SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I ODGOJNIH

ZNANOSTI

Smjer: Turizam i zaštita okoliša

UTJECAJ PROMETA NA OKOLIŠ

(Seminarski rad)

Kolegij: Gospodarstvo i okoliš

Mentor: prof. dr. sc. Nevenko Herceg Student: Ivan Vladić

Mostar , siječanj 2014.

 SADRŽAJ

UVOD 3

1. UZROCI ONEČIŠĆENJA OKOLIŠA I NJIHOVE POSLJEDICE 4

1.1 Antropogeni uzroci onečišćenja okoliša 4

1.2 Prirodni uzroci onečišćenja okoliša 6

1.3 Ostali uzroci onečišćenja okoliša 7

2. PROMET I OKOLIŠ 9

2.1 Utjecaj prometa na okoliš 9

2.2 Vrste prometa i njihov utjecaj na okoliš 11

3. ODRŽIVI PROMET: PRIMJERI IZ PRAKSE 14

ZAKLJUČAK 16

POPIS LITERATURE 17

2
UVOD

Promet se smatra najvećom “industrijom“ na svijetu. Realno, malo tko promišlja o

njemu na taj način, on je jednostavno tu, sastavni je dio života. U današnjem obliku, nastao je
kao rezultat velikog ekonomskog rasta, a zahvaljujući blagodatima razvoja globalizacije sve
je manje lokacija na Zemlji na koje se ne može stići nekim oblikom prijevoza. O masivnosti te
“industrije“ govori niz pratećih gospodarskih sektora koje logistički prate razvoj prometa:
graditeljstvo (infrastrukturni i prateći objekti), auto-industrija, brodogradnja, zrakoplovna
industrija i dr., koje opet za sobom vuku svoje prateće podsektore.

Najjednostavniji primjer značaja prometa očituje se kroz svakodnevnicu, kroz

korištenje automobila. Svakodnevno milijuni radnih ljudi putuje na posao vozeći se u
automobilu, a to je samo jedna svrha njegova korištenja. Auti, koji su ne tako davno bili
rezervirani za “probrane“, prijeka su potreba modernog društva i postali su dostupni širim
slojevima. Isto vrijedi i za ostala prijevozna sredstva.

Međutim, kako je donio korist i ugodu čovječanstvu s jedne, razvoj prometa je s druge
strane utjecao na okoliš i njegove sastavnice, što je i tema ovog seminarskog rada.

U prvom poglavlju su obrađeni uzroci onečišćenja okoliša i njihove posljedice, da bi

se drugi bavio međusobnim odnosom prometa i okoliša, njegovim utjecajem na okoliš te
utjecajem pojedinačnih vrsta prometa na okoliš. Treće poglavlje opisujeje tri jednostavna
primjera iz prakse, temeljena na postulatima održivoga prometa.

3
 1. UZROCI ONEČIŠĆENJA OKOLIŠA I NJIHOVE POSLJEDICE

Gospodarski napredak je donio korist čovječanstvu, ali u pravilu nije bio usklađen s
postulatima očuvanja okoliša. Svaki zahvat, poput trajne ili privremene gospodarske ili
društvene djelatnosti, može narušiti ekološku stabilnost, biološku raznolikost ili na druge
načine utjecati na okoliš (najčešće negativno). Nagli i nekontrolirani rast stanovništva u
posljednjih 100 god., jačanje gospodarske aktivnosti, razvoj međunarodne trgovine, i sve veće
potrebe za energijom i materijalnim dobrima, imaju štetne ekološko-gospodarske posljedice
za okoliš. One se očituju ne samo u području onečišćenja i iscrpljivanja prirodnih resursa
nužnih za život, već i u području potpunog smanjivanja kakvoće okoliša pojedinih prostora u
kojima se ni ekonomski ni ekološki ne može nastaviti život i gospodarska aktivnost. Rast
broja stanovnika ugrozio je izvore, bilo da je riječ o pitkoj vodi, obradivu tlu, moru ili šumi.

Razmjeri, mehanizmi i rezultati ljudskog djelovanja na okoliš različiti su, te je

uobičajeno procjenjivati i analizirati ih grupirane oko pojedinih gospodarskih djelatnosti.
Neke od tih aktivnosti (industrija, energetika, promet) izravno opterećuju okoliš, a druge su
uzročno-posljedično vezane za okoliš (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, turizam). S jedne
strane one utječu na okoliš, a s druge izravno ovise o stanju toga okoliša, i snose posljedice
negativnog ili ubiru plodove pozitivnog utjecaja.1

Uzroci onečišćenja okoliša mogu biti antropogeni, prirodni i ostali.

1.1 Antropogeni uzroci onečišćenja okoliša

Tehničko-tehnološki rast, temeljen na snažnom razvoju znanosti, stalno ubrzava rast

produktivnosti, pridonosi stalnom povećavanju proizvodnje, a time i sve većem iscrpljivanju
prirodnih resursa. Tako se stanovništvo razvijenih država u zadnjih 200 godina utrostručilo,
proizvodnja se povećala za 50 puta, a prosječni “per capita” dohodak za oko 16 puta. U
takvom globalnom ekonomskom rastu zaboravilo se na utjecaj moderne tehnologije na
zdravlje ljudi i okoliša. Ekonomski rast se temeljio na sve većem iscrpljivanju prirodnih

1
Herceg, N., (2012.): “Okoliš i održivi razvoj“; Sveučilište u Mostaru, Mostar

4
resursa i na sve većem onečišćenju okoliša. Stoga se antropogeni uzroci onečišćenja
reflektiraju kroz:

 nagli rast stanovništva - od vremena pojave čovjeka do 1945. god., trebalo je više od
deset tisuća naraštaja da broj stanovnika dosegne 2 mlrd. Dok je stanovništvo svijeta
početkom stoljeća brojalo 1,6 mlrd., danas je ono poraslo na preko 7,1 mlrd. ljudi, a
prognozira se da će do 2050. god. na Zemlji živjeti oko 9,7 mlrd. ljudi. Kakav pritisak
na okoliš izaziva takva “eksplozija” stanovništva, može ilustrirati činjenica da se
početkom XX. st. nije gotovo ni govorilo o ekološkim problemima, a danas se govori
o ekološkoj krizi globalnih razmjera);2
 industrijsku i tehnološku revoluciju - energija je “krvotok” gospodarstva, glavni
pokretač razvoja ljudske civilizacije, i presudna je za opći napredak čovječanstva.
Uporaba energije u pravilu uzrokuje globalno, regionalno i lokalno onečišćenje, a
cijene energije rijetko obuhvaćaju ekološke troškove. Iako je svaku fazu u
dosadašnjem razvoju ljudske civilizacije obilježavao određeni izvor energije koji je
prevladavao u tom vremenu, potrošnja je energije ovisila o dostignutom stupnju
razvoja stanovništva;
 ubrzani razvoj prometa i prometne infrastrukture - promet je dio ljudskih aktivnosti i
bitno utječe na njegovu kakvoću; oplemenjuje i obogaćuje čovjekov život, ali
istodobno uzrokuje i mnoge loše ekološke posljedice. Negativan utjecaj prometa na
okoliš očituje se u stalnom povećanju emisija štetnih tvari u zrak, što je posljedica
stalnog porasta broja vozila i potrošnje motornih goriva kao i nesreća pri prijevozu;
 velike količine svih vrsta otpada - jedan od najočitijih znakova da je odnos modernog
čovjeka prema globalnom okolišu u velikoj krizi jest gomila otpada što se iznosi iz
gradova i tvornica. Rasipno se društvo temelji na pretpostavkama da će neiscrpni
resursi omogućiti proizvodnju beskrajne količine robe, a spremnici bez dna (smetlišta i
oceani) omogućit će rješavanje beskrajne “rijeke” smeća. Danas se čovjek u toj “rijeci
počeo daviti”, oslanjajući se predugo na staru strategiju “daleko od oka, daleko od
misli”;
 tehnološki razvoj poljoprivrede - rastuće potrebe za hranom moralo se zadovoljavati
uglavnom povećanjem produktivnosti jer je veći dio najboljega svjetskog tla za
proizvodnju hrane već u uporabi. Da bi povećala svoju produktivnost, poljoprivreda je
nužno trebala iskoristiti brojne agrotehničke mjere. Budući da poljoprivrednom

2
“Do 2050. u svijetu će živjeti 9,7 milijardi stanovnika“; URL: http://tgportal.net/, (16.01.2014.)

5
 zemljištu često nedostaje nekih hranjivih sastojaka, kako bi se osigurala maksimalna
produktivnost, primijenjena su razna mineralna (“umjetna“) gnojiva bazirana na
dušiku (N), fosforu (P) i kaliju (K). Zbog proizvodnje hrane uništavaju se šume i
ravnice, što dovodi u opasnost funkcioniranje čitavoga ekološkog sustava, a
poljoprivredne se površine prenamjenjuju;
 razvoj masovnog turizma - po svojim značajkama “sasvim nova prostorno-
socioekonomska pojava XX. st.” i veliki je korisnik prostora, a posebice ovisi o
kakvoći prostora i okoliša. Uz industrijalizaciju i urbanizaciju jedan je od najsnažnijih
faktora presije na prostor i najpogibeljnijih uzročnika rasprirodnjavanja prirode upravo
na ovim područjima gdje je priroda najljepša najprivlačnija i s turističkog gledišta
najvrednija, ali isto tako i najosjetljivija.3

1.2 Prirodni uzroci onečišćenja okoliša

Iako su prirodni uzročnici onečišćenja okoliša dio evolucije naše planete, ipak
utjecajem čovjeka oni često prerastaju u elementarne nepogode. Prirodne pojave ugrožavaju i
remete odnose u okolišu. Elementarne nepogode oduvijek su bile velika opasnost za ljude i
njihova materijalna dobra. Dok su nekada elementarne nepogode bile izazvane isključivo
evolucijom, danas na te elementarne nepogode utječe i ljudska aktivnost. Elementarne
nepogode odnose sa sobom mnoge ljudske živote i pričinjaju veliku materijalnu štetu.
Najznačajnije su:

 erozija tla - prirodni proces star koliko i Zemlja. To je proces koji izazivaju različiti
prirodni uvjeti, ali i ljudska aktivnost. Kao i kod nekih drugih prirodnih procesa,
čovjek je svojom aktivnošću ubrzao i taj proces. Erozija zemljišta postala je svjetski
problem jer zahvaća velika područja i nanosi nenadoknadive štete. Prema OECD-u4,
erozijom su najugroženije Turska (74,1% svih površina), SAD (59,7%) i prostor ex
Jugoslavije (54%) ;

3
Črnjar, M., Črnjar, K. (2009.): “Menadžment održivoga razvoja“; Fakultet za menadžment u turizmu i
ugostiteljstvu u Opatiji Sveučilišta u Rijeci i Glosa, Rijeka
4
OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development) - Organizacija za
gospodarsku suradnju i razvoj, URL: http://www.oecd.org/, (16.01.2014.)

6
  poplave - najčešće nastaju zbog jakih i dugotrajnih oborina i naglog topljenja snijega.
Za razliku od procesa, poplave ne nastaju iznenadno i u pravilu se mogu predvidjeti.
Posebice su opasne poplave koje mogu nastati namjerno, primjerice rušenjem brana na
akumulacijskim jezerima jer se time može bitno ugroziti okoliš i svi živi organizmi.
Ljudske zajednice boravile su najčešće na obalama rijeka, jezera i mora tako da su
poplave od najstarijih vremena ne samo opasne za okoliš, već i za čovjeka;
 potresi - najčešće se javljaju iznenadno i izazivaju mnogobrojne ljudske žrtve i
razaranja u urbanim područjima. Na Zemlji ima oko 100 000 potresa godišnje. Dva su
trusna područja podložna češćim potresima: jedan je tzv. europsko-transazijski, a
drugi je pacifički;
 vulkanske erupcije – zabilježene tijekom povijesti često se ponavljaju. Ukazuju na to
koliko naša civilizacija ovisi o stabilnim klimatskim prilikama te da velike vulkanske
eksplozije na jednom kraju svijeta mogu izazvati promjene klime na drugom dijelu
svijeta;
 požari - javljaju se kao posljedica prirodnih pojava i često prerastu u prirodne
katastrofe. Oni su najčešće posljedica nesmotrenosti čovjeka ili posljedica namjernog
paljenja i uništavanja okoliša;
 suše i vjetrovi - prirodni su uzročnici ekoloških problema. Oni su posljedica promjene
klime koja se javlja zbog evolucije Zemlje, ali i zbog čovjekove aktivnosti i
onečišćenja okoliša.5

1.3 Ostali uzroci onečišćenja okoliša

 nedovoljna ekološka svijest 6

- nije statična kategorija, već dinamička i
povijesna kategorija koja je određena povijesnim stanjem i stupnjem razvoja
društva, nastanak ekološke svijesti nije uvjetovan stanjem degradacije okoliša,
već prije svega stanjem i odnosom društva prema okolišu. Činjenice potvrđuju
da nedostatak ekološke svijesti bitno utječe na zaštitu okoliša. Globalni

5
Ibidem
6
Ekološka svijest - spoznaja o ugroženosti prirodnih osnova za život ljudi, uzrokovana djelovanjem ljudi samih,
uz spremnost na otklanjanje opasnosti.

7
 ekološki problemi ne mogu se riješiti ako se dovoljno ne razvija ekološka
svijest;
 narušena ravnoteža između napretka, razvoja i prirodnih ekosustava -
činjenica je da čovjek živi sve bolje, ali istovremeno i sve gore. Okoliš je
svakim danom sve onečišćeniji, opasniji za zdravlje i život ljudi, a biljne i
životinjske vrste sve se više uništavaju i nestaju. Razvijene države iskorištavaju
gotovo cjelokupno bogatstvo Zemlje, a siromašne države i dalje žive u
siromaštvu i u onečišćenom okolišu;
 ograničene znanstvene, tehničke i tehnološke mogućnosti društva – dok to u
prošlosti nije bio slučaj, današnje stanje tehnike i tehnologije toliko je
napredno da se govori o tzv. bezopasnoj tehnologiji, tj. o tehničkim rješenjima
koja mogu potpuno spriječiti onečišćenja okoliša (npr. čistija proizvodnja);
 ograničene materijalne i organizacijske mogućnosti društva - globalna
ekonomska kriza koju je uvjetovana rastom energenata, hrane, inflacijom,
nezaposlenošću, zaduživanjem, sve većim iskorištavanjem prirodnih resursa i
sve većim onečišćenjem globalnog okoliša traži suradnju i udruživanje, traži
socijalnu osjetljivost i veću pomoć siromašnim državama. Samo se tako
globalni ekološki problemi mogu početi rješavati. Bogate bi nacije morale
alocirati novac za prijenos ekološki korisnih tehnologija u treći svijet i za
pomoć siromašnim nacijama da ostvare stabilnost broja stanovnika i nov
obrazac održivoga gospodarskog rasta;
 ratovi - svjetska javnost kao da nije shvatila razmjere i taktiku modernih i vrlo
barbarskih ratova u kojima napadač po pravilu ništa ne cijeni, a razaranja s
ekološkim posljedicama kao da su mu izazov. Odgovorni upravljači svijetom
moraju naći učinkovitije zaštitne mjere od ratnih sukoba i razaranja, nego što
su rezolucije i deklaracije.7

7
Ibidem

8
 2. PROMET I OKOLIŠ

Promet je uslužna djelatnost kojom se obavlja prijenos ljudi, dobara, vijesti i energije s
mjesta na mjesto. U užem smislu se definira kao transport ili prijevoz, a u širem obuhvaća
transport (ljudi i dobara) i komunikacije (prijenos vijesti, slika, informacija).

Prometni sektor je temeljni infrastrukturni segment gospodarstva, vrlo značajan za

funkcioniranje gotovo svih gospodarskih i društvenih djelatnosti svake države, za život
stanovništva i za uključivanje u međunarodne tokove roba i putnika. Stupanj razvijenosti
prometnog sustava u korelaciji je s razinom gospodarskog razvitka i kvalitetom uvjeta života.
Stoga je vitalni interes svake društvene zajednice podizati razinu kvalitete prometnoga
sustava.

Međutim, kao što je prije spomenuto, promet negativno i degradirajuće utječe na

okoliš. Tri su glavna čimbenika degradiranja okoliša:

 zauzimanje površina;
 utrošak energije;
 onečišćenje zraka.

Ekspanzija prometa je proizvela niz negativnih čimbenika koji konstantno ugrožavaju

kvalitetu življenja (onečišćenje okoliša, zraka i vode zbog velike emisije štetnih plinova,
stvaranje buke i vibracija, zauzimanje prostora i površina, ali i izvanrednih događaja –
prometnih nezgoda). Najveća prijetnja je konstantni porast emisije stakleničkih plinova, koji
izravno ili neizravno utječu na globalno zagrijavanje, promjenu klime, a time i na ljudsko
zdravlje.8

2.1 Utjecaj prometa na okoliš

Međusobni odnos prometa i okoliša je vrlo delikatan. Promet sa sobom donosi

esencijalne socioekonomske benefite, ali istovremeno utječe na okolišne ekosustave. S jedne
strane, prometne aktivnosti pridonose stupnju mobilnosti ljudi i roba, dok su s druge strane
8
Herceg, N., (2012.): “Okoliš i održivi razvoj“; Sveučilište u Mostaru, Mostar

9
povezane sa rastućim pritiscima na okoliš i njegove sastavnice (tzv. okolišne eksternalije 9).
To je dovelo do točke gdje je promet dominantan izvor emisije većine polutanata (zagađivača)
i njihovog multiplikativnog utjecaja na okoliš. Takvi se utjecaji dijele u tri kategorije:

1. izravni utjecaji (izravni utjecaji prometnih aktivnosti na okoliš, gdje su uzročno-

posljedične veze jasne i lako uočljive);
2. neizravni utjecaji (sekundarni i tercijarni učinci prometa na okoliš, često uzrokuju teže
posljedice od izravnih, ali je njihovu povezanost teško ustanoviti ili je se pogrešno
tumači);
3. kumulativni utjecaji (dodani, miltiplikacijski ili sinergijski učinci. Sastoje se od
različitih izravnih i neizravnih utjecaja na ekosustav te su teški za predvidjeti).

Sa tehnologijama koje se gotovo u cijelosti zasnivaju na korištenju nafte i njenih

derivata, odnosno sa motorima na unutrašnje sagorijevanje, utjecaj prometa na okolišne
(ekološke) sustave kontinuirano se povećao. Promet (transport ljudi i roba) ima svoje
sastavnice, od kojih svaka posebno može manje ili više utjecati na okoliš:

 infrastruktura – utjecaj na okoliš izgradnje i održavanja prometne infrastrukture i

pratećih sadržaja;
 proizvodnja prijevoznih sredstava – izvori i potrošnja sirovina i energije imaju utjecaj
na okoliš;
 prijevozna sredstva (vozila) – ovisno o načinu svakodnevne uporabe utječu na okoliš;
 održavanje prijevoznih sredstava – potrošnja i odlaganje dijelova tijekom održavanja
može imati utjecaj na okoliš;
 zbrinjavanje vozila – nakon isteka vijeka trajanja, ovisno o načinu odlaganja, može
imati utjecaj na okoliš.10

9
Eksternalije su ekonomski koncept koji je vezan za aktivnosti individua koji imaju posljedice, pozitivne ili
negativne, na druge osobe. Za transportne aktivnosti, okolišne eksternalije uključuju razumijevanje fizičkih
mjera okolišnog zagađenja i razmatranje troškova za cijelo društvo. Glavna osobina eksternalija jeste da su
troškovi uzrokovani od nekoliko izvora (npr.korisnici automobila) a moraju biti plaćeni od cijelog društva
(korisnika automobila a i ostalih).
10
Rodrigue, J.-P. et al., (2013): “The Geography of Transport Systems“; Hofstra University, Department of
Global Studies & Geography, URL: http://people.hofstra.edu/geotrans, (17.01.2014.)

10
2.2 Vrste prometa i njihov utjecaj na okoliš

Svrha prometa je nadići prostor koji je oblikovan ljudskim i fizičkim ograničenjima

poput udaljenosti, političkim granicama, vremenom i topografijom. Specifična svrha prometa
je ispunjavanje potražnje za mobilnošću, jer promet može postojati samo ako se nešto kreće,
bili to ljudi ili dobra. Svako kretanje mora uzeti u obzir geografske odrednice, a zatim izabrati
dostupan oblik prometa temeljen na cijeni, dostupnosti i prostoru. Promet se dijeli na kopneni
(cestovni i željeznički), vodni (riječni i pomorski) i zračni.

Kao rezultat velikog rasta motorizacije, posebno u urbanim sredinama, javlja se

pojačan pritisak na okoliš i njegove sastavnice, koji se ogleda kroz:

 klimatske promjene – kroz prometne aktivnosti se u atmosferu godišnje emitiraju

milijuni tona štetnih (tzv. stakleničkih) plinova (Pb, CO, CO2, CH4, NOx, N2O, CFC,
PFC, teški metali te pepo i prašina). Posebno valja naglasiti dušikove okside (N2O),
koji sudjeluje u razgradnji stratosferskog ozona (O3), koji Zemljinu površinu štiti od
UV zračenja;
 kvaliteta zraka – izgaranjem goriva u motorima cestovnih prometala, brodova i
zrakoplova nastaje emisija štetnih plinova i čestica koje izravno utječu na kvalitetu
zraka, što se odražava i na ljudsko zdravlje. S tim se povezuje pojava tumora,
kardiovaskularnih oboljenja, oboljenja dišnih puteva te neuroloških oboljenja.
Primjerice, NO2 utječe na funkciju pluća i uzrokuje respiratorne tegobe. Emisija SO2 i
NOx uzrok je nastanka kiselih kiša, što se odražava na agrikulturne prinose i šume;
 buka – efekt nepravilnih i kaotičnih zvukova, trauma je za sluh. Dugotrajna izloženost
buci iznad 75 dB ozbiljno narušava sluh te narušava psihičko stanje. Buka koju emitira
promet povećava rizik od kardiovaskularnih oboljenja;
 kvaliteta voda - prometna aktivnosti imaju utjecaj na hidrološke uvjete. Goriva i
opasne čestice odbačene iz zrakoplova, automobila, kamiona i vlakova ili iz luka i
zračnih luka terminala (odleđivanje), može zagaditi rijeke, jezera, močvare i oceane.
Pomorski i riječni promet zbačajno utječu na kvalitetu mora i rijeka. U vodene
ekosustave svakodnevno dospijevaju velike količine raznog otpada (nafta, naftni
derivati, kemijska sredstva, fekalije), a količine otpada izrazito se povećavaju zbog
izvanrednih stanja poput havarija brodova (izlijevanje nafte). U posljednje vrijeme je
jako izražen i problem balastnih voda, koje mogu sadržavati invazivne vrste. Dodatno
11
 stvar pogoršava jaružanje 11 , koje utječe na hidrologiju prvenstveno zamućivanjem
vode;
 kvaliteta tla – erozija i onečišćenje tla su najizraženije posljedice koje promet
uzrokuje u okolišu. Na eroziju najviše utječu obalni infrastrukturni objekti. Uklanjanje
Zemljine površine za izgradnju autocesta ili smanjivanje površinskog sloja za lučke i
aerodromske objekte dovele su do velikog gubitka plodnog tla. Onečišćenje tla može
pojaviti kroz korištenje toksičnih tvari u prometnoj industriji. Goriva i izlijevanje nafte
iz motornih vozila se ispiru pored cesta te tako dospijevaju u tlo;
 biološka raznolikost – promet također utječe na vegetaciju. Potreba za građevinskim
materijalima i razvoj kopnenog prijevoza je doveo do krčenja šuma. Mnogi prometni
pravci su iziskivali isušivanje zemljišta, čime se smanjuju močvarna područja i biljne
vrste. Potreba za izgradnjom cesta i željeznica pravolinijski te stabilizacijom nagiba
duž prometnica je rezultiralo ograničavanjem rasta pojedinih biljaka ili je uzrokovao
promjene u biljkama s uvođenjem novih vrsta koje se razlikuju od onih koje su
izvorno rasle u područjima. Mnoge životinjske vrste izumiru kao rezultat promjena u
svojim prirodnim staništima i smanjenju njihova areala;
 prenamjena zemljišta – prometni objekti imaju utjecaj na urbani krajolik. Razvoj luka
i aerodroma značajno utječu na urbano i suburbano okruženje. Društvena i ekonomska
kohezija može biti narušena izgradnjom infrastrukture na području već postojeće
urbane sredine. Može se desiti nastanak fizičkih barijera, povećanje razine buke,
stvaranje neugodnih mirisa, ugrožavanje baštine i sl.12

U početcima se većina prometa odvijala kopnom (cestovni) ili vodama (pomorski ili
riječni). S razvojem znanja i tehnologije došlo je do otkrića željeznice, a posljednji se razvio
zračni promet. I u putničkom i teretnom prometu dolazi do nesrazmjernog korištenja
pojedinih oblika prometa. Tako cestovni promet zauzima 79% putničkog prometa, željeznički
6%, a zračni 5%. Preusmjeravanje roba i putnika s cesta na, za okoliš prihvatljivije oblike
prijevoza, poput željeznice13, jedan je od ključnih čimbenika u politici održivoga prometa14.

11
Jaružanje – proces produbljivanja luka kanala uklanjanjem sedimenta sa dna radi osiguravanja dovoljne dubine
gaza i lakšeg prilaza lučkoj infrastrukturi
12
Rodrigue, J.-P. et al., (2013): “The Geography of Transport Systems“; Hofstra University, Department of
Global Studies & Geography, URL: http://people.hofstra.edu/geotrans, (17.01.2014.)
13
U odnosu na 3 glavna čimbenika degradacije okoliša, željeznički promet je najpovoljniji. Primjerice, kod
prijevoza iste količine tereta i istog broja putnika u prosjeku stvara 25-50% manje buke.
14
OECD: Održivi promet je promet koji ne ugrožava zdravlje ljudi i ekosustav te koji realizira transportne
zahtjeve tako da upotrijebi obnovljive resurse na razini koja je ispod stope njihove regeneracije i da upotrijebi
neobnovljive resurse na razini koja je ispod stope razvoja obnovljivih supstituta.

12
 Cestovni promet kao dominantan, u najvećoj mjeri negativno utječe na okoliš. Najveća
prijetnja je konstantan porast emisije tzv. stakleničkih plinova koji izravno ili neizravno utječu
na globalno zagrijavanje, promjenu klime, a time i na ljudsko zdravlje. Međutim, nova
tehnička i tehnološka rješenja u automobilskoj industriji rezultirala su novim generacijama
automobila koje karakterizira smanjena potrošnja, uporaba alternativnih goriva te posebno
smanjenje emisije CO2.

Intenzivan razvoj zračnog prometa omogućio je izvanredan i brz razvoj prometnoga

gospdarstva, ali je u neki područjima doveo i do opterećenja okoliša do gornjih granica
podnošljivosti. Osim ovog izravnog zagađenja ispuštanjem štetnih tvari te stvaranjem buke,
zračni promet utječe i na smanjenje ozonskog omotača oko Zemlje i time izravno povećava
količinu i energiju Sunčeve insolacije, naročito UV spektra koji ima kancerogeno djelovanje
na kožu čovjeka.

Kao što je prije objašnjeno, riječni i pomorski promet izravno utječu na kvalitetu voda.

Zaključno, štete u okolišu uzrokovane prometom konstantno rastu te je nužno pronaći

rješenje koje će osigurati s jedne strane kontinuirani razvoj mobilnosti, a s druge starne
zaštititi okoliš, tj. reducirati emisiju štetnih plinova i razinu buke.15

15
Herceg, N., (2012.): “Okoliš i održivi razvoj“; Sveučilište u Mostaru, Mostar

13
 3. ODRŽIVI PROMET: PRIMJERI IZ PRAKSE

Iz svega prije navedenog se lako da iščitati koliko u stvari promet ugrožava okoliš, a
samim time i ljudsko zdravlje. U ovom poglavlju je navedeno nekoliko jednostavnih primjera
redukcije negativnog utjecaja prometa na okoliš. Temeljeni su na načelima održivoga prometa
te ih kao takve podržava i prati EU i njene institucije.

Ukratko, potrebno se prisjetiti uvodnog izlaganja, gdje je bilo riječi o svakodnevnom

odlasku na posao automobilom. Takav je primjer najjednostavniji, budući da ga svatko bez
problema može percipirati. Malo tko nije osjetio prometnu gužvu, posebno “rush hours“16
periode. Rezultat je to rasta gradske populacije, a s njim u korelaciji je broj automobila
(procjenjuje se da ih u svijetu ima oko 750 mil.). Nažalost, taj rast najčešće nije bio praćen
izgradnjom nove ili nadogradnjom postojeće infrastrukture, pa “prometni čepovi“ uopće ne
trebaju čuditi jer prometnice građene prije 40 i više god. jednostavno nemaju dovoljan
kapacitet. Ovome svakako, uz okolišne probleme, treba dodati i rastuće cijene pogonskih
goriva te trškove održavanja, osiguranja i registracije vozila.

Na svu sreću, postoji nekoliko jednostavnih i inteligentnih rješenja, koja su slično

koncipirana te je za njihovu primjenu dovoljno sasvim malo truda i volje. Europske, ali i
svjetske metropole, provele su projekte koji su uvelike smanjili gužve i zagađenja te podigli
kvalitetu mobilnosti i života uopće. To su: Car sharing, Car pooling i Jitney.

“Car sharing“ je model javnog prijevoza u kojem korisnici na točno određenim

mjestima uzimaju automobile i vraćaju ih na za to predviđena parkirališta gdje ih uzimaju
drugi korisnici. U pravilu se radi o kratkotrajnim vožnjama od po nekoliko sati na gradskom i
širem gradskom području. Takva vozila se mogu i rezervirati internetom ili mobitelom
(aplikacije za smartphone). Znatno su jeftinija od vozila iz rent-a-car agencija te svakako
moraju zadovoljavati međunarodne standarde zaštite okoliša (ispušni plinovi).

Ogledni primjer ovakvog modela je njemački grad Bremen, u kojem imaju cilj ukloniti
sa ulica 6000 automobila do 2020. god., i to kroz projekt “Cambio“17. Njihovim korisnicima
na raspolaganju stoji 200 automobila na 50 “mobilnih punktova“18 diljem grada, a do 2020.

16
Periodi odlaska i povratka s posla
17
Pilot-projekt pokrenut 2003. god., danas ima 8000 registriranih korisnika, djeluje pod sloganom “use it-don't
own it“
18
njem. Mobilpunkt

14
namjeravaju izgraditi još 20, kojima bi se pokrilo šire gradsko područje. Na području grada
Bremena se tako godišnje ispusti 3300 t CO2 manje u atmosferu, a očekuje se da će ta
“ušteda“ do 2020. narasti na 8800 t. Ukoliko se ovaj model primijeni na ostale europske
gradove, očekuje se da bi se sa prometnica moglo povući oko 600 000 automobila u
privatnom vlasništvu.19

Car pooling je zajednička vožnja automobilom. Riječ je o osobama koje, primjerice,

idu u isto vrijeme na posao te se sve nalaze na istoj trasi vožnje. Tako registrirana agencija
nudi kombije koji svakodnevno “kupe“ te osobe u isto vrijeme i na istim mjestima, prevezu ih
do odredišta te ih isto tako vrate kućama. Princip poslovanja je podjela troškova goriva,
cestarina i parkiranja. Time se smanjuje broj automobila na cestama jer se nerijetko jedna
osoba vozi u jednom vozilu, a kombi u prosjeku prevozi 8 osoba. U nekim zemljama (npr.
SAD) postoje posebne trake20 s prvenstvom prolaska vozila u kojima su više od dvije osobe.
Tako se izbjegavaju kolone i gužve, ali i stres tijekom vožnje.21

Jitney je cjenovno najprihvatljivija mogućnost, a pojavila se davne 1914. god. u Los

Angelesu. Uglavnom je vezana za automobilski prijevoz. Naime, vozač odredi polaznu i
završnu točku vožnje ili samo kruži gradom pa odredište zada putnik koji prvi uđe u
automobil. To se potom ispiše na digitalnoj ploči na krovu, pa ga svatko kome je vozilo na
trasi kojom je namjeravao krenuti zaustavlja podizanjem ruke. Cijena vožnje je jedinstvena i
to u visini najskuplje dnevne karte gradskog prijevoza. U ovakvom bi modelu prijevoza
država trebala subvencionirati gorivo. Koristi se u višemilijunskim gradovima. Npr., u New
Yorku ima 11500 ovakvih vozila, a u Ciudad de Mexicu 17000 (tzv. peseros), koji dnevno
prevoze 2 milijuna putnika.22

19
“Car sharing“; URL: http://www.eusew.eu/home, (19.01.2014.)
20
“Carpool lanes“ (Žute trake); U Americi je dijeljenje vozila toliko razvijeno i ustaljeno da svaka osoba u
kombiju ima svoje mjesto te dobije dnevne novine i odabrano piće.
21
“Carpool“; URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Carpool, (19.01.2014.)
22
“Jitney“; URL: http://www.merriam-webster.com/dictionary/jitney, (19.01.2014.)

15
 ZAKLJUČAK

Sasvim je jasno da je život nezamisliv bez prometa. Prometni sektor je jedan od

najvažnijih sektora današnjice i okosnica gospodarskog i društvenog razvoja. On je temeljna
pretpostavka razvoja gospodarskih i drugih aktivnosti, čovječanstvo bez njega ne može
funkcionirati. Stupanj razvijenosti prometa u korelaciji je sa stupnjem gospodarskog razvoja i
kvalitetom života uopće, pa o njemu ovisi i ukupno gospdarstvo države. Podizanje kvalitete
prometnog sustava je vitalni interes svake zajednice.

Ali, osim pozitivnog socio-ekonomskog utjecaja, promet ima i svoju negativnu stranu.
Njegova ekspanzija je prouzročila čitav niz negativnih čimbenika koji ugrožavaju kvalitetu
življenja. Tu je potrebno izdvojiti onečišćenje okoliša, uzrokovano emisijom štetnih plinova,
stvaranje buke, zauzimanje prostora te izvanredne događaje (nezgode). Najveća prijetnja je
konstantan rast emisije tzv. stakleničkih plinova, koji izravno ili neizravno, utječu na globalno
zatopljenje, promjenu klime i ljudsko zdravlje.

Da bi se okoliš zaštitio, štetne utjecaje treba sustavno i planski smanjivati, tj. potrebno
je razvijati model održivoga prometa. Za to je potreban niz mjera: stroga ekološka ograničenja
i primjena naprednih tehnologija u proizvodnji, strateško planiranje razvoja, kreiranje i
provedba prometne politike, mjere poboljšanja i prevencije prometnog sustava te
implementacija međunarodnih sporazuma u nacionalno zakonodavstvo.

16
POPIS LITERATURE:

Črnjar, M., Črnjar, K. (2009.): “Menadžment održivoga razvoja“; Fakultet za menadžment u

turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji Sveučilišta u Rijeci i Glosa, Rijeka;

Herceg, N., (2012.): “Okoliš i održivi razvoj“, Sveučilište u Mostaru, Mostar;

Rodrigue, J.-P. et al., (2013): “The Geography of Transport Systems“; Hofstra University,
Department of Global Studies & Geography, URL: http://people.hofstra.edu/geotrans,
(17.01.2014.);

“Car sharing“; URL: http://www.eusew.eu/home, (19.01.2014.);

“Carpool“; URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Carpool, (19.01.2014.);

“Do 2050. u svijetu će živjeti 9,7 milijardi stanovnika“; URL: http://tgportal.net/,

(16.01.2014.);

“Jitney“; URL: http://www.merriam-webster.com/dictionary/jitney, (19.01.2014.);

URL: http://www.oecd.org/, (16.01.2014.).

17