Professional Documents
Culture Documents
0
Aex Nash
1
Aex Nash
2
Aex Nash
4
Aex Nash
5
Aex Nash
6
Aex Nash
I dalje sedim u kolima okrenut prema volanu i zamišljam onaj mali kožni
volan koji sam naručio, izgledaće super kada ga jednom postavim.
“Alo! Čuješ li ti mene?”
“Čujem te, imaš toliko iritirajući glas da ne mogu da ga ne čujem, što se
pitanja tiče, dozvoli da ti odgovorim..”
Izbacim nogu iz kola te izađem onako štrokav, mastan i lepljiv od znoja i
gledam reakciju, oči joj sjaje, rumenilo se pojavljuje u njenim obrazima, kako
predvidljivo. Svaki jebeni put ista priča, no to nije važno
“Kao prvo gazdu boli kurac za posao, ovo mu je hobi. Kao drugo, ovo je
privatna radionica i mi nemamo mušterije, kao treće budi fina ukoliko želiš
da ti pogledam ispod... khm haube inače ćeš morati zvati KDSD, jer ovo je
jedina radionica u gradu. Znači, moliću te da sada začepiš i odgovaraš samo
na ono što te pitam.”
Pogledam je i čekam odgovor, pametno neko biće, zagrizla je donju usnu
i samo klimnula glavom.
“Odlično! Volim pametne i razumne žene.”
Krenem da izlazim iz prostrane radionice i na prvi pogled znam šta je sa
vozilom. Puši se kao da je neko zapalio, okrenem se prema njoj i pitam
“Koliko dugo si ga vozila u ovom stanju?”
“Oko dva sata, ali imala sam vode pa sam…”
“Ne bitno, otišao ti je hladnjak, imam jedan ovde i mogu ga popraviti dođi
za četiri dana.”
“Ali ne mogu ja nisam odavde, idem za Dallas, ovuda samo prolazim i
...”
Podigao sam ruku i rekao.
“Suviše ne bitnih informacija, kao što rekoh, popravke kola ne vršimo
uslužno, učiniću ti jer me mama učila da budem džentlmen i pomognem
damama u nevolji. Ti odlučuješ ostavljaš ga ili ga odvlači KDSD?”
“O kako si arogantan! Imam utisak kao da učestvujem u oružanoj pljački!
Jel' mogu da nazovem sestru i vidim da li može doći po mene ili pak poslati
taxi? Daj mi pet minuta.”
“Ma luče moje, uzmi i sat vremena, meni je tako svejedno.”
Ušao sam u mračnu radionicu i opet se podvukao ispod auta, taman sam
se namestio, dohvatio francuski ključ i krenuo da odvrćem zapečenu maticu
neko mi je šutnuo nogu. Auuu jebote, baš ima hrabrosti!
Odgurnem se rukama i isklizim napolje kad ugledam Jay-a.
7
Aex Nash
“Je li šupak, nisi li ti trebao biti na proveri kola? Ceo tim te čeka u pitu.
Koji kurac opet izvodiš?”
“Rekli smo oko deset.”
“Yap, ali sada je jedanaest.”
“I?”
“Šta i?”
“Deset je oko jedanaest.”
“E ajde, nemoj me zajebavati, nego se idi presvuci i dovuci guzicu na
stazu. Ej i ko ti je ona mala? Nešto mi je poznata.”
“Niti znam, niti me interesuje, zalutala, sjebalo joj se hlađenje i zaustavila
se u prvu radionicu na koju je naišla.”
“I?”
“Rekao sam joj da ću joj ga pogledati, popraviti i sada traži prevoz valjda.
Zove neku sestru, u suštini pojma nemam, niti me zanima.”
“Ti ćeš joj popraviti kola?! U jebote, čudima nikad kraja.”
“Ne seri, znaš...”
Taman sam hteo da mu održim predavanje kada je cura ušla unutra, prvi
put sam je dobro pogledao i jebeš mi sve delovala mi je poznato, mada se sa
ovakvima nisam družio. Smeđa kosa, plave oči, neuredna punđa na sred
glave, olovka iza uveta, trenerka i obična majica sa natpisom nekog koledža,
toliko isprana da se ne vidi koji je u pitanju, ali me stvarno podseća na
nekoga.
“Izvinite što vas prekidam, ima li u ovoj zabiti taxi? Sestra mi se ne javlja
na telefon?” čujemo je kako pita normalnim glasom, da bi ga spustila do
samog šapata i rekla, “Sigurno jaše neku matoru drtinu za novu dijamantnu
ogrlicu.”
Na to smo se obojica nakašljali, ali je Jay bio brži i prekinuo je zajedljiv
komentar koji sam krenuo da ispalim.
“Dobar dan gospođice!” Rekao je i pružio joj je ruku. “Ja sam Jay, gde
treba da idete, mislim, gde putujete?”
“Dallas, taman sam tu, ali eto, nemam sreće.”
“Ko kaže da nemate gospođice…?”
“Zoya.”
“E pa gospođice Zoya, imate sreće pa ste danas naleteli na dva
džentlmena. Jedan će vam popraviti auto, drugi će vas povesti u grad, jer se
tamo i sam zaputio. Molim vas idite do onog automobila metalik sive boje i
sačekajte me, može?”
8
Aex Nash
9
Aex Nash
10
Aex Nash
Tako su njih dvoje odlučili da ona radi ono što voli, a on da životari u
penziji obilazeći celu Moskvu uzduž i popreko.
Sigurno ste se zapitali kako je jedna prima balerina mogla roditi dete
poput mene, e pa lepo. Nisam jedina, mislim ima nas dve, jednojajčane
blizanke, znate onu priču?
Jedna dobra, druga loša, jedna lepa, druga baš i ne? Nije vam jasno?
Jednojajčane a različitog izgleda?! Pa i nije tako čudno iz razloga, jer nam se
karakteri razlikuju.
Ja sam ona pametna, Kasja je ona plitka, ja sam… pa neugledna, tu bi
danas reč upotrebili kao politički korektnu, a ona, e ona je boginja. Ja sam
nevina, da, dobro ste čuli. Dvadesetpetogodišnja devica, koja se jebala sa
knjigama i tablicama par godina dok je njena sestra izučavala najstariji zanat.
To se nekada zvalo kurvanje, a te žene kurve, a danas ih nazivamo
sponzoruše!
Ne osuđujem, ali mi nije jasno kakav želudac žena treba da ima da daje
svoje telo tamo nekom kretenu za blanko ček, a verujte mi kada vam kažem
da o želucima sve znam.
Ali ništa o svojoj sestri. Nekako smo uvek bile dve različite osobe. Naša
majka nas je do treće godine oblačila u istu garderobicu, ali posle toga smo
se počele razlikovati i više nije bilo smisla. Ona večita drama kraljica,
mamina i tatina princezica, bez ijedne fleke na haljinici, uvek uspravnog
držanja, elegantnog hoda, ma kopija moje majke.
A ja, ja sam bila sušta suprotnost koja nije ličila čak ni na roditelje nego na
tatinog dedu, ni manje ni više kauboja.
Večito prljava, blatnjava, sa dve leve noge i neizbežnim masnicama i
ogrebotinama na telu jer se na to drvo, zbog te ptice valjalo popeti, a niko
nije rekao da će biti lako.
I tako, nas dve smo imale različite poglede na svet. Ona je trpela za lepotu,
satima je sedela mirno dok joj je majka plela pletenice ili komplikovane riblje
kosti, a ja sam za lepotu leptira uletala u najveća žbunja i koprive.
Blizanke, jaka stvar..
Stomak počinje polako da mi treperi od straha, jer polako vidim da se
problem sa dimom pod haubom ponovo vraća.
Imam još samo jednu bočicu vode i nekoliko milja do narednog mesta u
kom se nadam da će mi napokon objasniti šta treba da radim sa tom
dimčinom. Verujem da to što zaustavim šklopociju dignem haubu i svuda
redom prosipam vodu ne činim ništa, ali se barem dosada hladio, da li zbog
11
Aex Nash
12
Aex Nash
15
Aex Nash
16
Aex Nash
Ekskluzivno pravo na vređanje te drolje imam samo ja! Nije prošlo više
od par sekundi potpune tišine, a napetost se mogla seći u vazduhu. Baš zbog
tih ne izgovorenih reči kada sam čula glas drugog mladića.
“Dobar dan gospođice!” Rekao je i pružio mi ruku “Ja sam Jay, gde treba
da idete, mislim, gde putujete?”
Zbunjeno sam pogledala u njega i odgovorila
“Dallas, taman sam tu, ali eto, nemam sreće.”
“Ko kaže da nemate gospođice…?”
“Zoya.”
“E pa gospođice Zoya, imate sreće pa ste danas naleteli na dva
džentlmena. Jedan će vam popraviti auto, drugi će vas povesti u grad jer se
tamo i sam zaputio. Molim vas idite do onog automobila metalik sive boje i
sačekajte me, može?”
“Hvala vam puno i vama hvala za popravku, dajte mi parče papira da
vam napišem broj telefona pa da mi javite koliko će me koštati usluga.”
Štrokavi mi je pružio jedan blok sav umrljan od ulja, ali sam uspela
pronaći deo koji je bio čist, dohvatila sam olovku za koju sam znala da stoji
iza moga uveta, jeste da ne izgleda privlačno, ali je korisno. U mom poslu,
sveska i olovka su neophodni, jer nikada ne znaš na šta ćeš naleteti i imati
potrebu da zapišeš. Svesku nemam uvek, ali je zato olovka tu. Nekada u kosi
dok mi pridržava punđu, a nekada iza uveta.
Napisala sam broj i ime te mu vratila blok.
“Idem ja sad, očekujem vaš poziv, hvala vam još jednom.”
Nisam im dozvolila da me prekinu opet nekom pričom te sam se okrenula
na peti i izašla iz garaže da bi stala pored “metalik sivog automobila” kao da
nije mogao reći Ferrari, mislim ko u današnje vreme ne zna marke
automobila. Očito me obojica smatraju za neku šupogljavicu, e kako bi se
samo iznenadili...
17
Aex Nash
18
Aex Nash
19
Aex Nash
“Ne zaleći se! Ne taj doktor, ja ti dođem nešto kao doktor za biljke, ja sam
biolog.”
Klimnuo je pa sam nastavila, nisam dalje htela da ga opterećujem svojim
zanimanjem i postignućima, jer osobe koje nisu iz tog sveta ne uživaju u ovoj
temi.
“Roditelji nam žive u inostranstvu, imovinu koju su imali, prodali su i
otišli da žive u Rusiju. Moja majka je odande. E sada, obema su nam pomogli
sa školovanjem, ponudili su da sa njima krenemo u novi život, novu zemlju,
ali obe smo to odbile. Moja sestra je “model”, a ja sam biolog. Nisam dobila
odgovor na moje molbe za posao i tako… kada je najam za stan istekao
krenula sam kući... pa kod sestre, a odande videću, kuda ću i šta ću.”
“Veoma hrabro, ako mene pitaš, a šta ćeš ako te odbije?”
“Hoćeš iskreno?! Pojma nemam, do sada sam imala auto pa sam mogla
spavati u njemu, ali ga više nemam.”
Okrenula sam glavu prema prozoru i naslonila sam čelo na hladno staklo
i teško sam uzdahnula.
Kako to da o tome nisam promislila, šta ako mi stvarno zalupi vrata pred
nosom? Šta ako me prosto ismeje?
“Hej, nisam tako mislio, ja u suštini ne znam tvoju sestru, brata nemam,
mada je neotesanac najbliže bratu kojeg sam imao. A gledaj nas. Ja mu
praštam, puštam ga bez obzira na sve, a oboje znamo da zna biti seronja. Je
li tako?”
“Zapravo, u pravu si. Kada tako spojiš, ti imaš dobar odnos sa njim, ja bih
volela isto to makar na samo četiri dana.”
“Znaš šta? Ja ovo nikada ne radim, ali… otvori pregradu ispred sebe.”
Otvorila sam je i ugledala brdo žvakaćih guma, kao i veliku količinu
kondoma i nekoliko vizit karti. Pogledala sam u njega sa podignutom
obrvom na šta se on grohotom nasmejao i rekao
“Šta da ti kažem, imam stresan posao, praktično mi je auto kancelarija.
Gume su mi antistres terapija.” Namignuo mi je šeretski i prebacio pogled
na put ispred nas.
“Okej, nadam se da sada nisi pod stresom, jesi li?”
Pogledala sam u njega sa dozom opreza. A on se opet zasmejao kao da
sam ispričala najbolji vic ikada.
“Kako god, blesačo jedna, ne nisam pod stresom, nego sam hteo da uzmeš
vizitku i da mi se javiš ukoliko zapadneš u neku nevolju. Voleo bih da ti
pomognem.”
20
Aex Nash
***
21
Aex Nash
Kada smo stigli ispred zgrade Jayevo lice bilo je zamišljeno, pitala sam se
o čemu li razmišlja, ali se nisam usudila da ga pitam, ali me je preduhitrio i
rekao.
“Neverovatno! U ovoj istoj zgradi jedan moj prijatelj ima stan, izgleda da
ćemo se viđati češće nego što sam mislio.”
“Nadam se tome! U svakom slučaju, drži fige da se sestra bogatašica
smiluje beskućnici.”
“ Oki doki! U svakom slučaju broj imaš, pa ako negde zapne javi mi. Imam
neki mali stančić, više garsonjeru u kojoj možeš biti dok se ne snađeš. “
Pogledala sam u njega i rekla
“Važi! Prihvatam i idemo odmah!”
“Hajde, hajde, ne može biti takva kučka pa da se bojiš da uđeš i da je
posetiš. Možda se promenila, možda će te primiti raširenih ruku sa suzama
u očima, jer žali za izgubljenim vremenom?”
“Aha… ne nadaj se, ta bi pre zaplakala zbog loše frizure i polomljenog
nokta, možda čak i zbog izgubljenog termina za masažu, ali zbog mene?!
Nikad! Ali nemoj je kriviti, odavno mi nismo sestre nego potpuni stranci.
Moram sada ići, tebi hvala što si me dovezao i što si bio fin prema meni. U
slučaju da stvarno nemam izbora, nazvaću te.”
Nagnula sam se prema njemu i poljubila sam ga u obraz. Opet su mu se
obrazi zarumeneli, ali s' obzirom da nisam htela više da ga zadržavam,
nisam komentarisala njegovu reakciju.
Izašla sam iz kola, pokupila ranac i kofer sa zadnjeg sedišta te se spustila
do prozora na suvozačevoj strani i blago pokucala na prozor. U sekundi ga
je spustio i ja sam rekla
“Hvala ti Jay, puno ti hvala! Videćemo se!”
Dohvatila sam ručku kofera i povukla je napolje ne bi li kofer vukla
umesto da ga teglim. Ušla sam u lepo uređen hodnik, a u samom uglu stajala
je masivna recepcija, nalik na one iz hotela.
Prišla sam čoveku koji je sedeo iza nje, blago mu se osmehnula te se
predstavila. Rekla sam ime i prezime i kod koga sam došla.
Dok sam čekala da dođe do moje sestre ja sam istraživala hodnik. Zidovi
su boje bele kafe sa lepim crnim lampama koje su bile zakačene na zid.
Između svake lampe stajala je uokvirena crno bela slika poznatih
znamenitosti koje su dolazile iz celog S.A.D.-a.
22
Aex Nash
“Dobro, nedelju dana, toliko ga mogu držati podalje od stana, ipak je ovo
naše ljubavno gnezdo, a on ne voli strance, bez obzira što bi baš uživao u
nama dvema, onako… da napravimo grupnjak, ali ja neću da delim. Ovaj je
lep, mlad i bogat i prvi koji mi se ne gadi. Znači moj! Imaš nedelju dana da
se snađeš, posle toga Charlie će te ispratiti do izlaza iz zgrade.”
“Dogovorile smo se!”
Jednim delom sam odahnula, ali drugim... ako ovo preživim ima da
napravim žurku.
Ono što je sada prioritet su novine i oglasi, traženje posla ili stana, sve
ostalo, moraće da sačeka.
25
Aex Nash
Jedino mesto gde se čovek kao ja oseća normalno, spokojno je ova staza.
Ovaj asfalt na temperaturi od 60 stepeni, miris spaljenih guma mi je
terapija i način da umirim nemirni duh. Jedino ovde sam spokojan.
Sigurno se pitate kako neko ko vozi 180 km na sat i drži rekord 0:0:22:542
stotinke po jednom krugu može biti spokojan. Koji uleće u lakat krivine koje
su pod uglom od 24 stepena, a da uspori samo na sekund?
Pa lepo, nema razlog zbog kojeg bi prestao da rizikuje. Mi, vozači ili
idemo na sve ili gubimo. Tu nema puno prostora za manevrisanje i
kalkulisanje.
Čuli ste onu, bez rizika nema profita? E to mi je vodilja.
Dobro, to i ovih 12.000 ljudi koji stoje na ovoj žegi i navijaju za nekoga
koga u suštini ni ne poznaju. Sviđa im se ono što vide.
Ova vožnja se sadrži od četiri kruga, a jedan ima 2.45 kilometra i dok ja
vozim samo da bih vozio, drugi vijaju i ganjaju onu malu kockastu zastavicu.
Nisu ni svesni da ih ona ograničava, da sputava njihove sposobnosti i ne
dozvoljava im da imaju bolji rezultat.
Ime The Ghost sam izabrao, jer stazu vidim kao izmaglicu. Onog
momenta kada upalim motor, ubacim u brzinu i stisnem gas sve oko mene
prestaje da postoji. Nema ljudi, nema brojeva, nema ni tajmera nema ni
drugih učesnika samo put.
Nije bitno da li ću biti prvi, poenta nije u tome, slava, bogatstvo i žene mi
ne trebaju, treba mi mir. A njega jedino pronalazim u takmičenju.
Po mojoj proceni ostao je još jedan krug, onaj koji određuje vožnju.
Fokusiram pogled i pažnju ispred sebe, pomilujem te naglo stisnem volan i
papučicu gasa pritisnem do kraja. Tada se mom telu dešava neverovatna
stvar. Srce počne da mi tuče kao ludo, krv mi jurne kroz vene, obuzme me
neka euforija, a pred očima osim staze ne vidim ništa, oko mene sve je šareno
kao duga posle kiše. Tada znam da je uskoro kraj. Moje telo je već naviklo
na ovo i samo mi, bez obzira na zastavicu najavljuje kraj vožnje.
Prolazim kroz cilj i polako usporavam vozilo koje se, imam utisak trese,
ali ne, to nije auto, to sam ja.
Polako se zaustavljam u pit-stopu Green Tima i samo sedim u njemu ne
bi li mi se puls normalizovao. Obliva me hladan znoj i jedva čekam da se
26
Aex Nash
rešim ovog odela, ali je još rano. Čekam da neko priđe i da mi pomogne da
izađem iz vozila, ali dok se neko ne pojavi skidam kacigu sa glave da bi
mogao normalno da dišem. Na licu mi i dalje ostaje kapa koja je moj zaštiti
znak.
The Ghosta niko nije video bez nje. Jedino što su i videli bile su oči i usta.
Usta lišena osmeha.
Čak i kada pobedim nikada se ne smejem, zašto bih?
Osetim trzaje i znam da momci iz pita skidaju točkove koje će kasnije
zameniti novim.
Još dva minuta i Jay će se pojaviti, znam ga, to je naš ritual. Sada me pušta
da se smirim i opustim. Treba mi ovo vreme nasamo jer sledi ludnica. Deo
koji mi se gadi, a zašto? Uskoro ćete imati prilike saznati.
Vrata se naglo otvaraju i vidim Jaya kako mi pruža ruku. Hvatamo jedan
drugog za podlaktice i izvlači me napolje te se iz sve snage zagrlimo.
Kada ovako reaguje nikada ne znam da li sam pobedio ili je samo srećan,
jer sam preživeo i ovu trku.
“O čoveče, mislio sam da ćeš se na onoj zadnjoj krivini slupati, nisi
usporio ni malo! Pobogu zašto to radiš?”
“Zašto da ne? I uostalom što mi postavljaš pitanja čiji odgovori ti se neće
svideti. Mogu da radim šta hoću, dokle hoću. Ti si mi drug, brat i menadžer.
Kao menadžeru bi ti trebalo biti drago, jer imaš drkadžiju kojeg boli kurac
za sve i za kojeg se lepi lova brzinom svetlosti, kao drugu i bratu… pa hajde
tu te i razumem, pomalo. A opet bi i kao takav trebao da me pustiš da radim
sa svojim životom šta hoću. Ruku na srce ni ja tebi ne određujem.”
Odmakao se od mene sekao me pogledom i onda je odjednom počeo da
tapše kao nenormalan.
“Bravo!! Bravo kretenu jedan, izvini što mi je stalo do tvoje depresivne
guzice! I znaš šta, za deset minuta je proglašenje pobednika pa se pojavi.”
Okrenuo se i krenuo te se naglo zaustavio i rekao.
“E da, pobedio si… opet! Iako to u suštini i nije bitno. Bilo bi ti draže da
si se slupao…”
Nastavio je da korača, a ja sam čuo i ono što nije mislio da hoću.
“...jebeni kreten od čoveka, nezahvalni drkadžija...”
Znam da mu je pun kurac i mene i mog ponašanja, ali je za ove tri godine
mogao da se navikne. Bilo kako bilo idem da pokupim i taj pehar pa da
napokon skinem ovo odelo ukoliko ne želim da dobijem toplotni udar. Jedno
je smrt u kolima, a nešto sasvim drugo u odelu.
27
Aex Nash
28
Aex Nash
29
Aex Nash
30
Aex Nash
31
Aex Nash
Telo joj se izvijalo, trzalo, izgledala je tako željno svega što sam mogao da
joj pružim, pa hajde onda da joj udovoljim. Nabio sam se ponovo u nju
uživajući u njenim orgazmičnim grčevima koji su me tako jebeno izluđivali.
Želeo sam ih više, želeo sam sve što mogu da uzmem. Išao sam na brzo i
silovito, jer je to ono što je trebala. Nabijao sam se toliko da sam prosto
zaboravio da imam živo biće ispod sebe, nisam mario za nju, vijao sam samo
svoje zadovoljstvo.
Momenat kada je moje telo najavilo orgazam bio je onaj zbog kog sam sve
ovo radio, tada sam na par sekundi zaboravljao svu svoju tugu, bes i očaj.
Još jedna stvar koju posle Core nisam uradio je svršavanje u tuđe telo.
Suviše intimno kao i poljubac, a samim tim nedostojno ovih likuša, teralo me
je svaki put da ga ranije izvadim i svoj orgazam doživim sam. Njena guza je
ponovo bila isprskana onim što sam tako teško davao.
Čuo sam je kako zadovoljno prede i nasmešio se. Podigao sam glavu te
me je pogled nečijih očiju spržio.
Jebeno nisam mogao da verujem! U malenom topu i samo u gaćicama na
vratima sobe stajala je kopija žene sa kojom sam upravo završio.
Raščupana od sna, rumena od požude, sa blago razmaknutim usnama i
veoma ubrzanim disanjem… o lutkice, pa ti si nas gledala zar ne?
Podigao sam obrvu i tek tada je shvatila da gledam u nju, zabezeknuto je
otvorila oči i video sam strah, ali to nije ono što želim. Želim ih obe i želim
ih sada.
“Kasja, čini mi se da imamo publiku.”
“Ups, nadam se da te nismo probudili, a i ako jesmo, pa zabole nas.”
“Nemoj biti nekulturna srce, šta misliš bi li nam se pridružila da je
pozovemo?”
Lice ove cure, ako je ikako moguće još se više zarumenelo, imao sam
utisak da se sva krv koju poseduje skupila u njenim obrazima, odmaknuo
sam se od Kasje i seo sam na svoje pete te rekao. “Hajde malena, znam da to
želiš..”
Video sam joj u pogledu dvoumljenje, ali nisam hteo da je pustim, pružio
sam ruku i pokazao joj da dođe. Nije joj trebalo mnogo. Zakoračila je u sobu
i vrlo nesigurno se zaputila prema meni te me uhvatila za vrhove prstiju.
Pogledao sam u taj prizor i kroz mene je prošla neka struja, protresao sam
glavom ne bi li taj osećaj izbacio iz nje.
“Hajde Kasja, vreme je da otpakujemo ovo prijatno iznenađenje.”
33
Aex Nash
“Ma važi.”
Spustio sam joj slušalicu i poslao sam Jayu poruku da nazove glupaču i
reši sve njene trenutne probleme.
Seo sam na krevet i umorno uzdahnuo. Nemoćan da izbijem ovaj san iz
glave morao sam da uradim nešto, onaj osećaj koji sam doživeo u snu nije
mi dao mira, moram da saznam da li sam umislio ili je Jay u pravu.
Sve imam, ključevi od njenih kola su kod mene, hladnjak je zamenjen i
baš bih joj ih mogao odneti, onako usput mi je.
Skočio sam na noge ispunjen nekom novom snagom i elanom da sam sam
sebe iznenadio. Požurio sam na tuširanje, jer sam bio nestrpljiv da proverim
Jayevu tvrdnju.
Pola sata nakon toga sedeo sam u svojim kolima i dumao da li da odem
ili ostanem. Ona sigurno ne zna ko sam, Katja nije kući, adresu sam saznao
od Jaya i doneo sam joj ključeve. Odlično. Sve je pokriveno.
Ulazim u zgradu i javljam se portirima koji prave smenu i ne obraćaju
pažnju na mene, savršeno. Ulazim u lift i penjem se gore.
Kako se lift pomera tako meni kuva u stomaku, koji mi je dođavola, kao
da mi je četrnaest, pa ne idem kod prve cure, nego kod tamo neke da
proverim nešto što sam svakako umislio...
Koji sam ja debil!
Dobro sad nazad nema. Došao sam do vrata i pokucao..
Ništa, probam još jednom, opet ništa.
Umesto da se okrenem i odem izvadim ključ iz farmerica i otključam
vrata, te normalnim glasom pozovem nekoga za koga znam da nije tu.
“Kasja… srce!”
Opet ništa, ali u blizini čujem nečije sporo disanje, noge mi same kreću u
tom pravcu o zaustavljam se na pragu gostinjske sobe.
O.MOJ.JEBENI.BOŽE!!
Prelepa cura golih leđa leži na stomaku okružena brdom listova iz raznih
novina. Na krevetu je još odložena šoljica sa kafom, a u ruci joj je olovka sa
kojom je očigledno švrljala po oglasima.
Čoveče, ne mogu da verujem da mi se ovaj prizor svideo u tolikoj meri da
sam se opet uzbudio.
Prilazim joj polako sa leđa i dodirujem joj golu nogu, čisto da proverim
koliko čvrsto spava, ali kada se nije ni pomerila, moj prst je postao odvažniji
pa sam dodao još jedan. Taman sam se oslobodio milujući joj glatku kožu
noge kada ih je ona nesvesno samo malo razmaknula.
35
Aex Nash
Nisam mogao da odolim već sam se uputio baš tamo gde me je želela.
Bolno polako sam se penjao gore dok vrhovima prstiju nisam osetio vlagu.
JEBOTE!!! Ona je svršila u snu? Od dodira?? Jednog jedinog dodira??
Kada sam začuo jecaj koji joj je izašao iz usta u momentu sam došao sebi
te sam se naglo okrenuo i izjurio iz stana..
Dođavola, ovo mi nije trebalo!
Ova cura je opasna!
36
Aex Nash
Toplo mi je, moj Bože kako mi je toplo, sigurno je to zbog ove preskupe
svile koja polagano klizi niz moje telo i stvara osećaj kao da me neko miluje…
Pored ovakve posteljine ko bi uopšte poželeo tuđe ruke, prste… dovoljan
je samo jedan milimetar da se pomerim, a ona se razlije po meni kao oblak,
samo još malo ću da uživam u ovom osećaju, jer ko zna kada ću ga opet
doživeti… možda... možda da ukradem sestri ovog ljubavnika bele boje, jer
i onako ih ima previše... hmmmmm...
Širim noge i osetim kako se pokrivač lagano spušta između mojih nogu…
kako je dobar osećaj.
Duboko udahnem miris lavande koja se zadržala na materijalu. Znam da
ležim na novinama jer mi se lepe na obraze, ali prosto nemam srca da
prekinem ovaj odnos sa najboljim pokrivačem na svetu.
Izležavanje mi u svakom slučaju neće rešiti probleme, svakim danom sve
je bliži dan kada ću morati otići odavde, a ja nisam pronašla ni stan ni
posao… dođavola!
Naglo sam se podigla da se šoljica sa kafom malo zatresla, ali na moju
sreću nije se prosula. Oblio me hladan znoj, jer sam pomislila na Kasjinu
reakciju na fleku veličine redovnog jastuka… uff ovo je bilo blizu.
Uspravila sam se i dohvatila šoljicu te je drhtavim rukama spustila na
noćni stolić. E tako, tu je na sigurnom.
Jastuke sam podigla i stavila iz svojih leđa te skupila novine sa
zaokruženim oglasima.
Gledajući u njih znala sam da sam nadrljala. Nije tu samo problem cena
najma najmanjeg stana u najgorem kvartu. Nije čak problem što ću raditi
posao koji je daleko ispod moje struke, problem je što je sve to raštrkano po
celom gradu, a ja nemam prevoz...
E da, zar nije onaj mehaničar rekao za četiri dana? Danas je peti. Što li ne
zove? Mislim i ja sam dileja kada nisam uzela njegov broj, već vidim da je
izgubio i broj i blok, nadam se da nije i onu krntiju zaturio, jer kakva god da
je, moja je.
Uzela sam novčanik sa stolića i izvadila Jayevu podsetnicu. Zurila sam u
nju jedno vreme i prisećala se jučerašnjeg dana.
37
Aex Nash
38
Aex Nash
“Vidi Zoi, znam da ne podržavaš način na koji živim, ali zar jednostavno
ne možeš da pređeš preko toga i budeš srećna, zbog mene? Ipak smo sestre
i treba da se držimo zajedno, a sa druge strane ni ja ne mislim ovako doveka.
Mislim da sam najzad našla rudnik zlata koji nemam nameru da izgubim.
Pazi šta ti kažem, biću ja više od trofeja, biću i majka, domaćica, razvoziću
svoju i tuđu decu do škole, ići ću na utakmice... A sve to će mi priuštiti on!”
Pokazala je savršeno manikiranim prstom u TV, a na snimku je bio lik u
belom zaštitnom odelu sa kapom na glavi gde su se videli samo nos i usta.
Na prvi pogled izgledao je previše bahato i arogantno. Njegove oči koje
su snimatelji zumirali, jer drugo se nije moglo videti bile su ledeno plave i
lišene bilo kakve emocije.
Znate onaj osećaj nelagode koji se probudi u vama kada vas neko gleda
sa visoka, e tako su se osećali svi gledaoci koji su pratili ovaj prenos.
Sada su mi neke stvari bile jasnije. Definitivno su pristajali jedno uz
drugo.
Jedino mi nije bilo jasno kako?! Zar Jay nije rekao da mu klijent štiti
privatnost i da niko ne zna ko je…
“Kasja?”
“Mmmm?”
“Ko je taj čovek? Zašto nosi masku i da li ti uopšte znaš kako izgleda?”
“Naravno da znam, me misliš valjda da me jebe sa tom kapom na glavi...
iako ne bi bilo loše da isprobamo i to, no o tome ne smem da pričam.
Potpisala sam ugovor i ako odam bilo koju informaciju što se njegovog
identiteta tiče, mogu da najebem. Što znači, moje su usne zapečaćene!”
Pogledala sam u nju kao da su joj u momentu izrasle dve glave.
“Hajde sad! Nemoj izgledati tako iznenađeno, to je standardna procedura
kod bogataša. Neki vole grubo i sve one sado-mazo stvarčice, neki su opet
oženjeni pa se plaše da ženice ne saznaju, a ima i ovakvih, koji čuvaju svoj
identitet, mada je ovo prvi koji je poznat, a ne želi da se zna ko je.”
“Znaš, meni je sve ovo malo previše i ja bi da promenimo temu.”
“Još bolje, ostavljam te samu, idem kod njega na slavljenički seks, obično
dođe, ali nećemo da sazna da si tu, zar ne?!”
Namignula mi je i otišla u svoju sobu da se spremi.
Evo čak je ni sada nema, pitanje je, da li se uopšte i vraćala kući, ali… to
nije moja stvar, zar ne?
39
Aex Nash
40
Aex Nash
“Hej, dobro je, pokazao si da si jači i OK! Kao da je to neka velika stvar,
biti jači od jedne male, bespomoćne žene, koja na svetu nema ništa osim tih
kola.”
Napravila sam tužnu facu i počela sam patetično da se prenemažem.
Jedno vreme je ćutao, a onda je počeo da se smeje kao nenormalan.
“Ova ti je dobra ahhahhaah bespomoćna žena ahhahha za malo si me
prešla ahh, žao mi je mala, danas dođi ili ga odvlačim.”
“Čekaj! Stani, kako misliš odvlačiš?! Zar nisi rekao da si ga popravio?”
“Ti si stvarno jedno blentavo žensko? Pa zar misliš da ću savršeno
ispravan hladnjak baciti na otpad zajedno sa tvojom krntijom? A ne!
Hladnjak skidam. Zapamti, imaš fore do kraja dana.”
Opet mi je spustio slušalicu, a ja sam ostala bez reči da zurim u nju. Bože
dragi šta ću sad?
41
Aex Nash
42
Aex Nash
“Auuu jebote! Prestani da pričaš nerviraš me. Ako nešto mrzim onda su
to žene koje nisu sposobne da zaćute, ili još bolje da shvate razliku između
bitnih i nebitnih informacija! Boli me ćošak za tvoje probleme, razumeš? E to
je vrlo bitna činjenica. Ono što me interesuje je sledeće: dolaziš li po auto ili
ne? Ponavljam, da ili ne?”
“Ne…”
“Znači ne dolaziš?”
“Nije tako jednostavno zaboga! Što si takav, kažem ti nemam kako da
dođem! To je jedan od razloga što sam te zvala.”
“Govori, kratko!”
“Ufff, imamo par opcija, prva da dođem sutra, druga da mi ga dovezeš i
treća da dođeš po mene i odvezeš me po njega.”
“Lepo si to smislila, nema šta, u svakom slučaju ja sam u šemi jel' da? Što
znači da mi dođeš uslugu… ja obožavam kada su mi ženske dužne. Čekaj,
stani! Ti reče da ne duguješ nikome, kako ćemo sada?”
“Tako lepo, ja ću da pojedem govno i da te zamolim da mi pomogneš.”
“Ne, ne i da.”
“Ne razumem, šta ti to sad znači?”
“To su odgovori na tvoja pitanja, biseru moj.”
“Hoćeš da kažeš da si od svega navedenog izabrao da dođeš po mene,
ti?”
“Da, pa? Meni je u cilju da te se rešim, pa ću da izaberem najlakšu opciju.
Dođem po tebe, ti preuzmeš vozilo i napokon mi se skineš sa dnevnog
reda…”
“Uuu kako si predusetljiv, u jednoj rečenici me uvrediš i ponašaš se kao
gospodin, pa tačno ne znam, treba li da ti se zahvalim ili da te napadnem.”
“Znaš kako, ovo poslednje ti baš ne bi preporučio jer… kao što znaš…”
“…moj/tvoj auto je kod tebe/mene…”
Oboje smo završili u isto vreme.
“Ništa, ćutim onda kao riba, zapiši adresu i dođi kad hoćeš čekaću te.”
“Nema potrebe, rekao mi je Jay gde si i dolazim po tebe za petnaest
minuta.”
Ni zdravo, ni vidimo se! Spustio mi je slušalicu taj nevaspitani neotesanac.
Šta sad, vreme je da se presvučem, naoštrim strpljenjem, jer ono što
predstoji verujem da neće proći glatko.
Gledam u svoj kofer i razmišljam šta bi mogla obući, o da, stvari su mi još
uvek u koferu, jer gajim nadu da ću odavde otići brzinom svetlosti. Uzimam
43
Aex Nash
45
Aex Nash
krivini, ali ne… kako smo gutali kilometre moj strah je nestajao, a telo mi se
opuštalo.
Sećate se onog bučnog predenja motora što sam vam pominjala? E to je
pravi doživljaj. Moje telo se treslo i vibriralo, a moje uske farmerice i šav
između nogu mi uopšte nije pomagao… nisam mogla da verujem.
Moje telo se napelo i imala sam utisak da ću svršiti iste sekunde, morala
sam da se dozovem pameti pa sam krenula da se migoljim, nameštam,
prebacujem nogu preko noge, ali prokleta bila, još sam gore prolazila.
Nisam želela da vidi, nisam htela da oseti šta mi radi pa sam se još jednom
promeškoljila na šta je on dodao gas, a to je rezultiralo nemogućem.
Moja seksualno ugrožena maca, ove nadražaje primila je široko otvorenih
ruku i tako mi svega svršila sam kao nikada u životu. Stegnula sam sedište
sa obe ruke i zatvorila sam oči. Ali iz tog transa izbavile su me njegove
zajedljive reči i podjebljiv pogled, sigurno je shvatio.
“Mala se boji brze vožnje?!”
O hvala ti Bože, glasnije nego što sam htela dreknula sam oduševljeno.
“Da!” Na šta me je pogledao kao da nisam normalna.
“Znaš, da me jebeš ništa te ne razumem, tvoje ponašanje govori jedno,
telo drugo, a ti, ti nešto sasvim treće. Ali nema veze, sad bar znam kako da
te nateram da ćutiš.”
Namignuo mi je i nabacio je prelepi osmeh, opet.
Ćutala sam kao zalivena, jer bolje da misli i da sam kukavica nego neka
napaljena ženska koju uzbudi vibracija jebenih kola.
Nije prošlo mnogo kada smo stigli pred radionicu. Zaustavio je auto i
ugasio je motor te je izašao iz kola ostavljajući me da sama izlazim iz njih.
Ovom momku stvarno fali lepih manira.
Izašla sam iz kola, a odeća na meni se lepila, što od znoja što od
neplaniranog orgazma. Pogledala sam u levo i tamo me je čekala moja
krntija.
Bila sam jako srećna što je vidim, bez obzira na sve, ta ulubljena, metalna
šklopocija mi je nedostajala.
Ušla sam u mračnu radionicu i zatekla ga kako kod radnog stola sebi sipa
kafu u šoljicu. Pomislili bi ste da je sipa meni, ali ne, sebičnjak sipa samo sebi
i seda na kancelarijsku stolicu i diže noge na sto.
“Hvala ne bi kafu,” rekla sam zajedljivo.
“Znam, zato ti je nisam ni nudio.” Opet mi je namignuo, a meni je došlo
da ga povredim, a onda opet… majka me nije tako vaspitala.
46
Aex Nash
Stala sam ispred stola pošto naravno nisam imala gde da sednem i pitala,
“Dobro majstore koliko sam ti dužna? Kaži pa da se razilazimo.”
“Ništa,” rekao je sa dosadom u glasu pijuckajući onu svoju kafu, a ne
nećeš.
“Ne dolazi u obzir. Kaži koliko? Ja nikome ne ostajem dužna!”
“Ne budi glupa, rekao sam ništa!”
“Nisam glupa i hoću da platim!”
“Baš hoćeš?!”
“Hoću!!”
“Pazi ovako, hladnjak ti je 180$ moje ruke, skidanje i vraćanje su 100, ulje,
nove kočnice i krpljenje gume 20$.”
“Ko ti je rekao da menjaš kočnice, ulje i da krpiš gumu??”
“Niko, ali iz moje radionice, auto kojem ne valjaju kočnice neće izaći. Da
te nosim na duši tako smotanu, šanse nema!”
“I šta ja sada treba da radim? Pa pobogu čoveče ja nemam toliko!”
“Pa kada sam rekao “ništa” ti si zapela da platiš, e sada ja to isto želim,
neko te mora naučiti pameti.”
“Uuuu i to ćeš biti ti??”
“A ko će ako ja neću. 300$ mi dođeš, plati pa da se “razilazimo” to beše
reč?”
“A kako bi bilo da ti odmah dam 235$, a ostatak od prve plate?”
Brzo sam izvadila novčanik, a iz njega keš i karticu, on se nasmejao i
odmahnuo glavom
“Šta?” pitala sam.
“Kartice ne primamo, ne pružamo usluge popravke automobila i
nemamo aparat… žao mi je.” Napravio je tužnu facu. Kao da mu verujem
da mu je stvarno žao. Kako da ne!
“I šta ćemo sada?”
“Sada ćemo zvati gazdu i videti da li možeš da odradiš dug.”
“Ja?! Gde?! Ovde?! Ma jesi li ti ozbiljan??”
“O daaa! Veoma sam ozbiljan, znaš, gazda je hteo da nađe nekog klinca
da pomaže ovde. Da pere delove, da sklanja alat, slaže gume, ali ako sve to
može dete... možeš i ti… damice.”
Gledao je u moju uspaničenu facu i verovatno je mislio kako se bojim
posla, ali na žalost ne može biti dalje od istine, ne bojim se ja toga, ja se bojim
sebe i njegove blizine. Ali…
47
Aex Nash
Šta sam tražila to sam dobila, ja i moja dugačka jezičina, ja i moj jebeni
ponos.
Stisnula sam zube i rekla, “Nema potrebe da ga uznemiravamo, pokaži
mi šta treba da radim počinjem odmah!”
Podigao se sa stolice i otvorio je orman te pogledao u mene. Odmerio me
i izvadio je majčicu u kesi te mi je pružio i rekao, “Presvuci se, da ne
upropastiš tu... besprekorno belu majicu.”
Otrgla sam mu je besno iz ruku, a on je izašao iz radionice. Nisam ga ni
pitala gde je WC nego sam na sred radionice skinula svoju i obukla radnu.
Izletela sam iz radionice, a on je popalio svetla u dvorištu. I pokazao mi
na gomilu guma te rekao, “Tvoj posao je da sortiraš gume na uredne gomile,
znači, po veličini. Srećno i nemoj da se umoriš!”
Okrenuo se i otišao dok se grohotom smejao, a ja sam krenula sa svojim
novim, neočekivanim i neželjenim poslom. Razvlačila sam te gume, besna,
umorna i prljava. Obećala sam sebi da ću mu kad tad vratiti za ovo. Jer ko se
zadnji smeje, najslađe se smeje?
48
Aex Nash
49
Aex Nash
***
50
Aex Nash
Otrgla sam ruku i u momentu sam došla sebi, ako i nisam bila sto posto
trezna, njegove sledeće reči su me otreznile
“Vidimo se večeras, mačkice.”
***
54
Aex Nash
55
Aex Nash
“Izvini, da li se znamo?”
“Jok, ali ćemo se upoznati.”
“Iiiiii evo ga još jedan! Pa dobro majku mu, čime li vas hrane kada ste tako
arogantni?”
“Nisam arogantan, nego preduzetan.” Njegov dubok glas slao je trnce
duž moje kičme.
“E pa kauboju na pogrešno drvo laješ, nisam zainteresovana za kratak
flert i intimna upoznavanja.”
“Možda nisi, ali bićeš, dobar sam pregovarač.”
“A kako da znam da nisi manijak? Sav tako velik i nabildovan?”
I tek tako, izvadio je svoju značku i shvatila sam da je policajac.
“Dužnost mi je da štitim i služim, a tebe bi rado čuvao…”
“Khm, pa dobro šerife ubedio si me, ali samo izlazak, bez nekih veliki
očekivanja, može?”
“Svakako ćemo krenuti odatle.”
Izvadio je svoj telefon i zapisao moj broj.
“Moje ime je Derek, a ti lutko? Kako se zoveš?”
“Zoya...” mutava, glupava Zoya.
“Pa Zoya čućemo se kada ugrabim slobodan dan. Idem sada kod svog
društva, a tebe ostavljam da se zabavljaš, dok si slobodna.”
Namignuo mi je i otišao.
“Opa mala, ti baš ne gubiš vreme.”
Šapnuo mi je Jay na uvo.
“Nisam ja ništa uradila, pozvao me je, deluje OK, ne bi bilo učtivo da sam
ga odbila. Zamisli šta bi to uradilo njegovom egu?!”
“Da, da naučnice, to svakako ima veze sa njegovim egom i
samopoštovanjem.”
“Znaš šta, odo ja u WC, a ti zajebavaj nekog drugog! E da, naruči mi piće,
lepi!”
Red do WC-a bio je nenormalno dug, imam utisak da sam stajala pola sata
u njemu. Kada sam se napokon dohvatila WC šolje uzdahnula sam sa
olakšanjem, a moj mehur je pevao od sreće.
Kada sam izašla iz kabine bila sam sama, napokon, bez onih nalickanih
ženskica, pa sam se umila, očešljala i krenula napolje. Čim su se vrata za
mnom zatvorila bila sam pribijena uz zid. Mračni hodnik mi nije
dozvoljavao da vidim ko se usudio da me tako grubo odbaci, ali onog
58
Aex Nash
momenta kada mi se približio, kada sam osetila njegov miris i čula glas koji
je besno rekao
“Nek' sam proklet!” Znala sam da je to štrokavi.
Nisam se ni snašla, a njegove usne su pustošile moje. Grubim,
posesivnim, predivnim poljupcem. Prepustila sam mu se na par sekundi, ali
sam vrlo brzo došla sebi te ga odgurnula i dreknula
“Stvarno?! Stvarno?? Ti si jebeni, hodajući klišej! Koji ti je đavo??”
“Veruj mi da ne znam! Pojma nemam šta radim! Ali nemoj delovati
uvređeno, jebeno si uživala!”
“Aha, jesam! Kao u veneričnoj bolesti! Slušaj me bahati, žao mi je što ću ti
ovo reći, ali muške kurve ne volim u svom krevetu. Možemo biti u društvu,
bez mnogo pipanja, ali inače, drži se podalje od mene!”
“Oo kako si samo fina! Jedan te vodi na piće, drugi ti daje broj telefona, a
treći te ljubi ispred WC-a. Imam i ja naziv za to, a taj je DRO...”
PAFFFF!
Prvi put sam nekom zveknula šamarčinu, dlan mi bridi, ali nema veze,
vredelo je videti njegovu iznenađenu facu, sa crvenim otiskom moje ruke.
Podigla sam prst i pripretila mu njime. “Da se nikada više nisi usudio da
mi se obratiš tim rečima! Jasno???”
Okrenula sam se i izmarširala do svog mesta, te sam dohvatila čašicu sa
pićem i istresla sam sadržaj u usta, bučno sam udarila po šanku sa njom i
pomislila
BIO JE OVO JEDAN JEBENO DOBAR POLJUBAC!!
59
Aex Nash
Malo pre ponoći stigao sam “Kod veselog kauboja” bez puno razmišljanja
ušao sam u objekat koji odavno imam u svom vlasništvu, jeste da sam tihi
partner, ali to ne menja činjenicu da je pedeset jedan posto ovoga moje.
Ako ćemo pošteno, kupio sam ga jer sam se jedne noći ožderao i polupao
pola kafane.
I sada vam nije jasno kako sam od razbijanja stigao do većinskog
vlasništva?! Pa lepo, kafana je bila rupčaga na rubu propasti, gazda dobar,
ali veoma naivan lik dozvoljavao je piće na veresiju, tuče u objektu, posle
kojih mu je ostalo tek par stolica i dva stola.
Nesvesno je sebe doveo do bankrota. Te noći ja sam bio taj koji je i to malo
inventara polupao. Kada sam završio seo sam u ugao kafane i zadremao.
Pustio me je da odspavam i da se otreznim.
Kada sam se napokon probudio video sam čoveka naslonjenog na šank
preko puta mene kako sedi i pije pivo iz flaše.
Prešao sam pogledom po celoj prostoriji, bilo je tu stakla, krhotina
ogledala, drvenih delova stolica i stolova, ništa mi nije bilo jasno.
O da, ja sam onaj koji se ničega ne seća kada se opije.
Pogledao sam u čoveka te ga zbunjeno upitao
“Šta se ovde desilo?”
Učinilo mi se da sam čuo “hm”, ali kada je posle par sekundi nastavio bilo
mi je jasno da sam ga dobro čuo.
“Ti si se desio.”
“Kako molim?”
“Lepo, ti si se desio, ne znam šta ti je kvrcnulo u glavi, mirno si se nalivao
alkoholom celo veče, niko ti nije prilazio, niko te nije dirao, ali džabe, u
nekom momentu si poludeo i sve ovo napravio. Moram ti priznati, nikada
brži fajront niko nije napravio.”
“Bar nešto dobro… nego ne brini, platiću ti štetu i...”
“Nema svrhe.”
“Kako to misliš?”
“Lepo, šta mi znače tri stolice, dva stola, nekoliko flaša i ogledalo kada
sam ionako bankrot. Mislim OK, sa tim bi radio do neke sledeće prilike dok
60
Aex Nash
61
Aex Nash
63
Aex Nash
Sve je to palo u vodu, njena blizina, njen miris u meni je probudio bes,
nemoćan sam da priznam da me interesuje šta je to što me tako privlači kod
nje, a onda, onda se desilo nešto što nisam želeo, nikad.
Poljubio sam je onako kako nisam već tri godine, poljubio sam je, a nisam
povratio. Nisam se rasplakao i nisam prekinuo. Ljubio sam je gladno, željno
i posesivno. Njen ukus u meni je stvarao zavisnost i znao sam da je neću
pustiti.
Tolike godine sam proveo u mraku, toliko sam usamljen bio, a ovaj jedan
poljubac pokazao mi je da ipak nisam mrtav iznutra i neka sam proklet ako
joj dozvolim da ode!
Otrgla se iz mojih ruku i gledala me kao da sam nešto prljavo te je počela
da besni.
“Stvarno?! Stvarno?? Ti si jebeni, hodajući klišej! Koji ti je đavo??”
“Veruj mi da ne znam! Pojma nemam šta radim! Ali nemoj delovati
uvređeno, jebeno si uživala!”
“Aha, jesam! Kao u veneričnoj bolesti! Slušaj me bahati, žao mi je što ću ti
ovo reći, ali muške kurve ne volim u svom krevetu. Možemo biti u društvu,
bez mnogo pipanja, ali inače, drži se podalje od mene!”
“Oo kako si samo fina! Jedan te vodi na piće, drugi ti daje broj telefona, a
treći te ljubi ispred WC-a. Imam i ja naziv za to, a taj je DRO...”
PAFFFF!
Ladno mi je zveknula šamarčinu, koliko sam jadan ako priznam da mi se
svidelo?!
Podigla je svoj smešni prstić i rekla: “Da se nikada više nisi usudio da mi
se obratiš tim rečima! Jasno???”
Okrenula mi je leđa, a njeno besno okretanje glave rezultiralo je još jednim
šamarom, ovaj put malo mekšim, ošinula me je svojom mirišljavom kosom
koja je mom bridećem obrazu došla kao melem.
Šta mi se to dešava?! Ja ne ljubim cure, ja ih ne vijam, one dolaze kod
mene...
Stajao sam tako zapanjen neko vreme i to njenom reakcijom već svojom,
koji mi je đavo?
Moram se držati podalje od male aspide inače…
Krećem polako i ponosno sa otiskom njene male ruke na mom desnom
obrazu, to će mi biti podsetnik da se klonim.
Prilazim šanku i namerno stajem sa Jayeve leve strane, treba nam tampon
zona, a on će poslužiti.
64
Aex Nash
“Gde je moje piće,” pitam ga malo besnijim tonom od onog kakvog sam
hteo da upotrebim.
Bacio je pogled preko ramena te se u momentu okrenuo na stolici širom
otvorenih očiju.
“Šta se tebi desilo?? Šta ti je to na obrazu?? Opet si se sa nekim igrao toplo,
hladno?!”
“Hajde da se i sa tobom poigram, imam savršenu igru, igraćemo se
zamišljanja. Zamisli da si... šta ja znam... kengur na primer. Jesi zamislio?”
klimnuo je bez reči i počeo je da se ceri “… odlično, znači sada si kengur pa
možeš da odjebeš u skokovima!”
Odvalio se smejati tolikim intenzitetom da sam mislio da će pasti sa
jebene stolice. Bacim pogled na doktorku, ne gleda u mene, ali vidim da se
trudi da sakrije osmeh.
“Ah, vidim da ti je taj šamar povratio nešto šarma i duhovitosti, da mi je
znati ko te je tako udesio pa da ga častim turom pića.”
“Niko vredan pomena, desio se mali nesporazum, blago gubljenje
kontrole, ali ništa vredno pažnje.”
“To mi je jasno, da je muško ovde bi bio haos što me navodi na pomisao
da ti je to napravila ženska osoba, a opet, previše puta sam video ruž na tom
obrazu umesto pljeske pa bih voleo da upoznam onu koja se odvažila na to.”
Namrštio sam se i ponovo pogledao u doktoricu što Jayu naravno nije
promaklo.
“Čekaj malo... nek' sam proklet! Zoya?” Okrenuo se prema njoj na šta je
ona samo slegnula ramenima.
“Šta da kažem, nisam vakcinisana protiv veneričnih bolesti, isto tako sam
sklona žvalama pa ne volim da me ljube muške ku… oni koji promene više
cura nedeljno od donjeg veša.”
“Ti si je poljubio?! Ti. Si. Nju. Poljubio.??? Ti nikoga ne ljubiš!!!!”
Nakašljala se te nabacila pogled mačke koja je progutala kanarinca te
rekla, “Bojim se da su ti promakle tri koke na ulazu. Njih je isto poljubio,
danas je valjda njegov dan pa je dao sebi oduška.”
“Gde?!”
Pogledala je u Jayevu facu koja je pokazivala izbezumljenost pa se i ona
uozbiljila.
“Šta gde?”
“Gde ih je poljubio ženo draga?!”
“Na ulazu u bar!”
65
Aex Nash
“Dogovoreno!”
Rukovali smo se, dok je Jay prevrtao očima i vikao da ga svi čuju
“Dame i gospodo, treći svetski rat je na pomolu!”
Pa ako ćemo pošteno, to možemo i tako nazvati, jer se sigurno neću
predati bez borbe.
Piće za pićem, pesma za pesmom i loše podeljene karte što se sudbine tiče
i nažalost, popustile su moje brane samokontrole.
Nije mi bilo od pomoći ni to što joj krešem sestru, moj bolesni mozak
stalno je razmišljao o tome kako je Zoya na Kasjinom mestu. Što me je sve
više palilo.
Kada su muzičari najavili pesmu sa onim tako dosadnim rečima da dame
biraju, mala je poskočila i ciknula.
“O moj Bože, tako volim ovu pesmu, šteta što baš tebe moram izabrati.”
Uhvatila me je za zglob i krenula me vući prema podijumu.
Prepoznajem ovu pesmu, čuo sam je par puta, ali u meni nije izazvala
nikakav efekat, srednje brza, sa dobrim ritmom, ali nikako nešto što bi me
zavelo, a onda se ona okrenula prema meni sa do sada ne viđenim osmehom.
Tada sam shvatio…
Tako sam gotov.
Spustila je moje ruke na svoje bokove i zabacila je svoju kosu iza leđa i
počela je da se kreće u ritmu muzike. Trnci koji su prolazili kroz moje telo
naveli su me da je zagrlim oko struka, ali ni to mi nije bilo dovoljno, Golicanje
njene kose moje prste je teralo da je stegnem bliže sebi. Trljala se o mene,
lagano i stvarno je uživala u pesmi, tako bi bilo da je bilo ko na mom mestu,
a to me je razbesnelo.
Gledao sam njene zatvorene oči i pratio pokrete njenog tela i svakom
sekundom pesme postajao sam posesivniji. Nije mi promaklo kako je mnogi
prate i skidaju pogledom. E to je ono što me je izazvalo da je opet poljubim.
I dalje su joj oči bile zatvorene, a usne blago napućene, nije mi trebalo
mnogo, opet sam uradio to.
Kroz celu drugu strofu ljubio sam je i uživao u ukusu, u glavi su mi
bubnjale reči pesme koje su je tako dobro opisivale.
69
Aex Nash
Šalje: Jay
Gde nestade?
03:20
Šalje: Jay
Seronjo javi se na telefon!
03:30
Šalje: Jay
Naći ću te svakako, uštedi mi vreme i lepo kaži gde si?
03:40
Šalje: Jay
Koji si ti drkadžija.
03:45
Jay
Nikada mi nije bilo jasno kako neki ljudi mogu biti slepi kod očiju.
Razumem nečiju tugu i žaljenje za prošlošću, ali ovo što se Brayu dešava,
to jest, ono što on sam sebi dozvoljava prevazilazi sve granice zdravog
razuma.
Priznajem, nikada nisam bio zaljubljen, ali, tako mi svega ako to znači da
se čovek svede na olupinu, ukoliko stvari ne idu onim pravcem kojim si hteo,
ni ne želim da zavolim.
Tri godine... gledam tri jebene godine momka koji mi je kao brat kako se
svesno uništava.
Na stranu ta njegova opsednutost pokojnom curom, koja je isto tako
odrastala sa mnom kao sa njim i koja mi nedostaje, prosto ga više ne
prepoznajem. Priznajem, opet, fali mi, mi smo bili tri praseta, pa tri
musketara, i na kraju troje šaljivdžije. Sve smo prošli zajedno, prve boginje,
prvo padanje sa konja, prvo plivanje, čak i prvu tuču... ali nje više nema, a
ja želim svog druga nazad. Onog dana kada smo je izgubili, izgubio sam i
njega.
Živ je, tu je, ali više nije onaj isti Bray. Nisam ga video da se smeje od tog
dana. Bude tu šale, zajebancije, podbadanja, ali sve to mi miriše na cinizam.
70
Aex Nash
Puštao sam ga, danima, mesecima, godinama da izliže svoje rane, ali
poboljšanja nema. Predložio sam mu i terapiju, predložio i anonimno
udruženje ožalošćenih, ali tvrdoglavi magarac neće da čuje.
Lakše mu je da rizikuje, da vozi i me brine za posledice, da se opija, tuče.
Sklapa ugovore sa sponzorušama iako to ne bi uopšte trebao raditi, ali...
Pa radi.
Ali ako ćemo pošteno u njemu se nešto napokon pokrenulo, a ja ću biti taj
koji će to nastaviti da gura pa makar mi se obilo o glavu.
Danas nisam mogao da verujem kada mi je Zoya rekla da je poljubio.
Da naporni Jay opet načinje tu temu, ali da bi me shvatili, morate znati o
čemu se radi.
Ako vam kažem da su se njih dvoje sa šest godina prvi put venčali nećete
mi verovati, doduše, dečije venčanje je bilo u pitanju, a opet... oni su znali da
pripadaju jedno drugome
Sa osamnaest su se verili, a ta veridba je trajala sve dok se nije desila
nesreća.
Ako vam kažem da moj prijatelj nije poljubio ni jednu devojku osim nje,
hoćete li mi poverovati?
Ako vam kažem da je puno puta pokušao, a da je to u njemu stvaralo
otpor i nagon za povraćanjem, hoćete li ga razumeti?
Retki da, ali veliki broj vas neće. Ja sam u toj grupi koja ne veruje. Iako ga
gledam, iako sam mu blizak i dalje ga ne shvatam. Takvu ljubav ne bi želeo
za sebe. Ne!
Otuda moje interesovanje, zbunjenost i neverica potiču. On je nju
poljubio.
Mala, slatka cura oštrog jezika, izgrađenog karaktera naterala ga je na
nešto što ja pokušavam toliki niz godina. Posle današnjeg dana nekako sam
siguran da je ona ta koja će ga iščupati iz letargije, koja će ga izlečiti od
depresije jer ga gura. Pomera mu granice one koje ja nisam mogao, a verujte
da sam se trudio i dao sve od sebe.
Zato ga i tražim, znam da je sam, zbunjen i besan, a kada je u tom stanju
on je tempirana bomba, zato se svim srcem nadam da ću ga naći na jedinom
mestu koje ga smiruje…
71
Aex Nash
Brian Walker
Mrkli mrak, tvrda plastična stolica i tek po koja svetiljka koja osvetljava
auto stazu deset metara od mene. Sedeo sam ovde toliko puta jer mi je tama
prijala, prijala mi je tišina i samoća, ali po prvi put to ovde ne nalazim.
I dalje mi se u glavi vrti sećanje na Zoyine usne, da ovde i samo noćas ona
će za mene biti Zoya.
Neće biti naučnica, aspida, aždaja, alapača, a ni smaračica. Jedino ovde i
sada sam sebi mogu priznati da je ona ta koja me tera da pizdim, histerišem
i razmišljam.
Kada smo već kod razmišljanja, nikako mi ne ide u glavu šta je to što ona
ima, a ni jedna pre nje nije.
Jeste lepa, ali bilo je lepših, jeste zanimljiva, ali bilo je boljih, jeste nevina i
naivna, a bilo je dobro istreniranih kurvi… i šta je to što me vuče njoj.
Nije crna, nije visoka, nije slatka i umiljata, ona je sušta suprotnost svega
što sam voleo i želeo za ceo život, ali šta??
Pridigao sam se iz neudobne stolice te svoje laktove naslonio na butine, a
glavu smestio u dlanove. Nisam pametan, jer da jesam na ova pitanja bi lako
odgovorio.
Začuo sam korake i znao sam ko mi dolazi u susret, onaj od kojeg nisam
nikada uspeo da pobegnem. Onaj koji me je dizao kada sam padao, koji me
je držao kada sam plakao.
“Hej stari!”
“Hej.”
Seo je pored mene i samo je ćutao, ali ako sam nešto u životu naučio to je
da kada ćuti tada nešto nije dobro.
“I? Šta se desilo ili bolje reći, šta te je nateralo da dođeš za mnom?”
“Ti, Bray. Ti si se desio.”
“Šta sam sad uradio jebote?”
“Iskreno, ništa što nisi radio proteklih godina, ali ja mislim da je bilo
dosta. Smatram da je vreme da nastaviš dalje. Ovako više ne ide.”
“Pa nastavio sam.”
“Nisi čoveče i ne laži više ni sebe ni mene. Doduše, mene više ne možeš,
ali najgore je obmanjivati samog sebe.”
“Izvinite doktore, da li ste vi to završili psihologiju dok sam ja lutao okolo
otrovan tugom?”
72
Aex Nash
“Molim Jay?”
“Moraš otkačiti Kasju. To ti je jasno zar ne??”
Znao sam to i bez da mi je rekao, samo nisam znao kako...
***
Zoya
Osvanula je i prva zora overena mamurlukom, pokušala sam da se
smirim i da nastavim da spavam, ali mi slike prošle noći nisu dale mira.
Okretala sam se i prevrtala po krevetu te sam najzad digla ruke. Ustala
sam i počela sam da se šetam po sobi, gušila me je pa sam izašla iz nje u
dnevnu.
Koračala sam brzo, mahnito jer drugačije nisam znala, glupa sam! Glupa!
Kako sam mogla da mu dozvolim da me poljubi? Dva puta?? Još da ja
izigravam paćenicu koja se nudi ženskarošu??
Bacila sam se na kauč i prebacila sam ruku preko bolne glave. Pulsirala je
u ritmu mog srca, a ovo sunce uopšte nije pomagalo. Htela sam da se
uvučem u neku rupu i samo da umrem. Od bola, poniženja, jebene jezičine
koja nema fiter…
Šta sada da radim? Kako ću ih ikada pogledati u oči?
Sreća moja pa se u radionicu više ne vraćam! Tako je, da!
Ovaj dan neće biti ni upola tako loš kako sam zamišljala.
75
Aex Nash
76
Aex Nash
***
Sedela sam u svojoj krntiji pred prepunom baštom bara. Ovo mesto je
izgleda dubke puno i danju i noću, nije ni čudo što im treba još radnika.
Jedini problem u svemu ovome je što imam neki čudan predosećaj u vezi
ovog mesta. Zašto, pojma nemam, nazovimo to ženskom intuicijom.
Razgovor za posao zakazan mi je za dva sata, ali ja prosto nisam mogla
ostati u stanu i slušati Kasijinu histeriju. Bolje ovde da otpadam i malo se
upoznam sa mestom.
Odlučnim pokretom ruke otvorila sam vrata te izašla iz kola. Nisam ih
zaključala jer je dan, a i verujem da ovakva krntija ne treba nikome pa je neće
77
Aex Nash
dirati. Primetila sam da ima puno više boljih automobila, pa ti moj dođe kao
kopriva među ružama. Da, neće ga niko ukrasti.
Obrisala sam znojave dlanove i počela se probijati kroz masu koja se zbog
lepog vremena sjatila u baštu, a unutra, unutra je bilo prazno. Bukvalno
prazno.
Izabrala sam šank stolicu i čekala sam da se neko pojavi. Sedela sam tako
deset minuta sama i nisam mogla da verujem. Da sam neko drugi mogla sam
ih pokrasti i niko ne bi imao pojma. Okrenula sam leđa šanku i počela da
procenjujem mesto. Idealna prilika da shvatim gde se šta nalazi sada kada je
prazno.
Taman sam počela da brojim stolove kada se neko iza mene nakašljao.
Zavrtela sam se na stolici prema tom zvuku i prepoznala konobara koji nas
je sinoć posluživao.
Nasmešio mi se na šta nisam mogla da ostanem imuna te sam mu
uzvratila i rekla
“Danas je baš gužva zar ne?”
“Ništa manja i ništa veća nego inače. Šta ćeš popiti?”
Setila sam se svog salda na kreditnoj kartici i odgovorila.
“Limunadu.”
Pogledao me je začuđeno, jer ovde izgleda svi piju alkohol bez obzira što
je prošlo podne.
“Jedna limunada OK. Čekaš li nekoga ili da ti je odmah donesem?”
“Ne čekam nikoga, tačnije čekam, ovaj, u dva sata imam razgovor za
posao, pa eto.”
“U dva??? Pa ti si baš poranila onda! Kakav je to razgovor za posao u
kafani?”
“Pa za konobaricu.”
“Ovde?!”
“Što? Zar ne odgovaram?”
“Ne, nisam to mislio. Ako si primetila ovde rade muškarci i to ne zato što
je to uslov, nego ima puno boljih i lakših poslova od ovoga, pa žene beže.”
“E pa ja neću. Ti dugo radiš ovde? I veoma često koliko sam primetila.”
“Da, zbog manjka ljudstva uzimamo svi duple smene, nekada se osećam
kao inventar. Tačno mi dođe da kada radim obračun u rubriku razno dodam
imena konobara.” Namignuo mi je i pružio čašu sa limunadom.
“Koliko dođem?”
“Ništa, možda ćeš nam biti koleginica i nije u redu da plaćaš.”
78
Aex Nash
81
Aex Nash
Zoya
Prvi radni dan, upoznavanje sa radom bara i osobljem u njemu protekao
je savršeno. Svi su bili divni prema meni i bez obzira što već imam dovoljno
godina tek sad sam osetila pravo pripadanje i prihvatanje mene takva kakva
jesam. Negde oko ponoći pozvana sam kod Johna da potpišem ugovor o
radu i shvatila sam da, iako je ovo kafana od nje ću moći lepo da živim. Ovde
se ne radi na procenat nego za fiksnu platu, plus napojnice koje se skupljaju
u ogromnom okruglom akvarijumu i dele se na onoliko delova koliko
konobara radi to veče.
Sa takvom platom i tim uslovima neće mi biti teško naći neki mali stan u
gradu, jer ako ćemo pošteno to je još jedna stvar koju treba da rešim i onda
sam na konju.
Kada sam potpisala ugovor bila sam euforična i prilično srećna, znam,
ovo nije posao za koji sam se školovala, ali nije ni tako loš. Donosiće hleb na
sto i što je najvažnije neću više biti bol u dupetu njenom uzvišenom
sponzorisanom dupetu.
Onog momenta kada mi je John dao avans, ja sam se zaljubila u njega. Ne
emotivno, više sam ga smatrala za brata, jer kada me je pitao zašto neko ko
je doktor ima potrebu da radi kao konobar, a ja mu ispričala svoju polu-
tužnu priču o zloj sestri uz puno smeha i po kojom suzom besa čovek mi je
izašao u susret i isplatio mi je celu prvu platu unapred da pronađem stan.
To nije uradio na ljigav način da mi pogazi ponos, nego je to u ugovoru
naveo kao avans. Kada sam mu rekla da za to nema potrebe, podigao je ruku
kao znak da se zaustavim u pričanju i samo rekao. “Zaradićeš i odradićeš ti
to, nema problema.”
I tako sam ja, počev od današnjeg dana zaposlena žena.
Naravno, trebala sam znati da je dan bio prosto savršen i da se tako neće
završiti, elem, moj život je pun uspona i padova pa mi ni dani nisu izuzetak.
Oko četiri ujutru kada sam se vraćala u Kasjin stan bila sam srećna, vesela.
Iz starog cd pleyera u mojim kolima treštala je muzika, pevala sam iz svega
glasa i preskakala tamo gde i on, jer mu shock dugme odavno pokvareno,
pa svaka rupa na koju sam naišla označila je pesmu sa ponavljanjem, nije mi
ni to smetalo, ali onog momenta kada sam ušla u hol sestrine zgrade došlo
mi je da plačem i vrištim u isto vreme.
82
Aex Nash
83
Aex Nash
sam da više nisam sama. Otvorila sam oči i samo pustila glavu da opušteno
padne na desnu stranu.
Malo mi oči nisu iskočile. Ispred mene je stajala stvarna verzija pin up
cure. Bila je prelepa. Imala je obline na svim pravim mestima. Kratki šorc
visokog struka naglašavao sve njene atribute. Ravan stomak, oblu guzu,
duge, predugačke noge. Odgore je imala belu košuljicu bez rukava koju je
svezala u struku, a gore je ostavila tri dugmeta otkopčana, ne vulgarno, ali
dovoljno zavodljivo. Na desnoj ruci na mišici imala je prelepu tetovažu
leptira u koju sam se naprosto zaljubila jer je delovala tako stvarno, kao da
je tog momenta sleteo na njenu ruku.
Kada sam joj napokon došla do lica shvatila sam da sam fascinirana. Lice
joj je išlo uz telo. Pune usne namazane prepoznatljivim crvenim karminom,
tamna senka na očima išla joj je uz krupne zelene oči i uz crnu kosu u kojoj
je imala crveni cvet hibiskusa. Kao što rekoh, savršena je. Da sam muško ili
čak da naginjem na “onu” stranu, jebeš mi sve, startovala bi je.
Nakašljala se i ja sam shvatila da sam predugo buljila u nju. Podigla je
ruku više i tek tada sam shvatila da u ruci nosi bokal sa kafom. Podigla je
obrve, a ja sam klimnula. Okrenula se gipko i dohvatila je čistu šolju sa šanka
te je stavila na sto ispred mene i napunila je do vrha. Pomirisala sam kafu i
ispustila uzdah olakšanja.
“Jesi li svesna da je taj zvuk prva stvar koju si proizvela od kako si ušla.
Da nisi gluvo-nema. Mislim ne osuđujem nego prosto sam radoznala.”
Pogledala sam u nju iznenađeno širom otvorenih očiju i napokon
progovorila,
“Ufff ovo je prvi put da se neko čudi što ćutim, mislim, nemoj pogrešno
da me shvatiš, ali prilično sam lajava i rečita pa me u većini slučaja pitaju
“gde se gasim”, a ti si mislila da sam nema. Nema veze, ne poznaješ me.”
Namignula sam joj, a ona je rekla, “E pa dozvoli da se predstavim i
upoznam sa tobom, ime mi je Suzzeth, tvoje?”
“Zoya, ime mi je Zoya.”
“Strankinja?! Ruskinja? Divno, ne poznajem ni jednog rusa.”
“Delom Ruskinja, otac mi je Amerikanac oženjen jednom.”
“Nema veze, to je skoro pa čistokrvno, ja sam 27% Indijanka, iz plemena
Čiroki. Ponosim se time.”
“Naravno. I treba, sada kada te gledam i imaš sličnosti sa njima. Struktura
kostiju, određen tip vilice i karakteristične kockaste zube, crnu kosu, jedino
ti oči “kvare” prosek, to si nasledila od majčine porodice, jel tako?”
84
Aex Nash
“Sjajno!!”
“Šta je kog đavola sjajno u svemu ovome što sam rekla?”
“OK, malo sam se zanela, ali sjajno je to što si dobila posao, znači kreditno
si sposobna, doktor si po zanimanju, iako ne radiš u struci, a to znači da si
odgovorna, pedantna i pametna, sestra te je izbacila napolje, ti si došla ovde
i sada život postaje sjajan!”
Gledala sam je belo kao da je sa Marsa pala, to je shvatila i rekla, sačekaj
sekundu. Otrčala je do oglasne table, skinula je papir sa nje te dotrčala do
mene, stavila je papir pred mene i počela je da skakuće i tapše.
Bože ova cura je luda, bilo je prvo što mi je palo na pamet dok nisam
videla oglas koji je glasio:
“Potreban cimer/cimerka!
Za sve informacije
obratiti se konobarici Suzzeth!”
***
Brian
“Šta ćeš ti ovde? Zar ti nisi vladar iz senke?”
Pitao me je John onog momenta kada je ušao u njegovu kancelariju u baru.
O da, ovo je prvi put da sam ovde i kako sam seo za kancelarijski sto nekog
svog posla. Prosto nisam rođen da budem gazda i tačka. Ovde sam iz nekog
sasvim drugog razloga.
Razlog koji mi stvara nervozu u stomaku i zato se dižem sa stolice i
odlazim do police sa žestokim pićima.
Čovek sam koji voli pivo, ali danas se okrećem viskiju. Sipao sam dva
prsta te tečnosti u čašu i iskapio je, zatim sam sipao drugu. Sve to John je
posmatrao širom otvorenih očiju.
“Koji ti je? Zadnji put kada sam te video da tako piješ demolirao si mi bar.
Treba li da se uplašim i zaključam te ovde?! Ono napolju mi se jako sviđa i
ne bi voleo da mestu promeniš lični opis.”
“Ne seri! Neću demolirati sopstveni bar, bio bi to veoma glup poslovni
potez.”
“Da znaš, a opet… tamo niz ulicu otvorena je slična kafana, nije nam
konkurencija, ali ako ikada bude, voleo bih da tamo odeš i napiješ se.”
Grohotom se nasmejao na glupu šalu, jer je odavno shvatio da više ne
pijem u tim količinama i da mu od mene ne preti nikakva opasnost.
“I? Otkud ti ovde?”
“Došao sam da proverim nešto pa odo.”
“OK.”
Ustao je sa stola i otišao je do sefa. Ukucao je šifru te izvadio hrpetinu
knjiga i stavio ih ispred mene na sto. Pogledao sam ga belo u
nerazumevanju.
“Šta je ovo dođavola?”
“Poslovne knjige. Ova plava je ulaz inventara, crvena izlaz, crna ti je
knjiga prometa…”
87
Aex Nash
“Šta ću ja sa tim?!”
“Pa da proveriš!”
“Ma ne to! Neću to da proveravam, znam koliko je dva plus dva i tu staje
moja potreba za računanjem. Niti znam niti me to interesuje, za to je Jay
zadužen. Meni trebaju sigurnosni snimci šanka.”
“Šanka?!”
“Aha, šanka, imaš li to pri ruci? Želim to da pogledam.”
“Misliš da nas neko potkrada? To je u pitanju?”
“Što si dosadan, ne, ne mislim da nas potkradaju prosto želim da vidim
jebenu jučerašnju snimku, jel' problem.”
“Ne, ne nikako, ali mi nije jasno.”
“Ma u suštini to ti nije ni važno. Snimak je u računaru?”
“Jeste imaš više foldera, šank je, zamisli u folderu “Šank-kamera” nađi
jučerašnji datum i to ti je to.”
“OK pametnjakoviću.”
Pritisnuo sam mišem na folder kamere šanka izabrao zadnji snimljen
video. Pokrenuo sam ga i ubrzavao dok nisam naišao na nju. Delovala je tako
usamljeno, tako tužno, ali ubrzana verzija snimka pokazala mi je i kada je
shvatila za kasu, kada je pogledala u kameru u očima samo na tren zasvetleo
je trijumf, vratio sam snimak u nazad i zaustavio na tom momentu. Buljio
sam u tačkasti snimak i upijao sam svaki detalj na tom lepom i prirodnom
licu. Tako zadubljen nisam primetio da mi John stoji sa desne strane i gleda
u istu stvar.
“Nova mala. Znaš je? Je li nevolja?”
“Nije, ona je samo...”
“Aha… sada mi je jasno. Jay je rekao da je zaposlim, nisam postavljao
pitanja. To je neko tebi poseban?”
“Ne, nije! Ne! Ne znam čoveče, zbunjuje me, nije nešto na šta sam navikao.
Gura me tamo gde ne želim da idem i zato mi je interesantna.”
“Drolja nije, to je sigurno, prirodna je koketa, ali toga nije svesna. Lepo se
uklopila sa momcima i...”
“Kojim momcima?!?!?!”
“Kako kojim? Pa momcima što rade ovde, znaš da nemamo ženskog
osoblja jebote.”
“E pa onda ga zaposli!”
“Pa ne ide to tako, ne treba nam, sve je pokriveno.”
88
Aex Nash
89
Aex Nash
90
Aex Nash
“Baš tako. Ono što sam ja videla je, da ste vas dvoje veoma sličnog
karaktera i osobina. Oboje ste odlučili da mrzite ono drugo i ne odstupate
od toga. Da li si ikada bila ljubazna prema njemu?”
“E jesam! Prvi put kada sam ga srela. I onda je on prvi počeo i ja sam
oberučke prihvatila takav odnos. On nije cvećka, bez obzira na izgled!”
“Živimo zajedno koliko... tri nedelje, moram ti priznati da sam te za
veoma kratko vreme upoznala pa ću rizikovati i reći da si ista kao on.”
“Molim?! Ne lupetaj!”
“Ali jesi mila, kada si ga upoznala bio je kreten, OK. Možda je imao loš
dan, možda je bio besan pa si se ti tu pronašla, a on iskoristio priliku da
izbaci svoje nezadovoljstvo na tebi… i umesto da mu pružiš šansu da se
popravi ti si šta uradila? Odlučila si da ga “mrziš” i sada se stalno
nadmudrujete. Ja to obožavam, dođe mi kao sapunica u 1000 nastavaka i
jedva čekam šta će on reći, a šta mu ti odgovoriti. Ali to nije rešenje, sviđa ti
se, gajiš neka osećanja prema njemu, a ovamo si zmija otrovnica.”
“E baš nisam! Kako možeš tako nešto da kažeš?!”
“O jebote! Odrasti više, ponašate se kao klinci, vređate jedno drugo, a
ovamo nabijeni ste seksualnom tenzijom. Mislim da ti nisi kriva zbog toga
jer nemaš baš neko iskustvo, ali ja ti kažem da je bilo dosta. Od danas okrećeš
drugi list!”
“Kako to misliš?!”
“Moje je da znam, a tvoje da saznaš.”
“Hej, ne sviđaju mi se teorije zavere, a ni tipične ženske igrice!”
“A šta ti se sviđa?! Da lik koji u tebi izaziva potrebu da skočiš na njega
reži i sikće svaki put kada te sretne? Da se preko šanka gledate kao preko
nišana?! Treba ti samo malo dorade i onako je 50% već pao na tebe.”
“Drogiraš se zar ne?! To je pravi razlog što si ovako šašava.”
“Auuuuu kako si tupava! Da li ti se sviđa? Da li ti se svideo poljubac? Da
li si ljubomorna kada ga vidiš sa drugom curom svako veče? Da li? Nemoj
meni odgovarati, odgovori sebi, pa šta god da odlučiš reći ćeš mi. Čekam te
sa odraslom odlukom u svojoj sobi. Imaš par sati da odlučiš jer večeras
izlazimo.”
“Ali… ali ja...”
“Razmisli dobro!”
91
Aex Nash
92
Aex Nash
Istrljala sam svaki delić svoga tela, neke malo bolje u slučaju da mi se
posreći, ono što najviše mrzim su dlačice, te sam dohvatila brijač i sve ih
uklonila sa sebe.
Kada sam napokon završila izašla sam iz tuš kabine, obrisala se i samo
navukla bade mantil. Kao prebijena mačka vukla sam se do Suzzine sobe jer
sam znala da ću se smoriti.
Sudarile smo se na ulazu u njenu sobu i obe ciknule od straha.
“O to si ti?!”
“A koga si očekivala Fredija Krugera?”
“Ne budalo! Tebe, ali nisam mislila da ćeš biti tako brzo gotova.”
“Oooo ti si jedna od onih..”
Suzzeth me je pogledala sa nerazumevanjem pa sam joj pojasnila.
“Jedna od onih koja dok ne potroši svu vodu iz bojlera ne izlazi.”
“Ha ha, baš si vickasta. Šta fali tome što volim da budem čista?!”
“Čista sam i ja sa mnogo manje ribanja, neko bi pomislio da ne izlaziš iz
svinjca kada se toliko pereš.”
“Ostala mi navika jebote! Treba li da te podsećam da sam do juče radila u
onoj smrdljivoj pečenjari? Stalno sam imala utisak da bazdim na ulje i
prženje.”
“OK, izvini. Nekada preteram kada se neko nemarno odnosi prema vodi,
znaš li da 80% Amerikanaca…”
“Wooow, zajebi! Danas nema statističkih podataka štreberko!
Zabranjujem tvom mozgu da radi jer te strahovito sputava. Mozak na ler i
hajdemo polako da se spremamo.”
Jebiga, kada me neko ovako saseče naravno da ću ućutati, mada... šta ima
tako loše ako baratam sa informacijama, mislim, možda nekada preteram,
ali se barem ne perem sat vremena.
Ošinula sam je besnim pogledom, ali nisam progovorila ni reč. Isto zeleno
sranje zvano “maska” nanela je na moje lice, smrdljivu smesu na moju kosu,
a kada je posegnula za trakama za depilaciju morala sam da protestujem.
“Stani! Nema potvebe, rešila sam to!”
“Joj što si medena, ne podnosiš malo bola?!”
“Jebi se ti znaš, mene to bovi i ja to neću, imam sasvim dobvu zamenu i
meni je to dosta.”
“Ali srećo to nije isto!”
“Bez obziva! Neću! Sklanjaj to od mene odmah!”
93
Aex Nash
94
Aex Nash
Nisam osoba koja uživa u muškoj pažnji, a sada me, imam utisak stotine
radoznalih pogleda prate.
Haljina, kao haljina nije preterano kratka, ali je sva isečena. Na struku su
dva proreza koja imaju vezice, leđa su polu otvorena, a prednji deo haljine
skroz zatvoren. Kada me čovek pogleda, haljina spreda izgleda veoma
čedno, ali zato sa strane golo, zbog toga ni gaćice nisam mogla obući, a to me
čini prilično nervoznom.”
***
95
Aex Nash
96
Aex Nash
Ne!
To nije moguće!!
Jebeni mladež na butini!
Kako sam mogao biti tako glup?! Kako nisam razmislio pre nego sam se
napaljen bacio na kolena?!
Gledano sa ove distance, naravno da to nije Kasja, ta kučka nikada ne bi
ušla na ovakvo mesto, ali izgledala je kao ona!!
Zašto?! Jebeno zašto??
Zamalo da nisam napravio glupost svog života i nevinu devojku pojebao
u štrokavom WC-u bara. Devojku sa kojom sam želeo nešto više.
Što je najgore, znam da sam pogrešio, grešim konstantno sa njom. Kao
prvo igram dvostruku igru, Kasji sam rekao da smo završili, ali čekam
advokate da naprave ugovor u kojem se odričem stana u njenu korist, a u
zamenu za ćutanje.
To je bio njen zahtev. Olako se predala i time mi je strašno sumnjiva, a
opet, dobila je stan i verujem da bi to svakom normalnom čoveku trebalo biti
dovoljno.
Ne mogu reći da se pomirila, još uvek pokušava da me zavede i zato sam
pomislio da je ona ta koja me je presrela u hodniku.
Ko bi rekao da štreberka može da povede igru?! Neka sam proklet, ali ja
nisam mislio.
Ono, na čemu sam zahvalan je znak, taj mali znak na butini koji mi je
sevnuo pred očima i sprečio me da uradim neoprostivo. Ako ćemo pošteno,
ni ovaj odlazak iz WC-a mi neće zaboraviti, ali bolje i to nego da me mrzi i
proklinje zbog mesta i mog ponašanje prema njoj.
Da je na njenom mestu bila, bilo koja druga ne bih oklevao, ovako…
Dobro je što sam u poslednjem trenutku iskoristio poslednje zrno razuma.
A tako mi je malo falilo, jako, malo…
Ali jebote… gde sam krenuo?! Što bežim od nje kao poslednja pičkica?
Zašto joj dajem razlog da me ponovo mrzi?
Okrećem se i vraćam odlučnijim i bržim korakom, ali mi se ovaj jebeni
hodnik čini miljama dugačak.
97
Aex Nash
98
Aex Nash
“Mogu li?” pitao sam i pokazao sam u pravcu vrata, ona mi se sklonila i
naklonila te rekla “Budi nežan kauboju.”
Izašli smo iz bara, a ja sam je i dalje vukao do svojih kola, svakim korakom
bio sam odlučniji u tome da je više nikada ne pustim. Budila je u meni sve
moguće osećaje, znate ono?
Da je ubijem, milujem, ljubim pa da galamim, da je ostavim, da je zaštitim
i ne razumem sebe ni svoje ponašanje. Toliko je oprečno kao da sam jebena
podvojena ličnost. Ugurao sam je u kamionet i zalupio vratima te užurbanim
koracima vratio sam se do mesta za vozača. Na kratko sam se zaustavio
ispred vrata i zavukao sam ruke u kosu. Šta da radim sa njom? Pritiska mi
sve dugmiće, ja bi sporo ona žuri, ja bi sve, ona samo jedno, ja bi sa njom ona
sa bilo kim… i šta sada?
“Ulaziš li ili ne? Ako ti je neprijatno da uđeš u apoteku i tražiš rešenje za
svoj problem, ući ću ja.” Opet je počela da se smeje kao luda, to je to, dilema
je rešena!
Uleteo sam u auto i onog momenta kada sam startovao motor dodao sam
gas i uz škripu guma izvezao sam se sa parkinga. Vozili smo jedno vreme, a
onda je viknula.
“Alo kauboju, prošao si pored apoteke!”
Ošinuo sam je pogledom i nastavio sam samo da vozim, gde pojma
nemam, ali sam znao, vozio bih bilo gde jer sam sa njom drugačiji.
Pored nje sam živ!
Kao po navici vozio sam do svog ranča i zaustavio se na mestu na kom se
najbolje videla mesečina. Zvuci muzike koju je pustila onog momenta kada
joj je tišina dosadila i dalje je svirala, a ona je i ritmu cupkala i njihala svoje
telo. Izluđivala me je svakim novim pokretom, u farmericama mi je bilo
suviše tesno i onog momenta kada sam zaustavio vozilo izleteo sam iz njega.
Došao sam do zadnjeg dela, skinuo ciradu, besno je bacio u ugao te sam
spustio vrata i seo na njih.
Nije prošlo mnogo kada je i sama izašla iz auta, došla je i sela pored mene.
“Kako je mirno ovde, čuje se samo voda i po koji skakavac, ali zar nismo
na tuđem posedu?”
“Nismo, na mom smo.”
“Aha, pa dobro. Negooo, koji je tvoj problem?”
“A otkud ti to da ja imam problem?”
101
Aex Nash
“Pa po principu eliminacije. Znaš ono, napalio si se, ali ne želiš seks, želiš
me, ali onda ipak ne, nećeš seks, a hoćeš da se ljubiš… i tako. Sve to mi govori
da ili nisi čist u glavi ili imaš problem. I eto… ja te pitam koji je tvoj problem.”
Duboko sam udahnuo i rekao
“Da, imam problem, ali neću o tome. Činjenica je da te želim, ali hoću
polako, neću da žurim.”
“Koja razlika je između mene i ostalih koje su ti bile dobre samo za seks?”
“Tebe mogu da ljubim…”
“A to je bitno zato što…”
“O tome ćemo drugi put.”
“I? Šta ćemo sada?”
“Sada ću kao školarac da nadoknadim propušteno…”
Polako sam se primakao njenim usnama i započeo sam nešto što sam znao
da nikada neću moći da završim, ukus njenih usana stvarao je zavisnost.
Ječala je i mumlala nešto nesuvislo u mojim ustima, a ja sam poželeo da taj
zvuk slušam... zauvek... Na kratko se udaljila od mene i zatvorenih očiju tiho
me je upitala.
“Ti hoćeš da ti budem devojka?”
“Pa ja sam izašao iz štosa što se toga tiče, ali ako to znači izlaženje,
bioskop, držanje za ruke, ljubljenje i sve što ide uz to, onda da. Želim da mi
budeš devojka.”
“Devojka? A kriješ od mene nešto bitno.. kako misliš da gradimo vezu?
Kako kada je na samom startu osuđena na propast?”
“To što treba da podelim sa tobom je deo moje prošlosti, daleke i nije od
presudnog značaja, zato ne brini.”
“Kako da ne brinem kada vrlo lako možeš da mi slomiš srce.”
“Isto kao i ti moje, ali… bez rizika nema dobitka…”
“Mhmmm, na tvoju žalost nisam neki kockar, ali baš danas sam odlučila
da više ne idem na sigurno. Voljna sam da rizikujem, zato me poljubi
kauboju da sve to zapečatimo.”
102
Aex Nash
“Da rezimiramo, dve nedelje ste zajedno, viđate se svaki drugi dan, idete
na večere, igranke, idete u bioskop, na izlete van grada i došli ste do jebenog
poljupca?!”
Moja nova i jedina najbolja prijateljica urlala je po celom stanu, šetkala se
sa jedne strane stana na drugi, sa rukom na slepoočnici. O da, napokon sam
poklekla i rekla razlog svoje dugotrajne frustracije.
“Znaš Suzz, nije da nisam htela, mislim jesam, par puta smo čak bili jako
blizu, no, onda se on nekako povuče i nađe neki razlog da se udalji.”
“Da nije tragično bilo bi komično!”
“Ne! Prosto mislim da ga ne privlačim u seksualnom smislu. Nisam mu
dovoljno prsata, šta znam…”
“Lupaš gluposti svojstvene nama ženama, što ne pomisliš da je možda u
njemu problem, možda nije sposoban.”
“Mi pričamo o istom čoveku?! Koji đavo misliš da bi ga onoliki red ženski
čekao i vrebao priliku da ga sretnu nasamo?! Zato što mu se ne diže pa da
ga uteše?! Ne! U meni je problem. OK, simpatična sam mu, suprotnost sam
svim onim jednoličnim lepoticama, izazivam ga, kontriram u svemu, ali tu
nema strasti. Mislim ima, ljubi se za desetku, ali ja nisam klinka da se ljubim
po uličicama, na plaži uz vatricu ili u mračnom bioskopu.”
“Ma ja njega generalno ne razumem, jesi li ga pitala gde odlazi kada ga
nema po ceo dan?”
“Šta ti pada na pamet, pa odakle mi pravo?”
“Jebote, kako si glupa?! Pa naravno da treba da ga pitaš, šta ako ti iza leđa
troši neku blajhanu kobilu?!”
“Ne verujem, zašto bi?! Pa nisam ja insistirala na vezi, nisam ja ta koja
isključuje sex, on je taj. Ma, znaš šta? Neću da razmišljam o tome i u tom
pravcu. A i ti njegovi nestanci... sigurno ima dobro objašnjenje, ali meni nije
dovoljno stalo da ga pitam.”
“Ma sisu moju ti nije stalo! Ljutiš me tuko i ljutiš me jako! Koliko ćeš
poricati da si pala na njega? Hajde, kao da je to nešto strašno, nisi ni prva ni
poslednja!”
“Nisam Suzz, ali sam definitivno matora devica, prerasla sam doba za
očaj. Trebao mi je neko u tinejdžerskim godinama slomiti srce, sada... ako se
103
Aex Nash
to desi biću uništena. I pre nego što bilo šta kažeš na proročanske reči, veruj
mi, osećam da će me povrediti, osećam to svim svojim bićem!”
“Neće dušice, to strah govori kroz sebe i činjenica da si još uvek nesigurna
u sebe. Jeste, ni malo ne pomaže što si nevina, što imaš dosta godina, što se
prvi put zaljubljuješ, ali veruj mi, jednom ti se to moralo desiti. Gadno je to
što si odrasla osoba i zato se bojiš. Ali gledaj to sa vedrije strane, možda ćeš
ti njega šutnuti…”
“Čisto sumnjam, pogotovo što uopšte nije onakav kakvim sam ga
zamišljala. Nije uobraženi i nadmeni krelac. Sve je to maska kojom se štiti,
ali mi nije jasno zašto glumi toliko?! Zašto insistira na ljubljenju i što me
neće? Gde nestaje i zašto mi ne kaže zašto?”
“Pokvario te draga moja! Zbog toga ga mrzim, ti nikada nisi bila ovako
nesigurna. Opusti se, molim te! Pusti neka teče pa ćeš videti gde te vodi.”
“Pa sada sve i da hoću ne mogu sebe naterati da prestanem, previše mi
znači. Znaš ono, kada smo zajedno stalno se podbadamo ili ljubimo, a kada
ode, tako mi nedostaje i...”
“Ti si tako gotova, mila moja žalim što ću biti ta koja će ti reći, ali tvoja
zaljubljenost je prerasla u nešto više!”
“Ne!!!! Nije!”
“O da jeste, ali nema veze, dozvoliću ti da još malo poričeš.” Namignula
mi je i nagnula se nad kauč gde sam sedela te mi utisnula poljubac na čelo i
brižno se nasmešila.
“Ti si moja duša, ako te povredi, njegova kaubojska muda visiće u sred
bara. Ništa ne brini, čuvam ti leđa.”
Zašto svoju lajavu gubicu nisam mogla držati zatvorenu?! Što li sam joj
sve ovo morala ispričati?!
Tolike godine sam provela ćuteći o svojim osećanjima i sada sam poklekla
i sve istrtljala.
Ima pravo… bar u trideset posto svega što je rekla, ali kako da joj objasnim
da se bojim bilo šta da mu zahtevam kada osećam da ću tada biti povređena.
Znam da nije normalno što da ni jednom nisam pitala gde nestaje i zašto,
što me sve to ždere kao crv koru, ali prosto ne mogu.
Juče ga nisam videla i znam da je bio odsutan zbog tog njegovog posla,
ljuti me što sam kukavica! Mrzim što se toliko bojim, ali kao što Suzzeth
kaže, bolje je to raščistiti odmah na početku nego čekati da se sve ovo otrgne
kontroli.
104
Aex Nash
105
Aex Nash
***
Bar je oko ponoći bio fino popunjen, ljudi su đuskali, smejali se i pružali
mi preko potreban mir. Ko bi rekao da mi fale ljudi, meni?! Ja sam ona koja
je uvek bežala od njih, a evo me sada, okružena sam neznancima i osećam
se sjajno.
Stajala sam kod šanka dok je Suzz uletela u šank da pomogne momcima,
jer je danas veče nekog alkoholnog uvoznog pića, da me ubiješ ne znam o
kojem se radi osim da je dobrog ukusa i da ne udara u noge nego u glavu.
Baš mi je lepo, baš mi je super, njišem bokovima u ritmu muzike i otpijam
još jedan gutljaj mog od sada omiljenog pića. Taman kada sam shvatila da
od kada smo došli ovamo nisam pomislila na Braya, osetila sam njegovu
prisutnost. Sva sam se naježila, odjednom me je spopala neobična vrućina,
svuda...
Pogledala sam preko ramena i shvatila, na vratima pogleda uprtog u
mene stajao je on. Pored njega je bio Jay koji mu je nešto pričao i smejao se,
ali Brian nije delovao kao da ga sluša. Jok, delovao je kao da pokušava da
me ubije pogledom.
Tako sam gotova!
Nagnula sam se preko šanka i viknula Suzzeth, kada je stala pred mene
viknula sam, glasnije nego što je bilo potrebno, da mi da bocu ovog
fantastičnog pića za poneti.
Zabuljila se u mene kao da me vidi prvi put, a kada sam joj pogledom
poručila da neću odustati od svoje namere ispod šanka je dohvatila bocu,
gurnula je u papirnu vrećicu i dodala mi je.
Namignula sam joj i rekla.
106
Aex Nash
109
Aex Nash
“O moj Bože, ti si tako opaljena! Ali dobro. Evo ovako, imao sam
devojku…”
“Imao si više od jedne!” Prekinula sam ga, a on me je ošinuo pogledom.
“Kao što rekoh, imao sam devojku, ceo svoj život, od kada znam za sebe
voleo sam samo nju. Bila mi je prva ljubav, prvi poljubac, prvi sex, sve prvo
bilo je sa njom...”
Nisam mogla da verujem, ljubomora je počela da me izjeda, saznanje da
postoji cura koja je sa njim provela veći deo svog života u meni je stvorilo
knedlu veličine Kanade.
“...mi smo odrastali zajedno, ona Jay i ja. Išli smo u istu školu, živeli smo
u istoj ulici, izlazili smo zajedno u grad, bukvalno sve, nikada se nismo
razdvajali, meni je bila devojka, a Jay je nju gledao kao mlađu sestru iako je
bila samo par dana mlađa od njega. Imali smo planove, želeli smo da
otvorimo mehaničarsku radionicu sa malim drive-in restoranom. Studiranje
nam nikome nije padalo na pamet jer... pa nismo bili u mogućnosti da
finansiramo sve to.
I tako, ja sam počeo da radim više poslova odjednom, Jay isto tako, ona je
radila u kafiću, svi smo štedeli za zajednički san, e onda se desilo nešto
neplanirano. Cora je poslala svoje papire na tri Univerziteta na drugom kraju
Amerike i bila je primljena na jedan koji joj je dao stipendiju za školovanje i
mesto u domu za studente. Ceo svet mi se okrenuo naopačke, mislio sam da
ću umreti...”
Dohvatio je bocu i ponovo je uzeo par gutljaja alkohola te uzdahnuo.
Dubina njegovog bola i izgubljene prve ljubavi naveo mi je da pogazim
ponos i progutam knedlu. Uhvatila sam ga za ruku i stisnula je utešno o
rekla
“Nemoj očajavati Bray, pa vratiće se kući, ispravićete sve. Verujem da ni
njoj nije lako i...”
Zaustavila sam se u pola rečenice, jer sam videla kako odmahnjuje
glavom.
“Ne, neće…”
“To ne možeš znati, ti…”
“Mogu Zoya, jebeno mogu! Znaš zašto?! Vratila se!!!”
U momentu mi se zamračilo pred očima, ona je ovde, ona je ovde, on je
voli i pomiriće se, a ja ću ostati sa slomljenim srcem i... jebote!
“Pa dobro, ako se vratila potrudi se da je ponovo osvojiš, mislim, koliko
teško tebi to može biti?”
110
Aex Nash
“Mrtva je!”
Molim?!?! Šta?!
“Izvini?!”
“Mrtva je Zoya, nema je više… ima je tamo na onom brdu, ispod onog
jebenog drveta i spomenika, ali nema je stvarno.”
Ćutala sam jedno vreme i pustila sam sve ove informacije da se ugnezde
u mom mozgu. Ona je mrtva...
“Reskiraću da ispadnem sebična i bezosećajna kučka, ali kakve to veze
ima sa ljubljenjem i manjkom seksa, barem u mom slučaju?”
“Posle nje... tri godine nisam poljubio nikoga… jebao jesam, ali ljubio
nisam.”
Zinula sam iz sve snage pogođena svime što mi je rekao i samo sam
prošaputala
“Nikoga?”
“Nikoga.” Odgovorio mi je jednako tiho. Duboko sam udahnula, a on je
nastavio svoju priču.
“Posle tri godine jebanja bez emocija u moj život je kao furija uletela žena
koju sam poželeo da ljubim, a ta žena si ti Zoya Whiteley. Neurotična,
dosadna, prepametna, iritantna ti! Prvi put nisam povratio od nečijeg
poljupca, prvi put sam poželeo nešto više od sirove strasti, a ti me izluđuješ.
Ako misliš da mi nisi privlačna zajebala si se! Ali isto tako si mi vredna,
suviše, neću da igram igrice sa tobom. Sa tobom želim polako.”
Gledala sam u njega kao da ga vidim prvi put u životu na šta se on grleno
nasmejao. Skočio je na svoje noge i pružio mi ruku te rekao, “Jebeš mi sve
uspeo sam!! Napokon nemaš odgovor na sve ovo što sam rekao. Ćutiš i to
mi se sviđa! Daj ruku lepa, idemo kod tebe da spavamo, ujutru sam ti dužan
još jedan razgovor. Sada ako ti još nešto kažem, bojim se da ću te zauvek
ućutkati, a to ne želim jer, ako mi se nešto sviđa to je tvoj britki jezik.”
Da bi mi dokazao svoju tvrdnju cimnuo mi je ruku te sam se brzinom
svetlosti našla u njegovim rukama sa njegovim jezikom u ustima koji je
brisao svaku suvislu misao iz moje glave kao i svaku sumnju koju sam
imala...
111
Aex Nash
Jutro je, opijen mirisom lavande odbijam da otvorim oči još uvek, znam
gde sam i sa kime sam i to mi je trenutno najbitnije.
Onog momenta kada smo završili u njenom krevetu, kada sam je
posmatrao kako spava shvatio sam da ni na jednom drugom mestu ne želim
da budem.
Samo ovde i samo sa njom.
Ono što se od mene očekuje su reči, reči koje ni sam ne znam kako da
izgovorim, a da je u potpunosti ne oteram od sebe, jer budimo realni…
Koja bi devojka prešla preko činjenice da sam joj prašio sestru, retko koja,
ali Zoya?! Ne, nikako.
Ponosna i luckasta kakva jeste, bacila bi mi u lice neku šalu, navela bi mi
hiljadu razloga zašto nije pametno da budemo zajedno, nahranila bi me i to
bi bio naš kraj.
To, jednostavno ne mogu da dozvolim, tako da se odlučujem na polu
istinu.
Onaj dosadni glasić u mojoj glavi konstantno mi govori kako to nije dobra
ideja, ali odbijam da ga slušam.
Istina je teška za prežvakati, meni, a njoj će biti dodatni razlog koji će
potkrepiti ono ludilo od juče.
Ne mogu da verujem da je toliko nesvesna sebe i svog izgleda, ne mogu
da shvatim kako neko može da bude tako naivan… Ona i Kasja su dva
različita sveta, dok jedna manipuliše ljudima uz pomoć lepote i uzima sve
što može na osnovu nje, druga je totalno nesvesna i smatra da u životu sve
treba da se zasluži i zaradi... e to je ono što me vuče njoj.
Ta nesebična crta prelepe devojke koja zna šta hoće, a ne boji se teškog
rada ulaganja truda i svih svojih osećanja.
Kada pogledate u Zoyine oči, vidite sve. Znate šta misli, znate šta oseća,
bukvalno vidite sve njene emocije.
Proklet bio ako to ičim ugrozim.
Otvaram oči u momentu kada osetim njen pogled na sebi. Stoji u dovratku
sa rukama na kukovima i vrti glavom levo desno. Izdignem se malo da bi se
naslonio na uzglavlje kreveta i pitam, “Šta?” glas koji izlazi iz mojih usta je
poprilično kreštav, a opet takav je uvek kada ustanem.
112
Aex Nash
113
Aex Nash
sam je doveo tamo gde sam najmanje želeo da bude. Trebao mi je sekund da
odolim njenom vrelom pogledu i tada sam ispalio.
“Moramo da razgovaramo, zato sam ostao sa tobom.”
Njeno lice je u momentu promenilo izraz, od napaljenog do uplašenog.
Polako sam se izdigao i pitao
“Spremna?”
Zaklimala je glavom i pokazala u pravcu vrata.
“Sprem... khm… spremila sam nam doručak na stolu je.”
Ustao sam sa nje i stao pored kreveta te joj pružio ruku. Oklevala je na čas
i pomislio sam da sam zeznuo celu situaciju dok je ona prebacivala pogled
sa mojih očiju na ispruženu ruku. Gledao sam je kako se dvoumi i onog časa
kada je spustila svoju toplu malenu ruku u moju... znao sam... previše mi
veruje za svoje dobro, a ja sam gad koji će to iskoristiti, upravo sada.
Poveo sam je u kuhinju nagađajući koja je to prostorija, kada smo ušli na
stolu nas je dočekao karton sa ostacima pice i dva tanjira.
Nabacio sam osmeh i očaran pogledao u nju.
“Pica? To je doručak?”
“U Italiji sigurno jeste, mada je univerzalno jelo, istraživanja su pokazala
da Amerikanci jedu picu u bilo kom obroku i...”
“Ahhahhhahh ti i ta tvoja istraživanja, ti prosto ne možeš sebe da
kontrolišeš! A doktorka?”
Slegnula je ramenima, pustila mi je ruku te se spustila na stolicu preko
puta mene.
Shvatio sam da tim potezom stvara distancu između nas i pustio sam je.
Seo sam nasuprot nje i intenzivno sam posmatrao njene pokrete. Uzimala je
parče pice i odgrizla je komadić te ga je kao vrapčić žvakala, gledajući svuda
samo ne u mene. Kada je zalogaj bio sažvakan jezikom je pokupila ostatak
pice koji joj se zatekao na usnama. Frustrirano sam uzdahnuo te se naglo
izdigao iz stolice što je prouzrokovalo glasnu škripu, zarežao sam i dubokim
glasom obojen čistom požudom rekao.
“Jebeš ovo!!”
Podigao sam svoj tanjir i ni malo nežno spustio ga pored njenog, te sam
došao do nje, ščepao je za struk, podigao je sa njenog mesta, smestio svoju
guzicu na stolicu, a nju, opet, ni malo nežno spustio i svoje krilo.
“Šta ti je?! Jesi sišao s’ uma?”
114
Aex Nash
Ovaj put je došao red na mene da glumim ribu, bezglasno sam otvarao i
zatvarao usta, a ona je nastavila.
“Vidim da nisi znao, e pa ako nisi gadljiv na tračarenje, imam par
informacija o tvome šefu.”
Ćutao sam kao budala i čekao ono što ima da mi kaže dok mi je srce lupalo
brzinom svetlosti, šta li joj je glupača napričala??
“E pa ovako, kao prvo, on veoma vodi računa o svojoj privatnosti.
Naterao je onu ludaču da potpiše ugovor o privatnosti, ili kako se to već
zove. Kaže da je obdaren kao konj, da ispisuje blanko čekove i da je ona na
putu da bude nešto više od sponzoruše, ako znaš na šta mislim. Nije mi jasno
kakav jadnik moraš biti da kupuješ ženu na taj način.”
Teško sam progutao i rekao, “To je previše informacija za mene,
promenimo temu. Kaži mi šta ćemo raditi danas?”
“Pa pretpostavljam da valjanje po krevetu, goli, ne dolazi u obzir pa sam
sasvim sigurna da mi je svejedno. Radićemo šta god hoćeš.”
U tom trenutku mi je zazvonio mobilni, izdigao sam nas sa stolice i
posegnuo sam u zadnji džep farmerica da dohvatim mobilni. Pogledali smo
displej zajedno i shvatili da zove Jay.
Podigla se sa mene i rekla, “Javi se, pozdravi ga puno!”
Kliznuo sam preko ekrana prstom i javio se, dok je ona sklanjala ostatke
pice i prljave tanjire sa stola.
“Jay druže, kaži!”
“Hej, upravo me zvao onaj lik za Forda iz 1974, odlučio se ipak da ti ga
proda. Rekao sam mu da ga odvuče do radionice, ali trebao bi neko da ga
preuzme. Jebiga, imam neka posla pa ne mogu ja tako da ćeš morati ti.”
“A ta posla?! Uključuju li neku vrelu picu?!”
“Jeste li ti i Zoya završili posao, ili je ovo potez očajnika koji pokušava da
se reši svoje seksualne frustracije preko mene?!”
“Jebi se!”
“Ja sigurno hoću, a ti? Dokle ćeš se držati celibata?!”
“Dokle god mogu da izdržim.”
“Pa srećno sa tim! Idi do radionice i čekaj auto, nemoj da mi meseci
ubeđivanja onog matorog prdonje propadnu. Mogao bi da se predomisli ako
te ne zatekne tamo. Lik se ponaša prema kolima kao da mu je dete.”
“Važi se, hvala Jay!”
“Da, da, znam da me voliš! Pozdravi petardu!”
“Petardu?”
116
Aex Nash
117
Aex Nash
118
Aex Nash
tvoje iskustvo. Štreber sam i želim da učim od najboljeg. Ali pre toga pričaj
mi o ovoj lepotici.”
“Ne! Nisi zaslužila, reći ću ti samo da je prokleto dobar auto.”
“O kako smo razdražljivi, da nisu oni dani u pitanju?! Znaš, neke ribe
imaju mogućnost da promene pol ako u njihovoj blizini nema dovoljan broj
jedinki za parenje. To znači ako ima deset ženki, a tri mužjaka neke od ženki
će promeniti pol. Da se to ne događa tebi???? A onda opet ne, to se dešava
ženkama, one dobiju sićušni penis. Vidiš kako smo prilagodljive, nedostatak
penisa zamenimo svojim ili vibratorom, nije ni čudo što želiš biti žensko.
Kada dođeš kod mene podseti me da ti dam haljinu i štikle da vidiš kako je
dobar osećaj kada ti svila prijanja uz telo ahhahhahhahha.”
“Dobro de! Dosta zajebancije, dokazala si svoje, pametnjakovićko!”
“Šta ćemo sad?”
“Sada ću ti doneti tu “stvarčicu” sa točkićima da se zabaviš dok ja
odradim pregled auspuha.”
“Jupi!!”
Skakala sam i tapšala rukama kao malo dete dok je on prstom kružio malo
dalje od svog uveta. To vam je dragi moji, univerzalni znak za one koji su,
hajmo reći opaljeni.
Spustio je dasku pored njegove, zatim je legao na svoju i pratila sam svaki
njegov potez. Uhvatio se rukama o branik i odgurnuo se ispod automobila.
Prateći njegov primer legla sam na dasku i ponovila sam svaki njegov
pokret, jedno 100-150-200 puta. Svaki put sam ga ramenom udarila u ruku u
kojoj je držao alat. Uživala sam u njegovom nemom gunđanju, prekim
pogledima i frustriranom frktanju.
Bilo mi je zabavno, volela sam da ga živciram. Kao ona dosadna pčela,
znate ona, koja vam se vrzma oko usta kada jedete nešto, koju bi najrađe
ubili, a onda razmislite i shvatite, ako uradim to, ko će praviti med. Stvarno
sam čudna!
Trebalo bi malo da korektujem svoje ponašanje i to laprdanje, ali kada se
setim sinoćnjeg i jutrošnjeg iskrenog razgovora prosto ne bi da se pravim da
sam nešto što nisam.
Neka vidi da sam čudakinja, bolje to nego da budem licemer.
Pojma nisam imala da mu je cura umrla, prosto nisam mogla ni da
pretpostavim da je prošao takav užas. Sada mi je mnogo jasnije njegovo
ponašanje arogantnog kretena. Ko bi rekao da takav čovek pati?!
119
Aex Nash
Još jednom sam se spustila i podigla kada se njegova ruka našla na mom
bedru tik do prepona, te je stegnuo malo jače i kroz zube rekao.
“Dosta je bilo!”
“Ali meni je ovo zabavno! Osim ako nemaš neku nameru bolje skloni tu
ruku sa mene u suprotnom ne odgovaram za posledice.”
“Uzmi ključ 21 i odvrni ovu maticu.”
Pokazao mi je na skup matica i dodao mi ključ. Zurila sam u matice i po
sistemu eci peci pec odvrnula sam onu koja je ostala poslednja. Odvrtala sam
je polako, jer je bila poprilično zarđala i onog momenta kada je ispala iz rupe
pogodila me u čelo, a sadržaj koji se nalazio iza nje ljuljnuo mi je u facu.
Ljigava, smrdljiva masa. Počela sam da se davim, jer sam od šoka otvorila
usta, a nje je bilo toliko da mi je preplavila i nos i usta.
Izvukao me je za noge napolje i pre nego sam shvatila šta se dešava
podigao me je i presamitio u struku te me je udarao po leđima.
“Izgleda da ti neće trebati medicinski zahvat “usta na usta” prosto nemam
želudac za to, uopšte nisi sexy ahhhahhha.”
“Slušaj me ti, odvratni gmazu, ovo si namerno uradio! Mogla sam da se
udavim!”
“Preteruješ, nije tako strašno!”
“Đavola nije, kaži to mojim plućima! Boli me kada dišem… ne… mogu…
da dišem… ja...” kolena su mi zaklecala i samo sam se srušila.
“Zoya! Jebote Zoya šta ti je?? ZOYA!!!”
Spustio se na kolena brzinom svetlosti i počeo je da masira moje grudi
dok sam ja zadržavala vazduh u plućima. Onog momenta kada je imao
nameru da udahne vazduh u moja pluća ja sam iz sve snage dunula svoj u
njega. Njegove oči su se razrogačile, a obrazi su se naduvali kao veverici. Pao
je na dupe i počeo je da psuje dok sam se ja previjala od smeha.
“Jebeš mi sve ako si ti normalna!! Koji ti je kurac, mislio sam da si
alergična ili nešto, a ti se foliraš! Prestani da se smeješ ubiću te!”
“To ti je zato što si mi uništio potpuno novu majicu! Osveta!!” prošaputala
sam zloglasno kao da sam klinac koji obožava horor filmove. Uhvatila sam
kraj majice i skinula je u jednom potezu sa sebe te sam sa čistim krajem
istrljala kosu koja je bila masna do bola zatim sam je bacila na drugi kraj
radionice i frustrirano uzdahnula, sve dok nisam osetila njegovo prisustvo
iza sebe.
Instinktivno sam se okrenula, a to je bilo dovoljno da me uhvati ispod
kolena i podigne me kao mladu te me spusti na haubu nekog Mercedesa.
120
Aex Nash
Hladan metal izazvao je šok u mom telu, pogotovo jer sam bila samo u
grudnjaku. Ni malo nežno legao je na mene i zarobio mi obe ruke.
“Ne pomeraj se!!” zarežao je i počeo da mi otkopčava dugmiće na
farmericama. Ćutala sam kao zalivena i likovala dok sam u sebi govorila “to
je to, napokon biću jebana”.
Kada sam ostala samo u grudnjaku i boksericama počeo je da miluje moje
telo vrhovima žuljevitih prstiju... nikada nisam više mrzela sebe, jer sam
obukla rasparen donji veš, ali njegovi vešti prsti tu pomisao oterali su iz moje
glave. Nežno je zavukao prste u korpicu moga grudnjaka te je polako spustio
niže, taman toliko da vršak uhvati svojim zubima. Kada se dovoljno napela,
lagano je jezikom kružio oko nje dok sam se ja izdizala i pokušavala mu
pomoći da ima bolji pristup. Niko mi nije rekao da je ovaj osećaj božanstven.
Kada sam pomislila da umirem, drugom rukom je posegnuo u moje
gaćice i bolno polako počeo je da masira moje središte, mučio me je, dražio,
jednom rukom mi je držao ruke, druga mu je bila u mojim boksericama, a
jezikom i zubima mi je dražio bradavicu.
Te tri kombinacije dovele su me do takvog vrhunca da sam vrisnula i
uplašila se same sebe.
Polako se izdigao, izvukao je ruku iz mojih gaćica, a taj vlažan prst gurnuo
je u svoja usta. Noge su mi bile kao žele i nisam mogla da pričam, nego sam
samo ubrzano disala..
“Nadam se da će ti ovaj orgazam pomoći i da ćeš biti malo manje kučka.”
Ostavio me je samu na haubi Mercedesa dok je on odšetao na svoje radno
mesto. Tek tada mi je došlo do mozga, moj prvi orgazam doživela sam u ovoj
štrokavoj radionici, na haubi raštimovanog auta i sa podignutim garažnim
vratima tako da je bilo ko to mogao da vidi, a Boga mi i čuje.
Koji kreten!!Ti jadni čoveče pored kučke nisi ni stajao, a to ću ti dokazati!
Kada je nestao ispod auta, obukla sam farmerice i iz ormana pored mene
izvukla sam novu majicu za koju sam znala da se nalazi tu još od prošlog
puta. Sela sam na pisaći sto i razmišljala sam o novoj psini. Trebalo mi je
nekoliko minuta da mu vratim milo za drago.
Sišla sam sa stola i odšetala sam do garažnih vrata kod kojih je bio
protivpožarni aparat. Polako sam ga podigla sa zemlje i skinula sam
osigurač sa njega te ga uperila u njegove nabrekle pantalone. Iz sve snage
sam pritisnula dugme i mlaz one bele pene završio je na njegovoj erekciji.
Čula sam ga kako je vrisnuo i prestala sam da prskam kada je zaurlao.
“Šta radiš koji kurac?!?!?”
121
Aex Nash
122
Aex Nash
Brian Walker
Jutra na selu i u malim gradovima prilično su opuštena, naravno, ukoliko
niste rančer, poljoprivrednik pa vam obaveze ne dozvoljavaju izležavanje do
podneva.
Naravno, nisam od onih koji se ubijaju od posla, ali imam ovaj ranč zemlju
oko njega, ali i ljude koji znaju šta rade i za to su dobro plaćeni. Danas je dan
za mesečni redovan sastanak i već osećam da ono što ću čuti neće biti ni malo
dobro.
Sinoć sam sreo matorog Chasea koji mi je napomenuo da ima ozbiljnih
problema oko voćnjaka, izgleda, ako sam dobro razumeo njegovo
mrzovoljno mrmljanje da je nešto napalo jabukova drva, a opet možda mi se
učinilo.
U svakom slučaju rešićemo, uvek je tako. Ne mogu se požaliti na
bankovni račun, tako da će mi to u svakom slučaju pomoći, a da su mi
problemi trebali i to par dana pre trke i nisu. Nikada mi se nije desilo da se
potresam oko nečega… doduše jeste, ali ranije... jedan vremenski period sam
bio otupeo, a sada mi se spušta gard i počinjem ponovo da osećam.
Jebeš mi sve, to mi se uopšte ne sviđa!
Tome mogu da zahvalim onoj luckastoj devojci koja je srušila sve moguće
mostove i ima me tamo gde su me sve htele. Na kolenima!
O da, još uvek je nisam osetio na pravi način, ali je jesam okusio i ako ću
pošteno, taj jedan jedini put stvorio je takvu zavisnost kod mene da mi treba
sva snaga volje da se oduprem porivu...
Divljem porivu večnog posedovanja...
Lud sam!! Mora da sam skrenuo pameću jer mi je ovo tako strano. Da!
Cora mi je pripadala na sve moguće načine, svi su to znali, oduvek smo bili
mi, ona i ja.
Toliko smo srasli jedno sa drugim da nikada nismo imali problema tipa,
ljubomore, besnih ispada, muvanja od strane drugih ljudi, jer su svi naprosto
znali da nemaju šanse, niko, nikada.
Ovo sa Zoyom je sasvim novi nivo... pre svega jer uopšte ne zna kako
utiče na muškarce, što flertuje, a nije ni svesna toga... što me izluđuje ta njena
opuštenost i spoznaja da još uvek nije samo moja.
123
Aex Nash
A kako to da joj tražim?! Kako, kada joj ni sam ne pripadam celim srcem.
Kako da tražim njeno, kada je moje još uvek sa nekom drugom. To što Core
više nema nije prepreka da i dalje osećam bol u grudima kada pomislim na
sve lepe trenutke koje smo proveli zajedno.
Kada se setim svih planova, nerođene dece i njihovih imena, kako da
zaboravim na Bradena koji je po pravilu trebao da liči na mene i na Lucy
malu kopiju svoje majke?!
Moj život je jedna velika zbrka i pitanje je da li imam pravo da je zavedem,
a da znam da nikada neću moći da volim.
Bacam pogled na zid ispred kreveta. Tamo gde mnogima stoji televizor
kod mene je ogromna uramljena slika Core i mene... leto pre nesreće, tada
smo mislili da imamo svet pod nogama, tada smo bili najjači, tada smo bili
mi...
Blago kucanje na mojim vratima sobe prenulo me iz samosažaljenja i
momentalno me je vratilo u stvarnost.
Znao sam da je to Mary nikada, pa čak ni da kuća gori ona ne bi jače
pokucala, u slučaju da spavam da me ne probudi.
“Napred… ”
“Dobro jutro gazda.” Rekla je tihim glasom jer je naprosto navikla. Jedan
dugi period, kojeg se ne ponosim, bio sam pijan, očajno mamuran i kao takav
bio sam gad prema ovoj divnoj ženi. Poučena iskustvom i mojim rđavim
temperamentom naučila je da u mojoj blizini bude malo glasnija od jebenog
šapata. Kajem se... zbilja se kajem, rekao sam joj hiljadu puta da je to vreme
prošlo, ali ona kao da očekuje momenat kada ću ponovo početi da se izdirem
i praznim na njoj.
Jednom treznom prilikom sam je pitao zašto ostaje pored mene… zašto
ne pobegne glavom bez obzira? A njen odgovor je bio:
“Ti dete moje patiš, a svako to radi na svoj način. Bog ti je uzeo nešto
vredno, ali ti je poslao dobre ljude koji će ti pomoći da zalečiš tu ranu. Niko
nije rekao da će biti lako, ni tebi ni nama, ali... ti si dobar dečko i potrebno ti
je da osetiš ljubav, nažalost, to nije ona koju ti želiš, ali ljubav je ljubav. Ona
će te zalečiti, a kada budeš spreman naći ćeš nekoga ko će te izlečiti. Do
tada... tu sam i ne idem nigde.”
Od tog dana sam se trudio da budem bolji, obzirniji, trezniji... i uspeo sam.
“Verujem da su se svi skupili i da čekaju samo mene?” uzdahnuo sam .
“U pravu si, ali nemoj da žuriš, spremila sam im doručak i skuvala sam
lonče kafe, imaš pola sata fore da siđeš, ali ne garantujem da će ti išta ostati.
124
Aex Nash
Kunem se Red i Wolf jedu kao da su u razvoju. Zajedno imaju 250 kila i 100
godina, a kadri su pojesti pola vola.”
“Mislim ja da to nema veze sa razvojem, to ima veze sa kuvaricom. Da li
se još uvek ponašaju kao dva petlića kada si im u blizini?!”
“Nikada se oni tako nisu ponašali!”
“O da, jesu! Samo što ti odbijaš da vidiš, nemoj mi reći da toliko vremena
radite zajedno, a da te ni jedan nije pozvao da izađete?!”
“Jesu, istina, ali ja sam matora i sem toga, udovica sam i nisam više za
izlaske. Ne treba meni više niko…”
“Aham, a ja ću da zanemarim tvoje rumene obraze kada ti Red udeli
kompliment. “
“Ćuti tu mangupe jedan! To nije istina i nemoj tako da pričaš, čuće te neko
i onda neću moći da živim od njih i onako ponekad imam utisak da me prate
kao štenci.”
“A ovamo, nisi primetila?! Tako si uhvaćena!!”
“Diži se istog momenta jer ovo zadirkivanje... koštaće te doručka, čak i
ako oni termiti ne pojedu sve ostatke ću baciti psima!”
“O kako si okrutna! Evo ustajem!”
Okrenula se i krenula je prema vratima kada sam je pozvao,
“Mary?”
Pogledala je u mene preko ramena, a ja sam progutao knedlu i rekao:
“Volim te znaš... žao mi je što sam bio kreten prema tebi, ranije... nadam
se da ćeš mi oprostiti...”
Rumenilo je oblilo njene obraze, a oči su joj zasuzile te je promuklim
glasom izgovorila.
“Volim i ja tebe Bray, ti si mi kao sin kojeg nisam stigla da imam, znala
sam da ti samo treba vremena, nikada ti nisam zamerila pa nemam šta da ti
oprostim.”
Onog momenta kada je zatvorila vrata za sobom iskočio sam iz kreveta i
otvorio sam ormar. Izvukao sam čiste farmerice i belu majicu, ali dok sam
pokušavao da otvorim donji deo fioke zakačio sam nogavicu mog
kombinezona za trke. Podigao sam pogled i zurio sam u tu belu tkaninu kao
omamljen. Prvi put mi je palo na pamet da više ništa neće biti kao ranije.
Pre Zoye, moj život je bio prilično jednoličan, ustajanje, vožnja, treninzi,
prčkanje po ranču, opijanje, spavanje...
Trke... hoću li ikada više sesti za volan i ne misliti na svoj život?! Ili je pak
Zoyin ulazak u njega doneo strepnju za sutrašnji dan?!
125
Aex Nash
***
Zoya Whiteley
Mrzim jutra i to od onog dana kada sam počela da radim u baru. Jutros
smo stigle kući u tri, a legla sam u četiri...
Sada je deset, a ja sam u svojim kolima i putujem u jebeni Sunnyvale jer
po Brianovim rečima oni imaju hitnu situaciju, a koja je meni bliska. Ako je
ovo nova psina ubiću ga na licu mesta, jer toliko mi se spava da mi ni ova
šoljetina kafe nije dovoljna.
Jeste, da, volim auto i nosim keramičku šolju sa sobom, toliko o
prisebnosti. Kada sam izašla iz stana nisam ni primetila da je nosim, jer mi
je to postala navika. Na Univerzitetu kada sam bila imala sam onu termos
šolju, ali sam je bacila, šolju više nemam, ali navika je još uvek tu.
Znači ja, pospana, vrela šolja kafe i veoma usporen mozak krećemo se
prema Brianovoj radionici, tamo će me neko čekati ko će me odvesti na ranč.
Nadam se da neće biti on, jer za njegovu zajedljivu guzicu nemam živaca.
Doduše, što sam bliže tom gradiću sve mi se čini da je ovo zajebancija, jer
kakvu stručnu uslugu on može da očekuje od mene? Baš nikakvu, ovo je
vraćanje duga za onaj protivpožarni aparat.
Stižem ispred radionice, visok, sed čovek stoji ispred starinske verzije
kamioneta, sav zarđao, oguljene boje i izudaran priča priču o boljim
vremenima. Čovekovo lice se ozari onog momenta kada sam izašla iz kola i
krenula prema njemu.
“Dobro jutro gospodine!”
“Dobro jutro gospojice! Vi ste Zoya?”
“Da, Zoya Whiteley. Molim vas bez tog gospojica, zovite me Zoya.”
“U redu, kako želite.”
“I bez persiranja! Sudeći po izgledu ne možete mi biti baš otac, ali možete
mi biti mlađi ujak. Predlažem da pređemo na ti, s' obzirom da ćemo
sarađivati, sarađivaćemo zar ne?”
“Dobro, isto važi i za tebe, zovi me Red. Naravno da ćemo sarađivati, pa
nismo vas... pardon, te cimali za džabe.”
127
Aex Nash
128
Aex Nash
dve tamne pege na leđima. Štete izaziva sisanjem soka na listu i plodovima.
Na listovima se najpre primećuju sitne beličaste pege. Kasnije list menja boju
u crvenkastu, suši se i propada. Plodovi su deformisani, zaostaju u rastu i
okamene se. Kod jakog napada zakržlja čitavo drvo. U zasadu se najpre
pojavljuju žarišta, a nakon toga se štetočina brzo proširi i može uništiti čitavi
zasad. Što znači dragi moji imam dobru i lošu vest.”
Sva trojica su me gledala sa razjapljenim ustima, a kada ni jedan nije
progovorio nastavila sam sama.
“Loša vest je da ove godine verovatno neće biti jabuka, ali dobra vest je
da od sledeće, ako se budete pridržavali saveta imaćete i rod, a oni vam više
neće biti pretnja. Jednom kada ih se rešimo više se neće pojavljivati.”
Sva trojica su se nakašljala, a onda mi se Red obratio:
“Ali kako?! Mislim nisi ni prišla drvetu, kako? Dođavola! Kako znaš, a
gledaš odavde, deset metara udaljena?!”
“Rekoh ti da imam stručnjaka, a ti mi nisi verovao. Pa pametnice, šta ćemo
sad? Osim što ćemo morati pustiti moje ljude par minuta da dođu sebi??
Nisu navikli na stručne žene, njih dvojica su starog kova, smatraju da je
ženama mesto pored šporeta.”
Pogledala sam u Reda i Wulfa i videla sam rumenilo na njihovim licima,
što znači da su stvarno tako konzervativni. Nisam htela da ih još više
posramljujem pa sam im se slatko nasmejala i rekla:
“Ništa strašno, navikla sam da kršim pravila, samim tim ću vam pokazati
da žena može biti jednako dobra, možda čak i bolja u ovom poslu od
muškaraca. Dovoljno mi je da vidim list drveta i sa koje strane počinje da
propada i to je to.”
“Već si bolja, onaj doktor bi kružio oko drveta tri dana, uzimao bi uzorke
kore, lista i insekata pa bi nosio na analize. Meni samo nije jasno kako si ti
sve ovo shvatila odavde? Jesi li sigurna, da se nisi prešla?!”
“U postavljenu dijagnozu sam sigurna kao u svoje ime. Znači, od vas se
očekuje da mi verujete i obezbedite 20 galona insekticida “Borilax verde” i
prepustite sve meni. Daću vam rok do sutra ujutru. Kada više ne bude rose
krećemo sa prskanjem.”
“Kakve veze ima rosa?” pitao je Red.
“Prema naučnim istraživanjima...” čim sam izgovorila tu rečenicu Brian
je počeo da se kikoće i prevrće očima dok su me ova dvojica gledala sa
zanimanjem.
130
Aex Nash
131
Aex Nash
Brian Walker
Miris trave i poljskog cveća ispunjava mi nosnice. Miris konja i znoja u
meni budi onaj mušku potrebu za divljim jahanjem, dokazivanjem. Još nije
ni podne, a mene puca adrenalin, zašto?
Zato što imam potrebu da se dokazujem ovom malenom čupavom
stvorenju. O da, jaše ispred mene i mami me onom sexy guzom.
Stopila se sa kobilom, kao da je u najmanju ruku rođena u sedlu, uopšte
ne obraća pažnju na svet oko sebe, nikako, ona je u svojoj nekoj priči i prosto
me izluđuje, jer ne znam o čemu razmišlja...
Kladim se da nam se razmišljanja razilaze, ona razmišlja o otrovima,
prskanju i dobrim rezultatima, a ja... O moj Bože, jedino o čemu mogu da
mislim su te duge noge, obavijene oko moga struka ili pak, ni da me zajaše
ne bi bilo loše, jer sam video svaki jebeni pokret i znam da bi to bilo najbolje
jahanje ikad...
Iz tih misli me prene zvuk mobilnog telefona, vadim ga iz zadnjeg džepa
farmerica i na displeju ugledam nepoznat, a opet vrlo poznat broj telefona.
Dovoljno puta sam ga video i okrenuo da mi se ucrta u mali mozak.
Kasja...
Dok razmišljam da li da joj se javim ili ignorišem poziv privlačim pažnju,
njenu, ali i mojih radnika. Red se nakašljava i pita:
“Treba li ti malo privatnosti? Hteli smo gospojici pokazati zapadni
pašnjak i novu telad.”
“Poziv nije toliko bitan, ali naučnici svakako pokažite sve, verujem da će
joj to biti kao poseta Disneyland-u.”
Nacerio sam se kada sam video njen pogled.
“Dokle ćeš mi se obraćati sa “naučnica” ? Mislim da mi više nije smešno,
a ni zanimljivo,” rekla je.
“Dokle god ti to bude smetalo, obožavam da te ljutim...”
“OK. Važi štrokavi!” podarila mi je najlepši osmeh koji sam video,
prebacio sam pogled na Wulfa i Reda koji su izgledali kao da su videli sedmo
svetsko čudo. Nakašljao sam se upozoravajuće i nadam se da su shvatili
poruku.
Telefon je ponovo zazvonio u mojoj ruci, opet Kasja, jebote baš je uporna.
132
Aex Nash
“Hajde vi idite narode ja ću vas stići, nema šanse da će ovo prestati dok
se ne javim!”
“Trkamo se!!! Ko bude zadnji, plaća večeru!!” čuo sam Zoyu kada je
dreknula, podbola konja i jurnula, nisam stigao ni da zaurlam da bude
pažljiva već je bila suviše daleko.
Ispunjen srdžbom zbog njenog detinjastog ponašanja besno sam se javio
na telefon.
“Šta hoćeš koji kurac? Nismo li mi završili???”
“Moramo da razgovaramo!” rekla je molećivo.
“Ne!”
“Molim te ljubavi, moram nešto da ti kažem!”
“Ne! Kao prvo, tako da me nisi nazvala više nikad! Drugo, sve je rečeno
između tebe i mog advokata!”
“Nije, nije! Ovo ne mogu da rešim sa njim, moram sa tobom, moraš me
primiti nazad inače ću...”
“Da se nisi usudila!!! Da se nisi našalila da me uceniš!”
“Ne razumeš, ja...”
“TI. SI. ZAVRŠILA.!!!Prekinuo sam vezu i taman sam hteo da razbijem
telefon, kada mi Jay padne na pamet. Okrenem broj i sačekam da se javi...
“Hej brate, šta ima?!”
“Nazovi onog kurčevog advokata i reci mu da se ne zajebava sa mnom,
objasni mu da, kada je počeo da radi za mene kao da je počeo da sarađuje sa
samim đavolom, kaži mu da se tako ponaša! Ako me ona kuja nazove još
samo jednom dolazim po njegova muda!!”
“Polako jebote! Šta je bilo?!”
“Ništa, ali će biti svašta ukoliko svi ne počnu da rade posao za koji su
plaćeni!! E da još jedna stvar, hoću novi broj i novi telefon!”
Zavitlao sam telefon u daljinu te okrenuo konja u pravcu zapadnog
pašnjaka.
Ne mogu da verujem, kučka se usudila da mi preti! Ona će, ona će šta?!
Misli da sa mnom može na taj način da se zajebava?! Služiće svakoj kučki za
primer samo ako bude ponovo pogledala u mom pravcu, pa jebote, dam joj
stan, potrošio sam brdo para na lujku, pojebao je par puta, odmah joj stavio
do znanja da je tu samo da bi meni bila na raspolaganju, kad hoću, gde hoću
i sada ona ima zahteve???
133
Aex Nash
Ceo svet je otišao u kurac kada ni kurvu ne možeš više da isplatiš, ona bi
brak, decu?! Ko zna kakve je sve planove imala i kovala u toj svojoj šupljoj
glavi!!
Joj ima sreće što je daleko inače bi je zadavio golim rukama, pa neka je i
sestra onoj naučnici... o jebote opet sam zaboravio!!
Koji mi je đavo trebao da se uopšte petljam sa njima.
Svestan sam da će ispasti sranje onog momenta kada saznaju jedna za
drugu, ali prosto, od Zoye neću da odustanem, nešto u vezi sa njom me je
ščepalo i ne pušta me. Šta tačno, jebi me ako znam.
Nikada zapravo nisam uživao u onome što imam, prvi put sam postao
svestan svoga poseda kada sam nju video na njemu. Njen osmeh, pogled
pun obožavanja rekao mi je mnogo. Stvarno mi je stalo da joj se sve svidi,
zašto, ni to ne znam...
U poslednje vreme na mnoga pitanja nemam odgovor, a to me dovodi do
ludila. Da li mi se život toliko promenio od dana kada je ova pametnica ušla
u njega. Počeo sam da se bavim stvarima o kojima ranije ni pijan nisam
razmišljao. Bolelo me dupe da li se nekome dopadan, jesam li mu zabavan,
a gledaj me sad?! Brinem da joj ne bude dosadno dok se ja natežem sa njenom
ograničenom sestrom.
Prilazim im sa leđa i stajem ispred ograde. Prizor koji mi se ukazao pred
očima oduvao me je sa nogu. Mala pametnica sedi na travi dok se dva teleta
nadmeću za njenu pažnju...
Ova dva morona zaljubljeno gledaju u nju sedeći na drvenoj ogradi dok
joj telići od 120 kila unose u lice, ližu je, vuku za nogavice, generalno se
prema njoj ponašaju kao da je u najmanju ruku bala sena.
“Šta to radiš jebemu sve!!!!” zagrmeo sam.
Sve tri glave su se okrenule u mom pravcu i zapanjeno su buljili u mene.
“Šta se dereš ludaku jedan?! Pa šta mi mogu ove dve bebe, vidi kako su
slatki!! Dođite ovamo slatkiši moji maji!”
“Ti si luda ženo! Ti slatkiši, svaki od njih ima preko sto kila, prestani da
se ponašaš prema njima kao da su štenci jer nisu! Oni će vrlo brzo završiti u
nečijoj hladnjači!”
“Ćuti kretenu glupi!! Nemoj da te čuju!!” uhvatila je jedno tele za obraze
i rekla, “On je lud i nije to mislio ozbiljno, nećete vi završiti kao nečiji odrezak
na tanjiru.”
Frknuo sam i rekao.
134
Aex Nash
***
Ručak je protekao u miru i tišini i to ne zato što je mila naučnica naučila
da živi bez pametnih doskočica, nego zato što se nije ni pojavila. Odbio sam
135
Aex Nash
136
Aex Nash
Nije uspela ni završiti započetu rečenicu ja sam već kao manijak trčao
prema njima.
Pa ja ne mogu da verujem! Imali li mozga u toj njenoj glavi i koji kurac je
onoj dvojici, tačno imam utisak da mi sve ovo namerno rade.
Utrčavam unutra i stajem kod vrata ne bi li mi se oči navikle na mrak,
jasno čujem rzanje i otežalo disanje te šapate troje ljudi. Polako se primičem
boksu i srce mi staje. Antonio drži kobilinu glavu u krilu, a Red i Zoya kod
zadnjih nogu dočekuju ždrebe, taman kada sam hteo da im skrenem pažnju
na sebe kobila se uznemirila i ritnula je zadnjim nogama, toliko brzo i jako
da je zadnje levo kopito pomaklo šiške na Zoyinoj glavi.
Oblio me hladan znoj, noge su mi klecnule i pao sam na kolena. Jebote, taj
jedan sekund, taj kratki milimetar bio bi dovoljan da je liši života.
Od tada sve ide munjevitom brzinom, kobila se napela, Red je povukao
uže i ždrebe je bilo napolju. Gledao sam ih sve u neverici i polako sam tražio
svoj, od straha izgubljeni glas.
Pročistio sam grlo i tek tada su shvatili da sam sve video. Brzo su svi
prebledeli, prljavi, krvavi, sa zalepljenom slamom svuda po licima i
garderobi izgledali su komično, ali možda u nekoj drugoj priči, sada su
gotovi!
“Pa dobro? Ima li ovde iko normalan?!” počeo sam tiho i dok sam došao
do reči normalan vikao sam toliko glasno da je novopečena mama skočila na
noge i uplašeno se udaljila u drugi kraj boksa.
“Šta se dereš?! Hoćeš da nas poubija?”
Oooo, to pitanje je došlo od pametnice i ovaj put se neće izvući.
“Imaš li ti mozga u svojoj glavi?! Kako neko toliko pametan može da se
ponaša toliko glupo?!” krenula je da mi odgovori, ali sam dreknuo “Ne!
Začepi jer tako mi svega nalupaću te ovde pred svima! Da sam na tvom
mestu pokupio bi se i istog momenta bi otišao u kuću! I da se nisi usudila da
odeš svojoj kući, uvređena! Jer naći ću te i onda si najebala! Da li sam bio
jasan?”
Ona je ćutala, svi su ćutali i to me je razjarilo
“Jesam li bio jasan??????!!!!”
Pogledala je u mene sa suzama i kajanjem u očima i na ivici plača je rekla,
“Kristalno.” Podigla je svoju prkosnu bradu i izašla je iz boksa, čim nam je
bila van dometa pogleda počela je da trči.
Red je pogledao u mene i počeo je da govori.
137
Aex Nash
“Gazda, nisi morao biti tako grub imal...” i pafff odvalio sam ga toliko
jako da je u momentu pao na pod.
“Slušaj me ti debilu! Ako misliš da nisam video kada joj je kopito prošlo
pored glave zajebao si se jer jesam! Mogla je da pogine, a vi se ovde pravite
ludi, to jest mene pravite ludim! JA sam ovde gazda i JA delim plate!! Ima
da radite svoj posao bez njenog asistiranja je li to jasno?! Ako nije, kupite
prnje i gubite se odavde!!”
“Ona je htela...” ubacio se Antonio, zakoračio sam prema njemu, a on se
povukao. “ONA ovde nije glavna! Nema ona je htela, ona hoće, jeste li
razumeli?!” klimnuli su glavama i samo sam rekao, “Sredite ovaj jebeni
nered i danas mi se više ne pojavljujte pred očima!”
Besan, kako nikada u životu bio nisam izlazim iz konjušnice i šutam sve
što mi se nađe na putu, moram da se smirim, moram! Inače ima da udavim
nekoga.
Naravno da sa njom nisam ni približno završio, ako misli da ću pasti na
njene suze prevarila se, tek zbog njih ima da mi plati, odakle joj pravo da
cmizdri?! Skratila mi je život za deset godina i ona place?! Ona je uvređena
zbog vikanja?! Mislio sam da ću i nju izgubiti, da će poginuti i da ću opet
ostati sam... sam?! Šta ja to pričam?! Šta?
Ja sam već sam, ona ništa ne menja, ona… ona je još samo jedna u nizu.
Ulazim u kuću i zatičem Mary samu u kuhinji, ne dužim priču nego je
kroz zube pitam
“Gde je?!”
“Gore u tvom kupatilu tamo sam je odvela da se opere i dala sam joj nešto
svoje da se presvuče, Bray sine...” nisam ostao da čujem predavanje nego
sam se sa stisnutim pesnicama uputio gore. Kada sam stigao ispred vrata
shvatio sam da su odškrinuta, iza njih se čulo tiho jecanje. Polako sam ih
otvorio i pogledao sam u tuš kabinu. Stajala je ispod tuša glave spuštene na
pločice dok su joj celo telo potresali jecaji. Ovaj prizor me je dotukao.
Preterao sam jebote! Koji sam kreten!!
Tiho i mirno sam skidao odeću sa sebe, samo da me ne bi videla i pobegla
glavom bez obzira. Kada sam ostao u boksericama polako sam se približio
vratima naglo sam ih otvorio i ušao unutra.
“Gubi se!” Bilo je sve što je rekla, a da me nije ni pogledala. Prišao sam joj
blizu i samo sam je zagrlio, pokušala je da se otme, ali mala tuš kabina je
osujetila svaki njen pokušaj bega.
“Ostavi me na miru!!”
138
Aex Nash
“Ne pada mi na pamet! Ovaj put sam u pravu! Kriva si, rizikovala si svoj
život na tako glup način, bio sam besan, uplašio sam se! Jebote, smrzlo se
govno u meni i moja reakcija je bila očekivana.”
Promumlala je nešto što je ličilo na izvinjenje, ali da bi bio siguran pitao
sam.
“ Šta reče?”
“Izvini, ponekad se zanesem i ne razmišljam o posledicama...”
“Nemoj da pričaš?! Ti?! Stvarno??”
Ispustila je neki kikot nalik roktanju iz sebe, a ramena su joj se vidno
opustila. Okrenuo sam je prema sebi i kažiprstom sam joj podigao bradu da
me pogleda u oči. Kada su nam se pogledi sreli rekao sam.
“Nikada!! Nikada više da nisi tako nešto uradila, dobro?!”
Klimnula je glavom i skrenula je pogled koji joj se maglio od suza, ponovo
sam je uhvatio ispod brade te je pogledao u oči i rekao.
“Izvini... Nisam trebao da vičem na tebe, ali... jebiga uplašio sam se i to je
bio jedini način da se istresem, bolje to nego da sam te stvarno prebacio
preko kolena pred Redom i Antoniom. Veruj mi malo mi je falilo. No, nas
dvoje ćemo to zaboraviti i nastaviti dalje. Ti ćeš prestati da praviš sranja, a ja
ću se naoružati strpljenjem. Što znači, očekivaćemo najgore, a nadati se
najboljem.”
Nasmejala mi se plačnim osmehom i više nisam mogao da joj odolim,
spustio sam usne na njene i uživao sam u ovom kratkom momentu spokoja.
139
Aex Nash
Zoya Whiteley
“Kakav je to pogled?”
“Nikad nisam to radila. Mislim, jesam, ali mi nijedan tip nije to
uradio.”
Cereka se. Još uvek me okružuje, još uvek su mu prsti u meni.
“Šališ se, zar ne?”
Neprijatno mi je i telo mi se koči. Pitam se zašto nemam filter pred
njim. Sve što mislim, izgovorim.
“Treba da, uf, isključimo tuš,” kažem u njegovo rame. To nije laž.
Para izlazi iz kupatila.
“Zoya, pogledaj me.”
“Samo kažem da ne treba da potrošimo svu toplu vodu.”
“Zoya poslednji put ti govorim, pogledaj me.”
Pogledam ga, stidljivo. Imam utisak da su mi obrazi potpuno rumeni i to
nema nikakve veze sa tuširanjem i vrućom vodom. Stavlja svoj veliki dlan
na moj obraz i ljubi me nežno.
“Nikada ne treba da ti bude neprijatno ispred mene. Veruj mi, jebeno
sam zahvalan što sam te jedini video takvu.” Zabijam lice u njegov vrat.
“Okej,” šapućem. Pored njega se osećam prelepo i specijalno, kao da
ga znam oduvek, a ne samo nekoliko nedelja.
“Hajde da se istuširamo do kraja...” podiže me. Noge su mi obmotane
oko njega i osećam njegovu erekciju kako me dodiruje, te ispustim neki
zvuk sličan jecaju.
“Nasapunjaćeš se i igrati sa sobom dok ja gledam.”
“Šta?! Ti si lud, ne neću to raditi!” Nervozna sam i uzbuđena.
“Čula si me! Ovo je način da mi se odužiš za pretrpljeni strah, puta dva!!
Hodajuća nevoljo...” njuška mi vrat. Spustio me, stavio pod tuš, dodao
mi gel za tuširanje i sunđer. Sapunjala sam se i igrala sa sobom, malo je
reći da sam u početku umirala od srama, ali vremenom... vremenom sam se
opustila.
Onda se on igrao sa mnom. Pa ja sa njim... Kad smo se obrisali, odneo
me u krevet golu. Obmotao se oko mene i zaspali smo. To je bio ujedno
najgori i najbolji dan mog života.
140
Aex Nash
***
Zvuk ptičica i prohladan vazduh prene me iz sna, otvaram oči i treba mi
par sekundi, paničnih sekundi da shvatim gde sam i onda odahnem.
Polako mi se u sećanje vraćaju sve aktivnosti od juče i sada shvatam zašto
me boli svaka kost. Napravila sam par veoma glupih odluka i nije ni čudo
što je Brian onako postupio. Svaka njegova reč me je bolela, bilo je to kao da
sam petogodišnje dete koje je upalo u gadnu nevolju, ali ga razumem.
Ne znam da li da se plašim ili da mi imponuje njegova preterana reakcija,
jer sve ono od juče govori da mu je stalo, međutim, takav kakav jeste to
nikada ne bi priznao. O ne, da ga postavite na električnu stolicu i pitate ga
da li mu značim nešto, kategorički bi tvrdio da je to normalna reakcija
svakog čoveka, da se uplašio za mene, jer je odgovoran za mene dokle god
sam na njegovom ranču, ali ja znam istinu.
Istinu koja mi je dovoljna da shvatim i prestanem da ga izazivam...
Mada... Neću prestati sa svime samo zato što se on boji, nego ću prosto
morati dozirati i strateški birati svoje aktivnosti, to jest, ako se posle
jučerašnjeg dana ikada više vratim ovamo. Nije isključeno da će me držati
podalje.
Ustajem iz kreveta i masiram zadnji deo leđa, onaj deo gde me je juče ono
blesavo tele udarilo, pogledam na fotelju i shvatim da su moje stvari oprane
i složene na njoj. Neko se baš potrudio da me sredi za polazak, ali neka.
Pretpostavljam da sam unela zbrku u njihove živote i ne mogu da se ljutim
što žele da me se reše. Ja sam ljudima uvek bila previše..
Previše opuštena, previše svoja, previše tvrdoglava, a to nisu spremni
mnogi da trpe.
Ustajem i navlačim odeću na sebe, radim to veoma sporo jer mi se dole ne
silazi. Pojma nemam šta me čeka, hoće li me dočekati sa mrzovoljnim
izrazima lica ili će mi se učtivo smeškati željni da mi vide leđa što pre.
Izlazim iz njegove sobe i silazim niz stepenice, onog momenta kada sam
dotakla zadnju ispred mene se stvorio pas, izgledao je kao mešanac haskija
i vuka. Sive boje, sa pametnim crnim očima znatiželjno me je posmatrao. Sve
ono što sam znala o psima palo je u vodu, jer ovaj je bio nepomičan. Znate
ono osnovno pravilo o repu? Mož' se slikati, rep je bio nepomičan. Da ga
nisam videla kako je sam došao do stepenica tačno bi pomislila da je
prepariran.
Skupila sam hrabrost i sišla sam sa te zadnje stepenice. Gledali smo se u
oči i ni jedno od nas nije trepnulo, zatim su se njegove nozdrve raširile te je
141
Aex Nash
142
Aex Nash
144
Aex Nash
Brian se napeo pored mene i stisnuo mi bedro jače nego što je bilo
potrebno, okrenula sam se prema njemu i dreknula “Šta??” on se samo
nasmejao i nastavio da jede svoj doručak.
“I?! Ko će mi reći?!”
Jay je pogledao u mene i rekao, “ Evo ja ću. Mada i ja znam samo iz priče,
nisam bio prisutan. Kada su Brian, Red i Wulf pre dve godine vraćali stoku
sa ispaše izgubili su jednog psa. Ni dan danas ne znamo šta mu se desilo, u
jednom trenutku je bio tu u drugom više nije, da li je otrčao jer je osetio vuka
ne znam, ono što svi znamo je da se nije vratio. Negde na pola puta do ranča
naišlo je to malo klupko sive dlake, lajalo je i trčalo je okolo goveda stvarajući
savršen krug. Tako nešto nisu radili ni dresirani psi, ovaj ovde...” pokazao je
na Browna koji je ležao u uglu kuhinje “...to je jednostavno imao u krvi. Pošto
su imali manjka pasa pustili su ga da im se pridruži, onog momenta kada su
stigli na ranč i kada su ga nahranili nikada više nije poželeo da ode. Brown
je ime koje su mu smislili u putu. B je za Brian, R je za Red, W je za Wulf, a
N je za north (severnu) ispašu. Nije previše maštovito, ali se on odaziva na
to.”
“Priča je super! Obično ljudi ne udomljavaju životinje koje nađu na ulici,
ali vi ste ga primili tek tako.”
“On nije ulična džukela, on je radnik, zato je i ostao.” Rekao je Wulf
ponosno. “Ne stvara probleme, ne tuče se sa drugim psima, ima svoj box kao
i svi ostali, ali nekako nađe način da izađe iz njega, kao jebeni Hudini! Uvek
je sa nekim od nas, ili sa mnom ili Redom, jer Brian nije stalno ovde. Većinu
vremena provodi u gradu. Mislim nije da nije pokušao da mu se uvali, jer
jeste. Par puta se gazda vraćao kući, jer mu se ovaj lopov uvaljivao u zadnji
deo kamioneta. Sada prvo proverimo pa se tek onda gazda odveze. “
“Kako to da ti nisi stalno ovde?! Mislim, ovde je sjajno!! Ja da imam sve
ovo nikada ne bi odlazila odavde!!”
Svi su ućutali i počeli su da gledaju svuda samo ne u njega, očito je rečeno
više nego što je bilo dopušteno, barem u mom društvu. Brian se nakašljao i
izrevoltiranim glasom je počeo,
“Ono što je Wulf hteo da kaže je da sam poprilično zauzet svojim poslom
na trkačkoj stazi.”
“Znam, rekao si mi da si mehaničar u pit-u.” Pogledala sam u Jaya koji je
prezrivo posmatrao Braya i jedva primetno je odmahivao glavom. “Ali opet,
ranč nije tako daleko od Dallasa šta te sprečava da se vraćaš kući?”
145
Aex Nash
147
Aex Nash
148
Aex Nash
149
Aex Nash
150
Aex Nash
151
Aex Nash
153
Aex Nash
Prošla sam pored nje i ušla u svoju sobu, te sam se onako obučena uvukla
po pokrivač i zatvorila oči, ko zna, možda ću spavanjem uspeti da
prebolim...
U neko doba sam osetila nečiju ruku kako me miluje po glavi i jedva čujno
“Izvini nevoljo”... Ništa nisam odgovorila samo sam nastavila da sanjam...
154
Aex Nash
Zoya
Sedim u dnevnoj sobi poprilično nadrkana. Naravno da mi sav taj bes nije
dozvolio da spavam ili sam se uspela naspavati u kolima... kako god.
Činjenica je da sam besna, možda malo i povređena. Moram se istresti na
nekom i nadam se da to neće biti Suzz, a opet...
Sedela sam na kauču kada sam čula otvaranje ulaznih vrata. Prvo sam
videla ogromnu kutiju i ruke koje je drže, a na vrhu je bila gomila pošte.
“Šta to imaš?!”
“Na šta tačno misliš?! Na kutiju ili poštu?”
“Na oba.”
Spustila je kutiju na šank i okrenula se prema meni te udarila dlanom o
dlan kao da čisti ruke.
“To bi ja tebe trebala da pitam. I kutija i pošta je za tebe, osim naravno
računa koji neumorno pristižu na moje ime. I?! Zar nećeš da otvoriš?”
Pogledala sam u kutiju kao da je govno i rekla.
“Dušo moja, mislim da si sasvim sposobna da uradiš to umesto mene.
Sem toga, ako je bomba...
“Pa dovoljno je reći da ću te propisno sahraniti, ništa ne brini.”
“Uuuuu kako si vesela od jutros, crnjak a?! Obe smo svesne da je ovo slon
u sobi kojeg moramo zbrinuti, isto tako dužna si mami objašnjenje za sinoć.”
“Ta kutija, ako je u njoj nešto što dolazi od njega, slobodno baci, ne želim
da znam ništa što se njega tiče, samim tim ni njegovi pokloni me ne
zanimaju.”
“A što si takva?! Malo se zezao sa tobom, a ti si to-”
“Ne! Da se nisi usudila da umanjuješ njegov postupak! Juče me je
ponizio... pred svima... Poneo se prema meni kao da sam jedna od onih
njegovim praznoglavih lepotica! Na njegovu žalost nisam, stoga, pokloni,
reči izvinjenja kod mene više nemaju uticaja. Imao je svoju šansu i prokockao
je! Ja nisam glupa, nisam laka, ne muvam druge tipove niti im dajem lažnu
nadu. Ono sinoć uopšte nije bilo fer, opet ponavljam ponizio me je... Tim
postupkom je stavio jebenu tačku na sve ono što smo možda mogli imati!!”
“Preteruješ, to je bila šala i -”
“Prestani!! Meni nije bilo smešno, jesi li me možda videla da se smejem?!
Ismevao me je!!”
155
Aex Nash
157
Aex Nash
***
Brian
“Svetski si sjebao!”
Suzzeth je uletela u bar i bacila je torbicu, ključeve Zoyinih kola na šank i
besno me ošinula pogledom.
“Gde je ona?!”
“Zanima te?! Stvarno šupčino?!”
“Hej, hej nema potrebe za tim rečnikom.”
“Nego šta nego ima! Ako si uvredio moju drugaricu uvredio si i mene, a
mene?!” Udarila je šakom po grudima “...si uvredio još više! Toliko da mi
dođe da ti presečem kočnice i pustim te da se zalepiš negde kao palačinka!!”
“A čime sam tebe tako naljutio, nisam te jebao, nisam te vređao, kako sam
te tako uspeo naljutiti?! Mislim boli me kurac, ali recimo konverzacije radi...”
“Prestani da se razmećeš tim fensi rečima, ja ti nisam ona znaš?! Mene se
nećeš tako lako rešiti, krvi ću ti se napiti!!”
“O jebote!!! Govori više luda ženo!!”
“Pa znaš šta, ako i nisam bila luda od danas ću biti! Kako si mogao?! Jebote
kako si samo mogao?!”
“Mogao šta?!!!!”
“Da joj pokloniš ono... ono... ČUDOVIŠTE!!!!”
“A to???? Pa što ne kažeš, dopala joj se zar ne?”
Taman sam hteo da se nasmejem i počnem da likujem, jer sam tačno znao
šta će mi pomoći u izvinjavanju Suzzeth je ščepala svoju torbicu i počela me
mlatiti sa njom po glavi, zadihano i iseckano je kroz zube šištala.
158
Aex Nash
159
Aex Nash
160
Aex Nash
“Znam da jesam, nego, hajde da ti skrenemo malo misli, za par dana imaš
trku, glupo je da se sažaljevaš, bolje to šugavo osećanje iskoristi kao gorivo
za bolji rezultat.”
“Šta, bolje vozim kada sam jadan?”
“E pa sad, nije naučno dokazano, ali ima tu nešto!”
“Puši ga majmune!!”
“Hajdemo kući da se otrezniš. Imamo samo par dana ne zaboravi!!”
161
Aex Nash
Brian Walker
Život, kao takav ponekad uopšte nije lak. Još uvek nisam siguran zašto se
trudim...
Uvek i sve uništim, a sasvim slučajno znam i zašto, zato što sam neko ko
bez pumpanja krvi ne može da živi. U bilo kom obliku potreban mi je izazov.
Verujte mi i da sam ovu pruženu šansu sa Zoyom podsvesno sjebao... zašto?!
Pa zato što ne zaslužujem da budem srećan.
Zalepio sam se za nju samo zbog jebenog mladeža, o da...
Isti takav je imala moja prva ljubav, moj život, moje sve...
Znam da poprilično preterujem i znam da bi mi mnogi zamerili, ali koliko
god mi lepo bilo sa njom, ona me konstantno podseća na ono što sam imao
pa izgubio...
Da li sam zbog tog mladeža na desnoj butini poistovetio jednu sa
drugom?!
Da li sam se zato za Zoyu zalepio toliko ne znam, ali ono što znam je da
polako shvatam da sam pogrešio.
Zato sam sada nervozan, a ne bi trebao biti. Trebao bi sedeti u ovim
kolima opušten i mentalno rasterećen, a nisam...
Nisam jer stalno mislim na to... Da li sam pogrešio?!
Osećanja prema lepoj drznici su se veoma brzo razvila, nedostaje mi
toliko da bez nje ne mogu da dišem, ali da li je to stvarno tako ili sam pak
svoju dugogodišnju ljubav projektovao na nju.
Hiljadu pitanja, a ni jedan jebeni odgovor...
Sada sve i da hoću ne mogu da tražim odgovore, jer ono što treba da
uradim je da svu svoju koncentraciju ili ono što je ostalo od nje upotrebim
da ostanem živ.
Malo je reči da ceo dan imam neki loš predosećaj ili sam pak preko noći
postao baba pa mi polako pijančenja do jutra uzimaju snagu.
O daaa!
I sinoć sam se odvalio od pića, ali naravno daleko od Jayevog pogleda, jer
me davi njegovo konstantno zvocanje...
Zato sam jutros skretao pogled i pravio se da sam pun elana, jer sam u
krevet otišao prilično rano, ali ne zna moja budala da sam na istom tom
krevetu pio do jutra... pio i razmišljao o svom šugavom životu.
162
Aex Nash
od sebe... puštam gas, a samim tim i majmune koji misle da su bolji od mene
da me prestignu, pojma nemaju da ono što meni treba je izazov, dosadno je
biti najbolji bez konkurencije.
Kroz slušalice slušam Jaya kako vrišti jer zna da ovaj moj manevar ne sluti
na dobro, zadnji put kada sam ovo uradio za dlaku sam izbegao lančani
sudar. Ignorišem ga jer znam da paniči bez razloga... i tada shvatim da se u
masi tih automobila i broj 14 uspeo progurati ispred mene.
Jebeni Jeff!!!
Njegovo nervozno krivudanje i nesigurnost pri dodavanju gasa rekao mi
je da je vrag odneo šalu i da je vreme da se izgubim odatle.
Dao sam gas i krenuo u opasan obilazak, taman kada sam ga prestigao i
opustio se desilo se ono najgore. Udario je auto do mene i to sa strane
dovoljno da me okrzne i da u punoj brzini izgubim kontrolu nad volanom.
Jebote!!!!
Znao sam da je gotovo..
Gledao sam kako se brzinom od 150km na čas približavam zaštitnom
zidu...
Podigao sam ruke sa volana i time digao ruke i od svog života, naslonio
sam glavu na naslon sedišta i tiho izgovorio...
“Ja sam samo čovek...”
Jayevo vrištanje se čulo do onog momenta kada je sve postalo crno...
Samo crno...
Samo...
Crno...
***
Zoya
Otpadanje po kući, biti nezaposlen je prilično naporno. Sredila sam svoju
sobu, oprala i osušila veš, sredila jebenu kuhinju i kupatilo, a nema ni devet
uveče.
Da idem da spavam, rano je. Posao u baru me je navikao na sitne sate i
sada imam problem. Da izađem ne mogu jer Suzz radi, a ja jadnica imam
samo nju. Da zovem Jaya glupo je jer je drkadžijin najbolji drug i ispašće
kako tražim da bira strane. Jeste ispao govno prema meni, ali pre bi sebi
udarila šamar nego stala između dva druga... tako da mi ništa drugo ne
preostaje nego da se natrpavam hranom i gledam TV.
164
Aex Nash
Podigla sam daljinski sa stolića i uključila ga, ono što sam videla bila je
trka Nascara, znači obojica rade, e pa lepo. Taman sam htela prebaciti
program kada je počela trka.
Nikada nisam gledala ovako nešto, izuzev onda kod Kasje i to onog
njenog “momka”.
Kada smo već kod njega, on se takođe trka. Tabela sa imenima mi bljesnu
pred očima i shvatim da je na prvom mestu. Ukočeno sam posmatrala celu
tu vožnju.
Pet puta sam za deset minuta postavila pitanje u sebi. “O čemu li
razmišljaju?! Zar se ne boje za svoj život?!”
Nisam dobro ni završila misao sve je počelo da se ruši kao loša kula od
karata.
Jedan auto je udario drugi, drugi je okrznuo treći i tada je počelo...
skamenjena od užasa gledala sam u jednu tačku i ma koliko mi to bilo
strašno jednostavno nisam mogla da skrenem pogled...
Svojim rođenim očima sam gledala u ono najgore, automobil sa brojem 16
jurio je prema betonskom zidu, kamerman je zumirao sliku i na trenutak je
cela jebena nacija imala priliku da vidi kako živ čovek diže ruke od svog
života.
Zabolelo me je, probolo me je posred srca... kao da gubim nekog svog...
suze su mi se slivale niz lice dok sam gledala kako auto nestaje u plamenu...
u momentu sam pala na kolena i počela jače da plačem... koji užas... kakav
odvratan način da završiš svoj život..
Usporeni snimci lančane nesreće smenjivali su se na televiziji iz svih
jebenih mogućih uglova, a ja?!
Ja sam i dalje buljila i jecala...
Odjednom sam dobila nagon da se molim, da se pomolim za čoveka u
kolima... za njegov život ili njegovu dušu te sam tiho prošaputala
“Molim te Bože smiluj mu se...”
Kada sam uspela ponovo vratiti pogled na TV videla sam kola hitne
pomoći, vatrogasce stotinu ljudi koji su gledali ovo stradanje kao i ja,
nemoćni promeniti bilo šta… i tada... tada sam ugledala Jaya kako
besomučno trči prema skršenom automobilu...
O.Moj.Bože!!
To je “Ghost”?
Kasjin dečko?!
165
Aex Nash
166
Aex Nash
Zoya
Ne sećam se da sam ikada vozila nemarnije ili brže, imala sam utisak kao
da putujem kilometrima i da ova vožnja traje satima, a sve o čemu sam
mogla da mislim bilo je to da što pre stignem do Kasje i budem uz nju
onoliko dugo koliko joj je potrebno da ima nekoga pored sebe. Nekoga ko će
joj biti podrška, jer bez obzira na njeno ponašanje i ona je živ čovek. Ima
osećanja bez obzira što ih ne pokazuje.
Ako ćemo pošteno, pričala je o tome da bi za ovog čoveka volela da se
uda, što je puno više nego što je ikada za ijednog mislila. To je dovoljno da
shvatim da joj je stalo za još nešto osim novčanika i statusa.
Ulazim kao bez duše na parking zgrade, ni vrata nisam zatvorila kao
čovek nego sam trčala kao luda, portir na ulazu ništa mi nije rekao nego je
samo klimnuo glavom, znamo se i znam kako smo se prošli put neslavno
pozdravili, onda kada sam kao beskućnik vukla svoj kofer pun ničega iz ove
zgrade..
Ne! Odbijam da se sećam toga jer to sada nije važno, ona me treba...
Dolazim na njen sprat i mahnito trčim prema njenim vratima, lupam po
njima kao da me sto vragova goni, ali ona ne otvara, pokušavam da otvorim
i na moju sreću vrata su otključana. Oprezno ulazim u dnevnu sobu i tiho je
dozivam
“Kasja? Mila?”
Tišina, prokleta tišina obavila je ceo stan, a onda...
Zvuk koji mi dopire do ušiju nije ništa drugo do tiho jecanje. Normalno,
takvo ponašanje ne bi čudilo od bilo koga drugog, ali kada dolazi od moje
sestre... pa dovoljno je reći da nije uobičajeno, jer od nje sam očekivala neku
drugu vrstu reakcije. Možda mahnito ponašanje, možda čak i stanje histerije,
ali ovo... ovo nisam.
“Kasja... seko?!”
Tihi promukli glasić dopreo je do mojih ušiju
“Ovde sam Zoo...”
Tek kada mi se obratila nadimkom iz detinjstva shvatila sam da je ovo
dublje nego sam ja zamišljala.
“O Kasy tako mi je žao...” rekla sam joj i potrčala sam na krevet do nje.
Kada sam sela i naslonila se na uzglavlje kreveta spustila je glavu u moje
167
Aex Nash
krilo. Nežnim pokretima ruke milovala sam njenu kosu i nadala se da joj
time pružam utehu, ali sudeći po načinu na koji joj se telo treslo shvatila sam
da mi posao baš i ne ide od ruke.
“Nemoj mila, biće on dobro... Ubeđena sam u to, mlad je, izvući će se... Ti
treba da skupiš snagu i da se obučeš... da saznaš u kojoj je bolnici i da mi
dozvoliš da te odvezem tamo, može?”
“Ali kako ću, ne smem, ti ne razumeš!” Počela je još jače da rida.
“Možda i ne razumem, ali ću dati sve od sebe da ti pomognem. Ima li to
tvoje oklevanje veze sa onim ugovorom o poverljivosti?”
Počela je jače da plače, toliko jako da sam se već zabrinula za nju.
“I ima i nema, problem je što mi više nismo zajedno, znaš, uradila sam
nešto neoprostivo i on neće hteti da me vidi, a tako mi je potreban!”
Dohvatila sam njen telefon sa noćnog stolića i pružila joj te rekla.
“Hajde, hajde... nikada nisi bila kukavica i neko ko se boji, uzmi lepo ovaj
telefon i saznaj gde se nalazi da mogu da te odvedem do njega. Vidim da ti
je teško, lakše će ti biti kada budeš saznala šta se dešava sa njim, a vaše
razmirice će se rešiti na ovaj ili onaj način. Bitno je da mu pokažeš da si uz
njega.”
“Ali... ali ja...”
“Ništa ti! Idi se oblači i umi se, pa ćemo redom.”
“Hvala ti što si došla, znam da nisam neka sestra, ali ovo mi puno znači
da znaš...”
Pogledala sam je u oči i shvatila sam da je iskrena, ali isto tako sam znala
da će ovo trajati onoliko dugo dok joj sve ne bude po volji... posle... posle
ćemo se vratiti na starbiće.
***
168
Aex Nash
naočari nisu ništa drugo do maska. Meni takva zaštita nije trebala, jer sa
anonimus koji je kao došao u posetu nekom neodređenom.
“Spremna?!” Pogledala sam je sa strane i videla da jeste iako sam i sama
znala da ono što sledi neće biti ni malo prijatno.
“Spremnija neću biti... Nego, kada dođemo na ulaz samo prođi pored
novinara, nemoj da ih gledaš spusti glavu dole i nemoj im odgovarati na
pitanja. Raspusti kosu, neka ti padne preko lica. Molim te!” Podigla je ruku
taman kada sam joj htela skrenuti pažnju da sam običan posmatrač.
“Ne znaš ih... novinari su lešinari, veoma su lukavi i neće im trebati
mnogo da nas povežu, razlikujemo se, da, ali smo isto tako i blizanke i vrlo
smo slične.”
Ponovo je počela da jeca, a ja sam je uhvatila za ruku i rekla.
“Ako misliš da mogu stvoriti bilo kakav problem kaži mi... mogu te
sačekati u kol-”
Naglo mi je stisnula ruku takvom jačinom da sam se zapanjila, moja krha
sestra i nije tako slaba za kakvu sam je smatrala.
“Ne!! Ne, molim te!! Ideš sa mnom, ja kroz sve ovo sama ne mogu
prolaziti, trebaš mi! Molim te, samo ovaj put... molim te.”
Naravno da sam klimnula glavom i krenula da izlazim iz automobila, ako
ništa drugo prvi put me je u životu zamolila za nešto.
“Hajdemo onda, ovde samo gubimo vreme.”
Kao što je i predvidela ispred bolnice bilo je na stotinu novinara, što sa
fotoaparatima što sa kamerama. Voditelji su se nadglašavali, blicevi
fotoaparata su blještali, spekulisalo se, izmišljalo se, vikalo, a onda je počeo
cirkus. Čim smo im došle u vidokrug odjednom su se sjatili na nas, gurali su
nam objektive u lica, izbacivali su pitanje za pitanjem, vukli su nas za rukave
ne bi li dobili bilo kakvu reakciju, ali koliko god sam bila uplašena, jer sam
imala utisak da će nas pregaziti bila sam srećna kada smo ušli u objekat.
Dva uniformisana lica počela su nam postavljati pitanja, ali sam to
prepustila Kasji. Onog momenta kada je čuvar rekao da Kasjino ime nije na
spisku poseta ona kao da je doživela nervni slom. Krenula je da plače da
viče, da doziva Jaya na šta se on nekim čudom stvorio ispred nas. Tačnije
ispred Kasje. U celoj toj zbrci nisam znala kako da se ponašam pa sam se
držala po strani, verujem čak da me nije ni primetio, ali naravno, to mu neću
uzeti za zlo.
Nešto su njih dvoje šaputali te joj je on konačno, ali prilično bez volje
klimnuo glavom, a jedino što sam čula bilo je kako joj govori.
169
Aex Nash
170
Aex Nash
“Hajde Kasy, nemoj, sav taj stres nije dobar za bebu... hoćeš da pozovem
sestricu da ti da nešto za smirenje?!”
Iznemogla od plača klimnula je glavom. Pomogla sam joj da sedne nazad
na stolicu, namestila sam joj kosu i prošaputala.
“Biće sve u redu, ja ću se postarati da bude, ali čuvaj tu bebu jer jedva
čekam da budem otkačena tetka.”
Štucnula je i pogledala me u oči te mi podarila nešto što bi trebao biti
osmeh.
“Odmah se vraćam, sačekaj me tu.”
Kada sam stigla do prijemnog pulta bio je prazan. Nisam htela da stvaram
paniku, a ni da se vratim u čekaonicu jer me je količina tuge i bola uništavala.
Okrenula sam glavu prema dvokrilnim vratima na kojima je pisalo:
“Operacijske sale 1, 2, 3, 4
Nezaposlenima ulaz strogo
ZABRANJEN!!! “
Okrenula sam glavu na suprotnu stranu i videla sam da Jay izlazi iz neke
kancelarije, nisu mi bili daleko pa sam ih mogla čuti šta govore, a to mi je u
ovom momentu došlo kao kec na jedanaest, možda čujem neku dobru vest
koja će Kasju umiriti bolje od bilo kakvog leka.
“Gospodine Miller, on je još uvek na operaciji, ne znam šta želite još da
vam kažem, ništa ne mogu uraditi jer je on u sali. Isto tako ne mogu ih zvati
svaka dva minuta i pitati kako napreduje operacija ma koliko novaca
donirali za ovu ustanovu. Bolje neka posvete vreme njemu nego telefonu.
Ono što sam vam rekao bi vas trebalo umiriti. Nema lomova, kičma mu je u
redu, jedino što je vatra zahvatila donji deo tela. Sledi mu dugačak oporavak,
ali ništa toliko strašno. Mogao je proći kao Jeff. Molim vas smirite se i pustite
nas da radimo svoj posao.”
“Ne razumete, Bray mi je kao brat, ne mogu samo da sedim i čekam...”
“Čekanje je jedino što možete uraditi.”
Bray mi je kao brat... Bray mi je brat... Bray mi je... Bray... Bray... BRIAN?!
Čekaj ŠTA?!?!
Noge su mi se oduzele i počele su suze da mi se nakupljaju u očima,
laganim korakom koji nisam ni znala odakle dolazi, kao avet sam se dovukla
do Jaya koji je držao obe ruke u kosi dok je buljio u zid.
“Reci mi ko je u onoj sali!” Dreknula sam.
171
Aex Nash
172
Aex Nash
ovako plakala nisam, kada su novinari videli to moje stanje sve su shvatili
na svoj način, jedan od njih mi je prišao i pitao,
“Je li neko umro?!”
Nisam videla ni njega ni kameru ni mikrofon, zatvorila sam oči mutne od
suza i rekla.
“Ja... ja sam umrla...”
173
Aex Nash
Brian
Jutra na ranču su uvek bila nekako magična. Naravno samo ako ti je u
krvi, meni jeste i uvek će biti.
Još kao sasvim mali znao sam da ću ovde ostariti, znao sam i sa kim, ali...
Jutarnja izmaglica i rosna trava uvek su u meni budili ono najlepše
osećanje, kao klinac obožavao sam da ustanem iz toplog kreveta i tako u
pidžami sa sitnim autićima, bosonog otrčim na naše mesto. Ono na kom smo
se sa pet godina zarekli na večnu ljubav. Mada ne tim redosledom i ne tim
rečima, ali je bilo ozbiljno jer sam joj rekao da ću joj napraviti pet beba. Kao
što sami vidite i kao klinče sam bio samouveren, znao sam šta želim.
To se nikada nije promenilo i uvek sam znao da je ona ta koja će do kraja
mog života biti tu, ali... kao što to uvek biva, sudbina ti nekad okrene leđa.
Golicanje trave po osetljivim, bosim tabanima navelo me je da i danas
otpešačim tamo, da sednem sam sa sobom i ponovo se ponašam kao
zaljubljeni klinac. Znam da to nije normalno, znam da mi to neće pomoći, ali
ipak sam to s ‘vremena na vreme radio. Zamišljao sam je kako sedi kraj mene
i pričamo o svemu onome što više nikada nećemo imati.
Ali...
Ovaj put, mesto na ogradi nije bilo prazno...
Duga crna kosa blistala je na jutarnjem suncu, noge duge do pakla i nazad,
preplanule što od genetike, što od konstantnog kretanja po suncu..
Bože... mora da sam skrenuo sa uma, to ne može biti ona... to prosto...
A onda se okrenula i sasvim me oborila sa nogu. Stao sam kao ukopan,
jer ono u šta sada gledam ne može biti istina... kako?!
A onda je progovorila
“Ej ljubavi... Dođi!”
Pružila mi je ruku i nasmešena je čekala da joj priđem. I dalje sam samo
stajao uplašen da sam prolupao i onda mi se sve vratilo...
I trka i vožnja.. Jebeni Jeff i nesreća...
“Jebote!!! Ja sam umro?!?!”
Dreknuo sam iz sve snage da sam je preplašio što je rezultiralo njenim
povlačenjem.
174
Aex Nash
175
Aex Nash
176
Aex Nash
“Polako kauboju! Četiri dana nije mnogo ako želiš da sve prođe kako
treba, ionako nećeš skoro ući u vozilo, mislim, ako si pametan.”
Sa osmehom na licu izašao je iz sobe bez da sam mu uspeo odgovoriti.
“Zoya je tu?”
Jay me je pogledao i prebledeo. Nešto se desilo?!
“Znam da je bila tu! Doktor je rekao “moja devojka”, ona je jebeno moja
devojka, gde je?!”
“Slušaj, hajde se smiri malo pa ćemo razgovarati, može?”
“Ne! Neću da se smirim, neću da čekam! Govori gde je ako nije ovde!”
Očekivao sam njegov odgovor, ali ga je spasilo tiho kucanje na vratima.
“Uđi!” dreknuo sam.
Vrata su se otvorila, a na njima je stajala poslednja osoba na svetu koju
sam želeo da vidim. OK, izgledala je kao govno, kao da danima nije spavala,
krivica joj se videla na licu i tačno sam znao. Ovo je imalo veze sa njom.
“Koji si kurac uradila?!” zaurlao sam.
Trgla se preplašeno i počela je da plače kao da sam je udario, tek sada mi
je bilo jasno da je ona imala veze sa celom ovom zbrkom.
“Govori kučko!! Gde je Zoya?!?!”
“Zoya?! Otkud ti znaš Zoyu?” obrisala je slinu iz nosa nadlanicom, ni
malo ženstveno ako mene pitate.
“Zoya, tvoja sestra Zoya, gde je?!”
“Otišla je kući. Dovela me je ovamo i nestala, ne javlja mi se na telefon i ...
Nema je, eto. A zašto tebe to zanima i otkud je znaš?!”
Pogledao sam u Jaya, a on je i dalje bio bled kao krpa, koji mu je kurac?
“Jay?”
“Nije ona ništa rekla Bray. Kasja nije ni znala za vas... ovaj... možda sam
ja rekao nešto što-”
“Šta si joj rekao?!”
“Pa bio sam besan, bio sam uplašen, a ona je saznala da si ti “ duh”, veruj
mi nisam joj ja rekao, mora da je čula doktora. Suočila se sa mnom i možda
sam rekao nešto što nisam trebao, nešto je ona povezala, počela je da te
vređa, a ja sam bio besan i rekao joj da nemam vremena za drame, trouglove
ili tako nešto... nisam bio siguran brate ni da li ćeš preživeti, a ona te je
vređala, pukao sam i ... Izvini...
“Zajedno?! Čekaj stani! Ti hoćeš da kažeš da si bio sa Zoyom? O Gospode
Bože!!”
Začuo se Kasjin neprirodno visok glas.
177
Aex Nash
nje bi očekivao da dete podvali tebi, ali ne! Ona je ostala trudna sa mnom i
nije to krila! Nije čak ni pokušala da ti ga podmetne!”
“Ma da! Baš lepo od nje što je rekla da je dete tvoje! O da treba da vam
budem zahvalan jer nisam podizao tvoje dete. Mogao sam, ti jebavaš i praviš
decu, a ona ih meni prosleđuje! Lepo ste to smislili!”
“Jesi li pukao?! Ništa mi nismo smislili! Vidiš da je odmah rekla da je dete
moje, čak nije ni pokušala da kaže drugačije!”
“A to je dobro jer?!”
“O jesi glup! Izabrala je mene!”
“Pa izabrala te je jer jesi otac tog deteta!”
“Da, ali nije morala to da kaže! Izabrala je mene iako nisam bogat kao ti!
Rekla je istinu! “
“Znaš šta?! Jebeno ništa ne razumem i ono što hoću je da odeš i nađeš
Zoyu da mogu da joj objasnim! Moram da joj objasnim ovaj cirkus, Bog mi
je svedok da ni sam ne znam kako ću jer ni meni ništa nije jasno, ali...”
“Misliš da će hteti da te sasluša?!”
“Jebeno će morati jer ja od nje neću odustati!!”
“Nešto mi govori, a to nema veze sa Kasjinim rečima da ćeš klečanje
dovesti na neki sasvim drugi nivo.”
“Jay nemoj... rano je za zajebanciju sa tim...”
“Izvini... sjebao sam znam, nisi kriv za sve i ja ću joj to probati objasniti, ti
se baziraj na to što si prećutao ko si, sa kim si bio i sve ostalo, jer brate... ovo
neće ići tako lako...”
“Znam... jebeno znam, samo je nađi i dovedi ovamo pa makar i na silu,
mora da me sasluša!”
“To mogu da uradim.”
Ali... Ništa nije išlo onako kako sam želeo, ali...
Da sam znao... samo da sam znao...
179
Aex Nash
Zoya
180
Aex Nash
“A ja tebi da dokle god si pod mojim krovom ima da poštuješ moje pravilo
“podne”!”
“A ja tebi da imam mamu i da mi druga ne treba! Odrasla sam! I šta je
pravilo “podne” koji moj?!”
Ustala je sa kauča i otišla je u malenu kuhinjicu, napunila je električni
čajnik vodom i nastavila je da vadi šoljice i kašičice. Kada je napokon skuhala
čaj donela ga je na stolić spustila šolje i napunila ih. Dodala mi je jednu šolju
i rekla.
“Pravilo “podne” je prosto nešto čega se moraš pridržavati. Nikada se u
ovom stanu nije točio alkohol pre dvanaest sati pa neće ni sada. To važi za
mene, a i za tebe.”
Pogledala sam je kao da nije normalna i rekla.
“Ja za gluplje pravilo u životu nisam čula.”
“Kakvo je takvo je, a što je najgore moje je.” Nacerila se kao da mi je time
rekla sve.
“Nego... da počnemo... Šta se desilo?!”
“Ahhh... ništa što nismo predvidele.”
“Šta je skot uradio?!”
“Bingo!! Vidiš da nije bilo teško povezati... prava si pametnica.”
“Govori!” zarežala je, “Govori pa da mu odem i izvrnem muda
naopačke!”
“Oooo mislim da ćeš morati malko popiričekati.”
“Zašto si ti tako mirna?! Zašto ne vrištiš, ne plačeš, ne psuješ?! Kako
možeš biti tako mirna??” Vikala je na mene iz sve snage, da je komšija par
puta lupio u zid ne bi li se stišala.
“Ti dovoljno pizdiš za obe. Meni treba alkohol.”
Bez reči je ustala i donela mi traženu flašu.
“Čaša ništa?!”
“Jebeš čašu, gubi se vreme na sipanje, očajničko vreme zahteva očajne
mere.”
“O kako te volim upravo sad.”
Otvorila sam bocu i pošteno je nategla, taman kada sam je spustila
oglasilo se zvono na vratima. Pogledala sam Suzzeth i odmahnula glavom.
Moje od alkohola spaljeno grlo zvučalo je promuklo kada sam rekla.
“Ako mene neko traži, bilo ko... jednostavno nisam tu, ali ozbiljno, nikoga
neću da vidim. Nikoga.”
181
Aex Nash
To “nikoga” iz mojih usta je izašlo kao šapat, ali je dovoljno jasno rečeno
da se shvati jačina namere. A namera mi je da ih više nikada ne vidim.
Nikoga od njih.
Glasovi koji su dopirali iz hodnika rekli su mi da je to niko drugi do moja
sestra.
“Zdravo. Tražim Zoyu.”
“Žao mi je ona trenutno nije tu.”
“Aham, vidi lutko hoću da vidim moju sestru i hoću da je vidim odmah.”
“A to se mene tiče jer?”
“Jer mi stojiš na putu džukelo!”
“Pa na tvoju žalost na ugovoru za ovaj stan stoji moje ime i ako kažem da
nećeš ući unutra onda nećeš... lepa.”
“Ja sam joj sestra zaboga!”
“To ti kažeš do sada te ovde nisam videla tako da žao mi je.”
“Jasno ti je da ću se vratiti?”
“Ma jasno je to meni kao dan, ali te verovatno ni onda neću pustiti.”
“Reci joj da sam je tražila.”
“Prilično sam sigurna da je i sama čula.”
“Kučko!”
Čula sam Kasju kako viče pre nego joj je zalupila vrata pred nosom.
“Objasni mi jebote, kako neko tako sladak kao ti može da bude u rodu sa
onakvom aspidom?!'
“ Ummm zamenili su nas u porodilištu?!”
“Malo verovatno. Da niste blizanke možda bi i pilo vodu, ovako?? Jebote
ne mogu da verujem, pretpostavljam da i ona ima neku ulogu u ovoj priči,
jer da ga jebeš, već neko vreme živimo zajedno, a ja je sada vidim prvi put.”
“Ha! Nema neku nego igra glavnu, ali nisam dovoljno pijana da pričam o
tome, pričekaj još malo, svega ti.”
Digla se na noge i krenula je prema kupatilu mrmljajući sebi u bradu, a
činilo mi se da je rekla, “Nadam se da ćeš biti pijana kao dupe kada se
vratim.”
O i ja se nadam! Možda to otupi ovu konstantnu bol u mojim grudima. I
dalje mi nije jasno na koju foru se sve ovo izdešavalo. Uvek sam bila oprezna
i nisam sebe dovodila u situacije ovog tipa, trougao... jebeni trougao..
Jasno mi je da smo nas dve ispale glupe, ali zaboga, je li baš moralo tako?!
On je znao, on je jebeno znao!! Znao i Jay, obojica su znala i pravili su budale
od nas, ne! Od mene! Ali zašto?! Zašto nikada i nikome nisam dovoljna?
182
Aex Nash
Doduše, jasno mi je što se skota tiče, ja sam mu bila ista verzija skupe igračke,
ali Jay?! Mislila sam da sam mu draga, da sam mu prijatelj... a onda opet...
Tako nešto ne postoji, do sada sam to trebala da naučim. Svaki muškarac ima
taj gen da obmanjuje i vara, to im je jednostavno urođeno.
Lupanje na vratima me vratilo iz mentalne rasprave, nisam stigla ni
razmisliti, a već sam otvarala vrata, ista ona za koja sam rekla da ih taći neću
jer nisam kući...
“Zoya dušo...” pre nego je uspeo bilo šta da kaže krenula sam da zatvaram
vrata, ne nećeš!
Ali skot je bio brži i stavio je nogu kao prepreku između vrata i praga,
namerno nisam vodila računa nego sam ih zalupila iz sve snage, naravno
pusto muško nije dozvolilo da mu se bol vidi na licu, ali ja sam videla, onaj
mali trzaj vilice je rekao da ga je zabolelo, vala, neka je!
Otvorila sam ih širom i rekla:
“Budeš li samo prešao ovaj prag, zovem policiju i prijavljujem tvoje dupe
za neovlašćen upad u privatan stan!”
“Obećavam, neću ući, ali me moraš saslušati pa makar pričali na vratima.
Molim te!! Sve si pogrešno shvatila i ja-”
“A ne nećeš druškane!! Zajebi to! Ništa ja nisam pogrešno shvatila!”
Prekinula sam njegovo patetično objašnjavanje, jer naravno da ja ispadam
manje inteligentna jer nisam shvatila, ili pak beše pogrešno sam shvatila
“Slušaj me i slušaj dobro! Kao prvo, da li je Brian bio sa mojom sestrom?!”
“Nemoj tako ne znaš-”
“Odgovori sa da ili ne jebote!!”
“Dobro, da.” Rekao je tiho i poraženo.
“Drugo, da li je ili nije znao da mi je to sestra?! Upozoravam te, da ili ne?!”
“Da..”
“Treće, ti si isto znao i obojica ste ćutali? Da ili ne?!”
“Da i da...”
“Znali ste od prvog puta kada smo se sreli i svo ovo vreme ste pravili
budalu od mene?!”
“Nemoj tako, nije da -”
“Da ili ne jebote!!”
“Da, ali nije tako jednostavno...”
“Znaš... meni je sve poprilično jasno, četiri da, a ni jedno ne...”
Odmahivala sam glavom te skupljenog grla od sirovih emocija sam
prošaputala.
183
Aex Nash
“Čini se meni da sam sve to savršeno dobro shvatila, a sada ako ćeš biti
ljubazan, i uz svo dužno poštovanje odjebi mi sa vrata.”
“Ne!”
“Šta ne?!”
“Ne pada mi na pamet da odem dok me ne saslušaš, sjebali jesmo ali nije
tako strašno kako si ti to u svojoj glavi sklopila, ne znaš sve!”
“Ne znam sve?!?! Ne znam sve?!?! Šta još treba da znam koji kurac?! Na
koje sve načine ste me zajebali?! Kako ste se smejali dok je on vozao sestre i
to ne bilo kakve nego blizanke?! Jedna je služila za jebanje a druga za
vodanje?! To treba da znam?! To treba da čujem?! E pa drug...” izbacila sam
tu reč iz usta sa gašenjem i prezirom “naivna jesam, ali glupa nisam! Sem
toga, ništa, apsolutno ništa što imaš da mi kažeš neće promeniti moje
mišljenje, a ono je sledeće: vas dvojica ste šupci i drkadžije kojima je u životu
dosadno pa se bave ovim bolesnim igricama, ali... znaš šta?! Ovoj igrački nije
do igranja, slomili ste me, pokidali i vreme je da pređete na neku drugu!!”
Pokupila sam svoju poštu i bacila se na kauč. Moram sa nečim da skrenem
pažnju inače ću se raspasti od količine bola koji se nakupio u mojim grudima.
Listala sam poštu kada mi je pogled pao na žutu kovertu sa pečatom
“Jeffersonian” muzeja u Washington-u.
Brzo sam je pocepala i pogledom prošla preko njemu, spustila sam pogled
na zadebljana slova kojima je pisalo “Na osnovu vaših dostignuća i veoma
visokih ocena na... bla... bla... Sa zadovoljstvom Vas obaveštavamo da ste
primljeni na mesto višeg asistenta istraživačko-biološkog odseka našeg
muzeja...
JEBOTE!!! NAPOKON!!!
“Šta treba da uradim pa da mi se gubiš sa očiju?!” Rekla sam ne podižući
pogled sa papira.
“Ti si danas definitivno potomak nadrkanog kaktusa i bodljikave žice pod
naponom! Pa nisam ti ništa rekla!!” Zavapila je Suzz.
“Nisam mislila na tebe nego na onog drkadžiju što nam kampuje na
vratima.” I dalje nisam skidala pogled sa papira nego sam glavom pokazala
na ulazna vrata.
“Hej! Jay pa što ne uđeš?! Zašto si takva prema njemu?”
“Nije važno, ionako sam zaslužio ovakav tretman.”
“Ooo, znači ti imaš udela u tome što je ovako vesela?! Ti i ko još?”
“Pa... Bray, Kasja i ja tačnije...”
“U jebote, španska serija?! Idem da se obučem, nemojte početi bez mene.”
184
Aex Nash
I samo tako je odlepršala, barem neko da uživa u svemu ovome, jer meni
je ravno čupanju noktiju.
“Šta to čitaš, neke dobre vesti?!” Jay je tiho upitao.
“Znaš šta, hajde se nemoj praviti da ti je bitno i da ti je stalo, u svakom
slučaju da, vesti su dobre, barem nešto danas je dobro. Kada se ova lujka
vrati ispričaj to što imaš i idi odavde, jer mi, pravo da ti kažem kvariš već
raspoloženje, doduše nekako se upravo popravilo, a to što te gledam ne
pomaže mi.”
“Hoćeš da kažeš da zbog mene ne možeš da se raduješ?!”
“E baš to. Nego lepo kaži šta imaš pa da se razilazimo.”
U tom trenutku Suzzeth je uletela u dnevnu sobu i bacila se na kauč te
udarila dlanom o dlan i rekla.
“Počnimo!”
“Drago mi je što te moja muka veseli Suzz, ali da li bi mogao da uđem
unutra i zatvorim vrata, ipak...”
“A ne majstore, tvoju bruku treba da čuju svi, ne samo nas dve. Skupi
muda i počni jer po malo mi se žuri.” Podigla sam pogled i zabuljila se u
njega.
“Pa dobro, niko nije rekao da će teći glatko zar ne?!”
“Pa to od mene nisi čuo... tako da... izvoli, nakloni se i počni.”
“Vidi ovako, moj zadatak je da ti objasnim pola situacija koje su se
nedavno desile, ostatak niti hoću niti mogu da preuzmem na sebe. Znači da
ona trudnoća koju ti je Kasja pomenula, moraš znati da to dete nije Brianovo
nego moje, eto rekao sam!”
Izbečila sam se toliko da sam imala utisak da će mi ispasti oči iz duplji?!
“Čekaj šta?! Kako dete može biti tvoje?!”
Namestio je neku grimasu sličnu osmehu.
“Pa jebem mu sve?! Zar ste takvi bolesnici?! On jednu, a ti drugu?? Gadiš
mi se!! Ne mogu da verujem kakve smo glupače ispale, iskoristili ste nas!!”
“Čekaj momenat, za tebe priznajem, jesmo! Ispali smo govna, ali tvoja
sestra?! Nemoj misliti da se bunila! To je bilo uzajamno iskorištavanje po
principu “ ja tebi, ti meni” i to je samo između nas. Ona, ta jebena trudnoća
i sve ostalo je samo moja stvar! Jasno?!”
“Ne nije!! I nemoj mog nećaka ili nećakinju nazivati jebenom trudnoćom
seronjo!”
“OK, preterao sam, ali nemoj mi glumiti naivku sada! Ti znaš svoju sestru
zar ne?! Od kako su ona i Bray raskinuli saletala me je svih strana, opet
185
Aex Nash
ponavljam, trebao sam je odbiti, ali nisam, tuži me! Ja sada imam problem
koji ću rešavati. Ono što je tvoja stvar je da te on nije varao, nego ti je samo
prećutao, ali opet... Nije da ga pravdam, ali nije ti mogao reći, “Hej jebao sam
ti sestru...” zar ne?!”
“Nemoj da mi sereš! Naravno da nije mogao tako, ali mogao je na lepši
način! Halo imao je toliko različitih prilika i nemoj da mi sereš! No, ako je to
sve vreme je da odeš!”
“Naravno da nije! Ali koliko vidim nije ti ni bitno! Zamoliću te jedno, ne
tražim da mu oprostiš, prosto tražim da ga saslušaš, učini mi to.”
“A tebi treba da činim usluge jer..?”
“Jer sam ti nekada bio drug, najbolji drug.”
“E vala dobro si to rekao, bio si mi drug. Za davanje šanse... pa razmisliću,
ništa ne obećavan, a sada te molim da odeš.”
“U redu... hvala ti.”
“Samo idi!”
Ustao je sa dovratka, zakoračio je unutra i uhvatio je kvaku te polako
zatvorio vrata za sobom.
“Jebote, šta to bi?!” Uz dubok izdah promrmljala je Suzzeth.
“To ti je moj jebeni život, eto šta je.”
“I šta ćeš sad? Znaš da on neće odustati tako lako od tebe?!”
“Sada ću da se selim...”
186
Aex Nash
Zoya Whiteley
“Kako to misliš seliš se?! Gde se seliš?! Ne možeš da se odseliš!!!!”
Ništa joj nisam rekla samo sam joj pružila papir koji sam do tog momenta
grčevito držala u rukama. Toliko jako da su mi se ruke oznojile i natopile
rubove pisma.
Besno mi ga je otela iz ruku i počela je mahnito da ga čita uz povremene
uzdahe. Kada je došla do kraja spustila je pismo u krilo i samo je teško
uzdahnula. Nije me čak ni pogledala nego je buljila u neku tačku iza mojih
leđa.
Pustila sam je da svari sve ovo i nisam htela da brzam, bez obzira što mi
je stanodavac u njoj sam prvi put našla osobu vrednu reči prijatelj. Isto tako
znam da će je moj odlazak potresti zbog stanarine, ali više od toga faliću joj
ja. Ona je ono što sam u Kasji trebala imati, a nikada nisam. Zato mi je sve
puno teže.
“Suzz žao mi je, ali ja...”
“Ćuti! Gde je onaj viski?!”
“Ali nije još podne!” Rekla sam zapanjeno mada je i ona shvatila da je to
bio pokušaj šale, ali očigledno je rano za tako nešto.
“Nužda zakon menja!”
Posegnula sam za flašom koja je stajala na podu pored kauča od onog
momenta kada je Jay upao. Ne bih mu pokazala da mi je teško šanse nema,
tako da je pred njim nisam vadila i moram vam priznati da sam i sama
prilično trezna za dramu koja mi se dešava.
“Izvoli.”
Uzela je flašu, nategla je, a ja sam fascinirano gledala u njeno grlo i
količinu alkohola koji je unosila u sebe. Zatvorene oči je lagano otvorila dok
je flašu spuštala i pogledala me je suznim očima.
Da li su te suze zbog mene ili od žestine pića ne znam, ali srce mi se
stegnulo. Tada mi je pala ideja na pamet.
“Imam jednu ludu ideju.”
“Pa luda si tako da ti i ideje moraju biti takve, zar ne?!” Nasmejala se, čisto
da mi dokaže da se šali sa mnom. Moram je ubediti jer jednostavno bez nje
ne bi mogla da živim.
187
Aex Nash
“Znaš Suzz, Washington je jako lep grad. Malo jest' vlažnost vazduha
povećana i češće pada kiša čak i kada sija sunce, ali nije toplo kao ovde. Ja ga
iskreno volim. Ljudi su tamo kulturniji, ljubazniji... pojma nemam zašto,
valjda jer je tamo epicentar Američke moći pa im je ispod časti ponašati se
drugačije.”
“Slušaj me sada, ne moraš mi objašnjavati razloge svog odlaska, shvatam
te. Ti si jebeni doktor i zaslužila si da radiš posao u struci, a taj muzej je
moćno mesto.”
“Čudi me pa znaš za njega, obično to ljude ne zanima.”
“Pa ne zanima ni mene, ali sam volela seriju “Bones” (Kosti), a radnja te
serije se odvija u tom objektu.”
“Nikad čula,” rekla sam zbunjeno.
“E pa da si videla glavnog glumca Seely Booth-a sve bi ti bilo jasno.”
Mahala je rukom ispred lica kao da se hladi. “U svakom slučaju obe znamo
za muzej, ali na drugačiji način.”
“Ti nisi normalna,” smejala sam se iz svega glasa. “Samo ti možeš navesti
čoveka da o Jeffersonian- u misli na seksi način.”
Namignula mi je i potegla je gutljaj iz flaše, a ja sam nastavila.
“Nisi me shvatila drugarice, ne pravdam se ja tebi, ja pokušavam da te
nagovorim da pođeš sa mnom!”
Kako sam to ispalila sav sadržaj iz njenih usta završio je na mom licu!
Skočila je na mene rekla “sranje” razvukla je svoju majicu i počela mi je
skidati viski i pjuvačku sa face.
“Izvini Zoo, jebiga malo si me iznenadila sad!”
“Pa može se to i tako nazvati.”
Zaustavila sam joj ruke koje su mahnito trljale moju sad već osetljivu
kožu. Verujte mi kada vam kažem da alkohol i trljanje po koži uopšte nije
prijatno.
“Stani! Opusti se, nije strašno!” Gurnula sam je na naslon kauča i podigla
sam noge ispod sebe i nastavila dalje.
“Sada kada je Viski van upotrebe hoću ozbiljno da razmisliš o toj
mogućnosti. Znam da tražim previše, ali... pa i ti radiš usran posao za male
pare, a tamo bi mogla raditi bolji posao, ali za istu platu, ako ne čak i bolju.
Ja poznajem taj grad kao svoj dlan, imam veze i lako bi ti pronašla posao.
Isto tako znam gde ima lepih, a jeftinih stanova. Ja sada imam posao i mogla
bi pokriti sve troškove dok se ne snađeš.”
“Zoi ja...”
188
Aex Nash
“Samo me gledaj!”
“Ne Zoya, nemoj to da radiš.” Taman sam htela da je prekinem kada je
podigla i zaustavila me.
“Slušaj, znam da je ono što je uradio loše, stvarno jeste i to ni jedna žena
neće osporiti, ali...” duboko je udahnula i rekla. “To nije tvoj stil, ne kažem
da treba da mu oprostiš, a ni da zaboraviš, ali lutko moja ako ovako završiš
ono što si imala sa njim, ma kako se to zvaše, pitaćeš se “šta bi bilo...” nemoj!
Oprosti se sa njim kao sa osobom koja te je barem nečemu naučila... on te je
naučio da ljubav boli i zahvaljujući tome od sada ćeš biti opreznija kada svoje
srce budeš poklanjala drugima. Jer, htela ti to ili ne, svoje srce su dugo nosila
na rukama i bilo je pitanje vremena kada će ga neko povrediti.. On je taj,
oprosti mu i kreni dalje...”
Dok je završila rečenicu plakala sam sa glavom u njenom krilu kao malo
dete. Nisam imala pojma odakle mi ta količina suza, mogla sam se zakleti da
sam ih sve isplakala.
U momentu kada sam prestala da jecam i da sažaljevam sebe zazvonio je
telefon u stanu, htela sam da ustanem ali mi Suzz to nije dozvolila.
Odmahnula je glavom i rekla:
“Ja ću, sigurno su oni što vrše prodaju preko telefona, jebeš mi sve ako
nisam pomislila da taj telefon služi samo za to. Ne pamtim kad me je neko
nazvao na njega. U novom stanu nećemo imati fiksni!” Namignula mi je u
nadi da će me njena opaska oraspoložiti jer ipak... idemo zajedno, zajedno
započinjemo novi život i to bi trebao biti dobar razlog za sjajno raspoloženje.
Dlanom sam obrisala nos i nasmejala sam se. Setila sam se dana kada sam
Jayu gurnula slinavu maramicu pred oči... dobra stara vremena. Šteta što su
sve morali upropastiti na tako glup način, tako tipično muški. No... nema
razloga da patim. Volela sam ih, volim ih i dalje obojicu i ostaće mi lepa
sećanja na njih. I u pravu je Suzz kada kaže da završim to na odrastao način.
Hoću... pa makar me ubilo...
Nisam ni primetila kada se vratila u sobu, samo se odjednom stvorila
ispred mene, pružila mi je slušalicu i rekla:
“Za tebe je...”
Mahnito sam odmahivala glavom kada je rekla, “U redu je, tvoj otac je na
vezi.” Bol koji sam videla na njenom licu naveo me je na pogrešan zaključak,
mislila sam da je Bray uspeo nekom patetičnom pričom da je pridobije, ali
taj bol nije bio te vrste, ovo je očito bol za ono što nikada nije imala u svom
životu, a to je očinska figura.
190
Aex Nash
Nastavile smo da se cerimo jedna drugoj kada sam čula mamin vrisak u
slušalicu, verujte mi ni sama ne znam kako mi nije pukla bubna opna.
“Miiiiilaaaa čestitam ti!!! Tako sam ponosna na tebe!!”
“Hvala mama, tati je dobro?!”
“Jeste, eno ga roni suze kao kada ste se rodile, mada je onda bio preplašen
i plakao je od muke, a sada, sada plače od sreće i ponosa! Nego!! Pričali smo
nas dvoje pre par dana o tvojoj diplomi. Znam da ti ništa nismo kupili za tu
priliku...”
“Mama, to zaista nije potrebno ja...”
“Ćuti! Ja pričam. Odlučili smo da ti uplatimo avionsku kartu za Rusiju.
Sada kada znam da imaš najbolju drugaricu uplatićemo i njoj i želim da se
obe nacrtate ovde u što kraćem roku. Hoću da zagrlim moju bebu i da te
ponovo osetim na grudima.” Moja majka, kraljica dostojanstvenosti šmrcala
je i vrlo ne ženstveno je ridala u slušalicu, a njen ruski naglasak je još više
dolazio do izražaja.
“Ne znam da li će Suzz pristati na to, tek sam je ubedila da se sa mnom
preseli u D.C.”
“Na šta treba da pristanem?”
“Moji roditelji hoće da nam plate put u Moskvu kao poklon za moje
diplomiranje i početak radnog odnosa.”
Njene lepe oči su se razgoračile te je veoma staloženo rekla:
“Ova persona na tako nešto nikada neće reći ne! Budalo!!! Ko bi rekao ne
Moskvi?! Drugom kraju sveta, votki, rusima i zimskim dvorcima?!”
“Pa mamice moja čula si! Izgleda da dolazimo.”
Zavrištala mi je u slušalicu, ali sam ovaj put bila brža te je odmakla pre
nego mi je uvo zadobilo nove povrede. Na kratko mi je objasnila da će
odmah pozvati aerodrom i da će uplatiti karte, a da je na meni da ih samo
odštampam pre polaska. Još malo smo pričali, vrištali i plakali. Na kraju
kada sam spustila slušalicu shvatila sam, iako me je povredio, Brian nije
uspeo da mi slomi duh. Volim ga i voleću ga uvek. Biće moja prva ljubav i
zato mu dugujem makar oproštaj i poslednje zbogom...
192
Aex Nash
Zoya
Jutro kada smo trebale krenuti na aerodrom bilo je haotično, doduše
haotični su bili svi dani koje smo proveli spremajući se i samo zbog toga sam
posetu mogla da odgodim. Imala sam dobar izgovor. Duša me je bolela, ali
sam isto tako znala da to moram da uradim jer kao što Suzzeth reče ne valja
stare kosture vući sa sobom.
I zato sada stojim ispred bolnice sa novim koferom u rukama. Onaj stari
je Suzz sa najvećim oduševljenjem frljnula kroz prozor i ravno u prepuni
kontejner. Vodile smo rat jer je htela i terarijum da baci sa sve mojim novim
kućnim ljubimcem, ali smo se nekako uspele dogovoriti da ću ga ostaviti u
hotelu za životinje. Jebeno je to kada u ogromnom gradu imamo samo jedna
drugu.
Stvari su nam po pakovane u kutije, sve što posedujemo je spremno za
novu avanturu, ali pre toga, slavljenički put u prelepu Moskvu. Treba mi to,
nedostaju mi roditelji i zato se veoma radujem svemu što mi predstoji...
pardon... skoro svemu.
Ovome se uopšte ne radujem jer poznajem sebe, nadam se samo da mu
neću pokazati koliko mi je stalo do njega, jer to nije zaslužio.
Zvoni mi mobilni telefon i ja se javljam ne gledajući u njega.
“Hej curo, dokle misliš da stojiš tu? Gledam te već deset minuta i pitam
se hoćeš li uopšte ući..”
“Suzz ne mogu ja to, probala sam i...”
“Kurac si probala, stojiš tu u mestu od kako smo se rastale, znaš da te
vidim kroz prozor zar ne?”
“Morala si da sedneš do prozora zar ne?!”
“Nego šta nego jesam, ovako imam pogled iz prve ruke dobro bar dok ne
uđeš unutra, mada, odavde i kako stvari stoje nekako mi se ne čini da će od
tog posla biti nešto. I mislila sam da ćeš se usrati kukavice jedna!”
“Suzz...” rekla sam kroz zube, “nisam kukavica nego sam još uvek
povređena i...”
“Izgovori, izgovor kukavice!!”
U momentu sam se okrenula prema kafiću koji je bio iza mojih leđa i
prostrelila ga besnim pogledom, jeste da se odavde to nije videlo, ali se
videla kretnja.
193
Aex Nash
Besno sam zgrabila ručku moga kofera i krenula sam prema ulazu u
bolnicu. Na prijemnom pultu se nisam javljala, jer sam vrlo dobro znala kako
da dođem do njegove sobe. Ušla sam u lift i krenula gore. Ruke su mi se
znojile, ali oh nisam brisala, stomak mi se uvrtao, ali sam odbila da obraćam
pažnju na to, u glavi mi je bubnjalo ali sam i to ignorisala, ovo moram uraditi
i neću dozvoliti panici da me savlada. Vrata lifta su se otvorila, a ja sam
zakoračila u sada, mirnu čekaonicu. Prošli put je ovde bila gomila ljudi, a
sada... sada osim dva čoveka koja su sedela ispred Brianovih vrata i sestrice
za prijemnim pultom nije bilo žive duše..
Miris sredstva za dezinfekciju mi je nadraživao nosnice i podsećao me na
to gde se nalazim i zašto.
Hrabro sam kročila prema vratima kada je jedna grdosija ustala sa stolice
i stala ispred mene.
“Dobar dan gospođo. Kako mogu da vam pomognem?”
“Došla sam da vidim osobu u toj sobi.” Rekla sam bez oklevanja.
“Osobu kažete?! Znate li ko je ta “osoba”?!”
“Naravno da znam, jesam opičena, ali ne toliko da obilazim nepoznate
“osobe”.” Pogledala sam ga zabavljeno i pokazala sam prstima navodnike.
Ništa, nikakva jebena reakcija. Čovek je prava ozbiljna mustra.
“U redu, kažite mi svoje ime?”
“Nemam nameru da radim tako nešto! I ko ste vi dođavola?!”
“Ja sam, mi smo,” pokazao je na mustru broj dva “obezbeđenje i bez našeg
odobrenja ne možete ući unutra. Ukoliko se vaše ime nalazi na spisku
puštamo vas.”
“Na spisku kažeš?!”
“Da gospođo, kažem.”
“Zoya Whiteley.”
Izvadio je neko papirče iz unutrašnjeg džepa sakoa i sa predanošću je
proučavao svako ime.
“Žao mi je, vaše ime nije na ovom spisku.”
“Šta reče?!”
“Kažem, žao mi je vaše ime nije na ovom spisku ljudi kojima je dozvoljeno
da uđu u gazdinu sobu.” Rekao je mirno i staloženo što me je još više
razjarilo. Povisila sam glas i osula sam paljbu na ovu nadmenu guzicu.
“Savršeno! Baš savršeno! Prvo me zove i preklinje da dođem, a onda me
ne stavi na jebeni spisak! Znaš šta?! Nisam ni htela da dođem, ali ona ludača
194
Aex Nash
Suzzeth je bila uporna, a ja glupača nasela! Ma znaš šta?! Reci onom drkadžiji
unutra da mi je drago što sam ga upoznala i da se vidimo nikad!”
Besno sam zgrabila svoj kofer i krenula sam da marširam prema liftu kada
sam čula Briana kako urla. “Zoya!!! Vraćaj se ovamo!!”
“Molim te! Vrati se!”
Stala sam kao ukopana, noge nisu htele ni da krenu napred ni da se vrate
nazad. Ćutala sam i slušala sam njegovo urlanje.
“Zoya! Tako mi svega ustaću iz ovog kreveta i dovući ću te nazad! Odmah
da si se vratila!”
Videla sam sestricu kako uleće u njegovu sobu sa špricem u rukama i
jednostavno sam poletela nazad. Svađao se sa njom, govorio joj da mu ne
daje to sranje da mu se od njega samo spava, a on neće da spava.
“Smiri se molim te!” Dreknula sam na njega dok mu je sestrica davala
sedativ u infuziju.
“Zoya?” Zazvao je moje ime promuklim glasom, “došla si?!”
“Da, došla sam. Nisam sigurna zbog čega, ali ovde sam. Kako si?”
“Stvarno?! Stvarno ćeš mi od svih pitanja postaviti to?? Kako sam?!”
Klimnula sam glavom jer nisam verovala sopstvenom glasu. Grlo mi se
stegnulo dok sam ga gledala u tom ogromnom krevetu. Bio je bled, vidno je
smršao, a mene je duša bolela, zbog njega, a i zbog mene.
“Jebeno sam dobro! Može tako?!”
“Smiri se molim te!”
“Neću da se smirim! Koji ti je kurac?! Od tebe sam očekivao svašta, ali
ovu reakciju nikada! Izgleda da tebe ni malo ne interesuje ovaj drkadžija.
Šta?! Došla si da se naslađuješ mojom mukom?! Povredio sam te, pa
pretpostavljam da sam sve ovo zaslužio, jel' tako?!”
“Ja to nisam rekla.” Prošaputala sam.
“Naravno da nisi, ništa nisi rekla, nisi vikala, ne histerišeš ne praviš
skandale... i to me navodi na pomisao da tebi uopšte nije stalo do mene.
“Gospođice molim vas, pacijent ne bi smeo da se uzrujava. Molim vas da
odete sad.” Sestrica je uletela u sobu, uhvatila me je za ruku i tiho mi rekla,
ali očigledno ne dovoljno tiho jer je i on čuo.
“Izlazi napolje!!” Zaurlao je iz sve snage.
“Hajdemo gospođice, boli ga i malo je nervozan, posetićete ga neki drugi
put.” Mirno mi je rekla dok sam se polako pokretala u pravcu vrata.
“Ne! Ona ostaje, a ti ćeš da odjebeš odavde i to odmah! Ko si ti da je teraš
od mene?!”
195
Aex Nash
196
Aex Nash
***
197
Aex Nash
“O hvala kurcu!!! Zoo dušo stigli smo!! Ima nade, za koji minut bićemo u
avionu za Moskvu!! Biće nam dobro, ti ćeš biti dobro!”
Ništa joj nisam odgovorila, klimnula sam glavom i obrisala sam nos
maramicom. Istom onom koju sam joj otela iz ruku kada je pokušala da mi
ga obriše, jesam tužna, ali nisam beba. Neke stvari prosto čovek mora sam.
“Gospođice taj ulaz nije...”
“Ne! Kasnimo! Moraće da posluži! Vidiš!” Pokazala je u pravcu nekih
ljudi koji su žurno vadili prtljag iz nekih besnih kola. “Ako mogu oni da uđu
tuda možemo i mi.”
“Da ali...”
“Slušaj me dobro, plaćen si da voziš, a ne da mi deliš savete, začepi ili
ništa od napojnice! I šta će biti?!”
“U redu ti si gazda!”
Zakočio je iz sve snage, a moja drugarica prznica udarila je u zaštitno
staklo koje deli vozača od putnika.
“I sada si zvanično ostao bez napojnice,” rekla sam promuklo i zakikotala
se.
“O evo i nje, drago mi je što ti je sve ovo smešno!! Izvlači dupe iz kola!
Suzzeth će da bude na tom avionu večeras i ništa je neće zaustaviti!”
“Prestani da pričaš o sebi u trećem licu, izluđuje me to!”
“Suzzeth će da uradi baš to ako ne budeš pokrenula to slatko dupe, jer je
čekaju slatki rusi!”
“Pazi samo da se ne razočaraš ahhahha ima bogatih rusa, moćnih takođe,
ali lepih?! Žao mi je, ne.”
“Ma nemaš ti pojma! IZLAZI NAPOLJE!!”
“Dobro, dobro!! Gde si navalila!”
Izašle smo iz vozila, svaka je iz gepeka izvukla svoj kofer, i krenule smo
prema ulazu, ali...nije sve onako kako bi mi želele. Kiša je naravno prestala
da pada kada smo kročile na aerodromsko tlo... kao da nikada nije ni padala.
Ako ništa drugo, barem to neće uticati da ostanemo ovde...
Na samom ulazu zaustavili su nas službenici ili je to pak bilo obezbeđene,
nije ni bitno, bitno je to da nam nisu dozvolili da uđemo unutra. Prvo su
počeli pričati na ruskom, ali kada su videli da ih belo gledamo jedan je
progovorio na engleskom.
“Vi ne možete ući na ovaj ulaz, morate ići okolo, da?!”
Suzzeth sada već vidno nadrkana krenula je u napad.
198
Aex Nash
“E sada je bilo dosta! Ima da uđem na ova vrata, kroz prozor ili odžak ako
hoću, a ti me nećeš sprečiti u tome! Jer ako ne budem u tom avionu za
dvadeset minuta ima grkljan da ti iščupam!!! Jesi li me shvatio?!?!?!”
Uhvatila sam je za ruku u nameri da nađemo pravi ulaz, jer ovaj je izgleda
za vip osobe koji imaju svoje avione, ali ona je otrgla svoju ruku i nastavila
da se raspravlja.
“Puštaj me Zoo! Prvi put u jebenom životu putujem van Amerike i sve se
urotilo protiv mene! Ima da se stvorim u Rusiji do sutra ujutro ili će da lete
glave!! Hej!!! Puštaj me da prođem!!”
“Ne, prvo gazdin prtljag pa onda ti! Ne može drugačije imamo plan leta!”
“Slušaj me gmazu, naš avion poleće pre aviona tvoga gazde! Mi ulazimo
prve!!”
To prepucavanje je trajalo dobrih petnaest minuta i tada sam videla
ogroman boing sa ruskom oznakom kako je uzleteo. Spustila sam svoj kofer
sela na njega i počela sam da se smejem. Svi su me gledali kao da nisam
normalna, a onda... onda sam počela da plačem...
“Zvanično je... pukla je!!” Suzz je dotrčala do mene i spustila mi ruke na
ramena, a ja sam zagnjurila glavu u njen vrat i neutešno sam plakala.
“Šta se ovde dešava?!” Zagrmeo je duboki glas sa teškim ruskim
naglaskom negde iznad naših glava.
Obe smo u isto vreme počele da podižemo pogled duž njegovih vitkih
nogu koje su, čini se bile metrima dugačke, upakovane u skupo odelo
ponoćno crne boje. Ravan stomak, široke grudi i svaki jebeni definisani mišić
ocrtavao se kroz tanku tkaninu bele košulje. Nemarno zavrnuti rukavi
pokazali su neobičnu tetovažu koja je lepo pristajala uz sve te mišiće. Kada
smo napokon stigle do lica umalo se nismo upišale od straha. Znam to jer
smo zadrhtale u isto vreme...
Ovaj čovek nije bio lep, naprotiv... Bio je zastrašujući. Četvrtasta vilica, sa
bradicom neke neodređene boje i crnim očima koje su izgledale pa...
razjareno i bio je ćelav. Skroz ćelav, toliko da se neonsko svetlo odbijalo o
njegovu glavu..
Jebote ko je ovaj...
Meni je trebalo malo vremena da potisnem neugodan osećaj, ali Suzzeth
baš i ne, skočila je na svoje noge i osula paljbu.
“Dešava se to da smo, pretpostavljam zbog vas ostale ovde umesto da
smo na letu za Moskvu!! Mora da ste veoma “bitna osoba” kada nas oni
199
Aex Nash
majmuni nisu pustili da uđemo pre vašeg prtljaga!! Izgleda da smo suviše
nebitne!!”
“A to što ste nebitne je moj problem jer...?” Pitao je mirnim glasom, osetila
sam u njegovom glasu tračak zabavljenosti.
“Mi nismo nebitne!! Možda jesmo tebi, ali postoje ljudi kojima smo
itekako važne i ti ljudi nas čekaju u Moskvi, ali kao što vidiš čekaće uzalud
jer smo mi ovde, a ne u avionu koji je poleteo pre pet minuta!!”
“I tvoja prijateljica plače zbog toga?!” Pogledao me je u oči, a ja sam
skrenula pogled.
“Između ostalog! Ali sada da se previja i plače do besvesti ništa nam ne
vredi, jer jebeno ne idemo nigde!!”
“A ne bi ja još uvek digao ruke. Putujete za Moskvu znači?”
“Ispravka, trebale smo otputovati. Da.”
“Mišinka!!” Zaurlao je kada je neki lik iskočio iz mase držeći mobilni na
uvetu dok je razgovarao sa nekim na ruskom. Prekinuo je poziv i rekao.
“Da gazda?”
“Ove dve dame će putovati sa nama, uzmi njihova dokumenta i predaj na
proveru, njihov prtljag pošalji sa mojim.”
Uhvatila sam Suzzeth za ruku i kada me je pogledala mahnito sam mlatila
glavom levo desno, ne! Ne pada mi na pamet da putujem sa čovekom kojeg
vidim prvi put, mogu da završim negde kao belo roblje, da se kurvam za
nekog makroa...
“Zabavljen mojom reakcijom i strahom koji je verovatno pročitao u mojim
očima pružio mi je ruku i rekao.
“Aljoša Aleksejev.”
Oprezno sam mu pružila ruku i tiho izgovorila.
“Zoya Whiteley, a moja drugarica se zove Suzzeth Morris.”
“Suzzeth... lepo ime...” Moja bahata drugarica je počela da se migolji i
čudno da se ponaša. “Zoya, ti si Ruskinja?!”
“Delom, moja mama je Ruskinja. Prima balerina Ivana Petrovna koja je sa
svojim ansamblom imala predstavu ovde, zaljubila se u mog oca i ostala.
Posle su se vratili... kod njih putujemo.”
Koji mi je đavo?! Što to sve pričam potpunom strancu?! Znam, da
izazovem simpatiju, pa možda ne završimo kao statistika, dve cure koje su
nestale bez traga.
“Poznato mi je to prezime, ali... Setiću se. Ovako, da ne dužimo, letećete
sa mnom, obećavam da ćete bezbedno sleteti na tlo Rusije, ako vas neko čeka,
200
Aex Nash
a znam da hoće, javite im se i kažite da kasnite pola sata, slobodno dajte moje
ime i prezime, a oni tamo će ih usmeriti na kapiju kroz koju ćemo proći.
Obećavam vam da sam poprilično bezazlen.”
Suzzeth je frknula što mu nije promaklo pa se ispravio.
“Pa u svakom slučaju bezazlen sam za tebe Zoya, a što se Suzzeth tiče... e
tu ne mogu ništa da obećam.”
U vazduhu se osetila strast koja je mogla nožem da se seče i moja
drugarica je postala lovina htela ona to ili ne, što se mene tiče, možda jesam
bezbedna, ali sam isto tako ljubomorna jer znam da tako nešto nikada više
neću osetiti..
To je ostalo sa njim..
Sa onim koji mi je slomio srce..
201
Aex Nash
Brian Walker
“Kako to misliš nema ih nigde?!”
“Tako lepo čoveče. Ni jedne nema! Bio sam kod Zoye u stanu... nema ih.
Kućepazitelj je rekao da su im stvari spakovane. Da su dale otkazni rok, da
ne zna kada će se vratiti i da li će se uopšte vraćati. Sve su sa njim rešile na
dan njihovog nestanka. Vraćen im je depozit, potpisale su raskid ugovora i
jednostavno isparile.”
“Ma daj!! Nemoj da me zajebavaš!! Kako dve odrasle osobe samo tako
mogu da nestanu?!”
“Zapravo tri...”
“Molim?”
“Nestale su tri osobe.”
Gledao sam belo svoga druga svoga brata i nisam razumeo o čemu priča.
“Izvini jebote, o čemu ti?!”
“Nestale su Zoya njena drugarica Suzzeth i Kasja.”
“Kasja?! Ko da me ona zanima.” Otpuhnuo sam u neodobravanju.
“Možda tebe ne interesuje, ali mene interesuje! Ta kučka je trudna sa
mojim detetom i samim tim dužan sam da se pobrinem za nju.”
“Da zbilja... ja sam to zaboravio... nego, kako?! Do sada te ništa nisam
pitao, nisam te prozivao, ali me baš zanima na koju foru ste vas dvoje uspeli
napraviti dete?! Koliko ja znam, a ispravi me ako grešim, ti ne možeš da
podneseš njenu “sponzorušku guzicu”. A ako se ne varam ti si za nju bio
“bahati drkadžija” i onda?!”
“Ufff...” Jay se počešao po potiljku te je rukom prošao kroz kosu. “Slušaj
me, malo mi je neprijatno pričati o tome.”
“Ma nije valjda?! A nije ti bilo neprijatno puniti istu rupu ili bolje rečeno
rupe kao i ja?! Koliko dugo ste se zabavljali na moj račun?”
“Jao, mani me te predstave prevarenog momka! Dobro znaš da niti si bio
prevaren niti si joj bio momak. Obojica smo bili popunjavanje prostora. Sem
toga, sa njom nisam bio dok je bila sa tobom. Rekla mi je da je nisi jebao više
od tri nedelje, što se poklapa sa onim da si u to vreme sreo Zoyu.”
“O pa što ne kažeš da treba da ti se zahvalim što si držao zadovoljnu
devojku koja je bila moja?!”
“Kako sereš!! Još će ispasti da si je voleo i da smo ti zaboli nož u leđa!!”
202
Aex Nash
***
203
Aex Nash
Zoya Whiteley
“Rekla sam ti da ćemo stići u Moskvu?! Nisam li?!” Pitala me Suzzeth
opušteno, i to onako opušteno koliko tri čaše dobrog šampanjca mogu da
opuste ženu. Ja, sa druge strane nisam mogla da uzmem ni gutljaj, jer sam
stalno tražila neki dokaz da smo umesto u avion ušle u vučiju jazbinu i da
idemo prema propasti..
“O daj molim te! Tvoja lakomislenost me i dalje vređa!” Spustila sam glas
do šapata, primakla se njenom uvetu i kroz zube prošaputala da samo ona
čuje. “Glupačice mala, šta mi znamo o njemu?! Što se mene tiče, mogle bi biti
na putu za neki mračni podrum gde će nas prodavati kao rezervne delove,
a ako nemamo sreće prodaće nas kao mlado meso nekim napaljenim
kretenima koji će nas terati da to radimo na dnevnoj bazi više puta dnevno!
Dok oni uzimaju pare tebi i meni će po malo uzimati dušu i ljudskost...
kažem ako budemo imale sreće, ako ne budemo, navući će nas na heroin i
onda ćemo sve to dobrovoljno raditi za jedan fiks pa dok ne crknemo!!”
Kada sam završila, od straha koji se formirao u mom telu ubrzano sam
disala i tresla sam se kao list na vetru. Pogledala sam u moju drugaricu, koja
je jedno vreme ćutala, a onda prasnula u grohotan smeh... lepo, bar je jednoj
od nas zabavno.
“Znam taj film!! Ali srećo, scenario ne ide tako. Kao prvo omamili bi nas
još na početku prve čaše ovog “kao greh skupog šampanjca”, u tvom slučaju
čaše vode, ne bi čekao da popijem hiljade dolara.. Ne bi se vozale u ovim
luksuznim sedištima nego dole u delu za prtljag, jer dušo... ti jesi delom
Ruskinja, ali si i Amerikanka, ja sam Amerikanka, a oni...” pokazala je
prstom na Aleksejevu svitu “...su Rusi, a Rusi šta?! Mrze Amerikance!”
“I ti misliš, stvarno si ubeđena da nam ne preti nikakva opasnost?! Možeš
li da se kladiš na tvoj život?!”
Prebledela je u sekundi, a srce mi je odjednom preskočilo otkucaj, Bože i
ona ima užasan osećaj... Taman sam je htela upitati šta joj je, kada je glas iza
mene rekao...
“Kao što rekoh, ali očigledno nije stiglo do tvoje podsvesti, niste u ni
jednoj vrsti opasnosti sa mnom, osim možda lagane turbulencije... to je nešto
na šta čak ni ja ne mogu da utičem.”
Suzzeth je frknula i samim tim je privukla pažnju na sebe, jer je shvatila
da menjam boje češće od semafora.
204
Aex Nash
imam jer sam nasledio od svog oca, koji je nasledio od svog, a on od svog i
tako deset kolena unazad. Ja lepe moje gospođice nisam skorojević koji je
juče zaradio prvi milion, ja sam milion imao kao godišnji džeparac sa deset
godina. To što muškarci u mom porodičnom stablu imaju smisao za biznis
je bolja stvar od svih nasleđenih novaca, kuća, preduzeća... I zato da! Smeta
mi i smeta mi jako kada me neko nazove tajkunom!”
“OK... evo obećavam da vas neću tako nazvati, nikada.” Nasmejala sam
mu se i odahnula kada je onaj strašni izraz izrevoltiranog čoveka sišao sa
njegovog lica. Klimnuo je glavom, graciozno u znak zahvalnosti kada smo
začuli Suzzethin glas.
“Ja vam tako nešto neću obećati gospodine Aleksejev.” Pobedonosno je
izjavila, kučka jedna, kao da je srećna što mu je našla slabu tačku, a opet
Suzzeth je to. Naravno da je srećna!! Ameri 2 - Rusi 1.
“Nekako sam to i očekivao od tebe mačkice, bar znam da nisam pogrešio
kada sam predvideo da nam sledi veoma buran period.”
“Ne sledi nama ništa! Ti i ja... ništa!!”
“O, ali ja sam siguran da će biti svašta!! I to svašta lepog. To mogu čak i
da ti obećam!” Nacerio se, a Suzz se pušila na sedištu.
I jebiga..
Ameri 2 - Rusi 2.
“A sada ti meni Zoya kaži od čega ili bolje reći od koga bežiš na drugi kraj
sveta?!”
“Ne bežim!” Zacičala sam zapanjeno. “Rekle smo ti da idemo u posetu
mojim roditeljima i..”
“Čekaj, stani... nemoj mi vređati inteligenciju... kao što rekoh, nasledio
sam nešto od svojih dedova, a to nije hrpa novaca, znam da čitam ljude
curice, a na tvom lepom i tužnom licu piše sve, zato hajde... Kaži mi,
ponekad je bolje sve probleme ispričati neznancu koji neće osuđivati.”
“Zašto misliš da ona ima nešto za osudu?! Ti...-”
“Mala, tebe nisam ništa pitao, ona zna da govori! Imaćeš svojih pet minuta
i tada ćeš mi pričati samo o sebi, a sada... pssst.”
“A otkud znaš da to neće potrajati duže od pet minuta?!”
“Zato što ću toliko moći da čekam dok te ne skinem golu. Sada budi dobra
i razmisli šta je najbitnije o tebi što treba da znam, a dovoljno kratko da stane
u 5 minuta, stvari tipa, kontracepcija da ili ne, brzo, polako, jako ili ... pa znaš
već.”
Ameri 2- Rusi 3.
206
Aex Nash
“Nego, gde sam ono stao?? Kaži mi... Voleo bi da znam ko te je ovako
povredio?!”
I tako sam mu ja pričala i pričala o bukvalno svemu... I kako sam stigla u
Dallas, zbog čega, o problemima sa sestrom, o upoznavanju Suzz, o našem
zajedničkom stanu, poslu, o Jayu, o onome koji mi je slomio srce i kako sam
otišla od njega... da bi mi on na kraju rekao.
“Tvoja priča jeste tužna, ali vrlo uobičajena, jedino što ja mogu da ti kažem
sa stanovišta muškarca je.
“Это не более чем мои девочки..”
“Oprosti, ne razumem te, ne govorim Ruski...”
“Šteta... no, rekao sam da to još nije gotovo devojčice moja...”
Reč po reč i omamljena umorom, bolom i pričom ni shvatila nisam da se
nalazimo na izlazu iz aerodromske prostorije za proveru pasoša. Svo troje
smo izašli u isto vreme kada se naš dobrotvor okrenuo prema nama i rekao:
“Vidite da sam čovek od reči, doveo sam vas u moju lepu zemlju i sada
vam se nudim da vam pokažem ovaj grad, ali ne kao vodič nego kao
stanovnik.”
“Kao da će se to desiti.” Ponovo je čačnula Suzzeth koja je dugo vremena
bila tiha. Pravio se da nije čuo te njene reči i nastavio je dalje:
“Moj broj imate i kada se odmorite i smestite javite se pa da se zabavimo
na Ruski način. A sada vidim da vas čekaju pa nije lepo da vas zadržavam.
Прощай девочка, прощай котенок. Do viđenja!!”
I samo tako se okrenuo i otišao i svakako sam bila ubeđena da ovo nije
zadnji put da ga vidimo.
Mali crveni taksi zaustavio se ispred nas, srce mi je brže zakucalo i jedva
sam čekala da se nađem u roditeljskom zagrljaju. Knedla bola izmešana sa
srećom gušila me je što je učinilo da se moje oči opet napune suzama, ali ni
to nije dugo trajalo, jer u malo me srce nije izdalo, ali umesto da se srušim
ovde, na Ruskom tlu, ja sam se iz svega glasa izderala.
“Koji kurac ti radiš ovde?!?!!”
207
Aex Nash
Zoya Whiteley
“Koji kurac ti radiš ovde?!” Zagrmela sam toliko da se bar njih
dvadesetoro okrenulo u našem pravcu. Čula sam Suzzethino tiho, “Sranje...”
i nastavila da streljam pogledom osobu ispred sebe.
“Zar se tako pozdravlja rođena sestra?!” Kasja je uvređeno odmahivala
glavom i gledala me sa neodobravanjem.
“Slušaj me dobro!! Ovamo sam pobegla od vaših bolesnih igrica i malo je
reći da sam iznenađena što te vidim... ti si poslednja osoba sa kojom želim
da provedem godišnji, jer me podsećaš na svaku glupost koju sam napravila
proteklih meseci. Tako da... jebeno nemoj da mi zameriš nego lepo kaži koji
ćeš ti kurac ovde?!”
“Došla sam zbog roditelja, zvali su me ,u svakom slučaju nisam došla da
gledam vaše ružne njuške, da sam znala... pa preskočila bih...”
Sekund... jedan jebeni sekund bio je dovoljan da se pokažemo u pravom
svetlu. Suzzeth me je odgurnula u stranu i nasrnula je na Kasju brzinom
svetlosti. Ščepala je za kosu levom rukom, a desnom je uhvatila za grlo i kroz
zube rekla.
“Ko ima ružnu njušku kurvetino propala?! Jel' ja??
Šta sam ti ja prošli put rekla za to vređanje?! Nisam li ti rekla da ako me
još jednom uvrediš da neću odgovarati za svoje postupke?! Ti nastavljaš je li
tako??”
Kasja je prkosno gledala u oči, ali nije progovorila ni reč, da li zato jer nije
mogla ili je lujka shvatila da ispred sebe ima veću budalu ne znam, ali je za
divno čudo ćutala. Trudnoća od nje napokon stvara pametnu osobu...
TRUDNOĊA!!
Dotrčala sam do Suzzeth i uhvatila je oko ručnog zgloba te je nežno
stegnu.la i rekla
“Suzz dušo, pusti je, molim te!! Jela je govna, dokazala si poentu, a sada
je pusti.”
“Zašto bi pustila ovu kuju otrovnog jezika?!”
“Trudna je zaboga!! Zar si zaboravila?!”
U momentu je pustila kao oparena, buljila je u svoje ruke kao da ih nikada
nije videla te drhtavo progovorila.
208
Aex Nash
***
Brian Walker
...nedelju dana kasnije...
Budući da nisam stvoren da volim po malo je razlog zbog kojeg nisam
smeo da se prepustim osećanjima.
Već nedelju dana uzaludno tražim nekoga kome je izgleda jako stalo da
ne bude pronađen. Padaju mi razna sranja na pamet. Od kidnapovanja, koje
smo posle tri dana otpisali, preko obilaženja jebenih mrtvačnica,
angažovanja detektiva koji ni danas nema nikakvih novih saznanja, preko
veze u samom jebenom vrhu države, jer mi je palo na pamet da je možda
upala u neki program za zaštitu svedoka... jer kada sve uzmeš, sabereš i
oduzmeš niko ne može da nestane sa lica zemlje i da mu se izgubi svaki trag.
Naravno da sam izašao iz bolnice, naravno da sam im napravio haos i ma
koliko da je njihova zakletva ozbiljna niko ne može dugo da istrpi kučkinog
sina kakav sam ja. Malo je reći da su tri sestrice za dva dana otišle na ne
plaćeno odsustvo samo da me ne bi gledale. Kako mi je rečeno, vratiće se
onog momenta kada napustim ustanovu, što i jesam.
Dobro njima, dobro meni...
Menjanje zavoja i ostalih propratnih sranja radi privatna klinika koja je
dobro plaćena da jede moja sranja bez puno pogovora i to je ono što mi se
sviđa.
Sada, sedim i čekam jebenog bolničara da se pojavi. Pre par sati sam došao
u Johnovu kancelariju i odavde se neću maći dokle god ne saznam nešto
konkretno o Zoyi. Lampa za sterilizaciju prostorije svetli, a meni je već muka
od nje...
Punim čašu viskijem i jedva čekam da ga popijem... Taj osećaj koji prži mi
fali jer samo tako ću znati da sam živ, jer ovih dana sve mi se više čini da
nisam.
Tup bol u grudima je jedino što osećam, jedino što mi je ostalo od nje i
opet sam vraćen na početak..
Podsetnik da sam sve ovo već jednom jebeno doživeo i preživeo, ali koliko
god da je to “već viđeno” boli, jebeno me razdire.
Primičem čašu usnama i u meni se budi nada da ću ovaj put uspeti da
zaboravim, samo na kratko, samo na minut...
“O jebem ti sve!! Da li si ti normalan?!”
210
Aex Nash
Jay mi otima čašu iz ruke i baca je na drugi kraj prostorije. Oči su mi širom
otvorene, jer ne mogu da verujem da se usudio!! O da jebeno se usudio da
mi uskrati ono što mi je potrebno!
Uzimam flašu i prinesem je usnama i sa bezobraznim kezom nategnem je
i progutam bar tri gutljaja pre nego mi i flaša bude nasilno odstranjena iz
ruku.
“Jedi govna buraz!”
“Ne! Jedi ih ti destruktivna budalo!! Šta?! Opet si se prepustio
samosažaljenju?! Opet ćeš to da radiš?! Da nam svima praviš pakao od
života?!”
“Kontam da znaš gde su vrata... U svakom slučaju zaključana nisu i
možeš da odjebeš odavde kad hoćeš!!”
“Znaš šta?! Upravo ću to da uradim, ali prvo ću da je nađem jer, za razliku
od tebe ja imam savest i znam kada nešto sjebem. Sa Zoyom sam sjebao i ne
odlazim dok ne saznam da je živa i zdrava.”
“O znači, ona je važna, a mene ko jebe?!”
“Ne budi patetičan ne stoji ti to! Znam da si egocentrik, mani mene tih
fazona, ja i ti se dugo poznajemo i znam šta radiš! Isto tako znam da ti to
ovog puta neće poći za rukom. Dokle god mi se ostaje pored tvoje jadne
guzice ostaću, ali samo kao zaposlen. Od sada strogo poslovno “moj brate”,
a ako ti se to ne sviđa daj mi otkaz!! Odbijam da ti dozvolim da od sebe
ponovo praviš žrtvu jer... ako ćemo pošteno, koliko god da te volim, odbijam
da ti opet budem dežurni krivac. Imam i ja svojih problema, malo je mnogo
da se bakćem i sa tvojima!!”
“Poslovno kažeš?!”
“Kažem!!”
“Onda dobro... šta ima novo na trkalištu?!”
“Ooo vidi kako se to lako obavlja… e pa ovako “gazda”, dva sponzora
koja si imao su otkazali sponzorisanje, tačnije, istekao je ugovor i oni ga
jednostavno više nisu produžili, jer niko ne zna kada se i da li se vraćaš.”
Ostao sam zatečen jer... pa već dugo me niko nije otkačio, a sada mi se to
sve češće dešava...
“Ne očajavaj... dobar sam u svom poslu i našao sam ti novog. To jest bolje
reći našao je on mene. Ima firme širom sveta pa tako i kod nas... e sad... šta
će od svega toga biti u sklopu sponzorstva videćemo, jer je zamolio njegov
asistent da mu se javimo kada ozdraviš i budeš spreman za poslovni
211
Aex Nash
Dodao sam mu parče papira bez da sam pogledao ime, jer ionako ni
jednog Rusa ne poznajem.
“Aha” rekao je i ukucao ime “Znači, ukucaš ime, u ovom slučaju Aljoša
Aleksejev i onda klikneš na ovu lupicu i on traži. Vidiš?! Sada će ti izbaciti
sve tekstove i informacije koje postoje o njemu. A ako želiš da vidiš njegove
slike pritisneš ovde na opciju “slike” i oni ti izbace sve o njemu, ovako-”
“JEBOTE!!!!”
“Šta se dereš manijače!!!”
“Pogledaj prvu sliku Jay...”
“Oh.”
“Šta oh?! Kako oh?! Dok se ja zajebavam i tražim njenu guzicu po celoj
Americi, ona šeta bulju sa tim Rusom?! Koji kurac brate?!?!”
“Hej, hej! Hajde da se smirimo i ne dižemo frku jer ako nisi video i
primetio na svim tim slikama je i Suzzeth, ne možeš znati da li je Zoya sa
njim!”
“Kako bre ne mogu???? Vidi kako se smeškaju jedno drugom!! I kao da je
ta Suzzeth neka riba pa da ovaj odlepi na nju!! Na Zoyu se on napalio, ja
kada ti kažem!! Ali isto tako ti sada govorim da mu to neće poći za rukom!!
Idem tamo!!”
“Gde bre?!”
“U Rusiju debilu!!”
“Ne možeš!!”
“Samo me gledaj! Zovi ga! Dogovori sastanak, poslovni! Reci mu da sam
poslom u Rusiji i da ću doći kod njega na razgovor, ostatak je moja briga!
Niko moje neće dirati, a ni muvati!”
“Ali ona nije tvoja Bray, ne više brate.”
Sažaljivi pogled u njegovim očima probudio je bes i inat u meni... ne,
nećeš me tako gledati... niko me više neće tako gledati, zato sam tiho,
staloženo i bez trunke sumnje rekao:
“Dokle god je živa moja je... dokle god diše imam šansu da je vratim
nazad i to je upravo ono što ću i uraditi...”
213
Aex Nash
Zoya
Život sam po sebi donosi splet nepredviđenih okolnosti. Nekada te ojača,
a nekada ti dođe kao neočekivan šamar. Kod mene je ono drugo, uvek je
nekako ono drugo. Onog momenta kada sam videla Kasju na aerodromu
naredila sam sebi da je prošlo vreme žalovanja i odmah sam prešla na viši
nivo... Ljutnja. Bila sam ljuta na sve, na oca koji je nesvesno uradio nešto što
mi je poremetilo sve planove, majku koja je skakala oko Kasje od trenutka
kada joj je rekla da je trudna, a to je, verovali ili ne bilo bukvalno onog
sekunda kada smo kročile u roditeljsku kuću.
Znate onaj osećaj kada ste uvek drugi?! E opet sam ga osetila. Ovo je bilo
moje putovanje povodom diplomiranja. Moj poklon od roditelja i opet je sve
to u drugom planu, jer čim su nam poželeli dobrodošlicu, moja sestra, večita
drama kraljica, jurnula je prema mami sa krokodilskim suzama u očima i
rekla: “Trudna sam! Tako se bojim!!”
I naravno... usledila je salva uzvika, umirivanja, reči podrške i
razumevanja, a da jebena ulazna vrata nismo ni zatvorile za sobom... i tako...
opet sam na drugom mestu.
Možda bi me neko mogao optužiti da sam ljubomorna, možda čak i
zavidna, ali verujte mi kada vam ovo kažem, ovaj put sam mislila da ću biti
prva, ali...
Ko se može takmičiti sa bebom u stomaku, sa novom ulogom mojih
roditelja, jedno diplomiranje nije toliko važno koliko činjenica da će im
druga ćerka za koji mesec podariti unuče koje će ih zvati bakom i dedom...
I zato, umesto da sam tužna i malodušna, možda čak i srećna zbog jebene
diplome, ja sam besna! Toliko besna da mi dođe da se okrenem i odem
odavde, jer su me opet svi zaboravili, doduše skoro svi.
Suzzeth koja je stajala iza mene spustila je ruku na moje rame i tiho rekla:
“Opusti se, neće ni ona moći dugo da krije svoje pravo lice.”
To bi sve bilo super kada bi je Suzzeth malo bolje poznavala, jer ovo lice
jeste pravo lice moje sestre..
Čitava ta nedelja protekla je u mom durenju, Kasjinom maženju,
Suzzethinom gunđanju, maminim i tatinim podilaženjima i glumom kako je
sve u najboljem redu... a istina je da ništa nije bilo.
214
Aex Nash
215
Aex Nash
216
Aex Nash
218
Aex Nash
“Ne! Znam da neće, ali ja ga ne želim. On... Pa mi smo bili greška i nije u
redu da ispaštamo zbog toga. Nije da smo ludo zaljubljeni ili tako nešto. Ma
koliko to glupo zvučalo, ono što smo mi imali je seks, beznačajan seks kao
popunjavanje vremena i ne bi bilo dobro da se vezujemo zbog toga. OK,
dozvoljavaću mu da bude u detetovom životu, ali on i ja... nema jebene
šanse.”
“Šta ćeš onda?”
“Veruj mi da ne znam.”
Suzzeth je dugo ćutala i na kraju je pogledala prvo u jednu, posle u drugu
te sa prepredenim osmehom na licu rekla.
“Imam ideju... jeste da nije jedna od genijalnih, ali može da funkcioniše.
Šta mislite da se sve tri preselimo u Washington, te umesto stana iznajmimo
neku malu kućicu?? Tako ćemo moći pomoći jedna drugoj!”
“O pa ne znam baš...” počela je Kasja.
“Šta ne znaš?! Zajebi! Rekla si da ti treba nov početak zar ne? Šta je bolje
od novog grada, nove kuće i novih drugarica?? Gledaj to ovako. Pomoći
ćemo ti oko bebe, u početku ćemo nas dve raditi, a ti ćeš biti kući sa njom,
kasnije ćemo rešiti raspored da sve možemo da je čuvamo! Šta je bolje od
mame i dve tetke?! Ima tako da je razmazimo!”
“Neće nam biti lako, beba košta...” rekla sam pomalo zbunjena Suzzeth
inom idejom.
“Ne mora da znači...” Kasja je rekla zamišljeno, “...imam popriličnu svotu
ušteđenu na računu, ako budem pazila možemo lepo živeti bar godinu
dana.”
“Eto! Rešili smo!!”
“Ne nismo! Nismo našle ni stan, a kamoli kuću, ne mogu trudnicu vodati
preko cele zemlje!!” Zaurlala sam.
“Ja i onako ne bi mogla odmah sa vama. Moram srediti papire za stan,
moram se iseliti, popakovati stvari... ne bih došla bar mesec ili dva.”
“Eto vidiš Zoo, taman imamo dosta vremena!”
“Dobro, da li ste vas dve normalne? Još juče ste se hvatale za gušu, a danas
bi da živite zajedno?!”
“Da pa?! To je bilo juče. Danas je ovako, a sutra?! Dobro ne baš sutra, ali
za par meseci ću biti tetka, dobro ne prava, ali kao da jesam i ja naprosto
obožavam bebe... o Zoo reci da pristaješ?!” Suzz me je gledala molećivim
pogledom, i došlo je do onog nepredviđenog, pakao se zamrznuo..
“Naravno da pristajem!”
219
Aex Nash
220
Aex Nash
Brian Walker
Prohladan noćni vazduh bistrio je moju glavu i svakim korakom koji sam
napravio prema užurbanom aerodromu činio mi se pogrešnim. Mora da
sam svojevrstan debil kada sam krenuo ovim putem. Držao sam malu
sportsku torbu u rukama i cupkao sam nervozno desnom nogom. Krenuti ili
ostati, rizikovati ili posustati..
Onaj dosadni glas u mojoj glavi koji se naglo počeo pojavljivati u mojoj
glavi i to kunem se od onog momenta kada sam ugledao Zoyu nije me
puštao na miru... Dubok glas, podvučen strašno iritirajućim ponavljanjem
govorio je, “Ne zaslužuješ, uništićeš je, previše si pokvaren... ren... en... n” i
tako stalno. Drhtavim prstima pritisnuo sam slepoočnicu želeći da sve to
nestane, ali taj glas... ta moja savest u jednom je bila u pravu... ja je ne
zaslužujem..
Taman sam se hteo okrenuti i vratiti se kući, a ovo sve pripisati gubljenju
zdravog razuma i trenutnoj slabosti, nečija ruka me je uhvatila za rame i
stegnula ga.
Znao sam... taj stisak bi svuda prepoznao, tu jačinu stiska pogotovo.
Nisam morao ni da se okrenem, a već sam znao...
“Hej druže, otkud ti??”
“Nisi valjda mislio da ću te pustiti da sam ideš?! A ne kauboju, na ovaj
rodeo idemo zajedno, jer kao i ti i ja imam nešto što mi pripada, nešto što
nameravam da vratim kući.”
Klimnuo sam, razumeo sam ga, razorila ga je Kasjina trudnoća, ali je
pristao biti bolji, razumniji barem što se trudnoće tiče, iako nisam imao
hrabrosti da mu kažem da se pripremi za hladan rat... jer ta kučka, ta hladna,
proračunata kuja biće kadra da mu uništi život. Ćutao sam, naravno da
jesam jer ko sam ja da mu solim pamet i dajem savete kada sam u životu
sjebao sve što se moglo sjebati.
Pogledao je na sat i rekao:
“Pa... mislim da bi trebali da pođemo ukoliko želimo da se nađemo u tom
avionu... mislim... nije da mi se odviše ide, baš i nisam neki fan jebenih Rusa,
ali što se mora, pretpostavljam da nije teško, ili možda jeste?!” Uputio mi je
iskrivljen osmeh i znao sam da to njegovo kreveljenje sakriva pravo stanje
njegovih osećanja, a to bi bilo... prestravljenost.
221
Aex Nash
“Da li si ikada pomislio da ćemo kao dva očajnika pratiti dve ribe po
svetu?” odjednom je zamišljeno rekao..
“Da si me ovo pitao pre deset godina rekao bih ne, da si me pitao pre
godinu dana rekao bih jebeno da, ali ne... nikada mi ne bi palo da ćemo vijati
dve određene ženske, pre više njih, bilo koju od njih... svaku od njih... jer
“puno je riba u ovom moru plavom”... Ali sve se promenilo, mi smo se
promenili, tako da... moj odgovor je ne znam. Nikada ne bi pomislio da ću
poput očajnika vijati neku ženu po svetu, jer... one su uvek vijale mene,
nikada ja njih...”
Celu proceduru čekiranja, pregledanja prtljaga, prošli smo kao da smo
lišeni života, jer hteli ne hteli nismo znali na čemu smo. Jayu je na licu bila
briga, naravno da sam znao o čemu razmišlja, ali kao i on ni ja to nisam smeo
reći na glas. Bojao se... bojao se da je Kasja donela ishitrenu i sebičnu odluku
ne pitajući njega za mišljenje i njegove želje. A ja?! Ja sam se za njeno dobro
nadao da nije... da se nije rešila deteta, jer ću joj napraviti pakao od života.
Onu vrstu pakla o kojoj drugi samo šapuću. Nije me briga što je Zoyina
sestra, uništiću je!
Drhtao sam od besa dok sam ulazio u hol koji je vodio u avion... pun besa,
straha i malodušnosti. O da... Bolelo me je čak i priznanje samom sebi da sam
se upustio u ovako nešto, ali... Kada je moja prva ljubav otišla pustio sam je
samouveren kao sam đavo da će mi se jednog dana vratiti. A sada... posle
svega, više ništa ne prepuštam slučaju. Vratiću je kako znam i umem!
Korak mi je, od usporenog, nevoljnog postajao odlučniji, arogantniji jer
sam shvatio da odlazim po ono što je moje iako mi još u potpunosti nije
pripadalo, ali i to ću promeniti, makar je preko celog sveta vukao za kosu
poput pećinskog čoveka...
Dve stjuardese poželele su nam dobrodošlicu, a njihova dobrodošlica je
poprimila još veće razmere kada su videle gde se nalaze naša sedišta. Ovako
obučeni, nismo mamili baš neke ushićene poglede, ali status, cena avionske
karte njima je rekla mnogo. Toliko mnogo, da su se i same okarakterisale kao
sponzoruše. Odmeravanje je počelo, kao i umiljati glasići koji su odavali
puno više zainteresovanosti od toga da budu naše domaćice na ovom letu...
“Sve što vam je potrebno tražite od nas, ali bukvalno sve... Ovaj let će
potrajati nekoliko sati, a u našem interesu je da se pobrinemo za vašu
udobnost... jer mi brinemo o svim našim putnicima.” Želeći da dokažem sebi
da nisam izgubio radar za sponzoruše nagnuo sam se napred i spustio sam
usne tik do njenog uveta i šapnuo.
222
Aex Nash
“Siguran sam da ćete se za nas ipak malo bolje brinuti jer... obožavam da
me se služi, a znam biti veoma široke ruke...” gricnuo sam joj ušnu resicu i
naglo se podigao tako da nadvisim svih njenih metar i po visine. Da je neko
drugo vreme zabavio bi se sa njom u WC-u aviona, ali to vreme je prošlo.
Niko mi ne zabranjuje da širim radost i lažne nade, zar ne?!
Ugrizla se za usnicu i samo je klimnula glavom, nemoćna da bilo šta kaže,
kladim se da je u mislima na istom mestu kao i ja, ali to se neće desiti, ne
jebeno nikako.
“Pođite sa mnom gospodine pokazaću vam gde se nalaze vaša sedišta.”
“Vidiš Jay, ovo je stvarno vrhunska usluga, zapamti ime kompanije,
verujem da ćemo od sada samo sa njima leteti.”
Jay je iza mene zagunđao i kroz zube rekao, “Zapamti sam, ti glupa
guzice... Jednom gad, uvek gad...” sa tim rečima je prošao pored mene,
udario me je u prolazu po glavi, dok sam se ja smejao onoliko glasno koliko
su mi pluća dozvoljavala. Obožavao sam da gledam svog najboljeg druga
kako se duri.
Seli smo na naša sedišta i čekali smo da se svi putnici ukrcaju, bilo je tu
svakakvih, od biznismena, do čitavih porodica... vesela graja, cičanje dece
koja putuju, valjda prvi put avionom naveli su me na razmišljanje, svi oni su
imali neki cilj, neko poslovne neko privatne prirode, jedino sam ja imao oba.
Da li ću moći sklopiti ugovor sa čovekom koji preti da mi uzme jedinu
vrednu stvar u mom životu?! Da li ću uspeti ubediti Zoyu da je naš početak,
iako pun nesretnih okolnosti, zapravo ono što nam oboma treba... Treba nam
vreme da sve ispravimo, nadam se da će mi ga pružiti, jer ništa ovoliko jako
nisam želeo kao šansu... šansu da joj pokažem da mogu biti bolji, da joj mogu
pružiti sve, a da od nje samo tražim da me voli i veruje.
Prozor pored kojeg sam sedeo ulivao mi je sigurnost, ne mogu reći da se
plašim letenja, ali sam ipak, pogađate opušteniji na četiri točka, ali ako ću da
ginem ima to da posmatram iz prvog reda. Avioni su od onog nesrećnog
dana postali moja najgora noćna mora, ali... moram doći do Zoye, a nažalost
ovo je jedini način na koji to mogu uraditi.
Nedaleko od nas stajao je manji avion koji je po svemu sudeći sleteo tek
pre nekog vremena, jer su kamioni nalik vatrogasnim udaljavali od njega.
Po mom nekom mišljenju ovo je bilo privatno vozilo nekog budžovana, ili
statusni simbol pojedinaca. Pokazivanje moći preko skupih igračkica...
223
Aex Nash
Pomislio sam u jednom momentu kako to da ja nemam jedan, jer sam isti
arogantni drkadžija, a onda sam se setio da ne volim da letim, a bacanje te
količine novca za nešto beskorisno po Jayevom mišljenju...
JEBOTE!!!
Gledajući u avionske stepenice srce mi je stalo... bukvalno sam se oduzeo,
nemoćan da kažem ni jednu jebenu reč. Niz njih su se spuštale tri vesele
prilike, odavde gledajući uspeo sam videti njihove osmehe i kikotanje...
toliko iznenađen nisam primetio četvrtog člana njihove družine, nego sam
se ponesen njihovom srećom i sam cerio, pa dobro, sve dok nisam uočio
priliku u poslovnom odelu kako se sa svakom od njih srdačno pozdravlja.
Kada je stigao do Zoye, podigao je od zemlje i lagano je zavrteo, zatim je
spustio dole dok su mu ruke i dalje bile oko njegovog struka, tada sam
poludeo...
Skočio sam sa sedišta kao da je ispod njega pakleni oganj. Preskakao sam
Jayeve dugačke noge dok je on vikao za mnom.. Kada sam stigao do
stjuardesa mogao sam da vidim paniku na njihovim licima. Od količine
gneva koji je svakom sekundom rastao u meni nisam čuo upozorenje pilota
da se putnici vežu jer za koji sekund polećemo. Ne!!!! Nema šanse da
poletimo!!
Ludački sjaj u mojim očima prestravio je dve žene koje su pozvale
obezbeđenje, urlao sam na njih da me puste napolje, jer ću u suprotnom reći
reč koja će me pustiti iz ove kante napolje, ali to neće biti dobro za njih,
putnici će kasniti gde god da su krenuli, biće nezadovoljni, neke seronje će
tražiti povrat novca, a za to će biti one krive jer me jebeno ne puštaju napolje.
Nisu me slušale i dalje su zapanjeno gledale u mene i to do onog momenta
dok se Jay nije probio do nas, ne mogu reći da ovaj moj ispad nije napravio
pometnju jer jeste, ljudi su počeli ustajati iz svojih sedišta i prilaziti nam jer
su hteli da saznaju o čemu se dođavola radi, ništa mi to nije bilo važno! Ja
sam želeo napolje!!
Posle par minuta Jayevog uveravanja da nisam ludak nego čovek koji se
slomio jer je pre par godina izgubio verenicu u avionskoj nesreći probudio
je saosećanje i kod putnika, a i kod članova posade te dobio dozvolu da
napustimo avion. Čekajući pokretne stepenice uočio sam obezbeđenje tik iza
mene kako stoji, jer su valjda mislili da ću eksplodirati... njihov posao je bio
da me drže na oku. Kada su se vrata napokon otvorila sručio sam se niz njih
ne razmišljajući ni o čemu, želeo sam samo da je nađem... Jay se pozdravljao
sa osobljem i izvinjavao se u moje ime dok su oni i dalje saosećajno
224
Aex Nash
225
Aex Nash
Zoya Whiteley
Nekako sam znala da će ovaj dan ispasti katastrofa, sinoć smo izašle u
neki ekskluzivni klub i malo su nam popustile kočnice, doduše svima osim
Kasji, a opet, njoj su divljali hormoni, a to vam je skoro isto i kao da je pod
uticajem alkohola, malo je vesela, malo agresivna, a onda je depresivna... Isto
sranje drugo pakovanje.
Roditelji su znali da idemo u klub pa su nam ceo taj dan posvetili pažnju.
Mama nije išla na posao, tata je kuvao svečani ručak, a nas tri smo se smejale
i pakovale svoju garderobu u kofere..
Znate onu muku?! Jedan kofer, potpuno isti sadržaj, ali kada se vraćate sa
puta nikada ga ne možete zatvoriti, otud smejanje i skakanje po koferima,
otud vratolomije.
E da... Znala sam da toliki smeh neće izaći na dobro... zato kada smo još
pripite stale na američko tlo, jer žurka se naravno nije završila u avionu,
malo me je bolela glava. Vodka me je činila nervoznom. OK je bilo dok sam
je pila, ali kada čovek prestane... tada nastaje najgori jebeni mamurluk.
Glava mi je pucala, bila sam razdražljiva i gunđala sam celim putem kući.
Aljoša je uživao u mom bolu, smejao se mom gunđanju, jer nije mogao da
veruje da neko tako sićušan postaje tempirana bomba kada je mamurna. A
opet ta sam, oduvek sam bila takva.
Stalno sam se na nekoga brecala, odgovarala sam veoma drsko svima koji
su me nešto pitali jer sam im sto puta ponovila da me ostave na miru, ali...
naravno nisu, nego su se smejali i namerno me provocirali ne bi li ih
zabavljala. A meni ništa od toga nije bilo zabavno jer sam glavu, par brojeva
veću jedva nosila na ramenima.
“Dosta jebemu sve!!! Imate li vi dušu?! Ostavite me na miru da crknem!!”
Tek tada su me pustili.
Kada smo sišle sa aviona i pozdravljale se sa Aljošom dobacio mi je da se
klonim Vodke, na šta sam mu ja, mirnim glasom, potpuno opušteno rekla
da odjebe. Oduševljenje koje je osećao prema meni koja mu jedina ne pirim
u dupence, nateralo ga je da se grohotom nasmeje, dohvati me za struk i
zavrti par puta oko svoje ose.
O moj Bože, mislila sam da ću se izbljuvati... nisam fina, ali ne bi bilo lepo
kada bi to uradila pred svim ovim nepoznatim ljudima.
226
Aex Nash
227
Aex Nash
228
Aex Nash
229
Aex Nash
Zoya Whiteley
Četrdeset pet minuta, dve hiljade i sedamsto jebenih sekundi iznova i
iznova slušam i prepričavam incident na aerodromu, oni to zovu incident, a
ja pucanje filma. Jer da, priznajem, pukao mi je film i na nekoliko minuta
nisam se ponašala kao istaknuti akademski građanin kakav jesam. Pokušala
sam da im objasnim, dođavola, sve tri smo pričale istu priču, ali ni to im nije
bilo dovoljno, nego su nas, bez obzira što su nam dosijei čisti, ćušnuli u ovu
smrdljivu ćeliju sa svim beskućnicima, kurvama i narkomanima.
Lepo su nas ispipali, pretražili i zatvorili u ćeliju sa, ni manje ni više nego
trinaest kraljica noći, ne moraš biti doktor nauka da shvatiš čime se bave jer
njihova odeća vrišti na to. U prvom momentu na pamet mi je pao onaj očajni
film “Dnevnik Bridžit Džons” valjda se tako zove te sam razmišljala šta
imam da im ponudim pa da nas ostave na miru. Grudnjaci im očigledno ne
trebaju, zlato i sve vredno su nam uzeli pre nego što su nas zatvorili, a naš
prtljag??? Jebiga, ostao je na aerodromu.
Kao po inerciji povukle smo se u drugi ugao bezlične prostorije i to kao
mišice koje su saterali u ćošak. One pak, izgledale su kao da su nas čekale,
te su se posprdno smejale i nešto šaputale. Najveća od njih, koja se po svemu
sudeći sama prozvala vođom ovog krvoločnog čopora prišla nam je
nadobudno te se istog momenta obratila Kasji.
“Elitne?!”
“Ne razumem...” Kasja je zbunjeno gledala u njih, pa onda vratila pogled
na vođu.
“Mnogo si mi glupa ili se pak samo praviš takva jer znaš da vas ne
podnosimo. Šta vi mislite o tome, a cure?!”
Dreknula je i bacila je pogled preko ramena dok su ostale klimale glavama
i nabusito vikale. “Da, jesu, smrde na kilometar na skupe parfeme svojih
jebača!”
Nisam ni mislila da će moj mozak biti brži od jezika te sam bez
razmišljanja rekla, “Vi mislite da smo mi ku... ku... kurve?!”
“Ne mala, ne mislimo nego tvrdimo!” Neko je dobacio.
“Jesi li se usrala lepa ili mucaš od rođenja?!” Kezila se i sa svakom reči sve
mi se više unosila u lice.
230
Aex Nash
Kao po naredbi moja narav je drugi put tog dana, ma drugi put u mom
životu isplivala na površinu i od mene napravila čudovište koje ne
poznajem. Gurnula sam je iz sve snage te sam digla svoj jadni prstić u vis i
rekla:
“Kao prvo, kurve nismo ni elitne ni obične!” Suzzeth je ponesena mojom
novostečenom hrabrošću napokon pronašla put do svoje te se nakašljala,
frknula i rekla, “Kako ko...”
“Suzz mislila sam da smo rešile to jebote!! Daleko sam ja od kurve koji ti
je kurac! Gledaj mene, a pogledaj njih!”
Kasja je uprla prstom u nadrkanu grupu žena koje su svega mi čekale još
jednu njenu reč da je pokidaju na delove, meni je to bilo jasno, plitkoj Kasji
baš i ne, zato sam iz sve snage dreknula,
“Dosta!!!!! Elem, gde sam ono stala?! Da!! Prvo, nismo kurve, nego žrtve
nesporazuma, kao drugo nismo lake mete bez obzira kako vama izgledamo,
ovde smo zbog tuče sa dva muškarca, a s' obzirom da smo ovde, možete
misliti kako su prošli, kao treće, jebe mi se ko ste i čime se bavite! Ostavite
nas na miru i gledajte svoja posla, jasno?!?!”
“I to bi trebalo da me uplaši?!” pitala je.
“Ne, uopšte! Trebalo bi da te upozori, jer mi je ovaj dan prilično sjeban i
malo mi fali da popizdim, ali onako... luda za ludnicu... a ako ne želiš da ti
se nešto desi sa tim jeftinim manikirom predlažem ti da odeš kod svojih
drugarica, a nas ostaviš na miru. Može?!”
“Misliš li malena da sam sam se uplašila?!”
U tom trenutku čula se škripa metalnih vrata, ušao je policijski službenik,
a za njim su se gegali Brian i Jay. Došlo mi je da likujem od miline, lice mu je
bilo krvavo kao da je imao bliski susret sa dvadeset besnih mačaka, bio je
malo savijen u struku i jasno mi je zbog čega, od svega onog šutiranja i
udaranja nogama dok me je nosio kao džak.
Odjednom su se sve žene iz naše ćelije prebacile napred i počele im
dobacivati lascivne reči, nudile su im da ih neguju, vikale im da su slatkiši,
dok smo ih nas tri gledale kao smrtne neprijatelje. Bila sam srećna jer su
napokon zaboravile na nas, ali debil ne bi bio debil da me je ignorisao i rekao:
“Zoya, ljubavi moja, nemoj da se sekiraš, ništa im nisam rekao. Oni ne
znaju za tvoju narav i niko nikada ne bi poverovao u to da me tučeš. Nikada
to neću priznati i brzo ćeš izaći napolje, a ja ti obećavam da ću sledeći put
postaviti sto sa žutim stoljnjakom. Znam koliko držiš do detalja. Izvini, žurio
sam da završim večeru i nisam razmišljao. Neka si me tukla, zaslužio sam.”
231
Aex Nash
232
Aex Nash
233
Aex Nash
“Lepo sam ti rekao da nismo završili, a sada, budite dobre curice i uđite
u onaj auto.”
“Brian?”
Srce mi je kucalo sto na sat, jer nisam mogla da verujem da je uperio pištolj
u mene.
“Da ljubavi?!”
“Skloni pištolj. Ići ćemo sa tobom samo molim te, skloni pištolj.”
Čula sam kada su obe udahnule od straha i kada su počele da mumljaju
sebi u bradu.
“Nema šanse ljubavi, nego, hajdemo lagano u auto, a kada budemo
daleko odavde pričaćemo.”
Bože moj, on je sasvim poludeo, ali poslušale smo ga. Ušle smo u auto
onako kako je rekao, Kasja napred sa Jayem, a nas dve nazad sa njim, ne
moram vam ni reći da je pištolj bio uperen u mene. Tresla sam se kao prut,
nisam znala šta mu se desilo kada je tako počeo da se ponaša, a opet...
Nema veze, poslušaću ga, šta mi je drugo preostalo. Vozili smo se
glavnim putem i tada sam shvatila da idemo prema njegovom ranču,
naravno. Izolovano mesto gde može sve tri da ubije, a da niko ne sazna.
Tresla sam se od straha, a on je spustio svoju ruku na moje bedro i polako ga
mazio, kao da teši dete. Nisam mogla da shvatim kako je tako
kontradiktoran, a opet, ludaci su baš takvi, nepredviđenog ponašanja..
Stigli smo ispred kuće, Kasja i Suzzeth su kao dva živa mrtvaca išla u kuću
sa Jayem, a nas dvoje smo ostali sami u kolima.
“Nadam se da se ne ljutiš, mnogo?! Ali nisi mi ostavila previše
mogućnosti.”
“Jesi li ozbiljan sada? Ti si taj koji drži pištolj uperen u mene.”
“Ova stara stvar je samo potreba, želim da mi obećaš da ćeš ostati sa
mnom i pružiti mi priliku da se iskupim.”
“Ne pada mi na pamet da uradim tako nešto.”
“Onda se priča završava ovde.”
Nategao je pištolj i usmerio ga je prema meni, ludački sjaj u njegovim
očima rekao mi je da se ne šali, stavio je prst na oroz i počeo je da ga pomera,
milimetar po jebeni milimetar. Ceo život prošao mi je pred očima i onda sam
dreknula.
“OBEĆAVAM!!!”
“Kasno ljubavi.”
Pritisnuo je oroz i iz pištolja umesto metka izašla je vatra.
234
Aex Nash
235
Aex Nash
Zoya Whiteley
Izvantelesno iskustvo... ne...
Tunel... ne...
Noćna mora... ne...
Pištolj?!
Brian?!
Upaljač... da! Jebeni upaljač, kako sam ispala glupa.
Ostajem da ležim, pretpostavljam na podu pošto je tvrdo kao sam đavo.
Čujem jecaje, žensku dreku povišenog tona i ribanje... o da! Neko se dere
na njega! E pa moj samozadovoljni gade tako ti i treba, a ja ću još malo da
ispravljam leđa dok te taj neko urniše rečima.
“Ti si ludak jebote! Kako ti je tako nešto palo na pamet?! Zar nisi mogao
na lepši način da rešiš situaciju?!”
“A u kurac Mary! Znaš i sama da sam pokušao, ali mala divljakuša nije
htela da sluša!”
“Ne nazivaj mi sestru divljakušom kretenu jedan! Kako si mogao da je
preplašiš u toj meri da padne u nesvest?!Koliko je prošlo?! Petnaest minuta,
a ona se još nije probudila!!”
“O pa rešićemo mi i to, pazi sad!”
Odjednom sam čula korake koji napuštaju prostoriju, ali nisam bila
sigurna ko je zapravo otišao pa sam odlučila da ga još malo držim u
neizvesnosti. Neko me je nežno lupkao po obrazima i ako je sudeći po glasu
rekla bi da je Mary, a onda opet, Kasjin i Suzzethin glas poznajem.
Nije prošlo mnogo, a taj neko se ponovo vratio u prostoriju i tada je nastao
haos, svi su odjednom počeli da se deru. “Ne, da se nisi usudio”, “ludače
nemoj zajebaćeš se” to bi bio Jay i ma koliko želela da otvorim oči i vidim šta
je budala zamislila moja tvrdoglavost mi to nije dozvolila.
Prvo sam čula:
“Ustaj, ustaj na noge lagane!” i tada je nastao šok!
Imala sam utisak da me je neko bacio u reku, litre i litre vode padale su u
moje lice. Nisam dugo izdržala nego sam naglo otvorila oči i počela sam da
se davim. Ispred mene, koliko sam mogla da vidim zamućenim očima od
vode stajala su tri čoveka okrenuta leđima koji si tri žene pokušali da spreče
da dođu do mene dok su se one histerično derale.
236
Aex Nash
238
Aex Nash
“Pogađaš Mary, dušica broj tri je moj bol u dupetu bez kojeg ne mogu da
živim pa sam kao poslednji jadnik pribegao kidnapovanju ne bi li joj usadio
u tu tvrdu glavu barem malo razuma!”
“Ti si taj bez razuma!! Zar ne shvataš da počinjem da radim za dva dana
i moram da budem u Washingtonu najkasnije sutra?!”
“Ali ne moraš... vidiš ja sam-”
Prišla sam mu i bila na korak od njega, jer mi se sjaj u njegovom oku
uopšte nije dopao i znala sam da je nešto uradio.
“Šta si uradio?!”
“Kupio sam sebi malo vremena.”
“Kako to misliš?!” Počela sam da se tresem od nervoze, jer mi sve ovo nije
slutilo na dobro.
“Pa dušice moja, kao što si već shvatila ja sam bogat kao...” zastao je malo
kao da razmišlja “...kako si ono rekla, skoro kao Bill Gates, pa sam sredio
jednu malu donaciju koja mi te je obezbedila na tri naredne nedelje. Što će
reći, ako nisi shvatila, moja si naredna dvadeset dva dana.” Zlobno se
nacerio dok su svi gunđali oko nas. Umorna od bežanja, premorena od
uzaludne borbe sela sam na patos i stavila sam glavu u ruke i promrmljala.
“Molim vas, ostavite me malo samu.”
Svi su gledali u mene, ali se niko nije ni pomerio ni progovorio, osim
drkadžije lično.
“Da li to znači da ostaješ?!”
“Da ostajem proklet bio!!!! Šta drugo da radim kada nemam gde, niti
imam stan nit' imam posao pa sam nekako primorana da gledam tvoju ružnu
njušku neko vreme!!!”
“O ali, moja ružna njuška ti se sviđa!” Ponovo me je počastio svojim
prelepim osmehom.
“Sviđala...” rekla sam tiho.
“Molim?!”
“Rekla sam sviđala!! Prošlo vreme!!”
Tada mu je osmeh izbledeo, u očima sam mu videla bol, ali je tu bol vrlo
brzo zamenila odlučnost.
“Promenićemo to naučnice, promeniti!! Proklet bio ako te pustim bez
borbe! Onaj Rus će biti samo daleko sećanje kada ja završim sa tobom!”
“O čemu pričaš zabo-”
“Zoya!” Suzzeth me je zazvala, a u glasu sam joj čula upozorenje. “On
misli na Aljošu.”
239
Aex Nash
“Ne znam krelcu ime, ali znam da će te dobiti samo preko mene mrtvog!”
I tada me je kao gromom ošinulo, on misli da smo Aljoša i ja par?! Jao
sunce ti poljubim, pa ovo je genijalno!!Krvi ću mu se napiti...
“E pa vidiš “dušice” teško će ti to poći za rukom jer... kao prvo, on me nije
lagao, kao drugo, nije bio sa mojom sestrom kao treće, nije morao da me
kidnapuje da bi bio sa mnom, nego samo da me pita. A kao treće, on, je moja
budućnost jer mi se sviđa, mnogo mi se sviđa za razliku od tebe!”
Stegnuo je pesnice i ošinuo me je pogledom pre nego je ponovo kroz zube
rekao, “To ćemo još da vidimo.”
A onda se na peti okrenuo i dok je marširao kroz dnevnu sobu rekao.
“Zaključajte ih, njih dve zajedno, a Zoyu samu.”
Videla sam da je Mary krenula za njim i poslednje što sam uspela da
čujem bilo je Maryino preklinjanje da ne pravi gluposti, ali da budemo
pošteni... znala sam da mu uzalud govori. Uradiće tačno onako kako je
zamislio i znam da sam u nevolji, jer bez obzira što se pravim da sam
prebolela, prava istina je da ga još uvek volim...
Još uvek ga volim proklet bio, a i ja sa njim!
240
Aex Nash
Brian
“Zoya dete dokle ćete ovako?” Čujem Mary kako je tiho pita. One ni ne
slute da ih prisluškujem. Mislim, nije mi to bila namera kada sam krenuo
dole, ali ukazala se prilika u vidu odškrinutih vrata i jednostavno... bilo je
jače od mene.
“Ne znam, stvarno ne znam šta hoće od mene...” rekla je tiho i nadao sam
se, ma koliko god me to sebičnim činilo, da čujem bol u njenom odgovoru.
Bol je dobar, znači da joj je stalo... zar ne?
“Ja mislim da on želi tebe, znaš-”
“Ne! Vi ste divna žena i znam da ga volite, ali nemojte ga braniti, ne od
mene jer nema svrhe, posle svega bojim se da sam završila sa njim.”
“Ali zašto?!”
“Nije moguće da me to pitate, ali hajde udovoljiću vam i reći ono što bi vi
kao žensko trebali da osudite. Kao prvo poigrao se sa mnom, kao drugo
lagao me je, a kao treće... ufff kada se sve to izmeša povredio me je, a to boli.”
“Povredio te je zato što ga voliš, da si ravnodušna ne bi ti bilo teško, je li
tako? A opet, on je takav, nagao i uvek se nekako najgore ponese prema
onima do kojih mu je stalo.”
Nisam disao, sa nestrpljenjem sam očekivao njen odgovor. Nadao sam se
da ću čuti ono što želim više od bilo čega, ali umesto toga...
“E pa ja nisam jedna od tih koja će mu dozvoljavati da joj šamara obraze,
a posle mu dopuštati da stavlja led na njih. Ne, ne može me lagati i varati pa
se onda nadati kako će sve biti u redu. To je jednostavno jače od mene, to
sam ja.
“Znam ja da si ti jaka i samostalna žena, za moj ukus previše samovoljna,
ali pouzdano znam da si mu se zbog toga i svidela.”
“Ha! Jako sam mu se svidela kada je sedeo na dve stolice i to na dve u istoj
kući. Da je našao neku drugu, ali moja sestra... zaboga koliko je to bolesno?!”
“Pa kada to tako posložiš nije prijatno, ali on tada nije znao da ti postojiš.
Koliko ja znam i on je bio iznenađen, čak šta više svi smo mi-”
“ZNALI?!”
O moj Bože, ne sad!
“Kakva je galama?” Nonšalantno sam ušao u sobu.
241
Aex Nash
ugovor o poverljivosti. Ne zato što sam nastran nego zato što nisam hteo da
se zna ko sam zapravo. Običan čovek, vlasnik ranča, neko ko je imao viziju
kako bi njegov život trebao izgledati, ali hej... Nije u životu sve onako kako
smo zamislili. Sve to se u jednom momentu raspalo. Odjednom mi više ništa
nije bilo važno, nisam mario za druge, nisam mario za sebe, nisam mario ni
za koga, jedino vožnja... ona mi je dokazivala da sam još uvek živ. To mi je
trebalo, više nego što možeš da zamisliš, a onda... onda si se pojavila ti...”
Prišao sam joj iza leđa i svim silama sam se trudio da je ne dotaknem, ali
to je bilo tako prokleto teško. Zato sam se skoncentrisao na reči, tražio sam
najbolje ne bi li joj takle dušu onako kako su moji prsti želeli.
“Ti si bila ono nešto što me je budilo, hm ne mogu reći da su to uvek bila
romantična osećanja, jer tako mi svega poželeo sam ti bar deset puta spustiti
ruke na taj prelepi vrat i stezati ga dok te ne ugušim, ali nisam jer mi se to,
verovala ili ne dopadalo. Niko to iz mene jedno vreme nije izvlačio. Putem
drskosti uvukla si se u svaku poru moga bića i polako si milila svuda
naokolo dok jednog dana nisam ustao sasvim navučen na tebe, onaj
adrenalin koji mi je ranije bio preko potreban zamenila je potreba za tvojom
blizinom. Trebaš mi Zoya. Bog mi je svedok da sam sve sa tobom pogrešno
radio, ali tu sam, tu si... dozvoli mi da ispravim sve ovo.”
Prišao sam joj sasvim blizu i stavio sam lagano ruku na njeno rame, malo
se trgla, ali je nije odbacila, bilo mi je sumnjivo...
“Zoya??”
“Hmmmm? Nešto si govorio? Izvini nisam te slušala, zamislila sam se
nešto...”
Pa jebeno ne mogu da verujem! Otvorio sam dušu ovoj ženi, a ona me nije
ni slušala!! Dokle?! Dokle jebote misli da me kažnjava??
“Jesam li zatvorenik u ovoj kući ili smem izaći napolje? Ona ljuljačka me
mami, kao dete sam imala takvu i volela bih se prisetiti kakav je osećaj
ponovo sesti na nju.”
“Ti stvarno nisi čula ni jedne reči koju sam rekao zar ne?”
“Izvini, ali nisam ne. Isključila sam se onog momenta kada si počeo jer
sam ti rekla da me ne interesuje. Sve to si trebao puno ranije reći i uraditi.
Mogu ostati... pardon, moram ostati ovde neko vreme i to nameravam. Ali,
od mene jedino što možeš očekivati je prijateljstvo i ništa osim toga. Povredio
si me i to je u redu dokle god shvataš da ne postoji ništa što bi mogao reći ili
uraditi što će me navesti da promenim mišljenje.”
243
Aex Nash
***
Zoya
Čula sam ga kako urla “Idi dođavola!!!” Pretpostavljam da je to da. Mada
iskrena da budem to je samo još jedan izgovor. Nisam znala kako drugačije
da se postavim pa mi je ta ljuljačka prva pala na pamet. OK, to mi je bio
fokus, nisam se htela, pardon, nisam se smela raspasti pred njim, a svaka
njegova reč me je sekla. Nisam želela da mu poverujem, tačnije moj razumni
deo nije, ali srce...
O moj bože, kucalo je samo za njega i tako sam se pravila da ga ne slušam,
ali u suštini svaka ta reč ma koliko slatka bila rezala je moje srce na komade.
Znam da mu je stalo, vidi se to po njemu, ali stalo je i meni. Jednostavno, ne
smem ga pustiti blizu jer naredni put će me ubiti! Ja nisam neko ko je znao
šta je ljubav, ali naučio me najgori od svih.
Znam da ću popustiti, pitanje je vremena, dođavola malo je falilo i sada
da se okrenem i privučem ga u zagrljaj, ali ne!
Bilo bi to suviše lako, moraće da me zasluži!
Prosto moraće!!
***
Brian
Ulazim u kuhinju i zatičem ih sve za stolom. Mary kao po običaju nešto
kuva, ali svi su na broju. Jay, Suzzeth, Kasja, Wulf i Red. Svi me oni gledaju
kao da očekuju smrtnu presudu. Pogledao sam sve i jedno u oči i samo
244
Aex Nash
246
Aex Nash
Brian
“Znaš, trebao bi joj se udvarati malo, izvesti je u grad, možda negde na
ples, bioskop...”
“Znam, ali ne mogu dopreti do nje, neće da me sluša.”
“Pa naravno da neće, znaš nije sa ženama lako. Vidiš da se Red i ja
godinama vrtimo oko iste žene, a njoj nije važno.”
“A ne, meni se čini da se Mary ne može odlučiti. Ponekad mi se čini da
vas obojicu voli. Jednog možda malo više, ali to ne želi priznati da onaj drugi
ne bi bio povređen.”
“Možda, ali to na stranu, ne pričamo o Mary. Pričamo o tebi i onom
curetku napolju. Koliko je tebi stalo do nje?”
“Više nego što možeš da zamisliš Wulf. Toliko mi je stalo do nje da bih joj
sutra stavio prsten na ruku samo kada bi mi dozvolila.”
“Dobro, ne moraš ići toliko daleko, dovoljno je da joj pokažeš da ti je
stalo.”
“Pa rekao sam joj to.”
“Bray sine, rekao joj jesi, ali joj nisi pokazao, moraš joj pokazati...”
“Pokazati... ali kako?! Kako kada me uopšte ne sluša?”
“Reči ne mora da sluša, ali može da oseti. Pokaži joj... unesi sav onaj šarm
koji si posedovao pre nego je Cora umrla. To možeš. Pokaži joj.”
“Uff Wulf, ali tada sam bio klinac, sada nisam.”
“E pa ako želiš da je vratiš probudi tog klinca u sebi.”
Udario me je po leđima i otišao, a ja sam ostao da stojim i buljim kroz
prozor u ženu koju volim. Da volim je, ali to ne umem da pokažem, a još
manje mogu da joj kažem jer se bojim. Obično sve koje zavolim odu...
“Mary!!!!” Dreknuo sam i dalje gledajući kroz prozor u najlepšu ženu na
svetu.
“Šta se dereš zaboga?!”
“Izvini, nisam hteo, nego kaži mi koliko vremena ti treba da napraviš
jednu zabavu. Ono muzika, ljudi, roštilj??”
“O koliko ljudi pričamo i kakva zabava?”
“Onoliko koliko može da stane u dvorište, a zabavu opuštenu. Kao one
što su moji roditelji znali praviti posle žetve.”
247
Aex Nash
“E pa te su najlakše jer ljudi koji dolaze donose i hranu, tako da... najviše
tri dana.”
“E dobro, onda za tri dana pravimo žurku, kreditna ti je u fioci u radnoj
sobi.. i nemoj škrtariti. Želim da ovo bude najbolja zabava ikada viđena u
ovom kraju.”
“Sad ću ispasti i škrtica, e moj ti.”
Nasmejala se slatko odmahujući glavom otišla od mene. Čim je uzela
svesku sa brojevima telefona cure su joj se pridružile. Onog momenta kada
su čule za žurku veselo su počele davati savete i predloge. Koliko vidim ideja
mi nije bila loša. Znam da Zoya sa mnom ne bi izašla ni da je užarenim
metalom guram prema kafani, ali niko nije rekao da igranku ne mogu da joj
donesem pred noge. Zar ne?!
Prihvatiću Wulfov savet i od sada ima kao kuče da se zalepim za nju.
Neću joj dati ni sekunde da diše. I to počinje sada.
Odlučno sam krenuo prema vratima, a usput sam zviždao. Tri žene su
pogledale u mom smeru i čuo sam Mary i Suzzeth kako komentarišu.
“Oo krenuo je sa stilom.” Rekla je Mary.
“Ako ništa drugo u smrt korača raspevan!”
Smeh koji me je ispratio na vrata nije bio obećavajući, ali neka sam proklet
ako dozvolim da me to pokoleba.
Polako sam joj se sa leđa približio i uhvatio sam konopce ljuljaške tik
iznad njenih ruku, pri tom nisam odoleo da malim prstom okrznem njen
kažiprst.
S' obzirom na blizinu osetio sam kako joj se kičma ispravila u iznenađenju,
a onda i kratki drhtaj koji joj je prostrujao celim telom. Znači mala... nisi
ravnodušna onoliko koliko pričaš... dobro. Tim bolje.
“I jesi li se podsetila detinjstva?! Mislim, ako si završila mogli bi oživeti
još neke dečije igre...”
Uvukla je vazduh u sebe i bio sam spreman na njeno odbijanje, ali
odjednom je uvučeni vazduh izbacila iz sebe i rekla.
“Znaš šta?! Može! Vodi me!!”
Skočila je sa ljuljačke i pružila mi je ruku. Nisam mogao da verujem da je
tako brzo popustila. Gledao sam u tu malenu ručicu bojeći se da je uzmem u
svoju... bojao sam se Bog mi je svedok, da jednom kada je uzmem više je
nikada neću pustiti, ali...
Bebeći koraci Bray, bebeći...
“I onda?! Gde me vodiš?”
248
Aex Nash
Njen zaigran glas me je učinio veoma srećnim te sam je pitao, “Kako stojiš
sa košarkom naučnice?! Jedan na jedan?”
“Pa ako ćemo pošteno štrokavi nisam loša, uopšte nisam loša...”
Pola sata kasnije bili smo mokri do gole kože, svo to pipkanje i gurkanje
navelo me je samo da je želim još više. Pod izgovorom da igramo basket
ispipali smo jedno drugo bez ustezanja. Čak šta više, imam utisak da je maloj
to i bio cilj. Da je ne poznajem mogao bi sebe okarakterisati kao silovanog
čoveka, a onda opet... Zoya je to, naravno da je namerno. Gledao sam je kako
je veselo cupkala i igrala takozvani pobednički ples, mada vam moram
priznati da je meni pre izgledala kao veverica utaknuta u struju. To se
cimalo, skičalo, cupkalo i mlatilo rukama da sam tačno pomislio da je vreme
za hitnu.
A onda, onda sam shvatio da se prvi put onako, baš opustila u mom
društvu i prvi put je bila ono što jeste, obična cura.
Legao sam pored nje, mada sam prvo dobro razmislio jer nisam želeo da
mi odgrize muda, u suštini bila je vredna tog rizika ali opet, muško sam, a
svi znamo koliko smo opsednuti tim delom, posebno.
Svetlo u ambaru je bilo prilično slabo jer je on velik, a gola sijalica daleko,
ali nam to nije smetalo. Otvorena vrata ambara puštala su svež vazduh
unutra, kao i hiljadu zvukova malih zrikavaca koji su me opuštali... a i nju
su jer sam čuo kako joj se disanje usporilo...
“Ummm Zoya?”
“Kaži?”
“Nemoj da zaspiš, ovde je ipak hladno noću, a nemamo ćebe... me bih
voleo da se prehladiš..”
“Auuu jebote, koji si ti čudak! Prvi put posle toliko vremena me imaš u
krevetu, na leđima i ti razmišljaš o prehladi?! Jesi li siguran da nemaš
trinaest??”
“O pa imam više od trinaest santimetara...”
Okrenula se na bok i zaigrano me je udarila u rame.
“Mislila sam na godine ludače.”
“Znam da jesi, ali tako se lepo namestilo i nisam odoleo. Neko me je
savetovao da se malo vratim u mladost i počnem da ti se udvaram, previše
sam te podrazumevao i to mi se obilo o glavu.”
Zevnula je i namestila je glavu na moje grudi, a drugom rukom me je
zagrlila oko struka... bio sam gotov...
“Verujem da jeste, ali, znaš šta?”
249
Aex Nash
“Šta... ljubavi?”
“Dobro ti ide...”
Pustio sam da prođe neko vreme, prosto da mi se njene reči slegnu, ali
dok sam ih ja ponavljao u svojoj glavi ona je zaspala. Pod svetlom mesečine
izgledala je nestvarno, u mojim rukama tako prirodno... i znao sam da će
ovaj put tu da ostane...
250
Aex Nash
Zoya
nje koja su bacala boje na onoga ko je stajao na njoj. Sva tri kamioneta su
imala isto, srednji je bio za pevača i tu je trenutno stajao Jay. Ispred njega na
zelenoj površini stajalo je nešto veliko pokriveno čaršafom, celo veče slušam
kako gosti nagađaju šta se nalazi ispod.
Moram priznati da i mene kopka, ali kako stvari stoje veoma brzo ću
saznati. Oko mene se prolomio smeh i vidim da je pažnja i dalje na Jayu koji
drži govor:
“Kao što većina vas zna, radim za najboljeg Nascar vozača svih vremena,
ali ono što ja znam, a vi nemate pojma jeste informacija ko je on...” oooo ne!!!
Neće valjda!!!
“...posle mukotrpne borbe i previše sati provedenih u razuveravanju
dotičnog došao sam na kraj puta. Sa velikim zadovoljstvom moram vas
obavestiti, dragi novinari...” napravio je znake navoda na dragi što je opet
izazvalo gromoglasan smeh “...da ste ovde pozvani da svedočite prvom
javnom pojavljivanju vozača pod imenom The Ghost.”
Uzvici zaprepašćenja, neverice i oduševljenja čula su se iz mnogobrojne
publike, a meni je srce stalo, jer nisam imala pojma šta sa ovim pokušava da
dokaže.
“Molim vas baljezgaću još samo kratko, kao što rekoh ovo će biti prvo
javno pojavljivanje, ali i oproštajna žurka jer se najbolji vozač povlači iz tog
posla!”
Odjednom je nastao tajac, znala sam da ovo niko nije očekivao jer tako
mi svega nisam ni ja! Koji mu je đavo?! Što odustaje??
“E takvu sam reakciju i ja imao kada sam doznao za planove svog
najboljeg prijatelja. No, nemojte se potresati, sva pitanja koja imate moći ćete
mu postaviti prvi i poslednji put, zato vas molim nemojte ga štedeti!”
Ponovo se začuo smeh i on je viknuo:
“Dame i gospodo, sa najvećim zadovoljstvom predstavljam vam Duha!!”
Ne znam da li je ovo bilo namešteno, ali prvi put tog dana ga ugledam
kako izlazi iz parkiranog kamioneta. Na sebi je imao farmerice, belu majicu
i kaubojke, a na glavi kacigu, onu istu koju godinama nosi. Da ne poznajem
njegove pokrete i korak nikada ne bih znala ko je, ali prokleta sam pa znam!
Gledam ga kako skače na binu i to u samo jednom gipkom pokretu. Ljudi
tapšu, blicevi sevaju, a on se drži kao gospodar univerzuma! To su oni isti
pokreti koje sam gledala preko TV-a ne znajući ko se nalazi iza te maske, ali
sada znam...
252
Aex Nash
253
Aex Nash
254
Aex Nash
O ne..
Delovao je povređeno...
Delovao je uništeno...
A onda...
Onda se to sve promenilo. Povređenost je zamenio bes, oči su mu
svetlucale kada je kroz zube rekao.
“To je problem?! To što sam bio kadar da pođem sa tobom na sam kraj
sveta?! Što sam posle nesreće shvatio da ništa osim tebe u svom životu ne
trebam. Što sam želeo nov početak i šansu da ti pokažem da nisam dvolično
govno kakvo si ubeđena da jesam?!”
Krenula sam da kažem nešto, a on me je sasekao.
“Ja pričam, ti ćutiš!! Koliko treba da puzim i da ti govorim da mi je žao?!
Koliko treba da se ponizim da bi ti shvatila da mi je stvarno stalo?! Koliko
misliš da će to sve da traje? Šta?! Dopalo ti se da od mene praviš majmuna?
Dopalo ti se da me vrtiš oko malog prsta ha?? E pa naučnice, jednu stvar ću
ti reći, došao sam do svoje granice! Dosta je bilo!!”
Pogledao je negde iza moga ramena i na tren je kao u agoniji zatvorio oči.
Kada ih je otvorio u njima sam videla da se nešto promenilo... delovao je kao
da mu je laknulo i da se napokon pomirio sa nečim.
Sledeći put kada je progovorio glas mu je bio miran, staložen kao da do
pre par minuta nije urlao na mene te je rekao:
“Vidim nije ti trebalo mnogo... prvi put si dobila priliku da radiš šta hoćeš,
a ti si uradila to? Posle svega... mislio sam... stvarno jesam...”
“Ne shvataš šta hoću da kažem, ja nisam želela da-”
“Nema veze, bilo, prošlo...” iz džepa farmerica izvadio je ključeve svog
kamioneta i rekao.
“Shvatio sam ja i bolje nego što ti se čini. Izvoli, slobodna si da ideš gde
god hoćeš, mada čini mi se da ti ključevi neće trebati. Ja sam završio.”
Okrenuo se na peti i otišao u masu dok sam ja pokušavala da shvatim
kako smo od izjave ljubavi došli do toga da smo završili.
Trebalo mi je samo malo vremena, kako to nije mogao da shvati nego je
morao da me forsira i sada sam ja kriva?!
I koji kurac je mislio kada je rekao da mi prevoz neće trebati?!
Okrenem glavu u pravcu u kojem je on gledao, na prilazu kuće stajao je
crni Audi, a naslonjen na njega Aljoša...
255
Aex Nash
256
Aex Nash
Brian
Koju količinu besa čovek može da ponese u sebi, a da ne eksplodira?! Pa
videćemo uskoro, jer kako stvari stoje sekunda mi fali da se desi baš to, da
im se vratim tamo i njega na njene oči ubijem od batina pa da vidi kakvu sisu
ima pored sebe!
Ne, ipak neću neka se nose zajedno, ja sam svoje rekao. Nikada joj jebeno
nije po volji, ako je napadam ne valja, ako je pustim opet ne valja. Ako se
odreknem svega onoga što sam bio proteklih godina zbog nje ni to nije
dovoljno dobro jer sam pompezna budala, a moj način je cirkus.
Nezahvalna glupača!
Ruku na srce ni ja nisam ništa bolji kada joj to sve dozvoljavam umesto
da se trgnem već jednom i vratim se u onu kožu koja mi najviše prija, a to je
da budem gad. Proklinjem dan kada sam uopšte pomislio da ona zaslužuje
nešto drugačije. Pogrešio sam, ali kao što pametni ljudi kažu klin se klinom
izbija i to je baš ono što ću da uradim!
Besno koračam kroz masu koja mi se sklanja sa puta jer su valjda svesni
da mi malo fali da puknem... ne znaju svi, ali velika većina je upoznata sa
mojim ponašanjem kada sam besan. Sviđa mi se to jer niko ne traži
objašnjenje.
Napokon se dokopam improvizovanog šanka napravljenog od bala sena,
da mi je znati čija je ovo jebena ideja bila, a onda opet koga briga.
Da se novinari još ne motaju ovuda tačno bi napravio fajront i to na
najgori mogući način, ali s’ obzirom da sam pojeo govno i celom svetu rekao
ko sam, a da nisam, kako je ono rekla “pozvan da joj se pridružim” moram
se držati podalje od novinarskih lešinara.
Jebote!!! Tolike godine sam bio nevidljiv i sada se zajebem i svojevoljno
stavim ogromnu jebenu metu na sebe i kažem izvolite... pratite me, gostite
se mojim životom, secirajte deo po deo i pišite neistine jer je volim, a ona?!
Ona zove jebenog Rusa u moju kuću da je spasi od lude budale koja je bila
spremna na sve samo da je zadrži blizu...
Dosta!!!!!
Dosta sam cmoljio i izigravao psa. Prebacim ruku iza “šanka” i dohvatim
prvu flašu koju osetim pod prstima... juppi tekila. Ništa ti ne umrtvi mozak
kao dobra stara tekila. Poslednji put sam pogledao u njihovom pravcu, a koje
257
Aex Nash
sam lude sreće, tog momenta završila je u njegovom zagrljaju i jebeš mi sve
to mi je trebalo. Da vidim dokaz da sa njom više nemam šta da radim.
Spuštao sam se ravnim terenom sve do ograde koja je delila dvorište od
pašnjaka i tada sam znao gde idem i zašto. Kako sam grabio korake tako sam
sve brže hodao ne bi li se što pre našao na mestu gde sam se osećao najbolje,
ali i najtužnije jer je izgleda tamo bila ona jedina koja me je volela bez
suzdržavanja.
Kada stignem do groba ispred kojeg sam provodio sate i sate sažaljevajući
samog sebe, naslonio sam se na njega, a pogled sam usmerio ispred sebe na
mali potok koji je tuda prolazio. Čim sam dotakao hladan kamen leđima,
počeo sam priču iako sam znao da odgovor neću dobiti.
“Znaš... pogrešio sam kada sam mislio da sam ti našao zamenu jer
ispostavilo se da nisam. Mislio sam da sam napokon okajao svoje grehe i da
počinje ispočetka... Sigurno misliš da sam patetičan zar ne? Možda i jesam,
ali to ćemo pripisati tekili, hah znaš kako od nje postanem sentimentalan i
otvori mi se dizna za smaranjem i pričanjem o osećanjima.. Niko me nije
poznavao kao ti i Jay. Kako koju rečenicu završim tako pustim tečnost da mi
prži grlo. Znaš... nisam bio dovoljno dobar za jednu naučnicu.. Jebeno sam
želeo da joj dam ceo svet i ne pitam koliko će me to koštati, ali ne... Ona želi
njega.. Želi prokletog Rusa, a ja?? Ja bi voleo priliku da ga sašijem pesnicom
po sred one šmekerske face, tačno bi mu promenio lični opis...”
“Možeš probati, ali za to ti treba trezna guzica. A po ovome što vidim
reklo bi se da je prilično zalepljena za zemlju.”
“Ooo Cora, upoznaj seronju lično! Cora -Seronja, Seronjo ovo je Cora...”
“Drago mi je...”
“Aham... nego jesi li zalutao možda? Koliko ja znam trebali biste biti
daleko odavde, jer si došao da je spasiš od velikog zlog Briana...”
“Mislim da si želeo reći, velikog glupog Briana?”
“Ha, ha jebena šupčino za malo da me zasmeješ. Ali samo zamalo.”
“Ko je šupčina dalo bi se diskutovati, ali nisam zbog toga ovde nego sam
došao da te pitam imaš li ti mozak ili jebenu paučinu u toj glavi. Pošto mi
nisi jasan.”
Taj glas me je iritirao, pogotovo naglasak i želeo sam da mu zabijem
pesnicu u grlo samo da ga više ne čujem, ali u jednom je upravu nisam
sposoban za to.”
“A ne gospon Rus, čekao sam tebe da razrešiš misteriju moje
inteligencije.”
258
Aex Nash
“Ti uvek ovako sereš ili sam ja počastvovan količinom govana koja ti
izlaze iz usta?”
“Kao prvo, izvoli najedi ih se pa onda odjebi prema zalasku sunca. A što
se tiče inteligencije, pa družio sam se sa naučnicom pa sam pokupio par
caka.”
Namignuo sam, ali je on prasnuo u smeh. Krv mi je jurnula u glavi i bio
sam spreman da mu skinem taj glupi kez sa usta. Ali... želje su jedno, a
mogućnosti drugo. Zato sam nastavio da puštam reči gore i od otrova iz
sebe.
“Slušaj ovako... ajde lepo kod one kurvice pa odjebite sa moje zemlje...
odmah’”
“Ej!!! Imaj malo poštovanja da se ne bi kajao kasnije.”
“Aaaaaa kako je to slatkooooo... seronjo jedna vest... već se debelo kajem.
Nego hajde ti lepo kod nje. Jedan savet, može? Izjebi je prvom prilikom koja
ti se pruži, kuja voli grubo, ako znaš na šta mislim...”
Čulo se režanje i jebeš mi sve nisam video ni jednog psa u blizini... koji
kurac?!
Taman sam se okrenuo da vidim odakle dolaze ti zvuci kada su me nečije
ruke zgrabile za majicu i farmerice. Ahhh nečije... ručerde ovog Rusa.
Otimao sam se, bacakao se ali uzalud jak je kao konj. Dovukao me je do
onog potočića i krenuo je da urla.
“Sada će seronja da te otrezni na ruski način.”
Potapao me je u vodu i vadio napolje taman na vreme da se ne udavim.
Ali bez obzira pluća su mi gorela.
“Zapamtićeš ovaj dan kao najgori u svom životu, a mene pogotovo kujin
sine!”
Davio sam se u vodi kada me je opet povukao gore i pitao.
“Jesi li trezan budalo slepa?! Jesi li”
“Kašljao sam i pljuvao vodu, ali sam mu prkosno odgovorio
“Pusti me pa ćeš videti govno Rusko...”
“Aljoša za tebe idiote nadobudni.”
“Pa Aljoša...” kreveljio sam se glumeći da sam još uvek pijan mada sam
bio trezan kao nikad u životu, bistro da čistije nisam mogao video sam svoje
ruke kako ga dave “vreme je da nas dvojica popričamo “šakama”.”
Tada sam nasrnuo na njega i počeli smo da se udaramo kao da nam život
od toga zavisi. Moram priznati, da me voda nije otreznila njegove šake bi.
259
Aex Nash
260
Aex Nash
Zoya
Nisam se bunila kada me je poveo prema ulazu u kuću držeći me za ruku.
Stigavši do verande, zastao je i nekoliko trenutaka razmišljao, a onda je
produžio prema štalama. Bila sam uverena da su sve oči uprte u nas jer je
zabava još uvek trajala.
“Jesi li ikada jahala po mesečini?” pitao je vodeći me u štalu.
“Čini mi se da će ovo biti još veći skandal od prethodnog... trebao bi se
otići i presvući, a možda čak i otrezniti pre jahanja na mesečini...”
promrmljala sam sebi u bradu.
“Opusti se, Zoya.” Pogledao me je preko ramena s osmehom na usnama.
“Neće se desiti ništa što ne želiš.” Podelio je sa mnom šeretski osmeh.
“Aham... kako ti kažeš...”
Desetak minuta kasnije Brian je izveo dva osedlana konja i pomogao mi
da uzjašem prelepu kobilu. Prošli put kada smo zajedno jahali imala sam
nekog drugog konja.
Noć je bila vedra, a nebo posuto zvezdama. Polako smo jahali uživajući u
nezemaljskoj tišini. Iznenada mi je Brian dao znak da pođem za njim.
Prijatno sam se iznenadila kada sam nekoliko minuta kasnije ugledala
malu kuću zaklonjenu gustim rastinjem.
“Ovo je prva kuća koju su Walkerovi podigli na ovoj zemlji.” Objasnio je.
“Stara je više od sto godina.”
“Prelepa je,” bila sam iskreno zadivljena. “Divno je to što je održavate sve
ove godine.”
“Uvek si mi se dopadala, gospojice Whiteley-” prošaputao je pomažući
mi da sjašem “...ali moram da budem siguran da se i ja tebi sviđam pre nego
te odvedem unutra… pravila kuće.”
“Ovde sam s tobom, zar ne?” Osećala sam da mi koža gori pod njegovim
dlanovima.
“Da, a ja sam ti obećao jahanje.” Zagledala sam se u njegove oči obasjane
mesečinom.
“Hoćeš da kažeš da si to uradio da bih bila lakši plen? - upitala sam veselo.
“Onda bih bio previše samouveren, zar ne?” - uzvratio je pitanjem.
261
Aex Nash
“Da...”
“Neću poricati da želim da vodim ljubav s tobom... Ali neću to učiniti.”
“A zašto nećeš?” - upitala sam podsmešljivo, jer ne mogu da verujem da
se opet vraćamo na početak.
“Zato što sada veruješ da ti govorim prvo što mi padne na pamet samo
da bih te odvukao u krevet...” prošao je rukama kroz svoju gustu kosu. “Ako
hoćemo da ostavimo prošlost iza sebe, moramo da verujemo jedno drugom.
Tačnije, ti moraš da naučiš da veruješ meni.”
“U redu.”
“A sada dođi ovamo, draga moja damo...” - privukao me je u zagrljaj iako
mu je odeća bila još uvek mokra, “Znam da ti je hladno u toj haljini, a
prijatelji bi trebalo da dele telesnu toplotu.”
“Prijatelji?” - podigla sam lice da ga bolje pogledam.
“Možda i nešto više... Ako ti to želiš, gospojice Whiteley.”
“Želim...” prošaputala sam jedva čujno i nisam imala pojma da li je uopšte
čuo moj odgovor, ali me je brzo ubedio sledećim pitanjem...
“Šta želiš?” morao je da bude siguran.
“Više...” obavila sam mu ruke oko struka i ponovila. “Želim više, želim
tebe... oduvek samo tebe...”
“Poljubiću te...” promrmljao je na mojim usnama.
Drhtala sam od uzbuđenja, nesposobna da se priberem. Mada sam znala
da je to što radim ludost i da bi mi pametnije bilo da se okrenem i odem,
predala sam se svojim probuđenim osećanjima. Ljubili smo se dugo i sve
strasnije i tada sam znala da nema povratka.
“Večeras si neverovatno privlačna, Zoya,” rekao je tiho, privlačeći me
čvršće u zagrljaj.
Nisam više razmišljala o posledicama, ljubila sam ga strasnije nego bilo
koga dotad. Iako nisam imala neko iskustvo poljubila sam se koji put, nadam
se samo da mu to neće zasmetati.
Ljubio me je silovito i divlje, a ja sam mu uzvraćala s takvom strašću da
smo oboje gubili dah. Zavukao je prste u moju kosu i još čvršće me je zagrlio
privlačeći me bliže, pa sam tiho jeknula.
Želela sam da osetim njegovu kožu pod svojim prstima pa sam zavukla
ruke pod njegovu majicu, bilo je tako nestvarno, osetila sam zategnutost,
mišiće pa čak i sve one sexy žilice koje me oduvek dovode do ludila. Brian
kao da je samo to čekao, spustio je svoj vreli dlan na moju levu butinu te ga
je polako zavukao pod haljinu.
262
Aex Nash
Ovo je ludost, pomislila sam, ali me to nije sprečilo da se još više privijem
uz njega te obavijem svoju levu nogu oko njegovog boka. Zastenjala sam
kada su mi njegovi dugi prsti stegnuli butinu i zabacila sam glavu nudeći
svoj vrat njegovim usnama.
U jednom trenutku, nesvesna upitala sam sebe šta mi se to događa i šta je
to u Brianu kad je iz mene isparila sva opreznost. Zar se nas dvoje nismo
svađali ranije? Odjednom sam osetila nesnosnu vrućinu, mada je veče bilo
sveže, i poželela sam da popijem nešto ledeno.
Osećala sam se kao uhvaćena u zamku iz koje nije bilo izlaza dok je u
držanju njegovog tela bilo skrivenog obećanja. Drhtala sam dok mi se razum
mutio. Njegove snažne ruke oduzimale su mi dah, a istovremeno su budile
strast…
Činilo mi se kao da sanjam, a opet je sve bilo tako stvarno. Deo mene želeo
je da on nikada ne prestane da me ljubi, a drugi deo moje svesti svim silama
se bunio protiv toga. Ipak, ta pobuna nije bila dovoljno snažna da zaustavi
Briana Walkera.
Međutim, on nije bio nasilan, čak nije previše insistirao, ali sam znala šta
će se dogoditi. Bilo mi je jasno još u trenutku kada sam pristala da pođem sa
njim i iskreno, imam utisak da sam na ovo čekala od kako sam ga upoznala.
Na neki način sve mi je izgledalo tako normalno i blisko.
Potpuno sam se prepustila Brianovim zagrljaju zarivši mu prste u kosu.
Vešto me je podigao u naručje i poneo u kuću. Znala sam da neću moći
da ga odbije, ne noćas... nikada više.
Brian je budio vatru i strast, činio je da se svakim dodirom osećam ženom.
Uspeo je da je navede da sama poželim da mu pripadnem. U tom trenutku
nije mogla da misli na posledice svoje nepromišljenosti. Jedino što sam želela
bilo je da utolim strast i da zadovolji želju koju sam dugo gušila u sebi.
Znala sam da je i on to osetio. Opustila sam se u njegovom zagrljaju i
dozvolila čulima da me vode. Bilo je tako lako osloniti se na te snažne grudi
i pustiti da me te ruke nose...
Polako me je spustio na krevet u mračnoj sobi zagledajući se u mene
očima sjajnim od želje. Odvažila sam se vođena željom te sam se uspravila
na kolena i počela sam da mu skidam majicu ljubeći glatku, zategnutu kožu
na njegovim grudima.
Kada sam spustila usne na njegov mišićavi stomak, osetila sam da je
zadrhtao. Znala sam da i on proživljava isto.
263
Aex Nash
265
Aex Nash
“Razum s' ovim nema nikakve veze, mila moja...” oslonio se na lakat i
potražio je moje oči. “Kaži mi da me želiš naučnice. Kaži mi da me želiš i da
voliš sve što ti radim.
“Mislim da ću sutra zažaliti zbog ovoga...” pogledala sam ga a u očima su
mi se gomilale suze.
“Šta god da se desi,..”- prošaputao je ljubeći mi vrat “...nikada nemoj žaliti
što smo vodili ljubav. Dozvoli mi da te volim, Zoya, to je sve što tražim.”
Odmahnula sam glavom odbijajući da priznam svoj poraz, ali moje telo
govorilo je suprotno. Volela sam ga i oprostila sam mu sve.
Brian je počeo ponovo nežno da me osvaja. Usnama je zahtevao moju
predaju, borila sam se više protiv sebe nego protiv njega. Bila sam svesna
činjenice da volim tog čoveka,
I ta želja koja je planula u mom telu odjednom me je uplašila.
Ubrzo je iz moje svesti uspeo da izbriše i poslednju misao koja se odnosila
na njega, na Kasju, na laži… na sve.
Ostali smo tako čvrsto spojeni dugo vremena, teško dišući, kao da smo se
oboje plašili da prekinemo čaroliju.
266
Aex Nash
Brian
Sunce koje je probijalo kroz prljavi prozor govorilo mi je samo jedno..
podne je odavno prošlo. Sinoć... sinoć je bila moja i to me stavlja u poziciju
muškarca koji bi rado skočio na noge, urlao iz sve snage i udarao se po
grudima. Mada bi takvo ponašanje mala naučnica okarakterisala kao
primitivno moram se zadovoljiti nečim manje preteranim.
Bojao sam se, mislio sam da ću tu svoju primitivnost okrenuti protiv sebe
jer nisam znao kako da se kontrolišem. Količina žudnje, količina potrebe
koju sam imao za njenim bićem, njenim srcem i osećanjima od mene je
pravila zver. Prestao sam da težim za telesnim posedovanjem i kao i svakom
papučaru postala su mi bitna osećanja žene... posebno ove... moje žene.
Ono sinoć nisam doživeo nikada, a voleo sam ranije, očigledno je da sam
u jednom pogrešio... može čovek uz malo sreće voleti više puta. Ja sam je
imao... sreću mislim... ali imao sam i nju...
Moju Zoyu.
Malo sam se odvikao od spavanja sa nekim u krevetu i tako sam se
probudio grleći jastuk umesto nje, ali ni to nije važno... vreme će sve
pojednostaviti i naučiti me stvarima koje sam teškom mukom zaboravio.
Taman kada sam hteo da se okrenem i uzmem je u zagrljaj čuo sa
mumlanje koje je dolazilo iz prednjeg dela malene kolibe.
Jebote ovde niko sem mene nikada ne dolazi, zato sam je i doveo ovamo
jer je kuća bila prepuna ljudi koji su želeli odgovore na koje nisam bio
spreman da odgovorim. Brzinom svetlosti sam se podigao na ruke i tek tada
sam shvatio da je njena strana postelje prazna..
O ne, nije se valjda usudila da pobegne?! Jer ako jeste za kosu ću je vratiti
kući. Kući??? O da, ovo je njena kuća, ranč, sve što posedujem je njeno čak i
ovo srce u koje se uvukla kao lopov je njeno... i proklet bio ako joj dozvolim
da ode posle svega. Dosta smo se ponašali kao dečurlija, vreme je da oboje
obučemo pantalone za odrasle.
Skočio sam sa kreveta i krenuo sam da pratim glas koji me je mamio i
hranio mi radoznalost. Kada je mumljanje postalo jasnije završio sam u
kuhinji. Sada sam jasnije čuo reči, ali nje nije bilo na vidiku.
267
Aex Nash
268
Aex Nash
269
Aex Nash
***
“Pretpostavljam da si svestan svojih poteza...?”
Ležala je na mojim grudima i prstom mi je pravila krugove oko pupka..
par puta sam pokušao da je rukom zaustavim, ali se nekako uvek vraćala
tome jer nije znala koliko me to pali. Na kraju sam stisnuo zube i pokušao
sam da ne mislim na to iako sam bio spreman za novu turu, ali ovog puta
polaganog seksa.
“Ne znam na šta ciljaš, objasni mi naučnice.”
“Zašto imam utisak da kada želim da ozbiljno razgovaram sa tobom
tretiraš me kao nekoga ko je popio svu pamet ovoga sveta. Samo sam te
pitala obično pitanje.”
“Lepa moja to tvoje pitanje ima 101 odgovor, pa ako nisi spremna slušati
kako nasumično i po svom nahođenju odgovaram na svako bilo bi lepo da
znam na koje konkretno misliš.”
“Mislim na činjenicu da si dva puta ispraznio pištolj u mene... figurativno
dakako... ali bez zaštite.”
“A to?? Pa dobro, iskreno nisam razmišljao o tome, ali i da jesam ne bi se
drugačije poneo. Želim bukvalno sve od tebe... želim tvoju ljubav, tvoju
drskost, pamet takođe, a i po koju bebu...”
Ukočila se na sekund i onda umorno uzdahnula... svestan sam da taj
uzdah nema veze sa umorom od prethodnih aktivnosti... ovo je uzdah koji
označava da je umorna od objašnjavanja...
“Znaš jednom ćeš morati početi da misliš na nekog drugog osim sebe..
previše si sebičan.” Podigla je pogled i gledala me je direktno u oči da je ovaj
put shvatim za ozbiljno. Zaustio sam da kažem da nisam sebičan kada je
stavila svoj mali prstić na moja usta i rekla:
“Ne, ne razumeš. Svo vreme me podrazumevaš. Podrazumeva se da sam
ti oprostila, podrazumeva se da sam ti se vratila, podrazumeva se da ako ti
želiš decu da je to gotova stvar, ali jedno si zaboravio Bray... Ne bih da
glumim kučku, ali da li ti je ikada palo na pamet da me pitaš želim li ja sve
to?? Moj posao ti je bio smetnja na putu i ti si tu smetnju premestio, ali me
nisi pitao kako se ja osećam povodom toga... To je bio moj posao iz snova, to
sam oduvek želela...”
Srce mi se stegnulo jer je u pravu, ja je zapravo nikada nisam pitao, ja sam
je prisvojio. Ovo mogu poboljšati na samo jedan način... doduše možda i
sjebem sve, ali neću znati ako ne pokušam.
270
Aex Nash
“E sada ja tebi moram postaviti jedno pitanje. U pravu si, sve si u pravu,”
krenula je da mi prigovori kada sam rekao “...znam da te izluđuje kada ti se
na pitanje odgovori pitanjem, ali mi udovolji.”
Klimnula je glavom, a ja sam ruku kojom me je mazila po stomaku uzeo
u svoju šaku i počeo:
“Kada mi odgovoriš na pitanje moći ćemo potražiti odgovore na sva
ostala zato mi jednostavno odgovori sa da ili ne, može?”
Ponovo je nemo klimnula glavom dok sam je gledao u te prelepe oči bez
kojih ne bi mogao da živim i zato sam pitao:
“Gospojice Whiteley nalazimo se na mestu gde je začet moj otac...”
zakikotala se i ja sam joj namignuo “...ne poznaješ čoveka, ali ćeš se uveriti
da je ispao dobar, jebeš ga napravio je mene savršenog zar ne?” poljubila me
je nežno ispod bradavice i ponovo klimnula “...ja preterano savršeni,
samouvereni i najlepši gad ponizno te molim da mi budeš žena... da mi rodiš
decu... da me spustiš na zemlju i od mene napraviš čoveka...?”
271
Aex Nash
Zoya Walker
...dve godine kasnije...
Onog momenta kada sam rekla da moj život više nije bio moj... još uvek
se kroz maglu sećam nekih delova.
To nekome možda i smešno zvuči, ali sigurna sam da će jedan od uragana
dobiti, umesto ženskog imena Brianovo. Znate ono, “Uragan Brian jačine...”
da ne prizivam đavola, ali upravo se tako osećam.
Kada sam mu rekla da želim da se udam za njega, ali tek za godinu dana...
da to vreme provedemo živeći jedno sa drugim krenuo je da se ponaša kao
razmaženo derište.
Pola dana sam provela u tom istom krevetu cenjkajući se za svoju
budućnost i budala nikako nije mogla da se pomiri sa činjenicom da jurcamo.
I tako...
Počeli smo sa godinom, a završili na tri jebene nedelje. O daaaaa!
Nikada nisam čula niti poznavala nekoga ko se udao u tri nedelje. OK da
ode kod matičara i obavi građansko venčanje ili pak put u Vegas pa venčanje
uz Elvisa, ali pravo pravcato venčanje u svečanoj sali za preko pet stotina
zvanica...
E to nisam čula, čini mi se da Dallas to nije video. Ruku na srce jedva sam
i to izvukla.
Ispostavilo se da njegovi i moji roditelji nisu ni sanjali da će biti venčanja
pa su bili malo... pa... hm... zatečeni?!
Zapanjeni?!
Iznenađeni?!
U svakom slučaju do sutra mogu nabrajati reči koje bi opisale njihovu
reakciju, ali mislim da opet ne bi našla odgovarajuću.
Sve je on to organizovao. Poslao je privatan avion po moje pa po njegove
roditelje. Prava sreća je što je let Moskva – Miami – Dallas trajao više desetina
sati pa su roditelji, hteli ne hteli postali prijatelji.
Ruku na srce, ni njima kao ni meni nije bilo jasno čemu tolika žurba, ali
im je Brian veoma slikovito objasnio rečima:
“Znate kako dragi naši roditelji... jeo sam govna, dostojanstveno sam
obrisao usta pokrio se ušima i jedva je vratio. Nema šanse da ću sebi dati
272
Aex Nash
273
Aex Nash
Došla sam kući, ali kao i obično ona je prazna i pusta jer su svi napolju.
Moji divljaci uopšte ne mare za udobnost dokle god im se ne naredi da uđu
unutra da mogu plafon bi im bile zvezde, a krevet seno. Prosto me je strah
onoga što ću zateći kada ih potražim.
Masha bi mogla sa obe ruke biti duboko u psećim ustima, a Ithan je
verovatno do grla blatnjav. Ali to je život zar ne?
Posle dve godine još uvek se nisam ostvarila kao majka... u početku smo
pazili, a posle prestali. Trudili smo se, nije da nismo, ali prosto nije bilo naše
vreme. Ali danas?! Danas imam divne vesti.
U mom stomaku već četiri nedelje raste beba Walker.
Prolazim pored kamina i zastajem ispred kamina te pogledam našu sliku
sa venčanja i ne mogu da skinem osmeh sa lica. Jedva sam se izborila za nju
jer se moje lice na njoj ne vidi, ali se vidi sva ljubav koja je oko nas.
Ta ljubav će napokon biti krunisana..
Izlazim iz kuće kroz balkonska vrata i tražim nevaljalce i tačno znam gde
ću ih naći, iza ambara. Tamo ima najviše blata i prašine idealne za male
prljavce. Masha ima dve, a Ithan pet godina. Od nedavno su brat i sestra iako
ne krvno, ali to nikada niko ne bi pomislio. Svađaju se kao rođeni.
Stižem do samog ćoška ambara kada začujem Ithanovo gunđanje..
“Tetka će te grditi.”
“Nece, teta mene voji.”
“Ooo itekako hoće. Upljala si se kao da si sa gicama bila.”
“Nema veze, okupjace me i mijisat cu i opet ce me vojeti. Ona zna da ja
vojim da pjavim kojace od bjata.”
“E pa baš ćemo videti.”
“Auuu Masho gotova si kada te tetka vidi, pa zaboga našta to ličiš? Dođi
brzo ovamo da te sredim, jer ako ne požurimo i ako te vidi takvu oboje ćemo
biti u kazni.” Čujem Briana kako joj kroz smeh govori.
Prosto nisam mogla da ih pustim nego sam iskočila i viknula. “Gotovi ste
Indijanci mali! A vi poglavice ste u ozbiljnoj nevolji!”
Pogledala sam u Mashu koja se skrivala iza tetkovih nogu i prvo što sam
shvatila da njena bela haljinica više nije bela nego boje blata... njeno štene
koje je dobila od Braya takođe je umesto bele boje bilo blatnjavo... znači mali
nevaljalci su saučesnici.
“Teka, teca Blay nije kiv ja sam... igjala sam se i zapeja sam i upaji smo u
ono bjato tamo... i bata je kjiv nije hteo da mi donese bjato da pjavim keksiće.”
274
Aex Nash
“Nisam tetka jer neću da se igram tih bebećih igara... keksići od blata koji
to dečak radi. Ja sam velik.”
Brian se nasmejao i rekao, “Da, ja sam već Jayu predložio da ti uplatimo
vozački pošto si tako velik i odrastao.”
“Ozbiljno?!”pitao je oduševljeno.
“Ne Ithan, teča se šali ti si još mali za automobile.”
“Nisam mali!” Udario je bosom nogom o prašnjavu stazu okrenuo se i
pozvao svog najboljeg druga da mu se pridruži u besnom odlasku od starijih
koji ne poštuju njegovu ličnost.
Sve bi to možda i uzeli u obzir da scena nije bila komična jer verovali ili
ne, tom detetu je najbolji drug ni manje ni više najbolji drug gusan po imenu
Georg. I tako...
Kroz skrivene osmehe gledali smo malog-velikog čoveka kako se bos i go
do pasa udaljava od nas.
Pogledala sam u Mashu koja se zlobno smejuljila i prosto sam morala i
nju da opomenem. “Gospojice ni vi niste ništa bolji, molim vas da krenete
prema kupatilu, ali da si se skinula na terasi i sačekaj teču da te odnese jer
neću da vidim blato u kući, jasno?!”
“Jasno teta.”
“A zašto ja? Nisam je ja gurao u blato zaboga! Zašto meni uvek zapadne
taj prljavi deo? “
“Ko ih je čuvao Bray? Ko pušta decu da budu deca? Izvoli sad pa se
postaraj za tu decu.”
“Nije fer uvek me smotaju oko malog prsta!”
“Pa pokaži im da imaš kičmu čoveče, počni da vežbaš jer ovo dete će doći
brže nego što mislimo, a tada nema popravnog. Do sada smo vežbali na
tuđoj koju posle par dana pošaljemo kući, ali ovo dolazi da ostane.”
“Ma jasno je meni da sam popustljiv, ali-”
Pustila sam ga par minuta da mu do mozga dođe ono što sam mu rekla
te sam pokušala da utišam kikot koji mi je dolazio iz dubine stomaka jer mu
je lice počelo menjati boje, osećanja i na kraju je bio načisto izgubljen.
Prišla sam mu i obgrlila sam ga rukama dok me je belo gledao...
“Hajde, hajde trgni se. Nije kao da nismo radili na tome, čak šta više dobro
smo se zabavljali koliko se ja sećam.” Namignula sam mu, a on je krenuo da
muca...
“ Ti si...? Jja ću...? Čekaj mi ćemo...?!”
275
Aex Nash
276