ZNAMENITOSTI HERCEG-NOVOG

Tvrñave

Nalazeći se geografski izmeñu dva značajna grada, Dubrovnika i Kotora, Herceg Novi je
čitav svoj profano-urbani razvoj temeljio na odbrambenoj funkciji pomoću jakih tvrñava,
ne samo u gradu i bližoj okolini, već i na samom ulazu u zaliv Boke Kotorske.

Osvrnućemo se na značajnije tvrñave.

Tvrñava Forte Mare

Tvrñava predstavlja začetak srednjevjekovnog grada koji je osnovao

bosanski kralj Tvrtko I 1382. godine, a oko koga se u vrijeme Stefana
Vukčića Kosače formirao značajniji grad i utvrñenje.

Na tvrñavi se sačuvao jedan dio odbrambenog zida na jugoistocnom uglu iz

najstarijeg bosanskog perioda.

Radikalna rekonstrukcija izvršena je u vrijeme turske dominacije, kada

tvrñava zadobija današnje gabarite, oblike i visine, sve do odbrambene krune sa otvorima
za topove.

Sredinom 16. vijeka vrñava se pominje kao "Jaka Kula", ili kao "Kula Abaspaše".
Početkom 18. vijeka rekonstruisali su je Mlečani i od tada datira današnji naziv. Sadašnji
izgled tvrñave uglavnom su dali austrijanci, koji su 1833. godine izveli niz dogradnji.
Tvrñava tada postaje jedan od najznačajnijih fortifikacijskih punktova u gradu.

Tvrñava Kanli Kula

 Turska tvrdava poznata pod
imenom Kanli-kula, u
prevodu sa turskog "krvava
kula" nalazi se na krajnjoj
sjevernoj tački Starog
hercegnovskog grada i
predstavlja dio njegovog
složenog fortifikacionog
sistema. Vecim dijelom je
podignuta na čvrstoj
krečnjačkoj stijeni, na visini od oko 85 m nad morem i svojom veličinom i
položajem dominira gradom.

Kanli-kula se prvi put u pisanim dokumentima pominje sredinom 17. vijeka

kod turskog putopisca Evlije Čelebije. Tačno vrijeme njenog podizanja se ne
zna. Više faza gradnje, koje se uočavaju u njenim zidnim masama, navode
na zaključak da je njen razvoj tekao kroz duži vremenski period. Izvjesno je
da je vremenom pretrpjela znatne izmjene i razaranja pa je danas teško
utvrditi vrijeme njenog nastanka, mada se cini vjerovatnim da se njen
nukleus zaceo još u srednjem vijeku. Svoj današnji oblik tvrdava je dobila u
vrijeme turske dominacije Herceg Novim, moguće, sredinom 16. vijeka.
Osnova današnje tvrñave ima oblik nepravilnog pravougaonika približne
velicine 70 x 60 m sa relativno dobro očuvanim spoljašnjim zidovima i
kulama na uglovima. Zidana je pretežno od grubo tesanog lokalnog kamena
vezanog krečnim malterom. Na osnovu načina zidanja i položaja koje
zauzimaju, za pojedine segmente tvrñave moguće je utvrditi približno
vrijeme njihove gradnje. Tako bi izvjesne niže partije zapadnog zida i
jugoistocne kule mogli poticati iz vremena rane upotrebe vatrenog oružja.
Konačni oblik tvrñavi dali su Turci, dok su Mlečani, nakon zauzeća Herceg
Novog, izvršili odreñene popravke jer je tvrñava u ratu
bila znatno oštećena.

Prvobitno je Kanli-kula imala samo jednu kapiju, sa

južne strane, koja je vodila u grad. Kasnije, moguće za
vrijeme Mlečana, nakon rušenja dijela sjevernog zida, u
njemu je formiran nov ulaz koji i danas služi.

U unutrašnjosti tvrñave malo je objekata sačuvano. Posebno je zanimljiva

posve dobro očuvana cisterna koja se nalazi u zapadnom dijelu kompleksa.
Očito je da je cisterna u nekom vremenu izgubila svoju prvobitnu namjenu i
pretvorena je u zatvorsku ćeliju. Na svim zidovima cisterne nalaze se brojni
crteži razlicitih tipova galija, predstave riba, grbovi, krstovi, imena i
datumi. Svi crteži su urezani u malter i njih su, izvjesno je, izveli
zatvorenici koji su svoje kazne izdržavali u ovoj "ćeliji". Crteži galija su
bliski tipu galija koje je Turska koristila tokom 16. i 17. vijeka, pa se može
zaključiti da je cisterna u zatvor pretvorena veoma rano i da su je Turci za
ove svrhe koristili veoma dugo, sve do kraja svoje vladavine Herceg Novim,
o čemu svjedoči urezana 1687. godina.

Danas je Kanli kula adaptirana u modernu ljetnju pozornicu.

Španjola - Gornji grad

Tvrñava nazvana Španjola od strane lokalnog stanovništva,

zadržala je svoje ime i danas, premda su je Turci ponovo
gradili oko 1539. - 1548. godine, na mjestu gdje su je izgradili
Španci nakratko osvojivši grad 1538. - 1539. godine. Zbog
strateških prednosti brežuljka Bajer, tvrñava Španjola
smještena je na sjeverozapadnoj strani grada na nadmorskoj
visini od 170 m i dominira ulazom u Bokokotorski zaliv. Sa nje
se pruža široki vidokrug na prostranu teritoriju. Tvrñava je opasana
masivnim zidinama sa četiri isturena kružna bastiona na uglovima. Glavni
ulaz na istočnoj strani obezbjeñen je spoljašnjim zidom, dok je južna strana,
prema moru, dograñivana i prilagoñavana novim fortifikacijskim zahtjevima
(to je mletački opus), na zapadnom djelu sačuvan je turski opus i djelovi
džamije. Španjola je uvijek imala svojstvo utvrñenja vojnog karaktera, sve
do početka 20. vijeka. U drugom svjetskom ratu, neko je vrijeme bila zatvor.

Citadela ili Macel ili Mezzaluna

Mala tvrñava pri moru, Citadela, je kula sa zidinama grañenim

za vrijeme različitih osvajača, o čemu iz mletačkog perioda
stoji već pomenuti natpis iz 1702. godine blizu kapucinskog
samostana. U njenim temeljima treba tražiti tragove začetka
Herceg Novog. Stradala je za vrijeme potresa 1979. godine i
srušila se u more. Godine 1702. godine Petar Anñelo
Manjospojio je gornji dio Donjega grada jakim zidom sa
Citadelom i tako je sav grad opasao debelim zidovima.

Sat-kula, Sahat kula, Tora

Na mjestu gdje se sada nalaze zapadna ulazna vrata u Stari

grad podignuta je 1850. godine kula sa satom u
pseudoromanskom stilu. U vrijeme Turaka tu je takoñe
bila kula sa satom, po kojoj se i današnja zove Sahat kula.
Za vrijeme Mlečana, obnovljena je i nazvana Tora, kako
je i danas mnogi nazivaju. Ova Sat-kula svojevrsni je
spomenik kulture, koji funkcioniše od Turaka do danas,
predstavljajući shvatanja graditelja iz polovine 19. vijeka. Još od doba
Mletačke Republike pa sve do danas, heraldički je znak Herceg
Novog.

Istočno i zapadno podgrañe Herceg-Novog

Zapadno i istočno podgrañe Herceg Novog predstavlja urbanističku i

arhitektonsku cjelinu kontakt zone starog hercegnovskog grada
unutar zidina.

Podgrañe se kao oblik urbane aglomeracije javilo istovremeno sa

srednjevekovnim utvrdjenim gradom, Potpuno definisanje i
urbanistička artikulacija podgraña se javlja tokom, a posebno u
drugoj polovini 19. i početkom 20. vjeka.

Ispoštovani tradicionalni urbanistički principi prilagoñavanja terenu,

očuvanje zelenila i konfiguracije primjerenost gabarita i oblikovanja,
uslovili su neponovljive i specifične vrijednosti ambijentalih cjelina
nadomak srednjevjekovnog grada.

Zidine starog hercegnovskog grada

Srednjevjekovni hercegnovski grad omeñen je sistemom kontinualnih

fortifikacija, koje su u današnjem obliku definisane u toku turske
dominacije tokom 16. i 17. vijeka.

Na značajnim odbrambenim punktovima (Kanli Kula, Forte Mare)

mogući su ostaci bosanskog perioda (14 - 15v), a u priobalnom djelu
čak i tragovi antičke trase. Inicijalno utvrñenje je podigao kralj
Tvrtko I, a razvio ga Herceg Stefan Vukčić Kosača radi zaštite svojih
solana i trgovine.

Tokom 200 godina turske vlasti gradski bedemi su učvršćeni i ojačani

kulama. Oštećenja koja je utvrñenje pretrpjelo tokom mletačke
opsade 1687. g, kao i usled klizišta i zemljotresa, popravljana su bez
bitnijih promjena originalnog sklopa.

Religija

Sakralni spomenici zauzimaju prvo mjesto u nepokretnom

spomeničkom fondu u hercegnovskom kraju, i to ne samo po broju,
već i po teritorijalnoj rasprostranjenosti, te kulturno-istorijskoj
vrijednosti.Na području Opštine Herceg-Novi ima 99 crkvenih
objekata, i to 74 pravoslavnih i 14 rimokatoličkih, kao i 11 ruševina.
Ovi sakralni objekti se nalaza u dvanaest srpsko- pravoslavnih
crkvenih opština, dva srpsko-pravoslavna manastira i tri rimokatoličke
župe.

Suština njihovih vrijednosti i

stilskih karakteristika su
posljedica susretanja,
sukobljavanja i prožimanja
dviju velikih civilizacija i
kultura na ovom prostoru. Na
toj granici izmeñu Istoka i
Zapada ovo podneblje je
pokušavalo da stvori djela
koja su u sebi izmirivala
njihove udaljene prirode.

preuzmite mapu lokacija crkava novske opštine ( mapaCrkava.pdf,

207 kB), desni klik pa Save Target As..

Mapa lokacija crkava preuzeta iz monografije "22 sage o Herceg-

Novom" Lazara Seferovića

Crkve Sv. ðorñija i Spasa sa Episkopskom Rezidencijom

Ograñeni sakralni kompleks na Toploj

obuhvata: dvije crkve, malu zgradu u kojoj je
crnogorski vladika Petar II Petrović Njegoš učio
pismenost kod kaluñera Josifa Tropovića 1812.
godine i okolno groblje.

Gradnja crkve Sv. Spasa (Vaznesenija

Hristovog) trajala je od 1709. do 1713. godine.
Grañena je od korčulanskog kamena, a na
ulaznoj fasadi dominira portal sa stubovima i
timpanom, nad kojim je rozeta i zvonik na
preslicu, kao i tri okna sa skraćenim pilastrima.

Ikonostas je rad grčkih majstora 19. vijeka, sa nekim umetnutim

ruskim ikonama. Mala crkva Sv. ðorña je sagradena krajem 17. vjeka
na ostacima turske džamije. U njoj se nalazi kenotaf grofa Save
Vladislavljevića. Ikonostas se pripisuje bokokotorskoj školi.

Obije crkve imaju veliki broj vrijednih ikona, srebrnih sasuda i starih
štampanih knjiga. Episkopska rezidencija Ljubibratića nalazi se u
Toploj, u blizini kompleksa crkava Sv. Spasa i Sv. ðorña, u zapadnom
predgradju Herceg Novog. To je dvospratna grañevina u priklesanom
kamenu sa apsidolom kapele na visini prvog sprata i zvonikom na
preslicu sa jednim otvorom sa južne strane. Krov je dvoslivan. Ovdje
je bila episkopska rezidencija od 1690. do 1716. godine. Grañevina je
sanirana na neadekvatan nacin, tako da je izgubila dio spomeničke
autentičnosti.

Crkva Sv. Tome

Ostaci crkve posvecene Sv. Apostolu Tomi nalaze se na visoravni zaseoka Kočetana.

Crkva je pravougaone osnove, jednobrodna je, spolja četvrtastog, a iznutra polukuržnog

oblika. Na osnovu istražnih radova, može se pretpostaviti da je crkva bila zasvedena
poluobličastim svodom koji je bio nadvišen slijepim kubetom a pokriven kamenim
pločama.

Uočavaju se dvije faze gradnje: starija, kojoj pripadaju sjeverni zid i dio apside sazidani
od sitnog, lomljenog kamena, i mlada, kojoj pripada južni zid od pravilnih većih kvadera.

Unutrašnjost crkve je bila ukrašena fresko dekoraciojom, nastalom krajem 11. i početkom
12. vjeka. Pronañena parapetna ploča sa reljefnom kompozicijom takoñe se može datirati
u isti vremenski perod a predstavlja remek djelo preromaničke umjetnosti kod nas.
Crkva Sv. Krsta

Crkva Sv. Krsta smještena na zaravnjenom platou uz glavni put na granici sela Mokrine i
Kameno.

U prostranoj porti omeñenoj kamenim zidom je i staro seosko groblje. Crkva Sv. Krsta je
grañevina zasvedena poluobličastim svodom, sa polukružnom apsidom na istočnoj, i
ulazom na zapadnoj strani, nad kojim je zvonik na preslicu sa tri zvona.

Zidana je podužnim kamenim blokovima u pravilnim redovima, a pokrivena je

dvoslivnim krovom sa pokrivačem od kamenih ploča.

Ikonostas je 1875. godine naslikao grčki slikar Nikola Aspitois. Crkva se u katastarskom
popisu pominje 1726. godine, ali je po predanju ovo najstarija crkva u okolini.

Crkva Sv. Nikole

Crkva Sv. Nikole se nalazi visoko u brdu iznad najstarijih kuća u naselju ðurići.

Vrijeme njene izgradnje nije poznato ali se može pretpostaviti da potiče s kraja 17. ili
početka 18. vjeka. Crkva je manja zasvedena jednobrodna grañevina sa polukružnom
apsidom na istočnoj i ulaznim vratima na zapadnoj strani. Pokrivena je dvovodnim
krovom sa krovnim pokrivačem od kanalice.

Pod je od kamenih ploča. Unutrašnjost crkve je osvetljena uzanim prozorom na južnoj

fasadi. Fasade su zidane priklesanim kamenom i dersovane. Uz crkvu sa zapadne strane
postoje ostaci podužnih zidova srušene priprate.

Naknadnim intervencijama u apsidi izvedeno je zidano postolje oltara sa oltarskom

slikom prislonjenom uz zaravnjenu unutrašnju stgranu apside. Na oltarskj pali slikanoj na
drvetu prikazane su stojeće figure sv. Nikole, sv. Antuna, i sv. Trifuna

Manastir Savina

Manastirski kompleks, koji čine tri crkve, konak, groblje i

popločani prilaz sa ogradnim zidom, nalazi se na pošumljenom
uzvišenju južno do Herceg Novog.

Tačno vrijeme nastanka Crkve sv. Save, nije poznato, a očekuju

se rezultati arheoloških iskopavanja koja su izvršena u ljeto 2002.
godine. Sadašnji objekat je iz 15-tog vijeka, dok je priprata
dozidana u 19. vijeku.

Mala crkva Uspenja Bogorodice (15. vijek, a po predanju iz

1030. godine), je jednobrodna gradjevina‚ sa polukružnom
apsidom i zvonikom na preslicu. Presvoñena je prelomljenim gotičkim svodom sa
ojačavajućim lukom, oslonjenim na par pilastera. Crkva je živopisana.

Ispod fresaka iz 16. vjeka, nañene su freske koje se pripisuju kotorksom gotičkom slikaru
Lovru Marinoviću Dobričeviću. Djelimično preslikavanje svih fresaka je izvršio Aleksije
Lazović 1831. godine.
Velika crkva Uspenija Bogorodice grañena je od 1776. do 1799. godine. Graditelj je bio
Nikola Foretić sa Korčule. To je jednobrodna crkva sa apsidom i kupolom na kockastom
tamburu i trospratim zvonikom na zapadnoj fasadi.

Ikonostas je rad popa Simeona Lazovića i njegovog sina Aleksija iz Bijelog Polja,
započet 1795.godine. Uz manastir je i konak sa bogatom zbirkom crkvenih knjiga,
posuda i ikona.

Crkva Sv. Trojice

Crkva sv. Trojice je smještena na uzdignutoj zaravni iznad sela Kuti,

u okviru seoskog groblja ogradjenog kamenim zidom sa naglašenom
ulaznom kapijom na južnoj strani.

Crkva je sagradjena 1836. godine, na mjestu starije crkve. To je

jednobrodna kupolna gradjevina krupnih razmjera, pravougaone
osnove, sa polukuruznom apsidom na istočnoj i ulazom na zapadnoj
strani.

Pred ulazom je podignut zvonik - kula, koji se završava osmougaonim

postoljem nad kojim je kube. Crkva je zidana od fino klesanih kvadera. Presvedena je
polukružnim svodom iz koga izrasta kvadratno postolje osmougaonog tambura, koje se
završava kupolom.

Krov je na dvije vode, koji nadvišava četvorovodni krov postolja tambura i krov na osam
voda kupole.

Crkva Sv. Stefana

Na uzvišenju iznad Sutorine i Igala, uz glavni put ka selu Sušćepan, smještena je crkva
sv. Stefana.

To je jednobrodna grañevina sa polukružnom apsidom na istočnoj i ulazom na zapadnoj

strani, nad kojim je zvonik na preslicu sa tri zvona. Zidana je u kamenu a potom
malterisana i bojena u bijelom tonu.

Crkvu završava visok profilisani vijenac. Današnji izgled crkva je dobila krajem 19.
vjeka. Dvije pronañene parapetne ploče sa reljefom tročlanog prepleta potiču iz
preromaničke crkve koja se na ovom mjestu nalazila u 10 ili 11 vjeku. U crkvi se čuva
zbirka crkvenih predmeta ikona, knjiga i drugog crkvenog mobilijara.
Crkva Sv. Gospoñe

Na ograñenom platou padine Veljeg Brda, sjeveroistočno od naselja Bijela, zajedno sa

grobljem i crkvenom kućom ("Ćelija"), nalazi se crkva sv. Gospoñe. Njeno vrijeme
nastanka nije zabilježeno u istorijskim izvorima. Prema predanju koje navodi
Crnogorčević, ova ckrva je "vrlo stara". Crkva sv. Gospoñe je jednobrodna grañevina
izdužene pravougaone osnove, dimenzija 5,45m x 11.33m, sa polukružnom apsidom na
istočnoj i zvonikom na preslicu sa jednim zvonom, na zapadnoj strani. Crkva je
zasvedena polukružnim svodom, pokrivena dvoslivnim krovom, sa krovnim pokrivačem
od kanalice.

Unutrašnjost je osvijetljena uzanim pravouganonim prozorima u osnovi apside, na južnoj

i zapadnoj strani. Pod je od kamenih ploča.

U crkvi se nalazi ikonostas iz novijeg vremena, nekoliko ikona sa starijeg ikonostasa

bokokotorske slikarske škole, kao i oslikane stranice starije pjevnice nepoznatog autora.

Crkva je sanirana poslije zemljotresa 1979. godine.

Manastir Žanjica

Utvrñeni manastirski kompleks sa crkvom Vavedenja Bogorodice

nalazi se na malom osrtvu Žanjice na istočnoj strani ulaza u
bokokotorski zaliv. Najstariji dio cjeline predstavlja jednobrodna
crkva, za koju se vjeruje da potiče iz 15-tog vjeka.

Oko nje su u kasnijoj fazi izgrañeni zidovi utvrñenja približno kvadratne osnove sa
kružnom kulom u sjevero-zapadnom uglu, kao i manje manastirske zgrade prislonjene uz
zidove na južnoj i istočnoj strani utvrñenja.

Tragovi fresko slikarsrva zapažaju se u unutrašnjosti crkve, na zapadnoj fasadi, kao i na

istočnoj strani. Prvobitni krovni pokrivač od kamenih ploča zamijenjen je kanaliciom u
poznijim pregradnjama.

Crkva Sv. Jovana

Crkva sv. Jovana se nalazi na uzvišenju sjeveroistočno od sutorinskog zaseoka Rajevići.

Prema predanju, crkva je sagrañena u 15. vjeku na mjestu gdje se nalazilo "grčko
groblje".

Crkva je jednobrodna grañevina pravougaone osnove sa polukru?nom apsidom na

istočnoj i zvonikom na preslicu sa jednim zvonom na zapadnoj strani. Iznad portala je
polukružna niža na kojoj je oslikan krst. Crkva je zasevedena polukružnim svodom a
pokrivena dvovodnim krovom. Na apsidi se zadržao originalini krovni pokrivač od
kamenih ploča. Ikonostas je iz 1910 godine.

Crkve Sv. ðorña

Crkva je smještena ispod Obalice na brežuljku iznad sela Kuti. Uz nju se nalazi staro
groblje za okolne zaseoke. Crkva sv. ðorña je grañevina srednjih dimenzija,
jednobrodna, zasvedena poluobličastim svodom, sa polukružnom apsidom na istočnoj, i
ulazom na zapadnoj strani, iznad koga je zvonik na preslicu sa jednim zvonom.

Zidana je fino obrañenim kvaderima. Pokrivena je dvoslivnim krovom sa pokrivačem od

kanalice.

Ikonostas je iz 1893. godine, postavljen umjesto prethodnog, koji je bio u četiri reda
ikona, ali je u vrlo trošnom stanju.

Crkva Sv. Sergija i Vakha

Crkva sv. Sergija i Vakha, okružena grobljem, smještena je na

južnoj strani iznad puta u mjestu Podi. To je jednobrodna
kupolna gradjevina sa polukružnom apsidom na istočnoj i
ulazom na zapadnoj strani. Nad ulazom je naknadno izgrañen
barokni zvonik na preslicu sa tri zvona. Na podužnim stranama
iz ravni zida formirani su visoki transepti koji planu daju vid
slobodnog krsta. Crkva je zasvedena gotičkim prelomljenim
svodom iz kojeg izrasta nisko kubično postolje visokog
okruglog tambura koje se završava kupolom.

Naglašena vertikalnost ukazuje na gotičke uticaje, mada je po

svom arhitektonskom sklopu bliska raškim spomenicima.

Ikonostas je rad bjelopoljskih slikara Simeona i Aleksija Lazovića. Crkva posjeduje

zbirku vrijednih sakralinh predmeta kao i ikone.
Crkva Sv. Ilije

Crkva sv. Ilije se nalazi na dominantnom položaju istoimenog brda u Mokrinama. Crkva
je malih razmjera, pravougaone osnove sa polukružnom apsidom na istočnoj i zvonikom
na preslicu sa jednim zvonom nad ulazom na zapadnoj strani. Zasvedena je polukružnim
svodom, pokrivena dvovodnim krovom, a pokrivač je od kamenih ploča složenih u
pravilnim redovima.

Crkva je osvijetljena malim uskim prozorima. Zidana je precizno klesanim kamenom u

pravilnim redovima.

Crkva Sv. Arhangela Mihajla

Crkva Sv. Arhangela Mihajla, se nalazi u centru starog grada

Herceg Novog, na trgu Belavista. Sagrañena je početkom 19.
vjeka. Krstoobraznog je oblika i grañena je u eklektičkom stilu
spajajući vizantijske, romansko - gotičke i islamističke elemente.

U unutrašnjosti dominira ikonostas rañen u mermeru, sa ikonama

rañenim početkom 20-tog vijeka.

Crkva čuva neke ikone iz drugih krajeva i štampane knjige iz

Rusije.