{ i jO;

t l1 \..'
l" •

L' \.

MAT I CA H R VAT S KA
BIBLIOTEKA INOZEMNI KROATISTI WIE8LAW BORYS
Knjiga 10.

Urednica
JELENA HEKMAN

Izvršna urednica
v
ROMANA HORVAT
v

CAKAVSKE LEKSICKE
STUDIJE
Praslavensko naslijeđe
Naslov izvornika u čakavskome leksičkom fondu
Czakawskie studia leksykalne
dziedzictwo prasiowiariskie w siownictwie czakawskim
Varšava, SOW, 1999.
Preveo
NINOŽODAN

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 639292
MATICA HRVATSKA
ISBN 978-953-150-795-0
ZAGREB 2007
 Proslov hrvatskome izdanju

o I ci C3/).rocfj
U ruke hrvatskih čitatelja dospijeva prijevod moje knjige
i\'�' "
objavljene na poljskom jeziku još 1999. godine. Ona je posve­
ćena proučavanjima slavenske komponente leksika čakav­
skoga narječja, fondu čakavskoga leksičkog naslijeđa iz epohe
slavenske jezične zajednice (tj. iz praslavenske epohe), saču­
vanome do naših vremena. Proučavanja toga dijela čakavsko­
ga leksika ostaju u sjeni snažno se razvijajućih hrvatsko-ro­
manskih jezičnih dodira, koja danas postižu izvrsne rezul­
tate.
Držim da je u najmanju ruku jednako važnom (a pritom i
starijom) sastavnicom hrvatskoga leksičkoga fonda i leksik
koji su donijeli sa sobom iz prethistorijskih zakarpatskih pre­
bivališta, putujući na jug, jezični pretci današnjih Hrvata.
Svestrana znanstvena obrada leksičkoga naslijeđa iz prasla­
venske epohe u hrvatskome jeziku isto je takvom obvezom
lingvista-kroatista, kao i studija inojezičnih leksičkih utje­
caja.
U slavenskome leksičkom sloju nalaze svoj odraz relikti pr­
votne slavenske kulture u Hrvata, pradavni običaji i prastari
pogledi na okolni svijet. Položaj čakavštine na periferiji sla­
venskoga prostora (Slavije), na granici slavenskog i roman­
skog svijeta (na rubu Slavije i Romanije) ostavio je u tom dije­
lu hrvatskoga jezika svojstveni pečat koji se izražava znat­
nom arhaičnošću, sačuvanošću mnogih prastarih slavenskih
jezičnih crta s jedne strane, i oblikovanom susjednošću sla­
venskih i romanskih elemenata tijekom povijesti dugoga tra­
janja s druge strane. Ta dva obličja čakavštine, konzervativno

5
 i inovativno, savršeno su vidljiva u ukupnom rječničkom fon­
du čakavskoga narječja. Držim da će predmet budućih istraži­
vanja biti isto tako posebna povijest čakavskoga leksika (sva­
kako u svezi s poviješću hrvatskog leksika u cijelosti), a k
tome i povijesnojezične studije o postupnom istiskivanju dije­
la leksičkoga naslijeđa slavenskoga podrijetla, i nerijetkoga
potiskivanja toga naslijeđa u ulozi leksičkih relikata, od stra­
ne ekspanzivnog romanskog, starodalmatskog, talijanskog i
venetskog leksika.
Valja isto tako dodati da spomenuti arhaični karakter ča­
kavštine pogoduje da je njezin leksik posebno važan za rekon­
strukciju praslavenskog leksičkog sloja kao i za utvrđivanje
prvotne geografije izraza mnogih praslavenskih leksema.
Knjiga je plod višegodišnjeg proučavanja etimologije sla­
venskoga rječnika, s posebnim osvrtom na hrvatski narodni
leksik. U njoj su sadržani rezultati pojedinačnih studija ob­
javljivanih u slavističkim znanstvenim časopisima (između
ostaloga i u hrvatskim), u zbornicima kao i u mnogim ranije
neobjavljenim tumačenjima pojedinih čakavskih izraza. Uzet
je u obzir i onaj dio čakavskog leksika koji nije našao svoje
mjesto u Etimološkom rječniku Petra Skoka, ili je u njega
umješten bez etimološkog objašnjenja, ili s razmjerno s disku­
tabilnim odnosno neuvjerljivim objašnjenjem.
Knjiga, dakle, sadrži dopune Skokova rječnika u njegovu
slavističkome dijelu, aktualizira ili korigira dio njegovih odre­
đivanja iz domene hrvatske leksičke etimologije slavenskoga
podrijetla.
Hrvatski prijevod nije samo prijevod poljskog izvornika.
Sadrži, naime, isto tako bitne dopune. Dopunjena je u njemu
leksička građa dobivena iz hrvatskih dijalektainih rječnika
objavljenih između 1999. i 2003., što je ne jednom omogućilo
korekciju već utvrđenog opsega pojedinih izraza na čakav­
skome terenu i tako obogatilo informacije o semantici izraza.
Nažalost,nije nam uspjelo dopuniti knjigu građom iz rječnika
najnovijega datuma, izdanih u međuvremenu,između 2004. i
6 7
2005., pogotovo iz razloga dugotrajnoga nakladničkog proce­
sa kao i zbog toga što hrvatska izdanja do mene stižu s određe­
nim zakašnjenjem; novi rječnici raznih čakavskih govora po­
javljuju se u posljednje vrijeme tako često da je proučavatelju
teško ne zaostajati s tumačenjem njihovih sadržaja. Osim
toga, dodao sam u hrvatskom izdanju i tumačenje dvaju gla­
gola (pručiti 'trošiti bez potrebe, rasipati' i ridati 'gurati'), o
kojima su objavljene posebne studije nakon poljskog izdanja
knjige, a izostavio sam fragment posvećen imenici luća 'gru­
da zemlje',jer je više vjerojatnu romansku etimologiju, od ra­
nije s moje strane sugerirane slavenske etimologije, imenice
luća predstavio akademik Vojmir Vinja u drugoj knjizi njego­
va fascinantnog djela Jadranske etimologije. Zahvalan sam
izdavačkoj kući Matici hrvatskoj na njezinu prihvaćanju i tru­
du pri objavljivanju moje knjige, a posebno njezinoj urednici
Jeleni Hekman.
Posebne riječi zahvale upućujem Ninu Žodanu, koji se pri­
hvatio prevođenja nelakog teksta i mimo poteškoća u kontak­
tiranju sa mnom na znatnoj udaljenosti s uspjehom priveo po­
sao kraju. Srdačno zahvaljujem isto tako akademiku Petru
Šimunoviću, znamenitom stručnjaku za čakavštinu i njezin
leksik, na dobrohotonoj i naklonoj ocjeni ove knjige.
Wiesfaw Borys
Krakov, 24. srpnja 2005.
Uvod

Hrvatsko čakavsko narječje jedno je od rubnih slavenskih

narječja koje se odlikuje znatnom arhaičnošću, ne samo u us­
poredbi s druga dva hrvatska narječja, nego i sa slavenskim
idiomima uopće. Čakavski je rječnik sačuvao znatan broj sta­
rih leksema koje često ne možemo naći u suvremenom i u po­
vijesnom leksičkom fondu riječi u ostalim organskim idiomi­
ma središnjojužnoslavenskog jezika dijasistema. Nerijetko
odgovarajuće leksičke istovrijednice pojavljuju se samo u dru­
gim slavenskim jezicima, a ponekad tek na od čakavskoga
narječja udaljenim slavenskim prostorima.
Važan dio leksičkoga korpusa u čakavskom narječju pred­
stavlja Iječničko blago naslijeđeno iz praslavenske epohe,
koje je jednako prisutno na cijelom središnjojužnoslaven­
skom jezičnom prostoru ili na jednome njegovu dijelu, uz spe­
cifične leksičke čakavizme. Taj dio čakavskoga leksika nije do
danas cjelovito obrađen. Dobar dio građe o čakavskome lek­
sičkom blagu prikupila je S. Zajceva, koja je koristila raznovr­
sne tiskane izvore (rječnici, monografije, dijalektni tekstovi) i
upotpunjavala ih vlastitim terenskim istraživanjima1 ; prema
Zajcevoj, razmatrani su čakavski leksički arhaizmi ipak razli­
čita podrijetla. Praslavenska je baština, uostalom, u hrvat­
skome leksiku obrađena samo djelomično. Taj dio leksika u
hrvatskome te u srpskome jeziku najopširnije je obradio I. po­
pović, koji je isto tako uzimao u obzir i dijalektni leksik2• PO-

Zajceva 1967.
2 Popović 1960; 521-553; posebno o probranim baštinjenim oblicima li
čakavštini v. str. 538.

9
dos!� odgovarajuće hrvatske leksičke građe, pa i dijalektne
neflJetko popraćene zanimljivim opaskama, donosi L Petlev�
u svom nedovršenom radu koji završava slovom m-3• Leksik
prasl�ve�skoga podrijetla u hrvatskom književnom jeziku
. novni oblici. Pored toga razmatram probrane čakavske lek­
obradIla Je. �. Plzl6wna [Oczkowa] 4. Obilnu građu kojom se
problematizIra praslavensko leksičko nasljeđe donose etimo­
loški rječnici, ponajprije rječnik P. Skoka5 i, u manjem opse­
. . .
gu, rJecmk A. Gluhaka,gdje je slika podrijetla hrvatskih izra­
za. ostala .�atamnjena autorovom fascinacijom)}nostratičkim «
etimolOgiJama; odgovarajuću građu uzimaju u obzir i analizi­
raju.�e oba rječni�a u kojima je rekonstruiran praslavenski
lekslcki. fond (SP l ESSJA). Pojedinim hrvatskim izrazima ili
sk�p�n�a izraza posvećene su posebne rasprave i članci, na
prImjer CIklus članaka koji analizira dijalektne (štokavske i
č�a�ske) .riječi praslavenskoga podrijetla, a koje u Skokovu
rJecn�ku msu našle svoje mjesto ili su ostale bez odgovarajuće­
ga etimološkog objašnjenja.6
.u kn�izi su �?alizirani čakavski dijalektizmi, riječi koje ne
p�IpadaJu lekslckome fondu standardnoga hrvatskog jezika.
DIO p��učavanih leks�č�h čakavizama obično se pojavljuje na
?��mcenu prostoru l Ima svoje istovrijednice u kajkavskom
I�lb sto�a��kom narječju, odnosno samo u nekim govorima u
tim naIJeCJlma. Posebno donosim isključivo čakavske izraze
koji u drugim narječjima dolaze u izvedenim likovima u deri�
vatima korijenskih osnova sačuvanih jedino u čak�vštini.
Razmatram isto tako čakavske derivate praslavenskih lekse­
ma koji u narječju nisu sačuvani u oblicima neposrednih kon-
3 Petleva 1971. i 1973.
4 Pizl6wna 1972.
5 Skok ER.
6 Borys � Vlajić-Popović 1987., 1988., 1989. Nekoliko fragmenata tog
.
Ciklusa, kOJI se o�?ose na ��avski l�ksik, uvrstio sam u ovo izdanje pa je,
. oblike u tim miješanim govorima koje se može priznati kao ostatke njihove
dakle, Jasna VlaJlc-PoPOVlC -kao njihova suautorica -utoliko i suautori­
ca ove knjige.
10
tinuanata; takvi izvedeni likovi, bez motivacije na čakav­
skome terenu, ukazuju na to da su u prošlosti u čakavskome
narječju postojali odgovarajući, s vremenom izgubljeni, os­
sičke arhaizme, oblike u prošlosti dobro potvrđene najmanje
u jednome od dvaju preostalih narječja i u novije vrijeme saču­
vane jedino u čakavštini,nerijetko samo u jednom čakavskom
govoru.
Predmet tumačenja gotovo su isključivo riječi koje postoje
u čakavskome narječju7 u novija i u suvremeno doba, od poja­
ve znanstvenih opisa čakavskih dijalekata i s potvrdama u ra­
,
znovrsnim dijalektološkim zbornicima čakavskoga leksika, u
I
razdoblju duljem od posljednjih stotinu godina (tj. od kraja
19. i tijekom gotovo čitavog 20. st.); neke od tih riječi već bi da­
nas mogle biti izvan uporabe u pojedinim govorima, što je ne­
moguće utvrditi bez terenskih istraživanja. Posebno razma­
tram lekseme koji imaju jedino povijesnu potvrdu u čakav­
l
skim pisanim spomenicima,bez potvrda u govorima. Svugdje, i
gdje je to bilo moguće,donosim i obavijesti o povijesnim potvr­
dama za pojedine riječi. Glavni je izvor informacija o povijesti
izraza Akademijin rječnik (AR), koji nerijetko ipak ne sadrži
potpune podatke o obrađenim oblicima i o njihovoj dataciji, a
ne uzima u obzir i mnoštvo baštinjenih oblika iz prošlosti,
ostavivši neiskorištenim (u ranijim svescima u potpunosti ili
djelomično) leksik brojnih zanimljivih čakavskih tekstova
spomeničke vrijednosti, pogotovo onih otkrivenih nešto ka­
snije, ili, pak, onih koji su bili poznati u vrijeme objavljivanja
rječnika. Podatke o povijesti izraza dopunjujem, koliko je to
moguće, podatcima iz drugih izvora (iz starih rječnika i rado-
7 Djelomice uzimam u obzir i građu iz čakavsko-kajkavskih govora (tj.
genetski čakavskih govora koji su prožeti kajkavskima); razmatram one
čakavske osnove.
11
 va o tim rječnicima, iz malobrojnih rječnika ili kazala do odre­ vodi k tomu da utvrđivanje rasprostranjenosti pojedinih riječi
đen�h st�rih č��av:skih tekstova8 i iz stručnih radova koji do­ u govorima i pored truda uloženoga u traženje njihovih potvr­
�unj��u l �OflglrajU AR)9 te iz vlastitih, nužno ograničenih
.
da u svim dostupnim izvorima s cjelokupnoga čakavskoga te­
IstraziVanja nad probranim čakavskim pisanim spomenici­ rena možda i nije do kraja sasvim točno i precizno provede­
ma. no.ll
Geografiju čakavskih oblika (i, u slučaju potrebe, odgova­ Na ovu knjigu nastavljaju se rezultati mojih istraživanja
raj�ći� š�okavski � i �aj�avskih oblika) utvrđujem na temelju arhaičnoga sloja izvornoga čakavskoga leksika, studije o ča­
.
opcIh l dljalektolosklh rječnika, dijalektoloških radova te za­ kavskim izrazima koji su u čakavskome narječju baštinjeni iz
bilježenih tekstova iz pojedinih dijalekata. Do danas nemamo praslavenske epohe zajednice jezika. Ušle su u nju i leksičke
opći čakavski rječnik koji bi sadržavao govorni leksik cjeloku­ rasprave objavljene u raznim poljskim, hrvatskim, srpskim i
pnoga čakavskoga narječja. Pojedini dijelovi čakavskoga tere­ njemačkim publikacijama, 1 2 za ovu priliku dopunjene, kad je
na �isu ravnomjerno leksički obrađeni; uvjetno rečeno, naj­ to bilo potrebno, novijom, ranije nepoznatom ili nedostu­
bolje nam je poznat leksik srednje Dalmacije. Izrazito je osje­ pnom građom te usklađene s izborom iz novije leksikološke i
tan nedostatak iscrpnijih Iječnika veoma arhaičnih govora etimološke literature. 1 3 Dio leksikoloških članaka posvećenih
Kvarnerskog arhipelaga, Hrvatskog primorja i Istre.lo Sve to određenim arhaičnim čakavskim izrazima, novo napisani su i
do danas neobjavljivani članci, napisani za potrebe ove knji­
ge. 14
8 Npr. Malić 1972: 187-225; D. Malić, Žića svetih otaca. Hrvatska sred­
njovjekovna proza, Zagreb 1997., 577-70 7. Nisam imao
mogućnosti kori­
štenja kompjutorskih konkordancija tekstova pojedinih
čakavskih pisaca 11 Nisam imao mogućnosti koristiti građu za planirani dijalektološki at­
(npr. M. Marulića) koje su priređene u Zagrebu.
las hrvatskoga jezika, kojom bi se možebitno dalo utvrditi rasprostranje­
9 �sobito su dragocjene u tom smislu publikacije T. Matića koji je iz hr­ nost nekih u knjizi analiziranih riječi.
vatskih spomenika crpio riječi kojih u Akademijinu lječnik
�
ječi ko e u tom rječniku imaju kasnije datiranu dokum
u nema ili one ri­ 12 Uz pojedine analizirane čakavske riječi uvijek donosim uputnicu na ra­
�
19 7. l 1962 Do današnjega dana nisu objavljene dopun
. . :
entaciju; v. Matić
e Akademijinu
nije objavljeni tekst koji sadrži navedenu bibliografskujedinicu u izvornom
obliku. Izostanak odgovarajućeg bibliografskog podatka označuje da nave­
rJecmku InstItuta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (usp. D.
Malić ' Akademi- deni fragment nije ranije bio objavljivan.
jin rječnik i njegove dopune, RZJ 6-7, 1982., 121-13
9). 13 Neki su od uvrštenih članaka u ovo izdanje bili napisani s drugog mo­
10 Postojeći rječnici (kao dijelovi monografija ili kao pojedinačna izdanja trišta, npr. kad su polazištem oni poljski leksemi koji imaju svoje istovrijed­
)
donose leksički fond samo nekoliko govora s tog terena, npr.
s otoka Cresa nice ili srodne izraze u čakavskome narječju; ti su članci pravodobno redigi­
(grad Cres, Tentor 1909: 186-204; selo Orlec, Houtzagers
v � �
otoka Suska (!lam & al. �95 : 146-185), s Hrvatskoga
1985: 202-407), s
primolja (područje
oko Bakarca I SkrlJeva, RCI), IZ Istre (Vodice, Ribarić 1940:
rani. Dio ovdje uvrštenih radova napisan je i objavljen na hrvatskom ili,
pak, na srpskomjeziku; za potrebe ovog izdanja ti su radovi prevedeni i osu­
128-207· La­ vremenjeni.
?in, Milevoj!; neki od njih, napisani od strane nestručnjaka , ne zadovoljava­ 1 4 Ograničen opseg knjige onemogućava uvrštavanje svih pripremljenih,
�u sve zahtjeve �nanstvene točnosti. Koristio sam i neobjavljeni rječnik novih leksikoloških studija koje analiziraju čakavske (suvremene i povije­
Istarske č�avštme (najvjerojatnije iz okolice Pazina), koji
je priredio S. sne) lekseme, a koji pripadajU praslavenskome leksičkom nasljeđu. Oni će
Stachowski, na predlošku tekstova D. Nemanića (v. Neman
ić 1883. 1884. biti predstavljeni u zasebnoj knjizi. U knjigu nisu ušle ni leksičke rasprave
toloških mono�
1885); za korištenje tog rukopisa i kazala u nekoliko dijalek
posvećene određenim čakavskim leksičkim inovacijama te zajedničkim ča­
grafija zahvaljujem se prof. S. Stachowskom.
kavsko-slovenskim inovacijama.

12 13
1.Leksemi praslavenskoga podrijetla
ograničeni na čakavsko narječje

Važan su dio baštinjenoga čakavskoga leksika iz praslaven­

ske epohe one riječi koje u novije vrijeme postoje samo u ča­
kavskome naIječju ili u pojedinim čakavskim dijalektima,
koje nemaju potvrda u današnjem štokavskom ili u kajkav­
skom naIječju, a nisu zabilježene u štokavskim i kajkavskim
pisanim spomenicima u prošlosti. Riječ je o leksičkim čakaviz­
mirna praslavenskoga podrijetla važnima za rekonstrukciju
praslavenskoga leksičkog fonda te za poznavanje sačuvanog
praslavenskog nasljeđa na središnjojužnoslavenskom je­
zičnom prostoru.

belmo 'mrena, katarakta; bjelanjak'. Imenica belma 'mre­

na' i 'bjelanjak jajeta' potvrđena je u čakavskim govorima
Kvarnerskog arhipelaga i Hrvatskoga primoIja: belma 'mre­
na, leukom' (Cres, Tentor 1909: 188, 1925-1926: 203 i 1950:
7 1), 'bjelanjak jajeta; bolest očiju ovaca: mrena, katarakta',
uz derivat belmek 'bjelanjak jajeta' (Orlec na otoku Cresu,
Houtzagers 1985: 208), belma 'bjelanjak od jajeta' (Bejska
Tramuntana na otoku Cresu, Velčić 40), belma 'bjelanjak ja­
jeta' (Baška na otoku Krku, ČDL III 527), belma 'bjeloočni­
ca', 'mrena, katarakta', 'bjelanjak jajteta' (Susak, Hamm &
al. 1956: 49), beIma 'bjelanjak jajeta' (Hrvatsko primoIje,
RČI 16). Tentor pripominje o postojanju riječi u Vrbniku na
otoku Krku i u obliku biImo u Hreljinu u Hrvatskome primor­
ju (Tentor 1950: 71, usp. još i Zajceva 1967: 86).

15
 Čakavska je riječ ograničene rasprostranjenosti i nema
istovrijednica u drugim hrvatskim narječjima. 1 5 Potvrđena je
u spomenicima crkvenoslavenske redakcije srpskog i bugar­
skog jezika (belbmo 'albugo, leucoma ',Miklošić Lex 53); slo­
venska, pak, riječ helmo 'katarakta' preuzeta je iz drugih sla­
venskih jezika. Točne istovrijednice pojavljuju se na sjeverno­
slavenskom prostoru (npr. starorus. belbmo 'leukom " od 11.
st., rus. belm6, u istom značenju; dijal. 'bjeloočnica', češ.
belmo 'leukom; bjeloočnica', od 14. st.). Riječ je kontinuant
praslav. *belbmo 'bijela, neprozirna mrlja na rožnici oka, leu­
kom'; 16 značenja u slavenskim jezicima prije ukazuju na op­
ćenitije značenje 'bijeli dio čega (npr. oka, jajeta)'.
drešćica 'iver' .17 U hrvatskim i u srpskim dijalektima dobro
je potvrđena imenica trijeska (ekav. treska) ' trijeska, iver',
poznata i u čakavskim govorima, u oblicima treska, triska. Ri­
ječ je kontinuant sveslavenskog i praslavenskog oblika
*treska ' komadić otkrhnutog drveta, trijeska',pored kojega u
sjevernoslavenskim jezicima nalazimo inačice s početnom
zvučnom suglasničkom skupinom dr- (tr- > dr-) i sa
zvučnom suglasničkom skupinom -zg- (-sk->-zg-) u sredi­
ni riječi: *dreska (češ. dfizka, slovač . drezka, ukr. drizky pl.)
te *drezga (polj. drzazga, staročeš. dfiezha, rus. drazga). po­
kazuje se da jedna od tih dviju inačica ima potvrdu isto tako i u
čakavskome narječju.
15 Štokavski oblikbiona (ekav. beona) 'leukom, katarakta; očna leća' (od
18. st.) možebitno je drugotni oblik od *belbmo, sa sekundarnim sufiksom
-na, usp. i slov. dijal. belno 'bolest očiju, zamrež, katarakta'. U tom bi sluča·
ju kontinuant prasl. *belbmo isto tako prvotno bio svojstven štokavskome
narječju. Usp. Skok ER 1 153, Petleva 1969: 174-175, ESSJa II 86.
16 SP I 242, ESSJa II 86-87.
17 Usp. Borys 1985c: 24-25.
16
Imenicadrešćica 'iver' poznata nam je samo iz vrbničkoga
čakavskoga govora s otoka Krka: » kad se cipaju derva, škva­
draju kusi i siku dubca, ontrat ostanu ondi male mervice der­
va, a to su drešćice« (Žic 1901: 163). Tu riječ, s potvrdom u vje­
rodostojnom etnografskom tekstu,koji je pisan izvornim mje­
snim govorom, valja tumačiti kao prvotni deminutiv sa sufik­
som -ica od nesačuvane imenice *dreska. 18 Dakle, mjesna je
čakavska imenica kontinuant praoblika *dreska, koja nam je,
osim u čakavskome, poznata još samo iz sjevernoslavenskih
jezika. 19
dročiti 'probosti, ubosti; stiskati, pritiskati, prignječivati' .
I
Glagol je potvrđen u istarskim čakavskim govorima i u Gradi­
šću: dročiti perf. 'probosti, ubosti, udariti čim oštrim' (Vodice
u Istri, Ribarić 1940: 144, jedino odatle i u RSAN IV 737), a u
gradišćanskih čakavaca dročit 'stiskati, pritiskati, prignječi­
vati' ,zdročit 'stisnuti, pritisnuti, prignječiti' (Gradišće, Kos­
chat 1978: 293), dr'lJčit imperf. 'driicken, pressen ' (Palkovits
49), dročiti 'probiti, probosti, pehnuti (nožem)' (GradR 122),
usp. perfektivni oblik droknut 'probosti, ubosti, npr. nožem'
(Labin u Istri, Milevoj 51).
18 Na postojanje oblika *dreska u prošlosti u ikavsko-ekavskome vrb­
ničkom govoru ukazuje -e- < *--e- ispred tvrdog zubnog suglasnika, a pre­
ma pravilu Mejer-Jakubinskoga. Derivat drešćica vjerojatno je nastao ka­
snije, kada to pravilo više nije vrijedilo; kad bi to i bio rani derivat, očekivali
bismo oblik *drišćica.
19 Vidi SP IV 233-234. ESSJa VIII s.v. *drezga smješta također značenj­
ski različite južnoslavenske riječi: bug. dijal. drezga 'mala, gusta šuma' ,
mak. drezga 'biljke Sium latifolium, Nasturtium officinale', drezgi pl. 'ni­
sko šumsko raslinje', hrv. i srp. drezga, dryezga, drijeska 'biljke Sium lati­
folium, Sium sisarum, Nasturtium officinale, razne vrste vodenih i mo­
čvarnih biljaka'. One ipak pripadaju praslavenskome leksemu *dr�zga
'blatnjav (močvaran) teren, glib, bara, močvara; močvarna biljka; šuma' (v.
SP IV 225 i tamo navedeno starosI. dr�zga 'šuma', srednjebug. d�zga
'šuma, gaj'). U hrvatskim oblicima drijezga, drijeska radi se o drugotno­
mei!.
17
 Čakavski oblikdročiti ima značenjski najbližu istovrijedni­
cu u slov. dijal. dračiti, -čim 'udariti, munuti', usp. inačice s
drukčijim značenjima,npr. bug. dijal. drača ' ljenčariti,bespo­
sleno se skitati; veselo živjeti,bančiti, piti', mak. droči 'dozri­
jevati, bujati, o voću; ljenčariti, besposleno se skitati', staro­
rus. dročiti 'mučiti', rus. 'maziti, razmazivati',dijal. 'dražiti,
razdraživati; uznemirivati, mučiti; dovoditi do iznemoglosti;
podbadati', 'vježbati, uvježbavati ruku za borbu mačem, ko­
pljem'. Te riječi potječu od praslav. *dročiti 'bosti, ubadati,
udarati čim oštrim' (prema sjev. 'dražiti, razdraživati, uzne­
mirivati, mučiti').20 Karakteristično im je zajedničko čakav­
sko-slovensko značenje 'probosti, udariti čim oštrim'.
haz 'križa, donji dio leđa'. Riječ je potvrđena na otocima Hva­
ru, Braču, Visu i Prviću: hDz, haza 'Kreutz, Leden, Ruekenge­
gend ' (Brusje na Hvaru, Dračevica na Braču, ČDL I 2 72, Dul­
čić 1985: 468), haz 'regio lumbalis ' (Brač, AR III 584), haz,
haza 'križa' (Vis, Roki 144), haz (lok. sg. po hazu) 'mjesto na
tijelu poviše stražnjice' (Kursar 1972: 126). Akademijin
rječnik donosi i staročakavsku potvrdu iz Marulićeve Judite
(Split 1521): »krvavo mu oko, crljen biše obraz, brada jur pro­
sida, debel haz«, gdje haz najvjerojatnije označava 'leđa' ili
'križa'21 (AR n. m.). Ta iznimna riječ na južnoslavenskome
prostoru ima istočnoslavensku istovrijednicu: starorus.
ekozo 'koža, uštavljena koža', rus. ehoz m. 'uštavljena kozja
koža', dijal. eh6zy pl. 'deblje nakupine tkiva s unutarnje stra­
ne kože'.
Nesumnjiva je veza čakavskoga somatskog izraza i ruske
riječi, dok zastupljenost leksema na dva međusobno udaljena
20 Vidi SP N 252-254, s daljnjom etimologijom, te o semantičkom razvo­
ju glagola na tlu pojedinih slavenskih jezika. Usp. još ESSJa V 122-123.
2 1 Prema Skoku u tom bi primjeru haz morao označivati 'trbuh (Bauch,
Waust)', (Skok ER I 662).
18
prostora govori u prilog njegovoj arhaičnosti. Nejasno je ipak
njegovo podrijetlo. Skok ga izvodi iz pie. *kheug(h)- 'što na­
duto'22 (ER I 662, prema G. A. Iljinskome). Vasmer ga smatra
posuđenicom iz germ. *husan- 'hlače' (REW III 254, njem.
Hose, u istom značenju). Te starije etimologije dovodi u pita­
nje ESSJa VIII 153 (i daljnja tamo navedena literatura), u ko­
joj se objašnjava rekonstrukcija praslav. *ehozo kao odglago­
ljenog derivata od problematičnog prasl. ehyzati.23 U svjetlu
12 U Pokornog nerekonstruirani oblik.
!l8 Rekonstrukcija praslavenskog oblika *chyzati oslonjenaje, prije svega,
na čak. hizati 'ritati' , kojeje posuđeno iz ukr. dijal chyzuvatysja 'hvalisati
18, hvastati se' i chyžyj 'grabežljiv' (ESSJa VIII 164). Glagol hizati poznat
Je u bračkim i hvarskim govorima: hizati, hiziim 'ritati (se)' (Brač, s primje­
rima iz usmene narodne poezije, AR III 621), hizot 'ritati; ponositi se, pravi­
tille važan' (Dračevica na otoku Braču, ČDL I 268), hizot 'ritati se' (Brusje
na Hvaru, Dulčić 1985: 465); prema M. Hrasti taj glagol na otoku Hvaru
znači 'hodati ponosno uzdignute glave' (Matić 1957: 39.: »U dalmatinskih
ćakavaca i na kopnu i na otocima govori se glagol hizati«); povijesnu potvr­
du nalazimo u Marka Marulića Splićanina u figurativnome značenju 'ritati
II, buniti se' : »ki su moji opori da hizat uz ostan mogu?« (perf. hiznuti 'rit­
nuti se, pobuniti se' AR III 621, 622), i u zadarskoga pjesnika J. Barakovića
U značenju, zasigurno, 'hvalisati se, hvastati se' (Matić n. m.); usp. i zasi­
",mo deminutivni oblik hizucati figo 'ritati se, buniti se' iz 17. st.: »otvrdne
t laiz/lca suprotiva ostanu konšgencije svoje« (u splitskog čakavskog pjesni­
ka P. Radovčića, AR III 622). Cak. hizati bolje je povezivati s riječima kao
Ito su starohrvatski relikti hvistati, {istati 'tući, udarati, biti' , polj. dijal.
IIlawistać, fistać 'ritati se' (pored starijega polj. chwistać 'zviždati'), kaš. fiz­
pc 'ritati se (o konju)', 'bučiti', češ. chvistati 'zviždati', dijal. 'tući, udara­
tl', rus. dijal. chvistat' 'zviždati' , 'liti (o kiši)'. Svi ti oblici spadaju u konti­
nuante prasl. *chvistati 'zviždati' (glagol onomatopejskog podrijetla, V. ES­
&Ja VIII 125, usp. još i SEK II 145). Na to posebno ukazuju izmijenjeni liko­
",lagola u čakavštini i u kajkavštini: čak. hezot, hezon 'ritati (se); 'hvastati
.' (Brusje na Hvaru, ČDL I 267, usp. heznut 'šibnuti, udariti ne odviše
J.ko·, Dulčić 1985: 464), staročak. hovizati 'ponositi se (?)' iz komedije
Hvarkinja M. Benetovića, iz 16. st., (v. Matić 1957: 38), kajk. hezgiiti 'ritati
(II" (Virje , Herman 1973: 82). Ta skupina ekspresivnih glagola zahtijeva
19
danas poznate građe čini se sigurnim da je čak. haz ( > hDz)
kontinuant prasl. *ch'bz'b, pri čemu podrijetlo praslavenske
riječi nije utvrđeno.
holjev(a), hovelja 'čarapa (ženska),. Riječ je poznata u go­
vorima Kvarnerskog arhipelaga i u Istri: kOjev f. 'čarapa'
(Dobrinj na Krku, Jelenović 1962: 238 i 1973: 217),24hojevi pl.
'bječve' (Omišalj na Krku,AR III 649), holjev f. i holjeva 'tibi­
ale '(Istra, Nemanić 1884: 569, 534), h'Oljova 'čarapa' (i ho­
ljovlina 'čarapa','šaljivi naziv za malo uvrnutu osobu', Labin
u Istri, Milevoj 72), kOljef, holjev'i 'stockig' (also 'sock'?, Or­
banići u Istri, Kalsbeek 1998: 453), holjova 'čarapa' (Pićan u
Istri, Ružić 40). Oblik holjeva potvrđen je u čakavskim gla­
goljskim Postilama iz 16. st. (AR n. m.). U krčkim govorima
nalazimo i oblik s premetanjem suglasnika hovelja > hojeva
[» obuća su postoli i hoveje. Hoveja je od velni, ali od bunbaka
(ma redko) upletena« ] (Žic 1901: 40), s potvrdom od 17. st.
(hovele čami, 1639., Strohal 1911: 24).
Čakavska riječ ima istovrijednice u sjevernoslavenskim je­
zicima: staročeš. cholava 'komadić platna za obavijanje', češ.
dijal. cholevy pl. 'gornji dio obuće, sare', polj. cholewa 'gornji
dio čizme',staropolj. 'vrsta obuće,solea' (15. st.), kaš. x'Olava
'sara; gornji dio čarape koji obuhvaća potkoljenicu', donjoluž.
ch6lowy pl. 'hlače', dijal. 'čarape', ch6lowka 'čarapa bez sto­
pe', gornjoluž. cholowa 'nogavica', pl. cholowy 'hlače', rus.
dijal. cholj{wa 'sara', ukr. choljava, chaljava i bjelorus.
chaljava, u istom značenju. Sve su to kontinuanti prasl .
detaljnije istraživanje koje bi obuhvatilo svu hrvatsku i slovensku građu.
Skok s.v. hizati (ER 1 670) ne navodi i podrijetlo te riječi; on u svom članku
samo sugerira: »ako je u vezi sa hincati [starokajk. hincati se 'coitum appe­
tere (o konju)'], može biti isti korijen koji uhitati, sa-izati < lat. -idare mje­
sto -icati«.
24 Jelenović 1973: 217 pogrešno drži da -j- u toj riječi potječe od *d'(tj. po­
grešno povezuje tu riječ s hojfvat 'ići').
20
·choleva : *cholava 'ono što obuhvaća, okružuje, štiti: komad
platna za obavijanje (npr. noge), vrsta čarape, sara' (derivat
od prasl. *choliti okruživati, obuhvaćati, štititi'). 25
ježa 'lijeha'. 26 Imenicaježa poznata je samo u nekim čakav­
skim govorima u Dalmaciji. Prema Akademijinu rječnikuježa
'lijeha' potvrđena je » U naše vrijeme u sjevernoj Dalmaciji« ,
što potvrđuju i dva primjera iz mjesnih govora, jedan s otoka
Brača i drugi bez bliže lokalizacije (AR IV 618). Noviji dijalek­
tni rječnici potvrđuju postojanje apelativaježa na srednjodal­
matinskim otocima: u značenju 'lijeha' na otoku Braču (ČDL
I 378), u Selcima pr'istava 'obrađena površina zemlje, njiva'
(Vuković 151) te u značenju 'ograđeni komad zemlje (obično
na kraju parcele, u jarku koji dijeli vinograd ili polje od neo­
bradive zemlje ili pak zemlju između stijenja, kamenja), na­
mijenjen uzgoju povrća' (Dulčić 1985: 490).
Riječ koja nas zanima dobro je potvrđena u srednjodalma­
tinskoj toponimiji: na otoku Braču su česti mikrotoponimi
Ježa i pl. Ježe (Jete), Ježula (Šimunović 1972: 272), i na otoku
Šolti u obliku Ježa (Šimunović 1987: 161).
Sada raspolažemo dokazom da oblikježa postoji najmanje
osam stoljeća. Potvrđuje ga Povaljska listina, ćirilički spome­
nik u kojemu su zacrtane međe samostana sv. Ivana u PovIji­
ma. U dijelu toga pravnoga teksta iz 1250. čitamo: » i se zemle
SUth s(ve)tago Ioanna Vh Povhlahh: okladh Velakh i eže oboe
na buru ega i na jugh i veše ['više '] ega dva oklada « �
se da je zapis eže u navedenome tekstu potvrda mikrotoponi-
25 Vidi Slawski SE I 74-75, ESSja VIII 59-60, Popowska-Taborska &
Borys, 1996: 176.
26 Borys 1992b.
27 Povaljska listina. Latinska transliteracija teksta [D. Malić], [u:] Ob­
ljetnica povaljske listine i praga 1184-1984., Brački zbornik 15, Supetar
1987., 15.
21
 ma Ježe pl., i danas čestog na otoku Braču (v. Malić 1988:
193). Možemo ipak ustvrditi da u navedenoj rečenici imamo
potvrdu apelativa (j)eža. Na to upućuje sintagma eže oboe (i
dakako,u tekstu se spominju dvije takve parcele),kao i smisa­
o cijele rečenice. Mislim da to mjesto u pravnome tekstu treba
razumjeti tako da je kao samostansko vlasništvo navedena
parcela oklad Yeljak zajedno s posebnim dijelovima obradive
zemlje na sjevernoj i na južnoj strani te (iste) parcele (ježe obo­
je, tj. sjeverna i južnaježa). Podatci u navedenome tekstu, uz
spoznaje o semantici apelativaježa u suvremenim čakavskim
dijalektima, upućuju na zaključak da je polovicom 13. st. ime­
nicaježa označavala zasebnu parcelu koja se nalazi na kraju
druge, veće parcele (na kraju obradiva polja ili vinograda).
Vjerojatno je u to vrijeme apelativježa označavao čime odije­
ljen komad obradive zemlje od glavne parcele, koji se nečim
isticao (možda namjenom za uzgoj povrća).
Čakavski oblikježa pripada pučkim terminima koji su po­
vezani s obrađivanjem zemlje,28 a imao je i ulogu topografskog
apelativa koji je s vremenom postao vlastito ime (mikrotopo­
nim). Sama uporaba riječi bila je povezana s teškim dalmatin­
skim zemljoradničkim uvjetima, gdje se u svrhu obradivosti
zemlje nastojalo iskoristiti svaki pa i najmanji komad obradi­
ve površine. Dakle, sasvim sigurno je starije značenje 'kraj
parcele, obradive zemlje', dok je značenje 'lijeha (u vrtu)' bez
sumnje sekundarno.
Budući da je čak.ježa potvrđena dosta rano, već polovicom
13. st., možemo ustvrditi da pripada izvornoj čakavštini. To
potvrđuje i postojanje točne istovrijednice sa srodnim znače­
njem na slovenskome terenu. U Pleteršnikovu rječniku ime­
nica ježa, pored drugih značenja (koja pripadaju prasl. *eža
28 Usp. još i P. Šimunović, Povlja u doba Povaljske listine i Povaljskog
praga, [u:] Obljetnica Povaljske listine i praga 1184-1984, Brački zbornik
15, Supetar 1987., 132.
22
'ustava, nasip, jaz; kanal, jarak'), ima i značenja srodna pro­
tumačenoj čakavskoj riječi, naime potvrđena u govorima Do­
nje Krajine 'međa uzduž polja uz cestu' (» meja ob njivah kraj
ceste«) ili, vjerojatnije, 'pojas neobradive, travom obrasle ze­
mlje između polja duž kojih prolazi cesta',uz nesumnjivo dru­
gotno značenje 'tratina,busen (der Rasen)' (PIet I 371). Dija­
lektno značenje 'komad zemlje obrastao raslinjem, tratina,
busen' iz dolenjskih govora bilježi i SSKJ II 235 (s. v.ježa 2, uz
tamo navedena značenja: 'strmi del med (delno) vodoravnim i
ploskvami pri terasastem svetu ', dijal. 'nagnjen svet, strmi­
na ). Budući da u slovenskom jeziku postoje dvije homonimne
'
imenice ježa, nije sasvim jasno kojem apelativu pripadaju to­
ponimi Ježa, Na Ježi, VJeži (Bezlaj 1956-1961. I: 241). Vidlji­
va je samo srodnost oblika i semantička bliskost čak. ježa
'kraj parcele' i slov. dijal.ježa 'međa duž polja uz cestu',jer u
oba slučaja leksem označava kraj, rub, ivicu obradive zemlje,
koja graniči s terenom što se ne koristi u poljodjelstvu.
Navedene riječi pojavljuju se na dva udaljena terena (Dal­
macija i Donja Krajina) koji nisu međusobno u izravnom dodi­
ru, što govori u prilog izvornim značajkama leksema (pogoto­
vo stoga što se ne može izdvojiti odgovarajuća strana riječ
koju bi dalmatinski Hrvati posudili Slovencima i obrnuto).
Dakle, utemeljena je tvrdnja da čak. ježa i slov. ježa valja
ubrojiti među dosta bliske čakavsko-slovenske istovrijednice
te da su to vjerojatni arhaizmi, relikti staroga slavenskoga
leksičkoga sloja sačuvani na dva udaljena dijela južnoslaven­
skoga prostora.
Za utvrđivanje prvotnoga fonetskog oblika i etimologije
razmatranih riječi, prije ostalih važan je čakavizamježa koji
nas upućuje na etimološko *e-, kao u čak. jedin, jedva, jela,
jelen, jesen « prasl. *edinb, *ed(b)va, *edla, *elenb, *esenb).
U srednjodalmatinskim čakavskim govorima prvotno *e- na­
stavljaji- (npr. jid, j'idro, j'i st,jfn,jfzda,fizait < prasl. *edb,
"'edro, *esti, *emb, *ezda, *ezditi), ali se davnije *je- razvilo u
23
 *ja- (npr. *jad,jahot < *jed'b, *jechati). Dakle, čak.ježa i slov.
ježa moramo izvoditi iz praoblika *eža. Analizirane riječi zato
ne mogu biti etimološki potpuno jednake s hrvatskimjaža (di­
jal. jažva) 'kanal, odvodni jarak; pregrada, nasip, jaz', slov.
ježa (dijal. jciža) 'ustava, nasip; bedem; škrapa; strmina,tera­
sasto položen teren', koje valja izvoditi iz prvobitne riječi
*(j)eža « *ez-ja), a koje su bez sumnje u svezi, pa i seman­
tičkoj, s prasl. *ez'b 'prirodna pregrada na rijeci, jezeru;
umjetna pregrada, brana na rijeci, jezeru' ( > hrv. jaz, slov.
jezJ.29 Odatle proizlazi da su u ranijem razdoblju razvoja juž­
noslavenskih jezika supostojali paralelni leksemi *eža 'kraj
obradive zemlje, granica između obradive i neobradive povr­
šine' i *(j)eža 'jaz, ustava, nasip; kanal, odvodni jarak',koji se
razlikuju u vokalizmu korijenskoga samoglasnika (još ranije i
u dužini samoglasnika) i u značenju.
Čak. ježa i slov. dijal. ježa izolirane su riječi na slaven­
skome prostoru (u najboljem slučaju može se govoriti o njiho­
voj daljnoj srodnosti s prasl. *ezero 'jezero'). Te riječi ipak
imaju odgovarajuće fonetske i semantičke istovrijednice u
baltičkim jezicima: lit. ežia: eže: eže (: ažia) 'der Rain, Feld­
rain, Grenzrain; die Feldmark ', 'die Furche zwischen zwei
Beeten " 'das Gartenbeet " 'die Grenze " 'die flasche Stelle ',30
latv. eža 'der Feldrain, die Feldscheidung ', 'das Garten­
beet ',3 1 usp. i staroprus. asy < */aze/ (s vokalizmom kao i lit.
ažia) 'Rain' . 32 Baltički izrazi vode do prabaltičkog oblika
*ežia < *ež-ia,33 dakle do oblika koji u cjelosti odgovara sla-
29 Usp. SP VI 166-169.
30 A. Kurschat, Litauisch-Deutsches Worterbuch, l, GOttingen 1968.,
534. Usp. još i LieutuviI{ kalbos žadynas, II, Vilnius 1969., 1 167. i 1169.:
'granica parcele i polja, međa', 'lijeha'.
3 1 K. Muhlenbachs Lettisch-deutsches Worterbuch. Redigiert, ergiinzt
und fortgesetzt von J. Endzelin, l, Riga 1923�1925., 572.
32 V. N. Toporov, Prusskij jazyk. Slovar 'A-D, Moskva 1975., 120�121.
33 Trautmann 73, usp. još i Pokorny 291.
24
venskome praobliku *eža < *ez-ia rekonstruiranome na te­
melju čakavske i slovenske riječi. Jednak im je izdvojeni kori­
jen (s pravilnom podudarnošću prasl. *-z-: prabalt. *-ž-), te
s jednakom strukturom riječi (sufiks * -ia).
Pritom je bitna podudarnost značenja: u baltičkim, kao i u
južnoslavenskim jezicima, leksem označuje 'kraj, granicu nji­
ve, polja, parcele', u obje jezične skupine čak je prisutno, po
svemu sudeći, isto sekundarno značenje ' lijeha u vrtu'. Sve to
govori u prilog zajedničkome podrijetlu južnoslavenskih i bal­
tičkih izraza. Analiza navedene građe omogućuje rekonstruk­
ciju baltoslavenske i sveslavenske imenice *ežia, povezane s
terminologijom poljodjelstva, a koja je još u baltoslavenskoj
epohi morala označivati 'kraj obradive zemlje, granicu izme­
đu obradive i neobradive površine'. Takvu baltoslavensku re­
konstrukciju (*ežia - f. 'Rain ') nalazimo već u Trautmanna
(n. m.), ali se njegova rekonstrukcija oslanja isključivo na bal­
tičko stanje, bez razmatranja slavenske građe (spominje se
samo prasl. *ez'b, dakle izraz s drukčijim vokalizmom,različi­
te građe i semantike).
Baltoslavenski oblik *ežia nesumnjivo je u srodstvu sa se­
mantički bliskim germ. ezr 'kraj, granica, rub'. Rekonstrui­
rani je baltoslavenski leksem derivat sa sufiksom *-ia, vjero­
jatno formiran od praindoeuropske osnove *egh-, s potvrdom
II prasl. imenici *ezero (: *ozero), *ezero (: *ozero) 'jezero', lit.
ežeras, dijal. ažeras, latv. ezers, staroprus. assaran n., u istom
značenju. 34 U daljnjem srodstvu s razmatranim oblicima os­
taje već spomenuto prasl. *ez'b (i derivat *eža) < pie. *egh-.35
Razmotrene južnoslavenske riječi obogaćuju popis nesum­
rijivih južnoslavensko-baltičkih leksičkih veza. Zanimljivo je
34 SP VI 73�75, s daljnjom literaturom, Pokorny 291�292.
35 V. SP. VI 166�169. S.v. eža 1. umetnute su i riječi koje ovdje povezujem
B praoblikom *eža (isto tako li ESSJa VI 60). Za razliku od ranijih radova li
25
 i to da dijalektna riječ ima točne baltičke istovrijednice, iako
je ograničena na nevelikom hrvatskom i slovenskom prosto­
ru. Nije isključeno da je rekonstruirana imenica *eža, koja
pripada baltoslavenskom leksičkom sloju, imala prvotno veću
rasprostranjenost, bar na južnoslavenskome prostoru. Ne­
mamo za to, ipak, nikakvih dokaza. Vrijedna pozornosti je i
pripadnost razmatranoga leksema slavenskoj i baltičkoj ter­
minologiji poljodjelstva, očigledno onome njezinu dijelu koji
je nastao u praslavenskoj epohi.
Dakle, čak. ježa nadasve je zanimljiv i reprezentativan slo­
vensko-čakavski arhaizam u dodiru s baltičkim i slavenskim
leksemima.
jušiti se 'ljutiti se, srditi se, dražiti se, uznemiravati se; bje­
snjeti (o vjetru)'.36 Glagoljusit se,jušin se zabilježenje na oto­
ku Hvaru u značenju 'die Ohren anlegen zum Stap, zur Ab­
wehr ansetzen (v. Tier) ', (ČDL I 387, s primjerom iz Brusja);
rječnik bruškoga govora donosi nešto drukčije značenje te ri­
ječi: 'dražiti se, uznemiravati se, žigati se, uspaljivati se, od
ljutine, straha, strasti (obično se kaže o živinama kada napi­
nju uši, a o čeljadetu kad je razdraženo, uspaljeno)' (Dulčić
1985: 492). Potvrdu ima i oblik s prefiksom na-: najuš'it se
'sich erregen; gereizt,zomig werden ' (ČDL 1601,s primjerom
iz Brusja) = 'uspaliti se (od ljutine, straha, strasti)' (Dulčić
1985: 545), najušen 'gereizt, erregt ' (ČDL I 601, s primjerom
iz Dračevice na otoku Braču). Vrijedne su pozornosti potvrde
glagola iz Trogira i s otoka Visa, s dostatnim podatcima o nje­
govu davnijem značenju: juš'it (se),jušin (se) 'dražiti (se)'
(Trogir, Geić & Šilović 104),juslt se,jusin se 'ljutiti se, srditi
se; bjesnjeti, snažno puhati (o vjetru)' (Komiža, Božanić
SP VI 169 ipak je primijećena mogućnost rekonstrukcije praoblika *eža
(usp. SP VI 76) uz navedene baltičke istovrijednice.
36 Borys 1990a.
26
1996: 48),juSit (se) 'dražiti (se),žigati,raspaljivati (se), od lju­
tine, od strasti' (Vis, Roki 206), i s prefiksima najqsit (se) 'uz­
buditi (se),razdražiti (se),iživcirati (se)' (Geić & Silović 158),
raijufit se 'razljutiti se,naljutiti se; pojačati (o vjetru)' (Boža­
nić 1996: 70). Budući da drugi hrvatski izvori slične riječi ne
bilježe, možemo zaključiti da se radi o čakavskome dijalektiz­
mu s ograničenoga prostora srednjodalmatinskih govora
(Trogir, Hvar, Brač i Vis).
Značenje koje navodi ČDL s.v. jusit se možebitno upućuje
na vezu glagola s imenicom uho (pl. uši), odnosno na ispada­
nje početnogj- ispred u-,usp. čak.justa 'usta'. Pa ipak, duži­
na korijenskoga samoglasnika i položaj naglaska u glagolu
jusit se onemogućuju njihovo etimološko povezivanje (čak
ako ono i postoji u svijesti suvremenih čakavskih govornika)
jer bismo očekivali oblik *jušit se. Osim toga, iz citirane građe
proizlazi da razmatrani glagol zapravo znači 'dražiti se,živci­
rati se,srditi se,ispoljavati nemir,razdražljivost,uzbuđenje';
značenje, pak, 'spuštati uši' (ili možda 'strići ušima') drugot­
no je, povezano s načinom iskazivanja uznemirenosti, uzbu­
đenosti, razdraženosti u životinja.
Fonetski oblik i semantika čakavskoga glagola upućuju na
njegovu očitu povezanost s bliskim mu sjevernoslavenskim
izrazima: polj. juszyć 'dražiti, podbadati, poticati na gnjev,
buniti, uzbuđivati'juszyć si� 'ljutiti se, kipjeti od ljutine', roz­
juszyć 'poticati na srdžbu,rasrditi',razjuszony 'onaj kojegaje
netko rasrdio, koji je pao u bijes', davnije zajuszyć si� 'razbje­
snjeti se, razjariti se' (16. st.), ukr. razg. raz 'jušyty 'razljutiti,
rasrditi, iznervirati koga',raz 'jušytysja 'razljutiti se, rasrditi
se, iznervirati se', zajušytysja 'postati ljut, srdit', bjelorus.
raz 'jušyc' 'izbaciti koga iz ravnoteže, dovesti koga u stanje
razdraženosti, srditosti', raz 'jušycca 'rasrdititi se, razljutiti
se'.
Pored navedenih, nesumnjivo prenesenih značenja, isto­
vrijedni glagoli u nekim sjevernoslavenskim jezicima imaju
27
 konkretna značenja: polj.juszyć'šikljati krvlju, krvariti (o ži­
votinjama, posebno o medvjedu)','mazati krvlju,zakrvaviti "
dijal. rozjuszyć si�'raskrvariti se', staropolj. zjuszyć si�'zakr­
vaviti se', ukr.jušjty'liti, teći u velikoj mjeri (npr. o krvi )', di­
jal. roz 'jušyty 'razbiti do krvi (npr. nos, lice)', roz 'jušytysja
'razmekšati se, postati glibovitim, npr. o cesti'.
Navedeni sjevernoslavenski glagoli imaju imeničku moti­
vaciju na tlu pojedinih jezika: polj.jucha'životinjska krv' (te
pogrdno za ljudsku krv),staropolj . i dijal.'čorba od proključa­
la mesa, juha priređena od životinjske krvi, (crna) juha',
'(biljni) sok, umak', ukr. dijal. jucha 'čorba, mesna, riblja
jl}ha (itd.)', jucha 'Blut, Blutjauche, Eiter; Suppe, Bruhe '
(Zel), bjelorus. razg. jucha 'riblja juha, riblja čorba','krv'.
Imenica je očito sveslavenska (nije nam poznata jedino potvr­
da u jeziku polapskih Drevljana), a vodi do prasl. oblika *ju­
cha « *ious-4i), s poveznicama u drugim indoeuropskim jezi­
cima. 37 Njegovi kontinuanti u slavenskim jezicima upućuju
na pretpostavljeno prvotno značenje'vrsta jela (čorbe, juhe),
priređena od (kuhanog) mesa, od životinjske krvi' . 38 Od toga
kulinarskoga značenja moralo se na dijelu slavenskog prosto­
ra razviti sekundarno značenje 'životinjska krv',39 usp. još
npr. njem. razg. die rote Bruhe'krv'. Takvo sekundarno zna­
čenje potvrđeno je u poljskom, ukrajinskom i u bjeloruskom
jeziku, s tragom u slovenskome (juha ' krv s gnojem', u Vodni­
ka, Bezlaj ES I 233.).
Kao što vidimo, polj.juszyć (si�), ukr.jušj ty(sja), bjelorus.
jušyc '(ca) motivirani su oblici preko polj. jucha, ukr. jucha,
usp. još i možebitno nezavisnu tvorbu češke pučke riječi zaji­
šiti 'zagustiti što zaprškom' (:jicha 'zaprška'), donjoluž. za-
37 Vidi npr. ESSJa VIII 193.
38 Usp. Machek ES2 226.
39 Vidi Schuster-Šewc 465.
28
jušys 'onečistiti životinjskim izlučevinama' (jucha 'izlučevi­
ne, stajski gnoj u tekućem stanju'). Ti su denominativni gla­
goli prije svega značili 'krvariti, šikljati krvlju', odnosno
'oblivati se, natapati se krvlju' u povratnom obliku, dakle u
svezi sa značenjem'životinjska krv' osnovne imenice (iz gra­
đe su vidljivi i tragovi povezanosti izvedenoga glagola sa stari­
jim značenjem 'jušno jelo, čorba, juha', usp. ukr. jušjty 'liti
le', roz 'jušytysja'razmekšati se, postati glibovitim'). Od zna­
čenja 'krvariti', 'oblivati se krvlju' razvilo se sekundarno,
preneseno značenje'osjećati, pokazivati nemir, nadraženost,
razdraživati (se), ljutiti (se), razbješnjivati (se)', s osloncem
na promatranju fizioloških simptoma određenih emocional­
nih stanja i s posljedicom nagle zacrvenjenosti tijela ili nekih
dijelova tijela, što je prouzročeno pritjecanjem krvi, usp. još
npr. polj. krew kogos zalewa (kao posljedica uzbuđenja, srdž­
be, zlobe, gnjeva).
Provedeno tumačenje sjevernoslavenske građe pomoći će
nam u utvrđivanju podrijetla čak. glagolajušU se, koji nema
istovrijednica na ostatku južnoslavenskoga prostora. For­
malno gledano taj glagol ima motivaciju na čakavskome tere­
nu: čak. juha 'juha, mesna juha; tekućina' (ČDL I 884) =
itok. juha, dijal. juva, kajk. juha 'juha, čorba', (prema AR
'voda u kojoj se kuhalo meso što se jede, npr. goveđe, bravIje,
kokošje, riblje, te se i sama srče ili pije kao hrana'), ist. dijal.
java' sok od kiselog kupusa' . Derivacijujuha �jusU se potvr­
đuje podudarnost naglasno-prozodijskih osobina osnovne
imenice i izvedenoga glagola. Pa ipak, stvarna potvrda znače­
rija glagola'pokazivati nemir, razdraženost, uzbuđenje' u ča­
kavskome nalaže da osnovna imenica mora isto tako imati
značenje'(životinjska) krv'. Međutim, ono u čakavskome (i u
drugim hrvatskim narječjima) nije potvrđeno.40 Dakle, čak.
40 Jako nesiguran trag toga značenja mogli bismo pronaći u hrv i srp. di­
Jal. (?)jušika 'tekućina koja nastaje u guki (u vrijedu ?) kao posljedica tru-
29
jusit se �a hrvatskome prostoru ima isključivo formalnu, ne i
semantičku motivaciju. U tome se razlikuje od gore spomenu­
tih sjevernoslavenskih ekvivalenata, dok izostanak seman­
tičke motivacije u ovome slučaju govori u prilog arhaičnim
obilježjima čakavske riječi.
U svjetlu dosadašnjih razmatranja, čini se malo vjerojat­
nim da je čak. juSit se nastalo na hrvatskome prostoru, neovi­
sno o sjevernoslavenskim istovrijednicama. Kada bi ta riječ
bila hrvatski ili, pak, samo čakavski derivat, tada bi osnovna
imenica u hrvatskome u prošlosti morala označivati 'krv', a
za to nemamo nikakvih dokaza. I što je još važnije, morali bi­
smo u tom slučaju prihvatiti da je semantički razvoj glagola
na dijelu sjevernoslavenskoga prostora samostalno proveden
te da je na hrvatskom (čakavskom) tlu dao, na kraju, isti re­
zultat. Nameće se zaključak da čak.jus1t se,jušin se i njegovi
sjevernoslavenski ekvivalenti imaju zajedničko podrijetlo,
odnosno da nastavljaju pras!. glagol *jušiti (se), *jušQ (se).
Praslavenski oblik jušiti (se) nije rekonstruiran u etimo­
loškoj literaturi (nema ga ni ESSJa), u kojoj se očito smatra da
su sjevernoslavenski glagoli lokalni derivati kasnijega posta­
nja (usp. bilješku F. Slawskog o polj.juszyć - »noviji deminu­
tiv odjucha 'krv').41 Etimolozima ipak nije bio poznat čakav­
ski glagol, koji baca novo svjetlo na podrijetlo istovrijednih
mu zapadnoslavenskih i istočnoslavenskih oblika. Danas po­
znata rasprostranjenost te riječi i njezina semantika, uz pose­
ban status njezinih čakavskih kontinuanata, upućuju nas na
zaključak da je oblik *jušiti (se) praslavenski derivat, tvoren s
pomoću plodnog formanta -i- od imenice *jucha '(životinj-
ljenja krvi i gnoja, gnojni iscjedak (?)', v. RSAN IX 16. Ipak, ne znamoje li to
pučki izraz (poznatajejedino potvrda iz medicinskoga teksta iz 1875), zna­
čenje (koje sam izveo na temelju primjera) mogli bismo izvoditi i iz 'jelo od
kuhana mesa, juha' ili iz tome sličnoga značenja.
41 Slawski SE I 594.
30
Ika) krv'. Praslavenski oblik *jušiti zasigurno je značio 'kr­
variti, liptati krvlju', *jušiti se 'oblivati se, plaviti se krvlju',
od kojega se u dijelu slavenskih narječja razvilo preneseno
značenje 'pokazivati znakove nemira, razdraženosti, iskazi­
vati srditost'. Ograničena rasprostranjenost kontinuanata
tog glagola na slavenskome prostoru ukazuje da je riječ vjero­
jatno bila praslavenski dijalektizam te da je nastala u razdo­
blju jezične diferencijacije praslavenskoga prostora.
lab 'lubanja' .42 U govoru sela Orlec na otoku Cresu zabilježe­
na je imenica [(ib (mjesni izgovor lap, u tome govoru svojstve­
nom gubitku zvučnosti u izgovoru šumnih suglasnika), lok.
Ig.labu!labU 'lubanja' (Houtzagers 1985: 284) . Istu imenicu
lOb 'lubanja, glava' navodi noviji Iječnik tzv. Bejske Tramun­
tane (dakle okolice Belog na Cresu) s napomenom da je u upo­
rabi samo u izričaju 'uvaj to kako oko va labu! (Velčić 195).
Oblik i značenje te imenice, bez potvrde izvan čakavskoga
naIječja, pokazuju da je to iznimna čakavska istovrijednica
Ilov. leb, leba 'lubanja, čelo', bug. l'bb 'lubanja', crkvenosl.
l'bb'b 'lubanja' (u starocrkvenos!. jedino pridjev l'bbbn'b :
l'bbbno mesto 'Golgota'), rus. lob 'čelo', ukr. lob 'čelo, glava',
čeA.leb, slovač. leb, polj. leb 'životinjska glava; (pogr.) ljudska
pava'.
Navedene su riječi kontinuanti prasl. *l'bb'b 'lubanja' (dru­
IOtno je pogr.' glava, čelo ' ).43 U creskoj čakavštini postoji dvo­
Jaki kontinuant starih polusamoglasnika *b i *'b ( > starohrv.
·a), e i a, ovisno o dužini sloga. U govoru sela Orlec, kako to
pokazuje Houtzagersova građa, tipičan je razvoj kratkih (na­
lluenih i nenaglašenih) polusamoglasnika u e, te dugih u a,
npr. bečva, kesno, steza, cvitek (ali i lahki, lagat), pored dan,
I4st, stablo « *stablo), gen. pl. otac « otac, usp. nom. sg.
61 Borys & Vlajić-Popović 1987 : 96-97.
411 Vidi Sl:awski SE V 90, ESSja XVI 225-228.
31
otec), gen. pl. cvitak « *cvftak, usp. nom. sg. cvitek). Dakle,
zap « lab), lok. sg. labu i labU (drugi oblik od starijega *labU,
usp. i akcentuaciju, npr. čak. oblik iz Senja lok. sg. danu,
panju) treba promatrati kao kontinuant prasl. *lbbb, s time
da taj oblik donosi i zanimljive podatke o prvotnoj akcentuaci­
ji praslavenskoga leksema.
Iznimno je čak. lab do danas jedini dokaz o tome da je na hr­
vatskome prostoru postojao kontinuant prasl. oblika *lbbb . U
Akademijinu rječniku s.v. laban konstatira se da »riječi lab
nema u našem jeziku« . Izvedeni pridjev laban (labbnb) potvr­
đen je jedino »U rukopisima crkvenijem jezikom pisanima«
(Daničić), isključivo u sintagmi mesto lbbno (labnoje) 'Kalva­
rija, Golgota', zasigurno crkvenoslavenskoga podrijetla, usp.
starocrkvenosI. mesto lbbbno, u istom značenju. Oblik lob 'lu­
banja' očiti je rusizam,prema RSAN potvrđen jedino u pjesni­
ka Jovana Sundečića, a ruskoga je podrijetla i istočnojužno­
slavenski oblik lobanja u Srbiji (usp. Skok ER II 322) . Skok,
naime, ustvrđuje da imenica *lbbb postoji u drugim slaven­
skim jezicima, odnosno da nije poznata u hrvatskome jeziku.
Zato su na hrvatskome i na srpskome prostoru dobro potvrđe­
ni srodni izrazi s prastarom razlikom u korijenskom vokaliz­
mu, npr. lubanja (glubanja) (v. Skok n. m.).
lajati 'spremati se na odlazak; istjerivati koga' .44 Taj nam je
glagol poznat jedino iz bruškoga govora na otoku Hvaru:
loj'at, lojon 'spremati se i odlaziti (tmurno,sumorno spuštene
glave)',lojat koga 'činiti da tko ode, tjerati koga', i s prefiksi­
ma: izlojat, -lojon 'udaljiti se; otjerati, odagnati; istjerati
koga',prolojat, -lojon 'nestati, izgubiti se; primorati koga na
odlazak' (Dulčić 1985: 483, 522, 628).
Iz navedene građe proizlazi da je razmatrani glagol nepre­
lazan (lojat 'spremati se i odlaziti', izlojat 'udaljiti se',pro-
44 Borys 1990b: 41-42.
32
l6jat 'nestati, izgubiti se') i prijelazan (lojat koga 'činiti da
tko ode, istjerati', izlojat 'otjerati, istjerati',prolojat 'primo­
rati (koga) na odlazak').
Za etimologiju riječi važno je odrediti prvotni oblik. Dvoja­
ko podrijetlo a u bruškome govoru (gdje je došlo do identifika­
cije o i a) nudi nam dvije mogućnosti: stariji oblik *lajati,
l6jam ili *lajati, lajam. Tumačenje obiju eventualnih hrvat­
skih i slavenskih teoretski mogućih istovrijednica starijih
oblika, uz detaljno proučenu semantiku riječi, upućuje na za­
ključak da jedino prihvaćanje drugog rekonstruiranog stari­
jeg oblika (tj. *lajati, *lajam) nudi ispravno etimološko ob­
jašnjenje čakavskoga glagola.
Ako je čak. lOjat kontinuant ranijega (staročakavskog?)
oblika lajati, možemo ga i formalno povezati sa semantički
bliskim mu starocrkvenosl. lajati, lajQ, laješi 'vrebati,pritaji­
vati se', usp. još glagoIsku imenicu lajanije 'zasjeda', potvr­
đenu također i u mlađim crkvenoslavenskim tekstovima ra­
zličitih redakcija, među ostalima i u srpskoj (v. lajane 'zasje­
da' u AR).
Na temelju starocrkvenosl. lajati (i starorus. lajati 'vreba­
ti', koji je nesumnjivo proizašao iz crkvene uporabe), rekon­
struiran je prasl. oblik *lajati, lajQ, glagol koji se oslanja na
praindoeuropski korijen *lii-j- 'biti skriven, sakrivati se'
(usp. npr. lat. lateo 'biti skriven, kriti se, sakrivati se; biti ne­
poznat, sakrivati se; biti siguran, osiguran, tražiti skrovi­
Ate').45 Čakavski glagol podupire takvu rekonstrukciju.
Podudarnost čak. lojat « *liijati) i starocrkvenosI. lajati
nije posve sigurna, budući da među njima postoji značajna
morfološka razlika. U starocrkvenoslavenskome je postojala
prezentska osnova laje-; potvrđeni oblici lajetb (laetb), la-
46- ESSJa XIV 21 (s literaturom i pregledom dodanašnjih etimoloških tu­
mačenja, v. još i *lačiti i *lakati, str. 8, 23; Pokomy 651).
33
 jQšte ukazuju da je glagol pripadao 1. konjugaciji (kao kovati
- kovQ,gonati -ženQ,borati - berQ) koja je uglavnom oku­
pljala primarne arhaične glagole, često s osloncem na indoeu­
ropske osnove. Za razliku od starocrkvenoslavenske riječi, ča­
kavski podatci (prezent lojon < *lajam, iz-lOja) upućuju na
prezentsku osnovu s formantom -aje- > -{i- > -0- > --0- u
slogu iza naglaska, usp. čak. dihon < *dychajQ, ogledon <
ogledajQ). A kako su s pomoću morfema -aje- (u infinitivu
-a-, tj. -a-ti) tvoreni izvedeni imperfektivni, iterativni glago­
li,46 možemo s razlogom ustvrditi da je čak. lojčLti, lojon re­
fleks prvotnog iterativa, deriviran iz primarnoga *lajati, *la­
je-o U prilog tomu govore i naglasno--dužinske značajke ča­
kavskoga glagola. Mjesto naglaska, intonacija na naglašenom
slogu te dužina samoglasnika u čakavskim oblicima lojMi,
lOjon u cjelosti se podudaraju sa značajkama brojnih arha­
ičnih iterativnih glagola, npr. čak. iterativa ogledati,ogledon
(: gledot,gledon ), pružcU,pružon (: pružit,pružin), opešćal se,
opešćon se (: peskot se, peskon se), viđati, viđaš (: v'lditi,
v'ldim); refleks podudarnih naglasno--dužinskih odnosa izme­
đu iterativa i osnovnih glagola postoji i u hrvatskome književ­
nomjeziku, usp. npr. iterative oglodati -ogledam,pružati ­
pružam, sviđati se - sviđam se, lupati - lUpam, prema
osnovnim glagolima ogledati, -{im (gledati, -{im), pružiti,
-im, sV'ldjeti se, -im se, lUpiti, -im.
Predstavljeni fonetski, morfološki i akcentuacijski argu­
menti navode na zaključak da čak. lojati,lojon potječe od deri­
viranog glagola *lajati, *lajam. Budući da on nema odgovara­
juću istovrijednicu na drugim slavenskim prostorima, vjero­
jatno je to rana čakavska inovacija. Na temelju odnosa tipa:
» čak. iterativ o-gledat, -gledon : osnovni čak. glagol gledot,
46 Usp. Sl:awski 1974: 47.
34
-don« može se rekonstruirati osnovni glagol *lajat, *lajem (s
prezentskom osnovom laje- kao u starocrkvenosl. laje-) . Na
postojanje takvog osnovnog glagola u prošlosti u čakavskome
narječju sugerira njegov postojeći, stvarno mogući derivat.
Taj hipotetski početni glagol mogao je biti izgubljen zbog koli­
zije s homonirnom *lajati, lajem ( = štok. lajati, lajem, čak.
laJot, lajen s novijim duženjem i metatonijom ---a- > -{i- bez
promjene boje samoglasnika u srednjodalmatinskim govori­
ma). Ako je glagol *lajati, *lajem doista postojao u davnoj ča­
kavštini, bila bi to točna istovrijednica starocrkvenosl. lajati,
laJQ, pa onda i neposredni kontinuant prasl. *lajati 'vrebati' .
Nesumnjive su semantičke veze starocrkvenosl. lajati i
čak. lojat. Starocrkvenoslavensko značenje 'vrebati, pritaji­
vati se' , tj . 'čekati na koga, na što, iz prikrajka, u zasjedi (npr.
• namjerom napadaja, hvatanja), krišom na koga, na što čeka­
ti', ima podrijetlo u starijem značenju 'kriti se, sakrivati se' .
8emantiku čak. lojat valja izvoditi iz starijeg značenja 'skri­
vati, sklanjati od pogleda drugih' . Neprijelazno kao i prijela­
zno značenje razvilo se u zavisnosti od objekta radnje: lojat
.ebe 'sakrivati se, sklanjati se pred drugima, micati se od po­
,leda drugih' (odatle stvarno čakavsko značenje ' spremati se
t odlaziti / tmurno, sumorno spuštene glave/ nestajati'), lojat
loga ' skrivati koga pred drugima, sklanjati, tjerati, nagoniti,
IOniti da se udalji, sakrije' .
lanita 'obraz ' . Riječ j e potvrđena jedino na otoku Cresu: la­
nita (Tentor 1909: 192), lanita 'Wange ' (Tentor 1950: 77, koji
navodi nekoliko mjesta na otoku Cresu u kojimaje riječ u upo­
rabi), lanita 'cheek ' (Orlec, Houtzagers 1985: 284), »al po ru­
bh, alpo l6nitah (po obrazih)« (Bortulin, 1898: 265), lanita
'obraz, jedna strana lica' (Bejska Tramuntana, Velčić 197),
U.p. i Zajceva 1967: 77. Ovdje još i navod bez lokalizacije izra­
za (vjerojatno podrijetlom s otoka Cresa) : »jagode, jagodice,
la.nite, zove se u obraza gornji dio ispod oka koji je obično ru-
35
 meniji« .47 To su jedine pučke potvrde staroga slavenskog so­
matskog izraza. Akademijin rječnik navodi lanita 'obraz, ja­
godica' (» samo u knjigama pisanima crkvenijem jezikom« ;
Daničić i AR V 899, usp. i Skok ER II 264); iz ruskoga lanitu je
preuzeo Stulić. Očiti rusizam, podrijetlom iz crkvenoslaven­
skog jezika, srpski je pjesnički arhaizam limita ' obraz, jedna
strana lica' (RSAN n. m.), koji isto tako dolazi u obliku lanito
(obično u pL lanita, AR n. m., RSAN n. m.).
Čakavski oblik lanita (lćinita, lanita) ima istovrijed
nice u
slavenskim jezicima: slov. lanita 'obraz' (također dijalekti­
zam u Reziji), starocrkvenosl. lanita ' obraz' , kao i bug. dijal.
lanita, starorus. lanita, u istom značenju, rus. lanity pl. 'lice,
obrazi' (poetizam, zastarjelica), davna ukr. riječ lanyta 'ob­
raz; lice-lik; čeljust ', usp. još i staročeš. lanitva. Sve su to kon­
tinuanti prasl. oblika *olnita 'obraz; čeljust'.4B
lobzati, lobizati 'ljubiti, cjelivati' . U Akademijinu rječniku
zabilježena je čakavska potvrda glagola lobzat 'cjelivati' iz
mjesta Beli na otoku Cresu49 uz oblik s metatezom lozbat iz
Cresa na istoimenom otoku (AR VI 133, prema I. Milčetiću),
usp. i creski oblik lozbat,-ben i iterativ lobizat, lobižen (Ten­
tor 1909: 194), lozbat (se), lozban ' ljubiti (se) ' , lozbanje 'lju­
bljenje' (Bejska Tramuntana, Velčić 205) i iterativ lobiiat iz
sela Dragozetići na istom otoku (Hamm & al. 1956: 48).
Osnovni glagol s iterativom potvrđen je i na otoku Krku: u
Do�rinju, Vrbniku lobzat i lobizat (Zajceva 1967: 71, Gršković
& Stefanić 1953: 141), usp. lobizat (Milčetić 1895: 128),
.
lobizat (se) ' ljubiti (se)' (Cižići, Turčić 186), te frazeme iz Vrb-
47 M. Kušar, Narodno blago ... , Split-Ljubljana 1934., 67 (navodi prema
RSAN XI 218).
48 O daljnjem podrijetlu te riječi v. npr. Vasmer REW II 12, Slawski SE N
461, Bezlaj ES II 123-124.
49 Danas u tom mjestu glagol ne postoji, v. Hamm & al. 1956: 48.
36
nika: lobži ter položi, jarem lobzat (Žic 1915: 107, 1 1 7). Lek­
lem je, dakle, svojstven govorima Kvarnerskog arhipelaga.
Osim navedenoga ne postoje pučke potvrde tog leksema. U
Akademijinu rječniku se navodi da lobzati i lobizati 'ljubiti,
cjelivati' dolazi »samijem knjigama pisanijem crkvenijem ili
miješanijem jezikom« te u Stulićevu rječniku (AR VI 132,
133); dakle radi se o riječima iz crkvene uporabe koje su preu­
zete knjižnim putem.
Čakavska riječ Zobzati ( > Zozbati) i iterativni oblik lobizati
imaju istovrijednice u starocrkvenosI. lob'bzati 'cjelivati', cr­
kvenosI. iter. lobyzati , starorus. lob('b)zati,lobyzati 'cjelovom
pozdravljati, cjelivati' (rus. lobzat'u značenju 'cjelivati' iz cr­
kvene je uporabe). Te su riječi kontinuanti prasl. oblika
*lob'bzati 'ljubiti, cjelivati' iter. *lobyzati.50 Čakavski je glagol
iz općeslavenskoga motrišta leksički arhaizam, jer u starom
obliku nije sačuvan u živom pučkom jeziku na drugim slaven­
skim prostorima.
lukno 'slabost, nemoć' .51 U bruškome govoru na otoku Hva­
ru zabilježenaje imenica lukno 'nemoć':52 »po je U lUkno i vej
se ne dv'iže iz posteje« (ČDL I 510, Dulčić 1985: 524). U nagla­
sku lUkno se slaže s drugim, morfološki jednako oblikovanim
imenicama u hvarskoj čakavštini, npr.jopno,sukno, pismo. U
nekim drugim čakavskim govorima, koji bolje čuvaju staru
akcentuaciju, imenice tog tipa imaju okcitonični naglasak i
dužinu na prednaglasnome slogu: japno, sukno, pismo. Da­
kle, i za lUkno možemo pretpostaviti oblik sa starijom akcen­
tuacijom *lUkno, koji je po mjestu naglaska podudaran s rus.
dijal. lukn6.53
eo Vidi Skok ER II 312, ESSJa XV 241-244 (i tamo navedenu daljnju lite­
raturu).
51 Borys 1985a.
52 Jurišić 1973: 79, 153, 201.
aa Postoji mogućnost daje "čakavski akut« u obliku lUkno nastao kao po­
Iljedica lokalne metatonije od kratkosilaznoga naglaska: lUkno < *lakno
37
 Čakavski oblik lUkno sa svojim je posebnim značenjem
'slabost, nemoć' izloliran na slavenskome prostoru. Pa ipak
je i najužnoslavenskome prostoru i u drugim slavenskim jezi­
cima dobro potvrđena fonetska inačica s drukčijom semanti­
kom. Mislim, prije svega, na hrv. i srp. lukno, s potvrdom iz
16. st., najprije u značenju 'puna mjera zrna' (npr. u Arkan­
delskoj krisovulji cara Dušana iz 1348-1353), kasnije u zna­
čenju 'danak u naturi ili u novcu koji je bio sakupljan od vjer­
nika, od strane svećenstva' . Ovo drugo značenje nalazimo već
u Mikaljinu rječniku te u kajkavskim rječnicima: Belostenče­
vu, Habdelićevu i Kristijanovićevu, usp. još lukno i lukna f.
'vrsta daće koja se davala župniku' (RKajk II 538); u novije
vrijeme riječ je poznata u sjeverozapadnim područjima Hr­
vatske (Prigorje, Posavina, Podravina). Riječ su u istom zna­
čenju koristili i suvremeni hrvatski pisci, na primjer Matoš i
Kolar.54 U kajkavskim je govorima potvrđen oblik lUkno >
lUkne (npr. Jedvaj 1956: 299), koji je s istim (kratkosilaznim)
naglaskom bio poznat već Jurju Križaniću u 17. stoljeću.55 U
kajkavskome, pored navedena značenja, postoji i posebno
(kao npr. krava < krava u tom istom govoru), usp. kajk. lukno. Vjerojatnost
daje tomu baš tako umanjuje konsekventna oksitoneza čakavskih imenica
na -n.
54 Usp. Daničić II 24; AR VI 213; Mažuranić 616; Vlajinac III 554-555;
RSAN XI 619 (u posljednjem izvoru stoji natuknica lukno); dugouzlazni na­
glasak vjerojatno je rekonstruiran od strane uredništva rječnika na temelju
sukno, vlakno.
55 O mjestu naglaska i kratkoći naglašenog sloga svjedoči Križanićev za­
pis lukno (v. J. Križanić, Gramatičko iskazanje ob ruskomjeziku, 1666. Ab­
druck der Erstausgabe von 1848/59 besorgt von G. Freidhof, Frankfurt am
Main 1976., 23). Potvrde imenice lakno i deminutiva lukanee (zabilježeno­
ga u »rusificiranom« obliku lukonee, usp. izvorni ruski deminutiv luk6ško)
u Križanićevim djelima dokazuju da muje bilo poznato značenje 'koš' , usp.
»a czez ime Posudia razumijut se Skrinyi... , Wuszatki i Wedra, Lukna, Ko­
tli« (J. Križanić, Politika. Podgotovil k pečati V. V. Zelenin, Moskva 1965.,
38
značenje 'jelo koje se donosi u košari na polje' .56 Nadasve,
značenje ' danak sakupljan od vjernika, od strane katoličkog
svećenstva' potvrđeno je i za slovenski leksem lokno. Na bu­
garskome i na makedonskome prostoru, koliko znamo, odgo­
varajući oblik nije poznat; crkvenoslavenski oblik lQkono, koji
navode neki autori, ruskog je podrijetla.
Isti je taj leksem sa srodnim značenjima dobro poznat sje­
vernim Slavenima: staročeš. lukno 'košarica od lika; mjera
lita ili meda', slovač. dijal. lukno 'košarica (od kore); stara
mjera žita', staropolj. lukno 'posuda, mjera meda', starorus.
luk-bno 'košarica; mjera meda', rus. dijal. lukno (u književ­
nome jeziku potpomognuto davnim dem. lukoško) 'košarica
od šiblja, brezine kore; posuda od (tvrdih, savijanih) daščica;
stara mjera za med', usp. i posebno, davno ukrajinsko znače­
nje oblika lukno 'naseobina dabrova, Bibernest' .
S osloncem na navedenu slavensku građu rekonstruirana
je praslavenska imenica *lQkono, uz koju se vezuje značenje
'posuda od kore drveta, košarica od lika' .57 Od tog starog sa­
čuvanog značenja u sjevernoslavenskim jezicima mogu se
izvesti pojedinačna značenja koja postoje na južnoslaven­
skom prostoru: 'vrsta posude, košarica' > 'količina čega
(npr. žita) koja se dade smjestiti u takvoj posudi' > 'mjera
čega (npr. žita) ' : 'količina žita (i tsl.) davana kao danak' (i da­
ije: ' namet') : 'jelo koje se nosi (u košarici) koscima na polje' .
Kao što vidimo, sekundarno je značenje 'mjera žita, meda'
itd. poznato u većini slavenskihjezika, dokje značenje 'danak
U naturi (koji se daje svećenstvu)' zajednička semantička ino­
vacija dijela hrvatskih i slovenskih dijalekata.
67), . . . pod wsakim iest svae luk6nce z' diroiu, gde možet wpadat zernie«
»
(n. d. 352). Izgleda daje Križanić uporabio riječ u ruskome značenju, saču­
vavši izvorno čakavski naglasak.
SB K. Janjčerova, Trebarjevo. Narodni život i običaji, ZNŽO III, 247: lIda
donese sneja lakne koscem« .
17 Sl:awski SE V 307-308.
39
 Budući da je imenica lQkono derivat od starog slavenskog
glagola l�kti, *l�kQ 'savijati, kriviti' (usp. npr. hrv. i srp. leeati
se),58 može se prihvatiti etimološko značenje 'posuda s uhvat­
kom' tog derivata ili,što je još vjerojatnije 'vrsta posude (spr­
tvičice) sa savijenom ručkom u obliku slova u'. Na to je, po
svemu sudeći,mislio A. Vaillant,upućujući na srodnu sloven­
sku riječ locen, loeanj 'savijeni štap, polukružni uhvatak (od
pruća ili drveta), povrslo',59 osim kojega postoji i derivat
locanja 'košarica s uhvatkom', usp. još i čak.-kajk. oblik
lUean 'uhvatak na košarici' i derivat lucnjača 'vrsta košarice
s povrslom (Ozalj, Težak 1981b: 375). Dakle, vrlo je vjerojat­
no da je *lQk'bno prvobitno značilo 'savijena ručka, uhvatak s
povrslom (npr. sprtvičice, košarice)', a tek sekundarno i 'vr­
sta košarice (košarice) s tako savijenim uhvatkom'.
Praslavenski oblik *lQkono pripada malobrojnim odglago­
ljenim derivatima sa sufiksom -bno,60 npr. *sukono 'vunena
tkanina, sukno' (*sukati 'presti,plesti,motati,namotavati'),
*tolkono 'razdrobljeno zrno zobi, zobeno brašno' (*telkti 'tu­
cati'), *volkono 'vlakno' (*velkti 'vući'). Semantika tih pra­
slavenskih derivata ukazuje na stare nazive za rezultat rad­
nje izražen osnovnim glagolom. Dakle, i za odglagoljenu ime­
nicu *lQkono možemo prihvatiti strukturalno značenje 'ono
što je rezultat, posljedica uvijanja, savijanja', a odatle i 'savi­
jeni uhvatak, povrslo' > 'posuda (košarica) sa savijenim, po­
luokruglim uhvatkom'.
Rekonstruirano strukturalno značenje derivata *lQkono
omogućuje utvrđivanje zajedničkih semantičkih obilježja raz-
58 Slawski SE V 307-308. - Skok ER II 281 (s.v. lecati) neuvjerljivo
objašnjava strukturu imenice lukno: » dočetak -no došao je analogijom pre­
ma služno. Zbog toga nema palatalizacije suglasnika -k «.Slavenska građa
svjedoči o tome da sufiks -(1J)no nema analoško podrijetlo.
59 Vaillant GC IV 583: » le sens ancien est conservedans la forme remanie
slov. 16cen 'anse '«�o
60 O sličnim likovima V. Slawski 1974: 135.
40
matrane imenice i čak. lUkno 'slabost, nemoć' . Važno j� to što
.
\I slavenskoj građi nalazimo potvrde veza među znacenJem
'I8vijen, sagnut, pognut' i 'slab, nezdrav,boležljiv',npr. sl?v .
Ail 'kriv savijen', češ. ehily 'sagnut, savijen' pored rus. ehllYl.
'boležlji�, slabašan, nerazvijen', bug. ehil 'boležljiv'. Seman­
tičke usporedbe te vrste vode nas do pretpostavke da su čak.
lakno 'slabost, nemoć' te hrv. i srp. lukno < pr�sl. *l�k��o
'I8vijeni uhvatak, povrslo' > 'košari�a od �i�a' etlI�?I�ski Je­
.
dan te isti leksem. Može se, dakle, prIhvabb sljedecI bJek se­
mantičkog razvoja praslavenske riječi: �.) značenje r:zultat�
.
pgolske radnje konkretiziralo se u naZIV pr�dmeta, �to Je b­
.
pično za derivate sa sufiksom -bno: *lQk � no ono sto Je rezul­
tat uvijanja-savijanja' > 'uvijeni, saVIJem. predmet: polu­
okrugli, kružni uhvatak' > 'vrsta posude (sprt�čic�) s uhv�t­
kom (u obliku slova u)',uz daljnja drugotna znacenJa; 2) sacu­
valo se značenje blisko prvotnoj apstraktnoj sema�tici odgla­
IOljenog derivata, koje je s vremenom �ost�o naZIV z� odre­
.
deno fizičko stanje čovjeka (što je drugi smjer semanbckoga
razvoja' na koji upućuje čak. lUkno) : *lQkono 'saginjanje, sa­
vijanje, odnosno 'rezultat saginjanja, savijanja' > 'posusta­
lost klonulost, slabost, nemoć' .
Semantička analiza slavenskih kontinuanata prasl. *lQk­
.no upućuje na zaključak da je razmatrani l�ksem. mnog�­
Inačnicom postao vrlo rano, još u praslavenskoJ ep�hl. U dalJ­
lQem su se semantičkom razvoju pojedina značenJ� le.ksema
.ve više razlikovala i udaljavala, tako da se prvotno Jedmstve­
ni leksem podijelio na dva homonima: *lQkon� 1. 'ko�ari�� od
lika', naziv predmeta koji je postupno gubIO m?b�acIJs�u
vezu s osnovnim glagolom te ju je s vremenom saSVIm Izgub�o;
I lQkono 2. 'slabost, nemoć', u značenju bližim �rvotnome l s
duže sačuvanom motivacijskom vezom s os�ovm�.glagolom :
Hipotetska polisemija imenice *lQkbno l kasmJa homom­
mizacija njezinih kontinuanata, bila bi rana praslavens�a
inovacija u sjevernih i kod �ijela j�žnih �lavena, što p?t;rđ�Je
.
i zemljopisna rasprostranjenost movacIJskog znacenJa kosa-
41
 rica od lika' (uz daljnja, mlađa izvedena značenja). Dakle, je­
dan od homonima (lQk'bno 1.) obuhvatio je opsegom znatan
dio slavenskog prostora, dokje drugi homonim (lQk'bno 2.) sa­
čuvan tek djelomično, kao periferni arhaizam u čak. obliku
lUkno.
melviti se 'vrpoljiti se, vrtjeti se amo-tamo '. U Vrbniku na
otoku Krku potvrđen je glagol melvit se jedino u upitnoj frazi
ča se melviš ?J za koju je navedeno i značenje 'ne pomiči se
amo-tamo' (Zic 1915: 96). Slično kao i u dugih uobičajenih
frazema, sačuvao se tu stari izraz koji je kasnije vjerojatno
izašao iz uporabe. U jednom ranijem radu izjednačio sam ga
sa staročak. muviti se 'buniti se, protestirati' (o tome v.
dalje), jer je melviti se moguće izvoditi iz starijeg oblika* ml­
viti s� (u vrbničkome govoru uobičajeni kontinuant od *IJ'e el ,
o
usp. tamošnje oblike delg, peln, velna itd.).61 Značenje tog gla-
gola ipak ukazuje da mjesni čakavski oblik meI vit se 'vrpoljiti
se vrzmati se' valja povezivati sa slov. dijal. melviti, -vim ' mi­
cati tijelom naprije d-natrag, njihati se ' (usp. još i adv. v melce
iti, hoditi 'uznemireno hodati ; vrtjeti se, biti nestrpljiv, biti u
nevolji ' ), rus. dijal. molovit' (malav if, molavit) ' činiti se,
izgledati; priviđati se, pričinjati se' ; strašiti (o sili nečistoj ) ' . S
osloncem na podatke iz slovenskog i iz ruskog jezika rekon­
struiran je prasl. oblik *melviti, vjerojatno sa značenjem ' mi­
cati se amo-tamo, ljuljati se, vrtjeti se ', u ESSJa XVIII 92
objašnjen kao denominativni &lagol od prasl. oblika *melvo
' mljevenje, ono što se melje' .62 Cak. oblik melvit se, s -el- koje
nastavlja davnije *-1-, oslonjen je najvjerojatnije na prezent­
sku osnovu s *-bl- (*-1-), odnosno na oblik *mblvQ.63
I'
6 1 Borys 1980b: 25-26.
62 Drukčije etimološko objašnjenje donosi Bezlaj ES II 189, v. njegov kri­
tički osvrt u ESSJa XVIII 92.
63 Bio bi to isti odnos vokalizma infinitivne i prezentske osnove, kao npr.
u prasl. *perti- , *pbrQ, *verti-, *vbrQ. U vrbničkome govoru potvrđeni
su i
42
mliza 'prvo mlijeko ženki, zgrušano žućkastobijelo mlijeko' .
Riječ j e potvrđena na otoku Braču i , u deriviranu obliku, sa
eufiksom -ina na otoku Hvaru: mfiza 'prvo kravlje, kozje mli­
jeko' , (Dračevtca na Braču), 64 mlfzina, u istom značenju (Bru­
Ije na Hvaru, CDL I 555, Dulčić 1985: 535). Na širu davnu ra­
Iprostranjenost riječi može ukazivati izvedeni pridjev mtiziv
'neukusan, bljutav' u govorima oko Karlovca (Perušić 1986 :
51), ukoliko to nije povratni derivat sa skraćenom osnovom
od mlizivo 'prvo mlijeko' . Čak. mfiza kontinuant je starijeg
oblika *mleza < prasl. *melza 'prvo mlijeko, zgrušano žućka­
.tobijelo mlijeko' , što je derivat od prasl. oblika *melzti,
-mblzQ 'musti ', 65 koji postoji i u dva druga slavenska jezika:
bug. dijal. mliza ' sok drveća' i češ. dijal. mleza ' sok' .66
muviti se 'buniti se, protestirati' . 67 U Mošćeničkom statutu
(Zakon kaštela Mošćenic) , u odlomku iz 1704., nalazi se glagol
muviti se, uz glagoisku imenicu muvljenje: »tako ove parti ote
oAervat i napunit unapredak ovi ajuštament ili odluku prez
drugi glagoli sa sekundarnim korijenskim -el- , usp. ovelka 'ovlaži' (» okolo
.ahoja ['zalaska sunca'J, prija nego počne rosa padat po travi, vaja seno
apravit dane omekne, ne ovelka od rosi« , Žic 1949: 66), spelšil se 'uplašio �e'
(»ontrat bi bili počeki plašit, zec bi se spelšil z loža i šel tekuć ća ravno« , Zic
1902: 301).
" U AR ml/eza u jekavskom (nesumnjivo umjetno tvorenom) obliku s
otoka Brača, i dalje u RSAN, na temelju te iste potvrde, ekavska odrednica
�za.
til Drukčijeg je podrijetla vjerojatno u Gradišću potvrđena imenica mle­
Ii:na 'Sumpf , mlez�:v 'sumpfig ' (Palkovits 108), mlezina mezivo 'mo-
=
6vara, glib, kaljuža, blato, Morast', mleziv meziv 'močvaran, podvodan,
=
blatan, glibovit' (GradR 303, 310).
• ESSJa XVIII 94. - O srodnoj, ali drukčije tvorenoj hrv. imenici
m(j�zi:vo, izvedenoj od tog istog osnovnog glagola, čak. mlizivo 'prvo mlijeko
Ienki, zgrušano žućkastobijelo mlijeko' « prasl. *melzivo, ESSJa XVIII
14-95) v. Newelkowsky 1987: 193.
87 Borys 1980b: 24-26.
43
muvit se« (u rukopisu muuitse); »tako jedne i druge parti ote
overševat iliti ošervat odsada napred on račun, kako sujuštali
i kako su storili prez nijednoga muvljenja« (u rukopisu muu­
gliengia). A. Šepić, priređivač i potpisnik jezične obrade Mo­
šćeničkog statuta, prihvaća mišljenje da je glagol muvit se
značio 'buniti se, vikati' (Šepić 1957: 259, 261, 283). Čini se
daje to njegovo mišljenje moguće dopuniti: u navedenim kon­
tekstima glagol je, valjda, imao značenje ' kličući, vičući prote­
stirati protiv čega, buneći se glasno se suprotstavljati' , odno­
sno u imeničkom značenju muvljenje 'protest, glasno prote­
stiranje protiv čega'.
A. Sepić je povezao čak. muvit se, muvljenje s potvrđenim
oblicima ml'bUiti 'bučiti, vikati ', mlbva 'buka, vika' u teksto­
vima starosrpskoga pisca Domentijana, pisanima crkvenosla­
venskim jezikom srpske redakcije. Srpskocrkvenoslavenski
oblici ml'bviti, mlbva bez sumnje su iz crkvene uporabe, usp.
starocrkvenosl. ml'bviti 'bučiti, šumiti, povodovati nemir, di­
zatj se protiv čega, buniti se' , 'prekomjerno se za što brinuti,
uznemiravati se' , vjerojatno i 'nesuvislo govoriti, govoriti bez
potrebe, brbljati, blebetati' , (usp. ml'bvljenije, ml'bva 'ispra­
zno govorenje, brbljanje ').
Glagole koji odgovaraju toj riječi možemo naći u većini sla­
venskih jezika, npr. slov. dijal. mol'uiti 'nedostojno in nera­
zločnogovoriti 'žaliti se, gunđati' , ' gluho zvučati' , ' gugutati
" 151-252) , nat f. i naće n. ' lišće, krumpirova, repina cima' itd.
(o golubovima) ' , 'zujati (npr. o pčelama)' , češ. mluviti 'govo­
riti (dicere)' , polj . mowić ' govoriti' , staropolj. i dijal. molwić,
u istom značenju, rus. molvi!' 'reći, kazati, kazivati' , dijal.
'govoriti o čem, širiti vijesti; narediti' . Sve su to kontinuanti
prasl. oblika *mlviti (uz kojije postojala imenica *mlva). Sta­
rija značenja glagola sačuvala su se u južnoslavenskim jezici­
ma. Značenjski razvoj prasI. *mlviti, što je naposlijetku ono­
matopejska riječ, možebitno je tekao od 'različito se glasati,
npr. 'zujati, mrmljati, presti (o životinjama), galamiti, banči­
ti, pijančevati, terevenčiti, bučno živjeti (o ljudima) ' > 'glasa-
44
ti se jednolikim glasom, brbljati, besmisleno, nesuvislo govo­
riti, govoriti bez svrhe i razloga' .68 Značenje, pak, 'glasno pro­
testirati, buniti se' , zabilježeno u čakavštini u 18. st., potječe
bez sumnje od značenja 'galamiti, žamoriti (o ljudima) ' .
, Navedene činjenice upućuju na zaključak da su sjevernoča­
bvski (bar istarski) govori u prošlosti poznavali kontinuant
prasI. oblika *mlviti. Znakovita je pritom značenjska podu­
darnost čakavskog oblika i odgovarajućega glagola u najstari­
jim slavenskim tekstovima.
Dat 'cima' . Riječ namje poznata iz istarskih čakavskih govo­
ra, s kvarnerskog otočja i iz govora gradišćanskih Hrvata: noi,
nati [tj. neit, nati] 'cima' Istra, Nemanić 1884: 567), nat r. 'sta-
. bijika, lišće od povrća, repe, kupusa, blitve itd.' (Rukavac u
Istri, Mohorovičić 173), i iz primjera: »kasni konpir počnu ko­
. pat, kad se već nat ale konpirovica poserna osuši« (Kastav,
Jardas 1957: 2 19), »repu, ka će bit za kisat stavit, najprvo lepo
obrežu, to će reć odrežu nat ale pera i repi ale koreni« (n. d.
225), »pokla noj [repi] seje odrizala nat (rep, šćut) i žila« (Vrb-
nik, Žic 1901: 9), » nat od kunpira« (n. d. 167), nata ' nadzemni
dio poljoprivrednih kultura čiji plod raste ispod zemlje' (Bej­
.ka Tramuntana na Cresu, Velčić 257), naće n. 'izdanak go­
' molja, krumpira ili kakva drugog raslinja' (Pag, Kustić
. (Grad R 324, 346); u Istri je zabilježen oblik nut 'deblo, busen
krompira ' (Labin, Mi1evoj 143).69 Povijesna potvrda imenice
, "at u zadarskoga pjesnika J. Barakovića »trud biše i muka di-
-.ine gristi nat« iz 17. st. (AR VlI 675) ukazuje na ranije veću
Usp. još i ESSJa xx 225-228.
O bilježenju u na mjestu ii u labinskome govoru, usp. npr. prusac 'pra­
.', gusit 'gasiti' ,jupno 'vapno', mucah 'mačak'. Maleckije u tome govo­
ru vidio tendenciju ii prema diftongizaciji i labijalizaciji, te je ostvaraj ii bi­
Ue!io kao a, ua, Qa, oa (Malecki 1930: 61).
45
rasprostranjenost te riječi na čakavskome terenu srednje
Dalmacije. RSAN XIV 476 ima nat: » krumpirova stabljika s li­
šćem« i primjer iz beogradskih novina »Težak« (1875), gdjeje
autor možda uporabio čakavsku riječ.
Najužnoslavenskome prostoru čak. nat ima istovrijednicu
jedino u slovenskome jeziku: nat ' lišće sa stabljikom u okopo­
vina' , dokje u sjevernoslavenskimjezicima riječ sasvim dobro
potvrđena, npr. u češ. nat' 'nadzemni dijelovi biljaka (stablji­
ke, lišće, čak i cvjetovi) ' , od 16. st., polj . nać ' lišće sa stablji­
kom u okopovina' , od 15. st., ukr. nat' ' brk biljke' . Sve su na­
vedene riječi kontinuanti prasl. oblika *natb ' lišće i stabljike
biljaka' . 70
Dutiti 'nuditi, častiti' . 71 Glagol nutiti (se) poznat namje jedi­
no u čakavštini. Neprefigirani oblik nutiti (se) 'nuditi se ' po­
tvrđen je u Opsadi sigetskoj, pjesmotvora P. Zrinskog iz
1660. : »al nut Radivoje kako tigriš ljuti l... potirajući je lovce
sam se na smrt nuti l. . . vnoge ljute rane primlje zad, spreda I
umrit z drugom verni nudi se prez reda« (Matić 1957: 49), kao
i kod suvremenih čakavaca: niitlt 'nuditi' (Rukavac u Istri,
Mohorovičić 1 79), 'ponuditi' (n. d. 216), niifit 'nuditi' (Cri-
kvenica na Hrvatskome primorju, Ivančić-Dusper 70), nut'it,
niitin ' nuditi' (Bejska Tramuntana na otoku Cresu, Velčić
262). Prema K. Pavletiću glagol nutiti se, poznat i u suvreme­
nim čakavskim govorima, značenjski je jednak hrv. nuditi se
(Pavletić 1899 : 309). U čakavskim izvorima prije drugih obli­
ka potvrđen je prefigirani oblik ponutiti (se) 'ponuditi se' .
Meni najstariji poznati primjer zabilježen j e u Zakonu kaštela
Mošćenic (Istra), u odlomku iz 1603.: »da. . . ne mozi nijedan
kupit ni zet mesa, dokle se ne ponuti gospodinu plovanu« (Še-
70 Prikaz dosadašnjih etimologija v. u : ESSJaXXIII 186-187; E. Havlova,
A. Mat!, H. Plevačova, P. Valč3.k.ova, Z materiaiu Etymoiogickoho siovniku
siovanskych jazyku: nakbija, naprasnb, narandža, natb, Slavia 63, Praha
1994., 155-157, usp. još i Skok ER II 505, Bezlaj ES II 215.
71 Usp. Borys 1979: 26-27.
46
pić 1957: 253). Istije taj glagol vrlo čest u kastavskoj čakavšti­
ni, o čemu svjedoči učestala uporaba toga oblika u Jardasovim
čakavskim tekstovima, npr. »boca z rakijun, frakulić i ko­
neštrica al pijat smokvami [ = sa smokvami] do polna se drži
na stole, pak se sakomu ponuti, ki pride va kuću. Ki pride z
obedun, temu se već neponuti rakije« (Jardas 1957 : 24); »kad
o pusneh dneveh pridu va kuću prijateli, ne ponuti njin se ko­
basice, aš još nisu suhe, lego olita. To je najštimanje , ča se
more nekome o puste ponutit. Na Pust za polnen i Popeinicu
ponute i presnaca« (n. d. 43); »daj' ponutila kravan pit« (n. d.
190); »va Kastafćinej ' nekada bila užanca, kad su kemu čapo­
nuti li za jist, da ne poji se, ča j' pred njin« (n. d. 339). Isti taj
glagol potvrđen je u Rukavcu (poniitlt 'ponuditi', Ivančić­
Dusper 82), na otoku Cresu (ponutU ' ponuditi', Velčić 330),
Vrbniku na otoku Krku: »urtakje on, ki pride na mesto kog ri­
bara, kad fali, a more bit urtak i on, ki se ponuti, pek ga zemu
v
za pomoć« (Zic 1949: 20).
Glagol nutiti se, ponutiti (se) ograničen je na dio čakavsko­
ga narječja (u novije vrijeme samo na neke sjevernočakavske
govore koji su u prošlosti pripadali kontinentalnoj čakavšti­
ni), ali ima svoje istovrijednice u zapadnoslavenskim jezici­
ma: češ. nutiti 'primoravati, prisiljavati, ' iznuditi što (od
koga, od sebe) ' 'iznuđivati što, s mukom što sticati, raditi što s
mukom', slovač. nutit' 'primoravati, navoditi koga na što ',
polj. m�cić 'mamiti' ; djelovati primamljivo, vabiti, primamlji­
vati " staropolj. 'natjeravati, nagoniti' i nucić = m�cić (od 16.
st. ), kaš. dijal. nqcec 'mamiti, vabiti, primamljivati' , donjoluž.
nu§i§ 'primoravati, prisiljavati, nagovarati', gornjoluž. nućić,
u istom značenju, uz 'pospješivati, požurivati, natjerivati da
se požuri'. Na temelju tih istih podataka rekonstruiran je
prasl. dijal. oblik *nutiti (pored oblika sa sekundarnim no­
snim samoglasnikom *n(Jtiti) 'primoravati, prisiljavati, vršiti
pritisak' .72
72 Usp. Machek ES2 403, Pokorny 756.
47
 Čak. oblik nutiti se, ponutiti (se) nesumnjivo je relikt arhai­
čnog glagola *nutiti/*n(Jtiti, koji ukazuje na postojanje konti­
nuanta praslavenskoga leksema na južnoslavenskome pro­
storu; valja istaknuti da slabi tragovi te riječi postoje i u
istočnojužnoslavenskim jezicima, na bugarskom i na make­
donskom terenu.73
Semantički razvoj čak. oblika nutiti(se) bio je paralelan s
prasrodnim mu glagolom (nuditi 'nuditi, predlagati', 'pozi­
vati; siliti; podsticati, nutkati na jelo, častiti', 'žrtvovati'.74
Kontinuant prasl. oblika *nuditi/*n(Jditi nalazimo na cijelom
središnjojužnoslavenskome prostoru, uključujući većinu ča­
kavskih dijalekata te sjevernočakavske govore (usp. primjere
iz Punta na Krku: »ponudili su ga da sede« (Bonifačić 1953:
182);ponujat 'predlagati, nagovarati,savjetovati,nuditi' (Ri­
jeka, Strohal 1895: 128). Valja istaknuti da su se u hrvatsko­
me sačuvali tragovi kontinuacije glagolske promjene s kori­
jenskim nosnim samoglasnikom, što Skok ne spominje. Kaj­
kavski likovi iz Virja u Podravini nanodiiti 'oklijevati' (Her­
man 1973: 87), noditi se (» dok se što ['tko'] nodi z jelom ili pi­
lom« , Lukanec 1938: 195), ponoditi (» kej je na stolu, to je po­
nodeno« , n. d. 162) moraju biti kontinuanti stare promjene
*n(Jditi.
Slavenska građa ukazuje da su u zapadnoslavenskim i u
južnoslavenskim narječjima supostojali srodni sinonimni gla­
goli *nutiti/*n(Jtiti i *nuditi/*nQditi. Na gotovo cijelom sre­
dišnjojužnoslavenskome prostoru rasprostranjen je glagol s
-d-, jedino su neki čakavski govori poopćili glagol *nuti­
ti/*n(Jtiti, dok je glagolska inačica s -d- potisnuta (kao u ka­
stavkome govoru). U prilog takvu tumačenju govori i zajed­
nički semantički razvoj kontinuanata obaju praslavenskih
73 Usp. bug. nut 'Zwang ' u Pokornog 756.
74 O toj riječi i njezinom značenjskom razvoju v. Skok ER II 527.
48
glagola (*nutiti/*n(Jtiti i *nuditi/*nQditi) u hrvatskim nar­
ječjima.
odlek 'potomstvo; potomak, nasljednik'.75 Riječ odlek ima
potvrdu jedino u starim čakavskim tekstovima. U rukopis.u
Zrcala človeč 'skago spasen 'ja, u prijepisu star�eg teksta IZ
1445., koji potpisuje » vrbanski žakan Luka« , L Crnči� je pr�­
našao imenicu odulak u značenju 'potomstvo': » dJaval Je
ženu prelastil, a žena muža, i v's odulak njega je semrti p�d­
dala« . Črnčić, podrijetlom iz Vrbnika na otoku Krku, savrse­
no poznavajući mjesni čakavski govor, iz istog je rukopisa na­
veo i druge neobične, manje poznate riječi (utrapen 'je, zvla­
šće, malžen, manželka, kohajuć, opatriti, paprslek, dakle, oči­
te bohemizme),76 ali uz napomenu da je jednu od tih neo­
bičnih riječi susreo u jednom drugom starom vrbničkom ru­
kopisu, naime imenicu odulak u nešto drukčijem obliku odu­
lik, tj. u pobliže nedatiranu rukopisu Veliki naučitelj . A iz
toga je rukopisa naveo i uporabne primjere za navedenu im�­
nicu: » treto,budeš račun daval kako si je oduliku ostavil tvoJe
blago, ere po njem mogu biti rati do smrti tvojej meju oduli­
kom« , » ere oduliki , ki nepravedno blago vidjevši uzdrže, osu­
jeni budu« , » od odulikov nebeskoga kraljestva budemo stra­
niki i ispisani«. Navodi su toliko jasni da se zaključak s8Jll na­
meće: imenica odulik značila je 'potomstvo, potomke'; Crnčić
je uspoređuje s crkvenoslavenskom riječi ot'bleky . 'reli9ui�e , "
.
ali mu se čini čudna veza značenja posten, heres ' I 'rel�quzae
(Črnčić 1873: 18-19).
Črnčićevu građu ponavlja V. Mažuranić s.v. odulak (Mažu­
ranić 806). Poznavajući rječničku odrednicu -leh u Berneke-
75 Borya 1987b.
76 O rukopisu prijevoda Zrcala s češkoga v. S. Ivšić, Dosad nepoznati hr­
vatski glagoljskiprijevodi iz staročeškogajezika, Slavia I, 1922. , 297-300.
49
rovu etimološkom rječniku,77 mogao je sa sigurnošću povezati
krčke oblike iz 15. st. sa starocrkvenoslavenskim oblikom
*otbleko, a izvrsno poznavanje hrvatskih pravnih tekstova
omogućilo mu je da dade i tumačenje veze između značenja
'posteri, heres ' i 'reliquiae . Mažuranić se, ipak, oslonio na to
'
da su odulak, odulik bohemizmi, jer je Zrcalo prijevod s češko­
ga, koji nesumnjivo sadrži i češke oblike. Pa ipak u staro­
češkome jeziku takva riječ nije potvrđena (ne bilježi je ni u
jednom očekivanom obliku Slovnik staročesky). Moramo, da­
kle, pretpostaviti daje odulaki odulik iz 15. st. ili crkvenosla­
venski leksem (promijenjena značenja) i/ili izvorno čakavski
oblik. Daljnje potvrde riječi, tada još nepoznate Črnčiću i Ma­
žuraniću, govore u prilog ovoj drugoj mogućnosti.
U očekivanom obliku odlek, imenica koja nas zanima po­
javljuje se nekoliko puta u djelima hrvatskih protestantskih
pisaca 16. st. F. Fancev, proučavatelj jezika tih pisaca, navodi
samo kratku opasku (?): odlek: sime, didić, naslidnik, što ja­
sno određuje značenje riječi (baštinik, nasljednik), uz poda­
tak da se riječ nalazi u latinskim slovima tiskanim prijevodi­
ma A. Dalmatina i S. Istrijanina Bramba Augustanske spove­
di (1564), Drugi delpostile (1568) i u djelu Beneficium Christi
(1565), v. Fancev 1916: 73. Hrvatska protestantska književ­
nost prije svega sadrži čakavski leksik (uglavnom istarski ča­
kavski), ali istovremeno i riječi preuzete iz drugih hrvatskih
narječja, te riječi preuzete iz starih tekstova, dakle opet iz ča­
kavskoga. Stoga je najvjerojatnija pretpostavka da je riječ od­
lek 'baštinik, nasljednik' preuzeta iz živoga narodnog govora,
no u to ne možemo biti sasvim sigurni. Sigurno je samo to da
riječ nije bila općeprihvaćena, jer je bilo potrebno navoditi
njezine sinonime sime, didić, naslidnik.
U prilog narodnom, pučkom podrijetlu čakavske riječi od­
lek (i njezine grafičke inačice odlik) govore i narodnim jezi-
77 Vidi Bemeker 1 710-711.
50
kom pisani oporučni tekstovi iz Draguć� ne�aleko B}lzeta �
Istri na prijelazu 16. u 17. st. Navedena Imemca se u Stefam­
ćevim izdanjima glagoljskih bilježničkih zapisnika iz Draguća
pojavljuje devet puta (sedam puta s -€- i dva puta s -i-), u ra�­
doblju od 1597. do 1608., npr.: » i to je moje naizadrie odlučeme
i tako riih stavim za moje odleke iliti redi, ki taštament oću da
bude držan« (1597., br. 23), » reštu, ča se naide mojiga bl(a)ga,
malo ili veliko p(u)šć(a)m mojei hćeri Stažiji ... i tako riu sta­
vim za svojeg� reda iliti odleka« (1603., br. 27), » reštu, ča se
naide, pušć(a)m mojim sinom, koliko jednomu toliko druži­
mu. I sada riih stavim za svoje redi iliti odlike« (1604., br.
28).78 Kao što vidimo, imenica odlek (odlik) sinonim je za tali­
jansku posuđenicu (e)red 'nasljednik' « t� . er�de, u i.stom
značenju), čestu u starim oporučnim tekstovI�na Iz I.stre I D�­
macije,79 dakle na prostorima koji su tada prIpadalI Ve�ecIJI.
Ukoliko je (e)red riječ preuzeta iz administrativne ter�molo­
gije mletačke kancelarije, tada u pučkome g?voru obhk odl�k
(odlik) svjedoči o postojanju izvornoga naZIva za osobu kOJa
baštini nasljedstvo, slično kao i kod sinonimnih izraza osta­
nak ostatak naslidnik itd. na drugim područjima. Notar iz
Dr�guća zasigurno je zabilježio uvriježeni p�avni ter�in koji
je morao biti u uporabi u istarskim čakavskim govorIma (sa­
svim sigurno u okolici Buzeta) još na početku 17. st . .�až�ost,
nemamo podataka o tome je li riječ postojala i kasmje. NIsam
je našao u čakavskim leksičkim zbirkama ni u men� d�stu­
pnim istarskim narodnim �eksto�ma. D��, �ogh �IS�O
reći da je odlek s vremenom Ispao IZ uporabe I IZ Istarskih ca-
kavskih govora.
78 Štefanić 1952: 125, 127, 128. Ostale potvrde imenice odlek (odlik) nala­
ze se u protokolima hr. 22 (1597., str. 125), 26 (1598., str. 127), 28 (1604.,
str. 128), 29 (1598., str. 129), 32 (1604., str. 130), 38 (1605., str. 133) i 44
(1608., str 135.). ,
79 Usp. AR s.v. hered, ered, red; Mažuranić 1238.; Supuk 1957: 224 (s.v.
red, rid).
51
 Navedena građa dokazuje da se u davnoj čakavštini, u kraj­
njem slučaju jedino na otoku :Krku i u Istri, sačuvala stara sla­
venska riječ odlek (odlik) < prasl. *ot'bleko; u krčkim govori­
ma riječ je iz uporabe morala izaći ranije, budući da je u tek­
�tovima iz 15. st. zabilježena u iskrivljenim oblicima (ako su
Crnčićeva čitanja ispravna), što nerijetko zahvaća izolirane
riječi i riječi u nestajanju.
Moguće je da je odlek (odlik ) riječ crkvenoslavenske prove­
nijencije, iako je potvrđena na terenu gdje je bila živa glagolj­
ska tradicija. Protiv toga govori posebno značenje te riječi u
čakavskim tekstovima, uz činjenicu da su se u sjevernom dije­
lu čakavskoga narječja, naročito u govorima Kvarnerskog ar­
hipelaga, Hrvatskoga primorja i u istarskim govorima saču­
vali brojni prastari slavenski oblici koji nisu poznati na ostat­
ku središnjojužnoslavenskoga jezičnog prostora ili su, pak,
potvrđeni jedino u starim hrvatskim tekstovima.
Staročak. odlek (odlik ) nesumnjivo je u svezi sa starocrkve­
nosI. otoleko, od'blek'b ' ostatak, ono što preostaje' (u Sinaj­
skom psaltiru te u njegovim kasnijim redakcijama), starorus.
otoleko, u istom značenju, dakle s kontinuantima stare pra­
slavenske imenice *ot'bleko 'ostatak, preostatak' , uz odgova­
rajuće istovrijednice u nekim indoeuropskim jezicima (lit.
at-laikas 'ostatak' , staroind. ati-reka- 'ostatak'). F. Slawski
dokazao je postojanje kontinuanta te riječi u pčelarskoj termi­
nologiji u sjevernoslavenskimjezicima: polj. oklek ' saće u gor­
njem dijelu košnice, u kojem se legu mlade pčele' (i odatle
izvedeni glagoli okleczyć, kleczyć),80 starorus. oleko ' glava
košnice, početak saća u kojem se legu mlade pčele' , rus. dijal.
Olek, u istom značenju; ovdje možemo dodati Slawskome ne­
poznat bjeloruski dijalektizam v6leko 'dio prazna prostora u
košnici, nakoso izdubljena prema gore' , v6lek ' prazan prostor
80 Vidi Slawski 1961-1962. i Slawski SE II 196-198.
52
u gornjem dijelu košnice', 'gornji dio košnice izrađene od kla­
de' (ESBM II 189).
Značenje 'gornji dio košnice izdubljene u drvu, glava
košnice izrađene od klade' očita je inovacija dijela sjeverno­
slavenskih dijalekata. U slavenskoj je građi istodobno potvr­
đeno prvotno značenje tog leksema (starocrkvenosI. ot'blek'b,
od'blek'b 'ostatak, višak' , starorus. ot'blek'b, u istom značenju).
No, kako namje poznat tek mali broj potvrda te prastare riječi
i njezinog prvotnog značenja iz živog narodnog jezika, pozor­
nost ipak zaslužuju dokazi o njezinu postojanju u čakavsko­
me narječju. Uz već ranije primijećeni bjeloruski dijalektalni
oblik atalek 'pakoj, adboj ' (v. ESBM I 192), ti su čakavski
oblici dokaz o prvotno općeslavenskoj rasprostranjenosti ime­
nice *otolek'b . 81
Etimološki rječnici ne donose potvrdu o postojanju konti­
nuanata prasl. *ot'bleko u drugim južnoslavenskim jezicima;
odgovarajuće riječi nema ni u Skokovu rječniku. Jedino F.
Slawski u navedenom članku donosi crnogorsku dijalektaInu
riječ o-liječiti 'podijeliti napola' (Riječka nahija),82 ali taj će
glagol prije biti prasrodni oblik razmatranoj imenici te stoga,
dakle, ne dokazuje postojanje kontinuanta prasl. *ot'bleko.
Neposredne kontinuante zato nalazimo u jezičnim spomeni­
cima čakavske pismenosti.
Čakavski oblik odlek (odlik) razlikuje se od slavenskih
kontinuanata prasl. *ot'bleko posebnim značenjem 'potomci,
potomstvo ' i 'potomak, nasljednik, baštinik' .
Već spomenutim tragom V. Mažuranića, možemo ustvrditi
da semantički razvoj 'ono što ostaje, ostatak' > 'potomstvo' :
'potomak, nasljednik, baštinik' nije osamljen slučaj na sre­
dišnjemjužnoslavenskome prostoru, jer su isti semantički ra-
81 Usp. još i van Wijk 1936., koji je prihvaćao panonsku provenijenciju
starosl. otblekv, odblekv.
82 Slawski je pogrešno smjestio riječ »u okolicu Rijeke« .
53
zvoj prošle i imenice ostanak, ostatak s osnovnim značenjem
'preostatak, ostatak' ; značenje 'potomstvo' , 'potomak, na­
sljednik' u starim čakavskim tekstovima drugotno je, npr.
» tere ga prida onomu šćetniku ali njegovu ostatku, ako umre«
(Poljički statut), » da se ima davati... Putinića sinu i njega
ostanku vičnim zakonom« (15. st.), u Belostenčevu rječniku
ostanak - 'haeres ', u Pergošića ostanak - 'haeres, posteri­
tas ', pravedni ostanak - 'legitimus successor ' (AR; Mažura­
nić 850-851). Tomu valja dodati da neki prasrodni indoeurop­
ski oblici praslavenskome *ot'bleko mogu označivati 'baštinu,
nasljedstvo' , oslonjeni na praoblik *leiku- 'ostajati, ostavlja­
ti' (usp. staroind. reknas- 'ererbter Besitz, Eigentum ', avest.
raexnah- 'Gut, Schatz, Erbteil '.83 Riječ je, dakako, o paralel­
nom semantičkom razvoju u različitim indoeuropskim jezici­
ma.
Ovom prilikom valja zabilježiti da na središnjojužnosla­
venskome prostoru postoje vjerojatni relikti srodne imenice
*lek'b 'ono što ostaje, ono što preostaje, ostatak' (usp. lit.
laikas m. 'vrijeme, sudbina' , grč. A017r6� ' preostali, suvišan,
prekomjeran; budući'),84 na koju upućuju slov. Mk m. ' koma­
dić, nevelika količina čega' (Bezlaj ES II 132) i, vjerojatno,
rus. dijal. lek m. 'pristava zasijana žitom, njiva' . Ovamo treba
dodati hrv. i srp. dijal. Mk (lijek) 'malčice, komadić, u neveli­
koj mjeri, začas' u priložnoj službi, npr. lijek sira ' malo sira' ,
do leka 'do zadnje mrvice, u potpunosti, bez ostatka' , lek ('na
trenutak' ) da daviriš, usp. još i adv. lečak (liječak), lečka,
lečke, lečko (RSAN xl 315, 395, 396., v. i lecka, lecko, lecna, n.
d. 394). Značenje tih oblika govori u prilog njihovu odvajanju
od dobro poznate praslavenske riječi *leko 'lijek' (kako je to
ispravno primijetio Bezlaj, u odnosu prema slovenskome lek-
83 Vidi Pokorny 669.
84 Vidi Trautmann 155.
54
8
. aemu), koju možemo prihvatiti kao nezavisni derivat. 5 Tako
imenica *leko u značenju 'ostatak' ( > 'neve­
količina čega, komadić' , 'pristava'), djelomično sačuvana
U nekim slavenskim jezicima, bila bi derivat od nesačuvanoga
prastaroga slavenskog glagola koji odgovara npr. lit. llkti,
lieM (starolit. liekmi) 'ostajati, ostavljati' (usp. crkvenosl.
:
u-s-leknQti 'ostati kao višak' , rus. dijal. ot-lečit 'sja ' odlijepi­
I ti se, otrgnuti se, odijeliti se od ostalih' , slov. odlekniti 'uklo­
niti, povući se' . 86 Crnogorski štokavski dijalektizam o-liječiti
'podijeliti napola' (o kojem Sl'awski piše » kao daje [to] prvot­
ni kauzativ jednak lit. laikYti 'držati' «),87 treba smatrati mje­
snim denominativom od hrv. i srp. lijek (lek) 'ostatak, neveli­
ka količina čega' (prvotno s vjerojatnim značenjem 'odijeliti
.
višak, dio čega').
Kao što vidimo, na središnjojužnoslavenskome jezičnom
prostoru morali su postojati kontinuanti dvaju sinonimnih i
,. .rodnih starih imenica u značenju 'ono što preostaje, ostatak,
višak' : na zapadu kontinuant prasl. *ot'bleko, u određenim
čakavskim dijalektima i na istoku, u štokavskim dijalektima,
· kontinuant prasl. *lek'b.
· opuka 'opeka, crijep' .88 Imenica opuka 'opeka, crijep' pozna-
· ta nam je iz sjeverne čakavštine. Akademijin rječnik navodi
· Nemanićev zapis opuka (tj . opuka) 'later' i primjere iz Vrbni­
ka na Krku89 (AR IX 149). Građu iz Akademijina rječnika tre-
· 81 Usp. etimologiju pras!. *!ekb 'lijek', *lečiti 'liječiti' u Smoczyllskog
· <por6wnania slowiarisko--litewskie a rekonstrukcje balto-slowiariskiel u:
8lawistyczne studia j�zykoznawcze, Wroclaw 1987., 355-358.
18 Usp. Sl:awski SE II 196-198., Bezlaj ES II 132.
Sl:awski 1961-1962: 312.
Borys 1982b: 1 1-13.
Usp. npr. opis postavljanja krova: » kuća se pokriva ovako: na pročeli se
· poredi opuka za opukun z bandami na zgoru, a glavun na glavu. Do ovijstih
55
 ,
ba dopuniti potvrdama iz kastavskoga govora u Istri: » kuću »dalmatinskom« šimbla, opeka (Stachowski 1969: 97). Ti po­
uziju s kamenon, samo dimnjak z opukami«, (Kastav, Jardas i datci možebitno svjedoče da je opuka na hrvatsko�
e. p�.o�toru
poznata u najmanju ruku još od 16. st ; ne z ?� mo J � �IJec � to
II
Je �OlSt�
1957: 181), » paredi ale pregradi delaju od opuk... opuki se ·
. :
mora kupit i zidara platit, ki će pared zidat« (n. d. 182), s oto­ vrijeme bila ograničena na sjevernu cakavstmu , sto
ka Cresa: opuka 'crijep, kanalica' (Bejska Tramuntana, Vel­ • moguće. Skok u svom etimološkom rječnik � s. �: kupa I�nosI
, mišljenje da je oblik opuka nastao k?ntamlI acIJo� bolje po-
čić 281), usp. i primjer » natkrita je [štalica za držanje oruđa] �
tvrđenih sinonima: izvornoga opuka I rornamzrna kUI?a (S�ok
,
slamom ili čim drugim, rijetko kada opukama (crijepom)« ·

(Beli, Bortulin 1949: 78), s otoka Unije opuka 'crijep' (Nikolić
i ljivo u svjetlu podataka iz slavenske građe.
2000: 152), iz Hrvatskoga primorja opuka (opeka, cigla) (RČI
129, Ivančić-Dusper 74), usp. i toponim Opukarz'ja u Dobri­
nju na Krku (» naziv nekadašnje tvornice crepova s okolicom« ,
Jelenović 1973: 242).
Uspjeli smo pronaći i povijesne potvrde te riječi. F. Miklo­
šić ima opuka 'saxum bez precizne lokalizacije i datacije, iz
"
nekog glagoljskog teksta,najvjerojatnije iz hrvatskog pisanog
· ER II 237). Takvo objašnjenje imenice opuka ipak mje uVJer-
. , .
Izraze formalno jednake čak. opuka nalaZImo l u ne.�m
slavenskim jezicima: češ. opuka 'kamen vapnenac, kOJI se
lako drobi a u kojem je glina glavni sastojak; lapor', u st�o-
·
češkome 'stijena', slovač. opuka 'glinasta i vapnenasta sbJ �­
na; vapnenac pomiješan s gliIJom i pijeskom', ukr. op�k� ' �b­
naročito vapnenasta' (Zel). Iz većine slavenskih JeZIka
poznat nam je i sinonim s vokaliziranim -0-: staročeš. �l!0ka
·

spomenika. Dalje spominje krčki zapis oplka s hiperkorek­

'stijena', polj. opoka mekana, lomljiva vapnenast� sbJen�;
tnim l umjesto u (što mora biti povezano s razvojem l > u), ta­
stijena,kamen, stjenovita podloga' starorus ..?poka �s��.gl�­
·
• .

kođer bez točna navoda (Miklošić Lex 512). Imenicu opuka

ne' rus. op6ka 'nataloženi sloj vapnenca, kOJI sadrzI SIlICIJ d�­
donosi i Bohoričev Register nekaterih besed, katere kranjski,
' ,oksid'' lapor, vapnenasta
stijena', ukr. op6k� 'vapnen�sta sb­
koroški, slovenski oli bezjački, hrvacki, dalmatinski, istrijan­
, jena, lapor; kamen; glinasti ili vapnenast� teren', bJeloru� .
ski ali kraški se drugači govore, u slovenskom izdanju prijevo­
da Biblije Jurja Dalmatina iz 1584. gdje u rubrici hrvacki, dal­ ap6ka 'vapnenasta stijena, lapor', slov. opoka 'laporas�a glI-
matinski, istrijanski, kraški stoji opuke, pezheni kamiki [= . na koja se lako dijeli na pločice, laporasto tlo' (o tom oblIku v.
opeke, pečeni kamiki], čemu u rubrici kranjski odgovara za­ ' dalje). .
pis zejgli [ = cegli], u rubrici, pak, slovenski oli bezjački zapis ' Na temelju navedenih slavenskih o�lIka � al'1 *bez hrv.at ske
qvadreli, zigli [= kvadreli, cigli].9° Vjerojatno je baš taj regi­ riječi!) rekonstruirana je �ra.s�a�e�ska .Ime�Ica opo�.a vrsta
.
star bio izvor iz kojeg je riječ preuzeo Hieronim Magiser u svo­ tla, koje sadrži vapnenac l SIlICIJ dIOkSId, glmu pomIJesanu s
, vaP nom'" lapor vapnenasta stijena', obično promatrana kao
je višejezične rječnike iz 1592. i 1603., u kojem je lat. imbrex i *
later A. Bohorič preveo » hrvatskom (croatice)« rječju opuka i deverbativ s vokaliziranim -0- od opektl" �a��cl ..9.1 Takva " ,

.
etimologija ipak ne objašnjava na zadovoljavajucI. nacm. �tvar­
na, potvrđena značenja riječi (n�r; n�ma u građI uporIs�a za
, tobožnje značenje 'spečena zemlJa ,m za u �er�eker� p.rIhva­
se poredi tako isto red opuk pospet. Obadva boka se pokriju z tretun opu­ praznačenje 'kameno ložište za pečenje,eme stelnlge Fe-
kun, ma ova mora bit poklopjena, a ne odverIiena (koti one perve). Tako 're
do kraja, dokla se ves krov ne pokrije z opukami« (Žic 1900: 248).
Vidi npr. Miklosich EW 235, Bruckner SE 380, Vasmer REW II 272.
90 Putanec 1979., gdje se nalazi i fototipsko izdanje toga zapisa.

57
56
uerstatte').92 Pristaše takve etimologije zanemaruju sasvim
dobro potvrđenu inačicu s korijenskim -u-o No Machek upra­
vo oblik s -u- (koji mu je poznat samo iz češkog i iz slovačkog
jezika) navodi kao stariji. Taj bi oblik mogao biti u svezi s gla­
golom *pukati 'pucati, lomiti se' (hrv. pucati), što podupire i
opservacija da stijena takve vrste, izvađena iz zemlje, puca u
dodiru sa zrakom i raspada se na komade. Analogijom se
može, dakle, objasniti oblik s -0- koji je istoznačan sinoni­
mnom glagolu *pokati (bjelorus. pokacca 'pucati, cijepati
se '),93 kako je to ispravno uočio A Suprun. Noviji, kritički
osvrt na dosadašnja etimološka tumačenja razmatranog pra­
slavenskog lek�ema donosi L. Kurkina; ona se izjasnila u pri­
log etimologiji Z. Varbot (koja u *opoka vidi korijen op- < pie.
*ap- 'voda'),94 dopuštajući pritom drugotan utjecaj navedene
imenice na oblik glagola *pukati, *pQkati 'pucati' .95
Semantika razmatranih slavenskih imenica upućuje na
odglagoljene derivate od glagola *o(b)-pokati, *o(b)-pQkati,
*o(b)-pukati 'popucati (po cijeloj površini) , raspadati se na
komade' . Osnovno je značenje izvedenih imenica bilo ' ono što
(lako) puca, raspada se na komade' , zatim suženo na naziv za
posebnu vrstu stijene, kamena. Relikt staroga, nespecijalizi­
ranog značenja nalazimo i u rus. dijal. op6ka 'bilo koja meka i
lomljiva tvar; inje na drveću ' .
Rasprostranjenost razmatranih imenica u slavenskim jezi­
cima i njihova značenjska podudarnost svjedoče o tome da se
radi o derivatima koji su nastali u praslavenskoj epohi. Odre­
đene poteškoće predstavlja rekonstrukcija prvotnih oblika.
Ako je i točna rekonstrukcija oblika *opoka, ipak je nejasan
njegov praoblik iz kojeg su se razvile riječi s -U-, a koje su po-
92 E. Berneker, Indogermanischen Forschungen IX, 364.
93 Vidi ESBM 1 128-129.
94 Ž. Ž. Varbot, Slaujanskie etimologii, Etim 1979., 1981., 28-30.
95 Kurkina 1988: 13-16.
58
'.' tvrđene u jezicima koji izjednačuju reflekse *u i *Q. Stvar je u
: tome da je osnovni glagol najvjerojatnije imao oblik *pQkati
" (usp. slov.p6kati, polj. p�kać, v. još i Skok ER III 67), ali
vjero­
.
i oblik *pukati. Zemljopisna blizina čak. opuka slov. i
Hu.'vn. ..., (koji i teoretski može biti kontinuant praoblika
s prvo-
bitnim *Q ili *0) govori u prilog rekonstrukcij i oblika *opQka;
.
slovački i ukrajinski oblici izvode podrijetlo ili iz *opQka
. ili iz možebitnoga *opuka.
, 'vrpca (na narodnoj nošnji) ' . Prema Akademijinu
,I rječniku, izraz je potvrđen na otoku Krku (AR IX 292), usp. i
,'. primjer iz Dobrinja: »divojki spravjaju svoje najlipše šare i
$Vilne facoli, facoliće i osugi, i kada mladići stave na soki red
po jedon sve monji obruč, ontrat se na te obruče obisi ove
.
i osugi i to na dolinje kiti veće, a na gorinje sve monje i
" monje facoliće i osužice« (Jelenović 1949: 145-146), te osuga
an einer best. volkstiimlicken Frauenjacke ',
. aem. osužica 'Verzierung aufder Frauenbluse ' (Dobrinj, ČDL
III 540), osuga 'platnena vrpca, ali i vrsta pauka' ( Či�ići, Tur­
�ć 206). Akademijin rječnik navodi i potvrdu iz Sulekova
rječnika znanstvenog nazivlja (i vjerojatno odatle preuzeto
OBuga 'Ligament ', u srpskom rječniku Đ. Popovića). Sulek je
.. "'.i.";�...nl· atnije upotrijebio dijalektnu riječ u terminološke
Čakavska riječ osuga u Skoka nema etimologije (Skok ER
II 573), a ipak I. Petleva donosi uvjerljivo tumačenje te riječi i
;ltlrl11 i'1·P11 na njezine istovrijednice u nekoliko slavenskih jezi­
koje se razlikuju u značenjima: slovač. osuka 'inje, groz­
snijega na granama drveća' , 'vlažna magla' , ukr. osuka
" masne ili tamne mrlje na vodi ili nekoj drugoj tekućini' , 'osip
podbuhlim usnama' , dijal. 'talog u ulju', 'Augenbutter "
plijesni', vosuka ' para na prozoru, dijal. osužka 'slatko
r.·....hn·i o ' ,
bjelorus. osuka ' znoj ' , 'inje' .96 Ti oblici vode do pra-
Usp. Petleva 1978: 42-45.
59
 oblika *osQga, u kojem treba vidjeti odglagol
jeni derivat od
pras!. *o(b)-s�gti, *o(b)-s�gnQti 'obuhvatiti
obuzeti dose­
gnuti', *� (b)-s�ga�i 'ob
np�. hrv. l s,:p. ops�gnutt. obuhvatItI, obuzeti;
dosegnuti; zau­
�etI',. rus; dIJa!. oSjagafsja 'taložiti se, slijegati se'). Izvedena
!men�ca 0R;)-sQga i�ala je vjerojatno etimološko značenje
ono to (nesto) buz ma,
,ono �to se t�OZI"� na �em, obuhvaća' te odatle, s jedne strane,
� � talog (npr. inje, para, znoj),
,o o sto
� (nesto) obUZIma, vezuje, povezuje, spaja, vrpcosip', i
�a , s druge strane. U odnosu na posebna značenja a, tra-
riječi (na
�Jeveru 'ta�og, osip'; na jugu 'vrpca') nije isključeno da je
Iz�az nastajao neZaVIS na dv udaljena tere
o Istom tvorbenom nacm �? � na, te da je riječ
u deflvata nastalih od jedne te iste
glagolsk� osnove. Alternacija korijenskog sam
oglasnika *Q :
�� ukaZUje na rani postanak riječi, tvorene u razd oblju u ko­
Je� su, u odre?�nim slavenskim narječjima,
još postojali no­
�m samoglaSn�cI. Dakle, mjesni čakavski obli
Je leksem, zaSIgurno praslavenskoga podrijetk osuga arhaični
la.
pel��i se 'rastezati (se), rasprostirati (se), izlag
(pe�I sunca, vatre)'. Taj je glagol (kao i njeg ati se toplini
� ovi prefigirani
oblICI) P?trvrđ? �a otoc�ma H�aru i Braču te
dama iz dalmatinskih govora (Pavlinović: peliti)97 te iz hrvat­
skih tekstova iz 18. i 19. st. Te su povijesne potvrde duga tra­
janja, još od godine izdanja Marulićeve Judite, iz koje je potvr­
đeni prefigirani glagolzapeliti 'narediti, zapovjediti, preporu­
čiti': »moćno [sc. Oloferno vojvodama] zapeli da čuvaju vode«,
a nalazimo ga i u dalmatinskih pisaca iz 17. st. L T. Mrnavića i
I. T. Zanottija te u nekim tekstovima iz 19. st.
Skok je povezivao poznate mu oblike iz Akademijina
rječnika s porodicom riječi u poljskome jeziku: polj. pilić,
pilny, što je ipak malo vjerojatno zbog izostanka vokalizira­
nog �- u toj porodici. 9 8
Glagol peliti se ima istovrijednice u sve tri slavenske je­
zične skupine: slov. dija!. peliti (se) 'zakopčavati (se) (o tije­
snoj odjeći)', češ. dijal. pjadlit'sa, padlit'sa 'penjati se, uspi­
njati se, peti se', slovač. dija!. piadlit'sa 'uvlačiti se nepozvan,
gurati se kamo bez dozvole; penjati se, uspinjati se, peti se',
polj. dija!. juž. piqdlić 'napinjati, rasprostirati kožu (npr.
zečju) pri sušenju " 'navaljivati na koga da što napravi', ukr.
dijal. pjaljty, pjalu 'rasprostrirati, rastezati, natezati' i, po­
gotovo 'mučiti, maltretirati', bjelorus. dija!. pjalic ' zenki
=

� u Trogiru: petit pjalicca 'promatrati, zagledavati (se), buljiti', rus. dijal. pja­
(se), p�_ lm (se) smtI. se, IzlagatI se topl
ini peći, sunca, vatre' lit' 'rastezati, natezati (npr. kožu, tkaninu)', pjalit'glaza 'bu­
(B�sJe" n� Hva:u, Dulčić 1 985: 586), s pref
. . iksima: raspetit ljiti, zagl6dati se'. Navedeni oblici omogućuju rekonstrukciju
(se) rasmtI (se) (n. d. 638), upetit 'velikim
trudom komu što glagola *p�dliti, *p�dI'Q 'natezati, napinjati, rasprostirati što
i����ači��, objasniti, staviti u glavu' (n. d. 07),
? popetit 'uko­ (npr. kožu, sukno) s pomoću posebne naprave' .99 Rekonstru­
�I�ItI (knjIgu l tsl.)' (Dračevica na Braču, CDL I 869), upeat irani je leksem vjerojatno pripadao praslavenskome lek­
et�en �at �eben, ��empfele� ' �Dračevi
ca, n. d. 1289 ), pri- sičkom sloju, a u prilog tomu govori njegova rasprostranje­
peut, -pelm . dozv
olItI, dopustItI. sto' (Vrbanj na otoku Hvaru nost te pripadanje pučkoj terminologiji, kao i izostanak deri-
n. d. 940� u��tit, upelin 'preporučiti koga ili što,
ku; zapflJetI : tI dati preporu�
kome, priprijetiti' (Selca na otoku Braču Vu­
ković 385), pripelit, -pelin 'preporučiti' (Tro
mr Geić & 'Šilo- 97 Na potvrdu ujednom od Pavlinovićevih tekstova oslonjen je dijalektal­
vić 211) . b' ,
,
ni oblik peliti pellm 'živo kome što preporučivati' u RMS IV 381.
U Akade�ijinu rječniku zabilježeni su oblici 9 8 Oblici tipa staropolj. pielić,pielny imaju drugotno e kao posljedicu spe­
" . kome sto
' ZIVO peliti, pelim
preporučivati, nalagati, prikričivati " s potvr- cifično poljskoga fonetskog procesa (razvoj il > el).
99 Vidi Borys 1985b: 74--- 75.
60 61
 vac�jske (�oti��cijske) osnove, uz očiglednu leksikalizaciju
obhka u pOJedmlm slavenskim jezicima.
O�lik i z�ačenje čak. peut (se) 'rastezati (se), rasprostirati
(se); IzlagatI se toplini (peći,sunca,vatre)' svjedoče o tome da
se radi,bez su�nje,? k�ntinuantu praoblika *p�dliti. Riječ je
p�otno �o�la ImatI vecu rasprostranjenost,a na to upućuju
b�I���znacm �u derivati: iterativ peljati 'mrsiti, zapletati
mtI ,Iz��dena Imenica (od prefigiranog glagola) zapeljka 'ra­
zvedem stap za n�motavanje pređe, motovilo' . Stariji i bolje
�.ot�đen hrva�ski glagoipeliti 'energično komu što preporu­
c�v�tI,nalag�tI �omu da što učini',zapeliti 'narediti,zapovje­
dItI (Maruhc) Ima drugotno značenje, koje se razvilo na hr­
vatskome prostoru: 'napinjati, rasprostirati' > 'navaljivati
n� ko�a,preporučivati,zapovijedati komu' (usp. slično znače­
nJe u Jed�ome od poljs�h dijalekata: piqdlić 'navaljivati na
koga da sto brzo uradI', pored 'napinjati" rasprostirati' u
drugim dijalektima).
Struktura glagola *p�dliti ukazuje da je to denominaini de­
.
rIvat od ?r�l. �p�dlQ 'naprava za napinjanje, rasprostiranje,
natezanje c.ega: Osnov za rekonstrukciju te imenice sjever- I
no�lavenski su Izrazi: češ. dijal. piadlo, /Jadlo 'uska daska na .
k ?Ju s� rasprostire koža svučena sa životinje', 'okvir za veze­
nJe', !!�dla pl. 'ok�ri na kojima suknari razapinju sukno',
�!aro?�s. padla �l. naprava za mučenje',slovač. dijal. piadlo
St�PIC, drvce kOJe �e stavlja u zvjerinju njušku, u kljun ptica
da I� se onemoguCI, zatvaranje','naprava za natezanje,raste­
zanJe, n�pr��a :� mučenje', polj. dijal. juž. piqdio 'dvije ra­
zve?ene � 'prIcvrscene grančice na koje se nateže zečja koža i
za�Im SU�I: (okolica Myslenica), ukr. dijal. p'jalo 'viličice na
k?Je se VJesa koža za sušenje',p'jala pl. 'naprava za rasteza­
Il.!� kož�', u �olesju još i 'radionica za izradu sita', bjelorus. (
�IJ�!; PJ.�!� (PJal�) n.. 'prečke lj�stava', 'potporna letva na dr­
IJ�Cl : PJ�1� pl. okv�� za vezenje; potporanj za vješanje ubije­
v
mh zIvotmja ,rus. dIJal. pjalo 'motka,daska za natezanje,ra-
62
stezanje čega',pjala pl. (ipjalcy m. pl.) 'naprava za natezanje,
rastezanje, npr. kože, sukna'. U južnoslavenskim jezicima
potvrđeni su na potpuno jednak način tvoreni derivati od pre­
figiranih glagola, usp. hrv. i srp. raspelo, čak. propelo (Belić
1909: 221),slov. spela pl. 'okovi, lanci'.
Praslavenski je oblik *p�dlo »nomen instrumenti« sa su­
fiksom -dlo od prasl. *p�ti, *pbnQ 'peti, napinjati, razapinja­
ti'. 100
peskati (se) 'odugovlačiti,raditi polako',opešćati se 'odugo­
vlačiti u radu,biti neodlučan; nećkati se; polako se priprema­
ti'. 101 Ta je porodica riječi potvrđena jedino u bruškome govo­
ru,na otoku Hvaru:peskot (se), -kon (se) 'petljati (se); krzma­
ti (se), sporo raditi', zatim derivat peskou [< *peskiiu] 'koji
petlja, sporo radi, oteže s poslom',peskouac, -uca 'onaj koji
krzma, petlja, oteže s poslom',peskouica 'ona koja krzma,
petlja,oteže s poslom' (Dulčić 1985: 587) te iterativni glagol s
prefiksom 0-: opešćat se, opešćon se 'otezati s poslom; biti ne­
odlučan; nećkati se; sporo se opremati' (n. d. 571), iz istoga
govora peskot se - 'zaudern, trodeln, bummeln, langsam
sein ',peskou - 'langsam, gemi:ichlich (bei der Arbeit) ',pesko­
vac - 'langsam arbeitender Mann, Bummelant', peskouica
'langsam arbeitende Frau, Bummelantin ' (ČDL I 794),
opešćat se - 'zogern ' (n. d. 737). Skoku je od navedenih riječi
bila poznata samo jedna - glagol opešćat se. 102 Pod natukni­
com pestati 103 Skok piše: »Sa št > ŠĆ opešćat se imp. 'lijeno se
opremati' (Brusje,Hvar) semantički je nejasno«.104 Poznava-
100 Vidi Vasmer REW II 477, Machek ES2 425-426, Borys 1985b: 74-75.
1 01 Borys 1990b: 42-44.
\ 02 Preuzeo ga je iz rada: M. Hraste 1926-1 927: 213.
1 03 Ovdje je riječ o posuđenici iz tal. pestare 'razbijati, razbiti, otući, istući;
gaziti, tlačiti' ; u bruškome govoru taj talijanizam ima oblikpeštat 'gnječit
i,
gnjesti' (Dulčić 1985: 588).
1 04 Skok ER II 645.
63
nje cijele porodice riječi dovodi u pitanje Skokovo objašnjenje,
ne samo iz semantičkih razloga.
U svezi s navedenim Skokovim objašnjenjem treba pažljivo
promotriti naglasno-dužinske značajke iterativnog glagola . okliznuti se, poskliznuti se', zeps(k)nqć si� 'poskliznuti (se),
opešćai se, opešćon se u odnosu na osnovni oblik peskot (se);
potpuno jednake odnose naglaska i dužine nalazimo i kod
drugih iterativnih glagola,npr. čak. iterativ ogledat, ogledon
prema polaznome gledot (podrobnije o tome v. prije razma- .",
trani čak. lajat, str. [32]). Dakle, već akcentuacija razmatra-
nih glagola upućuje na njihovo izvorno podrijetlo,jer su takvi ,
odnosi naglaska i dužine karakteristični za arhaične oblike
izvornih glagola.
Očito je da se rečena porodica riječi oslanja na glagolu pe- .
skot se te da najprije valja utvrditi njegovo podrijetlo. Taj gla- .
gol nema točnih istovrijednica u drugim slavenskim jezicima,
pa ipak nije sasvim izoliran u slavenskome leksiku. Valja ga
povezivati prije svega sa slov.opesniti se, opesnim se 'okliznu- '
ti se, spotaknuti se, omaknuti se; spuznuti ni na čem (tek
tako)' , spesniti 'prouzročiti da se što skliže,isklizuje; skliznu­
ti; odbaciti, ostaviti što', spesniti se 'poskliznuti se,skliznuti
se, svaliti se'. Prema Bezlaju, radi se isključivo o slovenskim
riječima
, osloncem na Brucknerovo istraživanje dubletnih oblika u : Q
*poik_. 1 05 Prihvaćanje takvoga rješenja isključuje vezu čak.
peskot, opešćat se sa slov. -pesniti, jer je bruški govor dosljed­
no ikavski, a osim toga (opet prema Bezlaju) korijen sloven­
ske riječi završava na -S-, dok u čakavskome imamo -sk-o
Bezlajevu je etimologiju pod Zllak pitanja dovela već L.
Kurkina,10 6 koja upućuje na Miklošićevu usporedbu 10 7 sloven- .
skih glagola s crkvenoslavenskima opusneti, oPQsneti, op�s-
10 5 Bezlaj ES II 251.
106 Vidi Kurkina 1989: 71-74.
10 7 Miklosich EW 267.
64
neti 'promijeniti se,npr. u licu pod naplivom gnjeva (immuta­
ri, mutari, furere, obmutescere), i dalje,s polj. dijal.przypsnqć
'prionuti,uklopiti se,priljubiti se' ,ops(k)nqć si� 'skliznuti se,
skliznuti (se)'. Pritom važnu ulogu imaju oni poljski glagoli
koji upućuju na suglasničku skupinu -sk- (kao u čak. pe­
skot!), što u konačnici znači da slov. -pesniti ima podrijetlo u
starijem obliku *-peskniti (s pojednostavljenom sugla­
sničkom skupinom skn > sn, koja se vjerojatno dogodila i u
navedenim crkvenoslavenskim oblicima). S druge strane,
polj.oblik -ps(k)nqć nesumnjivo je sadržavao prvotni korijen­
ski poluglasnik *-b- ili *-b-, što je karakteristično za stare
glagole s morfemom-nQ-(usp. npr. prasl. *lbznQti > hrv. i
srp. laznuti : pras!. *lizati) . Dakle, poljski leksem1 ukazuje na
početni glagol s punim korijenskim vokalizmom. 0 8 Takav vo­
kalizam imaju navedeni crkvenoslavenski, slovenski i čakav-
ski glagoli.
Međutim, kod glagola koji nas zanimaju, primjećujemo
raznorodnost korijenskog vokalizrna, crkvenos!. opusneti :
oPQsneti : op�sneti, slov. -pesniti i čak.peskot. Kurkina prvot­
nim drži korijenski samoglasnik -u- (crkvenos!. opusneti) , s
,
(koji je navedene crkvenoslavenske glagole pribrojio slaven­
skom gnijezdu *puch- : *pQCh-). Prema njoj,crkvenos!. OPQS­
neti mlađa je fonetska inačica sa sekundarnim -Q -,i pretpo­
stavlja da se je to novije - Q - alterniralo iz - � - (ima na
umu možda morfološki obrazloženu alternaciju tipa *tr�sti -
*trQsiti ), što je dovelo do najmlađe inačice op�sneti. Kurkina
smatra da je upravo ta najkasnija inačica korijena *p�sk­
našla svoj odraz u slov. -pesniti.
108 Podrobno o poljskome glagolu, uz razmotrene srodne inoslavenske i
posebno čakavske riječi v. Borys 1991a: 28--34.
65
 Čini se da je Kurkina načelno izvela korijen *p�sk- u slo­
venskih glagola (tj. slov. -pesniti < *p�sknQti), a pogotovo to
da je čak. peskot načelno najlakše izvoditi iz prvotnoga
*p�sk-ii-ti. Postoje ipak razlozi koji nam dozvoljavaju da do­
vedemo u pitanje pretpostavku o sekundarnosti toga oblika
korijena. Zastupljenost korijena *p�sk- u crkvenoslavensko­
me, slovenskome i u čakavskome obliku prije ukazuje na nje-
govu prvotnost. Pritom je više vjerojatan smjer alternacije
�- - -Q-. Dakle, crkvenoslavenski oblik oPQsneti treba pro­
matrati kao sekundarnu inačicu oblika op�sneti; u drugot­
nom obliku opusneti imamo rezultat denazalizacije Q > u .
Kritička analiza Kurkinine etimologije i odgovarajuće sla­
venske građe upućuje na zaključak da se razmatrana porodi­
ca riječi oslanja na glagolu p�skati ( > čak.peskot), od kojega
su derivirani inkoativni glagoli *p�sknQti ( > slov. -pesniti i
crkvenosl.p�sneti > -PQsneti > -pusneti, drugotno preneseni
u konjugaciju na iti ---eti), kao i glagoli s reduciranim korijen­
- ,
skim samoglasnikom *pbsknQti ( > polj. -ps(k)nqć), te itera­
tivni glagol *p�sk-ja�ti > *p�ščati ( > čak. o-pešćat).
Ako je rečeno objašnjenje ispravno, onda je ispravno i čak.
peskot (se) i izvedeni iterativ opešćat se smatrati reliktima
praslavenskog oblika *p�skati (s�). Rekonstruirani je glagol
prvotno značio 'klizati (se), posklizivati se, sklizati se (posrta­
ti)', kao što na to upućuju konkretna, fizička značenja u slo­
venskom i u poljskom jeziku. Značenje čakavskoga kontinu­
anta toga glagola 'kolebati se, odugovlačiti, otezati s čime, po­
lako odugovlačeći što činiti, sporo ratliti' nesumnjivo je pre­
neseno značenje.
Podrijetlo rekonstruiranoga glagola *p�skati (s�) nije sa­
svim jasno. L. Kurkina se potrudila dokazati (u navedenoj ra­
spravi) da tumačeni oblici pripadaju ie. praobliku *pu- :
*peu-,' *pou- 'nadimati; naduti, nabrekli'. Pa ipak, ekspre­
sivno značenje glagola i njegova struktura sugeriraju da se tu
radi o praslavenskoj Iječotvornoj inovaciji. Vrlo je vjerojatno
66
da -sk- u tome glagolu nije dio korijena nego rječotvorni for­
mant. Točnije rečeno, riječ je o morfemu -ska- (u infinitivnoj
osnovi), -skaje-,' -šče- (u prezentskoj osnovi), koji tvori broj­
ne onomatopejske i ekspresivne glagole, osobito one odglago­
ljene 10 9 pa stoga možemo odijeliti korijenp�- i formant -ska-,
-skaje-. Tvorbena, pak, analiza upućuje na zaključak da je
I *p�skati derivat od praslavenskog oblika *p�ti, *pbnQ 'peti,
sapinjati, napinjati, natezati', odnosno od povratnog oblika
*p�ti s� 'sapinjati se, priljubljivati se, prilijegati jedan uz dru­
goga', te od 'penjati se (u vis), uspinjati se'. Dakle, praslaven­
ski oblik *p�skati (sij bio bi ekspresivni deverbalni glagol s
dva temeljna značenja: 'prikopčavati se, prilijegati, prianjati
uz što' (pritom je to značenje moglo biti motivirano i kroz ne­
povratni glagol *p�ti) i 'pomičući se, kližući se uspinjati ili
spadati (npr. po drvetu, stijeni)'. U prilog predloženome eti­
mološkom rješenju također govore značenja polj. riječi
przypsnqć 'priljubiti se, prionuti' i slovenskog izraza opesne
hlače 'tijesne, uske hlače koje priliježu uz tijelo' (usp. opesen
'eng anliegend PIet I 833), koje bez sumnje ostaje u svezi sa
"
značenjem 'sapinjati, priljubljivati' i 'pripijati, prilijegati', a
koje odgovara prasl.p�ti (sij.
Dakle, čak. glagol peskati (se) i iterativni oblik opešćati se
relikti su od prasl. *p�skati (s�), oblika potvrđenog u sloven­
skome, crkvenoslavenskome i u poljskome jeziku u izvedenim
oblicima, sačuvani na ograničenom prostoru čakavskoga nar­
ječja.
plati 'izlijevati, crpsti' 110 Na otoku Lastovu zabilježen je
oblik 1. lica jd. prezenta po(jen 'ispljuskujem, izlijevam vodu
iz broda' , bez infinitivnog oblika, koji je u Akademijinu rj�čni­
ku izveden oblikom *plati, analogijom prema konjugaciJsko-
10 9 Vidi Sl:awski 1974: 50.
110 Usp. Borys 1979: 27-28.
67
me tipu kOljem -kUiti, meljem - mljeti. Da je to ispravna re­
konstrukcija potvrđuje jedna druga činjenica: u Jardasovim
kastavskim tekstovima potvrđen je preteritni oblik 3. lica
mn.plali su, u primjeru: »kad je stisnula suša, spraznile su se
se [sve] šterni i si [svi] kalići. Judi su plali po dne oni blatni
mut« (Jardas 1957: 190). Ovdje je riječ o ostatcima arhaično­
ga glagola (kako to pokazuje konjugacijski tip) *plati, poljem
sa značenjem 'izlijevati, ispljuskivati, isprskivati, crpsti teku­
ćinu' (o akcentuaciji v. pregled čakavskih oblika glagola klati
u Jurišića 1973: 89-90, usp. ČDLI 421). Nije nam poznato je li
koji od čakavskih govora očuvao puni paradigmat glagola.
Postojanje glagola plati u staroj čakavštini potvrđuje do
danas zagonetan zapis J. Barakovića: »na vrime od ubroka
niki nosi, niki šalje svakojaka soka, kako da rika ptolje« (iz
djela Draga, rapska pastirica, SPH XVII 346-347). T. Matić,
koji je ukazao na taj primjer, nije siguran u oblik infinitiva
*ptoljati, do kojega vodi zapis ptolje, ali ispravno primjećuje
da »značenje će svakako biti isto što u glagolapaljati ipuljati
(crpsti, grabiti)« (Matić 1957: 65). U obliku ptolje zasigurno
se krije oblik 3. lica jd. prezenta *polje 'crpim'; zagonetno t
vjerojatno je pogrešno, greškom samoga zadarskog pjesnika
ili je to tiskarska pogreška, što je vjerojatnije, ukoliko slagar
nije znao rijetku, dijalektnu riječ plati, poljem.
Čakavski oblik plati ima istovrijednicu u slov. plati, p6-
ljem, 'prouzročiti bibanje, uzburkivati vodu', 'izlijevati, is­
pljuskivati, isprskivati vodu iz čega', 'čistiti od pljeve, vijati
zrnevlje', te 'bibati, istjecati, vreti', 'potresati (vijati)', češ.
plciti, plam : plaji 'potresati (vijati)', gornjoluž. dijal. pl6ć,
ploje 'micati, potresati naćvama', 'vijati, zamahivati', polj.
dijal. pl6ć, puole (pluje) 'mičući, potresajući naćvama čistiti
zrnevlje od pljeve', rus. dijal.pol6t ' 'čistiti od pljeve'. Te su ri­
ječi kontinuanti prasl. *polti, *pol'[J 'izazivati kretanje, pokre­
tati, potresati čime, podbacivati što, zamahivati čime' (odatle
konkretna, specijalizirana značenja 'odjeljivati pljevu od zr-
68
nja podbacivanjem (npr. na naćvama), vijati zrnevlje' i 'is­
pljuskivati, isprskivati vOdU').111
Praslavenski oblik *polti, *pol'Q zajednički je sjevernosla­
venskim jezicima i zapadnome dijelu središnjega južnosla­
venskog prostora, pri čemu se slovensko- čakavski prostor u
značenjskom smislu razlikuje specijaliziranim značenjem 'is­
pljuskivati, isprskivati vodu', 112 dok se u sjevernoslavenskim
jezicima, te u slovenskome, specijalizacija razvila u smjeru
'vijati, čistiti zrnevlje od pljeve'. Ovo posljednje značenje po­
stojalo je i na hrvatskim područjima, jer je potvrđeno u iterati­
vupaljati 'čistiti zrnevlje od pljeve, vijati' (Gruda i okolici Du­
brovnika, AR IX 594).
U nekoliko čakavskih govora postoji i stari iterativ paljati,
tvoren bez sumnje još u praslavenskoj epohi, kao što na to
ukazuje njegova struktura: paljati « *pal'ati od *polti, s du­
ljenjem korijenskoga samoglasnika i sformantom -ja-) : pa­
ljat 'crpsti (vaditi) juhu ili kakvu drugu tekućinu' (Bakarac i
Skrljevo, RCI 135; iz Hrvatskoga primorja potječe i oblik pa­
ljat 'crpsti vodu', iz narodne priče, AR IX 594), također li kon­
tinentalnoj čakavštini (Fužine, AR n. m.), te u splitskoga pis­
ca iz 18. st. J. Kavanjina (»ožicom je... prianu paljat more�<,
AR n. m.). Taj je iterativni glagol morao biti poznat i u zapad-
1 11 Usp. Borys 1991a : 112-1 13. O etimologiji riječi v. Vaillant GC III 299.
Drukčije, bez uzimanja u obzir svih značenja [v.J Vasmer REW II 391. V. još
i Bezlaj ES III 50.
112 To je značenje prvotno moralo postojati u većini slavenskih jezika, kao
što na to ukazuje semantika i geografija toga prastarog derivata: pras!.
*jbs-polb : *jbS-pola 'drvenalopata (lopatica, ispolac) za izbacivanje, izlije­
vanje vode iz broda' , v. Borys 1991a. Kontinuant te praslavenske izvedene
imenice pojavljuje se također na središnjem južnoslavenskome prostoru
(ovdje u čakavskim dijalektima): na Jadranu ispal (ispo), čak. fspol (npr. na
Korčuli), ispolac, ---Olea 'lopatica, drvena lopatica za izlijevanje vode iz
čuna' (češće u jadranskih i dunavskih ribara), srpskocrkvenos!. ispolb 'is­
polac' (16. st.), usp. Skok ER II 595 (s.v. palj), Borys n. m.
69
n�j štokavš�ini, s potvrdom gore navedena oblika paljati 'či­
stItI. zrnevlje od pljeve, vijati' iz okolice Dubrovnika.1 13
plesno, plosna 'tvrdo stopalo,potplat'. Leksem je potvrđen
u srednjodalmatinskoj i kvarnerskoj čakavštini: plesno 'tvrdo
stopalo, stopalo' (Dračevica na otoku Braču), 'unutrašnji
plosnati dio motike' (Vrsnik na otoku Hvaru,ČDL I 815), 'ta�
ban, stopalo' (Brusje na otoku Hvaru, Dulčić 1985: 594),
plesno 'stopalo' (Beli na otoku Cresu, Hamm & al. 1956: 49),
plesno 'taban' (Bejska Tramuntana na otoku Cresu, Velčić
��3),plosna 'stopalo, tvrdo stopalo' (Vrbnik na otoku Krku,
Zlc 1900: 73,80). U Akagemijinu :rječniku zabilježeni su oblici
plesno 'tvrdo stopalo' (Sibenik), plesna, u istom značenju, u
tekstu T. Ivanovića [»popa Dubrovčanina«] iz 1784. godine
�ARX54),plosna (Vrbnik na otokuKrku,ARX83),pljesno,u
Istom značenju, u tekstu dalmatinskoga pisca I. T. Mrnavića
(ARX96). Akademijin rječnik dalje navodi oblike plesna,ple­
sno.iz Stulićeva rječnika,dok uz prvi od njih (izvorno: plesna, '
što Je prema Akademijinu rječniku pogrešno,ARX83) 11 4 stoji
napomena da potječe iz glagoljskoga brevijara. Leksem je oči- ,
to poznat u pojedinim čakavskim govorima, ali se ne može is-
ključiti i to da je bio običan i u dalmatinskoj štokavštini (mož­
da baš u dubrovačkome govoru ?); s druge strane moguća je
. politi 'nagorijevati'.118 U ozaljskome čakavsko-kajkavskom
11 3 '
U drevnOj' čakavs't"ml postoJaoJe glagolpaljati 'izlijevati vodu (iz broda)
s pomoću ispoica ili drvene lopatice' (potvrđel1je u P. Zoranića i J. Barako­
vića, Ar IX 594, ovdje uz štokavske potvrde iz Srbije), što je bez sumnje deri-
vat od im�nice palj 'drvena lopatica, ispolac za izlijevanje, izbacivanje vode
(posebno IZ broda) ' . Akademijin rječnik pored toga navodi dva homonimna
glagola: paljati3 i 'kupiti, skupljati' i paljati4 nejasna značenja, oba s potvr­
dama u staročakavskih pisaca H. Lucića i J. Barakovića. Te riječi nejasna
podrijetla zahtijevaju detaljniju obradu.
11 4 Ob"I l�l S -:-n-: Oje Je Vjerojatno sekundarno) ipak se pojavljuju u drugim
. II 682, BER V 340, Bezlaj III 55.
slave�skim JeZlClma, npr. bug. dijal. plosn 'a, ukr. dijal. plesna, polj. dijal.
plosnw.
70
čakavska provenijencija potvrda koje nalazimo u starih hr­
vatskih pisaca te u Stulićevu :rječniku.
Ta somatska riječ ima svoje istovrijednice u sve tri skupine
slavenskih jezika: slov. plesno (dijal. plesmo) 'gornji, vanjski
dio stopala', figo 'drveni strop u konobi u kojoj se drži vino',
'meko ispupčenje na šapama u životinja, jastučić', plesna f.
'taban; die Ferse des PressbodenstUckes; pobočni drveni pot­
pornji pod bačvama s vinom', starocrkvenosl. plesna 'taban',
bug dijal. plesna 'stopalo' (BER V 340), plesn 'a 'ralo (donji
dio) pluga, na koji je pričvršćeno crtalo pluga',1l5 starorus.
plesna 'donji dio noge,stopalo; stopa',rus. plusna 'dio stopa­
\
la između pete i prstiju', dijal. plesna još i 'tvrdi dio stopala,
cijela šapa,od pete do prstiju',ukr. plesno, plusno 'dio stopala
između pete i prstiju', 'ručni zglob',dijal. 'gornji dio stopala,
I
vršak stopala', bjelorus. plusna 'srednje stopalo', dijal. 'sto­
palo; gornji dio stopala'. češ. plesna 'taban',polj. dijal. plosna
'ljudsko stopalo',plosnia 'vrh ljudskog stopala'.1 16
Sve su to kontinuanti prasl. *plesno « *pletsno) n. i *ple­
sna « *pletsna) f. 'taban'.11 7 U čakavštini su sačuvana oba
I
praslavenska oblika,uz razliku u rodu: plesno n. i plosna f., s
otoka Krka (sa zasigurno sekundarnim --0-, analoški podu­
darnim s nekom drugom porodicom riječi); oblik plesna ima
jedino povijesnu potvrdu.
govoru potvrđen je glagol potiti 'nagorijevati,pripaljivati se',
' uz prefigirani oblik spoliti: »d�ska vus peć je počela ponti«;
»ne m�ći to bl1zum šporeta da ne spoli« (Težak 1981b: 383).
11 5 T. Stojčev, Rodopski rečnik, BD II 165, 237.
116 Usp. Ostrowski 1991.
I
ll7 O rekonstrukciji i daljnjoj etimologiji V. Vasmer REW II 370, Skok ER
ll8 Borys 1989 : 18.
71
 Prefigirani glagol SpOliti 'anbrennen ' sačuvan je i u žumbe­
račkome govoru (Skok ER II 593). Riječ je o reliktima staroga
praslavenskog glagola *poleti, *pol'Q 'gorjeti, plamtjeti', koji
je u tom značenju potvrđen u nekoliko slavenskih jezika: slov.
poleti, --lim, starocrkvenosl.poleti, starorus. poleti, staročeš.
poleti. Taj je glagol očito postojao u nekim slavenskim jezici­
ma u prošlosti,a danas je sačuvan jedino u slovenskome i u go­
vorima koji se naslanjaju na kontinentalni dio čakavskoga
narječja.
Iako su kontinuanti prasl. *poleti u određenoj mjeri slabo
sačvani,taj je oblik u prošlosti morao postojati na cjelokupno­
me slavenskome prostoru. Na to ukazuju sveslavenski deri­
vati, prije ostalih kauzativni glagol *paliti 'uzrokovati gore­
nje' i deverbativna imenica *polmy, -mene 'plamen'.
popel 'pepeo,.1l 9 U svom etimološkom rječniku s.v. pepeo
Skok tvrdi da taj leksem dolazi »u ostalim Slavinama u prvom
slogu s prijevojem o : starocrkvenoslav.popelo, tako i u slov.,
slovač., oba lužičko-srp. i u svim ruskim narječjima« (Skok
ER II 638). Taj očiti propust hrvatskog etimologa nije isprav­
ljen kod objavljivanja rječnika, premda je oblik popel (popel)
dobro potvrđen u sjevernoj čakavštini.Akademijin rječnik do­
nosi pojedine primjere iz čakavskih pisanih tekstova,počevši
od 1468. (AR X 787). Oni potječu iz tekstova iz Hrvatskoga
primorja (npr. iz senjskoga prvotiska Naručnika plebanušev,
1507.,i Korizmenjaka, 1508) i iz Istre (npr. iz Prvoga dela no­
voga teštamenta Antuna Dalmatina,.1563. i Vsih prorokov
stumačenja horvatskoga, oko 1564). U Akademijinu rječniku
navedene su potvrde iz vrbničkoga govora i iz Istre (u Nema­
nića popel, popela ili popel, popela). Nadalje, noviji dijalektni
izvori potvrđuju ograničen opseg imenicepopel (i od nje tvore-
11 9 Borya 1982b: 15-16.
72
nih derivata) u primorskim govorima,govorima Kvarnerskog
arhipelaga i u Istri, npr. popel, popeljl2ha (Novi, Belić 1903:
211, 225), popel 'pepeo' (Crikvenica, Ivančić-Dusper 82),
popel 'pepeo' (Čižići na otoku Krku, Turčić 214), popel, PO­
pelnIca 'Pepelnica' ,popelit 'posuti glavu pepelom na Pepelni­
cu' (Orlec na otoku Cresu, Houtzagers 1985: 330), popel 'pe­
peo',popetit se, popelnjica 'pepelnica, bolest vinove loze uz
pojavu sićušnih gljivica Uncinula necator' , PopelnjIca 'Pepel­
nica, katolički blagdan', toponim PopelarI (Bejska Tramun­
tana na otoku Cresu, Velčić 331), popel, popelast (Rijeka,
Strohal 1985: 113, 161), popel, popela 'pepeo; medljika, para­
zitske gljivice na vinovoj lozi (vinova metljika 120 na grožđu)',
popeinIca 'udubljenje na ognjištu u kojem se skuplja pepeo,
pepelište', PopeinIca 'Pepelnica', popelnjak, popelnjaka
'platno za cijeđenje luga,na kojem ostaje pepeo' (Kastav,Jar­
das 1957: 400), popel 'pepeo',popelnjak, popelnjaka 'bijela
krpa na koju se stavlja pepeo kod pranja (luž�nja) bijelog ru­
blja' (Rukavac u Istri, Mohorovičić 215),popel 'pepeo, lug',
'pepelnica, gljivično oboljenje biljaka',pepelnica 'pe:eeljara'
(Pićan u Istri,Ružić 87),popel 'pepeo' (Zminj u Istri,CDL III
542), popel 'ashes '(Orbanići u Istri,Kalsbeek 524) i p'opel, u
istom značenju (Labin, Milevoj 170).
Prvotni oblik popel nije bio ograničen samo na čakavski
prostor. O tome svjedočiPopelj 'cinis ' u :,ra�čiće� rječn�ku
.
(Vrančić je podrijetlom Sibenčanin), s neJasmm -lj (VJeroJat­
no u analogijskoj vezi s derivatima tipapopeljuša, popeljuha).
Autentičnost oblika iz 16. st. u Vrančića potvrđuje i toponim
Popelj, naziv brežuljka u šibenskome zaleđu (AR X 786).
120 Tako stoji u izvoru, vjerojatno greškom umjesto medljika. Usp. vinova
" �
medljika'Plasmopora viticola gljivično oboljenje cvjetov� i zel�nih ijelo­
va vinove loze; Uncinula necator, gljivično oboljenje na lIstoVIma VInove
loze' (RSAN).
 Slavenska građa dokazuje postojanje dvojnih praslaven­
skih oblika *pepelo i *popelo. 121 U nekim slavenskim jezicima
potvrđena su oba (starocrkvenosl. pepelo ipopelo, slov.pepel i
popel, rus. pepel ipope!). Takvo je stanje vjerojato bilo i na sre­
dišnjojužnoslavenskome prostoru, dok se na većini toga pro­
stora (uključujući i veći dio čakavskoga narječja) zadržao kon­
tinuant prasl. *pepelo. Dvojni oblik *popelo sačuvali sujedino
sjevernočakavski govori i, djelomice, davna šibenska čakav­
ština.
prisme 'mjesto izloženo suncu; uleknuti teren'. 122 Na Hvaru
nedaleko Brusja, M. Hraste i P. Skok zabilježili su mikrotopo­
nim Prismen, ali mu nijedan ni drugi nisu znali objasniti po­
drijetlo te su ga držali nejasnim (Hraste 1956: 369; Skok
!950: 187). Taj isti mikrotoponiI!1 postoji i na Braču, prema
Simunoviću: Prismen i Prisme (Simunović 1972: 196, 302).
Naziv u toponirniji otoka Brača ima dugu povijest, s potvrdom
u Bračkom razvodu iz 1304.; u tom pisanom spomeniku zabi­
lježeni su odgovarajući toponimijski likovi Prisme iPriseme
v v
koje le P. Simunović odčitao kao Prisme(n) (Simunović 1972:
,
79). Simunović ispravno tumači genezu tog mikrotoponima i
izvodi ga od zagubljenog topografskog apelativa (n. d. 197,
277). Sada, pak, znamo i to daje odgovarajući topografski ape­
lativ sačuvan do našeg vremena u bruškome govoru na otoku
Hvaru, gdje su zabilježeni oblici prisme iprismen, sa dva zna­
čenja: 'mjesto izloženo suncu' i 'uleknina' (» uleknuto tlo«,
Dulčić 1985: 623), a isti je topograij;ki apelativ u obliku
prismen, -ena (s inačicomprismej , -eja) zabilježen i na Visu u
značenju 'prijevoj preko kojega izvode putovi iz kakve nizine
okružene brdima', gdje postoji i toponim Prismen (Roki 430).
Budući da je riječ o topografskom apelativu koji je postao
vlastito ime, predmet našeg zanimanja opća je imenica pris-
121 Usp. npr. Skok ER II 638, Vasmer REW II 336.
122 Borys 1994.
7A
me, prismen (u mikrotoponimiji su potvrđene naglasne inači­
ce Prisme, Prismen, Prismen) , a posebno njezino podrijetlo.
Nesumnjiva je slavenska struktura te opće imenice i njezi­
na pripadnost starim slavenskim osnovama na -en-, usp. na
istome čak. prostoru oblike brYme/br'imen, gen. br'imena «
prasl. *berm�, -mene), sYme/sYmen gen. sYmena « prasl.
*sem�, -mene). Dakle, na primjeru razmatrane imenice mo­
žemo pretpostaviti arhaični sufiks * -m�, < * -men, što potvr­
đuje, kao što ćemo vidjeti, i etimološka analiza.
Prisutnost prastarog formanta u toj riječi, neplodnog na
središnjojužnoslavenskome prostoru, s�gerira da je r.iječ �
tvorbenom obrascu koji je, uostalom, tolIko star da su njegoVI
ekvivalenti mogući i na drugim slavenskim područjima. I doi­
sta srodan oblik s jednakom strukturom (ali s različitom se­
ma�tikom) nalazimo u crkvenoslavenskim tekstovima, u ko­
jima je potvrđen priložni izraz u ulozi adverbijala bez(o)
123 usp.
presmene, bespresmene 'bez prestanka, neprestano'
još i ruskocrkvenosl. pn' dJev' bespres��nnYJ �ep�e�tan ' ' .124
v • ,
Navedeni podatci ukazuju na nekadasnje postojanje Imemce
*presm�, -mene na slavenskome prostoru (na bugarskome
i
na makedonskome?) u značenju 'prekid' .
N a crkvenoslavensku imenicu presm�, zbog njezine arha­
ične gradbe, obratili su pažnju mnogi slavisti koji su �oj �as:o:
jali utvrditi ?odr�jetlo. Sinonimni crkvenosla�ens� pnloz�I
izraz bez prestam 'bez prestanka, neprestano , kOJI ukaZUje
na imenicu *prestanb 'prestanak' (deriviranu , bez sumnj e, od
glagolaprestati ( < prasl. *perstati 'prestati'), sugerira da i cr­
kvenosl. *presm� ostaje u etimološkoj vezi sa starocrkvenosl.
prestati. A ipak su etimolozi različito određivali vrije�e
�o­
stanka oblika *presm�. Neki su u njemu prepoznavali tolIko
123 Miklosich Lex 19; Sreznevskij II 1692; Schwyzer 1938.
124 SRJ XI-XVII, I 164.
75
arhaičan obrazac da su crkvenoslavenski oblik izvodili iz in­
doeuropskoga praoblika *pera-sta-men 125 (bez potvrde u dru­
gim indoeuropskim jezicima). U pravu je prije A. Vaillant koji
u crkvenos!. presm� vidi »formation tres secondaire. .. sur
prestati 'cesser '« .126 S obzirom na ograničenu rasprostranje­
nost imenice presme, riječ je vrlo vjerojatno lokalni derivat sa
sufiksom -m� od prestati (*presm� < *prest-m�), naročito
stoga što određene činjenice upućuju na postanak ranih ino­
vativnih odglagoljenih derivata sa sufiksom -m� 127 na južno­
slavenskome prostoru.
Postavlja se pitanje može li se, na neke čakavske govore
ograničenu, imenicu prisme (prismen) identificirati s crkve­
nos!. *presm� 'prestanak'. Formalno je to moguće jer su govo­
ri u kojima se ona pojavljuje ikavski, tj. dogodila se u njima
identifikacija ranijih kontinuanata *e i *i (odnosno *y). Ča­
kavski oblik prisme(n) može se, dakle, smatrati kontinuan­
tom oblika *presm�. Nadalje nas zaokupljaju posebna znače­
nja: u crkvenoslavenskome 'prestanak', u čakavskome 'mje­
sto izloženo suncu', 'uleknina' ; ne vidim tu mogućnosti svo­
đenja tako različitih značenja na neko opće, zajedničko davno
značenje. Pritom je značenje 'prestanak' jasno motivirano
značenjem glagola prestati, a istovremeno iz semantike toga
glagola (ni iz njegove hrvatske istovrijednice) nije jasno vidIji-
va utemeljenost značenja koja postoje na hrvatskom tlu.
125 Usp. Meillet 1902-1905: II 423; Matl 1954:·149; Schwyzer 1938: 318;
Vasmer REW II 429.
126 Vaillant GC IIII, 215.
127 Usp. starocrkvenosI. čismli 'broj', pismli 'slovo', v. Mati 1954: 146-
148, Sl:awski 1974: 127. Neki su derivati poznati samo u nekim južnosla­
venskimjezicima, usp. *uismli 'ono što visi' > 'dio obješene svinjske polovi­
ce (za sušenje, za dimljenje)' ; riječ je djelomično potvrđena samo u jednome
hrvatskome govoru, a kao derivat još i na bugarskome te na makedon­
skome tlu, v. Borys 1980b: 32-34.
76
Nije sasvim jasno koje je od dva značenja čakavske riječi pr­
votnije. U geografskim i meteorološkim uvjetima, kakvi vla­
daju na jadranskim otocima, neravnu mjestu prije odgovara
sekundarno značenje 'mjesto izloženo suncu', tamo gdje je
izloženost terena suncu veća. S druge strane, značenje 'ule­
knuto tlo, uleknina' čini se više vjerojatnim, u odnosu na sa­
stav tla koje je uleknuto. Veza imenice prisme(n) i glagolapri­
stati omogućuje pretpostavku daje taj glagol, među ostalima,
imao značenje 'prileći (uz što), prionuti, prijubiti se'. Odgla­
goljeni imenički derivat sa sufiksom -m� mogao je označivati
'ono što je prionulo, prileglo uz što (npr. uz podlogu), tj. 'mje­
sto gdje je zemljište (tanki sloj zemlje) uleknuto, prionulo uz
kamenu podlogu, uleknina' , u određenim geografskim uvjeti­
ma na krškome terenu. Ako je takvo mjesto položeno na način
da je posebno jako osunčano, odatle bi se moglo izvoditi dalj­
nje, specijalizirano značenje 'mjesto izloženo djelovanju sun­
ca' .
Ako izneseno tumačenje ipak nije točno, tada j e čakavski
oblikprisme(n) nezavisan od crkvenos!. *presm� « *prestm�
od prestati < pras!. *per-stati). Čakavska riječ prisme(n) «
*pristm�), derivirana od glagola s prefiksompri-, hrv. pristati .
« pras!. *pri-stati), morala je nastati dosta rano, još u doba
kada su prema praslavenskom modelu nastajali derivati sa
sufiksom -m�, sasvim sigurno u početnom razdoblju odvaja­
nja slavenskih narječja, od kojih je vremenom formirano hr­
vatsko čakavsko naIječje. Postanak te riječi valja povezivati s
vremenom naseljavanja jezičnih predaka hrvatskih čakavaca
na područja Dalmacije ijadranskih otoka, na kojima su Slave­
nima novi geografski uvjeti nametnuli potrebu tvorenja no­
vih topografskih apelativa s posebnim značenjima za. dotad
im nepoznatu predmetnu zbilju. 128
128 Z. Babik u članku Studi sulla toponomastica palacea uspoređuje polj­
ski (mazO\jecki) toponim Przesmieri (danas Przyćmieri), s potvrdom iz 14.
77
pručiti, pručati 'trošiti bez potrebe, rasipati' . 129 Razmatra­
ni izraz pručiti (s inačicom pručati) mjesni je govorni izraz
o�aničen na čakavske govore srednje Dalmacije: poznate su
ml potvrde s otoka Hvara i Brača te iz obližnjeg trogirskog go­
vora najadranskoj obali. U bruškome govoru na otoku Hvaru
postoje dvojni oblici glagola pračit, -čin, : pračot, -čon «
*pračiiti, *pračiim) 'trošiti bez potrebe, rasipati (imanje)' , i
prefigirani oblici od oba lika: ispračot : ispračot 'istošiti sve
bez potrebe' , spračit 'potrošiti bez potrebe; rasuti (imanje) ' ,
raspračot 'rasuti imanje, novac; potrošiti rasipno' (Dulčić
631,477,638,664); u cakavskome trogirskom govoru potvr­
?enje oblikpracit, -cin, 'trošiti bez potrebe, rasipati (imanje,
1movinu) ' i prefigirani oblici ispracit : spracit 'potrošiti uta­
man, potrošiti zbog rasipnosti', ispracen 'potrošen utaman
zbo.g rasipnosti', raspracitv'rasuti imanje, novac, vrijednosti:
raSIpno potrošiti' (Geić & Silović 216,93,242,223). U Akade­
mijin"? rječniku naveden je samo prefigirani glagol spručit,
spračlm, pračit 'trošiti nešto bez potrebe' , s otoka Brača (AR
XVI 139). Kao što vidimo, nešto veću rasprostranjenost ima
oblik pračit (s fonetskom inačicom pracit), dok nam je oblik
pračot, koji je prema dostupnim informacijama sinonim pret­
hodnog, poznat jedino s otoka Brača. U čakavskim govorima
na tom istom terenu isto tako postoje izvedene glagolske ime­
niceprača m. i f. 'rasipnik' (Dulčić 631) sprača m. i f. 'rasipno
čeljade' (Brusje na otoku Hvaru i Dračevica na otoku Braču'
Dulčić 664, ČDL I 1144).
Na čakavski prefigirani glagol spračiti ci imenicu sprača)
obratio je pozornost već P. Skok u rječničkom članku sp/citi
' suziti, stisnuti, smanjiti, unakaziti, smežurati (haljinu) '
(štokavski izraz potveđen na Kosovu), ograničavajući se, da-
3t., s čak. prisme, koji mu je poznat iz mojega članka (Borys 1994)' dakle
"
.zjašnjava se u prilog rekonstrukciji praoblika *persm�.
l29 Borys 2000.
78
kako, na tumačenje možebitne srodnosti tih dvaju glagola (ča­
kavskoga i štokavskoga), bez pokušaja bilo kakvog etimo­
loškog objašnjenja (Skok ER III 313). Nešto dalje otišla je L.
V. Kurkina u recenziji dvaju čakavskih rječnika, koja u krat­
kom osvrtu sugerira srodnost čak. spračit s baltičkim izrazi­
ma, npr. s latv. sprukt, spruku 'izmicati se, isklizivati se', 130
ali ne upućuje na postojanje srodnih slavenskih izraza.
Čak. pračit : pračot « *pračiti : *pračiiti) nisu izolirani
izrazi na slavenskome prostoru, budući da imaju formalne
istovrijednice u pojedinim slavenskim jezicima. Takvim sla­
venskim glagolima zainteresirala se prije više godina Ž. Ž.
Varbot, koja ipak nije znala odgovarajuće čakavske činjeni­
ce. 13 1 S osloncem na sakupljenu slavensku građu iz članka
Varbotove te na činjenice koje sam prikupio, pogotovo iz novi­
jih izvora, ovdje donosim pregled odgovarajućih glagola s po­
tvrdama u češkim i slovačkim narodnim govorima i u istočno­
slavenskome narodnom leksiku: češ. dijal. pručat ' sa 'savijati
se, sagibati se' vipručat sa, vipručit sa 'sagibati se prema
naprijed', chod 'i vipručena 'ide demonstrativno, ponosno
prignuta', 132 vypručit 'napeti se, naduti se', 133 vypručit ' sa,
vypručat ' sa, vypručovat ' sa 'iskriviti se, izobličiti se', ten sa
vypručuje 'roguši se, joguni se', 134 spručat ' sa vypručat ' sa
=
'kolebati se, opirati se', 135 slovač. dijal. pručit ' 'savijati', 136
ukr. dijal. pručatysja 'nadimati se, kostriješiti se, pokazivati
13 0Etim 1980, str. 183.
13 1Ž . Ž. Varbot, K rekonstrukcii i etimologii niekot6ryh praslavjanskih
glagol 'nyh osnov i otglagol 'nyh imen, V. Etim 1975., str. 29-31.
132 L Malina, Slovnik nar'eči mistfickeho, Praha 1946, str. 95.
133 F. Š. Kott, Dodatki k Bartošovu dialektickemu slovniku moravskemu,
Praha 1910., str. 143.
134 F. Bartoš, Dialekticky slovnik moravsky, Praha 1906., str. 505-506.
135 F. Sverak, Karlovicke nareči, Praha 1957., str. 134, 141.
136 Kalal 553.
79
nepristupačnost' ,137 'ustrajati, ne popuštati' ,138 na Polesju
pručatys ' 'napinjati se, naprezati se' ,139 vypručaty 'osloboditi,
istrgnuti (ruku); izvući, povući, iščupati' ,140 pručnutysja 'otr­
gnuti se, trgnuti se, baciti se' ,141 bjelorus. dijal. pručati 'dizati
što teško' ,142 pručatysja 'boriti se, nadjačavati se',143 pa­
pručkacca 'naraditi se, napregnuti se' ,144 rus. dijal. (u Jakuti­
ji) opručit ' 'udariti, raniti čim tupim' .145
Na temelju !layedenih zapadnoslavenskih i istočnoslaven­
skih činjenica Z. Z. Varbot je rekonstruirala praslavenski gla­
gol *pručiti (oblik *pručati drži, kako se čini, izvedenim itera­
tivom), nažalost bez pokušaja rekonstrukcije praslavenske
semantike glagola. Praslav. *pručiti Varbot je povezala s latv.
sprukt, spruku 'izmicati se, isklizivati se' ; ako, pak, uzmemo
u obzir korijenski vokalizam slavenskoga glagola (koji ukazu­
je na prvotni diftong -ou-) *pručiti treba prije svega povezati
s latv. spraukt, spraucu 'gurati, umetati' , spraukties 'gurati
se, proguravati se; bježati, izmicati' . 146 Dakle, slavenski i bal­
tički glagoli odlikuju se identičnim korijenskim vokalizrnom,
a razlikuju se u strukturi (o gradbi *pručiti v. dalje); izosta­
nak s- u slavenskom izrazu tumači se time da je u njegovu
prototipu bilo tzv. nepostojano s-o
137 ŽeI II 785.
138 Hrincenko III 494.
139 F. D. Klimčuk, Speee{ičeskaja leksika Drogičinskego Poles 'ja, [u] : Lek­
sika Poles 'ja. Materialy dIja polesskogo dialektnogo slovarja, Moskva
1968., str. 63.
140 Hrincenko I 180.
141 Hrincenko III 494.
142 SPZB IV 120.
143 I. I. Lučyc-Fedarec, Admounaja ekspresiunaja leksika. Materyjaly
dIja slounika Brestčyny, [u:] Narodnaja leksika, Minsk 1977., str. 232.
144 T. S. Jankova, Dyjalektny slounik Loeuščyny, Minsk 1982., str. 250.
145 SRNG XXIII 306.
146 O Iatvijskome glagolu usp. I K. Karulis, Latuiešu etimologijas uiirdni­
ea, Riga 1992., str. 271-272.
80
J. Pokorny pribraja navedene latvijske izraze kontinuanti­
ma praindoeuropske osnove *spreu- ( : *(s)p(h)er-, *sprei-)
'streuen, saen ', 'sprengen, spritzen, spriichen ', s proširenjem
-k- : -g-, tj. *spreu-k- : spreu-g- (Pokorny IEW 993-995).
Svezu praslav. *pručiti s pie. *(s)preu-k- prihvaća i Ž. Ž. Var­
bot (prema njoj, na dvojni oblik *(s)preu-g- oslanja se pra­
slav. *prygati > rus. prygat ' 'skakati', u čijoj je semantici za­
pazila poveznicu s *pručiti, npr. rus. dijal. pryžit ' 'nadimati',
opryžit ' 'snažno udariti čim elastičnim ' .
Gore navedena građa svjedoči da su čak. pračit : prCJČot
samo formalno istovjetni s inoshivenskim glagolima koje Var­
bot povezuje s praoblikom *pručiti. Međutim, semantika ča­
kavskih glagola razlikuje se od formalnih istovrijednica u
drugim slavenskim jezicima. I u zapadnoslavenskim i u is­
tocnoslavenskimjezicima, uostalom, semantika razmatranih
glagola nije jedinstvena; u češkom i slovačkom dominantno je
značenje 'savijati, kriviti' (odatle zasigurno u povratnim
oblicima 'nadimati se' i 'njihati se'), dok u istočnoslavenskim
dijalektima zapažamo nekoliko značenja, npr. 'dizati što
teško', 'trgati, kidati', 'čupati, silovito trgati' , 'udarati' , u po­
vratnim oblicima 'naprezati se, napinjati se, boriti se', 'nadi­
mati se, kostriješiti se', 'ustrajati, ne popuštati'. Nije lako do­
voditi u vezu ta raznorodna ekspresivna značenja s nekim za­
jedničkim, prvotnim značenjem glagola *pručiti (što svakako
ne znači da takvo značenje nije postojalo, a moguće je da je
samo semantički razvoj glagola na pojedinim terenima otišao
u različitim smjerovima i otežao nam utvrđivanje traženoga
starijeg, polaznog značenja). Jošje teže odrediti odnos čakav­
skog značenja 'trošiti, rasipati, tratiti' sa značenjima inosla­
venskih glagola. Ipakje pritom vrlo vjerojatno da se čakavsko
značenje razvilo iz konkretnog fizičkog značenja 'rasipavati,
razbacivati' na što ukazuju semantičke paralele tipa hrv. ba­
cati 'bacati, hitati' : 'tratiti', razmetati 'razbacivati' : 'tratiti'
(razmetan 'rasipan, rastrošan'), rasipati 'razbacivati, rasipa-
81
vati' : 'rasipati, lakoumno trošiti' , polj. rozrzucać pieniqdze
'trošiti mnogo novaca, razbacivati se novcem', rozrzutny 'ra­
sipan, koji ne zna s novcem', rozrzutnik 'rasipnik', češ. rozha­
zeti 'razbacati', pren. 'spiskati' , lat. dissipare 'rasuti, raspr­
šiti, razbacati, rastjerati', pren. 'tratiti', njem. verschleudern
'spiskati, profućkati' : schleudern 'bacati, hitati' . A zasigur­
no i zapadnoslavenska i istočnoslavenska značenja potječu od
nekog starijeg značenja.
Semantika čak. prđČit : prđČot bliska je rekonstruiranome
značenju 'sipati, sijati' (J. Pokorny) za ie. korijen *(s)p(h)er- i
njegove inačice. Pritom građa praslav. *pručiti i njegov voka­
lizam ukazuju na arhaični kauzativni glagol, 147 s vjerojatnim
etimološkim značenjem 'prouzrokovati da se što sipa' > 'raz­
bacivati, rasipati' , odatle daljnje, stvarno potvrđeno značenje
'trošiti (imetak, imanje, novac), rasipati, tratiti'. Nadalje,
češke, slovačke i istočnoslavenske činjenice ukazuju na mo­
gućnost daje praslav. *pručiti imalo i nešto drukčije značenje
koje je isto tako moguće dovesti u vezu s praznačenjem što ga
je izveo Pokorny: 'sipiti, prskati, štrcati' (pored već spominja­
noga 'sipati, sijati'), posebno s kauzativnim značenjem 'prou­
zrokovati da što prska, štrca'. Od takvoga možebitno prvot­
nog slavenskog značenja, mogu se izvoditi stvarna potvrđena
značenja 'kriviti, savijati, sagibati' (prvotnije možda 'kriviti,
savijati, sagibati tako da od čega prskaju komadići'), zasigur­
no još i 'udarati, tući (dok što ne prsne ili štrcne, npr. krv)', a
možda čak i 'kidati' ; uz 'kriviti, savijati, sagibati' nadovezuju
se značenja povratnih glagola 'nadimati se', 'dizati što teško'
(najvjerojatnije od starijega 'sagibati'se, savijati se pod tere­
tom', odatle i daljnje značenje 'napinjati se, naprezati se, bo­
riti se s kim ili čim' i nesumnjivo prenesena značenja 'koleba­
ti se', 'protiviti se' (dok nam semantika sugerira da se u češ.
147 O takvim glagolima v. F Slawski, Zarys stowotw6rstwa prastowiwiski­
ego, [u] : SP I 56-57 (i tamo navedenu literaturu).
82
dijal. vypručit 'naduti se' i bjelorus. dijal. pručati 'dizati što
teško� najvjerojatnije radi o drugotnim nepovratnim oblici­
ma, koji su nastali kao posljedica elizije povratne zamjenice u
prvotnih povratnih glagola). Nastanak posebnih čeških, slo­
vačkih i istočnoslavenskih značenja vjerojatno je povezan s
prenošenjem izraza u govorima u ekspresivni leksik.
Analiza slavenske građe navodi na zaključak da je najvje­
rojatnija rekonstrukcija praslav. *pručiti 'prouzrokovati da
se što sipa, prši, raspršuje, prska, štrca' 148 i od njega izvedeno­
ga regularnog iterativa *pručati. Ti se izrazi pojavljuju u sve
tri slavenske jezične skupine, ali samo na dijelu terena svake
od tih skupina i, k tome, samo u govornome leksiku (ne raspo­
lažemo, dakle, njihovim povijesnim potvrdama). Ne isključu­
je to, jasna stvar, praslavensko postanje razmatranih izraza,
pogotovo s obzirom na to da se na baltičkome prostoru pojav­
ljuju srodni izrazi (gore navedeni latv. spraukt, spraukties,
sprukt); nadasve možemo ukazati i na poveznicu razmatra­
nih slavenskih glagola s pie. *(s)preu-k- s vokalizmom *�u-,
od kojegaje na praslavenskome prostoru načinjen kauzativni
glagol *pručiti, koji se odlikuje formantom -i-, i apofonijom
korijenskoga diftonga. Takav postulirani osnovni glagol (koji
je možda imao oblik * *pfukti < **preuk-tei ?) nije sačuvan,
koliko znamo, ni u jednom slavenskom jeziku.
Rezimirajući dosadašnja razmatranja možemo ustvrditi da
je čak. prđČit kontinuant praslavenskoga glagola *pručiti
'prouzrokovati da se što sipa, prši, raspršuje, prska, štrca', a
čak. prđČot potječe od praslavenskog iterativa *pručati. Oba
su leksički arhaizmi praslavenskoga podrijetla, nerijetki u ča­
kavskim govorima srednje Dalmacije, često nepoznati na cije­
lom preostalom južnoslavenskome prostoru, a koji obično
148 Usp. opasku Pokornoga IEV 995, koji za baltičke izraze (srodne s
praslav. *pručiti) prihvaća osnovno značenje 'prouzrokovati raspršenost'
(»als zersprengen, zersteiben machen«).
83
ipak imaju točne istovrijednice na udaljenim dijelovima sla­
venskoga teritorija.
rdar 'crven' . Prema Akademijinu rječniku taj je pridjev po­
znat samo iz istarskih govora: ldar, ldra (tj. f'dar, f'dra) 'ru­
ber ' (Nemanić 1885: 185), odakle je i derivat rdrina 'rubor '
(Nemanić 1884: 542,AR XIII 790). Radi se o arhaičnome pri­
djevu koji ima istovrijednice jedino u istočnoslavenskim jezi­
cima: starorus. rodro, redro, redryj, rodryj 'mrk, riđ, crven­
kast (obično za rogate životinje)' , rus. dijal. redryj 'riđ, keste­
njast (također za rogate životinje)' ; usp. ipak slov. rdrič 'Poly­
gonum što ukazuje na postojanje pridjeva *rder u davnom
" svinjskog sirišta kao pripravka za sirenje mlijeka poznata je,
slovenskom jeziku. Navedene riječi kontinuanti su prasl.
*rodro 'crvenkast, riđast, mrk', pridjeva sa sufiksom *-ro,
etimološki povezanoga s prasl. *roi'a 'hrđa, *rodeti 'crvenje­
ti' ; usp. još i lekseme koji sadrže infiks *-ro-: staroind. rud­
hini- 'crven, krvav' , lat. ruber 'crven' , grč. {;pv()p6c; u istom
značenju. 149
slez 'dio ovčjeg želuca, sirište ' . 150 U selu Orlec na otoku Cre­
su zabilježena je imenica sles, gen. sleza, istoznačna s (prvot­
nim) deminutivom sleščić/slepčić/slefčić 'part of sheep-inte­
stines (probably the rennet-stomach), (Houtzagers 1985: 355;
o alternaciji suglasničkih skupina u deminutivnim oblicima
v. n. d. 26).151 Leksem je potvrđen i u dijalektnome tekstu u
kojem se opisuje čišćenje zaklane ovce: » i onda onoh veli ter­
buh se zove šleščić i kapica - to sve lepo operemo« (n. d. 175;
početno š pojavilp se zasigurno kao rezultat asimilacije: s-šč
> š-šč). Navedeni podatci svjedoče o tome da imenica slez
149 Usp. Vasmer REW II 504, Skok ER III 1 17.
150 Borys & Vlajić-Popović 1987 : 106--108.
151 Netočno je, čini se, značenje koje iz Bejske Tramuntane na istome oto­
ku navodi Velčić 424: slesćfć 'slezena od janjeta'.
84
(mjesni izgovor sles) i deminutiv sleščić/slepčić/slefčić u govo­
ru sela Orlec označavaju 'sirište, četvrtu komoru ovčjeg želu­
ca'. Poznato namje da se taj dio želuca nekih životinja koristi
za sirenje mlijeka (sirište), usp. npr. etnografski podatak iz
zaseoka Beli na istome otoku: » da se mlijeko zgruša, metne se
u nj malo serišća. Serišćeje durel [želudac] od prasca ilijanjca,
koji se pri klanju baš u tu svrhu sačuva, posoli i osuši. Kad se
počinje sir praviti, metne se serišće u kakvu zdjelicu ili samo
črep, neka se kvasi (. .. ), a onda se ona voda upotrebljava za
usirivanje mlijeka, što biva ako se nešto od te vode ulije u mli­
jeko« (Bortulin, 1949: 105). Uporaba telećeg, janjećeg ili
kako na hrvatskome prostoru, tako i u drugih slavenskih na­
roda.
Čakavski oblik slez ima odgovarajuće istovrijednice u svim
sjevernoslavenskim jezicima: polj. davni (od 17. st.) i dijal.
oblik slaz 'četvrta komora želuca u preživača, sirište' , slaz
ciel�cy, slazek 'četvrti želudac teleta, na određeni način pri­
premljen za kiseljenje, zgrušnjavanje slatkoga mlijeka; mlije­
ko koje se u tom želucu čuva i koristi u tu svrhu', lit. dijal. sla­
zek 'teleći trbuščić', češ. slez 'sirište' (od 17. st.), slovač. slez
'sirište' , ukr. (dijal?) sliz 'Fettmagen usp. i posebno, sekun­
"
darno značenje kaš. slaz, svaz 'mala drvena posudica, plitica s
poklopcem za maslac (i sir, pekmez itd.), izdubljena u drve­
tu' . 152 . Ovdje nam je posebno važna stara bugarska riječ slezb
'sirište, Labmagen', u jednoznačnom kontekstu: »syrišta i
otrbbusi i korbmi i slezove [ grč. E:vovlTrpa] ne bez uma lež�t'b
=
Vb životy«153 iz Šestodnevlja Jana Egzarha (tekst iz 10. st., sa-
152 Detaljnije o kašupskoj riječi i njezinu značenju te o poljskim i slaven·
skim oblicima v. Borys 1981c: 309-313. V. još i Popowska-Taborska &
Borys 1996: 229, 267.
153 Podrobnije o toj potvrdi v. Borys & Vlajić-Popović 1987: 107. Reliktu
od tog istog leksema bilo bi moguće domišljati se u mak. dijal. poslozok 'po·
85
čuvan u kasnijim prijepisima), što potvrđuje postojanje raz­
matrane riječi u južnih Slavena još u ranome srednjemu vije­
ku.
Podudaranje podataka iz nekoliko slavenskih jezika te po­
javljivanje formalno i semantički jednakih oblika u zapadnih,
istočnih ijužnih Slavena, uz navedenu dataciju bugarske rije­
či, upućuje na zaključak da se tu zasigurno radi o kontinuan­
tima stare praslavenske imenice slezo 'sirište (pravi želudac
preživača); sirište (pripravak za sirenje mlijeka)'.
Značenje 'sirište (pravi želudac preživača)' , koje se pojav­
ljuje u nekoliko slavenskihjezika, zasigurno nije prvotno zna­
čenje. Već letimičan pregled naziva za sirište u različitim jezi­
cima upućuje na zaključak da su ti nazivi najčešće povezani s
pripravkom za sirenje mlijeka, usp. npr. hrv. i srp. slrište 'pri­
pravak za sirenje mlijeka' : 'dio želuca preživača, sirište' , 'že­
ludac u čovjeka', češ. syfište 'pripravak za sirenje mlijeka' :
'pravi želudac preživača' , bug. mura 'pravi želudac preživa­
ča', hrv. i srp. mara 'pravi želudac preživača; riblji mjehur;
želudac; pripravak za sirenje mlijeka', lit. šliitžas 'pripravak
za sirenje mlijeka' : 'pravi želudac preživača'; slična značenja
imaju poznati karpatski pastirski termini k/ag, ryndza.154
Navedeni primjeri ukazuju na čest semantički razvoj u smje­
ru 'pripravak za sirenje mlijeka' 'pravi želudac preživača'
� 150-151.,u dijelu teksta o čak. slizeti). Jednako kao i prasla­
(usp. i njem. Labmagen 'pravi želudac preživača' : lab 'pri­
pravak za sirenje mlijeka', mađ. olt6gyomor 'pravi želudac
preživača' : olto 'pripravak za sirenje mlijeka', karpatsku ri­
ječ Mag 'pripravak za sirenje mlijeka; osušeni želudac preži­
vača, npr. teleći, koji se koristi za sirenje mlijeka; pravi želu-
steljica' (Kostur u Egejskoj Makedoniji, B. Šklifov, Rečnik na kosturskija
govor, BD VIII, 1977., 292).
154 V. G. P. Klepikova, Slavjanskaja pastušeskaja termonologija, Moskva
1974., 50-59. O polj. dijal. klag v.još i W. Herniczek-Morozowa, Terminolo­
gia polskiego pasterstwa g6rskiego, I, Wroclaw 1975., 88, II-III, 1976., 70,
118.
86
dac preživača' < rum. chiag < lat. coagulatum 'pripravak za
sirenje mlijeka'). Očito su svi u svezi s primjenom sirišta (oso­
bito telećeg ili janjećeg) kao pripravka koji pospješuje kiselje­
nje slatkog mlijeka.
Među kontinuantima pras!. *slezo jedino je poljski oblik
slaz sačuvao značenje 'pripravak (od telećeg želuca) za kise­
ljenje mlijeka '. U prilog tomu da je prvotn� ipak zna�je
'pripravak za kiseljenje' govore ne samo brojne semanbcke
paralele i semantika poljskog oblika slaz, nego i etimologija
praoblika slezo. . . .
Rekonstruirana imenica *slezo 'pripravak za kISeljenje
mlijeka' > 'sirište' etimološki je istovjetan s nazivom biljke
*slezo. U etimološkoj literaturi *slezo 'sljez' uspoređuje se s
pras!. *slizb, *slizo 'ljepljiva želatinasta supstancija, vl�žna
izlučevina, sluz'; taj naziv valja povezivati s uporabom slJezo­
vih izlučevina u medicini. 155 Praslavenski oblici *slezo i *slizb
(*slizo) bez sumnje su prasrodni izrazi, međutim njihovo ne­
posredno povezivanje ne objašnjava vokalizam (--e-) oblika
*slezo. Taj vokalizam postulira deverbalno podrijetlo imenice
kojaje predmet našega zanimanja. U osnovi imenice najvjero­
jatnije je glagol *sliziti 'izlučivati iz sebe, izlučivati vlagu,
vlažnu ljepljivu supstanciju' (više o toj riječi v. dalje na str.
venski oblik *sliziti i pras!. *slizb kontinuant je ie. slei-g -
'sluzav; sklizati se'; 156 -i- u timje riječima refleks prvotnoga
*-ei-. Dakle, --e- u obliku *slezo mora imati podrijetlo u dif­
tongu *-oi-, što je temelj za tumačenje pras!. *slezo kao od­
glagoljenoga derivata od *sliziti s apofonijom korijenskog sa­
moglasnika i s formantom -o < -0-. Arhaične imenice tvore-
146--
155 Usp. V. Machek, Česka a slovenskajm6na rost/in, Praha 1954.,
147; Bruckner SE 530.
156 Pokorny 633--664 rekonstruira ie. *sleig- 'schleimig, gleiten, gliitten '
ke riječi
(oslanjajući se između ostaloga na slavenske podatke), dok slavens
ipak ukazuju na -z- < ie. *-g -.
87

ne na taj način bile su prvotno verbalni apstraktni pojmovi
koji su podlijegali konkretizaciji. Možemo samo pretpostav­
ljati daje praslavenski oblik *slez'b najprije označivao 'izluči­
vanje vlage, vlažne, ljepljive, sluzave, želatinaste supstancije'
i sekundarno 'ono što izlučuje takvu supstanciju, iz čega ili s
pomoću čega se dobiva takva supstancija' , i dalje, kao rezultat
specijalizacije, uz sužavanje značenja 'biljke iz kojih se dobiva
sluzava supstancija, sluz', sjedne strane, te 'ono što prouzro­
čuje stvrdnjavanje, kiseljenje mlijeka, pripravak za sirenje', s
druge strane. Dakle, može se tvrditi daje u praslavenskoj epo­
hi prvotno postojala jedna deverbalna imenica: *slez'b, kojaje
u konačnici semantičkih procesa postala višeznačnicom, da bi
se daljnjim semantičkim razvojem i nestankom etimoloških
veza na kraju rascijepila na dva homonima: *slez'b 'sljez' i
*sleZ'b 'pripravak za sirenje mlijeka; sirište' .
Čakavski oblik srez ' sirište ' pritornje zanimljiv kao sačuva­
ni relikt praslavenskoga leksema.
sloba 'sloboda' . 157 Čakavska imenica sloba poznata nam je
jedino iz vrbničkoga govora s otoka Krka, s potvrdom iz pri­
mjera: » dokla su ... prašce imeli frankižij, slobu, hodit, kuda
jihje bilo voja« (Žic 1900: 231). Kontekst i sinonim {rankižij 158
ukazuju da sloba označuje isto to što i hrv. i srp. slobOda.
Čakavski oblik sloba iznimka je na hrvatskom prostoru, pa
ipak ima svoju točnu istovrijednicu u slovenskim narječjima
koji su znatno udaljeni od Krka: u Stiriji i Prekmurju imenica
sl6ba dolazi samo u frazi slobo vzeti 'r�stati se s kime (Abschi-
157 Borys 1980b: 29-30.
158 Tu riječ koja bez sumnje znači 'sloboda' -kao što proizlazi iz kontek­
sta - opći i dijalektni hrvatski rječnici ne bilježe. To je romanska posuđeni­
ea, usp. tal. franchigia 'oslobođenje od čega; (povlastica, privilegij)'. O toj
talijanskoj riječi v. npr. G. Devoto, Avviamento alla etimologia italiana. Di­
zionario etimologico, Firenze 1968., 176.
88
ed nehmen), (PIet II 512); u drugim slovenskim narječjima ta
je fraza preobličena u slovo vzeti, 159
Nekada se pretpostavljalo daje slov. sloba pokraćeni oblik
imenice sloboda (v. PIet n. m.). Takvo je objašnjenje te riječi
upitno iz sljedećih razloga: 1.) malo je vjerojatno daje istovjet­
no nepravilno kraćenje izvršeno nezavisno na dva udaljena
prostora - na slovenskome i na hrvatskome (čakavskome)
prostoru; 2.) nepravilnu kraćenju podliježu ponekad riječi ve­
like čestotnosti, a sloba ni u slovenskome, ni u čakavskome
sasvim sigurno takvima ne pripada; 3.) davnost slovenskog
oblika sloba potvrđuju derivati u prekmurskom narječju, koji
se na njega naslanjaju: naslobiti se 'die Wollust satt genies­
sen " naslobovati se 'in Wollust leben ', nasloben 'wolliistig',
naslobnost 'Wollust ' (PIet II s. VII: Dodatki in popravke). Te
ograde djelomično se odnose i na najnovije objašnjenje sloven­
ske riječi, gdje se postanak toga oblika tumači kontaminaci­
jom slobodo (svobodo) vzeti 'Abschied nehmen ' i slovo vzeti, u
istom značenju, 160 što ne objašnjava i čakavski oblik sloba
(slovenski etimološki rječnik ne uzima ga u obzir) uz koji ta­
kvi frazemi nisu potvrđeni.
Odnos čak. i slov. sloba prema cijeloj slavenskoj porodici
srodnih riječi (prasl. *svoboda : *sloboda, koja je i sveslaven­
ska, čak. i slov. slobost, starocrkvenosl. svobbstvo itd.) ukazuje
na arhaizam, reliktni oblik koji je sačuvan u jednome čakav­
skome govoru i na dijelu slovenskoga prostora. U etimološkoj
je literaturi najčešće prihvaćana tvrdnja daje osnova za cijelu
porodicu riječi bio pridjev *svob'b « *sy-o-bho- sve do ie.
*sy-os 'svoj') u značenju 'onaj koji pripada vlasvtitu plemenu i
živi na vlastitoj zemlji, koji živi na svome' . 161 Cakavska i slo-
1 59 Usp. Skok ER III 286.
160 Bezlaj III 262 (autor članka je M. Snoj).
161 Vidi npr. Skok ER III 286; Vasmer REW II 596. Usp. još i Trautmann
291; O. N. Trubačev, Historija slavjanskih terminov rodstva i nekototych
drevnejšich terminov obščestvennogo stroja, Moskva 1959., 170-171.
89
venska imenica mogle bi biti kontinuanti prvotnoga oblika
*svoba ( > *sloba s disimiliranim usnenim suglasnicima v - b
> 1 - b kao u svoboda > sloboda; disimilacija se morala dogo­
diti dosta rano jer je preduvjet takvu razjednačivanju bio bila­
bijalni izgovor v). Može se smatrati da je *svoba prastari od­
pridjevijeni derivat, abstractum sa sufiksom --ii , dakle oblik
kojije svojom gradbom istovjetan s prasl. *vera 'vjera' (sve do
ie. 1jero- 'pravi'); M. Vasmer je čak govorio o ie. *svobhii, ne
potkrepljujući uostalom tu rekonstrukciju slavenskom gra­
đom. 162
Praslavenski oblik *svoba najvjerojatnije je označivao ' sta­
nje onoga koji se nalazi među svojima, na svojoj zemlji, u svo­
me plemenu, bivanje u slobodi' ; odatle proizlazi i stvarno, za­
bilježeno značenje ' sloboda (da se nešto čini), na način slobod­
na čovjeka'. Slovenski frazem slobo vzeti prvotno je možda
označivala 'osloboditi od koga, od čije nazočnosti, osloboditi
se od koga'.
sraga 'kaplja' . 163 Imenica sraga 'kaplja' (prema Skoku, ER
III 314 i u Akademijinu rječniku, AR XVI 160),potvrđena je u
Šulekovu Hrvatsko-njemačko-talijanskom rječniku znan­
stvenoga nazivlja (Zagreb 1874) i u žumberačkom čakavskom
govoru, npr. »nisi popiO) bože srage rakije« . Tuje riječ Šulek
zasigurno preuzeo iz slovenskoga jezika, dokje čakavski pri­
mjer izvoran, što potvrđuju druge potvrde te riječi iz čakav­
skih govora (odnosno čakavsko-kajkavskih) iz okolice Kar­
lovca: »na vodi se tepe, kad čovik treba sragu masla za večeru
začinat« (Šušnjevo selo i Čakovac, Božićević 1900: 195),sraga
'kaplja' (»ni sragu vode mi ni dala« ), dem. sražica (Ozalj, Te­
žak 1981b: 400). Važno je da je isti leksem zabilježen i u ja­
dranskoj čakavštini, u Salima na Dugom otoku: sraga 'kaplja,
1 62 Vasmer REW II 596.
1 63 Borys 1982b: 16-17.
90
kapljica' (na takvo značenje ukazuje primjer » dali su nan za
vičeru malo broskve, puro, brez srage ulja, kako daje za prajci
['za prasce']« ), tamo je i uzrečica srage bOžje za koju se u
rječniku navodi značenje 'bez masti, mršavo' (»ubili smojanu
starku ['staru ovcu'], krepalinu, ni ujusi plivalo srage božje« ,
Sali, Piasevoli 336). Dakle, imenica sraga 'kaplja, kap, kaplji­
ca' svojstvenaje prije svega kontinentalnoj čakavštini, među­
tim, kao leksički relikt sačuvala se barem u jednom čakav­
skom govoru zadarskog otočja. Osim toga pojavljuje se u go­
ranskoj kajkavštini: srta:g� pl. 'kapljice znoja' ( Čabar, Mal­
nar 247),gdje je možda preuzeta iz susjednih slovenskih govo­
ra, paje imenica sraga 'kaplja, kap, kapljica' svojstvena i kon­
tinentalnoj čakavštini. Odgovarajući oblik nalazimo još jedi­
no u slovenskome jeziku, u potvrdama iz 16. st. : slov. sniga
'(velika) kap; kap znoja' (smertne srage 'smrtni znoj'), davni­
je i kao naziv bolesti ' srčani udar, izljev krvi u mozak, apo­
pleksija' .
Skok (n. d.) navodi Miklošićevu etimologiju riječi, koji je
izvodeći vjerojatni prvotni oblik *sorga povezivao slov. sniga
sa staroindijskim oblikom s6rga- m. 'Guss, Erguss, Dahins­
chiessen, Geschoss ' (sve do staroind. srj6ti 'entsendet, ent­
lasst, schiesst ab, giesst aus '). 164 Skok je pritom ukazao da je
ta usporedba diskutabilna, jer je staroindij ski oblik najvjero­
jatnije kontinuant praosnove *selg-. 165
Drukčiji pokušaj tumačenja slovenske riječi (bez uzimanja
u obzir čakavske istovrijednice) donosi F. Bezlaj, koji piše:
»med pomenske arhaizme spada tudi sin. sraga. V starejšem
jeziku beremo samo od srage udarjen 'kapljice potu '. Pomen­
sko je veliko bliže lit. pasarga 'bolezenska slabost ' kakor csl.
sragb 'grozen, strašen ', r[usJ. sor6ga 'netečnež ' ali p[olj]. sro­
gi 'strog '. Kerje sin. in sbh. kaplja, kap kot naziv bolezni kalk
164 Miklosich EW 316.
165 V. još i Pokorny 900-901.
91
po rom. gutta, se je Miklošič gotovo zmotil, ko je primerjeval
sin. sraga s sti[nd]. sarga 'curek ' iz osnove selg -. To bi mogla
biti samo izposojenka, vendar ni v slovanščini nobenega
drugega primera indoiranske izposojenke, obonem pa pomen­
ska miseina povezava med pojmom 'kapljica ' in 'srčni in­
farkt, izliv krvi v možgane ' ni izpričana v drugih jezikovnih
sferah« 166 I to je etimološko objašnjenje dvojbeno. Ponajprije,
Bezlaj pogrešno datira značenja slovenske riječi. Pogled u
Pleteršnikov rječnik uvjerit će nas da je teško ustvrditi kako
je samo jedno od značenja postojalo u starom [slovenskom] je­
ziku. Frazem od srage udarjen nalazimo i u Trubarovujeziku
(16. st.), ali i oblik sraga 'kap' (deževne srage), s potvrdom u
istoga pisca, koji je bio poznat i Jurju Dalmatinu (ena sraga
jutrove rose), zabilježen je i u Megiserovim rječnicima iz
1592., sraga 'Tropf, stilla ' i iz 1603. (pod odrednicom gutta:
kapla, sraga) . 167 Dakle oba su značenja zapisom iz istoga vre­
mena, pri čemuje značenje 'kaplja' u literaturi bolje potvrđe­
no. Slovenska građa ne omogućuje zaključak daje medicinsko
značenje 'udar, apopleksija' ujedno i starije značenje, nego u
najboljem slučaju daje tek povod za tvrdnju da je to značenje
rano izgubljeno (ukoliko je ono uopće bilo osobina Trubarova
jezika). Valja istaknuti daje prihvaćanje obrnutog smjera se­
mantičkog razvoja sasvim nemoguće, ukoliko možemo utvr­
diti semantički razvoj 'kaplja' > 'udar, apopleksija' (usp.
značenjski razvoj kontinuanata lat. gutta 'kap' u romanskim
jezicima, npr. tal. gotta 'ulozi' , te hrv. i slov. kap, kaplja 'ka­
plja' : 'udar, kap, apopleksija'). Dakle, sve ukazuje na to daje
166 Bezlaj 1967 : 116-117.
167 Lagried, H. Megiser: Slovenisch-deutsch-Iateinisches Worterbusch.
Neugestaltung und Faksimile der ersten Ausgabe aus dem Jahre 1592. , Wi­
esbaden 1967., 126; H. Megiser, Thesaurus polyglottus. Iz njega je sloven­
sko besedje z latinskimi in nemškimi pomeni za slovensko-Iatinsko-nemški
slovar izpisal in uredil J. Stabej, LjubljaiJ.a 1977., 179.
92
značenje 'kaplja' starije (što uostalom potvrđuje i semantika
čak. sraga), a značenje 'udar, apopleksija' drugotno je, s time
da se ne može isključiti ni neposredan romanski semantički
kalk, uz moguću paralelu sa slov. kaplja.
Semantički odnosi govore i protiv usporedbe slov. sniga (i
čak. sraga) s lit. pa-sarga 'slabljenje, fizička slabost' , poveza­
nim s lit. siogti, sergit 'biti bolestan, bolovati' , sergas 'bole­
stan', latv. sirgt, siogt 'bolovati', serga 'bolest, zaraza' 168 Bal­
tičke riječi moraju pripadati indoeuropskome obliku *S{l­
ergh- 'sorgen, sich worum kummern; krank sein '; 169 toj osno­
vi pribraja se i slavenska riječ *sorg"b 'opasan, strog' (crkve­
nosI. srag"b, polj. srogi, hrv. i srp. strog), 170 te crkvenosI. sraga
'bolest' (ukoliko taj oblik, navođen u etimološkoj literaturi,
nije izmišljen, budući da ga ne nalazimo u odgovarajućim
rječnicima).
Navedena usporedba bila bi moguća samo u slučaju kad bi­
smo prihvatili semantički razvoj koji ide smjerom 'bolest, sla­
bost' > 'udar, apopleksija', što je malo vjerojatno jer je teško
zamisliti daje tako specifična bolest, sa sebi svojstvenim zna­
čajkama koje uzrokuju ozbiljnije zdravstvene tegobe ili čak
naglu smrt, bila označivana općim nazivom za fizičku slabost
(što bi onda bio eufemizam?). Upravo to etimološko objašnje­
nje ne nalazimo u Bezlajevu etimološkom rječniku, koji izra­
žava sumnju u odnosu na druga dotadašnja objašnjenja: Štre­
keljevo (koji dopušta daje riječ o posuđenici iz njemačkoga ka­
rintijskoga narječja zahar 'suza'), Torbi6rnssonovo, Pederse­
novo i Ramovševo. 17 1
Mislim da u cjelini gledano sva danas poznata građa uka­
zuje na to da pri utvrđivanju podrijetla čakavske imenice
sraga, i slov. sniga valja izvoditi iz prvotnoga značenja 'kap,
168 Vidi Fraenkel 787.
169 Pokorny 1051.
170 Usp. Skok ER III 347.
17 1 Bezlaj ES III 301.
93
kaplja' . Dakle, moguće je da se riječ nastavlja na ie. osnovu
*ser- 'stromen, sich rasch und heftig bewegen ' (: *sero-m
'Fliissigkeit ', *ser-mo-, *sorii 'Fluss '). 172 U tom slučaju čak.
sraga i slov. sniga bili bi kontinuanti prasl. *sorga, derivata s
vokaliziranim -0- i sufiksom -ga, koji je tvoren kao i prasl.
*struga « *srou-gii) 'potok' od ie. *sreu- 'teći'. 1 73 Imenica
sorga označivala bi prvotno 'ono što istječe, izbija' > 'mlaz te­
kućine, kaplja' .
stav(a), stavica 'zglob, pregib' . 1 74 Anatomski izraz stava
'zglob, pregib' potvrđen je u Vrbniku na otoku Krku: »sve ča
se pregibje, na telu, ondi, kadi se pregibje, zove se stava« (Žic
1900: 80). U Akademijinu rječniku zabilježen je oblik stav, u
istom značenju, uz potvrdu iz vrbničkoga govora te povijesnu
potvrdu iz pera Antuna Dalmatina (16. stoljeće, dakle vjero­
jatno iz tadašnje istarske čakavštine). 175 Na Krku je zabilje­
žen i narodni anatomski izraz stavice pl. 'musculi interspina­
les cervicis 'J76 Oblik sa sufiksom -ica potvrđen je još u čakav­
sko-kajkavskom gradiću Ozlju: stavica 'zglob, pregib ' (Težak
1981b: 401). Relikti su to staroga slavenskoga derivata *sta­
va/*stavb koji je, između ostalog, označivao 'pregib, zglob',
usp. bug. stava, češ. stav, slovač. stav, polj. staw, u istom zna­
čenju, gornjoluž. staw 'ud' J77 Štokavska riječ jednaka čakav-
172 V. Pokorny 909-910.
173 Usp. Slawsk.i 1974: 65.
174 Bory'; 1989: 19-20.
175 Usp. stavice pl. s drukčijim značenjem 'snopovi žita na polju, naslonje­
ni jedan na drugoga' (ili 'kup snopova žita') iz labinskoga govora u Istri
(Milevoj 208).
1 76 Šimundić & Žic 1975: 188. Ovdje je riječ stavice izvođena od stativice
'motke na krosnama, razbojima' , što je neutemeljeno (osim slučajne zvu­
kovne sličnosti tih dviju riječi).
1 77 Usp. npr. W. Budziszewska, Slowialiskie slownictwo dotyczqce prz­
yrody iywej, Wroclaw 1965., 13-14.
94
skome anatomskom izrazu ima druga značenja, usp. stav 'po­
ložaj; stavak; stavka; stajalište, gledište, mišljenje' .
sudra 'grad, krUpa, tuča'. Riječ namje poznata iz Istre (Vodi­
ce): sudra 'sitnozrnati grad, zaleđene kuglice snijega' (Riba­
rić 1940: 195). Odgovara joj slovenska riječ s6dra 'grad,
krupa; starudija, krama', rus. sjev. dijal. sudra 'vijavica,
snježni vihor' (i sudrit'sja 'oblačiti se, prekrivati se oblaci­
ma'). A zasigurno i prasl. dijal. *sQdbra 'deranje (npr. za sni­
jeg s vjetrom); ono što je izdrto, izderano (npr. zaleđene kugli­
ce snijega nošene vjetrom)' , što je nomen acti od prasl. *s'bder­
ti, -dbrQ 'izdrti, iščupati' (v. Borys 1975: 105 i tamo navedenu
literaturu). Ograničenost riječi na samo jedan istarski govor
ne isključuje možebitno posuđivanje iz slovenskogajezika, uz
zamjenu slovenskoga o čakavskim u .
šćut 'kost goljenice, bedrena kost; peteljka' , 1 78 Imenica šćut,
poznata jedino u čakavskim dijalektima i čakavskim pisanim
spomenicima, prema Akademijinu je rječniku mogla značiti
'zglob, pregib' (» zaglavak" , AR XVII 517). Razmatranje svih
poznatih potvrda te riječi (pa i onih nepoznatih urednicima
Akademijina rječnika) omogućuje korekciju te pretpostavke i,
u najmanju ruku, rekonstrukciju povijesti te riječi u određe­
noj mjeri.
Meni najstarija povijesna potvrda imenice šćut nalazi se u
zbirci religioznih pjesama iz 16. st., kojaje zasigurno nastala
u Splitu ili u njegovoj okolici: » ognjiti hote naše skuti/ a ostati
gnjili šćuti«. Autorica izdanja Dragica Malić, koja je ujedno i
priredila spomenutu zbirku za tisak, pretpostavlja da imeni­
ca šćut u navedenu primjeru označuje 'bedrenu kost (os femo­
ris)' (Malić 1972: 218). Kontekst ipak ne isključuje mo­
gućnost daje oblik šćuti pl. označivao ' (gole) kosti, šuplje ko-
178 Usp. Bory'; 1978 : 40-44.
95
sti nogu'. Sljedeći je primjer također iz splitske čakavštine.
Stoljeće kasnije oblik šćuti uporabio je Marko Marulić: meso
»
je opalo, koža tere šćuti/ ništar ni ostalo, nere gole šćuti« (AR
n. m.); riječ je najvjerojatnije označivala 'udove (ekstremite­
te)' ili pak 'koščice na udovima' . Stotinjak je godina mlađa od
Marulićeve potvrda iz bračke čakavštine. U prijevodu psaltira
iz 1598., iz pera Bračanina Luke Polovinića čitamo: »ne uja­
kosti konja volju će imati, i ne u šćutih muža odražati će se
njemu« (Matić 1962: 232). U navedenom odlomku psalma
(psalam 146, 10) u šćutih Polovinićje preveo lat. in tibiis, da­
kle šćut je najvjerojatnije označivao 'kost goljenice, golijen'.
Bliskoznačno anatomsko značenje taje riječ na Braču sačuva­
la do današnjih dana: prema Akademijinu rječniku šćut tamo
znači 'os femoris, Oberschenkelbein . To anatomsko značenje
'
potvrđuju i najnoviji Iječnici u bruškome govoru: šćut, šćuta
(gen. pl. šćiit/šćutih) 'gnjat (ali samo kost); cijev od noge'
(Dulčić 1985: 676), 'Oberschenkel, Hu/te ' (ČDL 1 1 181), u Sel­
cima na otoku Braču šćut, šćuta 'potkoljenična kost, cjevani­
ea, gnjat' (Vuković 344), također u obliku šćuto, šćuta n. s
istim značenjem, sa Komiže na otoku Visu ( ČDL n. m.), usp. i
sćiit, sćuta 'potkoljenična kost, koljenica' (Vis, Roki 482).
Na temelju sakupljene građe možemo ustvrditi da je šćut
kao anatomski termin bio ograničen na srednjodalmatinske
čakavske govore (Split, Hvar, Brač i Vis). Kolebanja u seman­
tici riječi (tipična za somatske lekseme koji u različitim jezici­
ma najčešće izražavaju pomaknuta značenja) navode na za­
ključak da je razmatrana riječ označivala 'svaku dugu kost
udova (posebno one u nogama) ' , dakle podjednako ' kosti goli-
•
jeni' kao i 'bedrenu kost'.
Drukčije značenje, koje se odnosi na biljni svijet, nalazimo
na drugome čakavskome prostoru. Iz Istre potječe zapis D.
Nemanića šćut, šćuta (odnosno, prema uvriježenom sistemu
bilježenja intonacije šćut ili šćut, gen. šćuta) 'repić jabuke (pe­
diculis pomi)' (Nemanić 1883: 377; AR). Riječ je dobro potvr­
đena i na otoku Krku. Imenicu šćut (i derivate šćutica, šćuti-
96
na) više puta nalazimo u Žicovoj etnografskoj monografiji s
početka 20. st. pisanoj vrbničkom čakavštinom, što nam omo­
gućuje da podrobnije utvrdimo semantiku te riječi. Imenica
koja nas zanima u Vrbniku označuje:
1.) 'repić, peteljku na voću (npr. najabuci, smokvi, trešnji),
stabljiku na kojoj se nalazi graškova mahuna ili kočanj kuku­
ruza', usp.: »kapuz se očisti od njilih, suhih i natelčenih per,
odriže mu se šćut, a ontrat se zribje« (Žic 1901: 8); »najprijaju
[ripu] je poskust, prepejat doma, pokla njoj se je odrizala nat
(rep, šćut) i žila« (n. d. 9); »ontrat se odriže (odsiče) korenina i
osterže još one šćutice, ke su ostali od per (. .. ) va zeli« (n. d.
28); »tribi mu [fažolu] je očistiti stinje. Zato se z noftom pres­
palca i kazalcem ćapa za šćut, ali za verh od mošnjice, prekine
ga se 'se do stinja« (n. d. 30); »ki z gospodun črišnje zobje, šću­
ti mu ostanu« (Žic 1915: 1 15); »bile fermentun [kukuruz]
tako, da zemu glavicu v ruki, odsiku njoj šćut, ako je preveć
delg, odvernu njoj pera nazad na šćut, ziskubu ž nje vlasi« (Žic
1949: 59).
2.) 'povezane stabljike neke biljke koje zajedno čine držak
metle', usp.: »za udelat metlu ni tribi bogzna kakove mudro­
sti. Sirek-metlar se požanje suh, zerna se omlate, ma da se ne
speštaju metlice. Zemu tada nikoliko sirčin i svežu skupa doli
na tri bokuni, a gori ' se v jedan šćut. To se dobro sveže ze žu­
kvun, na kraji se sirišćini zjednače i metla je gotova (. .. ) Već
čudo let se rabe i kupnene metli. Ove su koti i domaće samo
šćuta nimaju, nego namesto njega je dervo« (Žic 1900: 238). ;
usp. još i šćutac 'svežanj, snop' (okolica Baške na jugozapad­
nom dijelu otoka Krka, Tomašić & Lovrić 1997: 194).
U malom rječniku naziva biljaka i njihovih dijelova u Žico­
voj monografiji, šćut je određen kao »onaj komadić, kojim se
što drži o ono, iz česaje niklo« (Žic 1900: 70). Riječ vjerojatno
poznaju i drugi govori na Krku, kao što na to ukazuje potvrda
čut, čuta 'peteljka (grozda, jabuke ... )' (Čižići, Turčić 147) i de­
rivat čutlni pl. 'peteljke (stabljike kočanja kukuruza)' iz Do-
97
brinja (Jelenović 1962: 240), 179 gdje imamo pojednostavljenu
suglasničku skupinu šć > č (usp. šćutina u Vrbniku). S otoka
Cresa potječe zapis šćut 'stalk ' (tj. 'stabljika, batvo') (Orlec,
Houtzagers 1985: 364) te ŠĆŽlt ' peteljka, stapka' i 'ogrizak,
ostatak pojedene jabuke i sl.' (Bejska Tramuntana, Velčić
476).
S Krka je najvjerojatnije i potvrda iz Parčićeva talijan­
sko-hrvatskoga rječnika (Parčić je Krčanin!) iz 1868., gdje uz
šćut stoji talijanska riječgambo 'stabljika, repić, peteljka npr.
lista' (usp. Jurišić 205).
Za rasprostranjenost čakavkog oblika šćut s botaničkim
značenjem važna je potvrda s otoka Vrgade gdje je zabilježen
oblik šćuc, šćuca 'peteljka' (Jurišić, n. d.) s bez sumnje sekun­
darnim --c u toj izoliranoj riječi (ne radi li se ovdje o utjecaju
porodice riječi šćacati, šćxavica ?).
Pojavljivanje imenice šćut kao naziva dijelova biljaka u me­
đusobno udaljenim govorima (s �edne strane otoci Krk i Cres
te Istra, s druge Vrgada u blizini Sibenika) ukazuje daje ona u
prošlosti morala biti poznata na znatno većem čakavskome
prostoru. Iz navedene građe proizlazi osnovno značenje 'sta­
bljika na kojoj se nalazi plod ili list' .
Razmatranje svih poznatih, davnih i suvremenih potvrda
čakavizma šćut, šćuta pokazalo je daje on pripadao narodno­
me anatomskom rječničkom blagu, na relativno neveliku pro­
storu srednjodalmatinske čakavštine, dokje u drugim čakav­
skim govorima ulazio u sastav nazivlja dijelova biljaka, s
osnovnim značenjem 'vrsta stablji�e' . Paralelizam značenja
'stabljika' i 'ud, golijen, goljenica' prisutan je, osim u čakav­
skome, u raznimjezicima, usp. npr. bjelorus. dijal. lodYha 'dio
179 Usp.još i navod: »nestalaje golema hrpa nečistih kukuruznih tučkova i
pretvorila se u dva velika kupa očišćenih žutih klipova ili glavica... i u neko­
liko manjih gomilica otpadaka »vlasin i čutin«, koje će dobro poslužiti kao
stelja kojoj od domaćih životinja« (Jelenović 1962: 237).
98
noge od pete do koljena' : 'stabljika, obnožak', tal. gamba
'noga (od koljena do stopala), golijen, poduđe, ud' : 'stablji­
ka' .
Čakavski je oblik šćut izolirani oblik na hrvatskome pro­
storu, a opet ga možemo povezivati s glasovno i semantički
bliskim mu riječima u drugim slavenskim jezicima: češ. dijal.
čuta, šuta, šutka 'češer, smrekinja' , slovač. dijal. sčutka
'šiška; goli orunjeni klip kukuruza', ukr. dijal. čutka, šutka
'češer jele, smrekinja' . V. Machek češki izraz smatra posuđe­
nicom iz njem. Schote 'mahuna', 180 što je ipak nesigurno,
kako zbog rasprostranjenosti rečenih istovrijednica koje
češki etimolog nije uzeo u obzir, tako i zbog pojave susjednosti
skupina šč- (čak. šć-, slovač. sč-) : č- : š- u navedenim oblici­
ma, koja se također pojavljuje i u drugim izvornim slavenskim
oblicima, a koja se u ovom slučaju najvjerojatnije oslanja na
čuvanju prvotne suglasničke skupine šč- odnosno na pojed­
nostavljivanju u č- ili š-o Semantičke razlike ne proturiječe
povezivanju spomenutih oblika, usp. slov. storž koji pokazuje
paralelnu semantiku: 'češer iglasta drveća' : 'kočanj kukuru-
za' : 'stabljika, kočanj, korijen kupusa' .
Navedeni izrazi dovode nas do rekonstrukcije zajedničkog
praoblika *ščut'b/*ščuta, najvjerojatnije praslavenskome dija­
lektnom leksemu koji je sačuvan u čakavštini, s jedne, i na di­
jelu zapadnoslavenskog prostora te u ukrajinskim dijalekti­
ma, s druge strane. Leksem su isto tako najvjerojatnije pozna­
vali panonski Slaveni, na što bi čini se mogao ukazivati ma­
đarski oblik csutka 'kočanj kukuruza; središnji dio jabuke,
ogrizina', dijal. csuta, csutka, csutak, šutak 'kočanj, stabljika,
korijen kukuruza', 181 koji je uostalom bio posuđivan slo­
vačkim dijalektima (osobito istočnima): slovač. dijal. čutka
'mladi, tek iznikli kukuruz', 'korijen kukuruza izoran na
180 Machek ES2 631.
181 Mjesni govorni oblici prema: G. P. Klepikova, n. d., bilj. 84.
99
proljeće', 'kočanj kukuruza', 'ogrizina', čutok, -tka 'kočanj
kukuruza bez zrnja; slabo razvijeni kočanj kukuruza'. Pozna­
to je da ta mađarska riječ nema izvorno mađarsko i ugrofin­
sko podrijetlo, a odbačena je i stara pretpostavka o posuđiva­
nju te riječi iz turskoga jezika. 182 Odatle pretpostavka da je
mađ. esuta, esutka jedna od brojnih slavenskih posuđenica u
tome jeziku. Može se reći da je izraz ostatak slavenskoga sup­
strata u Panoniji: slav. *ščuta ušla je u mađarski jezik u ne­
kom starijem značenju, najvjerojatnije u značenju 'vrsta sta­
bljike (npr. stabljika ploda, klasa, lista)' , (pritom je pojedno­
stavnjivanje šč- u č-, rjeđe u š-, moglo biti dovršeno na ma­
đarskome prostoru). Nekoliko stotina godina kasnije, kadaje
proširena sadnja kukuruza, riječ je počela označivati stablji­
ku ili klas (kočanj) te biljke, te je zajedno s tim specijalizira­
nim značenjima posuđena susjednim slovačkim dijalektima
(možda zajedno s poznavanjem kulture kukuruza).
Ako je ovdje postavljena hipoteza ispravna, tada bismo mo­
gli prihvatiti i to daje razmatrani leksem ujednome razdoblju
postojao na određenome gusto naseljenom slavenskom tere­
nu s kojegaje tek daljnje premještanje dijela Slavena najug (a
zatim zauzeće Panonske nizine od strane Mađara) dovelo do
prekida prostornih dodira među njegovim kontinuantima.
Praslavenski dijalektni oblici *ščut'b/*ščuta imali su pret­
postavljeno značenje 'stabljika, osobito ona na kojoj se nalazi
list ili plod', kao što to dokazuje gore navedena građa; takvo
se značenje najbolje sačuvalo u čakavskim govorima, a isto­
vremeno, kako se čini, na to ukazuje i mađarska građa. U od­
nosu na to botaničko značenje, anatbmsko je značenje koje se
pojavljuje na nevelikom čakavskom terenu ('stabljika' > 'go­
lijen, goljenica' itd.) vjerojatno sekundarno. Na sekundar­
nost značenja ukazuje slavenska građa, i pored toga što je ono
182 Usp. A Magyar nyelv tortoneti-etimol6giai sz6tara, I, Budapest 1967.,
577.
100
u tekstovima zabilježeno nekoliko stoljeća ranije od izrazito
specijaliziranoga botaničkog značenja, dakle, bez imalo šanse
za njegovo uključivanje u specifičnu čakavsku pismenost. U
češkim, slovačkim i ukrajinskim dijalektima nastalo je dru­
gotno značenje 'šiška', najvjerojatnije od starijeg značenja
*' stabljika, izdanak s plodom, sa šiškom' . Pojavljivanje lekse­
ma u češkim dijalektima posuđivanjem iz mađarskoga jezika
čini se malo vjerojatnim, i pored toga što slovački i ukrajinski
dijalekti, u koje je ta riječ preuzeta, ostaju u krugu utjecaja
mađarskoga jezika.
Rekonstruiranu imenicu *ščuto/*ščuta valja povezivati s
takvim baltičkim oblicima kao što su lit. skidute 'komadić
materijala, krpa, zakrpa' ( u istom značenju kao i skidutis),
'otkinuti komadić', 'površina lista', latv. škaute ' (oštar) rub',
prvotno 'što odsječeno' od ie. *skeu-t- 'rezati, sjeći, odsijeca­
ti, odjeljivati' . 183 Moguće je također da su rekonstruirani sla­
venski oblici prvotno značili 'što odsječeno, odijeljeno', ali se
u drugome smjeru, nego štoje to u baltičkim jezicima, razvila
konkretizacija značenja: potvrđena značenja u slavenskim je­
zicima sugeriraju da je nesačuvana posrednička karika u
semantičkom razvoju praslavenske dijalektaine riječi *ščut'b/
*ščuta moglo biti značenje 'odsječeni izdanak, odsječena, ot­
kinuta grančica, stabljika s plodom, s listom'.
Najvjerojatnije je u uskoj etimološkoj vezi s razmatranim
imenicama i u nekim slavenskim jezicima potvrđen pridjev s
osnovnim značenjem 'lišen čega, onaj koji ima odsječene i str­
šeće dijelove', obično kao putnički pastirski termin 'bezrogi, o
ovci', koji možda vodi do prvotnoga oblika *ščut'b, -ta, -to,
iako su stvarno potvrđeni oblici šut- i (rjeđe) čut-.l84 Ne mo­
žemo, uostalom, isključiti da su imenice *ščut'b i *ščuta genet­
ski supstantivirani oblici za rod pridjeva *ščut'b, -ta, -to, što
183 Fraenkel II 804, Pokorny 954.
184 Punu usporedbu navedene građe i pregled dosadašnjih etimoloških
objašnjenja v. u: G.P. Klepikova, n.d. , 78--86.
101
bi isto tako moglo tumačiti čakavski oblik srednjeg roda šćuto
s potvrdom s otoka Visa.
škranja, škranj, škranjica, skranjica 'sljepoočnica'. Ob­
like škranj, škranja 'sljepoočnica' zabilježilaje jedino Zajceva
u svojim zapisima iz sjeverne čakavštine (okolica Boljuna u
Istri), i iz južne čakavštine na Pelješcu: škranj, gen. škranji
(Dolenja Vas u okolici Boljuna u Istri), škranja, gen. škranji
(Lupoglav kod Boljuna, Zajceva 1967: 89), škronj, gen. škro­
nja i škranja, gen. škranje (Viganj na poluotoku Pelješcu, Za- ,
jceva, n. d.). U sjevernim čakavskim govorima (Istra, Hrvat­
sko primorje, Kvarnerski arhipelag) bolje je potvrđen derivat
sa sufiksom -ica: skrarfica 'Sehlafe ' (Cres, Tentor 1909: 200),
skranjica, u istom značenju (Cres, otok Lošinj, Unije, Gorica
na Krku, Hreljin na Hrvatskom primorju, Tentor 1950: 84),
skrajn'ica 'temple (part of the head) ' (Orlec na otoku Cresu,
Houtzagers 1985: 368), skranjica 'sljepoočnica' (Bejska Tra­
muntana na otoku Cresu, Velčić 461), skrajnyca 'sljepoočni­
ca' (Susak, Hamm & al. 1956: 176), skranice pl. 'sljepoočnice;
kosa na sljepoočnicama' : »za obrazon blizu uha malo na gori
su tenpije ili skranice« , » ostrigel gaje, pek muje ostavil delgi
skranice. (po 'voj bih rekel, daje skranica i vlasi na tenpiji)« ,
(Vrbnik na otoku Krku, Žic 1900: 78-79, usp. AR XV 311),
škran'ica 'sljepoočnica' (Novi, Belić 1909: 224), škranjica, u
istom značenju (Bakarac i Škrljevo, RČ I 192), škranjica 'slje­
poočnica' (Kastav, Jardas 1957: 404), škriijnci m. pl., u istom
značenju (Vodice u Istri, Ribarić 1940: 197), 185 škranjlica, u
istom značenju (Labin, Milevoj 21 8). 186
185 Ovdje još i objašnjenje oblika: »nom. skranja je nastao tako, što se ak.
ženo roda pl. skranjice krivo shvatio kao ak. pl. muškoga roda, kao da riječ
ima nom. skranjak. Prema jednakosti oba oblika promijenio se ponajprije
rod i po rodu također oblik nom. pl." .
186 Mjesni oblik s -<lr- bez sumnje je drugotan, a moždaje nastao pod utje­
cajem glagola škrani'at 'grebati' (Milevoj 218).
102
U Šulekovu rječniku znanstvenoga nazivlja imenice skra­
nje f. pl. i skranjice f. pl. 'sljepoočnice (Sehlafe, tempie) ' (AR
XV 311) navedeni su kao zoološki termini, koji su najvjerojat­
nije preuzeti, kao i mnogi drugi nazivi u tom rječniku, iz
češkoga i iz slovačkoga jezika.
Čakavski oblici škranj, škranja imaju istovrijednice u veći­
ni slavenskih jezika: slov. skranj f. 'brada; čeljust' , 'kraj,
rub', 'stijena ispod koje izbija voda', skranji pl. 'dio konjske
zaprege u koji se postavljajaram' , češ. skraii f. 'sljepoočnica' ,
dijal. skraii 'donja čeljust', slovač. skraii 'sljepoočnica' , polj.
skron f. (obično u pl. skronie) 'bočni dio lubanje, ljudske glave
po strani čela', kaš. skarn 'sljepoočnica; obraz' , starorus. sko­
ronb 'sljepoočnica' .
Sve su to kontinuanti prasl. *skornb 'bočni dio lubanje,
ljudske glave, sljepoočnica " bez utvrđene etimologije. 187
šuja 'mošnja' . 188 Imenica šiij'i1 n. pl. 'mošnja (scrotum) po­
znata namjejedino iz bruškoga govora (Dulčić 1985: 685). Taj
je čakavski somatski izraz izoliran na hrvatskom i južnosla­
venskome terenu, ali ga je semantički moguće povezivati sa
skupinom sjevernoslavenskih leksema koji svjedoče o tome
daje u čakavskome obliku -j- < *-1'-. Formalno muje najbli­
ža istovrijednica ruski dijalektalni oblik šulej n. 'stražnji dio
ljudskog tijela' , ali muje semantički bliži rus. dijal. šul6 n. 'te­
sticulus obično u množini šuly 'testiculi '. Bolje je potvrđena
"
derivirana imenica: rus. šulja n. 'testis ', obično u množini
šuljata/šuljaty 'testiculi ', šuljatki pl. 'mošnja' , bjelorus. dijal.
šuljaty pl. 'testiculi kaš. šulqta n. pit. 'grof3e Eier, Hoden,
"
Hodenbruch '. Na temelju ovih posljednjih oblika, rekonstru-
187 Pregled etimologija i (nesigurnih) usporedaba s praslavenskim lekse­
mima V. npr. u Bruckner SE 496, Vasmer REW II 647-648, Machek ES2
548.
188 Borys & Vlajić-Popović 1988: 23-25.
103
 iran je praslavenski oblik *šul�, *šul�te, pl. *šul�ta, koje se
smatra deminutivima (hipokoristicima) sa sufiksom *�t- od
*šulo. 189
Osnovni oblik za cijelu porodicu riječi zasigurno je bio
prasl. *šulo 'testiculus oblik koji je neposredno sačuvan
"
samo u ruskim dijalektima, ali na njegovu najvjerojatnije
veću rasprostranjenost ukazuju derivati s potvrdama, kao što
vidimo, ne samo u istočnih Slavena, nego i u zapadnoslaven­
skim jezicima (u kašupskom), te u južnih Slavena (u čakav­
skome). Razmatrani čakavski oblik u znatnoj mjeri podupire
praslavensko podrijetlo leksema. Čak. šiij'a pl. (postulirani ča­
kavski oblik *šiije < *šul'e nije potvrđen) i rus. dijal. šulo uka­
zuju, kako se čini, na praoblik *šul'e n. (pl. *šul'a ). Ipak nije ja­
sno možemo li takav praoblik priznati kao praslavenski deri-
, vat od *šulo, sa sufiksom -je (*šul-je > *šul'e) u nejasnoj ulo­
zi, 190 jer nije isključena pojava sekundarnoga -1'- (što bi za so­
bom povuklo nastavak --e) pod utjecajem srodnih ili bliskih
oblika koji sadrže -1'-, npr. rus. dijal. šulja, šuljata, hrv. i srp.
šulj. 1 91 I pored određenih nejasnoća oko podrijetla riječi, si­
gurno je da čak. šiij"a pripada porodici somatskih izraza koji
su, osim u čakavskome, poznati još samo na sjevernoslaven­
skome prostoru. Dakle, riječ je o reliktu praslavenskoga so­
matskog leksema. Značenje 'mošnja' (scrotum) razvilo se iz
značenja 'testiculi' , usp. rus. dijal. šuljatki pl. 'mošnja' .
1 89 V. Szymariski 1975: 41-45, usp. još i 'Popowska-Taborska & Borys
1996 : 192.
190 Moglo bi se reći da je riječ nastala pod utjecajem analogije u nazivima
drugih dijelova tijela, npr. prasl. *plet-je 'rame', *plut-ja 'pluća'.
191 U srpskim kao i u hrvatskim rječnicima potvrđeno je nekoliko homoni­
ma imenice šulj. Akademijin rječnik ima npr. šulj1 'odrezana klada', šulj2
'nazivi biljaka Trapa natans, Spiraea filipendula; šiška', šulj3 riba 'Luci­
perca ', šuli, obično u pl. šuljevi 'hemeroidi' , šulj5 'vrsta kristala'. Nijedna
od tih riječi nije u neposrednoj etimološkoj vezi s čak. šiljao
104
Daljnja etimologija razmatranih oblika nije jasna. 192 • Ako
za 'testis, testiculus' prihvatimo davnije značenje 'što okru­
glo, oblo', tada ih možemo povezivati s hrv. i srp. šulj 'šiška'
(usp. i čak.-kajk. šuljak, -ljka 'klupko vune' (Težak 1981a:
195) i, zasigurno, s češ. dijal. šul', šulek 'mali okrugli kamen;
uzao', ukr. dijal. šuljk, šuljak 'kupus neoblikovane glavice' ,
bjelorus. dijal. šuljak 'mekana glavica kupusa' .
vavliti 'čeznuti, željeti' . 193 Glagol vavtit, vavlin (za čim) 'zva­
ti; čeznuti, željeti' poznat nam je jedino iz bruškoga govora
(primjer » ona vavli za toMn kak za Bogon« prije ukazuje na
značenje ' čeznuti'), a iz Brusjaje i potvrđena glagolska imeni­
ca vavlinje 'zvanje; čeznuće, želja' (Dulčić 1985: 714). U dru­
gim hrvatskim dijalektima i starim tekstovima odgovarajući
leksemi nisu potvrđeni (o možebitno srodnim štokavskim pri­
ložnim izrazima v. dalje). 194
Ukoliko čakavski oblik vavtit znači prije svega 'čeznuti (za
kim, za čim)' , moguće ga je povezati sa starocrkvenosI.
dovbleti, -VbljQ (u kasnijim tekstovima dOVbleti) 'dostajati' ,
starorus. dOVbleti (dOVbleti, dovleti), -v(b)lejp i rus. dovlot',
-vloju, u istom značenju, te 'zadovoljavati, odgovarati; vlada­
ti; težiti, prignječivati ' , i s davnom ukrajinskom riječi dovleti,
-vlju 'dostajati; odgovarati, zadovoljavati' , usp. i oblike s pro­
mjenom u tipu konjugacije, npr. starorus. dovbliti, -vlju
'snabdijevati' , dov(b)litisja 'zadovoljavati se', srpskocrkve­
nosI. dOV(b)liti s� 'biti zadovoljan'.
Na temelju navedenih podataka rekonstruiran je prasla­
venski oblik *dOVbleti, *dovbl'p s prefiksom dO_195 i značenji-
192 Kritički prikaz dosadašnjih etimoloških tumačenja V. u Vasmer REW
III 435-436, Szymariski 1975: 43-44.
193 Borys 1990b: 44-45.
194 Nije jasno je li dijal. vcwličiti 'iskati, kamčiti', uz glagoisku imenicu
vavličenje (iz Krajine, RSAN), u svezi s razmatranim glagolom.
195 SP IV 164-165.
105
ma 'htjeti toliko koliko treba, zadovoljavati se', 'dostajati,
biti dostatan, dostajii.ći:, npr. količinom, brojem'.
Uspoređivanje čak. vavnt sa starocrkvenos!. dovbleti i nje­
govim istovrijednicama upućuje nas na zaključak daje čakav­
ski glagol kontinuant starijeg oblika *Vb-Vbleti, oblik s prefik­
som Vb- koji u bruškome govoru redovito daje va-, usp. u tom
istom govoru vavik < *vbvekb, vazest < *vbz�ti, vazmeni <
*vbzbmenb . 196
Akoje navedena usporedba točna, tada je čak. vavnt relikt
arhaičnoga praslavenskoga glagola, koji posredno dokazuje
da je u praslavenskoj epohi postojao neprefigirani glagol
*vbleti, *vbl'r 'željeti, htjeti', a na koji se oslanjaju prefigirani
oblici. Jednostavni glagol nije potvrđen u slavenskome lek­
sičkom fondu197 i najvjerojatnije je vrlo rano izašao iz upora­
be, što bi moglo objašnjavati nesvršeni vid prefigiranih glago­
la. Pras!. *vbleti pripada glagolskoj porodici *veleti 'naređiva­
ti, izražavati što' < ('željeti što'), *voleti 'više voljeti, željeti,
htjeti' . Obilježava ga prije svega vokalizirani korijenski -b-,
vjerojatno u svezi s prvotnim atematskim optativom, usp.
gotski wiljan 'hoću' . 198
Čakavski oblik vavnt nije najvjerojatnije jedini relikt gla­
gola v*vbleti u narodnome hrvatskom odnosno srpskom leksi­
ku. Cini se da je taj glagol, odnosno njegov kontinuant, bio
196 O toj osobini bruškoga govora v. Hraste 1926-1927: 181, Finka 1985:
377-378.
197 E. Petrovici, Graiul CarU$ovenilor, Bucure�ti 1935., 191, smatrao je
hrv i srp. lam 'hoću' (u Rumunjskoj) reliktom od prasl. *vbieti, usp. SP IV
165. Ipak, noviji podatci o glagolu lati 'htjeti' iz Svinjice u rumunjskome
Banatu (prije svega 3. 1. jd. prezenta laše : la, v. M. Tomić, Govor Sviničana,
SDZ XXX 1984., 95-96) potvrđuju pretpostavku P. Ivića daje to dijalektni
oblik glagola lahati (JF XVIII 319).
198 Usp. npr. S. Stang, Das slavische und baltische Verbum, Oslo 1942., 94;
Vaillant GC III 34, 78, 401, 403.
106
osnova štokavskih dijalektalnih priloga u nevalj 'nehotice'
(Stara Crna Gora), 199 nevalj, unevalj 'nehotice, nesvjesno'
(Bjelopavlovići u Crnoj Gori), 200 unevalice 'greškom, po­
grešno' (Poljica u Dalmaciji, AR). I semantika i fonetski oblik
tih priloga omogućuju nam njihovo izvođenje iz hipotetskoga
niječnog glagola *neval(j)eti < *ne-vbleti 'ne htjeti'. U tom
slučaju korijensko --a- (-va- < *-Vb-) bilo bi rezultat vokali­
zacije slabog poluglasa, kao u oblicima tipa žanjem, dija!.
dano, malin itd. Izostanak prijelaza početnoga *Vb- > U-, što
je svojstveno cijeloj štokavštini, obično se objašnjava zadrža­
vanjem negacije ne- u priloga, zbog čega *Vb nije bilo pod na­
glaskom.
zela, o(d) zele adv. 'rado' . U rječniku u monografiji otoka
Suska nalazi se natuknica zela f., uz koju stoji i stvarno potvr­
đeni priložni izraz o(d) zele u ulozi adverbijala, potkrijepljen
primjerima: »ko san trudna, o(d) zele byX sla spat« , »0' zele
byX pojila za vičeru maIo radyća« (Hamm & al. 1956: 184).
Taj čakavski izraz ima izvorni, pučki karakter. Valja ga uspo­
ređivati s davnom crkvenoslavenskom posuđenicom zelo (ze­
lo) : dzelo adv. 'rado', potvrđenom u hrvatskim crkvenosla­
venskim tekstovima od 14. do 16 st. (npr. u Kožičića), i zelu
adv. 'veoma' (u srpskoga pisca Domentijana iz 13. st.), v. Da­
ničić I 386, AR XXII 754.
Čakavska riječ ostaje u vezi sa starocrkvenoslav. dzelo :
zelo 'vrlo, odviše', do dzela 'previše', slov. zelo adv. 'u najve­
ćoj mjeri, vrlo', staročeš. zielo adv. 'često', starorus. zelb, zelyj
'velik, jak', zelo adv. 'snažno, vrlo; u velikoj mjeri', do dzela
'savršeno', bjelorus. dijal. dazela adv. 'vrlo', usp. i izvedenice
(sa sufiksom -bnb): rus. dijal. zelno adv. 'vrlo, prekomjerno',
199 M . B . Pešikan, Starocrnogorski srednjokatunski i Iješanski govori,
SDZ XV, 1965., 259.
200 D. Ćupić, Govor Bjelopavlovića, SDZ XXIII, 1977., 186.
107
bjelorus. dijal. zel'na adv. 'glasno, bučno'. Osnovaje tih izraza
prvotni pridjev *zelb (ili *dzelb), najvjerojatnije sa značenjem
'jak, snažan' , koji odgovara lit. gailus 'žalostan, bolan; go­
rak', latv.gails 'raskošan' , starovisokonjem. geil 'obijestan,
bujan, jak', iz praindoeuropskoga *ghoilo- 'au{schaumen(d);
heftig; i1bermi1tig, ausgelassen, lustig'. 201
U mjesnome čakakavskom proložnom izrazu o(d) zere sa­
čuvao �e najvjerojatnije oblik gen. sg. ženskog roda pridjeva
*zelb. Cakavskaje inovacija značenje o(d) zele 'rado', nastala
najvjerojatnije iz ranijega 'vrlo' ili 'jako' , u nekim nama mož­
da nepoznatim izričajima.
žebulak 'ŽUČ'. 202 U arhaičnome govoru otoka Suska sačuva­
naje imenicažebalak (mjesni izgovor zebalak, s čakavskimz <
ž) 'žuč' (Hamm & al. 1956: 185). Riječ je izolirana na hrvat­
skome prostoru, a nema izvora koji bi nas mogao uputiti na
podrijetlo ove posuđenice. Mogućnost tumačenja podrijetla
riječi stvara pretpostavka da se u njoj dogodila metateza, kao
u čak. žebul(j)ac < žel(j)ubac 'želudac' (v. str. [133-134]). Ako
čak. žebalak 'žuč' ima podrijetlo u davnijem obliku *želubak,
tada je taj narodni anatomski termin moguće povezati sa
(pskovskim) rus. dijal. želud, --da 'žuč' , želud6k, --dka 'žuta­
njak' , usp. i derivat šireg opsega želuniea : želuniea 'što žuto;
žutica; žuta groznica' (SRNG IX 1 19, 120), ukoliko ta riječ
ima podrijetlo u davnijoj *želudniea.
Spomenuti ruski dijalektizmi semantički se nadovezuju na
rus. želčb 'žuč; jed, gorčina; žutica' , želuteha 'žutica' , želt6k
'žutanjak' , želtyj 'žut'. Pa ipak, ruski dijalektalni oblik želud,
želud6k ukazuje da se ne radi o neposrednome derivatu od
rus. želtyj < prasl. *žot'b 'žut' jer tomu proturiječi vokalizam
201 Oblik s ie. gh- (kojemu u prilog govore posebno baltički oblici) rekon­
struiraoje Pokorny 452; zato ESBM III 329 donosi praoblik *gh- koji bolje
objašnjava prasl. z-o O tim slavenskim oblicima V. još i Vasmer REW 1 452,
ESBM n. m., Trautmann 75, Fraenkel 128-129, Pokorny 452.
202 Borys 1993b : 123-124.
108
razmatrane riječi (-el- ispred samoglasnika!) i izostanak -t-,
koji ima podrijetlo u baltoslavenskome pridjevskom sufiksu
*-to- (usp. lit. geltas, latv. dzelts 'žut'). Dakle prototip rus. di­
jal. želud načinjen je od osnove s vokaliziranim -e- ( -el- )
koja ne sadrži formant -tb.
Ruski dijalektalni oblik želud 'žuč' možemo povezivati s
nazivima žuči u nekoliko indoeuropskih jezika: lat. {el, gen.
{elis « *(el-n-is < ie. *ghel-n-), staroisl. gall n., staroviso­
konjem. galla f., njem. Galle « ie. *ghol-n-). U latinskom i u
njemačkomjeziku imamo stare osnove na -n-, koje se ipak ra­
zlikuju korijenskim vokalizrnom (lat. -e- , njem. -0-). Dakle,
najbliži oblik razmatranoj slavenskoj riječi bio bi lat. {el <
*{el-n-, jer i u slavenskim oblicima treba tražiti staru osnovu
na -n-o Iznesena usporedba omogućuje nam da rus. dijal.
žiilud izvedemo iz starijega (praslavenskog dijalektainog) ob­
lika *žeIQdb, gdje je *-Q- ostatak nekog pradavnog formanta
na -n- (zasigurno *-on), na koji je pridodan sufiks --d-b «
*--d-o-, ukoliko je ta riječ pripadala osnovama na -0-). Dakle,
tako se u rus. dijal. želud 'žuč' može kriti prasl. dijal. *želQdb
< *ghel-on--do-, kojemuje krajnja osnova bila ie. *ghel- 'bli­
stati, sjati; žut, zelen', usp. i grč. XOA� 'žuč' (pl. xoAo.i 'žučni
mjehur'), X6Ao� 'žuč; gnjev, ogorčenje, srdžba, gorčina' , sta­
roperz. zara- m. 'ŽUČ'20 3 (koji pripadaju toj osnovi, ali ipak ne­
maju sufiksalno -n-).
Samo na temelju ruskih oblika, rekonstrukcija praslaven­
skog oblika *želQdb može nam se činiti rizična, pa ipak u pri­
log tomu govori arhaična struktura riječi, koja se može obja­
snitijedino s osloncem na praslavenskijezik (i to u odnosu na
rano razdoblje razvoja toga jezika), a podupiru je i navedeni
indoeuropski oblici. Riječ je vjerojatno bila sinonim prasl.
*ZQČb f. « *ghQ-k-f-) 'žuč' (usp. starocrkvenosI. zlbčb, bug.
zlbč, starorus. zlbčb 'žuč'), oslonjen na praosnovu * ghel- (što
je varijanta spomenutoga pie. *ghel-, sa stražnjonepčanim
20 3 Usp. Pokorny 429--430, Frisk 1 109-1 1 10.
109
palatalnim g), a koji ima najbliže istovrijednice (ali s drugim
sufiksom) u baltičkim jezicima: latv. žults, lit. tulži,s (metate­
za sa *žultis) 'žuč' « *ghQ-t-[-). Praslavenski oblik *ZQČb
rano je bio izložen preobličavanju pod utjecajem srodnog pri­
djeva *žotb 'žut' u *ŽOČb, odatle npr. hrv. ŽUČ, rus. želčb, češ.
žluč; u poljskome jeziku oblik je sekundarno izjednačen s
*ŽOtb (apstraktna imenica od pridjeva *žotb 'žut', kao *belb
'bjelina' od *bel'b 'bijel'), odakle polj. i61ć '{el ' i 'žutilo'. Da­
kle, rekonstruirana je imenica *želQd 'što žuto, žuč' morala
postojati zajedno sa sinonimnim oblikom *ZQČb (> *ŽOČb).
Time, zasigurno, valja tumačiti njezino djelomično čuvanje
na slavenskome prostoru.
Rekonstrukciju imenice *želQd'b 'žuč' posredno podupire
sinonimna čakavska imenica žebalak koja najvjerojatnije ima
podrijetlo u davnom obliku *želubak < *želQb'bk'b . Reliktni ča­
kavski oblik može ukazivati na stariju raniju imenicu *želQb'b
'žuč', u kojoj možemo vidjeti varijantu praoblika *želQd'b s
očitom susjednosti sufikasa -<2d- : -Qb-, usp. osobito prasl.
*žeQldb 'žir' : rus. dijal. ž6lubb, bug. dijal. ž6lub 'žir' <
*želQbb. 204•
želva, žolva 'oteklina, nabreklina, kvrga'. 205 Imenica želva
'oteklina, nabreklina' potvrđena je na otoku Cresu (Tentor
1909: 204, odatle i u AR). Isti je taj autor u kasnijem radu na­
veo značenje » žlijezde oko vrata kao bolest« - 'bolest vratnih
žlijezda (skrofule?) ', uz podatak da i�ta riječ postoji u Vrbni­
ku na otoku Krku (Tentor 1950: 89). Drugi oblik iste riječi po­
stoji na srednjodalmatinskim otocima: na otoku Visu ž6lva
(ži)lva) 'skrofule, skrofuloza' (ČDL 1 1412), na otoku Hvaru
ž6lve f. pl. 'sušica na mesu ili na kosti' , s derivatima ž6lvov
204 V. Borys 1993b: 121-122 .
205 Borys & Vlajić-Popović 1988: 30-34.
110
'koji ima Njive' te nazivi osoba koji trpe od te bolesti: ž6lvovac
i ž6lvovica (Dulčić 1985: 745-746).206 Fonetski drukčiji oblik
žava 'izraslina divljeg mesa, bradavica' potvrđen je u štokav­
skim dalmatinskim govorima (Poljica, Zaostrog), 20 7 v. RSAN
V 274.
Dakle, poznata su nam, tri oblika te iste imenice: 1.) želva
(Cres, Vrbnik na Krku), 2.) ž6lva (Hvar i Vis), 3.) žava (Polji­
ca, Zaostrog). To su sasvim sigurno kontinuanti jednoga za­
jedničkoga praoblika.
Oblike ž6lva i žava valja izvoditi iz davnijega *žalva. Oblik
žava tumači se čestom promjenom -al- > --ii- (na kraju riječi
ali i na kraju sloga)208 u dalmatinskim govorima, kao npr.
zava 'šurjakinja' (Poljica) = hrv. zaova < (dijal.) zalva. Sred­
njodalmatinski oblik ž6lva također je kontinuant davnijega
*žalva, u govorima kojimaje svojstvena sistemska promjena a
> 6. 209 Dužina a ( > o) rezultat je duženja samoglasnika ispred
suglasničke skupine sa sonantom -lv- (usp. isto takvo duže­
nje u hvarskim govorima, npr. st6rca 'starca' , div6jka 'dje­
v6jka'). 21O Dakle, u srednjodalmatinskoj se čakavštini razvilo
*žalva > *žalva > *ž6lva, usp. navedeno z6lvica 'šurjakinja'
(Dulčić 1985: 740) < *zalvica < *zalvica (knjiž. zaovica).
Oblik želva ograničen je na nekoliko govora Kvarnerskog
arhipelaga (Cres, Vrbnik na Krku), u kojima starohrv. *a «
prasl. *b, *'b ) u kratkim slogovima daje e. Istodobno postojanje
206 Natuknicu žolva (obično u pl.) 'skrofule, tuberkuloza limfnih čvorova'
(»prema tal. scrofola«), s potvrdom s otoka Hvara također ima RSAN. Pa
ipak, u svjetlu cjelokupne hrvatske i slavenske građe, ta sugestija nije ute­
meljena.
207 Budući da odgovarajuća riječ nije poznata u štokavskim dijalektima
izvan Dalmacije, najvjerojatnije je riječ u Poljicima i Zaostrogu podrijetlom
leksički čakavizam. Poljički govor je genetski čakavski, koji podliježe se­
kundarnoj štokavizaciji i čuva mnoštvo tipično čakavskih oblika.
208 Usp. Moguš 1977: 82-83.
209 Usp. Šimunović 1979: XIV-XV.
2 10 Vidi Šimunović 1979: XXV.
111
oblika *žiilva (> žiiva, ž6lva), najednome, i želva, na drugome
dijelu čakavskoga prostora ukazuje na staročakavski oblik
*žalva. Stoga, budući da imenice s dočetkom na -va obično
nastavljaju stare osnove na -u, za našu riječ možemo prihva­
titi početni praoblik *žbly, gen. *žblbve.
Analizirani leksem ima istovrijednice u većini slavenskih
jezika: crkvenosI. žbly, žblbve 'ulcus' ,211 slov. želva 'fistula,
nepresušnica' , pl. želve 'skrofule, skrofulozni čirevi', staro­
rus. želvb m. 'kvrga, nateklina, oteklina' , rus. dijal. želva f.
'bolest - upala vratnih žlijezda', želvi : želvi pl. (sg. želv ',
-vja m.) 'vrjedovi, gnojni čirevi' , 'otečene vratne žlijezde,
skrofule' , 'sifilisni čirevi na jeziku' , 'svinjska uzetost' , želvy
pl. 'nekakva bolest' , želvuj m. 'tvrda oteklina od udarca, kvr­
Ovamo također pripadaju zapadnoslavenski oblici u ko­
jima se ne javlja refleks *Q: češ. žluva 'bolest u konja, vode­
nasta oteklina konjskog uda, Schlauchgeschwulst, Waser­
geschwu lst' , dijal. 'mekana oteklina u konja ' , žuva 'čir
na
kravljem vimenu, obično nakon teljenja' , polj. dijal. ž6tw 'čir
iza uha', 'razarajuća bol kravljeg vimena' , 'bolest stoke ' ,
'unutrašnja bolest kod ljudi ' , ž6twie pl. 'guke n a nogama kra­
ve nakon teljenja' . Malo je vjerojatno da su ti oblici kontinu­
anti nekog drugog praoblika, nego što je to slučaj s južnosla­
venskima i istočnoslavenskima. To nas dovodi do zaključka
daje *Q ( > češ. lu, polj. al) u češ. žluva, polj. ž6tw sekundarno,
nastalo najvjerojatnije iz sekvence *-b l- ispred v nakon ispa- -
21
danja slaboga poluglasa: *Zb lbV- > *Zb lv- > *zov-o 3
v
v v

ga; vrijed, krasta, bolno mjesto' , usp. i sa sufiksom -ak: rus.

želvak 'guka, kvrga' , dijal. 'krasta, čir; otečene vratne žlije­
zde, skrofule' , 'otečene žlijezde', 'sifilisni čirevi u ustima',
: voljke kokoši i drugih ptica', 'jaje', 'grudica brašna; neumi­
Ješano brašno u tijestu " 'grudica neprobavljene hrane u iz­
metu' (također dijal. želb6k 'oteklina, kvrga'), bjelorus. ža­
ulak, dijal. ževlak 'kvrga, ispupčenje na tijelu čovjeka ili živo­
tinje', 'mišić koji se pojavljuje kod stiskanja vilica' , 'okrugao
komad minerala' .212
Većina navedenih slavenskih oblika ukazuje na praslaven­
ski praoblik *žbly, *žblbve 'oteklina, kvrgasta oteklina na
21
ljudskom ili na životinjskom tijelu, guka, otečena žlijezda' . 4
Neprihvatljiv je praoblik *žblva u ukrajinsko etimo m loškom
rječniku,215 tj. prema načelima rekonstrukcije koja su primi­
jenjena u Praslavenskome rječniku (SP) bio bi to oblik *ž6va,
jer bi takav osnovni oblik morao pokazivati vezu s čakavskim
(srednjodalmatinskim) *žuva (Q > u), slov. *žolva (Q > al).

u odnosu na slavensku građu,

211 Miklosich Lex 202, gdje autor izvodi oblik nom. iz kosih padeža, npr. čenja podrijetla te riječi u ESBM III 218-2 19
gdje se bjeloru s. žaulak izvodi iz tobožn jegpra oblika *žeul--akb od *ge1}I-.
ak. sg. želoub. - U novije vrijeme na bugarskom te na makedonskom pro­
213 Machek ES2 hUua 'gljiva ' tvrdi da toj imenic i pripada i češ. dijal. žluua,
storu potvrđen je jedino derivat od te imenice: mak. dijal. želka 'svinjska
nim značen jima, "s pfesmy kem podobn :Ym jako pry ulha >
uzetost' i 'skrofule' (Ohrid, Prilep;), također u Gerovljevu rječniku bez lo­ s gore navede
d. 694) govori daje prasl. *ublga 'Orio­
kalizacije, što je kontinuant praoblika *žbl-tka, prvotnog deminutiva od žluua«. S. v. ulha 'vuga, Oriolu s' (n.
*gblua > žluua« . Mache k nije, čini se, po­
*žbly, kojije izveden kao prasl. *bbčbka 'bačva' (npr. hrv. i srp. dijal. bačka, lus ' u češkome dalo »pfesmykem
znavao odgovarajuću slaven sku građu (navod i jedino polj. z6lw); odatle u
polj. beczka) od prasl. *bbči 'bačva' (SP I 458-459), hrv. i srp. žel(j)ka 'kor­
*gliua > *gblua > žlu­
njača', bug. želka, u istom značenju a od prasl. *žely 'kornjača' . BER I 533 tumačenju češ. žluua 'oteklina' itd. metateza i razvoj
prilog takvoj interpr etaciji češke riječi.
poistovjećuje oblik želka ' svinjska uzetost, skrofule' s bug. želka ' kornjača' ua. Slavenski podatci ne govore u
-bue 'otekli na, guka, žlijezda'
i navodi značenje 'svinjska uzetost, skrofule' kao preneseno. Slavenska, 214 Rekonstrukciju prasl. *žely (ili *žbly),
lova 1983: 63 . Protiv rekons trukcij e praoblika *žely za raz­
pak, građa proturiječi takvu objašnjenju. donosi Merku
atinski oblici.
212 Bjeloruski oblik žaŽllak nastao je kao posljedica metateze -lU- (-lu-) > matrane oblike govore gore navedeni srednjodalm
-Žll-, dokje stariji oblik potvrđen u rus. želuak. Neuvjerljiv je pokušaj tuma- 215 ESUM II 202-203.

112 113
 Točnosti radi valja istaknuti daje teoretski moguće podrijetlo
-el- od *0 u čakavskome obliku želva (s otoka Krka i Cresa)
jer je upravo u tim govorima starohrv. Q « prasl. *Q, O, *bl,
*'bl) dalo -el- (usp. želt 'žut'). Protiv takve interpretacije go­
vore geografski najbliži oblici: čak. žalva, štok. žava, slov.
želva. O najvjerojatnijem podrijetlu sekundarnog *0 u češko­
me i u poljskome obliku već je bilo riječi.
Praslavenski oblik *žbly 'oteklina, kvrgasta oteklina na
ljudskom ili na životinjskom tijelu, guka, otečena žlijezda' če­
sto se u etimološkoj literaturi ne razlikuje od prasl. *žely,
*žel'bve 'kornjača' . Valja istaknuti da su u praslavenskoj epo­
hi postojale dvije fonetski i morfološki bliske imenice različita
značenja: *žbly 'oteklina, kvrgasta oteklina na ljudskom ili na
životinjskom tijelu, kvrga, otečena žlijezda' i *žely 'kornja­
ča' . 216 Nerazlikovanje te dvije riječi u pojedinim slavenskim
jezicima posljedica je kasnijih fonetskih i morfoloških pro­
cesa.
U etimološkoj se literaturi obično spominje veza kontinua­
nata prasl. *žbly s prasl. *žely 'kornjača', *golva 'glava'. 21 7 Pa
ipak je oblik najbliži imenici *žbly njegov sinonim *žona, re­
konstruiran na temelju češke riječi žluna = žluva, rus. dijal.
žalno' 'oteklina u grlu koja otežava disanje (posebno kod živo­
tinja)' , ukr. žovna 'oticanje vratnih žlijezda, skrofule; bole­
sničko žutilo kao posljedica prsnuća žuči'. 218 Imenicama *žbly
i *žlna svojstvenje reducirani korijenski vokalizam *-U-, ali
se one razlikuju gradbom: jedna je tvorena s pomoću sufiksa
216 Praslavenski oblik *žely 'kornjača' ima točnu istovrijednicu u grč.
X€A.1X; 'kornjača', s time da su oba oblika kontinuanti pie. *gheliis u istom
značenju.
217 Vidi npr. Vasmer REW I 286 (s.v. golova); ESUM II 202-203; ESBM III
218-219.
218 Vidi Petleva 1980: 49, 51, gdje autorica razmatra i druge srodne slaven­
ske riječi.
114
-y < *-u-, druga s pomoću sufiksa -na < *-na. Semantika i
struktura tih leksema svrstavaju ih uz indoeuropsku osnovu
*gel- 'baUen, sich baUen; Gerundetes, Kugeliges '. 219 Prasla­
venski oblik *žbly možemo smatrati derivatom te osnove s re­
duciranim vokalizmom *gU-, deriviranim s pomoću forman­
ta *-u-. Dakle, taj je leksem praslavenski srodnik imenice
*želzda 'žlijezda' « pie. *gel-g _). 220
Budući da je *žbly najvjerojatnije tvoren od indoeuropske
osnove, 221 mjesto muje u starijem sloju praslavenskih deriva­
ta s formantom *-u-o Ukoliko je utemeljena navedena indo­
europska etimologija J. Pokornog, prasl. *žbly prvotno je
označivalo 'što zbijeno, zgnječeno' > 'gruda, grumen, kvrga'
itd. Ta se riječ najvjerojatnije ranije specijalizirala kao naziv
za oteklinu, kvrgu, guku na tijelu i kao takva ušla u narodnu
slavensku medicinsku terminologiju. U nekim su se slaven­
skim jezicima sačuvali relikti šireg, nespecijaliziranog znače­
nja, usp. npr. rus. dijal. želvo'k 'grumen brašna', 'grudica ne­
probavljene hrane', bjelorus. žaŽllo'k 'okrugao komad mine­
rala'.
žgorac, žgvor;:,c 'oteklina, izraslina, kožni mjehurić' . 222
Imenica žgorac, -rca 'guka, kvrga' potvrđena je na Braču
( ČDL 1 1408, usp. isto tako Vuković 423, gdje se navodi znače­
nje 'oteklina na glavi uslijed udarca, čvoruga, kvrga, tvrdi­
na'), na otoku Rivnju u obliku žm1jorac, žm1jorca 'kvrga na
glavi od udarca' (Radulić 353), u gradu Pagu u obliku igor"ac,
iguorca , 'izbočina na glavi koja nastaje od udarca (obično na
219 Vidi Pokorny 1959 : 357-364; na str. 357 navodi probrane primjere sla­
venskih leksema koji pripadaju prasl. *žbly i *žona.
220 Usp. npr. Skok ER III 684; Pokorny 1959 : 357.
221 Malo je vjerojatno da bi taj leksem mogao biti derivat od hipotetskog
glagola *žblnQti 'gnječiti, stiskati', koji Merkulova rekonstruira jedino na
temelju rus. dijal. priž6lnutsja 'prileći, prionuti' (Merkulova 1983 : 63).
222 Borys 1989 : 24.
115
čelu)' (Kustić 422), s drugim sufiksim na otoku Ugljanu:
žvoriik 'oteklina od udarca na glavi' (Kukljica, Maričić 360), a
u obliku žgvorac 'trag (mjehurić?) od uboda buhe, ose, komar­
ca, muhe itd.' postoji u prostorno udaljenome čakavsko-kaj­
kavskome ozaljskom govoru (Težak 1981b: 419). Srodan mu
je možda zdar 'mosur, ledena siga', 'nakupina loja oko bubre­
ga životinje' , dem. zdorć'ić 'mosurić, mala ledena siga' (Bej­
ska Tramuntana na otoku Cresu, Velčić 553), ždorić 'grudi­
ca' , oblik sa sufiksom -ić: » loj se ... zavije na ždorić (toje balica
koti od sala)« , iz Vrbnika na Krku (Žic 1901: 7), ukolikoje zd­
: žd- < zg- : žg_.223 Leksem žg(v)or-<.Lc!ae i njegove inačice
žmioriie, žvoriik nesumnjivo su u vezi sa staročakavskim pri­
djevom gvorčat: prstenak gvorčati 'prsten optočen dragim ka­
menom' (AR) iz 16. st. (H. Lucić, Hvar) i sa štok. govorilo ,­
obod nalik na sito, na koji se fes natuče' (AR,RSAN)224 iz Lju­
bovije i Azbukovice u Srbiji.
Istovrijednice tim riječima nalazimo u nekim drugim sla­
venskim jezicima: slov. dijal. gor 'hrpa gnoja' (Bezlaj ES I
162), starorus. gvoro/govoro 'mjehurić (na vodi)', gvoratyj
gVOZdb 'čavao s glavicom' , rus. dijal. govor 'mjehurić na vodi' ,
ukr. dijal. hvor 'ušitci na hlačama' . Sve su to kontinuanti
prasl. *gvor 'mjehur, mjehurić; guka, podebljanje',225 a sro­
dan im je arhaični hrvatski derivat guriti se 'grbiti se' , gura
'grba' , dijal. g'ira 'čvornati komadić drva' , girina 'poveća cje­
panica'.
Čakavski oblik žgorae, žgvorac prvotni je deminutiv sa su­
fiksom -{LC/ac « *-heb) od nesačuvane osnovne imenice
*(ž)gvor; na prvotni deminutiv *gvorae ukazuje staročakav-
223 U Akademijinu rječniku navedena je jedino potvrda prezimena Ždorić
iz dalmatinske Podgore, iz 1 7. st. (AR XXIII 260).
224 Podrobnije o etimologiji i semantici staročak. gvorčat i štok. govorilo v.
u Petleva 1975: 47--49. U Skokovu etimološkom rječniku štok. govorilo jest
zabilježeno, ali bez etimološkog objašnjenja (v. Skok ER I 642).
225 Usp. ESSJa VII 184.
116
ski pridjev gvorčat sa sačuvanom suglasničkom skupinom
gv- (potvrđenom u obliku žgvorae i t�ođ�r p�sre��o, s .um��­
nutim sekundarnim -{)- u štok. govonlo, sto Je najVjerojatnIje
naziv alata, izveden od nesačuvanoga denominaInoga glagola . .
*gvoriti ). Početno ž- u oblicima žgorae, žgvorae bez sumnje Je
sekundarno (usp. npr. čak. žgarav/garav, žgunj/gunj, žgva­
ea/gvaea); u srednjodalmatinskome i paškom obliku žgorae
(zgoroac) pojednostavljena je suglasnička skupina žgv- > žg­
(usp. g- < gv- u slov. gor) , dok u ugljanskom obliku žvoriik
imamo drugo pojednostavljenje žgv- > žv- slično vjerojatno i
u rivanjskom liku žmljoriie, gdje je žm- možda dobiveno iz ra­
nijeg žv- , a -m- najvjerojatnije prema sličnos�i s k�:vom
drugom (po podrijetlu najvjerojatnije pučkom etimolOgIJom)
porodicom riječi.
Čakavski oblici žgorae, žgvorae, žmljoriie, žvoriik, staročak.
gvorčat djelomično su sačuvani relikti stare slavensk� i.�e�i­
ce, koja je posredno potvrđena i u štokavskome narJecJu I u
slovenskome jeziku.
žužnjiti, žužnjati ' šumiti, hučiti, zujat�: . �lagolje potvrđe�
u čakavskim govorima srednje DalmaCIje I Hrvatskoga PrI­
morja: žužn'it, žužnjin 'šumiti, hučiti� (Šolta), fig. 'šumiti, zu­
jati (u ušima) ' (Dračevica na Braču, CDL I 1415), žužnj'it, -in
'zujati poput pčele ili ose' (Selca. na Braču,. Vuković 426? ,
žužnjat 'šumiti, zujati' (Bakarac i Skrljevo, RCI 238). IStOvrI­
jednice su mu slov. žu'žnjati, -njiim 'žuboriti (npr. o potoku) ;
brbljati, govoriti kroz nos; polako raditi, otaljavati (posao)' ,
polj. dijal. sjev. žužnić (žuznić) 'tutnjati, razl.ij �gati se; šum�ti,
zviždati, hučiti (u ušima) ', kaš. žUŽ1iie 'šumIti (npr. u glaVI, u
ušima) ', bjelorus. dijal. žužnee, žužnie 'šumoriti' , a ovamo za­
sigurno pripada i bug. dijal. žužna, -neš u prenesenu značenju
'dražiti, uznemiravati' . Sve te oblike valja povezivati s prasl.
*žuzniti (odnosno *žuzneti) 'šumiti, zujati, šumoriti' sa sufik­
salnim -n-i-ti ili -n-e-ti, od onomatopejske osnove žuzg-
117
(koja je produženi onomatopejski parnjak žu-), usp. srodne
ali drukčije građene glagole: rus. žužž6t 'zujati (o kukcima),
bučiti, kričati' , bjelorus. žužec' 'zujati' , bug. dijal. žuž6 'zujati
(o kukcima)' i žužukam, u istom značenju, gornjoluž. žužolić
'šuštati; šumiti; šaptati' .226
* * *
Kako pokazuje analiza, grupa leksičkih čakavizama pra­
slavenskog podrijetla u čakavskome narječju prilično je broj­
na. Osobito su zanimljivi oni čakavizmi koji se nadovezuju na
druge slavenske oblike, a koji su sačuvani samo u čakavsko­
me: peskati (se) 'odugovlačiti, raditi polako' (i iter. opešćati se
'odugovlačiti; biti neodlučan; nećkati se'), prisme 'mjesto
izloženo suncu; uleknina', vavliti 'čeznuti, željeti', žebulak
'žuč', a treba im pribrojiti i imenicu lukno sa specifičnim zna­
čenjem 'slabost, nemoć' . Neke riječi imaju istovrijednicejedi­
no u slovenskome jeziku: ježa 'lijeha; kraj obradive zemlje',
sloba 'sloboda', sraga 'kap'; drugi su oblici, zajednički čakav­
skome i slovenskome, svojstveni i sjevernoslavenskim jezici­
ma: melviti se 'vrpoljiti se, vrtieti se amo-tamo' nat 'cima'
� "
opuka 'opeka, crijep', peliti (se) 'rastezati (se), rasprostirati
(se)' , plati 'ilzlijevati, crpsti' , pručiti 'trošiti bez potrebe, ra­
sipati' , iter.pručati, sudra 'grad, krupa, tuča' , škranj(a) ' slje­
poočnica' , žgorac 'oteklina, izraslina, kožni mjehurić' . Jedna
grupa riječi ima istovrijednice jedino na sjevernoslavenskom
prostoru ili na jednome njegovu dijelu: belmo 'mrena, kata­
r�ta, bjelanjak' , haz 'križa, donji diG leđa' , holjev(a) ( > hove­
lJa) 'čarapa (ženska), ,jušiti se 'ljutiti se, srditi se, nervirati
se, uznemiravati se; bjesnjeti' , nutiti 'nuditi, častiti' , osuga
'marama', rdar ' crven' , šćut 'kost goljenice, bedrena kost;
peteljka' , šuja 'mošnja' .
226Vidi ESBM III 244; Borys 1995a: 65; Popowska-Taborska & Borys
1996: 205.
118
2. Leksemi praslavenskoga podrijetla
u čakavskome i u drugim dvama
hrvatskim narječjima
Prilično je brojna skupina čakavskih leksema praslaven­
skoga podrijetla koji imaju istovrijednice u suvremenome ili u
povijesnom leksičkom fondu kajkavskoga ili štokavskoga
narječja te u suvremenome ili u starom leksiku obaju nar­
ječja, a najčešće u pojedinim govorima tih dvaju narječja ili,
pak, u hrvatskim povijesnim spomenicima i starijim rječnici­
ma. Kajkavski i štokavski ekvivalenti čakavskih oblika dvovr­
sni su. U leksičkom sloju obaju narječja pojavljuju se točne
istovrijednice čakavskih oblika, s jedne, ili su potvrđeni samo
derivati od nesačuvanih oblika, koji su poznatijedino u čakav­
štini, ujednome i/ili u oba narječja, s druge strane. Takvi izve­
deni oblici, bez motivacije na kajkavskome i na štokavskome
terenu, ukazuju na to da su u prošlosti odgovarajući osnovni
oblici iako nezabilježeni postojali, koliko nam je poznato, i
izvan čakavskoga terena. Njihove potvrde nalazimo u kajkav­
skim i štokavskim pisanim spomenicima.
Proučavanje čakavskih leksičkih veza s druga dva hrvat­
ska narječja otežano je nedostatkom opširnijih rječnika
suvremenih kajkavskih dijalekata (zato nam je relativno do­
bro poznat leksički fond davne kajkavštine, zahvaljujući Be­
lostenčevu, Habdelićevu, Jambrešićevu i Kristijanovićevu
rječniku te suvremenom rječniku davne kajkavske pismeno­
sti; rječničko blago zapadnih štokavskih dijalekata, na koje se
čakavština nerijetko naslanja, također nije proučeno u zado­
voljavajućem opsegu, u obliku dostatno opširnih i iscrpnih di­
jalektnih leksikona; ono nam je uglavnom poznato u izvatci­
ma, ponajprije iz velikih općih rječnika koji također obuhva-
119
 ćaju i n�r�d�� lek�ik (AR, R�AN). Ukoliko se pojave novi dija­
.
lektlll,rJ�clllcI ,kaJkavskoga � (zapadno) štokavskoga narječja,
�oguce �e da �e se pokazatI potreba za dopunama pojedinih
cakavskih ?blIka m�đ� �ajkavs�m i štokavskim istovrijedni­
.
c�a k�o l za preclzlllJlm utvrđIvanjem njihove rasprostra­
nJenostI.
2. 1 . Čakavsko-kajkavski leksemi
haIu�a 'pojata, štala za ovce' . 227 U rukopisnom rječniku Pa­
vla RIttera Vitezovića Senjanina (završenom oko 1 71 O) među
hrvatskim sinonimima za lat. tugurium nalazi se i oblikom
zanimljiva imenica kalupa (tugurium - sebarica kućer lo-
o . ' ,
pa, pnprosto stanje, kalupa, v. Matić 1955: 27). Imenica kalu-
p�, u �načenju 's�oska �u�a, po�ata' Vitezoviću je najvjerojat­
n1Je bIla poznata IZ zaVlcaJne (sjeverne) čakavštine 228 a tomu
u prilog govori i potvrda te iste riječi u arhaično�e kastav­
skom govoru u Istri: »va oven kraje Kastafšćini... deju, da j'
.
nek�da ?Ilo čuda o�čarskih dvorić, kolib (ale kalup, kako su
neki dell). Juden, ki su po teh dvorićeh z ofcami bivali da su
gov?�ili 'Hal.upjani'. Od tega daj' prišlo ime 'Halubj an'i', a ta
kraj Je dob�.l Ime 'Halu��e'. Po sen Halubje se pak najde čuda
o�ako z brsJanon.
. zarasceneh merin od teh nekadašnjeh dvo­
fIC, kehJe vreme razrušilo« (Jardas 1957: 133)' » sakemu
dvo­
riću, kij' slamun pokriven, deju 'slavni kubić« �e samo 'slav­
njak' . (. .. ) Posensega praznemu slavnjaku deju 'kubić' . Ta­
�o� k�bićje i Matetićev dvor (. .. ). ZaVin teh dešturab, ke ima­
JU JUdI na kunfine za poć va pravi svoji nekadašnji posesi, ne
227 Borys 1977: 1-2.
22� �
M�guće j� ak daje Vitezović, koji je u svome rječniku bilježio leksik iz
� den oblik halupak 'glupan', halupača 'glupača' .
.
v
SVIh tfIJU narJecJa (stokavskog, čakavskog i kajkavskog), zabilježio riječ ha­
lupa IZ nekog drugog govora.
120
haje Mate Matetićev, da malo popravi dvorić. Zato će i ta za­
dnja halubajska ofčarska kalupa, se me j' strah, bit za par let
dešvana i z ostrugun zarašćena merina« (n. d. 134). Iz građe u
Jardasovoj monografiji o narodnom životu i običajima u ka­
stavskome govoru iz tridesetih godina 20. st. proizlazi da se
riječ kalupa već u vrijeme pred Drugi svjetski rat koristila kao
zastarjelica te da tada i izlazi iz uporabe, zajedno s designa­
tom koji je prije toga bio zamijenjivan sinonimima (slavni)
kubić, (slavni) dvorić, slavnjak. Dragocjeni su nam podatci o
kastavskoj čakavštini koji donose i značenje riječi 'pojata,
(pastirska) koliba', usp. značenje sinonima kCJbić 'mala, pri­
zemna, slamom pokrivena staja' (n. d. 395).
Nedvojbene su potvrde imenice kalupa jedino sa sjeverno­
čakavskoga terena koji je i leksički izrazito arhaičan. Ne mo­
žemo isključiti i njezino možebitno postojanje u kajkavskome
narječju, jer pretpostavljeni trag te riječi nalazimo u kajkav­
skome govoru Virja u Podravini, pogr. kalupfik 'muškarac
kratke pameti' , kalupfiča 'žena kratke pameti' (Herman
1973: 82). 229 Te se imenice može tumačiti kao derivate sa su­
fiksima --ak, --ača od imenice kalupa. Etimološko bi značenje
tih derivata bilo 'onaj koji živi u kolibi' > 'ubog (čovjek)' >
'ograničen, glupav (čovjek)'. Čini se da je to jedino moguće
objašnjenje mjesnih kajkavskih oblika, jer i u kajkavskome i u
standardnome hrvatskom leksiku nema drugih riječi kojima
bismo mogli suvislo razjasniti podrijetlo tih nesumnjivih deri­
vata.
Najužnoslavenskome prostoru potvrđena je istovrijednica
imenice kalupa samo u jednome slovenskom govoru u Dolini
Rož u Karintiji: kalupa 'trošna seoska kuća' . 230 Ali zato je ista
229 Usp. još i Lukanec 1938: 155, gdje je iz toga kajkavskoga govora nave­
230 J. Šašel, F. Ramovš, Narodno blago iz Roža, Arhiv za zgodovino in na­
rodopisje, II, Maribor 1936-1937., 105.
121
ta riječ dobro poznata u zapadnoslavenskim jezicima: češ.
chalupa, slovač. chalupa, polj. chalupa, donjoluž. chalupa,
svagdje u značenju 'bijedna, jednostavna seoska kuća, najče­
šće drvena' ; iz poljskoga jezika riječ je kao posuđenica ušla u
neke istočnoslavenske jezike (ukr., bjelorus., rus. dijal. cha­
lupa).
Na temelju podataka iz sjevernoslavenskih jezika rekon­
struiranje praslavenski graditeljski termin *chalupa 'primi­
tivna kuća, daščara, koliba', riječ bez utvrđene etimologije,
koji može biti i kakva prastara posuđenica.23 1 U etimološkoj je
literaturi više puta naglašavano da ta riječ nije poznata juž­
nim Slavenima. 232 Hrvatski i slovenski podatci omugućuju
ispravak te tvrdnje, a ukazuju na njezino postojanje na dijelu
južnoslavenskoga jezičnoga prostora, u slovenskome, sjever­
nome čakavskome i najvjerojatnije u kajkavskome. Ti podatci
podupiru praslavensko podrijetlo imenice *chalupa te, isto­
vremeno, ukazuju na vrijeme njezina nastanka: Slavenima je
ona morala biti poznata još u vrijeme seoba jezičnih predaka
današnjih Hrvata i Slovenaca na jug.
Čakavski oblik halupa 'koliba, pojata' (i njegovi vjerojatni
derivati u kajkavskome narječju) te slov. halupa 'bijedna seo­
ska kuća' važni su leksički relikti, preostatci leksičkoga sloja
praslavenskoga podrijetla koji povezuju zapadne južnosla­
venske prostore sa zpadnoslavenskima.
hlud 'kolac', hluditi 'vući se (bez cilja), potucati se' .233 Arha­
ična imenica hlud 'štap, gredica' poznata nam je iz istarske
· namiatiti nekoga' (Mohorovičić 91),prihliidft 'dolutati , (n. d.
čakavštine (AR III 639 i Skok ER I 672 prema Nemaniću
1883: 372: 'pertica, der Wiesbaum'), usp. hlut 'gredica za pri­
čvršćivanje sijena na vozu' (Pićan, Ružić 40), hlu6t, hluoda
23 1 Pregled etimologije riječi v. u: ESSJa VIII 15-17.
232 Npr. Sl"awski SE I 59.
233 Usp. Borys 1982a: 72-73 i Borys 1984: 137-138.
122
'beam on a waggon (placed lengthwise on top ofthe hay) ' (Or­
banići, Kalsbeek 453) i iz samoborskoga kajkavskoga govora:
»koš za krmu i listje ima 4 hlŽlde (hlŽldi)«, »kripin koš ima po­
strance hludi« (Lang 1911: 237 i 1914: 315). U kartoteci
RSAN, u Institutu za srpski jezik u Beogradu, zabilježena su
dva primjera te imenice, oba iz knjige Bogoslava Šuleka Ko­
rist i gojenje šumah (Zagreb 1866); Šulekje vjerojatno tu riječ
preuzeo iz narodnoga leksika (ukoliko se ne radi o posuđiva­
nju iz njegova materinjeg slovačkog jezika ili iz češkoga).
U Akademijinu rječniku pod odrednicom zahluditi čitamo
daje Fran Kurelac u 19. st. čuo imenicu hlud u okolici Kastva
u Istri, u značenju 'štap (palica) za gnječenje grožđa' i tamo
zabilježeni glagol zahluditi 'mastiti, gnječiti, tiještiti grožđe'
i 'zamutiti vodu' (AR XXI 899). Autor člankazahluditi u Aka­
demijinu rječniku navodi i to da odgovarajući neprefigirani
glagol nije potvrđen. Iako bez potvrde u Akademijinu rječni­
ku, glagol je ipak dobro potvrđen u Jardasovim kastavskim
tekstovima, npr.: » zato Cigani nikada mira nimaju, leg po
svete hlude« (Jardas 1957: 56), » mladićen, ki po noće hlude po
seleh, reču, da hode po frajeh« (n. d. 84), » on [sc. malik 'neki
duh'] ne hludi po noće kod mrak« (n. d. 108). Iz navedenih
primjera jasno proizlazi da kastavski glagol hludit znači 'vući
se, skitati se'. U Jardasovu malom rječniku nalazimo i prefi­
girane glagole: zahliidft, zahliidin 'zamutiti vodu' , 'zalutati' ,
shlujen 'smućen' , štoje particip glagola od *shluditi (n. d . str.
402, 408). Isti glagol i njegovi derivati poznati su u susjednom
Rukavcu: hliiđit 'lutati, puhati', ohliidft 'isprati na brzinu;
226), hliidež 'lutalica' (n. d. 91).
Kurelčev podatak iz Akademijina rječnika razlog j e tvrdnji
daje hluditi glagol tvoren od imenice hlud, kao i slov. hl6diti
'tući štapom' od hlod 'kolac', staročeš. zchluditi 'izbiti, istu­
ći' od chlud (češ. chloud 'prut, štap'), (bjelorus. odchludic')
'otjerati prutom (npr. mačku) ' od chlud 'prut' , usp. i kaš.
123
xiQvec 'puno jesti, gutati, žderati'. 234 Tako je i u istarskoj (li­
burnijskoj) čakavštini glagol hluditi prvotno značio 'udarati,
razbijati, biti štapom (kolcem)'. Polazeći od toga značenja,
možemo objasniti i kastavsko 'razbijati, gnječiti grožđe kol­
cem' (s time je u vezi hlud dobio sekundarno, specijalizirano
značenje 'kolac za gnječenje groŽđa') te 'mutiti vodu' (usp. s
tim značenjem npr. ukr. kolotyty 'biti, udarati' i 'mutiti, npr.
vodu').
Ta su se značenja sačuvala u prefiksaInim glagolima za­
hliidU, *s-hluditi, dok je neprefigirani oblik hluditi dobio
specijalno, drugotno značenje 'vući se, skitati se' (uz razvoj
značenja kao u hrv. i srp. batinati 'biti, tući, udarati' > 'vući
se'), koje također pripada prefigiranu obliku za-hliidU.
Imenica hlud je čakavski i kajkavski relikt prasl. *chl()d'b
'prut, tanka grančica, stabljika' .235 Važna je pritom raspro­
stranjenost te riječi: poznavaju je sjevernoslavenski jezici
(npr. češ. chloud, polj. chl�d, chlqd, rus. chlud), ali je najuž­
noslavenskome prostoru ograničena na čakavsko i kajkavsko
narječje te na slovenskijezik (slov. hl6d 'štap, motka, kolac').
isto, jisto 'bubreg; sjemenik' . Taj se naziv ljudskog i životinj­
skog unutarnjeg organa pojavljuje u čakavskim govorima
Kvarnerskog arhipelaga i Istre:jfsto, pl.jfsta 'bubreg, bubre­
zi' (Krk, Šimundić & Žic 1975: 188), isto 'bubreg' (Vrbnik, Žic
1900: 72), isto 'bubreg' (Dobrinj, Zajceva 1967: 76);jisto 'Nie­
re ' (Cres, Tentor 1950: 75),jista pl. 'bubrezi' (» kad se ubijeja­
nje ili ovca, onda imamo drob, dropčić, tj. pluća, jetra grkljan i
jista (bubrege)" (Beli na otoku Cresu, Bortulin 1949: 1 18),
)isto 'bubreg' (Bejska Tramuntana na Cresu, Velčić 146),
gjisto 'kidney ' (Orlec na otoku Cresu, Houtzagers 1985: 244),
234 Vidi SEK II 303.
235 Usp. Skok ER I 672-673, ESSJa VIII 37-38.
124
jista, yista 'bubreg' (Susak, Hamm & al. 1956: 84), isto (tj.
fsto) 'sjemEmik (testiculus); bubreg (ren)' (Istra, Nemanić
1884: 506) ijisto 'bubreg, obično svinjski' (Rukavac u Istri,
Mohorovičić 248, koji navodi i kastavski oblik gjisto). U vrb­
ničkome govoru na otoku Krku postoji i derivat od toga so­
matskog izraza: podisti pl. 'mjesto oko bubrega' (Žic 1901:
73);podisti ali bubrigi (Žic 1901: 3); prefiks ob- ima staročak.
obisti n. (ili obista f.) 'bubrezi' (u tekstu Vsih prorokov stuma­
čenje hrvatsko, Istra, 16. st., AR VIII 359), dok je u Kastav­
skom statutu zapisan oblik obište 'bubrezi'. 236
Osim na ograničenom dijelu čakavskoga narječja taj oblik
nije potvrđen, ali zato povijesnu potvrdu te riječi bilježe kaj­
kavski rječnici, Belostenčev237 i Jambrešićev, koji imaju deri­
vat obistje 'bubrezi' (renes - bubreki, obisztje Jambrešić 859,
usp. AR), što ukazuje da je riječ bila obična u kajkavskome
narječju; usp. i slov. obist f. 'bubreg', obistje 'bubrezi' , staro­
rus. obistbje 'bubrezi'.
Čakavski oblik (j)fsto ima istovrijednice u starocrkvenosI.
isto, -ese, 'bubreg', polap. jaista, n. pl. 'bubrezi', starorus.
isto, -ese 'bubreg' . Ti su oblici kontinuanti prasl. *jbsto, -ese
'bubreg', kojije srodan npr. staronordijskome eista f. 'sjeme­
nik'. 238 Kao što vidimo, neposredni kontinuanti prasl. *jbsto
najduže su se zadržali na dva periferna slavenska područja: u
polapskom jeziku, na sjeveru, i u čakavskome narječju, na
jugu. Taj se oblik do današnjih vremena sačuvao samo u sj e­
vernočakavskim govorima:
236 AR VIII 359, s napomenom » tako je štampano, a očekivalo bi se obišće
ili obistje«.
237 Riječ obistje 'renes' Stulić j e preuzeo i z Belostenčeva rječnika, v . AR
n. m.
238 O daljnjoj etimologiji prasl. *jbsto v. Skok ER I 732; Bezlaj II 233;
Polanski 209; ESSJa VIII 242-243 (i tamo navedenu literaturu).
125
klop 'krpelj (Ixades ricinus)' . Taje riječ potvrđena u čakav­
skim govorima na otoku Krku i u Istri, u kontinentalnim ča­
kavsko-kajkavskim govorima te u čakavštini gradišćanskih
Hrvata: klop čeper 'krpelj' (Vrbnik na otoku Krku, Žic
= prostora derivat sa sufiksom -uš: bug. dijal. kl6puš 'stjenica
1900: 72), klop (Ixades ricinus), pl. klopi 'krpelji' (Nemanić
1883: 375), klop 'krpelj' (Ozalj, Težak 1981b : 368; okolica
Karlovca, Perušić 1986: 47, Perušić RČ K 48), klOp, klopa, u
istom značenju (Žumberak, Skok ER II 103), kbjop, klopa 'kr­
pelj (Zecke) ' (Gradišće, Koschat 1978: 218, Newelkowsky
1978: 326), kl'Op 'krpelj ' (Palkovits 82, GradR 240). Isto to
ime za člankonošca nalazimo i u kajkavskome narječju, od 17.
I
st. Klop (i dem. klapec) zabilježeni su u starim kajkavskim
rječnicima: redivius - klopecz, klop kukecz, sivinzka vuj3,
Holtzbock, Zeck, oder Wurmlein, so denen Thieren an der
Haut klebt, und das Blut aussauget (Jambrešić 848), klop,
karpel, krpussa, chepela 'redivius, ricinus ' (Belostenec
170) ,239 klop 'die Zecke ' (Kristijanović 17), usp. RKajk II 301,
302. Iz narodnih kajkavskih govora riječ namje poznata iz va­
raždinskoga govora (Mop, klopa i klopx, klOpca 'krpelj' (Lji­
pljin 298, 299), te iz rečenice drži se ga kak klop r'iti (Krašić,
Skok n. d.), ali zato usp. govorni oblik šklopec sa nesumnjivo
sekundarnim š- u Varaždinu (škl9pac, škl9Pca 'krpelj ' , Li­
pljin 1016), i u Podravini (Virje, Herman 1973: 94), škl'Opec,
-pca 'krpelj' (Gola, Večenaj & Lončarić 371). Prema Akade­
mijinu rječniku klop se govori »U sjevernijeh čakavaca i u kaj­
kavaca (kao i u slovenskome jeziku)« (AR V 88).
.
239 =
Pored riječi karpel (tj. krpelj) stoji kvalifikator D. ( dalmatice) koji
označava riječi preuzete iz čakavskih i štokavskih izvora a koje ne pripada­
ju kajkavskome leksiku. Riječ klop Stulić je vjerojatno preuzeo iz Belosten­
čeva rječnika, uz uputnicu na sinonim krpelj. Oblik klop, klopa 'krpelj'
(Ixades ricinus) kao dijalektni arhaizam donosi i RSAN IX 628, te navodi
Nemanića i Popovićev srpsko-njemački Iječnik kao izvore (u Popovićevu su
rječniku zabilježene i druge čakavske riječi, koje autor preuzima iz nepo­
znata izvora).
126
Prostorno najbliža istovrijednica čak. i kajk. klop postoji u
slovenskomejeziku: slov. klop, kl6pa 'krpelj; patuljak' (PIet I
412);240 relikt je te riječi na istočnome dijelu južnoslavenskog
(Cimex)' (BER II 469) Nadalje, oblik te riječi se pojavljuje i na
.
istočnoslavenskome prostoru u značenju 'krpelj ' : starorus.
klopb, rus. klop, ukr. klop, bjelorus. klop. Svi su ti oblici konti­
nuanti prasl. *kloPb 'krpelj', koji se obično smatra derivatom
od prasl. *klepati 'udarati, lupati' .241
ratišće 'ručka koša, košarice'. Riječ namje poznata jedino iz
Dubašnice na otoku Krku. Akademijin rječnik navodi štoka­
vizirani oblik ratište 'poluokrugla ručka koša, povrslo' (AR
XIII 401), usp. još i Skok ER III 1 13. Nadalje ga nalazimo u
kajkavštini: rališču 'držak na vilama' (Zlatar, Sviben 1974:
244), ratišće (Lobor, Kotarski 1925: 244). Ratište 'koplje' u
Stulićevu rječniku stoji uz napomenu o posuđivanju iz ru­
sko$a jezika, dakle, bez potvrde o izvorno čakavskoj riječi.
Cakavski oblik ratišće i kajk. ratišče odgovaraju slov. ra­
tišče 'držak koplja; kosište, ručka na kosi', crkvenosI. ratište
'koplje, džilit', češ. ratište 'držak koplja' (dijal. ratisko 'držak
na grabljama'), starorus. ratišče 'koplje', te davnoj ukrajin­
skoj riječi ratišče 'držak koplja; koplje'. Riječ je kontinuant
prasl. *ortišče 'držak koplja', dakle derivat sa sufiksom -išče
(kojim se između ostaloga tvore i nazivi oruđa) od prasl. *ortb
'oštri završetak, vršak', usp. slovač. rat 'vršak', raty pl. 'zao­
bljene daščice na sanjkama saonica' . 242
240 O rasprostranjenosti riječi u zapadnome dijelu južnoslavenskih jezika
usp. još i Newelkowsky 1987: 190.
241 Vidi Skok ER II 103, ESSJa X 71-72, i tamo navedenu literaturu.
242 Vidi Machek ES2 509.
127
sluka 'komadić gnoja'. Tragove te riječi nalazimo u jednoj
potvrdi s otoka Cresa: slaka 'piece of dung ' (Orlec, Houtza­
gers 1985: 353). Značajke leksičkih relikata ima i bliska joj
kajkavska riječ slučica 'drvena naprava za nadijevanje koba­
sica' (Trebarjevo u blizini Siska, AR XV 61 1-612). Istovrijed­
nice tih oblika nalazimo u nekoliko slavenskihjezika: češ. slu­
ka (dem. slučka) 'petlja za vezivanje čega; pređa za vezivanje
greda na splavi' , dijal. slučka 'omča, uzao, pređica' , slučka,
šlučka 'polukružni predmet za nadijevanje kobasica' , slovač.
slučka 'pređica, uzao, npr. na konopcu; stupice' , također di­
jal. 'mreža velika oka' , polj. dijal. juž. sl�ka 'svinut i u krug
zavezan prutić, na koji se navlači kraj crijeva kod punjenja ko­
basica' , kaš. (slovinsko) slqka 'petlja, stupica' . Ti su oblici u
etimološkoj literaturi, u kojoj se nalazi samo dio navedene
građe, povezivani s arhaičnom praslavenskom imenicom
*slQka 'što krivo, svinuto' . 243 Slavenska građa ipak prije na­
vodi na rekonstrukciju motiviranoga oblika *s'blQka na sla­
venskome prostoru: 'ono što je iskrivljeno, svijeno, nape­
to' ,244 derivata od prasl. *s'b-l�kti 'saviti, iskriviti, navući, na­
peti' (usp. npr. starocrkvenosI. s'bl�cati 'savijati, uvijati, kri­
viti'); za osnovni prasl. glagol *l�kti rekonstruirana su znače­
nja 'svijati, kriviti' : 'saviti, navlačiti, napinjati, npr. mreže'
(za posljednje značenje usp. npr. donjoluž. lec, gornjoluž. lac
'postavljati stupice').245
Reliktni je čakavski oblik slaka , dakle, kontinuant prasl.
*s'blQka, kod kojega je stvarno potvrđeno značenje sasvim si­
gurno drugotno, od vjerojatnoga starijeg značenja 'petlja' ili
243 Usp. npr. Machek ES2 558. V.još i Skok ER II 281 (bez čak. slaka), Va­
smer REW II 666.
244 Vidi Borys 1992a: 37-38. Usp. također Popowska-Taborska & Borys
1996: 228.
245 O glagolima *l�kti, *l�kati i njihovoj semantici v. Slawski SE IV
206-208, ESSJa XV 59-63.
128
tomu slično, iz kojega se kasnije razvilo značenje ' (zakrivlje­
ni) komadić gnoja (u obliku petlje?)', pa se čakavski oblik na­
dovezuje na one slavenske jezike u kojima kontinuanti prasl.
*s'blQka označuju 'petlju, pređicu, uzao, stupice' . Međutim,
kajk. slučica ima specijalizirano značenje 'drvena naprava za
nadijevanje kobasica (u obliku slova u)' , kao derivat sa sufik­
som -ica od kontinuanta toga praslavenskog, neposredno ne­
sačuvanog leksema u kajkavskome narječju. Ono je također
potvrđeno na slovačkom i južnopoljskom terenu, što je zani­
mljiva kajkavsko-slovačko-poljska semantička inovacija.
svisla pl. 'tavan; bočni zid kuće' .246 Riječ je povrđena u istar­
skoj čakavštini: svrsla n. pl. 'tavan nad šupom ili stajom (mali
tavan iznad kubića ili slamom pokrivene stajice) ' (Kastav,
Jardas 1957: 404, usp. » ako j' va kubiće zgora nad kravami
pod ... , takov pod ale prostor pod slavnen krovon se zove svi­
sla. Za na svisla su vrata na gornjen dele čela, onako nad gre­
dami, na keh je pod nad dvoron. Kagod svisla imaju vrata z�
seno spravjat« , (n. d. 173), 'bočni zid kuće bez prozora' (VOdI­
ce, Ribarić 1940: 196). U morfološki drukčijem obliku riječ po­
stoji u kajkavskim dijalektima: svisle f. pl. 'istaka kuće od da­
saka, pročelje' (Zagorje, Stojdraga, AR XVII 317). 247 Riječ je
poznata i u slovenskim govorima, u oblicima svisli f. pL, svisla
n. pl. 'ispupčeni dio potkrovlja na prednjoj strani (kuće)',
'kolci pričvršćeni na vanjski zid kuće na kojima se suši kuku­
ruz', 'najviši unutrašnji dio tavana; tavan za slamu i sijeno',
'žitnik' (PIet II 612). Osim toga, odgovarajući se leksem po­
javljuje i na zapadnoslavenskome prostoru: češ. zast. i dijal.
svisel, -sle f. i svisel, -slu m. (obično u pl. svisle, -sli : -stu), i
svisla '(drvena) istaka kuće, pročelje', u govorima također
246Usp. Borys 1977b: 4-7.
247 Svisie 'Walm ' kao graditeljski termin u Šulekovu rječniku znanstve­
noga nazivlja zasigurno je dijalektnog podrijetla (v. AR n. m.).
129
'trokutni dovratak na obje strane velikih ulaznih vrata od
ambara', 'vrsta krovne konstrukcije' , 'okomiti stupac na
konstrukciji kuće', na suisl6eh 'na tavanu', 248 gornjoluž. swi­
sie, --li i -low pl. 'istaka (krova), najviša (prednja) strana pro­
čelje', donjoluž. swisl, -li (obično u pl. f. swisle, -li i �low)
'krovna istaka, pročelje kuće', polj. dijal. swisla, stisla ' otvor
u krovu za prebacivanje sijena na tavan ' 249 (sl�sk), kaš. swisle
pIt. u frazi PlJY suislax lazee 'ljenčariti, skitati se, pogotovo
noću' 250 (Helski poluotok).
. Iz navedenoga pregleda značenja oblika te riječi u pojedi­
mm slavenskim jezicima vidimo da se prije svega radi o nazi­
vu za 'krovnu istaku� dio pročelja, daskama obložen krovni
zid potkrovlja kuće'. Cini se ipak da to nije prvotno značenje.
Upozoravaju na to drukčija značenja, kao npr. 'ispupčeni dio
potkrovlja na prednjoj strani kuće' , 'skela od kolaca na vanj­
sko� zidu kuće', 'tavan, streha' , koja su vjerojatniji tragovi
starlJeg značenja riječi,jer im sadržaj u potpunosti ne odgova­
ra �načenjima 'vrh, pročelje'. Najvjerojatnijaje pretpostavka
d� Je razmat:ani izraz najprije označavao 'od zida ispupčeni
dIO potkrovlja na vršnoj strani', npr. prema vani istaknute
�
24 Pfiruč�i slovnikjazyka českoho, V, Praha 1948-1951., 960; F. Bartoš,
Dzalektlcky slovnik moravskj, Praha 1906., 413; Machek ES2 597.
249 A. Zar�ba, Atlasj�zykowy ilqska, III, Warszawa-Krakow 1972. ' karta
356.
250 B. Sychta, Slownik gwar kaszubskich na tle kultury ludowej, V, Wro­
claw 1972., 204. Kašupsko svisIe možda je djelomično sačuvani davni sino­
"
nim kaš. podvistiivk, vistiivk, u davnom kašupskom graditeljstvu 'nad­
strešnica oslonjena na stupove i konstrukcijom spojena s kućom (koja ima
ulaz u predsoblje)' (v. Borys 1977b: 6); ovdje ne možemo zanemariti ni dav­
no značenje 'tavan'. O kašupskoj riječi i njezinim dodirima s polj. dijal.
.
imila te s podatcima iz inoslavenskih jezika v. također Popowska-Tabor­
ska, » Z rozwi�an nad charakterem kaszubsko-sl3J1skich nawi�an leks­
ykalnych " , u: Studia z dialektologii polskiej i slowianskej , Warszawa 1992.,
187; Popowska-Taborska & Borys 1996: 230.
130
grede, kolje, koje na taj način produžuju tavan. Tako istaknu­
ti dio tavana mogao je biti namijenjen za sušenje nekih žitari­
ca, što sugerira značenje riječi u slovenskim govorima. Tako
postaje jasnije značenje 'tavan' (npr. za slamu, sijeno) koje
dolazi u češkim, slovenskim i u hrvatskim dijalektima, jer je
ispupčeni dio potkrovlja bio jedna cjelina zajedno s tavanom
na kojem se posebno čuvala slama i sijeno. Ispupčeni dio pot­
krovlja mogao je biti otvoren, ali je mogao biti i zaštićen da­
skama i natkriven krovom. Iz značenja ' daskama zaštićen dio
potkrovlja na istaci kuće' lako bi se moglo izvesti znano nam
značenje 'istaka, pročelje', dok je promjena značenja mogla
biti povezana s izmjenama u građevnoj konstrukciji.
Tragovi prvotnoga značenja 'ispupčeni dio potkrovlja s
vanjske strane kuće' u nekoliko slavenskih jezika podupiru
izvornost riječi. Gore navedeni slavenski oblici najvjerojatnije
upućuju na praslavenski dijalektni oblik *sbuislb f., poimeni­
čeni prvotni pridjev na -lb , s pomoću sufiksa -b (usp. npr. polj.
zwis/y, češ. suisly, rus. suislyj). Pored te imenice u pojedinim
su se slavenskim jezicima, kako se čini, sačuvali supstantivi­
rani oblici roda (glagolskog) pridjeva (npr. čak. sUlsla n. pl.,
slov. suisla n. pl., s time da muški rod te riječi u pojedinimjezi­
cima može biti drugotan u odnosu na prvotno ženski rod).251
U prilog povezivanju razmatranih oblika s glagolom *Sb­
uisnQti 'visjeti, objesiti se' (odnosno s njegovim participom
*sbuislb) govore još i istoznačne imenice koje su oslonjene na
particip od neprefigiranog glagola, npr. slov. uisle f. pl. = sui­
sli (PIet II 771), staročeš. uisle. 252
Semantika i struktura razmatranih oblika govori u prilog
njihovoj izvornosti u slavenskim jezicima. Prema navedenoj
građi, čine se neutemeljenima pokušaji izvođenja tih oblika iz
25 1 Veza razmatranih izraza s participom *sbvislb višekratno je isticana,
npr. Skok ER III 373.
252 Klaret ajeho družina. Text ... vydal V. Flajšhans, II, Praha 1928., 498.
131
njemačkogajezika,253 pogotovo stoga što njemačke riječi, koje
su uzirnane u obzir kao polazište za posuđivanje, ni na koji na­
čin ne tumače stvarna, postojeća značenja slavenskih riječi.
Imenica *s'bVislb (i eventualna uporaba supstantiviranih
oblika za rod poimeničenog pridjeva *s'bVislb u ulozi građev­
noga pojma) najvjerojatnije je proizvod dijela praslavenskih
dijalekata. Ona povezuje zapadnu granicu južnoslavenskog
prostora (slovenski jezik, kajkavsko i čakavsko narječje) s di­
jelom zapadnoslavenskoga prostora (lužičkijezici, češki jezik,
šlonske poljske govore i kašupsko narječje).
Točnosti radi valja napomenuti da se slične imenice rijetko
pojavljuju izvan navedenoga prostora, usp. ukr. dijal. svysli
pl. 'donji kraj određene vrste mreže' (Hrincenko IV 106), bug.
dijal. svisl6 'svežanj grozdova pripremljenih za sušenje; sve­
žanj upletenih klipova kukuruza'. 254. To su ipak nezavisne
tvorbe koje se oslanjaju na particip *s'bVislb, bez specijalizaci­
je značenja kojaje svojstvena dijelu zapadnoslavenskog ijuž­
noslavenskog prostora.
željubac, žebul(j)ac, žebuljak 'želudac'. 255 Na otoku Vr­
gadi zabilježena je imenica žebaljac, žebUljca 'želudac' (Juri­
šić 246); drugi nam je oblik poznat iz Hreljina u Hrvatskome
primorju256 te s -a u prvome slogu, u čakavskome govoru gra­
dića Stinatz u južnom Gradišću: žablulac, žablu:lca 'želudac
peradi' (Newelkowsky 1989: 163). Navedeni su oblici zabilje­
ženi na tri međusobno udaljene točke čakavskoga terena, pri
čemu pojavljivanje oblika žablulac u iseljeničkom gradišćan-
253 Vidi H. H. Bielfeldt, Die deutschen Lehnworter im Obersorbischen,
Leipzig· 1993., 120; Machek ES2 597.
254 Npr. P. Petkov, Elenski rečnik, BD VU, 1974., 129.
255 Borys 1993b: 122-123.
256 Skok ER III 675--676, s.v. želudac. Autoru rječnika bilaje poznata jedi­
oo
no potvrda riječi s -v-, kojuje popratio napomenom nejasna je promjena d
> b u čakavskoj metatezi žebalac« .
132
skome govoru ukazuje na starost te riječi. Nadalje, na Dugom
otoku zabilježen je oblik sa sufiksom -ak: žebaljak 'želudac'
(Piasevoli 437, uz pogrešno navedeno značenje 'bol trbuha').
U tim je oblicima došlo do metateze -b- i -1(jJ, a očekivani je
oblik željubac potvrđen u čakavskoj toponimiji u nazivima
dvaju malih morskih zaljeva na otoku Sušak (blizu Lastova)
Mali Željubac i Veli Željubac (Skok 1950: 225). Na zastuplje­
nost apelativnoga željubac u čakavštini posredno ukazuje
oblik željubac, željupca 'želudac', danas u štokavskome, a u
prošlosti i u ninskome čakavskom govoru u Dalmaciji
(Maštrović 1957: 461). Izvan čakavskog terena odgovarajući
je oblik zabilježen u kajkavskome govoru sela Trebarjeva (u
okolici Siska): želubec 'želudac' . 257
U hrvatskim narječjima u kojima je sačuvan stari izvorni
naziv za želudac, dolaze oblici želUd (željud), želudac (želju­
dac). Oblici s -b- neobični su i dolaze, kao što vidimo, u razli­
čitim i međusobno udaljenim čakavskim i kajkavskim dijalek­
tima. Malo je vjerojatno da su ti oblici u udaljenim govorima
nastali nezavisno jedan od drugoga, jer bi neshvatljiva bila
spontana preoblika žel(jJudac u žel(jJubac (i dalje u žebu­
l(jJac). Bit će prije da je riječ o staroj inačici hrv. i srp. želUd,
želudac < prasl. *želQdb 'želudac' (u dijalektima također po­
stoje oblici sa sekundarnim -lj-, dok su u slavenskim jezicima
bolje potvrđene prvotne umanjenice *žeQldbk'b, *žeIQdbcb).
.Praslavenski oblik *želQdb 'želudac' neki drže etimološki
istovjetnim leksemom praslavenskome *želQdb 'žir' , tobože u
odnosu na sličnost želuca i hrastova ploda. 258 Više vjerojat-
257 K Janjčerova, Trebarjevo. Narodni život i običaji, ZNŽO III, 1898, 218
i 220.
258 Usp. npr. Bruckner SE 665; Vaillant GC IV299. Davnoje ipak upozore­
no da *želQdb 'žir' i *žeIQd'b 'želudac' imaju različit naglasak: rus. ž'iilud' ,
hrv. želad < *ž'(!IQdb pored rus. želludok, hrv. želudac, čak. želadac <
*žeIIQd'b (usp. npr. A. Meillet, Etudes sur l Wymologie et du vocabulaire du
133
nom treba smatrati drugu etimološku verziju, koja povezuje
prasl. *želQd'b s grč. XOAa�, -aJo� f. 'dio trbušne šupljine pod
lukom rebara, trbuh' , obično u pl. XOAa&� 'utroba, crijeva,
unutrašnji organi, (tanko i debelo) crijevo'. Grčki XOAa.t5-
izvodi se iz praoblika *ghol-f-d-, dok prasl. *želQd'b « *ghe­
lando-) treba izvoditi iz praoblika *ghel-on-d-o-. 259 Dakle,
grčki i slavenski oblik morali su nastati nezavisno jedan od
drugoga već zato što se razlikuju u korijenskome vokalizmu
te, samo djelomično u oblikovanju nastavaka. Vidljiva je ipak
sličnost struktura tih oblika: u oba jezika nalazimo prisutno
davno -n- u osnovi riječi (prasI. *-on- > -Q-, grč. *-f- >
-0.-), na koje se naslanja sufiksalno -d_. 260
Struktura prasl. *želQd'b s arhaičnim sufiksalnim -d-
omogućuje pretpostavku da čak. žel(j)ubac (kajk. želubec) >
žebul(j)ac valja izvoditi iz praoblika *želQb-bcb, ili da dijalek­
tni čakavski i kajkavski oblici ukazuju na prastaru inačicu
*želQb'b 'želudac' sa sufiksalnim -b_.261 Moguće je, dakle, da
su razmatrani čakavski oblici, koji imaju inačicu u kajkavsko­
me narječju, kontinuanti praslavenskoga leksema *želQb'b
'želudac', što je arhaična inačica od prasl. *želQd'b.
vieux slave, II, Paris 1905., 322-323). Osim toga nije posve sigurno da je
prasl. *žeIQd'b prvotno označivao 'želudac' ; mogao je na primjer ukazivati
na davnije značenje 'utroba, crijeva (životinja) ', usp. rus. dijal. žell1dki pl.
'ptičja utroba, sitnež', bug. dijal. željl1d 'ptičji želudac', hrv. dijal. željudica
u istom značenju. •
259 Usp. npr. F. Specht, Der Ursprung der indogermanischen Deklination,
Gottingen 1974., 230; Pokorny 435; Frisk 1 108-1109.
260 O gradbi riječi usp. još i lit. skilandis f. 'želudac, npr. svinjski; dimljeni
goveđi ili janjeći želudac nadjeven mašću i sjeckanim mesom' (lit. skilvis
'želudac; voljke u ptica', latv. šiilva : šiilna 'kokošji želudac'). Litavski
oblik skilandis mogao bi biti u svezi s prasl. *želQd'b ukoliko se balt. sk­
dade povezati s prasl. ž- < *g- (usp. npr. Machek ES2 722).
261 O susjednosti infiksa --QCi'b- : --Qb-- v. gore čak. žebulak, str. [87-88).
134
2.2. Čakavsko-štokavski leksemi
izvihati se 'iskobeljati se iz nevolja', vih 'vihor, oluja' . 262
Glagol izvfhot se, -hon se 'iskobeljati se, izmigoljiti se iz nevo­
lja, neprilika' poznat namje samo iz bruškoga govora s otoka
Hvara (Dulčić 1985: 485). Navedeno je značenje bez sumnje
sekundarno, figurativno, usp. semantiku hrv. lzviti se 'iskri­
viti se, saviti se', izvinuti se 'osloboditi se savijajući tijelo,
izvući se, izbjeći što', polj. wywinqć si� 'spretno umaći komu,
izbjeći što'. Ranije je oblik izvfhot se morao označivati pokret,
.
okret, usp. npr. hrv. izvinuti 'iščašiti, iskrenuti' , polj. wywi­
nqć si� 'okrenuti se'.
Tragove jednostavnoga glagola, bez prijedloga iz-, nalazi­
mo u štokavskim folklornim tekstovima (u RSAN II 677 samo
su dva primjera): vfhat, -ham 'rasipati, razbacivati' (u narod­
noj pjesmi) i vfhati se 'hitati' (u zagonetci).
Formalna istovrijednica hrvatskog glagola pojavljuje se u
većini slavenskih jezika: slov. vihati, -ham : -šem ' zavrtati,
posuvraćati, podvijati, podvrtati; mahati, zamahivati, vitla­
ti', 'bjesnjeti (o vihoru, oluji)', bug. dijal. vicham (vichnuvam,
vichna) 'jahati' , 263 rus. dijal. vich6t, -ehaju 'pomicati amo­
tamo, klatiti; namještati iščašene kosti', vichat'sja 'micati se,
klatiti se', ukr. vychaty, -ehaju 'mahati; udarati nogama, ri­
tati', vychatysja 'bacati se, tjerati, goniti; ritati se', bjelorus.
vichacca 'ljuljati se, klatiti se', dijal. vichac 'klatiti, ljuljati,
kimati (rukom, glavom) ', usp. i polj. zwichnqć 'uganuti, išča­
šiti što (npr. prst, nogu) iz zgloba', rus. vyvichnut ', u istom
značenju.
262 Borys 1990b: 39-40.
263 Prema BER I 155 riječ je nastala kontaminacijom riječi jricham i
viehor. Slavenska, pak, građa dovodi u pitanje to objašnjenje.
135
 Na temelju iznesene građe izvodi se prasl. *vichati, *vi­
chajQ : *višQ 'izvoditi brze kružne pokrete, zamahivati, ma­
hati' , derivirani glagol s pomoću formanta -cha- (*-cha-ti,
*-cha--je- : *-še-) od prasl. *viti, *VbjQ (hrv. vlti, vlJem) 'kru­
ženjem davati čemu okrugli, ovalni, kružni oblik; viti, spleta­
ti; okretati' .264
Kao što vidimo, relikti prasl. *vichati postoje i u standar­
dnome hrvatskome leksiku, s djelomičnim potvrdama u ča­
kavskome i u štokavskome narječju. Značenje štok. v'ihati 'ra­
sipati, razbacivati' nastalo je vjerojatno iz starijeg ' mašući ra­
sipati' ili tomu slično. Povratni glagol v'ihati se 'bacati se' ima
semantičku paralelu u ukr. vychćriysja pa njihovo značenje
treba izvoditi iz 'mahati, ljuljati se, klatiti se (npr. za vrijeme
trke), odvažno tjerati/goniti', usp. i bug. vicham 'jahati' . Pre­
neseno, pak, značenje čak. izv'ihot se 'iskobeljati se iz nevolja,
neprilika' zasigurno potječe iz starijega konkretnog značenja
'izbjeći što, sretno se izmaknuti, osloboditi se čega pokretom
tijela' .
Dakle, čak. izv'ihot se jedan je od relikata staroga slaven­
skoga glagola. Čini se daje u čakavštini u prošlosti postojao i '
jednostavni glagol vihati s jednakim ili bliskim značenjem
slov. vihati 'bjesnjeti (o vihoru, oluji)' , na što ukazuje dever­
balna imenica vih m. 'vihor, vijavica, oluja (Wirbelwind,
Sturm)' potvrđena u selu Vrisnik na otoku Hvaru ( ČDL I
1322).265 Taj oblik ima posve jednaku istovrijednicu u sloven­
skom jeziku: slov. vih m. i viha f. 'vihor, vijavica, oluja, nepo­
goda' sa sačuvanom motivacijom u tom jeziku (slov. vihati
'bjesnjeti, sturmen' : burja viha, veter je vihati jel, PIet II
264 Prikaz etimoloških objašnjenja v. npr. u ESBM II 167, ESUM I
385-386. O glagolima na --cha- v. Slawski 1974: 50-51 (sa starijom literatu­
rom).
265 U Brusju je potvrđen sinonim uij (ČDL I 1322), nezavisan derivat od
uljot 'puhati' ili, pak, preoblika imenice uih analogijom prema Uljot.
136
768). Čakavski vih i slov. vih (: viha) spadaju u brojne čakav­
sko---slovenske rječničke usporednice. Cini se �pak da su t� de­
verbalne imenice nezavisni derivati od tog Istoga naslJeđe­
noga glagola, nastali na dva međusobno udaljena terena.
jelito, olito 'crijevo; djevenic�, kt:,avica: . Lekse� i�a d.va
stara fonetska oblika u čakavskim dIJalektima, s pocetmm}e-
i 0- '
1 ) oblikjelito (odnosnojelita pIt.), koji je po�vrđ�n �a otoci­
ma Susku, Rabu i Pagu, u Hrvatskome prImorjU I u gra­
dišćanskih Hrvata:jelito 'crijevo' (Susak, Hamm & al. 19�6:
161, primjer s. v. črivo ukazuje na značenje 'crije�? napunJe­
no nadjevom' u opreci prema črivo 'prazno CrIjeVO�, �sp.
» ke-pr8.ica ka-je črivo tašćo zovemo črivo, ka-ya n�p�mmo,
ontratjelito« , n. d. 155),jelito (Rab, Kušar 1894: 51),�ellta plt�
'krvavice ' (Pag, Kustić 191), jelito 'crijevo' (Senj, Mogus
1966: 126), jelito (Božava, Tentor 1950 : 8?), jel�to, pl. jeli!�
'crijeva' (Novi, Belić 1909: 220, usp. u tom IStO� �ov?� .IvsI:
ćevu zabilješkujelito, pL jelita, AR �I!, 894),}el.lt� CrIjeVO
(Hrvatsko primo:rje , AR VIII 894), »Jehta se nadivijedu .t�o
da se zabodedu dva prsta u drob i raskrečidu ... svako lehto
svežedu na kraju s koncem ili prejom. Zajelita se zirnije široki
drob« (Šušnjevo selo i Čakovac, Božićević 1900: 192), jelito
'farcimen, botulus ' (Oštarije , Strohal 1910: 26) �!�lita f. 'kr­
vavica s brašnom' (Brinje u Lici, Finka & PavesIc 196� : �6,
Perušić 1993: 93 i iz istoga govora Zajceva 1967: 77; MIhalJe­
vići blizu Oštarija, Perušić 1993: 77), te u gradišćanskih Hr­
vata: jelite f. pl. 'Blutwurst ' (Gradišće, Kosch�t 1978: 2 �3;
Schandorf, ČDL III 533),jlelito, u istom značenju (PalkoVlts
74),jelito n. ijelita pl. (GradR 220); u čakav�k�kaj�avsko�
govorujelita f. 'ly'vavica od kukuruznog brasna (BrIg Mrez­
nički, Perušić RCK 43);
2) oblik olito u govorima Kvarnerskog arhipelaga i Hrvat­
skoga primorja te u istarskim govorima: olito 'crijevo' (Vrb-
137
nik na Krku, Žic 1900: 73), olito 'crijevo' (Čižići na otoku
Krku, Turčić 205), olita pIt. (Cres, Gorica na otoku Krku,
Tentor 1950: 80, Tentor 1925-1926: 206), olito/OZito 'intesti­
ne pl. oUta 'stuffed sheep intestines, traditionally eaten at
" belo crijevo nadjeveno kašom i krvlju' (AR IV 442). Međutim,
Carnival ' (Orlec na otoku Cresu, Houtzagers 1985: 310),
oUta mn. 'ovčji želudac ispunjen tijestom uz razne i različite
dodatke i začine, zatim kuhan' (Bejska Tramuntana na otoku
Cresu, Velčić 2 77), olita pl. 'crjjeva (stoke)' (Bakarac i Škrlje­
vo u Hrvatskom primorju, RCI 126), oUto (tj. olfto) 'crijevo;
krvavica' (Hrvatsko primorje, Rijeka, AR VIII 893), alito 'cri­
jevo' (Bakar, AR VIII 893-894), olito 'crijevo' (Praputnjak u
Hrvatskome primorju, Bujan 1937: 38), olito 'crijevo' ( Cri­
kvenica, Ivančić-Dusper 74), olUo [tj. OlitO] 'intestin um, far­
cimen ' (Istra, Nemanić 1884: 542, 551), oUto 'crijevo; krvavi­
ca' (Kastav, Jardas 1957: 398, usp. » olita se zovu debela čreva
( ... ) va olita nadenu oriži pomešani z krvun (...) nadevena olita
skuhaju va kotIe (...) kuhana olita stave studit. Kad su mrzla,
ondajih peču na gradelah«, n. d. 43), »smieh, najvećo olito, na­
deno kako za olita ali kako za krnati (Boljun, Lovljanov
«
1949: 126), alfto 'crijevo' (Rukavac u Istri, Barac-Grum
1995: 21; iz istog ntiesta Mohorovičić 189 navodi olito n., pl.
oUta 'crijeva, krvavica'), Olito 'intestine' , pl. ulita : oUta (Or­
banići u Istri, I{alsbeek 509), olita ' crijeva', 'krvavice ' (Pićan,
Ružić 76), volita, ulita266 'crijeva' (Dolenja Vas i Lupoglav bli­
zu Boljuna, Zajceva 1967 : 76), ubita 'crijeva' (Labin, Milevoj
241). Usp. još i derivate olitar :jelitar; 'slabo hranjen, jedeje­
litTća -'janjeća crijeva' (Unije, Nikolić 2000: 152).
Oblikjelito zasigurno je postojao u staroj štokavštini, čim
ga Mikalja bilježi još u 17. st. : jelito, divenica 'sanguinaccio;
266 S čestim prelaskom nenaglašenoga 0- > u- u istarskim čakavskim go­
vorima, npr. ubled 'objed ' « obed), ublraz 'obraz' « obraz), ug'Onj 'oganj'
« oganj), Milevoj 237-238.
138
botulus, botellus ' (odatlejelito, djevenica u Stulićevu rječni­
ku, AR IV, 582). U ličkim govorima (možda u štokavskima)
potvrđen je oblik s početnimja-: 267jaZito 'vrsta kobasice: de­
oblik olito poznajemo isključivo iz čakavskih dijalekata.
Čakavska dvostrukost u početnom slogu (je- : 0-) jelito :
olito ima usporednicu jedino na slovenskome terenu, usp.
slov. dij al .jelita f. 'vrsta kobasice' s olito ' crijevo; debelo crije­
vo (intestinum)' , olita pl. 'crijeva, utroba, probavni organi' .
Istodobno, oblici s početnimje- pojavljuju se i u slovenskome
jeziku te u zapadnoslavenskim i, djelomično, u istočnoslaven­
skim jezicima, npr. češ. jelito 'krvavica', dijal. 'crijevo', slo­
vač. jelito, u istom značenju, pogr. 'želudac, crijeva, utroba' ,
polj. jelito 'dio probavnog trakta, crijevo', jeZita pl. 'utroba' ,
staroukr. jelyta, jeleta 'crijeva'. Sve su to kontinuanti pras!.
*olito 'crijevo', bez utvrđene etimologije. 268
kujiti se 'prikradati se'. 269 M. Tentor zabilježio je na otoku
Cresu glagol kujU se 'prikradati se', izjednačivši ga sa sloven­
skim huliti se 'sich ducken ', prihuljen 'nach vorwiirts gebe­
ugt, verstellt, tiikisch ' (Tentor 1950: 77). Tu čakavsku riječ
prije svega treba uspoređivati s potpuno joj odgovarajućim
slavenskim oblicima s početnim k-: polj. kulić 'grčiti, savijati,
previjati', kulić sie 'grbiti se, pogrbljivati se, savijati se (u
klupko)', ukr. kUlytysja 'previjati se, savijati se'. Polazeći od
267 Usp. slovač. dijal. jalito 'krvavica', polj. dijal. jalito 'vrsta kobasice',
bjelorus. dijal.jality pl. 'sjemenici u životinja', ukr. dijal.jalyty pl. 'utroba'.
Prema SP VI 48 početnoja- drugotnoje, ali zato Popowska-Taborska misli
da su oblici s ja- možebitno stariji od oblika s je- (Popowska-Taborska
1984 : 20).
268 Vidi npr. Skok ER 1 751, Sl:awski SE I 557-558, ESSJa VI 21-22, Po­
powska-Taborska 1984: 19-21, SP VI 47-48 (s pregledom daljnje literature
i pokušajima objašnjenja dubletnoga početnog 0-).
269 Borys 1980b: 22-23.
139
 t�� oblika, izvodi se pras!. *kuliti, *kul'Q 'svijati, savij
ati', *ku­ *eh- < *sk-, a oblik *kuliti kontinuant je oblika bez s-o Poje­
htl s� 'previjati se, savijati se, grčiti se' . 2 70
dini su slavenski jezici poopćili jedan od ta dva oblika, obično
. Samo izvođepje čak. kujU se iz pras!. *kuliti s� ne predstav­ glagol *ehuliti (s�). Na hrvatskom su, pak, prostoru sačuvani
Ja
! p�t�škoću. Cakavski oblik ima sekundarno -j- < *_lj_ u ostatci glagola *kuliti (s�), pored relativno čestih kontinuana­
mfimtIvu, uopćeno iz 1. lica jd. prezenta (usp. polj. ta pras!. *ehuliti (s�. Situacija je na tom terenu u određenoj
kul� <
*kuIQ). Semantički razvoj 'previjati se, saginjati
se' > 'micati mjeri suprotna situaciji u poljskome jeziku, u kojem su dobro
se � s�gnutom položaju, prikradati se' moguće je potk
rijepiti sačuvani kontinuanti pras!. *kuliti (s�, alije zato u jednome
br?Jm� usporedbama, usp. npr. čak. hliliti se 'prikrada od malopoljskih dijalekata djelomično sačuvan glagol *ehuliti
ti se'
(Rlbanc 1940: 152) : hrv. dija!. haliti se 'previjati se'.
(s�: ehulić si� 'saginjući se kriti', sehulić si� 'skriti se, skupiti
To ?bj šnj�nje podupi: rvotni pasivni particip prik se'. 272
, zgrblJe�� (RCI 155) , zabIl�Jezen
�
u Hrvatskome primorju, koji
Uljen
potv:đuJ � prvo�n� -I- (u tom obliku podvrgnuto redov
noj pa­
latalIzacIJI. u -1.;-) l davnije značenje 'previjati se, grčit navrsiti se 'nakostrušiti se', navrsit, navršen, vrsat 'gnje­
i se'. 27 1 van, ljut, pakostan'. 273 Prema Akademijinu rječniku glagol
l! ��g?m značenju razlikujemo oblik kUliti, kliZim ' grditi, navrsiti se 'nakostrušiti se, narogušiti se' potvrđen je u 16. i
kU�ltI � s�ok�vskome sinjskom govoru (AR V 770),
glagol 17. st., u djelima čakavskih dalmatinskih pisaca P. Zoranića i
�OJI znacenJski odgovara hrv. huliti, huZim (haliti, -im) J. Barakovića. Istovrijednicu ima u štok. dija!. navrsiti se
tI? prokl�nj�ti, kleti, grditi' . Sekundarno se apstraktn 'huli­ 'spremati se (o kiši, na plač)' u Srbiji (?): » kad se naoblači pa
o
n�e ��zVllo IZ �rvotnoga, konkretnoga 'previjati, savij znače­
ati, sagi­ priliči da će udariti kiša ili snijeg, govori se 'niwrsila se kiša
nJa�l ' Tak�o � e ko �ret o z �ačenje potvrđeno i u istoč (snijeg) ' ; kad je tko gotov zaplakati, reče se: 'navrsile mu se
y
s�oJ stoka . � � nosrp­
vstIm: kull se grbI se u pasu (savija se u pasu, pogr­ suze u očima'« (AR; RSAN riječ ne donosi).
bl se u pasu dok radi neki posao', Timok, Dinić 1988 Bolje su potvrđeni čakavski derivati od glagola navrsiti se.
: 131).
Kontinuanti pras!. *kuliti (s�) djelomično su potvrđen U Hvaranina H. Lucića nalazimo pridjev navrsit 'nemio,
među�obno udaljenim govorima na hrvatskome prost iu
oru (ča­ gnjevan, strog' (Akademijin rječnik navodi i potvrdu navrsit
ka�skima n� otoku Cresu i u Hrvatskome primorju, 'heftig, grob ' iz Popovićeva rječnika). Srodni su nam oblici po­
. štokav­
�kim� u SI�JU u �almac��i) i u istočnoj Srbiji, pored mnogo bo­ znati iz suvremenih čakavskih (čakavsko-kajkavskih) govora
lJe sacuvamh oblIka, kOJI su povezani s prvotnim sinon u okolici Karlovca: navršen 'gnjevan, narogušen' (Perušić
imnim
i srod�im glagolom *ehuliti (s�). Slavenska građa ukaz 1986: 71, Perušić RČK 76), po podrijetlu pasivni particip te
. uje
su u dIjelu slavenskih narječja usporedno postojali pras da vrsast 'ne dobar, pakostan' (» vrsasta je krava ka se rada
rodni
glagoli �kuliti (s�) i *ehuliti (s�), koji se razlikuju u bOde« , Težak 1981b : 416), vrso 'pakosnik, nasilnils nervo­
početnom
���lasmku; to se u poslj ednj e vrijeme objašnjava ispadanjem zan, arogantan čovjek' (Perušić 1986: 67, Perušić RCK 163),
III Izostankom tzv. nepostojanoga -s-: oblik *ehuliti usp. i štok. vrsebit 'pakostan, zagrižljiv' (Konavii, RSAN).
sadrži

270 Slawski SE III 349-350, ESSJa XIII 97-98.

2 72 Borys 1985b: 73-74.
271 Borys 1984: 139
273 Usp. Borys 1989: 22-24.

140 '141
 Osobitu pozornost zaslužuju oblici vrsast, vrso (i štok. vrsebit)
koji posredno ukazuju na neprefigirani glagol *vrsiti. Moguće
je da taj aprefiksalni oblik glagola zastupa čak. vršit 'vrtjeti
se, vrpoljiti se, bacakati se, biti nemiran' (s drugotnim znače­
nj �m 'bacak�ti �e' < 'ljutiti s�' (?), Perušić 1986: 87; usp. vršt,
u Istom znacenJu, Perušić RCK 163), zasigurno sa sekundar­
nim -š- uopćenim iz prezenta ili pod utjecajem neke druge
porodice riječi (npr. vršiti 'mlatiti').
Skok je uspoređivao navrsiti se, navrsit s istočnoslaven­
skom imenicom vorsa 'Flocke . Pa ipak treba naglasiti da
'
navedeni glagol ima istovrijednicu u ukrajinskome jeziku:
v6rsytysja (v6rsyty si), v6ršusja 'rogušiti se, mrgoditi se mr­
štiti se, pokazivati zlovolju, ljutiti se' (v6rsytysja na koho mr­"
goditi se, srditi se na koga'), nav6rsytysja 'namrštiti se smr­
�n�ti. �e, snužd�ti se, namrgoditi se, rasrditi se' , zav6rsyty
uCImtI sumormm, natmurenim' , zav6rsytysja 'namrgoditi
se, natmuriti se, postati mrzovoljan, zajedljiv, nabusit' , za­
v6rsylosja na dvori 'naoblačilo se'.
Očita fonetska, morfološka i semantička podudarnost na­
vedenih oblika (sve do u pojedinosti, usp. ukr. zav6rsylosja na
dvori hrv. niwrsila se kiša) omogućuje rekonstrukciju gla­
=
gola *vrsiti, *vršQ, *V[Sitb. Za podrijetlo riječi važan je njegov
fonetski oblik. Kao što znamo, s iza r daje ch u slavenskim je­
zicima, dakle očekivali bismo praoblike *vrchiti > *v[šiti. Bu­
dući da su potvrđeni kontinuanti praoblika sa -S-, valja pret­
postaviti da je između r i s prvotno postojao neki suglasnik,
npr. p (usp. -ps- > -S-, kao u pras!. �kOSb < *kOpSb, *lisb <
*�ips� ). Postojeća značenja navedenih glagola ukazuju na
VJerojatno podrijetlo *vrsiti iz starijega intenzivnog glagola
*�rp��ti s morfernom _S_274 o� pras!. *vrpti, *VfPQ 'borati, na­
bIratI (usp. starorus. vbrpstL, vbrpu 'borati, nabirati' , slov.
2 74O starim slavenskim glagolima sa -s- v. Slawski 1974: 51-52 (s dalj­
njom literaturom).
142
vrpati, vrpam/vrpljem 'riti, kopati' i staru odglagoljenu ime­
nicu *vorpa/*vorpb 'bora, nabor' , npr. slov. (v)rapa/vrap, do­
njoluž. i gornjoluž. (w)ropa, polj. wropa, u istom značenju, od
kojih su opet tvoreni glagoli tipa donjoluž. ropis, gornjoluž.
ropić, polj. wropić 'borati, nabirati' , polj. nawropieć 'namrgo­
diti se' .275
Rekonstruirani intenzivni glagol *vfP-s-iti > *vrsiti vje­
rojatno je nastao u razdoblju dijalektnoga raslojavanja pra­
slavenske jezične zajednice. Morao je prvotno značiti 'jako, u
velikoj mjeri borati, nabirati' (povratni oblik *vrsiti s� 'jako
se borati, nabirati se, rogušiti se'). Predložena etimologija tu­
mači konkretna značenja 'mrštiti (se), borati (se), rogušiti
se' , kao i prenesena značenja ' oblačiti se, pokazivati zlovolju' ,
'mrgoditi se, ljutiti se' i slično. Prenesena su značenja pove­
zana s mrštenjem, npr. čela, obrva, rogušenjem kose (ili dla­
ke) kao posljedicom određenih osjećaja, npr. srdžbe, gnjeva,
razdraženosti.
Staročakavski oblik navrsiti se, zajedno s nevelikom skupi­
nom srodnih odglagoljenih oblika, relikti su praslavenskoga
glagola*vrsiti. Pripadajući mu oblici dj(;)lomično su potvrđeni
i u nekim štokavskim dijalektima.
pajid 'kokošji nametnik'. 276 Čakavska imenica pajid 'mali
nametnik koji živi na kokošima' zabilježena je na otoku Prvi­
ću (Kursar, 1972: 124). Tragovi te riječi (u drugome značenju,
koje tumači slavenska građa) postoje u štokavskome narječju,
275 Usp. Bezlaj 1967: 1 14; Vasmer REW I 229. Od glagola *ur(p)siti vjero­
jatno su derivirane imenice: slov. ursa 'ogrebotina' (Bezlaj n. m.) i, moguće
je, rus., ukr., bjelorus. uors/u6rsa 'sitne dlačice na tkanini, kratka vlakanca
vune' « 'bore, nabori, stršeća vlakna na tkanini'?). Istočnoslavenski lek­
sem obično se smatra iranskom posuđenicom (avest. uarosa-, srednjoperz.
uars 'vlas' , v. Vasmer REW I 230). Sličnost iranske i istočnoslavenske riječi
vjerojatno je slučajna (iranski leksem srodan je prasl. *uolsb 'vlas').
276 Borys 1980: 26-27.
143
iz kojega zasigurno potječu derivati zabilježeni u :rječnicima:
pajediea (Popović), pajedina ( Šulek) 'vrijed (Pustel, fressen­
des Gesehwiir)' (AR IX 562). Izvornost njihovih značajki kao
pučkih izraza posredno može potvrditi i podatak Vuka Karad­
žića koji navodi denominalni glagol opajediti se 'sehlimmer
werden, exasperari ' i s njime povezanu imenicu pajedniea
'kad se što opajedi pa iziđe kao čirić'.
Čakavski oblik pajid, štok. *pajed (rekonstruirano na te­
melju navedenih oblika) ističe se svojom arhaičnom struktu­
rom, a ima i točne istovrijednice u češkome i u slovačkome je­
ziku: češ. pajed'f. pajed m. 'upala tkiva ispod nokta' , 'vrijed,
rak', 'vrsta bolesti u stoke' , dijal. pajei" f. 'pečenje, štipanje',
slovač. pajed' f. 'kukci, štetočine, nametnici', dijal. 'pečenje,
žgaravica; ljutitost' , pajed m. 'crv, larva, larva majskog hru­
šta', dijal. 'vrijed'.
Navedeni su oblici deverbalni derivati (hrv. i srp. pojesti,
pojedem, čak. po(j}ist, češ. pojisti, slovač. pojest') , s tipičnim
prefiksom pa- za arhaične nominalne tvorbe na mjestu gla­
golskog prefiksa po- u osnovnome glagolu. Ranije, poznava­
jući samo češke i slovačke oblike, ubrojio sam ih među deriva­
te nastale na češkome i slovačkome prostoru. 277 Hrvatski i
srpski leksemi nalažu preinaku takvoga mišljenja. Struktu­
ralna podudarnost arhaičnih oblika, čak. pajid, štok. *pajed s
češkim i slovačkim oblicima, ostavlja mogućnost da je riječ o
kasnome praslavenskom derivatu koji povezuje hrvatski i
srpski leksik s dijalektnim češkim i slovačkim leksikom.
Na temelju navedene građe možemo rekonstruirati arha­
ičnu imenicu (nomen aetionis i nomen agentis ) *paedb f. (mo­
guć je i oblik *paedb m.) 'jedenje, žderanje, grizenje' , 'onaj
koji grizući izjeda, proždire, npr. nametnik; vrijed', derivira­
nu od glagola *po-esti 'pojesti, požderati', *po-edati 'jesti,
proždirati'. Stvarno potvrđena imenička značenja u hrvat-
277 Borys 1975: 35.
144
skim narječjima, kao i u češkim i slovačkim, može se lako do­
vesti u vezu s ovdje rekonstruiranim značenjima.
Manje je vjerojatno da su hrvatski i srpski oblici nastali na­
zavisno od čeških i slovačkih, pogotovo stoga što je arhaični
način derivacije deverbalnih imenica s prefiksom pa- rano
prestao biti produktivan na hrvatskome te na srpskome pro­
storu. Ukoliko su razmatrani čakavski i štokavski oblici i na­
stali nezavisno od čeških i slovačkih, i tada vrijedi njihova
predstavljena etimologija.
U slavenskim jezicima postoje odgovarajuće istovrijednice
sa sačuvanim glagolskim prefiksompo-, pored arhaičnih od­
glagoljenih imenica s prefiksom pa-o Ponekad ima razloga
pretpostavljati da je po- uvedeno analogijom prema odgova­
rajućem glagolu kao sekundarno, uz prvotni derivat s pa-o
Dakle, valja imati na umu semantičku srodnost čak. pojid f.
'kukci, ono što grize: uši, stjenice' (Vrgada, Jurišić 158), te na
Krku pojid 'grizenje, svrbež' ( » mej prsti ima srabjivec silni
serbež i pojid , Žic 1900: 206) s češkim i slovačkim oblicima.
"
Mogli bi to biti mlađi derivati sa sačuvanim glagolskim pre­
fiksom, ali se ne može isključiti da oni posredno svjedoče o pr­
votno većoj rasprostranjenosti kontinuanta imenice *paedb
na čakavskome terenu.
prisliga, prislig 'planinska kotlina', presližen 'nespretan,
lijen' . 278 Pučki topografski izraz prisliga f. (s inačicomprislig
m.) potvrđen je na otocima Vrgadi i Braču: prTsliga 'ukleknu­
tost između dva brda' (Vrgada, Jurišić 169), pristiga f. i
prislig m. 'Stelie an der sieh eine BergJehne oder eine Gebirg­
skamm einsenken, Bergsattel ' (Brač, CDL I 948-949), usp . ta­
kođer toponime koji proširuju sadržaj leksema: PrTslig (Zirje,
Finka & Šojat 1968: 208), PrTslig (Ist, Schutz 1957: 29-30),
278 Usp. Borys 1984: 138-139.
145
Presliža (naziv doline, AR XI 711). Na postojanje odgovaraju­
ćeg topografskog leksema na štokavskome terenu ukazuje
izvedenicapreslijež f. 'dolina između dviju gora' (u Lici, tako­
đer u Stulićevu rječniku). 279
Čakavski oblik pristiga, pr'isliga ima blisku istovrijednicu
u kašupskom topografskom oblikupnešlaga (s inačicompf!i­
šldga) 'livada koja u obliku klina zadire u polje ili polje koje u
obliku klina zadire u drugo polje; poluotok najezeru; uzdužni
procjep u moru, velika kaljuža; plitka voda preko koje se može
prijeći, gaz' (s drugim prefiksom, naime pre-/ pfi- < prasl.
*pri) (Sychta IV 203). Osim toga u ruskome postoji formalno
podudarna istovrijednica koja ne pripada topografskome
rječniku: dijal. pereslega (iperesležina) 'napuklina, greška na
tkanini, izlizano, istrošeno mjesto na tkanini' (usp. još i pri­
djevpereslegovatyj 'neravan, hrapav (o drvu, pređi)'; također
u obliku izvedenoga pridjeva u slov. dijal.preslegast ' onaj koji
ima napukline; istrošeno, izlizano mjesto' (usp. primjere:
»platnoje preslegasto. . . kadar se preže in se uže vidijo nitke«,
»njivaje preslegasta, če ima prazna, gola mesta mej vsejanim
žitom«, PIet II 274). Slovenski oblikpreslegast bez sumnje je
derviran pridjev s pomoću sufiksa -ast od imenice *preslega
za koju nema potvrde u slovenskim rječnicima, fonetski, i za­
sigurno je semantički podudaran s navedenom ruskom ime­
nicom.
Ti oblici ukazuju na praoblike *per-s'blega280 (i najvjerojat­
nije na inačicu *per-s'bleg'b m.) 'napuklina, greška na tkani­
ni, istrošeno, oštećeno mjesto u tkanjU: (etimološki zasigurno
279 AR XI 7 1 1 ; Skok ER II 282; Schutz 1957: 9, 29-30. Usp. također dijal.
prisliga/prislica 'usko ulegnuće kao kopneni i morski prolaz' (inačica sa se­
kundarnim sufiksom -ica), (Šimunović, 1980-1981 : 295).
280 Navedenu kašupsku riječ treba dovoditi u vezu s praoblikom *pri­
s'btega, koji bi vjerojatno mogao biti inačica s prefiksom pri-; -<'1- u kašup­
skoj riječi nije posve jasno.
146
'izostavljeno, preskočeno mjesto'), derivat s prefiksom *per­
prislonjenim uz prefigirani glagol *s'b-legti 'zajedn� leći, poli­
jegati, pasti' s duženjem korijenskoga samoglasmka -e-o >:
-e_. 281 Naziv za istrošeno, prazno, oštećeno mjesto na tkamm
zasigurno je prenesen na utvrđeni geomorfološki oblik -
udubljenje između dviju gora, planinsku kotlinu.
U svezi s razmatranim izrazima ostaje čakavski pridjev
presližen 'nespretan, lijen, hladan', zabilježe� u prap':1: �
t
njačkome govoru u Hrvatskom e primo rju, u kOjem postO jI l
izvedena imenica presliženac 'nespretan čovjek , trapa vac'
(RČI 154). Ta je riječ osamljena u hrvatskome jeziku (iako uz
njega postoji srodan leksem koji pripada drugom seman­
tičkom polju) pa su za utvrđivanje njezina podrijetla važni
gore navedeni podatci iz drugih slavenskih jezika.
Oblik razmatranoga čakavskoga pridjeva svjedoči da se
radi o prvotnom trpnom glagolskom pridjevu. Njime sugeri­
rani glagol *presližiti nije pronađen u hrvatskom, a ni u srp­
skom leksičkom korpusu. Bio bi to izraz etimološki povezan s
nesačuvanim čakavskim tkalačkim nazivom *presliga «
*preslega). U tom bi slučaju *presližiti prvotno značilo
' činiti
pogreške na tkanini, platnu i na taj način oštećivati tkani nu' .
Iz takvog bi se značenja lako moglo razviti izved eno znače nje
'nemarno, nespretno što raditi' i dalje 'biti nemaran, nespr e-
tan, lijen'.
U istarskom čakavskom govoru zabilježenje jošjedan osta­
tak razmotrene leksičke porodice, naime pridjev prestižnjen
'tanak u pojasu (kaže se obično za ženu) ' (Rukavac, Mohoro­
vičić 224). Njegov oblik navodi na pomisao daje to prvotni tr­
pni glagolski pridjev od nesačuvanoga glagola *presližniti
(možda izvedenog od nepotvrđenog pridjeva *presližan ili na
281 Pokušaje objašnjenja te riječi v. u: Vasmer REW II 340; Schiitz 1957:
29-30; Kurkina 1992: 180-18 1, koja rekonstruira
praoblik *per-s'b-leg'b,
sko -e-o
unatoč tomu što slavenska građa u cjelini ukazuje na korijen
147
 n�jasan način od imenice *presliga = prisliga ) dok je znače­
nJe 'tanak u pojasu' , očito preneseno iz topografskog leksika
na karakteristiku ljudskog tijela, nesumnjivo u svezi s potvr­
đenim izrazom prislig(a) 'planinska kotlina, uleknina izme­
đu dva brda', na drugom čakavskom terenu.
Razmotrene činjenice ukazuju da su se u čakavskom i što­
ka':.sko� leksi?kom sloju sačuvali kontinuati pras!. *per­
�blega ( per�bl�gb) u prenesenome topografskom značenju u
cakav�kom l u stokavskom leksičkom sloju. Samo se na sje­
�ernocakav�kom terenu, u Hrvatskom primorju, sačuvao re­
hkt � ��vmm .tk�ačkim značenje�. 'greška, napuklina na
tkanIm , u obhku ��vedenoga . partIclpa presližen koji je tije­
kom ?U�og semantI�kog razvoJa, ovdje tek u pretpostavkama,
popnmIO od semantIke osnovne riječi udaljeno značenje 'ne­
spretan, lijen, hladan'.
ruta 'krpa'. Imenicu ruta nalazimo u čakavskim govorima u
Hrvatskome primorju, u Istri i u srednjoj Dalmaciji. Iz sjeve­
�ozapadnih. govora potječu potvrde: ruta 'krpa' (Bakarac i
�krl.Jevo, RCI 169), rute pl. 'rubovi, porubi, npr. na odjeći odi­
Jelu, rupc� (kr��ci, okrajci kakve oprave, odijela, mara�e' i
�s!.) � (?k�hca RIJeke, AR .XIV 344), ruti, rut (tj. ruti, rut) pl.
lacmLa� (lstra, N�ma�llć 1884 : 522), ruta 'krpa, u prezir­
nom smIslu kaz. � se l za Istrošenu haljinu ili istrošeno odijelo'
(Rukavac u Istn, Mohorovičić 248). Na istome terenu nalazi­
mo derivat sa sufiksom --ar koji označuje skupljača krpa:
'"utar (i inačicu rutar, Kostrena, Sv. Barbara RČ1 169) rutar
'skupljač krpa (collector pannorum)' , (Nem�nić 1883; 390)
"utar 'sakupljač ruta, krpa' (Mohorovičić 248). 282 Imenicaj�
:lotvrđena l u srednjodalmatinskim čakavskim govorima:
-uta 'stara krpa' (Trogir,283 Geić & Šilović 233, ovdje i derivat
182
Najvjerojatnije je daje odatle istarsko prezime Rutar (AR XIV 344).
:83 Zasigurno su drukčijega podrijetla druga dva značenja: 'neki dio raz­
,oja' i ' smjer, put, kurs' .
148
rutavac 'ćilim ili tepih satkan od traka starih krpa'), rut� pl.
'krpice, prnje' u govoru Poljica (Ivanišević � 905: 268) .. POJa�­
ljivanje te riječi na ta dva čakavska podruCja. potvrđuju den
:
vati: rutežina 'stare krpe, bijedna odjeća' (Korčula, AR), usp. l
pridjev rutan, rutna, rutno 'boležljiv, ?oles�an, i�troše�: (�o­
horovičić 248). Nadalje, razmatranu cemo Imemcu naCl u ca­
kavsko- kajkavskim govorima u okolici Karlovca: ruta 'pl§lt­
no za prenošenje sijena (ponjava za sijeno) ' , (Perušić, RCK
121).
Izvan čakavskoga narječja riječ postoji u bosanskoj štokav­
štini: ruta 'tepih satkan od starih krpa' (Rogatica u Bosni, AR
XIV 343 ' Stolac Isaković 270). Nesumnjivo je da su riječ iz na­
rodnoga jezika preuzela dva bosanska pisca (P. Kočić i J. Ra­
dulović): ruta 'krpa; ćilim, tepih učinjen od krpa' (RMS V
587). Prema Akademijinu rječniku, također na štokavskome
terenu imenica ruta morala je u davna vremena biti šire po­
znata' �kazuju na to derivati, npr. rutina, rutina (Boka kotor­
ska, Makarsko primorje) 'krpe, bijedna odjeća' . Osim toga, u
štokavskome narječju postoji i imenica ruta 'čvrsta dlaka,
runo', etimološki posve jednaka s rutom (krpom); značenje
'dlaka' moralo je, dakle, postojati i u čakavštini, na što ukazu­
je izvedeni pridjev ratav, koji osim �nače�ja ' pode:an.(p�nno­
sus)' (Nemanić 1885: 194 prema rutav) Ima l Zn�cenJe obra­
stao u kosi, kosat (pilosus) ' (Nemanić, n. d., RCI 169), usp.
štok. rutav 'dlakav, kosmat, runjav'. .
Čakavska (danas ograničena na dio sjevernočakavskih go­
vora a u prošlosti zasigurno šire rasprostranjena, najvjero­
jatnij e i na srednjodal�atinske go".or�) i �t.okavska rij�č i�a­
ju istovrijednice u drugIm slavenskimJezlClma: slov. ruta . ru­
bac marama, npr. za glavu, vrat' (PIet II 446, usp. I Bezlaj E�
II 21 0), crkvenoslav. ruta (vestis), (Mikolšić Lex 807), bug. dI­
jal. ruta 'rubac, krpa', davnije 'oprava, odijelo' (Szymariski
1992: 231-232) i mak. rutište, u istom značenju. Iz navedeno­
ga valja uočiti južn�slavenski dij�lekt�zam praslavenskoga
podrijetla *ruta 'prnja, krpa; dlaka ; to Je �erIvat .s� �ufi�s�m
-ta od glagolske osnove sačuvane u pras!. rbvatz kidatI, cu-
149
pati' .284 . Na praslavensko podrijetlo derivata ukazuje njegova
arhaična struktura. Prvotno je značenje te riječi zasigurno
' što kidano, otkinuto, očupano' a odatle 'značenje 'čupana,
iščupana dlaka' , s jedne, i ' otkinuti komad tkanine, krpa', s
druge strane. Valja imati na umu čakavsko značenje 'rub, po­
rub' , koje pritom označava kraj tkanine, kao u slučaju mjesta
otkinuća, poderanosti.
Čakavski oblik rata 'krpa' , relikt praslavenskoga oblika,
podjednako se nadovezuje na štokavsku kao i na odgovaraju­
ću slovensku riječ.
sliziti, slizeti 'curiti' .285 U Akademijinu rječniku glagol sU­
ziti, slizzm ' polako teći' ima potvrdu jedino s Lastova. Pa
ipak, riječ �e poznata i na otoku Krku i u Istri: slizU ' sipiti,
» sliniti« ' (Cižići na otoku Krku, Turčić 229), u obliku slzzet,
silzi 'polako otjecati, curiti' (Kastav, Jardas 1957: 403, usp.
» na srmceh va pećine j' uževalo onako pomalo slizet voda. Na­
tekalje šklajčić, tuliko da su se pastiri napili«, n. d. 189), s ne­
rijetkim sekundarnim infinitivom na -et(i) < ---€ti u liburnij­
skome govoru (usp. dolje slov. slizeti). Riječ postoji i na što­
kavskom terenu. U kartoteci RSAN potvrđeni su govorni
oblici slizeti 'polako teći, kapati' iz Srbije (Kruševac, Draga­
čevo, Paraćin) i dva primjera iz srpske pismenosti 19. st.: de­
minutivni glagol slizuckati ' pomalo, polako teći' (Planinica i
Vrbovac Timočki) i derivirana imenica slizac ' izvor iz kojega
voda jedva curi' (Župa);286 na drugi način je nastao deminu­
tivni glagol slizikati, koji nalazimo u Stulićevu rječniku (AR
XV 502).
Djelomično potvrđen na čakavskoine terenu, s jedne, i na
štokavskome, uglavnom istočnosrpskom, s druge strane, gla-
284 Vidi Skok n. m.; Bezlaj ES III 210; Slawski 1976: 41; Szymariski 1992:
231.
285 Usp. Borys 1981c: 311; Borys & Vlajić--Popović 1987: 108.
286 Usp. Borys & Vlajić--Popović 1987: 108.
150
gol ima istovrijednice u nekoliko slavenskih jezika: slov.
slizeti, -zim 'curiti', bug. dijal. slizi 'polako istječe preko ka­
kve zapreke, curi', ukr. slyzyty 'curiti' , slovač. slizi!, 'proma­
kati, propuštati tekućinu', usp. još i slov. slizniti 'topiti se (o
snijegu, maslacu), ukr. slyznuty 'kopniti se' , donjoluž. sliznus
'kopniti, topiti se, npr. o snijegu pod utjecajem sunca, masla­
cu' te davnu poljsku riječ sliznqć 'postajati skliskim pokriva­
jući se slinom (npr. o mesu koje nije pripremljeno kako tre­
ba)', slizeć 'vlažeći se postajati skliskim (npr. o slanini) '.
Slavenska nam građa omogućuje rekonstrukciju prasl.
*sliziti, *sližQ 'vlagom curiti, izlučivati iz sebe vlažnu, ljeplji­
vu supstanciju' ; takvu rekonstrukciju podupire dobro potvr­
đeni deverbalni pridjev *sliz'bkb (sa sufiksom -'bkb) 'biti ovla­
žen, biti osluzavijen, pokriven sluzavom supstancijom' (usp.
npr. češ. slizky 'vlažan, osluzavijen, od vlage sklizak' , slovač.
slizky, u istom značenju). Praslavenski oblik *sliziti oslanja
se na ie. *slei-g- 'sluzav; sklizati se' (v. članak o čak. slez, str.
[84-81]).
škora 'čvor, petlja' .287 U bruškome govoru na otoku Hvaru
zabilježenaje imenica škOra 'uzao ili petlja na koncu, vrpci ili
konopcu' (Dulčić 1985: 681). Riječ je, čini se, izolirana na ča­
kavskome terenu. Međutim, srodan oblik postoji u nekim što­
kavskim govorima. U kartoteci RSAN (u Institutu SAN za
srpski jezik u Beogradu) nalaze se dvije potvrde imenice
skOrak, koje potječu iz rukopisnih zbirki dijalektnog leksik�,
u sljedećim primjerima: » kad se nešto upreda, pa se popustI,
onda se odmah jedno oko drugog obavije, tj. skoči skorak«
(Dragačevo u Srbiji), » kad pređa nije dobro oparena, onda
ostaje na skorke: kovrča se« (okolica Nikšića u Crnoj Gori). R.
Kovačević, uz zabilježeni primjer iz Dragačeva, dodao je crtež
na kataložnoj kartici, što predstavlja konac i na njemu sko-
287 Usp. Borys 1991b.
151
 rak, tj. spletenu petlju, čvorić.288 Navedeni primjeri, uz već
spomenuti crtež (i objašnjenja osoba koje su zapisivale građu
na terenu), ukazuje da štok. skOrak označava 'čvorić, petlju
na onome što se prede (na koncu, pređi) koja nastaje kao re­
zultat snažnog uvrtanja, uzrokovana nedostatnom nategnu­
tošću'.
Štokavski oblik skOrak, -rka bez sumnje je derivat od ime­
nice *skora, koja danas postoji u čakavskome obliku škOra (s
čestim razvojem sk- > šk- u čakavskim dijalektima), uobli­
čen s pomoću sufiksa -(ajk < -oko koji možebitno ima ulogu
singulara. Moguće je i to da je u nekim hrvatskim te srpskim
dijalektima u uporabi bio oblik *skore pIt. te da je od njega
izveden oblikjednine skOrak. Budući daje sačuvan samo u ne­
koliko međusobno udaljenih govora kao leksički relikt, taj de­
rivat zasigurno ima davno postanje. Neke druge činjenice
ukazuju na to da je prvotno mogao biti rasprostranjen šire
l}ego što to proizlazi iz navedenih podataka. Na primjer, u
Zupi u istočnoj Bosni zabilježen je oblik škvarci pl.289 U znače­
nju 'čvorići na spletenoj niti, koncu', preko kojeg je moguće
domišljati se daljnjim, sekundarnim povez nicama (možda u
svezi s oblikom škvarci 'čvarci') starijeg oblika *sk(vjorci
(oblik pl. skOrci iz okolice Nikšića zabilježen je u već spomenu­
toj kartoteci Instituta SAN).
Čakavski škOra i štok. skOrak izolirani su oblici na hrvat­
skome, i na srpskome terenu. Isto tako u semantičkom smislu
bliska imje riječ skory u malopoljskom narječju (govorni oblik
sklJory, sklJor6f) pl. 'čvorovi najako zapetljanom, ajoš ne zate­
gnutom konopcu' . Imenicu skory zabilježio je M. Kucala u
288 Profesor M. Kucala, kome sam pokazao kopiju tog crteža, misli da bi se
na posve isti način moglo grafički prikazati polj. dijal. skory iz njegova ma­
terinskog jezika.
289 B. Vladić-Krstić,. " Tehnologija i tehnika tkanja (Etnološko folklori­
stička istraživanja u Zepi)«, GZM. U: Etnologija, sv. XIX, 1964., 120.
152
selu Wi�ci6rka; u tom istom selu, te u selu Sidzina zabilježio je
u svezi s tim oblikom glagol skorzyć si� 'zapetljavati se najako
zavrnute čvoriće, na još posve nezategnutom koncu, konop­
cu' . 290 Koliko sam mogao utvrditi, drugi poljski izvori ne bilje­
že takve oblike; u kartoteci Rječn ikapoljskih dijalekata Insti­
tuta za poljski jezik u Krakovu naći ćemo jedino gore navede­
ne potvrde. Oslanjajući se na te izvore, može se ustvrditi da su
nabrojeni oblici poznati samo u nekim južnim malopoljskim
govorima u okolici Myslenica.
Iz dostupne građe proizlazi da štok. skOrak (pl. skOrci) i
polj. dijal. skory pIt. točno izražavaju taj isti designat, naime,
'čvorić, petljicu (odnosno čvoriće, petljice) na spletenoj niti,
na zapletenom konopcu'. Dosta slično značenje ima i čak.
škOra, a formalna i semantička podudarnost tih oblika sugeri­
ra njihovo zajedničko podrijetlo. Budući da se ono ne može
protumačiti u domenijezika u kojima se pojavljuju, a nije mo­
guće navesti izvore iz kojih su možda posuđeni, moramo im,
dakle, pretpostaviti zajedničko praslavensko podrijetlo. Tek
djelomično sačuvane poljske, hrvatske i srpske riječi zasigur­
no su kontinuanti zajedničkoga praoblika praslavenske ime­
nice *skora 'čvorić, petlja, uvinuto mjesto na koncu, na ko­
nopcu' (različite i u etimološkom i u značenjskom smislu od
praslavenskoga homonima *skora : *kora 'kora, lupina, ko­
ža').
Daljnje vjerojatne relikte rekonstruiranoga praslavenskog
oblika *skora, na temelju poljskih, hrvatskih i srpskih poda­
taka, nalazimo još i na istočnoslavenskom prostoru. Na prvo­
me je mjestu bjeloruska regionalna imenica skarač 'posljednji
komadić platna zapletenih i u čvor povezanih osnova s resa-
290 M. Kucala, Por6wnawczy slownik trzech wsi mal:opolskich, Wroclaw
1957., 157. Ljubaznošću prof. M. Kucale, zahvaljujem se na podatku da riječ
skory ima u govoru šire značenje od :rječničkoga, jer označava i 'čvoriće na
jako zamršenu koncu'.
153
 ma, otkinut nakon tkanja' (također poznat u kulturološkom i
jezičnom smislu arhaičnom Polesju); u pojedinim govorima
riječ ima daljnja, izvedena značenja, npr. 'ručnik s resama',
'krpa, npr. z a prekrivanje čega', 'prljava krpa' , 'prljavo ru­
blje'.291 Karakteristično su obilježje komadića platna u nazi­
vu skarač uzdužne niti (dopunjene) osnove i (poprečno) pove­
zane u čvorove kako se ne bi rasukale (usp. dijalektni primjer:
»skarač - kanec palatna z zaplecenymi chuastami (resa­
ma)« .292 Podrijetlo riječi rasvjetljuje sinonim trjapkač, što je
bez sumnje derivat od imenice trjapki pl. 'rese od upletenih
niti' , s osnovnim nastavkom -aČ. Na temelju toga možemo za­
ključiti da je skarač derivat sa sufiksom -ač od dosad nepro­
nađene imenice *skory pl. (možebitno *skora sg.) u bjeloru­
skome jeziku, koja najvjerojatnije označava 'rese od uplete­
nih i u čvorove povezanih niti osnova, čvoriće, petlje na niti­
ma osnove' . Ako je takvo objašnjenje ispravno, tada je u bjelo­
ruskome jeziku u prošlosti morala postojati imenica koja od­
govara razmatranim imenicama u poljskom, hrvatskom i u
srpskomjeziku i koju je moguće povezati s praoblikom *skora
'čvorić, petlja'.
Pojavljivanje oblika koji možebitno ukazuju na praoblik
*skora 'čvorić, petlja, uvrnuto mjesto na niti, na konopcu' na
tri međusobno udaljena slavenska prostora, govori u prilog
našoj rekonstrukciji i praslavenskome podrijetlu riječi. Može
se, dakle, zaključiti da je *skora stara slavenska riječ koja
pripada tkalačkoj terminologiji. Njome se označavalo tek na
prvi pogled sitan, ali zato važan designat ('uvinuto mjesto na
niti'), iz motrišta proizvođača platna, jer je nastajanje takvih
zapetljanih mjesta (čvorića, petlji) na nitima moglo biti nepo-
291 Vidi npr. N. G. Vladimirskaja, »Polesskaja terminologija tkačestva« , u:
Leksika Poles 'ja, Moskva 1968., 262, 274; SPZB IV 439-440;
TlumačaTny
slounik belaruskaj mouy, Minsk 1983., 158.
292 SPZB n. m.
154
željno, kada bi to smanjivalo kvalitetu tkanine te oštećivalo
tkaninu.
Kao što je već rečeno, semantički odnosi nalažu razlikova­
nje rekonstruiranog oblika *skora 'čvorić, petlja, uvr�uto
mjesto na niti, na konopcu' od bolje . potvrđeno h m Ima
� � ��
*skora (: *kora) 'kora, lupina, koža' u slavenskim JeZICIma.
Taj je drugi leksem p�veziv�m s in�o�ur�psk�� osno�om
*(s)ker- 'schneiden ' (etImolosko znacenJe bIlo bl sto otkinu­
to') ili s praosnovom *(s)ker- 'einschrumpfen, runzeln ' (pr­
votno bi ona mogla označivati 'što nabor.ano, . na���no' � . 293
Rekonstruirani tkalački termin *skora valja prIbroJIti uz Jed­
nu drugu indoeuropsku osnovu koju je prv� izdvoj�o �. �o­
korny, naime uz *(s)k�r- 'd�e�en, bie�en , koJa. �� ?oJavIJuJ� u
'
.
mnogim indoeuropskIm JeZlclma, oblCn.o s ra�hcltIm stupnJe­
vima vokalizrna i s različitim determmantIma, npr. avest.
skarona- 'okrugao', grč. Kvpr6c; 'kriv', lit. skriesti, skrieču
'vrtjeti, okretati, vrtjeti u krug', al!,skr�:us 'o�rugao' . 294
Struktura i semantika prasl. *skora 'CVOrIC, petlja, uvrnuto
mjesto na niti, na konopcu' uk�zuJ � �aje to a��aični d�ri.vat
od glagolske praosnove *sker- UVIJati, spletatI s vo�ah�Ira­
nim -{)- u osnovi riječi i s formantom --ii, dakle na derIvat IstO­
ga tipa kao što je npr. prasl. *skora : . *ko�a 'k?r�, IU in��
ljuska, koža' : ie. *(s)ker- ' �jeć�" ��sIJecatI, odrlJlvat�R (�h
*(s)ker- 'praviti nabore, nabiratI Ih od prasl. ruka ( - hto
.
rauka 'ruka' : lit. reuM riiikti 'skupljati' .295 DerIvati. te vrste
293 U tu porodicu riječi valja pribrojiti hrv. škOrau (i dijal. s���r�u) 'na­
bran naboran - kad je riječ o tkanini' (npr. u Vuka Karadzlca skorauo
plat;o, Srijem), 'naboran, (lice puno nabora)', staru riječ škor�ti se 'na?ira­
ti se', dijal. škoro 'nabirana pamučna tkanina', škOrkut 'nablrana sVl�ena
tkanina' . Osim potvrde spoja riječi škorauo (škornjauo) platno, �abr�Jene
riječi etimološki nisu u srodstvu s razmatranom čakavskom lmemcom
škara, štok. skarak.
. ..
294 Prikaz indoeuropske građe (zajedno s pripadajućim slavenskim obhcl­
ma, npr. *kr�titi, *krQtiti, *krQg'b) v. Pokorny 935-938.
295 O tom derivacijskom tipu v. Slawski 1974: 60.
155
 prvotno su bili, kako se čini, apstraktne imenice, koje su pod­
lijegale kasnijoj konkretizaciji. Može se, dakle, pretpostaviti
da je rekonstruirani oblik prvotno označavao 'uvijanje (npr.
na niti)' i tek sekundarno, kao posljedicu konkretizacije, 'uvi­
nuto mjesto na niti, čvorić, petlju' .
Arhaična struktura riječi, uz izostanak neposredne deriva­
cijske (glagolske) osnove na slavenskome tlu, govori u prilog
ranom nastanku imenice *skora. Možemo je smatrati ranom
praslavenskom inova.cijom, bez istovrijednica u drugim indo­
europskimjezicima. Cinjenicu daje oblik sačuvan samo djelo­
mično valja povezivati s njegovim specijaliziranim značenjem
kao i s postojanjem homonima *skora 'kora, lupina, ljuska,
koža' . Taj posljednji oblik, bez sumnje češći kao opća riječ,
mogao je biti razlog nestanka homonimnog, specijaliziranog
tkalačkog termina. Jednako je tako važan čimbenik vjerojat­
no potiskivanje starog oblika bez motivacije novijim, motivi­
ranim oblikom, kojije nastajao u pojedinim slavenskimjezici­
ma. Dio takvih mlađih oblika, koji označuju ' snažnije uvrnu­
to mjesto na niti koje uzrokuje stvaranje petljica' , u nekoliko
slavenskih jezika zabilježila je B. Faliri.ska.296 U svrhu našeg
istraživanja važno je da su među njima, naposlijetku, izrazi
izvedeni od glagola koji znače štogod 'uvijati, spletati' , npr.
bjelorus. dijal. sukrutka, sukrutak, sukrutni, ukr. dijal. su­
krutyc ', sukručok (od. prasl. *s'b-krutiti ' splesti'), usp. još i
češ. dijal. škrček (: krčiti, Machek ES2 613).
Dakle, čak. šk'Ora i štok. sk'Orak relikti su staroga slaven­
skoga leksema, djelomično sačuvanog i na poljskome i na bje-
•
loruskome prostoru.
tin 'pregradni zid, pregrada' . Imenica tin poznata nam je iz
krčkih govora: »k petoj [kući] da se tin probije od vrat i s kono-
296 B. Falinska, Polskie slownictwo tkackie na tle slowianskim, [knj.) III:
Zr6žnicowanie geogra{iczne. Tkactwo, dio 1. Tekst, Wroclaw 1980., 11.
156
bu« (Vrbnik, AR XVIII 333), »tin je tanki zid u kući, koji dijeli
sobu od sobe« (Baška i Punat, AR n. m.). Povijesne potvrde ta­
kođer potječu s Krka: »i da ima pomoć Anton i Ivan Matiju
učinit drivenu skalu s ko(m) bi na pod i tin od nje i cetera«
(Vrbnik 1640., StrohaI 1911: 45). 297 Najstarija potvrda imeni­
ce tin potječe iz pisanoga spomenika Vsih prorokov stumače­
nje hrvatsko, napisanog istarskom čakavštinom: » i vsi zidi i
tini (imaju) raspasti se« (AR n. m.). Riječ je dakle mogla biti
poznata i ranije u istarskim čakavskim govorima. Iz stare
senjske čakavštine vjerojatno potječe Vitezovićeva potvrda
iste te riječi, iz njegova rukom pisanoga rječnika: maceria -
gromača, tyn, suhozid; paries asserens - tin, duvar (AR n.
m.). Pa ipak takvo što ne možemo tvrditi sa sigurnošću,jer Vi­
tezovićev rječnik sadrži i kajkavske i štokavske riječi (usp.
ipak dolje tinj u današnjem senjskom govoru). Vrlo je vjerojat­
no i to da je imenica tin u prošlosti postojala i u Hrvatskome
primorju i u Istri, na što ukazuje derivat sa sufiksom -ac :
finac 'ograda oko ognjišta u kući' (prvotno deminutiv) u pr§!­
putnjačkome mjesnome govoru (Hrvatsko primorje, RCI
203), tinac, tinca 'drvena ograda kojaje ognjište štitila od vje­
tra i vremenskih nepogoda, pregradni zid s kosturom od drve­
nog pruća' (Rukavac u Istri, Mohorovičić 296), tinac 'pregra­
da odjasenova pruća, pokrivena žbukom' : » paredi ale pregra­
di delaju od opuk ale pak od jasenovega prutja opletu kodabi
plot. Takov pared ale pregradu od prutja zovu tinac, aš se pre­
tini ale pregradi. ( ... ) za tinac napara sam človek lužine prutja
i saki lahko sam tinac oplete. Samo ga zidar požboka, zdela i
pobeli« (Kastav u Istri, Jardas 1957: 182). Ovamo nesumnjivo
pripada i tinj, tinja 'tanja pregrada između dviju prostorija'
297 U rječniku uz Stašićevu notarsku knjigu izdavač navodi tin (iz tal. tino,
tinello) 'otvoren hodnik; soba u kojoj se jede' (Strohal 1911: 210). Kontekst
« ,
prije ukazuje na značenje 'pregradni zid' (» tin od nje [sic! 'drivene skale')
dakle 'stranice drvena stubišta', prema interpretaciji u AR XVIII 333.
157
 (Bejska Tramuntana na otoku Cresu, Velčić 487) i tinj, tinja
'naslon na stepeništu' (Senj, Moguš 1966: 142). U čakavskim
govorima u Lici (Liješće, Sinac) zabilježen je isti taj oblik tinj,
ali u značenju 'vrsta verande oko kuće' (Skok ER III 471). Ta­
kođer na čakavskome terenu nalazimo od imenice tin : tinj
izveden prefigirani oblik pretiniti 'pregraditi' (usp. gore na­
vedeni primjer iz kastavskoga govora, Jardas n. m.),pretinjit
'prepoloviti (obično prostor)' (Crikvenica, Ivančić-Dusper
84).
Imenica tin 'pregradni zid, pregrada (die Scheidewand,
paries)' zasigurno potječe iz zapadnih štokavskih dijalekata,
za koju Vuk Karadžić navodi da se govori u Hrvatskoj (Vuk
763), 298, a isti izvor navodi i hrvatski glagol tiniti, tinim 'pre­
građivati kuću (uerschlagen) , (Vuk 763), te oblik s prefiksom
pre-: pretiniti, pretinim 'pregraditi pregradama (uerschla­
gen, assibus, separare) ' i od njega tvorene derivate: pretin
'pregrada (die Scheidewand, paries intergerinus)' , pretinac,
-tinca 'pregradak (das Fach, loculus) ' (Vuk 600). U hrvat­
skih su pisaca potvrđeni oblici pretiniti 'presvući daskama,
pregraditi, izraditi pregradak', pretinac 'pregradak, ladica,
polica' (poštanski pretinac), dijal. pretin 'zid, pregrada, pre­
gradak' (Ujevićev primjer), (RMS N 100). Anićev rječnik do­
nosi samo imenicu pretinac 'pregradak, ladica' (Anić 722).
Skokje ovamo pribrojio i štok. dijal. tinj 'sijeno, slama ili pa­
prat, umješteno između dvije stijene prilikom zapušivanja,
npr. staje' (Srijem, Skok n. m.), tinjiti, optinjiuati 'zapušivati,
začepiti sijenom, slamom, paprati' (Vuk 763, 480). Dakle,
imenica tin, odnosno njezini derivati, poznata je i u štokavšti­
• glagoljeni derivati, npr. pridjevi istovrijedni sa štok. talau:
ni, osobito na hrvatskome prostoru.
Čakavski i štokavski oblik tin ima istovrijednice u slov. tin,
tina 'neuzidana pregrada, pregrada (od dasaka) '; boks u staji;
zid od dasaka na pročelju zgrade' , 'vrsta altane', crkvenosl.
298 Odatle u kasnijim rječnicima, npr. RMS VI 210.
158
tyno 'zid', češ. arh. tjn 'ograda, utvrda, tvrđa, tvrđava', slo­
vač. dijal. tjn, tjn 'motka, poprečna motka', tjnie 'ograda,
plot od kolaca', polj. davna riječ tyn 'ograda, plot od granja,
pruća; ograđeno mjesto', starorus. tyno 'ograda, plot; fortifi­
kacija; tvrđava', rus. dijal. tyn 'plot, ograda', ukr. tyn 'plot
(upleten od pruća) ', bjelorus. tyn 'plot, ograda'. Sve su to kon­
tinuanti oblika *tyno 'ograda, plot, pregrada, zid', što je pra­
slavenska posuđenica iz germanskoga (usp. npr. staronord.
tun 'ograda, vrt', anglos. tan 'plot, ograda'). 299
tulati ' skitati se, potucati se' . 300 Glagol tulati ' cunjati, lutati,
potucati se' potvrđen je u bribirskome čakavskom mjesnom
govoru u Dalmaciji (AR XVIII 900). Istovrijednice ima u uda­
ljenim govorima: tulati se, talam 'prikradati se, vući se (ići po­
tiho da se ne čuje)', (Ston na poluotoku Pelješcu) i talati,
talam 'skitati se, tumarati' (Velika i Orahovica u Slavoniji,
AR n. m.). Sa slavonskog su terena i potvrde derivata: glagol­
ska imenica talanje i deverbalni pridjev talau 'skitajući, tu­
marajućI (koji tumara) ', (AR n. m.). Takva rasprostranjenost
leksema ukazuje na leksički relikt, djelomično sačuvan i na
čakavskome i štokavskome terenu. Arhaične značajke toga
glagola potvrđuju i fonetski i semantički točne zapadnosla­
venske istovrijednice.
Razmatrani glagol treba usporediti s češ. toulati se 'ići bez
cilja, skitati se, skitati se po svijetu' , slovač. tula t' sa te s polj.
tulać sie, u istom značenju. U timjezicima također postoje od­
češ. toulauj 'skitnički' , slovač. tUlauj 'takav, koji se skita, tu­
mara' , staropolj. tulawy 'skitnički, tumarajući'.
299 Vidi Kiparsky 1934: 189-190, Vasmer REW III 161, Skok ER III 471 (s
daljnjom literaturom).
300 Borys 1982b: 18-19.
159
 Navedeni su slavenski leksemi važni za utvrđivanje prvot­
nog oblika čakavskoga i štokavskoga glagola. N a temelju na­
vedenoga možemo ustvrditi da je pelješki povratni oblik gla­
gola tulati se najbliži prvotnome obliku, dok u dalmatinsko­
me čakavskom i u slavonskome štokavskom primjeru imamo
najvjerojatnije ispadanje povratne zamjenice se, što je bilo
moguće zato što je oblik tulati se bio povratni glagol bez opre­
ke u nepovratnom obliku glagola. Dakle, ispadanje zamjenice
se nije moglo utjecati na njegovu semantiku pa tako nije ni
moglo biti uzrok nesporazumijevanja. Semantika čakavskog i
štokavskog leksema može se objasniti jedino polazeći od pr­
votnog, povratnog oblika.
Čakavski i štokavski glagol tulati (se), češ. toulati se, slo­
vač. tulat'sa, polj. tulać si� valja izvoditi iz praslavenskoga po­
vratnoga glagola *tulati s�, tulaju s�. To je relativno kasna
inovacija dijela praslavenskih dijalekata, koja je obuhvatila
zapadnoslavenski prostor (bez lužičkoga) i dio južnoslaven­
skoga prostora.
Glagol *tulati s� nema uvjerljivoga etimološkog objašnje­
nja. U svakom slučaju nije ispravno Machekovo etimološko
tumačenje, koji je češ. toulati se i srodne zapadnoslavenske
oblike držao rezultatom metateze prasl. *lutati ( > hrv. luta­
ti),301 dok mu hrvatski glagol najverojatnije nije bio poznat. A
Bruckner se domišljao svezi glagola s polj. tul, tulić, 302 prida­
jući mu tobožnje prvotno značenje ' upletati (se)' .303
Pitanje podrijetla glagola *tulati s� može se riješiti ako po­
đemo od njegove semantike. Navedeni slavenski leksemi uka­
zuju daje glagol značio 'vući se, prikradati se, skitati se'. Pri­
mjere istovjetna značenja nalazimo u 'slavenskom leksičkom
korpusu, u svezi sa značenjem 'savijati se, saginjati se', usp.
301 Machek ES2 648. O podrijetlu glagola *(s)lutati i njegovih hrvatskih i
srpskih kontinuanata v. Borys 1981a : 25-27.
302 Usp. hrv. i srp. tui, tulac, tuliti, o kojima piše Skok ER III 520-521.
303 Bruckner SE 584.
160
npr. hrv. dijal. hul(j)ati se 'skitati se, smucati se' , huliti se
'prikradati se' prema haliti se 'savijati se' , čak. kujU se 'pri­
kradati se' « prasl. *kuliti s� 'previjati se, savijati se, ' , v. str.
[115]) ušnuti (se) 'kriomice prijeći ili protrčati' pored slov.
ušebnfti, ušabniti 'saviti ' . Na osnovu takvih semantičkih us­
porednica moguće je iznijeti pretpostavku o iterativu glagola
*tulati s� od prasl. *tuliti s� 'previjati se, savijati se, grčiti se'
(nepovratni oblik *tuliti označavao je 'pritiskati,u.z .što, pri��
jati'), usp. slovač. tulit'sa 'grbiti se' , hrv. i srp. tulal se 'grb�t�
se, ići pogrbljen' , mak. tuli se 'kriti se, skrivati se' , slov : tuhtl
se 'savijati se, mreškati se' , tuliti se za kom 'prikradatI se za
kim, pritajivati se' .
Čini se daje *tulati s� kao iterativ od *tuliti s� prvotno zn�­
čio 'savijati se, saginjati se' > 'ići, hodati sagnut, pognut, pfl­
kradati se', a odatle i 'ići kriomice', uz daljnje stvarne potvrde
toga značenja. U prilog takvu tumačenju također govore
istočnoslavenski oblici, npr. ukr. tulj6tysja ' skitati se, smuca­
ti se, potucati se' , bjelorus. dijal. tuljacca 'skrivati se; skitati
se bez cilja, smucati se' . I to su također iterativi od prasl. *tu­
liti s� (ukr. tulytysja, bjelorus. tulicca ), tvoreni s pomoću for­
manta -ja- (-ja-ti, -jaje-), dokje oblik *tulati s� deriviran s
pomoću formanta -a- (-a-ti, -aje-), usp. iterative tipa *be­
gati, *padati, *stupati. Važna je pritom značenjska podudar�
nost istočnoslavenskih oblika i kontinuanata glagola *tulatl
s�.
Uz štokavski oblik tulati (se), čak. tulati jedan je od lek­
sičkih arhaizama koji se priključuje zapadnoslavenskome je­
zičnom prostoru.
žikati se 'savijati se, svijati se '; pomicati se, ljuljati se' .304 Na
otoku Cresu (Orlec) potvrđen je glagol žikat se, žiče 'savijati
304 Borys 1990c.
161
se, svijati se, biti gibak, elastičan', 'pomicati se, ljuljati se', s
prefiksom 0- : ožiMi 'zalomiti' (»crak, snap, break / without
disconnecting thepieces on either side ofthe breakingpoint/«),
prfektivni oblici ožiknat, ožikne te od toga posljednjega tvoren
učestali oblik ožiknjevat (Houtzagers 1985: 405); u Bejskoj
Tramuntani na istom otoku postoji inačica iicat se, tićen 'po­
micati se, ljuljati se na potisak' (Velčić 570), opreku -ikati :
-icati nalazimo i u drugim čakavskim glagolima, usp. npr. ti­
kati : ticati. Odgovarajući glagol zasigurno je poznat i u
krčkim čakavskim govorima, na što može ukazivati primjer iz
Vrbnika: »predelga [sc. lanča 'rukohvat ribarskih ostiju'] ne
srni bit, z�č kada se nosi, ontrat se jako žiće, pek bi se mogla i
zlomit« (Zic 1902: 304). Oblik 3. licajd. prezenta žiće se ovdje
bez sumnje znači 'savija se, svija se' , pa ipak je nejasno ono
-ć- u tom obliku (očekivali bismo oblik žiče se, kao u primjeru
s Cresa).
Izdvojeno značenje, za geografiju i dataciju toga oblika,
· sivnog karaktera riječi) i s regularnim u unijskome govoru ra­
ima glagol žaknati se 'saviti se' i od njega tvoren iterativ žake-
vati se 'svijati se (u hrbtu, o životinjama) ' zabilježen u čakav­
sko-kajkavskom ozaljskome govoru (Težak 1981b : 420); mo­
guće je da ovamo pripada i čak.-kajk. ž'eknat 'pasti odozgo'
(Brest, Perušić RCK 1 75). Neupitna je pritom povezanost
oblika žaknati se s creskim žikati se: ozaljski glagol žaknati se
pripada arhaičnom sloju perfektivnih glagola sa sufiksom
-na- (što je zapravo mjesna inačica hrv. i srp. -nu- < pras!.
-nQ- ) i s reduciranim korijenskim vokalizrnom (svojstveno
tome govoru a se nastavlja na starohrv. lI'a < *b, *'b). Isto tako
u ozaljskome govoru nalazimo druge glagole toga tipa s kori­
jenskim -()-, blasnati 'bljesnuti, lasnuti' ( : bltskati), dahnati
'dahnuti' ( : dihati), maknati 'maknuti' ( : m'tkati), taknati 'ta­
knuti' ( : t'tkati), kontinuante pras!. *blbsknQti, *d'bchnQti,
*m'bknQti, *toknQti. Ti odnosi ukazuju na to da je žaknati se
perfektivni oblik od žikati se (odnosno od njegova praoblika)
162
te da je oblik žaknati se kontinuant starog oblika žbknQti s� :
Očito je da su perfektivni glagoli toga tipa s formantom -nQ- l
s reduciranim korijenskim polusamoglasnikom mogli nasta­
jati sve do vremena u kojima su poluvokali postojali, dakle �a
izmaku praslavenske epohe i na početku samostalnog razvOJa
pojedinih slavenskih jezika, pa oblik žaknati se, koji je bez
sumnje čakavski element u čakavsko-kajkavskom dijalek­
tnom leksiku, valja pribrojiti arhaičnome leksičkom sloju hr­
vatskoga jezika; iz Mahićnaje na tom istom terenu i potvrđe­
ni oblik s prvotnim -i- : žiknati, -nem 'izviti se u leđima' (Te­
žak 1979: 50). Prema tome, istome sloju pripada i osnovni gla­
gol žikati (se) koji nije mogao biti ograničen na kvarnersku ča­
kavštinu. Pritom je značajno da je na otoku Unije zabilježen
particip žagnut 'uleknut, povijen' (Nikolić 2000: 188), ned­
vojbeno od u izvorima nepotvrđenog perfektivnoga glagola
*žagnuti se, koji moramo smatrati istovrijednicom ozaljskog
žuknati se sa sekundarnim zvučnim -g- (možda zbog ekspre­
zvojem prvotnog poluvokala u -a-o
Razmatranije glagol djelomično potvrđen i u štokavskome
narječju: žikati se 'kolebati se' (»kao da znači kolebati se« ):
»neka se lažljivi... privare ... , neka se dobri žikaju« (iz teksta
bosanskoga franjevca M. Divkovića, AR XXIII 387, 17. st.).
Neposredno ili posredno sačuvan u deriviranim oblicima
na dva čakavska terena (u arhaičnome srednjočakavskom, na
Kvarnerskom arhipelagu, i u kontinentalnome ozaljskom go­
voru) te u staroj štokavštini (uz potvrdu iz Bosne, iz 17. st.),
glagol žikati se ima blisku istovrijednicu u ruskim sjeveroza­
padnim govorima (Pskov, Tver, Novgorod): rus. dijal. žichat',
-aju : žichat', ---<iju 'klimati se, klatiti se' , 'ljuljati, povijati
čime' 'savijati se, uvijati se', žichat'sja : žichat'sja 'klimati se,
povij�ti se', 'savijati se, svijati se', također žichljcit' 'povijati
što' , žichljat'sja 'klimati se, klatiti se', 'savijati se, svijati se' .
163

Arhaične značajke hrvatskoga oblika žikati se, uz nesum­
njivu semantičku podudarnost i formalnu srodnost s rus. ži­
chat'(sja) govore u prilog zajedničkom podrijetlu tih riječi.
Malo je vjerojatno da su ta dva glagola nastajala nezavisno je­
dan od drugoga, unatoč nedostajućemu osnovnom leksemu.
Slavenska ga građa ne navodi, dok istodobno hrvatske potvr­
de ukazuju na *žikati (s�), ruske na *žichati (s�). Dakle, nije
lako rekonstruirati zajednički praoblik tih dviju riječi. Su­
sjednost alternanata -k- : -ch- ne može se objasniti fonet­
skim procesima, a ne možemo prihvatiti ni razvoj X > k na hr­
vatskome terenu, budući da je oblik potvrđen u dijalektima
koji ne poznaju takvu alternaciju u poziciji između dva samo­
glasnika. Unatoč tomu, poznato nam je da u slavenskim jezi­
cima postoje brojne skupine glagola koje u infinitivu završa­
vaju na -chati i -kati,305 u kojima stoje, jedan pored drugoga,
oba oblika, npr. kod glagola koji su smatrani praslavenskima:
*brukati : *bruchati 'brzo, naglo izbacivati, bacati, hitati; na­
glo istjecati, štrcati, prskati' , *bal(a)kati : *bal(a)chati 'plesti,
brbljati, nerazgovjetno govoriti, mrmljati', *bakati 'vikati,
zvati, grditi; brbljati, blebetati' : *bachati 'brbljati, blebetati;
hvalisati se, hvastati se' . 306 Sve su to morfološke inačice među
koje spadaju i oblici *žikati i *žichati. Ostaje ipak pitanje jesu
li to varijante istoga reda ilije možda jedna od njih starija, pr­
votnija.
U etimološkoj literaturi uzima se u obzir samo rus. dijal.
žichat'(sja). Ispravna je, čini se, Peterssenova etimologija
koju je preuzeo M. Vasmer: 307 ruski glagol uspoređuje �
germanskim oblicima kao što je staroisl:keisa 'savijati, svija­
ti', norv. dijal. keis 'savinuće, svinuće', kontinuantima ie.
305 Vidi osobito Machek 1953.; Vaillant GC III 331-335-338; Slawski
1974: 49-51 (i tamo navedenu literaturu).
306 Vidi SP I 392, 184-185, 183-184, 180.
307 Vidi Peterssen 1922: 39, Vasmer REW I 426.
164
'
*gei-s- , koji pripadaju ie. osnovi gei- 'drechen, biegen
ntam a (*gei-g(h)- , *gei-b h-,
potvrđenoj jedino s determina
*gei-m-, *gei-s-). 308 Takvo objašnjenje dobro potkrjepljuj
e
oblik *žichati « *gei--s--<i-j) kao i značenje razma tranih gla­
gola. Dakle, pras!. *žichati tvoren je kao npr. pras!. *čuchati
'njušiti, njuškati' ( : ie *keu-s-), *duchati 'puhati, napuhiva­
ti' ( : ie. *dheu-s-), s time da su ti glagoli sačuvali motivaciju
na slavenskome prostoru (pras!. *čuti, *duti) , dok žichati ta­
kvu motivaciju nema. Govori to u prilog ranom nastanku toga
glagola.
Kao što vidimo, oblik *žichati može se objasniti na temelju
indoeuropske građe, dok njegova inačica *žikati ne nalazi ta­
kva objašnjenja. Moglo bi se reći da je inačica *žikati sekun­
darna u odnosu na oblik *žichati te da je nastala preoblikom
prvotnoga *žichati, pod utjecajem glagola na -kati, od kojih je
dio imao inačice na -chati. Preoblika *žichati > *žikati mora­
laje biti izvršena dosta rano, a u prilog tomu govori izvedeni
perfektivni oblik *žbknQti s� ( > čak. žaknati se). Bila je to naj­
vjerojatnije inovacija kojaje zahvatila dio slavenskih narječja,
možda tek ona od kojih je nastalo čakavsko i dio štokavskoga
narječja.
2.3. Čakavsko-kajkavsko-štokavski leksemi
hirati, hireti 'bolovati, pobolijevati; propadati' . U istarskim
i kvarnerskim čakavskim govorima pojavljuju se dva morfo­
loški bliska, srodna glagola: 1) hirati: hirati, hiran 'siechen '
(Vodice u Istri, Ribarić 1940: 151, s odrednicom »kajk.-štok.
senu) izme­
308 Pokorny 354-355, koji uz oblikgeis-navodi (prema Peters
u njegovu pripadnost toj porodici
đu ostaloga i rus. žichat', iako nesiguran
riječi.
165
prelazna riječ« ), zahirat 'zahiriti' , zahiran 'neishranjen, ra­
hitičan' (Labin u Istri, Milevoj 254); 2) hireti : hiret, zahiret
'verkilmmern (Cres, Tentor 1950: 74), zahiret, uz podatak da
'
se riječ govori u Gorici na otoku Krku, u Ćunskom na Malom
Lošinju, Unijama i otoku Susku (n. d. 88), hirel 'hardly grow '
(Orlec na otoku Cresu, Houtzagers 1985: 251), usp. i zahviret
'versiechen (Breša u okolici Opatije, Ribarić n. m.). 309
'
Istarski oblik hirati ima svoje istovrijednice jedino izvan
hrvatskoga prostora: slov. hirati 'propadati, venuti' , polj. di­
jal. cherać, chyrać 'pobolijevati, dugotrajno bolovati, posusta­
jati', cherać si� 'kašljati', kaš. xerac 'posustajati, podlijegati',
bjelorus. dijal. chirac' 'pobolijev&ti, jadikovati'. Sve ih se po­
vezuje s prasl. *chyrati 'propadati, pobolijevati, bolovati' . 310
Glagol hireti, kojije namje poznat iz nekoliko kvarnerskih
govora, ima potvrdu i u davnoj i u suvremenoj čakavštini: hi­
reti, -rim 'verbutten, schwinden, abnehmen an Kraften (Kri­ '
stijanović 12, jedino odatle u RKajk 1 720, u značenju 'slabiti,
gubiti na snazi, smanjivati se'), s prefiksom za-: zaMrel sem
'neglectus sum, ex mala cura strigosus factus sum ' (Beloste­
nec 599), zaireti 'vernachlaj3igen, aushungern, ausmergeln '
(Kristijanović 66), zahireti 'marcesere (Prigorje). 3 l 1 Prefigi­
'
rani glagol zahirjeti (zahireti), -rim 'zaostati u razvoju, pro-
309 O ---hv- usp. kaš. xvirac 'posustajati, jadikovati' (v. SEK II 321). Ča­
kavski oblik zahviret vjerojatno je nastao kao posljedica kontaminacije
prasl. *chyreti 'propadati, pobolijevati, boloxati' sa sinonimnom rječju
*chvoreti. Izolirani čakavski oblik vrijedan je pažnje, jer i na hrvatskome i
na srpskome prostoru srodne riječi s -hv- nisu potvrđene (npr. kontinuanti
pral. *chvo7"b 'bolestan' , *chvorati 'propadati, pobolijevati, bolovati',
*chvoreti u istom značenju). Taj oblik ukazuje daje na čakavskome terenu
također postojao oblik s korijenom *chvor-, koji je bio dobro poznat i u sje­
vernoslavenskim jezicima.
310 Usp. ESSJa VIII 158, SEK II 293.
311 V. Rožić, Kajkavački dijalekt u Prigorju, Rad JAZU CXVIII, 1894., 75.
166
pasti, zakržljati, ojaloviti se' pojavljuje se još.i u ne�� suvr�­
menih hrvatskih pisaca (v. RSAN VI 533), pa Ip�.�IJe J��no Iz
. .
kojeg je narječja ta riječ preuzeta u hrvatski k�JIZ�vnI Je��k.
Čak. hireti, kajk. hireti (i možebitno štok. -hlr(j . }et 'pob hJ ­
� � �
vati, propadati', bug. dijal. chireja, u is�o� znace�Ju, P?IJ. dI­
jal. chyrzeć 'bolovati', rus. chiret' ' slabJeti, pobolIJevati, pro­
.
padati' ukr. chyrity 'bolovati, pobolijevati', bjelorus. chlT�c',
u isto� značenju. Sve su to kontinuanti prasl. *chyreti,
*chyrejQ 'propadati, pobolijevati, bolovati' . 312
Hrvatska riječ je i morfološka inačica s morfemom -i-:-. Ma­
.
žuranić je navodi kao dijalektnu riječ hiriti 'zaostajati u ra­
zvoju, kržljati, propadati' : »U hrvatskih � e sjev�r�ih stranah
običan glagol hiriti: trs hiri, ne napreduJe, bolUje I dr. �<, (Ma­
žuranić 392); prefigirani oblik zahiriti, -rim 'propa�tI, zakr­
žljati ojaloviti se' potvrđen je u djelima suvrememh hrvat­
skih �isaca (v. RSAN VI 533, RMS II 247), a navo�i ga i Ani�
rječnik (zahiriti, zah'irim 'zaostati u rastu, razvoJu; zastramtI
u pogledima', Anić 1 196). Bilježi ga i Benešić u. �vom Hrvat­
sko-poljskom rječniku (v. AR XXI 896), uz nOVIJU potvrdu u
čak. hirU 'kržljati' , zahirU : zahvirU ' zahiriti, zakržljati' ,
zahfren : zahvfren : zakvfren 'kržljao, zakržljao' (Bejska T�a­
muntana na otoku Cresu, Velčić 131, 531, 532) te u kaJk.
zah'irliti 'zaostati u razvoju' (Gola u Podravini, Večenaj &
Lončarić 445). Glagol hiriti ima istovrijednice u staročeš.
chyfiti 'pobolijevati', rus. dijal. chjrit'sja i bjelorus dij�l.
:
chiric ' , u istom značenju; na temelju toga rekonstruIran Je
praslavenski oblik *chyriti.313
U prošlosti su glagoli s korijenom *chyr- �ili najvje�oj�tni­
je dobro poznati na hrvatskome prostoru, na sto ukaZUJU IZV� ­
denice hir 'kapric, ćudljivost, samovolja' (tipično hrvatska rI-
312 Usp. ESSJa n. m.
313 ESSJa n. m.
167
 ječ, v. Mažuranić n. m., Skok ER I 668), te štok. dijal. 'fra 'gro­
znica, fibra' (RSAN VIII 115).
huzati, fuzati 'klizati' .314 U vrbničkome govoru na otoku
Krku zabilježen je glagol -helznuti (se), točnije njegovi prefi­
girani oblici s prefiksima 0- i zi-: ohelznuti 'okliznuti' : » na­
pelni se jama vodi pek va noj vodi ohelznu mladin tersićen žili
a kad su ohelznuli žili tersu, ters mora poginut« (Žic 1949;
51), zihelznuti se 'poskliznuti se' : » dvera se podupru ovako:
vaja je naj �rija. z �b�hnut, ontrat v� tla uprit pralicu i upritju
va nje, maje trIbI gJedat da se pralIca ne bi zihelznula; zato se
nada nju zabije čavel« (Zic 1900: 234). 315 Ti glagoli ukazuju na
prvotno *1 ( > el); *1 u glagolu huzati, {uzati domišljao se Skok
1956: 270, makar mu oblici iz Vrbnika nisu bili poznati.
U drugim sjevernim čakavskim govorima potvrđeni su od­
govarajući oblici s osloncem na osnovi huz- « *hlz-) : huzeLt,
hilžen (Novi Vinodolski, Belić 1909: 247, bez navedena znače­
nja) , huzat 'klizati' , pohuznut; usp. još i huzna 'klizav, skli­
zak' (okolica Baške na Krku, Tomašić & Lovrić 1997: 190),
husti se, huzen se 'klizati se na ledu' , pohuzniti 'poskliznuti
se (npr. na ledu)' (Vodice u Istri, Ribarić 1940: 152). U prošlo­
sti su oblici s početnim h- najvjerojatnije postojali i u dalma­
tinskoj čakavštini. Na to ukazuju zapisi u Tanzlingerovu Ta­
lijansko-hrvatsko-latinskom rječniku iz 1679.: huziti s.v.
scappuciare ('zapeti, spotaknuti se'), huz s.v. scappucio ('po-
314 Borys 1982b: 7-1 1. U Skokovu Iječniku ovdje razmatrana porodica ri­
ječi tek štoje naznačena s.v. {Uzno uz nevelik dio navedene građe bez etimo­
loškoga komentara (Skok ER I 529). U rječniku nema Skokova pokušaja tu­
mačenja podrijetla te riječi iz jednoga drugog arada (Skok 1956: 270, bi­
lješka br. 18).
315 Posredno na neprefigirani glagol *helzati ukazuje imenica helžina
'svaki puž bez kućice' (sinonimi: pelžina, slinačina, Žic 1900: 72), koja po­
stoji u vrbničkome govoru. Najvjerojatnijeje riječ o preoblici oblikapelžina,
pelž (štok. puž), pod utjecajem navedenoga glagola.
168
srtaj'), huznutje s.v. sdrucciolamento ('poskliznuće, iskliznu­
će'), v. Matić n. d.
U mnogim čakavskim govorima postoje oblici s osloncem
na korijenu/Uz-: {iizat se 'puzati, vući se' ,po{iiznut (Rab, Ku­
šar 1894: 6), {uzU se, {iizin se 'klizati se', derivat /Uzaljka 'kli­
zalište; saonik navoza na koji se isteže brodove' (Senj, Moguš
1966 : 123), {iizat 'klizati' , po{iiznut se 'okliznuti se' (Crikve­
nica, Ivančić-Dusper 37, 81), po{uznut (pored pohuznut)
'skliznuti' (Bašćanska Draga na Krku, Matić n. m.), o{iiznUi
se, (i)s{uzniti se v'poskliznuti se', po{iiznUi se 'okliznuti se' i
{Uzlo 'sklisko' (Zumberak, Skok 1956: 255, 270 i ER I 539).
Važno je da se odgovarajući oblik pojavljuje i u čakavskim go­
vorima u Gradišću: {uzat, {iiza, perf. po{uznut 'rutschen,
schlittern ', te {Uzak, {Ucka, -ko 'rutschig, glitschig ', adv.
{Usko, {Usko (Gradišće, Koschat 1978: 204; Newelkowsky
1978: 322 i 1989: 48), jiu:zat se 'rutschen, gleiten; eislau{en' ,
jiu:znut 'schlUp{en ', (uz'a:jka 'R utschbahn ', jiu:zak, -zka,
-zko 'rutschig, glitschig, glatt ', jiusko adv. 'rutschhig,
glatt (Palkovits 54).
'
Dijalektne primjere podupiru i povijesne potvrde. U Vite­
zovićevu rječniku (oko 1 710) nalazimo: /Uzati (s.v. lubricare
- /Uzati, puzeti, poškaljiti), /uz (s.v. lubricitas, lubricum -
(uz, škalj, gljisk, puz, spuz), /Uzljiv (s.v. lubricus - spuzav,
škaljak, gljizak, puzljiv, /Uzljiv ) , v. Matić n. m. Vitezovićeva
građa potvrđuje oblike s /Uz- u Hrvatskome primorju na pri­
jelazu iz 17. u 18. st. Glagolpot{uznuti se 'poskliznuti se' po­
tječe iz jednoga čakavskoga teksta iz Gradišća iz 1836. (Ha­
drovics 1974: 452).
Dobro potvrđen na čakavskome terenu, razmatrani se lek­
sem pojavljuje i u ostala dva hrvatska narječja. Glagol huzati
u bednjanskome podravskom govoru ima oblik huzoti 'tresti,
micati' (Jedvaj 1956: 317); u tom govoru u može biti kontinu­
ant *1 ili *Q (ali ne i *u). Međutim, u nekim štokavskim govori­
ma pojavljuju se oblici s početnim V-.
169
 Uz areal oblika sa h-, f- nadovezuje se glagol vuzliti se 'pu­
zati' iz Like (RSAN III 1 15), možebitno s osloncem na pridje­
vu tipa *fuzal > *vuzal (usp. čak. (Uzlo 'sklisko'). Ostali su
oblici s početnim v- istočnoštokavski: vuzati, vuzam : vužem
'sanjkati se, voditi koga na sanjkama' (Paraćin, Zaglavak),
'vrteći se raditi što brzo, bilo kako' (Zaglavak), 'biti, udarati'
(Timok), vuzati se 'klizati se po ledu; sanjkati se' (Levač, Pa­
raćin, Timok) 'vući se po zemlji, puzati' (Zaglavak, RSAN III
115 ), vuzati se, vuziim se 'klizati se' (okolica Ćuprije, AR XXI
648), vuza 'udarati koga štapom' , vuza se 'kliže se' , vuzne
'udariti štapom; pogurati, potjerati', vuzne se 'posklizne se,
oklizne se' (Timok, Dinić 1988: 44),vuznem se, u istom znače­
nju (Pirot, Živković 18). U istočnoj Srbiji potvrđeni su i deri­
vati: vuzan, -zna, -zno 'sklizak' (Zaglavak, Knjaževac, RSAN
n. m.; usp. gore navedeni čakavsko oblik (Uzno) , vuziinka (Pa­
raćin, Levač) vuziiljka 'klizalište; utrta staza na snijegu za
= se pojavljuju oblici na f-, ukazuje na r�nije vrij.eme nastanka
sanjkanje' (ist. Srbija, RSAN n. m.; v. vuzaljka u AR n. m., u
okolici Cuprije, usp. čak. fuziiljka), vuzaljća, u istom značenju
(Timok, Dinić 1988 : 44). Očito, veza istočnih srpskih oblika s
čakavskima i kajkavskima postoji.
U nekim govorima pojavljuju se i oblici sa -zg-, -g- na mje­
stu korijenskoga -z-:
a) vuzgati u istočnoj Srbiji: vuzgati se 'klizati se na ledu; sanj­
kati se (Timok, Pirot, Vrćenovica), vuzgav 'sklizak' (Timok),
vuzgavica, vuzganica vuzaljka (Pirot, Timok, RSAN n. m.),
=
vuzgam se 'skližem se' , vuzganica 'sklizana, zaleđeno mjesto
•
za klizanje' (Pirot, Živković 18).
b) fugati, vugati: ofugivati se, -ujem se 'sklizati se' (okolica
Ogulina, AR VIII 735), vugati se 'prikradati se' (RSAN n. m.).
Sasvim je sigurno da glagoli huzati : huziti, fuzati, fuziti,
vuzati (vuzgati, vugati) i na njima oslonjeni derivati imaju za­
jedničko podrijetlo. Tomu u prilog govori i semantička i fonet­
ska podudarnost oblika. Osnovno imje značenje 'klizati (se)',
rjeđe 'puzati (po zemlji), vući se, hodati polako'. Značenja
1 70
koja se pritom pojavljuju 'micati', 'brzo, bilo kako raditi' , , ­
biti udarati' u svezi su sa značenjem 'klizati se, poskliznuti
se' (uz izvođenje naglih, brzih, neusklađenih pokreta kod ne­
nadanog spoticanja ili posrtanja).
Sagledana u cjelini, hrvatska i srpska građa navodi na za­
ključak da su se postojeći oblici razvili iz davnoga *h/zati
(*hlziti). Promjenu h- > f- naznačio je već P. Skok (Skok
1956: 255, 270), dok se oblici s v- djelomično mogu objasniti
promjenom f- > v- (vuzliti se, u Lici, pored oblika naf-)· Kod
istočnosrpskih oblika moguće je vidjeti promjenu h- > v-, po­
vezanu s tendencijom gubitka fonerna Ihl, (usp. oblike tipa
gruvati, muva itd.).
Malo toga može se reći o vremenu procesa h- > f-Iv- u raz­
matranoj porodici riječi. Oblici na f- potvrđeni su j� š na p� ­
četku 18. st. (Vitezović). Gradišćanska, pak, čakavštma, gdJe
te promjene, jer je malo vjerojatno da Je � romJe� a h- > f- u
gradišćanskom čakavskom nastala nezaVIsno od IstOg takvog
procesa na hrvatskome prostoru. Vjerojatnije je da su pretci
gradišćanskih Hrvata donijeli sa sobom oblike na f- iz s�are
domovine, što bi značilo da je termmus. ante quem promJene
h- > f- vrijeme migracije dijela nositelja kontinentaln� ča­
kavštine na prostor današnjega Gradišća. Dakle, moguće Je da
su oblici naf-postojali već u čakavskim dijalektima u 16. st.,. a
sam razvoj h- > f- moždaje još stariji. Osnovni razlog razvoJu
h- > f-Iv- vidim u prvotno onomatopejskim obilježjima raz­
matranih oblika.
Zanimljiva je i geografija oblika koje se ovdje povezuje sa
starohrv.!starosrp. *hlzati (*hlziti). Oni se pojavljuju na rub­
nim dijelovima središnjojužnoslave� skoga p:os�o.ra: !la � a�a­
du (sjevernočakavski teren s kontment�lmm I Ise�Jemcv ��m
govorima u Gradišću, u prošlosti možda I u dalmatlI� skoJ ca­
kavštini te u kajkavskome narječju), sjedne strane, I na pro­
storu istočne Srbije (istočna periferija), s druge strane. Takva
situacija svjedoči o postojanju perifernog arhaizma, leksema
1 71
 koji je u prošlosti mogao postojati na cijelom tom prostoru i
koji je s vremenom na većem dijelu toga prostora izgubljen,
sačuvavši se tek na njegovim rubovima.
U prilog arhaičnosti glagola *hlzati (*hlziti) govore ne
samo područja na kojima se pojavljuju njegovi kontinuanti,
nego i potpuno mu fonetski i semantički odgovarajuće istovri­
jednice u nekim slavenskim jezicima: rus. dijal. eh6lzat' 'ići
tamo i natrag, hodati, gibati se, pomicati se; njihati se, kretati
se' , ehalzat' 'puzati', ukr. dija!. eh6vzaty(sja) 'klizati (se)',
bug. dija!. ehlbzgam se 'kližem se', ehlbzgav 'sklizak' (usp.
-zg- u hrv. i srp. vuzgati se, vuzgav); čak. {Uzak ima točnu
istovrijednicu u ukr. dijal. ehovzkyj 'sklizak'. Slavenski oblici
dovode u pitanje Skokovu pretpostavku da su hrvatski oblici
na h- nastali kao posljedica lokalnog razvoja kl- > hl-o Više je
vjerojatno da su oni starijega podrijetla te daje hrv. h- naslje­
đeno iz praslavenske epohe.
Navedeni slavenski oblici omogućuju rekonstrukciju pra­
slavenskoga dijalektnog leksema *ehlzati/ *ehlziti 'klizati se '
(s uobičajenim perfektivnim oblikom *ehlznQti) i odglagolje­
nog pridjeva *ehlzbkb 'sklizak' .316 Glagol ehlzati/*ehlziti tre­
ba smatrati fonetskom inačicom sinonimnih oblika s počet­
nim k- i sk-, koji imaju bolje potvrde u slavenskimjezicima:
*klzati (*klziti):31 7 češ. klouzati (se), dija!. klzat (se) 'klizati
se', staročeš. kluzati, također 'puzati, vući se', slovač. klzat'
(sa) 'klizati se' , polj. dijal. i staropolj. kielzać (sie) 'klizati se' i
davnije 'spoticati se, padati', rus. dijal. k6lzat'sja, k6vzat(sja),
kolzit klizati se; klizati se na klizaljkama', ukr. kovzaty(sja), .
" ta i baštinicima današnjih južnoslavenskih jezika. Fonetska
u istom značenju, bjelorus. kouzae '(ea) 'klizati se, voziti se po
ledu, po snijegu'.
3 16 U ESSJa VIII 140 rekonstruiranje praslavenski oblik *xbZzati jedino
na temelju istočnoslavenskih (ruskih i ukrajinskih) istovrijednica.
31 7 Usp. ESSJa XIII 194-196, gdje se rekonstruira praoblike *koZzati (s�,
*kbZzeti/*koZzati, *koZZbkojb, *kolzbnbjb/*kolzelb.
1 72
*sklzati (*sklziti) : češ. sklouzati (se) 'sklizati se, voziti se P?
ledu, po snijegu', sklouza 'sklisko je', slovač. sklzat'(sa) 'SklI­
zati se' staropolj. skielzać sie 'savijati se prema čemu (usp.
adv. skidzem 'koso '), rus. skolzit" sklizati se, proklizavati se ',
dija!. skolzat: skolzat�sja) 'sklizati se na ledu', ukr. sk6v­
zaty(sja) 'sklizati se, klizati na klizaljkama'.
Isto vrijedi i za pridjev *ehjzbkb (čak. (uzak, ukr. ehovzkyj):
sinonimno *klzbkb (češ. kluzky, dijal. klzky, slovač. klzky,
polj. dija!. kieizki, starorus. kolbZbkb, rus. dija!. k6vzkij, ukr.
kovzkyj, bjelorus. k6uzki) i *sklzbkb (kajk. skuzek,3 18 Habde­
lić, Belostenec, češ. skluzky, rus. skolzkij, ukr. skovzkYj).
Korijenske inačice *klz-/*sklz-/*ehlz- tumači se p�javom
tzv. s-mobile: u sjevernoslavenskim oblicima nepostojanog s
nema, a pojavljuje se u oblicima nask- (s fakultativni� raz�� ­
jem sk- > h-). Dakle, zabilježene su inačice fonet�kI motIvI­
rane. Inačica *skjz- pojavljuje se prije svega na sJevernosla­
venskome prostoru; najužnoslavenskome prostoru kajkavski
je pridjev skuzek arhaizam, koji se nadovezuje na tipične obli­
ke u sjevernim slavenskim jezicima.
Inačicu *ehlz- treba smatrati fonetskom inovacijom dijela
slavenskih na;ječja, svojstvenu ruskim, ukrajinskim, bugm:­
skim' hrvatskim i srpskim dijalektima. Taje opsegom ogram­
čena inovacija najvjerojatnije provedena u posljedn� oj fa�i
praslavenske epohe, dakle u razdoblju narječnog raslOjavanja
praslavenskoga jezika. Valja istaknuti da je inačic� �sklz- u
određenom razdoblju praslavenske epohe morala bItI pozna­
inačica *sklz- pritom ima neposredni kontinuant u kajk. sku-
3 1 8 Usp. Skok ER III 261. Isti taj primjer iz Habdelićeva rječnika donos�
Pleteršnik (PIet II 492) u tobožnjem slovenskom obliku skolzek. Usp. Bezlaj
ES III 244, gdje se ipak pogrešno tvrdi da te riječi u Habdeli��vu rječniku
.
nema, usp. szkuzek 'lubricus ', skuszko 'Zubrice ' (što treba CItati skuzek,
skusko).
173
zek, dok se u čakavskome, u tragovima i u kajkavskome te na
rubovima istočne štokavštine i u bugarskome jeziku pojavlju­
je u obliku *ch/z- < *sk/z-, kao rezultat fonetske promjene
sk- > ch.
Pored oblika s korijenskim -z- u slavenskim su jezicima
po;vrđeni rijetki oblici sa -zg- (štok. vuzgati se, vuzgav, bug.
ch lbzgam se, chlbzgav), -zd- (polj. dijal. kielzdać 'klizati se'),
-g- (štok. V1Igati se, češ. dijal. klouhat, šklnat' sa ' (s)klizati
se'). Neosnovano je u inačicama toga tipa domišljati se nekim
�avni� �?rijenskim. alternacijama. Prije će biti da je riječ o
JednaCenjima u gramcama paradigme (npr. sekundarno -g- u
infinitivu prema 1. licujd. prezenta *ch/žo < *ch/z-jo, usp.
-
čak. hužen, štok. vužem, uz čestu alternaciju -g- : -ž- u kon­
jugaciji) ili, pak, ojednačenjima uz plodne onomatopejske gla­
gole na -zg- , -zd-, -g- (npr. pras!. *bl'uzgati 'pljuskati'
prskati' , *s(k)lizgati 'sklizati' , *zvizdati/*gvizdati 'zviždati'
zviždukati' , *kul'gati 'hramati'. 3 19
Daljnja etimologija glagola *(s)k/zati > *ch/zati nije jasna.
Dosadašnje pokušaje pronalaženja poveznica u drugim indo­
eu�opski.m j�zici�a teško je smatrati uspjelima. 320 Ti su gla­
golI �asVI� VJ�:oJa�n? slavenska inovacija. Skok imje pretpo­
staVIo » mZl prIJevoJm stupanj« korijena *(s)kliz- (hrv. klizati
kliziti, sklizati, skliziti, klizak, sklizak itd.) (Skok 1956: 270)�
Mogli bismo reći da je vokalizam / bio povezan s perfektivnim
oblicima *(s)k/znQti, *ch/znQti (kontinuanti takvih glagola s
formantom nQ dobro su potvrđeni u slavenskim izvori­
- -
ma). A ipak takvo objašnjenje donosi i pQteškoće: njima slični
srodni praslavenski oblici *(s)k/zati, *(s)klizbkb također s�
bez utvrđene etimologije, 321 a perfektivni bi glagol s forman­
tom -nQ- i reduciranim vokalizrnom od *(s)klizati/*(s)kliziti
3 19 O tom tipu glagola v. Slawski 1974: 50.
320 Usp. npr. Vasmer REW II 642---Đ43, Slawski SE II 147-148.
321 Usp. npr. Slawski n. m.
174
prije mogao imati oblik s -lb-, s time da se iz njega ne bi razvi­
li postojeći oblici u slavenskim jezicima (npr. u poljskome bi
morao nastati oblik *sklznqć ili *skleznqć, mjesto postojećega
*skielznqć). Svi slavenski izvori ipak ukazuju na korijensko
-/-, a navedena hrvatska i srpska građa to potvrđuje. Samo
su ruski oblici skolzif: skolzkij sačuvali nepravilno palatalno
l' (možda analogijom prema sinonimnim oblicima s korijenom
*skliz-).
Čini se mogućim da je *(s)k/zati/*(s)k/ziti (> *ch/zati/
*ch/ziti) po podrijetlu ekspresivni, 322 onomatopejski glagol s
osloncem na uzvicima koji odaju (s)klizanje i jako brze pokre­
te (usp. npr. rus. kovzJ, skolzJ, skori, ukr. kovz 'J, bjelorus.
kouz 'J u sličnim ulogama). Moguće je i to da su takvi glagoli
izvedeni iz starog uzvika *(s)klzbJ, kao moguće derivacijske
osnove glagola *(s)k/zati/*(s)k/ziti. Tako bi onomatopejsko
obilježje razmatranih leksema moglo biti onaj čimbenik pre­
ko kojeg je lakše došlo do promjene sk- > ch- u praslaven­
skim naIječjima te do promjene h- > f- u određenim hrvat­
skim govorima.
hvost 'rep ', host, ost 'stabljika vinove loze'. Imenica hvost
'rep' ima potrvrdujedino u Vrančićevu rječniku iz 16. st. (ca­
uda - hvoj3t 'rep', ochyaj3, Vrančić 17, usp. AR 111 754); 323 u
15. stoljeću zabilježen je oblik kvost 'preslica, Equisetum',
(prema Šulekovu rječniku324 u AR V 856). U čakavskim dija.­
lektima postoji oblik s pojednostavljenom suglasničkom sku­
pinom hv- > h- u drugotnom značenju, koje se odnosi na
obradu grožđa: hOst 'Traubenkamm ' (iz Hrvatskoga primor­
ja, AR III 652), hOst i ost ' grozd bez jagoda' (Bakarac i Skrljevo
322 U prilog ekspresivnu podrijetlu te porodice riječi izjašnjava se i ESSJa
XIII 195 (s.v. *kbizati).
323 Iz Vrančićeva rječnika riječ je preuzeta u Megiserov rječnik, gdje je
označena kao dalmatinska (Stachowski 1969: 58).
324 Šulek još navodi i hvošće 'Equisetum ', v. Simonović 182.
175
RČI 64, 130), hOst 'peteljka grozda vinove loze nakojoj se na­
laze jagode' (Novi, Belić 1909: 208). No bolje su u čakavskim
govorima poznati derivati sa sufiksom -ina (-ovina), s pro­
mjenom hv- > v-: hostfne pl. 'kom od grožđa (u proizvodnji
vina)' : »kad se grožđe izmasti pa vino prokuha i otoči, onda
ono što ostaje zovu hostfne« (AR III 652, bez izvora i lokaliza­
cije) te hostfna 'peteljka grozda vinove loze (Traubensteil,
Weintraubenkamm)' (Brusje, otok Hvar, ČDL I 272; 'ono što
ostane kad se orune zrna s grozda' , Dulčić 1985: 467), hostina
'peteljkovina, hustolina (ono što ostane od grozda kad se
(p)otrgaju bobice) ' (Vis, Roki 144), hostini pl. 'peteljčice groz­
da vinove loze' : » mast gre skroz oprta ale prutice... va košić, a
cele jagodi, papčice, dropi i ono drugo od grozdića (to se zove
hostini) ne more va košić« (Kastav, Jardas 1957: 239), kao i
vošćina 'što ostane od grozda, pokle se orune zrna' (Vrbnik
na Krku, Žic 1900: 71, usp. » dropini se zovu one kožine i vošći­
ni od grozdova« , Žic 1902: 325), hostavine 'ostatak od grozda
kad se oberu sva zrna' (Komiža na otoku Visu, Marde­
šić-Centin 1977: 281). Ovamo pripada i hlostina 'racemus
baccis nudatus ' (Istra, Nemanić 1884: 541), hlosfina, u istom
značenju (Orbanići u Istri, Kalsbeek 453), hlošcina (glošcina)
'grozd bez zrnja' (Bejska Tramuntana na otoku Cresu, Velčić
132), s nejasnom promjenom hv- > hl_325•
Imenica hvost u prošlosti je bila i štokavska i kajkavska ri­
ječ, kao što to svjedoče izvedenice (s promjenom hv- > v-)
koje su označivale biljku preslicu (Equisetum). Vuk Karadžić
je u Slavoniji zabilježio štok. vašće 'das Kannenkraut (Oster.
Zinnkraut), equisetum' (Vuk 74; usp. AR XXI 328, RSAN II
793, Simonović 182). U Belostenčevu rječniku potvrđena je
kajkavska imenica vošč 'Equisetum ' (npr. caucon - vosch
trava, za pranye poszude kuhinszke deklam kruto povolyna
325 Skok ER I 698 -l- tumači kontaminacijom s prasl. *cholstb.
1 76
(dio latinsko-hrvatski, str. 252); vasch 'caucon, vulgo praela,
penicillum ' (dio hrvatsko-latinski, str. 575); ista ta riječ zabi­
lježena je u Šulekovu rječniku, a poznata je i iz hrvatske na­
rodne pjesme (AR XXI 328), također kajk. voščika 'Equise­
tum ' (voschika 'equisetum, hippuris, salix eqvinalis, cauda
eqvina, ephedra, anabasis, asprella ' (Belo�tenec 575), vošći­
ka (voščika ?, usp. voščika 'Equisetum ' u Suleka, Simonović
182): » biljka koja se u Zagorju, u Županiji varaždinskoj, oko
Stubice zove vošćika, a oko Klanjca preslica. Ova se biljka
njem. zove i Pferdeschwanz 'konjski rep'« (AR n. m., s.v. vo­
šće, prema Daničiću), tj. vošćika 'Equisetum ' (prema Broz­
Ivekoviću, AR n. m., voštika, RSAN II 792).
Razmatrana riječ ima brojne istovrijednice u slavenskim
jezicima, npr. slov. hvost 'rep; grozd', češ. chvost 'rep, dlaka
na kraju repa', polj. chwost 'rep', rus. chvost 'rep'. Kontinu­
anti su to prasl. *chvost 'rep', bez utvrđene etimologije. 326
U čakavskim i u kajkavskim oblicima, bez sumnje poveza­
nima s gore navedenim oblicima, nejasno je korijensko -u-: .
hustolina ' što ostane od grozda (grožđa) kad se s njega obrune
sva zrna' (od 16. st., između ostaloga i u Stulićevu i Della Bel­
linu rječniku, u Dubrovniku, AR III 737-738), hustovina, u
istom značenju (u Mikaljinu i u Stulićevu rječniku, AR III
738), hastovina 'branches anq stalks which are left over after
the grapes themselfs have dissappeared (by fermenting, dr­
ying out of being eaten by crows)' (Houtzagers 1985: 253),
hust [tj. hilst odnosno hiist] 'cannabis degener (nec mas nec fe­
mina); frutex' (Nemanić 1883: 372) , 327 hustaja 'suhi grozdić
koji se nalazi na vinovoj lozi' (Selca na Braču, Vuković 123).
326 Vidi Skok ER I 698, Sl:awski SE I 92-93, ESSJa VIII 134-135, uz prikaz
dosadašnjih etimoloških objašnjenja.
327 Skok tu vidi promjenu -vo- > -u- u mjesnome govoru (Skok n. m.).
1 77
luna 'mjesec; uštap; duga'. Riječ namje, prije svega, poznata
iz istarskih govora, zatim s Krka i s Cresa, iz Brinja (u Lici) i iz
srednje Dalmacije: lUna, (tj. lUna) 'mjesec' (Istra, Nemanić
1884: 533), lUna 'mjesec' (Rukavac u Istri, Mohorovičić 144),
lfina 'full moon, phase ofthe moon ' (Orbanići u Istri, Kalsbe­
ek 483), lUna 'mjesec' (u čakavsko-slovenskim govorima u
okolici Buzeta, Malecki 1930: 91), luna (Lupoglav blizu Bolju­
na, Zajceva 1967: 77), luna (»misec samo mensis, a Mond -
luna« , Vodice u Istri, Ribarić 1940: 167, s.v. m'fsečina), luna
'mjesec; puni mjesec (uštap)' (Istra, Bošković-Stulli 1959:
280), luna (Punat na otoku Krku, Skok ER II 320), i lUna
'mjesec' (Bejska Tramuntana na Cresu, Velčić 207). Riječ je
dobro potvrđena u etnografskim podatcima bogatim kastav­
skim tekstovima, pisanim istarskom (liburnijskom) čakavšti­
nom, gdje ima značenje 'mjesec' : »luna. Kad te va Kastafćine
drevo seć, ruže obrežavat, konpir sadit, merlin i ječmik set,
gjedaju kakova j' luna: je ušćap, mlaj, prvi ale drugi kvarat.
Drevo... seču va mlaje. To j' dobra luna za kolci seć, aš će s po­
rubi mladice rast, kako za mlaja raste misec. Kad je blizu
ušćap ale puna luna, ontrat je dobro kunpir sadit i set seme.
( .. .) Kadje drugi kvarat, luna j' prazna. Judi ne te ontrat set ni
sadit. Ako j' luna prazna, ontrat ne bi ruže rezali, aš paraju,
da bi i bačve bile prazne« (Jardas 1957: 83-84). Riječ luna za­
bilježenaje u Brinju u značenju 'duga' (Zajceva n. m.), drugi
izvor iz istoga govora navodi luna 'mjesečina' (tj. 'mjesečevo
svjetlo, mjesečev sjaj') (Finka & Pavešić 1968: 30). 328 Riječ se
328 Ovamo ne pripada ak. jd. lUnu : nom. mn. tuni u značenju ' loše raspolo­
ženje (bad femper)' , koji je zabilježen u selu Orlec na otoku Cresu (Houtza­
gers 1985: 289), niti lUna 'kapric, kapriznost' (Bejska Tramuntana na Cre­
su, Velčić 207), lUna 'napad bjesnila' (Trogir, Geić & Šilović 136), lUna 'sa­
movolja, obijest', figo 'ludilo' (Selca na otoku Braču, Vuković 197), lUna 'bi­
jes, zla volja, zlovolja' (Vis, Roki 273), jer je to posuđenica iz talijanskog,
usp. tal. aver le lune 'biti loše raspoložen'. Usp. hrv. došla mu (je) luna
'uhvatilo gaje; nastup mušičavosti, naglo nemotivirano ponašanje' (Anić
433 S.V. luna), što je bez sumnje kalk navedene talijanske fraze.
1 78
također pojavljuje i u srednjoj Dalmaciji: u trogirskome govo­
ru lUna 'mjesec' (Geić & Šilović 136), u govorima otoka Brača
lUna 'nebesko tijelo, mjesec', (Selca, Vuković 197), na otoku
Visu lUna 'mjesec (u svemiru)' (Roki 273), u poštokavijenom
poljičkome (nekad čakavskom) govoru luna 'mjesečeva faza'
(RSAN XI 629). Njezini su čakavski derivati, od luna 'mje­
sec', zasigurno lUnica 'poduguljast hljepčić od bijela brašna
što se dijeli djeci' (Krk, AR, usp. Skok ER II 331) i lunka 'ko­
madi tijesta bez kvasca, koji se peku, vjerojatno u žurbi, prili­
kom miješanja kruha' (Labin u Istri, Milevoj 1 14), možda kao
naziv za pecivo u obliku polumjeseca.
Riječ se pojavljuje i u štokavskome i, najvjerojatnije, u kaj­
kavskome narječju. Na štokavskome terenu zabilježen je
oblik luna 'duga' (u okolici Dubrovnika i Otočca (AR, RSAN).
Vuk Karadžić zabilježio ju je u Boki kotorskoj s.v. čaratan,
čini se u značenju 'mjesec' (»čaratan ... lu Bacil čovjek koji se
rodi u mračnoj svijeći (luni), pa prije nego je kršten prijeđe
preko njega mačka. . . zato poslije ostane nesrećan«, v. RSAN n.
m.). Nadalje, iz Like namje poznat oblik luna u značenju ' loše
vrijeme, nevrijeme'. Kajkavska je riječ luna iz okolice Samo­
bora, u značenju 'nečist, onečišćen zrak' (RSAN n. m., prema
V. Jagiću); u zlatarskome govoru luna znači 'osvit, zora; slabo
osvjetljenje' (Sviben 1974 : 173). Ovamo možda pripada i
čak.-kajk. lanica 'mala svjetiljka koja tinj� ili treperi (i daje
slabo svjetlo)' (Belajska Poljica, Perušić RCK 62).
V. Mažuranić, koji se izjašnjavao za praslavensko podrije­
tlo imenice luna, napominje da u nekim hrvatskim narodnim
govorima ta riječ znači 'vijenac od svjetla što okružuje mjesec,
aureola, mjesečeva kruna' (npr. »večerasje velika luna« ) , bez
podrobnijih obavijesti za to značenje (» u ovih stranah« , Ma­
žuranić 616).
Čakavski oblik lUna, štok. luna, kajk. luna imaju istovri­
jednice u drugim slavenskim jezicima, npr. slov. luna 'mje­
sec', što je također davno značenje te riječi, starocrkvenosl.
luna 'mjesec' (crkvenosl. 'mjesečevo svjetlo'), bug. luna
1 79
'mjesec', mak. poet. luna i češ. poet. luna, u istom značenju,
staročeš. još i 'zraka, svjetlo, sjaj vatre' , polj. luna 'odsjaj ja­
kog svjetla, velike vatre, požara', dijal. 'zora', 'duga', polap.
laljna : lajna 'mjesec' , starorus. luna i rus. luna, u istom zna­
čenju, rjeđe 'mjesec' , dijal. 'zora; odsjaj na nebu, odbljesak' .
Sve su to kontinuanti prasl. *luna 'svjetlo, sjaj, odbljesak;
mjesec' « *louk-s-nii, usp. staroprus. lauxnos f. pl. 'zvijez­
de', lat. lUna 'Mjesec' ; mjesečev sjaj; mjesec'). 329
Čakavski oblik lUna i odgovarajuća štokavska i kajkavska
riječ relikti su praslavenskoga leksičkoga sloja i kontinuanti
prasl. *luna 'svjetlo, sjaj, odbljesak; Mjesec'. To ne isključuje
mogućnost da je razlog zbog kojega je imenica luna 'mjesec'
sačuvana na čakavskome terenu mogao biti utjecaj prasrodne
talijanske riječi luna 'mjesec', dok je poetizam luna iz knji­
ževne uporabe u starih hrvatskih pisaca imao značenje 'mje­
sec; mjesečevo svjetlo' (RSAN n. m.). O njegovoj ekspresivnoj
književnoj vrijednosti iz klasične europske (latinske) književ­
ne tradicije v. Anić (433). Dakle, vrlo je vjerojatno da hrvatski
pisci, koristeći se poetizmom luna u pjesničke svrhe, nisu
upotrebljavali izvornu narodnu riječ (vjerojatno im nepozna­
tu), nego suje preuzeli iz latinskoga ili iz talijanskogajezika.
paćka, paška, pajka, pajca, paćak, paćac 'tvrdo usplođe, ko­
štica; boba grožđa; lupina'. 330. Taj se leksem u čakavskim di­
jalektima pojavljuje u nekoliko fonetskih i morfoloških inači­
ca:
1) sa sufiksom -ka: paćka 'boba grožđa bez ljuske' (okolica
Karlovca, Težak 1981a: 191, Perušić R�K 86),paćka, u istom
značenju (Ozalj, Hrašće, Težak n. m.; Težak 1981b: 393),
piićka 'ljuskica od bobe grožđa (Traubenhulse)' (Gradišće,
329 V. Skok ER II 330-331, Slawski SE V 308--3 11, ESSJa XVI 173-174 (i
tamo navedenu etimološku literaturu).
330 Usp. Borys 1989: 27-28.
180
Koschat 1978: 242), pla:tka [t ć] (Palkovits 137) ipaćka, u
=
istom značenju (GradR 428), te paška (s promjenom sugla­
sničke skupine ćk > šk): paška/paška 'koštica (nucleus) '
(Istra Nemanić 1884 : 524, 531, usp. AR IX 695),piijka ( s pro­
mjen�m suglasničke skupine ćk > jk ,33 1 usp. gen. pl. pać6k :
pajkih 'koštica u voćaka (grožđa, maslina itd�' (�ru�je, otok
_ mJesto pa­
Hvar ' Dulčić 1985: 579), pajke pit. (gen. pl. pacaka
ćaka) 'kom od maslina (što ostane od maslina kad se učini
ulje)' (Sumartin na otoku Braču, Nov��vić 1929: 130), paj.ka
'komadić koma od masline (Stuck vom Olkuchen)' (DračevICa
na otoku Braču, ČDL I 771), pajka 'koštica, sjemenka' (Smo­
kvica na Korčuli, Baničević 150);
2) sa sufiksom -ca: pajca (s promjenom suglasničke skupine
ćc > jc): pajca 'dropine' (Susak, Hamm & al. 1956: 83, 171),
pajca 'komine od grožđa' (Rab, Kušar 1894: 52, usp. AR IX
561),pajce pl. 'drope' (Unije, Nikolić 2000: 154), pajci pl. '��=
štice od maslina' (Bejska Tramuntana na otoku Cresu, VelclC
291) poajca, g. pl. paćoac 'drop, komina, ostatci tiještenja grož:
đa' (Pag Kustić 279); usp. ipajice f. pl. 'kom od grožđa' (Sah
na Dug�m otoku, Piasevoli 2 35 ), pajice �l. 'ostaci �!�� štenja
grožđa, kom, drop' (Kukljica na otoku UglJanu, Marlclc 201);
3) sa sufiksom -ak: paćak, -ćka 'boba grožđa bez ljuske' (Po­
lje nad Kupom, Težak 1981a: 191);
4) sa sufiksom -ac (-ec): pećec, -ćca 'ko��ica od grožđa (�je­
menka od trsa)' (Vrbnik na otoku Krku, ZlC 1900: 69),pacac,
u istom značenju (»na Poloniju ko riže loze, u zrnu je samipa­
ćac« , Poljica, Ivanišević 1905: 285, usp. AR IX 551).
U pojedinim govorima postoje i deminutivi (sa sačuvanim
ili izgubljenim deminutivnim značenjem) odnosno augmen­
tativi od pajka, paška: pajCica dem. 'mala koštica u voćaka'
331 Usp. čak. vojka 'voćka' (npr. ČDL 1 1332, Novaković 1929: 144) < vo
ćka.
181
(Brusje, Dulčić n. m.), pajčice f. pl. 'kom što nastaje tiješte­
njem maslina (Ruckstiinde beim OZpressen, OZkuchen) ' (Bru­
sj e, ČDL I 770), pašć'ice pIt. 'suhi ostaci nakon tiještenja ma­
slina u uljari' (Selca na Braču, Vuković 257),pašćtca 'koštica,
tvrdi dio ploda voćaka' (Bejska Tramuntana na otoku Cresu,
Velčić 299), pajčine f. pl. (Vrisnik na otoku Hvaru, ČDL I n.
m.) ipašcice f. pl., u istom značenju (Dračevica na otoku Bra­
čU, ČDL I 783),pašćica [tj. pašći'ca] 'koštica (nucleus) ' (Istra,
Rijeka, Nemanić 1884: 545, AR IX 694), usp. još i oblik
pašp'ica 'koštica, košćica (u voću)' (Rukavac u Istri, Mohoro­
vičić 202, vjerojatno iz ranijegpašćica, asimilacijom suglasni­
ka p - šć > p - šp); u Poljicima je potvrđen oblik pačica 'ko­
štica (npr. od masline) ' : » tovu ga [prasca] ipačice ili tarotine
(košćice) od maslina, koje mu rskaju i praskaju pod zubin«
(Ivanišević 1904: 98), kojemu u trogirskom čakavskom odgo­
varapac'ica 'koštica ploda' (Geić & Šilović 185).
U govorima Hrvatskoga primorja i Istre pojavljuju se oblici
s korijenskim -e-:pešćica ipešćunka, pešćun'ica 'koštica' (Ba­
kar, AR IX 804),pešć'ica i pešćunka 'koštica (od breskve, ma­
relice, badema i sL)' (RCI 139), pešćlica 'koštica (npr. od
trešnje)' (Labin, Milevoj 161), usp. ipešnica [tj. pešn'ica] 'nuc­
Zeus ' (Istra, Nemanić 1884: 546; usp. AR IX 806); ob1ik pešći­
ca 'koštica od grožđa' potvrđen je već na početku 18. st. u Vi­
tezovićevu rječniku (acinus, acinum: pečka, pešćica , košćica u
grozdju, Matić 1962: 226), koji je za njega možda znao iz rod­
noga čakavskog Senja (dok je zabilježeni Vitezovićev oblik
pečka zapravo kajkavski). Ti su oblici svojstveni onim dijalek­
tima u kojima e nije kontinuant starih polusamoglasnika.
Najvjerojatnije je dajepešćica u tim dijalektima nastala preo­
blikom etimološki neprozirna oblika pašćica, možda poveza­
na s oblicima koji pripadaju porodici riječi okupljenoj oko čak.
pesak 'pijesak', usp. naročito pešćak 'kamen veličine oraha'
(RČI 139), pešćoc « *pešćac) 'mali okrugli kamen na plaža­
ma' (Milevoj 161).
182
Čakavski oblik paćka u potpunosti odgovara kajk. pečka
'boba grožđa'. Riječ je potvrđena u Belostenčevu, Jambreši­
ćevu, Habdelićevu, Vitezovićevu i Kristijanovićevu rječniku,
npr. pechka 'vinaceum, vinaceus, acinus, acinum (Habde­ '
lić), acinus, acinum -pechkay vu szadu vszakoyachkom zer­
nye (Jambrešić 14), vinaceus - pechka (n. d. 1033), pechka
'granum vinacei, acini, acinus vinacei, vinacea, vinacium,
acinum, nucleus acini, semen vinaceum ' (Belostenec 344),
pechka 'der Korn von Trauben und anderen Beeren ' (Kristija­
nović 36); riječ pećka 'boba grožđa; koštica' u Šulekovu
rječniku najvjerojatnije potječe iz kajkavskih izvora (usp. AR
IX 749 s.v. pećka). U nekim štokavskim dijalektima potvrđen
je oblikpašćica 'koštica' (Bosna i Hercegovina, AR IX 694 s.v.
paščica), te u prenesenu značenjupaščice pl. 'vez sličan košti­
ci kruške i jabuke , (Bosna, AR n. m.). U Mikaljinu rječniku ta
riječ ima oblikpaica 'boba grožđa' : paica, pica od grozdja (vi­
naceus, vinaceum)' ; riječ je od Mikalje preuzeo Stulić, AR IX
561); zapis paica možda je izražavao netočan izgovor riječi
pajca ( < *paćca), s potvrdom u Tanzlingerovu rječniku: pajca
'vinaccia, quello che resta della una spremuta (Matić 1953:
'
278).
Čakavski leksempaćka (> paška, pajka) i njegov kajkavski
ekvivalent pečka imaju istovrijednice u nekoliko slavenskih
jezika: slov. pečka 'vinova loza; koštica, npr. od jabuke,
kruške', bug. dijal. p'bška « *p'bštbka) 'grozd; grančica na
kojoj visi grozd vinove loze; koštica', češ. pecka 'koštica' , 'ka­
men u polju', gornjoluž. počka, dijal. pačka i donjoluž. packa,
dijal. pecka, u istom značenju, polj. pestka 'koštica',332, staro­
polj. i dijal. pecka 'tvrdi dio ploda koji u sebi sadrži sjeme' , di-
332 Suvremeni oblik sa -st- nastao je kao posljedica kontaminacije imeni­
ce pecka s bliskoznačnicom kostka, usp. Z. Klemensiewicz, T. Lehr- Spla­
wiriski, S. Urbariczyk, Gramatyka historycznaj�zyka polskiego, Warszawa
1955., 192.
183
jal. 'kamen temeljac pod uglom kuće; kamen ili klada podlože­
na pod temelje građevine; kamen međaš', 'duguljasta glava
kruha' , rus. p6čka 'bubreg', počki pl. 'zrnevlje tikve', bjelo­
rus. p6čka 'zametak lista, cvijeta ili izdanka' . Sve su to konti­
nuanti prasl. *pot'bka 'što okruglo, npr. gruda, kamen, košti­
ca, pupoljak', što je derivat (prvotni deminutiv) sa sufiksom
-bka od slabo potvrđenoga praslavenskog oblika *pot'a 'što
okruglo, gruda, kamen' . Na tu osnovnu riječ neposredno upu­
ćuje jedino poljska građa iz 17. st.: pce pl. 'drvena ležišta pod
bačvama u podrumu, podlošci', dijal. peca 'komad gline, va­
pna, blata, zemlje', 'saće' , 'velika glava (kruha)' . 333 Valja
imati na umu da posredno, na postojanje imenice *pot'a na za­
padnom dijelu južnoslavenskog prostora (uglavnom u čakav­
skome narječju te u slovenskome jeziku) ukazuju derivati sa
sufiksima -bea, -bko, -bCb, ne zabilježeni na ostalim slaven­
skim terenima, usp. čak. i štok. (davno) pajca < *paćca <
*pot'bca; čak. -kajk. paćak i slov. peček, --čka 'trs, koštica (npr.
odjabuke, kruške); vrsta graška (Cicer arietinum )' < po t'bko;
čak. paćac (pećec) < *pot'bCb. To bi moglo značiti da se na za­
padnom rubnom dijelujužnoslavenskoga prostora duže saču­
vao kontinuant prasl. *p'bt'a, već zato što derivati koji su od
njega tvoreni na tom prostoru nisu poznati u drugim slaven­
skim jezicima.
Praslavenski oblik *p'bt'a ( < *put-jii) često se povezuje s lit.
pautas 'jaje, sjeme, jezgra' , latv. pauts, u istom značenju, i da­
lje s lit. pusti, puntu 'bujati, postajati debeo' ; 334 taj je izraz
najvjerojatnije oslonjen na praindoeuropski korijen *pu-t- :
*pu- : *peu-, *pou- 'aufblasen, aufgeblasen, angeschwollen,
aufgebausch '. 335 Etimološko značenje toga derivata, koji je
333 Ne može se zanemariti mogućnost daje oblikpeca (umjesto očekivano­
ga *pca) drugotan u odnosu na prvotni deminutiv pecka.
334 Usp. Vasmer REW II 421, Čalbkov 1964., Skok ER II 618 (s.v. paška) i
653 (s.v. p'ica), Bezlaj III 19.
335 Vidi Pokorny 847-848.
184
nastao na praslavenskome tlu (srodna baltička imenica ima
drukčiji vokalizam i drukčiju strukturu, naime, ne sadrži su­
fiks -jii), zasigurno je 'što naduto, nabreklo, zaokrugljeno,
okruglo' . 336 Uz to prvotno značenje nadovezuju se konkretna
značenja izvedenica koje postoje na čakavskome terenu: 'tvr­
do usplođe, koštica raznih voćaka' (što je značenje koje je po­
znato i u drugim slavenskim jezicima, nastalo kao posljedica
specijalizacije, možda već u praslavenskoj epohi), 'boba grož­
đa', 'boba grožđa bez ljuske'. Rasprostranjeno dijalektno
značenje 'ljuske grozdova, kom od grožđa, maslina' nesum­
njivo je semantička inovacija koja je vjerojatno nastala od
značenja 'usplođe, koštica', posredno u svezi s 'onim što osta­
je nakon tiještenja grožđa, maslina i sl. (tj. koštica, sjemenki,
ljusaka)', dakle s ostatcima pri preradi voća'.
phati (hpati, hvati) 'gurati; otucati, ljuštiti (zrnje) ', pahati
'gurati, udarati (naročito nogom), ritati' . 337 U Akademijinu je
rječniku glagol phati potvrđen jednim staročakavskim pri­
mjerom iz Ivančićeva zbornika, crkvenoslavenskog pisanog
spomenika (s brojnim čakavskim elementima) iz 15. st. (AR
IX 831). Prema Skoku glagol se u suvremenome čakavskom
ne ostvaruje (Skok ER II 586), što nije točno. Vidjet ćemo da
taj glagol (odnosno njegov prefigirani oblik) postoji u nekim
čakavskim govorima, u starom značenju 'otucati, ljuštiti (zr­
nje)'.
1. ) u vrbničkome govoru na otoku Krku zabilježen je prefigi­
rani glagol ophati 'otući Gečam)' sa suglasničkom skupinom
ph: » od žita se dela špijec za kuhat. ( ... ) Ki oće imit menje po­
sla, ta ga zanese va melin, da mu ga tamo speštaju ili obhaju
[sic], to će reć: da mu znemu onu želtu kožu o' zevna i osvini
(ovsini, repi)« (Žic 1901: 1 1), » špijec ni niš drugo nego žito
336 Usp. Čalbkov 1968., koji iz baltoslavenske epohe rekonstruira znače­
nje ' zaokrugljeni organ u tijelu čovjeka, životinje, ptice' .
337 Usp. Borys 1982b: 13-15.
185
prez one želte kožini, ka biva okolo zerna. Znimat tu korinu
ze zerna zove se po našu obhat [sic] žito ali delat špijec« (Žic
1902: 322, usp. AR IX 52).
Isti takav oblik zabilježio je P. Vitezović u svome rječniku:
» euannere - občiniti, obhati [sic]« (Matić 1955: 40). Ta potvr­
da može ukazivati daje glagol bio poznat u Senju (tj. u Vitezo­
vićevu materinjem čakavskom) na prijelomu 17. i 18. st.;
2.) u Dobrinju na otoku Krku zabilježen je oblik sa sugla­
sničkom skupinom fh : glagolska imenica ofhanje 'ljuštenje
ječma' (Jelenović 1973 : 187), u susjednim Čižićima oblikfkat
'ljuštiti (zrnje žita)', fkani 'ljuštenje' (Turčić 204), dakle sa
skupinom fk < ph;
3.) u Boljunu, gradiću u Istri, potvrđen je oblik sa sugla­
sničkom skupinom hp (pored hu): »ječmik se hpe (hue) va
muntare ali va stope. (. .. ) Kad se hpe drži se muntar med kole­
nami, nuotre se naspe moćenogaječmika, pak se tuče s topori­
šćen od pikuona. (. .. ) Za kuhat se hpe i šenica i turkinja« (Lov­
ljanov 1949: 128);
4.) oblik sa suglasničkom skupinom hu (hue, v. gore) zabilje­
žen je u Boljunu i u drugim krajevima Istre: pod Učkom
(»JeČmik... se mora prije smočiti, dočim se samopah sam hue
va stupce« , AR XIV 576 s.v. samopah), u Kastavštini (»stupiIii
za ješmik huat su na Rečini... Kad onako jeno dve ure stupići
tuču po ješmike, olupi se ž njega ona koža i oni brki. Onput
deju, daj' ješmik ohuan« , Jardas 1957: 163), usp. huanje 'lju­
štenje ječma i pšenice' u selu Kukuljani na rijeci Rječini (Ri­
barić 1953: 70). Nadalje, u Hrvatskome primorju potvrđen je
glagol o'!uat s inačicom ofat 'oljuštiti Gečam)' (Bakarac i Škr­
ljevo, RCI 126). U kontinentalnoj čakavštini (u selu Mihalje­
vići blizu Oštarija) zabilježen je glagol ofat 'ukloniti brke ili
pljevu s ječmenoga klasja (skinuti oštre dijelove ječmenoga
klasja)' uz izvedenu imenicu ofinje 'oštri dijelovi ječmenoga
klasja' (Perušić 1993: 81).
186
Dakle, glagol phati 'otucati, odjeljivati ljuske (od ječme­
nog, pšeničnog, kukuruznog zrnja)' potvrđen je i u dijelu sje­
vernočakavskih dijalekata (na Krku, Hrvatskom primorju i u
Istri) s različitim ostvarajem suglasničke skupine ph. Skupi­
na ph « *pbch-) sačuvala se u Vrbniku na otoku Krku, a u
prošlosti je zasigurno postojala i u Senju. Čuvanje nepromije­
njene skupine ph najvjerojatnije je olakšavalo postojanje gla­
gola s prefiksom 0- (ophati). Zasigurno je morfemska granica
u slogu opihati razlog tomu daje u svijesti govornika taj glagol
pripadao skupini glagola s predmetkom ob- (tako bi se mogao
objasniti oblik obhati u Žica i Vitezovića). U drugim čakav­
skim govorima imamo ili promjenuph > fh (Dobrinj) ili meta­
tezu ph >hp (Boljun) s daljnim razvojem hp > hu (Boljun,
Učka, Kastav, Bakarac i Šrkrljevo). 338 U Hrvatskome primor­
ju pojavljuje se i inačica s pojednostavljenom suglasničkom
skupinom ( h > n, također poznata u čakavskome govoru u
okolici Oštarija.
Čakavski oblik huati, ohuati nudi objašnjenje jednog neja­
snog pridjeva iz stare hrvatske književnosti, naime pridjeva
ohuan u Barakovićevu spjevu Vila Slouinka iz 17. st. :
»sve bilopernici izabrani na izbor
ohvani krvnici da staru caru dvor.«
T. Matić, koji je upozorio na taj pridjev, piše da »nije lako
pouzdano odrediti značenje pridjeva ohuan: svakako su krv­
nici, koji su imali satrti [sultanov] dvor, morali biti hrabri, od­
lični, pouzdani junaci« (Matić 1957: 51-52). Čini se da je taj
pridjev zapravo particip prefigiranoga glagola ohuati (usp.
338 Promjenapeh > ehp potvrđenaje isto tako u odgovarajućoj ukrajinskoj
dijalektnoj riječi: ehpaty < pehaty (v. Studia nad dijalektologiq ukrainskq a
polskq. Priredio. .. M. Karas, Krakow 1975., 139; J. O. Dzendzelvis'kyj, Lin­
hvistyčnyj atlas ukrai"ns'kyeh narodnyeh hovoriv Zakarpats 'koi" oblasti
Ukrai"ny (Leksyka), III., Užhorod 1993., karta 437.
187
sintagmu ohvanješmik 'otučeni, od ljuskaka očišćeni ječam'
iz kastavskoga govora). Važan je i glagolski pridjev neohvano
'priprosto, neuglađeno' u prijevodu djela Stope Hristove, što
gaje uredio F. Kurelac, 339 što svjedoči daje ohvan poprimio se­
kundarno, metaforičko značenje 'uglađen, otmjen' (koje se
razvilo iz konkretnoga ' otučen, obrađen' , kadje riječ o zrnju).
U Barakovića pridjev ohvan ima zasigurno daljnje izvedeno
značenje ' otmjen, vješt, izvješten, prepreden' i slično, u odno­
su na čovjeka. Dakle, ohvani krvnici najvjerojatnije su 'spret­
ni (izvješteni, prepredeni) ubojice (izvršitelji, krvnici)' . Bara­
kovićev primjer istovremeno na posredan način ukazuje daje
razmatrani glagol oh vati najvjerojatnije postojao u zadarskoj
čakavštini u 17. st., ili daje oblik sa sekundarnim hv- na ča­
kavskome terenu morao u prošlosti biti šire rasprostranjen.
Glagolski pridjev neohvano kod Kurelca mogao bi potvrđivati
postojanje glagola ohvati u Rijeci u i9. st., što je vrlo vjerojat­
no, budući da isti oblik ima suvremenu potvrdu u obližnjim
primorskim govorima.
Čakavski oblikphati ( > hpati, hvati) i odgovarajući oblici s
prefiksom 0-- pripadaju specijaliziranom leksiku na podru�ju
obrade zrna žitarica (obično ječma) u stupi ili u odgovaraJu­
ćem mlinskom pogonu. Jedino staročak. hvati (14. st.) ima po­
tvrđeno značenje 'gurati' . U tom značenju (te u značenju
'udarati') pojavljuje se čakavska inačica pahati, pahat 'šuti­
rati, udarati nogama', pahat se 'ritati se' (Bejska Tramunta­
na na otoku Cresu, Velčić 291), s vokalizacijom polusamogla­
snika u prvome slogu (u govorima s arukčijim ostvarajem po­
lusamoglasnika pehati, pahati) : pahati, pćihan 'udarati, gu­
rati' (Vodice u Istri, Ribarić 1940: 174),paati 'stossen, reiben '
(Žumberak, Skok 1911: 373),pehat '{erire, calce {erire ' (Cres,
Tentor 1909: 197, usp. Tentor 1950: 70), pehat 'kick ' (Orlec
339 Vince, Značaj Frana Kurelca kao jezikoslovca, RIJ I, 1968., 248.
188
na otoku Cresu, Houtzagers 1985: 318), pehati 'udarati no­
gom' (Ozalj, Težak 1981b: 393). Kao što vidimo, oblici s voka­
lizacijom korijenskog *-'b- poznati su na otoku CreJu, u Istri i
u kotinentalnim čakavsko-kajkavskim govorima (Zumberak,
Ozalj); tu se pojavljuje suženo značenje 'udarati (nogom), ri­
tati', koje je razvijeno iz općenitijega 'udarati'. U istim govo­
rima postoji i odgovarajući perfektivni oblik (s različitim
ostvarajima formanta *-nQ- u mjesnim govorima) pahnut
'udariti nogom' (otok Unije, Nikolić 2000: 154) : pahnit 'uda­
riti' (okolica Karlovca, Perušić 1986: 55, ipahnt, u istom zna­
čenju, Perušić RČ K 88), pehnut, pehne 'kick ' (Houtzagers n.
m.), puhnati 'udariti nogom' , prepuhnati 'probiti' (Težak n.
m.). Akademijin rječnik imapahnuti iz gradišćanske usmene
poezije: »ter bi me pahnul on s baticu«, »za ruku je vezla, z
hiže vanpahnula« , te u prenesenu značenju 'pojuriti, poletje­
ti Gurnuti)' (» na kona se lahnu, nogami razmahnu, ostroge
pritisnu, kako zmaj vanpahnu« ), J. Baraković. 340 Oblik pah­
nuti 'udariti; jurnuti' pojavljuje se i u čakavsko-kajkavskih
pisaca iz 17. st. (Vončina 1976: 5 19).
Odgovarajući glagol potvrđen je i u kajkavštini. U Akade­
mijinu rječniku naveden je podatak da se oblik pehati pojav­
ljuje u zagrebačkim i okolnim kajkavskim govorima, npr. »kaj
me pehaš?« 'što me bockaš, dražiš', usp. pehat 'bosti, podba­
dati, podmetati' (Samobor, Lang 1914: 309), pehati (Zlatar,
Sviben 143, bez navedena značenja), pehlati 'izazivati koga',
pehlnoti 'udarcem raniti; povrijediti' (Gola u Podravini, Veče­
naj & Lončarić 256), p�hati , p�ham 'dirati, doticati' , 'zabada­
ti se, petljati se u tabu teme' (Varaždin, Lipljin 610). Bilježe
ga i stari kajkavski rječnici: peham - trudo pugno, police etc.,
pugno acu, stimulo, {odico, genuino rodo, mordeo' ,peham no-
340 Prema Akademijinu rječniku riječ ima »postanje tamno«, v. ipak Skok
ER II 586.
189
gum - 'calcitro ' (Belostenec 344), pehati, -ham 'mit einem
Stock oder etwas spitzen staf3en, stechen, liistig sein ' (Kristija­
nović 36). Kajkavski oblik valja izvoditi iz prasl. *pbchati (kao
što sugerira AR n. m.), s vokalizacijom polusamoglasnika u
prvom slogu, usp. npr. čak-kajk. pahati i, v. dalje, slov. pehati.
Čakavski oblik phati ( > hpati, hvati) i kajk. pehati imaju
istovrijednice u većini slavenskih jezika, npr. slov. phati,
pham : pšem ipehati, -ham (sa -a -) 'gurati, poguravati, od­
guravati; udarati, gurkati' , bug. p'bcham 'ugurivati, nabija­
ti', polj. pchać 'gurati, upirući micati koga, što, upirući pomi­
cati što; umetati, nabijati, trpati' , ukr. pchaty ' gurati, pogu­
ravati; uguravati', rus. dijalpchat' 'gurati, poguravati, pomi­
cati'. To su kontinuanti prasl. *pbchati, *pbchajQ : *pbŠQ
'gurati, poguravati, pomicati'. 341 Inoslavenske istovrijednice
imaju i oblici pahnuti (pahnit, pahnati) , kajk. pehnIoti, usp.
npr. slov. pehniti (pahniti),pihnem 'gurnuti, bocnuti, udariti
čim oštrim, ubosti' , bug. p'bchna 'ugurati, utrpati', polj.
pchnqć 'premjestiti; zadati udarac, probosti' . Svi ti oblici
ukazuju zasigurno na već praslavenski perfektivni glagol
*pbchnQti.
U čakavskim kvarnerskim govorima potvrđen je iterativni
glagol pihati : pfXat 'nogom gurati, udarati' (Hamm & al.
1956: 172), pfhat 'udarati nogom, šutirati' (Unije, Nikolić
2000: 157), koji ima istovrijednice u drugim slavenskimjezici­
ma: bug. dijal. picham 'umetati, ulagati, uguravati' (BER V
268), češ. pichati 'bosti, badati, zabadati; šiti' , slovač. picha!'
'bosti; utiskivati, uguravati' , polj. "dijal. pichać 'bosti (no­
žem)' (od 16. st. sa sekundarnim -y-: pychać, npr. popychać
'gurajući što pomicati'), rus. picha!' 'poguravati, gurkati',
ukr. dijal. pychaty 'otucati proso; presti sukno' , bjelorus.
341 O dodirima toga glagola s indoeuropskima v. npr. Vasmer REW II
362-363.
190
pichac ' 'poguravati; umetati' , dijal. 'mlatiti žito'. To su kon­
tinuanti prasl. *pichati, pichajQ 'poguravati; tući, biti; bosti,
badati' , što je iterativ od prasl. *pbchati s duljenjem korijen­
skog samoglasnika b - i.342 Dakle, čak. pfhat na hrvatskom
prostoru možemo sagledati kao rijedak refleks prasl. *picha­
ti; uz taj je glagol bez sumnje deriviran kajkavski oblikpinati
'udariti nogom (ictum pedis alicu i dare)' (Prigorje), 343 iz sta­
rijega *pichnQti. Pa ipak, možda se u slučaju čak. pfhat radi o
ikavskome obliku drugog iterativa s korijenskim -e-, jer u
određenim čakavskim govorima postoji oblik s korijenskim
-e_: 344 pehati, pešeš (perf. pehnut) 'udariti' (Brabec 1966:
115),pj€hat, pješe 'stof3en ' (Gradišće, Koschat 1978: 243, usp.
Newelkowsky 1978: 332), ple:hat 'stof3en, schupfen ' (Palko­
vits 138), pehati, pešem, u istom značenju (GradR 437). Gla­
gol pehati 'udarati nogama, ritati se' (uz sinonim ritati) po­
tvrđenje još u 16. st. u šibenskoj čakavštini (kod Vrančića s.v.
calcitrare).345 Isti taj glagol nalazimo u Voltićevu i u Stulićevu
rječniku: pehati, peham 'stuzziare, stimolare; stechen, anrei­
ze (Voltić) ,pehati, peham pulsare ' (Stulić, »S oznakom, da se
'
nalazi u glag[oljskom] brevijaru« , AR IX 758). Te oblike valja
povezivati s rus.pecha!' 'pomicati, odmicati što silom, odguri­
vati od sebe', ukr. dijal. pichaty, pichaty 'otucati proso u stu­
pi; valjati sukno', češ. pechovati 'nabijati, naguravati' (npr.
zemlju, glinu) ' ; uguravati što na silu; napuniti što guranjem "
koji omogućuju rekonstrukciju praoblika *pechati, što je po-
342 Usp. Vasmer REW II 362-363, Vaillant GC III 206, BER V 268.
343 V. Rožić, n. d., 73.
344 To su oblici koji se pojavljuju u govorima u kojima nema razvoja starih
polusamoglasnika u e, dakle različiti od oblika pehat (na otoku Cresu) te od
kajk. pehati « *pbchati).
345 Usp. još i primjer »a drugi (konj) ne pristapešući njega, dokle ga u riku
izvrže« iz jednog drugog Vrančićeva teksta (AR IX 758).
191
seban iterativ od prasl. *pbchati,346 s alterniranim e iz b 2.) plen349 f.: plan [vjerojatno plen] 'fascia ' (Istra, Nemanić
osnovnog glagola.347
plena 'povoj, pelena' .348 Skok u svom etimološkom rječniku
pod rječju pelena piše: »Formant -ena izmjenjuje se sa -na.
Zbog toga riječ dolazi i s likvidnom metatezom: starocrkveno­
slav. plena pored pelena, bug. pelena, ukr. i rus. pelena, češ.
plena« (Skok ER II 632). Ne napominje, dakle, o postojanju
imenice koja odgovara starocrkvenosI. plena, češ. plena na hr­
vatskome jezičnome prostoru, iako je odgovarajući leksem do­
bro potvrđen u čakavskom i u kajkavskom narječju.
U čakavskim dijalektima zabilježeno je nekoliko morfo­
loških (i naglasnih) oblika razmatranoga leksema:
1.) plena f. : plena, ak. plenu [tj. plena, ak. plena] '{ascia ' i
plima, gen. plime [vjerojatno plena, plene], u istom značenju
(Istra, Nemanić 1884: 532, 527),plena 'pelena' i, u posebnom
značenju, 'u rogate stoke ukrasna ploha ispod vrata' (Pićan u
Istri, Ružić 84) JJ N�na 'pel�na' (Pag, Kustić 295),plen(a) 'pe­
lena' (Bakar i Skrljevo, RCI 143), plena, nom. pl. pleni (Gri­
žnjane blizu Crikvenice, AR X 51),plena 'pelena' (Rab, Kušar
1894: 4),plena 'pelena' (Vrbnik, Žic 1901 : 35; ovdje još i u po­
sebnom značenju 'viseći volovski podbradak, plahtica volu
pod vratom' (Žic 1900: 73), plena 'pelena' (Vrgada, Jurišić
155),plena, u istom značenju (Sali na Dugom otoku, Piasevoli
252), pliene f. pl. 'pelene' (otok Rivanj, Radulić 223), plena
'pelena' (Kukljica na otoku Ugljanu, Maričić 214), plena 'pe­
lena' (Parčić 507) i pline pl. 'pelen�' (Istra, Bošković-Stulli
1959: 281);
346 Usp. S�dzik 1987: 341.
347 Usp. *--berati (npr. donjoluž. huberas, zaberaS, gornjoluž. wuberać, slo­
vač. uberat' : ubierat) pored *birati; oba su iterativnim oblicima od prasl.
*bbrati 'uzimati'.
348 Borys & Vlajić--Popović 1987: 101--105.
192
1884: 568),plien,plien'i f. 'diaper' (Orbanići u Istri, Kalsbeek
521), plen, pl. plene/pleni 'pelenica' (Novi, Belić 1909: 230,
231), plen, gen. plen'i (Crikvenica i Bakarac, AR n. m.), pleni
pl. 'pelene' (Crikvenica, Ivančić-Dusper 80),plen, -i 'pelena'
(Čižići na otoku Krku, Turčić 213), plen, pl. pleni 'napkin '
(Cres, Houtzagers 1985: 326), pleni pIt. 'Windel ' (Cres, Rab,
Novi, Bakar, Tentor 1950: 81), plen f. 'pelena' (Bejska Tra­
muntana na otoku Cresu, Velčić 313), pren, pl. pliene 'pele­
ne' (Susak, Hamm & al. 1956 : 172);
3 . ) pleno (sa sekundarnim prijelazom u imenice srednjega
roda): pleno [ = pleno], pl. plana [= plena] 'fascia ' (Istra, Ne­
manić 1884 : 5 10).
U Labinu u Istri postoji oblik pijluni pl. 'pelene' (Milevoj
166), što je zasigurno lokalnim ostvarajem oblika *pijani s ra­
zvojem *e > 'a350 i tom govoru svojstvenom daljnjem fakulta­
tivnom razvoju a.351
Dobro je potvrđen deminutiv sa sufiksom -ica u Hrvat­
skome primorju, na Dugom otoku i u Gradišću: plen'ica 'pele­
nica' (Bakar i Škrljevo, RČ I 143),plenica [tj. plen'ica] 'fascia '
(Rijeka, Strohal 1895: 137), plenica, plenica [tj. plenica, ple­
n'ica] , u istom značenju (Istra, Nemanić 1884 : 537, 546), iple­
nica 'mala pelena' (Sali, Piasevoli 252), plen'ica 'Windel '
(Gradišće, Koschat 1978: 246). U Istri je potvrđena inačica
349 Oblik sa sekundarnim prijelazom u deklinaciju imenica ženskog roda
na suglasnik, što nije rijetkost u čakavskim dijalektima, usp. npr. strani
strana, stril/strUa, sten/stena (Belić 1909: 231).
350 Usp. M. Malecki, Još o razvoju e > a u srpsko--hrvatskomjeziku, JF, XI,
1931., 217--219.
351 Usp. zapise iz labinskoga govora s u na mjestu etimološkoga a, npr.
prusac 'prasac', gusit 'gasit', jupno 'vapno' , mucak 'mačak' (Milevoj
[143]). Maleckije u tome govoru vidio tendenciju a prema diftongizaciji i la­
bijalizaciji, te je ostvaraj a bilježio kao d, ua, oa, Oc}.
193
plenka (AR X 51, iz narodne pjesme), prvotni deminutiv sa su­
fiksom -ka.
Navedeni podatci ukazuju da je imenica plena (Plena) >
plen, dem. plenica, plenka poznata na velikom dijelu čakav­
skogprostora, budući da se pojavljuje na otoku Vrgadi, na Du­
gom otoku, u Istri, na Kvarnerskom arhipelagu i u Hrvat­
skome primorju, te u iseljeničkim gradišćanskim govorima
(tzv. Poljanci).
Povijesne čakavske potvrde ukazuju da suplena i leksikali-
zirani deminutiv sa sufiksom -ica oblici poznati još od 16. st.:
plena u protestantskim tekstovima (v. Fancev 1916: 74, usp.
AR n. m.), dem. plenica, plenice 'sviti' (Fancev n. m., usp. pri­
mjer A. Dalmatina u AR n. m.), iplenica, ujednom čakavskom
tekstu iz 1 702. (AR n. m.); ikavski oblikplinice pl. 'pelenice'
potvrđen je u istarskom prijevodu Vsih prorokov stumačenje
hrvatsko (AR n. m.) iz 16. st.
Kao što vidimo, u povijesnim izvorima i u čakavskim dije­
lektima pojavljuje se gotovo isključivo ekavski oblik leksema,
pa i tamo gdje bismo očekivali oblike s -i-o Ikavski su oblici
(pline, plinice) slabo potvrđeni, kako u spomeničkim tekstovi­
ma iz 16. st., tako i u suvremenim narodnim pripovijestima.
Prvotni deminutiv plenica (obično plt. plenice) bio je po­
znat i u davnoj kajkavštini, kao što na to ukazuju potvrde kaj­
kavskih leksikografa: plenica '{ascia ' (Jambrešić), plenicze
'{asciae, fasciolae " in volum ina, calabricae, panni, panniculi '
(Belostenec 359), plenicze 'fasciae ' .(Habdelić). Riječ je bila
relativno česta u staroj kajkavskoj pismenosti. U građi za
rječnik kajkavskoga književnog jezika (RKajk) pojavljuje se
preko trideset potvrda imenice plenice plt. 'pelenice " a naj­
starija potječe iz 16. st. (»da porodi sina i vplenice zavi nega« ,
Postila A. Vramca, 1586); nadalje, u građi je zabilježen deri­
vat od te riječi, dem. pleničice (najstarijaje potvrda u Habdeli­
ćevu tekstu iz 17. st., dok on u svom rječniku navodiplenichic-
194
ze '{asciolae ') . 352 Osnovni oblikplena nije zabilježen u kajkav­
skim tekstovima i rječnicima.
Manje je jasna situacija sa zastupljenošću imenice plena
'pelena' u štokavskome narječju. Potraga za tom riječi i njezi­
nim derivatima u štokavskim dijalektnim rječnicima nije dala
rezultata. (usp. ipak pridjeve pleni v, plenav koji ukazuju na
drugo, posebno značenje te riječi; o njima V. dalje). Potvrde
razmatranoga leksema iz pera štokavskih leksikografa ne
svjedoče nužno i o njegovu pojavljivanju na štokavskom tere­
nu (na kojemje karakteristična srodna imenicapelena). Oblik
plena, s uputnicom napelena, ušlaje u Popovićev srpsko-nje­
mački rječnik iz 19. st., a prema Akademijinu rječniku u po­
povićev je rječnik najvjerojatnije preuzeta iz čakavštine (AR
n. m.). Oblik plenice, s uputnicom na pelenice, zabilježio je J.
Stulić, koji ju je mogao preuzeti iz starih kajkavskih rječnika
(npr. iz Belostenčeva rječnika, iz kojeg je nerijetko crpio gra­
đu; AR n. m.). Na razmišljanje ipak navode daljnje potvrde u
posebnom anatomskom značenju 'mesenterium ' (tj. 'dio po­
trbušnice koji se naslanja na hrptenu stijenku trbušne šuplji­
ne, te tako obavija i štiti unutrašnje organe, opornjak'). U
Šulekovu rječniku znanstvenoga nazivlja nalazimo primjer
» Plena, Plenica zool. (pelenica, košuljica), lat. amentum,
[njem.] Netz« (Šulek 786); Akademijin 1ječnik ima potvrdu
plena 'das grosse Netz, mesenterium« iz Sulekova njemačko­
hrvatskoga rječnika. Moguće je daje Šulek preuzeo slovensku
riječ, zajedno sa značenjem, usp. slov. plenica (pod želodcem)
'mezenterij' . Jasna Vlajić-Popović istražila je odgovarajuću
građu RSAN (u Institutu za srpski jezik u Beogradu) i ustvr­
dila da taj anatomski termin ima i druge potvrde, koje su uz to
starije od onih iz Šulekovih rječnika. Rezultati tog istraživa­
nja objavljeni su u našem zajedničkom članku (v. Borys & Vla­
jić-Popović 1987: 102). Najstarija potvrda u toj kartoteci po­
tječe iz 1851.: »onda Ljubičić pođe u sobu, i tu udarila muje na
352 Prema informacijama koje sam dobio ljubaznošću A. Šojata.
195
veliko kerv, i iz rane izvali mu se plena353 koliko zajedno jaje
kokošinje ... oni suplenu, koja se izrenula bila i želuca derži se,
u terbuh ugnali i ranu sljubili sašivšije na dva mista« .354 Osim
toga, u kartoteci RSAN potvrde su iz hrvatske medicinske li­
terature iz 19. st.: »plena f. - das Netz, omentum, plenica na
jetrih - omentum minus seu hepato-gastricum« ,355 a » u
prednjem delu trbušne duplje... spušta se slobodno na niže
neka providna opna - maramica (krpa, pelena, plena, peškir,
šudarić)« .356 Dakle, anatomski termin plena 'opornjak, me­
zenterij , (možda 'potrbušnica ') u medicinskoj je terminologi­
ji 19. st. bez sumnje postojao. Pa ipak nema načina na koji bi­
smo utvrdili štokavsko podrijetlo te riječi uz njezino posebno
značenje. Ne možemo isključiti ni to da druge potvrde tog ter­
mina imaju izvor u citiranome Kuzmanićevu tekstu (kao što
na to ukazuje M. Jovanović-Batut u rječniku medicinske ter­
minologije). Ostaje ipak otvoreno pitanje odakle je riječ preu­
zeo A. Kuzmanić. Moguće je da mu je izraz bio poznat iz raz­
govornogajezika, alije jednako moguće da se u njemu krije ča­
kavska riječplena 'pelena' , ovdje u posebnome, pomaknutom
anatomskom značenju organa koji sliči krpi, peleni.
Dakle, imenicaplena potvrđena je u dijelu čakavskoga nar­
ječja, od 16. st. naovamo, te u posebnome značenju u štokav-
353 U bilješci je objašnjeno da plena tumači tal. grande omento (usp. tal.
omento - 'trbušna, crijevna maramica, opna').
354 Primjer potječe iz prijevoda pravne knjige s talijanskoga, koju je dao ti­
skati A. Kuzmanić li listu Pravdonoša (Zadar 185 1) .
355 L Dežman, Rečnik lečničkog nazivlja; Zagreb 1868., 1 15. Na nje­
mačko-hrvatskoj strani toga rječnika, s.v. Netz -plena, plenica, pelenka,
košuljica, opornjak, mrižica.
356 M. Jovanović-Batut, Knjiga o zdravlju, Beograd 1896., 26. Jedino tu
potvrdu imeniceplena u anatomskom značenju ' maramica' navodi RMS N
464 (koji se poziva na Akademijin rječnik, upućujući tu imenicu kao dijalek­
tizam na pelena) Usp. još i natuknicuplena u: M. Jovanović-Batut, Građa
.
za medicinsku terminologiju, Novi Sad 1886., 96, gdje se kao izvor navodi
A. Kuzmanić.
1 96
skoj anatomskoj (medicinskoj) terminologiji iz 19. st. U
prošlosti je vjerojatno postojala u kajkavskome narječju, bu­
dući da se u staroj kajkavskoj književnosti i leksikografiji po­
javljuje izvedena imenica plenica (plenice plt.).
Točne istovrijednice razmatranoga leksema poznate su u
većini slavenskih jezika: slov. plena 'ljuska' ,plenica 'pelena',
plenica (pod želodcem) 'opornjak, mezenterij', mak. dijal.
plana 'pelenica' ,357 bug dija!. plena, plena, pljana 'pelena'
(BER V 334), češ. plena, plena, plina 'marama, pelena; opna,
kožica' , slovač.plena 'pelena; opna', rus.plena,plenka 'opna;
skorup', ukr. pUnka 'opna, kožica', dijal. pl'ina, pllnka 'opna,
npr. na mesu' , 358 bjelorus. dijal. plenka ' opna; moždana ovoj­
nica; vrhnje, pjena na mlijeku', 'tanki sloj nakupina na vodi'
(SPZB IV 7).
Te su riječi kontinuanti prasl. *plena 'ono što pokriva, oba­
vija; kožica, ovojnica; pelena'. Čakavski oblikplena 'pelena' i
kajk. plenica, u istom značenju potvrđuju jedno od konkret­
nih značenja leksema, koje postoji na južnoslavenskom te na
češkom i slovačkom prostoru. Anatomsko značenje 'mezente­
rij ' nastalo je kao rezultat specijalizacije značenja 'opna' (ili
neposredno iz značenja 'pelena'), možda kao semantička ino­
vacija slovenskoga jezika i, moguće je, štokavskoga narječja.
Iznesena slavenska građa dovodi u pitanje Skokovu pret­
postavku daje prvotno postojao praoblik *pelna: zapadnosla­
venske oblike može se izvoditi jedino iz *plena.359 Tu rekon­
strukciju podupiru baltičke istovrijednice, npr. lit. plene 'tan-
357 M. Mal:ecki, Dwie gwary macedonskie (Suche i Wysoka w Solunskiem),
II: Sl:ownik, Krakow 1934., 84.
358 J. O. Dzendzelvis'kyj, Linhvistyčnyj atlas ukrafns 'kych narodnych ho­
voriv Zakarpats 'kof oblasti Ukrafny (Leksyka), Užhorod 1993., karta 332.
359 Praoblik *pel-nii posljednji preuzima bugarski etimološki rječnik
(BER V 334), pri čemu proturječni istočnoslavenski podatci pri takvoj re­
konstrukciji nisu navedeni uz slavenske istovrijednice bugarskoj riječi.
197
 ka kožica, ovojnica, npr. na jajetu, mlijeku, oku; rožnica' . 360
Dakle, razmatrani leksem nije nastao na način kako to tu­
mači Skok. Praslavenski oblik *pelena i pras!. *plena dva su
srodna i nezavisna praslavenska derivata oslonjena na pie.
*pela-/*ple- 'verdecken, verhullen; Haut, Fell; Tuch,
Kleid '.361
Za povijest naše riječi, uz 'ograde o njezinoj zastupljenosti u
štokavskome narječju, važni su relikti još jednog drugog, po­
sebnog i samo naizgled posebnog značenja u hrvatskom te u
srpskom dijalektnom leksičkom sloju. U štokavskim dijalek­
tima potvrđeni su izvedeni pridjevipleniv 'loše iskovan, npr.
nož od loše spojena željeza (zlo kovan, npr. nož, kojemu se
gvožđe nije dobro sljubilo)' (Lika, AR X 51), plenav 'loše spo­
jeno, šupljikavo željezo' : »plenavo kaže se za loše zavareno
gvožde. Plenav je šupljikav var« (Bučum i Beli potok u is­
točnoj Srbiji);362 oblikom sličan pridjev zabilježen je u kajkav­
skom rječniku iz 19. st.: plenjiv ' krnjav, okrnjen (schartig)'
(Kristijanović 38; u izvorniku tiskarski pogrešnoplenyin, s -n
umjesto -v). Ti su dijalektni, narječno udaljeni štokavski i
kajkavski pridjevski oblici bez sumnje u svezi sa sličnim pri­
djevima u slavenskim jezicima, npr. slov. pleni-v, plenjav, ple­
nast, plenjast ' ljuskav, ljuštičav' (PIet n 56), bug. dija!. plenav
'napuknut, rupičast' , plina{ ' loše spojen, nemarno zavaren' ,
plenjavo 'mjesto na kojem željezo nije dobro spojeno, na moti­
ki, kosi, oštrici' (BER V 334), ukr. plinystyj ' lupljiv, lomljiv,
krhak' (Žel II 659), rus. dija!. plenastoe železo 'porozno, ljušti­
čavo željezo', plenistyj kamen 'lupljivi kamen' (Dal nl 311 ) ,
plen(styj chleb 'mekani kruh' (SRNG XXVII 1 10); na vezu
štok. pleniv i slov. pleniv, plenast većje upozoreno u Akademi­
jinu rječniku (n. m).
360 V. Vasmer REW II 369, Machek ES2 458.
361 Pokorny 803-804.
362 N, Bogdanović, Govori Bačuma i Belog potoka, SDZ XXV, 1979., 159,
198
Koliko namje poznato, navedeni su primjeri derivati od ne­
potvrđene imenice na hrvatskome te na srpskome prostoru,
ali ipak poznate većini slavenskih jezika: slov. plena (iplenj� )
'pukotina, otkrhnuće, poderina (npr. na željezu!; ta��a �IOČI­
ca ploča' staklena posudica; sloj slame, opeke Ih, crIJeplJa na
kr�vu k;ov od crijeplja', pIen m. 'otkrhnuće, oštećenje, npr.
na oštrici noža, sjekire' (PIet n 56), bug. dija!. plen:a (plina,
pIjana) 'žilica, napuklina na čeliku, željezu ili od tih metala
.
izrađenim predmetima; nemarno varen, nemarno Iskovan
komad željeza, loše zavareno mjesto između dva k�mada že­
ljeza, loš var; oštećenJ a na že�jezu kod kovan� � oštrice; napu­
klina na drvetu, daSCI; pukotma na kamenu Ih metalu , (BER
n. m.) ' rus. plena 'defekt površine metala ili metalnog pred­
meta obično u obliku krhotine, pukotine, poderine' , plenka
'opn�, ovojnica ' ; ukr. plina ' kus, krh�tina; ras�ije�ljen� II!je­
sto na kovanu željezu' , plinka 'pukotma; tanki slOJ, ovoJmca,
opna' (ŽeI n 659), bjelorus. plinka 'tanka pukotina, rasjelina,
poderina na metalu', češ. plena 'oštećenje na željezu', pIen.
'otkrhnuto mjesto na sjekiri', slovač. plena 'otkrhnuće; slOJ
hrđe na željezu' .
Ta nam građa omogućuje rekonstrukciju imenice *plena
(na prvotno e ukazuje i u ukr. plina, plink?) sa z�a�el!-jem
.
'tanka pločica, tanki sloj (metala), ljuska kOJa se odJelJuJ � od
metala od kamena' 363 i s nesumnjivo drugotnim značenjem
'napuklina, oštećenje koje nastaje odvajanjem, o�pad�jem
tankih slojeva, pločica, komadića metala'. Vasmer Je zaSIgur­
no u pravu kada tvrdi da navedeni oblici (kod njega plena 1 )
imaju isto podrijetlo kao iplena 2 < pras!. *plena 'ono što po­
kriva, ovija; kožica, ovojnica; pelena'. 364 Sva slavenska građa
��
363 Usp. navode u rječnicima: " kadar se želazo alijeklo v ten i platniči�
cah ali kožicah lupi, vela, da ima plene« , (Piet, II 56), " ot svarkz z perekovkz
pri nedovol 'noj prokaike, v železe zavoditsja plena,proslojka, i ono stanovit­
sja chrupkim« (Dal III 311),
364 Vasmer REW II 369 (s,v,plona 1), uz navedene srodne baltičke oblike;
BER V 334-335 upućujejedino na vezu s latv.plćiva 'plitka pukotina na me-
199
govori u prilog pretpostavci da se značenje 'tanki sloj (meta­
la), tanka pločica, ljuska (posebno na metalu)' razvilo iz dav­
nijega 'kožica, ovojnica' . Do takve je značenjske specijalizaci­
je moralo doći dosta rano, najvjerojatnije još u praslavenskoj
epohi zajednice slavenskihjezika, o čemu svjedoči rasprostra­
njenost posebnoga inovacijskog značenja na slavenskome
prostoru. Ta je praslavenska semantička inovacija zasigurno
u svezi s formiranjem slavenskoga leksika na polju obrade
metala. Na hrvatskome prostoru nije sačuvana imenica u tom
specifičnom značenju, pa ipak je u prošlosti morao postojati
kontinuant prasl. *plena 'tanki sloj (metala), tanka pločica,
ljuska (posebno na metalu)' ,365 budući da se u dijalektnom
štokavskom i kajkavskom leksičkom sloju pojavljuju pridjevi,
izvedeni od takve imenice (plen(j)iv, plenav 'loše kovan, loše
spojen, otkrhnut, porozan, o željezu').
Predstavljena suvremena i povijesna građa pokazuje da su
na hrvatskome prostoru sačuvani kontinuanti prasl. *plena,
pri čemu neposredno jedan od kontinuanta te riječi, odnosno
njezini derivati, potvrđuje tri stara značenja:
1.) 'pelena', u čakavskome i u davnom kajkavskome;
2.) 'opornjak (mezenterij) ', u štokavskoj anatomskoj termi­
nologiji;
talu, plene 'nagoreno mjesto na metalu'. Drukčije objašnjenje donosi Ma­
chek ES2 458 (s.v. plena 1), koji povezuje češ. plena 'oštećenje na željezu',
pien 'otkrhnuto mjesto na sjekiri' itd. s rus. pien ' u značenju, kako navodi
'zrnko polela (totiž v ulitem kovu) ' (nepronađeno značenje u ruskim rječni-
cima); u Daljevu rječniku s. v. plena navedeno je značenje 'prah, pepeo; što
natrulo, izgorjelo, istruljelo' i dalje iz grč. (J1[A17b6r; 'pepeo'. Etimološka ver­
zija koju predlaže Machek nije uvjerljiva jer je značenje ' oštećenje metala'
itd. bez sumnje povezano sa značenjem 'tanka pločica, tanki sloj, ljuska'
(što pokazuju i citati iz prethodne bilješke), a postoji i više vjerojatna etimo­
logija rus.pien ' (usp. prilog o štok.plena 'istruIjelo mjesto na drvetu, kojeje
etimološki povezano s rus. pien', v. Borys &Vlajić-Popović 1987 : 105-106).
365 Kajkavski oblikplenjiv ukazuje daje u tom narječju vjerojatno postoja­
la inačica *plenja, koja je odgovarala slov. plenja.
200
3.) 'tanki sloj (metala), tanka pločica, ljuska, npr. na metalu',
kod izvedenih pridjeva u štokavskim dijalektima i u davnome
kajkavskom narječju.
Ovdje valja spomenuti još jednu dopunu Skokova rječničko­
ga članka pelena, uz ispravak Skok piše da » formant -ena,
-enb varira u lit. sa -tt a pleve = rus. pleva ' kožica' « (Skok ER
II 632). Odatle proizlazi da na hrvatskome odnosno srpskome
prostoru nema kontinuanata prasl. *pleva 'kožica, ovojnica ' .
Autoru etimološkoga rječnika očito nisu bile poznate potvrde
imenice pleva 'paipebra ' u Habde1ićevu i Belostenčevu rječni­
ku, a nije mogao poznavati imenicuplivica 'trepavica' u ozalj­
skome čakavsko-kajkavskom govoru (Težak 1981b: 388) . 366
poleno 'komad drveta, cjepanica' . Riječje poznata iz creskih,
krčkih, rapskih, primorskih i dugootočkih te iz nekih čakav­
sko-kajkavskih govora. U Akademijinu rječniku navodi se po­
tvrda imenice s otoka Cresa (Bortulin 1898: 270; AR X 638).
Daljnje primjere nalazimo u drugim izvorima: poleno 'komad
drveta' (Cres, Tentor 1908: 198, usp. poleno 'cjepanica',
'Holz ', Tentor 1950: 82), poleno piece of wood, beam, bar '
(Houtzagers 1985: 329), poleno 'oblica, podeblja okljaštrena
grana' (Bejska Tramuntana na otoku Cresu,Velčić 326), po­
leno 'cjepanica, oveći komad drveta' (otok Unije, Nikolić
2000: 159), poleno 'komad drveta odrezan od cjepanice i pri­
pravljen za loženje u štednjaku' (Pag, Kustić 302), uz primjer
» u naše susedi voz derv gori na komini, a u nas ni poleno ne
će« (Vrbnik na otoku Krku, Žic 1901 : 163 ), poleno (Rab, Ku­
šar 1894 : 3, 30, 45; Novi, Belić 1909 : 185),poleno 'veliki ko­
mad drveta, okresana grana' (Sali na Dugom otoku, Piasevoli
261), polen m. 'trupac, panj' (otok Rivanj, Radulić 230), te iz
čakavsko-kajkavskih govora: pleno ' luč od hrastova ili bagre-
366 Borys 1989: 18.
201
mova drveta' (Perušić 1986: 56; Perušić RČK 98), poleno,
polenu, poljeno, paljenu 'trupac od kojeg se tešu luči' (okolica
Karlovca, Težak 1979: 49 i Težak 1981a: 192; Finka & Šojat
1973: 142),paleno, u istom značenju (Žumberak, ---<1,- analogi­
jom prema paliti, Skok ER II 699). Najstarija je potvrda iz
istarske čakavštine (16. st.): » suhi jesu kako poleno« (AR, iz
teksta Vsih prorokov stumačenje hrvatsko). Dakle, zabilježeni
su jedino ekavski oblici, u ikavskim govorima također.
Riječ se pojavljuje i na kajkavskom terenu: poleno 'drvo što
se od njega tešu lučke, tešnjak' (Kupinac, AR). Zabilježenaje i
na štokavskom terenu: Vuk Karadžić je zabilježio crnogorski
oblik poljeno 'podebela cjepanica ili valjak luča' , ein Scheit,
Kien, taeda ' (AR); oblikpoljeno u Stulićevu rječniku nije izvo­
ran, a sam gaje autor označio kao posuđenicu iz ruskoga jezi­
ka. Na pojavljivanje riječi u starosrpskome jeziku ukazuju
možebitno potvrde oblikapoleno 'komad drveta' u crkveno­
slavenskim spomenicima srpske redakcije iz 13. i 16. st. (Mi­
klošić Lex 617).
Svoj stvena dijelu sjevernih čakavskih dijalekata i miješa­
nim čakavsko-kajkavskim govorima, s potvrdama u kajkav­
skome i u štokavskome narječju, riječ ima istovrijednice u
većini slavenskih jezika, koje označuju 'komad okresana,
okaštrena drveta za ogrjev', npr. slov. poleno, bug. dijal.
poljana (Gerov), mak. poleno, češ poleno , slovač. poleno, rus.
.
poleno. 36 7 Sve su to kontinuanti prasl. *poleno 'komad drveta,
namijenjen za ogrjev', što je derivat sa sufiksom --eno od
367 Vidi K. Herej-Szymanska, Polano w historii i dialektachj�zyka polski­
ego na tle og6lnoslowiwiskim, JP LIII, 1973., 353-355: ukazuje da »polano
'komad drveta za ogrjev' postoji u svim slavenskim jezicima s izuzetkom le­
hitske i lužičke skupine jezika. U poljski književni jezik riječ je ušla kao po­
suđenica preko djela pograničnih pisaca« .
202
prasl. *polti ' (ras)cijepati, (ras)sijecati' ;368 jedna druga etimo­
logija derivatom prasl. *poleti drži 'plamtjeti, gorjeti' .369
srbati, srebati 'srkati'. 370 U dijelu čakavskih i kajkavskih di­
jalekata umjesto (ili pored) općehrvatskoga glagola srkati po­
javljuje se prasrodni i sinonimni glagol srebati (snbati), uk­
ratko razmotren u Skokovu rječniku (Skok ER III 321). S ča­
kavskog terena znamo sljedeće potvrde: srebati (Vodice u
Istri, Ribarić 1940: 193; Rijeka, AR XVI 247), srebat, srebjen
'srkati', posrebat 'posrkati' (Rukavac u Istri, Mohorovičić
262), srebat, sreba 'lap, sip noisly, slurp ' (Orbanići u Istri,
Kalsbeek 550), srebat 'srkati' (Crikvenica, Ivančić-Dusper
95), srebat, srebje (Kvarnerski arhipelag, Tentor 1950: 85;
Cres, Lošinj, Unije, Punat, Podvežica; Beli na Cresu, Bortulin
1949: 106), srebat, sreban 'srkati, jesti jelo koje se jede srka­
njem, a koje se sastoji od tekućine (mlijeko, surutka ili juha),
te palente ili udrobljenog kruha' (Bejska Tramuntana na
Cresu, Velčić 434), srebat 'srkati, piti uz glasno srkanje' (otok
Unije, Nikolić 2000: 169), sribat, sribje (Dobrinj na Krku, Zaj­
ceva 1961: 81), sr!bat 'srkati' (Čižići na otoku Krku, Turčić
231), te u Hrvatskome primorju i u Lici (AR n. m., prema F.
Kurelcu). Glagol je zabilježen i u kajkavskim govorima: u
Bednji sreboti 'srkati' (Jedvaj 1956: 318), u Čabru snejbat,
�an 'srkati Guhu)' (Malnar 248), i u Samoboru srebati se
'pucati (o kruhu u peći)' (AR n. m.).
Čakavski i kajkavski oblik srebati (sribati) kontinuant je
staroga glagola *serbati 'piti, jesti što rijetko, izvlačiti tekući­
nu ustima, hleptati' , kojije dobro potvrđen i u drugim slaven­
skim jezicima, npr. slov. srebati, češ. strebati, slovač. streba!',
polj. dijal. strzebać, gornjoluž. srebać, starorus. serebati. U sla-
368 Vidi npr. Slawski 1974: 129, usp. Skok ER II 699.
369 Vidi Vasmer REW II 392.
370 Borys 1982b: 17-18.
203
 venskim jezicima postoji i alternanta *sfbati (s[bati), usp.
npr. slov. srbati, starocrkvenosl. sT"bbati, bug. s'brbam, polj. si­
orbać, sarbać, rus. serbat', ukr. serbatj. Dubleta s *f (*[) po­
javljuje se i u čakavštini. U Akademijinu rječniku naveden je
glagol serbat, serbje 'srkati' iz Vrbnika na Krku, koji potječe
iz starijeg oblika *s[bati, s tipičnim za vrbnički govor razvo­
jem [ > er. Jedini primjer iz Akademijina rječnika valja pot­
krijepiti drugim navodima iz toga govora: » mliko se navodi i
zakuha, ontrat malo po malo naliva na kašu i serbje. Suroti
[' surutka'] se skuha i rabi, koti i mliko. Je'no i drugoje serba­
ni, serbat. Vino se poliva po kaši, koti i mliko, pek serbje. « (Žic
1901: 23), »more se i serbat z mlikon« (n. d. 24). Kao što vidi­
mo, u prvome je navodu osim glagola potvrđena i glagolska
imenica serbani « *s[banje). U Akademijinu rječniku nave­
den je još jedan derivat, nomen agentis serbalo: »serbalo je čo­
vik, ki kada govori, poteže duh va se, k'o ti da serbje« (AR n.
m.).
Oblikom jednaka čak. serbat riječ se pojavljuje u timočko­
Il}e i prizrenskome govoru u istočnoj Srbiji: sfbam ' srkati'
(Zivković 148, Dinić 1988: 268).
Čakavski i kajkavski oblik srebati (sribati), te samo u vrb­
ničkome govoru zabilježeni čakavski i štokavski oblik srbati,
relikti su dvaju praslavenskih glagola *serbati i *sfbati (*S[­
bati), u drugom slučaju onomatopejskoga podrijetla, a koji
imaju istovrijednice u drugim indoeuropskimjezicima.371 Kao
što se pokazalo, u sjevernoj čakavštini morali su postojati
kontinuanti obaju praslavenskih, srodnih glagola, što je situ­
acija koja isto tako postoji i u dru�m slavenskim jezicima,
usp. slov. srebati : srbati, polj. siorbać, sarbać : dijal. strzebać.
tinja ' sjena' . Riječ nam je poznata iz susačkoga govora: tyna
'sjena', gdje primjer »ma siyfIro mora by'! kiyt zat mene, ka-je
sprid mene tJma« ukazuje na značenje ' sjena koju baca čovjek
371 Usp. Vasmer REW II 612, Machek ES2 585.
204
ili stvar' (Hamm & al. 1956: 180), a osim toga zabilježenaje i u
obliku tinja 'sjena' na otoku Ugljanu (Kukljica, Maričić 311),
i u gradu Pagu (Kustić 384, gdje se navode i značenja 'odsjev
svjetla' , prenes. 'mršava, bolesna osoba'), te u istom znače­
nju i obliku u prijevodu Psalama Luke Bračanina iz 1598.
(tina od smrti lat. umbra mortis, AR XVIII 372), usp. i inači­
=
cu (s nejasnim c-) tInja 'sjena' (Sali na Dugom otoku, Piase­
voli 51), koja ipak može nastavljati i sinonimno prasl. *senb,
hrv. sjena. Istovrijednica čak. tinja (tina) je kajk. tenja 'sje­
na', potvrđena u starim rječnicima: tenja 'umbra ' (Habdelić),
umbra - szoncza, szjenna, hlad, tenya; umbro - szonczu ali
tenyu chinim (Jambrešić 1042, usp. AR n. m.), tenya 'ein be­
stimmt begriintzer Schatten, z.B. der Schatten des Menschen,
des Hauses u. dgl. ' (Kristijanović 59), te u suvremenim govo­
rima: tfina 'sjena' (Varaždin, Lipljin 1064), tenja 'sjena, tanki
led na mjestu gdje je bio isječen debeli led' (Virje, Herman
1973: 95), tlena 'sjena' (Gola, Večenaj & Lončarić 396), usp.
temna 'sjena' (Turopolje, Šojat 1982: 475). 372 Kajkavskog je
podrijetla najvjerojatnije i tenja u čakavsko- kajkavskim go­
vorima (Ozalj i Pribić u okolici Karlovca, Težak 1979: 50, Te­
žak 1981b: 409, ovdje i izvedeni glagol tenjati 'drijemati').
Odgovarajuća imenica tjenja 'sjena' ima štokavske potvrde u
dubrovačkoga pisca L Držića iz 17. st. (AR n. m.); oblik s -n­
pojavljuje se u štokavskim dijalektima u Bosni: tjena 'što ne­
znatno, tanko i lagano' (Stolac, Isaković 324), 373 tenka 'zasje­
njeno mjesto pod šljivama u hladu' (Poljica blizu Lukavca). 374
372 Vjerojatna mjesna preoblika oblika tenja pod utjecajem kajk. temen
'taman, sjenovit' ( štok. taman). Formalno je oblik temna ženskog roda
=
istoga pridjeva.
373 O nesumnjivo prenesenu značenju bosanske riječi usp. polj. eien figo
'malčice, vlat, mrvica, trag, ostatak čega' . Moguće je da ovamo pripada
štok. tjenica (Stolac), tenica 'smokva tanke kore' (Isaković 321, 324), ukoli­
ko to jest derivat od Uljena.
374 Skok ER III 385 povezuje hrv. stijenj (srp. sten]) 'stijenj (žiža)' »s gu­
bitkom početnog s shvaćenog kao nepotreban prefiks«. Ipakje više vjerojat-
205
 Ti oblici imaju istovrijednice u dijelu slavenskih jezika:
slov. tenja ' sjena (koju baca čovjek ili stvar)' , češ. dijal. tin m.,
tin f. 'sjena' , slovač. tien m. 'sjena; sjena koju baca čovjek ili
stvar; zasjenjeno mjesto', polj. eien m. (dijal. f.) ' umbra', 'pro­
stor zaslonjen kakvom zaprekom od izvora svjetla', figo 'mal­
č�ce, vlat, mrvica, trag, ostatak čega', donjoluž. sen m. ' sjena,
Sjene trak, tama', rus. ten' f. 'sjena' , ukr. tin ' f. ' sjena; sjena
koju baca čovjek ili stvar; zasjenjeno mjesto', bjelorus. een' m.
' sjena; sjena koju baca čovjek ili stvar', figo 'malčice, trag,
ostatak čega'. Sve su to kontinuanti prasl. *tenb f. ' sjena' ;375
na južnoslavenskome prostoru sačuvani su kontinuanti još
dvaju sinonimnih praslavenskih oblika *senb i *stenb.376
Praslavenski oblik *tenb djelomično je sačuvan u čakavšti­
ni (u novija vremena na otoku Susku, u prošlosti i u srednjoj
Dalmaciji) te u kajkavskome narječju, u bosanskoj štokavšti­
ni i u starome dubrovačkome govoru. Ti su kontinuanti saču­
vali prvotni ženski rod oblika, a ipak su prešli u osnove na -ja
(kao slov. tenja); samo je bosanska tjena prešla u grupu osno­
va na -a. Ikavski čakavski oblik tyna bez sumnje je kontinu­
ant starijeg oblika tina (s potvrdom iz 16. st. najednom dru­
gom dijelu čakavskoga terena), jer je u susačkome govoru do­
sljedno provedena dispalatalizacija n > n (usp. npr. oyan :
ogan, sukna : sukna, skryna : škrina).377
na neposredna veza s razmatranim čakavskim i kajkavskim oblicima sa
starim početnim t-o
375 O daljnjoj etimologiji riječi V. npr. Slawski SE I 100, Vasmer REW III
93-94; J. V. Otkupščikov, » K etimologii slov. stena, stenb, tenb i senb« u: Iz
istorii slov i slovare). Očerki po leksikologii i leksikografii, Lenji�grad
1963., 134-137.
376 Vidi Skok ER III 250-251, 335.
377 Vidi Hamm & al. 1956 : 81-82.
206
titi 'debljati, gojiti se', til 'debeo'. Glagol titi 'debljati, gojiti
se' stara je čakavska riječ. Potvrđena je u čakavskoga pjesni­
ka Hanibala Lucića (» koliko da tiješ mojim zlom, Eleno /hitro
se nasmiješ, kad čuješ uzdah moj«, 16. st.) i u Komižanina An­
drije Vitaljića (»u svakoj slasti tiju« , 18. st., AR XVIII 356).
Prefigirani oblik utiti, u prenesenom značenju 'utoviti', po­
tvrđenje na prijelazu 15. u 16. st. u splitskoga pjesnika Marka
Marulića (»svinju . . utije pomnja težakova« , AR XX 107).
.
Glagol fiti, tijem ' gojiti se, debljati' isto tako ima štokavske
potvrde: u Karadžićevu rječniku fiti, tijem 'fett werden, pin­
gueseo ' (Vuk 764), a odatle je preuzet u druge rječnike (npr. u
Sulekov, Broz-Ivekovićev, RMS) paje tako ušao u Daničićev
prijevod Psaltira. Riječ se pojavljuje i u slavonskoga piscaJ. S.
Reljkovića iz 18. st. Pučki karakter imaju uporabe glagola u
poslovicama iz Like (npr. »kuda majka bije, tuda koža tije, a
kad tuđin bije, tada koža gnjije « , AR XVIII 356). Zapis titi 'in­
grossari, erasseeere ' u Stulićevu rječniku, prema navodu au­
tora, vjerojatno je preuzet iz ruskoga jezika. Odgovarajući
glagol s prefiksom u- zabilježen je u Karadžićevu rječniku
(utiti, atijem '(ett, werden, pingueseo Vuk 818, usp. i RMS VI
"
718), u bosanskim govorima (Visoko), i u Slavoniji (okolica
Slavonskog Broda i Nove Gradiške, AR XX 107). Još u 13. st.
zabilježenje glagol utiti 'ugojiti se, udebljati se', u starim srp­
skim tekstovima (utyti 'pingueseere ', Daničić III 394, s potvr­
dama iz Nemanjićeva Zitja sv. Simeona i iz Domentijanova
teksta). Zabilježenje i u djelima štokavskih pisaca 17. i 18. st.:
u bosanskoga franjevca M. Divkovića i slavonskoga pisca J. S.
Reljkovića ( AR n. m.).
Preostatakje staročakavskog glagola titi u suvremenim ča­
kavskim govorima pridjev til (til) 'debeo', s potvrdom u cre­
skome govoru, genetski glagolski particip aktivni na -lb : til
'fett ' (Cres, Tentor 1909 : 202),378 til, f. fila 'debela' (Orlec na
378 Tentor je riječ popratio opaskom da nije poznata u drugim slavenskim
jezicima.
207
otoku Cresu, Houtzagers 1985: 378), usp. i primjedbu » sim­
plex: til, tflo [ < * tUa] , tUo, ali se ne upotrebljava« (Brusje na
otoku Hvaru, Dulčić 1985: 625, s.v. pritil 'tust, debeo'). Pri­
djev til također ima povijesne potvrde iz 17. st.: u zadarskoga
pjesnika J. Barakovića (» ljubeznivo svi pristaše, da se tili ju­
naci koljw<), u Vitezovićevu rječniku (opimus - tučan, til,
tust; pinguis - tust, til, mastan),379 AR XVIII 335. Povijesni
podatci svjedoče o široj rasprostranjenosti čakavske riječi til u
prošlosti. Krajem 16. st. u Šibeniku, F. Vrančić je zabilježio
pridjev util 'debeo, pretio' (pinguis - tuf3t, util, Vrančić 78).
Isti taj pridjev, u kajkavskome obliku util, potvrđuje kajkav­
ski leksikograf Ivan Belostenec: pinguis - tuszt; pretil, util
(Belostenec, dio latinsko-hrvatski, str. 920).
Izvedeni glagol tUiti 'debljati' ukazuje na postojanje pri­
djeva til u prošlosti i na Dugom otoku (Sali, Piasevoli 380).
Pridjev tio nalazimo i u srpskoga pjesnika Branka Radiče­
vića (1880): » tilo kljuse i pretilo« , AR n. m.; na temelju te po­
tvrde fio, tUa, -lo 'debeo, mastan' u RMS VI 2 1 1 označeno je
kao provincijalizam, što je izuzetak u štokavskoj literaturi,380
te možebitno poetski neologizam, sekundarno tvoren od obli­
ka pretio.
Čakavski oblikpretio, pritil, kajk. pretil derivati su od til s
prefiksom pre-/pri- « *pre- < *per-)381 u hrvatskim nar-
3 7 9 U tom rječniku postoji i adv. tilo (pinguiter - tusto, tilo, masno) i ime­
nica tilo (supstantivirani pridjev) 'masnoćp., slanina' (adeps - salo, tillo,
tusta, pretilo; adapile - tusta, salo, tillo, slanina; optimas - tillo, tusta,
masnoća), AR XVIII 335, 328.
380 Pogrešna je, dakle, Skokova tvrdnja »što ne postoji *til" (Skok ER III
474).
381 O derivaciji usp. npr.jak (snažan) �prejak (previše, jako snažan), lijep
� prelijep, v. Skok n. m., gdje razmatra objašnjenje iz Akademijina rječnika
(AR XI 753), smatrajući oblik pretio participom perfekta od nepostojećeg
glagola *pre-titi s prefiksom pre-, v. npr. S. Babić, Tvorba riječi u hrvat­
skom književnom jeziku, Zagreb 1986., 445.
208
ječjima, s potvrdama iz 15. st. Taj je pridjev dobro potvrđen u
mnogim čakavskim govorima, od poluotoka Pelješca do Istre:
pritil 'pretio' (Viganj na poluotoku Pelješcu, Zajceva 1967:
72), prUil 'tust' (Lumbarda na otoku Korčuli, Kušar } 895:
338), prUil, -la, -lo 'tust, pretio (dick, fett-leibige) ' (CDL I
956), pritil, -tilo (predik. -fila), -tUo 'tust, debeo' (Brusje na
otoku Hvaru, Dulčić 1985: 625), prUil, -la, -lo 'tust, pretio'
(Vrgada, Jurišić 170, ovdje i potvrda s otoka Korčule), pretil
'dick, fett ' (Lošinj, ČDL III 543),pretil 'tust (mastan)' (Nere­
zine u Istri, Ribarić 1940: 183). Olikje potvrđen u starih hr­
vatskih pisaca (Marulić, Bernardin Splićanin, Baraković) te u
Vrančićevu rječniku iz 16. st. (obaesus -pritil, Vrančić 68), v.
AR XI 753-754. Poznat je isto tako i u štokavskome narječju,
npr. pretio, -tila, -tilo 'fett, pinguis ' (Vuk 600, s potvrdom
pretilii nedela 'treći tjedan prije uskršnjeg posta' iz Crne
Gore), pretiio/pretil 'debeo, ugojen, gojan' (Uskoci, Stanić II
192), pretijo, -tila, -tilo 'tust' (Kosovo, Elezović II 131); broj­
ne povijesne potvrde navodi AR n. m. (osobito iz djela dalma­
tinskih i slavonskih pisaca). Pridjev pretio (pretili) 'pretio,
ugojen, debeo; uhranjen' književnaje hrvatska (i srpska) riječ
(usp. Anić 772, RMS IV 1004), a isti taj pridjev, u oblikupretil,
stara je kajkavska riječ, usp. u Belostenca pinguis - tuszt;
pretil, util (v. gore).
Navedeni su oblici kontinuanti prasl. *tyti, tyjQ, u značenju
'dobivati na težini, postajati debeo, tust; debljati', koji nalazi­
mo u mnogim slavenskim jezicima, npr. češ. tyti 'dobivati na
težini, postajati debeo, tust; debljati', polj. tyć, u istom znače­
nju, rus. tyr' 'postajati debeo' . 382
382 Vidi npr. Vasmer REW III 162, s daljnjim uputnicama na indoeuropske
oblike.
209
 * * *
Većina razmatranih izraza u ovom poglavlju pojavljuje se
na zapadnom dijelu središnjojužnoslavenskoga prostora, na
čakavsko-kajkavsko-zapadnoštokavskome terenu ili na dije­
lu toga terena. Kajkavske i/ili štokavske istovrijednice čakav­
skih riječi odnosno odgovarajući derivati obično su mjesni
izrazi ograničene rasprostranjenosti.
Pozornost zaslužuju primjeri čakavskih istovrijednica koje
se pojavljuju na istočnome rubu tog prostora, posebno u
istočnosrpskim dijalektima:
- čak. huzati, fuzati 'klizati (se)' ist. štok. vuzati '(s)kli­
�
zati (se), voziti se na saonicama; brzo što raditi; tući, udarati' ;
- čak. kujiti se 'prikradati se' ( i prikuljen 'pogrbljen')
zap. štok. kuliti ' grditi, kuditi' (Sinj) ist. štok. kuli se 'savija
�
se u pasu' (Timok) ;
- staročak. navrsiti se 'nakostrušiti se' (u govorima navr­
sit, navršen, vrsast 'gnjevan, ljut, pakostan') štok. navrsiti
�
se 'spremati se (o kiši, na plač)' (Srbija?);
-čak. sliziti (slizeti) 'polako teći, curiti' ist. štok. sliziti,
�
ječju neposredno nastavljaju na praslavenske lekseme, ali
zato u jednome ili u oba preostala narječja imamo potvrđene
derivate tog leksema, koji su nastali na prostoru jednog od
spomenutih narječja. Takve su riječi praslavenskoga podrije­
tla halupa 'pojata, štala za ovce', hirati 'bolovati, pobolijeva­
ti, propadati', (h)ost 'stabljika vinove loze' (staročak. hvost
'rep'), (j)isto 'bubreg; sjemenik', olito 'crijevo; djevenica, kr­
vavica', pajid 'nametnik na kokošima' , prislig(a) 'planinska
kotlina', sluka 'komadić gnoja', škora 'uzao, petlja', til 'tust,
debeo', (staročak. titi 'debljati, gojiti se)'. Možemo ih pribroji­
ti u leksičke čakavizme, koji ipak imaju srodne (izvedene)
izraze u kajkavskim i/ili štokavskim dijalektima. Pojavljiva­
�
nje tih izvedenica izvan terena čakavskoga narječja ukazuje
na širu rasprostranjenost prvotnih kontinuanata odgova­
rajućih praslavenskih leksema na središnjem južnoslaven­
skome prostoru. Na takvu rasprostranjenost ukazuju, jasna
stvar, neposredni kontinuanti praslavenskih leksema, koji
postoje ne samo u čakavskome narječju, ali isto tako i u jedno­
me od dva ili u oba preostala narječja.

u istom značenju (Kruševac, Dragačevo, Paraćin);

- čak. srbati 'piti, srkati' ist. štok. srbam, u istom znače­
�

nju (Timok, Prizren);

- čak. škora 'uzao, petlja' štok. skorak, u istom značenju
�

(Dragačevo i istočnoj Srbiji, Crna Gora);

- čak. žgorac, žgvorac 'guka, kvrga, kožni mjehurić', sta­
ročak. gvorčat (prstenak) 'prsten s okom, optočen dragim ka­
menom' štok. govorilo 'obod nalik na sito, na koji se fes na­
�

tuče' (Ljubovija i Azbukovica u Srbiji), riječ bez sumnje srod­

na čakavskoj.
Pojavljivanje tih riječi na dva rubna terena svjedoči o njiho­
voj arhaičnosti; to su, možda, relikti koji su u prošlosti imali
veću rasprostranjenost.
Dio razmatranih leksema, koji čakavštinu povezuje s kaj­
kavskim i štokavskim narječjem, samo se u čakavskome nar-
210 211
 3. Arhaični morfološki oblici sačuvani
u čakavskome narječju
Skupina čakavskih riječi praslavenskoga podrijetla nema
istovrijednica u kajkavskome i štokavskome narječju, a ipak
se u tim narječjima pojavljuju srodne riječi, derivati od izraza
zabilježenih jedino u čakavštini ili su, pak, u čakavskim govo­
rima sačuvani neposredno od praslavenskih leksema.
brust ' hrušt' . Riječ je u tom obliku poznata s otoka Hvara:
hrust 'vrsta tvrdokrilca; hrušt' (ČDL I 274, Dulčić 1985: 469).
Točne istovrijednice postoje u drugim slavenskim jezicima,
npr. u crkvenosI. chr(Jst 'skakavac' , češ. chroust ' hrušt, kor­
njaš' , slovač. chrust 'kornjaš (koji jede lišće drveća)', staro­
polj. chrqst 'kornjaš (Melolontha vulgaris)' , kaš. xrQst, u
istom značenju, donjoluž. chrust 'vodeni kornjaš', posebno
obrubljeni kozak (Dytiscus marginalis), starorus. chrust'b
'kornjaš' . Te su riječi kontinuanti prasl. *chr(Jsto ' škripanje,
škripa, tresak, šušanj : kornjaš', derivirane imenice od prasl.
*chr�stiti 'škripati, šuštati, pucati, prskati' .383 Kukac je dobio
ime po škripavom hitinastom oklopu.
Čakavski oblik hrust arhaizamje.na središnjojužnoslaven­
skome prostoru, kao naziv za kukca poznat samo u jednom
srednjodalmatinskom čakavskom govoru, gdje je, uostalom, i
potvrđen izvedeni oblik s priraslim sufiksom -jb: hrušt <
*chr(Jščb < * chr(Jst-jb.384
383 Usp. ESSJa VIII 104-105, SEK II 314.
384 Usp. Skok ER I VIII 105-106, SEK II 314-315.
212
mozg, mozak 'vrsta drvenog čavla' .385 Riječ je potvrđena na
Krku te u čakavskom govoru u okolici Oštarija: u Vrbiku
mozg 'klin koji služi za spajanje naplataka na kolima' : » Pa­
ladIiica ['naplatak'] ... najednon kraji ima va sredu mozg, a va
drugon ima škuju. To ima za.t.o, da se more .složit jedn� z dru�
gon i udelat se skupa kolo« (ZIC 1902: 331) l mozg�. pl. d�en�
klinovi za spajanje letava ili dasaka' : » Ovo [sc. perSIJam
'ručno rađeni zaklopci '] su koti nikakovi dužicejedna do dru­
ge vdiveni z mozgi (ali z oson) va dervo, da se mogu pre�ba� «
(Žic 1900: 230), u Dubašnici mozgi pl. 'klinovi za poveZIvanJe
naplataka na kolima' (AR VII 30),386 u selu Mihaljevići blizu
Oštarija mozak 'drveni klin u gredama' (Perušić 1998: 80).
Riječ je zasigurno postojala i u istarskim govo�ima, �.u�azuje
na to denominativni prefigirani glagol zamozg�t 'SPOJItI daske
od kojihje napravljeno dno bačve, s pomoću drvenih klinova' i
od njega izvedena imenica zamozg (ti izvoru je potvrđen samo
oblik zamozgi pl.) 'drveni klin (čavao) koji povezuje daske n�
dnu bačve': » Dno složi bačvar od više dasak. Da mu se te daski
skupa drže, zabije va nje jeni drveni kjinčići... kjinčići z jene
.
daski pridu va škujice druge daski, pak se tako daski trdo P�I­
mu ale zamozge. Ti kjinčići zavin tega se pak zovu zamozgL. ..
onput šestilom stor� na daskah, kej' zamozgil, �olo« (Kasta,:"
.
Jardas 1957: 351). euvanje -zg- ispred prednJIh samoglasm­
ka u glagolu zamozgit svjedoči o relativno kasnom nastanku
toga derivata.
. . . .
Točna istovrijednica čak. mozg 'drvem klm za povezIvanJe
naplataka ' poznata nam je samo iz jednoga slovenskog govo­
ra: mljzx 'drveni klin koji povezuje daske dna drvene posu-
385 Usp. Borys 1966.
386 U Akademijinu je rječniku u odrednici pretpostavljen štokavski oblik
mozak, isto tako i u RSAN XII 798: mozak, -zga, s potvrdom preuzetom iz
Akademijina rječnika.
213
de',387 usp. i slov. moznik 'vrsta čavla' , zamozka 'čavao za
kola' (PIet I 606, II 855). 388
Čakavski oblik mozg, mozak 'drveni klin za povezivanje
naplataka' zasebna je riječ u odnosu na hrvatsku književnu
riječ mozak. Izvan ograničena opsega na čakavskome terenu
pojavljuju se jedino derivati te riječi, među kojima i prvotni
deminutiv sa sufiksom -ac: štok. mOžđac, možđaca 'klin koji
povezuje naplatke na kolima, letve bačava' (Lika i Dalmacija,
AR VII 31, RSAN XII), 'dugi jasenov klin koji povezuje dvije
grede u zidu' (Bosna)389 i derivat sa sufiksom - 'ak: štok.
možđiik, možđĆLka 'drveni ili željezni klin koji povezuje daske
u zidu' (Dalmacija, AR n. m.). Ti derivati ukazuju na postoja­
nje štokavske istovrijednice čakavskog oblika mozg u prošlo­
sti (u najmanju ruku u zapadnom štokavskom), s obzirom na
gore navedene izvedenice.
U nekim se čakavskim i štokavskim dijalektima pojavljuju
drukčije tvorene riječi, etimološki povezane s navedenim lek-
387 I. Tominec, Črnovrški dijalekt. Kratka monografija in slovar, Ljublja­
na 1964., str. 60. i 128. Autor tu riječ dovodi u vezu s hipotetskim književ­
nim oblikom mezg, označujući ga zvjezdicom, što znači da riječ nije potvrđe­
na u Pleteršnikovu Iječniku. U rečenome govoru o i e pod kratkom intonaci­
jom. razvili su se u a, paje dakle moguć oblik *mozg; na korijensko --0- uka­
zuju i daljnji slovenski i inoslavenski podatci kao i čak. mozg.
388 To su noviji likovi: moznik < *mozgnik, zamozka < *za-mozg-ka.
389 N. F. Pavković, Kuća, pokućstvo i privredne zgrade. Etnološko-{olklo­
ristička istraživanja u Imljanima, GZM. Etnologija, sv. XVII, 1962., 80-81.
Daje tamo potvrđen također denominalni glagol možditi 'povezivati bačve
s pomoću drvenog klina', poznat i u drugom dijelu Bosne, usp. J. Popović,
Ljetni stanovi na planinama Raduši i Ljubuši, GZM XLIX, 1937., 74-75.
Čuvanje --a- ( < *b) u kosim padežima prouzročeno je tendencijom pojedno­
stavljivanja suglasničke skupine koja bi morala podlijegati pojednostavlji­
vanju, a koja uzrokuje veću razliku po zvučnosti između nominativa i kosih
padeža (očekivali bismo oblik gen. sg. *mošca). Primjeri čuvanja genetski
nepostojanog --a tog tipa česti su u hrvatskim i srpskim dijalektima, usp.
gen. sg. brataca, mladaca; slični primjeri pojavljuju se već u srednjovjekov­
nim tekstovima.
214
semirna: čak. možđenik 'veliki drveni čavao ili klin koji pove­
zuje dvije grede' (Žumberak, Skok 1956: 258), štok. možđanik
'čavao, klin koji povezuje naplatke na kolima, daske dna ba­
čve, kace itd.; svrdlo za provrtanje otvora u koje se stavlja od­
govarajuće klinove' (RSAN XII 792), možđanik 'klin koji po­
vezuje naplatke na kolima', možđenjak 'klin koji povezuje
dvije daske ili letve' (Posavina, AR VII 32). Slično tvorene ri­
ječi poznate su u drugima slavenskimjezicima, npr. polj. dijal.
moždžen 'drveni čavao koji služi spajanju naplataka na koli­
ma ili spajanju dviju dasaka' (od 16. st.), staročeš. možden 'ča­
vao' , češ. dijal. možna 'drveni čavao između dva zida' . Na ne­
kim se slavenskim područjima pojavljuju derivati s drugim
sufiksima, npr. staročeš. moždel (u zapisu mozdiel) 'čavao',
kaš. možwUl (slovinsko mlJožjol) 'drveni čavao koji povezuje
naplatke na kolima'.
Slavenska građa ukazuje daje osnova te slavenske porodi­
ce riječi prasl. *mozg'b 'drveni klin', čiji je neposredni konti­
nuant jedino čak. mozg te slov. dijal. mqzx. Na taj oblik po­
sredno ukazuju različiti derivati, osobito štok. moždac «
*mozg-bCb), mOžđak « *mozg-jako), usp. i kaš. *možj (taj je
oblik u novija doba potvrđen u oblicima mYešč i mušč, pl.
m!leožje) < *mozg jb .390
-
Praslavenski oblik *mozg'b 'drveni klin koji što povezuje'
najvjerojatnije je slavenski derivat od nesačuvanoga glagola
koji odgovara lit. megzti, mezgu 'knoten, knilp{en, stricken ' ,
latv. megzt, megžu 'stricken ' .391 Prvotno je zasigurno označa-
390 Atlasj�zykowy kaszubszczyzny i dialekt6w sqsiednich. Priređen [za ti­
sak] u Institutu za slavistiku PAZ pod uredništvom Z. Steibera, 1., dio II.,
Wroclaw 1964., 93 (komentar uz kartu br. 26 i cjelokupnu kašupsku građu
zabilježenu na terenu); [autori] pogrešno smatraju prvotnim oblik *mozd­
i s tim u svezi povezuju navedene kašupske oblike s praoblikom *mozdjb.
391 Usp. AR VII 30 (etimološka opaska T. Maretića), J. Zubaty, Etymologi­
en, AslPh Xv, 1893., 497; isti [autor], Slavische Etymologien, AslPh XVI,
1894., 399-400.
215
vao 'ono što povezuje, spaja' . Iz semantičkih je odnosa malo
vjerojatna etimološka istovjetnost toga tehničkog izraza, ko­
jim se je nazivalo važno oruđe u izradi raznovrsnih drvenih
predmeta u starom slavenskom zanatstvu, s prasl. *mozg'b
'mozak' . 392
Osnovna imenica mozg (mozak) 'drveni klin, čavao' na sre­
dišnjem južnoslavenskome prostoru sačuvala se samo djelo­
mično u nekim čakavskim govorima, ali su zato na znatno ve­
ćem terenu potvrđeni derivati od te riječi.
plit, plitav 'plitak'.393 Pridjev plit udomaćen je u istarskoj
čakavštini: plit 'ne dubok, plitak'. 394 Točna istovrijednica
toga pridjeva postojalaje na sjevernom rubnom dijelu slaven­
skoga prostora. U mrtvim slovinskim dijalektima kašupskoga
narječja zapisanje pridjevpliti ( < *plyty) 'tanak i potpuno ra­
van, npr. o drvetu, limu', a u jednom južnom kašupskom go­
voru oblik p1juti (1jU < ly) 'plitak' (u Brzeinji u hojničkoj opći­
ni), kadje riječ o posuđu. 395 To je etimološki bez sumnje ta ista
392 ESSJa XX 106-107 (s.v. *moždženb) drži nedvojbeno drugotnim
*mozgo 'klin, čavao' (autori poznavaju samo hrv. i srp. dijal. mozgi pl. iz
AR) u odnosu na *mozgo 'mozak, koštana srž', dok bi posljednom karikom
u semantičkom razvoju trebalo biti značenje ' korijen, jezgra'; ovdje i nepot­
puni prikaz etimološke literature o razmatranoj porodici riječi.
393 Usp. Borys 1995b.
394 AR X 65. Oblik plit mogao je u prošlost biti šire rasprostranjen; na to
ukazuju derivati koji se pojavljuju i na štokavskom terenu, npr. plitiič,
plićiik 'plitko mjesto u vodi', toponim Plitača, v. Skok ER II 685.
395 F. Lorentz, Slovinzisches Worterbuch, II, St. Petersburg 1912., 811;
isti [autor], Pomoranisehes Worterbuch, I, Berlin 1958., 646; K. Nitsch, Di­
alekty Polskie Prus Zachodnich, u: Wyb6rpism polonistycznych, sv. III: Pi­
sma pomorzoznawze, Wroclaw 1954., 99. Usp. Borys 1992a: 33-34. Ova­ -
mo ne pripada polj. dijal. (iz krakovskoga) plyty 'čisto (žito), bez trave i pra­
šine' (J. Kadowicz, Sfownik gwarpolskich, IV, Krakow 1906., 145); znače­
nje te jednom potvrđene riječi, u valjda najvjerodostojnijem zapisu govor­
nog oblika, ukazuje da se radi o pasivnom participu pridjeva od polj. dijal.
ploć, pol� : ptuj� 'čisti zrnje od pljeve prosijavajući ga na naćvama' .
216
riječ, štoviše sveslavenski pridjev *plyt'bko 'ne dubok, plitak',
npr. hrv. plitak, plitki 'plitak; ravan; površinski' ; oblici su to
koje poznaje i većina čakavskih dijalekata te slov. plitek 'ne
dubok', bug. plit'bk, polj. plytki, u istom značenju, u davnom
značenju 'ravan, tanak i oštar (o oštrici noža, hladnom oruž­
ju)', ukr. plytkyj 'ne dubok, plitak'; prasl. *plytoko valja ubro­
jiti među prvotne osnove na U 396 Čak. plit, kaš. pliti, p1juti
_ _
.
ukazuju na praoblik *plyto ( < *pZUtu-), bez sufiksa -'bko, koji
je sačuvan u dva slavenska narječja na dva rubna slavenska
područja (na sjeveru i na jugu) , a oba ta narječja obiluju arha­
izmirna. Dakle, pored oblika *plytoko rjeđe se pojavljuje oblik
*plyt'b. Rubna rasprostranjenost oblika bez sufiksa -'bko go­
vori u prilog njegovoj arhaičnosti, a jasno je i podrijetlo toga
oblika. Prvotna osnova na -u- prešla je u osnove na -0- (u
ženskom rodu na --a), jednako kao i imenice koje su u ranijem
razdoblju pripadale u osnove na -u-o
Čakavski oblik plit valja genetski smatrati starijim obli­
kom od kontinuanta sa sufiksom -'bko: čak. plitak (plitak),
štok. plitak; uostalom, komparativ pući ga nema, kao što ga
396 Već je A. Vaillant (les adjectifs slaves eu-uku, Bulletin de la Societe
Linguistique de Paris XXXI, 1930., 45-46) u *plytbkb vidio staru osnovu na
-u; uspoređivao je taj pridjev sa staroind. prthUh 'širok, dug, opširan, velik,
golem, brojan', grč. 1rAaW� 'širok; ravan', lit. platits 'širok; opširan, pro­
stran' i povezivao ga s praoblikom *PQtu, držeći daje riječ baštinjena iz in­
doeuropskoga prajezika na slavenskome terenu drugotno poistovjećena s
glagolskom porodicom riječi *pluti, *plyti 'teći', *plyvati 'plivati' odakle bi
se trebalo zadržati preneseno sekundarno, neetimološko -y-. Obično se pri­
djev *plytbkb smatra deverbalnim derivatom od *plyti 'teći', što Bruckner
lakonski tumači »plytki, odnosno: 'ono što se da prebroditi' od *plyty 'pre­
gažen (prebrođen) , «�o Novo tumačenje podrijetla tog pridjeva posljednja do­
nosi Ž . Ž . Varbot, koja prasl. *plytbkb smješta među riječi koje pripadaju in­
doeuropskoj praosnovi *pela- 'širok, ravan' (v. Ž . Ž . Varbot, »Slavjanske
etimologii (*snica, *vertbje i *verteja 'vozvyšennost" , *plytbkbjb« ), u: Ob­
ščeslavjanskij lingvističeskij atlas. Materijaly i issledovanija 1976., Mo­
skva 1978., 274-277).
217
 nemaju u višem stupnju ni slavenski pridjevi sa sufiksom
-bkb.
Veću rasprostranjenost na hrvatskome tlu ima oblik pli­
tau, s potvrdama u čakavskim govorima na otoku Cresu u
Istri, u čakavsko-kajkavskim govorima te u Gradišću: pnt�u,
-tua, -tu� 'plitak, ne dubok' (Cres, Istra te u gradišćanskohr­
vatskoj usmenoj poezij i), 397 plitui 'shallow ' (Orlec na otoku
Cresu, Houtzagers 1985: 327, ovdje i plitki, u istom znače­
nju) ,plitui 'plitki' (Bejska Tramuntana na Cresu, Velčić 314)
u Gradišćuplli:tau 'jednostavan, naivan, površan, plitak ' (u;
derivat� plituli:na 'plićina, plitko st', plitu'o:ća, pliti'o 'plit­
kost, phtko (površno)', Palkovits 144), plitau 'plitak, povr­
šan' (uz derivate plituina 'plićin a', plituost 'površnost',
GradR 450), a u ozaljskome čakavsko-kajkavskome plitau
, pll' tak' . 398 pfl' dJev
.
' u staraj e vremena
' p lztau
morao imati veću
rasprostranjenost na čakavskome terenu, kao što svjedoče de­
rivati, npr. u srednjodalmatinskim govorima plituina 'ravna
kotlina pa gorskoj zaravni (ravnjak) , (Dračevica na otoku
Braču, CDL I 817). Taj je pridjev i kajkavski, na što ukazuje
potvrda u Belostenčevu rječniku: pliteu, -tua 'ne dubok, pli­
tak (uadosus, uado transibilis), i kad je riječ o posuđu' (AR n.
m.), te suvremeni dijalektni prilogplituo 'plitko' (Virje u po­
dravini, Herman 1973: 89), usp. i derivat plitulfiš 'plićina'
(Gola u Podravini, Večenaj & Lončarić 265). Taj oblik ima
istovrijednicu u slov. pliteu, -tua, -tu� 'ne dubok, plitak (o po­
suđu također) '.399
397 AR X 66, usp. derivat plitvina 'plićina' koji je potvrđen u čakavskome
spom�ničk�m zapisu iz I �t�e, iz 16. st. (n. d. str. 67). Od 16. st. potvrđen je
topomm Pbtva, supstantlVlrani oblik pridjeva ženskog roda, usp. Skok n.
m.
398 Težak 1981b : 387; ovdje još i derivat plitvar 'plićina'.
399 PIet II 61; ovdje još i derivati, npr. plituina 'plitko mjesto, plićina' .
218
Tumačenje nastanka čak. plitau, kajk. pliteu, slov. pliteu na
tlu jezika u kojima danas postoje nije moguće. Njihov je pra­
oblik morao nastati u praslavenskoj epohi. Možemo pretpo­
stavljati da je tu došlo do naslojavanja osnovnoga -0- na pr­
votni oblik pridjeva *plyto, odnosno ili *pLU-tu- + -0- >
*pLUtl}o- > *plytub .4oo Ipak je moguće daje podrijetlo oblika
*plytub povezano s nastajanjem oblika pridjeva ženskoga
roda, s osnovama na -u-o Stari praslavenski oblik *pLUllJ vje­
rojatno je bio bez roda (tj. u ulozi svih triju rodova), a u prilog
tomu govori utvrđeno stanje u nekim rano potvrđenim indoe­
uropskim jezicima (gdje su imenice i pridjevi koji pripadaju u
osnove na -u- mogli biti muškog, ženskog ili srednjeg roda
bez promjene oblika). Budući da je ogromna većina prasla­
venskih pridjeva u ženskom rodu pripadala --ii osnovama (a i
među imenicama ženskoga roda prevladavale su takve osno­
ve), naslojavanjem korijenskoga --ii (kao pokazatelja sadržaja
"ženski« ) na dotadašnju osnovu na -u-, došlo je do nastanka
novoga pridjevskog lika (ženskoga roda): *pLUtŽl + --ii > *
pLUllJG, > *plytua. Kroz određeno razdoblje mogli su postojati
jedan pored drugoga likovi *plutŽl ( > *plytua) za muški rod i,
vjerojatno, za srednji rod te *pLUllJG, (> *plytua) za ženski rod.
S vremenom je došlo do poopćavanja osnove *plytu- u sva tri
roda, a odatle su nastali novi likovi *plytub m. i *plytuo n.,
sklonidbomjednaki osnovama na -o-. Razvoj * u > *-l}- > - -
-u- (ispred samoglasnika) morao je biti dovršen dosta rano, u
svakom slučaju ranije od promjene *-u- > b.
Ne možemo zanemariti još jedno objašnjenje razmatranih
oblika. Ako je u praslavenskome jeziku lik za ženski rod pri-
400 Skokje u tom pridjevu vidio sufiks -I,lo- (tj. -vo), bez objašnjenja zašto
bi takav sufiks morao biti pridodan upravo tom pridjevu (Skok ER II 685).
Duljenje nekih starih osnova na -u- preko --0- iz osnove riječi prihvaćenoje
za lit. t�uas 'tanak, vitak', leiiguas ' lagan', usp. J. Otr�bski, Gramatykaj�­
zyka litewskiego, III, Warszawa 1956., 101.
219
djeva na -u- pripadao u osnove na -u- (kao u staroindijsko­
me), rada bismo se mogli domišljati naslojavanju korijensko­
ga--a- nalik ženskoga roda *plutu, tj. pliitu + --ii > *pliituia >
*plyt'bva. Likovi za muški i srednji rod (koje bi u tom slučaju
trebalo rekonstruirati kao *plyt'bv'b m., *plyt'bvO n.) bili bi
drugotni u odnosu na lik ženskog roda. Poteškoća je u tome
što ne znamo koji su oblik u ranom praslavenskom imali liko­
vi ženskoga roda pridjeva s osnovom na -U-.
Predstavljena građa upućuje na zaključak da su prvotne
pridjevske osnove na -u- uklonjene iz jezika preoblikom u
osnove na -0- (u muškom i srednjem rodu) na tri različita na­
čina: 1.) održavanjem neposrednog kontinuanta prvotnog
oblika u zavisnosti prema običnom tipu pridjeva na -0-
(*plyt'b), 2.) duljenjem pune osnove pridjeva zajedno s morfe­
mom -u- u osnovi riječi za jedan korijenski morfem (--ii- u
ženskom rodu, odnosno -0- u muškom i srednjem rodu) i po­
općavanjem novog oblika osnove na -v- na cijelu paradigmu
(*plytv'b), 3.) naslojavanjem oblikotvronog morfema -ko na
punu osnovu pridjeva zajedno s korijenskim morfemom -u-
(*plyt'bko). U konačnici, rezultati ta tri načina preoblike pr­
votnih pridjevskih osnova na -u- koegzistirali su vjerojatno u
kasnom praslavenskom, dok su s vremenom prošireni oblici
na -'bko na cijelom slavenskome prostoru. Više arhaični liko-
vi *plyt'b i *plytv'b (odnosno *plyt'bv'b) sačuvani su i u čakavšti­
ni i u kajkavštini. Pritom čakavsko narječje pokazuje zastu­
pljenost kontinuanata praoblika *plyt'bko, koji je tipičan za
štokavsko narječje,jednako kao izastupljenost arhaičnih pra­
oblika *plyt'b i *plytu'b (ili *plyt'bv'b) na ograničenom terenu.
ridati 'pokretati, pomicati, gurati' .401 U Skokovu su Etimo­
loškom rječniku obrađeni homonimni glagoli ridati u dva ne-
401 Borys 1998.
220
zavisna članka, s različitim značenjima: 1.) r'idati, fidiim 'gla­
sno plakati, jako vikati; derati se', što je kontinuant praslav.
*rydati 'glasno plakati', i 2.) ridati 'pokretati, pomicati'
(Skok ER III 138). Podrijetlo je prvoga glagola jasno, podrije­
tlo drugoga zahtijeva objašnjenje. Autor etimološkoga rječni­
ka znao je navedene potvrde drugoga glagola iz Akademijina
rječnika: ridati 'pokretati, potezati, pomicati', ridati se 'po­
kretati se, pomicati se' i imenicu ridane 'pokretanje, pomica­
nje, kad se što povlači, poteže' (AR XII 944). Svi primjeri po­
tječu od starih hrvatskih pisaca (Mrnavić, Vitaljić, Alberti).
Skok je izraz popratio primjedbom » nema potvrda iz da­
našnjih narodnih govora« i ostavio ga bez etimološkog ob­
jašnjenja. Međutim, u Akademijinu rječniku glagol ridati po­
praćen je i primjedbom » U drugim sla(venskim) jezicima
nema tog glagola« . Sada možemo korigirati obje te primjedbe,
kada su nam poznate potvrde razmatranoga glagola iz suvre­
menih narodnih govora i kad znamo da on ima istovrijednice
u drugim slavenskim jezicima.
I
Suvremene potvrde glagola koji nas zanima nalazimo u ča­
kavskim otočnim govorima srednje Dalmacije: na otoku Bra­
ču r'idot, r'idon « *r'idiiti, *r'idiim) 'gurati, poguravati (driin­
gen, hin und der stof3en)', r'idot se 'gurati se, proguravati se'
(sich driingen, sich vordriingen)', por'idnut, por'inut 'poma­
knuti, odgurnuti (schieben, stof3en); spustiti na vodu, o brodu
ili barci (zu wasser lassen vom Stapel!laufenl lassen) ' (ČDL I
1067, 876, 877), r'idot, -don 'gurati koga ili što, micati' (Selca,
Vuković 314), s otoka Hvara: * r'idot, *r'idon 'gurati' (u navo­
duje sadržan povratni glagol ridot se 'gurati se'), r'idnut 'gur­
nuti, odrinuti', isto tako i prefigirani oblici odr'idnut 'odgur­
nuti, odrinuti', razdr'idnut 'razgurati, rasturiti', por'idnut
'porinuti' (Dulčić 564, 608, 641, 643, 644) te s otoka Visa
redat se, redot se 'gurati se, stiskati se' (Roki 468).
Stare i suvremene potvrde glagola r'idati (u govorima
r'idot) 'pokretati, pomicati, gurati' ukazuju na njegovu ogra-
221
ničenu uporabu u otočnoj dalmatinskoj čakavštini. Raspro­
stranjenost izraza prije je mogla biti veća, budući da se izvede­
ni glagol s formantom -n(J- pojavljuje u čakavskome i na pro­
storu izvan srednje Dalmacije, u kajkavskome i štokavskome
narječju te u dvama standardnim jezicima, u hrvatskome:
rinuti 'gurnuti, odgurnuti, zgurati; jako udariti, pljusnuti',
rinuti brod u vodu, rinuti se 'baciti se; udariti se'402 i u srpsko­
me.
Unatoč sugestiji u Akademijinu rječniku, hrv. dijal. ridati
'pokretati, pomicati, gurati' nije izoliran izraz na slaven­
skome prostoru. Točna istovrijednica razmatranoga glagola
je slovač. ridat ' sa 'polaziti kamo, žuriti, kretati' i rydat ' sa
'lijepo, pristojno se ponašati; nespretno nekamo odlaziti',
I
vyridat ' sa 'izaći, krenuti', zridat ' sa 'uputiti se kamo, krenu-
ti' . 403 Na slovački je glagol obratio pozornost već J. Machek,404
koji sugerira daje to inačica karpatskoga pastirskog termina: '
slovač. dijal. riedikat ', redikat ', češ. dijal. redikat ' sa, redykat,
radikovat ' 'seliti s ovcama na drugi pašnjak', polj. dijal. (na ,
Podhalu) redykać (sie), redykować (si�) 'ići s ovcama u planine
ili vraćati se s ovcama iz planina', (usp. redyk 'proljetni odla­
zak s ovcama na planine, jesenji povratak ovaca iz planina'),
przeredykać 's trudom kuda proći', a koji sasvim sigurno po­
tječu od rum. a ridica 'dizati (se), uzdizati (se), uspinjati (se),
podizati (se); skidati, uzimati, oduzimati, mobilizirati, pokre­
tati; napuštati (npr. stan, taborište), usp. posebno rum. pa-
I
402 Povijesne potvrde iz štokavskih, čakavskih i kajkavskih izvora te neke
dijalektne potvrde (s daljnjim posebnim značenjima) v. u AR XIV 28-30.
403 Kalal 572, 591, 805, 844, 885; Slovnik slovenskohojazyka, III, Bratisla-
va 1963., str. 742. Slovačke glagole u bohemiziranu obliku (prema Kollaru)
donosi i Jungmanov rječnik: fidam se, s primjedbom daje u uporabi samo s
,
prefiksima), wyfidam se 'odjiti (per eontentum) (J. Jungmann, Slovnik če­
sko-nemeeky, III, Praha 1837., str. 828; V, 1839., str. 329).
404 Machek ES1 430.
222
stirski izričaj a ridica stina 'silaziti s ovcama s proplanka' , ri­
dicarea stfnei ' Gesenji) povratak ovaca s planina' . 405
Moguće je da su u slovačkome jedan na drugi međusobno
utjecali (i djelomice se prožimali) dva glasovno i semantički
srodna, ali genetski različita glagola: ridat ' sa 'polaziti kamo'
(etimološki istovjetan s hrv. dijal. ridati 'pokretati, pomicati,
gurati', ridati se 'pomicati se, gurati se'), s pripadajućim mu,
po podrijetlu rumunjskim pastirskim terminom redikat ' (i
njegovim inačicama) ' seliti s ovcama na drugi pašnjak' .
S čak. ridati (se) i slovač. ridat ' sa valja povezivati rus. di­
jal. (Arhangjelsk) sporydat' 'izlaziti, o suncu' (soince spory­
daet' 'sunce izlazi'), izraz s prefiksima s- ipo-, koji Ž. Ž. Var­
bot dovodi u vezu s praoblikom *ridati;406 ipak nije posve ja­
sno je li u arhangjelskome govoru dolazilo do promjene ri- >
ry-. T. V. Gorjačevaje ukazala, razmatrajući slavenski glagol
*ridati, na bjelorus. dijal. rydac ' 'davati znakove kakve aktiv­
nosti' (izraz u uporabi s negacijom, npr. » Aves tut i nja rydai
ras 'Ci « ),407 S tipičnim za bjeloruski prijelazom ri- > ry-.
105 O tom pastirskom terminu v. npr. D. Cranjall}, Rumunsko vlivy v Kar­
pateeh se zvlaštnim zfetelem k moravskemu Valašsku, Praha 1938., str.
:369-370; W. Herniczek-Morozowa, Terminologia polskiego pasterstwa
K6rskiego. Dio. 1, Wroclaw 1975., str. 157., Dio. 2-3, Wroclaw 1976., str.
1 52-153.
106 Ž . Ž . Varbot, K rekonstrukeii i 6timologii nekotoryeh praslavjanskieh
Klagol 'nyeh osnov i otglagol 'nyeh imen. lI, Etim 1972., str. 45--46. Na ruski
je glagol prva upozorila T. V. Gorjačeva i navela odgovarajuću dokumenta­
ciju. (K etimologii russkogo dialektnogo sporydatb, Etim 1971., str. 205-
20?), povezujući ga s praslav *ndeti 'crvenjeti' ; kritiku toga objašnjenja v.
u : Z. Z. Varbot n. m.
107 M. V. Šaternik, Kraevy slounik Červenšeyny, Mensk 1929., str. 249.
Usp. T. V. GOIjačeva, Etimologičeskie zametki, Etim 1986-1987., str. 156-
157 (među usporednicama navodi i hrv. ridati 'pokretati, pomicati', zabi·
Iježen u AR); autorica podupire svoje ranije tumačenje podrijetla rus. dijal.
sporydat ' (usp. prethodnu bilješku), Ž . Ž . Varbot unatoč.
223
 Ž. Ž. Varbot408 je s ruskom riječi usporedila polj. dijal. redać
'gaziti, gomilati, tlačiti, broditi' , navedene prema Varšavsko­
me rječniku (V 493). Riječ je ustvari kašupska: redac' 'gaziti,
tlačiti, broditi', s potvrdom u kašupskome rječniku S. Ra­
muha, dok je kod kašupskoga pisca F. Ceynowe zabilježen i
oblik u perfektu radala [tj. redale, prema Sychtinoj ortografi­
ji] 'išli preko gaza' .409 Ramuh je često netočno bilježio kaš. a
( e) kao e; u Sychtinu rječniku taj glagol ima oblik redac reda
=
'greznuti (u blato), zapadati' ,410 što je bez sumnje mjesni ka­
šupski derivat od imenice reda 'mokri treset, natopljena ze­
mlja, blato u koje se može zaglibiti, mulj; krv, krv pomiješana
s gnojem',411 a koji nema ništa zajedničko s rus. sporydat ' i
srodnim glagolima. Kaš. reda je kontinuant praslav. *ruda
'što crveno, npr. zemlja s primjesom željezne rudače, ruda;
gnoj, krv'.
Pojavljivanje nesumnjivo srodnih, i formalno i semantički
bliskih glagola (čak. ridati 'pokretati, pomicati, gurati' , rida­
ti se 'pomicati se, gurati se', slovač. ridat' sa 'polaziti kamo,
žuriti, kretati', bjelorus. rydac' 'davati znakove kakve aktiv­
nosti', najvjerojatnije i rus. s-po-rydat' 'izlaziti, o suncu) na
međusobno udaljenim slavenskim prostorima, k tome na rub­
nim govorima koji čuvaju brojne leksičke arhaizme, omogu­
ćuje prihvaćanje njihova zajedničkog praslavenskog podrije­
tla. Na temelju tih izraza moguće je rekonstruirati praslaven-
ski glagol *ridati 'pokretati, pomicati', s osloncem na prain-
408 Ž. Ž . Varbot, n. d., s. 46.
409 S. Ramuh, Slownik j�zyka pomorskiego czyli kaszubskiego, Krak6w
1893., str. 179; J. Karlowicz, Slownik gwar polskich, V, Krak6w 1907., str.
17. Od Karlowicza izraz je preuzet u Varšavski rječnik kao dijalektizam.
410 Sychta N 310.
411 Sychta IV 310. Kod S. Ramuha (n.m.) reda 'mulj, blatni treset, mulje­
vit teren'. Usp. SEK IV 187-189 i tamo podrobno o podrijetlu tih izraza.
224
doeuropsku verbalnu osnovu *reidh- 'fahren, in Bewegung
sein' . 412
Razmatrani glagol *ridati baca posve novo svjetlo na po­
drijetlo praslav. *rin(Jti. Kontinuanti tog glagola u slaven­
skim jezicima imaju dvije grupe značenja:
1.) 'teći, protjecati' : češ. finouti 'teći, otjecati', finouti se , ­
teći, protjecati, slijevati se', slovač. rinut' sa, riniem sa 'teći,
protjecati', ukr. rynuty, rynu pf. i impf. 'jako teći', pren. 'ma­
sovno nagrnuti (o ljudima) ', usp. i rus. dijal. narinut' 'sjatiti
se sa svih strana' ;
2.) 'gurnuti, pogurnuti, baciti' ; slovač. riniti, rinem 'pomica­
ti, gurati', 'gurati se, proguravati se', 'probijati se kroz ovoj­
nicu (o biljci, koja niče)' , riniti se 'gurati se, tiskati se, probija­
ti se', hrv. i srp. (od 16. st.) r'tnuti, r'tnem 'gurnuti, pogurnuti' ,
udariti, munuti' , 'srušiti, zbaciti, baciti na što', srp. ist. 'pre­
vrnuti, prevaliti' i 'baciti se na što, u nekom smjeru' (rjeđe),
starocrkvenosl. rinoti, rin(J 'baciti se' (u Suprasaljskom ko­
deksu), crkvenoslav. rinoti 'gurnuti, podići, pospremiti, in­
terficere" bug. rina, rineš impf. 'odbacivati što, prebacivati,
uklanjati lopatom' , mak. rinam, rineš impf. u istom značenju,
starorus. rinuti, rinu 'baciti', 'gurnuti' izrinuti 'izbaciti (od­
nekle)', rus. zastar. rinut', rinu 'snažno baciti', rinut'sja 'si­
lovito se baciti', izrinut' 'istjerati, potjerati, izbaciti odnekle',
dijal. narinut'(sja) 'baciti se na koga, na što', bjelorus. rynuc'
'odbaciti, ostaviti, zanemariti', 'krenuti, baciti se', provinc.
'hitnuti čime'.
U etimološkoj literaturi413 praslav. *rin(J ti tumači se kao
prvotni inkoativ od prasl. *rejati, *rej(J 'pritiskati, gurati',
41 2 Pokorny IEW 861 (bez slavenske građe); među kontinuante ubraja
npr. latv. raidit 'brzo huškati, nagoniti (na napad), npr. psa', raiditi�s ba­
eati se, bacakati se', njem. reiten 'jahati' . Por. tez Ž . Ž . Varbot, n. d., str. 46;
T. V. Gorjačeva, n. d., str. 157.
m Vidi npr. Trautmann 243; Vasmer REW II 522-523; Vaillant GC III
232.
225
porejati 'pritisnuti', bug. reja se 'potucati se, skitati se', pje­
snički 'lebdjeti, ploviti (o pticama, oblacima), starorus. rejati,
reju, 'gurati, gurkati, poguravati, odguravati, razgrtati, raz­
goniti', rus. rejat', reet' 'protjecati; lebdjeti, podizati se; lepr­
šati, uzdizati se', knjiški. 'prelijetati', ukr. rijaty, riju 'rojiti
se (o pčelama) '. Slavenski kontinuanti praslav. *rejati omo­
gućuju rekonstrukciju dva značenja toga praslavenskoga gla­
gola 'pomicati se, protjecati, podizati ' i 'pritiskati, gura­
ti'(oba značenja imaju usporednice u indoeuropskoj građi).
Taj glagol oslanja se na praindoeuropskoj osnovi *reii};-, *r-i­
'bewegen, flief3en ', usp. srodno praslav. *rojb 'rojenje, roj',
*rojiti s� 'pomicati se u velikoj količini, rojiti se', *reka 'rije­
ka'.414
Formiran od *rejati ( < *rei - a- tei) inkoativ *rinQti s for­
mantom -n(>- i korijenskim vokalizrnom -i- « --ei- ispred
suglasnika) , moglo je, dakle, označavati jedino ' (po)teći,
(po)tjecati' , kao i 'prouzrokovati da se što pomiče, gurnuti,
pogurnuti, baciti'. Čak. r'tdnut 'gurnuti, odgurnuti, odrinuti'
(i gore navedeni prefigirani oblici) ukazuju daje isto tako po­
stojao i derivat sa sufiksom -n(>- od praslav. *ridati 'pokreta­
ti, pomicati', 'započinjati kretanje, pomicanje' > 'pogurnuti,
gurnuti, porinuti, baciti' . U čakavskome izrazu sačuvala se ili
je, pak, ostala drugotno izvedena suglasnička skupina -4,n-,
u tom govoru pod utjecajem početnoga r'tdnut > r'idot, a upra­
vo tamo supostoje dvojni oblici s očekivanim pojednostavlje­
njem suglasničke skupine -4,n- > -n-: por'tdnut : por'tnut.
Dakle, praslav. *rinpti 'pogurnuti, gurnuti, porinuti, baci­
ti' (i njegovi kontinuanti u pojedinim slavenskim jezicima)
najvjerojatnije je dvojakog podrijetla: slili su se u njemu sino-
414 Vidi Pokorny IEW 330-331, 862, koji je za slavenske oblike rekonstru- '
irao osnovni oblik glagola u 1. licu prezenta *reii5 > *rej(J, starocrkvenosl.
rej(J (str. 331).
226
nimni tvorbeni oblici načinjeni na jednak način s pomoću
istog formanta -n(>-, od dva različita početna glagola - za­
sigurno starijega inkoativa *rin(Jti od praslav. *rejati 'pri­
tiskati, gurati' i vjerojatno mlađega inkoativnog glagola
*ri(d)n(Jti - od praslav. *ridati 'pokretati, pomicati' . Razli­
kovanje tih homonima u slavenskoj građi u načelu nije mogu­
će, izuzevši oblike sa sačuvanim -4,n-. Međutim, praslav.
*rinpti '(po)teći, (po)tjecati' motivirano je jedino preko pra­
slav. *rejati 'pomicati se, protjecati, (po)dizati se' .
Analiza čakavskih glagola ridati, ridnuti i njihovih slaven­
skih istovrijednica omogućila namje bolji uvid u rekonstruk­
ciju relativno slabo i samo u reliktima sačuvanoga rekonstru­
iranoga glagola *ridati na slavenskome prostoru, koji potječe
iz praslavenske epohe, a u koji su se slila dva tvorbeno najed­
nak način izvedena oblika s formantom -n(>-, genetski razli­
čita, ali semantički podudarna, i to od dva različita početna
glagola: praslav. *rejati 'pomicati se, protjecati, podizati se;
pritiskati, gurati' i praslav. *ridati 'pokretati, pomicati'.
strama, štrama 'tučak na stupi za valjanje tkanina; ljestve
na kolima' .41 5 U istarskim čakavskim govorima zabilježenaje
_ imenica strama, štrama u dva različita tehnička značenja. U
Akademijinuje rječniku potvrđen oblik štrama 'vrsta ljestava
na kolima (scalarum genus in curru) ' (Nemanić 1884: 523).
Točnije značenje riječi nalazimo u rječniku govora Rukavca:
.�trami f. pl. 'bočne ljestve na vozu za sijeno' (Mohorovičić
285) i u malom rječniku u Jardasovoj etnografskoj monografi­
ji o Kastavštini: štrami pl. 'naprava na kolima za prijevoz sije­
na, lišća, granja' (Jardas 1957: 405). Valja navesti mjesni ča­
kavski tekst koji podrobno opisuje taj predmet: » Za drva vozit
stave se na �ola mej ručice copani ... a za seno ale veje vozit
.�trami. ( ) Strami su dolenje i gorenje. Dolenje štrami su de-
oo.
'
m Usp. Borys 1987a: 1 16-121.
227
bje, spodobne su copanon, a gorenje su tanje. Na prven kraje
gornje i dolnje štrami drže skupa kjini. Na zadnjen kraje su
štrami vezani za ručice. Onako najedan lakat širini su gornje
i dolnje štrami s trtami skupa vezane, a to zato, da štram [ sa = 209, 224), u Dalmaciji 'ljestve na kolima' (AR, prema Vuku
štram] ne pada van seno, veje, prašće ale drugo ča se va nje na­
loži. Štrami, ki imaju gusti kjini kodabi stuba, se zovu lojtri«
(Jardas 1957: 209). Iz opisa proizlazi da su štrami dosta pri-
mitivna konstrukcija, koja ima istu ulogu kao i ljestve na koli­
ma, a sastoji se od dvije vodoravne motke sa svake strane kola
(te se motke isto tako zovu štrami), dok su gornja i donja mot-
ka povezane ne dužicama, nego potkama od šiblja. Čini se da
je konstrukcija te vrste od kolaca i šiblja tipološki starija od
ljestava na kolima.416
Drugo značenje 'tucalo na stupi za valjanje tkanina (tu­
čak)' imaju potvrde oblika strama (Zarečje blizu Pazina),
strame pl. (Kukuljani i Trnovica na rijeci Rječini) i stramica
(u okolici Plomina), usp. " Uređaj za udaranje ... Bat naliči na
veliki drveni čekić, koji visi u nešto kosom položaju na dugom
dršku strami. Sama glava toga čekića, bat u užem smislu ...
-
visi na kraju strame. (. .. ) Batje na strami učvršćen velikim kli­
novima ( .. ) Strama se njiše na čvrstoj drvenoj žbici (iglici),
. dart von Nebersdor{/Šuševo im Burgenland (unter Mitwirkung von G. Ne­
koja je položena u urez na grebenu« (Ribarić 1953: 75 i 79).
Vjerojatno je naziv za motku (kolac, stupac) kao dijela ljesta­
va na kolima prenesen na sličnu motku (držak), koja svoju
primjenu ima na mlatilu (tučku).
U hrvatskim i u srpskim dijalektima postoje derivati od te
riječi, bilo u značenju 'ljestve na kolima', bilo u drukčijim
značenjima. U nekim čakavskiin, kajkavskim i štokavskim
govorima pojavljuje se oblik sa sufiksom .,-ica: u Istri čak. stra­
mica 'okomite ljestve na seoskim kolima' (Ćićarija, Golac, Ri-
416 O raznim vrstama košara, postolja i ljestava na kolima u slavenskim i
susjednim zemljama v. K. Moszyllski, Kultura ludowa Stowian, I: Kultura
materialna (2. izd.), Warszawa 1967., 656-660.
228
barić 1940: 194), str\amica 'stranice seoskih kola, izgledom i
. konstrukcijom vrlo nalik na seoske drvene ljestve', štr\amica
) 'stranica od voza u obliku drvenih ljestava' (Labin, Milevoj
Karadžiću), u južnom gradišćanskome hrvatskome štrćimice
pl. 'stupci, potpore, pdupirači na prednjem dijelu kola' ,417
, štrtt:mice pl. 'Rungen (am Kippstock) ' (Palkovits 208), kajk.
stramice pl. 'stupci koji povezuju sanjke s postoljem saonica'
(Lobor) ,418 stramica 'okomiti stupac sa strane tkalačkoga sta­
. na' (Krašić, AR XVI 648), štok. stranica, u istom značenju
(Banat),4 19 usp. možda ovamo pripadajući oblik stramnica
. 'bok broda' (Vojvodina).420 U štokavskom je narječju također
potvrđen derivat sa sufiksom --ac: štramac 'drvene ljestve
nad jaslama sa sijenom za konja' (Bosanska Krajina).421
Navedeni podatci pokazuju da se je osnovna riječ strama
(štrama) sačuvala na ograničenom terenu (u istarskoj čakav­
štini), ali zato širu rasprostranjenost imaju od nje derivirani
417 G. Czenzar, Biinerliche Geriite und Techniken in die Kroatischen Mun­
welkowsky), Klagenfurt 1981., 19-20 (slika br. 8), 53. Riječje sinonim nazi­
va ručice pl. koji je rasprostranjen u hrvatskim i srpskim dijalektima.
418 J. Kotarski, Lobor. Narodni život i običaji, ZNŽO XX, 1915., 240: » sva­
kaje smičuga ['sanjke saonica'] zadubena na dva mjesta, kamo se stramice
zagvozde, koje su svezane oplenom, poduprte potporom« . Kajkavsko znače­
nje ima točne istovrijednice u slovenskim, slovačkim, poljskim i ukrajin­
skim dijalektima (v. dalje).
419 S. Đapić, Nazivi delova kola (Banat), PPJ IV, 1968., 207. Riječje vjero­
jatno preoblika prvotne riječi stramica pod utjecajem riječi stranica 'stra­
na, bok' .
420 V. Mihajlović, G. Vuković, Srpskohruatska leksika ribarstva, Novi Sad
1977., 352.
421 Z. Malbaša, Iz leksike sela Donjih Ramića kod Ključa u Bosanskoj Kra­
jini, PPJ XII, 1976., 110. Taj bi derivat (možda prvotni deminutiv) mogao
ukazivati na imenicu muškoga roda *stram, usp. slovač. stram m., polj. di­
jal. stram (štram, štram) m.
229
oblici, koji također obuhvaćaju određene kajkavske i štokav­
ske govore.
Čakavski oblik strama/štrama ima dijalektne istovrijedni­
ce u nekoliko slavenskih jezika: slov. dijal. strama 'das StUtz­
holz am Schlitten " štrama 'der senkreehte Pfeiler am Sehlit­
ten ' (PIet II 583, 647), slovač. dijal. strama 'dio saonica koji
povezuje sanjke s podvozjem' ,422 prema Kalali stram m. 'sane,
spojene na vrehu hrubšim oplenom polj. dijal. strama f. (itra­
" jinski naziv designata kopYlo.
ma, sztrama, rjeđe stramiea), u stara vremena još i stram m.
'nasađeni stupac na saonicama, na koji se oslanja pod­
vozje' ,423 te neki drugi dijelovi saonica: strama (itrama),
stram (sztram ) 'poprečna vodoravna greda koja povezuje or­
nice dviju sanjki, podvozje na saonicama' ,424 strama (itrama),
stramik 'spoj vrhova sanjki na saonicama',425 uz sporadične
nazive dijelova drugih predmeta: strama 'ornica' ,426 stramka
'spoj crtala pluga' ,427 sztrama 'vodoravna ili kosa daska na
422 I. Ripka, Vecny slovnik dolnotrenčianskych nareči, Bratislava 1981.,
279.
423 Podrobno o rasprostranjenosti riječi i govornih oblika v. Maly atlas
gwar polskich, II, Wroclaw-Krakow 1959., karta 54 i str. 16-19. Usp. još J.
Karlowicz, Slownik gwarpolskich, V, Karakow 1907., 241-242; M. Kucala,
Por6wnawczy slownik trzech wsi malopolskich, Wroclaw 1957., 101; J.
Symoni-Sulkowska, Slownictwno Warmii i Mazur. Transport i komunika­
=
cja, Wroclaw 1958. ( Studia warminsko-mazurskie 2), 56; K. Dejna,
Slownictwo ludowe z terenu bylych wojew6dztw kieleckiego i l6dzkiego
(sa-sy), Rozprawy Komisji J�zykowej l:6o.zkiego Towarzystwa Naukowego,
lodz 1983., 238--239 (ovdje isto tako v. uputnicu na odgovarajuće karte Atla­
su gwarowego wojew6dztwa kieleckiego istog autora).
424 J. Karlowicz n. m.; M. Malecki, K. Nitsch, Atlas j�zykowy polskiego
Podkarpacia, Krakow 1934., karta 23; A. Zar�ba, Atlas kzykowy slqska, II,
Krakow 1970., karta 15 i str. 4; K. Dejna n. m.
425 K. Dejna n. m.
426 N. m.
427 Maly atlas ... , I, 1957., karta 17 i str. 57.
230
vratima skladnja' .428 Uz poljski se prostor nadovezuju ukra­
jinske potvrde riječi kao naziva i dijelova saonica: stram m. :
strama f. 'Sehlittenstolle ' (ŽeI II 925), stramy, stramky pl.
'kratki kolci nasađeni na sanjke saonica, koji povezuju sanjke
sa sandukom' , 'daščice saonica'.429 Geografska rasprostra­
njenost ukrajinskih riječi upućuje na zaključak da se tu radi o
posuđivanju iz poljskih narječja, što je potisnulo izvorni ukra­
Na temelju dijela gore navedene građe (između ostaloga
bez čakavske riječi) u etimološkoj je literaturi rekonstruiran
stari slavenski leksem *strama : *stram'b, zaobilazeći u osno­
vi zanimljivu semantiku izraza i njegove razlike u zemljopi­
sno udaljenim jezicima.430 Kao što vidimo, kontinuanti tih
praoblika te od njih tvorene izvedenice označuju konstrukcij­
ske dijelove saonica (odnosno druge, njima slične designate,
naročito grede) ili ljestve na kolima.
Čakavski i štokavski naziv za ljestve na kolima ili za kakvu
sličnu konstrukciju ima svoje semantičke istovrijednice u de­
riviranim istočnoslavenskim oblicima, uglavnom dijalektni­
ma: bjelorus. stramina (stramyna, stremyna stromyna), stra­
minčina 'stranica kola u obliku ljestava' (pl. stramini, stra­
myni, straminki 'sanduk, nadvozje kola ili saonica koje se sa­
stoji od dviju stranica u obliku ljestava s dužicama od letava'),
'(prijenosne) ljestve za uspinjanje i spuštanje ', 'ljestve na
428 J. Basara, Terminologia budownictwa wiejskiego, dio 2.: Pomieszcze­
nia gospodarskie, ogrodzenia, zamkni�cia, Wroclaw 1965., 17-18.
429 Studia nad dialektologiq ukrainskq i polskq (z materialow b. Katedry
J�zykow Ruskich UJ). [Sakupio] i priredio za tisak M. Karas, Krakow
1975., 49.
430 V. Machek ES1 475-476; Bezlaj 1967. : 118-119; F. Bezlaj, Opyt raboty
nad slovenskim etimologičeskim slovarem, Voprosy JazykoznanijaI967., 4,
str. 52; L. V. Kurkina, » Izoglossnye svjazijužnoslavjanskoj leksiki (Materi­
« ,
aly k problemam slavjanskogo etnogeneza) u: Voprosy etnogeneza i etniče­
skoj istorii slavjan i vstočnych romancev, Moskva 1976., 152.
231
 krovu koje vode do dimnjaka', 'jasle oblikom slične ljestvama
za smještanje sijena za životinje',43 1 stramynka 'posječeno
čvornato drvo koje služi za uspinjanje do košnice na drvetu,
čamić s na dvije strane poprečno stršećim koljem koje služi
umjesto ljestava' ,432 ukr. dijal. stramyna, stramyna ' (prijeno­
sne) ljestve' (Hrincenko IV 213, ŽeI II 925).
U prošlosti je sličan naziv za konstrukciju koja olakšava
prijevoz sijena, slame i tome slično morao biti poznat na ve­
ćem istočnoslavenskome prostoru. O tome svjedoči raspro­
stranjenost izvedenih imenica: starorus. ostramoko sena 'na­
ručaj, snop sijena' (Novgorod, 16. st., Vladimir Sreznevskij
742), rus. dijal. otram6k (: ostramka f.), ostr6mok, ostremok,
-mka 'nevelika kola sijena ili slame; omanji stog sijena' (Dal),
ostramok 'nevelika kola sijena, slame itd.' ,433 'nevelik osta­
tak sijena, koji se može odvesti odjedanput na jednim koli­
ma' ,434 'dugi kolac u stogu sijena, stožer' (Olonjec, Vasmer
REW II 287), ukr. dijal. ostrjamok, nastrjamok, -mka 'neveli-
43 1 N. D. Koren, M. S. Šuškevič, » Polesskl\ia stroitel'naja terminologija
(Chata i chozjajstvennye postrojki) « , u: Leksika Poles ja. Materialy dija po­
lesskogo dialektnogo slovarja, Moskva 1968., 154; L. I. Maslennikova, Izpo­
lesskoj terminologii trtansporta, ibidem, 188; P. I. Siheda, » Materyjaly dija
dyjalektnaha slou.nika Brestčyny« , u: Narodnaja leksika, Minsk 1977., 87;
P. A. MichajlaU., Z leksik i rodnaj veski [v. Uškavica Kobrynskaha raenal ,
ibidem, 103; 1- S. Špakou.ski, Z leksiki poudnevaj Pinščyny, ibidem, 116; F.
D. Klimčuk, Z leksiki havorki veski Vidzibar Stolinskaha raena, ibidem,
128; A. P. Hruca, I. I. PaUlou.ski, » Z leksikihavorki v. Svjataja Volja« [okoli­
ca Brzesćal, u: Žyvoe slova, Minsk 1978., 33.
432 V. V. Anochina, N. V. Nikončuk, » Polesskl\ia terminologija pčelovod­
stva« , u: Leksika Poles ja, 360.
433 G. G. Mel'ničenko, Kratkij jaroslavskij oblastnyj slovar '. Ob 'edinja­
juščyj materialy ranee sostavlennych slovarej (1820-1956 gg.), Jaroslav
1961., 136; A. F. Ivanova, Slovar ' govorov Podmoskov ja, Moskva 1969.,
323.
434 Slovar ' sovremennogo russkogo narodnogo govora (d. Duelino Rjazan­
skogo rajona Rjazanskoj oblasti), Moskva 1966., 374.
232
ka količina, nevelika kola sijena, slame, drva itd.' (Hrincenko
II 525, III 72), bjelorus. dijal. ostr6mok, str6mok, -mka 'mala
kola sijena, usko ali visoko natovarena' (Nosovič 370, 618),
astramak, nastrama ' k 'nevell' ka kola SlJena,
" slame ' .435
Različiti su pokušaji tumačenja podrijetla tih istočnosla­
venskih riječi.436 Držim da prvotnima treba smatrati oblike s
korijenskim --{J- (starorus. ostramoko, rus. dijal. ostramok,
bjelorus. dijal. astramak, nastramak), dokje oblike S -O-, �-,
-ja- moguće objasniti analogijom prema srodnim oblicima (v.
dalje). Najstarijim od svih potvrđenih značenja valja smatrati
značenje 'nevelika, visoko natovarena kola sijena, slame
itd.' ; značenje 'nevelika količina sijena itd.' izrazito je dru­
gotno. Struktura navedenih imenica ukazuje da ih treba tu­
mačiti kao *na-stram-'bk'b ili kao derivate od priložnih izraza
*na strame, *0 strame ili *na/o stramach'b (*na/o stramech'b)
'na ljestvama ili kakvoj sličnoj konstrukciji, uz korištenje lje­
stava' , a koji označuju način prevoženja sijena, slame itd., na
kolima opremljenima specijalnom konstrukcijom tipa (primi­
tivnih?) ljestava na kolima, imenom *strama (*stram'b) ili
možda prije *stramy. Budući daje takva konstrukcija omogu­
ćavala prevoženje nevelika tereta (npr. sijena) koji je trebalo
slagati uvis, izvedene su imenice *nastram'bko, *ostra,!!,'bko
mogle označivati 'nevelika, visoko natovarena kola SlJena,
slame itd.' (vjerojatno u opreci prema suvremenijim, izduže­
nim kolima s ljestvama za prijevoz snopova).
Pojavljivanje zajedničkog značenja 'skidiva konstrukcija
(oblikom slična ljestvama) na kolima namijenjenima za prije­
voz sijena i sličnih tereta' u čakavskome i u štokavskome nar­
ječju na južnoslavenskome prostoru te na istočnoslavensko-
435 I. P. Čyhryn, » Z leksiki našej veski« , u: Žyvoe slova, 152; Materyjaly
dija slounika minska-maladzečanskich havorak, Minsk 1974., 106; T. S.
Jankova, Dyjalektny slounik Loeuščyny, Minsk 1982., 323.
436 Vidi Vasmer REW II 287, ESBM 1 183.
 me govori u prilog ranom postanju takvog posebnog značenja.
Za njegovo podrijetlo važna je čakavska riječ štriimice pl.
'stupci, potpore (podupirači) na prednjem dijelu kola', koja
nam pomaže u otkrivanju vjerojatnijega starijeg značenja
'potpore na kolima'.
Do sada navedena građa osnovje za rekonstrukciju prasla­
venske imenice *strama f. (s rijetkom inačicom *stram'b m.)
koja je djelomično sačuvana u kontinuantima na pojedinim
slavenskim područjima (u čakavskom narječju) a djelomično
u derivatima, osobito u onima sa sufiksima -ica, -ina. Dva
osnovna značenja leksema može se dovesti u vezu sa zajed­
ničkim praznačenjem 'vodoravni ili kosi stupac, dužica (npr.
na saonicama, na kolima) koji podupirući što služi kao potpo­
ra' , usp. s ovdje iznesenom rekonstrukcijom kajk. stramica
'okomiti stupac sa strane tkalačkog stana', ukr. dijal. stra­
mec, -meja 'ono što visoko i strmo leži na čem' (Žel). Tako re­
konstruirano praznačenje ujedno je i objašnjenje odakle je na
jednome dijelu slavenskoga teritorija nastalo posebno znače­
nje 'okomiti stupac nasađen na sanjke saonica, koji služi kao
potpora za podvozje' ,437 dok se na drugome dijelu tog prostora
zadržalo značenje 'potpora kao dio konstrukcije na kolima za
prijevoz sijena i sličnih tereta' (pl. *stramy/*strami označava­
lo je možebitno cijelu takvu konstrukciju). Značenjska speci­
jalizacija *strama/*stram'b dovršena je zasigurno još u razdo­
blju diferencijacije slavenske jezične zajednice; tomu u prilog
govori rasprostranjenost obaju posebnih značenja toga lekse­
ma. Pritom je zanimljiva činjenica da čakavsko i kajkavsko
narječje imaju zajedničko značenje 'potpora, ljestve na koli-
437 Mogućeje da su to najprije bili dugi stupci, nasađeni na sanjke saonica,
visoko istaknuti nad postoljem koje je bilo učvršćeno na njihovu podnožju.
Usp. saonice sa sličnim stupcima - »stramami« na slici 3, 513, u K.
Moszyllskog, n. d., 645. U tom bi slučaju značenjska veza oblika s 'potpora
na kolima' bila još izrazitija.
234
ma' s istočnoslavenskom skupinom, dok kajkavsko nruječje
sa slovenskim jezikom čuva značenje 'potpora na saonicama',
što je svojstveno za zapadnoslavensku skupinu jezika.
Praslavenski oblici *strama/*stram'b nesumnjivo su deri­
vati s produljenim korijenskim samoglasnikom i s formanti­
ma --ii, -0_438 od prasl. *stromiti 'učiniti da što stoji okomito,
strši, stoji' (npr. ukr. stromyty, stromlju 'umetnuti, ugurati,
nasaditi', bjelorus. zastramic " -mlju, dijal. zastromic ' 439 'za­
bosti, naročito iver', češ. stromiti 'namiještati, ispravljati',
slov. stromiti 'penjati se, uspinjati se'), štoje stari kauzativ uz
prasl. strbmeti 'stršiti, isticati se', usp. prasl. *strom'b 'onaj
koji se okomito diže prema gore, koji stoji gotovo okomito'
(oblik koji pripada u istu porodicu riječi) i imenicu *strom'b
'ono što se podiže, strši okomito' > 'panj drveta' > 'rastuće
stablo'440 uz oblike s korijenskim -e-, npr. ukr. stremity 'str­
šiti, isticati se', bjelorus. strY}mka (dijal. str6mka)441 'iver',
slov. stremelj 'panj, klada' . Dugo podržavan osjećaj etimo­
loške povezanosti srodnih izraza na istočnoslavenskome pro­
storu vjerojatno je motivirao pojavu različitih vokalizama s
drugotnim -e-, -0- (npr. bjelorus. dijal. stremyna, stromyna,
ostr6mok, rus. dijal. ostr6mok, ostremok).
Rasprostranjenost kontinuanata prasl. *strama/*stram'b
ukazuje, kako se čini, na starost tog dijalektizrna koji ne obu­
hvaća cijeli slavenski prostor. Ne možemo ipak zanemariti
438 O tom tipu deverbalnih imenica v. npr. Slawski 1974: 59--60.
439 A. A. Kryvicki, G. A. Cychun, I. Ja. Jaškin, Turauski slounik, II, Minsk
1982., 124.
440 -
Usp. Borys 1981b: 35-41 (uz tamo navedenu literaturu). V. Machek
izvodio je slovačku riječ stram i njene istovrijednice iz glagola stremiti 'po­
dupirati' (Machek ES1 475). U Skokajedino građa bez etimologije (Skok ER
III 341).
441 Materyjaly dija dialektnaha slounika Homel'ščyny, u: Belaruskaja
mova 8, Minsk 1980., 171.
235
mogućnost da je izostanak potvrda leksema na lužičkom
češkom, bugarskom i makedonskom terenu slučajan, što j �
rezultat potiskivanja tog oblika novijim oblicima. Na sre­
dišnjem južnoslavenskom prostoru, neposredni kontinuant
praslavenskog leksema *strama djelomično je sačuvan jedino
u čak.a��tini, dok je u ostalim narječjima ispao iz uporabe,
ostaV1vSI za sobom tragove u deriviranim oblicima.
vrli pl. 'stupci u košu postavljenom na kolima'.442 U čakav­
skome govoru oko Kastva u Istri zabilježena je imenica vrli f.
pl. . 'okomiti stupci u pletenom košu na kolima' s podrobnim
opIsom: »Koš [za kola] ima vrli i pleter. Vrli su bukove ale gr­
move. Drva, ka na krajeh drže vrli, se zovu križi. Va vrli su za­
bijeni drveni kjini. Mej kjini j' s prutjen opleten pleter« (Jar­
das 1957: 209). Druge potvrde te riječi nisu poznate ali se na
središnjojužnoslavenskome prostoru pojavljuje nekoliko de­
rivata s različitim sufiksima:
1.) sa sufiksom -ina: dijal. vllina 'kolac, stupac kao građa;
prečka na kojoj noću spavaju kokoši' (RSAN III 64);
� .) �a sufik�om -ika: vrljika 'stupac, kolac za gradnju, za vje­
sanje kakvIh predmeta', 'stupac, kolac koji podupire plot; da­
ska u plotu; plot, ograda općenito', dijal. 'poprečna letva na
napravi za sušenje trave itsl. " 'jedan od poprečnih drvenih di­
jelova na trupu broda', 'mjera za dužinu (oko 3 m) ', pl. vrljike
(gdjegdje i jd. vrljika) 'ograda od okomito postavljena ko­
Ija', 443 'tanke prečke koje se koriste kao nosila' (AR, RSAN).
442 Usp. Borys 1987a: 121-126.
44� Valja navesti opis takve primitivne ograde iz Hercegovine, koja se vje­
rOJatno puno ne razlikuje od kolčastog plota u starih Slavena: » Najzastu­
pljenijaje vrsta ograde vrljika. (. .. ) U nešto većem razmaku postave se dva i
dv� nas�ramn� kolca, na četiri do pet mjesta međusobno pričvršćena (pre­
vzt�, pom�z, uvztz odpruća, smrče, lijeske,jasena ili rakite), na koje se postav­
.
lJaJU vrl.Jlke : duga, tanka ili rasječena stabla čamovine« (A. Bugarski, Nase­
v 446 Vidi n. d., 508-510.
lJa, zgrade z pokućstvo [u Zepi], GZM. Etnologija, na str. XIX, 1964., 81).
236
Palatalno /l'l u riječi vrljika zasigurno je nastalo analo­
gijom; 444 u govorima se pojavljuje i očekivani oblik vrlika 'ko­
lac u ogradi; ograda, plot' (AR, RSAN), usp. još primjer: »Vrli­
ka je dosta tanko drvo, prepriječeno da se može prolaziti« (Hr­
vatska, AR);
3.) sa sufiksom -ica: vrljica ' stupac, kolac kao građa'
(RSAN);
4.) sa sufiksom --aka: vrljaka 'kolac, stupac' : »Vrljaka je neo­
čišćen čamić« (Bosna, RSAN);
5.) sa sufiksom -ija: dijal. vllija 'stupac, kolac za gradnju, za
vješanje čega', 'motka, kolčić' (u Vitezovićevu rječniku, oko
171 O), 'vrsta plota (ljesa od tesanih prutenica) , (AR, RSAN);
6.) sa sufiksom - 'uga: dijal. vrljuga 'čvornata grana koja se
koristi za gradnju' (Križevci, AR);
7. ) sa sufiksom --ac (kajk. --ec): kajk. dijal. verlci m. pl. 'dužice
na ljestvama' (Kristijanović 62).
Navedeni derivati iz različitih štokavskih i kajkavskih (rje­
đe) govora tvoreni su od osnovne imenice vrli plt., koja namje
poznata jedino iz kastavske čakavštine. Izvedene imenice,
čini se, ukazuju na množinski oblik osnovne riječi. Hrvatska
riječ vrlikalvrljika (: vrljica), kojaje i srpska, sjedninskim su­
fiksom _ika445 sugerira da je osnovna riječ mogla označivati
zbir odgovarajućih predmeta. Struktura oblika vrlija postaje
jasna ukoliko prihvatimo da muje osnovom bila imenica na -i
( = čak. vrli pl.); sufiks -ija ovdje ima vjerojatno strukturnu
ulogu (kao kod oblika na -lija, --džija tur. li, �i)446 te singula­
tivnu: od pl. vrli tvori sg. vrlija. O imenici vrlina i o njenim
istovrijednicama u drugim slavenskim jezicima v. dalje. Na-
144 Usp. npr. konopljika, smrdljika, trepetljika.
1 45 Vidi npr. M. Stevanović, Savremeni srpskohruatskijezik (Gramatički
sistemi i književnojezička norma), I, Beograd 1964., 507-508.
237
vedene činjenice ukazuju daje imenica vrli, kojaje djelomično
sačuvana u čakavštini, morala isto tako u prošlosti postojati u
štokavskome i u kajkavskome narječju, budući da u tim nar­
ječjima postoje od nje tvoreni derivati.
Samo jedan od nabrojanih oblika na srednjojužnoslaven­
skome prostoru ima inoslavenske istovrijednice. Štok. vUina
'stupac, kolac kao građa; prečka na kojoj noću spavaju kokoši'
odgovara: slov. vrlina 'od dasaka učinjena vrtna vrata; otvor
(prolaz) u ogradi' (Plet),447 bug. v'brlina 'stupac, kolac, mot­
ka' ,448 dijal. još i 'okomito učvršćen kolac za vješanje odjeće,
oprana rublja' ,449 'tanka greda za građenje ili za rasprostira­
rUe rublja',450 'stupac za pritiskanje snoplja na kolima',451 U
iseljenika u Moldaviji 'jedna od pregradica na bočnoj stranici
nadvozja kola na dva kotača',452 češ. moro dijal. vrlina 'đe­
ram' (Machek ES2 700), vrliny pl. 'podloške pod trupcima',
'obje duge grede ljestava spojene prečkama' ; grede (gornja i
donja) ljestava na kolima' ,453 vrl�ny : brl�ny pl. 'podloške pod
trupcima' ,454 često u sekundarnom obliku s početnim br- <
447 Ovamo vjerojatno pripada i slov. vmila f. (s premetanjem, usp. sličan
bugarski oblik v'bm�la 'drvena ulazna vrata dvorišta, vratašca koja zatva­
raju prolaz u ogradi', pl. vmile 'eine von selbst zugehende Feldtur ' te vmilo
n. (češće vmila pl. n.) 'vratašca koja se sama otvaraju i zatvaraju; derDreh­
baum ' (PIet), sekundarno u svezi sa slov. vmiti (se) 'vratiti se' .
448 Rečnik na b'blgarskija ezik, II, Sofija 1979., 644. U tom značenju riječje
dobro potvrđena u govorima, npr. 'duga grana' (S. Kovačev, Trojanskijat
govor, BD IV, 1968., 195), 'dugo tanko drvo kao drvena građa' (P. Kitipov,
Rečnik na govora na s. Enina, Kazanhško, BD V, 1970., 112).
449 Rečnik na b'blgarskija ezik n. m.; M� Mladenov, GOVOT'bt na Novo Selo,
Vidinsko, Sofija 1969., 216 (s oblicima v'brl�na : v'bmlila).
450 N. P. Kovačev, Rečnik na govora na s. KT'bvenik, Sevlievsko, BD V,
1970., 14.
451 P. Iv. Petkov, Elenski rečnik, BD VII, 1974., 23.
452 E. I. Zelenina, Sravnite/nyj tematičeskij slovar ' trech bolgarskich seI
Moldavii, BD X, 1981., 138.
453 F. Bartoš, Dialekticky slovnik moravsky, Praha 1906., 491.
454 F. Sverak, Karlovick6 nĆ1feči, Praha 1957., 141.
238
vr-: brlina 'motka, tanko drvo' ,455 brlinka (i s umetnutim
-d-: brdlinka, brdleni) 'plot od kolja' ,456 brliny pl. 'trupci ka­
kvima se oblažu močvarne ceste' ,457 slovač. dijal. vrlina 'vaga
uz đeram' (Kalal 784), vrliny pl. : vrlini a kone upevnuji na
štite došky (Kalal 973), vrl'ina 'ograda uz cestu koja vodi na
ipašu, uz zgon'. 458 Isto tako ovamo pripada ukr. dijal. virlynje
zb. im. n. = vorynje, vorje 'Zaun, Hurde, Umfriedug aus Lat­
ten ' (Žel), koje ukrajinski etimološki rječnik navodi pod riječi
vir (gen. v6ru) 'ograda od kolja' (ESUM I 401), ostavljajući
bez objašnjenja zagonetno 1 Oblik ukrajinske riječi bolje je
- -
.
objašnjen usporedbom s nabrojenim inoslavenskim izrazima,
pri čemu je -i- protumačeno možebitnom analogijom prema
srodnoj bliskoznačnici vir ( < *VOr'b) i njezinim derivatima.459
Sve te riječi iz nekoliko slavenskih jezika, koje označuju poje­
dini predmet (kolac, stupac za gradnju, u druge svrhe) ili rje­
đe zbir takvih predmeta (ograda od kolja) možemo dovesti u
vez� s praoblikom *vflina (sa sufiksom -ina).
Cakavski oblik vrli f. pl. te daljnje navedene hrvatske i ino­
slavenske izvedenice omogućuju rekonstrukciju zajedničke
im osnovne riječi *v fli f. pl. (rekonstrukcija palatalnog so­
nanta *f utemeljena je etimologija riječi, o čemu v. dalje). Da
je vjerojatno riječ o pluralia tantum, kao kod nekih drugih
imenica jednake gradbe, usp. prasl. *esli 'jasle', 'jaslice',
*gQsli 'gusle'.
Navedena građa upućuje na zaključak da je rekonstruira­
na imenica *vfli, iz općeslavenskog motrišta, bila ograničen
dijalektizam na južnoslavenskom i češkom te slovačkom pro-
455 F. Bartoš, n. d., 27.
456 J. Haller, Popis a razbor lidove mluvy v petypodfipskych obcich, Praha
1932., 67.
457 F. Horečka, NĆ1feči na FrenštĆ1tsku, Frenštat pod Radohoštem 1941.,
82.
458 J. Matejčik, Leksika Novohradu. Vecny slovnik, Martin 1975., 125.
459 O značenjski različitoj ukrajinskoj riječi verlolvyrlo v. str. [241].
239
 storu te zasigurno na dijelu ukrajinskoga (karpatskoga?). Na
sličnu ili posve jednaku rasprostranjenost ukazuju također
stari slavenski leksemi.460 Dakle, možemo zaključiti da se
oblik *v fli najduže zadržao na središnjojužnoslavenskome
prostoru, o čemu ne svjedoči samo čakavski relikt vrli nego i
hrvatskim (i inojužnoslavenskim) narječjima svojstveni deri­
vati, npr. kajk. verlci. Ostali jezici poznaju jedino izvedeni
oblik *v flina, dok su osnovnu imenicu zasigurno vrlo rano iz­
gubili.
Semantika kontinuanata prasl. *vfli omogućuje rekon­
strukciju prvotnoga značenja te riječi: ' stupci, kolje koje služi
za gradnju, okomiti kolci u ogradi koji što ograđuju, plot od
okomito postavljenih kolaca' . Naziv je u stara vremena pre­
nesen na predmete slične kolcima u ogradi (usp. čak. ' okomiti
stupci u pletenom košu koji je postavljen na kola'); jedninski
derivati dobili su značenje ' (okomito postavljen) stupac koji
služi u različite svrhe (npr. za vješanje čega, za pritiskanje si­
jena, snoplja na kolima)' ili ' (općenito) stupac, kolac' .
Razmatranu j e imenicu (i osobito tada poznate derivate)
već F. Miklošić povezivao s korijenom ver-,461 što su ponavlja­
li etimolozi nakon njega, dodajući na to određene srodne pra­
slavenske riječi, npr. lit. svirtis 'đeram; poluga, prečka' , sva­
rtis ' stupac; preča na vagi; đeram' , latv. svere 'motka uz đe­
ram' .462 V. Machek je izvodio češ. vrlina i njezine slavenske
istovrijednice iz praoblika *vbrdlina (Machek ES2 700), mi­
sleći vjerojatno na osnovnu imenicu sa sufiksom -dIo. Upravo
je ta imenica (prasI. *vbrdlo) rekonstruirana u ukrajinskom
etimološkom rječniku, gdje se s ovdje razmatranim imenica-
460 Usp. Borys 1980a: 82-83.
461 Mik.losich EW 384.
462 Usp. S. Mladenov, Etimologičeski i pravopisen rečnik na bblgarskija
knižoven ezik, Sofija 1941., 91; BER I 121; Machek ES2 700; Skok ER III
629.
240
ma povezuje ukr. verlo 'rudo (u kolnom sastavu)', dijal. vyrlo,
u istom značenju; motka koja služi za pokretanje vjetrenjače'
(ESUM I 356). Ukrajinski derivat sa sufiksom -lo verlo/vyrlo
od prasl. *vxteti 'okretati, vrtjeti' (ukr. vertity),463 u osnov­
nom značenju 'ono što služi okretanju, vrćenju, motka za
okretanje čega' značenjski treba smatrati genetski nepoveza­
nim s hrvatskom rječju vrli, vrljika, češ. vrlina itd. Arhaični
čakavski oblik pl. vrli ukazuje da su pokušaji rekonstrukcije
praoblika sa sufiksom -dlo (*v fdlo) neutemeljeni.
Praslavenski oblik f. pl *v fli. nesumnjivo je slavenska ino­
vacija; citirane praslavenske riječi različite strukture u eti­
mološkim rječnicima ne pridonose mnogo tumačenju te riječi.
Struktura i semantika razmatranoga leksema ukazuju da ga
se može priznati kao derivat od glagola *vbru, *verti 'zavlači­
ti, zaticati, pokrivati, zatvarati', npr. bug. vra, vreš 'zavlačim,
zabadam, zatičem' , starocrkvenosI. vb-vreti, -vbrQ 'umetnu­
ti, zavući', za-vbreti 'zatvoriti', polj. wrzeć 'pritiskati, pritva­
rati što', za-wrzeć 'pokriti otvor, ulaz u što, zatvoriti' .464 Pra­
slavenski je oblik *vxli f. (odnosno nepotvrđeni oblik sg.
o f.) nomen instrumenti sa sufiksom -lb (: -slb), tvoren
**vflb
kao deverbalne imenice *soplb f. 'zviždaljka, frula', *esli f. pl.
'jasle,jaslice', *gQsli f. pl. 'gusle' . 465 Etimološko značenje raz­
matrane riječi možemo rekonstruirati kao 'ono čime se pre-
463 Usp. J. Rudnyc 'kyj, An Etymological Dictionary ofthe Ukrainian Lan­
guage, sv. 4, Winnipeg 1965., 358; sv. 5, 1966., 398. Ograde R. V. Kravčuka
li recenziji tog rječnika, čini se, nisu utemeljene, jer je u ukrajinskom obliku
- -
'vftlo skupina -tl- morala podlijegati pojednostavljenju u 1 Imenica.
'vftlo zasigurno je sačuvana i u složenom pridjevu *vftlo-{)kb (vrljook)
'onaj koji ima škiljave oči, razrok' (v. Kravčuk, u: Voprosy Jazykoznanija
1968., 4, str. 131); usp. (u pojedinostima različito) objašnjenje tog pridjeva u
ESUM I 380. Drukčije o etimologiji pridjeva ESBM II 61-62; u Skoka s.v.
vrljav nema etimologije (Skok ER III 629).
464 O daljnjim etimološkim vezama glagola v. npr. Vasmer REW 1 184.
465 O takvim likovima v. Slawski 1974: 106.
241
građuje, zatvara, zagrađuje', odatle konkretnije značenje pl. kontinuant pridjeva *plyt'b izvan čakavštine pojavljuje se u
*vfli 'stupci, kolci za gradnju, okomiti kolci u ogradi (koji što kašupskom narječju na sjevernoj slavenskoj periferiji, a kon­
zagrađuju), plot od okomito postavljenih kolaca'. tinuanti praslavenskog oblika *chr(Jst 'hrušt' poznati su osim
Derivati su od prasl. *vbrQ, *verti (ili od odgovarajućih pre­ na čakavskome uglavnom na sjevernoslavenskome prostoru;
figiranih glagola) i drukčije tvorene bliskoznačne imenice, jedino kontinuanti praslavenskih oblika *strama (: *stram'b)
npr. starorus. VOrb 'ograda, ograđeno mjesto', rus. dijal. vor imaju veću (ipak ne i sveslavensku) rasprostranjenost.
'palisada' , ukr. vir 'ograda od kolja, palisada' , slovač. vora
'ograda' , rus. dijal. zćwor/zavor, zavora ' ograda; poprečni ko­
lac koji zaprječuje prolaz u ogradi; potporanj od kolja u ogradi
u obliku luka (preslica), koji se dade ukloniti a služi kao laz' ,
polj. dijal. zCwora 'lazovi u toru kroz koje se ugoni ovce' .
Dakle, čakavski j e oblik vrli sveslavenski relikt iznimno
arhaičnog praslavenskog leksema na središnjojužnoslaven­
skome, kako to pokazuje analiza odgovarajuće građe, budući
poznat samo u jednom arhaičnom istarskom čakavskom go­
voru .
* * *

Razmotreni izrazi svjedoče o tome da čakavski govori tako­

đer čuvaju neposredne kontinuante nekoliko praslavenskih
leksema, koji su u ostalim hrvatskim narječjima (a nerijetko i
u drugim slavenskimjezicima) posredno potvrđeni u derivati­
ma od tih leksema. Tako se u čakavskome narje<\ju pojavljuju
kontinuanti praslavenskih oblika *chr(Jsto 'hrušt', *mozg'b
'drveni klin koji što povezuje', *plyto i *plytu'b (odnosno
*plytov'b) 'plitak, *strama (: *stram'b) 'okomiti ili kosi stupac,
kolac (npr. na saonicama, na kolima) koji što podupire i ima
ulogu potpornja', *vfli pl. 'stupci, kolje za gradnju, okomito
postavljeni kolci u ogradi, koji što zagrađuju, plot od okomito
postavljena kolja' . Odgovarajući su čakavski izrazi isto tako
važni arhaizmi i sa sveslavenskog motrišta; dokje praslaven­
ska imenica *vfli kao neposredni kontinuant potvrđena jedi­
no u istarskoj čakavštini, kontinuanti prasl. *mozg'b 'drveni
klin', *plyt('b)v'b 'plitak' pojavljuju sejoš u slovenskom jeziku
(*plyt('b)v'b te isto tako u hrvatskom kajkavskom narječju);

242 243
4. Čakavski derivati od praslavenskih
leksema nesačuvanih u čakavskome
narječju
Etimološka analiza čakavskoga leksičkog fonda upućuje na
one neposredne kontinuante praslavenskih leksema koji su
skriveni u derivatima a nastali su na čakavskome tlu. Dakle,
riječ je o nemotiviranim oblicima u čakavskome narječju, ko­
jih je objašnjenje moguće tek u usporedbi s odgovarajućim
inoslavenskim leksemima.
brnjuse, brnjusi 'brkovi'. 466 U dijelu istarskih čakavskih
govora pojavljuje se imenica bniusa 'dlaka na brkovima', pl.
brnuse (gen. brnus) 'brk' (Ribarić 1940: 135; uz oblik brnjusa
'titex ' (Nemanić 1884: 540) i brnjasi pl. 'long moustache ' (Or­
banići, Kalsbeek 423); ti govori čuvaju i njezine derivate, npr.
brnjusar 'čovjek guste brade' (Ribarić n. m.). Prema Ribari­
ću, riječ je ograničena na onaj dio čakavskih govora u Istri,
koji je nastao kao posljedica migracija nositelja čakavskoga
nruječja iz Dalmacije. Izostanak te riječi u autonomnih istar­
skih čakavaca otvara mjesto pretpostavci da je riječ u Istru
donesena iz dalmatinske čakavštine. U prilog tomu govori po­
javljivanje oblika beniusl m. pl. 'brkovi', 'sipini brkovi' u
srednjodalmatinskom govoru otoka Vrgade (Jurišić 1973:
•
30).
Podrijetlo riječi pokušao je objasniti J. Ribarić, prema
kome bi to morala biti složenica u kojoj je drugi član kontinu­
ant prasl. *(JS'b 'brk', dok bi prvi član mogao biti povezan s
hrv. braniti (ili *branusa 'zaštitna dlaka') ili, pak, sa staro­
hrv. brna 'blato' < prasl. *blDna (Ribarić n. m.). Tu kritički
466 Borys 1977a.
244
neodrživu pretpostavku odbacio je već P. Skok, dodajući samo
to da bi prvi član čakavske riječi mogao također biti u svezi s
*blDnja, hrv. brnjica 'metalni prsten, npr. provučen kroz noz­
drve životinje', uz napomenu da se ipak u razmatranoj riječi
teško domišljati složenici (Skok ER I 215).
Analiza značenja, morfologije i akcentuacije razmatranih
imenica upućuje na sufiksalne derivate. Oblik berriusl m. pl.
dokazuje potpunu podudarnost nastavka i akcenta s čakav­
skim derivatima sa sufiksom -uh, usp. terljiih, gen. terljuha ,
pl. terljusl 'vrsta ribe' (Jurišić 1973: 270), jaruh, gen. jaruh
'proljetno janje najesen' (Jardas 1957: 393), 'kozlić' (Hraste
1935: 20, ČDL I 371). Dakle, berriusl je najvjerojatnije mno­
žinski oblik imenice *brnuh. Sukladno tomu, oblik brnase f.
zasigurno je nominativ množine od odgovarajuće imenice sa
sufiksom - 'uha (usp. čak. pepeljaha 'pepeljuga', Belić 1909:
225).
Razmatrane su čakavske riječi možebitno relikti imenica
*brnuh i *brnaha. U Istri zabilježen oblik brnasa zasigurno je
drugotan i oslonjen na množinski oblik brnase (usp. hrv. dijal.
aras 'orah' s pl. orasi, čak. pus 'puh' s pLpusi), a odatle ijed­
ninsko značenje 'dlake na čitavoj jednoj strani usana' . Obje
su riječi dosta stare tvorenice, na što ukazuje ne samo njihova
djelomična sačuvanost u čakavskome, nego i njihova tvorba:
sufiksi 'uh i 'uha nisu plodni u čakavštini. Pojavljuju se u
- -
malobrojnoj skupini sklonjivih (rjeđe odglagoljenih) derivata,
često s već izgubljenom motivacijom.
Sematika čakavskih oblika dovodi ih u vezu s polj. dijal.
*brna 'usna' : bug. b'brna 'usna', mak. dijal. b'brna, u istom
značenju, slov. dijal. brna 'životinjska karnevalska maska',
podbernjek 'podbradak u stoke' (Bezlaj ES I 46); taj južnosla­
venski dijalektizam ima točnu istovrjednicu u baltičkome: lit.
burna 'usta, lice'.467 Stvarno potvrđeno značenje čakavskih
467 Usp. SP I 422, ESSJa III 130.
245
oblika 'brk, brkovi' zasigurno je povezano sa starijim znače­
njem ' ono što pokriva gornju usnu, obraslina na gornjoj usni' .
Sa semantikom oblika povezana je njihova uporaba u mno­
žinskom obliku.
runja 'krasta, lišaj'. Riječ nam je poznata jedino iz labinske
istarske čakavštine: r1unja 'krasta', uz izvedeni pridjev r1u­
njast 'onaj koji ima lišaj eve , krastav' (Milevoj 194). Riječ ima
zemljopisno najbližu istovrjednicu u slov. dijal. ninja 'prišt
na licu, runje f. pl. 'osip; svrab, kozice'468 (toiminski govor), a
odgovarajući oblici postoje i na sjevernoslavenskom terenu:
češ. ehruna (dijal. ehruna) 'prhut u kosi', ehrouny pl. 'kozice,
lišajevi' Goš i škruny 'prhut'), donjoluž. kšuna (kš- < *kr- <
*ehr-) 'razne bolesti kože: guba, svrab, kozice, lišajevi' , rus.
davno ehruny pl. 'kraste' , dijal. ehruny, ehruni pl. 'kraste,
prištevi, ugrušci na koži', ehruna 'lišaj, krasta', usp. još i kaš.
xrene, xrin pIt. 'svrab, kozice'. To su kontinuanti prasl.
*ehruna (: *skruna) 'bolesno, (hrapavo, oljušteno, krastama
pokriveno) mjesto na koži, lišaj, krasta' < *ehrudna < *skro­
ud-na (usp. zasigurno prasrodnu litavsku riječ skraudus '10-
mljiv, hrapav, grub', lit. skrausti, skraudu 'postajati grubim,
hrapavim ').469
Slovenski oblik runja i čakavski runja izvedeni su likovi od
prasl. prasl. *ehruna, oba najvjerojatnije sa sufiksom -ja. Bu-
468 Usp. Bezlaj ES III 207-208, na istom mjestu još i o etimologiji sloven­
skoga oblika.
469 V. Merkulova, Narodnye nazvanija boleznej, II, (Na materiale russko­
gojazyka), Etim 1970., 193-195. Usp. i nešto drukčije tumačenje u V. Ma­
v tike' (Devinska Nova Ves u okolici Bratislave, Važny 1927:
cheka (Machek ES2 207) i u Schustera-Sewca na str. 706. U ESSJa VIII 103
rekonstruiran je praoblik *chr(X1bna (pa ga se povezuje s oblicima koji se
prije ne odnose na bolesti kože: rus. dijal. chrjadot' 'mršaviti, propadati' <
' *chr�deti, staročeš. chfieda, chfada 'nekakva bolest' < *chr�da), kojemu
se suprotstavljaju osobito slov. runja, kaš. xrene, oba bez korijenskoga *p.
246
dući da labinski čakavski govor u načelu čuva početno h-,470 a
razmatrana riječ ima morfološki posve jednak drugotni oblik
u čakavskome i u slovenskome, moguće je daje čakavska ime­
nica runja u labinskome govoru posuđena iz slovenskog jezi­
ka. Protiv toga ipak govori geografija slovenske riječi, koja se
pojavljuje u udaljenome tolminskom govoru.
toporišće, toporica 'držalo raznih alata, držak'. Imenica
toporišće potvrđena je na Kvarnerskom arhipelagu, Hrvat­
skome primorju, u Istri i u kontinentalnim čakavsko-kajkav­
skim govorima, u srednjoj Dalmaciji te u čakavskome govoru
II Slovačkoj: toporišće 'držak sjekire, motike (Axtteil, Hacken­
steil) , (Cres, Tentor 1909: 202), toporišće 'helue (e.g. of an
axe) ' (Orlec na otoku Cresu, Houtzagers 1985: 381), toporišće
'drška za sjekiru i sve druge alatke gdje je potrebna duga
drška' (Bejska Tramuntana na Cresu, Velčić 489), toporišće
'držalo alata' (npr. »seka motikaje nasajena na svojen topori­
šći« , Vrbnik na otoku Krku, Žic 1902 : 311), topor'išće 'drška'
( Čižići na otoku Krku, Turčić 247), toponšće 'držalo alata
(sjekire, motike)' (Bakarac i Škrljevo, RČI 204), toporišće (tj.
toponšće) 'manubriun ' (Istra, Nemanić 1884: 515), topor'išće
'držalo sjekire ili motike' (Kastav, Jardas 1957: 406), to­
por'išće 'drvo za držak oruđa (sjekire, motike itd.) ' (Rukavac u
Istri, Mohorovičić 297), topor'išće ' (long) handIe (of a spade,
pitehfork etc.)' (Orbanići u Istri, Kalsbeek 571), »pak se tuče
toporišćen od pikuona« (Boljun u Istri, Lovljanov 1949: 128),
topor'ise, tupor'išSe 'držalo sjekire itd.' (Težak 198} a: 19�), to­
por'išće : tuponšće, u istom značenju (otoci Brač i Solta, CDL I
1246, 1265), toponšće 'drvena drška na pojedinim ručnim
alatima' (Selca na Braču, Vuković 372), toporišt'e 'držalo mo­
245 i 312). Oblik toporišče poznaju i kajkavski govori, npr. to-
I
470 Usp. npr. hlOd 'hlad', hljeb, hripat, hronit 'hraniti' (Milevoj 72-73).
247
porišće 'držak' (Lobor, Kotarski 1915: 244), tupurUču : tu­
purUču 'držalo vila' (Zlatar, Sviben 1974: 159), toporišče 'dr­
žalo sjekire' (Virje u Podravini, Herman 1973: 95), topori,šče
'držalo motike' (Samobor, Lang 1911: 216).
U kopnenim čakavsko-kajkavskim govorima (u okolici
Karlovca) pojavljuje se usporedni derivat toporica47 1 sa sufik­
som -ica (u stara vremena pored oblika sa sufiksom -išće): to- ,
por!ca 'držak lopate, motike, sjekire, pijuka, vila' (Perušić
1986: 65), toporka, tupor!ca 'drveno držalo sjekire, motike
itd.' (Finka & Šojat 1973: 147, 148), topor!ca (: topor!se) 'dr­
žak zemljoradničkog alata' (Težak 1981b: 410), topor!ca, tu­
por!ca, tupar'lca : topor'lšće, toporišće, tupor!šse 'držalo sjekire
itd. ' (Ozalj, Težak 1981a: 196), toporca 'držalo sjekire, lopate,
pijuka i motike' (Perušić, RČK 152). Oblik sa sufiksom -ica
poznat je i u kajkavštini: toporlica 'držalo (sjekire, motike
itd.)' (Podravske Sesvete, Maresić 1996: 217).
Toporišće, toporica derivati su od nesačuvanog kontinuan­
ta prasl. *tOpolb na hrvatskome tlu, sa značenjem 'vrsta sje­
kire, topor' (Akademijin rječnik bilježi topor 'sjekira' iz Stuli­
ćeva rječnika, uz napomenu o preuzimanju riječi iz ruskoga
jezika).
vešica, višica 'nerazvijena glavica kupusa' .472 Imenica veši­
ca 'meka, neoblikovana glavica kupusa' potvrđena je u libur­
nijskome govoru u Istri (» mehke glavice [kupusa] zovu se ve­
šice« , Kastav, Jardas 1957: 222), vesica 'kelj ' (Rukavac, Mo­
horovičić 312), u ikavskom obliku u ozaljskome čakavsko­
kajkavskom govoru vUica, u istom značenju (Težak 1981b:
414). Čakavska riječ ima točnu istovrjednicu u slov. dijal.
vešica = kupusova rastIina, ki se neče v glavo stisniti in utrditi
(PIet II 763). Budući da je tako neoblikovana, meka glavica
47 1 Akademijin rječnik ne bilježi imenicu toporica.
472 Borys 1989: 22
248
kupusa slična gužvi ili svitku listova, granja', u tim se riječi­
ma možemo domišljati umanjenicama sa sufiksom -ica od
prasl. *vecha/*vecho 'gužva, svitak čega, npr. slame, sijena,
granja itd., stručak' . Taj je leksem prije svega potvrđen u sje­
vernih Slavena (usp. npr. polj. wiecha 'svitak, svežanj, poseb­
no slame, sušnja, granja, gužva', davnije wiech 'pregršt, svi­
tak slame, sijena, strukova, granja', češ. vicha, vecha 'gužva
slame', vech, vich 'pregršt zgužvane slame; svitak slame',
rus. vecha 'motka s metlicom, svitkom na vrhu kao granični­
kom', ukr. vicha, u istom značenju), ali se sačuvao i u južnih
Slavena: hrv. štok. dijal. vijeha 'biljka Asparagus acutifo­
lUS' 473 (Mostar, Bosna i Hercegovina) 'stručak te biljke, koji
ima ulogu filtera, a kojim se zabrtvijuje otvor na kaci, bačvi i
sl. pod čepom; limena podloška s istom namjenom' (RSAN II
611), kajk. v�ha 'grana zabijena na livadi kao znak zabrane is­
paše' (Gola, Večenaj & Lončarić 422), slov. veha 'list glavice
kupusa; šešir širokog oboda; oznaka krčme, gostionice'.
* * *
Razmotreni čakavski oblici ukazuju da su u prošlosti u ča­
kavskome narječju morali postojati i kontinuanti prasl. *brna
'usna', *chruna 'bolesno (hrapavo, sljušteno, krastama po­
kriveno) mjesto na koži, kora od krvi, krasta', *topOIb 'vrsta
sjekire, topor', *vecha 'svitak čega, npr. slame, sijena, granja
itd., gužva, stručak' , jer su od njih na čakavskome tlu obliko­
vane izvedenice. Čakavski su dijalekti s vremenom izgubili
neposredne kontinuante tih leksema, sačuvavši ipak njihove
derivate koji su u konačnici s posljedicom gubitka tvorbenih
�snova postali riječima bez motivacije u čakavskome narječju.
Cakavski derivati dopunjuju poznavanje praslavenskog na-
m Simonović (1959) navodi fonetske inačice vijeha, vijeja, viha, vija, a
prema A. Pihler, Prilozi poznavanju narodnih imena biljaka u Hercegovi­
ni, Mostar 1905.
249
sljeđa u čakavskome narječju, uključujući ovamo i ju� nosla: 5. Starohrvatski leksemi sačuvani
venski prostor, i donose nove obavijesti o rasprostranjenosti
pojedinih praslavenskih leksema.
u čakavskim govorima

Čakavsko narječje odlikuje se arhaičnošću u odnosu na ostala

dva hrvatska narječja. U čakavštini je u različitim jezičnim
slojevima vidljivo održavanje stanja svojstvena ranom razdo­
blju povijesti jezika kao cjeline. Suvremene čakavske jezične
značajke nerijetko su jednake odnosno bliske staroštokav­
skimjezičnim obilježjima (iz razdoblja prije bitnih preobrazbi
u štokavštini). Tako shvaćena arhaičnost u čakavskom nar­
ječju jednako je vidljiva i u leksiku. U nekim mjesnim čakav­
skim govorima, koliko nam je poznato, sačuvani su do danas
znatno bolje potvrđeni oblici iz starine, koji su s vremenom
izišli iz uporabe, nego što je to slučaj na cijelom ili na znatnom
dijelu hrvatskoga prostora (nerijetko i srpskoga).
brna 'zemlja, glina'. Imenica brna 'zemlja, glina' danas je
poznata jedino u gradišćanskohrvatskome čakavskom govo­
ru (Gradišće, Koschat 1978: 193, Newelkowsky 1978: 319).
Riječ je bez sumnje u Gradišće donesena iz stare domovine
gradišćanskih Hrvata. U prošlosti je bila poznata na većem
prostoru: potvrđenaje u dubrovačkih pisaca 16. st. (brna 'bla­
to') te u kajkavskome tekstu iz 17. st. (brna 'glina, RKajk I
212), usp. i brnije, u istom značenju, u J. Dalmatina (u crkve­
noslavenskim tekstovima srpske redakcije iz 13. st.) te u izve­
denim pridjevskim oblicima brnan, brna, -no 'zablaćen, za­
mazan' (AR, 18. st.), kajk. brnen 'glinen' (RKajk I 213, 1670)
Dakle, dijalektnaje riječ brna arhaizam kojije do danas sačV­
van u gradišćanskoj čakavštini. Odgovara slovenskoj riječi
brna (i brnja) 'crno plodno tlo, crnica; il', starocrkvenosl.
hrbna 'blato'. Te su riječi kontinuanti prasl. *blbna 'razmek-

250 251
šana zemlja, blato, glina', isto tako potvrđene i u slavenskoj
toponimiji.474
černi 'crvenkasto-žut, narančast'. 475 U etnografskoj građi iz
Vrbnika na otoku Krku, pored običnog pridjeva čern 'crn'
dvaput je potvrđen pridjev černi u posebnom značenju. U opi­
su narodnih nošnji iz Vrbnika, u odlomku posvećenom žalob­
nom ruhu, navedena je sintagma černi rub: » da ženska žaluje,
pozniva se po rubu i ušijuh. Na glavi nosi černi rub, ma ni
čem, nego je červjenkasto-že1t, zaboden je bil va vodu od
ruja« (Žic 1901: 46). O tome da je žalobno ruho, bojano na tra­
dicionalan način » va vodi od ruja« (tj. u otopini pripravljenoj
od biljke Rhus cotinus), poprimalo crvenkastu boju, svjedoči
noviji podatak iz Dobrinja na otoku Krku. 476 Zabilježio ga je
poljski putnik i putopisac Aleksander Sapieha koji je 1804. na
Krku primijetio da mještanke » U znak žalosti mjesto bijele
marame uzimaju narančastu«. 477
Taj isti pridjev pojavljuje se i u opisu lijevanja voska u Vrb­
niku, u kojem je navedena sintagma černi vosk: » pokla su siti
['saća'] ožeti, hiti je se va pinjatu i obisi na komoštra nad
ogenj, neka se vosk rastopi, a ontrat se ga zilije va kakovgod
okrut i pusti da se ohladi, pak zneme ven i spravi kraj. To se
zove černi vosk, a ne biva čem, nego je že1t« (Žic 1917: 30).
Navedene potvrde ukazuju da je početkom 20. st. u vrb­
ničkome govoru postojao pridjev černi sa značenjem 'crven­
kasta nijansa žute boje' ili 'boja crvenkasto-žuta, naranča­
sta'. Pridjev je sačuvan jedino u danas izgubljenim sintagma-
474 Vidi SP I 396-397.
475 Borys 1984: 136-137.
476 "Potla [SU] ... zajoš monju žalast robu požoćivali. Za požotit su robu ku­
hali va vodi, va ku su najprije stavjali žili od ruja. Odo togaje kolur hita malo
na čovjenasto, a za šćeto žoto umakali robu va kuhanu vodu od žafrana« , Je­
lenović 1962. (v. pretisak u: ČDL III 212).
477 A. Sapieha, Podr6ie po krajach slowianskich odbywane (izd. T. Jab­
Ionski), Wroclaw 1983., 60.
252
ma černi rub 'narančasta marama' i černi vosk 'žuti vosak'
Najvje�ot�tni�e u u ti� sintagmama sačuvani ostatci upora�
be te.:IJecI k �J Je�
� kasmje u govoru izašla iz uporabe. Dakle, u
vrbmckome Je cakavskom govoru sačuvana kao leksički relikt
u �azivi�a (dijela) narodne nošnje i u pučkoj pčelarskoj ter­
mmologIJI.
U ranijim razdobljima pridjev černi 'crvenkasto-žut na­
�ančast' morao s� odnositi i na boje drugih predmeta. Ukazu­
Je
. Je
(» JaJe
��Jek, muć��, ka�a je već n}ltri zdelan pišćenec i
,e vec
� �ada cernek o� J.aJa koti kervav«, Zic 1917: 27). Ta je ista
Ime.n�ca �ot'7'đena Jos u 15. st. u ekavskoj čakavštini (u istar­
sko� l krckoJ). U dva ekavski pisana lucidara pojavljuje se
,
oblik cermn ak (odnosno črmnak) 'žumanjak': » mi z zemlju
plovamo v more kao čr�n�k [u izvorniku črvmnak] v jaje«
(�sp. Bo�s, 1969: 6�). SlIčm nazivi za žuti dio jajeta, derivira­
mv�� tog IstOg p�ldJeva .
, postoje i u slovenskom jeziku , u oba
�UZIC�� s:ps�a ! u pol�pskom jeziku, usp. slov.
v
črmnjĆLk,
c�ml,;ak, crn!ak , zumanjak' (od 16. st.), gornjo
. luž. čork, čor­
mk, donJoloz. cenk te polap. carmak, u istom značenju.478
. .uspore?ba staroč�kavkog oblika črmnak i čak. černek, čer­
�l IZ Vrbm�a p�kazuJe ?a je u vrbničkome govoru došlo do po­
� ednostavIJI�anJa skupme -mn- > -n-; u tom istom govoru
�ma�o .?osl� e�o provedenu promjenu v < er (usp. npr. černi
crm , cervJen crven ', kervav 'krvav').
�ridjev �e�ni 'c:ven�asto-žut, narančast' preostatak je ar­
h�lcnog pndJeva crmm (črman) 'crven, crvenkast (u raznim
mJ ansama crven�)', � �oji je �otvrđen u hrvatskome jeziku od
13. d.o 17' st., ta je njec kontmuant prasl. *čfmbn'b 'crven (u
razmm ll1Jans " ama crvene boje)'4
79 (AR, Skok ER 1 275-2 76).
Potvrde u �p �menič�m tekstovima i li onomastičkoj građi
(npr. topomml Crmmca, Crman dol u Vinodolu, 15. st.) doka-
478 Vidi SP II 224--225.
479 SP II 227-228.
253
zuju daje pridjev črman u prošlosti postojao na cijelom hrvat­
skom teritoriju. Gotovo daje izgubljen u cijeloj čakavštini te u
ostala dva hrvatska nmječja, a do 20. st. sačuvao gaje jedino
vrbnički govor na otoku Krku.
horugva 'zastava'. U novije vrijeme riječ je zabilježena na
otocima Hvaru i Krku: horagva ' zastava' (Brusje, Dulčić
1985: 467), usp. tamnošnji toponim Kruvenica (od Korugve­
nica, Hraste 1956: 366-367), khorugva 'barjak, zastava'
(okolica Baške najugoistočnom dijelu otoka Krka, Tomašić &
Lovrić 1997: 190). Prema Akademijinu rječniku riječ horugva
(iznimno u M. Marulića horuga), korugva 'zastava, barjak'
ima potvrde od 15. do 18. st., uglavnom u djelima čakavskih
pisaca (ali ne samo čakavskih), npr. u M. Marulića, J. Barako­
vića (AR III 652, AR V 348); toponim Horugvica zabilježen je
polovicom 14. st. (naziv planine, Daničić III 419, AR III 652).
Prema dostupnim podatcima riječje izašla iz uporabe u 18. st.
(bilježijejoš Stulićev rječnik), a do danas je u čakavštini saču­
vana samo na Hvaru i na Krku. Horugva je kontinuant prasl.
chorQgy, -'bve 'zastava, barjak', koja je bez sumnje posuđena
još u praslavenskoj epohi, bez točno utvrđena izvora posuđi­
vanja (možebitno germ. *hrungo, usp. gotsku riječ hrugga , ­
štap, drvce').480
oćas 'rep'. Riječ je svojstvena sibenjanskom govoru s isto­
imena otoka (u zadarskom arhipelagu): oćas 'rep' (AR VIII
532), te u drugotnom značenju u govoru splitskih ribara: oćas
'vrsta male mreže' (Pederin 1987: 109); iz pojedinih su nam
govora, osim toga, poznati derivati: oćasina (tj. oćaszna)
'ostrižena vuna oko repa (lana agnina circa caudam tonsa) '
(Istra, Nemanić 1884: 561), uz izvedeni glagol (s prefiksom
ob-) oboćiisU 'ostrići, podšišati' (Dobrinj na otoku Krku, Jele­
nović 1962: 238), » kadagod jih [ovce] samo oboćase okolo
480 Vidi ESSJa VIII 81-82 (i tamo navedenu literaturu).
254
repa« (Jelenović 1949: 142) .481 Prema Akademijinu rječniku,
riječ je bila bolje potvrđena u prošlosti, jednako kao i u crkve­
noslavenskim tekstovima s čakavskim elementima od 14. st.
(/vančićev zbornik, 14. st., Život Aleksandra Velikoga, 16. st.),
u čakavskim izvorima (u Vrančića oćas 'cauda, penis ', Bara­
ković, Zanotti), kao i u dubrovačkim štokavskim tekstovima
(Vetranović, M. Držić); u Stulićevu i u Popovićevu rječniku
zabilježen je naziv biljke oćas 'Equisetum . Simonovićev '
rječnik (prema B. Šuleku) donosi narodne nazive za preslicu,
Equisetum: oćas, konjski oćas, ovanj-oćas (Simonović 182).
Rano postanje te riječi u narodnom jeziku posredno potvrđu­
ju prezimena Oćasić (15. st.), Oćasović (Srbija, 14. st., Dečan­
ska hrisovulja),482 v. AR VIII 532.
Djelomično sačuvana imenica oćas do današnjih dana u ne­
kim čakavskim govorima ima istovrijednice u dijelu slaven­
skih jezika: češ. ocas 'rep', dijal. još i 'kraj plota', polj. dijal.
ocas 'rep (krave)', iznimno staropolj. oczas 'rep' (16. st.),
rus.-crkvenosl. očes'b : očeS'b i rus. 6čes, u istom značenju. Te
se riječi dovodi u vezu s prasl. *ot'aS'b 'rep' bez utvrđene eti­
mologije; moguće je da se radi o složenoj riječi od prefiksa *ot­
i *jas_483 « pie. *jo(U)S-)484 pa bi to mogla, dakle, biti riječ
strukturom slična prasl. *pojas'b 'pas'. 485
481 U svjetlu tog primjera sumnjivo je Skokovo objašnjenje (Skok ER II
542), koji povezuje oboćasiti 'podšišati' s nošenjem pletenica u prošlosti. Ri­
ječ se bez sumnje odnosila na skidanje vune oko repa.
482 Zapis Okjasovikb, v. M. Grković, Rečnik imena banjskog, dečanskog i
prizrenskog vlastelinstva u XN veku, Beograd 1986., 140.
483 Izvodi se praslavenski glagol *jasati, rekonstruiran na osnovu češ. di­
jal. jasat' 'derati odjeću' i izvedenice od staroruske riječijasalo 'pas, opa­
sač', etimološki povezan s lit. juosti 'opasivati, prepasivati' (ESSJa VIII
181-182). Usp. Berneker I 449, gdje on tvrdi daje glagola *-jasati potvrđen
jedino s prefiksom po- (*po-jasati).
484 U Pokornog 513 *io(u)s- : ius- 'giirten ', *ios-to-s 'gegiirtet '.
485 VidiA. Vaillant, Les noms de la »queue«, RES XXI, 1944., 167-168. Nije
uvjerljivo izvođenje iz prvotnoga oblika *otčes'b, koji bi trebao biti derivat
255
šuj 'lijevi'. 486 Prema Akademijinu rječniku arhaični pridjev
praslavenskog podrijetla šuj 'lijevi' « prasl. *ŠUjb u istom
značenju) potvrđen je samo u starim hrvatskim tekstovima,
npr. u čakavskom Korizmenjak u (1508) i u Kožičića (1531). O
tom pridjevu Skok piše daje »potisnut u zaborav od sinonima
lijevi. Očuvao se poimenčen u toponomastičkim i apelativnim
izvedenicama« , npr. šujica 'lijeva ruka', kao što su toponimi i
hidronimi Šujica (Šuica), prezime Šujica itd. (Skok ER III
421, AR XVII 865), pa je i pridjev šuj 'lijevi' sačuvan u vrb­
ničkom leksičkom fondu, sve do početka 20. st. O tome svjedo­
či primjer iz Žicove etnografske monografije: » živec... ravno z
verhon od gromače je prignjen i napejan na dvi bandi, na pra­
vu i na šuju (na livu), po gromači« (Zic 1949 : 35). Toje i najka­
snija informacija o uporabi razmatranog pridjeva na hrvat­
skome prostoru. Dakle, čakavština na Krku sačuvala je pri­
djev šuj nekoliko stoljeća duže nego druga narječja.
Kao što vidimo iz navedenoga primjera, štokavskoj opreci
lijevi - desni odgovara čakavska opreka livi/šuj - pravi.
Opreka livi (levi) 'lijevi' -pravi 'desni' tipična je i za druge
sjevernočakavske govore, usp. npr. na levu al na pravu (Beli
na otoku Cresu, Bortulin 1924: 359), » Z dve prave, pok z dvi
live nogi« (Dobrinj na otoku Krku, Jelenović 1949: 142).487
Karakteristično je za vrbnički govor čuvanje pridjeva livi kao
od glagola *otčesati (Vasmer REW II 296), jer slavenske činjenice ukazuju
na prvotno *t' < *tj. Malo je vjerojatna usporedba s latv. aste 'rep' (Machek
ES2 408). V. isto tako Skok ER II 542 . •
486 Borys 1984: 139-140.
487 Pridjevpravi u značenju ' desni' tipičanje za sjeverne čakavske govore,
usp. Zajceva 1967: 73-74. Njegovi su ekvivalenti u tom istom značenju svoj­
stveni još i nekim slovenskim, makedonskim i bugarskim govorima te sje­
vernoslavenskim jezicima, usp. N. I. Tolstoj, Iz geografii slavjanskich slov.
3. pravyj -levyj, Obščeslavjanskij lingvističeskij atlas (Materialy i issledo­
vanija), Moskva 1965., 133-141. U drugim čakavskim govorima u značenju
'desni' u uporabi je pridjev desni.
256
i njegova sinonima šuj. Budući daje na drugim mjestima u op­
širnim Žicovim tekstovima potvrđenajedino opreka livi -
pravi (npr. » lica... su dva, livo ipravo« , Zic 1900: 78; » odjedne
live do jedne prave... deski« , Žic 1917: 28), možemo ustvrditi
daje pridjev šuj bio rjeđe u uporabi od sinonimnog mu pridje­
va livi. Vjerojatno je već na prijelazu 19. u 20. st. šuj iz vrb­
ničkoga govora izlazio iz uporabe kao arhaizam, te se može­
bitno zadržaojedino u izgubljenim priložnim izrazima tipa na
šuju bandu 'na lijevu stranu'.
Čakavski pridjev šuj važan je kao arhaizam i iz sveslaven­
skog motrišta. Koliko znamo, neposredni kontinuant prasl.
*ŠUjb sačuvan je još u slovenskome rezijskom govoru (šuj 'li­
jevi', PIet). U drugim suvremenim slavenskimjezicima posto­
je samo derivati od tog pridjeva ili samo relikti, kao ukr. adv.
šuj-bič 'na lijevu stranu'.
* * *
Analiza gore navedenih primjera upućuje na starost saču­
vanih kontinuanata pojedinih praslavenskih leksema, koji su
li čakavskim govorima sačuvani duže nego u druga dva hrvat­
ska narječja. Praslavenski oblici *brona 'razmekšana zemlja,
blato, glina', *čtmbn'b 'crven (u raznim nijansama crvene
boje)', *chorQgY 'zastava, barjak', *otas'b 'rep', *šuj 'lijevi' u
prošlosti su imali kontinuante na cijelom središnjojužnosla­
venskom prostoru odnosno na znatnome dijelu toga prostora;
do danas su, pak, sačuvani samo u nekim čakavskim govori­
ma. Današnji su čakavski kontinuanti tih praslavenskih lek­
sema, dakle, arhaični preostatci starohrvatskoga leksika.
257
 6. Zaključak
Geografija čakavskih izraza
6. 1 .
praslavenskoga podrijetla
Analizirani čakavski kontinuanti praslavenskih leksema ni­
su općečakavske riječi. Oni su obično raspršeni po znatnom
dijelu prostora koje obuhvaća čakavsko narječje ili su, pak,
\
ograničeni na pojedine dijalekte488 ili na pojedine čakavske
govore.
1.) Riječi koje se pojavljuju na prostoru sjeverne, srednje i/ili
južne čakavštine: luna 'mjesec; uštap; duga' (Istra, Krk, Lika
te Trogir i Poljica u srednjoj Dalmaciji; oćas 'rep; vrsta mreže'
(Split, Silba; u Istri i na Krku sama derivati);489 paćka 'boba
grožđa bez ljuske; lupina' (kopneni govori, Gradišće) � paška
'koštica; kom od grožđa' (Hvar, Brač);490 plena 'pelena, po-
488 U navođenju geografije (pojedinih) riječi izostavljam dijalektalno razli­
kovanje pojedinih dijelova čakavskoga terena (npr. Istarskog poluotoka,
otoka Krka). Lokalizacije su podrobno navedene (ukoliko ihje bilo moguće
utvrditi) uz pojedine analizirane čakav$ke riječi.
489 Usp. oćasina 'ostrižena vuna oko repa' (Istra), oboćasiti 'ostrići, podši­
šati (oko repa)' (Krk).
490 Derivatpašćica 'koštica' još u Hrvatskome primorju (Rijeka), inačica
pačica (paciea) u istom značenju u Poljicima i u Trogiru (srednja Dalmaci­
ja). Nadalje, u čakavskim dijalektima pojavljuju se nezavisni derivati: pajca
'kom od grožđa' (Susak i Rab), paćah 'boba grožđa bez ljuske' (kopneni go­
vori na Kupi), paćac (pećac) 'koštica grožđa' (Krk i Poljica u srednjoj Dal­
maciji).
258
voj' (Kvarnerski arhipelag, Hrvatsko primorje, Istra, Gradi­
šće i Vrgada); plesno, plosna 'tvrdo stopalo, taban' (Cres,
Krk, Šibenik, Hvar, Brač); ruta 'krpa' (Istra, Hrvatsko p�i­
morje, okolica Oštarija te Trogir i Poljica);491 š�ut ' �ost golJe­
nice, bedrena kost; peteljka ' (Istra, Kvarnerski arhIpelag, Vr­
gada, Srednja Dalmacija); želva 'oteklina, �ateklina, .�vr�a'
(Cres i Krk) � žolva, u istom značenju (srednja DalmacIJa); ze­
bul(j)ac 'želudac' (Hrvatsko primorje, Vrgada) � žabulac 'že­
ludac peradi' (Gradišće) � željubac u toponimiji (otok Sušak u
južnoj Dalmaciji); žgorac 'oteklina, izraslina' (Brač) � žgorac
'kožni mjehurić' (Ozalj);492 žužnjati, žužnjiti 'šumiti, hučiti,
zujati' (Hrvatsko primorje i srednja Dalmacija). Neke se riječi
pojavljuju na sjeverozapadnom ijužnom ��u čakavsko.g �ar�
ječja: plati ' izlijevati, crpsti' (Kastav u ISt�I I �astovo u JUz���
Dalmaciji), slizeti 'curiti' (Kastav) � shzztz . 'p lako untI
� �
(Lastovo); škranj(a) 'sljepoočnica' (Kvarnerski arhIpelag,
Hrvatsko primorje, Istra i poluotok'pelješac ujužno� Dal�a­
ciji); toporišće 'držak' (otoci Brač i SO.Ita, Kv:a:nerski ��hI�e­
lag, Hrvatsko primorje, Istra, kopnem govon, cakavski IselJe­
nički govori u Slovačkoj).
2.) Riječi koje se pojavljuju u sjeverozapadnom dijelu čak�v­
skoga narječja (Kvarnerski arhipelag, Hrvatsko pnm�rJe,
.
Istra, kopneni govori te iseljenički gradišćansko hrvatski go­
vori i čakavski govori u Slovačkoj): huzati 'kliziti' (Krk, Hr­
vatsko primorje, Istra)493 � fuzati, u istom značenju (Rab,
Krk, Senj, Žumberak, Gradišće);jelito 'c�ijev�, crijevo, krv�­
vica' (Kvarnerski arhipelag, Hrvatsko pnmorJe, Istra, GradI­
šće); nat 'cima' (Kvarnerski arhipelag, Istra, Gradišće);494
491 Derivati su potvrđeni na otocima Krku i Visu.
492 Ovamo možda pripada ždorić 'kuglica' (Krk).
493 Također uz povijesnu potvrdu iz Dalmacije (Zadar).
494 Također uz povijesnu potvrdu iz Dalmacije (Zadar) iz 17. st.
259
plitav 'plitak' (Cres, Istra, Ozalj, Gradišće);495 srebati (sriba­
ti) 'piti, srkati' (Kvarnerski arhipelag, Hrvatsko primorje,
Istra, Lika).
a) Riječi zabilježene u govorima Kvarnerskog arhipelaga,
Hrvatskog primorja i Istre: olito 'crijeva, crijevo; djevenica,
krvavica' ; opuka 'cigla, crijep';popel 'pepeo' ;496 tin 'pregrad­
ni zid, pregrada' ;497
1.) na Kvarnerskom arhipelagu i u Hrvatskome primorju:
belmo (bilmo) 'mrena; katarakta; bjeloočnica' ; kujiti se 'pri­
kradati se' ;498
2.) na Kvarnerskom arhipelagu i Istarskom poluotoku: hi­
reti 'bolovati, pobolijevati, propadati'; holjev(a), hovelja 'ča­
rapa (ženska) ' ; (j)isto 'bubreg; sjemenik' ; nutiti 'nuditi, ča­
stiti' ;499 0dlek (odlik) 'potomstvo; potomak, nasljednik' ;50o
3.) na Kvarnerskom arhipelagu: lobzati i lobizati 'ljubiti,
cjelivati' (Cres i Krk); u pojedinim mjestima na Kvarneru ­
na Krku: črni (černi) 'crvenkastožuti, narančasti' ; drešćica
'iver'; melviti se 'okretati se, vrtjeti se' ; osuga 'vrpca' ; sloba
'sloboda' ; stav(a) 'zglob, pregib' ;501 ratišće 'ručka koša, koša­
rice' ; srbati (serbati) 'srkati'; šuj 'lijevi' ; - na otoku Cresu:
lab 'lubanja'; lanita 'obraz' ; slez 'dio ovčjeg želuca, sirište' ; ,
495 U srednjoj Dalmaciji (na otoku Braču) potvrđen je derivat plitvina 'ši­
roka planinska uzvisina s ravnom površinom (ravnjak) , .
496 Povijesna potvrda oblikapopelj u Dalmaciji (Šibenik) iz 16. st.
497 Oblik tin poznat namje samo s otoka Krka, alije prvotni deminutiv ti­
nac s istim značenjem 'ograda oko ložišta' potvrđen u Istri (Kastav) i u Hr- '
vatskome primorju (Praputnjak).
498 Glagol je poznat jedino s otoka Cresa, ali u Hrvatskome primorju po­
stoji derivat od prefigiranog glagola prikuljen 'zgrbljen' .
499 U prošlosti zasigurno i u kopnenim čakavskim govorima.
500 Samo uz povijesne potvrde.
501 U prošlosti riječ je vjerojatno potvrđena i u Istri, a na njenu prvotno
veću rasprostranjenost ukazuje i derivat stavica 'pregib' u ozaljskome ča­
kavsko-kajkavskom govoru.
260
sluka 'komadić izmeta'; til ' debeo' ; 502 -na otoku Susku: o(d)
zele 'rado'; tina 'sjena' ;503 žebulak 'žuč';
4.) u Hrvatskome primolju: tulati ' skitati se, potucati se' ;
5.) u Istri: halupa 'pojata, štala z a ovce' ; 504 hireti 'bolovati,
pobolijevati, propadati' ; hlud 'kolac' ; muviti se 'buniti se,
protestirati'; 505 plit 'plitak' ; rdar 'crven' ; runja 'krasta, kora
na rani' ; sudra 'grad, tuča' ; svisla 'streha; bočni zid kuće' ;
strama (štrama) 'tučak na stupi za valjanje sukna' ;506 vrli pl.
'stupci u postavljenom košu na kolima' ;
6.) na Kvarnerskom arhipelagu, u Istri i u kopnenim govo­
rima: phati (hpati, hvati, ophati, ohpati, ohvati, ofati) 'otuca­
ti, odjeljivati ljuske (od zrnja)' ;pahati (pehati, pahati) 'gurati,
udarati; ritati (se)' (Cres, Vodice u Istri, Ozalj, Žumberak);
7.) na Kvarnerskom arhipelagu i u kopnenim govorima:
mozg (mozak) 'vrsta drvenog čavla' (Krk i okolica Ošta­
rija);507 žikati se 'previjati se, savijati se' (Cres, i možda Krk),
perf. žaknati se 'saviti se' (Ozalj);
8.) u Istri i u kopnenim govorima: vešica 'meka, neobliko­
vana glavica kupusa' (Kastav) � višica, u istom značenju
(Ozalj).
b) Riječi koje se pojavljuju u kopnenim čakavskim govori­
ma (ovdje u čakavsko-kajkavskim govorima): navršen 'gnje-
502 Izvedeni pridjev pretil (priti!) 'debeo' ima veliku rasprostranjenost:
pojavljuje se u čakavskim dijalektima od Istarskoga poluotoka do Pelješca.
Osnovni glagol titi 'debljati, gojiti se' ima i povijesnu potvrdu iz srednje
Dalmacije.
503 Uz povijesnu potvrdu oblika tinja iz srednje Dalmacije (Brač) iz 16. st.
504 Uz vjerojatne povijesne potvrde iz Hrvatskoga primorja (Vitezović).
505 Samo uz povijesne potvrde.
506 Derivat stramica potvrđen je u Gradišću.
507 Ali su zato u Istri (Kastav) potvrđeni derivati zamozgiti 'spojiti s pomo­
'
ću drvenih kolčića , zamozg 'drveni kolčić'.
261
 5.) Nisam pronašao istovrijednice svojstvene isključivo ča­
pakostan' ;508 sraga 'ka-
van' nakostrušen' ; vrsast 'ne dobar, kavskim govorima južne Dalmacije, usp. gore navedene slizi­
.
pija, · toporica 'držalo alata, držak' . go ofl�
m
.
a (� ti, škranja, (škronj), koje se pojavljuju na tom terenu, i jedino
avs �
c) Riječi s potvrdam a u iseljeničkim . čak � u tim govorima (u toponirniji) potvrđen oblik željubac, bez
lja, ghn a,
· v 'anskih Hrvata i u SlovačkoJ ): brna.
zem metateze. Neke su se od spomenutih riječi u prošlosti pojavlji­
gradlsc
ore s pOJ�d"ml �J�
d" lekt'�-
neke riječi povezuju iseljeničke gov sti; stiskat� i, pfltIsk atI, vale na većem terenu. O tome svjedoče njihovi derivati ili po­
ubo
ma u Hrvatskoj: dročiti 'porobosti, vijesni podatci. Kad bismo raspolagali potpunijim podatcima
prignječivati' (Gradišće i Istra). o povijesti pojedinih izraza, vjerojatno bi bilo moguće dopuni­
ti staru geografiju nekih od obrađenih čakavizama.
lJeCl s potvrdama u zadars
3 ) R" V'
kom i šibenskom kraju: p�!id " V"
Navedena usporedba pokazuje da su se arhaizmi prasla­
toga flJecl lz tog dljela venskoga podrijetla najbolje sačuvali na dva terena: u sjevero­
' kokošji nametnik' (otok Prvić); osim
čakavštine nadovezuju se: . . brkoV. I; brkovI. sIp
,
. , zapadnim govorima (na Kvarnerskom arhipelagu, naročito
ore : brn jUS L e na otocima Krku i Cresu, u Hrvatskome primorju i na Istar­
a) na sjeverozapadne gov
; skom poluotoku) te u srednjodalmatinskim govorima (naro­
(Vrgada) brnjuse 'brkovi' (Istra)
�
' V .. ' "

'krlza,. do�Jl dIO leđa . čito na otocima Hvaru i Braču). I jedan i drugi teren odlikuje
b). na južne srednjodalmatinske : haz a kotlma (Vrgada l se posebnim, drugdje nepotvrđenim leksičkim arhaizmima.
rsk
(PrvlC,, Hvar i Brač) ' prislig(a) 'go t, zebul(j)ac.
'
v , v
Treba ipak imati na umu da su govori s tih prostora relativno
scu
Brač);509 usp. i gore navedene plena, najbolje izvornom građom potkrijepljeni i obrađeni u leksiko­
' grafskim i dijalektološkim radovima.
4 ) Riječi s potvrdama jedino u
srednjod��atin�k?j �ak��št�-
eža 'h� eha' ;! usLtL �� IJU�l�
ni (Hvar, Brač, Vis, Šolta, Trogir): j ati e; ?JesnJ. �tI ,. pe� LtL
ti se, srditi se, nervirati se, uznemIrav stir �
ati (se), ��l�gat��� 6.2.Kontinuanti praslavenskih leksema
zati (se ), rastezati (se ), ras pro
(se) 'prote
i (se) 'odu�ovl�Cl�l, .ra l u čakauskome narječju
toplini (peći, vatre, sunca); peskat
cu; ule ma ) ?l� lZ�Z�
polako ' ;prisme 'mjesto izloženo sun hru � at�
ima potvrde ograničene na otok. H� upljati
ar: �t .hrust ; LZVL U knjizi su obrađeni kontinuanti gotovo stotinu postojećih
tL 'ok se na d a
� � � a�,
se 'iskobeljati se iz nevolja' ; laja ao, pet lJa ; SUja
praslavenskih leksema u suvremenim čakavskim dijalektima
. nem oć' ; ško ra 'uz
J ivati" , lukno 'slabos.t, ' "
ISt'er i u drevnoj čakavštini, uz odgovarajuće im riječi (ukoliko su
.
'mošnja' ; vavliti 'čeznuti, žudJeti poznate) u kajkavskom i štokavskom narječju. Izdvojeni su i
protumačeni kontinuanti sljedećih (nesumnjivih ili vrlo vje­
ije- rojatnih) praslavenskih leksema:
rsiti se 'nakostrušiti se' ima pov
508 Odgovarjući prefigirani gl�gol nav
e. *belmo 'bijeli dio čega (npr, oka, jajeta) '
sne potvrde iz srednje DalmacIJ , . v ,
kom od-
nirn
'"
iji
"
njec
v '
Je potvrđena na otOCI'ma, lstu l ZU'jU u zadars
" v
'
' v ' '
_ I
*blbna 'razmekšana zemlja, blato, glina'
509 U topo ' vljivanje nJeCl u pro slos tl, u sjevero
v 'benskom arhipelagu Na poja
nosno Sl . v
re ,
t an ljen
l" , (Hrvat- *brna 'usna'
derivat preshzen nesp ,
zapadnim dijalektima, ukazuje *čtmbn'b 'crven (u raznim nijansama crvene boje)
sko prim orje ),
263
*dreska 'iver'
*dročiti juž. 'bosti, ubadati, udarati čim oštrim; (: sjev. 'dražiti, ra­
zdraživati, uznemiravati, zlostavljati)
*elito : *olito 'crijeva, crijevo'
*eža 'kraj obradive zemlje, granica između obradive i neobradive ze-
mlje'
*gvOib 'mjehur, mjehurić, guka, podebljanje'
*chalupa 'primitivna građevina, daščara, koliba'
*chIQd1J 'prut, tanka grančica, stabljika'
*chOzati i *chOziti 'klizati se', perf. *chOznQti
*chol'eva 'ono što obavija, okružuje, štiti: komad tkanine za obavija-
nje (npr. noge), vrsta čarape, sara
* chorQgY 'zastava, bmjak'
*chr(Jst1J 'škripanje, škripa, tresak, šušanj; hrušt'
*chruna 'bolesno, (hrapavo, oljušteno, lišajevma, krastama pokri-
veno) mjesto na koži, lišaj, krasta'
*chvost1J 'rep'
*ch1Jz1J 'stražnji dio tijela, hrbat (?)
*chyrati i chyreti 'propadati, pobolijevati, bolovati'
*jušiti 'krvariti, šikljati krvlju'; *jušiti s� 'oblijevati se krvlju, po-
stajati krvav'
*jbStO 'bubreg'
*klop1J 'krpelj'
*kuliti (s�) 'previjati (se), savijati (se)'
*lajati 'biti u zasjedi, vrebati'
*lob1Jzati 'ljubiti, cjelivati', iter. *lobyzati
*IQk1>no 'ono što je posljedicom savijanja, uvijanja'
*luna 'svjetlo, sjaj, odbljesak; mjesec' • iter. *pručati
*11Jb1J 'lubanja'
*melviti 'micati se amo-tamo, vrpoljiti se; vrtjeti se'
*mQviti 'proizvoditi razne zvukove, npr. brečati, zvečati, zujati,
gunđati, mrmljati, kruljiti, presti (o životinjama), galamiti, šu­
mno bučiti, brbljati, pričati (o ljudima)
*mozg'b 'drveni klin'
*natb 'lišće i stabljike biljaka'
264
*nutiti : *n(Jtiti 'primoravati, prisiljavati, vršiti pritisak'
*olnita 'obraz; čeljust, vilica'
*opuka (opQka) 'vrsta tla, vapnenasto, kremenasto, glinasto stijenje
pomiješano s vapnom, lapor, vapnenasta stijena'
*ortišče 'držak koplja'
*osQga 'ono što obuhvaća, obavija što'
*ot1Jlek1> 'ono što je ostalo, ostatak, preostatak'
*Ot'aSb 'rep'
*paedb (*paed1J) 'jedenje, žderanje, grizenje; onaj koji grizući izjeda,
proždire, npr. nametnik, vrijed'
*pers1Jtega i *pers1Jteg'b 'izostavljeno, preskočeno mjesto'
*p�dliti 'natezati, napinjati, razapinjati'
*p�skati (s� 'klizati (se), poklizivati se; spadati'
*plesna (: *plesno) 'tvrdo stopalo'
*plena 'ono što pokriva, obavija; kožica, ovojnica; povoj, pelena'
*plyt1J 'i *plytv1J 'plitak'
*poteno 'komad drveta, npr. namijenjena za ogrjev'
*poteti 'gorjeti, plamtjeti'
*polti 'pokretati, potresati čime, podbacivati što, zamahivati čime',
iter. *pal'ati
*popel'h 'pepeo'
*prism� 'ono što je prileglo, prionulo uz što (npr. uz podlogu)' ili
možda *persm� 'prekid, uleknina' (?)
*p1Jt'a 'što okruglo, gruda, kamen', dem. *p1Jtbka
*pbchati 'gurati, pogurivati, odgurivati', perf. pbchnQti, iter. *pi­
chati, *pechati
*pručiti 'prouzrokovati da se što sipa, prši, raspršuje, prska, štrca',
*rejati 'pomicati se, protjecati, podizati se; pritiskati, gurati'
*rin(Jti 'pogurnuti, gurnuti, porinuti, baciti'
*ruta 'dronjak, krpa; dlaka'
*ibdib 'crvenkast, riđkast, tamnosmeđ'
*serbati i *sfbati 'piti, srčući tekućinu ustimajesti što rijetkoga, sr­
kati'
*skora 'čvorić, petlja, uvinuto mjesto na koncu, na konopcu'
265
*skornb 'bočni dio lubanje, ljudske glave, sljepoočnica'
*slezb 'izlučivanje vlage, vlažne, ljepljive, sluzave, želatinaste sup-
stancije' (> 'sirište')
*sliziti 'izlučivati iz sebe vlažnu ljepljivu tekućinu, vlagom curiti'
*sorga 'ono što istječe, što se izlijeva, mlaz tekućine, kaplja'
*sQdbra 'deranje (npr. snijega nošena vjetrom), ono što je izdrto,
oderano (npr. smrznuti komadi snijega nošeni vjetrom)
*staua : *stam> 'pregib, zglob'
*strama 'okomiti ili kosi stupac, kolac (npr. na saonicama, na koli­
ma) koji što podupire i služi kao potporanj'
*suoba 'stanje onoga koji se nalazi u svom plemenu, na svojoj zemlji,
među svojima, bivanje slobodnim'
*sblQka 'ono što je iskrivljeno, izvijeno, napeto'
*sbuislb 'od zida ispupčeni dio potkrovlja na vršnoj strani građevi-
ne'
*ščutv 'stabljika, posebno ona na kojoj se nalazi list ili plod'
*Šujb 'lijevi'
*šulo 'sjemenik'
*tenb 'sjena'
*toporv 'vrsta sjekire, topor'
*tulati SI? 'savijati se, saginjati se; ići (hodati) pognut, sagnut, pri-
kradati se
*tynb 'ograda, plot, pregrada, zid'
*tyti 'postajati debeo, gojiti se'
*uecha 'gužva, svitak, svežanj čega, npr. slame, sijena, granja itd.,
stručak'
*uichati 'izvoditi brze kružne pokrete, zamahivati, mahati'
*u[siti 'snažno, jako borati, nabirati' • sičkom fondu, koji su baštinjeni na polju duhovne l materijal­
*ufli pl. stupci, kolje koje služi za gradnju, okomiti kolci u ogradi,
koji što zagrađuju'
*ubzeti 'željeti, htjeti', *ub-ubleti
*zelv (ili *dzelb) 'snažan, jak'
*želQbb 1. 'žuč'
*želQbb 2. 'želudac'
*žikati (*žichati) 'savijati, svijati'
*žuzniti (*žuzneti ?) 'šumiti, zujati, hučiti'
*žbly 'oteklina, kvrgasta oteklina na ljUdskom ili životinjskom tije­
lu, guka, otečena žlijezda'.
Važno je imati na umu da ovaj popis u potpunosti ne iscr­
pljuje cjelokupno prasla��nsko leksič� o na�lje�e u ��av­
. .
skome narječju jer nisu bih razmatram IzraZi s Cijelog Juzno­
slavenskoga prostora, koji postoje i u hrvatskom i u srpskom
književnom jeziku. Dio leksičkih čakavizama (povijesnih i su­
vremenih dijalektizama), nasljeđenih iz praslavenske epohe
ili deriviranih, a s vremenom izgubljenih kontinuanata pra­
slavenskih leksema, zbog ograničena opsega knjige nije ovdje
uziman u obzir, npr. hlapac 'sluga; naprava za skidanje čiza­
ma',j(i)lo 'glina, il', lazan 'slobodan ' , mel(j) 'sitan pijesak' ,
mito 'plaća', okrut 'posuda', osal ' magarac', otrok ' dijete',
peteh 'pijetao' , pot 'znoj' , potiti s� ' �nojit� �e' , res�a a�v. 'da,
.
zaista' simo, semo adu. 'tu, ovdJe , sostl SVirati na Instru­
:
mentu , tat ' lopov' , tleti 'tinjati, nagorijevati, gorjeti bez pla­
mena' , tuk 'mast, masnoća', (u)ul(j) 'košnica', utal 'prazan,
rupičast, probušen' . Praslavenskoga podrijetla mogu biti ijoš
neke čakavske riječi koje do danas ne maju utvrđenu etimolo-
gij
�alja istaknuti daje hrvatsko čakavsko narj�čje.i pOred vi­
šestoljetnoga stranog, posebno romanskog utjecaja te znat­
nih kulturnih preobrazbi, samostalno ili zajedno sa Susjed­
nim kajkavskim i štokavskim narječj em sačuvalo znatan broj
starih slavenskih leksema. Pritom j e posebno važno Čuvanje
brojnih arhaičnih slavenskih termina u čakav�kome lek­
ne kulture jezičnih predaka današnj ih Hrvata i preneseni u
novi zavičaj, što o slavenskoj kulturi u kontinuitetu Svjedoče
do današnjih dana.

266 267
Kazalo kratica

1. Rječnici

Anić - V. Anić, Rječnik hrvatskogajezika. Drugo, dopunjeno izda­

nje, Zagreb 1996.
AR - Rječnik hrvatskoga ili srpskogajezika. Na svijet izdaje Jugo­
slavenska akademija znanosti i umjetnosti, I-XXIII, Zagreb
1880-1976.
Baničević - Don Božo Baničević, Rječnik starinskih riječi u Smo­
kvici na Korčuli, Žrnovo 2000.
Belostenec - Ioannis Bellosztimecz . .. Gazophylacium, seu Lati­
no-Illyricorum onomatum aerarium... , Zagrabiae 1740. - [foto­
tipsko izdanje: I-II, Zagreb 1973, sadrži i: J. Vončina, Leksiko­
grafski rad Ivana Belostenca, str. III-XLIII].
BER - B'blgarski etimologičen rečnik, I-IV, Sofija 1962.
Berneker - E. Berneker, Slavisches etymologisches Worterbuch,
Heidelberg 1908-1913.
Bezlaj ES - F. Bezlaj, Etimološki slovar slovenskegajezika, I-III,
Ljubljana 1977.
Bruckner SE A. Bruckner, Slownik etymologicznyj�zyka polskie­
-

go, Krakow 1927.

ČDL - M. Hraste, P. Šimunović, unter Mitarbeit und Redaktion
von R. Olesch, Čakavisch-deutsches Lexikon, I, KOln-Wien
1979.; II: Deutsches Wortregister herausgegeben von R. Olesch
und P. Šimunović, KiHn-Wien 1981.; III: P. Šimunović, R.
Olesch, Čakavische texte, Koln-Wien 1983.
Dal - V. Dal', Tolokovyj slovar , živogo velikorusskogo jazyka. 3.
ispravlenoe i značitel 'Ito dopolnennoe izdanie pod red. I. A.
Boduena--de-Kurtene, I-IV, S.Peterburg -Moskva 1903-1909.

269
Daničić - Đ. Daničić, Rječnik iz književnih starina srpskih, I-III, U
Biogradu 1863-1864.
Elezović - G. Elezović, Rečnik kosovsko metohijskog dijalekta,
Beograd 1932-1935 ( = SDZ IV i VI).
ESBM - Etymalahičny sloŽlnik belaruskaj movy, l-VIII, Minsk
1978.
ESSJa - Etymologičeskij slovar ' slavjanskih jazykov, l-XXI, Mo­
skva 1974.
ESUM - Etymolohičnyj slovnik ukrafns 'kof movy, I-III, Kyev
1982.
Fraenkel - E. Fraenkel, Litauisches etymologisches Worterbuch,
I-II, Heidelberg 1955-1965.
Frisk - H. Frisk, Griechisches etymologisches Worterbuch, Heidel­
berg 1960.
Geić & Šilović - D. Geić, M. S. Šilović, Rječnik trogirskog cakav­
skog govora, Trogir 1994.
Gerov - N. Gerov, Rečnika na balgarski jazyko, l-V, Plovdiv
1895-1904.
Gluhak - A. Gluhak, Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb 1993.
GradR - Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, Zagreb
- Eisenstadt 1991.
Habdelić - Dictionar iliti Rachi Szlovenszke z zvexega ukup zebra­
ne, u red posztaulyene i Diachkemi zlahkotene, trudom Jvrja
Habdelicha, u Nemskom Gradczu 1670.
Hrincenko - Slovar ' ukrainskagojazyka, sobrannyj redakciej žur­
nala » Kievskaja Starina«, red. B. D. Grinčenko, l-IV, Kiev 1907-
1909.
Isaković - A. lšaković, Rječnik bosansokogajezika (Karakteristična
leksika), 4. izd., Sarajevo 1995.
Ivančić-Dusper - Đ. Ivančić-Dusper, Crkvenišk;; besedar, Rije­
ka-Crikvenica 2003.
Jambrešić - Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica
et Hungarica: in usum potissimum studiosaejuventius digestum
ab Andrea Jambressich, Zagrabiae 1742 [pretisak: A. Jambrešić,
Lexicon Latinum, Zagreb 1992.; Dodatak uredio A. Šojat].
270
Jurišić - B. Jurišić, Rječnik govora otoka Vrgade uspoređen s ne­
kim čakavskim i zapadnoštokavskim govorima. II. dio: Rječnik,
Zagreb 1973.
Kalal - M. Kalal, Slovensky slovnik z literatury aj nareči, Banska
Bystrica 1924.
Kristijanović - I. Kriztianovich, Ahnang zur Grammatik der kroa­
tischen Mundart. Enhaltend: Eine Sammlung der nothwendgi­
sten Worter in der kroatisch-deutschen und deutsch-kroatischen
Mundart [.. .], Agram 1840.
Kustić - N. Kustić, Cakavski govor grada Paga s rječnikom, Za­
greb 2002.
Lipljin - T. Lipljin, Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora, Va­
raždin 2002.
Machek ES1 - V. Machek, Etymologicky slovnik jazyka českaho a
slovenskaho, Praha 1957.
Machek ES1 - V. Machek, Etymologicky slovnik jazyka českaho.
Druha, opravena a doplnena vydani, Praha 1968.
Malnar - S. Malnar, Pamejnek. Govor u čabarskom kraju, Ča-
'
bar-Rijeka 2002.
Maričić - T. Maričić Kukljičanin, Rječnik govora mjesta Kukljica
na otoku Ugljanu, Zadar 2000.
Mažuranić - V. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravnopovijesni
rječnik, Zagreb 1908-1922.
Miklosich EW - F. Miklosich, Etymologisches Worterbuch der sla­
vichen Sprachen, Wien 1886.
Miklosich Lex - F. Miklosich, Lexicon paleoslovenico-graeco-lati­
num, Vindobonae 1862-1865.
Milevoj - M. Milevoj, Gonan po nase. Rječnik labinskog govora,
Pula 1992.
Moguš - M. Moguš, Senjski rječnik, Zagreb-Senj 2002.
Mohorovičić - F. Mohorovičić-Maričin, Rječnik čakavskog govora
Rukavca i bliže okolice, Rijeka - Opatija - Matulji 2001.
Nosovič -I. I. Nosovič, Slovar ' belarusskago narečija, Sanktpeter­
burg 1870.
Palkovits - E. Palkovits, Wortschatz des Burgenliindischkroa­
tischen, Wien (Schriften der Balkankomision. Linguistiche Abte-
.
ilung 32), Wien 1987.
271
Perušić RČK - M. Perušić, Rječnik čakavsko-kajkavskih govora
karlovačko-dugoreškog kraja, Karlovac 1993.
Piasevoli - A. Piasevoli, Rječnik govora mjesta Sali na Dugom oto­
ku oliti libar saljski besid, Zadar 1993.
PIet - M. Pleteršnik, Slovensko-nemški slovar, I-II, Ljubljana
1894-1895.
Pokorny - J.Pokorny, Indogermanischesetymologisches Worter­
buch, 1., Bern - Miinchen 1959.
Polanski - K. Polariski [sa 1: T. Lehr-Splawiriski, K. Polanski],
Slownik etymologiczny j�zyka Drzewian polabskich, 1-6, Wro­
claw 1962 -Warszawa 1994.
Radulić - L. Radulić, Rječnik rivanjskog govora, Zadar 2002.
RČI - Z. Turina, A. Šepić-Tomin, Rječnik čakavskih izraza. po­
dručje Bakra i Škrljeva, Rijeka 1977.
Rkajk - Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, ured­
nik B. Finka, Zagreb 1984.
RMS - Rečnik srpskohrvatskoga književnogjezika, Matica srpska
(t. I-III. uz suizdavanje Matice Hrvatske), I-VI., Novi Sad (Za­
greb) 1967-1976.
Roki - Andro Roki-Fortunato, Libar Viškiga Jazika. Priredi,
obradi i fini Tomislav Roki, Toronto 1997.
RSAN - Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika,
Srpska akademija nauka, Institut za srpskohrvatski jezik,
I-XN, Beograd 1959.
Schuster-Šewc - H. Schuster-Šewc, Historisch-etyimologisches
Worterbuch derober- und nie- dersorbischen Sprache, Bautzen
1978-1989.
SEK - W. Borys, H. Popowska-Taborska, Slownik etymologiczny
kaszubszczyzny, I-II, Warszawa 1994-1997.
Simonović - D. Simonović, Botanički rečnik. Imena biljaka, Beo­
grad 1959.
Skok ER - P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, I-IV., Zagreb 1971- 1974.
Slawski SE - F. Slawski, Slownik etymologiczny j�zyka polskiego,
I-V., Krakow 1952-1982.
SP - Slownik praslowimiski, I-VII., Wroclaw 1974.
272
SPZB - Slounik belaruskich havorak paunočna-zahodnjaj Bela­
rusi i jae pohraničča, I-V., Minsk 1979-1986.
Sreznevskij - I. I. Sreznevskij, Materialy dlja slovarja drevnerus­
skago jazyka po pis 'mennym pamjatnikam, I-III., Sanktpeter­
burg 1893-1912.
SRJ XI-XVII -Slovar 'russkogojazykaXl-XVII vv., Moskva 1975.
SRNG - Slovar ' russkih narodnyh govorov , Moskva - Lenjingrad
1965.
SSKJ - Slovar slovenskega knjižnega jezika, I-V, Ljubljana
1970-1991.
Stanić - M. Stanić, Uskočki rečnik, I-II., Beograd 1990-1991.
Sychta - B. Sychta, Slownik gwar kaszubskich na tle kultury ludo­
wej, I-VII., Wroclaw 1967-1976.
Šulek - B. Šulek, Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstve­
nog nazivlja, Pula 1874.
Trautmann - R. Trautmann, Baltisch-Slaviches Worterbuch,
Gottingen 1923.
, Turčić - B. Turčić, Sedmoškojani. Prvi čokavski rječnik, Rijeka
2002.
Vasmer REW - M. Vasmer, Russisches etymologisches Worter­
buch, I-III. , Heidelberg 1950-1958.
Večenaj & Lončarić - I. Večenaj, M. Lončarić, Srednjopodravska
kajkavština. Rječnik govora Gole, Zagreb 1997.
Velčić - N. Velčić, Besedar Bejske Tramuntane, Mali Lošinj - Beli
- Rijeka 2003.
Vlajinac - M. Vlajinac, Rečnik naših starih mera u toku vekova,
Beograd 1961.
Vrančić - F. Vrančić, Dictionarium quinque nobilissarum Europae
Linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae & Unga­
ricae, Venetiis 1595 [pretisak: F. Vrančić, Rječnik pet najugled­
nijih evropskih jezika, latinskog, talijanskog, njemačkog, hrvat­
skog i mađarskog. Hrvatsko-latinski :rječnik po Vrančiću - V.
Putanec, Zagreb 1971].
Vuk -Vuk S. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i la­
tinskijem riječima, 4. izd., Beograd 1935 [1. izd.: Beč 1818].
Vuković - S. Vuković, Ričnfk selaškegaguara. Rječnik dijalekta na
otoku Braču, Split 2001.
273
 Žel - Je. Želechovskyj (t. II: i S. Nedi1'skyj), Malorusko-nimeckyj
slovar, I-II., L'viv 1886.
. Živković - N. Živković, Rečnik pirotskog govora, Niš 1987.
2. Literatura
. _
Barac-Grum 1995 - V. Barac-Grum, Dijalektne riječi hrvatskog
priobalja , RZJ XXI, 13-24.
Belić 1909 - A. Belić, Zametki po čakavskim govoram , Izvestija ot­
delenija russkogo jazyka i slovesnosti 14/2, 181-266.
Bezlaj 1956-1961 - F. Bezlaj, Slovenska vodna imena, I-II, Lju­
bljana.
Bezlaj 1967 - F. Bezlaj, Eseji o slovenskemjezik u, Ljubljana.
Bonifačić 1953 - N. Bonifačić Rožin, Puntarska predaja i puntar-
ske glagoljske matice, ZNŽO XXXVI I, 145-204.
Bortulin 1898-A . Bortulin, Cres. Verovanja, ZNŽO III, 265-275.
Bortulin 1924 - A. Bortulin, Cres, ZNŽO XXV 350-362.
,
Bortulin 1949 - A. Bortulin, Beli (otok Cres), ZNŽO XXXIII,
75-125.
Borys 1966 - W. Borys, Uwagi o kilku rzadszych wyrazach pol­
skich. 3. moždžen, JP XLVI, 173-177.
Borys 1969 - W. Borys, Budowa slowotw6rcza rzeczownik6w w
tekstachczakawskich XV i XVI w.,Wrodaw.
Borys 1972 - W. Borys, Ze studi6w nad czakawsko-slowenskimi
zwia,zkami leksykalnymi, SFPS XlI, 131-140.
Borys 1975 - W. Borys, Prefiksacja imienna w j�zykach slo­
wianskich, Wroclaw.
Borys 1977a-W. Borys, Czakawskie brnuse, RS XXXVIII, 93-95.
Borys 1977b - W. Borys, Z geografii wyraz6w slowianskich, Socc
XXXIV, 1-6.
Borys 1978 -W. Borys, Dwa archaizmy leksykalne w gwarach serb­
sko-4:horwackich, RS XXXIX, 1978., 37--45.
Borys 1979 - W. Borys, Przyczynki do geografii wyraz6w
slowianskich, Socc, XXXVI, 23-30.
274
Borys 1980a - W. Borys, Problematyka praslowianskich dia­
lekt�zm6w leksykalnych, Etnogeneza i topogeneza Slowian, po­
znan, 75-87.
Borys 1980b - W. Borys, Serbsko-4:horwackie studia leksykalne'
ZbFL XXIII/l, 17-37.
Borys 1981a - W. Borys, Na tropach slowianskich relikt6w leks­
ykalnych, RS XLII, 25-29.
Borys 1981b - W. Borys, Praslowianskie przymiotniki dewerbalne
zapofonia.. o : b, RS XLI, 35--41.
Borys 1981c - Ze studi6w etymologicznych nad leksykq kaszubskq,
PF XXX, 307-315.
Borys 1982a - W. Borys, Prilozi proučavanju ostataka arhaičnog
slavenskog (praslavenskog) leksika u kajkavštini, HDZ 6, 6-76.
Borys 1982b -W. Borys, Prilozi srpskohrvatskoj etimologiji, ZbFL
XXV/2, 7-20.
Borys 1984 - W. Borys, I� arhaičnog domaćeg leksika u sjevernim
čakavskim govorima, CR XII, 135-141.
Borys 1985a - W. Borys, Čakavski semantički arhaizam lukno
'iznemoglost, slabost ', ZbFL XXVII-XXVIII, 95-97.
Borys 1985b - W. Borys, O kilku archaicznych malopolskich dia­
lektyzmach leksykalnych (chulić si�, piqdlo, piqdlić, pieles, pieli­
na), PF XXXII, 73-78.
Borys 1985c - W. Borys, Przyczynki do rekonstrukcji zasi�g6w
wyraz6w praslowianskich, RS XLV, 21-27.
Borys 1987a - W. Borys, O dwu starych slowianskich leksemach z
zakresu wyrob6w z drewna, SFPS XXIV, 115-126.
Borys 1987b - W. Borys, Stareczakawskie odlek 'potomstwo, poto­
mek, spadkobierca ', [u:] Slawistyczne studia j�zykoznawcze,
Wroclaw, 69-73.
Borys 1989 -W.Borys, Dijalekatski rječnici kao izvor za proučava­
nje najstarijeg sloja domaćeg hrvatskoga ili srpskoga leksika,
HDZ VIII, 15-31.
Borys 1990a -W. Borys, Z archaizm6w w leksyce czakawskiej:jusit
se 'irytować si�, niepokoić si� ', [u:] »Tgoli chole Mestr6«. Ge­
denkschrift fUr Reinhold Olesch, Koln - Wien, 237-241.
Borys 1990b -W. Borys, Iz leksičkih osobitosti srednjodalmatinske
čakavštine, ZbFL XXXIII, 39--45.
275
 '
Borys 1990c - W. Borys, Ze slowianskieh peryferyjnyeh relikt6w Borys 1998 -W. Borys, Czakawskie ridati, ridnuti i homonimia
leksykalnyeh: roso dial. žiehat '(sja), seh. dial. žikati se, SFPS praslowianskiego *rinlJ ti(u:) Studia slawistyczne, Krakow 1998,
XXVII, 101-104. 9-14.
Borys 1991a W. Borys, Etymologiepolskie. 1. poniewierać (si�, 2.
-
.
Borys & Vlajić-Popović 1989 W. Borys, J. Vlajić-Popović, Iz relik­
-

tfuszeza, 3. psnqć (sie), JP LXXI, 22-34. tne leksikepraslovenskogporekla u srpskohrvatskim dijalektima

Borys 1991b W. Borys, Etymologie polskie. 4. dial. sp61ek, kasz.
- (III), ZbFL XXXI/l, 13-23.
spOlk, špol 'szufla do wylewania wody z I:odzi ', JP LXXI, Borys 2000 -W. Borys, Czakawskipručiti : pručati 'tracić, trwonić,
110-115. mamotrawić ' i slowianskie wyrazy pokrewne, (u:) S1Jkrovište
Borys 1991c W. Borys, Z badan etymologieznyeh leksyki polskiej i
- slovesbnoje. Studia slawistyczne o{iarowane Profesorowi Jerze­
serbsko--chorwaekiej. (Pol. dial. skory pl., seh. dial. škOra, mu Ruskowi na 70. urodziny, Krakow 2000., 41-44.
skorak), Studia linguistiea Polono--Jugoslaviea VI, Sarajevo, Bošković-Stulli 1959 Istarske narodne priče. Redakcija, uvod i
-

1 1-15. komentari M. B. Stulli, Zagreb 1959., (»Tumač manje poznatih

Borys 1992a - W. Borys, Arehaiczna warstwa rodzimej leksyki slo­ riječi" , str. 277-283).
wianskiej , [u:] Studia kaszubsko-slowinskie. Materialy z II Kon­ Božanić 1996 - J. Božanić, Iskustvo vremena komiških ribara, ČR
fereneji Sl:owinskiej, leba, 31-44. XXN/1-2, 7-94.
Borys 1992b W. Borys, Z nawiq.zan leksykalnyeh potudniowoslo­
-
Božićević 1990 - J. Božićević, Šušnjevo selo i Čakovac, ZNŽO
wiansko-bal:tyekich: seh. i sln.ježa lit. ežia, I:ot. eža, [u:] Collo­
=
V,161-200.
quium Pruthenieum primum, Warszawa 129-134.
Brabec 1966 1. Brabec, Govori podunavskih Hrvata u Austriji,
-

Borys 1993a W. Borys, Z zagadnien slownictwa potudniowoslo­

-
HDZ II, 29-118.
wianskiego, Sprawozdania z Posiedzen Komisji Naukowych Od­
dziafu PAN w Krakowie XXXV/1 -2 , 113-114.
Bujan 1937 - V. Bujan, Glavne osobine praputnjačkog dijalekta,
Vjesnik etnografskog muzeja III, Zagreb 23-48.
Borys 1993b W. Borys, Sl:owianska oboeznosć *žeIQb- : žeIQd-,
-

SFPS XXXI, 121-126. Čalbkov 1968 - M. Čalbkov, Edna balto-slavjanska izosema, Izve-
stija na Instituta za bblgarski ezik XVI, Sofija, 307-311.
Borys 1994 W. Borys, Ze studi6w nad serbsko--chorwaekim slow­
-

nictwem topogra{icznym: dial. ezakaw. prisme, Onomastica ,

Črnčić 1873 I. Črnčić, Brojna vriednost slovaju, Rad JA XXIII.
-

XXXIX, 113-116. Dinić 1988 -J. Dinić, Rečnik timočkoggovora, SDZ XXXIV, 7-335.
Borys 1995a -W. Borys, Etymologie kaszubskie II, Gdanskie Stu­ Dulčić 1985 - J. Dulčić i P. Dulčić, Rječnik bruškoga govora, HDZ
dia Jezykoznawcze VI, 57-65. VII/2, 373-747.
Borys 1995b W. Borys, Z historii praslowianskieh przymiotni­
- Fancev 1907 - F. Fancev, Beitriige zur serbokroatischen Dialekto­
kowych temat6w na -u-o Oboeznosć *plytb : *plytu1J : *plyt'bk7J, logie, AsIPh XXIX, 305-390.
Studia zjezykoznawstwa slowianskiego, Krakow, 35-39. Fancev 1916 - F. Fancev, Jezik hrvatskih protestantskihpisaca 16.
Borys & Vlajić-Popović 1987 W. Borys, J. Vlajić-Popović, Iz relik­
- vijeka. Prilog historičkoj gramatieijezika hrvatskoga ili srpsko­
tne leksike praslovenskog porekla u srpskohrvatskim dijatlekti­ ga, Rad JA 214, 1-112.
ma (1), ZbFL XXXl1 , 95-109. Finka 1964 - B. Finka, Saljske dječje igre i običaji (etnografsko-je­
Borys & Vlajić-Popović 1988 W. Borys, J. Vlajić-Popović, Iz relik­
- zično-melografski prinos), ZNŽO 42, 87-154.
tne leksikepraslovenskogporekla u srpskohrvatskim dijalektima Finka 1985 B. Finka, O rječniku Jure i Pere Dulčića i o njegovuje­
-

(Il), ZbFL XXXI/l, 23-35. ziku, HDZ VII, 373-380.

276 277
Finka & Pavešić 1968 - B. Finka i S. Pavešić, Rad na proučavanju
čakavskog govora u Brinju i okolici, RIJ I, 5-44.
Finka & Šojat 1968 - B. Finka i A. Šojat, Govor otoka Žirja, RIJ I,
121-220.
Finka & Šojat 1973 - B. Finka i A. Šojat, Karlovački govor, HDZ
III, 77-150.
Gršković & Štefanić 1953 - I. Gršković, V. Štefanić, » Nike uspome­
ne starinske« JosipaAntuna Petrisa (1 787-1868), ZNŽO XXXVI-
1, 81-143.
Hadrovics 1974 - L. Hadrovics, Schriftum und Sprache der bur­
genliindischen Kroaten im 18. und 19. Jahrundert, Budimpešta.
Hamm & al. 1956 -J. Hamm, M. Hraste, P. Guberina, Govor otoka
Suska, HDZ I, 7-213.
Herman 1973 J. Herman, Prilog poznavanju leksičkog blaga u
-
govoru Virja (Podravina), Filologija VII, 73-99.
Houtzagers 1985 - H.P. Houtzagers, The Čakavian dialect ofOrlec
on the island of Cres, Amsterdam.
Hraste 1926-1927 - M. Hraste, Crtice o bruškom dijalektu, JF VI,
180-214.
Hraste 1935 M. Hraste, Čakavski dijalekt ostrva Hvara, JF XIV,
-
1-57.
Hraste 1940 M. Hraste, Čakavski dijalekt ostrva Brača, SDZ X,
-
1-66.
Hraste 1956 M. Hraste, Antroponimija i toponimija općine hvar­
-
ske, HDZ I, 331-385.
Ivaniš�vić 1904 F. Ivanišević, Poljica. Narodni život i običaji,
-
ZNZO IX, 23-144 i 191-326.
Ivaniš�vić 1905 - F. Ivanišević, Poljica. Narodni život i običaji,
ZNZO X, 11-111 i 191-307.
Jardas 1957 - I. Jardas, Kastavština. Građa o narodnom životu i
običajima u kastavskom govoru, Zagreb ( ZNŽO XXXIX) .
=
Jedvaj 1956 J. Jedvaj, Bednjanski govor, HDZ I, 279-330.
-
Jelenović 19,49 - I. Jelenović, Proljetni običaji u Dobrinju (otok
Krk), ZNZO XXXIII, 141-146.
Jelenović 19�2 -I. Jelenović, Etnološki prilozi iz Dobrinja na otoku
Krku, ZNZO XL, 221-240.
2 78
Jelenović 1973 - I. Jelenović, Mikrotoponimija dobrinjskog po­
dručja na otoku Krku, HDZ III, 151-317.
Jurišić 1962 B. Jurišić, Glagoljski spomenici otoka Vrgade, Rad
-
JAZU 327, 85-184.
Kalsbeek 1998 - J. Kalsbeek, The Čakavian Dialect of Orbanići
near Žminj in Istria, Amsterdam-Atlanta 1998.
Kiparsky 1934 - V. Kiparsky, Die gemeinslavischen Lehnworter
aus dem Germanischen, Helsinki.
Koschat 1978 - H. Koschat, Die čakavische Mundart von Baum­
garten im Burgenland, Wien.
Kosor 1955 - M. Kosor, Zaboravljeni trojezični rječnici Josipa Ju­
rina, Rad JAZU 303, 119-210.
Kosor 1957 - M. Kosor, Izvori, pravopis ijezik Jurinovih rječnika,
Rad JAZU 315, 77-23l.
Košuta 1988 - Glagoljski lošinjski protokli notara Mikule Krstini­
ća i Ivana Božićevića (1564 - 1636). Tekst priredio i predgovor
napisao L.Košuta, Zagreb (= Radovi Staroslavenskog zavoda,
knj. 9).
Kotarski 1915 - J. Kotarski, Lobor. Narodni život i običaji, ZNŽO
XX, 53-88, 226-253.
Kurkina 1988 L. V. Kurkina, Slavjanskie etimologii, Etim 1985,
-
10-16.
Kurkina 1989 - L. V. Kurkina, Slavjanskie etimologii, Etim 1986-
1987, 1989, 71-78.
Kurkina 1992 - L. V. Kurkina, Dialektnaja struktura praslavjan­
skogo jazyka po dannym južnoslavjanskoj leksiki, LjUbljana.
Kursar 1972 - A. Kursar, Zabilješke o govoru u Šepurini na otoku
Prviću, ČR 1972/2, 113-154.
Kursar 1978 - A. Kursar, Zapisi izpomoračkog života starih Šepu­
rinjana, ČR 1978/2, 95-140.
Kursar 1979 -A. Kursar, O šepurinskom govoru (iz gramatike i či­
tanke), ČR 1979/2, 3-49.
Kursar 1982 - A. Kursar, Iz leksike i tradicije šepurinskih ribara,
ČR 1982/1-2, 97-144.
Kušar 1894 - M. Kušar, Rapski dijalekat, Rad JAZU 118, 1-54.
Kušar 1895 - M. Kušar, Lumbardsko narječje, Nastavni vjesnik
III, 323-338.
279
Lang 191 1 -M. Lang, Samobor. Narodni život i običaji, ZNŽO XVI,
1-128 i 161-274.
Lang 1914 - M. Lang, Samobor. Narodni život i običaji, ZNŽO XIX,
39-152 i 193-320.
Lovljanov 1949 - F. Lovijanov, Boljun (Istra), ZNŽO XXXIII,
guistick6, l. K šedesatym narozeninam akademika Bohuslava
Havranka, Praha, 131-15l.
Meillet 1902-1905 - A. Meillet, Etudes sur l 'etymologie et le voca­
bulaire du vieux slave, I-III, Paris.
Merkulova 1983 V. A. Merkulova, Russkie etimologii VI, Etim
-

125-133. 1981, 1983, 58-65.

Lukanec 1938 - P. Lukanec, Poslovice i fraze (Virje u Podravini), Milčetić 1895 - I. Milčetić, Čakavština kvarnerskih otoka, Rad
ZNŽO XXXI/l, 160-207. JAZU 121, 92-13l.
Machek 1953 - V. Machek, Les verbes slaves en -chati, LP IV, Moguš 1966 M. Moguš, Današnji senjski govor, Senjski zbornik
-

111-136. 2, Senj, 5-152.

Malić 1972 - D. Malić, Jezik najstarije hrvatske pjesmarice, Za­ Moguš 1977 M. Moguš, Čakavsko narječje. Fonologija, Zagreb.
-

greb. Moskovljević 1950 M. Moskovljević, Govor ostrva Korčule, SDZ

-

Maleeki 1988 - M. Malecki, Przegl:qd sl:owiaTiskich gwar Istrii, XI, 155-223.

Krakow. Moskovljević 1972 - M. Moskovljević, Govor ostrva Vis, [u:] Issle­
Malnar 2002 - S. Malnar, Pamejnek. Govor u čabarskom kraju, Ča­ dovanija po serbo-horvatskomu jazyku, Moskva, 105-156.
bar-Rijeka 2002. Mrakovčić 1949 - V. Mrakovčić, Životni običaji na Puntu (otok
Mardešić-Centin 1977 P. Mardešić-Centin, Rječnik komiškoga
-
Krk), ZNŽO XXXIII, 135-139.
govora, HDZ IV, 265-321 (+ ilustracije). Nikolić 2000 Margita Nikolić, Unije, kuželj vaf sarcu, Mali Lo­
-

Maresić 1999 - J. Maresić, Đurđevački rječnik, HDZ 11, 1999, šinj-Lošinj 2000 [Rječnik unijskoga govora s. 107-189].
187-254. Nemanić 1883 D. Nemanić, Čakavisch-kroatische Studien. Erste
-

Maresić 1996 J. Maresić, Rječnik govora Podravskih Sesveta, Fi­

-
Studie. Accentlehre, Sitzungsberichte der phil.-hist. Classe der
lologija 27, 153-228. kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, Bd. 104, Wien,
363-428.
Maštrović 1957 Lj. Maštrović, Rječničko blago ninskoga govora,
-

Nemanić 1884 - D. Nemanić, Čakavisch-kroatische Studien. Erste

Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Studie. Accentlehre (l. Fortsetzung), Sitzungsberichte der phil.­
u Zadru III, 423-464.
hist. Classe der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, Bd.
Matić 1953 T. Matić, Prva redakcija Tanclingerova rječnika, Rad
-
105, Wien, 505-572.
JAZU 293, 253-279.
Nemanić 1885 D. Nemanić, Čakavisch-kroatische Studien. Erste
-

Matić 1955 - T. Matić, Vitezovićev »Le:iicon latino-illyricum«, Rad
JAZU 303, 5-49.
Matić 1957 - T. Matić, Lexicalia iz starih hrvatskih pisaca, Rad
JAZU 315, 29-75.
Studie. Accentlehre (ll. Fortsetzung), Sitzungsberichte der
phil.-hist. Classe der kaiserlichen Akademie der Wiessenschaf­
ten, Bd. 108, Wien, 167-230.
Newelkowsky 1978 G. Newelkowsky, Die kroatischen Dialekte
-

Matić 1962 T. Matić, Lexicalia iz starih hrvatskih pisaca (nasta­

-
des Burgendlandes und der angrenzenden Gebiete, Wien.
vak), Rad JAZU 327, 185-235. Newelkowsky 1987 G. Newelkowsky, Lexikalische Ubereinstim­
-

Matl 1954 A. Matl, Abstraktni vyznam u nejstaršich vrstev slo­

- mungen im Nord-westlichen Sudslawischen, SR 35, 3-16,
vanskych substantiv (kmenu souhlaskovych), Studie a prace lin- 187-209.

280 281
Newelkowsky 1989 - G. Newelkowsky, Der kroatische Dialekt von
Stinatz. Worterbuch, Wien (= Wiener Slawistischer Almanach,
Sonderband 25).
Novaković 1929 - P. Novaković, Sumartinski rječnik, ČR XXII, 2,
1994, 105-145 [novo izdanje rječnika iz 1929. god.].
Ostrowski 1991 - B. Ostrowski, Plosnia 'stopa '- gwarowy archa­
izm leksykalny ?, JP LXXI, 239-242.
Pavletić 1899 - K. Pavletić, Pobirci po Zrinjadi, Nastavni vjesnik
V1I, 1 12-120, 209-220, 305-314.
Pažanin 1986 - I. Pažanin, Pravilnik bratovštine sv. Križa na hr­
vatskome jeziku i drugi prilozi poznavanju br�tovština u Drve-
niškoj župi (Veli i Mali Drvenik i Vinišća), CR XIV/2, 75-93
[rječnik na str. 36-38., greškom pridružen uz: Perušić 1986].
Pederin 1987 - M. Pederin, Pomorski nazivi u mjesnom govoru
Kučišća na Pelješcu, ČR XV/l 73-117.
Perušić 1986 - M. Perušić, Rječnik čakavskoga narječja općine
Duga Resa i Karlovac, ČR XIV/2, 35-73.
Perušić 1993 - M. Perušić, Rječnik čakavskoga narječja sela Miha­
ljevići kraj oštarija, ČR XXl1, 73-97 [str. 91-97: Poseban doda­
tak: Rječnik čakavskog narječja Brinja].
Peterssen 1922 -H. Peterssen, Vergleichende slavische Wortstudi­
en, Lund-Leipzig.
Petleva 1969 - I. P. Petleva, Dopolnitel 'nye resursy dlja rekon­
strukcii praslavjanskoj leksiki (na materiale serbohoruatskogo
jazyka), Etim 1967, 1969, 173-179.
Petleva 1971 - I. P. Petleva, Praslavjanskij sloj leksiki serbohor­
vatskogojazyka, Etim 1968, 1971, 114-156.
Petleva 1973 - I. P. Petleva, Praslavjanskij sloj leksiki serbohor­
vatskogojazyka, Etim 1971, 1973, 20-57.
Petleva 1975 - I. P. Petleva, Etimologičeskie zametki po slavjan­
skoj leksike. III, Etim 1973, 1975, 44-54.
Petleva 1976 -I. P. Petleva, Etimologičeskie issledovanija v oblasti
serbohorvatskoj leksiki. Avtoreferat dissertaciji na soiskanie uče­
noj stepeni kandidata filologičeskih nauk, Moskva.
Petleva 1978 - I. P. Petleva, Etimologičeskie zametki po slavjan­
skoj leksike. V1I, Etim 1976, 1978, 42-50.
282
Petleva 1980 - I. P. Petleva, Etimologičeskie zametki po slavjan­
skoj leksike. IX, Etim 1978, 1980, 44-51.
Piz16wna 1972 - B. Pizl6wna, Element prasfowimiski w sfownic­
twie wsp61czesnego j�zyka serbsko--chorwackiego, SFPS XII,
28-300.
Popović 1960 - I. Popovitsch, Geschichte der serbokroatischen
Sprache, Wiesbaden.
Popowska-Taborska 1984 - H. Popowska-Taborska, Z dawnych
podziai6w Slowianszczyzny. Slowianska alternacja (j)e- : 0-,
Wroclaw.
,
Popowska-Taborska & Borys 1996 H. Popowska-Taborska, W.
-
Borys, Leksyka kaszubska na tle sfowimiskim, Warszawa.
Putanec 1979 - V. Putanec, Mali diferencijalni hrvatsko-sloven­
ski rječnici iz 1578, 1584. i 1592., Rad JAZU 376, 159-215.
Ratković 1951 - M. Ratković, Rječnik, [u:] Djela Tituša Brezo­
vačkoga. Priredio M. Ratković, SPH 29, Zagreb, 285-295.
Ribarić 1940 - J. Ribarić, Razmještaj južnoslovenskih dijalekata
na poluotoku Istri, SDZ IX, 1-207.
Ribarić 1953 - Jelka Ribarić, Stupe i stupanje sukna u Istri, ZNŽO
XXXVII, 69-79 (+ ilustracije).
Rožić 1907 -V. Rožić, Prigorje. Narodni život i običaji, ZNŽO XII,
49-134 i 161-297.
Ružić 1999 - Š. Ružić Sudčev, Pićan i pićonski idiomi , Pula 1999.
Schiitz 1957 - J. Schutz, Die geographische Terminologie des Ser­
bokroatischen, Berlin.
Schwyzer 1938 - E. Schwyzer, Aksl. bez presmene 'ohne Unterla/3 ',
ZslPh XV, 316-321.
S�dzik 1987 - W. S�dzik, P6lnocnosfowianskie *pešbna, [u:] Sla­
wistyczne studiaj�zykoznawcze, Wroclaw, 339-342.
Skok 1911 - P. Skok, Mundartliches aus Žumberak (Sichelburg),
AsIPh XXXII, 363-383.
Skok 1912 - P. Skok, Mundartliches aus Žumberak (Sichelburg),
AsIPh XXXIII, 338-375.
Skok 1950 - P. Skok, Slavenstvo i romanstuo najadranskim otoci­
ma. Toponomastička ispitivanja, Zagreb.
283
Skok 1956 - P. Skok, Novi prilozi proučavanju žumberačkih čaka­
vaca, HDZ I, 215-278.
Slawski 1961-1962 - F. Slawski, Prastary polnocnosfowiannski
termin bartniczy ot'blekb 'glowa barci ', ZbFL IV-V, 309-312.
Slawski 1962 - F. Slawski, Zwiqzki sfownikowe czakawsko­
sfowenskie, Sprawozdania z prac naukowych Wydzialu Nauk
Spolecznych PAN V/3, 46-52 [pretisak: F. Slawski, Slavica.
Wybrane studia zj�zykoznawstwa sfowianskiego, Wroclaw 1989,
96-101].
Slawski 1974 - F. Slawski, Zarys sfowotw6rstwa prasfowimiskie­
go, [u:] SP I, 43-14l.
Slawski 1976 - F. Slawski, Zarys sfowotw6rstwa prasfowianskie­
go, [u:] SP II, 13-60.
Stachowski 1969 - S. Stachowski, Wyrazy serbsko-chorwackie w
»Thesaurus polyglottus« H. Megisera (1603), Wroclaw (Mono­
grafie Slawystyczne 19).
Strohal 1895 - R. Strohal, Osobine današnjega rječkog narječja,
Rad JAZU 124, 103-188.
Strohal 1901-1902 - R. Strohal, Jezične osobine u kotaru karlo­
vačkom, Rad JAZU 146, 78-153 i 148, 1-50.
Strohal 1910 - R. Strohal, Današnje oštarijska narječje, Rad JAZU
180, 1-57.
Strohal 1911 - Glagolska notarska knjiga vrbničkoga notara Iva­
na Stašića. Priredio za štampu i potrebitim bilješkama popratio
R. Strohal, Zagreb.
Strohal 1913 - R. Strohal, Dijalekat grada Vrbnika na otoku Krku
u prošlim vijekovima uspoređen sa današnjim, Rad JAZU 199,
67-152.
Sviben 1974 - K. Sviben, Prilozi pro/Jčavanju zlatarskog govora,
[u:] Kajkavski zbornik. Izlaganja na znanstvenim skupovima o
kajkavskom narječju i književnosti u Zlataru 1970-1974., Zlatar,
125-177.
Szymari.ski 1975 - T. Szymari.ski, Polskie drobiazgi sfownikowe, 3.
kasz. šulqta, JP LV, 41-45.
Szymari.ski 1992 - T. Szymari.ski, Ze studi6w nad sfownictwem za­
bytku bulgarskiego »Tikveški zbornik«: ruta, rucho, svita, Studia
z dialektologii polskiej i slowianskiej, Warszawa 1992, 231-235.
284
Šepić 1957 - A. Šepić, » Zakon kaštela Mošćenic«, prijepisi njegovi,
tekst ijezik, Rad JAZU 315, 233-285.
Šimundić & Žic 1975 -M. Šimundić, R. Žic, Nazivi dijelova tijela u
govoru otoka Krka, Medicina, br. 3-75, 184-- 188.
Šimunović 1972 -P. Šimunović, Toponimija otoka Brača, Supetar.
Šimunović 1979 - P. Šimunović, Einfiihrung, ČDL, str. XII­
XLVII.
Šimunović 1980-1981- P. Šimunović, Apelativne geografske ozna­
ke u vezi s morem u svjetlu arealnogproučavanja slavenskihjezi­
ka, RZJ 6-7.
Šimunović 1986 - P. Šimunović, Istočnojadranska toponimija,
Split.
Šimunović 1987 - P. Šimunović, Pristup jezičnoj i onomastičkoj
problematici otoka Šolte, RZJ 13, 147-16l.
Šojat 1982 - A. Šojat, Turopoljski govori, HDZ VI, 317-493.
Štefanić 1952 -V. Štefanić, Glagoljski notarski protokol iz Dragu­
ća u Istri (1595-1639) s uvodom o Draguću i njegovim glagolj­
skim spomenicima, RSI 1, 73-174.
Šupuk 1957 -A. Šupuk, Šibenski glagoljski spomenici, Zagreb.
Tentor 1909 - M. Tentor, Der čakavische Dialekt der Stadt Cres
(Cherso), AsIPh XXX, 146-204.
Tentor 1925-1926 - M. Tentor, Prilog Bernekerovu rječniku: Sla­
visches etymologisches Worterbuch, JF V, 202-214.
Tentor 1950 - M. Tentor, Leksička slaganja creskog narječja i slo- tf
venskoga jezika protiv Vukova jezika, Rasprave SAZU (Razred
Il) I, 69-92.
Težak 1979 - S. Težak, Sjeverni govori čakavsko-kajkavskog me­
đunarječja u karlovačkom četveroriječju, Radovi Zavoda za sla­
vensku filologiju 16, 37-52.
Težak 1981a - S. Težak, Dokle je kaj prodrlo na čakavska po­
dručje ?, HDZ V, 169-200.
Težak 1981b - S. Težak, Ozaljski govor, HDZ V, 203-428.
Tomašić & Lovrić 1997 - F. Tomašić i M. Lovrić (priredio A. Ž. Lo­
vrić), ArhaJčna pučka predaja u »cakajštini« brdskih sela na oto­
ku Krku, CR XXV/1-2, 167-199.
Vaillant GC - A. Vaillant, Grammaire comparee des langues sla­
ves, I-V, Lyon-Paris 1950-1977.
285
van Wijk 1936 - N. Van Wijk, Zwei Pannonismen mit od(b)- fur
ot(b)-, ZslPh XIII, 83-85.
Važny 1927 - V. Važny, Čakavsko nareči v slovenskom Podunaji,
Sbornik Filosoficko fakulty University KomenskOho v Bratislave
5, 47 (2), Bratislava, 122-336.
Vončina 1976 - J. V[ončina], Rječnik, [u:] Zrinski, Frankopan, Vi­
tezović. Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj.
17, Priredio J. Vončina, Zagreb, 497-544.
Zajceva 1967 S. Zajceva, Specifična slovenska leksika u savreme­
-
nim čakavskim govorima, PPJ III, 69-110.
Žic 1899 - I. Žic, Vrbnik na otoku Krku. Narodni život i običaji,
ZNŽO IV, 221-243.
Žic 1900 - I. Žic, Vrbnik na otoku Krku. Narodni život i običaji,
ZNŽO V, 51-83, 201-252.
Žic 1901 - I. Žic, Vrbnik na otoku Krku.Narodni život i običaji,
ZNŽO VI, 1-52, 161-186.
Žic 1902 - I. Žic, Vrbnik na otoku Krku. Narodni život i običaji,
ZNŽO VII, 295-353.
Žic 1910 - I. Žic, Vrbnik na otoku Krku. Narodni život i običaji,
ZNŽO XV, 161-203.
Žic 1915 - I. Žic, Fraze i poslovice (Vrbnik na Krku), ZNŽO XX,
254-284.
Žic 1917 - I. Žic, Vrbnik na otoku Krku. Narodni život i običaji,
ZNŽO XXI, 17-45.
Žic 1949 - I. Žic, Vrbnik(otok Krk), ZNŽO XXXIII, 5-74.
286
3. Časopisi i serijske publikacije
AslPh - Archiv fUr slavische Philologie, Berlin 1876.
BD - Bblgarska dialektologija. Proučvanija i materiali, Sofija
1962.
ČR - Čakavska rič, Split 1971.
Etim - Etimologija, Moskva 1963.
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo.
HDZ - Hrvatski dijalektološki zbornik, Zagreb 1956.
JF - Južnoslovenski filolog, Beograd 1913.
JP - J�zyk Polski, Krakow 1913.
LP - Lingua Posnaiensis, Poznan 1949.
PF - Prace Filologiczne, Warszawa 1885.
PPJ - Prilozi proučavanju jezika, Novi Sad 1965.
Rad JAZU - Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
Zagreb 1867.
RES - Revue des etudes slaves, Paris 1921.
RIJ - Rasprave Instituta za jezik JAZU, Zagreb 1968.
RS - Rocznik Slawistyczny, Krakow 1908.
RSI - Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb 1952.
RZJ - Rasprave Zavoda za [hrvatski] jezik, Zagreb.
SDZ - Srpski dijalektološki zbornik, Beograd 1905.
SFPS - Studia z Filologii Polskiej i S{owiariskiej , Warszawa 1956.
Socc - Slavia Occidentalis, Poznan 1921.
SPH - Stari pisci hrvatski, Zagreb.
SR - Slavistična revija, Ljunljana 1948.
SS - Studia Slawistyczne, Krakow
ZbFL - Zbornik (Matice srpske) za filologiju i lingvistiku, Novi Sad
1957.
ZNŽO - Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, Zagreb
1896.
ZslPh Zeitschri{t fur slavische Philologie, Leipzig 1925.
-
287
4. Kraticejezika i narječja
anglos. - anglosaski
avest.- avestijski
. dem. - deminutiv
balt. - baltički
baltosl. - baltoslavenski
crkvenosl. - crkvenoslavenski
čak. - čakavski
češ. - češki
donjoluž. - donjolužički
ekav. - ekavski
fr. - francuski
germ. - germanski
gornjoluž. - gornjolužički
got. - gotski
hrv. - hrvatski
ie. - indoeuropski
ijek. - ijekavski
ikav. - ikavski
kajk. - kajkavski
kaš. - kašupski
knjiž. - književni
lat. - latinski
latv. - latvijski
lit. - litavski
mađ. - mađarski
mak. - makedonski
mor. - moravski
norv. - norveški
njem. - njemački
5. Ostale kratice
per. - perzijski arh. - arhaično perf. - perfekt
pie. - praindoeuropski augm. - augmentativ pIt. - pluralia tantum
poet. - poetizam
polab. - polapski
polj. - poljski dijal. - dijalektni pogr. - pogrdno
praslav. - praslavenski figo - figurativno razg. - razgovorno
rum. - rumunjski imperf. - imperfekt reg.- regionalni, provincijalni
rus. - ruski ist. - istočni sjev. - sjeverni
slov. - slovenski iter. - iterativ zap.- zapadni
slovač. - slovački juž. -južni zast. - zastaIjela riječ
srednjoperz. - srednjoperzijski
srp. - srpski
starocrkvenosl. -
starocrkvenoslavenski
staročak. - staročakavski
staročeš. - staročeški
staroisland. - staroislandski
starokajk. - starokajkavski
staronord. - staronordijski
staropolj. - staropoljski
staroprus. - staropruski
starorus. - staroruski
starovisokonjem. -
starovisokonjemački
staroukr. - staroukrajinski
štok. - štokavski
tal. --.: talijanski
tur. - turski
ukr. - ukrajinski
288 289
Kazalo slavenskih izraza

Hrvatski (i srpski) dročiti 17, 18, 242

droknuti 17
belmek 15 dziHo 107
belmo 15, 118, 260
bilmo 15, 260 fistati 19
biona 15 fusko 169
brna 251, 260 fuz 169
brnan 251 fuzajka 169
brnije 251 fuzak 169
brnjica 245 fuzaljka 169
brnjusa 244 fuzati (se) 169-1 75, 210, 259
brnjusar 244 fuziti (se) 169, 170
brnjuse 244, 245, 262
fuzljiv 169
brnjusi 244, 245, 262
fuzlo 91
fuzno 169
Crmnica 253
fuznuti 169
černek 253
černi 252-254, 260 gira 116
črman 253 girina 116
Črman dol 253 gjisto 124
črmnak 253 glubanja 32
črmni 253 govorilo 1 16, 210
črni 260 gura 116
čutini 97, 98 guriti se 1 16
gvorčat 116, 210
desni 256
drešćica 16, 17, 260 yisto 125

291
halupa 120, 121, 122, 211, 261 hrust 212, 262 jažva 24 lecka 54
halupača 121 hrušt 212 ježa 21-26, 118, 262 lečka 54
halupak 121 huliti (se) 139 Ježe 21 lek 54
haz 18, 118 hust 177 Ježula 21 levi 254
helžina 168 husti se 168 jelita 137 lCij)ečak 54
helznuti (se) 168 hustolina 176, 177 je1ite 137 lijek 54
hezati 19 hustovina 177 je1ito 137, 138, 139, 259 livi 256
hezgati 19 huz 168 G)ilo 267 lob 31
heznuti 19 huzati 168-1 75, 210, 259 jisto 124, 211 lobanja 32
hincati se 20 huziti 168 juha 29 lobizati 36-37, 260
hir 167 huznutje 169 jušika 29 lobiiati 36
hirati 165, 211, 257 hvanje 186 jušiti se 26-31, 262 lobzati 36-37, 260
hireti 165, 261 hvati 185-190, 261 juva v. juha lojat v. lajati
hiriti 165 hvistati 19 lozbati 36, 37
hizati 19 hvost 175, 176, 177; 211 khorugva 254 lubanja 32
hiznuti 19 hvošće 175 klop 126, 127 luc:m 40
hizucati 19 konjski oćas 255 lucnjača 40
hlapac 267 ira 168 korugva 254 lukno 37-42, 1 18, 262
hlostina 176 (i)sfuzniti se 169 Kruvenica 254 luna 178-180, 258
hlud 122, 123, 261 ispol 69 kujiti se 139-140, 210, 260 lunica 179
hluditi 123, 124 ispolac 69 kuliti (se) 140, 210 lunka 179
hojev 20 isprucen 78 kupa 57
holjevCa) 20, 1 18 ispručit 78 kvost 175 melG) 267
holjova 20 ispručot 78 melviti se 42, 118, 260
holjovina 20 isto 124, 211 lab 31-32, 260 meziv 43
horuga 254 izlojati 32 laban 32 mezivo 43
horugva 254 izvihati se 135, 262 lahati 106 mito 267
Horugvica 254 izvinuti 135 lajane 33 mleza 43
host 175, 176, 211 izvinuti se 135 lajati 32-35, 262 mlezina 43
hostina 176 izviti se 135 lam 106 mleziv 43
hostovine 176 lanita 35-36, 260 mliza 43
hoveja 20 jalito 139 lanito 36 mlizina 43
hovelja 20, 1 18, 260 jaruh 245 lap v . lab mlbviti 44
hovizati 19 jaz 24 lazan 267 mlbva 44
hpati 185-188, jaža 24 lecati se 40 mljeza 43

292 293
 I
I

mozak 213-216, 261 odlik 50-53, 260 paćac 180, 181, 184 pešćica 182
I
mozg 213-216, 261 odridnut 221 paćak 180, 184 pešćoc 182
I
mozgi 213 odulak 49, 50 paćka 180-185, 258 pešćunica 182
moždac 215 odulik 49, 50 pahati 188, 258 pešćunka 182
moždanik 215 o(d) zele 107, 108, 261 pahniti 190 peštati 63
možditi 214 ofati 186, 261 pahnuti 189, 190 peteh 267
možđak 214 ofuanje 186 paica 183 p<lćka 181
možđanik 215 ofugivati se 170 pajca 181 , 183, 184 p<lhati 188, 261
možđenik 215 ofuzniti se 170 pajčica 181, 182 p<lhnati 190
možđenjak 215 ohelznuti 168 pajčice 182 phati 185-192, 261
muviti se 43-45 ohvan 186, 188 pajčine 182 pihati 190
muvljenje 43 ohvati 186, 187, 188, 261 pajedica 144 pinati 190
okrut 267 pajedina 144 plati 68, 69, 1 18, 259
najušen 26 oliječiti 55 pajednica 144 pIen 199
najušiti se 27 olito 137, 138, 139, 211, 260 pajid 143, 144, 211, 262 plena 192-201 , 258, 262
nanodati 48 opajediti se 144 pajka 181 plenav 198-201
nat 45-46, 118, 259 opeka 55 paleno 202 pleničice 194
navrsit 141-143, 210 opešćati se 63, 64, 65, 66, 67, 118 paljati 69 plenica 103-105
navrsiti se 141-143, 210, 262 ophati 185, 187, 261 paščice 182 plenice 104
navršen 141, 210, 261-262 oplka 56 pašćica 181, 182, 183 pleniv 193-194
neohvano 118 optinjivati 158 pašćice 182 plenka 194
nevalj 107 opuka 55, 56, 57, 58, 59, 1 18, paška 180-181 , 183, 258 pleno 193
noditi se 48 260 pečka 183 plenG)iv 198
nuditi (se) 46 Opukarija 56 pećac 181 plenjiv 198
nutiti (se) 46-49, 118, 260 osal 267 pećec 181, 184 plesna 70, 71
osužica 59 pećka 183 plesno 70, 71, 259
obistje 125 osuga 59, 60, 1 18, 260 pehati 188, 189, 190, 261 plesnja 70
obisto 125 otrok'267 pehnuti 189 pleva 201
obište 125 ovanj-oćas 255 pelena 192 plićak 216
oboćasiti 254 ožikati 162 peliti (se) 60-63, 118, 262 plići 217
oćas 254, 255, 258 ožiknuti 162 peljati 62 pline 194
Oćasić 255 ožiknjevati 162 peskati (se) 63�7, 118, 262 plinice 194
oćasina 254 peskav 63 plit 216-220, 261
Oćasović 255 pacica 182 peskavac 63 plitač 216
odlek 49-55, 260 pačica 182 pešćak 182 Plitača 216

294 295
plitak 217 pravi 256 razjušiti se 27 slepčić 84
plitav 218, 219, 260 Presliža 146 razridnuti 221 sles 84
plitev 218, 219 presližen 147, 262 rdar 84, 1 18, 261 slez 84---88, 151, 260
plit;}v 218 presliženac 147 rdrina 84 slizac 150
Plitva 218 preslijež 146 reska 267 slizeti 150-151, 210, 259
plitvar 218 preti1 208, 209, 261 ridane slizikati 150
plitvi 218 pretin 158 ridati 224, 225 sliziti 150-151, 210, 259
plitvina 218, 260 pretinac 158 ridati se 221 slizuckati 150
plitvoća 218 pretiniti 158 ridot se 221 sloba 88, 89, 90, 1 18, 260
plitvost 218 pretio 208, 209 ridnut 221 sloboda 88
plivica 201 prikuljen 140, 210, 260 rinuti 222 slobost 89
pljesno 70 Priseme 74 runja 246, 247, 261 slučica 128, 129
plosna 70, 259 prislica 146 runjas(t) 246 sluka 128, 129, 261
pluni 193 prislig 145, 211 ruta 148-150, 259 sosti 267
podisti 125 prisliga 145, 146, 211, 262 rutar 148 spoliti 71
pofuzniti 161 prisrne 74-77, 1 18, 262 rutav 149 sprčiti 79
pofuznuti 161 Prisrne 74, 75 rutavac 148 spruciti 78
pohuzniti 161 prisme(n) 74, 76 rute 148 spruča 78
pohuznuti 161 Prisme(n) 74, 75 rutežina 149 spručiti 78
pojid 145 pritil 208, 209 rutina 149 sražica 90
poleno 201, 202 prolajati 33 sraga 90-94, 118, 262
politi 61 propelo 63 semo 267 srbalo 204
poljeno 202 pruciti 78 serbati 203, 260 srbam 204
ponoditi 48 pručati 78-84 shlujen 123 srbati 203, 204, 260
ponuditi (se) 48 pručiti 79, 80 simo 267 srebati (se) 203, 204, 260
ponujati 48 pručot 79, 82 skorak 151-153, 210 sribati 203
ponutiti (se) 46, 47 ptolj� 68 skranjci 102 srkati 203
popel 72, 73, 74 skranje 102, 103 stav(a) 94, 260
popelj 73, 260 raspeliti (se) 60 skranjica 102, 103 stavica 94, 260
popeljuha 73 raspelo 63 skranjice 102, 103 stavice 94
poridnut 221, 226 rasprucit 78 skusko 173 st(ij)enj 205
porinuti 226 raspručot 78 skuzek 173 strama 227-236, 261
pot 267 ratišče 127 skvorav 155 stramica 228, 229, 242
potfuznuti se 169 ratišće 127, 260 sleščić 84 stramice 228
potiti se 267 ratište 127 slefčić 84 stramnica 228

296 297
stranica 228 šuja 103, 1 18, 262 tulav 86, 159 vrljaka 237
strog 93 Šujica 254 tuliti se 161 vrljica 237
sudra 95, 1 18, 261 šulj 104 tyna 108, 159 vrljika 236-237
svisla 129, 130, 261 šuljak 105 vrljook 241
svisie 129 u nevalj 107 vrljuga 237
tat 267 ulita 138 vrsast 141, 210, 262
šćuc 98 temna 205 ulita pl. 138 vrsebit 141
šćucati 98 tenica 205 unevalice 107 vrso 142
šćucavica 98 tenka 205 unevalj 107 vršit 141
šćut 95-102, 118, 259, 262 tenja 205 utal 267 vršiti 141
šćutica 96 tenjati 205 util 208 vršt 141
šćutina 96 til 207, 208, 211, 261 utiti 207-208 vtil 208, 209
šćuto 96, 102 tilo 208 vugati (se) 170
škranjica 102 tin 156-159, 260 vavličenje 105 (v)ul(j) 267
šklopec 126 tina 158, 159 vavličiti 105 vuzaljća 170
škora 151-156, 211, 262 tinac 157, 260 vavliti 105, 106, 107, 262 vuzaljka 170
škorav 155 tiniti 158 verlci 237, 240 vuzan 170
škoriti se 155 tinj 157, 158 vešica 248, 261 vuzanka 170
škorut 155 tinja 158, 204 višica 248, 261 vuzati (se) 170
škornjav 155 tinjiti 158 vih 135 vuzganica 170
škoro 155 tio 208 vihati 135 vuzgati (se) 170, 172
škranjci 102 titi 207-209, 211 vij 136 vuzgav 170, 172
skrajnica 102 tjena 205 v(ij)eha 249 vuzgavica 170
škranica 102 tjenica 205 viti 136 vuzliti se 170
škranj(a) 102, 103, 118, 259 tjenja 205 vošč 176 vuznuti (se) 170
škranjica 102 tleti 267 voščika 177
škronj 102, 263 topol; 248 vošće 176 zahiran 166
škvarci 152 toporica 247-248, 262 vošćika 177 zahirati 166
škvorav 155 toporišće 247, 248, 259 vošćina 176 zahirel 166
štrama 227-236, 261 tr(ij)eska 16 voštika 177 zahireti 166
štramac 229 treska 16 volita 138 zahiriti 167
štrami 227, 228 triska 16 vrli 237-242, 261 zahirjeti 166
štramica 229 tuk 267 vrlija 237 zahluditi 123
štramice 229 tulanje 159 vrlika 237 zahvireti 167
šuj 256, 257, 260 tulati (se) 159, 160, 161, 261 vrlina 237, 238 zamozg 213

298 299
zamozgiti 213 žolva 110, 1 1 1, 112, 113, 114, odchludic' 123 šuljak 105
zapeliti 62 115, 259 ostromok 232, 235 šuljaty 103
zapeljka 62 žolvov 110 osuha 59
zdročiti 17 žolvovae 111 tIjapkač 154
zebulak v. žebulak žolvovica 111 papručkacca 80 trjapki 154
zela 107, 108 žužnjati 117-118, 259 piehac' 191 tuljacca 161
zelo 107 žužnjiti 117-118, 259 pjala 62 tyn 159
zelo 107 pjalic' 61
zelu 107 pjal'cy 62 vichac' (ea) 135
zihelznuti se 168 Bjeloruski plenka 194, 197 volek 52
plusna 71 voleko 52
žabulac 132, 259 počka 183 vors(a) 143
žava 1 1 1, 112 apoka 57 pokacca 58
ždorić 116, 259 astramak 233 pručati 83 zastramic' 235
žebul0)ae 108, 132, 133, 259, atalek 53 pručatysja 79, 80 zel'na 108
262
žebulac 132, 133 cen' 206 raz'jušyc' žaulak 112, 1 15
žebulak 108, 118, 134, 261 chaljava 20 (ca) 29 ževlak 112
žebuljac 132, 133 chirac' 166 rydac' 224 žužec' 118
žebuljak 132 chirec' 166 rynuc' 225 žužnec' 117
žel0)ka 112 chirie' 166 žužnic' 117
žel0)ubac 108, 133, 134 chlud 123 skarač 153, 154
žel0)ud 133 straminčina 231
žel0)udac 133 dazela 107 stramina 231 Bugarski
željudica 134 straminki 231
želubee 133 jality 139 stramyna 232
želva 110, 111, 112, 259 jucha 28 stramynka 232 bbrna 244
ž�kevati se 162 jušyc' (ca) 28 stremka 235
ž�knati se 162, 163, 261 stremyna 231, 235 chireja 167
žgorac 115, 1 17, 210, 259 klop 126 stromka 235 chlbzgam se 174
žgvor�c 115, 117, 210, 259 kouzac' stromok 235 chlbzgav 174
žićati se 162 (ea) 172 stromyna 230, 231
žikati (se) 162, 163, 261 kouzki 173 sukrutak 156 droča 18
žiknati 164 sukrutka 156
žWj)ezda 113 nastramak 233 sukrutni 156 klopuš 127

300 301
lanita 36 željud 134 kluzky 173 poleno 202
luna 179 želka 112 klzati (se) 172 poleti 72
l'bb 31 žuža 118 klzky 173 padlit' sa 61
žužna 1 17 padlo 61
nut 48 žužukam 118 lanitva 36 pručat' sa 79
leb 31
picham 190 lukno 39 radikovat' 222
plena 197, 199 Češki luna 180 ratisko 127
plenav 198 ratište 127
plenjavo 198 MImo 16 mluviti 46 redikat' sa 222
plesn'a 71 brdlem 239 moždel 215 redykat 222
plesna 71 brdlinka 239 možden 215 finouti (se) 225
plena 197 brlina 239 možna 215
plina 199 brlinka 239 sklouzati (se) 173
plinaf 198 brliny 239 nat' 46 skluzky 173
plitnk 217 nutiti 46 skraii 103
pIjana 197, 199 slez 85
dfiezha 16
poljano 202 ocas 255 slizky 151
dfizka 16
p'bcham 190 opoka 57 slučka 128
p'bchna 190 opuka 57
chalupa 122 sluka 128
p'bška 183
chloud 123, 124 spručat' sa 79
cholava 20 pechovati 191 stav 94
rina 225
cholevy 20 padla 62 stromiti 235
reja(t) se 226
chrouny 246 pajed 144 stfebati 203
ruta 149
chroust 212 pajed' 144 svisel 129
rutište 149
chruna 246 pecka 183 svisla 129
chvistati 19 piadlo 62 škl'hat' sa 174
slez'b 85
chvost 177 pichati 190 škraii 103
slizi 151
chyfiti 167 pjadlit' sa 61 škrček 156
stava 94
svislo 132 plati 68 škruny 246
s'brbam 204 jelito 139 pIen 199 šlučka 128
jicha 28 plena 197, 199 šulek 105
vicham 135 plena 199 šur 105
vnrlina 238 klouhati 174 plesna 71 šuta 99
vnrnila 238 klouzati (se) 172 plina 197 šutka 99

302 303
tin 206 jucha 28 srebać 203 chrl:lst 212
tin 206 staw 94 chulić si� 141
toulati se 160 kšuna 246 swisle 7130 chwistać si� 19
toulavj 159 chwost 177
tyu 159 nusis 47 (w)ropa 143 chyrać 166
tyt;i 209 chyrzeć 167
packa 183 žužolić 118
eieri 206
vech(a) 249 pecka 183
vich(a) 249 drzazga 16
vipručat' sa 79 ropis 143 Makedonski
vipručit' 79 fistać 19
bbrna 245
vipručit' sa 79 swisl 130 tizgac (kaš.) 19
visle 131 sen 206 droči 18
vrlina 238, 240 sliznus 151 x:erac (kaš.) 166
vrliny 238 x:olava (kaš.) 20
luna 180
vypručat' sa 79 (w)ropa 143 x:lqzec (kaš.) 124
vypručit' sa 79 x:lowec (kaš.) 124
prana 197
vipručovat' sa 79 zajušys 28 poleno 202 x:rene (kaš.) 246, 249
poslezok 85 x:rQst (kaš.) 212
zajišiti 28-29
x:virac (kaš.) 166
zchluditi 123 Gornjolužički rutište 149
zielo 107
jalito 139
cholowa 20 tuli se 161 jelito 139
žluna 114
jucha 28, 29
žluva 113
čork 253 želka 112 juszyć 27, 28
žuva 113
čornik 253
kielzać (si�) 172
nućić 47 Poljski (s kašupskim) kielzdać 174
Donjolužički
kielzki 173
pačka 183 chalupa 122 kleczyć 52
cenk 253
chalupa 122 ploć 68 cherać (si�) 166 kulić (si�) 139
ch6lowka 20 p6čka 183 chll:ld,
ch6lowy 20 chl�d 124 leb 31
chrust 212 ropić 143 cholewa 20 lukno 39

304 305
runa 180 pl6ć 68 slaJrn (kaš.) 128 zajuszyć si� 27
molwić 44 plytki 217 sl�ka 128 zawora 242
mozdzen 215 plyty 216 srogi 93 zeps(k)n1\.ć (si�) 65
moz;3al polano 202 staw 94 zwichn1\.ć 135
(kaš.) 215 popychać 190 stram 230
mOž3 (kaš.) 215 Przesmien 77-78 strama 230 z6lw 113
m6wić 44 Przyćmien 77-78 stramica 230 zuznić 117
przypsn1\.ć 65 stramice 230 zuznic (kaš.) 117
nać 46 pti�šlaga (kaš.) 146 stramik 230
nawropieć 143 straminy 231
pfiš1aga (kaš.) 146
n1\.CeC (kaš.) 47 stramka 230
PlJ.uti (kaš.) 216 Polapski
n�cić 47 strzebać 203
nucić 47 svaz (kaš.) 85 carm�k 253
reda 224
svisie (kaš.) 130
reda 224 sztram 230
ocas 255 ja!st� 125
reda 224 sztrama 230
oczas 255 la!n� 180
redac' 224 slaz 85, 87
okleczyć 52
redać 224 slazek 85
oklek 52 la�lJ.n� 180
redale 224 slizn1\.ć 151
opoka 57
redyk 222 s1izeć 151
ops(k)n1\.ć si� 65
redykać (si�) 222 stram 229
redykować (si�) 222 Ruski
pce 184 strama 230
pchać 190 rozjuszony 27 swisla 130 bel'mo 16
pchn1\.ć 190 rozjuszyć 27 šul1\.ta (kaš.) 103
peca 184 dovlef 105
pecka 183 sarbać 204 tulać si� 159 drazga 16
pestka 183 schulić si� 141 tulawy 159 dročif 18
pi1\.dlić 61, 62 siol"bać 204 tyć 209
pi1\.dlo 62 skarn (kaš.) 103 tyn 159 govor 1 16
pichać 190 skielzać si� 173
pilić 61 skielzn1\.ć 175 wiech(a) 249 chiref 167
pi1ny 61 skory 153 wropa 143 chlud 124
pliti (kaš.) 216 skorzyć si� 153 wropić 143 choljava 20
plosnia 71 skron 103 wywichn1\.ć 135 cholzaf 172
plosna 71 slaz (kaš.) 85 wywin1\.ć si� 135 choz 18

306 307
ehruny 246 pehat' 190 sudra 95 Slovački
ehvistat' 19 peehat' 191 sudrifsja 95
ehvost 177 pereslega 146 šule 103 čutka 99
ehyrit'sja 167 perslegovatyj 146 šulja 103 čutok 100
persležina 146 šuljata 104
izrinut' 225 piehaf 190 šuljatki 104 drezka 16
pjaley 62 šulo 103
klop 127 pjalo 62 ehalupa 122
kolzat'sja 172 pjalit' 61 ten' 206 ehrust 212
kolzit' 172 plenka 197, 199 tyn 159
kovz', kouz' ! 175 plena 197, 199 tyt' 209 jalito 139
kovzat' (sja) 172 plenastoe 198 jelito 139
kovzkij 173 plenistyj 198 veeha 249
plesna 71 viehat' (sja) 135 klzaf (sa) 172
lanity 36 plusna 71 vor 242 klzky 173
lek 54 počka 784 vors(a) 143
lob 31 poleno 202 vyviehnut' 135 leb 31
lobzaf 37 polof 68 zavor(a) 242 lukno 39
lukno 37 prižolnut'sja 115 zel'no 107 nutit' 47
luna 180 prygat' 81
malavit' 42 pryžit' 81
žalna 114 opuka 37
molavit' 42
želudki 108 osuha 59
molovit' 42 redryj 84
želudok 108
reet' 226
narinut' (sja) 225 želuniea 108 pajed 144
rejat' 226
želvak 112, 115 pajed' 144
rinut' 225
očes 255 rinut' sja 225 želvuj 1 12 piadlif sa 61
olek 52 želv' 112 piadlo 62
opoka 57, 58 serbat' 204 želud 108, 109 piehat' 190
opryžit' 81 skolzat' (sja) 9173 želva 112 plena 197, 199
ostramka 232 skol'z! 175 žiehaf (sja) 164 poleno 202
ostramok 232, 233 skol'zat' 173 žiehljat' (sja) 163
ostremok 232 skol'zif 173 žužžat' 118 rat 127
ostromok 232 skol'zkij 173 redikat ' 222
otločit'sja 55 soroga 91 ridat' sa 222, 223, 224
sporydat' 223, 224 riedikat' 222

308 309
,
I
riniti 225 Slovenski lokno 39 pleniv 198
rinut' sa 225 luna 179 plenja 199
plenjast 198
sklzat' (sa) 173 belmo 16 m�zx 213, 215 plenjav 198
sImin 103 belno 16 melce 42 plenjiv 198
brna 245, 251 melviti 42 plesmo 71
slez 85
brnja 251 molviti 44 plesna 71
slizit' 151
moznik 214 plesno 71
slizky 151
črmljak 253 plitek 217
slučka 128
črmnjak 253 nasloben 89 plitev 218, 219
stav 94 črnjak 253 plitvina 218
naslobiti se 89
stram 230 naslobnost 89 poleno 202
strama 230 dročiti 18 naslobovati se 89 poleti 72
strebat' 203 nat 46 preslegast 146
gor 116
sčutka 99 obist 125 ratišče 127
halupa 121, 122 obistje 125 rdrič 84
tien 206 hirati 166 odlekniti 55 runja 246
tulat'sa 159 hlod 124 olito 139 ruta 149
tulavY 159 hvost 177 opesen 67
tUlit' sa 161 opesniti se 65 skranj 103
tyu 159 jaža 24 opoka 57, 59 slizeti 150, 151
jelita 139 slizniti 151
tyuie 159
jez 24 pahniti 190 sloba 89
tyn 159 ježa 22, 23, 24 peček 184 sodra 95
juha 28 pečka 183 spela 63
vora 242
pehati 190 spesniti (se) 66
vrlina 239 klop 127 pehniti 190 sraga 91, 93
vrliny 239 lanita 36 peliti (se) 6 1 srbati 204
vyridat' sa 222 srebati 204
phati 190
leb 31 plati 68 strama 230
zrydat' sa 222 lek 54 pIen 199 stremelj 235
locanj 40 plena 197, 199 stromiti 235
locanja 40 plenast 198 svisla 131
locen 40 plenica 197 svisli 131

310 311
štrama 230 Starocrkvenoslavenski plesna 71 chrustb 212
šuj 257 (s crkvenoslavenskim) plena 192 ChbZb 18
poleti 72
tenja 206 *presm� 75, 76 isto 125
tin 158 bez(b)presmene 75 izrinuti 225
tuliti se 161 brbna 244, 251 ratište 127
rinQti 225 klOPb 127
veha 249 do dzela 107 ruta 149 kolbzbkb 173
vešica 249 dovbleti 105
vih 136 srag'h 93 lajati 33
dzelo 107 sraga 93 lanita 36
viha 136
srbbati 204 lob(b)zati 37
vihati 136
chrpstb 212 SVObbStVO 89 lobyzati 37
visle 131
lukbno 39
(v)rapa 143
lajanije 33 tynb 159 luna 180
vrlina 238
vrnilo 238 lajati 33
lanita 36 usleknpti 55 obistbje 125
vrnilo 238 olekb 52
lobbzati 37
vrpati 143 opoka 57
lobyzati 37 zelo 107
vrsa 1143 ostramokb 232
IQkbno 39
zamozka 214 otblekb 52
luna 180 Žbly 112
zelo 107 lbbb 31 plesna 71
lbbbnb 31 poleti 72
želva 112, 114
Staroruski
žužnjati 11 7 mlbva 44 ratišče 127
mlbviti 44 bespresmennyj 75 redrb 84
mlbvljenije 44 belbrno 16 redryj 84
rejati 226
očeSb 255 dovbleti 105 rinuti 225
OčeSb 255 do zela 107 rodryj 84
OdbIekb 52 dročiti'18 ndrb 84
oPQsneti 64, 65
op�sneti 64, 65 govorb 116 serebati 203
opusneti 64, 65 gvorb' 1 i6 skoronb 103
OtbIekb 52, 53, 54 gvoratyj i16

312 313
tyn'b 159 klop 127 ratišče 127 vors(a) 143
kolotyty 124 rijaty 226 vorsyty(sja) 142
vor'b 242 kovzaty(sja) 172 roz'jušyty(sja) 27 vosuha 59
vbrpsti 142 kovzkyj 173 rynuty 225 vychaty(sja) 136
kovz'! 175 vypručaty 80
ziHo 107 kulytysja 139 serbaty 204 vyrlo 241
zelyj 107 skovzaty(sja) 173
lanyta 36 skovzkyj 173 zajušytysja 27
lob 31 sliz 85 zavorsyty(sja) 142
želvb 1 12
lukno 39 slyznuty 151
slyzyty 151 žovna 114
nat' 46 stram 231
Ukrajinski nastIjamok 232 strama 231
navorsytysja 142 stramec' 234 Praslavenski
čutka 99
stramky 231
opoka 57 *bachati 164
drizky 16 stramyna 232
opuka 57 *bakati 164
stremity 235
ostrjamok 232 *bal(a)chati 164
stromyty 235
hvor 116 osuha 59 *bal(a)kati 164
sukručok 156
sukrutyc' 156 *belbmo 16, 263
chaljava 20 pchaty 190
svysli 132 *bruchati 164
chalupa 122 pichaty 191
*brukati 164
choljava 20 pjalyty 61
šuj-bič 257 *br'bna 244, 245, 263
chovzaty(sja) 172 plesno 71
šuljak 105 *brna 244, 263
chovzkyj 172 plesna 71
plina 197, 199 šulyk 105
chpaty 187 šutka 99 *čtmbn'b 253, 263
plinka 197, 199
chyrity 167
plinystyj 198
chyzuvatysja 19 tin' 206 *dovbleti 105
plusno 71
chyžyj 19 plytkyj 217 tuljatysja 161 *dreska 16, 264
počka 184 tyn 159 *drezga 16
jalyty 139 pručatys' 80 *dročiti 18, 264
jeleta 139 pručatysja 79 verlo 241 *dzel'b 108, 266
jelyta 139 pručnutysja 80 vicha 249
jucha 28 pychaty 191 vir 242 *elito 139, 264
jušyty(sja) 29 p'jalo 62 virlynje 239 *ezero 24

314 315
*eža 22, 25, 26, 264 *jhspolb 69 *olito 139, 264 *plytb 217, 219
*esli 239 *jhStO 125, 264 *olnita 36, 265 *plytbkb 217, 220
*eZb 24, 25 *opoka 57, 58 *plytbVb 217, 220
*eža 23 *klOPb 127, 264 *oPQka 59, 265 *poedati 144
*k6zati 172, 264 *opuka 59, 265 *poesti 144
*gQsli 239 *k6ziti 172 *ortišče 127, 265 *pokati 58
*gvorb 1 16, 264 *k6zbkb 172 *Ortb 127
*poleno 202, 265
*kuliti (s�) 140, 161, 264 *osQga 60, 265
*poleti 72, 203, 263
*chalupa 122, 264 *ostrambkb 233
*polmy 72
*chlpdb 124, 264 *lajati 33, 34, 264 *otblekb 52, 53, 55, 265
*polti 68, 69, 203, 265
*ch6zati 175, 264 *lečiti 55 *ot'asb 255, 265
*popelb 72, 74, 265
*ch6ziti 175, 264 *leh 54, 55 *ozero 25
*PQkati 58
*ch6znQti 177, 264 *l�kti 40
*paedh 144, 145, 265 *prism� 76, 77, 265
*ch6zbkb 173 *lobbzati 37, 264
*paliti 72 *pručati 80, 83
*choliti 21 *lobyzati 37, 264
*pafati 69, 265 *pručiti 80, 81, 82, 83
*chofava 21 *lQkbno 22-24, 37--42, 264
*pelena 198 *prygati 81
*chofeva 21, 264 *luna 180, 264
*pepelb 72, 74 *pukati 58
*chorQgy 254, 257 *lutati 160
*persm� 78, 265 *pbt'a 184
*chrpstb 212 *lbbb 31, 264
*persblega 146, 148, 265 *pbt'hka 184
*chrQŠČh 212 *melviti 42, 264
*persblegb 146, 148, 265 *phchati 190, 191, 192, 265
*chruna 246, 264 *melvo 42
*p�dliti 61, 62, 265 *phchnQti 190, 265
*chuliti (s�) 140 *melza 43
*p�dlo 61, 62 *phsknQti 66
*chvistati 19 *melzti 43
*chvoreti 166 *p�skati (s�) 66, 67, 265
*m6va 44 *rejati 225, 227
*chvost 177 *p�sknQti 66
*m6viti (s�) 42 *ridati 223, 226
*ChbZb 20, 264 *p�ščati 66
*mozgb 215, 216, 264 *ridnQti 227
*chyrati 166, 264 *p�ti 67
*pechati, 191-192, 265 *rinpti 225, 226, 227
*chyreti 167, 264 *nastrambkb 233
*pichati 191, 265 *rojiti s� 226
*chyriti 167 *nath 46, 264
*plesna 71 *rojh 226
*npditi 48 *ruta 149, 265
*plesno 71
*U)eža 24 *nptiti 47, 264
*pleI\a 192, 197, 198, 200, 201, *rdbrb 84, 265
*jucha 28 *nuditi 48 265 *ruda 224
*jušiti (s�) 30, 31, 264 *nutiti 47, 264 *fbvati 149
*pleva 201
*jhspola 69 *plytvb 217, 219
316 31 7
*serbati 203, 265 *sbvislb 131, 132, 266 *želQbb 1 10, 134, 266 *žikati (s�) 164, 266
*sbvisnQti 131 *želQdb 109, 133 *ž6'na 114
*senb 205
*želQdbkb 133 *žuzneti 117, 267
*(s)k6zati 173
*ščuta 100, 101, 266 *želQdbcb 133 *žuzniti 1 17, 267
*(s)k6ziti 173
*(s)k6znQti 174 *ščutb 100, 101, 266 *žely 114 *žbknQti s� 165
*sk6zbkb 173 *ŠUjb 257, 266 *želzda 115 *žblnQti 161
*žichati (s�) 164, 266 *žbly 112, 113, 1 14, 115, 267
*(s)k6zb! 175 *šul� 104
*skora 152, 153, 154, 155, 156, *šulo 104
265
*skornb 103, 266 *tenb 206, 266
*skruna 246 *toporb 248, 266
*slezb 87, 88, 266 *treska 16
*sliziti 87, 151, 266 *tulati s� 8160, 161, 266
*slizb 43
*tuliti s� 161
*slizbkb 82
*tynb 159, 266
*slQka 87
*tyti 209, 266
*(s)lutati 151
*soplb 241
*verti 241, 242
*sorga 93, 94, 266
*sorgb 93 *vecha 249, 266
*SQdbra 95, 266 *vechb 249
*sfbati 203, 265 *vichati 136, 266
*stava 94 *viti 136
*stavb 94 *vorpa 143
*stenb 206 *VOrpb 143
*strama 231-236 243, 266 *VfPti 143
*stramb 231-235, 243 *vrsiti 142, 143, 266
*stromiti 235 *vfli 236, 239, 240, 241, 242, 266
*stromb 235 *vflina 239, 240
*strbmeti 235 *vftlo 241
*svoba 90, 266 *vftlooh 241
*SVObb 89 *vb-vbleti 106, 266
*sbderti 95 *vbleti 106, 266
*sbl�kati 128
*sbl�kti 128 *zelb 108, 266
*sblQka 128, 129, 266

318 319
Kazalo imena
Alberti, Matija Matulić 221
Anić, Vladimir 158, 167, 178,
180, 209, 269
Anochina, V.V. 232
Babić, Stjepan 208
Babik, Z. 77
Baničević, don Božo 181, 269
Barac-Grum, Vida 138, 274
Baraković, Juraj 19, 45, 68, 70,
141, 187, 188, 189, 208, 209,
254, 255
Bartoš, František 79, 130, 238,
239
Basara, Jan 231
Belić, Aleksandar 63, 73, 102,
137, 168, 193, 201, 245, 274
Belostenec, Ivan 38, 54, 125,
126, 166, 173, 176, 177, 183,
190, 194, 195, 201, 208, 218,
269
Benešić, Julije 167
Benetović, Martin 19
Bernardin Splićanin 209
Berneker, Erich 49, 50, 57, 58,
255, 285
Bezlaj, France 23, 28, 36, 42, 46,
54-55, 64, 69, 71, 89, 91, 92,
93, 116, 125, 143, 149, 150,
173, 184, 231, 245, 246, 274
321
Bielfeldt, Hans Holm 132
Bogdanović, Nedeljko 198
Bohorič, Adam 56
Bonifačić Rožin, N. 48, 274
Bortulin, Andrija Ivan 85, 124,
201, 203, 256, 274
Borys, Wieslaw 10, 16, 21, 26,
31, 32, 37, 42, 43, 46, 49, 55,
61, 63, 65, 67, 69, 71, 72, 74,
76, 78, 84, 85, 88, 90, 94, 95,
103, 104, 105, 108, 110, 115,
1 18, 120, 122, 128, 129, 130,
132, 135, 139, 140, 141, 143,
144, 145, 150, 151, 159, 160,
161, 168, 180, 185, 192, 195,
200, 201, 203, 213, 216, 220,
. 227, 235, 236, 240, 244, 248,
252, 253, 256, 272, 274, 275,
276, 277, 283
Bošković-Stulli, Maja 178, 192,
277
Božanić, Joško 26, 27, 277
Božićević, J. 90, 137, 277
Brabec, Ivan 191, 277
Brezovački, Tituš 283
Broz, Ivan 177, 207
Briickner, Alexander 57, 65, 87,
103, 133, 160, 217
Budziszewska, Wanda 94
Bugarski, Astrida 236
Bujan, V. 138, 277
Ceynowa, Florian 224
Cranjala, Dumitru 223
Cychun, Genadz A. 235
Czenzar, G. 229
Čalbkov, M. 184, 185, 277
Črnčić, Ivan 49, 50, 52, 277
Čyhryn, I. P. 233
Ćupić, Drago 107
Dalmatin, Antun 50, 72, 94,
194, 198, 199, 232
Dalmatin, Juraj 56, 92, 251
Dalj 200
Daničić, Đura 32, 36, 38, 107,
177, 207, 254, 270
Dejna, Karol 230
Della Bella, Ardelio 177
Devoto, Giacomo 88
Dežman, Ivan 196
Dinić, Jakša 140, 170, 204, 277
Divković, Matija 163, 207
Domentijan 44, 107, 207
Držić, Ignjat 205
Držić, Marin 255
Dulčić, Jure 18, 19, 21, 26, 32,
37, 43, 60, 63, 70, 74, 78, 96,
103, 105, 111, 135, 151, 176,
181, 182, 208, 209, 212, 221,
254, 277
Dulčić, Petar 277
322
Dušan, car 38
Dzendzelvis 'kyj, J. O 187, 197
Đapić, S. 229
Elezović, Gliša 209, 270
Faliri.ska, Barbara 156
Fancev, Franjo 50, 194, 277
Finka, Božidar 106, 137, 145,
178, 202, 248, 272, 277, 278
Flajšhans, Vaclav 131
Fraenkel, Ernst 93, 101, 108,
270
Frisk, Hjalmar 109, 134, 270
Geić, Duško 26, 27, 60, 78, 148,
178, 179, 182, 270
Gerov, Najden 112, 202, 270
Gluhak, Alemko 10, 270
Gorjačeva, Tat'jana Vadimovna
223, 225
Grković, Milica 255
Gršković, Ivan 36, 278
Guberina, Petar 278
Habdelić, Juraj 38, 119, 173,
18g, 194, 201, 205, 270
Hadrovics, Laszlo 169, 278
Haller, Jozef 239
Hamm, Josip 12, 15, 36, 70, 102,
107, 108, 125, 137, 181, 190,
193, 205, 206, 278
Havlova, Eva 46
Herej-Syzmanska, K. 202
Herman, J. 19, 48, 121, 126,
218, 248, 278
Herniczek-Morozowa, Wanda
86, 223
Hieronim Magiser 56, 92, 175,
284
Horečka, F. 239
Houtzagers, H. P. 12, 15, 31, 35,
73, 84, 98, 102, 124, 128, 138,
162, 177, 178, 189, 193, 201,
208, 218, 247, 278
Hraste, Mate 19, 63, 74, 106,
245, 254, 278
Hrincenko, Borys 80, 132, 232,
233, 270
Hruca, A. P. 232
Iljinski, G. A. 19
Isaković, Alija 149, 205, 206,
270
Istrijanin, Stjepan konzul 50
Ivančić-Dusper, Đurđica 46, 47,
56, 73, 138, 158, 169, 193,
203, 270
Ivanišević, Frano 149, 181, 182,
278
Ivanova, A. F. 232
Ivanović, T. 70
Iveković, Franjo 177, 207
Ivšić, Stjepan 49
Jablori.ski, T. 252
Jagić, Vatroslav 179
Jambrešić, Andrija 119, 125,
126, 183, 194, 205, 270
Jan Egzarh 85
323
Jankova, Tamara Semenovna
80, 233
Janjčerova, K. 39, 133
Jardas, Ivan 45, 47, 56, 68, 73,
102, 120, 121, 123, 129, 138,
150, 157, 158, 176, 178, 186,
213, 227, 228, 236, 245, 247,
248, 278
Jaškin, I. Ja. 235
Jedvaj, Josip 38, 169, 203, 278
Jelenović, Ive 20, 56, 59, 98, 186,
252, 254, 255, 256, 278, 279
Jovanović-Batut, Milan 196
Jungman, Josef 222
Jurišić, Blaž 37, 68, 98, 132, 145,
192, 209, 244, 245, 271, 279
Kalal, Miroslav 79, 222, 230,
239, 271
Kalsbeek, Janneke 20, 73, 123,
138, 176, 178, 193, 203, 244,
247, 279
Karadžić Stefanović, Vuk 144,
155, 158, 176, 179, 202, 207,
209, 229, 273
Karas, Mieczyslaw 187, 231
Karlowicz, Jan 216, 224, 230
Karulis, Konstantins 80
Kavanjin, Juraj 69
Kiparsky, Valentin 159, 279
Kitipov, P. 238
Klemensiewicz, Zenon Ludwik
183
Klepikova, Galina Petrovna 86,
99, 101
Klimčuk, F. D. 80, 232
Kočić, Petar 149
Kolar, Slavko 38
Koren, N. D. 232
Koschat, Helene 17, 126, 137,
169, 181, 191, 193, 251, 279
Kosor, Marko 279
Košuta, Leo 279
Kotarski, Josip 127, 229, 248,
279
Kott, F. Š. 79
Kovačev, N. P. 238
Kovačev, S. 238
Kovačević, R. 151
Kožičić Benja, Šimun 107, 256
Kravčuk, R. V. 241
Kristijanović, Ignac 38, 119,
126, 166, 183, 190, 198, 205,
237, 271
Kriztianović, Ignaz vidi Kristi-
janović, Ignac
Križanić, Juraj 38, 39
Kryvicki, A. A. 235
Kucala, Marian 152, 153, 230
Kurelac, Fran 123, 188, 203
Kurkina, Ljubov' Viktorovna
58, 64, 65, 66, 79, 147, 231,
279
Kursar, Ante 18, 143, 279
Kurschat, Alexander 24
Kustić, Nikola 45, 116, 137, 192,
201, 205, 271
Kušar, Marćel 36, 137, 169, 181,
192, 201, 209, 280
Kuzmanić 196
324
Liigried 92
Lang, Milan 123, 189, 248, 280
Lehr-Splavinski, Tadeusz 183,
272
Lipljin, Tomislav 126, 189, 205,
271
Lončarić, Mijo 126, 167, 189,
205, 218, 249, 273
Lorentz, Friedrich 216
Lovljanov, F. 138, 186, 247, 280
Lovrić, Andrija Želimir 286
Lovrić, Mihovil 97, 168, 254, 286
Lucić, Hanibal 70, 116, 141, 207
Lučyc-Fedaroc, LI. 80
Luka Bračanin 205
Luka, žakan 49
Lukanec, Pero 48, 121, 280
Machek, Vaclav 28, 47, 58, 63,
87, 99, 103, 113, 127, 128,
130, 134, 156, 160, 164, 198,
200, 204, 222, 231, 235, 238,
240, 246, 271, 280
Malbaša, Z. 229
Malecki, Mieczyslaw 45, 178,
193, 197, 230, 280
Malić, Dragica 12, 21, 22, 95,
280·
Malina, Ignat 79
Malnar, Slavko 91, 203, 271,
280
Mardešić-Centin, Pavao 176,
280
Maresić, Jela 248, 280
Maretić, Toma 215
Maričić Kukljičanin, Tomislav
1 16, 181, 192, 205, 271
Marulić Splićanin, Marko 12,
18, 19, 61, 62, 96, 207, 209,
254
Maslennikova, Ljudmila I. 232
Maštrović, Ljubomir 280
Matejčik, Jan 239
Matić, Toma 12, 19, 46, 68, 96,
120, 169, 182, 183, 186, 187,
280
Matl, A. 46, 76, 281
Matoš, Antun Gustav 38
Mažuranić, Vladimir 38, 49, 50,
51, 53, 54, 167, 168, 179, 271
Meillet, Antoine 76, 133, 281
Mejer--Jakubinski 17
Mel'ničenko, G. G. 232
Merkulova, V. A. 1 13, 115, 246,
281
Meštrović, Zrnka 133
Michajlau, P. A. 232
Mihajlović, Velimir 229
Mikalja, Jakov 38, 177, 183
Miklošić, Frane 16, 56, 57, 64,
75, 91, 112, 149, 202, 240,
271
Milčetić, Ivan 36, 281
Milevoj, Marijan 12, 17, 20, 45,
73, 94, 102, 138, 166, 179,
182, 193, 229, 246, 247, 271
Mladenov, Maksim Sl. 238, 240
Moguš, Milan 1 11, 137, 158,
169, 271, 281
Mohorovičić-Maričin, Franjo
45, 46, 73, 123, 125, 138, 147,
325
148, 149, 157, 178, 182, 203,
227, 247, 248, 271 '
Moskoljević, Miloš 281
MoszyIisky, K. 228, 234
Mrakovčić, V. 281
Mrnavić, Ivan Tomko 61, 70,
221
Miihlenbachs, Karlis 24
Nedil'skyj, Sofron 274
Nemanić, D. 12, 20, 45, 55, 72,
84, 96, 122, 125, 126, 138,
148, 149, 177, 178, 181, 182,
192, 193, 227, 244, 247, 254,
281
Nemanjić 207
Newelkowsky, Gerhard 43, 126,
127, 132, 169, 191, 229, 251,
281, 282
Nikolić 56, 138, 163, 181, 189,
190, 201, 203
Nikolić, Margita 281
Nikončuk, N. V. 232
Nitsch, Kazimierz 216, 230
Nosovič, Ivan Ivanovič 233, 271
Novaković, Pavica 181, 282
Olesch, Reinhold 275
Ostrowski, B. 71, 282
Otkupščikov, Jurij Vladimirovič
206
Otr�bski, Jan 219
Palkovits, Elisabeth 17, 43, 126,
137, 169, 181, 218, 229, 271
Parčić, Dragutin Antun 98, 192
Paulouski, I.I. 232
Pavešić, Slavko 137, 178, 278
Pavković, Nikola F. 214
Pavletić, K. 46, 282
Pavlinović, Mihovil 61
Pažanin, Ivan 282
Pederin, Marko 254, 282
Pedersen 93
Perušić, Marinko 126, 137, 141,
142, 149, 162, 179, 180, 186,
189, 202, 213, 248, 272, 282
Pešikan, Mitar B. 107
Peterssen, H. 164, 165, 282
Petkov, P. 132, 238
Petleva, I. P. 10, 16, 59, 114,
116, 282, 283
Petrovici, Emil 106
Piasevoli, Ankica 91, 133, 181,
192, 193, 201, 205, 208, 272
Pihler, Antun 249
Pizl6wna (Oczkowa), B. 10, 283
Pleteršnik, Maks 22, 67, 89, 92,
129, 146, 149, 173, 198, 199,
214, 218, 230, 238, 248, 257,
272
Plevačova, Hermina 46
Pokorny, Julius 19, 24, 25, 33,
47, 48, 54, 81, 82, 83, 87, 91,
93, 94, 101, 108, 109, 115,
134, 155, 165, 184, 198, 225,
226, 255, 272
Polanski, Kazimierz 125, 272
Polovinić, Luka 96
Popović, Đorđe 59
Popović, Ivan 9, 126, 144, 195,
255, 283
326
Popović, J. 214
Popowska-Taborska, Hanna
21, 85, 104, 118, 128, 130,
139, 272, 283
Putanec, Valentin 56, 273, 283
Radičević, Branko 208
Radovčić, Petar 19
Radulić, Ladislav 115, 192, 201,
272
Radulović, Jovan 149
Ramovš, Fran 93, 121
Ramult, Stefan 224
Ratković, Milan 283
Reljković, Josip Stjepan 207
Ribarić, Jelka 12, 17, 95, 102,
129, 140, 165, 168, 178, 186,
188, 203, 209, 228, 244, 283
Ripka, Ivor 230
Ritter Vitezović, Pavao 120,
157, 169, 171, 182, 183, 186,
187, 208, 261, 237
Roki, Tomislav 272
Roki-Fortunato, Andro 18, 27,
74, 96, 176, 178, 179, 221,
272
Rožić, Vatroslav 166, 191, 283
Rudqyc 'kyj, Jaroslav 241
Ružić--Sudčev, Šime 20, 73, 122,
138, 192, 283
Sapieha, Aleksandar 252
Schuster-Šewc, Heinz 28, 246,
272
Schiitz, Joseph 145, 146, 147,
283
Schwyzer, Eduard 75, 76, 283
S�dzik, VV. 192, 283
Siheda, P. I. 232
Simonović, Dragutin 175, 176,
249, 255, 272
Skok, Petar 10, 16, 18, 19, 20,
32, 36, 37, 40, 46, 48, 53, 57,
59, 61, 63, 64, 69, 71, 72, 74,
78, 79, 89, 90, 91, 93, 1 15,
1 16, 122, 124, 125, 127, 128,
131, 132, 133, 139, 142, 146,
150, 158, 159, 160, 168, 169,
171, 172, 173, 174, 176, 177,
178, 179, 180, 184, 185, 188,
189, 192, 197, 198, 201, 202,
203, 206, 208, 212, 215, 216,
218, 219, 220, 221, 235, 240,
241, 245, 253, 255, 256, 272,
283, 284
Slade Šilović, Mirko 26, 27, 60,
78, 148, 178, 182, 270
Slawski, Franciszek 21, 30, 31,
34, 36, 39, 40, 52-53, 55, 67,
76, 82, 94, 122, 128, 136, 140,
142, 150, 155, 164, 174, 177,
180, 203, 206, 235, 241, 272,
284
Smoczy1isky 55
Snoj, Marko 89
Specht, Franz 134
Sreznevskij, Izmail Ivanovič
273
Sreznevskij, Vladimir 75, 232
Stabej, Jože 92
Stachowski, Stanislaw 12, 57,
175, 284
327
Stang, Christian Schweigaard
106
Stanić, Milija 209, 273
Stašić, Ivan 157, 284
Steiber, Z. 215
Stevanović, Mihailo 237
Stojčev, T. 71
Strohal, Rudolf 20, 48, 73, 137,
157, 193, 284
Stulić, Joakim 36, 37, 70, 71,
125, 126, 139, 146, 150, 177,
183, 191, 195, 202, 207, 248,
254, 255
Sundečić, Jovan 32
Suprun, A 58
Sverak, F. 79, 238
Sviben, Kazimir 127, 179, 189,
248, 284
Sychta, Bernard 130, 146, 224,
273
Symoni-Sulkowska, Jadwiga
230
Syzmanski, T. 104, 105, 149,
150, 284, 285
Šašel, Josip 121
Šatornik, M. V. 223
Šepić-Tomin, Anton 44, 46-47,
285, 272
Šimundić, Mate 94, 124, 285
Šimunović, Petar 21, 22, 74,
1 11, 146, 285
Šklifov, Blagoj 86
Šojat, Antun 145, 195, 202, 205,
248, 270, 278, 285
Špakouski, l-S., 232
Štefanić, Vjekoslav 36, 51, 278,
285
Šulek, Bogoslav 59, 90, 103, 123,
129, 144, 175, 177, 183, 195,
207, 255, 273
Šupuk, Ante 51, 285
Šuškević, M. S. 232
Tanzlinger Zanotti, Ivan 61,
168, 183, 255
Tentor, M. 12, 15, 35, 36, 102,
110, 124, 137, 138, 139, 166,
188, 193, 203, 207, 247, 285
Težak, Stjepko 40, 71, 90, 94,
105, 116, 126, 162, 163, 180,
181, 189, 201, 202, 205, 218,
247, 248, 285
Tolstoj, Nikita Iljič 256
Tomašić, Fabijan 97, 168, 254,
286
Tomić, Mile 106
Tominec, Ivan 214
Toporov, Vladimir Nikolajevič
24
Torbi6rnsson, Tore 93
Trautmann, R. 24, 25, 54, 89,
108, 225, 273
Trubačev, Oleg N. 89
Trubar, Primož 92
Turčić, Branko 36, 59, 97, 138,
150, 186, 193, 203, 247, 273
Turina, Zvonimir 272
Ujević 158
Urbari.czyk, Stanislaw 183
328
Vaillant, Andre 40, 69, 76, 106, Vuković, Siniša 21, 60, 96, 115, Zubaty, Josef 215
133, 164, 191, 217, 225, 255, 117, 177, 178, 179, 182, 221,
286 229, 247, 273 Želechovskyj, Jevhen 57, 80,
Valčakova, Pavla 46 198, 199, 231, 232, 234, 239,
Van Wijk, Nicolaas 53, 286 Zajceva, Svetlana 9, 15, 35, 36, 274
Varbot, Žanna Žanovna 58, 79, 102, 124, 137, 138, 178, 203, Žic, Ivan 17, 20, 37, 42, 43, 45,
80, 81, 217, 223, 224, 225 209, 256, 286 47, 56, 70, 88, 94, 97, 102,
116, 124, 125, 126, 138, 145,
Vasmer, Max 19, 36, 57, 63, 69, Zar�ba, Alfred 130 162, 168, 176, 181, 185, 186,
71, 74, 76, 84, 90, 103, 105, Zelenina, E. I. 238 187, 192, 201, 204, 213, 247,
114, 128, 143, 147, 159, 164, 252, 253, 256, 257, 285, 286
Zoranić, Petar 70, 141
174, 184, 190, 191, 198, 199,
Zrinski, Petar 46 Živković, Novica 170, 204, 274
203, 204, 206, 209, 225, 232,
233, 241, 256, 273
Važny, V. 247, 286
Večenaj, Ivan 126, 167, 189,
205, 218, 249, 273
Velčić, Nikola 15, 31, 35, 36, 45,
46, 56, 70, 73, 84, 98, 102,
116, 124, 138, 158, 162, 167,
176, 178, 181, 182, 188, 193,
201, 203, 218, 247, 273
Vetranović, Mavro 255
Vitaljić, Andrija 207, 221
Vladić-Krstić, Bratislava 152
Vladimirskaja, N. G. 154
Vlajić-Popović, Jasna 10, 31, 84,
85, 103, 110, 150, 192, 195,
200, 276, 277
Vlajinac, Milan 38, 273
Vodnik, Valentin 28
Voltić, Josip 191
Vončina, Josip 189, 269, 286
Vramec, Antun 194
Vrančić, Faust 73, 175, 191, 208,
209, 255, 273
329
Kazalo mjesta
Arhangjelsk (Rusija) 223
Azbuko�ca (Srbija) 1 16, 210
Bakar 182, 192-193
Bakarac 12, 69, 102, 1 17, 138,
148, 175, 186-187, 193
Banat 229
Bašćanska Draga (otok Krk)
169
Baška (otok Krk) 15, 97, 157 '
168, 254
Bednja 203
Bejska Tramuntana (otok Cres)
15, 31, 35-36, 45-46, 56, 70,
73, 84, 98, 102, 116, 124, 138,
158, 162, 167, 176, 178, 181-
182, 188, 193, 201, 203, 218
Belajska Poljica 179
Beli (otok Cres) 31, 36, 56, 70,
85, 124, 203, 256
Beli potok (Srbija) 198
Beograd (Srbija) 151
Bjelopavlo�ći (Crna Gora) 107
Boka kotorska 149, 179
Boljun (Istra) 102, 138, 186-187
�di i Dolenja Vas; Lupoglav
Bosanska Krajina 229
Bosna i Hercego�na 163 ' 183,
214, 236-237, 249
Božava (Sali) 137
331
Brač (otok) 18, 19, 21 22, 27, 43,
60, 74, 78, 96, 1 15, 145, 221,
258-263 �di i Dračevica'.
Selca
Brest (Karlovac) 162
Breša (Opatija) 166
Brig Mrežnički 137
Brinje 137, 178
Brusje (otok Hvar) 18, 19, 26,
31, 37, 43, 60, 63, 70, 74, 78,
96, 105, 136, 151, 176, 181-
182, 208-209, 254
Brzeznj (Poljska) 216
Bučum (Srbija) 198
Buzet 51, 178
Cres (grad) 12, 36
Cres (otok) 12, 15, 35, 47, 56, 98,
102, 110-111, 114, 124, 128,
138-139, 161, 166, 178, 188-
189, 191, 193, 201, 203, 207,
218, 259-261, 263 �di i
Bejska Tramuntana'' Beli',
Dragozetići; Orlec
Crikvenica 46, 73, 138, 169, 193,
203
Crna Gora 209-210
Čabar 91, 203
Čakovac (Oštarije) 90, 137
Čižići (otok Krk) 36, 73, 97, 138,
150, 186, 193, 203
Ćićarija (Istra) 228
Ćunski (Mali Lošinj) 166
Ćuprija (Srbija) 170
Dalmacija 21, 23, 51, 77, 1 1 1,
159, 214, 229, 244
srednja 12, 46, 78, 83, 117,
148, 178-179, 206, 221-222,
258, 260-262
Dobrinj (otok Krk) 20, 36, 56,
59, 98, 124, 186-187, 203,
252, 254, 256
Dolenja Vas (Istra) 102, 138 vidi
i Boljun
Donja Krajina 23
Dračevica (otok Brač) 18, 26, 43,
60, 70, 78, 117, 181, 182, 218
Dragačevo (Srbija) 150-151,
210
Dragozetići (otok Cres) 36
Draguć (Istra) 51
Dubašnica (otok Krk) 127, 213
Dubrovnik 177, 179
Dugi otok 133, 193-194, 208
vidi i Sali
Fužine 69
Gola (Podravina) 126, 167, 189,
205, 218, 249
Golac (Istra) 228
332
Gorica (otok Krk) 102, 138, 166
Gradišće 17, 43, 126, 137, 169,
171, 180, 191, 218, 251, 258-
262
Grižnjane (Crikvenica) 192
Gruda (Dubrovnik) 69
Helski poluotok (Poljska) 130
Hercegovina, vidi Bosna i Her­
cegovina
Hrašće 180
Hreljin (Hrvatsko primorje) 15,
52, 102, 132
Hrvatska 158, 237
Hrvatsko primorje 12 15 56
69, 71, 102, 117, i37�138 : Kostrena 148
140, 147-148, 157, 169, 175,
182 , 186-187, 193-194, 203,
258-263
Hvar (otok) 18 19, 26-27, 43, 60,
74, 78, 96, 110-111, 116, 135,
141, 212, 221, 254, 258-259,
262-263
Ist (otok) 145, 262
Istra 12, 20, 45, 51-52, 72-73,
95-96, 98, 102, 120, 125-126,
148, 150, 157, 176, 181-182,
1a6-187, 189, 192-193, 209,
218, 228, 248, 254, 258-262
vidi i Boljun; Ćićarija; Dole­
nja Vas, Draguć; Golac; Or­
banići; Pićan; Plomin; Ruka­
vac; Vodice
Jadran 69
Jakutija (ruska republika) 80
Karlovac 43, 90, 126, 141, 149,
180, 189, 202, 248
Kastav 45, 56, 68, 73, 102, 120,
123, 125, 129, 138, 150, 157,
176, 187, 213, 236, 248, 259,
261
Kastavština 186, 227
Klanjec (Zagorje) 177
BJnjaževac (Srbija) 170
Komiža (otok Vis) 26, 96, 176,
207
KonavIi 141
Korčula (otok) 69, 149 vidi i
Lumbarda; Smokvica
Kosovo 78, 209
Krakov (Poljska) 153
Krašić (Karlovac) 126, 229
Križevci 237
Krk (otok) 15, 36, 52, 59, 71, 88,
94, 96-98, 1 14, 124, 126, 145,
150, 157, 178-179, 187, 213,
254, 256, 258, 260-261, 263
vidi i Bašćanska Draga;
Baška; Čižići; Dobrinj; Du­
bašnica; Gorica; Omišalj;
Punat; Vrbnik
Kruševac (Srbija) 150, 210
Kukljica (otok Ugljan) 116, 181,
192, 205
Kukuljani (Jelenje) 186, 228
Kupinac 192
Kvarnerski arhipelag 12, 15, 20,
37, 52, 73, 102, 111, 137, 163,
194, 203, 259-261, 263
333
Labin 12, 17, 20, 45, 73, 102,
138, 166, 179, 182, 193, 229
Lastovo (otok) 67, 150, 259
Levač (Srbija) 170
Liješće (Lika) 158
Lika 137, 146, 158, 170-171,
179, 198, 203, 207, 214, 258,
260 vidi i Liješće; Sinac
Lobor (Zagorje) 127, 229, 248
Lošinj (otok) 102, 203
Lumbarda (otok Korčula) 209
Lupoglav (Istra) 102, 138, 178
vidi i Boljun
Ljubovija (Srbija) 116, 210
Mahićno (Karlovac) 163
Makarsko primorje 149
Mihaljevići (Oštarije) 137, 186,
213
Moldavija 238
Mostar (Bosna i Hercegovina)
249
Mošćenice 43-44, 46
Myslenice (Poljska) 62, 153
Nerezine 209
Nikšić (Crna Gora) 151-152
Nin 133
Nova Gradiška 207
Novgorod (Rusija) 163, 232
Novi 73, 102, 137, 168, 176, 193
Ohrid (Makedonija) 112
Olonjec (Rusija) 232
Omišalj (otok Krk) 20
Orahovica (Slavonija) 159
Orbanići (Istra) 20, 73, 123, 138,
176, 178, 193, 203, 244
Orlec (orok Cres) 12, 15, 31, 35,
73, 84-85, 98, 102, 124, 128,
138, 161, 166, 178, 189, 207,
218
Oštarije 137, 213, 259, 261 vidi i
Mihaljevići
Otočac 179
Ozalj 40, 71, 90, 94, 126, 180,
189, 205, 248, 259-261
Pag (grad) 45, 115, 181, 192,
201, 205
Pag (otok) 137
Panonija 100
Paraćin (Srbija) 150, 170, 210
Pazin 12
Pelješac 209, 259
Pićan (Istra) 20, 73, 122, 138,
192
Pirot (Srbija) 170
Planinica (Srbija) 150
Plomin (Istra) 228
Podgora (dalmatinska) 116
Podhal (Poljska) 222
Podravina 38, 126 vidi i Gola;
Virje
Podravske Sesvete 248
Podvežica 203
Polesje 62, 80, 153
Polje nad Kupom 181
Poljica (Bosna) 205
334
Poljica (Trogir) 107, 111, 149,
181-182, 258-259
Popelj (Šibenik) 73
Posavina 38, 215
PovIje 21
Praputnjak (Hrvatsko primor-
je) 138, 260
Prekrnurje (slovenska regija) 88
Pribić (Karlovac) 205
Prigorje 38, 166, 191
Prilep (Makedonija) 112
Prismen (otok Hvar) 74-75
Prizren (Srbija) 210
Prvić (otok) 18, 143, 262
PrzsesmieIi, vidi Przyćmien
PrzyćmieIi 77
Pskov (Rusija) 163
Punat (otok Krk) 48, 157, 178,
203
Rab (otok) 137, 169, 181, 192,
193, 201, 258-259
Rijeka 53, 138, 148, 182, 188,
193, 203, 258
Rivanj (otok) 115, 192, 201
Rječina (rijeka), vidi Kukuljani;
Trnovica
Rogatica (Bosna) 149
Romanija 5
Rož (dolina, Karintija) 121
Rukavac (Istra) 45-47, 73, 123,
125, 138, 148, 157, 178, 182,
203, 227, 248
Rumunjska 106
Sali (Dugi otok) 90-91, 181,
192-193, 201, 205, 208
Samobor 189, 203
Selca (otok Brač) 21, 60, 96, 117,
177-179, 182, 221
Senj 31, 137, 158, 169, 182,
186--1 87, 259
Sidzina (Poljska) 153
Sinac (Lika) 158
Sinj 140, 210
Slavija 5
Slavonija 176, 207
Slavonski Brod 207
Slovačka 259, 262
Smokvica (otok Korčula) 181
Split 95-96
Srbija 70, 141, 210, 255
istočna Srbija 140, 170-171,
204, 210
Srijem 155, 158
Stara Crna Gora 107
Stinatz (Gradišće) 132
Stirija (Štirija, slovenska regija)
88
Stojdraga (Zagorje) 129
Stolac (Bosna) 149, 205
Ston (Pelješac) 159
Sumartin (otok Brač) 181
Susak 12, 15, 102, 108, 137, 166,
181, 193, 206, 258, 261
Sušak (otok, Lastovo) 133, 259
Svinjice (Rumunjska) 106
Šibenik 70, 98, 208, 259-260
Škrljevo 12, 69, 102, 117, 138,
148, 175, 186-- 187, 192-193
335
Šolta (otok) 117, 259, 262
Šušnjevo selo (Oštarije) 90, 137
Timok (Srbija) 140, 170, 210
Trebrujevo (Sisak) 128, 133
Trnovica (Jelenje) 228
Trogir 26--2 7, 60, 148, 178--179,
258--259, 262
Turopolje 205
Tver (Rusija) 163
Učka 186-187
Ugljan (otok) 1 16, 205
Unije (otok) 56, 102, 138, 163,
166, 181, 189-190, 201, 203
Varaždin 189, 205
Velika (Slavonija) 159
Venecija 51
Viganj (Pelješac) 102, 209
Virje (Podravina) 19, 48, 121,
126, 205, 218, 248
Vis (otok) 18, 26-27, 74, 96, 102,
110-111, 176, 178-- 1 79, 221,
262
Visoko (Bosna) 207
Vodice (Istra) 12, 17, 95, 102,
129, 165, 168, 178, 188, 203,
261
Vojvodina 229
Vrbanj (otok Hvar) 60
Vrbnik (otok Krk) 15, 17, 36, 42,
45, 47, 49, 55, 70, 88, 94,
97-98, 102, 1 10-111, 116,
124-126, 137-138, 157, 162,
 168, 176, 181, 185, 187, 192,
201, 204, 213, 252-253
Vrbovac Timočki (Srbija) 150
Vrćenovica (Srbija) 170
Vrgada (otok) 98, 132, 145, 192,
194, 209, 244, 259, 262
Vrsnik (otokHvar) 70, 136, 182
Wi�ci6rka (Poljska) 153
336
Zaglavak (Srbija) 170
Zagolje 129, 177
Bilješka o autoru
Zaostrog 1 1 1
Zarečje (Pazin) 228
Zlatar (Zagolje) 127, 189, 248
Žilje (otok) 145, 262
Žumberak 126, 188-189, 202,
215, 259, 261
Wieslaw Borys rodio se 4. siječnja 1939. u gradiću Bzin (voj­
Župa (Bosna) 150, 152
vodstvo kielecko). Na Jagielonskom sveučilištu u Krakovu,
1956. upisuje slavistiku, gdje i doktorira temom hrvatskoga
jezikoslovlja Tvorbena struktura čakakavskih imenica u 1 6. i
1 7. stoljeću (1969); (Budowa slowotw6rcza rzeczownik6w w
tekstach czakawskich XV i XVI w. ). Na istom sveučilištu habi­
litira 1974. temom iz slavenskoga jezikoslovlja.
Od 1987. izvanrednije, a od 1993. i redovni profesor Jagie­
lonskog sveučilišta.
U Zavodu za jezik Poljske Akademije znanosti u Krakovu
od 1961. do 1968. radi na pripremi i izdavanju Rječnika staro­
poljskogjezika (Slownik staropolski), a od 1968. godine i u In­
stitutu za slavistiku Poljske Akademije Znanosti kao član
grupe znanstvenika zaposlene na pripremi Praslavenskog
rječnika (Slownik praslowianski) gdje i danas radi kao više­
godišnji glavni urednik toga rječnika.
Od 1986. redovni je profesor na Katedri za hrvatsku, srp­
sku i slovensku filologiju Jagielonskog sveučilišta kao
predavač izbornih kolegija iz povijesti hrvatskog (i srpskog)
jezika, dijalektologiju te slavenske poredbene gramatike. Bio
je mentor nekoliko desetaka diplomskih radnji iz različitih
područja hrvatskoga te iz srpskogjezikoslovlja kao i nekoliko
magistarskih radnji.
U svom znanstvenom radu zanima se ponajprije slaven­
skom (i hrvatskom) etimologijom, rekonstrukcijom prasla­
venskoga leksičkog fonda, povijesnom slavenskom leksikolo­
gijom, suvremenom i povijesnom hrvatskom dijalektnom lek­
sikologijom te poviješću hrvatske akcentuacije. Njegovo omi-
337
ljeno polje proučavanja su etimološke studije čakavskoga lek­ Sadržaj
sika.
U svojim radovima posebnu pažnju posvećuje problematici
iz praslavenskoga, sveslavenskog, hrvatskog, srpskog, polj­
skog, kašupskog i bjeloruskog jezika.
Objavio je preko stotinu znanstvenih i stručnih radova u
znanstvenim (poljskim i inozemnim) časopisima. Sudjelovao
je na nekoliko slavističkih kongresa te na nekoliko desetaka Proslov hrvatskome izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
znanstvenih konferencija posvećenih jezikoslovnoj proble­ Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
matici u Poljskoj i inozemstvu.
l. Leksemi praslavenskoga podrijetla ograničeni na čakavsko
Članje Slavističkog komiteta Poljske Akademije znanosti i
narječje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
međunarodne Etimološke komisije pri Međunarodnom slavi­
stičkom komitetu Slavista te nekoliko redakcija poljskih sla­ 2. Leksemi praslavenskoga podrijetla u čakavskome i u
vističkih časopisa i izdavačkih jezikoslovnih edicija. drugim dvama hrvatskim narječjima . 119
Autor je sljedećih knjiga: Tvorbena struktura čakakavskih 2.1. Čakavsko--kajkavski leksemi . . . . . . . 120
imenica u 1 6. i 1 7. stoljeću (Budowa slowotw6rcza rzeczow­ 2.2. Čakavsko--štokavski leksemi . . . . . . . 135
2.3. Čakavsko--kajkavsko--štokavski leksemi . 165
nik6w w tekstach czakawskich XV i XVI w.), Wroclaw 1969.;
Imenska prefiksacija u slavenskimjezicima (Prefiksacja imi­ 3. Arhaični morfološki oblici sačuvani u čakavskome narječju 212
enna w j�zykach slowianskich), Ossolineum 1975.; Istraživa­ 4. Čakavski derivati od praslavenskih leksema nesačuvanih u
nja čakavskog dijalekta Jurja Križanića. Akcentuacija imeni­ čakavskome narječju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244
ca (Studia nad dialektem czakawskim Juraja Križanicia. Ak­ 5. Starohrvatski leksemi sačuvani u čakavskim govorima . . 251
centuacja rzeczownik6w), Ossolineum 1986.; Kašupski leksik 6. Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258
na slavenskom fonu (Leksyka kaszubska na tle slowianskim ) 6.1. Geografija čakavskih izraza praslavenskoga podrijetla 258
Varšava 1996.; u suradnji s H. Popowskom-Taborskom); 6.2. Kontinuanti praslavenskih leksema u čakavskome
Kašupski etimološki rječnik (Slownik etymologiczny kas­ narječju. 263
zubszczyzny, sv. I-NJ, Varšava 1994-2002. u suradnji s H. Kazalo kratica . . 269
Popowskom-Taborskom; Čakavske leksičke studije. Prasla­ l. Rječnici . . . 269
vensko naslijede u čakavskome leksičkom fondu (Czakawskie 2. Literatura . 274
studia leksykalne. Dziedzictwo pra$lowianskie w slownictwie 3. Časopisi i serijske publikacije . 287
czakawskim) Varšava 1999.; koautorje osam svezaka Prasla­ 4. Kratice jezika i narječja . 288
venskoga rječnika (Slownik praslowianski I-VIIL), Wro­ 5. Ostale kratice . . . · 289
claw-Ossolineum 1974-2001, te 4. i 5. sveska Staropoljskoga Kazalo slavenskih izraza 291
rječnika (Slownik staropolski), Ossolineum 1963-1969. Au­
Kazalo imena . . . . · 321
tor je Etimološkog rječnika poljskoga jezika (A-Z) (Slownik
etymoglogiczny j�zyka polskiego lA-ZI) u izdanjU: Wydawnic­ Kazalo mjesta . . 331
twa Literackog, Krakow 2005. Bilješka o autoru. . . · 337

338 339