Snježana Vasilj

Ekrem Baraković

UDŽBENIK SA ČITANKOM
ZA PRVI RAZRED GIMNAZIJE
 1
Urednica
Amra Mekić, prof.
Snježana Vasilj
Recenzenti Ekrem Baraković
Jasminka Filipović
Bego Omerčević
Marija Naletilić

Dizajn, slog i prijelom

DTP studio Sarajevo Publishinga

Lektura i korektura
Lektorsko-korektorska služba Sarajevo Publishinga /Amra Huseinbegović

Štampa:
Dobra knjiga, Sarajevo

© Sarajevo Publishing, d.d. Sarajevo, 2007.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati niti na bilo koji drugi način
reproducirati bez izdavačevog pismenog odobrenja.

Vijeće za usklađivanje udžbeničke politike pri Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke UDŽBENIK SA ČITANKOM
na sjednici održanoj u Goraždu 05. 07. 2007. rješenjem broj 03-38-8-3866-U-79/07 odobrilo ZA PRVI RAZRED GIMNAZIJE
je ovaj udžbenik za upotrebu.

CIP – Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

94(100)(075.3)

VASILJ, Snježana
Historija, istorija, povijest : udžbenik sa
čitankom za prvi razred gimnazije / Snježana
Vasilj, Ekrem Baraković. - Sarajevo : Sarajevo
Publishing, 2007. - 220 str. : ilustr., geogr.
karte ; 26 cm

Lat. i ćir.

ISBN 978-9958-21-485-1
1. Baraković, Ekrem Sarajevo Publishing
COBISS.BH-ID 15927302 Sarajevo, 2007.
Uvod u historiju (povijest)

Nadam se da je historija najbolji lijek za bolesni um. Bar nas

može podsjetiti ko smo nekad bili i pokazati nam kako smo
nisko pali.
Livije
 Historija I Uvod u historiju

Šta je historija (povijest)? Historija traje od pojave prvih pisanih spomenika klasnog društva i prvih država do
danas.
Postoji veliki broj teorija koje nam definiraju i odgovaraju na pitanje šta je historija, ali Stari vijek počinje oko 3500. godine prije nove ere a traje do 476. godine nove ere,
se svi možemo složiti u jednom: Historija je nauka koja nam razotkriva prošlost ljudskog odnosno, do pada Zapadnog rimskog carstva.
društva, prati i tumači njegov razvoj. Predmet historijske nauke jeste svijet u potpunosti, a Srednji vijek počinje 476. godine i traje do 1492. godine, odnosno, do otkrića američkog
prije svega čovjek. Prema tome, čovjek ima iskonsku potrebu da upozna vlastitu prošlost, kontinenta.
događaje u vlastitom životu, u životu svoje porodice, zemlje i najzad čovječanstva kao Novi vijek je period od 1492. godine do 1789. godine, odnosno, do građanske revolucije
cjeline. Čovjek uči kroz iskustvo i naslijeđe koje su ostavili raniji naraštaji. Otuda i naša u Francuskoj.
želja događaje zabilježiti i sačuvati od zaborava. Etimologijsko porijeklo riječi historija ili
Novije doba počinje 1789. godine a traje do 1918. godine tj. do završetka Prvog
povijest označava kazivanje, pripovijedanje ili opisivanje događaja u prošlosti.
svjetskog rata.
Savremeno doba traje od 1918. godine do danas.
Zadatak historije (povijesti)
HISTORIJA (POVIJEST)
Zadatak historije (povijesti) je upoznati nas sa historijskim činjenicama, da se prema
njima kritički odnosimo i da istakne ono pozitivno u razvoju ljudskog društva, kako bi
ono postalo motiv mladom čovjeku da postane borac za bolju budućnost. I kao nastavni
predmet historija ima zadatak da kod učenika izgradi ljubav i odanost prema domovini
(patriotizam), da upoznaju svoju kulturu i njene vrijednosti kako bi bili svjesni, pogotovo
danas u vrijeme globalizacije, da i mali narodi mogu stvoriti velike vrijednosti na kojima
se može graditi budućnost.

Periodizacija historije (povijesti)

Činjenica je da općeprihvaćene periodizacije historije do danas nema. Čovjek i stari vijek srednji vijek novi vijek novije doba savremeno doba
njegovo društvo, odnosno, narod i njegova država nisu se u svim dijelovima svijeta isto od 3500. g. pr.n.e. od 476. od 1492. od 1789. do od 1918. godine do
razvijali. Pitanje početka ili trajanja pojedinih perioda su različiti za različite dijelove do 476. g. n.e. do 1492. godine do 1789. godine 1918. godine danas
svijeta. Da bi se lakše snalazili u vremenu historičari su prihvatili jednu opću periodizaciju:
na prahistoriju i historiju.
Prahistorija započinje pojavom čovjeka i traje do pojave pisma, klasnog društva i
prvih država. Historiju je moguće podijeliti i na opću i nacionalnu. Opća nam prikazuje razvoj
ljudskog društva u cjelini (društveni, privredni, politički i kulturni razvoj), a nacionalna
Prema materijalu od koga je čovjek izrađivao oruđa za proizvodnju prahistoriju
razvoj samo jednog naroda. Historijski razvoj se može pratiti i prema predmetu
dijelimo na kameno i metalno doba.
proučavanja kao društveni, ekonomski, politički, kulturni...
PRAHISTORIJA (PRAPOVIJEST)
KAMENO DOBA METALNO DOBA
Historijski (povijesni) izvori
stariji doba bakra Historijska nauka proučava prošlost ljudskog društva na osnovi svih elemenata
paleolit srednji čovjekove djelatnosti kako bi se stekla što realnija slika o događajima i pojavama. Te
doba bronze
mlađi elemente nazivamo jednim imenom - historijski ili povijesni izvori.
neolit doba željeza

6 7
 Historija I
Historijske (povijesne) izvore čine:
1. S pomenici materijalne kulture - građevine, mostovi, putevi, oruđa za proizvodnju,
razne vrste oružja, novac, kosturi ljudi i životinja te i drugi proizvodi ljudske
djelatnosti.
2. Pisani spomenici - zakoni, povelje, akta i drugi zakonodavni propisi, karte, knjige
svih vrsta, pisma, natpisi i drugo.
3. Tradicija ili usmeno predanje - priče, anegdote, poslovice, epovi i sve ono što se
prenosilo usmenim putem s “koljena na koljeno’’.
Savremeni historičari svoj današnji rad sve češće baziraju i na savremenim metodičkim
uređajima - slikama, fotografijama, filmovima, kasetama, kompact diskovima (CD),
gramofonskim pločama pa te izvore možemo nazvati jednim imenom slikovni i zvučni.
Historijske (povijesne) institucije
Da bi spomenuti izvori bili dostupni naučnim radnicima i široj društvenoj javnosti
moraju se pomno čuvati i trajno štititi. Institucije koje čuvaju i štite historijske izvore su
arhivi, muzeji, biblioteke, akademije i razni instituti.
Arhiv je ustanova koja prikuplja i obrađuje arhivsku građu, pisane dokumente državnih
organa, političkih i drugih organizacija, partija važnih za nauku i dr. Osim Državnog
arhiva, u našoj zemlji za proučavanje naše prošlosti upućeni smo i na arhive bližeg ili
daljeg okruženja koji imaju i međunarodni značaj (Dubrovački arhiv, Arhiv u Zadru,
Beču, Istanbulu, Budimpešti, Veneciji, i posebno Papski arhiv).
Sve historijske (povijesne) izvore koristimo kao historijsku građu pa je zato treba dobro
čuvati i zaštititi jer ona ponekad može biti i predmet zloupotrebe i falsifikata, pogotovo
kod pisanih dokumenata. Zato historijska kritika mora ispitati u kojoj je mjeri neki izvor
vjerodostojan.
Historija i društvene nauke
U svom razvoju historija je prošla kroz nekoliko faza. Od antike do XVIII stoljeća
razvijala se u okviru književnosti. U XVIII stoljeću sa racionalistima započinje filozofski
stupanj razvoja historije. Naziv filozofska historija potječe od Voltera i odnosi se na opću
historiju, kao posebno područje spoznaje javlja se sa Herderom, a završava se u prvoj
polovici XIX stoljeća sa Hegelom i njegovim predavanjima o filozofiji historije. U drugoj
polovini XIX stoljeća sa pojavom pozitivizma Ogista Konta historija prelazi u sociološki
stupanj razvoja. Po Kontu je historija dio sociologije, ona je ustvari sociologija u prošlosti.
Međutim, uporedo sa tim, historija se razvija kao samostalna nauka utvrđujući svoje
metode i predmet istraživanja. Prema kriteriju predmeta istraživanja prihvaćena je opća
podjela nauka na društvene i prirodne. Većina naučnika smatra da je historija društvena
nauka a postoje i mišljenja da je ona prirodno-historijska nauka.
8 9
Uvod u historiju
Kada je riječ o odnosu historije prema drugim
društvenim naukama treba napomenuti da se historičar
u svom radu koristi rezultatima drugih nauka, koje onda
za njega postaju pomoćne historijske nauke. Posebno se
to odnosi na filozofiju, sociologiju, ekonomiju i još neke
društvene nauke. Tako je ekonomska historija integralni
dio historije kao nauke koja u raznim oblicima govori
o razvoju društva, ali je ona teoretski i dio ekonomije.
Poseban je odnos historije prema sociologiji jer je taj
odnos bio od bitnog značaja za njen razvoj. Bez obzira
na razliku u metodama i zadacima, historija i socilogija
istražuju isti predmet: ljudsko društvo, dok sve ostale
društvene nauke proučavaju određena društvena Volter
područja, historiji i sociologiji je predmet proučavanja
sa svih društvenih aspekata. Međutim, dok sociologija
stvara opće zakone društva, historija se bavi konkretnim
historijskim događajima, ali i društvenim strukturama, kao što su kultura, civilizacija,
običaji i slično. Dakle, historija se ne ograničava samo na političke događaje nego
sagledava sveukupan razvoj društva, pa je stoga značajan i odnos historije prema
antropologiji, etnologiji i drugim naučnim disciplinama čije rezultate historičar koristi
ovisno o predmetu istraživanja. Od posebne važnosti za historičara je geografija koja daje
podatke o prirodnoj sredini u kojoj se historijsko zbivanje odvija. odnosno regionalna
geografija koja se bavi različitim kombinacijama prirodnih i društvenih elemenata koji
obilježavaju geografski tip zvan regija.
PITANJA I ZADACI
1. Šta je historija?
2. Ko i kako se bavi historijom?
3. Kako naučni radnik radi sa historijskim (povijesnim) izvorima?
4. Pokušajte posjetiti neku historijsku (povijesnu) instituciju.
5. Razmislimo: Šta povezuje historiju (povijest) i druge društvene nauke?
 Historija I
Pomo}ne historijske nauke
Od velike pomo}i nau~niku su i druge nauke koje mi nazivamo pomo}nim historijskim
naukama. To su:
Arheologija – na temequ iskopavawa materijalnih ostataka prou~ava `ivot
i kulturu starih naroda. Poma`e nam rekonstruisati na~in `ivota i svakodnevne
odnose.
Paleografija (gr~ki palaios-star i grafein-pisati) – prou~ava razvoj pisma kroz
pro{lost.
Etnografija – opisuje i prou~ava obi~aje materijalne i duhovne kulture nekih
naroda ili etni~kih grupa ukqu~uju}i wihov postanak i razvitak.
Heraldika – istra`uje i obja{wava oblike, sadr`aje i historiju nastanka grbova.
Numizmatika – prou~ava novac.
Diplomatika – prou~ava pisane izvore (isprave i druge dokumente).
Genealogija – prou~ava porodi~na stabla.
Hronologija – prou~ava razli~ita mjerewa vremena u pro{losti i time daje
vremenski okvir zbivawa nekog doga|aja.
PITAWA I ZADACI
1. Kako nau~nik koristi rezultate drugih nauka?
2. [ta prou~avaju genealogija i heraldika? Na koji na~in?
10
Uvod u historiju
Ra~unawe vremena
Baviti se pro{lo{}u zna~i znati kada se neki doga|aj
desio. Danas znamo da su se jo{ u osvit prvih civilizacija
qudi bavili ra~unawem vremena. Zato se smatra da je
ra~unawe vremena jedna od najstarijih vje{tina.
Prahistorijski ~ovjek uo~io je izvjesne pravilnosti
u ponavqawu nekih prirodnih pojava – smjena dana i
no}i, izlaske i zalaske Sunca i Mjeseca, pomra~ewa i
drugo. Sve se to dovodilo u vezu sa doga|ajima na zemqi. Sun~ani sat
Pomno su pratili a kasnije i zapisivali, wihov polo`aj
i kretawe {to je dovelo do sastavqawa kalendara. Herodot je zapisao: “Egip}ani
su prvi prona{li godinu i podijelili je na 12 mjeseci. Do toga su
do{li posmatraju}i kretawe zvijezda.” Za astronome je kalendar
kombinovawe broja dana i mjeseci u godini, tako da bitne pojave u
prirodi padaju u iste datume. Naziv kalendar potje~e od gr~ke rije~i
Kaleo {to zna~i po~etak novog perioda vremena ili od latinske
Kalendae kojom su Rimqani nazivali prvi dan svakog mjeseca. Osnovu
kalendara ~ine vremenski periodi uo~eni posmatrawem ritma
kretawa Mjeseca (lunarni kalendar) ili Sunca (solarni kalendar).
Zbog lak{eg i jednostavnijeg posmatrawa Mjese~evih faza ve}ina
naroda su prvo sastavili i koristili lunarni, pa tek kasnije solarni
kalendar. Godina lunarnog kalendara se svake ~etvrte godine
Pje{~ani sat razlikovala od sun~eve za jedan dan te je to ispravqano dodavawem
jednoga dana svake ~etvrte godine.
Gr~ki kalendar je bila kombinacija i jednog i drugog.
Godina je po~iwala kad je Sunce dolazilo u solsticij
(dugodnevicu) ili ekvinocij (ravnodnevicu). Svaki
mjesec po~iwao je sa mla|akom. Kako se sun~eva godina
ne mo`e dijeliti na lunarne mjesece Grci su morali
stalno vr{iti ispravke kalendara.
Rimski kalendar je u
po~etku bio sli~an gr~kom,
s tim da su i oni kasnije Moderni ru~ni sat
uveli ispravke. Najstariji
rimski kalendar bio je
lunarni: godina je imala 304 dana podijeqenih na deset
mjeseci razli~ite du`ine. Zbog neta~nosti je Numa
Pompilije ovaj kalendar u 7. stoqe}u pr.n.e. zamijenio
solarnim. Godina se sastojala od 355 dana podijeqenih
na dvanaest mjeseci, koji traju po 29, odnosno 31 dan,
s tim {to je februar imao 28 dana. Na prijedlog
Sahat kula aleksandrijskog astronoma Sosigena, Gaj Julije Cezar
11
 Historija I Uvod u historiju

proveo je reformu kalendara u kojoj godina ima 365 dana, a svaka ~etvrta je prestupna.
Po wemu se novi kalendar nazvao julijanski.
Zbog razlike koja se javqa nakon stotinu godina, na preporuku poznatog astronoma
Keplera 1582. godine, papa Grgur XIII reformisao je kalendar koji je po wemu nazvan
gregorijanski. Vremenom je ovaj kalendar prihva}en u skoro svim zemqama svijeta.
Stari narodi su u pro{losti ra~unali vrijeme od pojedinih zna~ajnih doga|aja i
pojava. Ra~unao se broj godina prije ili poslije tog datuma. U hronologiji se po~etak
ra~unawa vremena naziva era (jevrejska, gr~ka, rimska, kr{}anska, muslimanska
itd.). Iako je svaki narod ra~unao vrijeme na svoj na~in, ve}ina wih je dan dijelila
na sate (Egip}ani, Grci, Rimqani). Za ra~unawe vremena kori{teni su razli~iti
instrumenti naj~e{}e satovi: od vodenog (klepsidra) koji je bio u upotrebi kod
isto~nih civilizacija pa preko pje{~anih, sun~anih, mehani~kih do danas poznatih
koji se pokre}u na elektri~nu energiju ili baterije.
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Nebeski sat Su Sunga
dijele carsku postequ tokom devet no}i. Konkubinama kojih je dvadeset sedam,
sqeduju tri no}i u grupama po devet. Devet supruga i tri pratiqe dobijaju
jednu no} po grupi a i carici slijedi jedna no} nasamo sa carem. Petnaestog
dana u svakom mjesecu wihov slijed je zaokru`en, nakon ~ega se obavqa obrnutim
redom.
Prema ovakvom redoslijedu, `ene najvi{eg polo`aja odlaze u postequ sa
carem tokom no}i koje su najbli`e punom mjesecu, kada je jin, ili `enski utjecaj,
najsna`niji, te stoga najsposobniji da odgovori mo}nom jangu, ili mu{koj snazi
nebeskog sina. Vjerovalo se da }e tako uskla|en spoj osigurati najboqe vrline
kod djece koja su tada za~eta. Glavna funkcija `ena ni`eg polo`aja je da svojim
jinom nahrane carev jang. Smatralo se da je pravilan redoslijed ovih procedura
u carskoj lo`nici bio od su{tinske va`nosti za op}i poredak i blagostawe
carstva. Potreba za preciznim kalendarskim satom, koji bi pokazivao polo`aj
nebeskih tijela u svakom trenutku dana i no}i, tada je o~igledno bila u funkciji
osigurawa najprobranijih nasqednika prijestoqa . Svaki obazrivi car je redovno
poklawao veliku pa`wu astrolo{kim predznacima u samom trenutku za~e}a
svakog princa. Astronomska opa`awa i mehani~ki prora~uni Su Sungovog
nebeskog sata obezbje|ivali su podatke za takve zapise i predvi|awa, koji su
samim tim imala veliki politi~ki zna~aj.

Pri~a o nebeskom satu je zapravo pri~a o kalendaru koji prati polo`aje

PITAWA I ZADACI
planeta nastalom u 9. stoqe}u n.e. Po `eqi i naredbi kineskog cara nauka o
1. [ta je hronologija?
izradi kalendara, astronomija i astrologija stavqene su pod nadzor dr`avne
sigurnosti. “Ako doznamo za bilo kakav odnos izme|u astronomskih slu`benika 2. Koje se vrste kalendara primjewuju danas u svijetu?
ili wihovih podre|enih i ~inovnika iz drugih dr`avnih odsjeka ili raznoraznog 3. Uradite zajedni~ki: Neki zna~ajan doga|aj u pro{losti, naprimjer, po~etak neke historijske epohe,
obi~nog svijeta, smatrat }emo takve slu~ajeve kr{ewem sigurnosnih propisa smjestite u vremenski okvir, koriste}i razli~ite kalendare.
kojih se moramo strogo pridr`avati. Stoga se astronomski slu`benici
nipo{to ne smiju mije{ati sa gra|anskim i drugim svijetom. Sve }e to
pratiti odbor za cenzuru.” ^uveni Su Sungov Nebeski sat, ne bi nikada bio
napravqen da Su Sung nije bio visoki carski slu`benik ovla{}en da pomogne
caru da sagleda astrolo{ki predodre|ene sudbine. To tako|er obja{wava za{to
je za samo nekoliko godina od spektakularnog Su Sungovog dostignu}a ostala
tek maglovita legenda.
Sam car je imao naro~itu intimnu potrebu za osobqem koje }e pratiti
kalendar. Svake no}i, car je u svojoj lo`nici morao da zna kretawa i polo`aje
sazvije`|a tokom svakog sata – upravo kao {to je omogu}avao Su Sungov sat.
Kada je Su Sung sa~inio ovaj carski sat u carevoj sviti se nalazio veliki broj
`ena i konkubina razli~itog polo`aja. Ukupan broj tih `ena iznosio je 121
({to je tre}ina od 365, najbli`eg okruglog broja) ukqu~uju}i jednu caricu, tri
pratiqe, devet supruga, dvadeset sedam konkubina i osamdeset jednu zamjenicu
konkubina. Ovako je prema opisu iz Zapisa o obredima dinastije ^ou, izgledalo
wihovo smjewivawe na du`nosti:
Najprije dolaze one (`ene) ni`eg polo`aja. One najvi{eg polo`aja slijede na
kraju. Zamjenice konkubina, kojih ima osamdeset jedna, u grupama od po devet

12 13
Prapovijest (prahistorija)

32000. g. pr. Kr. Venera iz Willendorfa

9500. g. pr. Kr. neolitik na Bliskom Istoku
7000. g. pr. Kr. Çatal Hüyük (Čatal Hijik) u Turskoj
6000. g. pr. Kr. predkeramički neolitik
5. milenij pr. Kr. bakreno oruđe u Mezopotamiji
oko 4500. g. pr. Kr. neolitik u Europi,
4. milenij pr. Kr. eneolitik u Anatoliji i Europi
 Historija I Prapovijest (prahistorija)

Pojava čovjeka njegov potpun biološki kod i formiralo njegova kulturna,
tehnološka i umjetnička dostignuća.
Prapovijest je razdoblje koje obuhvaća faze od čovjekovog nastanka do pojave prvih Prošlost čovjekovih prvih predaka primata (majmuni,
pisanih vrela. Prema razvoju tehnoloških tekovina u znanosti dijeli se na razdoblja: čovjekoliki majmuni) i ljudi veže se za vremensko razdoblje
kamenog, brončanog i željeznog doba. Ovu podjelu predložili su, na osnovi tipoloških između oligocena 35 i 33 milijuna godina i miocena
karakteristika materijalnih proizvoda, danski i njemački znanstvenici Ch. J. Thomsen F. (vrijeme između 24 i 5 milijuna godina prije sadašnjosti)
Lisch u prvoj polovici XIX. stoljeća. Kasnije će ova kronologija, zbog obima istraživanja, kada je u evoluciji došlo do odvajanja linije čovjekolikih
biti dopunjena eneolitikom ili bakrenim dobom koje će se kao nova epoha naći između majmuna - hominida svih vrsta koje su u bližem srodstvu
kamenog i brončanog doba. s ljudima.
Razvoj ljudske rase definiran je s
određenim karakteristikama kao
npr.: otklon palca šake, što rezultira
sposobnošću hvatanja predmeta;
stereoskopski vid – preklapanje vidnog
polja, što osigurava bolju percepciju
dubine; nokti umjesto kandži; veći mozak
u odnosu na tjelesnu masu; manje
mladunčadi – potomaka; duži period
postnatalne ovisnosti što znači duži
period učenja i veću roditeljsku skrb;
kao i složeniju socijalnu organizaciju
ili način prehrane prepoznatljiv po
karakteristikama zubi.

Najstarija nalazišta čovjeka Razvoj prvog čovjeka od

Za zbivanja prije 1. godine kažemo da su
se desila prije Krista (pr. Kr.) ili prije nove
ere (pr.n.e.).
Evolucijska sinteza je proces biološke
promjene kroz generacije genetičkog
materijala u sve složenije oblike
organizama.
U ogromnom vremenskom razdoblju od 4 550 milijuna
godina prošlosti Zemlje, čovjeku je pripao tek njezin
mali dio. To je vrijeme kvartara, najmlađe i najkraće -
posljednje faze geološke prošlosti Zemlje, koji se dijeli na
stariji pleistocen – paleontološki diluvij i mlađi aluvij ili
paleontološki holocen. Obilježavale su ga smjene ledenih
i međuledenih doba kada se, zbog ekstremno niskih
temperatura, širila zona leda, smanjivala razina mora
i povećavala kopnena masa. U tako teškim uvjetima,
čovjek je prešao dug put svoje biološke evolucije, te
dosegnuo značajan stupanj civilizacijskog sazrijevanja.
U karici sveukupnog razvoja čovjeka to je zaokružilo
pleistocena do sadašnjosti
Prva postojbina bila im je Afrika. Na lokalitetu Afar u Etiopiji pronađeni su ostatci
4,5 milijuna godina starog hominida (Ardipithecusa ramidusa). Od njega mlađi (star 4-
3 milijuna godina), ali rasprostranjeniji bio je Australopithecus afarensis. Oni su, kako
je dokazano, bili preci Australopithecines boiseia, aetiopicusa i robustusa međusobno
povezanih, ali različitih vrsta koje su istovremeno egzistirale i dijelile isti prostor. Među
njima je bio i Homo habilis (Spretni čovjek) koji je prije 2 do 3 milijuna godina dobio veći
mozak, počeo se uspravljati te koristiti i izrađivati prva oruđa. Ovaj napredak posljedica
je promjena u načinu prehrane bogate životinjskim proteinima. Zbog mesa počeo je loviti,
izrađivati prve alatke te koristiti vatru. Stalna potraga za hranom prisilila ga je mijenjati
staništa.

16 17
 Historija I
Značajniji napredak uvjetovao je novu vrstu hominida Homo erectusa koji se, zbog
potpuno uspravnog hoda, naziva Uspravan čovjek. Bio je nositelj prve kolonizacije. Prije
1,8 milijuna godina počeo se seliti i naseljavati prostore sve do Dalekog Istoka, Kine i
Indonezije. U Sjevernoj Europi pojavio se prije 500 000 godina kao Homo heidelbergensis
ili arhaični Homo sapiens.
Zahvaljujući novim otkrićima fosilnih ostataka u Nariokotomeu u Keniji, pretpostavlja
se da su Homo erectus i Homo heidelbergensis imali zajedničkog pretka u Homo ergasteru.
S njim ih veže ista tjelesna konstitucija, veličina mozga, vještina izrade alatki, a posebno
mogućnost pamćenja - prenošenja stečenih iskustava i složenijeg organiziranja unutar
populacije, po čemu se i razlikuju od ranijih Australopiteca. S takvim osobinama stekli
su nove socijalne navike, prilagodili
se manjim zajednicama – grupama
unutar kojih je bilo lakše komunicirati,
funkcionirati i osvajati prostranstva.
Jedna od tih brojnih regionalnih varijanti
je Homo neanderthalensis – neandertalac
u Europi i moderni čovjek u Africi. S
volumenom mozga od 1520 kubičnih
centimetara ovi snažni lovci, koji su
sigurno znali govoriti, uspijevali su opstati
u nemilosrdnim uvjetima ledenog doba.
Do značajnijih promjena došlo je
oko 150 000 godina prije sadašnjosti kada se pojavio Homo sapiens sapiens, anatomski
moderni čovjek, istinski predak svih ljudskih bića. On je iz podsaharske Afrike, preko
Bliskog Istoka, naselio Europu prije oko 40 000 godina, zatim preko Azije Australiju,
zapadne otoke Tihog oceana i konačno Ameriku. Intelektualno superiorniji i društveno
fleksibilniji uspio se nametnuti i u Europi te potpuno potisnuti neandertalce.
Homo sapiens sapiens živio je u manjim populacijskim zajednicama, u složenijim
sociološkim odnosima i kulturološkim navikama. Bio je lovac, vješto je izrađivao oruđa i
odjeću, služio se govorom koji mu je olakšavao komunikaciju i sporazumijevanje unutar
zajednice pri razmjeni i kultnim obredima. Dokaz takvim sposobnostima su: rezbarene
alatke, jantar, nakit i, prvi put, tragovi likovnog izražavanja predstavljeni kroz sitnu
plastiku i slikarstvo u špiljama u Španjolskoj, na Pirinejima i južnoj Francuskoj.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Neandertalci
Neandertalci su svojom kulturom i tjelesnim odlikama u potpunosti prilagođeni
životu u divljem i uglavnom vrlo hladnom okolišu. Kao što je vidljivo na njihovim
kostima, život im nije bio lak. Mnoge ozljede govore o bliskim susretima s lovinom,
18
Prapovijest (prahistorija)
a jaka mišićna hvatišta odaju povećanu tjelesnu aktivnost. Građa tijela odgovara
biološkim zahtjevima života u hladnoj klimi. Tako su primjerice današnji Eskimi
slične tjelesne građe kao i neandertalci – niski i kraćih udova, a pripadnici populacija
vrućih područja Afrike (poput lovaca plemena Masai) visoki su i imaju duge noge
i ruke. Veličina mozga neandertalaca u potpunosti je dostigla onu u suvremenih
ljudi, pa je svojim volumenom u samom vrhu vrijednosti zabilježenih u modernih
populacija.
Razdoblje starijeg kamenog doba ili paleolitika završava prije otprilike 10 000
godina, kada započinje geološko razdoblje holocena, koje traje i danas. Arheološko
razdoblje koje slijedi nakon završetka paleolitika naziva se mezolitik ili srednje
kameno doba. Mnogi aspekti paleolitičkog ponašanja traju i dalje, pa početak
mezolitika treba promatrati kao niz promjena u ponašanju umjesto traženja jasne
granice između dvaju razdoblja. Lov i skupljanje sada se odvijaju u novom okolišu,
jer je raniji ledenodobni svijet iščeznuo s povišenjem temperature i uzdizanjem mora
na razinu sličnu današnjoj.
---------------------------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------------------------------------------
U srednjem (mezolitik) i mlađem kamenom dobu (neolitik) događaju se važne
promjene koje nas vode prema svijetu današnjice. Otkrića bronce i željeza, velika
populacijska gibanja, formiranja naroda i država, tehnološki razvitak, računala,
put u svemir, prvi otisci ljudskih koraka na površini Mjeseca i drugi događaji koji
su obilježili posljednjih nekoliko tisuća godina nikad se ne bi dogodili da nije bilo
koraka koje su naši davni preci ostavili u vulkanskom blatu Tanzanije prije više od
tri i pol milijuna godina. Ova evolucijska odiseja čovječanstva bila je dug put, prepun
evolucijskih pokušaja i pogrešaka, igara slučajnosti i sreće, domišljatosti, inovacija
i kulturnih prilagodbi u kojoj je malobrojna grupa čudnovatih dvonožnih primata
zauvijek promijenila lice Zemlje.
I. Janković, I. Karavanić, J. Balen, Odiseja čovječanstva, razvoj čovjeka i
materijalnih kultura starijeg kamenog doba, Arheološki muzej Zagreb, Zagreb,
2005. str. 63 i 72-73.
RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
Homo (latinski) - čovjek
Jantar - ćilibar, dobija se od biljne smole
PITANJA I ZADACI
1. Kako su se smjenjivali ledeni i međuledeni periodi? Pogledajte i proučite dijagram.
2. Opišite kako se razvijao čovjek u svojim počecima.
19
 Historija I Prapovijest (prahistorija)

Starije kameno doba - paleolitik Kultura oblutaka Châtelperron

Razvoj oruđa Oruđe od oblutaka Šiljci Chatelperron

Tehnika: Tehnika:
udaranje po oblutku drugim retuširanje radnog brida
Razvoj ljudskog roda, tijekom paleolitika, pratile su i čovjekove različite materijalne kamenom (ponekad s obje
aktivnosti. Prve alatke koje je izrađivao, a ne samo koristio, pripadaju kulturama donjeg strane)
- starijeg paleolitika točnije vremenu oko 2,5 milijuna god. prije sadašnjosti na tlu Afrike
u kulturi oldovan. Njezin nositelj bio je Homo habilis, Spretni čovjek, koji je svoja oruđa Abbevillien Aurignacien
izrađivao od kamenih oblutaka, tek ih prilagođavajući za sjekače ili primitivne rezače.
Ručni klinovi (oruđe od Sječiva, grebala, šiljci koplja
Homo erectus i arhaični Homo habilis nositelji su sljedeće - ašelenske kulture koja je jezgre) (bjelokost)
nastala u Africi prije oko 1,7 milijuna godina, a zatim u Europi i Zapadnoj Aziji trajala sve Tehnika: Tehnika:
do 250 000 godina prije sadašnjosti. Tipična oruđa ove kulture su sjekači oštrijih rubova obradba oblutka na jednostrano retuširanje
kamenom nakovnju ili
i klinastog oblika vještije izrađivani od jezgre kamena. drugim kamenom
Srednji paleolitik obilježila je kultura musterijena nositelji koji su bili neandertalci. Clactonien Gravettien
Trajala je od prije 200 000 do 30 000 godina prije sadašnjosti. Zauzimala je velike prostore
Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka, te dijelove Azije i Europe. Od alatki najčešće su se koristili Oruđe nastalo odlamanjem Iveraški listoliki šiljci, šiljci
Tehnika: otkresavanje vrha s urezom i drškom. Sječivo,
različiti strugači, oruđa s drškom, primitivna koplja i puno oruđa od obrađene kosti npr. grebalo, dubilo.
oblutka (ploha za odbijanje)
udice. - Odbijanje ivera s te plohe Tehnika: retuširanje bridova
I prijelazni period srednjeg i gornjeg paleolitika u Zapadnoj Europi pripada udaranjem o kameni i krajeva.
nakovanj
neandertalcima i kulturi šatelperonijena. Najčešće su korišteni jednostavni kameni šiljci
i noževi. Acheuléen Solutréen
Međutim, prva prava gornjopaleolitska kultura koja je, kako se pretpostavlja, trajala
Ručni klinovi (oruđe od Šiljci u obliku lista, šiljci s
u vremenu između 40 000 i 20 000 god. prije sadašnjosti, a koja se pripisuje modernom jezgre) urezom
čovjeku bila je orinjasijenska. Tragovi ove kulture susreću se na prostorima Europe, Tehnika: obradba udarcima Tehnika: dvostrano
Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Pored raznovrsnih kamenih alatki posebno kvalitetnih drvom retuširanje površine
sječiva i alatki od kosti ovoj kulturi pripada tradicija prvih umjetničkih djela. Sljedeća
kultura djelomično paralelna s orinjasijenskom bila je gravetjenska prepoznatljiva po
Moustérien Magdalénien
izradi oštrih i šiljatih precizno obrađenih oštrica – gravetki koje su najčešće služile kao
vrhovi vrlo ubojitih kopalja. Ručni klin (oruđe od jezgre), Pojava koštanog oruđa
Iz gornjeg – mlađeg paleolitika - prije 20 000 godina poznata je i solitijenska kultura strugalo lučnog oblika i ručni Tehnika: rezanje, struganje,
šiljci (oruđe od ivera)
zastupljena na tlu Francuske, Portugala i Španjolske. Njezine kamene alatke dugi i tanki brušenje, urovašeni ukrasi
Tehnika: iveri su otisnuti s
kremeni šiljci, najčešće u obliku lovorovog lista, savršena su djela paleolitskih cjepača pomoću kosti
kamena.
Oko 18 000 godina prije sadašnjosti, egzistirala je magdalenijenska kultura poznata
po obradii ukrašavanju koštanih predmeta, a posebno po špiljskom slikarstvu Franko- Razvoj oruđa u paleolitiku kroz sve kulture
kantabrijske regije.
Na kraju mlađeg – gornjeg paleolitika - početkom mezolitika (grčki mesos - srednji
lithos – kamen) prije oko 10 000 godina nisu registrirane nove kulture. Uslijedilo je
vrijeme velikih klimatskih promjena. Značajno zatopljenje, do kog je došlo na kraju
posljednjeg ledenog doba, utjecalo je i mijenjalo životne okolnosti populacija na širim
prostorima. One će do punog izražaja doći tek u vrijeme mlađeg kamenog doba.

20 21
 Historija I
Društveni život
Skromni nalazi najranije prapovijesti daju malo podataka na osnovu kojih bi bilo
moguće nešto više reći o društvenom životu naših predaka.
Značajnu ulogu, pri tom, svakako je imao lov. Udruživanje muških članova zajednice,
zbog lova kao prioritetnog zanimanja, vjerojatno je bilo uzrokom prve podjele rada.
Nasuprot muškarca lovca i ratnika nalazila se žena koja je skrbila o potomcima, staništu,
održavanju vatre te sakupljačkoj nadopuni prehrane. Tako je briga za hranu bila presudan
faktor pri okupljanju obitelji unutar zajedničkog logorišta - mjesta boravka koje je, ovisno o
potrebama ili okolnostima, bilo moguće mijenjati. Istovremeno, to je značilo i formiranje
obitelji kao osnovne društvene kategorije koja je u svoju zajednicu okupljala muškarca,
ženu i djecu, uz možda i nekog starijeg člana.
Duhovni život
Prvi tragovi duhovnog života u paleolitiku prepoznaju se s prvom potrebom čovjeka
pokopati bliskog pokojnika. Svoje mrtve pokapali su u plitke jame ili mala groblja koja su
najčešće bila u pećinama. Uz neke grobove obavljali su se, kako izgleda, i neki obredi na
koje ukazuju tragovi vatre, a rijetko i grobni prilozi, kamena oruđa ili životinjske kosti. U
nekim slučajevima, osim mrtvaca, pokapane su samo lubanje koje su nekad imale i teška,
namjerno, izazvana oštećenja.
Nekad su ih zatrpavali kamenjem, slagali u vijence životinjskih zuba ili s kamenim
oruđem, u čemu je moguće gledati neke magijske obrede.
Za razliku od ovakvih, ljudskih žrtava, primjera žrtvovanja životinja bilo je više.
Najčešće se radilo o žrtvovanju lubanja pećinskog medvjeda (u Švicarskoj je tako otkriven
interesantan pećinski nalaz. Na ulazu u pećinu nalazilo se sedam lubanja pećinskog
medvjeda s njuškama okrenutim prema izlazu, a u unutrašnjosti devet na kamenim
pločama i drugih devet ispod kamenih ploča). Očito se, u tom slučaju radilo o nekom
magijskom obredu pri kom su se neandertalci obraćali nekim nadzemaljskim silama, ali
iz kojih razloga nemoguće je, bez novih nalaza, nešto više znati.
Prapovijesna umjetnost
Snagu svog duha i doživljaj vanjskog svijeta paleolitski čovjek je upečatljivo, tijekom
mlađeg paleolitika, izražavao kroz sliku, crtež, gravuru, skulpturu i reljef.
Upečatljivo špiljsko slikarstvo, predstavljeno bogatim izrazom, ali siromašno
motivom, primjer je realističko-naturalističkog prikazivanja paleolitskog čovjeka franko-
kantabrijskog kruga. Najčešće su to slike životinja: konja, bizona, jelena ili scene lova,
a rijetko portret ili čovjek u prirodnom okruženju, jer čovjek tada nije bio okupiran
prirodom, nego je sam bio njezin dio. Njegova jedina preokupacija bila je borba za
opstanak, lov i uspješan plijen. Slikanje životinja, mogao je biti ritual pri kom se lovac
pripremao za uspješan lov, a slika životinje mogućnost za ostvarenje te želje. Pored toga
22
Prapovijest (prahistorija)
te slike, pohranjene na zidovima špilja, često izgledaju
višebojno, iako su slikane samo s dvije boje - crnom i
crvenom. Višebojnost je, paleolitski slikar, postizao vještim
prijelazima jedne boje u drugu kao što se da vidjeti u
prikazu konja i bizona na zidu špilje Lascaux u Francuskoj
i i Altamire u Španjolskoj.
Za razliku od slikarstva, pojava sitne plastike u
jugozapadnoj, a posebno u Srednjoj i Istočnoj Europi,
najčešće se veže za kult plodnosti. Svijest o majci, kao
neprocjenjivoj karici u reprodukciji života, tjerala je
paleolitskog lovca obratiti se duhovnim zaštitnicima za
pomoć u “neizvjesnoj avanturi” stvaranja novog života.
O takvim emocijama svjedoči čitav niz, vjerojatno,
zavjetnih kipića koji su imali zadatak prikazati ne ženu s
njezinim subjektivnim obilježjima, nego majku s njezinim
majčinskim karakteristikama. Znanost ih definira kao
Venere, a među najpoznatijima su: Venera iz Willendorfa
u Austriji (32000. godina pr. Kr.), zatim Venera iz Lespugea
i minijaturna glava Venere iz Brassenpouya u Francuskoj
koja je nastala u vremenu između 32000. i 24000. godine
prije Krista. Njima se pridružuje i reljef Venera iz Laussela
u Francuskoj.
I određeni simboli, kao način izražavanja, pratili
su cjelokupnu prapovijesnu umjetnost. Tumače se
kao ideogrami (strijele, krugovi, križevi), piktogrami
(shematizirano prikazane životinje, najčešće jeleni ili
ljudi) ili psihogrami koji se povezuju s nekim predmetima
ili simbolima koji bi mogli imati neka mitološka značenja.
Čest motiv u špiljskom slikarstvu je i otisak ruke.
Najčešće je to lijevi dlan (jer se radnja obavljala desnom
rukom) jednostavno umočen u boju i ostavljen na zidu,
ali i njegov negativ izveden
premazom boje preko Venera iz Willendorfa
cijele šake. Koji je značaj ili
simbolika ovakvog načina “umjetničkog” izražavanja, danas
je teško znati. U svakom slučaju, egzistiraju kao ostavljen
znak određene osobnosti.
Najljepši primjeri ovih slikarskih tragova sačuvani su
u špiljama Lussel, Gargas las Combarelles i Le Postel u
Francuskoj. Među njima su i otisci dječjih ruku, otisak
podlaktice u Santiani i vrlo upečatljiva mala šaka bez prsta iz
špilje El Castillo u Španjolskoj.
23
 Historija I Prapovijest (prahistorija)

Proširimo znanje Sredwe kameno doba - mezolitik

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Mezolitik ili srednjee kameno doba je vrijeme od 10000-8000 g. pr. Kr. pa do oko
Sahranjivanje u paleolitiku 6000 g. pr. Kr. Tada je do{lo do zna~ajnih promjena:
- geolo{ki je zavr{ilo ledeno doba;
Mnogobrojna sahranjivanja dokazuju da je u to doba postojao izraziti kult - nastale dana{we qudske rase;
mrtvaca. Mrtvaci se pokapaju unutar nastanjenog područja u zgrčenom položaju - te postupno do{lo do novih gospodarskih pojava: ratarstva i sto~arstva.
na boku ili ispruženi na leđa, često s glavom prema sjeveru. Ponegdje ima bogatih
priloga (kameno oruđe, nakit a kosti su često posute okerom). Pored pojedinačnih
postoji i čitav niz dvostrukih ili grupnih grobova. Grobovi su katkada ograđeni
kamenjem ili su prekriveni kamenim pločama. Često su bila pokapanja i uz ognjišta
– očigledno su htjeli da pri napuštanju pećine mrtvi simbolično ostanu u zajednici
sa živima. I u ovom razdoblju ima čitav niz ukopa i deponiranih lubanja, katkada u
otvorenoj pećinskoj “niši”. I tu mnogobrojne lubanje pokazuju ozljede od udaraca što
znači da su pojedinci nasilno lišeni života, vjerojatno u okviru nekog kultnog rituala. Predstavnice qudskih rasa
S tim su u vezi i vrčevi od lubanja. Radi se o lubanjskim pokrovima s relativno ravno
Kraj ledenog doba prouzro~io
izrezanim rubom (tragovi reza pokazuju da su lubanje bile obrađene kratko vrijeme
je promjenu klimatskih zona. Zbog
nakon ubijanja). Nije objašnjeno jesu li to kultne posude za piće ili ti vrčevi od lubanja
povla~ewa leda i {irenja biqnog
možda pripadaju općenito u okvir kulta u kojemu lubanja ima važno značenje.
pokrova do{lo je do naseqavawa sjevernih
oblasti. U takvim okolnostima, du`e
Velika ilustrirana povijest svijeta, Tom 1, str. 184. zadr`avawe na odre|enim prostorima
~ovjeku je pru`ilo priliku istra`iti
nove na~ine prehrane. Postupno je do{lo
PITANJA I ZADACI do namjenskog kultivirawa nekih biqaka
i pripitomqavawa odre|enih `ivotiwa.
1. Na osnovu čega se dijeli paleolitik? Tako se na prostoru Male Azije po~ela,
2. Objasnite razvoj hominida? oko 8000. g. pr. Kr., kultivirati p{enica,
3. Koje su karakteristike prapovijesne umjetnost? je~am i proso; u Aziji (oko 6000. god. pr.
Kr.) ri`a i soja, a zatim mahunarke grah
i gra{ak koje su se, zahvaquju}i sjemenu
punom proteina, mogle dugo ~uvati te
koristiti u trenutcima krize kada bi
nestalo druge hrane. Sli~an proces
odvijao se u Jugozapadnoj Aziji, Kini,
Jugoisto~noj Aziji, tropskoj Africi, a
u Sredwoj Americi i sjevernom dijelu
Ju`ne Amerike oko 7000. godine kukuruz,
grah i krumpir.
Paralelno s kultiviranjem `itarica
odvijao se i proces pripitomqavawa
`ivotiwa. Posqedica je bila porast
populacije na odre|enim prostorima

24 25
 Historija I Prapovijest (prahistorija)

koji su zbog toga postali nukleusi budu}im naseqima i dru{tvima sa slo`enijim Mlađe kameno doba - neolitik
me|usobnim odnosima.
Neolitik (grčki neos-nov i lithos-kamen)
Takvi primjeri su tzv. protoneoliti~ke zajednice Karim Shahir u Kurdistanu,
natufijenska kultura Jerihona u Izraelu ili Lepenski Vir u \erdapskoj klisuri na je najmlađe razdoblje kamenog doba koje
Balkanu. na prostoru Bliskog istoka počinje već oko
9500 g. pr. Kr. (ali na drugim prostorima
i znatno kasnije). Promjene, do kojih je
tada došlo, ostavile su značajne tragove na
tadašnje zajednice: njihovu organizaciju te
društvena i gospodarska kretanja. Iako se
radilo o dugotrajnom procesu koji je započeo
još u mezolitiku, zbog promjena koje je
sobom nosio, naziva se i neolitička revolucija.
Zbirka ostataka iz neolitika: vrhovi sjekira,
Podrazumijevala je svjesno sudjelovanje dlijeta i alata za poliranje
čovjeka u proizvodnji hrane, tj. organizirano
ratarstvo i stočarstvo, nova tehnička dostignuća te pojavu prvih ruralnih naselja.
U materijalnom smislu došlo je promjenu u izradi i obradi kamenih oruđa i oružja. Iako
je obrada alatki okresivanjem i dalje bila aktualna, kamen se češće obrađivao glačanjem i
poliranjem. Napredak je značila i tehnologija izrade keramičke robe i proizvodnja tkanine.
Skulptura Lepenskog vira Rekonstrukcija naseqa u Lepenskom viru Osim što su naučili koristili lan i šiti, preli su vunu, pleli te tkali koristeći tkalački stan.
To je vrijeme i podjele rada između muškarca i žene. Iako se u muškim grobovima uz
oružja lovaca često nalaze i srpovi, kao izravan dokaz muškog angažiranosti i u ratarstvu,
najviše poslova ipak je obavljala žena. Iz tog razloga ne iznenađuje pojava matrijarhata
koji označava dominantnu ulogu žene u tadašnjem društvu.
Posljedica gospodarskog napretka bio je razvoj obrta - zanata koji su vremenom stvorili
višak proizvoda te postali sredstvo prve razmjene. Na tim osnovama došlo je do podjele
zanimanja. Ratari i obrtnici počeli su živjeti od svog rada uz posredništvo trgovaca koji
su, kako izgleda, već tada postali značajna društvena kategorija. Jedan od dokaza su prvi
pečati izrađeni od keramike koji su, vjerojatno, garantirali vrijednost određenih proizvoda.
Kasnije, na prostoru Mezopotamije postat će nezaobilazni statusni simbol.
Osim toga, neolitik je značio promjenu i u novom - urbanom načinu življenja što je
posljedica pojave prvih gradskih naselja, ali i prvih etničkih zajednica koje su već tad
registrirane na prostoru Bliskog istoka.
Pretkeramički neolitik je vrijeme prvih neolitičkih kultura u
Grobnica natufijenske kulture kojima je gospodarstvo počivalo na ratarstvu i stočarstvu, ali bez
keramičkih proizvoda koji su karakteristični za klasični neolitik.
Tada se na Bliskom istoku kultiviraju divlje žitarice i
pripitomljavaju prve životinje. Tijekom 7. i 6. milenija pr. Kr. grupe
PITAWA I ZADACI prvih ratara brzo su zauzimale nove prostore. O tome svjedoče
najraniji slojevi Jerihona naselja u dolini Jordana u Palestini, Jarmo
1. Koje su se bitne promjene desile u mezolitiku? u istočnom Iraku, Çatal Hüyük (Čatal Hijik) u Turskoj ili Khirokitija
2. Za{to je pripitomqavawe biqaka i `ivotiwa bilo zna~ajno? na Cipru. Sve ove lokalitete, bez obzira na teritorijalnu razdaljinu,
Skulptura iz Jerihona povezuju slične karakteristike.

26 27
 Historija I Prapovijest (prahistorija)

Interesantan primjer je naselje u Jerihonu. Najstariji dijelovi tog utvrđenog naselja Keramički neolitik naziva se period kada
nastali su u mezolitiku dok njegovi mlađi dijelovi nastali doseljavanjem nove populacije, se na brojnim lokalitetima Bliskog istoka
pripadaju pretkeramičkom neolitiku, Kuće su imale više prostorija bile su koncentrirane susreću keramički predmeti. Iako se još
oko zajedničkih dvorišta. Ispod podova nekih prostorija, nalazili su se ukopi sa skeletima uvijek ne zna pravo podrijetlo keramike,
u zgrčenom položaju ili samo ukopi pojedinačnih lubanja. Drugog arheološkog materijala činjenica je da se u Jerihonu javila s novim
činile su statue žena, figurice životinja, oruđa i oružja, ali i predmeti koji su do Jerihona stanovnicima koji su doselili sa sjevera.
stigli razmjenom. Uskoro, nakon pojave proizvodila se u
Jarmo u Iraku najstarije je pretkeramičko naselje u Mezopotamiji. U kućama različitim oblicima i ukrasima. O tome
pravokutnog tlocrta, koje su imale ognjišta, pronađeno je dosta materijala koji ukazuje na svjedoče brojne kulture na Bliskom istoku:
ratarsko-stočarski karakter naselja. Uz kamena oruđa najčešći su žrvnjevi i srpovi, ženske Hassuna u Mezopotamiji, Tepe Sialk u Ostaci iz Seskla
figurice i puno nakita. Iranu ili Hacilar u Anatoliji.
Çatal Hüyük najveće je ratarsko- I prostor Europe ulazi u krug neolitičkih zemalja. Najstarije kulture su Sesklo u Tesaliji
stočarsko naselje u Turskoj koje je - Grčka, ali i kultura Starčeva rasprostranjena na istočnom i srednjem Balkanu.
na 170000m² nastalo 7000 g. pr. Kr.
Građevine su većinom pravokutne
osnove, izdijeljene na više prostorija u
koje se ulazilo s krova (što u Anatoliji
nije rijetko ni danas). Uz stambene
objekte pronađeni su i cijeli kultni
kompleksi, bogato ukrašeni reljefima
i slikama. Unutar kuća sahranjivani su
umrli koji su prošli vrlo interesantan
pogrebni obred. Bojeni su okerom,
plavom ili zelenom bojom te
sahranjivani s puno grobnih priloga:
Arheološki lokalitet Çatal Hüyük
keramičkim pečatima, nakitom
od poludragog kamenja, lijevanim
bakrom i drugim nalazima koji ukazuju na jaku gospodarsku bazu žitelja ovog naselja
koji su se već tada održavali intenzivne trgovačke veze koje su dosezale sve do Sirije.
Khirokitija je jedno od rijetkih naselja
koje se nije nalazilo na kopnu nego na
otoku Cipru ispred maloazijske obale.
Kuće u ovom naselju bile su s kupolastim Karta s neolitičkim lokalitetima na prostoru Male Azije u prostoru “Plodnog polumjeseca” gdje je na
krovovima s više prostorija, ognjištima prostoru stepa, sjeverno od Arabijske pustinje, bilo moguće zbog dovoljne količine oborina obrađivati
i grobovima umrlih. Unutar naselja zemlju bez navodnjavanja. Takve okolnosti omogućile su spontani prijelaz sa sakupljačkog na organizirani
pronađen je bogat arheološki materijal (ratarstvo i stočarstvo) način gospodarstva.
koji je ukazao na bogatu proizvodnju,
ali i na trgovačke veze, posebno s PITANJA I ZADACI
maloazijskim kopnom. Pored ostalog, ovo
naselje je interesantno i zbog činjenice 1. Što je neolitik?
da su njegovi žitelji prvi pokušali, ali nisu Kupolaste kuće naselja u Khirokitiji - rekonstrukcija 2. Objasnite pojam “Plodnog polumjeseca”.
uspjeli, napraviti keramičko posuđe.
3. Nabrojte neolitička nalazišta i analizirajte njihove karakteristike?

28 29
 Historija I Prapovijest (prahistorija)

Eneolitik- bakreno doba ili kasni neolitik se za svojim velikim stadima

stoka. Na prostorima gdje su
Eneolitik je vrijeme kada tijekom 4. milenija pr. Kr. prvi nekad cvjetale velike neolitske
put dolazi do primjene metala. Bakr, zlato i srebro nisu kulture razvijale se nove kao
se koristili kao slučajni nalazi nego kao rezultat smišljene npr. badenska, kostolačka i
metalurške prerade. (Istovremeno je potrebno naglasiti vučedolska na kraju srednjeg
da do pojave metalurgije dolazi spontano i na različitim i kasnog eneolita.
prostorima u različito vrijeme što znači da je nekim U vremenu od 2100./2000
krajevima još trajao eneolitik dok se u drugim već lijevala do 1600./1500. došlo je
Primjerci metalnog oružja bronca). do njihovog potpunog
Do pojave metalurgije, kako se pretpostavlja, došlo razmještaja i stabilizacije. To
je na prostoru Anatolije, ali je nesumnjivo bila tekovina i drugih populacija na velikim dokazuju i arheološki nalazi
prostranstvima Ponta, Zakavkazja i južnoruskih stepa. kao npr. postojanje kola u Pravci indoeuropske seobe
koja su uprezali volove ili
S tih prostora došlo je do pokreta stočarskih plemena koja su postupno, u potrazi za
pojava konj kao domaće životinje.
metalnim rudama, osvajala nove teritorije.
Značajno je naglasiti kako su kontakti među ovim zajednicama, utjecali i na sličnosti,
Suočeno s populacijama koje su nadolazile neolitičko stanovništvo postupno je
ali ne i na istovjetnost jezika, a karakteristične su za sve zajednice od Indije do europskog
posustajalo. Jednostavno, nije se moglo oduprijeti moćnim stočarima koji su osim
zapada.
metalurgije nosili promjene sveukupnog života. Značile su potpuno novi društveni,
gospodarski i kulturni poredak.
Stočarstvo je preuzimalo prednost nad ratarstvom. Brže i produktivnije stvarao se višak
PITANJA I ZADACI
proizvoda, intenzivirala razmjena, akumulirala različita dobra, ali i mijenjala cjelokupna
društvena zajednicu. Patrijarhalni rodovi i 1. Šta je enolitik?
plemena čvršće su se povezivali i postajali
2. Ko su Indoeuropljani?
moćniji, a patrijarhat je, nasuprot neolitičkom
matrijarhatu, dobio prednost.
Između ostalog reflektirao se i na religiju u
kojoj su od tada dominirala muška božanstva.
S tim procesima se poistovjećuje i pojava
megalita – monumentalnih spomenika na
širem, posebno, sjevernom dijelu Europe
oko 2000. godine prije Krista. Najpoznatiji
spomenik je Stonehenge kultno središte u
Velikoj Britaniji. Stonehenge

Indoeuropske seobe
S ovim seobama stočara povezane su i migracije Indoeuropljana. Vjerojatno su bile
posljedica nekih prirodnih poremećaja npr. dugotrajnih suša koje su mogle ugroziti
opstojnost čitavih zajednica.
Danas se pretpostavlja njihova seoba u tri seobena vala. Vjerojatno su se preko Donjeg
Podunavlja kretali prema Zapadu i Europi, ali ne organizirano nego spontano krećući

30 31
 Historija I
Oružje i ukrasi brončanog
doba iz Rumunjske
Hallstattska kultura
prostorima, je s novom metalurgijom željeza, novim oružjima, opremom ratnika
konjanika i novim načinom ratovanja, pokrenula narode u alpske prostore. Tamo se
32
Prapovijest (prahistorija)
Brončano doba
Vrijeme između 2000. i 850. a u Europi oko 1700.
godine prije Krista je brončano doba. Nakon što se
bakar posebno u proizvodnji oruđa i oružja pokazao
skoro neprimjenjiv, uspješno je savladana tehnologija
lijevanja bronce (spoj bakra i kositra) pri čemu je prioritet
bio doći do potrebnih sirovina. Činjenica je da su je
mogle imati samo one zajednice koje su bile na takvom
razvojnom stupnju da su mogle sudjelovati u razmjeni
viška roba i tako doći do potrebnih sirovina. Primjer su
Egipat, Mezopotamija, Kreta ili Južna Grčka.
Tamo je uporaba metala ojačala procese društvenog
raslojavanja. Osim što je značio statusni simbol, metal
je kao “sila metalnog oruđa” točnije bronca pomogla
nametnuti i učvrstiti vlast pojedinim plemenskim
vođama, a zatim i doprinijeti i razvoju prvih civilizacija.
Brončano doba je na Bliskom Istoku već vrijeme visoko
razvijenih civilizacija.
Kultura La Tene
ustalila i razvila na bazi kasno brončanodobne kulture žarnih polja (polja s urnama). Na
Željezno doba tim prostorima razvijala se u potpuno novim društvenim, gospodarskim i duhovnim
odnosima. Po etničkim karakteristikama pripisuje joj se keltsko obilježje.
Željezno doba predstavlja
posljednji veliki prapovijesni
period. U arheološkoj
znanosti dijeli se na starije
i mlađe željezno doba. U
Europi se naziva Hallstatt po
poznatom željeznodobnom
lokalitetu u Austriji i mlađe
po švicarskom lokalitetu La
Tene. Kronološki to je vrijeme
od druge polovine 9. do 4. st.
pr. Kr. za starije i od 4. do 1.
st. za mlađe željezno doba.
Ova kultura, koja je bila
posljedica kontakata Panonije
s pontsko-kavkaskim
i donjopodunavskim
33
Prapovijest na tlu Bosne i
Hercegovine

100000-35000. godine
prije sadašnjosti stariji paleolitik na teritoriju Bosne i Hercegovine
35000-10000. kasni paleolitik
6. milenij pr. Kr. neolitik u Bosni i Hercegovini
2500-800. g. metalno doba u Bosni i Hercegovini
1976. godine otkrivena gravura konja u Badnju kod Stoca
 Historija I
Paleolitik i mezolitik na tlu Bosne i Hercegovine
Prostori Bosne i Hercegovine su, kao i Europa op}enito, naseqavani jo{ od
starijeg kamenog doba – paleolitika. O tome svjedo~e tragovi stani{ta u Makqenovcu
kod Doboja, zatim u Kula{ima kod Prwavora i Sokocu. U wima su prona|ene grubo
obra|ene kamene alatke – obluci koji se pripisuju homo erectusu ili uspravnom
~ovjeku.
Za razliku od starijeg, sredwi paleolitik, s vremenom trajawa od 100 000 do 35 000
godina prije sada{wosti, na tlu BiH ostavio je vi{e tragova. Stani{ta Homo sapiensa
neandertalensisa - neandertalca, koji je tada naseqavao Europu, ona na otvorenom, ali
i ona u pe}inama otkrivena su na vi{e mjesta, a
posebno u sjevernoj Bosni. U wima su prona|ena
raznovrsnija i kvalitetnija oru|a i oru`ja, a
naj~e{}e kamena sje~iva i strugala.
Kasni paleolitik (vrijeme izme|u 35000 i 10000
g. prije sada{wosti), je ve} zna~ajnije zastupqen
u Bosni i Hercegovini. Nositeq tog vremena,
kromawonac ili Homo sapiens sapiens, koristio se
tehni~ki boqe izra|enim oru|ima. Uz to ostavio
je i prve tragove svog duhovnog `ivota. Posebno
se izdvajaju gravure kowa iz pripe}ka u Badwu kod
Stoca otkrivena 1976. godine, i Pe}ine pod lipom
kod Sokoca, zatim kamena glava ptice s Male gradine
iz Kula{a kod Prwavora i ko{tana zvi`daqka iz
pe}ine Crvena
stijena na vrelu
Trebi{wice uz
granicu s Crnom
Gorom.
Gravura kowa iz pripe}ka u Badwu
Prapovijest na tlu Bosne i Hercegovine
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Nalazi{ta paleolitika u sjevernoj Bosni
U sjevernoj Bosni, u dolinama Usore, Ukrine i dowem toku rijeke Bosne do
sada su otkrivena brojna nalazi{ta starijeg kamenog doba. Sva ona se nalaze
na bre`uqcima sa kojih se otvara {iroki vidik na okolno podru~je. Zajednice
qudi starijeg kamenog doba zadr`avale su se na ovim bre`uqcima da bi mogle
{to boqe posmatrati kretawe stada lovnih `ivotiwa. Stada jelena i druge
divqa~i nalazila su na ovim bre`uqcima odli~ne pa{wake. S tih pa{waka
silazili su na rijeku da se napiju vode. Grupe lovaca pratile su sa vrha bre`uqaka
kretawe ovih `ivotiwa i slijedile ih. Vjerovatno su se lovci iz ovih pohoda
vra}ali sa obilnim plijenom.
Ovaj kraj odgovarao je lovcima starijeg kamenog doba i zbog obiqa kremena od
koga su oni izra|ivali svoje oru|e i oru`je.
Sva do sad otkrivena nalazi{ta starijeg kamenog doba u sjevernoj Bosni
mo`emo uvrstiti u takozvana otvorena stani{ta. Nigdje nema traga zemunica,
niti drugih nastambi, {to je i razumqivo. Vjerovatno su ove zajednice lovaca
starijeg kamenog doba pravile {atore od `ivotiwskih ko`a, sli~no kao i u
nekim drugim oblastima Europe. [ator je za wih bio pokretna ku}a koja se, po
potrebi, mogla prenijeti i postaviti na nekom drugom pogodnom mjestu. Ovi
lovci su sigurno bili vrlo pokretni i ~esto su lutali za stadima divqa~i. Na
pojedinim mjestima su podizali svoje {atore da bi ih zatim nakon du`eg ili
kra}eg boravka dizali i odlazili daqe.
PITAWA I ZADACI
1. Uporedite paleolitik na tlu na{e zemqe sa paleolitikom u Europi.
2. Koja su najpoznatija paleoliti~ka naseqa otkrivena u Bosni i Hercegovini?

Mezolitik ili zadwa faza ledenog doba, kada je

zbog klimatskih promjena i op}eg zatopqewa do{lo do
povla~ewa leda i promjena u biqnom i `ivotiwskom
svijetu, nije ostavio zna~ajnijih tragova na podru~ju
Bosne i Hercegovine. Tragovi stani{ta prona|eni
su samo u isto~noj Hercegovini kod Gacka i Crvenoj
stijeni. Karakteristi~ni nalazi su sitna precizno
ra|ena kamena oru|a i oru`ja koja su slu`ila kao
ubojiti vrhovi za {tapove i harpune.

Oru|a iz sjeverne Bosne

36 37
 Historija I
Neolitik ili mlađe kameno doba
Mlađe kameno doba ili neolitik (vremenski period od oko 6000. do 3500. g. pr.
Kr. koji se kronološki dijeli na stariji, srednji i mlađi) karakterističan je i za Bosnu i
Hercegovinu. Sjeveroistočni dio BiH pripadao je starčevačkoj kulturi dok je prostor
Hercegovine obilježio impresso kulturni krug (prepoznatljivi po keramici koju su
ukrašavali utiskivanjem nekog oštrog predmeta. Primjer su lokaliteti Zelena pećina kod
Mostara i Hateljska pećina kod Stoca).
Interesantno ja da su se nositelji ovih dvaju
kultura susreli u srednjoj Bosni gdje se razvila
kakanjska kultura srednjeg neolitika registrirana
u Obrima kod Kaknja. Poznati lokaliteti su i
Arnautovići kod Visokog te Papratnica i Tuk kod
Zavidovića. Posebno se ističu posude sa zvonolikim
nogama i kultni ritoni (posude s četiri noge, kosog
Ukrasi na keramici pronađenoj u otvora, crveno obojene unutrašnjosti s drškom).
Lisičićima kod Konjica Kakanjska kultura je poznata po svojim vezama s
istovremenim neolitičkim kulturama u Hercegovini
i Dalmaciji gdje se npr. takve posude javljaju
u danilskoj kulturi (lokalitet Danilo kod Šibenika). Na jugu zemlje mlađi neolitik je
predstavljala hvarsko-lisičićka kultura nazvana po lokalitetima na Hvaru i Lisičićima
od Konjica. Drugi su Ravlića pećina kod
Gruda, Zelena pećina kod Mostara i
Gradac kod Konjica. Karakteristična je po
bogatim oblicima i ukrasima keramike.
U sjevernoj Bosni starčevačku
kulturu naslijedila je sopotska kultura
karakteristična po sivoj glačanoj
keramici s ukrasnim trakama.
Najpoznatija kasna neolitička kultura
bila je butmirska nazvana po lokalitetu
Butmir kod Sarajeva. Ovoj kulturi
pripadaju i nalazišta: Gornje Polje kod
Kaknja, Okolište kod Visokog, Brdo u
Butmirske skulpture Kiseljaku, Nebo u Biloj, Crkvina kod
Turbeta i drugi. Nastala ja na temeljima
kakanjske kulture, ali sa značajnim elementima danilske, sopotske i vinčanske
prepoznatljivi na keramici. Ova kultura dala je značajne nalaze koji ukazuju na
bogat duhovni život nositelja ove neolitičke populacije. To je čitav niz malih
antropomorfnih i zoomorfnih skulptura. Zahvaljujući realizmu tih figura, posebno
onih antropomorfnih, moguće je, među njima, razlikovati europeidne, armenoidne
pa čak inegroidne elemente.
38
Prapovijest na tlu Bosne i Hercegovine
Osim ovih, na tlu BiH egzistirale su i druge
neolitičke kulture. Prostore istočne i sjeveroistočne
Bosne zauzimala ja vinčanska kultura (koja je tada
zauzimala cijeli srednji Balkan i veći dio Panonije)
Prepoznatljiva je po crnoj i sivoj kvalitetno glačanoj
keramici, različitih oblika s bogatim ukrasima,
žrtvenicima i figurama. Ovoj kulturi pripada naselje
u gornjoj Tuzli gdje se već tada eksploatira sol.
Zahvaljujući rudarstvu i poznavanju metalurgije
svladali su tehnologiju proizvodnje i prerade zlata Dio keramičke posude pronađen u
Obrima
(pronađeni su brojni zlatni predmeti).
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Butmir i Butmirci
U predjelima oko gornjeg toka rijeke Bosne živjela je tokom nekoliko stotina godina
u drugoj polovici III milenija pr. Kr. jedna zajednica ljudi mlađeg kamenog doba.
Prva svjedočanstva o životu i razvoju ove zajednice otkrivena su u Butmiru kod
Sarajeva. Po tom nalazištu je čitava ova zajednica dobila u nauci ime “butmirska
kulturna grupa’’. Pokušajmo sada za trenutak predočiti sebi ovaj mali svijet. Osim
pet do sada otkrivenih, u ovom kraju je postojalo vjerovatno bar još desetak naselja
Butmiraca. Sve su to bila sela smještena uglavnom u riječnim dolinama. Svako selo
imalo je u svojoj dolini dovoljno prostora za zemljoradnju, napretek ledina i šikara
za napasanje, a bilo je dosta šuma u kojima se lovilo. I sirovine su bile nadohvat ruke,
drvo, razne vrste kamena na obalama rijeke, kože, kosti i rogovi domaćih životinja i
divljači, te naslage gline, toliko potrebne za gradnju kuća i izradu posuđa. Sav život
se odvijao u selu i njegovoj okolini, od svakodnevnih poslova do raznih svečanosti i
obreda.
PITANJA I ZADACI
1. Koje su se neolitičke kulture razvijale na tlu Bosne i Hercegovine?
2. Po čemu su značajne?
3. Pokušajte posjetiti neko nalazište iz perioda neolitika.
39
 Historija I
Metalno doba (eneolitik i brončano doba)
Eneolitik
Nove promjena na prostor BiH došle su sredinom 4. milenija kada dolazi do nekoliko
seobenih valova. Povezani su sa stepskim nomadima – stočarima koje su pokretnim činili
konji i kola s kotačima. Prepoznatljivi su i po načinom ukopa. Ukapali su se posebno
građene humke od zemlje, a kasnije kao na našim prostorima i od kamena (gomile ili
gromile).
U BiH nositelji su lasinjske, badenske, kostolačke i vučedolske kulture koje su se
proširile iz panonsko-podunavskog prostora. Interesantno ja da su se njihova naselja
nalazila uz rijeke u rudarskim oblastima oko Vrbasa, Bosne i Drine.
Lokalitet kostolačke kulture Potočani kod Odžaka podario je izuzetno lijepu, kvalitetnu
i raznovrsnu keramiku koju su ukrašavali bogati geometrijski motivi ispunjeni bijelom
inkrustacijom (smjesa smole i mljevenih puževih kućica).
Najznačajnija enolitička kultura je vučedolska koja se u BiH proširila iz susjednih
matičnih prostora Slavonije i Srijema. Najpoznatiji lokaliteti su: Zecovi kod Prijedora,
Hrustovača Sanski Most, Debelo brdo i Fortica kod Sarajeva, Gradac Kiseljak, Alihodže
Travnik... Inače je bila poznata po razvijenoj metalurgiji bakra (sačuvani su kalupi za
lijevanje oruđa i oružja).
U Hercegovini ovaj period je obilježila jadranska kultura nastala iz kasne faze hvarsko-
lisičićke kulture. Do novih promjene došlo je na kraju 3. milenija s valom novih doseljenika
s prostora donjeg Podunavlja. S njima je do širenja bronce (legura bakra i kositra).
Brončano doba
To je vrijeme donijelo značajne promjene na tlu BiH. Tada su se na prostorima istočne
Bosne, Glasinca i Podrinja; na prostoru Hercegovine i krajevima iza Dinare te srednjoj
Bosni i sjevernoj Hercegovini formirati značajne
kulturne zone.
Brončanodobne tekovine podrazumijevale su
nova naselja podizana na uzvišenjima (gradine)
koja su se lako mogla biti branjena, a po potrebi
i učvršćena bedemima te tumule – gomile
između kojih bi trebalo izdvojiti one na Glasincu
i Kupreškom polju. U njima su sahranjivane
istaknute osobe svojih plemenske zajednice.
Kultna kolica s Glasinca Kuriozitet je ukop obavljen u drvenom sanduku
40
Prapovijest na tlu Bosne i Hercegovine
na sanjkama koje su sačuvane zajedno sa tkaninom u koju
je bio umotan). O posebnim kulturama ovog periodu nije
moguće govoriti iz razloga što se, vjerojatno zbog slabe
istraženosti, tek prepoznaju određeni utjecaji koji će
kasnije imati veći značaj.
Period srednje bronce (vrijeme između 17. i 13. st. pr. Kr.)
je značio stabilizaciju pridošlog nomadskog stanovništva.
Nalazi su rijetki. Naselja su češća u ravnicama, a koriste se
i pećine. Brončana posuda pronađena na
nalazištu Pod kod Bugojna
Značajnije novine nastupit će tek krajem 13. i u 12.
stoljeća prije Krista kada je s pristižu novi doseljenici iz
srednjeg Podunavlja. Oni su poznati po kulturi polja sa
žarama (umrli su spaljivani, a njihovi ostaci pohranjivani u
žare - urne koje bi polagali u groblja) koja je na ove prostora
donijela prve izrađevine od bakra i brončana oruđa.
Mogućnost naoružavanja većeg broja ljudi i formiranje
prvih vojski. nove populacije su značajno koristile. Na
svom putu, stigle su se do Grčke gdje su bile uzrok rušenja
mikenske civilizacije. To su one snage koje su na tlu
Male Azije uništili hetitsku državu i bile zaustavljene tek
u Egiptu. Kultura polje sa žarama na tlu BiH odigrala je
značajnu ulogu. Iako su njezini nositelji trajno ostali samo
u sjevernom dijelu Bosne ostavili su neizbrisive tragove
posebno prepoznatljive po naselju sojenica Donja Dolina
kod Bosanske Gradiške.
Brončano doba se u značajnom obimu odrazilo na Brončana kopča pronađena na
gospodarstvo, duhovnu kulturu i društvene odnose. Iako Glasincu
su stočarstvo i zemljoradnja ostali prioritetna zanimanja
metalurgija je postupno poprimala sve veći značaj o čemu svjedoče radionički centri u
Ripču, Donjoj Dolini, Pivnici, Varvari, Debelom brdu… U duhovnoj kulturi dominirao je
kult mrtvih izražen kroz ukope obavljane pod tumulima i ravnim grobovima s bogatim
grobnim prilozima. Promjene u društvenim odnosima značajne su zbog procesa koji su
počeli utjecati na formiranje plemenskih zajednica koje će svoju punu afirmaciju ipak
zaokružiti u željezno doba.
PITANJA I ZADACI
1. Prisjetimo se promjena koje su bile uvjetovane otkrićem metala. Kako se to odrazilo na kulture u današnjoj
Bosni i Hercegovini?
41
Civilizacije Starog istoka
5000-2800. protohistorijsko doba u Mezopotamiji -
nastanak mezopotamske civilizacije
3100. ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Egipta
2700. “Spjev o Gilgamešu” (“Ep o Gilgamešu”)
2635-2155. Staro kraljevstvo u Egiptu
2500. prva dinastija u Uru
2296-2240. Sargon I
2200. nestanak akadske države, navala Guta
2112-2006. treća dinastija u Uru
2040-1785. srednje kraljevstvo u Egiptu
XVIII st. osnivanje asirske države
1792-1750. Hamurabi
1749-1717. Šamšiadad I
1633. Hiksi u Egiptu
1552-1070. Novo kraljevstvo u Egiptu
1483-1468. Hatšepsut
1347-1339. Tutankamon
1290-1224. Ramzes II
1285. bitka kod Kadeša
1183-1154. Ramzes III
1070-332. Kasno kraljevstvo u Egiptu
1020. prva židovska država
722. asirsko ropstvo (sužanjstvo)
721-705. Sargon II
668-627. Asurbanipal
605-562. Nabukodonosor II
605. bitka kod Karkemiša
597. babilonsko ropstvo (sužanjstvo)
560-483. Siddharta Gautama Buda
558-530. Kir Stariji
530-522. Kambiz
V-III st. početak gradnje Velikog kineskog zida
23.03. 1929. otkrivena Tutankamonova grobnica (Carter i Carnavon)
 Historija I
Mezopotamija
Mezopotamija ili Me|urije~je, gr~ki su povjesni~ar Polibije i geograf Strabon,
nazivali plodnu nizinu Jugozapadne Azije uz rijeke Eufrat i Tigris. Ina~e,
Mezopotamija se prostire od Aramejskog gorja na sjeveru do Perzijskog zaqeva na
jugu.
Kada je to~no, na prostoru
Mezopotamije, do{lo do
tzv. neolitske revolucije
jo{ uvijek se ne zna, ali
zbog blizine zna~ajnih
lokaliteta tog perioda u
Kurdistanu sigurno ne puno
kasnije.
Neolitik je, na tlu
Mezopotamije, u 5. mileniju
zamijenilo bakreno doba
koje je trajalo do 3200. godine
ili po~etka bron~anog doba koje }e zatim oko 1200. godine naslijediti doba `eqeza.
Pored ove periodizacije, vrijeme od 5000. do 2800. godine naziva se i protohistorijsko
doba, kada dru{tveni i gospodarski napredak rezultiraju nastankom mezopotamske
civilizacije.
Polo`aj koji je zauzimala u sredi{wem dijelu Bliskog Istoka, bio je od velike
va`nosti za Mezopotamiju prvenstveno {to se nalazila na kri`i{tu putova iz Indije
i Perzije, Armenije i Male Azije te Sirije i Egipta. Takva pozicija osiguravala
je kontakte koji su bili presudni za politi~ke, administrativne, gospodarske,
trgova~ke, religijske i kulturne prilike u svim gradovima, zemqama i carstvima koja
su nastajala na wezinom tlu.
Sumer
Sumer se naziva zemqa na krajwem ju`nom
dijelu me|urije~ja gdje su jo{ u 4. mileniju
`ivjeli Sumerani ili “qudi crne glave”,
kako su ih wihovi suvremenici obi~avali
zvati. Bili su tvorci rane civilizacije
~ije je tekovine mogu}e pratiti etni~ki
i jezi~no, posebno iz razloga {to su bili
tvorci prvo apstraktnog - slikovnog, a
zatim jo{ jednostavnijeg klinastog pisma.
Prve plo~ice s arhai~nim oblikom Tragovi tog pisma prona|eni su na glinenim
klinastog pisma prona|ene su na
plo~icama u starim gradovima Uruku, Uru
bre`uqku Xemdet Nasra, sjeverno od i Eriduu. Klinasto pismo je predstavqalo
Ki{a.
44
Civilizacije Starog istoka
niz znakova koji su u sirovu glinu utiskivani nekim
o{trim predmetom. Tijekom vremena znakovi klinastog
pisma su oboga}ivani i nekim simboli~nim znakovima,
pojedina~nim i isprepletenim `ivotiwama, ili
mitolo{kim motivima.
Ina~e, na podru~ju Sumera rano je do{lo do pojave
prvih urbanih naseqa unutar kojih je mogu}e prepoznati
hramovne komplekse koji }e vremenom postati jezgre
budu}ih gradova dr`ava. To je bilo mogu}e zahvaquju}i
gospodarskom ustroju razvijenog irigacijskog sustava
na jugu i povoqnog polo`aja gradova na sjeveru, koji su
svoju mo} izgradili na bogatim sirovinama koje su uz
ratarstvo i sto~arstvo postale temeq wihove mo}i. Na Fragment “Spjeva o Gilgame{u”
primjeru najve}eg centra Sumera - grada Uruka - vidimo
te gradove dr`ave kao centralizirane monarhije na
~elu kojih su se nalazili vladari kao apsolutisti~ki
monarsi. S objediwenim funkcijama vladara i sve}enika
predstavqali su bo`anstvo s rezidencijom u kultnom
centru – hramu koji je na taj na~in postao i upravno,
administrativno i kulturno sredi{te. Osim vladara,
dru{tvenu hijerarhiju ~inili su jo{: sve}enici,
vojnici i administrativni slu`benici kao pripadnici
rane sumerske aristokracije, te mogu}e i obespravqeni Gilgame{ i Enkidu ubijaju
trgovci, obrtnici i seqaci. Uloga vladara bila Humbabu
je neprikosnovena, a wegova apsolutisti~ka vlast
tolerirala je samo slu`be savjetodavnog karaktera. O
tragovima dru{tvene hijerarhije izravnije govori tek
“Spjev o Gilgame{u” oko 2700. godine prije Krista.
I u umjetnosti, vladar je zauzimao centralno mjesto. Prikazivan je kao vojskovo|a,
graditeq hramova, lovac, sve}enik, ili pastir stada Inane - bo`ice plodnosti.
Do promjena u Sumeru do}i }e, po~etkom 3. milenija, s doseqavawem Semita od kada
}e, tijekom idu}eg milenija, ta dva naroda odre|ivati politi~ku i kulturnu sliku
Mezopotamije.
Posebno se dominantnim ~inio grad Ki{ koji se, kroz sukobe s drugim gradovima-
dr`avama, spomiwe u jednom od najstarijih djela svjetske kwi`evnosti: “Spjevu
o Gilgame{u”. Tada se, izme|u ostalog, prvi put, na tlu Mezopotamije spomiwu
utvr|eni gradovi, a posebno bedemi veli~anstvenog Uruka, dugi, kako je zabiqe`eno,
9 kilometara.
U vrijeme ranih kultura juga Mezopotamije isticao se i grad Ur. Ovaj grad, u kojem
se prva dinastija spomiwe ve} 2500. god. pr. Kr., predstavqao je zna~ajno kulturno
sredi{te. Po nalazima, isti~u se grobnice s bogatim arheolo{kim materijalom, koje
je wihov istra`iva~, ~uveni Leonard Woolly (Leonard Vuli), ozna~io kao kraqevske.
Neki od tih grobova masivni su ukopi s pratwom. Istovremeno s gospodarom ukapala se
45
 Historija I Civilizacije Starog istoka

i wegova pratwa – posluga i bogata oprema. Me|u wima

se posebno isti~e grobnica princeze Pu’abi s kojom su
wezine pratiqe dragovoqno oti{le u smrt.
U umjetnosti, to je vrijeme i ~estih kipova “vjernika
u molitvi” prikazivanih ispred bo`anstava kojima se
mole. Tipi~ni su za ve}inske semitske krajeve koji su
postupno preuzimali prevlast na tlu Mezopotamije.
Kao i u oblasti materijalne kulture Sumeranima
se pripisuje prednost u duhovnoj kulturi, a posebno
religiji. Koliki je bio zna~aj wihovog teolo{kog
koncepta pokazuje ~iwenica da je wihova religija u{la
u osnove svih religijskih sustava semitskih naroda.
O vjerovawima Sumerana najvi{e podataka su dali
Princeza Pu’abi tekstovi sa~uvani na plo~icama s klinastim pismom.
Iako je najvi{e takvih tekstova prona|eno u ostacima
starih gradova Nipura, A{ura i Ninive, na
asirskom ili babilonskom jeziku zapravo
se radi se o prijevodima i adaptacijama
starih sumerskih tekstova. Analizom tih
tekstova saznalo se da su ve} stari sumerski
gradovi Eridu, Nipur i [urupak imali
svoj panteon. Na vrhu panteona nalazilo
se vrhovno bo`anstvo. Uz wega se nalazilo
O bo`anstvima sumerskog panteona svjedo~e i
jo{ sedam bogova, a iza wih jo{ 50 velikih
brojni mitovi, a naj~e{}e oni o stvarawu svijeta,
kreativnih i nekreativnih bogova.
o potopu, Gilgame{u i u mitu o Inani i Dumuziju.
Prema rekonstrukciji: iz prvobitnog Sa~uvani u raznim verzijama, koje su nastajale tijekom
mora, ~ija je gospodarica bila bogiwa vremena, nezaobilazna su svjedo~anstva za izu~avawe
Namu nastali su nebo i zemqa. Namu je civilizacije naroda stare Mezopotamije.
zatim stvorila boga neba Ana i gospodara
Ostatci Nipura zemqe bogiwu Ki. Bogovi Anu i Ki bili
su roditeqi Enlila boga zraka koji je Akad
razdvojio nebo i zemqu te stvorio sunce, mjesec i zvijezde. Istovremeno, imao je
zadatak birati i kruniti sumerske kraqeve u svom hramu Nipuru. Enlil i wegova Samostalan razvoj sumerskih gradova bit }e prekinut
majka Ki su zatim, uz pomo} boga slatkih voda, stvorili biqni i `ivotiwski svijet, krajem 3. milenija kada se na prostor Me|urije~ja
dok se stvarawe ~ovjeka pripisuje bogiwi Ninmah. Namu je najzna~ajnije `ensko spu{taju semitska plemena iz planinskih oblasti
bo`anstvo “bogiwa majka” ili “zemqa majka” koja se u Uruku, Ki{u i Laga{u zvala Sirije. Uskoro su u sjevernom dijelu Mezopotamije
jo{ i Inana. Za razliku od we, najra{irenije mu{ko bo`anstvo je bio bog Dumuzij osnovali dr`avu unutar koje }e se za vladara Sargona
(kasnije semitski Tamuz) posebno {tovan u Uruku kao Inanin brat ili mu`. Kasnije (oko 2296-2240. g. pr. Kr.) na}i sve zemqe od Biblosa
je postao bo`anstvo vegetacije. na zapadu do Perzijskog zaqeva na istoku. Zbog toga je
Sargon nosio titulu “kraqa ~etiriju strana svijeta”.
Uz Enlila, zna~ajno bo`anstvo, bio je i bog Enki «gospodar zemqe» vi{e {tovan
kao bog slatkih voda bez kojih vegetacija ne uspijeva, ali i za{titnik umjetnosti, Mo} Akada po~ivala je na snazi Sargonove li~nosti
kwi`evnosti i znanosti. i centraliziranoj upravi koju je stvorio sa svojim
nasqednicima. Bio je vladar koji je, prvi u pro{losti
Mezopotamije, svoju osobu uzdigao iznad dotada{we Sargon

46 47
 Historija I
prevlasti gospodara hramova. Takve
okolnosti dovele su do raslojavawa
u dru{tvu i pojave privatnog
vlasni{tva. Zemqa koja je do tada
bila neotu|iva imovina hramova
promijenila je vlasnike i postala
privatna. Uzurpacija vlasti bila
je takvog opsega da su Sargonovi
nasqednici progla{avani bogovima.
Utjecaj semitskog Akada tada
je bio ogroman. Slu`beni jezik u
dr`avi postao je semitski - akadski,
a u religiji su sumerska bo`anstva
zemqe ustupila mjesto kozmi~kim
bogovima Akada. I u umjetnosti,
ve} od Sargonove vladavine, dolazi
do zna~ajnih promjena zbog kojih se
taj period naziva klasi~nom fazom
mezopotamske umjetnosti.
Ova dr`ava nestala je oko 2200.
Akadska dr`ava u vrijeme Sargona godine prije Krista pod udarom
plemena Guta - planinskog naroda
koji se punom snagom, na ove prostore, spustio s istoka.
Nakon sto godina anarhije osnovana ja Tre}a dinastija
iz Ura.
Novosumersko razdobqe
(tre}a dinastija iz Ura)
Ovaj period zna~io je novu prevlast Sumera s juga,
nasuprot Akada na sjeveru. Jezgru nove dr`ave ~inio je
teritorij slobodnog Laga{a, dok su dr`avu u potpunosti
restaurirali Babilon i 3. dinastija iz Ura.
Djelovawem prve babilonske dinastije, sumerski
jezik je ponovno postao slu`beni. Stari gradovi-
dr`ave vratili su svoj zna~aj, a gospodarstvo i trgovina
zna~ili su blagostawe. Istovremeno se intenzivno
gradilo i umjetni~ki djelovalo.
Uz to, 3. dinastija iz Ura egzistirala je od 2112.
do 2006. god. pr. Kr., a vladala je dr`avom koja je bila
ne{to mawa od ranijeg Akadskog carstva. Dr`ava je
Ur-Namuova stela
bila ustrojena izrazito apsolutisti~ki. Svu vlast
48
Civilizacije Starog istoka
imao je vladar koji je dr`avom upravqao kao bo`anstvo Semiti su skupina naroda
s pod~iwenim administrativnim aparatom. Unato~ (Amori}ani, Aka|ani, Babilonci,
tome, podarila je prve pravne tekstove kao poznati Asirci, Feni~ani, Arapi) koje
“Ur-Namuov zakonik”. povezuje jedinstven semitski jezik.
Pradomovina im je bio sjeverni
U umjetnosti je poseban zna~aj imala arhitektura.
dio Arapskog poluotoka odakle su
Monumentalna gradwa i daqe je bila aktualna, a wezin kao nomadi tijekom 4. milenija pr.
vrhunac predstavqa izgradwa stepenaste piramide Kr. po~eli svoju seobu. Na prostore
– zigurata. Mezopotamije doselili su u 2.
Povratak Semita u Mezopotamiju ozna~io je kraj mileniju pr. Kr. gdje su asimilirali
ovog perioda. U drugom mileniju na vlast su do{li starosjedila~ko stanovni{tvo,
Amori}ani, narod semitskog podrijetla, koji je na prihvatili stare kulturne tradicije
prostoru sredi{we Mezopotamije utemeqio svoju i osnovali mo}ne dr`ave.
dinastiju.
Babilonsko razdobqe
Centar amoritske dr`ave nalazio se u Babilonu, u
sredi{tu Mezopotamije, na mjestu gdje su se dvije rijeke
Eufrat i Tigris najvi{e pribli`avale. Zbog takvog
polo`aja postao je najva`nije trgova~ko sredi{te
Male Azije.
Poseban zna~aj Babilon je stekao u vrijeme cara
Hamurabija (1792-1750). On je oko Babilona uspio
okupiti druge gradove i formirati centralisti~ku
dr`avu, u povijesti poznatu kao Starobabilonsko
carstvo. Za wega je karakteristi~no da je, iako
vladar semitsko-akadske tradicije, wegovao
sumersku tradiciju, posebno cijene}i wezine duhovne
vrijednosti. Uspio je sjediniti dva jezika i kulture
dva naroda, a babilonskog boga Marduka proglasio
je vrhovnim bo`anstvom s objediwenim elementima Stela sa Hamurabijevim
sumerske i semitske duhovne tradicije. Te tradicije “Zakonikom”
bile su karakteristika i umjetni~kih djela koja ipak
nisu uspjela nadma{iti djela novosumerskog doba.
Iako je bio poznat graditeq hramova, wegovo
najzna~ajnije djelo je “Zakonik” - zbirka obi~ajnih
propisa sa~uvanih na glinenim plo~icama i jednoj
kamenoj steli koja je prona|ena u Suzi. Na woj je
Hamurabi prikazan kako od boga [ama{a prima zakone
koji su vrijedno svjedo~anstvo o dru{tvenim odnosima
unutar wegove dr`ave. Pored ~iwenice da je predvi|ao
kazne koje su se po obi~ajnom pravu odmjeravale “oko
za oko”, “Zakonik” kroz svoja 282 ~lana ukazuje na niz
49
 Historija I
propisa koji ure|uju kaznene, vojne, privatne
i obiteqske odnose te obja{wava ~in vo|ewa
sudskog postupka. Uz to, zna~ajno je svjedo~anstvo
koje ukazuje na pojavu privatnog posjeda koji se
o~itovao kroz vlasni{tvo nad zemqom i robovima.
Tako|er, u zakoniku su istaknute i tradicionalne
moralne vrijednosti, pravda, istina i odgovornost
koje i sam Hamurabi, kao mirotvorac i za{titnik
svog naroda, isti~e kao svoje vrline.
Nakon wegove smrti carstvo nije uspjelo
opstati. Sna`ne udarce zadali su mu Hetiti, Kasiti
i Asirci. Do obnove dr`ave do{lo je u 7. st. pr.
Kr. kada je nakon osloba|awa od Asiraca osnovano
Novobabilonsko carstvo. Nakon Nabopolasara
koji je obnovio dr`avu proslavio se vladar
Nabukodonosor II. (605-562). Za Siriju je ratovao
s Egip}anima u bitci kod Karkemi{a 605. godine
Rekonstrukcija Babilona
prije Krista, 597. godine osvojio je Jeruzalem,
a @idove odveo u ~uveno babilonsko
su`awstvo. Pored toga {to se iskazao kao
osvaja~, bio je poznat i kao veliki graditeq.
Za svoje vladavine u Babilonu je podigao
monumentalnu prijestolnicu sa sve~anom
pala~om za odr`avawe novogodi{wih
sve~anosti, bedeme oko grada i utvrdama –
I{tarina vrata s kojima se odu{evqavao i
Herodot, a od koje je, ina~e, po~iwala cesta
koja je u du`ini od 300 metara vodila kroz
grad. Vrata su ukra{avali karakteristi~ni
motivi `ivotiwa i cvjetnih ornamenata
koje je danas mogu}e vidjeti rekonstruirane
u muzeju u Berlinu. Ina~e, Herodotu,
istinskom svjedoku povijesti, dugujemo one
veli~anstvene opise starog Babilona s
kojima je Nabukodonosor II. zavr{io davno
zapo~eto djelo velikog Hamurabija.
Nakon smrti Nabukodonosora II., wegovi
nasqednici nisu uspjeli sa~uvati carstvo.
I{tarina vrata
Oslabqeno, preuzeo ga je perzijski kraq
Kir II.
50
Civilizacije Starog istoka
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Kota~ i kola
Izum kota~a se`e u prapovijesnim kulturama Mezopotamije sve do 4.
tisu}qe}a prije n. e. Dokazano je da se kota~ tada javqa na lon~arskom kolu.
Vjerojatno bi jednako stara mogla biti i upotreba kota~a na kolima, iako
najstariji dokazi potje~u tek iz 3000. godine prije n.e. To su slikovni znaci na
glinenim plo~icama koje su na|ene u Uruku. Iz wih jasno proizlazi da su kola
nastala od starijih saonica, koje su jednostavno stavili na kota~e. Drugi
se prikazi iz istoga doba mogu na}i na posudama i pe~atima. Otkriveni su i
glineni modeli kola. Sama kola na|ena su prvi put u kraqevskom grobovima
Ura, Ki{a i dr. Tehni~ka izradba najstarijeg vozila s kota~ima …je nezgrapna
drvena konstrukcija s 2 ili 4 plo~asta kota~a. …Gorwi je dio kola imao
izrazito visoku ogradu. Ponekad su kota~i i dijelovi kola imali bakreni krov.
Kola je vukao par volova ili divqih magaraca upregnutih u rudo.
Ve} u ranom povijesnom vremenu (oko 3000. godine prije n.e.) upotrebqavali
su Sumerani kola kao bojna kola, pa su ona ostala va`an vojni faktor u Sumeru
i u slijede}e doba.
Iz Sumera kola su se oko 3000. godine prije n. e. pro{irila u susjedno iransko
podru~je (Elam)i na sredwi Eufrat. Odatle su u sredini 3. tisu}qe}a stigla u
centralnoazijsko stepsko podru~je i dolinu Inda, a ne{to kasnije dokazana i u
gorwem Eufratu i Maloj Aziji. Neobi~no je da je Egipat u ve}em opsegu preuzeo
kola tek oko 1600. godine prije n.e.
Velika ilustrirana povijest svijeta, Tom 1, str. 446
Pe~ati
Predmeti u obliku pe~ata (pucetni pe~ati i pe~atwaci) ili cilindra
(pe~atni vaqci) s ugraviranim geometrijskim ili figuralnim motivima
slu`ili su za pe~a}ewe glinenih posuda i omota robe radi garantirawa
autenti~nosti i kvaliteta sadr`aja. Prvi pe~ati javqau se u Mezopotamiji
u kulturi Tell-Halaf u 5. tisu}qe}u prije n.e., a upu}uju na postojawe gradskih
kultura s dalekose`nom trgovinom na tom podru~ju. Pe~at se pro{irio iz
Mezopotamije u susjedna podru~ja Irana, u Siriju, Palestinu, Predwu Aziju i
u Egipat. Pri kraju 4. tisu}qe}a pe~at je u ju`noj Mezopotamiji zamijewen
genijalnim izumom pe~atnog cilindra koji se mogao jednostavno izvaqati
preko glinenih plombi. Kao materijal za pe~ate u prvo je vrijeme slu`ila
glina, kasnije se prednost davala dragom kamewu i bakru. U Mezopotamiji se na
pe~atnim vaqcima razvila likovna umjetnost visokog stupwa, koja je najvi{i
domet postigla u ranopovijesno doba sumerskih gradova dr`ava.
Velika ilustrirana povijest svijeta, Tom 1, str. 461
51
 Historija I Civilizacije Starog istoka

Gilgame{
Stihovi s kojima Utnapi{tim (praotac qudi) Gilgame{u opisuje veliki
potop.
«Sve {to ima{ah, ponesoh sa sobom, sve {to u `ivotu stekoh,
pozvah u svoje vozilo obiteq i sve ro|ake,
`ivotiwe poqske, marvu s pa{e i qude s posla – sve to ukrcah.
Uni|em u vozilo i zakqu~am vrata.
Kad je granulo sunce, daleko na obzorju navu~e se crn oblak.
Vedrina dana najedanput se prometne u no},
brat ne vidi vi{e brata, narod neba ne mo`e vi{e da se prepozna.
Bogovi bijahu prestra{eni od povodwe, bje`ahu i uteko{e k nebu Anua,
Bogovi ~u~ahu kao psi, pokraj zida, i tiho le`ahu…
[est dana i {est no}i bujahu oluja i poplava, orkan vlada{e na zemqi.
Kada sedmi dan osvanu, oluja se sti{a,
poplava se izravna, koja pusto{a{e kao ratne vojske;
umiri{e se valovi, olujna vjetrina jewa, i povodwa ne ra{}a{e vi{e.
Ja promatrah kakva je voda, zamukao bje{e wezin gromot.
Ilova~om su postali svi qudi! Sve do krova dopira{e mo~vara!
Gledah gdje je kopno, gdje obzorje mora,
Daleko, sasvim daleko izroni jedan otok. Do brda Nisira dospije vozilo,
Doplovi do brda Nisira i zaustavi se kao usidreno.
Kad osvanu sedmi dan, pustim goluba, po{aqem ga nadvor,
On odleti i opet se vrati, taj moj golub,
Jer ne na|e po~ivali{ta, on se vrati.
I ja pustim lastavicu neka leti, i ona odleti pa se vrati, moja lasta,
Jer ne na|e po~ivali{ta, ona se vrati.
Iza{aqem i gavrana, pustim ga neka odleti,
On odleti, i uvidje gavran da opada ogledalo vode;
On `dere, lije}e naokolo, grak}e i vi{e se ne vrati.»
Hú. plo~ica. Prijevod Stanislav [imi}
RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA
Su`awstvo - ropstvo
PITAWA I ZADACI
1. Uporedite razvoj mezopotamskih gradova?
2. Kako se razvijala Akadska dr`ava?
3. [ta je Hamurabi uredio svojim zakonom?
3. Kakav je zna~aj kota~a i kola za povijest ~ovje~anstva?
Hetiti
Na prostoru Anatolije u današnjoj Turskoj narod Hetita je utemeljio svoje dvije
države. Do osnivanja prve došlo je krajem 17. i početkom 16. stoljeća prije Krista kada
se spominje i njihova prijestolnica Hatuša (danas Bogazkale) na rijeci Halisu. Već tada su
njihovi vladari Labarna-Hatušiliš I. i njegov nasljednik Muršiliš I. stvorili državu koja se
prostirala na jugoistok do Sirije, i na istok do Babilona.
Nakon gubitka države
od Mitanaca, Hetiti su se,
nekoliko stoljeća kasnije,
za vladara Šupiluliume
oko 1370. g. pr. Kr. našli
među velikim državama
Bliskog istoka. Taj moćni
vladar uspješno je ratovao
s Asircima i Egipćanima.
Sukobi s Egiptom trajali su
sve do vremena Ramzesa Reljef s hetitskim vojnicima
II. kada je s njim ratovao
Muvatal kod Kadeša 1285. pr. Kr. Tom prilikom između njih je došlo do podjele interesnih
sfera. Između ostalog, Sirija je podijeljena na sjeverni dio koji je pripao Hetitima i južni s
Palestinom, koji je pripadao Egipćanima.
Oko 1200. godine pr. Kr. moć hetitske države počeo je slabiti. Nestala je u seobi Naroda
s mora. U 8. st. pr. Kr. na prostorima gdje se nalazila nastala je država Frigijaca.
Hetitska država bila je uređena s nizom pravnih propisa. Interesantno je, da za razliku
od drugih zemalja na Bliskom istoku, njihovi zakoni nisu poznavali drastične kazne, te
se tako i smrtna izricala vrlo rijetko. Čak je i položaj žene u njihovom društvu bio znatno
povoljniji.
Što se umjetnosti tiče, vladavinu Hetita
obilježilo je monumentalno graditeljstvo. O
njemu i danas svjedoče ostaci drevne Hatuše
otkriveni u Alaça Hüyüku (Aladža Hijiku).
Bila je visoko urbaniziran grad snažnih
bedema i monumentalnih gradskih vrata,
s reprezentativnom vladarevom palačom i
hramovima. Posebno se upečatljivim čine
sačuvani reljefi koje su ukrašavali zidove
špilja te dovratnici ukrašeni skulpturama koji
su stanovnike trebali štititi od zlih duhova. Lavlja kapija u Hatuši

52 53
 Historija I Civilizacije Starog istoka

Proširimo znanje
Ako netko otme ženu obećanu drugome, i ako uzme zaručničke darove koje je prvi
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - čovjek dao, mora platiti kaznu, no otac i meti ne plaćaju. Ako je pak otac i mati daju
drugome čovjeku, tada i oni plaćaju kaznu. Ako otac i mati odbiju platiti, ženu treba
Muršilijeva molitva zbog zla koje je učinio svojoj pomajci odvojiti od onoga (čovjeka).
R. Matasović, Kultura i književnost Hetita, Matica hrvatska, Zagreb 2000,
...Ubila je... oduzela mi to je po mom mišljenju bio smtrni prijestup, no ona str. 109-110.
nije umrla. Gledajte! Pitao sam je i bogove moje gospodare, i (u proročištu mi je
odgovoreno da je pogubim, ili da je izbacim s položaja. No ja je tada nisam pogubio,
već sam je zbacio s položaja svećenice šiwananni. I budući da je proročište objavilo
da ona treba biti zbačena s položaja, ja sam je zbacio, i dao sam joj kuću. Ništa joj PITANJA I ZADACI
ne nedostaje što zaželi – ima kruha i vode i sve joj stoji na raspoaganja... Očima
promatra sunce i nebo, i jede kruh koji daje život! Moja je paksmo jedna kazna, 1. Ko su Hetiti i kako su formirali svoju državu?
kaznio sam je samo time što sam je prognao iz palače ... Samo to je kazna kojom sam 2. Koji su najznačajniji hetitski vladari?
je kaznio, o bogovi, uzmite pred sebe tu činjenicu i proučite je. Je li njoj život sada 3. Protumačite zajednički neke hetitske zakone.
postao loš? Ta ona je živa i promatra sunce svojim očima i jede kruh koji daje život.
Moja je kazna smrt moje žene! Je li to moguće popraviti? Zato jer ju je ona ubila,
kroz sve dane mojega života moja duša silazi pod crnu zemlju zbog nje. O bogovi, ne
vidite li tko je kažnjen? ... Budući da sam joj oduzeo dužnost šiwanzanni svećenice,
ja ću vam, bogovi, gospodari moji, priređivat žrtve i svetkovine. O bogovi, ne vraćajte
joj dužnost šiwanzanni svećenice, ne brinite se za nju! ...ona je proklinjala moju ženu
sve dok je nije ubila... Prognao sam kraljicu iz palače, tako da više ne može uricati
vaše svećenike i vaše sluge, bogovi... Evo je, Muršili, veliki kralj, kralj zemlje Hatti,
stao sam pred vas.
R. Matasović, Kultura i književnost Hetita, Matica hrvatska, Zagreb 2000,
str. 173-174.

Iz hetitskih zakona

Ako netko ubije muškarca ili ženu u svađi, otkupljuje ga i daje (kao otkup) četiri
glave za muškarca i za ženu. Jamči i svojom kućom.
Ako netko slobodnog muškarca ili ženu ozlijedi, i on ili ona umre, sagriješila je
njegova ruka. On otkupljuje umrloga i daje dvije glave. Jamči i svojom kućom.
Ako netko ozlijedi nekog čovjeka i ovaj se razboli, mora ga njegovati. U zamjenu
za njega mora dati (drugoga) čovjeka koji će raditi u kući razboljeloga dok je
bolestan. Dok je (ozlijeđeni) bolestan daje mu se 6 šekela srebra, a plaća i nadnicu
za liječnika.
Ako slobodnom čovjeku netko rastrga uho, daje 12 šekela srebra. Jamči i svojom
kućom.
Ako netko rastrga uho slugi ili služavki, daje 3 šekela srebra.

54 55
 Historija I Civilizacije Starog istoka

Asirsko Carstvo dobrih duhova koji su trebali štititi od zla).

Na asirskom prijestolju izmijenilo se nekoliko
vladara: Asurnazirpal II. i Salmanasar III.
vladali su državom od Eufrata do Sirije. U
umjetnosti, dominirali su utjecaji Babilona.
Pojačani su djelovanjem kraljice Semuramat,
legendarne Semiramide (jedne od najčuvenijih
žena Starog istoka) koja je nakon smrti svog
muža Šamšiadada V. (832-810) uspješno
vladala 6 godina. Semiramidini viseći vrtovi (ubrajaju se
Carstvo je punu snagu dosegnulo za među Sedam svjetskih čuda staroga vijeka),
Tiglatpalasara III. koji je Asiriju povezao u rekonstrukcija
personalnu uniju s Babilonom i Sargona II.
(721-705). Njega su, između ostalih, priznali
i bahreinski otoci u Perzijskom zaljevu. Samo
od danka koji su tada platili Cipar i Egipat
podigao je novu prijestolnicu u blizini Ninive
Dur-Šarrukin (Sargonov dvor). Velebno
zdanje okruživali su hramovi i palače asirske
aristokracije, ali je funkcioniralo samo za
njegove vladavine. Iza njega Niniva je ponovno
vratila svoj sjaj.
Posljednji veliki asirski vladar bio je Asurbanipal u lovu, dio reljefa u palači u Ninivi
Semitski Asirci su početkom 2. milenija prije Krista, na brdovitim prostorima sjeverne Asurbanipal (668-627) koji se unatoč
Mezopotamije, osnovali državu Asiriju. Stanovništvo se većinom bavilo stočarstvom, a svojim velikim osvajanjima (čak i Egipta do
uz rijeku Tigris i ratarstvom. Uz to, rano su savladali tehnologiju prerade željezne rude i Teba) proslavio svojim kulturnim aktivnostima. Bio je obrazovan čovjek poznavatelj
proizvodnju oružja po kojoj su, kao i po vještini ratovanja, bili posebno poznati. U takvim književnosti, matematike i stranih jezika. Naime, u ostacima palače u Ninivi koja je bila
uvjetima stvorili su vojsku koja je postala okosnica države pa i ne čudi što se zvala “čvor ukrašena brojnim umjetninama otkrivena je velika biblioteka u kojoj su sačuvana najveća
carstva”. Regrutirala se od slobodnog stanovništva po administrativnim oblastima koji su djela akadske literature.
istovremeno bili i zapovjednici. Uz vojsku je postojala carska garda i inženjerske jedinice
koje su brinule o izgradnji putova i mostova te za izradu artiljerijskih i opsadnih sprava
koje su od njih naslijedili Perzijanci, a zatim i Rimljani. PITANJA I ZADACI
Tijekom svoje povijesti u Asiriji su se izmijenile tri države – carstva. Do osnivanja
1. Kako je nastalo Asirsko carstvo?
države došlo je u 18. stoljeću prije Krista kada se na prijestolju spominje Sargon I.,
Šamšiadad I. (1749-1717) koji je granice zemlje proširio do Iranske visoravni na istoku i 2. Koji su najznačajniji asirski vladari?
Babilona na jugu, te Zimrilim koji se proslavio svojim graditeljstvom.
Druga država pripadala je periodu vladavine Asurbalita I. (1363-1328) koji se smatrao
ravnopravan egipatskim faraonima i njegovim nasljednicima koji su u borbama s Hetitima
pokušavali održati carstvo koje je nakon Tukultininurte I., velikog osvajača Babilona,
propalo.
Treća faza Asirskog carstva pripada prvom mileniju. Obnavljanje države proteklo je
pod snažnim utjecajima Aramejaca koji su prepoznatljivi i u umjetnosti (česti motivi

56 57
 Historija I Civilizacije Starog istoka

Egipat (Zemqa, Nil, qudi) krotiti rijeku. Spoznaja da mogu kopawem

kanala i podizawem nasipa regulirati vode
mo}ne rijeke (irigacioni sustav) utjecala je
Zemqa na uspje{no udru`ivawe vi{e naseqa u ve}e
teritorijalne zajednice - nome. Na ~elu noma
Egipat je zemqa na sjeveroistoku afri~kog kontinenta. U doba paleolitika nalazio se nomarh koji je vremenom postajao
egipatsko tlo izgledalo je znatno druk~ije nego danas. Iako tragovi prvih kultura na gospodar s neograni~enom vla{}u. U svojoj
tlu Egipta potje~u jo{ iz vremena paleolitika, prva naseqa nastaju u kulturi Sebil osobi objediwavao je sve}eni~ku, sudsku i
izme|u 15000 do 10000 godina prije Krista. Wihov razvoj nastavqen je i kroz mezolitsku vojnu vlast. Vjerojatno su neki od tih noma
kulturu sjevernoafri~kog Kapsijena prije 9000 godina. Nakon toga Egipat je u{ao na ~elu s nekim mo}nim nomarsima, koji su
u period neolitika koji se istovremeno i u Gorwem i Dowem Egiptu iskazao kroz ambiciozno znali nametnuti svoju vlast
niz reprezentativnih kultura, od kojih su neke prethodile egipatskom dinasti~kom slabijim susjedima, bili jezgre budu}im
periodu. dr`avama Gorweg i Doweg Egipta.
U Dowem (sjevernom) Egiptu to su kulture: Merimde beni Salame (prije 5000- Do wihovog ujediwewa u jednu dr`avu
6000. god.), Fajumska (oko 5700. god.), El Omari i Maadi (izme|u 4000. i 3000. god.) koja do{lo je 3100. godine prije Krista. Tada je
je vjerojatno bila preddinastijska kultura. Nositeqi ovih kultura `ivjeli su u registrirana prva egipatska dinastija na
naseqima s kvadratnim ku}ama, izra|ivali keramiku, wegovali kult pri kojem su ~elu koje se nalazio vladar Narmer (wegovo
`rtvovali qude i `ivotiwe. ime egipatski sve}enik Maneto ~ije su
Kao Dowi, i Gorwi (ju`ni) Egipat obiqe`ilo je nekoliko zna~ajnih neolitskih djelo Aegiptaca» citirali neki anti~ki
kultura. Najstarija je El Badari (egzistirala od 5500. do 3800. god.). Iako wezina naseqa pisci u ovom valadaru prepoznaje mitskog
nisu prona|ena, wezini pripadnici su se bavili obradom zemqe i sto~arstvom. ujediniteqa egipatske dr`ave Menesa).
Izra|ivali su obojenu keramiku te wegovali interesantan kult mrtvih u kom su `ene Sa~uvano je na paleti, “ujediniteq zemqe”,
pokapali bez glava koje su mijewale kerami~ke posude. prvi koji je nakon pobjeda nad vladarom
Od we je mla|a kultura Naqada (datirana izme|u sjevera ujedinio krunu Gorweg i Doweg
4000. i 3300. godine) u kojoj se nastoje prepoznati Egipta.
korijeni kasnije egipatske kulture. I wu je obiqe`io
kult mrtvih karakteristi~an po pojavi qudskih
`rtva na kojima su zamije}eni tragovi kanibalizma.
Istovremeno je prva kultura koja je koristila bakar, ³Pozdrav tebi o Nile!
zlato i srebro. Interesantno je da je bila poznata i na Ti koji izvire{ iz zemqe,
Keramika kulture Naqada
tlu Mezopotamije. Do|i i nahrani Egipat²
Stara egipatska himna
Ujediwewe Egipta. @ivot po pravilima rijeke. Krune Gorweg i Doweg Egipta (lijevo i desno), te Ujediwenog
Egipta (u sredini) Za ujediwewe Egipta vezana je
Stvarawe dr`ave na prostorima uz rijeku Nil nije bio ni kratak ni jednostavan legenda o Horusu i Sethu koji
proces. Pri tome je glavnu ulogu odigralac sama rijeka. U kasnom paleolitiku Nil personificiraju dvije dr`ave koje
je bio znatno ve}a i {ira rijeka, a velike, danas suhe doline sjeverne Afrike bile
Staro kraqevstvo (2635-2155. godine su se nakon vremena suparni{tva
su plodne. Nakon zatopqewa, korito Nila postupno se su`avalo stvaraju}i terase prije Krista) na{le u jednoj dr`avi. Simboli~no
plodnog tla koje su omogu}avale idealne uvjete za rano naseqavawe. Stanovni{tvo su kipove faraona na prijestoqu
Nakon ujediwewa dr`ave u dosta neodre|enom konopima vezali za jedan stup kao
je po~elo obra|ivati zemqu i u~iti koristiti ogromna vodena bogatstva posebno na
dowem Nilu. Od o`ujka do lipwa, kada bi zemqa bila najpogodnija za obra|ivawe, periodu I. i II. dinastije nastupila je II. s kojom nastaje simboli~an ~in spajawa dvaju
Egip}ani su uz obale Nila sijali `itarice te sadili vo}e i povr}e. Kako su wihovi Staro kraqevstvo - organizirana dr`ava autoritarno- dr`ava. O tom svjedo~i i paleta
hijerarhijskog tipa. kraqa juga- Narmera koji je osvojio
usjevi, zbog ~estih tropskih vru}ina, znali stradati rano se po~iwu udru`ivati i
Gorwi Egipat i ujedinio dr`avu.

58 59
 Historija I
Faraon (per-aa ili “velika kuća”) Na ~elu dr`ave nalazio se vladar – faraon. On je kao
u starom Egiptu bio je inkarnacija inkarnirano bo`anstvo - bog na zemqi bio je gospodar
bo`anstva na zemqi sa-re “sin s apsolutnom vla{}u, osoba koja je predstavqala mo}
Sunca“. Wegovu titulu dopuwavale su Egipta, {to nije podrazumijevalo samo gospodarsku nego
i dvije oznake posebno istaknute na i vojnu i vjersku mo}.
kraqevskoj kruni koje su kao bijela Administrativni centar dr`ave nalazio se u Memfisu,
juga, a crvena sjevera ozna~avale
gradu koji je svojim spomenicima proslavio egipatsko
faraona kao gospodara ujediwene
graditeqstvo Starog kraqevstva. Tada je za faraona
zemqe. Nadopuwavala ih je glava
Xosera, danas slavni arhitekt i graditeq Imhotep,
kobre - ureus - solarni simbol koji
sagradio prvu 60 metara visoku stepenastu piramidu -
personificira snagu Sun~evog diska.
Ina~e, simboli vladarske mo}i bili posmrtnu rezidenciju bo`anskog kraqa s kojom je po~ela
su trostruki bi~ nehah i pastirska
era egipatske monumentalne arhitekture.
palica. Kao vrhovni sve}enik,
faraon je prikazivan s bo`icom
Piramide – ku}e za umrle faraone
istine i pravednosti Maat na dlanu. U
mitolo{kom smislu bio je sin Sunca Obi~aj vladara prve i ~etvrte dinastije graditi duple
i bo`ice neba Nut, ali i nebeskigrobnice monumentalne mastabe (pravokutni grobovi
bog Horus - “onaj koji vidi svijet iz
kosih zidova) u Saqqari i prazne grobove kenotafe u
visine“ a kasnije sin boga Ozirisa
Abidosu, svetom gradu gdje se nalazio grob boga Ozirisa,
koji se na zemqi pojavio kao ~ovjek.
napustili su vladari IV. dinastije koji umjesto wih sebi
podi`u monumentalne grobnice - piramide.
Piramide koje danas poznajemo kao mjesta koja ~uvaju
grobove faraona zapravo su bile dom za bo`ansku djecu
starog Egipta u kojima su trebali trajati za vje~nost.
Stepenasta piramida kraqa Xosera bila je prva
izgra|ena grobnica piramidalnog tipa. Me|utim, prvi
istinski graditeqi piramida bili su: faraon Snofru
Xoserova stepenasta piramida osniva~ slavne IV. dinastije koji je 24 godine svoje
vladavine obiqe`io gradwom triju piramida
i wegovi nasqednici Keops, Kefren i
Mikerin koji su svojim piramidama u Gizi
zadivili ~ovje~anstvo.
Ove piramide ve} su stari Grci proglasili
jednim od svjetskih ~uda. Sagra|ene da se
poklapaju sa zvijezdama u sazvije`|u Oriona,
koje je za stare Egip}ane povezivano s bogom
uskrsnu}a i vje~nog `ivota Ozirisom, nikad
nisu prestale buditi ma{tu. Izme|u wih
izdvaja se velika Keopsova piramida.
Pored piramida pozornost je privla~ila
Shema piramide
i velika Sfinga duga 75 metara. Nalazi
se uz Kefrenovu piramidu u Gizi. Zna~aj
60
Civilizacije Starog istoka
ovog kipa, lavqeg tijela i qudske glave, s 4 metra Sa svojim savr{enim proporcijama:
{irokim licem i faraonskim pokrivalom – klaftom osnovicom 230 x 230 m; visinom
na glavi tuma~io je i rimski pisac Plinije u svom 146,59 m; s nagibom zidova 52°52”,
enciklopedijskom djelu Historia Naturalis (XXXVI, 12). s tri prostorije ugra|ene u wezinu
Sfingu su sagradili sve}enici Heliopolisa kao svog unutra{wost, s ugra|enih
boga Harmakisa “Horusa na horizontu”. 2 300 000 kamenih blokova od 1,5 do
50 tona te`ine, Keopsova piramida
Monumentalno graditeqstvo IV. dinastije iza
predstavqa takav gra|evni poduhvat
sebe je imalo sna`nu dr`avu s dobro organiziranom
koji nije shva}en ni do danas.
administracijom, vjersku stabilnost i mo}no
gospodarstvo koje je bilo u stawu podnijeti optere}ewe Za gradwu piramide bio je
takve izgradwe. zainteresiran i Herodot koji je
izme|u ostalog o tome napisao: “Kad
su izgradili prvu stubu piramide,
dignuli su sa zemqe ostalo kamewe
s pomo}u jedne sprave izra|ene od
istesanih kratkih greda na idu}u
stubu. Kad su podignuli kamen na prvu
stubu stavqali su ga na drugu spravu,
koja je stajala na prvoj stubi i vukli
ga na drugu stubu; i tako redom. Bilo
je isto toliko sprava koliko i stuba.
A bila je i jedna sprava koja se,
kad je kamen bio istovaren, mogla
lako premjestiti na sqede}u stubu.
Govorili su mi o oba ova na~ina
pa ih i ja navodim. Najprije je bio
dovr{en vrh piramide pa ispod wega
sredi{wi dio koji le`i na zemqi.”
(Hist. II. 125.)
Dinasti~ka piramida
Uprava zemqom podrazumijevala je koordinaciju i sposobnosti razli~itih dr`avnih
slu`benika. Posebna vlast u toj hijerarhiji pripadala je vrhovnom sve}eniku koji je
u ime faraona imao du`nost prinositi `rtve u svrhu dr`avnog kulta. Za razliku od
wega, koji je bio izvan oficijelne dr`avne hijerarhije, najve}i polo`aj u dr`avnoj
administraciji imao je vezir - izravan faraonov opunomo}enik kome su bili podre|eni
svi ni`i dr`avni slu`benici, pisari, obrtnici, radnici i seqaci koji su u dr`avi i
dru{tvu ~inili hijerarhijski red.
Jedinstvo politike i vjerskog `ivota najboqe su, kako smo vidjeli, pokazale
grobnice faraona - gospodara ma`ata i bogova svijeta, posrednika izme|u bogova i
qudi, oli~ewa svega savr{enog.
Stav o vladaru-faraonu promijenio se kada je u Egiptu do{lo do politi~kih
razmirica i borbi za prijestoqe u koje su bili umije{ani sve}enici Heliopolisa
61
 Historija I
koji su svoj utjecaj nastojali nametnuti kroz religiju boga sunca Ra. Tada su vladaru,
utjelovqenom bogu Horusu, uskratili wegovu, do tada apsolutnu, bo`ansku narav. On
tako umjesto boga postaje ~ovjek kome je samo preko smrtne majke bog tek otac.
U vrijeme Starog kraqevstva Egipat je svoje teritorije pro{irio prema Nubiji
do I. katarakte i Palestine na sjeveru. Me|utim, nakon V. dinastije Egipat je u{ao u
krizno razdobqe koje }e nakon gra|anskih ratova rezultirati raspadom dr`ave.
Umjetnost Stare dr`ave ozna~ila su djela visokog standarda, simetrije, forme i
proporcija. Dokaz su slikani reqefi ra|eni na mastabama egipatskih nomarha i drugih
dostojanstvenika, ali i statue Kefrena i Mikerina.
Nepoznavawe perspektive nije umawio zna~aj djela
egipatskih majstora. Na osobama su se morale vidjeti
obje ruke i noge, prsni ko{, dok su kukovi i glava bili
u profilu, a oko en face. Zna~ajni likovi u pravilu su
prikazivani stati~no {to je obveza umjetnika prema
vje~nom i bo`anskom u osobama koje su predmet wegovog
rada. Za razliku od slika i reqefa koji poznaju odre|eni
pokret, kiparska djela su potpuno stati~na. Ponekad tek
sugeriraju uhva}en pokret. Reprezentativni su kipovi
princa Rahotepa i wegove `ene Nofret kao primjer
idealnog egipatskog kanona (podrazumijevao je jedinicu
kipovi Rahotep i Nofret
mjere 18 {irina qudske {ake za modelirawe tijela) {to
je funkcioniralo sve do vremena faraona Ekhnatona.
Sredwe kraqevstvo (2040-1785. godine prije Krista)
Sredwu dr`avu - Sredwe kraqevstvo, nakon perioda
nereda i ratova, ujedinio je faraon Mentuhotep II., prvi
faraon Jedanaeste dinastije. Nakon {to je ograni~io vlast
lokalnih monarha on i wegovi nasqednici Mentuhotep III. i
Mentuhotep IV. administrativno su uredili dr`avu uvode}i
slu`be dr`avnih rizni~ara i formirawem visokog suda.
Imperijalna osvajawa po~eli su na jugu ratuju}i u zemqi
Ku{. Osvojili su Nubiju, a na sjeveroistoku prodrli do
Palestine. Trgovina je bila vrlo intenzivna. Osim ratova
poduzimali su trgova~ke ekspedicije u Siriju i zemqu Punt
(Etiopija). Dr`avom su upravqali iz Li{ta, maweg mjesta
kod Memfisa, dok je ve}i centar tada bila Teba, sredi{te
boga Amona kasnije velikog Ra.
Mentuhotep II I socijalne prilike Sredwe dr`ave bile su znatno
druk~ije. Poslije godina nemira s kraja Starog kraqevstva
seqaci su dobili vi{e ravnopravnosti ~ak i pravo na sud. Dobili su zemqi{ne posjede
koji su im omogu}ili redovitije i ve}e prihode nadoknadu najamnine, ali ne i slobodu od
obveznih javnih radova. Poslove nomarha preuzela je u~inkovita administracija koja
62
Civilizacije Starog istoka
je vodila ra~una o porezima, popisi poqa vr{eni su svake dvije godine, procjewivani
prihodi i stvarane zalihe za mogu}e gladne godine. Uz poqoprivredu i trgovinu
cvjetali su i obrti.
U kulturi, sredwe kraqevstvo je poznato kao zlatno doba egipatske kwi`evnosti.
Umjesto “kwiga piramida” aktualne su postale “kwige sarkofaga” (tekstovi s
posmrtnim kultovima) koje su mogli koristiti svi koji su svojim umrlim mogli
priu{titi sarkofag. Na wima su se nalazili tekstovi i magi~ne formule koji bi
faraona ili drugog pokojnika ispratiti na putu du{e prema Ozirisu. Od svjetovnih
tekstova aktualni su `ivotopisi kao “@ivotopis princa Sinuhea” ili “Savjeti
Amenemheta sinu Sesostrisu”.
Graditeqstvo Sredweg kraqevstva obiqe`ila je “O, ti ~iji je lik kao u boga, poslu{aj
gradwa novih piramida. Podizali su ih uz one najstarije moje rije~i koje ti upu}ujem da
u Dah{uru i Lishtu, ali naravno znatno skromnije. bi mogao biti kraq ove zemqe,
Bili su ~uveni i hramovi faraona Sesostrisa I. u upravqati dvjema obalama i kako bi
Heliopolisu i Mentuhotepa II. u Deir el Bahri, ali su stekao obiqe dobre sre}e. Budi na
danas na`alost devastirani. oprezu sa svim podre|enima kad se
doga|aju stra{ne stvari koje nisu
I kiparstvo je imalo svoje posebnosti. Brojni sjede}i
u mislima. Ne dopusti im pristup
kipovi Sesostrisa I. primjer su novog u portretnoj u svojoj usamqenosti: Kad ode{ na
umjetnosti. Naime, na wegovom licu zamjetan je izraz po~inak budi ~uvar svoga srca jer
zabrinutosti vjerojatno zbog politi~kih okolnosti nitko nema prijateqa u danima
kojima je bio izlo`en. nevoqe. Ja sam davao siroma{nima.
I posmrtni kult je do`ivio niz izmjena. Umjesto Ja sam se skrbio za siro~ad. Ja
kipova sluga, koji su u svim prilikama trebali bili pri pru`ih pomo} jednako onomu koji
ruci svom gospodaru na onome svijetu, izra|uju figurice nema ni~ega i onomu tko je bogat.
u obliku mumija na koje su upisivani magi~ni tekstovi Ali onaj tko je jeo od mog kruha i
pomo}u kojih je pokojnik, bez problema, prolazio poqa sakupqao poreze, onaj komu pru`ih
podzemnog svijeta na putu Ozirisovog suda. ruke svoje, po~inio je zlo~in. ...O,
moji `ivi likovi moji nasqednici
I posmrtni kult je do`ivio niz izmjena. Umjesto me|u qudima izrecite na mom
kipova sluga, koji su u svim prilikama trebali bili pogrebu govor kakav prije nitko nije
pri ruci svom gospodaru na onome svijetu, izra|uju ~uo, pobijedite u borbi kakva se ne
figurice u obliku mumija na koje su upisivani magi~ni pamti...“
tekstovi pomo}u kojih je pokojnik, bez problema,
prolazio poqa podzemnog svijeta na putu Ozirisovog
suda. Nakon 13. dinastije vlast u ve}em dijelu Egipta
preuzeli su Hiksi «”vladari stranih zemaqa”» {to je
destabiliziralo zemqu. Naime, u vrijeme Sredweg
kraqevstva u Delti je naseqen veliki broj Azijata koji
su s centrom u Avarisu iskoristili slabqewe centralne
vlasti i osnovali 15. i 16. egipatsku dinastiju. Takva
situacija je trajala do 17. dinastije kada su namjesnici
Teba na jugu, iako ovisni o Hiksima, uspjeli nametnuti
svoju vlast, ponovno preuzeti Egipat, a Hikse otjerati
do Palestine.
Sesostris I
63
 Historija I
U gospodarskom smislu Egipat tada preuzima nove
tehnologije: proizvodwu bronce, okomiti tkala~ki
stan, suvremenije lon~arsko kolo, nova oru`ja, a
posebno kola s kowskom zapregom koja }e promijeniti
na~in ratovawa.
Novo kraqevstvo (1552-1070. godine
prije Krista)
Amosis, prvi vladar 18. dinastije, Egipat je uveo u
Novo kraqevstvo. Nakon osloba|awa od Hiksa Egipat
je brzo ponovno postao najmo}nija zemqa predwe
Azije. Osim {to su do{li u posjed cijele delte i vlast
pro{irili na jug zemqe i Dowu Nubiju Amenofis
I. i Tutmozis I. vode osvaja~ke ratove na Sinaju u
Palestini i Siriji. Svjesni slabosti svoje granice na
Hat{epsut - Pravo na sjeveru uvode stalnu pla}eni~ku vojsku koja se s novim
prijestoqe imala je po ocu
Tutmozisu ú., dok se srodstvo
naoru`awem bojnim kolima s kowskom zapregom i
s Tutmozisom úúú. pokazalo kao bron~anim i `eqeznim ma~evima ubrzo nametnula kao
neto~na konstrukcija nekih va`an dru{tveni faktor.
autora.
U ovom periodu va`nu ulogu na egipatskom dvoru
odigrala je kraqica Hat{epsut (1483-1468). Na vlast je
do{la kao skrbnica malodobnog sina svog mu`a Tutmozisa
II. Imala je sre}u da su je kao `enu prihvatili tebanski
sve}enici kod kojih je sve~anim ~inom posve}ena od boga
Amona u Karnaku.
Sposobna i energi~na svoju mo}, na egipatskom
prijestoqu, nije dokazala osvajawima nego trgova~kim
ekspedicijama i graditeqstvom. Svoje brodove poslala
je u zemqu Punt (brodovi su, kako se pretpostavqa,
do Somalije plovili kanalom koji je bio prokopan od
isto~ne delte do Crvenog mora). Scene ove egzoti~ne
ekspedicije ukra{avale su zidove wezinog posmrtnog
hrama u Deir el Bahriju.
Wezina vlast, kako izgleda, nije bila bez nadzora
Amonovih sve}enika koji su se nalazili i u samom
vrhu dr`avne administracije. Jedan od wih Senemut s
titulama “upraviteq Amonovih posjeda” i “nadglednik
kraqevih poslova” imao je pristup i u hram gdje se
nalazila i kraqevska kruna. Zna~aj Senemuta pove}ava
i ~iwenica da je istovremeno bio i glavni graditeq
Senmut
wezinog hrama i glavnog sveti{ta - najmonumentalnije
gra|evine Novog kraqevstva, ali i osoba koja je stekla
64
Civilizacije Starog istoka
pravo imati vlastiti grob uz svoju kraqicu. [to je ovog Dugo vremena se poku{avalo razloge
miqenika, u jednom trenutku, li{ilo krune i wegovih Ekhnatatonovog postupka tra`iti u
privilegija, te{ko je re}i. Razlog je vjerojatno bio sukobu s tebanskim sve}enicima.
veliki kad se kraqica odrekla svog miqenika jo{ dok Me|utim istra`ivawa to nisu
wegova grobnica nije bila zavr{ena. Dala je uni{titi potvrdila nego se pretpostavqa da su
wegovo ime – nestao je, a zajedno s wim i wegova samo ~in wegove osobnosti. Ina~e su
kraqica. Bez podr{ke put na prijestoqe bio je otvoren ovo razdobqe, zbog nedostatka vi{e
za Tutmozisa III. podataka, pratila razna ma{tovita
i misti~na tuma~ewa. U tome je u
^im je stupio na prijestoqe novi faraon se na{ao u velikoj mjeri zna~ajnu ulogu odigrala
ratu s udru`enim snagama Azijata. Nakon sedmomjese~ne i wegova lijepa `ena punog imena
bitke kod Megida na Orontu postao je gospodar svih Nefer-Nefru-Iten koja je udajom za
krajeva do Libanona. Ugled dr`ave bio je ogroman. wega dobila ime Nefertiti “Atonova
Nakon 17 ratnih pohoda osvajana je Sirija. Egipat je najqep{a“. Od 17. godine wegove
priznao Cipar, dok veze s drugim zemqama potvr|uju vladavine vi{e se nije pojavqivala
intenzivni diplomatski odnosi. Nakon osvajawa Nubije u javnosti. Pretpostavqa se da je s
na jugu, gdje je dopro do IV. katarakta kontrolirao je Ekhnatonom dijelila vlast, ali i da
sve do Eufrata. Zna~aj dr`ave nije se mijewao ni za je rodila sina koga je, urotiv{i se
vladavine wegovih nasqednika. protiv vladara, predala tebanskim
sve}enicima koji su ga trebali
Mo}nu Novu dr`avu pratio je op}i napredak, a iskoristiti u sukobu s Atonovim
posebno graditeqstvo. Administrativni centar postao sqedbenicima.
je Memfis, a kultni Teba posebno nakon izgradwe
velikih
hramova posve}enih Amonu Ra u Karnaku
gdje su u nedalekoj Dolini kraqeva gra|ene
grobnice za preminule faraone. To je
vrijeme i promjene u religiji. O~itovala
se kroz {tovawe boga Sunca koga je u
obliku Sun~evog diska Atona promovirao
Amenofis IV. I sebe je, kao {tovateqa tog
boga nazvao Ekhnaton (“Onaj koji slu`i
Atonu”).
Odbaciv{i Amona napustio je Tebu i
preselio u novu prijestolnicu Ekhnataton
“Horizont Atona” koju je sagradio na desnoj
obali Nila izme|u Tebe i Memfisa ~iji se
ostaci danas nalaze u Tel el Amarni. Va`no
je naglasiti da se pri tom nije radilo o
Nefertiti i Ekhnaton
uvo|ewu monoteizma na nivou cijele dr`ave
nego jednostavno o osobnoj odluci vladara
za sebe izabrati drugo bo`anstvo. Nakon Ekhnatonove smrti sve se vratilo na staro, svi
spomenici koji su podsje}ali na wega uni{teni su, a prijestolnica vra}ena u Memfis.
Situacija u dr`avi promijenila se dolaskom na vlast devetogodi{weg Tutankhamona
(“`iva Amonova slika”, 1347-1339). Za to su zaslu`eni tebanski sve}enici koji su
brzo “preodgojili” mladog kraqa i vratili svojim bogovima. Nova istra`ivawa
65
 Historija I
pretpostavqaju da je bio Ekhnatonov sin koga je rodila
wegova druga `ena Kija.
Kako Ekhnaton i Nefertiti nisu imali mu{kog
nasqednika nakon Eknathonove smrti pokazao se kao
idealna osoba za prijestoqe. Po ocu i djedu imao je
pravo naslijediti krunu, a po godinama bio je dovoqno
mlad da bi se s wim moglo manipulirati. I wegova rana
smrt, ako je, zbog povrede glave, bila smi{qen ~in
mo`e se shvatiti kao voqa sve}enika uni{titi svaki
trag Akhnatonove loze.
Za ovog vladara ve`e se i najve}e arheolo{ko otkri}e
do danas. Dana 23. 03. 1929. godine Howard Carter i
Ekhnaton i Nefertiti pod
sun~evim diskom lord George Herbert Carnarvon u{li su u zape~a}enu
Tutankhamonovu grobnicu.
U ~etiri sobe i hodniku na{li su neprocjewivo
blago. Izme|u ostalog, tijelo faraona {titila su
tri sarkofaga. Tre}i je te`io 110,4 kilograma zlata
unutar kog se nalazio zlatni antropomorfni sarkofag s
mumijom. Lice mumije {titila ja zlatna maska ukra{ena
lapis lazulijem i staklenom pastom. Publicitetu nalaza
doprinosio je i tisak s natpisima o ~udnovatim smrtnim
slu~ajevima istra`iva~a grobnice.
Naime, nekoliko istra`iva~a, kao i lord Carnarvon,
umrlo je nedugo nakon pronalaska grobnice {to je mnoge
natjeralo povjerovati u prokletstvo faraona koji su
ritualno s urocima nastojali ~uvati mir svog drugog
svijeta.
U vrijeme Ekhnatonove i Nefretitine vladavine
zna~ajne novine se osje}aju i u umjetnosti. Predmet
interesa umjetnika bila je faraonska obiteq prikazivana
s jednim do tada neuobi~ajenim grotesknim izrazom {to
je posqedica uro|ene deformacije samog Ekhnatona.
Glava s izdu`enim licem, kr`qavo tijelo s obje{enim
dowim dijelom trbuha i tankim nogama postali su
mjerilo ukusa cijele epohe. To, amarnsko, razdobqe u
umjetnosti predstavqeno je nizom reqefa na kojima
je prikazana kraqevska obiteq ispod Sun~evog diska
boga Atona koji svojim zrakama u obliku ruku, simbola
`ivota ankh, dijeli blagoslov svojim {tovateqima.
Pri tom je primijewen novi kanon u umjetnosti. Umjesto
18 {irina {ake od podloge do visine qudskog oka
Sarkofag faraona Tutankamona primijewen je novi koji je propisivao 20 {irina {ake
{to je znatno izdu`ivalo qudsku figuru. Me|utim i
66
Civilizacije Starog istoka
ova novina, transparentno iskazana kroz umjetnost,
trajala je koliko i protagonisti ovog vremena. Nakon
Tutankhamona Egipat se vratio arhaizmu Stare
dr`ave.
Devetnaesta dinastija
Nakon Tuthankamonove vlasti Novo kraqevstvo su
proslavili vladari 19. dinastije, a posebno Ramzes
II. (1290-1224). [ezdesetsedam godina wegove duge
vladavine zna~ile su wezin vrhunac. Na po~etku
vladavine suprotstavio se azijsko-sirijskoj koaliciji
u bitki kod Kade{a. Iako s djelomi~nim uspjehom
emancipirala ga je kod wegovih protivnika. Nakon
dugih ratova protiv Hetita upam}en je kao prvi vladar Carter, Carnarvon
koji je potpisao prvi mirovni ugovor u povijesti.
Tekst ugovora s Hatu{ilijem III. zapisan je na hramu u
Karnaku.
Nakon wega Egiptom su s mawe uspjeha vladali
wegovi nasqednici. Vladavinu Ramzesa III. (1185-1154)
obiqe`io je prodor “Naroda s mora” koje je uspio
udaqiti od Egipta, nakon ~ega je do{lo do propasti
hetitske dr`ave. To je vrijeme i interesantne pojave
pqa~kawa faraonskih grobova. Kalkulira se i s
mogu}no{}u da je u tome sudjelovala i dr`ava koja se,
suo~ena s opasno{}u izvana, odlu~ila na takav na~in
financirati svoju vojsku i poku{ati zemqu izvu}i iz
krize.
Umjetnost i graditeqstvo Novog
kraqevstva
Graditeqstvo Novog kraqevstva proslavile su
opet 2 slavne dinastije, osamnaesta i devetnaesta. Ramzes II
Reprezentativan je primjer hram kraqice Hat{epsut
izgra|en u Deir el Bahriju. Taj hram posve}en bogovima Amonu, Hator i Anubisu
i posmrtnom kraqi~inom kultu, djelo arhitekte Senenmuta, izgra|en je uz umjetna
jezera, sustavom terasa koje su smi{qeno popuwavale prostor prema liticama brda u
pozadini. Hram su ukra{avali reqefi s prikazima ekspedicije u zemqu Punt.
Do velikih radova 19. dinastije do{lo je u Karnaku. Kompleks hramova, veli~ine 52
h 103 metra sa 16 velikih stupova, Tutmesa III. i Setija I. zavr{io je Ramzes II. Karnak je
dogra|ivan i ure|ivan sve do vremena Ptolomeida kada je poprimio razmjere ~itavog
svetog grada.
67
 Historija I
Nedaleko od Karnaka
nalazio se drugi kompleks
hramova u Luxoru koje su
gradili Amenofis III. i
Ramzes II. Centralni hram
boga Amona bio je dug 260
metara. Karnak u Luxoru
povezivao je isti kultni
obred boga Amona pri kom je
kip boga iz Karnaka u sve~anoj
procesiji, 3km dugom alejom
Hram kraqice Hat{epsut
sfingi, pra}en u Luxoru. U
Luxoru se, u jednom malom
hramu, nalazila sveta barka
Aleksandra Makedonskog
te hram cara Hadrijana
posve}en Serapisu.
Najve}e graditeqstvo je
ipak pratilo dugu vladavinu
Ramzesa II. U isto~noj
delti sagradio je svoju
prijestolnicu Per Ramzes
“Ramzesova ku}a”, a u Abu
Simbelu najqep{i hram
uklesan u stijenu koji je
zajedno s hramom bo`ice
Hator i kraqice Nefertari
u akciji UNESCO-a 1968. g.
spa{en od potapawa tako {to
je izrezan i izmje{ten pri
~emu se vodilo ra~una o svim
graditeqskim posebnostima.
U Novom kraqevstvu
Ostaci hrama u Karnaku faraoni su se ukapali u
grobnice u {piqama Doline
kraqeva. Obi~no se pri tom spajao posmrtni kult faraona s nekim bo`anstvom. Za
to mjesto, u kom su otkriveni ~itavi kompleksi grobnica, (npr. samo grobnica Setija
I. duga je 140 metara i jo{ uvijek nije potpuno istra`ena) vezan ~itav niz legendi i
misti~nih pri~a, a na mnogim mjestima zabrawena su nova istra`ivawa.
I umjetni~ki izra`aj Novog kraqevstva je, kao i graditeqstvo, monumentalan.
Kiparstvo je karakteristi~no po portretima faraona izme|u kojih se izdvajaju
oni Ramzesa II. iz Abu Simbela koji nisu li{eni odre|enih osobnih elemenata pa
68
Civilizacije Starog istoka
i obiteqskih karakteristika
na koje su ponovo vratili
arhajski osmijeh. Interesantno
je naglasiti da ih u pravilu prate
i skulpture kraqica, uz opasku
da wihova veli~ina odgovara
wihovoj va`nosti. I kip kraqice
Hat{epsut, jedine `ene faraona,
vi{e sli~i kipovima wezinih
mu{kih kolega.
Novina je i oslikavawe
grobnica. Naj~e{}i motivi su
obredi u ~ast pokojnika, stropovi
s oslikanim “astronomskim Ramzesov hram u Abu Simbelu
svodovima” s tablicama kretawa
zvijezda i planeta, ali i motivi `ivota nakon smrti.
Kwi`evnost
Kwi`evnost Novog kraqevstva nije ispisala najslavnije stranice egipatske
kwi`evnosti. Naj~e{}e su to pri~e ~udnih zapleta upletene u mitske radwe
egipatskih bo`anstava, naj~e{}e Ozirisovih misterija. Tekstovi kao “Pri~a o dva
brata” ~itateqe podu~avaju dobru i zlu.
Kasno kraqevstvo (1070-332. godine prije Krista)
Krize u Egiptu postajale su sve dubqe. U takvoj situaciji Ramzes XI. povukao se
s vlasti dok je otpor Amonovih sve}enika u Tebi na jugu bio takav da su sami nosili
titule vladara, nasuprot vlasti vezira u Tanisu na sjeveru. Oslabqena centralna
vlast omogu}ila je veliki priliv stranaca {to se negativno odra`avalo na cijeli
Egipat. Deltu su osvoji Libijci koji su oko 945. u Bubastisu osnovali svoju dinastiju.
Na ~elu sa [e{onkom umirili su Nubiju, trgovali s feni~anskim gradovima, 925.
g. pr. Kr. napali Izrael i opqa~kali Salomonov hram. Wegovi nasqednici nisu
uspjeli o~uvati jedinstvo dr`ave koja je nestala u gra|anskom ratu. Na jugu u
Nubiji osamostalilo se Ku{itsko carstvo koje se sredinom 8. st. uspjelo nametnuti
sve}enicima u Tebi, a zatim vlast pro{iriti i na sjever. Udru`eni s Palestincima
poku{ali su se suprotstaviti Asircima koji su za vladar Asurbanipala prodrli u
Egipat i opqa~kali Memfis i Tebu.
Asirci su na teritoriju Egipta osnovali ~itav niz pokrajina koje su prema
wima bile u vazalnom odnosu. Me|utim, s wezinim slabqewem osamostalili su se
kraqevi iz Saisa u Delti koji su osnovali 26. saisku dinastiju poznatu kao vrijeme
posqedweg sjaja Egipta. Graditeqstvo je bilo u porastu, a kanalom su nastojali
69
 Historija I Civilizacije Starog istoka

spojiti Sredozemno i Crveno more. Organizirali su i flotu koja je s pomo}u dvojnik, ~ovjekova replika za
“svijetle}e tijelo“ - nositeq
feni~anskih pomoraca imala zadatak oploviti Afriku. Nesmetanom razvoju saiske koju se vjerovalo da zadr`ava
AKH koji preuzima ulogu tijela KA
dr`ave suprotstavili su se prvo Babilonci 605. g., a zatim i Perzijanci koji su 525. na drugom svijetu. Dobiva neke od qudskih potreba i
g. pr. Kr. na tlu Egipta formirali novu satrapiju. se mumificirawem ili boravi u svijetu `ivih. Prinose
Wihova vlast trajat }e do 332.g. kada je Aleksandar Makedonski Egipat oslobodio posebnim magijskim joj se hrana i pi}e.
perzijskog jarma. Nakon {to je u oazi Siva progla{en bo`anstvom Egipat je ostao izri~ajima. Prikazuje se du{a, sebstvo u obliku ptice
u vlasti Grka. Nakon njegove smrti Egipat postaje helenisti~ka dr`ava. Dinastija hijeroglifom ptice ibisa sa sa licem umrloga. Napu{ta
krestom.
BA
Ptolomeida osigurala je vlast do 30. god. pr. Kr. kada se Egipat nakon porazom ovaj svijet i odlazi na nebo u
kraqice Kleopatre na{ao unutar mo}ne rimske dr`ave. bo`ansku egzistenciju.

HAT sjena ili drugi dvojnik. Otisak

materijalno tijelo
Vjerovawa starih Egip}ana HAIBIT `iva ~ovjeka. Nije jasno nestaje
li poslije smrti.
Od vremena arhajskog perioda preko Starog, Sredweg i Novog kraqevstva egipatska
religija se iskristalizirala i pretvorila u sustav koji nikada nije dosegnuo razinu srce, instrument bogova,
jedinstvene religije. Dokaz su razna bo`anstva koja su imala svoja odre|ena mjesta ANKH IB osobito Tota i Izide. Nakon
vitalnost,
{tovawa kao: bog Ptah u Memfisu, Atum u Heliopolisu, Horus u Edfu, Oziris u smrti ono postaje svjedokom
`ivotna energija
Bubastisu, Sobek u Ombosu ili Hator u Denderi. na posqedwem sudu o qudskim
djelima.
Sva ova bo`anstva u preddinasti~kom periodu su personificirala neke prirodne
pojave ili `ivotiwe. Tijekom vremena wihova uloga totema se mijewala sve dok nisu ime, tajno nazivqe. Bit
poprimili antropomorfna obiqe`ja kao: Horus - soko bo`anstvo s dva oka Suncem i REN individualnog bi}a izra`ena u
Mjesecom, Sobek s glavom krokodila, ~ovjek s glavom ibisa bog mudrosti ili Hator magijskoj formuli.
– bo`ica neba s glavom krave. Wima su se pridru`ila i bo`anstva prirode. Pojavu
Sunca na nebu koje su zvali Ra ili Re stari Egip}ani tuma~ili su kao religiozni znak
na vi{e na~ina, tako da je vremenom prerastao u pravi sustav. Tot (Tehuti, \ehuti) - Ptah - memfiski
Hator - velika
Bog Ra kao vrhovno bo`anstvo posebno je bio {tovan bog mudrosti i pisara tvorac svijeta
majka
“Pozdrav tebi, veliki bo`e. u Heliopolisu gdje je djelovala i najja~a teolo{ka
Ja te znam i znam tvoje ime.“ {kola. Wezin religiozni sustav ~inilo je ~ak 29 bogova Hnum -tvorac Maat - pravda i
svrstanih u bo`anske porodice. Bog Ra, bez bo`anske Min - itifali~ki
qudskih du{a istina
partnerice, nalazio se na vrhu piramide. Iza wega su stvarateq
slijedili bog [u i wegova `ena Tefnut, zatim Geb i
Nut, Oziris i Izida, Seth i Neftis. Anubis - ~uvar Neh -
nekropola i psihopomp bog vje~nosti Feniks - rani solarni
Bog Ra, sam je bez `ene, rodio [u (zra~ni prostor) bog obnove
i wegovu `enu Tefnut, Geb je zatim nastao kao zemqa,
a Nut kao nebo. Me|u wima je bio i Oziris onaj bog Seth - Ozirisov Ra - solarni bog
koji je oplo|ivao svijet pri ~emu je wegova oplo|ena ubojica i brat u liku sokola Mut - majka
za{titnica
`ena Izida rodila sve na zemqi. Za razliku od wih
zli Set bio je bog pustiwe, a Neftis wegova neplodna
partnerica. Amon - skriveno lice
Sokar - ratni~ki
boga Sunca
Po u~ewu heliopoqskih sve}enika faraon je bio bog sokol
sin boga Ra – koji se svaki dan kao sjaj boga Sunca javqa
na nebu. U tu ~ast u starom Egiptu bio mu je posve}en Horus - sokol,
obelisk. Nebti - dvostruko bo`anstvo, “dvije
za{titnik faraona i
gospodarice “ juga i sjevera
Obelisk u Karnaku solarni bog

70 71
 Historija I
Kult i kultni rituali
[to se kulta i kultnih rituala ti~e oni su u Egiptu bili strogo propisani.
Egip}ani su se svojim bogovima obra}ali izravno stoje}i ili kle~e}i ispred statue
bo`anstva s rukama podignutim u visinu glave i dlanova okrenutih bogu. Naj~e{}e su
se kultovi obavqali u hramovima i nekropolama zbog posmrtnih kultova. Pri ukopu
prinosili su se `rtveni darovi, a u grobnice unosili oni koje je pokojnik mogao
konzumirati u vje~nosti.
Kultni kipovi egipatskih bogova s wihovim svetim barkama ~uvani su u tajnim
dijelovima hramova naosu gdje su bili dostupni samo pojedinim sve}enicima. Oni su
bili zadu`eni za odre|ene svete radwe koje su mogle biti tajne, ako su bile posve}ene
Ozirisu ili javne- narodne kao Amonove svetkovine slavqene u Karnaku i Luksoru.
Zagrobni `ivot
Egipatski ~ovjek duboko je bio pro`et vjerom u
zagrobni `ivot koji je za wega zna~io vje~nost - raj u koji
se wegova du{a trebala vratiti nakon boravka na zemqi.
Iz tog razloga treba shvatiti sve rituale i obrede koje
je slojevita egipatska religija omogu}avala. Na prvom
mjestu tu je mumificirawe, razni magijski obredi,
zavjetne skulpture i darovi koji su pru`ali mogu}nost
du{i do}i do svog ciqa. O tom se uostalom u velikoj
Mumija Ramzesa II mjeri i bavila posmrtna literatura zahvaquju}i kojoj
smo u mogu}nosti saznati bar dio wihovih slo`enih
vjerovawa u zagrobni svijet. Temeq je ~inila vjera u prolaznost tijela, to jest
wegovog fizi~kog oblika hat koji traje samo za boravka na zemqi, od koga se ~inom
smrti odvaja wegova dvojnost ka, koje ima mogu}nost komunicirati sa svijetom koji je
u fizi~kom smislu napustio.
Duh ~ovjeka predstavqao je
wegov ba – du{a, a ima oblik
ptice s likom pokojnika koja
napu{taju}i tijelo odlazi
`ivotu me|u zvijezdama.
Zna~ajnu ulogu nakon smrti
imao je akh – svjetle}a tvar
koja je nastavqala `ivot
tijela nakon smrti. To
svojstvo, sa~uvanog tijela,
preuzimala je mumija, ali
i tekstovi s magijskim
formulama.
Mumija i sarkofag omiqene ma~ke starijeg brata
faraona Ekhnatona
72
Civilizacije Starog istoka
Nezaobilazno je i svojstvo haibit sjenka – otisak `ivog ~ovjeka, zatim ren ime
iskazano kroz tajnu formule i ib srce pokojnog koje je nezaobilazno u kultu Ozirisa
i Izide koji ispituju srce kao svjedoka istine i pravde na posqedwem sudu. Posebnu
esenciju ~inio je sekhem koji je voqni princip `ivota.
O zagrobnom `ivotu u Egiptu je sa~uvano vi{e tekstova me|u kojima su
najzna~ajnije Kwige mrtvih koje kroz sudbine mnogih opisuju put du{e od wezinog
osloba|awa do odlaska u nebo.
Jezik i pismo
Stari Egip}ani su tijekom svoje, tri tisu}e godina,
duge povijesti imali vi{e pisama. Prvo i najpoznatije
je hijeroglifsko pismo nastalo krajem ~etvrtog
milenija oko 3100. g. prije Krista. Poznato je oko 6000
znakova ovog pisma, ali znanstvenici pretpostavqaju
da se u pojedinim razdobqima broj kori{tenih znakova
kretao do 1000, dok ih se svakodnevno rabilo tek oko
600. Ve}inom su to simboli koji najjednostavnije
prikazuju qude, `ivotiwe, razne predmete, nebeska
tijela… Me|utim, pored toga hijeroglifi su imali i
odre|ene kombinacije logografskih i fonografskih
znakova koji su omogu}avali potpunije izra`avawe.
To bi podrazumijevalo jedne znakove koji odgovaraju
odre|enim konsonantima i druge kojima odgovaraju
neke glasovne vrijednosti. Mogu}nosti pisawa
hijeroglifima bilo je vi{e. Pisalo se: slijeva
nadesno, zdesna nalijevo, a nerijetko i odozgo prema
doqe. Primjena hijeroglifa bila je vi{estrana.
Vje{to su urezivani u kamen, slikani po zidovima,
drvu ili pisani na papirusu.
Drugo pismo starih Egip}ana bilo je hijeratsko.
Nastalo je nekoliko stoqe}a kasnije kada su Egip}ani
otkrili papirus. Me|utim nije nastalo kao kurzivna
– prakti~na forma hijeroglifa kako se obi~no misli,
nego kao pismo koje ima svoje znakove u kojima je vrlo
te{ko prepoznati hijeroglife.
U 6. st. pr. Kr. u Egiptu je nastalo tre}e - demotsko
pismo nazivano i narodno (gr~ki demos – narod) [ampolion
nastalo kao rezultat velikih promjena u egipatskom
jeziku tijekom vremena. Novo je zna~ilo spajawe
pojedinih znakova u cjelovite simbole koji su zapravo rije~i. Za razliku od ovog
pisma koje koristi egipatska administracija religija je i daqe koristila stara
pisma.
73
 Historija I Civilizacije Starog istoka

I u helenisti~kom Egiptu za vladavine Ptolomeida (332.-30. pr. Kr.) do{lo

tvoje zrake grle sve krajeve i sve {to si stvorilo,
je do promjena u pisawu. Koristili su se hijeroglifima koje su obogatili novom
ti si Ra i sve obuhva}a{, sve uza se ve`e{.
simbolikom. Vjerojatno zahvaquju}i djelovawu sve}enika nekoliko stotina znakova Daleko si, a tvoje zrake qude na zemqi dose`u,
preraslo je u nekoliko tisu}a koji su kori{teni za prezentaciju religijskih tekstova Visoko si, a za tvojim koracima stupa dan.
na wihovim hramovima. --------------------------------------------------------------
Zadwe promjene u jezik Egipta donijelo je kr{}anstvo. Egipatski kr{}ani – Kopti U zoru opet zablista{ na sjajnom obzorju,
koristili su jezik i pismo koje je zapravo spoj velikih slova gr~kog alfabeta s grlenim zrakama svojim, Atone, daje{ nam svjetlo dana,
egipatskim znakovima. Ovaj jezik se i danas koristi u egipatskim crkvama. razgoni{ no}nu tminu rukama svojih zraka,
Zna~ewe hijeroglifa de{ifrirao je, zahvaquju}i kamenu iz Rosette, 1822. obje pokrajine, jug i sjever, praznuju svagdawi blagdan,
narod je budan na nogama, a ti si ga podiglo;
francuski orijentalist i osniva~ egiptologije @an Fransoa [ampolion (Jean
qudi se umivaju vodom i obla~e se,
Francois Champollion). uzdignutih ruku te hvale i izlazak tvoj slave.
Od tada je egipatski jezik otkrio brojne tajne. Razvijao se pod utjecajem jezika U svoj zemqi tvojoj qudi svoj posao rade,
barbarskih plemena sjeverne Afrike ali i djelovawem semitsko-hamitskih jezi~nih sva se stada raduju idu}i svojoj pa{i,
skupina naroda Mezopotamije kao i ve}ina bliskoisto~nih jezika: akadski, babilonski, drve}e i biqe zeleni se pod zrakama tvojim,
asirski, feni~ki, hebrejski, aramski... sve ptice uzlije}u iz svojih gnijezda u mo~varama,
wihova se krila rasklapaju u slavu tvoju,
sve gazele ska~u na svojim nogama,
Kalendar i sve {to leti i udara krilima,
sve o`ivquje kad ti za svijet iznova sine{.
Egipatska godina je, jo{ iz vremena prvih dinastija, imala 365 dana koje su Egip}ani La|e se natje~u uzvodno i nizvodno po rijeci,
dijelili na ~etiri godi{wa doba povezana s poplavom Nila. Poplava je osim toga Sve su ceste otvorene, jer ih ti osvjetquje{,
podijelila godinu na tri godi{wa doba: Ribe u zrak ska~u iz rijeke pred licem tvojim,
I. vrijeme poplave od sredine juna/lipwa do sredine oktobra/listopada; I tvoje zrake dopiru do dna velikog mora.
II. z ima ili vrijeme sjetve od sredine oktobra/listopada do polovine februara/ Prijevod Dalibor Brozovi}
veqa~e;
III. q  eto ili vrijeme `etve od sredine februara/veqa~e do sredine juna/lipwa.
Osim toga Egip}ani, vje{ti matemati~ari, izra~unali su da se rast Nila to~no
poklapa s pojavom zvijezde Sirijusa u praskozorje. S tim danom, koji je uvijek RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA
ozna~avao po~etak poplave, po~iwala je godina novog kalendara. Svako godi{we
doba imalo je ~etiri mjeseca po 30 dana, dan su dijelili na 24 sata s tim da su i Hijeroglifi - (gr~. hieros gliphs) sveti znakovi
no} i dan trajali po 12 sati. Obelisk - za{iqen kvadratni stup sa zlatnim vrhom na kom su pisani tekstovi o djelima
faraona
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
PITAWA I ZADACI
Himna Atonu, bogu Suncu
1. Kako je do{lo do ujediwena Egipta?
Ti si lijepo, sjaju} se na obzorju neba, 2. Na koje se periode dijeli povijest Egipta?
O `ivo sunce, {to postoji{ od iskona.
3. Ko su bili najzna~ajniji egipatski faraoni?
Kad se na isto~nom nebu uzdi`e{, 4. Opi{ite religijske obrede Egip}ana.
svojom qepotom ispuwa{ sve zemqe. 5. Koje vrste hijeroglifskog pisma su Egip}ani poznavali?
Lijepo si, silno, blistavo, lebdi{ visoko nad zemqom,

74 75
 Historija I Civilizacije Starog istoka

Perzija Perzijanci su naselili južne dijelova zemlje oko Perzijskog

zaljeva. Oko 800. god. pokorili su susjedne narode i počeli
ekspanziju prema Zapadu. Prvi značajniji vladar bio je
Kir Stariji (558-530) koji je uspio Perzijance osloboditi
vazalnog odnosa prema Mediji. Pošto je postao gospodar
Ahemenida i Međana, porazio je lidijskog kralja Kreza,
osvojio Sard, potom Babilon i neke zemlje prema istoku.
Njegov nasljednik Kambiz II. (530-522) zbog sigurnosti
u zemljama koje je naslijedio u zapadnim oblastima Bliskog
istoka, Siriji i Feniciji osvojio je Egipat. Nakon smrti, zbog
posljedica povrede, na prijestolju ga je naslijedio Darije I.
Veliki 522. g. pr. Kr. Vladao je zemljom koja se prostirala
od Inda, Crnog mora i Kaspijskog jezera do Egipta.
Kako bi, u tako velikoj državi, olakšao upravu odlučio
se na njezinu administrativnu podjelu. Organizirao je
vojno-upravne jedinice satrapije kojima je na čelu bio
namjesnik – satrap koji je imao upravnu, izvršnu i sudsku
vlast. To je podrazumijevalo i pravo ubiranja poreza,
ali i zapovijedanje vojskom. Takvo ustrojstvo značilo je
razvijeno gospodarstvo i organiziranu vojsku. Darije I

Značajan period njegove vladavine obilježili su sukobi s

jonskim Grcima koji će biti uvod uvelike grčko-perzijske ratove. Razlog su bili maloazijski
Perzijanci su narod koji se naselio na južnom dijelu Iranske visoravni koja je od susjednih Grci koji su 500. g. pr. Kr. digli ustanak protiv perzijske države. Zbog pomoći koju su
azijskih dijelova izdvojena visokim planinskim lancima. Zbog takvih zemljopisnih jonskim Grcima pružili Grci iz domovine moćna Perzija se odlučila pokrenuti rat protiv
okolnosti plemena Irana su bila izolirana od susjednih utjecaja s izuzetkom jugozapadnog male daleke Grčke. Dugo pripremani
Elama koji je bio pod utjecajem naroda Mezopotamije. Uz to, važno je istaknuti da su pohod završio je porazom na Maratonu
preko iranskog teritorija išli karavanski putovi koji su Daleki Istok povezivali s Perzijskim 490. godine. Novi pohod koji je planirao
zaljevom. umjesto njega izveo je njegov sin Kserks,
Zahvaljujući kontinentalnoj klimi, s ekstremno kolebljivim temperaturama s malo nakon što je 486. pr. Kr. naslijedio perzijsko
padavina, neplodno tlo, stepe i šume su stanovništvo Irana okrenule stočarstvu. Osim prijestolje.
toga, Iranska visoravan je bila bogata rudama, posebno bakrom, kositrom, ali i zlatom i Pohod na Grčku za Perzijance je krenuo
srebrom. uspješno. Nakon što su uspješno došli do
Početkom II. milenija stanovništvo su većinom činili Kasiti. Kasnije, tijekom I. mil. pr. Grčke i pobjede u Termopilskom klancu,
Kr. situacija se promijenila, spominju se plemena Perzijanaca i Međana koji već govore perzijska vojska prodrla je do Atike i
indoeuropskim jezikom, a sebe smatraju Arijcima. Većinom su bili nomadi koji su se porušila Atenu. Međutim, pomorske
zemljoradnjom bavili vrlo malo. Vremenom su, zahvaljujući razvoju metalurgije, postali pobjede Grka kod Salamine i Plateje
čuveni obrtnici. natjerale su Perzijance na povratak. Nakon poraza, na prijestolju države Ahemenida našli
su se vladari koji nisu bili u stanju vratiti slavu svojih prethodnika. Država će nazadovati
Iranska plemena dugo su živjela u rodovsko-plemenskom poretku zbog čega je
do trenutka kada će je svojim oružjem pokoriti Aleksandar Makedonski 338. godine prije
perzijska država nastala dosta kasno. Imala je karakter patrijarhalnog plemenskog saveza
Krista.
u kom je kasno došlo do imovinskog raslojavanja. To se, kao i u drugim zemljama Male
Azije, odnosilo na sloj svećenika i vojne aristokracije. U takvim okolnostima, do razvoja Religija Perzijanaca se, od vremena kada su naseljavali prostore Irana i vjerovali u
gradova dolazi tek u 8. stoljeću i većinom su bili vojnog ili trgovačkog karaktera. prirodne sile, transformirala u tipični monoteizam. Predstavljao ga je Zoroastrizam koji

76 77
 Historija I Civilizacije Starog istoka

se zasnivao na učenju proroka Zaratustre Židovi i njihove države

koji je u Perziji propovijedao monoteizam.
Ahura Mazda je po njemu Bog stvoritelj Palestina je zemlja na
svijeta i čovjeka. Prijatelj je ljudi kojima istočnom Sredozemlju na
pomaže u stalnoj borbi dobra i zla, između prostoru od južnog Libanona
zlog Ahrimana i Ahura Mazde oličenja do Arabijske pustinje. Dijeli
dobra čovjek bi trebao odabrati dobro. se na primorje, visoravan
Najstarije svete knjige s himnama o zapadno od Jordana, dolinu
Ahura Mazdi su Atha, a one s legendama i Jordana i istočnu visoravan.
običajima vjerskog ponašanja su Avesta. Kraj uz Sredozemno more
Potrebno je naglasiti da staroperzijska naseljavali su Filistejci koji su
religija nije, kao većina religija starog svijeta, Palestini dali ime, a sjeverni
poznavala hram kao boravište božanstva. dio Kanaana semitsko pleme
Duh Ahura Mazde nalazio se u vatri koja Kanaanca. Hebrejska plemena
se zbog toga čuvala na posebnim mjestima. na te prostore doselila su
Zbog kultnih obreda podizani su žrtvenici s visokim postoljima na koje se uspinjalo sredinom II. milenija zajedno
stubama do mjesta gdje se prinosila žrtva. s brojnim drugim nomadskim
Od ženskih božanstava u Perziji se njegovao kult stare božice Ištar ili Astarte u čast koje plemenima.
su se izrađivale figurice, prvo glinene a kasnije u Perziji i od drugih vrednijih materijala. Život se odvijao u sukobima
Na prostoru Perzije poštivalo se i božanstvo Sunca bog Mitra, koji će nešto kasnije u sa susjednim plemenima sve
vrijeme rimske vladavine uživati poseban ugled. Njegov kult će preko rimskih legija, koje do trenutka kad su sjeverni
su boravile na Istoku, postati poznato širom cijelog Rimskog carstva. dio Kanaana naselili Izraelci,
a južni Judejci.
Zbog nedostatka hramova više se pozornosti
posvećivalo profanim građevinama. Od bliske Na tlu Izraela oko 1020. g. pr. Kr. nastala je prva židovska
asirske arhitekture razlikovale su se kraljevske palače država. Nakon što je ujedinio neka sjeverna plemena, prvim Dvanaest židovskih plemena su:
s posebno reprezentativnim prijestolnim dvoranama kraljem se proglasio Saul. Na prijestolju ga je naslijedio Benjamin, Juda, Isakar, Efraim, Avimelah,
– apadane. Najčuvenije apadane nalazile su se u kralj David (1002-963). Taj nacionalni junak ujedinio je Naftali, Zebulon, Levi, Samuil, Gedeon,
kompleksima carskih palača Kira i Darija od kojih 12 židovskih plemena, te od Izraela i Judeje stvorio jednu Ruben i Menaše.
nisu zaostajali niti dijelovi privatnih palača. Veličinu državu. Osim toga utemeljio je Jeruzalem (grad Davidov)
njihovog graditeljstva svjedoče grodnice Darija koji je osim administrativnog postao i vjerski centar.
Velikog i njegovih nasljednika koje su uklesali u litice Nakon njegove smrti na prijestolje je došao njegov sin
u dolini Naksh-i-Rustama gdje su trebale biti sigurne Solomon. Period njegove vlasti veže se za procvat Izraela.
od pljačkaša. Cvjetala je trgovina, a dobre veze je održavao s Egiptom
U umjetnosti, Perzijanci su se proslavili s reljefima i djelima primijenjene umjetnosti i Tirom. Bio je i veliki graditelj - proslavio se radovima
gdje je do izražaja došla njihova vještina obrade kovina što dokazuju brojni nalazi u Jeruzalemu, Megidu i Gezeru, a posebno zbog gradnje
otkriveni na prostoru cijele države. hrama u čast boga Jahve.
Nakon njegove smrti jedinstvena država nije mogla opstati. Podijelila se na dva dijela:
sjeverni - Izrael i južni - Judeju. Međusobno iscrpljene postale su plijenom moćnih susjeda.
PITANJA I ZADACI Godine 722. pr. Kr. asirski car Sargon II. zauzeo je Samariju glavni grad Izraela, a 27 290
Izraelaca odveo u Asiriju (asirsko sužanjstvo). Za razliku od Izraela, judejska država trajat
1. Koji su najznačajniji perzijski vladari? će do 597. g. pr. Kr., kada će Jeruzalem pasti u ruke babilonskog cara Nabukodonosora.
2. Pokušajte objasniti perzijsko religijsko učenje. Judejce je odveo u babilonsko sužanjstvo iz kog im je povrat u domovinu omogućio perzijski

78 79
 Historija I Civilizacije Starog istoka

car Kir II. 538. g. prije Krista. idove je karakteriziralo rodovsko uređenje i patrijarhalna
porodica. Na čelu roda nalazio se rodovski starješina, a svaki rod je imao svoje vjerske
praznike i zasebna groblja. S vremenom, napuštajući nomadski način života, vežu se za
seoske općine sa zemljišnim posjedom koju svojim članovima dijele ždrijebom.
Ono po čemu se Židovi razlikuju od drugih naroda Bliskog istoka je njihova religija.
Vjera u jednoga Boga (Jahve) koji je sa Židovima, kao s odabranim narodom, sklopio
savez, prva je monoteistička religija u svijetu. U njihovoj vjeri u jednog Boga i borbi
za opstanak organizirao ih je Mojsije kada ih je oko 1200. g. pr. Kr. iz Egipta vratio u
“obećanu zemlju”.
U određenom smislu bio je zakonodavac koji je utemeljio zakone poznate kao “10 božjih
zapovijedi”: 1. Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemoj imati drugih bogova osim mene!, 2. Ne
uzmi imena Gospodina Boga tvoga isprazno!, 3. Spomeni se, da svetkuješ dan svetačni!,
4. Poštuj oca i mater, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!, 5. Ne ubij!, 6. Ne sagriješi
bludno! 7. Ne ukradi!, 8. Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!, 9. Ne poželi tuđa
druga!, 10. Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga. Sveta knjiga Židova je Stari zavjet
ili Biblija. Osim što su u njoj pohranjeni temelji židovske duhovnosti, neiscrpno je vrelo
povijesnih svjedočanstava i ostavila je, posebno kroz kršćanstvo, neizbrisiv trag u zapadnoj
civilizaciji. U Bibliji – Starom zavjetu, pohranjeni su temelji židovske vjere, ali i brojne
činjenice iz njihove povijesti. U umjetnosti i graditeljstvu Židovi su bili pod neospornim
sirijskim utjecajem. Značajan doprinos ostavili su i Feničani, poznati graditelji koji su se
istaknuli i pri gradnji hrama u Jeruzalemu.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Solomonove mudre izreke
Prijatelj ljubi u svako vrijeme,
A u nevolji i bratom postaje
Luđaku se čini pravim njegov put,
A mudar čovjek sluša savjete
Mnogi se naziva dobrim čovjekom,
Ali tko će naći vjerna čovjeka?
Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže,
A ubijen duh tko će podići?
Prijevod Antun Sović
PITANJA I ZADACI
1. Ko se smatra praocem Židova?
2. Koji je kralj ujedinio Izrael i Judeju?
3. Kako se raspalo kraljevstvo nakon Solomona?
Fenicija
Fenicija je uska primorska oblast Male Azije
koju su od unutra{wosti odvajali planinski lanci
Libanona i Antilibanona. Stanovni{tvo su
~inili semitski Feni~ani koje su Grci nazivali
Phoinikes (grimizni qudi) zbog grimizne tkanine
koju su proizvodili. Ina~e, Fenicija je bila
pokrajina slobodnih gradova koji su povremeno
sklapali odre|ene saveze. Najzna~ajniji gradovi
su bili Tir, Sidon i Biblos. Najve}i procvat
Feni~anski trgova~ki brod do`ivio je Tir u vrijeme Hirama ú. (969-936). Bio je
u dobrim odnosima sa susjedima posebno s kraqem
Salomonom koji mu je, preko svojih luka na Crvenom moru, osigurao trgova~ke veze s
Arabijom i isto~nom Afrikom. U potrazi za metalima ve} u 10. st. su imali kolonije
na Cipru, rudnike srebra u [pawolskoj, a u Portugalu kalaj. Iz istog razloga su
osnovali i Gades. Wihova najpoznatija luka na Sredozemqu bila je Kartaga koju je 814.
g. pr. Kr. osnovao Tir. Kasnija Kartaga }e zasjeniti sve druge feni~anske gradove.
Slobodu Fenicije ugrozili su Asirci ru{ewem Sidona 677. pr. Kr. i pokoravawem
Tira.
Osim kao dobri trgovci Feni~ani su bili ~uveni graditeqi i obrtnici. Gradili
su hram kraqa Salamona, a proizvodi od bjelokosti, stakla, nakita i metala bili su
jako cijeweni na cijelom prostoru. Ukra{avali su izraelski dvor u Samari, a kao
ratni plijen mnogi predmeti bili su odneseni u asirsku prijestolnicu.
Nejedinstvo dr`ave odra`avalo se i na religiju. Svaki grad imao je svoje bogove.
Kao vrhovno bo`anstvo u Tiru je {tovan Melkart u Biblosu Baal, a u Sidonu A{muna.
Za razliku od wih svi su po{tivali Astaru, bo`icu qubavi.
Prvi alfabet
Najve}i doprinos Feni~ana modernoj civilizaciji bio je wihov alfabetski sustav
pisawa. Do otkri}a alfabeta do{lo je na Levantu oko 1600. god. pr. Kr. Karakteristi~an
je po tome {to jedan znak predstavqa jedan glas, a {to je podrazumijevalo puno mawe
znakova nego kod drugih pisama. U Feniciji se koristi od 10. st. pr. Kr., {to svjedo~i
natpis na sarkofagu kraqa Tira Hirama.
Nedostatak obradive zemqe Feni~ane je okrenuo moru. Bili su vrsni
brodograditeqi. Za to su koristili cedrovo drvo i kvalitetan bor koje su osim toga
i izvozili posebno u Egipat. Veliki doprinos wihovoj trgovini dali su i raznovrsni
obrti. Rano su postali poznati po proizvodwi mirisnih uqa i grimizne boje koju su
dobivali iz morskog pu`a Murex trunculos u kojoj su bojili kvalitetnu vunu svojih
ovaca i egipatski lan. Proizvodili su i staklo skoro potpuno prozirno od koga su
proizvodi prona|eni od Egipta do Crnog mora.

80 81
 Historija I Civilizacije Starog istoka

Indija
Indija je domovina jedne od najranijih
civilizacija u prošlosti zemlje koja je
nastala i tokom stoljeća se razvijala u
dolini rijeke Inda. Međutim, njenu ranu
prošlost teško je upoznati jer je na tlu
Indije malo pisanih svjedočanstava.
Zapravo, prva pisana djela, iako nastala u
posljednjim stoljećima drugog milenija,
zapisana su tek oko petog stoljeća prije
naše ere. Unatoč činjenici što je azijski
potkontinent bio naseljen u daljnjoj
prahistoriji, kamenom dobu, prva
kultura se veže za grad Harappu u trećem
mileniju prije naše ere.
Snaga ove kulture počivala je na
poljoprivrednoj proizvodnji uz rijeku Ind
koja je sigurnom opskrbom omogućila
snabdijevanje tada dva velika i moćna
grada Harappa i Mohenjo-Daro. Značaj
ove civilizacije potvrđuje i pismo od nekih 200 znakova koje još nije uspješno dešifrirano,
ali se sa sigurnošću može tvrditi pripadnost dravidskom jeziku koji se još uvijek koristi
u nekim oblastima južne Indije i Pakistana i bitno je različit od indoevropskih jezika.
Značaj indijskih gradova je i intenzivna trgovačka veza sa gradovima u Mezopotamiji o
čemu svjedoče arheološki nalazi.

PITAWA I ZADACI
Harappa (Harapa) Mohenjo-Daro (Mohendžo Daro)
1. [ta ~ini osnovicu feni~anskog gospodarskog napretka?
2. Koji su najva`niji feni~anski gradovi?
3. U ~emu je zna~aj alfabeta kojeg su koristili Feni~ani?

82 83
 Historija I
Dolazak Arijevaca
Civilizacija u dolini rijeke Ind sa razvijenim centrima Mohenjo Daro u Sindu i Harappa
u Pendžabu trajala je oko jednog milenija (od 2500. do 1500. pr.n.e.), te je ona prekinuta
zbog motiva koji još nisu dovoljno razjašnjeni. Arheolozi su razvili različite hipoteze:
- invazija indoevropskih plemena (Arijevci) koji su došli sa zapada, potvrđena
znakovima razaranja u brojnim naseobinama, otkrićem oružja koje je bilo
nepoznato lokalnom stanovništvu i leševa naoružanih ljudi ubijenih pri pokušaju
bijega;
- zbog klimatskih promjena kao što je suša nastala zbog masovne deforesacije-trebalo
je osigurati drvo za peći u kojima su se pekle ogromne količine cigle;
- zbog prirodnih nepogoda kao što su poplave i tektonska pomjeranja zbog kojih
se podigao vodostaj uz obale, sprečavajući normalno
otjecanje riječne vode.
Arijevci su se nametnuli autohtonom (domaćem)
stanovništvu zahvaljujući njihovoj vojnoj superiornosti
(posjedovali su bronzano oružje i brze ratne kočije),
a spustili su se u dolinu Ganga gdje su se i stacionirali,
napuštajući postepeno svoje polunomadske navike.
Posljedica njihovog prisustva bilo je i širenje sanskrita,
drevnog indijskog jezika čiji se prvi tragovi nalaze u
svetim tekstovima (knjigama).
Vedski period
Historičari koji su pokušali produbiti poznavanje različitih
aspekata arijevskog društva morali su se suočiti sa sličnim
poteškoćama kao i naučnici koji su proučavali helensko Srednje
doba: ustvari i oni su se, u nedostatku pisanih dokumenata,
oslonili na analizu arheoloških ostataka i usmenih tradicija
sadržanih u Vedama. Riječ je o svetim knjigama u kojima se
Indra je bio Bog rata arijevaca,
koji su prodrli u Indiju u drugom nalaze himne, religiozne pjesme i mitovi koje su elaborirali
mileniju prije naše ere svećenici. Sve je to sakupljeno u četiri zbirke a njihova
transkripcija na sanskrit vjerovatno je završena oko 600.
godine prije nove ere. Ova duga historijska faza, koja se proteže
otprilike između 1400. i 600. godine prije nove ere naziva se Vedski period.
Kastinski sistem
U toku ovih stoljeća društvena zajednica Arijevaca stekla je jednu preciznu fizionomiju
tj. jasno se profilirala. Pobjednici su, svjesni svoje vojničke superiornosti, isticali svoju
odvojenost od ostalih etničkih grupa odbijajući se miješati sa autohtonim stanovništvom
tamne kože, stvarajući na taj način pretpostavke za jedan oblik rasne segregacije, a
84
Civilizacije Starog istoka
na tome se zasniva kasnija podjela na kaste (termin
“varna’’, ustvari znači ‘’boja’’ iako mi to prevodimo
riječju “kasta’’). Protjecanjem vremena kastinski sistem
se konsolidirao, postavši krući; on je predstavljen kao
božanska institucija i doprinio je sprečavanju bilo kojeg
oblika socijalne mobilnosti. Na vrhu se nalazila kasta
bramana (svećenika), a zadatak im je bio učiti ljude i vrše
obrede, zatim prema redoslijedu važnosti kasta ratnika
(kšatrija), koji upravljaju i ratuju, zatim zanatlije, trgovci
i seljaci (vajšije). Četvrtu kastu su činile šudre koji su bili
porobljeno dravidsko stanovništo sa zadatkom da služe
prve dvije kaste, dok su na samom dnu isključeni iz svih kasta (parije). Kralj je, prije svega,
ratni vojskovođa a njegovu moć su kontrolirali svećenici i plemići - ratnici, a oba sloja su
bila veoma utjecajna.
Budizam
Perzijsko carstvo a kasnije i imperija Aleksadra Velikog
prostirali su se od obala Mediterana do Perzijskog
zaliva i indijskog potkontinenta: postojanje ogromnog
jedinstvenog prostora olakšalo je i kontakte između Istoka
i Zapada, intenzivirajući političke i ekonomske odnose
među državnim organima koji su se nalazili unutar ovog
prostora, favorizujući spajanje različitih kultura. Trgovci
i zanatlije u Indiji teško su se razvijali pod vlašću Bramana
i kšatrija. Zastoj u daljnjem ekonomskom razvoju i sve
veće nezadovoljstvo eksploatisanog naroda dovest će
do ustanka i pokreta protiv brahmanizma. Zbacivanje
brahmanskog društvenog poretka vezano je i za naglo
širenje učenja, poznatog pod imenom budizam. Osnivač
nove vjere bio je Siddharta Gautama (oko 560-483) Buda
nazvan Buda. Po legendi, Buda (Prosvijećeni) je uspio
pronaći odgovor na sva životna pitanja. Prema njegovom
učenju, svi su ljudi jednaki bez obzira kojoj kasti pripadaju. Najveća ljudska vrlina je
odricanje od svake želje i svake djelatnosti. Najveća sreća je nirvana – tj. stanje potpune
neaktivnosti i zaranjanje u misli (kontemplacija). Njegovo učenje je bilo upereno protiv
bramanskog nasilja i kastinskog društvenog poretka. Iako nije pozivao na otvorenu borbu,
nego čak i na pomirenje sa nižim položajem stekao je veliki broj pristalica. U budizmu
razlikujemo dva smjera: theravada (nauk starih) i mahajana (velika kola). Propovijedajući,
prije svega, jednakost među ljudima budizam se brzo širio ne samo na području Indije
nego u cijeloj Aziji. Iako je Aleksandar Veliki uspio prodrijeti u dolinu rijeke Inda nije
uspio zauzeti cijelu Indiju i morao se povući. Ubrzo nakon toga dolazi do pokreta protiv
strane dominacije pod vodstvom Čandra Gupta. On je ujedinio cijelo područje Inda i
85
 Historija I
Kapitel sa lavljim glavama potječe
sa jednog od ediktnih stupova
cara Ašoke. Kapitel iz Sarnata
je izabran za simbol moderne
države Indije i nalazi se i na
zvaničnoj hinduskoj novčanici.
Ova pagoda u Burmi je kompleks
blještećih građevina kojima dominira
zlatna stupa u obliku zvona koja se diže
u visinu više od 90 metara.
86
Civilizacije Starog istoka
Ganga a njegov nasljednik Ašoka (273 -232) gotovo Proširimo znanje
čitavu Indiju. Jedinstvena država nije se dugo održala jer - HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
se našla na udaru nekoliko nomadskih grupa koje su se
iselile iz srednje Azije, a kasnije i osvojile Indiju. Pjesma o iskonu
Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
Kultura Ni zračnog prostora ni neba nad njim.
Stara Indija imala je visoko razvijenu kulturu. Glavna Što se skrivalo? Gdje? U čijem okrilju?
književna djela bila su napisana na književnom jeziku Što bješe to beskrajno bezdno voda?
– sanskritu. Na tom jeziku su napisane i vede i dva velika Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
epa: Ramayana i Mahabharata. Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno, bez titraja vjetra,
A izvan toga nije bilo ničega drugog ni daljeg.
U početku bijaše tama zavita u tamu
I svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.
Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
A to je bio zametak prve misli.
Proničuć srce mišlju, mudraci su našli tu vezu
Veliki epski spjevovi ilustruju socijalnu historiju i život stare Indije.
Što bitak s nebitkom spaja.
Nit vodilju su tako napeli poprijeko.
U njima se govori o herojskim podvizima arijaca i o Što je tad bilo gore, a što dolje?
njihovim osvajanjima. Matematika je smatrana najvišom
Oploditelji su bili i snage bujanja.
naukom zajedno sa astronomijom, a arhitektura je bila Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.
isto tako razvijena. Ostaci velikih hramova uklesanih u No, tko to izvjesno zna, objaviti tko nam to može?
stijene, kao i hramovi poput visokih piramida (pagoda) Otkud su nastali oni, otkud je došlo stvorenje?
vidljivi su i danas. Bogovi su kasnije došli, po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna iz čeg je to poteklo?
Iz čega se je razvilo stvorenje,
Je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom bdije u najvišem nebu?
On sam to zna, a možda ne zna ni on.
Rgveda, X., 129, Prijevod Čedomil Veljačić
RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
Deforesacija - uništenje šumskih površina za različite svrhe
PITANJA I ZADACI
1. Šta su vede?
2. Pokušajte uraditi interpretaciju “Pjesme o iskonu”.
87
 Historija I
Kina
Kineska civilizacija je nastala i razvijala se potpuno izolovana
od ostalih centara svijeta. Tek su krajem II stoljeća prije naše
ere Kinezi saznali da postoje i drugi civilizirani narodi koji žive
izvan njihovih granica.
Prostor Kine je jedan od rijetkih prostora koji je u kontinuitetu
bio naseljen još prije 500000. godine od kada je na prostorima
srednje i južne Kine obitavao tzv. pekinški čovjek iz vrste Homo
erectus dok se Homo sapiens pojavio prije 30000 godina na
sjeveru i jugozapadu zemlje. Bogatu fazu mezolitika naslijedile
su između 7000. i 5000. godine neolitske poljoprivredne kulture
u plodnim dolinama Žute rijeke (Hoangho) i Jangcekjang čiji
su nosioci direktni preci današnjih Kineza. Kina je prirodno
podijeljena na dvije oblasti: sjevernu kojom protječe rijeka
Hoangho (Žuta rijeka) i južnu sa rijekom Jangcekjang. U
neolitskim naseljima u dolini Žute rijeke (oko 6000. g. pr.n.e.)
zemljoradnici su uzgajali proso a pronađeni su i ostaci drugih
Kineski ratnik
88
Civilizacije Starog istoka
biljaka (kupus). Na istočnoj obali mora uzgajala se riža. Na
sjeverozapadu je neolitska kultura poznata pod imenom
Jangšao. Njihova naselja su imala četvrtast ili okrugli
oblik. Izrađivali su grnčariju za različite namjene a ostaci
čahura svilene bube navode nas na pretpostavku da su
razvili i svilogojstvo. Na sjeveroistoku se razvila posebna
neolitska grupa Longšan sa svojim karakteristikama što
nam govori da neolitski svijet nije bio uniformisan. Prva
dinastija koja nam je poznata potječe iz bronzanog doba
i označava kraj prethistorijskog razdoblja. To je dinastija
Šan-In i osobine tog razdoblja potječu iz istočne kulture
Longšan. Tu su pronađeni prvi predmeti od bronze koji Bronzani Šan-In kotao
datiraju iz XVIII stoljeća prije nove ere kao što su kineska
helabarda ili bodež-sjekira, koplje, bronzani oklopi i Bronzani kotao je otkriven u Honanu i
datira iz perioda između XIV i XII stoljeća
drugo. To oružje je garantiralo dominaciju dinastije Šan-
prije naše ere. Ljudsko lice možda ukazuje
In. Država je bila organizirana centralistički. Na njenom na to da se ova obredna posuda koristila
čelu nalazio se vladar koji je kao najveći zemljoposjednik za žrtvovanje ljudi, iako je na posudi
bio vrhovni vjerski, politički i vojni gospodar zemlje. pronađen natpis “veliko žito”.
Uz njega se nalazio bogati aristokratski sloj koji je u
pokornosti držao ratare i stočare od čijeg je rada ovisila
privredna moć dinastije Šan-In.
Grobnica čiji presjek vidimo sadržavala
je 47 ljudskih žrtava i 5 pasa. Svi su
pronađani na ulazu u grobnicu. Osim
toga, postoje pojedinačne grobnice za
ljude i pse u susjednim jamama.
Grobnica iz kasnijeg perioda Šan-In dinastije
Snaga zemlje je počivala na vojsci a ratom je trebalo osvojiti nove zemlje i zarobljenike
koji bi najčešće završavali kao obredne žrtve u ritualu pokopa vladara. Osnovicu
privrednog života činila je poljoprivreda. Ostaci kanala i jaraka govore o sistemu
navodnjavanja. Karakteristike ovog perida su: pismo, palače sa visokim zidovima, gradnja
velikih grobnica, kalendar i drugo. Usavršili su i računanje vremena utemeljeno na deset
nebeskih planeta i njihovih dvanaest zemaljskih ogranaka svrstanih u cikluse koji se
smjenjuju svakih šezdeset godina. To im je omogućilo osnovati godinu koja je trajala
12 mjeseci. Posljednjeg kralja Šan-In dinastije, Di Ksina su u bici u XI stoljeću pr.n.e.
89
 Historija I
porazili pobunjenici Čou. Smatra se da je dinastija Šan-In položila temelje kasnije kineske
civilizacije, čije su se mnoge tradicije nastavile.
Krajem XI stoljeća dinastiju Šan-In pokorila su plemena Čou i formirala novu državu
koju su proširila na srednji i donji tok Žute rijeke i srednji tok rijeke Jangcekjang. Za razliku
od prethodne, ova država nije bila izrazito centralističkog tipa. Država je bila podijeljena na
više posjeda. Carski posjed je bio okružen posjedima koji su pripadali članovima njegove
porodice. Zato su često kinesku državu ovog perioda nazivali i “carstvo sredine”. Gradnja
velikih hramova i raskošnih dvoraca te ugodan život iziskivali su ogromna sredstva što
će dovesti do brojnih ustanaka seljaka i pokorenih naroda. Ako se tome dodaju i stalni
pritisci i napadi nomadskih plemena onda tu leži i osnovni uzrok što će se ova država
raspasti oko 770. godine pr.n.e. Tokom sljedeća dva i pol stoljeća vodit će se međusobni
ratovi da bi se krajem V stoljeća pr.n.e. izdvojilo sedam velikih protivnika. Sredinom III st.
pr.n.e. starješine oblasti Čin (Chin) uspjele su se nametnuti okolnim oblastima i zavladati
zemljom južno od rijeke Jangcekjang. Tako je nastalo novo carstvo Čin (od 256. do 206.
godine pr.n.e.). Najznačajniji vladar ove dinastije je Čin-Huang-Ti koji je okrunjen za
prvog kineskog cara. On je eliminirao utjecaj aristokratije, poduzimao velike građevinske
radove (nastavio izgradnju velikog Kineskog zida).
Lični posjedi vladara su se stalno povećavali, a seljaci
gubili zemlju, dok je pritisak nomadskog stanovništvao
rastao. Sve će to dovesti do velike pobune 206. godine
pr.n.e. i pada dinastije Čin. Vođa ustanka Liv Pang
preuzeo je svu vlast i uspostavio novu dinastiju Han.
Ni uspostava nove vlasti nije bitnije promijenila
odnose u zemlji. Vlast i zemlja su i dalje ostale u
rukama aristokratije. Izrabljivanje robova i seljaka
stalno se povećavalo, a time i broj nezadovoljnih. To je
rezultiralo velikim brojem pobuna i ustanaka, kao što
je “ustanak crvenih obrva”. Ustanici su obojili obrve u
crveno kako bi se međusobno mogli prepoznati. Uspjeli
su čak svrgnuti i cara Van Mana, ali nisu imali jasan
stav o budućem društvenom poretku zbog čega su na
Posuda iz perioda Chan kraju pretrpjeli poraz. I pored poraza, robovi i seljaci
su nastavili borbu za poboljšanje općeg položaja. Drugi
veliki ustanak planuo je 184. godine pr.n.e. To je ustanak “žutih turbana” nazvan po žutim
turbanima što su ih nosili ustanici. Na čelu ustanka su stala tri brata Čan. Jedan od braće
je navodno bio mudrac koji je predskazao da će nova godina biti godina izbavljenja i da će
to biti početak novog sretnog vremena. Tako je ustanak dobio na masovnosti ali će i ovaj
kao i mnogi prethodni biti ugušen. Međutim, svi ovi ustanci će voditi slabljenju carske
vlasti i podrivanju njene moći. Nomadska plemena sa sjevera i srednje azije koristila su
se slabošću i upali su u Kinu. Godine 220. prije nove ere carstvo Han je podijeljeno na tri
dijela. Tako se stara država raspala.
90
Civilizacije Starog istoka
Kultura. Religija
Kineska religija je počivala na kultu prirodnih sila,
kojima su Kinezi pridavali duhovnu moć. Glavno
božanstvo bilo je nebo. Nebo je bilo najveća sila i
izvan svih ovozemaljskih blaga. Zato se i carstvo zvalo
“Nebeskim”. Tom carstvu su i podizali hramove čije su
kupole prekrivali crijepom od fajansa. I kult predaka je
bio razvijen. Prilikom sahranjivanja pojedinih careva
prinošene su i ljudske žrtve. Nađeni su ostatci vladara sa
svim njegovim ženama, bez djece, sa slugama i robovima
pa čak i majstorima, koji su pravili grobnicu. Kasnije će
prinošenje ljudskih žrtava biti zamijenjeno životinjama.
Pismo
Kinesko pismo je nastalo sredinom II milenija pr.n.e.
Prvo pismo je bilo slikovno (piktografsko) da bi ga
zamijenilo ideogramsko (jedan znak označava jedan
pojam). Da bi se svaka riječ obilježila posebnim znakom
vremenom će broj znakova narasti na 50000. Takvo
pismo je bilo teško za naučiti te je vrlo mali broj ljudi bio
pismen. Uglavnom su to bili svećenici. Kinezi su uveli u
upotrebu i četku za pisanje, a bili su narod koji je prvi
počeo upotrebljavati papir. Oni su također bili prvi koji
su otkrili barut ali su ga prije svega upotrebljavali za
ceremonijalne aktivnosti (vatromet). Ovo pogrebno odijelo od nefrita
koje datira iz 100. godine
pr.n.e. je pronađeno u grobnici
princa Liu Šenga , plemića iz
kraljevske porodice dinastije
Han , a pripadalo je njegovoj
ženi princezi Dou Van. Odijelo
se sastoji od 2160 pločica nefrita
kombinovanog sa komadićima
željeza omotanog zlatom i svilom.
Kinesko pismo je u početku bilo piktografsko. Kasnije je
ono prošireno tako da one ideje koje se nisu mogle nacrtati
prikazivane su fonetskim posudbama-riječ koje imaju isti ili
sličan zvuk. Kako bi se izbjegla zabuna koristili su se znakovi
za ideje ili ideogrami - poznati kao “znakovi za kategorije” ili
“radikali”. Većina kineskih slova se i danas sastoji od fonetskog
elementa i radikala.
91
 Historija I Civilizacije Starog istoka

Proširimo znanje
Kineski zid - HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -

Pjesma kineskog vojnika

Da bi se zaštitili od stalnih upada
nomadskih plemena Kinezi su podigli
Vojniče, ti si moj drug
zid koji predstavlja jedan od najvećih
Kad stupaš uza mene.
graditeljskih pothvata. Zid je, osim
Mi poznajemo samo još svog cara,
zaštitne uloge, predstavljao i graničnu
Nijedna djeva za nas nema čara,
crtu. Početak izgradnje Kineskog zida
Vojniče, ti si moj drug
nije nam poznat. Pretpostavlja se da
Kad stupaš uza mene.
je nastao u periodu između V i III
stoljeća prije naše ere. On se protezao
Vojniče, ti si moj drug
od planinskih masiva provincije
Veliki Kineski zid Kad mač iz ruke tebi pada:
Liaoning na istoku pa preko ravnica
Pred tebe ja ću štitom stat,
sijekući rijeku Hoan-ho do centralne
Zid je nastao kao niz odbrambenih Jer ja sam tebi dobar brat.
Azije na zapadu. U početku je bio sagrađen od nabijene
bedema u periodu zaraćenih država (453- zemlje i gline da bi kasnije oblagali ciglama i kamenim Vojniče ti si moj drug
221. godine pr.n.e.). Veći dio današnje Kad mač iz ruke tebi pada.
pločama. Visina mu je bila i do 10 metara a u osnovi je bio
građevine datira iz razdoblja dinastije
širok i do 6 metara. Na određenom rastojanju podzidane su
Ming (368-1644). Vojniče ti si moj drug
četverougaone kule. Dužina zida je preko 2500 kilometara,
Kad naše kosti gnjiju.
a današnji izgled datira većinom iz perioda dinastije Ming.
Ko žuti dim se mjesec vere,
Jedina građevina koja se iz svemira može vidjeti na planeti
U bambusu se majmun dere.
Zemlji je upravo Kineski zid.
Vojniče, ti si moj drug
Kad naše kosti gnjiju. Prijevod Zlatko Gorjan
Nauka
ŠI KING (Knjiga pjesama, 1300.-500. pr. Kr. zbornik najranije kineske
Od svih nauka, u Kini se najviše pažnje posvećivalo astronomiji. Kinezi su usavršili poezije i ujedno najznačajnija od pet kanonskih knjiga ili Klasika stare kineske
računanje vremena i godinu podijelili na 12 mjeseci. Mogli su predvidjeti pomračenje književnosti. Pripisuju se Kung Ceu (Konfuciju).
Sunca i Mjeseca. Poznavali su osnovne elemente matematike, geografije i medicine. Prvi
su u svijetu spoznali svojstva magneta i magnetne igle (kompas). Pronašli su i barut koji
su upotrebljavali za vatromet. Sve te tekovine su, preko Indije i Arabije, odnosno Grka i RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
Rimljana, vremenom prenijete u Evropu.
Fajans - vrsta porculana plave boje
Nefrit ili žad - mineral zelene boje koji se nekad koristio za izradu nakita i ukrasa

PITANJA I ZADACI

1. Kako se razvijala kineska država?

2. Koji su najvažniji kineski izumi? Kakav je njihov značaj?

92 93
Grčki svijet

1700-1450.  Kreta se razvija do statusa sile

XIX st. pr.n.e. Linearno pismo A
1500. utemeljena Mikena
XII-XI st. pojava “naroda s mora”
X-VIII st. prema legendi, Tezej je ujedinio naselja u zajednicu - Atenu
750-550. grčka kolonizacija
621. Drakonovi zakoni
596. Solon
561-510. Pizistrat - tiranin u Ateni
499-494. Jonski ustanak
490. bitka na Maratonskom polju
480. bitka kod Termopilskog klanca
479. kopnena bitka kod Plateje, pomorska bitka kod Mikale
478. Delsko-atički savez
495-429. Periklov život
431-404. Peloponeski rat
359-336. Filip II
349. prve Demostenove “Filipike”
355. izgrađen mauzolej u Halikarnasu - jedno od sedam čuda starog
svijeta
336-323. Aleksandar Makedonski (Veliki)
333. bitka kod Isa
332. Aleksandar stiže u Egipat
331. osnovana Aleksandrija u Egiptu, bitka kod Gaugamele
1874-1876. H. Schliemann otkrio “Krug grobova” - Mikena
 Historija I
Zemqa
Stara Gr~ka je, kao i
dana{wa suverena zemqa,
zauzimala krajwi jug
Balkanskog poluotoka.
^ini je kontinentalni,
ve}inom planinski, dio s
bogato razu|enom obalom
i brojni otoci Jonskog i
Egejskog mora. Wezine visoke
planinske lance, koji su zbog
oskudne vegetacije kao i danas
bili pogodni za sto~arstvo,
presijecali su kra}i rije~ni
tokovi i dijelile mawe
doline koje su omogu}avale
tek skromno ratarstvo. Iako
je takav reqef kontinentalne
Gr~ke ve}inom bio nepovoqan
i ~inio se ograni~avaju}im
faktorom pri naseqavawu,
blaga mediteranska klima
s vru}im suhim qetima i
blagim ki{ovitim zimama
u~inila je ovu zemqu pogodnom za `ivot jo{ od vremena najranije prapovijesti.
Skromne prirodne mogu}nosti kontinentalne Gr~ke su ~inile tri cjeline: sjeverna
s Epirom i Tesalijom, sredwa s Atikom, Beocijom i Fokidom te ju`na s Peloponezom
dopuwavala je bogata obala i brojni otoci koji su Grke usmjerili prema morima i
bogatstvima koja su nudila.
96
Grčki svijet
Minojska civilizacija
“Zemlja Kreta imade u iskričavom moru,
Minojska - kretska civilizacija (nazvana po kretskom zemlja lijepa i rodna, oko nje voda, a na
mitskom kralju Minosu) spada među rane brončanodobne njoj
civilizacije koje su cvjetale na širem području istočnog bezbrojni ljudi; gradova je tu
Sredozemlja i Bliskog istoka. U najreprezentativnijem devedeset, jezici različni tu se
obliku predstavljena je na otoku Kreti koja se već od 3. isprepliću…
milenija našla u krugu visoko urbaniziranih zemalja Knosos je velik grad, u njemu je kraljevo
koje su već tada ušle u novi složeniji oblik društvenog Minos devet po devet ljeta i drugovo s
organiziranja. velikim Zeusom”
Visok civilizacijski stupanj Kreta će dostići već oko
Homer, Odiseja, XIX. pjevanje
1900. godine pr. Kr. kada Krećani u Knososu i Festosu,
za svoje vladare, grade prve palače - točnije rezidencije.
Od tada, kao zemlja tipične talasokracije, Kreta će već
kroz dva stoljeća (od 1700. do 1450. god. pr. Kr.) postati,
velika pomorska, gospodarska i trgovačka sila. Krećani su
tada, sa svojom flotom, sigurno bili neosporni gospodari
Sredozemlja. Trgovali su s Kikladskim otocima, Ciprom, Egiptom, Sirijom, Palestinom, a
preko njih i s Mezopotamijom.
Nakon vremena slave nestala je u tragičnim okolnostima. Prvi uzrok bila je erupcija
vulkana na otoku Teri oko 1450. g. pr. Kr., a drugi provale ahejskih plemena s Peloponeza.
Na takav način pokorena Kreta stekla je novog gospodara.
Njihovu gospodarsku moć danas ne prepoznajemo samo
kroz arhitekturu veličanstvenih palača-dvoraca, ostaci
kojih se vide u Knososu, Festosu, Hagia Trijadi, Mallii i
Gurnii i raskošnih vila koje su gradili po cijelom otoku,
nego i po čitavom nizu
civilizacijskih tekovina.
Linearno pismo A Krećani su prvi gradili
prometnice kojima su se
kretala kola s četiri kotača,
koristili vodovod, imali kupatila i kanalizaciju.
Međutim, njihovo najveće civilizacijsko dostignuće bilo
je prvo europsko pismo, u znanosti poznato kao Linearno
pismo A. To pismo kojim su se Krećani koristili već od 19.
stoljeća prije Krista do danas nije dešifrirano. Za razliku od
njega, kasnije korišteno, Linearno pismo B, prihvaćeno i
od Mikenjana, dešifrirali su Ventris i Chaddwick. Radilo
se silabičkom sustavu s logografskim elementima, koje
je značajnu primjenu našlo u računovodstvu knososkog Linearno pismo B
dvorca.
97
 Historija I
Palača-dvorac u Knososu
Dvorac u Knososu je najstarije, najznačajnije i
najmonumentalnije zdanje brončanog doba ne samo na
Kreti nego u cijeloj Egejskoj oblasti. Danas, nakon opsežnih
arheoloških istraživanja i restauratorskih zahvata palača se
doživljava kao vrlo složen arhitektonski kompleks.
Unutar njegovih 1300 prostorija (800 soba, hodnika,
stubišta i dvorišta) koncentriranih oko jednog središnjeg
– centralnog prostora nalazio se čitav niz namjenskih
Trijem palače u Knososu cjelina: odaje za kralja, žene, dvorjane, poslugu, ali i razni
skladišni prostori od kojih su neki mogli primiti i do 75
000 litara tekućih sirovina.
Složen projekt ovog građevnog kompleksa ostvaren je primjenom čitavog niza
tehničkih inovacija koje su, kao složeni vodovodni, kanalizacijski i ventilacijski sustavi
imali svrhu poboljšanja komfora i ugode življenja, ali i one koje su, kao dvostruke
ploče krovne konstrukcije, za cilj imale njegove gospodare i njihovu imovinu zaštititi
od razornih zemljotresa. Osim toga, palača je posebna i zbog pažnje koja se pri gradnji
poklanjala životnom prostoru koji je svojom funkcijom i
ljepotom trebao pridonositi kvaliteti boravka u njezinim
prostorima. U tome se posebno izdvaja prostor za vladara,
predstavljen reprezentativnom dvoranom i prijestoljem
od alabastra. Pored reljefnih ukrasa, koje predstavljaju
glave bikova, svoju potrebu
za lijepim stari Krećani su
Ples s bikom, freska izrazili ukrašavajući zidove
dvorana freskama - svojom
omiljenom slikarskom tehnikom. Teme fresaka birane
su neposredno iz bogatog okruženja, tog, kako izgleda,
miroljubivog naroda. To su scene koje
odražavaju njihovu svakodnevicu,
zaljubljenost u udobnost, raskoš i
općenito ljepotu življenja. Najčešće
prikazuju atletska takmičenja, djevojke
i žene u raskošnim nošnjama koje
plijene svojom ljepotom i ljupkošću
kao “La Petite Parisienne” (“Mala La Petite Parisienne
Parižanka”), ritualne scene i igre s
bikovima, ili jednostavno motive iz prirode cvijeće, ptice, ribe.
I vaze, poznate kroz tri slikarska stila: kamares, dvorski i marina
stil, svojom ljepotom nisu zaostajale za kretskim freskama. Rađene
na lončarskom kolu, tankih stijenki poput ljuske jajeta, elegantnih
Kretska vaza i raznolikih oblika bile su vrhunac tehničkog umijeća i slikarske
98
Grčki svijet
vještine. Interesantno je istaknuti da slikarstvo Krete nije stasalo na religiji niti je prema
njoj iskazivalo određen stav. S izuzetkom scena igre s bikovima, koje su imale određen
kultni karakter, ta umjetnost bila je izrazito profanog karaktera.
Minojska religija
Rijedak lik kultnog obožavanja mogla je biti Boginja
majka (“Meter ge” ili “Magna mater”), relikt matrijarhata,
personificirana kroz zmiju najstarije božanstvo zemlje
koje je imalo pravo dati i uzeti život. To božanstvo koje je
još Arthur Evans, slavni istraživač Krete, nazvao “Snake
Goddess” (“Zmijska božica”), predstavljali su ženski
kipići izrađeni od fajansa (zahtjevnu tehniku njegove
izrade Krećani su preuzeli od Egipćana) u karakteristično
raskošnoj kretskoj odjeći s obnaženim grudima i zmijama
u rukama.
Inače, o kretskoj religiji ne zna se puno. Kako hramovi
nisu pronađeni pretpostavlja se da su kultni obredi
obavljani na oltarima na otvorenim prostorima. Na nekim
od tih mjesta pronađeni su nalazi koji ne isključuju moguće
kultove i s ljudskim žrtvama.
Zmijska božica
Kao prema religiji, Krećani izražen stav nisu
imali ni prema vojsci. Niti jedno umjetničko
djelo nije prikazivalo scenu iz rata ili oružje.
Izuzetak je bio samo labris, dvobridna sjekira i
to više kao simbol kraljevskog statusa i ukrasni
element nego oprema ratnika.
Labris
99
 Historija I Grčki svijet

Mikena dromos. Inače, unutar Mikene nalazio se

čitav niz građevina. Akropolom je dominirao
Mikena se nalazila na megaron, pravokutna građevina s trijemom, dva
sjeveroistoku Peloponeza u stupa, predvorjem i žrtvenikom u sredini koja će
pokrajini Argolidi - domovini kasnije biti osnovni tip grčkog hrama.
slavnog kralja Agamemnona Unatoč monumentalnoj arhitekturi, Mikenu -
koji je prema Homerovoj Ilijadi Homerov “zlatni grad” proslavili su zlatni nalazi.
bio vođa Grka u Trojanskom Među njima posebno se ističu zlatne maske - prvi
ratu. Kao i Kreta predstavljala portreti europske umjetnosti. Osim njih tu je i
je jedno od središta brončanog čitav niz zlatnih posuda, mačevi i noževi na kojima
doba kontinentalnog dijela stare su tehnikom damasciranja u zlatu izvedene scene
Mikena, lavlja vrata
Grčke. lova i borbe među
Utemeljili su je oko 1500. godine životinjama. Ovu
prije Krista Ahejci gospodari proizvodnju kao i trgovinu dragocjenim materijalima
Grčke i Peloponeza. Imali su izravno su kontrolirale vlasti u Mikeni.
centraliziranu državu na čelu koje Mikenska trgovina povezala je čitav Mediteran.
se nalazio apsolutni vladar wanax Trgovali su s Egiptom, Sirijom, Ciprom, Sicilijom i na
kao predstavnik lawos-a vojne i damos-a zemljoposjedničke aristokracije. Uz njega po neki način bili preteče velikoj grčkoj kolonizaciji. Kontrola
rangu nalazio se vojni zapovjednik lawaghetas kao i brojni članovi administrativnog trgovačkih putova bila je jedan od stvarnih razloga
aparata. U toj hijerarhiji značajno mjesto su zauzimali bazileusi koji su skrbili o zajedničkoj trojanskog rata. Organiziran društveni ustroj, vojna moć
zemlji koju nisu kontrolirali wanaxi. Niže klase, kako se pretpostavlja, predstavljaju obrtnici i razvijeno gospodarstvo učinili su Mikenu gospodarom
i zemljoradnici. Mikensko gospodarstvo počivalo je na poljoprivrednoj proizvodnji, Sredozemlja. To će Agamemnonova zlatna maska
obrtništvu i trgovini. Transparentan posebno doći do
je podatak da je samo u Knosos izražaja u trenutku
godišnje bilo izvoženo oko 30 tona kada Ahejci, na čelu s Mikenom, odlučuju preuzeti
vune. kontrolu nad važnim prometnim pravcem između
Mikena, taj nekad moćni grad, Mramornog i Egejskog mora – Dardaneli koje su
s izraženom akropolom, bio je tada kontrolirali frigijski Trojanci. Godine 1250.
utvrđen jakim – kiklopskim (6- pr. Kr. pobjednici u slavnom Trojanskom ratu,
12 metara visokim) bedemom. ovjekovječenom u “Ilijadi” i “Odiseji” - spjevovima
Ulaz u grad omogućavala su slavnog Homera, postali su ne samo gospodari
monumentalna vrata iznad kojih se mora nego i većeg dijela obale bogate rudama.
nalazi trokutasta ploča u visokom Unatoč tim činjenicama uskoro će, već nakon
reljefu s dvije sučeljene lavice nekoliko desetljeća, njezina moć početi slabiti, a
između kojih se nalazi stup - simbol zatim u provali “naroda s mora” i nestati.
Shema kulturnih slojeva grada Troje
Mikena, rekonstrukcija moći mikenskih vladara.
Unutar bedema do Lavljih
vrata nalazi se “krug grobova” u kom su grobnice krile neprocjenjivo blago koje je
prilikom istraživanja otkrio Heinrich Schliemann između 1874. i 1876. godine. Pored PITANJA I ZADACI
ovih otkriven je i čitav niz drugih grobova: jamskih, s kupolom u obliku komore, rova i
sarkofaga. Najpoznatija grobnica je ona kralja Atreja vjerojatno sagrađena oko 1300. g. 1. Kada je nastala Mikena?
pr. Kr. s kupolom tholosom promjera 14,6 m, do koje se dolazilo kroz 30 m dug hodnik 2. Opišite njezino ustrojstvo.

100 101
 Historija I Grčki svijet

Grci
dijelovima karijske obale u Maloj Aziji. Ova podjela za Grke je tijekom povijesti
bila stalna i uvelike je utjecala ne samo na politi~ke odnose unutar gr~kog svijeta,
nego i op}enito na wihovu civilizaciju.
U vrijeme naseqavawa Grci su `ivjeli u tzv. gentilnoj dru{tvenoj strukturi. To
zna~i da je osnovnu dru{tvenu jedinicu ~inio gens ili rod. Vi{e rodova ~inilo je
bratstvo ili fratriju, a fratrije pleme ili filu. Utjecajan sloj unutar plemena ~inila
je odre|ena aristokracija na ~elu koje se nalazio bazileus kao vo|a zajednice.
Promjene u unutarwem razvoju plemenskih zajednica, izdvajawe aristokratskog
sloja i prve podjele na stale`e utjecat }e na pojavu polisa grada-dr`ave (naj~e{}e
i najva`nije politi~ke forme god starih Grka) prvo u Joniji, a zatim i u mati~noj
Gr~koj.
Gradovi-dr`ave postali su op}enit oblik `ivqewa u staroj Gr~koj. Uz
aristokraciju, koja je ~inila vodstvo, unutar polisa ubrzo su se na{li obrtnici i
trgovci, a nezaobilazno i seqaci. Wihov dru{tveni razvoj nije bio istovjetan. Oni
koji su svojim djelovawem, kao npr. Atena, krenuli put demokracije, svoje dru{tvo su
gradili po tri principa:
- Autarhije - koja je podrazumijevala gospodarsku neovisnost;
- Autonomije – koja je gra|anima jam~ila pravo na vlast;
- Eleuterije – {to je zna~ilo vawskopoliti~ku neovisnost.

PITAWA I ZADACI
1. Nabrojte gr~ka plemena.
2. [to su polisi?
3. Na kojim se principima gradilo dru{tvo u polisima?
“Narodi s mora” koji su se krajem 12. i 11. st. pojavili na Sredozemqu nisu bili
kompaktna etni~ka masa. Me|u wima su se nalazila i indoeuropska plemena koja su
kasnije s Doranima zauzeli najve}i dio kopnene Gr~ke i Peloponeza te preko egejskih
otoka utjecali na naseqavawe drugih gr~kih plemena na zapadnoj obali Male Azije.
Plemena Dorana naselila su dijelove Epira, Etoliju, Peloponez, ju`ne egejske
otoke i dijelove ju`ne Anatolije. Nakon naseqavawa Grka Jowana i Eoqana, koji
su poznati kao Heleni, formirani su prostori koji su u gr~koj povijesti bili
prepoznatqivi kroz tri narje~ja gr~kog jezika: eolsko, jonsko i dorsko. Stanovni{tvo
eolskog narje~ja iz Tesalije i Beocije naselilo je sjeverni dio Anatolije i otok
Lezbos, a jonskim dijalektom govorili su oni Grci koji su naselili Atiku, Eubeju,
neke Cikladske otoke, te dijelove anatolskog primorja oko Halikarnasa s otocima
Hiosom i Samosom. Nakon naseqavawa Dorani su svoj jezik s dorskim narje~jem
nametnuli: Megari, Korintu, Argolidi, Lakoniji, Milosu, Teri, Kreti, Rodosu i

102 103
 Historija I
Grčka kolonizacija (750-550. godine)
Vrijeme VIII. i VII. st. pr. Kr. obilježila je pojava iseljavanja Grka sa svojih matičnih
prostora. Razloge je moguće tražiti u unutarnjim i vanjskim pojavama. Na prvom mjestu
takvom stanju pogodovao je razvoj društvenih odnosa i gospodarski napredak grčkih
polisa koji su konfrontirali staru zemljoposjedničku aristokraciju s novim obrtničko-
gospodarskim snagama. Aristokracija nije željela dijeliti vlast pa su izlaz tražili u osvajanju
novih teritorija.
Osim toga, uzroke iseljavanja treba tražiti u: nedostatku obradivog zemljišta, dugova
seljaka, porastu broja stanovnika u gradovima, ali i u strahu od mogućeg ropstva.
Situacija na Sredozemlju pogodovala je takvim aktivnostima. To znači da nisu postojale
snage koja bi se suprotstavile tim aktivnostima. Hetiti su već bili poraženi, egipatska
država oslabljena, Asirci su gospodarili najvećim feničanskim gradovima, na zapadnom
Sredozemlju Etruščani još nisu dosegnuli svoj puni razvoja, a plemena na Apeninskom i
i Pirinejskom poluotoku to, zbog svog primitivnog društvenog razvoja, na to nisu bila u
stanju utjecati. Situaciju su mogle zaoštriti feničke naseobine, ali su tada: Utiku i Kartagu
u Africi i Gades na Pirinejskom poluotoku zanimali samo trgovački interesi.
Prve kolonije bile su izrazito agrarnog karaktera. Tek kasnije, vjerojatno pod utjecajem
stalnih putovanja i mogućnosti koje su se pritom nudile, pokrenut će njihov trgovački
karakter.
Među grčkim polisima u tim procesima prednjačili su: Milet, Fokida, Megara i Korint.
Naseljavali su obale Španjolske, Italije, Sicilije, Crnog mora, deltu Nila i sjevernu Afriku.
Iz tog razloga, Crno more je nazivano “Pontus euxenios” - gostoljubivo more, a južna
Italija i Sicilija “Velika Grčka”.
104
Grčki svijet
Osnivanje kolonije (apoikija – kuća daleko od domovine) pokretao je matični grad
(metropola) koji je uvijek suglasnost tražio od proročište, najčešće onog u Delfima.
Po Apolonovoj suglasnosti gradske vlasti imenovale bi jednog građanina - oikista koji
je službeno predvodio iseljeničku kolonijiu (odgovarao je za putovanje, izbor mjesta
na kom će se naseobina osnovati, prijenos svete vatre, raspodjelu zemljišta, prijenos
kultova, zatim izbjeći sukobe s domaćim stanovništvom i drugo).
Proces kolonizacije prvo je prekinut u Joniji gdje je sredinom 6. st. došlo do jačanja
Perzije koja je pokorila jonske Grke te u Sjevernoj Africi gdje su svoje ambicije iskazivali
feničanski Kartažani koji su postali gospodari zapadnog Sredozemlja. Unatoč tome
kolonizacija je u velikoj mjeri promijenila Sredozemni svijet, utemeljila je trgovačke
koridore, unaprijedila pomorstvo, obrte, te utjecala na politički život i društvena
kretanja.
Grci na Jadranu
Prve grčke kolonije na istočnoj obali Jadrana osnovane
su u drugoj polovici 7. st. pr. Kr. Na krajnjem jugu (prostori
današnje Albanije) 627. g. pr. Kr. Korkira je osnovala
Epidamnos (u rimsko doba naziva se Dyrrhachium), a 588.
godine prije Krista Korkira i Korint Apolloniju. Značaj
ovih kolonija, posebno na materijalnu i duhovnu kulturu
Ilira u zaleđu, bio je ogroman.
Što se kolonizacije unutrašnjosti Jadrana tiče do nje,
iako su postojala određena trgovišta Adrija i Spina na
sjeveru i Narona u delti Neretve, dolazi tek u 4. st. pr. Kr.,
i to preko Sirakuze. Dionizije Stariji Sirakuški između 397. Novac kolonije Faros
i 390. g. pr. Kr. osniva Issu, a zatim 385. ili 384. godine
prije Krista pomaže kolonistima s Egejskog otoka Parosa
osnovati koloniju Pharos – Faros na prostoru Starigrada na otoku Hvaru.
Po osnivanju, Issa je bila dio sirakuške države. Nakon smrti Dionizija Starijeg,
osamostalila se Issa i postala najznačajnija politička i gospodarska snaga srednjeg Jadrana.
Tada između ostalog širi svoj utjecaj i samostalno osnivajući nove kolonije i trgovačke
faktorije. U 3. st. osnovala je Tragurij (Trogir) i Epetij (Stobreč), a u 2. st. pr. Kr. Salonu.
105
 Historija I Grčki svijet

Društveni odnosi Sparta

Grčka kolonizacija pokrenula je nagli gospodarski razvoj čitavog grčkog svijeta, Sparta se nalazila na jugoistoku
ali i utjecala na produbljivanje društvenih sukoba koje je kolonizacija nakratko bila Peloponeza u pokrajini Lakoniji.
prekinula. Te prostore je između 11. i 9. st. pr.
Glavni pokretač novih odnosa bio je novi sloj obrtnika i trgovaca koji su se s novim Kr. zaposjelo pleme Dorana koje je
kapitalom suprotstavili staroj aristokraciji. Takvi odnosi nisu odgovarali ni seljacima. nakon osvajanja Mesenije i drugih
Dioba zemlje usitnjavala je njihov posjed, a zaduženja su ih dovodila u poziciju dužničkog krajeva Peloponeza osnovalo
ropstva. U takvim okolnostima prosvjeda, zbog takvog stanja, bilo je sve više. nekoliko naselja, između kojih se
Teško stanje tek je ublaženo donošenjem odluke o legalizaciji “običajnog prava” koja kao glavni grad izdvojila Sparta
je trebala spriječiti samovolju plemićke oligarhije pri “dijeljenju pravde”. Međutim, to nije u plodnoj dolini rijeke Eurote.
ispunio zahtjeve za ponovnom raspodjelom zemlje ili nastojanje obrtničko-trgovačke Nakon vojnih pohoda i osvajanja
klase za sudjelovanje u političkoj vlasti, što je podrazumijevalo i pravo na vojničku službu. na Peloponezu zemlja Dorana se
Naprimjer u Ateni to je učinio Drakon 624. godine prije Krista. razvila u vojničku aristokratsko-
Takve neriješene situacije dovodile su do pojave tiranije (tyrannos – gospodin) koja oligarhijsku državu u kojoj je
je podrazumijevala vlast nekog od pripadnika aristokratske klase u određenom polisu. tijekom cijele povijesti njegovan
Rješavao je političke i društvene probleme, brinuo za sigurnost, iznosio zakone i rješavao poseban politički sustav zasnovan
posjedovne odnose. na moći vojnih zemljoposjednika.
Primjera tiranije u Grčkoj bilo je više. Spominje se u Korintu, na Samosu, Geli ili Slobodno stanovništvo, koje
Sirakuzi, ali ne u onom kontekstu kako taj pojam poznajemo danas. Tiranija je tada bila je imalo sva prava, činili su Spartanci, građani drugog reda bili su perijeci koji su imali
prijelazna faza između stare oligarhije, koja više nije mogla zadržati vlast, i novih snaga osobnu slobodu, ali ne i politička prava, dok su treću klasu činili heloti ili neslobodni
koje kao demos još nisu bile u stanju potpuno preuzeti upravu polisa. seljaci s dosta robovskih elemenata.
Spartanci – slobodni stanovnici
Lakonije dijelili su se na tri file (Dimanes,
Hylleis i Pamfiloi) i 27 bratstava. Bili su
vlasnici zemlje koju im je po legendi
dodijelio Likurg tako što je svaki
slobodan građanin dobio jednak dio -
PITANJA I ZADACI klaros spartanske zemlje koju su za njega
uz određena davanja obrađivali helioti.
1. Objasnite grčku kolonizaciju pomoću karte. Međutim, politička prava i posjed zemlje
2. Koje su najznačajnije grčke kolonije na Jadranu? za Spartance nisu podrazumijevali
potpunu slobodu, jer pored toga trebao
je biti, ne samo odgojen po Likurgovim
Arheološki ostaci Sparte zakonima, nego po njima potpuno i
živjeti.

Državno uređenje
Na čelu Sparte bila su dva kralja (bazileusa) biranih iz dvije kuće - Agijada i Euripontida,
vijeće staraca (geruzija), 5 efora i narodna skupština. Vlast kraljeva bila je nepovrediva i
nasljedna.

106 107
 Historija I Grčki svijet

Nosila je ugled, prvenstvo zemljoposjeda, prednost kod podjele ratnog plijena i žrtve, Proširimo znanje
prva mjesta kod gozbe te pravo na davanja helota. Unatoč tome dužnosti su im bile dosta
ograničene. Podrazumijevale su obavljanje kultnih obreda i zapovijedanje vojskom u - HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
ratu.
Mudre izreke Agezilaja Starijeg
Upravnu vlast imali su efori. Njih 5 birano je na godinu dana, a imali su nadzora nad - Kad je slušao hvaljenje ili kuđenje: “Treba poznavati i one koji govore i one o
svim državnim službama. Sazivali su vijeće starješina i narodnu skupštinu kojom su i kojima se govori”;
presjedali nadzirali državnu blagajnu te pozivali vojsku na oružje. - Kad je vidio kako je ulovljeni miš ugrizao dječaka za ruku i pobjegao: “Kad se
Najveće odluke u državi donosilo je vijeće starješina ili geruzija. Činila su je 2 kralja i 28 mala životinja tako osvećuje za nepravdu, promislite što bi trebalo da ljudi
doživotno izabranih najuglednijih Spartanaca starijih od 60 godina. Birani su i potvrđivani rade”;
od svih punopravnih građana na Narodnoj skupštini. U svojim rukama imali su političku i - Strancu koji se divio lakedemonskoj umjerenosti u odjeći i hrani: “Tim
sudsku vlast u tolikoj mjeri da se nekih odluka narodne skupštine nisu morali pridržavati. sjemenjem sijemo slobodu.”
Narodna skupština apela sazivana je po odluci efora. Sastajala se jednom mjesečno i - Upitan kako je stekao veliku slavu: “Prezirući smrt”:
nazočili su joj svi Spartanci stariji od 30 godina. Posebne odluke nije mogla donositi i
uglavnom je prihvaćala ili odbijala odluke geruzije. Odgovori kralja Agida Starijeg
- “Spartanci ne pitaju koliko je neprijatelja, nego gdje su”;
- “O susjedima koji su ga ogovarali: “Svoje kućne slabosti povećavaju našim
Odgoj u Sparti uspjesima”;
Odgoj mladih u Sparti, za razliku od drugih polisa, bio je povjeren državi. Poglavari
fila su, umjesto očeva, odlučivali prihvatiti ili ne dijete po rođenju. Dijete bi se do sedme Antalkid
godine odgajalo u obitelji. S navršenih sedam godina spartanski dječak je morao napustiti - Atenjaninu koji je Spartance nazvao neznalicama. “Mi jedini nismo ništa loše
dom kako bi se u budućnosti odgajao u duhu vojne tradicije spartanske države. Cilj je bio od vas
odgojiti snažnu tjelesno izdržljivu mladež koja se u teško izdržljivim uvjetima pripremala - Atenjaninu koji je rekao:”Mi smo vas više puta potjerali od rijeke Kefisa”; Mi
za napore koji su ih očekivali u dugogodišnjoj i zahtjevnoj vojnoj vas od Eurote nikad”;
službi. Osim vježbi tjelesne spretnosti i izdržljivosti učili su se
još vještini oružja, glazbi i plesu, a inzistiralo se na jednostavnoj Ariston
i oštroj verbalnoj komunikaciji koja je u tradiciji ostala poznata - Kad je neko držao pohvalni govoronim Atenjanima koji su pali u borbi sa
kao “Laconica brevitas” (“Lakonska kratkoća”). Spartancima: “A kakvi su tek naši koji su ih pobili”;
Mladi Spartanac postajao bi vojnik s dvadeset godina dok se
Leonida
oženiti mogao tek u tridesetoj. S brakom njegov vojnički život
- Kad su mu rekli da su neprijatelji blizu: “I mi smo blizu njima”;
nije prestajao. I dalje su živjeli u vojarnama u očekivanju vojnog
- Kad mu je Kserks poručio neka preda oružje: “Dođi i uzmi”.
poziva na koji bi u miru i dostojanstveno odlazili u rat.
Ni odgoj djevojčica nije bio puno drukčiji. I one su kao i
dječaci kroz vježbanje navikavane na različite napore. Od njih
se očekivalo hrabro vojnike pratiti u rat, a dostojanstveno ih bez PITANJA I ZADACI
suza očekivati natrag.
1. Gdje je nastala Sparta?
2. Kako su odgajana djeca u Sparti?
3. Interpretirajte navedene izreke.

Spartanski vojnik

108 109
 Historija I Grčki svijet

Atena U vremenu prije 6. st. pr. Kr. u Atici su se uveliko po~ele mijewati politi~ke i
dru{tvene okolnosti. Do{lo je do znatnog napretka obrta, pomorstva i trgovine, a
Atena, najslavniji gr~ki polis, nalazila se na sukladno s tim i nov~arskog gospodarstva. U takvim okolnostima veliko bogatstvo
Prema legendi, atensku dr`avu se slijevalo u ruke onih koji nisu mogli politi~kih odlu~ivati jer ja sva vlast bila u
najisto~nijem dijelu sredwe Gr~ke na poluotoku
osnovao je junak Tezej koji je ujedinio
Atici. Nakon naseqavawa Grka Jowana Atena se nije rukama, do tada, privilegirane aristokracije. Iz tog razloga tra`ili su i odgovaraju}a
stanovni{tvo Atike s centrom u prava. Zajedni~ki interese prona{li su u jednom dijelu stare aristokracije, koja se
razlikovala od drugih gr~kih polisa.
Ateni. Ina~e, Atena je bila povezana
prilagodila novim uvjetima i stvoriti novi dru{tveni sloj timokraciju (plutokracija,
s bo`icom Atenom kao svojom Na ati~kom tlu nalazilo se vi{e naseqa koja se
oligarhija). To je zna~ilo pojavu novih vrijednosti gdje su se priznawa stjecala ne
za{titnicom. To je postala u borbi
se, vjerojatno vo|ena sli~nim interesima, ujedinila u
s bogom Posejdonom za prevlast u
po podrijetlu, nego po imovini. Na taj na~in gra|ani razli~itih dru{tvenih slojeva
vremenu od 10. do 8. stoqe}a prije Krista.
Atici. Na wezinom tlu Posejdon uspjeli su do}i na vlast. Novi neprijateq obespravqenoj masi postali su oligarsi.
To ujedinjenje (ati~ki sinoikizam) legenda pripisuje Sukobe do kojih je dolazilo u politi~kim sukobima s wim Atewani }e od tada
je stvorio slano jezero, a Atena
heroju Tezeju. Jezgro grada, ve} tada, ~inila je utvr|ena poku{avali rje{avati zakonskim odredbama.
zasadila prvu maslinu - svetu biqku
Akropola kao pogodno mjesto za obranu doline Kefisa
starih Atewana.
u kojoj se kasnije razvio grad.
Ati~ko stanovni{tvo dijelilo se na rodove (genos), Drakon
bratstva (phratrie) i plemena (phile). Ukupno su postojale 4 file od kojih je svaka
Godine 621. Atewani su povjerili pisawe zakona Drakonu, jednom od tada{wih
imala 3 fratrije, a fratrija 30 rodova. Pretpostavqa se da je ta podjela odgovarala
arhonata. On je sredio ranije zakonske odredbe i objavio obi~ajno pravo. Zbog strogih
broju godi{wih doba, mjeseci i dana u mjesecu.
odredbi, posebno krvnog delikta, u tradiciji su ostali poznati kao sinonim za te{ke
Po dr`avnom ustroju Atena je do 8. st. bila monarhija. Tradicija pamti vi{e kazne.
kraqeva, a kao posqedwi spomiwe se Kodro koji je juna~ki poginuo brane}i zemqu od
neprijateqa s Peloponeza. Do smjene dr`avnog ure|ewa u Ateni nije do{lo naglo nego
politi~kim djelovawem aristokratskih slojeva. Nazivani su eupatridi, a Atikom Solon
su vladali nakon kraqeva do po~etka 6. stoqe}a prije Krista. Wima su pripadali
najistaknutiji atenski zemqoposjedni~ki rodovi. Osim {to su odre|ivali politi~ke Naprednije zakone Atena je dobila 25 godina kasnije. Ulogu novog zakonodavca
i dru{tvene odnose u dr`avi i dru{tvu, iz wihovih redova imenovani su arhonti i dobio je Solon atenski aristokrata. Prva odluka bilo je ukidawe du`ni~kog ropstva,
birani drugi du`nosnici. Nametnuli su se s tri slu`be: birali su polemarha kao
vojnog zapovjednika, arhonta s najva`nijim administrativnim ovlastima i basileusa Solonovo timokratsko
kao prvog sve}enika. Tijekom vremena izdvojit }e se slu`ba arhonta eponima po kojem dr`avno ure|ewe
je slu`beno nazivana i teku}a godina.
Najstarija institucija bilo je “vije}e
najboqih” (aristoe) bule. Odlu~ivali su
o svim, za dr`avu, va`nim pitanjimama,
skrbili o dr`avnom ustavu te kontrolirali
arhonte i druge du`nosnike.
Ipak je vode}e politi~ko tijelo u dr`avi
bila narodna skup{tina koja je, izme|u
ostalog, odlu~ivala o ratu i miru. Uz wih
va`nu ulogu imale su i naukrarije (naus
Atenski brodovi – la|a i kraino – upravqam). Bile su vezane
za file koje su imale zadatak za dr`avu
napraviti brod i opremiti ga posadom. Wima nasuprot bili su atenski gra|ani, a
~inili su ih sitni zemqoposjednici, obrtnici i bezemqa{i koji su obespravqeni,
naj~e{}e bez zemqe u siroma{tvu `ivjeli od najamnine u strahu da }e zbog nepla}enih
zakupa izgubiti slobodu i pasti u ropstvo.

110 111
 Historija I
osloba|awe dugova s imawa zadu`enih, vra}awe
gra|anske ~asti prognanima iz politi~kih razloga te
sloboda zatvora i ropstva svih koji su zbog duga bili u
zatvoru ili ropstvu.
Pored toga ozvani~io je podjelu gra|ana na ~etiri
klase po imetku kako je to po timokratsko oligarhijskom
ure|ewu u Ateni bilo ve} uobi~ajeno. Sukladno s tim
odredio je poreze i vojnu obvezu. Arhonte su birale
file izme|u 40 kandidata kockom.
Umjesto areopaga formirao je dvije institucije:
areopag i bule. Areopag je imao zadatak brinuti se o
Solon zakonima i rodovskim tradicijama, a bule – vije}e 400
³Po{to je Solon u dr`avi dobio po 100 iz svake file sazivali su i pripremali narodnu
vlast oslobodio je narod robovawa, skup{tinu. Po Solonovoj uredbi ~lanovi narodne
tada i za budu}e, zaprije~iv{i skup{tine postali su i najsiroma{niji teti.
da se uzimaju zajmovi uz zalagawe Od sudskih institucija uveo je helijeju – narodni
tijela; zakone je dao i dugove sud jer je zasjedala na otvorenom, a {titila je gra|ane
ukinuo, privatne i dr`avne. To zovu
samovoqe dr`avnih du`nosnika.
sisahtijom, jer su du`nici odbacili
Zbog unapre|ewa gospodarstva proveo je reformu
sa sebe teret.²
novca i mjera te jo{ vi{e Atenu odredio kao trgova~ki
Aristotel, Ath. Pol. Fragmenti iz
Solonovih elegija. grad. Pored toga donio je niz uredbi s kojima je regulirao
nasqedstvo, zabranio besposli~arewe, dozvoqavao je
samo izvoziti uqe, ograni~io primawe stranaca i drugih u grad.
Wegovi zakoni bili su zapisani na drvenim plo~ama i kao nacionalno blago ~uvani
na Akropoli. Sam Solon bio je uvr{ten me|u sedam mudraca Starog svijeta.
Tiranija
Unato~ novim zakonima politi~ke borbe u Ateni nisu prestajale. Iz nepremostivih
suprotnosti nastale su tri politi~ke stranke. Svaka je imala odre|en program od onih
umjerenih, preko oligarha do demokrata. Situaciju je 561. god. pr. Kr. rije{io demokrat
Pizistrat koji je sa svojim pristalicama izveo udar u dr`avi zauzimawem Akropole
i sebe progla{avaju}i tiraninom. U tom statusu vladao je 19 godina. U wegovo vrijeme
Atena je do`ivjela zna~ajan gospodarski i kulturni napredak. Solonove reforme nije
ukinuo. Na istaknuta mjesta dovodio je svoje qude kojima je dijelio zemqu oduzetu
od bogatih zemqoposjednika, seqacima je pomagao povoqnim dr`avnim kreditima te
poticao trgovinu i obrte. Uveo je pla}eni~ku vojsku koju je financirao iz posebnih
- vojnih poreza. Pored toga poznat je i kao veliki graditeq. Wegovom inicijativom u
Ateni su gra|eni hramovi, gradski vodovod, ure|ivane ulice. Umjetni~ka djela bila su
na cijeni, kipari i slikari ukra{avali su grad, poezija se cijenila, a Homerova djela
do`ivjela su prvu redakciju.
Nakon wegove smrti naslijedili su ga sinovi. Wihova vladavina je trajala do 510.
god. pr. Kr. Hiparh je u zavjeri ubijen, a Hipija je nakon zavedene strahovlade bio
protjeran iz grada.
112
Grčki svijet
Klistenove reforme
Svrgavawe Pizistratida s vlasti dovelo je do novih politi~kih borbi. Pobjednik
je bio demokrat Klisten koji je s tih pozicija napisao novi ustav.
Temeqna promjena je bila podjela atenskog gra|anstva na 10 teritorijalnih fila
i 30 tritija, i to na na~in da se svaka sastojala od tri dijela jednog gradskog, drugog
primorskog i tre}eg iz kontinentalnog zale|a. S tim u vezi reformu je do`ivjela i
vojska koja je dobila po 10 odreda pje{adije i kowanika.
Na ni`em stupwu zemqu je podijelio na 100 dema - mawih op}ina tako da je svaki
gra|anin bio ~lan jedne od tih dema i odlazio na wihove skup{tine. Od tada u slu`bene
popise se uz osobna imena unosilo i ime deme. Pored toga, svaka fila davala je po
50 predstavnika u Vije}e 500. Prvi me|u wima bili su pritani (5) koji su za vije}e
obavqali administrativne poslove. Od drugih Solonovih institucija Klisten je
reorganizirao vojni vrh. Na ~elo vojske postavio je 10 stratega po jednog iz svake
file s polemarhom na ~elu.
Zbog straha od tiranije Klisten je uveo ostrakizam koji je zna~io obvezu svakog
gra|anina jednom godi{we, ako se o tome izjasni narodna skup{tina, na ostrakonu
(glinenoj plo~ici) napisati ime nekog sugra|anina za koga je mislio da ga treba
protjerati iz dr`ave. Gra|anin ~ije bi se ime na{lo na 6000 ili vi{e plo~ica morao
je 10 godina provesti u progonstvu. S ovim mjerama Atewani su se opredijelili za
demokraciju koja }e u potpunosti sa`ivjeti kroz borbe do kojih }e do}i u periodu koji
je uslijedio.
VIJE]E 500 (BULE) 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50
Ustrojstvo vlasti u Atici prema Klistenovu ustavu. Prikaz sastava bule (Vije}a pet stotina)
prema novoj uredbi fila
PITAWA I ZADACI
1. Kako je bila ure|ena atenska dr`ava?
2. Po ~emu se zna~ajno razlikovala od Sparte?
3. Uporedite Solonove i Klistenove reforme. [ta mislite, koje su bile djelotvornije?
113
 Historija I
Grčko-perzijski ratovi
Atena, mlada demokratska država, uskoro se našla u opasnosti kada je Perzijsko carstvo
počelo svoj pohod prema Zapadu. Godine 513. pr. Kr. Darije je preko mosta izgrađenog
preko Bospora prešao u Europu napadajući zemlju Skita. Ratna taktika Skita koji se nisu
upuštali u otvorene sukobe i nepovoljni vremenski uvjeti natjerali su Darija na povlačenje.
U takvim uvjetima Grci u Joniji spremali su ustanak protiv Perzije.
Godine 499. pr. Kr. došlo je do jonskog ustanka. Prvi čin pobune bilo je ukidanje
tiranije i uvođenje demokracije. Protjerani su tirani saveznici Perzijanaca i zatražena
pomoć Atene, Sparte i drugih grčkih gradova. Spartanci se nisu odazvali, a odziv i drugih
Grka bio je vrlo skroman. Pomoć, koju su tom prilikom poslali Atenjani i Eretrijci, postat
će razlog perzijskoj odmazdi.
Jonski ustanak trajao je pet godina (499.-494.). Nakon početnih uspjeha, kao što je bilo
paljenje Sarda, pretvorio se u potpuni krah. Milet je spaljen, a Cipar i drugi jonski gradovi
pali su pod perzijsku vlast. Poučeni težinom ustanka Perzijanci su odlučili regulirati
odnose s jonskim Grcima, ukinuli tiranije, dozvolili demokraciju i odredili poreze.
114
Grčki svijet
Sukobi u Europi
Ogorčeni Darije planirao je novi pohod. Već 490. god. na Grčku je poslao flotu s velikim
vojnim snagama. Nakon što su osvojili Eretriju na Eubeji, koja je pomagala ustanike,
iskrcali su se na grčkoj obali kod Maratona. Tako je 10 000 Atenjana i Platejaca 490.
godine na Maratonskom polju slavilo pobjedu nad velikom perzijskom vojskom.
Poraženi Perzijanci su se povukli, ali samo do 480. godine. Tada, novi pohod Darijevog
sina Kserksa, sa 180 000 vojnika i 800 brodova, ponovno je u završnici slomila mala Atena
s nevelikim brojem svojih saveznika.
Iako su 480. godine Spartanci s kraljem Leonidom dali živote i predali Termopilski
klanac, grčko brodovlje se povuklo kod rta Artemizija, a Atena iza toga bila razorena
i poharana, mali Atenjani nakon sloma perzijske flote kod Salamine postali su veliki
pobjednici.
Pobjeda atenske flote kod Salamine značila je veliki preokret u tom ratu. Ona je bila
rezultat političke pobjede demokratskih snaga u Ateni koje su podržali ideju arhonta
Temistokla koji se zalagao za izgradnju flote s kojom su se, po njegovom mišljenju, jedino
uspješno mogli suprotstaviti nadmoćnim Perzijancima.
Iza bitke kod Salamine u kojoj su Perzijanci izgubili veliki dio svoje flote, koja je bila
značajna potpora kopnenim snagama, uslijedile su nove pobjede. Na isti dan 479. god.
udruženi Atenjani i Peloponežani pobijedili su Perzijance u kopnenoj bitci kod Plateje i
pomorskoj kod Mikale. Ove pobjede značile su i nove okolnosti za jonske Grke.
Prikaz bitke kod Salamine
PITANJA I ZADACI
1. Zbog čega su izbili grčko-perzijski ratovi?
2. Koje su se grčke vojskovođe naročito istakle?
3. Šta je za Grke značila bitka kod Salamine?
115
 Historija I Grčki svijet

Atenska hegemonija izjašnjavali se o ratu i miru, odlučivali o financijama, birali Važno je pritom istaknuti da se
i kritizirali i pri tom vjerovali u ljude koje su birali i koji su demokracija u Ateni, kao izrazito
Kao pobjednica grčko-perzijskih ratova, Atena je postala vodeći grčki polis. To je stekla njihove odluke trebali provesti. To je potvrdio i Aristotel robovlasničkoj državi, odnosila samo na
svojim ugledom na Egejskom moru, demokratskim sustavom, gospodarskim napretkom ističući: “Pošto je Periklo preuzeo vodstvo naroda, ustav slobodne građane kojih tada nije bilo
i veličanstvenom kulturnom razinom. je postao još povoljniji za narod. Periklo ne samo što je puno - tek oko 40 000. Punopravnost nisu
oduzeo areopagu neka prava, nego je i građane naveo da imale žene, strani građani i razumljivo
Nakon prve inicijative koja je podrazumijevala obnovu porušenog grada Atena je, s robovi.
uzmu vlast… Time su se mase osmjelile i počele uzimati
ciljem borbe protiv moguće nove perzijske agresije, 478. god. pokrenula osnivanje Delsko-
u svoje ruke čitavu državnu upravu.” Da bi građani u
atičkog saveza kome je politički i financijski centar bio na otoku Delosu. U zajedničku
potpunosti sudjelovali u obavljanju državnih poslova uveo Takvi društveni odnosi značajno su se,
blagajnu svaki saveznički grad uplaćivao je određeni godišnji prihod foros. Po dogovoru
je mistiforiju novčanu naknadu za sudjelovanje u svim između ostalog, odražavali i na odgoj i
saveznika od tog poreza trebala se izgraditi flota kojoj bi, u slučaju ratne opasnosti, vrhovni
institucijama vlasti. S tim činom Atena je u potpunosti obrazovanje u Ateni. S tim u vezi, važno je
zapovjednik bio Atenjanin. Ravnopravnost članica u savezu vremenom se mijenjala u
potvrdila svoj demokratski razvoj. naglasiti da je to podrazumijevalo samo
korist Atenjana. Svoju dominaciju u Savezu potvrdit će 454. godine prenošenjem blagajne obrazovanje dječaka, a ne i djevojčica,
u svoj grad. U Periklovo doba Atena se dokazivala i kao
iako je već bilo izuzetno obrazovanih
imperijalistička sila. Svoju moć nametnula je tako što se
Unatoč takvim pozicijama Atena je imala i određenih problema. Tada najveći je bio djevojaka što uostalom potvrđuje i
Delsko-atički savez pretvorio u izrazito atenski. Članicama primjer Periklove žene Aspazije koja je
nedostatak obradivog zemljišta. Izlaz su našli u osnivanju kleruhija (komad zemlje koji
saveza Atenjani su nametnuli svoju valutu, a zajednički pri mnogim odlukama bila njegov izravni
je dodjeljivan kockom) manjih naselja u kojima su građani zadržavali svoje matično – u
novac uskoro je postao atenski jer je uveliko iz zajedničke partner.
ovom slučaju, atensko građansko pravo i izravnu ovisnost o matici. Osnivane su na tračkoj
blagajne počeo curiti u grad. Dječak se s navršenih 7 godina, zbog
obali, Propontidi, Pontu ili kao Turij u južnoj Italiji. Rješavajući agrarno pitanje, Atena je
Na vrhuncu svoje moći Atena je bila polis s obrazovanja, povjeravao pedagogu koji ga
gospodarski napredovala na svim poljima. Posebno su se razvijali obrti i trgovina.
potpunim političkim slobodama, a grad u materijalnom je pratio na vježbališta i u školu, a zatim
Prevlast Atene na međunarodnom planu potvrdio je Kalijin mir koji je između ostalog gimnaziju gdje se učenike podučavalo:
blagostanju. Za Periklove vlasti preobrazio se u prvu
objavio garanciju perzijskog cara o slobodi Grka u Maloj Aziji. Međutim, paralelno s aritmetici, geometriji, retorici, taktici,
pravu urbaniziranu prijestolnicu antike.
uspjesima pojavili su se i nesporazumi sa saveznicima. Nezadovoljstvo saveznika izazvano filozofiji. Potpuno obrazovanje
samovoljnim ponašanjem Atene u arhi, pratila su i intenzivna politička događanja u podrazumijevao je i glazbeni odgoj koji se
samom gradu. Iskazivali su se kroz sukobe između aristokrata na čelu kojih se nalazio najčešće svodio na učenja sviranja lire.
Kimon i demokrat koji su tada kao nadmoćniji za svog vođu izabrali Perikla.

Periklovo doba.
Procvat atenske demokracije
Periklo (495.-429.), učenik poznatog atenskog filozofa
Anaksagore, svojim djelovanjem dokazao se istovremeno
kao ratnik, govornik i nadasve, kao dobar državnik
koji se, iako aristokrat po rođenju, na čelu demokrata
dokazao kao istinski vođa atenskog puka. Kao takvog
atenski građani su ga svake godine od 443. do 429. birali
za stratega kojih je inače bilo 10. Takvo povjerenje vraćao
je predanošću svom gradu koji je u to vrijeme postao
društvena, gospodarska, a posebno kulturna velesila.
Atenska demokracija za njegove vladavine u potpunosti
se dokazala u praksi. Svoje pravo građani su iskazivali kroz Ustrojstvo Atenske države u Periklovo doba
narodnu skupštinu. Sudjelovali su pri donošenju zakona,
Perikle

116 117
 Historija I
Atenu je učvrstio, proširio
i uljepšao. To je postigao
podižući važne vojne,
civilne i kultne građevine
te veličanstvene spomenike
na kojima je angažirao
najpoznatije graditelje i
umjetnike tog vremena.
Arhitekt Kalikrat podigao
je bedeme koji su povezali
grad i luku Pirej. U to
vrijeme sagrađen je i Odeon
- građevina namijenjena
glazbenim natjecanjima. Najznačajnije spomenike ipak je dobila atenska Akropola,
kultno mjesto stare Atike. Iktin i Kalikrat su, od 447. do 442. g. pr. Kr., sagradili Partenon
- veličanstveni hram božice Atene. Posebno je bio slavan zbog ukrasne dekoracije i kipa
Atene Partenos koja je bila povjerena Fidiji,
najslavnijem kiparu toga vremena. Pored toga
Akropola je dobila i monumentalni ulaz Propileje
koje je, od 438. do 442. g., projektirao Mnesiklo.
Erehtejon, živopisni hram s trijemom karijatida
(6 Karijatida, u obliku kora nosilo je trijem iznad
groba mitskog kralja Kekropa u Erehtejonovom
hramu) i mali hram božice Nike uz Propileje,
dovršeni su nakon Periklove smrti.
Svoj izgled promijenila je i Agora, političko
središte – “palača demokracije” ponos Atenjana.
Obnovljen je tada Pritanej, izgrađen Buleuterion - Karijatide su dobile ime po
vijećnica s 500 polukružnih sjedišta, s govornicom, lakedemonskim djevojkama iz sela Kare,
mjestom za predsjedništvo i prostorom za javnost. koje su pri plesu nosile na glavi istu krunu
Sagrađen je i hram Majke bogova u kojoj se nalazio kao što je kod kora na ovom hramu.
državni arhiv, Apolonov i Aresov hram i natkriveni
Zeusov trijem. Pored administrativnih građevina
na Agori su se još nalazile: tržnica, polukružno
svetište nimfa, Helijeja zgrada porotnog suda,
kolonade u koje će se smjestiti stoička filozofska
škola i brojni drugi objekti. Cijeli kompleks je
bio ukrašen kipovima i oltarima među kojima se
isticao oltar posvećen dvanaestorici olimpskih
bogova.
Partenon
118
Grčki svijet
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Periklov posljednji govor
60.- ‘’Zlovolja vaša protiv mene izbila je, kako sam očekivao ( jer joj znam uzroke),
i toga radi sazvao sam skupštinu, da vas podsjetim i ukorim, ako se što ne pravo ili
name ljutite ili malakšete u nesreći, jer ja mislim, da država, koja u svemu dobro
stoji, više koristi pojedincima, nego ako svaki pojedini građanin živi u blagostanju,
a ona cjelokupna propada. Ako je naime nekom čovjeku, što se njega tiče, dobro, a
domovina mu propada, isto tako propada s njom i on, a ako je on pao u nesreću u
sretnoj domovini, mnogo se prije izbavlja iz zla. Kada dakle država može podnositi
nesreću pojedinca, a svaki pojedinac njezine ne može, kako ne treba da svi nju branite
i da izbjegavate ono što sada radite?
Prestrašeni kućnim nesrećama, zanemarujete opći spas i krivite mene, koji sam
vam savjetovao da ratujete, a i sami sebe, koji ste se sa mnom u tome složili. Dakako,
ljutite se na mene, takva čovjeka, koji, mislim, ni za kim ne zaostaje, da prosudi
državne potrebe i da vam ih razloži, i rodoljub je i ne podmitljiv. Jer tko uči državne
potrebe, ali ih jasno ne obrazloži, jednako je kao da ih i nije spoznao. Tko ima to
oboje, a državi je nesklon, ne može ipak govoriti nešto probitačno. A ako i to ima,
a novcem se da potkupiti, sve bi prodavao za to jedno. Ako ste stoga mislili, da ja
posjedujem bar donekle ta svojstva više od drugih, i dali se nagovoriti da ratujete, ne
mogu sad s pravom nositi krivnju, da vam nanosim nepravdu.
61.- Velika je ludost, da se zarate ljudi, kojima je slobodan izbor i kojima se
ispunjavaju ostale želje. Ali ako je bilo nužno, ili da popustimo i postanemo odmah
podložni susjedima ili da se kroz pogibili izbavimo, veći prijekor zaslužuje onaj, koji
je izbjegao pogibili, od onoga, koji joj je prkosio. Ja sam isti i ne odstupam od svoga, a
vi se mjenjajte, jer, kad ste bili ne oštećeni, dali ste se s tom zgodom nagovoriti, a sada
se kajete, kad ste u zlu. Moj se govor ne čini istinit vašem malodušnom mišljenju
poradi toga, što svako od vas već osjeća bolnu stranu, a korist još svi jasno ne opažate.
Ako se i dogodi velika promjena sreće, i to iznenada, vi ste u svom prosuđivanju tako
potišteni, da ne biste mogli ustrajati kod onoga, što ste odlučili. Ponižava vaš ponos
ono, što se događa iznenada i ne očekivano i preko svakog računa. To se nama uz
ostalo dogodilo osobito za kuge. Pa ipak vi, stanovnici velike države i odgojeni u
njoj primjerenim načelima, treba da ste voljni podnositi i najveće nesreće i da ne
uništavate poštovanje svoje države ( jer ljudi drže jednako opravdanim okrivljivati
nekoga, koji stečenu slavu poradi kukavštine izgubi, kao i mrziti onoga, koji drzovito
teži za slavom, koja mu ne pripada), i treba da pregorite vlastitu nesreću i prionete
oko zajedničkog spasa.
62.- Što se tiče ratnog napora da će on biti velik i da ćemo uza sve to pobjediti, neka
vam bude dosta i ono, čime sam vam inače često dokazao, da se neopravdano bojite
119
 Historija I Grčki svijet

toga napora. Razložiću i ovo, na što, čini mi se, niste ni sami nikad pomisliti, niti sam
ja to spomenuo u prijašnjim govorima, naime veličinu vaše vlasti. Ni sad ja ne bi to
uradio, jer se čini dosta hvalisavo, kad vas ne bi gledao nevjerovatno preplašene. Vi
mislite, da vladate samo saveznicima, a ja tvrdim, da ste od dva dijela, od kojih je
očita korist, od zemlje i mora, potpuni gospodari jednoga čitavog dijela, ukoliko sad
njime vladate, i ako budete htjeli, bićete mu gospodari još više. I nema toga, koji će
vas priječiti, da plovite morem, uz sadašnje naoružanje vašega brodovlja, ni Kralj ni
drugi ikoji narod od sadašnjih. Stoga se ova državna moć ne može porediti s korišću
kuća i zemlje, u čemu držite da ste pretrpjeli veliki gubitak. I nije pravo, da snosite
teže nego što bi ste pomislili, da ste u poredbi s tom moći zanemarili neki ukrasni
vrtić i kakav ukras bogatstva, pa da spoznate da će vam sloboda, ako se spasimo
boreći se za nju, lako ono pribaviti, a ako se drugima pokorimo, da se i prije stečeno
obično smanjuje. Ne pokažite se u obojem gorima od otaca koji su ono stekli velikim
trudom, a nisu baštinili od drugih i još k tomu sačuvali i vama ostavili (sramotnije
je da to, kad već imamo, izgubimo nego da nismo imali sreće u stjecanju). Navalite
na neprijatelje ne samo s ponosom, nego i s prezirom jer ponos se budi i u kakva
kukavca čak i od nepromišljenosti, koju sreća prati, a prezir u onoga, koji vjeruje, da
i razumom nadvisuje protivnike. To mi doista imamo. I kod jednake sreće razum,
koji proizilazi iz ponosa, pruža jaču odvažnost, te se manje pouzdava u nadu, koja
je jaka, kad je čovjek neodlučan, a više se pouzdava u odluku, koja se temelji na
stvarnosti, jer ona stalnije predviđa budućnost.
to ljenjivac prekorio, ali onaj, koji i sam hoće nešto raditi, ugledat će se u nas, i ako
tko to ne postigne, zavidjet će nam. A to, da nas mrze i da smo im u sadašnjem času
nesnosni, zadesilo je zaista sve, koliko ih je željelo vladati jedni drugima. Tko zbog
najvećih djela stječe zavist pravo snuje. Mržnja dugo ne traje, a sadašnji sjaj djela i
slava uvijek se kasnije spominje i ostaje. Vi prosudite unaprijed, što je za budućnost
lijepo, a za sadašnjost nije sramotno, pa to odmah revno stecite. S Lakedemonjanima
niti zapodjevajte pregovore niti jasno pokazujte, da vam je teško u sadašnjim
nevoljama, jer oni, koji se poradi nesreća najmanje u duši žaloste i djelotvorno se
najjače odupiru, ti su najjači i u državama i među pojedincima.
PITANJA I ZADACI
1. Kako je Atena stekla uvjete za hegemoniju?
2. Kakve je reforme sproveo Perikle?
3. Kakav je bio njegov život?

63.- Pravo je da podupirete državnu čast, koja dolazi od vlasti, čime se svi dičite,
i da ne bježite od napora ili da ne težite za častima. Ne treba misliti, da se vi borite
samo za jedno, da li će te biti robovi umjesto slobodnih ljudi, nego i zato, da ne
izgubite vlast i ne dođete u opasnost od onih, kojima ste se za vlasti zamjerili. A nije
vam više ni moguće odreći se nje ako koji plašljivac u sadašnjem času, da bi živio
u dokolici, i na tu ‘’ poštenu’’ misao dolazi. Vi već imate tu vlast kao silništvo, koje
je, čini se nepravedno prigrabiti, a ospasno napustiti. Vrlo bi brzo takvi ljudi mogli
druge nagovoriti i upropastiti državu, sve kad bi se i sami za se gdje nastanili kao
slobodni, jer u dokolici nema spasa, ako nije s njom združena odlučnost za rad, a
neprestance robovati nije od koristi u vladajućoj državi, nego u podložnoj.

64.- A vi se ne dajte ni zavesti od takvih građana niti se ljutite na mene ( s kojim

ste se i sami složili da ratujete), što su protivnici navalili i učinili ono, što je bilo
prirodno kad im se vi niste htjeli pokoravati i što nas je preko očekivanja zadesila
ova bolest, jedini zaista događaj, koji se zbio nenadano za sve nas. I poradi nje znam
da sam se donekle još više omrazio, ali s nepravdom ako niste voljni pripisati meni i
to, kad budete preko računa u čem sretni. Božanski udes treba podnositi od nužde,
a neprijateljske čine muževno. Spominjat će se, da smo kao Heleni vladali zaista
najvećim brojem Helena, da smo se održali u najvećim ratovima, i protiv svih i
pojedinaca, i da smo stanovali u gradu prepunom svega obilja i najvećem. Ipak bi

120 121
 Historija I
Peloponeski rat (431.-404. godine prije Krista)
Ovaj je rat bio veliki oru`ani sukob izme|u Atene i wezinih saveznika na jednoj i
peloponeskih dr`ava sa Spartom na drugoj strani. Zavr{io je nakon 27 godina gubitkom
slobode za gr~ki svijet kada je Gr~ka, iscrpqena ratom, pala u ruke “barbarske”
Makedonije.
Od zavr{etka gr~ko-perzijskih ratova Sparta je s podozrewem pratila sve {to se
de{avalo u Atici. Atensku demokraciju, prevlast na moru i sna`an gospodarski rast
do`ivqavala je kao izravnu prijetwu kojoj se trebalo suprotstaviti.
Kao povod sukobu poslu`io je Korint, stari peloponeski grad, mo}na luka na
korintskoj prevlaci, trgova~ki i nov~arski centar koji se suprotstavqao atenskoj
ekspanziji nagovaraju}i wezine saveznike da istupe iz arhe. Podr`ala ga je Sparta
koja je 446. tra`ila raspu{tawe pomorskog saveza. Kako se Atena na takve ultimatume
nije odazivala, objavili su joj rat.
U prvoj fazi rata (Arhidamov rat) ratne operacije su se vodile i na kopnu i na moru.
Dok su Spartanci u Atici uni{tavali zemqu i palili qetinu Atewana, oni su svojim
brodovima pusto{ili obale Peloponeza. U te{koj situaciji posebno se na{la Atena
u trenutku kad se u gradu pojavila kuga. Tragedija do koje je do{lo bila je stra{na.
122
Grčki svijet
Unutar bedema, gdje su bile udomqene izbjeglice iz Atike, masovno se umiralo. Od
posqedica kuge 429. umro je i Periklo. Wegova smrt oslabila je demokratske snage u
Ateni, a masovno su ih napu{tali i saveznici.
Do kraha Atene do}i }e zbog sicilske ekspedicije kada su Atewani odlu~ili
napasti Sirakuzu na Siciliji kao najja~eg spartanskog saveznika. Pod vodstvom
trojice stratega Alkibijada, Nikije i Lamaha na Siciliju su Atewani 415. pr. Kr.
uputili 134 trijere, 20 000 ~lanova posade i 6400 pje{aka. Problemi su po~eli ve}
na putu. Alkibijad je, zbog optu`be i poziva na sud u Atenu, pobjegao u Spartu {to je
kasnije iskoristio za osvetu. Atewanima. Nakon iskrcavawa na Siciliji Atewani su
bezuspje{no poku{avali osvojiti Sirakuzu. Neodlu~nost Nikije i pogre{na strategija
bili su razlozi poraza Atewana 413. godine prije Krista. Osveta Sirakuze nije bila
velika samo zbog 7000 zarobqenika, koji su bili osu|eni na rad u kamenolomima,
nego zbog udara na pomorsku snagu Atene koja se od tog poraza nikada nije uspjela
oporaviti.
Novi poraz Atena je do`ivjela ve} 411. godine. Atenski oligarsi u prevratu su
zbacili demokrate i uspostavili diktaturu “Vije}a 400” koje je jam~ilo slobodu samo
za 5000 gra|ana. Iako su se atenski demokrati uspjeli konsolidirati, poraz Atene bio
je neminovan. Nakon poraza atenske flote 404. g. kod Egospotama na Helespontu Atena
je bila prisiqena na kapitulaciju. Porazio ju je Spartanac Lisandar s flotom koju
su svojim novcem opremili, wihovi nekad najve}i protivnici, Perzijanci. Pora`ena
Atena morala se odre}i svih posjeda izvan Atike, sru{iti utvrde u Pireju i bedeme
koji su luku povezivali s gradom, predati brodove, vratiti izbjeglice te se u~laniti
u Peloponeski savez.
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Iz Periklovog govora poginulim u prvoj godini Peloponeskog rata
Ve}i dio onih koji su s ovog mesta ve} govorili hvale ~oveka koji je
ostalimzakonitim propisima dodao i ovu besedu: Lepo je – kazali su – da se
poginuli ratnici slave i re~ima. Ali meni se ~ini da bi bilo dovoqno da se
onima koji su svoje juna{tvo pokazali delom isto tako delom odaju po~asti,
kakve je, kao {to vidite, na{a dr`ava priredila i ovde pri ovoj pogrebnoj
sve~anosti, a da ne bi trebalo da na{a vera u vrline tolikih qudi zavisi
od pojedinoga besednika, koji je mo`da vi{e ili mawe obdaren besedni~kom
ume{no{}u. Jer te{ko je dr`ati se prave mere u besedi pa da se sasvim veruje
besednikovim re~ima….
PITAWA I ZADACI
1. Za{to je izbio Peloponeski rat?
2. Odredite na karti ko su bili saveznici Atene a ko Sparte.
3. Koje su se najzna~ajnije bitke odigrale tijekom Peloponeskog rata?
123
 Historija I
Religija, kultura i umjetnost antičkih Grka
Grci, za razliku od drugih naroda, nisu imali razvijene
“Trideset tisuća ima na zemlji, koja nas
hrani, teološke sustave. Njihova religija bila je jednostavna -
zasnivala se na mitu koji je nosio priču o postanku svijeta
besmrtnih Zeusovih bogova, smrtne što
čuvaju ljude. i čovjeku u njemu. U osnovi nisu bili izrazito grčki. Nastali
Oni čuvaju pravdu i djela, koja su dobra.
su spajanjem dorskih i jonskih božanstava, narodnih
Zrakom zaodjeveni svud se po zemlji
predanja i olimpskih bogova. Bogovi su bili besmrtni, ali s
kreću.” osobinama običnih ljudi. Bili su tašti, osvetoljubivi, svađali
Heziod, Djela i dani, 250-253.
su se, voljeli, rađali djecu s različitim partnerima o čemu
transparentno govore Homerovi epovi i Heziodova djela.
Klasična grčka religija poznavala je dvanaest glavnih božanstava iako ih je po njihovom
vjerovanju bilo jako puno.
Grčka božanstva
Geja, Uran i Titani. Geja, Zemlja majka je i žena boga Neba
Urana. Njezina djeca su Titani, među kojima je najčuveniji Kron.
Njegova djeca Zeus, Posejdon, Hera i Had - pobunili su se protiv
njega i ostalih Titana, svladali ih i zatvorili u strašni Tartar.
Zeus, kralj bogova, vladar svjetla i tame. Nakon pobjede nad
Titanima kada je svladao svog oca Krona, postao je vrhovno
božanstvo. Svijetom je vladao s najveće grčke planine Olimpa.
U braku sa sestrom Herom dobio je bogove Aresa i Hefesta, a s
drugim ženama blizance Apolona i Artemidu, Afroditu i Dionisa,
dok je Atena iskočila iz njegove glave. Njegova zaštitna životinja
Zeus
bio je orao, a najpoznatija kultna
mjesta Olimpija na Peloponezu i
Dodona u Epiru.
Hera, Zeusova sestra i žena bila je
zaštitnica braka. Posebno je štovana
u Argolidi, Korintu, Olimpiji, Atici,
Samosu, Pestumu i Delu.
Posejdon je bog mora zbog čega
se često prikazuje s trozupcem i
višebojnom kosom. Gospodario je
zemljotresom, a atributi su mu bili
konj, bik i dupin. Njemu u čast bio Posejdon
je sagrađen hram na rtu Sunionu u
Atici.
Hera
124
Grčki svijet
Demetra, božica je plodnosti i zaštitnica zemljoradnje. Kad je tugovala za svojom
kćerkom Perzfonom koju je bio oteo Zeus, prihvaćena je u Atici gdje su joj iz poštovanja
priređivali značajne svetkovine eleuzimske misterije.
Ares, Zeusov i Herin sin, bio je omraženi bog rata. U Grčkoj
nije imao svojih hramova, ali su mu Atenjani posvetili brežuljak
Areopeg.
Had je bog podzemnog carstva u kojem borave duše nakon
smrti. Njegovo carstvo štitila je sveta rijeka Stiks dok je ulaz čuvao
troglavi pas Kerber.
Hefest, bog vatre pa s tim u vezi i zaštitnik obrta, bio je Zeusov
i Herin sin. Kao bolesno dijete bio je bačen u more, ali ga je spasila
i odgojila Tetida. Posebno je bio štovan u Ateni kao bog kovač.
Apolon, sin Zeusov i Letonin, štovan
je kao božanstvo svjetlosti, a obraćali
su mu se zbog zaštite ratari i stočari.
Kao božanstvo proroštva bila su mu
posvećena svetišta i proročišta u Delfima Ares
i Delosu. Uz to, bio je poznat kao zaštitnik
umjetnosti i znanosti, a obraćali su mu se i zbog zaštite kuća. Od
5. stoljeća pr. Kr. dobio je atribute zaštitnika boga Sunca.
Artemida, setra blizanka boga Apolona, bila je Zeusova
i Letonina kćer. Djevičanska božica bila je zaštitnica lova i
gospodarica životinja. Atributi su joj bili luk i strijela, baklja i
polumjesec.
Afrodita, božica ljubavi i ljepote bila je kći
boga Zeusa i Dione, a isplivala je iz mora uz
Apolon
obale Cipra. Živjela je na Olimpu u braku s
bogom Hefestom i sinom Erosom. Posebno je
štovana na Cipru, otoku Kiteri i Korintu.
Hermes, sin boga Zeusa i Maje, glasnik je bogova i onaj koji daruje
bogatstvo posebno u stoci. Kasnije postaje zaštitnikom trgovaca,
prometa pa i lopova.
Heraklo, sin boga Zeusa i Alkmene, koji je još kao dijete dokazao
svoje junaštvo kada je svladao zmiju koju je protiv njega poslala Hera.
Kasnije je obavio još dvanaest junačkih djela s kojim je stekao slavu
najvećeg grčkog junaka. Prikazivan je s lavljom kožom i kijačom, a Afrodita
mnogi gradovi su ga štovali kao dobročinitelja čovječanstva.
Dionis, sin boga Zeusa i Semele, bio je bog svetkovina i vina. Pored toga prizivali su
ga pri porodima što ga je uvelo u orgijske kultove iz kojih se kasnije razvila tragedija.
Njegova žena bila je Arijadna koja je Tezeju pomogla ubiti Minotaora.
125
 Historija I Grčki svijet

Atena, zvana i Palada, bila je ljubimica boga Zeusa, štovana je kao božanstvo mudrosti koplja, diska i hrvanje; kasnije natjecanja dvokolica s četveropregom i čitav niz drugih
i ratnica (u punoj ratnoj opremi iskočila je iz njegove glave). Atribut joj je sova, a kao disciplina. Nagrade pobjednicima bili su slava i vijenac grančice svete masline koju je po
zaštitnica grada Atene imala je dva svetišta Erehtej i Partenon. legendi na prostoru Olimpije zasadio Heraklo. Ukoliko bi se pobjednik tri puta ovjenčao
Muze su Zeusove kćeri zaštitnice umjetnosti i znanosti. U pobjedničkom slavom imao je pravo na kip sa svojim likom.
pratnji boga Apolona bilo ih je devet i svaka je štitila određenu Antički autori su spominjali 293 Olimpijske igre. Posljednje su održane 393. godine
oblast znanosti ili umjetnosti: Klio povijest, Uranija astronomiju, kada ih je kao dio paganske tradicije ukinuo Teodozije I.
Kaliopa epsku poeziju, Talija komediju, Euterpa liriku, Melpomena
tragediju, Erato ljubavnu pjesmu, Terpsihora ples i Polimnija
himni. Književnost i poezija
Nimfe, iako Zeusove kćeri, bile su niža Grčka pisana riječ poznaje oko 2000 starih pisaca. Najveći među njima nisu obilježili
božanstva utjelovljenja prirodnih sila samo arhajsko i klasično doba stare Grčke, nego civilizaciju općenito. Ostavili su
u prirodi. Često se susreću kao pratilje veličanstvena djela i stvorili književne rodove čije su forme ostale nepromijenjene do
Artemide i Dionisa. danas.
Harite su bile božanstva podređena Na pragu svoje povijesti Grčka je čovječanstvu podarila
Heri i Afroditi. Najčešće se spominju tri: dva veličanstvena epa Ilijadu i Odiseju, koje je prema
Eufrozina (veselost), Aglaja (sjaj) i Talija tradiciji ispjevao slijepi pjesnik Homer. Međutim, činjenica
Klio, zaštitnica povijesti
(rascvjetana). je da su ova djela nastala u vremenu između 12. i 8. st. od
Dioskuri blizanci Kastor i Polideuk kada su kao usmena tradicija prenošena iz generacije u
sinovi Zeusa i Lede. Izvršili su mnoga junačka djela. Osobito su generaciju.
ih štovali mornari kao hrabre pomoćnike u nevolji. Ilijada je ep u kojem je, kroz 15 693 stiha, opjevana
Mojre su božice sudbine kojima su se i bogovi morali Talija, zaštitnica komedije posljednja epizoda desetogodišnjeg rata koji se vodio
pokoravati. Poznate su tri: Klota koja prede životnu nit, Laheza između Ahejaca i Trojanaca zbog, po legendi, jednostavne
koja je čuva i Atropa koja je presijeca. priče o trojanskom kraljeviću Parisu koji je oteo ženu,
lijepu Helenu, kralju Menelaju. Nju su s velikim plijenom,
ujedinjeni Ahejci, nakon deset godina ratnih okršaja vratili
Olimpijske igre u domovinu. Odiseja kroz 12 110 stihova, govori o povratku
ahejskog junaka Odiseja iz Trojanskog rata na rodnu Itaku Homer
Olimpijske igre održavale su se svake četvrte godine u Olimpiji u pokrajini Elidi na
Peloponezu. Prema grčkoj tradiciji prve igre su održane 776. godine prije Krista. Ova gdje ga je sa sinom čekala vjerna žena Penelopa.
godina je, također, prihvaćena kao U arhajsko doba po uzoru na Ilijadu i Odiseju nastala su nova književna djela poznata
početna godina grčke ere. kao Trojanski ciklus. Iz djela koja ga čine saznajemo brojne epizode koje su prethodile i
Na Olimpijskim igrama mogli slijedile Trojanskom ratu. Međutim, uvijek su ostala u sjenci slavnog Homera.
su sudjelovati svi slobodni Grci, Nakon njih u 8. st. pr. Kr. proslavio se beotski pjesnik Heziod s epskim djelima “Postanak
a gledatelji su mogli biti samo bogova” i “Poslovi i dani”. U ovom epu opjevao je čovječanstvo od zlatnog vijeka bogova i
muškarci. Izuzetak je bila samo heroja do željeznog doba svoje suvremenosti.
svećenica Demetrinog kulta. U U 6. st. proslavio se Ezop prvi pisac basni kog je pohvalio i sam Herodot ističući njegovu
prvo vrijeme igre su trajale tri, pamet i dovitljivost. Kroz basnu nastojao je ući u čovjekov život i njegove postupke. Za
a zatim sedam dana. U početku, čovječanstvo sačuvao ih je Demetrije iz Falerona u 4. st.
imale su samo jednu disciplinu Sedmo i šesto stoljeće obilježila je grčka lirika koja je
– trčanje u dužini jednog stadiona U svojim stihovima Sapfu je opjevao Alkej:
ime dobila po glazbenom instrumentu liri. U lirskoj poeziji
(197,27 metara). Vremenom, “O morska školjko s oštrijeh hridina
posebno su upamćeni: Alkej, Sapfo i Pindar. ti kćeri šumne pjene mora,
njihov broj je rastao. Uveden je Sapfo (628.-568.) žena pjesnik rođena je na otoku Lezbu ima l’ dječaka koji nije
Olimpija, rekonstrukcija petoboj: trčanje, skok udalj, bacanje gdje je imala značajnu ulogu u kultu boginje Afrodite. s čežnjom u srcu mislio na te!”

126 127
 Historija I
Njezini ljubavni, svadbeni i kultni stihovi proslavili su je u toj mjeri da su je predstavljali
kao desetu muzu.
Za ovo vrijeme veže se i nastanak tragedije (grčki tragos –jarac) koja je u početku bila
dio dionizijske svetkovine. Vremenom je primila mitske sadržaje i postala najomiljenija
kazališna predstava. Od otvaranja Dionisova kazališta 472. g. u Ateni postale su stalni
repertoar koji je za žene bio zabranjen. Ove svečanosti održavane dva puta godišnje bile
su financijska obveza – liturgija bogatih građana.
Eshil iz Eleuzine poznat je kao otac tragedije. Za života je napisao
oko 90 drama od kojih se sačuvalo sedam. Najpoznatije su “Pribjegarke”,
“Okovani Prometej”, “Orestija” i “Perzijanci”. U “Perzijancima” je opisao
slavnu pobjedu Grka nad Perzijancima kod Salamine u kojoj je kao
strateg i sam sudjelovao. Njegove tragedije sačinjavale su tri drame i
satirska igra. Proslavljen još za života bio je pozvan na dvor u Sirakuzu
na Siciliji gdje je i umro.
Iza njega tragediju su u 5. st. pr. Kr. proslavili Sofoklo
i Euripid.
Sofoklo (496.-406.) ugledni atenski građanin, Periklov prijatelj i
blagajnik Arhe-pomorskog saveza 19 puta je pobjeđivao na dramskim
natjecanjima. Napustio je trilogiju posvećujući se drami. Predmet
njegovih djela je čovjek uvijek izložen tragičnim sukobima karaktera
njegovih junaka koji su kod njega, za razliku od Eshila, oslobođeni
božanskih utjecaja.
Euripid (485.-406.) sa Salamine živio je u Ateni i
Makedoniji kao omiljeni pisac makedonskog dvora. Iako
je na natjecanjima dobio samo pet nagrada, ostavo je snažan trag na
helenističku književnost, a preko nje na klasičnu dramu sve do danas.
Za razliku od drame, koja je dominirala, u ovom periodu nije bilo puno
mjesta za lirsko pjesništvo. Tek je moguće spomenuti liričare Timoteja iz
Mileta i Kirila sa Samosa. Umjesto njih cvjetala je komedija.
Aristofan (445.-386.) Najpoznatiji komičar koji je, sve
do danas, proslavio antičku komediju. Svojim djelom
kritizirao je sve loše strane atenskog društva. Njegovog
pera nisu bili pošteđene ni filozofija ni književnost ni
politika po čemu se dobro uklopio u demokraciju koja je
tolerantno podnosila njegovu satiru.
Filozofija
Genijalnost grčkog duha do punog izražaja je došla kroz filozofiju. Nastala je na tlu
grčke Jonije kao škola “jonske filozofije prirode”. Već tada, nastojala je pronaći «pratvar»
iz koje je nastalo sve što postoji. Među prvim filozofima poznati su: Tales, Anaksimandar
i Anaksimen iz Mileta.
128
Grčki svijet
Tales iz Mileta (625.-545.) koga Aristotel predstavlja kao oca filozofije uzimao je vodu
kao prapočelo svega. Sa svoja tri pojavna oblika, kao voda, led i zrak pružala je izravan
dokaz njegovom učenju.
Iza njih proslavili su se Pitagorejci koje je predvodio slavni Pitagora.
Pitagora sa Samosa (oko 580.-500.) filozof, matematičar i fizičar nakon preseljenja u
Kroton u južnoj Italiji osnovao je religioznu «Sektu pitagorejaca» koja je bila otvorena
i za žene. Opredijeljeni vegetarijanci, koji nisu htjeli povrijediti duše životinja, život su
provodili u istraživanjima matematike i glazbe. Njima je pripadao i liječnik Alkmeon iz
Krotona s tvrdnjom o mozgu kao centru čovjekove psihe. Njegovo učenje zasnivalo se na
broju koji je za njih početak i bit svih stvari. Pored ostalog, tvrdio je da se sustav tonova
može matematski shvatiti jer su duljina žice i visina tona u određenom odnosu. Tradicija
mu pripisuje i “Pitagorin poučak” i “opću skladnost sfera” po kojoj se zvijezde okreću
jedna oko druge proizvodeći zvukove kao sklad glazbe i matematike.
U 6. st. pr. Kr. osnovana je i prva filozofska škola u Eleji u južnoj Italiji. Njoj su pripadali
Ksenofan, Parmenid i stariji Zenon.
Ksenofan iz Polofona (570.-480.) u toj školi izložio je: svoju kozmologiju u središtu
koje je Zemlja kao “izvor svega što postoji” i kritičku filozofiju religije u kojoj odbacuje
bogove stvorene po uzoru na ljude. Zalaže se samo za jednog boga savršenog, vječnog i
statičnog koji bi sav “bio uho, oko i duh”.
Tradiciji 5. st. pripadaju i filozofi prirode: Heraklit, Empedokle, Demokrit i
Anaksagora.
Heraklit iz Efeza (oko 544.-483.). Prvi koji je nazivan “sophos” - mudrac. Po njemu,
svijet je trajan i vječno kružni proces koji se vraća u sebe jer “sve teče ništa ne prolazi”.
Osnovna tvar za njega je vatra koja sebe uništava i nanovo sebe rađa. Pored toga, prvi je
u filozofiji promovirao logos - um kao centar svemira.
Empedokle iz Akragasa (495.-435.). Osnove njegove filozofije činila su četiri elementa:
vatra, voda, zrak i zemlja iz kojih miješanjem i rastavljanjem nastaje sve. Po njemu,
prasupstance pokreću dvije prasile: ljubav koja spaja i mržnja koja razdvaja. Svijet egzistira
u kružnom toku kroz četiri razdoblja. U prvim kojim vlada ljubav svijet ima oblik kugle;
u drugom nastaje sukob koji razbija jedinstvo iz kog nastaju svjetovi; trećim dominira
sukob i sve je razjedinjeno, dok u četvrtom ponovo vlada ljubav, sve je jedinstvo i sklad, a
svijet opet ima oblik kugle. Njegovu filozofiju karakteriziraju i određeni vrtlozi u kojima
ljubav spaja rastavljene dijelove koji postaju nebeska tijela od kojih u daljim vrtlozima
nastaje nebeski svod, zrak, eter i voda koja teče iz zemlje.
U 5. st., kao reakcija na djelovanje elejaca i filozofa prirode javljaju se sofisti čije učenje
postaje praktična obuka koja ih je svrstalo u prve pedagoge. Bili su svestrani poučavali
su retoriku - govorništvo, filozofiju, književnost, umjetnost, gramatiku, pravo, politiku,
matematiku i astrologiju. Za svoj rad primali su plaću.
Umjesto prirode, predmet njihovog zanimanja postaje čovjek, njegovo mišljenje i
kritički stav prema moralnim normama kao temelji etike. Pored Protagore iz Abdere i
Georgije iz Leontine sofiste su proslavili Sokrat, Platon i Aristotel.
129
 Historija I
Sokrat (469.-399.). Sin atenskog kipara i primalje, heroj kod Plateje
svoj život posvetio je poučavanju. U potrazi za pitanjima o kreposti i kako
doći do istine sa svojim učenicima i atenskim građanima vodio je dijaloge
na atenskim ulicama i trgovima. Iako za života ništa nije napisao, njegova
čuvena filozofska razmatranja sačuvana su u Platonovim, Ksenofontovim
i Aristotelovim djelima. Godine 399. u rodnoj Ateni osuđen je na smrt.
Sokratovo učenje, osim Platonove Akademije, nastavile su još tri
filozofske škole Euklida iz Megare, Antistena iz Atene i Aristirpa iz
Kirene.
Platon (427.-347.), učenik Sokratov 387. g. u Ateni je osnovao
slavnu Akademiju. Iako je kao i njegov učitelj “vladao živom riječju”
napisao je značajna djela u obliku dijaloga. Osnove njegovog učenja
iznio je u “Znanosti o idejama”. Tvrdio je da čovjekova osjetila mogu
zapažati samo odraze vječnih ideja među kojima je ideja dobra prva u
hijerarhiji. Između ostalog, izjasnio se i o četiri vrline: mudrosti kao
vrlini mišljenja, hrabrosti kao vrlini volje, razboritosti kao sposobnosti
pronalaženja mjere između užitka i askeze i na kraju o pravednosti kao
ravnoteži koja drži sve prethodne.
Pored svog filozofskog rada Platon je djelovao i kao kritičar društva. U svom djelu
izjasnio se protiv aktualnih društvenih uređenje: oligarhije, demokracije i tiranije. Po
njemu, idealna država bila bi ona na čelu koje bi bili najbolji i gdje bi volja pojedinca i
njegove klase bila u službi općeg dobra. Idealne bi bile tri klase koje bi imale određene
zadatke: klasa obrtnika, klasa čuvara ili ratnika i klasa onih koji vladaju. Oni bi trebali biti
iz redova najobrazovanijih i vladali bi kao “filozofi kraljevi”, ali tek s navršenih 50 god. To
bi i kao iskustvo određene životne dobi trebao biti garant ispravnih postupaka u vlasti.
Njegovim stopama krenuli su njegovi učenici Speuzip i Ksenokrat.
Aristotel (384.-322.) iz Stagire u Trakiji. Na Platonovoj Akademiji
bio je 20 god. Kao mlad, već proslavljen filozof, boravio je na
makedonskom dvoru kao odgojitelj mladog Aleksandra. 323.g. u Ateni
je otvorio svoju filozofsku školu Liceion. Njegovi učenici nazivani su
peripatetici po trijemu ispod koga su boravili za vrijeme nastave. Osim
što se bavio filozofijom Aristotel je u Ateni utemeljio prirodoslovnu
zbirku i knjižnicu u koju je pohranjivao znanstvene i književne spise
svoga vremena.
Od filozofskih oblasti posebno se bavio logikom, njezinim oblicima
i metodama pravilnog mišljenja. U svojim istraživanjima polazio je od
pojma pa preko kategorije, suda i zaključka dolazio do dokaza.
Od posebnog je značaja njegova metafizika u kojoj je, umjesto Platonovih ideja,
prednost dao formi i materiji. Do tih zaključaka došao je promatranjem prirode u kojoj se,
kako tvrdi, sve dešava s razlogom i svrhom. Pored ostalog, osnivač je i sustavne zoologije
kojoj se na čelu nalazi čovjek kao savršeno biće. Iza njega slijede životinje pa tek onda
130
Grčki svijet
biljke. S tim u vezi rangirao je i duše. Jedna je ona koja hrani, druga koja osjeća i treća
ona koja misli. Po njemu čovjekovu nižu duševne moći nadopunjavao je njegov duh.
I njegova Etika ima istaknut značaj posebno zbog stava da je njezin cilj u ljudskom
životu potpuno usavršavanje uma koji treba kontrolirati strast.
Nezaobilazan je njegov rad i na političkom polju. Poznat je njegov stav da je čovjeku
kao društvenom biću mjesto u politici, ali s određenom mjerom. Njegova “Politika”
bogat je izvor za proučavanje društveno-političkih sustava antičkih društava.
Nakon njega, njegovu školu s uspjehom je vodio Teofrast s Lezba. Međutim, njihovo
učenje nije bilo aktualno samo tijekom antike. Kasnije, preko neoplatonizma renesanse
postalo je temelj crkvenih znanosti i aristotelizma u skolastici.
Grčka historiografija
Počeci grčke historiografije sežu u 6. st. pr. Kr. kada se na tlu Jonije javlja zanimanje
za strane narode i njihove zemlje. Prvi koji se interesirao za povijest i zemljopis drugih
naroda dio je Hekatej iz Mileta (oko 500. g.).
Živio je u vrijeme Jonskog ustanka u kom je i sudjelovao. Puno je putovao, a kao
rezultat tih putovanja objavio je prvo zemljopisno djelo i kartu svijeta geografija (grčki
ge - zemlja, grafein - pisati). Pored geografije napisao je “Genealogije” u kojima je iznio
rodoslovlja poznatih vladarskih kuća i sudbine nekih vladara. Unatoč njegovoj izreci:
“Ovo pišem onako kako mi se čini da je istina, jer su grčke priče, po mom mišljenju,
suviše mnogobrojne i smiješne” ime oca povijesti je ipak pripalo Herodotu.
Herodot iz Halikarnasa (oko 485.-425.)
Po tradiciji Herodot je svojim djelom “Histories apodeksis”
(“Prikazivanje povijesti”) stekao ime oca povijesti. Iako je njegovo
djelo, kao i djela njegovih prethodnika, kombinacija zemljopisnih
i povijesnih podataka, ne može se smatrati logografskim iz razloga
što je nastojao metodički dokučiti istinu o stvarima o kojima je pisao.
Osim što je opisao različite krajeve u kojima je boravio, nastojao je
objasniti mnogo toga što je vidio, čuo i kao izvor koristio. Na taj
način stvorio je djelo bez koga ne bi bilo moguće istraživati prošlost
naroda Bliskog istoka i Egipta.
Tukidid (oko 455.-396.)
Tukididovo djelo “Povijest Peloponeskog rata” bilo je novi,
značajan, iskorak grčke historiografije. Kao izravan sudionik tog
rata bio je u mogućnosti doći do različitih podataka obiju strana
suprotstavljenih u tom ratu. Analizirajući izvore, do kojih je
131
 Historija I Grčki svijet

došao, nastojao je utvrditi “kako je zaista bilo i kako će dakle zbog ljudske prirode uvijek
slično biti.” Tragajući za povijesnom istinom stvara i vlastitu kronologiju kako bi i na taj
način potvrdio svoju znanstvenost i postigao objektivnost u pisanju povijesti.
Osim njih značajno mjesto je pripalo i Helaniku iz Mitilene, Teopompu iz Hija,
Ksenofontu iz Atene, ali i mnogim drugim.
Umjetnost
Razvoj grčke umjetnosti moguće je pratiti od 10. st. pr.
Kr. na prostoru Atike, Jonije i Ciklada koji su bili pošteđeni
dorske invazije, a nešto kasnije, i u dorskim zemljama, iako
znatno skromnije.
To vrijeme obilježio je geometrijski stil (900.-700.)
prepoznatljiv kroz proizvodnju i ukrašavanje keramičkih
vaza. Već tada, profinjene elegantne vaze oslikavane
su različitim geometrijskim motivima: kružnicama,
meandrima, trokutima, šahovskim poljem, svastikom,
rombom, češljastim ukrasom… Reprezentativne primjere
predstavljaju dipilonske vaze pronađene u atenskoj
nekropoli u Dipilonu. Tijekom razvoja ovoga stila njihovu
će dekoraciju dopuniti figurativni prizori najčešće kultnog
Crvenofiguralni stil slikarstva
Geometrijski stil i pogrebnog karaktera.
Značajne promjene
u ranoj grčkoj umjetnosti dogodile su se i u vrijeme
kolonizacije.
Posljedice bogatih trgovačkih odnosa, između grčkih
zemalja na Sredozemlju i Male Azije, očitovat će se
kroz orijentalizirajuće razdoblje u umjetnosti aktualno
od 700. do 610. g. U ovom
periodu dolazi do prihvaćanja
figurativnih motiva, inače,
karakterističnih za umjetnost
istočnih naroda. U proizvodnji
keramike tada su se isticale radionice Korinta, Kiklada i
Jonije.
Ipak će najznačajnije promjene u umjetnosti donijeti
arhajsko razdoblje i vrijeme između (610.-490.) kada dolazi do
napuštanja istočnjačkih tematsko-figurativnih motiva. Važno
obilježje dat će već tad izražena određena samostalnost grčkih
umjetnika koja će dovesti do grčke prevlasti u umjetnosti na
Sredozemlju.
Korint i Atena tada prihvaćaju proizvodnju figurativne
Orijentalizirajući stil keramike – crnofiguralni stil koju ukrašavaju s mitološkim
i epskim scenama. Slika se tako što se skica crteža
ispunjava crnim firnisom, dok osnova vaze zadržava
boju pečene zemlje. Pored toga detalji se ukrašavaju
bijelom bojom. Iz tog vremena poznati su i prvi
majstori. Kritija i Ergotim oslikali su “François”
vazu, a poznati su i Sofil, Lid i Egzekija. Krajem 6.st.
keramika će bit ukrašavana tzv. crvenofiguralnim
stilom. Slikalo se tako da je figura ostajala u boji crveno
pečene zemlje, dok je
osnova premazivana
crnim firnisom.
Detalji figure slikani Crnofiguralni stil slikarstva
su kistom što je
umjetnicima osiguravao veću slobodu umjetničkog
izražavanja. U ovom stilu dokazale su se čitave radionice
i njihovi majstori Eufronije, Eutimid, Epiktet, Brigos, ali
i brojni drugi.
Arhajsko razdoblje nije
značilo samo napredak
u vaznom slikarstvu jer
istovremeno dolazi i
do značajne produkcije
kiparskih radova. Tada susrećemo čitav niz kipova poznatih
kao kurosi (torza nagih atleta) i kore (mladih u peplos
obučenih djevojaka) koji se klešu u Joniji i Atici, najčešće u
prirodnoj veličini.
Tijekom 7. st. to su većinom
kruta tijela bez individualnih
karakteristika, s duhovnom
suzdržanošću, uhvaćeni u
Kuros i Kora
zaustavljenom koraku s težinom
tijela jednako raspoređenom na obje noge. Na njima će se
tek od 560.g. početi uočavati bolje poznavanje anatomije.
Tada će proporcije njihovih tijela biti određene u odnosu 1:5
(što je visina tijela jednaka dužini 5 glava). Važno je naglasiti
da kurosi i kore nisu predstavljali ni božanstva ni smrtne
ljude, jednostavno bili su odraz težnje grčkih umjetnika za
prikazivanjem tjelesne i životne savršenosti koje su za stare Grke
bile dostupne i bogovima i herojima i smrtnicima. Vremenom
su oblici postajali sve plastičniji, nabori na odjeći kora mekši i
opušteniji, a i pokret sve slobodniji. Primjer su Hera sa Samosa,
Nosač teleta kore s otoka Hiosa i posebno čuveni kip Nosača teleta.

132 133
 Historija I
Arhitektura
Od arhajskog perioda u Grčkoj cvjeta i arhitektura. Već
tada stvaraju se klasični arhitektonski redovi: prvo dorski i
jonski, a zatim i korintski koji će u potpunosti doći do izražaja
pri gradnji hramova u vremenima koja su slijedila.
Dorski red izvorno je grčki i temeljni oblik hrama za razliku
od jonskog koji je nastao na tlu Male Azije iz koje je prenesen
u druge krajeve.
Njegovi elementi su standardni jer su po broju, vrsti i
međusobnim odnosom identični na svim fasadama dorskih
hramova. Svaki dorski hram ima tri cjeline: stepenasto
podnožje, stupove i grede. Dorski stup ima svoj trup ukrašen
kanelurama i kapitel sastavljen od jastučastog ehinusa i
četvrtaste ploče abakusa. Grednik je složena konstrukcija. Čini
ga arhitrav – kameni blokovi koji izravno naliježu na stupove,
zatim greda s triglifama i metopama i na kraju izbočena ploča
- vijenac ili gejson sa simom kao završnim vijencem.
Svi elementi građeni su spajanjem obrađenih kamenih
blokova bez pukotina koji samo iznutra mogu biti spajani
metalnim spojnicama. S takvom konstrukcijom dorski
hram se doimao statično i masivno. Najreprezentativniji
dorski hramovi su atenski Partenon, Posejdonov hram u
Pestumu, hram u Egini, ali i brojni drugi.
Jonski red je, za razliku od dorskog, nježniji i elegantniji
zbog vitkijih stupova i užih kanelura. U Ateni se javlja od
5. st. pr. Kr. kada utjecaji s Istoka
postaju sve izraženiji. Za razliku
od dorskog, jonski stup je složeniji.
Ima bazu koju čine tri elementa
torus-trohilus-torus i kapitel s
ehinusom, asragalom i volutom.
Od dorskog hrama razlikuje se i
grednik koji je kao friz išao oko
cijelog hrama. Iako je svojim
izgledom profinjeniji i u nekim elementima izražajniji na tlu
Grčke nije imao masovniju primjenu. U jonskom stilu sagrađen
je Erehtejon i hram božice Nike uz Propileje na Akropoli.
Korintski red je najmlađi. Javlja se krajem 5. st. pr. Kr., i to zbog
korintskog kapitela koji je trebao biti zamjena jonskom. Inače,
po drugim elementima ne razlikuje se od jonskog. Kapitel je
složenije konstrukcije. Čine ga isprepletene volute i akantusovo
lišće. Kao nezaobilazan element bit će široko prihvaćen kod
Rimljana.
134
Grčki svijet
Grčka arhitektura do punog izražaja je došla u projektiranju i gradnji hramova.
Grčki hram se uvijek nalazio unutar označenog svetog prostora kao mjesto u kojem
je boravilo božanstvo. Tip hrama mogao je biti različit, a ovisio je o vanjskom izgledu,
obliku te o broju i rasporedu stupova. Ukupno je bilo sedam tipova hrama. Osnovni
je bio megaron, građevina naslijeđena iz kretsko-mikenskog svijeta. Ostali su većinom
longitudinalne građevine (peripteri) sa svih strana okružene trijemom i stupovima sa
savršenim proporcijama jednog od spomenutih redova. Idealnim se hram doimao i zbog
jednog arhitektonskog rješenja. Naime, svaki stup je, bez obzira na broj i oblik kanelura,
na sredini imao određeno proširenje entazis koji je, zbog vizualnog efekta i sposobnosti
gledanja oka, doprinosio savršenijem izgledu hrama. Važan i nezaobilazan element je bio
i timpanon - trokutasti zabat nad arhitravom koji je uvijek bio ukrašen reljefom koji se
tematski vezao za božanstvo kome je hram bio posvećen.
Klasično razdoblje
Klasično razdoblje (490.-323.) predstavlja vrhunac grčke
umjetnosti koja će, umjesto stroge jednostavnosti arhajskog
perioda, poći novim putem i doseći puno savršenstvo.
Transparentan primjer je Kritiosov mladić - kuros poznat kao
prvi kip koji samostalno stoji. Lakoća njegovog stava u umjetnosti
se naziva kontrapost. Noga koja nosi veću težinu tijela je aktivna,
dok je druga slobodna. I njegov lik je drukčiji. On nije samo miran
nego ozbiljno zamišljen, svjestan svoje životnosti. U potpunosti će
se novo vrijeme pokazati kod Polikletovog Dorifora (Kopljonoše)
koji je oličenje proporcije i ritma. Umijeće pokreta u kiparstvu
unaprijedit će Miron koji je svojim Diskobolosom (Bacačem
diska) grčko kiparstvo uveo u zrelo doba klasičnog stila.
Polovinu stoljeća obilježio je pokret slobodno stojeće figure.
Diskobolos Primjer je Umiruća Nioba kod koje je umjetnik prvi put ljudsku
emociju izrazio licem i tijelom.
Dinamičnost ljudskog tijela u prostoru potpuno će izraziti veliki kipari 5. st. pr. Kr.
Kroz njihova djela, grčki ideal – jedinstvo duhovnosti i tjelesnosti,
koje je sa svim vrijednostima isticala atenska demokracija, bit će
ostvareni u potpunosti. Glas najvećeg, pripao je Fidiji, ali ne zbog
monumentalnih skulptura Atene Partenos i Zeusa Olimpijskog u
krizelefantinskoj tehnici (zlato i slonovača) nego zbog prekrasnih
reljefa s hrama božice Nike na atenskoj Akropoli. Posebno se
ističe božica Nika u trenutku kada skida svoju sandalu prije nego
će stupiti na posvećeno tlo.
Veličanstvena umjetnost sredine 5. st. pr. Kr. nastavit će trajati
i kroz 4. st., ali s novim iskustvom građanskog rata koji se, sa svim
svojim banalnostima, odrazio na tadašnjeg čovjeka. Razočaran u
Fidija, Zeus Olimpijski
135
 Historija I Grčki svijet

ideal jedinstva i društvenog savršenstva umjetnik će se okrenuti čovjeku pojedincu koji je napustio kvadratne forme starih skulptora, tvrdeći pri tome da su ljudi predstavljeni
osjeća i u sebi, kroz snažne emocije preživljava stvarnost koja je u Grčkoj definirana kao onakvi kakvi mu izgledaju”. Njegovo najčuvenije djelo je Apoksiomen - mladi atleta
pathos (od grčkog pascho – ja patim). Pathos iskazan kroz opijenost, bol, nježnost i bijes koji sa svog tijela struže ulje i prašinu nakon napornog vježbanja. Prikazan je u vještom
dominira na prekrasnim djelima, posebno Skopasa, Praksitela i Lizipa. trodimenzionalnom pokretu koji je postignut s vodoravno, ispred tijela, postavljenim
Skopas s Parosa jedan je od najpoznatijih grčkih kipara rukama i slobodno opuštenom desnom nogom. Veličinu Lizipove umjetnosti dopunit će
koji je u mramoru oživio patnju i tugu jednog vremena koje i podatak da je kipar kom je i sam Aleksandar povjerio izradu svojih portreta.
je moralo zaboraviti najveće ideale 5. st. Izuzetno cijenjen
sudjelovao je na izradi dekoracije Mauzoleja u Halikarnasu Arhitektura
(vjerojatno amazonomahije), ali mu se pripisuje i izrada grupe
“Nioba s djecom” (dramatična scena ubojstva Niobe i njezino U 4. st. pr. Kr.u Grčkoj se i dalje grade monumentalni hramovi, ali i profane građevine
četrnaestero djece koju su pogubili Apolon i Atremida zbog kao tolosi, građevine okrugle osnove
osvete njihove majke kojoj se Nioba narugala zbog samo izgrađene u Delfima, Epidauru i
dvoje blizanaca Apolona i Artemide). Ipak, slavu besmrtnog Olimpiji.
priskrbila mu je Bakhantkinja - U istom stoljeću sagrađena su i
Tijada koju je opjevao i pjesnik prva kamena kazališta. Kao građevine
Glauk: “…kameni lik njen, dušu otvorenog tipa imala su tri elementa: scenu
je udahnulo dlijeto kamenoresca: (skene) na kojoj su izvođene predstave;
oganj strasti plamti u ljudskom okruglu orhestru sa žrtvenikom u sredini
biću njenom. Skopase, svojom i theatron polukružno gledalište. Za
božanskom rukom, stvorio si divno gledalište obično se koristila padina
djelo, bijesnu Tijadu.” brijega u koju su ugrađivana kamena
Praksitel Atenjanin bio je majstor ženstvene gracioznosti i sjedišta. Između njih su bili prolazi koji su
senzualnosti tijela, ali nadasve umjetnik koji je svojim djelima, omogućavali jednostavnu komunikaciju
– punjenje i pražnjenje gledališta. Grčko kazalište
bolje nego itko drugi, znao iskazati sjetu, misaonost i idiličnost.
Afrodita Knidska, Hermes s malim Dionisom, Apolon Nerijetko, gledalište se od sunca tehnički
Belvederski ili Demetra samo su najpoznatija od ukupno 40-ak štitilo krovom od platna - valum. Najstarije kazalište sagrađeno je u Sirakuzi u vrijeme
njegovih djela koja spominju antički Dionizija Starijeg u 4. st., dok je najljepše sačuvano u Epidauru na Peloponezu iz 330.g.
izvori. Među njima, najčuvenija Atena je imala Dionisovo kazalište izgrađeno uz padinu Akropole.
je Afrodita Knidska koju su još u U 4. st. sve češće se koristi korintski stil, ali nije rijetkost da se stilovi i kombiniraju. Od
antici, zbog sklada njezinih linija i hramova tada je sagrađen, Asklepijev hram u Epidauru, Zeusov u Akarnaniji, Artemidin
ljepote lica, isticali kao apsolutno savršenstvo ili Hermes koji u Efezu, Didimeion u Miletu.
savršenih izduženih proporcija (koje je postigao smanjenjem Od drugih spomenika posebno
glave i vitkijim tijelom) i potpuno opušten pruža, vjerojatno, je slavan Mauzolej u Halikarnasu,
grozd malom Dionisu. veličanstvena grobnica koju je 355.
Lizip iz Sikiona je umjetnik čijim je kiparstvom završila g. pr. Kr., za svog muža Mauzola,
epoha klasične, a počelo doba helenističke umjetnosti. Kritičari sagradila kraljica Artemizija. Ovu,
njegove umjetnosti kažu da je sačuvao tradicije 5.st., ali i najavio oko 50m visoku, građevinu, koju su
novo doba, oslobađajući se Fidijinog mirnog dostojanstva i ubrajali u svjetska čuda starog svijeta,
Praksitelove ljupkosti. O njegovoj umjetnosti izjasnio se Plinije. projektirali su Pit i Satir , a umjetnički,
“Lizip je kako se spominje, posebnu pažnju pridavao izradi skulpturom i dekoracijom, ukrasili
kose, izrađujući manju glavu nego njegovi prethodnici. Tijela Skopas i Pitis.
njegovih figura bila su nježnija i vitkija, uslijed čega je izgledalo
da im je visina veća. Ljubomorno je čuvao simetričnost, ali

136 137
 Historija I
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Iz Ilijade
Bog Hefest tješi majku Heru nakon svađe sa Zeusom
“Strpi se, majko moja, i ako si tužna, pregori,
Čuvaj se, milu tebe da ne vidim jednoć, gdje bije
Zeus olimpijski, pomoći od njega neću ti moći;
To će me boljet, al’ s njime ogled at vrlo je teško.
Već me je jednoć, kad sam obraniti hotio tebe,
Za nogu zgrabio te me s božanskoga bacio praga;
Čitav sam padao dan; kad zalažaše već sunce,
Padnem na Lemnos, a malo života još bješe u meni,
Onda me Sinćani otud odnesu, gdjeno sam pao.”
Tako joj reče, te se bjeloruka Hera nasmije
I u smijehu uzme iz ruke sinove vrč.
Tad on bozima vječnim natakati slađani nektar
S desne započne strane, iz vrča grabeći jednog.
U smijeh udare tada neiskazan blaženi bozi….
Iz Odiseje
Susret Odiseja i Telemaha
“Nije, Telemaše, pravo da preveć se čudiš i diviš
Svojemu milom ocu, kad ovdje pred tobom stoji!
Neće ti drugi više Odisej ovamo doći!
Evo kakav sam, takav natrpjav se, te se nalutav,
Iza dvadeset ljeta na postojbinu se vratih.
Poso to je Atene božice, koja ovakvog
Eto učini me po svojoj volji – jer može.
Sad me čini nalik na prosjaka, a sad me opet
Slična čini mladiću, odjevenu odjećom krasnom.”
Tako rekavši sjedne Odisej, te se Telemah
Rasplače lijući suze, obujmivši vrijednog oca,
I sad snađe obojicu želja da plaču;
Oni plakahu glasno, nemilije nego li ptice
Orli i jastrebovi krivonokti, koji su ptiće
Izvadili seljaci, a ne bijahu još poletari.
PITANJA I ZADACI
1. Nabrojte glavna grčka božanstva.
2. Kako su se razvijali književnost, filozofija i historiografija?
3. Po čemu se razlikuju dorski, jonski i korintski stilovi?
138
Grčki svijet
Makedonija
Nakon tragedije Peloponeskog rata, agresivnih odnosa između Sparte i Tebe te
netrpeljivosti i napetosti koje su, među polisima, uslijedile iza toga na političku scenu IV.
st. stupila je Makedonija.
Smještena na sjevernoj periferiji Grčke Makedonija je bila izrazito planinska zemlja s
plodnim dolinama dviju rijeka Vardara i Strume. Iako naseljena i Grcima dugo je bila na
margini njihove povijesti. Od VII. st. na vlasti se nalazila dinastija Ageada koja je stolovala
u starom gradu Egi. Nakon borbi za neovisnost sa susjednim plemenima Ilira i Tračana
Makedonija se od V. st. počela uključivati u politička događanja u Grčkoj vješto birajući
saveznike prema svojim trenutnim interesima.
Do početka makedonske ekspanzije doći će za vladara Perdike II. kada je 430. g.
zaposjednuta Halkidika, do tada uvijek u atenskom posjedu. Od tada Makedonija će ući
u borbu za mjesto grčkog hegemona.
To će za rukom poći tek Filipu II. (359.-336.).
On je prvo ujedinio Makedoniju tako što joj je
priključio sjeverne dijelove uz Egejsko more, a
zatim mudro, diplomatski djelujući, ušao u sukobe
između grčkih zemalja nastojeći ih pridobiti za svoje
interese. Posebno se dokazao u «svetom ratu» 356.
g. pr. Kr. kada je u sukobu između Fokeje i Beocije,
štiteći sveti grad Delfe, nastojao pridobiti prevlast u
srednjoj Grčkoj. Zahvaljujući tome, dobio je mjesto Makedonski ratnici, reljef,
u upravnom vijeću delfijske amfiktionije, ali i Atenu IV stoljeće pr.Kr.
za protivnika. Filipove aktivnosti, koje su u Ateni
izazvale snažne političke reakcije, podržali su svojim govorima Eshin i Izokrat, dok se
protiv njega, svom snagom, borio slavni Demosten. On je 349. g. održao prvi govor protiv
Filipa – čuvene filipike s kojima je Atenjane pozivao na obranu slobode i demokracije.
Međutim, okolnosti su grčki svijet vodile u drugom smjeru. Vrijeme atenske demokracije
već je bilo prošlo. Prevlast je tada bila na strani financijski i vojnotehnički nadmoćnije
Makedonije. To je i dokazano u bitci kod Heroneje u Beociji 338.g. pr. Kr. u kojoj je Filip
pobijedio nespremne snage Atenjana i njihovih saveznika.
Rezultati Filipove pobjede vidjeli su se na mirovnom kongresu u Korintu. Poraženim
Grcima Filip II. nije se obratio kao pobjednik nego kao izuzetan državnik i diplomat.
Umjesto represivnih zahtjeva svim gradovima velikodušno je ponudio mir, pravo na
Prijevod: Tomo Maretić autonomiju i svojih zakona. Predložio je i osnivanje panhelenskog – svegrčkog saveza
koji bi za cilj trebao imati oslobađanje maloazijskih Grka, čime je nagovijestio i mogući
rat s Perzijom.
Do realizacije ovog programa nije došlo. Naime, Filip II. ubijen je u zavjeri, a njegove
ideje uskoro će realizirati njegov sin Aleksandar IV., koji ga je naslijedio na prijestolju 336.
godine.
139
 Historija I Grčki svijet

Aleksandar Veliki njegovim nasljednikom po pravu pobjednika. Prva Aleksandrova prijestolnica u Perziji
bio je Babilon iz kojeg se preselio u Suzu, a zatim u Perzepolis koji je nesretnim slučajem
Sin Filipa II. Aleksandar III. jadna je od najvećih ličnosti stradao u požaru.
svjetske povijesti. Rođen je 23. 7. 356. g. pr. Kr. na makedonskom Moćan, ponesen slavom, Aleksandar je nastavio svoja osvajanja. Boravak u Perziji sve
dvoru u Peli. Majka mu je bila Olimpijada, princeza s epirskg više ga je udaljavao od Makedonije i Grčke. Među njegovim vojnicima bilo je sve više
dvora. Tijekom djetinjstva vodilo se računa o njegovom odgoju Perzijanaca. Novi ratni cilj bila su područja od Kaspijskog jezera, a zatim do Inda na
i obrazovanju. S trinaest godina dobio je učitelja, već tada kojem je porazio indijskog kralja Pora. Međutim, njegovoj želji za daljnjim osvajanjima,
poznatog filozofa Aristotela. Idealan učitelj svog učenika je u toj dalekoj zemlji, suprotstavili su se njegovi vojnici. Prvi put su svom vojskovođi
poučio filozofiji, povijesti, politici, prirodnim znanostima i rekli ne. Suočen s tom činjenicom Aleksandar se odlučio na drugi korak. Naime, 324.
vrijednostima grčke tradicije. S druge strane, baštineći iskustvo g. Aleksandar je pripremio vojsku na povratak. Flotom je zapovijedao admiral Nearh,
Aleksandar Veliki svog oca, njegovu hrabrost i odlučnost, postao je idealna osoba dok se on s kopnenim snagama, pod iznimno teškim uvjetima, vraćao preko pustinje
koja je dobila zadatak ostvariti program oslobađanja jonskih Gedrozije. Samo godinu dana nakon tog nadljudskog napora, 10. 6. 323. g. Aleksandar je
Grka perzijskog jarma. umro u Babilonu u 33. godini života.
U realizaciju tog programa Aleksandar je ušao 334.g. nakon što je stabilizirao stanje u
Makedoniji i Grčkoj nakon Filipove smrti. U osvajanje svijeta krenuo je s 30 000 vojnika
pješaka, 5 000 konjanika i 160 brodova potpore. Od trenutka kada je prešao rijeku Granik
do 329.g. pr. Kr. uspio je pokoriti cijelo Perzijsko Carstvo. Nakon što je oslobodio jonske
Grke i vješto presijecanjem riješio “Gordijski čvor”, na kočijama legendarnog Mide,
nastavio je osvajanje Male Azije. Godine 333. s Darijem III. se sukobio kod Isa. Nakon te
pobjede Aleksandar je zavladao istočnim Sredozemljem i feničanskim gradovima. Slijedio
je pohod na Egipat. Egipćani su 332. g. Aleksandra dočekali kao boga. U tom svojstvu su
ga i pozdravili u Amonovom hramu u oazi Siva. Boraveći u zemlji faraona utemeljio je
Aleksandriju, jedan od najslavnijih gradova starog svijeta.
Iz Egipta se uputio u Mezopotamiju. Kod Gaugamele, nedaleko od Ninive, zadnji
put se 331. g. sukobio s Darijem koji je, kao i ranije kod Isa, napustio ratište bježeći s
pratnjom. Pri bijegu su ga ubili njegovi podanici koji su, na taj način, Aleksandra učinili

Za samo deset godina stvorio je carstvo veliko od Makedonije do Inda. Za to vrijeme

samo jednu godinu nije ratovao pa je razumljivo što nije uspio administrativno urediti
državu. Zanosio se idejom o cjelovitoj državi jedinstvene i bogate kulture. To je nastojao
ostvariti partnerstvom Grka i Perzijanaca. Tom cilju trebalo je poslužiti i simbolično
“vjenčanje Europe i Azije” - masovna svadba na kojoj je svoje vojskovođe i vojnike
vjenčao s Perzijankama. Trajniji od mnogih ideja koje je imao pokazali su se gradovi
koje je osnovao. Naseljeni Makedoncima, Grcima i Azijatima ovi, vladarevom odlukom,
samostalni gradovi trebali su postati značajni obrtnički, trgovački i kulturni centri koji
bi povezali narode osvojene oružjem. Nekima je to uspjelo pa kao Aleksandrija, Taškent,
Kandahar ili Karači egzistiraju do danas. Uspjeh je bio i jedinstven monetarni – novčani
sustav. Bogate riznice osvojenih zemalja pretvorio je u novac s kojim je unaprijedio
gospodarstvo, a posebno trgovinu. Trgovačke veze Zapada s bogatim Istokom postale su
Bitka kod Isa, mozaik, Pompeji vrlo intenzivne, a posljedica je bilo novi helenistički svijet.

140 141
 Historija I Grčki svijet

Proširimo znanje Helenisti~ki svijet

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Nakon Aleksandrove smrti u me|usobnim sukobima wegovih nasqednika i generala
Demostenov govor o Filipu raspala se wegova dr`ava. Roksana, wegova `ena, tek ro|eni sin, maloumni brat i
majka bili su ubijeni, a podijeqena zemqa, nakon mnogih sukoba, nove gospodare kao
diadohe – Aleksandrove nasqednike na vlasti - dobila je tek 278/277. godine.
“Da se Filip doista od malena i isprva ponizna vladara silno podigao, da među
Grcima nema povjerenja ni sloge, i da je mnogo čudnije bilo što je onako malen
postao ovako velik nego što je čudno sada što je tako mnogo posvojio, i da će i ostalo
pod svoju vlast podvrći, i sve slično što bih mogao nabrojiti – o tome neću govoriti.
Ali ja vidim da je sav svijet, počevši od vas njemu dopustio ono zbog čega su se cijelo
pređašnje vrijeme svi ratovi porodili. A što je to? – Da radi što god hoće i da Grke
onako jednoga po jednoga čerupa i plijeni i gradove njihove prvom navalom osvaja.
(…)
I svi mi Grci to vidimo i čujemo, pa umjesto... da se složimo i da sastavimo kakvu
zajednicu za prijateljsku pomoć, mirno gledamo kako se taj čovjek sve više širi. Jer,
svaki je, rekao bih, naumio da se okoristi onim časom kada drugi izdiše, a ne pazi i
ne nastoji kako će se izbaviti Grčka.”

Aleksandar

3. “… Rodio se, dakle, Aleksandar u početku meseca hekatombeona koji Makedonci

zovu “loos”, i to šestoga dana, a to je onaj isti dan kad je zapaljen Artemidin hram
u Efesu. Stoga je Hegesija iz Magnezije izrekao dosetku koja bi svojom hladnoćom
mogla da ugasi onaj požar: “Razume se – kaže - taj hram morao je izgoreti kad je
Artemida babičila pri Aleksandrovu rođenju!” A koji se od magova baš onda nalazili
u Efezu, svi su požar hrama smatrali kao znak nove nesreće. Ustumarali se, udarajući
se u lice i vičući da je onaj dan rodio Aziji prokletstvo i veliku nesreću.
Filipu, koji je malo prije osvojio Potideju, stigle su u isto vreme tri vesti: prva, da je
Parmenion pobedio Ilire u velikoj bitki: druga, da je pri utrkivanju u Olimpiji odneo
pobedu njegov konj; treća, da mu se rodio Aleksandar. Svemu tome on se, razume se,
radovao, a njegovu radost povećavahu gatari još više izjavljujući da to dete, kad se
zajedno rodilo s trima pobedama, niko neće pobediti”.
PITANJA I ZADACI
1. Šta su filipike?
2. Kako je Aleksandar htio ujediniti osvojene teritorije?
3. Pomoću karte opišite Aleksandrova osvajanja.
Tada su, umjesto jedne dr`ave, formirane tri nove helenisti~ke kraqevine: Egipat
s dinastijom Ptolomeida, dr`ava Seleukida sa Sirijom, Babilonijom i nekim drugim
isto~nim krajevima te Makedonija s Gr~kom na Zapadu na ~elu koje su bili Antigonidi
nasqednici Antigona II.
Egipat je bio najzna~ajnija helenisti~ka dr`ava. Kraqem se 306. godine proglasio
Aleksandrov general Ptolemej. Iako su granice obuhva}ale teritorij od I. katarakte
na Nilu do Cirenaike, Palestine, ju`ne Sirije i Cipra, Egipat je vremenom ostao samo
na svojim posjedima u Africi. Po dr`avnom ure|ewu Egipat je bio vojno-birokratska
centralisti~ka monarhija s kraqevima, koji su bili gospodari zemqe, u kojoj su se
pona{ali kao faraoni i postajali bogovi.
S dijelom zemqe raspolagao je izravno kraq, dok je ostatak ustupao hramovima,
velika{ima, vojnicima. Slobodni ili poluslobodni seqaci bili su kraqevi
zemqoradnici koji su za ustupqenu zemqu davali dio prinosa od qetine ili novac.
Pored zemqoradwe Egipat su proslavili i wegovi obrtnici posebno zlatari,
staklari, tekstilci i kerami~ari koji su radili u dvorskim radionicama. Kraqevski
dvor je imao monopol nad svim {to je donosilo dobit: rudnicima, obrtima, trgovinom
i nov~arskim gospodarstvom.

142 143
 Historija I
Glavni grad dr`ave bila je Aleksandrija
osnovana 331. godine od samog Aleksandra
nedaleko od delte uz obalu Sredozemnog mora. Kao
glavni grad postala je politi~ko, gospodarsko,
trgova~ko i kulturno sredi{te tada{weg
svijeta. Zbog sigurnosti bila je opasana s 18
kilometara dugim bedemima. Unutar wih nalazio
se grad izgra|en po svim normama helenisti~kg
urbanizma. Procvat grada dogodio se za Ptolemeja
I. Sotera koji je bio «bli`i znanosti nego ma~u». Taj
Aleksandrov povjesni~ar sagradio je dvije vode}e
kulturne institucije tada{weg svijeta - Muzej i
Biblioteku. U wima se ~uvalo 700 000 znanstvenih
tekstova o kojima se brinulo oko 200 naj~uvenijih
znanstvenika i umjetnika toga vremena (Kalimah
pjesnik, Apel slikar, filozofi Euklid i
Arhimed, Eratosten utemeqiteq novog kalendara, lije~nik Herofil…). Veliki dio
grada zauzimao je kraqevski dvor i aleksandrijska luka koja je bila spojena s otokom
Farosom na kojem je 280. g. pr. Kr. Sostrates podigao ~uveni svjetionik, ina~e jedno od
«sedam ~uda» Staroga svijeta.
Vremenom, Egipat je gubio svoju mo}. Vojska je postajala nepouzdana, a samovoqa
administracije, veliki porezi, uzajamne razmirice i konzervativno sve}enstvo vodili
su zemqu u anarhiju koja je na kraju Egipat ko{tala gubitka neovisnosti.
Pored Egipta i dr`ave Seleukida egzistiralo je nekoliko mawih, ali zna~ajnih
gradova dr`ava. Atena je u gr~koj zadr`ala primat zna~ajnog grada na koji se uvijek,
posebno zbog wezinog gospodarskog i kulturnog utjecaja, trebalo ra~unati. Zna~ajan
razvoj do`ivio je i Rodos posebno zbog svog povoqnog polo`aja i posredni{tva u
trgovini. Garant wegove samostalnosti bila je velika i jaka flota koja je s pla}eni~kom
vojskom bila ravnopravna egipatskim i sirijskim snagama. Bogatstvo grada prepoznaje
se i kroz wegove spomenike koji su nastali u poznatoj rodoskoj kiparskoj {koli).
Nakon {to je Grcima u Maloj Aziji Aleksandar dao slobodu i oslobodio ih pla}awa
poreza, napredovalo je nekoliko gradova. To je posebno potrebno istaknuti za Milet
iz koga je vodio stari “carski put” preko Sirije i Mezopotamije daqe na Istok. Od
skupe robe koja je dopremana do egejske obale Milet je, napla}uju}i carine, imao
velike koristi.
Zna~ajna helenisti~ka dr`ava bila je i Pergamska kraqevina kojom su vladali
Atalidi nasqednici Atala I. (241.-197.) vladara koji je Pergam obranio od Gala koji
su prodrli do Male Azije. Pergam je bio administrativno vrlo interesantno ure|en
polis. Grad je imao vije}e, narodnu skup{tinu, magistrate i kraqevskog namjesnika.
Sve drugo izvan grada s imawima i selima bilo je kraqevo vlasni{tvo. Zna~ajnu dobit
priskrbili su proizvode}i od ko`e kvalitetan materijal za pisawe - pergament.
Bogatstvo dr`ave stvorilo je takvu kulturnu nadgradwu koja je bila ravna najmo}nijim
helenisti~kim dr`avama.
144
Grčki svijet
Ovi gradovi - dr`ave
bili su centri iz
kojih se gr~ka kultura
{irila od Sredozemqa
do Indije. Ekumena –
tada{wi naseqeni svijet
egzistirao je kao cjelina
i smatrao se zajedni{tvom
civiliziranih gra|ana.
Slu`beni jezik je bio
gr~ki, ali se zna~ajno
koristio i aramejski.
Pergam, rekonstrukcija
Nacionalnosti nisu bile
u prvom planu jer su jedan
odgoj i jednako obrazovawe stvarali jedinstvenu po~etnu poziciju. Kwi`evnost,
znanost, a posebno filozofija gospodarile su i izvan Gr~ke. Jednostavno, postale su
potreba svakog obrazovanog ~ovjeka.
U helenizmu je kwi`evnost wegovala stare i poku{avala prona}i nove forme.
Isticala se Plejada grupa od 7 tragika, koji ipak nisu uspjeli nadvladati slavne
klasike. Apolonije Rodski napisao je “Argonautiku”, ali se ipak vi{e ~itala
laganija kwi`evnost: bukolike-pastirske pjesme, mim duhoviti monolog i epigram.
Od pjesnika istakli su se Kalimah prvi ~ovjek aleksandrijske kwi`nice ~uven po
svojoj izreci “Malima bogovi uvijek malenkosti daju”, i Teokrit pisac idili~nih
pastirskih pjesama od kojih su sa~uvani samo neki fragmenti.
Filozofija u helenizmu je, osim {to se izu~avala kao znanost, postajala i
na~in `ivqewa. Centar filozofije bila je Atena gdje su djelovali Platonovi i
Aristotelovi sqedbenici, zatim Skeptici koji su tvrdili da objektivnu istinu nije
mogu}e potpuno spoznati i Kinici Diogenovi sqedbenici koji su prezirali ustaqene
dru{tvene norme. Ina~e su bila posebno aktualna dva filozofska u~ewa: stoicizam
koga je utemeqio Zenon i epikurejsko u~ewe utemeqeno od Epikura.
U svojim istra`ivawima stoici se nisu bavili samo filozofijom. Wihov interes
se pro{irivao na logiku, gramatiku, etiku, retoriku i fiziku. Etika je isticana -
zbog vrline koja je sama sebi pla}a, sposobnost suzdr`ati se od `eqenog i trpeqivosti
onog {to se ne `eli. Zalagali su se zatim za kozmopolitizam, jednakost me|u qudima,
te`wu za pravdom, za obespravqene s ~im su postali bliski s temeqnim kr{}anskim
postavkama.
Epikur je, za razliku od stoika, svoje u~ewe zasnivao na u~ewu o atomima koji su
osnova wegove mehanisti~ke teorije o postanku kozmosa zbog koje se odrekao mitske
predaje o postanku svijeta. Po wemu, bogovi nisu bili u stawu stvarati i odr`avati
svijet. Uz filozofiju, razvijala se i matematika.
Euklid, utemeqiteq aleksandrijske matemati~ke {kole, je u 13 kwiga
sistematizirao sva dotada{wa matemati~ka znawa. Sa~uvana do danas, ta znawa su
bila osnovni priru~nik iz kojeg se stoqe}ima u~ila matematika.
145
 Historija I Grčki svijet

Arhimed, najve}i anti~ki matemati~ar i fizi~ar, poletjeti i objaviti pobjedu do`ivqaj je vrijedan svakog
tvorac je zakona o specifi~noj te`ini tijela, postavki divqewa. Iako do danas nije otkriven identitet autora
o te`i{tu i poluzi te o kosini. Utvrdio je odnose broja ovog veli~anstvenog djela, neosporno je, zbog svoje
“π”, napisao rasprave “O kugli i vaqku”, “O mjerewu stvarala~ke snage, bio na razini najve}ih umjetnika 5.
kruga”, “O ravnote`i ravnih predmeta” i puno drugog. i 4. stoqe}a.
Poginuo je u rodnoj Sirakuzi od ma~a rimskih vojnika Pored navedenih, jo{ je puno djela koja su proslavila
koji su osvajali wegov grad. epohu helenizma. Me|u wima se isti~u “Apolon i devet
Eratosten, prvi ~ovjek Aleksandrijske biblioteke, Muza”, impozantna skupina “Laokoont” i “Ka`wavawe
bavio se geografijom, astronomijom i matematikom. Dirke” ili (“Toro farnese”) nastala u poznatoj i rodoskoj
Osniva~ je geografije kao znanosti, izra~unao je opseg kiparskoj {koli.
zemqe, postavio paralele i meridijane. Najpoznatiji je Laokoont mramorni kip, zapravo
Osim velikog broja matemati~ara isticali su se i grupa, koja prikazuje Apolonovu osvetu trojanskom
Rimski vojnik zatekao je Arhimeda
oni koji su se bavili medicinom. Erastirtat i Herofal sve}eniku koji se protivio uno{ewu drvenog kowa u
kako u dvori{tu crta krugove i
utemequju anatomiju i fiziologiju. Bili su svjesni zidine Troje.
prou~ava ih. Arhimed je tada uzviknuo Nike sa Samotrake
“Noli turbare circulos meos!” (“Ne diraj
mozga kao centra `iv~anog sustava, a bavili su se srcem,
moje krugove!”) arterijama i venama. Medicinska saznawa stjecala su se
izravnim izu~avawima koja su helenisti~koj medicini
donijela zna~ajna priznawa. Nikad nijedan autor nije uspio na
takav savr{en na~in prikazati neko
bo`anstvo.
Helenisti~ka umjetnost “Nike na sebi ima dug hiton, ~ija
je draperija sva u naborima i
O umjetnosti u prvom stoqe}u helenizma te{ko je govoriti izvan konteksta vremena povr{inama ~as skupqenu u gustu i
koje mu je prethodilo. Na tako velikom prostoru razli~itih utjecaja sigurno je bilo, isprepletenu tkaninu, ~as prozirnim
a umjetnici su sigurno i daqe slikali po uzoru na svoje i gotovo vla`nim od kapqica i
slavne prethodnike. Po sa~uvanim djelima osje}a se vi{e morske pjene koja se di`e ispod
realizma, ali i emocionalnih elemenata koji su posebno pramca, rasipa i zapquskuje i
prepoznatqivi na skulpturama posve}enim Atalu I. iz samu figuru. Tu je otkrivena ~itava
Pergama u ~ast wegove pobjede nad Galima - Keltima simfonija ritma i vibrirawa, koja
krajem 3. st. Reprezentativan je Umiru}i truba~ - Gal su, rekli bismo, bli`a zvuku nego
tvrdoj masi mramora. Posmatraju}i
koji umire s dostojanstvom s ~im potvr|uje, tada aktualan
tu odje}u ~ovjek svaki put ima utisak
stav “Znali su umrijeti, iako su bili barbari”.
da i sam ose}a i, ako se tako mo`e
Pergamsku umjetni~ku {kolu reprezentativno Laokoont sa sinovima
re}i, mlad vetar koji duva u lice
je predstavio oltar u Pergamu sagra|en oko 180. g. Nike, igra se lakim tkawem wenog
Laokoont je prikazan u trenutku kada Apolonove
prije Krista. Najva`nija dekoracija je friz dug 130, hitona, mrsi joj kose i nateruje
zmije, u neizdr`ivom bolu, patwi i strahu, ubijaju wega
a visok 7 m izra|en u visokom reqefu. Prikazivao je vodene kapi u o~i i lice, osve`ava je
i wegove sinove. Isprepletane zmije i tijela umiru}ih
Gigantomahiju, borbu bogova i divova s nadnaravnom i daje joj snage da ra{iri grudi da bi
u jednom komadu mramora isklesali su najboqi rodoski {to sna`nije, glasnije i daqe mogla
dramatikom i dinamikom u kojoj predwa~e prikazi Zeusa
kipari Agesandar, Polidor i Atenodor. da po{aqe svoju zvu~nu vest i poruku.“
i Atene koja je bila za{titnica i grada Pergama.
Sli~ne, dojmqive snage je i grupa “Ka`wavawe Branko Gavela.
Sli~no se pona{aju i druge kiparske {kole. S
Oltar u Pergamu Dirke” na kojoj bra}a Amfion i Zeto, na dramati~an
dramati~nom dimenzijom ura|en je i kip bo`ice “Pla{im se Danajaca
na~in, ka`wavaju svoju ma}ehu Dirku, zbog uvreda koje
Nike - pobjede koju je Demetrije Poliorket poklonio i kad darove nose“.
je nanijela wihovoj majci. Kipari bra}a Apolonije i
Samotraki nakon {to je Ptolemeja pobijedio kod Ciparske Salamine 306. g. prije Vergilije, Eneida, éé., 27.
Taurisko vrhunski su izrazili svoj umjetni~ki dar pri
Krista. Bo`ica Nike na pramcu la|e u trenutku kad se sva ustreptala sprema

146 147
 Historija I Grčki svijet

~emu nisu zaboravili one od kojih su I mozaik, slika izra|ena

u~ili Lizipa i Praksitela. sastavqawem raznobojnih kamen~i}a,
Nemogu}e je ne istaknuti zna~aj helenisti~ka je tradicija iako je
urbanizma i graditeqstva koji su u jednostavnih crno-bijelih mozaika bilo
helenizmu imali zna~ajan doprinos. i ranije. Zapravo helenizam je izwedrio
Do punog izra`aja, urbanizam je klasi~ni mozaik koji je od tada krasio
do{ao u gradovima kao {to su Milet, kraqevske i bogata{ke dvorove.
Efez ili Prijena koji su gra|eni s
pravilnim rasterom ulica kako se
to jo{ krajem 5. st.pr. Kr. zalagao
Hipodam iz Mileta. Ulice su se sjekle
pod pravim kutom ~ine}i pravilne
gradske ~etvrti - inzule, a tamo gdje
su se sjekle dvije glavne podizao se
gradski centar – trg agora.
Iako je u helenisti~ko doba
sagra|eno nekoliko monumentalnih
i zna~ajnih hramova: Artemidin hram
u Efezu, Zeusov hram u Ateni, Zeusov
oltar u Pergamu, hram kraqice
Arsinoe u Samotraki, afirmirala se profana arhitektura. Gradili su se trgovi s
trjemovima, pala~e i vile s rasko{nim vrtovima i bogatim interijerima. U gradovima
i pala~ama postavqaju se statue vladara i Kolos sa Rodosa
uglednih gra|ana, zavjetni kipovi (Kolos
s Rodosa – u ~ast boga Heliosa) {to je
posqedica te`wi za pompom i rasko{i.
Ipak, uz idealizirana bo`anstva
helenizam sve ~e{}e prikazuje stvarnog
~ovjeka ~ak i na novcima lik vladara
je nezaobilazan. @ivot svakodnevice
postajao je sve interesantniji. @anr
scene, mrtva priroda, dekorativna
reqefna plastika i minijature postaju
nezaobilazne. Qupki dje~ak s guskom ili Artemidin hram u Efesu
drugi koji vadi trn iz noge, pijana starica,
satiri i menade, svira~i i igra~ice, mali
crnci toliko se tra`epa se sve ~e{}e umno`avaju. Helenisti~ki gra|anin volio je
na takav na~in prikazan realizam koji se nerijetko gubio u groteski i karikaturi.
Uz navedeno, to vrijeme obiqe`ila je i gliptika – vje{tina urezivawa sitnih detaqa
u dragi ili poludragi kamen. Na takav na~in obra|en kamen zvao se gema-pupoqak.
Prvu gemu napravio je majstor Teodoros sa Sama koji je tiraninu Polikartu napravio
prsten sa smaragdnim pe~atom. Od tada su postale nezaobilazan statusni simbol.

148 149
Rimski svijet

753. g. pr.n.e. nastanak grada Rima

509. g. pr.n.e. Rim - republika
VI st. pr.n.e. reforme Servija Tulija
264-241. Prvi punski rat
218-201. Drugi punski rat
149-146. Treći punski rat
136. ustanak robova na Siciliji
74-71. Spartakov ustanak
60. Prvi trijumvirat
44. ubijen Cezar
43. Drugi trijumvirat
31. bitka kod Akcija
27. g. pr.n.e. Rim - carstvo
64. g. n.e. veliki požar u Rimu
313. Milanski edikt
395. podjela Carstva na Istočno i Zapadno
410. Alarih u Rimu
451. bitka na Katalunskim poljima
476. g. n.e. pad Zapadnog rimskog carstva
 Historija I
Narodi Apeninskog poluotoka. Nastanak Rima
Apeninski poluotok
produženje Srednje Evrope koji
se spušta daleko u Sredozemno
more. Tim poluotokom se proteže
Apeninski vijenac koji predstavlja
njegovu kičmu. Južno i zapadno
nalaze se tri velika otoka - Sicilija,
Sardinija, Korzika, a drugih otoka
gotovo da i nema. Te planine nisu
tako surove i gole i ispresijecane
su brojnim plodnim dolinama, a
u staro vrijeme bile su prekrivene
šumama. Bilo je mnogo i pašnjaka
na kojima su brojna stada mogla
da pasu tokom cijele godine. Na
istočnoj obali planine se spuštaju
skoro do samog Jadranskog mora,
osim u Apuliji gdje se između njih
i mora pruža prostrana ravnica sa
pašnjacima.
Na zapadnoj strani, u Etruriji, Laciju i Kampaniji, nastale su plodne ravnice ispresijecane
rijekama koje sa središnjeg planinskog vijenca teku u Tirensko more. Najveća među njima
je Tibar podesna i za plovidbu koja dijeli Lacij i Etruriju. Druga dolina je Kampanija koju
od Tibra razdvajaju ogranci Apenina što se spuštaju do mora. Italijanska obala ima manje
pogodne luke od Grčke. Najpogodnije luke se nalaze na zapadnoj strani: Napulj i Đenova.
Veze Italije bile su i sa istokom pogodne. Njena istočna obala naslonjena je na zapadnu
obalu Grčke. Taj geografski položaj odredio je i historiju Italije i zbog toga je bila dostupna
i plemenima Srednje Europe, a i moreplovcima Istoka. I jedne i druge privlačile su njena
prirodna bogatstva, umjerena klima i bujna vegetacija.
Najstariji stanovnici bili su Ligurci i Iberci, bliski srodnici domorocima Španije i
Galije, koja su bila preplavljena plemenima indoevropskog porijekla iz Srednje Evrope.
Mješajući se sa starosjediocima i zauzimajući jednu po jednu oblast sve do najjužnije
tačke poluotoka, doseljenici su se podijelili u tri grupe od kojih je svaka govorila različitim
dijalektom jednog jezika zajedničkog svima i vrlo sličnom Keltskom jeziku. Te grupe su
sačinjavali Umbri, Latini i Samniti. Umbri su živjeli u sjevernom i srednjem dijelu Italije;
Latini u dolini oko donjeg toka Tibra; a Samiti u brdima i dolinama na jugu poluotoka.
Apuljske doline i Venetske ravnice te dijelove istočne obale zaposjela su rano Iliriska
plemena. Najborbeniji su bili Japigi. U Ligurskom zalivu živjeli su Liguri a na Siciliji Sikuli.
Jug su zaposjeli doseljenici iz Grčke. Na južnom dijelu Apeninskog poluotoka formirao
152
se veliki broj grčkih kolonija pa se taj prostor i zove Velika
Grčka (Magna Grecia) a najpoznatije su Tarent, Sirakuza
i Napulj. U posljednjem valu javili su se Kelti koje su
Rimljani nazivali Galima.
je
Po legendi, 753. godine pr.n.e. nastao je grad Rim,
smješten u centralnom dijelu Apeninskog poluotoka
iz kojeg će se vremenom razviti rimska država koja
će postati najjača sila Starog svijeta. Rimljani su se i u
svom stvaralaštvu visoko vinuli, oslanjajući se u početku
na temelje starih Grka i drugih naroda da bi to kasnije
dodatno usavršili i prenijeli širom svijeta pod jednim
imenom rimska civilizacija. Kada dostigne svoj najveći
obim pod svojom vlašću objedinjavat će sve države
helenističkog istoka i skoro sve zemlje zapada formirajući
tako snažnu političku zajednicu oko Sredozemnog mora.
Rim je u svom razvoju prošao kroz tri osnovna perioda.
Period kraljevstva, republike i carstva.
Doba kraljevstva zahvata period od postanka grada
Rima 753. godine prije nove ere do 510. godine prije nove
ere. Republika traje od 509. godine pr.n.e. do 27. godine
pr.n.e. Period carstva traje od 27. godine pr.n.e. do propasti
Zapadnog rimskog carstva 476. godine.
PITANJA I ZADACI
1. Nabrojte narode Apeninskog poluotoka.
2. Kako je nastao grad Rim?
Rimski svijet
Legenda o postanku grada Rima
Jedan od junaka iz Trojanskog rata, Eneja,
spasio se prilikom propasti Troje i poslije
dugog lutanja stigao u Lacij. Kasnije će
njegov sin tu osnovati grad Albalongu, u
kome su vladali Enejini potomci. Jednome
od njih Numitoru otme prijestolje brat
Amulije. Numitorovog sina Amulije je
pogubio, a njegovu kćerku Reu Silviju, iz
straha da ne rodi zakonitog nasljednika,
posvetio je za vestalku, koje su bile dužne
položiti zavjet djevičanstva. Numitorova
kći Rea Silvija rodi s bogom Marsom
dvojicu blizanaca. Amulije se poboja da
će braća kad odrastu osvetiti svoga djeda;
zato naredi robu da ih stavi u košaru i baci
u Tibar. Rijeka iznese košaricu sa djecom
na obalu. Na plač djece naiđe vučica
koja ih podoji svojim mlijekom. Kasnije
će blizance naći neki pastir koji će ih
predati svojoj ženi. Ona ih othrani i dade
im imena Romul i Rem. Kada su braća
odrasla saznali su za svoju sudbinu. Romul
ubije Amulija i prijestolje vrati Numitoru.
Romul i Rem nisu željeli ostati u Albalongi
već su riješili da osnuju grad na mjestu
gdje ih je našao pastir. Prilikom osnivanja
grada braća su se zavadila i Romul je ubio
Rema. Romul je novi grad nazvao svojim
imenom (Rim-na lat. Roma).
153
 Historija I Rimski svijet

Historija Etruraca Etrurska umjetnost

Na sjevernom dijelu Italici su U Etruriju su dolazili brojni doseljenici iz Grčke koji su ostavili veliki utjecaj na
potisnuti od strane Etruraca čije umjetnost i kulturu.
porijeklo još i danas nije tačno
utvrđeno. Kako ne možemo
dešifrirati etrurske tekstove,
iskopavanja njihovih naselja
daju nam jasnu sliku njihovog
života i govore o njihovom
društvenom, privrednom i
političkom životu. Etrursku Fibula sa orijentalizirajućim lavovima
državu činio je savez više dobro pripada VII stoljeću pr.n.e. i nekada se
utvrđenih gradova, u kojima je koristila da se njome pričvrsti odjeća.
vlast imala bogata aristokratija. Regolini Galassi grob Fibula
Ta klasa se obogatila na razne
Period od kraja 8. stoljeća pr.n.e. do kasnog 7. stoljeća pr.n.e. zbog istočnog utjecaja na
načine. Obrađivali su plodnu
umjetnost i kulturu nazvan je orijentalni period. Najpoznatiji spomenik iz ovog perioda je
zemlju, dobro poznavali sistem
Regolini Galassi grob u Caereu. Poznat je po svojim bogatim pronalascima iz orijentalnog
isušivanja i kultivacije zemljišta
perioda. Ovaj grob je otkriven 1836. godine, a otkrili su ga nadbiskup Regolini i general
te gradnju kanala. Otvarali su
Galassi po kojima je i dobio ime. Dvoje ljudi je sahranjeno u ovom grobu: žena, kraljevskog
rudnike bakra u Etruriji i željeza
porijekla i muškarac koji je bio kremiran. Pronađeno je mnogo nakita i drugih predmeta
na otoku Elbi, pa potom razvili
koji su izrađeni pod jasnim utjecajem Egipta i Istoka.
uspješnu tehniku proizvodnje
metalnih predmeta za
raznovrsnu upotrebu. Isto tako
usavršili su proizvodnju tkanina.
Etrurci su razvili trgovinu sa grčkim svijetom i istokom posredstvom grčkih kolonija u
južnoj Italiji i feničanske Kartagine. Sa porastom trgovine i rastom proizvodnje posebno
u metalurgiji i poljoprivredi, životni standard počinje rasti. To je dovelo i do velikog
demografskog porasta. Etrurska aristokratija povećala se u svom broju, moći i bogatstvu.
Sahranjivani su u bogate grobove i nekropole do gradova kao što su Tarkvinija, Caere,
Vulci i Vejji. Počeli su dolaziti grčki doseljenici koji su ostavili veliki utjecaj na umjetnost i
kulturu Etrurije. Na poljima i u brojnim zanatskim radionicama radio je veliki broj robova
do kojih su dolazili stalnim ratovanjem ili gusarskim poduhvatima. Pretpostavlja se da
je u početku na čelu svakoga grada stajao kralj koji će kasnije biti zamijenjen izbornim Etrurska umjetnost cvjeta za vrijeme arhajskog doba
magistratima iz redova aristokracije. Život aristokracije bio je sličan životu Grka. Scene u Grčkoj. Arhajski utjecaj zamijenili su orijentalne
iz života Etruraca vidimo na brojnim vazama, zatim na ukrašenim grobnicama što govori tendencije. Neke od najljepših grčkih vaza nađene su u
o visokom stepenu njihove kulture. I sportske discipline kojima su se bavili – trčanje, etrurskim grobnicama tog vremena. Vajarstvo je isto tako
bacanje diska, koplja, hrvanje, trka sa dvokolicama – govore o sličnosti sa Grcima. Veliki bilo prisutno. Čuvene su njihove grobnice, no za razliku
utjecaj u etrurskom društvu imalo je i svećenstvo. Njihova religija je ispunjena mnoštvom od ostalih naroda oni su u grobnici vidjeli boravište ne
demona, predskazanja i vjere u zagrobni život. Njihova mitologija preuzeta je od Grka, a samo tijela nego i duše. Oni su ih i oslikavali, a od svih
kasnije od njih usvojena i u Rimu. kompozicija možda je najnevjerovatnija velika morska
panorama iz vremena od oko 520. godine. pr.n.e. u Freska iz grobnice lova i ribolova
grobnici lova i ribolova u Tarkviniji. (Tarkvinij)

154 155
 Historija I Rimski svijet

2Na većini fresaka su motivi puni života, veselja, često Doba Kraqevstva
plesa i muzike. Česti su prikazi životinja i drugih scena iz
prirode. U pokrajini Laciji na rijeci Tibar, 20 km od u{}a 735-715. - R omul (Romulus, prvi
Bogatstvo Etruraca počivalo je na eksploataciji bakra u more po legendi 753. godine pr.n.e. osnovan je grad rimski kraq, kasnije
i željeza te su, počevši od VI stoljeća pr.n.e., proizvodili Rim. Do 509. godine prije nove ere. Rimom su vladali bo`anstvo Kvirin)
velike količine bronzanih predmeta kao i keramike. kraqevi. Tradicija govori da ih je bilo sedam. 715-673. - N uma Pompilije (Numa
Pompilius)
Prvi je bio Romul, a posqedwa trojica Etrurci.
673-642. - Tula Hostilije (Tullus
Etrurski utjecaj bit }e o~it u koncepciji samoga grada
Hostilius)
(mnoge gra|evine, po~etak zanatstva i trgovina, pojava
642-617. - A nko Marcije (Ancus Marcius)
Svirač na dvije flaute, grobnica pismenosti). Vlast kraqa bila je ograni~ena Senatom - 617-578. - T arkvinije é (Tarquinius
Leoparda Vije}em staraca. U Rimu je prvobitno vladalo rodovsko Priscus)
ure|ewe. Gradsku op}inu sa~iwavali su starosjedioci, 578-534. - Servije Tulije (Servius
koji su se zvali patriciji. Taj naziv dolazi od toga {to Tullius)
se na ~elu porodice nalazio otac (“pater familias”), 534-510. - T arkvinije éé Oholi
~ija je vlast bila vrlo velika. Mogao je prodati u (Tarquinius Superbus)
ropstvo ~lanove porodice, pa ~ak ih i ubiti. Ostatci
patrijarhalnog dru{venog ure|ewa dugo su se zadr`ali
u Rimu. Kod patricija u po~etku nije postojala privatna
svojina nad zemqom.
Za{tita
Pater familias
mo} nad `ivotom i smr}u Vjernost
Freska igračica Himera
Srodnici
supruga, djeca, unuci i
porodice o`ewenih sinova

Robovi Klijenti,
obespravqeni zantalije i seqaci

Zadatak: Prou~ite dijagram

Bronzano ogledalo Bucchero keramika (VII-V stoljeće pr.n.e. ) većinom crna, uglavnom
veoma sjajna od poliranja
Zemqa je pripadala cijeloj op}ini (ager publicus). Vi{e patricijskih porodica
sa~iwavali su rod. Deset rodova ~inilo je kuriju, a deset kurija tribu. Ukupno je bilo
tri tribe (Ticiji, Ramni i Luceri) i oni su predstavqali rimski narod (Populus
Romanus). Starje{ine patricijskih rodova sa~iwavali su starje{inski savjet ili
PITANJA I ZADACI Senat (10×10×3) u kome je bilo 300 ~lanova. Svi odrasli mu{karci pripadnici rimskog
naroda, sastajali su se na skup{tinama, koje su se zvale kurijatske komicije. Na tim
1. U čemu je značaj Etrurije za razvoj italske civilizacije? skup{tinama rje{avala su se najva`nija pitawa: o izboru vo|e, objavi rata, su|ewu i
2. Kako se razvijala etrurska umjetnost? dr. Pretvarawe op}ina u dr`avu trajalo je dosta dugo. Na ~elu novonastale zajednice

156 157
 Historija I Rimski svijet

stajao je vo|a ili kraq (rex). On je bio vojskovo|a, vrhovni sve}enik i sudac. Kraqevi Doba republike
su imenovali i ~inovnike pa se tako izgra|ivao i dr`avni aparat. Doba kraqevstva je
prelazak iz prvobitne zajednice u klasno dru{tvo.
Borba patiricija i plebejaca
Stanovnici Rima koji nisu ulazili u sastav patricijske rodovske op}ine zvali su se
plebejci. To su bili doseqenici ili plemena koja je pokorila rimska vojska. Plebejci
su bili li~no slobodni, ali nisu imali gra|anska prava, nisu u~estvovali u Narodnoj Magistrati su se birali iz četiri skupštine.
skup{tini, nisu prisustvovali patricijskim vjerskim obredima, nisu slu`ili vojsku, SENAT
SAVJETUJE
MAGISTRATI Te skupštine su bile comitia curiata, prve
i nisu se mogli koristiti zajedni~kom zemqom. Bavili su se zemqoradwom, zanatstvom skupštine još iz perioda kraljevstva koje
IMENUJU
i trgovinom. Brak sa patricijima je bio zakonom zabrawen. Bespravni polo`aj je KONZULI DIKTATOR će vremenom izgubiti značaj; concilium
te{ko padao plebejcima, naro~ito onima koji su ipak uspjeli da se obogate. Zato }e plebis, skupština plebejaca koja je birala
borba za prava plebejaca po~eti vrlo rano. Prema predawu kraq Servije Tulije u 6. PRETORI tribune i čije su odluke bile obavezne za
stoqe}u pr.n.e. sproveo je reforme od velikog zna~aja za plebejce. Dozvoqavao im je sve; comitia tributa koja je bila isto što
da slu`e vojsku i dobili su izvjesna politi~ka prava. Servije Tulije je izvr{io prvi CENZORI i plebejska skupština ali sa određenim
popis stanovni{tva i proveo dru{tvenu reformu. Cjelokupno stnovni{tvo podijelio BIRA brojem patricija; comitia centuriata,
je u pet razreda prema visini imovinskog cenzusa, tj. prema bogatstvu. Ta~no se znalo EDILI
centurijatske skupštine čiji su članovi bili
koliko koji razred treba dati rimskoj vojsci centurija (stotina vojnika). Oni koji nisu vojnici.
posjedovali nikakvo bogatstvo zvali su se proleteri (oni koji osim svog poroda nisu KVESTORI
imali ni{ta). Prvi i drugi razred su davali vi{e od polovine ukupnog broja centurija.
U skladu sa ukupnim doprinosom dobili su i udio u upravqawu gradom. Na~in glasawa TRIBUNI
u narodnim skup{tinama se ovim mijewa. Gra|ani se sada dijele na centurije, a svaki
BIRA
razred je dobijao onoliko glasova koliko je davao centurija. Prema tome centurije BIRA
nisu bile samo vojne nego i politi~ke jedinice. Rimom su i daqe upravqali kraqevi
i plemstvo, ali su reforme postavile temeqe za kasniju uspostavu republike. Servija
Tulija naslijedio je Tarkvinije Oholi. Kao {to mu i ime govori, svojim pona{awem
toliko se zamjerio patricijskoj oligarhiji te su se ovi 510. godine pr.n.e. digli na COMITIA COMITIA COMITIA CONCILIUM
ustanak i protjerali ga. Dr`avnu upravu uzeli su u svoje ruke i sada je vlast postala CURIATA TRIBUTA CENTURIATA PLEBIS
javna stvar (res publica). Tako je u Rimu uspostavqen novi oblik vlasti-republika.
Skup{tine po kurijama (kurijatske komicije) izgubile su svoj raniji zna~aj a novi
zna~aj u novom ure|ewu dobile su centurijatske skup{tine (centurijatske komicije)
u kojima je glavnu ulogu igralo imovinsko stawe. Na centurijatskim skup{tinama od NAROD RIMA
sada su se birala dva konzula koja su stajala na ~elu dr`ave. Imali su mawu vlast
nego raniji kraqevi, jer su uvedene nove dr`avne funkcije – pretori, cenzori, edili
i kvestori. Slu`ba im je bila ograni~ena na jednu godinu. Tako }e Rim od 509. godine Poslije sloma kraljevske vlasti i nastanka republike borba između patricija i plebejaca
pr.n.e. postati aristokratska republika u kojoj se mo} patricijske aristokratije jo{ se još više zaoštrila. Patricijska aristokratija je surovo iskorištavala narod. Plebejci su
vi{e u~vr{}ava. snosili sve državne terete, plaćali su poreze i služili vojsku. Naročito je služenje vojske
teško padalo, jer su morali odlaziti od kuće a samim tim nisu bili u mogućnosti obrađivati
zemlju te su se zaduživali. Kasnije nisu bili u prilici vratiti dug pa su padali u dužničko
ropstvo.
Kao odgovor na svoj položaj plebejci su se dogovorili da napuste Rim. Sklonili su se
na Sveto Brdo nedaleko od grada. To je toliko uplašilo patricije, jer bez plebejaca nisu
mogli živjeti te su morali popustiti njihovim zahtjevima. Pristali su plebejcima dati pravo
da sebi biraju posebne zaštitnike-narodne tribune. Prvo dva, a kasnije deset. Narodni
tribuni su imali velike ovlasti. Mogli su obustaviti bilo kakvu naredbu konzula ili državnih
službenika (pravo veta) donesen protiv plebejaca. Sud je i dalje bio u patricijskim rukama.

158 159
 Historija I Rimski svijet

Kako se sudilo na osnovu običajnog prava, jer nije bilo pisanih zakona često je dolazilo do
samovolje. Zato su plebejci tražili da se zakoni zapišu. Patriciji su se dugo tom zahtjevu
opirali, ali je ipak 451. godine pr.n.e. formirana komisija sa zadatkom da se za godinu dana
napišu zakoni. Nakon skoro dvije godine zakoni će biti urezani na dvanaest bronzanih
pločica i izloženi na glavnom trgu - forumu.
Kako je na pločicama bilo zapisano običajno pravo i dalje je ostalo dužničko ropstvo,
zabrana braka, a sve visoke državničke funkcije (magistrature) i dalje su ostale u rukama
bogatih Rimljana. To je bio razlog da plebejci nastave borbu za politička prava i tek u
trećem stoljeću pr.n.e. plebejci će se izboriti za sve državne položaje. Time je od patricijske
aristokratije i bogatih plebejaca formirana nova aristokratija u Rimu - nobili.

Potpuna ravnopravnost -
287. godine prije nove ere

Pristup plebejaca Konzulatu -

367/366. godine prije nove ere

Ukidanje zakona zabrane braka između patricija i

plebejaca - oko 445. godine prije nove ere

Zakoni XII tablica -

Oko 450. godine prije nove ere

Skupština plebejaca, narodni tribuni -

Oko 490. godine prije nove ere

Početak borbe -
Patriciji Oko 500. godine prije nove ere Plebejci

Izmjena strukture društva

Patriciji Plebejci
(Plemstvo) (Bez plemstva)

Promjene
uvjetovane ratovima
i porazima

Nobilitet Plebs
Vitezovi
(gornji sloj, bira senatore) (kao socijalno donji sloj)

Bronzane pločice izložene na forumu (Zakon XII tablica) Zadatak: Rastumačite dijagrame

160 161
 Historija I Rimski svijet

Osvajanje Apeninskog poluotoka (Italije) izdržljivost. Tu i leže razlozi ratnim,

a samim tim i političkim uspjesima.
I pored ogorčene borbe koja je vođena između patricija i plebejaca Rim je postepeno Glavninu rimske vojske sačinjavala je
osvajao Italiju. Za osvajanja su prije svega bili zainteresirani patriciji i bogati plebejci teško naoružana pješadija sastavljena
zbog proširenja zemljišnjih posjeda, ali i plebejska sirotinja jer je dobijala jedan manji od seljaka. Bili su naoružani kratkim
dio zemlje. U tome leži uzrok zašto su rado u vojsku stupali i rimski seljaci koji su za dva dvosjeklim mačevima i dugim kopljima.
stoljeća svojom snagom osvojili cijelu Italiju. Rim će sada nastojati uspostaviti puni utjecaj Za odbranu su im služili oklop, šljem i
u Laciju. Još za vrijeme etrurske dominacije bio je formiran politički savez između sedam veliki štit.
latinskih gradova ali Rim nije bio član toga saveza. Latini su bili nezadovoljni ponašanjem Vojska se sastojala od nekoliko legija
Rima zbog čega je izbila pobuna, a malo zatim i rat. Rim je izašao kao pobjednik i 338. (puk). U svakoj se pored teško naoružanih
godine pr.n.e. uspostavio punu dominaciju u Laciju. pješaka nalazilo i nekoliko lahko
Oprema rimskog vojnika
Nakon toga osvojili su južnu Etruriju a naročito teški sukobi vođeni su sa Galima koji naoružanih vojnika, uz odred konjanika.
su čak uspjeli i prodrijeti do Rima 390. godine pr.n.e. kada su ga opljačkali i zapalili. Za Tokom borbe legija se razvijala u tri
Ovo je rimski oficir
oslobađanje od Gala platili su veliku otkupninu. Najteži i najznačajniji rat Rim je vodio sa borbene linije. Boj je započinjala laka pješadija koju je
ili konzul. Odjeven
ratobornim Samnitima. On je izbio oko plodne oblasti Kampanije i trajao s prekidima od nakon potiskivanja mijenjala prva borbena linija. Vojnici je u stilu koji je bio
327. do 290. godine pr.n.e. kada je uspješno završen. Odmah zatim je pokorena i sjeverna bi bacali teška koplja koja bi se zabijala u protivničke uobičajen za vrijeme
Etrurija tako da su se cijela srednja i dio sjeverne Italije našli pod vlašću Rima. U želji štitove što bi ih gotovo onesposobilo za odbranu, a onda trajanja republike.
da stave i jug Italije pod svoju kontrolu, Rimljani su došli u sukob sa grčkim gradovima bi započinjala bitka mačevima. Ako bi ovi ipak popustili Ova vojna oprema se
(kolonijama), od kojih se izdvajao bogati Tarent. Kako nije imao vlastite vojske Tarent je ulazili bi vojnici druge borbene linije, a vojnici treće sastojala od kacige
pozvao u pomoć epirskog kralja Pira. Pir se 280. godine pr.n.e. sa borbene linije vrlo rijetko. Vojnici legija (legionari) bili su sa perjanicom, i
samo Rimski građani. štitnicima za obraze,
vojskom od 20 000 ljudi i sa bojnim slonovima pojavio u Italiji.
bronzanim štitnicima
U prvoj velikoj bici Pir je odnio sjajnu pobjedu. Godinu dana Rimska vojska je uvijek na konačištima podizala logor
za potkoljenice,
kasnije Pir je ponovo pobijedio Rimljane, ali je izgubio toliko (tabor), na padini kakvog brda i u obliku pravougaonika.
otvorenim sandalama
vojske da je izjavio: “Pobijedim li još jednom ovako ostat ću bez Oko logora je kopan rov i podizan bedem. Sve četiri strane i prsnim oklopom
vojske.” su imale izlaz i sve jedinice imale su strogo određeno oko kojeg se vezala ešarpa, koja je bila
Pir je bio prinuđen povući se na Siciliju, da bi se 275. godine mjesto u logoru. U sredini logora bio je smješten šator indikator čina.
pr.n.e. vratio u Italiju gdje su ga Rimljani odlučno porazili. Pir zapovjednika, mjesto za skupove i žrtvenik. Rimski
se vratio u Grčku a Rimljani tako uspostavili punu kontrolu nad legionar nikada nije noćio izvan logora (tabora).
cijelim Apeninskim poluotokom.
Rim nije isto postupao prema svim osvojenim oblastima.
Kralj Pir
Nekim je općinama davao rimsko građansko pravo i te općine su
se zvale municipij. Veći dio pokorenih dobili su status saveznici
(sačuvali su svoje unutarnje uređenje, ali su izgubili pravo da u
Rimljani su se često koristili
politikom “Zavadi pa vladaj”. vanjskim poslovima budu samostalni i Rimu su davali pomoćne
Razmislimo, na koji način su to čete). Tako je Rim podijelio Italiju na niz općina koje su bile
mogli uraditi. različitim ugovorima povezane sa Rimom.

Rim - gospodar Italije

Svoje pobjede i uspjehe Rim prije svega treba zahvaliti dobro organiziranoj i za ono
vrijeme dobro naoružanoj vojsci. Najveći dio vojske bio je sastavljen od seljaka koji su
Rimski
činili i najveći dio populacije Rimske države. Krasila ih je hrabrost, rodoljublje i velika ratni brod

162 163
 Historija I Rimski svijet

Proširimo znanje svoje vlasti; pohvatati nekolicinu pa bi se onda ostali primirili. Drugi konzul je
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - naginjao blažim mjerama i smatrao da će biti lakše na lijep način stišati uzburkano
raspoloženje nego ga nasilno skršiti.
Sukobi patricija i plebejaca

Rimski historičar Tit Livije u svom djelu “Od osnivanja grada” govori o sukobu
između patricija i plebejaca. PITANJA I ZADACI

Prijetio je rat, a država je bila pocijepana, jer su plebejci bili puni mržnje prema 1. Šta je “Pirova pobjeda”?
patricijima. Tu je mržnju jođ više razbuktalo bijedno stanje jednog zaslužnog čovjeka, 2. Kako su Rimljani zavladali Apeninskim poluotokom?
koji je bio u godinama. On se jednog dana pojavio na trgu pokazujući sve znake svoje 3. Kako su živjele zanatlije u Rimu?
nevolje.
Odjeća mu je bila prljava od blata, a još mu je gore izgledalo tijelo - blijedo i
mršavo. Osim toga, lice zaraslo u bradu i pod dugom kosom imalo je divlji izgled. No,
uprkos takvoj neurednosti ljudi su mogli da ga poznaju.
Govorili su da je bio centurion (oficir). Narod ga je okružio kao da se skuplja u
skupštinu i postavio mu pitanje zašto tako izgleda i zašto je tako neuredan. On je
odgovorio da se zadužio dok je bio u ratu, jer su mu zbog pustošenja polja ostala bez
roda, kuća mu je bila zapaljena, sve što je imao je razgrabljeno a stoka otjerana. A
u to teško vrijeme država ga je opteretila i vojnim nametom. Dug je zbog kamata
rastao i on je najprije ostao bez pradjedovske zemlje, zatim bez ostale imovine i na
kraju dug je kao tuberkuloza zahvatio i njegovo tijelo.
Povjerilac ga je okovao i bacio u tamnicu. Zatim je pokazao leđa unakažena
tragovima nedavnih udaraca. Kada je narod to vidio i čuo počeo je da viče. Galama
se nije ograničila samo na trg, već je zahvatila i čitav grad. Dužnici bez okova i u
okovima istrčavali su sa svih strana na ulicu moleći Rimljane da ih zaštite. A uvijek
se lako nalaze ljudi koji će rado prići ustanicima. Tako su mnogobrojne grupe sa svih
strana jurnule prema forumu. Senatori koji su se tu slučajno zatekli našli su se u
velikoj opasnosti, ali su se ubrzo umiješali konzuli da bi zaštitili ustanike.
Narod im se obraćao i pokazivao svoje okove. “To nam je nagradaq za službu”
govorio je. Plebejci su više prijeteći nego moleći tražili da se sazove odlučivanjem.
Konzuli su s mukom sakupili samo mali broj senatora. Ostali senatori su se plašili
da se pojave ne samo u kuriji nego i na Forumu. I tako Senat zbo gsvoje malobrojnosti
nije mogao da održi nikakvo vijećanje.
Gomila je postajala svjesna da je izigravaju i da namjerno sve otežu, da senatori
nisu odsutni slučajno i samo zbog straha, već u želji da se sve odloži. Vidjela je da se
kolebaju i sami konzuli i da nesretni narod postaje predmet podsmijeha. Došlo je do
toga da ni konzuli nisu mogli da obuzdaju razjarenu masu.
Na kraju se sabrali senatori koji su bili u zakašenjenju zato što nisu znali šta je
opasnije, da se pojave ili zadrže kod kuće. Kada se kurija našla na okupu, vidjelo
se da ni senatori, pa čak ni konzuli, nisu međusobno saglasni. Konzul Apije, čovjek
po prirodi oštar smatrao je da bi stvar mogli okončati sami konzuli primjenom

164 165
 Historija I
Kultura i religija
Rim }e relativno dugo zadr`ati na~in
`ivota iz doba rodovskog ure|ewa. Razlog
tome je da su Grci bili relativno udaqeni
a pokorena plemena su se nalazila na
znatno ni`em stupwu razvoja. To }e se
manifestirati i u rimskoj religiji koja je
imala mnogobo`a~ki karakter. Skoro svaki
predmet i pojava su imali svoje bo`anstvo.
Svaka porodica je po{tovala du{e svojih
predaka-za{titnika. Ti duhovi su se zvali
Lari i Penati (ostatci animizma). Vremenom
}e se izdvojiti i bogovi va`ni za `ivot
cijele zajednice, kao naprimjer Jupiter koji
}e postati glavno bo`anstvo. On je zemqu
~inio plodnom i slao svjetlost, ki{u i
gromove. Od zajedni~kih bogova poznati su
Nekoliko rimskih bogova
jo{ Junona (Jupiterova `ena, za{titnica
braka i porodi~nog `ivota), Mars (Bog rata)
i dr. Da ne bi uvrijedili bogove prire|ivali su razne vjerske obrede koje su vr{ili
sve}enici pa od tuda i wihov veliki ugled i zna~aj. Oni su odr`avali posebne zborove,
a najva`niji je zbor pontifika (nadzirali vjerske propise i tuma~ili zakone). Od
~etvrtog stoqe}a pr.n.e. na rimsku religiju utjecaj }e izvr{iti Grci. Kipovi gr~kih
bogova pridonijet }e da se u Rimu bogovi sve vi{e zami{qaju u qudskom obliku
(antroporfizam) tako da dolazi do izjedna~avawa sa gr~kim bo`anstvima (Jupiter
- Zeus, Junona - Hera, Neptun - Posejdon itd.).
PITAWA I ZADACI
1. [ta mislite, za{to je gr~ka religija ostvarila utjecaj na rimsku?
2. Nabrojte neke rimske bogove.
166
Širenje Rima van Italije
Kako je Rim uspostavio punu dominaciju nad Italijom
a svaki dan postajao jači tako su rasli i njegovi apetiti
za novim posjedima. Plodna Sicilija je privlačila pažnju
rimskih zemljoposjednika i trgovaca. Znatan dio otoka
pripadao je Kartagini, a na istočnim obalama su se nalazili
grčki gradovi koji su bili u neprijateljskim odnosima sa
Kartaginom. Rim se umiješao u te odnose i zauzeo jedan
grad (Mesenu). Tada je Kartagina 264. godine pr.n.e.
objavila rat Rimu čime je počeo dugotrajni rat između
Kartagine i Rima. Rim će sa Kartaginom voditi tri punska
rata. Rimljani su Kartaginjane zvali Punima, pa otud i
naziv punski ratovi.
Punski ratovi
Rimljani su zauzeli skoro cijelu Siciliju osim primorskih
gradova koje je štitila snažna kartaginjanska flota. Da bi
porazili Kartaginu, Rimljani su shvatili da bez jake flote
nema uspjeha. Zato su počeli graditi snažnu mornaricu,
prvo kopirajući Kartaginjane, a kasnije unoseći i značajne
novine u pomorskoj borbi. Već 260. godine pr.n.e.
izvojevana je značajna pobjeda na Siciliji (bitka kod Mila).
Nakon te bitke, rimski Senat je odlučio prenijeti rat na tlo
Afrike gdje je Rim nakon početnih uspjeha doživio poraz.
Poslije poraza rat se nastavio sa promjenjivim uspjehom.
Tek nakon pobjede kod Egadskih otoka zapadno od
Rimski svijet
Prvi punski rat
264.: U sukobu između Mesane i Sirakuze
Rim je stao na stranu Mesane, i to je
bio povod za rat protiv Kartagine.
261.: Rimljani osvajaju Siciliju.
260.: Pobjede Rimljana kod Mileje.
256.: Rimljani pristaju u Afriku i
napreduju do Kartagine.
255.: Kartaginjani pobjeđuju Rimljane
kod Tunisa, a preživjeli Rimljani
doživljavaju brodolom na Putu za
Siciliju.
254.: Rimljani su izvojevali pobjedu kod
Panormusa na Siciliji, ali im ne
uspjeva da dalje napreduju.
241.: U bici kod Egatskih otoka u
blizini Sicilije Rimljani uništavaju
kartaginsku flotu i uspješno
završavaju rat.
Drugi punski rat
218.: Hanibal, prešavši Pirineje i Alpe,
dospijeva do sjeverne Italije sa
vojskom od 50 000 ljudi, 9 000
konjanika i 37 slonova.
217.: Rimljani doživljavaju poraz kod
Trazimenskog jezera.
216.: U bici kod Kane Hanibal nanosi
Rimljanima najteži poraz u historiji.
210.: Nakon smrti Hierona od Sirakuze,
njegov nasljednik sklapa savez sa
Kartaginom i Rimljani zauzimaju
te pljačkaju Grad. U međuvremenu
rimski general Scipion pristaje u
Španiji.
208.: Scipion pobjeđuje kartaginskog
generala Hazdrubala kod Bekule.
206.: Scipionova pobjeda kod Ilipe je
istisnula Kartaginjane iz Španije.
204.: Scipion pristaje u Africi; sljedeće
godine Hanibal se vraća kući iz
Italije.
202.: Kartaginska- vojska je uništena kod
Zame. Rat se završava godinu dana
kasnije sa nesmiljenim uvjetima
mira koji su nametnuti Kartagini.
167
 Historija I
Kartaginski general Hanibal Barka (GORE)
je bio jedan od najvećih vojskovođa svih
vremena. Njegova invazija Italije sa ratnim
slonovima, kao što je ovaj prikazan na
punskom novčiću (DOLjE) iskovanom
u vrijeme Drugog punskog rata, je
rezultirala razornim porazima za Rim, iako
Hanibal nije bio u stanju izvojevati krajnju
pobjedu. Nakon rata, pod pritiskom Rima,
Hanibal odlazi u dobrovoljni egzil u Siriju
te kasnije u Bitiniju. Godine 182/83. on je
počinio samoubistvo ne želeći se suočiti sa
zarobljeništvom u Rimu.
Kada je Hanibal stigao do samog Rima,
u gradu je zavladao strah. Otada postoji
izreka: “Hanibal ante portas.” (“Hanibal
pred vratima.”) kojom se želi nagovijestiti
da je na pomolu neka opasnost.
168
Sicilike 241. godine Kartagina je pristala na mir. Sicilija je
osvojena i Kartagina je morala platiti veliku oštetu. Kako
nije imala dovoljno novca, morala je prepustiti Rimu
otoke Sardiniju i Korziku. Izgubivši Sardiniju, Siciliju i
Korziku, u Kartagini je došlo do krize i velikog ustanka.
Tek sa dolaskom na vlast vojskovođe Hamilkara ustanak je
ugušen. Gubitak otoka Kartagina je pokušala nadoknaditi
osvajanjem Španije koja je pokorena pod vodstvom
Hamilkara. U osvajanju Španije Hamilkar je poveo i svog
osmogodišnjeg sina Hanibala koji je i sam, u svojoj 26.
godini zaratio sa Rimom.
I Rim i Kartagina su smatrali da će drugi rat riješiti
pitanje dominacije na Sredozemnom moru. Hanibal
je pokrenuo ogromnu vojsku sa kartaginskih posjeda u
Španiji. Rimljani su željeli prenijeti vojne operaciju na tlo
Španije i Afrike, ali je Hanibal preko Alpa upao u sjevernu
Italiju. Njegova je vojska umnogome bila desetkovana
prelazeći snježne Alpe. Taj nedostatak u njegovoj vojsci
popunjen je jednim dijelom Galima. Hanibal je odnio
pobjedu 218. godine prije nove ere. U proljeće sljedeće
godine, Hanibal je upao u Etruriju gdje ga je čekala
rimska vojska. On ju je vješto zaobišao, čime su Rimljani
upali u zamku. Nakon toga, Hanibal je odnio pobjedu kod
Tranzimetskih jezera (217. godine pr.n.e.).
Hanibal je i sljedeće, 216. godine u bici kod Kane odnio
sjajnu pobjedu, i to je bio jedan od najtežih rimskih poraza.
U svim ovim okršajima Hanibal je gubio mnogo vojnika, a
popunjavanje je išlo dosta teško jer kartaginska vlada skoro
nikako nije pomagala svom vojskovođi. Ona se plašila da
nakon pobjede nad Rimom Hanibal ne prigrabi kraljvesku
vlast. Iako je došao samo osam kilometara pred Rim on se
nije odlučio za napad jer očekivana pomoć iz Španije nije
stigla. Rimljani su uspjeli zauzeti Španiju te onemogućiti
savez okolnih sredozemnih zemalja (Ilirije i Grčke) sa
Hanibalom. Tada je rimski vojskovođa Scipion prebacio
ratne operacije na tlo Afrike. Hanibal je pozvan iz Italije i
do odlučujuće bitke je došlo 202. godine pr.n.e. kod Zame
(južno od Kartagine). Hanibal je konačno doživio poraz a
Kartagina pristala na uvjete mira. Po tom miru, Kartagina
je izgubila sve svoje posjede van Afrike, nije smjela ratovati
izvan tog kontinenta, trebala je platiti ogromnu ratnu
odštetu i predati Rimljanima ratnu mornaricu (osim 10
brodova). Kako je pobjedom nad Kartaginom Rim postao
Rimski svijet
najjača država na Sredozemlju, počinje njegovo intenzivnije uplitanje u unutrašnja pitanja
istočnih država – Makedonije, Grčke, Sirije, Egipta. Istočne države su neprekidno bile u
sukobu pa zato nikada nije ni došlo do uspostavljanja jedinstvenog fronta protiv Rima.
Međutim, nakon Drugog punskog rata Kartagina se brzo i uspješno oporavila,
procvjetala je zemljoradnja i trgovina te su ponovo konkurirali rimskim trgovcima i
zemljoposjednicima. Zato su oni bili sve više glasniji da Kartaginu treba potpuno uništiti.
Njihove želje zastupao je rimski robovlasnik, senator i govornik Katon Stariji. On je svaki
svoj govor, bez obzira na njegovu sadržinu završavao jednom istom rečenicom: “Uostalom,
smatram da Kartagu treba razoriti!” Povod za rat nije bilo teško naći. Kada je Kartagina
149. god. pr.n.e povela rat bez rimske saglasnosti protiv numidskog kralja naređeno joj
je da svi stanovnici napuste grad i izaberu novo mjesto daleko od mora. To je izazvalo
negodovanje i donesena je odluka da se grad brani. Kartagina je dvije godine odolijevala
jurišima sve dok glad i bolest nisu učinili svoje. Rimljani su prodrli u grad i surovo se
obračunali. Grad je opljačkan, porušen i zapaljen. Na to mjesto je bačeno prokletstvo
da se više nikad ne obnovi. Kartaginska oblast pretvorena je u provinciju Afrika. Tako
će Rim tokom III i II stoljeća pr.n.e. zavladati Italijom do Alpa, svim sredozemnim
otocima, Makedonijom, Grčkom, Španijom i nekim
područjima na istočnoj jadranskoj obali. Svi ratovi su
Treći punski rat
imali pljačkaški karakter. Oni su bili potrebni krupnim 151.: Kartagina ulazi u rat sa Numidijom i
zemljoposjednicima, zelenašima i trgovcima. Ako su tako krši svoj sporazum sa Rimom.
ratovi u V i IV stoljeću pr.n.e. i donijeli nešto seljačkim 149.: Rimska vojska kreće za Afriku.
masama, ovi u III i II stoljeću pr.n.e. doveli su rimske 146.: Kartagina pada nakon duge opsade.
seljake i zanatlije do potpune propasti, a ujedno su izazvali Grad je uništen a njegovi stanovnici
i duboke promjene u samom rimskom društvu. prodati u roblje.
Tako je Rim na zapadu osnovao provincije Siciliju,
Sardiniju, Korziku, Cisalpinsku galiju, Španiju i Afriku, a na istoku Iliriju Makedoniju i
Grčku.
Padom Kartagine Rim je uspostavio potpunu dominaciju nad zapadnim dijelom
Sredozemlja. Između Prvog i Drugog punskog rata Rimljani su ratovali i protiv iliriskih
plemena na Balkanu i zauzeli uski pojas jadranskog priobalja. Nakon pada Kartagine Rim
se okreće protv Makedonije, Grčke i Azije. Nakon uspješnih ratova protiv Makedonije
148. godine pr.n.e. ona postaje provincija, a 146. godine pr.n.e. to će se isto desiti i sa
Grčkom. Upravu nad provincijama vršili su namjesnici koji su postavljani iz redova bivših
konzula i pretora i zvali su se prokonzuli ili propretori (zamjenici konzula i pretora). Oni
su imali svu vlast u svojim rukama i za svoj rad nisu nikom odgovarali. Koristeći se time,
provincije su bezobzirno pljačkali. Nametan im je ogroman porez koji je to stanovništvo
materijalno upropaštavao. Ubiranje poreza davano je u zakup privatnim licima. Način
ubiranja odmah se počeo zloupotrebljavati. Obično bi oni državi isplatili cio iznos a
kasnije bi uz pomoć namjesnika od stanovništva uzimali znatno više. Zakupci su se često
bavili i zelenaštvom. Zajmove su davali po vrlo nepovoljnim uvjetima. Najveće koristi od
rata stekli su nobili, utjecajni rimski građani, koji su osvojenu zemlju dobivali na uživanje
a kasnije je pretvarali u svoju. Njihovi veliki posjedi se nazivaju latifundije. Povećanje
krupnog zemljišnog posjeda na drugoj strani vodilo je propadanju malih seoskih
169
 Historija I
gazdinstava a time i seljaštva. Propadanje seljaka vezano je i za uvoz jeftinog žita, jer se
do njega dolazilo radom robova i tu konkurenciju slobodni seljak nije mogao izdržati.
Stalno ratovanje odvajalo je seljaka duži period od zemlje pa se on postepeno odvikavao
od poljoprivrede. Sve će to dovesti seljaštvo do postepenog propadanja, i navikavati ga
da živi od plate i ratnog plijena, tj. pretvarati ga u profesionalnog vojnika. Oni što ne bi
uspjeli u vojničkom poslu prodavali bi zemlju, išli u grad da žive od slučajne zarade ili
poklona države a često i pojedinaca. Tako će se formirati čitava armija nezadovoljnih što
će dovesti do nemira.
Rimska država nakon završetka Punskih ratova
PITANJA I ZADACI
1. Šta je dovelo do izbijanja punskih ratova?
2. Šta je za Rimljane značio Hanibalov prelazak preko Alpa?
3. Koje su posljedice punskih ratova?
170
Rimski svijet
Rimski robovi i njihovi ustanci
Izvori ropstva su bili višestruki. Uspjesi na bojnom
polju rezultirali su ogromnim brojem zarobljenika
koji su uglavnom pretvarani u robove. Drugi izvor
je prezaduženost, naročito stanovništva u rimskim
Ime gladijatora potječe od latinske riječi
provincijama koji su Rimu morali plaćati veliki porez.
gladius što znači mač.
Treći izvor, vrlo čest, bilo je razbojništvo od strane
gusara. Napadali su brodove i primorsko stanovništvo
prodavali u roblje. Zbog svega navedenog, u provincijama
se smanjio broj slobodnog seljaštva. Prodaja i razmjena
robova se vršila na robovskim trgovima kojih je bilo širom
države. Robovi su u Rimu pripadali državi i pojedincu.
Državni robovi radili su na izgradnji puteva, zgrada u
kamenolomima, bili tamničari sluge i dr. Položaj im je bio
nešto povoljniji u odnosu na privatne.
Svi robovi u vlasništvu pojedinca su se dijelili na gradske
i seoske. Jedan bogati Rimljanin mogao je posjedovati i
preko 100 robova. Obavljali su poslove tjelohranitelja,
kuhara, obućara, zidara, arhitekata, učitelja, svirača,
glumaca, ljekara i svih struka potrebnih bogatom domu.
Posebna vrsta gradskih robova bili su gladijatori. Možda
je njihov položaj bio najteži. Rimljani su posebno uživali
u predstavama koje su priređivali u amfiteatrima. To
su bile borbe između gladijatora ili borbe gladijatora
sa divljim zvijerima. Za gladijatore su regrutovani
najhrabriji i zločinci. Obučavani su u posebnim školama
za borbu i rukovanje oružjem. Seoski robovi radili su
na imanjima svojih gospodara. Kako su bili jeftini na
njih se malo i trošilo. Na velikim latifundijama radili su
robovi porijeklom iz raznih krajeva, kako se ne bi mogli
dogovarati radi pobune. Kakav je bio pravni položaj robova
najbolje možemo vidjeti iz izreke jednog rimskog pisca iz
I stoljeća pr.n.e. koji kaže da se oruđa za proizvodnju dijele
na ona koja govore (rob), na ona što riču (volovi) i nijema
(kola). Rob prema tome nije bio pod zaštitom zakona. Bio
Prikazi borbe gladijatora
je vlasništvo gospodara i nije mogao imati porodicu niti
imovinu. Kako su robovi bili bez ikakvih prava suprotnost
između njih i gospodara činila je osnovnu suprotnost
rimskog robovlasničkog društva.
171
 Historija I Rimski svijet

Ustanci
Želeći slobodu i popravljanje svog položaja robovi su dizali ustanke, poslije čega su se
robovlasnici sa njima surovo obračunavali. Prvi značajniji ustanak koji je zahvatio cijelu
Siciliju izbio je 136. godine pr.n.e. i trajao je četiri godine. Povoljna klima i plodno zemljište
pružali su mogućnost razvoja zemljoradnje. Sicilija je inače bila područje na kome je radilo
mnoštvo robova a najviše ih je bilo iz Sirije. Njihovi gospodari su prema njima postupali
neobično surovo. To je bio razlog što su se oni morali odavati razbojništvu i pljački da
bi preživjeli. Legenda kaže kako je jednom robovlasniku u gradu Heni došlo nekoliko
robova tražeći odjeću. On ih je išibao i vratio na posao. To je bio povod za veliki ustanak
136. godine pr.n.e. Njima su prišli ostali robovi i počeo je pravi pokolj robovlasnika. Veliki
ugled među robovima uživao je jedan Sirijac po imenu Eun, koga su izabrali za kralja.
Nekoliko rimskih odreda koji su bili poslani na grad Henu su poraženi. Na drugom kraju
otoka izbio je ustanak pod vodstvom Kleona, roba iz Male Azije. Kleon je prišao Eunu i
zajednički su porazili rimsku vojsku od skoro 10 000 vojnika. Tada se pobuna proširila i
brojala skoro 200 000 ustanika. Robovlasničke latifundije bile su potpuno uništene. Rim
je morao tri puta slati svoje snage radi ugušenja ustanka. Centar otpora su bila dva grada:
Tauromenijum i Hena. Dugotrajnom opsadom, iznurivanjem glađu i, na kraju izdajom,
Rimljani su upali u grad. Nastao je strašan pokolj. Pobijeno je preko 20 000 robova. Kleon
je poginuo a Eun zarobljen, odveden u Rim gdje je u tamnici umro. Robovi su 104. godine
pr.n.e. na Siciliji podigli novi ustanak. I taj ustanak Rim je teško ugušio ali tek nakon tri
godine.
Ova dva ustanka su odjeknula širom rimske republike i dali povoda za ustanke u
Grčkoj, Makedoniji, Maloj Aziji (ustanak u Pergamskoj kraljevini). Ipak je Spartakov
ustanak ostavio najvećeg traga.
u sjevernu Italiju sa namjerom da se prebaci preko Alpa. Nemogavši to izvesti vratio
se preko cijele Italije sa namjerom da ode na Siciliju, gdje je bilo puno robova, a onda u
Grčku. Prebacivanje nije uspjelo jer su ga prvo prevarili gusari, a kada je sam sagradio
splavove razbila ih je bura. Kras mu je stalno bio za petama, ali je u jednom boju poražen.
Stalni marševi i dug put koji je Spartak prešao, potkopali su jedinstvo ustanika. Jedni
su htjeli napustiti Italiju, drugi ostati i izvojevati svoja prava. Seljaci su se htjeli vratiti
kućama. Rimljani su se u međuvremenu konsolidovali, spremili jaku vojsku i 71. godine
pr.n.e. porazili ustanike. Šest hiljada zarobljenih robova je razapeto duž cijelog puta, od
Kapue do Rima. Ostali su se uspjeli razbježati po cijeloj južnoj Italiji.
Iako ustanak nije bio uspješan doprinio je konsolidaciji rimskog sistema. Uzroci
neuspjeha ustanka leže, prije svega, u želji robova da dođu do slobode. Zato je bilo
potrebno srušiti postojeći sistem za šta nije bilo programa a ni oni nisu bili spremni.
“Ustanička vojska” je bila sastavljena od robava iz raznih dijelova zemlje pa se često nisu
mogli ni dobro sporazumjeti a sam ustanak je bio više-manje spontan.
PITANJA I ZADACI
1. Ko su bili gladijatori? Opišite njihov položaj.
2. Šta mislite, zašto su ustanci robova doživjeli neuspjeh?

Spartakov ustanak (74-71. god. pr.n.e.)

Spartak je bio gladijator u gradu Kapui na jugu Italije. Život gladijatora je bio izuzetno
težak. Svakodnevne borbe koje su uveseljavale Rimljane proizvele su veliko nezadovoljstvo.
Zato je oko 200 robova, na čelu sa Spartakom, skovalo zavjeru da dignu ustanak i da
se oslobode. Ustanak je počeo kada su rimske snage bile zaokupljene ratovanjem na
zapadu (Španija) i istoku (borba protiv Mitridata). Zavjera je bila otkrivena i Spartak se
sa svojim pristalicama sklonio na brdo Vezuv. Sa jakim snagama Rimljani su blokirali
jedini prolaz koji je vodio ka Vezuvu. Tada je Spartak naredio ustanicima da ispletu užad
od vinove loze kojim će se spustiti niz nepristupačnu stranu brda i napasti vojsku s leđa.
Iznenađena vojska se jednostavno razbježala. Ni sljedeći pokušaji tokom 73. godine nisu
uspjeli slomiti ustanak, a Spartaku su stalno pristizali novi odredi robova. Broj ustanika
je narastao preko stotinu hiljada. Rim se našao u teškom položaju.
Niko nije želio povesti vojsku protiv Spartaka. Najzad na to je pristao rimski bogataš
i spletkaroš Kras. Ali Spartak je uvidio da neće lako slomiti Rim pa je odlučio izvesti
ustaničku vojsku van Italije. Međutim, ni među ustanicima nije bilo sloge. Tada krenu

172 173
 Historija I
Suprotnosti rimskog dru{tva - reforme bra}e Grah
Jedan dio nobila je smatrao da treba {to br`e
obnoviti seqa{tvo ~ime bi se obnovila i rimska
vojska. Na prvom mjestu, vojsku su ~inili seqaci
te je stoga wihova propast i zamjena slobodnog
rada radom robova slabila mo} republike.
Ustanci robova pokazali su robovlasnicima
koliko je opasno daqe nagomilavawe robova. Zato
su smatrali da se seqacima koji propadaju treba
dodijeliti zemqa, ~ime bi se ponovo obnovilo
slobodno seqa{tvo i u~vrstila rimska dr`ava. To
se moglo izvr{iti na taj na~in {to bi se od krupnih
vlasnika oduzela dr`avna zemqa (ager publicus)
koju su oni nezakonito prigrabili. Bra}a Grah su
Bra}a Grah se prihvatili te reforme. Potjecali su iz ugledne
porodice plebejskog porijekla sa demokratskim
pogledima odakle su naslijedili dobrotu plemenitost i po{tewe. Stariji Tiberije
Sempronije je 133. godine pr.n.e. izabran za narodnog tribuna. On je odmah Narodnoj
skup{tini podnio zakonski prijedlog po kome ni jedan u`ivalac dr`avne zemqe
ne mo`e imati vi{e od 500 jugera (125 hektara) kao starje{ina porodice i po 250
(jugera) na svakog od dva najstarija sina. Ostali ~lanovi porodice nisu dobijali
zemqu. Ostatak zemqe, po Tiberiju, imao se razdijeliti na parcele od po 30 jugera
i podijeliti siroma{nim gra|anima u nasqedni zakup, s tim da ne smije prodavati.
Nakon velikih peripetija skup{tina je usvojila Agrarni zakon i formirala komisiju
za podjelu zemqe. Pored Tiberija, u toj komisiji bio je i wegov brat Gaj. Komisija je
ve} u po~etku nai{la na velike te{ko}e. U`ivaoci dr`avne zemqe su se odnosili kao
da je wihova svojina pa su je poklawali, zalagali, mijewali. To je stvaralo ogromne
te{ko}e prilikom utvr|ivawa koja je zemqa dr`avna a koja privatna. Taj se posao
nije mogao zavr{iti za jednu godinu. Zato se Tiberije kandidovao za tribuna i za 132.
godinu pr.n.e. Po rimskom zakonu se jedno lice nije moglo dva puta uzastopno birati,
kako su tvrdili nobili, koji su optu`ili Tiberija da te`i uspostavqawu tiranije.
Prilikom novog izbora do{lo je do sukoba izme|u Tiberijevih pristalica i nobila.
U tom obra~unu Tiberije je izgubio `ivot, rad komisije je obustavqen, a samim tim i
daqe provo|ewe Agrarnog zakona.
Wegov brat, Gaj Grah, se poslije Tiberijeve smrti zakleo da }e se osvetiti
aristokratiji i da }e agrarnu reformu sprovesti do kraja. Zato ga je narod 123. godine
pr.n.e. izabrao za narodnog tribuna. Gaj je bio puno odlu~niji od brata. Prvo je sebi
stavio u zadatak da formira oslonac u rimskom dru{tvu. Sproveo je Zakon o `itu
po kome je svaki plebejac po sni`enoj cijeni dobijao `ito iz dr`avnih skladi{ta.
Podr{ku u trgova~koj sredini je dobio provode}i Sudski zakon. Po ovom zakonu
porotnici vi{e nisu iz redova nobila nego iz redova vitezova ~ime je porastao wihov
utjecaj u dr`avi. Gaj je proveo Zakon o osnivawu kolonija. U interesu najsiroma{nijih
seqaka osnovao je u Italiji nekoliko kolonija. Bilo je u projektu da se kolonije osnuju
174
Rimski svijet
i van Italije. Time je Gaj dobio podr{ku narodnih asa i vitezova i znatno potisnuo
vlast nobila i Senata. Odnos prema Gaju se promijenio kada je podnio Narodnoj
skup{tini zakonski prijedlog da i saveznici dobiju gra|anska prava. Taj prijedlog je
{titio interese seqa~kih masa u ~itavoj Italiji i nije se svidio rimskoj Narodnoj
skup{tini, jer rimski seqaci nisu htjeli dijeliti sa Italicima svoj povla{teni
polo`aj. Gaj je povukao prijedlog, ali za 121. godinu pr.n.e. nije bio izabran za
narodnog tribuna. To je poslu`ilo nobilima da pred Narodnom skup{tinom pokrenu
pitawe o ukidawu kolonija. Oko toga je izbio sukob u kome su nobili pobijedili.
Da ne bi pao u ruke neprijateqa Gaj je naredio robu da ga ubije. Tokom 121. godine
pr.n.e. osu|eno je i pobijeno preko 3000 Gajevih pristalica. Obustavqena je daqwa
podjela zemqe a dozvoqena je prodaja ve} podijeqene zemqe. Seqaci su ponovo ostali
bez zemqe. Agrarna reforma nije provedena a od pokreta bra}e Grah okoristili su se
samo vitezovi tj. trgova~ko-finansijski slojevi Rima. Proces propadawa seqa{tva
se nije zaustavio - klasna borba postala je jo{ o{trija. Bogati nobili (optimati)
koji su uzeli svu politi~ku vlast u svoje ruke sukobqavali su se sa predstavnicima
(populara) koji su {titili interese siroma{nog naroda. U sukob aristokratskih i
demokratskih snaga po~ela se upotrebqavati i vojska. Tako je rimska republika u{la
u eru gra|anskih ratova.
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
S Rimqaninom na selu
U proqe}e, kada snijeg po planinama po~ne da se topi i prvi mlaki vjetrovi
smek{avaju gruve zemqe, seqak je uprezao bika u plug, znaju}i dobro da }e napuniti
ambar qetinom sa tog poqa, koje se odmaralo pune dvije zime i dva qeta.
Prije nego {to }e pristupiti orawu novog poqa, prou~avao je uticaj
vjetrova i klime na to zemqi{te i wegov polo`aj, i gledao da sazna koje su se
kulture tu prethodno gajile. Svako zemqi{te, u stvari, po svojoj prirodi,
mo`e da bude pogodno samo za jednu vrstu kulture: za `itarice ili vinovu lozu,
za {ume ili pa{wake.
Po{to bi prekopao zemqu prvih mjeseci u godini, ostavqao ju je da se zape~e
na qetwem suncu, dok je mawe plodna poqa, koja je `elio da zasije travama, orao
gotovo povr{inski, i ona su morala da budu daleko od p{eni~nih poqa, da trava
ne bi oduzimala hranu `itu ili pjeskovito zemqi{te upilo ve} ionako oskudnu
vlagu.
Pri promjeni sazvije`|a, po{to o~isti sjeme od grahorice, divqe kafe i od
drugog mahunastog biqa, koje je tu bilo pomije{ano, sijao je. Seqak je znao da
lan, zob i mak ispo{}uju zemqu i zato je mijewao kulture, po{to bi prethodno
obilno na|ubrio zemqu ili je posuo pepelom. U pozno qeto, na poqima koja
su bila `uta od `ita, pu{ile su se strwike pucketaju}i: mo`da se zemqa,
mislio je seqak, na taj na~in bogati skrivenom energijom, ili vatra uni{tava
ne~isto}e time {to istjeruje suvi{nu vlagu, ili, pak, ta toplota stvara
nevidqive pukotine kroz koje su hrawivi sokovi mogli da prodru do novog
175
 Historija I Rimski svijet

korijena, ili, naprotiv, stvrdnuv{i zemqu, zatvara izvjesne kanali}e, koji su Ako je zbog ki{e morao da ostane kod ku}e, seqak je iznalazio stotinu sitnih
ranije bili otvoreni, i tako {titi biqku od ki{e, sunca i ledenog vjetra. poslova, kao {to su: da ukuca {iqak koji je isko~io na ralu, da izdubi sudove od
Ponekad je seqak grabuqom razbijao gruve zemqe i poravwivao wivu branom drveta, da `igo{e stoku, da numeri{e gomile `ita, da za{iqi motke i vile, da
od pru}a, nadaju}i se da }e mu nebo poslati vedru zimu i ki{ovito qeto. pripremi vrbovo pru}e za vinovu lozu, isplete korpe i sameqe `ito.
Neki seqaci su poslije sijawa prokopavali kanale i kroz wih pu{tali Kada je sve to bilo gotovo, seqak je posmatrao prvo cvjetawe badema i
vodu za navodwavawe wive, kada je bila su{a. Neki su skidali sa `ita suvi{ne prema wemu gatao: ako su cvjetovi bili brojniji od listova, i `ita }e biti
izdanke, dok je jo{ imalo samo stabqika, da bi sprije~ili da se krhka stabqika u izobiqu i vesela vr{idba; u suprotnom slu~aju `etva }e biti veoma bijedna,
povije pod teretom klasja. Neki su, opet, pravili odvodne kanale za staja}e jer }e stabqike biti kao slama. Ali prije svega bilo je va`no znati ~itati
vode, naro~ito ako se neka rijeka izlila. Arturove zvijezde i dane Jari}a i Zmije, kao {to to ~ine oni koji se morem
Ali i pored svih tih radova qetina nije bila sigurna. Seqak je morao da je vra}aju u domovinu.
brani od gusaka, vrabaca, `dralova i korova. I ako se ne bi pazilo, garka bi pojela Vergilije, Pjesme o zemqoradwi
stabqike i na sve strane bi nikao ~kaq i ~itava jedna divqa {uma trnova,
~i~kova, kukoqa i divqeg zoba. Morala se upotrijebiti grabuqa, tjerati
ptice lupawem u dobo{ ili u bakarne plo~ice, razrije|ivati pretjerane sjenke PITAWA I ZADACI
i moliti za ki{u.
Poneki put je seqak odlazio u grad, i tovario na samar lijenog magarca 1. Za{to su reforme bile neophodne?
dva }upa dragocjenog zejtina ili dvije korpe vo}a, ve} prema godi{wem dobu. I 2, [ta su Grasi poku{ali uraditi?
kada se vra}ao ku}i, po{to je usput pode{avao svoje korake prema jo{ sporijem
3. Zbog ~ega wihove mjere nisu bile uspje{ne?
koraku magarca, koji je sada bio natovaren velikim `rvwem ili blokom crne
smole, imao je puno stvari da pri~a `eni i djeci: o divnim palatama, rasko{nim
odjelima gra|ana, uli~nom saobra}aju, i o svom tom svijetu na Forumu, koji se
wemu, naviknutom da ne izgubi nijedan ~as, ~inio besposlen.
U trenucima nereda, seqak se starao o spravama: o plugu od te{ke hrastovine,
sporim kolima koja su se kotrqala, mlatilu, grabuqi, poqskim saonicama,
korpi od pru}a, brani od planike koja je slu`ila za poravwavawe zemqi{ta i
zagrtawe sjemena i o re{etu. Da bi napravio plug, birao je u {umi lijep brest,
koji bi sasjekao blizu korijena, jer je tu bio najja~i, i od wega je pravio gredeq,
to jest zadwi dio pluga, za koji su se pri~vr{}avali ralo i ruda. Sa strane
osnovice gredeqa nalazili su se “da{~ice” i so{nik, u koji se zabadalo ralo.
Rudu je pravio od tanke lipe, a ru~icu od bukve.
Da bi bio siguran da je drvo sasvim suho, seqak je ka~io razne dijelove nad
crnim ogwi{tem i izlagao ih dimu. Ako drvo nije bilo dovoqno suho, pucalo je
na toploti.
I guvno je iziskivalo nogu. Izravwavao ga je velikim vaqkom, po{to bi
ga prethodno otkopao i u~vrstio svje`om glinom, da ne bi na wemu iznikla
trava i da ne bi ispucalo za vrijeme qeta, ili mi{evi, krtice i krastave `abe
napravili rupe.
I najzad p~ele. I te davateqke rosnoga meda iziskivale su uporno i marqivo
starawe, naro~ito u danima kada se predvi|alo rojewe (a pa`qivi odgajiva~
p~ela mo`e da ga predvidi po hiqadama znakova) bio je potreban strog nadzor
da se roj, kao crnkasti oblak, ne bi isuvi{e udaqio i rasuo. Seqak je morao
da pospe isjeckani p~eliwak oko podno`ja drveta i da zvu~nim cimbalima tu
privu~e p~ele. A kada bi ih jednom uhvatio, morao je da pomogne wihovu radinost,
stavqaju}i ih u prikladnu ko{nicu od kore ili pletene trske, oblijepqene
spoqa bijelom glinom, da se med zimi ne bi sledio od hladno}e ili qeti rastopio
od toplote.

176 177
 Historija I
Građanski ratovi - borba optimata i populara
Nakon smrti braće Grah došlo je do potpunog urušavanja rimskog društva. Vojska je
slabila, slobodni seljaci također, nesposobnost i podmitljivost nobila je prisutna svugdje.
Zato će Narodna skupština izabrati za konzula Gaja Marija koji nije bio nobil.
Gaj Marije (Gaius Marius, 157/156-
86.), bio je porijeklom iz viteške klase.
Kao najamnik se borio u Španiji i
postao kvestor, narodni tribun, pretor
i prokonzul. Oženio je Juliju, koja je
potjecala iz plemićkog roda Julija i bila
je jedna od Cezarovih tetki. Uz podršku
vitezova i Narodne skupštine izabran je
za konzula 107. godine pr.n.e. u borbi
protiv Numidije u Africi postavljen je
za vrhovnog zapovjednika. Od 104.
godine pr.n.e. četiri puta zaredom biran
je za konzula. Uspješno se suprotstavio
napadima Germana na sjevernom dijelu
države. Marije je i sproveo vojnu reformu
koja je značila opasnost za republiku
jer izdržavanje i sigurnost vojnika nisu
više ovisili o seoskim imanjima nego
su bili u rukama jednog jedinog vojnog
zapovjednika. Njega bi slijedili i u slučaju
da se okrene protiv republike. Marije
je izgubio krvavu bitku za vrhovno
zapovjedništvo sa optimatom Sulom.
178
Rimljani su dugo vodili rat sa numidskim kraljem
Jugurtom koga nikako nisu mogli poraziti jer ih je on
stalno potkupljivao. Marije je brzo da završio rat, porazio
i doveo Jugurtu u Rim gdje je pogubljen. Time je Marije
postao vrlo popularan. Velike vojničke uspjehe postigao
je i u borbama protiv germanskih i keltskih plemena koji
su zaprijetili sa sjevera Italije. Rimljanima je još u sjećanju
bila godina 390. pr.n.e. kada su Gali spalili grad. Zato
Senat i nije protestvovao kada je Marije, vođa populara,
bio izabran za konzula. Prvo od čega je Marije krenuo bila
je reforma vojske. Sve uspjehe postigao je zahvaljujući toj
provedenoj reformi. Reforma se sastojala u tome da je u
vojsku priman svako ko je sposoban za rat (do tada su
uglavnom vojsku služili seljaci). Rok služenja vojske je
bio 16 godina, vojnici su primali platu i opremu, a nakon
odsluženja vojnog roka i komad zemlje. Marijeve reforme
su bile od velikog značaja za daljnju sudbinu Rima. Vojska
je sada sastavljena od profesionalnih vojnika, odana svom
vojskovođi koji ju je mogao koristiti kako za interese
države, tako i za lične ciljeve. Moć i utjecaj Senata i drugih
ustanova počela je opadati. Protiv bogatih robovlasnika
i plemstva i protiv rimskog gospodstva nisu se dizali
na ustanak samo seljaci i robovi. Ustali su i pokoreni
stanovnici južne Italije, takozvani Italici. Oni su se još zvali
i saveznici. Saveznici nisu imali građanska prava i nisu im
bile dostupne rimske državne i javne dužnosti. Planuo
je veliki ustanak koji je zahvatio cijelu južnu Italiju. Radi
ugušenja ustanka poslane su najbolje rimske vojskovođe,
Marije i Sula, koji su 88. godine pr.n.e. ugušili ustanak.
Svi ti ustanci su iscrpljivali Rim. Stanje se nije ni potpuno
smirilo a sa istoka je Rimu zaprijetio novi neprijatelj - kralj
Ponta Mitridat. Protiv njega je trebalo poslati iskusnog
vojskovođu. Populari su predložili Marija, a optimati Sulu.
Nastat će ogorčena borba između demokratske (populara)
i aristokratske struje (optimata). Senat je uspio postaviti
Sulu, jer je Marije izgubio povjerenje svojim prijedlogom
da se isluženim vojnicima dodijeli dio državne zemlje.
Rimski svijet
Kada je Sula postavljen za komandata, političkim
reformama je oslabio demokrate, prije svega proširujući
Senat svojim pristalicama. Čim je Sula otišao na istok,
Marijeve pristalice su prigrabile vlast u Rimu. Sula je
zato morao požuriti sa ratnim operacijama i vratiti
se u Rim. Dok je boravio na istoku, Marije se surovo
obračunavao sa njegovim pristalicama. Nakon uspješno
završenog rata, Sula se sa svojom vojskom vratio u Italiju.
Marijeve pristalice nisu željele predati vlast što će dovesti
žestoke borbe. Time je počeo građanski rat. Marijeve
pristalice su poražene a rezultat tog poraza je Sulin teror
kojeg je sprovodio sa svojim pristalicama. Uveo je tzv.
proskripcije. To znači da je svako mogao javno objaviti Sula
ime svog protivnika. Mogao ga je ubiti i konfiskovati
njegovu imovinu bez ikakvih kažnjavanja. Marije je u
međuvremenu umro a njegov grob je čak zbrisan sa lica
zemlje. Tako se Sula obračunao sa svojim protivnicima.
Sula je uskoro proglašen za doživotnog diktatora.
Ranije je diktator mogao biti biran samo pola godine.
Ovim je Sula uveo vojnu diktaturu. Prava Narodne
skupštine su smanjena, vlast narodnih tribuna je postala
beznačajna, Senat proširen njegovim pristalicama na 600
članova a sud je u rukama senatorskog plemstva. Time
je demokratski poredak rimske republike skoro uništen.
Kada je smatrao da je nobilima obezbijedio vlast Sula se
povukao i uskoro umro 79. godine pr.n.e. Kriza Republike
se još više produbljavala zbog ratova sa dotadašnjim
saveznicima i ustanaka robova. Osvajanje političke vlasti
putem oružja slijedit će sve vojskovođe. Zapravo, oni su
tumačili volju onih političkih grupa koje su ih podržavale.
Stalni ustanci italskih plemena, Gala, naroda Male Azije,
Španije, a pogotovo Spartakov ustanak prouzrokovali su
duboku krizu.
PITANJA I ZADACI
1. Po čemu su se razlikovali Marije i Sula?
2. Kako je završen njihov sukob?
179
 Historija I
Prvi trijumvirat - nastavak građanskog rata
Vidjeli smo da je vojska odigrala glavnu ulogu u gušenju ustanaka robova, seljaka i
provincijalaca. Vojna dikatura je mogla bolje zaštititi interese i imovinu robovlasnika.
Zato na položaje diktatora pretenduju mnogi vojni komandanti. Među onima koji su
željeli zauzeti Sulino mjesto bio je i Pompej koji se još za Sulina života istakao. On se
proslavio u mnogim ratovima gušeći ustanke u Španije, razbio je gusare na Sredozemlju
koji su ometali i pljačkali brodove, okončao je rat na istoku protiv Mitridata, pokorio
Judejsko carstvo, i 62. godine pr.n.e. vratio se u Rim ovjenčan slavom. Tih godina sve
veći ugled stjecao je i Gaj Julije Cezar. Potjecao je iz plemićkog roda, a popularnost je
stekao priređujući razne igre za narod. Bio je izuzetno obrazovan i pokušao je na vlast
doći uz pomoć drugih ljudi. Veliki ugled uživao je i, sigurno najbogatiji čovjek u Rimu,
Kras. Prema legendi, polovina senatora bili su njegovi dužnici. Sva trojica su pokušali da
sklopiti zavjeru radi ukidanja republike. Tajni savez pod Cezarovim rukovodstvom je i
sklopljen 60. godine pr.n.e. pod nazivom Prvi trijumvirat (Savez trojice).
Gnaeus Pompeius Magnus Marcus Licinius Crassus Gaius Julius (Caesar
(Gnej Pompej Veliki, (Marko Licinije Kras, Gaj Julije Cezar,
106-48 ) 115-53) 100-44)
Nakana im je bila osvojiti vlast pa je onda međusobno podijeliti. Tako je Cezar 60.
godine pr.n.e. prigrabio titulu konzula. Pompejevi vojnici su odmah dobili zemlju, iako je
Senat bio protiv toga. Prihvaćene su sve mjere koje je Pompej proveo na istoku. Time je
Cezar zadobio povjerenje vojske. Nakon isteka konzulskog roka Cezar je 58. godine pr.n.e.
na upravu dobio Galiju. Ali, cijelu Galiju je tek trebalo osvojiti jer je Rim držao samo dio.
Cezar je sebi postavio zadatak: osvojiti cijelu Galiju i time steći ratnu slavu, odanu vojsku
i obogatiti se. Time bi se ispunio njegov san da postane diktator, a ujedno i izjednačio
i sa Pompejom i sa Krasom. Stanovništvo Galije se sastojalo od mnoštva plemena na
čijem čelu su se nalazili aristokrati i sveštenici (druidi). Stalna zavađenost njihovih
plemena Cezaru je olakšala zadatak. No, Gali su bili vrlo hrabri i bilo ih je jako mnogo.
Cezar je doživljavao i teške poraze ali su organiziranost rimske vojske, bolja tehnika i
sjajne vojničke sposobnosti bile odlučujuće. Galija je zauzeta uz ogroman ratni plijen,
180
Rimski svijet
naročito zlato. Od toga je vojnicima udvostručio platu Nakon što je odlučio prijeći rijeku
da bi ih još čvršće vezao za sebe. Nakon Galije, Cezar je Rubikon, Cezar je izgovorio čuvene riječi
krenuo i na Britaniju. Ratujući u Galiji stigla je vijest da “Alea iacta est!” (“Kocka je bačena!”). To
je Kras poginuo na istoku. Trijumvirat se raspao a borba se i danas kaže kada učinimo nešto nakon
za vlast nastavit će se između Cezara i Pompeja. Kako je čega nema povratka.
Cezar bio slavan i bogat, bojeći se njegove moći, Pompej
je uz pomoć Senata naredio da Cezar napusti vojsku i
vrati se u Rim. Kako je Cezar već odavno sebi postavio
cilj, to naređenje odbije. Kažu da je dugo i neodučno stajao na na obali rijeke Rubikon,
pokušavajući donijeti odluku. Naredio je vojsci da pređe rijeku i brzim maršem se uputio
ka Rimu. Kada je to doznao, Pompej se sa jednim dijelom Senata i vojskom povukao na
Balkan sa namjerom da prikupi vojsku za konačan obračun. Cezar je ušao u Rim bez
borbe. Iz Rima Cezar krenu u Španiju gdje je bilo mnogo Pompejove vojske koja se brzo
predala. Zatim se uputi za Pompejem na Balkan. Do odlučnog sukoba je došlo u Tesaliji
(bitka kod Farsale) gdje je Pompej potpuno potučen ali se uspio skloniti u Egipat. Tamo
je po naređenju egipatskog kralja biti likvidiran. I Cezar je otišao u Egipat gdje se upetljao
u dinastičke borbe gdje je dao potporu kraljici Kleopatri. Iz Egipta je prešao u Malu Aziju
gdje je Mitridatov sin Farnak provalio u provinciju Pont. Tako lako i brzo je pobijedio da
je o tome Rim obavijestio sa tri riječi “Veni, vidi, vici!” (“Dođoh, vidjeh, pobijedih!”).
Rimska država za vrijeme Cezara
181
 Historija I
Ovjenčan slavom Cezar se vratio u Rim kao njegov neograničeni gospodar. Imenovan
je za doživotnog diktatora, konzula, narodnog tribuna i cenzora. Svojim pristašama je
povećao broj senatora za tristo. Iako je prigrabio svu vlast u Rimu zvanično su i dalje
postojali, doduše samo po formi, i Senat i Narodna skupština kao i izborni i javni
funkcioneri. Sve dok nije učvrstio vlast, Cezar se predstavljao kao demokrata, a onda je
raskinuo sa narodom. Ukinuo je neke zakone, i smanjio povlastice najsiromašnijima. Počeo
je naseljavati provincije svojim veteranima, i nekim provincijama davati građanska prava.
Počeo je gubiti ugled u narodu, ali i kod pristalica republike kod kojih je nezadovoljstvo
bivalo sve veće. U republikanskom krilu senatora formirana je zavjera protiv Cezara.
Republikanac Brut, ujedno i Cezarov vlastiti sin, će na sjednici Senata 44. godine. pr.n.e.
ubiti Cezara.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Prvi trijumvirat
Rimski historičar Dion Kasije (drugo stoljeće naše ere) govori u svojoj “Rimskoj
historiji” o pobudama koje su navele Cezara da sklopi savez sa Pompejom i
Krasom.
Cezar je pomirio Krasa i Pompeja ne zato što je želio da oni žive u slozi, već
zato što su obojica bili jako moćni. Znao je bez pomoći obojice ili bar jednog od njih
on sam nikada neće raspolagati nikakvom snagom. Kada bi samo jednog od njih
pridobio za svoje interese, drugi bi mu postao protivnik i nanio više štete no što ima
koristi od onoga koga bi privukao sebi. S jedne strane, činilo mu se da svi ljudi više
vole da se bore protiv neprijatelja nego da pomažu prijatelje, ne samo zato što gnjev
i mržnja podstiču na akciju više nego prijateljstvo već zato što radeći i za sebe i za
drugoga ne osjećaju ni jednako zadovoljstvo ako uspiju ni jednaku brigu ako pretrpe
neuspjeh. S druge strane vidio je da ljudi uopšte ne čine smetnje drugima. Radije
im dozvoljavaju da se uzdignu nego da im u njihovom uzdizanju pomognu. Sve je
to podstaklo Cezara da pridobije Pompejevu i Krasovu naklonost te da njih same
izmire. Bio je uvjeren da se bez njih nikada ne bi mogao osnažiti. Nije se plašio da će
njih dvojica, kada se pomire, postati moćniji od njega, jer je odlično znao da će se u
njihovom društvu on sam uzdići nad drugima.
Oni su sklopili savez, ali su to krili i pretvarali se da su jedan protiv drugoga kako
bi njihovo povezivanje ostalo što duže nepoznato.
PITANJA I ZADACI
1. Šta je trijumvirat i ko su prvi trijumviri?
2. Zašto je došlo do sukoba među njima?
3. Opišite Cezarove vojne pohode i politiku.
182
Rimski svijet
Drugi trijumvirat - propast republike
Marcus Aemilius Lepidus Marcus Antonius Gaius Julius Caesar Octavianus
(Marko Emilije Lepid, (Marko Antonije, (Gaj Julije Cezar Oktavijan,
umro 13. g. n.e.) 83-30. g. pr.n.e.) 63. g. pr.n.e.-14. g. n.e.)
Cezarova smrt nije na koncu doprinijela o~uvawu Republike. Robovlasni~ka
klasa nije se htjela odre}i vojne diktature koja joj je bila potrebna. Strah od robova,
sirotiwe i provincija stalno je bio prisutan. Pojavili su se novi pretendenti na
polo`aj diktatora: Cezarov prijateq Marko Antonije i Cezarov zapovjednik kowice
Lepid tejedan novi politi~ar - Gaj Oktavijan. On je bio unuk Cezarove sestre koga je
Cezar posinio i ostavio mu znatan dio imovine. Zato je na svoju stranu privukao mnoge
Cezarove pristalice i wegove veterane. Oko sebe je okupio i veliku vojsku. Iako je
imao nesuglasica sa Antonijem, sklopio je s wim savez jer je znao da se sam ne mo`e
dograbiti vlasti. Savezu je pri{ao i Lepid 43. godine pr.n.e. pa je tako formiran
Drugi trijumvirat kojeg je potvrdila i Narodna skup{tina. Dobili su neograni~enu
vlast na pet godina. Da bi do{li do novca za vojsku i rat protiv republikanaca, u
Rimu su uvedene proskripcije, smrtne kazne, konfiskacije. Pobijeno je preko 2000
vitezova i 300 senatora. Vojsku, koju su bili skupili republikanci Brut i Kasije,
trijumviri su porazili kod grada Filipe 42. godine pr.n.e. Brut i Kasije su iste
godine godine izvr{ili samoubistvo. Trijumviri su 40. godine pr.n.e. izme|u sebe
podijelili dr`avu na tri dijela: Oktavijanu su pripale zapadne provincije, Antoniju
isto~ne a Lepidu Afrika. Antonije se na istoku pona{ao kao samodr`ac. Raspolagao
je isto~nim krajevima kako je htio, gubio ratove protiv Par}ana, poklawao zemqu
egipatskoj kraqici Kleopatri s kojom se bio tajno i o`enio. To je stvorilo ogromno
nezadovoqstvo u rimskom dru{tvu koje je Oktavijan iskoristio tako {to je nagovorio
Senat da oduzme sva ovla{tewa Antoniju. To je bio uzrok rata izme|u Oktavijana i
Antonija koji je kratko trajao. Nakon bitke kod Akcija 31. godine pr.n.e. Antonije je
pobjegao u Egipat a vojska se predala Oktavijanu. Antonije i Kleopatra su okon~ali
svoje `ivote godinu dana kasnije, a Oktavijan je pokorio Egipat. Ovim je wegova vlast
postala neograni~ena. Rimska republika kona~no je propala a po~ela je era carstva.
Osnovni uzrok propasti le`i u nastojawu robovlasnika da dr`e u pokornosti robove,
sirotiwu, seqake i provincijalce koji su se stalno dizali na ustanke. Pokazat }e se
da je samo pla}eni~ka vojska u mogu}nosti uspostaviti mir i sigurnost. Kako je rasla
mo} vojske tako je rasla i mo} wihovih komandanata. Vojna diktatura se postepeno
uspostavqala od Sule do Oktavijana. Svi oni imali su pla}eni~ku vojsku kojoj je rat
183
 Historija I Rimski svijet

bio jedino zanimawe. Svaki komandant koji im je pru`ao mogu}nost da zarade mogao
je ra~unati na wih i prilikom preuzimawa vlasti. Tako }e se privremena diktatura
pretvoriti u imperiju - carstvo.
PITAWA I ZADACI
1. Ko je ~inio Drugi trijumvirat?
2. Kako je propala republika a po~elo doba carstva?
Carstvo - August i njegovi nasljednici
Iako je Oktavijan prigrabio sve važne funkcije u državi
od konzula, narodnog tribuna, vrhovnog sveštenika,
cenzora, imperatora tj. svu vojnu i građansku vlast, zadržao
je sve republikanske institucije. Ovakav vid uprave gdje
postoje sve republikanske institucije, a vlast se praktično
nalazi u rukama jednog čovjeka naziva se principat.

August

SENATUS
Vijeće staraca

POTESTAS IMPERIUM PONTIFEX

TRIBUNITIA PROCONSULARE MAXIMUS
(vlast (zapovjednik (vrhovni
tribuna) konzula) svećenik)

SUMMUM
IMPERIUM ADMINISTRATIO
MILITARE
PROVINCIARUM PROVINCIARUM
IMPERIUM
(vladar (upravnik
(vrhovni vojni
provincija) provincija)
zapovjednik

COMITIA POPULI ROMANI MAGISTRATUS

Skupština rimskog naroda Izvršna vlast
August je postepeno prigrabio svu vlast koju su prethodno dijelili Senat i skupštine (comitia). Ove ustanove
su ostale jedino kao savjetodavna tijela vladara, autokrate u pravom smislu. Protumačite dijagram.

184 185
 Historija I
Zahvalni senat darovao je Oktavijanu i naziv August (augustus - uzvišeni) koji je davan
samo bogovima. Robovlasnici, zaplašeni ustancima robova, sirotinje, seljaka, proskripcija,
odrekli su se republike i prihvatili Oktavijanovu apsolutnu vlast. Imućne klase su
jednostavno željele mir. Iako je prigrabio sve funkcije u državi on je svoj utjecaj izgrađivao
postepeno, poučen sudbinom svojih prethodnika. Narodna skupština je postojala, ali je
donosila samo one odluke i birala one ličnosti koje je on predlagao. Sa senatom je podijelio
upravu nad provincijama i tako zadovoljio nobile. Raspolagao je ogromnim prihodima
koja je naslijedio i novim koje je stekao odakle je mogao dijeliti i sirotinji novac, žito i
priređivati mnoge predstave što mu je donosilo popularnost. August će voditi mnoge
uspješne ratove nakon čega je od osvojenih zemalja formirao nove provincije: Ilirik,
Meziju, Germaniju. Vojska je bila jedan od najznačajnijih faktora za vrijeme Oktavijana.
Dobro opremljena i znalački raspoređena u carskim provincijama bila je bitan segment
unutrašnje stabilnosti. August je formirao i carsku gardu - pretorijance. Čuvati cara bio
im je osnovni zadatak. Augustova dugotrajna vladavina nije samo donijela unutrašnji mir
i spokojstvo na vanjskom planu, nego je predstavljala i zlatno doba umjetnosti.
Zlatno doba Rimskog carstva
August je bio prinuđen voditi mnoge ratove, kako odbrambene radi pokoravanja
pobunjenih plemena tako i osvajačke radi pokoravanja pograničnih zemalja i traženja
prirodnih granica rimskoj državi. Pokoravanjem alpskih plemena pomjerena je granica do
gornjeg toka Dunava. Kada je pod kontrolu stavio područje zapadne Njemačke do Labe
186
Rimski svijet
formirana je provincija Germanija. Od jednog dijela Balkanskog poluotoka i zapadne
Panonije formirana je provincija Ilirik, a od istočnih dijelova Balkanskog poluotoka
i sjeverne Bugarske provincija Mezija. August je teškom mukom uspio ugušiti i veliki
ustanak u provinciji Ilirik. Prilikom pokušaja da provede regrutaciju novih vojnika za
osvajanje Češke i Moravske u Iliriku je buknuo veliki ustanak pod vodstvom dva Batona
od 6. do 9. godine n.e. Ustanici su formirali veliku vojsku koja je prijetila i samoj Italiji.
Samo je nesloga i veliko angažovanje dodatnih trupa spasilo Augusta od poraza. Tako su
rijeke Rajna i Dunav postale prirodna granica prema germanskim narodima, Eufrat je bila
granica na istoku, afrička pustinja na jugu i Atlanski okean na zapadu. August je pokušao
proširiti granicu na desnu obalu Rajne, ali je u Teutoburškoj šumi doživio težak poraz.
To ga je potreslo te se odrekao daljnjih osvajanja a državna granica je ostala na Rajni i
Dunavu. August je umro 14. godine nove ere u 76. godini života. Senat ga je uvrstio među
bogove pa su mu odavane božanske počasti i podizani hramovi. U principatu se nije znalo
ko će naslijediti Augusta, a tu će i ležati glavni uzroci budućih nemira u državi. August
je posinio Tiberija kome je senat predao vlast. Tiberije se odmah suočio sa nemirima u
zemlji. Nezadovoljstvo vojske na Rajni, zavjera robova na jugu Italije i želja republikanski
raspoložene aristokratije da se ponovo dočepa vlasti dopinijeli su Tiberijevoj želji da ojača
svoju vlast. Izbor magistrata prenio je na senat čime je oslabio Narodnu skupštinu. Ostao
je upamćen po zakonu o “uvredi veličanstva” po kojem su
smrću kažnjavani svi oni koji bi uvrijedili cara. Imovina
bi im bila oduzeta u korist cara čije bi se bogatstvo tako
povećavalo.
Svi carevi iz kuće Julijevaca-Klaudijevaca služili su se
silom u slamanju otpora: i Kaligula, i Klaudije a pogotovo
Neron. Neron je vrlo mlad došao na prijestolje, a za njegov
život i vlast se vežu mnoge anegdote. Na početku svoje
vladavine se iskazao sa dosta dobrih osobina, da bi se
uskoro promijenio te postao najgori tiranin. On predstavlja
i tipičan primjer moralnog posrtanja rimske aristokratije,
koja je samo trošila i uživala u neradu. Iz straha za vlast
dao je pobiti svoje najbliže, majku, brata, svoga učitelja
filozofa Seneku, svoju suprugu... Dugo se smatralo da je i
požar koji je buknuo 64. godine u Rimu njegovo djelo ali
novija istraživanja to demantuju. Pojavljivao se u arenama,
na daskama pozorišta kao glumac, pjesnik i pjevač što su
Rimljani smatrali nedostojnim. Uveo je ponovo zakon o Kaligula
uvredi veličanstva, te je znatan broj bogatih ljudi (trebao
mu je novac) pao kao žrtva optužbi. Da bi pridobio sirotinju
dijelio je novac i priređivao cirkuske zabave. Zato je proglašen neprijateljem države.
Bježeći iz Rima 68. godine izvršio je samoubistvo izgovarajući riječi: “O, Jupiteru, kakav
umjetnik umire!”.
Nakon Nerona, za cara je proglašen Tit Flavije Vespazijan, ujedno i osnivač dinastije
Flavijevaca. On je uspio ponovo ojačati imperiju,zavesti mir te proširiti vlast na Jerusalem
187
 Historija I Rimski svijet

koga je osvojio i razrušio. Tako je pala i Judeja 70. godine. Kriza carstva
Poslije Nerona smjenjivali su se rimski carevi koji su uspjeli
učvrstiti vlast i proširiti granice Carstva. Formirali su novu Ovako ogromno carstvo i na vanjskom i na untrašnjem planu teško je moglo opstati. Prvi
aristokratiju na kojoj je počivala čvrstina države. Svakako znaci slabosti pokazali su se odmah nakon Hadrijanove smrti. Prestali su osvajački ratovi
su najznačajniji bili Trajan (98-117) i Hadrijan (117-138). a time i prihodi pa je sada Rim morao sve češće voditi odbrambene ratove. Germanska
Trajan je bio prvi provincijalac koji je postao car i posljednji plemena prelaze Dunav, probijaju granicu i stižu do same Italije. Oni ruše, pljačkaju i
za čije vlade je došlo do većih osvajanja. odvode stanovništvo u ropstvo. Na istoku, nova Perzijska država ponovo prijeti a javlja se
i kuga. Položaj stanovništva se stalno pogoršava, u vojsci se javlja nedisciplina pogotovo
Trajanu je uspjelo kad im je dozvoljeno da stanuju kod svojih porodica. Javlja se i sve veća neposlušnost
da popravi stanje u prema caru. Trgovina je postala jako rizična i tako slabi i zanatstvo. Rim je više uvozio
zemljoradnji koja je nego izvozio, te je tako velika količina novca odlazila, a sa njim zlato i srebro. Izbija i
pred kraj I stoljeća nove finansijska kriza. Sveukupna privreda postala je opterećena novim porezima jer je trebalo
ere bila skoro zamrla. izdržavati ogromnu vojsku.
Trajan Rimska država je u doba
Trajana imala i najveći Propadanje
Dobit od Jeftin Dobit od Isti nameti za sve
teritorijalni obim. Njegov nasljednik Hadrijan se trudio Pojava vojnih malih
robova uvoz provincija vojnike a plijen, prije
samo da sačuva i učvrsti granice Carstva. komandanata imanja
svega, za Rim

Promjena proizvodnje
Iskorištavanje kroz Nezadovoljstvo
Hadrijan plemstvo i vitezove saveznika

Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - Ugroženost Osiromašenje
Nastanak
aristokratske seljaka i bijeg u
Trijumf u Rimu latifundija
ravnopravnosti gradove

Podržavajući povratak heroja-pobjednika u svečanoj povorci glavnom ulicom i

pod slapovima konfeta, današnji svijet, ustvari podržava drevni rimski običaj.
Senatori su dočekivali rimskog vojskovođu koji se vraćao sa pobjedničkog pohoda
izvan gradskih zidina i provodili ga u svečanoj povorci kroz grad. Svirači su puhali u
horne i trube, a građani su stajali duž Svetog puta okićenog vijencima, kličući “Ura!”.
Vojnici su na ramenima, na drvenim postoljima i na dvokolicama nosili ratni plijen
- zaplijenjene kipove i brojne zastave. Za njima se slijedili žrtveni bikovi pozlaćenih
rogova i kredom premazanih tijela. Zarobljenici, vladari i plemstvo - koji nisu prodati
kao robovi, stupali su okovani lancima. Vojskovođa se vozio u pozlaćenim kočijama
koje su vukla četiri konja. Bio je odjeven u zlatnu krunu u obliku lovorovih grana. Za
njim su išli njegovi legionari, pjevajući i šaleći se. Rimljani su takve svečane povorke
nazivali “trijumfom”. Stvarni trijumf sastojao se u tome što od jednog malog grada-
države stvoreno najmoćnije carstvo starog svijeta.
Nastanak građanskog
Slabljenje vojske
proletarijata
Zadatak: Razmislite i povežite strelicama dijelove ove misaone mape o uzrocima krize u Carstvu
Još je Trajan pokušao popraviti stanje u zemljoradnji, jer je robovska radna snaga
počela donositi više štete nego koristi. Robovi prosipaju sjeme, lome oruđa, ne hrane
stoku, jednom riječju više nisu zainteresirani za proizvodnju. Time zemljoradnja pada
u krizu. Izdržavanje robova je postalo skupo i moralo se preći na rad sitnih zakupaca.
Zemljoposjednici zemlju dijele na manje dionice i daju ih sitnim zakupcima - kolonima.
Koloni su u početku bili slobodni i zainteresirani za proizvodnju ali će brzo pasti u zavisnost.
U kolone je odlazila seoska i gradska sirotinja jer joj je to bio jedini način da preživi. Da
bi mogli uživati zemlju morali su plaćati zakupninu ili davati dio proizvoda. I jedno i

188 189
 Historija I
drugo će se stalno povećavati. Tome treba dodati i državni porez. Iz tih razloga morali su
se zaduživati. Kako dug nisu mogli vratiti radili su na zemljoposjednikovoj zemlji, tj. bez
mogućnosti da je napuste. Iz statusa roba polahko je prelazio u status zavisnog seljaka.
Ni reforma vojske u doba Septimija Severa nije dala rezultate kao ni mjera njegovog
sina koji je 212. godine svim slobodnim stanovnicima imperije dao rimsko građansko
pravo. Propadanje carstva se teško moglo zaustaviti. Vladavina Severovih rođaka je jedno
od najtužnijih poglavlja Rimskog carstva. Razne vojske su za careve proglašavale svoje
zapovjednike. Između 235. i 285. godine izredalo se 26 careva, od kojih je samo jedan
umro prirodnom smrću. Većina ih je željela dobro državi, ali su bili prisliljeni zapostaviti
odbranu teritorije kako bi se odbranili od suparničkih pretendenata. Savezi germanskih
plemena su formirani kako bi zauzeli rimske provincije u Evropi.
Saksonci su pljačkali britanske i galske provincije, Franci sa sjevera ugrožavali Galiju,
Markomani podunavske provincije. Kraljevina Gota koja se razvila na jugu Rusije,
napredovala je prema donjem Dunavu, a sve snažnija sasanidska dinastija u Persiji postat
će glavni neprijatelj na istoku. Takve prilike su prouzrokovale novu tešku društvenu i
privrednu krizu. Stanovništvo je podržavalo onog pretendenta na prijesto koji bi mogao
spriječiti haos i uspostaviti red na sigurnim temeljima.
Vojska je 284. godine proglasila za cara Gaja Valerija Aurelija Dioklecijana. On je ojačao
položaj vladara, sproveo nove reforme u upravljanju državom i obnovio vojsku.
Barbari prijete Rimskom carstvu
190
Rimski svijet
Dominat
Krajem 3. stoqe}a Dioklecijan je uvo|ewem jake carske
vlasti poku{ao povratiti ugled dr`ave. Senat je izgubio
svaki politi~ki utjecaj. Vojska vi{e nije mogla postavqati
imperatore, car je postao “dominus” tj gospodar svih podanika
bez obzira na dru{tveni polo`aj. Okru`io se rasko{nim dvorom
i usvojio isto~wa~ke obi~aje i ceremonije. Svi koji su dolazili
caru morali su padati na koqena u znak po{tovawa, veli~anstva
i carskog dostojanstva. U nemogu}nosti da sam upravqa
Dioklecijan
prostranom rimskom dr`avom, a da bi je lak{e branio od upada
barbarskih naroda, Dioklecijan je uveo tetrarhiju (podijelio
zemqu na ~etiri dijela). Uzeo je suvladara koji je, tako|er, nosio naziv August.
Obojica su uzeli pomo}nike koji su se zvali cezari. Tako je carstvo podijeqeno na
~etiri dijela. Dioklecijan je sebi uzeo istok sa Balkanskim poluotokom, a Maksimijan
zapad. Podigao je i sebi novu prijestolnicu u Nikomediji. Carski ~inovni~ki aparat
je uveo red i mir u provincije, samo {to je izdr`avawe ~etiri ~inovni~ka aparata
izazvalo ogromne rashode te uvo|ewe dodatnih poreza. Dioklecijan se povukao 305. sa
prijestoqa u nadi da }e mir u ovako preure|enoj dr`avi potrajati.
Dioklecijanova palata - rekonstrukcija
PITAWA I ZADACI
1. Je li dominat mogao spasiti Carstvo od propadawa?
191
 Historija I Rimski svijet

Kršćanstvo U tim progonima među

brojnim kršćanima stradali
Tijekom prvog st. na prostoru Palestine u židovskoj su i apostoli Petar i Pavao. U
zajednici javilo se kršćanstvo nazvano po imenu osnivača strahu povlačili su se u zaštitu
Isusa Krista (Christos “pomazanik” istog značenja kao kršćanskih općina koje su
hebrejski Mashih – Mesija). Isus Krist rodio se za vladavine svoje sljedbenike okupljale
cara Augusta 4. ili 5. godine stare ere u Betlehemu u u rimskim katakombama
Judeji. Za Poncija Pilata, rimskog namjesnika u Judeji, podzemnim špiljama i
osuđen je na smrt razapinjanjem na križ između 30. i 33. hodnicima u kojima su u
g. u Jeruzalemu. Od tada njihova vjera u jednog Boga, velikom broju i sahranjivani.
jednakost svih ljudi, ljubav prema bližnjima i besmrtnost Unatoč progonima koji su
duše postupno će se širiti po Maloj Aziji, Sredozemlju i posebno bili teški u dva
zapadnim provincijama Rimskog carstva. Dobri pastir navrata između 100. i 250.
godine i između 250. i 311.
Kršćanstvo je prvo prihvaćeno u nekim židovskim
godine širenje kršćanstva
općinama, a od 49. godine, nakon odluke Savjeta kršćanskih vođa u Jeruzalemu, postalo Četiri putovanja sv. Pavla
nije zaustavljeno. Tada
je dostupno svima koji su sebe našli u vjeri Isusa Krista. Nova vjera brzo se širila
je situaciju dodatno
posebno zahvaljujući misionarskom radu Kristovih učenika koji su kršćanske enklave
pogoršavala i teška situacija u samom Carstvu. Međutim to nije sprečavalo cara
utemeljili po mediteranskim lukama i trgovačkim
Dioklecijana proganjati kršćane. Sam je izdao četiri edikta protiv kršćana. Unatoč
centrima kao u Antiohiji, Aleksandriji, Efezu, Cipru,
strašnim pogubljenjima kršćanska strpljivost i vjera u Boga održala ih je do trenutka
Korintu, a uskoro i u Rimu. Tomu je u znatnoj mjeri
kada je car Konstantin 313. godine objavio edikt o toleranciji (Milanski edikt) vjera po
doprinijela i određena literatura, posebno “Novi
kom su kršćane od tada slobodno mogli
zavjet” - “Evanđelje” poznato u četiri verzije, koje
propovijedati svoju vjeru. Konačan trijumf
nas iz ruku Marka, Mateja, Luke i Ivana, upoznaju sa
kršćanstvo je doživjelo 380. godine kada je
životom i djelom Isusa Krista kao i “Djela apostolska”
car. Teodozije kršćanstvo proglasio jedinom
koja nas informiraju o prvim kršćanima i njihovim
vjerom u rimskoj državi.
zajednicama.
U prvim stoljećima Crkve ističu se crkveni
Do 59. godine u Rimu je već bila formirana
oci. Najstariji među njima su sv. Ambrozije
Grob sv. Cecilije u katakombi u RImu značajna kršćanska zajednica prema kojoj se javna
(339.-398.) koji se zalagao za status Crkve
vlast, uostalom kao i prema svim drugim religijama
van institucija države i sv. Jeronim iz Stridona
odnosila vrlo tolerantno. Međutim od Neronove vladavine situacija se znatno izmijenila.
koji je rođen oko 340. g. u Stridonu negdje u
Kršćani su optuživani za sve nevolje koje su bogovi ljudima slali na zemlju. Između ostalog Kamena ploča sa apostolima
Petrom i Pavlom provinciji Dalmaciji. Između ostalog poznat
bili su optuženi i za paljenje Rima 64. godine. Neronovu reakciju na traženje odmazde
je po prvom prijevodu Biblije s hebrejskog
opisao je Tacit: “Neron… je okrivio i podvrgao istrazi, uz posebna mučenja, omražene
na latinski jezik.
zločince koje narod naziva kršćani. Začetnik toga imena bio je za Tiberijeve vlade osušen
na smrt od prokuratora Poncija Pilata. To je pogubno praznovjerje bilo neko vrijeme Pored njih kršćanstvo je dobilo i svoje teologe. Najstariji Među njima posebno se
ugušivano, ali se opet javljalo ne samo u Judeji, gdje je to zlo nastalo, nego i u gradu ističe sv. Augustin iz Hipona u Numidiji koji je nakon svog zaređenja za biskupa napisao
(Rimu)…Najprije su pohvatani ljudi koji su ispovijedali tu vjeru, a zatim su oni prokazali više djela kao “Confessiones”, “O pravoj religiji”, “De civitate Dei” u kojima se osvrnuo na
čitavo mnoštvo drugih. Njima nije dokazana toliko krivica koliko mržnja na ljudski rod. problem grijeha te na međusobne odnose Crkve i države.
Pogubljenje kršćana služilo je ostalima za zabavu: oblačili su ih u kože divljih zvijeri, Vremenom, crkva u Rimu je hijerarhijski postajala sve značajnija. To su priznavale i
puštali pse da ih rastrgnu, razapinjali ih na križeve i palili, poput buktinja, kad se spusti druge crkve diljem Carstva pa su i za druge preporučivale takav ustroj. Vlast biskupa u
noć… Iako su kršćani inače bili krivi i zaslužili najtežu kaznu, rađala se u narodu samilost Rimu bila je iznad svih zbog čega postaje središnja Sedes Apostolica – Sveta Stolica koja
prema njima jer su padali kao žrtve svireposti jednog čovjeka, a ne za opće dobro.” je taj položaj sačuvala sve do danas.

192 193
 Historija I Rimski svijet

Proširimo znanje Stanovnici otoka, koje je bilo Malta, pritrčaše im u pomoć i odmah zapališe vatru.
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - I dok su se svi sušili, Pavle sakupi naramak suhog granja i baci ga na vatru. Pri tom
jedna zmija, koja je bila sakrivena u granju, iskoči napolje i zakači mu se o ruku. Svi
Pavlov put u Rim prisutni, vidjevši to, počeše da mrmljaju: Kakav to mora da je okorjeli ubica kada
sudbina, pošto se spasio sigurne smrti na moru ne želi da on živi”. I očekivahu da vide
Kada sam stigao u Damask, sreo sam jednog svetog čovjeka, nekog Ananija, koji kako pada mrtav. Ali Pavle samo strese zmiju u plamen i ostade mirno da se grije,
mi, stavši preda me, reče: - Savle, brate, progledaj! - I ja sam ga u istom trenutku a ljudi počeše da misle da je on Bog. I zahvaljujući ovome i brojnim čudima narod
vidio. A on je tada dodao:- Bog naših otaca odredio te je da upoznaš njegovu volju i prihvati sve brodolomnike i predano se staraše o njima.
da vidiš Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta, jer ćeš mu i ti biti svjedok kod svih A kada prođoše zimski mjeseci, zatvorenici i njihova pratnja ukrcaše se na jednu
ljudi za sve ono što si vidio i čuo.- Zatim, kada sam se vratio u Jerusalim, dok sam se aleksandrijsku lađu koja ih dovede do Pocuolija, odakle Pavle nastavi pješice. I tako
molio u hramu, pao sam u zanos i vidio sam Njega, koji mi je naredio da provedem se njegov put, najzad, bližio kraju. Rimska braća, obaviještena o njegovom dolasku,
njegovu vjeru među narodima”. izađoše mu u susret sve do Apijevog Foruma.
U tom trenutku jedan od najogorčenijih povika: “Ubij ga!” i graja postade još žešća, U Rimu Pavla pustiše na slobodu, pod prismotrom; ustvari, imao je stalno za
tako da tribun, pokoleban, naredi da Pavla odvedu u tvrđavu i da ga bičuju sve dok sobom jednog vojnika, ali mu to nije smetalo da okuplja prijatelje i da im pripovijeda
ne prizna svoju krivicu. Ali ga on upita: “Zar smiješ da tučeš rimskog građanina o carstvu Božijem i nesmetano upućuje u nauku Gospoda Isusa Hrista.
koji još nije osuđen?” Onda tribun, pobojavši se zbog onog što je učinio, naredi da
Pavla puste. Sutradan, pak, pozove preda se svećenike, Sindrej (sabor) i Pavla. Ali i Djela Apostolska
tu izbi graja i tribun, još uvijek u nedoumici, naredi da se odvede optuženi i noću ga
sprovede u Cezareju pred upravnika Feliksa.
Nekoliko dana kasnije, pred Feliksom, vrhovni svećenik i starci ponoviše optužbe
da je Pavle podstrekač u čitavom svijetu, da je kolovođa nazarećanske jeresi i, najzad, PITANJA I ZADACI
da je oskvrnuo hram. Pored svega toga, optužba je bila tako maglovita da ga Feliks
nije osudio, ali ga je ipak zadržao u zatvoru, dajući mi izvjesnu slobodu. 1. Kako je nastalo kršćanstvo?
U tom su prošle dvije godine a za to vrijeme je istekao mandat Feliksu. A onda, 2. Zašto su se rimski carevi opirali novoj vjeri a zašto su na kraju popustili?
čim je došao novi namjesnik Porcije Fest, Judejci su ponovo optužili Pavla, ali je on 3. Ko je izdao Milanski edikt?
zahtijevao da mu sudi Cezar. Stoga je bilo određeno da Pavle otputuje, i, povjeren sa
ostalim zatvorenicima centurionu Juliju, bio je ukrcan u Adrumetu.
Plovidba je bila spora sa suprotnim vjetrovima, tako da je lađa stigla u Talasu na
početku lošeg godišnjeg doba. Pavle ih je odvraćao da nastave plovidbu, predviđajući
veliku opasnost. Ali krmanoš, uzdajući se u svoju umješnost, ipak zaplovi. I dok su
plovili pored Krita, podiže se strašna bura. Lađom, koju su bijesni talasi bacali tamo-
vamo, nije se moglo više upravljati i mornari su, pošto su spustili jedra, još jedino
mogli da zapušavaju rupe i izbacuju vodu iz lađe. Danima bura nije prestajala, niti
je izgledalo da će prestati, i ljudi su bili tako prestrašeni da više nisu ni jeli.
Tada Pavle ustade i reče: “Trebalo je, ljudi, da me poslušate i da se ne udaljujete
od Krita; ali, ne boj te se, niko neće izgubiti život. Baš noćas pojavio mi se anđeo
Gospod, od koga ja potičem i kome služim, i rekao mi je: - Ne boj se Pavle, ti moraš
da izađeš pred Cezara, i stoga ti je Bog poklonio sve one koji putuju s tobom. - Zato
budite hrabri, prijatelji, jer ja, vjerujući u Boga, vjerujem da će se ispuniti ono što mi
je rečeno i da ćemo naići na neki otok”. I zaista, oko ponoći četrnaestog dana mornari
spaziše obalu i u zoru se lađa nasuka na jedan jezičak zemlje, koji je zalazio u more.
Ko plivajući a ko držeći se grčevito za ostatak lađe svi prispješe na obalu.

194 195
 Historija I
Rimsko carstvo nakon Dioklecijanove smrti
Odmah nakon Dioklecijanove smrti izbili su građanski ratovi, koji su trajali do 313.
dok Konstantinu nije uspjelo da postane jedinim gospodarem Carstva. Iste te godine
Konstantin je izdao Milanski edikt kojim je dozvolio kršćanima da slobodno ispovijedaju
svoju vjeru. Carska vlast je za Konstantina još više ojačana uz čvršći činovnički aparat.
Koloni su definitivno ostali vezani za zemlju. Izvršena je i novčana reforma. Na kraju,
Konstantin je dao izgraditi sebi novu prijestolnicu - Konstantinopolis na mjestu stare
grčke kolonije Byzantiona. Nalazeći se na raskrsnici Istoka i Zapada, nova prijestolnica
se brzo razvijala. Grad je okružen jakim utvrđenjima i podignute su divne građevine.
Nova je prijestolnica dostigla staru u slavi, moći i sjaju. Sve reforme i mjere koje je proveo
Konstantin bile su posljednji pokušaj spašavanja moćne države. Njegovom vladavinom
završena je era značajnih rimskih careva, a razlika Zapada i Istoka svakim danom se sve
više pojačavala. Rasulo države bilo je evidentno. Konstantinovi nasljednici nisu imali ni
snage ni sredstava da to zaustave. Kriza kolonata, ustanci robova, samovolja birokratije,
povećani porezi, nemoćna vojska a pojačani napadi barbarskih naroda, naročito na
zapadne provincije tokom IV i V stoljeća jedan su od glavnih uzroka. Njihovi napadi i
pokreti nazivaju se Velika seoba naroda.
Velika seoba naroda
Godine 395. car Teodosije je carstvo podijelio na Zapadno i Istočno
196
Rimski svijet
Na sjevernim obalama Crnog mora pojavio se novi nomadski narod - Huni. Oni su u
ogromnim hordama krenuli na zapad. Prvo se na udaru našlo germansko pleme Istočnih
Gota (Ostrogota), koje je lako i brzo poraženo. Da ne bi doživjeli sudbinu Istočnih Gota,
Zapadni Goti (Vizigoti) su zamolili rimskog cara da se nasele na rimskoj teritoriji uz
izvršavanje svih obaveza koje su imali i ostali stanovnici carstva. On im je to dozvolio
ali su ih rimski činovnici počeli pljačkati i zlostavljati nakon čega Vizigoti dižu ustanak.
Počelo je novo uništavanje i pljačka zemlje. Podjarmljeni slojevi stanovništva pridružili
su se ustanicima. Rimski car Valent je 375. godine pokrenuo vojsku protiv Vizigota, ali je
kod Hadrijanopolja doživio težak poraz. Istovremeno je došlo do ustanka i u Maloj Aziji,
što je Carstvo dovelo u još težu situaciju. Naseljavanje barbara na rimskim teritorijama
postalo je još intenzivnije. Novi car Teodosije morao je sklopiti mir. Teodosije je uspio
posljednji put ujediniti cijelo carstvo da bi ga pred samu smrt podijelio 395. godine na dva
dijela: Zapadno koje je dao sinu Honoriju i istočno, za sina Arkadija.
Odmah nakon podjele buknuo je veliki ustanak Vizigota
sa Balkanskog poluotoka, koji su sa svojim vođom Alarihom
provalilii u Italiju i 410. opljačkali i sam grad Rim. Odatle
su upali u južnu Galiju i Španiju, gdje su osnovali svoju
državu. Drugo germansko pleme, Vandali, provalilo je u
Galiju ali su ih Vizigoti preko Španije protjerali u Sjevernu
Afriku gdje su osnovali vandalsku kraljevinu. Vandali su
poduzeli pohod na Rim i opljačkali ga. I ostala germanska
plemena poduzimali su pohode na Rimsko carstvo.
Franci su zauzeli sjevernu Galiju, Burgundi istočnu Galiju
a Angli i Sasi Britaniju. Početkom V stoljeća mongolsko
pleme Huna iz Azije, nakon pokoravanja Ostrogota,
Atila “Bič božiji”, kralj Huna (oko 434-453.
zauzelo je prostor od Volge do Rajne i formiran je Veliki
godine) jedan je od najvećih osvajača
plemenski savez na čelu sa Atilom. Centar tog saveza bio
u historiji čija su osvajanja kroz priče
je u današnjoj Mađarskoj. Atila je poduzeo pohode, prvo i legende znatno uvećana. Za vrijeme
na Balkan a zatim je opljačkao i Galiju. Na Katalunskim njegove vladavine Huni su dostigli
poljima sukobio se sa rimskom vojskom u kojoj je bio vrhunac svoje moći. Središte njegove
priličan broj vojnika barbarskih plemena. Rezultat bitke države nalazilo se u Panonskoj niziji.
bili su ogromni i obostrani gubici. Atila se povukao što Pokorio je mnoga plemena Germana,
nam govori o njegovim prvim slabostima. Kada je, nakon Slavena i Gala. Pretrpio je poraz u Galiji na
tri godine, Atila umro i Veliki plemenski savez se raspao. Katalunskim poljima 451. godine.
Pod stalnim napadima barbara Rimsko carstvo se stalno
urušavalo. Oni su stalno naseljavani na teritoriji Carstva
sa zadatkom da brane imperiju od drugih barbara. Mnoge
rimske vojskovođe bile su prisliljene da u vojsku primaju
i njihove odrede. Kada je 474. godine za cara izabran
Nepot, zapovjednik barbarske vojske se pobunio i svrgnuo
ga s vlasti, a na prijestolje postavio svog sina Romula
Augustula. Dvije godine kasnije (476.) zapovjednik
197
 Historija I
germanskih četa Odoakar zbacio je Romula Augustula sa vlasti a on se proglasio kraljem
Germana u Italiji. Ovaj događaj i ova godina se smatraju se konačnim padom Zapadnog
rimskog carstva. Istočno rimsko carstvo pod drugim imenom – Bizantija ili Vizantija
– živjet će još skoro hiljadu godina.
Uzroci propasti Zapadnog rimskog carstva
Rimsko društvo je bilo robovlasničko što znači da je sva proizvodnja bila prebačena
na roba, a znamo kakav je bio njegov položaj. Nije smatran čovjekom, morao je raditi na
silu, cjelokupan produkt rada uzimao je robovlasnik (pa je zato i produktivnost bila vrlo
mala ) i nije bio zainteresiran za rad. S druge strane, robovlasnička klasa je znatno više
trošila, pa je tu razliku svojih potreba morala namiriti osvajačkim ratovima. Ali, ni ratovi
se nisu mogli voditi beskonačno. Ovakav robovski rad nije omogućio razvoj privrede,
koja je osnova svega, pa samim tim i vojne moći. Kriza se pokušala prevazići uspostavom
kolonata, no taj prelazak je bio, prije svega, stihijski pa ni proizvodnja kolona nije mogla
zadovoljiti ogromne potrebe vladajuće klase i državnog aparata. Zato se stalno uvode
novi porezi i takse. Zanatstvo i trgovina stalno su slabili. Na latifundijama se proizvodilo
sve, jeftinom radnom snagom, pa onda nije ni došlo do razvoja zanatstva i trgovine. To je
razlog propadanja gradova. Prekida se veza između sela i grada. Stalni ustanci robova, a
pogotovo oni masovni samo su još produbljivali krizu, a kada je došlo do pritiska i provale
barbarskih naroda onda se ta kriza pretvorila u konačnu propast Zapadnog rimskog
carstva.
PITANJA I ZADACI
1. Kakva je suština podjele Carstva na Zapadno i Istočno?
2. Kako je Velika seoba naroda utjecala na narode unutar Carstva?
3. Opišite pad Zapadnog rimskog carstva.
198
Rimski svijet
Kultura
Cjelokupna rimska kultura se razvila pod gr~kim utjecajem, bilo da je rije~ o
nauci i kwi`evnosti, likovnoj umjetnosti ili religiji. Taj utjecaj helenisti~ke
kulture datira od vremena kada je Rim osvojio italske gr~ke gradove. Op}i napredak
Rima doveo je do promjena dotada{weg na~ina `ivota i kulturnih potreba. Rimska
jednostavnost i skromnost povla~ila se pred {irewem helenisti~ke rasko{i u gradwi
ku}a, obla~ewu, u zabavama, u pristupu obrazovawu itd. Kona~no, i rimsko pismo se
razvilo iz gr~kog alfabeta. Znati gr~ki jezik bila je stvar presti`a i obrazovanosti.
Ugledni Rimqani su slali svoju djecu u helenisti~ka sredi{ta i dovodili u~iteqe
– gr~ke robove.
Kwi`evnost
Pod gr~kim utjecajem se razvila i rimska kwi`evnost ali na latinskom jeziku. Od
zna~ajnih pjesnika tog ranog perioda treba spomenuti Enija. On je napisao veliku
poemu pod naslovom “Qetopis”, u kojoj je prikazana historija Rima od postanka do 2.
stoqe}a pr.n.e. I komedija se razvijala
pod gr~kim utjecajem. Najpoznatiji je
Plaut. Gr~ke komedije je prire|ivao
prema rimskim prilikama. U Augustovo
vrijeme dolazi do razvoja kwi`evnosti,
pogotovo onih pisaca koji podr`avaju
wegov re`im. U domu Mecene, bogatog
~ovjeka sastajali su se pisci i pjesnici
kojima je ukazivao materijalnu
podr{ku. Tu je dolazio i Maron Publije Triptih - tri povezane tablice presvu~ene voskom
Vergilije koji je bio najpoznatiji na kojima se pisalo urezivawem
pjesnik tog vremena. ^est gost je bio i
Horacije, slavni liri~ar, ~iji stihovi poti~u razmi{qawa o sretnom `ivotu ali i
veli~aju Augustovu politiku. Mo`da najve}i pjesnik Augustova vremena je Ovidije,
ali on nije pripadao krugu koji se okupqao oko Mecene, {to zna~i da nije podr`avao
ni Augusta. To je i bio razlog da ga August protjera iz Rima na obale Crnog mora.
Iz nostalgije za Rimom nastala su ~uvena djela “Tuge” i “Pisma sa Ponta”. Iako je
rimska kwi`evnost u po~etku imala podr`avala~ki karakter ona je postepeno dobila
originalne crte. Ona je tako|er doprinijela usavr{avawu latinskog lezika koji }e
biti izu~avan tokom sqede}ih stoqe}a.
Filozofija
Kao i sve ostalo i filozofija je bila pod sna`nim utjecajem gr~kih filozofskih
shvatawa. Filozofsku poemu “O prirodi stvari” napisao je Tit Lukrecije Kar. U woj
govori da je cijeli svijet podlo`an prirodnim zakonima. Borio se protiv sujevjerja
199
 Historija I Rimski svijet

i poricao je zagrobni `ivot. Bio je materijalista pa je tako obja{wavao i razvitak Insule su bile ku}e za izdavawe na tri ili
qudskog dru{tva. Zna~ajan filozof iz 1. st. n.e. je Seneka koji je tako|er zagovarao ~etiri sprata sa malim stanovima, ~itavim
`ivot prema prirodnim zakonima. Iz doba kasnog carstva istaknuta filozofska porodicama bez dovoqno svjetlosti i zraka.
struja je bila neoplatonizam. U odnosu na klasi~nu filozofiju u neoplatonizmu su Kako su Rimqani u`ivali u borbama
zastupqeni elementi koji su bili u duhu vremena. gladijatora, gradili su se i amfiteatri.
Vespazijan i Tit su podigli u Rimu veliki
amfiteatar nazvan Koloseum, ~iji je
Pravo
kapacitet bio 65 000 gledalaca (od toga 45 000
Veliki zna~aj u razvoju rimskog dru{tva ima i razvoj prava kao nauke. Kao dio sjede}ih mjesta). Du`ina Koloseuma je 183, a
kulturnog `ivota ono svoj izvor ima u Zakonu 12 tablica, a kasnije i zakoni koje su {irina 156 metara. Trijumfalne kapije ili Rimska insula
donosili centurijatske i tributske skup{tine. Tako su ve} u doba rane Republike slavoluci su podizani u ~ast vojskovo|ama
udareni temeqi gra|anskog prava. Ono je regulisalo samo odnose izme|u rimskih nakon velikih osvajawa i sjajnih pobjeda.
gra|ana. Kasnije, u doba Carstva prikupqene su sve pravne norme koje se odnose na
pojednice (privatno pravo) i one koje se odnose na relaciju pojedinca i dr`ave (javno
pravo). Rimsko pravo je mnogo kasnije u evropskoj praksi postalo kao osnova pravne
teorije.

Historiografija i historija
Rimski histori~ari su kroz svoja djela veli~ali svoju pro{lost i razvijali
patriotizam. Tako ~uveni histori~ar Tit Livije u “Historiji Rima” (od postanka Koloseum no}u Atrij
do 9. godine) veli~a republikanski Rim. Jedan od najpoznatijih je i Julije Cezar
koji je u dvije kwige “Komentari o galskom ratu” i “Komentari o gra|anskom ratu” Titov slavoluk podignut je nakon wegovog pohoda na Istok 81. godine. Dva su poznata
dao puni doprinos razvoju historije. Poznati histori~ar je i Tacit sa “Analima” i reqefa na wemu, jedan prikazuje dio trijumfalne povorke kojom je proslavqeno
“Historijom”. osvajawe Jerusalema.

Arhitektura
Rimqani su veliki doprinos dali i na poqu gra|evinarstva. Sve arhitektonske
elemente su preuzeli od Grka i Etruraca kojima su kasnije dali rimsku karakteristiku,
od ku}a za stanovawe pa do bazilika, slavoluka, amfiteatara, cirkusa, termi,
akvadukata, hramova, puteva, mostova, pozori{ta itd. Dva osnovna tipa ku}a za
Titov slavoluk, dijelovi reqefa sa Titovog slavoluka
stanovawe su bila domus i insule.
Domus je tipi~na ku}a bogatih, zatvorena Jedan od najzna~ajnih arhitektonskih
visokim zidovima za vawski svijet. Usredsre|ena tekovina su svakako terme. One su
je oko unutra{weg dvori{ta “atrijuma” odakle je ~esto u jednom kompleksu imale topla
dobijala svjetlost i zrak. Gra|anin je u woj imao i hladna kupatila, bazene, gimnasti~ke
“svoj oltar, svoje ogwi{te, svoje doma}e bogove i dvorane, vrtove, muzeje i biblioteke.
vr{io obrede i ceremonije” ili ukratko - hram. Rimqanin je tu dolazio da se odmori,
Bogati Rimqani su kasnije tome pridodavali osvje`i tijelo i vidi sa prijateqima.
Oni su uglavnom svoje slobodno
fontane i peristile.
vrijeme provodili upravo u termama.
Domus Najpoznatije su Karakline, Agripine,
Neronove i dr.

200 201
 Historija I Rimski svijet

Mjesto na kome se odvijao javni

`ivot u Rimu nazivao se forum. To
je bio najva`niji dio grada. Tu se
trgovalo, obavqali se najsvetiji
dr`avni objedi, sastajali se Senat
i Skup{tina, odr`avala se su|ewa,
banketi, pogrebi, dr`avni govori
te vr{ili krvavi pokoqi. Bio je to
prostor i za senatore i za prosjake.

Forum, rekonstrukcija

Vajarstvo i slikarstvo
U okviru likovne umjetnosti vajarstvo je, ~ini se, bilo razvijenije od slikarstva.
Vajari su izra|ivali statue istaknutih li~nosti, mnoge reqefe koji su naru~ivani
Rim (rekonstrukcija) - 1. Tibar, 2. Circus Maximus, 3. Palatin, 4. Akvadukt, 5. Koloseum,
6. Terme, 7. Augustov Forum, 8. Kapitol od strane vladara te statue za nadgrobne spomenike. U Rimu je bio prisutan i odre|en
broj gr~kih vajara. Malo je djela iz slikarstva, izuzev mozaika kojih ima na teritoriji
Gra|evine ogromnih razmjera bili su i cirkusi. cijelog carstva.
Imali su izdu`en ovalni oblik u kojima su se takmi~ili Luk, svod i upotreba betona dozvolili su Rimqanima da prvi put u povijesti
dvokolice i ~etverosprezi. Cirkus u Rimu je mogao arhitekture stvore velike unutra{we prostore. Naro~ito su poslu`ili za velika
primiti i do 250 000 qudi. kupatila koja su bila zna~ajna sredi{ta dru{tvenog `ivota u to doba. Primjena ovih
Potreba za vodom bila je velika, pa su je ogromni konstrukcijskih elemenata vidqiva je i na Panteonu, velikom hramu kru`ne osnove
vodovodi-akvadukti dovodili u sve dijelove grada. sa po~etka 2. stoqe}a ~ija je unutra{wost najboqe o~uvana i najimpresivnija od svih
Circus Maximus - Luk i svod predstavqali su osnovu rimskog unutra{wosti gra|evina koje su se do sada sa~uvale.
rekonstrukcija
graditeqstva. Prvi poduhvati akvadukta ra|eni su za
potrebe grada Rima ve} krajem 4. stoqe}a pr.n.e. ali
danas od wih postoje samo tragovi. Najpoznatiji je Pont
du Gard (Nimes u Francuskoj).
Cijevi su postavqane i ispod i iznad zemqe a
zbog pada vode gradili su se ogromni kameni lukovi.
Tako su ~esto akvadukti znali biti ogromne duga~ke
gra|evine.

Panteon
Pont du Gard, Nimes

202 203
 Historija I Rimski svijet

Bazilike, duge dvorane koje su slu`ile za razne potrebe gra|anskog `ivota gra|ene Pro{irimo znawe
su jo{ u vrijeme Gr~ke. Pod Rimqanima postale s odlika svakog ve}eg grada. Me|u wima
se isticala bazilika Leptis Magna u Sjevernoj Africi. Poznata je i Konstantinova - HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
bazilika sagra|ena po~etkom 4. stoqe}a. Pretvarawe ku}e u dom

Rimqani su od ku}e stvorili dom. Stari Rimqanin je u svoju porodicu ubrajao

ne samo svoju `enu i djecu ve}, tako|er, i svoje sluge. On j eobavqao porodi~ne
religiozne obrede, mole}i se dvaq puta dnevno pred porodi~nim ogwi{tem.
Stari Rimqani bili su zemqoradnici koji su obo`avali duhove zemqe koju
su raskr~ili. Ti duhovi prihva}eni su kao ku}ni bogovi i zvali su ih larima.
Kip lara se postavqao u udubqewe u zidu. Za vrijeme obreda, kada su porodica
i sluge bili na okupu, kip bi staqali na sto. Porodica je tako|er po{tovala
kao bo`anstvo i penate - za{titnike porodice. Rimqani su palili svije}e
ili tamjan pred kipovima penata, mole}i se za blagostawe. Kada je Rimqanin
govorio o svojim larima i penatima mislio je na “ogwi{te i dom”.
Kao glava porodice, otac je raspolagao `ivotom i smr}u svoje `ene, djece
i slugu. Jo{ u doba dr`avnika Cicerona, u prvom stoqe}u p.n.e. neki ~ovjek je
stvarno usmrtio vlastitog sina. Takvo postupawe bilo je zakonito sve do
drugog stoqe}a na{e ere. Ako neki otac nije `elio svoje dijete, ostavqao bi
ga da umre od studeni i gladi. Ovaj se obi~aj odr`ao sve do tre}eg stoqe}a na{e
ere.
Dje~aci i djevoj~ice poslu`ivali su za stolom, slu{aju}i razgovore odraslih
i ne mije{aju}i se u wih. Wihova majka je tokom dana tkala na razboju, a za
vrijeme ru~ka gostila je svoga mu`a.

Leptis Magna

PITAWA I ZADACI
1. [ta je triptih?
2. Kakva je razlika izme|u domusa i insule?
3.Opi{ite rimsko graditeqstvo. Koji su najzna~ajniji graditeqski poduhvati u~iqeni u Rimu
(pogledajte sliku rekonstrukcije grada)?
4. [ta je forum?
5. Uporedite razvoj gr~ke i rimske umjetnosti. Po ~emu su sli~ne a po ~emu se razlikuju?

204 205
 Prostor Bosne i
Hercegovine u antici

229. pr.n.e prvi Ilirski rat

231- 230. g. pr.n.e. kralj Agron
168. g. p.r.e. pad Ilirske države
156. g. pr.n.e. rat Rimljana protiv Delmata
6 - 9. g.n.e. Batonov ustanak
10. Ilirik podijeljen na Dalmaciju i Panoniju
20. izgrađeno 5 novih puteva
 Historija I
Ilirski narodi
Vrijeme željeznog doba donijelo je i niz novina u društvenim odnosima. Tad je
naime došlo do konsolidiranja većih plemenskih zajednica ili naroda koji su se našli
na određenim prostorima BiH. Sjevernu i sjeveroistočnu Bosnu (današnja bosanska
Posavina) naseljavala su
plemena Panona između
kojih se posebno ističu
Breuci i Mezeji.
Na prostorima
jugoistočne Bosne i istočne
Hercegovine do razvoja
željeznog doba ne dolazi
djelovanjem nekih stranih
kulturnih grupa. Tu se
željeznodobna glasinačka
kultura razvila na
ranijim brončanodobnim
temeljima. Etnički je
pripadala Ilirima među
kojima se posebno ističu
Autarijati, te u istočnoj
Hercegovini i na južnom
dijelu Jadrana Narensi,
Daorsi i Ardijejci s više
manjih plemenskih
zajednica.
Željezno doba u srednjoj i zapadnoj Bosni te zapadnoj Hercegovini razvijalo se kao
zaseban kulturni krug. Temeljilo se na autohtonoj bazi s utjecajima kulture žarnih polja.
Srednju Bosnu naseljavali su Dezidijati, kraj uz Unu, Kordun, Liku i Gorski Kotar Japodi,
a zapadnu Hercegovinu Delmati.
O ovim narodima ili plemenskim zajednicama svjedoče brojni materijalni ostaci,
ali i običaji pokapanja umrlih. Činjenica je da su upravo u tom segmentu razlike među
kulturama najizraženije. Kao primjer možemo istaknuti područje Glasinca na kom je
istraženo oko 1300 tumula – grobnih gomila. Pod njima su stoljećima sahranjivani umrli
na početku inhumacijom sahranjivanjem tijela, a kasnije spaljivanjem. Nije rijedak slučaj
da je u nekim tumulima sahranjeno i više osoba. U pravilu ukope su pratili grobni prilozi
nekad iznimno bogati što ukazuju na izdvojen aristokratski sloj starih Autarijata.
U 4. st. pr. Kr. na tlu BiH došlo je do značajnih promjena. Sa sjevera osjećali su se
snažni utjecaji Kelta, posebno nakon njihovog naseljavanja u Panoniji, a na jugu grčki koji
su, do posebnog izražaja došli nakon osnivanja grčkih kolonija na istočnoj obali Jadrana.
208
Prostor BiH u antici
Veze s Grcima bile su izrazito
trgovačke. Njihova roba: keramika,
oružje, nakit, ali i vino i ulje, koja
je na obalu do trgovačkog emporija
– trgovišta Narone (Danas selo Vid
kod Metkovića) stizala trgovačkim
brodovima razmjenjivana je a zatim u
Novac ilirskog kralja unutrašnjost transportirana rijekom
Baleja iz 2. st. pr. Kr., Neretvom. Posljedica ovih veza je
avers sa kraljevim prodor novčanog gospodarstva koje
likom
će posebno kod južnih Ilira utjecati na
raslojavanje stanovništva.
Te veze postat će još izraženije u doba helenizma kada će
njegove tekovine u znatnoj mjeri prihvatiti pleme Daorsa.
Njihovo plemensko središte Gradina u Ošanićima kod Stoca
najznačajniji je helenistički lokalitet u BiH. Grad Daorson
bio je središte urbane, materijalne i duhovne kulture starih
Daorsa. Ostaci toga grada i materijalni nalazi, do kojih se
došlo arheološkim istraživanjima, ukazuju da su Daorsi kao
dio tog svijeta imali svog vladara – plemenskog prvaka i
prepoznatljivu aristokraciju, da su komunicirali i pisali grčkim Dezidijazski mač
jezikom, njegovali tradiciju razvijenih obrtničkih tehnologija,
trgovali te uz strane novce trošili i svoj novac. To znači da su imali svoj novac koji su
kovali u nekoliko nominala – vrijednosti.
Značajan čimbenik tijekom ranog antičkog perioda bila je ilirska država. Do osnivanja
ilirske države došlo je u drugoj polovici 5. st. pr. Kr. pod utjecajima grčkog svijeta. Zajednički
interesi su, više etnički srodnih plemenskih zajednica, ujedinili
u savez koji je krajem 4. st. pr. Kr. prerastao u cjelovitu državnu
formaciju koja je imala svoje plemstvo, vojsku i vladare.
Uz pleme Ardijeja koje je, kako se pretpostavlja bilo njezin
osnivač, nalazile su se i neke plemenske zajednice s juga BiH
Daorsi i Plereji.
Uloga Daorsa postat će interesantnija kada se za ove
krajeve zainteresiraju prekomorski Rimljani koji su, nakon
Samnitskih ratova i svojim izlaskom na zapadnu obalu
Jadrana, sve češće zveckali oružjem gledajući na ilirsku obalu.
Do prve intervencije Rimljana došlo je kada se ilirska država
našla u dinastijskoj krizi nakon smrti kralja Agrona 231./230.
god. pr. Kr. Razmirice oko izbora kraljice Teute za skrbnicu
malodobnom Pinesu i popuštanje vladarske stege vjerojatno
su bile razlogom neposluha plemenskih prvaka koji su,
Japodska fibula
209
 Historija I Prostor BiH u antici

koristeći situaciju sve češće gusarili i pljačkali trgovce Ustanci

te epirske i grčke krajeve. Nezaštićeni zatražili su
zaštitu Rimljana koji će, kao njihovi saveznici s Ilirima Mir u Iliriku nije dugo trajao. Unatoč nastojanjima rimske administracije Provinciju
voditi tri rata. Gospodari ilirske zemlje postali su tek nije bilo ni lako ni jednostavno umiriti. Do prvog ustanka došlo je 16. g. pr. Kr., kada su se
nakon III. ilirskog rata i poraza kralja Gencija 168. g. Delmati, nenavikli na pokornost, pobunili protiv gospodara tuđeg jezika, kako su se pri
pr. Kr. U tom ratu Daorsi su odigrali značajnu ulogu istrazi sami istaknuli. Već 6. g. akumulirani problemi, isprovocirani novačenjem mlade
– ispravno procijenivši snagu neprijatelja napustili Japodska kapa vojske i prikupljanjem novih poreza, bili su uzrokom novog ustanka koji je u znanosti
su kralja Gencija i prešli na stranu Rimljana. Zbog poznat kao Panonski ustanak ili ustanak Batona.
toga su im Rimljani darovali slobodu i imunitet (oprost poreza) „zato što su napustivši
Karavancija Gencijeva polubrata, prešli s oružjem Rimljanima“.
Međutim na putu do potpunog uspjeha Rimljanima se našlo pleme Delmata. Oni će
rimskim legijama, posebno na prostorima današnje Hercegovine i jugozapadne Bosne
stoljeće i pol pružati žestoke otpore i nanositi teške poraze.
Do prvih sukoba došlo je 156. g. pr. Kr. nakon što su se Isejci i Daorsi žalili Rimljanima
na Delmate koji su ugrožavali njihove posjede i nametali danak u žitu i stoci. Unatoč
činjenici što je, nakon dugogodišnjih teških borbi, srušeno i plemensko središte Delmata
oni u borbi protiv Rimljana nisu odustajali. I novi sukobi do kojih je došlo 119. g. pr. Kr.
donijeli su nove pobjede Rimljanima. Njihov vojskovođa Lucije Cecilije Metel u Rimu je
proslavio trijumf, a od opljačkanog blaga u Rimu dao podići čuveni Kastorov hram.
Iako su snagu Rima Delmati iskušavali i nakon Suline smrti 78. g. pr. Kr., kada su
zauzeli Salonu i u vrijeme sukoba između Cezara i Pompeja, kada su kod Sinodija ubili
2000 vojnika, 38 centuriona i 4 tribuna, mir u Iliriku osigurao je tek Oktavijan.
Nakon sporazuma u Brindiziju i sklapanja II. trijumvirata usvajani program pomicanja
granice Provincije, preko Dinare, prema Panoniji Rimljani su počeli ostvarivati
oduzimanjem Salone Delmatima. Od ratnog plijena u Rimu je sagrađena knjižnica,
hvaljena od najpoznatijih rimskih pjesnika Horacija i Vergilija. (U to vrijeme, vjerojatno
zbog sigurnosti Salone i Narone sagrađen je vojni logor u Humcu kod Ljubuškog koji je
uskoro postao nositelj razvoja čitavog kraja. Naime već tada je počelo naseljavanje ovih
prostora italicima zbog čega je kraj uz Neretvu bio poznat kao jedan od najnaseljenijih
krajeva rimskog Carstva.)
Oktavijan – budući rimski car August, s Delmatima je, uz pomoć svojih generala Marka
Vipsanija Agripe, Germanika i Tiberija, ratovao od 35. do 33. g. pr. Kr. Oni su, nakon
njegovog povlačenja zbog ranjavanja u sukobu s Delmatima 34. g. pr. Kr., završili taj rat.
Unutrašnjost provincije bila je osvojena, a poraženi Delmati su priznali poraz predajući Panonski ustanak ili ustanak Batona
Rimljanima 700 talaca. Carska administracija je, preuzimajući upravu nad Ilirikom,
uskoro formirala tri sudbena konventa u Saloni, kao centru provincije, te u Skardoni i U tom ustanku udruženi Breuci (panonsko pleme), Dezidijati i Delmati nanijeli su
Naroni. U njima se dijelila pravda za sve plemenske zajednice kako one na obali tako i one rimskoj državi najveće probleme nakon, tada već davnih, Punskih ratova. Ustaničke
u unutrašnjosti Provincije. vojske, pod zapovjedništvom dvojice Betona (Breučkog i Dezidijatskog), kontrolirale su
cijelu Provinciju. Suočeni s takvom situacijom Rimljani su u Iliriku angažirali oko 120 000
vojnika.
Suočeni s takvim snagama prvo su posustali Breuci. Nakon njihovog poraza na rijeci
Batinus (rijeka Bosna), ratne operacije pod zapovjedništvom Batona Dezidijatskog

210 211
 Historija I Prostor BiH u antici

prenesene su u unutrašnjost Ilirika. Rat je nakon teških borbi za obje strane riješio doseqenici na nekim od wih po~eli uzgajati i
Germanik porazom ustaničke vojske kod Ardube (vjerojatno Vranduk u Bosni) i predajom neke nove kulture kao masline i vinovu lozu. Na
Batona Dezidijatskog. Upitan zbog čega su se Iliri pobunili odgovorio je: “Krivica je na tim imawima i naseqima otkriven je veliki broj
vama, vi ste našim stadima za čuvare slali vukove, a ne pse ili pastire”. spomenika koji ukazuju na bogatu arhitekturu
Nakon rata Rimljani su učinili sve da do novih sukoba više na dođe. Najznačajnija i graditeqstvo. Tu se posebno izdvajaju Ilixa,
odluka u tom smislu bila je 10. g. podjela Ilirika na dvije provincije Dalmaciju i Panoniju. Stolac, Srebrenica i Bile}a gdje su, u ostacima
Provinciji Dalmaciji, s glavnim gradom Salonom, najvećim dijelom pripadao je teritorij gra|evina, prona|eni bogati mozaici ili drugi
današnje BiH s izuzetkom sjevernih krajeva prema rijeci Savi koji su pripadali provinciji arheolo{ki materijal.
Panoniji. Promjene koje su sa strancima dolazile postupno
su mijewale doma}e stanovni{tvo. To se posebno
Proces pacifikacije Rimljani su nastavili represivnim mjerama. Stanovništvo su
vidi po promjeni osobnih imena. Naime, sve ~e{}e
raseljavali, mladiće masovno novačili, ali odvodili i u ropstvo. Osim toga zbog sigurnosti
se uz doma}a imena, posebno na spomenicima, susre}u
zemlju su brzo povezali cestama. Već do 20. g. izgradili su pet prometnica koje su
i strana – rimska imena. To je posqedica dijeqewa Mozaik Proljeća iz vile u Stocu
povezivale jug sa sjeverom i nekoliko logora za kohorte.
rimskog gra|anskog prava doma}em stanovni{tvu.
Provincijom su upravljali carski namjesnici – legati koji su imali vojnu i civilnu vlast. Na po~etku pacifikacije gra|anska prava dijeqena su samo uglednim gra|anima
U njihovoj nadležnosti bila je i uprava nad rudnicima za koje su Rimljani bili posebno kasnije i drugim dok kona~no 212. godine svi rimski podanici nisu postali potpuno
zainteresirani. ravnopravni.
Proces romanizacije je, pored stjecawa privatnog gra|anskog prava, obuhva}ao i
plemenske zajednice koje su pretvarane u municipije i kolonije. Municipiji su bili
Romanizacija i urbanizacija – gradovi s odre|enim ograni~enim pravima lokalne autonomije i kolonije koje su
imale upravu potpuno identi~nu onoj u gradu Rimu.
Iako je rimska vlast, nametnuta oru`jem i te{kim
administrativnim mjerama, donijela u Ilirik mir i
stabilnost, suprotnosti izme|u osvaja~a i pobije|enih
bile su velike. U takvoj situaciji rje{ewe za Rimqane
bila je romanizacija koja je zna~ila prilagoditi
Ilire novom – rimskom na~inu `ivota prihva}awem
kulturnih tekovina, jezika i religije. Va`no sredstvo
romanizacije bila je rimska vojska, veterani i italski
doseqenici. U tome se dosta napredovalo izgradwom
cesta, u vrijeme prvog namjesnika provincije Dolabele,
koje su povezale sve krajeve Provincije i urbanizacijom.
Uz stara gradinska naseqe i nove prometnice nicala su
nova naseqa. Na `alost do danas u BiH nije istra`eno
ni jedno urbano naseqe iako ih je mogu}e o~ekivati
na vi{e mjesta kao na prostoru Srebrenice (stara
Argentarija), Ilixe (Aquae S…), Stoca (Diluntum),
Bile}e, Kiseqaka, Tomislavgrada, Travnika, Bawa
Luke (Kastra) Gradi{ke i drugih.
Pored gradskih naseqa va`ne su bile i vile rustike
– seoska gospodarska imawa koja su se registrirana po Karta rimskih
Nadgrobni spomenik (stela) djevojci ~itavoj BiH i fundi imawa rimskih veterana koja su komunikacija i
Lupi, naselje uz rimski logor Humac im kao nagrada dodjeqivana nakon islu`enog vojnog naseqenih mjesta u
kod Ljubuškog roka. Pored ostalog zna~ajna su i zbog toga {to su Bosni i Hercegovini u
antici

212 213
 Historija I
Religija i kultovi
Rimska administracija je, nakon osvajanja Ilirika,
donijela značajne promjene i u duhovni život njegovih
starosjedilaca. Osim što su uveli svoja božanstva, a
posebno kult tri njihova vrhovna božanstva Jupitera,
Junone i Minerve, Rimljani su se pokazali izuzetno
tolerantni prema domaćim kultovima. To je značilo
da se i dalje mogu poštivati domaća božanstva i
njegovati stari kultovi. Međutim, vremenom je
došlo do pojave izjednačavanja domaćih i rimskih
božanstava što znači da su neka domaća božanstva,
osobina sličnih nekim rimskim, primala njihova
imena. Bind – božanstvo voda izjednačen je s
Neptunom, Vidasus – bog šuma sa Silvanom ili
Panom te jedno žensko božanstvo kao Dijana ili
Silvia (posebno štovani kod Japoda i Delmata).
Silvan i Dijana Pored ovih božanstava u Provinciji je štovan i
čitav niz stranih božanstava čiji su se kultovi proširili
s trgovcima, vojskom i kolonistima. To je posebno
aktualno u rudarskim regijama gdje se nalazilo puno
stranaca. Između tih božanstava posebno se izdvaja
kult boga Mitre nepobjedivog Sunca koji je do naših
krajeva stigao iz daleke Perzije. Dva najznačajnija
spomenika ovog kulta pronađena su u Jajcu i
Konjicu.
Ostaci mitraističkog kulta
Svi mehanizmi koje su Rimljani
primijenili pri procesu romanizacije
nisu bili potpuno učinkoviti. Unatoč
svemu nije došlo do gubitka najvažnijih
atributa kod starosjedilaca Ilirika. Iliri
su, bar što se ruralnih krajeva tiče, sve
do 4. st. govorili svojim jezikom, ostali
vjerni svojim običajima (nošnja vidljiva
na spomenicima) i sačuvali svoja imena.
Do promjena će doći ali tek dosta kasnije
u kasnoj antici. Ostaci bazilike u Saloni, stara
fotografija
214
Prostor BiH u antici
Kršćastvo provincije Dalmacije
Do pojave kršćanstva u provinciji Dalmaciji došlo
je dosta rano. Sam apostol Pavle je isticao kako
je kršćansku vjeru proširio od Jeruzalema. Inače
kršćanstvo Ilirika neosporno treba vezati se za Salonu
u kojoj je prvu crkvenu općinu organizirao sv. Dujam,
solinski mučenik iz 304. g. Osim Salone, za kršćanstvo
na tlu Bosne i Hercegovine, značajnu ulogu su imali
Sirmijum (Srijemska Mitrovica), Siscia (Sisak) i Narona
Tlocrt bazilike u Cimu (Vid kod Metkovića).
O prvim kršćanima svjedoče spomenici kao reljef
Dobrog pastira iz Zenice, mozaik iz Panika kod Bleće, sarkofag iz Čerina i ostaci crkvenog
namještaja. Inače u BiH su potvrđene brojne crkvene zajednice, ali i biskupije. Ostaci
kršćanskih bazilika su brojni i registrirano ih oko pedeset. Između njih ističu se Cim kod
Mostara, Blagaj na Japri, bazilika u Zenici, Dabravinama, Mogorjelu, Žitomislićima kod
Mostara, Skelani na Drini, Turbe kod Travnika i brojne druge.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Kako Iliri dobijaju sol
Kažu da kod Ilira koji se zovu Ardijejci, na granici njihovoj prema Autarijatima
postoji velika planina, i kraj nje stijena iz koje izbija voda, ne uvijek, u proljeće, i to
vrlo obilna. Tu vodu hvataju i čuvaju je tokom dana pod krovom, a noću pod vedrim
nebom. To rade pet do šest dana i voda se isuši i dobija se odlična so, koju čuvaju
za stoku. Kod njih se naime so ne uvozi pošto žive daleko od mora, i ne mješaju se
sa drugim narodima. Najviše se koriste tom solju, za stoku, jer u toku godine ovu
dvaput nahrane solju. Kada to ne učine događa se da im ugine sva stoka.
PITANJA I ZADACI
1. Nabrojte ilirske i panonske narode koji su živjeli na tlu naše zemlje.
2.Opišite nastanak i historiju Ilirske države.
3. Kakva je bila Ilirska religija?
215
 Literatura Sadržaj

Izvori i literatura Sadržaj

- Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.
- Basler, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972.
UVOD U HISTORIJU (POVIJEST)
- Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANUBiH, Djela LXVI, CBI Knj. 6,
Sarajevo, 1988. Šta je historija (povijest)?..............................................................................................................6
- Čović, Od Butmira do Ilira, Sarajevo, 1976. Zadatak historije (povijesti).........................................................................................................6
- Durando, Drevna Grčka, Zagreb, 1999. Periodizacija historije (povijesti).................................................................................................6
- Enciklopedijski leksikon - mozaik znanja, Interpress, Beograd, 1970. Historijski (povijesni) izvori.........................................................................................................7
- Gavela, Historija umjetnosti antičke Grčke, Beograd, 1969. Historijske (povijesne) institucije...............................................................................................8
- Janković,Karavanić, Balen, Odiseja čovječanstva, Zagreb, 2005. Historija i društvene nauke..........................................................................................................8
- H. W. Janson, A. Janson, Povijest umjetnosti, Varaždin, 2005. Pomo}ne historijske nauke........................................................................................................10
- Karaman, Opća povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2004. Ra~unawe vremena.........................................................................................................................11
- Karavanić, Balen, Osvit tehnologije, Arheološki Muzej, Zagreb, 2003.
- Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1984.
- Lisičar, Grci i Rimljani, Zagrab, 1971. PRETPOVIJEST (PRAHISTORIJA)
- Maškin, A. Istorija starog Rima, Narodna knjiga, Beograd, 1997.
- Nedomački, Arheologija Bliskog istoka, Beograd, 1978. Pojava čovjeka.............................................................................................................................. 16
- Rostovcev, Istorija starog sveta, Familet, Beograd, 2004. Starije kameno doba - paleolitik.............................................................................................. 20
- Oliphant, Stari svijet, Svjetlost, Sarajevo, 1998. Sredwe kameno doba - mezolitik...............................................................................................25
- Grupa autora, Antički Rim, Prosveta, Mladinska knjiga, Beograd-Ljubljana. Mlađe kameno doba - neolitik.................................................................................................. 27
- Šehić, Denis i Damir, Povijesni atlas svijeta, Europa Press, Zagreb, 2005. Eneolitik - bakreno doba ili kasni neolitik............................................................................. 30
- The times, povijest svijeta, Hena com., Zagreb, 2002.
- Uranić, Stari Egipat, Povijest, književnost i umjetnost drevnih Egipćana, Školska
knjiga, Zagreb, 2002. PRETPOVIJEST NA TLU BOSNE I HERCEGOVINE
- Velika ilustrirana povijest Svijeta, Knj. 1. Pradoba – 2500. pr. n.e., Otokar Keršovani,
Rijeka, 1974.
Paleolitik i mezolitik na tlu Bosne i Hercegovine........................................................36
- Velika ilustrirana povijest Svijeta, Knj. 4. 600-460 pr.n.e., Otokar Keršovani, Rijeka,
Neolitik ili mlađe kameno doba............................................................................................... 38
1975.
Metalno doba (eneolitik i brončano doba)............................................................................. 40
- Velika ilustrirana povijest Svijeta, Knj. 5. 460-160 pr.n.e., Otokar Keršovani, Rijeka,
1975.
- Vidal Pierre, Bertin Jacques, Historicher bild-Atlas Orbis, Verlag, Muenchen, 1987.
- Zamarovsky, Grčko čudo, Zagreb CIVILIZACIJE STAROG ISTOKA

Mezopotamija.................................................................................................................................44
Hetiti.............................................................................................................................................. 53
Asirsko carstvo............................................................................................................................ 56

216 217
 Historija I Sadržaj

Egipat (zemqa, Nil, qudi)..........................................................................................................58
Perzija............................................................................................................................................ 76
Židovi i njihove države............................................................................................................... 79
Fenicija..........................................................................................................................................81
Indija.............................................................................................................................................. 83
Kina................................................................................................................................................ 88
GRČKI SVIJET
Građanski ratovi - borba optimata i populara..................................................................... 178
Prvi trijumvirat - nastavak građanskog rata........................................................................ 180
Drugi trijumvirat - propast republike................................................................................183
Carstvo - August i njegovi nasljednici.................................................................................. 185
Kriza carstva............................................................................................................................... 189
Dominat.........................................................................................................................................191
Kršćanstvo.................................................................................................................................. 192
Rimsko carstvo nakon Dioklecijanove smrti....................................................................... 196
Kultura..........................................................................................................................................199

Zemqa...............................................................................................................................................96
Minojska civilizacija................................................................................................................... 97 PROSTOR BOSNE I HERCEGOVINE U ANTICI
Mikena......................................................................................................................................... 100
Grci................................................................................................................................................102 Ilirski narodi............................................................................................................................... 208
Grčka kolonizacija.................................................................................................................... 104 Ustanci......................................................................................................................................... 211
Sparta........................................................................................................................................... 107 Romanizacija i urbanizacija....................................................................................................212
Atena..............................................................................................................................................110 Religija i kultovi......................................................................................................................... 214
Grčko-perzijski ratovi.............................................................................................................. 116
Atenska hegemonija................................................................................................................. 117 Izvori i literatura........................................................................................................................ 216
Peloponeski rat (431.-404. godine prije Krista)................................................................122 Sadržaj......................................................................................................................................... 217
Religija, kultura i umjetnost antičkih Grka.......................................................................... 124
Makedonija................................................................................................................................. 139
Helenisti~ki svijet...................................................................................................................143

RIMSKI SVIJET

Narodi Apeninskog poluotoka. Nastanak Rima................................................................. 152

Historija Etruraca...................................................................................................................... 154
Doba kraqevstva..........................................................................................................................157
Doba republike.......................................................................................................................... 159
Osvajanje Apeninskog poluotoka (Italije)............................................................................ 162
Kultura i religija......................................................................................................................166
Širenje Rima van Italije............................................................................................................ 167
Rimski robovi i njihovi ustanci............................................................................................... 171
Suprotnosti rimskog dru{tva - bra}a Grah.........................................................................174

218 219
 Sarajevo Publishing d.d.
Sarajevo, Obala Kulina bana 4

Za izdavača:
Zijad Kurić, prof.