You are on page 1of 124

Ana Lukić

Tragom
Krvi

1
Book as passion & BD
Ana Lukić

UVOD
Opet, po ko zna koji put sanjala je isti san, i opet se probudila u
suzama..
Okretala se po mračnoj sobi tražeći ono što je dobro znala da nije
tu..
Opet je, ponovo, u spavaćici vlažnoj od znoja ustajala iz kreveta i
bosih nogu tapkala u mraku tražeći izlaz..
Opet je obeshrabreno pružala ruke u prazno, kao da će joj
mračna soba da vrati oduzeto..
Opet su suze kapale na pod, dok je ona praznina u grudima
zjapila prazna, prokleto prazna..
I opet onaj isti okrutni bol, bol koji ubija ..
Okretala se po sobi tražeći bar mali izvor svjetla, znala je da izlaza
nema..
Znala je dobro da ponavlja se isto kao svake noći, zarobljena u
zamci između četiri zida traži izlaz kojeg nema..
Ali ove večeri nešto je bilo drugačije, osjećala je to, duboko u
sebi..
Ova večer će joj doneti spas, bila je sigurna..
A onda je ugledala mali tračak sjaja, svjetlost koja je obasjala tu
okrutnu tamnicu u koju su je zarobili, svjetlost koju nije vidjela nikada
pre, a znala je svaku pukotinu ta četiri zida.
Svjetlost koja je zvala nudeći joj spas..
Znala je da će je izbaviti iz tog okrutnog mjesta, znala je dobro da
će biti sve uredu, i znala je da će oni platiti svoje, znala je to..

2
Book as passion & BD
Ana Lukić

Nasmešila se posle toliko vremena pružajući ruke prema


svjetlosti, vidjela je u njoj one koje će pamtiti i voleti zauvek, a onda je
sklopila oči poslednji put.

3
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava I

Klimava kočija je polako odmicala putem i nestajala sa vidika u


gustoj prašini ostavljajući za sobom maleno fratarsko naselje.
Unutar kočije, koje je neprestalno naginjala čas na jednu, a čas na
drugu stranu, sedeo je mladi fratar prijatnog izgleda.
Imao je oko dvadesetak godina, i tek što je dobio čin fratra. Imao
je divne braon oči i kosu boje zlatnog kestena uredno očešljanu, koja se
isticala zbog veoma svetle boje kože.
Gledajući ga tako, svaka mlada djevojka bi pomislila koja šteta.
I zaista, to kruto držanje i uredan pokorni izgled jednostavno nije
odgovarao tom licu, tim očima koje su bile rođene da oslikaju u sebi sjaj
nevolje, toj kosi koja je žudila da bude zavodljivo raščupana i toj koži
koja je vapila za malo sunca, kako bi on dobio svoj puni sjaj.
Uprkos užasnim uslovima vožnje, na njegovom licu nije bilo ni
traga mrzovolje, naprotiv, njegovo lice krasio je blagi osmjeh.
Ali to nije bilo iz razloga što napušta mjesto u kom je odrastao,
već zato što je duboko u sebi osjećao da će mu ovaj premještaj donijeti
nešto jako važno i da će mu promjeniti život iz korjena, ali ono što nije
ni slutio je to koliko je zapravo bio u pravu.

****
Tamo na sjeveru, iza gustih šuma i rječnih potoka, u prašnjavoj
dolini, ležao je najljepši grad u okrugu, grad prozvan Varljiva dolina.
Njegovu ljepotu nije činio samo prostor koji ga je sam po sebi
načinio tim što jeste, niti toliko prelijepih pejzaža, niti specifični
stanovnici sa raznim nizom karaktera, ljepotu tog mjesta činilo je sve

4
Book as passion & BD
Ana Lukić

ovo zajedno, začinjeno jednim teškim velom tajni i nerazjašnjenih


dugova koji ga je prekrivao.
Upravo to mjesto bilo je odredište za mladoga fratra, mladića koji
je navikao na blag duh, mirne, skromne i poštene seljake, sa malim i
karakterističnim problemima, seljake za koje je uvjek riječ vjere i utjehe
koju im je pružao bila djelotvorna, ali uskoro će otkriti da je ovo mjesto
totalna suprotnost. U ovome mjestu su mlade dame imale svoj stav i
mišljenje, neke su pile kao muškarci i psovale kao kočijaši, druge su bile
mile i drage za okolinu a u biti okrutne i opsjednute novcem, neke su
bile neuke i proste seljanke, ali sve su bile potpuna suprotnost ženama
na koje je mladi fratar navikao. Sa druge strane muškarci su bili isto
tako raznoliki, od okorjelih pijanaca, lopova i prevaranata, do priprostih
i neukih zanatlija, ubica, pa sve do ugledne i uvažavajuće gospode, svi
su oni imali neke svoje tajne i greške, i svi su bili misterija za sebe.
Mladi fratar je dolazio u grad greha, laži i tajni, ali to je bilo
upravo mjesto na kojem je trebao biti, mjesto koje je znalo o njemu
puno više nego što je on to mogao i naslutiti.

Taj dan je bio, reklo bi se kao i svaki drugi dan u Varljivoj dolini.
Nije se dogodilo ništa neuobičajeno, Džo je opet pretjerao sa
pićem, pa su morali da ga iznesu iz krčme mrtva pijanog, Kris je opet
morao da pritvori Zlatnookog zbog još jednog neuspješnog pokušaja
pljačke banke ( taj momak nikako da nauči ), Gradonačelnik još uvjek
nije pronašao zamjenika, a Mari je slomila srce još jednom udvaraču (
čini se da će se morati pomučiti da nađe jednog sa dovoljno dubokim
džepom za njen ukus ).
I možda bi to i ostao dan kao i svaki drugi da se u varoši nije
zaustavila kočija sa neobičnom pridošlicom..
Neobična pridošlica bio je novi fratar, ali sve u svemu ovaj nije
bio ni nalik na prošle koji su dolazili u Varljivu dolinu, i to ne samo zbog
činjenice da je bio jako mlad, bio je i jako neobična držanja i izgleda, i
ne samo što se činilo da čin fratra koji nosi nije odgovarao nekako tom

5
Book as passion & BD
Ana Lukić

licu, još neobičnije je bilo to što im je to lice na neki način bilo poznato,
ali niko nije mogao sa sigurnošću da tvrdi odakle.
“Oprostite gospodine, da li biste mi mogli pomoći, ja sam novi
fratar, i zanima me gdje se nalazi vaša crkva sa fratrovačkim domom?”
upitao je mladić čovjeka koji je sjedio ispred krčme na kojoj je pisalo
“Debelo burence”.
“Gospodine?” upitao je podrugljivo čovjek, “niko me nije nazvao
gospodinom od kad znam za sebe”, rekavši to počeo je da se smije
otkrivajući tako zube požutjele od duvana. “To je čak smješnije od
činjenice da sebe nazivaš fratrom.”
“Raduje me što sam vas nasmijao, ali zaista bih voleo ako možete
da me uputite u odgovarajućem smjeru?” rekao je mladić strpljivo.
“Ma idite samo napred, i onda skrenite kod limarove radnje
desno, vidjećete izdvojen put prema brežuljku, ne možete omanuti..”
rekao je on proučavajući mu crte lica, jer po prvi put je shvatio da mu je
to lice tako prokleto poznato, samo što da li zbog količine alkohola koju
je uneo u sebe, ili činjenice da postaje senilan, nije mogao da se sjeti
odakle.
“Baš vam hvala, nadam se da ću vas vidjeti na misi sutra uveče.”
rekao je mladić uz blagi naklon, pre nego se uputio u pokazanom
smjeru.
“Brzo će vam se raspršiti te mladenačke iluzije..” doviknuo mu je
on, dok je sa podsmehom razmišljao koliko li će mu samo biti potrebno
da pobjegne iz ovog grada glavom bez obzira.
Nastavivši ići u objašnjenom pravcu, mladić je razgledao mjesto
u kom se zatekao, bilo je to tako neobično mjesto, živilo je neki svoj
život i odisalo je nekim posebnim duhom. Stalno su ga posmatrala
raznolika lica, a on je sve pozdravljao blagim klimanjem glave i malenim
naklonom, na šta bi se smijali ili odmahivali glavom u čudu gledajući ga
kao da je iz cirkusa.
Da, zaista ovi ljudi nisu bili ona vrsta ljudi na koju je navikao, oni
su bili svi priča za sebe, ali izazov za njega, pomislio je.

6
Book as passion & BD
Ana Lukić

A onda je ugledao nešto posebno, nešto od čega mu je zastao


dah, ugledao je tako prelepu fratrovsku crkvicu na vrhu malog
brežuljka, pomalo zapuštena, stara i malena, tako nežna i nevina
isticala se belinom i sjajem u svom tom zelenilu u kom se našla, i iako
starija dama, ona je i dalje stajala ponosno na tom uzvišenju, pozivajući
pod svoje okrilje, tako suptilno i neodoljivo.
Nedaleko odatle, u skloništu guste šume, grupa razbojnika
spremala se za još jedan napad na Varljivu dolinu, bili su odlučni i
spremni, okupljeni oko svog odvažnog vođe, najtraženijeg i
najozloglašenijeg bandita, onoga koga su svi željeli da se dokopaju, ali
niko nije bio ni blizu, onoga koga su svi zvali Baron.
“Da li cemo smjeti bar ovaj put zaviriti u Marionetin klub?1“
rekao je razbojnik sa velikim ožiljkom iznad oka, pokazujući svoje crne
zube dok se pohotno kezio.
“Rudolf, novi si, pa te neću kazniti, ali poznato je da ne
napadamo dame, i bordeli nisu naša meta interesovanja, tamo idi sam,
kada želiš, ako si voljan da tamo ostaviš svoj novac. Ono na šta mi
ciljamo su samo banke, i to svi odlično znaju.”
Rudolfovim licem prešla je sjena, progutao je bjes, jer je znao da
se sa Baronom ne smije kačiti, ma koliko bio opasan, on je bio daleko
više opasniji od njega.
“Da li ćemo posjetiti usput i malu bijelu damu, jer zlatni pehari
nisu za zanemariti?” rekao je Martin, niski i debeljuškasti bandit sa
zlatnim zubom.
“Ne! I to nemoj da ponavljam, crkva se ne dira i tačka, nemojte
da bi se neko usudio da joj priđe, da ne bude da vas nisam upozorio.
Razgovor je gotov, budite spremni sutra u zoru.” rekao je ljutito, a onda
se udaljio.

1
“Marionetin klub” (meryoneta lutka koju lutkar pokrece nevidljivim koncima ), bio
je naziv bordela koji je drzala neodoljiva Mari, koja je slamala srca iz jednog prostog
razloga, njeno je srce pripadalo samo novcu, a njega nikad nije dovoljno

7
Book as passion & BD
Ana Lukić

Čudno se osjećao cijeli dan, nešto mu nije davalo mira, nešto


neprijatno je osjećao, neki ružan predosjećaj kojeg se nije mogao da
oslobodi.
Baron je već dugo bio vođa svih pljački u okrugu pa i šire, i ovo je
prvi put da je odlučio da napadne Varljivu dolinu nakon godinu dana, u
ovoj varoši su ga se strašno željeli da dokopaju, glava mu je bila
ucjenjena na čak 10 000 zlatnika što je bilo dvostruko više od ostalih
varoši.
Iskreno, nije on volio ovaj način života, ali trudio se da krade sa
principom, i da uzima samo od onih koji imaju, ali sutrašnja pljačka mu
je zadavala nemir, nešto je osjećao da će poći po zlu, ali nije mogao da
pretpostavi šta.

8
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava II
Osvanuo je predivan dan u Varljivoj dolini, tempo života i rada
bio je kao diktiran nekim nevidljivim koncima sudbine, svaki dan je bio
priča za sebe, i nikada bez preokreta i neočekivanih zapleta. Stefani je
sjedila kraj prozora posmatrajući prolaznike, nije mogla da se ne divi
tom žaru i predanosti koju je videla u načinu na koji se novi fratar
odnosio sa ljudima.
Došao je pre samo 24 sata a već su svi čuli za njega, pričali su o
njemu smijući se njegovom načinu pozdravljanja, mirnoći, načinu na
koji hoda, njegovom izgledu, naprosto svemu.
Ali ona ga je vidjela na drugi način, i znala je da on ima dobro
srce, i iskrenu želju da ljude privuče maloj beloj dami, a onda je
jednostavno odlučila da će se pojaviti na njegovoj misi ove večeri.
Polako je prolazila četkom kroz kosu, rasplećući valovite vlasi
kestenjaste kose, te neobične nijanse, razmišljajući kako joj neće škoditi
posjeta crkvi, jer samo joj je još Bog mogao pomoći zbog situacije u
kojoj se našla.
Stefani je bila lepa mlada djevojka, odrasla u ljepoti i udobnosti
bogatstva, odrasla je kao jedino djete gradonačelnika, surovog i
okrutnog čovjeka, koji je želeo sina, a dobio kćer, čovjeka koji je više
voleo novac i moć, nego ljubav svoje malene djevojčice koja je trebala
oca. Čovjeka koji je nakon gubitka žene izgubio moć da voli i ostao
praznog srca, pa nije mogao da u tim prelijepim očima izdrži pogled koji
ga je tako bolno podsjećao na ženu koja mu je značila sve na svijetu,
zato je bio ljut i okrutan, i na sve načine je izbjegavao dijete koje je
željelo samo malo ljubavi.
A sada kada mu se ukazala prilika, prodaje me po najboljoj cijeni,
razmišljala je Stefani, i ljutito grizla usne. Danas će upoznati mladića za
kog treba da se uda, a razlog tome je bio samo bogatstvo koje je on

9
Book as passion & BD
Ana Lukić

posjedovao, jer otac mu je bio nitko drugi nego alfa i omega, čovjek koji
je na dlanu držao sve, vojsku, ljude, pare, državu, otac mu je bio
Leopold III, odvratni čovječuljak, sa lošim smislom za humor, ako se nje
pita.
Zato nije željela ni da pomisli kakav mu je sin, jer najviše na
svijetu je mrzila kukavice i razmažene samozaljubljene muškarce, a
pretpostavljala je da je njen budući vjerenik baš to, maleni tatin sinčić.
Vrata su se otvorila i trgnula je iz razmišljanja, ušla je debeljuškasta
žena tamne kože i blagog osmjeha koji je pokazivao njene staračke bore
kojima se ponosila, i uputila joj blagi pogled tih sjajnih toplih očiju.
“Dobro dijete, mogla bih malo da požuriš, tvoj vjerenik je već
stigao.” to je trebao da bude prekor, ali Stefani je u njenom glasu
osjetila nježnost i brigu, pa je njena nana uopšte nije prevarila, jer znala
je koliko brine za nju.
Okrenula se od ogledala i pogledala u tu dragu ženu, jedinu
osobu kojoj je mogla reći sve što je osjećala, i koja je u potpunosti
razumjela. Uputila joj je blagi osmjeh, ali jeza koja joj je prošla kroz
tijelo na spomen riječi vjerenik je učinila da se osjeća još gore.
Nanu nije mogla da prevari, bila je jako zabrinuta za tu djevojku
koju je toliko voljela, čitala je kao otvorenu knjigu, i znala je koliko tuge
i nesreće je doživjela, i koliko još samo ima toga da doživi i sa čim sve
da se izbori, pa je željela bar malo da je ohrabri.
“Dijete moje, biće to dobro, ova starica ti čuva leđa.” rekla je sa
smiješkom, “samo duboko udahni, oteraj od sebe strah i nervozu i idi
tamo i pokaži mu da vrediš puno više od samo lijepog izgleda.”
“Eh, moja nana, uvjek znaš šta da mi kažeš da se osjećam bolje.”
Ustala je, duboko udahnula i utisnula jedan snažan poljubac u
staričin obraz, pa se okrenula još jednom da pogleda svoj odraz u
ogledalu.
U odrazu je ugledala jako lijepu mladu djevojku, samouverenog
držanja i bistrih očiju koje su skrivale taj strah i nervozu koju je osjećala,
ali u kojima se oslikavala snaga krvi koja joj je tekla venama, snaga koju

10
Book as passion & BD
Ana Lukić

je nosila u sebi, i kada je shvatila to, znala je da je ovakva sitnica neće


pokolebati, pokazaće ona njemu sa kim ima posla.

Mladi fratar je bio vidno razočaran, ali nije se dao pokolebati, na


sinoćnu misu se nije pojavilo više od desetak ljudi a to zaista nije
očekivao.
I mada iako ih je došlo tako malo, održao je divan i snažan govor,
i bio je ubjeđen da je na njih ostavio utisak, a to je značilo da će taj broj
da se poveća, barem malo.
O ne, neće se oni njega tako lako riješiti, on će iz poštovanja
prema činu koji nosi i iz ljubavi prema beloj ljepotici2 (Fratarsku crkvu
“Beli andjeo” iz Varljive doline prozvali su bela lepotica zbog
materijalizacije same crkve koja je bila sva u belom mermeru, a taj
naziv jako svideo mladom fratru ), da učini sve što treba da privuče
ljude sebi.
Već od ranog jutra obišao je sve uglednije ljude u Varoši kako bi
ih osobno pozvao na večerašnju misu, ali na žalost do gradonačelnika
nikako nije uspjeo da dođe, jer je bi jako zauzet nekim privatnim
stvarima.
Pa, poprilično je dobro prošao, i mada je iznenađenje i podsmjeh
video na brojnim licima, ipak je kod nekih uspeo da probudi i onu
topliju stranu , pa čak i stid zbog odsustvovanja sa mise.
Bilo je tu još mnogo posla ali bio je ubjeđen da je ovo jedan korak
napred.
I dok se on tako veselio večerašnjoj misi, nedaleko odatle Baron i
njegovi ljudi bili su pripremni za još jednu pljačku, spremni i naoružani
čekali su da se mala bela dama oglasi sa vrha brda, jer im je to bio znak
da krenu.

2
Fratarsku crkvu”Beli andjeo” iz Varljive doline prozvali su bela lepotica zbog
materijalizacije same crkve koja je bila sva u belom mermeru, a taj naziv jako svideo
mladom fratru.

11
Book as passion & BD
Ana Lukić

Stefani se spustila u predvorje, arogantnim korakom i srditim


držanjem, željela je da pokaže da se ne boji, i da nije tek jedna
razmažena i glupa bogatašica, već djevojka koja zna šta hoće od svog
života. Bila je spremna, duboko je udahnula i polako se nakašljala da bi
ocu i njenom budućem vjereniku, uh, koliko je mrzila to čak i pomisliti,
dala do znanja da je tu.
Njen otac je prestao sa pričom o porodičnoj tradiciji i bogatstvu,
(priča uvjek spremna za one koje je želeo da zadivi i zaiteresira, a
posebno probudi zavist) i namršteno se okrenuo u njenom pravcu, što
je bio znak da nije izabrala baš pravi momenat.
Ali u trenu lice mu je preobrazio osmjeh, koji mu se pojavio na
licu, (isto uvježbana maska) i toplim glasom se obratio mladiću koji se
okrenuo od promatranja starinskog portreta, i pogledao pravo u
Stefani.
“Ovo je moja prelepa kćerka, vaša zaručnica.” rekao je to tako
teatralno i nehajno kao da je to ugovoreno i zaključeno, i kao da nema
pogovora za neke iznimke.
Ali Stefani je taj glas čula kao da dopire iz velike daljine, čak nije
bila ni svjesna njegovog prisustva, jedino čega je bila svjesna je pogled
tih nevjerovatnih očiju i neodoljivi osmjeh.
Do pre trenutak bila je spremna da se suoči sa svojom najvećom
noćnom morom, sa užasnim, odvratnim i bljutavim stvorenjem, poput
manje verzije Leopolda III, ali ovaj mladić je bio potpuna suprotnost.
Nevjerovatne plave oči sa malom primjesom zelene, čvrsta vilica i
spušten nos, davali su njegovom licu ozbiljnost i ljepotu, a tek taj
osmjeh koji je činio da vam se zatrese tlo pod nogama.
Valovita plava kosa mu je padala po ramenima, visina mu je bila
idealno viša od njene, a držanje tijela tako elegantno i gospodski, pa
jednom riječju slika koja oduzima dah.
Da, samo što to nije bila slika, već biće od krvi i mesa, a to biće je
bilo niko drugi do njen zaručnik.

12
Book as passion & BD
Ana Lukić

Po prvi put, ta riječ zaručnik, zvučala je mnogo privlačnije i


zanimljivije nego pre.
Zaista je bilo teško razmišljati kada vam se neko poput njega tako
smješkao, i to na način kao da je to dječak koji je učinio nešto zločesto
pa se osmjehuje majci da ne bi dobio kaznu.
“Vaša kćerka je zaista prava ljepotica, čast mi je da vas upoznam,
ja sam Lenard, vaš zaručnik.” rekao je to ne skidajući pogleda sa nje,
dok je sa zavodničkim osmjehom učinio blagi naklon i pružio ruku
predstavljajući se.
Zaista, njegove čini su djelovale na nju, nije se moglo poreći da je
savršenstvo koje hoda, ali nije mogla da ne zapazi da je to jedan
uobražen pasji skot, mislila je u sebi, ispravka, prelijepi uobraženi pasji
skot, koji je gleda kao da mu pripada, dodala je na to.
“Drago mi je, ja sam Stefani.” rekla je pruživši ruku, na šta je on
neočekivano primakao svojim usnama, i poljubio je, kao stari klasični
Kazanova3 (svjetski najozloglašeniji zavodnik, junak knjige koju je
Stefani jako voljela, i zaista taj naziv mu je u potpunosti odgovarao, jer
bila je svjesna, nikada više neće pogledati tu knjigu a da ne zamisli
njegov lik, osjećala je to) .
Nekako, taj tako kicoški postupak, nešto što još niko više nije
radio, probudio je u njoj najdublje strahove, i uzdrmao je iz temelja, jer
ona nije bila imuna na taj njegov šarm, a to je pogubna činjenica, jer
nije mogla da vodi borbu protiv njega, čak sta više njen bunt je nestao
onog trenutka kad ga je vidjela.
Blagi drhtaj joj je prošao kroz tijelo onoga trena kada su je
njegove usne dotakle, iako je to bio samo jedan izraz poštovanja, ona je
osjetila puno više u tom dodiru, i bila je sigurna da je njemu to jasno jer
je bljesnuo jedan mali sjaj u tim zavodničkim očima, sjaj pobjede,
pomislila je, pobjede nad njom. Brzo je izvukla ruku, i natjerala sebe da

3
Kazanova - svjetski najozloglašeniji zavodnik, junak knjige koju je Stefani jako
volela, i zaista taj naziv mu je u potpunostii odgovarao, jer bila je svjesna, nikada vise nece
pogledati tu knjigu a da ne zamisli njegov lik, osjecala je to.

13
Book as passion & BD
Ana Lukić

skine taj blesavi osmjeh sa lica, uvidjeće ovaj mladić da ne zna sa kim se
igra, i neće je lako dobiti, ova bitka tek počinje.
Lice joj se promjenilo, postalo je drsko i nadmeno, i vidjela je da
ga je iznenadila ta promjena, ali duboko u sebi je znala, da je stavila
samo masku, jer srce joj je i dalje tuklo kao ludo gledajući u onoga koji
će da joj ukrade njenu slobodu, onoga koji će je odvesti daleko od
Varljive doline, onoga kome će morati biti idealna dama i supruga, ništa
manje od roba, onoga koga bi trebala da mrzi i prema kome je sve,
samo ne imuna.
Samo su se upoznali, nije ništa bilo, govorila je sebi kada se
vratila u sobu, čak nisu ni pričali, ništa, otac je odmah poslao u sobu, da
bi mogao da završi poslovne razgovore.
Bila je bjesna, šta je ona, ništa više od lutke za pokazivanje, način
da se zadobije nečije divljenje, i novac, pomislila je.
Ali od lutke se bar ne očekuje da se uda za potpunog stranca, koji
joj je poljubio ruku, prisetila se sa smješkom.
“Hmm, devojko, kakav je to smješak na licu?” upitala je nana,
dižući pogled od onoga što je brižljivo ušivala tim smežuranim, dragim
rukama.
“Eh, nana moja, tebi baš ništa ne promakne. Ništa, samo nešto
razmišljam.” rekla je toplo, obgrlivši se rukama, dok je sjedeći na fotelji
pokraj prozora gledala prolaznike.
A onda se sjetila onoga što je to jutro rekla nani, i osmjehnuvši se
ustala iz fotelje, i žurno otvarajući ormar u potrazi za nečim adekvatnim
za nošenje u crkvi rekla svojoj nani
“Ustaj odmah, imamo obaveza, zar si zaboravila da idemo na
misu.”
Veselo je prislanjala tamno bordo haljinu uz tijelo, ogledavajući
se u ogledalu, radosna zbog toga što će joj to bar malo skrenuti misli sa
“uobraženog plavušana”.
Stefani je od malena imala naviku da osobama koje ne voli ili koje
su joj drage, da nadimke, poput nane, koja se zvala Rosali, a jednom

14
Book as passion & BD
Ana Lukić

kada ona da nadimak nekome on će za nju uvjek ostati, u ovom slučaju


Lenard je postao uobraženi plavušan, i to će ga pratiti jako dugo, pa
makar joj i bio suprug, ona će ga bar za sebe, zvati kako ona želi.

Bela ljepotica je ovaj put na misu privukla više ljudi, da li zbog


prelepog dana i načina na koji je blistala, i osmjehivala se svojim
građanima, ili zbog truda mladog fratra, ali bila je puna.
Stefani nije mogla a da ne pomisli, kako je glupo od svih njih što
tako malo obilaze ovu lijepu damu, koja zaista zaslužuje njihovu pažnju.
Sjela je pored nane, u prelepoj tamno braon haljini, sa šalom od
crne čipke koji joj je padao po sjajnoj valovitoj kosi, i bila je svjesna da
su sve oči uprte u nju.
Bila je već odavno navikla na to, ali i dalje nije mogla da bude
imuna na toliku pažnju koju je zadobijala, bilo je to ne samo zbog
činjenice da je kćerka jednog od najvažnijih i najbogatijih ljudi u
Varljivoj dolini, nego i zbog njene nevjerovatne ljepote.
Iznenada osjetila je kako se njena nana promeškoljila, (što je bio
znak da je nervozna) ali i kako su ljudi iznenada počeli još više da se
došaptavaju, a onda je shvatila i zašto kada se jedna prilika zaustavila
pokraj njih i poznatim baršunastim glasom upitala, ili bolje rečeno
upitao
“Moje dame, da li je slobodno da vam se pridružim?”
Nije bilo potrebe da podiže glavu da bi vidjela ko je u pitanju, jer
taj glas joj je bio u glavi cijelo ovo vrijeme, i dobro je znala, i bez da ga
pogleda, kakav mu sad osmeh krasi to prelijepo uobraženo lice, i bila je
ljuta na sebe što ovako reaguje na njegov glas .
Prisilila je sebe da zanemari činjenicu da je njen vjerenik
nevjerovatno privlači, i pogledala ga je, više opčinjeno no drsko, a zatim
mu kratko klimnula glavom, davši mu do podsvjesno do znanja da nije
zaintresovana za daljnji razgovor, nakon čega je on učtivo sjeo na
sjedalo pored nane.

15
Book as passion & BD
Ana Lukić

Fratar je bio veoma iznenađen, ovaj put misu je mogao da drži


skoro punoj crkvi, što je bio ogroman napredak za razliku od juče.
Znao je da je imao sreće, da slučajno nije naišao na mladog
oficira Lenarda, sina nikog drugog do samog Leopolda III4, i pozvao ga
na misu, bio je siguran da ne bi bila ovakva zaintresovanost.
Nije mu promaklo ni to da je sjedeo pored najljepše djevojke koju
je video u svom životu, i imao je neki čudan osjećaj u vezi nje, ali ga je
zanemario, podsjetivši sebe da posle sazna ko je ona.
Da li zbog toliko posjetilaca (uzimajući u obzir da je mladi fratar
živeo u malom fratarskom naselju, mise koje je držao nije posjećivala
masa ljudi ), da li zbog radosti i činjenice da je bio ponosan na to što je
bela ljepotica tako posjećena, održao je zaista prelijepu službu, onakvu,
na kojoj bi mu sigurno čestitali njegovi mentori.
Reči su same nadolazile, i uspeo je da zadrži njihovu pažnju, i bio
je srećan, jer mada su brojni došli zbog radoznalosti i mladog oficira, on
je probudio u njima zanimanje, i znao je da će ih vidjeti opet.
I dok je početak noći stizao, i ljudi slušali riječi mladog fratra koji
je pričao sa sjajem u očima, uzdignuta bela diva je sa vrha brda gledala
njenu zalutalu djecu kako izvršavaju još jednu krađu, i stavljaju još
jednu mrlju u svoje srce.
Baron i njegovi ljudi su bili brzi i vješti, i banka je ubrzo bila
prazna, bez da ih je iko video.
Iskradajući se i potiho nestajući u noći, bili su sigurni da su prošli
neopaženo, svi sem jednoga, on je pogledao u belu ljepoticu, i osjetio
tu njenu snagu i drskost kojom je zračila, kao da je govorila, vidjela sam
sve, stidite se.
Ali prisjetio se, beli mermer ne može da govori, drsko se
osmjehnuo prisjetivši se nečega, zbog čega su mu se u noći zasjajile oči i
usta razvukla u odvratni kez.

4
Leopold III covek koji je jedan od osnivalaca velike sakristije, donator i vernik,
mada ga licno nikad nije upoznao jako su ga postovali svi fratri i pricali su mu o njegovom
bogatstvu

16
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava III
Stefani je bila oduševljena, ovaj fratar je zaista umeo da očara
svoje vjernike, nije mogla da ne bude oduševljena načinom na koji je on
pričao, načinom na koji je objašnjavao sve sa tim prelepim i dragim
osmjehom i ljubavlju, držao je svima pažnju, tako da čak nije ni osjećala
onu početnu nervozu zbog toga što na nekoliko centimetara od nje
sjedi niko drugi do Lenard.
Zaista misa se završila tako brzo, ili se to njoj bar činilo, jer sjećala
se pre kako se satima dosađivala kada je fratar Nafrem pričao, tako
mrtvo i bezivotno za razliku od ovog živog i strasnog govora punog
ljubavi i vjere koji je održao ovaj mladi fratar.
I iako je uspjeo da zadrži pažnju svima u crkvi, nije uspjeo
mladom Lenardu, koji prosto nije mogao da odvoji pogleda od ljepote
kojom je plenila njegova obećana vjerenica.
Njen miris ga je opčinjavao, i nije mogao da se koncentriše ni na
šta drugo do na nju.
Danas kada je video, nije mogao da vjeruje, bio je spreman da
postupi po očevoj želji i zadobije njegovo povjerenje, iako teška srca da
pređe preko činjenice da tim postupkom sputava svoju dragocjenu
slobodu, ali nije znao da je u pitanju takva ljepotica.
Opčinjavala ga je, način na koji je željela da mu da do znanja da
joj nije stalo, njen pogled i njeno nadmeno držanje, bila je posebna
priznao je sebi, čak i način na koji sluša misu, sa tim sjajem u očima,
kako upija te riječi, taj osmeh.
Nije mogao da shvati šta se sa njim događa, jer navikao je da
djevojke padaju na njega, ali na obratno, pa baš i ne.

17
Book as passion & BD
Ana Lukić

Nije bio ni svjestan da se misa završila, niti da ljudi napuštaju


crkvu, da se nije ona okrenula da pogleda ka njemu, shvativši da je
posmatra, i trgnuvši ga iz misli, kao kad lopova uhvate u krađi.
Taj osjećaj kada ga je pogledala tako sneno, i sa osmjehom koji je
držala na licu još pod utiskom riječi mladog fratra, ali brzo joj je licem
prešla sjenka, i otvrdnuo izraz tih divnih očiju kada je shvatila da mu se
smješi.
Nije razumeo zašto joj nije drag, pa koliko on zna, njega sve, ali
apsolutno sve žene vole, tačnije lude su za njim.
“Nana, sačekaj me ovdje, želela bih da popričam sa fratrom,
vraćam se ubrzo.” rekla je Stefani zanemarivši taj čudni osjećaj i
zbunjenost koja se pojavi svaki put kada ga pogleda.
“Oprostite, da li bi vam smetalo da vas pričekam, mogu da vas
otpratim nazad kući, mlade dame ne bi trebale da hodaju same tokom
večeri.” rekao je Lenard slatko se osmehnuvši i šeretski namignuvši
njenoj nani, na šta je ona na njeno iznaneđenje blago porumenila i
uzvratila mu osmjeh (izdajica jedna, trebalo bi da je na mojoj strani,
pomislila je Stefani ljutito ), i taman se spremala da mu odgovori kada
je čula taj izdajnički glas njene nane.
“Naravno, biće nam zadovoljstvo, mladi gospodine oficiru.”
Nije mogla da vjeruje svojim očima, šta se to događa se njenom
nanom, ona nije voljela nikoga ko bi se usudio prići njenoj mezimici, a
ovde se kao kakva klinka kezi tom uobraženom plavušanu.
Ustala je, i krenula u pravcu mladog fratra koji je sa osmjehom
pozdravljao ljude na odlasku (zaista potpuna suprotnost svim fratrima
koje je u životu upoznala).
“Oprostite, samo bih želela da vam se zahvalim na ovako
prelepoj misi, ja sam Stefani, kćerka gradonačelnika.” rekla je toplo
pružajući mu ruku.
“Drago mi je, moje poštovanje, ja sam Kiriš, fratar Kiriš” rekao je
rukujući se, dok je neki čudan osjećaj u njemu tinjao, poput čežnje,

18
Book as passion & BD
Ana Lukić

radosti ili pak ljubavi, osjećao se jako čudno, ova djevojka ga je


uznemirila do same srži, ali ne u negativnom smislu.
I dok se vraćala nazad ka svojoj šticenici i mladom Lenardu,
gledajući za njom osjećao se kao da je ovaj susret dugo čekao, samo što
nije bio siguran zašto je to mislio.
Stefani je pokušavala da smiri lupanje srca i nemir koji se borio u
njoj, ovaj fratar je tako čudno djelovao na nju, i bila je ubjeđena da ga
je već jednom upoznala, možda jako davno, bila je sigurna u to, a onda
je navukla masku ležerne sigurnosti i nadmeno izašla u pratnji starice i
drskog uobraženog plavušana. Kiriš je još stajao zamišljeno gledajući
dok su odlazili, i baš kada je htjeo da krene prema svojoj kapeli, osetio
je jak i iznenadan bol glave, i zatim mu je mrak prekrio oči.
Niko nije video otrovni smješak lopova, koji je još uvjek držao
metalni držač za svjeće kojim je udario fratra, niti smjeh koji je
odjeknuo poput biča dok ga je gledao kako bespomoćno leži na podu.
Martin je prekršio pravilo Baronove bande, ali mu je to bilo poslednje
na pameti dok je u vreću trpao zlatne pehare, istorijski i sentimentalni
dragulj, neprocjenjive vrjednosti, i samim tim uzimao beloj dami samo
srce.
Baron je bio zadovoljan kako su prošli tokom krađe, ali
uznemirenost koju je osjećao tokom cijelog dana nije prestajala nikako,
a onda je shvatio da neko nedostaje, i drhtaj bjesa mu je prostrujao
kroz tjelo.
“Gdje je Martin?” upitao je trudeći se da mu glas bude normalan
umjesto ljutit.
“Pa odvojio se još odavno, mislim da smo ga izgubili još kod
srebrene staze, na izlazu iz doline.” rekao je Gaj, niski lopov, sa sanjivim
očima, nepopravljivi romantik i najbolji kuvar među njima.
“Kod srebrene staze???” glas mu je eksplodirao, bio je siguran da
zna šta je naumio taj tvrdoglavi kreten.

19
Book as passion & BD
Ana Lukić

Video je da su ustuknuli i pogledali ga zabrinuto, držeci se dalje


od njega, jer njegov je bijes bio opasan, i znali su da mrzi izdaju više od
svega.
Svi su znali na šta je pomislio kada je spomenuo srebrenu stazu, i
znali su da ako se onaj debil pojavi, ne piše mu se dobro.
Ma koliko neobično ili smješno zvučalo, Baron je bio pošten
lopov, da, krao je, ali je znao od koga krade, kada i zašto, nikada nije
krao od onih koji nemaju, niti od vjerskih objekata, i mada su mnogi
željeli te pehare, nisu se usuđivali ni da pomisle na njih.
“Čekajte, neko dolazi.” rekao je Rudolf, prekinuvši zloglasnu
tišinu, punu bjesa.
“Gdje ste ljudi, zašto takva lica, zar nam je mali plijen za ovo
veče..” iz mraka se pojavio Martin kezeći se.
“Plijen je dobar, ali gdje si ti bio?” obratio mu se Baron glasom
punim srdžbe i ljutnje, strijeljajući ga očima u kojima je, mogao bi se
zakleti, gorjela vatra.
“Ja, ja sam samo malo zalutao, svratio sam do Marionetinog
kluba, da vidim moje ljepotice.” rekao je to oblizujući se, dodatno
podsjetivši Barona zašto mu je oduvijek bio tako mrzak.
“Onda nećeš imati ništa protiv da vidim šta to držiš u toj vreći, zar
ne?” upitao ga je prilazeći mu samouvjereno i bjesno ga streljajući
očima.
“Paa, ovaj, to nije ništa, samo neke konzerve, i jedne čizme,
nema potrebe.” rekao je dok je uzmicao, ali Baron mu je ljutito oteo
zavežljaj iz ruke, i hladnog lica, nehajno istresao sadržaj vreće na
zemlju, iz nje su zaista ispale čizme, ali umjesto konzervi, dva zlatna
pehara su ležala na zemlji.
“Zanimljive neke konzerve.” rekao je Baron, i pogledao ga pun
hladnog bijesa, i pre nego se ovaj snašao, zgrabio ga snažno ga odigavši
od tla, i gledajući ga u oči na način koji bi mogao da zaledi rijeku, i
uzdrma i one najokorjelije kriminalce rekao

20
Book as passion & BD
Ana Lukić

“GUBI MI SE SA OČIJU, dok te nisam ubio golim rukama !!!”


bacivši ga na tlo.
Martin je osjetio strah kako mu se diže uz kičmu, i iskolačio je oči
ne mogavši da vjeruje, ali to nije bilo zbog Baronovog postupka, već
zbog činjenice da je shvatio zašto mu je on tako neobično izgledao. Pa
on je, samo malo, ali ipak jeste, ili nije, nije znao šta da misli, ali znao je
da mora da mu nestane sa očiju.
Izgubio se u gustoj šumi, nestajući im sa vidika, dok je razmišljao
da li ludi, ili mu se počelo priviđati, moraće to da provjeri, samo to će
učiniti poslije, sad mora da nađe prenoćište, možda bi sad stvarno
trebao da posjeti Mari, bar dok još ima para od današnje pljačke.
I dok se noć spuštala na Varljivu dolinu dve osobe su osjećale
nemir, Stefani nije mogla da zaspe od brige koju je osjećala, a Barona je
mučio sličan osjećaj, dok je sve tonulo u san, mladi fratar je bez svjesti
ležao na tlu u srcu bijele ljepotice kao simbol nepravde i boli koja joj je
naneta te večeri.

21
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava IV
Kiriš je polako otvorio oči, i pogledao oko sebe, dok su mu u
svjest dolazila dešavanja koja su prethodila da on zavši tu na podu
crkve, sa tim užasnim bolom u glavi.
Sjeto se svega, mise, one prelepe djevojke i tog bola, zatim je
polako napipao mjesto ljepljivo od krvi i shvatio šta se dogodilo, a onda
mu se oteo krik iz grla kada je shvatio šta je to uzeto..
Želeo je odmah da otrči po pomoć, da digne uzbunu i potraži
počinitelje, ali ma koliko to želeo, morao je prvo da sanira svoju
povredu glave i da stavi neku oblogu, jer ga je užasno boljela.
Otišao je u svoju kapelu, sumornim korakom i teška srca, krivio je
sebe za to, i osjećao da je mogao da spreči krađu, samo da je malo
bolje pazio.
Nakon nekoliko trenutaka, osjećao se bolje, i bio je spreman da
krene do grada kada je ugledao kako se zataraju vrata crkve, i požurio
je iz kapele ka crkvi dok mu je srce tuklo kao ludo, ali ne zbog straha,
već nekog čudnog osjećaja, mogao bi se zakleti sreće, ali nije imao
pojma zašto se osjećao tako.
Ušao je u crkvu i shvatio da je potpuno prazna, i taman kada je
htjeo da pomisli da zbog udarca u glavu viđa stvari kojih nema, čuo je
tiho kucanje u kapelici za ispovijed koja se nalazila kraj ulaza.
Osetio se čudno, crkva je pokradena a on će da ispovjeda
vjernike, a onda je prekorio samoga sebe, jer je ovo bio prvi vjernik koji
je došao po njegovu pomoć, i nije mogao da ga odbije, tako će izgubiti
njihovo povjerenje a samim tim i druge vjernike.
Blago se osmjehnuo, i ne osjećavsi vise tupu bol u glavi, ušao u
kapelu za ispovijed, blagoslovivši vjernika.

22
Book as passion & BD
Ana Lukić

“Oče, ja sam grešnik.” rekao mu je muški glas, smješno ali taj glas
ga je pomalo podsetio na njegov, ali zbog tona tuge i nesreće koju je
osjetio u njemu, odbacio je tu pomisao i blago rekao
“Zašto to kažete, ne smijete prestrogo suditi o sebi?”
Prilika se trgnula, i osjetio je da ga je nečim iznenadio, ali je
nastavio.
“Ja sam lopov, kradem i pljačkam.” rekao je tako ledenog glasa, i
takvim tonom, da se činilo da ga ta činjenica pogađa do same kosti, i da
taj teret teško nosi.
Osjetio je neku jezu, a onda je pomislio na ono što se dogodilo
sinoć, i pomisao da taj lopov sjedi odmah pored njega probudila je u
njemu čudne sukobljene osjećaje, ali brzo je odbacio te misli.
Bio je siguran da osoba koja je ono sinoć učinila, nema
sposobnost ni snagu pokajanja, a ova osoba pored ima, bio je siguran u
to.
“Zašto?” upitao ga je.
Prilika je bila iznenađena, video je da ne zna šta da kaže, ne zbog
činjenice da on ne zna zašto to čini, već zbog činjenice da u fratrovom
glasu nije bilo ni grama osude, već prosto pitanje, sa melanholičnim
prizvukom tuge.
“Zato što samo to znam da radim, zato što su me odgajili tako, i
zato što mi je novac potreban, kao i svakome.”
“Kako mislite odgajili su vas tako, vaši roditelji? upitao ga je fratar
sa neskrivenim iznaneđenjem u glasu.
“Ja sam odrastao u šumi sa mojim ocem5, koji je bio najpoznatiji
razbojnik i kriminalac u okrugu, pa i šire. U stvari, on mi nije bio pravi
otac, on me je spasio, bio sam ostavljen u šumi . ( Bila je dobro poznata
ta famozna legenda o kriminalcu i djetetu, ali malo ko je vjerovao u nju,
jer budimo realni, koliko ljudi se ne bi nasmijali na pomisao da
kriminalac odgaja bebu, ali nisu znali da je on imao trik u rukavu, puno
mladih žena je voljelo djecu i mada su radile u bordelima bile su
spremne čak i bez novca da pričuvaju malog ljepotana sjajnih očiju)”-

23
Book as passion & BD
Ana Lukić

bilo je nevjerovatno kako je taj bolni dio izgovorio tako nehajno, kao da
to uopšte nije bitno “on me je zadrzao, jer je vjerovao da ću mu biti od
koristi, ali me vremenom počeo cjeniti zbog spretnosti, i naučio me
svemu što znam, i ma koliko mrzio krađu, ja sam mu zahvalan na
svemu, to je moja sudbina.”
“Svako bira svoju sudbinu sam.”
“Znam to jako dobro, ali ja sam svoju već odavno izabrao.” rekao
je to tako tiho, i fratar je osjetio neki čudan i neobičan bol i tugu,
razmišljajući o sudbini ovog lopova, da nije ni primjetio da sjedi u tišini.
Ustao je, i polako izašao iz kabine, a zatim je instinktivno otvorio
susjednu kabinu u kojoj je sjedeo lopov, i skamenio se u trenu, na
sjedištu za ispovednike stajala su dva zlatna pehara, i to baš oni koji su
sinoć ukradeni.
Odmahnuo je glavom u nevjerici, osjetivši nekakvu neobičnu
tugu, ili je to bilo razočarenje, nije bio siguran, ali ono u šta je bio
siguran, je to da o ovome neće nikome reći ni riječ.

Nedaleko odatle Baron je razmišljao o onome što mu je rečeno,


bilo je nešto u tim riječima, ali posebno u tom glasu, taj glas mu je
zvučao previše srodno njegovom, i zbog toga je osjetio neki neobičan
drhtaj.

Stefani je sjedela zamišljena ispred ogledala, dok je nježnim


pokretima njena nana raspetljavala te zamršene vlasi kestenjaste kose.
Ovo jutro je djelovala zabrinuto, i nemirno, jer trebala je da se
susretne sa Lenardom nasamo da bi se malo bolje upoznali, i
porazgovarali o svadbi koja im prethodi.
Bila je to njegova želja, i njen otac je rado pristao, a ona nije
mogla ništa drugo nego da postupi kako joj je rečeno.
To što se osjećala kao da ide pravo u zamku koju joj je spremio
taj uobraženi plavušan nikoga nije bilo briga, čak ni njenu nanu. Ta

24
Book as passion & BD
Ana Lukić

izdajica bila je na njegovoj strani, čak joj je cijelo jutro pričala kako je to
jedan uglađen i ljubazan mladi gospodin, možeš misliti!
Bila je ljuta na nju, i nije željela da postupi kako joj je rekla i
obuče tirkiznu haljinu sa volanima, koja joj je ruku na srce stajala
savršeno, već se odlučila za mnogo jednostavniju nježno roze varijantu.
Znala je da se ponaša poput razmaženog derišta, i vidjela je da je
povrijedila njenu nanu, ali nije željela sada da misli o tome, jer zar je
pored svih osoba na svijetu njena draga nana morala da padne baš na
njegov šarm.
Bila je toliko zamišljena, da nije primjetila kako je njena nana
prestala sa češljanjem, i kako je gleda sa puno ljubavi i očima
zamagljenim od suza, puna ponosa na to što se pretvorila u tako
prelijepu djevojku.
“Drago moje dijete, mislim da si spremna, nemoj ga pustiti da
čeka previše, prave dame to ne rade.” rekla joj je, blago je pomilovavši
po glavi, kao da je to još ono malo pjegavo djevojčure, koje je pre bila.
Trgnula se na to dijete, kao da se opekla, jer nije bila ravnodušna
iako je prošlo tako mnogo godina, ona se nije navikla na činjenicu da u
dubini duše je ona i dalje žudjela za malo majčinske ljubavi, jer svoju
majku nije ni upoznala.
Zanemarila je tu bolnu činjenicu, drsko digla glavu, i izašla iz
sobe…

Lenard je nervozno stajao u predvorju ogromne


gradonačelnikove kuće, bilo mu je neobično to što se osjećao kao
tinejdžer, umjesto da pokaže zrelost dostojnu jednog oficira.
Znojne ruke je brisao o svoje svjetlo braon hlače, i namještao
menžetne po ko zna koji put, kada ga je zapahnuo taj neodoljivo
poznati miris, i zvuk koraka koji su mu prilazili.
Okrenuo se u trenu, i nije mogao da na jedan trenutak ne
usporedi tu lepoticu sa bajnom Skarlet’O Hara, i sebe kao čuvenog Ret
Batlera, koji je zadivljeno gleda dok se spusta niz stepenice, samo što

25
Book as passion & BD
Ana Lukić

on nije imao pogled zavodnika, već više zaljubljenog kučeta, pomislio je


mrko.
Skarlet O’Hara je bila junakina poznatog djela “Prohujalo sa
vihorom”, knjiga koju je pročitao pre nekoliko godina, iako je takva
tematika više ležala ženskoj populaciji, Lenarda nije bilo sram, jer je bio
poštovalac pisane riječi.
Momenat kada Skarlet silazi niz ogromno lučno stepenište i gleda
u drskog crnokosog čovjeka, koji je gleda kao da zna tačno šta nosi
ispod te haljine je imao blagu sličnost sa trenutkom kada je Stefani
silazila u predvorje
“Gospodine oficire..” klimnula mu je Stefani u znak pozdrava, ali
umjesto izraza divljenja i poštovanja, na njenom licu se više čitala
ravnodušnost.
“Molim vas, zovite me Lenard, moje poštovanje.” rekao je uz
blagi naklon, gledajući je pravo u oči, samouvjerno i više nego drsko.
“Dobro onda Lenarde, drago mi je što vas vidim.” rekla je to bez
ikakve naznake sreće zbog ponovnog susreta, znala je ona dobro kakvi
su to tipovi poput njega
“Pa, onda, hoćemo li? upitao je ne očekujući odgovor već slijepo
slušanje, jer je već u djeliću sekunde uzeo njenu ruku, stavio je ispod
svoje, i poveo je prema vratima.
Bilo je to drsko, i jako samouvjereno od njega, i mada je
pomišljala da istrgne ruku, i otjera ga dođavola, to nije uradila iz dva
razloga, prvi je bio zato što je ona bila dama, prava dama, za razliku od
dotičnog koji ne zna pravu bit manira.
I drugi razlog, koji je uznemiravao i podspješivao njen nemir je
bio taj što joj je taj dodir prijao, osjećaj koji je donosilo držanje uz tako
snažnog i nevjerovatnog muškarca u svakom pogledu, taj neki drski i
neočekivani ponos što je baš ona dobila njega, nekako ma koliko se
opirala taj je osjećaj grijao njeno okovano srce, čuvano da ne padne na
nijednog zavodnika poput njega.

26
Book as passion & BD
Ana Lukić

Ali lanci su popuštali, osjećala je to dobro, i čula kako sa svakim


kucanjem srca puca po jedna karika u lancu, i kako se srce drsko i
odvažno prepušta tom novom osjećaju za nju, i neporecivoj činjenici da
je ovaj muškarac privlačio, željela to ona ili ne..
Izašli su i veliki vrt koji je okruživao prostor oko gradonačelnikove
vile, i ona je i ovaj put pomislila kako je drsko što neko ima tako puno,
dok drugi nemaju ni ono malo koje im je potrebno.
Udahnula je miris jorgovana i bijelih ruža koji se širio oko njih i
osjetila se kao devojčica, nesvjesna činjenice da kraj nje jedan oficir
upija svaku crtu njenog lica, i kako sa svakim svojim postupkom se sve
dublje zavlači njemu pod kožu.
Hodali su u tišini, ona je vrhovima prstiju prelazila preko drhtavih
latica cvjeća, zastajala pored svakog novog grma ruža i trudila se da
upije njihov miris, dok je on toliko bio opčinjen njom, da kad bi ga neko
pitao gdje se nalaze, ne bi sa sigurnošću znao da kaže.
“Pa, Stefani ,” rekao je to da razbije tu savršenu tišinu “recite mi
nešto o sebi, mislim da bi bio red da se bolje upoznamo, ako mi zaista
postanete supruga?”
“Pa mislila sam da je to već jasno i ugovoreno, ono šta ja želim je
najmanje važno.” Licem mu je prešla teška sena, i vidjela je da je
narušila ovu prelijepu šetnju, i da ga uvrijedila ovim riječima.
“Naravno da je važno šta vi želite, nikada vas ne bih silio da
postanete moja supruga preko svoje volje, ili zato što to žele naši
roditelji.”
“Hoćete da kažete da je bila vaša želja da me oženite, iako me
nikada niste ni upoznali?” Nasmejao se na to, i ona se iznenadila
činjenicom da ga je taj osmjeh još više prolepšao, ako je to bilo uopšte
ikako moguće, jer je bio lep do nepodnošljivosti.
“Moja situacija je drugačija, ja moram da se skrasim, i želeo sam
da ispoštujem očevu želju, ali kada sam video vas, nikakve dileme, ili
pak dvoumljenja nije bilo u meni, i jako mi je žao što čujem da je sa
vama situacija drugačija.”

27
Book as passion & BD
Ana Lukić

Bila je iznenađena njegovom iskrenošću, bio je otvoren, i nije


igrao nikakvu igru i to joj se svidjelo, zato je da ne bi do kraja
upropastila njihovu šetnju, osmjehnula se i prešla na drugu temu.
“Oprostite, pitali ste me da vam kažem nešto o sebi?”
Nasmješio se na njen nehajan prelaz sa teme na temu, i kratko
klimnuo glavom.
“Pa ja sam vrlo jednostavna osoba, pomalo tvrdoglava, i jako
iskrena, zaljubljenik književnost i osoba koja mrzi nepravdu.
“Književnosti?” vidjelo se da je oduševljen njenom izjavom, “Koja
vrsta književnosti?”

Sa pronalaskom zajedničke teme, mladi par je razbio monotonu


tišinu i šetnju nastavio u ugodnom razgovoru, nisu ni primjetili
nasmješenu nanu, koja je dobro pronicljivim očima gledala kako nestaju
iza aleje ruža, dok je do nje još dopirao slatki smjeh dvoje zaljubljenih,
mada još nesvjesnih toga.

****
Mari je sjedila u udobnoj stolici, vadeći iz kose poslednje trake
koje su držale njene neukrotive lokne, i sa osmjehom se prisjećala
jadnog Zlatnookog koji joj je opet doneo svoje srce na dlanu pričajući o
toj nekorisnoj i potpuno iritantnoj ljubavi, ne mareći za činjenicu da mu
je po ko zna koji put slomila srce. Pričao joj je o novoj pljački koja će ga
učiniti dovoljno bogatim da osvoji njeno srce, iako su svi dobro znali da
Zlatnooki nije rođen za pljačku, jer bio je suviše glup za tako nešto.
Ljubav, kako bezvezno, njoj to nije potrebno, njoj je potrebno
samo dovoljno novca da bude ugledna i uvažena gospođica, poput
Stefani, potrebno joj je da je poštuju, i da niko iza leđa ne priča o njoj
kao o drolji, niti o činjenici da joj je majka otvorila prvi bordel u varoši, a
posebno ne o činjenici da je ona odrasla i da i dan danas živi baš na
takvom mjestu.

28
Book as passion & BD
Ana Lukić

Bilo je to sve previše bolno, bilo je to ono što je napravilo


onakvom kakva jeste, pohlepna i drska, maska koja je krila tužnu i
nezaštićenu djevojku, ali nikome neće dopustiti da vidi pravu nju, više
je voljela da misle o njoj to što misle, nego da je sažaljevaju, to neće
nikada da dopusti, ali baš nikada.
A onda joj je pala jedna ideja na um, jer postojao je jedan način
da ostvari sve što je željela, i lice joj se ozarilo kada se sjetila nečega što
joj je bilo promaklo.
Pa bila je lijepa, skoro pa kao i Stefani, a njen vjernik je bio i više
nego dovoljno bogat, a pored toga i veoma zgodan, i idealno lak plijen
da mu se zavuče pod kožu, jer još nijedan nije umakao njenim
kandžama..
Nasmješila se svom odrazu u ogledalu dok je dotjerivala svoj plan
u glavi, imala je jednu prednost u odnosu na malu Stefani, znala je
odlično sve tehnike zavođenja muškaraca, i bila je i više nego dobra u
tome, i više nego dobra…

Šetnja se bližila kraju, i Stefani je morala priznati da je uživala,


njen sagovornik je bio jako prijatno društvo, i otkrila je i veliki
zaljubljenik iste vrste književnosti kao ona.
Oduševio ju je toliko svojim poznavanjem velikih dijela,
očaranošću istim piscima, a posebno načinom razmišljanja, da je
morala da prizna samoj sebi da ubraženi plavušan ne zaslužuje nadimak
koji mu je dala.
Zaustavili su se kod ulaza, i nevoljko je shvatila da je njihovom
druženju za danas kraj.
Nasmješio se i zahvalio joj na prelepoj šetnji, dok se opraštao sa
njom, a onda je učinio nešto što je iznenadilo do krajnjih granica.
Nežno joj je zagladio neukrotivu loknu postavivši je iza uha, i u
nju zadjenuo jedan maleni ružin pupoljak, i to je uradio na takav način
da to nije djelovalo nimalo glupo niti nespretno.

29
Book as passion & BD
Ana Lukić

Nasmješila mu se u znak zahvalnosti i pre nego je to uradila znala


je kako će ovaj susret da završi, i previše puta je pročitala u njenim
romanima, i previše puta sanjala u svojim snovima i doživjela u svojim
mislima, ali ništa je nije moglo pripremiti na trenutak kada su im se
usne spojile.
Njegov poljubac je bio sve ono što je zamišljala, i još više. Osjetila
je kako više ne osjeća ravnotežu zemlje, kako se sve preokrenulo u
jednom malom postupku, osjetila je neku harmoniju, mir i zaštitu uz
njega, i bojala se da će ako je pusti sve to da nestane, pa se još više
priljubila uz njega zaboravivši na damske savjete njene drage nane.
U tom trenutku je ostatak svijeta i sve oko nje izbledjelo, i bila je
svjesna samo njegove blizine, njihovog poljupca, i mirisa ruža.

Bio je iznenađen načinom na koji je reagovala, čak se ne bi ovako


iznenadio ni da mu je onako damski lupila šamar i zalupila vratima
ispred nosa, koliko ga iznenadila činjenica da mu je ovako strasno
uzvratila poljubac.
Zaboravio je na činjenicu da je to trebao da bude samo jedan
mali poljubac pre nego što ode, i nije mu padala na um činjenica da se
odvoji od nje, da nisu čuli zvuk otvaranja vrata neposredno iza njih, i da
se Stefani nije naglo trgnula kada je čula kako se njena nana prodorno
nakašljala kako bi ima dala do znanja da je tu.

Nisu bili svjesni koliko se nana zabavljala kada je vidjela kako im


je neprijatno što ih je uhvatila u datom trenutku, i sjetila se da nikada
nije videla Stefani ovako rumenih obraza, do onda kada je kao klinku
ulovila kako u toku noći krade nanine kolače za specijalne goste.
A još joj je zabavnije bilo kada je mladi oficir pokušavao da
pronađe dovoljno uljudne riječi da iskaže svoje izvinjenje, mada je znala
koliko je to bespotrebno.
I mada je njen nedokučivi izraz lica krio činjenicu da pokušava da
izgleda kao mrzovoljna starica, nije mogla da prevari njenu Stefani koja

30
Book as passion & BD
Ana Lukić

je dobro poznavala svoju dragu nanu, i koja joj je čitala iz očiju da samo
želi mladog Lenarda da dobro namuči.
I obe su se slatko smejale kada joj je malo kasnije pred ogledalom
raspletala nežne uvojke kose. I dok joj je Stefani pričala o njihovom
razgovoru u toku šetnje, starici nije promaklo kada je iza uha Stefani
izvukla crveni pupoljak i zamišljeno uzdahnula, uzdahom koji je nana
dobro poznavala.
U tom uzdahu osjetila je mali prizvuk sete, ali pre svega bio je to
zvuk uzdaha zaljubljene duše.
Moraće dobro da čuva svoju mezimicu, jer ovaj mladić joj je
osvajao srce, a nevina duša poput njene nije poznavala nepregledne i
trnovite staze ljubavi poput starice koja je proživela i vidjela puno toga.

U toku večeri koja se polako spustila na Varljivu dolinu, mnogima


te noći san nije dolazio na oči, Stefani je mislila o jednom cvjetnom
pupoljku ruže, Lenard je mislio o jednim prelijepim očima, obrazima
oblitim rumenilom, i načinom na koji je nervozno grizla usne crvene od
njihovog poljupca, a Meri je mislila o jednom planu koji je između ovo
dvoje mladih bacao jedan nepremostiv jaz..
Varljiva dolina je bila mjesto spletki, laži i tajni, ali ovako
obuhvaćena velom noći, dok je ležala mirno i tiho, činila se nevino i
nežno, mada je bila sve, samo ne upravo to dvoje.

31
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava V
Dole u gradonačelnikovom kabinetu odvijao se pravi haos, brojni
bankari ne samo iz varoši nego i okruga došli su lično da se žale, buka i
ukočeni ljudi koji pričaju u glas činili su da mu se pogorša glavobolja
koju je osjećao.
Stalno je otezao čvor proklete kravate jednom, a brisao znoj sa
čela drugom rukom, dok je na sve načine pokušavao da ih umiri i
pronađe prave riječi kako bi konačno uspeo da ih izbaci iz svog
kabineta.
Da, ovakve situacije su mu govorile da nije više za posao
gradonačelnika i da što prije treba pronaći zamjenika, ali do tada mora
da se izbori sa ovom uzrujanom ruljom srebroljubaca.
“Gospodo, molim vas, možete li da se malo smirite, i govorite
jedan po jedan, ako je ikako moguće?”
“Gospodine gradonačelniče, ovo više ne ide, morate da uhvatite
tog zloglasnog i opasnog lopova, jer nema više svrhe držati banku ako
je pljačkaju svaka 3 mjeseca.”
“Gospodo, i sami znate da ga pokušavamo uloviti već godinama,
ali nijedna potraga nije dala rezultate, pa mi čak i ne znamo kako on
uopšte izgleda, sve što znamo o njemu je to da ga zovu Baron.”
“Gospodine, ponudite novčanu nagradu, možda neko iz njegove
bande se polakomi na novac, svako od nas će za samo informaciju o
tome kako on izgleda da da po 500 zlatnika, što će ukupno biti 5000
zlatnika, i to samo za njegov opis.” rekao je jedan od bankara, mršavi
čovečuljak sa naočalima teškoga okvira na vrhu nosa, dok su ostali
klimali u znak potvrde.
“U redu onda, okačićemo vašu ponudu, koja iskreno zvuči
budalasto ako mene pitate, ali ako donese rezultate to će biti pomak u

32
Book as passion & BD
Ana Lukić

odnosu do sada. A sada gospodo, molio bih vas da me izvinete, ali


dolaze mi veoma važni gosti..” gradonačelnik im je jasno do znanja dao
da više nema ni trenutak vremena za njih, na šta su svi napustili kabinet
u kratkom roku.
Kada je ostao sam u kanecelariji, skinuo je kravatu, zavalio se u
fotelju i nasmijao se od srca.
Zaista ti bankari su bili tako glupi, postoji mnogo njih koji bi se
prijavili da opišu jednog kriminalca koji hara već godinama za tolike
pare, ali malo ko je znao reći nešto o tome kako on izgleda, a dobro su
znali da mu je njegova banda odana i vjerna, što je glavni razlog zašto je
skot još uvjek na slobodi.
Pogledao je na sat, a zatim kada je utvrdio da ima još vremena da
dolaska uvaženih mu gostiju, otvorio je laticu i iz nje izvukao jednu
cigaretu, zaslužio je mali predah.

****
Stefani je bila nervozna, nije mogla da objasni sebi šta se to
događa sa njom, nikada nije bila tako čudna, nemirna i uzrujana, i to
samo zbog toga što njen vjerenik i njegov otac dolaze.
Nana koja je dobro poznavala svoju malu djevojčicu, vidjela je
njenu nervozu pa nije govorila ništa dok joj je pomagala da se spremi za
njihov dolazak.
I mada je dobro poznavala te simptome, nervoza koju je osjećala
jedna polako je prelazila i na onu drugu, tako da su do zvuka zvonceta
koje oglašava dolazak gosta obe bile poprilično nervozne, jedna zbog
dobro poznatih razloga mlade djevojke, a druga zbog brige za tu istu
djevojku.
“Dobro, sada duboko udahni, i nasmješi se, gosti su tu..” rekla joj
je nana, dok je zadivljeno gledala svoju malu labudicu, zaista je bila
prava ljepotica, i srce starice bilo je puno ponosa dok je gledalo.
“Dobro, onda spremna sam.” rekla je, udahnula i stavila na lice
svoj najlepši osmjeh, a zatim je samouvereno izašla da pozdravi goste.

33
Book as passion & BD
Ana Lukić

Lenard je stajao u predvorju hola slušajući hvalospeve i preterane


pohvale koje su se odvijale između njegovog oca i gradonačelnika kada
mu je pažnju privukao pokret na vrhu stepeništa, na šta su i ovo dvoje
prestali razgovor i usmjerili pogled u tom pravcu.
Mogao bi se zakleti da je u tom trenutku vrijeme stalo, i čak je
bio siguran da su svi zaustavili dah, jer svaki pokret i svaki korak, koji je
činio bliže njemu, dovodio je njegovo srce u stanje ludačkog kucanja.
Nikada u životu nije video nešto tako lepo, djevojka koja se
spuštala niz stepenište bila je nestvarna, duga kosa koja je padala u
valovima karamel boje, rumeni obrazi, duge trepavice koje su
prekrivale biserne oči, njeno držanje, sve je bilo savršeno.
I tada je znao, ono što je planirao da uradi tek na kraju dana više
nije imalo smisla, pravi trenutak bio je sad, pravo mjesto bilo je baš
ovo.
Kada mu je prišla duboko se naklonio i poljubio joj ruku, a zatim
je zadržao u svojoj dok je razbio tišinu predvorja -
“Oprostite mi, ali ja imam nešto da objavim, tačnije da pitam, a
zato bih molio vašu pažnju.”

Gradonačelnik je usmjerio svoj pogled na njega a licem njegovog


oca prešla je sjena dosade jer je dobro znao o čemu je riječ, i smatrao je
to budalastim.
Cijelo jutro su se prepirali oko toga, dok ga nije konačno ubjedio
da treba to da uradi ili neće da se ženi, na šta je njegov otac pomirljivo
slegao ramenima.

Stefani je iznenađeno gledala u njega, i mada se vidjelo da joj je


pomalo neprijatno i dalje je držala svoju ruku u njegovoj.

Nasmješio se, odmakao se od nje, i pustivši joj ruku rekao.

34
Book as passion & BD
Ana Lukić

“Pred vama svima želim da iskažem svoju skromnu želju i ovu


mladu damu upitam sudbonosno pitanje, i samo da zna da od njenog
odgovora zavisi moj spokoj i mir,” reči je izgovarao polako, dramatično,
kao neku poemu, a oči su mu gledale pravo u nju.
Zatim je klekno na jedno koleno i pružio joj svoju ruku, koju je
ona drhtavo prihvatila i izgovorio one sudbonosne reci.
“Stefani Milford da li biste mi učinili tu čast, i postali moja
supruga?”

Stefani nije mogla da veruje da je zaista želio da joj pruži izbor, i


da joj pokaže da je na ovaj brak ne sili niko, nego da je to samo njen
izbor.
Bila je veoma iznenadjena, potresena ali tada je znala da nikada
boljeg supruga i neće pronaći, jer on je ovim postupkom opravdao sve.
Osmeh joj je ozario lice, i izgovorila je upravo ono što je i željela a
ne ono što bi uveselilo njegovog ili njenog oca .
“Da, vrlo rado.”
“Onda zaslužujete da nosite majčin prsten koji se kod nas
prenosi već generacijama.”
Na te riječi izvadio je prelijepi ugravirani prsten i stavio joj ga na
ruku, a zatim je ustao i privukavši je sebi rekao tiho, ali samo da ona
može da čuje
“ Ljupka kao zvezda, dok na svodu plavom blista samo jedna.”
I dok se melodična romansa odvijala u gradonačelnikovim
dvorima, gore na vrhu brdašceta bela dama je mirno i dostojanstveno
stajala posmatrajući okolinu.

Kiriš je cijeli dan imao posla, trudio se da očisti prostor oko crkve
i zaštiti osjetljivi bijeli mermer od štete koju su mu mogle naneti
puzavice i ostale štetočine.

35
Book as passion & BD
Ana Lukić

Bio je umoran ali i jako zadovoljan, i mada je namjeravao da ode


da se malo odmori čuo je škripu vrata iza sebe i uspeo da nazre samo
crnu priliku pre nego su se vrata zatvorila za njim.

Neki neobičan osjećaj ga je obuzeo, srce mu je tuklo kao ludo, ne


od straha, nego od nekog neobjašnjivog osjećaja radosti, nešto mu tu
nije bilo jasno i požurio je unutra da vidi ko je to.
I pre nego je ušao znao je gdje se posjetilac nalazi, kabina za
ispovjedi je jasno pokazivala da je njegova pretpostavka u pravu, i
uputio se prema svom mjestu.
I kao što je i znao zašto je ta osoba došla, znao je i pre nego je
progovorio ko je to, ali i mada se osjećao pripremljen nije mogao a da
ne pretrne kada ga je taj glas tako podsjetio na njegov.
“Oče, griješio sam..” glas je bio umoran, bolan ali vidjelo se da
osoba govori ništa osim suve istine.
Kiriš je znao da u drugoj kabini sjedi osoba koja mu je vratila
pehare (da li ih je ukrala, bio je ubjeđen da nije), ali nije mogao da
veruje koliko je taj glas bio srodan njegovom.
“Dijete, ne brini, kajanje je prvi korak ka spasenju.”
“Oče, meni nema spasa, ali malo mira koji osjetim dok
razgovaram sa vama je i više nego dovoljan lijek.”
Kiriš je bio tako polaskan zbog tih iskrenih rijeci, i nešto ga je
duboko ganulo u toj pohvali.
“Zašto ne pokušate da se odreknete toga, da živite normalan
život, evo ja ću vam pomoći...”
“Eh, po glasu vam se vidi da ste mladi, ima dobrote u vama, i ta
blagost u vašem glasu mi je sasvim dovoljna pomoć, nikada niko nije
pričao tako sa mnom, ali vi ne možete pomoći okorjelom kriminalcu, ni
vi, ni iko drugi.”
“Ali zašto, imajte malo vjere, pričaću sa gradonačelnikom.

36
Book as passion & BD
Ana Lukić

“Sve što gradonačelnik želi jeste da me se dokopa, i učinio bi sve


da u tome uspe, i zato ako mi želite bar malo dobra nemojte mu ništa
reći.”
I pre nego je izgovorio to do kraja Kiris je po zvuku čuo da je bio
na izlazku i mada je požurio da izadje za njim, sve što je opet video bilo
je kako crna prilika nestaje iza vrata.

Bilo je neobično da samo nekoliko trenutaka i jedva nekoliko


riječi koje izgovore tokom njegovog posjeta, ostave na njega toliki
utisak, više mu se činilo da pričaju u tišini, i da im nisu potrebne riječi
da bi jedan drugoga razumjeli, i to je zaista bila istina.

I tako se polako kao prešutnim dogovorom ustalila navika da


svako sedmo veče razbojnik i sveštenik pričaju u tišini, uvijek bi došli na
vreme, uvijek jedan, malo posle onog drugog, i uvijek bi otišli a da se
nevide, i mada nisu znali lice ovoga drugoga, osjećali su da su stari
znanci, nekad bi tješili jedan drugoga, nekada bi samo pričali o životu
koji ih je doveo tu gdje jesu, a nekada bi samo šutili, i taj im je ritual
polako postao navika.

Mala je varoš živila mirnim i ustaljenim ritmom, čuvala brižljivo


svoje tajne kao starog voljenog ljubavnika i krila nemir koji je kao surovi
duh opominjao da će ubrzo sve izaći na vidjelo…

Stefani je takođe razvila svoj maleni ritual, svako popodne bi se


brižljivo spremala za vesele šetnje baštom i duge razgovore koje bi
vodila u društvu svog vjerenika.
Stara Nana koja je dobro poznavala brinula je o svojoj mezimici i
nadala se da će bar nju uspjeti poštediti nesrećne ljubavi.
I sve je to djelovalo i više nego dobro, ali je uvijek postojalo ono
ALI, i to ali je glavni ključ ove priče.

37
Book as passion & BD
Ana Lukić

****
Dole u fratarskoj sobi, Kiriš se uznemireno okretao u krevetu,
mučila ga je jedna noćna mora, i male kapljice znoja su se pojavile na
mladom fratarskom čelu.
San je bio isti kao i svake noći, san koji je sanjao otkako je došao
u ovu varoš, san koji se ne bi mogao nazvati snom.
Opet kao i svaki put, sanjao je da sjedi u ispovedaonici, i sa druge
strane sjedi napaćeni razbojnik, onaj kojeg je već dobro upoznao, i čija
priča mu ne izlazi iz glave.
I možda bi sve to bilo u redu da se svaki put ne završi tako što oni
u isto vreme izlaze iz ispovjedaonice, i sve na šta mu pogled padne su
one njegove crne čizme, i taman kada sveštenik krene da digne pogled i
ugleda njegovo lice, on se iznenada probudi.
Kiriš se naglo probudio iz sna, na njegovom mladom čelu se
urezala jedna bora, a lice mu je odavalo izmučenost.
Ova noćna mora ga nije napuštala, kao ni osjećaj da on zna dobro
ko je taj razbojnik, i da njegov lik on odlično poznaje.

I jeste, poznavao ga je, samo što je tek trebalo to da otkrije..

38
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava VI
Varljiva dolina je ovoga jutra bila neobično lijepa, i praznično
raspoložena.
Svuda po varoši bili su okačeni posteri o predstojećem
takmičenju, takmičenju po kojem je ova varoš bila poznata.
Varljiva dolina se odavno proslavila po svojim revolverašima,
vještim potezačima i nevjerovatno oslđtorookim pogađaocima u metu,
takmičenju nadaleko znanom po nazivu “King's of heart's” .
Nagrada na takmičenju je bila visoka, 10 000 zlatnika je bilo i više
nego primamljivo, ali i dovoljan razlog da ovo takmičenje bude kao
prava svetkovina, jer tim danima ulice bi bile krcate.
Svuda bi se mogli vidjeti revolveraši, sumnjivih i nadmenih lica,
što je bio razlog da je Marionetin klub bio prepun cijelo vrijeme, a
varoške krčme zasićene pijanim lupežima.

Šerif Kris je bio na samom kraju živaca i nije više znao gdje da
smjesti pijane lupeže koji su pokretali tuče čim bi ih pustio, ili pak šta da
radi sa onim sumnjivim tipovima koji su kao izgovor za nošenje oružja
koristili predstojeće takmičenje.

Gradonačelnikov dom je bio u posebnoj atmosferi, predstojeće


vjenčanje se bližilo, i sve sluge su neumorno i predano radile kako bi taj
dan bio savršen.

Stefani je bila i dalje pomalo uznemirena, voljela je ovu varoš, i


bilo joj je teško tek tako okrenuti svemu leđa, ali pomisao na njenog
vjerenika je uspjevala da otkloni njene strahove, i na njeno lice
neprimjetno navuče zaljubljeni smješak.

39
Book as passion & BD
Ana Lukić

Bila je kao kakva zaljubljena djevojčica, ali nije joj to smetalo, jer
nije bila jedina.
Lenard se na njeno iznanađenje potpuno oslobodio stega
uglađenog hladnog oficira, i ponašao se kao zaljubljeni mladić, iskren i
nježan, i to je bilo dovoljno da je promjeni iz korijena.
Više nije kao na početku hladno i odvažno silazila niz stepenice
kao da ide u susret noćnoj mori, već veselo, radragano, i poletno, sa
onim srebrenkastim sjajem u očima.

Lenard je to jutro čekao pomalo nervozan, ali ipak nasmejan,


znao je da će njene prelijepe oči učiniti da zaboravi na sve i jednostavno
se preda u ruke te ljepotice.
Brinula ga je samo njena reakcija kada joj kaže njegovu odluku, i
da li će se bar malo da zabrine zbog njega, i ono važnije, da li će da ga
podrži.
Podrška u braku je ključna, jer razumjevanje, njeno razumjevanje
mu je potrebno, i bez toga ta ljubav ne bi bila prava, ne bi bila ono što
je očekivao od nje.
U tom trenutku vrata se otvoriše i uđe ona.
Nevjerovatno je kako se čak i posle toliko vremena svaki put
iznenadi kada je ugleda, kako svaki put to lice djeluje nestvarno lijepo, i
kako onaj sjaj u očima djeluje nevjerovatno.
Njegova vjerenica je uspjela ono što mnoge prije nje nisu, ono
što su mnoge željele i pokušavale, uspjela mu je ukrasti srce, vješto i
brzo, a da on to nije ni primjetio.

Stefani se nasmjesila kada se okrenuo, to je jednostavno bilo


refleksno, njeno lice je poprimalo taj izraz uvijek kada ga pogleda, ali i
dalje se nije mogla naviknuti na to.
Poljubio je kao i svaki put, samo ovaj put više strasno i pomalo
nervozno, tako da je odmah znala da nešto nije u redu.

40
Book as passion & BD
Ana Lukić

“Lenarde” rekla je odlučno “da li je sve u redu?”


“Oh, pa jeste, ali imam nešto da ti kažem.” rekao je pomalo
oklevajući, što nije bilo karakteristično za njega, “čula si za ovo
takmičenje, koje se održava za 2 dana?” - upitao je, mada je znao da je
potvrdan odgovor.
“Da, naravno” - odgovorila je osjetivši neobičnu jezu, “Zašto?”
“Pa, odlučio sam da se prijavim, želim da se takmičim. Ali ne
brini, to ne utiče na naše vjenčanje, jer mi ćemo se vjenčati za 7 dana
kako je i ugovoreno.” rekao je iščekujući njenu reakciju.
“Prijavio si se na takmičenje?! Ali, ali to takmičenje je jako
opasno.” rekla je iznenada, razmišljajući samo o tome, jer nije mogla da
se oslobodi tog parališućeg straha na samu pomisao da bi moglo nešto
da mu se dogodi.

Lenardovo lice je poprimilo nedokučiv izraz, ali mu je očima


prešla sjenka osmjeha, jer osjetio je radost na samu pomisao da se ona
brine za njega, ali to nije bilo dovoljno.
“Znam da je opasno, ali ja sam oficir, i oružje je nešto čime
odlično znam da se služim, u to budi sigurna.” rekao je to normalnim
tonom, ali čvrstim, sa nepokolebljivom sigurnošću, ali gledajući je tako
meko, da se ona potpuno izgubila.
Mrzila je to što je imao na dlanu, što je taj njegov pogled mogao
da pobije njenu surovu odlučnost, i što je njegov osmjeh uspjevao da
izgubi crtu odlične žene, i preobrazi se u zaljubljenu djevojčicu koja
prihvata svaku njegovu odluku.
Sputala je svoj osmjeh, i navukla masku inteligentne žene pune
razumjevanja, i rekla.
”Ako je to tvoja odluka, podržaću te. Samo bih željela da se
paziš, jer ne treba mi ranjeni mladoženja na vjenčanju.”

41
Book as passion & BD
Ana Lukić

Lenard nije vjerovao svojim ušima, jer slušao je upravo one riječi
koje je želio čuti, i mada je to rekla odlično i vješto, nije uspjela da
sakrije, da ne želi da mu se dogodi ništa loše, i to je bilo bitno.
Brinula je za njega, stalo joj je, a opet je tu da ga podrži kada mu
je to potrebno.
To je bilo sve sto je želio, čak i više, i nije mu trebala ništa dalje
reći, sve što je želeo je da obaspe te usne poljupcima, i na tu pomisao
povukao je u svoj zagrljaj.

Ona se iznenadila, i mada je željela da zadrži damsku distancu i


dostojanstvo, borba u njoj je trajala tek nekoliko sekundi, a zatim se
naprosto prepustila trenutku.

****
Kiriš je bio posebno motivisan, prazničko raspoloženje varoši,
doprinosilo je njegovoj odlučnosti i želji da brojnim zalutalim dušama
pokaže drugi put od puta kriminala.
Znao je da zbog takmičenja koje predstoji, brojni od njih će se
prijaviti željni nagrade, i to je njegova prilika da ih namami ka beloj
dami.
Njegova neumorna predanost je i dalje opčinjavala brojne ljude u
varoši, i divili su mu se zbog toga, tako da je njegov trud nailazio na
razumevanje, i on je osjećao taj napredak.
Držao ga je stalno taj osjećaj da on pripada ovom mjestu, i znao
je da se vezao za njega više nego što se nadao.
Ko zna koliko dugo je polirao pehare diveći se umjeću izrade,
detaljnosti i sjaju, kada ga zvuk zatvaranja vrata trgao iz njegovih misli.
Uvijek bi uspjevao ući prije nego ga vidi, i uvijek bi znao gdje ga
čeka, jer taj neki nijemi dogovor postao im je rutina, i znali su kada i
gdje će da podjele riječi i tišinu, tugu i bol, razumjevanje i patnju.

42
Book as passion & BD
Ana Lukić

Kiriš je zavolio njihove razgovore, zavolio je te neobične trenutke


mira, nisu to bile ispovjesti kao i sve druge, oni su čak i bez riječi
razumjevali jedan drugoga, i taj odnos je bio jako neobičan.
Ušao je u prostor za fratra, i sjeo.
Nije ga pozdravljao uobičajenim riječima, kao i sve druge,
uglavnom bi samo čekao da započne sa pričom, ali ovaj put je osjetio
taj nemir.
”Odlučio sam da se prijavim na takmičenje, ali osjećam da je to
previše rizično?”
Kiriš se po ko zna koji put naježio na njegov glas, glas koji mu je
bio previše srodan, neko bi rekao da je već vrijeme da se navikne, ali to
je bilo i previše čudno svaki put.
”Ne razumem, bojiš se da će te otkriti?” rekao je osjetivši neki
strah, nije mogao da objasni sebi zašto mu je bilo toliko bitno da se tom
kriminalcu ne desi ništa loše.

Ovaj put Baron je bio taj koji se nije mogao oteti tom čudnom
utisku, osjetio je u tom glasu neku zebnju, možda prizvuk brige, što je
bilo i previše čudno, i previše neobično.
”Nije to strah od otkrivanja, već od tog čudnog osjećaja
nadolazeće opasnosti, osjećaja kome ne mogu da se otmem.”
”Pa onda nemoj da se prijaviš” - rekao je Kiris, želeći tako snažno
da prihvati njegov prijedlog.
”Oh, nije sve tako jednostavno. Vi sve gledate kao crno, i bijelo,
ali između ima mnogo nijansi sive, to nemojte zaboraviti.” rekavši to
ustao je i napustio ispovedaonički deo.

Fratar je ostao da sjedi u tišini, njegove riječi su mu usadile neki


strah, neki neobični nemir kome nije mogao da se otme, i osjećao je,
isto kao i on, nešto će loše da se desi, nešto veoma loše.

43
Book as passion & BD
Ana Lukić

I dok je varoš u punom sjaju nestrpljivo iščekivala predstojeće


takmičenje, noć koja je padala unosila je nemir.
Nemir koja se krišom i polako uvlačila u ljude, i noć koja je kao
tamni prah pokrivala varoš, činila je da se ljudi bude uznemireni iz sna.
Te noći kao i mnogih pre nje, Kiriš je sanjao onaj isti san.
Sve se ponavljalo kao i pre, dole u uglu mala ispovedaonica ga je
čekala, isti onaj dobro znani stranac, i ista ona poznata tišina među
njima.
Ali ovaj put san se nije završik na isti način kao i ranije, jer kada je
izašao iz ispovjedaonice ugledao je tamnu priliku koja je malaksalo
stajala, dok je sa njega kapala krv.

Probudio se naglo, obliven teškim znojem, i nije mogao da suzbije


drhtavicu koja mu se širila tijelom, jer je osjećao da je ovo bilo više od
sna, da je ovo bio predosjećaj, najava nečega što će se zaista dogoditi.

44
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava VII
Stefani se tog jutra probudila veoma nemirna, san joj sinoć nije
dugo došao na oči, i neka zla sjenka strepnje je stalno bila prisutna.
Njena nana je ušla u sobu noseći novu haljinu, i mada se trudila
da djeluje normalno, Stefani je iznenađeno uočila na staričinom licu
umor, i neki neobični nemir.
Njena nana je bila stjena od žene, i čudilo je da je i nju obuzeo taj
neobični osjećaj zebnje koje je predstojeće takmičenje budilo u ljudima.
Ali Stefani je odagnala loše misli, i odlučno ustala iz kreveta.
Danas je imala veliku odgovornost, njeno zaduženje je bilo da
novom “Kralju srca” , ili bolje rečeno, pobjedniku, uruči nagradu po
završetku takmičenja.
Nasmješila se zamišljajući Lenardovo lice dok mu uručuje
nagradu, i polako je odbacila od sebe nemir, pokušavajući da povrati
onaj blagi osjećaj mira.
Njena nana je ovo jutro bila posebno zamišljena, i kada je
zamolila da joj doda haljinu, ona je i dalje nastavila da stoji u istom
položaju.
Nešto je uznemirilo njenu staricu, što je okovalo njene misli i
duboko je potreslo, i znala je da to ne može biti bilo šta.
“Nana“, rekla je neobično blago, sa tom neskrivenom nježnošću
koju je osjećala prema toj ženi da li je sve u redu? “Osjećam da te nešto
muči?”
Izgovorivši to, prišla je i uzela te izborane ruke u svoje, i nježno ih
stisla.
Pogledala je duboko u te tople oči, i ugledala u njima te
izdajničke suze, koje nije mogla da sakrije.

45
Book as passion & BD
Ana Lukić

“Sve je u redu, samo... Sanjala sam je, i sve se vratilo..” rekla je


tiho, pokušavši da sakrije to pucanje glasa.
Stefani se srce steglo, kao i svaki put kada bi spomenula nju, i
polako je povela prema krevetu da bi mogle da sjednu, željela je da čuje
to što ima reći.
“Sanjala si je, pričaj mi o tome, pričaj mi o njoj, molim te?” rekla
je dok joj je srce tuklo kao ludo, i dok je željno iščekivala njene riječi.
“Pa, bilo je to na današnji dan. Svi smo bili u neobičnom
raspoloženju, a ja se nisam mogla da oduprem tom nekom čudnom
osjećaju. Tvoj otac je bio presrećan, onaj sjaj u njegovim očima i osmjeh
koji nije skidao sa lica činili su od njega drugog čoveka. Bio je bjesan što
je morao da ide na taj put, jer poslednje što je želio je da propusti
trenutak kada postane otac. Sjećam se da je pred put molio da mu
oprosti što ide, i da je nekoliko puta šaputao u pravcu stomaka da ga
pričekaju još malo. Tvoja majka se uvek smijala na taj njegov postupak,
i nije mogla da skine sa lica onaj zaljubljeni sjaj koji je činio još ljepšom.
Trudnoća joj nije oduzela ni malo ljepote, čak naprotiv, taj sjaj je učinio
još privlačnijom, i mada se nije udebljala, stomak koji je veoma
narastao je onemogućavao njeno stalno kretanje i posjećivanje
voljenog vrta. Tog jutra sam bila zauzeta, i mada me nije nikako zvala
da dođem, otišla sam da vidim kako je. Kada sam ušla u sobu, nje nije
bilo tamo, i ja sam se nasmejala na pomisao da se opet iskrala od mene
i otišla da posjeti vrt koji je toliko voljela. Zabranjivala sam joj da se
kreće u tom stanju, i požurila sam prema vrtu, ali ni tamo je nisam
pronašla. Neka zla ruka straha mi je ščepala srce, i osjetila sam da nešto
nije u redu. Uskoro smo je svi tražili, sve sluge i radnici su neumorno
pretraživali kuću, i okolinu, ali nje nije bilo.
Ketrin nigdje nije bilo, i mada smo pretražili sve, nijedan trag,
nijedna naznaka nije pronađena. Samo dole, u uglu vrta sam ugledala
zgažen nježno rozi cvijet, omiljeni cvijet tvoje majke. Otišla je da posjeti
svoj vrt, i više je nikada nisam vidjela, neko je želio da ona nestane, i
znala sam da je taj neko zgazio taj nježni cvijet kada je oteo. Taj neko
nikada nije pronađen, i ta priča nikada nije rješena.

46
Book as passion & BD
Ana Lukić

Tvoj otac se nikada nije oporavio, onoga dana kada sam te


pronašla na pragu, u korpici na kojoj je pisalo tvoje ime, i stajala ta
nježno roze ruža, znala sam da si njena. Tvoj otac nije želio da ti otvori
svoje srce, i pruži očinsku ljubav, samo zato što si bila toliko slična njoj.
Čak i onako mala, vidjela se ta sličnost, to maleno lice bebe, je toliko
ličilo svojoj majci da u to nije bilo sumnje. Meni nije trebala nikakva
potvrda mada je tvoj otac ipak traži da vidi.”

Stefani je znala na šta je nana mislila kada je rekla potvrda, ali


ipak su je zaboljele te riječi.
Niz staričino lice su se slijevale suze, ali nije bila jedina.
Stefani je možda po prvi put čula tu priču tako detaljno ispričanu,
starica je izbjegavala da priča o toj bolnoj temi, a njen otac je nikada
nije ni načeo.
Stefani je pokušala da zamisli majčin lik, dok je grlila svoju staru
nanu, trudeći se da je utješi riječima koje su trebale da utješe i nju.
“Oh, Stefani, sanjala sam je u tom istom vrtu, kako mi se smješi
držeći buket ruza. Bila je tako srećna, tako lijepa, tako ista ti. Kao da je
pokusavala nešto da mi kaže, kao da je tražila nešto od mene. Ali ne
znam šta, ne znam šta. Oh, Stefani, moja malena devojčice, toliko joj
ličiš, toliko.” rekla je nana dok je nježno držala njeno lice, i gledala u oči
koje je tako dobro poznavala.
Ali, odlično se trgla, povratila smirenost, i obrisavši devojčine
suze, rekla.
“Dosta o tome, imamo posla, hajde da od tebe napravimo damu,
kakva i dolikuješ.”

I tako dok su stara nana, i mlada devojka odlučno odbacivale


stege tuge, gradonačelnik je u svom uredu prebirao po sjenkama
prošlosti.
Sjedio je potišteno, držeći čašu sa tečnošću koja mu je trebala da
pomogne da zaboravi, ali to nije uspjevalo.

47
Book as passion & BD
Ana Lukić

Nije nikada oprostio sebi, i vjerovatno nikada i neće što nije bio
taj dan kući, što je otišao i ostavio je nezaštićenu i samu.
Mrzio je sebe zbog toga, i proklinjao je svaki trenutak prošlosti
jer je nije mogao da vrati, a posebno nije mogao da je zaboravi.
A i kako bi, kada je uvijek bila tu.
Video je njene oči u ćerkinim očima, njen osmjeh u njenom
osmjehu, ličila joj je, možda i previše, i to ga je boljelo.
Nije je on udavao za Lenarda samo zato da bi bio još više moćan,
jer je njegov otac bio važna ličnost, on je udavao da bi otišla što dalje
od njega, što dalje od ove varoši, što dalje od ove kuće.
Ne zato što je mrzio, već zato što ga je prošlost previše boljela.
I nadao se da će možda kad ode, uspjeti da odnese sa sobom i
njen lik, uspjeti da bar na trenutak vrati malo mira, ali koga je on tu
zavaravao.
Nikada neće zaboraviti Ketrin, i nikada neće prestati željeti
osvetu, nikada se mir neće da vrati njemu u posjedovanje dok ne
otkrije ko je, i zašto, to učinio.
Ko mu je oduzeo ljubav, mir, i jedinu osobu koja ga je učinila
živim?
Ko god da je taj neko, sigurno će da mu plati, jer bez osvete, ovaj
čovjek neće imati mira, bio je siguran u to.
Ruka mu je toliko snažno stegla čašu sa alkoholom da su mu prsti
pobeleli, lice mu je imalo teške sjene mržnje dok je razmišljao o
prošlosti koja ga je mučila.
I ko zna koliko bi još proveo vremena u tami mržnje i ogorčenosti
da ga iz misli nije trgao taj poznati zvuk kucanja na vratima.
Brzo se pribrao, uspravio na stolici, i dao odobrenje za ulazak.
Sluga koji je ušao nosio je neobičnu kovertu, i refleksivni osjećaj
da je to nešto važno ga nije prevario.
Sadržaj koverte je bio od izuzetne važnosti, i u njega je unio novu
snagu i odlučnost, jer dok još sjenke prošlosti ne poprime prave oblike,

48
Book as passion & BD
Ana Lukić

boriće se sa sjenkama kriminala koje su bile tu, i koje su sputavale


njegov rad.
Poruka koju je dobio bila je od onog istog uštogljenog bankara
koji mu je obrazložio svoj plan o hvatanju zloglasnog vođe bande, i
mada mu se tada podsmjevao, izgleda da je on ipak imao uspjeha.

“Poštovani gospodine gradonačelniče, mi smo svoj dug i dogovor


isplatili. Koštalo nas puno je ali smo dobili jako važan odgovor. Jedan
kriminalac nam je potvrdio da će na današnjoj svečanosti da prisustvuje
Baron, i to nam je jedinstvena prilika. On je rekao da će ga biti lako
prepoznati, jer će uglavnom skrivati lice pod crnim šeširom i crnom
bradom, ali to nije jedini trag.
Znaćete sigurno da je on samo ako pogodi sve tri karte u samo
srce, jer Baron nije čuo za promašaj, on će osvojiti nagradu kralj srca, a
tada ćete znati da je to vaš čovjek.
Ne dopustite da vam pobjegne, jer to vam je jedina šansa da ga
uhvatite.”

Gradonačelnik je osjetio navalu adrenalina i odlučnosti, uhvatiće


tog pasjeg skota, makar mu to bilo poslednje.
Bjes koji je proradio u njemu učinio je da odmah krene da djeluje,
jer nemaju vremena za gubljenje.

Nedaleko odatle, Martin se kezio u naručuju jedne od


Maryonetinih djevojaka.
Bio je srećan što je njegov podli plan uspeo, jer ipak je ubio dva
zeca jednim metkom.
Dobio je novac koji će mu dobro doći, a uskoro će dobiti i svoju
osvetu, jer svi su znali da se sa njim ne treba šaliti.
Baron ga je ponizio pred svima, protjerao iz svoje bande, i
prokletnik je vjerovao da će da se izvuče.

49
Book as passion & BD
Ana Lukić

E pa prevario se, Martin svakome vrati milo za drago, a snažno je


želio da vidi Barona na dnu.
Taj drski idiot je praktično prozvan legendom, ali Martin će
svjedočiti njegovom kraju.
Nasmejao se glasno, i uzeo tu putenu lutkicu u svoje naručje,
prepuštajući se zadovoljenju svojih prohtjeva koje je sad mogao da plati
zbog informacije koja će Barona skupo koštati.

****
Varljiva dolina je bila užurbana i bučna, mora novih lica, sumnjivi,
tihi, nedokučivi, mračni, sretali su im se pogledi na kratko i mimoilazili
su se odlazeći u različitim pravcima.
Svako lice je krilo nešto, neko lice je krilo napetost, neko strah,
neko tugu, ali niko nije želio pokazati svoje slabosti.
Mještani ove varoši su uvijek bili jači nego što je djelovalo na prvi
pogled, ali svi su oni imali i slabosti.
Takmičenje je uskoro trebalo da počne i mnogi od njih su
nestrpljivo iščekivali početak.
Kandidati su već stajali na svojim pozicijama, i mada ih se
prijavilo jako puno, takmičenju su mogli da pristupe samo najbolji.
Prolaz za takmičenje bio je jednostavan, morali ste dokazati da
vrijedite tako što tri puta pogodite pokretnu metu.
Mnogi su tu ispali jer je taj zadatak bio teži nego se činilo, i sada
su nestrpljivi kandidati iščekivali početak takmičenja, ukupno njih 12.

Bio je tu stari Keri, crnooki Džoni, mladi Lon Vestel, ali i Lenard,
mladi oficir je pokazao da je jak kandidat, a bila su tu i druga više ili
manje poznata lica.
Poslednji među njima, bio je veoma čudan, tamna crna brada, i
nedokučivo lice koje se skrivalo u sjeni crnog šešira širokog oboda,
predstavio se kao Marvel Black, i to mu je ime zaista stajalo.

50
Book as passion & BD
Ana Lukić

Nije govorio puno, ali je zato gađao bez greške, i bio je jedan od
glavnih kandidata za pobjedu.
Gradonačelnik je sa svoje pozicije dobro osmotrio kandidate, i
kroz psovku prokomentarisao.
“Nek sam proklet, ali izgleda da ga imamo. Izgleda da je ovo dan
kada ja idem u legendu, a legenda iza rešetaka.”

Dao je znak ljudima da dobro paze, i otišao da zauzme svoju


poziciju, što će samim tim biti znak da takmičenje može da počne.

51
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava VIII
Sve je pošlo naopako, baš sve, gradonačelnik je ključao pod
snagom bijesa, i bacao sve što bi mu došlo pod ruku.

“Pasji skot, prokletnik..” derao se dok je pokušavao da izbaci bar


malo svog bjesa, dok se prisjećao kako je sve krenulo po zlu.

Takmičenje je započelo onoga trenutka kada je gradonačelnik


sjeo na svoje mjesto.
Napeti takmičari i nestrpljivi gledaoci doprinjeli su da atmosfera
bude na samom vrhuncu.
Prvi zadatak je bio brzo potezanje, i na tome su se neki kandidati
pokazali loše, što je bio način za još jedan krug diskvalifikacije.

Stefani je po prvi put ovo takmičenje gledala sa nevjerovatnim


zanimanjem, i burom osjećaja koja je prelazila iz očajnickog straha do
nevjerovatne sreće.
Lenard je bio sjajan, zaista se pokazao kao dobar kandidat, i bila
je i više nego ponosna na njega.
Nije mogla da se ne divi njegovoj ljepoti i vještini, i vidjela je da
nije jedina koja ga tako gleda.
I možda bi uspjela da se odupre tom novootkrivenom osjećaju
ljubomore, da nije ugledala nju.
Oh, ta djevojka je zaista bila prelijepa, i brojni pohotni pogledi su
cijelo vreme bili na njoj.
Bila je zaista elegantno obučena, po poslednjoj modi, toliko lijepo
i vješto sređena da joj je po svemu parirala.

52
Book as passion & BD
Ana Lukić

Inače Stefani ne bi osjetila ljutnju, zavist, ili čak ljubomoru, da


nije na svaki Lenardov pogodak dobacivala ohrabrujuće i pohvalne
riječi, da nije stalno tapšala bodreći ga, i da ga nije tako koketno
gledala.
Znala je ona šta radi, a svaki njen pokret bio je čista erotika, čisto
zavođenje, i bila je sigurna da Lenard ne može ostati imun na to.
Bjes je ključao u njoj, i nije mogla da mu se odupre, njena
protivnica je bila niko drugi do kraljica bordela, devojka znana pod
imenom Maryoneta.

Drugi krug takmičenja je nastavio sa 7 kandidata, među kojima su


se posebno isticali mladi oficir i misteriozni Marvel Black.
Drugi zadatak je bio teži, trebali su da pogode samo crvena srca, i
tu je značilo da budete brzi, vješti, i dobrog oka, jer ako u tome uspiju,
ulaze u poslednji krug, u kome sa gađa As herz.

Mary je došla na takmičenje sa samo jednim ciljem, došla je da


zavede, a meta je bila samo jedna, mladi privlačni oficir.
I mada je došla spremna, dotjerana, i nasmejana, sve se
promjenilo kada ga je ugledala.
Poslednje što je očekivala je da će vidjeti njega, tog prokletnika,
tog kriminalca, tog gada koji je ponizio i odbio njenu ljubav.
Oh, kako ga je mrzila, prokletnik, da Bog da gorio u paklu, mislila
je u sebi, dok se trudila da i dalje gleda u pravcu oficira, zbog kojeg je i
došla ovdje.
Da, neće je on da pokoleba, neće on da slomi njenu odlučnost,
jer samo je on uspjeo da omekša njeno hladno srce, ali posle je shvatila
da je to greška.
Voleti nekoga je slabost, i toj slabosti se više nikada neće
prepustiti.

53
Book as passion & BD
Ana Lukić

Ljubav ne donosi novac, uspjeh i moć.


O, ne!
Taj osjećaj je slabost, sve što donosi jesu tuga, suze i bol, a to je
ono što joj ne treba, ni njoj, a ni njenoj ljepoti.
Duboko je uzdahnula, zanemarila blizinu čovjeka koji joj je
jednom zgazio srce, i nastavila da bodri čovjeka koji ima ono što njoj
treba, i novac, i bogatstvo, i moć.

A sve što ovaj drugi ima jesu hrabrost, ponos, i ime.


Ime koje je ušlo u legendu.
Ime koje je činilo da joj srce zakuca jače.
Ime koje nije bilo Marvel Black, već Baron!

****
Poslednji krug takmičenja i samo 4 kandidata, u borbi za nagradu
kralja srca.
Svi su ih napeto gledali, srce je tuklo kao ludo, jer neki čudni
nemir je okovao publiku.
Kao da je nešto važno tek trebalo da se desi, a to nešto nije niko
mogao da definiše.

Gradonačelnik je silom uspjevao da sjedi na svom mjestu


iščekujući da tamna prilika potvrdi da je on upravo taj koga love već
očajno dugo.

Stefani je stezala naninu ruku toliko jako da je starici verovatno


već zastao krvotok, ali ni jedna ni druga to nisu primjećivale, jer sva
njihova pažnja je bila usmjerena na takmičenje koje se odvijalo ispred
njih.

54
Book as passion & BD
Ana Lukić

Mary je pokusavala da bodri Lenarda, ali pogled joj je stalno letio


na tamnu priliku koja je stajala pored njega.
Taj prokletnik joj još nije izašao ni iz srca, ni iz glave, ma koliko se
trudila da sebe ubjedi u suprotno.
On je bio prvi koji ju je tretirao sa poštovanjem, i koji je bio
nježan i dobar, ali je bio i jedini koji je slomio i povredio više od svih.

Martin se kezio dok je gledao takmičenje, vjerovao je da je ishod


svega hvatanje i stavljanje tog nitkova iza rešetaka, i zato mu je svaki
trenutak predstavljao sekunde zadovoljstva i slatke minute predstojeće
osvete.

Prva dva kandidata su ispala i bio je red na Lenarda da pokaze šta


zna.
Osjećao je da su svi pogledi u ovom trenutku uprti baš u njega, ali
među tim pogledima bio je onaj jedan od posebne važnosti, pogled
ohrabrenja njegove vjerenice.
To mu je ulilo sigurnost i prvi metak je pogodio cilj, prvi as herz je
ležao sa rupom u srcu, i gromoglasni usklici ohrabrenja su se proneli
masom.
Sledeći metak je potražio metu, ali nažalost, nije imao uspjeha.
Drugi as herz nije pogodjen u srce, i mladi oficir je bio sledeći
učesnik koji je napustio takmičenje ali najbolji na listi.

Ostala su još samo 3 asa i jedan kandidat.


Publika je bukvalno zaustavila dah, i svi su čekali da vide da li će
uspjeti.
Misteriozni čovjek u crnom je ipak nadmašio njihova očekivanja,
jer on je u nekoliko sekundi ispalio sva tri metka, jedan za drugim, a sve
što su uspjeli da vide kada se slegla prašina, jesu tri rupe, tačno kroz sva
tri srca.

55
Book as passion & BD
Ana Lukić

A zatim se sve odigralo i suviše brzo, niko nije očekivao ono što
slijedi.
Tri pogođena asa bili su znak da napadači djeluju, Baron im nije
smjeo da pobjegne ovaj put, ali sve se dogodilo drugačije.
Baron je bio i suviše lukav, ali ovaj put i previše neoprezan.
Kada se okrenuo da vidi djevojku čiji je glas odlično poznavao, i
koji je često čuo u svojim snovima, zapazio je nešto drugo.
Pažnju su mu privukli oficirevi ljudi, i mada bi neko pomislio da su
tu da podrže svog oficira, znao je da to nije tačno.
Lica su im bila i suviše napeta, bili su na oprezu, poznavao je taj
izraz, izraz kao kad se kobac sprema u napad, a onda mu je sve bilo
jasno.
Martin okružen sa dvije ljepotice, i njegov arogantni kez su bili
dovoljan dokaz da je ušetao u klopku. U klopku, iz koje nije znao izlaz.
Nakon što je pogodio tri asa, nekoliko trenutaka zatim ispalio je
metak u pravcu publike, znao je da odlično gađa i da neće pogoditi
nikoga, želio je samo da zavlada panika, i u tome je uspjeo.
Napadači su bili zaustavljeni ljudima koji su krenuli da bježe, a on
je pojurio ka najbližem izlazu, što mu je dalo neke trenutke prednosti.

Lenard međutim nije bio obavejšten o cijelom napadu koji je


trebao da kao rezultat da hvatanje zloglasnog lopova, tako da je ostao u
čudu zbog sve zbrke koja je odjednom nastala.
I dok je pokušao da u masi ljudi pronađe Stefani, neke ruke su ga
povukle u drugom pravcu, i završio je u prolazu između jedne od
sporednih tribina.
U svoj toj masi, malo bi ko uspeo da ih zapazi, ali su ih Stefanine
oči pronašle, i bjes je proključao u njoj dok se ljutito uputila ka njima.
Lenard je bio iznenadjen ljepotom te djevojke koja je stajala pred
njim.

56
Book as passion & BD
Ana Lukić

Bilo je nešto u njenom liku, što vam je misli vodilo na greh, i


sigurno bi mu bila mnogo zanimljivija da je upoznao malo ranije, ali
sada je bila ništa više do jedno fino lice.
“Gospodine, morate da me zaštitite, ja sam u opasnosti. Ovaj
bandit je bio jedan od mojih mušterija, ali ja nisam znala koliko je on
opasan. Ako mi pomognete, pomoćiću vam da ga uhvatite?” rekla je to
tako dramski, oh gluma joj je odlično išla, tako da nije bilo sumnje da se
upecao.
“Ne razumijem, ovaj bandit, ko je on?“ rekao je Lenard i više
nego zbunjen.
“Oh, ne, evo ih, sakrite me.” rekavši to bacila mu se u naručje
upravo u trenutku kada je Stefani bila dovoljno blizu da na sve ima
odličan pogled.
Oh, da, sve je ispalo kako treba, mislila je likujuci u sebi, dok je
gledala kako razmažena bogatašica razočarano odlazi.
Lenardu ništa nije bilo jasno, pokušavao je da se izvuče iz tog
iznenadnog zagrljaja, nesvjestan da je Stefani sve to vidjela i
protumačila na drugi način.
I tako je ovaj dan doneo mnoge preokrete.

Baron je dobio prednost, ali ga ta prednost ne bi izvukla da se


nisu pojavili njegovi ljudi koji su mu uvijek čuvali leđa.
Oficirevi ljudi, i šerif su ostali u čudu kada su shvatili da su
prevareni, i nisu mogli vjerovati da se taj kriminalac ipak nekim čudom
uspjeo izvući u toj masi.
I dok je Kris ljutito psovao, zbog još jednog kako se činilo
neuspjeha, jedan od njih je pokazao u pravcu sjevera, a onda su ga
ugledali.
Bila je to poznata crna prilika, i bežao je na konju, koga se uspjeo
da dokopa, a zatim su bjesno krenuli u potjeru za njim.

57
Book as passion & BD
Ana Lukić

Hvatanje bi vjerovatno bilo uspješno da tog prokletnika nije


čuvala njegova srećna zvijezda, jer jedno je bilo loviti jednu fantazmu, a
drugo je bilo loviti nekoliko njih.
Jer uskoro su se crnoj prilici pridruzile druge crne prilike, i mada
su pucali na njih, one nisu stajale.
Kada su se na račvanju puta podjelili i počeli da bježe u više
pravaca Kris je znao da je potera završena. Bilo ih je malo da bi mogli da
ih prate, a oni su bili i suviše vjesti u bježanju da bi ih uspjeli da ulove.

Sve što im je preostalo bilo je da se praznih ruku vrate nazad.

58
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava IX
Baron je krvario, i sa svakom novo izgubljenom kapi krvi osećao
je veću malaksalost, i znao je da više neće moći dugo da beži.
Jedina osoba koja mu je pružala smještaj, i pomagala, sada je bila
i vise nego daleko, a on je bio sve slabiji.
Uspeo je da se izvuče i prevari poteru, ali nije uspeo da prođe bez
ogrebotine, jer jedan metak je pronašao svoju metu, i bio je siguran da
je tom metku malo falilo da pogodi srce.
Napravio je zaokret i našao se u blizini severne srebrene staze, a
zatim je malaksalo shvatio da mu je to jedino rešenje, i uputio se prema
beloj dami.

Stefani je besno trpala u tašnu preko potrebne sitnice, i žurno


koristila svaku sekundu koju je imala na raspolaganju dok je njen otac
bjesnio u svom kabinetu, a draga nana bila u nabaci po koju je ona
poslala.
Bila je ljuta, razočarana, i iznervirana.
O taj umiljati i slatkorječivi gospodin misli da je može dobiti
slatkim rječima i glumom, a iza njenih leđa biti sa kim stigne, e pa neće
to moći tako.
Nije poludila da se uda za nekog poput njega, o ne, ona će svoju
sudbinu pronaći sama, jer uprkos blagu i bogastvu, sloboda je važnija
od svega.
Bes koji je držao joj je dao snagu da se brzo spakuje i krišom
neopažena napusti kuću.
Noć koja se spuštala je uspela da skrije, i kada se nakon trećeg
skretanja našla u nepoznatoj ulici, shvatila je koliko joj je ideja bila
pogrešna.

59
Book as passion & BD
Ana Lukić

Ona nije nikuda išla sama, a nepoznate mračne ulice joj nisu bile
poznate, i baš u trenutku kada je htjela da se vrati, i pocepa ono
oproštajno pismo koje je napisala, osetila je neke ruke koje su je
ščepale i zapušile joj usta.
Pokušla je da se bori, da se otima, ali teški udarac koji je zatim
osetila je učinio da joj na oci padne mrak.

Fratar Kiris je taj celi dan proveo u svojoj kapeli, nije želeo da ide
do varoši jer je znao da su svi verovatno zauzeti predstojećim
takmičenjem.
Bio je uznemiren tog celog dana, onaj san mu nije izlazio iz glave,
i nije ga napuštala neka neobična jeza koja ga je obuzela tog jutra.
Tupo kucanje na vratima njegove kapele ga je vratilo u stvarnost,
i on je žurno ustao da vidi ko je to. Kada je otvorio vrata, ona scena iz
njegovog sna je oživela, i ugledao je tamnu priliku kako krvav stoji
ispred njega, a zatim se ta prilika srušila njemu pod noge.
Naredne sekunde koje su se odvijale za fratra su bile više kao
neki film.
Jedan od onih filmova koji se prizaju preko traka, i koji se sastoje
iz vise slika, bas tako nekako.
Ni sam ne zna kako se sabrao i unio ga u svoju keliju, pazeći da ih
niko ne vidi. Zatim je na brzinu uklonio sve vidljive tragove krvi i pustio
njegovog konja da se vrati stazom niz koju je došao, pre nego je
pohitao da vidi ranjenika.
Sa svakom tom sekundom je brinuo da će on da izgubi snagu i
krv, ali ovo je bilo ključno da ga ne bi pronašli.
Kada je ušao u keliju, on je i dalje ležao bez svjesti, i Kiris je znao
da je njegov život trenutno u njegovim rukama.
Brzo je uklonio gornji deo odjece, i ukazala mu se teška rana od
metka, koja je obilato krvarila.
Kiris je bio dobar lekar, i cesto je zavijao posjekotine i povrede, ali
sa ranom od metka se suočio prvi put.

60
Book as passion & BD
Ana Lukić

Improvizirao je sa priborom, i uz pomoć alkohola, konca, i


koječega još, uspeo da izvadi metak.
Celo to vreme prašnjavo lice, se grčilo pod bolovima, ali nije
obraćao pažnju na njegov lik.
Uspješno je dezinfikovao i zašio ranu, i poslednje što je bilo
ostalo je da mu stavi zavoj, i tada kada je krenuo da ga okrene da bi
mogao da ga previje kako treba, ugledao je nešto sto nije očekivao, i
ostao je u čudu.
Samo ga je bolno stenjanje bolesnika povratilo u javu, i shvatio je
da ga drži poluokrenutog na boku, što za njegovo izmučeno telo nije
bilo prijatno.
Vratio ga je u ležeći položaj, sa postavljenim zavojom dok su mu
se ruke tresle i srce kucalo kao ludo, a zatim je pogledao u njegovo lice.
Uzeo je mokru krpu i obrisao prašinu i znoj, a onda mu je krpa
ispala iz ruke, dok je srce pretilo da iskoči iz grudi.
Sa izuzetkom tamne brade i brojnih ožiljaka, prilika koja je ležala
na njegovom krevetu je izgledala u potpunosti isto kao on.
Ali to nije bilo sve, ta prilika je na desnom ramenu, imala isti
biljeg kao i on, potpuno isti, na potpuno istom mjestu, to nije mogla biti
slučajnost.
Taj mladić, ta napaćena duša koja je tražila njegovu pomoć, nije
mogao biti samo jedan stranac.
Na sve ovo postojao je samo jedan logičan odgovor, samo jedan
mogući odgovor.
Taj kriminalac koji je ležao na njegovom krevetu mogao je biti
samo jedno, a to je njegov brat, i to ni manje ni vise, nego brat blizanac.

61
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava X
Stara nana se vratila dosta kasno, ne želeći da uznemirava svoju
mezimicu pustila je da spava, ne znajući da je njena soba prazna, i da
tamo ovo veče neće niko da provede noć.

Lenard je zbog previše obaveza oko zbrke koja je nastala bio


zauzet, i mada je čeznuo da vidi svoju voljenu, i čuje kako joj se svidjelo
njegovo učešće u takmičenju, morao je da sputa svoju želju i zanemari
svoja nadanja rešavajući svoje dužnosti oficira.
Nije mogao da vjeruje da mu je taj gad bio toliko blizu, na dohvat
ruke, a nije znao ko je zapravo on.
Bio je ljut što ga nisu obavjestili o tajnoj akciji, ali sada je sve bilo
kasno.
Istraga je morala dati bar nekakve rezultate, jer Baron nije mogao
još dugo da se krije.

****
To veče Kiriš je proveo budan, cijelu noć je prebirao misli po glavi
i tražio logična objašnjenja na cijelu situaciju u kojoj se našao.
Bilo je očito da on i ovaj kriminalac ne dijele samo izgled i biljeg
na lijevom ramenu, oni su djelili neku posebnu vezu.
Nije im samo glas i izgled bio isti, oni su se razumjeli, i osjećali su
tu neobičnu povezanost.
Zašto bi inače fratar, čovjek koji je bio na strani pravde,
zanemario sve svoje dužnosti bez razmišljanja o bilo kakvoj posljedici, i
pružio utočište kriminalcu, sakrivši ga od ruku pravde.

62
Book as passion & BD
Ana Lukić

Zašto nije osjećao kajanje već je vjerovao da je učinio pravu


stvar?
Zašto je strahovao za život nepoznatog kriminalca, i predosjećao
sve loše što bi moglo da mu se desi.
Odgovor se surovo nametao, i on je bio siguran da to nije puko
nagađanje, već istina koja mu se otkriva sama.
Fratar i kriminalac, dvije osobe sa dvije suprotne strane pravde i
kriminala, su više od dva stranca, oni su osobe koje dijele krvnu vezu.
Sjetio se onih brojnih neprospavanih noći, neodgovorenih
pitanja, kako je dospio pred vrata fratrovske kapije, ko su mu roditelji, i
ko mu je porodica?
Pitanja bez odgovora, pitanja koja su ga mučila oduvijek.
Stranu njegovog života kojoj je mislio da je zatvorio vrata, i
ostavio je da leži u prašini vremena koja se taložila.
Ali nikada ta vrata nije potpuno zatvorio, jedan dio njega bi
povremeno provirio kroz ta vrata, i sa pogledom slabe nade pokretao
pitanja bez odgovora.
I evo ga sada, sa odgovorima, na pitanja koja nije postavio, sa
istinom koja se nametala sama iako je nije tražio.
Sudbina mi je namjenila ovo mjesto zato što je trebao doći tu,
zato što je trebao da sazna ono što ga predugo mučilo.
Pogledao je u to namučeno mlado lice, i osjetio je tugu.
Osjetio je tu vezu, tu vezu koju su dijelili, i zakleo se samom sebi
da nikada neće dopustiti da mu se dogodi nešto loše, jer on je njegova
jedina porodica. Porodica koju nikada nije imao, koju je oduvijek tražio,
a koju je pronašao tek onda kada je odustao od potrage.

****
Stefani je polako dolazila svjesti, i malo po malo razaznavala
detalje prostorije u kojoj se našla.

63
Book as passion & BD
Ana Lukić

Teški zastori su sakrivali intimu prostorije, ogromni krevet sa


baldahinima, i drečavo crvenom svilom, ogledalo i noćni stolić sa
potrebnim priborom, i veliki ormar u uglu sobe.
Uspravila se u sjedeći položaj i ponovo detaljno razgledala
prostoriju u kojoj se nalazila.
A onda je uz užas i jezu shvatila da ovo mjesto gdje se nalazi
može biti samo jedno. Ona je završila u bordelu!

****
Stara nana se tog jutra probudila veoma kasno.
Dugačke šetnje i velika žurba, nisu prijale njenim bolnim kostima.
Kao i svaki put prije toga, uzela je sliku njene drage Ketrin i
nježno prešla prstima po njenom licu, uz duboki uzdah.
Nikada nije njenu nježnu djevojčicu vidjela u ulozi majke, u onom
trenutku dok drži u naručju svoje dijete.
Dijete koje je trebala da odgaja ona, uz savjete njene drage nane,
a ne da ovoj starici ostavi sav teret i bol.
Blago se nasmješila gledajući njen lik, a zatim uz gunđanje ustala
tjerajući svoje stare koske u rad, u žurbi da obavi sve jutarnje obaveze.
Nakon jutarnjeg raspremanja, požurila je da vidi da li se
probudila njena mezimica.
Otpuhujući na vrhu stepenica, konstatovala je da stari, i da joj
penjanje uz ovo drveno elegantno zavijeno stepenište predstavlja
problem.
Još uvijek gunđajući u sebi zbog stepeništa koje bi svoju svrhu
obavljalo i da nije uvijeno, i ne bi mučilo starice poput nje, ušla je u
sobu, koja je bila prazna.
Znala je odmah da nešto nije u redu kada je vidjela da je krevet
namješten, a onda je ugledala kovertu pored ogledala.

64
Book as passion & BD
Ana Lukić

Iako stara, nanu je i dalje vid dobro služio i na prvih nekoliko


rečenica već su počele da joj podrhtavaju ruke od straha za njenu
Stefani.

“Moja draga nana,


Odlazim, odlučila sam to jer ne želim da neko drugi upravlja
mojim životom i kroji moju sudbinu.
Želim svoju slobodu u svojim rukama.
Ne želim da se udam za nekoga kome ću predstavljati samo
idealnu suprugu, i ništa više.
Ja ću se udati samo iz ljubavi, i samo onda kada ja to budem
željela.
Starice moje mila, jedina si mi ti pružila ljubavi i razumjevanja, i
žao mi je što odlazim, ali ne brini za mene, biću ja u redu.
Voli te tvoja Stefani.

P.S. predaj ono drugo pismo ocu.”

Nana je čitala pismo dok su joj se suze slijevale niz obraze, i dok
je pokušavala da shvati zašto je odlučila da uradi to što je uradila.
Nikada, baš ni u jednom trenutku ne bi dopustila da se uda za
nekoga na silu, zauzela bi ova starica njenu stranu, išla bi protiv svih
ako treba.
Ali ona je bila sigurna da je ona zavoljela mladog oficira, a i on
nju, sudeći prema onom pogledu u mladim očima.
Pa zašto onda ovo sve?
Sa zebnjom u srcu i neotvorenom kovertom u ruci, uputila se ka
kabinetu Stefaninog oca, ali dok je silazila nije gunđala o stepenicama,
nego tiho sa uzdahom razmišljala o svojoj maloj nezaštićenoj devojčici
negdje tamo.

65
Book as passion & BD
Ana Lukić

****
“ Opa, vidi ti to! Naša princeza se probudila..“ bile su riječi
upućene Stefani koja je šokirano sjedila na krevetu i pokušavala da
shvati šta joj se dogodilo.
Nažalost to jutro nije je dočekala njena nana, toplim riječima, i
blagim osmjehom. Sa vrata je gledala niko drugi do kraljica ovog
mjesta.
Bila je obučena u haljinu drečavo zelene boje , koja je otkrivala
više nego što je ulazilo u granice dobrog ukusa.
Prenapadna šminka, i onaj jezoviti osmjeh ptice grabljivice, nisu
je činili privlačnom, već su samo uspjeli učiniti da joj utjera strah u
kosti.
Nije znala ko je ona, niti kako se zove, ali njen joj je lik bio
nedokučivo poznat.
Vjerovala je da je nekada ova žena bila lijepa.
Sada je bila samo sredovječna žena koja je napadnom šminkom
pokušavala da skrije da stari.
“Mislim da je krajnje vrijeme da ustaneš iz tog kreveta i pristojno
se obučeš, neću te držati ovdje samo kao ukras.” rekla je to nadmeno je
gledajući, pogledom koji nije trpio čekanje ni odbijanje.
I dalje ne znajući kako da postupi, dok su je te oči procjenjivački
gledale, u sobu je ušla ona djevojka što je prije nekoliko minuta
provirila da vidi da li je budna.
“ Oprostite mi na uznemiravanju madam, ali mislim da ona nije
adekvatna za ovaj posao. Ona nije bilo ko, ona je gradonačelnikova
kćerka.”
“Hahaha, jao što ti znaš da budeš smiješna. Ovo je jedna lutalica,
koju mi je pijani Džo doneo sinoć. Zar bi gradonačelnikova ćerka lutala
sama po noći?”
Dok su se one raspravljale u sobu je ušla još jedna djevojka.
Bila je to Mary.

66
Book as passion & BD
Ana Lukić

Iznenadila se ugledavši je ali je to dobro skrila, kada joj se stara


dama obratila. “Poznaješ li ti ovu devojku? Da li je istina ovo što govori
Beatris, ti se krećeš po višim društvenim krugovima?“ upitala je.
Ali i dalje sa podsmjehom izgovarajući činjenicu da bi ta djevojka
mogla biti kćer gradonacelnika kao što bi pijani Džo mogao biti kralj
Norveške.

Mary je pogledala u Stefani koja je u prkos svemu gledala sa


pogledom otvorene netrpeljivosti, i sa osmjehom odgovorila.
“Molim? Ona je obična seljančica, vjerovatno se pokušavala da
sakrije nakon što je ukrala gazdaričinu haljinu.”
Stefani nije mogla da vjeruje svojim ušima, i bjesno je ustala
spremna da joj potrga te prelijepe lokne sa glave, ali nije joj se uspjela
ni približiti kada je snažni udarac vratio u realnost.
Kraljica bordela nije trpila neposlušnost, i nije namjeravala da
dopusti tuču u njenom carstvu.
“Vidiš da je neodgojena seljančica” rekla je sa podsmjehom “ali
lijepa je, mislim da bi je trebali zadržati za nešto drugo. Imam prijedlog
za tebe, prijedlog koji će ti donijeti dosta novca.”
Njen prijedlog je namamio osmjeh na lice madam, i njih dvije su
napustile sobu, ostavljajući Stefani sa usnom koja je krvarila.
Beatris joj je prišla i nudeći joj maramicu rekla
“Sa njom ne smiješ tako, ona može učiniti da zažališ dan kad si se
rodila. Nju moraš da slušaš, jer sad si u njenom vlasništvu, i zato ne
pokušavaj da pobjegneš.”
Stefani je pogledala u te oči koje nisu uspjevale sakriti strah koji
je osjećala prema toj ženi, ali nije se dala pokolebati.
“A ova druga, jel ona njena pomoćnica u ovome?”
“O ne, Mary je njena glavna zarada, najtraženija djevojka u
bordelu, a uz sve to i njena ćerka!”

67
Book as passion & BD
Ana Lukić

Stefani je užasnuto gledala u Beatris, jer ovo što je rekla je bilo


mnogo gore nego je mogla da predpostavi.
Ova žena nije štedjela ni svoju kćer, kakva li će tek biti prema
njoj.

****
“Kako to misliš da je ostavim, da li si ti potpuno izgubila razum.

Da držim djevojku u bordelu, ali da ne radi ništa, ne pada mi na


pamet!” rekla je ljutito gledajući u Mary.
Toliko joj je ličila, a opet bile su toliko različite.
Bila joj je ćerka, ali nikad joj nije pružila majčinske ljubavi, i
nikada nikom ne bi priznala da je žalila ponekad za tim.
“Ona je zaista lijepa, i drugačija od svih tvojih cura.
Ostavi je na miru neke dvije sedmice, a onda će ona biti naš kec u
rukavu. Vjeruj mi, imam plan.”
Mary je sve obrazložila detaljno i njena majka je sve više bila
sigurna da će joj taj plan donijeti velike pare, a to je bilo i više nego
dovoljno da se složi sa njenim predlogom.

68
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava XI
Gradonačelnik je očajan držao pismo koje je po ko zna koji put
pročitao, i čiji je sadržaj već znao napamet.

“Poštovani gospodine,
Nikada nisam naučila da vas oslovljavam sa oče, jer je ta riječ
previše topla za Vaše hladno srce.
Nikada od vas nisam dobila pohvalu, ali grdnju jesam.
Nikada, ma koliko sam se trudila mi niste pružili toplinu i
nježnost, već ste uporno zatvarali sva Vaša vrata na koja sam kucala
tražeći malo ljubavi.
Nikada vam nije stalo do mene, i zato verujem da se nećete
uznemiriti zbog toga što više neću biti u vašoj blizini.
Moja blizina vam je uvijek bila smetnja, a moja ljubav suvišna,
tako da vjerovatno mojim odlaskom ne gubite ništa, sem jednog
uspješnog dogovora.
Srdačan pozdrav.”

Mrzio je to pismo, svim svojim srcem, ne zbog riječi koje su sjekle


poput noža, već zbog toga što je stiglo prekasno da mu otvori oči.
Nije znao koliko je povrijedio osobu koja ga je voljela, i bio je
siguran da bi Ketrin bila razočarana njegovom glupošću, načinom na
koji se ophodio prema njihovoj ćerki, načinom na koji je povrijedio do
srži.
Bio je odlučan da se promjeni, bio je odličan da ako ikada uspije
da je vrati sebi, živu i zdravu, da će biti drugi čovjek, i da će učiniti sve
da mu oprosti.

69
Book as passion & BD
Ana Lukić

****
Lenard je tupo sjedio gledajući u prazno, nesvjestan svega oko
sebe buljio je u neku nevidljivu tačku na zidu.
Nije mu bilo jasno zašto, zašto je otišla?
Zar je sve bilo gluma, zar je svaki poljubac bio samo nova
obmana?
Zašto mu nije vjerovala, zašto je sumnjala u to da je njegova
ljubav iskrena?
Zašto mu nije ostavila nikakvu poruku?
Ni jednu jedinu rečenicu, ni jednu jedinu riječ, čak ni prazan list
papira, ništa.
Zar je on za nju bio toliko nebitan, toliko nevažan, zar je on za nju
bio samo obaveza, samo to!
Dva povređena muškarca, su mislili o Stefani, jednog je bolelo
njeno pismo, a drugog je bolelo odsustvo tog istog pisma.
Razmišljali su o njoj, i o tome gdje li je sad, ne naslućujući da je
ona bila puno bliže nego što su mogli da predpostave.

Za cijelo to vrijeme u skrovištu male bele dame događalo se


nešto neobično.
Baron se probudio nakon dugog sna, osećajući se puno bolje ali i
dalje prilično slabo.
Mučilo ga je to što je spavao tako dugo i što njegova družina
sigurno brine o tome kako je, i zato je zanemario prodornu bol, i
uspravio se u sjedeći položaj sa namjerom da se obuče.
Ali vrata su se otvorila i na njima je ugledao, pa mogli bi smo reći
neku uvrnutu verziju sebe, jer taj drugi on je nosio fratarsko odjelo, i
bio je uredno očešljan i obrijan.
Vidio ga je milion puta iz daljine, ali nikada nije bio dovoljno blizu
da mu dobro osmotri lice.

70
Book as passion & BD
Ana Lukić

Kiriš je ugledao njegov iznenađeni pogled, i shvatio da mu trebaju


neka objašnjenja.
Mada ni on nije znao pravu istinu, odlučio je da mu pokuša da
objasni ono što veruje da je moguća istina.
Nakon dugog razgovora koji su vodili, i jedan i drugi pažljivo
odmjeravajući lice ispred sebe, kriminalac je pokušao da izrazi svoje
čuđenje..
“Boga mu ..” - Baron nije uspeo da izgovori to što je krenuo jer
ga je zaustavio ljutiti fratrov pogled. “Mislim, ovo je stvarno uvrnuto.”
ispravio se, znajući da je nedolično psovati u ovakvoj situaciji u kojoj se
nalazio.
“Pa zaista jeste, ali ja se neću pomiriti sa neodgovorenim
pitanjima, previše smo blizu istine, da bi sad ostali sa neriješenim
pitanjima.” rekao je gledajući ga, a onda je zapazio taj neobični izraz na
njegovom licu. “Da li je sve u redu?” - upitao ga.
A onda su se obojica nasmijali na to pitanje.
“Misliš sem činjenice da sam ranjen, da me skriva niko do sam
fratar lično, koji je po svemu sudeći ni manje ni više nego moj brat
blizanac, misliš sem toga?” rekao je gledajući u to lice koje mu je ličilo,
a opet bilo tako drugačije od njegovog.
“Da, sem toga.” - rekao je sa blagim poluosmjehom.
“Pa sem toga, ako se ne pojavim do večeras na dogovorenom
mjestu, moja braca i prijatelji, moji saputnici, ljudi koji mi čuvaju leđa,
ostaće potpuno sami i izgubljeni bez mene.”
“Ali ti u takvom stanju ne možeš ni da hodaš kako treba, a
kamoli da jašeš.”
“E pa ako se ne pojavim tamo, ko zna šta bi oni moji lupeži mogli
sve da naprave.”
Fratar je zabrinuto gledao tu surovu odlučnost na Baronovom
licu, i znao je da on svoje saputnike ne planira da ostavi, makar ga to
koštalo života, i znao je da postoji samo jedan način, da ga zaštiti.

71
Book as passion & BD
Ana Lukić

****
Dole na dobro poznatom mjestu sastanka družina je okupljena
stajala iščekujući svog vođu.
Neki neobični osjećaj zle slutnje se prenio družinom ali nisu se
dali pokolebati.
“Ljudi, mislite li da je sa njim sve u redu?“ - rekao je Gaj
posmatrajući družinu koju je mučilo to isto pitanje, samo se niko nije
usuđivao da ga izgovori naglas.
“Hej, nemoj odmah da paničiš, znaš li ti o kome pričamo, to je
ipak Baron” rekao je Rudolf, ljutito, unoseći u njih novo ohrabrenje.
Da to je ipak Baron, tog srećnika je štitila neka srećna zvjezda, svi
su vjerovali u to, jer čak i iz najgušći pljački se znao izvući bez
ogrebotine.
“Eno, neko dolazi!” mali Džek ih je trgao iz razmišljanja, i zaista iz
polumraka se pomolila neka tamna prilika, i začuo se uzdah olakšanja.
Baron je sišao sa konja, i pogledao ta neobična lica koja su ga
veselo gledala, ali nije znao šta da im kaže, kada se oglasio Gaj
“Šta ti se dogodilo, koja ti je dama pružila utočište, pa te iz
okrutnog kriminalca pretvorila u uštogljenog gospodina?“ - rekao je,
dok se grupom širio smjeh.
“Da, kako li te samo uspjela nagovoriti da obriješ svoju
njegovanu bradu? Djeluješ kao neki bankar, samo bez naočala, ali sa
istom strasnom ljubavlju prema novcu?“ - rekao je Alvin, dok su se
ostali smejali gledajući po prvi put zbunjenog Barona.
- “ Dosta ljudi, znate da ne smijemo previše da se šalimo,
siguran sam da želite da krenemo što pre? “ - upitao je Rudolf, njegova
desna ruka, gledajući u to toliko poznato lice, koje mu je sada djelovalo
i suviše strano, i suviše neobično.
Ali odbacio je ove misli kada je Baron na te riječi kratko klimnuo
glavom, i dao im znak da krenu.

72
Book as passion & BD
Ana Lukić

Niko od njih nije znao sa kakvim sve demonima straha je on u


sebi vodio borbu, i koliko je samo truda ulagao da mu lice zadrži taj
nedokučivi izraz, dok je jahao okružen kriminalcima koji nisu znali ko je
on u stvari.

Nedaleko odatle Baron je vodio tešku borbu, pokušavajući da


natjera sebe da obrije svoju lijepu njegovanu bradu, koja je bila njegov
zaštitni znak.
Ni sam nije znao kako ga je uspeo da nagovori na ovakvo nešto, i
zašto je pristao da glumi fratra?
Zašto je dopustio njemu da ga mjenja, kada je bio previše čist za
tako prljav posao, a on pak obrnuto.
Ni sam ne zna koliko se puta porezao dok je brijao svoju tamnu
bradu, niti koliko je samo puta ugrizao usne da zaustavi nadolazeću
psovku, jer se nalazio na svetom mjestu.
Mučile su ga misli o tom tvrdoglavom fratru, koji je prokletstvo,
djelio iste njegove osobine, a opet u životu završio na sasvim drugoj
strani.
Ali šta je tu je, sudbina je htjela da jedan drugome čuvaju leđa, i
odriješe ovo klupko tajni, koje je bilo mnogo zapetljanije nego što su
mogli da naslute.

73
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava XII
I tako je Varljiva dolina mirovala, ili se barem tako prividno činilo,
jer bilo je mnogo toga neobičnog što se događalo, a na šta niko od njih
nije imao odgovor.

Gradonačelnik je bio i previše miran, nije uopšte ulagao onaj sav


svoj trud, i činilo se da ga je nestanak ćerke, pokolebao u svemu.

Lenard je svoju dužnost oficira obavljao, ali nije bio ni nalik onom
veselom mladiću na koga su njegovi ljudi navikli.
I mada se morao boriti sa očevim izlivima bijesa kada je čuo da je
njegova vjerenica nestala, on je uspjevao skriti tugu i bol licem
ravnodušnosti.

Ali ono što je posebno čudilo ljude iz varoši bio je njihov fratar,
koji je iz mirnog i upornog sa okrepljujućim govorima duše, postao
čudni, i tihi tip, koji je službu vodio previše kratko, mnogo kreće nego
što su navikli, a posebno previše neobično.
Niko nije znao da je njihov pravi fratar zapravo zbunjivao
kriminalce koji nisu navikli da nedjeluju, i koji su pauzirali od pljački
toliko dugo jer im je on to tražio.
”Zaista ne razumijem, zašto moramo da pauziramo tako dugo, i
zašto svaki put nekuda odlaziš ostavljajući nas bez objašnjenja?” rekao
je Rudolf, iznerviran zbog još jednog odlaganja pljačke.
”Mislim da bi posle svega trebali da imate povjerenja u mene,
večeras ćemo da pričamo, ali sad moram da idem.” rekao je fratar pre
nego se popeo na konja, i ostavio Baronovu družinu još jednom bez
odgovora.

74
Book as passion & BD
Ana Lukić

A pravi Baron je po ko zna koji put gubio živce, nije podnosio ovu
fratrovsku uštogljenu odjeću, u kojoj nije mogao da diše kako treba, i
koja mu je užasno smetala.
Jedina prednost sve ove situacije u kojoj se našao bio je
neograničen pristup bocama vina, koje nije štedio.
Gledajući ga tako, svaka bogobojažljiva žena bi se vjerovatno
zaprepastila, jer ko bi se složio da fratar može tako da izgleda.
Razbarušena kosa, brada stara neka 2 dana, neuredno zakopčana
halja i napola popijena flaša vina u ruci.
Idealna slika za privlačnog kriminalca koji jednim pogledom
tamnih očiju baca djevojke u očaj, ali za to mu je trebala druga odjeća,
jer ono fratar je ovde bilo suvišno.
I taman kada se spremao da ode da dremne na udobnom
krevetu, ugledao je nju.
Bilo je to i više nego smješno, ušla je u dio za ispovjed, i to mu je
bilo i više nego čudno, kurtizana kao pokorna grešnica, i kriminalac kao
vjerni fratar.
Gledajući tu malu kapelicu sumorno je otpuhnuo razmišljajući o
njoj, i pomislio je kako bi volio čuti kakve to ona grijehe ima da
ispovjedi, a onda je kroz osmjeh shvatio da može.
Pa da, spustio je flašu vina, kojom će se pozabaviti kasnije, i
krenuo ka maloj kapeli za ispovjed sa tim grešnim sjajem u očima.

Mary je srce kucalo kao ludo, ali znala je da mora sa nekim da


razgovara, a već odavno je čula da novi fratar ima dobro srce, i
ohrabrujuće riječi utjehe.
I mada šta god da je očekivala, ništa je nije moglo da je pripremi
na ono šta joj se dogodilo, kada je u kabinu ušao šireći miris alkohola.
”Možete da počnete.” - rekao je trudeći se da zvuči zvanično.

75
Book as passion & BD
Ana Lukić

Mary je pretrnula na taj glas, glas koji joj je bio toliko poznat, i
mada je željela istog momenta da napusti kapelu, suzbila je te osjećaje
misleći da umišlja i duboko udahnuvši započela
”Oče, došla sam da ispovjedim svoje grijehe a Bog mi je svjedok
da ih ima i previše. Rođena sam u bordelu, i od tog trenutka moja
sudbina je zapečaćena, jer čime drugim bi se mogla baviti osoba rođena
na takvom mjestu. Moja majka mi nije pružila ni malo ljubavi, već me
od malena učila stvarima koje su bile bitne da budem idealna radnica
jednog bordela. Svoje djetinjstvo pamtim kroz neke tužne stavke i samo
poneki svijetli trenutak. A svaki taj poneki svijetli trenutak bio je on.

Baron se lecnuo ne ove njene riječi, i nježnost sa kojom je pričala.

„On je bio dječak tužne sudbine poput moje. Napušten i sam,


pronašao ga he još kao bebu jedan kriminalac i vjerovali ili ne, othranio
uz pomoć žena koje su bile spremne djetetu pružiti malo ljubavi. I pošto
je on bio česta mušterija moje majke, ostavljao bi ga da se igra sa
mnom, do duboko u noć. Ti trenutci provedeni sa njim za mene su bili
moje najljepše uspomene. Zavoljela sam ga još kao djevojčica. Bio je
tako dobar, i često mi je pričao kako će kad poraste da me izbavi iz tog
užasnog mjesta, ali to su bili samo snovi. Kada smo odrasli, sve se
promjenilo. Bio je moj prvi klijent, i jedini čovjek kog sam voljela. I
mada sam mu obećala da ću biti samo njegova, zaboravila sam da se na
takvom mjestu ne daju takva obećanja. Jer nisam imala izbora. I mada
ne znam pod kojim sam majčinim udarcem popustila, znam da me to
nije zaboljelo koliko njegove riječi kada se vratio. Te riječi su pekle više
od sve boli i patnje koju sam doživjela, i tada sam ga zauvijek izgubila.”

Baron je zadržavao dah, dok mu je svaka riječ parala vazduh i


oduzimala smirenost, nije ni sam znao kako je izdržao da sasluša riječi
koje su izlazile iz njenih usta.
Onih istih usta koje je mnogo puta pre toga ljubio.

76
Book as passion & BD
Ana Lukić

”Nikada se nije vratio, ali ja sam ga vidjela posle toga, i odmah


sam ga prepoznala. I mada sam glumila da mi nije stalo, i koketno
zavodila sve oko sebe. Nije znao da sam u sebi krila sva osjećanja
gledajući ga kako rukuje sa revolverom. Onim istim kojim me učio da
pucam ako mi to nekada zatreba.”
Zaustavila se tu shvativši da priča o nečemu što je mislila da je
zaključala duboko u svom srcu.
”Oh, oprostite, znam da sam vas zamorila svojom pričom, ali to
nije razlog zbog kojeg sam došla. Željela sam da ispovjedim nešto što
me muči već danima. Dopustila sam majci da u bordelu zadrži jednu
djevojku koja tu nipošto ne bi smjela biti. Ali to nije ono najgore, ona će
na sutrašnjem maskembalu u bordelu biti nagrada onome koji ponudi
najveći iznos.”
Nije uspjela da dovrši ispovjed, suze su joj se slijevale niz obraze, i
naglo je ustala da ode, ali on je bio brži.
Stao je ispred nje, blokirajući joj put svojim tijelom, a onda je
ugledala to lice i ostala bez daha.
Taj prokletnik, stajao je ispred nje, nakon što je toliko povrijedio,
i nakon što je saslušao sve one riječi koje je ona izrekla iz duše.
Znala je odmah kada je čula taj glas, znala je da taj glas može da
pripada samo njemu, i ljutito mu je opalila šamar.
Nije je zaustavio mada je znala da je mogao.
Gledao je onim toplim pogledom, onim pogledom koji je imao
kao dječak, a pri tom je gutao svaku oblinu njenog tijela koje je tako
dobro poznavao.
Razbjesnio je njegov pogled, koji je činio da obrazi počnu da joj se
žare, i zamhnula da mu pokloni još jedan samar.
Ali ovoga puta njegova snažna ruka je dočekala, i spretno je
približio sebi.
Blizina i taj zavodnički pogled vještog lopova, bila je dovoljna da
počne da se topi u njegovom naručju.

77
Book as passion & BD
Ana Lukić

Oh kako ga je samo mrzila, jer upravljao je sa njom kao sa


marionetom, kao i ime koje je nosila.
”Zar tebi ništa nije sveto, prokletnice!?” - rekla je bjesno se
otimajući, a onda je zažalila zbog tih riječi, jer on se samo nasmejao i
još više je privukao sebi.
Znala je da je svaki otpor uzaludan i prepustila se poljubcima za
kojima je tako dugo čeznula.
Nije ih bilo briga za to na kom mjestu se nalaze, nije ih bilo briga
za to ko su i šta su, bilo im je samo bitno da od ovog momenta uzmu
sve što se uzeti može.

****
Stefani je ljutito šetala gore dole po sobi.
I mada se svim silama trudila da pobjegne iz ovog mjesta, znala je
da je svaki pokušaj već unaprijed osuđen na propast.
Mrzila je tu sobu, i svaku haljinu koja je stajala u tom ormaru,
mrzila je tu drečavu crvenu boju, a posebno svoj glupi postupak bjega.
Željela je slobodu, i to da uzme život u svoje ruke, a završila kao
zatočenica u zloglasnom bordelu.
Nije znala šta da radi.
Već danima je učila zavodničke pokrete, i mada je bjesno hodala
po sobi, bilo je nešto u tim pokretima da su oni djelovali privlačno.
Da, to je bilo neosporno, jer naporno vježbanje na koje su je
tjerali davalo je rezultate, i ona se iz mirne elegantne Stefani, pretvorila
upravo u onu djevojku kakva je željela biti, da bi onog uobraženog
plavušana naučila pameti.
Ali to bi trebalo da bude na drugom mjestu, jer sutradan treba da
otplati svoj boravak u bordelu, i jeza je hvatala na samu pomisao ko bi
mogao da je dobije.

78
Book as passion & BD
Ana Lukić

****
Kiriš je krišom ušao na stražnji ulaz, tražeći Barona, za koga se
nadao da se bar trudi da opravda ulogu u kojoj se našao.
Koračao je tiho trudeći se da bude pažljiv, ako je tu još neko ko
ne bi trebao da ga vidi.
Nakon što ga nije pronašao u sobi za fratra, uputio se do oltara, a
onda ga je ugledao kod kapelice za ispovjed, i sva mu se krv slila u lice.
Što od zaprepašćenja, i ljutnje, što zbog toga što mu je bilo
užasno neprijatno.
I pored svega toga nije mogao da dopusti da skrnave ovo mjesto,
i ljutito se nakašljao prekidajući strasne poljubce koje su oni besramno
izmjenjivali.

Mary je prva došla sebi, i odvojila se od Barona koji joj je


protresao tlo pod nogama, i polako se okrenula da vidi ko ih je to
prekinuo, a zatim je šokirana tim prizorom jednostavno izgubila svjest.
”Vidiš li ti to kako moja pojava djeluje na mlade dame? “ - rekao
je Baron trudeći se da se izvuče kroz šalu, držeći Mary u naručju.
Kirišu to uopšte nije bilo smješno, i po ko zna koji put ga je
podsjetio da oni uopšte nisu isti samo izgledaju tako, dok ga je pratio
prema fratarskoj sobi.

****
Mary se probudila iz nesvjesti i shvatila da se nalazi u nečijem
krevetu, a zatim je ugledala Barona kako zabrinuto sjedi iznad nje u
onom smješnom odjelu fratra, a zatim je i sa druge strane ugledala tog
istog Barona samo u svojoj uobičajenoj odjeći i opet pala u nesvjest.
”Rekao sam ti da ovo ne funkcioniše, izađi iz sobe, da bih mogao
sve lijepo da joj objasnim.” rekao je Baron obraćajuću se Kirišu, koji je
na ove riječi napustio prostoriju odmahujući glavom.

79
Book as passion & BD
Ana Lukić

Baron je nježno gledao u to lijepo lice koje je voleo i polako je


izgovorio njeno ime budeći je.
Ona je polako otvorila oči i dok je dolazila svjesti, pokušavala je
da shvati kako je tu dospjela.
”Objasniću ti sve, samo me strpljivo saslušaj, i sve će ti biti jasno,
bar u tolikoj mjeri koliko je i meni.” rekao je toplo je gledajući.

Mary su ove nježne riječi i blagi pogled iznenadile, i odlučila je da


sasluša šta joj ima za reći.

Kiriš je za to vrijeme obišao malu belu damu, i razgledao u


kakvom stanju je drži njegov “zamjenik” a zatim se vratio nadajući se da
ih ponovo ne zatekne u neadekvatnoj situaciji.
Kada je ovaj put otvorio vrata, mlada dama se nije onesvjestila
već je strpljivo proučavala njegovo lice.
I mada su bili u potpunosti isti, ona je bila sigurna da bi ih znala
da razlikuje u svakom trenutku.
Cijenila je to što su jedan drugom čuvali leđa, i što su bili spremni
da otkriju istinu, a zatim im je predložila da se jedan od njih pojavi na
sutrašnjem maskembalu, jer postoji šansa da saznaju neke važne
informacije.
Informacije koje bi im mogle pomoći da otkriju odgovor na
pitanja koja su ih mučila.

****
Baron se ovaj put vratio dosta kasnije, i njegovi vjerni pratioci su
već gunđali iščekujući ga.
I mada su se isprva bunili, kada im je obrazložio plan, koji se u
svakom slučaju razlikovao od njihovih prethodnih planova, oni su
spremno dočekali ideju koja bi mogla da im donese dobit.

80
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava XIII
Jutro koje je osvanulo donosilo je nove izazove, i mnogi u varoši
su imali važnih obaveza.
A baš tu, nedaleko od varoši družina razbojnika je nestrpljivo
iščekivala Gaja koji je trebao da donese dva odjela za maskenbal.
Zadatak je bio da Baron i Rudolf budu ti koji će se pojaviti na
maskembalu, a ostala družina će biti u blizini u slučaju da im bude
trebalo čuvati leđa.
Gaj je još sinoć otišao i svi su ga nestrpljivo iščekivali, jer ako se
on ne pojavi, cijeli plan pada u vodu.
“Baron” je po ko zna koji put pogledao nervozno u pravcu iz kog
je trebao doći, i licem mu je prešao izraz olakšanja kada ga je konačno
ugledao.
Nosio je neki zavežljaj, i sumnjivo se kezio.
“Što ti je toliko trebalo, i skidaj taj jezivi osmjeh sa lica..?” rekao
je Rudolf čim ga je ugledao.
“Pa sad, znate i sami da je meryonetinom klubu teško odoleti, ali
to nije jedini razlog mog osmjeha.” rekao je pružajući Rudolfu zavežljaj
sa odjećom.
Rudolf je uzeo ponuđeni zavežljaj i pogledavši unutra imao je šta
i da vidi.
“Žao mi je, ali Mary kaže da je to jedina veličina koju je imala da
bi mogla da ti odgovara..” rekao je suzbijajući osmjeh dok je gledao
Rudolfov izraz lica koji je u ruci držao čipkanu haljinu drečavo žute boje.
“Rekla je da će ti sigurno istaći ten ta žuta boja.. “ rekao je dok se
grupom prolomio zarazni smjeh.

81
Book as passion & BD
Ana Lukić

“Ti si lud ako misliš da ću ja ovo obući..?!” rekao je bacajući žutu


haljinu i uhvativši Gaja za kragnu tako snažno da mu nije bio problem
da ga odigne sa zemlje.
“Dosta! Rekao sam dosta, pusti ga istog trenutka!“ rekao je
“Baron” pokušavajući da smiri rulju koja je urlala od smjeha.
“Žao mi je Rudolfe,“ rekao je “ali čini se da nemamo drugog
izbora. U slučaju da ne možeš da pređeš preko toga, razumjeću te.”
“Baron” je gledao u Rudolfa koji se borio da suzbije svoj bijes, i
iznenadio ga je kada je rekao
“Ti znaš, zbog tebe i u vatru, i u vodu.” rekao je pokazujući još
jednom svoju čast i vjernost, zanemarivši ono kada je neko dobacio “i u
žutu haljinu ..”
Fratar stvarno nije mogao da sakrije divljenje prema ovom
kriminalcu koji je pokazivao takvu odanost, i koji je imao kodekse preko
kojih nije gazio, zahvalno mu je klimnuo glavom, a zatim upitao: “I Gaje,
šta je mene zapalo?” rekao je ocekujući da vidi još jednu smješnu
haljinu a onda se nasmejao videvši šta Gaj drži u ruci.
U njegovoj lijevoj ruci bila je neka iprovizirajuća brada i brkovi, a
u desnoj je držao jedno od njegovih fratarskih odjela.
“ Mary je rekla da će ti fratar rado ustupiti ovo svoje odjelo.”
rekao je Gaj, na šta se grupom prolomio smjeh, kojem ni sam fratar nije
mogao da odoli.

****
Lenard je sjedio u svojoj sobi kada mu je stiglo pismo od
njegovog oca, čiji ga je sadržaj veoma iznenadio, i ako zanemarimo sve
uglađene i suvišne riječi, ovo je bilo ono što je privuklo njegovu pažnju.
“... Pošto nisi uspeo da zadržiš ni vjerenicu a ni kriminalca koji ti
je pobjegao ispred nosa, ja sam morao povući neke svoje veze.
Informisan sam da će se na večerašnjem maskembalu, u jednoj od kuća
sumnjivog morala, pojaviti bandit koga lovite već duže vrijeme. Potrudi

82
Book as passion & BD
Ana Lukić

se da ti ovaj put ne pobjegne, jer imam jak osjećaj da bi on mogao znati


gde je tvoja odbjegla vjerenica...”
Lenard je konačno posle duže vremena sa jakom voljom i
brzinom krenuo da deluje. Možda bi mu ova noć mogla donijeti nešto
dobro.
Nije imao pojma koliko se varao..

****
Stefani je sjedila ispred ogledala i nije mogla da vjeruje
sopstvenim očima.
Odraz u ogledalu koji je iznenađeno gledao, nije uopšte ličio na
nju.
Uredno skupljene lokne, lice diskretno našminkano sa nacrtanim
mladežom iznad punih crvenih usana davalo je tom licu neki akcenat.
Oči koje su sijale nekim uznemirujućim sjajom, i taj dobro
uvježbani pogled zavođenja, doprinosili su utisku da je ona puno više
od obične ljepotice.
Haljina koju je nosila nije bila jedna od onih klasičnih haljina koje
su nosile žene bordela, bila je to jedna elegantna, damska haljina, koja
je imala akcentovan izrez na grudima, i otkrivala lijepa nježno bijela
ramena, a zatim elegantno padala sakrivajući noge, koje su se blago
mogle da uoče tek kada bi hodala, zbog tog izreza sa strane.
Morala je da prizna da je ostavljala bez daha, a kada je na kraju
stavila masku koja je išla preko očiju, dobila je i onaj nevjerovatni odraz
misterije koja se obavila oko nje kao plašt.
Da, bila je večerašnja nagrada, samo morala je da smisli kako da
se izvuče iz tog svega.

****

83
Book as passion & BD
Ana Lukić

Veče je počelo i više nego savršeno, madam je cijeli prostor


držala na dlanu, i veliki broj, neobično maskirane gospode i lupeža, bio
je baš ono što je tražila.
Kada je nadmeno sišla i poželjela im svima dobrodošlicu, ostala je
stajati na nekoliko stepenika više kako bi svi mogli da je vide i čuju.
I zaista, dobila je njihovu punu pažnju, maskirana lica oficira,
bankara, kriminalaca, i brojnih drugih su je gledala sa zanimanjem
“Želim vam svima dobrodošlicu na moju skromnu zabavu. Ali
nadam se da ste sa sobom poneli velike količine novca, jer mislim da na
mojim ljepoticama ne smije da se štedi.“ nasmejala se kada je čula rijeci
odobravanja, a zatim je pozvala svoje najljepše djevojke do ograde.
Vidjela je taj izraz požude na mnogim licima, i lukavo se
nasmejala.
“A evo i moj biser, koji se našao među njima, devojka koja je
dobila ime po ovom bordelu, Mary.”
Na te riječi, ugledala je svoju kćerku koja je izašla u prelepoj
haljini, sa tako malo šminke, a tako puno ljepote, na šta je čak i njoj
samoj zastao dah.
Nikada nije mogla da joj kaže koliko je žalila što joj nije pružila
više, ali sada je to željela reći.
Gledala je u devojku u čijim očima je vidjela svoje oči, i koja je
naslijedila njen izgled, ali nije i njeno srce.
Gromoglasni uzvici odobrenja i divljenja su se proneli kroz masu,
dok su gledali u njen dragulj, i znala je da će joj ovo veče doneti dosta
novca.
“ A sada bih molila moje devojke da vam se pridruže u zabavi
prije nego vam predstavim iznenađenje večeri.”
Na te riječi sve djevojke su sišle, ostavljajući prostor terase
prazan, i nakon što je sačekala da se smire, i posvete joj punu pažnju,
predstavila je i poslednju od njih.
“Ova djevojka je posebna, njeno društvo će dobiti samo onaj koji
ponudi najveći iznos, a vjerujte mi da taj iznos mora da bude baš visok,

84
Book as passion & BD
Ana Lukić

jer njena ljepota to zaslužuje. Molim vas, da obratite pažnju na nju,


predstavljam vam djevojku koja je dobila ime “Roza ruža” .”

Na te njene riječi Stefani se pojavila, i bukvalno mnogima od njih


oduzela dah.
Plijenila je ljepotom, i djelovala u isto vrijeme tako nježno i tako
dominantno lijepo da niste znali kako da je okarakterišete.

Lenard koji je cijelo to vrijeme pokušavao da djeluje


profesionalno i staloženo, tražeći u masi sumnjiva lica, sada je ostao u
šoku.
Nešto se u njemu prelomilo kada je video, nešto što je sve želje i
planove potisnulo u drugi plan kada je ugledao njeno lice skriveno
maskom.
Bilo je nešto u njenoj pojavi, u načinu na koji je stajala, nešto što
ga je vuklo ka njoj kao što magnet privlači metal, neka sila koja ga je
vukla toliko snažno da nije mario ako srlja u propast.
Znao je da ga je opčinila, i nije mogao podnijeti pomisao da neko
od ovih lupeža dobije takav dragulj.
I ne razmišljajući o bilo kakvim posledicama i obavezama zbog
kojih je došao tu, odlučio je da svoju nagradu sa takmičenja ponudi ove
večeri za nekoliko trenutaka u njenom društvu.

Nakon što je predstavljena, Roza ruža se okrenula i priuštivši im


pogled na svoja otkrivena leđa, nestala sa terase.
Svi koji su to vidjeli su se divili ljepoti devojke dok je odlazila,
samo je jednom od njih nešto drugo zapalo za oko.

“Baron” koji se skrivao pod svojim odjelom fratra i gustom


bradom i brkovima, ugledao je nešto što mu je bukvalno presjeklo dah.

85
Book as passion & BD
Ana Lukić

Da je neko drugi u pitanju, pomislio bi da mu se učinilo, ali on je


imao izvanredan vid, a ona devojka je imala isti biljeg koji je djelio sa
Baronom, i to ne samo isti, nego na potpuno istom mjestu.

86
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava XIV
I mada je mrzio pljačku, Kiriš je znao da je to bio jedini izgovor,
pod kojim je mogao da objasni svojoj družini zašto upadaju na
maskembal.
Ostavivši Rudolfa da u svoje lažne grudi ubacuje sav novac kojega
se uspijevao domoći, otišao je da potraži Mary.
Nije je bilo teško pronaći jer već nakon nekoliko koraka, neko ga
je povukao za ruku, i ugurao u sobu.
Gledajući je bilo mu je jasno zašto njegov brat ne može da joj
odoli, ali njega devojke ne smiju da privlače, govorio je u sebi dok ga je
tako zavodnički odmjeravala.

Mary je proučavala to lice koje je vidjela toliko puta, a koje ipak


nije bilo to lice koje je poznavala, nesvjesna da gube dragocjeno
vrijeme.
“Mary, morate mi pomoći, ona djevojka, ruža, ili kako već,
morate mi pomoći da je oslobodimo, ovo mesto nije za nju.”
“Znam, rekla sam ti da ona..“ a onda se sjetila da to nije rekla
njemu, već pravom Baronu. “Da, kriva sam za njenu sudbinu, i pomoći
ću ti da je oslobodimo, ali ne razumijem zašto ti je to toliko važno?”
rekla je.
“Zato što postoji velika šansa, da je ona još jedan ključ za rješenje
naše tajne.”

87
Book as passion & BD
Ana Lukić

****
Stefani je sjedila zaključana u sobi, nestrpljivo smišljajući način na
koji bi mogla da pobjegne iz ove situacije u kojoj se našla, kada su se
vrata naglo otvorila.
Mary je brzo zatvorila vrata za sobom pazeći da je niko nije video
a zatim joj rekla: “Slušaj, obećala sam nekome da ću ti pomoći, i
ispuniću dato obećanje. Evo ti ključ, ali nemoj odmah da bježiš, jer će te
otkriti jako brzo. Moraćeš da se obračunaš sa svojim klijentom svojim
sposobnostima zavođenja, i da ga natjeraš da ti vjeruje. Muškarcima je
jako lako upravljati, vjeruj mi na riječ, a ti imaš dovoljno ljepote da ih
vrtiš oko malog prsta. Sve što je potrebno je da ga zavežeš, navedi ga
da misli da je to neka vrsta predigre, a onda možeš da bježiš. Iza
bordela će te čekati neko, ali moraš biti brza. Srećno!” - rekla je na
brzinu objašnjavajući joj sve, bojeći se da je neko ne uhvati, a zatim je
požurila da napusti sobu.
“Čekaj, zašto sve ovo radiš?” rekla je gledajući je iznenađeno.
“Zato što sam jedno obećanje pogazila, ovo drugo ne smijem i ne
mogu.” rekla je prije nego je napustila sobu.

Stefani su iznenadile njene riječi koje su zvučale tako iskreno i


bolno, osjetila je da se sa ovom djevojkom prevarila u procjeni držeći
ključ koji je značio njen spas.
I dok je pokušavala da shvati ko bi mogao biti taj njen misteriozni
spasitelj, vrata su se otvorila i ugledala je čovjeka koji je dobio veče sa
njom, i užasnuto je shvatila da je to niko drugi, do njen vjerenik.

****
Baron je bio uznemiren, i mada je obrijao bradu, i pokušavao da
se kloni podruma sa vinom, to ga i dalje nije činilo boljim fratrom.
Ta uloga mu nije nikako stajala, žudio je za informacijama o
svojoj družini, i želio je da zna da li je Kiriš uspeo da sazna išta novo.

88
Book as passion & BD
Ana Lukić

I baš kada se spremao da napusti prostor pored oltara, i ode da


skine to užasno fratarsko odjelo ugledao je kako se zatvaraju vrata
kapele za ispovjed, i nije mogao da vjeruje svojim očima kada je shvatio
ko je došao da traži riječi utjehe, jer bio je to gradonačelnik.
“Pasji skot ipak ima dušu..” promrmljao je dok se uputio ka kapeli
za ispovjest.

****
Stefani nije mogla da vjeruje koliko se prevarila u tom gadu.
I pored svega što se dogodilo i dalje je vjerovala da nije glumio o
svojim osjećanjima, ali izgleda da se prevarila.
Osetila je strašnu želju za osvetom a onda je shvatila da će je i
dobiti.

Lenard je pokušavao da objasni samom sebi kako se našao u ovoj


situaciji, i kako da objasni toj djevojci šta radi tu, ali mu riječi nisu
uspjevale da se oblikuju u glavi, niti je mogao da misli kako treba
gledajući u takvu ljepoticu.
Možda bi i uspjeo izreći riječi izvinjenja da ga nije gledala tako
provokativno, i mrzio je samog sebe jer se ponašao poput nekakvog
balavca.

Stefani je osjetila nadmoć nad njim, i taj osjećaj je bio prokleto


dobar.
Odlučila je da iskoristi svoje prednosti i graciozno je ustala
prilazeći mu.
Svaki njen dobro uvježbani pokret je zavodio sam od sebe, kada
mu je skinula bijelu košulju, i osjetila je kako se ježi na svaki njen dodir.
I mada je u prvim trenutcima pokušao da uzmakne, ona je bila i
više nego vješta da ga vrati.

89
Book as passion & BD
Ana Lukić

Bio je kao igračka u njenim rukama, i najmanji problem je bio


zavezati ga za krevet nakon što je ostao u donjem vešu, ali poslednje
što je očekivao je bilo ono što je uradila.
Lenard je mrzio sebe i mada je pokušao da joj uzmakne i objasni
da je samo želio da je spasi, svaki se pokušaj rastopio pri njenom
dodiru.
Osjetio se kao da ga je omađijala i da upravlja sa njim kao lutkar
marionetom.
Neki nevidljivi konci su upravljali njegovim pokretima, jer on nije
bio sposoban da normalno razmišlja.
Nije se bunio nijednom njenom postupku, ni kada je ostao u
donjem vešu, ni kada ga vezala za krevet, nesvjestan šta namjerava sa
njim.
Možda mu je došlo svjesti kada mu je polako prišla i tiho šapnula
na uvo, “ možda sam ljupka kao zvjezda, i nježna kao ruža, ali ne
zaboravi da ruža ima trnje, i zna da ubode kad je povrjede.. “
Nasmejala se, izvukla iz kose traku, i oslobodila te valove
kestenjaste kose, a zatim mu je vezala usta sa njom prije nego je
zaključala sobu za sobom.
Ostavljajući ga golog i zavezanog na krevetu, pre bjesa ga je
obuzeo snažan osjećaj da je tu djevojku već sreo nekada pre, a onda
mu je konačno mozak počeo da radi, shvativši u kakvoj poziciji ga je
ostavila.

****
Stefani je srce kucalo kao ludo dok je uspjevala da se iskrade na
zadnji izlaz bežeći iz ovog užasa u kome se našla.
I dok se pitala da li je sve ono bila varka ili je Mary govorila istinu
kada je rekla da će je neko čekati kod izlaza, ugledala je tamnu priliku
koja se pojavila iz mraka na konju.
Kada se malo bolje približila, videla je da je to fratar, onaj mirni
povučeni fratar kome se divila joj je pružio ruku i rekao “Za sada ćete

90
Book as passion & BD
Ana Lukić

mi morati vjerovati na riječ, i poći sa mnom, nemamo vremena za


gubljenje.”
Stefani je osjetila da tim riječima može da vjeruje i prihvativši
ponuđenu ruku popela se na konja, nestavši sa njim u nadolazećim
raljama noći.

****
Baron je sputao svoj prezir koji je osjećao prema tom čovjeku i
sjeo je u prostor za fratra pozdravivši ga riječima
“Započnite svoju ispovjest, Bog vas blagoslovio” bar tako nekako
ga je pozdravljao fratar Kiriš kada je dolazio, mislio je u sebi.
“Ja, ja sam previše griješio. Možda mnogo više nego što sam
želio da priznam sebi..” njegove riječi su bile tihe, malaksale i sumorne,
možda po prvi put pričane nekome jer delovalo je da su dugo čuvane u
sebi. “Promjenio sam se kada sam izgubio jedinu ženu koju sam volio.
Sa njom je su otišle i moje nade, snovi i želje. Nisam mogao da zamislim
život bez nje, i postao sam samo slaba iluzija onog starog mene. Kada
su je oteli, nisu oteli samo nju, jer ona je nosila moje dijete. Sanjao sam
o tom trenutku kada ćemo postati roditelji, i stara nana se uporno
čudila što ne može da odredi pol djeteta. Ona je bila vješta u tom
pogađanju, i rekla je da joj se po prvi put dogodilo da čas vidi
djevojčicu, a čas dječaka. Mene to nije brinulo, rekao sam Ketrin da će
vjerovatno biti blizanci, jer su sve muške generacije naše porodice
dobijale dvojicu sinova blizanaca. Ali stara nana je tvrdoglavo
odmahivala glavom govoreći da ona ne vidi blizance.
Ketrin se nije brinula zbog naših pokušaja da odredimo šta nosi,
već nas je sa ljubavlju posmatrala i govorila da smo mi njena porodica.
Ketrin je napustila svoju porodicu kada se udala za mene, i nikada nije
žalila zbog svoje odluke. Rekli su joj da ako se uda za mene, da će se
odreći nje zauvijek, ali nju ta prijetnja nije uplašila.
Napustila je sve i došla u moj skromni dom, koji je za djevojku
koja je poticala iz jako visoke porodice to upravo i bio. I tako je moj

91
Book as passion & BD
Ana Lukić

život dobio smisao, smisao koji je izgubio onoga dana kada su je oteli
od mene. Smisao mi je trebao biti vraćen onoga trena kada je stara
nana na pragu pronašla bebu, djevojčicu koja je imala lice moje Ketrin.
Nikada je nisam mogao prihvatiti, i mada sam znao da je moja, i mada
sam pogledao beleg koji je imala na desnom ramenu koji su nosili svi
potomci u mojoj lozi, i mada je žudila za mojom ljubavlju, ja je nikada
nisam pokazivao.

Baron nije čuo ništa poslije onoga kada je rekao beleg na desnom
ramenu, i unezvereno je pokušavao da uhvati vazduh dok mu je srce
pumpalo krv nevjerovatnom brzinom.
Nije razumio ništa, i sve se okretalo oko njega dok je pokušavao
da poveže priču ovog čovjeka sa njegovom pričom i dok je nekako
pokušavao da uklopi djeliće slagalice koji su ležali rasuti po poljani
njegovih misli.
Polako mu je u misli došao zvuk zatvaranja vrata, i shvatio je da je
taj čovjek prosto želio nekom da iznese riječi bola, i za to je trebalo
hrabrosti.
Mozda bi mu Kiriš uspio da ponudi rijeci utjehe, ali on to nije
umeo, a u ovoj situaciji je to bilo i više nego teško.
Po prvi put taj čovjek koga je toliko mrzio dobio je formu tužnog i
sredovječnog gospodina, koji je mrzovoljom pokušavao da prikrije bol.
A opet, taj sredovječni gospodin nije bio bilo ko.
Jeza mu se spustila niz kičmu dok je odbacivao jedinu logičnu
poveznicu koja se nametala kao odgovor, i izašao je iz ispovjedaonice u
potrazi za novom flašom vina.
Ako ništa, bar će mu alkohol ponuditi utjehu.

92
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava XV

Leopold III je ključao od bijesa pokušavajući da suzbije želju da


sve dragocjene i skupocjene vaze razbije u paramparčad.
Opet nije uspio, nije mogao da vjeruje da mu je sin takav
nesposobnjaković, i da je uspio ne samo de napravi još jedan promašaj,
nego i da obruka ime koje je on brižljivo gradio.
Znao je da se ovaj problem neće riješiti sve dok on ne uzme stvar
u svoje ruke, kao i ko zna koji put prije toga.
Izvadio je fotografiju koju je uvijek čuvao uz sebe i pogledao to
lijepo lice na slici.
Nekada je to lice voleo i obožavao, sada ga je čuvao samo zato
što mu je sa svakim pogledom na nju bjes bio sve jači.
Zaista, bila je lijepa, a njena kćerka je bila njena slika i prilika, i
jedini način da on ostvari svoje brižljivo zamišljene planove, one iste
koji su mogli biti riješeni još davno da ona nije rekla ne.
Ruka mu je stegla sliku, i obuzdavši se da je ne potrga u hiljadu
dijelova vratio je u džep, a zatim bijesno pozvao sluge da ga što prije
spakuju.
Ovaj put će on da ispravi sinove greške, Varljiva dolina ne zna ko
joj dolazi.

****
Lenard je pokušavao da sakrije sram koji mu je žario obraze kada
je ušao u gradonačelnikov kabinet.
Lice čovjeka čiju je kćer trebao da oženi ga nije gledalo bijesno,
niti razočarano, gledalo ga je tužno, i pomalo umorno, što je bilo
neobično za čovjeka koji mu je djelovao hladno poput njegovog oca.

93
Book as passion & BD
Ana Lukić

Kratkim pokretom ruke mu je pokazao da sjedne prije nego mu


se obratio
“Mislim da sam konačno dobio odgovor na pitanje zbog čega
moja kćerka nije željela da se uda za mladog, uglađenog i prijatnog
oficira...” rekao je dok ga je po prvi put posmatrao mnogo detaljnije
nego prije. “ Ja sam razočaran činjenicom da mi je ovo trebalo da bih
otvorio oči, ali nisam joj nikada bio pravi otac, i to me zaboljelo tek
kada je otišla. Kada sam čuo šta se dogodilo sinoć u jednoj od kuća
sumnjivog morala shvatio sam da ti nisi pravi...“ ali nije stigao da
izgovori do kraja ono što je želio kada je ovaj ugledao fotografiju na
stolu, a onda naglo ustao shvativši zašto mu je ona djevojka od sinoć
bila toliko poznata.
“ Žao mi je što vas prekidam, ali da li vaša ćerka ima na lijevom
ramenu biljeg?” rekao je dok je u glavi sklapao kockice koje su počele
da se uklapaju nakon što je vidio sliku njene majke, sa rozom ružom u
ruci.
“Da, ima..” rekao je dok je pokušavao da shvati šta se događa.
Lenard je spustio fotografiju na sto i uz izvinjenje napustio
kabinet, ostavljajući zbunjenog čovjeka da gleda za njim, nesvjestan šta
se događa.

****
Stefani se jedva uspjela da pribere od priče koju joj je mladi fratar
ispričao, zaista nije mogla da dođe sebi i nakon brojnih pokušaja da
racionalno i staloženo razumije šta se događa.
Kiriš se trudio da ovu priču ispriča kako je znao i umjeo, ali je
video da im fali i onaj treći član, pa je zamolio da odu do male bele
dame, kako bi konačno pokušali da spoje sve djeliće slagalice.
Stefani je prihvatila mada je umor već počeo da savlađuje, i znala
je da joj treba topli i udobni krevet.

94
Book as passion & BD
Ana Lukić

****
Baron je pokušao da dođe sebi posle strašne glavobolje koju je
osjećao, i svako novo kucanje mu je sve više rušilo i ono malo
tolerancije koju je sačuvao, i bjesno je ustao da vidi ko ga uznemirava.
Sve je očekivao, ali slika koju je ugledao na vratima mu je bila
isuviše smješna, ugledao je fratra kako u naručju drži mladu djevojku
koja je bila na izmaku snage.
Pustio ih je unutra i nakon što ju je Kiriš položio na krevet, Baron
je obratio pažnju na lice koje je ležalo u nesvjesti.
Bila je lijepa, jako lijepa, ali je znao da je fratar ne bi tek tako
donio ovdje.
“Ko je ona?” upitao je gledajući u Kiriša, koji ne samo da je
izgledao isto kao on, već je bio i isto obučen, jedina razlika je bila što je
samo njega mučila glavobolja od mamurluka.
“On je gradonačelnikova ćerka, i... “ glas mu je bio umoran, ali
mu Baron nije dopustio da završi ono što je krenuo reći, već je završio
on sam.
“I naša sestra !” rekao je.
“Čekaj, samo malo, kako si znao?!” upitao je začuđeno.
“Možda zato što je njen, ili bolje rečeno naš otac bio sinoć na
ispovjesti.” rekao je tupo.
“Ali ispovjest je nešto što se ne smije nikome reći..” zaustio je, a
onda se sjetio da Baron nije fratar, “dobro, ispričaj mi onda sve.”

I dok su konačno nakon dugo vremena se svi našli na istom


mjestu, pokušavajući da dokuče kako se dogodilo to što se dogodilo,
nisu ni slutili da je glavni krivac za sve to doputovao u Varljivu dolinu.

95
Book as passion & BD
Ana Lukić

****
I dok je Lenard, pokušavao da smisli način da pronađe Stefani,
nije ni primjećivao podsmješljive poglede, niti šaputanja kada je
prolazio kroz varoš.
Svi su već uveliko čuli za ono što mu se dogodilo, i ta priča je već
dobila nekoliko verzija, od kojih ni jedna nije bila blizu istine.
Lenard je pokušavao da dokuči šta je Stefani radila u bordelu, i
šta se to događalo u ovoj prokletoj varoši, kada mu je poznati glas
prekinuo tok misli.
“Verujem da tvoj otac zaslužuje da se dočeka kako i dolikuje..”
čuo je glas svog oca, koji je dopirao iz kočije koja se zaustavila
neposredno pored njega.
“Oče, otkuda vi?” upitao je trudeći se da sva svoja osjećanja i
misli potisne u ovom trenutku, jer taj mu je čovjek zamjerao i u načinu
koji diše.
“Pa zar ne smijem da posjetim svog razočaravajućeg sina.” rekao
je riječima punim gordosti, a zatim ga je pozvao u kočiju, jer nije želio
da više stoji na prašnjavoj ulici ove proklete varoši.
Lenard je ušao u kočiju pokušavajući da obuzda svoja osjećanja i
izdrži još jedan talas gorčine i prekora, kojim će da ga obaspe njegov
uvaženi otac.

****
Stara nana je sporim koracima išla ka beloj dami na vrhu
srebrene staze.
I mada su njene stare kosti slabo podnosile duga pjesačenja,
željela je da malo razbistri misli kroz šetnju, i da okrijepi dušu riječima
mladog fratra.
Malo po malo, uspješno je napredovala, i ubrzo se našla pred
vratima tog prekrasnog zdanja.

96
Book as passion & BD
Ana Lukić

Skrušeno je sagnula glavu,i tiho otvorivši vrata ušla u taj vjerski


dom.
Prelijepa dama bila je prazna, ali i pomalo zapuštena, što je
veoma razočaralo, nije mogla da se odupre želji da potraži mladog
fratra i lijepo ga izgrdi što ovoj beloj dami ne ukazuje poštovanje koje
zaslužuje.
Znala je dobro gdje se nalazi prostorija za vjerska lica, ali prije
nego je uljudno pokucala začula je taj glas koji je tako dobro poznavala,
bio je to glas njene mezimice, njene Stefani.
Šokirana i željna da vidi lice koje joj je falilo već danima i
zaboravivši na uljudnost i kucanje otvorila je vrata, a zatim ugledala
nešto što nije očekivala.
Njena Stefani je sjedila na krevetu a pored nje, sa jedne i druge
strane kreveta sjedila su dva fratra, dva potpuno ista fratra, i to je bilo
sve što je vidjela prije nego je pala u nesvjest.
“Ovo im zaista prelazi u naviku” rekao je Baron dok je Stefani
zabrinuto hladila staričino lice, a Kiriš zabrinuto držao čašu vode.
“Nana moja draga, jesi li dobro?”- pitala je Stefani nježno
milujući staričino lice, i ignorišući Baronov pokušaj humora.
“ Oh, dijete moje, da li si to ti..” rekla je starica slabim glasom,
dok je polako dolazila svijesti.
“ Naravno da sam ja, užasno si mi nedostajala..” rekla je grleći je,
dok je ona zbunjeno pokušavala da shvati kako to da vidi dva fratra
umjesto jednog.
“Drago dijete zašto si ostavila svoju staricu da se brine za tebe?”
pitala je dok je zadržavala te izdajničke suze.
“Eh moja nana, odakle da počnem?” rekla je zamišljeno.
“Ja bih rekao od samog početka..” opet se ubacio Baron, ali ovaj
put se morala složiti sa njim.
I dok je stara nana slušala priču koja zvučala poput neke
izmišljene bajke, grupa kriminalaca je pokušavala da dokuči sta se
dogodilo sa njihovim vođom.

97
Book as passion & BD
Ana Lukić

Već dugo ova družina ne može da dokuči šta se dogodilo sa onim


sjajnim i legendarnim Baronom, i kako su završili pljačkajući bordel
prerušeni u djevojke.
Sve je bilo na vrhuncu dok su tajne isplivavale same od sebe na
površinu, već predugo skrivane, već predugo čuvane, borile su se za
malo pažnje i izlaska iz sjenke.

Lenard se borio da zadrži smirenost slušajući svog oca koji mu je


po ko zna koji put govorio o tome kako je razočaran u njega.
Nije znao zašto je bio toliko željan njegove podrške i
odobravanja, i zašto mu je dopuštao da upravlja sa njim onako kako je
htjeo.
Nije više bio mali dječak koji je želio da impresionira svog oca, ali
opet, po ko zna koji put je šutio pokorno ga slušajući.
“Dokaži da si pravi oficir, uhvati tu bandu, i povrati svoje
dostojanstvo. A ja ću da pronađem tu djevojku, imam ja svoje veze po
ovoj varoši.”
Lenard je sa olakšanjem shvatio da je on konačno završio sa
svojim izlaganjem i da je vrijeme da ga ostavi samog.
Izašao je iz sobe i konačno prodisao, dok se udaljavao od te
prostorije u kojoj je saslušao kilometarske rečenice razočarenja i
grdnje.
Nije mu pružio ni jedan zagrljaj, ni jednu očinsku riječ, nijednom
ga nije upitao kako je, ništa.
Duboko je uzdahnuo uputivši se ka svojoj kancelariji, i mada će se
suočiti sa podsmjehom jer su svi znali za skandal u bordelu i to da su ga
našli golog i zavezanog za krevet.
Ali mada će biti ogovaranja, ipak je vrijeme da njegovi ljudi uvide
da trebaju i da ga poštuju.
Uhvatiće on te bandite, ali ne zato da impresionira oca, već zato
što je siguran da će ako uhvati njih, pronaći i njegovu nježnu roze ružu

98
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava XVI
Nakon što je saslušala priču svoje Stefani, starica je nježno
pogledala svako troje ponaosob i sa suzama u očima ih zamolila da
priđu.
Gledajući ih tako zajedno svo troje uvidila je ono što joj je
promaklo prošlih puta.
Svi su imali onaj isti tvrdoglavi majčin pogled, i njenu nježno
kestenjkastu boju kose, i mada je Stefani jako ličila na majku, njih
dvojica su naslijedili malo više očevog lika, ali i majčine najljepše crte.
Nije bilo sumnje, to su bila Ketrina djeca, ovoj starici to nije bilo
teško da odredi kada je odlično poznavala njen lik.
Sada je bila riješena misterija zašto ona nije mogla da odredi da li
nosi blizance, jednostavno zato što nije ni pretpostavila da je ona nosila
trojke.

Zato je bila tako često namučena i izmorena, i zato je ovoj starici


pravila probleme.
Žalila je samo što je uporno odbijala doktore, i što je svoju
trudnoću predala u ruke svoje nane, koja nije mogla da pretpostavi da
ona nosi tri naslijednika.
Često se čudila kako je ta urbana legenda loze uspjela da preskoči
generaciju.
Gradonačelnik je poticao iz porodice u kojoj je svaki najstariji
muški član porodice dobijao dva sina blizanca, a s‘ obzirom da mu je
brat umro jos kao mali na njemu je bilo da produži njihovo slavno
prezime i generacijsku legendu.

99
Book as passion & BD
Ana Lukić

Često je bio razočaran što nije dobio sina, ali znala je ona da je
volio Stefani, samo ga previše bolila prošlost da bi mogao da gleda u
njeno lice.
Onoga trenutka kada zatvori vrata tom poglavlju, njegovo srce će
biti sposobno da pokaze i ljubav i bol, koju je već predugo krio u sebi.
Teško je uzdahnula i zagrlila svakog ponaosob, sjećajući se jednog
davnog obećanja kada je rekla Ketrin da će sve dok je živa paziti na
njenu djecu, ako joj se ikada išta dogodi, nesvjesna da će to obećanje
ispuniti godinama poslije, gledajući u ta tri tako različita a opet tako
slična lica.

****
Lenard se upravo vraćao kući nakon što je organizovao sve što bi
trebalo doprinijeti tome da uskoro ulove dugo skrivane kriminalce,
kada je ugledao jednu poznatu priliku.
Vraćala se stazom koja je vodila ka beloj dami, i sa lica nije skidala
neki neobični osmjeh što mu je bilo čudno jer je mislio da brine o svojoj
štićenici.
Zaustavio se i uljudno poklonio zaustavivši je i prekinuvši tok
njenih misli.
Stara nana se uljudno zaustavila, ali ga je ovaj put pogledala
namršteno, što je bio dovoljan znak da je i ona čula onu prokletu priču
o skandalu u bordelu.
“Oprostite, ali zanima me da li možda imate ikakve vijesti o
Stefani?” upitao je pokušavši da zvuči zvanično, mada mu se na licu
čitalo da ga to jako brine.
“Još se usuđujete da me pitate o njoj, vi ste mladi gospodine
pokazali svoje pravo lice..” rekla je ljutito, i pokušavala da ne padne na
taj šarm i glumu koja mu je odlično išla od ruke.
“Žao mi je, ali ništa nije bilo onako kako se čini. Kada vidim
Stefani potrudiću se da joj sve to objasnim lično. I da, molim vas kada je
vidite, kažite joj da mi je žao, da mi je jako žao zbog svega.” riječi su

100
Book as passion & BD
Ana Lukić

zvučale iskreno, i starica je tiho klimnula glavom pre nego je otišao a


ona nastavila svoj put ka kući.

****
Baron se odlično osjećao, i već odavno oporavio od povrede,
tako da više nije mogao da drži svoje ljude na cjedilu.
Bio je spreman i odlučno je želio da krene kada ga jedan glas
zaustavio.“ Idem sa tobom.”
Okrenuo se i iznenađeno pogledao u osobu koja je to rekla.
Odjeća i lažni brkovi su dobro prikrili činjenicu da je djevojka, a
kapa koja je skrivala prelijepe braon lokne nije mogla da prevari Barona
kad je ugledao, bila je to Stefani.
“Mislim da je krajnje vrijeme da otkrijemo tu tajnu, ali i čuvamo
leđa jedni drugima. Kiriš će u okrilju crkve biti dobro, a ja svakako ne
znam šta drugo da radim, sem da pomognem svom bratu.”
Baron se na te rijeci lecnuo i po prvi put shvatio pravo značenje
riječi porodica.
Onaj smiješni fratar bio je spreman da rizikuje sve zbog njega, a
ova mlada djevojka je bila spremna da zanemari status razmažene
bogatašice i krene u leglo kriminalaca sa njim.
I mada je želio da je odgovori od toga, shvatio je da to ne bi imalo
nikakvog efekta, jer svo troje su naslijedili tu užasnu crtu tvrdoglavosti.
Nasmješio se, i slegnuo ramenima napuštajući belu damu
zaštićeni velom noći.

****
“Opet kasni, ovo više nema smisla, priznaćete da to ne liči na
njega?” oglasio se Alvin, dok se gunđanje prenosilo grupom.
Ali galopirajući koraci su zaustavili svaki novi izraz ljutnje kada se
pojavio Baron u pratnji nekog mršavog mladića.

101
Book as passion & BD
Ana Lukić

“Dobro, kasnim, ali dosta gunđanja.” rekao je i sjahao sa konja


gledajući ih odlučno, onim pogledom starog Barona.
“ Ko je to? “ oglasio se Gaj, gledajući u pravcu Stefani koja je još
uvijek sjedila na konju.
“To je .. To je moj novi pomoćnik, i znam da djeluje mladoliko i
nespretno, ali je zaista je vješt u rukovanju sa oružjem, i biće nam od
koristi.” rekao je gledajući ih pogledom koji je govorio da nema
namjeru da se više objašnjava.
“Dobro onda kakav je plan? “ upitao je Rudolf.
“Plan je da prenoćimo ovdje, a zatim ćemo da vidimo šta ćemo
dalje da radimo.” rekao je, nakon čega su svi sišli sa konja, i počeli da se
raspremaju, i opušteno prepričavaju svoje nove sočne priče.
To jutro ih je Gaj probudio uz strašnu galamu govoreći da su
izdati, jer velika naoružana grupa se približava njihovom skrovištu.
Za Barona je ovo bila još jedna potvrda sumnji da imaju izdajnika
u grupi, i ljutito je probudio Stefani prije nego se popeo na konja
spreman za bjeg.
Stefani je mrzila svoju glupost i to što će ih dovesti u opasnost i
otežati im bijeg.
Ustala je i popela se na konja, prije nego su se dali u strmoglavi
bijeg ispred progonioca koji su im bili blizu.
Proklinjala je samu sebe zbog ove svoje sjajne uspješnosti da
upada iz nevolje u još goru nevolju svaki put.
Sa svakom novom pređenom udaljenošću progonioci su bili sve
bliže, i znali su da moraju da se podijele i bježe u više pravaca.
Baron se okrenuo i sa usana mu je pročitala jednu jedinu riječ,
prije nego su se odvojili i krenuli da bježe različitim stazama.
Znala je da mora da mu vjeruje ali nije mogla da shvati zašto je
trebalo da vjeruje njoj, zašto je rekao ime Mary?
Ko zna koliko je bježala ubeđena da je uspjela uzmaći potjeri
kada se iz pravca njene desne strane pojavio jedan od goniča.

102
Book as passion & BD
Ana Lukić

I mada je bježala i trudila se, on je bio mnogo vještiji od nje, i


uspio je stići i oboriti na zemlju.
Udarila je snažno, i u padu ostala bez kape koja je krila
neukrotive vlasi kestenjaste kose, i mada se užasno opirala on je držao
snažno nedopuštajući da uzmakne, a onda su im se pogledi sreli.
“Ti?!” izgovorila je bijesno, sa prizvukom gađenja na sta je
njegovo lice poprimilo razočarani izraz.
“Pusti me prokletnice, prevarante, mrzim te, pusti me..!!” vikala
je otimajući se.

Lenard je gledao u tu lepotu koja je ležala sputana njegovim


rukama, i ne zeleći da privuku druge goniče, a ne znajući kako da je
smiri, shvatio je da na samo jedan način može da zapusi te prelepe
usne.
Stefani je zaboravila sve što je želela da kaže kada su joj te usne
utisnule poljubac, i kada je osetila snagu kojom je kucalo njegovo srce.
Mrzela je sebe, i svoje slabosti, mrzela je to sto nije mogla da mu
se odupre, mrzela je to sto se za samo nekoliko sekundi prepustila tom
poljupcu.

****
Kiriš je pokušavao da dovede malu belu damu u red, posle
nereda koji je Baron napravio, a što je bio odličan način da pokuša da se
oslobodi brige i napetosti koju je osjećao.
Najveći strah mu je bio da izgubi porodicu koju je tek pronašao, i
dok je pokušavao da iz glave izbaci brige, vrata su se otvorila i Mary je
uplašeno ušla osvrćući se za sobom dok je zatvarala vrata.
Po njenom zabrinutom licu mogao je da vidi da nešto nije u redu,
a kada ugledao kako joj se tresu ruke, znao je da se dogodilo nešto loše.

103
Book as passion & BD
Ana Lukić

Zamolila ga je da porazgovaraju negdje gdje ih neće uznemiravati


niko, na šta je on odveo do svoje kelije koja je ruku na srce bila i previše
posjećena ovih dana, a onda mu je ona sve ispričala.
“Nakon što je Stefani pobjegla nastao je haos. Moja majka nije
mogla da podnese činjenicu da joj je pobjegla djevojka na kojoj je za
jedno veče zaradila 10 000 zlatnika. I unajmila je Martina da je
pronađe, što je on spretno prihvatio jer je očekivao da će uspeti vrlo
lako pronaći odbjeglu djevojku. Ali ubrzo nakon toga u grad je došao
jedan ugledan gospodin koji ga je unajmio je novi posao, tražeći takođe
da pronađe jednu djevojku.
Možda bi sve to bilo u redu da mu on nije pokazao fotografiju, a
onda se ovaj hvalio po klubu kako će jednim udarcem uloviti dvije
muve, jer činilo se da oboje traže istu djevojku. Znala sam da je to i
previše sumnjivo i odlučila sam da saznam šta taj čovjek želi od
gradonačelnikove kćeri, vjerujući da će vam to možda pomoći u
otkrivanju te zamršene priče.
Uspjela sam da se domognem fotografije, ali bolje da ne znaš na
koji način. Mislim da sam u opasnosti, jer ovaj čovjek neće tek tako
preći preko ove krađe. Fotografija je jako stara, i mada djevojka sa slike
izgleda kao Stefani, to ne može biti ona.” rekla je pružajući mu
fotografiju.

Uzeo je i pogledao u mlado lice koje mu se smješilo sa slike držeći


ružu u ruci, a kada je okrenuo sliku na drugu stranu, na požutjeloj
poleđini slike ugledao je ime od koga mu se steglo srce u grudima.

Pisalo je KETRIN.

104
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava XVII
Leopold III se probudio sa strašnom glavoboljom pokušavajući da
shvati šta se dogodilo, i polako su mu neki detalji dolazili u svjest.
Sjećao se one ljepotice koja mu se pojavila na vratima uz izgovor
da je poslao Martin, i sjećao se onog zavodničkog pogleda kojim ga je
počastila dajući mu do znanja zašto je tu.
Sjećao se kako je skidala suvišne detalje sa sebe dok im je sipala
piće, i kako je uspjevala da uzmakne njegovim zagrljajima uz neke
smješne izgovore, koji su mu zvučali sve čudnije kako ga je obuhvatala
pospanost, i sve dok nije konačno pao u san.
Prvo mu je na pamet pao novac, ali on je stajao nedirnut, a onda
je ugledao gornji dio odjela, i kada je posegnuo rukom u džep shvatio je
da je prazan.
Bjesno je bacio ukrasnu vaznu sa cvijećem i pozvao svoje sluge,
nesposobnjakovići nisu umjeli da rade svoj posao.
I dok mu je krv uznemireno ključala, zaklinjao se da će mu ta
kučka da plati, i to tako da će proklinjati dan kada je odlučila da od
njega krade.

****
Gradonačelnik je ponovo tražio utjehu u piću, i izričito naredio da
ga niko ne uznemirava, ali opet je čuo to prokleto kucanje na vratima.
Nakon što je shvatio da taj neko neće da ode, ljutito je dao
odobrenje da uđe.
Sluga koji je ušao preplašeno je pokušavao da ponudi izvinjenje
kada je jedna prilika ozbiljnog lica ušla u kabinet zanemarivši sve to.

105
Book as passion & BD
Ana Lukić

I mada je sluga pokušao da ga vrati, gradonačelnik mu je


klimanjem glave pokazao da može da ih ostavi same.
“Meni je žao što ovako upadam, ali putovao sam jako dugo, i
nakon toliko potrage, mislim da je krajnje za očekivati bar malo
poštovanja.” rekao je čovjek ozbiljnog lica, koje je djelovalo strogo
poslovno i veoma umorno.
“Dobro, recite, šta mogu da učinim za vas?” rekao je trudeći se
da zvuči učtivo, mada je svim silama želio da izbjegne još jedan poslovni
sastanak.
“ Mislim da bi pravo pitanje bilo, šta ja mogu da učinim za vas.”
rekao je sjedajući, iako je shvatio da mu on to nije ponudio.
Iznenadivši se ovim riječima, klimnuo je glavom, iščekujući da
čuje šta je to što on može da učini za njega.
“Verujem da ste upoznati sa činjenicom da je vaša supruga
poticala iz jedne veoma ugledne porodice. Ali ono što sam siguran je da
ne znate da je ugled te porodice bio mnogo veći nego što slutite. Ketrin
je bila jedna od unuka kraljevske porodice, a kako se ispostavilo i jedina
koja je podarila naslednika, ili bolje rečeno naslednicu.” rekao je to sa
glasom koji nije pokazivao emocije i osjećaje, ali se ipak osjećala ta
neka doza moći dok je izlagao o kraljevskoj lozi, i mada je lice njegovog
slušaoca odražavalo šok, on se nije dao smesti u svom izlaganju.
“Kralj je na samrti ostavio ogroman deo nasljedstva svim
potomcima koji u sebi imaju plave krvi, ali nije znao da će njih biti tako
malo. Intrige i spletke bile su sastavni dio kraljevskog života, i mnogi
nasljednici su misteriozno nestali, svi do jednoga, kojega sam se ja
zakleo da ću pronaći. Ja sam bio kraljeva desna ruka, i obećao sam da
ću pronaći njegove potomke i uručiti im pismo koje im daje na
punomoć raspolaganje ogromnim bogatstvom.”

Izlaganje koje je gradonačelnik slušao je iz trena u tren zvučalo


sve neobičnije i čudnije.

106
Book as passion & BD
Ana Lukić

I mada je znao da je njegova voljena poticala iz jedne od važnijih


porodica, nije mogao da pretpostavi da je imala veze sa kraljevskom
lozom.
Opet je osetio divljenje, shvativši čega se sve odrekla zbog njega,
a zatim je duboko uzdahnuo, shvativši da ovaj čovjek ispred njega
zaslužuje objašnjenje.

****
Kiriš je još uvijek držao sliku u ruci dok su mu se neke neobične
emocije smjenjivale pri pogledu na sliku, a onda je tek postao svjestan
da je Mary drhtila stojeći pokraj njega.
Prekorio je samog sebe što je zanemario sav taj njen trud i strah
kroz koji je prošla, i pokušao je da je smiri.
Pogledao je to lijepo lice niz koje su se slijevale suze i osjetio je
ogromnu tugu, a onda je prosto impulsivno zagrlio dok je ona
pokušavala da suzbije drhtanje tijela.

“Eto vidiš da joj je prosto preteško odoleti.” rekao je Baron


osmehujući se zbunjenoj faci svog brata kada ga je ugledao.
Da je bio bilo koji drugi muškarac jednostavno ne bi mogao da se
suzdrži da mu ne razbije vilicu, ali znajući da je to onaj mirni mladić, koji
je uz sve to bio i fratar, uspeo je da se obuzda.
I mada se trudio da kroz šalu sakrije ono što je osjećao, nije se
mogao da odupre tom prokletom osjećaju ljubomore.
Mary sa instiktivno odvojila od Kiriša, i okrenula pogled ka onome
koga je i dalje voljela, i čiji glas bi prepoznala u svakom trenutku, i fratar
se osjetio suvišnim.
Napustio je prostoriju neodređeno i bespotrebno odlazeći u
pravcu podruma sa vinom, jer je znao da treba da ih ostavi same.

107
Book as passion & BD
Ana Lukić

Baron je osjetio nemir ugledavši je tako slabu i nezaštićenu, nije


mogao podnijeti ženske suze, a na njenom licu su ga boljele više od
udaraca.
Prišao joj je i snažno je zagrlio ljubeći joj lijepe tamne lokne, čelo,
oči, obraze, a zatim je pronašao one pune usne.
Nije mogao da joj odoli, i ljubio je tako strasno i snažno upijajući
njene strahove, i raspršujući njene nemire.
Nije mogao da krije da je voli, i znao je da zaslužuje to da zna,
odvojio se od nje, tek toliko da duboko pogleda u te nježne oči i rekao,
“ Lutko, nikada te neću napustiti, i nikada neću dopustiti da ti se dogodi
nešto loše, obećavam ti to. Ljubomora me je progutala, i povrijedio sam
tvoja osjećanja, ali to se više neće dogoditi. Ovaj put sam zauvijek tu za
tebe.”

Mary se topila slušajući riječi koje je sanjala da čuje, u njima je


osjetila istinu, i to je bilo sve što joj treba, a onda ga je privukla sebi, i
onemogućila mu da kaže išta više.

****
Lenard je jedva uspeo da dođe sebi i odvoji usne od te opasne
ljepotice.
Stefani je po ko zna koji put u sebi proklela tu žensku slabost dok
je gledao u nju tako nježno da su svi njeni otpori nestajali.
Gledajući je tako lijepu, sa tim usnama još svježim od poljubaca, i
obrazima blago rumenim, nije mogao normalno da razmišlja.
A opet te oči, video je u njima taj bunt, taj prkos, taj inat, znao je
da je spremna da se bori za svoju slobodu i da bi morao što pre da
deluje dok je još uvjek sputana njegovim rukama.
“Šta da radim sa tobom?” rekao je, mada je pitanje bilo više
upućeno njemu samom. “Potraga je pri kraju, i siguran sam da nije dala
neke velike razultate. A tebe nemam nameru da hapsim, to je

108
Book as passion & BD
Ana Lukić

definitivno, mada sam siguran da jedno drugom dugujemo neka


objašnjenja.”

Stefani je morala priznati da je u pravu, i znala je da postoji samo


jedno mjesto na kome će moći da razgovaraju na miru.

109
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava XVIII

Gradonačelnik se spremao da neobičnoj pridošlici objasni neke


stvari, kada ga je ponovno kucanje na vratima, prekinulo u njegovoj
namjeri.
I mada ljut jer se njegove zapovesti o tome da ga ne
uznemiravaju nisu poštovale, morao je da se obuzda vidjevši na vratima
šerifa Krisa, koji je vukao sa sobom nekog za kog je predpostavio da je
jedan od novih rušilaca reda i mira.
“Žao mi je što upadam, ali zaista moramo da porazgovaramo, on
je insistirao da razgovara sa vama, kaže da zna gdje je vaša kćerka.”
Gradonačelnik je ne te riječi skočio sa stolice i ponudio ih da
sjednu, trenutno potpuno zanemarujući čovjeka koji je još uvijek sjedio
tu želeći neka objašnjenja.
“Znate? Oh, ako znate molio bih vas da mi kažete sve što znate.”
rekao je obraćajući se kriminalcu tako toplim riječima punim
preklinjanja, da se šerif iznenadio, vidjevši ga takvog.
“Da, znam. Nakon što je kako se priča pobjegla od kuće, stari
lupež Džo je uhvatio i prodao bordelu, nesvjestan ko je ona.”
Na njegovo izlaganje sva trojica muškaraca su mu posvetila svoju
punu pažnju, i Martin je osjetio neku nadmoć, i snagu što je u centru
pažnje.
“Cijelo ovo vrijeme je provela u bordelu, i mada ja pokušala da
objasni ko je, niko joj nije povjerovao. Beatris mi je ispričala da je
pokušala nekoliko puta pobjeći, ali bez uspjeha, sve do one večeri
maskembala. Neko joj je pomogao, i ostavivši mladog oficira golog na
krevetu, uspjela se iskrasti na stražnji izlaz.” Martin se kezio dok je
pričao o nevolji u kojoj se našao oficir, i uživao je gledati iznenađena
lica svojih slušaoca.

110
Book as passion & BD
Ana Lukić

“Meni je vlasnica ponudila dobru nagradu ako je uhvatim, ali


cijela ta priča je postala sumnjiva kada mi je onaj ugledni gospodin dao
istu ponudu, samo naravno puno veću nagradu, ako tu istu djevojku
uspijem da vratim kući.” i tako je Martin izlagao svoju priču uživajući u
svakom trenutku, kada mu je pažnju privukla ta slika, i on je iznenada
zastao.
“Ko je to?” rekao je pokazujući u pravcu slike, na šta je
gradonačelnik bolno uzdahnuo uzevši sliku u ruke.
“To?! To je moja supruga, a Stefanina majka. Zašto?” upitao je
gledajući iznenađeno lice kriminalca.
“Zato što mi je taj čovjek pokazao istu takvu sliku, i rekao da ta
djevojka koju trebam pronaći izgleda jako slično.”
Gradonačelnik je šokirano gledao u njega ne shvatajući kako bi
on iko drugi mogao imati sliku njegove supruge kada se oglasio onaj
misteriozni pridošlica.
“Da li je ovo možda on?” rekao je pokazujući mu fotografiju.
I dok je Martin potvrđujuće klimao glavom, gradonačelnik nije
mogao da vjeruje svojim očima, jer na slici se nalazio dobro poznati lik,
nalazio se Leopold III lično.

****
Stefani i Lenard su sjahali ispred bele dame, i tiho ušli, prekinuvši
dvoje mladih u zagrljaju, na šta su oboje ostali šokirani.
Stefani zbog činjenice da vidi Barona kako razmjenjuje strasne
poljupce sa Mary, a Lenard što vidi fratra u tako nedoličnoj situaciji.
I taman kada je namjeravala da im nekako skrene pažnju, i da do
znanje da su tu, to je ipak učinio neko drugi.
Fratar Kiriš se prodorno nakašljao na šta su dvoje zaljubljeni
shvatili da su ulovljeni.

111
Book as passion & BD
Ana Lukić

Lenard je zbunjeno gledao čas u jednog, čas u drugog,


pokušavajući da shvati šta se događa, a onda su svi shvatili da opet
moraju da objašnjavaju situaciju u kojoj su se našli.
Nakon što je Lenard saslušao neobičnu povezanost između
kriminalca, fratra, i njegove vjerenice, pokušao je da objasni samom
sebi da ta je ta neobična priča stvarno istina.
“To zaista zvuči nevjerovatno, ali i dalje ne razumijem kako si
dospjela u bordel?” rekao je gledajući u Stefani.
“Mislim da sam ja kriva zbog toga. Vidjela nas je u
kompromitujućoj situaciji i sve pogrešno protumačila, što je bilo
nažalost upravo ono što sam željela. Njena najveća greška je ta što je
bila nesvjesna činjenice koliko je ova varoš po noći opasna.” priznala je
Mary iskreno.
Stefani je na te njene riječi iznenađeno pogledala u Lenarda, i
tužno shvatila da je pogriješila.
“Da, u pravu je, nakon svega toga željela sam da pobjegnem, ali
nisam predvidjela činjenicu da će me oteti i prodati u bordel.” rekla je
Stefani.
“Zaista ovo sve zvuči i više nego neobično, zar ne?” rekao je
Lenard pokušavajući da pohvata sve priče u jednu normalnu cjelinu.
“Kome pričaš!!!” rekli su Kiriš, Baron i Stefani u glas, dokazujući
tu krvnu povezanost, na šta su svi prasnuli u smjeh.
I dok su oni pokušavali da sve te priče uklope, i razjasne činjenice,
vrata se otvoriše, i stara dobra nana uđe zadihano.
“Dijeco, vrijeme je da se ove tajne konačno razriješe, mislim da bi
trebali poći sa mnom.”
Skriveni velom noći, prateći staricu nekim samo njoj znanim
prečicama, našli su se ubrzo u gradonačelnikovom domu, nesvjesni da
će klupko svih tajni konačno da se odmota.

112
Book as passion & BD
Ana Lukić

Glava XIX
I dok je gradonačelnik pokušavao da shvati šta se događa, i kakve
veze sa svim ovim ima Lenardov otac, prekinulo ih je novo kucanje na
vratima.
Ma, da, zašto se uopšte i trudim da im kažem da me ne
uznemiravaju, pomislio je, kada se na vratima pojavila stara nana.
Nasmješio se blago, ugledavši to drago lice, i zamolio je da uđe
“Gospodine, oprostite mi na smetnji, ali mislim da bi ovo željeli
da čujete.” rekla je dok joj je glas pomalo podrhtavao pod emocijama, i
znao je da bi to moralo biti nešto važno.
Klimnuo je glavom, i na njegovo iznenađenje u prostoriju je ušlo
pet osoba.
Ugledao je mladog oficira i jednu lijepu djevojku, dok se ostalo
troje nije moglo prepoznati pod tamnim kapuljačama koje su im
sakrivale lice.
A onda je jedna od prilika istupila i otkrila svoje lice, bila je to
Stefani.
Ne mogavši da obuzda emocije, pojurio je prema njoj i snažno je
zagrlio.

Stefani nije mogla da sakrije čuđenje na takav izliv osjećaja, a


posebno kada je u očevim očima ugledala suze.
Kada je konačno pustio iz zagrljaja, scenu koju si svi gledali sa
puno zanimanja, Stefani se uspjela da pribere i pokušala da objasni ocu
šta se dogodilo nakon što je nestala.

113
Book as passion & BD
Ana Lukić

Nakon što mu je ispričala kako je pobjegla uz pomoć Baronove


bande, mnogi u prostoriji su bukvalno zadržali dah, ne mogavši da
vjeruju svojim ušima.
I taman kada je dolazila do onog najvažnijeg dijela priče u
prostoriju je ušlo još jedno novo lice i prekinuo njeno izlaganje, bio je to
Leopold III.
“Oh, Stefani pa ti si dobro!” rekao je pokušavši da u svoje riječi
unese prizvuk zabrinutosti, a onda je uočio i ostala lica u prostoriji.

I shvatio je da ovo ne može donijeti ništa dobro, jer ne samo da


je ugledao onog lupeža kojeg je unajmio za njegov maleni poslić, već i
onu kučku koja ga je prevarila, a i ostala lica koja su ga sumnjivo i
znatiželjno gledala.
“Mislim da bi željeli da sjednete.” rekao je gradonačelnik ozbiljno
pokazujući na stolicu pored Martina, i Leopold je shvatio da to nije bilo
pitanje.
Sjeo je ljutito, proklinjući ih zbog poniženja koje je upravo
doživio, a onda se oglasio onaj uštogljeni pridošlica, obraćajući se svima
njima.
“Ovaj čovjek ovdje je osumnjičen i upleten u brojne sumnjive
spletke na kraljevskom dvoru. I mada sam ubjeđen da mnogi od vas ne
znate za to, ali on je i ovu svoju titulu zaradio krvlju neke uvažene
gospode. Jako davno ovaj isti gospodin ovdje bio je vjeren sa jednom
uglednom damom, damom koja ga je napustila i raskinula vjeridbu jer
je željela, kako bi vi to rekli da se uda iz ljubavi. I mada su njeni roditelji
zaprijetili da ako to uradi, gubi njihovo prezime, ona se na to nije
obazirala. Mislim da svi znate o kome je u ovoj priči riječ, to je bila
Ketrin.
Kada je nakon toga saznao da je njenim potomcima obezbjeđena
kraljevska titula, vjerujem da je u to sve upetljao svoje prste. Jer čudno
je to da se njegov sin ženi jedinim potomkom kraljevske porodice, i
kako to da su svi ostali potomci nestali, ili umrli misterioznom smrću.”

114
Book as passion & BD
Ana Lukić

njegovo izlaganje je pogađalo u metu, i niko nije mogao ravnodušno


slušati tu cijelu priču.

Lenard je osjećao kako mu lice obliva rumenilo, i ogroman sram i


povrijeđenost su ga ispunili dok je gledao u tog čovjeka koji je bio
njegov otac, a koji mu je djelovao kao potpuni stranac.

Gradonačelnik nije više mogao da sluša ovo izlaganje smireno i


ljutito je ustao unjevši se Leopoldu u lice, dok se derao. “Je li to istina?
Jesi li imao ikakve veze sa njenim nestankom?”

I mada je pokušavao u prvi mah da se izvuče, shvatio je da se


koprca kao riba u plićaku, i glasno se nasmejao.
A onda je pokazao svoje pravo lice i rekao: “Znači konačno sam
otkriven. Pa šta je tu je, ipak sam dobio svoju osvetu. Prokletnica mi je
slomila srce, a voleo sam je. Naravno da se ne lažemo glavni moj motiv
bile su njene pare, ali ipak sam je zavoleo.
A ona me je odbacila, prosto kao bezvrijedni višak, kao prljavu
krpu, odbacila me zbog ovog ovdje.” rekao je prezrivo pokazujući ka
gradonačelniku koga je samo užasna snaga volje zadržavala da mu ne
zdrobi lice.
“I tako sam ostao odbačen, a ona je cvjetala u društvu svog
dragog, nesvjesna da njen stari i napaćeni djeda želi da je vidi poslednji
put. I mada nije uspeo da ubjedi svoju dijecu da oproste svojoj ćerkici,
ipak je odlučio da svoje nasljedstvo ostavi samo i isključivo svojim
potomcima.
Bio sam bijesan zbog saznanja da je svo to blago vrlo lako moglo
biti moje, i noćima sam razmišljao o načinu na koji bih mogao da se
osvetim. Shvatio sam da neću pronaći svoj mir dok ne zadovoljim svoju
želju da vas vidim kako patite.
I tako sam smislio plan da je otmem, koji je bilo vrlo lako izvesti,
nekoliko zlatnika i dvojica lupeža koji su za to bili spremni da poslušaju

115
Book as passion & BD
Ana Lukić

svaku moju naredbu. Platio sam neku staru babetinu da joj pomogne
da rodi, jer znao sam da ako rodi kćerku ja bi se pored osvete mogao
domoći i bogatstva, jer baš u to vrijeme moja je jadna supruga rodila
sina.
Te noći sam slušao babetinu kako mrmlja čudeći se kako je to
moguće, i još koješta. Rodila je kćerku ali ne samo nju, pored toga,
rodila je i dva sina, mada taj porođaj je bio poguban za nju. Babetini
sam dao još poneki zlatnik da ih se riješi, i da osiguram njeno ćutanje. A
ostatak priče vjerovatno znate..” kezio se dok je pričao nesvjestan
koliko je samo nanosio bola i srama svom sinu.

Stefani je pojurila bjesno prema njemu, želeći da sa tog


odvratnog lica skine osmjeh.
“Vidiš li ovo lice” govorila je pokazujući mu sliku koju mu je
ukrala Mary, ”Vidiš li ga? Ovo lice će te progoniti dok si živ! Dabogda
trunuo u paklu! Eh da, i još nešto, nisi uspjeo u svom naumu da uništiš
njene potomke!” govorila je bjesno.

Cijelo to vrijeme njen otac je proveo pokušavajući da suzbije bol


koji ga je paralisao i obuzeo nakon što je čuo tu priču, a sada je
iznenađeno podigao pogled na njene riječi.
A onda je ugledao dvije prilike koje su konačno izašle iz sjenke i
otkrile lice skriveno pod tamom kapuljače.
Sva potpuno ista lica, a opet nekako različita, gledajući ih tako
svo troje zaboravio je na bjes, i zahvalno pružio ruke ka nebu vidjevši u
svakom od njih maleni deo nje.

I dok se ta cijela neobična drama odvijala daleko gore iznad male


varoši jedna zvijezda je sijala punim sjajem.
Niko nije znao da je jedna duša konačno dobila svoj spokoj i mir, i
niko nije znao da je to srećna zvijezda tri mlade osobe koje su djelile
duboku krvnu vezu.

116
Book as passion & BD
Ana Lukić

Ispod sjaja te zvijezde prostirala se varljiva dolina tako lijepa,


tako tiha, i po prvi put tako mirna. Možda je i ona osjetila to olakšanje
kada se konačno otkrila tajna koju je dugo skrivala.
Možda je ona jedina osjetila taj majčin bol, dok je pod velom noći
skrivala staricu koja je u naručju nosila dva dječaka.
Možda je jedino ona bila svjedok kada je djecu ubacila u kočije
koje su tu večeri prolazile kroz varoš.
Samo niko nije video kada je u toku vožnje jedan od dječaka
ispao i ostao da leži u skrivenoj tami šume, niti je iko vidjeo vozača koji
je nakon što je pronašao bebu u kolima, ostavio je pred vratima
fratarske kapije.
I tako dva dječaka, završiše na različitim mjestima, ne različitim
stranama zakona.
A opet sudbina ih je spojila, i vratila tamo gdje pripadaju, pod
okriljem porodice, ušuškani pod nevidljivim pokrovom majčinske brige.

117
Book as passion & BD
Ana Lukić

Epilog
Stefani je pokušavala da suzbije snažno lupanje srca dok je
gledala svoj odraz u ogledalu, i smješkala se prisećajući se onog
neobičnog razgovora koji je juče vodila sa svojim vjerenikom.
“I pored svega što je moj otac uradio bila si spremna da me
prihvatiš?” pitao je dok je gledao sa nekom mješavinom divljenja i tuge.
“Već sam ti rekla da ti ne možeš da ispaštaš za njegove postupke,
jer svako od nas sam piše svoju sudbinu. Mene muči nešto drugo, što još
nikako nismo riješili. Nisi mi još objasnio zašto si platio za noć sa
djevojkom iz bordela?” pitala je želeći da čuje objašnjenje koje je dugo
čekala.
“Ah, to..” rekao je skrivajući smješak radosti na licu zbog činjenice
da je pokazivala znake ljubomore. “To veče sam bio tamo zbog dojave
da bi mogli da uhvatimo Barona, i zaista sam došao strogo
profesionalno. Ali kada sam ugledao tu djevojku, nešto se u meni
promjenilo. Nešto me ka njoj privlačilo kao magnet, i pomisao da će
morati provesti noć sa jednim od kriminalaca je bila toliko užasna da
sam osjećao potrebu da je spasem.
Nisam znao da neću uspjeti da joj objasnim da nisam platio noć
sa njom da bih je dobio za sebe, jer njeni postupci su mi pomutili način
razmišljanja.”- rekao je i ne pokušavajući da prikrije istinu da ga je
opčinila. ” ali ti to već sve znaš, bila si tamo.“ rekao je kroz osmjeh.

Glas njene nane, je vratio u stvarnost, i ponovo je postala svjesna


svog odraza u ogledalu
“Prelijepa moja djevojčica..” govorila je starica, dok je
smežuranim rukama brisala suze gledajući svoju mezimicu u bijelom.

118
Book as passion & BD
Ana Lukić

Prelijepi dugački veo i elegantna bijela haljina su u punom sjaju


istakli ljepotu te skromne djevojke, a nedoljivi sjaj sreće u očima je
upotpunjavao mladalačko lice koje je krasio blistavi osmjeh.
I dok je pokušavala da zaustavi suze koje su prijetile da se pojave,
u sobu je ušao njen otac.
Po ko zna koji put je iznenadilo njegovo lice, i nije mogla da shvati
kako se za tako kratko vrijeme uspio tako puno da promjeni.

Od tihog i zatvorenog čovjeka postao je čovjek koji nije skidao


osmjeh sa lica.
Sumorno oštro lice puno bora, poprimilio je izgled srećnog
sredovječnog gospodina koji je bio srećan onim što ima.
Često se smejao i otvoreno pokazivao svoje osjećaje, pa tako i
ovaj put dok mu je na licu blistao izraz ponosa, i dok je sa divljenjem
gledao onu djevojčicu koja ga je sad podsjetila na ženu koju je jednom
davno čekao pored oltara.
Mada sada će se on naći u ulozi oca koji ovu djevojku predaje
ponosnom mladoženji koji će da je gleda zaljubljeno kao što je on
nekada gledao njenu majku.
Pružio joj je ruku, i ohrabrujuće je potapšao prije nego su na zvuk
melodije krenuli da koračaju prema oltaru.

Lenard je stajao pored oltara, a sa njegove desne strane je stajao


Baron djelujući neobično u odjelu za koje se mogao zakleti da je mrzio iz
dna duše.
Srce mu je lupalo kao ludo dok je gledao u djevojku u bijelom,
koja će uskoro postati njegovom ženom.
Nije znao kako to da je bio takav srećnik, ali ova ljepotica je
pripala njemu, i nije ga bilo briga za njeno prezime, bogatstvo, ili
porijeklo, bilo mu je stalo samo do nje.
Volio je tu samovoljnu, prkosnu djevojku.

119
Book as passion & BD
Ana Lukić

Volio je njenu ljutnju, bjes, sreću, tugu, sve u vezi nje, i znao je da
nijednu drugu ne bi mogao da zamisli na njenom mjestu.
Kada mu je njen otac predao u ruke, osjetio je kao da je vrijeme
stalo.
Nije bilo bitno to što su svi ti ljudi oko njih, sve što mu je u tom
trenutku bilo bitno jeste ona.
Kada su razmjenili zavjete, i kada ih je fratar Kiriš proglasio
mužem i ženom, sve ostalo je bilo manje važno.

U tom trenutku nana nije skrivala suze, dok je stezala ruku bivšeg
gradonačelnika, a mladinog oca, koji je zamišljeno zamagljenih očiju
gledao prizor pred njim.

I ma koliko da ga je njegova kćerka podsjećala na Ketrin, toliko


ga je zaljubljeni pogled njenog muža podsjećao na onog starog njega.
I znao je da nije napravio grešku kada ga je izabrao za svog
zamjenika.
Zaljubljeni čovjek je vođen posebnim silama i motivisan
posebnom snagom, a od te sile nije postojao veći motivator na svjetu,
jer ta sila, ta moć, bila je ljubav.
Pogledao je u svog sina koji nije krio ponos i sreću jer je obavio
jedan tako poseban čin, i bio je polaskan što su mu ukazali takvu čast
tražeći od njega da ih vjenča.
Znao je da ga je njegova srećna zvijezda čuvala, i bio je siguran
da je to pozicija na kojoj treba biti, i da je bela dama mjesto na kom je
on pronašao svoj mir.
Iskoristio je svoje nasljedstvo da uloži u obnovu male bele dame, i
pomogne sve one kojima je trebala pomoć.
Zatim je pogledao u svog drugog sina i osjetio još veći ponos.
Znao je kroz kakve je sve trnovite staze kriminala prošao, a opet
je ostao dovoljno pošten i vrijedan.

120
Book as passion & BD
Ana Lukić

Iskoristio je svoje nasljedstvo da pomogne ovoj varoši i vrati


novac koji je uzeo od nje, ali ne samo to.
Pomogao je cijeloj svojoj družini da se vrate sa staze kriminala.
A on, on je pronašao svoj mir, svoju djecu, i svoj davno izgubljeni
osmjeh.

Baron je pogledao u Mary i osmjehnuo se, samo ona je znala šta


znači taj osmjeh, i to mu je bilo dovoljno.
Uspio je da ispuni ono davno dato obećanje i izbavi je iz kandži
pakla.
Volio je takvu kakva jeste, i znao je da i ona voli njega.
Veče prije ovoga je pitao ono sudbonosno pitanje i ona je pristala.
Nije mu trebalo ništa drugo.
Pronašao je svoju porodicu, i to je bilo sve što mu je potrebno, to
je bio onaj deo koji je negdje potajno falio svakom od njih.

Jer uprkos svim mrežama tajni i spletki, uprkos vremenu, daljini i


neznanju uvek postoji nešto što učini da se stvari vrate na svoje mjesto.
U ovom slučaju to nije bilo bilo šta, to je bila posebna povezanost,
to je bila snaga dovoljno moćna da sruši sve prepreke i tajne.
To je bio jedini trag koji je ostao da im pokaže put, a to je bio
TRAG KRVI.

Ne postoji nijedna jača povezanost od one krvne, nijedna jača sila


od te, jer ona je postavila temelje i odanosti i poštovanju i ljubavi.

Varljiva dolina je sijala u punom sjaju.

Blistava bela dama je posmatrala sa svog uzvišenja mirnu varoš


koja je otkrila svoje uznemirujuće tajne.

121
Book as passion & BD
Ana Lukić

Tu i tamo bila je još po koja skrivena tajna, ali ne toliko teška, i ne


pod tolikim slojem prašine.

Sve se promjenilo a mnogo toga još se tek trebalo promjeniti.


I proći će mnogo godina, i proći će mnogo vremena, a ova
Varljiva dolina će sačuvati belu damu.
I tamo u nekom drugom vremenu, u nekom drugom vijeku, još će
se pričati o imenima koja su uspjela ući u legendu.

Pričaće se o nesebičnoj snazi vjere i požrtvovanosti jednog fratra.

Pričaće se o zaštitniku varoši i borcu protiv kriminala, nakon što


se sam vratio sa tog istog puta.

Pričaće se o bračnom paru koji je od varoši napravio centar


glavnih zbivanja, ali prije svega dugo će se pričati o tome šta snaga
ljubavi može da učini.

I tako možda će nekada putnik prolaznik slučajno ugledati


nadmenu belu damu, i poželjeti da vidi šta to ona krije.
Možda će ga zapljusnuti dah prošlosti i starih vremena, i osjetiće
tu snagu kojom ta građevina zrači.
Ali nikada neće saznati čemu je sve svjedočila ta ista gorda
ljepotica, brižljivo čuvajući priču i duh vremena u kom je živjela.
Možda će nekada tim istim putem prolaziti neki pisac i poželjeti
da ispriča priču o beloj dami na vrhu brda, nesvjestan da ona zna jednu
puno ljepšu priču nego što bi to on mogao da zamisli.
Možda se tada ta građevina odvaži, i ispriča mu tu priču, možda
mu u misli prenese djeliće prošlosti kako bi mogao tu priču da sačuva od
zaborava, a možda ipak zauvijek ostane tako gorda i lijepa, sa pravom
nazvana mala, bela, dama.

122
Book as passion & BD
Ana Lukić

Nešto o meni
Ja pišem od malena.
Obožavam čitati, ali pisanje mi je velika ljubav.
Dok nisam čula za Wattpad nije mi palo na pamet da nekada
pokažem nekome kako pišem i šta sam do sada napisala.

Nadam se da vam se priča dopala jer radim na serijalu koji ću da


pišem sa ostatkom ekipe Honeyboysa.
Moj nick na Wattpadu je AnaLukic000, i tu možete pogledati i
ostale priče, a i javiti mi se porukom.

I hvala vam puno što ste našli vremena za ovu priču.

123
Book as passion & BD