Maginja, zaboravljeno voće

Maginja, zaboravljeno voće Mnoge vrste bobičastog voća na prvi pogled zbunjuju svojim
izgledom, ali i svojim nazivom. Maginja, planika, jagodnjak ili drvo jagoda tu nije iznimka.
Ponekad je nećemo niti prepoznati prođemo li zimi pokraj predivne guste zimzelene živice nalik
lovoru.

Drugi put iznenadit će nas prekrasno malo stabalce prepuno okruglih plodova u nekoliko boja. I
jedno i drugo su maginje. Botanički gledano, maginja (Arbutus unedo) je grm koji raste tako da se
iz tla pojavljuje više grana koje mogu narasti maksimalno 3-4 metra. No, isti taj grm u rukama
vještog vrtlara može izgledati i kao maleno stabalce.

Ukrasno stablo

Plodove je najbolje brati u pletene košare jer se tako neće oštetiti i početi truliti.

Engleski naziv strawberry tree, odnosno drvo jagoda, možda najslikovitije opisuje maginju. Ona
doista, kada u studenom ili prosincu donese plodove, djeluje poput malenog stabalca prepunog
jagoda. No, pogled izbliza otkriva ipak ponešto drukčije plodove, okrugle i različitih boja. Oni
maleni i nezreli zelene su boje, oni poluzreli narančaste, a oni zreli žarkocrvene. Veličina plodova,
ovisno o godini, varira između 2 i 2,5 cm u promjeru. No, još je zanimljivije što maginja istodobno
s pojavom plodova stvara i nježne bijele cvatove nalik vrijesku.

Jestivi plodovi

Maginje se beru gotovo svakodnevno, jer na škrtom zimskom suncu brzo sazrijevaju.

Osim što izgledaju prekrasno, maginje su i veoma ukusno voće. Njihov okus, blago sladak i
zavodljiv, može nas lako navesti na pomisao da se mogu jesti unedogled. No, to bi bila pogreška,
jer maginje, ako pretjeramo i pojedemo više od 5, 6 plodova dnevno, mogu izazvati probavne
probleme, odnosno djelovati poput laksativa. Naprotiv, marmelada ili džem koji se od njih
tradicionalno priprema vrhunske su kvalitete i prepuni C vitamina, drugim riječima, prava
delikatesa.

Spoj ljepote i ukusa

Maginja je prelijepa hortikulturna biljka, možemo je oblikovati i kao grm i kao malo stabalce