U Anđelovu

zagrljaju

...Život nije bajka ali svatko stvara svoju priču...

 Prvo poglavlje
Alice

Oko ponoći probudio me je čudan zvuk, kao da netko baca kamenčiće u sobni
prozor. Ustala sam iz kreveta i krenula provijeriti što je to, došla sam do prozora
ali tamo nije bilo nikoga. Samo obrisi stabala i sjene koje su ona bacala pod
svijetlima uličnih rasvijeta. Neko vrijeme sam provela stajajući kraj prozora i
upijajući prizor, a zatim protrnula sam spazivši crnu siluetu kako gleda u mene.
Jedva se vidjela u sijeni starog hrasta ispred moje kuće, ali nestala je u treptaju
oka i nisam bila sigurna dali sam zaista nešto vidjela ili mi se samo pričinilo.
Odlučila sam se ipak vrtatiti u krevet, ali nisam uspijela zaspati. Misli su mi
lutale i svaki put kada bi zatvorila oči vidjela bi kako silueta zuri u mene.Čim je
sunce počelo izlaziti ustala sam i otišla do prozora, ali sve je izgledalo normalno.
Stari hrast umorno je njihao grane na laganom jutarnjem vjetru. Bila sam
sigurna da sam sve samo umislila i odlučila sam da više neću razmišljati o tome.
Ostatak dana zaokupila sam se poslom i zaboravila na sve strašne događaje iz
protekle noći. Oko podneva napokon sam uhvatila vremena i izašla na ručak,
što u zadnje vrijeme nije bila česta pojava.Voljela sam svoj posao ali možda sam
prenaglila sa otvaranjem vlastite firme. Iako zaboravila bih na sve to kad vidim
koliko moj rad uveseljava mnoge ljude.Od malih nogu voljela sam organizirati
proslave, jednostavno volim uveseljavati druge ljude.Ali ja sam ona koja je u
životu uistinu patila i zato sam posvetila svoju karijeru usrečujući druge.
Točnije organiziranju tuđih vijenčanja jer nema ništa ljepše od zadovoljnog
pogleda mojih mušterija koje dobe svoje vijenčanje iz snova. Počela sam se
baviti s tim nakon mog propalog vijenčanja.
Sve je bilo savršeno, vijenčanica,crkva, cvijeće sve.Bila sam presretna, barem
dok me moj tada budući suprug Kevin nije prevario sa mojom najboljom
prijateljicom na dan vijenčanja i slomio mi srce. Ali sve je to stvar prošlosti i
nisam voljela prisiječati se toga, prošle su već dvije godine i morala sam krenuti
dalje.
Zbog toga sam sve svoje slobodno vrijeme posvetila poslu i tuđoj sreći.Nakon
ručka vratila sam se u ured i obavila još hrpu sastanaka sa potencijalnim
mušterijama i obišla desetke restorana i crkava i svih mogučih romantičnih
mijesta u Denveru. I naravno vratila se kući u ponoć.
Otišla sam do kuhinje i natočila si čašu crnog vina i odlučila se opustiti u
pjenušavooj kupki. Zavalila sam se u kadu i zaboravila na vrijeme sve dok
ponovno nisam čula neki zvuk ali ovoga puta bilo je drugačije i dolazilo je iz
dnevnog boravka. Na brzinu sam se obukla i krenula tamo. Kada sam ušla u
dnevni boravak ukipila sam se od straha.To je bila ista ona silueta od sinoć ali
ovoga puta sjedila je u mom naslonjaču i zurila kroz prozor ali ovog puta vidjela
sam mu lice, bio je to muškarac. Kao da je čuo da sam ušla u prostoriju iako
sam hodala nečujno na prstima, okrenuo je glavu prema meni čim sam prešla
prag. Nekoliko trenutaka sam skamenjeno stajala i gledala ga u oči,bojala sam
se što bi mi mogao učiniti. A onda kao da me nešto udarilo trznula sam rukom i
upalila svijetlo, počela sm vikat na njega i prijetit mu policijom tjerala sam ga
van, ali on nije ni trepnuo samo je sjedio i gledao u mene.
Nakon nekog vremena sam odustala i smirila se. Kada sam se smirila ustao je i
prišao mi,a ja sam samo stajala i zurila u njegovo lice. Nisam sigurna da sam
ikada vidjela nekog tako savršenog kao što je on,Njegova kosa boje kestena
kratko podšišana ali rašćupana što je odavalo njegovom sexi izgledu. Iako mi
nije bilo svejedno što nepoznati muškarac stoji u mojoj kući dok sam polugola
nisam ga se bojala. Možda je to bilo zbog njegova mirnog lica ili zbog pogleda
njegovih dubokih, tamnih smeđih očiju .Na trenutak njegov pogled skliznuo je s
mojih očiju i prešlo preko mog tijela ogrnutog u ručnik,a njegove zamane pune
usne izvile su se u lukav osmijeh,a zatim se njegov pogled vratio natrag na moje
oči. Osmijeh mu je i dalje počivao na licu dok sam ja prelazila pogledom po
njegovu tijelu,primjetio je to iako sam pokušala biti što neprimjetnija. Njegovo
visoko tijelo dominiralo je u prostoriji tako mišićavo i napeto odjeveno tek u
sive traperice i laganu crnu majicu. Svim silama sam se trudila otijerati proste
misli koje su mi se motale po glavi i vratiti se stvarnosti. Koliko god on bio
zgodan i savršen neznanac je i zahtijevala sm da mi kaže tko je on i što radi u
mojoj kući.
Ali nije ništa odgovorio, nije se ni pomaknuo samo me je gledao kao da oćekuje
od mene da ga prepoznam ili nešto. Zašutila sam, preostalo mi je samo da
zurim u njega i čekam šta će napraviti. Nisam imala nikakve šanse protiv njega
bio je triputa jači od mene , a kad bi pokušala pobijeći iz kuće uhvatio bi me jer
vrata su bila iza njega. Stajali smo tako nekoliko minuta. Odjednom on se
pokrenuo, ispružio je ruku i progovorio;
Oprosti baš sam nepristojan Lucas, drago mi je.
Prihvatila sam njegovu ruku;
Alice;odgovorila sam
Držao mi je moju ruku u svojoj još nekoliko trenutaka, iako mi nije ni najmanje
smetalo morala sam saznati odgovore na svoja pitanja.
Hoćeš li mi napokon reći zašto si provalio u moju kuću?
Čekala sam da mi odgovori ali ništa samo je šutio.
Istrgnula sam ruku iz njegove i pokazala mu na vrata
Tamo su ti vrata odlazi;
Vidjela sam mu na licu da mu je neugodno i onda je progovorio ponovno,
pogledao me kao da me se boji i reko
Nisam ti provalio u kuću otključao sam vrata ovime
Na prstu mu je visio ključ od ulaznih vrata identičan mome i prije nego što sam
išta rekla nastavio je
Dao mi ga je tvoj otc
Molim!!
planula sam
Lažeš!!; To ne može biti istina
Moj otac kao i moja majka poginuli su prije mnogo godina.
Bilo mi je bolno prisjećati se toga...

Bila sam tek navršila šesnaes otišli su na večeru za dvadesetu godišnjicu braka,
a ja sam ostala kod kuće sa prijateljicom onom s kojom me je prevario bivši.
Ujutro nas je probudila policija koja me je došla obavijestiti kako su moji
roditelji poginuli,sletjeli su autom u rijeki i njihova tijela nikada nisu pronađena.
Toga dana ostala sam sama i slomljen. Morala sam se preseliti kod tete Olivie,
tatine sestre s kojom nismo bili baš u kontaktu. Nije bila presretna kad sam
došla kod nje ali uspijele smo funkcionirati nekako... ali kad sam navršila
osamnaest ponovno sam se vratila u svoju kuću u kojoj i sada živim.Tada sam
konobarila u nekom kafiću na kraju ulice i živjela sam sa Kevinom...

Kada sam došla sebi shvatila sam da plačem i Lucas je zabrinuto gledao u mene.
Obrisala sam suze i zamolila ga da izađe iz moje kuće.
Ali istina je tvoj otac me je poslao i treba te i želi te vidjeti
Ne vjerujem ti i ne želim slušati ta sranja, izlazi van odmah
Ustrajao je sa pričom kako me moj otac treba.Nisam mogla više slušati o tome i
samo sam htijela da ode, i napokon je popustio i otišao.
A ja sam ostala sama sa svojim mislima.
 Drugo poglavlje
Lucas

Znao sam da mi neće vijerovati,ali svejedno sam otišao kod nje. Možda nisam
baš trebao sam ući ali ipak gledala me je tako zbunjeno,iako je razumijem
stranac joj upadne u kuću ured noći i spominje joj oca koji je mrtav već
godinama. Nisam je htio forsirati nebi popustila za nju je to još uvijek bolna
tema.I treba joj vremena.
Već je pola pet zadržao sam se predugo već sam je odavno trebao dovesti
Wiliamu,ili se bar javiti. Bit će ljut ali morati ćemo pokušati nešto drugo. Morat
ću je uvijerit da je istina iako bizarna ali istina.
Cijelim putem sam razmišljao o njoj . Izašla je iz kupaonice u trenu kada sam
sijeo u naslonjać koji je lagano zacvilio, ogrnuta samo ručnikom. Pogled mi je
zapeo za njene oći zelene poput šume, poželio sam se izgubiti u njima. Spustio
sam pogled prema njenim punim usnama i natren pomislio sam kako bi bilo
divno poljubiti ih. Duga kosa boje meda padala joj je po golim ramenima. Ruke
je prekrižila na prsima i tako istaknula svoje bujne grudi. Ali nesmijem misliti na
taj način o njoj njen otac će me protjerati,ostat ću bez svega što volim iako bi
vrijedilo.
Pola sata vožnje dalo mi je razmisliti što reči.Wiliam me već čeka tražit će
objašnjenje gdje sam i zašto Alice nije samnom.

Gdje je moja kćer?

Ostala je kod kuće
Rekao sam ti da je dovedeš bez obzira na sve, moramo je zaštititi i nemamo
puno vremena.Uskoro bi je mogli pronaći,ne želim da bude prekasno.!
Znam, ali sigurna je kod kuće,nema traga krvopijama.
Uredu onda,ali vrati se do nje i pazi je .
Uredu idem odmah neću je ispustiti iz vida.
Eto me opet suluda vožnja kilometrima natrag do njene kuće iako bilo je tu i
bržih načina ali morao sam biti što manje upadljiv. Parkirao sam auto malo
dalje od njene kuće i smijestio se ispod hrasta kao i svake većeri proteklih
tjedana.
Sinoć me je vidjela ali nije to danas spomenula nije ni pomislila na to...ali i bolje
nebih joj još i to mogao objašnjavati...
 Treće poglavlje
Alice
Sati su sporo prolazili, kopala sam po sijećanjima i htijela dokućiti otkuda mi je
Lucas poznat,ali ništa. Sati su prolazili i samo sam se pitala hoće li više ove
ludosti prestati prvo me netko špijunira a zatim mi upadne u kuću nebih se
čudila da je to ista osoba.
Napokon danas je nedjelja i ne mislim se zamarati takvim glupostima otišao je i
nadam se da se neće ni vratit. Moj otac živ nemoguče, on je poginuo zajedno sa
mojom majkom sletjeli su s autom u rijeku nije moguče da je živ.. Iako bi bilo
ljepo ponovno imati nekog na kog se mogu osloniti. Ali ako je to doista istina
zašto me je ostavio da svo ovo vrijeme mislim da je mrtav i da sam sama .
Ahh... to je previše nemogu cijeli dan razbijati glavu s time.
Trebam odmor i opuštanje, trebam čašu vina..
Ustala sam od stola i otišla si natočiti čašu vina. Kad se začulo kucanje na
ulaznim vratima.
Znala sam tko je bez da sam pogledala kroz špijunku. Pred vratima je stajao moj
sinoćnji posijetitelj.
Nevjerovatno,što ti radiš opet tu mislila sam da sam sinoć bila jasna. Napala
sam ga ćim sam otvorila vrata,ali bio je spreman sa odgovorom.
I jesi i žao mi je što sam tako upao u tvoju kuću ali tvoj otac mi je dao ključ, i
prije nego što išta kažeš znam da ti je teško povijerovati u činjenicu da ti je otac
živ ali mogu ti objasniti, ali prije toga mogu li uči.
Stajala sam još trenutak i gledala ga. Imao je na sebi istu odijeću kao i sinoć ali
izgledao je malo umorno i iscrpljeno.Naposljetku sam se pomaknula.
Uđi ali neznam kako da ti povijerujem da je živ on je poginuo prije sedam
godina i on i moja majka kako bih mogao biti živ i pustiti me da vjerujem da je
mrtav svih ovih godina.
Razumijem te ali tvoj otac nije imao izbora morao te je napustiti, a kada si već
mislila da je poginuo nije se mogao vratiti k tebi i onda ponovno otići moraš ga
razumijeti. Bilo mu je teško koliko i tebi ako ne i više.
A moja majka što je sa njom dali je i ona živa?
Nažalost nije tvoja majka nije preživjela i neznaš koliko je tvoj otac patio zbog
toga .
Recimo da je to sve istina zašto mi se je sada javio zašto ne prije ili zašto bi mi
se uopće javio mogao je nastaviti sa svojim životom bez mene.
U ovih sedam godina svakoga dana htio je doći k tebi i javiti se reći ti da je živ,
ali nije mogao više sile upravljaju njegovim životom
Više sile su mu naredile da ostavi svoju kćer jedinicu na milost i nemilost
okrutnom svijetu imala sam šesnaest nisam se mogla nositi sa time.
Znam i razumijem i ne tražim od tebe da potrčiš ocu raširenih ruku ali daj mu
šansu a do tada ja ću bit uz tebe.
Ti, zašto bi ti bio uz mene i zašto misliš da bi ti to dopustila ni ne poznajem te.
Možda ti ne poznaješ mene, ali ja tebe poznajem moglo bi se reći da te znam
cijeli život.
Molim, kako to misliš ?
Jednostavno uvijek sam blizu tebe samo me ti nevidiš, neku većer kada si izašla
na prozor vidjela si me kako stojim kraj hrasta ispred tvoje kuće.
To si bio ti mislila sam da umišljam!
Ne umišljaš a sad idem predugo sam se zadržao.
...okrenuo se i otišao a ja sam ostala u šoku...

Pratio me je nisam ništa umislila svaki puta u ovih sedam godina kada sam
imala osijećaj da nigdje nisam sama da me netko slijedi bila sam u pravu. Ali što
ako nije istina sve što on priča što ako je on serijski ubojica ili neki bolesnik i
samo me želi namamiti pričom da mi je otac živ. Iako ne izgleda kao neki
bolesnik.
Moram se sabrati nemogu ovakva u jutro na posao. Nazvat cu Alison da neću
doći na posao. Treba mi vremena i to puno da posložim sve to.
Moram naći Lucasa mora mi dati njegov broj ako je doista sve to istina moram
razgovarati sa njim
 Četvrto poglavlje
Alice

Izletjela sam van iz kuće i počela trčati po ulici i zvati ga ,ali nigdje ga nije bilo
nakon sat vremena uzaludnog traženja i dozivanja odustala sam i vratila se kući.
Kada sam ušla u kuću Lucas je sijedio na dvosijedu i smijao se.
Stvarno bio si u mojoj kući dok sam te tražila po ulici i zvala kao budala.
Oprosti nisam mogao odoljeti, a i htio sam vidjeti koliko si uprna.
E pa uporna sam i trenutno vrlo ljuta, a sad mi daj broj mog oca želim ga
nazvati prije nego se odlučim susresti sa njime!
Nažalost to nije moguče nesmiješ nikome pričati o ovome pogotovo ne preko
telefona jer nikad neznaš tko te može čuti, a sada spremi se ideš posijetiti svog
oca.
Molim,nejdem ja nikuda uostalom kako mogu znati da nisi neki manijak i da
nisi izmislo cijelu tu priču o mom ocu.
Oke imaš pravo ali možda se predomisliš kad pročitaš ovo.
Pružio mi je bijelu kovertu na kojoj je krasopisom bilo napisano „Za moju
najdražu kćer“
Dvoumila sam se nisam znala što bi, rukopis mi je bio jako poznat, zato što je
uistinu pripadao mome ocu....Primila sam omotnicu i sa strahom je počela
otvarati
Izvadila sam papir na kojem je istim rukopisom pisalo;

Draga moja kćeri zahvalan sam ti što si mi odlučila pružiti priliku da se

ispričam za sve ove godine koje si provela sama u tuzi iako misliš da nije tako i
ja sam tugovao, bilo mi je teško biti toliko udaljen od tebe I nikada si neću
oprostit što se dogodilo tvojoj majci

...da sigurno da mu je zaista bilo tako teško javio bi mi se bio bi uz mene, jedino
mu vijerujem da je tugovao za mojom majkom, jer uistinu voljeli su se i bili su
uistinu sretni...

Ali obačajem ti da čemo nadoknaditi sve te godine jer sada sam tu i znaj iako
me nije bilo kraj tebe uvijek sam pazi da ti se ništa ne dogodi.Upoznala si mog
prijatelja i pomočnika Lucasa, on uvijek pazi na tebe kao tvoj osobni anđeo
čuvar.
A sada molim te da me poslušaš dopusti Lucasu da te dovede meni imamo puno
toga za nadoknaditi ali i ozbiljnih tema za razgovor.
I bilo bi najbolje draga moja kčeri da nikome ne govoriš o meni jer neželim te
dovesti u opasnost to je jedan od razloga zašto sam otišao. I uzmi slobodno neko
vrijeme nejdi na posao i ostani u blizini Lucasa za tvoje dobro

Nadam se da se uskoro vidimo

s ljubavlju tvoj tata

Zaprepašteno sam spustila pismo i pogledala u Lucasa on se samo zadovoljno

smiješkao kao da sve već zna, uputila sam mu prijeteć pogled i odlučila mu reći.
Uredu gdje je on,odvedi me k njemu

Peto poglavlje
Lucas
Nadam se da nijam uranio sa pismom imao sam osiječaj da je ovo pravo
vrijeme jer htijela se je ćuti s ocem. Primila je pismo sa tolikim strahom u
očima, odmah na početku je zastala i znao sam što to znači, prepoznala je
rukopis zna da je njegov i da je sve istina.
Kada je pročitala pismo sklopila ga je i vratila u omotnicu i stavila sastrane,
pobijegao mi je pobijedonosni osmijeh iako nije trebao. Čim je pogledala u
mene prostrijelila me je pogledom i osmijeh mi se izbrisao s lica napokon je
progovorila,malo nesigurno ali vješto je to sakrila.
„Uredu gdje je on odvedi me k njemu“ rekla je
Uredu, pođimo onda...
Hodali smo prema autu kojeg sam sinoć parkirao dalje nego uobićajeno, kada
sam se vratio iz kuće njenog oca. Cijelo vrijeme je hodala dva koraka iza men,
nije mi vjerovala,ali shvaćao sam to, ne želim forsirati naš odnos iako je čuvam
cijeli njen život ona me nezna,možda me je viđala ali vjerovatno je potisnula ta
sječanja ili joj ih je njen otac sakrio.
Kada smo došli do auta otvorio sam joj suvozačeva vrata na trenutak je stajala i
pogledavala čas mene čas auto čas kuću u kojoj je živjela cijeli život.Napokon
zakoračila je naprijed i ušla u auto, požurio sam do vozačevih vrata i trenutak
prije nego sam ušao čuo sam to iako kilometrima daleko ali pronašli su je i
krenuli su po nju i neće samo tako odustati.
Ako se ne požurimo uhvatit će nas prije mraka.
Krečemo; rekao sam Alice
Samo je kimnula glavom..;Ubacio sam u brzinu i krenuli smo
Odlučila je šutjeti, iako mi nije odgovaralo htio sam da me ispituje htio sam joj
reći sto više,ali bolje da joj otac sve kaže. Bila je izgubljena u mislima,Pokušao
sam vidjeti o ćemu razmišlja ali blokirala je svaki moj pokušaj,vjerovatno nije ni
svijesna toga rođena je sa time,ili ju je otac naučio on je vješt u skrivanju svojih
misli.
Kada smo se približili kuči njenog oca koja je više nalikovala na vilu, obvijestio
sam je.
Skoro smo stigli.
Samo je kimnula glavom, ali u njenom držanju mogao sam naslutit da je
uznemirena i nestrpljiva a,opet bojala se je, ni ne sluti što je sve očekuje
Nisam je htio još dodatno uznemiriti pa sam samo nastavio šutjeti.
Sišao sam s ceste i krenuo prilazom i nastavio do garaža.Zaustavio sam se i
posegnuo za daljinskim da otvorim garažu ali pogledao sam prema njoj. Ipak
sam odlučio ostaviti auto ispred garaže u slućaju nevolja. Izašli smo iz auta i
krenuli prema ulazu.
Širom otvorenih očiju gledala je čas mene čas kuću koja se uzdizala ispred nas.
To je njegova kuća?
Da, u vašoj je obitelji već dugo godina.
Ali ja nikada nisam znala za to.
Vjerovatno češ saznati sada.
Uredu, valjda
Uredu krenimo onda unutra.
Čekaj,još jedna stvar.
Reci?
Znali on da dolazim?
Nezna ali, će saznati.
Krenimo onda.

Šesto poglavlje
Alice
Pred nama se na travnjaku uzdizala veličanstvena vila. Obrasla bršljenom i
crvenim ružama predstavljala je samo središte.Oko nje šuma se je radosno
ljuljala na popodnevnom povijetarcu,a uz bok ove prekrasne građevine nalazile
su se garaže i auto s kojim smo došli. A iza kuće jezero je veselo žuborilo, a
zrake sunca ljeskale su se o njegovu površinu. Na samom vrhu kuće izbijala su
dva visoka gotička šiljka iz sivog kamena. Desetci prozora u orijentalnom stilu
protezali su se preko četiri kata kuće. Iz središta građevine izbijao je balkon
iznad ulaza, poduprt s dva stupa.a na trećem katu protezala se je ogromna
terasa ukrašena teglama sa raznolikim cvijećem.
Još sam trenutak upijala pogled, Izgledalo je poput bajke.
Nastavili smo prilazom, popeli se mramornim stepenicama i ušli kroz velika
bijela mramorna vrata.Prošli smo kroz predvorije ukrašeno kipovima anđela,
skrenuli smo desno u hodnik. Pod hodnika bio je popločen crnim mramorom,a
na zidovima je bilo mnoštvo portreta anđela u raznim pozama.
Na jednoj fotografiji prekrasni anđeo sniježno bijelih krila i čelična lica nadvijao
se sa neba na skipinu ljudi čvrsto uprta pogleda u njih kao da će im se nešto
dogoditi
Dok malo dalje na drugoj slici anđeo kleći na zemlji golih prsa smo u smeđim
lanenim hlačama. Svijetlosmeđe kose, plavih očiju i lica izobličenog od boli i
tuge, dok iza njega stoji neki čovijek u crnom s golemim sivo crnim krilima i taj
čovijek on mu, on mu čupa krila.
Bilo je još puno slika ali nisam ih stigla sve pogledati jer iza mene je cijelo
vrijeme hodao Lucas i požurivao me.Kao da neželi da gledam slike.
Iako neznam zašto bi moj otac imao toliko slika anđela, i to ne samo slika.
Došli smo do velikih drvenih vrata i tu smo stali,okrenula sam se prema Lucasu.
Dalje ideš sama.
Ali zašto zar nemožeš samnom ući?
Ne,Tvoj otac te čeka iza ovih vrata otvori ih i uđi.
Uredu.
Duboko sam udahnula i spustila ruku na kvaku uz tihi zvuk vrata su se otvorila,a
ja sam gledala svog oca u oči.

Sedmo poglavlje
Lucas
Ušla je u ured uz dozu straha ali ipak ušla je. Nadam se da ce sve biti uredu.
Vampiri se neće usudjet doć ovdje tražiti je.
Već stoljećima izbijegavamo rat pitane je vremena kada će stanje eruptirati. Ali
neće danas bar se nadam.
Lucas?
Javi se Lucas
Otkud ti ovdije Emily?
Lucas tu si!
Da tu sam šta se dogodilo, mislio sam da si u Parizu sa Luisom
Bila sam ,ali William je naredio da odmah dođem i dobro da jesam, Lucas
gotovo je on dolazi. Rat počinje
Kako znaš da dolazi,otkud ti to?
Imala sam viziju,dogodila se prije petnaest minuta,Erik dolazi po nju
Erik, kao kralj Erik vođa tamne strane,kralj svih vampira
Da taj Erik.Imamo dvije opcije: ili je predati ili započeti rat sa vampirima.
Znači rat počinje...
Tako je, osim ako ona ne odluči drukčije...
Nemoj to spominjati ne želiš da te Wiliam čuje, zna li on uopče?
Nezna,moramo mu reći gdje je on?
U uredu sa njom..
Krenimo.

Osmo poglavlje
Alice
Tata?
Draga moja,došla si
Ne mogu vijerovati, to si ti.Tata?
Naravno da sam ja, tko bi bio.
Nadao se da ću ga zagrliti ali još sam se ljutila na njega i prvo sam htijela sve
rašćistiti,a onda se grliti.
Zašto si me napustio,što se zapravo dogodilo onoga dana tebi i mami?
Reći ću ti,ali moramo početi sa nećim drugim.
Moraš znati jednu stvar najdraža moja, da sam imao ikakvog izbora nebih te
napustio. Ali bio sam prisiljen preseliti se ovamo jer naime budučnost cijelog
svijeta ovisi o nama i o ovom mijestu i na posljetku o tebi.

Nakon stvaranja svijeta Bog je na zemlju poslao skupine anđela, da paze na

ljudski narod da ne pođu putem zla te da se ne okrenu jedni protiv drugih. Ali
nisu svi bili uz njega neki anđeli su se pobunili i bili su prognani iz raja.
Anđeli osvetnici su im išupali krila i oni su postali zli i izopačeni prognani u
pakao i osuđeni da cijelu viječnost pate i žive u boli. Ali s vremenom oni su
evoluirali i otkrili kako si mogu ublažiti tu bol i tako počeli su se hraniti krvlju i
postali vampiri.Počeli su haračiti zemljom i ubijati nevine duše i još gore
pretvarati ih u sebi ravne.U vampire!
S vremenom vampira je bilo sve više i više i anđeli ih nisu mogli sve poubijati,
jer da je izbio rat oni bi pobijedili.
Pa su anđeli i vampiri sklopili dogovor anđeli ih neće ubijati ukoliko oni poštuju
zakon.Ne smiju pretvarati ljude ni piti od njih bez dozvole.

Kakve to veze ima samnom zašto mi to pričaš?

Molim te draga pusti da nastavim.

Nadalje anđeli koji su bili poslani na zemlju slobondo su hodali među ljudima
ali ponekad dogodilo se da se anđeo zaljubi u ljudsku ženu.To nije bilo
zabranjeno od strane svevišnjeg ali postojao je uvijet ako se zanđeo zaljubi u
ženu i ona mu uzvrati osiječaje,oni se odluče vjenčati i imati djecu mogu to
učiniti.Ali anđeo nikada ne prestaje biti anđeo, anđeli u svakom trenutku
moraju biti na raspolaganju svakome tko ih treba. Svim ljudima i drugim
anđelim ukoliko dođe kriza sa vampirima.Ukoliko to ne učini anđeli osvetnici će
ga pronaći i isčupati krila i postaće jedan od žednih krvopija i vijerojatno
nauditi nekome koga je nekada volio.

I upravo zbog toga sam draga moja morao otići.

Čekaj zeliš reći da si ti što, anđeo?
Da draga jesam.
Ali kako je to moguče,što sam onda ja i što je bilo sa mamom,dali je i mama
anđeo ili samo čovijek?
Tvoja majka je bila dijelom čovijek, njen otac bio je anđeo a majka je bila
čovijek,a ti si jednu četvrtinu čovijek.Što znači da si više anđeo nego čovijek.
Ne razumijem zašto mi nikada ništa nisi rekao o tome ni ti ni mama. Oprosti ali
trebat će mi neko vrijeme da to procesiram.
U tome trenu otvorila su se vrata i Lucas i neka djevojka ušli su u ured.
Dali si joj sve reko?
Skoro.
Moraš joj reći oni dolaze.
Tko dolazi što mi mora reći .
Alice kako što sam ti rekao ja sam anđeo, Lucas je Anđeo, a ovo je Emily i ona je
anđeo.A ti si nefil ali uz mnogo vježbe možeš steći mogučnosti i snagu anđela.I
upravo zbog toga si u velikoj opasnosti jer prije tebe nije postojala ni jedna
osoba poput tebe.
Rekao si da je moj djed bio anđeo što to znaći?
Tvoj djed oglušio se na božju zapovijed i on je protjeran,nakon što je anđeo
osvete došao iščupati njegova krila on je ubio tvoju baku,a kada je saznao da je
tvoja majka trudna i da očekuje dijete samnom znao je koliko češ biti močna i
rijetka i recimo da te želi za sebe.
Želi me za sebe kao pretvoriti me u vampira ili nešto slično.
Upravo to ništa slično, jer kada bi ti postala vampir bilo bi skoro kao da
punokrvnog anđela pretvori u vampira.Bio bi nepobijediv.
Ali zar nije nijednom pokušao pretvoriti anđela u vampira, zašto baš ja?
Pokušao je puno puta ali svki anđeo kojeg je ugrizo i pokušao pretvoriti umro
je, jedino anđeo kojemu su išćupana krila može postati vampir jer tada ostaje
bez anđeoskih moći,ali tada njemu to ništa ne znaći, jer nije poseban kao što ti
možeš biti.
Ali kako zna da mene neće ubiti, nezna,ali mu to nije bitno svejedno želi
pokušati.
Nesmijemo mu to dopustiti.
I upravo zbog toga svi anđeli koji su nam na raspolaganju doći će ovdije i štititi
te.Možda nisam bio uz tebe zadnih godina ali sada sam tu i sve ćebiti uredu.
Moj otac je počeo razgovarati sa Lucasom u vezi vampira koji dolaze po mene i
nešto u vezi mog treninga i ako sam dobro čula mojih krila.
Ali misli su mi previše lutale i nisam se mogla skoncentrirati na njihov razgovor.
Razne slike događaja pojavljivale su mi se u glavi.Siječanja na moje roditelje
kako sjede u dnevnom boravku i gledaju televizor dok ih ja promatram iz sjene
sa stubišta,izgledali su tako sretno i zaljubljeno.Nakon toga otac me podučava
kako da skrivam svoje misli od drugih, nakon toga prića mi kako će me jednog
dana morati napustiti,ali ne zauvijek već da će se vratiti kada će mi biti
potreban. Moj otac i majka isprićali su mi kako sam ja uistinu posebna i puno
nadarenija od drugih ljudi,ali nikada nesmijem nikome reći.Sijećana su navirala
sve brže i brže sijećanja za koja nisam ni znala da ih imam i odjednom obuzela
me je vrtoglavica, postalo mi je mučno u želucu i zatim bezdan crnila.U daljini
čula sam glasove kako me dozivaju ali bilo je kasno.
Pala sam u nesvijest!...

Deveto poglavlje
Alice

Probudio me je pijev ptica.Ležala sam u ogromnom krevetu od mahagonija s

baldahinom,ukrašena velovima modro plave boje.Svijetlost je prodirala u sobu
kroz balkonska vrata ukrašena nježno ljubićastim zavijesama,a sa svake strane
nalazio se po jedan orijentalni prozor također ukrašen ljubičastim
zavijesama.Krevet se nalazio na sredini sobe.U donjem desnom kutu nalazila su
se francuska vrata ukrašena zlatnim vijugama. Nasuprot vratima nalazio se
kamin od sivo crnog kamenja uz kamin stajao je dvosijed od crne kože i stakleni
stilić na kojemu se nalazio pladanj sa dorućkom.Još trenutak upijala sam prizor
svoje sobe iz snova,a onda ustala i poslužila se doručkom.Pojela sam tost i zalila
ga sviježe cijeđenim sokom od naranče.dok sam sijedila na dvosijedu i jela
sljedeći tost za oko mi je zapeo ugrađeni ormar koji se nalazio kraj kreveta, a
vrata ormara bila su ogledala, a sa druge strane kreveta nalazila se kupaonica.
Kada sam pojela ostatak tosta i popila sok otišla sam zaviriti u ormar pošto sam
na sebi imala svilenu spavačicu iako neznam tko mi ju je obuko.
U ormaru se nalazilo pregršt odijeće, odlučila sam se za traperice i sivu majcu sa
likom anđela... kako prikladno!.
Taman sam krenula potražiti oca ili Lucasa kada se začulo kucanje
Alice jesi budna?
Jesam.
Mogu li ući?
Uđi.
Jesi li dobro? jučer si se onesvijestila i izgledala si prilično loše
To je baš ono što svaka cura želi čuti,ali sada sam dobro.
Nisam htio da tako zvući, ali drago mi je da si dobro.Dođi želim te upoznati s
nekim.
Lucas je izašao kroz vrata,a ja za njim.Pošao je kroz hodnik i zaustavio se kraj
stepenica koju su vodile do predvorja.Kada smo sišli stepenicama u predvorje
krenuli smo desno i kroz velika francuska vrata u dnevni boravak.Zidovi su bili
ukrašeni bijelim kamenom.Na zidovima su visjeliuljani portreti slični onima iz
hodnika,a preko sredine poda protezao se je bijeli čupavi tepih.LCD televizor
bio je na zidu preko puta televizora nalazio se je crni kožni kauč a sa svake
njegove strane po jedna fotelja a u sredini stakleni stolić.Sa stropa je visio
srebrni luster.Prostorija je bila krcata anđelim.Neki sjedili na kauču,neki stajali
naslonjeni na zid,a neki odsutno gledali kroz prozor.
Lucas se nakašljao i svi su se okrenuli prema nama.
Kao što svi znate..nastavio je... ovo je Alice.Nervozno sam se nasmiješila i
mahnula svima prisutnima.Neki prisutni uzvratili su mi osmijeh i poćeli se
predstavljati.
Ethan.Rekao je muškarac koji je sijedio na jednom od naslonjaća sa kosom boje
ugljena i maslinastom puti i srdačno se nasmiješio.
Ja sam Isabella.Mahnula mi je sitna dijevojka sa plavom kovrčavom kosom koja
je sjedila na kauću.
Bok Alice ja sam Leon.Dobacio mi je samozatajni mladić plave kose i
provokativnog osmijeha.I nakon toga je nastavio gledati kroz prozor.
Mene znas Emily se odjednom stvorila kraj mene i zagrlila me je s velikim
osmijehom na licu.Emily je vrlo slatka djevojka duge smeđe kose i svijetlo plavih
očiju.
Nakon još puno upoznavanja znala sam imena svima amđelima u prostoriji.
A nakon toga Lucas me je odveo nešto pojesti u kuhinju, a zatim sa otišla do
sobe i odijenula trenirku za anđeoski trening sa Lucasom

Deseto poglavlje
Lucas
Počinje naš prvi trening kao što znaš imamo puno posla,prvo psihička a onda
fizička sprema jasno?
Pokušao sam biti što šaljiviji da ne primjeti koliko je ovo zapravo važno za sve
nas
Jasno; odgovorila je i pasnula u smijeh
Tako lijep osmijeh.Kosu boje meda skupila je u pundžu na potiljku,a prekrasne
zelene oći gledale su me sa iskrenim zanimanjem.
Dali si ikada prizvala krila ili su ti se slučajno materijalizirala?
Ne, barem koliko se sijećam.Sinoć kada sam pala u nesvijest pojavila su mi se
neka nova sijećanja i sve mi je izmiješano
Zbilja morat ćeš porazgovarat s ocem u vezi toga.
Jesi li ti moj anđeo čuvar?
Malo me je zatekla pitanjem,ali drago mi je da je pitala.
Može se tako reći,ja te ćuvam otkad si se rodila ali anđeo netreba anđela da ga
ćuva.Zbilja misliš da sam anđeo?..Ne mislim nego znam.
Uputila mi je sramežljivi osmijeh;
Znaći krila.Rekla je
Tako je znaći ja ću biti prvi uredu prizvat će krila a onda ćeš ti pokušati
Uredu.
Zatvorio sam oći i koncentrirao se na svoja krila, nije prošli i pet sekundi i
osijetio sam ih bila su tu.Otvori sam oći i zatekao kako zuri u mene širom
otvorenih očiju.
Hajde ti si na redu!
Ali ja to nemogu
Možeš, samo se opusti isprazni um nadaj mislima da lutaju,i usredotoći se samo
na jednu stvar krila!
Duboko diši usredotoći se na krila.
Malo po malu nazirao se obris njenih krila, tako prekrasna, u cijelom svom
postojanju nisam vidio takva krila.Bijelja od najčiščeg snijega a na vrhovima
obrub od krvavo cevene boje koja se prelijevala iz crvene u crnu i najzad u
bijelu.
Otvori oći, tu su osiječaš li ih?
Osijećam,kakva su jesu li lijepa kao tvoja?
Prekrasna su,puno ljepša od mojh.
Vrtila se je u krug i pokušavali ih što bolje vidjeti.Tako ljepa i posebna,pravi
anđeo.
Bolje ćeš ih vidjeti ako ih rastegneš,ovako.
Nekoliko puta sam zamahnuo krilina i rastegnuo ih,a ona je ponovila zamnom
Ajme kako su ljepa i meka..prešla je rukom preko perja i zatvorila oći.
Mogu li letjeti sa njima?
Naravno ali treba nam uzvisina,idemo na terasu

Jedanaesto poglavlje
Alice
Imam krila, tako meka i prekrasna i sada ću pokušati letjeti, morala sam se
nekoliko puta uštipnuti da bih znala da ne sanjam.
Popeli smo se na terasu Lucas je istegnuo svoja prekrasna krila boje
pergamenta i jednostavno skoćio sa ruba terase i poletjeo kao da je to učinio
već tisećama puta iako vjerovatno je.
Mahao je krilima i lebdio na mjestu tik uza terasu i nagovarao me da mu se
pridružim. Par puta sam duboko udahnula i izdahnula i stala na rub Lucas mi je
pružio ruku i prihvatila sam je.
Maši krilima polako i umjereno.
Tako sam i postupila i zakoračila u prazno i istog trena propala.Poćela sam
padati Lucas me je pokušao podići ali povukla sam i njega dolje.
Maši krilima,Moraš mahati krilima!
Pokušavam.!
Hajde još malo!
Uspijela sam,ja letim!
Bravo mala super ti ide.!
Hvala!
Letijeli smo u krug po livadi dok se nisam nećega dosijetila
Ko prvi do jezera? Izazvala sam Lucasa
Na tri? odgovorio je.
Jedan !Dva!Tri!
Jedi moje perije !
Hei varaš!
Ne varam haha ja sam nova u ovom letenju moraš mi malo popustiti.
Imaš pravo puštam ti .
Na trenutak sam usporila i lucas se zaletio u mene i završili smo u jezeru.
Potpuno mokri izašli smo iz jezera i svalili se na obalu.Neko vrijeme smo ležali i
smijali se a onda je Lucas ustao i dva puta snažno zamahnuo krilima i osušio
ih.A onda mi je pružio ruku i pomogo da ustanem.Krila su mi težila tonu , pa
sam napravila isto što i Lucas. Skoćila sam u zrak i vinula se u nebo ovaj puta
bez problema.Pogledala sam dolje i vidjela kako mi Lucas maše.
Izgledao je tako lijepo u crnim uskim trapericama i crnoj majci koja mu je
prijanjala uz tijelo, a ogromna krila počivala su mu na leđima.Smeđa kosa
mokra od vode raščupano mu je stršala na glavi.Bio je zbilja zgodan.
Napravila sam još nekoliko krugova po polju i pridružila mu se na travnjaku .

Dvanaesto poglavlje
Lucas
Uzletjela je kao da je to učinila već stotinu puta,s takvom lakoćom i
elegancijom.Tako je lijepa u cijelom svom postojanju nisam upoznao tako divno
biće,takvog anđela.
Spustila se kraj men lako poput pera.
Jako dobro ti ide.
Zbillja tako misliš?
Da naravno prirodni si talent.
Hvala ti.
Nakon toliko letenja sigurno si gladan?
Zapravo i jesam,ali prije toga želim te nešto pitati.
Slušam.
Kada dolaze vampiri?
Većeras,nemogu se kretati po izravnom suncu i ćekat će noć kako bi bili jaći.
Prestravljena je,doslovno drhti od straha...Nebrini sve će biti uredu ja ću te
zaštiti.
Bojim se, ne točnije užasavam se.Ne želim da me otmu vampiri niti želim
postati vampir.Ne želim
Nećeš nebrini,nemoj plakati bit ćeš dobro dođi ovdije.Napravila je jedan
nesigurni korak i pala mi u zagrljaj.Zagrlio sam je pokušao je umiriti,ali
bezuspiješno suze su se slijevale niz njene obraze i u moju mokru majcu.Stajali
smo tako nekoliko minuta možda i sati, s njome mogu zaboraviti na vrijeme i
napokon se je smirila u odmankula, uputila mi je sramežljivi osmijeh, moj
najdraži ...Oprosti zbog ovoga...
Sve je uredu nemaš se razloga ispričavati,hajde idemo nešto pojesti.
 Trinaesto poglavlje
Alice

Rasplakala sam se ispred njega kao neka curica briznula sam u plać i imam
osijećaj da još jedan val dolazi,zabila sam si noktze u dlanove kako bi sprijeći
novi val suza i otišla se presvući u suhu odijeću .Ušla sam u kuhinu a Lucas me
je već čekao.Također se je presvukao u suhu odijeću,sive hlaće i crnu majcu.
..Kao i ostatak kuće ili bolje rećeno dvorca i kuhinja je bila raskošna i prekrasna.
Pod je bio prekriven Mramorom kao i ostatak podova u kući,Kuhinja je bila
puna Nehrđajućeg čelika.Velki frižider bio je smiješten u kutu prostorije a do
njega su se nizali ormarići.Prekoputa se nalazio šank prekriven crnim
mramorom.Smijesitla sam se na stolicu i nalaktila sam se na šank.Lucas je
otisao na drugu stranu šanka Što želite za ručak madam?
Što nudite?
Sendvić,pahuljice,neka salata ili pizza
Pizzu molim
stiže odmah
Izvadio je pizzu iz zamrzivača i ubacio je u mikrovalnu,okrenuo se i iz frižidera
izvadio bocu soka i natoćio nam.Oglasila se mikrovalna.Kada smo pojeli
ponudila sam se oprati suđe,ali odbio je pa sam ostala sijediti i promatrati ga.
Tako je spretan, vidjeti ga kako se bavi tako jednostavnim svakodnevnim
stvarima bilo je čudno ali zadivljujuće,Iako je to muškarac koja me cijeli život
promatra i štiti.Jednostavno mi počinje prirastati srcu.
 Četrnaesto poglavlje
Alice
Blizu su! Obznanio je Lucas. Želim da prizoveš krila i da budeš uz mene cijelo
vrijeme,osim ako ti ne kažem da nekamo otiđeš jasno
D-da jasno mi je.Nemoj se bojati uz tebe sam.
Čvrsto mi je primio ruku i poveo me kroz kuhinjska vrata. Na tren sam se
zaustavila u predvorju i skoncentrirala se i ovaj puta puno brže prizvala
krila.Dok me je čekao i on je postupio isto i onda samo zajedno držeći se za ruke
pošli van, dok je njegova ruka čvrsto držala moju osiječala sam se sigurno i jako.

Iza kuće na livadi skupila se je cijela vojska anđela i mi smo ih se pridružili.

Svaki anđeo imao je posebna krila kod nekih je prevladavala bijela boja,kod
drugih siva nekima ćak i modro plava.Ali krila mog oca su crna, crna poput
noći.Njegova krila u meni su izazvala strahopoštovanje,zurila sam u njih sve dok
me nije omeo drugi zvuk.
U daljini sam čula zvuk lomljenja granja i rušanja stabala,kao da bager dolazi
kroz šumu ali nije to bio bager već moj djed sa hordom vampira.
Anđeli su stajali na livadi napeti kao puške.Dok sam promatrala anđele i njihova
krila neka ruka uhvatila me je za nadlakticu i snažno povukla.Kada sam okrenula
glavu prema toj osobi smrznula sam se.Nalazila sam se oči u oči sa
čudovištem,njegove crvene oći plamtile su od gladi.Koža mu je bila blijedo siva
kao da će se svakog trena raspasti,ali to nije bila istina bio je snažan i nije
namijeravao ništa dobro.Ali prije nego što me je vampir odveo izvan Lucasova
dohvata on ga je uhvatio i oslobodio me njegova stiska.I odijednom cijelo polje
je vrvilo vampirima,ali anđeli se nisu dali smesti.
Pozornos mi je privukao sjajni predmen u Lucasovoj ruci.Zabio ga vje vampiru u
srce i ubrzo zatim išćupao van, vampir se pretvorio u prašinu i nestao.Doslovce
je ispario.A u Lucasovoj ruci bio je srebrni kolac.Borba je trajala satima ali jedini
koji su padali bili su vampiri.Ali onda na polje je stupio još jedan vampir
zastrašujuće velik i strašan.Stajao je prekriženih ruku i kada su svi njegovi pali
moj otac podigao je ruku i svi smo se okupili oko njega.
Lucas mi je prisapnuo kako je on moj djed Erik.Dudoko sam udahnula i približila
se ocu,Lucas je bio odmah iza mene i držo me za ruku.
Kada me je opazio u gomili pogledao mi je ravno u oći i progovorio.
Alice draga moja nećeš pozdraviti djeda?
Bok djede.Zadnju rijeć sam ispljunula kao da je otrovna.
Nećeš zagrliti djeda?
Ne neće te zagrlit,nećes joj se ni približit. Izjavio je moj otac
A što ako joj se ipak približim?
Erik je naglo krenuo prema meni ali moj oac i Lucas su ga doćekali i odgurnuli
dalje od mene.
Požalit ćeš ovo zarežao je Erik na mog oca.
Ustao je sa zemlje i ponovno nam prišao.
Gledala sam ga ravno u oći i bez razmišljanja krenula prema njemu,Zaustavila
sam se kraj oca.Nepomićno sam stajala i netremice gledala čaš oca čas djedaj.
Glava mi se poćela puniti raznim slkama i scenarijima,imala sam osijećaj da će
eksplodirati.Bio je tu moj otac,majka, djed i baka,ali ni u jednoj sceni nisam
vidjela djeda s krilima.u svakom sijećaju bio je crvenooki vampir,samo je prije
izgledao manje strašno i proždrljivo.Jedna scena prikazivala je njega i lijepu
mladu ženu za koju sam predpostavljala da mi je baka;kako šeću pješćanom
plažom držeći se za ruke.Ali ta žena ga nije gledala sa ljbavlju već sa strahom i
mržnjom.
Odjednom sve mi je bilo jasno;
Ti zarežala sam na Erika.
Pogledi svh anđela počivali su na meni i bili su potpuno zbunjeni.Ali i Erik me je
gledao zbunjeno i to mi je bilo drago,približila sam mu se još za korak i
nastavila;
Moja baka te nikada nije voljela,ali ti si volio nju.Nakon tisučljeća koja si proveo
kao vampir jedna žena ipak je probudila osijećaje u tebi ali kada je vidjela kako
si čudovište odbila te je. Ali veliki Erik kralj podzemlja nije prihvačao odbijanje
jedne ljudske žene i onda si učinio najjadniju stvar koju muškarac može učiniti
ženi. Silovao si je i zatočio je kako bi bo siguran da neće pobijeći.Ali kada si vidio
koliko si je zapravo slomio, nisi je više mogo gledati kako pati jer si je i dalje
volio pa si je oslobodio. Samo što postoji jedna stvar koju tada nisi znao jest da
je ona ostala trudna sa mojom majkom.
Kada je rodila siroto malo dijete odgojila ju je bez znanja što je njen otac
zapravo i nastojala ju je zaštititi od tebe.Kada je moja majka poćela pokazivati
vampirsku stranu pokušala ju zaustaviti ali nije uspijelai moja majka je
napravila nešto što je pamtila cijeli život.Ubila je svoju majku moju baku i to
zbog tebe. Poćeo si joj se javljati u snovima i nagovarati je na ubojstva,ali nakon
što je pokleknula tamnoj strani zauvijek te je protjerala iz svojih snova. Bila je
očajna i sama potpuno slomljena i zaklela se je da će ti se osveiti,ali tada
pojavio se je moj otac i izveo je na pravi put. Zaljubili su se i zahvaljujući njemu
postala je bolje osoba,nije je bilo briga za tabe ni za osvetu. A onda dogodila
sam se ja polod ljubavi,ljubav ono što ti nikada nisi iskusio a tvoja kćerka je.

Trudila sam se da mi glas ne poćne podrhtavati kao moje srce ali osijetila sam
snagu istog trena kada mi je lucas primio ruku,udahnula sam i nastavila.
Kada si saznao sam se ja rodila svim silama si me se htio doćepati,ali nisi mogao
pošto ja nisam znala ništa o svojim predcima ili sam bar mislila da neznam,a
onda si pokušao ubiti moje roditelje iako jedan anđeo ne umire tako lako,ali
moja majka ipak nije bila tako snažna...

Tu ću te zaustaviti,oglasio se Erik..

Tvoja tvoja majka nije poginula u nesreći,ja sam je oteo.Htio sam da mi kaže sve
o tebi ali nisam uspio,čak sam pokušao to izvući iz nje mučenjem ali bila je tvrd
orah.Žrtvovala je svoj život kako bi spasila tvoj i život tvog oca.
Na te rijeći moj otac spustio je glavu i jedna suza mu se pojavila u oku.
Kako misliš da je žrtvovala svoj život zbog mog oca.Pa eto vidiš ...Nastavio je
Erik...Htio sam ih oboje odvesti u podzemlje ali jedan anđeo nebi dugo mogao
podnjeti toliku tamu i tvoja majka je to znala i izvela je predstavu.Glumila je da
je presretna što napokon upoznaje svog oca i bacila mi se u zagrljaj i potom
zarila svoje jadne zube u moj vrat,popila je dovoljnu kolićinu krvi da me
onesvijesti.

Nakon toga ubacio se i moj otac

Dok je Erik bio u nesvijesti nagovarao sam tvoju majku da pobijegnemo,ali ona
je znala da više nikada neće biti ona stara popila je preveliku kolićinu njegove
kriv i žeđala je za još.Znala je da je njen život završio,ali nije žalila ništa osim
strahote koju je učinila svojoj majci.Natjerala me je da pobijegnem i da obećam
da ću te štititi,a ona je pošla sa Erikom.Silno te je voljela Alice i ni u najgoroj
agoniji nije mu rekla ništa o tebi.
A kada sam se vratio iscenirao sam našu smrt gurnuvši auto u rijeku otišao sam
do svoje bliske prijateljice Olivie,ona je preuzela brigu o tebi.Usadili smo ti
sijećanje kako misliš da je ona tvoja teta.A ja sam zataškavao svaki trag tvog
postojanja.

Tek tada sam prepoznala još jedno poznato lice među anđelima,bila je to teta
Olivie,mahnula sam joj i ona mi je uzvratila osmijehom.
Ali onda je Erik nastavio; Dragi moj Wiliame ipak nisi sakrio sve tragove.Jedna
osoba te je izdala ali ti nisi ni znao da je ona išta znala pa si je podcijenio,ali
nebrini poštedio sam te posla i ubio izdajicu,ali tek nakon što sam sve saznao.
I evo me tu došao sam po moju najdražu unuku koja je iznimno posebna i
rijetka i koja ide samnom.

Petnaesto poglavlje
Alice

Nije mi bilo jasno otkud mi sve to što sam izgovorila,ali u svaku rijeć bila sam
sto posto sigurna i jednostavno sam znala da je istina.Isto tako sam znala da
mrzim Erika bez obzira što nosim dio njegovih gena i što imam malo
vampirizma u krvi.
Nikuda ja neidem sa tobom ti si zlo i neželim imati nikakva posla sa
tobom.Iskreno sam se nadala da će ga te rijeći zaboljeti koliko je i mene boljelo
ono što je učinio mojoj majci,ali nije mi djelovo povrijeđeno već ljuto.U trenu
njegova se ruka našla na mome vratu;Ako nećeš samnom milom djevojčice ići
češ silom;Vrisnula sam tolikom silinom da su svi prozori na kući popucali.Erik je
na sekundu popustio stisak što je Lucasu dalo dovoljno vremena da me
oslobodi njegove ruke i napadne Erika.Sve se odvijalo vrlo brzo i prije nego što
je itko uspio reagirati Erik je odbacio Lucasa tolikom silinom da je odletio do
šume,nisam imala vremena za razmišljanje i nasrnula sam prema Eriku ali otac
me je zaustavio ;Ne, da se nisi usudila izgubio sam tvoju majku ali tebe neću.Idi
Lucasu i pobrini se za njega,a ovog gada prepusti meni.Kimnula sam glavom u
znak odgovora i vinula se u zrak,u trenu sam se spustila na travu kraj
Lucasa.Tijelo mu je bilo unakaženo,a ostci majce koja je ostala na njemu bila je
natopljena krvi.Jedva je disao,pokušala sam zaustaviti krvarenje ali
bezuspiješno.Nepozvane suze su mi navrle na oći i poćele nezaustavljivo teći.
Potpuno slomljena pala sam na njegova prsa i plakala,ali onda sam osijetila
njegove ruke kako me grle.Podigla sm glavu i vidjela njegov osmije koji sam
toliko voljela. Iako me je nekada živcirao
Ti si me spasila,ali kako;Ja neznam,samo sam htjela da mi se vratiš.
Ni jedan anđeo nikada nije preživo takav napad vampira.
Jedna zaostala suza pala je ranu na njegovim prsima i ona se postepeno
zatvorila i nestala.Zbunjeno sam pogledavala sad njega sad mjesto gdje je prije
bila rana,Lucas je pratio moj pogleda prema ranama.Zajedno smo gledali kako
jedna po jedna rana jednostavno nestaje.
To je zbog tebe,tvoje suze kao da su čarobne;Ali kako to se nikada prije nije
dogodilo. Buka na polju se je utišala i sada su svi anđeli stajali i razgovarali,a
neki su otišli po puhalice i raspuhivali ostatke vampira.
Pomogla sam Lucasu da sjedne na travu pa sam mu se i ja pridružila,nismo ništa
pričali jednostavno smo sjedili i gledali jedno drugome u oći.Nismo ni primjetili
da nam se je pridružila Emily dok nije progovorila.
U sebi imaš magije i zbog toga možeš iscijeliti druge.Naime svaki anđeo ima
neku posebnu sposobnost.Naprimjer moja sposobnost je da predviđam
budučnost.Naprimjer kada vampiri nešto loše odluće ja to jednostavno
vidim.Tako sam znala da vampiri dolaze.A ti si iscijediteljica možeš liječiti druge
anđele i ljude. Ali zar suzama.Ne samo suzama,moraš jednostavno istrenirati
svoj dar.U početku mogla sam vidjeti samo što će se meni dogoditi, ali sad slike
mi dolaze same od sebe ili kada se dobro skoncentriram na nečiju budućnost
mogu je vidjeti.To je zbilja cool.
Znam,svi zajedno smo se nasmijali, a zatim
Emily i ja smo pomogle Lucasu da ustane sa trave i vratili smo se ostalima.Kada
smo se vratili sve je već bilo gotovo anđeli su stajali na okupu zadovoljni što je
sve završilo.
Pođi samnom moramo razgovarati;obratio mi se otac kada je završio razgovor
sa Ethanom,anđelom kojeg sam jutros upoznala.

Šesnaesto poglavlje
 Alice
Pratila sam oca do njegova ureda,kada smo ušli kroz vrata on se je smijestio na
svoju stolicu za radni stol a ja sam se uvalila na stolicu nasuprot njemu.
Kako si znala sve ono što si rekla Eriku zapoćeo je ne znam naprosto slike su se
pojavile u mojoj glavi i znala sam da je sve to istina i da su svi ti događali vodili
do ovoga danas.
To jest istina,htio sam ti se isprićati što ti nisam odmah rekao istinu.Mislio sam
da ćeš mene kriviti za sve.Nemam te za što kriviti samo mi je drago da više
nisam sama i da imam ovako veliku obitelj.Draga moja odsada više nikada
nećeš biti sama.
Dali je sada sve gotovo.Jesi li ubio Erika
Nisam ga ubio pobijego je,ali nemaš se zašto brinuti za sada smo sigurni.Ako
ponovno pokuša napad predvidjet ćemo i zaustaviti ga.Nemaš razlog za brigu.
Vjerujem ti. Moram te još nešto pitati vidjela sam još nešto,ali nisam to htijela
spomenuti.Jesi li ti abđeo osvetnik koji je išćupao krila Eriku?
Zatekla sam oca ovim pitanjem,spustio je glavu i izgovorio ono što sam znala.
Jesam ja sam to učinio,iako je to bilo davno on me još uvijek mrzi zbog toga.
Ali morao si to učiniti zar ne, nisi imao izbora.Nisam imao izbora draga.
Pusti sad to to je stvr prošlosti, a sad htio sam te još nešto pitati htio bi da
razmisliš o tome da ostaneš ovdije bar neko vrijeme,što kažeš na to.
Zbilja to želiš,da ostanem kod tebe?
Naravno da želim,ti si jedna od nas i tvoja krila i tvoje moći to dokazuju.
Onda pristajem.-A sada draga moja pođi na spavanje dan je bio dug i trebala bi
se odmoriti-
U redu oće,vidimo se sutra.

Dok sam izlazila iz oćeva ureda jedino sam razmišljala o tome da prepustim
posao svojoj kolegici bar neko vrijeme,proživljavala sam novo poglavlje u svom
životu i nisam htijela da tako brzo završi.
Neko vrijeme sam lutala hodnicima dok napokon nisam pronašla vrata sobe,
utonula sam u umirujuće boje svoje nove sobe i bacila se u krevet.
Tek kada sa legla shvatila sam koliko sam zapravo umorna i iscrpljena,izvukla
sam se iz kreveta i krenula do ormara po čistu odjeću.
Nakon opuštajućeg vrućeg tuša osijećala sam se ko nova,vratila sam se u sobu i
zaspala prije nego što sam uopće dotakla jastuk.
 Sedamnaesto poglavlje
Lucas

Kada će već jednom svanuti,Teško je pokušati zaspati ka svaki puta kad

zatvorim oći vidim svoje tijelo unakaženo kandžama onog čudovišta.Ali nije to
jedina stvar koja mi se motala po glavi,nakon toliko tstoljeća koja sam proživio
na zemlji nijednom nisam osijetio ništa slićno ovome što osijećam kad sam kraj
nje.Svaki puta kad mi je u blizi kao da se vrijeme zaustavi,kao da sve s ovog
svijeta ispari i ostanemo nas dvoje sami na svijetu.
Volim je svakog dana,svakog trena sve više i više.Ali samo kad bih znao što ona
osijeća prema meni.
Osijećao je kako Alice spava u susijednos sobi,disanje joj je bilo polako i
smireno i to je i njega smirivalo.Dijelilo ih je samo nekoliko koraka,ali to je i bila
njegova ideja htio joj je biti što bliže kako bi je mogao zaštititi.
Naizad napokon je zaspao ali Alice mu se uvukla i u snove.
...
Sunce je bilo visoko na nebu i obasijavalo joj kosu koja je sjajila poput
zlata,oćima je pratila jato ptica koje je upravo poletjelo sa jednog drva ispred
nas.kada ih je pogledom otpratila u nebo spustila je pogled prema našim
rukama koje su počivale jedna u drugoj isprepletenih prstiju.Kao odgovor na to
uputila mi je osmijeh koji je mogao otopiti santu leda.
Još smo neko vrijeme hodali a onda sam je Lucas povukao za ruku i okrenuo
prema sebi,nije ništa odgovorila već se zahihotala u znak odobravanje.On joj je
spustio ruku na obraz i povukao je bliže,a ona je iznenada spojila svoje usne sa
njegovima.Nije htio da to ikada prestane.Okus njenih usana bilo je nešto za što
je vrijedilo umrijeti,ali završilo je iznenada baš kao što je i poćelo.

Dok se je polako budio i vračao sadašnjosti pažnju mu je privuklo nešto iz

susjedne sobe.To je bila Alice ali njeno do nedavno normalno disanje postalo je
ubrzano.
U trenu sam bio u njenoj sobi;bacala se je po krevetu,a njena savršena kosa
znojem je bila sljepljena za njeno ćelo.
Polako sam prišao krevetu,nisam je htio preplašiti.
Nježno sam je uhvatio za ruku;
Alice?-probudi se-Alice?
Isprva nije reagirala pa sam nježno protresao,malo se je stresla a potom lagano
otvorila oći;-Dobro jutro spavalice-
-Dobro jutro, što ti radiš ovdije?
Oprosti što sam te probudio,ali čuo sam da se bacaš po krevetu i da teško dišeš
i prestrašio sam se i htio sam provijeriti dali si dobro.
-Hvala,ti imala sam noćnu moru,sanjala sam Erika i tebe i bilo je strašno i ja,ja ti
nisam mogla pomoći i...bilo je užasno
Hey ne brini sve će biti u redu tu sam.
Bila je prestravljena i drhtala je i srušila mi se u zagrljaj;Hvala ti što si tu kraj
tebe se osijećam sigurnom.
Uvijek sam tu za tebe...
Samo smo sjedili na krevetu u potpunom mraku i grlili se.A onda baš kao u
mom snu stavio sam joj dlan na lice ,a ona je podigla glavu i pogledala me uz
sramežljivi osmijeh.A onda malo po malo približavao sam svoje usne njenima,a
zatim spoili smo usne.Odgovorila je na moj poziv.Željela je to u istoj mjeri koliko
i ja.Kada smo se odvojili trebao nam je trenutak da dođemo do zraka,a onda
rekla mi je ono štosam htio ćuti.-Ostani većeras samnom-
Odgovor na njeno pitanje je bio još jedan poljubac.
Vratila se je natrag u krevet,a ja sam se uvukao kraj nje,naslonila je glavu na
mje rame i utonula u san, a ja sam je promatrao.

Osamnaesto poglavlje
Alice
Probudila sam se u narućju mog osobnog anđela osijećajući se toliko
odmornom i punom energije.Okrenula sam glavu prema njemu i vidjela da još
uvijek spava,nisam ga htijela probuditi i nastavila sam ležati u njegovom
naručju.Pokušala sam ponovno zaspati ali bila sam preuzbuđena, a i misli su mi
lutale.U proteklih par dana život mi se potpuno promijenio.Otac mi je anđeo,
majka polu vampir,dijed vampir,a ja sam sam sve to u jednom.Zbrčkana
miješavina svega čudnog za što pred tijedan dana nisam vijerovala da postoji.A
sad imam krila i moć iscijeljenja živim u prekrasnoj vili.Ali ono što mi najviše
odvrača pozornost jes anđeo koji spava kraj mene i iako nikada nisam
vijerovala u „Živjeli su sretno do kraja života“ sada sam se potajno tome
nadala.Iako neće moći dugo trajati,naposljetku on je anđeo koji živi vijećno a ja
ću kad tad ostariti i umrijeti.Nećeš umrijeti!..Srce mi je stalo kada sam začula
Lucasov glas, Otkuda ti znas o čemu ja razmišljam?Osijetio sam da si nemirna i
probudio se i čuo sam o čemu razmišljaš. Ali kako i a ti pravo da prisluškuješ
moje misli nez mog znanja.! Strijeljala sam ga ljutitim pogledom dok me je on
gledao pospanih oćiju.Oprosti,nisam htio ali bilo je slučajno zapravo nisam ni
znao da ti mogu čuti misli.Bilo je slučajno nisam ti to nikada prije napravio.A
pokušavao si?Vijerovala sam mu i znam da je iskren i da nije nikada ušao u
moju glavu jer otkako me je otac prije dosta vremena naučio držati podignut
obrambeni štit nisam ga nikada spustila do sada.Jesam jednom,kada sam te
vozio ocu htio sam znati o čemu razmišljaš ali nisam uspio i odustao
sam.Oprosti i za to.U redu je,ali kako mislip da neću umrijeti?
Lucas se malo uspravio na krevetu a ja sam se pomaknula bliže k
njemu,odgovaro mi je osijetiti njegovo tijelo tako blizu svome.Kada se je
namijestio pročistio je grlo i nastavio.
Kao što znaš već dosta dugo pazim na tebe i recimo samo da se u zadnjih
nekoliko godina i nisi baš puno promijenila.Kako to misliš blenula sam u njega.
Pa otkad si navršila osamnaest godina više se nisi promijenila.Ali to je bilo pred
pet godine nisam se mogla baš toliko promijeniti niti postarati.Znam ali tvoj
otac i ja imamo jednu teoriju.A to je? Pokušala sam ga potaknuti da nastavi ali
nije uspijelo pa sm odlučila pričekati dok sam ne odlući nastavi.Reci ovako;
rodila si se kao normalno ljudsko dijete odrasla brzo poput vampira.To je bila
istina već sa sedamnaest godina izgledala sam kao prava žena i sve su mi cure u
razredu zavidjele na tome, iako sam ja to pripisala gubitku ridutelja i divljanju
hormona.Pustila sam Lucasa da završi do kraja nisam ga htijela prekidati.Ali
onda kada si navršila osamnaest bilo je vrijeme da odabereš koja će strana
prevladati.Misliš hoću li postati vampir ili anđeo?Upravo tako,ali ta odluka bila
je na tebiiako nisi imala pojma o njoj. Nakon strašnog gubitka roditelja,propalog
vijenčanja,najbolje prijateljice i na posljetku gubitka dećka kojeg si tada zbilja
voljela nisi postala zla, nisi izgubila dušu i bez obzira na sve nisi prestala
vijerovati u sreću.I tako si se posvetila tuđoj sreći, a svoju si stavila po strani i
postala anđeo. I od toga dana pa nadalje počinje tvoja anđeoska pustolovina.
Hoćeš reći da sam anđeo kao pravi anđeo poput tebe.Kutovi usana izvili su mu
se u osmijeh i približavajući svojeusne mojima šapnuo mi je.Postala si najbolji
anđeo koji je ikada postojao,Tada su nam se usne spojle i kao da mi je cijeli
svijet bio u magli.
Mogla sam zauvijek ostati tako u krevetu kraj njega,nebih marila nizašto
drugo,ali već bilo skoro podne i bilo je vrijeme za ustajanje.
Nevoljko sam se izvukla iz njegovog naručja dok me on pozorno promatrao,
poćela sam se crveniti i pobijegla u kupaonicu.Jedva sam prepoznalasvoj odraz
u ogledalu, u mene je gledala dijevojka rumenih obraza i sjajnih zelenih oćiju sa
glupavim osmijehom na licu.Vatila sam se iz kupaonice,a Lucas me je ćekao na
trosijedu,kosa mu je bila vlažna i mirisao je na gel za tuširanje i dezodorans.Nije
me požurivao dok sam kopala po ormaru i pokušala odlučiti što da obućem,ipak
je ovo početak mog novog života.Napokon za oko mi je zapela kratka siva
haljina uz tijelo sa uskim naramenicama.Blago rećeno da je ostao bez rijeći kada
sam izašla iz ormara u haljini, i priznajem oteo mi se je jedan pobijedonosni
osmijeh.
Kasnije istoga dana Lucas me poveo u šetnju šumom bila je predivna svuda oko
nas čuo se je pijev ptica, a mogla bih se zakleti da sam u daljini čula kako neki
potočić žubori iako ga nije bilo nigdje na vidiku.
Prije nego što smo krenuli u šetnju odlučili smo reći mom ocu da smo
zajedno,iako samo par sati ali imala sam potrebu podijeliti to sa njim.što je on
primio jao dobro dala bih se kladiti da mu jr to čak i bilo u planu,ali Lucas mi se
zakleo da ništa nezna.
Kada je pala noć odlučila sam prizvati i krila i vidjeti šumu i dvorac iz zraka.Lucas
mi se je pridružio pa smo zajedno krenuli u novu avanturu,barem je bila nova za
mene.Sve je izgledalo tako prekrasno kao čarolija.Znaš,započeo je Lucas ova
šuma podsijeća me na tebe.Kako to misliš na trenutak sam ostala zbunena ali
nastavioje.Tvoje oći toliko su zelena i pune života,kao i ova šuma.
To je nešto naljepše što mi je iko ikad rekao, i uistinu je bilo.
Hoćeš li ostati većeras u mojoj sobi,pitala sam ga kad smo se vratili iz
šume.Naravno odgovorio je bez razmišljanja.otišao je u svoju sobu presvući
kratke plave hlaće i crnu potkošulju. Otuširala sam se oprala kosu i obukla crne
kratke hlaće i svijetlo zelenu potkošulju.Već sam legla u krevet i skoro zaspala
kad je Lucas otvorio vrata i ušuljao se u krevet.Nisam trebala otvoriti oći da bih
znala da je on.
 Devetnaesto poglavlje
Lucas

Kada sam ušao u njenu sobu već je spavala,nisam je htio probuditi.Lagano sam
se uvukao u krevet i zagrlio je,ali kao da je znala jer istog trena kadam sam je
zagrlio opustila se i primaknula.
Možda nisam bio toliko poseban kao ostali anđeli jer ipak pao sam ali izvukao
sam se u zadnjem trenu zahvaljujući Wiliamu i zauvijek ću mu biti zahvalan na
tome. A sada zahvaljujući Alice znam da nikada više neću ni pommisliti na takvo
što.Čim sam zaspao nad oći mi se nadvio sad,ali ne bilo kakav san u njemu je
bila Alice.
Bili smo u njenoj biteljskoj kući Alice je sijedila u stolici za ljuljanje kraj kamina i
u rukama je držala dijete,prišao sam joj s leđa i nježno joj utisnuo poljubac u
obraz.Nasmiješila mi se, bila je sretna.Sretna samnom.Pogled mi je odlutao do
prozora,sve je bilo prekriveno sniježnim pokrivaćem,po mojom prosudbi bio je
poćerak prosinca.Snijeg je lagano padaob, a skupina djece igrala se u snijegu u
dvorištu susjedne kuće.
Tek je bilo svanulo kada sam otvorio oći,a Alice je mirno spavala kraj
mene.Izvukao sam se iz kreveta.
Kada sam se vratio sa doručkom Alice je otvorila oći,spustio sam pladanj na
stolić i prišao joj.Dobro jutro ljepotice. Dobro jutro,odgovara.
Prišao sam krevetu,spustio se na jedno koljeno i postavio joj pitanje;Budi moja
zauvijek?
Iz džepa sam izvukao crnu kožnu kutiju u kojoj je bio prsten od čistog zlata i s
crvenom rubinom oblikovanim u srce.
Kao da nije mogla vijerovati,protrljala je oći,ciknula od sreće vičući DA dok je
letjela meni u zagrljaj