjestom
đa BiH, što je za svaku pohvalu. Trenutno se sve gdje živi na više načina i to je prirodno. Među-
nalaze u katastrofalnom stanju i nužna je njihova tim, nužno je osigurati mjesta, prostore koji će
hitna sanacija i rekonstrukcija, te zaštita od daljeg biti simboli njihove identifikacije sa mjestom.
devastiranja. Samo jedna mlinica je u relativno Samo ovakva institucijalizacija sjećanja i memo-
dobrom stanju i vrši svoju funkciju. Njihova re- rije, u obliku gdje se njima dodjeljuje prostor i
konstrukcija bi se trebala izvesti sa autentičnim mjesto, može imati korisnog učinka na historiju i
materijalima i u autentičnom izgledu što, narav- na život ljudi koji se tim prostorom identifikuju.
no, i jeste preporuka i zahtjev Komisije. Ali šta je Tako Jan Assmann u knjizi „Kulturno pamćenje“
sa njihovom funkcijom? govori o tendenciji ka lokalizaciji kod svih vrsta
Očigledno je da njihova prvobitna funkcija, zajednica. Assman kaže da: „Svaka grupa koja se
nažalost, više nema svojih korisnika, a time ni želi konsolidirati kao takva stremi tome da sebi

stvori i osigura mjesta koja nisu samo poprište ni određeni eksponati kojima ne smetaju utjecaji
njihovih oblika interakcije već i simboli njihovog atmosferilija. Velikih eksponata, koji u ove male
identiteta te uporište njihovog sjećanja. Pamće- simpatične prostore ne bi mogli stati, gotovo da i
nju su potrebna mjesta, ono tendira ka uprosto- nema. Stećci i slični muzejski eksponati svakako
renju. “ Muzeji su takvi prostori o kojima govori nisu predmeti koji treba da mijenjaju svoje izvor-
Assman. Oni najbolje svjedoče o vrijednostima no mjesto, kao što se to radilo nekada u sluča-
jednog prostora, naroda ili epohe. Bilo je naravno ju Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Oni su, ipak,
i prije prijedloga za zavičajni muzej ali ne i da se prvenstveno nadgrobni spomenici stvarnih ljudi i
on smjesti paviljonski u objekte mlinica, ili ako prema njima se treba tako i ophoditi. Činjenica da
bismo još dalje razrađivali ovu ideju: da Stolac je Stolac mali grad i da se čitav grad može obići
doslovce postane muzej po vedrim nebom. Ovo u pola sata, u ovom slučaju apsolutno odgovara
bi podrazumijevalo povezivanje svih repernih ideji o gradu – muzeju, te većinu eksponata ne
tačaka, koje bi ujedinjene činile muzej i znači- treba ni pomjerati sa njihovog mjesta. Potrebno
lo bi da obilazak ovog muzeja, po nekoj zami- ih je samo propisno naglasiti, osvijetliti i opisati.
šljenoj hodnoj liniji posjetilaca, podrazumijeva Formiranje muzeja na Bregavi, odnosno u objek-
obilazak cijelog grada (Ošanjići, Radimlja, Stari tima mlinica i stupa, koji su generacijama činili
grad, Podgrad, Čaršija, Begovina itd.). Zamisli- prepoznatljivu privrednu granu Stočana, bio bi
te muzej koji, da biste ga vidjeli morate, uslovno vrlo jak simbol oporavka jednog grada. Zamisli-
rečeno, proći kroz cijeli grad. To automatski do- mo samo simboliku historijskog zavičajnog mu-
prinosi vrijednosti cijelog tog prostora, komple- zeja koji se nalazi na bistroj čistoj, tekućoj vodi
tan grad kulturološki izdiže i podiže svijest kod koja pokreće kamene mlinske točkove. Sve sim-
njegovih građana. Ali zadržimo se još malo kod boli života, vremena, prolaznosti, savršenosti, či-
ovog nukleusa ideje, da se osnova muzeja razvije stoće. . . Takvi objekti zavičajnog muzeja itekako
oko mlinica na Bregavi. bi simbolično podcrtavali i njegovu funkciju, od-
U ovaj muzej bilo bi potrebno uvezati tri, če- nosno njegovu nutrinu, što i jeste ono čemu svaka
tiri mlinice koje se nalaze u blizini i dva objekta građevina treba da teži. I na kraju, iskorištava-
stupa koji su također u blizini. Muzej bi, prema njem ovih nekada glavnih privrednih objekata u
tome, imao paviljonski karakter sa podjelom pro- muzeološke svrhe, osim što bi se trajno sačuvali i
stora po vremenskim periodima. Posjetioci bi na najbolji mogući način zaštitili objekti mlinica i
komunicirali između objekata kameno-drvenim stupa, Stolac bi pokazao da život uvijek trijumfu-
stazama preko Bregave ili obližnjim putem, a je i da je nastavio svoje viševjekovno postojanje
moguće bi bilo i formirati drvene platforme iza i na najbolji mogući način, oslanjajući se na boga-
ispred vodenica na vodi, na kojima bi bili izlože- tu graditeljsku i kulturnu tradiciju.

Samija Rizvanović,Odlazak Stolačkog generala
Samija Rizvanović
ODLAZAK STOLAČKOG
GENERALA
M ala izbjeglička soba u Ljubljani, veličine
tri sa tri, tri kreveta i tri generacije. Majka,
kćerka i unuk. Sredina je 1994. godine. . . Netom
Tu su najbliži – Ena, Vuk, Nevena, Una, Miloš,
Danica, Vukica sa kćerima iz Mostara. . . Tri go-
vora za heroja, na komemoraciji govori Svetozar
napušten sarajevski pakao. . . granate, snajperi, Oro, generalpukovnik, na groblju neki Pavić iz
mrak, glad. . . Teško se navići na svjetlost žaru- Dola kod Stoca, kraj odra njegov saborac, plotuni
lje, a nekmoli na nešto drugo. . . Na vratima sobe u nebo u dva reda postrojenih vojnika, počasna
u samskom domu u Fužinama, čefurskom, kako straža, tužni zvuk trube, sve dostojanstveno, bez
ga Slovenci nazivaju, naselju skoro na periferiji suza. . .
Ljubljane, sumornog popodneva te ratne godine, Na posljednje putovanje otišao je posljednji iz
dvoje ljudi - stariji čovjek i žena. Obučeni sport- plejade Titovih generala Vrhovnog štaba Narod-
ski, u patikama. . . nooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Ju-
- Je li to Rato Hamović - izusti majka. goslavije. Nosilac Partizanske spomenice 1941.,
- Da, da, to je upravo Rade Hamović - od- generalpukovnik JNA, dugogodišnji načelnik Ge-
govori čovjek s vrata. neralštaba JNA, komandant slavnih Desete herce-
- Ima li ovdje Stočana!? - upita. govačke brigade i 29. hercegovačke divizije, prvi
- Mi imamo jabuku u zlatu, generala Ha- Titov saradnik u kreiranju završnih operacija za
movića Ratu – odgovori majka. oslobođenje Jugoslavije od fašističkih osvajača
Usred Ljubljane na stolu se nađe baklava, koc- i domaćih izdajnika, borac u bitkama na Roma-
ka šećer i kafa, darovi iznenadnih gostiju. niji, Zagorju, Foči, centralnoj Bosni, na Neretvi,
Poče priča stolačka, uspomene navriješe. . . Prozoru, Sutjesci, Hercegovini, Beogradu, Srem-
I tako otpoče naše posjećivanje i prijateljsko skom frontu, Zagrebu, Trstu, Ljubljani. . .
druženje sve te dane ljubljanske. . . i poslije kad
je rat prestao. . . Poslije silnih ofanziva za četiri godine ratova-
nja, na kraju Drugog svjetskog rata, bez ijedne
*** izgubljene bitke Rade Hamović je dobio čin ge-
neralmajora i imao je svega 29 godina. Mnogo
Sedam je sati ujutro. Ne volim kad telefoni puta pukim slučajem je ostao živ. . .
tada zvone. Javlja se Ena iz Ljubljane.
- Umro je moj Rade, mila moja – izgovorila je ***
plačnim glasom. I onda tiho ispričala detalje tih
posljednjih njihovih nerazdvojnih dana. . . Rade Hamović je doživio solidnu starost, 94
godine, nečija dva života što bi se reklo. Bio je
*** njegov put od rodnog Stoca, preko Sarajeva,
Beograda, Skoplja, Zagreba do Ljubljane i inih
Rade Hamović je sahranjen šestog juna ove go- mjesta širom bivše Jugoslavije, ispunjen silnim
dine uz sve vojne počasti u Aleji zaslužnih građa- uspjesima i pobjedama, ali i razočarenjima, pa i
na na novom groblju u Beogradu. Komemoracija padovima. Bio je, reklo bi se, na samom vrhuncu
u Domu vojske u Beogradu, puna sala saboraca, karijere, a onda u punoj snazi i kreativnosti smi-
uglavnom starijih ljudi, rodbine i prijatelja. Dvi- jenjen je sa svih dužnosti, kako kaže, bez ikakvog
je vojvođanske brigade su stigle iz Novog Sada, zvaničnog objašnjenja. Bilo je to čuvene 1968.
prijatelji iz Ljubljane, Sarajeva i rodnog Stoca. godine, uoči agresije Varšavskog pakta na Čeho-

slovačku, kada je smijenjen i Aleksandar Ranko- šić organizovao večeru u čast svog ratnog druga.
vić, prvi Titov saradnik. „Tamo sam se našao sa Na neveliko sijelo pozvan je i Raif Dizdarević,
još otprije mi poznatim njihovim generalom, a bivši predsjedavajući Predsjedništva Jugoslavije.
našim prijateljem. Taj mi je saopćio da će doći do I tu veče je spominjana 1968. godina i opet ništa
napada Varšavskog pakta na Čehoslovačku, ali da novo nije kazano.
ni u kom slučaju nemaju namjeru i neće napasti
Jugoslaviju. To je i do tada bilo moje mišljenje. Rade Hamović je penzionisan u svojoj 54. go-
Takvo upozorenje sam ja shvatio kao prijateljsko dini života.
i namjerno, pa sam se pobrinuo da dođe što prije „Ako se tako nešto dogodilo Radi Hamoviću,
do Tita, što sam odmah pismeno i učinio“, sjeća- pazite, kuda vam ide Partija i država“ - kazao je
jući se tih događaja napisao je Hamović u svojoj Rade nakon smjenjivanja i izlaska iz Partije.
knjizi „Kapetan Rade sa Romanije“, objavljenoj „Ta moja misao ponavljana je više puta i na
2004. u Sarajevu, u izdanju Bošnjačkog institu- mnogim mjestima i javno, u doba razbijanja Ju-
ta. goslavije i ovog zadnjeg strašnog rata. A ja sam
tek sada, nakon tih događaja koji su zadesili moju
zemlju, vjerovatno našao pravi razlog mog pen-
zionisanja. Blaže rečeno, mislim da su nekima
previše smetali moji ugled i utjecaj u armiji, kao
i na Tita, i da bi sigurno bio protiv bilo kakvog i
bilo čijeg nasilja, koje se narastajućim naciona-
lizmom moglo naslućivati. . . “
„Ide Rade i vodi brigade, četnicima da obrije
brade“!
„Pošto ja nisam dobio niotkog i nikakvo
objašnjenje zašto je Tito poslao u penziju i mene,
meni pouzdani razlozi nisu poznati. Moguće je
da sam mojim izvještajem iz Češke – da nećemo
biti napadnuti od Rusa, a što se kasnije pokazalo
ispravnim – povrijedio njegove savjetnike koji su
imali drugačiji stav, pa sam povrijedio i njegovu
sujetu, ili je bio nekom krupnom informacijom
totalno obmanut, ili je čak bila posrijedi kakva
ucjena ekstremnih nacionalista, koji su tada sve
više zauzimali vlast. “
Ipak, ostaće nedorečeno koji su pravi razlozi
zašto je Josip Broz donio odluku da sa najviših
vojnih funkcija smijeni Radu Hamovića.
Inače, Rade Hamović je nerado govorio i pisao „Tito je u svijetu ocijenjen kao jedan od naj-
o sebi. Iza nekoga sa ovako bogatom životnom značajnijih državnika 20. stoljeća. Bio je među-
biografijom ostali bi tomovi pisanih uspome- narodno slavan nakon iznimno uspješnog anti-
na, sjećanja, komentara, pogleda. . . Iza Titovog fašističkog rata, nakon otpora hegemoniji So-
generala rijetki pisani dokumenti i jedna knjiga vjetskog Saveza i kao inicijator i jedan od vođa
i možda propuštena prilika da general kaže ne- svjetskog pokreta nesvrstanih. Moju visoku opću
što više što se dotad nije znalo, nešto što drugi ocjenu o Titu zadržao sam i danas“, napisao je
nisu imali prilike da saznaju o tim sudbonosnim Rade u pomenutoj knjizi. I protiv Tita javno nije
vremenima. Možda je posljednja prilika za tako kazao ni riječi!
nešto bila 2005. godine nakon promocije knjige Dugo godina nakon tih događanja Savez ko-
u Bošnjačkom institutu kada je Adil Zulfikarpa- munista Bosne i Hercegovine donio je odluku da

rehabilituje Hamovića. Lijepo od njih, ali kasno, ske), da bismo došli u Federaciju Bosne i Herce-
bio je njegov komentar. govine, u kojoj se nalazi moj Stolac. . .
Na ulazu u Stolac ugledasmo preko ceste veli-
*** ki transparent „Dobro došli u hrvatski Stolac“. Je
li to moguće? Izgleda da jeste.
Ratomir Rade Hamović je rođen u Stocu 1916., A nekoć je Stolac bio svih nas, koji smo u nje-
od oca Milana i majke Savete. Ime Ratomir je domu složno živjeli i voljeli ga. . . “
bio jer se rodio u polovici Prvog svjetskog rata,
a ime Rade kao partizan na Romaniji na početku ***
Drugog svjetskog rata.
Cijelog svog života Stolac je nosio u srcu kao, Buran i bogat je bio život Stočanina, generala
uostalom, i većina Stočana. I povremeno se u nje- Rade Hamovića. Bio je važna persona Titove Ju-
gov zagrljaj vraćao. . . goslavije. Za života je doživio tri rata, Prvi i Dru-
Često se u dugim razgovorima sjećao bistre gi svjetski i ovaj zadnji koji mu je najteže pao. U
Bregave koja je tekla pored same njegove kuće, Ljubljani je proživio dvadeset pet godina nakon
vodopada Provalija koji je zimi hučao, a ljeti pre- penzionisanja. Na svojim silnim putovanjima i
sušivao, svoje mirisne avlije u kojoj je prvi put vojevanjima prošao je cijelu bivšu Jugoslaviju i
zakoračio u život. Ribarenja i lova na jegulje, ga- stalno se vraćao - Beogradu. Put grada Beograda
orice, pasrmke i rakove. Sjećao se bašči i kanala je krenuo i na svoje posljednje putovanje.
koji su sa izvora Bregave donosili vodu za zalije- A u Stocu, na grobnici Hamovića, biće ureza-
vanje, kupina i košćela, murava, golubova, svoga no njegovo ime.
prvog zarađenog novca, bajrama i krsnih slava.
Spominjao je često komšije Rizvanbegoviće,
Hairliće, Čekre, Vuletiće i Elezoviće, a naročito
Muhana Eminovića koji je proizvodio vino i ra-
kiju, a čije je priče o zgodama sa fronta na Pijavi
za vrijeme Prvog svjetskog rata rado slušao. Mu-
han je sa svojim bratom Salkom bio kod porodice
Hamović stalno zaposlen. Muhanovi potomci su
nastavili druženje sa Hamovićem sve do njegove
smrti.
„U ranoj mladosti sam u Stocu mnogo toga
naučio. Tako se, naprimjer, puno vodilo računa o
lijepim odnosima sa komšilukom, bez obzira koje
vjere i nacije je ko bio. Družilo se i ispomagalo,
a te odnose tek su, nažalost, kasniji ratovi popri-
lično pokvarili. . . Lijepo je bilo nekad živjeti u
Stocu. . . “, zabilježio je Rade.
***
„13. septembra 2000. godine našli smo se

nas dvanaestoro u Stocu. Sad nakon rata i svih
promjena u Jugoslaviji, svako od nas je došao iz
druge države. Iz Londona, Ljubljane, Beograda i
Mostara, sa svojim pasošom i svojom valutom. Iz
Slovenije smo prelazili preko granica Hrvatske,
Crne Gore, Bosne i Hercegovine (Republike Srp-

Šaćir Turković, Da se ne zaboravi
Šaćir Turković
DA SE NE ZABORAVI
P oslije aneksije Bosne i Hercegovine u Austro-

ugarsku monarhiju 1878 god. novi su vladari,
uvažavajući stratešku važnost, u Stocu izgradili
značajan broj objekata.
Na Vidoškoj tvrđavi, podignuto je novo utvr-
đenje u vojne svrhe, za odbranu putne komuni-
kacije prema Dubrovniku i veliki broj objekata
u samom gradu, kasarnu u Vidovu polju, prvu
ambulantu na području Hercegovine 1880 god.,
apoteku 1882. god. i vojnu bolnicu 1897 god.
Banku, školske zgrade, čitaonicu, stanicu za
otkup duhana i prvi otvoreni bazen u Hercego-
vini.
Većina ovih objekata odolijevala je zubu vre-
mena pa se i relativno mlađi stočani sjećaju ili i
danas mogu vidjeti neke od njih.
Velikom broju stočana nepoznata je činjeni-
ca da je u to vrijeme u blizini bolnice i kasarne
sagrađen teniski teren za potrebe austrougarskih Ph. Mr. Jan Vitlačil, rođ. 30. 05. 1896. g. u
oficira, činovnika i članova njihovih porodica. Havličkovom Brodu /ČSSR/
Teren je bio ograđen visokom žičanom ogra- umro 27. 12. 1965. g. u Sarajevu
dom, sa tribinama čiji je kapacitet bio od 150-200
posjetilaca, kantinom sa osvježavajućim pićima igraju tenis ništa nije dešavalo, a na mjestu gdje
u kojoj je radio Risto Kureš. U objektu se takođe je bio teren izgrađeni su privredni objekti i putna
nalazio sunčani sat i spomenik caru Franji Josipu. komunikacija za Vidovo polje.
Teren je bio u funkciji sve do italijanske okupaci- 1906. god. završen je prvi otvoreni bazen u
je u II svj. ratu kada je uništen. Hercegovini, a čiji su kompleks sadržavala dva
U periodu između dva svjetska rata teren je bio velika bazena za djecu i odrasle, dvadest drvenih
u funkciji kao sportski objekat a njegovo funkci- kabina koje su do 14 sati koristile isključivo po-
oniranje finansijski su podupirali viđeniji građani rodice austrougarskih oficira i činovnika, a ista-
Stoca koji su teren i koristili : knuta crvena zastava je upozoravala da je građan-
Jan Vitlačil - zaslužan građanin Stoca po kome stvu ulaz zabranjen. Zastava se u 14 sati skidala i
je i Dom zdravlja u Stocu dobio ime, veliki mece- bazen bi time bio otvoren za građanstvo. Bazeni
na stolačkog sporta i kulturnih zbivanja/ Janova su opskrbljivani vodom iz Bregave, koja je siste-
žena Paula, gosp. Sećkar, dir. građanske škole, mom kanala preko mosta dopremana u bazene.
Vlado Bogišić, Nikola Pavičić, Ale Rizvanbego- Vremenom su / između dva svjetska rata/ drve-
vić Kula, Avdo Rizvanbegović, Huso Šarić-zu- ne kabine zamijenjene betonskim sa dograđenim
bar, Jakša Miljković-advokat itd. tuš kabinama. Popularne Kupaje su vremenom
Otkako je teren uništen, u Stocu se pored za- postale kultno mjesto gdje su se održavale igran-
nemarljivih pokušaja pojedinaca da rekreaktivno ke i sportska takmičenja u sportovima na vodi,

(skokovi, plivanje, prepucava, a sedamdesetih Morić Ramo, Ivanković Ahmet, Turković Nazif,
godina i vaterpolo utakmice u okviru studentskog Jugović Vukašin, Morić Ahmet, Mihić Milivoje /
ljeta). Ostale su u sjećanju mnogih nezaboravne
partije tavle koja je od svih igara u Kupajama 1948. god. formiran je II tim F. K. “Iskra“
imala poseban status. koji je svoje utakmice igrao sa odgovarajućim
Kupaje su bile okupljalište stolačkih šereta i ekipama iz Hercegovine, utakmice su igrane na
omladine. Danas, osim ograde na prilaznom mo- terenu na Radimlji, a činili su ga sljedeći igrači
stiću koji dijeli veliki i mali bazen, ništa nije isto. : Turković Ćamil, Leto Mujo, Vujnović Branko,
Ipak, i to je nešto. Humačkić Alija, Bašić Avdo, Rizvanović Hilmo,
Od Hamama, zatvorenog javnog kupatila, ko- Festić Alija, Morić Omer, Bašić Murat, Gubeljić
jeg izgradi Husein-paša Šarić u XVI st. 1993. go- Ramiz, Turković S. Šaćir, Rizvanbegović Hakija,
dine, ne osta ni kamen na kamenu, a na njegovom Sarajlić Hasaga, Duranović Osman.
mjestu asfaltirana je prilazna traka privatnom
stambenom objektu. Juniorski tim formiran je 1953. godine.
Svoju prvu utakmicu odigrao je protiv Leota-
ISKRA ra iz Trebinja u Stocu rezultatom 2:2, a igrali su
sastavu:
Na prvoj ORA-ji 1947 god. Šamac-Sarajevo Milovan Rupar, Mugdin Prndelj, Muharem
učestvovali su i igrači F. K. “Iskra“ Stolac koji su Hrle, Zulfo Šator, Mišo Papac, Ahmet Obrado-
u novembru mjesecu iste godine u mjestu Orlova vić, Ivo Raguž, Zulfo Dizdar, Šaćir M. Turković,
Klisura na finalnoj utakmici turnira pred više hi- Emil Meštrović, Rasim Haračić. . . . . . . . . . . .
ljada gledalaca pobijedili brigadu iz Grčke sa 1. 0
i osvojili jedan od prvih za nogomet dodijeljenih FOLKLORNA SEKCIJA KUD „MARKO MI-
pehara u tadašnjoj Jugoslaviji. HIĆ“
Pehar je uručio komandant štaba ORA-e kapi-
tenu Nazifu Turkoviću-Ćikanu. Stolac ima dugu folklornu tradiciju a vjerovat-
Ekipu su sačinjavali sljedeći igrači: Jugović no kao i u drugim sredinama korijene organizo-
Vukašin, Ružić Dobroslav, Turković Nazif, Pirija vanijeg bavljenja, valja tražiti u tradicionalnim
Šefko, Ivanković Ahmet, Gubeljić Mujica, Mi- sijelima i vjerskim skupovima.
hić Milivoje, Nikšić Džemal, Fetahagić Kadrija, Igrana su kolanja uz pjesmu, trusa, a potom uz
Vitlačil Zdenko, Kunić Vasilije, Ahmet Morić i usnu harmoniku-trojanac.
Basarić Asim. U stručnoj literaturi sa naših prostora je zabi-
/slika, jedan od prvih snimaka F. K. “Iskra“ 1946“/ lježeno ošansko kolo.
s lijeva na desno: Miličević Vojo, Gubeljić Halil, Između dva svjetska rata aktivnosti su se odvi-
Nikšič Džemal, Pirija Šefko, Gubeljić Mustafa, jale kroz nacionalna društva: Napredak, Prosveta

i Preporod, a nepsredno nakon II svijetskog rata

formirano je KUD“Marko Mihić“ u kome su sa
zapaženim uspjehom djelovale dramska i folklor-
na sekcija. /sl. 1 jedna od postava folklorne sek-
cije 1949 godine, s lijeva na desno, stoje: Burina
Vasvija, Turković Asim, Jovičević Natalija, Stra-
njak Fatima, Turković S. Mustafa, Trbulin Vera.
Čuče: Vreća Jelena, Grljević Sabrija, Bešo Zina/
Zabilježeni su u sjećanju iz tog vremena još i

članovi folklora: Hasan Čolaković, Hatidža Ba-
šić, Zarema Premilovac, Meldema Prndelj, Ka-
plan Halil, Miketić Milorad, harmonikaš Mujo stovanje u Poljskoj i Švajcarskoj. /sl. 3 s lijeva
Mekić i drugi. na desno stoje: Zorica Brkić, Samardžić Radmila,
Mnogobrojni nastupi i druženja u folklornoj Crnogorac Mima, Elezović Hatidža, Hodžić Me-
sekciji privlačili su velik broj novih članova pa je diha, Kemal Dedović-koreograf-, Sivro Suada,
pedesetih godina izvršena smjena generacija. Mustapić Ivanka, Slavica Rajič. sjede: Bašić Ha-
lil, Žutković Zdravko, Elezović Hasan, Behmen
Emso, Ružić Nešo, Elezović Avdo/
Pored njih još su igrali: Šakota Slavica, Kri-

vokapić Dubravka, Elezović Esad-Ćići, Žutković
Ranko, Nedžad Pajo, Juso Behmen, Proleta Ne-
nad, Mašić Enver, Kapor Zoran, Šakota Branka i
mnogi drugi.
Muzičku pratnju činili su harmonikaši Ljubica
i Dragan, a često su nastupali i pjevači Alivodić
Fuad-Fujo, Bećević Irfan i Haračić Jasmin, te bas
/sl. 2. s lijeva na desno –gornji red- Mihić Valja, gitara Mithad Zilić i bubnjar Zilić Mirsad-Deca.
Mehmedbašić Fadila. srednji red. Jokišić Biljana, Zahvaljujem se svima koji su mi pomogli svo-
Čerkez Dika, Pezo Zineta. čuče. Turković Šaćir / jim sjećanjima (Hasa Eminović, Gerin Dervo,
igrač i koreograf/ Marić Vlatko –muzičar. slikano Mustafa Pirija, Elezović Avdo i Nikšić Džemal),
na Klokunu 1962 godine / a neka mi oproste oni koji nisu navedeni u sjeća-
njima jer je puno Bregave proteklo od tih dana.
Igrali su još: Ajanić Kemal, Šukić Vidoje,
Bejat Đuro, Gubeljić Sulejman, Ružić Milovan,
Šarić Mirsad, Hidajeta Mulać, Mihić Vaja, Fe-
stić Bera, Šator Semha, Šator Abida, Hajdarović
Samija i drugi. Pjevači su bili Hidajeta Mulać i
Fatima Medar.
Folklorna sekcija je oživjela i svoj puni procvat
doživjela dolaskom profesionalnog koreografa
Keme Dedovića iz Mostara s kojim je ostvarila
mnogobrojne upečatljive nastupe, od kojih su u
najprijatnijem sjećanju članova ostala učešća na
manifestaciji „Zvuci sa kamena“ i inozemno go-

HISTORIJA

Adnan Jahić, Ilmijanska udruženja u Bosni i Hercegovini između dva svjetska rata
Adnan Jahić,
ILMIJANSKA UDRUŽENJA U BOSNI I

HERCEGOVINI IZMEĐU DVA
SVJETSKA RATA
D jelatnost vjerskih udruženja u Bosni i Her-
cegovini, do sada, nije plijenila bitniju pa-
žnju domaćih historičara. Temeljem krive pred-
sjedištem u Sarajevu. Sva navedena društva su
imala istovjetne zadatke: zaštitu staleških interesa
i ugleda ilmije, širenje zdrave i korisne prosvjete,
stave da su ova udruženja u programskom i insti- pomaganje udovica i siročadi svojih pripadnika.
tucionalnom smislu bila tek integralnim dijelom U pravilima cazinskog udruženja (§ 3) navedeno
korespondirajućih vjerskih zajednica, njihovo je je da će društvo raditi na tome da se na sva vjerska
razumijevanje uglavnom bilo skopčano sa pre- mjesta postavljaju samo sposobni kadrovi zajed-
drasudom da se njihovim izučavanjem ne otkri- nice2, pravila tuzlanskog udruženja (§ 2) isticala
va ništa novo u odnosu na rezultate istraživanja su da će se društvo zalagati za intelektualni i so-
vjerskih zajednica. Pa ipak, sama pojava ovih cijalni razvoj svih muslimanskih vjerskih službe-
udruženja sugerira određenu pozadinu, izvjesnu nika3, dok su pravila sarajevskog udruženja (§ 2)
konstelaciju motiva i interesa, kojim se nije že- insistirala na angažmanu u cilju poboljšanja ma-
ljelo, odnosno nije bilo moguće udovoljiti unutar terijalnog stanja imama na način “da [se] ovo sta-
redovnih aktivnosti matičnih zajednica. Na pri- nje dovede u srazmjernost sa stanjem svečenstva
mjeru ilmijanskih1 udruženja između dva svjet- drugih vjera”4. I dok su tuzlansko i sarajevsko
ska rata pokazat ćemo da ove organizacije nisu udruženje uglavnom ostali u granicama redovnih
podrazumijevale samo borbu za staleška prava i socijalnih i prosvjetnih aktivnosti, cazinsko ilmi-
interese vjerskih službenika, već i svojevrsnu ne- jansko udruženje pokazalo se veoma aktivnim u
gaciju i kritiku postojećih pravnih i institucional- zaštiti imamskih prava i promociji interesa ilmije
nih realiteta unutar korespondirajuće zajednice – u sredini gdje se, kako se čini, vjerska djelatnost
što je samo po sebi dovoljna indikacija važnosti suočavala sa najtežim i najozbiljnijim izazovi-
naznačene teme za istraživače i analitičare. ma. Iz obimne dokumentacije se vidi da je ovo
udruženje beskompromisno štitilo krajiške ima-
Ilmijanska udruženja tokom dvadesetih me od harange organa Islamske zajednice kojim
su dvadesetih godina prošlog stoljeća dominirali
Nezavidan socijalni položaj blizu hiljadu bo- pripadnici i simpatizeri vladajuće Jugoslavenske
sanskomuslimanskih vjerskih službenika uslovio muslimanske organizacije (JMO). Povod su bile
je tokom dvadesetih godina prošlog stoljeća poja- glasine da su se neki imami priklonili radikalima
vu jednog broja imamsko-ilmijanskih udruženja i prestali glasati za vodeću bošnjačku partiju.
regionalnog tipa koja su nastojala utjecati na vjer- Dana 19. 3. 1926. predalo je Udruženje ilmi-
sku upravu i državne vlasti da pravičnije tretiraju je kotara Cazina sa sjedištem u Cazinu pismenu
imame i njihova prava. Tako je u Cazinu 1920. predstavku cazinskom sreskom poglavaru u kojoj
godine osnovano Udruženje ilmije kotara Cazina ga je izvijestilo o nelegalnim disciplinskim izvidi-
sa sjedištem u Cazinu, u Tuzli 1922. Udruženje ma i džematskim skupštinama na kojim je pretre-
muslimanskih vjerskih službenika okruga tuzlan- san rad lokalnih imama. U predstavci je naglašeno
skog ‘Mirkat’ sa sjedištem u Tuzli, u Sarajevu da nijedan paragraf Štatuta za autonomnu upravu
1926. Imamsko udruženje Sarajevske oblasti sa islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova

u Bosni i Hercegovini ne daje pravo vakufskim tuzlanskog ‘Mirkata’ sredinom tridesetih u izvje-
povjerenstvima da vode saslušanja o prijestupi- snom smislu destabilizirao vjersko rukovodstvo
ma vjerskih službenika bez prethodnog razmatra- Islamske zajednice u Sarajevu na čelu sa Salim
nja i odlučivanja od strane vrhovne vjerske vlasti ef. Muftićem, kao i da je potaknuo do tada prilič-
- Ulema-medžlisa u Sarajevu. Međutim, cazinska no pasivnu sarajevsku ulemu na novo okupljanje
vakufska uprava je postupila suprotno: “Za naj- i intenzivniju aktivnost.
manju i najprostiju prijavu kojeg bilo džematlije Na širem sastanku ilmije okupljene oko ‘Mir-
Povjerenstvo je to uzimalo, već prema raspolo- kata’ 14. 4. 1934. donesena je opsežna rezoluci-
ženju, za najozbiljnije i odmah dalje udešavalo ja čiji su prijedlozi i inicijative značili otvorenu
svoje držanje u smjeru udovoljenja toj prijavi. A kritiku postojećeg režima u vjerskoj zajednici
kakovi se podnesci i prijave podnose, može se za- muslimana nakon 1930. Rezolucija je upućena
ključiti po prosvjećenosti musl[imanske]. mase. Vrhovnom starješinstvu Islamske vjerske zajed-
”5 Tako je pokrenut “postupak” protiv imama u nice u Beogradu i Vakufsko-mearifskom vijeću
Polju Murad - ef. Sejfovića i imama u Ljeskov- u Sarajevu. U najbitnijim tačkama rezolucije od
cu Islam - ef. Kajtazevića, najmirnijih i najpovu- pomenutih organa je zatraženo:
čenijih od svih cazinskih imama. Pošto kotarsko
povjerenstvo nema namjeru odustati od svojih - da se pragmatika vjerskih službenika prote-
protuzakonitih aktivnosti, insistirali su potpisni- gne na muderise, mualime, imame i vaize kao
ci dotične predstavke, dužnost sreskog poglavara glavne vjerske službenike kojima su vakifi na-
bila bi najhitnije zavođenje reda u oblasti gdje se mijenili prihode svojih vakufa;
ozbiljno narušavaju prava jednog staleža i sroza- - da svaka vjerska i vakufsko-mearifska služba
va ugled ljudi čiji je jedini grijeh što žele sačuvati prvenstveno bude uslovljena kvalifikacijama
dignitet svog poziva i profesije. islamskih teoloških zavoda;
- da se izvrši pravičnije kategoriziranje musli-
Aktivnosti ‘Mirkata’ manskih vjerskih škola;
- da Vakufsko-mearifsko vijeće u Sarajevu na
Tokom tridesetih godina intenziviran je rad svom prvom narednom zasjedanju ukine na-
ilmijanskih udruženja u Bosni i Hercegovini, redbu Vakufske direkcije o ujedinjavanju sa-
što se očitovalo kako većim brojem organizaci- mostalnih vakufa;
ja tako i većim zalaganjem za unapređenje ma- - da Vakufsko-mearifsko vijeće u Sarajevu na
terijalnog i statusnog položaja ilmije. Udruženje svom prvom narednom zasjedanju ispita slu-
šerijatskih sudija, Udruženje džematskih imama čaj zamrznutih vakufskih miliona u Hrvatskoj
(imama matičara), Udruženje mualima, ‘Mirkat’, štedionici, te da ako ustanovi ma čiju krivicu
‘El-Hidaje’ – samo su neka od ilmijanskih udru- među svojim potčinjenim pristupi izricanju
ženja koja su aktivno radila u ovom vremenu. Na disciplinskih kazni;
osnovu arhivskih dokumenata, te brojnih izvje- - da Vrhovno starješinstvo Islamske vjerske
štaja listova Islamski svijet i Hikjmet, vidi se da zajednice u Beogradu isposluje kod Direkci-
je tuzlansko ilmijansko društvo ‘Mirkat’ 1934. je željeznica dokinuće naredbe o obaveznom
godine predstavljalo vodeću opoziciju donošenju fotografiranju muslimanki pri izdavanju želje-
Službene pragmatike islamskih vjerskih službe- zničkih legitimacija, “te da u buduće vrijedi
nika na području Ulema-medžlisa u Sarajevu, sa samo vlastoručni potpis kao i do sada”. 6
osnovnim obrazloženjem da dotična pragmatika
ne osigurava dugoročna stabilna primanja i osi- Bitna odlika ‘Mirkata’ bilo je njegovo nasto-
guranja za tzv. sitnu ilmiju - stotine imama, mu- janje da bude učesnikom ne samo vjerskih, već
alima i drugih vjerskih službenika koje je plaćala i kulturno-prosvjetnih i društveno-ekonomskih
lokalna vjerska zajednica. Nema sumnje da je rad zbivanja svog vremena. Na plenarnoj sjednici

Glavnog šireg odbora ‘Mirkata’ od 9. 2. 1936. bošnjačka partija – Jugoslavenska muslimanska

usvojen je program organizacije koji je od svih organizacija. Na glavnoj godišnjoj skupštini ‘El-
odbornika i povjerenika društva tražio da pri- Hidaje’, održanoj 15. 8. 1940., donijeta je rezolu-
stupe aktivnoj saradnji i pomaganju bošnjačkih cija kojom je osuđen postojeći ustavni poredak u
kulturnih društava u svojim srezovima. Takođe je Islamskoj zajednici i izloženi zahtjevi za njego-
od pododbora i povjerenika zatraženo da u spora- vom korjenitom promjenom. U rezoluciji je ista-
zumu sa svojim članovima pristupe pomaganju i knuto da je zakonom i ustavom iz 1936. sprove-
osnivanju muslimanskih potpornih društava kao dena laicizacija vjerske uprave i zaveden politič-
što su ‘Merhamet’ u Sarajevu i ‘Dobrotvor’ u ko-partijski režim koji onemogućava sudjelova-
Tuzli, te podizanju pokopnih društava kao što je nje svih muslimana u njihovom vjerskom životu.
tuzlanski ‘Džemijetul-hajr’. “Ako u nekom srezu “Naročito ilmiju stavlja u ponižavajući položaj i
ne postoje ovakova društva trebaju pododbori i ako je ilmija glavna os oko koje treba da se kreće
povjerenici, da sa članovima rade na osnivanju čitav vjerski život [. . . ]”. 9 Muslimanskoj javno-
tih društava, kao i na osnivanju muslimanskih za- sti je skrenuta pažnja da se Islamska vjerska za-
druga. ”7 jednica, po postojećem zakonu, ima upravljati po
propisima šerijata, “a ti se propisi zaobilaze”10.
‘El-Hidaje’ i njene inicijative Prema propisima šerijata, glavna briga oko zašti-
te vakufske imovine ima se povjeriti šerijatskim
Najistaknutiju ulogu u zastupanju statusnih sudijama, “a po postojećem Ustavu to je oduze-
interesa bosanskohercegovačke ilmije u drugoj to od šerijatskih sudija i time su okrnjeni šerijat.
polovini tridesetih imala je Organizacija ilmije propisi”11. Muftije su najstarije vjersko zvanje u
Kraljevine Jugoslavije ‘El- Hidaje’ sa sjedištem islamu, ali su ih, istaknuto je, postojeći zakon i
u Sarajevu – udruženje koje je okupljalo istaknu- ustav dokinuli. U čitavom islamskom svijetu il-
te bošnjačke alime svog vremena – Mehmed ef. mija ima glavnu i odlučujuću riječ u vjerskim i
Handžića, Muhamed ef. Dizdara, hafiz Salih ef. vakufskim poslovima - samo joj je u Jugoslaviji
Sivčevića, Muhamed - ef. Pašića, hafiz Muha- to pravo osporeno i oduzeto. Da bi se to stanje iz-
med - ef. Pandžu, Šaban - ef. Hodžića i druge. Iz mijenilo, da bi se počeli poštovati šerijatski pro-
izvještaja sa skupštine ‘El-Hidaje’ 1938. godine pisi u zajednici, rezolucijom ‘El-Hidaje’, između
vidi se da se i ova organizacija bavila kako pro- ostalog, zatraženo je:
svjetnim tako i socijalnim problemima bošnjačke
i bosanskohercegovačke stvarnosti; u rezoluciji - stvarno upravljanje zajednice prema šerijatu;
koja je usvojena istaknuta je važnost da se među - vraćanje ingerencija šerijatskim sudijama u
muslimanskim svijetom rastura što više brošura upravljanju vakufskom imovinom;
vjerskog i poučnog sadržaja, te da se čim prije - ponovno uspostavljanje institucije muftija;
osnuju odgovarajuće prosvjetne sekcije, koje bi - fuzioniranje Ulema-medžlisa i vakufsko-imo-
“prigodnim predavanjima i vazovima suzbijale vinske uprave u jednu vjersko-vakufsku upra-
glavne poroke muslimanske sredine: pijanstvo, vu;
kocku, prostituciju, konkubinate, psovke i sl”8. - trošenje vakufskih sredstava samo u vakufna-
Udruženje je izdavalo istoimeni glasnik u kojem mama određene svrhe, vodeći računa o tota-
su plasirani brojni članci vjerskog, prosvjetnog i litetu vjerskih i vjersko-prosvjetnih potreba
kulturološkog profila i sadržaja. muslimana;
Autoritet ‘El-Hidaje’ omogućio je ovom udru- - sudjelovanje svih muslimana u upravi zajedni-
ženju da se, koncem tridesetih, profilira u najizra- ce, abolicija političko-partijsko-laičkih odre-
zitijeg oponenta postojećem režimu u Islamskoj daba i reafirmacija ilmije u organima i tijelima
zajednici, u kojoj je novim zakonom i ustavom zajednice.
iz 1936. dominantnu ulogu ponovo imala najjača

Ma koliko navedena rezolucija izgledala kao izgledala njihova istupanja, ma kako neoportu-
akt apologije tradicionalnog mišljenja i pokušaj nim izgledale njihove inicijative.
monopolizacije zajednice od strane ilmije, njen
sadržaj je ukazivao na evidentnu inkonzistenci-
ju novog poretka u Islamskoj zajednici nakon Bilješke
1936. – prevlast jedne partije koja se pod plaštom
obnove demokratije i autonomije nametnula kao
jedina utjecajna snaga u Islamskoj zajednici. ‘El- 1 Termini ‘ilmija’, ‘ilmijanski’ (arap. ilm – znanje, naobraz-
Hidaje’ je zagovarala stvarnu demokratizaciju ba, nauka), izvorno referirajući na muslimanske vjerske
zajednice, koja bi, prema njenom razumijevanju, učenjake, u bosanskohercegovačkom historijskom kon-
tekstu pokrivali su sve vjerske službenike, od imama i
sama po sebi, logično vodila rukovodećoj ulozi mualima u seoskoj džamiji do članova Ulema-medžlisa u
ilmije u njenim organima i tijelima. 12 Sarajevu i reisul-uleme.
2
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), fond Pokrajin-
ska uprava (dalje: PU), 1921, 97521/21.
Zaključak 3
ABH, PU, 1922, 42814/22. Pokrajinska uprava je prihva-
tila pravila 'Mirkata' 9. 6. 1922.
Iz navedenih razmatranja se može zaključiti 4
ABH, fond Veliki župan Sarajevske oblasti (VŽSO),
da su ilmijanska udruženja u Bosni i Hercegovi- 1926, 21985/26. Iz pratećeg zapisnika sa Glavne skupšti-
ni između dva svjetska rata igrala veoma aktiv- ne Imamskog udruženja Sarajevske oblasti od 1. 8. 1926.
nu ulogu u duhovnom, kulturnom i društvenom vidi se da je prvi predsjednik udruženja bio sarajevski
životu Bošnjaka. Temeljna motivacija staleškog imam hafiz Džemaludin ef. Hadžijahić.
okupljanja bosanskohercegovačke ilmije ticala 5
Predstavka navedena unutar: Arhiv Rijaseta Islamske
se unapređenja njihovog statusno-materijalnog zajednice u Bosni i Hercegovini (ARIZBH), fond Ule-
položaja, razvoja vjerske prosvjete, zaštite iden- ma-medžlis, 1926, neobrađeno. Udruženje ilmijje [Musl.
titeta muslimana. . . Ali su se, s obzirom na poli- Vjer. Službenika] Sreza Cazinskog. Broj 9/926. Visokom
tičke i društvene okolnosti, kao legitimni ciljevi Ulema medžlisu za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, str. 2.
dotičnih udruženja s vremenom nametnuli i zašti- Cazin, 24. 3. 1926.
ta prava ilmije u postojećem institucionalnom si- 6
Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ), fond Ministarstvo pravde
stemu i revizija ustavnih rješenja Islamske zajed- (dalje: MP), 1934, 63V[jersko]O[djeljenje]-135. “Prije-
nice – momenti koji su od ilmijanskih društava, pis rezolucije viđenijih članova Udruženja muslimanskih
naročito tridesetih, načinili nezvaničnu, ali ne- vjerskih službenika ‘Mirkat’ koja je donešena na širem
zanemarljivu opoziciju vladajućim garniturama sastanku dne 14 aprila 1934 i upućena Vrhovnom vjer-
unutar vjerskih i vakufsko-mearifskih struktura u skom starješinstvu IVZ u Beogradu i Vakufskom vijeću
Bosni i Hercegovini. u Sarajevu”. Četiri godine nakon uspostave nove vlasti u
Ilmijanska udruženja u Bosni i Hercegovini iz- Islamskoj zajednici dotična rezolucija bila je svojevrsno
među dva svjetska rata, dakako, patila su od karak- svjedočanstvo o dubini krize oktroiranog sistema i neodr-
terističnih bolesti – usitnjenosti, staleške zatvore- živosti koncepcije prema kojoj su sve upravne kompeten-
nosti, romantičarskih vizija vlastitih mogućnosti. cije unutar zajednice predate u ruke maloj grupi uticajnih
. . Ali su, kao i mnoga druga građanska udruženja pojedinaca. Ma koliko rad ‘Mirkata’, iza kojeg su stajali
svog vremena, bez obzira na karakter motiva koji uvaženi alimi hafiz Zekerija ef. Ibrišimović, hafiz Salih
su ih pokretali, ulagala hrabre i značajne napore ef. Sivčević, Abdurahman ef. Čokić i drugi vjerski ugled-
na relativizaciji i labavljenju vladajuće društvene nici, izgledao kao ordinarni građanski angažman bez re-
stege i hijerarhije i, možda i nesvjesno, razvijanju perkusija po politiku i status zvanične uprave, nesporno
svijesti kod građana da se imaju pravo organizi- je široko okupljanje ilmije oko ovog udruženja, praćeno
rati i tražiti svoja prava bez obzira na historijske, otvorenim prigovorima postojećim vlastima, stvorilo je-
političke i društvene okolnosti, ma kako rizično

dan novi kvalitet u vjerskom životu bosanskohercegovač- ficirali su poredak koji je bio na snazi u Islamskoj zajedni-
kih muslimana - kvalitet kojeg nijedna vjersko-vakufska ci do 1930. godine, sada u mnogo radikalnijoj formi, bez
garnitura više nije mogla ignorirati. šesterice muftija i hodžinske kurije koja je reisul-ulemu
7
Izvještaj sa Mirkatove plenarne sjednice od 9-II 1936, mogla pozvati na odgovornost. ‘El-Hidaje’ je, sa druge
Hikjmet, VI/1936, br. 8, str. 255. strane, zagovarala blažu varijantu oktroiranog poretka iz
8
Skupštine stručnih udruženja funkcionera I. V. Z., Prav- vremena šestojanuarskog režima, sa ključnom ulogom
da, XII/1938, br. 32, str. 3. uleme u upravnoj strukturi, ali i izbornom procedurom za
9
AJ, MP, 1940, 63VO-134. Rezolucija ‘El-Hidaje’, orga- sve organe zajednice. Bio je to svojevrsni paradoks: isti
nizacije ilmijje Kraljevine Jugoslavije, donesena na go- poredak, isti sistem vrijednosti, koji je doveo do buđenja
dišnjoj skupštini održanoj 15. avgusta 1940. ilmije sredinom tridesetih, sada je ponovo postao predmet
10
Isto. zagovaranja, oplemenjen tekovinama autonomije i demo-
11
Isto. kratije. ‘El-Hidajini’ prvaci nisu, međutim, našli za shodno
12
‘El-Hidajina’ rezolucija 1940. bila je zorna refleksija ne- objasniti kako bi se te tekovine primijenile bez nepoželj-
volja koje su, već dugi niz godina, sprečavale vjersku za- nih partijsko-političkih implikacija - ključne deformacije
jednicu bosanskohercegovačkih muslimana u postizanju koju je ilmija težila odstraniti iz ustavno-pravnog poretka
optimalnog unutarnjeg ustrojstva. Fehim ef. Spaho, Ali Islamske vjerske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji.
ef. Aganović i Hazim ef. Muftić, sa jedne strane, personi-

Enver Imamović, Crtice iz arheologije Stoca i njegove okolice
Enver Imamović
CRTICE IZ ARHEOLOGIJE STOCA I

NJEGOVE OKOLICE
S tolac sa svojom okolicom u arheološkom po-
gledu predstavlja jednu od najbogatijih regija
u Bosni i Hercegovini. Malo je gdje naći takvu
Onovremeni stanovnici stolačkog kraja uveli-
ko su se razlikovali od današnjih ljudi. Pripadali
su izumrlom tipu tzv. Kromanjonca. Zbog svog
koncentraciju spomeničke građe koja obuhvaća izgleda i nivoa umnog razvoja u nauci se naziva
razdoblje od skoro petnaest hiljada godina. U „pračovjekom“, ili „pećinskim čovjekom“.
Badnju kod Stoca otkriven je unikatni primjerak Potrebno je naglasiti da stolački kraj nije imao
paleolitske umjetnosti od prije nekih četrnaest hi- prekida u naseljavanju ni u narednim epohama.
ljada godina. U gravuri je na stijeni predstavljen Život je tekao u kontinuitetu od starijeg kamenog
lik konja – umjetničko ostvarenje jedino takve vr- doba (paleolita) preko neolita (mlađeg kamenog
ste na prostoru jugoistočne Evrope. U Ošanićima doba), razdoblja eneolita (bakarnog doba), bron-
kod Stoca nalaze se ostaci grada iz helenistične čanog i željeznog doba s kojim koncem 1. stoljeća
epohe (3. stoljeće st. e. ), po sadržaju jedinstven stare ere završava prethistorija, a onda kroz raz-
na širem balkanskom prostoru. Nedaleko od Sto- doblje antike prije 2000 godina, kada se na ovim
ca nalazi se još jedan lokalitet koji je svojim sadr- prostorima javljaju Rimljani. Nije bilo prekida ni
žajem ušao u registar svjetske baštine. To je sred- u srednjem vijeku, i to traje do današnjeg dana.
njovjekovna nekropola stećaka u Radimlji. Njeni O svemu ovome govori spomenička građa. Iz
stećci svojom masivnošću, ljepotom, likovnim, najstarijeg razdoblja to su kamene halatke prona-
umjetničkim i tekstualnim sadržajem plijene pa- đene u pećinskim staništima. Iz mlađeg kamenog
žnju svih onih koji se bave pručavanjem ukupnog doba uz tu vrstu predmeta prvi put se javlja ze-
srednjovjekovnog evropskog stvaralaštva. 1 mljano posuđe, a onda ostaci nastambi izgrađene
Ova tri lokaliteta, među stotinjak koliko ih je od drveta, suhozida ili pletera obljepljene blatom.
evidentirano na stolačkom području, uzeti su kao U razdoblju metalnog doba, prije 4000 godina,
primjer bogatstva kulturno-historijske baštine javljaju se prvi predmeti od metala. Dolaskom
ovog kraja. Nalazi u pećini Badanj pokazuju da Rimljana započinje historijsko doba ovih krajeva
je stolački kraj bio naseljen još u epohi starijeg koje se karakterizira urbanom kulturom, o čemu
kamenog doba. Ljudi koji su u njoj živjeli bilu svjedoče nalazi na terenu.
su na takvom nivou razvoja da nisu znali graditi Dosadašnjim istraživanjima stolačkog kra-
nastambe nego su naseljavali prirodna skloništa, ja evidentirano je 146 arheoloških lokaliteta. Iz
prije svega pećine. Nisu znali proizvoditi hranu prethistorijskog doba ih je 54, iz rimskog 40 a iz
niti su znali stvarati njene zalihe. Išli su za njom srednjeg vijeka 51. To zorno pokazuje intenzitet i
u potragu kada su osjećali glad. Nisu poznavali kontinuitet naseljavanja ljudi u ovom dijelu Her-
ni obradu zemlje niti su uzgajali stoku. Oblačili cegovine.
su se u kože i runa. To je slika stanovnika pećine
Badanj od prije četrnaestak hiljada godina. 2 Lokaliteti iz prethistorijskog doba:
1
Š. Bešlagić, Stećci i njihova umjetnost, Sarajevo 1971., p. 1. Ahara (Borojevići), pećinsko nalazište,
114-118; isti autor: Stećci – kultura i njihova umjetnost, kasni eneolit
Sarajevo 1982. 2. Akar (Pješivac-Greda), tumuli
2
Đ. Basler, Paleolitsko prebivalište Badanj kod Stoca,
Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s. Arheologija, XXIX, Sa- mezolitskog doba u Bosni i Hercegovini, Praistorija jugo-
rajevo 1974., p. 5-18; isti autor: Nalazišta paleolitskog i slavenskih zemalja, I, Sarajevo 1979., p. 313-330.

3. Aladinsko Brdo (Crnići), gradinsko nase- 33. Džakulina Glavica), Rivine- Džakule,
lje gradina
4. Baba (Gornja Bitunja-Zabrđe), gradinsko 34. Klanac (Borojevići), tumul
naselje 35. Konštica 1 (Poprati), gradina
5. Badanj (Borojevići), pećinsko nalazište, 36. Konštica 2 (Poprati), tumuli
paleolit 37. Koštur (Dabrica), gradina
6. Branjaš (Branjaš-Kubatovina), gradina, 38. Kupica (Borojevići), gradina
brončano-željezno doba 39. Kuriječa (Dabrica), pećinsko stanište, že-
7. Crkvine (Trijebanj), tumul ljezno doba
8. Crvena Pećina (Borojevići), pećinsko sta- 40. Martinovića Gomila (Hodovo-Gornji Br-
nište, eneolit štanik), gradina
9. Čairi (Stolac), rani neolit, bronca 41. Ograde (Burmazi), gradina, tumuli
10. Čorkova Gradina (Pocrnje), tumul, želje- 42. Ogrlica ( Hatelji), tumuli
zno doba 43. Opličićka (Prenjska) Gradina (Opličići-
11. Deminov Krst (Kučinari), tumul, bronca Prenj), gradina
12. Drenovačka Pećina ((Borojevići), bron- 44. Ploče (Hatelji), tumuli
čano doba) 45. Radimlja 1 (Poprati), nekropola, željezno
13. Glavica (Pješivac), tumuli, brončano i že- doba
ljezno doba 46. Radimlja 2 (Poprati), tumuli-bronca
14. Glavica (Suzina), gradina, brončano 47. Ravna Gomila (Ostrovo), tumuli, bronca-
doba željezo
15. Gomile (Ošanići), tumuli, brončano i že- 48. Straževica Pećina (Berkovići-Hatelji),
ljezno doba pećinsko naselje, neolit-bronca
16. Gradina (Borojevići), gradina 49. Straževica (Berkovići-Dragljevo), gradi-
17. Gradina (Boljuni), gradina na, bronca-željezo
18. Gradina (Ošanići), helenistički grad 50. Stražnica (Šćepan Krst), gradina
19. Gradina (Šćepan Krst), gradina 51. Sunička Pećina (Berkovići-Hatelji), pe-
20. Gradina (Hrgud Gradina), gradinsko na- ćinsko stanište, neolit, bronca
selje 52. Šćepan Krst (Šćepan Krst), tumuli
21. Gradina (Hrgud-Spasovište), gradina, tu- 53. Vrsnik (Gornji Poplat), gradina
muli 54. Zečija Džamija (Dabrica), pećinsko stani-
22. Gradina (Hrgud-Mršev Do), gradina, tu- šte, neolit, bronca
muli 55. Zvicerova Glavica (Hrgud), gradina. 3
23. Gradina (Kubaš), gradina
24. Guvnine (Hodovo), gradina Lokaliteti iz rimskog doba:
25. Gumnište (Gola Glavica), gradina
26. Haremi (Hodovo), tumuli 1. Bačva (Zagrađe), naselje
27. Haremi (Ošanići), tumuli 2. Crkvina (Borojevići), kasnosantička bazi-
28. Hateljska Pećina (Berkovići-Hatelji), sta- lika, nadgrobna ploča
riji neolit, eneolit, bronca 3. Crkvina (Crnići), naselje
29. Janjčica (Aladinići), tumuli 4. Crkvina (Labišići), zgrada
30. Jasočka Gradina (Crnići-Smarlovina), 5. Crkvina (Rotimlja), naselje
gradina 6. Crkvina (Vidovo Polje), zgrada
31. Jejinovačka Pećina (Potkom), pećinsko
naselje, stariji neolit, eneolit, bronca 3
Podaci i literatura za navedene lokalitete vidi: Arheološki
32. Đedov Kuk (Borojevići-Selimići), tumuli leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 3, Sarajevo 1988., p.
161-164; 168-197.

7. Crkvine (Derani), naselje 3. Boljuni (Boljuni), nekropola

8. Crkvine ( Ošanići-Dočina), naselje 4. Bračići (Bračići), nekropola, kamenolom
9. Crkvine (Trijebanj), naselje 5. Crkvina (Kruševo), crkva i groblje
10. Crnići 1 (Crnići), kasnoantička bazilika 6. Crkvina (Ljuti Do-Potkom), crkva i gro-
11. Čairi (Stolac), nekropola blje
12. Četkova voda (Brštanik), miljokaz 7. Crkvina (Rotimlja), nekropola
13. Dabrica 1 (Dabrica), numizmatički nalazi 8. Crkvine (Dabrica), nekropola
14. Donji Poplat (Donji Poplat), sarkofag 9. Crkvine (Trijebanj), nekropola
15. Gradac (Barane), utvrda 10. Crnići (Crnići), spomenici
16. Gradac (Donja Bitunja), utvrda 11. Čairi (Stolac), ranosrednjovjekovno oruž-
17. Gradac (Todorovići), utvrda je
18. Gradina (Trijebanj), utvrda 12. Dabrica (Dabrica-Brijeg), nekropola
19. Greda (Pješivac-Čemalovina), kasnoan- 13. Dragovilje (Dragovilje), grobovi
tička grobnica 14. Deminov Krst (Kučinari), nekropola
20. Han Behram (Stolac), naselje 15. Gradina (Gornja Duboka), nekropola
21. Hatelji (Berkovići), naselje 16. Grčko Groblje (Bjelojevići-Podosoje),
22. Kletište (Ljubljenica), naselje nekropola
23. Kljenak (Hodovo), zgrada 17. Grčko Groblje (Potkom), nekropola
24. Kapana Gomila (Hodovo), zgrada 18. Harem (Hatelji), spomenici
25. Koštur (Dabrica), utvrda (kastrum), kasna 19. Humčine-Zmijac (Rotimlja), nekropola
antika 20. Humka (Pješivac), nekropola
26. Lokva (Pješivac), grobovi
21. Klečak (Berkovići-Trebesin han), nekro-
27. Ljubljenica ((Ljubljenica), naselje, gro-
pola
bovi
22. Koritnik (Koritnik), nekropola
28. Mala Ograda (Pješivac), naselje
23. Krst (Trijebanj), nekropola
29. Međine (Rotimlja), žrtvenik
24. Krstac (Pješivac), nekropola
30. Međine ( Strupnići), naselje, bazilika
25. Krstovi (Barane), nekropola
31. Orašje (Rotimlja), žrtvenici
26. Lokva (Hodovo), nekropola
32. Podcrkovnica (Ošanići-Batnoge), zgrada
33. Predolje (Predolje), naselje 27. Lužine (Kruševo), nekropola
34. Pritorci (Pješivac), nekropola 28. Ljubljenica 2 (Ljubljenica), nekropola
35. Stolac, naselje, nekropola 29. Ljubljenica 3 (Ljubljenica), nekropola
36. Vidoški grad (Stolac), kasnoantička utvr- 30. Ljuti Do (Ljuti Do), nekropola
da 31. Masline (Han Pobrdica), nekropola
37. Vidoštak (Poprati), naselje 32. Mejdan (Pješivac), nekropola
38. Vidovo Polje (Stolac), numizmatički na- 33. Ošanići (Ošanići), spomenici
lazi 34. Podcrkovnica (Ošanići-Batnoge), grobo-
39. Vinine (Gornji Poplat-Njivice), naselje vi
40. Žegulja (Žegulja), zgrada. 4 35. Podvornice (Kruševo), nekropola
36. Potkuk (Gornja Bitunja-Zabrđe), nekro-
Lokaliteti iz srednjeg vijeka pola
37. Predolje (Predolje), nekropola
1. Aladinsko Brdo (Crnići), nekropola 38. Prenj (Prenj), nekropola
2. Blace (Blace), nekropola 39. Radan Krst (Hodovo), nekropola
40. Radimlja (Poprati), nekropola
4
Podaci i literatura za navedene lokalitete vidi: Arheološki
41. Rosulja (Trijebanj), nekropola
leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 3, Sarajevo 1988., p.
164; 168-197. 42. Sedlo (Barane), groblje

43. Stećci (Strupnići), nekropola žu naselja na otvorenom. Do sada je evidentirano

44. Stuble (Pješivac), groblje samo jedno takvo naselje - Čairi kod Stoca. 11
45. Stublina (Trijebanj), groblje U metalno doba, prije 4000, zbog izmijenje-
46. Suzina (Suzina), nekropola nih društvenih okolnosti i pojave novog oružja
47. Šćepan Krst (Šćepan Krst), nekropola (od metala), naselja se isključivo podižu na uzvi-
48. Šehitluci (Gornji Poplat-Nekuk), nekro- sinama i utvrđuju se zbog opasnosti od napada.
pola Takvih naselja je u stolačkom kraju do danas evi-
49. Udora (Udora), nekropola dentirano preko trideset. Uobičajeni naziv za ta-
50. Vidoški Grad (Stolac), grad kve lokalitete je gradina. Prepoznaju se po osta-
51. Vidištak (Poprati), crkva, reljefi, nekropo- cima utvrđenja načinjeni kamenim suhozidom,
la. 5 opkopima i obiljem ulomaka keramike. Često se
u neposrednoj njihovoj blizini nalaze grobnice
Popis nalazišta pokazuje da su u proteklih pet- u obliku humki (tumula), načinjeni od nabacane
naestak hiljada godina u većini slučajeva naselja- zemlje ili kamenja. U užem regionu Stoca evi-
vana jedna te ista mjesta. Na mnogim se lokali- dentirano je devetnaest lokaliteta s takvim grob-
tetima susreću tragovi života iz sve tri navedene nicama.
epohe. Na to su utjecali određeni prirodni uvjeti
koji su ljudima pružali potrebne pogodnosti za Po rimskom pokorenju krajem 1. stoljeća stare
život. To su: šume s divljači koja je najstarijim ere i početkom 1. stoljeća nove ere život se na
stanovnicima predstavljala glavni izvor hrane, u stolačkom području nije prekinuo. To potvrđu-
kasnijem razdoblju bile su to obradive površine, je veliki broj lokaliteta s nalazima iz tog doba.
pa prisutnost vode, razni drugi prirodni resursi, Rimski ostaci, prije svega naselja, prepoznatlji-
komunikaciona povezanost itd. vi su po specifičnoj arhitekturi. Rimljani su kao
Ljudi su kroz dugo vremensko razdoblje ko- nosioci urbane kulture podizali naselja s urbanim
ristili razne oblike nastambi. Već je rečeno da su sadržajima: monumentalne građevine kao što su
prvi stanovnici stolačkog kraja živjeli u pećina- javna kupatila, trgovi, vodovodna i kanalizaciona
ma, kakav je slučaj sa pećinom Badanj. Iako su u mreža, kvalitetne komunikacije, spomenici s nat-
mlađem kamenom dobu preovladavala naselja na pisima itd. 12
otvorenom, u stolačkom kraju se u većini sluča- Stolački kraj je zbog povoljnog geografskog
jeva nastavilo živjeti u pećinama. Iz tog vremena, i komunikacionog položaja, odnosno blizine ve-
likih urbanih centara na morskoj obali (Salona,
prije 5000-7000, tragovi života su otkriveni u pe-
Narona i Epidaur), bio gusto naseljen. Do danas
ćini Ahara (Borojevići), 6 Crvena Pećina (Boroje-
je evidentirano 40 takvih lokaliteta što jasno go-
vići), 7 Kuriječa (Dabrica), 8 Sunička Pećina (Ber- vori o intenzitetu naseljenosti ovog kraja u rim-
kovići-Hatelji), 9 i Zečija Džamija (Dabrica). 10 sko doba.
Prirodni uvjeti stolačkog kraja nisu pogodovali
11
V. Atanacković-Salčić, Stolac, „Čairi“, Hercegovina –
da se u mlađem kamenom dobu isključivo podi-
naselje neolita i ranobronzanog doba, rimski grobovi,
Arheološki pregled, br. 15, Beograd 1973., p. 16-19; isti
5
Podaci i literatura za navedene lokalitete vidi: Arheološki autor: Arheološki pregled, br. 18 (1976)., p. 24-28; isti au-
leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 3, Sarajevo 1988., p. tor: Kontinuitet praistorijskog naselja na lokalitetu Čairi
165-167; 168-197. u Stocu, Materijali, Savez arheoloških društava Jugo-
6
Z. Kujundžić, u „Arheološki leksikon Bosne i Herce- slavije, XIV, Beograd 1978., p. 89-90.
govine“, Tom 3, Sarajevo 1988., p. 168. 12
O rimskom Stocu: E. Pašalić, Atnička naselja i komu-
7
Z. Kujundžić, o. c., p. 172. nikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1960., p. 65-66;
8
Z. Kujundžić, o. c., p. 184. I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Dje-
9
B. Marijanović, u „Arheološki leksikon Bosne i Herce- la, knj. LXVI, Centar za balkonološka ispitivanja, knj. 6,
govine“, Tom 3, Sarajevo 1988., p. 193. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sa-
10
Z. Kujundžić, o. c., p. 197. rajevo 1988., p. 88 i d.

Do definitivne propasti i rušenja tekovina rim- srednjeg vijeka kao i o intenzitetu naseljenosti.
ske civilizacije došlo je koncem antike, krajem O tome govore naprijed spomenuta brojna gro-
6. i početkom 7. stoljeća n. e. I kroz stolački kraj blja. Od 52 do sada evidentirana srednjovjekovna
su prohujale horde barbara raznih naziva i raznog lokaliteta, na groblja, odnosno nekropole, otpada
porijekla koje su rušile, palile, pljačkele i ubijale. 49. 13 To je u svakom slučaju važan podatak jer
Tada je sravnjeno sa zemljom sve što se na ovom dokumentirano govori da je i u srednjem vijeku
prostoru stvaralo pet stotina godina. Ostatke je ovaj kraj bio dosta gusto naseljen. Jasno, ondje
vremenom prekrila zemlja koje arheolozi iz go- gdje su bila groblja tu su bila i naselja, s tim što
dine u godinu otkrivaju i predočavaju na osnovi od naselja nije ostalo ništa, a grobovi, duboko
čega dobijamo predstavu kako je izgledao i tekao ukopani pod zemljom su se sačuvali.
život na ovom prostoru u doba Rimljana.
Nakon što su rušilačke horde sravnile sa ze- Arheološki nalazi daju dosta podataka da se
mljom sve što je bilo izgrađeno u doba Rimlja- stekne predstava o životu ljudi na ovom prosto-
na, uslijedio je period zastoja u svakom pogledu. ru kroz razdoblje više od deset hiljada godina. U
Preživjelo i razbježano domaće (ilirsko) stanov- starije kameno doba u čitavoj Evropi, pa tako i
ništvo postepeno se vraćalo na svoje ruševine. U u Hercegovini, općenito je bila slaba naseljenost.
novonastalim okolnostima nije bilo sposobno da Dosadašja istraživanja u Bosni i Hercegovini ot-
priđe obnovi porušenih naselja i domova. Eko- krila su svega nekoliko lokaliteta koji potvrđuju
nomski resursi su bili opljačkani i uništeni kao prisutnost praljudi na ovim prostorima. Većina
i infrastruktura izgrađena u doba Rimljana. Sta- ih je koncentrirana u predjelima sjeverne Bosne.
novništvo je bilo desetkovano i bez ikakve eko- Najjužnija tačka do koje su ljudi starijeg kamenog
nomske perspektive. Takvo stanje je trajalo nekih doba prodrli na jug je Badanj kod Stoca. Moguće
150-200 godina. Za to vrijeme se u čitavoj Evropi, da će buduća istraživanja otkriti još koji takav lo-
pa tako i u Bosni, odvijao proces konsolidiranja i kalitet, ali je sada takva situacija.
stvaranja jezgra budućih nacionalnih srednjovje- U antičko doba, odnosno u doba Rimljana,
kovnih država. čitava Hercegovina, pa tako i stolački kraj, bio
Iz tog razdoblja skoro da nema literarnih vije gusto naseljen. Do dolaska Rimljana domoro-
jesti ni o Bosni ni o stolačkom kraju. Tu prazninu dačko, odnosno ilirsko stanovništvo, živjelo je is-
nam donekle nadoknađuje arheologija. Njeni po- ključivo u gradinskim naseljima po brdima. Već
daci se, međutim, u najvećoj mjeri odnose na gro- je naveden podatak da je na području Stoca do
bove čiji je sadržaj najbolje sačuvan, dok je malo sada evidentirano 40 gradina. To su tipična brd-
nalaza koji se odnose na naselja iz tog doba. ska seoska naselja. Dolaskom Rimljana situacija
Razlog što nema tragova ni ostataka naselja se mijenja u tom pogledu što se sada, nakon što je
proizišao je iz činjenice što se život u srednjem zemlja bila osvojena a domaće ilirsko stanovniš-
vijeku odvijao na sasvim drugoj osnovi i načinu tvo pokoreno, podižu gradska naselja, isključivo
nego je to bilo u antičkom dobu. Nisu podiza- za potrebe osvajača. U njih se naseljavaju stran-
ni gradovi rimskog tipa niti je bilo ekonomskih ci, to jest rimski građani, koji su bili u funkciji
pretpostavki za to. Život se odvijao u selima. Na- novouspostavljene vlasti. Bili su to službenici,
stambe su građene od trošnog materijala (drveta carinici, vojnici, robovlasnici-latifundisti i sl. Do
ili pletera), ili od kamena, ali rijetko s krečnim sada je otkriveno 12 gradskih naselja u stolačkom
vezom. Ni dvorovi feudalaca se nisu mnogo ra- kraju: Bačva (Zagrađe), Crkvina (Crnići), Crkvi-
zlikovali. U posebnu kategoriju nalaza i ostataka na (Rotimlja), Crkvine (Derani), Crkvine (Trije-
iz tog doba spadaju tvrđave koje su podizali kru- banj), Han Behram (Stolac), Hatelji (Berkovići),
pni feudalci i vladari. Kletište (Ljubljenica), Mala Ograda (Pješinac),
Ipak, imamo pouzdane podatke o tome kako se 13
Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 3, p. 168
na ovim prostorima odvijao život kroz razdoblje i d.

Predolje (Predolje), Vidoštak (Poprati) i Vinine Iako nije epigrafski potvrđen naziv rimskog
(Gornji Poplat-Njivice). 14 Najveće od njih je bilo Stoca, većina istraživača antičke prošlosti uzima
ono koje se nalazilo na mjestu današnjeg Stoca, kao sigurno da se zvao Diluntum. To se zaključu-
na prostoru današnje mahale Podgrad. Zahvalju- je na osnovi analize putnih stanica na cestovnoj
jući istraženosti njegovi ostaci su nam dosta do- mreži koja je prekrivala ovaj dio Hercegovinu.
bro poznati. Kroz rimski Stolac je, naime, prolazila važna
Rimski Stolac, za koji se vjeruje da se zvao Di- rimska cesta: Narona – Ad Turres – Diluntum, a
luntum, imao je sve gradske sadržaje. To su: jav- to je cesta koja je iz Narone (današnji Vid kod
no kupatilo (terme), vijećnica, sudnica, trg, javni Metkovića) vodila preko Tasovčića za današnji
spomenici i sl. O standardu njegovih stanovnika Stolac i dalje na istok. 17
i općenito o izgledu tog grada govore otkopani Razlog da se na mjestu današnjeg Stoca podi-
ostaci. To su ulomci ukrasne arhitekture, višebo- gne veći rimski grad bilo je uvjetovano prije sve-
jni podni mozaici, zidovi ukrašeni freskama itd. ga prirodnim pogodnostima, ali i političkim okol-
Ukupno je otkopano 14 objekata, među kojima nostima. Rimski Stolac je, naime, postao ono što
su i oni koji su imali sistem podnog zagrijavanja. je stoljećima prije toga bio predrimski grad koji
Brojni predmeti svakodnevne upotrebe potječu se nalazio u nedalekim Ošanićima, a koji je bio
iz radionica udaljenih centara Rimskog cartsva. središte plemena Daorsa, koji su naseljavali ovaj
Isti je slučaj sa građevinskim materijalom. Opeke dio Hercegovine. Nakon rušenja tog grada i po-
nose žigove ciglana iz Italije i Dalmacije, žigovi korenja Daorsa Rimljani su izgradili novo uprav-
na keremičkom posuđu iz Panonije itd. no središte na mjestu današnjeg Stoca. Rimski
Poslovne i trgovačke veze stanovnika ovog Stolac, to jest Diluntum, preuzeo je funkciju da-
grada s drugim centrima Carstva potvrđuju nalazi orskog grada (Daorsona) u Ošanićima.
robe proizvedene u radionicama drugih provinci- Naprijed je spomenuto da je to bio grad he-
ja, a onda novac autonomnih gradova Apolonije lenističkog (grčkog) tipa sa sadržajima kakve
i Dirahija, uz primjerke republikanskog i carskog su imali svi grčki gradovi. To pokazuje njegova
novca raznih stoljeća. 15 arhitektura (kiklopski zidovi i agora), keramika
Posebnu vrijednost za historiju rimskog Stoca (grčki import), kalupi za lijevanje nakita s uzor-
imaju natpisi. Jedan od njih govori o statusu ovog cima grčkog sadržaja, novac s grčkim natpisom i
naselja. U njemu se spominje jedna odluka grad- ikonografskom predstavom itd. 18 Nakon što su ga
skog vijeća (decreto decurionum), što pokazuje Rimljani srušili, prišli su osnivanju novog grada
da je rimski Stolac imao rang slobodnog grada. u neposrednoj njegovoj blizini, na mjestu današ-
Njegovi stanovnici su dobili rimsko građanstvo u njeg Stoca. Time je ovaj grad postao novo uprav-
doba Flavijevaca (1. stoljeće n. e. ). 16 no središte Daorsa i čitave regije u sklopu novo-
Otkrivena je i nekropola koja je pripadala upostavljene rimske vlasti. Zahvaljujući svom
ovom gradu. Bila je dosta velika. Nalazila se na položaju i blizini Narone razvilo se u značajno
desnoj obali Bregave. Brojni ukopi ukazuju na 17
I. Bojanovski, Rimska cesta Narona-Leusinium kao
brojčanu sliku stanovnika kao i na dugi vijek ži- primjer saobraćajnog kontinuiteta, Godišnjak, Cenatar za
vota ovog grada. Među raskošnijim grobnicama balkanološka ispitivanja, X/¸8, Akademija nauka i umjet-
ističe se jedan mauzolej koji je pripadao nekom nosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1973., p. 137-187.
gradskom ugledniku. Natpisi pokazuju da je ta- 18
Z. Marić, Arheološka istraživanja na Gradini u Ošanići-
kvih bio znatan broj u gradu. ma kod Stoca 1963. godine, Glasnik Zemaljskog muzeja,
n. s, Arheologija, XXVII-XXVIII, Sarajevo 1973., p.
14
Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 3, p. 168 175-235; isti autor: Ošanići, centar Daorsa – kulturno-
i d. historijske značajke, Jadranska obala u protohistoriji,
15
CIL III, 13874; I. Bojanovski, o. c., p. 100. Zagreb 1976., p. 247-254; isti autor: Depo pronađen u
16
V. Atanacković-Salčić, Diluntum – arheološka iskopa- ilirskom gradu Daors. . . u (2. st. pr. n. e. ), Glasnik Ze-
vanja u svetlu novih arheoloških istraživanja, (Stolac i maljskog muzeja, n. s. Arheologija, XXXIII, Sarajevo
Trebinje), Tribunia 5, Trebinje 1979., p. 7-40. 1979., p. 23-113.

privredno, kulturno, tranzitno i upravno središte

ovog dijela rimske provincije Dalmacije.

Zlatko Hadžiomerović, Uloga Korjenića u otporu austrougarskoj okupaciji
Zlatko Hadžiomerović
ULOGA KORJENIĆA U OTPORU

AUSTROUGARSKOJ OKUPACIJI
UVOD
O vim skromnim prilogom želimo oživjeti

uspomene na heroje otpora austrougarskoj
okupaciji. Poznato je da je osvajanje Bosne i Her-
cegovine, bez obzira na snagu okupacione vojske,
išlo dosta sporo. To se naročito ispoljilo u Herce-
govini, gdje su gubici neprijatelja bili veliki. Zna-
čajan doprinos u ovom otporu dalo je stanovniš-
tvo Korjenića. Do današnjih dana se prepričavaju
njihovi bojevi s Austrijancima, koji ponekad do-
bijaju dimenzije nemogućeg. Međutim, kako su i
Austrijanci sami priznavali velike gubitke, prema
vlastitim izvorima, tako ćemo ovog puta pored
austrijskih, koristiti i domaće izvore.
Korjenići su pitoma oblast između Trebinja,
Zubaca, bilećkog sreza i Crne Gore na Trebišnjici
i njenoj pritoci Sušici. Raniji naziv za Korjeni-
će bio je Vrm. U Korjenićima je postojao čuveni
grad Klobuk, koji je igrao naročito važnu ulogu
od kraja XVII stoljeća. Stanovnici ove oblasti,
Korjenići, isticali su se u toku okupacije kao izra-
ziti protivnici ulaska austougarske vojske u ove
krajeve. 1Tu su živjele vrlo ugledne muslimanske
porodice: Šehovići kao ogranak Šatara, Salkovi-
ći, Mujačići. . .
Načelnik bilećkog okruga, Vuko Pejović, gra- Hercegovačkog ustanka 1875-78. Godine 1876, kao dele-
đanski predstavnik Crne Gore u cijelom pogra- gat Crne Gore, organizovao je u Srbiji tzv. „ Leteći dobro-
voljački hor“. Vratio se u Crnu Goru 1877. i postavljen za
ničnom području koje je zauzela Crna Gora 1877.
ministra unutrašnjih djela. Komandovao je artiljerijom pri
god., bio je pouzdana ličnost vojvode Maša Vrbi- opsadi Nikšića, Bara i Ulcinja. Uloga Maše Vrbice bila je
ce2 i organizovao je informativnu službu o kreta- naročito važna za vrijeme okupacije Hercegovine 1878 i
ustanka 1882. godine. Krajem 1882. godine smijenjen je s
1
Hamdija Kapidžić, Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine položaja. Vrbica je bio pod jakim utjecajem barona Teme-
u XIX vijeku, Sarajevo, 1956, str. 65. la a kasnije ministra Benjamina Kalaja, te je emigrirao i
2
Vojvoda Mašo Vrbica ( 1833 – 1898) rođen je u Njeguši- umro u Banjoj Luci 1898. Ovo treba prevesti kao saradnik
ma. Osnovnu školu zavrio je na Cetinju, a kasnije artilje- austrijske vlasti i njihov čovjek od povjerenja. Gustav Te-
rijsku školu u Petrogradu. Po povratku iz Rusije, postao je mel, pukovnik i ministar rezizdent na Cetinju, a od 1893
njeguški kapetan i ostao na toj dužnosti do 1863. Vršio je austrougarski poslanik u Beogradu. Igrao je važnu ulo-
razne službe: bio je ađutant kneza Nikole, upravljao njegu u odnosima Austro-Ugarske i Crne Gore za vrijeme
govim državnim finansijama, komandovao crnogorskom Hercegovačkog ustanka 1875-78. Imao je jak utjecaj na
artiljerijom 1862. Postao je senator i radi na organizovanju kneza Nikolu. Temel je organizovao informativnu službu

nju i borbama pobunjenika protiv austrougarske jenića na Žegulju kod Stoca, na stražu. Oko 200
okupacije. Iz njegovih dopisa vojvodi Mašu Vrbi- austrijskih vojnika pošlo je u izvidnicu da vide
ci, saznajemo mnoge detalje vezane za otpor oku- ima li „Turaka“ u Ljubinju. Adem Šehović im je
paciji. Makar one bile i djelimično subjektivne, namjestio zamku. Polovinu austrijske vojske pu-
bez historijske kritike, istovremeno su, pored au- stio je da prođe, a onda im udario u sredinu. Na-
storugarskih, jedan od značajnih izvora za bolje stala je pometnja, Austrijanci su počeli bježati, a
razumijevanje davno minulih događaja. Pejović Ademovi branioci su ih bili. Prema istom izvoru
skoro svakodnevno šalje pisma vojvodi i potan- poginula su 192 austrijska vojnika, sedam ih je
ko opisuje slijed događaja, onako kako je on čuo uteklo u Stolac, a jedan u Ljubinje, ali su i njega
od svojih doušnika. Ovim radom ćemo pokušati ubili. Pri tome su imali sav ratni plijen koji se
prenijeti dio tih historijskih događaja viđenih Pe- sastojao od pušaka „ ostroguša“ i ostale vojnič-
jovićevim očima. ke opreme. Od Korjenića je poginuo samo njihov
Kao što je poznato, austrijska vojska zapovjednik Adem Zukov Šehović, koji je živ do-
je prešla bosanskohercegovačku granicu 29. 7. šao do Ljubinja, ali je tu umro.
1878. godine, na četiri mjesta. Glavni zadatak je Omer Mrvović je sa Trebinjcima pošao u
bio da zauzmu Sarajevo. Devetnaestog avgusta pomoć onima u Stocu. Sedmog avgusta došlo je
skršen je otpor branilaca Sarajeva. Pad Sarajeva do boja u Domanovićima. Tom prolikom austrij-
nije značio i kraj otpora. Okupacione snage su ska vojska je vraćena u Blagaj, a prekinuta im je
morale voditi žestoke borbe u Hercegovini, Bo- telegrafska linija do Metkovića. Austrijska voska
sanskoj krajini i posebno u sjeveroistočnoj Bo- se morala zatvoriti u tvrđavi u Stocu, jer su je ra-
sni. nije osvojili, ali im je ponestajalo hrane. U znak
odmazde topovima su tukli stolačku varoš. Dru-
BORBE OKO STOCA gi dio austrijske vojske zatvorio se u Opijačevu
kulu, na Aladinićima. Kula je bila opsjednuta od
Serdar Pero Matanović izvještava u pismu od strane ustanika, a ovi su topovima tukli po njima.
28 jula 1878. godine, upućenog vojvodi Mašu Vr- U boju na Domanovićima od austrijskih grana-
bici da je grupa „Turaka“ iz Stoca došla sa svojim ta poginulo je 14 Korjenića. Vođe ustanika bili
porodicama da pitaju mogu li izbjeći u Vranjska su: Omer Mrvović- to je ranije spomenuti Omer
i Predolje. Ovi su im odgovorili da moraju pitati
stariju vlast. Od njih su dobili informaciju da su 78) u borbama s ustanicima. Potječe iz bratstva Šehovića,
Austrijanci u Mostar ušli bez ispaljenog metka, ogranka Zukovića, iz korjenićke župe. Odred od 300 Ade-
a da to isto očekuju i u Stocu, jer su Austrijanci movih pandura pripadao je „bošnjačkom taboru“ koji se
stacionirao u Trebinju i Korjenićima. Početkom avgusta
pisali u Stolac „nemojte se s nama bit, mi idemo 1878. godine ovaj tabor je dezertirao i s njim je otišao i
kaj prijatelji na da se robimo i da se ne palimo no Adem Zukov prema Stocu gdje je uzeo učešće u borbama
da vi dobra učinimo i da vi opet povrnemo ustaše protiv austrijske vojske. Adem Zukov je poznat po svojoj
( ustanike) koi su od vas odbjegli“. briljantnoj pobjedi u boju na Žegulji, gdje je uništio čita-
vu jedinicu austrijske vojske, 13. avgusta 1878. godine.
Želeći okupatora zadržati dalje od Korjenića,
Prema austrijskim izvorima, na Žegulji su poginula 74
Adem Zukov Šehović3 je izašao sa oko 150 Kor- vojnika, 7 ih je ranjeno, a komandant je također poginuo.
Adem Zukov je teško ranjen, odnesen u Ljubinje gdje je
u Crnoj Gori za austrijsku armiju, koristeći se crnogor- umro. Pokopan je u haremu džamije u Ljubinju. Ademu
skim izvještajima iz kojih su crpljeni podaci o namjerama, Zukovu je pošlo za rukom da sa svojim ljudima uđe u
kretanju i djelatnosti ustanika protiv okupacije. Za vrije- klobučku tvrđavu koju su napustili askeri ( turska vojska).
me Hercegovačkog ustanka 1882. igrao je također vidnu Pošto nisu uspjeli pregovori o tome da u tvrđavu uđe cr-
ulogu u odnosima Austro – Ugarske i Crne Gore i mnogo nogorska vojska, uz nagodbu da se turska vojska pusti da
doprinio slomu ustanka. preko Crne Gore pređe u Podgoricu, o tome je izvješten
3
Adem Zukov Šehović bio je bimbaša turskih pandura (ba- grof Andraši. Bez obzira na to, Adem Zukov nije dao ni
šibozuka) i pročuo se u Hercegovačkom ustanku (1875- crnogorskoj vojsci da uđe u Klobuk.

Šehović, Hamzibeg Rizvanbegović4 i Smailaga sa 500 Nevesinjaca. Svi su se okupili u Dubra-

Šarić5. vama. Austrijanaca je u Stocu bilo oko 800. Od
Risto Bjelica je podnio izvještaj Vuki Pejo- teškog naoružanja imali su 6 topova. S obzirom
viću u kome se ističe da je u subotu 9. avgusta da Austrijanci nisu mogli izaći iz tvrđave na Sta-
1878. god. bio u Dubravama. Pred vojskom je bio rom gradu u Stocu, ovi su stalno topovima tukli
Mustajbeg6 Rizvanbegović. Podatke o gubicima po gradu. Iz jednog pisma upućenog od strane
ustanika nisu mogli saznati, samo se zna da je Vuke Pejovića, vojvodi Maši Vrbici saznajemo
poginuo Mustajbegov sin. S Rizvanbegovićem je da je boj u Dubravama, kod Domanovića, počeo
bilo oko 400 ustanika. Risto Bjelica kaže da je Ri- 9. avgusta 1878. godine. Pred „turskim ustaša-
zvanbegoviću došla pomoć: Musa Zukov7 i Omer ma“ vođe su bili Hajdar – beg Čengić, Smailaga
Mrvović – Šehović s Korjenićima i Trebinjcima, Šarić i Mustajbeg Rizvanbegović. U ovim borba-
sa sobom imaju oko 400 ustanika i Salko Forta8 ma učetvovao je i Džafer Zvizdić9. Početak boja
bio je u Domanovićima i vodio se do Pješivaca.,
4
Hamzibeg Rizvanbegović bio je jadan od vođa otpora tj. do kule10 Rizvanbegovića, koju su Austrijanci
protiv okupacije i istakao se u borbama oko Stoca, od 13
zapalili. Prema tim izvorima poginulo je 50 usta-
do 21. avgusta 1878. godine. Za turske vladavine bio je
kajmakam u Stocu i Ljubinju, a prema pisanju „ Zasta- nika, a među njima i Mustajbeg Rizvanbegović.
ve“ ( br. 91/1875), ucjenjen je od Derviš – paše na 2000 Austrijska vojska se ušančila u Crnićkom Polju i
dukata radi veza sa ustanicima. N. Buconjić, Povijest u prema istom izvoru imala je 12. 000 vojnika. Au-
Hercegovini i boj kod Stoca, Mostar, 1911, str. 156-57 i strijanci su imali 20 poginulih vojnika. Boj je za-
199-200.
vršen rušenjem kula Rizvanbegovića, 21. avgusta
5
Smail – aga Šarić je jedan od vođa hercegovačkih Mu-
slimana u borbama s austrijskom vojskom kod Stoca. 1878. godine. Civilno stanovništvo se razbježalo
U Pješivcu je, uz Rizvanbegoviće, vodio pregovore sa po šumama i na planinu Hrgud kod Stoca.
predstavnicima hercegovačkih ustaničkih glavara iz Crne Dva ustanička vojnika iz Trebinja, Halil Šarić
Gore da se da zajednički otpor okupaciji. D. T. Perović, i Smajo Akšamović, izvjestili su Vuku Pejovića
Ustanak hercegovačko – bokeljski 1881-2, str. 6-9. Pre-
da su ustanici u prvom naletu odbili austrijske
ma tvrdnjma H. Kapidžića, Šarić jeizgleda od svih her-
cegovačkih prvaka bio najaktivniji. Imao je jake veze sa vojnike i tjerali ih do Bune. U drugom naletu su
hercegovačkim ustanicma u Crnoj Gori. Poslije završene Korjenići i Trebinjci išli direktno na austrijsku
okupacije, Šarić je prešao preko Crne Gore u Skadar, oda- vosku, Hamzibeg i Mustajbeg Rizvanbegović su
kle se vratio u Hercegovinu, gdje je bio hapšen od strane se utvrdili u kulama u Pješivcu. Salko Forta, sa
austrijskih vlasti.
oko 500 Nevesinjaca i Gačana, udario je s boka
6
Mustajbeg Rizvanbegović je brat Hamzibegov, tako-
đer jedan od vođa otpora protiv okupacije. Istakao se u protiv ustanika. U ustanku 1882 bio je vođa hercegovač-
borbama oko Stoca. Pošto je Pješivac srušen topovskim kih Muslimana. Održavao je prisne veze sa vojvodom La-
granatama, krio se u okolici Stoca, gdje su ga našli Musi- zarom Sočicom, a radi junaštva u posljednjem ustanku bio
ćevi ljudi, uhvatili ga i doveli Musiću. Ovaj ga je predao je jako cijenjen u Crnoj Gori. Poslije ustanka 1882 prešao
austrijskoj vojsci. Pri sprovođenju prema Metkoviću, ubije u Sandžak gdje je i umro.
li su ga austrijski vojnici u šumi u šumi Risovača blizu 9
Džafer Zvizdić, sa porodičnim nadimkom Zadirep, čuven
Pješivca. . N. Buconjić, Povijest ustanka. . . str. 157, 200 je po bravuri koju je izveo prilikom ulaska austrijske voj-
– 215. ske u Metohiju. Naime, pošto je austrijske vojska ušla u
7
Musa Zukov je brat Adema Zukova Šehovića, koji je po- Metohiju, Džafer Zvizdić je konjem proletio kroz austrij-
slije Ademove pogibije, preuzeo komandu nad Korjenići- ske soladate pucajući iz puške „ ostroguše „ i revolvera u
ma kod Stoca. U svim borbama protiv okupacione vojske vojnike, ali ne ubije nikoga. Austrijanci su pucali u njega,
kod Stoca, Musa se naročito isticao i, prema austrijskim ali ga ne pogode. Istakao se u borbama oko Stoca protiv
izvještajima, vršio čak pritisak na osatle ustaničke vođe austrijske vojske. Straža popa Bogdana ( Zimonjić?) ga je
da se što više angažuju u borbama. 21. avgusta 1878 Musa uhvatila i predala austrijskim vlastima koje su ga strijelja-
Šehović se povukao od Stoca prema Trebinju, gdje se sale. Od ove ličnosti stvorena je legenda.
stao sa Hadži Ali – efendijom Fetahagićem. 10
Pješivac je čuveno ustaničko uporište u otporu protiv
8
Salko Forta je rođen u selu Sopilja u Nevesinjskom Polju. okupacije. Nalazi se u blizini Stoca sa kulama Rizvanbe-
Za vrijeme Hercegovačkog ustanka ( 1875 – 78) bio je govića. U bici od 21. avgusta 1878. Pješivac je do temelja
zapovjednik korduna ( krk – serdar) i isticao se u borbama razrušen topovskim granatama.

na topove. Boj je počeo u ponedjeljak, a u srijedu doći. “Austrijanci su još bili na Drijenu, mjestu
pred veče don Ivan Musić 11udario je s oko 400 između Dubrovnika i Trebinja, a Korjenići su še-
ljudi u leđa Korjenićima i Trebinjcima. Ovi su tali kroz Trebinje i govorili, „ kad krene ausrijska
mislili da su ih napali Crnogorci i povukli se. Au- vojska, da će popljačkat i popalit Trebinje“. Me-
strijska vojska je krenula na juriš sa 6 bataljona i đutim austrijska voska je topovima razbila otpor, a
7 topova na kule Rizvanbegovića. Salko Forta je Korjenići su se povukli u brda. Muslimani - civili
bio zarobio nekoliko soldata kod topova, ali kad su se sa svojom pokretnom imovinom povlačili
je vidio da se povlače Korjenići i Trebinjci i on se prema Korjenićima. Omer Šehović je tom prili-
povukao. Ovi vojnici su tvrdili da je austrijskih kom uputio pismo Nikoli Andrinu u Grahovo, u
vojnika poginulo 2000-3000 hiljade (?). U boju je kojem potvrđuje da je „ćesar“ ušao u Trebinje,
poginuo i Adem-beg Resulbegović i jedan njegov te da su imali oko 50 ljudi ranjenih i mrtvih. Za-
momak, te 12 Korjenića. tražio je pomoć od njih. Zapovjednik austrijske
Za vrijeme ovih događaja Stočani su opkolili vojske je poručivao Omeru Šehoviću da dođe u
tvrđavu na Starom gradu, zauzeli su varoš i držali Trebinje i da se preda, uz obećanje da mu se ništa
položaje oko grada. Austrijska vojska je bila za- neće dogoditi, na što je Omer odgovorio“ da se
točena u tvrđavi nekoliko dana bez vode i hrane. neće predati, već da će se klati šnjim“. Iz Trebi-
Na taj način su mislili da će zauzeti tvrđavu. Nisu nja je muslimanski narod, njih oko 200 porodica,
računali da će austrijska vojska doći iz pravca prebjegao u Korjeniće. Ustanici su se okupili u
Mostara. Međutim, oni su se privukli Stocu vje- Klobuku. 14
što i zauzeli su sva važnija mjesta, te sa vojskom Šestog septembra general Jovanović, zapo-
od 10. 000 ljudi udarili na Stolac. Muslimani su vjednik austrijske vojske, krenuo je na Trebinje i
se junački branili. Prema istom izvoru, bilo je do- Korjeniće. Planirao je za dva dana udariti na Kor-
sta krvi na obje strane. Na kraju su Muslimani jeniće iz dva prvaca. General Jovanović je ušao u
bili razbijeni, te se povukli prema planini Viduši, Trebinje i skupio sve trebinjske „Turke“15, age i
gdje su se počeli okupljati. Austrijska vojska je u begove i sve ostale „Turke“ te svakome bez razli-
znak odmazde zapalila dosta kuća u gradu. ke dao motike i drugi alat da čiste put od Trebi-
Na svim putevima u istočnoj Hercegovini bilo nja do Jasena. Međutim, Korjenići nisu mirovali.
je hajdučije, pa su austrijske vlasti odlučile da Došlo je do sukoba sa austrijskom vojskom kod
krajem avgusta 1878. godine organizuju poseb- Gorice, 15. septembra 1878. godine. Kako ovaj
ne odrede, sastavljene od domaćih ljudi, za osi- izvor tvrdi, austrijskih vojnika bilo je mrtvih i ra-
guranje reda i mira na putevima. Pripadnici tih
odreda zvali su se panduri, a njihovi zapovjednici 1875 posebnog mutesarifata u koji su spadali Gacko, Ne-
serdari. vesinje, Bileća, Piva i Nikšić. Martin Đurđević, Memoari
Austrijska vojska je napredovala prema Neve- sa Balkana, Sarajevo, 1919, str. 86.
14
Klobuk je bio poznati srednjovjekovni grad koji od kra-
sinju i „zakopala se u šance“ okolo Kasabe12, piše
ja XVII stoljeća, kad su Turci izgubili Hercegovinu i Ri-
Pejović. „Svaki dan poručiva u Metohiju13 da će san 1686, postao naročito važan kao pogranična tvrđava
prema Crnoj Gori. Klobučki grad bio je sjedište dizdara i
11
Don Ivan Musić je vođe hrvatskih ustanika iz Hrasna kapetana. U Klobuku je bio i turski asker poslije Geaho-
u Hercegovačkomustanku ( 1875 – 78) i istakao se kao vačke bitke ( 1858) i zadržao se do okupacije. Za vrijeme
vojvoda Popova. Potkraj ustanka došao je pod jak uticaj Hercegovačkog ustanka u Korjenićima je bio centar ba-
Austrije, kao njihov plaćenik. U toku borbi oko Stoca, šibozuka sa Ademom Zukovim Šehovićem koje je uspio
došao je sa svojim ljudima u blizinu Stoca, na Poplat, te da zauzme Klobuk, pošto su ga askeri napustili. Između
ponudi svoju uslugu komandantu austrijskog garnizona askera i crnogorskih vlasti su se vodili pregovori o predaji
u Stocu, ali ponuda nije prihvaćena bez znanja generala grada Crnogorcima. Opsada Klobuka od strane austrugar-
Jovanovića. O ulozi don Ivana Musića pisano je i ranije u ske vojske trajala je od 24 do 28 septembra 1878. godine.
godišnjaku Slovo Gorčina. Idućeg dana austrijska vojska je minirala tvrđavu.
12
Kasaba je lokalni naziv za nevesinjsku varoš. 15
Načelnik Vuko Pejović u pismu Maši Vrbici, Bileća, 7.
13
Metohija je sjedište gatačkog kadiluka od 1858, a od 9. 1878. god.

njenih 134 soladata. Korjenići se nisu zaustavlja- efendijom o tome da u svako doba mogu preći
li u nakani da austrijskoj vojsci nanesu što više crnogorsku granicu i pri tom predati oružje. U
gubitaka. U Necvijeću16 se stacionirala jedna au- dogovoru se navodi da će njihovim civilima biti
strijska jedinica. Korjenići su se obukli u trgovač- dobro s druge strane granice, ukoliko se oni budu
ke haljine, te natakli crnogorske kape i umiješali držali junački.
se među vojsku. Drugi Korjenići su udarli vosku Četrnaestog septembra Korjenići su sveli jed-
s krila, a „ trgovci“udare na njih i protjeraju ih u nog ranjenika u Nikšić i potvrdili da više ne mogu
Trebinje. U ovom boju nije bilo mnogo Korjeni- Klobuk ni jedan dan držati, jer su ga „ ćesari“
ća, ali je dominirao faktor iznanađenja. Austrijski topovim stukli. Niti jedna kuća nama, a da nije
vojnici su počeli bježati i izmiješali su se sa Kor- „sasuta“. Klobuk, utvrda u Korjenićima, pala je
jenićima, a austrijske topdžije su gađali topovi- tek 28. septembra 1878. godine.
ma po svima, pa je tako poginulo više od stotinu Šta se dalje zbilo sa stanovništvom Korjenića,
soldata. U telegrafskom razgovoru koji su vodili poslije pada Klobuka, ostaje nepoznanica. To bi
serdar Savo Jovičević i Vojvoda Mašo Vrbica, Jo- trebalo biti predmetom novih istraživanja. Tek se
vičević tvrdi da je Adžail- efendija17 iz Trebinja može saznati da u više gradova Bosne i Hercego-
glavar „svijem Korjenićima i Trebinjanima“. vine žive porodice koje se prezivaju Korjenići, za
Serdar Savo Jovičević je pregovarao s Adžail- koje se veže porijeklo iz ove župe.
16
Necvijeće je selo na starom putu između trebinja i Kor-
jenića.
17
Adžail – efendija je Hadži Ali – efendija Fetahagić, hod-
ža, glavno agitator i vođa otpora protiv austrougarske
okupacije u Trebinju. Imao je vrlo jak uticaj na pobunjene
Muslimane u trebinju i Korjenićima. Featagić je napustio
Trebinje u septembru 1878. i pr4eko Korjenića otišao u
Crnu Goru, a odatle u Tursku gdje je i umro.

ISTRAŽIVANJA

Senadin Lavić, Prezimena Bošnjaka u Stocu
Senadin Lavić
PREZIMENA BOŠNJAKA U STOCU

Tekst posvećujem Hivziji Hasandediću, Jusufu Muliću i
Risti Milićeviću
V ećina hercegovačkih Bošnjaka je autohtono,

starosjedilačko stanovništvo1 koje je u sred-
njevjekovlju svoju religijsku formu upražnjavalo
određen religijskom diferencijom na tlu BiH. To
znači da je naivna svaka tvrdnja koja kazuje da
je bošnjačka svijest i identitet dat, kako to tvrde
kroz Crkvu bosansku, pravoslavnu i katoličku neki nosioci posuđenih i prikrivenih identiteta.
crkvu. Dolaskom Osmanskog carstva u 15. sto- Riječ je o tome da je ona rezultat dinamičkog kul-
ljeću počinje proces prihvatanja islama. Potpuno turno-povijesnog djelovanja određene grupe ljudi
nestaje Crkve bosanske, koja je već dobro bila i svjetsko-povijesnih tokova koji su bitno odredili
načeta radom franjevačkih misionara koji su se sadržaj ovih prostora. No, bošnjački identitet je
borili za dominaciju i utjecaj nad stanovništvom povijesno određen neuništivom sviješću o Bosni i
kraljevine Bosne. Prihvatanje islama traje stolje- sudbinskoj vezanosti za nju kao svoju zemlju.
ćima i predstavlja vrlo složen i dalekosežan pro- U Hercegovini je veliki procenat prezimena
ces za bosanskohercegovačku budućnost. 2 Vre- autohtonog stanovništva ostao nepromijenjen i
menom se formiralo muslimansko biće unutar nakon prihvatanja islama. Takav je slučaj s pre-
Bosne i Hercegovine, a njegova etnička osnova zimenima kakva su, naprimjer, BOŽIĆ, IVAN-
bila je pluralna i snažna. Tako je nastala jedna KOVIĆ, KAPLAN, KOSO, KOSOVIĆ, MAR-
nova specifična civilizacijska forma koja je pred- TINOVIĆ, OBRADOVIĆ, OPIJAČ, RADKU-
stavljala sintezu bosanskog srednjevjekovlja, ŠIĆ/RATKUŠIĆ, ROVČANIN, ŠARIĆ, ŠUKO,
koje je nepovratno propalo, sa jednom velikom ŠUTA, TOMIĆ, ŽARKUŠIĆ (Stolac i okolina),
Osmanskom imperijom. Osmanlije su u svoj si- BABOVIĆ, BIJEDIĆ, BRAČKOVIĆ, JERKO-
stem uključile veliki broj domaćih vlastelinskih VIĆ, KRAVIĆ, ROBOVIĆ, SLIJEPČEVIĆ (Tre-
porodica – Kosače, Pavlovići, Radinovići, Lju- binje i okolina), LJUBOVIĆ (porijeklom iz Pive,
bovići, Sijerčići, Vukovići i drugi. Ove porodice živjeli su u Odžaku kod Nevesinja; najznameni-
su čuvale trag starog vremena u novom civiliza- tiji hercegovački rod u doba Osmanskog carstva;
cijskom kontekstu. U jednu ruku, tako Bosanski bili su prva sablja kod sultana iz Hercegovine),
elajet nastavlja život uništenog bosanskog kra- OVČINA, JAGANJAC (Bileća), PAJEVIĆ (oko-
ljevstva. Osmanlije su od 1463. do 1592. godine lina Nevesinja), GOSTO (Blagaj), MARIĆ (kod
osvajale Bosnu. Struktura naroda (stanovništva) Mostara), MILOŠEVIĆ (Gacko), NIKŠIĆ (Nik-
srednjevjekovne Bosne sastojala se od etničkog šić, Konjic) i mnoga druga. Bošnjaci su, dakle,
miješanja iliro-romanskog (vlaškog), gotskog, očuvali prezimena koja ih vezuju za predislam-
arbanaškog, slavenskog, tračkog, keltskog i dru- ski topos u Bosni i Humu (BANDIĆ, BOJIĆ,
gih elemenata koji skupa čine jedinstveni supstrat BRANKOVIĆ, BRKIĆ, DEDIĆ, DRLJEVIĆ,
današnjeg bošnjačkog ili nekog drugog nacional- FILIPOVIĆ, HUMO, KAMENICA, KATIĆ,
nog bića i njegovog identiteta koji je primarno KULENOVIĆ, MASLO, MASLEŠA, LAVIĆ,
LISICA, MILJANOVIĆ, POLOVINA, PREDO-
1
Ovo naročito važi za Bošnjake koji danas žive ili potječu JEVIĆ, RAJKOVIĆ, SOKOLOVIĆ, VUJIČIĆ,
iz rejona Podveležja. O tome piše J. Dedijer u knjizi Her- VUK, VUKIČEVIĆ, ŽDRALOVIĆ itd. ). 3 Jedan
cegovina (Sarajevo, 1991). od posebno značajnih i velikih bosanskohumskih
2
Pripadnici Crkve bosanske koji su se prezivali Heleš, po-
rijekolm iz Prebilja kod Konjica, prihvatili su islam u 19. 3
Hivzija Hasandedić, Genealoška istraživanja, Mostar,
stoljeću. 2009.

rodova je rod VUKOVIĆA, stare vlastele iz koje dinica, situirana u stalež povlaštenih ili potčinje-
potječ Ferhat-beg Vuković Desisalić koji je sa- nih. I staleži su se razlikovali po prezimenima,
gradio Carevu džamiju u Sarajevu. što je bilo važno, jer su plemići preko prezimena
S prihvatanjem islama Bošnjaci uzimaju „mu- osiguravali određena nasljedna prava, povlašteni
slimanska“ imena i na taj način demonstriraju položaj, ekskluzivnost u odnosu na druge, speci-
pripadnost islamu i islamskoj civilizaciji, te se fičnu diferenciju, te time baštinili ugled, čuvali za
razlikuju od svojih prvih katoličkih susjeda. Ova potomstvo stečeni položaj, povlastice i imetak. 6
imena dolaze iz arapskog, perzijskog ili starohe- Običnom stanovništvu često su gospodari nadi-
brejskog jezika. 4 Budući da su ova imena dolazi- jevali prezimena, a pored njih imenovali (davali
la preko Osmanlija, koje su nazivali Turci, onda prezimena) su i sveštenici i plemići. U srednje-
se i ova imena počinju nazivati turskim imenima. vjekovlju crkva je bila najmoćniji feudalac. Ona
Bošnjačka prezimena su počela da se zapisuju u je organizirala, evidentirala i nadzirala stanovniš-
19. stoljeću. Kod Osmanlija se zapisivalo samo tvo. Od Tridentskog koncila (1545-1563) u eu-
ime i očevo ime uz mjesto porijekla. Tako ima- ropskom prostoru crkve su počele voditi matice
mo, naprimjer, čuvenog Hasana Kafiju Pruščaka: rođenih, vjenčanih i umrlih. Tada zapisana pre-
Hasan Kāfī b. Turhān b. Dāwūd b. Ya'qūb az-Zībī zimena postajala su stalna, nepromjenljiva i na-
al-Āqhisari al-Bosnawī. Osmanlijski defteri iz 16. sljedna. Otada se imena mogu mijenjati i mijenja-
stoljeća još pokazuju imena muslimana s imeni- ju se, a prezimena zadržavaju ova tri obilježja. Na
ma njihovih krstjanskih očeva: Alija sin Bartola, osnovu toga, prezime postaje osnov razlikovanja
Husein sin Vukana, Muhamed sin Bogiše, Velija – ono ukazuje preko imena. 7 Jednom fiksirano,
sin Tomaša, Ahmed sin Abdulahov itd. 5 prezime ne podliježe promjenama i zato dobija
Naši daleki preci nisu imali prezimena. Bilo službeno-pravni status. Prva prezimena su imala
je samo lično ime (vlastito ime, Eigenname, pro- ulogu nadimka, jer je ime bilo glavno, a prezime
per name). Uz lično ime je išao i nadimak. Lična (prekoime, nadime) se davalo po kakvoj izuzet-
imena su najstariji sloj bošnjačke (također), (i hr- noj osobini: Konjokradica, Voloder, Grbić, Zubo-
vatske i srpske) antroponimije, jer su nekoć ljudi vić, Glavaš, Nosković. Tako smo danas došli do
imali samo lično (vlastito) ime, a to nam potvrđu- toga da prezimena postanu spomenik (kojima se
ju i brojni jezički spomenici, povelje, kulturni ar- posvećuju brojne genealoške studije) i da postaju
tefakti. Takva je, primjerice, povelja bana Kulina predmet ozbiljnih istraživanja. Stoga, istraživanje
Dubrovčanima gdje se pominje „ja, ban Kulin“. imena i prezimena spada u domen onomastike. 8
U Bašćanskoj ploči spominju se kralj Zvonimir
i opat Držiha, a o prezimenima nema spomena, 6
Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden marke-
ona su mlađi sloj onomastike. Određeni društve- ting, Zagreb, 2006. str. 16.
7
ni razvitak nameće sasvim adekvatnu potrebu za Tako imamo određenje riječi: prezime < prez (=preko) +
ime. To znači prezime je preko imena, nadime.
prezimenima koja vremenom postaju nasljedna. 8
Postoji dio savremene leksikologije koji se naziva ono-
Takav razvitak vodi do toga da se rađamo a prezi- mastika (grč. ὄνομα, onoma = ime) ili imenoslovlje. Ovo
me nas već čeka (prezime nekog roda). Prezimena znanstveno područje leksikologije i grana lingvistike pro-
kao riječi imaju značenje koje ukazuje na određe- učava imena, njihovo porijeklo, sistemske transformacije
no događanje, ličnosti, pojave i slično. Nastanak i semantičke varijacije. Ona, također, proučava značenje i
povijest imena ljudi (antroponimi) i imena mjesta (topo-
prezimena vezujemo uz feudalno doba kada se
nimi). Pritom, onomastika se koristi lingivistikom, etimo-
porodica organizira kao krvna i proizvodna je- logijom, dijalektologijom, historiografijom, etnologijom,
folklorom, mitologijom i drugim disciplinama. Uz nju
4
O ovim imenima je pisao Ismet Smailović i sastavio je se razvija antroponomastika koja kao grana onomastike
zapažen rječnik Muslimanska imena orijentalnog porije- proučava antroponime (grč. ánthropōs), tj. imena ljudi.
kla u BiH (Sarajevo, 1977). No, i mjesta koja ljudi naseljavaju tokom povijesti imaju
5
A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, svoja imena. Toponimi su imena mjesta. Njih proučava
Sarajevo, 1975, str. 128-129. znanstvena disciplina koja se zove toponomastika. Topo-

Da bi se, dakle, moglo govoriti o prezimenima, Bosnu, neke u Drač, Plav, Novi Pazar, Gusinje i
prezime mora zadovoljiti tri uslova: da je stalno, dalje. Tako mnoge porodice koje su živjele stolje-
da je neizmjenjivo i da je nasljedno. Prezimena ćima u Herceg-Novom poslije 1687. godine, kad
su postala trajna i nasljedna. Prezime tako dobija je grad zauzet od strane mletačke vojske, dolaze
službeno-pravni status. U Bosni je tek s dolaskom u naseljena mjesta Hercegovine koja su bila pod
Austro-Ugarske monarhije bilo obavezno upisi- osmanskom upravom i tu nastavljaju novi život.
vati i prezimena u administraciji, npr. u gruntov- No, ni tu nisu bili mirni od terora pravoslavnih
nim knjigama ili prilikom vjenčanja. hajduka iz crnogorskih brda. Vrhunac kontinuira-
Mnoga prezimena mogu poslužiti kao spome- nog stradanja doživljavaju za vrijeme velikosrp-
nici starine, etničkog ili konfesionalnog identiteta skog ekspanzionističkog terorizma i pravoslav-
kao jednog od najsloženijih pitanja našeg vreme- nog fundamentalizma koji je izbio na svjetlo dana
na i ovih prostora gdje identifikacija kroz ime i tokom agresije na Republiku BiH 1992. godine.
prezime danas ima „posebnu važnost“. U prezi- Nekad su, naprimjer, najmoćniji rod u Ljubinju
menima otkrivamo bogatu prošlost nastojanja bili Serdarevići – danas ih tamo nema. 9 Tako-
jednog bića, bošnjačkog ili nekog drugog. Ona đer su u Hercegovinu dolazili bošnjački rodovi
nas patronimski (izvedena preko oca) ili matro- iz Vrgorca (poslije 1690. ), Imotskog, drugih na-
nimski (izvedena preko majke) vezuju za nekog selja Dalmacije i njenog zaleđa. 10 Iz Vrgorca su
dalekog pretka. U njima prepoznajemo hipoko- dolazili u Vitinu, Ljubuški, Mostar, Trebinje. Oni
rističke elemente (DRUŽIĆ, DRUGIĆ), pejora- koji su oko vrgoračkog kraja dočekali Mlečane
tivne elemente (ŽDERIĆ, GUZINA, TELAC), početkom 18. stoljeća pokršteni su ili pobijeni.
deminutivne elemente (SABLJICA, ŠABANAC, U Mostar su doselili ĆATIĆI, TOLIĆI, ĆERI-
LOZICA), augmentativne elemente (GLAVINA, MAGIĆI, ŠABIĆI, VRGORE i drugi na početku
ČORBINA), elemente porijekla i toponimijski 18. stoljeća. U Stolac se doseljavaju muslimani
trag (LJUBUŠAK, NOVIĆ, VRGORA, NEVE- iz Herceg-Novog, Risna, Bijele i drugih mjesta
SINJAC, MOSTARAC, STOČANIN, POPO- u Hercegovini, naprimjer, Popovog polja, Ljubi-
VAC, KONJIČANIN) i slično. . . Veliki doprinos nja, Dabarskog polja, Korjenića, Lastve i dr. Sa
izučavanju bošnjačkih prezimena (nekada musli- domicilnim stanovištvom tvore etničku osnovu
manskih) dali su Hivzija Hasandedić, Alija Džo- današnjih Bošnjaka.
gović, Jusuf Mulić, Risto Milićević i drugi. Kod Ovdje ćemo dati privremenu listu bošnjačkih
Hrvata je Petar Šimunović dao nemjerljiv dopri- rodova iz Stoca koja će ostati otvorena za nove
nos u istraživanju hrvatskih prezimena. dopune, pojašnjenja, genealoška istraživanja. . .
Tokom i poslije Kandijskog rata, koji je u pe-
riodu 1645-1699. vođen između Osmanskog car-
stva i Mletačke republike, u Hercegovinu je na- Prezimena Bošnjaka u STOCU
kon pada Boke Kotorske u mletačke ruke doselilo
mnogo današnjih stanovnika. Brojne porodice su Abas, Abasović, Ačkar, Agić, Ahmetagić,
se naselile u Trebinju, Gacku, Bileći, Ljubuškom, Ajanić, Alagić, Alečković, Alihodžić, Alijagić,
Počitelju, Čapljini, Mostaru, Nevesinju, Nikši- Ališić, Arap (porijeklom iz Meke), Arnaut, Arsla-
ću, Konjicu i, naravno, u Stocu. Neke su otišle u nović, Atabegović, Avdagić; Babović, Bačević,
Bać, Bajalović, Bajgorić, Bajramović, Bakibego-
nimi se mogu podijeliti na ove skupine: ekonimi ili oj-
konimi (imena naseljenih mjesta: Konjic, Mostar, Stolac, vić, Bakičević, Balavac, Baljić, Banović, Barzut,
Trebinje, Sarajevo. . . ), oronimi (imena gora i uzvisina:
Trebević, Visočica, Bjelašnica, Treskavica, Jahorina, Di- 9
Na njihovim imanjima su radili Ćuci (rod Ćuk) iz Ljubo-
nara, Velež, Šator, Vlašić, Maglić, Zelengora. . . ) i hidro- mira i Topalovići iz Hrguda.
nimi (imena voda - rijeka, rječica, potoka, jezera: Neretva, 10
U Vrgorcu su, naprimjer, živjeli: Arzalići, Atlagići, Beg-
Drina, Begava, Ljuta, Sutjeska, Sava, Boračko jezero. . . zadići, Ćukarinovići, Ćerimagići, Dizdarevići, Efendići,
). Ibruljevići, Mujilovići, Papučići, Reisovići i Šabići.

Basarić, Bašić, Batina, Bečević, Begić, Begović, rić, Mišić, Morava, Morić, Mrahorović, Mravić,
Behmen, Behram, Bešić, Bešlić, Bešo, Bićkalo, Mrgan, Muftić, Mujagić, Mujezinović, Mujkić,
Bijedić, Bilal, Bise, Bišćević, Bjelović, Blagajac, Mulać, Muratbašić, Muratbegović, Mustafagić,
Bojčić, Bostandžić, Boškailo, Bralj, Brkić, Br- Mustafić, Mušta; Nikšić, Noso, Novaković, No-
klja, Brko (Brkovac), Brković, Brzina, Bubalo, vić, Nuhanović, Nurko, Nurković; Obradović,
Bučuk, Bukić, Burek, Burić, Burina, Buro, Bu- Odobašić, Oglić, Omanić, Omanović, Opijač,
zaljko; Cernica, Crnčić; Čakmanović, Čampara, Orijančić, Ovčina; Pačo, Padalo, Padalović, Paj-
Čantro, Čekro, Čelebić, Čelić, Čerkez, Češko, ić, Pajo, Paloš, Pantro, Pašalić, Pašić, Pavlović,
Čiko, Čohodarević, Čokić, Čokljat, Čolak, Čola- Pečić, Pećanin (Ipeklija), Pehilj, Pejak, Pejković,
ković, Čolić, Čolpa, Čoltić, Čubilović; Ćupina; Pelja, Penava, Pendel, Pezo, Pinjo (Tatarević),
Dabrica, Dedić, Dedović, Deli, Delibašić, Delić, Pirići, Pirija, Pita, Pitić, Pivac, Pjević, Pločić, Po-
Demić, Demirović, Dervišević, Dervoz, Dišlić, jilović, Popovac, Poturović, Premilovac, Prepo,
Dizdar, Dizdarević, Dobrić, Dokara, Duduk, Pripuz, Prndelj, Puška, Puzić; Radišević, Radku-
Duman, Duraković, Durambašić, Duranić, Du- šić/Ratkušić, Radnić, Rahimić, Rajković, Redžić,
ranović, Duran, Durut; Džabić, Džafić, Džankić, Repak, Repeša, Resulbegović, Rizvanbegović,
Džeko, Džemila, Džemilović, Džindić, Džonko, Rizvanović, Rogočević, Rogoje, Rojko, Rojni-
Džoklo; Đozulan, Đukić, Đurjan, Đuvenica; Ele- ca, Rokić, Rudan, Rudić; Salacan, Salahor, Sa-
zović, Eminović; Fejzić, Festić, Filandra, Fildić, lahović, Salčić, Sandžaktarbegović, Sanić, Sa-
Frenjo; Gabela, Gačo, Galešić, Golo, Gatačkić, rajlić, Serdarević Sefo, Selimhodžić, Selimić,
Gažin, Gerin, Gigo, Glavaš, Glavinić, Gluhić, Selimović, Selimušić, Sidran, Sijavuš, Sikimižć,
Golub, Golubić, Grebidjela, Grljević, Gubeljić, Sinanović, Skando, Smailhodžić, Smajić, Sofić,
Gustinić, Gušić, Gutošić; Hadžiahmetović, Had- Solaković, Soldin, Spahić, Stočanin, Stranjak,
žibečević, Hadžibećiragić, Hadžalić, Hadžijić, Studenović, Sulejmanović, Sumbulić, Suturić;
Hadžimehmedović, Hadžiredžepović, Hadžisali- Šabanović, Šabić, Šafristan, Šahbaz, Šahić, Ša-
hović, Hadžiselimović, Hafizović, Hajdarbego- rac, Šaran, Šarić, Šaričević, Šator, Šehić, Šeho-
vić, Hajdarović, Halilagić, Halilović, Hamzić, vić, Šelo, Šemić, Šiguljin, Šilović, Šiše, Šišić,
Hanić, Haračić, Haralč, Hasanagić, Heko, Hod- Škoro, Šljivo, Šljoka, Špica, Šuko, Šuruta, Šuta,
žić, Horoz, Hotaš, Hrle, Hromić (Hrome), Hr- Šutić; Tabaković, Tas, Taslidža, Tatara, Tatarević,
vić, Humačkić, Huremović, Huseinagić, Husić, Telac, Telar, Telaš, Temim, Tica, Tiro, Tomić,
Husnić; Ićko, Idriz, Iglić, Ilijasović, Ipekli (Pe- Topalović, Topić, Topuzović, Trbonja, Trebo, Tr-
ćanin), Isaković, Ishakbegović, Isić, Ivanković; klja, Tucak, Tucaković, Tuce, Tudor, Tuka, Tu-
Jaganjac, Jahura, Jakubović, Janboli, Jančić, Ja- rajlić, Turančić, Turković; Ugar, Ustogonja, Uzu-
streb, Jaša, Jašarbegvoić, Jašarović, Joldžo; Ka- nović; Vajbegović, Vanje, Varup, Vegar, Veledar,
dribegović, Kaimović, Kapić, Kaplan, Karabasi- Vilogorac, Vladović, Volić, Vranjalić, Vujičić,
lo, Karadža, Karajica, Kasumović, Katana, Katić, Vujinović, Vukara, Vukičevići, Vukle, Vukušić;
Kavelj, Kazić, Kekić, Keko, Klapić, Klapo, Kla- Zečić, Zećo, Zekić, Zele, Zerkalić, Zilić, Zišlić,
rić, Kočić, Kohnić, Kokotović, Končul, Konšo, Zlojo, Zdrako, Zvrakić, Zuban, Zubić, Zubović,
Konšur, Korać, Korjenići, Korkut, Koso, Koso- Zukić, Zulić, Zvonić; Žarkovići, Žmiro, Žugor,
vić, Koštrić, Kovačić, Kreho, Krgo, Kriko, Krpo, Žujo, Žuli, Žuljević, Žuna, Žunić. . . 11
Kubat, Kudin, Kukić, Kukolj, Kulija, Kurtović,
Kusturica; Legić, Lengić, Leto, Leut, Lević, Lisi-
ca, Loga; Ljubović; Mahmutćehajići, Mahmuto- 11
Ovo je privremeni spisak koji je otvoren za moguće do-
vić, Makitan, Maksumić, Malohodžić, Manjura, pune. U ovome poslu bi sami Stočani trebali dati doprinos
Marić, Martinovići, Mašić, Mataradžić, Mecan, tako što bi ispunili zahtjev za dvije varijable: prostor (grad
ili selo) i prezime. Dakle, da tačno popišu sva prezimena i
Medar, Mehanić, Mehmedbašić, Mehović, Me-
mjesto gdje se zatiču njihovi nosioci. Sve dobronamjerne
kić, Meretlić, Mešak, Milavić, Miljanovići, Mi- dopune su dobrodošle za autora ovih redova.

Literatura:
Dedijer, Jevto, Hercegovina. Antropogeograf-

ske studije, Veselin Masleša, Sarajevo, drugo izd.
1991 (prvo izdanje 1909).
Džogović, Alija, Onomastika Župe i Prizren-
skog Podgora, Udrženje bošnjačkih pisaca skan-
dinavskih zemalja, Prizren, 2006.
Hasandedić, Hivzija, Genealoška istraživanja,
Islamski kulturni centar, Mostar, 2009.
Hrabak, Bogumil, O hercegovačkim vlaškim
katunima prema poslovnoj knjizi Dživana Prip-
činovića, GZM BiH, sv. XI, Istorija i etnologija,
Sarajevo, 1956.
Milićević, Risto, Hercegovačka prezimena,
Svet knjige, Beograd, 2005.
Mulić, Jusuf, „Počitelj u vrijeme osmanske
vladavine“, objavljeno u: ANALI Gazi-Husrev-
begove biblioteke, Knjiga XXV-XXVI, 2006-
2007, Sarajevo, 2007.
Smailović, Ismet, Muslimanska imena orijen-
talnog porijekla u BiH, Sarajevo, 1977.
Šimunović, Petar, Hrvatska prezimena, Gol-
den marketing, Zagreb, 2006.
Vego, Marko, Ispis iz Historijskog arhiva u
Dubrovniku o srednjevjekovnoj Hercegovini,
Hercegovina, 1, Mostar, 1981.

Elvira Ćemalović-Dilberović, Frazeološki oblici u političkom diskursu
Elvira Ćemalović-Dilberović
FRAZEOLOŠKI OBLICI U
POLITIČKOM DISKURSU
U politici postoje otrcane fraze.
Jedna govori da je jesen uvijek politički vruća.
Tako je i u ratu.
(Dani, 1992, br. 4, str. 4)
P olitički diskurs obiluje velikim brojem fraze-

ma koji, osim slikovitosti, vode uopćavanju
jezičkog izraza. Orwell ironično konstatira da ka-
narodni frazeološki izrazi, koji ponekada podli-
ježu ‘autorskoj’ dopuni ili izmjeni. Frekventnost
narodnih frazeoloških izraza može biti opravda-
rakteristične fraze političkog jezika kao poprimiti na prirodom i funkcijom pisanih medija, odnosno
obilježja, bitno doprinijeti, igrati vodeću ulogu, njihovoj upućenosti na širok krug recipijenata.
ispoljavati tendencije, itd., . umjesto da se izra- Kada Jovan Mirić (1985: 110) navodi pojam
žavaju jedinstvenom riječju, priopćavaju se gla- ‘političke kulture’, onda nastoji pojasniti kvalitet
golom kao frazom, sastvaljenom od imenice ili političkog iskaza, odnosno odgovornost njego-
pridjeva u kombinaciji sa nekim općim glagolom va javnog posredovanja. U tom kontekstu frazu
(ostvariti dohodak, stvoriti pretpostavke). Pored određuje kao najučestaliji oblik takvoga neodgo-
toga, zapaža Orwell, glagolska imenica se upo- vornog posredovanja. Krleža kaže kako je fraza
trebljava umjesto glagola od kojeg je izvedena. potpuno, besmisleno umorstvo svakoga ljudskog
(1985: 40) Frazeme karakteristične za politički poticaja, ubitačna, blesava likvidacija pameti, ko-
diskurs printanih medija za vrijeme rata u Bosni i nac i kraj svake plemenite misli i smrt osjećaja.
Hercegovini ne razlikuju se mnogo u svojoj tvor- Mirić dalje upozarava kako je fraza do rituala do-
benoj shemi i funkciji od onih koje navodi Orwe- vedeno obigravanje oko pravih problema i da je,
ll. Stiče se utisak kako se frazeologija političkih zapravo, najopasniji vid političkog oportunizma:
diskursa reproducira, neovisno, ili sasvim malo verbalna kombinatorika postaje nadomjestak za
ovisno, o kontekstu. Očekujemo da ekscerpira- akciju i zaklonište od svake odgovornosti za pro-
na građa (listovi Dani, Ljiljan, Slobodna Bosna, mašaj.
Oslobođenje; 1992-1995) ponudi i ‘nove’ freze- U našem primjeru fraza se redovno upotre-
me koje su nastale kao produkt rata, odnosno iz- bljava za dočaravanje i približavanje određenog
mijenjene društveno-političke stvarnosti. Fraze- događaja i pojave, te za karakterizaciju određe-
me u istraživačkom materijalu isključivo su ve- ne političke ličnosti, i to u negativnom smislu.
zane za balkanski mentalitet, kulturu i tradiciju, a Općenito, fraze se izdašno koriste u negativnom
nešto je manji broj onih koje su prisutne i u dru- kontekstu, bilo da je riječ o ocjeni karaktera dis-
gim kulturama. Za frazeme bi tako moglo važiti kursnih učesnika ili njihovih političkih poteza.
pravilo koje važi i za konceptualne metafore: one Fraziranje nikako ne smijemo shavatiti kao
su dubok izraz jedne kulture i jednoga društva. jednosmjeran proces komunikacije. Ono je upra-
Burger tvrdi da frazemi imaju čvrstoću, a psiho- vo upućeno nama jer se odgovornost adresata
lingvistička je samo jedna od tri. Ona podrazu- prenosi na recipijenta poruke. Naročito su efi-
mijeva da frazemi kao cjeline postoje pohranjeni kasne ‘narodne’ frazeme, općepoznate korisnici-
u našem mentalnom leksikonu. (Burger 1998: ma triju standarda na tlu Bose i Hercegovine. U
14-32). U istraživačkom radu prepoznatljivi su mnoštvu leksički jedinica, jezičkih nizova i ‘skri-

venih’ poruka, čitalac koji pripada istoj kulturi i s frazeološkim značenjem.

mentalitetu kategorije mi, ponajprije će zapamtiti S druge strane, postoji grupa lingvista koja
narodnu frazemu. Čak štoviše, smatramo da ona klasifikaciju frazema temelji isključivo na sin-
može presudno utjecati na formiranje mišljenja o taksičkm principu. Tako H. Burger frazeme dijeli
učesnicima kategorije oni. na četiri osnovna sintasička modela: propozicio-
Pomoću primjera koje ćemo iznijeti u ovom nalne, vezničke frazeme (imati u vidu), adverbi-
radu, pokušat ćemo analizirati prirodu i seman- jalne (s punim pravom), frazeološke adverbijale
tičko značenje frazema, te njihovu funkciju u sa- (na brzu ruku), i frazeološke jedinice u funkciji
gledavanju identiteta određenog diskursnog svi- rečenice (To je neviđeno!). Na osnovu ekscerpi-
jeta (DW). rane građe, mišljenja smo da se frazemi ne mogu
U jednu ruku, riječ je o frazemima koje smo kategorično podijeliti na osnovu navedenih prin-
naslijedili iz političkog diskursa socijalističkog cipa, već da se sintaksički i semantički principi
upravljanja, pa bismo donekle mogli kazati kako stalno isprepliću i nadopunjuju. U radu ćemo
je riječ o frazeološkom prototipu političkog dis- prvenstveno izvršiti podjelu frazema prema sin-
kursa. taksičkim osobinama, a semantičkoj klasifikaciji
Evidentiran je i određen broj ‘posuđenih’ fra- podvrći ćemo samo frazeme koje daju podrobnije
zeoloških oblika (frazeme-internacionalizmi). informacije o identitetu učesnika i diskursnoj po-
Većina ovih frazema osjećaju se kao domaće u larizaciji na nas i njih.
našem jeziku, iako se radi o kalkovima, polukal-
kovima ili prijevodnim ekvivalentima. Klasifikacija frazema prema sintaksičkim
Krilatice, poslovice i izreke, koje smo zabi- osobinama
lježili u našem korpusu, nećemo smatrati fraze- Frazeme evidentirane u našem korpusu sadrže
ološkim oblicima, dijeleći stav većine lingvista dvije ili više riječi i pojavljuju se u različitim sin-
da one imaju, za razliku od frazema, zatvorenu taksičkim odnosima. Taj odnos ovisi od leksičkih
rečeničku strukturu. (Tanović 2000: 101) i gramatičkih osobina frazeoloških komponenti.
Među lingvistima postoje podijeljena mišlje- Prema većini lingvista, frazeme se dijele na dva
nja u shvatanju prirode frazeme i njenih kategori- osnovna strukturna oblika: sintagmatski i rečenič-
jalnih obilježja (polileksičnost, suprakomponen- ki. (Tanović 2000: 100) Sintagmatske se u našem
cijalnost, konvecionalnost, holističnost). Otuda slučaju sastoje najčešće od dvije autosemantične
potječu i različiti kriteriji klasifikacije frazema. riječi. Tako imamo:
Nekada se daje prednost semantičkim principi-
ma podjele, gdje se semantički element očituje u Glagol+imenica: svaliti krivicu, postići prsti-
preoblikovanju jedne ili svih frazemskih sastav- ma, napraviti rez, čupati kose, praviti dramuna-
nica koje mijenjaju svoje značenje u odnosu na miriti račune, odraditi stvari, (D, ‘92, 11, 24);
izvorno. Tada frazem kao cjelina dobiva novo, ozbiljno računati (D, ‘92, 4, 10);
preneseno značenje. Psiholingvistička istraživa- išamarati sankcijama, razbijati glavu (D, ‘92,
nja, uz pomoć teorija kognitivne lingvistike, po- 3, 12); staviti tačku (na projekat)D, ‘92, 4, 12; ra-
kazala su da se značenja velikog broja frazema zvodnjavati stvari (D, ‘92, 4, 36); dići ruke; šuro-
zasnivaju na konceptualnim metaforama, kao i da vati (s nekim); prikupljati poene (za sebe) D, ‘92,
značenjska obilježja pojedinih sastavnica uveliko 6, 20; loveći pogledom (D, ‘92, 6, 26); doći glave
doprinose razumijevanju frazeoloških značenja (D, ‘92, 6, 30); prodavati bubrege (D, ‘92, 6, 60);
(Parizoska 2006: 534). Ono što je ključni faktor osvjetlati obraz (SB, ‘92, 1, 11), procuriti u jav-
u lingvističkom oblikovanju i razumijevanju fra- nost (SB, ’91, 3, 7); nakrivo nasaditi (SB, ’91, 3,
zema jesu mentalne predodžbe koje se javljaju u 7); umiješati prste (SB, ’92, 4, 5); unositi psihozu
ljudskom umu, pri čemu su konceptualne metafo- (SB, ‘92, 4, 5); ne piti vode (SB, ‘92, 4, 13), zada-
re mehanizmi koji dovode u vezu mentalne slike ti (najteži) udarac (SB, ’92, 16, 5); uzimati sebi

slobodu (D, ‘93, 16, 27); krojiti kapu (D, ‘93, 16, pred izborom-ili da bude Hanibal nad pepelom
27); poroditi dileme (SB, ‘91, 1, 10); držati konce Kartage ili. . . (D, ‘92, 6, 26)
(SB, ‘91, 1, 8); umiješati (svoje) prste, preuzeti
kormila (u zemlji) (D, ‘95, februar, 36), itd. Evidentno je da najveći broj frazema u svom
sastavu ima glagol i imenicu i pridjev i imenicu.
Kod određenog broja sintagmatskih frazema Prisutvo imenica može se dovesti u vezu sa
primjetan je proces ekspanzije, tj. dolazi do ši- odveć učestalom pojavom kondenzacije rečeni-
renja sintagmatske frazeme dodatnim uvođenjem ce1 kojom se daje primat nominalizovanim iska-
autosemantične/sinsematične riječi. Naravno, ta- zima.
kav vid sintaksičke frazeologizacije neodvojiv je Skloni smo zaključiti da jezik političkog dis-
od semantičke transpozicije koja se odvija u sin- kursa, reflektiran pomoću medija, obiluje na-
taksičkoj strukturi. Pa tako imamo: vedenim oblicima frazema kako bi se pojačali
slikovitost i ekspresivnost. Glagolima se inače
davati mutnu sliku (D, ‘92, 4, 4); prihvatati ističe dinamičnost radnje i procesa, pa frazeme
na svoja pleća (SB, ‘92, ); izbaciti iz kolosije- sa glagolskom sastavnicom upućuju na intenzitet
ka (D, ‘95, februar, 60), bacati drvlje i kamenje ratnih i političkih dešavanja u političkom diskur-
(SB, ‘91, 1, 8); nestati sa lica zemlje (D, ‘93, 14, su.
24); iznijeti na svjetlo dana (D, ‘93, 12, 20); pasti U većini primjera riječ je o općepoznatim fra-
u ruke; izvući deblji kraj; zreo plod padne (SB, zemskim oblicima, standardnim i prepoznatljivim
‘92, 4, 7); stavljati glavu na panj (SB, ‘92, 4, 8); u mentalnom leksikonu korisnika bosanskoga je-
živi u oblacima; u tom grmu leži zec (LJ, ‘93, 15, zika, koji se izvrsno uklapaju u autorovu svrhu
19); eurokrati traže dlaku u jajetu (D, ‘94, 21, ironije, humora, kritiziranja i sl. Inače, mnogo-
18), vući na svoju stranu (D, ‘94, 21, 37); visiti u brojna istraživanja su pokazala da se frazemski
zraku O, ‘93, 16328, 4); ostati čistih ruku (D, ‘94, oblici vrlo često koriste u pisanim medijima (usp.
21, 16); dati batinom po prstima (SB, ’92, 16, 5); Omazić, 2003; Kovačević i Mihaljević, 2004).
ići na ruku (D, ‘92, 6, 4); izaći na kraj (D, ‘92, 6,
60); istjerati na čistac (D, ‘92, 6, 6); dići na noge Sintaksička analiza frazeoloških oblika
(D, ‘92, 6, 26), itd. Najčešći su prosti atributivni frazeološki obli-
ci:
Pridjev+imenica: nezdrava klima (D, ‘92, 3, aktuelna politika (D, ‘93, 16, 40), antibirokrat-
10); krvavi svatovi (d, ‘92, 6, 26); političko sljepi-
ska revolucija (SB, ‘92, 13, 14), antifašistička
lo (D, ‘92, 6, 60); sudbinsko pitanje (SB, ‘92, 16,
borba (D, ‘95, juni, 36), besmislena politika (SB,
9); ratni front (SB, ‘92, 16, 9); providna politika
‘92, 21, 12), centralna linija (SB, ‘92, 1, 10), de-
(LJ, ‘92, 1, 9), javno mišljenje (SB, ‘92, 13, 14),
mokratska stranka (SB, ‘92, 4, 8), demokratske
politički vrh/državni vrh (SB, ‘92, 13, 8; D, ‘93,
snage (SB, ‘92, 16, 12), društvena zbilja (SB, ‘92,
7, 22), vojni subjekt (SB, ‘93, 37, 14), osnovni za-
35, 2), državne strukture (D, ‘95, juni 36), držav-
daci (SB, ‘93, 37, 3), združene jedinice (SB, ‘93,
ni interesi (D, ‘95, septembar, 12), državna bez-
37, 14), željezna zavjesa (D, ‘94, 19, 36), zapadni
bejednost (D, ‘95, decembar, 36), krupan zaokret
imperijalizam (D, ‘94, 19, 36), spoljna politika
(D, ‘95, feb. 36), izlizana teza (SB, ‘92, 4, 7), re-
(D, ‘95, juni, 7-9), strateški nastup (D, ‘95, juni,
alna težina (SB, ‘92, 4, 7), zapadnohercegovački
7-9), nacionalni šavovi (SB, ‘92, 13, 6), itd.
Prijedlog+pridjev+imenica: na prvu loptu konci (SB, ‘92, 4, 7),, nacionalni duh (SB, ‘92, 4,
(D, ‘92, 3, 12) 1
Pojam sintaksičke kondenzacije u lingvističku nauku
Prijedlog+imenica: Bez dlake na jeziku (SB, XX stoljeća uveli su češki lingvisti, Pražani. Rečenična
’92, 4, 14), kondenzacija se, prema Radovanoviću, definira kao po-
javljivanje nerečeničnih jezičkih sredstava (tj. sredstava
Frazeme-internacionalizmi: kule od karata bez predikacije u finitnom glagolskom obliku) u funkciji
(chateau de cartes) D, ‘92, 3, 10); Alija će se naći saopštavanja rečeničnog sadržaja. (1990: 13)

8), odbrambeno biće (SB, ‘92, 4, 13), opštinski partijski mehanizam (D, ‘95, februar, 6), politička
štabovi (SB, ‘92, 4, 13), republički štabovi (SB, borba (D, ‘95, februra, 6) politička zvijezda (SB,
‘92, 4, 13), srpski faktor (SB, ‘92, 4, 13), im- ‘92, 35, 2), propagandna bitka (D, ‘95, feb., 10),
pregnirani nacionalizam (SB, ‘92, 4, 13), etička komunistički sistem (SB, ‘93, 37, 3), osnovni za-
diskvalifikacija (SB, ‘92, 4, 13), ), klekiralistič- daci (SB, ‘93, 37, 3), združene jedinice (SB, ‘93,
ki elementi (SB, ‘92, 16, 4), instrumentalizirani 37, 14), vojni subjekt (SB, ‘93, 37, 14), ključne
linč (SB, ‘92, 4, 14), instrumentalizirani SDS- funkcije (SB, ‘93, 38, 17), strateški ciljevi (SB i
ovac (SB, ‘92, 4, 13), javno mišljenje (SB, ‘92, LJ, septembar, 3), postojeća vlast (SB i LJ, ‘93,
13, 14), međunacionalna napetost (SB, ‘92, 4, 5), septembar, 3), kontraobavještajni kreatori (SB i
međunarodno priznanje (SB, ‘92, 16, 5), među- LJ, ‘93, septembar, 24), bitno pitanje (SB i LJ,
narodan zajednica (D, ‘93, 14, 18; D, ‘94, 21, 16), ‘93, septembar, 28), željezna zavjesa (D, ‘94, 19,
nacionalni meni (SB, ‘92, 4, 13), krupna pitanja 36), zapadni imperijalizam (D, ‘94, 19, 36)
(SB, ‘92, 13, 4), operativne mjere (SB, ‘92, 13, Posebno ćemo izdvojiti konstrukcije: para-
4), politička volja (SB, ‘92, 13, 6), političke igre militarističke organizacije (LJ, ‘92, 7, 22), vojno-
(D, ‘95, feb. 16), političko rješenje (D, ‘95, april, stručno usavršavanje (SB i LJ, ‘93, septembar,
24), politički program (D, ‘95, april 30), spoljna 28), naučno-fašistički projekt (SB i LJ, ‘93, juli,
politika (D, ‘95, juni, 7-9), strateški nastup (D, 22), vojno-politička urota (SB i Lj, ‘93, juli, 22),
‘95, juni, 7-9), nacionalni šavovi (SB, ‘92, 13, međunarodno-pravni status, idejno-političko
6), građanski rat (SB, ‘92, 13, 7), politički kapi- opredjeljenje (D, ‘95, februar, 77), državno-prav-
tal (SB, ‘92, 13, 7), političke partije/političke poni subjektivitet, diplomatsko-konzularni službeni-
zicije/politički model (SB, ‘92, 13, 7), političko ci (D, ‘95, februar, 6), real-političko zalaganje,
djelovanje (D, ‘93, 16, 27), glasačka mašinerija bošnjačko-hrvatska federacija (D, ‘94, 23, 11),
(SB, ‘92, 13, 7), politički sekret (SB, ‘92, 4, 7), informativno-propagandna djelatnost (D, ‘94, 19,
politički vrh/državni vrh (SB, ‘92, 13, 8; D, ‘93, 36), tehno-državne funkcije, diplomatsko-politič-
7, 22), politička scena (SB, ‘92, 13, 10; D, ‘93, ki smisao (D, ‘93, 12, 4), vojno-policijski aparat,
10, 32; D, ‘94, 21, 7), političke konfrontacije vojno-politički pokret (D, ‘93, 10, 30), dnevno-
(SB, ‘92, 13, 14), ideološka nadgradnja/politič- politički trenutak, vojno-politički blok (SB, 13,
ka nadgradnja (SB, ‘92, 13, 14), kadrovska baza 14), političko-teritorijalne jedinice (SB, ‘92, 13,
(D, ‘93, 12, 4), komunistička partija (SB, ‘92, 13, 8), državno-pravni kontinuitet formalno-pravno
14), postitovsko vrijeme (SB, ‘92, 13, 14), poli- priznanje (SB, ‘92, 13, 7), moralno-politički kre-
tička linija (SB, ‘92, 16, 3), partijski funkcioner dit (SB, ‘92, 13, 4)
(SB, ‘92, 4, 14), politički sukob (SB, ‘92, 4, 14),
politički kredit (SB, ‘92, 13, 4),, izvanredni izbori Semantička modifikacija frazema
(D, ‘93, 14, 38), politički čimbenik (SB, ‘92, 16, Strukturne modifikacije podrazumijevaju da se
5), politička karijera (SB, ‘92, 16, 7), istorijski frazemske sastavnice zamjenjuju drugim riječi-
savez (SB, ‘92, 16, 9), političko biće (SB, ‘92, 16, ma ili se dodaju nove komponente, izostavljaju se
9), politička pozadina (SB, ‘92, 4, 5), nezavisni određeni elementi, zamjenjuju se mjesta frazem-
poslanik (SB, ‘92, 16, 10), politički rječnik (SB, skih sastavnica i sl. Semantičke modifikacije ne
21, 12), politički pohod (SB, ‘92, 21, 12), politič- uzrokuju značajne leksičke i strukturne promje-
ke mjere (D, ‘95, decembar, 36), politička atmos- ne izvornog frazeološkog oblika, već se ponovo
fera (D, decembar, 36), partijski krugovi (D, ‘95, aktualiziraju leksička značenja riječi u frazem-
decembar, 12), opštenarodni pokret (D, ‘95, juni skom sastavu. Zanimljivim nam se čine frazeo-
36), partizanski pokret (D, ‘95, juni 36), politički loški oblici inače karakteristični za rat. Prisutnost
krugovi (SB, ‘92, 1, 10), politička karijera (SB, ovakavih frazema unosi slikovitost i svježinu u
‘92, 26, 3; D, ‘95, feb., 6), politički pravac (D, politički diskurs, oslikava ratnu atmosferu. Fra-
‘94, 23, 30), političke lekcije (D, ‘95, februar, 6), zemi ovoga tipa odnose se uglavnom na lekseme

rat, agresija, genocid, dočaravaju lik protivnika, Zbog obima rada i stajališta da za određene je-
akcije međunarodne zajednice i sl. To za sobom zičke zakonitosti unutar političkog diskursa nije
povlači i određen stepen konotativnosti u poruci. potrebno pobrojati sve primjere, na osnovu izne-
Učestala upotreba ovih frazema je oblik strategi- senih izvući ćemo određene zaključke.
je u naglašavanju negativnog identiteta kategori- Primjeri poput: kolektivni grijeh, kolektiv-
je oni1 i oni2. Semantička modifikacija je česta na krivica, pokazati zube Srbima, držati srpsku
upravo u ovakvim primjerima. Prvo ćemo pobro- vodu, progutati Koljevićevu udicu, velikosrpski
jati frazeme koji se odnose na kategorije oni1 i projekt, velikosrbijanska ratna osvajanja i ge-
oni2, i na kategoriju mi, a potom ćemo na nekoli- nocidna etnička čišćenja, itd., iskorištena su kao
cini primjera analizirati na koji način je izvršena jezička strategija u naglašavanju negativnih oso-
semantička modifikacija. bina kategorije oni1. Unutar frazemske strukture
semantički negativno značenje sastavnica grijeh
kolektivni grijeh (LJ, ‘92, 1, 7), kolektivna i krivica, pojačava se pridjevom kolektivno, čime
odgovornost, ; zasijati sjeme nacionalizma (SB, se svi Srbi izjednačavaju sa agresorima.
‘92, 3, 13); zapadnohercegovački konci (SB, ‘92, S druge strane, negativni identitet ‘njih’
4, 7); slomiti vrat Bosni i Hercegovini (SB, ‘92, gradi se i pomoću frazemskih sastavnica
13, 4); progutati Koljevićevu udicu (SB, ‘92, 13, velikosrbijanski/a, kojima se potvrđuje politički
6); nacionalni šavovi (SB, ‘92, 13, 6); sudbono- cilj Srbije: konstituiranje velike Srbije na štetu
sne odluke (‘92, 16, 3); probosanske snage (SB, ostalih država i naroda.
‘92, 16, 4); Bobanova struja (SB, ‘92, 16, 4); Mi- Primjetna su semantička modificiranja unutar
loševićev režim (SB, ‘92, 16, 5); srbijanska agre- frazema ili se u već postojeću frazemu ubacuje
sija (SB, ‘92, 16, 5); mahati svojim podvizima
dodatni član koji proširuje i intenzificira seman-
(D, ‘93, 7, 22-23); naći jezik sa agresorom (D,
tičko značenje frazeme. Tako, npr., frazema po-
‘93, 10, 14-15); velikosrpski projekt (D, ‘93, 10,
kazati zube proširuje se frazemskom sastavnicom
30); besprimjerni genocid (D, ‘93, 10, 30); anti-
Srbima. Narodna frazema prilagođava se aktual-
bosanske izjave (D, ‘93, 10, 30); osvajački apetiti
nom trenutku, prostoru, ideologiji. Autor članka
(D, ‘93, 12, 10); velikosrbijanska ratna osvajanja
informira čitateljstvo da svjetska politika mora
i genocidna etnička čišćenja (D, ‘93, 12, 10); srp-
radikalno izmijeniti politiku prema Srbima kao
ski oganj i mač (D, ‘93, 14, 4); nacionalna boja
(D, ‘93, 14, 4); bosanskohercegovački labirint (D, agresorima i zauzeti oštriji stav.
‘93, 14, 18); goli opstanak Muslimana (D, ‘93,
14, 21); pokazati zube Srbima (D, ‘93, 14, 22); U nastavku smo se odlučili za nekolicinu fra-
Vašingtonski plan (D, ‘93, 14, 24); nacionalne i zema koji će, pored već navedenih, dati jasniju
ratničke koordinate (D, ‘94, 19, 36); pravedni rat sliku o njihovoj upotrebi u konstituiranju identi-
(D, ‘94, 19, 36); mirovna misija (D, ‘94, 19, 22- teta nas i njih. Mahom je riječ o primjerima koji
23); držati Tuđmana u šaci (D, ‘94, 21, 7); ‘ne- kategoriju mi predstavljaju kao žrtvu agresije i
beska’ Hrvatska (D, ‘94, 19, 36); zaraćene strane svjetske politike. Vođeni metodologijom pret-
(D, ‘94, 19, 38); ‘unproforski period’ (D, ‘94, 21, hodnih poglavlja, i ove primjere ćemo razvrstati
16); ‘goraždanska kriza’ (D, ‘94, 21, 16); podiza- na one koji se odnose na kategoriju oni1 i one
nje BiH na noge (D, ‘94, 21, 18); redistribucija koji se tiču kategorije oni2.
krivice (D, ‘94, 23, 11); građanski rat (D, ‘94, 23,
42); sigurnosne zone, zone isključenja (O, ‘94, dobijati udarce (SB, ‘92, 13, 4); slomile vrat
16573, 1), plan kontakt-grupe (O, ‘94, 16573, 1), BiH(SB, ‘92, 13, 4); progutati Koljevićevu udi-
Karadžićevi Srbi (O, ‘94, 16568, 3), držati srpsku cu; lukavstva i igre pašće u vodu (SB, ‘92, 13,
vodu (O, ‘94, 16565, 2; 16558, 1), patnje i stra- 6); podjela BiH je nemoguća i taj je prijedlog
danja civila (O, ‘94, 16573, 5); ‘plavi putevi’ (O, za diobom kukavičje jaje namijenjeno hrvatskoj
‘94, 16573, 1); cjelovitosti (SB, ‘92, 13, 7); dobiti zeleno svjetlo;

unijeti više svjetlosti (SB, ‘92, 13, 10); a sam se Silajdžić, D, ‘94, 21, 33); Sarajevo pod lupom
nacionalizam najednom srušio kao kula od ka- (D, ‘94, 23, 11); redistribucija krivice na cjelo-
rata (SB, ‘92, 13, 14); tapkati u mjestu; iza brda kupnu tragediju ne dozvoljava da se neprijatelju
valja-neizvjesnost (SB, ‘92, 13, 14); zadaju naj- ide na ruku strategijom glavom kroz zid. (D, ‘94,
teži udarac (Miloševiću) SB, ‘92, 16, 5); zatezati 23, 11); „A neki, upravo ovi oko kojih se digla
odnose (SB, ‘92, 16, 4); Bosna je bure baruta (D, prašina, imaju čak i skijaška odijela, a naši mom-
‘93, 7, 4); zbog mira u kući; mahati podvizima (D, ci. . . “ (N. Duraković; D, ‘95, feb., 5); Sada je
‘93, 7, 22-23); u politici se snalazio kao guska na minut do dvanaest da se taj zakon primijeni. (N.
ledu (D, ‘93, 10, 30), zaogrnuti plaštom naučnih Duraković; D, ‘95, feb., 6); U suštini, svaka je
titula; Alijina politika ovom narodu ravna je pod- ideologija ispiranje mozga (D, ‘95, feb., 14); BiH
metanju noge tek prohodalom djetetu (D, ‘93, 12, koliko-toliko staje na svoje noge (D, ‘95, feb.,
4); stvoreno srpskim ognjem i mačem (D, ‘93, 14, 14); SDA je uzela u svoje ruke sve pluge vlasti
4); Klintonova jalova politika (D, ‘93, 14, 18); (D, ‘95, feb., 77, N. Duraković); „. . i da posebno
tanušna bosanska opozicija (D, ‘93, 14, 21); po- upozore da ne dolazi u obzir bilo kakva nagodba
kazati zube (D, ‘93, 14, 22); nestati s lica zemlje i da sve to ne bude preko isprebijanih bosanskih
(D, ‘93, 14, 24); uzimam sebi slobodu (D, ‘93, 16, leđa (N. Duraković; D, ‘95, feb., 77); „. . . a to je
27); Rebra izgladnjelih Bosanaca jednostavno pravo koje je realitet života odavno svezao mač-
bodu u oči (D, ‘93, 16, 40); voditi konce političke ku o rep. “ (H. Ištuk; D, ‘95, apr., 36); Evropska
igre oko bivše Jugoslavije (D, ‘93, 16, 40); čita- unija se ponaša kao rogovi u vreći; e sad, takvi
nje lekcija stranim izvještačima (D, ‘93, 16, 40); kavi su-neću da mi kolo vode (D, ‘95, apr., 41);
stati pred ogledalo (o politici SDA) D, ‘94, 19, nemam mrlje na sebi (M. Brajković; D, ‘95, apr.,
27; predsjednik Izetbegović je ušao na mala vrata 41); trpjeti međunarodne udarce (O, ‘95, 16765,
(D, ‘94, 19, 27); Franjo Tuđman je napravio ze- 4); ne ići praznih ruku (D, ‘95, sep., 6, naslov);
mlju iza željezne zavjese (D, ‘94, 19, 36); Očito je nožem rezati vazduh (D, ‘95, sept., 12); blokada
da se preko BiH prelamaju krupni međunarodni rada Predsjedništva uvijek visi u zraku (D, ‘95,
interesi (D, ‘94,, 19, 22-23); Rascjep Tuđmanove sep., 17); shvatiti Silajdžića zdravo za gotovo
stranke svakim danom na površinu izbacuje obilje (kritika na njegov rad; D, ‘95, sep., 18); cijenu
diskreditirajućih činjenica. (D, ‘94, 21, 7); Mo- opstanka ova država i njeni narodi debelo su pla-
ram vam reći da mi već dosta dugo u stranačkim tili. . . (D, ‘95, sep., 18); „Ja se čudim da je toliko
forumima pokušavamo razbistriti određene stvari prašine dignuto oko onog mog teksta u Ljiljanu. .
(D, ‘94, 21, 7); ministar Gojko Šušak drži pred- . To je bio danak neiskustva, jedno moje pečenje
sjednika Tuđmana u šaci. (D, ‘94, 21, 7); Srbija na vatri. Iz kasnijih mojih stavova vidi se da sam
mora biti zaustavljena da taj model ne bi imao ja aterirao i da je sve došlo na svoje. Tu sam sa
prođu UNIKATNA(D, ‘94, 21, 7); na krilima na- Džemom Latićem došao na riječ (posvadio se)“
cionalizma (D, ‘94, 21, 7); svijet guta i ne sank- (Intervju sa Karićem povodom njegovog članka
cioniše i najočevidnije i najmonstruoznije srpske o mješovitim brakovim; D, ‘95, dec., 6); kočiti
laži. (D, ‘94, 21, 7); željeti ostati čistih ruku (D, provođenje Ustava (O, ‘95, 16748, 3); popu pop,
‘94, 21, 16); ponovno podizanje BiH na noge (D, bobu Boban (unikatna; Lj, ‘92, 1, 9); strašna mr-
‘94, 21, 18); Srbi će ići na sve ili ništa –naslov lja Evrope (LJ, ‘92, 7, 5); Evropu baciti na kolje-
(D, ‘94, 21, 25);. . . te ban Jelačić i Kulin-ban na (LJ, ‘92, 4, 31); uzdizati se iz pepela, tonuti u
moraju jahati rame uz rame; vući na svoju stranu krvi (Bosna) Lj, ‘92, 7, 22)
(D, ‘94, 21, 3); Treba biti obazriv da federacija
ne krene onim korakom kao da je sve med i mlije- Frazemi se dakle veoma često pojavljuju u
ko (Sančević, hrvatski ambasador u BiH; D, ‘94, političkom diskursu na primjeru printanih medi-
23, 30); Vjerujte da malicioznost, ili kako narod ja. Učestalost njihova nije slučajna: osim obavi-
kaže podmetanje klipova, ničemu ne služi. “ (H. jesti, oni nose i veliku izražajnost i specifičnost

izraza, što privlači pažnju čitatelja. Frazemima temama i problemima koji se tretiraju u člancima.
se nastoji i upozoriti na glavnu misao članka ili Njima se unosi subjektivizacija u diskurs, vred-
stajalište političara i državnog vrha. Rukovodeći nuju se relacije među učesnicima datog diskursa
se time, autori posežu za frazemima koji negativ- u određenom vremenu i prostoru, a pokazuju i
no prezentiraju kategoriju oni1, oni2, semantič- autorovu jezičku domišljatost i kreativnost. Osim
ki modificirajući već poznate frazeme. Svakako, toga, društveno-politička stvarnost utječe na stva-
prisutnost frazema različita je s obzirom na razli- ranje novih frazema (one koje se odnose na poli-
čite žanrove publicističkoga stila, pa su frazemi tičke događaje iz bliske prošlosti; frazeme koje
posebno česti u kolumnama (stalna novinska ru- se odnose na nove društvene tendencije; frazeme
brika u kojoj piše određeni novinar), komentari- u kojima je izvršena zamjena postojećih leksema
ma, i sl. (Mihaljević, Kovačević 2006: 7), što se novim, prikladnijim izmijenjenim društveno-po-
u ovom radu neće uzeti u razmatranje. litičkim okolnostima ali je staro značenje saču-
Frazemi (naročito oni u kojima je izvršena vano) koje bogate frazeološki fond bosanskoga
semantička modifikacija) u političkom diskursu jezika. (Šehović 2005: 109)
printanih medija ne narušavaju ozbiljan pristup
karikatura Zuke Džumhura

(iz privatne kolekcije Alije dr. Šuke)

LIKOVNA KULTURA

Vojislav Vujanović, Neiscrpna invencija Affana Ramića
Vojislav Vujanović
NEISCRPNA INVENCIJA
AFFANA RAMIĆA
mostalnih i kolektivnih istupanja pred ljubitelji-
ma likovne umjetnosti.
Rođen je 1932. godine, u Beogradu završio
Likovnu akademiju u klasi Alekse Čelebonovi-
ća. Prvu izložbu je organizirao u Mostaru, još
kao student, 1956. godine, ali za njegovu afir-
maciju je mnogo značajnija izložba organizirana
u okviru XXVIII proljetnje izložbe ULUBiH-a.
Kritika je sa dobrohotnošću dočekala ovu izlož-
bu zbog toga što je pružila «izvanrednu priliku
za afirmaciju mlade generacije», ističući posebno
vrijednosti dvojice debitanata – Borislava Aleksi-
ća i Affana Ramića «čija je moderna orijentacija
predstavljala dragocjenu prinovu u našoj sredi-
ni». Ovaj sud je izrekla povjesničarka umjetnosti
Azra Begić u publikaciji «Jugoslovensko slikar-
stvo šeste decenije» (Muzej savremene umjet-
A ffan Ramić: Ime – Čovjek – Umjetnik. Čo-
vjek i umjetnik srasli su jedan s drugim, i,
tako sjedinjeni, proživljuju svoj vijek. I ne treba
nosti, Beograd, 1980). U katalogu Umjetničke
galerije BiH «Umjetnost Bosne i Hercegovine
1945-1974» (uz izložbu vezanu za obilježavanje
da zbunjuje udvojeni glas «f» u imenu – to je ko- 80 godina razvoja domaćeg slikarstva, Sarajevo,
respondentno sa izvornikom u arapskom jeziku, 1975), Affana Ramića će smjestiti u sedmu dece-
izvedenim iz korijena koji znači: «Biti čedan, biti niju prošlog stoljeća i izreći opsežniji sud o ovom
častan, biti neporočan». umjetniku:
Affan je lirski temperamenat. U njegovu dje- Afan (pisala je sa jednim «f», primjedba V.V.)
lu se svijet zrcali sa svoje prisojne strane, dajući Ramić bio je ne samo jedna od vodećih, već i
filozofiju ljudske čistote kojom se oblagorođuju jedna od tragalački najnemirnijih i najaktivnijih
i predmeti samog čovjekovog obitavališta (tre- ličnosti decenije; teško je i pobrojati njegove sa-
ba naglasiti da ovo karakterizira čak i slikarsku mostalne izložbe, rasute po Jugoslaviji, Poljskoj
etapu koja je uslijedila nakon ratnih pogroma u i Češkoj. Njegovi oblici rađaju se iz prvobitnog
posljednjoj deceniji minulog stoljeća u kojem je haosa materije, izlaze iz tame nebitka i svjetlo
pretrpio najteži gubitak, gubitak sina). postojanja, čuvajući, najčešće, asocijativnu vezu
Duh Hercegovine jeste ona poputbina koju sa realnošću kakva je dostupna našim čulima.
nosi sa sobom kao svoju nutrinu, svoj krvotok Bilo da joj se umjetnik primiče, ili da se od nje
(istina, rođen je u Derventi, ali to su one životne udaljava (ovaj je proces, čini se, cikličan), on je
slučajnosti koje se ugrade u čovjekovu biografiju, uvijek iznova zagledan u nju: mijenja se samo vi-
ali bez dubljeg označenja). zura, samo ugao posmatranja. Intenzivno se ba-
Izlagačka djelatnost Affana Ramića traje već vio kolažom, a, u jednoj fazi, koristio se uspješno
pola stoljeća i za sobom danas ima desetine sa- filigranskim crtežom inspirisanim ornamentikom

starog bosanskog nakita. Godine 1972. u jednom njegov dosadašnji opus. Kod većine slika organi-
ciklusu slika velikog formata, upotrijebio je po- zaciono jezgro se nalazi negdje u podnožju slike
stupak serigrafije. Valja spomenuti i to da je on iz kojeg polaze pokreti kista i tako stvaraju svo-
znatno uticao na izvjestan broj bosanskohercego- jevrsnu emocionalnu grudvu iz koje se oslobađa
vačkih slikara (Zvonko Požar, Mladen Soldo). doživljajna mekota i nešto što gotovo da graniči
Odlučio sam se na ovo prisjećanje sa željom sa snovitim. U toj grudvastoj opni tek se nasluću-
da posljednji njegov likovni istup u javnosti kon- je predmetni sloj slike. Tamo gdje je predmetno
tekstualiziram jednom čudesnom stvaralačkom naglašenije, u slici se doslućuje ono evokativno,
parabolom i željom da se, jarkijim bojama, pod- prizivno, a budući da to evokativno budi asocija-
vuče neprolazan značaj ovog umjetnika koji nas cije na konture hercegovačkog podneblja, onda
duhovno obogaćuje, ne samo u galerijama već i bivaju prepoznatljiva i sama osjećanja umjetni-
onda kada ga srećemo na ulici. On je ušao u le- kova koja je ugradio u svoju sliku. Međutim, ima
gendu i svojim djelom i onim čime smo i započeli još jedan razlog što Affan Ramić komponira svo-
svoj zapis – sjedinjenjem čovjeka i umjetnika u ju sliku: budući da se hercegovački prostori nude
nerazrušivo jedinstvo. u svojoj nadrealnosti, sa kontrastiranjem kamena
Ovih dana je Affan Ramić otvorio novu svoju i paperjastih oblaka, umjetniku nije bilo teško da
izložbu u galeriji «Roman Petrović». I opet sre- prekorači rubikon između predmetnog i apstrak-
ćemo jedinstvo različitosti: on je i nov i prepo- tnog i upravo u tom prostoru Affan Ramić raz-
znatljiv! Njegov bojeni sloj očuvava standardnu gorijeva i svoju paletu i svoja uzbuđenja, pokreti
gamu intelektualiziranog sivog tona kroz čiju se kista poprimaju i nešto od žustrine pokreta, od
membranu prosijava svijetli ton koji dolazi iz du- poleta kista i sve se to slijeva u doživljajni naboj
bine pozadine i time vizualnom faktoru daje unu- koji oduševljava posjetitelja ove izložbe.
tarnju čvrstinu i puninu izražajnosti. Ali, dosta Izložba se doima u punini istinske stvaralačke
često, na ovim slikama susrećemo pjege drugih svježine. Lirska parabola i razigrani pokret kista
bojenih kvaliteta koje, svojom energijom, pobu- u čije se međuprostore i ukotvljuje lirsko, stvara-
đuju naglašenija emotivna stanja. Prepoznatljiv je ju pomalo začudnu koloritnu igru, iako se njego-
i pokret kista, širok i samjerljiv sa udarima srca, va paleta ne širi u evidentniji bojeni spektar.
na različite strane usmjeren, čime se razvijala di- Postoji još jedan momenat, vezan za ovu izlož-
namička komponenta u vizualnom polju gledate- bu, koji treba apostrofirati: aporija između «ma-
lja. No, ono što je novo, to je format slike za koji log formata» i «male forme» čini se da se ovdje
se slikar opredijelio. To je mali format, koji smo razrješava na funkcionalan način. Affan Ramić se
ponekad i ranije sretali u njegovom stvaralačkom služi brojnim sredstvima u ovim slikama kojima
aktu, ali nije imao svoje strukturalno određenje, se koristi i u radu na slikama sa ustaljenim for-
bio je popratna pojava koja je uvijek bila prekri- matom. Pa ipak, ove njegove slike malog formata
vena onim formatom kojem je umjetnik davao nisu nikakav pokušaj da se ustaljeni format svede
upravo mjeru ideje kojom je bio okupiran. Sada na male razmjere sa različitim ciljevima, počev
se mali format pojavljuje upravo u svome struk- od profanog stava za uštedu materijala ili za ne-
turalnom određenju, kao mjera onog sadržajnog dostatak snage da su umjetnik uhvati u koštac sa
sloja koju je otjelovljivao u svojoj slici. Ideju je formatima koji bi ga suviše iscrpljivali. S druge
zamijenio lirskom parabolom. To je od izuzetnog strane, kada bismo pokušali projicirati ove slike
značaja za umjetnika: ovim slikama, svedenim u na ustaljene formate, sigurno je da bi se unutar-
mali format, umjetnik posvjedočuje da se njegov nje duhovno jezgro svake od njih raspršilo i da bi
unutarnji svijet smirio, da nema u njemu onih
kondenzacija doživljaja bila onemugućena. Sto-
pulsacija koji svoj izražaj traže upravo u lirskim
ga, slike, s kojima se susrećemo na ovoj izlož-
kaskadama.
bi, ostvaruju svoj cilj upravo u ovom formatu jer
I u kompozicijskoj artikulaciji slike umjetnik
unutarnja organizacija slike, raspored elemenata
čini neke novine koje nisu bile karakteristične za

i konstitucija cjeline jesu tako koncipirani da ih

je moguće realizirati jedino u ovakvom formatu,
pa format više nije ono što obujmljuje sliku, već
strukturalna komponenta te slike. To je, dakle,
mala forma koja ima i svoje estetičke preforma-
tive.
Izložbu je otvorio i predgovor napisao povje-
sničar umjetnosti Vefik Hadžismajlović i izrekao
nekoliko sudova koji prodiru duboko u smisao
ovih eksponata. Jedan od njih glasi:
Opšti je naš utisak da izloženi radovi čine
određenu sintezu pređenog puta i već poznatih
Ramićevih traganja za što bogatijom i suptilni-
jom interpretacijom njegovog trajnog likovnog
sna o predjelima našeg juga, njegovih rijeka i je-
zera, sivila njegovog kamena i sočnih koloristič-
kih akcenata njegove vegetacije.

SJEĆANJA

Alen Kalajdžija, Herta Kuna: 1922 - 2009.
Alen Kalajdžija
HERTA KUNA: 1922-2009.
H erta Kuna, ugledna profesorica, lingvisti-

ca i filologinja – proučavateljica bosanske
mediavelistike i teoretičarka književnog jezika
Monografije:
1. Jezik fra Filipa Lastrića, bosanskog fra-
njevca XVIII vijeka, Akademija nauka i
– preminula je 30. 07. 2009. godine u Zagrebu. umjetnosti Bosne i Hercegovine, Saraje-
Rođena je u Slavenskoj Požegi 13. 03. 1922. govo, 1967.
dine u porodici Hessel. Većinu svoga profesio- 2. Jezičke karakteristike književnih djela
nalnog života provela je u Bosni i Hercegovini, Dositeja Obradovića, Akademija nauka i
konkretnije u Sarajevu. Do 1951. godine radila umjetnosti Bosne i Hercegovine, Saraje-
je na različitim državničkim poslovima i u pri- vo, 1970.
vredi. Od 1953. do 1958. godine studirala je na 3. Jezik «Bosanskog prijatelja», prvog bo-
Odsjeku za srpskohrvatski jezik i istoriju jugoslo- sanskohercegovačkog časopisa, Svjetlost,
venskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevo, 1983.
Sarajevu. Po završetku studija 1958. godine, za- 4. Srednjovjekovna bosanska književnost,
pošljava se na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Međunarodni Forum Bosnae, Sarajevo,
gdje je birana u zvanje asistenta. Na Filozofskom 2008.
fakultetu u Sarajevu 1962. godine doktorirala je Knjiga Jezik fra Filipa Lastrića, bosanskog
na temu jezika fra Filipa Lastrića. Godinu dana franjevca XVIII vijeka predstavlja prerađenu dok-
kasnije – 1963. postaje nastavnikom na Filozof- torsku disertaciju Herte Kune. Ovo djelo u dobroj
skom fakultetu u Sarajevu, gdje taj posao obavlja mjeri omogućilo je autorici brojna naučna istraži-
sve do 1987. godine, kada odlazi u penziju. Na vanja i bavljenje bosanskom franjevačkom knji-
Filozofskom fakultetu u Sarajevu Kuna je preda- ževnošću, kako to potvrđuju i neki radovi koje je
vala na oblasti staroslavenskog jezika, historijske
kasnije objavila. Osim toga, ova oblast znanstve-
gramatike i historije literarnog jezika. nog istraživanja neupitno je utjecala na to da se
Posljednje godine života, tačnije od agresije Kuna bavi proučavanjem dijahronijske perspek-
na Bosnu i Hercegovinu, provela je u Umirov- tive razvoja jezika i fenomenom predstandardnih
ljeničkom domu u Zagrebu. Još jednom pokazalo idioma.
se kako se država Bosna i Hercegovina nije ade- Djelo Jezik «Bosanskog prijatelja», prvog
kvatno odužila za rad i doprinos istaknutim inte- bosanskohercegovačkog časopisa obrađen je u
lektualnim poslenicima, kakav je bez sumnje bila sklopu projekta Instituta za jezik u Sarajevu koji
i Herta Kuna, budući da su njena temeljna pro- se odnosio na proučavanje jezika štampe.
fesionalno-stručna zanimanja bila u fokusu prou- Knjiga Srednjovjekovna bosanska književnost
čavanja fundamentalnih humanističkih odrednica predstavlja krunu naučnoistraživačkog rada Herte
ove zemlje – njezinoga duhovnog i književnoje- Kuna. Ova monografija svojevremeno je bila pri-
zičkog naslijeđa. Bila je dobitnica više nagrada: premljena za štampanje 1992. godine. Međutim,
Šestoaprilske nagrade, Dvadesetsedmojulske na- zbog ratnih okolnosti, knjiga neće biti objavlje-
grade, Plakete grada Sarajeva. na. Tek će 2008. godine, u sklopu Međunarodnog
Foruma Bosnae, a pod uređivačkim vođstvom
Herta Kuna objavila je više naučnih i stručnih Jagode Jurić-Kappel, Josipa Raosa i Elme Ha-
knjiga i udžbenika. šimbegović, biti objavljeno ovo Kunino djelo. U
Srednjovjekovnoj bosanskoj književnosti Kuna

je filološki obradila sve relevantne aspekte sta- od glavnih priređivača i saradnika na izdavanju
re, srednjovjekovne bosanske književnosti – od Zbornika krstjanina Radosava, koji je trebao biti
religijske književnosti (gdje je obradila bosanska objavljen sedamdesetih godina XX st. Dakle,
jevanđelja, zbornike, apostole, misale i parimej- Kuna je uredila i pripremila Zbornik Hvala kr-
nik) preko tzv. lijepe srednjovjekovne književ- stjanina, fototipsko izdanje, Akademija nauka i
nosti (Aleksandrida) do historiografije (ljetopisi, umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1986.
hronike), epigrafike (natpisi na stećcima, građe- U sklopu ovog izdanja Kuna je napisala i dvi-
vinama, pločama) te adminstrativno-pravne pije važne naučno-stručne jedinice: O Hvalovom
smenosti (povelje, darovnice). Ova knjiga pred- zborniku i O jeziku i pismu Hvalovog zbornika.
stavlja zbir gotovo svih relevantnih istraživanja Kuna je bila aktivno sudjelovala u izradi zbor-
srednjovjekovnog bosanskog književnojezičkog nika koji će kasnije prirediti Anica Nazor, a obja-
naslijeđa koja je u toku svoga poprilično dugog viti Forum Bosna: Radosavljeva bosanska knji-
profesionalnog bavljenja obavila Herta Kuna. ga: Zbornik krstjanina Radosava, Međunarodni
Forum Bosnae, Sarajevo, 2008.
Stručne knjige, priručnici i udžbenici: Herta Kuna objavila je veliki broj naučnih i
1. Hrestomatija srednjovjekovne bosanske stručnih članaka te prikaza i osvrta na djela, od
književnosti, knjiga I, Svjetlost, Sarajevo, kojih će se neki ovdje spomenuti. Sve to objav-
1974. ljeno je u domaćim ili inozemnim stručnim časo-
2. Bosanskohercegovačka književna hre- pisima. Također, sudjelovala je na brojnim doma-
stomatija: Starija književnost, knjiga 1, ćim i stranim naučnim skupovima.
Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo,
1974. Radovi i članci:
3. Pisana riječ u Bosni i Hercegovini od naj- 1. Redakcije staroslavenskog kao literarni
starijih vremena do 1918. godine, Veselin jezik Srba i Hrvata, Slovo, br.15-16, Za-
Masleša, Sarajevo, 1982. greb, 1965.
4. Staroslavenski jezik, Univerzitet u Saraje- 2. Fragmenti parimejnika bosanske prove-
vu, Sarajevo, 1975. nijencije u Centralnoj naučnoj biblioteci
Akademije nauka ukrajinske RSR u Kije-
Knjige Bosanskohercegovačka književna hre- vu, Slovo, br. 20, 1970.
stomatija i Pisana riječ u Bosni i Hercegovini od 3. Jezik bosanske književnosti XVII i XVIII
najstarijih vremena do 1918. godine Kuna je pri- vijeka u svjetlosti književničkog manira,
premila kao koautorica, u saradnji sa drugim au- Zbornik za filologiju, knj. XIV/1, Novi
torima: Sulejmanom Grozdanićem, Alijom Isa- Sad, 1971.
kovićem, Muhamedom Hadžijahićem i dr. Knjige 4. Štokavski u funkciji literarnog i standar-
su bile pripremljene za širu čitalačku publiku te dnog jezika na kajkavskoj jezičkoj terito-
kao priručnici za srednje škole, dok je udžbenik riji, Književni jezik 1-2, Sarajevo, 1972.
Staroslavenski jezik – koji se ovdje posebno tre- 5. Udio franjevačke književnosti XVIII vije-
ba istaći – imao nešto specificiraniju primjenu u ka u stvaranju literarnog jezika zapadnog
nastavi staroslavenskog jezika na Filozofskom srpskohrvatskog područja, Književni je-
fakultetu u Sarajevu, i to za studente čiji je studij zik, 3-4, Sarajevo, 1972.
književnosti bio pod A. I danas, taj obimom ne- 6. Bosanska književnost srednjeg vijeka, Ži-
veliki udžbenički priručnik (66 str.), pruža mno- vot, god. XXIII, knj. XLVI, br. 9, Saraje-
go temeljnih informacija o gramatičkoj strukturi vo, 1974.
staroslavenskog jezika te je izuzetno pogodan za 7. Historija literarnog (književnog) jezika –
studente. standardni jezik, njegova historija i pred-
Pored toga, Herta Kuna bila je urednica foto- standardni idiomi, Izraz, knjiga XXXVI,
tipskog izdanja Hvalova zbornika te je bila jedna godina XVIII, broj 10, Sarajevo, 1974.

8. Jezičke osobine glosa u bosanskom jevan- sanske književnosti, Godišnjak instituta

đelju iz Srećkovićeve zaostavštine, Slovo, za književnost, Sarajevo, 1988.
br. 25-26, Zagreb, 1976. 20. Bosanskohercegovačka franjevačka koi-
9. Književni koine u relaciji prema predstan- ne XVII i XVIII vijeka i njena dijalekatska
dardnim idiomima i standardnom jeziku, baza, Književni jezik, god. XIX, br. 3, Sa-
Književni jezik 1-2, Sarajevo, 1976. rajevo, 1990.
10. Radosavljev rukopis i bosanska srednjo-
vjekovna književnost, Godišnjak Odjelje- Prikazi i osvrti:
nja za književnost Instituta za jezik i knji- 1. Dragutin Prohaska: Das kroatisch-ser-
ževnost, Sarajevo, 1977. bische Schrifttum in Bosnien und Herze-
11. Neke grafijske osobine bosanskih sred- gowina, Zagreb, 1911; U: Naučni skup:
njovjekovnih kodeksa u odnosu prema Književnost Bosne i Hercegovine u svje-
staroslavenskoj glagoljskoj grafijskoj tra- tlu dosadašnjih istraživanja, Posebna iz-
diciji, Slovansko jezikoslovje. Nahtigalov danja XXXV, Odjeljenje za književnost
zbornik ob stoletnici rojstva. Univerza v i umjetnost, knj. 5, Akademija nauka i
Ljubljani, 1977. umjetnosti Bosne i Hercegovine, Saraje-
12. Bosanska srednjovjekovna književnost i vo, 1977.
njen jezik prema srpskoslavenskoj i hr- 2. Darija Gabrić-Bagarić: Jezik Bartola
vatskoj glagoljskoj književnosti, Naučni Kašića, Institut za jezik i književnost u
sastanak slavista u Vukove dane, br. 8, Sarajevu, Posebna izdanja, br. 5, Saraje-
Beograd-Priština-Tršić, 1978. vo, 1984.; U: Književni jezik, god. XIV,
13. Jezik bosanskohercegovačke musliman- br. 2, Institut za jezik i književnost, Sara-
ske narodne poezije u odnosu prema stan- jevo, 1985.
dardnom jeziku, Književni jezik, VII/3, 3. Ljiljana Stančić: Lingvistička termino-
Sarajevo, 1978. logija u Bosni i Hercegovini u vrijeme
14. Izdavanje bosanskohercegovačkih sred-
austrougarske uprave, Institut za jezik,
njovjekovnih kodeksa, Zbornik radova sa
Radovi XII, Sarajevo, 1986; U: Književni
međunarodnog naučnog skupa «Teksto-
jezik, god. XVII, Sarajevo, 1988.
logija srednjovjekovnih južnoslovenskih
književnosti, Srpska akademija nauka i
Rad i istraživanja Herte Kune od nemjerlji-
umetnosti, Beograd, 1981.
vog su značaja za našu filologiju i dijahronijsku
15. Neki problemi jezičke standardizacije u
lingvistiku. Da se ona nije bavila proučavanjem
Bosni i Hercegovini krajem XIX vijeka na
materijalu jezika štampe, Književni jezik, predstandardnih idioma, ostala bi ogromna i ne-
god. XII, br. 3, Sarajevo, 1983. popravljiva praznina u našoj lingvističko-filološ-
16. Bilješke o jeziku bosanskohercegovačke koj, ali i historiografskoj i književnohistorijskoj
periodike austrougarskog vremena, Knji- nauci.
ževni jezik, god. XV, br. 3-4, Sarajevo, Poseban značaj Kuna ima u proučavanju je-
1986. zika srednjovjekovne bosanske književnosti. Za-
17. Ćirilometodijanska tradicija i Hvalov hvaljujući upravo njenim naučno utemeljenim
zbornik, ZbFL, 29/II, 1986. istraživanjima i realnim prosudbama i analizama
18. Istorija srpskohrvatskog literarnog jezika bosanskih srednjovjekovnih spomenika, a napose
u krugu dijahronih disciplina serbokroa- bosanske religijske književnosti, bosnistika da-
tistike, Književni jezik, god. XVI, br. 1, nas potvrđuje svoj u srednjem vijeku utemelje-
Sarajevo, 1987. ni jezički izraz, koji, između ostalog, prepoznaje
19. Mjesto i značaj Pantelejmonovog aposto- slojevito razvijanje bosanske redakcije starosla-
la među rukopisima srednjovjekovne bo- venskog jezika. Dakle, u pitanju je posebna juž-

noslavenska redakcija staroslavenskog jezika. Na ulijevanja u same predstandardizacijske tokove

izvjestan način, Kuna je nagovijestila ali i predis- nekadašnjeg zajedničkog standardnog jezika. U
ponirala fenomen starobosanskog jezika, koji se tom smislu, Kuna je nagovijestila problem izu-
realizira upravo u korpusu nereligijskih srednjo- čavanja predstandardnih idioma u kontekstu de-
vjekovnih spomenika. finiranja utjecaja ovih idioma i njihova udjela u
Osim toga, ona je doprinijela valorizaciji pro- procesima stvaranja, normiranja i standardizacije
učavanja jezika franjevačke književnosti, ustano- jezika.
vivši stanovite principe jezičkoga manira ove bo- Prema tome, Herta Kuna, pored toga što je u
sanske književnosti. Vrlo minuciozno i akribično bitnome odredila lingvistički i filološki karakter
bavila se problemom predstandardnih idioma, na bavljenja srednjovjekovnom bosanskom knji-
osnovu čega se danas detaljno i obuhvatno može ževnošću – na koju s pravom možemo biti pono-
razvijati teorija ovih idioma u kontekstu bosan- sni – ona je značajno doprinijela razumijevanju
skog jezičkog naslijeđa, koje obuhvaća strukturu, temeljnih odrednica jezika u Bosni i Hercego-
razvoj i karakteristike jezičkog izraza kako stare, vini predstandardnog doba. Značajno je utjeca-
srednjovjekovne bosanske književnosti, ali i jela – kako je već kazano – na otvaranje pitanja o
zički izraz one nešto mlađe bosanske književnosti standardizaciji nekadašnjeg zajedničkog srednjo-
– iz osmanskog perioda: epistolarne književnosti, južnoslavenskog sistema i udjelu bosanskog knji-
alhamijado književnosti, usmene književnosti. O ževnojezičkog naslijeđa u tim standardizacijskim
ovoj potonjoj Kuna je napisala veoma važna za- procesima, oslanjajući se pri tome na određene
pažanja koja se u kontekstu učenja Dalibora Bro- sociolingvističke fenomene (kakav zasigurno je-
zovića o novoštokavskoj folklornoj koine mogu ste književnojezički izraz predstandardnog doba)
izvanredno uklopiti u problem definiranja pred- u analizi tih problema i njihovu teorijskom, sinte-
standardnih idioma i njihova, kako to Kuna kaže, tičkom definiranju.

Almedina Čengić, IN MEMORIAM prof. dr. Gordana Muzaferija (2008/09)
Almedina Čengić
IN MEMORIAM
prof. dr. Gordana Muzaferija (2008/09)
N aše knjige i pisani tragovi će svedočiti o
našem postojanju onda kada nas više ne
bude bilo, riječi koje su na neki način, po mom
na postdiplomskom studiju Akademije dramskih
umjetnosti u Tuzli.
osjećanju, bile životna filozofija ove ugledne pro- Slijedeći svoja opredjeljenja, prof. Muzaferija
fesorice, književnog kritičara, umjetničke dje- se u kontinuitetu bavila analizom i vrijednošću
latnice, predanog pedagoškog stručnjaka i prije umjetničkih tekstova koji su nastajali tokom ra-
svega velikog čovjeka, sa kojom sam imala zado- zvoja bosanskohercegovačke i južnoslovenske
voljstvo družiti se i surađivati nažalost tek jedno drame i književnosti, objavljujući i prezentirajući
desetljeće. svoje radove na prestižnim simpozijima, u knji-
ževnim časopisima, kroz kritičke komentare i go-
Profesorica Gordana Muzaferija rođena je stujuća predavanja i izlaganja.
u Oštarijama u Hrvatskoj. Osnovnu školu i gi- Njen angažman je prepoznatljiv kroz veliki
mnaziju završila je u svom voljenom Visokom, a broj književnohistorijskih i književnoteorijski
studij jugoslovenskih književnosti u Sarajevu na dramaturško-teatroloških radova objavljenih
Filozofskom fakultetu. u stručnim časopisima i publikacijama: „Putevi“
Na studijskoj grupi Dramska književnost u (Banjaluka, „Pozorište“ (Tuzla); „Izraz“, „Tre-
Bosni i Hercegovini magistrirala je na temi „Sa- ći program Radio-Sarajeva“, „Baština“, „Lica“,
vremeno dramsko stvaralaštvo u Bosni i Herce- „Oslobođenje“, “Novi izraz“, “Život“, „Drama-
govini od 1945. do 1983. “, a doktorirala na temi turg“ (Sarajevo); „Dometi“ (Rijeka), „Kazalište“,
„Narodna pjesma kao inspiracija u jugosloven- „Republika“, „Most“ (Zagreb)
skom dramskom stvaralaštvu“ Gostovanja na „Sterijinom pozorju“ u No-
1990. g. u Sarajevu. vom Sadu, „Pozorišnim igrama“ u Jajcu, „Ma-
Pedagoški rad i umjetnički angažman zapo- tici hrvatskoj“ u Zagrebu, „Riječkim filološkim
čela je u Visokom, poštujući tako tradiciju svo- danima“ u Rijeci, „Danima bosanske kulture“ u
je porodice Muzaferija, koja je svoja umjetnička Istanbulu, „Institutu za slavistiku“ u Leipzigu,
opredjeljenja uspješno plasirala, ne samo u Bosni potom angažmani u Linzu, Halleu, Wittenbergu,
i Hercegovini nego i mnogo šire na prostoru juž- Innsbrucku, . kao i mnogim drugim gradovima;
noslovenskih zemalja. potvrđuju vrijednost naučno-istraživačkog rada
Od 1984. godine započinje univerzitetsku ka- profesorice Muzaferija.
rijeru kao asistent uglednog profesora Josipa Le- Njena opsjednutost dramskom književnošću
šića na Akademiji scenskih umjetnosti u Saraje- rezultirala je, osim njenog privantnog angažmana
vu na predmetu Historija južnoslovenske drame u amaterskom pozorištu „Teatar“ u rodnom Vi-
i pozorišta. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu sokom još od 1976., i radom na dvjema izuzetno
je radila od 1997. godine na Odsjeku za književ- značajnim antologijama u književnom-historij-
nost naroda i narodnosti BiH predavajući Hrvat- skom prikazu dramskog stvaralaštva u Bosni i
sku književnost XX stoljeća, a na postdiplom- Hercegovini: „Antologijom bošnjačke drame XX
skom studiju iz književnosti predmet Savremena stoljeća“ (1996) i „Antologijom bosanskoherce-
hrvatska drama (1945-2000), kao i predmete Sa- govačke drame XX stoljeća“ (2000) u izdanju
vremena bosanskohercegovačka i svjetska drama „Alefa“.

Almedina Čengić, IN MEMORIAM prof. dr. Gordana Muzaferija (2008/09)
Dvije knjige, „Činiti za teatar (ogledi iz dra- historičara, teorijska utemeljenost i interpretativ-
me i teatra)“(2004), kao i „Kazališne igre Mire no umijeće“
Gavrana“(2005. ) su ustvari tekstovi u potpuno- Dr. Enes Duraković
sti prepoznatljivi po njenom preciznom definira-
nju vrijednosti pisane riječi koja prije svega ima Mislim da veliki broj njenih studenata, kolega
funkciju da obrazuje i upozna svoju čitalačku pu- i prijatelja osjeća zahvalnost za ono što je ona bila
bliku kolika je vrijednost pisane riječi koja ostaje u stanju učiniti za pojedinca, zajednicu, državu i
i onda kada nas ne bude više. u krajnjoj liniji za onoga ko je htio nešto naučiti
Nadam se da mi moj profesor prof dr. Enes i stvoriti. . . . .
Duraković neće zamjeriti što ću posuditi jedan U svojoj skromnosti ne previše eksponirana,
njegov navod na koricama Gordanine knjige „Či- ali uvijek prisutna u bitnim dešavanjima, profe-
niti za teatar“ kako bih još jednom istakla ono sorica Gordana Muzaferija zadužila je sveukupnu
što je iza sebe ostavila profesorica Muzaferija: bosanskohercegovačku javnost da je vječno po-
štuje i slavi kao velikog radnika i čovjeka.
“Upravo ta kompleksnost različitih vidova drame
i teatra i nužnost sagledavanja različitih diskursa Hvala Vam draga moja kolegice Gordana. . .
u kojima se čarolija dramskog zbiva u rasponu od
teksta do predstave nalazi u tekstovima Gordane
Muzaferije autentičnog tumača, jer se u različito-
sti njenih tekstova otkriva upućenost književnog

MEDITERANSKE KULTURE

Ahmed Džubur, Historija uzgoja šipka
Ahmed Džubur
HISTORIJA UZGOJA ŠIPKA
P rema De Candolle-u (Origine des plantes cul- Nepal, Šri Lanku, Pakistan, Kinu, SAD, Argenti-
tivees, 1883) šipak potječe iz Perzije i susjed- nu, Peru, Čile, Koreju, Japan…
nih zemalja, ali je od najranije historije uzgajan
i odomaćen u mediteranskim zemljama gdje se Uzgajan je u antičkoj Grčkoj prije pojave ba-
smatra autohtonom biljnom vrstom. dema i breskve, nekoliko stotina godina prije
nove ere. Homer, u «Odiseji», piše o uzgajanju
Porijeklo šipka je iz bliskoistočnog «gencen- šipka u vrtovima kralja Frigije Tantala.
tra» koji obuhvata Malu Aziju, Kavkaz, Iran i
Gornju Turkmeniju. Neki istraživači smatraju da U drugom pokušaju osvajanja Grčke civiliza-
šipak potječe iz sjeverne Indije, odnosno širokog cije (480 g. pr. n. e. ) Xerxes je detaljno opisivao
pojasa između Irana i Himalaja. Šipak je povezan svoje napade i bogatstvo. Herodotus je napisao:
sa najstarijim civilizacijama na Srednjem i Bli- «Na posljednjih hiljadu kopalja stavljeni su zlatni
skom Istoku. Zajedno sa maslinom, smokvom, šipci na dno umjesto bodlji; oni su zatim okružili
vinovom lozom i hurmom predstavlja jednu od ostalih devet hiljada koji su na svojim bodljama
najstarijih voćnih vrsta uzgojenih od naroda Me- nosili šipke od srebra. . . »
Motiv šipka u drevnoj sirijskoj procesiji
diteranskog Bazena i Srednjeg Istoka još prije 5. Antički Grci ga vezuju za Plutona (helenskog
000 godina. boga pakla), odakle i potječe asocijacija «šipak-
Sudeći prema nekim najranijim zapisima, do- pakleno voće». U grčkoj mitologiji šipak zauzi-
movinom šipka bi se mogle smatrati Perzija, Af- ma dosta istaknuto mjesto i simbolizira plodnost i
ganistan, Ural, jug Kaspijskog jezera, odakle je izobilje. Grčki pisci, na primjer Teofrast, opisuju
još u antička vremena introduciran u zemlje Sre- šipak pod imenima «roa» i «roa side». Dioscori-
dozemlja, Portugal, Bugarsku, Etiopiju, Indiju, des je detaljno opisao ljekovita svojstva različi-

tih dijelova ove biljke. Šipcima su ilustrovane i ratovima osvojili Kartagenu. Pod nazivom «Pu-
medalje Kartagine i Fenicije te naličje metalnog nicum malum», ova kultura u Rimskom Carstvu
novca s otoka Rodosa. doživljava ekspanziju. Ime Punicum malum, koje
Stari grčki novac sa motivom šipka
Grčki arheolozi koji su 2004. godine obavljali su koristili drevni narodi za ovo voće, implicira da
iskopavanja u Korintu, na oko stotinu kilometara je raslo u obilju u starom vijeku u blizini Kartage.
zapadno od Atine, pronašli su četiri dobro očuva- Među starorimskim piscima koji opisuju šipak i
na ploda šipka za koje se pretpostavlja da su sta- njegovu upotrebu isticali su se Cato Censorius,
ri blizu 2. 500 godina. Fosilizirani plodovi šipka Plinije, Celsus i drugi.
ostali su nedirnuti u košari zakopanoj u bronza-
Asirski motiv sa šipkom Treća forma Asirskog svetog drveta
noj zdjeli na lokalitetu na kojem je identificirano Dugo se smatralo da je Sjeverna Afrika (Kar-
postojanje nekada bogate i napredne civilizacije. tagena) pradomovina šipka iz koje su ga stari Ri-
mljani prenijeli u provincije svoga Carstva. Pli-
Rimljani su ga upoznali nešto kasnije (neko- nije navodi da su šipak u znatnoj mjeri uzgajali
liko stotina godina pr. n. e. ) kada su u punskim Kartažani u svojoj domovini u Sjevernoj Africi.

Rimljani su ga nazivali još i Pomum punicum ili Šipak je u Egiptu (1. 600 godina p. n. e. ) figu-
«kartaginjanska jabuka». Najvjerovatnije su ga u rirao pod imenom «nhman» u brojnim dekoraci-
Kartagenu donijeli Feničani prilikom zauzimanja jama i prikazima života faraona.
obalskog pojasa Sjeverne Afrike.
Starim Rimljanima se pripisuje i naturalni na-
Stari Egipćani su šipak upotrebljavali u ljeko- čin konzerviranja šipka: još na drvetu plodovi bi
vite svrhe još u bronzano doba (3. 000 godina p. bili zatvarani u male posude od zemlje koje su sa-
n. e. ), o čemu svjedoče rezidui kore šipka prona- državale slamu ili su direktno umakani u sijeno i
đeni na tim područjima. U starom Egiptu se šipak kreč. Za trajnije konzerviranje plodovi su uranja-
smatrao simbolom ljubavi, plodnosti i snage. ni u ključalu morsku vodu nakon čega bi bili pre-
krivani glinom ili potopljeni u boce sa ječmom.
Neke civilizacije koje su se naknadno razvile
uvele su običaj stavljanja u grobove umrlih plo- Najbolje preporuke o šipku dao je Allah dž. š.,
dove poljskog i baštenskog voća, među kojem je označavajući šipak kao jednu od obećanih dže-
šipak bio vrlo čest. Takvi običaji su se zadržali nnetskih poslastica: «U njemu će biti voća, palmi
sve do danas. Šipak je za drevne narode nesum- i šipaka. . . » (Kuran, I. VI/68). Muhamed, a. s.,
njivo imao okultno značenje. Često se koristio je objavio: «jedite šipak i biti ćete daleko od za-
kao mistični motiv pri ukrašavanju kapitela (gla- visti i mržnje».
vica stupa) asirskih i egipatskih stubova.
Veoma često ovo je voće citirano u Bibliji, a
Oni su spravljali osvježavajući napitak od plo- u svojim svetim knjigama ga spominju i ostale
dova poznat pod imenom «shedau», dok su od religije (npr. babilonski Talmud).
cvjetova i kore plodova dobivali kvalitetnu crve-
nu i žutu boju. Često se spominje u drevnim sanskrtskim ru-
kopisima iz perioda daleko prije kršćanske ere.
Šipak u staroegipatskoj civilizaciji

Na sanskrtskom se zvao «Dadimba». Vrlo su Šipak je bio jedan od tri voćna ploda što su ih
brojne aluzije na šipak i u Starom zavjetu. Mojsiju donijeli ljudi koje je poslao da potajno
istraže obećanu zemlju, «zemlju blagostanja».
Vjerovatno je jabuka zemaljskog raja, ustva-
ri, plod šipka. Brojni odlomci u Bibliji svjedoče Mojsije je govorio o «obećanoj zemlji» kao
o cijenjenosti i poštovanju stabla i ploda šipka u «zemlji žita, ječma, vina, smokava i šipaka». Sa-
Bottichelli: «Madonna of the Pomegranate», 1487 (Galleria degli Uffizi, Florence)
drevno doba. Najeksponiranije djelo sa biblijskim lomon navodi da je ovo voće uzgajano u njegovo
motivom šipka je «Madonna of the Pomegrana- vrijeme, budući da je propovijedao o «voćnjaku
te», čije reprodukcije ukrašavaju brojna crkvena šipaka ukusnih plodova».
zdanja širom svijeta.
U hebrejskoj civilizaciji šipak je ostavio vidne
Hebrejski naziv za šipak «rimon» vjerovatno tragove prisustva. Tamo je često korišten prili-
potječe od Hadadrimmona, semitskog božanstva kom arhitektonskog dizajniranja. Sinagoga Kfar
sunca i plodnosti. U sedmom poglavlju «Prve Nahum na svojim monumentalnim zidovima ima
knjige Kraljeva» nalazimo «dvije stotine šipaka urezane motive šipka.
u redovima oko druge glavice».
Ukrasna Hebrejska krhotina Posuda iz kasnog željeznog doba

Motivi šipka u sinagogi Kfar Nahum

Jevreji ga još uvijek koriste u nekim ceremo- njegovu rubu sve naokolo načini šipke od ljubi-
nijama. U arhitekturi i dizajniranju ručnih radova častog, grimiznog i tamnocrvenog» a između njih
simbol šipka korišten je još u davnoj prošlosti. zvonca od zlata naokolo; zlatno zvonce pa šipak,
Sastavni je dio dekora carske krune Izraela i stu- zlatno zvonce pa šipak naokolo ogrtača uz rub.
bova hrama Kralja Solomona, koji ga je opisivao Neka budu na Aronu dok vrši službu, da se čuje
kao jedan od ideala «obećane zemlje». U Bibli- kad ulazi u svetište pred Jahvu i kad izlazi; tako
ji je zapisano da su, pri građenju Solomonovog neće umrijeti (28, 31-35).
hrama, kapiteli stupova bili dekorisani spletom Stari hebrejski novac, pored tekstualnog dije-
šipaka. la, imao je i motiv sa tri nerascvjetala pupoljka
šipka, što je iskorišteno za dizajniranje današnje
I rub svečane odore (tzv. talari, habiti) visokih izraelske monete:
sveštenika sadržavao je motiv šipka: bio je ukra-
Negdje se na početak hebrejske godine (Roš-

ašana) jede šipak zbog obilja zrna u njemu. Ra-
bini su izračunali da u plodu šipka ima 613 zrna,
koliko i zapovijesti kojih Jevreji treba da se pri-
državaju (613 zabrana i zapovijedi - «Tarjag-mi-
cvot»).
Drevni i savremeni hebrejski (izraelski) novac
šen imitacijom šipaka u bijeloj i grimiznoj boji Na hebrejski praznik Sukot (svetkovinu koja
naizmjenično sa zlatnim zvončićima. počinje uoči petnaestog dana mjeseca tišrija i
U uputama za pravljenje Aronovog ogrtača, u traje devet dana) koliba se ukrašava sa raznim
«Knjizi Izlaska» nalazimo sljedeći ulomak: «Na voćem koje dozrijeva u jesen. Poseban značaj u

ovom obredu ima šipak zbog svog božanskog kasni šipak, ali i formiranje minijaturnih, «bonsai»
raktera. kreacija.
I arapski narodi su izuzetno cijenili šipak. Srednji vijek je bio period intelektualnog mrač-
Arapi su u devetom vijeku pisali o šipku slično njaštva, zbog inkvizitorskog djelovanja crkve, ali
kao i njihovi prethodnici Grci i Rimljani. Plod i su i iz tog perioda sačuvani zapisi o ovoj voćnoj
sjemenke šipka spominju se i u djelu «Hiljadu i kulturi. Posebno su se isticali Tragus i Bauhinus
jedna noć». Beduini i mnogi putnici kroz pusti- koji su dali detaljnu retrospektivu poznatih činje-
nje su često nosili plodove šipka kako bi sa njima nica i mitova vezanih za šipak.
neutralisali žeđ. Pickering je tvrdio da je njegovo
iskustvo govorilo da su najbolji šipci iz mjesta U Španiju su ga introducirali Arapi u VIII.
Muscat u Arabiji. vijeku. Španska Granada ime duguje ovoj vrsti
Šipak i islamska civilizacija
De Candolle je zapisao da se ova voćna vrsta u voća. Vezanost šipka za ovaj grad je rezultiralo
Kini spominje u periodu Samarkanda (150 godina time da i grb Granade sadrži otvoreni plod šip-
pr. ne. e. ). Neki ipak smatraju da je šipak u Kinu ka. Šire područje Granade obiluje pojedinačnim
prvi donio general Chang Chien (120 g. pr. n. stablima i plantažnim zasadima šipka. Tamo još
e. ) iz Kabula vraćajući se iz osvajačkog pohoda uvijek raste drvored šipaka koje su zasadili stari
po Afganistanu. Kineski porculan u hramovima Mavari.
je dekorisan slikama ovog voća. Tradicija uzgoja
šipka na ovim prostorima se zadržala do danas. Španski misionari su donijeli šipak u Novi
svijet ubrzo nakon što je Kortez osvojio Meksiko
U Japanu se šipak uzgaja za konzumiranje u 1521. godine. Kako se misija pomjerala na sjever
svježem stanju ali i za spravljanje napitaka na prema Kaliforniji, tako su i ovu biljku uzgajali
bazi ove voćne kulture. Posebno je cijenjen ukra- svećenici.

Francuzi su u 17. vijeku, u tridesetogodišnjem baščama Mostara, Blagaja, Stoca, Čapljine, Tre-
ratu, ugledajući se vjerovatno na brojne sjemen- binja…
ke šipka u unutrašnjosti njegovog ploda, načinili
ubitačne kugle-granate. Počeci uzgoja šipka u našim krajevima nisu
precizno utvrđeni. U putopisima šipak pominje
Voćnjak koji sadrži stabla šipka, jabuke, šljive, oko (1670. godine) znameniti Evlija Čelebi, po-
smokve, naranče, breskve i čokote vinove loze sebno izdvajajući Mostar i okolinu kao područja
opisao je posjetilac misije San Buena Ventura, njegovog intenzivnog uzgoja.
1792. godine. Većina ranih opisa voćnih vrtova
u Kaliforniji svjedoči da je šipak bio dosta zastu- U Mostaru je šipak kultna vrsta voća koja je
pljen u zasadima voća. Brojni vrtovi Kalifornije i duboko usađena u živote njegovih stanovnika.
danas sadrže žbunove šipka koje su posadili sve- Čak se i pripadnost Gradu određivala prema ovoj
štenici misionari. voćnoj kulturi: «Ko nije brao divlje ili komšijine
šipke taj nije iz Mostara».
Šipak i Mostar
Šipak i smokva su najznačajnije suptropske Dolaskom otomanske turske imperije u BiH,
vrste voća u Bosni i Hercegovini. Nedvojbeno je introducirani su i brojni kultivari šipka. Moguće
da se šipak od davnina uzgaja na okućnicama i u je da naziv kultivara «rumenjaš» iz okoline Mo-

stara potječe od turske riječi «rumanu-šipak», godišnjih doba i rast biljaka. Svaki put kada bi
dok je «anadolac» iz okoline Stoca dobio ime po pojela zrnce šipka uslijedio bi neplodan mjesec
istoimenoj turskoj pokrajini. na Zemlji.
Šipkov prelijepi cvijet je važio kao simbol lju-
bavi, dok su njegove nebrojene sje-
menke davni simbol plodnosti. Od
najranijih vremena šipak je spomi-
Motiv šipka u mostarskoj džamiji „Tabačica“
njan u literaturi i prikazivan u umjetničkim dje- Prema predanjima grčke mitologije, pravi,
lima. Zapravo je plodom šipka Eva zavela svoga originalni šipak je bila predivna sirena kojoj je
Adama. U Bibliji (Pjesma nad pjesmama 7: 13) prorok rekao da će jednog dana nositi krunu. Bog
se za sprečavanje prejake ljubavne strasti, nakon vina ju je pretvorio u drvo šipka a kruna je stav-
stiha o mandragori, spominje i šipak. ljena na vrh njenih plodova.
Franjo Saleški je pišući Teotimu konstatovao Radi brojnih sjemenki šipak je u Staroj Grčkoj
da je šipak izvrsna slika ljubavi: »On je to svojom predstavljao simbol plodnosti. Za antičke naro-
rumenom bojom, mnoštvom svojih zrnaca, kao i de je plod šipka bio simbolom vječnog života,
svojim lijepim krunama. Zbog svojeg žara prema tjelesne požude i plodnosti. Legenda kaže da je
Bogu i ljubav je sva rumena, sva puna najrazliči- šipak na Zemlju posadila Afrodita, boginja lju-
tijih kreposti. Ona jedina nosi krunu vječnih na- bavi i plodnosti. Njegovi crveni cvjetovi su bili
grada. Ali šipkov sok koji je ugoda i zdravima i simbol vatrene ljubavi dok su mnogobrojne sje-
bolesnima, pun je slatkoće i gorkosti, te ne može- menke bile simbol plodnosti. Ostatak čašice na
mo razlikovati je li on ugodan radi toga jer je gor- vrhu ploda je, prema antičkom predanju, asocirao
kosladak ili radi toga jer je slatkogorak. Gorčina na spolne organe Afrodite.
ljubavi povećava slast njezine slatkoće, a njezina
slatkoća oštri draž njezine gorčine». Zbog ove legende sjemenke šipka su konzu-
Starogrčko predanje svjedoči da je Persefoni, mirale žene koje nisu mogle imati djecu ali i muš-
kćeri boginje plodnosti Demetre, bog Had ponu- karci kako bi pojačali svoju seksualnu moć.
dio zrno šipka koje je ona i prihvatila. Persefonina
majka Demetra je tražeći kćer zanemarila usjeve, U staroj mitologiji ostalo je zabilježeno i pre-
nakon čega je u nedostatku žita nastupila glad. Sa danje da sok šipka predstavlja krv boga Dioniza.
Hadom je napravljen dogovor da Persefona jedan Svako onaj ko jede plod šipka istovremeno pije
dio godine provede sa majkom a drugi sa njim u krv opijenog, seksualno uzbuđenog božanstva.
podzemnom svijetu. Ovim se objašnjava smjena

Šipak je u grčkoj mitologiji posvećen Heri U mediteranskim zemljama je prisutno vjero-

(rimskoj Junoni, Zeusovoj starijoj sestri i zakoni- vanje po kojem plodovi šipka, kao simboli bogat-
toj ženi, veličanstveno lijepoj nebeskoj kraljici). stva i prosperiteta, moraju biti sastavni dio novo-
godišnje trpeze.
Šipak u Kini simbolizira plodnost. Žene nude
plodove šipka boginji milosti s nadom da će biti Krsna slava pravoslavaca u Bijeloj (Boka Ko-
blagoslovljene i imati djecu. torska) ima brojne specifičnosti. Stanovnici koji
slave krsnu slavu Sv. Jovana a prislužuju Sv. Će-
U Indiji se smatra da šipak ima svetu vrijed- klu (preko 60 domaćinstava) upražnjavaju sljede-
nost. Listovi ili cvjetovi šipka se nude bogu Ga- ći postupak: nakon posluživanja supe, domaćin
napi, Satyanarayana i Sambi na posebne prazni- kuće sa ostalim muškarcima, uz molitvu, lomi
ke. krsnjak. Onaj koji sjedi na čelu trpeze daje doma-
ćici jednu četvrtinu krsnjaka a ona njemu šipak.
U nekim dijelovima Turske se zadržao stari Pri tom mu govori da je od boljega dara i uz to
običaj: »Mlada baca i gazi šipak u svadbenoj ce- mu daje punu bocu vina.
remoniji. Broj ispalih zrna iz zgaženog ploda bi
prema starom predanju trebao odgovarati broju
djece koju će mladenci imati».

Elvedin-Edo Hanić, Maslina
Elvedin-Edo Hanić
MASLINA
Razmišljanja sa puta u Tursku
”Oles prima arborum omnium est”
M aslina je simbol
obilja, pravič-
nosti, mira, pobjede,
mudrost, inteligenciju,
čistoću, novo rađanje i
mnoge značajne ljud-
mudrosti i ponovnog ske vrline.
rađanja. Raste i razvija
se lagano kao i čovjek. MASLINA – BE-
Život počinje iz sje- SMRTNO DRVO
menke-klice, izbojka, Različitog okusa i
mladice na osvijetlje- boje, zlatno žuto ulje
nim, oskudnim i suš- se dobija iz plodova.
nim staništima. Maslina je bez sumnje
Svoje srebreno ze- jedno ”besmrtno drvo”
lene listove održava koje se pojavljuje u
tokom cijele godine simbolima, mitovima,
mijenjajući svoj oča- legendama i čak u isti-
ravajući habitus. Voli nitim pričama. Prelazi
Mediteran, vječno je u široke geografske pro-
njemu i na poseban na- store, zbog čega je su-
čin ga i obilježava. srećemo u mnogim reli-
U proljeće daje si- gijama i civilizacijama.
ćušne nježne žuto bije- Nema nikakve sumnje
le cvjetove sa laganim da je maslina čudo pri-
mirisom. Cvjetovi se Maslina rode sa univerzalnom
nakon oplodnje lagano vrijednosti.
transformišu u plodove rastući polagano, mije- Od njenog drveta su se pravile kašike, viljuš-
njajući se u svojoj ljepoti oblika i boje idući u ke, tanjiri a od njezinih plodova koji su dražesni,
susret jeseni. Jesen je vrijeme zrenja i berbe. Po- ukrašavani su mnogi predmeti, jela, događaji i dr.
slije dugog produktivnog života, posustaje, suši Supstance koje se ekstrahiraju različitim proce-
se, ali ostavlja nove mlade izbojke iz korjena koji sima koriste se u kozmetici za dobijanje sapuna,
nastavljaju život. šampona, krema, u kulinarstvu u alternativnoj i
Često se kaže da su u raju/dženetu bila dva dr- oficijelnoj medicini zatim u pravljenju mnogih
veta: smokva i maslina. Smokva je ”Drvo istine”; ukrasa – narukvice, ogrlice i dr. Otpaci nakon
maslina je ”Drvo života”. Stare latinske misli koje prerade (pulpa) koriste se kao gnojivo, kao ener-
se spominju u mnogim svetim knjigama različitih getski materijal za sagorijevanje, ulje za lampe,
religija glorificiraju ovu biljku: ”Oles prima arbo- za grijanje, drvo za ukrašavanje oružja. Drugim
rum omnium est” – ”Maslina je prva među drve- riječima, od plodova, sjemenki, listova, svakog
ćem”. To je biljka koja simbolizira svetost, obi- dijela drveta je nešto upotrebljivo i ništa nije za
lje, pravičnost, zdravlje, ponos, pobjedu, uspjeh, odbaciti.

GODIŠNJI CIKLUS MASLINA I PEJSAŽ

Više od 1000 godina maslina kao mit živi u Za maslinu kažu da je ona među biljkama, što
ljudskoj historiji kao legenda, poema, priča, slije i golubica među pticama. To je biljka koja je
karski motiv. Njezin jednogodišnji život je dina- jako skromna ali i jako darežljiva. Ova biljka je
mičan i koloritan. Potiče iz familije u literaturi znak geografskog određenja sjevera i juga, kopna
poznate kao ”Oleaceae”. U narodu je poznata kao i mora.
”bogato drvo siromašnih zemljišta”. Maslina se Ona je značajan dekorativno pejsažni eleme-
lako adaptira na specifične klimatske i zemljišne nat. Ko je putovao Turskom, Grčkom, Italijom
prilike sredine, duboko se ukorjenjuje zavisno od ili Španijom mogao se voziti satima kroz nasade
kvaliteta staništa. To je drvo koje sporo raste, i maslina, bilo uz obalu ili u unutrašnjosti. One su
često zahtijeva više od 15 godina da bi došla do svojim ljepotom razbijale monotone, ogoljene,
pune rodnosti. Njen životni vijek je dug i često erodirane i bez vegetacije beskrajne pejsaže. Svo-
dostiže 150 i više godina. jom formom, stalno okićenim zelenim listovima
Njen jednogodišnji ciklus je određen karakte- sa atraktivnom morfologijom poželjna je u okuć-
ristikama mediteranske klime. Tokom zime biljka nicama, dvorištima i parkovskim asocijacijama.
se odmara. Početkom proljeća u periodu od marta
do aprila biljka se budi i to je vrijeme njenog no- MASLINA I ČOVJEK
vog rasta. Od aprila do juna cvjeta, oplođuje se i Mitovi, legende, pjesme, pohvale koje su ma-
začinje nove plodove. U ljetnim mjesecima za- slini poklonili narodi Sredozemlja pokazuju na
metnuti plodovi rastu, uobličavaju se a sjemenke fasicinatnu važnost koju je maslina imala u nji-
otvrdnjavaju. U periodu septembra i oktobra plo- hovom životu. Svoju vezanost za maslinu obilje-
dovi sazrijevaju, dostižu svoju veličinu i oblik, žili su legendarne ličnosti svojih vremena. Prema
a koji je određen osobinama sorte. Kada plodovi zapisima koji su sačuvani, Heraklo je maslinovo
počinju da se mijenjaju od zelene u ljubičastu, a drvo koristio u lovu. Odisej je oslijepio Polife-
zatim tamno crvenu do crnu boju, počinje i stva- ma maslinovim kocem i napravio je bračni krevet
ranje ulja. Vrijeme berbe je dosta dugo i kreće se u panju stare masline. Maslina ima i religijske
od septembra do februara. oznake. Prema vjerovanju Isus je posljednju noć
svog života proveo u vrtu maslina.
PORIJEKLO Ljubav između masline i čovjeka je jako duga
Nema do sada jedinstvenog slaganja između i ona još uvijek traje. Narodi Sredozemlja svo-
istoričara, arheologa i evolucionista, arheobota- je održanje vezali su za ovu biljku kroz ishranu
ničara o vremenu nastajanja ove biljke čiji korije- stoke, drveta za ogrijev, plodova kao hrane, ulja
ni idu daleko u prehistoriju. za začine i lijekove, svjetlost, ljepotu, religiozne
Vjeruje se da je čudo ”pripitomljavanja” ma- običaje i dr.
sline započeto prije više hiljada godina. Ipak
ostaje još uvijek nedovoljno poznato gdje je nje- PROIZVODNJA MASLINE U TURSKOJ
no mjesto ”rođenja”, gdje se pojavila kao divlji Sa posljednjih putovanja u Tursku ponio sam
izdanak. Predpostavlja se da je to bilo kod semit- jake impresije o značaju koji se ovoj kulturi pri-
skih naroda. daje. Nisam mogao a da ova svoja saznanja ne
Kada se traži odgovor na pitanje gdje i kada je objavim. Ona su indikativna u tom pogledu što
identificirana ova biljka, odgovor treba tražiti u jasno određuju nacionalnu – državnu politiku
Svjetskoj Enciklopediji o maslini koju je napisao prema razvoju poljoprivrede ili jednog njenog
svjetski poznati naučni autoritet Jose M. Blazqu- segmenta. Približno 3-5% farmera u Turskoj uz-
ez. Prema ovom autoru ”kultivacija masline je gaja maslinu. Prema podacima Turskog saveznog
započeta prije 6000 godina u Anadoliji”. ureda za statistiku u ovoj zemlji je aktivno pro-
duktivno oko 140 miliona stabala masline. 80%

uzgajanih maslina se prerađuje u maslinovo ulje su samo vidljivi usamljeni tragovi tog uspješnog
a samo 20% za konzumaciju u svježem prerađe- početka uzgoja ove kulture na našim prostorima.
nom stanju. Ovaj čovjek je u ovim područjima razvijao
Pokrajina Jaen (Haen) u Španiji ubraja se kao ideje o uzgoju riže, i postavio prva eksperimen-
svjetski vodeći region po nasadima masline. Tur- talna istraživanja. Svoje vrijeme je obilježio i pro-
ska po proizvodnji maslinova ulja zauzima četvrto izvodnjom i razvojem svile uzgajanjem dudovca.
mjesto u svijetu, dok je po proizvodnji konzumne Nažalost o tim njegovim pionirskim pokušajima
masline na drugom mjestu. Procjenjuje se da će relativno malo se zna i piše.
ova zemlja prema dinamici i aktuelnoj kampanji Drugi značajniji pokušaj sa uzgojem maslina
sadnje ove kulture zauzeti u narednih 5- 10 godi- uradio je veliki agro-vizionar Osman Pirija. Na-
na drugo mjesto u svijetu. Blizu polovine prera- sad maslina koje je podigao 70-tih godina u nepo-
đene masline se plasira u zemlje Evropske Unije. srednoj blizini Carskih vinograda je takodje bila
Zbog toga ova proizvodnja u ovoj zemlji zauzima uspješna demonstracija adaptabilnosti ove kultu-
jednu od ključnih pozicija u poljoprivredi, prera- re na našim područjima. I ovaj začetak je uništen
di, i marketu. U isto vrijeme to je značajan izvor tokom posljednjeg rata a ostatke isječenih stabala
zapošljavanja, koji osigurava sredstva za život za su prekrili stambeni objekti.
oko 500. 000 domaćinstava i posao za 8-10 mili- Vjerujemo da će generacije koje se obrazuju
ona ljudi. na našim fakultetima zavrtjeti u svojim glavama
Masline i ulje koje se ovdje proizvode u skla- nove ideje o promociji i širenju ove biljke i na
du su sa stranim traženjima i harmoniziranim našim prostorima. Nadajmo se da na ideje naših
zakonima, standardima i zauzimaju respekta- prethodnika u prepoznavanju vrijednosti ove bilj-
bilna mjesta na stranim tržištima. Visok kvalitet ke nećemo morati dugo čekati.
djevičanskog ulja, posebno iz područja Ayvalik
i Bay of Edremit su posebno cijenjena, čak i u
Italiji. Prema podacima Udruženja izvoznika u
2005. godini najveći porast izvoza je zabilježen
kod prerađenih maslina i maslinova ulja – čak za
500%. Zato nije čudo što u Turskoj sa ponosom
govore o ovoj biljci kao ”tree of life” koja daje
životnu energiju. Znajući za to ljudi ove zemlje
gaje visoki respekt prema ovoj biljci. Ono što im
je priroda podarila cijene, oplemenjuju i koriste.
TRADICIJA PROIZVODNJE U NAŠOJ

ZEMLJI
Počeci razvoja maslinarstva su takođe dosta
dugi i u Hercegovini. Pionir u popularizaciji uz-
goja maslina je svakako Ali paša Rizvanbegović.
Poznati nasad na putu Mostar – Čapljina – Stolac
je sve do posljednjeg rata bio biološki monument
ove poznate istorijske ličnosti. Po ovom nasadu i
selo Masline je dobilo ime. Tragovi razvoja ma-
slinarstva koje je obilježio Ali paša Rizvanbego-
vić još se susreću u zonama južnog dijela Dubra-
va – na područjima sela Prenj i Opličići gdje su se
još uvijek održala solitarna stabla. Nažalost sada

NOVO IZ PERA STOLAČKIH AUTORA

Šefik Rizvanović, Priča o Denisu
Šefik Rizvanović
PRIČA O DENISU
J uni 1964. Dopodne. Izležavam se s knjigom

u ruci i osluškujem ko će prvi od braće doći
ili neko od drugova iz Zagrađe da vikne sa ceste
ma stenografije smo naučili mnoge strane riječi,
jer je udžbenik stenografije sadržavao stenograf-
ske skraćenice za strane riječi, čije značenje nam
pozivom da se ide u kupalje. Upravo sam se spre- je objašnjavao profesor Behmen. Francuski jezik
mao da predam dokumente za upis na fakultet u nam je predavao profesor Mitar Jovičević.
Sarajevu. Na početku drugog razreda donio sam odluku
Mi smo se u kući svi izvještili da prepoznamo da pređem u gimnaziju. Babo je to odmah prenio
svaki zvuk u Strani, a pogotovo smo po zvuku profesoru Mili Bodirogi čim ga je sreo na čaršiji.
mandala znali ako je neko nepoznat na vratima. Profesor Bodiroga je u tom trenutku bio direktor
Neko dijete je zadihano, onako s vrata, u dahu obje škole, jer je profesorica Pezo bila na bolova-
izdeklamovalo majki Sejjidi, koja se zatekla u nju pred porodom. Bodiroga je mom ocu jedno-
avliji, da je neki stranac kolima udario u platan stavno rekao da dođem da vidi šta hoću.
Podgradom kod mlinice, i da milicija zove mene Gimnazija je radila do podne, a jedan razred
da prevodim. ekonomske škole popodne u istoj zgradi. Došao
Strčao sam niz Stranu. Gomila Stočana se sam u školu i stao ispred zbornice. Direktor Bo-
skupila na mjestu događaja. Najnovija kola mar- diroga je prošao jednom pored mene i nije rea-
ke peugeot 403 bila su nabijena na mlado stablo govao. Ja sam bio paralisan. Na sebi sam imao
platana. Pored kola je stajao unezvijeren mlađi bijelu košulju kratkih rukava i crne kratke panta-
vlasnik kola. Milicioner me predstavio strancu i lone koje mi je u Trebinju šila moja tetka Mufida
ja sam preuzeo ulogu prevodioca. Ćatović, koja je bila poznata krojačica.
Neko je rekao da su prvo kao prevodioca zva- Kad je direktor po drugi put izašao, oborene
li profesora Mitra Jovičevića, ali je on tražio da glave, ne gledajući u mene, nekako u prolazu i
stranac dade pismenu izjavu, pa bi profesor to u njedra je rekao da pođem za njim, persirajući
preveo kod kuće. Naime, profesor je imao izvje- me.
snih problema s vidom, te se nerado pojavljivao Ovo je bilo prvi put da čujem kako direktor
na javnom mjestu, osim što je uobičavao duge jedne škole persira učenika.
šetnje uz Bregavu. U zbornici sam mu objasnio da bih htio preći
u gimnaziju, iako sam već pošao u drugi razred
Po završenoj osnovnoj školi u Stocu, upisao ekonomske škole.
sam se u ekonomsku školu u Trebinje. Francu- - U koji biste vi razred, pitao je?
ski jezik mi je predavao i bio razrednik profe- - Pa, u koji može! Ja želim da pređem u gi-
sor, kasnije akademik i prvi ambasador Bosne i mnaziju, pa makar izgubio godinu i ponovo se
Hercegovine u Parizu, Nikola Kovač. Kako se u upisao u prvi razred.
međuvremenu u Stocu otvorila ekonomska škola, Nakon kratke pauze, direktor Bodiroga mi
ja sam na polugodištu prešao u Stolac. Direktor reče:
novootvorene ekonomske škole i profesor svih - Spremi se i dođi ujutro u gimnaziju u drugi
stručnih predmeta bila je supruga doktora Osma- razred.
na Peze. Stenografiju nam je, samo reda radi, pre- To je bio sav razgovor. Popodne sam otišao u
davao profesor njemačkog jezika Munib Behmen. Đački dom i od Luke Radića uzeo teke iz dru-
Kako u svakom zlu ima i nešto dobro, na časovi- gog razreda gimnazije i prepisao za dan sve što se

dotad prešlo u njihovom razredu. U ekonomsku nom Automehaniku na Stupu, Sarajevo, da ugo-
školu to popodne nisam otišao. Sutradan, tačno vori da se kola tamo prebace na popravak. Hilmo
na šesnaesti rođendan, bio je moj prvi dan u dru- Kohnić se ponudio da svojim kamionom preveze
gom razredu gimnazije. Govorkalo se da ću mož- pežoa u Sarajevo. Odšlepali su auto zorom neg-
da polagati fiziku i matematiku iz prvog razreda dje na zid pod koji je Hilmo prišao kamionom da
gimnazije. Ali, kad sam uskoro na prvom pisme- bi ga nagurali na kamion i učvrstili.
nom ispitu jedini u razredu dobio čistu peticu iz Treći dan nakon udesa, rano ujutro, krenuli
matematike, profesor Omer Tanović je rekao da smo kamionom za Sarajevo u kabini kamiona
ne trebam polagati nikakvu razliku iz prvog ra- Hilmo, Denis i ja. Hilmin otac, Beganoš, ubacio
zreda, nego ovi ostali. se u pežoa na karoseriji. Cristanne je ostala da se
Ja sam u drugi razred gimnazije došao kao u Stocu u jedanaest sati ubaci u autobus iz Du-
osamnaesti učenik. Te godine je ekonomska škola brovnika za Sarajevo. Tada još nije bila izgrađena
odvukla veliki broj drugih đaka. Francuski jezik Jadranska magistrala, i svi putevi za Dubrovnik
je i u gimnaziji predavao profesor Jovičević, a u iz unutrašnjosti vodili su makadamskim putem
trećem i četvrtom razredu je došla mlada profeso- preko Stoca, Ljubinja i Trebinja.
rica Fatima Ćimić, kasnije Čohodarević.
Iz francuskih čitanki smo prevodili čak fran- U blizini Tarčina, na pravcu nasuprot velikog
cuske filozofe i klasike, kod profesora Jovičevića željezničkog vijadukta sa lijeve strane, zaustavila
učili napamet pjesme Paula Valéryija, Joachima nas je milicija. Pregledali su papire i učvršćenje
du Bellayja (Odisej), Charles Marie René Lecon- pežoa. Dedo se gore u pežou na karoseriji pole-
te de Lislea (Chanson du rouet) i drugih, kojih se
gutio, ušutio i ne diše. U tom trenutku nas pretiče
djelimično i danas sjećam.
Centrotransov autobus iz Dubrovnika, i mi vidi-
Tek mnogo godina kasnije u životu sam profi-
mo Christianne kako se isturila kroz prozor, maše
tirao od znanja stranih jezika.
rukama i doziva muža imenom.
U Automehanici na Stupu smo istovarili pežoa,
Stranac koji je imao udes Podgradom mi je
dogovorili detalje oko opravke, otišli na Novu že-
objasnio da je sa njim bila supruga, da su je od-
ljezničku stanicu i našli Cristianne u restoranu na
veli u Bolnicu za koštano-zglobna oboljenja Pod-
gradom, da se vraćaju sa bračnog putovanja sa spratu kako gleda televiziju. Tada sam prvi put
Svetog Stefana i Dubrovnika i da su iz Brisela. vidio televizor u javnom objektu, a na programu
Da se zovu Cristianne i Denis B. je bio neki orkestar koji je svirao klasičnu mu-
Na pitanje kako je došlo do udesa, odgovorio ziku. Naravno, to je bila crno-bijela televizija.
je da nije brzo vozio, da je imao otvoren prozor, Otišli smo do hotela Evropa, gdje su se Denis
da mu je u kola ušla osa i da mu je u pokušaju da i Cristianne smjestili. Ja sam se našao s bratom
je otjera iz auta popustila pažnja, te da je na toj Hamicom i dao mu paketić sa hranom koji je mati
blagoj krivini udario u stablo platana. spremila. Bilo je i višanja koje su već iscurile iz
Pežo je bio prilično oštećen. Desni trap je stra- paketića. Hilmo je u međuvremenu nešto utova-
dao tako da nije bilo mogućnosti da se vožnja na- rio u kamion, pa smo se dedo i ja tresukajući se
stavi. cijelim putem kamionom vratili nazad u Stolac.
Narednih nekoliko dana sam proveo sa njima.
Cristianne je povrijedila nos. To ju je jako pogo- Kasnije sam saznao da je Denis s mamom do-
dilo i stalno se pitala hoće li joj nos ostati kriv ili šao u Sarajevo da preuzme auto koje se moglo
sa ožiljcima. Otišao sam kod babe Rasima u Tr- ubaciti do druge brzine maksimalno, te je nekako
gocentar i on je odmah pozvao Denisa na ručak, a dogurao do Ploča gdje je auto predao da se uto-
u hotelu «Radimlja» se smjestio. vari na brod i tako prebaci do Antverpena gdje ga
Bilo je jasno da se auto ne može u Stocu dove- je opet preuzeo.
sti u vozno stanje. Ljubo iz Metala je zvao telefo-

Putovanje u Brisel Bio je to jedan Pešut iz nekog sela kod Ljubi-

nja. Išao u gimnaziju u Stocu. Stanovao Zagra-
U toku prve godine studija razmijenio sam par dom kod Vezirke Kukolj. Dao mi je najjeftiniju
pisama sa Denisom. Pred kraj školske godine mi sobu, koja se nije mogla ni zaključati, i plan Be-
je poslao garantno pismo i poziv da dođem u Bri- ograda, te upozorio da novac nosim sa sobom.
sel. Predložio mi je da nekako pokrijem troškove Odmah sam pješke otišao u ulicu Proleterskih
dolaska u Brisel, a da će mi on tamo kupiti kartu brigada gdje su bile većina ambasada, kako bih
za povratak i nadoknaditi sve troškove koje ću utvrdio put i ujutro ne bih lutao.
imati prilikom dolaska. Poranio sam pred belgijsku ambasadu. Tu su
Kako sam u junu položio dva najteža ispita na mi odmah rekli da moram prvo imati vizu od ze-
fakultetu, iznio sam svoj plan babi Rasimu, iskre- malja kroz koje prvo moram proći, znači njemač-
no ne vjerujući u mogućnost da će me on podrža- ku i austrijsku vizu. Ne gubeći ni časa, odem u
ti. Nas je šestoro djece, svi na školama, sam babo njemačku ambasadu, gdje saznam da se vize za
radi u preduzeću i obrađuje zemlju. Do dinara je građane Bosne i Hercegovine izdaju u Zagrebu.
najteže doći. Počeo sam da kišem provinciju. U to vrijeme nije
Nekoliko dana kasnije otac je izvadio nešto bilo lako doći do informacija ove vrste ili ja to
para i rekao: nisam znao istražiti. Morao sam klepiti džaba do
- Ja ti mogu dati ovoliko, pa vidi možeš li s ovim Beograda, da bih saznao da se vize za nas izdaju
stići tamo gdje si pošao. u Zagrebu.
Naveče sjednem u autobus za Trst, te osvanem
Avantura je počela. u Zagrebu.
S punom torbom, u kojoj još nosim štrucu
Odmah se slikam kod Milenka Stolice, u mili- hljeba iz Stoca, pomolim se pred ulaz njemačkog
ciju predam zahtjev za pasoš koji sam preuzeo u konzulata, negdje dole oko Preradovićeva trga.
Mostaru nakon nekoliko dana. Red po dvoje otegao se oko čitave zgrade. Svi su
Krenem iz Stoca jednog julskog dana 1965. tražili radnu njemačku vizu. Zadnji u redu stoji tu
godine kako bih uhvatio autobus iz Mostara za od pet sati ujutro, a svi ostali došli prije njega.
Beograd preko Tuzle. Izašavši iz autobusa u Be- Odlučim da slijedeću noć provedem pred nje-
ogradu isti dan negdje predveče, uputio sam se mačkim konzulatom. Prije toga moram napraviti
u prvi hotel koji sam ugledao u blizini stanice, kalkulaciju troškova boravka u Zagrebu i saznati
hotel „Pošta“. cijenu vozne karte za Belgiju, kako se ne bi dogo-
»Šta je ovo, pitao sam se, ili je hotel ili je dilo da izganjam sve vize i potrošim pare na to, a
pošta?« da ne mognem kupiti voznu kartu.
Kad sam ušao, ukazala se neugledna smrdljiva Dole prema parku Zrinjskog, na samom uglu,
mala recepcija. Od moje generacije u Beogradu naiđem na turist biro Atlasa u kome sam htio za-
je Alija Hodžić počeo studirati sociologiju, ali je tražiti informacije o cijeni karte za Belgiju. Sim-
on već bio na raspustu u Stocu, a Mišo Marić se patična mlada gospođa (u ono vrijeme drugarica)
upisao na elektrotehnički fakultet. Mladen Lihić koja je tu radila se zainteresirala za moj problem,
iz Ljubinja je završio ekonomsku školu u Stocu i te mi na koncu predložila da u Brisel idem pre-
počeo nešto studirati u Beogradu. Ali, nisam odr- ko Francuske i Italije, jer pred tim ambasadama
žavao sa njima nikakve kontakte, te im se i nisam nema gužve. Odmah sam se popeo uz Šloserove
mogao javiti. stube, malo dole niz Vlašku, pa lijevo uz stepenice
Čim sam ušao u hotel «Poštu», pokušavajući pored Šalate, kako mi je ona gospođa objasnila,
da odgonetnem je li to pošta ili hotel, mladić iza gdje su bile mnoge ambasade. Mlada službenica
pulta mi se obrati riječima: francuske ambasade je bila očarana mojom avan-
- Otkud tebe, Stočanine, ovdje? turom, te mi dala vizu istog trena i još pozvala

konzula da priča sa mnom. Još je telefonom po- Moj saputnik se odmah tu na stanici u Parizu
zvala nekoga u talijanskoj i belgijskoj ambasadi, rastao od mene. Kasnije, kad sam se vratio u Za-
moleći ih da mi izađu ususret kako bih što prije greb, Džema mi je rekao da se momak već javio
dobio vizu. Tako sam u toku dana još dobio i ta- iz Kanade, da je imao falsifikovan pasoš, i da je
lijansku vizu, tu u susjedstvu, a po belgijsku sam praktički sa mnom emigrirao iz zemlje.
morao ići naredni dan, jer je taj radni dan već bio U Pariz smo stigli na željezničku stanicu Garre
pri kraju. de Lion. Prvi službenik koga sam sreo na peronu
Odlučio sam da noć provedem na ulici ili par- mi je objasnio da voz za Brisel kreće sa stani-
ku, kako bih uštedio trošak za noćenje, iako bi mi ce Garre du Nord, a da se tamo moram prebaciti
to bila druga noć kako ne spavam. Sađem na Trg metroom. I počeo mi je objašnjavati gdje je prva
Republike da makar nešto pojedem u onom ek- stanica metroa, kako se koristi sistem informaci-
spres restoranu koga pamtim iz vremena gimna- ja, presjedanje, boje vozova i sl. Najveći mi je bio
zijske ekskurzije. problem promijeniti one naše dinare u franke tako
- Otkud tebe ovdje. . ., zovnu me neko po prezi- da ne mijenjam previše, kako bih mogao kupiti
menu. samo kartu za metro. Uputio sam se prema izlazu
Bio je to malo stariji komšija iz Stoca, Džema kad sam čuo kako neko viče za mnom. Onaj že-
Hrle, s kojim sam neko vrijeme svirao u stolač- ljezničar je mahao rukama zovući me k sebi. Kad
koj pleh-muzici, a Džema je bio dobošar. Pozvao sam prišao, pokazao mi je rukom dugi niz perona
me da noćim kod njega, u stanu izvjesne gospođe na njegovoj desnoj strani i rekao:
Balent, u jednoj od ulica koje izlaze na Trg dža- - Požuri tamo na voie I, onaj teretni voz ide za
mija. Garre du Nord, ja sam rekao mašinovođi, pri-
miće te u lokomotivu!
Konačno, ujutro sam obezbijedio belgijsku - Šta znači 'Voie I', pitam ga glasno?
vizu i kupio kartu za Brisel preko Venecije i Pa- - Pa, govoriš li francuski, veli on?
riza. Džema je došao s posla i ispratio me naveče - Govorim, odgovaram ja.
na voz. S njim je bio još jedan mladić, plav, niži - Pa, kad govoriš, eno ti tamo 'voie I', pa požuri,
malo od mene, oštre kose, sportski nabijen. Dže- još će ti voz pobjeći.
ma mi je rekao da i taj mladić putuje u Pariz i Tek u zadnjem trenutku primijetih na počet-
da je baš fino da imam društvo i da ne putujem ku samog perona, na tlu, veliki svijetleći okrugli
sam. znak sličan saobraćajnom znaku sa oznakom 'I', i
Osvanuli smo u Italiji. To je bio moj prvi pre- shvatih da su peroni označeni velikim slovima G,
lazak granice. U Veneciji je ušla jedna gospođa H, I, J, K, L. . ., a da 'voie I' znači 'peron I'. Po-
sa kćerkom. Pitali su nas da li mi djeca živimo s trčah ka lokomotivi i mašinovođa mi doda ruku
roditeljima ili smo skupljeni u internate, odvoje- da se popenjem. Išli smo oko pola sata do Garre
ni od roditelja. Kad sam rekao da živim u svojoj du Nord. Preda mnom su se redale poznate sli-
kući s roditeljima i ostalom braćom, nisu vjerova- ke Pariza iz francuskih udžbenika i čitanki: Tour
li. Njena kćerka je prevodila čitavom auditoriju Effeil, Trocadero, Notre Dame, Sacre Coeur, les
u kupeu. Mala je rekla da se zove Clelia Giretti, Invalides. . .
iz Venecije, a neko vrijeme smo razmjenjivali ra-
zglednice. Dolazak u Brisel
U Francusku smo ušli preko Dižona (Dijon). U
kupe je ušao neki putnik noseći mačku u cekeru, Zahvalio sam se mašinovođi i presjeo na voz
koga je stavio na policu iznad sjedišta, a on sam za Brisel, koji se zvao Plava ptica, l'Oiseau Bleu,
je izašao u hodnik. Mačka je čitavu noć mjaukala, koji ne staje prije Brisela. Zaspao sam kao klada.
a još se upišala i usrala. Ništa tako ne smrdi k'o Onda vidim kako me neka gospođa bjesomučno
mačije govno. drma i pita gdje putujem. Rekao sam da se taj dio

grada zove Ixelles. Onda je najbolje da izađem U jednom trenutku, kad sam se već primakao nje-
odmah tu, na prvoj stanici, Garre du Midi. S mu- govom raskršću, podigao sam glavu da osmotrim
kom sam se rastao od ono malo dinara koja sam jesam li na pravom putu. Brisel je u to doba dana
razmijenio u belgijske franke da bih mogao doći bio prazan. Denis je stajao ispred rastvorenih vra-
taksijem do ulice Simonis, gdje je stanovao moj ta svog ulaza u kuću i držao u rukama cedulju sa
prijatelj. Bila je nedjelja popodne, Brisel prazan. mojom porukom. Njegov peugeot 403 bio je tu
Nigdje žive duše na ulici. Taksi me dovede pred parkiran.
zgradu u kojoj Denis stanuje, vidim zvono pored Potrčao je da me zagrli. Objasnio mi je da me
vrata i njegovo ime. Pozvonim. Ništa! Brzo sam on čekao na vozu koji stiže na Garre du Nord iz
shvatio da nešto ne štima. Ili Denis nije dobio pravca Njemačke.
moje pismo kojim ga obavještavam kad stižem ili Ušli smo u kuću. Rekao mi je da je Cristianne
me čeka na drugom mjestu ili je negdje otišao na u Barveauxu (Barvo) na Ardenima kod roditelja,
vikend. Na papiriću napišem poruku da sam sti- te da i mi idemo tamo čim se ja malo odmorim.
gao i ubacim je u sanduče kroz otvor za pisma na Prvo sam odlučio da se tuširam. Ušao sam u
vratima. To je bila kuća na sprat, u prizemlju pro- kupatilo i vidio da nema električnog bojlera. Ali,
davnica umjetničkih i drugih zanatskih proizvoda kad sam otvorio slavinu sa crvenom oznakom,
od kovanog željeza, na spratu stan. U prodavnicu negdje je nešto fuknulo i potekla je topla voda.
se ulazilo tačno na odsječenom uglu dvije ulice, Zatvorim vodu, onaj šum vjetra prestane. Otvo-
raskršću ulica Simonis i du Bailly, a u stan na rim vodu, ono opet fukne. Bio je to moj prvi su-
spratu se ulazilo iz ulice Simonis. sret sa bojlerom na plin, koji je visio kao čudo tu
Iznenada je usuo pravi ljetni pljusak, i ja se u jednom ćošku kupatila.
sklonim u jedan haustor preko puta. Još prije nego
sam krenuo iz Stoca, Munezeha Festić mi je dala Ardeni
adresu Fatime Marite Rokić iz Šetnice, sestre pe-
kara Paše Rokića, koja se nekako u to vrijeme Barveaux sur Ourte je malo mjesto u Arde-
upravo udala u Belgiju. Na papiriću, koji sam dao nima na rijeci Urt. Tu se Cristianne rodila, otac
jednom Belgijancu koji je naišao, je pisalo nešto Flamanac, mati Valonka. Ardeni su nisko gorje sa
kao Avenue du Cosernas. Bilo mi je čudno da je brežuljcima i livadama. Na jednoj takvoj livadi
taj mladić bio obučen u ljetnu garderobu, a na no- roditelji Cristianne imaju lijepu veliku prizemnu
gama je imao bakandže. On je pogledao papirić i kuću u obliku potkovice. Jedan dio je manufak-
rekao da takvo nešto ne postoji, nego da je to vje- turna radiona njenog oca u kojoj zapošljava pet-
rovatno Avenue du Casernes (Avenija kasarni), šest radnika i proizvodi umjetničke i druge kori-
da je daleko ako se ide pješke, može metroom, sne predmete od kovanog željeza. Drugi dio je
i on će mi dati kartu da stignem tamo. Oklijevao štala u kojoj drže tri konja za jahanje. I ogromna
sam sa tim. Bojao sam se da uđem u metro da se livada služi samo za to. Cristianne je uzjahala ko-
ne izgubim, a ako ne nađem Maritu, valja se opet nja i pokazala mi kako se jaše. Bio je to čistokrv-
vraćati u ulicu Simonis, prenoćiti vani i čekati juni arapski konj. Rekla je da joj je to najdraži konj
tro. Mladi Belgijanac mi je dao jednu kartu za i da mu je ime Mustafa.
metro i broj telefona da ga nazovem ako budem - Kako Mustafa, velim? Pa, moj se brat zove
u nevolji. Rekao je da živi sâm sa majkom i da će Mustafa.
ona biti obaviještena o svemu ako se javim tele- - U redu je, tješi me Denis. Kad postaneš svoj
fonom. Ipak sam odlučio da se vratim i dočekam čovjek i kupiš konja, daj mu ime Denis. On je
jutro tu na ulici. U torbi sam još uvijek imao onu htio da odgovornost za takvo ime konja primi
štrucu što sam je ponio iz Stoca i ona mi je bila na sebe.
zadnja rezerva da se ne ukinem od gladi. Prema - Ne, velim! Kupiću kobilu i daću joj ime Cristi-
Denisovom stanu sam išao polagano, utrnuo od anne, ako ona ovom konju ne promijeni ime.
pehova koji me prate otkako sam krenuo iz Stoca. Dobio sam svoju sobu sa kupatilom. Naveče

me Cristiannein brat Filip, mlađi od mene, izveo - Aha, zvaću te Žak. To je taman kao kod nas
na piće u neki bistro. Odvezli smo se na motoci- Žak.
klu u njegovo društvo koje se okupilo oko mene - Ne vjerujem, gospođo, da je to slično, odgovo-
kao oko Marsovca. Nikad do tada u kafani nisam rio sam povrijeđen što mi daje strano ime.
popio ljuto piće, vino ili pivo. Kad sam zatražio - Jest, jest, bila je uporna baba.
vodu, misleći na običnu vodu, oni su mi naručili Nije mi dala mira i Denis ju je jedva odgovo-
mineralnu, koja me nadula. rio da me više ne zajebava.
Naredni dan smo se vratili u Brisel. Bila je tu Jednu večer smo bili u posjeti Denisovom
u putu sa nama i Denisova sestra sa kćerkicom. rođaku koji se zvao Willy Tacke. Dugo sam ču-
Usput smo svratili negdje na ručak, a mala se bila vao njegovu posjetnicu. Bio je debeo, nosio crno
uneredila. odijelo sa prslukom na kome je mogao zakopča-
- Tako je to, veli Denis, svi smo nekada bili ti samo par prvih dugmadi i leptir mašnu. Nije
mali. bio oženjen, a imao je služavku srednjih godina,
Slijedećih dvanaest dana sa Denisom sam Španjolku, koja mu je kuhala i održavala kuću.
obišao čitavu Belgiju. Cristianne je radila u Kuća je bila na sprat, a lift ga je iznosio iz dnevne
prodavnici kovane bravarije u Briselu, a Denis sobe na sprat. On je po zanimanju bio samostal-
je putovao po Belgiji i prodavao to isto drugim ni posrednik, mešetar. Radio je sam u kući. Imao
preprodavcima. U kolima je nosio nove uzorke i je vlastitu radiostanicu i to mu je bilo osnovno
primao narudžbe na licu mjesta. Belgija nije ve- radno sredstvo. Radiostanica je bila u dnevnom
lika zemlja, i svaki put smo se vraćali u Brisel na boravku, uvučena malo u jednu veću nišu. Pored
noćenje. Tako sam obišao Antverpen, Nant, stari radio stanice je bio i teleprinter. On je putem radi-
grad Briž i druga mjesta. Najčešće smo jeli po oveza kupovao čitave brodove roba koje su kre-
dobrim restoranima, a Denis je vodio računa da tale s one strane Atlantika. Onda bi tu robu nudio
pred mene ne dođe ništa svinjsko. kupcima po Evropi, prodavao i kupovao brodove
Jednom su nam u nekom restoranu ponudili robe dok brod još plovi. Kako bi se brod približa-
specijalitet kuće. Denis je znao šta je taj speci- vao Evropi, cijena robe na brodu bi rasla, i dosti-
jalitet i smijeh ga je odao. Pitao sam konobara o gla bi visoku cijenu negdje iza Kanarskih otoka.
čemu sa radi, a on mi je odgovorio: Tada bi trebalo donijeti odluku da li brod ulazi
- Cervel de singe! u Sredozemlje ili produžava na sjever. Dok smo
- Mozak majmuna! Vi to jedete! Neko je ubio sjedili tu, Vili je bio pozvan na radio i obavio jed-
majmuna, izvadio mu mozak i ovdje ga služite nu takvu transakciju, tako da sam vidio kako to
za jelo! funkcioniše. On se bio specijalizirao za brodove s
Nisam mogao više tu ostati. Otišli smo u drugi kakaoom. Bio je vrlo ljubazan sa mnom, a ja sam
restoran i naručili goveđi odrezak koga je kono- se oduševio njegovim poslom, bogatstvom koje
bar pripremio za stolom, pred nama, pečući ga u je sam stekao i s lahkoćom podnosio. Otužno je
tavi na vatri koja je zahvatila odrezak tako što je samo bilo gledati Španjolku koja slabo govori
prethodno bio zaliven čistim alkoholom pa zapa- francuski, a radi na njegov mig. Mi smo u socija-
ljen. Kasnije se ovaj način flamiranja u restorani- lističkoj državi bili naučeni da je sa služavkama
ma prenio i kod nas. davno, za svagda i svuda vrijeme prošlo.
U intermecima smo išli u posjete njihovim U četničkoj jazbini

prijateljima i rodbini. Posjetili smo i Denisovu
baku, koja nikako nije mogla da bilo šta skonta u Nakon nekoliko dana rekao sam Denisu da
vezi sa mnom, a pogotovo nije mogla da izgovori sam se poželio progovoriti s nekim na svom je-
moje ime. Pa, kad sam više puta ponovio svoje ziku. Bio sam sebe uhvatio kako sanjam i razmi-
ime, ona je rekla: šljam na francuskom.

- Baš fino, veli Denis, u subotu Cristianne ide u je atraktivno obučena, sa dubokim dekolteom,
kupovinu, a ja i ti idemo na jedno mjesto gdje zgodna crnka, utegnuta i dole i gore. Pošto je De-
ćeš moći porazgovarati s nekim na svom jezi- nis već bio popio nešto vina, koje mu je udarilo u
ku. glavu, on se okuražio i prišao joj uz šank. Ona mu
Došli smo blizu neke robne kuće gdje je Cri- je na lošem francuskom jeziku pričala o svom ži-
stianne otišla u kupovinu. Denis je nastavio s par- votu u Jugoslaviji i kako joj je veliki problem da
kiranjem onog istog pežoa s kojim je imao udes se odbrani, onako čedna, od nasrtaja nepristojnih
u Stocu. Divio sam se kako čovjek može parkira- muškaraca. Denis je već bio zamriještio očima.
ti auto na tako malom prostoru. A onda smo nas Boga sam molio da se Cristianne što prije pojavi,
dva pošli pješke. Bilo je dopodne. U to vrijeme da ga zatekne s onom zavodnicom, i da mu to
radnim danom nema puno svijeta po restoranima. očijukanje skoči na nos.
Kad smo se primakli, vidio sam da na velikom Denis je, izgleda, češće navraćao u ovaj resto-
staklu restorana, velikim slovima, ćirilicom, piše: ran, te je gazdu nazvao prijateljem i raspitivao se
Restoran »Sarajevo« kod Bore Blagojevića! Nije za njega. Rekli su nam da gazda k'o gazda dolazi
mi bilo jasno kako usred Brisela neko može da zadnji u restoran.
naziv restorana napiše ćirilicom. Pomislio sam da Na scenu stupa još jedna opskurna faca. Mršav,
je to neka želja vlasnika za egzotikom, da tamo, visok, prosijed, oštre kose, razdjeljak, istaknutih
negdje u tuđini, i na taj način pokaže svoj iden- jagodica, dugo lice. Uključuje se u razgovor na
titet. užasnom francuskom. Kad je shvatio da sam mu
U restoranu od gostiju nije bilo nikoga. Ja i ja zemljak, počeo se raspitivati za detalje. Te, ko
Denis smo sjeli za jedan sto do prozora i ćaskali. si, te, odakle si? Da bih nekako skrenuo razgo-
Prišao je mlađi konobar, mojih godina, i mi smo vor na drugu temu, pitao sam ga koliko je dugo u
poručili piće. Ja sok, a Denis crno vino plavac. Belgiji i uči li francuski? Dodao sam da će mu to
Svuda po zidovima su bili obješeni predmeti od valjati kad se vrati u Jugoslaviju.
slame, drveta i komušine, rukotvorine iz naših - Ah, veli hladno, ja sam ovdje nedavno došao i
krajeva. Mlađi konobar me upitao na našem jezi- mi se tamo ne vraćamo dok kralja ne vratimo.
ku odakle sam, iz kog dijela Jugoslavije? Ja sam pretrnuo. Kakvog kralja, kakvi bakra-
Pri tome se sageo prema stolu, pravio se da či? Gdje sam ovo zabasao?
posprema sto, primakao se tako da mi, onako iz Valjda taj strah od susreta sa ovakvim tipovi-
pognutog položaja, govori tiho na uho. ma nisam mogao sakriti, pa mi on veli:
- Iz Stoca, u Hercegovini, studiram elektriku u - Ne boj se ništa. Ja to samo onako kažem da
Sarajevu, kažem. se mi ne vraćamo dok kralja ne vratimo. Ti i ne
- Ako te neko drugi ovdje bude pitao ko si i oda- znaš šta to znači, jer su vas oni tamo komunisti
kle si, kaži da si Srbin iz Bosne. tako odgojili. To su razbojnici. Oni su me osudili,
To reče i uteče. pa sam nevin ležao u Foči 18 godina.
Ko će me pitati i zašto? Zašto je važno da ka- Ja sam komunikaciju s ovim nevinašcem sveo
žem da sam Srbin iz Bosne? na minimum i jedva čekao da se pojavi Cristianne
Mladić se još jednom pojavio i objasnio mi i da se izgubimo odatle. Denisa je piće bilo dobro
da studira u Briselu, da je iz Beograda, da se tu zahvatilo i on nije primjećivao ništa neobično u
moraju svi ispiti položiti u jednom ispitnom roku mom druženju sa »zemljacima«.
u junu, da nema popravnog, i da se za jedan ne- U tom trenutku na vrata iza šanka bahnu visok
položen ispit mora ponoviti godina. To se njemu crn čovjek u sakou med boje. Imao je dobru crnu
dogodilo, ponavlja godinu i sad se u tom resto- kosu, sa krupnim kovrdžama. Ličio je na, u to
ranu privremeno zaposlio da zaradi nešto za pre- vrijeme meni poznatog, američkog glumca Ro-
življavanje. rija Kalhuna. Denis je odmah skočio i pozdravio
Dok sam ja tu pokušavao da ostanem miran, ga. On se izvinuo što dugo sjedimo sami i što nije
u sali se za šankom pojavila mlađa žena. Bila mogao doći ranije.

- Ja sam Bora Blagojević, reče. Denis mi je Sjeo sam na voz tako da sam osvanuo u Sa-
mnogo pričao o vama i baš mi je drago da sam rajevu, a centrotransovim autobusom prema Tre-
vas upoznao. Nastavićemo na francuskom da ne binju stigao predveče u Stolac. Vidio sam da mi
budemo nepristojni u Denisovom društvu. je ostao samo jedan stari bijeli aluminijski dinar,
Pritom mi je pružio lijevu ruku da se rukuje koji sam kasnije dugo čuvao kao uspomenu.
sa mnom, uvrćući je kako bi prihvatio moju de-
snu ruku. Desni rukav sakoa mu je bio zavučen u Desetak godina kasnije, u zagrebačkom Vije-
džep. Vidjelo se da mu nedostaje dio desne ruke sniku u srijedu, pročitao sam članak pod naslo-
ispod lakta. vom Naš reporter u četničkoj jazbini u Briselu.
Saznavši moje prezime, ubjeđivao me da smo Na slici sam prepoznao onaj isti Restoran »Sa-
mi porijeklom iz Foče. Tada sam prvi put saznao rajevo« kod Bore Blagojevića. U članku je ova
da u Foči ima to prezime. Rekao sam da smo mi jazbina opisana kao četničko leglo. Objašnjeni su
starinom iz Hercegovine, što on nije prihvatao. bezuspješni pokušaji naših vlasti da se Blagoje-
Mnogo godina kasnije sam saznao da su mnogi vić, koji je optužen za teške ratne zločine, izruči
Rizvanovići sa Tjentišta i iz Foče stradali u čet- našoj zemlji. Belgija je to uporno odbijala. Pisalo
ničkim progonima. je da se sâm Blagojević hvalio pred nekim gosti-
Počastio nas je nekim pićem na svoj račun, ma da je svojom rukom ubio pjesnika Ivana Go-
malo se još provrtio tu u restoranu, izvinuo se što rana Kovačića.
mora da nas napusti, i otišao. Malo iza toga, centralni TV dnevnik je obja-
Uskoro se vratila Cristianne, preuzela volan vio vijest koju sam čuo svojim ušima: »Danas
od pripitog Denisa, te napustimo ovo otužno mje- je u Briselu, u restoranu kod Bore Blagojevića,
sto. Denis mi je objasnio da mu je Bora prijatelj,
došlo do međusobnog obračuna među četnicima
da je to borac za demokratiju i da se borio protiv
emigrantima u kome je poginuo poznati četnički
komunista i za višepartijski sistem.
koljač Bora Blagojević. «
Ja sam mu pokušao objasniti da su se oni za
Tako je to radila udba.
demokratiju borili nožem, naročito protiv musli-
mana. Denisu se ništa nije moglo objasniti. Vidje-
Epilog
lo se da njihovo »prijateljstvo« nije od juče.
Dvanaest dana po Belgiji bilo mi je dosta, te
odlučim da se vratim kući. Denis mi je kupio vo- Četrdeset godina kasnije službeno sam otputo-
znu kartu za povratak i nadoknadio mi troškove vao u Brisel, a preko e-maila sam stupio u kontakt
vozne karte u dolasku, troškove oko viza i druge sa Denisom. On se davno razveo od Cristianne,
slične troškove. Od toga sam za babu Rasima ku- oženio svoju imenjakinju Denise (Deniz) i dobio
pio električni aparat za brijanje marke philishave kćerku koja je sada udata žena.
sa dva rotaciona točkića koji je, mislim, bio prvi Izgrlili smo se srdačno. On se nije mnogo pro-
električni aparat za brijanje u Stocu. Otac je ko- mijenio. Pozvao me na večeru u kuću. U prize-
ristio taj aparat dok je bio živ. Majki Sejjidi sam mlju, u lijepo uređenom domu, još živi njegova
donio mlin za biber marke peugeot, i taj mlin je devedesettrogodišnja majka koja se sjetila mno-
sada kod mene. Također, Denis je majki poslao gih detalja sinovljeve avanture u prošlosti.
jedan fenjer od kovanog željeza, koga je mati Pozvao sam ga da posjeti Stolac, mjesto svog
dugo čuvala na krilu kuće. neprijatnog sjećanja na udes.
Ja sam stigao u Zagreb istim putem i otišao Cristianne se ponovo udala, ali joj je muž po-
opet kod Džeme Hrle na konak. On se smijao za- ginuo u saobraćajnoj nesreći. Nisu imali djece.
raznim smijehom koji me podsjećao na smijeh Njen brat Philippe se odao piću. Raskrčmio je
njegove majke Moke, a koga sam se naslušao roditeljsku imovinu, tako da je Cristianne jedva
dok su stanovali u Stocu, u našem komšiluku u spasila staru roditeljsku kuću u Barveauxu, otvo-
Strani. rila je butik koji i sad dobro radi.

Enes Ratkušić, Zaslužena nagrada
Enes Ratkušić
ZASLUŽENA NAGRADA
Bio je potpuno okružen dimom. Meci su fiju- u brvnaru, u kojoj je bila smještena komanda ru-
kali sa svih strana, a granate zasipale, dok su se ske jedinice.
ruski vojnici prijeteći približavali njihovim rovo-
vima. Nikakvog razloga Salko više nije nalazio Bilo je više nego očito da je komandant po-
da bilo šta čini, ni da puca, ni da se povlači. Sve sumnjao u njegovu dobrovoljnu predaju. Razmi-
mu je najednom postalo svejedno. šljajući vojnički, bio je uvjeren da je Salko u rovu
Uprkos naredbi o povlačenju, ostao je u rovu, mogao ostati samo po zadatku, čemu se otkako je
čekajući, što bi se reklo, jedan od dva dermana1. ratova često pribjegavalo.
Kako god da okrene, znao je da će jedan biti nje- Ipak, jedna mu stvar nikako nije išla u
gov, ili će ga prvi vojnici koji upadnu u rovove glavu, i to ga je zbunjivalo. U ravnodušnom drža-
odmah likvidirati ili će neprijateljskoj vojsci pasti nju zarobljenika komandant je ćutio neke druge
u ruke. razloge zbog kojih je on njegove vojnike dočekao
Ravnodušnost koja ga bijaše potpuno obuzela, podignutih ruka.
nije mu dozvoljavala da čini bilo šta što bi svaku Zarobljenik nije bio ranjen, štaviše ni okrznut.
dalju neizvjesnost njegovog učešća u, za njega, Po fizičkim sposobnostima mogao je pobjeći da-
jednom besmislenom ratu moglo odgoditi. leko brže od većine drugih, ali ništa od toga se
Toliko se krvi nagledao proteklih mjeseci, ot- nije dogodilo. Austrijanci su ga morali barem ra-
kako je u austrijsku vojsku mobiliziran, da mu niti, ako su s njim imali kakve špijunske planove,
je najednom postalo svejedno hoće li ga ubiti ili motalo se po njegovoj glavi.
zarobiti. Baš sve, sa čim se posljednjih mjeseci Komandantova volja da sve s čim se suočio
suočavao, u njega je unosilo neku začudnu rav- podvrgne analizi, ali i Salkina odrješitost mu je
nodušnost. naposlijetku spasila glavu.
Povlačenja, koja su bila sve češća, njemu kao „Oni koji su na nas pucali, ubijali naše
izuzetno hrabrom mladiću, dokazanom borcu, vojnike, zaslužuju smrt. Jesi li ti svijestan toga?“
koji se okitio i odlikovanjima, nikako nisu odgo-
govorio je oficir, ispitivački ga gledajući ravno u
varala. Upad ruskih vojnika dočekao je uzdignu-
oči.
tih ruka.
„Potpuno sam svijestan, samo ja vam jedno
moram reći. Nikog nisam ubio, ako ćete mi vje-
Oko sat vremena nakon što su ruski vojnici
rovati, a da sam to htio vaša vojska bi danas gos-
potpuno ovladali položajima koje su Austrijanci
podine moj bila desetkovana, jer ja sam najbolji
držali mjesecima, pripremajući se za veliki napad
strijelac jedinice koja se pred vama danas povu-
o kome se među vojskom stalno govorilo, Salko
kla na rezervne položaje“, odgovorio je Salko s
se našao ispred oficira ruske vojske, koji je po
takvom mirnoćom koja je ruskog oficira razlju-
svoj prilici bio komandant.
tila, ali i dojmila, jer odlučnost je u ratu, ali i u
„Zbog čega se sa ostalim nisi povukao? Nisi
životu često najpresudnija.
ranjen, vidim i silan si“, sumnjičavo ga je, odmje-
ravajući njegovu krupnu figuru, ozbiljnim glasom
S istom mirnoćom i ravnodušnosti Salko je
pitao oficir, nakon što su ga dvojica vojnika uveli
nastavio vlastitu priču.
1
sudbine, jedne od izvijesnih mogućnosti

„Što se strijeljanja tiče, ni koliko trun me nije legirani status, ali on je takvu mogućnost odbio
strah. Moje je srce čisto od bilo kakve zle namje- po cijenu i da bude strijeljan.
re ali i čina. Od smrti i sudbine niko ne može po-
bjeći pa ni ja. Ako mi je suđeno da ovdje umrem,
pa neka. . . Od Boga je, i ja tu ništa ne mogu, čak Mjesecima je radio teške poljske poslove, a
i kad bih htio. “ onda se dogodilo nešto o čemu nije mogao ni u
snu sasniti. Naočit kakav je bio, zapao je za oko
Oficir na ove njegove riječi nije mogao ostati jednoj djevojci iz sela, izuzetne ljepote. U blizini
miran. Čak je to i za njega bilo previše. Zbog ri- plantaže na kojoj je zajedno sa ostalim zaroblje-
ječi koje je zarobljenik izgovarao tako staloženo, nicima svakodnevno radio, djevojka je zajedno
bez i koliko je trun nervoze, obuzeo ga je pravi sa ocem obrađivala imanje.
napad bijesa. Mada na djevojčine poglede nije bio rav-
„Kako možete tako nešto govoriti a biti u stro- nodušan, nije se previše trudio niti je gajio neke
ju vojske koja je krenula na nas. Ako ćemo pravo nade da bi se iz toga nešto ozbiljnije moglo roditi.
govoriti, mi ovdje branimo svoju zemlju! Vi ste Takva veza jednostavno mu je izgledala nemogu-
je napali“, prigovorio mu je oštrim tonom. ćom i neostvarivom, ne samo zbog toga što je on
bio zarobljenik.
Na odgovor nije morao da čeka. Djevojka koja se u njega zagledala bila je iz
„U pravu ste gospodine, samo morate znati da dobrostojeće i ugledne porodice, i njoj se, kako
ja u tu vojsku nisam otišao milom već silom. U su to običaji strogo nalagali, valjalo udati samo
mojoj zemlji, koja je okupirana, biraju najbolje i za kakvog mladića sličnog statusa. Ipak, dogodi-
šalju ih ovamo da ratuju, a da oni i ne znaju zbog lo se nemoguće! Čim je ugledala Salku, djevojka
čega. “ ni za šta više nije željela da čuje, iako su je sa po-
nudama obasipali brojni prosci. Bila je uvjerena
da će njena ljubav prema strancu nadjačati sve
Nekoliko trenutaka oficir ga je ispitivački pro-
moguće smetnje.
matrao, a onda je uslijedilo novo pitanje:
„A iz koje si ti zemlje?“
Strahujući da zbog njegovog protivljenja ne
„Iz Bosne. “
digne ruku na sebe, djevojčin otac, kome se kćer-
kino ponašanje nimalo nije sviđalo, naposlijetku
Prema komandantovom naređenju, Salko je
je zatražio da zarobljenika oslobode, garantiraju-
sutradan pokazao svoje strijeljačko umjeće. Želio
ći svojom čašću da zbog njihove veze niko neće
se sam uvjeriti u ono što je od zarobljenika čuo. imati bilo kakvih problema.
Nakon što je na metama za vježbanje imao samo Kaćina ljubav prema Salki bila je toliko snaž-
„desetke“, pogotke u sredinu, na njegov prijedlog na da je oca uspjela ubijediti i u vjenčanje van
i uz komandantovo dopuštenje, vojnici su u vaz- crkve, jer naočiti mladić ni po koju cijenu na to
duh bacali orahe, koje je on pogađao bez i jednog nije želio pristati.
promašaja. Najbolji strijelci ruske jedinice bili su Njegova odlučnost da na takav način prko-
gotovo šokirani, pa i postiđeni. si okolini nije je obeshrabrila nego još snažnije
Vojnički izvještaj da baš ni jedan ruski voj- uvjerila da joj je Bog podario čovjeka ispunjenog
nik nije poginuo na dijelu fronta naspram Salki- dostojanstvom. I nije se pokajala.
na bunkera, dodatno ih je uvjerio da naočiti za-
robljenik iz daleke zemlje govori istinu. Istoga Dvije godine živjeli su sretni i zadovoljni. Pa-
dana prebačen je u jedno selo, gdje je zajedno sa žnja koju je Salko prema njoj iskazivao, ali i po-
ostalim zarobljenicima obrađivao ogromno polje štovanje prema njenim roditeljima, koje je pazio
na kome su zasađivali krompir. Istina, prvo mu je kao što bi i svoje, samo je snažila njihovu lju-
ponuđeno da se priključi ruskoj jedinici, uz privi- bav.

Sva ushićena i zaslijepljenja neshvatljivom Večer, prije nego će ispustiti dušu, Kaća ga
ljubavi, Kaća u početku u Salkinom ponašanju pozva da joj se primakne.
nije primjećivala ništa neobično. Namaz, koji je „Salko moj! Nekome Bog podari da poživi
on redovno obavljao, nije doživljavala kao pro- dugo, da stekne bogatstvo ili porod. Meni je, kao
blem, jer je i sama vjerovala da svijet, pa ni oni na nagradu, dao tebe. Vidim da je smrt blizu, a na
njemu, bez Stvoritelja ne bi imao nikakvog smi- samrti čovjek ne bi smio pričati ono što ne doli-
sla. Jedino što je počelo brinuti bila su Salkina kuje. Ja sam s tobom ovo vrijeme doživjela toli-
česta kupanja. Uočila je da on, kad god s njom ko radosti i sreće koliko s nekim drugim ne bi za
legne kao sa ženom, poslije obavezno odlazi na hiljadu godina. Ti, kao dobra i plemenita duša,
kupanje. Zatražila je objašnjenje. zaslužuješ Božiju nagradu, i ona te sigurno neće
Kao i uvijek, Salko je bez trunke uvijanja od- mimoići. Zato me sad dobro slušaj. Mene će ov-
lučio sve pojasniti. dje sahraniti, to ti moram reći, po našem zakonu i
„U našoj vjeri, draga moja Kaća, kupanje je običajima, iako, i sam znaš, da ja od prošle godi-
stroga obaveza. Čovjek pred Boga, ukoliko to ne ne vjerujem na način kako ti vjeruješ. Ne protivi
učini nakon spavanja sa ženom, ne može ni sta- se, jer bi ti to moglo donijeti samo nevolje. Bog
ti a kamoli mu se obratiti, a ti znaš da mu se ja dragi sve vidi i čuje, kako si mi često govorio,
pet puta dnevno obraćam i molim za milost, i za zbog čega se njegove pravične presude ne treba
sebe, i za tebe“, pojasnio je Salko. plašiti. Nego slušaj me dobro! Sa mnom pod ze-
mlju ide sav moj nakit, podosta zlata, toliko da ga
U početku je sumnjičavo doživjela njegovo čovjek, ukoliko nije rasipnik, za života ne može
pojašnjenje, ali nakon što je i sama nakon nje- potrošiti. Zato, poslušaj što ću ti reći, i tako učini.
Nemoj čekati, nego iste večeri otkopaj moj grob i
govih strastvenih zagrljaja i uživanja u kupanju
uzmi ga, trebat će ti. Ti si dobra duša, i niko drugi
osjetila veliko zadovoljstvo, Kaća mu jednog ju-
ga ne zaslužuje. “
tra reče:
Salko nije ništa govorio. U početku je mislio
„Vala, Salko, nešto ću ti iskreno reći. Da vam
da je Kaću uhvatila groznica u kojoj čovjek može
u vjeri ništa ne valja, ovo sa kupanjem je sigurno
svašta da bunca, ali kako je vrijeme odmicalo sve
dobro. Čovjek se osjeća nekako lakšim i poletni-
više je bio siguran da je ona potpuno svjesna sve-
jim“, govorila je, ispijajući jutarnju kafu.
ga što govori, svake izgovorene riječi.
Na njeno navaljivanje morao se čak i za-
kleti Bogom da će ispuniti njenu želju.
Treće godine od kako su bili zajedno, Kaća Te noći razgovarali su do samog svanuća, sve
oboli od neke nepoznate bolesti. Uzalud je Salko dok Kaća sa neobjašnjivim smješkom na usnama
obilazio razne ljekare, najbolje u cijelom kraju, i vedrinom u licu nije ispustila dušu.
dovodeći ih do svoje drage iz najudaljenijih mje-
sta. Niko nije nalazio lijeka, a ona je bolove sve
teže podnosila. Bolest ju je napokon potpuno sa- Dugo se Salko premišljao šta da učini. Do gro-
vladala. ba mu se nije diralo. Ni zlato, ma koliko da ga je
Punih šest mjeseci Salko se nije odvajao od moglo biti, teško bi ga na tako nešto moglo natje-
njene postelje, nastojeći udovoljiti svakoj njenoj rati, ali zakletva koju je dao pritiskala ga je poput
želji, kojih je Kaća, osjećajući približavanje smr- kakve more. To ga je najviše mučilo. Na kraju se,
ti, imala sve manje. ipak, odlučio da ispoštuje zakletvu.
Noći su provodili u razgovorima o svemu i
svačemu, ali kod njega nije primjećivala znake Oprezno, gotovo bešumno, sa humke je skidao
umora ni pospanosti, mada je on, od trenutka svježe nabačenu zemlju koja se bjelasala na mje-
kada je legla u postelju, preuzeo i njene poslove. sečini. Nakon što je uklonio i posljednje ostatke
Ništa mu nije bilo teško. zemlje, pažljivo je otvorio kovčeg.

Da kojim slučajem nije bio kakav jest, pod ab- Nije Salko te večeri bio posebno raspoložen
destom, hrabar ali i smiren, ko zna šta bi se s njim da o dogodovštinama sa ruskog fronta priča na-
dogodilo. Bio je zapanjen?! Ništa mu nije bilo ja- tenane, nadugo i naširoko, kako se to od njega
sno. Zureći u otvoren kovčeg nekoliko trenutaka očekivalo, ali dobro znajući da bi na taj način
nije bio u stanju ni da se pomakne. U kovčegu, mogao povrijediti okupljene koji su tu došli baš
koji je vlastitim rukama tog dana spustio u raku, radi njegove priče, Salko je otvorio dušu, pripo-
nije se nalazila njegova voljena Kaća, nego muš- vijedajući potanko o svemu što je doživio u dale-
karac sijede brade, kojeg zbunjeni Salko, iznena- koj zemlji, pažljivo i s razlogom vodeći računa da
đen neočekivanim otkrićem, u prvi mah nije mo- kojim slučajem ne spomene svoju veliku ljubav,
gao prepoznati. bilo kakav detalj koji bi sugerirao da je imao bilo
Sav izbezumljen, nekoliko trenutaka kao uko- kakvog posla sa ženskim čeljadetom. Dobro je
pan stajao je pored otvorenog groba u kome je znao da mu takva priča ne bi mogla biti od neke
umjesto njegove voljene Kaće ležalo njemu do- naročite koristi. Ne zbog toga što u tako nešto ne
bro poznato lice. U kovčegu se nalazio hodža iz bi povjerovali, nego što bi ih, posebno one starije,
Konjica. takvom pričom mogao samo razočarati. Ljubav
Kroz glavu su mu se smjenjivale slike iz dje- prema ženi se naprosto nije mogla uklopiti ni u
tinjstva koje se ne zaboravljaju. Hodži su ga od- kakvu ratnu priču. Za ženu u ratu jednostavno
veli jer se često blahnjivao noću. Dobro se sjećao nije bilo mjesta.
tih dana, kada bi se, sanjajući zemlju prekrivenu
snijegom i ledom, budio drhteći kao prut. I hodžu, Negdje pred samu zoru, kad su sjeldžije pri-
koji je sjedeći ispred njega učio iz Ćitaba dobro mijetili umor na Salkinom licu, neko od starijih
je zapamtio, posebno široko čelo i brižljivo nje- je uzeo riječ. Krenula je priča, koja njega nije po-
govanu bradu. Ali, vremena za razmišljanje nije sebno zanimala, ali kad je Arif, najstariji čovjek u
imao. Brzo je, mada ga je podilazila nekakva zlo- selu spomenuo hodžu iz Konjica, Salko se najed-
kobna jeza koju nikada ranije nije osjećao, hum- nom trznuo. Svaki damar zaigrao je na njegovom
ku vratio u prijašnje stanje. Još brže je napustio tijelu. Pričao je Arif o velikoj dženazi kojoj je
groblje. Istu večer, ne čekajući svanuće, krenuo prisustvovao, potanko govoreći ko je sve i odakle
je na dalek put. stigao, s kim je u Konjicu eglenisao. . .
Mada umoran, ostatak noći, kad se sijelo ra-

Sjelilo se tu večer, kada je stigao u rodni dom, zišlo, Salko je proveo budan. San mu nikako nije
do u sitne sate. Svi su se te noći sjatili oko Salke, dolazio. Pred očima, čim bi ih sklopio, smjenji-
očekujući priče o ratnim poduhvatima u dalekoj vale bi se slike Kaćinog prelijepog lica i nejasna
zemlji. Bio je to i običaj, pogotovo u selima uda- silueta hodže iz Konjica.
ljenim od čaršija, kakvo je bilo i njegovo. Ljudi Osvit zore dočekao je pored prozora, posma-
bi često, pogotovo u dugim zimskim noćima kada trajući rumenilo koje je nagovještavalo skori izla-
bi splasnuli poljski radovi, razgovarajući o sve- zak sunca.
mu i svačemu, sijelili do zore.
Sijela su imala i svoja prilično stroga pravila.
Stariji bi, odbijajući dimove jakog hercegovač- Nakon jutarnje kahve, koja mu je uz žestoku
kog duhana, pričali razne dogodovštine iz ranijih škiju dobro lijegala, što je osjećaj kojeg poznaju
vremena, dok bi oni mlađi pažljivo slušali. Ri- samo strastveni pušači, odlučio je prohodati se-
jetko kad bi se dogodilo da se takva prilika da lom. Poželio je razgledati kraj u kome je odra-
govori ukazala mlađem. Događalo se to samo u stao, mada to nije bio najvažniji razlog zbog koga
izuzetnim slučajevima, poput njegovog. se odlučio na šetnju. Salku je mučilo nešto dru-
go. Priželjkivao je susret sa starim Arifom, i či-

nilo mu se da bi bilo najbolje sve tako udesiti da Baš dvadeset. . . “

starca slučajno sretne. Bude li tako, znao je da bi
njegova znatiželja bila lakše ispunjena. Dobit će Salko je najednom protrnuo. Neki čudni kovi-
odgovor koji traži, jer na sijelu mu je nekako bilo tlac se po tom saznanju u njega najednom bijaše
neugodno da starca pita kad, koga dana je hodži uvukao. Ne bez razloga. Brzo je sračunao da je
klanjao dženazu, a to ga je najviše zanimalo. njegova Kaća pokopana istoga dana.
Izdaleka je primijetio Arifa koji mu je, kao na-
ručen, dolazio u susret. Sve da je htio, susret sa
starcem nije mogao izbjeći. Čim je stigao u čaršiju uputio se prema me-
„Mašalla, mašalla, što ti je naše gore list. Po- zarju. Dan je bio izuzetno lijep, pravi ljetni, ali
želio se svog topraka i ove pitomine, jelde moj bez one žege kakva je u ljetnim mjesecima česta
Salihaga?“- dočekao ga je Arif vidljivo zadovo- u njegovom kraju. Brzo je našao hodžin mezar,
ljan mladićevom jutarnjom šetnjom. što i nije bilo teško jer je u velikom haremu bilo
„A jes, ne treba griješiti dušu. Poželio sam se svega nekoliko svježih humki. Proučio je fatihu,
svog mjesta, mirisa ovih livada i šume, čega, da ti kako to priliči, i vratio se do prve kafane.
pravo kažem, nema gore, u onom ledu i snijegu. Kako je do akšama ostalo dosta vremena, a va-
Tebe zdravlje, vidim, mašalla dobro služi. “ ljalo donijeti krampu i lopatu, sakriti u haremu i
„Pa ne mogu se potužit. Malo se kašljuca, dr- sačekati gluho doba noći, najednom mu je sinulo
šće, ni noge me baš ne slušaju, ali devedesetu da ne bi bilo zgoreg otići do hodžine kuće. Pomi-
sam ja jamio jesenas i bilo bi mi grijeh da se ža- slio je da bi bilo dobro popričati sa hodžinicom,
lim na zdravlje. Dobro je, fala Bogu, “ odgovorio ako je živa.
U kafani mu se do večeri nije sjedilo. Kao stra-
je Arif. „Nego, hajde svrati, kad si već naišao,
nac bi, opet, bude li satima sjedio u kafani, mogao
da mi je s tobom još koju prozborit dok me noge
pasti pod kakvu sumnju. O svemu razmišljajući,
nose. “
činilo mu se da bi najbolje bilo posjetiti hodžinu
kuću. Uz to, možda će, pomislio je, nešto i sazna-
Slušao je Salko pažljivo Arifove priče, razmi-
ti o onom čudu koje se dogodilo, nešto iz čega bi,
šljajući kako da ga neupadljivo navede na hodžu
ako ništa drugo, mogao naslutiti odgovor.
i dženazu kojoj je prisustvovao. Najednom se pri-
sjetio da je baš Arif njegova oca savjetovao da Hodžinu ženu zatekao je u avliji. Zalijevala je
njega kao dijete koje se noću blahnjivalo, u ko- cvijeće.
jeg se uvukao neki neobjašnjivi strah, odvede do „Selam alejkum hadžinice“!
hodže iz Konjica. „Alejkumu selam mladiću. Ko si i kojim do-
„Ja, moj Arife, što ti je vrijeme. Eto, ko da je brom?“
jučer bilo, sjećam se kad sam sa babom do hodže „Salko se zovem, a trebao bih do efendije“.
u Konjic išao na onom konju što si ga prodao „E moj sinko. Efendija je, da si ti meni živ i
Beći, a eto, kažeš, umro. Rahmet mu duši. Ti si, zdrav i uz brdo brz, alarahmetile. Danas je, evo,
koliko ja znam, babi zborio da odemo do njega, i dvadeset prvi dan od kako je na drugi svijet pre-
bogami bi koristi. . . “ selio. “
„Jes vala, što kažeš, ko da je jučer bilo. Ja, je- „Ma šta kažeš?“ rekao je Salko, vješto se pra-
sam, ja sam ti babu savjetovao da kod njega ide, veći začuđen, nastavljajući.
jer je on bio učevan i mudar čovjek, kakvih je „Mene je ovdje babo ko dječaka dovodio.
bilo malo. “ Blahnjivao sam se noću, i bogami njegovi zapisi
„Pa, je li to davno bilo Arifaga, kad umrije?“ bijahu od koristi. Bio je efendija bogami učevan i
„Pa, evo, koliko bi moglo biti. . . Petak je bio, znan, svi su pričali, bez grijeha. “
danas je srijeda je li. . . Evo, danas se od toga „E moj sinko, nema božijeg roba bez grijeha.
dana, po mom računu, dvadeset dana namirilo. Nemoj sinko griješiti dušu. Istina, neko ih ima

manje neko više, ali bez grjeha ga nema“, upozo- U jednom trenutku je pomislio da osim bijelih
rila ga je hodžinica. ćefina u hodžinom mezaru ništa drugo neće naći.
„Vi ste sa njim živjeli, i najbolje znate. Ljudi Ali, na njegovo zaprepaštenje, nije bilo tako. Čim
brate pričaju da je ko meleć živio. “ je skinuo dio platna, ugledao je lijepo lice svoje
„Jes, sinko, nema se tu šta reći. Vakta, da ja drage. U trenutku je ustuknuo, ne vjerujući vla-
znam, nikad nije propustio, i sve obaveze bi na stitim očima, jer sa Kaćinog lica nije nestalo ni
vrijeme izvršavao. Samo sam ga ja zbog jednog ono rumenilo koje joj je davalo posebnu draž i
njegovog ružna običaja počesto znala zaružiti. ljepotu.
Eto, i ne znam te, ali Bog mi je svjedok da govo- Prisjećajući se hodže u Kaćinom mezaru, Sal-
rim kako treba. Dok smo bili mlađi često bi mu ko je smogao snage da ustranu pomjeri njeno tije-
se dalo da kaže: ‘Vala ženo, u ovoj našoj vjeri je lo. Pored Kaće se u jednoj pletenoj košari nalazio
sve dobro i potaman, samo da se čovjek nakon nakit. U prvi mah nije znao šta da učini, a onda
spavanja sa ženom ne mora kupat, barem dok je je najednom, bez razmišljanja, zgrabio košaru i
mlađi, a to nije lijepo, i ja bih ga zbog toga, da ti izašao iz mezara.
iskreno kažem, znala i dobro izružiti. “
Salku su njene riječi duboko potresle, jer su u Zabezuknuto gledajući u raku, osjetio je na-
njegovom sjećanju Kaćine riječi živo odzvanjale. dolazak malaksalosti. Nemoć ga bijaše potpuno
Ona bi često govorila: ‘Vala da vam ništa u vjeri obuzela da se gotovo nije bio u stanju pomaknu-
ne valja, valja to što se nakon spavanja sa ženom ti s mjesta. Zurio je u lice svoje drage, obasjano
okupate i budete veseliji, lakši i čiliji. “ mjesečinom. Gledajući je tako, osjetio je da mu
se, nakon nekoliko proučenih kur’anskih sura,
snaga polahko vraća. Ustao je i, sam sebi se ču-
Kako je zemlja bila suha i pjeskovita, za ko- deći, potpuno smiren, sišao u raku.
jih desetak minuta pred njim su se ukazale da- Stajao je još nekoliko trenutaka, gledajući
ske koje se po strogom običaju postavljaju iznad njeno lijepo lice. Potom se sagnuo, poljubio je u
mejita. Mada po svojoj prirodi nije bio plašljiv, čelo, umotao njeno tijelo u ćefine, i brzo vratio
osjećao je da ga obuzima jeza čim je počeo da daske na svoja mjesta. Kojih pola sata trebalo mu
vadi daske iza kojih je ugledao bijeli ćefin, plat- je da humku dovede u prijašnje stanje, i brzo se
no u koji umotaju umrle. Jezu koja je u njemu udalji, tražeći od Boga da plemenitoj duši njego-
bujala još više je pojačavalo to što nije osjećao ve drage podari Dženet.
bilo kakav zadah, koji bi ukazivao na tijelo u fazi
raspadanja.

Hasan Ćesić, Ono nešto
Hasan Ćesić
ONO NEŠTO
G ledajući ga kako odvodi svoje malo stado na

pašu i vraća ga sa paše, pitao sam se – ko je,
odakle je, kakva ga je muka natjerala da se mora
da gubim nekoga svoga, nekoga iz familije, ne
budi primijenjeno. Da ti je znati kako je to božije
stvorenje samo – čisto: možeš je viđeti kako stoji
gurati s kozama kroz ove gradske tjeskobe pored samo na kamenu ili kakvom drugom uzvišenju
tolikih naših prostranstava Bogom datih za uzgoj ili leži na suhu mjestu, ali nikad u blatu i prljav-
stoke takve vrste? štini. Čak je i njezin brabonjak – čist i ne „čuje“
Sigurno su ga i neki drugi, isto ovako kao i ja se k’o kod druge stoke. Zato je i sve njezino, sve
posmatrajući, zasretali i raspitivali se o njegovim što ona daje – i mlijeko, i meso, i sir – zdravo, pa
kozama koje se svojim meketanjem nikako nisu i njezina dlaka kostret i koža. . . Ogriješili su se
uklapale u ambijent novosagrađenog stambenog oni koji su zabranjivali držanje koza i uništavali
naselja, ali sam znao da ću biti jedan od rijetkih ih, a narod bez njih siromašio i teško živio. Pravo
koji – da bi zapodjenuo razgovor s njim – neće gospodstveno i blagodarno stvorenje! Jedina joj
pitati na primjer: jesu li se koze najele ili jesu li je mahana što je previše živa pa je teško čuvati,
se napasle? može, u stanju je u toku dana i stotinu kilometara
- Jesu li se nabrstile? – zapitao sam ga jedan- preći da ne stane, spaneš s noga trčeći za njima i
put kada je prolazio pokraj zgrade u kojoj sam čuvajući ih. . . A odakle sam, pitaš. - Jesi li čuo za
stanovao. mjesto Zlaticu?
- Evo, jesu. Ima uz rijeku još žbunja i šume, - Nisam, brate, đe je to?
nije još sve industrija poklopila. – odgovorio je - A jesi li čuo za Fatnicu?
gledajući me radoznalo. - Jesam za Fatnicu, to je kod Bileće, ali za
- A koliko ih imaš? Zlatnicu nisam, zar ima i takvo mjesto?
- Obično oko desetak. Imav’o sam ih i više, - Ima, ima, samo ti nijesi u njoj živio pa ne
ali nema ko da čuva, djeca u školi ili na poslu, a i znaš kako je to plodno i zgodno mjesto, prava
grad je to, nema se kud s njima, pa sam ost’o na Zlatnica, Fatnica-Zlatnica, kako je ja zovem, eto
ovom broju. odakle sam ja.
Pošutili smo časak. - Pa, ako je to tako dobro plodno i zgodno mje-
- A, Boga ti, prijatelju, odakle si, ako smijem sto, prava, kao što kažeš, Fatnica-Zlatnica, zašto
pitati? – nastavio sam ja dalje da se raspitujem. napusti tu ljepotu i dođe u ovu gradsku tjeskobu?
- Smiješ, smiješ, što ne smiješ. – vidjelo se da – pitao sam dalje želeći nastaviti s njim razgovor,
je – kao neko ko provodi najviše vremena sām – ali je on na kraju tog našeg prvog susreta samo
željan razgovora. – Vidim ja da ovaj moj pos’o kazao:
tebe interesuje, vidim ja da bi ti mog’o što se kaže - Duga priča. – odmahnuo rukom i požurio za
biti iste gore list, čim si me onako zapitao – jesu svojim kozama.
li se nabrstile. Tačno je tako. Jer čeljade jede i Drugi put ga sretnem pod još neobičnijim
ovca pase, a koza – brsti. Grana sa koje koza obr- okolnostima: ide ulicom i vodi kozu. Koza veči,
sti list ne zove se više grana nego – brstina. U narod se okreće, poneko i nešto dobaci, ali se on
mom kraju bilo je i prezime – Brstina. . . Koze ne osvrće.
su ti igbali stvorenja: ja se tako srodim s njima - Kuda, Alija?
da – kada ih treba prodati ili zaklati – to mi je k’o - Evo, vodim kozu veterinaru.

- Šta joj je? uz padinu do mjesta gdje je stanovao - prva misao

- Ama, ne znam, brate, stalno veči, mora da je bila da ne bi bilo pametno dugo se tu zadržavati,
nešto bolesna. jer je kućica u kojoj su Pervani živjeli bila tako
Kad sam ga opet, nakon nekog vremena, sreo i trošna da se činilo da ne može odoljeti ni jaku
pitao kako je bilo kod veterinara, ispričao mi je: vjetru a kamoli granati, da, ne daj Bože, u nju
- Nikako. Doktor zapeo i hoće kozu da operi- udari.
še. Hoće operaciju, i Bog! A meni ono moje nešto Dočekala me krhka žena u dimijama.
sve govori da to nije to, i ne dam da je operiše. Ne - Aliju tražite? Sad će on, samo što se nije vra-
dam kozu pod nož! Na kraju se doktor naljutio i tio.
išćero me iz stanice. Veli mi: - Sikter i ti i tvoja - Zar ide na pašu i za vrijeme granatiranja? -
koza! Što si mi je i dovodio!? Te ti ja tako ne- začudio sam se, iako je bilo očigledno da nimalo
svršena posla opet kozu za uzicu pa nazad. Kada sigurnije nije bilo ovdje nego li tamo negdje na
smo, vraćajući se natrag kući, bili nadomak jed- otvorenom, na livadi. Prije je moglo biti obrat-
ne garaže, koza osjetila jarca i zavečala k’o da je no, pošto četnici nisu slali granate na puste livade
vuci kolju. Što smo se više približavali, ona je sve nego tamo gdje je bilo nešto da se sruši i bio neko
jače večala i sve brže trčala dok nije prešla u pravi da se ubije. Zgrada iz koje sam ja dolazio doi-
trk, na kraju mi se otrgla i nije prestajala oblijetati mala se pravom tvrđavom u poređenju sa ovom
oko garaže dok je nijesmo jarcu pripustili. kućicom.
I? - interesovalo me šta je bilo dalje s kozom. - Uzdamo se u Boga! Neće dragi Allah dati! -
I - ništa, sve je nakon toga bilo u redu: koza se kazala je žena.
smirila, kasnije se i obliznila, okozila dvoje ko- U taj čas i on izbi.
zlića. . . Ne znaš ti - kod mene se često blizne i Pred njim - samo jedna koza.
trojče, tako ih ja dobro hranim i pazim. Moje jare - Gdje su ostale? - pitam.
od pola godine već hoće da se prska i traži jarca, - Zlo i naopako!, - odhuknuo je. - Nijesi čuo
jer je krupnije i pretilije od druge jaradi od jedne - ukrali ih lopovi. Ova jedna slučajno ostala jer
i jedne i po godine. . . Da sam ja u mojoj Fatnici- se istoga dana bila tek okozila, pa smo je - da se
Zlatnici, brzo bi ja im’o cijeli ohmut. I nije samo ne posmrzavaju kozlići, opet se obliznila – uveli
koza, nego i svakog drugog mala. Ovako, ovđe, u toplu sobu đe su sve troje s nama noć proveli.
čim podrastu, moram ih smicati. Kad smo ujutro ustali, im’o si šta viđeti - šupa
- Nešto meni, brate Alija, kod tebe nije jasno, otvorena, koza niđe ni jedne! Iš’o sam u miliciju,
- rekao sam, - stalno ponavljaš Fatnica-Zlatnica, ali ne vjerujem da će od te moje prijave biti ika-
Fatnica-Zlatnica, pa, kada je tako dobro tamo, što kve fajde: koze su sigurno već završile u nečijem
se ne vratiš, što si, na kraju, uopšte dolazio ovdje loncu ili na pijaci. . . A najžalije nam je jedne koju
gdje ćeš stalno biti na početku? smo zvali Traka, bila je k’o kakvom trakom iša-
- Teška je to priča, - opet je odmahnuo rukom rana: ni jedan dan za pet godina nije prestajala
i požurio za svojim kozama koje je jedva uz brdo davati mlijeko - zimi dnevno po jedan i jedan i po
stizao. litar, a ljeti po tri do četiri litra. . .
Prolazilo je vrijeme, i ja sam sebi zamjerao što Primjećujući kako se okrećem i razgledam
nikako nisam nalazio ni vremena ni mjesta da s prizemnu prostoriju u koju su me uveli, Alija
čovjekom sjednem i ljudski porazgovaram. Prili- objašnjava da, pored ove kućice, ima i jedan veći
ka se ukazala kada je izbio rat. stan na Alipašinom Polju, dobio ga kao učesnik
Sve je bilo stalo. Kako je i moje preduzeće pre- NOR-a.
stalo da radi, nisam morao ići na posao, pa sam - Ali nijesam ni jednu jedinu noć prenoćio u
iznenada imao slobodnog vremena na pretek. njemu. Eno ga djeci, pa neka oni stanuju i rade što
Moram priznati da sam se bio posramio što mi god hoće s njim, samo ja u nj neću. Uveh’o bih,
je - idući mu jednoga dana u posjetu, i penjući se brzo bi me nestalo kad bih mor’o tamo živjeti. . .

Ovđe, k’o što vidiš, ima koliko-toliko neke širine, Na kraju sam se mor’o oglasiti:
mogu i koju kozu držati a i bašte malo imam. . . - Oooj! Šta je, ko me zove?
Jes da nije k’o u mojoj Fatnici-Zlatnici. . . - Vlado Vujović te zove!
- Zar se zbilja moralo. . . ? Ni sebi, ni drugome, ni tada niti za tolike go-
- Ama, nije moralo, bio je mir i sloboda je bila, dine poslije, ja nijesam znao da objasnim zašto
niko me - ne treba duše griješiti - nije ćero da se ni toga zadnjega dana nijesam odazv’o i - po-
ostavim svoju babovinu i svoje dobro, ali nije- put ostalog naroda - priključio koloni što je oko
sam mog’o više, nijesam ga mog’o više gledati, podne preko Divina krenula u pravcu Berkovića.
došlo je bilo ili da ga ubijem, da ga, evo, zadavim Uzalud su roditelji u svojoj beskrajnoj naivnosti
ovim svojim golim rukama, ništa mi drugo nije prenosili poruke od Vlade Vujovića, našeg kom-
trebalo, što sam više puta i prihmav’o, pa da uni- šije iz Gornjih Davidovića sa Divina, zaduženog
štim i sebe i familiju, da završim na robiji, ili da za sabiranje muslimanske čeljadi, da se nikome
ostavim sve to i odem kuda i mnogi drugi naši što pa ni meni ništa neće desiti, da je to za moje do-
su otišli, i da u nekom drugom mjestu potražim bro, da se mogu samo kajati ako ne pođem sa
malo mira za sebe i kakve sigurnije budućnosti ostalim narodom: nešto mi je uporno govorilo -
za djecu. Ono moje nešto stalno mi je govorilo ne vjeruj!
- Alija, vodi djecu! Alija, ne ostavljaj djecu da Zadnje noći uoči progona prišuljam se kući da
im se dogodi što se dogodilo tebi četrdeset i prve vidim familiju. Nešto pojedem i napijem se vode,
godine! I, vjeruj Bogu, da bi se tako i desilo da jer je bila velika vrućina, ožednio u brdu. Nakon
sam ost’o, vidiš šta se događa, nije samo u Bileći što sam većer’o, obuze me mrtvački san, popnem
nego i svukuda okolo - po Nevesinju, Kalinovi- se na tavan i zaspim. Ujutro se probudim, siđem
ku, u Foči, u Gacku. . . ovamo po Bosni. . . Ali
s tavana, izađem napolje. Vidim - straže oko sela,
mislim da je sada - bar što se bilećkog kraja tiče -
iznad očeve kuće.
manje tog stradanja. S druge strane, nema ko više
Sretnem Jovana, jednog od trojice braće Ču-
ni da strada, v’oma je slab bio povratak poslije
brila, bila su još dvojica, Đuro i Neđo, naše kom-
rata, tek po đekoji preživjeli bi se vratio. - Sila na-
šije iz Fatnice.
šega naroda je pobijena, nije se im’o ko da vrati.
- Đe si, Alija!? ‘Ajde, da te sakrijemo da te
. . Ali ni ti njihovi zlikovci ne bi mogli tolika zla
jamari ne nađu!, - veli Jovan. I ja se sakrijem u
napraviti da je naš narod bio prisebniji, da je više
računa vodio o sebi, da se čuv’o, da nije slijepo jednu pećinu ponad sela.
vjerov’o prepuštajući se da ga k’o ovce vode u Ali samo što Jovan smače, meni opet ono moje
smrt. Nije zalud davno rečeno - čuvaj se, pa će nešto kaže - Alija, ne vjeruj!
te i Bog čuvati! Ali naši su ljudi računali ovako Izađem iz pećine i sakrijem se pod jedan dri-
- ako nijesam nikome zla učinio, neće ni meni jen i kupinu. Gledam: komšija dovede dvojicu.
niko, ne trebam se bojati. . . Vidiš, tako su mislili i Baciše bombu u pećinu, malo sačekaše da se dim
moji otac i majka kada su me drugoga septembra raziđe, pa rekoše:
1941. godine dozivali dok sam se ja krio u šumi - E, Boga mi, nema ga, pobjego!
izvan sela. Odbij’o sam da se priključim koloni Na očima im durbini, razgledaju, ali ne dade
koju su srpski ustanici više dana prikupljali od Bog da me vide. Bio sam vas utrn’o. U neko doba
muslimanske čeljadi pod izgovorom da ih zaštite izvučem se iz kupine i pobjegnem niz polje. Nai-
i sprovedu na sigurno. đem na vrelo: čisto se ukidoh kad se napih hladne
- Alijaaa! Ooo, Alija!, - zvala je majka. vode! Bjež’o sam dalje, ponekad se osvrćući da
Nijesam se odaziv’o. vidim kako pljačkaju, odvode stoku i kupe narod
- Alijaaa! Ooo, Alija!, - zvao je i otac. u kolonu za Berkoviće. . .
I dalje sam šutio. (Nakon rata, Žara Radulović iz Kalca mi je
- Alijaaa! Ooo, Alijaaa, odazovi se, bolan!, - isprič’o kako je Rade Babić, isto iz Kalca, savje-
uporni su bili oboje u jedan glas. tovo Hasanu, Zajki i Muminu Bajramoviću:

- ‘Ajte, sakrijte se na tavan! sakriran i bačen u zahodsku jamu žandarmerijske

Kad su, iza toga, naišli jamari i pitali đe su stanice u Berkovićima. (Vadeći kosti svoga oca
Turci, Rade im je glavom i rukom pokaz’o na ta- Murata, našao sam i drenov kolac dužine jednog
van). metra sa zabodenim željeznim ekserom kakvim
Kada sam se bježeći dalje domog’o brda i se zakivaju debele grede na građevinama, kojim
šume, pa, iako je do Stoca imalo još popoći, znao su ljudi ubijani. Izvadio sam 33 kostura. Svaka
sam da sam spašen: niko me više nije mog’o lobanja imala je rupu od eksera. Našli smo i je-
uhvatiti. dan ženski češalj i jedne dječije cipelice. Češalj je
Kada sam uveče izdušio u Stolac, nijesam pripadao ženi Ćamila Pervana, Almasi, a cipelice
mog’o očima svojim vjerovati - sve mirno, narod njihovom 6-godišnjem sinu Mehmedu - nijesu
se hladi i uživa pored rijeke Bregave, k’o da se se mogli razdvojiti od njega, pa su ih sve troje
ništa ne dešava, k’o da sam doš’o u neku drugu zajedno ubili kocem i bacili u nužnik). Niti su ri-
zemlju. Bilo mi je da kriknem - ljudi, kako mo- ječi dolazile od drage majke koja je sutradan, tr-
žete mirno sjediti dok u Dabru narod kolju!? Ali, ćeg septembra 1941., odvedena i skupa sa petero
šta ćeš, tak’i smo ti mi nekakvi: nek je samo meni moje maloljetne braće i sestara, bačena u jamu
dobro, a drugi me se ne tiče! Dok i do njega zlo Čavkaricu na Trusini između Berkovića i Nevesi-
ne dođe, k’o što je, evo, i došlo. . . nja, đe je skončalo i oko 700 ostale muslimanske
Iz Stoca sam preko ilegalne veze otiš’o u par- čeljadi skupljene sa područja Plane, Divina, Bje-
tizane. U partizanima se nijesam boj’o toliko ne- ljanja i Berkovića.
prijatelja koliko dušmana među našim borcima. (Htio sam, želja mi je bila da, k’o što sam ocu,
Jerbo je mnogo četnika prelazilo kod nas u par- i majci i braći i sestrama podignem malo mezara,
tizane: skine kokardu, prišije petokraku i - evo da ih ukopam k’o što je Bog zapovidio i k’o što
ga partizan! A u duši ost’o – go četnik! Najviše vas svijet radi, da se zna da su i oni živjeli na
me bivalo strah kada bih bio na položaju: koliko ovome svijetu. Ali nije moglo. Sve su jame, ko-
sam mor’o paziti na one ispred sebe, još više sam liko ih je bilo po Hercegovini, otvorene i iz njih
mor’o voditi računa da me neko ne ubije s leđa, kosti izvađene i kako treba sahranjene, samo iz
neko od mojih. Jedanput sam za dlaku izbjeg’o Čavkarice, đe leži toliki naš narod - nijesu! Jerbo
metak: ležeći na borbenom položaju, u jednom o toj jami i stradanju našeg naroda na njoj, nije
trenutku osjetio sam da me neko s leđa drži na se smjelo govoriti. Ako bi đeko đegod i pokuš’o
nišanu! Predosjećaj mi je bio toliko jak da mi se nešto reći, odmah je bio ušutkivan, prijetilo mu se
učinilo da me zasvrbilo na zatiljku đe me metak zatvorom. S druge strane im’o si sasvim drukčiju
treb’o pogoditi, a ono moje nešto me opominjalo situaciju: svako njihovo stratište bilo je obilježe-
– Alija, pazi! I samo što sam uspio da se pomje- no, kosti osveštane i spomenici podignuti. Mog’o
rim, pored same glave mi je prozvižd’o metak a je, Boga mi, neki od tih njihovih ustanika tamo
stig’o sam samo da ugledam kapu onoga koji me neđe u nekom klancu nogu, na primjer, uganuti
nišanio kako se smače i sakri iza kamena. . . ili slomiti, pa bi se o njemu priče pričale, pisala
Završio se rat, ja se vratio u moju Fatnicu-Zlat- istorija i podizale ploče i spomenici. A, gledaj ti,
nicu, post’o odbornik u narodnoj vlasti u Opštini koliki je naš narod ost’o tamo ležati bez ikakvog
Bileća. . . znaka, spomena i obilježja, k’o da je taman ne-
- Alija! O, Alija!, - čujem. kakva živina bačena, Bože me oprosti. Slušam,
- Ko me zove?, - odazovem se. priča se o genocidima a ja sve mislim da niđe
- Vlado Vujović te zove! strašnijeg genocida nije bilo k’o na našem Dabru
Isti razgovor, iste riječi od kojih obuzima le- 1941. godine: niko, ni staro ni mlado, ni muško
dena jeza. Samo sada riječi ne dolaze od oca koji ni žensko, ni jako ni nejako, nije bilo pošteđeno:
je one iste večeri, po prispijeću kolone, skupa sa ljudi, djeca, žene, sve što je bilo muslimanskog
još trideset dvojicom viđenijih Muslimana, izma- uha, bačeno je Čavkaricu. . . Hoću li ja doživjeti

da se ta prokleta jama ikad otvori i između ostalih - Đe ste bili, Tripko?

izvade kosti majke mi i braće i sestara - ne znam. - Bili na Čavkarici, bacali ona govna, - odgo-
Ali znam da bi to trebalo učiniti kako bi se jedan- vorio joj.
put smirile duše i tog mrtvog poklanog i ovog ži- Pito sam Ljubicu, da li bi pristala svjedočiti
vog nedoklanog naroda, jerbo sam ja k’o čovjek ako ih tužim?
prepolovljen: jednom sam polovinom, evo, živ, - Ne smijem, Boga mi, Alija, ubili su mi do-
a onom drugom polovinom sam mrtav, skupa sa maćina, pa će i mene! - odgovorila mi je. . .
roditeljima i braćom i sestrama – usmrćen). . . I, eto, tako sam ja mor’o tu živjeti sa ranom
Ovoga puta riječi su dolazile od opštinskog u sebi i onima oko sebe koji su mi ranu nanijeli.
podvornika, a pozivale su na sastanak kod Pred- Jerbo kojega bih god ovako sretio ili radio nešto s
sjednika Opštine. nekim od njih, mene je mučila sumnja da možda
Godine su prolazile a za cijelo to vrijeme ni- on nije taj koji mi je ubio oca i majku i braću i se-
jesu prestajali moji košmari i borba sa samim so- stre i bacio u jamu? Uradio to, pa sad se pravi k’o
bom da potisnem sjećanja što su uporno, i u snu da ništa nije bilo i pretvara se da mi je prijatelj.
i na javi, navirala na taj zadnji dan i kolonu sa Neću kazati da je i on, moj Predsjednik Opštine,
kojom je - uz oružanu pratnju srpskih ustanika bio jedan od njih, ne mogu da tvrdim nešto što
među kojima je bio i moj sadašnji Predsjednik svojim očima nijesam vidio, ali jesam ga vidio i,
Opštine - zauvijek otišlo sve moje najdraže što dok sam živ, tu sliku kada s puškom odvodi moje
sam im’o na ovome svijetu. Znam samo dvije i priključuje ih koloni za Berkoviće, u smrt - neću
stvari: o tome s tim čovjekom nikada ni jedne je- zaboraviti!
dine riječi nijesam progovorio i da me taj čovjek Evo, uzmimo, nije sām učestvov’o u zločinu,
za svih tih godina raznih susretanja, sastanaka i ali je mor’o znati ko jes’. Pa, hajde, uzmimo da
putovanja zajedničkim autobusima sa Divina do ni to nije znao, ali najmanje što je sa svoje strane
Bileće i nazad, nije nikada u oči pogled’o! treb’o učiniti - on ili neko njihov - prema meni
- Zar se nije moglo nešto učiniti, tužiti ga?, - jes’ da mi priđe i ljudski kaže - Alija, desilo se to
upitao sam. što se desilo, bila je poštena namjera da se tvome
- Kome da ga tužiš, - odgovorio je, - kada su narodu pomogne, da se i tvoji zaštite i odvedu na
isti tak’i u sudu sjedili! U ona vremena o tim stva- sigurno, ali niko nije mog’o računati da će u toku
rima progovoriti nijesi smio. Sve do uoči samog puta naletiti crnogorski četnici, ili ne znam koji
ovog rata svijet nije znao šta se dogodilo na Da- crni đavoli, oćerati nas pratioce i preoteti kolonu.
bru i jami Čavkarici 1941. godine. Sve se završilo Koliko god meni bilo bolno i teško, ja bih to ne-
objašnjenjem da su u toku puta naišli crnogorski kako i razumio, možda bi mi nakon toga bilo lak-
četnici, oćerali pratioce i preoteli kolonu. . . Ne še, možda bih lakše nosio svoj bol i tugu. Činilo
treba ti bolji primjer nego Sulejman Redžić iz mi se da bih i nekakvo drugo objašnjenje prihva-
Stoca. Im’o čovjek veliko imanje na Berkovićima tio, samo ne šutnju što me dočekala po povratku,
i kren’o toga ljeta kamionom da doveze sijena. U k’o da sam, ne budi primjereno, izgubio sedmero
putu, u Predolju, zaustave ga ustanici i - ubiju. brava pa da se to zaboravi i o tome šuti a ne sed-
Zna se tačno i ko ga je ubio - Gojko Mihić! E, a mero svojih najdražih na ovome svijetu.
taj isti Gojko Mihić bio je nakon rata šef UDB-e Ali on je - šutio.
prvo u Stocu pa poslije u Mostaru. Sulejman je Šutio, ne usuđujući se da me ikada pogleda
im’o trojicu sinova: sve trojicu ih je majka za- niti i jednu jedinu riječ s mnom progovori! Nika-
klela da to ne spominju, jer bi sigurno završili na da! Koliko sam samo puta stisn’o šake spreman
robiji. A i ko bi ti – sve da ga i tužiš – svjedočio? da nasrnem na njega, da ga ufatim za prsa i na-
Sretnem Ljubicu Milošević iz Vrioca, priča mi ćeram da me pogleda u oči, da progovori, im’o
kako je tada srela Tripka Miloševića i ženu mu, je o čemu. Svi su oni – da je bilo imalo zakona i
pa, kada ih je viđela onako krvave, pitala ih: pravde - morali govoriti i svjedočiti, mnogi i od-

govarati i biti osuđeni. Jerbo, nije šala toliki ne- od te neizdržive šutnje i nepravde. Činilo mi se
dužni narod izginuti a niko ne odgovarati! Nego, da ću se razboljeti, ako se nešto ne desi, ako se ta
šuti - zaboraviće se! Ima li iđe to na svijetu, je li šutnja ne prekine.
se ikome drugome na svijetu dogodilo to što se I jednoga dana sve sam sabr’o, i ono prošlo, i
dogodilo nama dabarskim Muslimanima te 1941. ovo sadašnje a i ono buduće što bi moglo biti, i
godine!? zaključio da se nemam čemu tu nadati niti moja
(Doduše, nijesu za to krivi svi, ne daj Bože, djeca neku sigurnu budućnost čekati, pitao sam -
da su svi, valja pošten biti i pravo govoriti. Im’o ženo i djeco, hoćemo li, ni oni se nijesu protivili
sam kumove u Davidovićima, braću Gojka i jer su i oni isto viđeli i k’o i ja osjećali, ostavio
Vasu Čubrila, pa, kada su neki Vranjštani došli da sve, natovario i doselio evo, vidiš đe. Jes’ da nije
pljačkaju, upali i raskopali pčelinjak i onda počeli ko u Fatnici, jes’ da se ima manje, jes’ da nema
iznositi stvari iz naše kuće, Vaso se – pričali su mi one širine, berićeta i ljepote, ali čim ne strahuješ
poslije rata – bio je momak, mog’o je tada imati za život svoj i svoje djece, odmah je dobro a biće
dvadeset i pet godina – ispriječio, rek’o im: i bolje, u Boga se uzdati, daće Bog. A mene što se
- Napolje! Ovo je moga kuma kuća, ne smijete tiče, ja sam tijelom u Sarajevu a srcem i dušom
ništa dirnuti! ost’o sam u mojoj Fatnici-Zlatnici. . .
A pljačkaši su mu odgovorili: Tu je naglo stao. Samo se u tišini sobe čulo
- Braniš Turčina, braniš tursko! E, nećeš vala kako žena Nura neumorno nešto posluje oko špo-
dugo hljeba jesti! reta i, slušajući kanonadu srpske artiljerije što ne-
I zaista je tako bilo - ubili su ga kašnje blizu prekidno udara po gradu, kune:
Đeča. . . - O jadu se svome zabavili, da Bog da, k’o što
Ili kada je Gojko pravio poslije rata svadbu i i hoćete!
htio i mene zvati, pravd’o mi se: Alija je šutio tako duboko da se činilo da ga
- Ali te nijesam zvao, Alija, nijesam smio, jer više ništa ne može pokrenuti da priča dalje, iako
je na svadbi bio i Tripkov sin, pa sam se boj’o da je, po svemu sudeći, imao o čemu. Samo je, kada
ne izazove kakav belaj). sam ga upitao:
Ali niti je on meni prilazio, niti sam ja na njega - Čuješ li ti, Alija, ovu grmljavinu, hoće da nas
nasrto: mene je ono moje nešto stalno zaustavlja- unište? - kratko odgovorio:
lo opominjući me – nemoj, nijesi sām, imaš ženu, - Neće uspjeti. Jerbo, ako bi uspjeli, nas više
imaš djecu! ne bi bilo, mi bi nestali. A ni jedan narod se ne dā
Samo je trajala i k’o zid između nas dvojice uništiti. Prije će biti ovo što moja Nura veli – da
rasla - šutnja. U glavi mi je zvonilo, bio sam - čini će se o svome jadu zabaviti. I meni ono moje ne-
mi se - nekakav oglušio, k’o ošamućen sam bio što sve govori da bi ovoga puta moglo tako biti.

TRADICIJA

Tahir Đulić, Narodna svadba
Tahir Đulić
NARODNA SVADBA
Narodna svadba je niz radnji i aktivnosti koje sviđa, da ugovori sastanak i drugo što je svojstve-
imaju za cilj sklapanje braka, kojim se zvanično no ašikovanju.
legalizuje najmera muške i ženske osobe, mlade- Kolanje bi se pretvorilo u igru narodnih kola
naca, da zajedno žive. Svadba je, također, jasan i kada bi neki od momaka usnom harmonikom,
glasan akt po kome porodice mladenaca stupaju a kasnije harmonikom zasvirao određenu me-
u prijateljske odnose i nizom radnji pokazuju i lodiju kola (najčešće se igrao „trojanac“). Sve
dokazuju da se njihova kćerka udaje, odnosno da ovo bi se dešavalo i kada bi sastajanje omladine
se njihov sin ženi. trajalo navečer prilikom proslavljanja odlaska u
Neophodno je da se djevojka i momak zagle- vojsku, dolaska u pohode nevjestine ili mladože-
daju, tj. da se dopadnu jedno drugom. To bi se njine rodbine, sumnećenja sina, nakon završetka
najčešće dešavalo na nekim svetkovinama i sa- mobe na kojoj bi se listao (demetio) duhan, nosio
stancima masovnijeg karaktera gdje bi momci i kamen za gradnju kuće, sitnio kukuruz i nakon
djevojke dolazili iz različitih mjesta stanovanja drugih korisnih aktivnosti. Sastanci navečer bi
i dalekih krajeva, a ponekad bi dolazak na dan se odvijali uz obaveznu upotrebu fenjera koji bi
sastajanja trajao i nekoliko sati. Sastanci bi se svojom svjetlošću obasjavao lice i stas djevojaka
odražavali na tradicionalnim mjestima gdje bi i mladića u kolu. Fenjer bi bio okačen o račvasto
se moglo šetati, vode napiti, sjediti u hladovini i drvo koje bi se utvrdilo u zemlju i oko njega bi se
gdje bi muškarci mogli odmjeriti snagu u bacanju kolalo. Često bi se desilo da dođe do određenih
kamena s ramena, skokovima udalj, pa ponekad i nesuglasica između mladića zbog neke djevojke
tučom koja je nekad prelazila u masovniji karak- ili bi se na neki način branila čast djevojke, rodice
ter. Djevojke bi kolale u kolu koje je nekad bilo i slično, i kada bi neko ušao u kolo i razbio fenjer,
veliko da je u njemu kolalo i pedeset djevojaka. tada bi nastajali veliki problemi, metež, vriska
Iza kola stajali bi momci, smješkali se djevojka- i dobijanja degeneka, što bi rezultiralo prekida-
ma koje im se sviđaju i pjevali pjesme, kojim bi njem kola i svega što ono nosi sa sobom. Ovo
pokazivali njihovu ljubav prema djevojkama ili večernje sastajanje u zimskom periodu odvijalo
bi pjesmom odgovarali na pjesme koje bi pjevale bi se u nečijoj kući čija bi jedna soba bila ispra-
djevojke u kolu. Neophodno je napomenuti kako žnjena i u kojoj bi na jednoj strani sjedili mladići,
se odvijalo ašikovanje (ćosanje) u kolu. Ulaskom a na drugoj djevojke gdje bi se pogledivali, igrali
u kolo djevojka bi pokazala da želi ašikovati. nekih igara (prestenovanje, kaiša itd) i ugovarali
Mladić kome se neka djevojka sviđa, iza kola sastanke za naredne dane. Pojedinačno sastajanje
ulazio je do te djevojke sa riječima „je li slobod- momka i djevojke odvijalo bi se i prilikom čuva-
no“ ili „pardon“ i najčešće ne bi čekao odgovor nja stoke kako bi se spojilo ugodno s korisnim.
već bi odmah uhvatio ritam kola. Pošto se vrijed- Kada bi ljubav narasla toliko da su se stekli
nost djevojačke ljepote izražavala kroz činjenicu uvjeti za udaju, odnosno ženidbu, to bi se objelo-
da joj se što više mladića udvara taj dan ili noć, danilo u nešto liberalnijim porodicama i krenule
djevojke najčešće nisu odbijale tu izraženu vo- bi radnje koje vode do svadbe. Počeli bi se ostva-
lju mladića. Onda nastaje smjenjivanje mladića rivati posredni kontakti između porodica u smislu
u kolu kod djevojaka gdje svaki pokušava izrazi- pronošenja glasa da se djevojka udaje, odnosno da
ti svoje namjere prema nekoj djevojci, da mu se se mladić ženi tom i tom djevojkom. Osluškivao

bi se jedan period glas javnosti u smislu da li ima pljanje dovoljnog broja stolova i stolica, klupa za
nekih negativnih stavova po tom pitanju i kada sjedenje, suđa za kuhanje hrane, kupovine hrane
se zaključi da je djevojka „taman par“ za mom- koja će se ponuditi svatovima, njenog kuhanja,
ka, onda se ide na“ugovaranje“. U suprotnom, određivanja ko će biti aščija, tj. osoba pod čijom
gdje ne bi bilo obostranog porodičnog pristanka, kontrolom će se kuhati hrana, pronalaženja bajra-
dešavalo se da momak ukrade djevojku, na taj ka (zastave), sređivanja avlije i okoliša u mahali,
način što je, najčešće, u noćnim satima zajedno gdje će se povezati, konji, ili kasnije gdje će se
sa svoja dva-tri prijatelja, uz pristanak djevojke, parkrati autobus ili auta i ostalo, što bitno dopri-
jednostavno povedu mladoženjinoj kući. Taj akt nosi dobro organizovanoj svadbi. Poseban čin bio
oni naglase pucnjavom ili pjesmom kada budu bi „slaganje sanduka“, odnosno prikupljanje ruha
daleko od djevojčine kuće i kada više nije mogu- koje će mlada odnijeti u novi dom. Odredio bi se
će bilo šta uraditi nego prihvatiti činjenicu da se dan kada će to biti i onda žene iz bliže okoline,
djevojka udala. Ugovaranje kod katolika i pravo- rodbina i prijateljice donose ruho „na sanduk“.
slavaca zvalo se „pijenje rakije“. I jedno i drugo Ruho je imalo funkciju da u novom životu mlada
ima isti smisao i cilj da se definišu neka pravila ne oskudijeva u garderobi koja joj je neophodna,
udaje, odnosno ženidbe kao što je: koliko će sva- kao i u svemu drugome što će joj trebati u novom
tova biti, koji je datum udaje, odnosno ženidbe, domu. Žene bi se častile kafom i nekim drugim
vrijeme dolaska svatova po mladu i ostalog što pićem i javno bi iznosile šta je koja donijela na
je neophodno da bi svadba bila na dobrom nivou. sanduk što bi se kasnije prepričavalo danima, a
Interesantna su ta ugovaranja koja ponekad dođu sve bi to morala da zapamti majka ili neko drugi
do tačke gdje bi se reklo da svadbe neće biti, jer od djevojke koja se udaje jer je to trebalo nekako
i jedna i druga porodica postavlja neke bitne ili vratiti kada se budu udavale kćeri žena koje su
nebitne uvjete, ističu vrijednost svoje porodice, došle na sanduk. Inače, kroz sve ove i druge rad-
ljepotu momka ili djevojke, bogatstvo i drugo, ali nje vezane za svadbu dominantna je solidarnost
ipak se to završi u korist iskazane volje mladena- gdje treba pomoći porodice iz kojih se vrši udaja
ca da uđu u brak. I kada se sve to dogovori, onda odnosno ženidba, jer se to kasnije vraća u istom
se ispred mladoženjine porodice odredi se osoba ili primjerenom obliku i iznosu.
koja će biti „zvanica“. Njen zadatak je da pozo- Nakon svih tih priprema dolazi dan svadbe.
ve u svatove sve one koje joj odredi otac mlado- Svatovi se okupljaju u zakazano vrijeme u mla-
ženje sa nagalaskom koga da zove u „ svatove s doženjinoj kući kada se određuje stvari svat koji
kućom“ i vremenom održavanja svadbe. Dolazak ima glavnu ulogu u svatovima u smislu održava-
u „svatove s kućom“ zaslužuje bliska rodbina nja reda, slušanja njegovih ideja, zahtjeva i osta-
mladoženje, dokazani prijatelji i dragi poznani- log, kako bi sve proteklo u najboljem redu, zatim
ci a to znači da treba doći sa darovima (najče- se određuje djever i djeveruša čiji je zadatak da se
šće zaklan nabolji ovan) i više članova porodice. tokom putovanja isključivo brinu o mladoj, zatim
Pošto „zvanica“ prelazi veoma dug put, posebno komordžija, ako su svatovi sa konjima, koji se bri-
u vremenima kada nije bilo prevoza, u kuće u ne o „komori“, što bi se najčešće smatralo vođe-
koje dolazi nuđena je jelom i pićem, spavanjem njem brige o konju koji će biti natovaren ruhom,
i davanjem novca, tako da je i „zvanica“ imala bajraktar koji će nositi bajrak i druga zaduženja.
izvjestan ugled i korist. Kada bi „zvanica“ zavr- Organizovana kolona konjanika, ili svatova u au-
šila svoj posao kod pozvanih svatova, počele bi tobusu, odnosno u automobilima kreće ka kući
teći pripreme za svadbu: od garderobe koju treba mlade. Kolona na sebe obraća pažnju na različite
obući, šta donijeti na svadbu, kakva konja jahati, načine, pjesmom, svirenama, pucnjima iz lovač-
kojoj se djevojci udvarati itd. Paralelno sa ovim ke puške sa svatovskom municijom, (municija
pripremama počele bi teći pripreme u porodici bez sačme), pištolja i svega drugog što proizvodi
mlade i mladoženje koje bi se odnosile na priku- glasne zvukove da se zna da su to nečiji svatovi,

da se neko udaje, odnosno ženi i da dolazi vrije- Bez obzira na financijski status, vrijeme i druge
me zajedničkog života osoba koje se vole ili bar okolnosti, mlada je obučena u bijelo što simboli-
sviđaju jedno drugom. Naime, nekada je bilo pri- še čistotu cjelokupnog događaja.
sutna i prosidba u ime nekoga a da se mladenci Nakon ovoga slijedi odlazak svatova prema
nisu ni vidjeli ili bar nisu imali priliku da nasamo kući mladoženje. Odlazak se odvija opet uz pje-
porazgovaraju u cilju međusobnog upoznavanja. smu, svirku, podvriskivanje, veselje i druge, po-
I tako bi se uz silnu galamu, vrisku, jurnjavu, me- nekad neobične oblike izražavanja veselja. Prije
tež i slično došlo do mladine kuće gdje bi pridoš- dolaska u kuću mladoženje, obavlja se vjenčanje,
li svatovi bacali bombone, jabuke, narandže što ukoliko to vrijeme dozvoljava, a ukoliko ne, onda
bi djeca kupila i time stvarala dodatnu zbrku, jer se ono može obaviti i za nekoliko narednih dana.
ih je trebalo paziti da ih ne nagazi konj ili auto- Kada mlada dođe u kuću mladoženje, neophodno
mobil. Nakon ovog sve dolazi na svoje mjesto, je da uradi neke radnje kao što je upoznavanje sa
svatovi se smještaju u određeni prostor namije- bližom rodbinom mladoženje i razgrtanjem va-
njen za njih, bajrak se stavlja na neko istureno tre u šporetu čime se valjda simbolizuje dolazak
mjesto kao što je visoko drvo, pjeva se, veseli, nove osobe, da bude vrijedna, korisna kao vatra i
igra se kolo, bacaju se pogledi dopadanja između da unese toplinu u novi dom. Veselje koje je dav-
momaka i djevojaka, pristupa se ručku i kićenju no započeto ponovo se nastavlja do kasno u noć.
svatova. Kićenje svatova obavljaju ženske osobe, Svadba je gotovo ista i kod mladenaca gdje je
najčešće djevojke iz roda mlade koje stavljaju bi- mlada ukradena, samo što nema odlaska svatova
jele maramice na revere, odnosno na lijevu stranu njezinoj kući, već se umjesto toga provozaju do
neoženjenim ili neudatim, a na desnu stranu ože- grada i vjenčaju se, kako bi upotpunili vrijeme za
njenim ili udatim. Djever i djeveruša kite se na taj dan.
oba revera, posebno se nagalašava i stari svat, a Opisani način narodne svadbe bio je prisutan
sve je to praćeno bacanjem novca na neku tacnu do kraja sedamdesetih godina na području opći-
ili korpu koja ide u kuću domaćina. Tu se svatovi, ne Stolac sa različitim varijacijama koje nisu bit-
naročito oni imućniji, iskazuju sa bacanjem nešto no utjecale na smisao i cilj svadbe. Ne može se
večih količina novca kako bi se pričalo o njima i reći da je ovakva svadba karakteristična samo za
što bi govorilo da potječu iz imućnije kuće. Zatim Stolac, jer se ista ili slične susreću i na drugim
se dovodi mlada među svatove koja se dočekuje prostorima Hercegovine. U odnosu na gradsku
uzvicima dobrodošlice, raznim šalama i dosjetka- svadbu, postoje izvjesne razlike koje su rezultat
ma. No, dovođenju među svatove prethodi čitav drugačijeg načina življenja, kulturnih navika,
jedan ritual. Mladu iz kuće ili sobe gdje se ona prostora, brže akulturacije i sl. Pošto je svadba
sprema izvodi brat ili neki drugi muškarac iz bli- i društveni akt, normalno je da se ona mijenjala
skog roda, ali prije toga nju nekoliko puta okre- u skladu sa društvenim okolnostima pa se opisa-
nu u krug na jednu, pa na drugu stranu, valjda na svadba može dobro komparirati sa današnjim
kako bi zaboravila svoju rodnu kuću i posipaju je svadbama, na osnovu čega se, između ostalog,
kockama šećera ili bombonama kako bi joj novi mogu izvoditi zaključci o određenim društvenim
život bio sladak. Tu se nalazi i stari svat koji se na i moralnim vrijednostima, oblicima društvene
izvjestan način pogađa oko otkupa mlade, dajući svijesti, načinu i brzini njihove promjene i bitnim
neke količine novca za koje smatra onaj koji je utjecajima na te promjene.
izvodi da su dovoljne. Na drugoj strani, odnosno
neposredno pred polazak svatova vrši se i otkup
bajraka kada bajraktar treba dati izvjesnu sumu
novca da bi mu isti bio ustupljen. Dakle, kolika
je čast biti stari svat i bajraktar isto toliko to izi-
skuje i veće troškove u odnosu na običnog svata.

MLADI PJESNICI

Nagrada “Mak Dizdar” Alminu Kaplanu za zbirku poezije: “ Biberove kćeri”
NAGRADA “MAK DIZDAR”

ALMINU KAPLANU ZA ZBIRKU
POEZIJE: “BIBEROVE KĆERI”
S Biberovim kćerima Almina Kaplana susreo

sam se na posljednjem Gorčinovu konkursu
za najbolji pjesnički prvi-jenac u rukopisu. Knji-
acijama i običnostima otkrivaju sušte istine ovo-
ga svijeta i života te začinje pjesnikova sumnja
u mogu-ćnost da ih se privoli na ikoliko zreliju
ga je bila potpisana šifrom “Filoden-dron”. U Ži- riječ. Sami pojam riječi, dakako, nije sveden na
riju smo, kako se to kaže: jednoglasno, uvidjeli krtolu, niti na jedan obični ra¬vnodušni sunčani
kako se među pristiglim stihozbirkama upravo dan, nego nas to mladi pjesnik podsjeća na opću
ovi stihovi iz¬dvajaju svojim živim poetskotvor- istinu o “zemlji u jeziku” i “jeziku u zemlji”, kako
nim šarmom i energijom. . . u jednoj svojoj pjesmi govori najveći savremeni
Već prvom pjesmom u Biberovim kćerima: pjesnik kra¬ških predjela i nepredvidivosti Petar
“Šesti šestog ili sedmog šestog”, Kaplan svoj pje- Gudelj. I jezik je ra¬vnodušan prema nama po-
snički svijet počinje gra¬diti od svega i od ničega, put zemlje ili sunca. Toj ravnodu¬šnosti pjesnik
od neizvjesnih mjehurova u vreme¬nu i sjećanju, se, kao u pjesmi “Paranoidni sindrom još je¬dne
od nadošlih časaka radosti ili strepnje, od res¬kih kafe”, opire na način da trčanje na autobusku sta-
a njegovanih ironijskih žaoka naprema naslijeđe- nicu, na autobus, na prijevoz, ne mora biti odsud-
nih živo¬tnih činjenica i onih koje je stekao kroz ni cilj u životu. Pjesma počinje lagahnim, reklo
vlastito iskustvo, ta¬ko kao da je prvenstveni bi se, ko-ra-ča-ju-ćim stiho¬vima: “Siguran u au-
posao pjesničkoga subjekta da otkri¬va slojeve tobusnired vožnje, koracima umjere¬nog / tem-
netom osvojene stvarnosti i iste te slojeve izloži pa, koračam ka stanici. Tu ću sjesti u jedan od/
međusobnim trenjima i usporedbama. Najveći se autobusa i nastaviti dalje. Otići ću. . . ”, da bi, na
broj pjesa¬ma doima da nisu samo “napisane”, kraju, u tre¬nutku bunila i panike hoće li ili neće
ostvarene, nego kao da se istom događaju i nano- autobus pobjeći, sa¬mome sebi rekao: “Ipakne-
vo ostvaruju. ću da trčim. Ako zakasnim na ovaj, bit će drugi.
Slijede pjesme “Post scriptum ili neka vr- / Između ostalog, mogu i da ostanem ov¬dje. ”
sta kratke retro-spektivne studije”, “Nesklad”, Protiv životnih ritmova i mijena najprihvatljivije
“Kratki spoj”, “Nebo iznad krajolika”, “Prvi rad- se bo¬riti arogantnim odnosom prema njima.
ni dan”, “Da ti pričam”, itd., itd., gdje pjesnik Ka- Pjesnik Kaplan se, kako vidimo, ne libi mno-
plan pokazuje zavidnu informiranost o svijetu u go šta predo¬čiti iz svoje biografske svakidašnjo-
kojemu živi i spremnost da reskim pitanjem, ne- sti. U taj su pjesnički pros¬tor jednom ušetale i
nametljivom ironijom, blagom jezičkom igrom, “Biberove kćeri”. Život se odvija izme¬đu sna
interpoliranjem čak i onih sadržaja iz čovjekove i rata. Ako i ponestane priča o ratu, rat dolazi u
svakidašnjosti koji se otimlju bilo kakvoj poeti- san. Ljubav je pokrećuća energija za nova pitanja
zaciji, iznenadi onoga koji će, kao čitalac, doći u i nikada za ko-načnosti u odgovorima. U pjesmi
neposredniju vezu s njegovom poezijom. “Iz dnevnika, 20. 01. 2007. g. ” stoji: “Boli me
Tako, u pjesmi “Na mobini” reći će: “Sunce glava. Upravo sam se vratio iz grada. / Ne¬kakvo
seražeglo ko veliko / / fućka mu se za nas / Va- olovo uvuklo se među rebra u / mišiće, pa sad
dimo krtolu / i svaka je zrelija odbilo koje naše teško dišem. / Ime mije Almin i nisam šejh tekije
riječi. . . ” Upravo se u tim sasvim ljudskim situ- mevlevijskog re¬da. ” Navodim ove stihove da

bi se pokazalo kako pjesnik svo¬ju vezu sa svije-

tom najčešće ostvaruje svojevrsnim antiveza-ma.
Jer da je on “šejh tekije mevlevijskog reda”, onda
bi glavobolja, olovnost u mišićima, teško disanje
bila sasvim obi¬čna ljudska patnja, daleko od Moje poimanje accesa 2007
ikoje poetiziranosti i uzvišeni-jeg smisla. . .
Upravo, ono u čemu je “Slovo Gorčina” u U julu ću napisati:
Stocu i u Bo¬sni i Hercegovini posebno velika, “U decembru prošle godine
posebno značajna knjiže¬vna manifestacija jest dobili smo novu kuhinju
upravo u činjenici što redovni godiš¬nji konkur- i život nam se promijenio za nijansu.”
si za prvu neobjavljenu knjigu pjesama svaki put
otkriju po jednog budućega velikog bosanskoher- U ličnoj karti mog oca
cegovačko-ga pjesnika. Ili više njih. . . Nekada odmah pored imena
smo se, u sedamdesetim, osamdesetim godinama u zagradi
prošlog stoljeća, znali prisjetiti sti¬hova Branka velikim štampanim slovima
Miljkovića kako će doći vrijeme pa će poezi¬ju će stajati:
svi pisati. Danas, međutim, više nema ni primisli P T S P.
o je¬dnom takvom vremenu. Poeziju pišu rijetki. Ta četiri velika štampana slova
U vrtovima je¬zika borave samo odabrani, kakav ujedno će biti
je, evo, s Biberovim kće-rima, kao svojom prvom i ID
knjigom pjesama, i mladi stolački pjesnik Almin njegove generacije
Kaplan. za bazu podataka
tamo nekog haosa.
Hadžem Hajdarević
Šimo Ešić Moj otac ne spava
Mehmed Dizdar on živi 24 sata na dan
Ibrahim Kajan dok noću njegov život prolazi
kroz jednu magličastu mrenu
satkanu od umora
i prije 16 godina propisana sna.
Ustaje mi se do besvijesti!
Kuhinja je postala naš novi dom

naša zbilja
puna bataka bez kosti
ispečenog na žaru
našeg šporeta
dodijeljenog nam od neke humanitarne pomoći:
MERHAMET
koja je ujedno i ID
jednog naroda.

Gdje stanuje Alef
Miri Ragužu
I kada bih imao šta reći,

opet bih šutio.
Postoje i takvi trenuci.
Upoznao sam sklad
ili nešto blizu sklada
nekakvu repliku na jednu moju pjesmu.
Doduše indirektno.
S jedne strane Toronto,

a s druge
čovjek koji voli priču i vatru
ispred, s njegove desne strane, Iz dnevnika, 20.01.2007. g.
trijem kakav se viđa samo u filmovima Boli me glava.
i opet Toronto. Upravo sam se vratio iz grada.
A poslije Toronta, u punom značenju kruga, Nekakvo olovo
jedna mala kuća uvuklo mi se među rebra
zašuškana u hrastov list u mišiće, pa sad teško dišem.
koji ovdje zovu šušanj. Ime mi je Almin
A tamo prijeko neke stare slike i nisam šejh tekije mevlevijskog reda.
dječak, starac i neko crno oko.
Volio sam kinder jaje.
(Uh što reže ovaj sjever.)
Svakim pokretom
vraća smisao
koji se ovih dana otima
kao pobješnjela krava.
Kamen i drvo
kao nešto novo
poput beskonačnosti
koju opisujem riječima:
tik-tak-tik-tak-tik-tak-tik-tak...

Dijana Hadžizukić, Poslovice Adnana Žetice
Dijana Hadžizukić
POSLOVICE ADNANA ŽETICE
A dnan Žetica, mladi pjesnik, već zapažen

i nagrađivan u regiji, svojim pjesmama
iskazuje bol djetinjstva proživljenog u ratu i
uz stav pjesnika prema poeziji i njenoj vrijednosti.
Kome i zašto pisati pjesma ako ni sam u svoj štok
ne vjeruješ? Poznato je da i postmodernisti svoj
zapitanost čovjeka pred životom u miru, ironiju stav prema historiji, velikim poetskim temama
prema ljubavnim temama, ali i duhovita zapažanja i velikim idejama, zasnivaju na ironiji jer je to
svakodnevnih životnih pojava. U njegovoj zbirci, jedini mogući stav savremenog čovjeka čije su
kao moto, stoje stihovi dva velika pjesnika sve iluzije davno pokopane.
Abdulaha Sidrana i Branka Miljkovića, a u Pjesma Bolji čovjek koja u prvom dijelu donosi
Žeticinoj poeziji prepoznajemo nešto od njihove poznati motiv (I.Cankar) negiranja bliske veze sa
poetike, ali bez preuzimanja i imitacija čestih loše obučenim čovjekom, donosi neočekivanu
kod mladih autora. Pjesme čija se tematsko- ironijsku poentu o prijatelju koji je za vrijeme
motivska okosnica veže za motiv borbe pjesnika rata postao bolji čovjek, jer je
sa riječju i samim sobom (Besplatni mali oglas
do deset riječi, U intermecu, Postmodernistička) iz ovog našeg pakla
prizivaju Miljkovića, dok nas narativnost velikog molera odveo u zemlju
broja pjesama, podizanje običnih, svakodnevnih ofarbanih zidova jer mu je
pojava i upotrebnih predmeta na razinu poetskog, jedino njegov, očev, bubreg
te upotreba kolokvijalne leksike, žargona i za presađivanje odgovarao.
vulgarizama asocira na Sidrana (Liga prvaka,
Praznovjerje, Prvi grijeh, Kišobran, Breskurac,...). Ismijat će Žetica i poznati ratni ''kazanski
Konačno, sve ove veze sa velikim prethodnicima patriotizam'', pričom o crnom mačku u pjesmi
nisu omele Žeticu u traženju i pronalaženju Patriota koja iskazuje i jedno od bolnih sjećanja
vlastitog pjesničkog puta i ljudske istine po kojoj na dane kada se jelo samo zelje:
bivanje postaje moranje, gdje čovjek možda ima
dva života (...) ali jednom umire; on je u stanju Zdravo se hranio tih dana
mijenjati kišobran za sjenu, bilo čiju, u njegovom dok u susjedstvo nije doselila vojna kantina
svijetu čudo se uvijek dešavalo. po dužnosti nas je napustio,
Ironijski odnos spram ljubavi i uobičajenog svojoj zemlji na raspologanje je stavio
pjesničkog stava prema toj temi navodi Žeticu jedan od brojnih mačijih života.
da ispiše stihove u kojima ljubav nije moguće
ostvariti jer ponedjeljkom u predsezoni autoprevoz Temu gladi donosi i pjesma Ateista, ali na
ne vozi za Makarsku, u kojima djevojka plače sasvim drugačiji način. Nema u njoj mjesta ironiji,
cijelu noć, ne zbog zabranjene ljubavi, već zbog ali ni velikim riječima i patriotizmu. U pjesmi je
PMS-a; on živi u vremenu u kome se ljubav ne mjesto našla jedna obična kruška čiji su se plodovi
izražava velikim riječima i poezijom već sms- jeli onda kada nije bilo ničega drugog:
om, u vremenu u kome se ljubav može besplatno
dostaviti na vrata uz pizzu bez kečapa i majoneze ne bi soli jer petrovače ne treba soliti
sa fafaronima. Ironijski modus je u Žeticinim ne bi šećera jer su petrovače dovoljno slatke,
pjesmama prisutan uz gotovo sve motive pa čak i ne bi ni pitke vode,

Petrovače jedosmo neoprane

jer prali smo jedino mrtve.
Posljednja dva stiha narušavaju anaforski red

prethodnih, a promjenom ritma i dokidanjem
sintaksičkog paralelizma pjesma se (ne)očekivano
smiruje i poentira u obratu. Zaključna rečenica
intonacijski naglašena izdvajanjem u zaseban Sat
stih, i to posljednji, povratno utječe na značenje
cijele pjesme, te kruška poprima potpuno novi Dvanaest sati i trinaest minuta, pokazivao je.
oreol značenja, a priča o gladi dobiva mnogo Na poklopcu ugravirano: za petnaest godina
šire dimenzije. Iz ovog tematskog kruga treba rada.
spomenuti još i pjesmu Sin u kojoj autor napušta
prvo lice jednine zauzimajući poziciju posmatrača Tehničke karakteristike sata su da kuca na puls,
hadžije i hadžinice koji pijući kahvu čekaju sina - a može
već petnaestu godinu. raditi četrdeset osam sati bez pulsa, nepotrebna
Drugu, važnu, grupu pjesama čine potrošnja baterija,
Besplatni mali oglas do deset riječi, U intermecu
i Postmodernistička. U njima se lirski subjekt ne solidan kaiš i poznata marka daju mu određenu
sjeća nego osjeća sve dileme savremenog čovjeka materijalnu vrijednost.
i pjesnika. Deset riječi prve pjesme dovoljno
je da iskažu zebnju u potrazi za identitetom, a Svako je uzeo ponešto, čizme, čuturu, jaknu a ja
inverzivan poredak riječi posljednjeg stiha daju sam skinuo sahat,
i ritmički efektnu i semantički snažnu završnicu. znači, leš s čije ruke sam ga uzeo više od dva
Postmodernistička, kao prava postmodernistička dana bio je beživotan.
pjesma, pravi osvrt na pjesničku tradiciju u kojoj
su zvijezde kao motiv zauzimale značajno mjesto Nosio sam ga uraru, pregledao ga i kaže sve je
(dovoljno se sjetiti A.B.Šimića ili B.Miljkovića). ispravno
Žetica u prvi mah čini ironijski otklon spram stavim ga oko ruke neće da kuca, oko njegove
takve tradicije, jer se sada napokon možemo ruke kuca.
posvetiti sebi, da bi pjesmu završio u sasvim
drugačijem tonu, ili onako kako je pjesnički i Mislio sam ga čak i prepraviti
jedino moguće: da umjesto na puls radi na baterije, ali ne može.
Da li su se zvijezde odšetale sa neba? Odnesem ga drugom uraru ista priča na njegov

ili su noćas samo roletne spuštene... puls kuca
a na moj ne može, kao da ljudsko nisi biće, reče
Egzistencijalistička muka življenja od trenutka mi.
do trenutka užasa čini se nepodnošljivom samo
onome ko nije jedan od nas što vjerovati želimo
(U intermecu), jer ako dovoljno snažno želimo,
zvijezde nikada neće nestati – dovoljno je podići
roletnu.

Kontekst i tekst
Kontekst:
Za njega kažu da je tri puta išao na hadž

i da pantalone kupuje jedino onda kada se stare
poderu na koljenima.
Onaj drugi nikada nije bio na hadžu, ali je išao u
Banju Vrućicu,
ima bolesna koljena. Sin
Kažu, drugi za njega, da je sa pola para
učestvovao u izgradnji Sunce se smjesti na pola neba,
naše bogomolje, a da nikad nije rekao da jest. a ezan probuši podnevnu tišinu.
Ispod murve hadžija postavi
Tekst: trupce a hadžinica iznese
na travu džezvu kahve.
Rekoše da su ukradene pare za izgradnuju puta. Njih dvoje saberu se i popuše
Šta te čudi, za vrijeme rata prodavali su jednu cigaru poslije prvog,
humanitarnu pomoć. a drugu poslije zadnjeg fildžana.
Kako se Boga ne boje? I tako svaki dan do u ranu zimu,
Bojali bi ga se da je Tito živ. čekaju ga
do podne,
jer on zna kad se kahva pije,
a zatim
hadžinica opere svoj i hadžijin
fildžan na avlijskoj česmi a
treći, čist, vrati u vitrinu evo
već petnaestu godinu.

Jasmin Šarac, SALKINA AVLIJA Pero i skrivenost, BZK Preporod, Stolac, 2008.
MLADI SLIKARI

Igor Knezović, Centar svijeta
Igor Knezović
CENTAR SVIJETA
(o likovnom stvaralaštvu Igora Borozana)
N aravno da je format predgovora, napisan Prija-

telju, sasvim legitimno ažurirati i kao pozdrav-
nu Pisanicu kako njegovoj renesansnoj duši tako i
udari po čovjeku i kamenu. Po kamenu se različi-
to udara i različitim ritmom. Naravno i umjetnost
je zanat, i taj je termin nimalo ne ograničava pred
svim građanima Stoca dobre volje, onom živom teoretičarskim dušebrižnicima. A kako je u centru
srdačno-domaćinskom tkivu Grada i onoj magij- Igorovog svijeta?
skoj aureoli koja zrači i miriše iz svakog kamička Intuitivni kipar u klasičnoj slikarskoj tehnici
besprijekornog mozaika mediteranskog gnijezda. nudi neka fotografička likovna rješenja (pročitaj-
Pozdrav putuje neslućenom brzinom bespućima te ponovo ako treba) i stavlja nas u centar između
virtualnog svijeta slobodarskog interneta i opet se četiri velika platna koja nas prometno osvještavaju
besprijekorno, starinski, nježno spušta u vaše dla- legitimacijom Stoca. Zatečeni smo vjerovatno i ne-
nove, opipljiv i topal, danas, dok na trenutak stojite tipičnom razglednicom na koje smo navikli preče-
skupa sa Igorom Borozanom u (njegovom) Centru sto od domaćih tradicionalnih portretista gradića na
svijeta. Bregavi. Monokromatski jezik nije toliko u opreci
Obistinile su se u mome sjećanju i studentske sa nekim naivnim sladunjavim koloritom, niti mu
ode i bajke, koje sam, kao njegov generacijski kole- se drznički izruguje, već je jedan logičan slijed u
ga na Širokome, slušao u vinskim noćima o prelije- autorovom opusu, ako ste naravno upoznati sa ra-
pom Stocu - istjerane ponekad i Makom na konac. nijim ciklusom crteža Razgovori s bjelinom. I kao
Zajednički trenutci punokrvnog mladalačkog što nevina bjelina papira izbirljivo dopušta vječnu
življenja izmjereni hercegovačkim kilometrima i kreativnu igru točke, crte i plohe, trudeći se zadržati
obojani plavim nebom traju nedodirljivi u našim tišinu sklada, tako se i lice Stoca lagano i izbirljivo
srcima, čak i kada isključimo misaone bregavske prepušta Igorovom narančastom suncu koje sudje-
anegdote i ne vjerujemo fotografijama koje su te luje u onoj, zapravo, unutarnjoj obnovi stolačkih
trenutke pokušale zaustaviti i ukrasti. ljudi. Jer ljudi čine grad. A svaki umjetnik vjeran
Nemogućnost razaranja Ljepote. svom unutarnjem pozivu, vrhunski je onda kada
Već tada smo znali da nikakav rat ne može ra- poštuje kriterij Iskrenosti i ponizno je zahvalan.
zoriti istinski Stolac ma koliko god neosviještenost To vam nijedan likovni kritičar ne može prodat!
Iz ciklusa Plava Radimlja 2009

Jusuf Turković, Sidranova traganja za organskim formama
Jusuf Turković
SIDRANOVA TRAGANJA
ZA ORGANSKIM FORMAMA
(o likovnom stvaralaštvu Srebrena Sidrana)
R adovi Srebrena Sidrana su uglavnom rezultat

njegovog neprestanog traganja, eksperimen-
tisanja za suštinom i cjelinom likovnog izraza.
Svoje likovne forme on prezentuje u kamenu
i drvetu, što također ukazuje na interesovanje za
primitivnu umjetnost.
Stilizovane i organske forme, prisutne u Sidra- Karakteristika njegovog rada je i izvjesna vi-
novim radovima, proističu iz njegovog intereso- zualna elegancija i rafiniranost, kako u izboru
vanja za primitivnu umjetnost i umjetnost Kon- materijala tako i u finalnoj obradi površine. Be-
stantina Brankuzija. On je više zainteresovan za stjelesnost je istaknuta visokom politurom kame-
formalnu jednostavnost i povezanost primitivnih nih skulptura, koja daje karakter površinske re-
rezbarija nego za njihovu ekspresivnost. „Prime- fleksije i na taj način uspostavlja odnos, kontinu-
valizam“ (od primeval – iskonski) je jedna od itet između unutrašnjeg prostora same skulpture i
polaznih tačaka Sidranovog vajarskog iskustva. slobodnog prostora izvan nje.
Tragajući za cjelinom, u svom likovnom izra- Ne napuštajući teme glave, akta, poprsja, pti-
zu, Sidran sublimira elemente percipiranog u ce, Sidrana zanima formalan praoblik organskog
jednu cjelinu, bit, trudeći se da ukaže na ono su- života; u potrazi za onom svodljivom organskom
štinsko i realno. Njegove skulpture od kamena i formom, oblikom koji označava način života
drveta, svedene i uprošćene, otkrivaju organsku predmeta i njegovu suštinsku stvarnost.
formu motiva.
Glava, akt, poprsje ili ptice kao tema, odgo-

varaju mu u njegovom istraživanju i problemati-
ziranju principa likovne redukcije, držeći se gra-
nice između apstraktnog i pojavnog, predmetnog
i nepredmetnog. Figure su preobražene u mase,
ponekad sa neznatnim varijacijama, gdje je sve
podređeno suštini, a ne odnosima.
Iz ciklusa Ptice 2008 - 2009

Program Kulturne manifestacije
Stolac, 2009.

GENERALNI SPONZOR:
Federalno Ministarstvo kulture i sporta
SPONZORI:
Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica
Ministarstvo civilnih poslova BiH
Općina Stolac
MIP d.o.o.
Antonio – Comerce
GD Arhitekt
HP Investing
IC Štamparija
MEDIJSKI SPONZOR:
Federalna televizija

Slovo Gorcina 2009 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Slovo Gorcina 2009 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

31/2009

Enes Ratkušić: Riječ urednika ........................................................................................................ 5

NOVO IZ PERA STOLAČKIH AUTORA

O rganizirati kulturnu manifestaciju sa respek-

Slovo Gorčina, 31, 2009. 5

karikatura Zuke Džumhura

6 Slovo Gorčina, 31, 2009.

M ada u našoj kniiževnosti i u našoj narod-

Slovo Gorčina, 31, 2009. 9

mijenja se raste i propada, umire ili buja, već pre-

10 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 11

12 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 13

14 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 15

ŠTA JE NAMA MAKOVA

V jerovatno da nevolje za svakog pjesnika

16 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 17

POEZIJA ARIF HIKMET-BEGA

Slovo Gorčina, 31, 2009. 21

22 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 23

24 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 25

Ružnoću i ljepotu na svijetu ogledalo

Ko razmišlja o Sjedinjenju, a ne očekuje tugu Pjesnik izgara u želji, pa mu se ponekad čini

26 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 27

Pjesnik mu se obraća da mu bude zagovornik na unesrećene, pa šute

28 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 29

bi uvrijedio korumpirane uglednike, neosjetljive

3. Treći tok je izrazita klasična poezija – gaze-

Hikmetove pjesme, u težnji za sveobuhvatno-

Bez sumnje, po snazi izraza, variranju motiva,

30 Slovo Gorčina, 31, 2009.

POEZIJA ARIF HIKMET-BEGA

A rif Hikmet-beg Rizvanbegović Stočević, sin

Slovo Gorčina, 31, 2009. 31

32 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 35

tri dokumenta je poslao šejh Muhammed Hazim- sluga nakšibendijskih derviša

36 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 37

38 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 39

muftije šejh Ahmeda, da bi nakon njegove smrti

40 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 41

J edna od prvih knjiga suvremene poezije koju

Slovo Gorčina, 31, 2009. 43

44 Slovo Gorčina, 31, 2009.

prizivati, tamu (uzaludna) slova/ mariju u mean-

Slovo Gorčina, 31, 2009. 45

Tomislav Marijan Bilosnić

D anašnje se pjesništvo nalazi na raskrižju i

46 Slovo Gorčina, 31, 2009.

se rascvjetava cvijet privlačeći nas svojim opo- «Sja luka i kamen.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 47

48 Slovo Gorčina, 31, 2009.

Slovo Gorčina, 31, 2009. 49