Being A Woman in Ancient Rome Biti Zena PDF

ZIA
ZBORNIK INSTITUTA ZA
ARHEOLOGIJU
SERTA INSTITUTI
ARCHAEOLOGICI
KNJIGA
VOLUME 3
____
cijena: 100kn SIA
____
VOL.
3
FINIS CORONAT OPUS

zbornik radova posvećen Mariji Buzov
povodom 65. obljetnice života
FINIS CORONAT OPUS

Zagreb, 2016
FINIS CORONAT OPUS:
ZBORNIK R ADOVA POSVEĆEN MARIJI BUZOV POVODOM 65. OBLJETNICE ŽIVOTA
Zagreb 2016
ZBORNIK INSTITUTA ZA ARHEOLOGIJU
SERTA INSTITUTI ARCHAEOLOGICI
KNJIGA / VOLUME 3
IZDAVAČ / PUBLISHER
Institut za arheologiju, Ulica Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb
GLAVNI UREDNIK / EDITOR-IN-CHIEF

Marko Dizdar
IZVRŠNE UREDNICE / MANAGING EDITORS

Asja Tonc
Marina Ugarković
RECENZENTI / REVIEWERS
Alka Domić Kunić
Ivan Radman-Livaja
UREDNIČKO VIJEĆE / EDITORIAL BOARD

Vlasta Begović (Zagreb), Zoran Gregl (Zagreb), Mitja Guštin (Piran), Emilio Marin (Zagreb), Branka Migotti (Zagreb)
PRIJEVOD / TR ANSLATION
Una Krizmanić Ožegović (engleski jezik)
Monika Lovrić i Jadranka Boljunčić (engleski jezik)
Asja Tonc (talijanski jezik)
LEKTORI / LANGUAGE EDITORS

Boris Beck (hrvatski jezik)
Una Krizmanić Ožegović (engleski jezik)
Monika Lovrić i Jadranka Boljunčić (engleski jezik)
Asja Tonc (talijanski jezik)
KOREKTUR A / PROOFREADING
Asja Tonc
Marina Ugarković
OBLIKOVANJE I R AČUNALNI SLOG / DESIGN AND LAYOUT

Hrvoje Jambrek
TISAK / PRINTED BY
Tiskara Zelina d.d., Sv. I. Zelina
SADRŽAJ / CONTENT
Vlasta BEGOVIĆ 5
UVOD / INTRODUCTION
BIBLIOGR AFIJA / BIBLIOGR APHY 7
Marin ZANINOVIĆ 13
HRVATSK A JADR ANSK A OBALA I ANTIČKE TALASOKR ACIJE
THE CROATIAN ADRIATIC AND ANCIENT THALASSOCR ACIES
Kornelija A. GIUNIO 27
BITI ŽENA U STAROM RIMU
BEING A WOMAN IN ANCIENT ROME
Nenad CAMBI 45
NADVR ATNIK PREZESA PROVINCIJE DALMACIJE SARMENCIJA RUFINA U ČAST
CAR A KONSTANCIJA II. IZ SALONE
TR ANSOM OF THE GOVERNOR OF DALMATIA PROVINCE SARMENTIUS RUFI-
NUS IN HONOUR OF EMPEROR CONSTANTIUS II FROM SALONA
Kristina DŽIN 53
NOVIJI MOZAIČKI NALAZI S PODRUČJA MEDULINA
RECENT MOSAIC FINDS FROM THE MEDULIN AREA
Vlasta BEGOVIĆ, Ivančica SCHRUNK, Ivana TUTEK 65

CRKVA SV. MARIJE I EKONOMSKO POLITIČKE PRILIKE NA BRIJUNIMA OD 4.
DO 7. STOLJEĆA
ST. MARY’S CHURCH AND ECONOMIC AND POLITICAL ENVIRONMENT ON
BRIJUNI FROM THE 4TH TO THE 7TH CENTURY
Željko TOMIČIĆ 79
O VAŽNOSTI RIMSKOG POSVETNOG ŽRTVENIK A IZ SV. MARTINA NA MURI U
MEĐIMURJU
ABOUT THE RELEVANCE OF THE ROMAN CONSECR ATION ALTAR FROM ST.
MARTIN ON MUR A IN MEĐIMURJE
Mojca VOMER GOJKOVIČ 87

FROM CR AFTSMANSHIP TO INDUSTRIALISATION: BRICK-POTTERY WORKS-
HOPS IN POETOVIO
OD OBRTNIŠTVA DO INDUSTRIJALIZACIJE: KER AMIČARSKE R ADIONICE U PO-
ETOVIJU
Vesna LALOŠEVIĆ, Katarina BOTIĆ 107

NOVI PRILOG PROUČAVANJU KULTA SISAČKOG BISKUPA SV. KVIRINA
NEW CONTRIBUTION TO THE STUDY OF THE CULT OF THE BISHOP OF SISAK,
ST. QUIRINUS
Maria Teresa LACHIN, Guido ROSADA 129
BOTTEGHE BIZANTINE PRESSO IL COMPLESSO EPISCOPALE A TYANA IN
CAPPADOCIA
KUPOVINA I PRODAJA U TYANI NA R AZMEĐI SVETOG I PROFANOG
Jadranka BOLJUNČIĆ 145

ADDITIONAL CONSIDER ATION OF A R ARE “HISTORY CASE” OF MASTOID TRE-
PANNING FROM NORTHERN CROATIA
DODATNO R AZMATR ANJE RIJETKOG “POVIJESNOG SLUČAJA“ TREPANACIJE
MASTOIDA IZ SJEVERNE HRVATSKE
Verena VIDRIH PERKO 161

ARCHAEOLOGY AND TOURISM: FRIENDS OR ENEMIES
ARHEOLOGIJA I TURIZAM: PRIJATELJI ILI NEPRIJATELJI?
UVOD / INTRODUCTION
Skupina autora obilježila je 65. obljetnicu života i 35. godišnjicu rada dr. sc. Marije Buzov te posebno njezin dugogodišnji
rad u Institutu za arheologiju. Ovim svečanim brojem Zbornika Instituta za arheologiju grupa je autora, zajedno s
uredništvom, na dostojan način obilježila ovu obljetnicu i niz godina rada u humanističkom polju arheologije u znak
zahvale kolegici Mariji Buzov na nesebičnoj suradnji i marljivom radu, kolegijalnosti i doprinosu zajedničkom uspjehu In-
stituta. Marija Buzov radila je od 1982. godine u Centru za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu – Odjel za arheologiju,
te od 1992. godine u Institutu za arheologiju sve do umirovljenja krajem 2014. godine. Svoju je znanstvenu karijeru vezala
uz Institut za arheologiju i znatno doprinijela njegovoj ukupnoj istraživačkoj djelatnosti, terenskom radu i publicističkoj
djelatnosti te znanstvenim rezultatima.
Marija Buzov rođena je u Zagrebu gdje završava Osnovnu školu te I. gimnaziju. Jednopredmetni studij arheologije
upisala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu akademske godine 1968./69. te diplomirala 2. srpnja 1973. godi-
ne. Poslijediplomski studij na smjeru Antička arheologija upisala je akademske godine 1974./75. na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu.
Magistrirala je s temom „Antički i ranokršćanski mozaici s natpisom na Istočnom Jadranu (u Istri i Dalmaciji)“ pod men-
torstvom akademika Duje Rendić-Miočevića. Po obrani magistarske radnje izabrana je u zvanje znanstvenog asistenta.
Godine 1975. dobila je talijansku stipendiju za studij „XXII Corsi di cultura sull’arte Ravennate e Bizantina“, u organizaciji
Istituto di Antichità Ravennati e Bizantine Sveučilišta u Bologni sa sjedištem u Ravenni. Nakon odslušanih predavanja i po-
laganja ispita dobiva diplomu Instituta u Ravenni.
Disertaciju „Topografija antičke Siscije na temelju arheološke baštine“ obranila je na Filozofskom fakultetu u Zadru
Sveučilišta u Splitu 1. ožujka 2001. godine. Godine 2002. izabrana je u zvanje znanstvene suradnice, 2007. u zvanje više
znanstvene suradnice, te 2014. godine u zvanje znanstvene savjetnice.
Od 1979. do 1980. godine zaposlena je na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, potom od 1980. do
1982. godine u Centru za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu - Odjel za povijest umjetnosti te u razdoblju 1982. do
1991. godine u Centru, kasnije Institutu za povijesne znanosti - Odjel za arheologiju. Od 1991. do 1992. godine radila je u
Institutu za povijest umjetnosti te od 1992. godine u Institutu za arheologiju.
U Institutu za arheologiju bila je suradnica na projektima „Srednjovjekovno arheološko nasljeđe kontinentalne Hr-
vatske“ voditelja dr. sc. Željka Tomičića, „Antičko arheološko nasljeđe na tlu Hrvatske“ voditeljice dr. sc. Remze Koščević i
„Antička arheološka topografija Hrvatske“ voditeljice dr. sc. Vlaste Begović. Na projektu „Antičke arheološke topografije
Hrvatske” obrađivala je problematiku antičkih gradova i urbanizma te antičkih i ranokršćanskih mozaika na području Hr-
vatske.
Sudjelovala je na brojnim arheološkim istraživanjima u zemlji i inozemstvu te samostalno vodila arheološka istraživanja
u Sisku i Krapini. Uz dr. sc. Ivančicu Pavišić voditeljica je arheoloških istraživanja u Bojačnom, zagorska sela, 2013. i 2014.
godine. Sudjelovala je u istraživanjima u Crnoj Gori u Risnu koja je vodio Predrag Lutovac, arheolog iz Polimskog muzeja,
Berane. U razdoblju od 2006. do 2014. godine boravila je na istraživanjima u Risnu – lokalitet Carine, na poziv voditelja
istraživanja prof. dr. Piotra Dyczeka iz Varšave, što je rezultiralo izložbom fotografija održanom u Galeriji Solidarnosti,
Palača Pima u Kotoru 18.-26. rujna 2014. godine te predavanjem o arheološkom lokalitetu Carine u Risnu.
Aktivno sudjeluje na znanstvenim i stručnim skupovima u domovini i inozemstvu iz područja antičke i provincijalne
arheologije te mnogim interdisciplinarnim skupovima (Rim, Conimbriga, Varšava, Toledo, Mérida, Tarragona, Bursa, Iaşi,
Caransebeş, Rim, Dubrovnik, Pula, Split i dr.). Bila je član Organizacijskog odbora XII AIEMA-e u Veneciji u rujnu 2012. godine
te član Organizacijskog odbora XIII AIEMA-e u Madridu 2015. godine.
Članica je Hrvatskog arheološkog društva (HAD) do 2008. godine, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (DPUH),
Vijeća za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju HAZU, Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić, Asso-
ciation internationale pour l’étude de la mosaïque (AIEMA) u Parizu, Francuskoj te svjetske međunarodne organizacije
Association for the study of marbles and other stones in Antiquity (ASMOSIA). Članica je savjeta (Conseil d’Administration)
AIEMA-e od 2010. godine, znanstvenog odbora časopisa Classica et Christiana (Iaşi, Rumunjska) te suradnica i odgovorna
osoba na izradi Bulletina AIEMA-e za Hrvatsku.
Objavila je dvije monografije te oko 200 znanstvenih, stručnih i drugih radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Recenzirala je
radove i monografije iz područja antičke i provincijalne arheologije kao i nekoliko interdisciplinarnih radova.
Na kraju u ime ravnatelja i djelatnika javnog znanstvenog Instituta za arheologiju izražavamo iskrenu zahvalnost
kolegici Mariji Buzov za godine koje smo zajedno proveli prezentirajući znanstvene spoznaje i rezultate arheoloških isko-
pavanja i istraživanja. Kolegica Marija Buzov je svojim radom dala trajni doprinos našoj znanosti i kulturi.
Dr. sc. Vlasta Begović

BIBLIOGR AFIJA / BIBLIOGR APHY
2015
Buzov, M. 2015, Roman Sculpture in Pannonia between imports and local production, in: Interdisciplinary Studies
on Ancient Stone ASMOSIA X; Proceedings of the Tenth International Conference of Asmosia - Association
for the Study of Marble & Other Stones in Antiquity, Pensabene, P., Gasparini, E. (eds.), Rome: “L’Erma” di
Bretschneider, 955-967.
Buzov, M., Lalošević, V. 2015, Rijeka koja spaja: slika Save u duhovnoj kulturi kasnoantičkih rimskih središta, in:
Rijeka Sava u povijesti, Ostajmer, B. (ed.), Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za po-
vijest Slavonije, Srijema i Baranje, 17-41.
2014
Buzov, M. 2014, Antički i ranokršćanski mozaici s natpisom u Istri i Dalmaciji, Književni krug Split, Split (mono-
grafija).
Buzov, M. 2014, Antički i ranokršćanski mozaici s natpisom u Hrvatskoj. Arheološke rasprave, vlastita naklada - Ma-
rija Buzov, Zagreb (monografija).
Buzov, M. 2014, The Findings of Sarcophagi Reused as Building material in the Church of St. George in Mateško
Selo, in: Akti XII. međunarodnog kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjetnosti: Datiranje kamenih spomenika
i kriteriji za određivanje kronologije, Koncani Uhač, I. (ed.), Pula: Arheološki muzej Istre, 234-236.
Buzov, M. 2014, Prikazi Muza na mozaicima, Materijali: prilozi za povijest i kulturu Istre, 26, 14-15, 37.
Buzov, M. 2014, Probna istraživanja na trasi buduće autoceste A5 Beli Manastir – Osijek – Svilaj, dionica Beli Ma-
nastir – Osijek, arheološko nalazište AN 8 Beli Manastir – Atar, Napuštene njive, Annales Instituti Archaeo-
logici, Vol. X, 45-49.
2013
Buzov, M. (ed.) 2013, Dnevnik jednog arheologa, Institut za arheologiju, Zagreb (monografija).
Buzov, M. 2013, Public Games in Rome, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju,
Vol. 22, 61-82.
Buzov, M. 2013, Mljet - Melita in Dalmatia is the island of St. Paul’s shipwreck (The Ragusan tradition on St. Paul’s
shipwreck), Classica et Christiana, Vol. 8/2, 395-422.
Buzov, M. 2013, Staklo u izradi mozaika/ Glass in the making of mosaics, Materijali: prilozi za povijest i kulturu
Istre, Vol. 25, 39-40, 96-97.
Buzov, M. 2013, The Early Christian Topography of the Roman Province of Pannonia, in: Acta XV Congressus In-
ternationalis archaeologiae Christianae, Toleti (8-12.9.2008), Episcopus, civitas, territorium Pars I, Brandt, O.,
Cresci, S., Quiroga, J. L., Pappalardo, C. (eds.), Istituto Pontificio di archeologia Cristiana, Città del Vaticano,
121-138.
Buzov, M. 2013, Arheološka istraživanja u urbanim cjelinama, in: Zbornik 3. kongresa hrvatskih povjesničara
umjetnosti, Žmegač, A. (ed.), Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 25-31.
2012
Buzov, M. 2012, Cults in Roman Siscia, Classica et Christiana, Vol. 7/1, 57-83.
Buzov, M. 2012, Izvori za povijest rimske Siscije, Riječi: časopis za književnost, kulturu i znanost, Vol. 1-2, 149-154.
Buzov, M. 2012, Is Mljet - Melita in Dalmatia the Island of St. Paul’s Shipwreck?, Histria antiqua: časopis
Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju, Vol. 21, 491-505.
Buzov, M. 2012, Povijesna slikovnica Instituta za arheologiju 1961.-1992.-2012., Prilozi Instituta za arheologiju u
Zagrebu, Vol. 29, 5-24.
Buzov, M. 2012, Javne igre u Rimu, Materijali: prilozi za povijest i kulturu Istre, Vol. 24, 16- 66.
Buzov, M. 2012, The Early Christian Mosaics with Inscription in Croatia, in: 11th International Colloquium on An-
cient Mosaics, October 16th - 20th 2009, Bursa, Turkey, Sahin, M. (ed.), Istanbul: Yayinlari, 171-192.
2011
Buzov, M. 2011, The Archaeological Topography of the Bay of Kotor, Classica et Christiana, Vol. 6/2, 351-376.
Buzov, M. 2011, Ancient Settlements along the Sava river, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog
centra za arheologiju, Vol. 20, 355-374.
Buzov, M. 2011, Arheološka topografija Boke Kotorske, Kačić: zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupi-
telja, God. 41/43, 467-486.
Buzov, M. 2011, The Mosaics from Salona, in: O Mosaico romano nos centros e nas periferias: originalidades, in-
fluencias e identidades. Actas do X Colóquio Internacional da AIEMA. (Associaçao Internacional para o estudo
do Mosaico Antigo), Correia, V. (ed.), Museu Monografico, Conimbriga, 487-498.
Buzov, M. 2011, The Stone Monuments from Siscia, in: Roma y las provincias: modelo y difusion, Nogales, T., Roda,
I. (eds.), L’Erma di Bretschneider, Roma, 351-358.
Buzov, M. 2011, Ann Terry and Henry Maguire, Dynamic Splendor: The Wall Mosaics in the Cathedral of Eufrasius
at Poreč, The Pennsylvania State University Press, 2007., Bulletin de l’Association internationale pour l’étude de
la mosaïque antique, Vol. 22, 517-519 (prikaz).
2010
Buzov, M. 2010, The Topography and the Archaeological material of the Early Christian period in Continental
Croatia, Classica et Christiana, Vol. 5/2, 299-344.
Buzov, M. 2010, Applied Arts in Rome, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju,
Vol. 19, 111-124.
Buzov, M. 2010, Antička naselja uz rijeku Savu, Materijali: prilozi za povijest i kulturu Istre, Vol. 22, 47-48, 111-112.
Buzov, M. 2010, Pojam originala u arheologiji, Anali Galerije Antuna Augustinčića, Vol. 28-29, 333-353.
Buzov, M. 2010, Antički gradovi u kontinentalnoj Hrvatskoj, in: 100 godina Arheološkog muzeja Istre u Puli: nova
istraživanja u Hrvatskoj, Komšo, D. (ed.), Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Vol. 25, 137-171.
Buzov, M. 2010, Obilježavanje četrdesete obljetnice znanstveno-prosvjetnog i arheološkog rada prof.dr.sc. Vesne
Giradi Jurkić, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Vol. XLII/1, 108-112 (prikaz).
Buzov, M. 2010, Gjuro Szabo i Sjeverozapadna Hrvatska, in: Gjuro Szabo u hrvatskoj kulturi, Marević, J. (ed.), Mar-
ka, Velika Gorica, 2010, 39-55.
2009
Buzov, M. 2009, The Topography of early Christian Siscia, Classica et Christiana, Periodico annuale del Centro di
Studi Classici e Cristiani, Vol. 4/2, 43-77.
Buzov, M. 2009, Siscia - The Centre and Intersection of Roads, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog
Buzov, M. 2009, Prikazi na rimskim svjetiljkama, Histria antiqua : časopis Međunarodnog istraživačkog centra za
arheologiju, Vol. 18/1, 277-298.
Buzov, M. 2009, Umjetnički obrt u Rimu, Materijali: prilozi za povijest i kulturu Istre, Vol. 21, 27, 70.
Buzov, M. 2009, XI International Colloquium on Roman Provincial Art, Rome and provinces: Models and Diffu-
sion, Merida, 18.-21. svibnja 2009., Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Vol. 41/2, 38-41 (prikaz).
Buzov, M. 2009, Branka Migotti, Lukovičaste fibule s portretima na području Rimskog carstva, Arheološki radovi
i rasprave, Vol. 16, 344-349 (prikaz).
Buzov, M. 2009, Siscijska kovnica, in: Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palača o 1700. obljetnici postojanja,
Cambi, N., Belamarić, J., Marasović, T. (eds.), Književni krug Split, Split, 621-645.
Buzov, M. 2009, Rimsko osvajanje Like, in: Identitet Like: korijeni i razvitak, Holjevac, Ž. (ed.), Institut društvenih
znanosti Ivo Pilar, Zagreb-Gospić, 141-167.
2008
Buzov, M. 2008, Thermae - leisure for everyone, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za
arheologiju, Vol. 16, 115-126.
Buzov, M. 2008, Public Inscriptions on Two Marble Tablets from Tanai, Novensia,Vol. 18-19, 75-86.
Buzov, M. 2008, Plautilla, sudbina jedne princeze, Archaeologia Adriatica, Vol. 2/2, 473-488.
2007
Buzov, M. 2007, On Antique Viticulture and Wine Selling in Southern Pannonia, Histria antiqua: časopis
Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju, Vol. 15, 293-305.
Buzov, M. 2007, Rano kršćanstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj i topografija panonskih gradova s osvrtom na topo-
grafiju ranokršćanske Siscije, Crkvena kulturna dobra, Vol. 5, 39-61.
Buzov, M. 2007, Ivan Radman Livaja, Militaria Sisciensia. Nalazi rimske vojne opreme iz Siska u fundusu
Arheološkoga muzeja u Zagrebu, Arheološki radovi i rasprave, Vol. 15, 302-305 (prikaz).
2006
Buzov, M. 2006, Lucerne iz Siscije, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju, Vol.
14, 167-190.
Buzov, M. 2006, Exhlale Dobruna-Salihu, Plastika dekorative dhe figurative e gurit në Dardani gjatë kohes romake
- Sepulkrale dhe e kultit 1-2, Prishtine 2003-2005., Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 39, 257-260
(prikaz).
Buzov, M. 2006, Javni spomenici u antici, Anali Galerije Antuna Augustinčića,Vol. 21-25, 163-184.
2005
Buzov, M. 2005, The application of remote sensing in archaeology, in: New Strategies for European Remote Sensing.
Proceedings of the 24th Symposium of the European Association of Remote Sensing laboratories, Dubrovnik,
Croatia, 25-27 May 2004, Oluić, M. (ed.), Millpress, Rotterdam, 737-740.
Buzov, M. 2005, Rimski kultovi u Sisciji, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologij,
Vol. 13, 263-276.
Buzov, M. 2005, X Colloque International de l’Association International pour l’Étude de la mosaïqe Antique, Oba-
vijesti Hrvatskog arheološkog društva, Vol. XXXVII /3, 48-50 (prikaz).
Buzov, M. 2005, Ivan Krstitelj Tkalčić kao arheolog, in: Ivan Krstitelj Tkalčić, Kožul, S. (ed.), Društvo za povjesnicu
Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb, 1-25.
Buzov, M. 2005, The Romanization and Urbanization of the Roman Province of Pannonia in Light of the Au-
tochtonous and Immigrant Populations, in: Illyrica Antiqua: ob honorem Duje Rendić-Miočević. Radovi s
međunarodnoga skupa o problemima antičke arheologije, Zagreb, 6.-8. XI. 2003, Sanader, M. (ed.), Zagreb,
125-143.
2004
Buzov, M. 2004, Zanatska proizvodnja u Sisciji, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za
arheologiju, Vol. 12, 173-184.
Buzov, M., Meštrić, V. 2004, The Latest Archaeological discoveries in Croatia, Ephemeris dacoromana, Vol. XII/1,
127-143.
Buzov, M. 2004, Arheološka istraživanja u Breznom 2004. godine, Hrvatsko zagorje: časopis za kulturu, god. 10,
Vol. 3-4, 19-24.
Buzov, M. 2004, Problem povijesnog kontinuiteta i diskontinuiteta u Sisciji, in: Zbornik 1. kongresa hrvatskih
povjesničara umjetnosti, Pelc, M. (ed.), Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 463-468.
2003
Buzov, M. 2003, Kvirin - sisački biskup i mučenik, Riječi: časopis za književnost, kulturu i znanost, Vol. 1-2, 1-26.
Buzov, M. 2003, Urbanizam Siscije, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju, Vol.
11, 391-407.
Buzov, M. 2003, Siscia - grad na tri rijeke, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheolo-
giju, Vol. 10, 177-194.
Buzov, M. 2003, Diadora, Godišnjak Gradskog muzeja Sisak, Vol. 3-4 (2002-2003), 241-248 (prikaz).
Buzov, M. 2003, Zbornik Pro Historia Croatica 1, Godišnjak Gradskog muzeja Sisak, Vol. 3-4 (2002-2003), 249-260
(prikaz).
Buzov, M. 2003, Promišljanja o obnovi i revitalizaciji Dioklecijanove palače u Splitu, Prilozi Instituta za arheologiju
u Zagrebu, Vol. 20, 157-164.
Buzov, M. 2003, Siscia and the Roman Emperors, in: L’Archeologia dell’Adriatico dalla preistoria al medioevo. Atti
del convegno internazionale, Ravenna, 7-8-9 giugno 2001, Lenzi, F. (ed.), Firenze, 419-426.
Buzov, M. 2003, The Roman Mosaics of Dalmatia, Histria and Pannonia, Bulletin de l’ Association internationale
pour l’ etude dela Mosaique antique, Darmon, J.-P. (ed.), Centre National de la Recherche Scientifique, Paris,
1-7.
2002
Buzov, M. 2002, Grad mrtvih uz grad živih - nekropole Siscije, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog
2001
Buzov, M. 2001, O bedemima Siscije, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju,
Vol. 7, 131-143.
Buzov, M. 2001, Odnos Segestike i Siscije s topografijom, Riječi: časopis za književnost, kulturu i znanost, Vol. 3-4,
5-37.
Buzov, M. 2001, Podni mozaici sustava Eufrazijeve bazilike, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 18, 235-
252.
Buzov, M. 2001, Topografija antičke Siscije na temelju arheološke baštine, Zadar (doktorska disertacija).
2000
Buzov, M. 2000, Arheološka istraživanja na spomeničkom sklopu župne crkve Uzvišenja Sv. Križa u Sisku, in:
Pregled zaštitnih arheoloških istraživanja: 1990.-2000. (Katalog izložbe), Burkowsky, Z. (ed.), Gradski muzej
Sisak, Sisak, 31-33.
Buzov, M. 2000, O kršćanstvu u Sisciji, Riječi: časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak, Vol.
1, 85-67.
1999
Buzov, M. 1999, Sisačka biskupija u svjetlu pisanih i arheoloških izvora (Prilog proučavanju topografije biskupskog
grada Siska), Tkalčić: godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije, Vol. 3, 245-271.
Buzov, M. 1999, Kazalište u Sisciji i arheološki nalazi teatarskog obilježja, Riječi: časopis za književnost, kulturu i
znanost Matice hrvatske Sisak, Vol. 3, 58-67.
Buzov, M. 1999, Diadora, sv. 15, Zadar, 1993., stranica 452, zajedno s tablama, crtežima, planovima, tlocrtima,
fotografijama te kartama, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 13/14, (1996-1997), 195-199 (prikaz).
Buzov, M. 1999, Diadora, sv. 16 - 17, Zadar, 1995., stranica 430, zajedno s tablama, crtežima, planovima, tlocrtima,
grafikonima, fotografijama te kartama, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 13/14, (1996-1997),
199-203 (prikaz).
Buzov, M. 1999, Bruno Milić, Razvoj grada kroz stoljeća 2, Srednji vijek, Zagreb, 1995., str. 424, sa ilustracijama,
Glosarij, Bibliografija, Kazalo gradova, naseljenih mjesta i arheoloških lokaliteta, te Popis slika i crteža, Prilozi
Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 13/14, (1996-1997), 203-204 (prikaz).
1998
Buzov, M. 198, Early Christian mosaics on the Adriatic coast, in: Acta XIII Congressus Internationalis Archaeolo-
giae Christianae / Radovi XIII. Međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju, Cambi, N., Marin, E.
(eds.), Arheološki muzej Split, Split, 175 - 186.
1997
Buzov, M. 1997, Ljepota mozaika, in: Hrvatski iseljenički zbornik 1997, Ravlić, A. (ed.), Hrvatska matica iseljenika,
Zagreb, 13-23.
Buzov, M. 1997, Diadora, sv. 14, Zadar 1992, stranica 464, zajedno s tablama, crtežima, planovima, tlocrtima,
fotografijama i kartama, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 11-12 (1994/1995), 188-191 (prikaz).
Buzov, M. 1997, Jaroslav Šašel, Opera Selecta, Situla, Razprave Narodnega muzeja v Ljubljani br. 30/1992, zbornik
radova Jaroslava Šašela, str. 872, crteži, karte, fotografije, kazala (I, II i III), Prilozi Instituta za arheologiju u
Zagrebu, Vol. 11-12 (1994-1995), 1191-192 (prikaz).
1996
Buzov, M. 1996, Sheila McNally, The architectural ornament of Diocletian”s Palace at Split, BAR International
Series 639, 1996 (Oxford), Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 28-29 (1995-1996), 259-264 (prikaz).
Buzov, M. 1996, Prikaz jelena na ranokršćanskim mozaicima prema srednjevjekovnoj umjetnosti, Starohrvatska
prosvjeta, Vol. 21 (1991), 55-86.
Buzov, M. 1996, Segestika i Siscija - topografija i povijesni razvoj, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol.
10 (1993), 47-68.
Buzov, M. 1996, Diadora, sv. 13, Zadar 1991, stranica 384, zajedno s tablama, crtežima, planovima, tlocrtima, fo-
tografijama i kartama, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 10 (1993), 154-158 (prikaz).
1995
Buzov, M. 1995, OPUSCULA ARCHÆOLOGICA 17, Zagreb 1994., Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Vol.
XXVII /1, 48-50 (prikaz).
1994
Buzov, M. 1994, Kratak pregled povijesti antičke Siscije, in: Vuković, D., Siscija - vizija rimskoga grada u Panoniji,
Centar za kulturu, Sisak, 125-133.
Buzov, M. 1994, Bulletin de l’association internationale pour l’étude de la mosaïque antique (AIEMA). Fon-
dé par Henri Stern, publié sous la direction de Jean-Pierre DARMON avec la collaboration de Véronique
BLANC-BIJON et de Suzanne GERMAIN. BIBLIOGRAPHIE 1991-1992 et complément des années antérieu-
res COMPTES RENDUS DE PUBLICATIONS. Fascicule n° 14, CNRS, Paris 1993., Obavijesti Hrvatskog
arheološkog društva, Vol. XXVI /1, 85-86 (prikaz).
1993
Buzov, M. 1993, Ptujski arheološki zbornik, ob 100-letnici muzeja in muzejskega društva, Pokrajinski muzej Ptuj,
Ptuj 1993., Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Vol. XXV /3, 105-107 (prikaz).
1992
Buzov, M. 1992, Pjesnikinja Sapfo s Muzama na mozaiku iz Solina, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol.
9, 91-100.
Buzov, M. 1992, Bulletin de l’association internationale pour l’étude de la mosaïque antique, fasc. 13, Paris 1990-
1991., Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Vol. XXIV/2, 76-78 (prikaz).
Buzov, M. 1992, Dr. Ante Šonje, Putevi i komunikacije u prethistoriji i antici na području Poreštine i njihov odnos
prema ostalim prometnim vezama u Istri, Poreč – Pazin 1991, str. 115, s 22 ilustracije, Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, Vol. 9, 165-166 (prikaz).
Buzov, M. 1992, Diadora, sv. 12, Zadar 1990, stranica 417, zajedno s tablama, crtežima, planovima i kartama, Pri-
lozi Instituta za arheologiju, Vol. 9, 166-169 (prikaz).
Buzov, M. 1992, Dr. Ante Šonje (1917-1981), Bibliografija Ante Šonje (1953-1981), Prilozi Instituta za arheologiju u
Zagrebu, Vol. 9, 170-174.
1991
Buzov, M. 1991, Mozaička dekoracija u kasnoantičkoj arhitekturi na istočnoj obali Jadrana, Prilozi - Institut za
povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju, Vol. 8, 47-94.
Buzov, M. 1991, Bruno Milić, Razvoj grada kroz stoljeća: Prapovijest – antika, Zagreb 1990., Prilozi - Institut za
povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju, Vol. 8, 149-151 (prikaz).
Buzov, M. 1991, Katalog izložbe “Art Treasures of Ancient Kuban”, Moskva 1987., Obavijesti Hrvatskog arheološkog
društva, Vol. XXIII/1, 46-47 (prikaz).
1990
Buzov, M. 1990, Prilog poznavanju osobnih imena sa mozaičkih natpisa u Jugoslaviji, Prilozi - Institut za povijesne
znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju, Vol. 7, 45-64.
Buzov, M. 1990, Diadora, sv. 11, Zadar 1989, 456 stranica, zajedno s tablama, crtežima, planovima i kartama, Pri-
lozi - Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju, Vol. 7, 107-109 (prikaz).
Buzov, M. 1990, Dragoslav Srejović - Anka Lalović, Felix Romuliana, Galerijeva palata u Gamzigradu, Beograd
1989., str. 39, sa ilustracijama, tlocrtom, kartom te bibliografijom, uz njemački i engleski prijevod teksta, Pri-
lozi - Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju, Vol. 7, 109-110 (prikaz).
Buzov, M. 1990, Zadar – istraživanje antičkog grada mrtvih, Prilozi - Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u
Zagrebu, Odjel za arheologiju, Vol. 7, 110-111 (osvrt).
Buzov, M. 1990, B. Kirigin - E. Marin, Arheološki vodič po srednjoj Dalmaciji, Logos, Split 1989, Obavijesti Hr-
vatskog arheološkog društva, XXII/ 2, 66-67 (prikaz).
Buzov, M. 1990, Bulletin de l’association internationale pour l’étude de la mosaïque antique (AIEMA). Fondé par
Henri Stern, publié sous la direction de Jeannine Christophe, BIBLIOGRAPHIE 1985 – 1987 et complément
des années antérieures, Articles et comptes rendus de publications parues en 1985 – 1988, Fasc. nº 12, CNRS,
Paris 1988 – 1989, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Vol. XXII /2, 68-69 (prikaz).
Buzov, M. 1990, Katalog izložbe Tajanstveni Kuban, Od antičkog stakla do kozačkog oružja, Muzejsko galerijski
centar, zagreb 1990., Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Vol. XXII/3, 56-58 (prikaz).
Buzov, M. 1990, Gladys AMAD, Recherches sur le mythe du Phénix dans la mosaïque antique, Montevideo, Uru-
guay 1988., Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Vol. XXII/ 3, 59-60 (prikaz).
1988
Buzov, M. 1988, Antički i ranokršćanski mozaici s natpisom u Jugoslaviji, Prilozi - Institut za povijesne znanosti
Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju, Vol. 3-4 (1986-1987), 103-112.
Buzov, M. 1988, Irma Čremošnik, Mozaici i zidno slikarstvo rimskog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1984.,
Prilozi - Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju, Vol. 3-4 (1986-1987), 175-176
(prikaz).
Buzov, M. 1988, 40 godina arheoloških istraživanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Prilozi - Institut za povijesne zna-
nosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za arheologiju, Vol. 3-4 (1986-1987), 176-177 (prikaz).
1987
Buzov, M. 1987, Mozaik, in: Likovna enciklopedija Jugoslavije, sv. II, K-Ren, Domljan, Ž. (ed.), Zagreb (enciklope-
dijska natuknica).
1985
Buzov, M. 1985, Pitanje domaćih mozaičkih radionica, Prilozi - Centar za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
Odjel za arheologiju, Vol. 2, 51-58.
Buzov, M. 1985, Alojz Benac - Đuro Basler - Borivoj Čović - Esad Pašalić - Nada Miletić - Pavao Anđelić: Kulturna
istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod Osmansku vlast, Sarajevo 1984.;
Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb 1984., Prilozi - Centar za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
Odjel za arheologiju, Vol. 2, 59-61(prikazi).
1983
Buzov, M. 1983, Prilog paleografiji ranokršćanskih mozaičkih natpisa u Istri i Dalmaciji, Prinosi Odjela za arheo-
logiju, Vol. 1, 75-96.
1981
Buzov, M. 1981, Antički i ranokršćanski mozaici s natpisom na istočnom Jadranu (u Istri i Dalmaciji), Zagreb (ma-
gistarski rad).
KORNELIJA A. GIUNIO
BITI ŽENA U STAROM RIMU1
Ovom ću se prilikom pozabaviti ženama Rima, uglavnom visokog staleža, dok o životu drugih, onih srednjeg i nižeg staleža, pa i
ropkinjama ili prostitutkama, glumicama, akrobatkinjama, plesačicama (infames), ili je bilo već riječi u mojim radovima ili će tek biti.
Postojala je velika neusklađenost između onog što su rimski muškarci očekivali od uloge žene i mišljenja samih žena na tu temu, barem
kad je riječ o bogatim društvenim slojevima. Zakonski gledano, žene nisu imale utjecajan položaj, no prava udanih žena su se s vreme-
nom povećavala. Zato su do kraja Republike žene mogle, barem najvećim dijelom, zadržati kontrolu nad svojom imovinom, iako je
njihovim novčanim poslovima morao upravljati njihov muški zaštitnik. Žene u antičkom Rimu, koje su bile rođene slobodne, smatrane
su građankama (cives), ali nisu mogle glasati i obavljati političke funkcije. Jedini važni javni položaj koji je bio rezerviran isključivo za
žene bio je u sferi religije, svećenički položaj vestalki i druge.
Ključne riječi: žene, Rim, mater familias, brak, religija
Ovom ću se prilikom pozabaviti ženama Rima, uglavnom visokog staleža (sl. 1), dok o životu drugih, onih srednjeg
i nižeg staleža, pa i ropkinjama ili prostitutkama, glumicama, akrobatkinjama, plesačicama (infames), ili je bilo već riječi
u mojim radovima (Giunio 2015: 5-43) ili će tek biti. Žene su bile uključene i u vođenje poslova i tržišne špekulacije, kao i
muškarci, posjedovale su raznovrsne radionice. Neka od tipičnih zanimanja rimskih žena bila su, na primjer, dojilje (nutri-
ces), babice ili primalje (obstetrices) (Giunio 2010: 28-29), pisari, tajnice, umjetnice (Linderski 2003: 342-349) (sl. 2).
Postojala je velika neusklađenost između onog što su rimski muškarci očekivali od uloge žene i mišljenja samih žena na
tu temu, barem kad je riječ o bogatim društvenim slojevima. Zakonski gledano, žene nisu imale utjecajan položaj. Kćeri su
gotovo potpuno bile u vlasti svojih očeva. U ranim danima Rima muž je u braku imao sličnu moć, no prava udanih žena su
se s vremenom povećavala, pa su do kraja Republike žene mogle, barem najvećim dijelom, zadržati kontrolu nad svojom
imovinom, iako je njihovim novčanim poslovima morao upravljati njihov muški zaštitnik. No Rimljanke su svakako imale
veću slobodu izlaženja iz kuće nego žene u staroj Grčkoj (Seltman 1956: 207 i d.; Cantarella 1980: 56 i d.; Mossè 1998) te
su, primjerice, mogle ići u kupnju ili same odlaziti u kazalište ili terme. Za neke žene visokog roda emancipacija je uvelike
prelazila ove skromne granice.
Okosnica rimskog društva je dom i obitelj, a obuhvaćala je uz roditelje i obitelj i djecu odraslih sinova, štićenike,
oslobođenike i robove (sl. 3). Riječ “obitelj” ne odgovora u potpunosti latinskoj riječi familia. Moderna riječ daje samo
djelomično čisto rimski smisao jedne institucije koja je u isti mah bila osjećajna, pravna, ekonomska, vjerska i društvena te
je vezivala oca, majku, djecu, robove, štićenike i, osim živih, još i duhove lara i penata. Familia je bila prvi temelj rimskog
društva, imala je u patria potestas pravnu osnovu svoje vlasti, a u trima obiteljskim vrlinama, o kojima govori Ciceron – gra-
vitas (osjećaj odgovornosti), pietas (poštovanje božanskih i ljudskih prava) i simplicitas (smisao točnog ocjenjivanja stvari,
sposobnost svojstvena Rimljaninu) – svoj etički zakon. Rimska familia je predstavljala veliku snagu Republike i odolijevanje
neizbježnom moralnom propadanju u doba najvećeg blagostanja i moći, kada je izgledalo da emancipacija žena prijeti,
donekle, i samom temelju najčvršće rimske institucije.
Neupitnu je vlast imao otac (pater familias), kojemu su svi članovi obitelji morali iskazivati poslušnost i poštovanje.
Udana je Rimljanka također potpadala pod suprugovu vlast. Kao gospodarica kuće (mater familias) nije imala nikakvu vlast,
1 Čestitke dragoj kolegici dr. sc. Mariji Buzov uz najljepše želje!
FINIS CORONAT OPUS, 2016, 27– 4 4

28 KO RNE L I J A A . GIUNI O
Sl. 1 Portret mlade žene iz Fayuma, 3. st. poslije Kr. Musée du Louvre, Paris (preuzeto sa :
https://en.wikipedia.org/wiki/Fayum_mummy_portraits#/media/File:Fayum-34.jpg,
9.09.2015.).
Fig. 1 Portrait of a young woman from Fayum, 3rd c. AD. Musée du Louvre, Paris (down-
loaded from: https://en.wikipedia.org/wiki/Fayum_mummy_portraits#/media/
File:Fayum-34.jpg, September 9, 2015).
ali je zato uživala najveće poštovanje svih članova obitelji, nadzirala je kuću,
kućnu poslugu i kućanske poslove. Tradicionalno i opće prihvaćeno mišljenje
bilo je kako je žena ta koja stvara dom. Lanam fecit – “ona je prela vunu” – bila
je pohvala koja se često klesala na nadgrobnim spomenicima žena (Larsson
Lovén 1998: 85-93) (sl. 4).2 Majka je bila odgovorna za rani odgoj djece.
Matrona (lat. časna, odlična gospođa) ili mater familias kod starih Rimljana
bila je udana žena besprijekorna vladanja i ugledna staleža (sl. 5). U pravnome
značenju bila je to žena u braku koja je zadržala svoju imovinu i ostala pod
očinskom vlašću, te nije došla pod vlast (manus) muža. Nosila je, uobičajeno,
bijelu dugu haljinu (stola), preko koje je bila prebačena gornja haljina (palla).
U kosi je nosila vunene trake (vittae). Čednost i smjernost rimskih matrona per-
sonificira božica Pudicicija (Pudicitia) (Schultz 2006: 42-43, 147-148) (sl. 6).
Žene su ustajale rano kao i muškarci, odmah raspoređivale domaće
poslove. Žene slobodne po rođenju bile su oslobođene, po tradiciji, svih
ponižavajućih poslova i jedina im je dužnost bila da predu vunu, što se sma-
tralo otmjenim zanimanjem. Pod sobom su imale čitavu vojsku sluškinja, od
malih ropkinja-djevojčica, pa sve do starijih

oslobođenih ropkinja koje su vršile dužnost
nadzornica i domaćica. Često su imale toliko
povjerenje u ove domaćice da su im povjera-
vale vođenje cijele kuće, a one su jedino mi-
slile na svoje uljepšavanje, glavno zanimanje
u jutarnjim satima. A i u tome su im pomaga-
le specijalizirane ropkinje.
Preko dana uživale su u posjetama. Ma-
trone su, predvođene ropkinjama ili nošene u
nosiljkama, odlazile u posjete jedne drugima
ili se sretale na ulicama. Neke su držale prave
pravcate salone, gdje se raspravljalo o svim
temama, politici, književnosti, filozofiji. U ka-
snim jutarnjim satima ili ranim popodnevnim
išle su u kupovinu, prije svega u radnje s tka-
ninom i odjećom, rijetko po prodavaonicama
živežnih namirnica. Nabavka namirnica bila
je briga ropkinja. Okupljale su se i u termama,
kupanje je bila odlična prilika za opuštanje Sl. 2 Freska slikarice iz Pompeja, Casa del chirurgo, 50.-79. god. poslije Kr. (preuzeto sa:
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Pompeii_-_Casa_del_Chirurgo_-_Pain-
i druženje. U svim termama bili su određeni
tress_-_MAN.jpg, 21.02.2015.).
dani i sati za gospođe. Fig. 2 Paintress from Pompeii, fresco, Casa del chirurgo, 50-79 AD (downloaded from:
Žene u antičkom Rimu, koje su bile rođene https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Pompeii_-_Casa_del_Chirurgo_-_Pain-
tress_-_MAN.jpg, February 21, 2015).
2 Casta fuit, domum servavit, lanam fecit. U Rimu su u najstarije doba strogi običaji nalagali da matrone ostanu kod kuće i tkaju i predu odijela za sve
muške članove obitelji. Međutim, ova se tradicija skoro sasvim ugasila pred sam kraj Republike. Pa ipak, August, koji se predstavljao kao obnovitelj
starih republikanskih vrijednosti, zahtijevao je od žena u svojoj kući, a ponajviše od kćeri Julije, da vlastitim rukama izrađuju odijela koja će nositi.
Povijest nam dokazuje kako mu unošenje reda ni među svoje žene nije pošlo za rukom.
BI T I Ž E N A U S TA ROM RIMU 29
Sl. 3 Uža rimska obitelj. Detalj sarkofaga s prikazom majke koja doji dijete
u prisustvu oca djeteta. Sarkofag Marka Kornelija Statija, nepoznato
nalazište, oko 150. god. poslije Kr. Musée du Louvre, Paris (preuze-
to sa : https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Sarcophagus_Mar-
cus_Cornelius_Statius_Louvre_Ma659_n1.jpg, 21.02.2015.).
Fig. 3 Immediate family from Rome. Sarcophagus detail with the mo-
ther breastfeeding a baby with the father present. Sarcophagus
of Marcus Cornelius Statius, site unknown, circa 150 AD. Musée
du Louvre, Paris (downloaded from: https://commons.wikimedia.
org/wiki/File:Sarcophagus_Marcus_Cornelius_Statius_Louvre_
Ma659_n1.jpg, February 21, 2015).
slobodne, smatrane su građankama (cives), ali nisu mogle glasa-

ti i obavljati političke funkcije. Zbog njihove ograničene uloge
u javnom životu rimski povjesničari žene spominju rjeđe nego
muškarce. Međutim, iako nisu imale neposrednu političku moć,
one koje su potjecale iz bogatih i utjecajnih obitelji itekako su
imale udjela u javnom i političkom životu. Među Rimljankama
koje su nesumnjivo ostavile traga u povijesti nalaze se legen-
darne Lukrecija i Klaudija Kvinta, čiji su doživljaji poprimili mitski
značaj (Gruen 1990: 5-33).3 Snažne žene kakva je bile Kornelija,
majka braće Tiberija i Gaja Grakha ili prva rimska carica Livija,
ostavile su duboki trag u povijesti.
Kornelija (Cornelia), kći Scipiona Afričkog Starijeg, supruga Ti-
berija Sempronija Grakha, majka braće Grakho, bila je u Rimu štovana kao uzor supruge i majke (sl. 7) (Sampoli 1989: 43-47;
Matyszak, Berry 2008: 73-77). Plemenita po porijeklu i karakteru, slovila je kao iznimno obrazovana Rimljanka, zapovijedala
je vojskom i izdavala novac sa svojim likom. Živjela je i djelovala u 2. stoljeću prije Kr, a i u suvremenom Rimu posvećen joj
je trg.
Unatoč raznim glasinama, kao primjer uzorne rimske matrone uzima se i Livija Druzila (Livia Drusilla), poznata i kao
Julija (Iulia, Iulia Augusta), supruga prvog rimskog cara Augusta i vjerojatno najmoćnija žena u vrijeme ranog Carstva (Bar-
ret 2002; Dennison 2010) (sl. 8).4 Livija je bila i majka cara
Tiberija, baka vojskovođe Germanika i njegovog brata ca-
ra Klaudija, prabaka cara Kaligule, prabaka cara Nerona.
Izvori je prikazuju kao ponositu ženu vladarskih atribu-
ta, odanu i vjernu suprugu caru, kome je bila dostojan
partner, uvijek trezvena i dostojanstvena. Doprinijela je
oblikovanju carskih običaja (mores). Deificirana je i dobi-
la naslov Augusta četrnaest godina poslije svoje smrti, u
vrijeme cara Klaudija.
U popularnom povijesnom romanu Ja, Klaudije en-
gleskog pisca Roberta Gravesa, Livija je prikazana kao
majstor političkih intriga, potpuno posvećena dovođenju
svog sina Tiberija na prijestolje te nadziranju novog ca-
ra (Graves 1999). Oslikana je kao glavni krivac za pad
julijevsko-klaudijevske dinastije. Po romanu je snimljena Sl. 4 Žena prede vunu rekonstrukcija (preuzeto sa: http://antiquity.
mtholyoke.edu/node/18/, 15.09.2015.).
i izvanredna britanska televizijska serija Ja, Klaudije (BBC
Fig. 4 Reconstruction: Woman weaving wool (downloaded from: http://
1976. god.). antiquity.mtholyoke.edu/node/18/, September 15, 2015).
3 Claudia Quinta bila je rimska matrona i castissima femina za koju se kaže da je imala presudan značaj zauvođenje kulta maloazijske Velike Majke Bogova.
Pred kraj drugog punskog rata, 204. god. prije Kr., a na osnovu Sibilinskih knjiga, u Rim se uvodi kult maloazijske Velike Majke Bogova - Magnae Mater
Deorum ili Kibele - Cybelae. Meteorit (crni kamen, acus Matris Deum) koji je bio smješten u njenom svetištu u Pesinuntu (sjeverna Mala Azija, svetište
na teritoriju pod vlasti pergamonskog kralja Atala), a koji se smatrao za njenu inkarnaciju, prenosi se u Rim i privremeno smještava u hram Viktorije
na Palatinu. Novi hram podiže se također na Palatinu, odmah do hrama Viktorije. Gradnja počinje 204. god. prije Kr., a završava 191. god. i posvećuje
se 11. travnja sa svečanostima ludi Megalenses. Uvođenje tog kulta označava početak širenja istočnih helenističkih kultova u Rimu i Italiji.
4 Rođena 58. god. prije Kr., umrla 29. god. poslije Kr.
Sl. 6 Zlatni novac (aureus) carice Krispine (Bruttia Crispina), supruge cara Ko-
moda. Na reversu prikaz Pudicicije. Novac kovan oko 183. god. poslije
Kr. (preuzeto sa: http://www.dirtyoldcoins.com/roman/id/Coins-of-Ro-
man-Empress-Crispina.htm, 2.03.2015.).
Fig. 6 Gold coins (aureus) of Empress Crispina (Bruttia Crispina), wife of Empe-
ror Commodus. Pudicitia shown on the reverse. Coins forged circa 183
AD (downloaded from: http://www.dirtyoldcoins.com/roman/id/Coins-
of-Roman-Empress-Crispina.htm, March 2, 2015).
I kćeri i sinovi bili su podvrgnuti vlasti oca obitelji (patria potestas),

odnosno vlasti koju je uživao njihov otac kao starješina obitelji (fami-
lia). Na početku carskog razdoblja pravni položaj kćeri gotovo se nije
razlikovao od položaja sinova. Ako bi otac umro bez oporuke (intesta-
tus), njegova je kći uživala isto pravo u raspodjeli ostavštine kao i sin,
iako se u 2. st. prije Kr. pokušalo ograničiti to pravo. Čak i nezavisno
od pravnog statusa, čini se da su kćeri u rimskoj obitelji bile jednako
cijenjene i uvažavane kao i sinovi,5 premda su sinovi bili ti od kojih se
očekivalo da doprinesu ugledu obitelji prateći oca u državnim poslovi-
ma (Rawson 1986: 18).
Rimska djeca igrala su se različite igre, a njihove su igračke pozna-
te zahvaljujući arheološkim nalazima i književnim izvorima. Omilje-
ne igračke djevojčica i onda, kao i danas, bile su lutke. Taj posebni
krug igračaka djevojčica uključivao je koštane i drvene lutke spaja-
ne na zglobovima radi pokretnosti, jednostavnije krpene i terakot-
ne lutke, pripadajući im nakit i robicu za njihovo oblačenje, kućice
s malim namještajem, pa čak i lutkice robova. Na steli iz Zadra, u niši
polukružnog zabata, prikazana je polufigura pokojne djevojčice, koja
u ruci drži jednu takvu krpenu lutku (sl. 9) (Maioli 2008: 57-62; Giunio
2013: 109-110; Caldwell 2014: 15-134). Dan prije vjenčanja, kako bi istakle
Sl. 5 Rimska matrona, Rim (Roma), oko 100. god. prije
svoje odvajanje od svijeta djetinjstva i ulazak u svijet odraslih žena, su-
Kr. Glyptothek München, inv. br. 377 (preuze-
to sa: https://commons.wikimedia.org/wiki/ pruga i budućih majki, djevojke su lutke prinosile božicama Veneri, Dija-
File:Roman_woman_Glyptothek_Munich_377. ni ili nekoj drugoj božici koju su posebno štovale. U najstarije doba lutke
jpg, 15.09.2015.). su bivale položene na kućne žrtvenike Lara.
Fig. 5 Roman matron, Rim (Roma), circa 100 BC. Glyp-
Kad bi dijete navršilo sedam godina, počelo bi pohađati javnu školu
tothek München, inv. n. 377 (downloaded from:
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Roman_ gdje se prije svega učilo pisati (latinski i grčki jezik), čitati i računati. Bo-
woman_Glyptothek_Munich_377.jpg, Septem- gatije obitelji imale su i privatne učitelje, najčešće obrazovanije robove.
ber 15, 2015). Između 12. i 15. godine završavalo je ovo “osnovno obrazovanje” i pre-
lazilo se u školu retora, gdje se stjecalo umijeće govora pred narodom,
govora na sudu ili u senatu, dakle umijeće potrebno za društveno i političko djelovanje. Djevojčice su zajedno s dječacima
dobivale “osnovno obrazovanje”, ali retorske škole nisu polazile. Ipak, mnoge su Rimljanke stekle visoki stupanj obrazo-
5 Jedan takav primjer je Porcija, kći Katona Mlađeg i supruga Marka Junija Bruta, Cezarova atentatora i branitelja Republike. Štovana kći i supruga,
nakon propasti Republike počinila je samoubojstvo, upravo kao i njen otac, progutavši žeravicu.
Sl. 7 Kornelija (Cornelia), uzor rimske žene, supruge i majke. Kip Ju- Sl. 8 Carica Livija (Livia Drusilla) u liku rimske božice Ops
lesa Cavelier-a iz 1855. god. Musee d’ Orsay, Paris (preuzeto (Obilja) s naramkom žita i rogom izobilja, Rim, 1. st. poslije
sa: https://mscjones.wordpress.com/category/gracchi-pictures/, Kr. Musée du Louvre, Paris (preuzeto sa: http://upload.
11.01.2015.). wikimedia.org/wikipedia/commons/9/93/Livia_statue.jpg,
Fig. 7 Cornelia, exemplary Roman woman, wife and mother. Sculpted 11.01.2015.).
by Jules Cavelier in 1855. Musee d’ Orsay, Paris (downloaded Fig. 8 Empress Livia (Livia Drusilla) as goddess Ops (Opulence)
from: https://mscjones.wordpress.com/category/gracchi-pictu- carrying wheat and a cornucopia, Rome, 1st c. AD. Musée
res/, January 11, 2015) . du Louvre, Paris (downloaded from: http://upload.wiki-
media.org/wikipedia/commons/9/93/Livia_statue.jpg, Ja-
nuary 11, 2015).
vanosti u književnosti, glazbi i filozofiji kod kuće, od privatnih učitelja, najčešće Grka (sl. 10). U svakom slučaju, djevojke su
često imale liberalnije obrazovanje jer je bilo privatno pa je izbjeglo kontroli magistrata (Marrou 1978: 132-138; Reggiani
1990: 32; Reggiani Massarini 1993: 252-278, 233-234). Nijedna žena nije bila obrazovanija ili bolja majka u doba Republike
od već spomenute Kornelije, majke Tiberija i Gaja Grakha.
Sklapanje braka bilo je najsvečaniji trenutak u životu Rimljana, od trenutka kada je cijelo njihovo društvo počivalo na
obitelji i njenoj postojanosti. Brak je bio od društvenog značaja i često je predstavljao savez dviju obitelji, što je bilo vrlo
važno za politički život. Zato su očevi često sami izabirali zaručnice svojim sinovima, odnosno buduće zetove, ne vodeći
računa o željama mladih. Pravo oca birati svojoj djeci mladu ili mladoženju potječe od stare patriae potestatis (očinske vla-
sti), ali i u ovom slučaju su običaji, mijenjajući se, pokazali težnju da se ograniči ovo pravo – sve dok mladi nisu isposlovali
povlasticu da mogu odbiti predloženu partiju, ako je ova baš neprihvatljiva.
Djevojke su se mogle udati već u dvanaestoj godini, a mladići od četrnaeste pa nadalje. U stvarnosti, mladići se gotovo
nikada nisu ženili tako rano, dok su se djevojke gotovo uvijek udavale vrlo mlade. Brak se sklapao nakon dugog razdoblja
zaruka, jer su roditelji mlade ponekad zaručivali još kao djecu.
Brak (matrimonium) u Rimu predstavljao je instituciju, sporazum, ugovor. Kao takav, bio je višestruko pravno reguli-
ran (Treggiari 1991: 37-262; Romac 1998: 117-131; Staccioli 2003: 13-19; Rodgers: 2006, 468-469; Hersch 2010: 19-55; Giu-
nio 2015: 14-24).6 Brak se u suvremenom društvu i pravu obično definira kao zakonom uređena trajna zajednica života
6 Lex Duodecim Tabularum (Zakon dvanaest ploča) iz oko 450. prije Kr., Lex Canuleia de Conubio Patrum et Plebis iz 445. prije Kr., Lex Voconia iz 169.
prije Kr., Lex Iulia de maritandis ordinibus iz 18. prije Kr., Lex Iulia de adulteriis iz 18.-17. prije Kr., Lex Aelia Sentia iz 4. poslije Kr., Lex Papia-Poppaea iz
9., Senatusconsultum Claudianum iz 49. i 52., Constitution Antoniniana iz 212., Dioklecijanov edikt iz 295., Codex Theodosius iz 438., Corpus Iuris Civilis
iz 527.-565.
Sl. 9 Profilirana lučna Stela iz Zadra (Iader), početak 3. st. poslije Kr. U niši polukružnog
zabata prikazana je polufigura pokojne djevojčice koja u ruci drži svoju krpenu
lutku. Arheološki muzej Zadar, inv. br. A7681 (Copyright: © Zadar - Arheološki
muzej. Snimio: O. Harl).
Fig. 9 Sculpted arched Stele from Zadar (Iader), early 3rd c. AD. In a niche of a semi-
circular pediment, there is a half-figure of a deceased girl holding her rag doll.
Archaeological Museum Zadar, inv. n. A7681 (Copyright: © Zadar - Archaeolo-
gical Museum. Photo by: O. Harl).
muškarca i žene. Rimski brak bio je također trajna zajednica života

muškarca i žene, ali razlike postoje. U rimskom braku, naročito u nje-
govim starijim oblicima (brak cum manu), nema govora o međusobnim
pravima i dužnostima bračnih drugova. Presudna je bila muževa vlast
(manus), pa i kada je starinski brak izišao iz običaja i kada su do jačeg
izražaja došla i određena prava supruge.
Rimljani su u zakonitom braku (iustum matrimonium) vidjeli više po-
slovni odnos, diktiran građanskim i obiteljskim razlozima, nego realiza-
ciju ljubavi i simpatije između dviju osoba – takvi su osjećaji spadali u
područje izvan braka. Ljubav nije u starom Rimu bila ni bitna ni nužna
za uspjeh braka. Brak je postojao kako bi se osiguralo potomstvo, ali i
identitet potomaka. Ljubav je bila dobrodošla, ali nipošto nužna. Kreve-
ti u atrijima kuća simbolizirali su razlog sklapanja braka, a to su djeca.
Bračna ljubav samo je drugi oblik odanosti (fides). Žena je bila mužu životni partner, ne i ljubav. Njezina je uloga bila jasna:
voditi kućanstvo, osigurati potomstvo, biti odana i vjerna, primjereno se ponašati. Njena odanost najbolje se iskazivala u
slučaju neplodnosti, ona je ta koja je poticala razvod i vraćala se u kuću svoga oca kako bi se njen suprug mogao ponovo
oženiti i osigurati nasljednika.
Brak se sklapao poslije dugog razdoblja zaruka (sponsalia), jer su roditelji zaručnike ponekad zaručivali još kao djecu.
Sastojale su se od obećanja koje bi zaručnici, uz pristanak svojih očeva, ili očevi ako su zaručnici bili djeca, dali jedno drugo-
me pred određenim brojem rođaka i prijatelja, što svjedoka, što gostiju pozvanih na zajedničku gozbu kojom je završavala
svečanost. Zaruke su bile ostvarene pošto bi zaručnik uručio zaručnici više ili manje skupih poklona i simbolični prsten, što
je vjerojatno ostalo od vremena kad se davala kapara prije sklapanja braka prividnom kupnjom (coemptio).
Bilo je više oblika sklapanja brakova kojima je žena dolazila pod
muževu vlast (in manu mariti): confarreatio, coemptio i usus.
Confarreatio je svečano sklapanje braka, praćeno određenim
vjerskim obredom u prisutnosti svećenika, velikog pontifika (ponti-
fex maximus) i flamena Diala (flamen Dialis) te desetorice svjedoka.
Glavni dio ceremonijala bilo je prinošenje žrtve Jupiteru u obliku
kolača napravljenog od pira (ječma). Smisao obreda bilo je sjedinja-
vanje zaručnika po božanskom i ljudskom pravu, pa se zbog toga
simbolično predavala voda i vatra te spajale desne ruke mladenaca
(dextrarum iunctio). Ovaj je oblik sklapanja braka bio u staro doba
privilegij patricija. Valja napomenuti da su neke visoke svećeničke
funkcije mogli obavljati samo građani rođeni u braku sklopljenom na
ovaj način (Romac 1998: 124-125).
Sl. 10 Brončana statueta djevojke koja čita, rimska kopija helenističkog origina-
la, Rim, 1. st. poslije Kr. Cabinet des Médailles, Paris (preuzeto sa: https://
commons.wikimedia.org/wiki/File:Bronze_young_girl_reading_CdM_
Paris.jpg, 5.04.2013.).
Fig. 10 Small bronze statue of a girl reading, Roman copy of a Hellenistic ori-
ginal, Rome, 1st c. AD. Cabinet des Médailles, Paris (downloaded from:
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Bronze_young_girl_reading_
CdM_Paris.jpg, April 5, 2013).
Sl. 11 Portret Izidore (“Izidin dar”) s velom mlade (flammeum), Ankyronopolis (El Hi-
beh), Egipat, oko 100. god. poslije Kr. Getty Museum, Malibu (http://commons.
wikimedia.org/wiki/File:Fayum-39.jpg?uselang=hr, 11.01.2015.).
Fig. 11 Portrait of Isidora (Gift of Isis) with a wedding veil (flammeum), Ankyronopolis (El
Hibeh), Egypt, circa 100 AD. Getty Museum, Malibu (downloaded from: http://
commons.wikimedia.org/wiki/File:Fayum-39.jpg?uselang=hr, January 11, 2015).
Coemptio je fiktivna prodaja kojom otac plebejac daje svoju kćer

mužu kao vlasništvo. Bila je to neka vrsta kupovine zaručnice u prisut-
nosti svjedoka, po njemu je muž postajao “vlasnik” žene. Usus je oblik
vjenčanja kojim se legalizira veza plebejca i patricijke nakon godinu dana
zajedničkog života (Cantarella 1995: 434-449). Zasnovan na konkubinatu,
bio je vrlo jednostavan. Mladenci su zajedno živjeli i, kada bi prošlo godi-
nu dana, žena bi potpala pod potestas muža, osim ako se nije pobrinula
da prije nego što se napuni godinu dana, provede izvan kuće tri dana i tri
noći. Tom pravnom doskočicom, kojoj se pribjegavalo od 4. st. prije Kr. pa
nadalje, spasile su se neke žene muževljeve vlasti (manus), to jest kada su
se počeli sklapati prvi brakovi između patricija i plebejaca. U tom slučaju
žene su ostale pod zakonitim tutorstvom oca, a poslije njegove smrti pod
starateljstvom staratelja koga je izabrao pretor.
Uz brak, u Rimu su postojale i druge trajnije zajednice života muškaraca
i žena, koje nisu ulazile pod pojam matrimonium iustum. Rimski zakon regulirao je i izvanbračne zajednice. To su: konkubi-
nat (concubinatus) i kontubernij (contubernium) (Romac 1998: 118-120; Sanader 2002: 89-95).
Konkubinat je bio trajna zajednica života slobodnih osoba različita spola, ali bez affectio maritalis. Affectio maritalis
označavao je trajnu mjeru, želju bračnih drugova da žive upravo kao muž i žena. U takvim su odnosima živjeli muškarci i
žene kad zbog određenih razloga nisu mogli ili htjeli sklopiti brak. U te razloge najčešće su ulazile velike socijalne razlike,
od kojih su neke i pravno bile zapreka za brak. Na primjer, osobama senatorskog staleža bilo je zabranjeno stupiti u brak
s oslobođenicama, osobe rođene u slobodi (ingenui) nisu mogle stupati u brak sa ženama koje su spadale u kategoriju
“nečasnih” osoba, kao što su npr. glumice, preljubnice, prostitutke. Socijalno gledajući, konkubinat je bio neka vrsta braka
manje vrijednosti (inaequale coniugium), pravno priznat i u određenoj mjeri tretiran slično braku.
Prema rimskom zakonu, konkubina je bila žena što je živjela u stabilnoj monogamnoj vezi s muškarcem koji nije bio
njen suprug. S položajem konkubine nije se povezivala nikakva sramota, a konkubina je mogla postati i supruga. U konku-
binatu partneri su međusobno mogli razmjenjivati poklone, za razliku od braka, gdje se održavala stroža podjela imovine
između dvoje supružnika.
Djeca rođena u ovoj zajednici nisu bila, civilnopravno gledajući, ni
u kakvoj vezi s ocem, nisu bila zakonski nasljednici, nisu potpadala pod
očinsku vlast. Smatrani su izvanbračnom djecom i slijedila su u pravnom
položaju majku.
Contubernium je trajna zajednica života između robova ili između slo-
bodne osobe i roba.
U vrijeme Carstva, po svojoj se prilici, razlikovanje oblika vjenčanja
vjerojatno gubi, primjenjuje se četvrti oblik koji ženi ostavlja kakvu-takvu
neovisnost. To su bili brakovi utemeljeni na obostranom pristanku i lju-
bavi mladenaca. Pa ipak, sklapanju braka davale su svečani ton slikovite
ceremonije koje su većim dijelom tradicionalne i potjecale su iz davne
prošlosti. Te ceremonije su izgubile svoje značenje, ali su se i dalje vršile,
jer su “donosile sreću” (Hersch 2010: 61-222). Dan vjenčanja birao se
Sl. 12 Kip Vestalke iz atrija Veste, Rim (preuzeto sa: http://liviaaugustae.eklablog.fr/

art-romain-c20924119/12?noajax&mobile=1, 15.09.2015.).
Fig. 12 Statue of a Vestal priestess from a temple atrium, Rome (downloaded from:
http://liviaaugustae.eklablog.fr/art-romain-c20924119/12?noajax&mobile=1,
September 15, 2015).
Sl. 13 Atrium Vestae i hram Ve-

ste snimljen sa Palatina,
Rim (preuzeto sa: https://
en.wikipedia.org/wiki/Vestal_
Virgin#/media/File:RomaCas
aVestaliDaPalatinoOvest.JPG,
15.09.2015.).
Fig. 13 Atrium Vestae and Temple
of Vesta from the Palatine hill,
Rome (downloaded from:
https://en.wikipedia.org/wiki/
Vestal_Virgin#/media/File:Ro
maCasaVestaliDaPalatinoOve
st.JPG, September 15, 2015).
brižljivo između takozvanih sretnih dana (dies fasti), jer je to bio dobar predznak. Te večeri mlada se opraštala od svojih
dječjih igračaka, darujući ih larima i drugim bogovima. Ali ovom prilikom neću ući u opis tih prelijepih i slikovitih ceremo-
nija tradicionalnog rimskog vjenčanja (Giunio 2015: 14-24) (sl. 11).
U Rimu je postojao i razvod (divortium), koji je bio zakonski i prilično neformalni postupak, a uglavnom se sastojao
u tome da supruga napusti svog muža i uzme natrag svoj miraz (Romac 1998: 128-131). Razvod je bio predviđen već i
Zakonikom dvanaest ploča s kraja 6., početka 5. st. prije Kr. Razvod je bio društveno prihvatljiv ako je izvršen u skladu s
tradicijom (mos maiorum).
Rimski brak nikada nije bio nerazrješiv. U braku cum manu u prvim stoljećima Grada bilo je potpuno nemoguće da
žena otjera muža pod čijom se vlašću nalazila, ali je muž mogao otje-
rati ženu i to je pravo bilo upisano u vlast koju je on imao nad njom.
Jedino je praksa, bez sumnje u interesu stabilnosti obitelji, ublažila
primjenu toga načela. Sve do 3. st. prije Kr. tjeranje žene iz kuće ovi-
si, naime, o krivnji koja se može pripisati ženi osuđenoj na vijećanju
muževe obitelji.
U sljedećim generacijama Rimljani su počeli, a da nitko nije nego-
dovao, oslobađati se žena čak i bez najmanjeg ozbiljnog razloga: zato
što je izašla otkrivena lica, zato što se zaustavila na ulici da bi razgova-
rala s nekim ozloglašenim oslobođenikom, zato što je bez dopuštenja
išla na predstavu javnih igara.
Krajem Republike, kad su muževi već bili prisvojili sebi pravo da
po volji ponište brakove koje su bili sklopili, dogodilo se da je brak
sine manu to pravo istodobno priznao i ženi. Ako je ušla u brak pod
utjecajem svojih predaka ili najbližih muških rođaka, trebalo je da oni
kažu samo jednu riječ da bi ona prekinula tu vezu i bila vraćena njima
(abducere uxorem). Ako je ovisila samo o sebi zato što je izgubila ro-
ditelje, i bila potpuno svoj gospodar (sui iuris), onda je ona odlučivala Sl. 14 Ulomak žrtvenika carici Faustini iz Zadra (Iader), treća
o prekidu. Otada prisustvujemo, bar što se tiče aristokracije koja se četvrtina 2. st. poslije Kr. Arheološki muzej Zadar, inv.
br. A10205 (Copyright: © Zadar - Arheološki muzej
pojavljuje u našim dokumentima, pravoj pošasti razvoda brakova. Ne-
Snimio: O. Harl).
ki red pokušao je uvesti car August, svojim zakonom o redu sklapanja Fig. 14 Fragment from a sacrificial altar for Empress Faustina
brakova (Lex de ordinibus maritandis). Nije mogao, a bez sumnje nije ni- from Zadar (Iader), 3rd quarter of the 2nd c. AD. Ar-
ti htio, spriječiti razilaženje supružnika. Zadovoljio se time da u to une- chaeological Museum Zadar, inv.n. A10205 (Copy-
se nešto reda. Najprije je dopustio da je, kao i nekad, dovoljna samo right: © Zadar - Archaeological Museum. Photo by:
O. Harl).
Sl. 15 Liburnski nadgrobni spomenik, tzv. liburnski cipus iz Podgrađa (As-
seria), prva polovica 1. st. poslije Kr. (iza 42. god.). Arheološki
muzej Zadar, inv. br. A7698 (Copyright: © Zadar - Arheološki muzej
Snimio: O. Harl).
Fig. 15 Liburnian headstone, the so-called Liburnian cipus from Podgrađe (Asseria), first
half of the 1st c. AD (after 42 AD). Archaeological Museum Zadar, inv. n. A7698
(Copyright: © Zadar - Archaeological Museum. Photo by: O. Harl).
volja jednog supružnika da se razvod izvrši i samo je zahtijevao da se ta volja

izreče u prisutnosti sedam svjedoka. Drugi su se propisi odnosili na vraćanje
miraza, na to kome će pripasti djeca, na zahtjeve od pretrpljene štete. Svi su
ti propisi bili znak propadanja onog duha koji je držao na okupu obitelj kao
društvenu ustanovu. Trka za mirazom bio je glavni motiv sklapanja braka.
Žena je tako stekla nadređeni položaj.
Jedini važni javni položaj koji je bio rezerviran isključivo za žene bio je u
sferi religije, svećenički položaj vestalki i drugi.
Svećenik je predstavnik jedne zajednice u odnosu na božansko i obrnu-
to. Svećenik, odnosno svećenica, bio je čuvar svetinje i administrator svega
onoga što je sveto, čuvar običaja, osoba koja je pazila da se u obredima ne
učini kakva pogreška. Svećenici su službene osobe koje vrše određene vjer-
ske funkcije u ime rimskog naroda (sacerdotes publici populi Romani Quiri-
tium, sacra pro populo) (Rosa, Turchi 1936: 396-400; Szemler 1972: 2314-2331;
Dumézil 1974: 567-583; Chini 1990: 60-62; Scheid 2003: 129-146; Beard et al.
2006: 68-89; Rüpke 2008: 216-228). Sacerdos (množina sacerdotes) je svaki
svećenik ili svećenica koji su obdareni sa sacri (sacer). Sacer objedinjuje sve
stvari ili osobe koje su dane bogovima, njima posvećene. To je temeljno
načelo rimske i italskih religija. Rimski je svećenik (svećenica) morao pripada-
ti višim socijalnim krugovima, biti rimski građanin i zakonito dijete, moralan i
nekažnjavan (castus), te fizički sposoban (vir bonus). U Grčkoj i Rimu određena
su božanstva bila vezana uz svećenice. U Rimu su, nadalje, supruge nekih
svećenika automatizmom smatrane svećenicama, primjerice regina sacrorum i flaminica.
Svećenici (sacerdotes publici populi Romani Quiritium) su se dijeli u dvije velike kategorije, oni pridruženi velikim
Sl. 16 Ulomak počasnog natpisa svećenice božanske Druzile iz Zadra (Iader), prva polovica 1. st. poslije Kr. Arheološki muzej Zadar, inv. br.
A10222 (snimila: K. A. Giunio).
Fig. 16 Fragment of an honorary inscription of priestess Drusilla from Zadar, first half of the 1st c. AD. Archaeological Museum Zadar, inv. n. A10222
(photo by: K. A. Giunio).
Sl. 17 Postolja kipova članova kapitolijske trijade iz Zadra (Iader) (crteže izradio R. Maršić prema Hauser, Bulić 1884).
Fig. 17 Sculptural bases of the members of the Capitolian triad from Zadar (Iader) (drawings by R. Maršić according to Hauser, Bulić 1884).
službenim kolegijima i oni pridruženi pojedinim bratstvima ili udruženjima. Općenite su religiozne funkcije bile u rukama
quattuor amplissima collegia, kolegija pontifika, augura, quindecemviri sacris faciundis i septemviri epulones. Nadzirali su
kultove i obrede koji su se vršili u ime države. Osobiti značaj imao je kolegij pontifika (collegium pontificum), od četiri velika
svećenička kolegija, najvažniji po državnim pitanjima. Njegovi su članovi bili najviše pozicionirani svećenici rimske reli-
gije. Na njih postepeno prelazi funkcija vršenja nadzora nad cijelim vjerskim životom, javnim i privatnim bogosluženjem.
Članovi kolegija pontifika bili su i rex sacrorum, flameni (tri flamines maiores i dvanaest flamines minores) te djevice Vestalke
(ordo sacerdotium).
Veliki ugled imale su djevice Vestalke, svećenice boginje Veste (Virgines Vestales) (Hild 1873-1919: 742-760; Smith 1867:
1189-1191; Santinelli 1902: 255-262; Lambrechts 1946: 321-329; Marquardt 1963: 336-347; Hommel 1972: 397-420; Beard
1980: 12-27; Lanciani 1985: 203-211; Scheid 1986: 213-229; Martínez López 1988: 137-144; Priskil 1990: 5-38; Chini 1990: 67-68;
Staples 1998: 129-136; Mueller 2002: 44-68; Sacchi 2003: 317-359; Wildfang 2006: 1-109; Cato Worsfold 2010: 11-96, 97-154.)
(sl. 12). Vesta je bila boginja ognjišta i kućanstva, zaštitnica obitelji i grada. Vestin hram bio je smješten na istočnom kraju
Foruma u Rimu. Onakav čije ostatke imamo danas, djelo je posljednje obnove koju je izvela carica Julija Domna, supruga
cara Septimija Severa, 191. god. poslije Kr. Radi se o hramu kružne osnove. Cela kružnog tlocrta bila je okružena ophodom
korintskih stupova. Konični krov imao je otvor u sredini, zbog dima od vječne vatre. Vestalke su stanovale u Atrium Vestae,
smještenom u neposrednoj blizini hrama Veste i s njim povezan (sl. 13).
Posvećivao ih je vrhovni pontifik, pontifex capit virginem. Tako Plutarh piše u životopisu Nume Pompilija : “Bio je i nadzi-
ratelj svetih djevica zvanih Vestalke. Numi se, naime, pripisuje i posvećenje djevica Vestalki i uopće štovanje i čašćenje
vječne vatre koju one čuvaju, bilo zato što je biće vatre, čisto i neiskvareno, povjeravao neoskvrnutim i neokaljanim oso-
bama, ili zato što ga je kao neplodno i jalovo dovodilo u vezu s djevičanstvom. (...) Neki drže da svete djevice ne bdiju ni
nad čime drugim osim vječne vatre; neki opet tvrde da se kod njih kriju neki sveti predmeti koje drugi ne smiju vidjeti.”7
(Plutarh; 1988, Numa, 119, 9). Zaređivale su se kao djevojčice od 6 do 10 godina, zdrava tijela i duha, živih roditelja (patrima
et matrima), slobodnih i slobodnorođenih, znači koji nisu nikada bili robovi, poštenih zanimanja i kojima je dom bio u Italiji.
Lex Papia de Vestalium lectione je određivao da, kada bi se pojavilo slobodno mjesto među Vestalkama, vrhovni pontifik
bi po svom nahođenju birao imena dvadeset djevojčica. Potom bi se javno, ždrijebom izdvajalo jedno ime (inconcione).
Izuzete su bile djevojčice kojima je, primjerice, sestra već bila vestalka, ili kćeri uglednih svećenika. Izgleda da je ovaj zakon
bio napušten jer su se očevi nerado odricali kontrole nad svojom djecom. Njihova nevoljkost rezultirala je u Augustovo
vrijeme omogućavanjem izbora djevojčica iz oslobođeničkih obitelji. Ždrijeb bi bio izbjegnut ako bi osoba iz poštene obi-
telji, iz obitelji koja je ispunjavala sve zadane uvjete, sama ponudila svoju kći. Po konačnom izboru vrhovni pontifik vodio
bi djevojčicu do atrija Veste, koja je otada živjela unutar svetih zidova pod posebnim nadzorom kolegija pontifika.
U službi su ostajale trideset godina: deset godina učeći (discipula), deset godina vršeći naučene dužnosti, deset godi-
na učeći druge. Bile su zavjetovane djevičanstvom, te ako bi povrijedile zavjet bile bi žive zazidane na Campus sceleratus.
Po isteku tridesetogodišnje službe mogle su se odreći znamenja svoje službe (exaugurare), te se čak i vjenčati. Malo ih je,
međutim, iskoristilo te privilegije, kaže se da su one koje su to učinile živjele u tuzi i kajanju. Većina ih je i umirala kako je i
živjela, u službi božice. Predstojnica im se nazivala Virgo Vestalis Maxima. Nakon isteka službe, vestalka koja ne bi napustila
red, postajala je predstojnica po sistemu rotacije.
7 Red je prenesen iz Albae Longae, a njihovo postojanje tamo povezano je s najstarijom rimskom tradicijom, jer je Rea Silvija, majka Romula i Rema, bila
pripadnica tog sestrinstva. Numa ih je prvotno izabrao četiri, dvije iz plemena Titienses, dvije iz plemena Ramnes. Dvije se dodaju iz plemena Luceres,
u vrijeme kraljeva Tarkvinija Priska ili Servija Tulija, a zbog povećanja njihovih dužnosti. Taj broj ostaje do kraja postojanja kolegija. Izvorno ih je birao
kralj (capere), potom u vrijeme Republike i Carstva vrhovni pontifik.
Sl. 18 Postolje kipa Jupitera, vodećeg člana kapitolijske trijade iz Za-
dra (Iader), uzidan u temelje Sv. Donata (fototeka Arheološkog
muzeja Zadar).
Fig. 18 Base of the Jupiter statue, the leading member of the Capitolian
triad from Zadar (Iader), built into the foundations of St. Donat
(photo archive of the Archaeological Museum Zadar).
Glavna im je zadaća bila održavanje vječne vatre na

državnom ognjištu. Gašenje vatre smatralo se jednim od
najstrašnijih predznaka i znamenja za rimsku državu. Ako bi
se takva nesreća dogodila nemarom neke Vestalke, vrhovni
pontifik ju je u mraku skidao i bičevao, sa zaslonom među
njima. Potom je ponovo palio vatru trenjem dviju grančica
sa “sretnog stabla” (felix arbor). Inače se sveta vatra ponovo
palila svake godine, 1. ožujka, palio ju je vrhovni pontifik uz asistenciju Vestalki.
Njihove su uobičajene dužnosti bile žrtvovanje božici u ugovoreno vrijeme. Svako jutro trebalo je hram poškropiti
tekućom vodom i okititi lovorom, te izreći molitve za sreću naroda.8 Kada se svetište posvećivalo, voda se miješala sa mu-
ries, soli koja se drobila u tarioniku i potom pekla u peći.
Zajedno su kolegij Vestalki i kolegij Salijaca bili čuvari svih svetih relikvija grada Rima. Neki su izvori bili mišljenja da
Vestalke nisu ništa drugo čuvale osim vječne vatre, za koju je još kralj Numa Pompilije odredio da se štuje kao počelo svega.
Drugi su izvori navodili da su čuvale svete relikvije koje su činile fatale pignus imperii, a čuvale su se u podzemnom skrive-
nom prostoru (penus Vestae), prostoru kojemu su mogle pristupiti samo Vestalke i vrhovni pontifik.9
Osim dužnosti, vestalke su imale i niz povlastica. Jedna je od njih i to da su još za očeva života mogle načiniti oporuku
i obavljati druge poslove bez skrbnika, kao i majke troje djece.10 Često su im se povjeravale oporuke, sporazumi ili neki
drugi važni dokumenti na čuvanje, tako su čuvale i oporuke careva. Kad su izlazile u javnost, pred njima su išli liktori, a ako
bi slučajno srele čovjeka kojega su vodili na smaknuće, taj se ne pogubljuje, ali se vestalka morala zakleti da je susret bio
slučajan i nenamjeran. Sudjelovale su u svim velikim javnim i privatnim svetkovinama, u posvećivanju hramova, pozivane
su na svečane svećeničke gozbe, sudjelovale su u formalnim vjenčanjima. Jedine su, među svim svećenicima, imale pravo
na ukop unutar zidina grada.
Nosile su bijelu stolu s lanenim plaštom (palla) i počeonik (infula) oko kojeg su visile vrpce (vittae), a tijekom žrtvovanja
i veo (suffibulum). Suffibulum je četvrtasti komad platna obrubljen grimizom, a osiguravao se kopčom. Prekrivao je glavu
i možda dio ramena te je bio sličan velu koji su nosile mladenke. Smatra se da su suffibulum i mladenkin veo ostaci šala
koji se u arhajsko doba nosio preko glave i ramena (ricinium). Prestao se upotrebljavati kada su Rimljani počeli nositi palu.
Rex sacrorum ili sacrificulus (kralj žrtve, žrtvovanja, kralj svetih čini) obavljao je one vjerske dužnosti koje je nekoć
obavljao kralj (Marquardt 1963: 321-326; Rüpke 2008: 7; Giunio 2011: 75-76). Ova je dužnost nastala pri osnutku Republike.
Bira ga vrhovni pontifik iz liste patricija koju mu sastavlja njegov kolegij. Uvjet je bio da su mu roditelji vjenčani obredom
confarreatio, a i sam se morao vjenčati istim obredom, pogotovo što je i njegova supruga svećenica, regina sacrorum. Rex
sacrorum i regina sacrorum nadzirali su žrtvovanja koja su se održavala nekoliko puta mjesečno, na Ide, None i Kalende. On
je žrtvovao Jupiteru, ona Junoni. Također su imali vrlo važnu ulogu u godišnjoj svetkovini Regifugium 24. veljače, koja je
slavila ukidanje kraljevstva (Invernizzi 1994: 34).
Zboru pontifika pripadala su tri flamines maiores (arhajski filamines), svećenici raznih hramova, osobiti svećenici
određeni za jedno božanstvo (Jullian 1873-1919: 1156-1188; Ramsay 1875: 540-544; Samter 1909: 2484-2492; Espérandieu
1962: 139-150; Marquardt 1963: 326-336; Brelich 1972: 17-21; Vangaard 1988: 5 i d.; Fasciano, Seguin 1993: 34 i d.).11 To su
flamen Jupitera (flamen Dialis), flamen Marsa (flamen Martialis) i flamen Kvirina (flamen Quirinalis) (Dumézil 1974: 153-290;
Fasciano, Seguin 1993: 86-99).12 Služba se naziva flamonium ili flaminatus.
8 Po Numinom ustanovljavanju obveza je bila koristiti vodu s Egerijskog izvora, kasnije je bilo dozvoljeno koristiti vodu s bilo kojeg tekućeg izvora, samo
ne vodu koja prolazi kroz cijevi.
9 Poseban problem predstavlja identifikacija prostora penus Vestae, odnosno sancta sanctorum hrama. Možda ga je moguće identificirati u trapeizo-
dalnom udubljenju koje se otvara u podiju hrama (dimenzija 240 x 240 cm), a u koji se ulazilo samo iz cele.
10 Povlastica "majki troje djece" datira od vremena Augusta.
11 Tri se glavna flamena javljaju uvijek u ovom nizu, mogli su se nazivati i jednostavno flamines, bez imena božanstva. Postojalo je i dvanaest flamines mi-
nores, kojima se uvijek dodaju imena božanstva (flamen Carmentalis, flamen Cerialis, flamen Falacer, flamen Floralis, flamen Furrialis, flamen Palatualis,
flamen Pomonalis, flamen Portunalis, flamen Volcanalis, flamen Volturnalis, flamen Virbialis, flamen Lucularis). Posao im se sastojao u svakidašnjem
žrtvovanju svojim bogovima. O dvanaestorici flamines minores slabo smo informirani, dok o troje glavnih flamena imamo dosta podataka, pogotovo
o flamenu Jupitera (flamen Dialis).
12 Takozvana velika arhajska trijada. Kvirin je prvotno bio bog zaštitnik staroga sabinskog naselja na brežuljku Kvirinalu, koje se stopilo s Rimom. Nakon
toga je postao bogom rata i zaštitnikom cijeloga Rima. Kad je prevladao kult boga rata Marsa, Kvirina su izjednačili s Romulom, osnivačem grada.
Sl. 19 Slavoluk Melije Anijane ugrađen s unutrašnje strane

tzv. Lučkih ili Morskih vrata (16. st.) u Zadru, kraj 1. st.
poslije Kr. (snimio: F. Beusan).
Fig. 19 Melia Aniana triumphal arch built into the interior of
the so-called Port or Sea gates (16th c.) in Zadar, late
1st c. AD (photo by: F. Beusan).
Imao je niz značajnih civilnih prava, ali je bio

izložen i brojnim ograničenjima i odricanjima. Fla-
men Dialis imao je niz značajnih civilnih prava. Imao
je pravo sjediti na kurulskoj stolici (sella curulis) i ima-
ti liktora, imao je pravo nositi togu obrubljenu pur-
purom (toga praetexta), bio je član Senata, zadužen
za određena žrtvovanja u gradu. Pri odlasku na
žrtvovanju flamena je prethodio praeciamitator, a u
rukama je flamen nosio drveni štap commetaculum
(commoetaculum).
Njegova žena – flaminica Dialis, bila je svećenica
Junone (Fasciano, Seguin 1993: 61-66; Bielman, Frei-
Stolba: 1994, 113-126).
Brak je za tri glavna flamena bila obveza, te su
bili vjenčani obredom confarreatio. Drugi brak
nije bio dozvoljen. Kako je asistencija flaminike u
određenim prigodama bila neophodna, razvod nije
bio dozvoljen, a ako mu je supruga umrla, bio je pri-
siljen odstupiti sa svoje dužnosti. Odijevale su se u
obojenu odjeću (venenato operitur). Kosu su nosile
podignutu u koničnu punđu, koju je držala purpur-
na vrpca (tutulus) i prekrivale glavu crvenom mara-
mom (flammeum) (La Follette 2001: 55).13 Nosile su
mali četvrtasti ogrtač s obrubom (rica) na koji je bila
pričvršćena grančica sa sretnog stabla, a izrađivale
su je virgines ingenuae patrime matrimaequae.14 Tu-
nika je bila od vune i šivana vunom.
Imala je slična ograničenja kao i suprug. Nije smjela dotaknuti mrtvaca, cipele ili potplate koji nisu bili izrađeni od kože
žrtvene životinje ili životinje ubijene na drugi način, nikako životinje koja je umrla prirodnom smrću. Flaminikama je bilo
zabranjeno popeti se stepeništem koje se sastojalo od više od tri stepenice, što je najvjerojatnije bilo vezano uz činjenicu
da joj se nisu smjeli vidjeti gležnjevi. Kada je posjećivala sacra Argeorum ili u vrijeme pročišćavanja svetišta Veste, nije se
smjela češljati ni rezati nokte, te u te dane nije smjela imati seksualne odnose sa suprugom. Na nundinae svakog mjeseca
žrtvovala je u Regiji jarca Jupiteru.
Petnaestorici flamena se u carsko doba dodaju novi koji su vodili računa o štovanju carskog kulta, flamines Divorum
(Augustales, Claudiales, Flaviales itd.). Tijekom 3. st. flamines maiores postupno nestaju, dok flamines divorum se u nekim
krajevima Carstva javljaju do u 6. st. (Bassignano 1974: 22 i d.; Fasciano, Seguin 1993: 183-184).
Ženski flaminat u provincijama doživljava neke promjene u odnosu na onaj u gradu Rimu. Flaminike su mogle obavljati
svoje dužnosti istovremeno u više gradova. Kada carica po volji cara ili dekretom Senata postaje diva, podiže joj se hram
i instituiraju se svećenice, flaminica ili sacerdos. Jedini je spomen jedne flaminike u rimskoj provinciji Dalmaciji na ulomku
žrtvenika iz Zadra – flaminica Divae Faustinae, imenom Cossutia (Posedel 1952: 163; Abramić 1953: 86-89; Degrassi 1957:
43-44; Giunio 1997: 245, 268-269, kat. 14.J; 2005: 168-169; 2011: 166-167, 264, kat. br. 31) (sl. 14). Natpis nam govori o tome
kako su Akvilejci na trošak svoga grada podigli u Akvileji i Zadru žrtvenik carici Faustini. Svećenica je vjerojatno rodom iz
13 Flammeum je pokrivalo koje su nosile flaminike, boje kao munja. Tako su ga i mladenke nosile kao dobar predznak, s obzirom da flaminikama nije bio
dozvoljen razvod (La Follette 2001: 55).
14 Nije moguće točno odrediti što je rica bila, da li kratki ogrtač ili vjerojatnije marama koja se prebacivala preko glave. Grančicu "sretnog stabla" nosila
i regina sacrorum u nekim obredima, flaminika u svim.
Akvileje (Panciera 1957: 86, bilj. 221; Pavan 1958: 125).15 Neizbježno je pitanje o kojoj je carici Faustini riječ u ovim nalazima.
Bile su, naime, dvije carice s tim imenom, majka i kći. Majka Annia Galeria Faustina Pia (umrla 141. god.) bila je supruga cara
Antonina Pija. U trećoj godini svoje vladavine Antonin Pije izgubio je svoju suprugu i u njenu čast dopustio Senatu da
pokojnu caricu divinizira, dodijelivši joj počasti igara u cirku, zlatne i srebrne kipove, poseban hram i svećenice. Kći Annia
Faustina (umrla 175. god.) bila je supruga cara Marka Aurelija. Obje su bile nositelji kulta s posebno izabranim svećenicama,
flaminicis. U njihovu čast formirala se i institucija zvana puellae Faustinianae (Diddle Uzzi 2005).16 Najvjerojatnije se ipak
radi o carici Faustini Minor, mlađoj, za koju postoje svjedočanstva da je pratila muža Marka Aurelija u rat protiv Kvada i
Markomana (169.-175. god.), kojom je prilikom provela neko određeno vrijeme u Akvileji, a koja je nakon smrti počašćena
apoteozom (Šeparović 2002: 133-141; 2004: 105-115; Giunio 2007: 148).17
Najveći broj natpisa koji spominju flaminike potječu iz Portugala i Španjolske (34 natpisa) i iz sjeverne Afrike (čak 68
natpisa) (Panzram 2003: 5 i d.; Ladijmi Sebaï 1990: 651-686). Ova činjenica ima možda veze i s različitim kulturnim tradicija-
ma autohtonog stanovništva, da li dozvoljava ili ne ženama zauzimanje istaknutih položaja. Često je služba flaminata veza-
na uz obiteljsku tradiciju, flaminike postaju kćeri flamena, odnosno supruge muškaraca koji drže flaminat, kao primjerice u
Galiji Narbonensis (Fishwick 2002: 17-61; Takács 2008: 113-118). Ovaj se svećenički položaj može smatrati i nagradom ženi
koja je učinila nešto izvanredno za svoju zajednicu. Provincijalni i municipalni flaminat omogućavao je ženama u provinci-
jama i njihovim obiteljima pokazati svoj privilegirani položaj, a pokazati i poveznicu periferije Carstva sa svojim političkim
sjedištem u Rimu (Bielman, Frei Stolba 1994: 113-126). Dok je predmet štovanja flamena bio car i njegov genius, predmet
štovanja flaminike bila je carica i njen iuno, koja je označavala kao i genij, životnu silu mrtvih članova obitelji. Linija razdva-
janja kulta cara i kulta carice nije, međutim, tako strogo odvojena. Položaj flaminike je jednogodišnji, a naslov perpetua koji
se ponekad javlja, samo je počasnog karaktera.
Još su četiri svećenice zabilježene. Zadužene za štovanje kulta božanske Auguste bile su tri svećenice. Diva Augusta bila
je, ustvari, carica Livia Drusilla, supruga cara Augusta i majka cara Tiberija. Umrla je u kasnoj životnoj dobi 29. god. poslije
Kr., a deificirao ju je tek njen unuk, car Klaudije 42. god. poslije Kr. U Aseriji je njenom kultu bila posvećena svećenica Iulia
Tertulla, sacerdos Divae Augustae (Giunio 2011: 271, kat. br. 38 – navedena i ostala literatura) (sl. 15).18
Svećenice Božanske Auguste bile su i Papia Brocchina (Giunio 2011: 396, kat. br. 163 – navedena i ostala literatura) i
Claudia Aesernina (Giunio 2011: 272, kat. br. 164 – navedena i ostala literatura) iz Narone (Vid kod Metkovića). Papia Broc-
china pripadnica je obitelji Papija, jedne od najuglednijih obitelji u Naroni na kraju 1. st. prije Kr. i početka 1. st. poslije Kr.
(Glavičić 2002: 222-223).19 Claudia Aesernina oporučno je odredila da se postavi posveta bogu Saturnu. Saturn je božanstvo
uvršteno u program carske ideologije moći, stoga i činjenica da posvetu postavlja svećenica Božanske Auguste (Simon
1990: 193-199).
U Zadru je zabilježena stanovita Trosia, sacerdos divae Drusillae (Giunio 2011: 249, kat. br. 16) (sl. 16). Iulia Drusilla sestra je
rimskog cara Kaligule (vladao 37.-41. god. poslije Kr.). Deificirana je 38. god., po njenoj smrti, a predstavljana je kao rimska
Venera (Svetonije 1978: Kaligula, 171-173; Herz 1981: 324-336; Wood 1995: 457-482).
Na natpisima i epitafima iz svih dijelova velikog rimskog Carstva nalaze se imena mnogih žena, kao i portreti i kipovi
bezimenih žena, ali rijetko nam se pružaju neke dodatne informacije o njima. Mnoge se kriju i u fundusu Arheološkog
muzeja Zadar.
Stanovita Appuleia Quinta, pripadnica bogate “domaće aristokracije” uvelike je zadužila grad u kojem je živjela. Hram
na kapitoliju kolonije Iader (Zadar), gradskoj dominanti, bio je originalno posvećen kapitolijskoj trijadi Jupiter, Junona,
Minerva, o čemu svjedoče i natpisi na trima postoljima za kipove iz unutrašnjosti hrama (Hauser, Bulić 1884: 12-14; Suić
1981: 178-179; Giunio 1997: 257-258, T. 121, sl. 1; 1999: 61) (sl. 17).20 Radi se o ovećim blokovima pravokutne osnove, sa sve
četiri strane uokvirenima bogato raskošno ukrašenim postoljem i gornjom pločom, motivom niza akantovih vitica. Na tim
su postoljima bili postavljeni kipovi (simulacra) članova kapitolijske trijade. Od kipova otkriven je samo mramorni ulomak
15 Familija Cossutii je bila poznata u Italiji i na zapadu, a u Dalmaciji je istaknuta samo ovim natpisom.
16 Car Antonin Pije osnovao je nakon smrti supruge, 141. god. poslije Kr., karitativnu organizaciju puellae Faustinianae za kćerke siromašnih Rimljana.
17 U Zadru je još ulomkom arhitrava s natpisom Divae Faustinae zabilježeno štovanje ove carice (čuva se u Arheološkom muzeju Zadar, inv. br. A7398),
a u Podgrađu kod Benkovca (Asseria) otkriven je brončani medaljon s likom ove Faustine, rad porijeklom iz Akvileje. Čuva se u Muzeju hrvatskih
arheoloških spomenika u Splitu.
18 Majka Julije Tertule je Arruntia Severa, bila udana za autohtonca Tura. Arruntii su doseljenička obitelj iz Italije, vrlo rano povezani s autohtonim
elementom.
19 Iz nedalekih Tasovčića u BIH potječe natpis na bazi spomenika što su ga braća Papiji podigli Oktavijanu u čast zauzimanja Sicilije i njegove pobjede na
Sekstom Pompejom, sinom Pompeja Velikog, 3. rujna 36. god. prije Kr., kod Nauloha, sjeverno od Messine.
20 Postolja izrađena od bijelog vapnenca, dimenzija 220 x 90 cm, uzidani u temelje pilona – nosača u unutrašnjosti crkve sv. Donata u Zadru.
Sl. 20 Akefalni ženski kip iz Zadra (Iader), prva polovica 1. st. poslije Kr. Arheološki
muzej Zadar, inv. br. A10217 (Copyright: © Zadar - Arheološki muzej
Snimio: O. Harl).
Fig. 20 Acephalous statue of a woman from Zadar (Iader), first half of the 1st c. AD.
Archaeological Museum Zadar, inv. n. A10217 (Copyright: © Zadar - Archaeo-
logical Museum. Photo by: O. Harl).
ruke, po kome treba suditi da su zaista bili monumentalnih dimenzija,

udvostručene prirodne veličine, što je u skladu i s dimenzijama postolja.
Dala ih je podići Apuleja Kvinta u ime svoje i svog sina Lucija Turpilija
Brokha Licinijana.21 Jedno je postolje posvećeno Uzvišenom Jupiteru
(sl. 18), drugo Uzvišenoj Junoni, dok je trećem postolju natpisno polje
okrenuto prema unutrašnjosti pilona i zazidano, ali nema sumnje da je
obuhvaćalo posvetu trećem članu trojstva – Uzvišenoj Minervi. Ležišta
tih postolja dobro su sačuvana u temeljnoj strukturi hrama.
Ostaci pločnika i zidova lučkih skladišta definiraju položaj gospo-
darskog trga, emporija (emporium), površine namijenjene trgovini i pro-
metu uz gradsku luku antičkog Zadra. Emporij spominje i natpis na sla-
voluku uzidanom s unutrašnje strane Morskih vrata (Vrata Sv. Krševana,
Porta Marina) (Suić 1981: 183; Ilakovac 1999-2000: 93-105) (sl. 19), u kojem
stoji da je Melija Anijana (Mellia Anniana) oporučno dala popločati em-
porij i podići slavoluk sa statuama na uspomenu svog muža, uz trošak
od 600.000 sestercija. Po stilskim osobinama slavoluk se datira u kraj 1.
st. poslije Kr.
U fundusu i postavu Arheološkog muzeja Zadar nalaze se još drugi
brojni natpisi i skulpture koje su podigle ili su podignute nekim zaslužnim
ŽENAMA! Ali o njima nekom drugom prilikom (sl. 20).22
Kornelija A. Giunio
Arheološki muzej Zadar
Trg opatice Čike 1
23000 Zadar
kagiunio@amzd.hr
21 Možda su zaslužni i za gradnju kapitolijskog hrama u Zadru, barem u jednoj fazi.

22 Daljnja literatura na ovdje obrađene teme dostupna je i u sljedećim radovima: Astolfi 1996; Barrett 1996; Beard et al. 2005; Cantarella 1996; 2009;
2009a; Carcopino 1981; Centilivres Challet 2013; Dixon 1992; Erent-Sunko 2004; Fantham 2001; Fantham et al. 1995; Gardner 1998; Gardner, Wi-
edermann 1991; Grubbs 2002; Lefkowitz, Fant 2005; Matyszak 2003; Milnor 2006; Mousourakis 2007; Pomeroy 1995; Romac 1983; Scarre 2004;
Tellegen-Couperus 2003; Treggiari 1994.
LITER ATUR A / BIBLIOGR APHY 23
Abramić, M. 1953, Felix Aquileia, Studi Aquileiesi, Aqui- appendice sur la religion des Étrusques, Paris.
leia, 83-92. Erent-Sunko, Z. 2004, Pravni položaj žene kroz povijest i
Astolfi, R. 1996, La Lex Iulia et Papia, Padova. suvremeno europsko obiteljsko pravo, Zagreb.
Barrett, A. 1996, Agrippina. Sex, Power, and Politics in the Espérandieu, E. 1962, Flamen, Dizionario epigrafico di
Early Empire, London. antichità romane di Ettore de Ruggiero, III, Roma,
Barrett, A. 2002, Livia. First Lady of Imperial Rome, New 139-150.
Haven – London. Fantham, E. 2001, Stuprum. Public Attitudes and Penal-
Bassignano, M. S. 1974, Il flaminato nelle province romane ties for Sexual offences in Republican Rome, in: Ro-
dell’ Africa, Università degli studi di Padova. Pub- man Readings: Roman Response to Greek Literature
blicazioni dell’ Istituto di storia antica, vol. XI, Ro- from Plautus to Statius and Quintilian, Berlin, 115-
ma. 143.
Beard, M. 1980, The Sexual Status of Vestal Virgins, Fantham, E., Peet Foley, H., Boymel Kampen, N., Pome-
Journal of Roman Studies, 70, London, 12-27. roy, S. B., Shapiro, H. A. 1995, Women in the Classi-
Beard, M., North, J., Price, S. 2005, Religions of Rome, II. A cal World: Image and Text, Oxford.
Sourcebook, London. Fasciano, D., Seguin, P. 1993, Les Flamines et leurs dieux,
Beard, M., North, J., Price, S. 2006, Religions of Rome, I. A Bibliothèque “Nova et vetera”, Collection mytholo-
History, London. gies et religions, Montréal.
Bielman, A., Frei-Stolba, R. 1994, Les flaminiques du culte Fishwick, D. 2002, The Imperial Cult in the Latin West.
impérial: Contribution au rôle de la femme sous l’ Studies in the Ruler Cult of the Western Provinces of
empire Romain, Études de lettre, Revue de la Falculté the Roman Empire. Vol.III – Provincial Cult, Part 2:
des lettres de l’ Université de Lausanne, 2, Lausanne, The Provincial Priesthood, Leiden-Boston-Köln.
113-126. Gardner, J. F. 1998, Family and Familia in Roman Law and
Brelich, A. 1972, Appunti sul Flamen Dialis, Acta Classica Life, Oxford.
Universitatis Scientiarum Debreceniensis, 8, Debre- Gardner, J. F., Wiedermann, T. 1991, The Roman Hou-
zen, 17-21. sehold: A Sourcebook, London.
Caldwell, L. 2014, Roman Girlhood and the Fashioning of Giunio, K. A. 1997, Tipologija rimskih hramova carskog
Femininity, Cambridge. doba i njihov odraz na istočnoj obali Jadrana, magis-
Cantarella, E. 1980, L’ ambiguo malanno. La donna nel tarski rad, Zagreb.
mondo greco-romano, Milano. Giunio, K. A. 1999, Neke bilješke o zadarskom forumu i
Cantarella, E. 1995, L’ usus e la conventio in manum, La- kapitoliju, Histria Antiqua, 5, 55-66.
beo, 41, Palermo, 434-449. Giunio, K. A. 2005, Carski kult u Zadru, Histria Antiqua,
Cantarella, E. 1996, Passato prossimo: donne romane da 13, 157-178.
Tacita a Sulpicia, Milano. Giunio, K. A. 2007, Carski kult u Aseriji, Asseria, 5, Zadar,
Cantarella, E. 2009, L’ emancipazione femminile nel mon- 139-164.
do romano, in: Luxus. Il piacere della vita nella Ro- Giunio, K. A. 2010, Ars medica et pharmaceutica. Rimski
ma imperiale, Fontanella, E. (ed.), Roma, 52-59. medicinsko-farmaceutski instrumenti iz fundusa
Cantarella, E. 2009a, Dammi mille baci. Veri uomini e vere Arheološkog muzeja Zadar, Zadar.
donne nell’ antica Roma, Milano. Giunio, K. A. 2011, Svećenici i svećeničke organizacije u
Carcopino, J. 1981, Rim u razdoblju najvišeg uspona rimskoj provinciji Dalmaciji, doktorska disertacija,
carstva, Zagreb. Zadar.
Cato Worsfold, T., 2010, The End of the Ancient Vestal Vir- Giunio, K. A. 2013, Knowledges about public and private
gins and the Abolition of the Order, Whitefish. Games from the Roman period from the Holdings
Centilivres Challet, C.-E. 2013, Roman Women, Gender of the Archaeological Museum in Zadar, Histria An-
Qualities and Conjugal Relationships at the Turn of tiqua, 22, 101-116.
the First Century, Oxford-Bern-Berlin-Bruxelles- Giunio, K. A. 2015, Ars amatoria. Ljubav i erotika u sta-
Frankfurt am Main-New York-Wien. rom Rimu, Zadar.
Chini, P. 1990, La religione, Vita e costumi dei Romani Glavičić, M. 2002, Gradski dužnosnici na natpisima obal-
antichi, 9, Roma. nog područja rimske provincije Dalmacije, doktorska
D’ Ambra, E. 2006, Roman Women, Cambridge. disertacija, Zadar.
Degrassi, A. 1957, Rettifica della lettura di un epigrafe, Graves, R. 1999, Ja, Klaudije, Zagreb.
Aquileia Nostra, 27, Aquileia, 43-44. Grubbs, J. E. 2002, Women and the Law in the Roman Em-
Dennison, M. 2010, Empress of Rome. The Life of Livia, pire, London – New York.
London. Gruen, E. S. 1990, The Advent of “Magna Mater”, Studies
Diddle Uzzi, J. 2005, Children in the Visual Arts of Impe- in Greek Culture and Roman Policy, Leiden-New
rial Rome, Washington. York, 5-33.
Dixon, S. 1992, The Roman Family (Ancient Society and Hauser A., Bulić, F. 1884, Il tempio di S. Donato in Zara,
History), Baltimore. Zara.
Dumézil, G. 1974, La religion romaine archaïque avec un Hersch, K. 2010, The Roman Wedding, Cambridge.
23 Latinski tekstovi preuzeti sa www.thelatinlibrary.com; prijevodi s latinskog na engleski jezik preuzeti sa www.gutenbergproject.org i http://www.
poetryintranslation.com/klineasapuleius.htm.
Herz, P. 1981, Diva Drusilla. Ägyptisches und Römisches Spätantike, Historia Einzelschriften, 161, Stuttgart.
im Herrscherkult zur Zeit Caligulas, Historia, 30, Pavan, M. 1958, Ricerche sulla provincia romana di Dal-
Stuttgart, 324-336. mazia, Memorie Istituto Veneto di scienze, lettere
Hild, J. A. 1873-1919, Vesta. Vestalis, Virgo Vestalis, Ve- ed arti, Classe di scienze morali e lettere, vol. XXXII,
stalia, Dictionnaire des Antiquités Grecques et Ro- Venezia.
maines, Daremberg, Ch., Saglio, E. (eds.), 5, Paris, Plutarh, 1988, Usporedni životopisi, III, prijevod i bilješke
742-760. Zdeslav Dukat, Zagreb.
Hommel, H. 1972, Vesta und die frührömische Religion, Pomeroy, S. B. 1995, Goddesses, Whores, Wives, and Sla-
Aufstieg und Niedergang der römischen Welt, I. 2, ves: Women in Classical Antiquity, New York.
Berlin-New York, 397-420. Posedel, J. 1952, Zadarski žrtvenik carice Faustine, Vjesnik
Ilakovac, B. 1999-2000, Kad je popločen i ukrašen emporij za arheologiju i historiju dalmatinsku, 53, (1950-51),
rimske kolonije Jader, Vjesnik Arheološkog muzeja u 163-166.
Zagrebu, 3. s., XXXII-XXXIII, 93-105. Priskil, P. 1990, Der Vesta Kult in antiken Rom, Zeitschrift
Invernizzi, A. 1994, Il Calendario, Vita e costume dei Ro- für klassische Psychoanalyse, 8, 1, Freiburg, 5-38.
mani antichi, 16, Roma. Ramsay, W. 1875, Flamen, in: William Smith, A Dictionary
Jullian, C. 1873-1919, Flavialis, Dictionnaire des Antiqui- of Greek and Roman Antiquities, London, 540-541.
tés Grecques et Romaines, Daremberg, Ch., Saglio, E. Reggiani, M. 1990, Educazione e scuola, Vita e costumi dei
(eds.), 2/2, Paris, 1188-1189. Romani antichi, 10, Roma.
Ladijmi Sebaï, L. 1990, A propos du flaminat feminine Reggiani Massarini, M. 1993, Scolari e maestri, Vita quo-
dans les provinces africianes, Mélanges del’ École tidiana nell’ Italia antica, I, Vercelli.
française de Rome - Antiquité, 102, Roma, 651-686. Rodgers, N. 2006, Roman Empire, London.
La Follette, L. 2001, The Costume of the Roman Bride, in: Romac, A. 1983, Rječnik rimskog prava, Zagreb.
The World of Roman Costume, Sebesta, J. L., Bonfan- Romac, A. 1998, Rimsko pravo, Zagreb.
te, L. (eds.), Madison (Wisconsin), 54-64. Rosa, E., Turchi, N. 1936, Sacerdozio, Enciclopedia Italia-
Lambrechts, P. 1946, Vesta, Latomus, 5, Bruxelles, 331-329. na di scienze, lettere ed arti, 30, Milano, 396-400.
Lanciani, R. 1985, Rovine e scavi di Roma antica, Roma. Rüpke, J. 2008, Fasti Sacerdotum. A Prosopography of Pa-
Larsson Lovén, L. 1998, Lanam fecit. Woolworking and gan, Jewish, and Christian Religious Officials in the
Female Virtue, Aspects of Women in Antiquity, Pro- City of Rome, 300 BC to AD 499, Oxford - New York.
ceedings of the First Nordic Symposium of Women’s Sacchi, O. 2003, Il privilegio dell’ esenzione dalla tutela
Lives in Antiquity, Göteborg 12 – 15 June 1997, Jon- per le Vestali (Gai, 1.145). Elementi per una datazio-
sered, 85-93. ne tra innovazioni legislative ed elaborazione giu-
Lefkowitz, M. R., Fant, M. B. 2005, Women’s Life in Greece risprudenziale, Revue Internationale des droits de l’
and Rome: A Source Book in Translation, Baltimore. Antiquité, L, Liegè, 317-359.
Linderski, J. 2003, The Paintress Calypso and Other Pain- Sampoli, F. 1989, Le grandi donne di Roma antica, Milano.
tress in Pliny, Zeitschriftfür Papyrologie und Epi- Samter, H. 1909, Flamines, Paulys Realencyclopädie der
graphik, 145, Bonn, 342-361. classischen Altertumswissenschaft: neue Bearbei-
Maioli, M. G. 2008, La vita delle donne e i giochi dei bam- tung, VI.2, Stuttgart, 2484-2492.
bini. Le altre facce dell’ otium, in: Otium. L’ arte di Sanader, M. 2002, Zašto salonitanska konkubina Klodija
vivere nelle domus romane di età imperiale, Bertelli, Fausta nije legalizirala svoju vezu s Gajem Utijem,
C., Malnati, L., Montevecchi, G. (eds.), Milano, 57- Arheološke studije i ogledi, Zagreb, 89-95.
62. Santinelli, I. 1902, Alcune questioni attinenti ai riti delle
Marquardt, J. 1963, Römische Staatsverwaltung, III/3, Das Vergini Vestali: “Vesta perit”, Rivista di Filologia e di
Sakralwesen, Darmstadt. Istruzione Classica, 30, Torino, 255-262.
Marrou, H. I. 1978, Storia dell’ educazione nell’ antichità, Scarre, C. 2004, Chronicle of the Roman Emperors, Lon-
Roma. don.
Martínez López, C. 1988, Verginidas-fecundidat, intorno Scheid, J. 1986, Le flamine du Iupiter, les Vestales et le
al suplicio de las Vestales, Studia Historica. Historia géneral triomphant, Le temps de la réflexion, 7, Pa-
Antigua, 6, Salamanca, 137-144. ris, 213-229.
Matyszak, P. 2003, Chronicle of the Roman Republic. The Scheid, J. 2003, An Introduction to Roman Religion, Blo-
Rulers of Ancient Rome from Romulus to Augustus, omington.
London. Schultz, C. E. 2006, Women’s religious activity in the Ro-
Matyszak, P., Berry, J. 2008, Lives of the Romans, London. man Republic, Chaper Hill, North Carolina.
Milnor, K. 2006, Gender, Domesticity, and the Age of Au- Seltman, C. 1956, Women in Antiquity, London.
gustus: Inventing Private Life, Oxford. Simon, E. 1990, Die Götter der Römer, München.
Mossè, C. 1998, La vita quotidiana della donna nella Gre- Smith, W. 1867, A Dictionary of Greek and Roman Anti-
cia antica, Milano. quities, London.
Mousourakis, G. 2007, A Legal History of Rome, Abingdon Staccioli, R. A. 2003, La vita quotidiana nel mondo roma-
– New York. no, Milano.
Mueller, H. F. 2002, Roman Religion in Valerius Maximus, Staples, A. 1998, From Good Goddess to Vestal Virgins. Sex
London-New York. and Category in Roman Religion, London-New York.
Panciera, S. 1957, Vita economica di Aquileia in età roma- Suić, M. 1981, Zadar u starom vijeku, Prošlost Zadra, I,
na, Venezia. Zadar.
Panzram, S. 2003, Stadtbild und Elite: Tarraco, Cordu- Svetonije, 1978, Gaj Svetonije, Trankvil, Dvanaest rimskih
ba und Augusta Emerita zwischen Republik und careva (prijevod i bilješke Stjepan Hosu), Zagreb.
Szemler, G. J. 1972, The Priests of the Roman Republik. A Treggiari, S. 1991, Roman Marriage. Iusti Coniuges from
Study of interactions between Priesthoods and Magi- the Time of Cicero to the Time of Ulpian, Oxford.
stracies, Latomus, 127, Bruxelles. Treggiari, S. 1994, Putting the Bride to Bed, Echos du Mon-
Šeparović, T. 2002, O medaljonu carice Faustine Mlađe de Classique / Classical Views, 38.13, Newfoundland
iz Podgrađa kod Benkovca, Opuscula Archaeologica, (Canada), 311-331.
26, 133-141. Vanggard, J. H. 1988, The Flamen: A Study in the History
Šeparović, T. 2004, Osvrt na nalaz groba s Faustininim and Sociology of Roman Religion, Copenhagen.
medaljonom iz Podgrađa, Asseria, 2, 105-115. Wildfang, R. L. 2006, Rome’s Vestal Virgins. A Study of
Takács, S. A. 2008, Vestal Virgins, Sibyls, and Matrons, Rome’s Vestal Priestesses in the Late Republic and
Austin (Texas). Early Empire, London-New York.
Tellegen-Couperus, O. 2003, A Short History of Roman Wood, S. 1995, Diva Drusilla Panthea and the Sisters of
Law, London – New York. Caligula, American Journal of Archaeology, 99/3,
New York, 457-482.
SUMMARY
BEING A WOMAN IN ANCIENT ROME
Key words: women, Rome, mater familias, marriage, religion
On this occasion I will look into Roman women, mostly upper class, while the life of other women, those from the mid
and lower classes, even slaves and prostitutes, actresses, acrobats, dancers (infames), has either been discussed previously
in my work or will be discussed in the future.
There was a significant discrepancy between what Roman men expected from the role of women and the opinion of
the women themselves regarding the issue, at least among wealthy members of society. Legally speaking, women were
not influential. Daughters were almost entirely defined as their father’s possession. In the early days of Rome, the husband
also exerted similar power over his wife, but the rights of married women gradually increased, so by the end of the Repu-
blic women could maintain control over their property for the most part, even though their finances had to be managed
by a male guardian.
The foundation of Roman society is home and family, which included parents, family, family of grown-up sons, wards,
freemen and slaves. The word family does not completely coincide with the Latin word familia. The modern word only
partly conveys the Roman idea of an institution which was emotional, legal, economic, religious and social and also cre-
ated a bond between father, mother, children, slaves, wards, as far as the living were concerned, in addition to Lares and
Penates from the spirit world.
The undeniable authority belonged to the father (pater familias) who had to be obeyed and honoured by all members
of the family. A married Roman woman was also under his authority. As the lady of the house (mater familias) she had no
authority, but enjoyed the utmost respect from all family members, oversaw the household, servants and chores. The mo-
ther was in charge of children’s early upbringing. In ancient Rome, matrona (Latin, an honourable, excellent lady) or mater
familias was a married woman of impeccable conduct from an esteemed social class.
Women in ancient Rome who were freeborn were considered citizens (cives), but they could not vote or perform a
political duty.
The only major public position reserved only for women was a religious one, either as a Vestal priestess or another type
of priestess.
© Institut za arheologiju u Zagrebu. Sva prava pridržana.
© Institute of archaeology Zagreb. All rights reserved.
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000929257.
A CIP catalogue record for this book is available in the Online Catalogue of the National and University Library in
Zagreb as 000929257.
ISBN 978-953-6064-27-4
Naklada 300 komada

Number of printed copies 300
ZIA
ZBORNIK INSTITUTA ZA
ARHEOLOGIJU
SERTA INSTITUTI
ARCHAEOLOGICI
KNJIGA
VOLUME 3
____
cijena: 100kn SIA
____
VOL.
3
FINIS CORONAT OPUS

zbornik radova posvećen Mariji Buzov
povodom 65. obljetnice života
FINIS CORONAT OPUS

Zagreb, 2016

Being A Woman in Ancient Rome Biti Zena PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Being A Woman in Ancient Rome Biti Zena PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZIA

cijena: 100kn SIA

FINIS CORONAT OPUS

FINIS CORONAT OPUS

GLAVNI UREDNIK / EDITOR-IN-CHIEF

IZVRŠNE UREDNICE / MANAGING EDITORS

UREDNIČKO VIJEĆE / EDITORIAL BOARD

LEKTORI / LANGUAGE EDITORS

OBLIKOVANJE I R AČUNALNI SLOG / DESIGN AND LAYOUT

BIBLIOGR AFIJA / BIBLIOGR APHY 7

Vlasta BEGOVIĆ, Ivančica SCHRUNK, Ivana TUTEK 65

Mojca VOMER GOJKOVIČ 87

Vesna LALOŠEVIĆ, Katarina BOTIĆ 107

Jadranka BOLJUNČIĆ 145

Verena VIDRIH PERKO 161

Dr. sc. Vlasta Begović

BITI ŽENA U STAROM RIMU1

Ključne riječi: žene, Rim, mater familias, brak, religija

FINIS CORONAT OPUS, 2016, 27– 4 4

malih ropkinja-djevojčica, pa sve do starijih

slobodne, smatrane su građankama (cives), ali nisu mogle glasa-

I kćeri i sinovi bili su podvrgnuti vlasti oca obitelji (patria potestas),

muškarca i žene. Rimski brak bio je također trajna zajednica života

Coemptio je fiktivna prodaja kojom otac plebejac daje svoju kćer

Sl. 12 Kip Vestalke iz atrija Veste, Rim (preuzeto sa: http://liviaaugustae.eklablog.fr/

Sl. 13 Atrium Vestae i hram Ve-

volja jednog supružnika da se razvod izvrši i samo je zahtijevao da se ta volja

Glavna im je zadaća bila održavanje vječne vatre na

Sl. 19 Slavoluk Melije Anijane ugrađen s unutrašnje strane

Imao je niz značajnih civilnih prava, ali je bio

ruke, po kome treba suditi da su zaista bili monumentalnih dimenzija,

21 Možda su zaslužni i za gradnju kapitolijskog hrama u Zadru, barem u jednoj fazi.

LITER ATUR A / BIBLIOGR APHY 23