Professional Documents
Culture Documents
2014
MASLINOVO ULJE
Sadržaj
1. UVOD..................................................................................................................................................... 2
2. Proizvodnja ulja ..................................................................................................................................... 3
3. Vrste maslinovog ulja ............................................................................................................................ 4
4. Masne kiseline ...................................................................................................................................... 8
5. Sastav masnih kiselina u maslinovom ulju .......................................................................................... 11
6. Sadržaj masnih kiselina u 100 g maslinovog ulja ................................................................................ 12
7. Sadržaj antioksidansa i imunostimulansa ........................................................................................... 14
8. Sadržaj vitamina u 100 g maslinovog ulja ........................................................................................... 14
9. Steroli .................................................................................................................................................. 15
10. Čuvanje maslinovog ulja ..................................................................................................................... 16
11. Kako znati da li je maslinovo ulje pravo .............................................................................................. 17
12. Konzerviranje maslina i najbolje sorte za jelo..................................................................................... 18
1. UVOD
Nerazdvojni pratilac vina mediteranskih krajeva jeste i
maslinovo ulje, koje kao i vino, priča zanimljive priče onima
koji su zainteresovani da ih čuju.
Stari maslinjak Maslina stara 1.500 god Maslina stara 2.000 god
Tasos, Grčka Kaštela, Hrvatska Bar, Crna Gora
Danas, iako se maslina (Olea europaea L) proširila po celom svetu, oko 98% ukupne proizvodnje
maslinovog ulja dolazi iz Mediteranskog basena u čemu prema podacima IOC za 2013. EU ima 72%
udela, od toga Španija na svetskom nivou ima oko 60% udela, a veliku i kvalitetnu proizvodnju
imaju i Italija (22%), Grčka (15%) i Portugal (3%). Izvan EU na svetskom nivou izdvajaju se Tunis
(5.8%), Sirija (5.6%), Turska (5%), Alžir i Albanija (1.7%), Jordan (0.9%), Izrael (0.3%) i Hrvatska i
Kipar (0.2%). Interesantan podatak je da je na našim prostorima Crna Gora 1991. god. imala
2. Proizvodnja ulja
Hladni postupak dobijanja ulja iz ploda masline podrazumeva i odredjen je isključivo mehaničkim
postupkom, odnosno cedjenjem u uslovima koji ne dovode do promena u tom ulju i koje nije bilo
podvrgnuto nikakvom drugom tretmanu sem pranja, mlevenja, dekantacije, centrifugiranja i
filtriranja.
Ukoliko na etiketi stoji da je maslinovo ulje proizvedeno postupkom „Prvog hladnog presovanja“
onda se to odnosi i sme navesti samo za devičansko ili ekstra djevičansko maslinovo ulje koje je
dobijeno pri temperaturi prerade nižoj od 27°C i to isključivo prvim mehaničkim presovanjem
maslinovog testa hidrauličkom presom.
Ukoliko na etiketi stoji da je maslinovo ulje proizvedeno „Hladnim postupkom“ onda se to odnosi i
sme navesti samo za devičansko ili ekstra devičansko maslinovo ulje koje je dobijeno pri
temperaturi prerade nižoj od 27°C i to procedjivanjem ili centrifugiranjem maslinovog testa.
Hladni postupak podrazumeva takodje i da se masline beru u oktobru. Ako se zbog geografskog
porekla beru u novembru, pa je temperature vazduha isuviše niska, dozvoljeno je i dogrevanje
mase za cedjenje, ali najviše za +10 do +15°C.
Za dobijanje ulja visokog kvaliteta najbolje je da plodovi masline ne padaju na tlo, već da se beru u
košare i odlažu u odgovarajuću ambalažu za prevoz do uljare. Za brže branje i veću efikasnost
dozvoljena je upotreba odgovarajućih češljeva i nazubljenih makaza kojima se brste plodovi i koji
padaju na plastičnu mrežu raširenu ispod krošnje stabla. Nakon što je stablo obrano, proberu lišće
i drugi otpaci. Ručna berbe zahteva mnogobrojne učesnike, što povećava cenu ulja, ali ima svojih
prednosti kao što je dobijanje svežeg i zdravog ploda uz smanjenje količine otpadnog lišća.
U starim maslinicima obično rastu stabla s deblom i krošnjom velikih dimenzija. U tom slučaju nije
moguće primeniti opisani način berbe, pa se stoga plodovi skupljaju s tla nakon spontanog,
prirodnog opadanja. Što su plodovi zreliji, lakše opadaju. Posledice su: duže razdoblje dozrevanja i
opadanja plodova, te njihovo višednevno ostajanje na tlu pre sakupljanja. U takvim uslovima
nastaju promene u mesu ploda, s negativnim posledicama za kvalitet ulja. Ulja od plodova
sakupljenih s tla, prema normama EU, najčešće se ne ubrajaju u jestiva, jer mogu biti štetna za
zdravlje, pa se ovakav način berbe ne preporučuje.
Da bi se očuvao specifični kvalitet plodova prisutan u trenutku berbe, plodovi moraju odmah da se
pakuju u odgovarajuću ambalažu i otpremaju u uljaru na preradu. Obrani plodovi se pune u
plastične sanduke s rupičastim zidovima radi cirkulacije vazduha. Na taj način sprečava se štetno
zagrevanje plodova. Ponekad nije moguće ubrane plodove preraditi odmah, pa ih je potrebno
uskladištiti. U pravilu, prostori za skladištenje maslina trebaju biti zatvoreni ili natkriveni. Jako
hladna skladišta štetno deluju na plodove maslina, a topla pospešuju kvarenje. Za skladištenje je
dovoljna prirodna temperatura od oko 10°C. Što je sloj maslina deblji i skladištenje duže, štete su
1
Podaci o proizvodnji maslinovog ulja preuzeti sa http://www.internationaloliveoil.org
Ako se želi proizvesti ulje visokog kvaliteta, pravilo je da se plodovi maslina nakon berbe prerade
istog dana ili najkasnije sutradan, odnosno u roku 24h od berbe.
Hemijske karakteristike: Prema količini slobodnih masnih kiselina izraženih prvenstveno preko
sadržaja oleinske kiseline, a zatim i drugih sastojaka koji odgovaraju svakoj od navedenih vrsta,
maslinova ulja se klasifikuju u sledeće kategorije:
SAD, koja nije članica IOC-a, definiše vlastiti standard “United States Standards for Grades of Olive
Oil” koji je stupio na snagu 24.10.2010 i koji je sličan standard IOC-a, ali prilagodjen vrstama
maslina koje rastu na teritoriji SAD-a. Ovaj standard definiše više vrsta maslinovog ulja na bazi
tehnološkog postupka dobijanja ulja iz ploda masline, sastava masnih kiselina u gotovom
proizvodu, voćnog mirisa i ukusa i boje, ali na sledeći način:
I. U.S. Virgin oil ili Devičansko ulje
a. U.S. Extra virgin olive oil ili Ekstra devičansko ulje < 0.8 % oleinske kiseline
b. U.S. Virgin olive oil ili Devičansko ulje < 2.0 % oleinske kiseline
c. U.S. Lampate Virgin olive oil ili
U.S. Devičansko ulje koje nije za ljudsku upotrebu
bez dodatne obrade (ekvivalentno IOC Lampate oil) > 2.0 % olelinske kiseline
Degustacija se radi kao i kod degustacije vina tako što se mala količina ulja prevuče preko desni i
udahne vazduh, čime se prepoznaje fenolna i polifenolna struktura, ukus i arome ulja. Treba imati
na umu da maslinovo ulje ne sme da bude neprijatno, ali mora da ima blagu gorčinu i oporost (u
zavisnosti od vrste maslina gorčina može da varira, te da bude čak i veoma visoka) i uz arome koje
mogu da podsećaju na arome bibera, badema, jabuke, banane, svežeg voća, trave, limuna, oraha,
paradajza i još mnogo drugih, treba da daju osećaj skladnosti i punoće.
1. ulje pažljivo pogledati naspram svetlosti, promućkati ga unutar bočice i proceniti njegovu
viskoznost;
2. u čašicu uliti otprilike jednu kašičicu ulja; veća količina nije potrebna, jer se na taj način ne olakšava
nego otežava ocenjivanje;
3. uzorak pomirisati tako da se pokušaju uočiti svi ugodni i neugodni osećaji;
4. dlanom ruke zagrejati čašicu sa uljem kako bi ono oslobodilo svoje aromatske sastojke, srknuti
malo ulja udišući vazduh najpre polagano i nježno, a zatim odlučno, na način da se ono rasprši u
usnoj šupljini, stavljajući ga u direktan dodir sa jezičnim papilama;
5. nakratko odmoriti usta lagano trljajući jezik o nepce;
6. udahnuti vazduh kroz poluotvorene usne dok se ulje još nalazi izmedju jezika i nepca;
7. više puta ponoviti postupak počevši od tačke 4. (zagrevanje), držeći ulje u ustima najmanje 20
sekundi;
8. izbaciti ulje iz usta;
9. nastaviti pomeranje jezika o nepce i pažljivo proceniti povratno-mirisna svojstva.
Savet za početnike je da se ne žuri kod izbacivanja ulja iz usta, već da se smireno pokuša upamtiti
što veći broj osećaja.
Kiselinski broj ili kiselost masti se izražava kao procenat slobodnih masnih kiselina. Što je veći
procenat slobodnih masnih kiselina ulje je lošije jer su procesi degradacije većeg intenziteta i
redovno su obrnuto proporcionalni sadržaju svih ostalih sastojaka koji odredjuju kvalitet
(aromatski spojevi, vitamini, polifenoli i drugi), a time i njegovu prehrambenu vrednost. Povećanje
sadržaja slobodnih masnih kiselina, kao i peroksida praćeno je pojavom neugodnog ukusa i mirisa.
Porastom temperature autooksidacija se ubrzava a sniženjem smanjuje, s tim što se ne može u
potpunosti sprečiti.
a) Ekstra devičansko maslinovo ulje je maslinovo ulje najvećeg kvaliteta dobijeno prvim
cedjenjem (presovanjem ili centrifugiranjem) sveže obranih i najboljih maslina pri
temperaturama do max. 27°C. Temperatura ne sme da izazove degradaciju ili promene u ulju.
Pored toga što se prepoznaje po nazivu “Extra virgin olive oil” na deklaraciji mora da bude
naveden i procenat slobodnih masnih kiselina, izražen kao oleinska kiselina. Kod ekstra
devičanskog maslinovog ulja po većini svetskih standarda procenat slobodnih masnih kiselina
ne sme da bude veći od 0.8%. U svakom slučaju što je ovaj procenat niži to je maslinovo ulje
kvalitetnije. Na našem tržištu se mogu naći i ulja koja imaju 0.2-0.3% slobodnih masnih
kiselina.
Za vrhunski kvalitet maslinovog ulja potreban je zdrav i kvalitetan plod, ručna berba, hladan
postupak prerade u roku od 24 sata od berbe, čuvanje ulja u inox bačvama bez prisustva
vazduha na temperaturi od 18ºC, te punjenje u boce pod najstrožim tehnološkim uslovima.
Ovako dobijeno ulje najbogatije je nutritivno vrednim elementima i ima naglašeno aromatičnu
notu. S obzirom da je ekstra devičansko maslinovo ulje pravi prirodni sok iscedjen iz ploda
masline ono se odlikuje i specifičnim ukusom samih maslina, a na njegov kvalitet utiče i umeće
preradjivača maslinovog ulja.
U odnosu na senzitivne kakarteristike ovo ulje mora imati sve vrline (ocena voćnosti Mv>0) i
ne sme imati nijednu manu (ocena defektnosti Md=0). Da bi ulje imalo oznaku ekstra
devičansko mora da ima pozitivne atribute, odnosno primetne nivoe voćnog ukusa, gorčine i
ljutine. Ne sme imati nijedan od šesnaest zvaničnih negativnih atributa ukusa kao npr.
„ustajao“, „memljiv“, „metalan“, „kiseo“ ili „užegao“, koji se najlakše raspoznaju. Prisutnost
gorčine i ljutine, do neke jačine, znakovi su kvaliteta proizvoda.
2
Merna jedinica za peroksidni broj PV (eng. Peroxide Value) je 1 mmol O2/kg = 2 mekv O2/kg
b) Devičansko maslinovo ulje je takodje dobijeno prvim cedjenjem maslina bez hemijske
prerade, ali se za razliku od ekstra devičanskog pravi od manje kvalitetnih maslina, pa zbog
slabijeg kvaliteta maslina ili lošijih klimatskih uslova, ima veći ostatak slobodnih masnih
kiselina i to najviše do 2%. U senzitivnom smislu ovo ulje mora imati sve vrline (ocena voćnosti
Mv>0), ali sme imati mane malog inteziteta (ocena defektnosti: 0<Md<3.5).
Kako vreme prolazi opadaju fenoli, ulje dobija sladji ukus što se definiše kao pomanjkanje
gorčine. Mane ulja nastaju kao posledica promena koje se dogadjaju u masnim kiselinama,
tokom dozrevanja, berbe, prerade i čuvanja maslina i ulja. Promene započinju već na
neubranom plodu masline ukoliko je on oštećen ubodom. Ukoliko se maslina do prerade čuva
neadekvatno (u vodi, plastičnim vrećama, u debelim slojevima duže vreme, ili je prikupljena sa
zemlje.....) nastale mane su sve intenzivnije.
c) Obično devičansko maslinovo ulje je takodje dobijeno cedjenjem ploda masline bez hemijske
prerade, ali ima povišen ostatak masnih kiselina izražen kao oleinska kiselina i to najviše do
3,3%. Ovo ulje sme imati mane većeg inteziteta (ocena defektnosti: 3.5<Md<6).
a) Sirovo ulje iz komine masline - ulje namenjeno za rafinisanje i ljudsku ili industrijsku
upotrebu, a treba da odgovara standardima za ovu vrstu ulja.
b) Rafinisano ulje iz komine masline - ulje dobijeno postupcima rafinisanja sirovog ulja iz komine
masline koji ne dovode do promena u prvobitnoj strukturi triglicerida. Može da se koristi za
U industrijskim uslovima se razvio proces rafinisanja ulja. U ostacima semenki i plodova nakon
hladnog cedjenja preostane oko 4-9 % neiskorišćenog ulja. Da bi se i ovo ulje izdvojilo
pripremljenim semenkama se dodaje tečni rastvarač na odredjenoj povišenoj temparaturi. Za
rastvarač se najčešće koristi heksan koji je derivat sirove nafte. Rezultat izvlačenja skoro svog ulja
iz semenki i plodova je mešavina heksana i jestivog ulja. Pošto je ova mešavina i dalje nejestiva,
sledeći korak u procesu se bavi odstranjivanjem heksana. Odstranjivanje se postiže dodavanjem
raznih kiselina u postupku neutralizacije. Rezultat je jestivo ulje bez heksana. Jedini problem je što
ni vizuelno ne izgleda atraktivno, niti miriše kao nešto što bi prosečan korisnik konzumirao, pa ulje
dalje mora da se preradjuje. Zapravo, ono se hemijski izbeljuje, uz prateću dezodorizaciju, da bi
izgledalo lepše i da bi imalo miris na nešto što bi smo konzumirali.
Ulja iz komine masline su najmanje kvalitetna, nastaju dakle drugim cedjenjem i mešanjem sa
devičanskim uljem. Smatra se da sadrži neke štetne materije i najbolje je ne kupovati ga! Ulje iz
komine je vrlo niskog kvaliteta. Tek proizvedeno ulje, bilo da je u pitanju ono sirovo ili rafinisano,
ni u kom slučaju nije jestivo. Samo nakon dodavanja odredjenog procenta (koji zakonski nije
regulisan) devičanskog ulja postaje pogodno za upotrebu u ishrani i to pod nazivom “maslinovo
ulje iz komine”. Bolje je da potrošite nešto više novca i da kupite devičansko maslinovo ulje.
4. Masne kiseline
Ono što zaista utiče na zdravlje je vrsta masti koje se unose u organizam. Masti koje sadrže
nezasićene masne kiseline zapravo su ulja, karakterističnija za biljke nego za životinje. Zdrava
ishrana ne znači da treba potpuno izbaciti masti iz ishrane, nego da treba voditi računa koje masti
se unose u organizam.
Zasićene masne kiseline5 su “loše masti” a nalaze u hrani kao što je crveno meso, jaja,
buter, mlečni proizvodi tvrdi punomasni sirevi, pavlaka, sladoled. Masti koje su na sobnoj
temperaturi u čvrstom stanju su zasićene - buter, svinjska mast, stoni margarin. Loše masti
podižu nivo lošeg holesterola, uzrokuju dijabetes, gojenje, bolesti srca i krvnih sudova, a
3
eng. MUFA (MonoUnsaturated Fatty Acid)
4
eng. PUFA (PolyUnsaturated Fatty Acid)
5
eng. SFA (Saturated Fatty Acid)
Ljudski organizam može jednostavno proizvesti i zasićene i ω-9 (jednostruko nezasićene masne
kiseline) koje mu trebaju za rast i život, ali ne i dve ω-6 i ω-3 (višestruko nezasićene masne
kiseline), a to su linolna i α-linolenska kiselina. Zato se one nazivaju i esencijalnim jer su vrlo važne
za organizam i moraju se unositi putem hrane. One su široko rasprostranjene u biljnoj i životinjskoj
hrani (u uljnom obliku).
6
Eng. TFA (Trans Fatty Acid)
α -linolenska kiselina (ili ALA C:D=18:3): ALA se nalazi uglavnom u semenkama, uljima i
zelenom lisnatom povrću. U organizmu se ona transformiše, prvo u EPA, pa onda u DHA.
Eikosapentaenska kiselina (ili EPA C:D=20:5): EPA se pre svega nalazi u ribi i ribljem ulju.
Dokosaheksaenska kiselina (ili DHA C:D=22:6): DHA je posebno važna za organizam i nalazi
se u ribi.
Esencijalne ω-3 i ω-6 masne kiseline potrebne su za proizvodnju prostaglandina (PG) ili grupe
jedinjenja potrebnih u mnogim vitalnim funkcijama organizma kao što su: regulacija kontrakcija i
otpuštanja glatkog mišićnog tkiva, regulacija upalnih procesa i imunološkog sistema, sužavanje i
širenje krvnih žila, regulacija bolova i upalnih procesa, regulacija kretanja kalcijuma, kontrola rasta
ćelija, regulaciju sna i nervnog sistema i dr. Prostaglandini serije 1 (PGE1) i 3 (PGE3) smatraju se
pozitivnim jer šire krvne žile, snižavaju nivo loših masti i holesterola u njima i sprečavaju stvaranje
krvnih ugrušaka, povećavaju protok kiseonika, smanjuju bol. Prostaglandini serije 2 (PGE2) rade
suprotne procese i kao takvi su potrebni u organizmu. Prostaglandini serije 1 i 2 proizvode se iz ω-
6 masnih kiselina, a tipa 3 iz ω-3 masnih kiselina. Unosom dovoljnih količina esencijalnih masnih
kiselina omogućavamo pravilan odnos izmedju prostaglandina koji se iz njih proizvode i zbog toga
su ove masne kiseline više nego potrebne za ljudski život i zdravlje.
Prosečna ishrana stanovnika razvijenih država bogata je ω-6 kiselinama, pa većina ljudi ima
nedostatak ω-3 kiselina. Povećan unos samo jedne vrste ovih masnih kiselina u ishrani usporava
metabolizam druge vrste. Zbog toga je suštinski važno da se održava pravilan odnos unosa ω-6 i ω-
3 masnih kiselina koji se u proteklih 200 godina drastično narušio, jer se sa 1,5:1 popeo na više od
16:1. Zbog medjusobno spregnutog dejstva ω kiselina idealan odnos u ljudskom organizmu ω-6:
ω-3 je (1-4):1.
Neravnoteža, koja podrazumeva pomanjkanje ω-3 kiselina u odnosu na količinu ω-6, odnosno
izrazit višak ω-6 u odnosu na ω-3, je glavni krivac za mnoge bolesti kao što su: depresija i
poremećaji ponašanja (uključujući nasilje), dijabetes tipa 2 (staračka šećerna bolest), artritis i rak.
Iz tog razloga nije loše poznavati odnos ω-6 i ω-3 masnih kiselina koji je prisutan u standardnim
biljnim uljima: ulje semena konoplje (2-3):1, sojino ulje 7:1, maslinovo ulje 3:1, suncokretovo ulje
(ne sadrži ω-3), laneno ulje 1:3, ulje pamuka (skoro bez ω-3), ulje kikirikija (ne sadrži ω-3), ulje
koštica groždja (skoro bez ω-3), kukuruzno ulje 46:1.
Iz ovih podataka vidljivo je da su izvori bogati nezasićenim masnim kiselinama ω-6 familije
suncokretovo, sojino i kukuruzno ulje, gde spadaju i orasi i drugo koštunjavo voće. Nezasićene
masne kiseline ω-3 familije nalaze se pretežno u lanenom ulju i ulju repice, a naročito u mesu i ulju
morskih riba, prvenstveno riba iz hladnih severnih mora (losos, haringa), a u manjim količinama i u
nekim slatkovodnim ribama (štuka i smudj).
(LA) Linolna kiselina 3,50 – 21,00% (C:D=18:2 ω-6) Istarska ulja: 4.70-10.70%
(ALA) α-linolenska kiselina 0,90 - 1,50% (C:D=18:3 ω-3) Istarska ulja: 0.40-0.90%
7
Navedeni podaci za Istarska ulja predstavljaju granične vrednosti, a odnose se na devičanska ulja
za period 1992. do 2009. dobijena iz sorti maslina Buža, Istarska bjelica i Leccino.
Izvor: Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam (2012)
8
Suma Trans-Oleinskih izomera
9
Suma Trans-Linolnih i Trans-Linolenskih izomera
α-linolenska kiselina je esencijalna ω-3 masna kiselina koja se nalazi u biljkama. Slična je ω-3
masnim kiselinama koje se nalaze u ribi i ribljem ulju. Zbog toga, kada god je to moguće, ove
kiseline treba unositi u organizam putem hrane, a ne preko suplemenata.
Linolna kiselina je esencijalna ω-6 kiselina, ima dejstvo vitamina F. Vitamin F je važan za pravilan
razvoj i rast organizma, a utiče i na oksidacione procese u toku metabolizma. Služi i kao prekursor
za sintezu prostaglandina. On pomaže sprečavanje taloženja holesterola u arterijama, suzbija
oboljenja srca i doprinosi zdravlju kože i kose, smanjenju šećera u krvi, jačanju imuniteta, utiče na
pravilnu raspodelu masti u unutrašnjim organima, reguliše oksidacione procese, podržava
normalne žlezdane aktivnosti, stvaranje zglobne tečnosti, smanjenje holesterola i dr. Kod deficita
vitamin F razvija se poremećaj odbrambenog sistema i nastaje smanjena otpornost na virusne i
bakterijske infekcije. Znaci hipovitaminoze su akne, perut, suva kosa, slabi nokti, dijareja (proliv).
Parametar koji ide u prilog oceni vrhunske kvalitete maslinovog ulja jeste odnos između sadržaja
oleinske i linolne kiseline (O/L), za čiju je vrednost poželjno da je veća od 7. Kod mešanih ulja taj
odnos može biti veći od 8, a kod ulja sorte Istarska bjelica koja uspeva na prostorima Jadrana,
može biti i preko 1214.
10
u maloprodaji: Grčko “Kamarelo” ulje sa 91.6 g i lošije Italijansko “Carapelli” ulje sa 93.38 g (eng. FA)
11
u maloprodaji: Grčko “Kamarelo” ulje sa 12.8 g i bolje Italijansko “Carapelli” ulje sa 13.38 g (eng. SFA)
12
u maloprodaji: Grčko “Kamarelo” ulje sa 70.5 g i lošije Italijansko “Carapelli” ulje sa 66.70 g (eng. MUFA)
13
u maloprodaji: Grčko “Kamarelo” ulje sa 8.3 g i bolje Italijansko “Carapelli” ulje sa 13.34 g (eng. PUFA)
Kao zaključak, zbog odnosa MUFA i PUFA, odnosno vrednosti O/L koja po standardu treba biti >7: bolje je Grčko ulje
sa odnosom 8.4, nego Italijansko sa odnosom 5.0
14
Prema objavljenim podacima za devičanska ulja Istarskog područja ovaj odnos se kreće od 6.7 do 17.1
Navedeni podaci predstavljaju granične vrednosti, za devičanska ulja Istarskog podneblja
prema statističkim podacima za period 1992. do 2009, dobijena iz sorti maslina Buža, Istarska bjelica i Leccino.
Izvor: Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam (2012.)
Takozvani „mediteranski način ishrane“ sa veoma zastupljenim maslinovim uljem (umesto maslaca
ili masti životinjskog porekla) može da delimično objasni nižu stopu kardiovaskularnog obolevanja
i smrtnosti kod stanovnika mediteranske oblasti u poredjenju sa stanovnicima “kontinentalnog” ili
nemediteranskog dela Evrope.
Tačka dimljenja: (ili tačka gorenja) je temperatura na kojoj ulje počinje da se dimi stvarajući
toksična isparenja i slobodne radikale koji sadrže kancerogene materije. Uvek bacite ulje koje je
dostiglo tačku gorenja, zajedno sa hranom koju ste pržili. Rafinisana ulja obično imaju višu tačku
gorenja nego nerafinisana. Ovo i nije neka prednost, pošto su nerafinisana ulja zdravija od
rafinisanih. Prženje uzrokuje više negativnih pojava. Uništava se sve dobro što može da se nadje u
ulju, a pored toga pravi i jako zdrava ulja toksičnim. Savršen primer za ovo je baš maslinovo ulje
koje ima tačku dimljenja na 190°C.
Svakako su najznačajniji fenolni sastojci, prirodni antioksidansi, koji čuvaju ulje od štetnih
oksidacionih promena, te ljudski organizam od tzv. slobodnih radikala koji oštečuju ćelije tkiva i
organa. Sadržaj fenola u maslinovom ulju varira u zavisnosti od klimatskih uslova, peroda branja i
stepena zrelosti u fazi branja maslina.
Oleuropein feniletanoid kao antioksidans daje gorčinu i ukus maslinovom ulju, ali se i
pored velikih zdravstvenih efekat zbog gorčine uklanja iz njega. Pomaže u lučenju hormona
adrenalina i noradrenalina koji učestvuje u regulaciji sna i raspoloženja,
Oleokantal feniletanoid kao antioksidans i sredstvo protiv prehlade koje daje gorčinu ulja,
a oseća se kao pečenje u dnu grla,
Recept: 3 1/2 supene kašike (1 supena kašika cca 13,5 g) u dnevnom unosu maslinovog ulja
u sebi sadrže 1/10 Oleokantala koji se nalazi u leku IBUPROFEN koji se koristi u lečenju
srčanih obolenja i Alchajmerove bolesti.
Vitamin E (kao α-tokoferol) 5-10 mg ili 50-100% dnevnih potreba (8-10 mg/d)
Vitamin K 62 μg ili 50% dnevnih potreba (70-140 μg/d)
Vitamin E štiti vitamin A od neželjenih oksidativnih promena u kojima učestvuju brojne nazasićene
masne kiseline, pa se na takav način vrši prevencija ateroskleroze. Pod uticajem vitamina E
poboljšava se iskorišćavanje vitamina A. Vitamin E blagotvorno utiče na nervni sistem, seksualnu
potenciju i podmladjuje strukture kože i kosu čini zdravijom. Odličan je i kao sredstvo za
Posebno je potrebno istaći ulogu vitamina E kao antioksidansa u zaštiti od delovanja slobodnih
radikala. Jedan molekul E-vitamina može da zaštiti 200 molekula nezasićenih masnih kiselina od
oštećenja izazvanih delovanjem slobodnih radikala.
U namirnice sa najvećim sadržajem vitamina E spadaju nerafinisana biljna ulja (ulje pšenicnih klica,
suncokretovo), jezgrasto voće, pšenične klice, puno zrno žitarica, špargle, kesten, paradajz,
šargarepa, masnije meso. Vitamin E se dodaje namirnicama kao aditiv u cilju zaštite od oksidacije
Preporučene dnevne količine vitamina E su za odraslu ženu 8 mg, a za odraslog zdravog muškarca
su 10-15mg.15
Vitamin K: Poznat je kao koagulacijski (K u nazivu), odnosno antihemoragični vitamin, jer ima
važnu ulogu u zgrušavanju krvi. Postoji pet vitamina K. Prirodni oblik koji dobijamo sa hranom je K1.
Vitamin K1 je rastvorljiv u mastima i resorbuje se iz creva samo u prisustvu žuči i žučnih kiselina.
Nedostatak ovog vitamina može rezultirati raznim hemoragičnim bolestima. Jedan od najčešćih
uzroka manjka vitamina K u organizmu je nesposobnost jetre da sekretuje žuč u gastro-intestinalni
trakt (što nastaje ili zbog opstrukcije žučnih kanala ili zbog bolesti jetre), jer kod nedostatka žuči
nema adekvatne digestije i apsorpcije masti, pa se zato smanuje i apsorpcija vitamina K. Uopšteno,
vitamin K se dobro podnosi. Dnevne količine vitamina K su jako male. Smatra se odgovarajućim
ako odrasla osoba uzima oko 300 µg. Vitamin K nije toksičan ni u velikim dozama većim čak i 500
puta od osnovnih doza. Nedostatak vitamina K u odraslih, zdravih, osoba, koje se uredno hrane, je
redak. Dugotrajno uzimanje antibiotika može dovesti do njegovog deficita.16
9. Steroli
Naziv fitosteroli obuhvata grupu jedinjenja čija je hemijska struktura slična strukturi holesterola,
ali se za razliku od njega nalaze u biljkama. U prirodi ima oko 40 fitosterola, a najvažniji su β-
sitosterol, kampesterol, brasikasterol, stigmasterol i delta-7-avenasterol.
Steroli u maslinovom ulju pripadaju grupi fitosterola, a najvažniji je β-sitosterol koji ima važnu
biološku vrednost jer smanjuje crevnu apsorpciju viška holesterola. Snižavaju nivo holesterola.
Predloženi mehanizam njihovog hipoholesterolemijskog delovanja je inhibicija apsorpcije
dijetarnog holesterola i reapsorpcije endogenog holesterola izlučenog u gastrointestinalni trakt.
Izlučeni neapsorbovani holesterol dovodi do sniženja nivoa holesterola u krvi.
Odredjivanjem sastava sterola danas je moguće potvrditi izvornost i čistoću proizvoda. Sva biljna
ulja sadrže iste vrste sterola, ali u različitim odnosima i karakteristikma prema vrsti biljke od koje je
ono napravljeno (tzv. sterol kompozicija). Dodavanje drugih ulja maslinovom ulju izaziva promenu
u njegovom prirodnom sastavu sterola, pa ovaj podatak omogućava da se prepozna prevara.
15
Više o vitaminu E se može pogledati na http://www.vitaminologija.com/
16
Više o vitaminu K se može pogledati na http://www.vitaminologija.com/
Fitosteroli su relativno stabilni pod uobičajenim uslovima čuvanja, ekstrahovanja i pri uobičajenim
načinima prerade namirnica. Fitosteroli se nalaze u svim biljnim namirnicama, a najviše u
nerafinisanim biljnim uljima (posebno u kukuruznom), jezgrastom voću, pšeničnim klicama i
mekinjama, prokelju. Vegetarijanska ishrana je bogata fitosterolima, a uobičajenom mešovitom
ishranom se unese oko 150-450 mg fitosterola dnevno.
Čuvajte maslinovo ulje na hladnom (15-18°C) i tamnom mestu, kao što je podrum ili vinski
podrum, bez naglih promena temperature. Držite mali dozer s maslinovim uljem na dohvat ruke, a
ostatak zalihe odmaknut kako bi se izbeglo nepotrebno otvaranje i izloženost vazduhu. Proverite
jesu li poklopci čvrsto zatvoreni. Nikad ne čuvati maslinovo ulje pored peći, gdje će uvek biti
izloženo toplini.
Ne skladištiti maslinovo ulje predugo. Maslinovo ulje treba konzumirati u roku do dve godine od
cedjenja. Nakon tog perioda ukus će se znatno pogoršati, a hranjive materije razgraditi. Svaki
mesec starenja kod maslinovog ulja povećava kiselost koja nastaje kao rezultat oksidacije. Ekstra
devičansko maslinovo ulje potencijalno može da traje duže od drugih vrsta ulja, jer ono ima
najnižu početnu kiselost. Bocu u prodavnici treba uzimati sa stražnje police gdje je zaštićena od
uticaja jakog svetla. Proverite datum proizvodnje pritiskom na ambalažu, ako ta mogućnost postoji
i pridržavajte se roka trajanja. Maslinovo ulje ne treba čuvati u frižideru, ali ga treba kupovati u
tamnim flašama.
Istraživanje španskih istraživača je pokazalo da nivoi hlorofila (do 30%), karotenoida (do 40%) i
antioskidanata (vitamin E, svih 100%) opadaju u velikoj meri posle 12 meseci, bez obzira na način
na koji je maslinovo ulje proizvedeno. Zato pre kupovine dobro treba pogledati vrstu ambalaže i
datum pakovanja.
Dakle, najkvalitetnije maslinovo ulje jedne kategorije je ono koje je novo, što je potpuno drugačije
od vina koje bi trebalo da starenjem dobije na kvalitetu, tako da su sigurno najkvalitetnija ulja koja
na sebi imaju označenu godinu proizvodnje. Na osnovu trajanja perioda čuvanja, ulja visokog
kvaliteta razvrstavaju se na:
Nova ulja do 4 meseca nakon proizvodnje, izrazitog voćnog (od ploda masline) mirisa i okusa
Sveža ulja do 8 meseci nakon proizvodnje, s manje intenzivnim voćnim mirisom i okusom
Mlada ulja do 12 meseci od proizvodnje, s više skladnim mirisom i okusom od svežeg ulja
Drugim rečima, ulje je dobro ako je iz godine kada je cedjeno. Preporučuje se da se ulje potroši u
godini proizvodnje. Veliku pažnju treba posvetiti čuvanju ulja. Rok trajnosti devičanskog
maslinovog ulja je 18 mjeseci od datuma PRERADE, a ne od datuma PUNJENJA BOCA.
zasićene masti čvrste, jer je tačka topljenja palmitinske kiseline 61°C, a stearinske kiseline 70°C,
mononezasićene viskozne ili “polučvrste” jer je tačka topljenja oleinske kiseline 13-14°C
polinezasićene uvek tečne, jer je tačka topljenja linolne kiseline na -5°C, a α-linolenske na -10°C
Neke od najboljih sorti za jelo su: Ascolana tenera (Mekana Askolanska), Bella di Cerignola
(Lepotica iz Cerignola), Carolea, Giarraffa, Itrana, Nocellara del Belice, Nocellara messinese,
Picholine, Santa Caterina, Sant’Agostino i Uovo di piccione (Golubovo jaje). Za konzerviranje
maslina u kulinarske svrhe koriste se one masline koje ne krenu na put u uljaru i one za jelo, a
konzervirane masline su bogate solima.
Crne masline se najčešće stavljaju u staklenu posudu sa vodom kako bi se namakale. Nakon tri
dana vodu je potrebno ocediti i masline posuti solju te ih pustiti da odstoje još 24 sata. Četvrti dan
se doda još vode, a posuda se prekrije finom tkaninom kako bi se salamura razmekšavala sledeća
četiri dana. Peti dan treba ocediti masline, staviti ih u posudu i preliti salamurom, a na kraju se
heremetički zatvore. Masline su spremne za jelo nakon dva mjeseca.
Sastojci:
- 4 kg crnih maslina
- 8 l vode
- 400 g krupne integralne morske soli
Sastojci:
- 4 kg zelenih maslina
- 4 l vode
- 400 g krupne integralne morske soli
- 5-8 listova lovora
- crvena čili papričica
- grančice majčine dušice
Sastojci:
- 1 kg crnih maslina
- 12 kriški limuna
- 4 lista lovora
- 3 k. kašćice naseckanog peršuna
- 2 grančice ruzmarina
- 2 šoljice aromatiziranog sirćeta
Sastojci:
Kockice sira uvaljajte sa svih strana dobro u začine, i redjajte u teglu. Ponegde izmedju sira stavite
koju maslinu ili ljutu papričicu ili listiće sveže nane ili bosiljka. Nastavite da redjate dok vam ne
ponestane mesta u tegli. Na kraju, sve zalijte maslinovim uljem do samog vrha. Dobro zatvorite
teglu i ostavite na hladnom mestu minimun 7 dana.
Sastojci:
- feta sir
- maslinovo ulje
- suvi začini: majčina dušica, bosiljak, peršun,
origano, ruzmarin…
- malo bibera
- po želji: masline, ljuta papričica
- tegla
Sastojci:
Prijatno!
Ž. Janković