Izbori u SAD

Amerikanci ne biraju
predsjednika!
Objavljeno: 26. 08. 2016 - 13:48
5

0 Google +0

Izbori za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država su uvijek spektakl!

Ovi izbori su, zasigurno, jedni od najzanimljivijih u američkoj historiji. U utrci su, po prvi
puta, žena – Hillary Clinton i biznismen koji će, neovisno o ishodu utrke, ostati upamćen po u
najmanju ruku kontraverzama - Donald Trump.

Clinton je senatorka, bivša šefica diplomatije i supruga nekadašnjeg predsjednika SAD Billa
Clintona.

Trump je milijarder koji svoju imperiju temelji na nekretninama.

Da su sutra izbori, Clinton bi, ako je suditi po istraživanjima javnog mnijenja, na glasalište
izašla kao pobjednik.
Ali...

Živopisan izborni sistem SAD kaže da su izbori „svakog prvog utorka u mjesecu novembru,
nakon ponedjeljka“.

Zašto baš „nakon ponedjeljka“.

Kao američkom studentu svojevremno su mi objašnjavali logiku te, kao i odredbe kojom
ćemo se ubrzo pozabaviti u ovom tekstu.

- SAD su razuđena zemlja i nemoguće je doći do svakog glasača. Još je teže bilo u vremenima
bez razvijenih medija. Stoga su naši utemeljitelji (founding fathers), odlučili da crkva bude
medij. Na misu se ide nedjeljom i u davna vremena Crkva je dobivala obavijest kada su
izbori. Svećenici su, onda, na misama obavještavali pastvu kada se glasa i pastva je onda tu
informaciju distribuirala dalje. Zato su izbori prvog utorka, nakon ponedjeljka u mjesecu
novembru, da bi što više ljudi znalo kada se glasa i izašlo na birališta – rečeno mi je.

Obzirom da je ove godine, utorak, prvi dan u mjesecu novembru, na glasališta će se ići 8.
novembra.

Kada prosječni Amerikanac izađe da glasa, on – suprotno uvriježenom mišljenju – ne bira

predsjednika.

Zaokruži birač ime jednog od kandidata, ali konaču rijeć u odluci ko je predsjednik ima 538
običnih američkih državljana. To tijelo se zove „electoral college“, odnosno – izbornici.

Brojka od 538 ljudi odgovara broju poslanika koju svaka američka savezna država ima u
američkom parlamentu.

Izbornici se sastaju prvog ponedjeljka u decembru, nakon srijede. Tako kaže zakon. Oni su
izabrani posebnom metodom, sasvim su obični ljudi koji su se tu nasumično našli i nikada se
nisu sastali zajedno, već po svojim državama.

I Ustav SAD i Izborni zakon, kao i zakoni gotovo polovine saveznih država u kojima ti ljudi
žive, dopuštaju im pravo da glasaju drugačije od volje birača.

I to se do sada desilo u američkoj historiji najmanje tri puta.

Da bi neko postao američki predsjednik, on mora osigurati 270 izbornika. Ali ni tu se priča ne
zavšava, jer izbornik ima pravo da se „predomisli“ i glasa suprotno volji birača.
- Ta je odredba uvedena da nam se na čelu države ne bi našla – budala – lakonski mi je
svojevremeno objašnjavano.

U teoriji, dakle, Cllinton može glat pobijediti Trumpa, ali i isto tako izgubiti na finalnom
glasanju.

Isto se može, možda čak i vjerovatnije, desiti Trumpu.

On svoj kandidatski status za predsjednika SAD temelji na izrazitom populizmu i

nepresušnom izvoru skandala i grešaka koje producira geometrijskom progresijom.

U modernoj američkoj historiji nije se desilo da stranka koja je nominirala kandidata sve
otvorenije zagovara otkazivanje podrške toj osobi.

Sada svjedočimo rastućoj debati unutar Republikanske stranke o tome da se Trump pusti „niz
vodu“, a da se partija posveti izborima za gornji i donji dom američkog parlamenta. Takva je
rasprava objašnjava se činjenicom da republikanskom kandidatu sve više pada popularnost, a
to se odražava i na popularnost same stranke i njene šanse da zadrži kontrolu nad
parlamentom SAD.

Trump sve nervoznije odgovara na kritike uglednih republikanaca i liberalnih medija koji su
tradicionalno naklonjeniji Demokratskoj stranci, odakale dolazi Clinton.

Sve izraženiji sukob Republikanaca i Trumpa u ovom trenutku je i fazi priječenja sankcijama.

Republikanci prijete ne samo da će glasati za Clinton, već i da će Trumpu oduzeti svaki vid
podrške. Ovaj odgovara da se neće povući, da će kampanju finansirati dalje sam, te da neće
sakupljati novac za stranku. I dodaje da u svojim nastupima neće ništa mijenjati.

I ovi američki izbori ponovo pokazuju da SAD nisu ono što mi mislimo, na osnovi
holivudskih ostvarenja.

SAD su snažno polarizirana zemlja na progresivce i konzervativce. Prvi su glasni i ne previše

brojni. Drugi su samozatajni i prilično marljivi u izvršavanju svojih građanskih dužnosti,
uključujući i glasanja.

S te strane, pak, Trump bi mogao i sada, a i 8. novembra, ići u izbore sasvim rasterećen.

No, konzervativna, zatvorena SAD i dan danas smatra, na primjer, Rusiju, neprijateljem br. 1.
Onog momenta kada je Trump, u žaru izbornog nastupa, pozvao Rusiju da se upetlja u
američku politiku i izbore, zabio je sebi do sada najveći autogol.
Ako ga u dogledno vrijeme ne ispravi, mada će mu biti vraški teško, izbornici se neće morati
„mučiti“ da bi išta promijenili i Clinton će se ušetati u Bijelu kuću bez napora, praveći ne
samo presedan da je po prvi puta u historiji SAD na čelu države žena, već i da nakon osam
godina u Bijeloj kući ostaje kandidat jedne stranke.

U modernom dobu iznimno rijetko je ili Republikanska ili Demokratska stranka imala
predsjednika SAD duže od osam godina.

Piše: Sead NUMANOVIĆ